You are on page 1of 545

Lamiji i Mubini

SADRAJ
PREDGOVOR ...................................................................................................................... 11
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA......................... 13
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA........................................ 39
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA...................................................... 109
PRODAJA KMETSKIH SELITA................................................................................... 138
OBLICI PRODAJE ........................................................................................................... 138
1. Slobodna pogodba bega i kmeta ........................................................................... 138
1.a. Primjer I: Vranjak ............................................................................................. 140
1.b. Primjer II: Gatica ............................................................................................ 141
1.c. Primjer III: Vrbaka.......................................................................................... 143
2. Podjela po pola ........................................................................................................ 144
3. Obligatni nain......................................................................................................... 145
4. Fakultativni nain..................................................................................................... 154
5. Prijedlog ire Truhelke........................................................................................... 154
INTENZITET PRODAJE SELITA.............................................................................. 156
USPOSTAVA NOVIH KMETSKIH ODNOSA ........................................................ 164
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA.................................................. 179
SJEVEROISTONA BOSNA........................................................................................ 180
BOSANSKA KRAJINA................................................................................................... 201
JUGOZAPADNA BOSNA............................................................................................. 212
HERCEGOVINA.............................................................................................................. 215
SREDNJA BOSNA........................................................................................................... 221
ISTONA BOSNA.......................................................................................................... 225
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA ................................................................................... 231
UVODNE NAPOMENE ...................................................................................................... 231
AJANOVI ....................................................................................................................... 233
ALIBEGOVI................................................................................................................... 236
BAAGI........................................................................................................................... 243
BEGOVI.......................................................................................................................... 247
BEGZADI........................................................................................................................ 252
BEIREVI........................................................................................................................ 256
BIEVI ......................................................................................................................... 259
BUATLIJA........................................................................................................................ 270
CERI................................................................................................................................. 273
ENGI............................................................................................................................. 288
DINI.............................................................................................................................. 294
ONLAGI...................................................................................................................... 310
ONLAGI (DERVENTA) ........................................................................................ 310
ONLAGI (TEANJ)................................................................................................ 312
UMII .......................................................................................................................... 315
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
8
FADILPAI .................................................................................................................... 322
FILIPOVI ........................................................................................................................ 332
FIRDUS............................................................................................................................... 336
GRADAEVI .............................................................................................................. 341
HAFIZADI...................................................................................................................... 353
HASANPAI.................................................................................................................. 356
HRASNICA....................................................................................................................... 359
IBRAHIMBEGOVI....................................................................................................... 362
IBRAHIMPAI............................................................................................................... 367
IBRAHIMPAI (BOSANSKA KRAJINA) ............................................................. 367
IBRAHIMAPI (TRAVNIK) .................................................................................... 371
IDRIZBEGOVI ............................................................................................................. 374
KAPETANOVI ............................................................................................................. 375
KAPETANOVI (DERVENTA)................................................................................. 377
KAPETANOVI (JAJCE) ............................................................................................ 379
KAPETANOVI (TEANJ) ........................................................................................ 381
KAPETANOVI (VITINA) ........................................................................................ 383
KAPETANOVI (PRIJEDOR).................................................................................... 388
KARABEGOVI.............................................................................................................. 389
KRUPI ............................................................................................................................. 393
KULENOVI.................................................................................................................... 398
LJUBOVI......................................................................................................................... 409
MIRALEM......................................................................................................................... 412
MULABEGOVI ............................................................................................................ 415
MUSLIBEGOVI............................................................................................................. 418
PAI.................................................................................................................................. 419
PAI (BIJELJINA) ....................................................................................................... 419
PAI (NEVESINJE)..................................................................................................... 425
RESULBEGOVI ............................................................................................................ 426
RIZVANBEGOVI.......................................................................................................... 429
SALIHBEGOVI.............................................................................................................. 438
SULEJMANPAI........................................................................................................... 448
TESKEREDI ................................................................................................................ 454
TUZLI.............................................................................................................................. 458
UZEIRBEGOVI ............................................................................................................ 468
ZAIMOVI ...................................................................................................................... 472
ZAKLJUNA RAZMATRANJA.................................................................................... 477
SUMMARY......................................................................................................................... 481
IZVORI I LITERATURA.................................................................................................. 485
INDEKS IMENA................................................................................................................ 501
INDEKS GEOGRAFSKIH IMENA................................................................................ 531
BILJEKA O AUTORU..................................................................................................... 551
9
Godine 1918. nastupila je u ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine
krupna promjena. Do te godine mi Muslimani bili smo povlaeni
drutveni sloj u Bosni. No u tom povlaenom sloju bilo je razlika:
postojali su begovi i age, trgovci i zanatlije i slobodni seljaci. Ali kapital
(trgovci, bankari, industrijalci) kod nas nije bio u to doba toliko ojaao
da bi mogao podijeliti politiku vlast s naom feudalnom gospodom,
kao to se to 1848. g. dogodilo u nizu evropskih zemalja, a pogotovu
nije mogao potpuno preuzeti politiku vlast u svoje ruke onako kako
se to odigralo u velikoj francuskoj revoluciji 1789. () Muslimanska
omladina mogla je u to doba da ivi bezbrino i ivjela je, premda,
naravno, ne sva u jednakoj mjeri. Begovski i aginski sin (naroito u onih
nekoliko stotina bogatih porodica) trebao je tek toliko ivotnog iskustva
koliko je potrebno da znade naslijediti povlasticu i njome se koristiti.
Zato begovat, ukoliko je djecu slao u kole, slao ju je najvie iz potrebe za
poveanjem drutvenog ugleda ili iz vjerskih osjeanja, dakle najradije
i najvie u vjerske kole. No, i to je bila rijetkost. Zanatlijska omladina
nasljeivala bi posao od oca i vodila ga dalje po ukalupljenom iskustvu.
Seljaka omladina bila je privezana uza zemlju, i tek bi po koje seljako
dijete izuilo za hodu, kako bi se odrao vjerski odgoj na selu. ()
1918. begovi i age bie izvlaeni preko noi. Velik dio, nesposoban na
novi nain privrede i u nemogunosti da se odrekne naviknutog
naina ivota, zajeo je i ono od ega ga je izvlaenje potedjelo i
poeo se proletarizirati. Omladina se nae na raskrsnici: umrijeti ili
ivjeti. Neka poe u kole, i tu veinom zastade to iz nemogunosti
kolovanja, to iz nerazvijene svijesti o potrebi kole; neka se prihvati
zanata, a najvei dio poe putem lumpenproletera. Izuzetak od ovog
ine krupniji begovi, koji su, primivi neke tekovine zapadnoevropske
civilizacije, razvili kod svoje neki smisao za kolu i koji su, pretvorivi
agrarnom reformom neobuhvaenu imovinu u kapitalistiku, imali
mogunost da svoju djecu ikoluju
Skender Kulenovi: Pogled na muslimansku
omladinu. Putokaz, I, 1, Zagreb 1937., str. 11-17.
PREDGOVOR
K
njiga koju upravo ima u rukama, potovani itaoe, nastajala
je dugo i u veoma tekim uvjetima. Grau sam poeo
prikupljati u najteem ratnom vremenu, u opsjednutom
Sarajevu 1992., jer je to je bio moj nain intelektualnog savlaivanja
nehumanih uvjeta ivota, a pisanje sam zavravao tokom 2000. i
2001. godine, i to u vrijeme kada sam u privatnom ivotu preivljavao
sigurno najtee trenutke: Na osnovu jako udnih zakona koje je
oktroirala meunarodna uprava u mojoj zemlji, izbaen sam iz stana
i sa dvoje male djece gotovo zavrio na ulici. Sarajevske ulice, koje su
se u vrijeme kada sam poeo pisati ovu knjigu puile od nevine krvi,
trebale su postati novi dom meni i mojoj malodobnoj djeci.
Ali, nisu samo poetak i kraj pisanja ove knjige bili obiljeeni
tekim trenucima. Moglo bi se kazati kako je sve to je vezano za
njezino nastajanje nosilo sa sobom brojne probleme. Tako, ova knjiga,
na inicijativu mog sarajevskog profesora, trebala je biti doktorska
disertacija na Filozofskom falultetu u Sarajevu, ali je, sticajem udnih
okolnosti, u neto opirnijoj verziji,* kao doktorska disertacija
odbranjena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Potom, nakon to
je ovaj rukopis i konano dovren, trebao se odmah tampati, ali se
pojavljuje tek sada zbog brojnih usputnih problema.
* Zbog obimnosti podataka u ovoj knjizi su izostavljeni poimenini popisi
vlasnika beglukog zemljita i kmetskih selita, koji su kao prilozi sastavni dio
doktorske disertacije.

H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.


12
Mnogo dobrih ljudi pomoglo mi je prilikom pisanja ove knjige,
bilo izravnim savjetima ili prikupljanjem potrebnih podataka, ili
- jednostavno - ohrabrivanjem. Ipak, moram posebno spomenuti
prof. dr. Miru Kolar Dimitrijevi, koja je bila mentor prilikom izrade
doktorske disertacije i koja je svesrdno podrala ovaj projekat, te dr.
Mirka Valentia i dr. Damira Agiia, koji su kao lanovi povjerenstva
pred kojim sam 26. 11. 2001. odbranio doktorsku disertaciju, zasluni
za korisne sugestije. Osim toga, dr. Valentiu dugujem i zahvalnost za
zauzimanje da se ova knjiga pojavi u suizdanju Instituta za istoriju u
Sarajevu i Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. Takoer, posebno
se zahvaljujem recenzentima dr. Damiru Agiiu i dr. Behiji Zlatar,
te dr. Ibrahimu Karabegoviu, koji je kao direktor Instituta za istoriju
u Sarajevu podravao izradu ove knjige.
Tu je, dakako, i itav niz ljudi koji su mi pomagali u prikupljanju
arhivske grae, posebno iz Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu,
gdje su mi najveu pomo pruili gospoe Samija Sari i Vera
timac te gospodin Bahrudin Devi. Iskrenu zahvalnost dugujem i
osoblju Historijskog arhiva u Sarajevu, iji su fondovi i zbirke znatno
doprinijeli nastanku ove knjige.
Mnogi potomci begovskih porodica s kojima sam razgovarao ili s
kojima sam razmjenjivao pisma, pomogli su mi da razrijeim brojna
pitanja iz genealogije pojedinih porodica te im se ovom prilikom
srdano zahvaljujem. Iz ovog kruga ljudi posebnu zahvalnost ipak
dugujem gospodinu Muhamedu Begi Gradaeviu iz Gradaca, s
kojim sam danima razgovarao ne samo o porodici Gradaevi nego i
o brojnim drugim begovskim porodicama.
Posebnu zahvalnost dugujem i dr. Robertu J. Doniji, mom amerikom
prijatelju, koji me je uvijek ohrabrivao i podravao u naunom radu i
bez ije podrke ova knjiga sigurno ne bi bila zavrena. Isto tako,
naroito sam zahvalan mojoj porodici, supruzi Ismi na razumijevanju
te kerkama Lamiji i Mubini, iji su djeiji nestaluci bili moja najvea
inspiracija.
Sarajevo, 7. 1. 2003. Husnija KAMBEROVI
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE.
IZVORI I METODOLOGIJA
S
vaki pokuaj dubljeg sagledavanja stanja i razvoja drutva u Bosni
i Hercegovini u vremenu austrougarske vladavine ve na samom
poetku kao zasigurno najvaniji problem namee temeljitu ana-
lizu agrarnih odnosa i, u okviru ovog, utvrivanje veliine zemljinih
posjeda bosanskih begova.
1
Raspravljati o strukturi begovskih posjeda
nije mogue a da se istovremeno ne prati historija begovskih porodica,
koje su se enidbeno-udadbenim vezama toliko meusobno povezale
da krajem 19. stoljea gotovo nije mogue nai jednu begovsku po-
rodicu koja u blioj i daljoj prolosti nije bila udadbeno-enidbenim
vezama povezana sa ostalim begovskim porodicma. Dok je literatura
o problemima bosanskog agrara stara koliko i sami problemi, te stoga
i veoma brojna, o historiji pojedinih begovskih porodica ni izdaleka ne
postoji dovoljno objavljene literature. Bilo je pokuaja da se ta historija
prati od dolaska Osmanlija na ove prostore, ali se od toga ubrzo odu-
stalo, pa smo zbog toga dobili samo jedan pregled begovskih porodica
u 15. i 16. stoljeu.
2
Uporeujui taj pregled sa pregledom porodica
1
Pod begovima u vrijeme austrougarske vladavine podrazumijevamo bonjake
krupne zemljoposjednike koji su se, pozivajui se na povijest vlastite porodice,
tako oslovljavali, dok se za zemljoposjednike koji nisu Bonjaci upotrebljava
termin gazda koji je bio uobiajen u doba austrougarske vladavine, a i dugo
vremena nakon toga. O pojmu beg opirnije vidi poglavlje Znaenje titule beg
u austrougarsko doba.
2
Behija Zlatar: O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV i
XVI stoljeu. (dalje: O nekim muslimanskim porodicama). Prilozi Instituta za
istoriju, god. XIV, br. 14-15, Sarajevo 1978., str. 81-139.

H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.


14
koje se smatraju begovskim krajem 19. stoljea, uoljive su znatne
promjene unutar te drutvene strukture. Neznatan je broj onih koje
imaju kontinuitet u itavom tom razdoblju, i za veinu begovskih po-
rodica s kraja 19. stoljea sa sigurnou se moe utvrditi da znaajniju
ulogu u povijesti Bosne imaju tek od kraja 17. i poetka 18. stoljea.
Cilj ovog rada jeste da u kontekstu promatranja razvoja bosansko-
hercegovakog drutva u austrougarskom razdoblju odredi mjesto i
ulogu begova kao socijalne strukture unutar bosanskog drutva u raz-
doblju od 1878. do 1918. te da empirijski istrai razvoj zemljinog pos-
jeda bosanskih begova u vrijeme austrougarske vladavine, s akcentom
na stanju tih posjeda krajem austrougarske vladavine 1918. godine.
Najznaajniji dio dosadanje literature o historiji bosanskih begova
zaustavio se na razini teorijskog promatranja ove institucije, bez
ulaenja u empirijsko istraivanje genealogije pojedinih begovskih po-
rodica, uloge i znaenja begova kao socijalne formacije u sveukupnom
razvoju bosanskog drutva krajem 19. i poetkom 20. stoljea (ovim
se pitanjem posebno bavio Ferdo Hauptmann, ali nova istraivanja
omoguavaju da se naine odreene korekcije njegovih stavova, a
neka pitanja dalje razrauju), uloge pojedinih begovskih porodica u
tom razvoju, razvoju zemljinog posjeda pojedinih begovskih porodi-
ca itd.
Historija bosanskih begova, pa tako i njihova uloga u doba aus-
trougarske vladavine, nerazdvojivo je vezana za agrarno pitanje. Ve
smo konstatirali da je literatura o problemima agrara u austrougarsko
doba historije Bosne toliko obimna da bi bilo nemogue osvrnuti se na
svako djelo posebno, te se stoga kao jedino prihvatljivo rjeenje za pre-
zentiranje naunih dostignua u vezi s ovim pitanjem nudi uspostava
odreene klasikacije te literature a potom i osvrt na najznaajnija
djela uspostavljene klasikacione skupine.
Literatura o ovome, prema kriteriju vremena nastanka, mogla bi
se podijeliti na literaturu nastalu u vrijeme austrougarske vladavine,
zatim na onu nastalu u razdoblju izmeu dva svjetska rata i, konano,
na literaturu iz razdoblja od 1945. do danas, pri emu se unutar ovog
posljednjeg razdoblja kao posebna moe izdvojiti literatura koja
u bosanskoj historiograji nastaje od 1990. godine. Unutar ovako
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA
15
uspostavljene klasikacije literature o pitanjima agrarnih odnosa i
posjeda bosanskih begova u doba austrougarske vladavine razlikuje
se nekoliko osnovnih smjerova u okviru svakog ovog razdoblja, ali
je za sve njih karakteristino postojanje najmanje dvije strane: jed-
na je ona koja stoji na stanovitu da su bosanski begovi historijski
vlasnici velikih zemljinih posjeda u Bosni i Hercegovini, a druga je
ona koja im to vlasnitvo osporava. To se najbolje pokazuje upravo
na literaturi koja nastaje ve u vrijeme austrougarske vladavine. Ova
je literatura ponajvie bila optereena aktuelnim znaenjem samog
problema za razvoj itavog drutva, pa se pojavljuje kao glasnogo-
vornik izravno zainteresiranih drutvenih struktura. Na jednoj su
strani interesi bosanskih begova, na drugoj interesi mase kmetova,
a na treoj strateki interesi austrougarske vlasti. Literatura nastala
u austrougarsko doba koja je zastupala interese begova u agrarnim
pitanjima esto je bila saglasna sa interesima vlasti te je, uglavnom,
bila usmjerena ka tome da dokae predosmansko porijeklo begova i
kontinuitet njihovih posjeda od srednjovjekovlja do austrougarskog
doba. U tom se kontekstu kao najznaajniji predstavnici ove literature
pojavljuju Safvet-beg Baagi i iro Truhelka. Baagi je, kao izrazi-
ti predstavnik begovata, u nekoliko lanaka objavljenih u listovima
Ogledalo i Bonjak, kao i knjigom Kratka uputa u prolost Bosne,
pokuao nauno opravdati zahtjeve bosanskih begova i dokazati nji-
hovo historijsko pravo na zemljine posjede, koje su, prema njegovom
miljenju, drali jo iz srednjeg vijeka, tvrdei jo kako su ti posjedi bili
veliki.
3
Svi Baagievi radovi o ovom problemu predstavljaju apoteozu
bosanskom begovatu kao zastupniku i uvaru bosanskih tradicija i
bonjakih interesa u Bosni i Hercegovini.
Sline je stavove zastupao i iro Truhelka, koji je u nekoliko radova
istraivao historijske osnove agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini
i u njima branio interese begova. Kada je agrarno pitanje poslije
Aneksije 1908. postalo posebno aktuelnim, a seljaci sve snanije
3
Safvet-beg Baagi: O bosanskom plemstvu. Bonjak, 4/1894; Najstariji ferman
begova engia. Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1897.; Kratka uputa u
prolost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1900.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
16
traili zemlju u svoje vlasnitvo, Truhelka je, dodue anonimno, u
bekom listu Reichpost osudio tenju masa, eljnih tue imovine,
iuka i begluka muslimanskih aga i begova.
4
Doao je do zakljuka
da postoji kontinuitet vlasnitva nad zemljom izmeu osmanskog i
srednjovjekovnog razdoblja historije Bosne, pa time i kontinuitet sa
austrougarskim razdobljem. Zalagao se za rehabilitaciju Osmanlija,
koji nisu bili nikakvi divlji osvajai nego vrsne diplomate koji su
zadrali postojeu socijalnu strukturu: To je razlog te su se u Bosni
i plemenske i feudalne prilike srednjega vijeka potivale i uuvale, te
su naziv kneza promijenili na beg, kao to su dubrovakog kneza zvali
knez begom a dubrovaku vlastelu begovima. U obiteljsku tradiciju
niko nije dirao a ni u odnoaj izmeu bega kao zemljoposjednika i
njegovih kmetova, koje je batinio od svojih sredovjenih prea.
5

Truhelka je prihvatao istraivanja koja su o pravnom stanju agrarnih
odnosa u austrougarsko doba dali Eduard Eichler, dr. Stefan Posilovi
i Adam Karsniewicz,
6
a krajem Prvog svjetskog rata predlagao je da
jedan od naina rjeavanja agrarnog pitanja bude taj da austrijski car,
jednostavno, sve erazi-mirije proglasi mulkovnim posjedima i time de
iure prizna posjedovno kao vlasniko pravo.
7
U ovo vrijeme Truhelka
je napravio i jedan znaajan elaborat o znaenju titule beg u Bosni i
Hercegovini, koji nije objavljen, ali sadri, uglavnom, iste ideje koje
su objavljene u njegovom djelu Historika podloga agrarnoga pitanja.
Ovaj elaborat, kao i ostale elaborate nastale u isto vrijeme, a koji su
4
Jaroslav idak: iro Truhelka - njegov ivot i rad (u povodu 10-godinjice
njegove smrti). Historijski zbornik, god. V, br. 1-2, Zagreb 1952., str. 108.
5
Dr. iro Truhelka: Historika podloga agrarnog pitanja u Bosni. Separatni
otisak iz Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 1915., Sarajevo
1915., str. 16.
6
Eduard Eichler: Das Justizwesen in Bosnien und Herzegovina; Dr. Stefan
Posilovic: Das Immobiliar-Recht in Bosnien und Hercegovina, Agram 1894.;
Adam Karsniewicz: Das Agrarrecht in Bosnien und Hercegovina. D. Tuzla
1899.
7
Dr. iro Truhelka: Nekoliko misli o rijeenju bosanskog agrarnog pitanja.
Sarajevo 1918.; Mira Kolar-Dimitrijevi: iro Truhelka-hrvatski povjesniar.
iro Truhelka. Zbornik. Zagreb 1994., str. 93.
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA
17
imali zadatak odgovoriti na pitanje ta je to titula beg i sve drugo u
vezi sa njezinim znaenjem, analiziramo opirnije u dijelu ovoga rada
posveenom znaenju titule beg.
U ovo vrijeme nastaje i nekoliko radova o agrarnom pitanju koji
nisu imali pretenzije analizirati historijske pretpostavke tog pitanja,
niti poblie ulaziti u pitanje begovata kao drutvene pojave, nego
im je cilj bio to vjernije oslikati tadanje agrarno stanje i nai nain
njegovog rjeenja. U ovoj literaturi posebno se istiu knjige Antona
Feifalika i Ferdinanda Smidta, koji su raspolagali prvorazrednim infor-
macijama o agrarnim prilikama, ali su se zadrali na opim ocjenama i
generalnim te sumarnim podacima bez imalo pokuaja da se ti podaci
konkretnije poveu sa pojedinim begovskim porodicama. Feifalikova
studija veoma je iscrpna, informacije na kojima se temelji pouzdane su
i provjerljive, i dugo je vremena slovila kao knjiga nuna za razumije-
vanje ire problematike agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini u raz-
doblju austrougarske vladavine.
8
Feifalik nije prvi koji je tano uoio
da je kmetsko pitanje socijalna pojava koja je najsnanije i najtrajnije
zaokupljala ope interesovanje u BiH u vrijeme austrougarske vlada-
vine, ali je prvi koji je na temelju apsolutno provjerenih dokumenata
napravio studiju koja na jednom mjestu sagledava cjelinu bosanskih
agrarnih odnosa, i to sa akcentom na kmetskom pitanju. Mada je sm
istaknuo kako se ne radi o strogo naunoj raspravi, jer je nastala pod
teretom dogaanja u vrijeme Prvog svjetskog rata, Feifalikova knjiga
prezentirala je brojne injenice o stanju bosanskog agrara, sa krajnjim
ciljem da ukae na mogui nain rjeavanja ovog pitanja. On istie ne-
dostatke i neodrivost kmetskih odnosa, a kao nain rjeavanja ovog
pitanja preferira ziku podjelu posjeda izmeu dviju strana (bega i
kmeta), koja je mogua jedino primjenom fakultativnog naina. On
uzima u obzir ne samo kmetske posjede, nego i erarna imanja, te do-
nosi instruktivne podatke o strukturi posjeda, koje je usto jo i lijepo
graki prezentirao, ali se u njegovom radu ne vide begovi nego je
sva panja opet koncentrirana na kmetove, to je i inae opi odraz
8
Dr. Anton Feifalik: Ein neuer aktueller Weg zur Lsung der bosnischen
Agrarfrage. Wien und Lepzig 1916.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
18
znaajnog dijela literature koja je nastajala ne samo u austrougarsko
doba nego i kasnije. Ovo je posebno karakteristino za literaturu o
ovome razdoblju koja je nastajala u vremenu nakon Prvog svjetskog
rata i koja je u cijelosti imala zadatak opravdati agrarnu reformu ko-
jom su begovi osloboeni posjeda.
U vrijeme kada je Feifalik objavio svoju knjigu o agrarnom pitanju,
Lajos Talloczy, koji je dugo vremena proveo u Bosni, objavio je na
maarskom jeziku izuzetno korisnu studiju o znaenju titule beg u
Bosni i Hercegovinu, i dao podatke o broju kmetskih selita koje je
posjedovala pojedina begovska porodica.
9
Ove su podatke, kasnije,
historiari uglavnom uzimali kao instruktivne za proces propadanja
pojedinih begovskih porodica, bez kritikog pristupa tim podacima.
10

Talloczy je u ovom radu dao i jedan Popis znamenitih begovskih po-
rodica i meu begovske porodice uvrstio i neke koje ni po kakvom
kriteriju, ak ni prema kriterijima koje sam iznosi, ne mogu pripadati
begovskome sloju, dok su, pak, neke begovske porodice isputene iz
njegovog popisa. Osim toga, njegovi podaci za neke begovske poro-
dice potpuno su pogreni. (Naprimjer, za begove Filipovie Talloczy
kae da imaju dva do tri kmetska selita, a kasnije su neki historiari,
uoivi svu apsurdnost ovakve informacije, jednostavno tvrdili da
Filipovii imaju 200 do 300 selita i pri tome se pozivali na Talloc-
zyja, uope ne upozoravajui da sami ispravljaju njegove podatke.
Provjeravajui Talloczyjev rukopis iz 1911. i objavljeni tekst iz 1915.
9
Lajos Thalloczy: A Bosnyak-Herczegovinai beg czimrol. Turul. A Magyar
Heraldikai es Genealogiai Tarsasag. Kzlnye. Budapest 1915.
10
Neki historiari otili su tako daleko da su jednostavno tvrdili kako su mnogi
bosanski begovi toliko osiromaili da najee ive od iskoriavanja samo
jedne kmetovske porodice. Istorijski najgori sluaj socijalne eksploatacije,
gde kao na crteima seljakih kalendara jedan ovek jae na leima drugoga.
(Milorad Ekmei: Stvaranje Jugoslavije 1790.-1918., 2, Beograd 1989., str.
281.) U kritikom i veoma argumentiranom napisu o ovoj Ekmeievoj knjizi
Nenad Filipovi upozorio je kako Thalloczyjevim podacima treba mnogo
paljivije baratati. (Nenad Filipovi: Osmanska Bosna i Osmansko carstvo
u djelu Stvaranje Jugoslavije 1790.-1918. Milorada Ekmeia. Prilozi za
orijentalnu filologiju, 40/1990., Sarajevo 1990., str. 455.)
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA
19
na maarskom jeziku, vidi se da on zaista stoji na stanovitu da su
Filipovii imali dva do tri, a ne 200 do 300 selita, kako su ga citirali
neki kasniji historiari). Umjesto da ovo bude upozorenje da se ne
smije bezrezervno oslanjati na Talloczyja, historiari su bili skloni-
ji preuzimati, a ponekad i falsicirati njegove podatke nego tragati
za izvorima koji bi mogli preciznije govoriti o strukturi begovskih
zemljinih posjeda. Ipak, ovaj Talloczyjev rad znaajan je i u histori-
ografskom smislu, i to upravo zbog ovog Popisa, ali je bio znaajan i u
vrijeme kada je nastao, jer je njegova osnovna namjera bila odgovoriti
na pitanje o znaenju titule beg, to je imalo odraza na odreenje o-
cijelnih krugova vlasti prema toj tituli.
11
Poslije Prvog svjetskog rata stanovita o historijskom razvoju
agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini sasvim se mijenjaju. Dok je u
austrougarsko doba vei dio literature stajao na begovskom stanovitu
i njihovom poimanju tog razvoja, nakon odlaska Austro-Ugarske
dolazi do radikalnog zaokreta, i agrarno pitanje poinje se promatrati
sa potpuno suprotnih stanovita nego dotad. Sad se apsolutno brane
pozicije ne begova kao historijskih vlasnika, kako se dotad smatralo,
nego kmetova kao obraivaa tih posjeda i novih vlasnika, koji su do
11
Izgleda da autorstvo ovog Popisa ne treba vezati za Thalloczyja, mada ga
je on objavio 1915. kao prilog svojoj raspravi. Naime, u ostavtini Safvet-
bega Baagia nalazi se jedno nedatirano pismo upueno preuzvienom
prijatelju u kojemu se Baagi osvre na Nominal Liste der berhmtesten
Begfamilien in Bosnien und der Hercegovina von General Tomii, koju
mu je pred Prvi svjetski rat dostavio taj preuzvieni prijatelj. Vjerovatno
je u pitanju Thalloczy, koji je Tomiievu listu dostavio Baagiu, zamolivi
ga za miljenje. Baagi se veoma kritiki osvrnuo na tu listu. Moe biti ne
bih se jo sjetio Tomiia biljeaka, da nije zagrebaki Obzor u izvadcima
donio raspravu vau o bosansko-hercegovakom plemstvu, koja je izala u
nekom maarskom listu. Kada sam proitao ono to je Obzor donio, jako
mi je ao bilo, to Vas nijesam prije upozorio da je Tomiia lista nepouzdana
u mnogom pogledu (...). (Nedatirano pismo Safvet-bega Baagia u posjedu
porodice Baagi iz Sarajeva. Fotokopija u Muzeju knjievnosti i pozorine
umjetnosti u Sarajevu.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
20
tog vlasnitva doli na temelju odluka novouspostavljene jugoslaven-
ske vlasti po kojima bivi kmetovi postaju vlasnici kmetskih selita,
12

a begovima se priznaje odreena odteta koju im je drava duna
isplatiti. Bez obzira na injenicu to je samim inom priznavanja
prava na odreene odtete za oduzeta selita begovima (i svim
zemljoposjednicima) drava priznala i njihovo historijsko vlasnitvo,
ipak se sve vie zauzima pozicija o historijskom vlasnitvu kmetova nad
zemljom. Prema ovoj literaturi, kmetsko vlasnitvo nad zemljom samo
je u jednom razdoblju bosanske historije (osmansko doba) uzurpirano
od strane begova, kada su nasilnim putem uspostavljeni kmetski
odnosi, koji se sada agrarnom reformom imaju dokinuti.
13
Koliko je
12
Na temelju lanova 1. i 2. Naredbe o upisu vlasnosti bivih kmetova na
kmetovskim selitima (Glasnik zakona i naredaba, br. 58, 1919.) kotarski
sudovi su, na osnovu zapisnika seoskih kotarskih ureda, donosili odluke o
uknjibi prava vlasnitva pojedinih gruntovnih uloaka na kmetove. Naravno
da je tu bilo dosta prostora za zloupotrebe, pa su se vodili brojni sudski
sporovi. Bilo je sluajeva kada sami kmetovi nisu znali pokazati koje su sve
zemlje spadale u sastav njihovog kmetskog selita. Poglavar Livanjskog kotara
1926. javljao je kako su u tom kotaru tokom 1923. gotovo sva kmetovska
selita provjerena i prenos prava vlasnitva u gruntovnici je upisan. 5-600
selita ostalo je neprovjerenih i to veinom od ispostave Bos. Grahovo i
daljnjim selima iz razloga, da stranke same nisu znale pokazati koje komade
sve dre. Kao razlog to kmetovi nisu znali pokazati granice svojih selita
poglavar navodi da oni u tim krajevima nisu begu podavali hak u naravi nego
kesim u novcu. Od kmeta je beg zatraivao novac i nije mu u zemlju nikada
dolazio niti se je interesovao tko to obrauje. Razumije se da su mjenjanja
komada zemlje izmeu kmetova vrena te faktino stanje sa gruntovnim se ne
slae. (ABiH, AGD, br. 13054/26.)
13
oro Krsti: Agrarna politika u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1938., str. 5.
Ovakva stanovita posebno su branjena u brojnim lancima objavljivanim po
asopisima i novinama. Kao instruktivne vidi: Lujo Novak: Kmetstvu slini
odnosi u Bosni i Hercegovini. Arhiv za pravne i drutvene nauke, knjiga II, br.
1, Beograd 1921.; Slavko eerov: Obrazloenje agrarne reforme s pogledom
na velike posede. Arhiv za pravne i drutvene nauke, knjiga III, Beograd 1922.;
oro Krsti: Jedan pogled na projekat o novom Zakonu za konano ureenje
odnosa na bivim kmetovskim selitima. Arhiv za pravne i drutvene nauke,
knjiga XII, br. 5-6, Beograd 1926.
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA
21
ova literatura bila uronjena u dnevnopolitiku stvarnost i koliko joj je
cilj bio nenauno valoriziranje bosanskih agrarnih odnosa i na temelju
toga izvoenje zakljuaka o zemljinom vlasnitvu, pokazuje i primjer
da je dio literature dokazivao kako begovi ne mogu imati i nemaju
prava ni pod kojim uslovom na onaku otetu koju bi imali prava da
trae pravi vlasnici zemlje, jer oni to nisu. Obim i razmer otete treba
vie da se upravlja socialnim obzirima i prema ekonomskom stanju
oteenog bega. Bogati begovi treba da dobiju manje, a siromaniji
vie otete, a oni kod kojih oduzimanje zemlje ne prouzrokuje nikakvu
opasnost za ekzistenciju nikakve otete.
14
Nije se, meutim, sva literatura izmeu dva svjetska rata u kojoj
se u veoj ili manjoj mjeri tretiraju pitanja vezana za historiju bosans-
kih begova bavila samo dokazivanjem kmetovskog, a ne begovskog
vlasnitva nad posjedima, to je bilo u funkciji opravdavanja tadanje
politike prema begovskim zemljinim posjedima, nego se pojavilo i
nekoliko rasprava u kojima se tretiraju brojni drugi aspekti historije
begova. To se, prije svega, odnosi na rasprave Vase ubrilovia i Vla-
dislava Skaria, ali je njihov nedostatak to tretiraju historiju begova
samo u osmansko doba. Kako je, pak, status begova u austrougarsko
doba bio sudbinski odreen njihovim dotadanjim povijesnim razvo-
jem, a s obzirom da su ubrilovievi i Skarievi rezultati istraivanja
snano utjecali na kasniji razvoj literature o begovima openito, to
emo se ukratko osvrnuti na njihove osnovne postavke.
ubrilovi i Skari razlikuju se u tome to je prvi iznosio ideje
nemajui dovoljno arhivskog materijala za njihovo dokazivanje, dok je
drugi, ne zaostajui u originalnosti, preuzimao ubrilovieve ideje te
14
Slavko eerov: Obrazloenje agrarne reforme s pogledom na velike posede.
Arhiv za pravne i drutvene nauke, knjiga III, Beograd 1922., str. 138-139;
Todor Kruevac: Bosanski agrar posle 1918. godine. Pregled, br. 59, Sarajevo
1928., str. 295. Kruevac je miljenja kako ne treba praviti nikakvu razliku
izmeu begluka i kmetskih selita jer su begluci nastali iz ifluka kada je
turska vlast u Bosni oslabila, a dobile prevlast age i begovi. Vano je da doba
ovog pretvaranja ne ide daleko u prolost, ono pada oko sredine prolog veka.
Austrija je ovo pitanje iz razloga koji su joj konvenirali komplikovala, mesto
da ga rei.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
22
ih dokumentirao osmanskim izvorima.
15
Dva najznaajnija Skarieva
rada o ovome pitanju su Popis bosanskih spahija iz 1123. (1711.) go-
dine i Postanak i razvitak kmetstva u Bosni i Hercegovini.
16
U prvom
radu Skari je donio popis 1.553 timara sa prihodima koje ti timari
donose. Od ovih 1.553 te je godine bilo 185 zijameta, od toga svega
95 sa prihodom veim od 20.000 aki. U ovom radu Skari, meutim,
nije obratio dovoljno panje procesu iuenja, kao vanom procesu
za izrastanje begovata kao zemljoposjednike elite, koja se kao takva
u potpunosti stabilizirala do poetka 19. stoljea, a u austrougarsko
doba ve se poela razbijati. Tim se problemom neto blie bavio u
radu o postanku kmetstva, upozoravajui da je proces iuenja imao
svoju duu evoluciju. Meutim, nedostatak ovog rada je u tome to
je proces iuenja u Bosni dobrim dijelom poistovjeivao sa slinim
procesom u Srbiji ne uoavajui bosanske specinosti koje su utjeca-
le na izrastanje krupnog begovata na ovim prostorima.
17
Inae, Skari
je dao i nekoliko znaajnih podataka za historiju pojedinih begovskih
porodica u osmansko doba, prije svega nekih hercegovakih begovs-
kih porodica.
18
Vasa ubrilovi u jednom lanku iz 1935. temeljito je podvrgao
kritici ranije tvrdnje Ivana Frane Jukia i ire Truhelke o navodnom
15
Pregled istoriografskog rada u Bosni i Hercegovini od 1945. godine do danas
(rukopis). Sarajevo, decembar 1966. str. 22.
16
Vladislav Skari: Popis bosanskih spahija iz god. 1123. (1711.). Glasnik
Zemaljskog muzeja, god. 42, br. 2, Sarajevo 1930., str. 1-99; Isti: Postanak i
razvitak kmetstva u Bosni i Hercegovini. Pregled, br. 11, Sarajevo 1937., str.
163-164, 481-489.
17
Skari veli kako se u 18. stoljeu u Bosni () muslimanski svijet listom
upisivao u jenjiare. A ovi su sigurno, kao i u Srbiji, nagonili spahijske seljake
da im se prodaju (). Tako su seljaci u Bosni i Hercegovini unili u 19. vijek
kao ifije (kmeti) muslimanskih ifluksahibija (aga). (Vladislav Skari:
Postanak i razvitak kmetstva, u: Izabrana djela, III, Sarajevo 1985., str. 94.)
18
Vladislav Skari: Podaci za historiju Hercegovine od 1566. do sredine 17. vijeka.
Glasnik Zemaljskog muzeja, god. 43, Sarajevo 1931., str. 55-72; Isti: Trebinje
u 18. vijeku. Glasnik Zemaljskog muzeja, god. 45, br. 2, Sarajevo 1933., str.
39-70.
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA
23
masovnom prelasku srednjovjekovnoga bosanskoga plemstva na
islam dolaskom Osmanlija, ime je ono sauvalo i svoje posjede, te
ustvrdio kako je, zapravo, porijeklo muslimanskog begovata razliito.
19

U historiograji koja je nastajala poslije Drugog svjetskog rata ovaj
ubriloviev rad dugo je vremena slovio kao najtemeljitiji prikaz po-
rijekla pojedinih muslimanskih begovskih porodica, i na njega su se
pozivali svi kasniji historiari koji su tretirali ovu problematiku, i to
kako oni koji su se u svojim radovima specijalno bavili porijeklom po-
jedinih porodica,
20
tako i oni kojima je problem utvrivanja porijekla
begovskih porodica bio samo usputan historijski problem, ali vaan
za rjeavanje drugih historijskih fenomena i procesa u Bosni i Herce-
govini.
21
U ovom razdoblju nastalo je niz kvalitetnih studija o histo-
riji Bosne i Hercegovine austrougarskog doba u kojima je i historijat
agrarnih odnosa temeljitije ispitivan, ali opet historija pojedinih
begovskih porodica ne samo da je ostala neobraena, nego je itav
begovski sloj, u marksistikom pristupu historiji sa klasnih stanovita,
proao izuzetno loe.
22
19
Vasa ubrilovi: Porijeklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini. JI,
Beograd 1935., str. 368-403.
20
B. Zlatar: O nekim muslimanskim porodicama, str. 81-141.
21
Hamdija Kreevljakovi: Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1954. (dalje:
Kapetanije); Isti: Denetii, Radovi, knj. II, Odjeljenje istorijsko-filolokih
nauka, knj. 1, Nauno drutvo NR BiH, Sarajevo 1954.; Isti: engii. Sarajevo
1954.; Sreko M. Daja: Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine.
Predemancipacijski period 1463.-1804., Sarajevo 1992. (dalje: Konfesionalnost
i nacionalnost).
22
Napisana je historija radnike klase u BiH u austrougarsko doba, ali ne i
historija zemljoposjednike klase (Iljas Hadibegovi: Postanak radnike klase
u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914. godine. Sarajevo 1980.) Mada je
ova Hadibegovieva knjiga vie od historije same radnike klase, ona, kao ni
temeljite studije o prethistoriji i toku muslimanskoga autonomnoga pokreta,
koji uglavnom vode begovi, ne moe biti zamjena za detaljna istraivanja
socijalne osnove begovskog sloja u Bosni i Hercegovini (Mustafa Imamovi:
Pravni poloaj i unutranji politiki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. do
1914. Sarajevo 1976.; Nusret ehi: Autonomni pokret Muslimana za vrijeme
austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1980.; Robert J. Donia:
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
24
Na ovakav pristup sigurno su utjecali i aktuelni politiki procesi
u drutvu. Tako je u vrijeme kada se pripremalo priznavanje Musli-
mana kao posebne nacije u BiH, krajem esdesetih godina, Muhamed
Hadijahi, jedan od historiara koji je predano radio na priznanju,
napisao jedan rad u kojem je nastojao napraviti ogromnu razliku
izmeu Muslimana kao nacije i muslimanskih begova kao jednog
socijalnog sloja. Kako je u to doba ope uvjerenje bilo da su begovi
eksploatatori i kako se njihova tako prezentirana povijesna uloga
uvijek dovodila u vezu, a ponekad i poistovjeivala sa ulogom Musli-
mana openito, Hadijahi je, da bi opravdao povijesnu samobitnost
Muslimana, u tom trenutku napisao izuzetno teke optube na raun
begova, svaljujui na njihova lea sve viestruko akumulirane predra-
sude iz povijesti. On za begove kae kako su bili eksploatatorska kla-
sa, bez neke znaajnije ekonomske moi i politike podrke od strane
irih slojeva Muslimana: Begovi su rijetko kad raspolagali naroitim
ekonomskim mogunostima, a njihov politiki utjecaj bio je skoro bez
izuzetka lokalno ogranien. U centrima kao to su Sarajevo i Mostar
nisu nita znaili, ve su, naprotiv, ovi gradski centri formirali javno
mnijenje, vrei snaan upliv i na unutranjost zemlje. Feudalna klasa
jedva da je ikada inila 2 posto muslimanskog stanovnitva (uzimamo
u raun ne samo begove ve i sve one koji su imali kmetove). Deplasi-
rano je, dakle, poistovjeivati feudalce i Bosanske muslimane.
23

U historiograji nakon Drugog svjetskog rata stvari su ak i u
terminolokom smislu otile toliko daleko da su nastajala itava djela
u kojima se sma rije beg izbacivala iz upotrebe
24
i koristio se termin
Islam Under The Double Eagle: The Muslims of Bosnia and Hercegovina (1878-
1914). New York 1981 (prijevod na bosanski jezik objavljen 2000. godine.)
23
Muhamed Hadijahi: Mjesto i uloga Bosanskih muslimana u politikom
razvoju naih naroda. Takvim, Sarajevo 1968., str. 113-117. Isti rad objavljen
je u Takvimu za 2001., Sarajevo 2000., str. 203-208.
24
Atif Purivatra: Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sarajevo 1977. Prva reenica u rukopisu
o Ali-pai Rizvanbegoviu koji je iza sebe ostavio historiar Hamdija Kapidi
glasi: Jedna od najznamenitijih begovskih porodica u Hercegovini jest,
nesumnjivo, porodica Rizvanbegovia. Nedavno je ovaj rukopis objavljen, ali
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA
25
zemljoposjednika klasa, koja se sve do njezina razvlaivanja 1918.
smatra feudalnom drutvenom strukturom. ak su i oni historiari
koji su iza sebe ostavili djela trajne historiografske vrijednosti
izbacili iz upotrebe rije beg i zadovoljili se rijeju aga, pod kojom su
podrazumijevali itavu muslimansku zemljoposjedniku strukturu.
Jedan od njih je i Ferdo Hauptmann, koji je u svojim raspravama
napravio najtemeljitiju analizu bosanske socijalne historije
austrougarskog doba, ali je i sm upadao u zamke koje drutvena
stvarnost postavlja pred objektivnog historiara.
25
Time se moe
objasniti injenica da Hauptmann na jednom mjestu tvrdi kako se
pojam beg vee za krupnog zemljinog posjednika, a aga za sitnog,
dok na drugom mjestu poistovjeuje ta dva pojma i odluuje se za
agu kao mjerodavno terminoloko odreenje za zemljine posjednike
sa kmetskim selitima u Bosni i Hercegovini. Hauptmann je o ovom
objavio nekoliko rasprava, ali je sve to objedinjeno u studiji objavljenoj
u Grazu 1983. godine
26
, a kasnije prevedenoj i objavljenoj u Sarajevu
profesor Iljas Hadibegovi, koji je svojedobno bio Kapidiev asistent, piui
predgovor za njegovo objavljivanje, ni na jednom mjestu ne govori o begovskim
porodicama, nego iskljuivo o feudalnim porodicama i feudalnoj klasi
(Hamdija Kapidi: Ali-paa Rizvanbegovi i njegovo doba. Sarajevo 2001).
Iljas Hadibegovi, premda ponekad zaobilazi upotrebu termina beg, u svojoj
odlinoj doktorskoj disertaciji o razvoju radnike klase na prijelazu iz 19. u
20. stoljee, raspravljajui o socijalnoj slojevitosti stanovnitva, posebno je
izdvojio sloj ifluk-sahibija ili zemljoposjednika s kmetovima, a najugledniji
dio ovog socijalnog sloja inili su begovi ili zemljina aristokracija koja je
drala najvei dio obradivih povrina, uma i panjaka. Pored toga begovi se
javljaju kao vlasnici mlinova, eljeznih majdana, zakupnici desetine i slino.
U biljekama dalje pojanjava svoj tadanji stav kako su begovat sainjavale
najuglednije muslimanske porodice koje su drale zeamete (I. Hadibegovi:
Postanak radnike klase, str. 39, 66, nap. br. 155.).
25
Ferdo Hauptmann: Bosanskohercegovaki aga u procijepu izmeu privredne
aktivnosti i rentijerstva na poetku XX stoljea. Godinjak Drutva istoriara
BiH, XVII/1966.-67.
26
Ferdinand Hauptmann: Die sterreichisch-ungarische Herschaft in Bosnien und
der Hercegovina 1878-1918. Wirtschaftspolitik und Wirtschaftsentwiklung.
Graz 1983.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
26
1987. godine u Prilozima za istoriju Bosne i Hercegovine. U ovoj
knjizi objavio je raspravu Privreda i drutvo Bosne i Hercegovine u
doba austro-ugarske vladavine (1878.-1918.). Dio o agraru veoma je
opiran (str. 139-187). Hauptmann primjeuje kako je gruntovnim
knjigama osigurana pravna sigurnost i bega i kmeta: Aga, prema
tome, u potpunom vlasnitvu raspolae samo svojim (priznatim,
gruntovno upisanim) beglukom, a kmet uz obavezu haka postaje
nesporni i trajni uivalac kmetovskog selita/iuka. U stvari, agi je
samo formalno garantiran daljnji opstanak kao zemljoposjedniku; on
ne moe poveati svoj begluk pretvaranjem iuka u begluku zemlju
pa ostaje ogranien samo na onaj sitni opseg begluka i na primanje
haka, koji je sve manji. Garancija postojeih agrarnih odnosa za to
se begovat sveudilj zalagao samo optiki titi agu, u svakodnevnom
ivotu gura ga uistinu u kategoriju sitnog posjednika uz dodatnu
manju ili veu rentu (hak). Ta ga izdrava, hrani i omoguuje da
pored prodaje iuke zemlje ivi na naslijeeni nain; iz begluka
on po pravilu ne stvara nikakvu novu proizvodnu jedinicu, koja bi
ga ukopala u novi privredni ivot.
27
Malo kasnije Hauptmann opet
pojanjava svoj iskaz da aga ne moe poveati svoj begluk, istiui
kako je vlast skuila agu na onaj kompleks begluke zemlje koji je
gruntovno upisan, onemoguujui mu da naknadnim zahtjevima (za
krevinama, umama, baltalikom i merom) poveava proizvoljno
svoj areal.
28
Na temelju ovog uvjerenja Hauptmann je stajao na
stanovitu da je status aga vezan za postojanje kmetovskog selita,
koje se u danim okolnostima povrinski u Bosni i Hercegovini ne
moe u znatnijoj mjeri poveati, a poveanje broja aga, koje pokazuju
austrougarski popisi stanovnitva, Hauptmann je objanjavao
podjelama begovskih porodica koje, prema islamskom batinskom
pravu, meu sobom dijele i kmetove, odnosno kmetska selita:
Diobom meu nasljednike poveava se, dakle, broj aga. Odatle vei
broj aga uz manji broj kmetovskih selita. Time aga, nakon to je
27
Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine (dalje: Prilozi), II, Sarajevo 1987., str.
146-147.
28
Prilozi, str. 147.
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA
27
ranije izgubio politiki poloaj, gubi sada autoritet u drutvu ukorak
sa smanjenjem broja svojih kmetova.
29
Hauptmann se zadrava na
ovakvim openitim ocjenama, koje -dodue- temelji na rezultatima
popisa stanovnitva, premda sasvim jasno konstatira kako nije u stanju
ralaniti zemljoposjedniku klasu u grupe s obzirom na veliinu
njihovih posjeda, jer mu nije poznata slika ekonomskog stanja age u
BiH (). Mi ne znamo koliki je udio aga s pola do tri kmeta niti koliko
begova posjeduje vie od 100 kmetovskih selita.
30
U svom pristupu Hauptmann se zadrava samo na broju begova
i kmetova, pri emu rauna na podjelu begovskih, ali ne i na podjelu
kmetskih porodica, premda sam primjeuje da su i kmetska porodica i
kmetsko selite bili podloni podjelama.
31
Meutim, kako su se dijelile
begovske porodice, dijelile su se i kmetske! Dodue, ovaj proces nije
u jednakoj mjeri zahvatio oba ta drutvena sloja, ali je bio prisutan,
i o tome valja voditi rauna. Ovaj problem, u koji Hauptmann
nije detaljno ulazio, usko je vezan za pitanje tzv. kmetskog prava.
Kmetske porodice obino su bile zadruge koje su ponegdje brojale
i do 60 lanova. Stanovali su u jednoj kui, zajedniki privreivali
i ravnopravno sudjelovali u podjeli proizvedenih prinosa. lanovi
zadruge rijetko su posjedovali vlastitu svojinu u pokretnim stvarima.
Kmetsko pravo pripadalo je itavoj zadruzi, a starjeina zadruge bio
je njezin predstavnik u odnosima sa drugim zadrugama i odgovorna
osoba zadruge prema begu kao vlasniku posjeda. Beg je, dakle, u
kmetskoj porodici imao jednog kmeta. Sa procesom diobe kmetskih
porodica, a prema obiajnom pravu koje se u meuvremenu utvrdilo,
iuk (selite) dijelilo se na onoliko dijelova koliko je kmetska
porodica imala mukih lanova, pa se postavljalo pitanje da li je beg
sada dobivao vie kmetova ili ne, odnosno da li je svaki muki lan
ranije kmetske porodice sada postao nositelj kmetskog prava. Drugim
29
Prilozi, str. 148.
30
Prilozi, str. 150.
31
Prilozi, str. 162-165.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
28
rijeima, da li je kmetsko pravo djeljivo ili ne?
32
Zbog toga su vlasti
traile od kotarskih naelnitava da podnose izvjetaje o diobama
iuka (kmetskih selita), uz sugestiju da se diobe odobravaju u
sluaju sporazuma svih strana. Obiajno pravo u Bosanskoj krajini
oko diobe kmetske zadruge sastojalo se u tome da se kmetska zemlja
podjednako dijelila na sve muke lanove zadruge, a beg je, ukoliko
je bio obavijeten o toj diobi, preutno priznavao ovo naelo kako bi
znao od koga e i koliki dio uzimati treinu; enski lanovi zadruge
nisu uzimani u obzir, jer je ena ila uz mua a djeca uz roditelje.
33

U nekim drugim krajevima Bosne (Bijeljinskom kotaru, npr.) bio je
obiaj da kmetska prava mogu izvravati i enski lanovi porodice
umrlog kmeta, ali pod odreenim uvjetima.
34

U svakom sluaju, pokazalo se da je pogreno, govorei o
zemljinim posjedima bosanskih begova, zadravati se samo na broju
kmetskih selita, odnosno kmetskih porodica koje obrauju selita, a
pogotovo promatrati jedino proces raspadanja begovskih porodica,
a zanemarivati taj proces kod kmetskih, i jo na temelju takvih
pokazatelja izvoditi dalekosene zakljuke o velikoj eksploataciji koju
sve vei broj begovskih inokosnih porodica provodi nad istim brojem
kmetskih porodica, nego valja napraviti dalji iskorak ka egzaktnijem
utvrivanju povrine i strukture zemljita koje posjeduje odreena
begovska porodica, i to kako begluka tako i selita. Dosadanja nauna
literatura, nemajui dovoljno oslonca u historijskim izvorima, nije o
tome ostavila iza sebe preciznijih istraivanja, ali se zato, posebno
poslije 1990. pojavilo niz napisa u tampi u kojima se fenomen vlasnitva
nad zemljom postavio kao vaan argument u politikim, a uskoro i
vojnim razraunavanjima na ovim prostorima. Predstavnici srpskih
politikih struktura tvrdili su kako Srbi posjeduju 64% zemljita u BiH.
32
ore Miki: Drutveno-ekonomske prilike u selima Bosanske krajine u vrijeme
austrougarske vladavine 1878.-1914. (dalje: Drutveno-ekonomske prilike),
Istorijski zbornik, br. 2, Banja Luka 1981., str. 105-106.
33
. Miki: Drutveno-ekonomske prilike, str. 106-109.
34
ABiH, AGD, br. 1380/27 (Citira se miljenje kotarskog medlisa u Bijeljini od
25. 9. 1889.)
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA
29
Kasnije je taj procenat rastao na 70, pa na 74% itd. Bonjaki odgovor
bio je da oni (Bonjaci) posjeduju preko 60% zemljita te da su 1918.
posjedovali i puno vie (oko 83%).
35
Dvije knjige o ovome problemu koje
su pretendirale biti naune, a objavljene su u ovo doba, jesu Ekonomski
genocid nad Muslimanima
36
i Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine
37
. U
prvoj su autori agrarnu reformu provoenu u BiH poslije Prvog
svjetskog rata ocijenili kao genocid nad Bosanskim Muslimanima,
jer je njezin cilj bio ekonomsko unitavanje Muslimana.
38
Dok
Mustafa Imamovi u svojoj raspravi objavljenoj u ovoj knjizi, govorei
o agraru u austrougarskom vremenu, ostaje na razini ranije poznatih
injenica, ne ulazei u nova tumaenja, pogotovo ne sa stanovita
potreba aktuelnog politikog trenutka, Hrelja i Purivatra poredali su
niz podataka o oduzimanju zemlje poslije 1918. i zakljuili kako se
radi o ekonomskom genocidu. Za nas bi, ipak, mogli biti zanimljivi
podaci o oduzetim posjedima, jer takvi podaci ukazuju na posjedovnu
strukturu 1918., dakle koncem austrougarske vladavine. Meutim,
autori su sami upali u zamku pretjerane potrebe za dokazivanjem
genocida, pa su u toj potrebi nainili niz kontradiktornih tvrdnji te
terminolokih i sutinskih greaka. Okomivi se na nain provedbe
35
Tokom rata u BiH 1992.-1995. vodio se boj i o tome koliko je ko vlasnik
zemljita u BiH. Bonjaki politiari angairali su neke naunike koji su radili
na tome, pravili odreene karte na kojima su bojili muslimansku i tuu
zemlju i dokazivali veinsko bonjako vlasnitvo nad zemljom. Povodom
pojave takvih karata 1994., koje su izradili Ibrahim Buatlija, Izet Kubat, Izet
Bijedi i Salko ampara, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca 6. jula
1994. organiziralo je raspravu u kojoj je sudjelovao niz politikih i naunih
djelatnika (Abdulah Konjicija, Devad Juzbai, Avdo Sueska, Ibrahim Tepi,
Hakija ozi, Atif Purivatra i dr.). Tekst rasprave pretipkan sa snimljenih
audiokaseta u posjedu je autora.
36
M. Imamovi - K. Hrelja - A. Purivatra: Ekonomski genocid nad Bosanskim
Muslimanima (dalje: Ekonomski genocid). Sarajevo 1993.
37
Bakir Tanovi: Ko je vlasnik Bosne i Hercegovine. Historijski pregled (dalje: Ko
je vlasnik). Zagreb 1995.
38
Purivatrina rasprava u ovoj knjizi nosi naslov Ekonomski genocid nad
Muslimanima pod vidom agrarne reforme u Jugoslaviji (1918.-1941.), str.
83-105.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
30
reforme i oduzimanja posjeda, konstatiraju kako su jugoslavenske
vlasti privatni zemljini posjed u Bosni i Hercegovini tendenciozno
nazvale begluk te konstatiraju kako je taj pojam do tada bio (...)
nepoznat u Bosni i Hercegovini. Poto su titule i odomaeni nazivi
u Bosni i Hercegovini beg i aga vezani za zemljinu aristokraciju iz
prethodnog vremena, to se pojam beg namjerno vee za feudalizam,
a njegov privatni zemljini posjed poinje se nazivati begluk, pa se na
taj nain u javnosti stvara uvjerenje da se tu zaista radi o nekakvom
feudalnom odnosu.
39
No, pojam begluk kao oznaka za kategoriju zem-
ljita na kojemu nije postojalo tzv. kmetsko pravo, bio je apsolutno
poznat u austrougarskom razdoblju. Ovakvim tvrdnjama autori,
dakle, govore o postojanju privatnog posjeda (za kojega kau da se iza
1918. tendenciozno naziva begluk), to bi znailo da iuci (kmetska
selita) nisu privatno vlasnitvo. Ako iuci nisu njihovo vlasnitvo,
onda jesu vlasnitvo nekog drugog (kmetova?) i tada se nema nikakvog
razloga osporavati pravo upisa vlasnitva u gruntovnim knjigama na
bive kmetove. A autori upravo to ine! Osim toga, autori potpuno
pogreno posjednike kmetskih selita terminoloki oznaavaju agama,
a posjednike begluka begovima.
40
Jedan zemljini posjednik mogao je
imati i kmetska selita i zemljita slobodna od kmetova. Radi se o
tome da su u BiH postojale dvije vrste zemljita s obzirom na pravo
upotrebe, jednako kao to su postojale tri vrste zemljita s obzirom
na pravnu narav.
41
Ali, podjela zemljita s obzirom na pravo upotrebe
uope se ne tie prava vlasnitva.
Rasprava Bakira Tanovia ocijenjena je od recenzenta dr. Ive Banca
veoma povoljno: Ovom studijom, veli Banac, u kojoj nudi niz novih
tumaenja, Tanovi daje denitivne odgovore na pitanje zemljinog po-
39
Ekonomski genocid, str. 55.
40
Vidi tabelu br. 1 na str. 108 (gdje se donosi broj zemljoposjednika sa i bez
kmetova prema popisu stanovnitva iz 1910.) i uporedi sa tabelom br. 6 na str.
113 (gdje se donosi broj vlasnika kmetskih selita - age, i broj vlasnika begluka
begovi).
41
Vidi nae raspravljanje o tome u poglavlju Vrste zemljinih posjeda u ovom
radu.
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA
31
sjeda u Bosni i Hercegovini
42
(podvukao H.K.). Tanovi je, meutim,
jednostavno preuzeo tvrdnju Mustaj-bega Mutevelia koju je ovaj iz-
rekao 1911. godine,
43
po kojoj su zemlje koje su se nalazile u rukama
itluk sahibija uvijek bile mulkovne zemlje i (da) one u Bosni nikada
nisu spadale u kategoriju erazi mirije.
44
Predosmansko porijeklo
bosanske zemljoposjednike elite u osnovi je Tanovieva izlaganja.
Njegov je zakljuak kako su Bonjaci 1910. posjedovali 63,84% ukup-
ne obradive povrine u Bosni i Hercegovini.
45
On svoje rezultate i
numeriku kombinatoriku temelji na podacima iz ranije spomenute
knjige Ekonomski genocid.
Istovremeno sa aktueliziranjem pitanja vlasnitva nad zemljinim
posjedima u BiH, sve se ee pojavljuju rasprave, pa ak i knjige, o
pojedinim znamenitijim porodicama, pri emu ponekad i sami nas-
lovi knjiga bivaju vrlo upitni.
46
Svi odreda tvrde kako su njihovi preci
bili veliki zemljoposjednici. U razgovorima koje je autor obavio sa
potomcima odreenog broja znaajnih begovskih porodica, a i u an-
ketnom formularu pripremljenom za tu priliku, malo je njih znalo pre-
cizno odgovoriti na pitanje o zemljinim posjedima. Najei odgovor
bio je da je njihovim precima pripadalo sve dokle oi vide.
Sve ove rasprave o strukturi vlasnikih odnosa u BiH imaju jedan
zajedniki nedostatak: ne temelje se na egzaktnim pokazateljima.
Egzaktni pokazatelji sadrani su jedino u zemljinim knjigama
(gruntovnica), koje su od svoga ustanovljenja u austrougarsko doba
u BiH u upotrebi sve do danas. Potekoa za istraivae je u tome to
42
B. Tanovi: Ko je vlasnik, str. 8.
43
Agrarni govor narodnog poslanika Mustajbega Mutevelia odran u bos. herceg.
Saboru dne 4. aprila 1911. sa dodatkom: Nekoliko odgovora protivnicima o
naem erazi-mirijskom vlasnitvu. Sarajevo 1911.
44
B. Tanovi: Ko je vlasnik, str. 18-19.
45
B. Tanovi: Ko je vlasnik, str. 49, 68.
46
Dok su neke studije vrlo utemeljene (Ibrahim Filipovi: Filipovii. Bosanska
muslimanska porodica. Njen postanak, razvoj i uticaj u vremenu od 1574. do
1991. godine. Sarajevo 1991.), dotle je znaaj mnogih veoma skroman (Safet
O. Hasanbegovi: Stabla to ljube nebo. 300-godinja genealogija rasta i
stradanja porodica Hasanbegovi i Pai. Sarajevo 1994.).
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
32
ne postoje koncentrirani podaci iz gruntovnica na jednom mjestu,
nego su oni ostali na razini svakog kotara, odnosno kotarskih sudova.
U BiH je osamdesetih godina obavljeno avionsko snimanje zemljita
s ciljem provjeravanja stanja u zemljinim knjigama i dovoenja u
red vlasnitva nad zemljom, ali taj posao nije priveden kraju. Mi smo
u svojim istraivanjima utvrdili da su od konca 1911. prikupljane u
okviru Zemaljske vlade u Sarajevu informacije o kmetskim selitima,
broju vlasnika i njihovoj vjerskoj pripadnosti. Sve te informacije inile
su osnovu za sastavljanje kmetskog katastra.
47
Zajedniko ministarstvo
nansija 18. novembra 1911. naredilo je osnivanje katastra kmetskih
selita pri Odsjeku Zemaljske vlade za otkup kmetova: Taj e kmet.
katastar sluiti mjerilom djelovanja te podlogom uredovanju otkupnog
odsjeka zemaljske vlade gledom na broj, veliinu i vrst kmet. selita i
pokazivati u svako doba, koji ga posao jo eka, odnosno u kojem
razmjeru sudjeluju ostala novana vrela kod otkupa kmetova. ()
Uz katastar sastavie se ujedno i popis svih zemljovlasnika u formi
alfabetskog indeksa za cijelu zemlju; taj imenik dovodie se u sklad sa
promjenama u vlastovnici periodiki. Zemaljska vlada traila je od
svih kotarskih sudova da informacije o promjenama broja kmetskih
selita dostavljaju etiri puta godinje Odsjeku Zemaljske vlade
za otkupljivanje kmetskih selita, a sve te promjene unosit e se u
kmetski katastar, koji je ureen u formi kartoteke analogno otkupnim
zajmovima po kotarima tako, da svaki kotar sainjava posebnu cjelinu,
u kojoj su katastralne opine alfabetskim redom, a u ovima pojedina
selita rednim brojem gruntovnih uloaka poredana.
48
Ovakve
informacije zaista su dobivene, ustanovljen je kmetski katastar sa svim
ovim potrebnim informacijama, ali mu u Arhivu BiH u Sarajevu nema
ni traga. Sva moja traganja, kao i napori koje je u tom pravcu uloila
gospoa Vera timac, zasigurno najbolji poznavalac austrougarske
grae u ovome arhivu, ostali su bez uspjeha. Meutim, tragajui za
ovim kmetskim katastrom, a pretpostavljajui da bi se on mogao nai
i u fondu Agrarne direkcije, koja je u Sarajevu djelovala nakon Prvog
47
ABiH, ZVS, Agrar, V. (Nr. 241.221/I.- Dep. 5, Sarajevo 29. oktobar 1911.)
48
ABiH, ZVS, Agrar, V. (Nr. 263.204/I - Dep. 5 ex 1911.)
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA
33
svjetskog rata, uz pomo Samije Sari, zamjenika direktora Arhiva
Federacije BiH, pronaena je dokumentacija o isplati odteta za
oduzeta kmetska selita 1918. godine. Ova dokumentacija mnogo je
vie od evidencije isplaenih odteta: ona pokazuje stanje u agrarno-
posjedovnim odnosima krajem Prvog svjetskog rata. Naime, nakon
1918. godine Agrarna direkcija u Sarajevu, prema Uredbi o likvidaciji
agrarnih odnosa u BiH od 12. maja 1921. isplatila je 250.000.000
dinara za biva kmetska selita, a iz te likvidacije ostalo je jo oko
17.000.000 dinara, koje drava nije platila bivim zemljovlasnicima
za obradivu zemlju i rentu kao naknadu za hakove iz 1919. i 1920.
godine. Agrarna direkcija nakon tog posla nije ostavila preglednu
evidenciju, pa je u est velikih kasa-ormara ostalo 18.330 predmeta
po kojima je likvidacija izvrena i u kojima je sadrano oko 67.200
korisnika u BiH. Zbog toga je od poetka 1940. unutar Agrarno-
pravnog odsjeka poseban tim slubenika radio na sreivanju te
evidencije u 22 knjige. Vodilo se strogo rauna da sve infomacije budu
dobro provjerene kako bi podaci bili potpuno pouzdani. Sve su ove
informacije sauvane. U ovom radu te knjige koritene su kako bi se
utvrdilo gdje su sve pojedine begovske porodice imale kmetska selita
za koja im je isplaena odteta. Nakon to je pregledanjem ovih knjiga
utvreno koje su to begovske porodice imale vei broj kmetskih selita
i nakon to je utvreno koje su to katastarske opine gdje su se selita
nalazila, ilo se na grau koja sadri informacije o bivim kmetovima
i njihovim selitima (ime, prezime i oevo ime, broj zemljino-
-posjedovnog lista, broj gruntovnog uloka, katastarska opina,
kotar u kome se selite nalazi te ime zemljovlasnika kome se odteta
isplauje, sa tanim navoenjem udjela u vlasnitvu ako se odteta
isplauje za vie vlasnika, kao i gruntovni izvaci koji sadre tanu
evidenciju svake katastarske estice i njezinu oznaku u gruntovnom
uloku). Ipak, u ovoj grai esto nedostaju gruntovni izvaci, pa nije
bilo mogue za svako kmetsko selite za koje je utvreno ime, prezime
i oevo ime, broj zemljino-posjedovnog lista, broj gruntovnog uloka,
katastarska opina, kotar u kome se selite nalazi i ime zemljovlasnika
kome je selite pripadalo, utvrditi i strukturu zemljita. Zbog toga se
u takvim sluajevima zadovoljavalo samo utvrivanjem broja selita
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
34
koje pripada pojedinom begu, a tamo gdje se raspolagalo i gruntovnim
izvacima analizirana je struktura zemljita po pojedinim selitima te
se sve objedinjavalo na razinu jedne begovske porodice. Sve ove
informacije pohranjene su u kompjuter i formirana je baza podataka o
kmetskim selitima pojedinih begovskih porodica.
Jugoslavenske vlasti slinu evidenciju kao za kmetska selita uradile
su i za begluka zemljita. Ve poetkom 1936. ministar poljoprivrede
Kraljevine Jugoslavije, zbog nepostojanja precizne evidencije o
okonanim beglukim sporovima, odnosno o oduzetim beglucima za
koja je plaena odteta, izdao je naredbu da se prikupi tana evidencija
o ukupnoj povrini oduzetih begluka i novanom iznosu koji je za to
plaen. Posebna panja u ovoj naredbi skree se na injenicu da je bilo
sluajeva da je isto begluko zemljite dvaput dosuivano i dvaput
plaano zemljoposjednicima, pa se upozorava da ta evidencija mora
sadravati brojeve gruntovnih uloaka i zemljino-knjinih estica
kako bi se utvrdilo da li je za isto zemljite isplaivana naknada dva
puta: Podatke za voenje ove evidencije uzimae Uprava (Banska
uprava, op. H.K.) iz beglukih predmeta, koji su u radu i kao takvi
prolaze kroz upravu. Za isplaena begluka zemljita Uprava e se
posluiti sa novanim knjigama za isplatu otete, u koju su ubeleavani
brojevi presuda i na osnovu tih podataka zatraie Uprava te predmete
od srezova radi uzimanja potrebnih podataka za evidenciju, a potom
e ih opet vratiti srezovima radi proveravanja po Zakonu o kmetskim
selitima. Osim toga potrebni se podaci mogu pribaviti kod srezova
prilikom slubenog putovanja inovnika agrarno-pravnog otseka po
srezovima.
49
Na temelju ove naredbe uspostavljene su posebne sveske
za svaki srez (za Drinsku banovinu spominje se 13 sveski za svaki srez
i jedna za sresku ispostavu Gorade ukupno, dakle, 14 sveski) i u
te sveske unoeni su svi podaci o oduzetim i seljacima dodijeljenim
beglucima, oslanjajui se na pojedine spise koji su nastajali u beglukim
sporovima i na odluke koje su iz toga proizlazile, a koji su dostavljani
srezovima radi gruntovnog prijenosa vlasnitva sa begova na nove
49
ABiH, KBUDB, 3485/40. (U prilogu Naredba Ministarstva poljoprivrede br.
8816/VIa/35 od 15. januara 1936.)
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA
35
vlasnike. Krajem 1940. odlueno je da se sva ta evidencija objedini
u pet velikih knjiga. Svaka pomenuta knjiga na prvoj strani imae
i registar katastarskih optina po azbunom redu po srezovima sa
oznakom strane (strana) na kojoj su uneti podaci za tu optinu po redu
zemljino-knjinih uloaka. Prema priloenom formularu vidi se da je
evidentiran broj zemljino-knjinog uloka, estica na koju je stavljen
zahtjev, prezime i ime potraivaa, prezime i ime zemljovlasnika, broj
izvrnog rjeenja, povrina dosuene zemlje i injenica da li je odteta
isplaena. Zna se da je 3. 11. 1940. od dravne tamparije u Sarajevu
narueno da odtampa te formulare i da ih uvee u 5 knjiga, ali zasad
nemamo detaljnijih informacija ta se desilo sa tim knjigama i da li se
stiglo u njih unijeti sve potrebne podatke, jer je ve u proljee naredne
godine poeo Drugi svjetski rat i na ovim prostorima.
Kako, dakle, nismo uspjeli pronai precizne podatke o oduze-
tim beglucima, u ovom radu koritena je evidencija koja je uraena
nakon Prvog svjetskog rata, a koja je mogla biti samo potpunija od
onih evidencija koje je Vlada prikupljala pred Drugi svjetski rat, jer se
odnosi na cjelokupne, a ne samo na oduzete begluke. Radi se o popi-
sima naslovljenim Detaljan sastav slobodnih posjeda (begluka), a koji
su uraeni za svaki kotar. U ovim je popisima za svaki kotar sadran
broj zemljino-knjinog lista, gruntovnog uloka, katastarska opina i
struktura begluka, zatim ime, prezime, oevo ime i boravite zemljo-
vlasnika (bega) te nain obrade begluka. Ovi numeriki pokazatelji
ukrteni su sa podacima iz baze podataka o kmetskim selitima kako
bi se provjerilo eventualno dvojno evidentiranje jednog gruntovnog
uloka, i kao selita, i kao begluka. Utvrdivi na taj nain vjerodos-
tojnost ovih evidencija, svi ovi numeriki pokazatelji pohranjeni
su kao jedna zajednika baza podataka, koja je dalje omoguavala
pretraivanje po raznim osnovama i grupiranje informacija po bilo
kojem kriteriju.
U skladu sa temom ovog rada, uraeno je grupiranje numerikih
informacija po pojedinim begovskim porodicama, i to tako da su za-
sebno iskazivana selita (za ona selita za koja nisu postojale detaljne
informacije o strukturi zemljita konstatiran je samo broj), a zasebno
begluci. Kako su se pojedine begovske porodice ve krajem 19. i
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
36
poetkom 20. stoljea bile toliko razgranale da njihove pojedine grane
vie nisu bile ni u kakvoj rodbinskoj vezi, te kako se ovdje teilo to
egzaktnijem utvrivanju zemljine posjedovne strukture, napravljena
je analiza posjeda za svaku inokosnu begovsku porodicu, ali se, ipak,
u prezentiranju podataka ograniilo samo na veliku porodicu (soj), te
se izdvajalo pojedine inokosne porodice jedino u sluajevima kada se
ta inokosna begovska porodica isticala po izrazito velikim posjedima,
pri emu je kao donja granica uzet broj od 100 kmetskih selita (npr.
kod begovske porodice Dini izdvojen je posjed Ragib-bega Dinia,
kod porodice Gradaevi izdvojen je posjed H. Sulejman-bega
Gradaevia Hadiibrahimbegovia i sl.).
Razgranatost begovskih porodica dovodila je do toga da su
pojedine grane porodice uzimale za sebe sasvim nova imena.
50
Kod
nekih porodica zadravala su se paralelno dva prezimena (Kulenovi
enigdi, Kulenovi Bajbutovi, Kulenovi Bara, Kulenovi Klievi,
Kulenovi Robinji, Kulenovi Hadikadibegovi, Kulenovi Smail-
begovi itd.), dok su neke preuzimale sasvim nova prezimena (Zul-
karpaii su samo ogranak engia, dok su razni ogranci obitelji
Gradaevi poetkom 20. stoljea imali ova prezimena: Gradaevi,
Hadiibrahimbegovi, Hadialibegovi, Pai, Rifatbegovi, Osman-
begovi).
51

50
Ibrahim-beg Defterdarovi: Stare listine porodice Resulbegovi. Glasnik
Zemaljskog muzeja u BiH, IX, Sarajevo 1897., str. 193. Autor govori o
razliitom poimanju porodice: (...) narod je nazivao porodicu: Resulbegovia
fis ili soj (lat. gens), a pojedine ogranke kuama (lat. familia) toga fisa ili soja.
Vremenom su se ovi ogranci posve osamostalili i prozvali zasebnim imenima.
esto su ogranci uzimali prezime prema imenu starjeine kue (Rifat-beg,
Adem-beg i sl.).
51
Da ove razne ogranke pojedinih porodica treba ipak vezati uz glavno stablo,
pokazuje slijedei primjer: Sulejman-beg Hadiibrahimbegovi iz Gradaca
brat je Beir-bega Gradaevia, zastupnika u Bosanskome saboru 1910.
godine. Sulejman-begova djeca izmeu dva svjetska rata prezivala su se
Hadiibrahimbegovi, poslije Drugog svjetskog rata otpalo je ono Hadi i
ostalo samo Ibrahimbegovi, te se u prvi mah nije moglo znati da su to srodnici
Husein-bega Gradaevia. U posljednje vrijeme neki Sulejman-begovi unuci
vraaju se svom izvornom prezimenu Gradaevi.
HISTORIOGRAFSKO NASLIJEE. IZVORI I METODOLOGIJA
37
Kako se ne bi upalo u zabunu, te posjede pojedinih ogranaka
jedne begovske porodice, koji su uzeli drugo prezime grekom
svrstalo drugoj begovskoj porodici (npr. posjede ogranka porodice
Gradaevi, koji se prozvao Pai uvrstiti meu posjede begovske
porodice Pai iz Bijeljine; ili poistovjetiti bijeljinske Paie i
nevesinjske Paie, koji su, zapravo, samo ogranak porodice Baagi;
ili poistovjetiti travnike i petrovake Ibrahimpaie), valjalo je
istraivati historiju svake begovske porodice zasebno, utvrivati
njezine pripadnike krajem 19. i poetkom 20. stoljea, pa tek nakon
toga grupirati numerike pokazatelje unutar pojedine begovske
porodice. Tu smo primjenjivali razliite metode, od konzultiranja
brojne literature, arhivskih dokumenata, potvrda naslijea koje su
iza umrlih pripadnika pravili sudski organi, do anketa i intervjua koje
smo provodili sa potomcima begovskih porodica. Neke su begovske
porodice izumrle (maglajski Uzeirbegovii i sl.), pa razgovor kao
postupak nije doao u obzir, a sa nekim nije uope bilo mogue stupiti
u kontakt. Tako je nastao niz genealokih tablica begovskih porodica,
ali bi njihovo cjelokupno predstavljanje u ovom radu uzelo previe
prostora. Njihovo objavljivanje saekat e drugu priliku.
52
52
U pokuaju rekonstrukcije genealokih stabala pojedinih begovskih porodica
istraiva se nalazi pred velikim tekoama i uvijek pred mogunou
da veoma sloene porodine odnose ne sagleda u cijelosti. O kakvim se
kompliciranim porodinim odnosima radi, upeatljivo je opisao akademik
Muhamed Filipovi, potomak begovske porodice Filipovi. Sulejman-beg
Filipovi (1864.-1941.), sin h. Dervi-begov iz Sredica kod Kljua, tri puta
se enio: sa dvije prve ene, koje su bile iz porodice Serdarevi iz Ljubinja,
imao je vie djece (etiri sina), a trea ena, koja je bila iz porodice Filipovi iz
Rastoke, sa sobom je dovela djecu (sina i dvije kerke) iz svog prvog braka sa
Husein-begom Filipoviem. Sulejman-beg je iz treeg braka opet imao djece,
a sin iz ovog treeg braka, akademik Muhamed Filipovi, ovako je opisao tu
situaciju: Mi smo bili djeca tri majke i dva oca. () Ja sam bio spona izmeu
moje brae i sestara, jedina veza meu ljudima, koji inae nisu bili u bliem
srodstvu. Tako sam ja imao brau, koja nisu meu sobom bila braa, imao sam
sestre, koje mojoj brai nisu bile sestre. (Muhamed Filipovi: Pokuaj jedne
duhovne biografije. (Pokuaj opisa ivotnih okolnosti koje su me formirale i
uticale na moj duhovni razvoj). Sarajevo 1999., str. 31.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
38
Organizaciona struktura ovog rada nainjena je tako da u prvom
dijelu odgovori na pitanje ko su bili begovi na prijelazu 19. i 20.
stoljea, da pokae njihovu ulogu u povijesti Bosne i Hercegovine aus-
trougarskog vremena i strukturu zemljinih posjeda u Bosni openito.
Ovaj dio rada temelji se na historiografskoj literaturi i arhivskoj grai iz
fondova Zajednikog ministarstva nansija i Zemaljske vlade u Saraje-
vu 1878.-1918., Vrhovnog erijatskog suda u Sarajevu te, djelomino,
iz nekih bekih arhiva. Drugi dio sadri podrobnu analizu zemljinih
posjeda 46 krupnih begovskih zemljoposjednikih porodica koje su
u svojim rukama drale veinu zemljita u BiH. Ovdje spadaju one
porodice (s, soj) koje su posjedovale iznad 100 kmetskih selita.
53
Iz
pojedinane analize moe se vriti daljna razrada podataka o ovim po-
rodicama prema kriteriju broja kmetskih selita i povrini posjeda, ali
je teko uspostaviti vrsti kriterij na temelju kojeg bi se mogao odredi-
ti broj selita kao granica izmeu pojedinih slojeva unutar jedinstvene
begovske drutvene strukture. Stoga smo se odluili ostaviti svakom
itatelju da se sm u tom smislu opredjeljuje, a mi smo se u toj analizi
drali teritorijalnog principa, istodobno izdvajajui inokosne begovs-
ke porodice koje su posjedovale iznad 100 kmetskih selita i iznad 575
dunuma begluke zemlje.
Ovaj dio rada temelji se na podacima o isplati odteta za oduzeta
kmetska selita 1918. godine i popisima beglukih posjeda uraenim
neposredno nakon Prvog svjetskog rata, i prikazuje stanje zemljinog
vlasnitva 1918. godine za svaku navedenu begovsku porodicu. Ar-
hivska graa ne omoguava da se u svim pojedinostima prati sudbina
zemljinih posjeda svake porodice u razdoblju od 1878. do 1918. te
prelazak pojedinih zemljinih posjeda iz vlasnitva jedne begovske po-
rodice u vlasnitvo druge u tom razdoblju, te smo stoga samo ukazali
na neke karakteristine sluajeve koji mogu biti paradigmatini za
itav taj proces.
53
ef Zemaljske vlade u BiH general Potiorek smatrao je da oni koji posjeduju
iznad 50 kmetskih selita spadaju u velike zemljine rentijere i da taj broj
selita omoguava ivljenje od haka, bez bilo kakvih dodatnih angamana (u
trgovini, zanatstvu i sl.). (ABiH, ZMF, opa, 4539/1913.)
ZNAENJE TITULE BEG
U AUSTROUGARSKO DOBA
U
historiograji je potroeno puno mastila da bi se obrazloile
razne teorije o bosanskim begovima, ali je i dan-danas u vezi
sa njima ostalo mnogo toga nejasnim, ili se bar tako ini.
Sporno je i najvanije pitanje: ta to uope znai? Ko su begovi? Je
li to plemstvo ili nije? Ko je imao pravo nositi titulu beg? Kako se
dokazivalo pravo na titulu? Kako se tokom historije mijenjalo znaenje
te titule? Da li se uope mijenjalo? Kako su begovi postali krupni
zemljoposjednici?
U osmanskom razdoblju u Bosni ova pitanja nisu se ni postavljala,
dok je u postosmansko doba broj spornih pitanja postao znatan.
Prije 1878. begovi su se, kao socijalna i politika struktura, razvijali
sukladno razvoju itavog drutva, unutar kojeg su funkcionirali kao
prepoznatljiv socijalni sloj, i uope se nije postavljalo pitanje kakvo je
njihovo mjesto u drutvu niti se iko pitao ko su oni i koje su porodice
imale pravo oslovljavati se titulom beg. Jedino su stranci, radi vlastitih
potreba i lakeg razumijevanja bosanskog drutva, pokuavali odrediti
ta to znai beg. U jednom leksikonu iz sredine 19. stoljea kae se
da je beg u Turskoj titula koja se daje sinovima paa, viim vojnim
zapovjednicima, kapetanima brodova i strancima od ranga.
1
Unutar
bosanskog drutva prije 1878. znalo se ta to znai. Tek nakon 1878.,
kada je Bosna postala sastavnim dijelom Austro-Ugarske monarhije
1
Zeituns-lexikon zum Verstndnis des durh die russisch-trkischen Differenzen
hervorgerufenen Krieges. Ein alphabetisch=geordnetes Nachschlagebuch fr
Zaitungsleser. Wien 1854, S. 15.

H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.


40
i kada se postavilo pitanje poloaja struktura bosanskog drutva u
odnosu na strukture austrougarskog drutva, pojavio se i problem
poloaja bosanskih begova. U novim drutvenim uvjetima valjalo
je odrediti njihovo mjesto. Otada se poinje razvijati literatura o
bosanskim begovima. Ime beg, do pred okupaciju rije koja je oko
sebe ulijevala strah i potovanje, poslije okupacije je jo uvijek oznaka
nekog naeg vieg drutvenog stalea, kojem se odavao kakav takav
respekt, a poslije 1918. begovska titula postaje oznaka za ljude koji su
iva jo jedina preostala personikacija turske sile u ovim krajevima i
koje se kao takove moe nemilice, s pravom osvete, daviti i nititi. Tako
je i bilo. Posao je danas uglavnom ve svren (...)
2
Prije toga o begovima se izvan Bosne i Osmanskog carstva znalo
uglavnom na temelju informacija putopisaca ili diplomatskih izvjetaja,
koji nisu uvijek odgovarali bosanskoj stvarnosti jer su esto bili
duboko politiki motivirani. U tim informacijama begovi su se uvijek
vezali za agrarni sistem, a u Evropi je iz politike suprotstavljenosti
evropskih sila i Osmanskog carstva vrlo rano izreena anatema nad
svim to je osmansko, pa je tako anatemiziran i agrarni sistem, i to
uglavnom pod utjecajem izvjetaja konzularnih agenata, koji su svoja
izvjea o turskim agrarnim prilikama udeavali ne po potrebi naroda,
ne po interesu drave, nego po politikim tendencijama vlastite
vlade, karakterizirajui osmanski agrarni sistem turskim zulumom.
3

Nije se, meutim, raspravljalo o tome ta znai titula beg. Francuski
putopisci poetkom 19. stoljea smatrali su begove vrstom bosanskog
plemstva, a samo neki od njih su uivali velike feudalne posjede.
4

Jedan Francuz sredinom 19. stoljea, zbog elegantnog i ponositog
dranja, te ljepote njihove nonje, ali i zbog injenice da neki od njih
potiu od loze bivih kraljeva, bosanske begove svrstavao je u elitu
2
Devad Sulejmanpai: Begovat. Reforma, Organ Reforme Organizacije
naprednih muslimana, god. I, br. 9, Sarajevo 30. 5. 1928.
3
. Truhelka: Historika podloga, str. 1.
4
Dr. Midhat ami: Francuski putnici u Bosni na pragu XIX stoljea i njihovi
utisci o njoj, Sarajevo 1966., str. 259.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
41
evropskog drutva.
5
Sredinom 19. stoljea, meutim, neki begovi ve
su bili osiromaili. kotlananin Dejmz Henri Skin (James Henry
Skene) opisuje 1851. jednog Ali-bega iz Zvornika, iji su otac, djed
i svi preci od pamtivijeka bili begovi i koji vodi porijeklo od jedne
stare feudalne porodice koja je spala na prosjaki tap kad su joj
ukinute povlastice. Skin veli da mu je neimatina obinog svijeta u
Bosni zadavala bol, a neimatina bega pruila mi je utjehu.
6
Mada je
mo begova poela slabiti i u vrijeme osmanske vladavine, oni su, ak i
onda kada bi spali na prosjaki tap, zadravali gordost i odlike starog
aristokratskog sloja. Irac Dejms Krej (James Creagh), koji je Bosnom
putovao u ljeto 1875., opisuje jednog osiromaenog bega iz okolice
Sarajeva koji je iao u lov i ponosno sjedio na svom konjiu dobre
pasmine i nadmeno gledao na prolaznike uvjeren da su daleko ispod
njega. On esto odlazi da pogleda malu ruevnu kulu svog oca u kojoj
je roen, i uva, kao svetu dragocjenost koju se nada ponovo pokazati,
staru zastavu to su je njegovi preci nosili u mnogim tekim bitkama.
Ali njegov prihod je spao na oko dvadeset pet funti godinje. Begovo
dranje, ako ne i izgled, bilo je gospodsko.
7
Ruski putopisac Aleksandar Giljferding takoer se bavio pitanjem
bosanskih begova. On ih smatra nasljednicima stare slovenske
aristokracije te, u vrijeme kada boravi u Bosni (1857.), jasno razlikuje
pravni poloaj begova zemljoposjednika od poloaja ranijih spahija,
koji su postojali u predlatasovsko doba Bosne, a koje takoer naziva
begovima. Po njegovom miljenju, spahije su takoer dio stare
aristokracije i po tome begovi, samo su u stara vremena dobili pravo
ubiranja carske desetine u odreenim okruzima (spahilucima) i zato
su morali sluiti u sultanovoj vojsci sa svojim ljudima. Beg je upravljao
5
Massieu de Clerval: Putovanje u Bosnu 1855., ivot, god. 28, br. 5, Sarajevo
1985., str. 606-607.
6
Na vratima Istoka. Engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. do 20. vijeka.
Izbor, predgovor, komentar i biljeke Omer Hadiselimovi. Sarajevo 1989.,
str. 66.
7
O. Hadiselimovi: Na vratima Istoka, str. 211-212.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
42
nekim selom kao zemljoposjednik. Drugi beg, koji je isto tako mogao
biti zemljoposjednik u nekom drugom mjestu, sabirao je kao spahija
u svoju korist dravnu desetinu iz onog prvog sela. Meu njima nije
bilo nikakvih sukoba. (...) Sada u Bosni nema spahija: oduzeta im
je desetina i u isti mah osloboeni su od specijalne vojne slube, a
desetina se izdala pod zakup nemilosrdnim pekulantima. Begovi kao
zemljoposjednici ostali su sa svojim pravima kao i ranije jer njihov
posjed nije bio rezultat ustupanja dravnih dohodaka (kao to je to
bio sluaj sa spahijama), nego se temeljio na pravima privatne svojine
(koju su oni vrlo esto stekli silom). Bive spahije su se, nakon to su u
vrijeme akcije Omer-pae Latasa izgubili posebne obaveze i prihode,
opet sjedinili s begovima.
8
Giljferding, dakle, begovima smatra zemljoposjednike iji je
genealoki korijen u predosmanskom dobu. Ali, on nije bio prvi koji
je ovu teoriju predstavio Evropi. Prvi je to uinio Ivan Frano Juki,
koji begovima naziva bosanske srednjovjekovne plemie koji su
nakon osmanskog osvajanja Bosne primili islam, od kojih neki ilirska
prezimena promijenili su u turska, i uprav se ne zna kako im je bilo
prezime. Juki je i sve kapetane nazivao begovima.
9
U postosmansko
doba ovu teoriju u nauci dokazivao je iro Truhelka, koji je tvrdio
kako je naziv beg, zapravo, samo u osmansko doba izmijenjeni naziv
za srednjovjekovnog kneza, kao to su dubrovakoga kneza zvali
knez begom, a dubrovaku vlastelu begovima. U obiteljsku tradiciju
niko nije dirao a ni u odnoaj izmeu bega kao zemljeposjednika i
njegovih kmetova, koje je batinio od svojih sredovjenih prea.
10

Slino je tvrdio i Safvet-beg Baagi.
11
U opirnom elaboratu o
Bosni i Hercegovini, sastavljenom sredinom 1878., potpukovnik
austrougarske vojske Gustav Temel (Gustav Tmmel) naziva begove
8
Aleksandar Giljferding: Putovanje po Hercegovini, Bosni i staroj Srbiji, Sarajevo
1972., str. 348.
9
Ivan Frano Juki: Sabrana djela, knjiga I, Sarajevo 1973., str. 309, napomena br.
4.
10
. Truhelka: Historika podloga, str. 16.
11
S. Baagi: Kratka uputa, str. 125-128.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
43
zemljoposjednikim plemstvom koje je nasljednik starog hrvatsko-
bosanskog i katolikog lenskog plemstva. Meutim, velike povlastice
i prava tog plemstva u posljednje su tri decenije osmanske vladavine
dokinute. Tmmel smatra begove lijenim i nenaviklim na bilo kakve
javne slube te suvie ponosnim da bi se bavili trgovinom i zanatstvom,
zbog ega, mada nekad veoma bogati i nadmoni, materijalno
ponajvie ovisni od davanja svojih kmetova, brzo propadaju.
12
I talijanski novinar Virinio Gajda (Virginio Gaida), saradnik
napuljske Stampe, pisao je kako su begovi potomci bosanskog
srednjovjekovnog srpskog plemstva, koje je nakon osmanskog
osvajanja prihvatilo islam. Begovi su feudalni gospodari koji stanuju
po gradovima, pisao je on.
13
Ovaj novinar, inae, begove pokazuje
kao veleposjednike, ali u loem svjetlu: Danas dvadeset devet hiljada
begova steu u svojim rukama jednu traginu vojsku od sedam
stotina hiljada gladnih teaka. Ima monih gospodara vlasnika
itavih predjela, sela i planina, na kojima ive po gdjekad do etiri
hiljade teakih porodica. Ali na tim beskrajnim beglucima kmetovi
skapavaju od gladi.
14
Godinu dana nakon ovog talijanskog novinara i jedan Rus, Eugen
epkin, univerzitetski profesor i zastupnik prve ruske dume,
putovao je po Bosni i studirao njezine agrarne odnose. Pisao je kako
su srednjovjekovni mali i veliki posjednici (vlastela) osmanskim
osvajanjem prihvatili islam i postali age i begovi. epkin je agama
smatrao manje, a begovima velike posjednike.
15
Raspravljajui o
12
Berislav Gavranovi: Bosna i Hercegovina u doba austrougarske okupacije
1878. godine. ANUBiH. Graa, knjiga XVIII. Odjeljenje drutvenih nauka,
knjiga 14 (dalje: Bosna i Hercegovina), Sarajevo 1973., str. 102 (Cjelovit
elaborat str. 100-115.)
13
Srpska rije, br. 146, 9. (22.) jula 1910. (Prenosi se pisanje lista Stampa iz
Napulja.)
14
Srpska rije, br. 146, 9. (22.) jula 1910. (Prenosi se pisanje lista Stampa iz
Napulja.)
15
Srpska rije, br. 153, 2. (15.) avgusta 1911. (Prenosi se pisanje Eugena epkina
u Odeskijim Novostima.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
44
agrarnom pravu u Bosni u osmanskom razdoblju, profesor Karlo
Kadlec pisao je kako su lenska gospoda bila veinom veleposjednici
(iftluk sahibije, t.j. begovi i age) koje su pravilno zbog spahijskog
karaktera, zvali spahijama mjesto iftluk sahibijama, to potvruje
i dananji naziv spahije, koja je rije sinonim sa agom, gospodarom,
gazdom.
16
Ove teorije dokazivale su predosmansko porijeklo bosanskih
begova, koji su time smatrani plemstvom. Kasnija literatura u ovo
pitanje uvela je vie reda,
17
ali nikad nije odgovorila na pitanje da li
se begovi imaju smatrati plemstvom ili ne, a sve s obzirom na sutinu
osmanskog drutva, koje budui da se temeljilo na islamskom
pravu, koje nije priznavalo klasne razlike meu ljudima, pa time ni
bilo kakve povlastice koje bi eventualno mogli uivati predstavnici
vladajue klase nije bilo staleki konstituirano na nain kako je
to bilo u Zapadnoj Evropi: Tome pravu nisu poznati stalei slini
plemstvu i sveenstvu kod drugih feudalnih drava. Ali to ne znai da
u osmanskom drutvu nije bilo plemstva. Naprotiv; samo je osmansko
plemstvo bilo iskljuivo vojniko plemstvo u koje je mogao dospjeti
svaki podanik musliman, ako se istakne zaslugama za dravu, naroito
ratnikim. Plemiki naslov beg pripadao je samo predstavnicima
vojnog reda.
18
Dio predstavnika austrougarske vlasti takoer je prihvatio teorije
o srednjovjekovnom porijeklu bosanskih begova, smatrajui ih
plemstvom, a meu njima posebno se isticao vladin tajnik dr. Milutin
Kukuljevi, sin Ivana Kukuljevia Sakcinskog, dakle potomak stare
hrvatske plemike porodice, kojeg je car 1893. imenovao upanom
16
Karlo Kadlec: Historijski razvitak agrarnog prava u Bosni i Hercegovini prije
austro-ugarske okupacije. Pregled. List za nauku i socijalni ivot. God. I, br. 6,
Sarajevo 15. novembar 1910., str. 384.
17
V. ubrilovi: Poreklo muslimanskog plemstva; S. M. Daja: Konfesionalnost
i nacionalnost, str. 28-34; Mustafa Imamovi: Historija Bonjaka, Sarajevo
1997., str. 152-156.
18
Hazim abanovi: Bosanski divan. Prilozi za orijentalnu filologiju, XVIII-
XIX/1968.-69., Sarajevo 1973., str. 11.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
45
Bjelovarsko-krievake upanije. Kukuljevi je, naime, u decembru
1879. u jednom referatu o agrarnim odnosima u BiH, pripremljenom
za agrarnu konferenciju koja je odrana u Sarajevu, temeljito do-
kazivao kako odnos izmeu bega i kmeta potjee iz predosmanskog
doba.
19
Kukuljevi, meutim, ne koristi naziv beg nego Grundherr,
ali smatra da su Grundherrn nasljednici srednjovjekovnog bosanskog
plemstva koji su prihvatanjem islama nakon osmanskog osvajanja
Bosne zadrali svoje posjede. Pritom sve vlasnike zemlje u Bosni
svrstava u klasu koju naziva Grundherrn, dok drugu klasu, po
njegovom miljenju, ine ifije (Grundholden, Kmets).
20
Zvanino je,
pak, sugerirano da se Grundholde ne moe poistovjetiti sa kmetom,
odnosno ifijom.
21
Jednako je tako preporueno da se ne poistovjeuje
19
Agrarni odnosi u BiH (1878.-1918.), I, Graa. Redaktor Hamdija Kapidi
(dalje: Agrarni odnosi), Sarajevo 1969., str. 42-52. Poetkom 20. stoljea dr.
Kuh, visoki slubenik Zemaljske vlade u Sarajevu, pisao je kako su dananji
su bosanski muslimani (...) izvorno (...) bili katolici, mnogostruko naklonjeni
bogumilstvu preli su na islamsku vjeru, najveim dijelom zavedeni izgledom
da e time ouvati vlasnika prava na zemlju, a napose gospodska prava
nasljednog zemaljskog plemstva. Ti odmetnici inili su viteki rod (red?)
zemlje; kasniji age i begovi Bosne i Hercegovine, koji su ondje ostvarivali
srednjovjekovno gospodsko pravo, iz kojega su potpuno proizali njihovi
dananji posjedovni naslovi na zemlju, ostatak su domaeg, izvorno katolikog
zemaljskog plemstva iz predturskog vremena, koje je viestruko postalo
bogumilsko (...). Zoran Grijak: Politika djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa
Josipa Stadlera. Zagreb 2001. (dalje: Z. Grijak: Politika djelatnost), str. 576.
20
In diesen Lndern 2 Klassen Leute gibt: die Grundherrn als die bodenbesitzende
mit grossen Rechten ausgestattete und wenigen Pflichten unterworfene
Klasse, und 2) iftije (Grundholden, Kmets) als die bodenbearbeitende
geringe Rechte geniessende aber mit umsomehr Pflichten belastete Klasse.
Agrarni odnosi u BiH, str. 45.
21
Das Subject des Kmetenrechtes ist die in der Sefer-Verordnung kurzweg
als Kmet (false Pachter) bezeichnete Kmetenfamilie. In einigen Bezirken
wird der Kmet auch ifija gennant. Die Qualification des Kmeten als
Pachter oder Grundholde ist nicht richtig. Manuscript fr Mitarbeiter zur
allflligen Berichtigung und Ergnzung des Textes vor der Drucklegung.
Ritter von Stefanovski: Handlexicon und Formularien fr den bosn. herc.
Verwaltungsdienst. S.l. S. a. S.176.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
46
aga sa zemljoposjednikom,
22
ali je sugerirano poistovjeivanje age sa
begom kao jedne strane kmetskog ugovora.
23
Zvanina austrougarska
statistika prilikom popisa stanovnitva koristila je pojam Gutsbesitzer
za posjednike iju su zemlju obraivali zakupnici i koji su imali posjede
kvalicirane kao kmetska selita obraivana od strane kmetova ili
ifija. U popisu stanovnitva 1885. begovi se nazivaju razliito. Na
pojedinim mjestima kao Gutsbesitzer (Begs und Agas) vlastelini,
zatim Gutsbesitzer vlastelini ili jednostavno Agas age.
24
U
uvodnim objanjenjima za razumijevanje rezultata popisa stanovnitva
1895. istie se kako posjednik, koji ima kmetskog zemljita, zove se
uope aga ili beg, ako je iz plemike obitelji; u sjevernoj se Bosni esto
nazivlje spahija i to i onda, ako on ili njegov predak i nije bio spahija
(tj. posjednik feuda ili lena).
25
U objanjenjima popisa 1910. navodi
se da posjednik, koji je vlasnik kmetskoga zemljita, zove se uope
aga ili beg, u sjevernoj se Bosni esto nazivlje spahija, to ima svoj
razlog u povjesnom razvoju (spahija=onaj, koji je podaren lenom).
Na posjednikovom kmetskom zemljitu, koje se zove iuk, sjedi kao
nasljedni zakupnik kmet ili kmetska obitelj. Njihovo se selite zove
kmetluk. Doklegod traje kmetske obitelji, moe se ona samo onda
22
Die Qualification des Aga als Grundherr ist nicht richtig. Ritter von
Stefanovski: Handlexicon, S. 175.
23
Der Grundeigenthmer, welcher einer Person das Kmetenrecht vertragsmssig
verliehen hat, und derjenige, welcher beim Eigenthumsubergang dieses
dauernd statuirte Recht aufrechterhalten muss, heisst in seinen Beziehungen
zu dieser Person aus dem Kmetenvertrage Aga, in einigen Bezirken auch
Spahija, Beg, gospodar oder zemlje gospodar. Ritter von Stefanovski:
Handlexicon, S. 174.
24
Ortschafts-und Bevlkerungs-Statistik von Bosnien und der Hercegovina nach
dem Volkszhlungs-Ergebnisse von 1. Mai 1885. Aemtliche Ausgabe. Sarajevo
1886.
25
Hauptresultate der Volkszhlung in Bosnien und der Hercegovina von 22.
April 1895. Sarajevo 1896.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
47
dignuti sa iuka, ako zanemari obraivanje iuka, ili ako agi uskrati
obini ili uglavljeni agrarni danak (hak).
26
Nakon 1878. Austro-Ugarska monarhija upotrebljavala je
pojmove kmet i kmetsko selite, dok su se begovi bunili tvrdei da su
pravi pojmovi ifija i iuk. ak se u jednom lanku objavljenom
u Hrvatskom dnevniku pod naslovom Poloaj Hrvata katolika i
muslimana u Bosni i Hercegovini istie kako su jo od vremena Eugena
Savojskog zemljogospodari muslimani na svoja prazna zemljita
naselili (pravoslavce, op. H.K.) kao mustedire, u franceskom jeziku
kolone, u njemakom prevodu saferskog zakona zakupnike, Pchter,
u hrvatskom jeziku ifije. Prema tome uvukao se je iza okupacije
neosnovan i protuzakonit izraz kmet, kao oznaka naseljenih
neslavenskih rianskih teaka mustedira. Neka tajna tendencija
morala da je predleala kod uvaanja izraza kmet. Hrvati katolici su
se obino sluili zakonskim izrazom hrvatskim ifija, zemlju koju su
od svoga spahije na obraivanje preuzeli, zvali su iuk.
27

Begovi su takoer tvrdili kako je pojam kmet novijeg datuma.
Mustaj-beg Muteveli jednom prilikom u Bosanskom saboru
objanjavao je kako ime kmet nije u nas ono to u Austriji ili Germaniji
znai Knecht, rob, nego po Vukovu rjeniku rije kmet znai: sudac,
gospodar i starjeina familije. Od iste te rijei sauvala se je u narodu
jo danas rije okmetovati. Kmetovati znai kod nas osuditi, procijeniti
tetu, a oni koji idu kmetovati, zovu se kmeti, suci. Muteveli zastupa
tezu da su kmetovi obini zakupnici u smislu saferske naredbe, koji
imadu tuu zemlju da obraivaju, ali slobodni su ljudi, slobodni teaci,
uivaju sva graanska i dravna prava. () Dok je onom germanskom
ropstvu sudio vlastelin kao apsolutista, dok mu je njegov vlastelin bio
i prva i zadnja intancija, dok je ovaj imao ak i jus primae noctis nad
njegovom familijom, njega globio i muio, kako je god htio, dotle je
na kmet gospodar i sudac, a njegov plemiki vlastelin nema prava
26
Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910. Sastavio
Statistiki odjel Zemaljske vlade. Sa preglednom kartom konfesija. Sarajevo
1912., str. LXXX.
27
Ovaj lanak preuzeo je Bonjak, br. 16, 23. aprila 1908.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
48
da se mijea u prijepore kmetova niti ima prava mijeati se i suditi
im.
28
Neki, i to iz Hrvatskog kluba, ak su pokuavali da u Bosanskom
saboru umjesto izraza kmet u upotrebu ue pojam teak, mada je ovaj
pojam znatno iri. Svjesni toga bili su i predlagai (Nikola uri, koji
je ponudio jedan zakonski prijedlog u tom smislu), ali su ga koristili
samo kako bi izbjegli upotrebu pojmova kmet i kmetsko selite.
29
Srbi
su u Saboru, i openito, posebno istrajavali na pojmovima kmet i
kmetsko selite.
Vjerovatno zbog toga, ali sigurno i iz brojnih drugih nenaunih
motiva, u kasnijoj literaturi o agrarnim pitanjima u austrougarskom
razdoblju izbjegavana je upotreba pojma beg, te je maksimalno
koriten pojam aga, a isticano je kako je status aga vezan za
postojanje kmetskog selita.
30
esto se, meutim, i u dokumentima
austrougarskog porijekla za krupne zemljoposjednike koristio beg
jer je bio u tako irokoj upotrebi da ga se nije bilo lahko eliminirati.
Kotarski predstojnik iz Brkog 22. oktobra 1900. javio je Okrunoj
oblasti u Tuzli kako se u Brkom zapaa muslimanski autonomni
pokret na ijem su elu gotovo iskljuivo begovi, tj. zemljoposjednici
uz koje se esto prikaila samo podlona fukara hoda a la oki i
nekoliko vlasnika hanova i kafana.
31
U literaturi austrougarskog doba,
28
Stenografski izvjetaji o sjednicama bosanskohercegovakog Sabora god.
1910./11. I zasjedanje, svezak II, Sarajevo 1911., LI sjednica, drana 22.
januara (4. februara) 1911, str. 705.
29
Nikola uri ovaj pojam upotrijebio je prilikom debate o prijedlogu da se
oslobode plaanja taksa oni koji se otkupljuju iz kmetstva. Kasnije je u
debati ovaj njegov pojam odbacivan, jer teaki stale to su svi seljaci.
Stenografski izvjetaji o sjednicama bosanskohercegovakog Sabora god.
1910./11. I zasjedanje, svezak II, Sarajevo 1911., LI sjednica, drana 22.
januara (4. februara) 1911., str. 705. i dalje, te LII sjednica odrana 6. februara
(24. januara) 1911., str. 732.
30
Prilozi, str. 148.
31
(...) die Anfhrer der Bewegung sind nahezu auschliesslich Begs bezw.
Grundherren an welche sich offen bloss ein untergeordnetes Gesindel von
Hoda a la oki und einige Han- und Kavanabesitzer angeschlossen haben.
ABH, ZMF, Prs. Br. 1398/1900.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
49
pa i kasnijoj ozbiljnoj historiograji, begovima su smatrani krupni
posjednici, a sitniji su nazivani agama.
32
Zbog nejasnog historijskog porijekla, ali i zbog injenice da se
nakon austrougarske okupacije 1878. broj osoba koje su traile titulu
beg znatno uveavao, jedan dio begova u Bosni zahtijevao je 1894.
da se nauno ispita ko ima pravo na begovsku titulu. Predlagali su da
Urednitvo Glasnika Zemaljskog muzeja zatrai od svih begovskih
porodica privremeno fermane i dokumente i na temelju toga utvrdi
ko se moe, a ko ne moe zvati begom: Kao to je austro-ugarsko
plemstvo zatieno od drave, trebalo bi i naa vlada da uzme u zatitu
prave begove.
33
Oni su istupili sa tezom o predosmanskom porijeklu
bosanskih begova, a Osmanlije su samo srednjovjekovnom plemstvu
oduzeli prijanje naslove i podijelili im svoj poasni naslov beg.
34
Tvrdili su kako je za razvoj begovata presudno razdoblje druge polovine
18. i prva polovina 19. stoljea. Tada su se begovske porodice bile jako
osilile, malo su se bojale bosanskog vezira i meusobno su vodile krvave
obraune. Vladale su uglavnom u kapetanijama i muselimlucima. Sve
druge begovske porodice, koje nijesu imale vlasti u akama, panule
su u drugi red plemstva, jer su ih kapetanske i muselimske porodice
sasvim zanemarile i samo su meu se vezale enidbeno srodstvo. Ovaj
sloj zagovarao je tezu da se begom moe zvati samo onaj ko ima carski
turali ferman na zijamet jer njegovi stari ili su bili plemii u vrijeme
bosanske kraljevine ili su za junaka djela stekli zijamet; ako li pak
koje porodice nemaju fermana, jer im je metnimo u sluaju vatre ili
32
Nikola Stojanovi: Otkup kmetova. Pregled. List za nauku i socijalni ivot, God.
I, br. .2, Sarajevo 1. aprila 1910., str. 69; Ferdo Hauptmann sasvim je jasan: Beg
(Bey) = ziviler und militrischer Titel in der trkischen Staatsverwaltung, im
weiteren Sinne jedoch nicht nur Titel fr eine angesehene Person, sondern auch
fr den Grossgrunbesitzer; Aga = Titel der Befehlshaber im trkischen Heer,
im weiteren Sinne bedeutet er einen gutgestallten Hernn, Grundbesitzer. Die
Mohammedaner in Bosnien-Herzegovina von Ferdinand Hauptmann. Die
Habsburgermonarchie 18481918, Band IV (die Konfesionen). Wien 1985. S.
671, 677.
33
Bonjak, br. 9, 1. 3. 1894.
34
Bonjak, br. 9, 1. 3. 1894.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
50
kakove nesree zadnjih pedeset godina turali ferman propao, a stari
ljudi iz njegove okolice znaju, da je koljenovi i begovski sin, moe se
begom nazivati. Ako ne ima fermana na ziamet, a stari ljudi ne znaju,
da je sojevi i beg najmanje bar od sto godina, nema nikakva prava
na naziv beg, pa ne treba ni da se prodaje za plemia. Da bi se u tom
smislu sauvalo bosanskohercegovako plemstvo, mora se, dok je
vrijeme, oplijeviti enicu, jer kad zaraste u travu onda e biti vrlo teko
ili nemogue. Ukazuje se na pojavu nadribegova, koji e, ako im se
ne stane na put, poplaviti Bosnu pa e begova dotei svukud. Prema
njihovim tvrdnjama, nadribegovi nastaju na tri naina: prvo, prema
imenima (od irbega nastaju irbegovii; od Alajbega Alajbegovii
itd.); drugo, mladi inovnici zavre kole, zaposle se u dravnoj slubi,
pa jednostavno sebi dodaju iza imena zvanje beg, da se proda vabama
za plemia i da imponira u drutvu, i trei nain je jednostavno
uzimanje prezimena starih i znamenitih begovskih porodica, da bi se
u tuini prodao za koljenovia.
35
Tada, meutim, nisu napravljena zatraena istraivanja, ali je
deceniju i po nakon toga povedena ozbiljna rasprava u vezi sa ovim
pitanjem, a inicijator je bilo austrougarsko Ministarstvo rata, koje
je 8. marta 1911. od Zajednikog ministarstva nansija zatrailo
informaciju o tome koji bosanskohercegovaki pripadnici imaju pravo
nositi titulu beg, kako se ovo pravo dokazuje i kakav znaaj, odnosno
plemiki stupanj, pripada ovoj tituli.
36
Ministarstvo rata odluilo se da
ovo ispita iz praktinih razloga: radilo se o tome da li neka odreena
osoba, pripadnik vojnikog stalea, ima pravo nositi titulu beg.
37
Tragajui za odgovorom na ovo pitanje, angairano je vie stru-
njaka. Karl Saks (Carl Ritter von Sax), poznavalac prilika na Balkanu,
35
Bonjak, br. 9, 1. 3. 1894.
36
ABiH, ZMF, opa, 3685/1911.
37
Ministarstvo rata bei der Austellung der Frage offenbar praktische Zvekke vor
Augen hatte, bezw. es sich darum handeln drfte, ob eine bestimmte, dem
Militarstande angehorende Personlichkeit zur Fhrung des Begtitels bufugt
sei. ABH, ZMF, opa, 9961/1913., Aeusserung des Regierungsrates Dr. J.
Krcsmarik, 27.II 911.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
51
saradnik Benjamina Kallaya i pisac uvenog djela Geschichte des
Machtveralls der Trkei bis Ende des 19. Jahrhunderts und die Phasen
der orientalischen Fragen bis auf die Gegenwart,
38
u svom oitovanju
datiranom 20. 3. 1911. zastupao je miljenje da titula beg ili bej, koja
se u Bosni i Hercegovini ini nasljednom, jeste turskog porijekla, ali
nije plemika titula u modernom evropskom smislu. Ova je titula,
prema Saxovom miljenju, u Turskoj bila povezana sa izvjesnim
vojnim zvanjima i samo se rijetko nasljeivala. Od 14. stoljea ona
je dodjeljivana upraviteljima pojedinih provincija (sandaka), koji su
se zvali sandak-bezi, a iznad njih je bio begler-beg, kao generalni
guverner. Kao begler-begovi pomonici postojali su alaj-bezi, kao
zapovjednici kontingenta lenskih ritera (spahija). U nekim azijskim
pokrajinama razvili su se sandak-begovi u nasljedne namjesnike.
Tako se guverner ili princ Samoa ocijelno nazivao Beg od Samoa,
a begovsku titulu nosili su vii tapski ociri, posebno svi pukovnici
(miralaji) i potpukovnici (kajmakami), kao i oni civilni funkcioneri koji
su s njima jednaki ili su u puno viem rangu (ukoliko nisu pae). Turski
dravni prirunik navodi i u niim zvanjima prilino puno begova, i
oni su barem veina sinovi paa, i kao takvi su takoer sauvali
begovsku titulu zbog svoga porijekla. Svakako da se begovska titula
dodjeljuje u naslijee, ali se jednoj porodici formalno ne dodjeljuje kao
plemiki rang.
U Bosni, gdje su turski dravni namjesnici najee imali malu mo,
bilo je, kao i u nekim drugim pokrajinama, i poluautonomnih domaih
funkcionera. Naime, smatra Sax, do sredine 19. stoljea bilo je vie
nasljednih kapetana, koji su zapravo fungirali kao okruni upravitelji s
velikom vlau. Ovi kapetani najee su nosili titulu beg, ali ne uvijek.
Kapetani su se smatrali potomcima bosanskog srednjovjekovnog
plemstva nekadanjih vojvoda i upana. Oni su prihvatanjem islama
potvreni u svojim posjedima, dobili su velika lena od sultana i uzeli
38
Ante Malbaa: Hrvatski i srpski nacionalni problem u Bosni za vrijeme reima
Benjamina Kalaja, Osijek 1940., str. 80, nap. 183.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
52
titulu beg, koju su sa preutnim pristankom osmanske vlasti ostavljali
u naslijee svojim potomcima.
39
Sax se oslanjao na Jukievu tvrdnju iznesenu u knjizi Zemljopis i
poviestnica Bosne, po kojoj su se stari plemii koji su preli na islam
nazvali beg, a neki od njih su i svoje slavensko prezime preinaili u
tursko, na primjer erif i beg Miralem. Za neke se zna da su preveli
prezimena, kao Rajkovii u Deneti i Firdus (raj, arapski Dennet,
perzijski Firduz). Juki navodi, a Sax to preuzima kao vjerodostojno,
pojedine begovske porodice koje potjeu od staroga plemstva i koje ak
imaju i diplome bosanske vlasti, ali ih ne mogu itati i ne daju ih nikome
vidjeti.
40
Ovi begovi tvrdili su da e te diplome iznijeti na svjetlo dana
im krani Bosnu vrate, i to e se desiti kad 400 godina od osvajanja
Bosne bude prolost. Sax navodi i miljenje koje je o ovome iznio F.
M. L. Temel, austrijski kapetan svojevremeno dodijeljen generalnom
konzulatu u Sarajevu. On je u djelu Opis Vilajeta Bosna (1867.), osim
kod Jukia navedene porodice, kao starobosanske plemike obitelji
naveo jo i Bakarevie, Tvrtkovie i engie
41
i dodao da se u samostanu
u Kreevu uva jedan grbovnik bosanskih plemikih obitelji, tobonja
kopija starog grbovnika iz vremena bosanskog kraljevstva.
42
Na kraju
svog oitovanja Sax zakljuuje kako u Bosni i Hercegovini moe biti
najvie tridesetak begovskih porodica, a neke od njih ve su tvrdile da
bi mogle traiti grofovsku titulu.
Vladin savjetnik dr. Jano Krcsmarik (Janos Krcsmarik) 27. 2.
1911. iznio je miljenje kako je titula beg (ili bej) u Bosni i Hercegovini
barem kad se radi o domaim porodicama oduvijek imala drukije
39
Na margini pored ove tvrdnje Thalloczy je zapisao: Ovo pitanje historijski jo
nije razrijeeno. Bilo je, dodue, meu kapetanima domaih obitelji, koje su
prele na islam, ali i niz anadolskih doseljenika.
40
Thalloczy na margini pie: Ovo je bajka, ni jedna jedina bosanska kraljevska
isprava nije pronaena.
41
Thalloczy na margini dokumenta ispravno primjeuje kako su engii doli iz
Anadolije.
42
Thallozy skree panju na injenicu da je on kritiki pretresao jedan dalmatinski
grbovnik sastavljen u 16. stoljeu.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
53
znaenje nego u drugim zemljama Osmanskog carstva. Krcsmarik
je poao od teze kako osmanska dravna uprava, u skladu s opim
principima islama, nije poznavala nasljedno plemstvo, a poseban
poloaj pripadnika vladajue kue temeljio se na drugim osnovama.
ak ni nasljednici Boijeg poslanika Muhammeda s. a. v. s. (eri) nisu
predstavljali nikakvo pravo plemstvo. Zbog toga se ne moe porei da
mnogobrojne muslimanske porodice u Bosni i Hercegovini pokazuju
sva obiljeja jedne aristokratske distinkcije. Ove su porodice begovske
i poasna titula im vai od starih vremena.
43
Sinovi bosansko-
hercegovakih begova i u vrijeme osmanske vladavine nazivali su se
begovima. Shvatanje begovske titule u Bosni i Hercegovini bitno se
razlikuje od shvatanja u Turskoj, pa Krcsmarik predlae da bi prilikom
utvrivanja prava na begovsku titulu trebalo ispitati predislamsko
porijeklo porodica koje trae ovu titulu.
44
On prihvata Baagievo
miljenje da je sultan Mehmed II Fatih, nakon to je 1463. osvojio Bosnu
i nakon to su mu se bogumili, prihvativi islam, masovno prikljuili,
tadanjim bosanskim plemiima (odnosno nosiocima plemike asti),
da ih se ne bi razoaralo i jer se na njih raunalo, dopustio da se, s
obzirom na porijeklo i mo, razlikuju od neplemstva. Ranije poasne
titule sasvim su im ukinute, ali im je zato dodijeljena titula beg. Ni
u jednoj od zemalja koje su se nalazile u sastavu Osmanskog carstva
nije bilo nasljednog plemstva osim u Bosni i Hercegovini.
45
Baagi je
dokazivao da su tokom etiristoljetne osmanske vladavine utvrene
neke promjene u prvobitnom poloaju begovskih porodica. Nekoliko
porodica, zbog zasluga njezinih lanova, uvrteno je u begovski stale,
ali broj takvih sluajeva, zbog ponositog (gordog) ekskluziviteta
bosanskohercegovakih begova nije znatan. S druge strane, deavalo
43
Thalloczy na margini biljei: Od kada, ne moe se dokumentirano dokazati.
44
Thalloczy u primjedbi pie: Nije dovoljno uvjerljiv. Titula beg je turskog
porijekla. Historijska tradicija vezana za srednji vijek u Bosni i Hercegovini
se ugasila.
45
Thalloczy primjeuje kako na islam ne prelaze samo bogumili. Uvoenje
janjiara ponukalo je najbolje meu kranima da prelaze na islam. Mehmed
Sokolovi potjee iz jedne pravoslavne porodice.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
54
se da su stare begovske porodice propadale, ispadale iz begovskog
stalea i prelazile u graanstvo.
46
Ne postoji neki autentian popis begovskih porodica. Kod popisa
stanovnitva sva su zvanja, pa tako i begovsko zvanje, evidentirana, ali
se ove oznake ne moe bezuvjetno oznaiti kao mjerodavne u pogledu
utvrivanja opravdanosti zahtjeva za pravo noenja begovske titule.
Zbog toga Krcsmarik smatra da se ne moe dati izravan odgovor
na pitanje koji zemaljski podanici imaju pravo nositi titulu beg.
Openito uzevi, odgovor bi mogao biti dvojak i ukljuivao bi one
bosanskohercegovake zemaljske podanike koji su sami legalno doli
do ove titule te one iji su je preci na jednak nain dobili.
Na pitanje kako se dokazuje pravo na noenje titule beg, Krcsmarik
je takoer rezerviran. Ako se prihvati tradicija, veli on, po kojoj su
begovi potomci starih bogumilskih plemikih porodica, kojima je u
vrijeme osvajanja Bosne priznata nasljedna begovska titula,
47
tada bi
se uz zahtjev za noenje titule morali priloiti i odreeni dokazi o
porijeklu te porodice, ali je to u stanju uiniti jedva koja porodica.
Krcsmarik se oslanja na Baagievo miljenje kako je apsolutno
nemogue utvrditi koje su begovske porodice potjecale od starih
velikakih porodica Hrvatinia, Hrania, Sankovia, Vojsalia,
Tvrtkovia, Pavlovia itd. jer nijedna begovska porodica ne posjeduje
dokumente iz vremena srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva, a
i prezimena su se tokom vremena mijenjala (tako se npr. poznati
sarajevski gradonaelnik po ocu zvao Mustafa-beg Fadilpai, dok
se njegov brat, oigledno s namjerom da naznai svoje srodstvo s
Poslanikovom porodicom, potpisivao kao Mahmud-beg erifovi).
to se tie porodica koje svoje porijeklo vuku iz Male Azije, u
pogledu njihove begovske titule stvar je drukija, jer ovoj tituli u
Turskoj ne pripada isto znaenje kao u Bosni i Hercegovini. Ove bi
porodice imale na neki drugi nain dokazati da su ovlatene nositi
46
Thalloczyjeva primjedba: Ne graanstvo u europskom smislu.
47
Thalloczy primjeuje da o nekom priznanju ne moe biti ni govora.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
55
nasljednu begovsku titulu,
48
ali bi se vjerovatno istraivanja kod ovih
porodica pokazala negativnim i utvrdilo bi se da je nasljeivanje
njihove begovske titule imalo za osnovu prirodni proces asimilacije.
Ako bi se htjelo prema ovim porodicama postupati po drugim
principima u odnosu na one koje se smatraju autohtonim, tada ne bi
bilo neoekivano da rezultat ispitivanja bude reduciranje na minimum
broja porodica, koje si svojataju da su dole iz Male Azije. One bi
za sebe traile jednak postupak kao i za ostale begovske porodice.
Krcsmarik smatra da zbog toga to su jako ponosni i ljubomorni
na svoju begovsku titulu, bosanskohercegovaki begovi bi pomagali
vlastima u spreavanju zloupotrebe prava na noenje ove titule, te
preporuuje striktne potvrde o tome da li je nekoj porodici dato pravo
da nosi begovsku titulu. U nedostatku odgovarajuih dokumenata,
smatra Krcsmarik, moglo bi se i anketirati.
Krcsmarik smatra da begovi jesu plemstvo: Bosanskohercegovaki
begovat se ini tako prilino snabdjeven atributima koje u sebi
sadri evropski pojam plemstvo, smatra Krcsmarik i primjeuje
da bosanskohercegovaki begovi misle da je njihovo plemstvo
predislamske, dakle hrianske provenijencije. Oni se stvarno
smatraju plemiima (podvukao H.K.). Krcsmarik dalje konstatira
kako sve ee znameniti begovi vuku paralelu izmeu sebe i plemstva
u Monarhiji. Ali, zbog razliitog porijekla takve usporedbe nije lahko
praviti, pa zbog toga Krcsmarik odustaje od traenja nekih analogija
izmeu begovske titule i plemstva u Monarhiji, sugerirajui da i ostali
faktori u dravi odustanu od toga dok ne doe pogodno vrijeme za
to ureivanje. Begovat je historijski etabliran stale sui generis, i kod
rjeavanja pitanja njegovog poloaja valjalo bi, veli Krcsmarik, uzeti
u obzir osjetljivost i konzervativizam zainteresiranih muslimanskih
krugova, jer su staleka pitanja u Bosni i Hercegovini, kao i drugdje,
nadasve delikatne prirode.
48
Thalloczy primjeuje: Stvari nisu na mjestu, jer su begovske obitelji u Bosni i
Hercegovini manje-vie u srodstvu i itav stale se kao Bonjak osjea.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
56
Iscrpniju analizu znaenja titule beg i s njom povezanog shvatanja
plemstva u Bosni napravio je sredinom 1913. dr. iro Truhelka.
49
On
iznosi svoja historijska stanovita o ovom pitanju, i to pomou tri
pretpitanja:
1. Da li je u srednjem vijeku, slino kao u ostalim zemljama
Evrope, i u Bosni postojalo plemstvo?
2. Da li je Turska nakon osvajanja Bosne priznala ovo plemstvo ili
je trpjela njegovo postojanje? i
3. Kako su se mijenjali odnosi plemikih institucija pod osmanskim
utjecajem do uspostave austrougarske vlasti?
Nakon opirnog razmatranja postavljenih pitanja, Truhelka
je zakljuio kako je u srednjovjekovnoj Bosni postojala plemika
klasa, posve analogna zapadnoevropskom plemstvu, koja je i nakon
osmanskog osvajanja Bosne nastavila postojati, mada je u osmanskom
zakonodavstvu pojam plemstva nepoznat. On je smatrao da je znatan
broj bosanskih begovskih porodica sauvao svoje prezime iz srednjeg
vijeka (to je takoer u Osmanskom carstvu bilo nepoznato), ali je
isticao i injenicu da su neke netragom nestale ili su svoje izvorno
prezime turcizirale i tokom vremena zaboravile. Truhelka je dalje
razvijao tezu kako je srednjovjekovna titula ovog plemstva knez, bar to
se tie muslimana, zamijenjena titulom beg, za to je analogiju naao
u Dubrovniku, iji su knez (rector) i patriciji (knezovi) u ocijelnim
turskim ispravama bili poznati kao knezbeg, a onda, skraeno, beg.
50
Sve
begovske porodice ije je porijeklo iz predosmanskog vremena imaju
pravo, tvrdio je Truhelka, smatrati se plemiima u rangu kneza.
51
49
ABiH, ZMF, 8703/1913. Dr. iro Truhelka: Ueber den Titet BEG und den in
Bosnien daran geknpften Adelsbegriff, Sarajevo 19. Juni 1913.
50
Der Titel Knez dieser Adeligen wurde, soweit es sich um Mohamedaner
handelte, durch den Titel Beg ersetzt, wozu als Analogie Ragusa diente dessen
Knez (Rector) und Patricier (Knezovi) in offiziellen trkischen Urkunden
Knezbeg und dann kurzweg Beg bennant werden.
51
Vom historischen Gesichtpunkte aufgefasst, haben nach dem Gesagten alle
Begfamilien, deren Ursprung in die vortrkische Zeit reicht, das Recht, sich
als Adelige vom Range eines Knez (baro) zu fhlen, jedenfalls aber steht es
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
57
Odgovarajui na tree pretpitanje Truhelka je polazio od kon-
statacije da staro osmansko dravno zakonodavstvo nije poznavalo
nasljedno rodovsko plemstvo. Bilo je odreenih privilegija, ali su se
one dodjeljivale lino bez mogunosti nasljeivanja. Radi se o osobama
koje su ubrajane u asker. Asker je predstavljao jednu pretpostavljenu
ili, bolje kazano, inovniku klasu, ali nipoto neto to bi bilo nalik
plemstvu u evropskom smislu.
Najistaknutiji reprezentanti askera su spahije, ali je pogreno
porijeklo bosanskog begovata izvoditi od njih. Niti je poloaj spahije
bio plemiki, niti su timari, odnosno zijameti, bili plemiki posjedi.
Spahije nisu ni u kom sluaju imale pravo na titulu beg. Titula beg u
prvo vrijeme nakon osmanskog osvajanja osim potomcima bosanskih
plemia pripadala je samo sandak-begovima i alajbegovima, dok
puno spahija nije nosilo ovu titulu. esto se deavalo da beg dobije
timar, i time je postajao spahija. On je i dalje zadravao titulu beg, pa
su se tokom vremena i ostale spahije poele u saobraanju titulirati
kao begovi, a da na to nisu imale pravo.
52
Osim spahija, i kapetani su, smatra Truhelka, uzurpirali ovu titulu,
pa se i njihovi potomci u neku ruku smatraju pripadnicima plemstva.
Truhelka tvrdi da kapetani nisu plemstvo te da kepatanluk nije
bio nasljedan, iako je esto bilo sluajeva da kapetanska ast jedne
tvrave generacijama utke ostaje u jednoj porodici. S kapetanlukom
nije bio vezan nikakav lenski posjed, nego su, naprotiv, za plae
kapetana i njegove momadi odreivani carinski i poreski prihodi
iz razliitih, esto veoma udaljenih prostora.
53
Ali, mada kapetani
fest, dass ihnen dieses Recht durch kein spter erlassenes gegenteiliges Gesetz
abgesprochen wurde.
52
Erhielt ein bosnischer Beg, was naturgemss oft geschah, ein Timar, dann
wurde er selbstverstndlich auch weiterhin Beg gennant und die ppige
orientalische Courtoisie brachte es mit sich, dass im Laufe der Zeit auch
die anderen Spahis im Verkehr als Begs tituliert wurden ohne darauf einen
rechtlichen Anspruch zu haben.
53
O kapetanima vidi: H. Kreevljakovi: Kapetanije; Nenad Moaanin: Turska
Hrvatska. Hrvati pod vlau Osmanskoga Carstva do 1791. Preispitivanja.
Zagreb 1999., str. 44, 61.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
58
slubeno nisu imali nikakav zemljoposjed, oni su, zahvaljujui svojoj
utjecajnoj snazi, u okolini svojih utvrenja s vremenom zaposjeli
velike zemljoposjede, pa su poneke kapetanske porodice pripadale
najbogatijim zemljoposjednicima Bosne. Meutim, ni ovi kupljeni
ili na drugi nain steeni zemljoposjedi nisu im davali nikakvo pravo
da se tituliraju titulom beg. Ovdje se deava kao i kod pojedinih
spahija: pojedini kapetani bili su potomci starog plemstva, kojima
je zakonito pripadala titula beg, pa njihove neplemike kolege nisu
htjele zaostajati te su sebi takoer dodali ovu titulu. Tako je nastala
masa Kapetanovia, koji su svi sebi dodali ovu titulu na koju nisu imali
pravo.
54
One kapetanske porodice koje zasigurno vuku lozu od starog
plemstva, a koje to mogu dokazati, imaju pravo na begovsku titulu,
dok drugima u historijskom smislu ovo pravo ne pripada.
Poput spahija i kapetana ponaali su se i ostali vii inovnici koji su
se poeli titulirati begovima. Ovo je, meutim, smatrao je Truhelka,
inovniko plemstvo, koje nema veze sa pravim begovima-plemiima.
Prezimena ovakvih begovskih porodica grade se na dva naina: ili se
izvode od imena i inovnikog poloaja predaka ili od inovnikog
poloaja samih nosilaca, ali se u oba sluaja prezimena zavravaju na
-i ili -vi (Osmanpai, Raidkadi, ahinpai itd. a u drugom Pai,
Teskeredi i sl.).
Truhelka je smatrao da ima porodica ije se prezime zavrava na
-begovi, a koje vuku porijeklo od autohtonog plemstva. Meutim,
ako se izvorno rodovsko ime nijedanput u predanju nije sauvalo, bit
e nemogue dokazati pravo na begovsku titulu.
55
54
Kreevljakovi je smatrao da je vei broj kapetana ponikao iz niih i najniih
slojeva onovremenog drutva, a nasljedno pravo u slubi uinilo je od
kapetana jednu vrstu vojnikog plemstva (H. Kreevljakovi: Kapetanije,
str. 40-41); Novija historiografska literatura stoji na stanovitu kako su svi
kapetani po svojoj funkciji bili begovi (A. Alii: Pokret za autonomiju, str.
124.).
55
In einzelnen Fllen, besonders aber, wo sich der ursprngliche
Geschlechtsnamen nicht einmal in der berlieferung erhalten hat, wird es
geradezu unmglich sein, diese Zugehrigkeit zu beweisen.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
59
Truhelka upozorava i na veoma estu injenicu, osobito u pos-
ljednje vrijeme, uzurpiranja begovske titule iz sujete (aus Eitelkeit),
kada pojedine bogate porodice dre poslugu koja laska gospodarima,
malu djecu titulira begom i privikava komiluk na takvo tituliranje.
Vremenom se svi naviknu na tu titulu, tako da njezino noenje vie ne
izgleda kao uzurpacija, pa je djeca dalje nose kao da je generacijama
nasljeuju. Osim toga, veli ovaj naunik, ima i sluajeva kada se
begovska titula uzurpira sa hohatplerajskim tendencijama (der Titel
geradezu in hochstaplerischer Tendenz usurpiert wird).
Truhelka skree panju na injenicu da ene ne nose titulu beg
iza svog imena, nego na ime svoga mua dodaju nastavak -begovica
(Osmanbegovica, Muratbegovica). Mlade djevojke tituliraju se sa
hanuma, ali Truhelka nije mogao utvrditi odakle potjee ovaj obiaj.
Truhelka raspravlja i o agama, koji, prema njegovom miljenju,
ine posebnu drutvenu klasu (eine besondere Gesellschaftsklasse
bilden). On je tvrdio da su age uglavnom sitni zemljoposjednici, i
zbog toga se ta titula upotrebljava u slinom smislu kao titula gazda u
Ugarskoj, Hrvatskoj i Bosni ovdje samo za hriane.
Porijeklo ovih aga Truhelka je traio u posebnom vojnom lenskom
zakoniku sultana Sulejmana i zakonodavstvu koje je neposredno
nakon toga slijedilo, kojim je reguliran pravni poloaj turske granine
pjeadije, a koja se u turskim kanunima oznaavala slavenskom rijeju
vojnuk. Vojnuci, koji su slini pograninoj strai, uivali su seoska
dobra (Bauerngut) i tokom vremena su, poput janjiara kasnije, uzeli
titulu aga, koju su njihovi potomci i kao slobodni seljaci zadrali.
Tee je bilo odgovoriti na tree pitanje: kako se dokazivalo pravo na
noenje titule beg. Budui da u Bosni srednjovjekovnih dokumenata
gotovo nema, da su izvori iz prvog razdoblja osmanske vladavine
siromani i da voenje autentinih porodinih stabala u Bosni nije
bilo uobiajeno, inilo se gotovo nemoguim pribaviti autentine,
dokumentirane dokaze za porijeklo od srednjovjekovnog plemikog
roda.
Sa velikom vjerovatnoom ovo porijeklo moe se pretpostaviti
kod onih begovskih porodica koje su jo uvijek nosile prezimena
srednjovjekovnih plemikih porodica, ili mogu donijeti dokaze da
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
60
su ih nosili. Kao dokazi za ovo mogu posluiti porodini dokumenti,
izvorni dokazi iz sidila u Vilajetskom arhivu, kao i drugi osmanski
dokumenti. U svim preostalim sluajevima porodina tradicija,
provjerena kroz drugu tradiciju, mogla bi donekle nadomjestiti
dokumentirane dokaze. Vjerodostojnost rezultata bila bi velika jer
je velika zavist pravih begovskih porodica, koje su ponosne na svoje
porijeklo i malo cijene one koji nisu begovskog roda.
56
Na kraju svog oitovanja Truhelka je iznio miljenje da bi kroz
zamane ankete i komisijska ispitivanja njihovih rezultata bilo mogue,
ako ne sasvim precizno, onda sa velikom vjerovatnoom utvrditi da li
neke porodice imaju ili nemaju pravo nositi titulu beg kao plemiku
oznaku.
Meutim, najtemeljitiji odgovor na ova pitanja dao je Lajos
Talloczy.
57
On polazi od sluajeva koji su se deavali prije Aneksije
1908. godine u vezi sa zahtjevima pojedinih begovskih porodica da
im se prizna titula austrijskog plemstva. Prvi koji je podnio taj zahtjev
bio je Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak. On je 15. februara 1880.
podnio zahtjev da mu se kao vitezu ordena eljezne krune III stepena
dodijeli austrijsko plemstvo s atributom von Vitina uz istovremeno
potvrivanje njegovog starog bosanskog plemstva, i to kako za njega
tako i za njegovu brau Ibrahim-bega i Osman-bega
58
. Ovaj Ljubuakov
zahtjev Zemaljska vlada u Sarajevu proslijedila je Zajednikom mi-
56
(...) wre die Glaubwrdigkeit des Ergebnisses umso grsser, je grsser
die Einfersucht ist, mit welcher die wirklichen Begfamilien auf ihre
alte Abstammung stoltz sind und jeden ihnen nicht ebenbrtigen Beg
geringschtzen.
57
Ovaj svoj odgovor Thalloczy je kasnije tampao na maarskom jeziku u
asopisu Turul, I-II, Budapest 1915. Jedan prijevod na bosanski jezik napravio
je Enver olakovi prijevod se nalazio u Muzeju grada Zenice, a drugi
Tnde Polonik. Originalni tekst na njemakom jeziku, koji se uva u Arhivu
Bosne i Hercegovine, ZMF, opa, 3685/1911., opirniji je od teksta objavljenog
1915. na maarskom jeziku, pa time i od svih kasnijih prijevoda.
58
Osman-beg Kapetanovi kasnije je bio odlikovan zlatnim kriem za zasluge,
te eljeznim ordenom krune III klase. (Vidi o tome: ABiH, ZMF, Prs.
1547/1912.)
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
61
nistarstvu nansija, a ono preko Ministarstva unutranjih poslova
Ministarstvu vanjskih poslova. Ministarstvo unutranjih poslova
izjasnilo se za djelomino ispunjenje Kapetanovievih zahtjeva, ali
je eljelo znati da li je Mehmed-beg kranin ili musliman. Ako je
musliman, tada bi morao imati odreene diplome kojima bi dokazivao
svoj plemiki status.
59
Ovo ministarstvo zakljuilo je da se pojedincima
moe priznati bosanskohercegovako plemstvo, ali tek nakon toga
to molitelj dokumentirano dokae da je njegova porodica uivala
jedno od mjesta koje je odgovarajue prerogativima austrougarskih
plemikih porodica.
60
Kada je Mehmed-begu Kapetanoviu puno
kasnije (1892.) dodijeljen komturni nian reda Franje Josipa, on je
otputovao u Be lino se zahvaliti Caru i Kralju. Beka Die Presse
tada je pisala kako je Car u audijenciju primio predstavnika jedne
od najotmjenijih plemikih porodica Bosne i Hercegovine, Mehmed-
bega Kapetanovia.
61

Ministarstvo vanjskih poslova od Zemaljske vlade u Sarajevu
zatrailo je da Kapetanovi dokumentirano dokae svoje plemiko
porijeklo. Kapetanovi je 14. oktobra 1880. predao porodine fer-
mane i berate Zemaljskoj vladi i zatraio da mu se prizna austrijska
grofovska titula. U molbi za dodjelu grofovske titule Kapetanovi je
opirno prikazao povijest svoje porodice i njezinu ulogu u osmanskom
razdoblju historije Bosne uz posebno priloeno rodoslovlje. Iz
dokumenata koje je priloio moglo se zakljuiti da je njegova porodica
obavljala dunost kapetana Ljubuke kapetanije, po emu su se i zvali
Kapetanovii.
62
59
(...) ob Kapetanovi einer christilchen Confession oder aber der
mohammedanischen Religion angehrt, in welche letztern Falle die Frage
der Vererblichkeit des ihm eventuell zu verleihenden Ritterstandes im
betreffenden Diplome besonders normirt werden msste. HHStA, Wien,
Administrative registratur, F 61, kt. 25., 31. Juli 1880.
60
HHStA, Wien, Administrative registratur, F 61, kt. 25., Wien 31. Juli 1880.
61
Bonjak, br. 1, 5. 1. 1892., str. 3.
62
Kasim Guji: O hrvatskom porijeklu begova Kapetanovia. Jugoslavenski list,
26. juni 1938., str. 10. Guji tvrdi da je Mehmed-beg falsificirao tue berate i
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
62
Zemaljska vlada nije kritiki razmotrila Kapetanovieve tvrdnje
i dokaze nego ih je 28. 10. 1880. proslijedila Ministarstvu vanjskih
poslova. Poetkom 1881. godine ovo je ministarstvo trailo od
Zemaljske vlade informacije koje se odnose na nasljeivanje begovske
titule. Odgovor Zemaljske vlade koncentrirao se na pitanje braka kod
muslimana i zadrao se na konstataciji kako samo djeca iz pravovaljanih
brakova sklopljenih pred kadijom imaju pravo nasljeivanja jer su
samo djeca iz takvih, legitimnih brakova zakonita.
Poekom 1882. Kapetanovi je podnio treu (nedatiranu) molbu,
u kojoj je pourivao izvrenje dvije prethodne. Tek 1883. Zemaljska
vlada u izvjetaju upuenom Zajednikom ministarstvu nansija
poduprla je Kapetanoviev zahtjev za dodjelu vitekog stalea, ali se
izjasnila protiv dodjele grofovske titule, jer zasluge molitelja nisu
tako velike, njegovo materijalno stanje nije tako sjajno i jer bi jedan
takav sluaj kod itavog niza bosanskohercegovakih obitelji pobudio
sline aspiracije s istim pravima. Ujedno je Zemaljska vlada dostavila
jedan dalji zahtjev Kapetanoviev u kojem on moli dodjelu grofovske
ili titule baruna.
63
Jedan referent Zajednikog ministarstva nansija povodom
ovog sluaja dostavio je opirno miljenje: Budui da Turska
nije vodila nikakva prezimena, zvali su se Kapetanovii-Ljubuak
najprije samo sin kapetana od Ljubukog. Ova se oznaka malo-
pomalo preinaavala u prezime. A rodoslovlje, koje je Kapetanovi
priloio, vraa se do 1590. ali sadri puno fantastinih elemenata,
budui da bosanskohercegovaki muslimani nisu vodili nikakav
priloio ih svojoj molbi, sve s ciljem da bi dokazao kako su njegovi preci od
pamtivijeka bili zapovjednici u Ljubukom. Guji tvrdi da to jednostavno nije
istina, nego da su Mehmed-begovi preci tek krajem 18. stoljea preli na islam
i zauzeli mjesto ljubukih kapetana. Vidi i: Kasim Guji: O hrvatskom porijeklu
begova Kapetanovia. Konana i posljednja rije upuena na adresu Alibega
Kapetanovia. Jugoslavenski list, 13. juli 1938., str. 4.
63
(...) die Verdienste des Gesuchstellers nicht so gross, seine materielle Lage
nicht so glnzend sei und weil ein solcher Przedenzfall bei einer ganzen
Reihe von bosn.-herceg. Familien hnliche Aspirationen mit derselben
Berechtigung erwecken wrde.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
63
registar roenja. Ipak se kroz argumente sa sigurnou koja se
u bosanskohercegovakim okolnostima uope moe zahtijevati,
dokazuje da su Kapetanovii bili stara ugledna obitelj i pod turskom
su vlau zauzimali najvanija mjesta. Tvrdnja da begovska titula, koju
su Kapetanovii po svjedoanstvu priloenih dokumenata najmanje
stotinu godina nosili, odgovara grofovskoj tituli, nije tana. Jer je ovo
jedina nasljedna plemika titula (!) Turske i takoe je sigurno vezana
ad personam. Ali da se nasljedno kapetansko zvanje donekle pribliava
grofovskom zvanju, ne moe se poricati (?).
64
Na temelju ovog miljenja predloeno je da se Mehmed-begu
Kapetanoviu dodijeli austrijski viteki stale (sterreichischen
Ritterstandes), ali ne i njegovoj brai. Zajedniko ministarstvo nansija
obavijestilo je Zemaljsku vladu da je Mehmed-begu Kapetanoviu
dodijeljen viteki stale s atributom von Vitina kao in milosra.
65

Zbog toga je Talloczy zakljuio kako se ovaj ad personam dodijeljeni
viteki rang moe shvatiti jedino kao dodijeljeni akt milosra Njegovog
Carskog i Kraljevskog Velianstva jednom inozemcu, ali da taj in ne
prua nikakav dokazni materijal u vezi sa pitanjem koje je Ministarstvo
rata postavilo 1911. godine.
Drugi primjer koji je Talloczy naveo u svome oitovanju jeste
sluaj Zaim-bega Selimia iz Ljubukog. Naime, 29. septembra 1900.
Zemaljskoj vladi pristigla je prituba s potpisom Zaim-bega Selimia u
kojoj se Selimi ali da nije dobio potvrdu (dekret) izbora za opinskog
vijenika u Ljubukom. Zemaljska vlada zatraila je obavijest od
kotarskog predstojnika u Ljubukom, koji je 9. oktobra poslao
informaciju da podnosilac tube svoj dekret izdat 1. septembra nije
64
Die Behauptung, dass der Beg-Titel, welchen die Kapetanovi nach dem
Zeugnis der vorgelegten Dokumente seit mindestens hundert Jahren
fhren, dem Grafentitel entspreche, sei nicht richtig. Denn es sei dies der
einzige erbliche Adelstitel (!) der Trken und auch mit gewissen Rangstufen
ad personam verbunden. Aber dass die erbliche Kapetanwrde dem
Gaugrafentum gewissermassen nahekomme, lasse sich nicht leugnen (?).
65
Prepiska u vezi sa dodjelom plemike titule Kapatenoviu nalazi se u HHStA,
Wien, Administrative registratur, F 61, kt. 25.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
64
htio primiti, jer nije glasio na Zaim-bega, nego na Zaim-agu Selimia.
Selimi je 22. novembra 1900. podnio protokoliranu molbu kotarskom
predstojniku u kojoj dokazuje kako ima pravo nositi titulu beg budui
da je na to ovlaten na osnovu dekreta dobivenog od sultana 1898.,
prilikom odlikovanja Meidija Ordenom V klase kada je kao nosilac
ovog odlikovanja oznaen begom.
66
Prema jednom kondentskom
izvjetaju od 27. 2. 1909., Zaim-beg Selimi iz Ljubukog priao je da
u Bosni svi miletski odbori dre sastanke i u veini zakljuuju, da se od
musl. Eksekutivnog odbora zahtjeva da se od Srba rastave i da musl.
Narod nee ni da uje o zajednici sa Srbima.
67
Povodom ovakvog stava Zaim-bega Selimia u pogledu prava
na begovsku titulu, Zemaljska vlada 9. februara 1901., na osnovu
strunog miljenja pravnog odjeljenja, a u vezi sa noenjem begovske
titule, poslala je akt kotarskom predstojniku u Ljubukom u kojemu je
stajalo: Pravo nasljedno plemstvo nikada nije postojalo u Osmanskom
carstvu. Ali su lena (timari i zijameti) obino prelazili s oeva na sinove,
tako da se stvarno iz lenskih ritera (spahija) razvilo nasljedno lensko
plemstvo nasuprot raji. Ovo lensko plemstvo prepoznaje se danas,
nakon to su lena ukinuta, odnosno prestala da postoje, samo jo kroz
nasljednu begovsku titulu. Osim toga, nose begovsku titulu vii civilni
i vojni slubenici. Pukovnici (miralaj) i potpukovnici (kajmakami)
nosili su begovsku titulu, ali samo ad personam. Sinovi paa titulirali
su se sa beg, a sinovi begova beg-zade (begov sin, begovi), ali je
ovo samo in kurtoazije i ne dokazuje ova oznaka nikakvu plemiku
titulu. Na kraju svog miljenja Zemaljska vlada zakljuila je da bi Zaim
Selimi imao pravo nositi begovsku titulu ako bi se kroz podneske
odreenih berata mogao legitimirati kao potomak spahijskog stalea
66
Ovaj Zaim-beg Selimi zapravo je bio vojni liferant za austrijsku vojsku i na
taj nain stekao je veliko bogatstvo. Jednom je otiao u Istanbul i dao prilog
za turski Crveni krst, a na potvrdi koju je dobio oslovljen je kao beg. Kasnije
se prialo kako je on tako u Istanbulu kupio tu titulu. (Mahmud Konjhodi:
Kronika o ljubukom kraju, knjiga prva. Ljubuki 1974., str. 73.)
67
ABiH, ZMF, prez. 805/1909.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
65
ili svoje traenje potvrditi osobama koje ve imaju tu titulu.
68
Na osnovu novog zahtjeva Zaima Selimia, kojeg je uruio
Zemaljskom poglavaru u Mostaru u maju 1901., jedan referent u
Zemaljskoj vladi po nalogu zemaljskog poglavara obraivao je ovo
pitanje i predloio da se Selimiu preutno prizna pravo na noenje
ove titule. Meutim, civilni adlatus 15. 10. 1901. naredio je da ne
treba poznatom drskom nastupu Zaima Selimia nikakvu pomo
pruiti. Imenovani je otvoreni pristaa Turske i na protivnik. Da je
on u nekim dopisima imenovan begom samo se pripisuje indolenciji
kotarskog predstojnika Kokalja i nipoto ne prejudicira meritum
stvari. Talloczy se pozivao i na usmenu izjavu efa pravnog odjeljenja
Adalberta von Sheka da je jednim pismenim saopenjem od 25. jula
1911. priznata begovska titula, ali nije izjednaena sa plemstvom.
Dokument o tome Talloczy, meutim, nije uspio pronai.
Talloczy se pozivao i na rezultate svojih istraivanja koje je po
nalogu Benjamina Kallaya poduzeo 1894. godine.
69
Tada mu je u
zadatak bilo stavljeno da:
1. osvijetli karakter starog bosanskog plemstva u pravno-
historijskom smislu,
2. osvijetli u kakvoj vezi stoje dananje tzv. begovske porodice sa
starim bosanskim plemstvom,
3. utvrdi koje begovske porodice mogu dokazati svoju vezu sa
starim bosanskim plemstvom,
4. procijeni da li bi kreiranje jednog bosanskog plemstva bilo u
duhu vremena, odnosno da li bi bilo savremeno.
Talloczy je razvoj bosanskog plemstva tada karakterizirao pola-
68
(...) wenn er sich durch Vorlage des betreffenden Berats als Sprossen
eines Spahigeschlechtes legitimieren oder seinen Anspruch sonst durch
Gedenkmnner erhrten knnte.
69
Tomislav Kraljai, koji se ovim razdobljem bosanske historije temeljitije
bavio, spominje da je Thallozcy u ovo vrijeme, po Kallajevom nalogu, radio na
pisanju historije Bosne, ali ne elaborira njegove rezultate opirnije (Tomislav
Kraljai: Kalajev reim u Bosni i Hercegovini (1882.-1903.), Sarajevo 1987.,
str. 268-271.).
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
66
zei od uvjerenja da srednjovjekovna Bosna nije imala izraz potpune
suverene dravnosti ne samo zbog toga to je esto bila pod velikim
utjecajem susjeda (ugarskim, turskim, srpskim), nego i zbog injenice
da su veliku mo imale pojedine oligarhijske porodice (die grosse
Macht der Oligarchie) koje su nakon osmanskog osvajanja prele
na islam, ali su ostale bosanska gospoda.
70
Sultan Mehmed Fatih,
osvaja Bosne, priznao je, prema Talloczyjevom miljenju, plemstvo
i posjede svim bosanskim plemikim porodicama koje su prele na
islam, a ak im je dao i nove posjede. Od tada gotovo svaki sultan
dijelio je privilegije po Bosni, i to:
- dijelom potomcima porodica koji su kao plemii zateeni
prilikom osvajanja i kojima je to plemstvo potvreno, i to lena koja su
zbog izumiranja njihovih vlasnika ostajala bez vlasnika,
- isti takvi posjedi su dodjeljivani zaslunim vojnicima, bez obzira
na porijeklo, zbog ega su mnoga dananja begovska pokoljenja
anadolskog ili drugog nebosanskog porijekla.
Ove tzv. plemike porodice nose bez izuzetka titulu beg. Begovska
titula prelazila je s begovskim timarom (lenom) na brata, sina itd. to
je sve bilo vezano za sultanov pristanak. Manji timar zvao se spahiluk,
ali on nije bio vezan za begovsku, nego za titulu spahija ili aga.
U novije vrijeme u Turskoj se pojavilo lino plemstvo jer se
begovska titula mogla stei sa viim vojnim ili civilno-inovnikim
rangom. inovnici u rangu pukovnika (miralaja) ili potpukovnika
(kajmakama) smjeli su se nazivati begom bez posebnog dodjeljivanja
te titule. Ovaj obiaj nastao je poslije ukidanja janjiarskog korpusa
1827. i uspostavljanja stajae vojske.
Odgovarajui na pitanje o vezi begova sa starim bosanskim
plemstvom, Talloczy je objavio jednu listu najslavnijih begovskih
porodica, ali je ni on sam nije smatrao ni potpunom ni sasvim tanom,
nego ju je priloio svom izvjetaju kao prvu skicu katastra begovskih
70
Sie wurden zwar Mohammedaner, blieben aber gleichwohl bosnische
Herren.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
67
porodica (als erste Skizze eines katasters vorgelegt wurde).
71

Talloczy veli kako se tada (1894.) pojavilo nekoliko razliitih ideja
koje se odnose na nastanak i eventualno inventarisanje plemstva, ali
se tada zbog drukijeg dravno-pravnog poloaja nije moglo ponaati
kao u doba nakon Aneksije 1908. godine. Jedno inventarisanje begova
dalo bi povoda raznim govorkanjima, zahtjevima i nesporazumima
svih vrsta, te su se zbog toga te predradnje, ako ne denitivno, onda
do daljnjega odlagale.
Na temelju rezultata svojih naunih istraivanja Talozcy je na
postavljena pitanja Ministarstva rata ovako odgovorio:
1. Kakvo je znaenje, odnosno plemiki stupanj, pripadalo tituli
beg?
Titula beg bey ne znai plemiku titulu u evropskom smislu te
rijei. Beg oznaava vezira, upravljaa, ajana i openito uglednika.
Pojam plemstvo (nobilis) ne moe se izraziti turskim jezikom jer taj
pojam nedostaje u osmanskoj drutvenoj strukturi.
Ali, mada begovska titula ne znai nikakvo plemstvo u smislu
evropskih poimanja, ipak je sigurno da je u Bosni i Hercegovini:
od 1463. do 1839. godine begovska titula, odnosno begovska ast,
bila priznata od turske dravne uprave kao nasljedna,
od 1839. do 1878. godine begovska ast je respektirana, a potomci
starih begovskih porodica tako su se nazivali, kako ocijelno tako i u
drutvu,
od 1878. austrougarska administracija uzela je u obzir begovski
stale koji reprezentira veleposjednike.
Na osnovu ovog, Talloczy prihvaa kao savim ispravno miljenje
Janoa Krcsmarika da je u bosanskohercegovakom begovatu
historijski etabliran stale sui generis. Titula je priznata kao nasljedna
i ne moe se osporavati onima koji je s pravom nose. Jedino se radi
o tome kako se shvaa ova titula u uvjetima nerijeenih unutranjih
dravno-pravnih odnosa. U svakom sluaju, Talloczy je zakljuio
71
O autorstvu ovog popisa vidi uvodni dio ove knjige.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
68
kako bi se titula beg kao poasna titula (Ehrentitel) mogla dodijeliti
potomcima onih porodica koje na to imaju pravo i kao takvi bi se
uvodili u slubene registre. U govoru bi se oslovljavali sa gospodine
bee, ali nijednom begu ne pripada plemika oznaka von. Izuzetak
su nasljednici Mehmed-bega Kapetanovia, kojemu je kao strancu
dodijeljena austrijska viteka ast.
72
2. Koji su bosanskohercegovaki zemaljski podanici ovlateni
nositi titulu beg?
Odgovarajui na ovo pitanje, Talloczy veli da to pravo imaju
nasljednici onih porodica koje su do 1839. imale nasljednu kapetansku
dunost. Oni to mogu dokazati ili dokumentima ili vjerodostojnim
svjedocima. Svi kapetani koji su bili na elu kadiluka (kasnije kaza),
prema Talloczyjevom miljenju, obavljali su nasljednu dunost i
bili su begovi. Osim ovih kapetana postojali su i kapetani koji su
imenovani u sluaju ratne opasnosti i oni su vodili vojsku (spahije).
Oni su, takoer, bili begovi. Tako je titula beg prela i na one kapetane
kasnije pukovnike i potpukovnike regularne turske armije koji
nisu potjecali iz reda nasljednih begova.
73
Poslije 1839. nasljedna
kapetanska ast ukinuta je i raniji kapetani ili begovi postali su
politiki upravitelji.
Postoje, dakle, zakljuio je Talloczy, dvije vrste begova u Bosni i
Hercegovini:
nasljedne graniarske i tvravske kapetanske porodice na temelju
72
Nach meiner Auffassung wre der Titel Beg den Nachkommen der
berechtigen Familien, resp. jenen, welche unwidersprochen diesen Titel
fhren, als Ehrentitel zuzusprechen und der Betraffende als solcher in den
Standesregistern anzufhren. Bei der Ansprache gilt derselbe als Her Beg,
aber die Adelsbezeichnung von steht keinen Beg zu. Eine Ausnahme bilden
die Nachkomme des Mehmed beg Kapetanovi, dem der sterr. Ritterstand
als Auslnder verliehen wurde.
73
(...) so ging der Titel Beg auch auf solche Kapitne spter Oberste und
Oberstleutnants der regulren trk. Armee- ber, die nicht den Reihen der
erblichen Begs entstammten.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
69
historijski potvrenih prava, i
titulirani begovi koji su titulu dobili u razdoblju od 1839. do 1878.
godine prema svojoj slubi, a ako je ova titula ostajala sinu per usum i
ako se ona u obitelji zadravala, protiv toga ne moe se navesti nijedan
ozbiljan prigovor.
Budui da titula ne znai nikakvo plemstvo, trebalo bi u svakom
pojedinom sluaju ispitati da li ovaj ili onaj titular pripada prvoj ili
drugoj kategoriji.
3. Kako se dokazuje pravo na noenje begovske titule?
Dokazi za pravo noenja begovske titule mogu se izvesti na dva
naina:
popisom svih begovskih porodica koje stanuju u zemlji,
administrativnim putem.
Talloczy je smatrao da prvi nain, zapravo, ne bi bio uinkovit.
Ovaj bi posao u itavoj zemlji bio povezan sa brojnim tekoama
jer bi to bio lagvort za kreiranje novog plemstva od muslimanskih
zemljoposjednika. Digla bi se velika praina oko ne tako vanih
stvari.
74
S druge strane, takav popis bio bi suvian jer su begovske
porodice prilikom popisa stanovnitva kao takve imenovane i jer su
oni zemljoposjednici koji su begovi kao takvi legitimirani i u katastru.
Stoga, smatrao je Talloczy, preostajao je jedino drugi nain, odnosno
dokazivanje prava na begovsku titulu administrativnim postupkom.
Talloczy je smatrao kako su begovske porodice i pojedini begovi
veoma poznati i da zbog toga kotarski odnosno okruni predstojnici
mogu sa apsolutnom sigurnou utvrditi da li je neko beg i da li kao
takav slovi u drutvu. Neopravdano prisvajanje krivih titula u Bosni
i Hercegovini kod domaeg stanovnitva dosad je bilo nepoznato.
Narod sm zna da li je neko beg ili aga.
74
Man wrde dieser Angelegenheit im ganzen Lande eine viel grosse Wichtigkeit
beimessen, es wrde die Schlagworte von der Kreierung eines neuen Adels,
von der Superioritt der mohammedanischen Grossgrundbesitzerklasse und
von der aristokratischen und demokratischen Richtung aufgeworfen, mit
einem Worte: es wrde ein alzu grosses Feuer fr eine angesichts der jetzigen
Verhltnisse an sich nicht wichtigen Sache angefacht werden.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
70
I same begovske porodice budno paze na svoje porijeklo i uvaju
svoja stara sjeanja i moe se gotovo sa sigurnou ustvrditi da se u
begovskim porodicama hijerarhija (Rangsordnung) tanije i preciznije
zadrala nego u feudalnim krugovima zapadne Evrope.
Talloczy je na kraju zakljuio kako bi Zemaljska vlada, odnosno
njezini administrativni organi, u svakom pojedinom sluaju najbolje
presudila o pravu na noenje titule. U sumnjivim sluajevima kao
via instanca nastupalo bi Zajedniko ministarstvo nansija. Da bi se
dokazni postupak uinio to jednostavnijim, bilo bi potrebno da svaki
beg kod odobravanja certikata kotarskog predstojnika dokae da
doista ima pravo na noenje begovske titule.
Rezime svojih shvatanja Talloczy je izloio u tri take:
Bosanskohercegovaka begovska titula oznaava historijski
etabliran stale sui generis;
Ova titula ne znai ni austrijsko ni maarsko plemstvo, ni
plemstvo uope, pa zbog toga begovi nemaju pravo oznaavati se kao
plemii; oni nose begovsku titulu i oslovljavaju se sa gospodin beg;
Svaki beg kod traenja prava na titulu, ili ako mu je to pravo ve
odobreno, mora kotarskoj oblasti, Zemaljskoj vladi ili Zajednikom
ministarstvu nansija priloiti dokaze o tome.
Zemaljska vlada u Sarajevu ovu raspravu zavrila je svojim
prijedlogom dostavljenim 28. juna 1913. Zajednikom ministarstvu
nansija u Beu u kojem polazi od Truhelkinog i Talloczyjevog
miljenja da se pravo pojedinih porodica u Bosni i Hercegovini da
nose titulu beg ne moe dovesti u sumnju.
75
Vlada izraava miljenje
da lista najpoznatijih begovskih porodica u BiH koju je Talloczy
priloio svome saopenju svakako mora doivjeti reviziju i nadopunu,
i to stoga to tu nedostaju neke stare begovske porodice. Rjeenje
pitanja kojem plemikom stepenu, u usporedbi sa plemikim inom u
Austriji i Ugarskoj, odgovara begovska titula moglo bi se ponuditi tek
na osnovu iscrpnih istraivanja i ispitivanja porijekla prava na noenje
begovske titule u svakom pojedinom sluaju. Neka sasvim pouzdana
75
ABiH, ZMF, 8703/1913., Zemaljska vlada u Sarajevu Zajednikom
ministarstvu finansija, 28. juni 1913.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
71
usporedba, meutim, iz osnova nailazi na velike tekoe jer begovska
titula ne pokazuje nikakav jedinstven plemiki stale, nego podlijee
razliitoj procjeni, to ovisi o vremenu i nainu dobivanja prava na tu
titulu. Osim toga, smatrao je ef Zemaljske vlade Potiorek, ako bi se
krenulo u ispitivanje prava na noenje begovske titule, pokrenulo bi se
pitanje ne samo naklonosti muslimanskih begovskih porodica nego i
pitanje dodjele plemstva starim autohtonim kranskim porodicama
iji su preci u srednjem vijeku takoer ubrajani u plemstvo. Budui
da u tadanjim uvjetima rjeavanje ovog pitanja ne bi bilo oportuno,
Potiorek je predloio da se treba ostati kod sadanjeg obiaja, po
kojem uprava utke podnosi noenje titule beg od strane pripadnika
odgovarajuih obitelji.
Sva prepiska i svi elaborati u vezi s ovim pitanjima razmatrani
su u Ministarstvu rata i 21. avgusta 1913. vraeni Zajednikom
ministarstvu nansija.
76
Izravno potaknut Talloczyjevim tekstom objavljenim 1915. u
Maarskoj, koji je sadravao najveim dijelom ovo miljenje iz 1911.,
Safvet-beg Baagi, mada je na raznim mjestima u svojim djelima
iznosio miljenje o znaenju begova u bosanskoj povijesti, tokom
Prvog svjetskog rata napisao je jedno pismo, koje se pretvorilo u
svojevrsnu raspravu, o znaenju titule beg. Ovo Baagievo pismo nije
sauvano u cijelosti.
77
Ono je vie jedan dobro i opirno postavljen
koncept, ali nije poznato da li je to pismo ikada zavreno i kakva je
bila njegova dalja sudbina. U svakom sluaju, Baagi u ovom pismu
sumira svoje shvatanje znaenja titule beg u Bosni i Hercegovini. On
veli kako se od pamtivijeka begovi u Bosni i Hercegovini dijele na
dva razreda, i to: na begove-ajane i na begove-zajime. Begovi-ajani su
velikai koji su u svojim krajevima imali svu vlast u akama i pravo glasa
u vezirskom vijeu (medlisi-ajan). Uz lenska imanja (zijamete) imali
76
ABiH, ZMF, 11128/1913., K u K Kriegsministerium K u K Gemeinsame
Finanzministerium in Angelegenheit B und H, Wien am 21, August 1913.
77
Sauvano je svega sedam listova. Pismo se uva u porodici Baagi, a fotokopija
u Muzeju knjievnosti i pozorine umjetnosti u Sarajevu. Autor je kopiju na
uvid dobio dobrotom Medhija-hanume Maglajli iz Sarajeva.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
72
su takoer ogromne posjede, a oni po granici zemlje jo k tome velike
agaluke da uvaju granicu od neprijateljskih upada. Od uvijek enili su
se i udavali meu se. I dan-dananji stari begovi-ajani paze od koga se
ene i za koga udaju. Prije okupacije jo se vie pazilo na enidbu i na
udaju. Kao primjer begova-ajana Baagi navodi neke hercegovake
begove (engii, Resulbegovii, Rizvanbegovii, Gavrankapetanovii,
Kapetanovii iz Vitine, Sijerii iz Gorada, Selmanovievi iz Pljevalja,
Redepaii iz Nevesinja). Baagi veli da u Hercegovini jo postoji
begovskih porodica kojima su stari begovi-ajani uvijek priznavali
plemstvo ali ih nisu drali sebi ravnima. Kao primjer tih drugih
begova Baagi navodi Muslibegovie, Ljubovie i Paie iz Nevesinja,
Velagie iz Blagaja kod Stoca, Lakiie, Bakamovie i Alajbegovie iz
Mostara, Muratbegovieve iz Dubrava kod Stoca. Vrijeme, prilike,
vlast i posjed batinskih i lenskih imanja stvorili su razliku izmeu
begova-ajana i begova-zajima. Na pr. jedna porodica koja se znala
odrati na upravi dotinog kraja i sauvati batinski i lenski posjed
kroz vjekove, u sluaju jo i proiriti svoju vlast, leno i batinu, samo
se po sebi razumije, da se digla nad ostale begove u dotinom kraju i
sklapala rodbinske veze s onima koji su njoj ravni po krvi i ugledu u
zemlji. Doim, porodica koja se ograniila na lenski imetak i batinu,
koja se diobom umanjivala, morala je vremenom panuti u drugi red
begova. Imade sluajeva da je jedna stara begovska porodica potpuno
osiromaila i s vremenom izgubila svaki spomen na svoje plemstvo,
a isto tako nai e se porodica koje su se u zadnja dva vijeka svojim
poloajem u zemlji i veleposjedom progurale meu begovske porodice
i kao takove se raunaju u begove-ajane (Dinii, Uzejirbegovii)
().
Meutim, usprkos svemu, ove rasprave koje su o znaenju titule
beg voene u austrougarsko doba samo su naizgled imale akademski
karakter. U njihovoj se pozadini zrcalila ira austrougarska politika
prema Bosni u ijoj je osnovi bilo traenje naina da se izmire strateki
politiki interesi Monarhije, s jedne, te deniraju one drutvene
strukture unutar bosanskog drutva koje e u izvjesnoj mjeri
poduprijeti takve interese Monarhije, s druge strane. Ve prilikom
ulaska austrougarskih trupa u Bosnu general Filipovi se u jednom
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
73
izvjetaju osvrnuo na ranije analize austrougarskih konzula koji su
begove smatrali austrijskom partijom, pa su ak neki bili predloeni
i za carska odlikovanja. Mada je u instrukciji koju je ef Careve
vojne kancelarije general Beck pripremio generalu Josipu Filipoviu
19. jula 1878. stajalo da bosanski muslimani ne samo da imaju
najvei zemljini posjed nego predstavljaju relativno najnapredniji
i najprosvjeeniji dio stanovnitva, zbog ega im treba pokloniti
osobitu zatitu,
78
Filipovi se, oigledno zbog oruanog otpora na
koji je naiao, negativno izraavao prema begovima, koje karakterizira
kao moralne nule, ali i prema muslimanima openito: Muslimansko
stanovnitvo, u suprotnosti sa mojim ranijim pogledima, zaista je
divlja i poivotinjena gomila koja se moe dovesti do ljudske svijesti
potpunim razoruanjem i postupnim pribliavanjem administraciji
koja je ureena na strogim zakonima. Begovi i age, kojima su
turisti i konzuli raznih sila pripisivali veliki ugled i uticaj na njihove
istovjernike, nemaju niti uticaja niti uglavnom iega od ugleda.
79
Meutim, upravo se na ove begove, kao vodei socijalni sloj
kod muslimanskog stanovnitva, oslanjala austrougarska uprava
kako bi preko njih ostvarila svoje strateke politike ciljeve u Bosni
i, posebno, da kod bosanskohercegovakih Muslimana potisne
tursku dravnu ideju i emotivnu vezanost za Tursku, jer u tome
vidi osnovnu pretpostavku njihovog djelovanja kao konstruktivne
snage u zaposjednutoj zemlji.
80
Benjamin Kallay u Delegacijama 19.
10. 1892. je otvoreno izjavio kako polae najveu vanost na to da
se odre muhamedanski begovi i age, ovaj dravotvorni elemenat,
koji ima mnogo osjeaja za zemlju i za narod i koji je s njim jedno
78
Hamdija Kapidi: Hercegovaki ustanak 1882. godine (dalje: H. Kapidi:
Hercegovaki ustanak ). Sarajevo 1973., str. 11.
79
Hamdija Kapidi: Bosna i Hercegovina i austrougarska uprava, Pregled, br. 2,
Sarajevo 1972., str. 177; H. Kapidi: Hercegovaki ustanak, str. 13.
80
T. Kraljai: Kalajev reim, str. 195.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
74
i prema narodnosti i prema jeziku.
81
Cilj je bio da se forsiranjem
bosanskog patriotizma preko begova stvori protutea hrvatskim
i srpskim tendencijama u Bosni. Poslije 1878. znatan dio begova,
posebno sarajevski begovi, postao je saveznik austrougarske uprave
u Bosni, ukljuio se u novu administraciju i postao dio nove strukture
moi, ali je znaajniji dio ostao u opoziciji, kao uostalom i veina
bonjakog naroda, kome su begovi bili politika elita. To pokazuju
protesti protiv naina administriranja Bosnom, pokret za vjersku
i vakufsko-mearifsku autonomiju te iseljavanja iz Bosne. Takvo je
stanje ostalo sve do Balkanskih ratova 1912/13, kada je Osmansko
carstvo konano istisnuto sa Balkana a Bonjaci, koji su svojim oima
vidjeli stradanja svojih istovjernika u Sandaku, poeli da strahuju za
svoju propast u srpskom moru i moda po prvi put okrenuli su svoje
simpatije Monarhiji, od koje su oekivali zatitu za sebe i revan protiv
Balkanskih zemalja. Sad je postalo posve jasno, da njihovoj religiji i
individualitetu ne prijeti stvarna opasnost od strane Austro-Ugarske
nego od strane Srbije i njenih saveznika.
82
U ovom kontekstu je i isticanje dravotvornosti begova i nagla-
avanje njihove uloge kao uvara dravne tradicije. Kallay je bosanske
begove smatrao dravotvornim elementom koji poznaje zemlju i
narod i jedini su u stanju vladati.
83
Ta se uloga dokazivala teorijom
81
Luka akovi: Privilegovana agrarna i komercijalna banka za Bosnu i
Hercegovinu. Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine.
Godina VI, knjiga VI. (dalje: L. akovi: Privilegovana agrarna). Sarajevo
1966., str. 144.
82
Franz Weinwur: FZM Oskar Potiorek. Leben und Wirken als Chef der
Landesregierung fr Bosnien und der Herzegowina in Sarajevo 1911-1914.
Dissertation. Wien 1964, S. 357. (Ovo je citat iz Potiorekovoga elaborata o
politikoj situaciji 1913. Politische Studie Potioreks aus dem Jahre 1913.)
Dosadanja literatura nije uoavala da je stradanje Bonjaka u Sandaku
tokom Balkanskih ratova znatno doprinijelo snanijem zaokretu Bonjaka u
Bosni prema Monarhiji (Milorad Ekmei: Uticaj balkanskih ratova 1912.-
1913. na drutvo u Bosni i Hercegovini. Marksistika misao 4, Beograd 1985.,
a ponovo je objavljeno pod istim naslovom u Prilozima za istoriju Bosne i
Hercegovine XIX veka, Beograd 1997.)
83
M. Ekmei: Stvaranje Jugoslavije, 2, str. 417.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
75
o njihovom bogumilskom porijeklu, ime su odravali kontinuitet
sa bosanskim srednjim vijekom.
84
Insistiranje na kontinuitetu sa
bosanskim srednjovjekovljem bilo je u funkciji dokazivanja da
su begovi plemii koji su dolaskom Osmanlija prihvatili islam.
ak je forsirana teza kako su dananji Muhamedovci bosanski i
hercegovaki, kako se zna, potomci starih bosanskih plemia, te
je na tome graena ideja bosanske nacije.
85
Dakle, na ovoj teoriji o
vezi sa bosanskim srednjovjekovljem (a ova je teorija u austrougarsko
doba bila veoma rairena) insistirali su podjednako i vlast i begovi, ali
naravno svako iz svojih razloga. Dok je ona vlastima bila potrebna radi
stvaranja atmosfere u kojoj se moe razvijati ideja bosanske posebnosti
i bosanske nacije, to je bilo u njezinom stratekom interesu s obzirom
na politike odnose na Balkanu krajem 19. i poetkom 20. stoljea,
begovi su takve teorije irili kad god su to nalazili za shodno i korisno.
U pravilu su to uvijek inili kada bi im zatrebao politiki oslonac u
irokim slojevima bonjakog naroda protiv Carigrada i Bea ili kada
im je bilo neophodno da se pozovu na svoj legitimitet radi ouvanja
svojih zemljinih povlastica i pogodnosti u rjeavanju agrarnih pitanja.
U to se mijeala, na jednoj strani, nacionalna romantika, a na drugoj,
odreeni begovski, viteki ponos.
86
Kada se raspravlja o begovima i njihovoj ulozi u povijesti Bosne
u doba austrougarske vladavine, jedini znanstveno opravdan pristup
jeste promatranje institucije begovata u kontekstu tog vremena, a ne
u kontekstu ranijeg, osmanskog, odnosno kasnijeg, jugoslavenskog,
razdoblja njihove povijesti. Dakako da begovi na prijelazu iz 19. u
20. stoljee imaju povijesnu vezu sa ranijim i kasnijim vremenima, ali
84
T. Kraljai: Kalajev reim, str. 196.
85
Neki historiari ak su miljenja kako se isticanjem teorije o bonjakom
plemstvu kao potomcima srednjovjekovne bosanske vlastele meu
muslimanskim plemstvom podie narodna svijest i osjeanje narodne
solidarnosti u borbi za osloboenje i ujedinjenje. Istovremeno se time eljelo
istai jugoslavensko, ustvari srpsko, navodno historijsko pravo na Bosnu (M.
Imamovi: Historija Bonjaka, str. 153.).
86
M. Imamovi: Historija Bonjaka, str. 153.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
76
ne samo zbog nunosti preciznog utvrivanja pojmovnih kategorija
nego i zbog potrebe da se o predmetu historiografskog raspravljanja
ne sudi u kontekstu vremena u kojemu historiar pie, ve u kontekstu
vremena u kojemu je predmet historiografskog razmatranja djelovao
nuno je o begovima austrougarskog doba suditi na temelju
njihovog tadanjeg stvarnog djelovanja, tadanjih njihovih uvjerenja
o sebi, tadanjeg odnosa vlasti prema njima i njihovim uvjerenjima
o vlastitom statusu, tadanjeg odnosa raznih politikih pokreta
prema begovima i begova prema tim pokretima, tadanjem odnosu
begova prema svojim zemljinim posjedima i obraivaima tih
posjeda (kmetovima) itd. Drugim rijeima, begovi u austrougarskom
dobu historije Bosne nisu isto to i begovi u osmanskom dobu, i to
valja imati u vidu kada se prosuuje o njihovoj povijesnoj ulozi. U
okviru takvih opredjeljenja treba tragati i za odgovorima ne samo o
tome koje se porodice imaju smatrati begovima, nego i o karakteru
begovskog sloja openito. Da li se begovi na prijelazu 19. i 20. stoljea
imaju smatrati plemstvom ili ne, moe se suditi na temelju njihovih
vlastitih tadanjih uvjerenja o tome i openito odgovora do kojih se
o tome dolazilo u to doba, s jedne strane, te naunih dostignua do
kojih je dola kasnija literatura. Mada su kasnije, uglavnom srpski
historiari, odluno stajali na stanovitu da begovi nisu plemstvo,
87

krajem 19. stoljea stavovi su bili neto drukiji. ak je i stav srpskih
politikih struktura prema pitanju znaenja i uloge begova u drutvu
u vrijeme austrougarske vladavine bio znatno diferenciraniji nego
je to zastupala kasnija srpska historiograja, mada je openito bio
suprotan interesima begova, te pod izravnim utjecajem odnosa srpske
i bonjake politike s obzirom na politiki poloaj Bosne i Hercegovine
u tom vremenu. Poetkom 20. stoljea vladalo je uvjerenje o tome kako
su Srbi i Bonjaci zaista postigli ugovor o saradnji, i to je uvjerenje
imalo odreeno znaenje u politikom djelovanju njihovih politikih
stranaka. Kondentski izvjetaji u septembru 1908. tvrdili su da je
87
Begovi nisu plemstvo. Izrasli su u procesu od 1833. do 1910. kao nosioci
modela drutva koje e biti suprotno onome u Srbiji iza 1830. godine. (M.
Ekmei: Stvaranje Jugoslavije, 1, str. 308.)
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
77
Muslimanska narodna organizacija sklopila ugovor sa Srbima po
kojem Bonjaci uvijek imaju prednost u svakom pogledu, naroito u
pogledu agrara, uma, baltalika, ispaa i kmetovskih prava, a u sluaju
da Bonjaci primijete nevjernost Srba, ugovor prestaje vaiti.
88
Srpska
rije 1910, zalaui se za obligatno rjeenje agrarnog pitanja, pisala je
kako se begovi tome protive ne zbog straha da e gubljenjem zemlje
izgubiti i politiki utjecaj, nego iz straha da e time izgubiti plemstvo.
Iako smo demokrate i uopte ne drimo do plemstva i titula, neemo
da potcjenjujemo ni ove formalne gubitke. Stare tradicije imadu vri-
jednost i mi moemo da razumijemo ponos begova, koji upiru prstom
u svoje pretke zaslune za narod i domovinu. Ali mi nemamo nita ni
protiv tih tradicija ni protiv plemstva. I kao to beg nee izgubiti svoje
plemstvo, ako svojevoljno proda kmete, nee ni onda kad pristane na
obligatan otkup kmetova. Mi ne bismo imali nita ni protiv toga, da se
to plemstvo uredi i jednom zakonskom formom, samo bismo bili protiv
toga, da se to plemstvo i na dalje podjeljuje novim ljudima, nego bismo
ga priznali samo pravim plemiima od starine.
89
Ovakvo pisanje moe
se smatrati samo jednim stavom srpske politike. Ranije je list Bonjak
polemizirao sa Danom i isticao kako postoji sporazum Dana, Srpske
rijei, Otadbine i Naroda, glasila koja su zastupala interese razliitih
srpskih politikih struktura i pokreta, po kojem samo Dan pie protiv
begova i aga, a ostala tri lista nek se bore proti vlasti i stranaca i nek
masu muslimansku vuku za nos, a jedan (list, op. H.K.) je dosta proti
begova i aga.
90
Bonjak, bonjaki politiki list, tvrdio je kako je pisanje
Srpske rijei taktika: Dok Dan pie najotrije proti begu i agi, dotle
Srpska rije upire prstom u sultana, koji udara rukom u zeleni hastal
i vie velesilama: dovle, a ne dalje i hvali ga kao velikog diplomatu na
svijetu! To Srp. Rije ini ili iz ironije ili da zavara muslimansku masu,
ili ako hoete moete uzeti i to, da upire prstom u Tursku i Sultana
88
Falls die Moslimanen ber einen Treubruch der Serben die Kenntnis erhalten,
der Vortrag hat dann keine Giltigkeit. ABiH, ZMF, Prs. 1533/1908.
89
Srpska rije, br. 240, 3. (16.) 11. 1910.
90
Bonjak, br. 12, 26. 3. 1908.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
78
i indirektno govorei bezima i agama: U Tursku pod energinog
Sultana, a ostavite nama agrar i irad u ovim zemljama!
91
S druge strane, stavovi austrijskih krugova razliiti su u vremenu prije
i poslije Aneksije 1908. godine. Ministar Burijan 1910. pred odborom
austrijske delegacije izjavio je kako su bosanski zemljovlasnici, kao
to se zna, starosjedioci u zemlji. Oni zapravo predstavljaju zadnji
dokazani dio starog bosanskog iteljstva dok se veliki dio ostalog
stanovnitva tek poslije turskog osvojenja Bosne doselio. Daklen, ne
podudara se, da su bosanski zemljoposjednici u nekoliko uzurpatori
(protivupravni otimai). Suvie oni bjehu zemljoposjednici veim
djelom od starina a kmetovski odnoaj nije nita drugo, do zakupniki
odnoaj, naljedni zakup, u koji su stupili svi itelji, koji hoahu da
osiguraju sebi zemlje za obraivanje.
92
Ovaj stav ministra Burijana
iz 1910. poneto je drukiji od njegovog stava iz predaneksionog
razdoblja, kada je on bio miljenja da su bosanski begovi nesposobni
i nepodesni da budu nosioci modernih i naprednih ideja, te se stoga
vlast u BiH mora poeti oslanjati i na ostale elemente.
93
Sve akademske rasprave o znaenju titule beg koje su voene u
austrougarsko doba pokazuju da su se one, uglavnom, svodile na
agrarno pitanje. Mnogi su begovima osporavali pravo da se smatraju
plemstvom potkrepljujui to injenicom da su begovi struktura
nastala unutar osmanskog drutvenog sistema, u kojem, teorijski,
plemstvo ne postoji. Islam nije priznavao krvno plemstvo, osim u
izvjesnom smislu za izravne potomke Boijeg poslanika Muhammeda,
sejjide, ali se u Bosni, na osnovi srednjovjekovnih tradicija, unutar
tog sistema, u kojem su, formalno, svi ljudi apsolutno ravnopravni
91
Bonjak, br. 12, 26. 3. 1908.
92
Srpska rije, br. 251, 17.(30.) 11. 1910.; Govor Njeg. Preuzvienosti g.
zajednikog ministra financija barona Burijana odboru austrijske delegacije
za inostrane i bosanskohercegovake poslove dne 29. oktobra 1910. Prilog
Ve. Saraj. Listu br. 281. od 1910., str. 5.
93
H. Kapidi: BiH i austrougarska uprava, Pregled br. 2, Sarajevo 1972., str.
186. Ovu je ocjenu Burijan iznio 1.12.1907. na sastanku kod ministra vanjskih
poslova.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
79
po svom drutvenom poloaju, ipak oformio begovat kao socijalni
sloj.
94
Historiograja je dola do zakljuka kako se s punim pravom
moe tvrditi da je unutar osmanskog sistema postojalo vojniko
plemstvo koje je u Bosni poprimilo vid krvnog plemstva, a rangovi
u okviru navedenog plemstva dobivali su se, s obzirom na to da mu
je osnovna odrednica vojnika djelatnost, zaslugama u ratu ili nekoj
drugoj vojnikoj, administrativnoj ili intelektualnoj slubi sultanu i
dravi.
95
I ulema, zahvaljujui tome to je duhovna djelatnost visoko
vrednovana i to je ulazila u vladajue strukture, takoer je bila dio
plemstva. Unutar ovako shvaenog plemstva pod begovima se mogu
podrazumijevati samo oni vojni plemii koji su uivali prihode vee
od 20.000, a manje od 100.000 aki i ovaj sloj je imao najvie uticaja u
drutveno-politikom ivotu.
96
Begovi su, dakle, zaimi a ne spahije jer
je bilo tano razgraniena pripadnost jednom ili drugom vojnikom
sloju. Zaimi su uz svoje ime dobivali titulu beg, ali to nije nikada
slubeni naziv za uivaoce krupnih timara. To je u sutini poasna
titula za vojnike veeg ranga, koji su esto komandni kadar, a imaju
i speciniji poloaj, vii poloaj, od obinih spahija u odnosu na
pokrajinske organe vlasti ili pokrajinske komandante.
97
Titula beg, dakle, dodjeljivala se zaimima koji su bili uivaoci
zeameta, a zaemeti su, uz timare i hasove, bili dio vojnikoga
posjeda dirlik. Meutim, u vrijeme razvijenog iukog sistema,
posjednici su oznaavani kao age, bez obzira kojem sloju pripadali,
98

mada su age prvobitno spadale u nie vojniko plemstvo, za razliku
od begova, koji su pripadali krupnom vojnikom plemstvu. Kako
se, pak, openito razvijao osmanski drutveni sistem, tako je i titula
beg primala nove sadraje i nova znaenja. U procesu transformacije
vojnikog u zemljoposjedniko plemstvo titula beg, koja je prvobitno
94
Muhamed Hadijahi: Brane ustanove u bosanskih Muslimana prije 1946.
godine. Prilozi za orijentalnu filologiju, XXXI/1982., str. 158.
95
A. S. Alii: Pokret za autonomiju, str. 39.
96
A. S. Alii: Pokret za autonomiju, str. 40.
97
A. S. Alii: Pokret za autonomiju, str. 56.
98
A. S. Alii: Pokret za autonomiju, str. 40.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
80
pripadala samo predstavnicima vojnog reda,
99
sve se vie vezivala za
krupne posjednike iuka zemljoposjednike, mada mnogi krupni
zemljoposjednici krajem osmanske vladavine u Bosni uope nisu
spadali u vojniki sloj. Oni su izrasli iz iukog sistema, a potjecali su
kako iz reda ranijih krupnih vojnih predstavnika (begova), tako i iz reda
janjiara, zanatlija, trgovaca i krupne uleme. Zahvaljujui samo svojoj
ekonomskoj moi, oni su sa izvornim begovima (zaimima, vojnikim
plemiima) dijelili vlast i inili ravnopravan vladajui sloj, mada je
njihov poloaj, zbog ekonomske neovisnosti, bio mnogo sigurniji.
100

Nakon zvaninog ukidanja timarskog sistema ovi posjednici iuka
ostali su jedina povlatena drutvena struktura koja na historijskoj
pozornici sebi priskrbljuje pravo na begovsku titulu. Tako pred sami
kraj osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini, sredinom druge
polovine 19. stoljea, vlada takvo stanje u kojem se pod pojmom begovi
podrazumijeva ona drutvena struktura koja poetkom 19. stoljea,
pravno gledano, uope nije spadala u vojniki, dakle vladajui, nego
potinjeni sloj stanovnitva jer su oni na sebe formalno preuzimali
obaveze obraivaa zemlje prema dravi, odnosno vojnicima (zaimima,
pravim begovima). Oni krajem 19. stoljea ine novo plemstvo, koje
sa starim, izvornim plemstvom (begovima), osim zajednike titule i
injenice da su dio novog plemstva inili i pripadnici starog plemstva
koji su se iz vojnikog transformirali u zemljoposjedniki stale, nema
puno drugih slinosti. Novo plemstvo, izrastajui iz iukog sistema,
zahvaljujui svojoj ekonomskoj snazi i moi, u cijelosti je preuzelo
ulogu i znaaj starog plemstva, i ono se krajem osmanske, kao i za
99
H. abanovi: Bosanski divan, str. 11.
100
A. S. Alii: Pokret za autonomiju, str. 46; O iflukom sistemu i procesu
formiranja zemljoposjednika ifluk-sahibija kao vane drutvene strukture u
Bosni i Hercegovini, osmanistika je puno raspravljala, ali smo jo uvijek daleko
od zadovoljavajuih rjeenja. (Osnovna literatura o ovom procesu navedena je
u: Nedim Filipovi: Odakluk timari u Bosni i Hercegovini. POF/V, Sarajevo,
1955.; Avdo Sueska: Evolucija u nasljeivanju odakluk timara u Bosanskom
paaluku, Godinjak Drutva istoriara BiH, XIX/1971., Sarajevo, 1973. Vidi
i: N. Moaanin: Turska Hrvatska, str. 125-130.)
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
81
itavo vrijeme austrougarske vladavine, pojavljuje kao elita koja je u
znaajnoj mjeri utjecala na stanje bosanskog drutva i pravce njegova
razvoja, naravno u onoj mjeri u kojoj je jednoj domaoj drutvenoj
strukturi austrougarski dravni i drutveni sistem uope ostavljao
prostora za djelovanje i, naravno, onoliko koliko je sma ta struktura
u takvim dravnim okvirima i drutvenim uvjetima bila historijski
spremna sudjelovati u razvoju bosanskog drutva. Dakle, u vrijeme
austrougarske vladavine unutar begovske strukture postoje izvorne
begovske porodice koje su se procesom iuenja transformirale u
zemljoposjedniku elitu, i novije zemljoposjednike porodice koje u
osmansko doba nisu spadale u red begova (zaima) nego su izrasle iz
procesa iuenja i, postavi krupni zemljoposjednici, ravnopravno se
ukljuile u red begova. Ovaj proces ukljuivanja novih porodica u red
begova uglavnom je zavren do sredine 19. stoljea. Sve njih povezivali
su zajedniki interesi, ali i snane porodine veze. Srodnike veze se
proteu od Livna preko Banje Luke, Travnika do Tuzle, od Ljubukog
preko Sarajeva do Posavine.
101
Ovo krupno zemljoposjedniko plemstvo nosi titulu beg, a ne aga.
Ne samo da je titula beg bila uobiajena u okviru pojedinih begovskih
porodica, nego se i u svakodnevnoj komunikaciji tano razdvajalo
begove od aga. Bilo je sluajeva da su pojedinci odbacivali begovsku
titulu i poeli se titulirati kao aga, to je vezano za proces njihova
propadanja kao zemljoposjednike elite. Ali-beg Izetbegovi, sin
Izet-bega Jahia (koji je 1861. doselio u Bosanski amac iz Beograda)
otvorio je trgovinu i poeo eksploatirati ljunak, pa su ga zbog toga
svi poeli zvati agom. On sam, koji je bio po huji (udi) strah i trepet
101
Dr. Hamdija Kapidi: Dva priloga novijoj istoriji Bosne i Hercegovine.
GADAR, II, knjiga II, Sarajevo 1962, str. 318 (Memorandum Adalberta Sheka
od 20. 2. 1910.). Potomak jedne stare begovske porodice izjavio je autoru kako
su svi bezi familija, jer su se meusobno enili. Bilo je tu i enidbe bliskim
roakama, to nije posljedica samo tenje da se ouva imanje, mada je to
veoma vaan razlog, nego i zbog injenice da se nije puno putovalo te da se, u
takvim uvjetima, nije bilo u prilici puno birati. (Meliha-hanuma Sari, kerka
dr. Sulejman-bega Hafizadia iz Travnika. Izjava data autoru.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
82
itave Posavine, ak je zabranio da ga zovu begom nego agom.
102
Ne
moe se, ipak, prihvatiti tvrdnja da je bavljenje trgovinom samo po
sebi znailo naputanje begovske titule i prelazak u red aga. Naime,
mnoge su begovske porodice zadrale tu titulu mada su se bavile i
trgovinom. Osim toga, pojedine porodice, mada su posve osiromaile
i prestale igrati znaajniju ulogu u povijesti Bosne, zadravale su titulu
beg. Takav je sluaj sa begovskom porodicom Beirevii iz Ostroca,
koja je begovsku titulu nosila od 30-tih godina 18. stoljea,
103
ali je
ve sredinom 19. stoljea veoma osiromaila, a u doba austrougarske
vladavine u BiH nijedan lan ove porodice ne igra nikakvu znaajniju
ulogu, mada su svi i dalje nazivani begovima. U brojnim selima u
okolini Visokog postojalo je niz porodica koje su se smatrale begovima
mada su se, uglavnom, bavile zemljoradnjom. Mnogi od njih i nemaju
nita osim praznog naziva beg. Nekada su imali timare po okolnim
selima i dalje po Bosni, ak i u Posavini. Neki su osiromaili jo za
vreme turske uprave, mnogi za vreme austrijske okupacije, a ostatak
je zemlju izgubio agrarnom reformom poslije Prvog svjetskog rata.
104
Austro-Ugarska je posrednim putem begovima kao krupnim
zemljoposjednicima priznala poseban status u bosanskom drutvu
rezervirajui za njih posebne privilegije prilikom konstituiranja
Bosanskog sabora 1910. godine. Za njih je formirana posebna izborna
klasa unutar prve izborne kurije u koju je bilo upisano 342 muslimanska
biraa.
105
Ovu izbornu klasu sainjavaju vrlo ugledni konzervativni
102
Zabiljeka Muhameda Hadijahia. uva se u biblioteci Muhameda Bege
Gradaevia u Gradacu.
103
H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 112.
104
M. Filipovi: Visoka nahija, str. 289.
105
ABiH, ZMF, prs. 494/1910. Od ovih 342 muslimanska biraa u prvoj izbornoj
klasi najvie je bilo iz okruga Banja Luka (157, od toga iz grada Banje Luke
56), zatim iz okruga Tuzla (ukupno 89, od toga iz Bijeljine 23 i Brkog 17 te
iz Gradaca 15), pa iz okruga Travnik (ukupno 42, od toga iz Bugojna 15 i
Travnika 10), iz okruga Sarajevo ukupno 31 (od toga iz grada Sarajeva 25),
iz okruga Biha 19 (od toga iz Bosanskog Petrovca 8), a najmanje iz okruga
Mostara (ukupno 4, od toga 2 iz Stoca i po 1 iz Konjica i Ljubukog). Ovi
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
83
veliki posjednici, begovi i age, kao imaoci velikih kmetskih posjeda,
koji su inili naroitu i socijalno strogo odvojenu klasu, koja je
konzervativna, ali je u Bosni zauzimala istaknuti poloaj, i za
zemaljsku upravu predstavljala vaan element. Posebnim poloajem
velikog posjeda i njegovog muslimanskog konfesionalnog karaktera,
treba priznati u svakom pogledu pozicije plemstva u zemlji i ouvati
mu povlaten i tradicijom zasnovan poloaj.
106
Dakako da je begova bilo i u ostalim izbornim kurijama,
107
a veinu
kandidata inili su upravo oni (na listi Muslimanske narodne
organizacije u drugoj i treoj kuriji od 18 kandidata bilo je 9 begova,
meu kojima su i Ali-beg Firdus iz Livna, Bakir-beg Tuzli iz Tuzle,
Osman-beg Pai iz Bijeljine, Mahmud-beg Fadilpai iz Sarajeva,
Dervi-beg Miralem iz Travnika, Safvet-beg Baagi iz Sarajeva, Ali-
beg Alajbegovi iz Bihaa).
108
Ovdje je vano potcrtati da je Austro-
podaci ukazuju da je najvea koncentracija begova bila u Bosanskoj krajini
i Posavini, neto manja u srednjoj Bosni, dok je neznatna koncentracija u
Hercegovini).
106
H. Kapidi: Bosna i Hercegovina, str. 89. Usporedi Devad Juzbai:
Nacionalno-politiki odnosi u Bosanskohercegovakom saboru i jeziko pitanje
(1910.-1914.). Sarajevo 1999. (dalje: Nacionalno-politiki odnosi), str. 41.
107
U II izbornoj klasi I kurije pravo glasa imalo je 1.676 muslimana, 3.129 katolika,
1.273 pravoslavaca i 389 ostalih; u II kuriji izborno pravo imalo je 29.555
muslimana, 7.585 katolika, 8.874 pravoslavaca, 1.620 jevreja i 91 ostalih; u
III izbornoj kuriji pravo glasa imalo je 10.5734 muslimana, 78.215 katolika,
162.980 pravoslavaca i 644 ostalih. Dakle, od 402.164 osoba sa pravom glasa
muslimana je bilo 137.365 (34,15%), katolika 88.929 (22,21%), pravoslavaca
173.127 (43,05%), i ostalih 2744 (0,59%). (ABiH, ZMF, prs. 474/1910; ABiH,
ZMF, prs. 494/1910.)
108
Ameriki povjesniar Robert Donia davno je upozorio na socijalnu raslojenost
ne samo Bonjaka kao cjeline, nego i njihove elite. Na vrhu drutvene
hijerarhije su se nalazile elite bosanskih Muslimana (...) Elita se dijelila na
tri podgrupe: vjerski funkcioneri, trgovinski poduzetnici i zemljoposjednici.
U stvari, tri frakcije su pomalo zasjenjivale jedna drugu, a mnogi Muslimani
su pripadali u dvije i ak, tri podgrupe elite. (...) esto je bio sluaj da je neka
elitna porodica imala velike zemljine posjede, imala prihode, vodila nekoliko
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
84
Ugarska ovim izbornim sistemom faktiki priznala postojanje posebne
socijalne kategorije koju ine krupni muslimanski zemljini posjednici
(begovi). Usto, postoji niz dokaza iz kojih se vidi kako se upravo u
austrougarsko doba begovske porodice jasno odvajaju od ostalih
socijalnih slojeva. Uoljivo je to na razini svakodnevnog funkcioniranja
tog drutva, u kojem se striktno pazilo na ouvanje kompaktnosti i
istote begovskog sloja. Ilustrirat emo ovu tvrdnju samo nekim
primjerima koji pokazuju kako se unutar begovskog sloja prilikom
sklapanja brakova vodilo rauna o tome koje su porodice begovske, a
koje ne. U svim begovskim porodicama posebno se pazilo da se brane
veze uspostavljaju u skladu sa pripadnou begovskome sloju.
109
Ovakvo to se temeljilo na uenju o kufwu, odnosno erijatskom
propisu po kome se nalae enidba iskljuivo akran s akranom (ravan
s ravnim). U sluaju kada se pri sklapanju braka sumnja da ne postoji
kufw, tada je u BiH bila praksa da se imenuju posebni svjedoci koji su
pred erijatskim sudom svjedoili o tome da li postoji kufw ili ne: Kada
se Hanumica Bievi iz aplja udala 5. septembra 1912. za Sulejmana
Bilalbegovia iz aplja, a njezina se braa i roaci alili tvrdei da
Sulejman Bilalbegovi nije kufw (prilika), a ni imetkom Sulejman
Bilalbegovi nije ravan Bieviima, sud je kao erhabi-vukufe
(svjedoke) pozvao Mustafu-ef. Domazeta (hoda), muhtara Omera
Kozia, Husu Maia, Nazima i Omera Bilalbegovia, Dafera Atlagia
i Zaima Lasia iz Sanskog Mosta, koji su izjavili da je Sulejman
Bilalbegovi kufw (prilika) Hanumici Bievi, jer je moguan platiti
niah (svadbu), i da je u stanju lijepo je uzdravati bolje nego dok je
bila kod brae Bievi, i da imetkom dobro stoji, i da Sulejman
Bilalbegovi od starina potjee iz begovske familije prije zvane
vakufa i jo bila ukljuena u trgovinu. (R. Donia: Islam pod dvoglavim orlom,
str. 18.)
109
Hafiz Abdulah Buatli: Porodino i nasljedno pravo muslimana. Sarajevo
1926., 22-23; Muhamed Hadijahi: Brane ustanove u bosanskih Muslimana
prije 1946. godine. POF, XXXI/1982., Sarajevo 1981., 158 - 159; Nenad
Filipovi: Neke osobenosti institucije braka u bosanskom begovatu. Islamska
misao, br. 137, maj 1990., str. 24-28.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
85
Kurbegovii, a danas Bilalbegovi, a i mati da mu potjee od begovske
familije zvane Hasanbegovi iz Kljua iz ega se jasno vidi da familija
Bievi nije nita ni asnija od Bilalbegovia, na ta je erijatski sud
7. 9. 1912. zakljuio da je Sulejman Bilalbegovi kufw Hanumici i
proglasio brak valjanim.
110
Meutim, institucija kufwa u BiH doivjela
je ve krajem 19. stoljee svoju degradaciju jer su svjedoci mogli
proglasiti kao kufw i nekoga za koga se sa sigurnou moglo dokazati
da nije bio pripadnik begovskog sloja, ali je bio bogat i mogao je pred
erijatskim sudom sklopiti valjan brak. Tako se, npr., Ali-beg Ajanovi
iz Tenja alio 1909. kod erijatskog suda u Tenju da je njegova kerka
Zineta, stara 17 godina, bez njegove privole otila 7. 12. 1909. u Da-
fer-age Pobria kuu sa nakanom, da se za Dedu Pobria, sina Dafer-
agina, uda, ali poto Dafer-aga Pobri njemu (Ali-begu Ajanoviu)
kufw (prilika) nije, jer da dosada iz Ajanovia familije ni jedna enska
za Pobria familiju nije se udala niti da Dafer-aga Pobri u imetku
njemu ravan nije, te je traio da se Zineta iz kue Dafer-age Pobria
ostrani i vjenanje zaprijei.
111
erijatski sud je utvrdio da je Zineta
stara 18 godina i da se dobrovoljno odluila udati za Dedu Pobria. Za
ustanovljenje kufwa Dede Pobria erijatski sud je na prijedlog
stranaka pozvao svjedoke (erhabi-vukufe), od kojih su neki izjavili da
je sin Dafer-age Pobria kufw Ali-begovoj keri Zineti i da je Dafer-
aga Pobri u imetku ravan Ali-begu Ajanoviu, dok su drugi tvrdili da
nije Dafer-aga Pobri kufw Ali-begu Ajanoviu, jer starina Ajanovia
Ali-bega bili su zabiti, te da je familija Ajanovi od erafa i da nije
familija Pobri prilika Ajanoviima jer je familija Pobri () prosta
masa. Na kraju je, ipak, veina lanova Komisije (svjedoci) utvrdila da
je obitelj Pobri, premda nije begovskog porijekla, kufw porodici
Ajanovi, i time je taj brak proglaen valjanim sa erijatskog
stanovita.
112
Ali-beg Ajanovi alio se na tu odluku, ali je Sud albu
110
ABiH, Vrhovni erijatski sud, k. 29. 1912/54.; Opirnije vidi poglavlje
Teritorijalni okvir i porodina mrea u ovom radu.
111
ABiH, VS, k. 26, br. 10/1908; O ovome oprinije vidi u poglavlju u kome se
govori o zemljinim posjedima porodice Ajanovi.
112
ABiH, Vrhovni erijatski sud, k. 27. 1909/35.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
86
odbacio. Ovaj primjer zorno pokazuje koliko su se begovi trudili da na
svim poljima ouvaju svoju samobitnost, ali je drutveni razvoj i
izrastanje novih bogatih porodica koje ine osnovu graanske klase, i
njihovo nastojanje da uz bogatstvo, ulazei u rodbinske veze sa starim
bosanskim begovskim porodicama, priskrbe sebi poneto i od stare
slave bosanskih begova tu samobitnost i zatvorenost na prijelazu 19. i
20. stoljea znatno naruavao. Jednako kao to je u 17. i 18. stoljeu dio
novih krupnih zemljoposjednikih porodica razbio begovsku opnu i
uvrstio se u red begova, tako je na prijelazu 19. i 20. stoljea dio novih
porodica, koje se najznaajnijim dijelom bogate zahvaljujui trgovini,
razbijao okvir unutar kojeg je funkcionirao postojei begovski sloj
nastojei se ravnopravno ukljuiti u njegove okvire. To ukazuje na
dinamiku i proces preobrazbi unutar begovske drutvene strukture
koja je tokom povijesti inae doivljavala odreene transformacije, to
su se katkad iskazivale i kroz ispadanje pojedinih porodica iz
begovskog reda i uvrtavanje novih porodica. Drugim rijeima,
begovski sloj, kao i svaka druga drutvena struktura, bio je podloan
brojnim promjena tokom povijesti, i o toj dinamici promjena valja
voditi rauna kada se eli denirati begovski sloj krajem 19. stoljea,
odrediti porodice koje se u to vrijeme smatraju begovskim i ocijeniti
njihovu povijesnu ulogu u razvoju Bosne i Bonjaka. Jer, dosadanje
ocjene o ulozi begova u historiji Bosne i Bonjaka toliko su razliite da
ih je nemogue izmiriti. Te ocjene davali su kako naunici tako i
umjetnici i politiari, i one su se kretale od preuveliavanja njihove
uloge i identiciranja njihove historije sa historijom Bonjaka openito
do potpunog minimiziranja njihovog znaenja. Jedni su tvrdili da
napadati begovat znai napadati historiju bosanskih muslimana
(potcrtao H.K.). Ako ita u toj historiji ima pozitivna i togod ima
pozitivna vezano je za bege i begovat. Begovatu se ima zahvaliti da je
se Islam uope armirao u ovim krajevima i na ovako nepogodnu tlu.
Oni mu nijesu samo osvojili priznanje, nego su mu svojim imetkom i
opstanak osigurali. Da budu dostojni svojih velikih prea bezi su pred
samu svoju propast, troei svoj vlastiti imetak, isposlovali vjersko-
prosvjetnu autonomiju. Begovima se, dakle, i njihovom imetku ima
zahvaliti za vakufe i druge hajrate, jer bez tih vakufa i hajrata zar bi se
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
87
mogle izdravati islamske vjerske institucije,
113
dok su drugi mini-
mizirali njihovo znaenje istiui da ekonomska struktura naeg
negdanjeg patrijarhalno-feudalistikog drutvenog ivota, izbacila je
na povrinu begovat kao vodeu klasu naeg elementa. Jasno je, da je
onda i na drutveni ivot u svim svojim funkcijama, bio ivotni odraz
begovata. Sada kad smo doli do zakljuka da je begovat bio presudan
drutveni faktor, u ijim su rukama bile sve poluge drutvenog ivota,
kako politiko-ekonomska, tako i socijalno-kulturna (potcrtao H.K.),
namee se pitanje, da li je taj ivot bio pozitivan ili ne? Ja tvrdim ne,
kako je pisao jedan autor koji je historiju bosanskih begova ocjenjivao
izrazito negativnom. Pogledajmo nae kasabe, gnijezda plemstva, i
viditi emo jednu uasnu sliku propasti, mrtvila i najire apatije, sliku
nad kojom bi ovjek zavriskao.
114
Dr. Nikola Stojanovi, pravnik i
srpski politiar, ocjenjivao je begove kao ljude koji nijesu nita dali
kulturnom svijetu. Oni sjede po kavanama, a onaj teak mora da snosi,
da beg moe da sjedi i ee i da uiva () To je jedan gad
115
(potcrtao
H.K.). Drugi, pak, srpski politiari tvrdili su kako su begovi tokom
itave osmanske vladavine bili nositelji autonomnih ideja u Bosni, ali
su poraeni 1851., a borbu za autonomiju nastavili su pravoslavci i
katolici i ta je borba trajala sve do 1878. godine.
116
Zvanini stavovi austrougarske vlasti prema ulozi i znaaju begova
u bosanskom drutvu takoer su razliiti. Ve prilikom ulaska
austrougarskih trupa u Bosnu general Filipovi osvrnuo se na ranije
izvjetaje austrougarskih konzula koji su begove smatrali austrijskom
partijom, pa su ak neki bili predloeni i za carska odlikovanja.
117

113
Abazbeg Firdus: Moja zavrna rije. Novi behar, br. 1718, 15. 3. 1935., str.
322.
114
Read Kadi: Odgovor na odgovor. Novi behar, br. 15, 1. 2. 193.5, str. 268.
115
ABiH, AGD, br. 109/20.
116
O ovome je ak u Bosanskom saboru poetkom 1911. govorio i srpski
zastupnik dr. Simo Ilievi. Stenografski izvjetaji o sjednicama i prilozima
bosansko-hercegovakog Sabora god. 1910./11. I zasjedanje, svezak III, od
LIV. do XCII. sjednice., str.1163-1164.
117
Jedan takav prijedlog 12. jula 1878. konzul Vasi uputio je iz Sarajeva ministru
Andrassyju (B. Gavranovi: Bosna i Hercegovina, str. 186-187).
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
88
Odnos vlasti prema bosanskim begovima nije bilo jednak u svim
razdobljima austrougarske vladavine i nije bio jednak kod svih
zvaninih krugova. On je bio veoma slojevit, u poetku se odlikovao
apsolutnim nerazumijevanjem strukture i politike orijentacije tog
sloja, to i jeste rezultiralo iznenaenjem zbog otpora koji su Bonjaci
pruili ulasku austrougarskih trupa u Bosnu 1878. godine. Mada
nije dovoljno istraeno koliko su begovi sudjelovali u ovom otporu,
moe se sa sigurnou ustvrditi da su u nekim krajevima Bosne (u
Bosanskoj krajini, uglavnom) oni uzeli znatnoga udjela,
118
a u nekim
se krajevima pretpostavljalo da su stajali u njegovoj pozadini. Otpor
je ipak utjecao da su se odmah na poetku, susreui se sa realnim
stanjem, poele mijenjati predstave austrougarskih vladajuih krugova
prema begovima. Ve je general Filipovi, suoen sa oruanim
otporom 1878., odbacio kao neutemeljene i nerealne ranije izvjetaje
austrijskih konzula koji su prije ulaska Austro-Ugarske u Bosnu
begove predstavljali kao austrougarske saveznike. Od tada pa sve
do propasti Austro-Ugarske monarhije 1918. smjenjuju se razliiti
pogledi prema begovima, ija je lepeza toliko iroka da se kree od
zahtjeva da treba to prije ubrzati njihovu propast,
119
do toga da je
nuno ovaj sloj apsolutno podrati, pa ak ii i na njegovo jaanje. Bez
obzira na ovako drastino razliite ocjene njihove povijesne uloge,
118
Rade Petrovi: Otpor austrougarskoj okupaciji i prilike u Bosni i Hercegovini
1878. godine (prema izvjetajima Talijanskog konzulata u Sarajevu). Prilozi
Instituta za istoriju, br. 14-15, Sarajevo 1978., str. 394; Devad Juzbai:
Diskusija. Nauni skup Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine u Bosni i
Hercegovini. Sarajevo 1979., str. 401-402.; Vidi takoer diskusije Avde Sueske
i Radeta Petrovia u istom zborniku (str. 421, 430).
119
Artur Benko Grado u Memorandumu od 3. 2. 1900. predlagao je da Austro-
Ugarska pomogne iseljavanje begova u Tursku e da bi oni selei prodali svoju
zemlju, ime bi se najlake rijeilo agrarno pitanje. (Artur Benko Grado:
Memorandum od 3. veljae 1900. Politiki poloaj u BiH. Ovaj dokument
nisam pronaao u fondu Zajednikog Ministarstva finansija u Sarajevu,
nego tek njegov prijevod iz 1942, ija se fotokopija nalazi u Biblioteci BZK
Preporod u Sarajevu, i to kao prilog spisu br. 30515 I B od 29. 9. 1942.
Ministarstva unutarnjih poslova NDH).
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
89
preovlaujui stav u austrijskoj politici prema begovima, koji ipak ima
konstantu tokom itavog razdoblja austrougarske vladavine u Bosni,
bez obzira na injenicu da je taj stav ponekad bio jasniji, a ponekad
manje vidljiv, jeste da su begovi taj socijalni i politiki sloj na koji se
valja oslanjati u Bosni i Hercegovini.
Mada se od 1880. inilo da se taj stav mijenja, on je ipak ostao
preovlaujui sve do 1918. godine. To se najbolje vidi kroz odnos
austrougarske vlasti prema rjeavanju agrarnog pitanja, to je bilo
najvanija socijalna osnova begovskog sloja. O tome je voeno niz
rasprava 1879., a jedna od znaajnijih rasprava voena je u junu 1880.
u Zajednikom ministarskom savjetu u Beu. Na ovoj konferenciji
ministar vanjskih poslova Haymerle izjavio je da se postojee stanje
mora mijenjati, a zatim je i Car traio da konano ve jednom za-
ponu predradnje kako se uope zamilja rjeenje, s kojim sredstvima
i na koji nain.
120
U osnovi Haymerleove politike bio je zaokret u
odnosu prema begovima: Obzir iskljuivo na muslimanski elemenat
ne moe prevagnuti, jer taj elemenat moda e nauiti da se povinuje
promijenjenim prilikama, ali nikada nee za nas predstavljati potporu,
budui da ni u Bosni isto tako kao ni u Indiji, Aliru, Kavkazu ne
moe zaboraviti da je jednom vladao, niti se s tim pomiriti, da nije
vie pod vlau kalifa.
121
Nasuprot Haymerleu, koji je zagovarao
potrebu rjeenja agrarnog pitanja u smislu ukidanja kmetstva,
stajao je zajedniki ministar nansija Szlavy i ugarski ministar
predsjednik Tisza, koji su bili za status quo da daljnjeg.
122
Ideja o
neprovedbi radikalne agrarne reforme argumentirana je, uglavnom,
skalnim razlozima, a iza te ekonomske raunice stajalo je politiko
opredjeljenje vrhovne bosanske uprave za samonansiranje Bosne.
Za radikalnu agrarnu reformu trebala su znatna nansijska sredstva
120
Prilozi, str. 143.
121
Prilozi, str. 143-144.
122
Hamdija Kapidi: Agrarno pitanje u Bosni i Hercegovini za vrijeme
austrougarske uprave (1878.-1918.). Poseban otisak. ANUBiH Radovi XLIX.
Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 16, (dalje: H. Kapidi: Agrarno pitanje).
Sarajevo 1973., str. 99.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
90
iz Monarhije, a to se kosilo sa opom politikom linijom uprave, koja
je teila to samostalnijem djelovanju i zbog toga izbjegavala moliti
za nansijska sredstva iz Monarhije. Zbog takve politike orijentacije
sve promjene, kao i privredno-politiki razvoj, i u tom kontekstu
promjene u agraru, odvijaju se usporeno jer se oslanjaju na ograniena
nansijska sredstva.
123
O agrarnim odnosima puno se raspravljalo,
pravljeni su brojni elaborati i pisani brojni referati, ali je rezultat svega
bio pravno zadravanje postojeih agrarnih odnosa uz istovremeno
ostavljanje nade svim stranama zainteresiranim za agrarne odnose (i
begovima i kmetovima) da e se oni rijeiti upravo u njihovu korist.
Agrarno pitanje i u ovo vrijeme bilo je prvenstveno politiko pitanje,
ali je vlast poduzimala i neke mjere koje su nagovjetavale spremnost
da se rijei pitanje vlasnitva nad zemljom, to je bio jedan od
najvanijih problema agrarnog pitanja i sutinsko pitanje za poloaj
begova kao krupnih zemljoposjednika. Takav stav prema agrarnom
pitanju, koji je bio aktuelan sve do pred Prvi svjetski rat, kada se
pojavilo i nekih novih pogleda, a koji se, meutim, nisu realizirali,
ostavio je dovoljno prostora da begovi nikada u cijelosti ne preu u
opoziciju austrougarskoj upravi.
Dok svojim stavom prema agrarnom pitanju nije davala povoda
bosanskim begovima da u cijelosti preu u opoziciju, austrougarska
je vlast postepenim uvlaenjem pojedinih begova u novu vladajuu
strukturu nastojala izazivati raskol unutar samih begova i onemoguiti
njihov zajedniki nastup na politikoj pozornici Bosne i Hercegovine.
Austro-Ugarskoj monarhiji begovi su bili potrebni kao podrka na
123
F. Hauptmann: Djelokrug austrougarskog Zajednikog ministarstva finansija.
Glasnik arhiva i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, godina III,
knjiga III, str. 20. Zakon o upravi BiH 1880. predviao je uvoenje principa
samofinansiranja. Zajedniko ministarstvo finansija, kao vrhovna bosanska
uprava, insistiralo je na tome, jer je i inae za zajednike novce koji bi se
eventualno ulagali u BiH bila potrebna velika procedura (saglasnost obiju
vlada, parlamenata, Delegacija), i zato je Zajedniko ministarstvo finansija
nastojalo, koliko god je mogue, osloboditi se te ovisnosti kako bi steklo veu
samostalnost i slobodu akcije u BiH. Umjesto novca dobilo je odrijeene ruke
u upravi.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
91
regionalnoj razini na koju e se oslanjati u provedbi svojih stratekih
politikih interesa, a ne kao jedinstven i homogen politiki partner.
Konano, Austro-Ugarskoj za vrijeme itavog razdoblja vladavine
u Bosni nije bio potreban nikakav politiki partner, nego jedino
snage koje politiki mogu podrati provedbu stratekih interesa
Monarhije. Vidjelo se to i iz nastojanja vlasti da krajem 19. i poetkom
20. stoljee u Bosni oformi tzv. dravotvorni muslimansko-katoliki
blok, u kojem je posebna uloga bila namijenjena muslimanskim
zemljoposjednicima, zbog ega nisu mijenjani agrarni odnosi. To,
meutim, nije uinjeno zbog muslimanskih zemljoposjednika kao
takvih, nego zbog toga to su ti zemljoposjednici bili ona socijalna
struktura koja je mogla pomoi realizaciju dugoronih politikih
interesa Monarhije. Takvo to posebno je jasno iskazano u jednom
Appelovom izvjetaju upuenom 27. septembra 1890. ministru
Kallayu, u kojem se govori o negativnim posljedicama podravanja
konverzija muslimana na katolicizam. Appel veli da je muslimanska
zemljoposjednika aristokracije konzervativna, da su jako osjetljivi
zbog neuspjenih autonomistikih pokreta u povijesti (Latas 1850.,
otpor okupaciji 1878.), te prema njima treba biti jako obazriv. Tek
postupno, s izumiranjem onih koji su se borili protiv Omer pae
Latasa i austrougarskih trupa i nestankom sjeanja na to razdoblje,
nastupit e drao je Appel vrijeme kada konverzije muslimana na
katolicizam vie nee nailaziti na takav otpor. Appel je smatrao da bi
preuranjene konverzije mogle odvratiti muslimansku veleposjedniku
aristokraciju od poeljne saradnje sa katolicima i uputiti je na saradnju
sa pravoslavnima, koji se takoer osjeaju ugroenim od katolika.
124

To je pokazalo i djelovanje Bosanskog sabora od 1910., u kojem su
jednostavno sve politike i socijalne strukture u BiH dobile priliku do
iskau svoje stavove, ali bez ikakve mogunosti da znaajnije utjeu
na ostvarenje svojih zahtjeva. Saboru je naprosto ostavljena prilika da
se svi imaju mogunost ispriati, pa je ministar Burijan jednom kazao
124
Z. Grijak: Politika djelatnost, str. 248-249.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
92
kako je svaki Juni Slaven velika prialica, on hoe da ga se saslua pa
makar se i ne povelo rauna o njegovim eljama.
125
Begovi su krajem 19. i poetkom 20. stoljea jo uvijek najsnaniji
sloj bonjakog drutva, ali zbog injenice da su bili najvei
zemljoposjednici, te da su njihovu zemlju obraivali najznaajnijim
dijelom srpski seljaci, koji su ih smatrali svojim tlaiteljima, kao
i zbog injenice da begovi nisu bili nositelji tehnikog napretka u
bosanskoj poljoprivredi, nisu mogli postati vodei sloj cjelokupnog
bosanskog drutva. Srpski kmetovi nisu ih smatrali svojim politikim
voama i zastupnicima njihovih interesa.
126
Osim toga, ak su i
125
D. Juzbai: Nacionalno-politiki odnosi, str. 51.
126
Dr. Karl Grnberg: Die Agrarverfassung und das Grundentlastungsproblem
in Bosnien und der Herzegovina. Leipzig 1911. (dalje: Die Agrarverfassung),
S. 99. Neki savremeni bosanski historiari smatraju kako begovi, koji su u
odreenom periodu imali vodeu ulogu i bonjakom narodu, u austro-
ugarskom vremenu nemaju znaajniju povijesnu ulogu. Akademik Enver
Redi, prouavajui genezu ideje bonjake nacije, veli kako destruirano
i desetkovano bonjako plemstvo, zavisno u ekonomskom pogledu od
reima austro-ugarske uprave, nije imalo snage za predvodniku nacionalnu
ulogu. Fakultativni otkup kmetova, koji ga je objektivno i neminovno do
kraja unitavao, opinjavao ga je iluzijom spasa i opstanka. Razdoblje
austro-ugarske okupacije BiH predstavljalo je za Bonjake i bonjaku
nacionalnu ideju istorijsku prazninu. (Enver Redi: Sto godina muslimanske
politike u tezama i kontroverzama istorijske nauke. Geneza ideje bosanske,
bonjake nacije. Sarajevo 2000., str. 23, 51.) Poetkom ezdesetih godina
Enver Redi bio je miljenja kako je ideja bosanske nacije u vremenu
austrougarske vladavine naturana odozgo, od okupatorskog reima i klase
koja je preivljavala svoje posljednje dane suprotstavljena ivim nacionalnim
pokretima, liena objektivne materijalne osnove koja bi joj davala snage za
ivot zbog ega nije imala nikakve perspektive. Ideju bosanske nacije,
prema tadanjem miljenju akademika Redia, zastupali su feudalni
protagonisti, nastojei na taj nain da sprijee podvajanje muslimana u dva
nacionalna pokreta, u stvari da muslimanske mase i dalje odre na okupu
pod svojim monopolnim ideolokim i politikim uticajem. (Enver Redi:
Drutveno-istorijski aspekt nacionalnog opredjeljivanja Muslimana Bosne
i Hercegovine, u knjizi: Prilozi o nacionalnom pitanju. Sarajevo 1963., str.
85-86.) Stav o nemogunosti begova da predvode nacionalni pokret Bonjaka
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
93
neki austrijski krugovi smatrali kako begovi uope ne ine jednu
zaokruenu klasu, nego sloj koji je veoma usko vezan za muslimansku
graansku klasu. Jedni su 1910. raunali da su meu 5.000 velikih
zemljoposjednika najvie njih 500 samo zemljoposjednici. Svi ostali
imaju nekoliko kmetova i neko drugo zanimanje.
127
U svakom sluaju,
oni su politika elita na koju se neposredno nakon okupacije oslanjala
austrougarska vlast, ali su i ona politika struktura uz koju se veu
i svi opozicioni politiki pokreti.
128
Benjamin Kallay u Delegacijama
iznio je jo jedan savremeni bosanski historiar, Devad Juzbai, ali on,
fokusirajui se u svojim istraivanjima na jeziko pitanje, smatra da begovi
nisu mogli postati predvodnici nacionalnog pokreta zbog insistiranja na
stabilizaciji svog socijalnog statusa i, prema ovom miljenju, zanemarivanja
jezikog pitanja: Zbog svoje socijalne strukture, ideolokog i obrazovnog
profila muslimanski vodei krugovi nisu mogli postati predvodnici modernog
nacionalnog pokreta. Veleposjednici, koji su u to vrijeme (1907., op. H.K.)
stekli prevagu u vostvu muslimanskog autonomnog pokreta, stavili su u
narednom periodu u prvi plan svojih zahtjeva prema austrougarskoj upravi
regulisanje agrarnih odnosa u korist zemljoposjednika, dok je jeziko
pitanje ostalo potpuno po strani. To je razumljivo, jer je bosanski beg i aga
nastojao ostati i dalje uivalac naturalne rente bez vlastitog angaovanja u
proizvodnji, te kao i ostali muslimanski drutveni slojevi teko se uklapao
u moderno graansko drutvo koje je nastajalo u Bosni i Hercegovini. (D.
Juzbai: Nacionalno-politiki odnosi, str. 29.) U naunoj valorizaciji ovakvih
teorija valja imati na umu da se proces nacionalne integracije ne iscrpljuje
na jezikom pitanju. Juzbai je ak ustvrdio kako je na prijelazu iz 19. u 20.
stoljee, zbog takvog profila vodeih socijalnih krugova, etniku, kulturnu i
politiku individualnost bosanskohercegovakih Muslimana karakteriziralo
odsustvo moderne nacionalne svijesti. (Devad Juzbai: O etnikom razvitku
Bosne i Hercegovine. Revija Slobodne misli 99, godina VII, broj 31, Sarajevo
januar mart 2001., str. 31. Isti lanak Juzbai je objavio i u Prilozima
Instituta za istoriju, br. 31, Sarajevo 2001., str. 195-206.)
127
K. Grnberg: Die Agrarverfassung, S. 97.
128
Potomci bosanskih begova posebno esto istiu politiki i socijalni elitizam
svojih prethodnika uz naglaavanje moralnih karakteristika tog sloja. Svi
smo mi odrasli i bili formirani u okolini koja je sauvala budnu svijest i
tradiciju o Bosni i naoj odgovornosti za njenu sudbinu. Njegovana su visoka
moralna naela u pogledu na lini i javni ivot i specifinu kulturu bosanskih
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
94
19. 10. 1892. otvoreno je izjavio kako polae najveu vanost na to
da se odre muhamedanski begovi i age, ovaj dravotvorni elemenat,
koji ima mnogo osjeaja za zemlju i za narod i koji je s njim jedno
i prema narodnosti i prema jeziku.
129
Cilj je bio da se forsiranjem
bosanskog patriotizma preko begova stvori protutea hrvatskim
i srpskim tendencijama u Monarhiji. U tom kontekstu begovi od
1878. do poetka autonomnog pokreta nisu posebno politiki
opoziciono aktivni. Premda su djelomino izgubili svoj raniji status,
oni su u znatnoj mjeri i u doba austrougarske uprave zadrali svoju
dominantnu i ekonomsku ulogu u bosanskom drutvu. Ostali su
zakoni o odnosima zemljoposjednika seljaka, drava je ponovo
kodicirala instituciju kmetstva, koja se sastoji od ugovora pojedinaca
i zbog toga je spadala u djelokrug privatnog zakona. Nastavak
institucije kmetstva je znaio da muslimanski zemljoposjednici nisu
ostali bez prava na svoj primarni izvor prihoda, naime ubiranje haka
od svojih seljaka.
130
Na toj osnovi begovi su politiki, uglavnom,
neaktivni i sva se njihova aktivnost iscrpljivala na pojedinanim
istupima nezadovoljstva koji nisu prelazili granice odreenih
begovskih krugova povezanih roakim vezama. Tek krajem 19.
stoljea begovi poinju organizirano politiki nastupati. Poetkom
novembra 1895. grupa travnikih i sarajevskih begova podnijela je
Caru molbu u kojoj su se alili na svoj poloaj, te od tada poinje
njihovo organiziranije djelovanje. Oni e obiljeiti muslimanski
pokret za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju. Mada su, dakle,
vodili pokret za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju, a tokom
tog pokreta posebno insistirali na rjeavanju agrarnog pitanja,
131
to
je neke historiare nagnalo na zakljuak kako zbog svoje socijalne
muslimana (...). Kada sam se ja rodio, a bilo je to 3. 8. 1929. godine, taj svijet je
jo postojao, istina u tragovima, opljakan, ubijen i ponien, ali jo dovoljno
intelektualno i moralno snaan da stavi neizbrisiv peat na moju linost. (M.
Filipovi: Pokuaj jedne duhovne biografije. str. 14-15.)
129
L. akovi: Privilegovana agrarna, str. 144.
130
R. J. Donia: Islam pod dvoglavim orlom, str. 29.
131
N. ehi: Autonomni pokret, passim.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
95
strukture, ideolokog i obrazovnog prola () nisu mogli postati
predvodnici modernog nacionalnog pokreta,
132
nesporno je da
su upravo ovim pokretom znaajno doprinijeli integraciji Bonjaka
u modernu naciju.
133
Onda kada su poeli snanije propadati kao
socijalna struktura, to je naroito bilo primjetno kod mlae generacije
begova, neki krugovi austrougarske uprave, poput Poljaka Vladimira
Niea, koji je od 1895. do 1909. boravio u Sarajevu, a od 1899. do 1908.
bio sarajevski podgradonaelnik, predlagali su da se taj sloj podri i
sauva. Vladimir Nie 1912. pripremio je posebnu Promemoriju, u
kojoj istie da e propau begova nestati onaj mirni i konzervativni
elemenat koji je bitno pomagao i olakavao voenje politike, te da bi
bila zahvalna dravnika zadaa ako bi se omoguilo stvaranje jedne
takve drutvene klase koja bi se sastojala od pripadnika svih konfesija
i takoer obuhvatala ekonomski snaniji dio Muslimana. Ta bi nova
klasa imala postati oslonac za neutraliziranje (den Ausgleich)
separatistikih tendencija srpstva i hrvatstva i protutea srpskim
centrifugalnim aspiracijama. Ova klasa, ako bude liena svih privilegija
i stalekih razlika, postala bi po svom uvjerenju demokratski socijalni
sloj, koji uslijed toga saosjea sa ostalim dijelovima stanovnitva i u
realnoj politici zauzima konstruktivno stanovite.
134
Begovi su socijalna struktura unutar bosanskog drutva koja je
u politikom smislu nastupala jedinstveno kada se radilo o pitanju
njihovog socijalnog statusa i sudbini njihovih zemljinih posjeda, ali
je i unutar tog sloja bilo unutranjih raskola u ijoj je osnovi borba
132
D. Juzbai: Nacionalno-politiki odnosi, str. 29.
133
Husnija Kamberovi: Utjecaj muslimanskog pokreta za vjersku i vakufsko-
mearifsku autonomiju na proces integracije Bonjaka u modernu naciju.
Znakovi vremena, asopis za filozofiju i kulturu. Vol. 2, br. 6, Sarajevo 1999.,
str. 179-183.
134
Devad Juzbai: Izvjetaj Hermana von Sautera o odnosima BiH i Monarhije
u svjetlu austro-ugarskih ekonomskih suprotnosti, GDIBiH, 18/1968.-1969.,
str. 74. (Juzbai je isti lanak objavio u svojoj knjizi Politika i privreda u Bosni
i Hercegovini pod austrougarskom upravom, Sarajevo 2002.; D. Juzbai:
Nacionalno-politiki odnosi, str. 30.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
96
za vei presti u drutvu pojedinih begovskih porodica. Taj status
u hijerarhijskoj ljestvici begovskog sloja nije uvijek bio odreen
veliinom njihovog zemljinog posjeda, ali jeste bio uvjetovan njihovom
socijalnom stabilnou. Teko je, meutim, uspostaviti jasan kriterij po
kojem su se, u politikom pogledu, pribliavale ili udaljavale pojedine
begovske porodice i okupljale oko pojedinih politikih partija. Begovi
su ti koji su poetkom 20. stoljea najutjecajniji u obje bonjake
politike stranke, a koje su se inae znaajno razlikovale u itavom
nizu politikih pitanja. Poznata su brojna trvenja i netrpeljivosti
izmeu pojedinih begovskih porodica koja su svoje ishodite imala
u karakteru i psihologiji begovskog sloja u cjelini. Poznato je da su se
zbog arogantnog ponaanja pripadnika jedne begovske porodice ostali
begovi, kojima takoer nije nedostajala ta arogantnost to se pojavljuje
kao jedna od njihovih bitnih psiholokih karakteristika odvajali od
njih i u izvjesnom smislu gradili vlastite tabore. Ne moe se, ipak,
praviti neka razlika u smislu meusobnih odnosa izmeu pripadnika
begovskih porodica na osnovi regionalne pripadnosti (Istona Bosna,
Posavina, Krajina, itd.), nego su te razlike uoljivije na lokalnoj razini
(Begovii i Alibegovii u Derventi su dvije porodice koje su ivjele
in Fehde u netrpeljivosti, meu pojedinim granama porodice
Kulenovi u Bosanskoj Krajini postojale su razmirice i netrpeljivosti,
itd.). Razlike koje se po pojedinim regijama uoavaju u odnosima
begova i austrougarske vlasti vie su posljedica uspostavljenog
modela bosanske politike i organizacije dravne i administrativne
strukture u BiH nego istinske razlike meu pojedinim regionalnim
grupama begova. Razlika u politikom djelovanju sarajevskih i
srednjobosanskih ili hercegovakih begova posljedica je injenice da
su sarajevski begovi bili glavni korisnici austrijske centralizacije, jer
su tu bili dobro zastupljeni u domaoj birokraciji, svakodnevno u vezi
sa vodeim austrijskim politiarima, dobivali su nansijsku potporu
kulturnim organizacijama, dok su srednjobosanski i hercegovaki
begovi bili gubitnici u procesu centralizacije i logino je da su se
vie bunili protiv takvog ustrojstva drave.
135
Sve te razlike nestajale
135
R. J. Donia: Islam pod dvoglavim orlom, str. 49.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
97
su kad se radilo o njihovom socijalnom statusu, prije svega o statusu
njihovih zemljinih imanja. S obzirom da se enidbeno-udadbenim
vezama pojedine begovske porodice meusobno pribliavaju, a zbog
obiaja donoenja miraza, koji je vrlo esto podrazumijevao i velike
zemljine komplekse, i njihovi se posjedi sve vie isprepliu.
Pitanje je da li je izvor begovskog utjecaja u bonjakom drutvu
bio u tome to su oni bili veliki zemljoposjednici? Da li je tu vailo
pravilo da ko ima zemlju, taj ima i vlast i gospodstvo? Ovakva su se
pitanja postavljala u vremenu austrougarske vladavine. Tim povodom
je Srpska rije pisala kako muslimani ni za osmanske vladavine nisu
imali vlast zato to su imali zemlju, nego su imali zemlju zato to su
imali vlast. Okupacijom je prestala njihova vlast i najbolji je dokaz,
da imati zemlju ne znai imati vlast, ba u tome, to iza okupacije nai
muslimani nemaju vlasti iako imadu zemlju. Ni danas njihov posjed
zemlje nije nikakav izvor vlasti ni politike moi, nego naprotiv taj
im posjed umanjuje politiku mo (potcrtao H.K.). Najbolje mjerilo
politike moi danas je broj poslanika i da Muslimani imadu u Saboru
danas 24 zastupnika imadu da zahvale ne broju od 30.000 aginskih i
begovskih dua, nego broju od 600.000 slobodnih seljaka i kmetova i
varoana, koji nijesu ni age ni begovi. Kad bi Muslimani age i begovi
mogli da imadu politikog uticaja na svoje seljake kmetove, pa da oni
biraju u sabor ljude, koje im preporue age i begovi, mi bismo pisala
je Srpska rije bili prvi koji bismo se sloili i faktiki priznali da u tom,
to age i begovi imadu zemlju, imadu i politiku vlast. Ali ta mi vidimo
danas? Mi vidimo, da oni ne samo nemaju tog uticaja, nego naprotiv
svi seljaci biraju ba one ljude za poslanike koji im najbolje obeaju, da
e raditi na osloboenju kmetova od aga i begova.
136
U ovom smislu
karakteristine su ocjene koje su se o begovima iznosile nakon Prvog
svjetskog rata, kada je begovat najee negativno karakteriziran.
Jedni su na begovat gledali kao na bolesnika kojem nema lijeka, koji
umire, i kojem treba pomoi da to prije umre. Po tom miljenju,
Austro-Ugarska je htjela izlijeiti begovat jer je plemstvo uvijek bilo
stup drave: Na bi begovat, bez sumnje, da ga je monarhija ikako
136
Srpska rije, br. 240, 3.(16.) 11. 1910.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
98
mogla uvesti u kole i da je ona ostala na ivotu, bio njen najodaniji i
najsigurniji podanik, te da je kolom i evropskom civilizacijom bio
uspio zbrisati sa sebe onaj pseudoislamski ibur (oholost, gordost, op.
H.K.), koji mu nije dao izmiriti se sa historijskom nudom ivota pod
aurskim carem, begovat bi u Austro-Ugarskoj naao najiskrenijeg
zatitnika. Autori koji su zastupali ovakva miljenja o begovima tvrdili
su kako su se jo krajem osmanske vladavine begovske kule, ardaci i
konaci poeli osipati i pustjeti (...). Imali su ogromna imanja, ali su ih
preputali subaama. Imali su vlast, ali su ili radije po lovu na umsku
divlja. Imali su lijepu, racionalistiku religiju, ali su putali, da preko
nje preraste gusti korov svih moguih paganskih tradicija i skolastikih
gluposti iz doba najdublje dekadanse islama. Imali su u sebi mistinu
i slavensku duu, oplemenjenu njenim lirskim zadahom istoka, ali
su je prljali i blatili u rakiji i mistici. Imali su bistar i otar razum, ali
su ga pomraili i pomutili iburom i javalukom. Imali su pod sobom
zdrav, skroman, estit, pametan i poten narod, ali se nisu za njeg ni u
snu brinuli. Prema ovom miljenju potpuna besciljnost ivota naeg
begovata, koji do okupacije ni za jedan svoj pokret nije poznavao
neotklonjivih zapreka, mogla je dolaziti do vidnog izraaja samo
onako, kako je i dolazila: u najudnijim kontrastima. Istodobno je
meu njima bilo i krvopija za raju i njenih pravih roditelja (potcrtao
H.K.). Ovi autori isticali su kako nije davno bilo () da su se begovi
na svojoj kuli kladili o svoje iane (vrsta puke, op. H.K.), da e iz
njih pogoditi vr na glavi seljanke, koja je prolazila ispod kule, i svoju
opkladu u djelo provodili. Nije davno bilo, da su begovski momci
seljaka, koji bi zaboravio sjahati na prolazu ispred begovskog ardaka,
svlaili s konja i na mrtvo premlaivati. () Manifestacija besciljnosti
begovskog ivota, poslije okupacije nije bila vie nesmetana. Pred
njom je stojao neumoljivi vapski zakon. U tom vremenu taj ivot nosi
peat pune pasivnosti. Kako po nesrenoj ovjeijoj prirodi dobro u
ovjeka ulazi samo s njegovim velikim trudom, dok se zlo u njemu
ugnjezduje i protiv njegove volje, i kako je sa zapadnom civilizacijom
meu nas dolo mnogo novog zla, to je pasivnost begovskog ivota
poslije okupacije znaila zapravo prihvaanje svakog novog zla i
nijednog dobra. Presti rapidno pada i stoga ibur posta uan. Kmeti
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
99
podigoe malo glave i stoga hakovi postae mraviji i subae vei
kradljivci, a bezi radi svog nemonog bijesa jo manji raundije. Rakiji
i mastici se pridrui skupi ampanjac sa jo skupljim lijepim enskim
tjelesima. Mozgovi postae jo mahmurniji, a volje jo slabije. Briga
za budunost, oduvijek minimalna, posta jo manja sa slabljenjem
ivotnih radosti i mraenjem duha. Djeca se ne poslae u aurske
kole, da se ne bi povlaila, te ih se i dalje prepusti ulici i momcima
na odgoj, a ulica ih sada prihvati, ne kao prije sa strahom od roditelja,
nego slobodno izli na njih sve svoje prljavtine. Tuberkuloza, silis i
svaka degeneracija, pomijeae se sa djeijom krvlju. Da traginost tog
propadanja bude grotesknija, djeca najuglednijih i najsilnijih porodica
padoe najdublje.
137
Ovakve ocjene begova imale su svoje prethodnike u nekim
evropskim putopiscima koji su jo u osmansko doba Bosne o njima
ostavljali svoje zapise. Britanski putopisac i historiar Frederic
Harrison, koji je Bosnom proao krajem 1875. ili poetkom 1876.,
begove je smatrao posljednjom evropskom aristokracijom koja jo
ima da naui da se bogatstvo uveava ne nevoljnim radom kmetova ve
saradnjom slobodnih ljudi. Za one begove s kojima se susreo veli da
ive po muslimanskom obiaju u velikim i oronulim drvenim kuama;
ene su im izdvojene, ali ne u onoj mjeri kao kod azijskih Turaka
(). To su neuki varvari koje je religija odsjekla od svekolike evropske
kulture.
138
Paolina Irby za begove veli da su pred dolazak Austro-
Ugarske uglavnom ve bili izgubili na svom znaenju: Bosanski beg
par excellence, onaj moni feudalac od prije ezdeset godina, sada je
okovano udovite izvaenih zuba i podrezanih kanda. On je svakako
bio megaterijum za nae doba. Surova snaga ovog divljaka uglavnom
je skrena i on nije stekao nikakvu drugu snagu. Jer, s nekim moguim
izuzecima, dananji bosanski begovi su neuki, pokvareni, lijeni i
potpuno nesposobni za organizovano i zajedniko djelovanje.
139
Drugi
su smatrali da su begovi, stale neradni (ast iznimkama), od zevka i
137
D. Sulejmanpai: Begovat.
138
O. Hadiselimovi: Na vratima istoka, str. 290.
139
O. Hadiselimovi: Na vratima istoka, str. 293.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
100
uivanja, u ijem emo gazdinstvu slabo nai ekonomije. ivi iz dana
u dan od prihoda, to mu ga kmet donese, pa bar da taj prihod dobro
i korisno upotrijebi. Radi slabog ekonomisanja mnogi trpe oskudicu.
Od onih naih starih begovskih familija, ponosnih i bogatih, danas su
u najvie sluajeva familije skrivenog siromatva, na oi jo bogate, a
unutra nemone i siromane.
140
Na temelju i ovakvih uvjerenja kasniji
historiari zakljuivali su kako budunost bega i njegova uloga u
drutvu ovise prije svega o stepenu njegovog privrednog angamana
i uspona, tj. da li e mu poi za rukom da se izvue iz naslijeenog
rentijerstva na podlozi ubiranje haka. Vlast je, ak, spremna da trai
politiki oslonac u tom sloju zemljoposjednika, to mora dakako
biti bez efekta, ukoliko age ne bi pokazale volju i sposobnost da u
promijenjenim okolnostima osiguraju i zadre vodstvo u privredi.
141

U takvoj situaciji beg je sve vie siromaio, ivio od haka, a osim haka
to konano jo nedostaje za bezbrini begovski ivot, namiruje se
prodajom zemlje ili zaduenjem kod srpske arije, kod idovskog
trgovca i kasnije kod banaka.
142
Nije se teko suglasiti sa tvrdnjom o kontinuiranome procesu
slabljenja ekonomskih pozicija begova poslije 1878., ali je 1918.
njihov ekonomski poloaj jo uvijek bio dovoljno stabilan da zadre
poloaj politike i socijalne elite unutar bonjakog drutva. Mada su
neki historiari miljenja da upravo zbog svoje socijalne strukture,
ideolokog i obrazovnog prola begovi u vremenu austrougarske
uprave nisu mogli postati predvodnici modernog nacionalnog pokreta,
nego su u prvi plan svojih zahtjeva prema austrougarskoj upravi stalno
stavljali regulisanje agrarnih odnosa u korist zemljoposjednika,
dok je jeziko pitanje ostalo potpuno po strani
143
(kao da se proces
nacionalne integracije iscrpljuje jedino u nacionalnoj nominaciji
jezika), sveukupni razvoj toga vremena dokazuje da su upravo begovi
140
Hamid Svrzo: Agrarno pitanje. Pregled, god. I, br. 6, Sarajevo 15. novembra
1910., str. 412.
141
Prilozi, str. 147.
142
Prilozi, str. 150.
143
D. Juzbai: Nacionalno-politiki odnosi, str. 29.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
101
ona domaa socijalna struktura koja je odluujue utjecala na razvoj
bonjake nacionalne zajednice u Bosni i Hercegovini. Politiki uspon
pojedinaca koji nisu pripadali begovskom sloju, nego su kao homines
novi sebi izborili mjesto u bonjakoj politikoj eliti ovog vremena
(poput erifa Arnautovia,
144
npr.), ili pojava izrastanja nebegovskih
porodica u politiku elitu nakon vremena austrougarske uprave
(poput obitelji Spaho),
145
ne moe, openito govorei, zasjeniti ulogu
koju su u to doba igrali begovi.
Vano pitanje u historiji bosanskih begova jeste proces njihovog
iseljavanja u Osmansko carstvo, kamo se poslije 1878. Bonjaci
openito najvie iseljavaju. Jovan Cviji ovo je vezao za psiholoko
stanje: Osea se kako je kod begova glavni motiv za iseljavanje bila
ona sujeta, koja se smatra za uroenu, jer je u Bosni nestalo starih
prilika. Nije im na pamet padalo da nije begovski i gospodski voleti
svoju zemlju samo onda kad se u njoj moe gospodariti, i napustiti
je i nju i svoj narod, im se osete uvreeni ili se ne mogu brzo da
144
erif Arnautovi, sin h. Mahmut-ef, roen je u Mostaru 14. 9. 1875. Aktivni
je sudionik muslimanskog autonomnog pokreta. Od 1909. do 1920. je
vakufski direktor. Poetkom 1931. ponovo je izabran za direktora Vakufa,
1933. penzioniran. U prvi Senat Kraljevine Jugoslavije izabran je u Drinskoj
banovini. Umro je 26. 1. 1935. Dva puta se enio: sa Rabijom, roenom
kalji, imao je etiri kerke: efika (roena 27. 4. 1916.), Emira (roena 1. 1.
1918.), Hikmeta (roena 9. 9. 1919.) i Safeta (roena 10. 10. 1924.). U starijim
godinama oenio se sa Samijom, roenom Halilbai, (vjenao se 21. 3. 1932.
godine). (AIS, Ostavtina erifa Arnautovia, posebno vidjeti dokumente br.
1 i 15.)
145
Porodica Spaho najpoznatija je po politikoj ulozi koju su igrali u vremenu
izmeu dva svjetska rata, mada se Mehmed Spaho ve krajem Prvog svjetskog
rata nametao kao vaan politiar. Ova porodica, inae, od 18. stoljea bavila se
zanatstvom u Sarajevu (bili su kazandije). U austrougarskom vremenu ivio
je Hasan-ef. Spaho (1841.-1915.), sin Ahmed-agin, ali nije bio politiki aktivan
(bio je muderiz Gazi Husrev-begovog Hanikaha). Ima je tri sina: Fehim-ef.
(1877.-1942.), Mehmed (1883.-1939.), Mustafa te tri kerke: Behija, Aia i
Habiba. Ova porodica u austrougarskom vremenu nije ulazila u krug krupnih
zemljoposjednikih porodica.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
102
prilagode novim prilikama i ivotu.
146
Nije, meutim, mogue sasvim
precizno odrediti koliki je postotak begova meu iseljenicima iz
Bosne u doba austrougarske vladavine. Ni zvanine statistike nisu
uvijek dosljedne pri iznoenju ovih pokazatelja, ali se iz postojeih
podataka ipak da zakljuiti kako u apsolutnim brojkama begovi nisu
ti koji prednjae u iseljavanju, ve dominiraju slobodni muslimanski
seljaci. Iseljavanje se odvijalo u nekoliko masovnih talasa, i ini se da
su se begovi procentualno u najznaajnijoj mjeri iselili neposredno
nakon 1878., dok je njihovo uee u kasnijim talasima znatno manje.
U historiograji je prihvaeno miljenje da su se u prvo vrijeme
nakon okupacije selili vii inovnici i pojedini ugledni Bonjaci koji
miljahu da su kompromitovani prema novoj vladi.
147
Tek od uvoenja
vojne obaveze poinje masovna selidba. Rauna se da je za vrijeme
austrougarske vladavine iz Bosne i Hercegovine u Tursku odselilo oko
140.000 Bonjaka.
148
Zemaljska vlada u izvjetajima o iseljavanju esto
je konstatirala kako se preovlaujui broj muslimanskih iseljenika
regrutira iz siromanih krugova koji se nadaju da e u Turskoj
poboljati svoj materijalni status.
149
injenicu da meu iseljenicima
preovlauje seoska sirotinja obino se u literaturi tumai prodorom
robno-novanih odnosa i agrarnom prenaseljenou, to u prvom
mahu pogaa upravo sitni slobodni seljaki posjed.
150
Ve ranije su
slubeni austrijski krugovi, kao i neki evropski promatrai prilika u
Bosni, konstatirali kako su se iz Bosne selili i begovi, ali ne u tolikoj
mjeri kako se to obino misli. Benjamin Kallay krajem 1891. uoavao
146
Jovan Cviji: O iseljavanju bosanskih muhamedanaca. Srpska rije, br. 132,
21.6. (4.7.) 1910. (lanak je pretampan iz Srpskog Knjievnog Glasnika br.
11, 1910.)
147
M. Imamovi: Pravni poloaj, str. 109.
148
Iljas Hadibegovi: Moderne migracije u Bosni i Hercegovini i nacionalni
odnosi (Skica za istraivanje), Prilozi Instituta za istoriju, XXII, 23.(1987.),
str. 64; Muhamed Hadijahi: Uz prilog prof. Vojislava Bogievia, Historijski
zbornik, god. III, l950., br. 1-4, str.189-192.
149
ABiH, ZMF, prs. 54/1910.
150
D. Juzbai: Nacionalno-politiki odnosi, str. 27.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
103
je kako se iz Bosne iseljava u veoj mjeri nii feudalni sloj (nie
plemstvo age), smatrajui da je iseljavanje sitnijih posjednika (aga)
ak korisno za zemlju, jer u takvim uvjetima oni su samo potencijalni
proletarijat, koji bi, tavie, mogao biti opasan za dravu.
151
James
Minchin (Dejmz Minin), koji je Bosnom putovao kratko nakon
austrougarske okupacije, za begove veli da bi sutra napustili Bosnu
kad bi mogli prodati zemlju. Iako ne vole Austriju, Tursku vole jo
manje. Kad bi Turci ponovo zauzeli Bosnu, begovi bi se ponaali
kao i uvijek pobunili bi se.
152
Vezu izmeu vlasti i vlasnitva nad
zemljom, s jedne, i iseljavanja, s druge strane, primjeivali su i ostali
britanski putopisci koji su na prijelazu 19. i 20. stoljea putovali
Bosnom. Jedan od njih, Harry C. Tomson (Hari Tomson), veli da
kad god se muslimanima oduzme vlast, oni fanatinije se iseljavaju,
jer ih ue da je bijeg poeljniji od pokoravanja nevjernicima. U Bosni,
meutim, muslimani su i Bosanci i za njih bi bilo strahovito iskuenje
da napuste zemlju koja je pripadala njihovim precima prije nego to
su Turci uopte stigli u Evropu. Neki (muslimani, op. H.K.) odlaze (u
Tursku, op. H.K.) jo i danas (kraj 19. stoljea, op. H.K.), u trenucima
nestrpljivog nezadovoljstva, ali u veini sluajeva, nakon godinu ili dvije
iseljenitva, vraaju se, ne mogavi odoljeti enji za domom. Mnogi
koji su otili u Siriju, vratili su se govorei da im je bolje u Bosni; tako
se svake godine broj onih koji naputaju zemlju smanjuje.
153
Od 16.916
zakonito iseljenih iz BiH godine 1910. bilo je 3.098 kunih starjeina sa
13.601 lanom porodice i 217 samaca. Od lanova porodice i samaca na
poljoprivrednike je otpadalo 2.893 osobe (19 zemljoposjednika, 2.413
slobodnih seljaka, 25 kmetova i 436 poljoprivrednih radnika), 37 bili
su trgovci, 120 obrtnici, 192 nadniari i poslunici, a 73 osobe drugog
151
H. Kapidi: Agrarno pitanje, str. 102. Vladini izvjetaji esto konstatiraju
da se veleposjednici rijetko iseljavaju te da uopte bolje stojei i radno
aktivni elemenat ostaje u zemlji. (Devad Juzbai: O iseljavanju iz Bosne i
Hercegovine poslije aneksije 1908. godine. Migracije i Bosne i Hercegovina,
Sarajevo 1990., str. 617-618.)
152
Na vratima Istoka, str. 187.
153
Na vratima Istoka, str. 196.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
104
zanimanja.
154
Travniki okruni predstojnik Horowitz u jednom
izvjetaju iz 1890. veli da su muslimani politiki dosta neaktivni,
ak pasivni, a uzrok za njihovo takvo djelovanja vidi u razboritoj
politici austrougarskih vlasti, koje nisu dirale u islamske vjerske
propise i koje su ostavile zateene agrarne propise. Takva politika
bila je dobro promiljena jer je manje imune muslimane zadovoljila
injenica da nove vlasti tite njihovu vjeroispovijest, a veleposjednike
je liila potrebe politikog povezivanja i angamana. Osiguravi ih u
egzistenciji, uputila ih je da slijede svoje privatne interese, koji su bili
uglavnom razliiti. Negativna posljedica takve politike bila je da su
se meu muslimanskim uglednicima javili razdor i zavist, pa su se
vlasti esto morale mijeati u njihove sukobe. No pozitivne posljedice
bile su vanije. Muslimani su postali pouzdani partneri Zemaljske
vlade. Horowitz dalje govori o iseljavanju muslimana, agitaciji za to
iseljavanje koje provode Ali-beg Sulejmanpai i erif-beg Hazadi,
ali je miljenja da je to iseljavanje i opoziciono ponaanje nekih begova
posljedica razdora i zavisti meu muslimanskom elitom.
155
Ovi begovi koji su se iseljavali iz Bosne u Osmansko carstvo
oformili su bosansku emigraciju, ali njezino djelovanje nije dovoljno
istraeno, te u tom kontekstu i uloga iseljenih begova u okupljanju i
politikom proliranju te emigracije.
156
Poslanstvo Austro-Ugarske
u Istanbulu u jednom izvjetaju ministru vanjskih poslova grofu
Goluhovskom s poetka 1902. isticalo je kako su travniki iseljenici
inili elitu bosanske emigracije.
157
Meu njima se poetkom 1902.
istiu Hamdi-beg Hasanpai i njegov sin Osman-beg, Ahmed-beg
Kulenovi, Muharem-beg Teskeredi, Ahmed-beg Hazadi, Osman
154
Bericht ber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1911., str. 7.
155
Z. Grijak: Politika djelatnost, str. 251-252.
156
Muhamed Hadijahi: Od tradicije do identiteta. Geneza nacionalnog pitanja
bosanskih Muslimana. Sarajevo 1974., str. 163. Ibrahim Kemura: Uloga
Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903.-1941.),
Sarajevo 1986., str. 68-69.
157
ABiH, ZMF, Prs. 178/1902.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
105
Mazhar-paa engi i dr. Neki od njih kupovali su i imanja u Turskoj.
Ahmed-beg Kulenovi kupio je jedan iuk kod Kutahije.
Znaajan je utjecaj ove emigracije na formiranje bonjake politike
opozicije u Bosni i Hercegovini poetkom 20. stoljea. Emigracija
je, prikupljajui nansijska sredstva, u znaajnoj mjeri podravala
muslimanski autonomni pokret. Voom emigracije smatrao se Fehim-
ef. umii iz Banje Luke, koji se poslije 1878. iselio u Istanbul, ali je
i dalje primao hakove sa svojih velikih imanja po Bosni.
158
Kasnije se
meu ovom emigracijom koja je podravala muslimanski autonomni
pokret osobito isticao Osman Mazhar-paa, sin Dervi-pae engia,
koji je potjecao iz Zagorja (kotar Foa). Bio je oenjen sa Fatimom
Uzuni, kerkom Ismet-pae Uzunia, brigadnog generala. Tu je i
Hajdar-beg engi, najmlai sin Smail-age engia, koji je u januaru
1882. iselio iz Roanovia (kotar Foa) u Istanbul, a kasnije se preselio
u Brusu. Hajdar-begov sin je Smail-beg, koji je bio oenjen sa Hajrijom
Lakii, sestrinom mostarskoga muftije Ali-ef. Dabia. Znaajna
je uloga i Hadi Husage Komadine, brata Mujage Komadine (iselio
1890.). Hadi Husaga Komadina naselio se u Brusi, gdje je 1897. iselio
i Lutvi-beg Baagi iz Nevesinja.
159
Krajem 1902. na elo bosanskohercegovakog odbora u Istanbulu
doao je Mehmed Ali-paa Rizvanbegovi, koji je u Tursku odselio
jo sredinom 19. stoljea kada je Omer-paa Latas pogubio njegovog
oca Ali-pau. Omer-paa Latas, osmanski serasker (general), unitio
je njegovu porodicu, ubivi mu oca, koji je svojim akcijama znatno
doprinio slamanju pokreta za bosansku autonomiju 1832. godine.
Mehmed Ali-paa, ipak, iselio je u Tursku, i tamo postao turski general,
ali se pritom zalagao za autonomiju Bosne. Nakon 1878. Turska ga je
pod pritiskom Austro-Ugarske premjestila ak u Erzerum imenovavi
ga za komandanta tvrave i itavog kraja kako bi bio to dalje od
granice Bosne i Hercegovine, tim prije to su se turske vlasti bojale da
bi mogao raditi na dizanju ustanka u Bosni protiv Austro-Ugarske, to
158
R. J. Donia: Islam pod dvoglavim orlom, str. 88.
159
ABiH, ZMF, Prs. 541/1902.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
106
Turskoj tada nije bilo u interesu.
160
Godine 1898. i 1901. istican je kao
mogui guverner autonomne Bosne i Hercegovine.
161
Mehmed Ali-
paa je jo za ivota svoga oca ovako kazao: Treba stvoriti prilike, da i
Porta i Evropa drugim oima gledaju na bosanskohercegovake stvari,
a ne kroz naoare, koje su u Berlinu 1878. godine namakle.
162
Bilo je
vijesti kako je bosanskohercegovaki odbor krajem 1902. najavljivao
ak mogunost revolucije u Bosni kako bi se ona otrgnula od
Austro-Ugarske i ponovo vratila Osmanskom carstvu. Prema jednom
izvjetaju iz Istanbula od 22. decembra 1902., na sjednici Odbora
bosanskohercegovako pitanje postavilo se kao veoma akutno. Jedan
govornik istakao je kako se bosanskohercegovako pitanje ne moe u
njihovu korist rijeiti legalnim putem, to vie, da postoji bojazan da
e Bosna i Hercegovina biti anektirane, im se za to ukae prilika, koja
se stvara, a da se ne kae, da je traktat, koji je ovu sudbu Herceg-Bosni
dodijelio, povrijeen. Na toj sjednici ipak je zakljueno da se samo
sastavi jedan memorandum, a sam tok ostalih poslova odredie nam,
hoemo li se uzdati, da e nam revolucionarni put donijeti vie koristi,
pa emo se onda na to i odluiti.
163
Iseljavanje begova, koje nikada nije bilo masovno, nakon Aneksije
1908. i zavretka pokreta za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju
1909. svelo se na jo manju mjeru. Srpska rije pisala je pred Prvi
svjetski rat kako su se nakon Aneksije bosanski begovi nakon
razbijenih iluzija (...) predali ozbiljnu poslu i tu osjetili potrebu
kapitala, pa su poeli prodavati kmetska selita kmetovima. Ali, u
tom pokretu za rjeavanjem agrarnih odnoaja uestvovali su srednji
posjednici u najveem broju. Pojava je posve razumljiva: ti posjednici
jesu manje vie trgovci ili obrtnici; u svom nastojanju da razviju posao
160
edomil Mitrinovi: Mehmed Ali-paa Rizvanbegovi-Stoevi, Gajret, god.
XIV, br. 20, 1. 11. 1933., str. 315.
161
Devad Juzbai: Pokuaji stvaranja politikog saveza izmeu vostva srpskog
i muslimanskog autonomnog pokreta u Bosni i Hercegovini. Prilozi Instituta za
istoriju u Sarajevu, god. XIV, br. 14-15, Sarajevo 1978., str.156.
162
ABiH, ZMF, Prs. 1654/1902.
163
ABiH, ZMF, Prs. 1655/1902.
ZNAENJE TITULE BEG U AUSTROUGARSKO DOBA
107
u veem obimu osjetili su potrebu kapitala; ovaj opet mogli su najlake
i najbre dobiti prodajom posjeda, koje optereeno kmetovskim
pravom i onako nije im donosilo bog zna kakve koristi. Ovaj list
vjerovao je da e se vrlo brzo izvriti otkup kmetskih selita iji su
vlasnici srednji posjednici, ali ta sa velikim posjedima, osobito onim u
Posavini, gdje ima puno kmetova? Obino se misli da e ti posjednici
ivei luksuznim ivotom, biti jednog dana lieni svog posjeda. Danas
meutim ne samo da o tome ne moe vie biti govora nego se vidi
jasno da ti posjednici javno manifestuju svoju elju, da lie kmeta
njegova prava i tako postanu pravi gospodari kmetovskog zemljita.
Metoda koju oni upotrebljuju i koju misle u budue upotrijebiti, da
ostvare ove svoje elje, pokazuje nam ponajbolje, u koliko i na koji
nain shvatila su gospoda na upravi agrarno pitanje jednim politikim
pitanjem. Veliki posjednici, materialno osigurani, ne osjeaju ni
najmanje potrebu da prodaju svoj posjed. Njima je daleko vie stalo da
im imanja donesu to vie koristi: u tu svrhu su pripravni za najmanje
zanemarivanje dunosti kmeta prema posjedniku liiti dotinog
putem parnice njegova prava na zemlju.
164
Proces propadanja begova kao socijalne i politike elite zapoeo
je krajem austrougarske vladavine, ali je tek nakon 1918. taj proces
doivio vrhunac. Ve 1918. i 1919. niz begovskih ardaka je popaljen,
to je samo bio nagovjetaj predstojee sudbine koja e zadesiti ovaj
sloj. Samo poetkom maja 1920. prilikom ruenja begovskih ardaka
Rifat-bega Rifatbegovia (Gradaevia), Ahmed-bega Gradaevia i
Izet-bega Jahia u selu Obudovac sudjelovalo je vie stotina seljaka,
a andari su uhapsili njih 151, od kojih je 25 zadrano u pritvoru.
Naelnik Tuzlanskog okruga razgovarao je sa uhapenim seljacima,
koji opravdavaju svoje postupanje tim, da je bive Narodno vee u
Brkom stavilo na te konake natpise Narodno dobro i oni su usljed
toga te konake i smatrali ne vie vlasnitvom begova, nego vlasnitvom
naroda (). Kad su videli da begovi raznose stvari iz konaka odluili
su da ne dozvole begovima prisvajati narodnoga dobra i hteli su da
podele te konake meu se. Tada su u kotaru Brko osim navedenih
164
Srpska rije, br. 94, 1.(14.) maja 1914.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
108
zapaljeni i konaci Fehim-bega Biogradlije u Buzekari, Fadil-bega
Fadilpaia u Breziku, Fuad-bega H. Alipaia u Pipercima. Prazni,
bez uvara, (ovi ardaci, op. H.K.) postaju iz dana u dan sve vie
plenom okolnih seljaka, koji odnose od njih po malo crep, podnice
brvna i togod stignu.
165
Koje su to porodice koje su se na prijelazu 19. i 20. stoljea nazivale
i smatrale begovima? Osim krupnih zemljoposjednikih porodica koje
u austrougarsko doba nose tu titulu a do nje su dole ili tako to su je
nosile dugo vremena u osmansko doba ili su je se domogle zahvaljujui
procesu iuenja i stjecanju velikih posjeda,
166
pa su se vremenom
poeli smatrati begovima kako bi istaknuli svoju vodeu poziciju u
drutvenoj hijerarhiji tu su i porodice koje u austrougarsko doba vie
nisu krupne zemljoposjednike porodice, ali zbog svoje historijske
uloge zadravaju tu titulu. Neke od ovih porodica koje nose begovsku
titulu, a nisu krupni zemljoposjednici ve krajem osmanske vladavine
postale su jezgra muslimanske graanske klase u Bosni i Hercegovini.
Veina begovskih porodica iz austrougarskog vremena imala je vanu
ulogu u historiji Bosne od kraja 17. i poetka 18. stoljea. Neke su
izvorno bosanske, za neke se pouzdano moe utvrditi da su u Bosnu
dole u odreenom razdoblju bosanske historije iz ostalih krajeva
Osmanskog carstva i bosnizirale se, dok se dio doselio iz Ugarske
(iz Budima i Slavonije poslije 1690. godine). Jedan dio begovskih
porodica koje su imale odreenu ulogu u povijesti Bosne u doba
austrougarske vladavine na prijelazu iz 19. u 20. stoljee doao je u
Bosnu tek sredinom 19. stoljea nakon protjerivanja muslimana iz
Srbije 1861./62. godine.
165
ABiH, AGD, br. 5371/20.
166
Ovdje postoji nekoliko izuzetaka, koji, meutim, ne mijenjaju bitno osnovnu
ocjenu. Porodica Kuukali iz Brkog, npr., koja je porijeklom iz aka u
Srbiji, poetkom 20. stoljea imala je znatne zemljine posjede, do kojih nije
dola ni ifluenjem ni dobivanjem od drave, nego iskljuivo kupovinom, a
do potrebnog novca dola je trgovinom tokom druge polovine 19. stoljea.
Nijedan pripadnik ove porodice nije se titulirao kao beg, nego svi kao aga. Ali-
-aga, koji je utemeljitelj branske porodice Kuukali, obogatio se trgovinom i
svi su ga zbog toga oslovljavali iskljuivo kao agu.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
A
ustrougarska uprava zaposjedanjem Bosne i Hercegovine
priznala je staro osmansko agrarno zakonodavstvo, a time i
sve to se temeljilo na tom zakonodavstvu. To znai da nije
dirala ni u zateenu kategorizaciju zemljinih posjeda. Ve 1878.
prihvatila je Ramazanski zakon iz 1858. i Safersku naredbu iz 1859.
i iznova ih objavila, ali se klonila toga da izda materijalno-pravne
odredbe u agrarnim poslovima, ve i stoga razloga, da ne pretopi
agrarno pravo iz pukog obiajnog prava (na emu se temeljila Saferska
naredba, op. H.K.) u krutu formu nepromjenljivog legaliteta, te da tako
otea budui mu razvitak.
1
Meutim, itavo vrijeme austrougarske
vladavine ovo pitanje, osim svoga pravnog znaenja, imalo je i veoma
izraenu politiku dimenziju, pa se ak vjerovalo kako je praksa
Vlade u agrarnim sporovima bila vie politiki motivirana nego to
se temeljila na zakonima. Kada bi Vlada bila u dobrim odnosima s
muslimanima izgledalo je da je njezina agrarna politika ila u korist
begova, a u korist kmetova ako je vlada imala razloga pogodovati
seljacima.
2
Preuzevi osmansko agrarno zakonodavstvo, nova uprava naila je
na zamreno stanje u agraru, koje je, bez obzira na dotadanje gotovo
stoljetno studiranje agrarnih odnosa u BiH, bilo znatnim dijelom za
nju nerazumljivo, to je za posljedicu imalo postepeno prilagoavanje
nove vlasti, kako stvarnom stanju u agrarnim odnosima, s ciljem

1
Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Izdalo c. i kr. Zajedniko
ministarstvo finansija. Zagreb 1906, str. 49.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
110
boljeg razumijevanja sutine tih odnosa, tako i u pogledu onog to je
o zateenom stanju u terminolokom smislu u slubenim krugovima
Monarhije dotad bilo poznato. To se odnosilo i na pitanje vrsta
zemljinih posjeda u Bosni i Hercegovini. Niko nije dovodio u pitanje
postojanje erazi-mirije i mulka kao pravnih kategorija posjeda, ali se
itavo vrijeme austrougarske vladavine vodi borba izmeu vlasti i
razliitih slojeva drutva u BiH (najizrazitija u tom smislu bila je borba
begova i vlasti) oko toga ta pod tim pojmovima valja razumijevati.
3

Begovi su zastupali stanovite da postoje dvije vrste nepokretne
svojine: erazi-mirija (iji je vrhovni vlasnik drava, a pravni posjednici
su begovi) i mulk (vrhovni vlasnici su begovi). alili su se da je prilikom
uspostavljanja gruntovnice mulk upisivan kao erazi-mirija, te su traili
od Vlade da se u tom smislu u gruntovnici izvre ispravke.
4
I kasnije
su se begovi alili u Saboru kako je austrougarska uprava im je dola
tisue i tisue dunuma, ispaa i zemljita, koja su pripadala vlasnicima,
sebi prisvojila i na dravni ih erar kao svoje upisala.
5
Ovo pitanje bilo
je od velikog znaaja za begove kao socijalnu strukturu zbog toga to
je prema odredbama Ramazanskog zakona iz 1858., koji je kako je
reeno Austro-Ugarska takoer preuzela, pravo nasljedstva erazi-
mirije ogranieno.
6

2
Istorijski arhiv u Sarajevu (dalje IAS), Ostavtina Safvet-bega Baagia (dalje
BS), 140. Dr. Ivo Pilar dr. Safvet-begu Baagiu, bez datuma (ali se iz sadraja
pisma vidi da se odnosi na 1910. godinu).
3
O ovom opirnije: Nusret ehi: Pokret Muslimana za vjersku i vakufsko-
mearifsku autonomiju u svjetlu pregovora sa Zemaljskom vladom za Bosnu
i Hercegovinu 1901. godine. Prilozi Instituta za istoriju, Sarajevo, god.
IX/I, Sarajevo 1973. Nusret ehi: Neka pitanja agrarnih odnosa u politici
muslimanskog autonomnog pokreta, Prilozi Instituta za istoriju, Sarajevo, god.
XIII, Sarajevo 1977.
4
Borba muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vakufsko-mearifsku
autonomiju. Graa. Sabrao i uredio Ferdo Hauptmann, Sarajevo 1968., str.
63-68.
5
Stenografski izvjetaji o sjednicama bosanskohercegovakog Sabora god. 1910./
11. I zasjedanje, svezak II, Sarajevo 1911., XXVII sjednica, drana 28. oktobra
(10. novembra) 1910., str. 73.
6
ABiH, ZVS, k. 48, br. 51 25/3.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
111
Najvei dio posjeda bosanskih begova koji im je kao njihovo
vlasnitvo priznala austrougarska uprava bio je iz kategorije erazi-
mirije, dok su mulkovni posjedi bili neznatni. Razlika izmeu erazi-
mirije i mulka sastojala se u tome to je na mirijskim zemljama drava
imala pravo rekabe, tj. vrhovnog gospodstva, koje je ograniavalo
vlasniko pravo begova, a koje je sadrano u stavu da i iza uvedenja
gruntovnikog zakona nuna je dozvola politike oblasti za valjanu
prodaju mirijskih nekretnina.
7
Meutim, izdato je uputstvo da organi
vlasti izdaju dozvole za prodaju tih nekretnina kako se ne bi ometao
promet, a moe se uskratiti privola samo iz vanih razloga politike
i privredne naravi, o emu se ima u sumnji prije zatraiti naputak s
vijeg mjesta.
8
Pravo rekabe zadralo se i u vrijeme austrougarske vladavine, ali
je postepeno slabilo. Zakonom od 29. decembra 1912. uklonjena su
najtea ogranienja (ukinuta je odredba da se mirijske nekretnine ne
smiju prodati bez dozvole vlasti), ali je drava jo uvijek zabranjivala
da se mirija moe uvakuti, dok je nasljeivanje dozvoljeno samo
do etvrtog stepena srodnosti, a mirije su optereene brojnim
servitutima i sl.
9
Ipak, tokom itavog razdoblja austrougarske vla-
davine u Bosni i Hercegovini tekao je proces slabljenja utjecaja drave
na erazi-miriju, pa se posjedovno pravo begova postepeno pretvaralo
u vlasniko pravo, ali taj proces nikad nije zavren, ili barem nije
zakonski ozvanien. Neki su krajem austrougarske vladavine, kao
jedan od naina rjeenja bosanskog agrarnog pitanja predlagali da
7
Sammlung der Gesetze und Verordnungen fr Bosnien und die Hercegovina
(dalje Zbornik), Sarajevo 1886, str. 137. (Naputak za provedenje gruntovnikog
zakona za Bosnu i Hercegovinu).
8
Zbornik 1886., str. 137. (Naputak za provedenje gruntovnikog zakona za Bosnu
i Hercegovinu).
9
Prodaja zemljita uvjetovana doputenjem oblasti postala je prepreka slobodnom
privrednom razvoju. (ABiH, ZMF, opa, 13101/1912.); . Truhelka: Nekoliko
misli, str. 18. O raspravi u Saboru povodom prijedloga da se donesu neke
izmjene odredaba Zakona o zemljinom posjedu vidi: Stenografski izvjetaji o
sjednicama bos. herc. Sabora god. 1912./13., Sarajevo 1913., Sjednica VIII, 11.
11. 1912., str. 143-145.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
112
Car koji ima pravo mulkijeta, jer je pravo mulkijeta imao sultan, a
sva sultanova prava prenesena su na austrougarskoga cara donese
zakon kojim bi sve erazi-mirije proglasio mulkovnim imanjima,
ime bi zemlja postala apsolutno slobodno vlasnitvo begova, koji
bi je na temelju ugovora mogli izdavati na obradu zakupnicima ili
je sami obraivati. Na taj nain u Bosni bi nestalo ono sredovjeno
razlikovanje izmeu lenske i alodijalne zemlje.
10
Neki begovi, poput
Mustaj-bega Mutevelia, pokuavali su dokazati kako je sva zemlja u
Bosni mulk, a ne mirija.
11
Zakonom je, meutim, bilo tano odreeno
ta se ima smatrati mulk-posjedom (kua i okunica povrine 0,5
dunuma, s tim to je austrougarska vlast mulkom smatrala i posjed
oko kue povrine do 1 dunuma), ali se postavljalo pitanje da li se i
kue i zemljite na kojem se te kue nalaze u okviru kmetskoga selita
imaju smatrati mulkom ili erazi-mirijom. Ovo pitanje postavljeno je
u okviru muslimanskog autonomnog pokreta, kada su se begovi alili
zbog toga to se ti posjedi upisuju kao erazi-mirija, a ne kao mulk,
traei da se gruntovnica ispravi u smislu da se takvo to ima smatrati
mulk-posjedima. Ve na prvim pregovorima sa Vladom 1901. vladin
savjetnik i strunjak za ovu oblast dr. Ivan arnovski smatrao je da
se zemljite oko kue u okviru kmetskoga selita ne moe smatrati
mulkom, jer bi u tom sluaju nastalo puno sitnih mulk-estica unutar
posjeda. Kmetske kue pravljene su u svrhu prebivanja kmeta, nisu to
stalne kue i vrste ve ponajvie napravljene kako je poznato od drva
i slabog materijala, i stoga su tako loe, poto nisu na vlastitoj zemlji
kmeta sagraene. Mi vidimo u praktinom ivotu, da se ovakove kue
lako mogu na nekoliko sati daleko prenijeti, kolcem na ramenima. To
iziskuje poljodjelstvo. Vie puta kmet na jedno mjesto naie, kojemu
ne odgovara onda prenese kuu.
12
Zato se kmetovske kue i okunice
10
. Truhelka: Nekoliko misli, str. 19.
11
Stenografski izvjetaji o sjednicama bosanskohercegovakog Sabora god.
1910./11. I zasjedanje, svezak III, Sarajevo 1911., LXXXVI sjednica, drana 4.
aprila 1911., str. 1964.
12
Zapisnik XX sjednice pregovora Vlade i Muslimanskog autonomnog pokreta,
16. 3. 1901.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
113
ne mogu smatrati mulkom, osim u sluajevima ako postoji mulkovna
tapija, nego samo erazi-mirijom, dr. arnovski objanjavao je na
slijedei nain: Mi imademo velikih posjednika u Bosni. itava sela
spadaju kadkad kojemu spahiji, begu ili agi. itav takav posjed, koji
je erazi-mirija posjed, sastoji se vie puta iz jednog velikog komada
zemlje tako, da nije nikako izmijean sa zemljitem drugog kojeg
posjednika. Na takovom posjedu imade i kmetovskih kua i vie puta
imade sluaj da cijelo selo od 200 kua jednomu begu pripada, ali te su
kue po itavom selu rastrcane. Te kue ne slue begu za stanovanje,
da bi se zbog toga uvrstile u mulk, nego u tim kuama kmet prebiva,
ali ne moe se kazati da on u njima stanuje. On se nalazi na tuem
zemljitu, danas je na ovom mjestu dok udovoljava svojoj dunosti, a
kada joj ne moe udovoljiti digne se pa ide dalje, u tome vidimo i uzrok
zato su te kue tako slabo graene (...). On ba prebiva u sred svoje
oranice. Tako vidimo, da na mnogim iucima kmetovske su kue
upravo u sredini jer tim zgodnije mogu zemlju obraditi.
13
Meutim, sutinsko pitanje za begove u vezi s njihovim zemljinim
posjedima nije toliko u pravnoj naravi zemljita, to je bilo via razina
pravnog teorijskog razmatranja, pogotovo s obzirom na injenicu da je
vremenom ta razlika u praktinoj provedbi slabila, koliko u upotrebnoj
naravi zemljita, to je izravno i konkretno utjecalo na njihov socijalni
status. Upotrebna narav zemljita precizno je utvrena u zemljinim
knjigama (gruntovne knjige), pa emo se stoga na ovome mjestu
pozabaviti problemom uvoenja gruntovnih knjiga, u kojima su
sadrani osnovni pokazatelji stanja begovskih zemljinih posjeda u
Bosni i Hercegovini austrougarskog razdoblja.
Kada je Austro-Ugarska zaposjela BiH 1878. stanje posjedovnih
odnosa u agraru novoj administraciji izgledalo je nejasnim. Nije
postojala tana evidencija vlasnitva nad zemljom jer u osmansko
doba to pitanje nije bilo temeljito uraeno.
14
Vlasnitvo nad zemljom
13
Zapisnik XX sjednice pregovora Vlade i Muslimanskog autonomnog pokreta,
16. 3. 1901.
14
Sredinom 19. stoljea svima, posebno stranim diplomatima u Bosni, bilo je
jasno da se odnosi izmeu begova i kmetova ne mogu rijeiti dokle god u
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
114
dokazivalo se posjedovanjem tapije, ali u tapijama granice posjeda,
pa time ni tana povrina, nisu bili precizno odreeni. Stoga je pred
novom upravom prvi zadatak bio tano evidentiranje posjeda. Prvi
projekt za izradu katastra,
15
kao preduvjeta pravnoga reguliranja
vlasnikih odnosa nad zemljom, zagubio se u krilu Bosanske komisije
u Beu, a zemaljski poglavar vojvoda Wrttenberg u januaru 1879.
ponovio je svoj raniji prijedlog da se privremeno do provedbe
agrarne reforme pristupi barem tonoj evidenciji posjedovnog stanja
i odnosa, to bi imale izvriti vojne vlasti, a da se uporedo donesu i
one odluke koje bi bile potrebne za hitno rjeenje agrarnog pitanja.
16

U tom smislu preduzete su mjere na premjeravanju zemljita i
sastavljanju katastra. Katastarsko premjeravanje zemljita poelo je
15. avgusta 1880. i obavljalo se pod vrhovnom upravom Zajednikog
ministarstva nansija, dok je ratno ministarstvo ovaj posao pomagalo
angairanjem svojih asnika i doasnika te vojnih trupa kada je bilo
potrebno. Premjeravanje je zavreno krajem 1884., a rezultat je bio da
je izmjereno 2.845.057 parcela sa 51.158.686,2 dunuma.
17
Nakon toga
uveden je sistem gruntovnikih knjiga kakav je postojao u Austriji i
Ugarskoj. Prilikom sastavljanja gruntovnice primjenjivao se princip
prema kojem se u posjedovnici izriito napominje pravna narav
zemljita (mirija ili mulk), a kmetsko pravo ne unosi se u teretovnicu
kao kakav teret, nego se ime kmeta jednostavno ubiljei u gruntovnom
Bosni ne bude rijeeno pravo vlasnitva, dok ne bude povuena otra i stvarna
granica u teritorijalnim odnosima izmeu fiska, stvarnog, odnosno tobonjeg
posjednika zemlje, zatim utvreno uivanje svakog posjeda, pa dok se ne
ustroji pravi registar prema kojem e se moi rjeavati eventualni sporovi,
dakle dok se ne uspostavi potpun i konaan katastar ovog zemljita. (Galib
ljivo: Bosna i Hercegovina 1854-1860, Landshut 1998., str. 304).
15
Katastar po svojoj namjeni i svrsi ima da pokazuje, ko pojedine nekretnine
dri u posjedu i ko je duan da za njih plaa porez, a zemljine knjige opet da
pokau ko je vlasnik pojedinih nekretnina i ko ih moe prodati. (D. Hamid H.
Efendi: Nasljedno pravo i zemljine knjige u Bosni i Hercegovini. Novi behar,
God. X, br. 23-24, Sarajevo 15. 6. 1937., str. 318.
16
Prilozi, str. 142.
17
Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., str. 440-443.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
115
listu. Kao gruntovna jedinica uzeto je selite, iuk, i to bez obzira na
to, da li ovo selite stoji pod kmetskim pravom, ili je slobodni posjed
gospodara zemlje (begluk), ili je pak selite slobodnoga seljaka. U
posjedovnici oznaene su zatim pojedine estice selita po svojim
katastralnim brojevima uz oznaku vrste, dakle: oranica, livada,
vonjak, kuite itd, a unesena su i u mjestu njihova uobiajena imena.
Kod kmetovskoga selita unesen je naravno gospodar zemljita kao
vlasnik.
18
Ime vlasnika unoeno je u vlastovnicu: Vlastnici imadu se
upisati ne samo njihovim prezimenom i imenom, nego treba dodati i
pobliu oznaku, kao: stale, zvanje, porijeklo i t.d., da se ne zamijeni sa
osobom istog ili slinog imena.
19
Zakonom je predvieno (57 Gruntovnikog zakona) stvaranje
alfabetskog imenika posjednika (obrazac X) u kojem bi se potpuno
navodilo ime i prezime posjednika, kuni broj i prebivalite te broj
gruntovnog uloka. Taj imenik valja tvrdo i trajno uvezati i na iste
udariti potrebne natpise.
20
Tako sastavljene gruntovnice, sa svim
raspravnim spisima, predaju se kotarskim uredima kao nadlenim
gruntovnim oblastima.
Osnivanje gruntovnica na terenu bilo je u nadlenosti posebne
komisije. lanovi komisije bili su sudski inovnici i geometri. Poto
se izrokom pozovu svi vlasnici zemljita, da donesu svoje naslove
vlasnitva (tapije), polazi povjerenstvo od opine do opine, obilazi
pojedine estice, sasluava svjedoke, starije ljude, mjesne starjeine
i td, i sastavlja pojedine gruntovne listove.
21
U Gruntovnikom
zakonu tano je odreeno koji je zadatak gruntovnikih komisija
na terenu. Povjerenik za sastavljanje gruntovnikih uloaka treba
kod mjestnih izvida prije svega da ustanovi () pregledajui tapije
18
Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., str. 486. U 50 Gruntovnikog
zakona odreeno je da se u posjedovnicu kod kmetovskih selita valja upisati
oznaku kao kmetovsko selite i ime kmetovske porodice. Sammlung 1886-
Zbornik 1886. 50 Gruntovnikog zakona, str. 76.
19
Sammlung 1886-Zbornik 1886. 22 Gruntovnikog zakona, str. 65.
20
Sammlung 1886-Zbornik 1886. 57 Gruntovnikog zakona, str. 80.
21
Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., str. 486.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
116
i ine posjedovne isprave, zatim presluavajui uestnike i ispitujui
meae, vlastnika svake pojedine nekretnine i da stalno uglavi
faktini posjed, te poljedak toga ubiljei u osnutcima.
22
Ako se
pojave sluajevi da je pravo vlasnitva sporno, kao vlasnik se upisuje
onaj za koga je utvreno da je u faktinom posjedu, dok se oni koji
to pravo osporavaju, upuuju da to pravo dokau na sudu.
23
O ovim
se izvidima sastavlja zapisnik koji potpisuju svi lanovi povjerenstva
i zainteresirane stranke: Ako onaj koji dri nekretninu navede, da
je ista kmetovsko selite ili dio takvoga, a vlastnik to porie, valja
istu, ako se stranke ne sporazumiju, upisati kao kmetovsko selite,
dotino kao dio istog, a onoga koji ga dri, uputiti da svoj zahtjev
zatrai kod nadlene upravne oblasti i da se u roku odreenom u 60
iskae kod gruntovnike oblasti, da je to uinio tim sigurnije, jer e se
inae na zahtjev vlastnika brisati upis kao kmetovskog selita, odnosno
otpisati od kmetovskoga selita nekretnina, upisana kao dio istoga.
24

U posebnom Naputku za provedenje gruntovnikog zakona za BiH,
odobrenom 13. septembra 1884., predvieno je da se u sluajevima
gdje bude povodom sastavljanja gruntovnice trebalo rijeiti izmeu
vlastnika i kmeta preporno pitanje, da li su zemljita, to ih ovaj potonji
upravo obrauje ba pod kmetom, t.j. da li sainjavaju kmetovsko
selite, ili da li takvom spadaju, organizira rasprava, pri emu treba
voditi rauna o veliini kmetovskog selita i upozoriti one koji tvrde da
je to kmetovsko selite na posljedice predviene u Saferskoj naredbi u
sluaju neobraivanja kmetovskog selita.
25
22
Sammlung 1886-Zbornik 1886. 36 Gruntovnikog zakona, str. 71.
23
Ako se uestnici u pogledu nastalog prepora sporazumiju, valja upis prema
tome obaviti, a u protivnom sluaju upisati za vlastnika onoga, za koga je
izvidima uglavljeno, da je u faktinom posjedu, a dotinog potraioca uputiti,
da svoje pravo potrai parninim putem u roku odreenom u 60 i iskae kod
gruntovnike oblasti, da je parnicu potegao. Sammlung 1886-Zbornik 1886.
39 Gruntovnikog zakona, str. 72.
24
Sammlung 1886-Zbornik 1886. 41 Gruntovnikog zakona, str. 72.
25
Sammlung 1886-Zbornik 1886. str. 141-142 (Naputak za provedenje gruntov-
nikog zakona za Bosnu i Hercegovinu).
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
117
Zakonom je bilo odreeno i to da im budu gruntovniki
uloci za koju opinu dogotovljeni, treba povjerenik za sastavljanje
gruntovnikih uloaka da uloke i raspravne spise javno izloi
teajem trideset dana na sjeditu kotarskog ureda, da ih svako
uzmogne pregledati i da uzmogne prigovoriti krivim unosima, ako ih
moda bude. Prigovori se mogu predati kod kotarskog ureda ili kod
povjerenika za sastavljanje gruntovnikih uloaka. U sluaju prigovora
obavljaju se izvidi, utvruje injenino stanje i nakon toga ovjeravaju
se gruntovniki uloci i slau u glavne knjige. Nakon ovako sastavljene
gruntovnice opet je predvieno ( 60) da svi oni koji smatraju da su
njihova vlasnika prava oteena mogu sastaviti prigovor u roku od tri
mjeseca: Ako se izvidima pokae da je prigovor utemeljen (ako je u
pitanju slovna greka i drugo to ne dira u prava uknjienih vlasnika)
odmah se vre potrebne ispravke, a ako se prigovorima dira u prava
uknjienih vlasnika tada se podnosilac prigovora upuuje na sud.
Sastavljanje gruntovnica u poetku je osobito kod aga pobudilo
veliko nepovjerenje, te su se mnogi ustruavali predati svoje tapije
gruntovnom povjerenstvu, ali se je odmah prvih godina opstanka
udomailo, te je to sada uredba ije probitke stanovnitvo, a osobito
age, u svakom pogledu shvaaju i njom se slue.
26
Provedba gruntovnice odvijala se od 1886. do 1909., kada je taj
posao zavren. Trokovi su iznosili 3.387.000 Kruna.
27
Okrug Kotar Godina
uspostave
gruntovnice
Banjaluka Banjaluka grad 1886
Banjaluka Banjaluka
seoski kotar
1886
Banjaluka Bosanska Dubica 1888
26
Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. Izdalo c. i kr. Zajedniko
ministarstvo finansija. Zagreb 1906, str. 486.
27
Bericht ber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1908, S. 248.
Okrug Kotar Godina
uspostave
gruntovnice
Banjaluka Bosanska
Gradika
1887
Banjaluka Bosanski Novi 1895
Banjaluka Kotor Varo 1891
Banjaluka Prijedor 1887
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
118
Okrug Kotar Godina
uspostave
gruntovnice
Banjaluka Prnjavor 1885
Banjaluka Teanj 1885
Banjaluka Derventa 1887
Biha Biha 1889
Biha Bosanska Krupa 1890
Biha Bosanski
Petrovac
1897
Biha Cazin 1888
Biha Klju 1897
Biha Sanski Most 1889
Donja Tuzla Bijeljina 1889
Donja Tuzla Brko 1889
Donja Tuzla Graanica 1892
Donja Tuzla Gradaac 1888
Donja Tuzla Kladanj 1899
Donja Tuzla Maglaj 1891
Donja Tuzla Srebrenica 1895
Donja Tuzla Tuzla gradski
kotar
1890
Donja Tuzla Tuzla seoski
kotar
1890
Donja Tuzla Vlasenica 1897
Donja Tuzla Zvornik 1893
Mostar Bilea 1909
Mostar Gacko 1909
Mostar Konjic 1892
Mostar Ljubinje 1909
Mostar Ljubuki 1888
Okrug Kotar Godina
uspostave
gruntovnice
Mostar Mostar gradski
kotar
1891
Mostar Mostar seoski
kotar
1891
Mostar Nevesinje 1898
Mostar Stolac 1898
Mostar Trebinje 1909
Sarajevo ajnie 1905
Sarajevo Foa 1907
Sarajevo Fojnica 1902
Sarajevo Rogatica 1901
Sarajevo Sarajevo
gradski kotar
1890
Sarajevo Sarajevo seoski
srez
1887
Sarajevo Viegrad 1900
Sarajevo Visoko 1895
Travnik Bugojno 1894
Travnik Glamo 1900
Travnik Jajce 1899
Travnik Livno 1894
Travnik Prozor 1904
Travnik Travnik 1893
Travnik Varcar Vakuf 1899
Travnik Zenica 1892
Travnik epe 1893
Travnik upanjac 1895
Tabela: Vrijeme uspostavljanja gruntovnih knjiga po pojedinim kotarevima
Osnovna vanost gruntovnih knjiga u pogledu pitanja begovskih
zemljinih posjeda sastoji se u tome to je beg upisan u gruntovnici
kao vlasnik zemlje, ali ga kao vlasnika prijei kmetovski odnoaj, da
raspolae sa zemljom, kako bi on htio, da je obradi onako, kako e
mu se najbolje isplatiti, u ope da raspolae sa zemljom kao jedini
i neposredni gospodar. I ta ga injenica nagoni da sve vie poinje
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
119
hladiti od kmetovske zemlje.
28
Premda je beg u gruntovnicu upisan
kao vlasnik, ipak je i kmetsko selite postalo predmet gruntovnog
upisa, posebna jedinica privrednog i pravnog karaktera, to dotle nije
bilo, jer se selite ranije nije shvaalo kao nepromjenjiv i jednostrano
neraskidiv sklop parcela (potcrtao H.K.). Sastavljanjem gruntovnih
knjiga tono je ustanovljeno vlasnitvo svake parcele i tom su prilikom
kmetovi uz gotovo redovito manjkavi interes aga prijavili kao
sastavni dio svog kmetovskog selita sve to nije bilo begluk ili agino
zemljite dato samo u obini zakup. Kmet je shvatio, za razliku od
aga, vanost te gruntovne operacije za osiguranje svog selita te zbog
nezainteresiranosti age prijavio kao dio svog selita ak i parcele koje
nikada dotle nije uivao ili koristio se njima kao dijelom svoga selita.
To je jedan od razloga da se u gruntovnim knjigama pojavljuju selita
veliine do 50 ha, dok drugi razlog lei u tome to je u ekstenzivnoj
privredi uope bio potreban vei zemljini kompleks pa selite u
pogledu veliine prema gore (uostalom i prema dolje) ne poznaje
granice.
29

Gruntovnica je, ipak, priznala pravo vlasnitva, ali je Adalbert pl.
Shek, odjelni predstojnik, tvrdio kako taj pojam vlasnitva koji se
upotrebljava u gruntovnici nije vlasnitvo u smislu dominiuma, jer
pravna narav zemljita ostaje nedirnuta: Kad se govori o miriji, i kad
pravna narav zemljita ostaje netaknuta, i kad se kae vlasnitvo, to
moe biti samo mirijsko vlasnitvo, to je ono vlasnitvo, ukoliko ga
daje ramazanski zakon, a nikako vlasnitvo u punom opsegu, kao to
se obino uzima svojina. Kakva bi to nesretna svojina bila, kad drava
ima prava, ako ja ne obraujem jednu zemlju tri godine, da je uzme
sebi natrag?! Je li to onda svojina?! Je li to vlasnitvo u smislu rimskog
ili austrijskog prava?! O tome ne moe biti govora!
30
28
Hamid Svrzo: Agrarno pitanje. Pregled. List za nauku i socijalni ivot. God. I,
br. 6, Sarajevo 15. novembar 1910., str. 412.
29
Prilozi, str. 146.
30
Stenografski izvjetaji o sjednicama i prilozima bosansko-hercegovakog Sabora
god. 1910./11. I zasjedanje, svezak III, od LIV. do XCII. sjednice, str. 804.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
120
Nakon to je provedbom gruntovnica tano utvreno vlasnitvo i
povrina svake zemljine parcele, izgledalo je da je time rijeen problem
evidentiranja posjeda i njihova pojmovnog odreenja (erazi-mirija,
selita, begluk i sl.). Meutim, kasnije su se i begovi i kmetovi alili
na stanje evidentirano u gruntovnim knjigama. Ponekad su i begovi
i kmetovi zajedniki osporavali to stanje, i to onda kad su posjedi
u gruntovnim knjigama evidentirani kao erarni. Jednom prilikom
navodili su primjer kad je uspostavljanjem gruntovnica mnogo (je)
zemlje upisano u carevinu pokraj rijeke Save, iako su se ovdanji
seljani tome protivili a poto tu jo imade i vlastite otkupljene zemlje.
Geometar ih je tjeio rijeima: Pa opet e vaa krava pasti zato da
otimate begovima zemlju. Kasnije je, meutim, pola ove erarne zemlje
podijeljeno kolonistima, a druga polovina ostala je erarna pod umom.
Radi se o naseljima Brodac, Svinjarevac i Batkovi.
31
Slinih sluajeva
upisivanja u gruntovne knjige privatnog zemljita kao erarnog bilo je,
prema tvrdnjama begova, na svim stranama. Godine 1908. Beir-beg
Kapetanovi tvrdio je kako je oko 40.000 dunuma zemlje u Pounu,
selo Brinik (u predjelu planine Grabovice), jo od sredine 18. stoljea
bilo u vlasnitvu vitinskih begova Kapetanovia, jer je jedan pripadnik
te porodice kupio to zemljite od nekog Mostarca i tu naselio svoje
kmetove, dao im livade i panjake. Meutim, prilikom sastavljanja
gruntovnice sve to zemljite upisano je kao erarno, a ne kao vlasnitvo
begova Kapetanovia, i to stoga to su njihovi kmetovi izjavili da to
nije begovo (reklo im se da kau da to nije begovsko, pa e se podijeliti
meu seljane, kako su kasnije tvrdili sami kmetovi).
32
Grof Todor Batthyany u oktobru 1907. u budimpetanskom listu
Magyarorszg objavio je nekoliko lanaka o prilikama u Bosni i
Hercegovini. U tekstovima je navodio bonjake optube da je vlast
31
Srpska rije, br. 112, 3. (16.) 8. 1905.
32
Zapisnici sa pregovora 1908. godine. Beir-beg veli da se radi o Dervi-pai
Kapetanoviu, kojeg je 1764. zarobio general Laudon. Meutim, prema
genealokom stablu to ga je Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak napravio
krajem 19. stoljea, u vrijeme kada su navodno kupljeni ti posjedi (sredina 18.
stoljea) ivio je h. Mehmed-paa Kapetanovi, a ne Dervi-paa.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
121
prilikom sastavljanja gruntovnice njihovu privatnu imovinu pretvarala
u dravnu, a njima ostavila samo pravo slunosti.
33
Begovi su se i
kasnije u Saboru alili kako je austrougarska uprava im je dola
tisue i tisue dunuma, ispaa i zemljita, koja su pripadala vlasnicima,
sebi prisvojila i na dravni ih erar kao svoje upisala.
34

Nije bilo primjedbi samo na evidentiranje posjeda kao erarnog
vlasnitva, nego su se i begovi i kmetovi meusobno optuivali oko
evidentiranja posjeda kao begluka, odnosno kmetskog selita. Begovi
su se alili kako su znatni kompleksi beglukog zemljita upisivani
kao kmetovska selita, a onima koji tu zgodnu priliku propustie,
trebalo je kanje zemljogospodara sudbeno primorati, da im prizna
pravo kmetstva i ako je samo imao svjedoka (u takovim prilikama
imadu seljaci svjedoka koliko god hoe!), da je dotinu zemlju ve
odavno obraivao, uspjeh je siguran mora mu vlasnik priznati pravo
kmetstva. Tako nije nita moglo smetati jednom Mati koji se je prije
okupacije iz tuine doselio u Bosnu, te koji je uzeo u najam zemlju
jednoga age, da prilikom popisa gruntovnice izjavi, da on dotinu
zemlju obrauje jo od sveopeg potopa, jer je siguran, da e mu drugi
to posvjedoiti i time je stvar gotova. Da bi potvrdio takve tvrdnje
list Musavat naveo je primjer Jovana Antelja iz sela Vrapii, koji je
obraivao zemljite Mujage Muslibegovia iz Mostara u Gornjim
zemljama (katastarska opina Zimlje) i prilikom provedbe gruntovnice
izjavio je da je to zemljite begluk Mujage Muslibegovia, a da ga on
samo obrauje. Kasnije je Antelj traio da mu se prizna kmetopravo
na taj posjed, to je Zemaljska vlada i uinila jer je, navodno, prilikom
sastavljanja gruntovnice privolio (je) Jovan Antelj, bez znanja i privole
ostalih zadrugara (mlaa braa Jovanova), da se predmetni iuk kao
begluk u gruntovnici upie, premda se, zakljuuje Musavat, oigledno
radilo o otimanju beglukih zemalja.
35
Mehmed-beg Bievi, koji je
33
Srpska rije, br. 231, 24. 10. (6. 11) 1907.
34
Stenografski izvjetaji o sjednicama bosanskohercegovakog Sabora god.
1910./11. I zasjedanje, svezak II, Sarajevo 1911, XXVII sjednica, drana 28.
oktobra (10. novembra) 1910., str. 73.
35
Musavat, br. 6, 16. 2. 1909., str 2.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
122
ivio u Travniku, isticao je da je u Grmui od pamtivijeka imao
begluke zemlje, ali su je kmeti u vrijeme moje malodobnosti ()
povodom sastavljanja gruntovnice pod svoje kmetsko pravo poklopili.
Kad sam ja lani na istoj zemlji htio da namjestim ardak, nije mi kmet
ni jedan dao, da ja na svojoj vlastitoj zemlji sklopim zgradu, nego sam
morao kmetu, to sam na njegovoj iukoj zemlji namjestio ardak,
treinu u vrijednosti od 80 fr. pokloniti, sve dotlen, dok moj ardak
opstoji.
36
S druge strane, bilo je prigovora da je puno kmetskih selita
evidentirano kao begluk. Ove tube dolazile su uglavnom od strane
Srba, i u to doba njihovih organiziranih djelovanja u cilju postizanja
prava vlasnitva nad zemljom. Nakon to bi se utvrdilo kako su pojedini
posjedi u gruntovnim knjigama zavoeni kao begluci, a ne kao kmetska
selita, oni su poeli tvrditi da je to uraeno mimo znanja kmetova,
koji su, navodno, imali kmetsko pravo nad tim posjedima. Najee se
isticalo kako su begovi varali seljake prilikom sastavljanja gruntovnice,
pa su se kmetska selita upisivala kao begluk. Deva Bijeli iz Kulen
Vakufa 1910. alila se Saboru kako je kod sastavljanja gruntovnice
spahija Mehmed ef. Omi njezina pok. mua Pericu napojio, te ga
pijana i luda, jer mu bijae 87 godina, za kmetovsko pravo prevario
i zemlju pod begluk upisao i nakon sedam godina iza smrti udovicu
stjerao.
37
S druge strane, u literaturi je postojalo i uvjerenje kako je
prilikom sastavljanja gruntovnih knjiga kmet bio zainteresiraniji od
bega, pa je puno posjeda upisivano kao kmetska selita. Posljedica
takvog uvjerenja jeste teza kako je i stanje ubiljeeno u gruntovnim
knjigama pokazivalo da je veina zemljita imala karakter kmetskog
selita, dok je begluk po pravilu, bio neznatan, koje polje, ljivik ili
jo u najveoj mjeri umski kompleks, begluka uma.
38
Zbog
toga su begovi i age nastojali dobiti barem dio iuke zemlje u svoje
36
Bonjak, br. 10, 9. 3. 1893., str. 2.
37
Stenografski izvjetaji o sjednicama bosanskohercegovakog Sabora god.
1910./11. I zasjedanje, svezak II, Sarajevo 1911., XXVII sjednica, drana 28.
oktobra (10. novembra) 1910., str. 79.
38
Prilozi, str. 151-152.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
123
ruke, kako bi ga na krai rok dali u najam pridr i time vie zaradili.
esto su kmetovi pristajali ustupiti dio iuka begovima, no to je
privremeno koritenje od strane age i ne stvara njegovo pravo na taj
dio iuka, osim u kotaru Stolac, gdje nakon desetgodinjeg uivanja
takva zemlja prelazi u agino vlasnitvo. Sve u svemu, vei zemljini
kompleksi nisu na ovaj nain izuzeti iz iuke zemlje i postali
slobodno raspoloivi; kmetovsko se selite odrvalo pritisku aga da ga
umanji ili, ak, pretvori u najamnu zemlju.
39

Ovakva teorija problematina je najprije zbog injenice da se
ne temelji na egzaktnim pokazateljima o tome koliko je zemlje
zaista bilo u gruntovnim knjigama ubiljeeno kao kmetska selita,
a koliko kao slobodni begovski posjedi. Prema jednom pregledu
sastavljenom 1911. godine vidi se da je ukupna povrina slobodnih
posjeda (begluka) iznosila 4.861.474,471 dunum, to je u odnosu na
51.199.000 dunuma, koliko je iznosila povrina Bosne i Hercegovine,
predstavljalo oko 9,5% ukupne teritorije.
40
Podaci o razvoju slobodnog
posjeda (begluka) kod nekih begovskih porodica u austrougarsko
doba (Gradaevii, Salihbegovii, Dinii, Kulenovii, Filipovii,
Fadilpaii, engii i nekih drugih) pokazuju da su ti posjedi bili
znatni, te da su se uveavali i na raun kmetskoga selita (iuka), ali
u neznatnoj mjeri. Istraivanja razvoja begluka kod nekih begovskih
porodica pokazala su da je krajem 1918. veina begluke zemlje kao
takva upisana u gruntovnim knjigama prilikom njihovog sastavljanja.
Uveavanje begluka u doba austrougarske vladavine odvijalo se
najee zamjenom ranijih beglukih parcela sa kmetskim selitima,
ili su se kmetovi, uz odreenu novanu nadoknadu, odricali kmetskog
prava na pojedinim dijelovima selita koja su dobivala status begluka.
41

Meutim, injenica da se begluk znatnije ne uveava na raun iuka
ne dokazuje da begovi nisu uspijevali naruiti njegovu kompaktnost,
39
Prilozi, str. 164.
40
ABiH, ZMF, opa graa, 2427/1911., Summarausweiss des frei- und
Beglukbesitzes ber 200 Dunum. (U ovu povrinu uraunati su ne samo begluci
muslimanskih begova i aga, nego i slobodni posjedi svih zemljoposjednika.)
41
Vidi analize zemljinih posjeda po pojedinim porodicama u ovom radu.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
124
nego je to posljedica nezainteresiranosti begova, upravo zbog znat-
nih kompleksa begluka i dostatnoga haka sa selita (iuka), da se
upuste u borbu sa kmetovima i njihovim poimanjem vlasnitva nad
iucima, koji su, inae, bili preovlaujua vrsta posjeda, ali su i
begluci zauzimali znatne komplekse. ak je i srpska tampa, zalaui
se za obligatni nain otkupa, pisala kako danas znatna mnoina
begova imade velike komplekse begluka (potcrtao H.K.). Neka se na
tim beglucima uredi intenzivno gazdovanje mjesto ekstenzivnog, koje
je danas, pa e nositi mnogo veu korist nego itluci. To je bezima
mogue samo obaveznim otkupom, jer e dobiti potrebni kapital za
investicije.
42
Samo je, npr., Mahmut-beg Alajbegovi, zvani Grbavac,
iz Zvornika u vie sela oko grada imao 10.000 dunuma begluka, i uz
to jo puno kmetova.
43
H. Mahmud-beg Dini je, prema podacima
koje je naveo erif Arnautovi u jednoj molbi upuenoj 21. novembra
1912. Zajednikom ministarstvu nansija, prodao selo Gaticu (oko
4.000 dunuma begluka) svojim kmetovima sve za 20 K na dunum.
44

Ragib-beg Dini, koji je nesporno bio najbogatiji beg u Bosni krajem
19. i poetkom 20. stoljea, raspolagao je 1918. sa 29.201,024 dunuma
begluka u kotarevima Bosanska Dubica (Drakseni, Demirovac i
Gradina Donja) i Bosanska Gradika (Turjak).
45
ulaga-beg Bagdadi
u Dubici Donjoj imao je begluk povrine preko 5.000 dunuma u
komadu, koji su njegovi sinovi Rifat-beg i Sejfudin-beg Bagdadi
prodali 1909. dr. Jovanu Petroviu iz Subotice. Srpski seljaci kasnije
su tvrdili kako je taj posjed nekada bio pod kmetskim pravom, a sve
ove kmetovske odnoaje ponitio je tadanji vlasnik na beg ulaga
time da je iuke pobegluio na sve mogue naine, a nas seljake je
potisnuo na zemljite uz obalu Save i Bosne koje su svake godine
42
Srpska rije, br. 239, 2. (15.) 11. 1910.
43
Musavat, br. 24, 13. 7. 1909., str. 3. Godine 1918. nasljednici Mahmud-bega
Alajbegovia Grbavca (koji je umro 1910.) imali su svega 29 kmetskih selita.
Mogue je da su oni veinu selita nakon Mahmud-begove smrti prodali.
44
ABiH, ZMF, opa graa, 94/1913.
45
ABiH, KBUDB, Evidencija, Kl. br. 507.
46
ABiH, AGD, br. 28537/21.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
125
redovno pod vodom.
46
Seljaci su se nakon Prvog svjetskog rata alili
protiv tog da begluci ostanu u vlasnitvu begova, istiui kako se radi
o velikim kompleksima. Da su u pitanju bili mali i neznatni kompleksi,
seljaci se sigurno ne bi bunili protiv tog da oni ostanu u vlasnitvu
begova! Seljaci su navodili primjer Brusnice i Dervente, gdje je bilo
4.000 dunuma kmetovske prema 5.000 dunuma begluke zemlje.
U Donjem Klakaru bilo je 4.000 kmetovske prema 3.000 dunuma
begluke zemlje. U Obudovcu, kotar Brko, bilo je 3.000 dunuma
kmetovske zemlje i 8.000 dunuma begluke zemlje. U Obudovcu
begluk je pripao etvorici vlasnika, a stajalo je na njima oko 200
kua begluara.
47
U Poljavnicama, kotar Bosanski Novi, bilo je 9.000
dunuma begluka, u Sjenicama, kotar Gradaac, bilo je 5.000 dunuma
begluka.
48
Uvjerenje kako su begluci mali kompleksi zemljita ulo je u
literaturu zbog identikacije mulk-posjeda iz osmanskog razdoblja
sa beglukom kao kategorijom pod kojom se u doba austrougarske
vladavine u Bosni moe razumijevati jedino onaj kompleks begovskih
posjeda na kojima kmetovi nisu imali tzv. kmetsko pravo. Budui
da ova identikacija nema nikakvo utemeljenje, mora se zakljuiti
kako su i svi zakljuci zasnovani na takvoj pretpostavci posve krivi.
Bez obzira to je austrougarska uprava de iure priznala osmansko
agrarno zakonodavstvo, ipak se u stvarnom ivotu odvijaju procesi
koji su tu naslijeenu pravnu regulativu u izvjesnoj mjeri mijenjali.
Meu novinama koje je uvela nova vlast posebno je vano to da se
svojstvo one zemlje, na kojoj je nastanjen kmet, izrijeno zabiljei u
gruntovnici kao kmetovska zemlja.
49
U osmansko doba nisu postojale pravne kategorije begluk i kmetsko
selite, nego su u procesu iuenja i razgradnje klasinog osmanskog
47
ABiH, AGD, br. 109/20. U Obudovcu su begluke imali: Husni-beg Salihbegovi
iz Brkog, Ahmet-beg Gradaevi (Osmanbegovi) iz Gradaca, Rifat-beg
Rifatbegovi (Gradaevi) iz Bijeljine. Oni su tu imali ukupno 6.057,762
dunuma. Nisam mogao utvrditi ime etvrtog bega.
48
ABiH, AGD, br. 109/20.
49
Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., str. 49.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
126
timarsko-spahijskog sistema iuci izrasli kao preovlaujua vrsta
posjeda, i to vie vrsta iuka. Prema hronici Salih-ef. Hadihuseinovi-
a Muvekkita iz sredine 19. stoljea, postojale su etiri vrste iuka: 1.
iuci na kojima je sve pripadalo iuk-sahibiji, koji je sam ili uz pomo
najamne snage obraivao iuk; 2. iuci na kojima je sve pripadalo
iuk-sahibiji, ali iuk obrauje ifija; 3. iuci na kojima je zemlja
pripadala iuk-sahibiji, a alat i volovi za obradu pripadali su ifiji,
koji obrauje iuk; 4. iuci slini prethodnoj vrsti, samo to nije bilo
odreeno iji su volovi i sjeme za obradu. U okviru ovih posljednjih
iuka postojale su dvije vrste zemljita: ifijsko i begluko zemljite:
Svaki ifija ima zaseban svoj komad zemlje uz koji nema ni komad
begluka, jer je sav begluk itluk-sahibija rezervisao za sebe.
50
Begluk,
kao kategorija zemljita, u doba austrougarske vladavine oigledno
je izrastao iz jedne vrste iuka iz osmanskog doba, i to onih iuka
na kojima je bila praksa estog mijenjanja ifija. Etnolog Milenko
Filipovi utvrdio je kako su se na prostoru Trebave (izmeu Doboja,
Graanice, Gradaca i Modrie) esto smjenjivale ifije na jednom
iuku. On veli kako su na prostoru Trebave gotovo svi Srbi seljaci
bili kmetovi (ifije) muslimanskih aga i begova. Kmetovi su grupa
stanovnitva koja je bila vrlo pokretljiva: age i begovi su svakog asa
menjali svoje ifije i dovodili druge. A i sami kmetovi su se lako kretali
i odlazili od jednog age drugome. I same ifije su doprinosile mnogo
tome seljakanju na taj nain to su podmiivanjem itluk-sahibija
uspevali da oteraju dotadanje ifije, a mesto njih da bude uzet onaj
koji je dao neto. Bilo je, kau, dovoljno odneti begu ovna ili jungu
masla pa da on onda dadne najbolju zemlju, iuk. Mnogi su u daljoj
starini naputali itluk i seljakali se da bi izbegavali podvrgavanje
50
Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit: Povijest Bosne, 2, Sarajevo 1999.
(dalje: Povijest Bosne), str.1025-1026; Vojislav Bogievi: Stanje raje u Bosni
i Hercegovini pred ustanak 1875.-1878. godine. Godinjak Istorijskog drutva
Bosne i Hercegovine, god. II, Sarajevo 1950. (dalje: Stanje raje), str. 146; Avdo
Sueska: Evolucija u pravnom regulisanju iflukih odnosa u Bosanskom
ejaletu u XIX stoljeu. Zbornik radova povodom 75. godinjice ivota
akademika Envera Redia, Sarajevo 1990., str. 240.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
127
samovolji begova, koji su vrili ius primae noctis, o emu se i sada
mnogo kazuje.
51
Od sredine 19. stoljea (Saferske naredbe, 1859.)
kmetovi (ifije) bili su zakonom zatieni, a njihova sigurnost na
iuku je poveana,
52
no, ipak, iz onih iuka na kojima je i dalje bila
esta pokretljivost ifija iz raznoraznih razloga
53
izrasli su begluci koji
su kao takvi u austrougarsko doba biljeeni u gruntovnim knjigama.
Ova razlika izmeu begluka i kmetskoga selita, nastala je,
zapravo, tek iza 1878., jer nju ne poznaje nijedan osmanski agrarni
zakon, pa ni temeljni osmanski agrarni zakoni Ramazanski zakon
i Saferska naredba. Dok se u tim zakonima upotrebljavaju pojmovi
ifija i iuk (u prijevodima na njemaki jezik Pchter i Pachgut),
kmet i kmetsko selite postali su predmet gruntovnog upisa ime, je
de facto ozvanieno posebna kategorija iuka iuk optereen
pravom nazvanim kmetsko pravo.
54
U uvodnim objanjenjima za popis
stanovnitva 1910., a i pri ranijim popisima, kae se kako se u Bosni
51
Milenko S. Filipovi: Prilozi etnolokom poznavanju severoistone Bosne.
ANUBiH. Graa, knjiga XVI, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 12. (dalje:
M. S. Filipovi: Prilozi), Sarajevo 1969., str. 88.
52
Vasilj Popovi: Agrarno pitanje u Bosni i turski neredi za vreme reformnog
reima Abdul-Medida (1839.-1861.), Beograd 1949. (dalje: V. Popovi:
Agrarno pitanje), str. 279-285.
53
Razlog za veu pokretljivost ifija nalazi se i u tome to su esto sami begovi
naseljavali kmetove iz udaljenijih krajeva na svoje posjede. Neki hercegovaki
begovi koji su posjede imali u Semberiji naseljavali su stanovnike iz
Hercegovine na svoja imanja kao kmetove, jednako kao to su u neke krajeve
na prostoru Trebave naseljavali kao kmetove zarobljenike iz Srbije koje su
zarobili poetkom 19. stoljea u vrijeme vojnih okraja za vrijeme Prvog i
Drugog srpskog ustanka. (M. S. Filipovi: Prilozi, str. 89.)
54
Zvanina osmanska uprava nikad nije priznala pojam kmetski odnos, jer on
podrazumijeva kuluenje po nahoenju posjednika. To se vidjelo i u vrijeme
Tahir-pae 1848.-1850. godine, kada je po nalogu Porte zabranio angariju.
Pojmove kmet i kmetski odnos sa sobom donose srpski seljaci koji se od
poetka 19. stoljea naseljavaju na bonjaka imanja. (Ahmed S. Alii: Da
li je novija povijest Bosne u korelaciji sa osmanskim drutveno-politikim
sistemom, Istona Bosna i Sandak (Znanstveni skup), 23. maja 1994. Sarajevo
1996., str. 80.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
128
i Hercegovini razvio kroz vijekove posebni oblik seljakoga prava
na uivanje zemljita zemljoposjednika. Taj se oblik zove kmetsko
pravo.
55
Pri pripremama popisa 1910. namjeravalo se utvrditi koliko
kmetskih selita posjeduje svaki beg u itavoj zemlji, ali se u tome nije
uspjelo.
56
Hrvatski dnevnik pisao je kako je vlada uvodei neosnovan
i protuzakonit izraz kmet, kao oznaku naseljenih neslavenskih
rianskih teaka mustedira imala prikrivene politike motive
pripremajui tako put za rjeenje agrarnoga pitanja u korist
mustedira (kmetova). Hrvatski dnevnik pisao je kako agrarno
pitanje u Bosni i Hercegovini i agrarno pitanje u evropskim dravama
imaju drukiju historijsku i etiku podlogu: Poznato je, da je teak
u evropskim dravama bio protupravno lien svoga slobodnog,
neogranienog i batinjenog vlasnitva allodium i pretvoren u
leno velikih zaslunih plemia, feudum. Takav sluaj nije bio u Bosni,
gdje se hrianskim seljacima nije nita otelo, oni nisu imali ovdje u
Bosni nikakvog slobodnog nekretnog imetka, allodija, nisu bespravno
pretvoreni u feudum, nisu bili glebae adstricti. Oni su jednostavni
privatnopravniki zakupnici, stoje u zakupnikom odnoaju sa svojim
gospodarima, doli su u Bosnu i sjeli su na spahinsku zemlju na
temelju ugovora, imaju se tono drati svih propisa ugovora i zakona
od 14. safera 1276. Trebalo bi prisiliti ifije, da obnove zakupnike
ugovore sa svojim zemljegospodarima i ako bi koji ifija povrijedio
koju god ustanovu ugovora ili ustanovu 8. Saferskog zakona, imale
bi ga stignuti zakonite posljedice.
57

55
Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910. Sastavio
Statistiki odjel Zemaljske vlade. Sa preglednom kartom konfesija. Sarajevo
1912., str. LXXX.
56
Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910., str.
LXXXI.
57
Bonjak, br. 16, 23. aprila 1908. Prenosi se pisanje Hrvatskog dnevnika.
Ovakvo pisanje Hrvatskog dnevnika 1908. u korist begovskih interesa
predstavlja kontinuitet slinih napisa iz 1906. i ima svoju politiku pozadinu
u nastojanjima Stadlerove politike grupacije da, zaboravljajujui posve
na hrvatske kmetove, odvrati saradnju bonjakih begova sa srpskom
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
129
Nakon to je potcrtala razliku izmeu slobodnog beglukog
zemljita i kmetskog selita optereenog kmetskim pravom, austro-
ugarska uprava je uporno ila za tim da se slobodno begluko
zemljite muslimana pretvara u kmetovska selita. Dogaalo se da je
dosta bilo da jedan teak nekoliko godina, najmanje tri godine obrauje
begluku zemlju temeljem ugovora, kao privatno pravnog odnoaja,
ve je oblast uticala na teaka rianina, da tui spahiju muslimana na
priznanje kmetovskog prava. Neka se samo sastavi statistika, koliko
je novi kmetskih selita tako nastalo iz beglukih muslimana, pa e
horendni broj izii. Riani seljaci udarie u trgovake pekulacije sa
spahinskom zemljom, pola selita ostane tobo iz gospodarstvenih
razloga neobraeno i na tim zemljitima hrane svoja i tua goveda,
svoju pod skupe novce prodadu, za tuu uzmu kesim. Ele trguju sa
muslimanskom zemljom. Spahija musliman daj zemljarinu, daj paual,
a kmet rianin trguj sa tom zemljom i nedaj nikome nita. Tuiti
kmeta rianina na treinu, ve je crimen, ve ga rianska tampa
igoe kao krvopiju i krvoloka, prava svoja ne moe postignuti. Koliko
je riana kmeta tim postupkom danas postalo gazda, a spahija
musliman spao na niske grane.
58
Uprkos tome, gotovo sva literatura koja se bavila pitanjem
vlasnitva nad zemljom, oigledno zbog injenice da u osmansko doba
nije bio sasvim razdvojen begluk od iuka, bila je miljenja kako ni u
doba austrougarske vladavine ne postoji jasna kategorizacija posjeda
na begluke i iuke: Uostalom, pomanjkanje takve kategorizacije
zemljinog posjeda u BiH u dvije grupe otealo je svaku kombinaciju
koja bi se temeljila na ukidanju kmetovskih odnosa na bazi razdiobe
zemlje na dvije polovice: begluk i osloboeni iuk. Ono to je
prilikom ukidanja kmetstva provedeno na takvoj bazi u itavoj
ostaloj Evropi ovdje nije uspjelo ba iz gornjeg razloga.
59
Meutim,
graanskom politikom, jednako kao to je ih srpska graanska politika
pokuavala odvratiti od saradnje sa Hrvatima, stalno ukazujui na Stadlerov
prozelitizam. (Vidi: Mirjana Gross: Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od
1878. do 1914. Historijski zbornik. Godina XIX-XX, 1966.-1967., str. 24.)
58
Bonjak, br. 16, 23. aprila 1908. (Prenosi se pisanje Hrvatskog dnevnika.)
59
Prilozi, str. 152.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
130
u austrougarsko doba begluk i kmetsko selite sasvim su uobiajeni
termini, i tano se znalo ta se pod tim pojmovima podrazumijevalo.
U okviru slobodnog posjeda (begluka) moglo se nai zemljite koje je
mulk ili mirija, a jednako su tako mulk i mirija mogli biti i u okviru
kmetskog selita, s tim to je mulk bio neznatan. Mulk i erazi-mirija
samo su oznake za pravnu narav zemljita, dok su begluk i kmetsko
selite (iuk) oznake za upotrebnu narav zemljita.
60
Jugoslavenske
vlasti nakon Prvog svjetskog rata tvrdile su da su se begluci, kao
slobodni begovski posjedi u doba austrougarske vladavine u BiH, u
veini sluajeva razvili u velike posjede zato to su begovi raznim
mahinacijama spreili kmetsko pravo ili trajno obraivanje.
61
Dr.
Nikola Stojanovi tvrdio je kako su begluci nastali veim dijelom
bezdunim proganjanjem sa strane turskoga i nasilnim otimanjem
sa strane austrijskog reima. tititi begluk znai potpomagati begove,
koji su sluili Austriji.
62
Moda ova posljednja reenica najbolje
otkriva osnove na kojima je poslije Prvog svjetskog rata skrena snaga
i mo begova u Bosni i Hercegovini.
I u okviru begluka i u okviru kmetskih selita (iuka) mogle su
se nai sve vrste zemljita (oranice, livade, ume itd.). Begluk je bio
onaj posjed na kojem obraivai nisu imali kmetsko pravo, za razliku
od kmetskog selita, na kojem je to pravo postojalo.
63
To je biljeeno
60
Sarajevski list u rubrici Izroci, sukladno naredbi Zemaljske vlade od 18. 6. 1883,
br. 4092/III, kojom je odreen postupak prilikom sastavljanja gruntovnih
zapisnika (Sammlung 1883, S.164-174), u svakom broju donosio je vijesti
kotarskih ureda da je dogotovljen i kod toga ureda na ugled izloen nacrt
gruntovnog zapisnika br. () o slijedeim nekretninanam (ime vlasnika) u
k.o () kotara (), okruja (), u kojem su tano odvojeni slobodni posjedi
begluci (unutar ovih mulk i mirije), od kmetskih selita (unutar kojih se
takoer biljee mulk i erazi-mirije posjedi). Isti postupak prilikom sastavljanja
gruntovnih zapisnika bio je i prije donoenja zakona o uspostavi gruntovnice
(kada su gruntovni zapisnici sastavljani samo od prilike do prilike, tj. u sluaju
potrebe promjene vlasnika i sl.), kao i poslije donoenja tog zakona.
61
ABiH, AGD, 7925/22.
62
ABiH, AGD, 109/20.
63
Zemljini posjedi u BiH, osim to su se s obzirom na pravnu narav dijelili na
mulk, erazi-mirije i vakufe, s obzirom na pravo upotrebe dijelili su se u dvije
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
131
u gruntovnim knjigama, u kojima se tano navodilo kojoj kmetskoj
porodici pripada tzv. kmetsko pravo na odreenom kmetskom se-
litu.
Na temelju uspostavljene razlike izmeu begluka i iuka na
kojima su obraivai imali tzv. kmetopravo ukazivala se jasna razlika u
privrednoj vrijednosti tih kategorija zemljita. Begluci su bili na tritu
puno skuplji od iuka optereenih kmetopravom. Da nije postojala
razlika izmeu begluka i iuka optereenog kmetopravom (kmetsko
selite), ne bi postojala nikakva razlika u cijeni tih dviju kategorija
zemljita! Varljivo uvjerenje dosadanje literature kako u austrougarsko
doba nije postojala jasna razlika izmeu begluka i kmetskoga selita,
osim ve ranije istaknute injenice da ta razlika u osmansko doba zaista
nije postojala, temeljilo se jo i na injenici da je mali broj begova sam
obraivao to zemljite. Njega su, naime, opet obraivali drugi seljaci,
ali oni nisu imali kmetopravo: beg je s njima mogao raskinuti ugovor
kad god je htio, povjeriti begluku zemlju na obradu drugim seljacima
i sl.
64
Takvi odnosi i takvo ponaanje begova sasvim su razumljivi s
kategorije, i to slobodna ili od kmetova slobodna zemlja i kmetovska zemlja.
Pri slobodnoj svojini vlasnik zemlje nije dalje ogranien u upotrebi zemlje.
A kmetovska je zemlja ona koja se nalazi u posjedu kmetovske porodice,
koja je na upitnom zemljitu postavljena. Ovako zemljite, doklen je god
kmetovska porodica kadra da ga ljudski obrauje, mora ostati u upotrebi ove
porodice. Vlasnik moe inae raspolagati sa tijem imanjem, moe ga prodati
i opteretiti, ali u nainu upotrebe ne moe nita mijenjati, doklen se gornji
uslov ispunjava. Upotrebno pravo kmetovske porodice je kao neko stvarno
pravo na imanju postavljeno i doklen se gore spomenuti uslov ispunjava,
prema svakom djelatno (aktivno). Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine
1906., str. 46; Ernest Bauer: Zwieschen Halbmond und Doppeladler. 40 Jahre
sterreichische Verwaltung in Bosnien und Herzegowina. Wien Mnchen 1971
(dalje: Zwieschen Halbmond und Doppeladler), S. 151.
64
Jo je u osmansko doba zakonom bilo odreeno da se zemljita koja se
mogu obraivati moraju obraivati budi putem zakupa budi zajma (lan
9. Ramazanskog zakona). Zemljita koja vlasnici daju na obraivanje
putem zakupa su begluci, a ona druga su selita. (Peter Demmelhuber: Das
Kmetenwessen in Bosnien und der Herzegowina. Inaugural-Dissertation 1934,
dalje: Das Kmetenwessen, S.16-17.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
132
obzirom na nizak stupanj mehanizacije bosanskog agrara. Kada bi beg
sam obraivao zemlju, ne bi bio beg nego bi ga statistike uvrstile u
kategoriju slobodnih seljaka!
65
Prilikom popisa stanovnitva 1910. ne
samo da su se jasno razlikovali zemljoposjednici od kmetova, nego se
isticala i razlika izmeu zemljoposjednika bez kmetova i slobodnih
seljaka, koja se sastojala u tome to kod zemljoposjednika bez kmetova
posjedom upravlja zakupnik ili su ga dali priorcima za neko vrijeme
na obraivanje. Slobodni seljaci se od zemljoposjednika razlikuju
ne samo tim, to im je zemljite manje ili manje vrijedno, nego prije
svega i tim, to slobodni seljaci obrauju svoju zemlju sami, a pomae
im porodica i sluinad. Poslije Prvog svjetskog rata kmetska selita
su po zakonu prelazila u slobodno vlasnitvo dotadanjih kmetova,
dok su begluci ostajali u vlasnitvu zemljoposjednika, osim onih
kategorija begluka za koje je zakon predvidio da se mogu dodijeliti
dotadanjim obraivaima. Budui da su seljaci bili zaposjeli brojne
begluke, do kojih begovi nisu mogli uope doi, begovi su ih zapoeli
na tritu prodavati, prvo, jer ih od dosadanjih zakupnika ne mogu
da oslobode; drugo, to se boje da im se ne oduzmu radi podelenja
potrebnima zemlje i dobrovoljcima; tree, to moraju da bi uopte
mogli da ive.
66
65
Zanimljivo je napomenuti da su jugoslavenske vlasti ak i poslije 1945.,
odreujui zemljini maksimum, doputale posjedovanje veih zemljinih
kompleksa onima koji su sami obraivali zemlju. Tako je i onaj manji dio
begova koji je izmeu dva rata uspio koliko-toliko sauvati dio svojih begluka
sada ostajao bez njih. Muharem-beg Ljubovi, koji je doao iz Travnika
u Gradaac na enino imanje u Karai (oenio se sa Tahira-hanumom
Gradaevi), naao je dvojicu malo ludih seljaka iz tog sela da svjedoe na
sudu kako on obrauje tu zemlju. Jedan mu je roak tada savjetovao kako
nije pametno na svjedoenje dovesti dvojicu ludaka. Pa neu valjda dovesti
pametne, pa da kau kako ja ne obraujem tu zemlju, odgovori Muharem-beg
Ljubovi. Tako je i bilo: ova dvojica posvjedoe kako su vidjeli Muharem-bega
da nosa bundeve sa imanja, a drugi kae da ga je viao kako premjeta sijeno
i sl. Tako je Muharem-beg tada zadrao dio imanja. (Saopenje Muhameda
Bege Gradaevia iz Gradaca.)
66
ABiH, AGD, br. 100/20.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
133
Osim begluka, druga kategorija begovskih posjeda bila su kmetska
selita. To su posjedi na kojima je jedna kmetska porodica imala tzv.
kmetsko pravo. Kmetsko pravo je pravo korienja zemljita koje je
pripadalo jednoj kmetskoj porodici na kmetskom selitu: Kmetovsko
je pravo nasljedno, ali se nije moglo ni prodati, ni prenijeti. Samo
slobodan iuk, imanje, na kom nije bilo kmetova sa svojim pravom,
moe beg dati drugome pod zakup, ili za sebe zadrati.
67
Imanje
na kome nije postojalo kmetsko pravo zove se begluk, a imanje sa
kmetskim pravom selite ili jednostavno iuk. Kmetovi (ifije)
uivali su osobnu slobodu, ali su bili obavezni begu (agi) davati
odreeni dio prihoda sa selita (hak ili aginski dohodak).
68
Nije nigdje
utvreno kolika je povrina jednog iuka, ali se od njega mogla
izdravati jedna porodica.
69
U objanjenjima popisa 1910. navodi se
da se posjednik, koji je vlasnik kmetskoga zemljita, zove (se) uope
aga ili beg, u sjevernoj se Bosni esto nazivlje spahija, to ima svoj
razlog u povjesnom razvoju (spahija = onaj, koji je podaren lenom).
Na posjednikovom kmetskom zemljitu, koje se zove iuk, sjedi kao
nasljedni zakupnik kmet ili kmetska obitelj. Njihovo se selite zove
kmetluk. Doklegod traje kmetske obitelji, moe se ona samo onda
dignuti sa iuka, ako zanemari obraivanje iuka, ili ako agi uskrati
obini ili uglavljeni agrarni danak (hak).
70
Deavalo bi se da age osiromae. U nevesinjskom kotaru ima aga,
koji su tako osiromaili da moraju i sami zemlju obraivati. Ako aga
nema slobodne zemlje, on se onda pogodi s kmetom i podijele itluk
na pola, pa na jednoj polovini kmet ostane samostalan gospodar, a
na drugu se polovinu kmet odree kmetskog prava i aga onda moe
slobodno drugom polovinom raspolagati. (...) Kakvu pravnu jainu
ima kmetsko pravo, vidi se po tome, to su prilikom pokreta na seobu
67
V. Bogievi: Stanje raje, str. 148.
68
K. Grnber: Die Agrarverfassung, S. 28-29; E. Bauer: Zwieschen Halbmond und
Doppeladler. S. 151; P. Demmelhuber: Das Kmetenwessen, S. 16-18.
69
K. Grnber: Die Agrarverfassung, S. 30.
70
Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910., str.
LXXX.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
134
u Srbiju 1902., mnoge age plaali kmetima izvjesnu sumu novaca, to
su se svojevoljno odricali kmetskog prava.
71

Dr. iro Truhelka u jednoj brouri koncem Prvog svjetskog rata
posebno je isticao ovu snagu kmetskog prava i znaaj koji to pravo ima
za kmetove (mustedire Saferske naredbe): Ta se pogodnost sastoji
u batinstvu i nepovrjedivosti kmetskog prava. Doklegod kmet vri
dunosti kmetskog ugovora, nemoe ga niko dii sa kmetita, kojim
se on i njegovo potomstvo debele krvi po zakonu koristi. Kmetsko
pravo titilo je kmetove od siromaenja i proletariziranja, pa su ak i
oni kmetovi koji su uspjeli doi do vlastite zemlje zadravali i ovu na
kojoj su imali kmetsko pravo. Upita li ih, zato to ne ine (tj. zato
ne otkupljuju kmetska selita, op. H.K.) odgovoriti e, da slobodno
zemljite moe za dug ili radi druge nevolje izgubiti a kmetita
ne.
72
Ovo svoje miljenje Truhelka je potkrepljivao i dogaajima iz
Prvog svjetskog rata. Nedavna srpska provala u Bosnu prikazala je
ovu povoljnost za kmeta u novom svjetlu. Slubeni Sarajevski List
objavio je na stotine oglasa, kojima se slobodni nepokretni imetak
veleizdajnika i uskoka zapljenjuje, ali nije oglasio niti jedan cigli
sluaj, da je bilo kojemu oduzeto kmetsko pravo
73
. Pa ipak, za srpsko-
71
Srpska rije, br. 159, 26. 7. (8. 8.) 1910. Nasuprot kmetskom pravu kmeta stoji
posjedovno pravo bega.
72
Dr. . Truhelka: Nekoliko misli, str. 6-7.
73
Poetkom rata 1914. u Bosni i Hercegovini donesen je zakon o oduzimanju
bosanskog dravljanstva i konfiskaciji imovine onih lica koja za rata ili ratne
pogibli ili za unutarnjih nemira digoe oruje na oruanu silu ili se pridruie
neprijatelju i ostavie zemlju, to je, zapravo, znailo konfiskaciju imanja
osoba koje napuste svoja imanja i preu u Srbiju. Glasnik zakona i naredaba
za Bosnu i Hercegovinu. Godina 1914. Komad XLI, 485. Na temelju ove
naredbe do kraja 1915. konfiscirano je 6.612 dunuma zemljita u kotarevima
Trebinje, Bilea, Rogatica, Sarajevo (Pale, Mokro i Zijamet Crna Rijeka) i
Kladanj (Iljas Hadibegovi: Ideja o naseljavanju ruskih ratnih zarobljenika
njemake nacionalnosti u istonoj Bosni krajem 1915. i poetkom 1916. godine.
Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Godina XXXIX, Sarajevo
1988., 160-161.). Ovakva naredba nije bila u skladu sa odredbom 16 Statuta
BiH iz 1910., koji je jamio neprikosnovenost imovine. Ovom naredbom
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
135
crnogorske provale u istonu Bosnu, pridruilo se neprijatelju na
tisue kmeta pravoslavne vjere, mnogo ih je za uzmaka s njima prelo
na srpsko zemljite, gdje su ih nae ete zatekle i internirale. Danas
su se svi ti vratili kui na svoje staro kmetite te se kao da nita ni bilo
nije, pozivlju mirno na svoje kmetsko pravo, koje im po njihovom
miljenju ni pravomona ekspatrijacija nije mogla oduzeti.
74
Jo
ranije su hercegovaki begovi bili pokrenuli pitanje oduzimanja
kmetoprava seljacima koji su bjeali u Crnu Goru, a povod je bio
prelazak nekoliko pravoslavnih kmetova iz Trebinja u Crnu Goru
poetkom 1909. godine.
75
Begovi su tvrdili da je ovo kmetovsko pravo uvela austrougarska
uprava kako bi zavadila begove i kmetove. Jedan beg to je objanjavao
poetkom 1911. u Bosanskom saboru, tvrdei da je vlada dala pravo i
begu i kmetu, ali ti, kmete, ima tako pravo da more raditi ta hoe.
Ovaj beg dalje je objanjavao: Kmet je mislio da nita ne vrijedi agino
pravo, a aga je znao, da je on po zakonu vlasnik, pa je govorio kmetu:
To to ti je vlada dala, nekakvo kmetovsko pravo, ne vrijedi nita! I
tako zavadili su kmeta sa starim vlasnicima, koji su za kmeta uvijek
imali otvorene hambare i kese. Koji su grdili kmeta, kad se je usudio,
da od drugog u nevolji ta uzajmi, jer je bio sretan, da mu kmet ne
ide u drugoga uzajmiti novaca u nudi. A bila je najvea sramota za
agu, kad sam nije htio kmetu pomoi i nai mu se u nevolji. Nas, age,
stare prijatelje kmetova, sa kmetovima, kojim smo se diili, zavadila je
danas ta vlada.
76
predvieno je i oduzimanje bosanskohercegovakog pripadnitva onima koji
su digli oruje protiv nae odbranbene snage, odnosno to su bili u sporazumu
s neprijateljem i po tom iz zemlje otili. Naredba br. 13241/predsj. od 13.
oktobra 1914. bila je nadopuna k lanu 13. naredbe o iseljenju od 27. jula 1907.
Sarajevski list donosio je spiskove onih kojima su kotarski uredi na temelju te
naredbe oduzimali bosanskohercegovako pripadnitvo.
74
Dr. . Truhelka: Nekoliko misli, str. 7.
75
ABiH, ZMF, Prs. 1046/1909.
76
Stenografski izvjetaji o sjednicama bosanskohercegovakog Sabora god.
1910./11. I zasjedanje, svezak III, Sarajevo 1911., LXIII sjednica, drana 25.
februara 1911., str. 1094.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
136
Zahvaljujui ovom kmetopravu kmetovi su bili prilino sigurni
na iuku, bez obzira to je bilo predvieno Saferskom naredbom
da on sa iuka moe biti i odstranjen pod odreenim uvjetima.
Proces odstranjenja, pak, bio je prilino dug i obino je trajao vie
godina od trenutka kada bi beg pokrenuo tubu protiv kmeta koji
ispunjava uvjete da bude odstranjen sa iuka. Da bi odstranio svog
kmeta koji nije uredno obraivao iuk, Smail-beg Mulabegovi iz
Dervente tuio se est godina (tubu je podnio 28. aprila 1904., a kmet
je odstranjen sa iuka 26. aprila 1910.),
77
a neke tube nisu nikada
ni zavrene. Haz Hamzi-beg Filipovi iz Glamoa alio se sredinom
1907. na svoje mustedire piru i Jovu Kajteza zbog neobraivanja
selita, koje je bilo povrine 21,280 dunuma oranice i 104,80 dunuma
livade. Oba mustedira bili su beari, nemaju potrebite stoke, a ni
eljadi. Jovo je vazda uvao seoska goveda, a piro je bivao uvijek
poljar, te su na ta svoja zvanja vie polagali vanosti nego na svoju
mustedirsku dunost. Oni su od itavog selita tek neki dio davali
drugim teacima na obraivanje, od kojih sam ja tekom mukom hak
pobirao, doim je vei dio ostajao uvijek pust i neobraen. Beg se alio
na organe vlasti u tom sluaju i navodio primjer izvjesnog Kneevia,
koji je na begovu tubu kazao kako bi kmet trebao prvo ubiti bega, a
onda i inovnika ako bi se donijela odluka o tome da se kmet sa selita
digne.
78
Kada je Ilija Peranovi iz Vukia Gornjeg, kotar Brko, poeo
svoj iuk davati pod idaru (u najam), vlast je dopustila ak da se
ozvanii takav postupak. Nakon to je ovo pitanje u pregovorima sa
Zemaljskom vladom 19. marta 1908. postavio Ali-beg Firdus, Vlada
je nakon temeljitih istraivanja zauzela miljenje da Bakir-beg Tuzli,
koji je bio vlasnik tog selita, moe tubom brisanje kmetovskog
odnoaja Peranovi i odstranjenje najamnika iukog zatraiti.
79

Od 1903. Ifet-hanuma Gradaevi, udata Dini, vodila je spor sa
nekim svojim kmetovima u selu Vranjak kod Modrie. Spor je trajao
77
ABiH, ZMF, opa graa, br. 10900/1910.
78
Bonjak, br. 32, 8. 8. 1907., str. 3.
79
ABH, ZVS, k. 391, Zahl 171/24/65.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
137
sve do 1911., ali su kmetovi i poslije 1918. drali zemlju sa koje su
pravosnano bili odstranjeni.
80
Zakupnik nije gubio kmetsko pravo ni u sluaju napada na bega ili
njegovog zastupnika, subau. Rifat-beg Sulejmanpai 1910. u Saboru
je uputio jednu interpelaciju povodom toga, ali je Zemaljska vlada
odgovorila da se kmetsko pravo moe izgubiti jedino po odredbama
Saferske naredbe, a ona ne predvia da se to pravo moe izgubiti
zbog zikog napada na bega ili njegovog zastupnika, subau.
81

Kmetsko pravo moglo je prestati ili dobrovoljnim odricanjem kmeta,
ili nagodbom sa zemljoposjednikom, zatim izumiranjem kmetske
porodice, sudskom presudom, eksproprijacijom, dijeljenjem izmeu
zemljoposjednika i kmeta, pri emu i zemljoposjednik i kmet dobivaju
po jedan dio kmetskog selita u slobodno vlasnitvo, i ujedinjenjem
sa drugim kmetskim selitem. Godine 1912. najvei broj prestanka
kmetskog prava, ne raunajui otkupe, otpadao je na odricanje
kmetova (241 ili 46,69%, pri emu je samo na kotar Trebinje otpadalo
110 sluajeva), zatim na izumiranje kmetske porodice (77 ili 15,88%),
na sudske odluke otpadalo je 101 (20,83%), na eksproprijacije 10 ili
2,06% (sve u kotaru Nevesinje za vojne objekte), na podjelu izmeu
zemljoposjednika i kmeta otpadalo je 20 (4,12%) te 13 na ujedinjenje
sa drugim kmetskim selitem.
82
Na temelju ovog kmetskog prava u historiograji je uobliena
teza o pretvaranju kmetovskog prava u vlasniko pravo kmeta nad
zemljom koju je drao kao iuk, to je slabilo vlasnitvo bega nad
zemljom,
83
ali to begovo posjedovno pravo ne samo da nije nikada
osporeno, nego je ak nekim zakonima pojaavano.
84
Zapravo, beg je
80
ABiH, ZMF, opa graa, br. 11.265/1909.; ABiH, AGD, br. 1252/24.
81
Stenografski izvjetaji o sjednicama bosanskohercegovakog Sabora god. 1910./
11. I zasjedanje, svezak II, Sarajevo 1911., XXVI sjednica, drana 9. novembra
(27. oktobra) 1910., str. 53.
82
ABiH, opa, 4539/1913.
83
Prilozi, str. 151.
84
Stenografski izvjetaji o sjednicama bos. herc. Sabora god. 1912/13, Sarajevo
1913., Sjednica VIII, 11. 11. 1912., str. 143-145.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
138
posjedovno pravo na zemljite, koje mu je garantirala drava, sve vie
pretvarao u vlasniko pravo. Dok je on sve vie izlazio kao pobjednik
u borbi sa dravom oko vlasnitva nad zemljom, kmetovi su se sve
snanije pozivali na svoje kmetsko pravo kako bi sada oni umjesto
drave ograniavali begovsko pravo vlasnitva. U toj borbi drava
se postepeno povlaila, begovi su izlazili kao stvarni pobjednici, ali
su i kmetovi dobivali privid vlastite pobjede. Konano je Zakonom
o fakultativnom otkupu kmetskih selita 1911. priznato begovsko
pravo vlasnitva, ali je dravnom potporom otkupu selita postepeno
mijenjano stanje u agrarno-posjedovnim odnosima.
U historiografskoj literaturi uglavnom se govori o otkupu kmetova,
mada se u sutini ne radi o tome, jer kmet se nije imao od koga
otkupljivati, nego se radilo o tome da su kmetovi kupovali kmetska
selita od begova. Ova kupovina u sebi je sadravala i prodaju od
strane begova, pa je, zapravo, ispravnije govoriti o prodaji kmetskih
selita nego o otkupu kmetova. Zbog toga emo se na ovom mjestu
osvrnuti na taj proces, koji je neobino znaajan sa stanovita
prouavanja begovskih zemljinih posjeda.
PRODAJA KMETSKIH SELITA
OBLICI PRODAJE
1. Slobodna pogodba bega i kmeta
Jedan od naina rjeavanja kmetskog pitanja bila je prodaja
kmetskih selita kmetovima koji su ih obraivali. Taj proces tekao je
u vrijeme austrougarske vladavine, a olakavao ga je pokret iseljavanja
begova i aga u Tursku nakon 1878. godine. Odlazei, oni su prodavali
svoje posjede, a kmetovi su imajui pravo prvokupa i prekupa po iste
novce ako ih je aga prodao komu drugomu, dolazili srazmjerno vrlo
jeftino do vlasnitva na zemljite.
85
Meutim, taj proces odvijao se vrlo
85
O kmetskom pravu prekupa vidi: Danilo Dimovi: Kmetsko pravo prekupa.
Pregled. List za nauku i socijalni ivot, god. I, br. 3, Sarajevo 1. juna 1910.,
str. 159-162. Ovdje se zastupa teza kako kmet (kao djelimini vlasnik) ima
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
139
sporo s obzirom da je pokret iseljavanja begova tokom vremena slabio,
a usto i nije bio tako intenzivan kako se obino misli, tim prije to
je meu iseljenim muslimanima bilo vie slobodnih seljaka i sitnijih
zemljoposjednika nego krupnih begova. Poetkom 1904. povjerljivi
izvjetaji iz Sarajeva ukazuju kako na ovdanjoj gruntovnici kupuju
zemlju iskljuivo muslimani. Svu svoju pritednju, koju su povukli
i uvaju za eventualnu seobu u Tursku, oni sada ulau u zemljita
u Bosni, a upitano ih je vie kako i zato to? Odgovor je glasio
jednoglasno: Sultanova vlast stoji samo na rijei, a u stvari je nema,
seliti neemo imati kuda, pa zato ostajemo tu.
86
S obzirom da svake
godine broj iseljenika naglo opada, a moda e se za kratko vrijeme
svesti na niticu i kad uzmemo da je uprkos te velike dosadanje seobe
otkupljeno tek nekoliko sela ili pojedinih seljana ratrkanih po cijeloj
Bosni i Hercegovini, meu pojedinim srpskim politiarima pojavila
se ideja o nainu rjeavanja kmetskog pitanja na temelju slobodnog
ugovora bega i kmeta, kojim se kmet obvezuje ustupiti agi kmetsko
pravo na jednom dijelu kmetskog zemljita, a aga kmetu prepustiti
vlasnitvo na preostalom dijelu, a osim toga prodati mu stanoviti
procenat dobivenoga zemljita po cijeni kmetskoga zemljita tj. aga se
obvezuje prepustiti kmetu vlasnitvo na jednom dijelu zemljita, koje
je posjedovao (sic!) kmet, a kmet ustupiti agi kmetsko pravo i platiti
mu u novcu odreeni procenat.
87
Drugim rijeima, prijedlog je iao za
tim da kmet dobije to vie zemlje, a da beg ne ostane veliki posjednik,
jer bi on nakon podjele sa kmetom bio obavezan dio tako dobivenog
selita prodati bivem kmetu i to po cijeni kmetskog selita, a ne
po cijeni begluka (a cijena kmetskoga selita bila je 1/3 ili 1/4 prave
vrijednosti zemljita, tj. vrijednosti begluka).
88
najjae pravo prekupa, jae ak i od suvlasnika. Inae, kmetsko pravo prekupa
ureeno je zakonom od 7. muharema 1293., ali po zakonu od 7. ramazana
1274. pravo prekupa imaju: 1. suvlasnik, 2. vlasnik mulkovnih predmeta
(zgrada, vonjaka i sl.) na mirijskoj nekretnini i 3. stanovnik sela kojem je
zemlja potrebna, ako mirijsku nekretninu kupi neko iz drugog mjesta.
86
ABiH, ZMF, Prs. 90/1904.
87
Srpska rije, br. 86, 19. 6. (2.7.) 1905., str. 1.
88
Srpska rije, br. 87, 21. 6. (4.7.) 1905., str. 1.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
140
Ovakvih prijedloga bilo je i kasnije, pri emu se isticalo kako je
njihov korijen u osmanskome dobu. Srpska rije pozivala se na govor
dr. Mihaila Polita Desania u Ugarskom saboru 10. novembra 1879.,
koji je tada izjavio kako su sarajevski begovi i age pred samu okupaciju
1878. predlagali da se izmire sa kmetovima na takav nain to bi
treina zemljita pripala seljacima, treina begovima, a za treinu
bi begovi dobili odtetu, a dok tu odtetu ne dobiju, primali bi od
kmetova hak (treinu).
89
1. a. Primjer I: Vranjak
Bilo je pokuaja da se begovi i kmetovi dogovore, te da begovi sva
selita prodaju kmetovima, ali je tada obino bio problem u tome to
kmetovi nisu bili u stanju kupiti zemlju zbog nedostatka novca, ak
ni u onim sluajevima kada je takva prodaja bila izuzetno povoljna.
Godine 1909. izmeu Ali-bega Gradaevia Hadialibegovia iz
Modrie i njegovih kmetova sklopljen je dobrovoljni ugovor o prodaji
svih zemljinih posjeda koje su obraivali kmetovi u Vranjaku po
cijeni od 15 K po dunumu.
90
Radilo se o 139 kmetova ije su zemljine
estice inile prilino zaokruen zemljini kompleks, koji se prostirao
iznad mahala Rijeka, Brojani, Briestovo i Babenica u opini Vranjak
u kotaru Gradaac i koji je obuhvatao povrinu od 10.203 dunuma.
Od toga je na obradivu povrinu otpadalo 6.974 dunuma, a na umu
3.229 dunuma. Od obradivih povrina 3.600 dunuma lealo je u
ravnici Bosne s obje strane puta Doboj Modria i predstavljalo je
najvredniji dio posjeda, jer se sastojalo od plodnih i bogatih oranica sa
dobrim saobraajnim i trgovakim vezama. Ostatak obradive povrine
lealo je u brdu, a od toga 627 dunuma otpadalo je na ljivike, koji
su zbog svoga poloaja gotovo redovito davali dobre prinose. Vei
89
Srpska rije, br. 67, 23. 3. 1907.
90
Ova kmetska selita u Vranjaku bila su vlasnitvo Ali-begove supruge, Zuhra-
hanume, roene Gradaevi. Ali-beg je 1908. prodao tih 30 kmetskih selita
i time platio svoje dugove, a 1909. prodao je i ostala selita, tako da je 1918. u
Vranjaku bilo u njegovom vlasnitvu samo jedno kmetsko selite. (ABiH, ZVS,
159/150/152; ABH, ZMF, opa graa, br. 5530/1910.)
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
141
dio umskog posjeda sastojao se od ikare (niske ume). Srazmjerno
velike umske povrine omoguavale su ekstenzivno stoarstvo i,
budui da su pojedini dijelovi pogodni za krenje, doputale su ak
proirenje oranica. Ne ulazei blie u politike razloge ovog kmetskog
otkupa, civilni adlatus baron Isidor Benko u svom aktu upuenom
Zajednikom ministarstvu nansija istakao je kako Zemaljska vlada
smatra oslobaanje tako velikog broja kmetova iz svoje privredne
potinjenosti pod relativno povoljnim uvjetima za izvanredno vaan
ekonomski postupak.
91
1. b. Primjer II: Gatica
Prilikom prodaje kmetskih selita bilo je puno manipulacija i
zloupotreba, jer su se kmetovi esto pozivali na tzv. servitutsko pravo
92

i time obezvreivali ne samo kmetska selita (iuke) nego i begluk.
erif Arnautovi 21. novembra 1912. uputio je albu Zajednikom
ministarstvu nansija
93
u kojoj istie kako su agrarne oblasti u
sporovima kmetova i begova rjeavale parnice uglavnom u korist
kmetova, ime je zemljovlastnik postao rob kmeta tako, da nije mogao
slobodno niti sa svojim beglukom raspolagati, pae niti ga obraivati
ili kriti, jer su odmah doli po gazdama nagovoreni kmetovi, tuili
radi umiljenih servituta ispae i drvarenja i tako pretvorili i plodan
begluk u jednostavnu pusto, koja je stajala na raspolaganje zlobi i
bahatosti nahukanih kmetova; jasno je da pri tom trpi tetu i drava,
naroito pak zemljovlastnik, jer ne samo da neima od tog begluka
prihoda, ve mora biti sretan, da kmetovi i taj njegov slobodni posjed
prigodom otkupa uzmu budi pod kakvu cijenu, da ne mora od njega
poreza plaati, kad koristi i onako ne moe imati a drugome ga
radi tobonjih servituta prodati ne smije, jer ga nitko nee kupiti.
91
ABH, ZMF, opa graa, br. 5530/1910.
92
Branislav Begovi: Razvojni put umske privrede u Bosni i Hercegovini u periodu
austrougarske uprave (1878.-1918.) sa posebnim osvrtom na eksploataciju
uma i industrijsku preradu drveta, ANUBiH, Djela, knjiga LIX, Odjeljenje
drutvenih nauka, knjiga 31, Sarajevo 1978., str. 146-161.
93
ABiH, ZMF, opa graa, 94/1913.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
142
Arnautovi se trudio dokazati kako su ta servitutska prava umiljena,
argumentirajui to injenicom to su kmetovi kod svih dosadanjih
otkupa, koje je proveo vladin otkupni ured kupili redovito pod istu
cijenu begluke kao i iuke zatim begluke meu sebe podijelili, te ih
veinom za trostruke pare prodali; ako dakle kmetovi mogu biti nakon
otkupa bez servituta, emu su im oni bili prije otkupa. Da bi dokazao
takve zloupotrebe naveo je sluaj h. Mahmud-bega Dinia, koji je
prodao selo Gaticu (oko 4.000 dunuma begluka) svojim kmetovima
sve za 20 K po dunumu. Kotarski predstojnik iz Bosanske Gradike
sredinom 1911. javio je kako su se kmetovi iz Gatice nagodili s h.
Mahmud-begom Diniem, izraavajui tim povodom uvjerenje da
e se ta prodaja vjerovatno glatko zavriti s obzirom da su pronaena
nansijska sredstva za potporu.
94
Meutim, erif Arnautovi u molbi
upuenoj Zajednikom ministarstvu nasija 21. novembra 1912.
primijetio je kako seljaci izjavljuju da nee moi plaati rate: Zemaljska
vlada je dala kotarskom uredu uputu, da seljaci mogu poslije prodati
begluke, a da e se kupcu ostaviti otkupni zajam; u istinu uzeo je
trgovac Vladimir Mali oko 800 dunuma begluka i zatraio da mu se
gore ostavi otkupni zajam, od koga e on plaati kamate. Ovdje je na
korist ne kmeta ve trgovca Malia oteen zemljovlastnik, jer je on
sam mogao da je smio od kmeta prodati begluk po vie od K 50
na dunum, nu oteena je i drava, jer ona na samim komadima bez
obzira na proviziju i na gubitak kod teaja gubi na svakom otkupnom
zajmu oko 3%. Mnogi muslimanski zemljovlastnik je pripravan na
svoje begluke naseliti bezkune muslimane, a ako nee on, pripravna
je to uiniti Muslimanska centralna banka, ako joj vlada izae u susret,
da se kmetovi na begluk, dok se sastoji iz veih parcela, prigodom
otkupa odreku suvinog tobonjeg prava servituta; time e se pomoi
i muslimanskom zemljovlastniku, koji e moi svoj begluk prigodom
otkupa i arondirati ili komasirati, te stvoriti temelj racionalnom
gospodarstvu i muslimanskoj sirotinji, koja e se moi tu naseliti, a
zemlja e se zatititi, da se otkupna akcija ne izvrgne u lihvarenje na
korist srpskih gazda.
94
ABiH, ZMF, Prs. 1102/1911.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
143
Arnautovi se dalje ali kako se prilikom tih otkupa otkupnine
redovito doznauju takrira
95
pred gruntovnom komisijom. Nai
su spahije veinom u gradovima daleko od svojih spahiluka, te su
prinudeni sa sobom voditi ljude i troiti na njih po vie dana, jer niko
ne smije sam i sa velikim svotama novaca da putuje pustim krajevima
i umama kad svi njihovi kmetovi znadu, da je primio otkupninu.
Veina zemljovlastnika Muslimana stoji u svezi sa Muslimanskom
centralnom bankom, pak bi za to bilo samo pravo, da se njima njihova
otkupnina doznai izravno kod Muslimanske centralne banke, koja je
osim toga pripravna svidjeti sve raune izmeu kmeta i spahije kao i
ovog potonjeg i njegovih vjerovnika. Pri tom e on dodue biti na korist
drave oteen za nekoliko dana kamata, nu on e to rae podnijeti,
nego li sa svom svojom imovinom i za svoj ivot strahovati.
1. c. Primjer III: Vrbaka
Razliiti pekulanti koji su nagovarali kmetove da ne stupaju u
pregovore s begovima, uvjeravajui ih da mogu dobiti besplatno ne
samo kmetska selita nego i begluke, bili su svuda prisutni prilikom
prodaje kmetskih selita. H. Mahmud-beg Dini, prema izvjetaju
kotarske oblasti u Bosanskoj Gradiki, sredinom 1911. bio je stupio
u ozbiljne prodajne pregovore koji se odnose na njegove kmetove
i begluke posjede u Vrbakoj. Pregovore je vodio kako sa svojim
kmetovima tako i sa stranim trgovcima.
96
Pogodba s kmetovima dotad
je onemoguavana mijeanjem i utjecajem pekulanata, koji su svojim
varkama nastojali postii da kmetovi barem jedan velik dio beglukih
posjeda, kao tobonje servitutsko zemljite, moraju dobiti besplatno.
Time ovi trgovci ele toboe raditi u interesu kmetova, koji ponuenu
Dinievu cijenu od 23 ili 25 K po dunumu snizuju na 16 do 18 K, ali, s
druge strane, spreavaju prodaju beglukih posjeda stranim trgovcima.
Ovim mijeanjem kmetovi su ve bili dovedeni do toga da podnose
95
Takrir zemljino-knjino provoenje kupoprodajnog ugovora za nek-
retnine.
96
ABiH, ZMF, Prs. 1102/1911.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
144
albe za servitutska prava. Kotarski predstojnik javlja da se doznaje
da je jedna grupa razboritih kmetova posljednih dana napustila ove
savjetnike i pokuala neovisno pregovarati sa Diniem, ali rezultat
tih pregovora nije bio poznat kotarskoj oblasti. Ve 14 dana Dini je
pregovarao sa jednim inozemnim trgovcem, koji se zvao dr. Kemeni
iz Temivara, kojeg je zastupao advokat Harsany iz Brkog. Sporazum
je bio gotovo postignut, i to tako da je Kemeni, prema jednoj verziji,
nudio 25 K, a prema drugoj 23 K po dunumu, to je Dini prihvatio.
Konanu pogodbu odlagalo je tzv. servitutsko pitanje. Inae, zemljini
posjed h. Mahmud-bega Dinia u Vrbakoj koji se nudio za prodaju,
obuhvatao je oko 11.000 dunuma iukog zemljita i oko 7.000
dunuma beglukog zemljita. Ove posjede obraivalo je oko 150
kmetova i jo 30 drugih porodica, i sugurno bi bilo u interesu kmetova
da se sami pojave kao kupci, jer bi samo u tom sluaju bilo izbjegnuto
puno procesa i tekoa.
97
2. Podjela po pola
Dr. ore Martinovi predloio je 1910. nain prodaje kmetskih
selita po kojem bi se ta prodaja obavljala privatnom inicijativom,
pri emu je najpravedniji nain da kmet i zemljoposjednik zemlju
podijele napola. Srpska rije povodom tog prijedloga pisala je kako
bi se moda naao jedan veliki dio iuk-sahibija, koji bi pristali na
ovakav nain rijeenja, ali se meu kmetovima ne bi nalo ni 5% koji
bi na ovakav nain pristali, jer bi u tom sluaju pretrpili znatnu tetu.
Naime, prema ovom pisanju, cijena zemljita optereenog kmetskim
pravom iznosila je 5 do 30 kruna za dunum, a slobodnog zemljita 40
do 250 kruna. Ako bi se zemljite podijelilo, beg bi od 100 dunuma
iuka dobio 50 i prodavao ga po cijeni slobodnoga zemljita i za njega
dobio 2.000 do 12.500 kruna, dok bi u sluaju da se podjela ne izvri,
itav iuk mogao prodati za 500 do 3.000 kruna.
98
97
ABiH, ZMF, Prs. 1102/1911.
98
Srpska rije, br. 138, 30. 6. (13.7.) 1910.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
145
3. Obligatni nain
Ovo je najradikalniji nain koji je bio u opticaju. U principu,
ovakav rasplet forsirale su srpske politike voe, dok su Bonjaci
i, u pojedinim fazama, Hrvati odbacivali takvo rjeenje. Hrvatski
politiari u vremenima saradnje sa Bonjacima odbacivali su takav
nain rjeavanja kmetskog pitanja, ili ga nisu otvoreno zastupali.
Voe Hrvatske narodne zajednice, prve politike organizacije
bosanskohercegovakih Hrvata u doba austro-ugarske vladavine,
odbacivali su obligatnu prodaju kmetskih selita jer su bili svjesni
da bi zalaganjem za takav nain prodaje sruili sve mostove prema
muslimanskim veleposjednicima. Oni su, dodue, predviali da
bi budui novani zavodi davali seljacima sredstva za otkup, ali su
tvrdili da je zemlja legalno vlasnitvo muslimanskih posjednika i
otro su osuivali otimainu, tj. uvjerenje kmetova da zemlja pripada
njima.
99
Ova politika struja u Hrvata ostavljala je prostor za saradnju
sa bonjakim begovima, ali je Stadlerov prozelitizam, kako su to
ocjenjivali neki slubeni austrijski krugovi, dobrim dijelom utjecao
da se uoi Aneksije preteit dio bonjakih politiara orijentirao na
saradnju sa Srbima, koji su se, makar formalno, zalagali za autonomiju
Bosne u okvirima Osmanskog carstva.
100
Srpska rije krajem 1910., piui o nainu rjeavanja agrarnog
pitanja, isticala je kako je u interesu i begova i aga da se to pitanje rijei
obligatnim nainom jer je i njihov poloaj teak, to pokazuje znatan
broj sudskih sporova koje vode protiv svojih kmetova. Da su ak ove
begovske tube i neopravdane, ipak niko se protiv dobra ne tui. Ovaj
list pisao je da bi begovima bilo teko ak i kad bi im kmetovi najurednije
davali sve to im pripada, iz prostog razloga, to su potrebe za ivot
svakim danom vee, a prihodi od zemlje zbog neprestano jednakog
obraivanja uvijek su isti. Navodilo se prianje jednog Mostarca, koji
99
M. Gross: Hrvatska politika, str. 26.
100
M. Gross: Hrvatska politika, str. 27; Usporedi: Z. Grijak: Politika djelatnost,
passim.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
146
je kazao: Zna li gospodine kakva nam je danas fajda od kmetova?
Uzmi mijeh, pa ga napuni zejtinom i naini malu rupu, da kaplje
kap po kap na zemlju. U dugo vremena kane po jedna kap i zemlja je
upije. Kad iskaplje sav zejtin, u mijehu nema nita, a ni na zemlji se
ne moe poznati, gdje je kapalo. Mijeh ti je kmet, a zemlja ti je aga.
Zbog toga je Srpska rije smatrala da je, budui da je postojee stanje
nesnosno i za begove, i za njih bolje da se to pitanje rijei obligatnim
putem: Obligatnim rijeenjem agrarnog pitanja mogu dobiti age i
begovi novce, koje mogu uloiti u kakvo hoe preduzee, a moe im se
obezbijediti i prihod od drave ako se boje nesposobnosti rada. Danas
znatna mnoina begova imade velike komplekse begluka. Neka se na
tim beglucima uredi intenzivno gazdovanje mjesto ekstenzivnog, koje
je danas pa e nositi mnogo veu korist nego itluci. To je bezima
mogue samo obaveznim otkupom, jer e dobiti potrebni kapital za
investicije.
101
Takav obligatan nain prodaje kmetskih selita zastupan je ve
due vremena u srpskim politikim krugovima. Nikola Stojanovi
to je opravdavao nacionalno-ekonomskim, socijalnim i kulturnim
obzirima. Isticao je da bi se obligatnim rjeenjem popravila nacionalna
ekonomija, a to poveanje ekonomskog blagostanja dovelo bi
do kulturnog unapreenja: Oboje zajedno bilo bi opet temelj
higijenskom podizanju seljakog svijeta, koji bi bio uvijek nepresuni
rezervoar za podmlaivanje gradova.
102
Stojanovi je, ipak, predlagao
da se i postojei fakultativni nain prodaje ubrza, i to na nain da se
prvo zakonom zajami stalnost kmeta na posjedu, ukidajui pravo
age da ga odstrani sa zemljita. To se naroito ne bi smjelo dogaati u
sluajevima enskog nasljedstva (). Mjesto odstranjenja sa zemljita
u sluaju neobraivanja, koje je esto posljedica nedovoljne kreditne
sposobnosti ili radne snage kod seljaka, i koje je do paualacije bilo
umjesno i sa skalnog stanovita, mogla bi se uvesti sekvestracija
101
Srpska rije, br. 239, 2.(15.) 11. 1910.
102
Nikola Stojanovi: Otkup kmetova. Pregled. List za nauku i socijalni ivot, god.
I, br. 2, Sarajevo 1. aprila 1910. (dalje: Otkup kmetova), str. 68.
103
N. Stojanovi: Otkup kmetova, str. 69.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
147
plodova radi zaostataka od potraivanja.
103
Stojanovi je dalje
predlagao da se odredi makar i daleki datum za obavezni otkup. Do
tog dana bi mogli raditi posebni kotarski odbori (iz kotarskih vijea
ili opina), kojima bi bio zadatak posredovati za mirnu pogodbu age i
kmeta. () Mirnom pogaanju trebalo bi postaviti granice u pogledu
visine otkupne cijene, da seljaci eljni zemlje ne bi suvie davali. () U
sluaju podjele izmeu age i kmeta mogla bi se () ustanoviti granica,
da njoj ima samo u tom mjesta, ako kmetu ostaje toliko posjeda, koliko
se smatra kao minimum za prosperiranje. () Prve probe otkupa i
nagodbe mogle bi se moda poeti kod velikih posjednika (begova),
a manje posjednike (age) ostaviti za kasnija vremena. Njih ima vii
broj, njih treba vie i tediti, ako bi kod pojedinih nastupile neprijatne
poljedice.
104
U skladu sa novom politikom situacijom na Balkanu od
1912. pojavljuju se razne nove ideje o agrarnom pitanju u Bosni
i Hercegovini. Ministar Bilinski krajem 1912. u Delegacijama
govorio je o tome kako bi bilo dobro da se agrarno pitanje u Bosni i
Hercegovini rijei obligatnim nainom. Povodom ovog epan Gri,
na zasjedanju Bosanskog sabora od 29. novembra 1912., govorio je
o razlozima koji su nagnali ministra Bilinskog da doe do uvjerenja
o nunosti obligatne prodaje kmetskih selita. Gri veli da Bilinski
polazi od pretpostavke da e uskoro oko cele Bosne i Hercegovine
biti jedan niz slobodnih seljaka. Od sinjega mora do tihog Dunava
hvatati e srpska drava, gdje e biti slobodni seljaci, pa sad u Bosni i
Hercegovini kad vide seljaci, kako su oni u Srbiji slobodni, moglo bi se
dogoditi, da pomalo ponu gravitirati onamo.
105
Austrijski ministar-
predsjednik krajem 1912. traio je od zajednikog ministra nansija
Leona Bilinskog da mu se prije organiziranja prodaje obligacija
za otkup kmetskih selita pravovremeno dostavljaju odgovarajui
izvjetaji. Austrijska vlada smatrala je da ima pravo sudjelovati u tom
procesu jer su u pitanje dolazili znatni interesi austrijskih nansijskih
104
N. Stojanovi: Otkup kmetova, str. 69-70.
105
Stenografski izvjetaj XV. sjednice Sabora Bosne i Hercegovine, drane dne 29.
novembra 1912., str. 28.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
148
institucija, a s druge strane nain nabavljanja novca za otkup
kmetskih selita od presudnog je znaaja za konani uspjeh akcije.
106
U drugoj polovini 1913. agrarno pitanje naglo je postalo predmet
brojnih rasprava na visokoj politikoj razini. Kao posljedica polaganja
mandata dvanaesterice srpskih zastupnika, u Bosanskom saboru dolo
je do parlamentarne krize, zbog ega se pojavila ideja o stvaranju nove
srpske politike stranke, koja e stajati na pozitivnoj zakonskoj osnovi
i da nastoji, da uzdrmane odnoaje izmeu prejasne krune i srpskog
naroda dovede u korektnu i lojalnu koloteinu. Stranku bi trebali
voditi dr. Danilo Dimovi
107
i dr. Milan Jojki. Stranka bi ta po naoj
zamisli imala biti dinastina i dravno-patriotska, ali prije osnivanja
stranke Dimovi i Jojki traili su jasna obeanja da e se ispuniti
njihovi zahtjevi koji bi garantirali da e uspjeti u politikoj borbi: Bez
takovih teevina, koje su od ope koristi, ona nema izgleda na uspjeh.
Dimovi i Jojki kao uvjet za stvaranje stranke traili su da se, s obzirom
da Bonjaci ne bi pristali na obligatni otkup kmetskih selita, garantira
da kmet ne plaa kamata na otkupne zajmove, nego da te kamate
plati drava. Oni u promemoriji za stvaranje stranke istiu da kmetski
odnos nije samo tetan ekonomski i po agu i po kmeta, nego on u sebi
nosi nemoral. Kmet po svom poloaju mora da lae i da vara agu, a
aga opet mora nastojati, da ne birajui esto sredstva iscijedi od kmeta
to vie moe.
108
Osim garancija za povoljnije rjeavanje agrarnog
106
ABiH, ZMF, Prs. 77/1913.
107
Dr. Danilo Dimovi rodom je iz Slavonskog Broda. Godine 1913. vlasti su zaista
finansijski pomogle njegov izbor u Bosanski sabor sumom od preko 20.000 K,
te su jo sa 30.000 K subvencionirale njegov list Istina. Bio je lojalan Austro-
Ugarskoj monarhiji i srpski potpredsjednik Bosanskog sabora. Poetkom
1915. ef Zemaljske vlade za BiH general Stjepan Sarkoti optuivao ga je da
radi na stvaranju srpsko-hrvatske sloge u BiH, ocjenjujui to kao opasnost
po Monarhiju. (Luka akovi: Poloaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim
koncepcijama rjeenja jugoslavenskog pitanja 1914.-1918. Tuzla 1980., str.
31-35. Vidi i ocjene zajednikoga ministra finansija dr. Ernesta Koerbera i
maarskoga ministra predsjednika Istvana Tisze o Dimoviu, koje su bitno
drukije od ovih Sarkotievih ocjena, u istoj knjizi, str. 39-46.)
108
ABiH, ZMF, Prs. 1442/1913.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
149
pitanja, Dimovi i Jojki traili su uvoenje srpsko-hrvatskog jezika
u svu dravnu upravu te ispunjavanje jo nekih preduvjeta, bez kojih
nebi mogli nikako primiti na sebe stvaranje nove stranke, te emo se
ako odgovor bude negativan povui, ostavljajui drugima da pokuaju
kako e sadanju krizu rijeiti.
Dan nakon ove promemorije, Dimovi je pisao pismo dr. eroviu
u kojem veli da su se s njim i Jojkiem oko agrarnog pitanja suglasili i
Mandi, i Sunari, i erif Arnautovi, i Halilbai, samo im je velika
smetnja, ako bi se za pokrie tih kamata morao udariti namet na
direktne poreze. Dimovi u ovom pismu istie da je bio kod generala
Potioreka, poglavara Zemaljske vlade, i da mu je izloio zahtjeve
srpske strane, naglaavajui da je agrar bitno, a ostalo nuzgredno.
Jedan Potiorekov savjetnik u tom je razgovoru kazao da bi se te kamate
mogle pokrivati oporezivanjem veletrgovaca alkoholom. Meutim,
Bonjaci su postavljali zahtjev da se kamate udese o kljuu. Ako se
za Srbe vie plati, to da se prema kljuu viak izda Muslimanima da
ga upotrebe u svoje kulturne i privredne svrhe. Sve je to ukazivalo da
muslimanski zastupnici u Saboru ne namjeravaju trgovati s agrarnim
pitanjem na takav nain, a Rifat-beg Sulejmanpai ak je izjavljivao da
nije dobro da se zbog 10 Srba barka u agrar. Nakon ovakvog stava
begovskih predstavnika Dimovi je pisao kako bi se radi osnivanja
ovakve srpske politike stranke, koja bi pomagala vladu, trebali
nainiti zahtijevani agrarni ustupci, te nebi trebalo uzimati obzira na
ove nae nekulturne i feudalne begove.
O ovom razgovoru sa Dimoviem i Jojkiem Potiorek je istog dana
pismeno izvijestio ministra Bilinskog, a zatim sutradan poslao jo
jedno izvjee. Prema ovom DimoviJojkievom zahtjevu, drava na
sebe preuzima plaanje kamata na zajmove za otkup kmetskih selita
(ove kamate iznosile su 4,5%), otkup bi i dalje ostao dobrovoljan, a za
to bi bio potreban iznos kapitala od 10 miliona kruna, odnosno iznos
kamata 450.000 do 500.000 K mjeseno. U vezi s ovim zahtjevom
Potiorek pie da je Dimoviu i Jojkiu objanjavao da je vlada sklona
ideji liberalne provedbe otkupa kmetskih selita, ali da se to treba
vezati uz pitanje nansijske sposobnosti, pristanak obiju vlada i
saglasnost Hrvata i Bonjaka. to se tie nansijske strane, Potiorek
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
150
je isticao da je ve i dotad u svrhe otkupa potroeno puno sredstava
i u okvirima dananjega budeta nije mogua briga za takve iznose,
i morali bi biti pronaeni novi izvori prihoda, koji bi se mogli nai
jedino poveanjem izravnih poreza. Potiorek je, meutim, istakao
kako Bonjaci i Hrvati odbacuju svako poveanje direktnih poreza, i
bili bi skloni samo poveanju toarinskog poreza (Schanksteuer).
Odgovarajui na ovo Potiorekovo pismo, Bilinski je zastupao
miljenje da je u cijelosti ili djelomino prebacivanje tereta za otkup
kmetskih selita na dravu u principu prihvatljivo, ali je isticao da
se obeanje Dimoviu kako e se u Saboru podnijeti jedan takav
zakonski prijedlog moe dati jedino pod uvjetima da se vlada za
podnoenje takvog zakonskog prijedloga pozove od sve tri konfesije te
da obje vlade budu saglasne sa zakonskom osnovom, koju Bilinski eli
najtoplije promicati.
109
Bilinski je 29. oktobra 1913. uputio Potioreku
pismo u kojem veli da vlada pristaje da se usvoji novi zakonski
prijedlog o ureenju kmetskih odnosa, po kojem bi se vlada obavezala
preuzeti na sebe polovinu kamata za zajmove za otkup.
110
Ministar
Bilinski je u Beu 8. novembra 1913., u prisustvu zemaljskog poglavara
generala Potioreka, postigao sporazum sa dr. Danilom Dimoviem i
dr. Milanom Jojkiem, obeavi pritom smanjenje kamata za zajmove
za otkup sa 4,5% na 2,25%, s tim to bi, dakle, polovinu kamata plaali
kmetovi, a polovinu (2,25%) drava, i to nakon usvajanja zakona o
poveanju toarine i uvoenju zakona na vozne karte.
Ovaj sporazum, meutim, naiao je na protivljenje prije svih
Bonjaka. Rifat-beg Sulejmanpai, predsjednik Muslimanskog
saborskog kluba, bio je protiv toga da se zbog deset Srba koji bi
109
ABiH, ZMF, Prs. 1442/1913.
110
ABiH, ZMF, Prs. 1454/1913. Pitanje pojave novih ideja za ureenje agrarnih
odnosa od sredine 1913. do izbijanja Prvog svjetskog rata detaljno je obradio
dr. Devad Juzbai u radu pod naslovom Aneksija i stavovi austrougarskih
vojnih krugova prema upravljanju Bosnom i Hercegovinom. Nauni skup
posveen 80. godinjici aneksije Bosne i Hercegovine, ANUBiH, Posebna
izdanja, knjiga XCIX, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 29, Sarajevo 1991.,
str. 77-79; Vidi i: Devad Juzbai: Nacionalno-politiki odnosi, str. 175-184.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
151
uli u vladinu veinu barka u agrar. Ipak, nakon izravne intervencije
generala Potioreka u Muslimanskom klubu, Hrvatski i Muslimanski
klub te grupa oko Dervi-bega Miralema obeali su 31. oktobra 1913.
da e u Saboru izglasati rezoluciju o agraru.
Protiv takvih pokuaja izjasnila se grupa krajikih begova, koji
su ispred Muslimana grada i kotara Banja Luke poslali telegram
Rifat-begu Sulejmanpaiu, dr. Safvet-begu Baagiu, emsi-
begu Salihbegoviu, hazu Ahmetu Mehmedbaiu i Hasan-ef.
Smailbegoviu u kojem protestiraju zbog toga to su potpisali
Rezoluciju u kojoj se trai da vlada donese u narednom saborskom
zasijedanju na ustavno pretresanje zakonsku osnovu, koja uzima
potpuno u zatitu interese age i kmeta, poto se je bajagi pokazalo,
da postojei zakoni ne tite dovoljno interese age i kmeta. Krajiki
begovi zbog toga protestiraju i istiu da su ti odnosi ureeni
Saferskom naredbom i da se tu ne treba nita mijenjati. Potpisnici
ovog telegrama su h. Selim-beg Dini, Ahmed-beg Dini, Ragib-beg
Dini, h. Mahmud-beg Dini, h. Hifzi-ef. Bahtijarevi, Hamzaga
Husedinovi, Ibrahim-aga Tabakovi, Idriz-beg Omerbegovi i
Muhamed-aga Belagi.
111

Zbog toga je ova grupa begova (Sulejmanpai, Baagi i dr.) u
Saboru pokuala dobiti saglasnost banjalukih begova za rezoluciju,
i za to je kao protuuslugu zahtijevala od Vlade, kako bi se zadovoljli
nezadovoljni begovi, da se begluke ume oslobode servituta, a da
seljaci svoje potrebe za drvetom podmiruju u iftlukim, zatim u
erarnim, pa tek na treem mjestu u beglukim umama. Na toj osnovi
Rifat-beg Sulejmanpai otiao je u Banja Luku u nastojanju da
izdejstvuje saglasnost za potpisivanje sporazuma sa Bilinskim. Skup
je zauzeo odluan stav protiv olakanja otkupa kmetova i pozvao
muslimanske poslanike u Saboru da ustraju na tom stanovitu, pa ak
ako bi bilo nuno da zbog toga stupe i u opoziciju protiv Vlade. Ova
grupa krajikih begova, predvoena Hamdi-begom Diniem, izdala je
Banjaluku nepovjerenicu, u kojoj su traili da Safvet-beg Baagi, koji
111
ABiH, ZMF, Prs. 1454/1913.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
152
je u Sabor izabran u kotaru Banja Luka, poloi svoj saborski mandat.
Potiorek je nakon toga (12. novembra 1913.) odrao sastanak sa dr.
Nikolom Mandiem i dr. Safvet-begom Baagiem i traio da se prihvati
sporazum, jer je rjeenje agrarnog pitanja neminovno u tadanjim
vanjskopolitikim uvjetima. (U krajevima Osmanskog carstva koje je
Srbija zauzela u Balkanskim ratovima Sandak, Makedonija to e
se rijeiti na radikalan nain, to bi moglo dovesti do kritika bosanske
uprave kako u ovom pitanju zaostaje za susjedom.) On je Baagiu
izriito stavio do znanja da ukoliko Bonjaci ne prihvate vladin
prijedlog o ovom pitanju, Hrvati bi zbog svojih biraa mogli prijei
u savez sa Srbima, usljed ega bi Bonjaci ostali u opoziciji. S druge
strane, upozorio je i Mandia da Hrvati u hrvatsko-bonjakom bloku
imaju vodeu ulogu, dok bi u savezu sa Srbima, koji bi im bio nametnut
muslimanskom trvdoglavou u kmetovskom pitanju, vodea uloga
prela na Srbe. Zbog toga je traeno da Hrvati nagovore Bonjake da
popuste u ovom pitanju i da se bonjako-hrvatski blok spasi.
U ovo vrijeme Vladi kao partner ponudio se erif Arnautovi, koji je
namjeravao povesti politiku akciju protiv begova, ijeg se tutorstva i
reakcionarne politike nastojao rijeiti. Potiorek je bio miljenja da
treba suzbiti akciju Meia i Dinia, ali da se sa begovima konano
ne prekida, dok to ne bude po volji Vladi. Arnautoviu je porueno
da bi bilo dobro da najprije nagovori begove da pristanu na rjeavanje
agrarnog pitanja na nain za koji se vlada zalae (obligatni nain), a
ako to ne uspije, tada bi Arnautovi sa svojim bonjakim pristaama
te Hrvatima i jednom grupom srpskih zastupnika oformio Vladinu
veinu u Saboru.
Takvo politiko manevriranje Arnautovia i takva taktika Vlade
dovela je do rascjepa meu begovima. Baagi i Sulejmanpai
potpisali su izjavu protiv banjalukih begova. Baagi je odbacio
zahtjev krajikih begova da poloi saborski mandat,
112
pa ih je ak
optuio za samostalno nastupanje koje teti opim begovskim
interesima, navodei kao primjer djelovanje Ragib-bega Dinia, koji
je htio rijeiti svoje agrarno pitanje komasacijom ne pitajui ostale
112
IAS, BS-23.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
153
veleposjednike i posjednike bi li njima konveniralo dati 65% kmetima
dabe. Baagi veli da je Muslimanski klub u Saboru sprijeio da se
napravi jedan takav presedan koji bi mogao postati pravilo, mada
je Ragib-beg imao podrku Vlade.
113
Nakon ovakvog stava i krajiki
begovi su se poetkom decembra 1913. primirili, pa su Ragib-beg i
Hamdi-beg Dini obustavili svoju agitaciju i poruili Vladi kako je
u pitanju bio samo nesporazum. Tako je oformljena radna veina u
Saboru, koja je 30. decembra 1913. usvojila agrarnu rezoluciju, kojom
je nagovijeteno donoenje novele uz Zakon o otkupu kmetskih
selita.
Radei na izradi nacrta novele, Potiorek je nagovjetavao
obligatni otkup, ali je bio svjestan opasnosti koja iza toga prijeti
begovima (pauperizacija), to bi nanijelo tetu politikom utjecaju
i pouzdanosti Muslimana, a to bi ak moglo dovesti do novog
bonjako-srpskog saveza. Potiorek je bio posebno zainteresiran
da se srpsko-muslimanski politiki odnosi koji su se poslije aneksije
zbog agrarnog pitanja, a naroito povodom rata na Balkanu izrazito
pogorali, vremenom ne poboljaju i uspostavi srpsko-muslimanska
koalicija na opozicionoj osnovi. Stoga i pritvrjenost u austrougarskoj
politici u Bosni i Hercegovini, te kolebanje i dozirani oprez u odnosu,
kako prema begovima tako i prema srpskim seljacima. Pri tome iz
Potiorekovih stavova nedvosmisleno proizilazi da je bio spreman
rtvovati materijalne interese begova onda kada mu oni, i uopte
Muslimani, ne budu vie potrebni kao protutea Srbima i srpskoj
politici. To je moglo biti samo nakon obrauna sa Srbima.
114
Poetkom 1914. Potiorek je ve nagovjetavao mogunost
obligatnog otkupa. Takvo to zvanino je predloio ministru
Bilinskom poetkom Prvog svjetskog rata u pismu od 27. jula 1914.,
sugerirajui da jednu takvu novelu Car ozakoni putem runog
pisma (Handschreibens), motivirajui taj prijedlog potrebom da se
113
IAS, BS-23.
114
O ovim agrarnim pitanjima vezanim za problem formiranja radne veine
u Bosanskom saboru krajem 1913. vidi: D. Juzbai: Nacionalno-politiki
odnosi, str. 177-184.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
154
suzbije agitacija meu srpskim seljacima. On je izraavao uvjerenje
da bi takvo rjeenje agrarnih odnosa bilo i u interesu begova, u
ta ih je on pokuavao uvjeriti preporuujui im istovremeno da
bi za njih bilo najbolje da sami preduzmu korake u tom smislu.
Potiorek izvjetava ministra Bilinskog da njegova inicijativa nije
pala na sasvim neplodno tlo. Begovi su o tome ve raspravljali, o
emu je Potioreka izvijestio Safvet-beg Baagi. Prema Baagievoj
informaciji, Rifat-beg Sulejmanpai, u pratnji Ragib-bega Dinia, a
vjerovatno i Dervi-bega Miralema, uputio se kod svih mjerodavnih
bonjakih zemljoposjednika u Bosni da bi pokuao na njih utjecati
u odgovarajuem smislu. Potiorek na kraju predlae Bilinskom da se
Baagi i reis-ul-ulema auevi pozovu na stanovitu konferenciju
povodom toga, pri emu istie uvjerenje da bi Bonjaci prihvatili takav
sastanak.
115
Meutim, Bilinski nije prihvatio ovaj Potiorekov prijedlog,
mada je izraavao simpatije za radikalno rjeenje agrarnog pitanja.
4. Fakultativni nain
Ovaj nain otkupa bio je najprihvatljiviji i za begove, i za kmetove,
i za vlast, koja je, dajui kredite, izravno sudjelovala u ovom procesu.
Fakultativni otkup reguliran je zakonom 1911. godine.
5. Prijedlog ire Truhelke
Detaljno obrazloen prijedlog o nainu rjeenja agrarnog pitanja
u Bosni openito sainio je krajem Prvog svjetskog rata dr. iro
Truhelka.
116
Svoj prijedlog izloio je u 15 taaka, a u njegovoj osnovi
jeste zahtjev da se i beg i kmet tretiraju ravnopravno, jer jednostrano
favoriziranje kmeta pri otkupu svakako nije ni u ekonomskom ni u
skalnom vidu opravdano.
117
U taki 9 ovog prijedloga Truhelka veli
da se kmetstvo moe dokinuti na tri naina: odkupom, diobom i
115
ABiH, ZMF, Prs. 1159/1914.
116
. Truhelka: Nekoliko misli. (Osnovne akcente ovoga Truhelkinog prijedloga
prenio je asopis Biser, god. III, br. 5 i 6, Sarajevo 1918., str. 92-94.)
117
. Truhelka: Nekoliko misli, str. 10.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
155
mulkiziranjem. Kod otkupa trebati e ustanoviti je li pree agino
pravo na odkup ili kmetovo, a ne da se pree pravo otkupa uvijek
rezervira samo za kmeta. Jednom rijei veli Truhelka vlasniku
zemljita valja priznati pree pravo otkupa u svakom onom sluaju,
kada je kmetstvo na materijalnu i moralnu tetu vlasnikovu, a kmet
ima pravo prekupa ako navedeni razlozi ne govore u prilog agi i
ako njegov teaki rad daje dovoljna jamstva, da e valjano obraditi i
iskoristiti zemljite i na njemu nai povoljnu egzistenciju.
118
Ako se ni
beg ni kmet ne privole na otkup, tada treba kmetska selita podijeliti,
i to po kljuu 55,3% begu, a 44,7% kmetu.
119
Trea, najradikalnija
varijanta rjeenja agrarnog pitanja jeste mulkiziranje, odnosno
pretvaranje erazi-mirijskog zemljita u mulkovno: Jedino ovo ultra
radikalno rijeenje odgovaralo bi modernom duhu vremena, njima bi
napokon i Bosna stupila u kolo modernih zemalja, jer bi i iz nje nestalo
ono sredovjeno razlikovanje izmeu lenske i alodijalne zemlje.
120
Prilikom rjeavanja agrarnog pitanja obino se govorilo samo
o otkupu kmetova i trailo se naina da se olaka kmetovima da
dou do zemlje. Zbog toga je jedan bonjaki zastupnik u Bosanskom
saboru, efkija Gluhi, jednom prilikom 1911. izjavio kako, po
njegovom miljenju, rjeenje agrarnog pitanja nije samo onda ako
kmet dobije zemlju, a spahija pare, rijeenje moe biti i onda ako
spahija dobije zemlju, a kmet pare.
121
Kada se raspravljalo o modalitetima prodaje kmetskih selita,
uvijek se raunalo, sasvim razumljivo, samo na kmetska selita, a
ne i na begluke. Hasan-beg Kapetanovi Eminagi iz Tenja, koji se
118
. Truhelka: Nekoliko misli, str. 12.
119
Do ovakvog odnosa Truhelka je doao uraunavajui novane izdatke koje
je beg imao na tim selitima (tapijske takse u vrijeme osmanske vladavine,
odnosno prijenosne takse u vrijeme austrougarske vladavine 4% vrijednosti
zemljita, te zemljarinu koju je plaao u vrijeme austrougarske vladavine
6,6% vrijednosti zemljita).
120
Dr. . Truhelka: Nekoliko misli, str. 19.
121
Stenografski izvjetaji o sjednicama bosanskohercegovakog Sabora god. 1910./
11. I zasjedanje, svezak II, Sarajevo 1911., LI sjednica, drana 22. januara (4.
februara) 1911., str. 708.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
156
zalagao za obligatni otkup, izjavio je jednom prilikom kako bi u tom
otkupu begluci trebalo i dalje ostati begovima kao njihov slobodni
posjed, mada bi on osobno ve zbog mira odbacio male begluke
parcele smjetene izmeu slobodnih kmetskih selita.
122
Uz Hasan-
bega Eminagia jo se jedan teanjski beg zalagao za obligatni otkup
kmetova dugogodinji teanjski gradonaelnik Zija-beg onlagi,
123

a i neki posavski begovi (Beir-beg Gradaevi, npr.) bili su skloni
takvom rjeenju.
INTENZITET PRODAJE SELITA
Proces prodaje kmetskih selita trajao je od 1878., ali je tekao dosta
sporo, prije svega zbog toga to kmetovi nisu imali dovoljno novca
za kupovinu, mada je izvjesno da su tome doprinosili i brojni drugi
faktori. Kod kupovine selita kmetovima je pomagala BH Hipotekarna
banka, odnosno Hipotekarno veresijsko odjeljenje u Zemaljskoj vladi,
i to na takav nain da je kmetovima davala polovinu otkupne cijene,
a ostatak je kmet mogao dobiti iz drugih Vladinih fondova. Ubrzo
je, meutim, ukinuta mogunost da se kmetovima odobrava i druga
polovina otkupne sume, a nakon osnivanja Privilegirane zemaljske
banke 1896. zajmovi su davani samo sporadino, i to u rijetkim
sluajevima gdje su kmetovi mogli polovicu otkupne sume nabaviti iz
vlastitih sredstava, zbog ega je u otkupu kmetova nastupila istinska
stagnacija. Tek od 1906., kada je zbog paualiranja desetine znaajno
porasla cijena slobodnih posjeda, a cijena iuka manje ili vie ostala
ista, mogao se proces otkupa intenzivnije nastaviti, i to stoga to su
odobreni zajmovi za otkup svoje pokrie mogli nalaziti u hipoteci.
124

Meutim, otkup na ovakav nain odvijao se gotovo jedino u sjevernim
dijelovima Bosne, gdje je cijena slobodnih posjeda bila vie nego
122
ABiH, ZMF, Prs, 89/1911.
123
Narodna uzdanica. Kalendar za 1939., str. 114-116.
124
ABiH, ZMF, Prs. 703/1908.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
157
dvostruko vea od cijene iuke zemlje, dok u onim dijelovima zemlje
gdje razlika u cijeni nije bila tako visoka nije ni postojala mogunost
takvog kreditiranja jer banka nije imala dovoljno vrstih garancija za
takve nansijske operacije. Banka je traila od Zemaljske vlade da se
ona pojavi kao garant za date zajmove, to je Vlada odbila.
125
Proces prodaje kmetskih selita odvijao se relativno sporo, i tek je
od 1911., izglasavanjem zakona o fakultativnom otkupu, taj proces
ubrzan. Zakonom o davanju zajmova za dobrovoljno otkupljivanje
kmetovskih selita u BiH iz 1911. bilo je predvieno davanje
kmetovima kredita u visini cjelokupnog iznosa.
126
Tada je oformljen
i poseban odsjek za otkupljivanje kmetskih selita pri Zemaljskoj
vladi, a statistika koju je vodio taj odsjek omoguava da se danas ovaj
proces temeljitije moe pratiti.
127
Vidljivo je da su begovi prodavali ne
samo kmetska selita nego i begluke. Tako je godine 1912. prodato
kmetovskih selita u povrini od 445.251 dunum iste zemlje i 128.354
dunuma uma i panjaka, a begluka 17.971 dunum iste zemlje i 24.480
125
ABiH, ZMF, Prs. 703/1908.
126
Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, Godina 1911, Sarajevo
1911., str. 177-179; ABiH, ZMF, Prs. 46/1911. injenica da je dotad polovinu
sredstava kmetovima davala, posredovanjem zemaljske uprave, Privilegovana
zemaljska banka, i to kao hipotekarni zajam, a da su drugu polovicu kmetovi
sami nabavljali, najee prodajui stoku, dovela je do toga da je veina tako
otkupljenih kmetova propadala i da otkup nije davao nikakvih ekonomskih
uinaka (kmet proda stoku da bi mogao nabaviti sredstva za otkup, ali potom
zbog nedostatka stoke zemljite ostaje loe obraeno). Zato je odlueno da
se iz zemaljskih sredstava daje itav kredit: Pri tome bi se u interesu samih
kmetova, kao i u opem gospodarstvenom interesu, imali po pravilu davati
zajmovi samo onakim kmetovima, iji je samostalni opstanak u sluaju otkupa
njihovom gospodarskom sposobnou osiguran. Zemaljska uprava ne bi imala
pomagati otkupljivanje takovih kmetova, koji su jednom postali samostalni,
a onda, nemajui potrebne gospodarske sposobnosti, morali odmah zatim
propasti. (). Bericht ber die Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina
1911, S. 15.
127
ef ovoga odsjeka bio je dr. Georg Grassl, koji je ostavio svoja zapaanja o
toku fakultativnog otkupa kmetova. (Dr. Georg Grassl: Zwei Jahre fakultativer
Kmetenablsung in Bosnien und der Herzegovina. Wien 1914.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
158
dunuma uma i panjaka; godine 1913. proces otkupa je usporen i ovaj
tempo prodaje begovskih zemljita, trajat e sve do ulaska BiH u sastav
jugoslavenske drave 1918. godine.
128

Godina Stranaka Kmetska selita (dunuma) Begluk (dunuma)
ista zemlja ume i panjaci ista zemlje ume i panjaci
1912 5.821 445.251 128.354 17.981 24.480
1913 5.126 339.260 88.708 12.632 27.495
1914 2.413 164.910 38.779 4.940 14.030
1915 11 722 76 - -
Tabela: Otkupljena povrina (u dunumima) kmetovskih selita i begluka
1912-1915. godine
Godine 1912. od ukupno 5.821 otkupljenog kmetskog selita
najvie je bilo onih sa povrinom od 51 do 100 dunuma (ukupno
1.969), zatim onih od 101 do 150 dunuma (1.084), pa potom onih
od 26 do 50 dunuma (1.077). Na kmetska selita povrine od 151 do
300 dunuma dolazilo je 855 kmetskih selita, na ona do 25 dunuma
otpadalo je 664, a na ona od 301 do 500 dunuma 146 kmetskih
selita, dok je kmetskih selita preko 500 dunuma bilo 26, od toga
najvie u Brkom i Livnu (po etiri), zatim Banjoj Luci, Kotor Varoi
i Tenju po tri, Nevesinju i Prnjavoru po dva, a u Sarajevu, epu,
Bosanskoj Dubici, Foi, Gradacu po jedno kmetsko selite povrine
preko 500 dunuma.
129
Prema jednom drugom izvjeu, te godine
128
ABiH, ZVS, Agrar V, Prilog izvjetaju preko uprave Bosne i Hercegovine.
Kmetovski odsjek za otkupljivanje kmetovskih selita zemaljske vlade.
Sarajevo, dne 11. novembra 1916.
129
ABiH, ZVS, Agrar, V; Grssenklassen der im Jahre 1912 abgelsten
Kmetenansssigkeiten. Vidi se, dakle, da 30% otkupljenih kmetskih selita
otpada na selita sa povrinom manjom od 50 dunuma. (Bericht ber die
Verwaltung von Bosnien und der Hercegovina 1913, S. 50.)
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
159
4.798 kmetskih porodica (za koliko je konvertiran zajam, dok je za
jo 1.023 odobren) otkupilo je selita od 1.116 zemljoposjednika. Od
ovih 1.116 zemljoposjednika njih 1.063 prodalo je od 1 do 20 selita,
45 od 21 do 50 selita, etiri od 51 do 100 selita, tri od 101 do 200
selita i svega jedan preko 200 selita. ef Zemaljske vlade general
Potiorek pretpostavljao je da su samo oni zemljoposjednici sa preko
50 selita mogli ivjeti od rente, iz ega je proizlazilo da je svega osam
velikih zemljoposjednika (begova) prodalo svoja kmetska selita, dok
je veina kmetova otkupljena od srednjih i malih zemljoposjednika,
koji svoju privrednu eksistenciju nisu temeljili na lako dobivenoj renti
nego na trgovini i zanatstvu, i koji su, iako se za to ne mogu navesti
pouzdani statistiki podaci, najvjerovatnije otkupni iznos u protekloj
godini upotrijebili za razvoj trgovine i zanatstva. Djelomino drukija
situacija je kod velikih zemljinih rentijera (begova), koji isticao je
Potiorek navikli na lahko dobivena agrarna davanja, tek moraju
traiti novu privrednu orijentaciju da bi dobiveni novac to povoljnije
i korisnije iskoristili.
130
Stoga je prvi ovjek Zemaljske vlade zastupao
miljenje da bi bilo dobro kada bi begovi umjesto gotovine dobivali
obligacije, koje bi se mogle vinkulirati u 10-20 godina, ime bi se s
jedne strane vlasnicima osigurala renta, a s druge strane dalo bi
im se vrijeme potrebno da nau novu privrednu orijentaciju.
131
Zakon
od 13. juna takvu praksu dozvoljavao je samo ako je molitelj zajma o
tome postigao sporazum sa zemljoposjednikom ( 6). Kako je izmjena
tog lana bila nemogua iz politikih razloga, Potiorek je smatrao da
130
ABiH, ZMF, opa, 4539/1913.
131
Zanimljivo je napomenuti da su se begovi nakon Prvog svjetskog rata stalno
alili na to da im vlast ne isplauje odtete, a ako im i isplauje, onda se to obavlja
rijetko, u malim iznosima i sa velikim zakanjenjem. Ogoren takvim stavom
vlasti, jedan beg napisao je ironino pismo Agrarnoj direkciji u Sarajevu, u
kojemu se zahvaljuje to vlast umjesto 83.456 dinara, koliko mu treba platiti
za odtetu, isplauje svega 8.000 u gotovom i 32.000 u obligacijama, dok se
za ostatak uope ne navodi kada e se isplatiti. Najljepa fala da raunate na
moju budunost, pa od 83.000 aljete mi samo 8.000 dinara, veli ovaj ogoreni
beg, pun ironije. Jedan inovnik na margini ovoga pisma dodao je: Smije da
se izgovori barem. (ABiH, KBUDB, Evidencija, kl 2475/b.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
160
bi u itavu stvar trebalo intenzivnije ukljuiti odgovarajue bonjake
institucije, prije svega Muslimansku centralnu banku, koja bi mogla
djelovati pouno i podstrekujue na bonjake begove.
132
Od 1.116 zemljoposjednika koji su 1912. prodali svoja kmetska
selita, 922 (82,61%) otpada na muslimane, 144 (12,90%) na
pravoslavce, 36 (3,23%) na katolike, 11 (0,99%) na Jevreje i 3 (0,27%)
na pravne osobe. Od 5.821 kmetske porodice kojoj je odobren zajam
za otkup, 4.430 (76,10%) su pravoslavne porodice, 1.335 (22,93%)
katolike i 56 (0,97%) muslimanske. Potiorek naglaava kako iz ovih
podataka proizlazi jedna utjena injenica, tj. da kmetovi katolike
vjeroispovijesti suprotno prvobitnom pribojavanju uope ne
zaostaju za pravoslavnim, posebno u odnosu na njihov ukupan broj.
Svi centri katolikog kmetskog stanovnitva (Gradaac, Brko, Tuzla,
Derventa, Banja Luka, Fojnica, Travnik, Livno, upanjac, Mostar
i Ljubuki) jednakim intenzitetom koristili su se zakonom od 13.
juna 1911., a to to pravoslavni kmetovi imaju apsolutnu prednost
posljedica je injenice da oni imaju izrazitu brojanu nadmo meu
kmetskim stanovnitvom. Prema popisu iz 1910., ukupan broj
kmetova, ubrajajui i one koji imaju slobodne posjede, iznosi 111.093,
od ega je 75.679 (68,12%) pravoslavaca, 29.067 (26,16%) katolika,
6.334 (5,70%) muslimana i 13 ( 0,02%) ostalih. Od ovih 75.679
pravoslavnih kmetova otkupilo se 1912. njih 4.430 ili 5,85%, od 29.067
katolikih kmetova otkupilo se 1.335 (4,59%), a od 6.334 muslimanskih
otkupilo se 56 (0,88%).
133
Od ukupne otkupljene povrine (573.605,555
dunuma) na pravoslavce je otpadalo 453.644,165 dunuma (79,09%),
na katolike 117.376,768 dunuma (20,46%), a na muslimane 2.584,622
dunuma (0,45%). Ako se zna da je pravoslavcima odobreno 8.818.700
K zajma (78,97%), katolicima 2.268.800 K (20,33%), a muslimanima
79.000 K (0,70%), vidi se da postoji povoljan pomak kod katolika,
koji sa 20,33% od ukupnog zajma otkupljuju 20,46% zemljita, a kod
muslimana nepovoljan pomak, jer sa 0,70% od zajma otkupljuju samo
0,45% zemljita. Iz tog je Potiorek zakljuivao kako su muslimanski
132
ABiH, ZMF, opa, 4539/1913.
133
ABiH, ZMF, opa, 4539/1913.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
161
kmetovi plaali relativno viu otkupnu cijenu.
134
Potiorek dalje istie
da je od ukupno otkupljenog zemljita 77,62% bilo obradive zemlje i
22,38% uma te 92,60% kmetskih selita i 7,40% begluka.
135
U ovom neobino vanom izvjetaju Potiorek dalje objanjava
proces otkupa kmetova 1912. godine i istie kako se vrsto stajalo
na stanovitu od samog poetka da se mogu davati i zajmovi za
otkup beglukih parcela, ali samo pod odreenim uvjetima. Prije
svega zahtijevalo se da se kupovina begluka odvija istovremeno s
kupovinom kmetskog selita, jer se nakon otkupa kmetske estice
kupovina begluka predstavlja kao obina kupovina zemljita i ne
podrazumijeva nikakve povlastice Zakona o otkupu kmetskih
selita. Onda bi se u svakom pojedinom sluaju strogo pazilo da li se
kupovina beglukih parcela odvija s ciljem podupiranja privrednih
interesa otkupljenih kmetova, to se moe pretpostaviti samo onda
ako ovi zemljini kompleksi trebaju ili za zaokruivanje otkupljenih
kmetskih posjeda ili, kada se radi o umama, za zadovoljenje starih
prava drvarenja. Kmetovi se time uvaju od iskuenja da se upuste
u riskantne pekulacije zemljitem, koje im se lahko mogu obiti o
glavu, a zemljoposjednicima se time daje mogunost i poticaj da sami
vlastiti posjed, neoptereen servitutskim pravom kmetova, koriste
i obrauju. Na tom mjestu susreu se nastojanja Zemaljske vlade
sa eljama i stremljenjima vodeih bonjakih krugova, koji u tom
sluaju, posebno u sjevernim kotarevima zemlje, sami ustupaju ove
begluke komplekse za naseljavanje drugih seljaka i kolonizaciju koju
vodi Vlada. Zbog toga je tako malo otkupljene povrine spadalo pod
begluke, a i od toga je vie od polovine otpadalo na ume i panjake. S
obzirom na veliinu otkupljenih povrina na prvom mjestu stoji kotar
Banja Luka sa 56.483,894 dunuma, zatim slijede Bosanska Gradika sa
50.170,826, Derventa sa 41.255,745, Gradaac sa 38.836,973, Teanj
sa 38.076,185, Brko sa 32.923,863, Prijedor sa 31.718,081, Bijeljina sa
134
ABiH, ZMF, opa, 4539/1913.
135
Vidi: Hamdija Kapidi: Agrano pitanje u Bosni i Hercegovini za vrijeme
austrougarske uprave (1878.-1918.), Godinjak Drutva istoriara Bosne i
Hercegovine. Godina XIX, 1970.-1971., Sarajevo 1973., str. 92-95
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
162
27.155,408 itd.
136
Pritom, sve ovo odnosi se na otkupe koje je pomogla
Zemaljska vlada u skladu sa Zakonom, ali je bilo i otkupa selita koji
su se odvijali u izravnom dogovoru zemljoposjednika i kmetova (1912.
vei otkupi na takav nain desili su se u kotaru Bugojno, opina Ravno,
vlasnitvo Omer-bega Sulejmanpaia, i u nekoliko opina kotara
Livno i Bosanski Petrovac, vlasnitvo udovice Ali-bega Firdusa, te u
dijelu opine Novo Selo u kotaru Derventa, vlasnitvo Smajlbegovia,
i Majki Japri u kotaru Sanski Most, vlasnik Riza-beg Kapetanovi).
137
Ne iznenauje da kotarevi Posavine, dakle oni krajevi koji su bili
ishodite svih kmetskih pokreta i prije Okupacije, u najznaajnijoj
mjeri sudjeluju u procesu otkupa kmetskih selita, tim prije to su
ovi kotarevi najsnanije sudjelovali u otkupu i na stari nain. Nakon
Posavine dolaze kotarevi Krajine u sjeverozapadnoj Bosni.
U 1913. godini 1.290 zemljoposjednika prodalo je kmetska selita, s
tim da je 1.250 prodalo od 1 do 20 kmetskih selita, 32 je prodalo od 21
do 50 kmetskih selita, sedam je prodalo od 51 do 100, a samo jedan
zemljoposjednik je prodao od 101 do 200 kmetskih selita. Pokazuje se,
dakle, da se i u drugoj godini otkupa po Zakonu o fakultativnom otkupu
taj proces odvija najvie kod srednjih i manjih zemljoposjednika, jer
se i 1913., kao i 1912., pojavljuje svega osam zemljoposjednika koji
prodaju vie od 50 kmetskih selita. Budui da to odgovara stvarnoj
podjeli kmetskog selita na velike, srednje i male zemljine rentijere,
moe se bez daljnjeg ustvrditi da su se zakonom od 13. juna 1911.
koristili ne samo mali i srednji, nego i krupni zemljoposjednici s ciljem
da prodaju svoja kmetska selita. Postoji, ipak, jedna karakteristika
otkupa 1913. u odnosu na 1912. godinu. Dok je, naime, 1912. do veih
otkupa dolazilo zbog zaduenosti zemljoposjednika, koji su otud
prodavali kmetska selita, 1913. nije bio takav sluaj. Iz toga proizlazi
da su veliki zemljoposjednici i bez privrednih i nansijskih nevolja
saglasni da zaponu sa prodajom svojih kmetskih selita, dok su mali
i srednji zemljoposjednici, prema statistici 1912., od samog poetka
136
ABiH, ZMF, opa, 4539/1913
137
ABiH, ZMF, opa, 4539/1913.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
163
koristili dravni otkup kmetskih selita da potreban novac upotrijebe
za pokretanje trgovine i zanatstva. Sve u svemu, moe se zakljuiti da
je spoznaja o neodrivosti kmetskih odnosa dravnim otkupom bitno
pospjeena, posebno jer nadgledanje rada kmetova iz godine u godinu
postaje sve nezgodnije i skuplje.
Od 1.290 zemljoposjednika koji su 1913. prodali svoja kmetska
selita, 1.159 (89,61%) bili su muslimani, 61 (4,73%) pravoslavci, 48
(3,72%) katolici i 21 (1,63%) Jevreji, dok je etvero (0,31%) bilo pravnih
osoba. Od ukupno 5.126 kmetskih porodica, pravoslavnih je bilo 3.667
(71,54%), katolikih 1.424 (27,78%), i muslimanski 35 (0,68%). Vidi se
da 1913. katolici vie uestvuju u otkupu nego u 1912. te da gotovo svi
centri katolikog kmetskog stanovnitva srazmjerno snano sudjelu-
ju u tom procesu. U tom smislu zaostajao je jedino katoliki kotar Fo-
jnica, gdje se otkup odvijao veoma usporeno, to je, prema miljenju
Zemaljske vlade, posljedica injenice da je tamonje katoliko kmets-
ko stanovnitvo izmirivalo agrarna davanja savjesno, pa tamonji zem-
ljoposjednici nisu imali nikakvog povoda da prodaju svoja kmetska
selita.
138
Ovaj zakljuak Zemaljske vlade bio je iznenaujui sa aspe-
kta potivanja zakonom odreenih davanja, jer se podrazumijeva da
bi sama Vlada, koja je nansijski podravala otkup kmetskih selita,
zapravo trebala forsirati neposluh kmetova prilikom davanja zako-
nom odreenih obaveza, i to stoga to bi se sa rastom toga neposluha
ubrzao proces prodaje selita. Nemamo, ipak, izravnih potvrda da je
Vlada kasnije djelovala u smislu nagovaranja kmetova da ne izvravaju
svoje obaveze prema zemljoposjednicima.
Godine 1913. otkupljeno je ukupno 468.096,773 dunuma zemlje.
Od toga je na pravoslavne kmetove otpadalo 366.446,968 dunuma
(78,28%), na katolike 98.375,204 dunuma (21,23%), a na muslimanske
3.274,601 dunum (0,49%). Ako se zna da je pravoslavcima dodijelje-
no 73,89% zajmova (6.490.200 K), katolicima 25,38% (2.228.800 K), a
muslimanima 0,73% (64.100 K), proizlazi da su muslimanski kmeto-
138
Rm. katholische Kmetenbevlkerung die Agrarabgaben mit Gewissenhaf-
tigkeit leistet und solcherart den Grundherren keinen Anlass bietet, sich ihres
Kmetenbisitzes zu entussern. ABiH, ZMF, opa, 5228/1914.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
164
vi i ove godine, kao i 1912, plaali najviu otkupnu cijenu po jednom
kmetskom selitu.
Od ukupno otkupljene zemlje (468.096,773 dunuma), 351.892,823
(75,18%) dunuma otpada na obradivo zemljite, a 116.203,950
dunuma (24,82%) na ume. Od toga je na kmetska zemljita otpadalo
427.969,264 dunuma (91,43%), a na begluke 40.127,509 dunuma
(8,57%).
USPOSTAVA NOVIH KMETSKIH ODNOSA
Pored prodaje postojeih kmetskih selita bio je prisutan i proces
uspostave novih kmetskih selita, to Zakon od 13. juna 1911. nije
zabranjivao. Uspostava kmetskih odnosa odvijala se tokom itavog
razdoblja austrougarske vladavine, ali razliitim intenzitetom.
Neposredno nakon 1878. ti su se odnosi uspostavljali i zbog doselja-
vanja seljaka iz drugih krajeva u Bosnu i Hercegovinu. Tako se odvijao
proces naseljavanja stanovnitva iz Like i Dalmacije u neke krajeve
Bosanske krajine. Ovi Liani i Dalmatinci naseljavali su se kao kmetovi
ili uzurpatori, a dolazili su sa izbjeglicama 1875. godine. Najvie ih
se naselilo u bosanskokrupskom kotaru, u kojem su na sjevernim
obroncima Grmea obrazovali lika naselja Haani i Gornja Suhaja. U
Bihakom okrugu ve ih se do 1883. bilo naselilo oko 10-12.000. Neki
od njih su kao kmetovi zauzeli mjesto domaih seljaka koji su nestali
u ustanku, a neki su bez iijeg odobrenja uzurpirali zemlju ili umu.
Toliko su se osilili da su i kao kmetovi odbijali da podmiruju zakonske
dabine gospodarima zemljita.
139
Tokom 1912. uspostavljeno je novih
1.329 kmetskih selita, i to 1.026 dijeljenjem ve postojeih kmetskih
selita, 241 nagodbom (sporazumom) i 62 slubenom odlukom.
Budui da dijeljenjem ve postojeih kmetskih selita brojano raste
broj kmetskih porodica, ali ne i povrina zemlje pod kmetstvom, to
139
ore Miki: O kolonizaciji stranih seljaka u Bosni i Hercegovini u vrijeme
austrougarske uprave, Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo 1990., str.
182-193.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
165
se samo sporazumom i slubenom odlukom uspostavljena kmetska
selita mogu smatrati novim, a takvih je 1912. bilo svega 303, pri
emu su ova selita obuhvatala 12.269,567 dunuma. Kako je u istoj
godini na razne naine (izumiranjem kmetske porodice, sporazumom
zemljoposjednika i kmeta, odricanjem kmetova od kmetskog prava,
slubenim odlukama, eksproprijacijama, podjelom izmeu zemljo-
posjednika i kmeta) kmetsko pravo, osim putem otkupa, prestalo
postojati na 485 kmetskih selita, to je Zemaljska vlada zakljuila kako
je i na ovom polju, neovisno o akciji otkupa kmetskih selita, postig-
nuto nazadovanje, i to veoma snano nazadovanje kmetskog posjeda.
Vlada je posebno isticala injenicu da je katoliko stanovnitvo u
tome imalo prekomjeran udio, emu posebno doprinose kotarevi
Livno i upanjac. Od 1.329 novih kmetskih selita, 757 (56,96%) ine
pravoslavci, 543 (40,86%) katolici, a 29 (2,18%) muslimani.
140
Kmetovi su se nadali da e moi dobiti besplatno ne samo kmetska
selita nego i begluke. Kotarski predstojnik iz Sanskoga Mosta
poetkom 1913. javljao je kako su kmetovi u selu Dabar priali da e
Srbija uskoro okupirati Bosnu i Hercegovinu i dodijeliti im begluke.
Predstojnik dalje istie da zbog toga u tom selu posustaje otkup
kmetskih selita.
141
Godina Broj prodatih
selita
1879. 117
1880. 302
1881. 385
1882. 967
1883. 1072
1884. 1409
1885. 1289
1886. 889
1887. 1.158
1888. 724
Godina Broj prodatih
selita
1889. 805
1890. 836
1891. 852
1892. 680
1893. 939
1894. 703
1895. 613
1896. 546
1897. 553
1898. 870
140
ABiH, ZMF, opa, 4539/1913.
141
ABiH, ZMF, Prs. 45/1913.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
166
Godina Broj prodatih
selita
1899. 756
1900. 816
1901. 750
1902. 603
1903. 594
1904. 965
1905. 924
1906. 1.001
1907. 1.359
1908. 1.205
Godina Broj prodatih
selita
1909. 1.539
1910. 2.260
1911. 4.202
1912. 5.821
1913. 5.126
1914. 2.413
1915. 11
Ukupno 46.054
Tabela: Prodaja kmetskih selita 1879-1915.
Bez obzira na stalni proces prodaje kmetskih selita, pa i begluka,
koji se razliitim intenzitetom odvijao itavo razdoblje austrougarske
vladavine, materijalna osnovica begovskog sloja itavo ovo doba bio
je zemljini posjed. Neki autori su, ak, smatrali kako su begovski
zemljini posjedi dobiveni beratom u osmansko doba bili u veliini
prosenog sreza bosanskog, a agaluci u veliini jedne organizovane
politike optine sa vie sela.
142
Tu se nalazio razlog da je itavo Pounje,
npr., bilo vlasnitvo triju begovskih porodica: Badnjevia iz Bosanske
Krupe, Beirevia iz Ostroca i Bievia iz Bihaa. Klievi, Lipa i
Teoak bili su porodice Kulenovia iz Kulen Vakufa, a Velika Rujika
bio je posed begova Ceria iz Bosanskog Novog.
143
Nakon prestanka
osmanske vlasti, poloaj bosanskog bega s obzirom na vlasnitvo nad
zemljom bitnije se ne mijenja zbog toga to vlast ne mijenja agrarne
odnose izmeu begova i kmetova: Stvarni zatitnik begovata i
muslimanske konfesionalne grupe, ekonomski bazirane na iucima i
vakuma, () nije daleka Turska ili sultan-kalifa, nego austrougarska
142
Milan Karanovi: Pounje u Bosanskoj krajini. Naselja i poreklo stanovnitva,
knj. 20, Beograd 1925. (dalje: Pounje), str. 326.
143
M. Karanovi: Pounje, str. 326-327.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
167
vlast, dokle god ne bi reformama dirala u agrarne odnose. () Svuda
oko njih osloboenje od turske vlasti bilo je popraeno reformom
agrarnih odnosa, jedino u BiH begovatu se 1878. obeava i osigurava
daljnji opstanak.
144
Meutim, dosad u literaturi nije tano utvreno koliki su bili
posjedi pojedinih begova, koliko su imali kmetskih selita i koju
povrinu begluka. Nepoznanica je, ak, i broj begovskih porodica.
Pretpostavljalo se da je 1878. Austro-Ugarska u Bosni zatekla zemljo-
posjedniku klasu od est do sedam hiljada bonjakih begovskih
i aginskih porodica.
145
Broj begova i aga uglavnom se pratio kroz
zvanine statistike, koje su evidentirale broj zemljoposjednika sa
kmetovima. Popis 1879. nije evidentirao stanovnitvo prema zvanju,
pa se na temelju njega ne mogu donositi nikakvi sudovi o broju
begovskih porodica, dok su 1885. evidentirane 8.162 begovske i
aginske porodice.
146
Popis 1895. evidentirao je 5.833 zemljoposjednika
sa kmetovima, a 1910. taj broj iznosio je 10.463, s tim da je 9.537
bilo Bonjaka. Popis 1895. nije evidentirao vjersku pripadnost
agrarnog stanovnitva, pa nije mogue izraunati koliko je od 5.833
zemljoposjednika bilo Bonjaka. Nepoznanica je koliko je od ovih
zemljoposjednika bilo krupnih posjednika (begova), a koliko sitnih
posjednika (aga). injenica je, meutim, da se znatan broj sitnih
posjednika (aga) bavio trgovinom.
147
Jednom je izraunato da je 1895. u itavoj BiH moglo biti 33.476
pripadnika zemljoposjednikih porodica, od toga u selima 14.335,
a u varoima i varoicama 19.141. Od 14.335 u selima, muslimana
144
Prilozi, str. 140.
145
A. Feifelik: Ein neuer aktueller Weg, S. 2.
146
Begovi se u ovom popisu nazivaju razliito. Na pojedinim mjestima kao
Gutsbesitzer (Begs und Agas) vlastelini, zatim Gutsbesitzer vlastelini
ili jednostavno Agas age. Broj aga uzet je samo od odraslih mukaraca, jer
se navodi broj odraslih mukaraca, pa se od toga broja rauna broj begova,
slobodnih seljaka, kmetova i drugih zanimanja.
147
Rezultati popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910., str.
LXXXVI.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
168
je bilo 13.574, a ostalih 761, dok je od 19.141 u varoima, 18.124
bilo muslimana, a 1.017 nemuslimana. Dakle, od ukupno 33.476
pripadnika zemljoposjednikih porodica, prema ovim proraunima,
31.698 je bilo muslimana (94,67%), a 1.778 (5,31%) nemuslimana
(katolika i pravoslavnih).
148
Prilikom izrade ovog prorauna nije se
teilo utvrivanju broja porodica bonjakih begova i aga, to bi
pretpostavljalo i utvrivanje kriterija prema kojima se neka porodica
moe smatrati begovskom ili aginskom, te poblie odreenje tih
kategorija, nego utvrivanju broja pripadnika one socijalne kategorije
koja je u popisu stanovnitva 1895. jednostavno denirana kao begovi
i age. Do ovakvih podataka dolo se na temelju pokazatelja iz popisa
stanovnitva 1895., i oni predstavljaju maksimalan broj bosanskih
begova. Ovaj broj dobiven je sabiranjem broja glavara i svojadi iz
rubrike begovi i age. Dakle, prema ovoj raunici, 57,18% begova i aga
ivjelo je 1895. u gradu, a 42,82% na selu.
Meutim, popis stanovnitva iz 1910. pouzdaniji je, s obzirom
da razvrstava agrarno stanovnitvo ne samo po kategorijama koje
su preciznije, nego i unutar tih kategorija pravi razliku s obzirom na
vjersku pripadnost. Zbog toga se ovdje moe tano vidjeti koliko je bilo
bonjakih zemljoposjednika s kmetovima, a koliko ostalih. Ovo je,
dodue, mogue pratiti na razini Bosne u cijelosti, okruga i kotareva,
a ne i za jedinice manje od kotareva. Ovaj popis poljoprivredno
stanovnitvo razvrstao je u kategorije: zemljoposjednici sa kmetovima,
zemljoposjednici bez kmetova, slobodni seljaci, kmetovi i kmetovi koji
su ujedno slobodni seljaci, pri emu se kod ove posljednje kategorije
razlikuju preteno slobodni seljaci i preteno kmetovi. Begovima i
agama se po ovome popisu smatraju samo zemljoposjednici svrstani u
kategoriju zemljoposjednika sa kmetovima (ukupno 10.463), s obzirom
da su zemljoposjednici bez kmetova slini slobodnim seljacima no ipak
148
Agrarno pitanje i muslimani. Pregled. List za nauku i socijalni ivot, God. I,
br. 2, Sarajevo 1. aprila 1910., str. 106-114. Ovdje postoji i jedna tablica koja
pokazuje ukupan broj begovskih i aginskih dua svih vjera po varoima i
varoicama te najvei broj bonjakih aginskih i begovskih dua po selima
prema popisu iz 1895. godine.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
169
se ne mogu oznaiti kao slobodni seljaci, bilo da im dobrom upravlja
zakupnik ili su ga dali priorcima za neko vrijeme na obraivanje.
Slobodni seljaci se od zemljoposjednika razlikuju ne samo tim, to im
je zemljite manje ili manje vrijedno, nego prije svega i tim, to slobodni
seljaci obrauju svoju zemlju sami, a pomae im porodica i sluinad
(potcrtao H.K.).
Sva dosadanja literatura uglavnom preuzima ove zvanine podatke
i uporeuje popise iz 1895. i 1910., pri emu se izraava sumnja u
vjerodostojnost podataka iz popisa 1885. godine. U osnovi ovakvog
pristupa je injenica da se na temelju podataka iz popisa 1895. i 1910.
moglo sasvim mirno zakljuiti kako se broj begovskih porodica znatno
uveao (ak za 79,37%) i na temelju te teze dalje razraivati priu o
drastinom siromaenju begovskih porodica koje se dijele, dijelei
pritom i svoja kmetska selita. Poveani broj aga opskrbljuje se iz
vie-manje postojeeg fonda kmetovske, iuke zemlje, to znai
da nasljednici pojedinog age po islamskom batinskom pravu dijele
meu sobom kmetove, odnosno kmetovska selita.
149
Takvo uvjerenje
u literaturi kasnije je posluilo kao osnova Miloradu Ekmeiu da
formulira tezu o velikom siromatvu bosanskih begova, koji najee
eksploatiraju samo jednoga kmeta.
150
Kako se u tu teoriju siromaenja
begova kroz podjele porodica nikako nije mogla uklopiti injenica
da popis iz 1895. pokazuje manje begovskih porodica nego popis
iz 1885., i kako se to smanjenje nije dalo nikako objasniti, izlaz je
naen jednostavno u zanemarivanju podataka iz 1885., dok se za
podatke iz 1895. i 1910. tvrdilo da je ustanovljeno da su toni,
151
to
bi znailo da oni podaci iz 1885. nisu tani. Radi se, meutim, o tome
da se na temelju ovih statistikih pokazatelja iz popisa stanovnitva
ne moe oblikovati dovoljno jasna slika o strukturi begovskoga sloja
u Bosni i Hercegovini. Te informacije doputaju uspostavu odreenih
okvira, ali se prostor unutar toga valja puniti drugim izvjetajima.
Zemljoposjednik sa kmetovima iz 1910. nije beg koji sjedi na iljtetu i
149
Prilozi, str. 148.
150
M. Ekmei: Stvaranje Jugoslavije, 2, str. 281.
151
Prilozi, str. 148.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
170
eka hak od svoga kmeta. Tako velik broj begovskih porodica znaio
bi da begovskih porodica, zapravo, uope i nema. Sutina je u tome da
je broj begovskih porodica znatno manji od broja zemljoposjednika sa
kmetovima iz 1910. godine. Jedino mogue objanjenje za tako veliki
broj zemljoposjednika sa kmetovima 1910. godine sastoji se u tome
da je znatan broj tih zemljoposjednika zaista imao mali broj kmetskih
selita (jedno ili dva selita), ali su uz to selite imali ili jo svoje vlastite
zemlje ili su se bavili drugim zanimanjem.
Stvari postaju neto jasnije ako se broj begovskih porodica
sagledava i u kontekstu broja kmetovskih porodica. Pretpostavljalo
se da je 1878. u Bosni bilo oko 85.000 kmetova (od toga oko 60.000
pravoslavaca i oko 25.000 katolika) te oko 77.000 slobodnih seljaka
(uglavnom muslimanskih).
152
Raunalo se da krajem 1913. u Bosni i
Hercegovini postoji 94.000 kmetskih porodica sa 5.660.760 dunuma
obradive zemlje,
153
ali ovi podaci nisu sasvim pouzdani. Neto kasnije
tvrdilo se da je 1918. od ukupno 17.425.520 dunuma obradive zemlje
u BiH na kmetska selita otpadalo 7.752.339 dunuma (44,5%),
154
ali se
ni tada nije raspolagalo detaljnijim informacijama. Istovremeno se
tvrdilo da je krajem Prvog svjetskog rata moglo (je) biti po prilici u
Bosni i Hercegovini oko 68000 kmet. porodica. Ovaj bi broj mogao
biti jo manji ako se uzme u obzir, da se je dosta kmetova otkupilo
iz vlastitih sredstava a da kmet. odnos u gruntovnici nije brisan, isto
tako je dosta kmetova napustilo svoj iuk i otselili se u druga mesta
a zemlju ostavili gospodaru, a da kmet. odnos nije brisan. Isticalo se
kako ne postoji evidencija o broju kmetova po vjeroispovijestima, ali
moe se rei da po prilici otpada na pravoslavne oko 60%, na katolike
oko 30% i na muslimane oko 10%, ili jo manje na ove poslednje.
155
Pouzdane statistike o tome nikada nisu napravljene, mada su
poduzimani odreeni koraci u tom pravcu. Tako je 1910. Prezidijum
152
A. Feifalik: Ein neuer aktueller Weg, S. 2.
153
ABiH, ZVS, Agrar, III.
154
ABiH, AGD, 90/22, Prs, Agrarna direkcija u Sarajevu Ministarstvu za agrarnu
reformu u Beogradu, 26. 5. 1922.
155
ABiH, AGD, br. 6760/28.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
171
Bosanskog sabora traio od Zemaljske vlade da se sastavi jedan
iskaz svih kmetovskih selita, uz obrazloenje da je jedan takav iskaz
potreban kao informacija agrarnom odboru Sabora, a s obzirom da
je od velikog privrednog znaaja, i da je u interesu uprave. Osim
toga, Zemaljska vlada treba da, uporedo sa sastavljanjem iskaza
o kmetovskim selitima, sastavi i iskaz o slobodnim posjedima i
beglucima povrine vee od 200 dunuma. Iskaz o beglucima potreban
je da bi se utvrdilo da li i u kojoj mjeri zemljoposjednici koji su prodali
svoje kmetske posjede posjeduju slobodne zemljoposjede koje mogu
obraivati u vlastitoj reiji. Zemaljska vlada povodom ovog pisala je
Zajednikom ministarstvu nansija da se takav posao, s obzirom na
kratkou vremena i zbog oskudice u ljudstvu kod kotarskih ureda,
ne moe savladati sa postojeim snagama nego je potrebno za svaki
kotar angairati, prosjeno, dodatne dvije osobe na po 60 dana, to s
honorarom od 120 K mjeseno iznosi 240 K po kotaru, odnosno za
51 kotar ukupno 12.240 K. Zajedniko ministarstvo 28. septembra
1910. dalo je takvo odobrenje,
156
i Zemaljska vlada je odmah krenula
sa prikupljanjem informacija. U izvjetaju od 2. novembra 1910.
Zemaljska vlada saopila je da e do 15. novembra moi dostaviti
Zemaljskom saboru podatke o broju kmetskih selita (Iskaz A), ali
se Zajedniko ministarstvo 23. januara 1911. ali da ne raspolae
podacima da li je Zemaljska vlada to obeanje i izvrila i da li je uspjela
od pojedinanih izvjetaja sastaviti jedno skupno izvjee za Sabor o
ovom pitanju, koje je, inae, smatralo veoma vanim.
157
Zemaljska vlada
telegramom 29. januara 1911. obavijestila je Zajedniko ministarstvo
nansija da je vanije i opirnije materijale o broju kmetskih selita
dostavila 6. decembra 1910. Zemaljskom saboru, koji je preuzeo
zadatak da sastavi jedno skupno izvjee, ali to jo nije bilo uraeno,
zbog ega je Vlada traila da se svi materijali vrate.
158

Zajedniko ministarstvo u svom aktu 6. februara 1911. izraavalo
je uenje da je Zemaljska vlada sav prikupljeni materijal o kmetskim
156
ABiH, ZMF, opa graa, 11871/1910.
157
ABiH, ZMF, opa graa, 1258/1911.
158
Telegram se nalazi u ABiH, ZMF, opa graa, 1598/1911.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
172
posjedima jednostavno predala Predsjednitvu Sabora, a da sama
nije uinila napor da taj veoma vaan materijal sama obradi, to
nije nita drugo nego jednostavno ispunjavanje elje Prezidijuma
Zemaljskog sabora. Ovakav postupak Zemaljske vlade tim je udniji
to je sama Vlada u svom dopisu od 23. avgusta s pravom primijetila
kako je sastavljanje popisa o kmetskim posjedima sa privredne take
gledita od velikoga znaaja i zbog toga veoma poeljno i u interesu
uprave. Samo po sebi razumije se da uprava nije imala nikakvog
razloga izdvojiti dodatna nansijska sredstva da bi samo ispunila
elju Prezidijuma Zemaljskog Sabora, nego je od vanosti bilo i
ispunjenje javnih i opih interesa. Zajedniko ministarstvo takav
je potez Zemaljske vlade tumailo na nain da se time egzekutivna
ovlaenja uprave uzimaju iz ruke ako upravni organi vre odreena
istraivanja na itavom teritoriju zemlje, a ova istraivanja ne
obrade, nego prikupljeni materijal jednostavno stave na raspolaganje
Zemaljskom saboru, koji tek nakon toga zapoinje obradu materijala.
To je postupak koji izravno proturjei sutini uprave, odnosno biu
egzekutive. Iz telegrama od 29. januara Zajedniko ministarstvo dalje
je zakljuilo kako Zemaljska vlada jo pristupa Zemaljskom saboru i od
njega trai izvjetaj koji je ranije sama trebala nainiti. Vlada je morala
vlastiti materijal obraditi i izvjetaj koji bi na temelju toga napisala
dostaviti Zemaljskom saboru, a ne sirovi administrativni materijal
pojedinanih istraivanja dostaviti Prezidijumu Sabora na obradu.
Zbog toga se nareuje Zemaljskoj vladi da bez odlaganja vrati sav
materijal koji je predala Prezidijumu Sabora, da taj materijal obradi u
vlastitom djelokrugu rada i da u to kraem roku (najdue za 14 dana)
saini izvjetaj na temelju tabela koje su prikupili kotarski predstojnici
te da se taj izvjetaj odmah dostavi Zajednikom ministarstvu.
159
Ubrzo nakon ovoga, ve 9. februara 1911., Zemaljska vlada, prije
nego je dobila ovaj akt Zajednikog ministarstva od 6. februara, poslala
je Zajednikom ministarstvu opiran izvjetaj o slobodnim i beglukim
posjedima povrine vee od 200 dunuma, u kojem je civilni adlatus
baron Benko isticao podatak da broj vlasnika slobodnih i beglukih
159
ABiH, ZMF, opa graa, 1598/1911.
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
173
posjeda iznad 100 dunuma iznosi samo 9,15% svih slobodnih posjeda,
a broj slobodnih i beglukih posjeda iznad 200 dunuma tek 4,5%, pri
emu je oko polovine od toga otpadalo na Bonjake. Iz toga je civilni
adlatus baron Benko zakljuio kako u takvim okolnostima bonjaki
begluki posjedi nemaju nikakav privredni znaaj.
160
Radilo se,
meutim, o tome da je baron Benko govorio ne o posjedima begova,
nego i o posjedima slobodnih seljaka koji su imali posjede vee od
200 dunuma, ali je izvodio zakljuke kao da su u pitanju iskljuivo
begovski posjedi.
Ipak, valja posvetiti posebnu panju ovom neobino vanom
izvjetaju, jer prema podacima koje sadri ukupno 9.490 posjednika
(raunajui tu i vakufe i posjede manastira te samostana, koji nisu bili
optereeni kmetskim pravom), od toga 4.931 muslimanskih, imalo je
begluke vee od 200 dunuma.
Okrug Pravoslavci Katolici Muslimani Ostali Ukupno
Banja Luka 705 167 876 2 1.750
Biha 269 20 780 0 1.069
Mostar 877 502 743 4 2.126
Sarajevo 314 48 739 15 1.116
Travnik 345 412 603 0 1.360
Tuzla 685 170 1190 24 2.069
Bosna i Hercegovina 3.195 1.319 4.931 45 9.490
Tabela: Broj vlasnika slobodnih i beglukih posjeda
veih od 200 dunuma (1911.)
160
() dass dem Beglukbesitze der Moslims unter den heutigen Besitzverhlt-
nissen jede wirtschaftliche Bedeutung mangelt. ABiH, ZMF, opa graa.
2427/1911. U prilogu su tabelarni pregledi o posjednovnom stanju obradivog
zemljita slobodnih seljaka i kmetova po okruzima i kotarevima te sumaran
izvjetaj o slobodnim i beglukim posjedima veim od 200 dunuma. Detaljan
popis slobodnih i beglukih posjeda preko 200 dunuma po okruzima, kotare-
vima i katastarskim opinama vidi u: ABiH, AGD, k, 150.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
174
Ovih 9.490 posjednika posjedovalo je ukupno 4.861.470,624
dunuma, od toga 1.264.297 dunuma (26%) oranica, a uma 2.238.358
dunuma (46%). Najvie begluka nalazi se na prostoru okruga Banja
Luka (ukupno 1.133.924 dunuma), zatim Mostar (937.955 dunuma),
Tuzla (914.326), pa potom Travnik. Zanimljivo je da je najmanja
povrina begluke zemlje bila u okrugu Sarajevo, gdje je povrina tih
posjeda bila manja nego u okrugu Biha.
Okrug Oranice Bae Livade Vinogradi Panjaci ume Kue i
drugi
objekti
Ukupna
povrina
Banja Luka 396.924,1 4.284,737 23.509,23 0 29.221,37 676.586,3 0 3.398,278 1.133.924
Biha 164.681,3 2.145,922 45.012,53 6,2 37.242,95 255.140,2 0 1.575,159 510.804,2
Mostar 92.719,04 1.314,075 100.554,8 1.650,956 29.3609 445.291,1 1.384,662 1.436,946 937.955,5
Sarajevo 73.594,42 2.508,351 164.021,2 0 32.935,67 199.442,3 6,48 1.847,08 474.355,5
Travnik 107.721,2 2.138,983 417.180,8 0 72.906,08 285.533,3 485,764 1.138,977 890.105,3
Tuzla 428.657 28.134,56 46.889,63 12,14 28.529,3 376.364,4 1.105,396 4.633,666 914.326,2
Bosna i
Hercegovina
1.264.297 40.526,63 797.168,1 1.669,296 494.444,4 2.238.358 2.982,302 14.030,11 4.861.471
Iz ovih podataka, dakle, moe se pouzdano zakljuiti da je
povrina begluka u BiH iznosila oko 9,5% ukupne teritorije Bosne
i Hercegovine (ija je ukupna povrina iznosila 51.027.411,722
dunuma), ali jo uvijek nije mogue poblie odrediti koliki je tu udio
krupnih bosanskih begova, a kolika je povrina pripadala ostalim
zemljoposjednicima. Prema evidenciji o beglukim posjedima veim
od 575 dunuma uspostavljenoj nakon Prvog svjetskog rata, u Bosni
i Hercegovini po imenu i prezimenu moe se evidentirati vlasnitvo
za 2.420.104,317 dunuma begluka, od toga se 1.143.772,989 dunuma
(ili 47%) nalazilo u rukama 264 velike bonjake zemljoposjednike
porodice. Ako se kombinira veliina begluka i broj kmetskih selita
(pri emu se kao donja granica uzima posjedovanje najmanje 100
kmetskih selita), uz korektivni faktor koji se sastoji u tome da je
postojao manji broj porodica koje su posjedovale znatan broj kme-
tovskih selita, a manje komplekse beglukog zemljita, ali su openito
smatrane begovskim porodicama, tada se ovaj broj od 264 velike
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
175
bonjake zemljoposjednike porodice smanjuje na svega 46 porodice
koje posjeduju velike komplekse zemljita, te se za njih, prema tim
kriterijima, moe kazati da su predstavljali bosansku begovsku
zemljoposjedniku elitu tog doba. Na ovaj nain napravljen je spisak
krupnih zemljoposjednikih begovskih porodica u Bosni i Hercego-
vini na prijelazu 19. i 20. stoljea koje su bile predmet pojedinane
analize u ovome rad. Rije je o slijedeim porodicama: Ajanovi,
Alibegovi, Baagi, Begovi, Begzadi, Beirevi, Bievi, Buatlija,
Ceri, engi, Dini, onlagi, umii, Fadilpai, Filipovi, Firdus,
Gradaevi, Hazadi, Hasanpai, Hrasnica, Ibrahimbegovi,
Ibrahimpai (krajiki), Ibrahimpai (travniki), Idrizbegovi,
Kapetanovi (derventski), Kapetanovi (vitinski), Kapetanovi (pri-
jedorski), Kapetanovi (jajaki), Kapetanovi (teanjski), Karabegovi
(banjaluki), Krupi, Kulenovi, Ljubovi, Miralem, Mulabegovi,
Muslibegovi, Pai (nevesinjski), Pai (bijeljinski), Rizvanbegovi,
Resulbegovi, Salihbegovi, Sulejmanpai, Teskeredi, Tuzli,
Uzeirbegovi i Zaimovi.
Ovih 46 porodica posjedovalo je ukupno 689.207,947 dunuma
begluka, to u odnosu na 1.143.772,989 dunumu begluka, koliko
se nalazilo u rukama bonjakih velikih posjednika, iznosi 60,5%,
odnosno 14,3% svih begluka u Bosni i Hercegovini (4.861.471 dunuma
prema evidenciji 1911. godine). Osim toga, valja skrenuti panju na
injenicu da je u krugu ovih 46 porodica postojao jedan broj porodica
koje nisu imale velike komplekse begluka, ali su imale iznad 100
kmetskih selita, te su u literaturi openito poznate kao begovske,
tim prije to su igrale vanu drutvenu i politiku ulogu u historiji
Bosne na prijelazu 19. i 20. stoljea (Begovii iz Dervente, Buatlije,
derventski, teanjski i vitinski Kapetanovii,
161
Ljubovii, Mulabegovii
iz Dervente, nevesinjski Paii i trebinjski Resulbegovii).
161
Postoji mogunost da je u nekim mjestima kmetski odnos bio nejasan, pa
su se u spiskove kmetskih selita upisivala i zemljita koja su u gruntovnici
bila upisana kao begluk. Takvih sluajeva sigurno je bilo u kotaru Duvno. Tu
moda treba traiti i razlog da neke begovske porodice, posebno hercegovake,
posjeduju manje komplekse begluka, a znatan broj kmetskih selita. (Vidi:
ABiH, AGD, 4021/22.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
176
Osim begluka, vano je utvrditi broj kmetovskih selita koja su pri-
padala pojedinim begovskim porodicama. Statistiki podaci iz popisa
stanovnitva od 1879. do 1910. o broju kmetovskih selita ne doputaju
meusobnu usporedbu zbog razliitih kriterija prilikom popisa.
Prema popisu stanovnitva iz 1910, u BiH bilo je 79.677 kmetskih
porodica, 14.453 porodice koje su istovremeno slobodne i kmetske, ali
preteno slobodne, te 16.903 koje su istovremeno slobodne i kmetske,
ali preteno kmetske. Dakle, prema ovim podacima, ukupno 111.033
porodice bile su u nekoj vrsti kmetskog odnosa. Poetkom 1911.
Zemaljska vlada traila je od svih kotarskih ureda da dostave podatke
o broju kmetova u pojedinim kotarevima. Vlada je kotarskim pred-
stojnicima ostavljala svega est dana za taj posao, uvjerena da oni ve
raspolau podacima u kojim katastarskim opinama pojedinog kotara
postoje kmetovi i kojoj religiji pripadaju, ali je isticala kako ti podaci
moraju biti apsolutno pouzdani.
162
Ne znaju se rezultati ove akcije, ali
se pouzdano zna da je bilo krajeva sa malo kmetovskih selita, ali i sa
malo begova. Tako je, npr., u okolini Male i Velike Kladue bilo vrlo
malo kmetovskih selita. Na tom prostoru ponajvie kmeta se nalazi
u opinama Glinici i Bojnoj, a zemljovlastnici su im veinom udaljeni,
koji imadu po jednog ili samo nekoliko kmeta.
163
Baron Benko 29. oktobra 1911. naredio je svim kotarskim pred-
stojnicima da dostave podrobne izvjetaje o kmetskim selitima, broju
vlasnika i njihovoj vjerskoj pripadnosti kako bi se od poetka 1912.,
kada poinje dravna akcija otkupa kmetovskih selita, raspolagalo
svim preciznim informacijama. Svi ti izvjetaji inili bi osnovu za sas-
tavljanje kmetovskog katastra.
164
Zajedniko ministarstvo nansija 18.
novembra 1911. naredilo je osnivanje katastra kmetovskih selita pri
odsjeku Zemaljske vlade za otkup kmetova. Taj e kmet. katastar
sluiti mjerilom djelovanja te podlogom uredovanju otkupnog
odsjeka zemaljske vlade gledom na broj, veliinu i vrst kmet. selita
162
ABiH, ZVS, Agrar, V. (Nr. ZV 12054/IV.-B/7, godina 1911.)
163
ABiH, ZVS. (nesreena graa, Kotarska ispostava V. Kladua, br. 4125, 16.
novembra 1907., na broj ZVS 175711, od 28. oktobra 1907.)
164
ABiH, ZVS, Agrar, V. (Nr. 241.221/I.- Dep. 5, Sarajevo 29. oktobar 1911.)
VRSTE I STRUKTURA ZEMLJINIH POSJEDA
177
i pokazivati u svako doba, koji ga posao jo eka, odnosno u kojem
razmjeru sudjeluju ostala novana vrela kod otkupa kmetova. ()
Uz katastar sastavie se ujedno i popis svih zemljovlasnika u formi
alfabetskog indeksa za cijelu zemlju; taj imenik dovodie se u sklad
sa promjenama u vlastovnici periodiki. Zemaljska vlada traila je
od svih kotarskih sudova da izvjetaje o promjenama broja kmetskih
selita dostavljaju etiri puta godinje odsjeku Zemaljske vlade za
otkupljivanje kmetovskih selita, a sve te promjene unosit e se u kme-
tovski katastar, koji je ureen u formi kartoteke analogno otkupnim
zajmovima po kotarima tako, da svaki kotar sainjava posebnu cjelinu,
u kojoj su katastralne opine alfabetskim redom, a u ovima pojedina
selita rednim brojem gruntovnih uloaka poredana.
165
Posao oko
sastavljanja ovog kmetskog katastra nije bio nimalo lahak. Zemaljska
vlada 16. decembra 1913. uputila je dopis Zajednikom ministarstvu
nansija u kojem je, traei dodatna nansijska sredstva za statistiko
utvrivanje kmetskih posjeda, isticala znaenje tog posla, s obzirom
da bi jedna takva statistika dala mogunost da se sagleda drutveni
i privredno-politiki aspekt razrjeenja kmetskih odnosa, a i da se
nabave potrebna nansijska sredstva za otkup kmetova.
166
Istie se
kako osnovu jednog takvog statistikog posla ini kmetovski katastar
prema stanju od 1. 12. 1911., kada je zapoeo s radom dravni ured za
otkup kmetova (der Kmetenablsungsbetrieb). Ovaj kmetski katastar
ureen je po modelu modernog kataloga, tako da gruntovni uloci
koji su pod kmetstvom ine poseban karton, na ijoj prednjoj strani je
sadran taan opis kmetovskog selita, a na zadnjoj se trebaju biljeiti
otkupni podaci. Ovi kartoni prvo su ureeni abecednim redom za 51
kotar, unutar kotara abecednim redom katastarskih opina, a unutar
katastarskih opina aritmetikim redom gruntovnih uloaka, tako
da se svaki pojedini gruntovni uloak koji je pod kmetstvom moe
lahko pronai. Zatim dolazi i imenski indeks kmetskih porodica, ija
upotreba treba olakati itavo sastavljanje kartoteke. Prema ovdje
iznesenim podacima, u itavoj Bosni i Hercegovini 1. 12. 1911. bilo
165
ABiH, ZVS, Agrar, V. (Nr. 263.204/I - Dep. 5 ex 1911.)
166
ABiH, ZMF, opa graa, 17684/1913.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
178
je 134.388 gruntovnih uloaka koji su stajali u kmetskom odnosu, od
kojih su za 113.952 kataloki kartoni ve bili uraeni, a za preostalih
20.436 ti su se kartoni tek trebali uraditi. Meutim, ovi kartoni samo
su sirovi statistiki materijal o kmetskim selitima i iz njih je trebalo
praviti pregledne izvjetaje o kmetskim selitima po opinama, kota-
revima, okruzima i, konano, u itavoj Bosni i Hercegovini. U izgled
je stavljeno i grako predstavljanje otkupa kmetova na opoj karti
Bosne i Hercegovine omjera 1 : 150.000. Ova karta treba sadravati
granice okruga, kotareva, katastarskih opina, najvanije komunika-
cije, okruna i kotarska mjesta, kao i mjesta u kojima stanuju kmetovi.
Na karti je trebalo prikazati i pojedine kategorije posjeda, tj. zemaljski
erar, privatne posjede, kmetovska selita i begluke komplekse, dok
su kmetska selita koja se otkupljuju trebala na karti biti posebno
oznaena. Takoer je, uporedo s ovim zadatkom sastavljanja karte,
bila predviena izrada posebnog popisnog lista velikog formata za
svaki 51 kotar, na kojem bi se na prednjoj strani biljeilo stanje katas-
tra 1. 12. 1911., a na zadnjoj sumirali podaci o toku otkupa. Zemaljska
vlada predlagala je da se itav ovaj posao obavi u toku zime, kada se
otkup kmetovskih selita neto utiava i kada su prisutni geometri,
koji su, inae, tokom ljeta uglavnom zauzeti poslovima u polju. Vlada
je raunala da bi trokovi za obavljanje ovog posla iznosili oko 3.400
K, od ega bi za sastavljanje preostalih 20.436 kartona bilo potroeno
400 K, a 3.000 K preostalo bi za upis podataka iz kartona u izvjetaje,
tj. za upisivanje podataka iz 134.388 kartona u 12 rubrika izvjetaja,
to iznosi ukupno 1.612.656 upisa.
167
U svemu ovome, za temu kojom se bavi ovaj rad, nije najvaniji
taan broj kmetovskih selita, koji se, dakako, mijenjao s obzirom na
stalni proces prodaje kmetovskih selita, ali i uspostavljanja novih
kmetskih odnosa, nego rasporeenost tih selita prema pojedinim
begovskim porodicama. Analizirajui posjede 46 velikih porodica,
koje su posjedovale iznad 100 selita, dolazi se do saznanja da je
najznaajniji procent svih selita bio koncentriran upravo u tom krugu
porodica.
167
ABiH, ZMF, opa graa, 17684/1913.

TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA


R
anije je u ovom radu istaknuta injenica kako je teko
rekonstruirati kriterije po kojima su se povezivale pojedine
begovske porodice, ali je uoljivo postojanje nekoliko regija
karakteristinih po veliini begluka i broju kmetskih selita kod po-
jedinih begovskih porodica. Openito se prostor sjeverne Bosne i
Bosanske krajine istiu kao dva regiona sa velikim beglucima i gustom
koncentracijom krupnih begovskih porodica. Meutim, i ostali re-
gioni Bosne i Hercegovine posjeduju neke karakteristike s obzirom na
brojnost begovskih porodica, veliinu begluka i broj kmetskih selita.
Slika begovskih zemljinih posjeda najjednostavnije se moe dobiti
posredstvom administrativne organizacije u Bosni i Hercegovini, koja
je nakon 1878. naslijeena iz osmanskog doba. Zemlja je podijeljena
na est okruga (bivi sandak, mutesarifluk, Kreis), svaki je nosio ime
po najvanijem gradu tog podruja: Sarajevo, Travnik, Biha, Donja
Tuzla, Banja Luka i Mostar. Na elu svake okrune administracije
stajao je okruni predstojnik, koji je imao veliku odgovornost za
poslove Vlade u okrugu. Kako su okruni predstojnici imali svoje
urede u sreditima okruga, nastojali su postati glavna veza izmeu
lokalnih bosanskih politikih lidera i austrijskog reima. Okruni
predstojnici esto su niz godina ostajali na ovim, istim poloajima, te
su mnogi bili blisko povezani sa politikom situacijom u okrugu.
est okruga dijelilo se na kotareve
1
(turski kaza, njemaki Bezirk),
a na elu kotar bio je kotarski predstojnik. ivei u malim gradovima,
1
Bila su etiri grada koja su imala jednak status kao kotar (Banja Luka gradski
kotar, Mostar gradski kotar, Sarajevo gradski kotar, Tuzla gradski kotar);
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
180
kotarski predstojnici bili su vana karika izmeu Zemaljske vlade i
stanovnitva. Oni su ispitivali sporove u pogledu agrarnog zakona
i bavili se ostalim politikim pitanjima. Neki su kotari imali i nie
jedinice zvane ekspoziture, ali se njihov broj vie puta mijenjao u toku
austrijske uprave. Ekspoziture su bile predviene za slabo naseljena
mjesta, gdje su se nalazile velike povrine zemlje. Veinu ekspozitura
je vodio direktor i jedan inovnik.
2
Ipak, u daljnjoj analizi begovskih posjeda u ovom radu pravi se
malo drukiji teritorijalni okvir, i to tako da se itav teritorij Bosne
i Hercegovine promatra kroz slijedeih est cjelina: Sjeveroistona
Bosna (obuhvata kotareve Bijeljina, Brko, Gradaac, Derventa,
Graanica, Tuzla i Zvornik), Bosanska krajina (Prnjavor, Bosanska
Gradika, Bosanska Dubica, Prijedor, Bosanski Novi, Bosanska
Krupa, Cazin, Biha, Sanski Most, Bosanski Petrovac, Klju,
Banja Luka, Kotor Varo), Jugozapadna Bosna (Glamo, Livno,
upanjacDuvnoTomislavgrad), Hercegovina (Ljubuki, Mostar,
Konjic, Nevesinje, Stolac, Ljubinje, Trebinje, Bilea i Gacko), Srednja
Bosna (Varcar Vakuf, Jajce, Bugojno, Prozor, Travnik, Teanj, Maglaj,
Zenica, epe, Visoko, Fojnica) i Istona Bosna (Sarajevo, Kladanj,
Vlasenica, Srebrenica, Rogatica, Viegrad, ajnie, Foa). Svaki od
ovih regiona ima neke svoje zasebne karakteristike, ali i zajednike
osobine koje begove i njihove zemljine posjede, na jednoj vioj razini,
integriraju u zasebnu drutvenu cjelinu.
SJEVEROISTONA BOSNA
Ovaj region obuhvata prostor koji se najee oznaava kao
Bosanska Posavina i Semberija, a prostire se od Bijeljine, na krajnjem
sjeveroistoku, do Dervente, na Zapadu, te Tuzle i Zvornika, na jugu
i jugoistoku. Stereotipna predstava o bosanskim begovima kao
pored ovih gradskih kotara postojali su i seoski kotarevi (Banja Luka seoski
kotar, Mostar seoski kotar, Sarajevo seoski kotar, Tuzla seoski kotar.)
2
R. Donia: Islam pod dvoglavim orlom, str. 26-27.
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
181
drutvenoj strukturi koja, od vremena svog prerastanja iz vojnikoga
u zemljoposjedniko plemstvo u 19. stoljeu, na historijskoj pozornici
Bosne i Hercegovine ne igra ulogu drutvene, elite nego se pojavljuje
kao drutveni sloj koji, posjedujui mali vlastiti posjed, ivi od haka
svojih kmetova, koje, usto, nemilosrdno pljaka i tiranie, naruava
se upravo na primjeru begova u sjeveroistonoj Bosni. Ovi begovi
zaista su predstavljali plemstvo od asti i vrlina, posebno onaj dio iji
je redoslijed predaka bio uvjerljiv i ije porijeklo ih je inilo uvenim,
a veliina njihovog zemljinog posjeda ekonomski veoma postojanim.
U begovskom svijetu bosanskog drutva mo, znaaj i ugled iskazivali
su se veliinom posjeda i politikom tradicijom. Posavski begovi imali
su i jedno i drugo. Veinu ovih begovskih porodica inile su domae
porodice, ali se nakon protjerivanja Bonjaka iz Srbije 1861./62. jedan
dio prognanika doselio u Posavinu i na taj nain mijenjao omjer
begovskih porodica domaeg i stranog porijekla. Na ovom prostoru
posebno se istiu slijedee begovske porodice: Paii,
3
Salihbegovii,
Zaimovii, Gradaevii, Tuzlii, Alibegovii, Begovii, Mulabegovii,
onlagii, Kapetanovii, Hadinurbegovii (koji su izvorni Begzadii)
3
Osim bijeljinskih begova Paia, koji su porijeklom Fidahii iz Zvornika, a njihov
rodonaelnik u Bijeljini je poznati Ali-paa Fidahi, prijatelj Husein-bega
Gradaevia iz prve polovine 19. stoljea (H. Kreevljakovi: Kapetanije, str.
203), postoje i Paii u Tuzli, o ijem porijeklu ne postoje pouzdani podaci.
Prema jednim podacima, izvjesni Pao doselio u Tuzlu iz jednog okolnog
sela. Taj Pao bio je napredan ovjek, bavio se trgovinom, tri puta se enio, i od
svake ene imao puno djece i tako se stvorila brojna porodica koja se prozvala
Paii. Jedan lan ove porodice (Hasan-aga Pai, op. H.K.) bio je tuzlanski
gradonaelnik (od 1935. do 1941. godine, op. H.K.). Ovaj gradonaelnik
napravio je menzu za sirotinju u gradu. (Izjava Emin-bega Gradaevia
iz Tuzle /roen 1908./ data autoru.) Drugi tvrde da su ovi Paii potomci
izvjesnog Hasan-pae Ljiljka. (Izjava Muhidina Paia iz Tuzle data autoru).
Inae, ovi Paii imali su poetkom 20. stoljea 1.424,624 dunuma begluka
u kotaru Tuzla, i to u mjestima Tuzla, Babice, Bistarac, Lipovica, Smolua,
Poarnica, Podpe i ikulje (ABiH, AGD, k. 58. Popis begluka, kotar Tuzla).
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
182
te, neto manje, Jahii, Izetbegovii,
4
Mahmutbegovii, Ganibegovii,
5

4
Jahii i Izetbegovii, zapravo, jedna su porodica. Doselili su se sredinom 19.
stoljea iz Beograda (njihova je, navodno, bila Ada Ciganlija). Jedan brat,
Ibrahim-beg, doselio se u Gradaac, a drugi je odselio u Bosanski amac.
Ibrahim-begov sin Izet-beg oenio se sa Senija-hanumom Gradaevi. Ova
grana se po Jahja-begu zvala Jahii, a druga grana, koja je odselila u Bosanski
amac, prozvala se Izetbegovi.
5
Ganibegovii su porodica iz Gradaca, a potjeu iz Dervente. M. Haijahi
iznio je pretpostavku da ovi Ganibegovii imaju zajedniko porijeklo sa
znamenitim derventskim begovima Alibegoviima, i to porijeklo, uz bogatstvo
koje su stekli u Gradacu i enidbene veze sa Isabegoviima iz Rajinaca
kod Tuzle, Gradaeviima Ibrahimbegoviima iz Gradaca, Klempiima
i ahinpaiima iz Zvornika, uvrtava ih u begovski sloj. Husejnehajii iz
Dervente, koji su bili trgovci, ali su imali i posjede, takoer su istog porijekla,
ali se nisu smatrali begovima nego agama. Mustaj-beg Ganibegovi iz
Dervente doselio u Gradaac, u selo Donja Mionica, krajem osmanske
vladavine. Nije poznato iz koje se porodice oenio, ali je iza ene naslijedio
150 dunuma zemlje, a ostalo je kupovao: Malo pomalo kupovao. Njegov sin
kupovao komad po komad. Nije pio, a od prihoda kupovao zemlju. I sin mu, a
i unuk kupovali. Imali su zemlje i u Derventi oko 50 dunuma, koju su izmeu
dva rata prodali, i pet do est kmetskih kua koje su izgubili 1919. godine.
U kotaru Gradaac, u selima Meia Gornja, Mionica Donja, Tramonica
Gornja, pionica Srpska, Muhamed-beg Ganibegovi, sin Mustaj-begov,
krajem austrougarske vladavine imao je 1.375 dunuma begluke zemlje (od
ega 1.178 obradive i 197 neobradive) te 14-15 kmetskih selita (pravoslavnih)
u Srpskoj pionici, pet kmetskih selita (katolikih) u Liporau i pet kmetskih
selita (muslimanskih) na Bagdalama kod Gradaca. Za njihov odnos prema
kmetovima u narodu se prialo da je bio besprijekoran: Ko da nisu bili
kmeti, niko nije tako lijepo s kmetima postupao, niko nije bolji () Davali
desetinu i dvanaestinu, a ne treinu. Nisu se posebno isticali u politikom
ivotu Bosne u doba Austro-Ugarske, a u razdoblju izmeu dva svjetska
rata bili su aktivni u JMO, pa je Mustaj-beg Ganibegovi od 1936. do 1941.
godine bio gradonaelnik Gradaca. Ovaj Mustaj-beg sin je Muhamed-bega
Ganibegovia. Muhamed-beg oenio se sa Hasiba-hanumom, kerkom
Hasan-bega Isabegovia iz Rajinaca kod Tuzle, s kojom je imao tri sina:
Mustaj-bega, koji se oenio sa djevojkom iz porodice Klempi iz Zvornika,
Osman-bega, koji se oenio sa Kanom H. Ibrahimbegovi iz Gradaca, i
Hasan-bega, koji se oenio sa aira-hanumom, roenom ahinpai, iji je
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
183
Karabegovii,
6
Jusufbegovii (H. Hasanovii) i irbegovii. Neki i
Hasie smatraju begovima, a ovoj porodici pripadalo je selo Hasi
u Posavini.
7
Tu su i bijeljinski Osmanbegovii (iji su se preci u
Bijeljinu doselili tek krajem 18. stoljea i koji su kmetska selita
imali u katastarskim opinama Ugljevik, Suho Polje i Vrani),
8

kao i derventski Osmanbegovii, koji nisu ni u kakvoj vezi sa
bijeljinskim, zatim Muratbegovii (bijeljinski koji su porijeklom od
Osmanbegovia, tuzlanski koji imaju zajedniki porodini korijen
sa Tuzliima, i modriki koji nemaju nikakve meusobne porodine
veze) te Biogradlije (doseljenici iz Beograda, koji su se prvo naselili
otac svojevremeno odselio u Istanbul, gdje je aira i odrasla. Mustaj-beg je
imao sedmero djece (dvoje enske i petero mukih), Osman-beg troje djece
(dvoje enske i jedno muko) i Hasan-beg petero djece (troje enske i dvoje
mukih.) (Zabiljeke Muhameda Hadijahia u biblioteci Muhameda Bege
Gradaevia u Gradacu). Osim ovih Ganibegovia iz Gradaca, postoji
jedna porodica Ganibegovi iz Modrie, koja nema veze sa gradaakim
Ganibegoviima, nego su samo ogranak modrikih Karabegovia.
6
Karabegovii su begovska porodica iz Modrie, a porijeklom su iz Budima,
odakle su u Bosnu stigla etverica brae: jedan u Zenicu (ili Travnik), jedan
u Biha, jedan u Mostar i jedan u Modriu. Ogranci ovih Karabegovia iz
Modrie su Ganibegovii, Jusufbegovii i Mehmedbegovii (Milenko S.
Filipovi: Modria nekad i sad, Sarajevo 1959., str. 55; Biljeke Muhameda
Hadijahia u biblioteci Muhameda Bege Gradaevia). Prema usmenoj
predaji sauvanoj u ovoj porodici, Karabeg koji se iz Budima doselio u Modriu
zvao se Mustaj-beg, a u Modrii je, u Islam-mahali, napravio kuu (Muhamed
Hadijahi i Teufik Imamovi: Gradaac i okolina. Nacrt za monografiju,
Gradaac 1960., rukopis, str. 30.); Aia Softi: Usmene predaje Bonjaka (dalje:
Usmene predaje). Sarajevo 2002., str. 284. Modriki Karabegovii krajem
19. i poetkom 20. stoljea nisu bili veliki zemljoposjednici. Iz ove porodice
u doba austrougarske vladavine isticali su se pjesnici Avdo S. Karabegovi
(1878.-1908.) i Avdo Karabegovi Hasanbegov (1878-1900). (Muhsin Rizvi:
Bosansko-muslimanska knjievnost u doba preporoda. Sarajevo 1900. str.
161-168). Rizvi je ovdje naveo i svu relevantnu literaturu o njima.
7
M. S. Filipovi: Prilozi, str. 121.
8
Mustafa H. Grabanovi: Porijeklo muslimanskog stanovnitva u Bijeljini.
Semberske novine, 1986. godina.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
184
u Oraju 1861., a zatim u Brkom
9
), bijeljinski Preljubovii (za koje
se tvrdi da su potomci istoimene islamizirane vlastelinske porodice
iz Preljubovia sa Glasinca)
10
a potom i zvorniki Skopljakovii
11
i
9
M. Mujezinovi: Islamska epigrafika, II, str. 167; U austrougarskom vremenu
vana je uloga branskih Biogradlija. Ahmed-beg Biogradlija, koji je bio
lan branskog gradskoga vijea, i njegov sin Paa-beg sudjelovali su u
bonjakom opozicionom pokretu. Posjede su imali u Buzekari (ukupno
1.625,926 dunuma begluka i 42 kmetska selita), Koretaima (475,194
dunuma begluka i 44 kmetska selita) te jedno selite u Krepiu. Paa-beg
Biogradlija oenio se sa Esmom Ganibegovi, a nakon njegove smrti naslijedili
su ga sin Fehim-beg (oenio se sa Ifet-hanumom Hrustanbegovi, umro 22.
6. 1921.), Hamdi-beg, Zumreta (udata za Sulejmana Daferbegovia u Brku),
Sajda (udata za Mehmeda Rustanbegovia u Odak) i Begzada (udata za
Emin-bega Zaimovia). Fehim-begova kerka Ehliman udala se za emsi-bega
Ibrahimpaia u Travnik.
10
Rogatica. Sarajevo 1966., str. 22. Godine 1918. Preljubovii (Mehmedali-beg,
oenio se sa Demila-hanumom Zaimovi, i Hanumica, udata za Smail-bega
etia Grbavca, djeca Mehmed-bega Preljubovia, erim-beg, oenjen
sa Erefa-hanumom Hadinurbegovi /Tahirbegovi/, i Dervia-hanuma,
udovica iza Ibrahim-bega Salihbegovia) posjedovali su ukupno 91 kmetsko
selite (u Dragaljevcu Gornjem 19, Dragaljevcu Srednjem 57 i Suhom Polju
15.)
11
Od ove porodice, koja je porijeklom iz Uskoplja kod Bugojna, u austrougarskom
vremenu najpoznatiji je Smail-beg Skopljakovi iz Zvornika, sin Ahmed-begov,
koji je u mjestima elopek, epak, Trnova Turska, Trnova Srpska i Zvornik
posjedovao ukupno 2.602,225 dunuma begluka. Osim toga, Smail-beg je
1918. imao 54 kmetska selita (44 u Trnovi Srpskoj i 10 u Trnovi Turskoj).
Dugo vremena bio je zvorniki gradonaelnik, odan vladin pristaa, ali ve
od oktobra 1900. kao rtva ekstremnog pritiska i terora nezadovoljnih
lidera prelazi u opoziciju. esto je vodio sporove protiv svojih kmetova
zbog neplaanja haka, doivio je duboku starost (roen je 1849., a umro je
poslije Prvog svjetskog rata). Oenio se sa Azeminom ahinpai, ali se pred
Prvi svjetski rat oenio i sa izvjesnom Fatimom (roena 1890.), koja ga je
nadivjela, zajedno sa sinovima iz tog braka: Enverom (roen 1916.) i Fadilom
(roen 1918.) te kerkom Sanijom (roena 1921.). Budui da je imala ispod
100 kmetskih selita, ova porodica izostavljena je iz pojedinane analize. (R.
Donia: Islam pod dvoglavim orlom, 175; ABiH. Evidencija, Kl. br. 915.)
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
185
Alajbegovi Grbavac
12
. Ovdje su, posebno na prostoru Semberije,
12
Porodica Alajbegovi Grbavac iz Zvornika nije uvrtena u pojedinanu
analizu u ovom radu jer su 1918. nasljednici njezinog najistaknutijeg
pripadnika, Mahmud-bega, imali svega 29 kmetskih selita, i to u Kamenici
24 selita sa 529,23 dunuma i u Rastonici pet selia sa 221,95 dunuma. Ovaj
Mahmud-beg, sin Omer-bega Alajbegovia Grbavca i Emire Salihbegovi,
bio je oenjen sa Sejdom Zaimovi, umro je 1. 5. 1910., a naslijedili su
ga sinovi Demal-beg, Omer-beg, Mehmed-beg, kerke Emina, udata za
Sejfudin-bega Hadinurbegovia, Samija, Sadija, udata za Ibrahim-bega
Muratbegovia, Vasva, udata za Hamdi-bega Zaimovia u Brko, i Mujesira,
udata za Beir-ef. Ibrahimagia u Srebrenicu. Mahmud-beg bio je opoziciono
orijentiran u vremenu austrougarske vladavine. U martu 1909. vlast mu je bila
zabranila da naputa grad, zbog ega se alio Zemaljskoj vladi: Poto sam ja
posjednik ne samo od veine kmetova, nego i od 10.000 dunuma begluka,
koja se nalazi u vie sela, to sam zbog te zabrane pretrpio tetu oko 5.000
kruna, jer svoj posjed nisam smio nadgledati upravo u ono vrijeme kad je
bilo najpotrebnije. Najveim dijelom Mahmud-begovi posjedi bili su u selu
Kamenica u evanjskom polju. Kasnije su srpski seljaci iz evanja koji su
obraivali tu zemlju tvrdili da je to zemljite bilo pod kmetstvom, ali da je beg
1893. itavo selo ubegluio zbog toga to je traio polovinu roda svake godine
sa ove zemlje, a da mu mi to ne damo. Nai stari davali su mu i (u vrijeme, op.
H. K.) osmanske vladavine, treinu, a i (za vrijeme, op.H.K.) austrijske vlade
sve do 1894. godine. Nakon 1918. ovi njegovi posjedi najznaajnijim dijelom
podijeljeni su srpskim seljacima (zna se da su nakon 1918. od Mahmud-
begovog sina Demal-bega posjede u Kamenici uzurpirali srpski seljaci iz
evanja: Sreko Stojanovi, ore Simi, Milan Miloevi, Jakov oki,
Rade Miloevi, Avram Spasojevi, Stanko Obradovi i dr.). (Musavat, br. 24,
13.07. 1909., str. 3; ABiH, AGD, 9023/29; ABiH, AGD, 8881/29; ABiH, AGD,
8887/29; ABiH, AGD, 8888/29; ABiH, AGD, ABiH, AGD, 8889/29, ABiH,
AGD, 8890/29; ABiH, AGD, 9023/29; ABiH, AGD, 9152/29.) I porodica eti
iz Zvornika oslovljava se kao Grbavac. Radi se, zapravo, o jednoj porodici koja
se prezivala Alajbegovi. Jedan ogranak te porodice uzeo je prezime Grbavac,
a drugi eti, po posjedima koji su se najznaajnijim dijelom nalazili u tim
selima. Poslije Prvog svjetskog rata etii su se po Hrustan-begu Alajbegoviu
etiu prozvali Hrustanbegovii. (Mehmed Hudovi: Zvornik. Slike i biljeke
iz prolosti, drugo dopunjeno i proireno izdanje. Sarajevo 2000., str. 306.)
Sin Hrustan-bega Alajbegovia etia, Eref-beg, skupa sa sestrom Fatimom,
udatom Defterdarevi u Tuzlu, posjedovao je u selima elopek, Grbavci, Jusii,
Petkovci, Rastonica, etii i Vitinica ukupno 1.817,663 dunuma begluka.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
186
puno posjeda imali i hercegovaki begovi Sijerii, Ljubovii i engii.
Oni su na ove prostore dovodili ifije iz Hercegovine, vjerovatno
svoje poznanike, i otuda je stanovnitvo Semberije najveim dijelom
porijeklom iz Hercegovine, kako je to etnolokim istraivanjima
utvrdio Milenko S. Filipovi.
13
itavo selo aavica, npr., pripadalo
je begovima Sijeriima, a dobili su ga u miraz od Preljubovia.
14
Na
prostoru sjeveroistone Bosne posjede su imale neke srednjobosanske
(Hasanpai, Ibrahimpai, Sulejmanpai, Uzeirbegovi) te krajike
begovske porodice (Dini). Ipak, i ovdje osim Gradaevia,
Paia, Salihbegovia, Tuzlia, Begzadia (Hadinurbegovia),
Alibegovia, Begovia, Kapetanovia i Mulabegovia, kao izvornih
begovskih porodica sa ovog prostora sve ostale begovske porodice
spadaju u red manje bogatih i utjecajnih, te u tom smislu i u red
srednjih ili niih struktura begovskog sloja. U Posavini se sa svojim
begovima, osim Gradaca, posebno istie Derventa, a za njezine
Begovie, Kapetanovie, Alibegovie i Mulabegovie govorilo se da
su begovi nad begovima.
15
Sve ove begove u sjeveroistonoj Bosni
u doba austrougarske vladavine u politikom smislu karakterizirao
je izrazito opozicioni stav prema upravi i snano sudjelovanje u
bonjakom autonomnom pokretu, a u drutvenom smislu osnovna
im je karakteristika posjedovanje velikih zemljinih posjeda, i to kako
begluka tako i kmetskih selita.
16
U tursko doba najvei deo Posavine
Eref-beg ivio je na svom imanju u etiima do poetka 20. stoljea, kada
je doselio u Zvornik i u mahali Hrid kupio konak od porodice Gradaevi
(koji je vjerovatno nekada bio u vlasnitvu porodice Fidahi). (Fotografija
ovog konaka u: M. Hudovi: Zvornik, str. 70.) Hanumica Preljubovi, kerka
Mehmed-begova i sestra Mehmedali-begova iz Bijeljine, udala se za Smail-
bega etia Grbavca u Zvornik.
13
M. S. Filipovi: Prilozi, str. 10.
14
M. S. Filipovi: Prilozi, str. 14.
15
Biljeke Muhameda Hadijahia u biblioteci Muhameda Bege Gradaevia u
Gradacu.
16
Jedan Rus, Pavel Rovinjski, 1879. proputovao je Tuzlom i zabiljeio niz korisnih
podataka iz kojih se moe zaljuiti da su krajem osmanske vladavine srpski
trgovci na ovom prostoru kupovali kmetska selita (a to znai da su ona
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
187
i Brda izmeu Save i varoi Graanice bio je svojina Gradaevia,
17

a i ostali dijelovi uglavnom su bili vlasnitvo begova, koji su davali
zemljite doseljenicima, te su ovi tako postajali kmetovi. Ako bi se
neki doljak naselio u umi i iskrio zemljite koje dotada nije bilo
niije, morao se, zato to je u poslednje tursko vreme sva zemlja
pripadala spahijama, ipak podiniti nekom spahiji. Sami pak begovi
nagonili su ljude da uzimaju to vie zemlje. Naseljavanju na ve
odreenom iuku prethodili su pregovori sa vlasnikom begom:
kmet bi se upoznao sa zemljom, a beg sa kmetovim stanjem u stoci i,
ako se slae, beg bi onda naselio kmeta. Predak Kureevia u Crkvini
(selo kod Bosanskog amca, op. H.K.) doao je kao bogat stoar i dao
je begu emer dukata da bi mu dao za selite zemlju koju je on sam
izabrao. Kmetovi su se uopte mnogo seljakali s jednog mjesta na
drugo, traei bolje mesto ili boljeg spahiju.
18
Na teritoriju sedam kotara sjeveroistone Bosne begluki
kompleksi koji su se nalazili u rukama krupnih bonjakih
zemljoposjednikih porodica obuhvatali su krajem Prvog svjetskog
rata ukupnu povrinu od 187.168,234 dunuma. Na istom tom pros-
toru 1911. bilo je evidentirano 709.819,278 dunuma begluke zemlje.
Ovih 187.168,234 dunuma nalazilo se u rukama 55 velikih bonjakih
porodica (Alajbegovi ogranci Grbavac i eti, Alibegovi, Alikadi,
Belagi, Biogradlija, ehaji, erimagi, Da, Dindi, Dindo,
Dini, Ereizovi, Fadilpai, Gazeti, Gradaevi, Hadi Hamzi,
Hadi Isabegovi iz Rajinaca kod Tuzle,
19
Begzadi Hadinurbegovi,
donosila solidne prihode), ali da taj interes nakon Okupacije opada, tako da
je ovdje, izuzimajui Muslimane, bio prekinut proces prelaska zemlje iz ruku
tradicionalnog polufeudalnog zemljoposjednikog sloja u ruke trgovakog i
drugog novog graanstva. (I. Hadibegovi: Bosanskohercegovaki gradovi,
str. 198.)
17
M. S. Filipovi: Prilozi, str. 114.
18
M. S. Filipovi: Prilozi, str. 115.
19
Nasljednici Hasan-bega H. Isabegovia iz Rajinaca (Selim-beg, Mahmut-beg,
Aga-beg, Ali-beg, Hasiba, udata Ganibegovi, Hasija, udata Skopljakovi i
Almasa, udata Mehmedovi) imali su 1918. godine 686,27 dunuma begluka
u Prnjavoru kod Zvornika. Raid-beg H. Isabegovi iz Tuzle (umro 3. 9.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
188
Hadialiagi, Hadialipai
20
, Hasanpai, Ibrahimpai, Isabegovi iz
Rahia Gornjeg kod Brkog,
21
Jahi, Jusufagi, Kasumagi, Klempi,
1918., bio je oenjen sa Fatimom, kerkom Osmana Mandia, naslijedili su
ga kerke Arifa, udata za Mustafu Kasumovia H. Eminefendia, i Munira
/roena 1903./) imao je 1918. jedno kmetsko selite u Poarnici kod Tuzle
(ABiH, Evidencija, Kl. br. 253). Danas se ova porodica preziva samo Isabegovi
(bez prefiksa Hadi), ali nema nikakve veze sa porodicom Isabegovi iz Rahia
Gornjeg kod Brkog.
20
Ova porodica 1918. imala je 3.022 dunuma begluka u katastarskoj opini
Balegovac (kotar Derventa) i 98 kmetskih selita sa ukupno 9.871,841 dunuma
zemljita pod kmetskim ugovorom u kotaru Bijeljina (Piperci 66 selita sa
5.944,22 dunuma i 32 selita u Popovom Polju sa 3.927,621 dunuma). Meutim,
oni su se, izgleda, sredinom 19. stoljea smatrali begovima vie zbog enidbe
Rifat-bega sa Kanom Gradaevi, kerkom jedinicom Sulejman-begovom
i unukom h. Ahmed-bega Gradaevia, nego to su s pravom zasluili tu
titulu. Rifat-beg, sin Ali-pain, imao je dva brata (Hamdi-beg i efket-beg) i
dvije sestre (Safeta i Sidika), ali su ta braa propala kao zemljoposjednici. Rifat-
begovi sinovi su Riza-beg i Fuad-beg, koji je bio oenjen sa Hasiba-hanumom
Pai, kerkom Haki-bega Paia iz Bijeljine. Kmetska selita u Pipercima i
Popovom Polju pripadala su Riza-begu Hadialipaiu. Ova porodica ostala
je izvan podrobne analize posjeda pojedinih begovskih porodica jer nije imala
iznad 100 selita, a nijedan lan ove porodice nije se isticao u drutvenom i
politikom ivotu u vremenu austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini.
21
Ova porodica 1918., osim 675,964 dunuma begluka u Bukviku Donjem, imala je
38 selita u kotaru Brko (23 kmetskih selita u Bukviku Donjem, pet u Bukviku
Gornjem, u Gajevima jedno selite i u Lukavcu devet selita). Vlasnici selita
bili su: Hadira Isabegovi, udovica iza h. Selim-bega H. Ibrahimbegovia iz
Rahia Gornjeg, Isa-beg Isabegovi, oenjen sa Adila-hanumom Gazibegovi
iz Rahia Gornjeg, ija su djeca Beir-beg, Mehmed-beg, Vasva, udata za
Mustafu unia iz Tuzle, Derva, udata za Aliju Kopria iz Rapatnice kod
Graanice, Zilha i Devleta, koja je umrla 2. 12. 1924. bez nasljednika, Beir-
beg Isabegovi iz Rahia Gornjeg, ija su djeca Muhamed-beg, Idriz-beg, i
Zaim-beg, umro 25. 10. 1921., oenjen sa Zumretom Salihbegovi, koga su
naslijedili Mehmed, Sefija, efka, Begajeta udata Sulji, Izeta i Hanumica
udata Imiragi. (ABiH, Evidencija, br. 69, 3809, 7086.)
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
189
Kovaevi, Kuukali,
22
Kulovi,
23
Kuri, Mehmedagi, Mufti,
22
Kuukalii su zanimljiv primjer jaanja i bogaenje jedne bonjake porodice.
Porijeklom su iz aka u Srbiji, odakle je, nakon to su im u Srbiji oduzeta
imanja, maloljetni Alija Kuukali (1807.-1905.) kao etrnaestogodinji djeak
doselio u Brko sa majkom, koja je rano postala udovica, i nenom,. Sultan
je zemlju meni poklonio, moja je; zgrade i pokretno nosite s moje zemlje,
kazao im je knjaz Milo Obrenovi kada su se alili na oduzimanje posjeda.
Ovaj Alija nakon preseljenja u Brko prvo je poeo loviti i prodavati ribu kako
bi prehranio porodicu, zatim je preprodavao so, a kasnije trgovao naveliko
ljivama. Usto, bavio se svim vrstama trgovine namalo, i poslije smrti 1905.
ostavio je iza sebe veliko bogatstvo: oko 140 kua (to manjih, to velikih,
vrijednih i do 100.000 K), preko 100 kmetskih selita i 7.774,928 dunuma
begluka (u kotaru Brko, u katastarskim opinama aavac, Brod, Brko,
Brezovo Polje, Boderite Gornje i Kopanice 2.840,368 dunuma; u kotaru
Gradaac, u katastarskim opinama Avramovina, Porebrice i Lukavac Donji
4.011,3 dunuma, i u kotaru Graanica, u katastarskim opinama Babii,
Graanica, Maleii, Skipovac i Sokovac, 923,26 dunuma begluka). Dva puta
se enio, imao je ukupno sedamnaestoro djece, a kada je umro 1905. naslijedili
su ga dvoje djece iz prvog braka, estoro iz drugog; imao je ukupno 62 unuani
(1905. godine 29 bilo je ivih). (Edhem Mulabdi: Merhum Alijaga Kuukali.
Behar, god. VI, br. 15, 1905, str. 228-231; ABiH, GD, 4882/22, 439/23.)
23
Kulovii su stara janjiarska porodica iz Sarajeva. Veliki zemljoposjednici
postali su zahvaljujui enidbi Esad-ef. Kulovia (1854.-1917.), sina
Sulejmanova, s Raida-hanumom Gradaevi, kerkom Muhamed-bega
Gradaevia i Zuhra-hanume Tuzli. (O ovoj enidbi Krsto Pavleti, pod
pseudonimom Osman-beg tafi, spjevao je pjesmu enitba Esada Kulovia,
Zagreb 1893., u kojoj se preuveliava uloga Esad-ef. Kulovia u povijesnom
razdoblju na prijelazu 19. i 20. stoljea te veliaju bosanske age i begovi:
Biser-dievu sada vodi doma / Iz gjerdana tuzlanskieh moma, / Biser-dievu
roda starinskoga. / Nevjesta je gospodsko koljeno / Od onoga Gradaevi
Huse, / Slavnog Huse, zmaja bosanskoga.) Budui da je Zuhra-hanuma bila
sestra emsi-bega i Tahire-hanume Tuzli, Esad-ef. time je doao u kontakt
s Tuzliima i od Tahire-hanume Tuzli dobio na poklon itavu katastarsku
opinu Dubravice kod Brkog. (H. Kreevljakovi: Sarajevo za vrijeme
austrougarse uprave. Izabrana djela, IV, str. 198, Musavat, br. 19, 1919.). Tako
je dobio begluke posjede u Lanitu, ovi Polju i abaru Donjem, pa je sin
Esad ef. Kulovia, Sead-beg Kulovi, 1918. u svom vlasnitvu imao 5.626,856
dunuma begluka u kotaru Brko, i to u katastarskim opinama Lanite, ovi
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
190
Mujanovi, Mulamehmedovi, Mulazejirovi, Mulazajinovi,
Muratbegovi (iz Tarevaca kod Modrie), Musta, Omerbegovi,
Osmanbegovi, Pai (tuzlanski, koji nemaju nita zajedniko sa
bijeljinskim begovima Paiima), Pai (bijeljinski), Salihbegovi,
Salihovi, Skopljakovi, Suljagi, ahinpai, eerbegovi, ehavdi,
irbegovi, Tuzli, Uzeirbegovi, Zaimovi i Zejnilagi), ali se od
tog broja samo njih 16 moe smatrati begovskim (Alajbegovi
Grbavac, Alibegovi, Biogradlija, Dini iz Banje Luke, Fadilpai
iz Sarajeva, Gradaevi, Hadinurbegovi kao ogranak Begzadia,
Hasanpai iz Travnika, Ibrahimpai iz Travnika, Osmanbegovi iz
Dervente, Pai iz Bijeljine, Salihbegovi, Skopljakovi iz Zvornika,
porijeklom iz Skoplja kod Bugojna, ahinpai sa beglucima u kotaru
Zvornik,
24
Tuzli, Uzeirbegovi iz Maglaja i Zaimovi).
25
Lahko je
Polje, abar Donji, Dubravice Katolike i Dubravice Srpske. (ABiH, AGD,
4882/22). Kuloviima je pripadalo jo 3.567,6 dunuma begluka vlasnitvo
Raida-hanume Gradaevi. Osim begluka, Esad-ef. Kulovi ovom enidbom
dobio je i brojna kmetska selita. U blizini Sarajeva Esad-ef. poetkom 20.
stoljea posjedovao je jedno begluko zemljite u selu Lepenica povrine 100
dunuma i tri kmetska selita povrine 800 dunuma. (A. Mei: Memoari, str.
315-316, Govor Esad-ef. Kulovia u Ustavnoj anketi 13. 2. 1909.)
24
Iz ove porodice je Selim-beg ahinpai, sin Murat-begov, andarmerijski
major krajem osmanske vladavine u Bosni i aktivni sudionik u otporu ulasku
austrougarske vojske u BiH. (Hajrudin uri: Uloga pljevaljskog muftije
emsekadia u otporu protiv austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine
godine 1878. Nauni skup Otpor austrougarskoj okupaciji 1878. godine
u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1979., str. 333.) Porodica Selim-bega
ahinpaia porijeklom je sa Glasinca ravna, odakle je njegov djed doselio u
epak kod Zvornika. (Selimbeg ahinpai. Gajret, godina III, br. 1, Sarajevo 5.
januara 1910.). On je u epku i Skoiu posjedovao ukupno 1.239,445 dunuma
begluka, dok je Azemina ahinpai posjedovala ukupno 2.598 dunuma u
kotarevima Zvornik (1.741 dunuma) i Derventa (857 dunuma). Posjede u
kotaru Derventa (katastarska opina Odak) naslijedila je od svog mua
Osman-bega Kapetanovia iz Dervente. Azemina se po drugi put udala za
Smail-bega Skopljakovia i pred Prvi svjetski rat otila u Adapazar u Tursku,
gdje je bila odselila porodica ahinpai, a Smail-beg se po drugi put oenio
izvjesnom Fatom (roena 1890.) i s njom stekao potomstvo (ABiH, AGD,
10926). Porodica ahinpai iz Zvornika posjedovala je 1918. lijedea selita:
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
191
uoiti da je tih 55 velikih bonjakih porodica posjedovalo oko
30% svih begluka u sjeveroistonoj Bosni (187.168,254 dunuma od
709.819,278 dunuma ukupne begluke zemlje na tom prostoru). Vidi
se, takoer, da su najee u pitanju porodice sa tog prostora, ali su
ovdje begluke posjedovale i neke begovske porodice iz drugih krajeva
Bosne (Dini, Fadilpai, Hasanpai, Ibrahimpai i Uzeirbegovi).
Nije poznato na koji su nain porodice iz drugih krajeva Bosne stekle
begluke na ovom prostoru, ali injenica da su Dinii i Fadilpaii do
tih posjeda doli enidbenim vezama (Ahmed-beg Dini oenio se
sa Ifeta-hanumom Gradaevi, a Fadil-beg Dini umro 17. 11.
1918. bez potomstva, sin h. Selim-begov iz Banje Luke sa Zekija-
hanumom Salihbegovi; Mustaj-beg Fadilpai iz Sarajeva oenio se
Azemina, udovica Kapetanovi, preudata Skopljakovi, posjedovala je 46
selita u Odaku (kotar Derventa) koje je naslijedila od svoga mua Osman-
bega Kapetanovia, u epku 24 i jedno selite u mjestu Pilica; Salih-beg, sin
Murat-bega ahinpaia, posjedovao je 1918. godine 25 selita u epku, 19 u
Skoiu i po jedno selite u Pilicama i Rajeviu; Naila ahinpai, udovica iza
Halil-bega Hadinurbegovia, posjedovala je jedno selite u epku, a jedno
selite u epku dijelili su na pola nasljednici brae Mehmed-bega i Hilmi-
bega, koji su umrli 1912. u Turskoj, sinova Sulejman-bega ahinpaia (ABiH,
Evidencija, Kl 245, 13174, 13175, 13263). Selim-beg ahinpai emigrirao je
iz Bosne u Tursku, bio je nepomirljivi protivnik Austro-Ugarske monarhije,
a sredinom 1914., pred izbijanje Prvog svjetskog rata, boravio je u Bosni i
namjeravao je prodati svoja selita. (ABiH, ZMF, Prs, 1284/1914.) Kako su
nakon Prvog svjetskog rata oduzimana zemljita, moe se pouzdano utvrditi
da je dio njihovoga begluka u epku podijeljen na slijedei nain: od Selim-
bega ahinpaia oduzeto 5,7 dunuma i dodijeljeno Husi Husiu, 15,2 dunuma
dodijeljno je Sulji Tahiroviu, 40,4 dunuma Hrusti airoviu; od Azemine je
6,8 dunuma dodijeljeno Sulji Hamziu, 16,46 dunuma Sulji Mehmedoviu,
6,48 dunuma Ibrahimu iiu; od Muhidin-bega i Nedim-bega ahinpaia
oduzeto je 13,8 dunuma i dodijeljeno Muminu Mehmedoviu, 1,34 dunuma
Husi abanoviu i 9,52 dunuma Mehmedu Kadriu. (ABiH, AGD, 14148/22.)
25
Osim ovih 16, bilo je jo porodica iz sjeveroistone Bosne, ili su ovdje imale
svoje zemljine posjede, koje se smatraju begovskim, ali nisu imali znatnije
komplekse begluka, nego se njihov zemljini posjed uglavnom sastojao od
kmetskih selita.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
192
sa bogatom Nuri-hanumom Gradaevi) ukazuje na mogunost da
su i porodice Hasanpai, Ibrahimpai i Uzeirbegovi mogle na slian
nain stei begluke na ovom prostoru. Uzeirbegovii su sigurno doli
u posjed begluka u Osjeanima i Dolu, kotar Graanica, enidbom
Mustaj-bega Uzeirbegovia, sina Uzeir-begovog, sa Vasvi-hanumom
Osmanbegovi. Ovaj Mustaj-beg Uzeirbegovi u istom kotaru
(katastarske opine Boljani, Kouhe i Sokovac) imao je jo begluka,
ali nije poznato na koji je nain doao do njih. Vjerovatno su i travniki
Ibrahimpaii do posjeda u Posavini doli zahvaljujui enidbi emsi-
bega Ibrahimpaia sa Ehliman, kerkom Fehim-bega Biogradlije iz
Brkog.
Begovske zemljine posjede u sjeveroistonoj Bosni karakterizira
izrazita veliina begluka.
26
Ta koncentracija begluka najgua je
na prostoru kotara Brko, gdje je 70.961,871 dunum begluka bilo
26
F. Hauptmann: Bosanskohercegovaki aga, str. 27. istie nekoliko posavskih
begova sa znatnijim kompleksima begluka, ali preferira injenicu da su na
ovim prostorima kmetska selita bila velika. On stvaranje velikih selita na
ovom prostoru dovodi u vezu sa uvoenjem treine nakon 1848. kada su
posavski begovi svoje relativno prostrane begluke dijelili meu kmetove
kako bi i sa tih zemalja kupili treinu. Begluka se zemlja time pretvorila u
ifluku. Na ovom mjestu, dakle, Hauptmann priznaje postojanje begluka i
selita kao dviju kategorija zemljita, ali njihovo postojanje vraa duboko u 19.
stoljee, to je teko dokazati. Osim toga, po ovoj njegovoj teoriji, nije jasno
odakle onda tako veliki begluci u sjveroistonoj Bosni, kako je to zabiljeeno
u gruntovnim knjigama krajem 19. stoljea, ako su se ti begluci od sredine 19.
stoljea pretvarali u ifluke. Isto tako, nejasno je zato Hauptmann istie ovaj
proces pretvaranja begluka u ifluke (selita), dok na ostalim mjestima tvrdi
postojanje obratnog procesa (borbu begova da ifluke pretvore u begluke,
ali su se, navodno, u toj borbi ifluci uspjeli othrvati nastojanjima begova da
narue njegovu kompaktnost). Mada ne precizira vremensko razdoblje kada
su se ovi procesi izmijenili, odnosno ne odreuje granicu do kada se odvijao
proces pretvaranja begluka u ifluke, a kada poinje nastojanje begova da
ifluke pretvore u begluke, oito je ovdje bio cilj dokazati eksploatatorski
karakter begova koji, eto, i svoje begluke pretvaraju u selita, na koje ak sami
naseljavaju kmetove, a sve samo sa jednim ciljem da od njih uzimaju to vie
treine!
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
193
evidentirano kao vlasnitvo 55 begovskih porodica (od ukupnih
149.485,162 dunuma begluka u tom kotaru), a zatim u kotaru
Gradaac (39.756,268 dunuma). Ve je istaknuto kako su se ovi
begluci u sjeveroistonoj Bosni nalazili u rukama 55 velikih bonjakih
porodica, ali je od tih 55 svega osam imalo posjede u dva ili vie kotara
(Fadilpai, Gradaevi, Hasanpai, Ibrahimpai, Kuukali,
Salihbegovi, Tuzli i Uzeirbegovi).
27
Ovih osam porodica, od kojih
jedna Kuukali ne pripada begovskome sloju, na tom prostoru
posjedovalo je ukupno 105.066,309 dunuma begluka, to je u odnosu
na 187.168,234 dunuma begluka, koliko se nalazilo u rukama krupnih
bonjakih zemljoposjednikih porodica, predstavljalo 56,2%,
odnosno 14,8% svih begluka u sjeveroistonoj Bosni.
Kotar Obradiva Neobradiva Ukupno Broj porodica
Bijeljina 7.319 1.152 8.471 1
28
Brko 50.233,37 20.728,501 70.961,871 25
29
Derventa 2.258 764 4.557,7
30
2
31
Graanica 5.118 2.995,94 8.113,94 6
32
Gradaac 26.564,417 13.191,851 39.756,268 13
33
Tuzla 9.492,859 23.642,863 33.135,742 11
34
Zvornik 10.774,318 11.397,508 22.171,826 13
35
Ukupno 111.759,964 73.872,663 187.168,234
Tabela: Struktura begluka na prostoru sjeveroistone Bosne
(u vlasnitvu 55 porodica)
27
Ove porodice imale su jo znatne posjede izvan prostora sjeveroistone Bosne,
o emu e biti rijei kasnije.
28
Porodica Pai iz Bijeljine.
29
eerbegovi, ehaji, Alikadi, Biogradlija, Dafi, Dindi, Dindo, Dini,
Ereizovi, Fadilpai, Gradaevi, Hasanpai, Ibrahimpai, Hadiisa-
begovi, Kuukali, Kulovi, Mehmedagi, Mujanovi, Mulamehmedovi,
Mulazajinovi, Mulazejirovi, Omerbegovi, Salihbegovi, Tuzli i
Zaimovi.
30
Za posjed od 1.535,7 dunuma, vlasnitvo Mustaj-bega Gradaevia, nije na-
vedena precizna struktura, pa se zato navodi samo ukupna povrina.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
194
Na prostoru sedam kotara sjeveroistone Bosne nalazilo se
poetkom 20. stoljea preko 20.000 kmetskih selita, a prema popisu
stanovnitva iz 1910. ovdje je bilo 20.999 kmetova (kmetovi i slobodni
seljaci koji su ujedno i kmetovi, dakle djelimino kmetovi), dok je
prema izvjetaju iz 1911. u ovo vrijeme na istom prostoru bilo 20.369
kmetskih selita.
36
Od ovih 20.369 selita, 4.298 obuhvatalo je povrinu
iznad 100 dunuma, to znai da je 21,1% svih kmetskih selita na ovom
prostoru spadalo u kategoriju velikih selita.
Kotar Prema popisu 1910. Prema izvjetaju 1911. U vlasnitvu 21
porodice
Bijeljina 4.008 4.116 1.638
Brko 3.352 3.545 1.519
Derventa 5.231 4.496 969
Graanica 1.009 991 199
Gradaac 2.469 2.704 730
Tuzla 1.737 1.651 537
Zvornik 3.193 2.866 404
Ukupno 20.999 20.369 5.996
Tabela: Broj kmetskih selita na prostoru sjeveroistone Bosne
Godine 1918. ovdje su 21 begovska porodica, koje su imale iznad
100 selita, posjedovale 5.996 kmetskih selita, to iznosi oko 30%
31
Gradaevi i Hadialipai.
32
Belagi, Kasumagi, Kuukali, Osmanbegovi, Salihbegovi i Uzeirbegovi.
33
irbegovi, erimagi, Alibegovi, Dini, Fadilpai, Gradaevi, Hadiali-
agi, Jahi, Kuukali, Mufti, Muratbegovi, Mustafi i Salihbegovi.
34
Dindo, Fadilpai, Gazeti, Gradaevi, Hasanpai, Ibrahimpai, Kova-
evi, Pai (tuzlanski), Tuzli, Uzeirbegovi i Zaimovi.
35
ahinpai, ehavdi, Alajbegovi (ogranci Grbavac i eti), Hadihamzi,
Hadiisabegovi, Hadinurbegovi, Jusufagi, Klempi, Kuri, Salihovi,
Skopljakovi, Suljagi i Zejnilagi. Nije uvrten posjed vlasnitvo Azemine
ahinpai, udate Skopljakovi, jer se oko njega vodio spor (ABiH, AGD,
10926).
36
Popis iz 1910., str. 68-71; ABiH, ZMF, opa graa, br. 2427/1911., Aussweis
uber das Besitzverhaltniss des Cultur Landes.
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
195
svih selita na tom prostoru.
37
Od ove 21 begovske porodice, njih
11 potjecalo je sa ovog prostora, a ostalih devet je ili dolo iz ostalih
krajeva Bosne ili su samo enidbenim vezama doli u posjed kmetskih
selita, ostajui i dalje ivjeti daleko izvan ovih krajeva. Osim ove 21
porodice ovdje je bilo jo begovskih porodica, ali one 1918. nisu imale
iznad 100 selita. Meu njima se istie porodica Osmanbegovi iz
Dervente, koja je imala ukupno 97 selita, i to u kotaru Derventa 59
u Kolibama Srpskim est selita i 24 selita u Kotorskom, te u kotaru
Gradaac 38 u Tramonici Gornjoj,
38
uz napomenu da je dio posjeda
koji su izvorno pripadali ovoj porodici enidbenim vezama preao u
ruke drugih begovskih porodica: porodici Kulenovi iz Bosanskog
Petrovca (15 selita u Novom Selu u miraz Mehmedali-begu
Kulenoviu Alikapetanoviu donijela je Emina, roena Osmanbegovi,
iz Dervente),
39
porodici Gradaevi iz Gradaca (Mehmedali-beg
Gradaevi bio je oenjen sa aira-hanumom Osmanbegovi i dobio
je u miraz brojna kmetska selita u Detlaku, Dubici Gornjoj, Novom
Selu, Svilaju Gornjem i Foi) te porodici Uzeirbegovi iz Maglaja, a
vjerovatno je i 12 selita u mjestu Foa, koji se spominju kao vlasnitvo
37
Radi se o slijedeim begovskim porodicama: Alibegovi, Begovi, Begzadi
(Hadinurbegovi, Osmanbegovi i Tahirbegovi), Dini, onlagi,
Fadilpai, Gradaevi, Hasanpai, Hrasnica, Ibrahimpai travniki,
Kapetanovi derventski, Ljubovi, Mulabegovi, Pai bijeljinski,
Salihbegovi, Sulejmanpai, Teskeredi, Tuzli, Uzeirbegovi, Zaimovi i
Zulfikarpai. Oko Dervente, u mjestima Penik i Srnava, Himzo Idrizbegovi,
sin Saliha Idrizbegovia, imao je 1918. godine 195 kmetskih selita. Salih-beg
bio je oenjen s Nejrom Rustanbegovi (umrla 1. 4. 1911.), imao je i ker
Nuru, koja je umrla mlada. Himzo je kasnije odselio u Bosanski amac, na-
kon Prvog svjetskog rata bio je maloljetan, a staratelj mu je bio Muharem-beg
Mahmutbegovi. Meutim, ova porodica Idrizbegovi ne pripada begovskom
sloju. (ABiH, KBUDB, Evidencija, Kl. br. 12623).
38
ABiH, KBUDB, Evidencija, Kl 1537, Kl 1895. Rije je o nasljednicima Mahmud-
bega Osmanbegovia iz Dervente: Osman-begu, Mehmedali-begu i Vasvi-ha-
numi, udatoj za Behdet-bega Gradaevia, pa preudatoj za Mustaj-bega
Uzeirbegovia u Maglaj (umrla 1921).
39
ABiH, KBUDB, Evidencija, Kl 11126. Emina je kerka Mahmud-bega Osman-
begovia iz Dervente.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
196
Zulfa-hanume Kapetanovi iz Dervente, roene Osmanbegovi,
izvorno vlasnitvo porodice Osmanbegovi. Isto tako, posebno su
znaajni i bijeljinski Muratbegovii, koji su 1918. u kotaru Bijeljina
imali 19 kmetskih selita (jedno selite u Janjarima Srpskim i 18 selita
u Suhom Polju) te osam kmetskih selita u Skoiu (kotar Zvornik),
40

40
Bijeljinski Muratbegovii porijekom su od bijeljinskih Osmanbegovia,
po Murat-begu Osmanbegoviu. (Mustafa H. Grabanovi: Porijeklo
muslimanskog stanovnitva u Bijeljini. Semberske novine, 1986. godina.)
U kotaru Bijeljina selita su imali nasljednici Mustaj-bega Muratbegovia.
Mustaj-beg bio je oenjen sa Halimom Hadimehmedovi, a njegovi nasljednici
su sinovi: Emin-beg, Mehmed-beg, Ibrahim-beg, Murat-beg, oenjen sa
efikom Resulbegovi i Husni-beg, te kerka Dervia, udata za Husni-bega
Resulbegovia.) Selita u Skoiu u posjed porodice Muratbegovi dola su
enidbom Ahmed-bega Muratbegovia, koji bio oenjen sa Mulija-hanumom
Salihbegovi, sestrom znamenitog Mustaj-bega Salihbegovia Like. Nakon
Ahmed-begove smrti naslijedile su ga kerke Hasnija, udata za Abaz-bega
Alibegovia, Aziza, udata za Omer-bega Alajbegovia etia, Vasva, Hajrija i
Almasa, koja je umrla 15. 9. 1918. bez nasljednika. (ABiH, KBUDB, Evidencija,
kl. br. 709, kl. br. 8207.) Od ove porodice Muratbegovi u austrougarskom
vremenu istie se h. Ahmed-beg Muratbegovi, kojem je vlast priznala dva
kompleksa uma u kotaru Bijeljina (uma Lug, koja je graniila sa javnim
putem i zemljinim posjedom Muratbegovia povrine preko 200 dunuma,
i uma Gaj, koja se nalazila izmeu Virskog potoka, otre kose, velike bukve
i jedne oranice Muratbegovieve, povrine preko 800 dunuma), jer je te
zahtjeve mogao dokazati tapijama izdatim 15. Rebiulahira 1280, dok su ostali
zahtjevi odbijeni, jer se nisu mogli dokazati (ABiH, ZMF, prs. 139/1910).
Kasnije je h. Ahmed-begov zet, Munib-beg Kapetanovi, koji je ivio u
Istanbulu i imao kmetska selita u Junuzovcima kod Bosanske Gradike,
pisao Safvet-begu Baagiu kako je h. Ahmed-beg imao puno ume po cijeloj
Posavini pa i ostalim krajevima, da se ta uma zvala Muratbegovia lug, ali da
mu je vlast te ume oduzela (IAS, BS 118. Munib-beg Kapetanovi Safvet-
begu Baagiu, Istanbul 5.10.1910). H. Ahmet-beg Muratbegovi 1881. prodao
je Fadilpaiima posjede u Skakavi kod Brkog, na ta su Fadilpaii 1885.
dobili i tapije. Osim ovih bijeljinskih Muratbegovia, postoje Muratbegovii
iz Tarevaca kod Modrie (kotar Gradaac). Hasan-beg Muratbegovi godine
1918. imao je devet kmetskih selita (u Babenici dva i u Tarevcima sedam).
Hasan-beg je umro 11. 8. 1919, bio je oenjen sa imetom Hifzefendi, dok su
ga naslijedili sinovi Murat-beg, Ahmed-beg, Avdi-beg, Vejsil-beg, Ibrahim-beg
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
197
potom porodica Mahmutbegovi sa 36 selita u Kostreu (kotar
Brko)
41
te porodica Isabegovi sa 38 selita u kotaru Brko (Bukvik
i Muharem-beg, te kerka Dehva, udata Jusufbegovi (ABiH. Evidencija, kl.
br 6902). Ova porodica Muratbegovi iz Tarevaca zajednikog je porijekla sa
Mehmedbegoviima, takoer iz Tarevaca, a neki ak smatraju da su tarevaki
Mujbegovii, irbegovii, Muratbegovii i Mehmedbegovii zajednikog
porijekla, ali se ne zna kojeg. (M. S. Filipovi: Prilozi etnolokom poznavanju,
str. 92.) Gradaaka porodica Muratbegovi, iz koje potjee poznati
knjievnik Ahmed Muratbegovi, koja je ogranak tuzlanskih Muratbegovia,
ima zajedniko porijeklo sa Tuzliima, a, inae, nije imala krupne zemljine
posjede. Rodonaelnik ove grane Muratbegovia je Hilmi-beg Muratbegovi,
koji je iz Tuzle sa svojom majkom, Hatida-hanumom (?) Gradaevi,
sestrom Reuf-bega Gradaevia, nakon smrti svog oca Haim-bega doselio
u Gradaac. Ova grana nije uivala neki znaajniji ugled u narodu kao begovi.
(Biljeke Muhameda Hadijahia u biblioteci Muhameda Bege Gradaevia
u Gradacu.) Hilmi-beg enio se nekoliko puta. Jedna njegova ena bila je
Almasa Trebinjevi, kerka Suljage Trebinjevia iz Brkog, ali od 1896.
ona nije ivjela s njim. Dugo je pred erijatskim sudom vodila spor oko
izdravanja. Ona je isticala da ju je mu (Hilmi-beg) 1896. doveo u Brko i
nikad je vie k sebi pozvao nije. Na raspravi 15. 12. 1907. Almasa je izjavila da
se ona prije 14 godina udala za Hilmi-bega, koji je nju idaru inio samo dvije
godine, te je zahtijevala da se tueni osudi na 14 godinju nafaku. Hilmi-beg
je priznao da je Almasa njegova ena, ali poto ona nije mogla trpiti druge
njegove ene te je ona dosad sedam puta od njega bez uzroka bjeala i opet
se njemu vraala i da on posjeduje kuu u Gradacu od 4 sobe, te da e jednu
sobu odrediti za tuiteljicu i nju hraniti zajedno s ostalom djecom. Almasa
je to odbila, a erijatski sud zatim odbacio je njezinu molbu. (ABiH, VS, k.
20, god. 1896., br. 28, k. 26, god. 1908., br. 19). S Alema-hanumom, roenom
Ibrelji iz Mionice kod Gradaca, Hilmi-beg imao je tri sina: Hasiba, Ahmeda
i Husejna te ker Muniru. Iz braka sa Hasiba-hanumom, ro. osi, koja
je bila kerka Hilmi-begove sluavke, ili je, pak, sama bila Hilmi-begova
sluavka, imao je sinove Midhata i Devada te kerku Nefisu. Hilmi-beg
umro je u Gradacu 1927., a njegov brat Mehmed-beg umro je u Adapazaru
(Turska) 1920, iste godine kada i njihova sestra Saida, koja je takoer umrla
u Adapazaru. (Ahmed Muradbegovi: Omer-paa Latas u Bosni 1850.-1852.
Zagreb 1944., str. 149.)
41
ABiH, KBUDB, Evidencija, Kl 9082. Radi se o Mahmud-begu Mahmudbegoviu,
sinu Ahmed-begovom. Bio je oenjen sa Zumrut-hanumom Gradaevi.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
198
Donji, Bukvik Gornji i Gajevi), dok su sve ostale porodice bile sa manje
od 10 kmetskih selita.
Primjetno je da ovdje postoji jedan dio begovskih porodica koje
imaju vie od 100 kmetskih selita, ali malo vlastitog begluka (po-
rodice Begovi, Begzadi Hadinurbegovi, engi Zulkarpai,
onlagi, Hrasnica, Kapetanovi iz Dervente, Ljubovi, Mulabegovi,
Teskeredi i Sulejmanpai), dok je svega nekoliko begovskih po-
rodica imalo velike komplekse begluka i iznad 100 kmetskih selita
(Alibegovi, Dini, Fadilpai, Gradaevi, Hasanpai, Ibra-
himpai, Pai iz Bijeljine, Salihbegovi, Tuzli, Uzeirbegovi i
Zaimovi).
42
Kada se oba ova inioca (veliina begluka i brojnost
kmetskih selita), koji su vani za sagledavanje cjeline begovskih
zemljinih posjeda, promatraju skupa, kao preovlaujui kriterij za
odreivanje ekonomske snage pojedine begovske porodice, tada se
moe zakljuiti kako je na prostoru sjeveroistone Bosne poetkom
20. stoljea postojalo svega nekoliko krupnih begovskih porodica koje
svoj korijen imaju na ovom prostoru: Pai iz Bijeljine, Salihbegovi,
Zaimovi, Gradaevi, Tuzli, Alibegovi, Begovi, Kapetanovi i
Mulabegovi). Ostale krupne begovske porodice iz drugih krajeva
Bosne enidbenim nitima jednostavno su se uplele u begovsku mreu
na ovom prostoru. Tu je posebno znakovit primjer porodice Dini iz
Banje Luke, koja je enidbenim vezama sa dvije velike begovske po-
rodice iz sjeveroistone Bosne (sa Gradaeviima i Salihbegoviima)
dola u posjed znatnog broja kmetskih selita: enidbom Ahmed-bega
Dinia sa Ifeta-hanumom, kerkom Hasan-bega i unukom Osman-
pae Gradaevia, Dinii su u posjed dobili brojna selita u Kopriv-
ni i Vranjaku kod Modrie, kotar Gradaac (godine 1918. tu je bilo
ukupno 213 kmetskih selita u vlasnitvu Ifeta-hanume Gradaevi,
udate Dini), a brojna selita u kotaru Brko bila su 1918. u vlasnitvu
h. Selim-bega Dinia, sina Ibrahim-begovog iz Banje Luke (ukup-
no 101 kmetsko selite u katastarskim opinama Sandii, Slijepevii
i Trnjaci; h. Selim-begov sin Fadil-beg Dini bio je oenjen sa Zeki-
jom Salihbegovi i vjerovatno je na taj nain doao u posjed dijela ovih
42
Vidi analize zemljinih posjeda po pojedinim porodica.
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
199
selita). Foanski engii Zulkarpaii bili su u porodinim vezama
sa bijeljinskim Paiima.
Na prostoru sjeveroistone Bosne zemljine posjede iznad 100
kmetskih selita posjedovala je 21 begovska porodica. Najgua
koncentracija selita bila je u kotaru Bijeljina, gdje je i povezanost
posjeda pojedinih porodica izrazita (u tom kotaru od ove 21 porodice
njih osam imalo je selita), ali je isprepletenost posjeda pojedinih
porodica ipak bila najgua u kotaru Brko, gdje je od 21 begovske
porodice njih 11 imalo svoja kmetska selita. Najistija situacija je
u kotaru Gradaac, gdje je veina selita bila u posjedu porodice
Gradaevi, a posjedi ostalih begovskih porodica u tom kotaru
(Fadilpai, Dini) uglavnom su izvorni posjedi Gradaevia koji
su enidbenim vezama preli u njihovo vlasnitvo. Slino je bilo i
u kotaru Zvornik, gdje su dominirali Begzadii (njezini ogranci su
Hadinurbegovii, Tahirbegovii i Osmanbegovii). U kotaru Zvornik
zemljine posjede, osim ogranaka porodice Begzadi, imale su
begovske porodice iz sjeveroistone Bosne (Gradaevi, Salihbegovi
i Zaimovi), to prostor ovog kotara sutinski povezuje sa ostalim
kotarevima sjeveroistone Bosne.
Analizom teritorijalne rasprostranjenosti begluka i kmetskih selita
moe se zakljuiti kako se, u pravilu, u istim mjestima nalaze begluci
i kmetska selita iste begovske porodice. Pojedinana odstupanja
od ovog pravila ne mijenjaju nita bitno u opoj ocjeni i uglavnom
su posljedica porodinih enidbenih odnosa. Karakteristino je, ne
samo za prostor sjeveroistone Bosne nego openito za itavu Bosnu
i Hercegovinu, da su rijetke kupoprodaje zemljinih posjeda (bilo
begluka, bilo kmetskih selita)
43
izmeu begovskih porodica, ali je
vrijedno panje da su neke begovske porodice u sjeveroistonoj Bosni
43
Rijetki su primjeri poput onog iz 1881., kada su Fadilpaii od h. Ahmet-bega
Muratbegovia kupili posjede u Skakavi kod Brkog, na ta su 1885. dobili
i tapije (ABH, AGD, br. 11766/27). Ovaj primjer tim je zanimljiviji, jer
porodica Fadilpai openito spada u onaj red begovskih porodica koje su do
veine zemljinih posjeda dole enidbenim vezama sa drugim, poznatijim
begovskim porodicama.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
200
kupovale begluke, uveavajui na taj nain svoje zemljine posjede.
Paradigmatian je u tom smislu primjer porodice Salihbegovi.
Husni-beg Salihbegovi, sin Mustaj-bega Salihbegovia Like, kupio
je poetkom 1912. od Karla Russa iz Obudovca posjed povrine
2.018,592 dunuma za 215.000 K, o emu je u Brkom 10. januara
1912. napravljen i kupoprodajni ugovor. Radi se o prilino zamanoj
sumi novca ako se zna da je, npr., izgradnja Vijenice u Sarajevu
kotala 984.000 K.
44
To ukazuje na injenicu da su begluki posjedi
u doba austrougarske uprave jo uvijek mogli donositi znatnu korist
te da su pojedine begovske porodice bile toga izuzetno svjesne. To
se vidi i kroz proces uveavanja begluka, koji se na ovom prostoru
odvijao itavo vrijeme austrougarske vladavine. Primjer razvoja
dijela begluka kod porodica Gradaevi i Salihbegovi to zorno
potvruje. Begluk Senija-hanume Gradaevi, udate za Izet-bega
Jahia, koji je 1918. iznosio 3.196,170 dunuma, nastao je tako to je
Senija-hanuma naslijedila 1.320,39 dunuma od svog oca Ahmed-bega,
dakle zemljite koje je oduvijek bilo begluk i kao takvo upisano u
gruntovnicu, zatim oitovanjem kmeta da je zemljite begluk, a ne
kmetsko selite (46 dunuma), zamjenom sa kmetovima beglukog
zemljita i kmetskog selita (815,521 dunum), podjelom kmetskog
selita sa kmetovima (143,85 dunuma). Dalje, kmetovi se odrekli
kmetoprava na 564,08 dunuma, kupljeno je kao slobodno vlasnitvo
41,770 dunuma, agrarnom parnicom kmetovi su osueni na gubitak
kmetoprava na 152,91 dunum, a agrarnim parnicama, nakon to je
izumrla kmetska porodica, dobijeno je 111,90 dunuma.
45
Slino je bilo
sa dijelom begluka porodice Salihbegovi. Ve spomenuti Husni-beg
Salihbegovi iz Brkog samo je u Obudovcu, kotar Brko, imao posjed
ukupne povrine 4.935,088 dunuma. Od toga je od osnutka gruntovnice
begluk inilo 2.717,606 dunama, od Karla Russa je kao slobodni
posjed (begluk) kupljeno 2.018,592 dunuma, zamjenom kmetskog
i beglukog zemljita ubeglueno je nakon osnutka gruntovnice 78
dunuma, kmetovi su se dobrovoljno odrekli kmetoprava na 58,74
44
ABiH, AGD, br. 4773/20; T. Kruevac: Sarajevo, str. 52.
45
ABiH, AGD, br. 4773/20.
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
201
dunuma, a agrarnim sporovima ubeglueno je samo 62,15 dunuma, a
od toga je 19,46 dunuma Husni-beg kupio nakon to je to zemljite ve
bilo postalo slobodno vlasnitvo.
46
Karakteristino je za ovaj posjed
Salihbegovia da se radi uglavnom o oranicama sa veoma malo ume.
Openito se za begovske zemljine posjede u sjeveroistonoj Bosni
moe zakljuiti kako je ovdje srazmjerno mali broj begovskih porodica
imao velike komplekse zemljita. Dalje, osim porodica sa prostora
sjeveroistone Bosne, tu su posjede imale i pojedine begovske poro-
dice iz drugih krajeva Bosne. Konano, radi se podjednako o velikim
kompleksima begluka, kao i o brojnim kmetskim selitima, a ispreple-
tenost posjeda pojedinih porodica na ovom prostoru poetkom 20.
stoljea bila je izuzetno velika.
BOSANSKA KRAJINA
Na prostoru Bosanske krajine bila je velika koncentracija krupnih
bonjakih begovskih porodica, to je posljedica povijesnog razvoja
ovog kraja, koji je dugo vremena bio pogranina oblast Osmanskog
carstva, to je stvaralo uvjete veem osamostaljivanju pojedinih poro-
dica, koje, posebno u vremenu stagnacije i slabljenja Carstva, na sebe
preuzimaju, ne samo obvezu obrane zapadnih granica nego se esto
pojavljuju kao jedina snaga u borbi protiv sve izraenije hajduije. Sve
begovske porodice sa ovog prostora imaju tradiciju ratovanja i ratnih
zasluga, i gotovo sve svoje pravo na titulu beg brane izjavama da su je
stekli na sablji. Kako su to pokazala istraivanja povjesniara Galiba
ljive, krajiki begovi tokom itavog 19. stoljea gotovo stalno su bili
spremni na bune.
47
Oni su od svih begova najsnanije sudjelovali u
46
ABiH, AGD, br. 4773/20.
47
Galib ljivo je, uglavnom na temelju austrijske izvorne grae, napisao nekoliko
knjiga o povijesti Bosne 19. stoljea, koje su po nainu predstavljanja
povijesnih izvora prave hronike dogaanja u Bosni, gotovo iz dana u dan.
(Bosna i Hercegovina 1813.1826., Banja Luka 1985., Bosna i Hercegovina
1827.1849., Banja Luka 1988., Bosna i Hercegovina 1849.1853., Banja Luka
1990., Bosna i Hercegovina 1854.1860., Landshut 1998.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
202
pokretu otpora ulasku austrougarskih vojnih trupa u Bosnu 1878.,
mada su neki od voa pobune poslije sudjelovali u austrougarskoj
administraciji.
48
Dio krajikih begova bio je izrazito opoziciono ak-
tivan u vremenu austrougarske uprave (neki begovi Bievii, Cerii,
Kulenovii, umiii i Dinii).
Krajiki begovi uvijek su imali poseban poloaj unutar begovske
drutvene strukture. To se posebno odnosi na one begovske porodice
iji su pripadnici obavljali dunost zapovjednika kapetanija, kojih je
na prostoru Bosanske krajine bio znatan broj (Beirevii, Bievii,
Cerii, ekii
49
, Dinii, prijedorski Kapetanovii, Krupii, Kulenovii,
48
Tako je, npr., Husein-beg Karabegovi (1840.-1905.), koji je bio mutesarif
(kajmekam) i voa otpora u Bihau, nakon 1878. sluio kao podtajnik u
Zemaljskoj vladi BiH, na kojoj je dunosti umirovljen 1890. (R. Lopai:
Biha, str. 118; Ibrahim Dafi: Borba protiv okupacije Bosne i Hercegovine.
Novi behar, god. I, Sarajevo 1927./28., br. 4, str. 5-7; Hamdija Kreevljakovi:
Prijeki sud u Bosni i Hercegovini 1878. (uz 60-u obljetnicu). Narodna uzdanica
Kalendar za godinu 1938., str. 107-110; Devad Juzbai: Diskusija. Nauni
skup Otpor okupaciji, str. 401-402.)
49
Porodicu eki susreemo najprije kao age u Kostajnikoj kapetaniji, zatim kao
kapetane Disri-Sanske kapetanije (posljednji kapetan ove kapetanije bio je
Husein-beg, sin Hasan-bega ekia). Nakon ukinua kapetanije 1835., ekii
su se nastanili u Sanskom Mostu (H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 90, 193).
Najznaajnije posjede imali su u okolini Sanskog Mosta, i to u Sasinama i
Pobrijeju. U tim mjestima nasljednici Hasan-bega ekia, sinovi Husein-beg
i Ali-beg, te kerke Zuhra, udata za Rifat-bega Muratbegovia i Nura, udata
Salihbegovi, posjedovali su 601,76 dunuma begluka. Ovi Hasan-begovi
nasljednici posjedovali su jo 33 kmetska selita u katastarskim opinama
Bavani Babinac i Slabinja, u kotaru Bosanski Novi (danas na prostoru
Bosanske Dubice). Osim toga, na prostoru kotara Sanski Most kmetska
selita posjedovali su jo nasljednici Husein-bega ekia iz ehovaca kod
Sanskog Mosta (Ahmed, Atif, Hafiza i Emina), nasljednici Smail-bega ekia
iz ehovaca (Mehmed, Nazif, Latif i Adem) te Sulejman, Osman i Nura, djeca
umrlog Muharem-bega ekia. Svi su oni posjedovali 31 kmetsko selite u
kotaru Sanski Most (10 u Kruharima, 10 u Sasinama, sedam u Pobrijeju i
etiri u Tramonji). Jedan ogranak ove porodice odselio je iz Sanskog Mosta
u Graanicu (Hasan-beg eki iz Sanskog Mosta bio je oenjen od porodice
Mufti iz Graanice i, kada je poginuo, supruga se sa djecom vratila u
Graanicu na imanje svog oca. (Biljeke M. Hadijahia).
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
203
Kurbegovii,
50
erii
51
). Neke od ovih porodica, kao i dio poro-
50
Kurbegovii su do poetka 19. stoljea bili kapetani Disri-Sanske kapetanije
(to je kapetanija ije je sjedite bilo u selu Tomina kod Sanskog Mosta).
Prema predaji, potjeu iz Knina, sredinom 19. stoljea jedan dio se preselio u
Prijedor. (H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 193). U Prijedoru se jedan ogranak
Kurbegovia prozvao Bilalbegovi. Za njih je vezan jedan zanimljiv dogaaja
s poetka 20. stoljea, a tie se enidbe jednog Bilalbegovia, Sulejman-bega,
sa Hanumicom Bievi iz aplje kod Sanskog Mosta. Hanumica se udala
5. septembra 1912., ali su se njezina braa i roaci alili tvrdei da je na
silu odvedena. erijatski sud istog dana obavio je uviaj i ustanovio da se
Hanumica dobrovoljno udala, te je u skladu sa tim 7. septembra izdao dozvolu
za vjenanje. Meutim, njezina braa i roaci nisu bili time zadovoljni, te
udare na kuu Sulejmana i otmu iz erdeka njegovu enu i odvedu je u
Sanski Most njezinom bratu Sulejman-begu Bieviu. Ali kotarski ured, na
pritubu i zahtjev tamonjeg stanovnitva, spomenutu Hanumicu oduzeo je
od njezina brata Sulejman-bega i predao je tamonjem imamu. Na dan 9.
septembra 1912. u prisutnosti njezine rodbine te gradonaelnika i drugih
graana ponovo je Hanumica pred kotarskim uredom oitovala da se hoe
vratiti svom muu, to je i uinjeno. Ibrahim-beg i Sulejman-beg Bievi iz
aplja kod Sanskoga Mosta, braa Hanumicina, alili su se da je Hanumica
maloljetna (da ima 13 godina), te da Sulejman Bilalbegovi nije kufw (prilika),
a ni imetkom Sulejman Bilalbegovi nije ravan Bieviima, pa su traili da
se Hanumica odstrani iz kue Sulejmana Bilalbegovia. Prilikom sasluanja
kod erijatskoga suda u Prijedoru Hanumica je izjavila da joj je 15 godina, da
se osjea potpuno sposobnom za udaju, da od strane Sulejmana Bilalbegovia
nije bilo nikakve prisile, da je drage volje za njega pola, te da je s njime krijui
aikovala. Zatim je erijatski sud iz Prijedora stvar proslijedio erijatskom
sudu u Sanskom Mostu da ispita kufw. Sud je pozvao svjedoke koji su izjavili
da je Sulejman Bilalbegovi kufw (prilika) Hanumici Bievi, jer je moguan
platiti niah, i da je u stanju lijepo je uzdravati bolje nego dok je bila kod
brae Bievi, i da imetkom dobro stoji, i da Sulejman Bilalbegovi od starina
potjee iz begovske familije prije zvane Kurbegovii, a danas Bilajbegovi, a i
mati da mu potjee od begovske familije zvane Hasanbegovi iz Kljua iz ega
se jasno vidi da familija Bievi nije nita ni asnija od Bilalbegovia, na ta je
erijatski sud 7. 9. 1912. zakljuio da je Sulejman Bilalbegovi kufw Hanumici
i proglasio brak valjanim. Braa Ibrahim-beg i Sulejman-beg Bievi alili su
se na tu odluku, ali je erijatski sud u Sanskom Mostu utvrdio da su njihove
albe neosnovane, nego su jedino iz toga razloga, to Hanumica ima njeto
imetka, kojeg su oni do sada drali i uivali, a Hanumicu kao najprostiju
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
204
dica koje nisu bile kapetanske ali su openito smatrane begovskim i
uvrtavane u red starinskih i odlinih obitelji
52
(poput Poprenovia,
Badnjevia
53
i Saniia,
54
npr.), ve od sredine 19. stoljea siromae
i na prijelazu 19. i 20. stoljea ne mogu se smatrati bosanskom
slukinju u sve terete upotrebljavali, te im je zauhar bilo, poto su slabog
materijalnog stanja. (ABiH, VSS, k. 29, br. 54/1912.)
51
erii su bili kapetani Dubike kapetanije do kraja 17. stoljea, a poetkom
18. stoljea tu dunost preuzimaju pripadnici porodice Ceri. erii su i dalje
ostali ugledna porodica u Bosanskoj Dubici. Bonjako izaslanstvo iz ovog
grada koje je u septembru 1878. izalo da pozdravi dolazak austrougarskih
trupa predvodio je Hasan-aga eri, koji je nakon toga izabran za prvog
dubikog naelnika. (H. eri: Iz prolosti Dubice. Novi behar, god. XVI, br.
11, Sarajevo 1944., str. 173-174). U austrougarskom vremenu Ahmed-ef. eri
isticao se u ovoj porodici po veliini svojih zemljinih posjeda. On je u mjestu
Klekovci (kotar Bosanska Dubica) posjedovao 1.999,09 dunuma begluka.
52
R. Lopai: Biha, str. 39-40.
53
Badnjevii su bili najglavnija aristokratska porodica na serhat Krajini u starije
doba. Starinom su bili hrvatski plemii koji su nakon osmanskog osvajanja
Bosanske Krupe primili islam. Njihov predak se, navodno, kod osvojenja
Krupe sakrio u badanj. Poturio se i pao kod zauzea Bihaa. Na prijelazu
17. i 18. stoljea bili su kapetani Krupske kapetanije, a jedan pripadnik ove
porodice, Mustaj-beg Badnjevi, krajem 17. stoljea bio je bihaki sandak-
beg, serdar i zapoviednik sve plemenite Bihaske i Krupske pokraine. Kasnije
se porodica Badnjevi, koja je od poetka 18. stoljea siromaila, to je za
posljedicu imalo i gubitak kapetanske dunosti u Krupskoj kapetaniji oko 1730,
razgranala u vie ogranaka: potomci krupskog dizdara, koji je bio Badnjevi,
prozvali su se Dizdarevii, jedan ogranak se po izvjesnom Ba-agi prozvao
Baagi (ovi Baagii nemaju veze sa nevesinjskim Baagiima), po Topagi
Topagii, po Paa-Aliji prozvani su Paalii, po Avdagi Avdagii; ogranak
Badnjevia koji se prozvao Bubalovi uzeo je to prezime po bratu krupskog
kapetana Badnjevia, koji je proao kroz Krupu lupajui u bubanj; jedan je
Badnjevi pleo hasure, pa su se njegovi potomci prozvali Hasurii; po Ibriimu
Badnjeviu jedan ogranak se zvao Ibriimovi. Ovo razgranjavanje porodice
Badnjevi desilo se ve u 18. stoljeu, tako da na prijelazu 19. i 20. stoljea ovi
ogranci nastupaju kao zasebne porodice. U austrougarskom vremenu poznat
je Haim-beg Badnjevi Paali, ija je majka bila sestra Tahir-bega Beirevia
iz Ostroca. Haim-beg bio je sudionik muslimanskog autonomnog pokreta
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
205
begovskom zemljoposjednikom elitom. Unutar prostora Bosanske
krajine zasebnu cjelinu predstavlja Bihaka krajina, koja se sve do
sredine 19. stoljea odlikovala manjim brojem bogatih begovskih po-
rodica, ali su te malobrojne begovske porodice spadale u sami vrh
na prijelazu 19. i 20. stoljea. Sin je Hasan-age Badnjevia Paalia, a imao
je jo brau Arif-agu i Fehim-agu te sestru Eminu, udatu za Hasan-bega
Bievia (R. Lopai: Biha, str. 218-220; M. Karanovi: Pounje, str. 327;
H. . A. /Husein ehi/: Potomci Kapetana Badnjevia (Prilog povijesti
hrvatskog plemstva u Krajini.). Muslimanska svijest, god. I, br. 9, Sarajevo
1936.; H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 97-98). Zemljini posjedi porodice
Badnjevi 1918. iznosili su ukupno 71 kmetsko selite (Buevi 40 selita,
Radi Mali 15, Perna sedam, Petrovii dva, Otoka dva, te po jedno
selite u mjestima Radi, Puenik, Vranjska Badnjevi i Zaloe). Najznaajniji
broj ovih selita (ukupno 43, od kojih 26 u Bueviu, po sedam u Radiu
Malom i Perni, dva u Otoci i jedno u Pueniku) bio je u posjedu nasljednika h.
Mujage Badnjevia iz Krupe (radi se o h. Mujaginim sinovima Jusufu, Mustafi
i Mehmedu, te kerkama Hatidi i Fatimi, udatoj za Begu ehovia u Kulen
Vakuf ). Nasljednici Ahmed-age Badnjevia (sin Mehmed i kerke Dehva,
udata za Dauta Ezia, Hatida, udata za Hasana Sarajliju u Veliku Kladuu,
Zejna, udata za Omer-agu Alidanovia, i Aia, udata za Ibrahima Kadia)
posjedovali su ukupno devet selita (est u Bueviu i tri u Petroviima), dok je
Ibrahim Badnjevi, sin Aganov, posjedovao est selita u Bueviu. Nasljednici
Muje Badnjevia, sina Jaar-age (udovica Selima, roena Ceri, i sinovi Almaz,
Mujo i Raid) posjedovali su etiri selita u Radiu Malom, dok je Mustafa-aga
Badnjevi, sin Memi-age, posjedovao samo dva selita u Bueviu. Alija
Badnjevi, zvani Ibriimovi, sin Osman-agin, posjedovao je est selita (pet u
Radiu Malom i jedno u Vranjskoj Badnjevi). Vranjska Badnjevi je, inae, u
osmansko doba u cijelosti bila vlasnitvo porodice Badnjevi, ali je udadbenim
vezama najvei dio tih posjeda preao u vlasnitvo porodice Beirevi (M.
Kozlii: Stanovnitvo i naselja, str. 350-351, biljeka 892 i 896).
54
Za Saniie porodina tradicija tvrdi da potjeu iz Anadola: Od Anadola
krenula su tri brata. Jedan se ustavio u Kljuu, jedan u Kameku, a jedan u
Sanici. Ovaj u Sanici dobio je, vele, timar koji je bio od Sanice do Luaca,
od Kokurua Hana u Bravsku pa do Grabovice i Koania u Donjoj Sanici.
Miralem-beg je, vele, imao sinove: Alagu, Karabega, eerbega i Beirbega.
Od njih su ogranci begovskog roda Saniia: Alagii, Karabegovii,
eerbegovii i Beirbegovii. (Milan Karanovi: Sanika upa. Naselja i
poreklo stanovnitva, knjiga 26, Beograd 1930., str. 261.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
206
zemljoposjednike elite. Oko 1830. Bihaka krajina bila je podijeljena
na etiri kapetanije, kojima su na elu bile etiri znamenite porodice:
Mahmed-beg Bievi bio je kapetan i gospodar Bihake kapetanije;
Mehmed-beg Kulenovi Haralija bio je kapetan kapetanije Stara
Ostrovica; Mehmed-beg Arnautovi Krupi bio je kapetan Krupske,
a Murat-beg Beirevi Ostroake kapetanije.
55
Osim tih kapetana, u
isto vrijeme poznati su jo Dinii, gradiki kapetani, Cerii, koji su bili
dubiki, kamengradski i novski kapetani, zatim Kulenovii enigdii,
kapetani Petrovake kapetanije, dok Kurbegovii i ekii, kapetani
Disri-Sanske kapetanije, sa sjeditem u mjestu Tomina, nedaleko od
Sanskog Mosta, nisu imali posebno znaajnu snagu.
U krajevima oko Bosanske Gradike, Bosanske Dubice, Banje Luke i
Bosanskog Petrovca svoja sjedita imale su bogatije begovske porodice,
koje su takav svoj status zadrale i u austrougarskom vremenu.
Njihovi zemljini posjedi krajem 19. i poetkom 20. stoljea odlikuju
se znatnim kompleksima begluka i velikom koncentracijom selita
po pojedinim porodicama. Najkrupnije begovske zemljoposjednike
porodice upravo su ove iz Krajine. U 13 kotareva koji se uvrtavaju
u Bosansku krajinu godine 1911. bilo je evidentirano 1.402.288,505
55
Krajem 19. stoljea zabiljeeno je kako u Bihakoj krajini bezi i age, to
kmetove dre, niesu nipoto, kao po nekojih krajevih Bosne, imuni, nego
veim dielom siromani i biedni, te se mnogi ne razlikuju od kmetova. Ta
njihova nevolja potjee dielom od doba Omerpae, koji je g. 1850. Krajinu
pokorio i popljakao, dielom je pak nastala u najnovije doba u vrieme
bosanskoga ustanka. Bezi Beirevii jo na poetku ovoga vijeka vlastela u
Jasenici, koju im g. 1837. ote Vedipaa i grad im obori, pa kapetani i vlastela
u Ostrocu, u Pei i u Sturliu, drei veliko mnotvo kmetova, sada su tako
siromani, da su i kruha gladni. Bolje stoje te su vieniji starinski hrvatski
plemii Badnjevii i Krupii kod Krupe. Siromatvo Krajinika opaa se svuda
i na vanjtini, osobito pak na poderanom odielu. (R. Lopai: Biha, str. 7-8,
114.) Od 88 krupnih bonjakih porodica koje su krajem Prvog svjetskog rata
posjedovale velike komplekse begluka na prostoru Bosanske krajine najmanji
broj je upravo iz Bihake krajine. Tu je bilo kotareva, poput Cazina, npr., gdje
uope nije bilo registrirano velikih begluka, to je posljedica injenice da su
u tim krajevima u najznaajnijem broju ivjeli Bonjaci koji su bili slobodni
seljaci.
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
207
dunuma slobodnog i beglukog zemljita, a krajem Prvog svjetskog
rata 497.359,022 dunuma begluka nalazilo se u rukama 88 krupnih
bonjakih zemljoposjednikih porodica (Abdulahefendi, Agi, Arna-
utovi, Avdagi, Azapagi, Baagi, Bai, Bahlagi, Bahtijarevi,
56

Beirevi, Belagi, Beglerovi, Bievi, Ceri, Crnali, auevi,
eki, engi, eri, irkinagi, ordi, ejvan, Dabulhani, Dedi,
Dizdar, Dabi, Dihi, Dini, anki, onlagi iz Tenja, umii,
umili, Eki, Filipovi, Hadimujagi, Hadiali, Hadihalilagi,
Hadihalilovi, Hadiselimbegovi, Hadiselimovi, Hazadi, Handi
Paagi, Hasanagi, Hodi, Hromali, Husedinovi, Ibrahimbegovi,
Ibrahimpai, Ibriagi,
57
Imamovi,
58
Jusi, Kadi, Kapetanovi,
Karabegovi, Karaselimovi, Kljuni, Kovaevi, Krupi, Kulenovi,
Litri, Ljubojevi, Mandi, Mei iz Tenja, Medi, Miralem, Mufti,
Muhurdarevi, Mustajbai, Novljanin, Omerbegovi, Osmanevi,
Plianin, Rami, Salihagi, Semiz, Silahi, Sitnica,
59
Smailagi,
Smailbegovi iz Tenja, Stambolija, airbegovi iz Travnika, ehi
56
Bahtijarevii su poznata porodica iz Banje Luke, a porijeklom su iz grada
Bahtijara u Perziji. Posjedovali su velike zemljine posjede u kotarevima
Banja Luka, Bosanska Gradika, Prnjavor i Bosanski Petrovac. Posebno su
bili poznati h. Hifzi-aga Bahtijarevi, sin Bahtijar-age. Jedan dio porodice
Bahtijeravi prozvao se Ibriagii, a meu njima se posebno isticao Naim-aga
Bahtijarevi Ibriagi, koji je bio oenjen sa Abidom Horozovi, s kojom je
imao sinove Muharem-agu, Avdagu, amil-agu te kerke Habibu, udatu Litri,
i Biseru, udatu Gui. Ovaj Naim-aga 1918. godine posjedovao je 1.669,17
dunuma begluka u kotaru Prnjavor (1.085,95 dunuma u Brezovljanima i
583,22 dunuma u Laevcima) te jo 35 kmetskih selita (25 u Brezovljanima i
10 u Laevcima). I ostali predstavnici porodice Bahtijarevi (Ibriagi) imali
su znaajnu ulogu u povijesti BiH, ali su se oni, uglavnom, titulirali titulom
aga, bavili se trgovinom i bankarstvom, i nisu se smatrali begovima.
57
Ibriagii su samo ogranak porodice Bahtijarevi iz Banje Luke.
58
Ova porodica potjee od imama Skendera, osnivaa Skender Vakufa, i zbog
toga se prozvala Imamovi. Vrlo ugledna porodica. Poetkom 20. stoljea
isticali su se nasljednici h. Bahtijara Imamovia iz Skender Vakufa (Nakib i
ostali).
59
Godine 1918. predstavnici porodice Sitnica imali su najznaajnijim dijelom
posjede na prostoru katastarske opine Sitnica, kotar Klju. Tu su 23 kmetska
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
208
zvani Mami iz Starog Majdana, eri iz Bos. Dubice, ibi, Tabakovi,
Tadi, Tatari i Zaimbegovi
60
). Dakle, preko 35% svih beglukih
posjeda na ovome prostoru nalazilo se u rukama 88 krupnih bonjakih
zemljoposjednikih porodica. Primjetno je da ovdje svoje posjede ima
neznatan broj begovskih porodica iz ostalih krajeva Bosne (izuzetak
su, porodica engi iz istone Bosne te neki srednjobosanski begovi,
poput Hazadia, Miralema, airbegovia). Unutar 88 krupnih
bonjakih porodica sa znatnim kompleksima begluke zemlje izdvaja
se 17 begovskih porodica, koje su na ovim prostorima posjedovale
342.475,772 dunuma begluka (od 497.359,022 dunuma).
61
Od ovih
selita imali nasljednici amil-age Sitnica (sinovi Nazif-beg, oenjen sa
Dudom Ibrahimbegovi, Smail-aga, umro 16. 10. 1918., Muhamed i erim,
te kerka Habiba, udata za Mustaj-bega Filipovia iz Rastoke; Nazif-beg
umro je 21. 2. 1921., iza njega su ostali sin Ibrahim i kerke Mukelefa, Fatima,
Zarifa, Hanumica, Zumra, erima i Nazifa). Husein-aga Sitnica, sin Atif-age,
posjedovao je ukupno 33 selita (21 u kotaru Banja Luka 11 u Krupcu i deset
u Rakovici, te 12 u kotaru Klju devet u Sitnici, dva u Ratkovu i jedno u
Crljanima). Ovaj Husein-aga umro je 1917., bio je oenjen sa amom erani,
a iza sebe je ostavio sinove Mujagu (koji je bio oenjen sa Almasom Muratagi,
umro je 16. 12. 1921., a naslijedili su ga sinovi Muharem, Ramadan i Adem,
te kerke ida, udata za Fadil-bega Ibrahimbegovia, i Demila), Hajrudina,
amila, Atifa, te kerke Pau, Hanumicu i Muelefu).
60
Zemljini posjedi porodice Zaimbegovi iz Banje Luke nalazili su se,
uglavnom, na prostoru kotareva Prnjavor (u ikovcima) i Bosanska Gradika
(u Romanovcima). Ali-beg i Idriz-beg, sinovi Zaim-begovi, posjedovali
su ukupno 2.776,76 dunuma begluka u tim mjestima. Ali-begov posjed
nalazio se u ikovcima (772,2 dunuma begluka), dok se Idriz-begov posjed
najznaajnijim dijelom nalazio u Romanovcima (1.338,54 dunuma begluka i
55 kmetskih selita), ali je i posjed u ikovcima bio znatan (666,02 dunuma
begluka i 29 kmetskih selita). Idriz-beg, koji je umro 22. 8. 1922., bio je
oenjen sa Nurom Pezi, a ostavio je iza sebe sinove Omera, Zaima, Ibrahima,
te kerke Hatidu, udatu za Sulejman-bega Ibrahimbegovia, Aiu, udatu za
Smaila H. Halilovia i efiku. Idriz-begov sin Hamdi-beg umro je prije oca,
ostavivi iza sebe sina Muharema.
61
Rije je o slijediim porodicama: Baagi, Beirevi, Bievi, Ceri,
engi, Dini, onlagi, umii, Filipovi, Hafizadi, Ibrahimbegovi,
Ibrahimpai, Kapetanovi iz Prijedora, Karabegovi, Krupi, Kulenovi i
Miralem.
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
209
17 porodica, 12 ih je izvorno sa ovog prostora (umii, Beirevi,
Bievi, Ceri, Dini, Filipovi, Ibrahimbegovi, Ibrahimpai,
Kapetanovi iz Prijedora, Karabegovi, Krupi i Kulenovi).
Kotar Obradive Neobradive Ukupno Broj porodica
Banja Luka 20.031,75 64.959,667 84.991,417 26
62
Biha 407,082 3.702,58 4.109,662 3
63
Bosanska Dubica 10.312,61 24.641,713 34.954,323 7
64
Bosanska Gradika ? ? 64.515,164 16
65
Bosanska Krupa 282 2.836 3.118 1
66
Bosanski Novi 5.405,57 21.209,446 26.615,086 10
67
Bosanski Petrovac 6.130,772 51.178,477 57.309,229 7
68
Cazin 0 0 0 0
Klju 5.853 32.438 3.8291 4
69
Kotor Varo 7.353,509 9.911,202 17.264,711 10
70
Prijedor 13.713,194 30.550,779 44.263,973 12
71
Prnjavor 27.314,298 43.465,589 70.779,887 23
72
Sanski Most 7.101,398 44.044,902 51.146,3 16
73
Ukupno 108.294,262 328.938,355 497.359,022
74
Tabela: Struktura begluka na prostoru Bosanske krajine
(u vlasnitvu 88 krupnih bonjakih porodica).
62
umii, ejvan, Agi, Bahtijarevi, Belagi, Dini, Dabulhani, Dedi, Hadi-
mujagi, Hadiali, Hadihalilovi, Hafizadi, Husedinovi, Ibrahimbegovi,
Kapetanovi, Kovaevi, Litri, Mei, Medi, Muhurdarevi, Mustajbai,
Osmanevi, Rami, Semiz, Sitnica i Tabakovi.
63
Bievi, Hadi Paagi, Ibrahimpai.
64
eri, Avdagi, Ceri, Dini, Hadiselimovi, Ibrahimbegovi i Kulenovi.
65
ibi, onlagi, umii, ejvan, eki, Bahtijarevi, Belagi, Dabi, Dini,
Ibrahimbegovi, Ibriagi, Jusi, Ljubojevi, Sitnica, Smailagi, Zaimbegovi.
66
Ceri.
67
anki, auevi, Bai, Bievi, Ceri, Crnali, Kapetanovi, Krupi,
Novljanin, Tadi.
68
Bahtijarevi, Bievi, Eki, Filipovi, Hodi, Ibrahimpai, Kulenovi.
69
umii, Filipovi, Karabegovi, Kulenovi Voenica.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
210
Na prostoru 13 kotareva Bosanske krajine nalazilo se poetkom 20.
stoljea preko 30.000 kmetskih selita, a prema popisu stanovnitva
iz 1910. ovdje je bilo 34.260 kmetova (kmetovi i slobodni seljaci
koji su ujedno i kmetovi, dakle djelimino kmetovi), dok je prema
jednom izvjetaju iz 1911. u ovo vrijeme na istom prostoru bilo 30.560
kmetskih selita.
75

Od ovih 30.560 selita, 9.568 obuhvatalo je povrinu iznad 100
dunuma, to znai da je 31,3% svih kmetskih selita na ovom prostoru
spadalo u kategoriju velikih selita. Godine 1918. u Bosanskoj krajini
vie od 100 kmetskih selita posjedovale su 24 begovske porodice,
76
od
ega je 12 onih koje se i izravnim porijeklom veu za
70
airbegovi, Bahtijarevi, Dedi, Dizdar, Hadihalilovi, Imamovi,
Karabegovi, Karaselimovi, Plianin, Salihagi.
71
irkinagi, Bahlagi, Beirevi, Ceri, Crnali, Dihi, Dini,
Hadiselimbegovi, Hasanagi, Kapetanovi, Mandi, Sitnica.
72
onlagi, ejvan, engi, eri, Abdulahefendi, Baagi, Bahtijarevi,
Belagi, Beglerovi, Hadihalilagi, Hadiselimovi, Ibrahimbegovi,
Ibriagi, Kadi, Krupi, Kulenovi, Mufti, Omerbegovi, Silahi,
Smailbegovi, Tabakovi, Tatari, Zaimbegovi.
73
ehi zvani Mami, umili, eki, ordi, Arnautovi, Avdagi, Azapagi,
Beirevi, Bievi, Crnali, Hromali, Kljuni, Krupi, Kulenovi, Miralem,
Stambolija.
74
Zbir obradive i neobradive zemlje ne odgovara ukupnoj povrini zbog toga
to nije bilo mogue u svakom sluaju odrediti koliko je u ukupnoj povrini
iznosilo obradive, a koliko neobradive zemlje.
75
Popis 1910., str. 68-71; ABiH, ZMF, opa graa, br. 2427/1911, Aussweis uber
das Besitzverhaltniss des Cultur - Landes.
76
Porodice koje su imale iznad 100 kmetskih selita, a imale su selita i na prostoru
Bosanske krajine, jesu: Alibegovi, Baagi, Beirevi, Bievi, Ceri, engi,
Dini, umii, Filipovi, Firdus, Hafizadi, Hrasnica, Ibrahimbegovi,
Ibrahimpai iz Krajine, Ibrahimpai iz Travnika, Idrizbegovi, Kapetanovi
iz Prijedora, Karabegovi, Krupi, Kulenovi, Ljubovi, Miralem, Mulabegovi
i Sulejmanpai. (Vidi analize posjeda svake navedene begovske porodice.) Na
ovim prostorima banjaluki Kapetanovii posjedovali su 94 kmetska selita, a
kljuki Kapetanovii 72 selita, ali ove porodice nisu predmet analize u ovom
radu.
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
211
Kotar Prema popisu 1910. Prema izvjetaju 1911.
U vlasnitvu
24 begovske
porodice
Banja
Luka
5.459 3.946 843
Biha 1.097 1.038 506
Bosanska
Dubica
2.249 2.174 729
Bosanska
Gradika
3.304 2.772 938
Bosanska
Krupa
3.005 2.899 895
Bosanski
Novi
2.229 2.214 698
Bosanski
Petrovac
3.608 3.231 3.476
Cazin 815 1.042 48
Klju 2.054 1.851 907
Kotor
Varo
1.396 1.134 164
Prijedor 3.310 2.916 869
Prnjavor 2.907 2.621 729
Sanski
Most
2.827 2.722 452
Ukupno
Bosanska krajina
34.260 30.560 11.254
Tabela: Broj kmetskih selita na prostoru Bosanske krajine
ovaj prostor (Beirevi, Bievi, Ceri, Dini, umii, Filipovi,
Ibrahimbegovi, Ibrahimpai, Kapetanovi iz Prijedora, Karabegovi,
Krupi i Kulenovi). Te 24 begovske porodice posjedovale su 11.254
kmetska selita na prostoru Bosanske krajine. Primjetno je da su sve
izvorne krajike begovske porodice, mada su neke ve bile relativno
osiromaile, posjedovale iznad 100 kmetskih selita i preko 575
dunuma begluka. Ovih 12 izvorno krajikih begovskih porodica
posjedovale su na prostoru Bosanske krajine 9.892 kmetska selita, to
iznosi oko 32% svih kmetskih selita na tom prostoru. Od begovskih
porodica koje su na prostoru Bosanske krajine posjedovale kmetska
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
212
selita, a ne potjeu sa tog prostora, znaajni su posjedi porodice
Firdus, ija su se selita u katastarskim opinama Osredci i Trubar
(danas na prostoru opine Drvar) uglavnom naslanjala na njihove
posjede, koji su se prostirali od Livna preko Bosanskog Grahova do
Trubara, zatim posjedi porodice Idrizbegovi iz Bugojna (sa selitima
u Tikovcu danas na prostoru opine Bosansko Grahovo) te posjedi
porodice engi, dok su posjedi ostalih begovskih porodica na ovom
prostoru bili manji (porodica Baagi ovdje je posjedovala 34 selita u
kotaru Prnjavor, a u posjed tih selita dola je enidbeno-udadbenim
vezama sa engiima; porodica Miralem 37 selita, porodica Hrasnica
svega tri selita, a stolaki Ljubovii samo jedno selite u kotaru Kotor
Varo). Iz ovog se moe zakljuiti, kada su u pitanju krajike begovske
porodice, da se radi o veoma bogatim porodicama, koje su, s obzirom
na veliinu svojih zemljinih posjeda, spravom uvijek uvrtavane u vrh
begovske drutvene strukture.
JUGOZAPADNA BOSNA
Karakteristika ovog prostora je postojanje malobrojnih, ali veoma
krupnih zemljoposjednikih begovskih porodica. Na prostoru tri
kotara jugozapadne Bosne (Glamo, Duvno, Livno) velike zemljine
posjede 1918. imale su slijedee begovske porodice: Buatlija, engi,
umii, Filipovi, Firdus, Gradaevi, Hasanpai, Idrizbegovi,
Kapetanovi iz Vitine, Kulenovi, Miralem, Muratbegovi iz
Kopia,
77
Muslibegovi, Resulbegovi, Rizvanbegovi, Sulejmanpai
77
Porodica Muratbegovi iz Kopia ogranak je porodice Kopi, koja se
raslojila na Kadrie, Muratbegovie, Beganovie i Hadibegovie. Prozvana
je po Murat-begu Kopiu. (Muharem Nuhefendi: Istorija i legende o
prozorskoj regiji postanak i nestanak begovata. Glasnik Vrhovnog islamskog
starjeinstva u SFRJ, br. 2, Sarajevo 1988., str. 221-221; Dr. Rajko Glibo:
Mihovil Tomi i begovi Kopii. Folklor Bosne i Hercegovine, sveska 1, Zbornik
radova nauno-strunog skupa Folklor Bosne i Hercegovine, Sarajevo
1. i 2. XI 1991. Sarajevo 1992., str. 127-143; Devad Drino: Hercegovako
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
213
i Teskeredi. Najznaajnija begovska porodica sa ovog prostora
su livanjski Firdusi i glamoki Filipovii, a veliki posjedi vitinskih
Kapetanovia i travnikih Teskeredia rezultat su injenice da ove
porodice vode porijeklo sa prostora jugozapadne Bosne (Rako Polje u
kotaru Duvno). Posjedi umiia, Gradaevia i Kulenovia posljedica
su enidbenih veza sa porodicama Teskeredi, Kapetanovi, Firdus i
Filipovi.
Godine 1911. na prostoru ova tri kotara evidentirano je ukupno
350.820,561 dunum beglukog zemljita, a krajem Prvog svjetskog
rata porodice engi, Filipovi, Firdus, Gradaevi i Kulenovi
posjedovali su ukupno 47.242,202 dunuma beglukog zemljita,
dok za porodicu Kapetanovi iz Vitine postoji jedino podatak da su
imali begluka zemljita, ali nije poznata povrina.
78
Moe se sasvim
opravdano pretpostaviti da su i ostale begovske porodice koje su na
ovim prostorima posjedovale kmetska selita posjedovali i odreene
komplekse beglukog zemljita, ali su te povrine bile male.
porijeklo stanovnitva Skopaljske doline (sa naglaskom na bugojanski kraj).
Hercegovina: asopis za kulturno i historijsko nasljee, br. 13-14, Mostar
2001., str. 132.) Krajem Prvog svjetskog rata ova porodica u kotaru Prozor
(Kova Polje, Lug, Proslap, Oraac, Varvara, Kopi i Vinjani) posjedovala
je 1.656,494 dunuma begluka i 86 kmetskih selita koja su se nalazila u
kotarevima Duvno i Prozor (Kangora 45, Rujani 14, Kopii est, Kova Polje
pet, Podbor jedno, Proslap jedno, Varvara etiri, Vinjani Lipa dva i Mandino
Selo sedam). Ti posjedi nalazili su se u rukama nasljednika h. Osman-bega
Muratbegovia (h. Osman-begovi sinovi: su h. Ali-beg, h. Mustaj-beg,
Dervi-beg i Halil-beg; Halil-beg je imao tri kerke: ahu, koja se udala za
Muhamed-agu Haznadarevia u Nevesinje, Hatidu, koja se udala za Tahira
Manovia, i Melu, udatu za Hajdara Hadibegovia), amil-bega, umrlog
Haim-bega Muratbegovia i Murat-bega, umrlog ulage Muratbegovia
(ulaga je umro oko 1900., a bio je oenjen sa Magbulom Dautbegovi, koja
se preudala za Aliju Huseinbegovia).
78
Veliina beglukih zemljita poznata je jedino u kotarevima Glamo i Livno, a
ne i za Duvno. To je posljedica injenice da su ovdje mnogi kmetski odnosi bili
nejasni, pa su i neka zemljita koja su imala status begluka esto upisivana kao
kmetska selita (ABiH, AGD, 4021/22).
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
214
Kotar Obradiva Neobradiva Ukupno Broj porodica
Duvno - - - -
Glamo 9.599,332 9.785,870 19.385,202 3
79
Livno 17.232 10.625 27.857 3
80
Ukupno 26.831,332 20.410,870 47.242,202
Tabela: Struktura begluka na prostoru jugozapadne Bosne
(u vlasnitvu pet porodica)
Poetkom 20. stoljea na prostoru tri kotara jugozapadne Bosne
nalazilo se preko 7.000 kmetskih selita (prema popisu stanovnitva
iz 1910. u ova tri kotara bilo je 7.289 kmetskih selita), a krajem Prvog
svjetskog rata u rukama 16 begovskih porodica
81
nalazilo se 4.883
kmetska selita.
Kotar Prema popisu iz 1910. Prema izvjetaju iz 1911.
U vlasnitvu 16
begovskih porodica
Duvno 2.066 2.166 1.714
Livno 3.530 3.572 2.045
Glamo 1.693 3.144 (?) 1.124
Ukupno 7.289 8.882 (?) 4.883
Tabela: Broj kmetskih selita na prostoru jugozapadne Bosne
(u vlasnitvu 16 porodica)
Najznaajniji broj kmetskih selita nije prelazio 20 dunuma, to
je posebno karakteristino za kotar Duvno, ali je za kotar Livno
karakteristino postojanje velikih kmetskih selita (od 3.572 selita
evidentirana 1911. ak 873 obuhvatalo je povrinu veu od 100
79
Filipovi, Gradaevi (naslijedili od Firdusa) i Kulenovi.
80
engi, Firdus i Gradaevi (naslijedili od Firdusa).
81
Radi se o slijedeim porodicama: Buatlija, engi, umii, Filipovi, Firdus,
Gradaevi, Hasanpai, Idrizbegovi, Kapetanovi, Kulenovi, Miralem,
Muslibegovi, Resulbegovi, Rizvanbegovi, Sulejmanpai i Teskeredi.
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
215
dunuma, a 907 iznosilo je izmeu 50 i 100 dunuma). Na temelju struk-
ture kmetskih selita koja su se krajem Prvog svjetskog rata nalazila u
rukama pet begovskih porodica u kotaru Glamo moe se zakljuiti
kako se i u tom kotaru radi o dosta velikim kmetskim selitima (od
1.124 kmetska selita, koliko se u tom kotaru nalazilo u rukama pet
begovskih porodica, poznata je povrina za 306 selita; tih 306 selita
obuhvatalo je povrinu od 40.198,812 dunuma, to prosjeno iznosi
preko 131 dunum po jednom kmetskom selitu).
HERCEGOVINA
Britanski arheolog i putopisac Arthur Evans krajem osmanske vla-
davine uoio je kako begovi i age u Hercegovini pokazuju neke poseb-
nosti u odnosu na begove u Bosni: Hercegovina je izrazito planinska
zemlja. Ovdje su planine vee nego u Bosni i uporita starog feudalnog
plemstva, dosljedno tome, otpornija. U Bosni su domae age i begovi
sasvim podvedeni pod centralnu upravu. Meutim, u Hercegovini nji-
hov autoritet zadrava mnogo vie stare vitalnosti. Evans biljei kako
se ovdje begovi prema kmetovima odnose sa gnuanjem fanatinog
muslimana prema kaurinu i ovisnost kmetova o begovima mnogo
je vea nego u ostalim dijelovima Bosne: Turska vlada je svjesna da
njen hercegovaki posjed ne vrijedi ni jednodnevnog napora kojim bi
se ozbiljno suprotstavila domaim slovenskim muslimanima, te beg
ili aga moe nekanjeno da gazi zakon.
82
Meu glasovite begove u
Hercegovini ubrajaju se Resulbegovii iz Trebinja, Rizvanbegovii
iz Stoca, Gavrankapetanovii iz Poitelja, Kapetanovii iz Vitine
kod Ljubukog, Baagii i Ljubovii iz Nevesinja: To je bila najvia
aristokracija u Hercegovini prije Omer-pae. Oni su se enili izmeu
sebe, pa su gotovo svi u rodu jedan s drugim. Omer-paa ih mnogo
poubija ili gajtanom podavi, ali ih nije mogao utamaniti; eno ih i sad
silesija, a igraju i sada prvu ulogu u narodu i kod vlasti.
83
Od ovih
82
A. D. Evans: Pjeke kroz Bosnu i Hercegovinu, str. 244.
83
Martin Gjurgjevi: Memoari s Balkana (1858.-1878.). Sarajevo 1997., str.
28-29.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
216
hercegovakih glasovitih begova Gavrankapetanovii u austro-
ugarskom vremenu ne spadaju u begovsku zemljoposjedniku elitu.
Posebnost begovskih zemljinih posjeda u Hercegovini u tome je
to su ovdje begluci bili veoma mali, a veinu zemljita predstavljala su
kmetska selita.
84
U Hercegovini ima malo zemalja koje do okupacije
nijesu bile ukmeene. Ostao je samo od starina mali dio. U nekim
krajevima drali su neki begovi koji su imali izvjesnu vlast u rukama
take zemlje, pa su ih okolni seljaci morali obraivati. Poslije okupacije
tu su zemlju begovi morali davati pod zakup. Onaj bi zemlju obraivao
svake godine, ko bi agi ponudio najbolje uslove. Tako se deavalo da
zemlja hoda od jednog do drugog seljaka, te su tako postale hodalice.
Ima sluajeva gdje tu zemlju po 15 i 20 godina dri jedan seljak, ali
on se ne zove kmet, nego pridrnik, a negdje se zove i napoliar. Ti
pridrnici su pravi beskunici, vrsta bespravnih seljaka, iji opstanak
u selu traje dotle dok agi bude volja.
85
Nikola Buconji poetkom 20.
84
U popisima begluka raenim neposredno nakon zavretka Prvog svjetskog rata
vidi se da u kotaru Trebinje od 59 upisanih veleposjednika sa posjedima veim
od 575 dunuma nema nijednog bonjakog bega (ABiH, AGD, k. 58, Detaljni
sastav slobodnih posjeda (begluka) u povrini od vie od 575 dunuma, kotar
Trebinje). Slino je bilo i u kotarevima apljina, Stolac, Ljubinje, Ljubuki,
Bilea, Gacko, Konjic i Mostar. U kotaru Gacko zemljoposjednici su bili sitni
vlasnici zemlje sa jednim ili nekoliko itluka. Ti vlasnici su uglavnom ivjeli
od svoga rada. Tako je bilo i u porodici Tanovi. Inae, oko jedne estine
svih itluk sahibija u srezu Gacko bili su Tanovii, a oko treine onih (itluk-
sahibija, op. H.K.) koji su potpisali nove ugovore (sa kmetovima, op. H.K.) od
1878. do jula 1881. bili su Tanovii (). Do 1910. g. polovina kmetova u Gacku
bilo je otkupljeno. (T. Tanovi: Kljuka kapetanija, str. 92.)
85
Srpska rije, br. 159, 26. 7. (8. 8.) 1910. Neki autori ukazuju na to da ova
promjena kmetova i nije bila tako esta, mada je taj proces bio prisutan zbog
nedostatka obradivog zemljita i nametanja kmetova. Buconji to ovako
opisuje: Tugji bi se kmetovi nametali jedni na druge: ode jedan begu ili agi i
obea mu neto vie davati, nego to mu daje njegov dotadanji kmet; beg ili
aga zovnu dojakonjeg kmeta i kau mu, o em se radi. Poto se obino kmet
nije imao kud seliti, morao bi pristati i davati begu ili agi oniko, koliko mu je
obeao davati nametnik. (Nikola Buconji: Povijest ustanka u Hercegovini i
boj kod Stoca. Mostar 1911., str. 43.)
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
217
stoljea pisao je kako su rijetki posve krani i hriani seljaci, koji
su (u Hercegovini, op. H.K.) imali svojih zemalja ve su ivili kao
kmetovi na begovskim i aginskim zemljama iucima.
86
Meutim,
zbog slabog kvaliteta zemljita i tradicionalne upuenosti na trgovinu,
mnoge bogate muslimanske porodice u Hercegovini su bile stalno i
usko vezane za trgovinska poduzea, kao i upravljanje zemljom. To je
bio razlog da su manje bili vezani za prihod sa sela u svrhu bogaenja
i prestia.
87
Tu se nalazi objanjenje za srazmejrno male komplekse
beglukog zemljita u Hercegovini. Svega 37 porodica posjedovalo
je begluke komplekse vee od 575 dunuma (Alajbegovi,
88
Babovci,
Baagi, Begtaevi,
89
aji iz uhovia, elar iz Mostara, omor
86
N. Buconji: Povijest ustanka u Hercegovini, str. 42-43.
87
R. Donia: Islam pod dvoglavim orlom, str. 108.
88
Alajbegovii su ugledna mostarska porodica, ije su starjeine uvijek spadale
u notabl Mostara. Jedan od njih poginuo je 1875. u borbi protiv Crnogoraca
predvodei odred baibozuka, a jedan njegov sin bio je h. Ali-beg, veseljak
i malo sklon ozbiljnom i odgovornom narodnom poslu, a drugi sin, h.
Ali-begov brat, h. Salih-efendija bio je sudionik Dabievog pokreta. Zbog
svog opozicionog stava h. Salih-ef. bio je odstranjen iz uprave mostarske
rudije (vie graanske kole). Znamenit je i Muhamed-beg Alajbegovi
(1840.-1890.), koji je u svojoj mladosti po starom nainu turske nauke
dovrio, a od 1878. bio je mostarski gradonaelnik. Umro je 1890., ostavivi
iza sebe trinaestogodinjeg sina i desetogodinju kerku. H. Ali-begov sin bio
je Ibrahim Alajbegovi (1889.-1916.). Nakon svrene osnovne kole pohaao
je mostarsku gimnaziju, a 1912. otiao na studij u Be. Pripadnik je predratne
jugoslavenski orijentirane omladine. Uhapen je 1914. u Mostaru, a 1915.
suen u Sarajevu. Umro je u maju 1916. od bolesti plua. Njegov mlai
brat, Ahmet, kasnije je bio oficir u jugoslavenskoj vojsci izmeu dva svjetska
rata. (Sarajevski list, br. 11, 26. 1. 1890., str. 2; Husein S. Brki: Ibrahim A.
Alajbegovi (1889.-1916.), Gajret, god. XIV, 1930., str. 241-243). Krajem Pvog
svjetskog rata nisu ulazili u red begovske zemljoposjednike elite, a veina
njihovih posjeda nalazila se u Vrapiima i eljui.
89
Ne postoje pouzdani podaci o porijeklu ove porodice, ali se bez sumnje ova
porodica prozvala tako po nekom svom pretku, kome je bilo ime Bekta. Da li
se radi o Bektau koji je bio vojvoda hercegovakog sandak-bega Mehmed-
bega ili klikom sandak-begu Bekta-pai, ili o nekom treem Bektau, zasad
se ne moe utvrditi, jer nedostaju izvori koji bi se odnosili na to. Pouzdano se
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
218
iz Vranjevia, Dedi, Feriz, Gavrankapetanovi,
90
Hadi, Husni,
Jelovac, Kajtaz,
91
Kolakovi, Krpo, Mari, Mufti, Muratbegovi iz
Viia,
92
Muslibegovi, Noi, Novo, Puzi, Raji, Rami, Rianovi,
zna da je ova porodica bila mona i ugledna. (D. Buturovi: Isprave spahiskih
porodica, str. 251.) Krajem austrougarske vladavine Ali-beg i Ibrahim-beg,
sinovi Mustaj-bega Bektaevia, posjedovali su 1.568,942 dunuma begluka u
kotaru Konjic (u mjestima Dragoaj, Konjic, Mrakovo, Nevizdraci, Orahovica,
Ostroac, Polje i Umoljani). Vjerovatno su u istim mjestima imali i kmetska
selita. Zna se da je jedan dio tih selita (radi se o 36 selita: Donje Selo
jedno, Dragoaj 11, Nevizdraci 15, Orahovica tri, Spiljani tri, Turija
tri) udajom Ali-begove kerke Aie za Muhamed-bega Ibrahimbegovia iz
Banje Luke djelomino postalo vlasnitvo ove banjaluke porodice. Inae, Ali-
beg je, osim kerke Aie, imao i sina Fehim-bega. (Usporedi pregled posjeda
porodice Ibrahimbegovi u ovom radu.)
90
Porodica koja je kapetansku dunost obavljala u Poitelju. Krajem Prvog
svjetskog rata Muhamed-beg, Beir-beg, Izet-beg i Haki-beg te Fatima, udata
Badnjevi, u svom vlasnitvu imali su 771,205 dunuma begluka u kotaru
Stolac (u mjestima Poitelj, Viii, Hrasno Donje, Trijebanj, Stanojevii,
Klepci, Prenj, Tasovii, Crnii, eljevo, apljina, Gabela). Ova porodica
posjedovala je i 22 kmetska selita u kotaru Stolac (eljevo, Crnii, Poitelj,
Prebilovci, Viii Draevo).
91
Porodica Kajtaz nije smatrana begovskom porodicom, ali je ulazila u red
krupnih zemljoposjednika, mada to nije bio osnovni izvor njezinog bogatstva.
Veinu svojih zemljinih posjeda krajem Prvog svjetskog rata imali su na
prostorima dananjih opina itluk i iroki Brijeg (Ljubotii).
92
Sjedite ove porodice, koja nije ni u kakvim rodbinskim vezama sa porodicama
Muratbegovi iz sjeveroistone Bosne ili iz Kopi kod Bugojna, bilo je
u Viiima kod apljine. Krajem Prvog svjetskog rata u kotaru Stolac (u
mjestima Viii, Oanii, Gradac, Donje Hrasno, Klepci, eljevo, Gabela)
posjedovali su 690,02 dunuma begluka i 68 selita (u mjestima Kotezi u kotaru
Ljubinje osam, Zovi Do u kotaru Nevesinje deset, Gabela Struge est,
Hrasno Donje 14, Klepci pet, Viii Draevo 25). Meutim, nijedan
pripadnik ove porodice nije posjedovao iznad 50 kmetskih selita, pa ova
porodica nije ulazila u red begovske zemljoposjednike elite. Usporedi N.
Buconji: Povijest ustanka, str. 75.
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
219
Rizvanbegovi, Serak, ari,
93
urkovi,
94
Tatarovi, Voljevica, Velagi,
Velalci, Zanani, Zei i Zubovi Mujagi), ali je meu njima malo
begovskih porodica. Jedino su u kotaru Mostar begluka zemljita
obuhvatala neto veu povrinu (u rukama 18 bonjakih porodica
nalazilo se 26.142,325 dunuma, i to u mjestima Dobr, Podvele,
Kruanj, Svinjarine, Vranjevii i Vrdi). Radi se, meutim, o porodicama
koje ne pripadaju begovskom sloju.
Kotar Obradiva Neobradiva Ukupno Broj porodica
Konjic 4.455,693 1.649,030 6.104,723 5
95
Ljubinje 205 8.811,000 9.106 5
96
Mostar 720,873 25.421,452 26.142,325 18
97
Nevesinje 2.245,987 2.829,732 5.075,719 6
98
Stolac 2.170,108 3.208,014 5.378,122 4
99
Ukupno 9.797,661 41.919,228 51.716,889
Tabela: Begluka zemljita u Hercegovini
93
Kapetanska porodica koja je kapetansku dunost obavljala u Stocu prije nego
su se na taj poloaj uzdigli pripadnici porodice Rizvanbegovi.
94
Postojbina porodice urkovi su Bjelemii (selo Odak, na prostoru kotara
Konjic, danas opine Kalinovik). U austrougarskom vremenu najznaajniji
su posjedi nasljednika Ferhat-bega urkovia (sinovi amil-beg i Tahir-beg,
kerke Mulija, udata Alikadi, Demila, udata Gluhi, i Hafiza, udata Alikadi),
Sejdi-bega (sinovi Hamdija i Himzo te kerke Muhiba, udata engi u Rataje,
Sidika i Munira, udata Konjhodi) i Hanefi-bega (sinovi Hilmo, Arif i Selim
te kerke Hasiba, Demila, udata Voljevica, i Bisera).
95
urkovi, aji, Begtaevi, Hadi i Tatarovi.
96
ari iz Stoca, elar iz Mostara, Serak iz Ljubinja, Zei iz Vlahovia i Zubovi
Mujagi iz Vlahovia.
97
omor, Alajbegovi, Babovci, Dedi, Feriz, Husni, Jelovac, Kajtaz, Mari,
Mufti, Muslibegovi, Novo, Puzi, Raji, Rami, Voljevica, Velagi, Velalci.
98
Baagi iz Nevesinja, Kolakovi iz Blagaja, Krpo iz Kljuna, Noi i Rianovi iz
Mostara te Zanani iz Uloga.
99
ari, Gavrankapetanovi, Muratbegovi i Rizvanbegovi.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
220
Na prostoru Hercegovine poetkom 20. stoljea bilo je preko 17.000
kmetskih selita (prema popisu stanovnitva iz 1910. tu je bilo 17.379
selita, a prema izvjetaju iz 1911., bez kotara Trebinje, bila su 14.982
selita). Najznaajnijim dijelom radi se o malim kmetskih selitima do
20 dunuma, a vlasnici su, uglavnom, bili sitniji zemljoposjednici. Na
ovom prostoru svoja kmetska selita imalo je 15 krupnih bosanskih
begovskih porodica,
100
od ega je osam hercegovakih, a ostalih sedam
je do ovih selita dolo ili zahvaljujui svom porijeklu (umiii i
Teskeredii) ili enidbenim vezama sa hercegovakim begovskim
porodicama (Cerii i Hasanpaii).
Kotar Prema popisu iz 1910. Prema izvjetaju iz 1911.
U vlasnitvu 15
porodica
Bilea 1.151 1.897 421
Gacko 438 892 251
Konjic 1.170 771 18
Ljubinje 1.093 981 166
Ljubuki 3.689 3.477 1.515
Mostar 4.559 3.527 192
Nevesinje 1.471 1.385 949
Stolac 2.528 2.052 575
Trebinje 1.282 - 361
Ukupno 17.381 14.982 4.448
Tabela: Kmetska selita u Hercegovini
100
Radi se o slijedeim begovskim porodicama: Baagi, Buatlija, Ceri,
engi, umii, Fadilpai, Filipovi, Hasanpai, Kapetanovi iz Vitine,
Ljubovi, Muslibegovi, Pai iz Nevesinja, Resulbegovi, Rizvanbegovi
i Teskeredi. Ovih 15 porodica u svom vlasnitvu imali su oko 26% svih
selita u Hercegovini. Neke porodice, poput gatakih Hasanbegovia i Paia
te porodice Repovac (ve poetkom 20. stoljea ova porodica razgranala se
na Dautbegovie, Ajanovie, Alibegovie, Kasumbegovie, Nuhbegovie,
Jusufbegovie i Beglerbegovie) iz sela Repovci kod Konjica, na prijelazu 19. i
20. stoljea ne predstavljaju zemljoposjedniku elitu.
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
221
Na prostoru Hercegovine izdvajaju se kotarevi Bilea i Gacko,
u kojima je broj kmetskih selita prema izvjetaju iz 1911. znatno
porastao u odnosu na popis stanovnitva iz 1910. godine. Budui da se
radi iskljuivo o sitnim kmetskim selitima (u kotaru Bilea je od 1.897
kmetskih selita ak 1.417 obuhvatalo povrinu manju od 20 dunuma,
a 419 povrinu od 20 do 50 dunuma, dok je u Gacku od 892 selita 559
obuhvatalo povrinu manju od 20 dunuma, a 173 je imalo povrinu
od 20 do 50 dunuma), oito je u pitanju cijepanje kmetskih zadruga
koje cijepaju i kmetska selita, to je vodilo njihovom usitnjavanju.
Znakovito je i stanje u kotaru Konjic, gdje zemljine posjede nisu imali
krupni begovi.
SREDNJA BOSNA
Na prostoru srednje Bosne izdvaja se nekoliko zasebnih pre-
poznatljivih cjelina. To je, prije svega, prostor od Teslia do Zavidovia
sa naglaskom na maglajsko-teanjski prostor, gdje se istie nekoliko
znamenitih begovskih porodica (Uzeirbegovi, Ajanovi, Kapetanovi,
onlagi), zatim travniki kraj, gdje se istiu porodice Ibrahimpai,
Hasanpai, Hazadi, Teskeredi, i prostor od Donjeg Vakufa do
Prozora, ukljuujui i Kupreko polje (ovdje su osobito znamenite
begovske porodice Buatlija, Sulejmanpai, Miralem, Idrizbegovi),
dok su posjede oko Varcar Vakufa i Jajca najznaajnijim dijelom drali
neki krajiki te begovi iz Travnika i Bugojna, a u unutranjosti srednje
Bosne (od Zenice do Visokog) u vrijeme austrougarske vladavine ne
izdvaja se nijedna krupna begovska zemljoposjednika porodica.
Na prostoru srednje Bosne karakteristino je da su veliki begluci, koji
su se nalazili u vlasnitvu krupnih begovskih porodica, najznaajnijim
dijelom bili koncentrirani u kotarevima Maglaj, Teanj, Varcar Vakuf,
Jajce, Bugojno i Prozor. Radi se, dakle, o rubnim dijelovima ovog
prostora, i to uglavnom o umskom zemljitu.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
222
Kotar Obradiva Neobradiva Ukupno Broj porodica
Bugojno 26.626 48.932 75.558 7
101
Fojnica 328,34 256,605 584,945 1
102
Jajce 13.572,257 21.520,712 35.092,969 16
103
Maglaj 8.546,173 45.272,027 53.818,2 12
104
Prozor 4.413,398 2.378,949 6.792,347 4
105
Teanj 2.887 3.846 6.733 2
106
Travnik 1.399 1.953 3.352 2
107
Varcar Vakuf 1.498 9.068 10.566 3
108
Visoko 1.824,173 410,979 2.235,152 2
109
Zenica 253 388 641 1
110
epe 2.092 2.357 4.449 1
111
Ukupno 63.439,341 136.383,272 199.822,613
Tabela: Begluka zemljita u srednjoj Bosni
101
Hadibegovi, Ibrahimpai iz Travnika, Kurbegovi iz Donjeg Vakufa,
Merhemi iz Sarajeva, Miralem, Sokolovi iz Donjeg Vakufa i Sulejmanpai.
102
Buljina; osim ove, postoji jo jedna porodica Buljina iz sela Bukovlje kod
Konjica, koja je, prema porodinoj predaji, porijeklom iz Ugarske. Usporedi:
Mujo Rizvi: Neki od doseljenih iz Maarske na konjiko podruje. Kabes,
god. III, br. 20/1997., Mostar 1997., str. 33.
103
Aganovi, Arnautovi iz Travnika, Balagija iz Donjeg Vakufa, Dabi, Filipovi,
Hadiosmanovi, Hafizadi, Hrasnica, Idrizbegovi iz Kupresa, Kapetanovi iz
Jajca, Kulenovi, Sara iz Jajca, Saraevi iz Jajca, Sulejmanpai, Teskeredi
i Vili.
104
eri, ehaji, omara, Bjelobrkovi, Gazeti, Gluhbegovi, Musaefendi,
zvani Muli, Obrali, Osmanagi, Sulejmanpai, Terzimehi, Uzeirbegovi.
105
abi, Mahmutbegovi iz Nove Kasabe, Muratbegovi iz Kopia i Omanovi
iz Prozora.
106
Ajanovi, Bagdadi.
107
Hafizadi, Ibrahimpai.
108
Aganovi, Firdus, Kulenovi.
109
Duvi iz Varea i Fadilpai iz Sarajeva.
110
Ibrahimpai iz Travnika.
111
Imamovi.
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
223
Na istom prostoru, osim begluka, nalazila su se i krupna kmetska
selita. Tako je, npr., u kotaru Bugojno od ukupno 2.192 kmetska selita,
koliko ih je bilo popisano 1911. godine, njih 917 bilo sa povrinom
iznad 100 dunuma, a 511 je imalo povrinu od 50 do 100 dunuma,
dok je svega 365 bilo ispod 20 dunuma. Slina situacija, poput ove u
Bugojnu, bila je i u kotarevima Jajce i Teanj. Uoljivo je da je preko
30% svih kmetskih selita na ovim prostorima bilo u vlasnitvu 25
krupnih begovskih porodica. Od ovih 25 begovskih porodica 15 je bilo
sa ovog prostora, ubrajajui tu i Filipovie i Kulenovie iz Jajca. itav
ovaj prostor karakteristian je po tome to u strukturi stanovnitva
openito dominiraju Bonjaci, koji su najznaajnijim dijelom pripadali
sloju slobodnih seljaka.
Kotar
Prema popisu iz
1910.
Prema izvjetaju iz
1911.
U vlasnitvu
25 porodica
Bugojno 2.893 2.192 1.186
Fojnica 992 805 18
Jajce 2.033 1.298 435
Maglaj 2.378 1.802 759
Prozor 414 447 11
Teanj 3.400 2.328 967
Travnik 961 935 224
Varcar Vakuf 1.788 1.648 679
Visoko 1.178 1.141 106
Zenica 823 693 114
epe 553 619 0
Ukupno 17.413 13.908 4.499
Tabela: Kmetska selita u srednjoj Bosni
Privlai panju, takoer, da nekada slavne begovske porodice
poput porodice Rustempai iz Bugojna,
112
koja je krajem
112
Rustempaii su begovska porodica koja ima zajedniko porijeklo sa
Sulejmanpaiima, jer je Rustem-paa, rodonaelnik porodice Rustampai,
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
224
austrougarske vladavine posjedovala manje od 50 kmetskih selita, sa
malim kompleksima beglukog zemljita, ili porodice Dabi iz Jajca,
koja je krajem Prvog svjetskog rata jo uvijek posjedovala i begluko
zemljite (u kotaru Jajce to su posjedi koji su se najznaajnijim dijelom
nalazili na prostoru opine Mile) kao i znatan broj kmetskih selita u
ovome vremenu vie ne pripadaju eliti begovskih zemljoposjednikih
porodica. Na prostoru srednje Bosne u ovom vremenu jo se istiu
porodice Aganovi iz Jezera (koje se nalazi na putu od Jajca prema
Varcar Vakufu), sa najznaajnijim posjedima na prostoru opina
ipovo i Varcar Vakuf (Podranica, Medna, Pecka, Barai, Pliva,
ipovo, Jezero, Majdan), te Smailbegovi iz Tenja, ali nijedna od
ovih porodica na prijelazu 19. i 20. stoljea ne pripada vie begovskoj
zemljoposjednikoj eliti. Slian je sluaj i sa porodicama Kapetanovi
iz Doboja,
113
Muratbegovi iz Kopia te Huseinbegovi i Fazlibegovi
sa Kupresa.
114
Veina ovih porodica, posebno dio sitnijih begovskih
porodica, sve se vie bavila trgovinom ili, pak, uzgojem konja.
Heinrich Renner, putujui od Bugojna prema Donjem Vakufu krajem
19. stoljea, zabiljeio je da se veina tih begova pored zemljoradnje
brat Ali-pae Skopljaka, rodonaelnika porodice Sulejmanpai. (S. Baagi:
Znameniti Hrvati, str. 6, 23, 64; M. Nikanovi: Porodini korijeni, str. 51-52)
Krajem Prvog svjetskog rata kmetska selita porodice Rustempai nisu
bila koncentrirana na jednom mjestu, a nije se ni posebno isticao neko od
pripadnika ove porodice. Selita su se nalazila u mjestima Bojska, Crnie,
Glavice, Graanica, Kopi, Odak, Otinovci, Prusac, Tihomilje, Vesela,
Vukovsko Gornje i Zloselo. (Usporedi: D. Drino: Hercegovako porijeklo, str.
135.)
113
Potomci dobojskih kapetana.
114
Huseinbegovii i Fazlibegovii porodice su koje imaju zajedniko porijeklo
a prvobitno su se prezivali Babahmetovii, po Ahmet-begu, koji je ivio
poetkom 16. stoljea u mjestu Osmanlije na Kupresu. Krajem 18. stoljea u
Osmanlijama su ivjeli Husein-beg, iji su potomci Huseinbegovii, i Fazli-
beg, koji se odvojio od brata Husein-bega i nastanio u Strabenici; njegovi
potomci su Fazlibegovii. (Kupreko, str. 76, 79.)
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
225
bave puno uzgojem stoke i posebno uzgojem konja, a jedan dio sve se
vie sa svojih posjeda preseljava u gradove.
115
ISTONA BOSNA
Prostor istono od Sarajeva, omeen Foom na jugu i Zvornikom
na sjeveru, karakteristian je po tome da je tu na prijelazu 19. i 20.
stoljea postojao mali broj krupnih begovskih porodica.
116
Veinu tih
krupnih begovskih porodica inili su sarajevski begovi, koji su i inae
izvukli najveu korist od centralizacije uprave u Bosni i Hercegovini u
vremenu austrougarske vladavine, zbog ega su se i pripadnici ostalih
begovskih porodica iz BiH postepeno pomjerali prema ovom sreditu.
Meutim, to pomjeranje nije imalo utjecaja na uveanje zemljinih
posjeda pripadnika porodica koje se doseljavaju u Sarajevo, nego bi
se prije moglo zakljuiti kako je dolazak u Sarajevo oznaavao njihovo
propadanje kao begovske zemljoposjednike elite. Svega je nekoliko
krupnih begovskih porodica koje su na ovim prostorima do poetka
20. stoljea sauvale svoj status zemljoposjednike elite. Radi se,
uglavnom, o porodicama engi i Fadilpai, dok su ostale nekada
krupne begovske zemljoposjednike porodice sa ovog prostora
poetkom 20. stoljea ispale iz kruga elite, ali se zato pojavio itav
niz porodica koje ulaze u krug krupnih zemljoposjednika, a da sa
pripadnicima starih begovskih porodica nemaju nikakve veze, osim
povremenih enidbeno-udadbenih veza. Krajem Prvog svjetskog
rata 72 bonjake porodice na prostoru istone Bosne posjedovale su
begluke vee od 575 dunuma, ali je meu njima bio mali broj begovskih
115
Ahmed Kico: Nastanak i razvoj Graanice Skopaljske (njeni vakifi).
Hercegovina, br. 13-14, Mostar 2001., str. 118. Neka zapaanja, vie usputna
ali ne manje instruktivna, vidi kod: I. Hadibegovi: Bosanskohercegovaki
gradovi, str. 248-249.
116
Sarajevo je snano utjecalo na politika i drutvena kretanja u istonoj Bosni
(A S. Alii: Da li je novija povijest Bosne u korelaciji sa osmanskim drutveno-
-politikim sistemom, str. 80).
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
226
porodica. Brojne sarajevske begovske porodice krajem 19. stoljea
vie ne predstavljaju znaajniju zemljoposjedniku strukturu,
117
a one
koje jo uvijek uivaju taj status, poput porodice Fadilpai, zemljine
posjede imaju u istonoj Bosni, i to ponajvie u kotarevima Vlasenica,
Rogatica i Viegrad. Veina begovskih posjeda oko Sarajeva sastojala
se od kmetskih selita, a ne begluka. U Sarajevskom polju veinom
su se nalazili iuci, koje su obraivali hrianski kmetovi, dok su
muslimanski seljaci imali vlastitu zemlju. Prema nekim istraivanjima
s poetka 20. stoljea, iuka i begluka zemlja u Sarajevskom polju
bila je u rukama nekoliko glasovitih porodica (Babi,
118
engi,
uri,
119
Deneti,
120
Dini,
121
Fadilpai, Gloo,
122
Halilbai,
123

117
Vladislav Skari begovskim porodicama u Sarajevu 18. stoljea smatrao je
slijedee porodice: uri, Gloo, Zildi, Deneti, Tefterdarija, Babi,
Halilbai, Kotorija, Kralupe, Suprage, Paloi (V. Skari: Sarajevo, str. 80,
138-139).
118
Porodica Babi porijeklom je sa Glasinca. Bili su zaimi i alajbezi bosanskog
sandaka. Znamenita je uloga Mustaj-pae Babia, sina Omer-begovog, koji
je skupa sa Fadil-paom erifoviem igrao vanu ulogu u povijesti Bosne u
prvoj polovini 19. stoljea. (V. Skari: Sarajevo, str. 125, 171, 182; V. Popovi:
Agrarno pitanje, str. 52, 65, 71, 79, 90, 100; G. ljivo: Bosna i Hercegovine
1827.-1849., passim; A. Sueska: Popis ifluka, str. 197, napomena br. 30; H.
Kreevljakovi: Izabrana djela, III, str. 178, 188, 235.)
119
Porodica uri u Sarajevo je doselila iz Budima krajem 17. stoljea, a
starinom su iz Livna. Kada su doselili u Sarajevo, nosili su titulu aga, tj. vojnih
komandanata, a nakon toga urii su bili ili vojni komandanti, kadije,
defterdari, muselimi, gradonaelnici. Uglavnom u narednih 300 godina oni
su bez sumnje pripadali elitnom sloju graana Sarajeva. Ragib-ef. uri bio
je posljednji sarajevski gradonaelnik u vrijeme osmanske uprave, a njegov
sin Fehim-ef. uri bio je sarajevski gradonaelnik 1910-1914. godine (Bakir
Tanovi: uria vakuf. Osnovan 24. redepa 1149. godine ili 28. novembra
1736. godine. Prilog historiji grada Sarajeva. Sarajevo 2000.).
120
Denetii su stara sarajevska porodica koja se u 17. stoljeu iz okolice Konjica
doselila u Sarajevo (H. Kreevljakovi: Denetii).
121
Sarajevska porodica, a prvobitno se zvala Dino. Prema porodinoj predaji,
doselili su se iz Ugarske tokom 17. stoljea.
122
Poznata sarajevska trgovaka porodica. Krajem 19. stoljea poznat je Haim-
aga Gloo, gradski zastupnik krajem osmanske i u vrijeme austrougarske
uprave.
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
227
Hrasnica, Kapetanovi, Kasumovi, Mai,
125
Merhemi,
126
Softi,
Svrzo,
127
Tefterdarevi,
128
Uzuni,
129
Zlatarevi
124
i dr.).
130
123
Porodica Halilbai stara je sarajevska porodica iji su pripadnici od poetka
18. stoljea bili janjiari i uivaoci timara u Sarajevu. Poetkom 19. stoljea
poznat je Mehmed-beg Halilbai, koji je bio oenjen sa sestrom Mustaj-pae
Babia. Iz ovog braka Mehmed-beg je imao dvije keri: Hasena-hanuma udala
se za h. Husein-agu Svrzu, a Sidika-hanuma za Muhameda Enverija Kadia.
U austrougarskom vremenu isticao se Mustaj-beg Halilbai, kojeg je baron
Benko 1909., povodom izbora za lana Zemaljskog vakufsko-mearifskog
sabora, okarakterizirao kao manje imunog zemljoposjednika, srbofilski
radikalnog opozicionara, oduevljenog pristau erifa Arnautovia te kao
marljivog agitatora srbofilskih ideja. Umro je 1930. godine. (Muvekkit:
Povijest, 2, str. 979; ABiH, ZMF, Prs. 2125/1909; Merhum Mustajbeg
Halilbai. Gajret, god. XIV, Sarajevo 1930., str. 369.)
124
Porodica Zlatarevi iz Sarajeva ne pripada begovskom sloju ve su bili
kujundije (zlatari). Porijeklom su iz okoline Trnova (A. Bejti: Prilog
pruavanju naih narodnih pjesama, str. 396).
125
Porodica Mai je trgovaka porodica iz Sarajeva, a pod tim je prezimenom
poznata od kraja 18. stoljea.
126
Oko 1821. iz sela Merhemija kod Nevesinja u Sarajevo je doselio h.
Mustafa-aga Merhemi, sin Ahmedov, predak sarajevske trgovake porodice
Merhemi (umro 1836.). Poetkom 19. stoljea otvorio je malu trgovinu, koju
su kasnije znatno razgranali njegovi sinovi h. Mula Osman-aga, Salih-aga i
Mehaga Merhemi. (Ovaj Mehaga stalno je ivio u Filipopolju i odatle slao
robu brai u Sarajevo. U Filipopolju je i umro, a da se nije nikada enio.)
Salih-aga je umro 27. 9. 1878. od posljedica ranjavanja na utoj tabiji prilikom
pruanja otpora ulasku austrougarskih trupa u Sarajevo. Sahranjen je na
Hridu, gdje mu je sin Ismet-aga Merhemi (1870.-1954.) podigao nian. H.
Mula Osman-aga Merhemi je umro 1891, sahranjen je na Hambinoj carini,
a nian mu je podigao sin jedinac h. Mujaga Merhemi. Ovaj Osman-aga
nije iao na had, nego je naslov hadije dobio naknadno, jer je njegov sin h.
Mujaga odmah nakon oeve smrti poslao na had bedelazamjenika. (Aleksa
J. PopoviSarajlija: ivotopis znamenitih Sarajlija. Sarajevo 1910., str. 6-12.
Usporedi: H. Kreevljakovi: Izabrana djela, II, str. 165; A. Bejti: Prilozi
prouavanju naih narodnih pjesama, str. 122.)
127
Poznata sarajevska porodica iji su pripadnici od poetka 19. stoljea uglavnom
obavljali dunost sarajevskih kadija. Prvobitno su se zvali Svrzikape.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
228
Kotar Obradiva Neobvradiva Ukupno
Broj
porodica
ajnie 4.005 10.034 14.039 10
131
Foa 11.352,314 20.174,5119 31.526,833 22
132
Kladanj 2.371,62 2.750,517 5.122,137 3
133
Rogatica 12.378 8.419 21.157 5
134
Sarajevo
135
- - - -
Srebrenica 2.278 13.025 15.303 4
136
Viegrad 406,91 8.682,804 9.089,714 10
137
Vlasenica 11.609,806 41.187,850 54.797,656 25
138
Ukupno 44.761,65 106.273,69 151.035,346
Tabela: Begluci na prostoru istone Bosne
128
Tefterdarevii (ili Tefterdarije) su sarajevska porodica iji je jedan pripadnik,
Abdullah-paa Tefterdarija, bio bosanski vezir (od 1722. do 1784.).
129
Uzunii su stara sarajevska porodica koja se spominje od druge polovine 18.
stoljea. Znaajan je Ismet-paa Uzuni (umro u Istanbulu 1890. godine).
130
Pop Stijepo i Vladimir Trifkovi: Sarajevska okolina. Naselja i poreklo
stanovnitva, knj. 5, Beograd 1908., str. 15.
131
Ahmetspahi, Batoti, Bavi, Dedovi, Delizaimovi, Hadismajlovi, Pai
iz Miletkovia, Rai, Raidkadi iz Gorada i Veli.
132
adinlija, emo, engi, Alajbegovi, Ajkuni, Avdovi, Borovina, Curo,
Filipovi, Frako, Germovi, Hadi, Hadovi, Hasi, Hatibovi, Komar,
Lugat, Mufti, Panjeta, Smajovi, Vehabegovi i Vukovi.
133
Mai iz Sarajeva, Mekovi i Miluni.
134
Bukva, Fadilpai, Hrasnica, Pai sa Glasinca i Vajzovi.
135
Zanimljivo je da na prostoru kotara Sarajevo nisu zabiljeeni veliki kompleksi
beglukog zemljita.
136
erkomeser, Rustanbegovi, Selmanagi i Zildi.
137
engi, Borovac, Kadrispahi, Kreho, Mujezinovi, Pai iz Miletkovia,
Privinac, Repuh, Sueska i Tufeki.
138
ahbegovi, kalji iz Sarajeva, uri iz Sarajeva, amdi, Aganagi, Ali
zvani Osmanovi iz Cerske, Alikadi zvani Masti iz Sarajeva, Dini iz
Sarajeva (ova porodica nije identina sa istoimenom banjalukom begovskom
porodicom), Fadilpai, Hrasnica, Husi iz adia, Huski zvani Husejnovi
iz Cerske, Ibievi, Imamovi, Kadi, Klempi, Kurtagi, Mai iz Sarajeva,
TERITORIJALNI OKVIR I PORODINA MREA
229
U istonoj Bosni nekoliko nekad slavnih begovskih porodica
na prijelazu 19. i 20. stoljea vie ne pripadaju eliti begovske
zemljoposjednike strukture. Takav je sluaj, npr., sa porodicama
Brankovi, Sokolovi i Tankovi iz Rogatice.
139
Ali, zato ovdje postoji niz
sitnijih zemljoposjednika sa manjim kompleksima beglukog zemljita
i malim brojem kmetskih selita, to ukazuje na mogunost da veina
tih porodica potjee od sitnijih spahija iz osmanskog vremena, koji su
svoje nekadanje spahiluke sauvali kao svoje vlasnitvo i u vremenu
austrougarske vladavine. Za neke od ovih porodica moe se pratiti
kontinuitet vlasnitva posjeda. Takav je sluaj, npr., sa porodicom
Teskeredi iz Rogatice. Za ovu porodicu utvreno je da je poetkom
19. stoljea posjedovala iuke oko Rogatice (u mahalama Brda, Dub
i ivaljevii),
140
a u istim je mjestima krajem Prvog svjetskog rata ova
porodica posjedovala 36 kmetkih selita, to ukazuje na kontinuitet
vlasnitva te potvruje tezu o kmetskim selitima koja su izrasla iz
jedne vrste iuka iz osmanskog vremena.

Kotar Prema popisu iz 1910. Prema izvjetaju iz 1911.
U vlasnitvu sedam
begovskih porodica
ajnie 910 780 23
Foa 1.808 1.602 345
Kladanj 382 401 -
Rogatica 1.723 1.632 58
Sarajevo 2.539 2.330 167
Srebrenica 2.089 1.912 -
Viegrad 1.315 1.104 68
Vlasenica 2.261 1.910 245
Ukupno 13.027 11.671 906
Tabela: Kmetska selita u vlasnitvu sedam krupnih begovskih porodica u
istonoj Bosni
Rustumovi, Salaharovi, Salihovi, Tihi i Zildi.
139
V. ubrilovi: Poreklo muslimanskog plemstva, str. 221-223; A. Sueska: Popis
ifluka, str. 197-199.
140
A. Sueska: Popis ifluka, str. 198.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
230
Za zemljine posjede u istonoj Bosni karakteristino je da je
veina begluka i kmetskih selita bila u rukama sitnih zemljoposjed-
nika. Na ovom prostoru broj zemljoposjednika sa kmetovima, kao i
zemljoposjednika bez kmetova, bio je velik, ali se tu, uglavnom, ne radi
o begovskim porodicama. Od sedam krupnih begovskih porodica koje
su na prijelazu 19. i 20. stoljea imale svoje zemljine posjede u istonoj
Bosni, svega tri izvorno su sa ovog prostora (engi, Fadilpai i Hras-
nica), a ostale etiri porodice (Sulejmanpai, Kulenovi, Gradaevi
i Filipovi) tu su stekle posjede najee enidbenim vezama. Od
ostalih porodica koje su imale znatnije zemljine komplekse na ovom
prostoru, osim onih ve ranije spomenutih, vrijedi istaknuti porodice
ahbegovi (sa koncentracijom kmetskih selita u mjestima Vrtoe,
Derventa i Milii u kotaru Vlasenica), Kurtagi iz Vlasenice (iji su
se zemljini posjedi u znatnoj mjeri preplitali sa posjedima porodice
ahbegovi) te Raidkadi i Sijeri iz Gorada,
141
ali nijedna od ovih
porodica na prijelazu 19. i 20. stoljea nije ulazila u red begovske
zemljoposjednike elite,
142
a neke od njih (poput porodice Kurtagi,
koja je posjedovala znatne zemljine komplekse) nisu nikada ni
smatrane begovskim, nego aginskim porodicama, kako se to ak iz
samog imena ove porodice moe zakljuiti.
141
Prema porodinoj predaji, Sijerii vuku lozu od stare vlastelinske porodice
irjenia. Prije dolaska Osmanlija ova je porodica igrala vidnu ulogu u
povijesti Bosne. Posljednji vlastelin irjeni borio se protiv Osmanlija, ali mu
je u tim borbama izginula sva vojska, pa i on sam. Iza njega su ostala dva sina,
koji su primili islam, i od njih potjee begovska porodica Sijeri. (E. Miralem:
Rasna snaga jugoslovenskih muslimana. Gajret, god. XIV, br. 2, 15. 1. 1933.)
142
Izdvajali su se, ipak, posjedi porodice Raidkadi iz Gorada. Ibrahim
Raidkadi, sin umrlog h. Sulejmana, iz Gorada, poslije Prvog svjetskog
rata u svom vlasnitvu imao je 4.299 dunuma begluke zemlje, od toga 1.436
dunuma oranice. Posjedi su bili u kotarevima Foa (Beleni, Ljubina, Tjentite,
Mreice, Jabuka i Toholji), Goradu (Sijerii i Hadii) i Rogatica (katastarska
opina Osjeani).
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
UVODNE NAPOMENE
O
vaj dio rada sadri analizu zemljinih posjeda najkrupnijih
begovskih zemljoposjednikih porodica u vremenu austro-
ugarske vladavine. Svi numeriki pokazatelji o veliini
zemljinih posjeda temelje se na evidenciji begluke zemlje Detaljan
sastav slobodnih posjeda (begluka) i dokumentaciji o isplati odteta za
oduzeta kmetska selita nakon 1918., o emu je bilo rijei u uvodnom
dijelu ovog rada. Kako se radi o dosta obimnoj dokumentaciji,
navoenje u fusnotama svih arhivskih signatura veoma bi opteretilo
tekst. Provjera podataka za svaku pojedinu porodicu moe se obaviti
u Arhivu BiH na slijedei nain: U arhivskim knjigama naslovljenim
Evidencija o isplaenoj kmetovskoj odteti i renti za biva kmetska
selita, u kojima su abecednim redom popisane sve osobe kojima se
isplaivala odteta, najprije se odaberu pripadnici porodice ija se
struktura zemljita istrauje, a potom se u arhivskoj grai, prema broju
koji je naveden u Evidencijama, obavlja dalje prikupljanje informacija.
U ovoj arhivskoj grai najee su sadrani gruntovni izvaci o
oduzetim selitima, sa temeljitim pregledom veliine i strukture
selita, a ponekad samo imena kmetova po pojedinim katastarskim
opinama sa brojem gruntovnog uloka tog kmetskog selita.
Budui da se u ovom dijelu rada nastoji ne samo sagledati veliina
posjeda po pojedinim begovskim porodicama (fis, soj), nego i utvrditi

H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.


232
veliina posjeda pojedinih pripadnika tih porodica, uinjen je napor
da se izrade genealoke tablice, ali se njihovo objavljivanje, zbog
obimnosti, ostavlja za neku drugu priliku.
Primijenjen je abecedni redoslijed porodica o ijim zemljinim
posjedima je rije, jer je to najlaki nain za brzo pronalaenje
pojedinih porodica.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
233
AJANOVI
Ajanovii su znamenita teanjska begovska porodica, a njezini
lanovi jo u osmanskom razdoblju Bosne bili su zabiti (zapovjednici,
oficiri) i smatrani su pripadnicima erafa (plemstva). Thalloczy za
njih kae da potjeu iz Male Azije, a da u Bosni ive ve 300 godina,
to znai da su se tu doselili krajem 16. ili poetkom 17. stoljea. U
austrougarskom razdoblju posebno su se isticali Hamdi-beg i Ali-beg
Ajanovi,
1
koji su bili teanjski gradonaelnici i ulazili u red krupnih
1
Ali-beg umro je 1915. godine. U sudskim spisima ostalo je zabiljeeno njegovo
reagiranje na udaju njegove kerke Zinete za Dedagu, sina Dafer-age Pobria,
krajem 1909. godine. Ali-beg Ajanovi alio se kod erijatskog suda u Tenju
poto Dafer-aga Pobri njemu (Ali-begu Ajanoviu) kufw (prilika) nije, jer
da dosada iz Ajanovia familije ni jedna enska za Pobria familiju nije se
udala niti da Dafer-aga Pobri u imetku njemu ravan nije, te je traio da
se Zineta iz kue Dafer-age Pobria ostrani i vjenanje zaprijei. erijatski
sud za ustanovljenje kufwa Dede Pobria na prijedlog stranaka pozvao je
erhabi vukufe, od kojih su h. Mehaga Aliehaji, Zija-beg onlagi, Halid-
aga Galijaevi i Ahmed-aga Abduzaimovi izjavili da je sin Dafer-age
Pobria kufw Ali-begovoj keri Zineti i da je Dafer-aga Pobri u imetku
ravan Ali-begu Ajanoviu, doim se h. Ago Smailbegovi oitovao da nije
Dafer-aga Pobri kufw Ali-begu Ajanoviu, jer starina Ajanovia Ali-bega
bili su zabiti, a Dafer-aga u imovinskom stanju pomijeav i trgovinu da se
neboji Ali-bega Ajanovia. Ali-beg Ajanovi je kao erhabi vukufe pozvao h.
Osman-bega onlagia, erim-bega Ajanovia, Muhamed-bega irbegovia,
h. Suljagu Eminagia, Smail-bega Ferizbegovia, Hasan-bega Ajanovia,
Kasima Galijaevia i Ali-bega Kapetanovia iz Tenja koji su oitovali da je
familija Ajanovi od erafa i da nije familija Pobri prilika Ajanoviima jer je
familija Pobri od (neitko, op. H.K.) (prosta masa) i ujedno je Muhamed-beg
irbegovi oitovao da imetak Dafer-age Pobria po prilici 25.000 K vrijedi,
a ostali su izjavili da im imovinsko stanje Dafer-age Pobria nije poznato,
a imetak Ali-bega Ajanovia da vrijedi oko 80.000 K, doim su h. Suljaga
Eminagi i h. Osman-beg onlagi oitovali da im to nije poznato. Na osnovu
tih iskaza erijatski je sud u Tenju donio odluku da je Dedo Pobri sin
Dafer-age Pobria kufw (prilika) Zineti Ajanovi, odnosno Dafer-aga Pobri
prema Ali-begu Ajanoviu i zatraio od Dafer-age Pobria da imade na svoju
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
234
teanjskih zemljoposjednika.
2
Nisu pripadali opozicionim grupama,
pa je Zajedniko ministarstvo nansija darujui 1902. Hamdi-begu
Ajanoviu iz Tenja u katastarskoj opini njegotina Omerbegova,
kotar Teanj, parcele preteno hrastove ume ukupne povrine 2.683
dunuma istaknulo kako je osnova za darivanje, izmeu ostaloga,
Hamdi-begovo korektno dranje.
3
Zemljini posjedi porodice Ajanovi krajem Prvog svjetskog rata
prostirali su se na prostoru tadanjih kotareva Teanj i, djelomino,
Maglaj, ali treba napomenuti da se danas znatan dio tih krajeva gdje su
Ajanovii imali svoje posjede nalazi na prostoru opina Teanj, Tesli,
Derventa i Doboj.
odgovornost i pod panjoj sviju enskih osoba u svojoj kui Zinetu uvati do
pravomonosti odluke odnosno do dozvole vjenanja. Ali-beg Ajanovi alio
se na ovu odluku, ali je Sud albu odbacio. (ABiH, VS, k. 27, br. 35/1909.)
2
Genealogija ove porodice dovoljno je poznata, ali, ipak, i tu postoje neke
nejasnoe. Fikret Ibrahimpai Fio uradio je jednu genealogiju na temelju
istraivanja meu pripadnicima porodice, ali tu postoji nekoliko sumnjivih
mjesta: Kao otac Ali-bega Ajanovia spominje se Mehmed-beg, premda u
Potvrdi nasljedstva iza umrlog Ali-bega, koji je umro 6. 12. 1915., stoji da je
on sin umrlog h. Salih-bega. Dalje: Ibrahimpai navodi da je Ali-beg umro
1916., a njegov otac Mehmed-beg tek 1919., premda Potvrda nasljedstva
dokazuje da je Ali-beg umro 1915., i to poslije svog oca. Iako postoji jo
nekoliko mjesta koje Ibrahimpai u ovom poduhvatu izrade genealogije
nije najbolje rijeio, ukazat emo samo na jedan problem koji se pojavljuje
prilikom izrade genealogija, posebno kada se izrauju za potrebe porodice,
kako je to radio Ibrahimpai. Naime, u nedostatku provjerljivih podataka,
Ibrahimpai se odluio koristiti Thalloczyjevim podacima, ali pritom
falsificira njegove podatke kako bi dokazao to vei znaaj i bogatstvo te
porodice. Tako Ibrahimpai tvrdi da Thalloczy pie kako Ajanovii posjeduju
iznad 500 kmetskih selita, premda u Thalloczyjevom tekstu stoji da
Ajanovii posjeduju iznad 150 kmetskih selita.
3
ABiH, ZMF, Prs. 484/1910. lanak objavljen u listu Die Zeit, 10. aprila 1910.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
235
Kotar Katastarska opina Ukupan broj selita
Poznata
povrina
Poznato samo ime
kmeta
Maglaj Bradii 1 1
Maglaj Golobarica 10 10
Maglaj Lipac 20 20
Maglaj Pridjel 4 4
Teanj
njegotina
Omerbegova
20 20
Teanj ifije 3 3
Teanj Bobare 4 4
Teanj Bukovica Velika 19 19
Teanj Buleti 18 18
Teanj Cvrtkovci 18 18
Teanj Detlak 39 39
Teanj Drijen 4 4
Teanj Komuina 2 2
Teanj Ljeb 5 5
Teanj Miljanovci 1 1
Teanj Omanjska 10 10
Teanj Ostrunja Donja 1 1
Teanj Radua Gornja 30 30
Teanj Rajevac 1 1
Teanj Rankovi 1 1
Teanj Siva 6 6
Teanj Stanovi 2 2
Teanj Teanj 4 4
Teanj Tesli 1 1
Teanj Vruica 45 45
Ukupno 269 269
Tabela: Kmetska selita porodice Ajanovi
Meu vlasnicima ovih posjeda istiu se nasljednici Hamid-bega,
Mehmed-bega i Ali-beg, sin h. Salih-bega Ajanovia. Hamdi-begovi
nasljednici posjedovali su 91 selite (njegotina Omerbegova 20,
njegotina Srednja tri, Ljeb pet, Vruica 23, Detlak 39, Teanj
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
236
jedno selite), Mehmed-begovi nasljednici posjedovali su 121 selita
(ifije tri, Bukovica Velika 19, Stanovi dva, Teanj jedno,
Buleti 18, Miljanovci jedno, Omanjska 10, Siva est, Tesli
jedno, Vruica osam, Rankovi jedno, Bobare etiri, Bradii
jedno, Golobarica 10, Cvrtkovci jedno, Komuina dva,
Ostrunja jedno, Radua Gornja 30, Rajevac jedno), Ali-beg,
sin h. Salih-begov posjedovao je 43 kmetska selita (Lipac 20,
Cvrtkovci 14, Pridjel etiri, Drijen etiri i Teanj jedno), a
Mustafa Ajanovi, sin Husein-begov, posjedovao je 14 kmetskih
selita u Vruici.
Nije poznato koliku su povrinu obuhvatala ova kmetska selita, niti
je dovoljno poznato koliki su bili njihovi begluci. Zna se sigurno da su
imali 4.457 dunuma begluka u kotaru Teanj
4
te da je 579,135 dunuma
u Detlaku nakon diobe 1919. pripalo Hamdi-begovoj kerki eki,
udatoj Pai u Bijeljinu.
5
ALIBEGOVI
Alibegovii su begovska porodica iz Dervente, gdje su se doselili
iz Kobaa, a porijeklom su iz Pete.
6
Ova prodica tako se prozvala po
Ali-begu, kapetanu Kobake kapetanije (umro 1789.).
7
Talloczy veli
da se ne zna njihovo porijeklo; zovu se Kobalije po mjestu Koba, a
4
Puzdano se zna da je 2.683 dunuma ume u njegotini Omerbegovoj naredbom
Zajednikog ministarstva finansija priznato Hamdi-begu kao begluko
vlasnitvo 1902. godine.
5
ABiH, AGD, br. 17943/28.
6
M. S. Filipovi: Prilozi. str. 67.
7
Nedmudin Alagi: Derventa izmeu dva rata. Rukopis, str. 34; H. Kreevljakovi
(Kapetanije, str. 162.) tvrdi da ovaj Ali-beg nije uope imao djece, nego su ga
nakon smrti naslijedili udovica Umihana i braa Mustaj-beg i Muharem-beg.
Kreevljakovi je ovdje pogrijeio, jer je Ali-beg morao imati makar jednog
sina, koji je bio otac Rustan-begov (1830.-1900.). (AS, Alibegovii, k. 7, pismo
koje je Uzeir-beg upitio Jusuf-begu Filipoviu povodom Rustan-begove
smrti.)
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
237
Dervi-beg, Fehim-beg i Rustan-beg Alibegovi Kobalija posjedovali
su poetkom 20 stoljea u Kobau, prema ovom miljenju, preko 300
kmetskih selita.
8
Sredinom 19. stoljea znameniti predstavnik ove
porodice bio je Rustan-beg, koji je u to doba sa oko 340 kmetskih
iuka spadao u red velikih zemljoposjednika u Derventi. Povijesni
izvori za njega svjedoe da je bio bogat ali rasipan, pa je 1851. zaloio
dio svog imanja za dug od 170.000 pjastera. Poto nije isplatio dug,
imanje mu je prodato, a novi vlasnik je postao izvjesni h. Ali-paa.
Francuski vicekonzul Vjet branio je Rustan-bega i nastojao da se ta
prodaja poniti, intervenirao je ak i kod bosanskog valije, ali bez
uspjeha. H. Ali-paa je, ak, bio pristao vratiti Rustan-begu imanje
ako mu ovaj isplati dug i novac koji je uloio u poboljanje zemljita.
Rustan-beg je zatraio potrebni novac od jedne banke kojoj je na elu
bio izvjesni Haim, jevrejski bankar, koji je bio pristao dati mu potrebni
novac, uz uvjet zalaganja imanja pod zakup na pet godina. Meutim,
kada je saznao da je u meuvremenu Rustan-beg prodao ve 30
iuka, odustao je od toga. Nije poznato kako se ova afera zavrila,
ali je izvjesno da je ona 1855. bila povodom zategnutih odnosa
francuskog vicekonzula Vjeta i bosanskog valije Hurid-pae.
9
Kasnije
se Rustan-beg pojavljuje kao posjednik koji je prodao svoje ume (u
okolici Odaka) rmi Jari Vranicani za izradu duica.
10
Rustan-beg
se poeo baviti trgovinom, sve do 1875. ivio je u Bosanskom Kobau,
i tada ga je jedan transki trgovac, njegov poslovni partner, nagovorio
da se iz Kobaa preseli u Derventu, jer se priprema okupacija Bosne
i Hercegovine od strane Austrije, Srbije ili Rusije. Tom prilikom mu je
rekao da e doi do ustanka Srba, pa da ne bi nastradao u Kobau neka
ide u Derventu.
11
U Derventi se Rustan-beg nastavio baviti trgovinom. Bio je uspjean
trgovac, a najvie je trgovao ljivom, ali i ostalim potreptinama (kafa,
8
L. Thalloczy: A Bosnyak-Herczegovinai beg czimrol. Thalloczy ovog Rustan-
bega navodi pod imenom Rustem-beg. Uobiajeno je ime Hrustan-beg.
9
G. ljivo: Bosna i Hercegovina 1854.-1860., str. 94.
10
G. ljivo: Bosna i Hercegovina 1854.-1860., str. 573.
11
Biljeke Muhameda Bege Gradaevia.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
238
so, eer, zob itd.). Imao je poslovnih partnera irom Austro-Ugarske
monarhije.
12
Imao je dva sina: Fehim-bega i Uzeir-bega.
13
U austrou-
garsko doba oni nisu bili politiki aktivni, ali su bili vie opoziciono
nastrojeni nego to su podravali Vladu. Naime, Uzeir-beg Alibegovi
neto ozbiljnije bavio se politikom i pripadao je opozicionom musli-
manskom pokretu.
14
Prema jednom izvjetaju iz 1902., Uzeir-beg je
imao prilian broj pristaa. U to doba ovdje je izrazito opoziciono
nastrojeni Mahmut-beg Dini imao jednog pristau u osobi Abas-ef.
12
O tome postoji poseban fond dokumenata porodice Alibegovi u Arhivu grada
Sarajeva, gdje su sauvana njihova trgovaka pisma od 1879. do 1908. godine.
13
Rustan-begova supruga umrla je u aprilu 1891. godine. U pismima koja je 16.
4. 1891. uputio brai Galijaevi i Dervi-begu onlagiu u Teanj on veli
kako ga je trefila alost. Trei dan ramazana u nedilju izgubijo sam moga
vjernog druga te sam obearijo (AS, Alibegovi, k. 3, pisma od 16. 4. 1891.).
Rustan-beg nadivio je svoju suprugu za deset godina. U pismu od 7. 9. 1900.
upuenom firmi ipu i drugovi u Sisak Rustan-beg veli da je bolestan, da tri
sedmice lei u krevetu, da je 14 dana bio u Kiseljaku, ali nikakve fajde. Njegov
sin Uzeir-beg, 11. 10. 1900. pie bratu Fehim-begu, koji se tada nalazio u
Budimpeti (Hotel Pariz) da je na otac od noas mlogo bolesniji, ako nam
je mogue dojdi amo. U pismu od 26. 10. Uzeir-beg pie Jusuf-begu Filipoviu
u Sarajevo kako je Rustan-beg umro predlaui da se o tome u Bonjaku objavi
oglas. On veli da je Rustan-beg star oko 70 godina, a da je umro 23. oktobra
1900., da je itavu godinu pobolijevao i da posljednja tri mjeseca nije izlazio
iz kue. Isto tako, Uzeir-beg pie da su oni iz Kobaa u Derventu preselili
1876., te da smo mi po didu Kapetanovii, a po oevom ocu Alibegovii. (AS,
Alibegovii, k. 7.)
14
Rustan-beg je neposredno po okupaciji bio blizak vlastima, kojima je, kako
je kasnije pisao, uinio velike usluge, ali je od 1891., kada je Zemaljska
vlada dopustila emsi-begu Begoviu gradnju tzv. Prkos kue, preao u
opoziciju. Kada je 1957. otkupljena njegova pisana zaostavtina, upravnik
arhiva u Doboju nije propustio da kao jedan od argumenata za kupovinu te
zaostavtine istakne i njegovu, u onom vremenu, nacionalnu ispravnost, a to
je trebalo znaiti zauzimanje opozicionog stava prema austrougarskoj upravi
(AS, Alibegovii, k. 6). Rustan-begov sin Uzeir-beg, bio je lan Miletskog
odbora Muslimanske narodne organizacije. On je pisao 7. marta 1907. h.
Mahmud-begu Diniu da dolazi na sastanak u Budimpetu (AS, Alibegovii,
k. 8, Pismo od 7. 3. 1907.).
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
239
Alepovia, koji je bio subaa imanja Mahmud-begove sestre Umi-
hana-hanume, udate za emsi-bega Begovia, ali je Alepovi ivio u
neprijateljstvu sa Alibegoviima. Izrazito provladinu struju u Derventi
vodio je Miralem-beg Begovi, a Begovii i Alibegovii od ranije su
ivjeli u neprijateljstvu (razmiricama, in Fehde).
15

Fehim-beg Alibegovi takoer se bavio trgovinom. Izgleda da je
krajem osamdesetih godina 19. stoljea bio zapao u velike dugove,
pa su se ak pojavili neki prijedlozi da mu se imenuje tutor. Kako je
15
ABH, ZMF, Prs. br. 1240/1902. Povod ovoj netrpeljivosti bila je tzv. Prkos
kua, koju je izgradio emsi-beg Begovi. Rustan-beg Alibegovi 17. 7. 1891.
pisao je Milutinu Kukuljeviu, okrunom predstojniku kod Zemaljske vlade u
Sarajevu, pri emu izraava svoje uenje da je Zemaljska vlada izdala dozvolu
emsi-begu Begoviu da moe praviti kuu na poznatom Vam placu pred
mojom kuom. (...). Dalje se ali da je tom dozvolom vlada dozvolila jednoj
budali i balavetu (...) da mi ovoliku pakost ini. Rustan-beg veli da on to
nije zasluio da od sada nerahat u Vaem zdravlju (?) u mojoj kui ivim i
prisiljen sam moju kuu ostaviti, jer e emsi-begova kua biti odmah pored
Rustan-begove, jerbo e biti penderi naprama moji penderi, a takoer i
vrata. Ovo je samo i jedino velika pakost od strane Begovia. Jerbo ova kua
to se namerava graditi nije ni za kakvi interes niti ni za kakvu potrebu na
ovom bilom svitu. Rustan-beg veli da e se on iseliti iz Dervente, mada bi i
on mogao pakost nainiti Begoviima, jer mogo bi i ja naprama njima koju
zgradu napraviti i smetnju im uiniti kad bi bijo neojek Boe sauvaj kao
to su oni fala Bogu meni se nije potrebno predstavljati, poznat sam i ja i moj
poso. (AS, Alibegovii, k. 3, pismo od 17. 7. 1891.). Rustan-beg o ovom pisao
je i u pismu od 5. septembra 1891. upuenom advokatu Bertholdu Krassu u
Sarajevo u kojem veli kako je Begovi deset godina traio da pravi kuu na
tom mjestu, a mi smo se uvik protivili toj stvari i vlast je stalno odbijala
izdati dozvolu. Rustan-beg veli da on nee praviti drugu i veu kuu i u zalud
troiti. () ja ovo nisam zasluio da mi se ovaki prkos napravi. Ja sam njima
od okupacije do sad valjo bolje nek iko u Bosni i Hercegovini pa danas vridim
bolje neg sva Derventa (...). Ko god dojde sa strane udi se strailu 20 metara
dugako. S jedne strane 3 metra iroka a s druge 4 metra a 10 metara visoka
za iviti unutra nemere nitko samo za prkos napravito. (AS Alibegovii,
pismo od 5. 9. 1891.) Neto drukiju verziju iznosi N. Alagi, koji umjesto
emsi-bega kao graditelja kue pogreno navodi njegovog oca h. Jusuf-bega
Begovia. (N. Alagi: Derventa, str. 34-37.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
240
tada jo uvijek bio iv njegov otac, ugledni trgovac Rustan-beg, to je
onemogueno. Rustan-beg je povodom tih vijesti pisao i Mehmed-
efendiji, kadiji u Prnjavoru, da se takvi pokuaji onemogue,
16
a slino
je pismo uputio i Zemaljskoj banci u Sarajevu U ovom pismu osvre
se na optube koje je protiv njegovog sina iznio kotarski predstojnik iz
Gradaca, koji je optuio Fehim-bega da je laov i nepoten traei
pritom da mu se imenuje tutor. Rustan-beg odbacuje te optube
istiui da Fehim-beg jeste dunik Zemaljskoj banci, ali on uredno
isplauje rate svog duga.
17
Fehim-beg je bio veliki posjednik i jedan od
najuglednijih begova pitome Posavine. Umro je 5. aprila 1908. godine.
Njegovi posjedi bili su u Kobau, a posjedovao je i imanje u Miloevcu,
koje je zbog velikih dugova sredinom 1907. prodao.
18
Jedan dio svoje
begluke zemlje poklonio je za izgradnju pravoslavne crkve i kole te
je i sam pri udaranju temelja i osvjetanju prisustvovao i novo-podig-
nutu crkvu novcem obdario. Fehim-beg je i prema sirotinji i svojim
mnogobrojnim kmetima bio pravedan i dareljiv, mada je poetkom
austrougarske vladavine zaveden hrvatskom propagandom Srbima
svojim radom poinio neke materijalne tete, ali se kasnije osvijestio
i uvidio kome tim svojim radom koristi, te je promijenio pravac svoga
rada, postavi najveim pobornikom sloge Srba i Muslimana.
19
Alibegovii su imali begluke posjede u opini Derventa. Dio
njihovog begluka traio je nakon Prvog svjetskog rata Ilija Danki
iz Begluka (i to povrinu od 86,850 dunuma) tvrdei da taj posjed
obrauje od 1884., da su njegovi preci kupili kmetsko pravo na tu
zemlju od emsi-bega irbegovia (za jednu kobilu sa drijebetom,
dva ovna i 50 for.), ali to kmetsko pravo nije ubiljeeno u gruntovnicu,
16
AS, Alibegovii, k. 5, pismo od 4. 8. 1899.
17
AS, Alibegovii, k. 5, pismo od 22. 8. 1899.
18
Njegov brat, Uzeir-beg, pie mu 22. juna 1907. da je uo da je Fehim-beg
prodao imanje u Miloevcu za 79 (?) po dunumu. (AS. Alibegovii, k. 8. pismo
od 22. 6. 1907.)
19
Srpska rije, br. 88, 24. 4. (7. 5.) 1908.; R. Donia: Islam pod dvoglavim orlom,
str. 366. Fehim-beg je poetkom 20. stoljea zaduen od voa autonomnog
pokreta da u kotarevima Derventa i Prnjavor prikuplja potpise podrke
pokretu.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
241
te da je taj posjed od 1910. u vlasnitvu Alibegovia. Meutim, to je
zemljite 1904. na javnoj drabi kupio Uzeir-beg Alibegovi.
20
Osim ove grane Alibegovia, Rustan-begovih potomaka, druga
grana ostala je i dalje ivjeti u Kobau. Poetkom 20. stoljea u Kobau
su ivjeli Reuf-beg, Dervi-beg i Almas-beg Alibegovi. Reuf-beg
i Dervi-beg su Rustan-begova braa.
21
Za razliku od Alibegovia
u Derventi, koji su se vie bavili trgovinom i krajem austrougarske
vladavine nisu imali znaajnijih kompleksa begluka,
22
kao ni znatniji
broj kmetskih selita, ogranak koji je ostao u Kobau raspolagao je sa
neto vie selita, ali uprkos tome 1918. itava porodica raspolagala
20
ABiH, AGD, 9758/23; O kupovini ovih posjeda pisao je Uzeir-beg 30. aprila
1904. advokatu Sunariu u Banju Luku. On pie da je kupio i neke zgrade
od irbegovia, koje je zatim izdao pod kiriju, ali kada je htio naplatiti kirije
od tog kirajdije, sudija mu je rekao da ne moe uzimati kiriju i naredijo je
da se kirija sudu donese poto su irbegovia jetimi fukare da se imaju otale
izdravat (AS, Alibegovi, k. 8, pismo od 30. 4. 1904).
21
Dervi-beg takoer se bavio trgovinom. (Posebno vidi pismo koje Rustan-beg
Alibegovi 18. oktobra 1881. pie Danijelu Barohu u Sarajevo u vezi sa nekim
Dervi-begovim trgovakim poslovima. AS, fond Alibegovi.)
22
Neto begluka ova porodica imala je u katastarskoj opini Podnovlje.
Poslije Prvog svjetskog rata dio tih begluka dodijeljen je Jovici Cvijetiu, a
nasljednicima Uzeir-bega Alibegovia isplaena je odteta u visini od 6.484
dinara (ABiH, AGD. K. 149). Zna se, takoer, da je Rustan-beg Alibegovi
poetkom 20. stoljea imao posjede u selu Krukovo Polje (kotar Gradaac).
U jednom pismu od 25. 8. 1889. on veli kako mu je to selo kroz kupovinu
pripalo te da namjerava tamo napraviti neke zgrade za pobiranje tretine.
Rustan-beg, meutim, ne navodi koliki su bili ti posjedi, samo istie kako je
vlada neko njegovo zemljite u gruntovnici upisala kao erarno vlasnitvo (AS,
Alibegovi, k. 2, pismo od 25. 8. 1889. upueno Zemaljskoj vladi u Sarajevo).
Iz jednog pisma, to ga je 12. 8. 1908. Asim-beg uputio svom ocu Uzeir-begu,
vidi se da su oni i tada imali posjede u selu Krukovo Polje (Asim-beg pie da su
tada ve bili skupili 680 snopova penice i 510 snopova zobi). (AS, Alibegovii,
k. 8. pismo od 12. 8. 1907.) Poslije Prvog svjetskog rata Gavro Damjanovi
iz Krukovog Polja tvrdio je kako je 1912. od Uzeir-bega Alibegovia bio
kupio 50 dunuma begluka za 2 konja, 2 vola i 200 K u gotovini, ali to nije u
gruntovnici provedeno (ABiH, AGD, 14148/22.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
242
je sa ukupno 100 selita,
23
s tim to je od tog broja ak 34 selita u
katastarskoj opini Bukovica, est u katastarskoj opini Poloj i jedno
u katastarskoj opini Moila Donja bilo u vlasnitvu ove porodice sa
neznatnom jednom osminom.
Kotar
Katastarska
opina
Ukupan broj selita
Poznata
povrina
Poznato samo ime
kmeta
Derventa Bukovica 34 34
Derventa Duboac 3 3
Derventa Kuljenovci 1 1
Derventa Moila Donja 1 1
Derventa Odak 3 3
Derventa Poloj 6 6
Derventa Trstenci 2 2
Prnjavor Brusnik 1 1
Prnjavor Kaoci 38 38
Prnjavor Koba 1 1
Prnjavor Lepenica 8 8
Prnjavor Sitne Srpski 1 1
Gradaac Modria 1 1
Ukupno 100 100
Tabela: Kmetska selita porodice Alibegovi 1918. godine
Kao to se iz prethodne tabele moe zakljuiti, porodica Alibegovi,
s obzirom na veliinu svojih zemljinih posjeda, nije pripadala
gornjem sloju begovske drutvene strukture. Najgua koncentracija
njihovih selita bila je u katastarskoj opini Kaoci u kotaru Prnjavor
(tu im je pripadalo 38 selita, a vlasnici su bili nasljednici Reuf-bega
i Dervi-bega Alibegovia iz Bosanskog Kobaa). Ova porodica ve
sredinom 19. stoljea ukljuila se u trgovaki sloj i na tome je temeljila
23
Kada je Rustan-beg Alibegovi umro (23. 10. 1900.) njegova radnja pripala je
Uzeir-begu. Robu koja se zatekla u duanu Uzeir-beg je podijelio sa bratom
Fehim-begom. Imamo jo napose djeliti 80 kua kmetova i u Kobau
Dubocu zemalja i zgrada (AS, Alibegovii, pismo od 26. oktobra 1900).
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
243
svoj drutveni status u vremenu austrougarske uprave. Ovo je dobar
primjer koji ukazuje na proces ukljuivanja pojedinih begovskih
porodica u nove drutvene tokove u okviru kojih se, transformacijom
begova iz zemljoposjednike elite u trgovce, postepeno izgraivao
graanski sloj.
BAAGI
Baagii su znamenita begovska porodica iz Nevesinja koja je
igrala vanu ulogu u povijesti Bosne od kraja 17. stoljea pa sve do
kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini. Njihov uspon
poinje sa Redep-paom, Dervi-begovim sinom i unukom Abdul-
lah-begovim, koji je nakon Bekog rata imenovan beglerbegom i
muhazom u Nikiu. Godine 1695. postao je hercegovaki valija, a
poginuo je 1703. u Drobnjacima. S njim su tada poginuli i njegov brat
Musli-beg i sin Murteda-beg. Iza Redep-pae ostao je malodoban
sin Dervi Mehmed-beg, iji su sinovi Mustafa-paa i Osman-beg.
Mustafa-paini potomci su Paii iz ajna kod Nevesinja, a Osman-
-begovi sinovi su Sulejman-paa (?-1719.), Imir-paa (?-1815.), iji su
potomci Imirpaii iz Vakufa, i Daut-beg (?-1829.). Sulejman-pain
sin, Dervi Hasan-paa (?-1814.), istakao se u vrijeme pohoda na Beo-
gradski paaluk, zbog ega je dobio titulu pae i dunost nevesinjskog
muselima. U isto vrijeme njegov brat, Daut-beg, sa poloaja cernikog
muselima (Gacko) uzdigao se do poloaja pivsko-nevesinjskog
muselima, koji je zadrao do smrti 1829. godine. Daut-begov sin je
Lutfullah-beg (Baaga) (?-1851.), oenjen sa Alijom Selmanovi, a
od njegovih sinova vanu ulogu su imali Osman-paa (?-1881.) i
Ibrahim-beg (1841.-1902.). Osman-paa je kao mladi stupio 1863. u
gardu sultana Abdul Aziza poznatu pod nazivom silahori (strijelci), a
koju su inili bosanski i arnautski plemii. Nakon raspusta ove garde
vratio se u Bosnu 1874. i bio kajmekam u Bugojnu. Godine 1877.
imenovan je beglerbegom i mutesarifom u Sjenici. Teko je obolio,
zbog ega je otiao u Istanbul, gdje je i umro 1881. bez potomstva. Bio
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
244
je oenjen od porodice Selmanovi, kao i njegov otac. Ibrahim-beg je
bio pivsko-nevesinjski muselim te kajmekam u Pivi, Foi i Ljubukom.
Godine 1876. je poslanik u Turskom parlamentu, a ostao je upamen
po tome to je bio jedini zastupnik iz BiH koji je govorio u Parlamentu,
i to prilikom predaje Nikia Crnoj Gori, zbog ega je ak na znak
predsjednika parlamenta, Ahmed Vek-pae, napustio Istanbul, jer
bi ga inae Bospor progutao. Nakon 1878. kotarski je predstojnik
u Stocu i Konjicu. Godine 1882. podnio je ostavku i nastanio se u
Sarajevu. Ve 1883. imenovan je vakufskim inspektorom (evkaf
mufeti) sa godinjom plaom u iznosu od 2.000 forinti, a 1893. za
predsjednika Vakufskog povjerenstva za BiH. Umro je 8. 11. 1902. u
Sarajevu.
24
Supruga mu je bila Almasa-hanuma, kerka Dervi-pae
engia i unuka znamenitog Smail-age engia. Iza sebe je ostavio
sinove Teuk-bega (?-1942.), Safvet-bega (1870.-1934.), Osman-bega
(?-1927.) i Muhamed-bega, poznatog i pod imenom Mujabeg, arhivar
Kraljevske banske uprave Drinske banovine (?-1933.). Jedna njegova
kerka, Munira-hanuma, udala se 1889. za Riza-bega Kapetanovia,
sina Mehmed-bega Kapetanovia Ljubuaka, a druga, Kanita-hanuma,
bila je udata za emsi-bega Salihbegovia.
25
U austrougarskom vre-
24
IAS, BS - 73.
25
Sarajevski list, br. 42, 10. 4. 1889.; Novi Behar, br. 13, 1. 11. 1927., str. 207; Novi
Behar, br. 22. I 23, 1. 4. 1931., str. 321-324; Novi Behar, br. 16, 15. 2. 1933.,
str. 218; Novi Behar, br. 19-21, 1. 5. 1934., str. 271-275; S. Baagi: Znameniti
Hrvati, str. 16, 17, 18, 34, 41, 61, 63, 72. Genealogija nevesinjskih Baagia, koju
mi je ustupila Mubera-hanuma, unuka Safvet-bega Baagia, nije potpuna, a
mjestimice je i pogrena. Safvet-beg Baagi jedanput je ukratko skicirao
genealogiju svoje porodice, poevi od Osman-bega Redeppaia s kraja 18.
stoljea. On tu navodi i genealogiju svoje nene, Alije Selmanovia (udate za
Lutfullah-bega Baagu Redeppaia), svoje majke, Almasa-hanume engi,
kao i genealogiju svoje supruge, Fahrija-hanume Baagi. Ovaj koncept, kao i
rezultati naih istraivanja, kazuju da je pogreno dosadanje ak i u porodici
veoma raireno vjerovanje da se Safvet-beg oenio sa svojom amidinom.
Naime, otac Fahrijin zvao se amil-beg, bio je oenjen sa Naila-hanumom
Rizvanbegovi, a njezin djed bio je Muhamed-beg Redeppai. Koncept
ove genealogije to ju je pisao Safvet-beg nalazi se kod porodice Baagi u
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
245
menu meu pripadnicima ove porodice, osim Ibrahim-bega, znaajnu
ulogu imali su jo Salih-beg, koji je na prijelazu stoljea bio nevesinjski
gradonaelnik, i amil-beg, koji je jedno vrijeme bio lan opinskog
zastupnitva u Nevesinju,
26
te Ibrahim-begov sin Safvet-beg Baagi,
koji se isticao kako u kulturnom i naunom tako i u politikom ivotu,
pa je biran za zastupnika u Bosanskom saboru 1910. godine.
27
Porodica Baagi spada u onu kategoriju begovskih porodica
ije predstavnike na prijelazu 19. i 20. stoljee ne karakterizira pos-
jedovanje velikih zemljinih kompleksa, ali je znatan dio njihovih
pripadnika obavljao razne administrativne i inovnike poslove u
upravnim strukturama vlasti i za to dobivao odgovarajuu plau.
28

Pritom, zbog sudjelovanja u upravnim strukturama vlasti pripadnici
porodice naputali su Hercegovinu i nastanjivali se u mjestima gdje
su slubovali, najee se pomjerajui prema Sarajevu. Uprkos tome,
Sarajevu. U posjed fotokopije autor je doao dobrotom Medhija-hanume
Maglajli iz Sarajeva.
26
R. Donia: Islam pod dvoglavim orlom, str. 162-163
27
Vidi: D. Juzbai: Nacionalno-politiki odnosi, passim; Zbornik radova
naunog skupa Safvet-beg Baagi - bonjaka intelektualna strategija.
Zenica 1994.
28
Muslimanska svijest u broju 45 od 10. studenoga 1909. objavila je jedan lanak o
navodnom loem ekonomskom stanju nekih begovskih porodica u Nevesinju,
pri tome, mada se ne spominje nijedna begovska porodica, mislei prije
svega na loe stanje porodica Baagi i Muslibegovi. Na taj lanak reagiralo
je nekoliko Muslimana graana iz Nevesinja, koji su se jednim pismom
obratili listu Bonjak kako bi demantirali takvo pisanje. Ovi Nevesinjci tvrde
kako su Baagii napredovali i u nauci i u materijalnom pogledu, jerbo ih
ima meu njima, koji su svoj imetak kroz 20 godina podvostruili. Danas se
nalazi mnogo njihovih graevina i duana moderno graenih po glavnim
ulicama grada smjetenih (Bonjak, br. 46, 26. 11. 1909., str.2). Usporedi i:
Muslimanska svijest, br. 52 od 29. prosinca 1909., gdje se ponovo zastupa
teza o nazadovanju nevesinjskih begova. Iz dvadeset begovskije porodica
navesti dvojicu trojicu trgovaca, kojima na nau radost posao lijepo ide, zaista
je slab dokaz da plemstvo u tome mjestu uope napreduje, pa sve kad bi ta
dvojica-trojica imala svu trgovinu nevesinjsku u svojim rukama to na alost
nije sluaj ().
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
246
krajem Prvog svjetskog rata porodica Baagi raspolagala je sa 372
kmetska selita, pri emu je poznata povrina za 213 selita (ovih
213 selita obuhvatalo je povrinu od 18.748,35 dunuma). Meu
predstavnicima porodice Baagi krajem Prvog svjetskog rata velikim
zemljinim posjedima isticali su se Hrustan-beg, sa 110 selita i
ukupnim zemljinim posjedom povrine 5.727,447 dunuma, Hajdar-
beg, sa 103 kmetska selita, te Zul-beg, sa 94 kmetska selita koja
su obuhvatala povrinu 6.040,928 dunuma. Zemljini posjedi ostalih
pripadnika porodice Baagi bili su mali, osim posjeda u Vijaanima,
kotar Prnjavor, koje je od svoje majke Almasa-hanume engi naslije-
dila Kanita-hanuma Baagi, udata za emsi-bega Salihbegovia (radi
se o 34 kmetska selita ukupne povrine 4.968,37 dunuma.).
Kotar
Ukupan
broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
Bilea 13 13
Mostar 4 1 3 4,3 291,04 4,38 299,72
Nevesinje 206 84 132 8,94 44,15 11,53 5.037,195
Prnjavor 34 34 4.968,37
Stolac 115 94 11 101,015 9,52 20,68 8.443,06
Ukupno 372 213 159 114,255 300,56 44,15 36,59 18.748,35
Tabela: Kmetska selita porodice Baagi
Kao to se iz ovog pregleda moe vidjeti, najvea koncentracija
zemljinih posjeda koji su krajem Prvog svjetskog rata bili u vlasnitvu
predstavnika porodice Baagi bila je u kotaru Nevesinje, a zatim u
Stocu, i to u krajevima koji se prostiru od Stoca prema apljini. Tu se
njihovi posjedi prepliu sa posjedima porodice Rizvanbegovi, to je
posljedica udadbeno-enidbenih veza ovih porodica.
29
29
Usporedi pregled zemljinih posjeda porodice Rizvanbegovi.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
247
BEGOVI
Begovii su begovska porodica iz Dervente koja je od 1773. obavljala
dunost kapetana u Derventi. Prvi Begovi kapetan Dervente bio je
Salih-beg (kapetan od 1773. do 1790.), koji je poginuo od rana zadobi-
jenih u Dubikom ratu, a naslijedio ga je Mustafa -beg (1790.-1806.),
koji je poginuo u boju na Miaru, a zatim Mahmud-beg (1822.-1864./
65.), za vrijeme ijeg su maloljetstva kapetanijom upravljali njegovi
roaci Osman-beg, zvani Derventa, a zatim Osman-beg, zvani Veliki.
Sestra Mahmud-bega, Hanifa-hanuma, bila je udata za Husein-bega
Gradaevia.
30
Mahmud-begovi potomci su derventski Kapetanovii,
ali je i dalje u Derventi postojala porodica Begovi.
31
Godine 1857.
Hasan-beg Begovi iz Dervente rmi Jari Vranicani prodao je svoju
umu na Vujaku za izradu duica.
32
Meu derventskim begovima koji su bili aktivni u vrijeme aus-
trougarske vladavine vanu ulogu imali su emsi-beg i Sulejman-beg,
sinovi h. Jusuf-bega Begovia.
33
emsi-beg bio je oenjen s Umihanom
Dini i imao je u Gornjem Svilaju (ispod planine Vujak, blizu Odaka
i Bosanskog amca) 140 kmetskih selita.
34
Njegovi kmetovi na planini
30
A. Alii: Pokret za autonomiju, str. 404.
31
H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 170-171.
32
G. ljivo: Bosna i Hercegovina 1854.-1860., str. 573.
33
Sarajevski list, br. 60, 23. 5. 1888., str. 3.
34
Selo Gornji Svilaj pripadalo je dvjema begovskim porodicama: Begoviima (3/
4) i Osmanbegoviima (1/4). (Srpska rije, God. VII, br. 38, 19. 2. (4.3.) 1911.,
str. 2-3.) List Musavat 1911. objavio je dopis iz Odaka u kojemu se kae da
selo Gornji Svilaj kod Odaka lei na obali rijeke Save i obuhvata priblino
16.000 dunuma sa oko 120 mustedirskih kua. Ovo je selo od davnina 3/4
pripadalo familiji Begovi iz Dervente, a 1/4 familiji Osmanbegovi takoer
iz Dervente. Prigodom osnivanja gruntovnice 1886. upisana je u Gor. Svilaju
begluka zemlja zvana Bara rit u povrini od 4.000 D. na zemaljski erar. U
ono vrijeme bivi vlasnik Svilaja rahmetli H. emsi-beg Begovi odmah ustade
protiv ovakvoga postupka, naime da se njegove begluke zemlje upisuju u
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
248
Vujak imali su ispau, a uz rijeku Savu nizinu zvanu Svilajski rit.
Meutim, Vlada je na Vujak naselila njemake koloniste (selo Kadar).
Nakon emsi-begove smrti imanje su naslijedile njegove kerke,
od kojih se jedna (Sejda-hanuma) udala za Muharem-bega Muhu
Kapetanovia, suca u Derventi.
35
Svilajski rit, koji je u gruntovnici
bio upisan kao begluk Bara rit, povrine oko 4.000 dunuma, pripao je
Muharem-begu Kapetanoviu, koji je nastojao zabraniti kmetovima
koritenje tog zemljita, ali je sud odluio da kmetovi imaju pravo
slunosti ispae jer su to inili od pamtivijeka.
36
Senija Begovi,
kerka emsi-begova, udata za Edhem-bega Uzeirbegovia u Maglaj,
imala je begluk u katastarskoj opini Gornji Svilaj, kotar Derventa (u
suvlasnitvu sa sestrom Mubera-hanumom, udatom za Ismet-bega
erar, te je radi njegovih molba i tuba, zemaljska vlada odredila, da se provedu
izvidi na licu mjesta radi upisivanja Bare rit na erar. Poto su sami Svilajani,
te seljaci drugih okolni sela dokazali, da je Bara rit uvijek bila begluka zemlja
gospodara Gornjeg Svilaja, da na iste zemlje niko drugi nema nikakova prava;
dapae da su oni iste zemlje obraivali ako bi bila suna godina i gospodarima
hak davali, te na temelju ovih izvida odredila, da se Bara rit u gruntovnici
imade brisati kao erarno zemljite, te upisati kao begluk na vlasnika Gornjeg
Svilaja prema njegovim dijelovima, a to 3/4 na ime H. emsi-bega Begovia, a
1/4 na ime Osmanbegovia. (...). U lanku se dalje veli kako tih 4.000 dunuma
vrijedi 400.000 K. Sve se to deavalo 1892., a h. emsi-beg Begovi umro je
1893, ostavivi iza sebe troje malodobne djece, od kojih je najstarije imalo
sedam godina. Zbog toga se nije vodilo rauna o ovim zemljama, sve do 1908.,
kada su gospodari G. Svilaja odluili regulisati ovu Baru rit, jer je bila stalno
plavljena rijekom Savom. Seljaci su se pobunili, traei to zemljite za svoju
ispau, bez obzira to u selu ve imaju 1.000 dunuma erarne zemlje za ispau.
Od jula 1908. vodila se oko toga parnica na sudu, koja je zavrena krajem 1910.
donoenjem presude u korist seljaka. (Musavat, god. VI, br. 12, Sarajevo 22.
februara 1911.; Musavat, god. VI, br. 19, Sarajevo 22. marta 1911.)
35
Sejda-hanuma nakon smrti Muharem-bega Kapetanovia preudala se za
Hifzi-bega Teskeredia. Preostale etiri emsi-begove kerke bile su udate
za Mustafa-bega Kapetanovia u Derventu (Vasvija-hanuma), Haim-bega
Hafizadia u Travnik (uhret-hanuma), Edhem-bega Uzeirbegovia (Senija-
hanuma) i Ismet-bega Gavrankapetanovia u Sarajevo (Mubera-hanuma).
36
Srpska rije, God. VII, br. 38, 19. 2. (4. 3.) 1911., str. 2-3.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
249
Gavrankapetanovia, iji je sin bio Zijah-begom Gavrankapetanovi).
37

emsi-beg ostao je upamen po svom suparnikom odnosu prema
pripadnicima derventske porodice Alibegovi i tzv. Prkos kui, koju je
izgradio 1891./92. s ciljem da prkosi Rustan-begu Alibegoviu.
38
Osim emsi-bega Begovia znaajna je i uloga Sulejman-bega,
drugog h. Jusuf-begovog sina. U vrijeme reguliranja umskih posjeda
poetkom austrougarske vladavine h. Jusuf-begu Begoviu priznato
je pravo vlasnitva na vie parcela u opini Vrbovac povrine, 510
dunuma, i, u opini Lupljanica, na jednu umu, povrine 3.790
dunuma, dok su mu ostali zahtjevi bili odbijeni. Kasnije je Sulejman-
beg Begovi zatraio umu u Vrbovcu povrine 2.700 dunuma, ali
nije poznato kakva je odluka donesena.
39
Poslije Prvog svjetskog rata
dio begluka u Donjoj Lupljanici dodijeljen je Iliji uriu, zvanom
Macan.
40

Nasljednici Sulejman-bega Begovia (Ramiz-beg i Miralem-beg
41
)
spadali su u vrh bosanske zemljoposjednike elite. Miralem-beg
37
ABiH, AGD, 8008/28.
38
O ovome opirnije vidi u dijelu ovog rada gdje se raspravlja o povijesti porodice
Alibegovi.
39
ABiH, ZMF, Prs. 484/1910.
40
ABiH, AGD, 2118/29.
41
Miralem-beg Begovi roen je oko 1878. i bio je najbogatiji zemljoposjednik
u kotaru Derventa. Zavrio je samo osnovnu kolu, bio je oenjen sa
Mujesira-hanumom, kerkom Rifat-bega Sulejmanpaia iz Maglaja (negdje
se spominje da je ona kerka Rifat-bega Alipaia iz Maglaja, a ponekad i kao
sestra Edhem-bega Uzeirbegovia, to je najvjerovatnije greka, budui da je
sestra Edhmed-bega Uzeirbegovia, efika-hanuma, bila udata za Irfan-bega
Sulejmanpaia, brata Mujesira-hanume) i imao je troje djece. Godine 1909. je
sa svojim bratom Ramizom i sa itavom porodicom otputovao u Istanbul, gdje
je posjedovao jednu kuu, toboe da posjete sestru koja je tamo bila udata.
Poetkom avgusta 1909. vratio se u Derventu. Ustanak i pokolji u Istanbulu,
iji je svjedok bio, ostavili su na njega lo utisak, pa je nakon povratka
esto priao da se osjea sretnim to je austrijski podanik i odmah nakon
proklamacije Aneksije istupio je iz Kluba bosanskohercegovake emigracije u
Istanbulu. Isticao je da su Bonjaci dobivanjem vjersko-prosvjetne autonomije
postigli svoj cilj. Izabran je u prvi Vakufsko-mearifski sabor 1909. godine.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
250
Begovi tvrdio je kako je u Lupljanici Donjoj, kotar Derventa, imao
preko 4.000 dunuma beglukog zemljita koje se sastoji dijelom
od starog naslijeenog beglukog zemljita, a dijelom je nastalo
tako, da su moji kmetovi, uz primanje protuvrijednosti pristajali na
pobegluavanje pojedinih parcela. Budui su tom pobegluavanju
bili veinom razlozi komasacione prirode, to se protuvrijednost koju
su seljaci primali za naputanje kmet. prava na pojedine komade
zemljita, skoro iskljuivo sastojala u komadima moga beglukog
zemljita, koji su naravno bili vei od onoga, to sam dobio od kmeta,
a koje sam opet njima dao pod kmetopravo.
42
To znai da Miralem-
beg svoj begluk nije uveavao nasilno, a nije se sluio ni bilo kakvim
sumnjivim postupcima. Inae, u Lupljanici Donjoj imao je i ljivik
koji se prostirao oko njegovog ardaka, a koji je zapravo bio njegova
djedovina.
Krajem Prvog svjetskog rata porodica Begovi raspolagala je sa
240 kmetskih selita, koja su se nalazila na prostoru kotara Derventa.
Veina ovih selita bila je u rukama nasljednika emsi-bega Begovia
(njegovih kerki), dok je nasljednicima Sulejman-bega Begovia
(Ramiz-beg i Miralem-beg) pripadalo svega 58 selita u Lupljanici
Gornjoj, stim da su oni raspolagali znatnim kompleksima begluka:
1. uhret-hanuma, ki emsi-begova, udata za Haim-bega
Hazadia u Travnik, raspolagala je sa 20 selita u Vrbovcu;
2. Mubera, kerka emsi-begova, udata za Ismet-bega Gavran-
kapetanovia u Sarajevo, raspolagala je sa 53 selita u Svilaju
Gornjem;
3. Sejda, kerka emsi-begova, udata za Muharem-bega Kape-
tanovia, pa preudata za Hifzi-bega Teskeredia, posjedovala je
ukupno deset selita sa ukupnom povrinom 1.139,27 dunuma
(tri u Agiima ukupne povrine 348,4 dunuma, tri u Der-
(ABiH, ZMF, Prs. 2125/1909.). Njegova ena imala je brojna kmetska selita
u kotaru Maglaj (u opinama Trbuk, Strieenica, Tumara, Mahoje, Gostovi,
Bajvati). (ABiH, Evidencija, Kl.br. 4152.)
42
ABiH, AGD, br. 11428/20. Dio njegovih begluka u Lupljanici Gornjoj su nakon
Prvog svjetskog rata dodijeljeni su Anti i Jozi Vrdoljaku iz Lupljanice Gornje,
a njemu je isplaena odteta u vrijednosti od 1.005 dinara (ABiH, AGD, k.
147.)
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
251
venti povrine 136,73 dunuma i etiri u Polju povrine 654,14
dunuma);
4. Senija, udata za Edhem-bega Uzeirbegovia, posjedovala je 55
selita (29 u Brusnici Maloj i 26 u Svilaju Gornjem);
5. Vasvija, udata za Mustaj-bega Kapetanovia, posjedovala je
ukupno 28 selita (jedno u Binji Gornjoj, jedno u Vrbovcu, 13
u Brusnici Maloj, od ega je 12 obuhvatalo povrinu od 1.339,23
dunuma, i 13 u Trstenicima, od ega je takoer 12 obuhvatalo
povrinu od 1.206,917 dunuma);
6. Nasljednici Sulejman-bega Begovia (Ramiz-beg i Miralem-beg)
posjedovali su 58 selita u Lupljanici Gornjoj;
7. Nasljednici emsi-bega Begovia i Sulejman-bega Begovia
zajedno su posjedovali 16 selita (est u Foi, tri u Johovcu, dva
u Soanici Maloj, tri u Vrhovima i dva u Zariima).
Katastarska
opina
Ukupan
broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
Agii 3 3 116,95 220,56 0 10,89 348,4
Binja
Gornja
1 1
Brusnica
Mala
42 12 30 1.134,67 132,28 0 72,28 1.339,23
Derventa 3 3 134,31 1,61 0 0,81 136,73
Foa 6 6
Johovac 3 3
Lupljanica
Gornja
58 58
Polje 4 4 493,22 135 0 25,92 654,14
Soanica
Mala
2 2
Svilaj
Gornji
79 79
Trstenici 13 12 1 868,369 293,012 4.008 41,528 1.206,917
Vrbovac 21 21
Vrhovi 3 3
Zarii 2 2
Ukupno 240 34 206 2.747,519 782,462 4.008 151,428 3.685,417
Tabela: Kmetska selita porodice Begovi u kotaru Derventa
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
252
Opi je zakljuak da je porodica Begovi raspolagala znatnim
zemljinim kompleksima, ali se taj posjed enidbenim vezama
smanjivao (emsi-beg Begovi nije uope imao muko potomstvo).
Posjed nasljednika Sulejman-bega Begovia uglavnom se sastojao od
begluka, a manjim dijelom od kmetskih selita.
BEGZADI
Begzadii su begovska porodica iz Skoia kod Zvornika. Prema
porodinoj predaji, za koju ne postoji pisanih povijesnih izvora,
rodonaelnik Begzadia doao je iz Alepa (Sirija) kao vojskovoa
sa sultanom Mehmedom II Fatihom. Za ratne zasluge sultan ga je
nagradio velikim posjedom, koji se sastojao od devet sela, sa 2.000
kmetovskih kua na obje strane rijeke Drine, ak do Fruke gore,
sa sjeditem Skoi Zvornik i prezimenom Begzade (plemenit).
Poetkom 19. stoljea u porodici Begzadi istie se Smajl-beg
Begzadi, koji je sagradio jednu kulu u Skoiu. Njega je zvorniki
kapetan Ali-paa Fidahi, zbog rivalstva, dao zadaviti oko 1825.
godine.
43
Smajl-begov sin, Dervi-beg, kao maloljetan, spasio se
bjekstvom u Derventu,
44
odakle mu je bila majka, i vratio se u Skoi
43
Kreevljakovi navodi da ga je Ali-paa pogubio kao odmetnika. (H.
Kreevljakovi: Izabrana djela, II, str. 486.)
44
U porodinoj tradiciji vjeruje se kako je Dervi-bega od ubistva spasio njegov
kahfedija, Hasan au, koji je o namjerama Ali-pae Fidahia izvijestio
begovicu u Skoiu. Nakon toga je kmet Smajl-bega Begzadia, Risto Gali
Grlica iz sela Ugljare prebacio begovicu sa sinom do Tuzle, a odatle je otila
u Derventu, odakle je bila rodom. Iz Dervente begovica je sa sinom Dervi-
begom otila u Travnik kod brata, a nakon 20 godina Dervi-beg se vratio
u Skoi. (Rodoslovlje porodica Begzadi Hadinurbegovi iz Zvornika.
Podatke sakupio i sredio Ibrahim Hadinurbegovi Nur-beg, sin Salke i
Zarfe, roene Hadi, Tuzla januara 1996.)
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
253
nakon punoljetstva. Za Dervi-bega zna i narodna pjesma.
45
Imao je
etiri sina, zahvaljujui kojim su se Begzadii razgranali u etiri nove
porodice. Na primjeru porodice Begzadi vidimo kako se izvorni naziv
porodice vremenom gotovo sasvim izgubio, bez obzira na stvarni
znaaj koji je sama povijest davala toj porodici i pojedinim njezinim
ograncima. Krajem 19. stoljea porodica Begzadi pod tim imenom
vie ne postoji, nego samo njezini pojedini ogranci: Hadinurbegovi,
Tahirbegovi, Osmanbegovi i Hasanbegovi.
46

Prema narodnoj predaji, na koju se pozivao i znameniti bosanski
historiar Hamdija Kreevljakovi, Begzadii su imali posjede u selima
Skoi, Roevi, epak, Glaviica, Gornje i Donje Crnjelovo, Velika i
Mala Obarska, Svinjarevac, Batkovi, Grnari, Nedjelica i Jerebica.
47
Mi
smo utvrdili predstavnike ogranaka Hadinurbegovi, Tahirbegovi i
Osmanbegovi, dok za predstavnike ogranka Hasanbegovi nismo
uspjeli pronai potrebne podatke.
48
Prva tri ogranka poetkom 20.
stoljea nisu imala znaajnije komplekse beglukog zemljita, ali su
zato kmetska selita bila jo uvijek dovoljno brojna. Imali su ukupno
322 kmetska selita (241 u kotaru Zvornik, u katastarskim opinama
epak, Glaviice
49
, Rastonica, Skoi, Labucka i Trnova Srpska, i
45
Pod Skoiem trava potrvena, / Gazile je zvornike spahije, / Sedlajui, konje
igrajui, / Ponajvie Dervi-begov ogo. / Da mu bee uzde ne pritee, /
Skoio bi gradu na bedeme, / Sa bedema kuli na pendere, / Sa pendera
dragoj na dueke ().
46
Alija Uzunovi Nusret Banjanovi: Kozluk. Monografija. Kozluk januara
1979., str. 36; M. Hudovi: Zvornik, str. 285; Rodoslovlje porodica Begzadi
Hadinurbegovi Gradaevi. Priredio dr. Smail Nurbegovi, Tuzla maja
1995.
47
H. Kreevljakovi: Izabrana djela, II, str. 487.
48
Uspio sam doi samo do podataka da su Husein, Sinan, Demal i Zumreta
Hasanbegovi iz Skoia imali jedno selite i jedan dio begluka u Skoiu, i
sve su to dijelili na jednake dijelove. Iz toga se moe pretpostaviti da je ovaj
ogranak ili bio osiromaio, to je veoma vjerovatno, ili nisam uspio prikupiti
sve informacije o njihovim posjedima. (ABiH, AGD, br. 4261/21.)
49
Smail-beg Hadinurbegovi, skupa sa Osman-agom Klempiem, godinama se
sporio sa svojim kmetovima iz Glaviice oko prikupljanja haka. (ABiH, ZMF,
opa, Nr 8406/1909.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
254
81 u kotaru Bijeljina, u katastarskim opinama Balatun, Bukovica,
Crnjelovo Donje, Johovac i Janjari Srpski). Od ovih ogranaka najvie
kmetskih selita imali su Hadinurbegovii (179), zatim Tahirbegovii
(81) i Osmanbegovii (62). Od ukupno 322 selita, za 115 moe se
utvrditi tana povrina, koja iznosi 7.881,809 dunuma, to znai da je
prosjena povrina njihovog selita iznosila 68,5 dunuma.
Kotar
Ukupan
broj
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livade Ostalo Ukupno
Bijeljina 81 46 35 2.076,834 1.021,148 408,312 373,11 3.879,404
Zvornik 241 69 172 4.002,405
Ukupno 322 115 207 2.076,834 1.021,148 408,312 373,11 7.881,809
Tabela: Kmetska selita porodice Begzadi (ogranci Hadinurbegovi,
Osmanbegovi i Tahirbegovi)
Pripadnici ogranka Hadinurbegovi 1918. inili su tri porodice, a
one su posjedovale 179 selita:
1. Smail-beg, sin umrlog Halil-bega posjedovao je 90 selita (u
epku est, u Glaviici 68 i Skoiu 16, jedno selite u Glaviici
posjedovao je po pola sa Azeminom, roenom Begzadi,
udovicom Klempi
50
povrina ovih selita nije poznata), dok je
njegova supruga, Tahira-hanuma Alajbegovi Grbavac, donijela
u miraz 19 kmetska selita u Rastonici, ija je povrina iznosila
50
Azemina Begzadi iz Zvornika bila je udata za Hasan-agu Klempia iz
Zvornika. Ona je 1913. ivjela u Bijeljini i tui se erijatskom sudu da joj nije
pripalo nikakvo nasljee iza umrlog joj mua Hasan-age (koji je umro po
prilici prije 12. godina). Njegovo imanje podijeljeno je izmeu nasljednika i
moji sinovi i zetovi sad taj grdni imetak troe i zidaju ne obazirui se na mene.
erijatski sud u Zvorniku 15. 1. 1914. poslao je akt Vrhovnom erijatskom
sudu u kome je istaknuto kako Hasan-aga nije ostavio iza sebe pokretnog
imetka, ve samo nepokretnog mulka u vriednosti od 1.020 Kruna, a mirie
nekretnina u vie kotareva u vriednosti od 41.772 Krune i to iskazanog duga
i priznatog po nasljednicima u ostavinskom zapisniku svotu od 30.184 krune
koje su nepokretnine urudbenom isparavom od 13. 5. 1907., na punodobne
nasljednike uruene (ABiH, VS, k. 30, br. 15/1913.)
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
255
1.297,34 dunuma; Tahira-hanuma u miraz je donijela i 945,591
dunum begluka u Rastonici, Glaviici, Skoiu i Zvorniku;
2. Ibrahim-beg Hadinurbegovi, sin h. Nur-begov, posjedovao je
26 selita ukupne povrine 1.304,12 dunuma (dva selita u epku
povrine 121,38 dunuma, 24 selita u Skoiu povrine 1.182,74
dunuma), te jedno selite u Skoiu povrine 19,6 dunuma skupa
sa Fatimom, kerkom Salih-bega Hadinurbegovia;
3. Fatima, kerka Salih-bega Hadinurbegovia, udata za Izet-bega
Salihbegovia, posjedovala je ukupno 43 selita, od toga 40 selita
obuhvata povrinu 2.711,694 dunuma (29 selita u Crnjelovu
Donjem povrine 2.298,904 dunuma, 11 selita u Skoiu povrine
412,79 dunuma i tri selita u mjestu Johovac, ija povrina nije
poznata).
Ogranak Tahirbegovi takoer su inile tri porodice:
1. Dervi-beg Tahirbegovi sam je posjedovao 13 selita (sedam u
Balatunu, kotar Bijeljina, i est u Skoiu) te jo osam selita u
Skoiu po pola sa svojim bratom Jusuf-begom, kao i 21 selite u
Skoiu, gdje su on i njegov brat Jusuf-beg sudjelovali u vlasnitvu
sa po 1/80;
2. Erefa Tahirbegovi, udata za erim-bega Preljubovia,
posjedovala je 18 selita u mjestu Bukovice ukupne povrine
1.580,42 dunuma;
3. Jusuf-beg Tahirbegovi posjedovao je est selita u Crnjelovu
Donjem i tri u Skoiu, dok je njegova kerka Tahira-hanuma,
udata za Ibrahim-bega H. Husejinovia, zvanog Hadi, iz Trnove
Turske kod Zvornika, posjedovala 12 selita u Labuckoj povrine
968,555 dunuma;
Od ogranka Osmanbegovia utvrdili smo dva domainstva:
1. Nasljednici Tahir-bega Osmanbegovia posjedovali su 12 selita u
Skoiu;
2. Paana, kerka Ibrahim-bega Osmanbegovia,
51
posjedovala je 19
selita u Janjarima Srpskim i 31 selite u Trnovi Srpskoj.
51
Ibrahim-beg bio je oenjen sa Sajma-hanumom Salihbegovi (umrla 1896,
a jednini nasljednik joj je kerka Paana). Kao Paanin zastupnik nastupa
Smail-beg Grbavac.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
256
BEIREVI
Prema predaji, porodica Beirevi dola je u Bosnu iz Anadolije,
imali su kule u Cetingradu, Peigradu i Lipniku,
52
ali su neki porijeklo
ove porodice vezali za sina Stojana Jankovia.
53
Beirevii iz Ostroca
bili su vlasnici ovog grada ali su ga poetkom 20. stoljea prodali
tadanjem bihakom okrunom predstojniku grofu Lotharu Berxu.
54

Najpoznatija povijesna linost iz porodice Beirevi je Osman-aga,
kapetan Ostroca od 1690. do 1727. godine. Nosio je titulu aga, a
njegovi sinovi nosili su titulu beg. Ova begovska porodica u doba
austrougarske vladavine u Bosni nema znaajnu ulogu, stoga to je
njezin utjecaj na zbivanja u Bosni prestao ve sredinom 19. stoljea
sa posljednjim ostroakim kapetanom, Murat-begom Beireviem,
posljednjim lanom kue Beirevia koji je neto znaio na Krajini.
On je bio zet Hasan-age Pekog, s kojim nije ivio u osobitom do-
sluhu. Murat-begova sestra, Ajia, bila je udata za livanjskog kapetana
Ibrahim-bega Firdusa. Nakon to je 1837. bosanski vezir Mehmed
Salih-paa Vedihija, koji je ranije ukinuo kapetanije, opljakao
Ostroac, a Murat-bega prognao u Malu Aziju, Beirevii su stjerani
na prosjaki tap. Murat-begu je 1843. dozvoljen povratak u Bosnu, ali
se nije vratio u Ostroac, nego je otiao sestri Ajii, udovici Ibrahim-
bega Firdusa, u Livno, gdje je 1846. umro. Tako je pod tuim krovom
zavrio svoj ivot posljednji ostroaki kapetan.
55
Mada su poetkom
19. stoljea bili vlastela u Jasenici, koju im g. 1837. ote Vedidpaa
i grad im obori, pa kapetani i vlastela u Ostrocu, Pei i u Sturliu,
drei veliko mnotvo kmetova Beirevii su u austrougarsko doba
tako siromani da su i kruha gladni.
56
Poetkom austrougarske up-
52
M. Karanovi: Pounje u Bosanskoj krajini. str. 327.
53
H. A. ehi: O postanku triju aristokratskih plemena, str. 128.
54
H. Kreevljakovi: Izabrana djela, II, str. 604.
55
H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 112-116.
56
R. Lopai: Biha i Bihaka krajina, str. 7-8.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
257
rave braa Ibrahim-beg i Salih-beg Beirevi iz Prijedora posjedovali
su u selima Rakeli, Ljubija Latin, Palanite i Breziani ukupno 68
kmetskih selita koja su obuhvatala povrinu izmeu 2.500 i 3.000
dunuma.
57
Meutim, zbog velikih dugova u koje su bili zapali zbog
neuspjene trgovine, veina ovih selita prodata su 1884. na drabi.
Krajem austrougarske vladavine Beirevii nisu raspolagali znatnijim
kompleksima beglukog zemljita.
58
itava porodica imala je svega
198 kmetskih selita, ali nije bilo nijednog predstavnika ove porodice
koji bi samostalno raspolagao sa iole znaajnijim brojem kmetskih
selita. Najvie selita imao je Sulejman-beg, sin umrlog Tahir-bega
iz Bosanske Krupe,
59
koji je posjedovao 29 kmetskih selita (12 u
Vranjskoj Mosuri, devet u Vranjskoj Beirevi, pet u Radiu Malom,
dva u Petroviima i jedno u Pueniku), dok su ostali lanovi porodice
imali uglavnom manje od 10 selita. Ako znamo da je Sulejman-beg
umro 8. 10. 1918., i da su njegova selita naslijedili sin Hamdija i tri
kerke (Sidika, Zumra i Atifa), onda se s pravom moe konstatirati
kako se ovdje radi o posve osiromaenoj begovskoj porodici.
57
ABiH, ZVS, 46, br. 111/183. U molbi za dodjelu kredita braa Beirevi 28.
januara 1884. istiu kako su njihovi kmetovi zbog pobuna 1875.-1878. veoma
postradali i osiromaili zbog ega su ih oni od 1879. do 1883. sa svaim
potpomagali. Vele da osim ovih selita posjeduju jo dvije dvokatne kue u
gradu Prijedoru. (ABiH, ZVS, 37, 21-8.)
58
U dokumentaciji koja govori o isplaenim odtetama za oduzeta begluka
zemljita jedino se navodi isplata odtete malodobnom Hasanu Beireviu,
Mustaj-begovom sinu, za oduzeto zemljite u katastarskoj opini Kriva Rijeka,
dodijeljeno Miki iki, Mili uriu i Peri Janjiu iz Krive Rijeke (kotar Bosanska
Dubica), te Zanfija, roena Mai, udovica Beirevi, Munira i Zarfija, kerke
Ibrahim-bega Beirevia iz Prijedora, za zemljite u katastarskoj opini Boii
(kotar Prijedor), koje je dodijeljeno Stanku Turudiji (ABiH, AGD, k. 148). U
pregledima beglukih zemljita povrine iznad 575 dunuma navodi se 1918.
godine 575 dunuma u Brezianima (kotar Prijedor), vlasnitvo Vejsil-bega
Beirevia, Mustaj-begovog sina, iz Breziana sa jo etiri suvlasnika, te
909,04 dunuma u Hadrovcima (kotar Sanski Most), vlasnitvo Mustaj-bega
Beirevia, Dervi-begovog sina, iz Bosanske Krupe, sa jo sedam suvlasnika
(ABiH, AGD, k. 58.)
59
ABiH, Evidencija, kl. br. 4051.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
258
Kotar
Ukupan
broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
Biha 4 4
Bosanska
Dubica
25 25
Bosanska
Gradika
26 26
Bosanska
Krupa
59 59
Bosanski
Novi
5 5
Cazin 33 4 29 198,8 16,35 0,7 8 223,85
Prijedor 20 1 19 145,64 5,77 0 9,27 160,68
Sanski Most 26 26
Ukupno 198 5 193 344,44 22,12 0,7 17,27 384,53
Tabela: Kmetska selita porodice Beirevi
Iz ovog pregleda moe se zakljuiti kako su kmetska selita koja su
do 1918. ostala u vlasnitvu porodice Beirevi najznaajnijim dijelom
bila smjetena u kotaru Bosanska Krupa, i to i Vranjskoj Beirevi i
Vranjskoj Mosuri
60
te u Haanima. Neto selita imali su razbacanih i
po okolici Ostroca, u kotaru Cazin (ukupno 33 selita 1918. godine,
od toga 14 u Rujnici, devet u Vrelu, sedam u Osredku Velikom i tri u
Ostrocu). Opi je zakljuak da su zemljini posjedi porodice Beirevi
na prijelazu 19. i 20. stoljea bili neznatni
61
i da je njezina begovska
slava prestala ve sredinom 19. stoljea. U doba austrougarske vlada-
vine pripadnici ove porodice imaju marginalan znaaj u politikom i
socijalnom ivotu Bosne, a od njihove nekadanje begovske tradicije
ostali su jo jedino tragovi.
60
U osmansko doba Vranjska je bila posjed porodice Badnjevi, a u posjed ove
porodice dola je kao miraz. (M. Kozlii: Stanovnitvo i naselja, str. 350-351,
biljeka 892 i 896).
61
Salih-beg Beirevi iz ejreka (kotar Prijedor) u svojoj molbi za hak od 29. 7.
1920. pie da ivi sa trojicom malodobne brae i starom majkom, a da od 200
dunuma zemlje koja je bilo pod kmetovskim pravom u selu Breziani nije
dobio nikakvu naknadu. (ABiH, AGD, 4618/21.)
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
259
BIEVI
Prema predaji koju je poetkom ovog stoljea kazivao Ali-beg
Bievi iz Bosanskog Novog, a koju je zabiljeio Milan Karanovi
putujui Krajinom 1922., predak Bievia zvao se Hrustan-beg, bio
je kliki sandak-beg i ehaja Ferhad-pae Sokolovia. Nakon to
su Osmanlije zauzele Biha postao je bihaki sandak-beg, a poslije
osvajanja Petrinje Hasan-paa Predojevi povjerio je Hrustan-begu
da je uva: Kad je pao Hasan-paa pod Siskom 1593. pogine i
Hrustan-beg u Petrinji. Sudi (se) da je bio Bosanac, a ne Anadolac,
jer ga je proteirao Sokolovi-paa. Njihov je posed bio: Pritoka,
Rai, Kralje, Privilica, Vedro Polje, oba Radia, obe Suvaje, Gudavac,
sve tri Jasenice, Majkia Japra, Luci-Palanka i Dabar.
62
Ovu teoriju
kasnije je preuzeo Vaso ubrilovi u svojoj raspravi o porijeklu
muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini,
63
ime je ova postavka
dobila svoje nauno uporite, mada mnogi detalji iz ove teorije nisu
posve uvjerljivi.
64
injenica da se kasnije u porodici Bievi esto
pojavljuje ime Hrustan-beg mogla bi donekle ii u prilog ovoj teroriji,
62
M. Karanovi: Pounje, str. 327-28.
63
V. ubrilovi: Odabrani istorijski radovi, Beograd 1983., str. 228.
64
Teza o Hrustan-begovoj pogibiji 1593. nije tana, jer on nije poginuo u boju
pod Siskom, nego je iz tog boja pobjegao (Starine, Zagreb 1913., XXXIV,
str. 90-91). Skupa s njim pobjegla su jo trojica begova, zbog ega su pali u
sultanovu nemilost. Iz jednog pisma od 10. avgusta 1593. to se jasno vidi
pri emu se naglaava da su Rustanbeg i jo tri druga to su iva utekla
iz boja Sisakog, u velikoj (su) nemilosti kod sultana, te su sada pozvani u
Carigrad. Rustan-beg eli i hoe da slavno kod Petrinje pogine. (Radoslav
Lopai: Spomenici hrvatske knjige, I, str. 180). On je zaista i poginuo 1595. u
Petrinji nakon jednog vatrenog okraja u kojem je bio teko ranjen, a od tih je
rana preminuo. Tijelo mu je preneseno iz Petrinje i sahranjeno kod damije
Ferhadije u Banjoj Luci. (Radoslav Lopai: Spomenici hrvatske knjige, I, str.
196; V. Klai: Povijest Hrvata, V, str. 516; Baagi: Znameniti Hrvati, str. 64-65.
Biljeke Smaila Bievia /1915.-1996./, sina Adem-begovog /1894.-1920./ i
unuka Muharem-begovog /1860.-1948./.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
260
mada nije mogue dalje pratiti da li je i koliko Hrustan-beg imao
djece. Prema jednom drugom porodinom predanju, koje je prenosio
h. Edib Bievi iz Bosanske Gradike, a koje je uo od h. Ibrahim-bega
Bievia, bogataa iz Ajdina (nedaleko od Izmira u Turskoj),
65
Bievii
potjeu iz Ripa, od nekog alajbega, nepoznatog porijekla, zbog ega
su se u poetku zvali Alajbegovii. Taj alajbeg (pukovnik) sudjelovao
je u osvajanju Ripa 1591. i Bihaa 1592., i za te zasluge dobio je leno
na prostoru od Bihaa do Petrovca. Imao je estericu ili sedmericu
sinova, koji su se naselili na dobivene posjede: Husein-beg dobio je
Gradiku, Drakseni i Dubicu; Ibrahim-beg Sanski Most; Sulejman-
beg Mostar,
66
a Muhamed-beg sa jo dvojicom ili trojicom brae dobio
je Biha. U Bosanskoj Gradiki postojala su dva stara niana Bievia:
jedan je nian Ali-bega, navodno praunuka Husein-begovog, star
preko 200 godina, a drugi je turbe Gaib-efendije Mostarca, staro oko
300 godina. U Gradiki Bievii su ivjeli u ulici Tekija.
67
Osim toga, u
Sanskom Mostu bila je sauvana predaja prema kojoj Bievii potjeu
od Hasan-pae Predojevia (poginuo 1593. pod Siskom), a njegova
etiri sina su se, prema tom izvoru, raselili iz Bihaa: jedan u Luci
Palanku, drugi u Bosansku Gradiku, trei u Mostar, a etvrti je ostao
u Bihau. Ova teorija nije pouzdana pogotovo to se ne moe utvrditi
da li je Hasan-paa Predojevi uope imao potomke.
68
Kasnije se porodica Bievi znatno uveala, tako da su lanovi
ove porodice ivjeli u Bihau i okolini, Sanskom Mostu i okolini, u
Bosanskoj Gradiki, Mostaru, Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Prijedoru,
Bosanskoj Krupi, Bosanskom Novom, u turskim gradovima Izmiru,
65
Ovaj Ibrahim-beg umro je 1950. u 130. godini ivota (Biljeke S. Bievia).
66
Orijentalista Hivzija Hasandedi, odlian poznavalac povijesti pojedinih
hercegovakih porodica, u kratkom tekstu o mostarskim Bieviima, samo
konstatira da je to stara muslimanska porodica iji lanovi ovdje ive od
poetka 17. stoljea. (Hivzija Hasandedi: Bievii. Most, 115-116 (26-27),
str. 95-96.)
67
Biljeke S. Bievia.
68
Biljeke S. Bievia.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
261
Izmitu, Ajdinu, Inegelu te u Siriji (u Latakiji, gdje je Esad-beg Bievi
iz Prijedora bio komandant luke).
69
Historija porodice Bievi neto je poznatija tek od 19. stoljea.
Oni su bili bihaki kapetani. Hrustan-beg (vjerovatno Bievi) bio
je bihaki kapetan od prije 1809. do 1814. godine. Najznamenitiji
je svakako Mehmed-paa Bievi, sin Ibrahim-begov,
70
koji je bio
posljednji bihaki kapetan, a nakon ukidanja kapetanije 1835. postao
je bihaki muselim, i na tom poloaju ostao je sve do 1851., kada ga
je Omer-paa Latas spremio u progonstvo u Brusu, gdje se oenio sa
Almasa-hanumom, kerkom Mustaj-pae Babia. Kada se 1856. vratio
u Bosnu nastanio se u Sarajevu, u punevoj kui, ubrzo je oslijepio i
kao slijepac otiao na had, a umro je 21. 2. 1874. godine. Pokopan
je na groblju na Alifakovcu. Dvojica njegovih sinova umrli su prije
njega.
71
Neki su ga autori opisivali kao velikog nasilnika: Ovaj paa
bio je veliki silnik, pravio je mnogo smutnje na hrvatskom kordunu,
ali kad bi dolo do tiesna, vazda bi uzmakao i ostavio na cjedilu
ostale krajike glavare. Juki ga je opisivao najcrnjim bojama: Od
Mehmed-pae ne moe ve gori ovjek biti, ne samo po raju, ve i
po iste Turke: pijanac je neuveni, ni vlaka ni turska pristala divojka
ne moe od njega ostati, da je ne obljubi; globi itelje strano, jer mu
novci trebaju, da se kod devleta i vezira opere.
72
I Imbro Tkalac, koji
je sredinom 19. stoljea boravio u Krajini, u svojim je Uspomenama
zabiljeio da Mehmed-pau smatraju nasilnikom, mada ga on lino
nije doivio na takav nain. Tkalac ga opisuje kao nekog hrvatskog
plemia, i samo da je nosio francusko odijelo svakako bi svijet mislio
da je hrvatski ili ugarski aristokrata (). Imaae neobino lijepe ruke,
za koje bi mu zavidjela i najotmjenija evropska dama () a to mi je na
njemu bilo najneobinije, to je bila izvanredna elegancija i otmenost
manira. Tkalac je zabiljeio i svoj razgovor sa Hrustan-begom, sinom
69
Biljeke S. Bievia.
70
G. ljivo: Bosna i Hercegovina 1827.-1849., str. 171.
71
H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 109.
72
R. Lopai: Biha, str. 116.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
262
Mehmed-bega Bievia,
73
o odnosu raje prema begovima. Hrustan-
-beg tada je kazao kako raja nas (begove, op. H.K.) mrzi ne zato to
smo muslimani, nego jer smo joj gospodari. On dalje govori o tome
kako se raja dri s Osmanlijama protiv nas, puzi pred sultanom i
vezirom i tuaka nas da smo dumani sultanovi, i citira rijei svog
oca, Mehmed-bega, koji je jednom kazao: Kad bi se moglo osloniti na
raju, davno bi ve Bosna bila slobodna. Hrustan-beg dalje nastavlja:
S rajom moramo strogo postupati i paziti da se ne obogati, pa da nam
onda ne preraste preko glave.
74
Bievii su porodica koja je u vremenu austrougarske vladavine
imala aktivnu ulogu u politikom ivotu u Bosni i Hercegovini. Neki
od njih istakli su se ve u otporu austrougarskim trupama 1878.
godine,
75
a jedan dio, meu kojima se posebno istiu braa Vasif-beg i
Dervi-beg Bievi, imao je zapaenu ulogu u autonomnom pokretu
na prijelazu 19. i 20. stoljea te u kasnijem politikom ivotu do Prvog
svjetskog rata. Vasif-beg Bievi, sin Hasan-begov, bio je iz Privilica,
kotar Biha, a baron Benko 1909. povodom njegovoga izbora za lana
Zemaljskog vakufsko-mearifskog sabora okarakterizirao ga je kao
zemljoposjednika i vou muslimanske opozicije u Bihau.
76
Kasnije je
Vasif-beg bio zastupnik u Bosanskom saboru. Njegova djeca pohaala
su kole u Istanbulu. Aktivan je bio i njegov brat Dervi-beg, koji je,
73
Mehmed-begovi sinovi Jusuf-beg i Hrustan-beg, prema svjedoenju I. Tkalca,
u vrijeme Omer-pae Latasa 1850. umrli su na putu u progonstvo (Pojela ih
pomrina). (Dr. Imbro Ignjatijevi Tkalac: Uspomene iz mladosti u Hrvatskoj,
knjiga druga, Beograd 1926., str. 53.)
74
I. Tkalac: Uspomene iz mladosti, str. 51-52; Muhamed Hadijahi: O ulozi
i znaaju bosanskog ustanka pod Husein-kapetanom Gradaeviem.
Historijski pregled, br. 1, Zagreb 1959., str. 48.
75
Hasan-beg Bievi 1878. osuen je na smrt i pogubljen od strane Prijekog
suda u Bihau kao jedan od kolovoa ustanka protiv austrougarske okupacije
(H. Kreevljakovi: Prijeki sud, str. 109). Kreevljakovi nije raspolagao
detaljnijim biografskim podacima o Hasan-begu. Ovaj Hasan-beg bio je unuk
Mehmed-pae Bievia i otac Vasif-bega, zastupnika u Bosanskom saboru
(Stenografski izvjetaji, I/III, str. 1767.)
76
ABiH, ZMF, Prs. 1162/1909.; ABiH, ZMF, Prs. 2222/1909.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
263
meutim, poetkom 20. stoljea imao problema sa svojim posjedom,
koji je jako optereen te da neima odkuda da kamate plati,
77
to je
oito utjecalo na njegovu manju politiku aktivnost u odnosu na
brata.
Porodica Bievi spada u red begovskih porodica ije je porodino
stablo toliko razgranato da je sve njezine ogranke krajem 19. stoljea
veoma teko sagledati u cjelini. Kada se zna da su svi ti ogranci imali
zajedniko porijeklo i istu politiku tradiciju, i kada se zna da su esto
posjedovali kmetska selita u istim selima koja su se meusobno
preplitala, onda je opravdano sve te ogranke promatrati kao jednu
begovsku porodicu.
78
Tako promatrana, porodica Bievi posjedo-
vala je manje komplekse begluka. Dafer-beg Bievi, sin umrlog
Ibrahim-bega iz Sanskoga Mosta, veli 1921. kako, nakon to su mu
oduzeli kmetska selita u selu Jelainovci, kotar Sanski Most, nema
sredstava za ivot: Ja ne posjedujem drugog vie imetka nego 14
dunuma beglukog zemljita to dalje nijesam kadar uzdravati svojih
7 lanova familije.
79
Iz pregleda begluka veih od 575 dunuma vidi se
da je mali broj predstavnika ove porodice posjedovao toliku povrinu
begluka. To je, prije svih, Husein-beg Bievi, sin Dervi-begov, iji
su se begluci uglavnom sastojali od uma koje je dobio 1909. ija je
77
ABiH, ZMF, Prs. 115/1903.
78
Kada je 1911. kritizirao ministra Burijana zbog dodjele nekih umskih kompleksa
Dervi-begu Bieviu, Todor Srdi, zastupnik u Bosanskom saboru, tvrdio je
kako ovaj Dervi-beg ne pripada ostalim Bievia, koji su imali selita u blizini
uma koje se dodjeljuju njemu i njegovom sinu Husein-begu, jer ima makar
100 do 200 godina, da su se rastavili, razrodili, tako da niko i ne pamti taj
rod, isto onako kao to su mi ljudi kazivali, da ni Katarina Burijan u Beu nije
nikakav rod g. ministru, nego samo imaju zajedniko prezime (Stenografske
izvjetaji, I/III, str. 1768). Ovakav istup Srdiev bio je vie u funkciji politike
borbe i samo ga u tom kontekstu treba vrednovati. M. Nikanovi (Porodini
korijeni, str. 156.) smatra da svi dananji Bievii vjerovatno nisu zajednikog
porijekla. Mi, meutim, smatramo da ova porodica ima zajednikog pretka,
koji je ivio krajem 16. stoljea, a da su se kasnije toliko razgranali da se svijest
o zajednikom porijeklu teko odravala.
79
ABiH, KBUDB, Evidencija, Kl. br. 1460.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
264
dodjela dovela do tzv. afere Bievi, koja e imati i svoj sudski epilog
pred Prvi svjetski rat.
80
Isto tako, u ovu skupinu pripadaju i Mustaj-beg
Bievi iz Bosanskog Novog sa 2.434,458 dunuma begluka, i Ali-beg
Bievi iz Bosanskog Novog, koji je posjedovao ukupno 1.708,488
dunuma begluka, te Ahmed-beg, sa neto malo begluke ume.
Kotar Mjesto Ime Prebivalite Ime oca
Obradiva
povrina
Neobradiva
povrina
Ukupno
Biha Rai Ahmed-beg Ripa
Ahmed-
beg
0 213,74 213,74
Bosanski
Novi
aavica Ali-beg
Bosanski
Novi
Ibrahim-
beg
194,98 1.215,43 1.410,41
Bosanski
Novi
Bosanski
Novi
Ali-beg
Bosanski
Novi
Ibrahim-
beg
33,14 5,328 38,468
Bosanski
Novi
Svodna Ali-beg
Bosanski
Novi
Ibrahim-
beg
23,22 236,39 259,61
Bosanski
Petrovac
Lastve Husein-beg Be Dervi-beg 0 6.861,9 6.861,9
Bosanski
Petrovac
Risovac Husein-beg Be Dervi-beg 0 1.066,5 1.066,5
Bosanski
Petrovac
Vranovina Husein-beg Be Dervi-beg 0 843,75 843,75
Bosanski
Novi
aavica Mustaj-beg
Bosanski
Novi
Ibrahim-
-beg
241,58 2.192,04 2.433,62
Bosanski
Novi
Bosanski
Novi
Mustaj-beg
Bosanski
Novi
Ibrahim-
-beg
0 0,838 0,838
Sanski
Most
Podvidaa Murat-beg Podvidaa Gani-beg 142,92 664,57 807,49
Ukupno 635,84 13.300,49 13.936,33
Tabela: Begluci porodice Bievi
Porodica Bievi posjedovala je brojna kmetska selita u kotarevi-
ma Biha, Bosanska Krupa, Bosanski Novi i Sanski Most, te neznatno
u kotarevima Bosanska Dubica, Klju i Prijedor.
80
O ovoj aferi autor je napravio jedan lanak koji jo nije objavljen. Kao
polazne podatke vidi: Govor Njeg. Pruzvienosti g. zajednikog ministra
finansija barona Burijana u odboru austrijske delegacije za inostrane i
bosanskohercegovake poslove dne 29. oktobra 1910.; Aleksandar Omikus:
Bosna i Hercegovina u 1910. g. Novi Sad 1910.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
265
Kotar Ukupan
broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
Biha 138 8 130 297,19 76,58 137,7 156,63 668,1
Bosanska
Dubica
23 23
Bosanska
Krupa
262 59 203 3.276,985 2.142,18 901,21 197,45 6.517,825
Bosanski
Novi
57 38 19 1.499,68 358,22 104,32 77,57 2.039,79
Klju 6 6
Prijedor 13 13
Sanski
Most
83 3 81 245,1 65,54 164,88 28,69 504,21
Ukupno 582 108 475 5.318,955 2.642,52 1.308,11 460,34 9.729,925
Tabela: Kmetska selita porodice Bievi
Ovako brojna selita bila su rasparana izmeu brojnih pripadnika
ove porodice i detaljnom analizom broja kmetskih selita dolazi se
do zakljuka da nijedan pripadnik porodice Bievi 1918. nije imao
iznad 100 kmetskih selita. Za posjede ove porodice karakteristino
je da su razni ogranci imali u suvlasnitvu ista kmetska selita, to
znatno oteava uspostavljanje preciznije slike o veliini posjeda
pojedinih ogranaka, ali se takvo to pojavljuje kao siguran indikator
da su ti posjedi dugo vremena bili u vlasnitvu porodice Bievi.
Veina pripadnika ove porodice 1918. posjeduje ispod deset kmetskih
selita, a samo nekoliko njih u svom vlasnitvu ima iznad 50 kmetskih
selita (Ahmed-beg Bievi, sin Ahmed-begov iz Ripa kod Bihaa,
spadao je u red pripadnika ove porodice sa najveim brojem kmetskih
selita
81
jer je posjedovao 70 selita 49 u Vojevcu, 17 u Raiu, tri
u Ripa Lohovi i jedno u Suhaji Gornjoj; nasljednici Husein-bega
Bievia Alajbegovia iz Bosanske Krupe, koji je umro 1910., a
81
Ahmet-beg Bievi, sin umrlog Ahmet-bega iz Ripa kod Bihaa, u molbi
14. 11. 1921. za isplatu odtete navodi: Prijanih vremena bio sam najvei
zemljoposjednik u ovdanjem kotaru, a sada spadam meu takoreku
prosjake. Do 1921. on se ve bio zaduio sa 20.000 K kako bi prehranio svoju
osmolanu porodicu. (ABiH, Kl. br. 1052.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
266
imanje su naslijedili udovica Hanumica, roena Krupi, sin Husnija,
kerke Sultanija, kasnije udata za Mehmed-bega Kulenovia Voenicu
u Bosanski Petrovac, i Senija, posjedovali su 55 selita 36 u mjestu
Dubovik Alajbeg i 19 u mjestu Dubovik Malibeg). S druge strane,
postoji nekoliko primjera da vie ogranaka dijeli nekoliko kmetskih
selita, to ukazuje da su ti ogranci znatno osiromaili. Tako su, npr.,
Hrustan-beg Bievi Memibegovi iz Vidae, Hanumica Bievi,
udata Bievi, iz Hatalja, gluhonijema Gospoja Bievi, umrlog
Ahmed-bega iz Podvidae, Osman-beg Ahmed-begov i njegova
kerka emsa iz Sanskog Mosta te Ibrahim-beg, sin Ibrahim-begov,
i djeca Hasan-bega (ili Nuri-bega) Kulenovia iz Golubia svi bili
suvlasnici 17 selita u Gorinji, deset u Podvidai i dva u Batkovcu.
Ili jo jedan primjer: Ahmed-beg Ahmed-begov, djeca Gani-bega
Bievia (Salih, Murat, Muhamed, Abdi, Hamdi i Vasvija), Miralem,
sin Fehim-begov, Mustaj-begovi nasljednici (Alija, Mustafa i Rasema),
Sulejman-begovi nasljednici (Zijad, Emsud, Ruja i emsija, sa svojom
majkom Devlom, roenom Krupi) takoer svi zajedno bili su suvlas-
nici jednog selita u Ripa Lohovi i dva u Batkovcima.
82
Za ovaj posjed,
ipak, ne raspolaemo podacima o preciznoj strukturi, pa je mogue da
se tu radi o veoj povrini pod umom.
Zbog ovog estog suvlasnitva razliitih porodinih ogranaka na
pojedinim selitima puno prostora obuhvatalo bi navoenje svih poje-
dinih pripadnika. Stoga emo samo uopiti podatke, uz napomenu da
je ovom uopavanju prethodilo utvrivanje vlasnitva i suvlasnitva
svakog predstavnika porodice Bievi.
Ve je konstatirano kako 1918. nijedan pripadnik ove porodice nije
posjedovao iznad 100 kmetskih selita, a da su svega dva predstavnika
posjedovala iznad 50 selita. Vie od 20 selita posjedovali su jo
jedino Mustaj-beg Bievi, sin Ibrahim-begov iz Bosanskog Novog,
koji je posjedovao 40 selita u aavici povrine 2.039,79 dunuma
(Mustaj-beg je umro, a naslijedili su ga ula, udata za Omer-bega
82
Ovi Sulejman-begovi nasljednici (Zijad, Emsud, Rufija i emsija, sa svojom
majkom Devlom, roenom Krupi) bili su jedini vlasnici pet selita u
Batkovcima i jednog selita u Brdarima.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
267
Ibrahimbegovia, Mehmed, Haim i Saja),
83
Dervi-beg Bievi, sin
Smail-begov iz Bosanske Krupe (23 selita u Suhaji Gornjoj ukupne
povrine 3.917,97 dunuma),
84
i Omer-beg Bievi iz Bosanske Krupe
(ija su djeca Ibrahim, Smail i Raifa), koji je posjedovao 27 selita
(sedam u katastarskoj opini Kralje, tri u Vedrom Polju i 17 u Suhaji
Gornjoj).
Veina pripadnika ove porodice oduzimanjem kmetskih selita
1919. dovedena je na prosjaki tap. Ve spomenuti nasljednici
Mustaj-bega, koji su imali 40 selita u aavici, ale se na stanje u koje
su dovedeni oduzimanjem selita. Mehmed-beg Bievi, sin umrlog
Mustaj-bega Bievia iz Bosanskog Novog, u molbi za isplatu odteta
za kmetska selita istie kako je on sa malodobnim bratom Haimom
i malodobnom sestrom Sajom vlasnik tri petine 40 kmetskih selita
u katastarskoj opini aavica, kotar Bosanski Novi (ostali suvlasnici
su sestra im ula, udata Ibrahimbegovi sa jednom petinom te Me-
haga Hadiabdi i Fatima, roena Abdagi, umrlog Ahmeta udata
Hadiabdi, sa po jednom desetinom). On se do 1921. zaduio kod
Srpske tedionice sa 14.900 K koju sam radi malodobnosti svojih
naprijed navedenih suvlasnika (Haima i Saje, op. H.K.) podigao
na svoje ime, a utroio je u cijelosti na nae zajedniko uzdravanje,
poto od mjeseca oktobra 1918. pa do dana dananjeg nikakva prihoda
nismo imali osim neznatne svotice, koju smo u ime rente u 2 puta
dobili, a koja je na nae 3/5 po odbitku poreza iznosila ukupno oko
7.000 K. Jasno je da sa ovom sumom novca nismo mogli kroz 3 godine
dana ivjeti, pa sam radi naeg uzdravanja bio prinuden otvoriti
kredit na koji plaam visoke kamate i trokove.
85
83
Mustaj-beg posjedovao je 2.433,62 dunuma begluka u aavici, koje su
naslijedila njegova djeca.
84
Ovaj Dervi-beg oduzimanjem kmetskih selita u katastarskoj opini Suhaja
Gornja preko noi je osiromaio. On je imao sedam lanova porodice, a nakon
oduzimanja kmetskih selita ostao je sa jednom kuom i dva dunuma zemlje.
Od vremena razrjeenja kmetskih odnosa uzdravao sam svoju mnogobrojnu
obitelj prodajui pokustvo i svoje najpotrebnije stvari, pisao je on u jednom
pismu 1921. godine (ABiH, Evidencija, Kl. br. 992).
85
ABiH, Evidencija, Kl. br. 522.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
268
I ostali pripadnici ove porodice 1918. ostali su bez posjeda, koji su
i prije toga bili relativno mali. Hrustan-beg Bievi, sin Hasan-begov
iz Bihaa, bio je oenjen s Vasvi-hanumom Alajbegovi. Njemu su
oduzeta kmetska selita u katastarskim opinama Gorinja i Jasenica
Hasanbeg (u Jasenici je imao deset kmetskih selita povrine 963,5
dunuma), u kotaru Bosanska Krupa, za ta je odreena odteta
u iznosu od 58.902 dinara, a njegovoj supruzi, Vasvi-hanumi, u
Ripa Lohovi i Hrgaru, kotar Biha, odteta za oduzeta kmetska
selita iznosila je 98.700 K. Sredinom 1922. Hrustan-beg trai od
Ministarstva za agrarnu reformu u Beogradu da mu se ta odteta
isplati jer ne samo, da nam je likvidiranjem kmetskih odnoaja
svaki izvor naeg dohotka i prihoda uzet, nego nam prijeti potpuna
opasnost i za ono malo nekretnog imetka, naime kua, koja nam je
ostala, jer glasom priklopljene potvrde krupske banke u Bos. Krupi
jesmo se kod iste zaduili za 200.000 K te usljed silne nestaice novca,
koja u naim krajevima vlada urgira banka isplatu ovoga potraivanja,
emu mi nismo u stanju udovoljiti, te nam neminovno predstoji tuba
i prisilna prodaja.
86
I nasljednici Hrustan-begovog brata, poznatog politikog djelatnika
iz vremena pokreta za vjersku autonomiju i djelovanja Bosanskog
sabora, Vasif-bega Bievia, koji je umro 1919. (sinovi Omer-beg,
Husein-beg, Mehmed-beg i Ibrahim-beg te kerka emsa), nisu bili
veliki zemljoposjednici (15 selita u Jasenici Hasanbeg i tri selita
u katastarskoj opini Kralje). U jednom pismu upuenom 12.VII.
1921. kotarskom uredu u Bihau Vasif-begovi nasljednici istiu:
Poto su nam dosadanji prihodi iz kmetovskih selita izmakli i ()
prezadueni smo, po neto zemlje samo posjedujemo, i da stojimo u
opasnosti da i banka moe prodati to to nam (je) ostalo, kako i
da takoreku od niega drugog iviti nemoemo ().
87
Vasif-beg
Bievi u nekoliko navrata uzimao je kredite kod banaka (njegovi
nasljednici su 1919. bili duni 32.466,50 K Zemaljskoj banci).
88
Dio
86
ABiH, Evidencija, Kl. br. 115.
87
ABiH, Evidencija, Kl. br. 125.
88
ABiH, Evidencija, Kl. br. 125.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
269
duga namiren je od nasljednika pljenidbom (25.1. 1922. zaplijenjena
su im tri stoga sijena, dva konja doratasta stara tri godine i jedna krava
uta stara etiri godine).
89
I ostali pripadnici ove porodice uglavnom
su bili mali zemljoposjednici. Vasif-begov brat Dervi-beg, oenjen
s Fatimom Filipovi (naslijedili su ga sinovi Mustaj-beg, Riza-beg,
Munib, Hasan, Alija i kerka Raifa) posjedovao je svega 13 selita u
Jasenici Hasanbeg, dok je etvrti Hasan-begov sin, Muharem-beg,
posjedovao pet selita u Jasenici Hasanbeg (povrine 346,17 dunuma)
i dva selita u Musli Selu te jedno selite u katastarskoj opini Kralje.
Tako su nasljednici Hasan-bega Bievia (kojeg je strijeljao Prijeki
sud 1878.) 1918. posjedovali tek pedesetak selita, i to uglavnom u
Jasenici Hasanbeg, mada neki podaci ukazuju da su oko 1911. imali
stotinjak selita u selima Vranjskoj, Suhaji, Vojevcu, Gorinji i Jasenici
do sela Benkovca.
90
Hanka Bievi, kerka umrlog Ali-bega Bievia i udovica Osman-
ef. Midia iz Privilica kod Bihaa, traila je da joj se isplati odteta
za oduzeta selita, i u svojoj molbi istie kako je vrlo siromanog
stanja, bez kue i kuita, a takoer ne posjedujem niti pokretnog
niti nepokretnog imetka. Osim mene imam jedno nejako dijete koje
je staro 8 godina i pohaa 3. godite osnovne kole. Ona istie kako su
joj oduzeta kmetovska selita bila jedini izvor izdravanja. Nemajui
sredstava za ivot bila sam prinudena, da se na vie strana zaduim,
te sam u tu svrhu uzajmila od Ahmeta Poprenovia trgovca u Bihau
8.000 K i od brae Atijasa trgovaca u Bihau svotu od 10.000 K.
91
Od ostalih pripadnika ove porodice vrijedi jo istaknuti nasljednike
Gani-bega Bievia iz Raia kod Bihaa (sinovi Dafer-beg, Mehmed-
beg i Muhamed-beg) koji su posjedovali osam selita u Raiu, jedno
u Ripa Lohovi, te u suvlasnitvu sa Ahmet-begom i Smajl-begom
Bievi, Beir-begovim sinovima, i Zejnom, roenom Bievi
udatom Ibrahimpai te Sulejman-begom Kulenoviem, Mehmed-
89
ABiH, Evidencija, Kl. br. 125.
90
Stenografski izvjetaji, str. 1767.
91
ABiH, KBUDB, Evidencija, Kl. br. 992.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
270
-begovim sinom, svi iz Raia, kotar Biha
92
jo 12 kmetskih selita
u katastarskoj opini Gorinja, tri u Raiu i dva u Ripa Lohovi, kotar
Bosanska Krupa. Osim ovoga, Beir-begovi nasljednici bili su jedini
vlasnici dva selita u Ripa Lohovi i jednog selita u Hrgaru.
Opi zakljuak za zemljine posjede porodice Bievi je da su oni
kao velika porodica posjedovali znatan broj kmetskih selita, ali su
cijepanjem tih posjeda po pojedinim ograncima poetkom 20. stoljea
uglavnom prestali biti veliki zemljini posjednici. Ali-beg i Mustaj-beg
Bievi iz Bosanskog Novog sa znatnim beglucima, i Ahmed-beg
Ahmed-begov iz Ripa, sa kmetskim selitima koja su iznosila iznad
50 kua kmetova, uz Husein-bega Bievia, oko ijih se begluka
(uma) od 1909. razvijala velika afera, predstavljali su predstavnike
ove porodice sa najveim zemljinim kompleksima. Ali, ti ih zemljini
posjedi nisu mogli uvrstiti u vrh bosanskohercegovake begovske
zemljoposjednike elite.
BUATLIJA
Buatlije su poznata begovska porodica iz Livna, a odatle su se
proirili i na neke druge krajeve Bosne, prije svega u Bugojno i Duvno.
Prema porodinoj predaji porijeklom su iz Buata kod Skadra, a u
92
ABiH, KBUDB, Evidencija, Kl. br. 1177. Prema dopisu to su ga 17. 10.
1921. Agrarnoj direkciji za BiH uputili braa Dafer-beg, Mehmed-beg i
Muhamed-beg Bievi, njihovi kmetovi bili su: Desnica Bla, sin pokojnog
ura, Desnica Mile, sin pokojnog ura, Desnica Stojan, sin pokojnog
ura, Mandi Pero, sin pokojnog Vasilja, Mandi Stojan, Mandi Luka,
sin pokojnog Milia, Mandi Stojan, Mandi Pero, Stupar Mitar i Stojan,
Stupar Pero, Maleevi uran, Stupar Jefto. Imena kmetova neto su drukija
od onih koja su bila zabiljeena u gruntovnici, to ukazuje na injenicu da
stanje u gruntovnim knjigama nije sasvim odgovaralo stanju na terenu, koje
se mijenjalo bre nego je to zavoeno u gruntovnim knjigama. Ipak, jedino
je stanje u gruntovnim knjigama sa pravnoga stanovita mjerodavno kao
pokazatelj posjedovnih odnosa.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
271
Livno doselili su se poetkom 17. stoljea: Zna se, da je ova obitelj
od starina spahijska, a timar im je bio cielo Grahovo.
93
U vrijeme
osmanske vladavine u Bosni bili su uglavnom alajbezi, tj. zapovjednici
spahija Livna, Duvna i Glamoa. Bili su junaci i ratnici, pa njihovi
potomci s ponosom iztiu, da se samo dvojici od starih Buatlija
Ibrahim begu i njegovu sinu Ahmed begu znade za grob; svi ostali
su posijali kosti po dalekim bojnim poljima.
94

Neki predstavnici ove porodice posebno su se istakli u pruanju
otpora austrougarskoj vojsci 1878. godine. Jedan od njih, Dervi-beg
(1820.-1878.), Ibrahim-begov sin, optuen je kao voa pobune u Livnu
i strijeljan je 30. 9. 1878. godine.
95
Poznati pripadnik ove begovske
porodice je i Mahmut-beg, sin Mustafa alajbega Buatlije, poznat iz
vremena pokreta Husein-bega Gradaevia. Meutim, u vrijeme tog
pokreta on je sa Mustaj-begom Teskerediem prebjegao u Dalmaciju.
Kasnije se vratio u Livno. Godine 1878. je takoreku ivot spasao
austrijskom vicekonzulu Dragomanoviu, provedavi ga sa svojim
sinovima u Dalmaciju. Ipak od strane austrougarskih vlasti optuen
93
Ahmed Alii: Mahmudbeg Buatlija voa ustanka protiv okupacije Hlivna
1878. Novi behar, god. XIV, br. 6, Sarajevo 1941.-42., str. 184.
94
Ahmed Alii: Hadi Dervi beg Buatlija. Jedan zanimljiv lik nae novije
poviesti. El-Hidaje, VI/1942.-43., br. 6-7-8, Sarajevo 1943, str. 221. Vidi i:
Ahmed Alii: Jedna zanimljiva linost jueranjeg Livna (Hadi Ibrahimbeg
Buatlija). El-Hidaje, IV/1940.-41., br. 4-5, Sarajevo 1941., str. 103-105.
95
H. Kreevljakovi: Prijeki sud, str. 113. Kreevljakovi pie kako je glavni
organizator pobune u Livnu bio, zapravo, Mahmud-beg Buatlija, ali je sva
krivnja za otpor pala na Dervi-bega. Dervi-beg je bio dervi. Nekoliko
godina prije smrti hranio se iskljuivo jemenim hljebom i jemenom
kaom. esto je pozivao svijet na gozbu (zijafet), naroito uz Ramazan, i
dok bi pozvane gostio raznim jelima, on bi za istom sofrom jeo samo svoje
svakidanje jelo. (...) U Livnu se jo pripovijeda kako mu je general savjetovao
da od cara i kralja Franje Josipa zamoli pomilovanje i da e biti pomilovan, jer
je na car milostiv! Dervi-beg je na to odgovorio: Ako je tvoj car, moj nije.
Baagi navodi da se u vrijeme otpora 1878. posebno istaknuo Mehmed-beg
Buatlija, koji je kasnije emigrirao u Osmansko carstvo i umro u Istanbulu
1884. godine. (S. Baagi: Znameniti Hrvati, str. 42. Uporedi: B. Gavranovi:
Bosna i Hercegovina, str. 230, 232.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
272
je kao jedan od voa ustanka u Livnu. Nakon to je osloboen optubi
odluio je odseliti u Tursku. Da bi se to prije uklonio iz Hlivna
odselio je privremeno u Bugojno, odakle je sam odputovao u Tursku,
da predhodno razvidi prilike, ali stanje, koje je tamo naao, nije mu
se nimalo svialo, pa je odbio seobu do boljih vremena. Stalno se
nastanio u Bugojnu, gdje je i proivio ovo nekoliko godina do svoje
smrti. Volio je lov, ivio je 95 godina, etiri se puta enio, te je izrodio
oko 30 dua, od kojih mu i danas ivi 5 sinova, nekoliko keri i 8
unuka mukih. Umro je 1892. godine.
96
Kotar Ukupan broj selita Poznata povrina Poznato samo ime kmeta
Bugojno 52 52
Duvno 185 185
Jajce 23 23
Livno 74 74
Ljubuki 41 41
Ukupno 375 375
Tabela: Kmetska selita porodice Buatlija
Zemljini posjedi porodice Buatlija nalazili su se na prostoru
izmeu Duvna (Tomislavgrada), Livna, Bugojna i Gornjeg Vakufa.
Zbog porodinih veza njihovi su se posjedi preplitali sa posjedima
porodica Kapetanovi, umii, Miralem, Sulejmanpai, Teskeredi
i Idrizbegovi. Najvea koncentracija njihovih zemljinih posjeda bila
je u kotaru Duvnu (u opini Korita 150, Vinica 19, Prisoje 11, Rako
Polje tri i Grabovica dva kmetska selita), gdje su se ti posjedi proimali
sa posjedima porodice Kapetanovi, zatim u kotaru Livno (Smriani
63, Ljubuni pet, Golinjeno Mii etiri, Podhum Vrerala i Priluka po
jedno kmetsko selite) te u kotaru Bugojno (Bojska 18, Rastievo 12,
Glavice 12, Vesela est, Odak etiri, Sarajlii i Tihomilje po jedno
kmetsko selite). U kotaru Ljubuki ti su posjedi najznaajnijim dijelom
bili izmijeani sa posjedima porodice Kapetanovi Ljubuak (najvea
96
Bonjak, br. 43, 20. 10. 1892, str. 3.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
273
koncentracija bila je u Grabu deset i Grabovniku devet selita,
zatim u Vuipolju devet, Batinu etiri, Vitini i Vaaroviima, po
tri selita, Otok dva i Klobuk jedno selite). Selita u kotaru Jajce
nalazila su se u Babiima (17) i Strojicama (est selita).
CERI
Nakon potiskivanja Osmanlija iz Slavonije krajem 17. stoljea,
Cerii su se, kao slavonski plemii, povukli u Bosnu, najprije u Donji
Vakuf, a potom u Bosanski Novi, gdje su od poetka 18. stoljea vrili
dunost kapetana. Osim u Bosanskom Novom, bili su kapetani jo
u Bosanskoj Dubici i Starom Majdanu. Spadaju u red begovskih
porodica ije je porodino stablo veoma razgranato, a zemljini
posjedi rasprostranjeni irom Bosanske krajine. Premda su poeli vrlo
rano meusobno uspostavljati brane veze,
97
Cerii imaju zajedniko
porijeklo i sami po sebi, i u tom smislu predstavljaju jednu begovsku
porodicu. Postoji, ipak, nekoliko znaajnih centara oko kojih su
se razvijali pojedini ogranci ove porodice (Bosanski Novi, Bosan-
ska Dubica, Sanski Most i Prijedor), ali meu svim ovim ograncima
postojala je odreene veza, koja se, izmeu ostaloga, manifestirala i
isprepletenou njihovih posjeda.
Iz porodice Ceri Talloczy je poetkom 20. stoljea isticao jedino
Sulejman-bega i Zaim-bega iz Bosanskog Novog, za koje veli da pos-
jeduju 40-50 kmetskih selita.
98
Meutim, ova porodica, ukljuujui
sve ogranke (iz Bosanske Dubice, Bosanskog Novog, Sanskoga Mosta
i Prijedora) posjedovala je znatno vee zemljine komplekse. Ukupna
povrina njihove begluke zemlje iznosila je 28.279,733 dunuma, a
97
Neki smatraju da, upravo zbog injenice da su Cerii meusobno uspostavljali
brane veze, meu njima ne postoji nikakvo srodstvo. (Pismo Nazifa Ceria
upueno autoru, Biha, 5. 2. 2001. godine)
98
L. Thalloczy: A Bosnyak-Herczegovinai beg czimrol
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
274
posjedovali su 1.361 kmetsko selite (od toga 274 selita obuhvatala
su povrinu od 17.664,911 dunuma).
Kotar
Obradiva
povrina
Neobradiva
povrina
Ukupno
Bosanska Dubica 2.198,079 3.714,778 5.912,857
Bosanski Novi 2.593,367 12.416,124 15.009,561
Bosanska Krupa 282 2.836 3.118
Prijedor 2.068,054 2.171,261 4.239,315
Ukupno 7.141,5 21.138,163 28.279,733
Tabela: Begluci porodice Ceri

Kotar
Ukupan
broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
Banja
Luka
5 5
Bilea 43 43
Bosanska
Dubica
97 55 42 2.361,54 373,52 360,3 149,483 3.244,843
Bosanska
Krupa
165 26 139 1.653,89 1.179,23 20,52 184,43 3.038,07
Bosanski
Novi
572 137 435 6.855,571 1.051,08 413,625 467,732 8.788,008
Cazin 9 9
Klju 1 1
Prijedor 254 56 198 2.347,99 157,68 64,2 24,12 2.593,99
Prnjavor 94 94
Sanski
Most
113 113
Varcar
Vakuf
8 8
Ukupno 1361 274 1.087 13.218,991 2.761,51 858,645 825,765 17.664,911
Tabela: Kmetska selita porodice Ceri
Cerii iz Bosanskog Novog tokom itavog 18. i 19. stoljea, kao
novski kapetani, imali su najvaniju ulogu u zbivanjima na tom
prostoru. Posljednji novski kapetan bio je Husein-beg, koji je i nakon
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
275
ukinua kapetanija nastavio ivjeti u Novom. Bio je zet Krupa-kapeta-
na, i s njim je od 1843. do 1851. drao u zakupu carinu na Uni i Savi.
Omer-paa Latas internirao ga je 1851., ali se Husein-beg ubrzo vratio
u Novi i tu 1855. umro. Iza njega ostala su tri sina: Ali-beg, Mustaj-beg
i Dafer-beg, i kerka Vasja. Dafer-beg je iz braka sa enom iz Tra-
vnika (nije poznato iz koje porodice), dok su ostala dva sina i kerka
iz braka sa kerkom Krupa-kapetana.
99
Potomci ovih Husein-begovih
sinova aktivno su sudjelovali u drutvenom i politikom ivotu Bosne
u vremenu austrougarske uprave, a bili su i veliki zemljoposjednici.
Za predstavnike porodice Ceri koji su u vremenu austrougarske
vladavine ivjeli u Bosanskom Novom karakteristino je da su esto
uz svoje osnovno prezime dodavali i neke dodatke kojima su se
razlikovali od ostalih predstavnika porodice (Ceri Kapetanovi,
Ceri Jablanica, Ceri Jugovac, Ceri Kalenderac, Ceri Krlibegovi,
Ceri Jusufbegovi). Nazivi potjeu, uglavnom, od naziva mjesta gdje
su imali najvee posjede.
U austrougarskom vremenu od predstavnika novskih Ceria, s
obzirom na veliinu zemljinih posjeda, posebno se istiu Husein-
beg i Ali-beg Ceri Jablanica, sinovi h. Ibrahim-bega Ceria. Oni su
imali ardak u selu Grabanica i znatne zemljine komplekse.
100
Prema
jednoj karti njihovih posjeda, uraenoj krajem 1912., Ali-beg i Hu-
sein-beg Ceri u kotaru Bosanski Novi imali su posjede u opinama
Kostajnica (0,7% te opine), Prusci (12 %), Grabanica (15%), Preko-
sane ili Novi (2,4%), Poljavnice (0,6%), Blagaj (0,6%), Petkovac (2,3%) i
aavica (10,2%). Najvei posjed bio je onaj u opini Prusci.
101
Ukupni
njihovi begluci u tim mjestima obuhvatali su povrinu od 6.713,396
dunuma (od toga obradive povrine je 1.217,88 dunuma, a neobradive
5.495,516 dunuma). Usto, Husein-beg i Ali-beg posjedovali su jo 153
kmetska selita (u aavici 27, u Pruscima 43, Poljavnicama 32,
Petkovcu 18, Grabanici 17, u Svodni i Pitalinama po pet, Ivanjskoj
kotar Krupa tri, te u Devetacima, Kostajnici i Strugovima po jedno
99
H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 95.
100
ABiH, ZMF, Prs. 274/1908.
101
ABiH, ZVS, god. 1912., nesreena graa koja se odnosi na otkup kmetova.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
276
kmetsko selite). Ostali pripadnici porodice Ceri Jablanica poetkom
20. stoljea nisu posjedovali znatnije komplekse zemljita. H. Mustaj-
beg Ceri Jablanica, sin umrlog Mehmed-bega iz Bosanskog Novog
posjedovao je samo 11 kmetskih selita u kotarskoj opini Ravnice i
Rakovac, kotar Bosanski Novi, i jednu kuu u Bosanskom Novom, u
kojoj je stanovao sa svojom petolanom porodicom. Traei nakon
Prvog svjetskog rata da mu se isplati odteta za oduzeta selita, h.
Mustaj-beg istie da mu je novac potreban ne samo radi podmirivanja
dugova u koje je zapao poslije rata nego i zbog namjere da svom sinu
Musta, koji je izueni cipelarski majstor, otvori cipelarsku radnju, za
ta mu je potreban kapital.
102

Zaim-beg Ceri Jablanica iz Bosanskog Novog posjedovao je 25
kmetskih selita (u aavici 19 selita i u Svinji est selita). Imao
je sinove Mehmedaliju, Osmana, Omera, Zaima i kerke Fatimu,
Eminu i Aiu, koji su naslijedili njegova selita. Gradonaelnik
Bosanskog Novog 1921. izdao je uvjerenje da Mehmedalija, Fatima i
Emina nemaju nikakvog drugog imetka osim svako po jednu sedminu
u staroj bosanskoj kui i bai kue u kojoj ive, te po jednu sedminu
u 19 bivih kmetovskih selita u aavici kao i po jednu sedminu u
est kmetskih selita u Svinji. Njih troje ivjeli su skupa u jednom
domainstvu, dok je Osman-beg, njihov brat, ivio odvojeno i nije
posjedovao nita osim jednu sedminu u est bivih kmetovskih selita
u Svinji. Zaim-beg Ceri, njihov brat, tvrdio je kako Mehmedalija ivi
od meetarenja dok sestra Fatima (kasnije se udala za jednog Bievia)
ivi od svoga rada na ivaoj maini, a sestra Emina (kasnije se udala za
jednog Muftia) od zalaganja dukata i drugog nakita. Ve 1913. jedan
njhov brat, Omer-beg Ceri, oenio se sa Sajom, roenom Bahtagi,
i sa enom odselio u njezinu kuu. Godine 1914. Osman-beg Ceri
svoj dio kmetovskih selita u aavici prodao je sestri Aii, udatoj
102
Gradonaelnik Bosanskog Novog 25. 8. 1921. potvrdio je kako h. Mustaj-beg
Ceri nije posjedovao nikakvog imetka osim tih 11 kmetskih selita i kue u
Bosanskom Novom, te da nema nikakve privrede ni prihoda za uzdravanje,
ve je od godine 1918. ivio jedino od dopitanja rente za svoja biva kmetovska
selita i od kredita, koji su mu pruili novani zavodi i privatna lica. (ABiH,
Evidencija, Kl. br. 513.)
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
277
od 1904. za Muharema Topia. Nakon toga je odselio iz zajednike
kue, zapoeo je neki trgovaki posao, ali je ubrzo poeo Prvi svjetski
rat. Otiao je u vojsku i pao u rusko zarobljenitvo, gdje je proveo
est godina u Sibiru, da bi se vratio tek iza rata, prodao svoj udio u
porodinoj kui takoer sestri Aii, a nakon toga stupio u slubu kod
nansijskog straara u Banjaluci. Zaim-beg Ceri 1915. odselio je iz
zajednike kue i sa svojojm enom iznajmio kuu u kojoj je ivio.
Ovaj pogled na porodini ivot potomaka Zaim-bega Ceria
Jablanice pokazuje kako su oni, za razliku od svojih roaka, nasljednika
h. Ibrahim-bega Ceria Jablanice, poetkom 20. stoljea, uglavnom,
izbaeni iz kruga bogatog begovskog drutva. Osim ovih selita
potomci Zaim-bega Ceria imali su jo svega 13 dunuma begluka
u aavici, poznatog pod nazivom Predojevia bara, koji su 1918.
uzurpirali Trivun i Stevan Mijatovi.
103
Meu novskim Ceriima u politikom ivotu Bosne u vremenu
austrougarske vladavine istiu se braa Sulejman-beg i Husein-beg
Ceri Kalenderac, sinovi h. Mehmed-bega Ceria. Oni su se isticali
u autonomnom pokretu kao vatrene Dabieve pristae.
104
H. Sulej-
man-beg Ceri, koji je 1902. skupa sa muftijom Dabiem otputovao u
Istanbul nakon ega je proglaen neovlatenim iseljenikom, te mu je
zabranjen povratak umro je 10. marta 1903. u Istanbulu i ukopan je
na Edren-kapi u Istanbulu, gdje se ukopavao i ostali narod
105
. Husein-
beg Ceri Kalenderac iz Bosanskog Novog, koji je bio lan Musli-
manskog eksekutivnog komiteta,
106
umro je 22. 3. 1921., a naslijedio
ga je sin jedinac, Mehmed-beg. Ovaj mlai Mehmed-beg sredinom
1921. pisao je kako je njegov otac posjedovao polovinu kmetskih
selita u kotarskoj opini Kalenderi, kotara Bosanski Novi, skupa
sa svojim bratom Sulejman-begom, a od 1909. ivio je odvojen od
Sulejman-begovih nasljednika (Sulejman-begova djeca su Muhamed-
103
ABiH, Evidencija, Kl. Br. 765/a - d.
104
ABiH, ZMF, Prs. 1156/1902.
105
ABiH, ZMF, Prs. 423/1903.; D. Juzbai: Pokuaji stvaranja politikog
saveza, str. 192; N. ehi: Autonomni pokret, str. 369.
106
. Miki: Bosanska krajina u aneksionoj krizi, str. 46.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
278
beg, Hasan-beg i Ahmet-beg). Moj otac odnosno sad ja bavili smo se
gospodarstvom u pomenutom selu Kalenderi, te uz kmetovsku imali
smo i vlastitu zemlju koju smo u vlastitoj reiji obraivali i od toga
prilino lijepo ivili. Osloboenjem uzurpirana je kako kmetovska
tako i vlastita, te ja od tog doba ivim sa svojom suprugom i petoro
nejake djece (najstarije 8 godina) i starim ocem (pred 4 mjeseca umro)
prodavajui zlatninu i roditeljske amanete izdravajui tu sitnu djecu.
Kad je ovog nestalo podizao sam od vremena do vremena na mjenicu
novac od ovdanje podrunice Muslimanske trgovake i obrtnike
banke zaduivi se dosad K 20.000. Ja sam jako ziki slab, te izim
gospodarstva koje sam mogao nadgledati nijesam nikojem drugom
poslu vjet. Posjeda nikakovih drugih osim tih uzurpiranih nemam.
kole nijesam pohaao ni zanata uzdajui se u to svoje gospodarst-
vo.
107
Ukupni posjedi nasljednika h. Mehmed-bega Ceria Kalenderca
(Husein-beg, Mali-beg, nasljednici Sulejman-bega i Zumra, udata
za Murat-bega Krupia
108
) iznosili su 1.891,554 dunuma begluka
(od toga 1.879,5 dunuma u Kalenderima) i 51 kmetsko selite (44 u
Kalenderima, od toga 32 obuhvataju povrinu od 1.983,94 dunuma, i
sedam selita u Oraju, kotar Prnjavor). Osim toga, nasljednici Sulej-
man-bega imali su jednu treinu vlasnitva nad 29 kmetskih selita u
Luci-Palanci (ostalo je bilo vlasnitvo porodice Bievi iz Sanskog
Mosta), na osnovu ega se vidi da, dakle, ni ovi Cerii nisu poetkom
20. stoljea spadali u begovsku zemljoposjedniku elitu (begluk u
Kalenderima najznaajnijim dijelom sastojao se od uma), ali su bili
politiki veoma aktivni.
U neto boljoj situaciji, barem to se tie veliine zemljinih
posjeda, bili su izravni potomci posljednjeg novskog kapetana,
Husein-bega Ceria. Oni su 1918. godine posjedovali 6.227,021
dunuma begluka (od toga 1.237,68 u katastarskoj opini Ravska, kotar
Prijedor, 3.118 dunuma u kotaru Bosanska Krupa
109
te u Bosanskom
107
ABiH, Evidencija, Kl. br. 327.
108
Zumra je pisala 1921. kako ima 80 godina i bez ikakvog je imetka osim kue u
kojoj stanuje.
109
Za ovaj posjed u kotaru Bosanska Krupa ne navodi se mjesto gdje se nalazi.
Vjerovatno je u pitanju Rujika Velika, koja je tada pripadala kotaru Bosanska
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
279
Novom 1.871,341 dunuma, i to u kotarskoj opini Bosanski Novi
448,761 dunuma, u Poljavnicama 173,73 dunuma i u Svinji 1.248,85
dunuma).
110
Posjedovali su i 278 kmetskih selita: 160 u Bosanskoj
Krupi (26 u Matavacima povrine 3.038,07 dunuma,
111
jedno u
Petroviima i 133 u Ruikoj Velikoj), 70 u Bosanskom Novom (43 u
Svinji, devet u Agiima, sedam u Adrapovcima, pet u Suhai, tri u
Novom, dva u Adrovcima i jedno u Dolovljanima), te 48 kmetskih
selita u kotaru Prijedor (46 u Ravskoj, i dva u Bianima). Jedan od
lanova ove porodice, Osman-beg Ceri Kapetanovi, bio je izabran
za lana Zemaljskog vakufsko-mearifskog sabora 1909. godine. Baron
Benko 1909., u svom miljenju o Osman-begu, naveo je kako se radi
o ovjeku koji potjee iz jedne od prvih novskih porodica, roen je
1873., materijalno dobro situiran, ali bez ikakve naobrazbe, mada zna
itati i pisati. Slabih je sposobnosti, slabih uvjerenja, konzervativan i
vrlo estok protivnik austrougarske uprave.
112
Osman-beg 1918. imao
1.046,831 dunuma begluka (173,73 u Poljavnicama, 424,34 u Svinji i
448,761 dunuma u kotarskoj opini Bosanski Novi) te jo 15 kmetskih
selita u Svinji.
Krupa, a danas se najveim dijelom nalazi na prostoru opine Bosanski Novi.
Tu su Cerii imali i znatne komplekse kmetskih selita, kao i svoju kulu.
Velika Rujika (u Pounju, op. H.K.) bio je posed begova Ceria iz Bosanskog
Novog.(M. Karanovi: Pounje u Bosanskoj krajini. str. 326-327).
110
Posjedi u kotarskoj opini Bosanski Novi, povrine 448,761 dunuma, u
kotarskoj opini Poljavnice, povrine 173,73 dunuma, i u Svinji povrine
424,34 dunuma, bili su vlasnitvo Osman-bega Ceria Kapetanovia, sina
Dafer-begovog, dok je 824,51 dunum u kotarskoj opini Svinja bio vlasnitvo
Demal-bega Ceria Kapetanovia, sina Mali-begovog.
111
Ovaj posjed Hasan-beg (ivio u Maslovarama), Dafer-beg (ivio u Suhau) i
Nazif-beg, djeca Husein-bega Ceria, naslijedili su od svoje majke, Sultanije,
roene Kuki. Ovo se zakljuuje iz jednog pisma koje 1921. pie Fatima, Nazif-
begova kerka. Ona veli kako Nazif-beg tada ima oko 70 godina (to znai da
je roen oko 1850). Na zajedniki imetak naslijedili smo iza nae umrle
majke Sultanije roene Kuki (ABiH, Evidencija, Kl. br. 3633). Dafer-beg
bio je oenjen sa Hasnijom, kerkom Mustaj-bega Ceria iz Miljakovaca kod
Prijedora (umrla 17. 7. 1920.), i imao je sina Nazifa te kerke Minu i Muniru.
112
ABiH, ZMF, Prs. 2125/1909.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
280
Ostali predstavnici novskih Ceria poetkom 20. stoljea nisu
raspolagali znatnijim zemljinim kompleksima. Muhamed-beg i
Ibrahim-beg Ceri Jugovac, sinovi Mehmed-begovi, posjedovali su 12
kmetskih selita povrine 819,87 dunuma u opini Cikote, dok su nas-
ljednici Ali-bega Ceria Jugovca
113
imali u suvlasnitvu jednu polovinu
od 12 kmetskih selita u opini Jugovci. U Jugovcima je Karanl-beg
Ceri, h. Ali-begov sin, imao 24 kmetska selita, a imao je i tri selita
u mjestu Cikote.
114
Meu novskim Ceriima po veliini svojih posjeda znaajni su
oni predstavnici koji se krajem19. stoljea blie oznaavaju Ceri
Krlibegovi. Samo Ahmed-beg Ceri Krlibegovi, Mustaj-begov
sin, posjedovao je 2.413,39 dunuma begluka (839,38 dunuma u kotaru
Prijedor u Hambarinama i 1.420,24 dunuma u kotaru Bosanski Novi
u Svinji) te 38 kmetskih selita u Svinji, kao i 46 kmetskih selita u
kotaru Prijedor
115
(jedno u arakovu, 40 u Hambarinama, povrine
1.671,04 dunuma i pet selita u Prijedoru povrine 66,18 dunuma).
Ibrahim-beg, Sulejman-begov sin, osim suvlasnitva sa Ahmed-be-
gom u 46 kmetskih selita u kotaru Prijedor, posjedovao je jo 839,38
dunuma begluka u Svinji. Husein-beg Ceri Krlibegovi, koji je bio
oenjen sa Paom, kerkom Osman-age Pezia,
116
posjedovao je devet
kmetskih selita povrine 647,81 dunum u Svinji, dok su Smail-beg
Ceri Krlibegovi, sin umrlog Muhamed-bega sa jednon petinom,
113
Nasljednici su Muharem-beg, Mela, udata Kapetanovi, Sultanija, udata za
Dafer-bega Bievia, Paa i Nura.
114
Karanfil-beg Ceri, zvani Jugovac (a potpisivao se i kao Kapetanovi), stanovao
je u selu Jugovci kod Prijedora, posjedovao je u ovom mjestu i begluku umu
zvanu Bjeljevina zbjegovi (nije nam poznata povrina), koja je njegovom ocu,
h. Ali-begu, priznata kao begluk 1889. godine, ali su je nakon Prvog svjetskog
rata okolni seljaci nastojali uzurpirati. Dio te uma u povrini 123,080 dunuma
nastojao je prisvojiti Nikola Bataza iz Jugovaca, tvrdei da je sastavni dio
njegovog kmetskoga selita. (ABiH, AGD, 11016/28.)
115
Ova selita u kotaru Prijedor Ahmed-beg posjedovao je u suvlasnitvu sa
Ibrahim-begom, sinom Sulejman-bega Ceria Krlibegovia (Ahmed-beg
imao je suvlasnitvo u iznosu 5/8, a Ibrahim-beg 3/8.)
116
Ovaj Husein-beg imao je sina Muhamed-bega.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
281
Hatida, roena Veletanli, udata Krlibegovi, sa dvije petine,
Muhiba Sitnica umrlog Omer-age sa jednom petinom, Husein, Reuf,
elebija i Nura malodobna djeca Mustaj-bega Ceria Krlibegovia
sa jednom dvadesetinom, posjedovali u Svinji 38 kmetskih selita i
1.634,3 dunuma begluka.
Sa neznatnim zemljinim kompleksima raspolagali su i nasljednici
Mustaj-bega Ceria Jusufbegovia,
117
koji su raspolagali sa svega
sedam selita (etiri u Cerovici i tri u Maslovarama), kao i Raid-beg,
sin Osman-bega Ceria Jusufbegovia, koji je posjedovao samo tri
kmetska selita u Cerovici. Pojedini lanovi ove porodice, nakon to
su im oduzeta kmetska selita, postali su pravi prosjaci. Za Nazif-
bega Ceria Muratbegovia iz Bosanskog Novog gradska blagajna u
Bosanskom Novom kae 1925. da on sa enom i 4 djece ivi sada vie
od milostinje koju mu daje opina i njegovi susjedi, nema nikakvog
zanimanja niti je sposoban da bilo to radi: Posjeduje 1 kuu i malu
bau u Bos. Novom gr. ul. 252 koja je gruntovno optereena sa dugom
od 26.238 dinara.
118
Cerii, koji su od kraja 18. stoljea vrili dunost kapetana u
Staromajdanskoj kapetaniji (kod Sanskog Mosta),
119
poetkom 20.
stoljea nisu spadali u vrh zemljoposjednike elite. Prvi Ceri koji
je vrio kapetansku dunost u Majdanu, a o kome postoji neto vie
podataka, bio je Salih-kapetan, koji je tu dunost vrio do 1827., kada
je umro na svom imanju u Luci-Palanci. Bio je oenjen sa Fatimom
(Najom), kerkom bihakog kapetana Mustaj-bega, koja je umrla
1826. godine. Salih-kapetan iza sebe je ostavio tri sina: Dervi-bega,
Ahmed-bega i Ali-bega. Ali-beg, koji je bio najmlai, umro je 1880.,
o Ahmed-begu se ne zna puno, dok o Dervi-begu postoji neto vie
podataka. Bio je posljednji staromajdanski kapetan, a dvorac mu se
117
Mustaj-beg imao je etiri sina: Smail-beg, Hasan-beg, Omer-beg i Husein-beg.
Husein-beg bio je oenjen s Dehvom Aliagi, s kojom je imao takoer etiri
sina: Mustafa, Hakija, Hamdija i Lutvo.
118
ABiH, Evidencija, Kl. br. 3629.
119
Sjedite ove kapetanije prvobitno je bilo u Kamengradu, nedaleko od Sanskog
Mosta, a poetkom 18. stoljea preneseno je u Stari Majdan. Otada su Cerii
kapetani ove kapetanije.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
282
nalazio u Brdarima, nedaleko od Starog Majdana. Imao je tri sina:
Ibrahim-bega (umro 1846.), Tosun-bega i Hrustem-bega, koji su
doekali austrougarsko doba.
120
On je naselio porodicu Marinkovi u
selo Dugovau, blizu Starog Majdana. Dugovaa nije bila selo, nego
potok, i oko njega trnjaci, druga uma i poneto bujadnica, koje su
emerni Srbi, sklanjajui se pod kapetanovo zakrilje, naselili (10-15
kua). Dugoviani su krili kapetanovu zemlju ispod trnjaka, nimalo
ne pazei da li je ta zemlja kapetanova, urija (maina) ili koga Majdanca,
a nije im u tome niko ni smetao, jer je kapetan silnim Majdancima
(Turcima), iero asiluk iz lea.
121
Dervi-beg je bio privren sultanu,
zbog ega je u vrijeme pokreta Husein-bega Gradaevia zapaljena
njegova kula i sve njegovo, a on sa enskinjama u feredi izbjegne, ode
veziru i otuda dovede neto vojske Arnauta, te je ganjo protivnike.
122

Za njega se veli da je tedio svoje kmete za posljedak, kao bjele novce
za crne dane, a tlaio i cjedio druge, osobito silovite Majdance Turke,
od kojih je silne novce primo, te se tako vrlo obogatio. Govore da od
Sane vode do Iline vode na Grmeu mogo je on doi da ne stane na
tuu, nego na svoju zemlju, a to je daleko od nekije 60 do 70 kilometara.
Te zemlje je on pootimo, i to sve sudbeno provedeno i potvreno na
ovaj nain: kad begenie neku zemlju, kakvu luku ili e su kmetovi,
on onome gospodaru zemlje nae neku krivicu, pa tu krivicu uvelia
stostruko, metne ga u teku tamnicu, metne mu noge u klade, a sindir
(lanac) na vrat; a kapetanov momak, ili sin iznesu sunju sva mogua
straila pred oi dokazujui: sedam glava da ima, da e mu otii. Za
glavu e ovjek pregoreti sav imetak; zato ovaj zamoli tog subau, ili
sina kapetanova, da moli za njega; ovaj donese mu vijest da kapetan
ite toliko i toliko novaca, otprilike koliko zemlja vrijedi. Suanj ga
ponudi da mu proda zemlju i pogode se, a ovaj donese od kapetana
novce, preda sunju, on njemu tapiju i potvrdu na zemlju, a novce
120
H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 147-150
121
Dionizije Marinkovi: Moji doivljaji. Priredio za tampu Vojislav Bogievi.
Akademija nauka i umjetnosti BiH, Graa, knjiga XIV, Odjeljenje istorijsko-
filolokih nauka, knjiga 10, Sarajevo 1966., str. 116.
122
D. Marinkovi: Moji doivljaji, str. 121.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
283
kapetanu; te tako kapetan dobije zemlju potvrenu i novce nazad.
123

Marinkovi u svojim uspomenama navodi i brojne druge naine na
koje je Dervi-beg dolazio da zemlje, te navodi kako je beg podmiivao
komisije koje je vezir slao da ispitaju albe protiv njega. U kasnijoj
literaturi zabiljeena je usmena predaja po kojoj je Dervi-beg do
posjeda dolazio nepotenom kupovinom tako da bi prodavaocu
poteno platio ugovorenu sumu, a kad bi ovaj otiao on bi ponekad za
njim opremio svoje ljude koji bi mu novac oteli i kapetanu predali.
124

Nakon to je Dervi-beg protjeran u Filipopolj, gdje je proboravio etiri
godini, njegovi kmetovi teko su ivjeli, jer ih nije imao ko zatititi. U
vrijeme dok je Dervi-beg bio u Filipopolju zapaljeni su njegove zgrade:
kovani majdan koji je kapetan namjestio, e je i kulu nainio i preko
deset razlini zgrada podigo, u kojima su stanovali kovai i radini koji
su rudu i ugalj dogonili, u majdanu kovali i radili, sve to Majdanci
upalie, sruie i upropastie, a radine proerae. No, ne lezi avole!
Poslije etiri godine doe kapetan u veoj sili nego to je bio, i tada
jo ee poe tlaiti Majdance, koji mu bolji majdan nainie nego
to je prvi bio.
125
Ubrzo je, meutim, ukinuta kapetanska dunost, a
uvedena je dunost muteselima. Kapetan majdanski ispustivi iz ruku
vlast, a nauen prostrano iviti, okomi se sad na svoje kmete, te to mu
god treba a u nji ima njegovo je.
126
O djelovanju ove grane porodice Ceri u vremenu austrougarske
vladavine nema dovoljno podataka. Nije poznato ta se desilo sa
njihovim imanjem, ali poetkom 20. stoljea meu predstavnicima
sanskih Ceria ne postoji niko ko bi se posebno isticao po veliini
svojih zemljinih posjeda. Najistaknutiji su oni iz Fajtovaca, koji su na
tom podruju posjedovali 51 kmetsko selite, ali budui da su ta selita
bila razdijeljena izmeu brojnih lanova moe se zakljuiti kako ovi
sanski Cerii poetkom 20. stoljea ne predstavljaju zemljoposjedniku
elitu.
123
D. Marinkovi: Moji doivljaji, str. 122.
124
H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 150.
125
D. Marinkovi: Moji doivljaji, str. 123.
126
D. Marinkovi: Moji doivljaji, str. 124.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
284
Meu predstavnicima porodice Ceri iz Prijedora poetkom 20.
stoljea poznati su posjedi predstavnika iz Miljakovaca.
127
Svi su imali
svega 62 kmetska selita (Radosavska, kotar Banja Luka pet, Vrelo,
kotar Cazin etiri, Bravska, kotar Klju jedan, Jelii, kotar Prijedor
11, Miljakovci, kotar Prijedor 35, Jelainovci, kotar Sanski Most
est) i nisu spadali u zemljoposjedniku elitu.
Cerii iz Bosanske Dubice spadaju meu znaajnije i bogatije
pripadnike ove porodice krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Njihova
povijest usko je vezana za povijest novske grane Ceria, i to od
poetka 19. stoljea. Naime, dubiki Cerii su od sredine 18. stoljea
vrili dunost dubikih kapetana, ali su poetkom 19. stoljea smru
Mustaj-bega Ceria, Dafer-begovog sina, izumrli muki potomci
ove grane, a dunost dubikih kapetana preuzeli su njihovi roaci
iz Bosanskog Novog, koji od tada obavljaju dunost kapetana u obje
kapetanije.
128
Oni su imali vanu ulogu i u vremenu nakon ukidanja
127
Cerii iz Miljakovaca porijeklom su iz Bosanskog Novog, odakle su se
poetkom 19. stoljea sklonili zbog nekakve nastale nesigurnosti ivljenja u
Bosanskom Novom (). To doseljavanje u Miljakovce kod Prijedora uvijek se
smatralo privremenim (dok ne mine opasnost). Osim Ceria u Miljakovcima,
nekoliko porodica Ceria ivjelo je i u selu Pejii (uzvodno uz rijeku Sanu od
Prijedora prema Sanskom Mostu), ali oni nisu bili u srodstvu sa miljakovakim
Ceriima. Pejiki Cerii ivjeli su na osami od Ceria iz Miljakovaca od kojih
su udaljeni oko 6 kilometara, u potpunom srpskom okruenju. U ratu 1992. svi
su pobijeni. (Pismo Nazifa Ceria upueno autoru, Biha, 5. 2. 2001. godine).
128
H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 86; Mustaj-beg bio je oenjen iz porodice
Mulabegovi iz Dervente, umro je 1827., a iza sebe je ostavio dvije kerke:
Devahira, zvana Emina, i Fatima. Na poloaju dubikog kapetana naslijedio
ga je amidi Mehmed-beg, koji je dotad vrio dunost novskog kapetana.
Mehmed-beg bio je udovac, pa se oenio s udovicom svog prethodnika,
a svoja dva sina (Sulejman-bega i Paa-bega) oenio je s Mustaj-begovim
kerkama Devahirom i Fatimom. Njihovi potomci kasniji su dubiki Cerii.
Mehmed-beg poznat je i kao Hadi-beg, a u vrijeme pokreta Husein-bega
Gradaevia 1831./32. bio je uz sultana. Umro je 1869. godine (Haim eri:
Iz prolosti Dubice. Novi behar, br. 3, 1934., str. 41). Sredinom 19. stoljea
meu kolovoama muslimanskih begova koji su podsticali nezadovoljstvo
zbog odredaba Hatihumajuna iz 1856, kojim je proklamirano naelo
graanske ravnopravnosti te vjerskih i politikih sloboda, nalazili su se i
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
285
kapetanija, i tu su ulogu zadrali i u vremenu austrougarske vladavine.
Nisu pruali nikakav otpor ulasku austrougarskih trupa 1878. godine u
Bosansku Dubicu, nego je, ak, jedan predstavnik ove porodice (mladi,
ali ugledni h. Ahmed-beg Ceri), skupa sa Hasan-agom eriem, bio
na elu deputacije najuglednijih muslimana iz Bosanske Dubice koja
je doekala i pozdravila austrougarsku vojsku.
129

Zemljini posjedi ove porodice bili su prostrani, i to podjednako
begluci i kmetska selita. Ipak, i oni su imali izvjesnih potekoa
oko dokazivanja prava na svoje posjede, a koje je trebalo ozvaniiti
prema novim austrougarskim zakonima. To se, prije svega, odnosi na
vlasnitvo nad umama. Tako je Hasan-beg Ceri iz Bosanske Dubice,
sin Paa-bega Ceria, 9. februara 1881. uputio molbu Zajednikom
ministarstvu nansija da se rijei pitanje njegovog vlasnitva nad
umom Rakovica. On se i 10. augusta 1881. ponovo obratio molbom
Zajednikom ministarstvu nansija u kojoj se poziva na molbu od
9. februara i veli da nije dobio nikakav odgovor u vezi sa umom
Rakovica tono je kroz nebrojenih godinah jedino moje vlasnitvo
bilo i do asa visoke ces. kralj. austrougarske uprave kao moje jedino
dobro pripoznato ostalo. Tvrdei da je ova uma njegovo vlasnitvo,
Hasan-beg navodi kao svjedoke najstarije komije, koji su kao
inovnici c. otomanske vlade slubovali, da onodobna vlada u to
moje dobro vlast imala nije, isto tako nije se ni sumnja ukazala, da taj
umski predel meni pripada. Hasan-beg veli da je taj umski predel
Rakovica moj najglavniji izvor ivota (...). Komesia je dva puta u mojoj
umi Rakovica bila, te svaki put pronala da su granice sa zemaljskim
dokumentima (tapijama) suglasne, te sam za istu sve otpadajue
pristojbe (diate) platiti morao, ali od toga nema nikakva rezultata.
Ceri se dalje poziva na carski proglas prilikom Okupacije u kojem se
garantira da se nee dirati u posjede. Sada se, meutim, njemu njegovo
pravo na posjed ume Rakovica ne doputa, a bez te ume on se smatra
propalim ovjekom, te ne marim nikako vie ni ivjeti, a kamo li u
Sulejman-beg i Paa-beg Ceri iz Dubice, sinovi Hadi-bega Ceria. (G. ljivo:
Bosna i Hercegovina 1854.-1860., str. 131.)
129
H. eri: Iz prolosti Dubice. Novi behar. God. XVI, br. 11, 1944., str. 173.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
286
mojoj domovini ostati, gde ne znam jel onaj komadi kruha, kojeg
sam s velikom mukom krvavo stekao, moj, zbog ega bi on morao
drugi dom traiti, gdje nee nita ni imati, ali mu niko nee nita ni
zahtijevati.
130
Hasan-beg Ceri i ranije se, 1880. godine, alio na preduzee
Benedict Josef Kallina iz Stare Gradike, koje sijee njegovu privatnu
umu i laama otprema preko Save. Nije poznata sudbina ove njegove
molbe, ali je injenica da je okruna oblast iz Banje Luke 27. januara
1880. prodala rmi B. Kallin iz Stare Gradike sjeu ume na Prosari,
Kozari, Motajici, Carevoj Gori i Krninu.
131
Vjerovatno ovaj umski kompleks nije priznat Hasan-begu jer se
kasnije ne navodi kao njegovo vlasnitvo, a Hasan-begovi nasljednici
nisu raspolagali znaajnijim zemljinim kompleksima. Njegovi su
nasljednici (sinovi Mehmed-beg Ceri, oenjen sa Tahirom, roenom
Huri, i Enver-beg te kerke Emina, Raifa, Sevleta, Sultanija, udata za
h. Osman-bega Kapetanovia iz Bosanskog Novog, i Azemina, udata
za Husein-bega Ceria, s kojim je imala est kerki Sultanija, Aia,
Devleta, Demila, Muhiba i Tahira) 1918. posjedovali jedino kmetska
selita u kotarskoj opini Vodievo (ukupno 41 kmetsko selite), kotar
Bosanski Novi, te oko 300 dunuma begluka u istom selu, ali je isti
begluk po tamonjim seljacima uzurpiran. ivjeli su samo od prihoda
sa tih kmetskih selita jer nisu imali drugog imanja. Mehmed-beg, Ha-
san-begov sin, alio se 1921. godine: Imam jedno dijete staro istom
3 godine, ena mi je bolesna, to sam god imao dragocjenih stvari,
cijelo pokustvo, pa i svoje haljine prodao sam samo da preivim pa i
na lijenike i ljekove, tako nemam danas u sebe nigdje nita ni komada
hljeba, niti zato ga kupiti, te bi elio sa enom i djetetom umrijeti
nego se ovako patiti.
132
Hasan-begov brat, Ferhat-beg Ceri, kmetska selita je imao
najznaajnijim dijelom u Rakovici (17 selita povrine 1.547,238
dunuma) i Vodievu (od 24 selita u ovom selu, 20 selita obuhvatalo
130
ABH, ZVS, K.10, 5-2.
131
ABH, ZVS, K.10, 8-265.
132
ABiH, KBUDB, Evidencija, Kl. br. 1050; Isto, Kl. br. 1581.; Isto, Kl. br. 1579/a.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
287
je povrinu od 1.329,527 dunuma), a imao je po est selita i u Vodovici
te u Vojskovi.
133
Najznaajnija kmetska selita Hrustan-bega Ceria
nalazila su se u Verijama (23 selita povrine 1.148,565 dunuma) i
Meei (14 selita povrine 545,86 dunuma), s tim da je posjedaovao
i pet selita u Brezianima te jedno selite u Mrazoviku. Osim toga,
Hrustan-beg posjedovao je 1.113,825 dunuma begluka u Verijama.
134

Kmetska selita koja su pripadala h. Adem-begu Ceriu nalazila su se
uglavnom u Potoanima (ukupno 87 selita), te Rakovici (17 selita),
Sanici (sedam selita) i u Hadibegoviima (jedno selite). Usto,
njegov sin Sulejman-beg enidbom sa Naja-hanumom Resulbegovi
stekao je suvlasnitvo nad kmetskim selitima u kotaru Bilea (16
selita u Ljubomiru, gdje je imao suvlasnitvo od jedne polovine, i 27
selita u Zomjesju, gdje je imao suvlasnitvo od jedne esnaestine).
Nismo uspjeli utvrditi to se desilo sa posjedom Ibrahim-bega Ceria,
Paa-begova sina, ali je poznato da je on, skupa sa svojom braom
Hasan-begom i Hrustan-begom, dokazivao da je jo iz osmanskog
vremena posjedovao oko 12.000 dunuma ume na Kozari.
135
Jedan od aktivnijih predstavnika porodice Ceri iz Bosanske Dubice
u vremenu austrougarske vladavine je h. Ahmed-beg Ceri. Bio je lan
Eksekutivnog odbora Muslimanske narodne organizacije i posjedovao
je veoma prostran zemljini posjed. Srpska rije pisala je kako Ahmed-
133
Ferhat-beg imao je dio begluka u kotarskoj opini Bijakovac, koji je poslije
Prvog svjetskoga rata dodijeljen Mili Gnjatoviu, Jovanu Bezbradici, Jovanu
Zoriu, Nikoli Vukoti, Jovanu Vukoti, Stevanu Grgiu, Savi Babiu, Mitru
Grbiu, Petru Grahovcu i oru Zlojutru, te u kotarskoj opini Rakovica, iji
je jedan dio dodijeljen Stevanu Gagiu, Jovi Baiu i Mili Grbiu (ABiH, AGD,
k. 148).
134
Hrustan-beg dio je beglukih posjeda imao i u Vodievu, a dio tog begluka
nakon Prvog svjetskog rata traio je Jovo uri iz Vodieva. (ABiH, AGD,
14290/28.)
135
Oko ovih umskih kompleksa vodila se velika polemika poetkom 20. stoljea.
Cerii su tvrdili da posjeduju tapije na te ume, koje su od vajkada begluke
ume, neprijeporna svojina nae porodice, ali je vlast tvrdila da je uma na
koju oni istiu pravo dravno dobro. (O tome vidi napise u listu Musavat, br.
32, 20. 9. 1907.; br. 27, 6. 8. 1909.; br. 30, 1. 9. 1909.; br. 32, 15. 9.1909., br. 40,
14.10. 1909.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
288
beg Ceri iri svoj inae prostrani begluk na raun svojih kmetova.
136

Da li samo zbog toga ili i iz nekih drugih razloga o kojima nije
pronaena povijesna graa, Ahmed-beg krajem austrougarske vlasti
ne raspolae znatnijim brojem kmetskih selita,
137
ali su se njegovi
zemljini posjedi uglavnom sastojali od begluka. Ti begluci obuhvatali
su povrinu od 6.188,316 dunuma, od ega je 4.799,032 dunuma bilo
u kotaru Bosanska Dubica (1.803,191 u Parnicama, 1.268,33 u
Meuvou, 1.158,761 u Rakovici i 568,75 dunuma u Bijakovcu), a
1.389,284 dunuma u kotaru Prijedor (Gaani Dubica).
138

ENGI
Porodica engi spada u red najbogatijih i najznaajnijih begovskih
porodica u Bosni i Hercegovini.
139
Porijeklom su iz Male Azije,
140
odakle
su sredinom 16. stoljea doli u Bosnu, nastanili se na Zagorju
141
i u selu
Borije podigli svoj odak. Ubrzo su se razgranali po okolnim selima na
136
Srpska rije, br. 71, od 18 (31) 5. 1905.
137
Imao je kmetska selita u selu Meuvoa. Krajem 19. i poetkom 20. stoljea
poznato nam je ime jednog kmeta (Aleksa Trubarac, iji su preci otac Marko,
djed Dmitar, pradjed Petar to zemljite obraivali od sredine 19. stoljea).
138
O sudbini ovih njegovih posjeda nakon Prvog svjetskog rata vidi: ABiH, AGD,
16628/23.
139
Rauna se da je tokom osmanskog razdoblja osam pripadnika ove porodice
obavljalo dunost sandak-bega, a najvie tituliranih paa bilo je iz ove
porodice, sedam pripadnika obavljalo je dunost alajbega, dok je osam
pripadnika obavljalo je muteselimsku dunost u Pljevljima, Foi i Gacku. ( H.
Kreevljakovi: engii, passim.)
140
K. Hrmann: Narodne pjesme Bonjaka u Bosni i Hercegovini, str. 606-610.
141
Zagorje je visoravan koja se prostire izmeu planina Treskavica i Zelengora.
Johann Asboth za Zagorje veli da je to stjenovita visoravan sa oskudnom
vegetacijom u sreditu surovih snjegovitih planina (), veinom divlje
naputeno i zaostalo podruje Bosne, koje je za doljaka najslinije
nepristupanoj planini. (Johann Asboth: Bosnien und die Herzegowina.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
289
Zagorju,
142
zatim u krajevima u Podrinju
143
te u Pljevljima, krajevima
oko Sarajeva, a u 19. stoljeu posebno su se isticali pripadnici ove
porodice nastanjeni u Gacku.
144
U vrijeme ulaska austrougarskih trupa
jedan dio pripadnika ove porodice sudjelovao je u otporu Okupaciji,
dok je dio, poput Dervi-bega sa Borija, koji je cio svoj ivot ispunio
junakim djelima u borbi protiv Crnogoraca, ostao pasivan. Meutim,
neki od ovih begova koji su bili lojalni prilikom ulaska austrougarskih
trupa 1878. sudjelovali su u ustanku 1882. godine.
145
Nakon toga oni
ne sudjeluju u opozicionim pokretima, nego se integriraju u novu
drutvenu stvarnost i zauzimaju znaajne upravne poloaje,
146
a
onaj dio koji se ne uspijeva uklopiti u novo drutvo naputa Bosnu,
iseljavajui se uglavnom put Osmanskog carstva.
147
Reisebilder und Studien. Wien 1888. Vidi dio prijevoda objavljenog u asopisu
ivot, br. 1, Sarajevo 1979., pod naslovom Foa i Zagorje, str. 74-93)
142
Poetkom 19. stoljea na Zagorju pripadnika porrodice engi bilo je u sedam
naselja (Borije, Jelaca, Kuta, Mjehovine, Hotovlje, Zelumii i Vihovii).
143
Pripadnici porodice engi naseljavali su slijedee krajeve u Podrinju: Rataji,
Miljevina, Srbotina, Odak kod Ustikoline, Foa, Potpe, Lokve i Viegrad.
144
S. Baagi: Najstariji ferman, str. 445.
145
H. Kapidi: Hercegovaki ustanak, str. 173-175. Kapidi smatra da nije tako
veliki broj pripadnika porodice engi sudjelovao u ustanku 1882., kako su
to smatrali neki drugi historiari, prije svih V. Skari. Usp.: J. Asboth: Foa i
Zagorje, str. 76-77.
146
Neki su dobili odlikovanja vitekog reda od cara Franje Josipa, a neke su
nazivali grofovima (J. Asboth: Foa, str.76, 81). Zapaena je i uloga Husein-
bega engia Zulfikarpaia, dugogodinjeg foanskog naelnika (Hasan
Ljubuni: Hadi Huseinbeg Zulfikarpai iz Foe. Gajret. Kalendar za 1937.,
str. 219-221; Alija Bejti: Povijest i umjetnost Foe na Drini. Naa starine, III,
Sarajevo 1956., str. 31.)
147
Meu bosanskom emigracijom u Osmanskom carstvu koja je podravala
autonomni pokret muslimana u BiH posebno su se isticali neki pripadnici
porodice engi, naroito Osman Mazhar-paa, Dervi-pain sin, a zatim
Hajdar-beg, koji je u januaru 1882. iselio iz Roanovia (kotar Foa) u
Istanbul, a kasnije se preselio u Brusu, Smail Junus-beg, unuk slavnog Smail-
age engia, koji je bio oenjen sa Hajrijom Lakii, sestrinom mostarskog
muftije Ali-ef. Dabia i neki drugi. (ABiH, ZMF, Prs. 541/1902.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
290
Na prijelazu 19. i 20. stoljea porodica engi pribliila se samom
vrhu bosanske begovske zemljoposjednike elite. Ukupna povrina
njihovih begluka iznosila je 47.996,111 dunuma
148
a posjedovali su
jo 1.338 kmetskih selita. Posebno su se isticali zemljini posjedi
nasljednika Smail-age engia te ogranka porodice koji se naziva
Zulkarpai. Tako veliki posjedi, koje je porodica engi posjedovala
u vremenu austrougarske vladavine posljedica su njihove povijesne
uloge koju su imali u osmanskom razdoblju, s jedne strane, te
- s druge strane - porodinih i enidbenih veza sa drugim begovskim
porodicama, prije svih sa porodicom Sulejmanpai, od kojih su
148
Ovdje nije uraunat veliki kompleks ispae povrine 95.000 dunuma, na
prostoru Kladova polja, na krevitom i brdovitom prostoru u kotaru Foa, iji
najvei dio predstavlja parcela zvana engia bara, na kojoj je uslijed vlanog
humusa paa neto bolja, te nam ona uglavnom i prehranjuje nau stoku, dok
je na planini na ispai. Uz tu ispau vee i Kladovopoljsko jezero, koje nam slui
kao vodopoja. Na tu ispau preko ljeta stoari sa prostora kotara Stolac tjerali
su stoku (oko 40.000 grla stoke): (...uslijed klimatikih prilika s jedne strane, a
uslijed krevita tla s druge strane u stolakom kotaru mi preko ljeta sa svojim
hajvanom kod kue ne moemo ostati, jer preko ljeta kod nas niti ima vode niti
hrane (pae) za hajvan, a vruina (ega) je tolika da bi hajvan sav uginuo kad bi
morao tamo ostati). Bezi engii iz Zagorja (kotar Foa) su jo za turskog pa
i za austrijskog vremena () vindicirali sebi pravo na engia baru. Tri puta
smo vodili spor o engia bari, ali smo sva tri puta sa uspjehom odbranili svoja
prava i odrali se na ispai i pred turskim i pred austrijskim vlastima. Ali, to
znai samo da su oni sauvali pravo ispae, a ne pravo vlasnitva. Meutim,
sav problem izbio je nakon 1918. kada je taj prostor, poput ostale ispae, u
gruntovnici upisan kao vlasnitvo erara Kraljevine SHS, pri emu su vlasti
odluile da taj prostor engia bare podijele dobrovoljcima iz Foanskog
sreza, ali su se planintari protiv toga bunili: Mi moemo ve sada sa
sigurnou rei, ako se dobrovoljcima dade ma i jedan dio engia bare, da
e nama planintarima (Humnjacima) opstanak na ispai biti onemoguen.
S jedne strane jer je to srce i jedina glavna ispaa na Kladovu Polju, a s druge
strane meusobne trzavice i sporovi (izmeu onih koji dobiju zemlju i ovih
planintara) nee prestati, sve kad bi mi (planintari) i ostali. Planintari su
se posebno alili na injenicu da su dobrovoljci iz foanskog sreza, koji su
se javili kao reflektanti i stavili zahtjev na engia baru ve sada poeli po
nevesinjskom kotaru nuditi na prodaju dijelove engia bare, koje se nadaju
dobiti (ABiH, AGD, br. 10674/29).
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
291
najznaajnijim dijelom naslijedili posjede u kotaru Prnjavor, i to u
krajevima Ilova, Crkvena i Vijaani.
149

Njihovi zemljini posjedi najveim dijelom nalazili su se u kotarevima
Prnjavor i Foa, zatim Gacko, Nevesinje i Bilea te oko Viegrada i
Rogatice. Veina begluka bila je koncentrirana u kotarevima Prnjavor
i Foa, uz napomenu da se veliki dio posjeda u kotaru Foa nalazio u
krajevima na Zagorju, koji danas pripadaju opini Kalinovik (Borija,
Jelaca i Hotovlje).
Kotar Obradiva Neobradiva Ukupno
Foa 6.905,281 7.847,564 14.752,845
Livno 1.163 45 1.208
Prnjavor 9.509,121 21.509,895 31.019,016
Viegrad 5,39 1.010,86 1.016,256
Ukupno 17.582,792 30.413,319 47.996,117
Tabela: Begluci porodice engi
Meu ovim beglukim zemljitem najvei su bili posjedi Husein-
bega engia Zulkarpaia, koji su u Jabuci, Jeleu i Ljubini obuhvatali
povrinu 5.655,01 dunum.
150
Najvei su, ipak, zemljini posjedi
149
engii su posjedovali velike zijamete u osmanskom vremenu. Smail-aga
engi do velikih posjeda doao je, izmeu ostaloga, i enidbenim vezama. Dio
posjeda u kotaru Gacko dobio je enidbom sa elebijom, kerkom jedinicom
Beir-age Hasanbegovia iz Avtovca, dobivi pritom dio posjeda u Lipniku.
Zatim je od Selmanovia preoteo Drobnjak, a dio imanja u Cernici kupio je od
Avdi-bega engia i na taj nain stekao veliko bogatstvo (T. Tanovi: Kljuka
kapetanija, str. 47-48). Njegovi nasljednici posjede su uveali udajom amile,
Smail-agine kerke, za Osman Mazhar-pau Sulejmanpaia, koji nije imao
potomstva, pa je njegovo silno imanje pripalo amili, a zatim nasljednicima
njezinog brata Hajdar-bega.
150
Osim ovih begluka, Husein-beg Zulfikarpai posjedovao je i kmetska selita,
koja su se, osim u Jabuci, Jeleu i Ljubini, nalazila jo i u Donjoj Prai, kotar
Rogatica. Ukupan broj njegovih selita 1918. godine iznosio je 63. Od svojih
selita Husein-beg godinje je dobivao 3-400 m ita i time sjajno ivio
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
292
nasljednika Smail-age engia. Posebno su veliki posjedi bili Smail-
aginog unuka Smail Junus-bega, sina Hajdar-begovog, koji su iznosili
22.608,63 dunuma begluka (Prnjavor i Livno
151
) te 575 kmetskih selita
(najveim dijelom u kotaru Prnjavor, ali i u kotarevim Bilea, Gacko,
Foa, Nevesinje i Duvno). Ovako velike posjede Smail Junus-beg
(umro u decembru 1913.) naslijedio je od svog oca Hajdar-bega, koji je
do velikog imanja doao zahvaljujui injenici da je njegova polusestra
amila-hanuma, kerka Smail-age engia, naslijedila itavo imanje
svog mua Osman Mazhar-pae Sulejmanpaia, bosanskog vezira,
koji je umro 1861. godine. amila je osim toga naslijedila i dio imanja
svog oca Samil-age engia, tako da se njezin posjed nalazio u Gacku,
Nikiu, Bilei, Nevesinju, Foi, Livnu, Duvnu, Vareu, Sarajevu i
Prnjavoru.
152
U Prnjavoru su bili i begluci i kmetska selita, koja su
bila dosta velika,
153
ali je veina begluka u ovom kotaru nakon 1918.
podijeljena srpskim seljacima.
154

(ABiH, Evidencija, Kl. Br. 3491. Husein-begovo pismo upueno Agrarnoj
direkciji 18. 12. 1921.). Mogue je da su Husein-begovi posjedi bili neto
vei, jer se u jednom dokumentu ak nakon Drugog svjetskog rata navodi
da je umski kompleks Kape u Miljevini, povrine oko 10.000 dunuma, bio
vlasnitvo Husein-bega Zulfikarpaia iz Foe, s tim to su seljaci iz Borjanice,
Ocrkavlja, Budnja i Miljevine, Husein-begovi kmetovi, imali pravo servituta.
Nakon 1918. ovi kmetovi postali su vlasnici ume. (ABiH, ARIK, br. 34/49)
151
Dok se moe tano sagledati njegov posjed u Prnjavoru, za posjede u
kotaru Livno raspolaemo samo sa podatkom o ukupnoj povrini. Moe se
pretpostaviti da su se ti begluci nalazili u opini Golijevo Mii, gdje je Smail
Junus-beg posjedovao i 73 kmetska selita.
152
H. Kreevljakovi: engii, str. 410.
153
Jedan od subaa na ovom imanju 1913. bio je Abid Kori, kome je Smail
Junus-beg pisao pismo iz Bruse o tome ta treba raditi sa tim imanjem. (ABiH,
ZMF, prs. 4897/1913.)
154
ABiH, AGD, k. 147. Ovdje je dat prikaz podjele dijela Rustan Riza-begovog
begluka u Ilovi Velikoj i Crkveni sa imenima ljudi i povrinom zemlje koja im
je dodijeljena 2.748,965 dunuma to je bio samo dio njegovih posjeda u
tim mjestima. Iz popisa o isplati beglukih odteta (ABiH, AGD, k. 143 i 145)
vidi se da su u raspodjeli Rustan-begovih posjeda sudjelovali jo i Luka Goli
i Luka Tomi iz Ilove Velike. Rustan Riza-beg bio je jedini nasljednik Smail
Junus-bega.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
293
Posjedi Osman Mazhar-pae, takoer Smail-aginoga unuka,
obuhvatali su 6.845,406 dunuma begluka i 108 kmetskih selita u
kotaru Prnjavor, a Hasan-beg je u svom posjedu imao 1.888,64 dunuma
begluka i 63 kmetska selita, dok je Ibrahim-beg, Ali Galib-pain sin,
posjedovao 884,34 dunuma begluka i 72 kmetska selita.
155
Kotar
Ukupan
broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo
ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
ajnie 23 23
Bijeljina 27 26 1 1.207,19 121,4 0 132,25 1.460,84
Bilea 56 56
Duvno 36 36
Foa 345 17 328 382,35 19,84 1.460,17 17,52 1.879,88
Fojnica 3 3
Gacko 191 191
Konjic 1 1
Livno 73 73
Ljubinje 1 1
Nevesinje 68 68
Prnjavor 361 361
Rogatica 28 4 24 129,34 39,02 292,91 14,41 475,68
Sarajevo 56 1 55 218,047 0,84 0 1,825 220,712
Viegrad 68 15 53 428,89 92,774 337,73 125,8 985,194
Visoko 1 1
Ukupno 1.338 63 1.275 2.365,817 273,874 2.090,81 291,805 5.022,306
Tabela: Kmetska selita porodice engi
155
Ibrahim-beg sin je Ali Galib-pae, najstarijeg sina Dervi-pae engia. Roen
je 3. marta 1883., a umro 24. 12. 1932. nakon duma-namaza u Sarajevu. U
treoj godini ivota ostao je bez oca i sa majkom odselio u Tursku, gdje je
zavrio kole. Bio je oenjen sa Azemina-hanumom, kerkom Ahmed-bega
Dinia i Ifeta-hanume, keri Hasan-bega i unuke Osman-pae Gradaevia,
iz Banje Luke, s kojom je izrodio djecu ali mu nijesu ostala u ivotu. (Novi
behar, br. 12-13, 1. 1. 1933., str. 170; Gajret, god. XIV, br. 2, 15. 1. 1933., str.
34-35).
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
294
Za zemljine posjede porodice engi nedostaju mnogi podaci
o veliini kmetskih selita (od 1.338 selita, koliko je bilo u
njihovim rukama 1918. godine, poznata je povrina za svega 63),
to onemoguava dalju analizu, ali je nesporno iz ovih podataka
da se radi o jednoj od najbogatijih begovskih porodica na prijelazu
19. i 20. stoljee. Stoga uope ne iznenauje da se meu krupnim
zemljoposjednikim porodicama u istonoj Bosni u ovo vrijeme
pojavljuje malo drugih begovskih porodica.
DINI
Dinii su begovska porodica tako prozvana po izvjesnom Dini
kapetanu Gradike kapetanije, koji je na kapetansku dunost doao
1739. i oenio s bogatom udovicom Mustaj-bega, svog prethodnika na
kapetanskoj dunosti. Dino je iza sebe ostavio dva sina: Ibrahim-bega
i Mehmed-bega, koji je bio poznat kao Dino Kapetanovi. Ibrahim-
beg bio je gradiki kapetan; ne zna se kad je umro, a njegova supruga
Aia umrla je u Gradiki 1783./84. godine. Ibrahim-bega na poloaju
kapetana naslijedio je sin Salih-kapetan. Salih-kapetan imao je dva
sina: Ibrahim-bega, koji je umro u Gradiki kao dijete, i Ragib-bega,
koji je umro u Banjoj Luci ostavivi iza sebe sina Ali-bega Dinia.
156

Godine 1827. izbili su neredi u Bosanskoj Gradiki (koja se zvala i
Berbir) zbog toga to je kapetan Salih-beg Dini, navodno, uzurpirao
neke ume i njive koje su pripadale tvravi Berbir i na njima naselio
svoje kmetove, a najvie u selu Vrbaka. To su uinili i drugi bogati
ljudi. Meutim, Ali ehaja Deli organizirao je nezadovoljnike i od
Salih-bega oduzeo 31 kuu u selu Vrbaka. Ali ehaja Deli je odredio
granicu izmeu tvrave i spahije.
157
I Salih-begov unuk Ali-beg Dini imao je vanu historijsku ulogu.
156
H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 81-82.
157
G. ljivo: Bosna i Hercegovina 1827.-1849., str. 47.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
295
Ve 1836. spominje se kao banjaluki muteselim.
158
Omer-paa Latas
1851. imenovao ga je za kajmakama Banje Luke,
159
ali ga je 17. augusta
1851., izmeu ostalih, iz Travnika poslao u progonstvo u Istanbul.
160
Dinii su, pema svjedoenju ruskog diplomate i putopisca Alek-
sandra Giljferdinga, sredinom 19. stoljea bili jedna od najbogatijih
porodica u sjeverozapadnoj Bosni.
161
Otprilike u isto vrijeme kada
je Giljferding putovao po Bosni i biljeio podatke i o Diniima
jedan austrijski konzularni agent napravio je detaljan opis Banjaluke
kajmekamije (godine 1856.). U tom opisu istie se kako su u Banjoj
Luci veoma utjecajni i imuni bili Adil-beg Dini, koji posjeduje
najvee imanje u cjeloj Bosni, braa Ibrahim-beg i air-beg Dini,
takoer veoma imuni.
162
U austrougarskom vremenu predstavnici porodice Dini igraju
vanu politiku ulogu u Bosni i Hercegovini. Posebno aktivni bili su
Ragib-beg, najbogatiji bosanski beg svog vremena, Mahmud-beg,
aktivni sudionik muslimanskog autonomnog pokreta, i Hamdi-beg.
Prva dvojica bili su izraziti opozicionari, dok je Hamdi-beg (1875.-
1931.), Ahmed-begov sin, politiki bio veoma neodreen. Godine
1909. izabran je za lana Zemaljskog vakufsko-mearifskog sabora.
Civilni adlatus baron Benko u kratkim biograjama lanova Sabora
koje je dostavio Zajednikom ministarstvu nansija za njega kae da je
napredno orijentiran, sarauje sa Hrvatima, ali u svojoj astoljubivosti
nijednog trenutka ne oklijeva uiniti ustupke protivnikoj strani ako
e u tome imati odreenu korist i time pojaati svoj utjecaj. Jedno
vrijeme bio je politiki pristav, a nakon naputanja dravne slube
ivio je od obraivanja svog bogatog imanja. Zbog izbora za lana
Vakufsko-mearifskog sabora raziao se sa svojim roacima Ragib-
158
G. ljivo: Bosna i Hercegovina 1827.-1849., str. 272.
159
G. ljivo: Omer-paa Latas, str. 140.
160
V. Popovi: Agrarno pitanje, str. 105.
161
A. Giljferding: Putovanje, str. 323.
162
G. ljivo: Bosna i Hercegovina 1954.-1860., str. 198-199. Vjerovatno je u pitanju
greka, jer se ne radi o Adil-begu, nego o Ali-begu Diniu.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
296
begom i Mahmud-begom.
163
Politiki je pripadao Muslimanskoj
naprednoj (samostalnoj) stranci Adem-age Meia, a nakon stvaranja
Ujedinjene muslimanske organizacije avgusta 1911.
164
i dopunskih
izbora za Sabor postao je saborski zastupnik.
165
Uoi Prvog svjetskog
rata, skupa sa Ragib-begom Diniem, odluni je protivnik najava o
izmjeni Zakona o otkupu kmetskih selita.
166
esto je mijenjao politika
opredjeljenja. Safvet-beg Baagi nazivao ga je vojnim liferantom i
umskom pretrgom zbog njegovih aktivnosti oko umskog kompleksa
Dnoluka (na podruju travnikog i jajakog kotara) koji je 1911. kupio
za eksploataciju, ali ga je kasnije pokuao prodati drugoj rmi.
167
U
tom cilju Hamdi-beg je 1913. oformio akcionarsko drutvo Dnoluka
umska industrija d. d., u kome je jedna polovina akcija pripadala
je Hamdi-begu i njegovom bratu Haki-begu Diniu, njihovom zetu
Ibrahim-begu engiu iz Sarajeva i erifu Arnautoviu, a druga
povina pripadala je dr. Eduardu Serelmannu i njegovom zetu dr. Mori
Horvathu.
168
H. Mahmud-beg Dini, air-begov sin, bio je sudionikom
autonomnog muslimanskog pokreta na prijelazu 19. i 20. stoljea.
Ivan Milievi naziva ga najuglednijim ovjekom u Banjoj Luci tog
doba.
169
Okruna oblast u Banjoj Luci izvjetavala je o Mahmud-begu
163
ABiH, ZMF, Prs. 2125/1909..
164
ABiH, ZMF, Prs. 1076/1911.
165
D. Juzbai: Nacionalno-politiki odnosi, str. 96.
166
D. Juzbai: Nacionalno-politiki odnosi, str. 180-183.
167
Vlada je na ovu poslovnu pekulaciju pristala 1914. dopustivi Hamdi-begu
da, kao nagradu za politiku saradnju u Saboru, svoje obaveze iz ugovora o
eksploataciji kompleksa Dnoluka prenese na firmu Georg Hagenbucber. Ova
je pekulacija donijela Hamdi-begu znatnu finansijsku dobit. (D. Juzbai:
Nacionalno-politiki odnosi, str. 183., biljeka 65.)
168
IAS, BS - 23; Branislav Begovi: Razvojni put umske privrede u Bosni i
Hercegovini u periodu austrougarske uprave (1878.-1918.) sa posebnim
osvrtom na eksploataciju uma i industriju preradu drveta. Sarajevo 1978.,
str. 136-137.
169
Ivan A. Milievi: Oivljavanje starih uspomena. Novi behar, god. XII, br.
7-14, 15. 1. 1939., str. 100.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
297
poetkom 1903. da se radi o ovjeku koji je u to vrijeme imao oko 38
godina, da je sin umrlog air-bega, kojem je animozitet i nepovjerenje
prema novom reimu usaeno ve u mladosti u roditeljskoj kui, jer
je njegov otac bio nesklon novoj upravi, nije se mogao prilagoditi
novim odnosima i izbjegavao je svaki kontakt sa vlastima.
170
Jednako
opoziciono raspoloen bio je i Ragib-beg Dini, koji je politiki pri-
padao Muslimanskoj narodnoj organizaciji, na ijoj je listi maja 1910.
izabran za zastupnika u Saboru. On je bio najvei zemljini posjednik
u Bosni, a znaajan je i po tome to se lino zalagao za ziku podjelu
begluka i kmetskih selita. On, koji je u banjalukom okrugu imao tri
sela (Gradina Donja, Demirovac i Drakseni), traio je da se ta podjela
izvri, ali da se istovremeno s njom izvri i komasacija na begluku
kako bi on mogao oformiti jednu veliku latifundiju plodnog alodi-
jalnog zemljita i pristupiti njezinoj intenzivnoj obradi. Srpski seljaci
(kmetovi), meutim, pod utjecajem svojih voa, odbili su prihvatiti
ovu realnu podjelu sa zemljovlasnikom,
171
a ni ostali bonjaki begovi
nisu bili oduevljeni ovakvim njegovim potezom jer bi se taj izuzetak
pretvorio u pravilo, to begovima ne bi odgovaralo. Safvet-beg Baagi
u jednom pismu pisao je o tom Ragib-begovom pokuaju da rijei
svoje agrarno pitanje komasacijom ne pitajui ostale veleposjednike
i posjednike bi li njima konveniralo dati 65% kmetima dabe, zbog
ega su muslimanski zastupnici u Bosanskom saboru sprijeili da se
jedna takva operacija provede u Saboru, mada je Ragib-beg bio dobio
podrku vlade.
172
Srpska rije poetkom 1914. pisala je kako Ragib-
beg Dini, najvei feudalac u itavoj Bosni, ima 15.000-16.000
dunuma pobegluene zemlje, a pokuava da sa kmetovima u selima
Drakseni, Demirovac i Gradina podijeli kmetska selita po principu
50% naprema 50%, s tim to bi begovih 50% inilo zemljite koje se
nalazi blie Dinievom ardaku: ardak se pak nalazi na uglu dvaju
dravnih drumova, oko kojih je najbolja zemlja. Kmetovima se daje
170
ABiH, ZMF, Prs. 131/1903.
171
A. Fefalik: Ein neuer aktueller Weg, str. 38-39.
172
O ovome je opirno izvjetavao i Potiorek u svom izvjetaju Zajednikom
ministarstvu finansija 31. marta 1913. (ABiH, ZMF, opa 4539/1913; IAS,
BS-23)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
298
tamo na obalama Save i Une sve same plavare i barutine to vjeito
lee pod vodom. Ovom diobom i komasacijom Dini bi sjedinio svoje
dosadanje ratrkane begluke i dobio jedan slobodni posjed od preko
30.000 dunuma.
173
Kotar Obradiva Neobradiva Ukupno
Banja Luka 3.112,58 16.216,86 19.329,435
Bosanska Dubica 4.916,291 10.269,14 15.185,426
Bosanska Gradika ? ? 24.560,053
Brko 242,1 280,98 523,080
Gradaac 685,367 1.822,998 2.508,365
Prijedor 8.234,68 16.497,23 24.731,905
Ukupno 17.191,02 45.087,19 86.838,264
Tabela: Begluci porodice Dini
Najznaajnija koncentracija begluka porodice Dini nalazila
se u kotarevima Prijedor (Omarska, Lamovita, Kevljani, Verii),
Bosanska Gradika (Bistrica, Maii, Vilusi, Turjak), Banja Luka
(Krmine, Miloevci, Piskavica i imii) i Bosanska Dubica (Gradina
Donja, Drakseni, Demirovac). Begluci u kotaru Gradaac (Vranjak
i Koprivna, na prostoru dananje opine Modria) u posjed porodice
Dini doli su zahvaljujui enidbenim vezama sa porodicom
Gradaevi, a i posjed u kotaru Brko (Sandii) vjerovatno je na
slian nain doao u vlasnitvo banjalukih Dinia.
Kmetska selita porodice Dini su se nalazila, uglavnom, u onim
mjestima gdje i begluci. Najvea koncentracija je u kotarevima
Gradika (Turjak, Maii, Vilusi), Prijedor (Kevljani, Lamovita,
Omarska, Verii), Bosanska Dubica (Demirovac, Drakseni Donji,
Gradina Donja) i Banja Luka (Krmine, Piskavica, Miloevci, Bukovica,
Barlovci, Kuljani, Laktai, Trn, Debeljaci).
173
Srpska rije, god. X, br. 28, 7. (20.) februar 1914., str. 1.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
299
Kotar
Ukupan
broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo
ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
Banja
Luka
347 28 319 2.993,32 616,87 0 184,09 3.794,28
Bosanska
Dubica
368 366 2 18.357,24 2.272,147 4.320,062 1.069,118 26.018,571
Bosanska
Gradika
507 430 77 26.287,1 5.544,11 157,09 1.375,649 33.363,949
Brko 96 96
Gradaac 155 155
Prijedor 422 51 371 2.943,03 286 9,5 80,88 3.319,41
Prnjavor 1 1
Ukupno 1.896 875 1.021 50.580,69 8.719,127 4.486,652 2.709,737 66.496,21
Tabela: Kmetska selita porodice Dini
Karakteristika zemljinih posjeda porodice Dini u tome je to
se radi o velikim kompleksima begluka i brojnim selitima. Kako
se, pak, ne radi o posebno razgranatoj porodici gotovo svi njezini
pripadnici 1918. spadali su u kategoriju velikih zemljinih posjednika
sa velikim beglucima i sa blizu 100 kmetskih selita, bez obzira to
su tokom austrougarske uprave pojedini pripadnici ove porodice,
poput h. Mahmud-bega Dinia, brojne svoje begluke i kmetska
selita prodavali. Usto, osim to se, odlikuju svojom veliinom, ovi
posjedi odlikuju se i gustom koncentracijom u pojedinim selima.
Poneki krajevi sa vie sela pripadali su 1918. iskljuivo pripadnicima
ove porodice. Tu se posebno istiu posjedi Ragib-bega Dinia u
Demirovcu, Drakseniu i Gradini Donjoj u kotaru Bosanska Dubica te
u Turjaku, kotar Bosanska Gradika, zatim posjed Ahmed Bahri-bega
Dinia (u Krmini u kotaru Banja Luka, u Koprivni i Vranjaku u kotaru
Gradaac, koje je dobio enidbom s Ifeta-hanumom Gradaevi) te
posjed h. Mahmud-bega Dinia (koji se najznaajnijim dijelom
nalazio na prostoru Omarske i Lamovite u kotaru Prijedor).
Zemljini posjedi porodice Dini 1918. bili su rasporeeni meu
slijedeim pripadnicima ove porodice:
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
300
1. Ahmed Bahri-beg Dini,
174
Muhamed-begov sin, posjedovao je
9.908, 275 dunuma begluka i 80 kmetskih selita u mjestu Krmine
(kotar Banja Luka) te 103 selita u Koprivni i 52 u Vranjaku,
kotar Gradaac, koje je dobio u miraz;
174
Ahmed-beg roen je 1850., umro je 5. 10. 1918., bio je oenjen s Ifet-hanumom
Gradaevi. Njegovi sinovi su poznati Hamdi-beg Dini (1875.-1931.) i
Haki-beg (oenjen s Mevhiba-hanumom Fadilpai), a keri su mu Azemina,
udata za Ibrahim-bega engia u Sarajevo, i Kanita (ABiH, Evidencija, kl. br.
13688). Njegov begluk u Krmini, prema popisu posjeda u kotarskoj opini
Krmina to ga je poglavar banjalukog seoskog sreza 21. oktobra 1927.
dostavio Agrarnoj direkciji u Sarajevu, iznosio je 9.911,975 dunuma. Od toga
su 42 teaka iz Krmine drala 140 parcela veliine 708,410 dunuma oranice,
39,670 dunuma vrtova, 36,780 dunuma livade, 46,950 dunuma panjaka,
40,880 dunuma ume i 9,190 dunuma koji su se raunali pod kue i dvorita,
to ukupno iznosi 881,880 dunuma. Ostale parcele ovih vlasnika niko nije
obraivao u vrijeme kada je popis pravljen niti ih je ko traio, a obuhvatale su
povrinu od 220,670 dunuma oranice, 2.364,650 dunuma panjaka, 6.441,785
dunuma ume i 2,990 dunuma koji su se raunali pod kue i dvorita, to
ukupno iznosi 9.030,095 dunuma. Ukupno je, dakle, prema ovom dokumentu,
begluki posjed nasljednika Ahmed-bega Dinia u kotarskoj opini Krmine
iznosio 9.911,975 dunuma, od ega je oranica 929,080 dunuma, vrtova 39,670
dunuma, livada 36,780 dunuma, panjaka 2.411,600 dunuma, 6.482,665
dunuma ume i 12,180 dunuma zemljita koje se raunalo pod kuu i dvorite.
(ABiH, AGD, br. 16.189/27. Ovdje je detaljan popis sa imenima teaka koji
obrauju pojedine parcele. Popis je napravljen na temelju uvida na licu mjesta
to su ga 6. oktobra 1927. obavili sreski poglavar, geometar Agrarne direkcije
edomir Nikoli, knez sela Krmine i jo dva odbornika iz toga sela.) Oko
nekih njegovih selita u Koprivni dugo se vodio spor sa kmetovima koji su
sudskim putem izgubili kmetsko pravo, pa su ta selita pretvorena u begluk,
ali su kmetovi uprkos tome pravili probleme begu oko njegovog vlasnitva. Ti
problemi prenijeli su se iz austrougarskog i u doba nakon Prvog svjetskog rata.
Kasnije su ti posjedi u Vranjaku preli u vlasnitvo Ahmed-begovog sina Haki-
bega, koji e poslije Prvog svjetskog rata enidbom sa Mevhibom Fadilpai,
koja je po majci bila Gradaevika, dobiti i neke posjede oko Brkog (Bijela)
(Vidi o tome dokumente u: ABiH, ZMF, opa graa, br. 112265/1909.; ABiH,
AGD, br. 1252/24; ABiH, AGD, k. 144, Odtete za begluke.)
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
301
2. Posjed h. Sulejman-bega Dinia,
175
Ahmed-begovog brata, nije
dovoljno poznat, osim 2.800,43 dunuma begluka u imiima,
koji se 1918. vodio kao vlasnitvo Mehmedaim-bega Dinia iz
Istanbula;
3. Ali-beg Dini, Husref-begov sin, posjedovao je 1.014,02
dunuma begluka i 44 kmetska selita u Piskavici;
175
Oko 1870. Sulejman-beg Dini iz Banje Luke otiao je na studije u Istanbul
sa namjerom da zavri medresu i zauzme odgovarajui poloaj u osmanskoj
dravnoj slubi. Namjera mu se nije obistinila, a on se u Istanbulu oenio i
tamo nastanio, premda su lanovi njegove porodice, posebno brat Ahmed-
beg, vrili pritisak na njega kako bi ga privoljeli da se vrati u Banju Luku. Tek
kad se njegov najstariji brat, Husrev-beg, teko razbolio, Sulejman-beg je
1887. odluio da se vrati u Banju Luku. Prije toga se ve bio razveo od svoje
supruge, Zejneba-hanume, i inio je sve napore da kod sebe sauva svoje
dvoje djece, dvije djevojice. Povodom toga je sa svojom suprugom, odnosno
sa svojim puncem, vodio sudski spor, koji je izgubio, te je bio osuen da plaa
alimentaciju. Premda je ve due vremena elio da se vrati u Banju Luku i
da preuzme upravljanje svojim dobrima, ovim okolnostima je bio zadravan.
elio je da se vrati sa svojom djecom i neposredno pred svoj konani povratak
ukazala mu se prilika da ispuni tu svoju elju. Naime, uspio je dobiti dokument
koji je sadravao nagovjetaje navodne planirane zavjere protiv sultana
Abdul-Hamida, ime su kompromitirane razliite osobe koje su stajale u
kontaktu sa sultanom Muratom. Taj dokumenat proslijedio je u ruke sultana
Abdul-Hamida, a kao nagradu oekivao je da se sultanovom naredbom
njemu dodijele djeca. Jedna takva naredba je zaista i objavljena Ministarstvu
policije, koje je naredilo da se djeca odmah dodijele h. Sulejman-begu.
Policija u Istanbulu bila je krenula i u provedbu ove naredbe, ali je dopustila
odlaganje jer se majka djece navodno teko razboljela. U meuvremenu umro
je Sulejman-begov brat Husrev-beg u Banjoj Luci. Sulejman-beg pourio je
u Bosnu, a da obaveze oko dobivanja djece nije uspio dovriti. Nakon to se
vratio u Banju Luku ubrzo je obavijeten od strane kotarskog predstojnika u
tom gradu da je osmansko poslanstvo u Beu, na temelju ilama erijatskog
suda u Istanbulu, trailo da Sulejman-beg plati alimentaciju za svoje dvoje
djece u visini od 6.834 groe te da svaki mjesec ubudue daje po 500 groa
na ime alimentacije. U svojoj izjavi Dini je istaknuo kako je takva odluka
nevaea jer su sultanovom naredbom djeca dodijeljena njemu, pa je ak
tvrdio da o tome moraju postojati i dokumenti u Istanbulu. (ABiH, ZVS, k. 66,
br. 112 13/3; Isto, br. 112 3/4)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
302
4. Muhamed-beg Dini,
176
Husref-begov sin, oenjen Zarifom
Belagi, posjedovao je 1.347,2 dunuma begluka i 49 kmetskih
selita u Piskavici;
5. Mustaj-beg Dini, Husref-begov sin,
177
posjedovao je 1.925,39
dunuma begluka u Pervanima i 49 kmetskih selita u Piskavici;
6. Smail-beg,
178
Ali-begov sin, posjedovao je 4.157,36 dunuma
begluka i 117 kmetskih selita u Veriima, kotar Prijedor;
7. Nasljednici Selim-bega Dinia
179
posjedovali su ukupno
176
Ovaj Muhamed-beg (koji se ponegdje navodi i kao Mehmed-beg) vjerovatno je
imao i kmetskih selita u selu imii, gdje je, inae, bilo puno begluka njegovog
roaka Mehmedaim-bega Dinia. U selu imii 200 kmetova 1910. pobunilo
se i otkazalo plaanje haka Muhamed-begu Diniu (V. Bogievi: Seljaki
pokret, str. 238.). Vjerovatno su ta selita poslije 1910. prodata. Muhamed-beg
i njegov brat Mustaj-beg, kada su traili da im se isplati privremena renta za
oduzete zemljine posjede, odbijeni su jer stalno ne stanuju na teritoriju nae
Kraljevine, a to poradi toga to se isplata ove rente dozvoljava iz socijalne
nude prema materijalnom stanju zemljovlasnika (ABiH, AGD, k. 133, br.1).
177
Sva trojica ovih Husref-begovih sinova ivjeli su u Brusi (Turska). Muhamed-
beg (Mehmed-beg), koji je odselio u Brusu i bio turski dravljanin, umro je u
Brusi 1922., a iza njega su ostali supruga mu Zarifa, roena Belagi iz Banje
Luke (ivjela u Brusi), punodobni sinovi Ibrahim i Rifat i malodobni sin Sanija
te kerka Hasiba, udata za Remzi-ef. Guia u Banju Luku. (ABiH, Evidencija,
kl. br. 13249; Isto, 13250; Isto, kl. br. 13254.)
178
Smail-beg bio je oenjen sa Aiom Hrgi, koja se od njega razvela 1898. i udala
za Smail-agu Smailagia. Nije nam poznato s kime se kasnije oenio, ali se zna
da je imao sina Omer-bega, a vjerovatno su Paana i Emina, kojih se prisjea
akademik Muhamed Filipovi, njegove kerke iz drugog braka. (Emin Krki:
Tunjina nedovrena pria. Banjaluka u kazivanju Muhameda Filipovia.
Sarajevo 1999., str. 69-71. Vjerovatno se prisjeanje Muhameda Filipovia
odnosi na ovog Smail-bega Dinia).
179
Sinovi banjalukog veleposjednika Ibrahim-bega Dinia, Selim-beg i Salih-
beg, na prijedlog okrunog predstojnika u Banjoj Luci, u proljee 1883. primili
su sedam porodica Tirolaca na vlastito zemljite u selu Kremna jer tu vie
nisu imali domaih kmetova (ore Miki: O kolonizaciji stranih seljaka
u Bosni i Hercegovini u vrijeme austrougarske uprave. Migracije i Bosna i
Hercegovina, Sarajevo 1990., str. 186.). Ovaj h. Selim-beg 1896. obnovio je
tzv. Mejdansku damiju u Banjoj Luci, pa se ona zove i Dinia damija (M.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
303
7.012,57 dunuma begluka (523,08 dunuma u kotaru Brko i
6.489,49 dunuma u kotaru Bosanska Gradika) i 345 kmetskih
selita (78 u kotaru Banja Luka Bukovica 13, Jablan tri, Trn
11, Barlovci 40 i Kuljani jedno; 96 u kotaru Brko Sandii 60,
Slijepevii jedno i Trnjaci 35; 171 u kotaru Bosanska Gradika
Maii 13, Vilusi 22 i Bistrica 136 selita; selita u Bistrici
obuhvatala su povrinu od 13.225,322 dunuma);
8. Mustaj-beg, Salih-begov sin, u kotaru Prijedor posjedovao
je 2.929,6 dunuma begluka (780,67 dunuma u Kevljanima i
2.148,93 u Lamoviti) i 51 kmetsko selite povrine 3.319,41
dunum (24 selita u Kevljanima povrine 1.215,13 dunuma i 27
selita u Lamoviti povrine 2.104,28 dunuma);
9. Ali-beg Dini, Salih-begov sin, posjedovao je 2.334,12 du-
Mujezinovi: Islamska epigrafika, II, str. 220-221). Selim-beg je bio oenjen
sa Lebiba-hanumom, kerkom Osman-begovom (umrla 1874.), s kojom je
imao sina Ismail-bega, koji je umro 1877. godine. Nije poznato koliko je
Selim-beg imao djece u braku sa Lebiba-hanumom, ali je sigurno da je osim
umrlog Ismail-bega, imao jo Mehmed-bega (oenjen sa Zejneba-hanumom,
koja se nakon Mehmed-begove smrti preudala u umruki u Banju Luku).
Mehmed-beg je imao dva sina: Mehmed-bega i Osman-bega, te kerku Hasiju.
Ova djeca malodobna su 1921. godine. Vjerovatno se Selim-beg poslije
smrti prve ene ponovo oenio. Njegovi sinovi, Ibrahim-beg i Fadil-beg, ija
se majka preudala nakon Selim-begove smrti za Hasib-bega Imamovia u
Banju Luku, imali su kmetska selita u Trnu, Barlovcu, Bukovici, Kuljanima i
Jablanu (kotar Banja Luka) te u Trnjacima, Slijepeviima i Sandiima (kotar
Brko). (ABiH, KBUDB, Evidencija, kl. br. 274.) Sva ova kmetska selita 1918.
oduzeta su, a Hasib-beg Imamovi u jednoj albi iz 1921. tvrdi kako su ta
selita u kotaru Banja Luka kupljena 1908. godine za 200.000 vlastitih kruna.
Kasnije su braa Ibrahim-beg i Fadil-beg napustili Banju Luku Ibrahim-beg
je odselio u Zagreb, a Fadil-beg u Beograd. (ABiH, KBUDB, Evidencija, kl. br.
1472). Selim-beg je imao i pet kerki: Fatima, udata Ceri u Bosansku Dubicu,
Habiba, udata za Haki-bega Klempia u Zvornik, Muhiba, udata u porodicu
Kapetanovi u Istanbul, Emina, udata porodicu Kapetanovi u Karamurselu
i Subhija, udata u porodicu Mujezinovi u Banjoj Luci. (ABiH, KBUDB,
Evidencija, kl. br. 1535; Isto 7444). O h. Selim-begu Diniu vidi jo: ore
Miki: Banja Luka na krajini hvala. Banjaluka 1995, str. 299-300.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
304
numa begluka i 28 kmetskih selita ukupno 3.794,28 dunuma u
Miloevcu, kotar Banja Luka;
180
10. Hatida Dini, Salih-begova kerka, udata za Hamdi-bega
Dinia, posjedovala je 1.643,54 dunuma begluka u Lamoviti;
11. Mahmud-beg Dini,
181
air-begov sin, posjedovao je
16.001,405 dunuma begluka u kotaru Prijedor (10.745,865 du-
numa u Omarskoj i 5.255,54 dunuma u Lamoviti) te 271 selite
(156 u Omarskoj, 98 u Lamoviti, devet u Laktaima i osam u
Vilusima), kao i dva selita u Bistrici, gdje je njegov udio bio
jedna polovina, dok je druga polovina pripadala Mustaj-begu i
Hasan-begu, sinovima Salih-bega Dinia;
12. Umihana, air-begova kerka, udata za emsi-bega Begovia u
Derventu, posjedovala je 1.503,675 dunuma begluka u Vilusima
te 42 kmetska selita (deset u Debeljacima i 32 u Vilusima);
13. Posjedi povrine 550,77 dunuma begluka u Maiima i 1.999,57
dunuma begluka u Vilusima u povijesnim izvorima navode se
kao vlasnitvo Osman-bega Dinia iz Banje Luke, ali nismo
mogli utvrditi o kojem se Osman-begu radi;
14. Najvei i najbogatiji bosanski zemljoposjednik u vrijeme
austrougarske vladavine bio je Ragib-beg Dini. Godine 1918.
njegovim nasljednicima (sinovima dr. Ali Kijamil-begu Diniu
i Halid-begu Diniu, kerki Fatimi, udatoj za Ramiz-bega
Begovia u Derventu, te udovici Nuri-hanumi, roenoj Pai,
180
H. Ali-beg Dini, sin Salih-bega Dinia, u jednoj molbi 1922. upuenoj
Agrarnoj direkciji pie kako je ostario, obolio, ima devetero djece, od kojih je
jedan stariji umobolan, da je veim dijelom ivio od prihoda sa kmetovskih
selita. Imao je selita u Miloevcu, kotar Banja Luka. (ABiH, Evidencija, kl.
br. 281.) Begluk u Miloevcu sastojao se najznaajnijim dijelom od uma
(1.740,24 dunuma).
181
Ovaj Mahmud-beg imao je jo u selu Ganica (kotar Bosanska Gradika)
begluk povrine 4.000 dunuma koji je sredinom 1911. prodao seljacima koji
su ga obraivali (ABiH, ZMF, Prs. 1102/1911.; ABiH, ZMF, opa graa,
br. 94/1913.), kao i 7.000 dunuma begluka i 150 kmetskih selita sa ukupno
11.000 dunuma zemljita u Vrbakoj (ABiH, ZMF, Prs. 1102/1911.). O ovim
prodajama bilo je ranije govora u ovom radu.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
305
pripadalo je ogromno imanje u selitima i beglucima u kotaru
Bosanska Dubica (Drakseni, Demirovac i Gradina Donja), i
kotaru Bosanska Gradika (Turjak). O kolikim se posjedima radi
vidi se iz slijedee tabele:
182
Vrsta
zemljita
Bosanska Dubica Bosanska. Gradika
Drakseni Demirovac Gradina Donja Turjak
Begluk Kmetluk Begluk Kmetluk Begluk Kmetluk Begluk Kmetluk
Oranica 1.829,5 9.074,695 1.403,704 5.622,704 1.115,755 3.659,845 4.875,568 26.287,1
Vrt 12 218,805 115,88 184,76 11,51 110,1 341,37 876,935
Livade 142,33 1.271,82 246,042 1.977,952 39,57 1.070,29 8,52 157,09
Panjaci 939,38 140,39 85,96 45,55 583,77 122,243 298,07 266,02
ume 750,61 695,83 5.954,76 674,58 1.924,12 901,737 8.472,464 5.544,11
Neplodno 0 3,2 0 0 0 0 0 2,1
Ostalo 8,78 107,575 17,98 78,595 2,775 57,9 20,606 230,594
Ukupno 3.682,6 11.512,32 7.824,326 8.584,141 3.677,5 5.922,115 14.016,6 33.363,95
Tabela: Posjed Ragib-bega Dinia iz Banje Luke
Njegovi kmetovi iz Turjaka (kotar Bosanska Gradika) odbijali
su 1910. da mu plate hak,
183
a preko 400 njegovih kmetova iz kotara
Bosanska Dubica u maju 1908. godine napali su njegove radnike
koji su htjeli da ograde i kao begluk obrade jedno zemljite na koje
su kmetovi htjeli uzurpirati kmetovsko pravo i radi toga imali sa
Ragib-begom proces, koji je Ragib-beg dobio, ali su kmetovi htjeli
sprijeiti obraivanje te zemlje.
184
Povodom tog napada Srpska rije u
br. 99. objavila je lanak Dogaaji u Bosanskoj Dubici, u kome stoji
kako Ragib-beg Dini, veleposjednik iz Banje Luke, ve punih 15
godina silom hoe da pobeglui seoske ispae u selima Drakseniu,
Demirovcu i Gradini, kotar Bos. Dubica. U lanku dalje stoji da je ta
ispaa upisana u gruntovnicu ne kao ispaa nego kao begluk zbog toga
182
ABiH, Evidencija, kl. br. 507.
183
V. Bogievi: Seljaki pokret 1910., str. 235. Dugogodinji Ragib-begov subaa
u Turjaku bio je Muharem Baruija, a Muharemov sin, Osman Baruija, radio
je u Ragib-begovoj trgovini u Turjaku. (ABiH, AGD, 6635/27).
184
Musavat, br. 23, 29. 5. 1908., str. 3.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
306
to je geometar kod osnivanja gruntovnice bio cijelo vrijeme mio
gost u ardaku Ragib-bega Dinia.
185
U isto vrijeme Hrvatski dnevnik
objavio je tekst o ovom sporu, sa potpisom Ragib-bega Dini u kojem
je dokazivano kako kmetovi na tom zemljitu nemaju pravo ispae,
kako im ta ispaa nije ni potrebna, nego je, sa stanovita nacionalne
ekonomije, treba pretvoriti u oranice. Povodom ovog napisa Srpska
rije pisala je kako mi poznajemo dobro Ragib-bega, znamo da on
lino svojim kmetima nije nikada zla i nepravde inio, nego da se
krivica kmetima njegovim esto puta dogaala od njegovih mlaih.
U ovom lanku u Srpskoj rijei dalje stoji da su kmetovi na tom
zemljitu vazda vrili pravo pae.
186
Musavat je povodom ovog spora
pisao kako je tih 400 kua kmetova priznavalo Ragib-begu pravo na
te ispae sa kojima je on kao vlasnik tih estica gospodario kako je
htio, priznavali su mu ak da su iste begluk. Tako je bilo sve do 1895.
ili 1896., kadno kmeti listom skoie da spomenute estice u ispau
pridobiju. Meutim, Ragib-beg dokazao je svoje pravo na te estice, i
1907. ishodio sve osude (i sudske i politike vlasti) u svoju korist.
187

U sporovima sa seljacima Draksenia i Gradine od 1892. Ragib-beg
Dini stalno je dokazivao svoje pravo na ta imanja. Godine 1895.
grupa seljaka iz Draksenia i Gradine podnijela je molbu kotarskom
uredu u Bosanskoj Dubici u kojoj se trai pravo ispae na posjedima
Ragib-bega Dinia. U toj molbi seljaci iz Draksenia tvrde da je
Ragib-beg sam ogradio panjake ili iskrio ume, zbog ega seljaci
nemaju gdje napasati svoju stoku. Jednu esticu je u proljee 1895.
Ragib-beg Dini iskrio i uzorao je od ove u god. 1892. ograene
estice oko 9 dana oranja, i ovu oranicu sada sam uiva, za drugu
esticu vele da ju je iskrio i uzorao Ragib-beg Dini u god. 1892. i
ovu oranicu sada uivaju 2 kmetova Ragib-bega Dinia, treu esticu
iskrio je i uzorao Ragib-beg Dini u god. 1890. i ovu oranicu uiva
sada Marko Bati iz Draksenia, za etvrtu kau da ju je iskrio i
uzorao Ragib-beg Dini u proljee 1890. izuzevi komad gdje vazda
185
Srpska rije, br. 99, 7. (20.) maja 1908.
186
Srpska rije, br. 112, 24. maja (6. juna) 1908.
187
Musavat, br. 25, 12. 6. 1908., str. 3.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
307
stoji voda. Ovu oranicu uivaju 5 kmetova Ragib-bega Dinia iz
Draksenia. Slino su priznavali i seljaci iz Gradine (uvijek je Ragib-
beg iskrio i uzorao te estice, a zatim ih davao ili svojim kmetovima
ili drugim seljacima). Molbe seljaka, meutim, odbijene su poto pre-
porna zemljita jesu upisata u gruntovnicu kao begluk i neogranieno
vlasnitvo njegovo (begovo, op. H.K.), a kod sastavljanja gruntovnice
nisu molitelji njihovo pravo ispae na ova zemljita prijavili a dapae
to jesu sami molitelji djelomino priznali jesu isti sami kao nadniari
uz dnevnu plau preporna zemljita dijelomino krili i na ovaj nain
njihovim postupanjem privolu za krenje dali.
188
Dakle, Ragib-beg
je uz doputenje vlasti zemljita obrasla umom i ikarom iskrio i
pretvorio u oranicu te, zatim, davao kmetovima ili drugim seljacima
na obraivanje. U zapisnik kod Kotarskog ureda u Bosanskoj Dubici
21. aprila 1896. Ragib-beg Dini izjavio je kako prije 30 godina dana
nije bilo u Drakseniu i Gradini ukupno niti 120 kua, sada imade 250
kua, dakle lako je razumjeti, da je u korist samih itelja iz Draksenia i
Gradine prisiljen sam zemlju moju begluku, koja je do sada bez ikakve
koristi leala predavati u uivanje siromanim seljacima, koji nemaju
nikakve zemlje, da ive.
189
Dalje je Ragib-beg isticao kako se nakon
okupacije naselilo u Drakseniu i Gradini stranaca koji dakle prije
nikada nisu pasli blago svoje na upitnim esticama, navodei pritom
imena ljudi koji su se tu naselili u ovom periodu te dodajui, da njegovi
kmetovi iz Draksenia i Gradine nisu siromani i ovisni o njegovim
beglucima pri emu je tu svoju tvrdnju argumentirao podacima o
tome koliko su zemlje njegovi kmetovi kupovali u susjednoj Hrvatskoj
ili u drugim krajevima u Bosni (u kotaru Bosanska Dubica).
Dakle, Ragib-beg je 1907. dokazao da je apsolutni vlasnik spornih
posjeda, odnosno da su ti posjedi dugo vremena begluk, a ne posjedi
optereeni kmetskim pravom. Sve je to poetkom 1912. potvrdila i
Zemaljska vlada. Ipak, stalno je imao problema s ovim posjedima.
Njegovi nasljednici (dr. Ali Kjamil-beg Dini i drugi) poslije Prvog
svjetskog rata traili su da na jednom od svojih posjeda u Demirovcu
188
ABiH, ZVS, nesreena graa o otkupu kmetskih selita.
189
ABiH, ZVS, nesreena graa o otkupu kmetskih selita.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
308
podignu fabriku pirita. Kotarski ured u Bosanskoj Dubici 27. juna
1921. napravio je uvide na licu mjesta u prisutnosti podnosilaca
zahtjeva za odobrenje za podizanje fabrike pirita, teaka sela De-
mirovac i agrarne komisije iz istog sela. Utvreno je da je posjed na
kojem se planira podii fabrika begluk due od 40 godina te da ju
je beg zajedno sa na njemu podignutim zgradama samo za svoje
gospodarske svrhe upotrebio, ali da je narod sela Demirovac i okolnih
sela Drakseni i Gradina podizanju fabrike protivan, zahtjevaju
postojee zgrade za kolu, opinski ured i seljaku zadrugu, i
tvrdei da su predmetne nekretnine nekada njihove bile, koje se oni
natrag dobiti nadaju. Kotarski ured priznavao je da te elje i zahtjevi
seljaka nisu opravdani jer ne odgovaraju istini, ali je ipak 6. jula 1921.
predloio Agrarnoj direkciji da ne bi bilo uputno da se ovo pitanje
rijei sada, nego kad budu agrarne komisije poele sa svojim radom,
jer je protiv Diniu nezadovoljstvo seljaka od vajkada veliko, a to bi se
nezadovoljstvo jo vie povealo, ako bi se pitanje fabrike reilo prije
sreenja agrarnih odnosa uopte. Kotarski ured tvrdi da je za nj pitanje
reenja Dinievih begluka jedno od najteih a moda uopte najtee
u BiH obzirom na ud i mentalitet teaka sela Demirovac, Drakseni i
Gradina. Po miljenju kotarskog ureda najpraktinije bi bilo kad bi se
dotine begluke zgrade upotrijebile za jednu poljoprivrednu kolu.
Agrarna direkcija 8. marta 1922. izvijestila je dopisom Ministarstvo
za agrarnu reformu da objekti na kojima hoe molioci da podignu
pomenutu fabriku ne spadaju pod agrarnu reformu. (...) Interes cijele
porodice Dinia, jedne od najstarijih i najuglednijih u BiH, zahtijeva
da se oni hitno bace na privredu koja im se ini najpodesnija, dok ne
bude kasno, jer su agrarnom reformom udareni najjae i posljedice
njezine materijalno su ih upropastile.
190
Meutim, na Diniev posjed u Demirovcu, u njegov ardak, koji
je sagraen oko 1890., preseljena je 1922. parohija iz Meee. Paroh
Mirko Pavi uz kuu je dobio i 12-13 dunuma zemlje da je obrauje,
a oko istog dijela posjeda, ardaka i postojeih tala, otimala se jo i
190
ABiH, AGD, br. 16.204/23.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
309
tamonja kola sa izvjesnim uiteljem Cipruom.
191
Dio Dinievog
begluka u Demirovcu odmah je nakon zavretka Prvog svjetskog rata
podijeljen mjesnim dobrovoljcima. Marko Trubarac, Marko Babi i
Petar Rapai iz Demirovca te Ilija Toreman iz sela Gradina Donja dobili
su po 50 dunuma Dinievog begluka u mjestu zvanom Boenjak u selu
Demirovac. Meutim, agrarni delegat u Bosanskoj Dubici odlukom
od 19. maja 1929. rijeio je da itav posjed ovog bega (dr. Ali Kijamil-
bega Dinia) u Demirovcu pripadne dijelom selu za ispau, a dijelom
pojedincima kao zakonskim pridrnicima, ime su dobrovoljci ostali
bez posjeda. Na temelju te odluke seljaci koji su dobili zemlju to su je
drali dobrovoljci htjeli su zabraniti dobrovoljcima dalje obraivanje,
pa je dolo i do tue seljaka i dobrovoljaca.
192
Dobrovoljci su dokazivali
kako je odluka da se begluk dijelom dodijeli selu kao ispaa, a dijelom
pojedincima kao zakonskim pridrnicima pogrena jer da se temeljila
na izjavama seljaka koji su se na taj nain htjeli domoi zemlje te na
izjavama begovog zastupnika, koji i ne pozna ovdanjih prilika i kome
je jedino stalo do toga da se ovo pitanje njegovog vlastodavca im pre
rei. Dobrovoljci su u albi isticali da je malo pridrnika koji su begovu
zemlju drali od 1909., nego veinom od 1918., ali im se ipak zemlja
dodjeljuje. Navode se i imena onih koji dijelove ovog begluka dre tek
nakon 1918. godine: Mio Babi Popovi, sin pokojnog ura, po
povratku iz talijanskog zarobljenitva 1921. uzurpirao je 75 dunuma;
uro i Gligor Rai pored svojih 300 dunuma uzurpirali su 1920. jo 50
dunuma; Pero Kovaevi, sin pokojnog Ostoje, 1920. uzurpirao je 12
dunuma; selu Demirovcu doznaeno je za ispau preko 700 dunuma
ziratne zemlje koja nije ispaa niti je ikada sluila u te svrhe
193
(za
ispau su dodijeljena 753 dunuma, koliko je seoska opina i traila).
194
Ova zbivanja u vezi sa zemljinim posjedom Ragib-bega Dinia
koja su neto opirnije predstavljena zorno odslikavaju sudbinu
koja je zadesila bosanske begove 1918., ak i one koji su imali brojne
191
ABiH, AGD, br. 927/29.
192
ABiH, AGD, br. 9538/29.
193
ABiH, AGD, Prs. br. 77/1928.
194
ABiH, AGD, 22.668/26.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
310
posjede, i koji su namjeravali aktivno se ukljuiti u ekonomsko-
privredni ivot.
195

ONLAGI
Prema narodnoj predaji koju prenosi Talloczy a povijesnih
izvora o porijeklu ove porodice nema porodica onlagi doselila se
iz Budima u selo Vrela kod Tenja. U svoje pretke ova porodica ubraja
ul-babu, osnivaa budimske damije.
196
Prema toj predaji, dola su
trojica brae, od kojih su dva ostala u Tenju, a jedan je otiao u Fou
(kotar Derventa), gdje je bio erijatski sudija. Porodica onlagi bila je
rasprostranjena po raznim krajevima Bosne, ali su osnovne grane bile
one u Derventi i Tenju.
ONLAGI DERVENTA
Premda ova grana onlagia u Derventi nije spadala u red
bosanskih begova koji su krajem 19. stoljea bili politiki aktivni, i
premda nije spadala u red krupnih zemljoposjednika, ipak je u svojim
rukama drala znatne zemljine komplekse. Godine 1918. posjedo-
vali su ukupno 184 kmetska selita, od ega su 42 selita, za koliko je
poznata detaljna struktura, obuhvatala povrinu od 5.453,67 dunuma.
195
Safvet-beg Baagi u svoj stihovanoj autobiografiji o tome je zapisao: Ispriati,
ta zapamtih to bi bila duga pria; / Vladari su postajali podanici svoje raje, /
bogati gospodari biedne sluge svojih sluga / I taj problem u povijesti neuveni
i sad traje. (Muhidin Danko: Biografija Safvet-bega Baagia-Redepaia:
Nepodnoljiva neizbjenost pozitivizma. Diwan. asopis za kulturu. Gradaac
2000., str. 114-115.)
196
L. Thalloczy: A Bosnyak-Herczegovinai beg czimrol. Ovu predaju prihvatio je
M. Nikanovi: Porodini korijeni, str. 14-15.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
311
Meutim, ti posjedi nisu bili koncentrirani na jednom mjestu, niti
su pojedini pripadnici ove porodice bili krupni zemljoposjednici.
Openito promatrano, posjedi derventskih onlagia prostirali su
se sjeveroistono i istono od Dervente (Korae, Kostre i Zelenika)
te jugoistono od Dervente na pravcu prema Doboju (Miinci), a
selita su im bila u mjestu Foa kod Dervente, prepliui se pritom sa
selitima derventskih Kapetanovia, Begovia i Gradaevia.
Katastarska
opina
Ukupan
broj selita
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
Foa 27 27
Johovac 8 8
Korae 64 17 47 1.466,87 281,04 0 76,66 1.824,57
Kostre 15 15 1.299,07 459,23 0 43,63 1.801,93
Miinci 61 61
Prnjavor Veliki 1 1
Zelenika 10 10 1.407,17 365,56 0 54,44 1.827,17
Ukupno (kotar
Derventa)
186 42 143 4.173,11 1.105,83 0 174,73 5.453,67
Tabela: Kmetska selita porodice onlagi iz Dervente
Karakteristika zemljinog posjeda derventskih onlagia u tome
je da tu nema nijednog domainstva koje raspolae sa vie od 50
kmetskih selita:
1. emsi-beg, Osman-begov sin, imao je svega jedno selite u
Korau;
2. elebija onlagi, udata za ukriju Alagia, posjedovala je tri
selita u Korau (ukupne povrine 314,47 dunuma), est selita
u Zeleniki (povrine 937,01 dunum), a njezina majka Hatida,
roena Ceri, posjedovala je pet selita u Korau povrine
520,98 dunuma. Hatida je 1921. pisala da nema nikakvog
drugog imetka, pa je izdrava zet ukrija Alagi, mu njezine
kerke elebije;
3. Esma onlagi, udata za Hamza-bega onlagia iz Tenja,
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
312
posjedovala je 61 selite u Miincima i jedno selite u Prnjavoru
Velikom;
4. Nasljednici Emin-bega onlagia (oenjen sa Alijom Hadi-
hasanovi), posjedovali su 18 selita u Korau, 22 u Foi i
osam u Johovcu, dok je Emin-begova kerka Hatida, udata
Mulabegovi, sama posjedovala u Korau pet selita;
5. Nasljednici Mehmed-bega onlagia (oenjen s Minom Kape-
tanovi) posjedovali su pet selita u mjestu Foa;
6. Nejra onlagi, udata za Muharema Hadihasanovia, posjedo-
vala je devet selita u Korau (povrine 989,12 dunuma), 15 u
Kostreu (povrine 1.801,93 dunuma);
7. Rustan-beg, h. Hasan-begov sin, posjedovao je etiri selita u
Zeleniki ukupne povrine 890,16 dunuma;
8. Zumra onlagi, udata za Mustafu Jusufbegovia, posjedovala
je 23 selita u Korau.
ONLAGI TEANJ
Krajem 19. stoljea, onlagii su imali znatan broj kmetskih selita,
31 kuu i duane u Tenju (od Kaloevia do Bobara).
197
Sredinom 19.
stoljea poznat je h. Beir-beg onlagi, koji se isticao u doba Topal
Osman-pae, a njegov unuk zvao se Hamza-beg. U doba ustanaka
srpskih seljaka 1875.-1878. od onlagia se posebno istiu Dervi-beg
i njegov sin Ferhad-beg, kao nemilosrdni progonitelji ekije, zbog
ega su ih srpski seljaci 1878. optuili pred novouspostavljenim
austrougarskim vlastima kao velike zulumare, pa su krae vrijeme
obojica bili u austrijskom logoru u Krndiji.
198
Krajem 19. stoljea u
Tenju su iz porodice onlagi bili poznati h. Beir-beg, Dervi-
beg Veliki (Ferhat-begov), h. Osman-beg, Hamza-beg, Salih-beg
(Mustaj-begov), Mustaj-beg, Dervi-beg Mali, Hasan-beg Mali
197
M. Nikanovi: Porodini korijeni, str. 14.
198
A. Mei: Memoari, str. 16, 25, 37, 51-52.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
313
(Omer-begov). Vana je i uloga Zija-bega onlagia (1872.-1932.),
sina Gani-begovog i unuka h. Beir-begovog. On je zavrio niu vojnu
realku (Knabenpensionat) u Sarajevu, gdje je odlino nauio njemaki
jezik, ali se zbog prerane smrti svog oca, Gani-bega, i prevelike starosti
djeda h. Beir-bega, vratio u Teanj kako bi vodio domainstvo. Ve
1907., skupa s Adem-agom Meiem, u Tenju je osnovao Prvu
muslimansku kreditnu zadrugu, a od 1910., kao lan Muslimanske
napredne stranke, pa sve do 1924. bio je gradonaelnik Tenja. Nije
bio posebno utjecajan meu omladinom jer nije volio nii stale i
poniavao je one koji nisu bili begovskoga porijekla.
199
U njegovoj kui
u Tenju 24. 8. 1908. odrana je osnivaka skuptina Muslimanske
napredne stranke, kada je Zija-beg izabran za sekretara te stranke.
200

Zalagao se za obligatni otkup kmetova. Iako je bio prilino bogat, zbog
nesnalaenja bio je gotovo izgubio itavo imanje, koje je trebalo biti
prodato na drabi, ali ga je spasila Muslimanska centralna banka.
201
Porodica teanjskih onlagia spadala je u red krupnih begovskih
zemljoposjednikih porodica. Ne zna se precizna veliina njihove
begluke zemlje, ali se pouzdano zna da su begluke imali u Ceranima
202

i Radui Donjoj,
203
a vjerovatno i u ostalim mjestima u kojima su im
se nalazila kmetska selita: na prostoru kotara Teanj, i to uglavnom
u onim krajevima koji danas pripadaju opinama Tesli, Teanj,
Doboj i Derventa, polazei od njegotine i Pribnia, preko eave,
Ruevia, Kaloevia, Radue, Stanara do Pojezne i Osinja. Najgua
koncentracija njihovih selita nalazila se u katastarskoj opine Osinje,
199
A. Mei: Memoari, str. 126.
200
A. Mei: Memoari, str. 269.
201
A. Mei: Memoari, str. 698; Narodna uzdanica. Kalendar za 1939, str. 114-116.
202
Zasigurno se zna da je Ibrahim-beg onlagi iz Jelaha imao begluk u
Ceranima, jer je dio ovog begluka nakon 1918. traio Simeun Nedi iz Cerana.
(ABiH, AGD, 1500/24; ABiH, AGD, 1501/24).
203
Zija-beg onlagi iz Tenja imao je begluk u selu Radua Donja, a nakon
Prvog svjetskog rata Savo Blagojevi iz Radue Donje, kotar Teanj, traio
je 183,662 dunuma tog begluka jer su, navodno, nezakonito pobegluene.
(ABiH, AGD, 13598/26.)
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
314
ali je, naalost, od 104 kmetska selita u toj opini, poznata povrina
za svega 14 selita. Zanimljivo je da se ovih 14 selita najveim dijelom
sastoji od oranica.
Katastarska
opina
Ukupan
broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
njegotina
Donja
57 57
njegotina
Srednja
3 3
eava 40 40
Bobare 14 14
Cerani 64 64
Cerovica 2 2
Cvrtkovci 20 20
Kaloevi 19 19
Mitrovii 17 17
Osinje 104 14 90 1.074,15 357,95 0 32,392 1.464,492
Ostrunja
Donja
5 5
Pojezna 42 42
Pribini 2 2
Radua
Donja
3 3
Radua 3 3
Ruevi 4 4
Stanari 38 38
Stanovi 12 12
Teanj 8 8
Vruica 4 4
arkovina 8 8
Ukupno
(kotar
Teanj)
469 14 455 1.074,15 357,95 0 32,392 1.464,492
Tabela: Kmetska selita porodice onlagi iz Tenja
Meu pripadnicima ove porodice krajem Prvog svjetskog rata
izdvajaju se posjedi Zija-bega, Gani-begov sin (41 selite), Ibrahim-
bega, Dervi-begov sin (47 selita), Omer-bega, Hasan-begov sin (40
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
315
selita) i Husni-bega, Mustaj-begov sin (39 selita). Ostali pripadnici
ove porodice imali su manje od po 30 kmetskih selita.
UMII
umiii su begovska porodica iz Banje Luke, posebno se isticala
u historiji Bosne krajem 18. i 19. stoljea. Poetkom 19. stoljea u
Banjoj Luci muteselim je bio Abdulah Hifzi-ef. umii, koji je 1836.
podrao bunu Krajinika, zbog ega ga je valija Vedihi-paa skupa
sa ljubuko-duvanjskim ajanom Mustaj-begom Teskerediem 16.
augusta 1836. zadavio u Sarajevu. Njegov sin Mehmed Nazif-aga,
bio je oenjen sa Hatida Haza-hanumom (umrla 1278.1861./62.,
a sahranjena je u haremu Hadi Osmanove /Taline/ damije u Banjoj
Luci), kerkom Mustaj-bega Teskeredia i sestrom znamenitog
Dervi-pae Teskeredia.
204
Mehmed Nazif-agu Ivan Kukuljevi
nazvao je najznamenitijim spahijom u banjalukom kotaru.
205

Mehmed Nazif-aga iznenada je umro u Sarajevu 1870., ostavivi iza
sebe petericu sinova: Hifzi-bega (1840.-1876.) koji je kao major u
tuzlanskoj vojnoj posadi poginuo 1876. u Bosanskoj Rai nedaleko
od Bijeljine
206
povodom ega je nastalo nekoliko balada, a Hamid
ahinovi Ekremov o tome je napisao i dramu Hifzibeg,
207
Mustaj-
204
M. Mujezinovi: Islamska epigrafika, II, str. 217.
205
I. Kukuljevi: Putovanje, str. 31.
206
Riza Muderizovi: O junakoj smrti Hifzi-bega umiia. Novi Behar, br. 8-9,
1927., str. 8-9; Memoari ivka Crnogorevia, str. 58-59.
207
Muhamed Hadijahi: Hifzi-beg umii. Novi Behar, br. 11-14, 15 .1. 1934.,
str. 174-176;

M. Hadijahi: Hifzi-beg; Munib Maglajli: Od zbilje do pjesme.
Ogledi o usmenom pjesnitvu. Banjaluka 1983., str. 95-105.; Oito je linost
Hifzi-begova bila veoma popularna u austrougarskome vremenu, emu je
dokaz i ahinovieva drama. M. Rizvi: Bosansko-muslimanska knjievnost,
str. 542-543. Ocjenjujui ahinoviu dramu o Hifzi-begu, Rizvi veli da ona
predstavlja apoteozu bosanskom begovatu kao zastupniku domovinskih
tradicija i uvaru narodnih interesa, a idejno je usmjerena na jaanje
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
316
bega, Muharem-bega, Fehim-agu i Ali-bega.
208
Fehim-aga (poznatiji
kao Fehmi-ef.) bio je lan Midhat-painog parlamenta u Osmanskom
carstvu od 1877., a nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. odselio
je u Tursku i tamo postao voa muslimanske emigracije. Za njega kau
da je u Istanbulu bio veoma gostoljubiv domain (hanedan), njegova
kua uvijek je bila otvorena, i ko god bi kod njega doao mogao je
prenoiti, piti i jesti besplatno. Govore da je bilo takvih koji su kod
njega ostajali i po 6 mjeseci kao gosti i ne bi tome gostu smio nitko
ni rijei progovoriti dok ne bi svojom voljom otiao.
209
Inae, iako je
ljubavi kako prema Bosni tako i prema sultanu, koji je pravedan zatitnik
bosanskohercegovakih Muslimana, iskrenih uvara granica njegove carevine
i svoje domovine, koji se u isto vrijeme bore protiv njegovih licemjernih,
izdajnikih i korumpiranih zapovjednika.
208
U literaturi su, uglavnom, zaboravljalo na ovog Ali-bega. Njega kao svog brata ne
spominje Hifzi-beg 1876. prilikom pogibije, kako je to zabiljeeno u narodnoj
pjesmi, a to je kasnije preuzeo M. Hadijahi kao i ostala kasnija literatura.
Meutim, da je i ovaj Ali-beg bio sin Mehmed Nazif-age, te, dakle, brat
Fehim-agin, zakljuuje se iz jednog pisma od 2. juna 1880. u kojemu Ibrahim-
aga Varcaranin iz Banje Luke kao zastupnik brae Fehim-ef, Muharem-age i
Ali-age umiia, koji su od nekog vremena odselili u Istanbul, a prije toga
su ivjeli u Banjoj Luci, trai od Zemaljske vlade da mu dozvoli da u ime svojih
opunomoenika i vlastodavaca Fehim-ef, Muharem-age i Ali-age umiia
otkupi zemlje koje su pripadale Raida-hanumi H. Alibegovi, tetki Fehim-ef,
Muharem-age i Ali-age (Raida je sestra njihovog oca). Raida-hanuma umrla
je prije devet mjeseci u Travniku, te po eriatskom zakoniku cijela njezina
ostavtina kako pokretna tako i nepokretna dobra izim zemlje pripane im, a
zemlja na temelju 59 gruntovnikog zakonika po procjeni komisije takoer
pripada jim koja vrijednost imade se dravnoj kasi isplatiti budui da se ta
zemlja u kotarima Fojnica, Mostar i Ljubuki nalazi te namjeravajui tu sada u
ime mojih vlastodavaca odkupiti moli nalog da se ta zemlja njemu (Ibrahim-
ef ) predati blagoizvoli. (ABiH, VS, k. 15, br. 40/1880.)
209
A. Mei: Memoari, str. 209-219; Safvet-beg Baagi: Bonjaci i Hercegovci
u islamskoj knjievnosti. Sarajevo 1912., str. 162-163; Fehim-ef. 1878.
dobrovoljno je otiao iz Banje Luke u Trst, zahtijevajui od austrougarskih
vlasti da se ouvaju njegova imanja, i da se njegovoj sedamdesetogodinjoj
tetki iz Travnika ranije spomenutoj Raida-hanumi omogui odlazak s
njim. Kasnije je Fehim-ef. napustio Trst i otiao u Istanbul, a njegova tetka
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
317
ivio u Istanbulu, i dalje je primao prihode sa svojih velikih imanja po
Bosni.
210
Kotar Katastarska opina Obradiva Neobradiva ukupno
Banja Luka Melina 480,87 2.441,67 2.922,54
Banja Luka Pavii 2.066,84 4.063,285 6.130,125
Banja Luka Krupa 123,74 512,38 636,12
Banja Luka Krupa 164,26 715,72 879,98
Banja Luka Krupa 165,53 2.492,11 2.657,64
Banja Luka Krupa 717,76 2.299,53 3.017,29
Banja Luka Krupa 442,77 2.625,41 3.068,18
Banja Luka Debeljaci 508,79 1.735,86 2.244,65
Bos. Gradika 586 1.252 1.838
Bos. Gradika Grbavci 3.428,900
Bos. Gradika Elezagi 144,33
Bos. Gradika Elezagi 99,2
Bos. Gradika Gaj 1.838,79
Klju 2.558 23.030 25.588
Sanski Most Kozica 476,16 4.413,34 4.889,5
Ukupno 8.290,72 45.581,305 59.383,245
Tabela: Begluci porodice umii
Zemljini posjedi porodice umii nalazili su se najveim dijelom
na prostoru kotareva Banja Luka i Gradika te, neto manje, u kotare-
vima Klju i Sanski Most. U ovim kotarevima bili su najvei begluci,
dok su kmetska selita, osim u ovim kotarevima, bila posebno brojna u
kotarevima Duvno i Ljubuki. Vjerovatno ovako brojna kmetska selita
u kotarevima Duvno i Ljubuki treba dovesti u vezu sa enidbom
Mehmed Nazif-age umiia s Haza-hanumom Teskeredi, ker-
kom ljubuko-duvanjskog ajana Mustaj-bega.
vratila se u Travnik, gdje je i umrla 1880. godine (Usporedi: Mustafa Imamovi:
Banja Luka u doba okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Banja Luka u
novijoj istoriji (1878.-1945.). Sarajevo 1978., str. 28).
210
R. J. Donia: Islam pod dvoglavim orlom, str. 88.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
318
Kmetska selita porodice umii najznaajnijim dijelom nalazila
su se u kotarevima Duvno i Ljubuki, zatim u Banjoj Luci, Kljuu i
Bosanskoj Gradiki, to ukazuje na mogunost da su ova selita u
Duvnu i Ljubukom dola u posjed porodice umii poetkom 19.
stoljea i da su izvorno bila vlasnitvo porodice Teskeredi, dok
su posjedi u ostalim kotarevima u Bosanskoj krajini vjerovatno bili
njihovo izvorno vlasnitvo due vremena. Nema informacija da su
predstavnici porodice umii kupovali zemljine posjede u vrijeme
austrougarske vladavine.
Kotar
Ukupan broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
Banja Luka 228 32 196 4.072,405 766,43 1.450,78 515,514 6.805,129
Bos. Dubica 29 29 1.236,42 172,82 128,9 82,132 1.620,272
Bos. Gradika 109 77 32 7.476,547 2.194,72 73,73 248,44 9.993,437
Bos. Krupa 102 102
Duvno 410 152 258 3.708,169 20,945 3.614,225 165,876 7.509,215
Fojnica 3 3
Klju 159 159
Ljubuki 419 203 216 1.940,214 313,005 22,96 1.347,068 3.623,247
Mostar 24 24
Prijedor 2 2
Prnjavor 2 2
Travnik 30 30
Zenica 63 63
Ukupno 1.580 493 1.087 18.433,76 3.467,92 5.290,595 2.359,03 29.551,3
Tabela: Kmetska selita porodice umii
Genealoka tablica porodice umii nije dovoljno poznata, ak ni
za razdoblje na prijelazu 19. i 20. stoljea, to je posljedica, izmeu
ostaloga, i injenice da se jedan dio lanova ove porodice odselio u
Osmansko carstvo, ali je i dalje zadrao svoje zemljine posjede u
Bosni i Hercegovini. Mada nije mogue uspostaviti sve porodine
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
319
veze, mogue je ustanoviti predstavnike ove porodice poetkom 20.
stoljea i veliinu njihovih zemljinih posjeda.
1. emsa i Zuhra umii, kerke Muharem-bega umiia,
posjedovale su 4.760,54 dunuma begluka (2.922,54 dunuma
u Melinom Selu, kotar Banja Luka, i 1.838 dunuma u kotaru
Bosanska Gradika) i 217 kmetskih selita (103 u kotaru Banja
Luka, 19 u kotaru Bosanska Gradika, tri u kotaru Fojnica, 29 u
kotaru Travnik i 63 u kotaru Zenica);
2. Ali-beg umii, sin Mehmed Nazif-age, posjedovao je 25.588
dunuma begluka u kotaru Klju i 336 kmetskih selita (171 u
kotaru Ljubuki, 159 u kotaru Klju, etiri u kotaru Banja Luka i
dva u kotaru Prnjavor);
211
3. Hanumica umii, kerka Mehmed Nazif-age, posjedovala je
1918. svega 16 kmetskih selita u kotaru Banja Luka;
212
4. Halid-beg, sin Fehim ef.-umiia, posjedovao je ukupno 227
kmetskih selita (203 selita u Ljubukom povrine 3.623,247
dunuma i 24 selita u kotaru Mostar);
5. Nazif-beg, sin Fehim-ef. umiia, posjedovao je 2.244,65
dunuma begluka u Debeljacima (kotar Banja Luka);
6. Paa Hatida, kerka Fehim-ef, udata za Husein-kapetana
Islamovia, posjedovala je 81 kmetsko selite u kotaru Duvno;
7. Aia, kerka Fehim-ef, udata za Nedim-bega Huseinbegovia,
posjedovala je 134 kmetska selita (od toga 41 u kotaru Ljubuki
i 93 u kotaru Duvno);
211
Kao vlasnici etiri kmetska selita u katastarskoj opini Hasii, kotar Banja
Luka, navode se Fehim, Osman i Demila malodobna Ali-begova djeca,
i Emina i Raida malodobna Nazif-agina djeca svi iz Istanbula. Inae,
Fehim, Osman i Demila, Ali-begova djeca, poslije Prvog svjetskog rata ivjela
su u Sarajevu i odtete za oduzeta kmetska selita isplaivane su im na adresu
Toplik br. 3 u Sarajevu.
212
Hanumica je umrla 1. 4. 1919., bila je udata za h. Ahmed-bega Filipovia iz
Rastoke kod Kljua (umro 1897.) s kojim je imala sinove Mehmedali-bega,
Husein-bega i Ali-bega Filipovia.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
320
8. Nasljednici Omer-ef. umiia
213
(Ahmed Fethi, Mustafa
Namik, Hilmi-beg i Zubejda, udata za azim-bega Salihpaia)
posjedovali su 1918. ukupno 9.559,025 dunuma begluka
(6.130,125 u Paviima i 3.428,900 dunuma u Grbavcima) te
130 kmetskih selita povrine 17.773,741 dunuma (69 selita u
Grbavcima povrine 9.308,340 dunuma, 29 u Lianima povrine
1.620,272 i 32 selita u Paviima povrine 6.805,129 dunuma);
9. Hifzi-beg umii, sin Omer-ef., posjedovao je 152 kmetska
selita u kotaru Duvno povrine 7.510,015 dunuma;
214
10. Nasljednici Hasan-age umiia posjedovali su 10.259,21 du-
num begluka u kotaru Banja Luka (katastarska opina Krupa) i
116 kmetskih selita (103 u kotaru Bosanska Krupa, 12 u kotaru
Bosanska Gradika i jedno u kotaru Banja Luka);
11. Nasljednici Atif-age umiia posjedovali su 243,53 dunuma
begluka u Elezagiima (kotar Bosanska Gradika) i 18 kmetskih
selita (devet u kotaru Banja Luka, osam u kotaru Bosanska
213
Omer-ef. bio je enjen s izvjesnom Raidom, koja 1921. pie da su u Grbavcima,
Paviima i Lianima imali, osim kmetskih selita, i brojne begluke, koje su
seljaci uzurpirali. Mi smo utvrdili povrinu njezinih begluka u Grbavcima i
Paviima, dok za begluke u Lianima nismo pronali podatke (vjerovatno
tamo nije ni bilo, ve se radilo o selitima). Ne znamo da li ba ovaj, ali je jedan
Omer-aga umii iz Banje Luke bio oenjen s Eminom, roenom Kazaz, koja
je tuila svog mua da je velika pijanica. Na branoj parnici kod erijskoga
suda 8. 11. 1908. Omer-aga se zapisniki obvezao da vie nee piti, a ako se
napije da se moe smatrati da je Emina puana. Meutim, Omer-aga toga
se nije pridravao, i 29. 12. 1908., vrativi se iz Krupe, napio se, te je Emina
traila da se smatra razvedenom i traila je mehr muedel. Pri raspravi Omer-
aga tvrdio je da je to tano, da je tano da je na raspravi 8. 11. 1908. izjavio da
se, ako se on napije ili bude tukao enu, Emina moe smatrati razvedenom,
ali, veli, da je tada, kada je to izjavio, bio toliko pijan da nije znao ta to znai.
(ABiH, VS, k. 27. br. 14/11909.)
214
Ovaj Hifzi-beg od 1910. ivio je u Bijeljini i nasljeivao je dio posjeda Fehim-
ef. i Ali-bega, sinova Nazif-age umiia. Bio je oenjen sa Fatimom Pai,
imao je tri kerke (ida, Halida i Maida), a bio je aktivni lan JMO izmeu dva
svjetska rata.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
321
Gradika povrine 685,367 dunuma i jedno kmetsko selite u
kotaru Prijedor);
12. Nasljednici Sabit-age umiia posjedovali su svega 12 selita u
kotaru Banja Luka (katastarska opina Dragoaj);
13. Nasljednici Sadika umiia posjedovali su samo jedno selite
u kotaru Banja Luka (u Blakom Velikom);
14. Nasljednici Salih-bega umiia iz Travnika posjedovali su
1.838,79 dunuma begluka (u katastarskoj opini Gaj, Bosanska
Gradika) te 31 kmetsko selite u kotaru Banja Luka;
15. Arif-aga i Smail-aga umii, zvani Smailkadi, sinovi umrlog
h. Mujage iz Istanbula, posjedovali su 4.889,5 dunuma begluka u
kotaru Sanski Most (katastarska opina Kozica) i deset kmetskih
selita u kotaru Banja Luka (katastarska opina Hasii);
16. Devleta, roena Ibrahimpai, udata za Muhamed-bega
Gradaevia, preudata za Jahja-bega Ljubovia i, na kraju,
udovica iza Mustafe-ef. umiia, posjedovala je 68 selita u
kotaru Duvno, koja je naslijedila od svog mua Mustafa-ef.
(Korito, Prisoje i Vinica);
215
17. Emina umii, udata za Aziz-bega Baagia u Banju Luku,
posjedovala je 20 kmetskih selita u kotaru Ljubuki.
Iz ovog pregleda moe se zakljuiti da su pojedini predstavnici
porodice umii krajem Prvog svjetskog rata posjedovali znatne
komplekse zemljita, a prije svih tu su nasljednici poznatog Fehim-ef,
zatim Muharem-begove kerke, koji su ulazili u vrh bosanske begovske
zemljoposjednike elite. Nasljednici Hasan-age umiia posjedovali
su znatne povrine begluka (uglavnom uma) i iznad 100 kmetskih
selita, ali budui da se radi o znatnom broju nasljednika, ne moe se
rei da su Hasan-agini nasljednici pripadali u vrh zemljoposjednike
elite. Za porodicu umii karakteristino je i to da se manji dio njih
titulira sa beg. Preovlaujue tituliranje je efendija i aga.
215
O ovoj Devlet-hanumi vidi i biljeku u poglavlju o zemljinim posjedima
porodice Gradaevi i Ibrahimpai iz Travnika.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
322
FADILPAI
Begovska porodica Fadilpai doselila se sa Krima, iz grada
Cae, u Sarajevo poetkom 18. stoljea, a u red krupnih bosanskih
zemljoposjednikih porodica ula je krajem 18. i tokom 19. stoljea.
Funkcija nakibul-erafa,
216
koju su obavljali na osnovu dokumentirane
pripadnosti potomstvu poslanika Muhameda a. s., osiguravala im je
ugled i udoban ivot, ali ne i stvaranje veih zemljinih posjeda. Veliko
bogatstvo Fadilpaii su stekli ne zahvaljujui dunosti nakibul-erafa
nego, prije svega, svojim enidbenim vezama i drutvenoj te politikoj
ulozi Fadil-pae erifovia sredinom 19. stoljea.
Porodino stablo ove porodice, iako je neto due, moglo bi poeti
s Mustafa Nurudin-efendijom, uz ije ime je vezana rana historija
njihovog posjeda. Kao imam i hatib Careve damije u Sarajevu uivao
je timar koji mu je donosio godinji prihod vei od 1.000 groa, a imao
je i odreene posjede u Posavini.
217
Iako nije dovoljno jasno koliki su
bili ovi posjedi u Posavini, ostaje konstatacija da je tek enidbom s
amilom, kerkom jednog od najmonijih sarajevskih prvaka, Omer-
age Fazlagia, Mustafa Nurudin poeo postavljati osnove za kasniji
nagli uspon svoje porodice. Istovremeno, ova enidba sluit e kao
primjer Fadilpaiima kako se uveava porodino imanje. Fazlagii
su, naime, bili ugledna i imuna sarajevska porodica ija genealogija
see u 17. stoljee do carskog kapidi-bae Fazlage.
218
amila, koja
se za Mustafu Nurudin-ef. udala 1791., kao posljednji potomak
svoje porodice, donijela je Fadilpaiima u miraz veliko imanje na
Obhoi kod Sarajeva, gdje su kasnije naseljeni kmetovi Arnautovii
216
Funkcija nakibul-erafa oznaavala je zastupnike erifa i sejida, potomaka
unuka Boijeg Poslanika u Osmanskom carstvu. O tome vidi: F. Nametak:
Fadil-paa erifovi. Pjesnik i epigrafiar Bosne. Sarajevo, 1980., str. 56-58.
217
Alija Bejti: Prilozi prouavanju naih narodnih pjesama. Bilten Instituta za
prouavanje folklora, br. 2, Sarajevo, 1953., str. 398.
218
F. Nametak: Fadil-paa, str. 15
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
323
iz Dusine kod Kreeva, te imanje na Dobrinji.
219
Mustafa Nurudin-ef.,
odbivi ovjeriti jedno janjiarsko pismo sultanu, poto je ono svojim
sadrajem pozivalo narod na pobunu protiv sultana, kamenovan je 6.
januara 1827. godine,
220
ostavivi iza sebe sina Fadila i tri kerke. Jedna
kerka, Atija, vjenala se 1. maja 1834. s Osman-begom, sinom tuzlan-
skog kapetana Mahmud-pae Tuzlia, druga, Mejrema, 16. januara
1836. s Mahmud-begefendijom Gradaeviem, sinom Osman-pae iz
Odaka, dok je trea bila udata za sarajevskog muftiju akir-efendiju
Muidovia.
221
Ovdje je, inae, kljuna uloga sina Fadila (1802.-1882.),
po kome e se itava porodica i prozvati Fadilpai.
Fadil-paa jedna je od sredinjih linosti bosanske povijesti u 19.
stoljeu. Nakon oeve pogibije obavljao je funkciju nakibul-erafa
i pruao podrku sredinjoj vlasti u provedbi reformi. Meutim,
poetkom 1831. valija Namik-paa izdao je bujuruldiju po kojoj je
trebalo kazniti nakibul-erafa Fadil-efendiju i jo neke sarajevske
prvake, jer su inili djela koja povlae kanjavanje.
222
Nije poznato
njegovo dranje u vrijeme pokreta Husein-bega Gradaevia, ali
injenica da se nakon sloma pokreta nalazi uz Kara Mahmud-pau
te da ve 1832. zauzima poloaj sarajevskog kadije dovoljno ka-
zuje o njegovom opredjeljenju. Ve naredne, 1833. valija Davud-paa
imenovao ga je sarajevskim muteselimom te muteselimom Fojnice,
Konjica i Prozora.
223
I kasnije je esto obavljao dunost muteselima u
Sarajevu ili, pak, u Gradacu, Graanici, Derventi, Maglaju, Visokom,
Viegradu i Rogatici. Sve su to prostori na kojima e njegova porodica
imati velika imanja, ali u to vrijeme on jo nije veliki posjednik. U
kotaru Rogatica prije 1835. imao je svega pet iuka.
224
Vaan dogaaj
219
A. Bejti: Prilozi, str. 389, napomena br. 15.
220
G. ljivo: Bosna i Hercegovina 1827.-1849., str. 38.
221
A. Bejti, Prilozi, str. 389, napomena br. 14; F. Nametak, Fadil-paa, str. 61,
napomena br. 34.
222
A. ljivo: Bosna i Hercegovina 1827.-1849., str. 126.
223
F. Nametak: Fadil-paa, str. 27.
224
Avdo Sueska: Popis ifluka u Rogatikom kadiluku iz 1835. godine, POF,
XIV-XV, 1964.-65., Sarajevo 1969., str. 244, 254.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
324
u karijeri Fadil-pae zbio se 1837., kada ga je valija Vedihi-paa
imenovao komandantom suvari-redifa (rezervne konjice) Zvornikog
sandaka dodijelivi mu pritom titulu pae, to je oznailo njegov
izlazak iz reda uleme i prelazak u red vojnih lica.
225
Ta dunost te
funkcija muteselima, kao i smisao za bavljenje poslovima koji donose
veliku zaradu, omoguili su mu da nagomila veliko bogatstvo i izraste
u jednog od najveih i najbogatijih zemljoposjednika. Isto tako, bio je
jedno vrijeme zakupnik svih bosanskih carina, a 1847. uzeo je u zakup
i ubiranje prihoda sa posjeda Husein-bega Gradaevia.
226
Vjerovatno
je kupovinom i poklonima od strane drave, a moda i enidbom s
Rukijom, kerkom h. Salih-bega iz Srebrenice (11. 1. 1824.), te, kako
neki historiari misle, uzurpacijom naputenih evladijet-vakufa, doao
do tolikog bogatstva da je jedan istraiva zakljuio kako je prije 1850.
uprava centralne i istone Bosne bila u njegovim rukama.
227
Samo u
srednjoj Bosni imao je oko 300 iuka.
228
Postoji predanje da je do bo-
gatstva dolazio i prevarom. Tako se prialo da je prevario jednu staru
enu u Sarajevskom polju, koja mu je ogroman posjed prodala za 500
groa: Kad je ona postala svjesna da je pred kadijom potvrdila njegove
navode da mu je prodala taj posjed i pare primila, a te pare nisu znaile
ni stoti dio vrijednosti tog posjeda, i nije nita mogla uiniti da posjed
povrati, vazda je sjedila uz pender i uz tespih uila molei Boga da
kazni i Fadil-pau i njegovo potomstvo.
229
Zagonetno je i Fadil-paino dranje u vrijeme akcije Omer-pae
Latasa 1851./52. godine. Iako je sudjelovao na sastanku bosanskih
prvaka u Sarajevu (Mustaj-paa Babi, Ali-paa Rizvanbegovi,
Mahmud-paa Tuzli, Mahmud-paa Fidahi i Fadil-paa erifovi)
225
G. ljivo: Bosna iHercegovina od 1827.-1849., str. 281.
226
G. ljivo: Bosna i Hercegovina od 1827.-1849., str. 365; Vladislav Skari:
Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije.
Sarajevo 1937., str. 136.
227
F. Nametak: Fadil-paa, str. 28.
228
Vasilj Popovi: Agrarno pitanje u Bosni i turski neredi za vreme reformnog
reima Abdul Medida (1839.-1861.), Beograd 1949., str. 86.
229
Alija Nametak: Sarajevski nekrologij, Zrich - Zagreb 1994., str. 128.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
325
na kojem je odlueno da se oruano suprotstavi Latasovoj namjeri,
odbio je sudjelovati u ustanku, ali je izjavio da o tome nee nikome
nita rei i da mogu, to se njega tie, slobodno raditi ta ele i na njega
se osloniti.
230
Zaista, on se nije izravno suprotstavio Latasu, ali se ini
da mu i nije bio posebno naklonjen, iako je u aprilu 1851. iao u Zagreb
da u seraskorovo ime pozdravi hrvatskog bana Josipa Jelaia.
231
Ipak,
ve u maju 1851. Latas je dao uhapsiti Fadil-pau,
232
koji je 17. augusta
1851. preko Soluna otpremljen u Istanbul na suenje. Za razliku
od mnogih drugih prognanika, Fadil-pai omoguen je povratak
u Sarajevo. Od 1853./54. steeno bogatstvo troio je na gradnju
dobrotvornih zadubina i vlastitih konaka, ali nije proputao priliku
da svoje bogatstvo i uvea. U vidu mukate uzimao je u zakup brojna
sela Gatakog, ajnikog, Zvornikog, Gradaakog, Branskog,
Kladanjskog, Travnikog i Jajakog kadiluka.
233
Godine 1873. uvakuo
je veliko bogatstvo u Sarajevu. Njegov vakuf spada meu tri najbogatija
u Bosni i Hercegovini, a u Sarajevu je drugi, odmah iza Gazi Husrev-
begovog. Meutim, nije se ukljuivao u javni i politiki ivot. Kao
ugledan graanin Sarajeva, Fadil-paa je u jednoj delegaciji 1878., po
nagovoru fra Grge Martia, posjetio austrijskoga generala Filipovia,
koji je s vojskom upravo osvojio Sarajevo, ali je zbog Filipovievog
uvredljivog odnosa donio odluku da napusti Bosnu.
234
Odselio je u
Istanbul i tamo je 26. novembra 1882. godine umro.
Ne ukljuujui se u javni i politiki ivot Bosne i Hercegovine u
drugoj polovini 19. stoljea, Fadil-paa enidbenim vezama svojih
potomaka irio je mreu u kojoj e se nagomilati jo vee bogatstvo.
Njegova kerka Fatima Vasvija 16. juna 1836. vjenala se s Mustaj-
painim sinom, Edhem-begom Babiem (?1849.), s kojim je imala
230
Galib ljivo: Omer-paa Latas, Sarajevo, 1977. str. 79; Ahmed S. Alii:
Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo, 1983. str. 67.
231
G. ljivo, Latas, str. 122.
232
G. ljivo, Latas, str. 123-124.
233
F. Nametak: Fadil-paa, str. 64.
234
Hamdija Kreevljakovi: Sarajevo za vrijeme austro-ugarske uprave (1878.-
1918.), Sarajevo 1969., str. 13-14.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
326
sina Haima (?1862./63.), koji se nije enio i umro je bez potomstva.
235

Kasnije se Fadil-pain sin Omer Nurudin (1838./39.-1887.) vjenao sa
emsom, kerkom Mustaj-pae Babia.
236
Najbolje se, ipak, isplatio
brak njegovog sina Mustafe Hajrudina (1835./36.-1892.), prvog
gradonaelnika Sarajeva u vremenu austrougarske vladavine, koji je,
vjenavi se s Nurom Gradaevi, proirio posjede svoje porodice
za vie od 10.000 dunuma plodne zemlje u Posavini. Ni brak treeg
Fadil-painog sina, Mahmuda Asafa (1853./54.-1912.), istaknutog
lana Muslimanske narodne organizacije na prijelazu 19. i 20 stoljea i
prvog predsjednika Muslimanske centralne banke, kojeg je osmanska
vlada odlikovala ordenom Medidije IV reda,
237
a koji se 1886. oenio s
Rasemom Uzuni, kerkom Asim-ef. Uzunia, nije bio lo: Fadilpaii
su u miraz dobili velika imanja oko Sarajeva, meu kojim i brdo Vraca,
koje je jo sredinom 19. stoljea Rasemin djed Salih-ef. (poznat i kao
Ridai-ef, ?1869.)
238
dobio od sultana na dar za zasluge osmanskom
Carstvu. Kratko pred okupaciju 1878. Asim-ef. (? 1881.) jedan je dio
ovog brda dao bio na uporabu turskome vojnitvu za mutranje, a
drugi dio zadrao za sebe davajui ih drugima pod zakup.
239
Oko
dijela posjeda u predjelu Kovaia od 1887. vodila se zanimljiva sudska
rasprava u kojoj je s jedne strane sudjelovao Andreas Gerdsutsch,
a s druge Mustaj-beg Fadilpai. Naime, 4. augusta 1887. Andreas
Gerdsutsch obratio se Okrunom sudu u Sarajevu navodei kako je
1873. uzeo u podzakup od Josefa Lichteneggera dio zemljita to ga
je Josef drao pod najam od Asim-ef. Uzunia za godinju kiriju od
5.000 groa. Andreas je ovaj dio zemljita uzeo pod zakup uz znanje
Asim-ef. time da mogu ja tude graditi togod hou i da e sve moje
235
F. Nametak: Fadil-paa, str. 229.
236
F. Nametak: Fadil-paa, str.155, 203, nap.13.
237
Biser, god. I, br. 5, Sarajevo 1912., str. 91-92.
238
Ovaj Ridai-ef. bio je lan Medlisi ura Bosanskog vilajeta 1845. godine.
(A. S. Alii: Ureenje, str. 58; Ibrahim Tepi: Bosna i Hercegovina u ruskim
izvorima (1856.-1878.), Sarajevo. 1988., str. 102: V. Popovi: Agrarno pitanje,
str. 257; ABH, AGD, br. 9414/21.
239
ABH, AGD, br. 9414/21.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
327
vlasnitvo biti togod u graditi, a najamninu od 2.000 groa plaao je
Lichteneggeru.
240
Na tome prostoru Lichtenegger je imao jedan stari
mlin, koji je kasnije prodao Raymondu Razi iz Graza.
241
Andreas je 16.
1. 1882. itav taj kompleks zemljita povrine 3.000 m
2
uzeo izravno u
zakup od malodobne Raseme Ridai, koja je ovo zemljite naslijedila
od umrlog oca Asim-ef. Tutor Rasemin bila je erifa Ridai. Budui
da je na tom prostoru Andreas ve bio izgradio pivaru, dogovorili
su se da ugovor traje do 1887., a do tada trebalo je dogovoriti se ko
e postati vlasnikom itavoga grunta skupa sa pivarom, odnosno da
li e Andreas otkupiti grunt ili e Rasema otkupiti pivaru i ostale
zgrade koje se nalaze na tom zemljitu. Budui da se Rasema 1886.
udala, Andreas se sudio s Mustaj-begom Fadilpaiem, koji je ktivno
otkupio to zemljite od svoje snahe Raseme za veliku sumu kako bi na
taj nain od Andreasa uzeo to vie novca. Nije nam poznato kako se
zavrio ovaj spor, ali se ini da ga je Mustaj-beg izgubio.
242

U vrijeme autrougarske vladavine u politikom ivotu Bosne
posebno se isticao Mustaj-beg Fadilpai, koji je i prije austrougarskog
zaposjedanja Bosne 1878. postao ugledna i cijenjena osoba. kolovao
se u Sarajevu i Istanbulu, gdje je jedno vrijeme i ivio sa ocem Fadil-
paom i oko 1872. vratio se u Sarajevo, te je bio imenovan lanom
velikog Idare-medlisa. Sultan ga je odlikovao ordenom Medidije III
reda. Nakon okupacije, ve 1879. od austrijskog cara i ugarskog kralja
odlikovan je ordenom eljezne krune III reda, a 1882. podaren mu je
komturski orden Franje Josipa sa zvijezdom te 1888. orden gvozdene
krune II reda.
243
Umro je za vrijeme sjednice gradskog zastupnitva
1892. godine. Sahranjen je u haremu Gazi Husrev-begove damije u
blizini Gazi Husrev-begovog turbeta.
240
IAS, Fadilpaii, br. 497.
241
Josef Lichtenegger iz Bea i Raymond Raza iz Graza bili su stari kompanjoni.
U ortakluku su imali jo neka preduzea u Bosni. (Vidi: Branislav Begovi:
umska privreda Bosne i Hercegovine 1918.-1941., Sarajevo, 1985. str. 393.)
242
IAS, Fadilpaii, br. 497.
243
Bonjak, br. 49, 8.12.1892., str. 1.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
328
I nakon 1878. Fadilpaii su, za razliku od veine drugih begovskih
porodica, nastavili iriti svoja imanja.
244
Poznato je da su u ovo vrijeme
neki Fadilpaii bili veliki rasipnici. Fadil-beg bio je uveni noobdija
koji je za godinu dana potroio pola miliona kruna oevine.
245
Zna
se, meutim, da su Fadilpaii u vrijeme austrougarske vladavine dio
imanja kupili. Tako su 1881. od h. Ahmet-bega Muratbegovia kupili
posjede u Skakavi kod Brkog, na ta su 1885. dobili i tapije.
246
Time
je, uglavnom, zavren proces uveavanja zemljinog posjeda ove
begovske porodice.
Kao posljedica sklapanja etiri uspjena braka, koji su uvrstili
njihovu snagu, Fadilpaii su na prijelazu 19. i 20. stoljea bili prava
zemljoposjednika elita u Bosni. Krajem Prvog svjetskog rata oni
su u svom privatnom vlasnitvu imali 33.054,571 dunum beglukog
zemljita i 994 kmetska selita. Begluka zemljita najznaajnijim
dijelom nalazila su se u kotaru Vlasenica, zatim u Brkom i Gradacu
te neto manje u Rogatici, Visokom i Tuzli.
Kotar Obradiva Neobradiva Ukupno
Brko 4.247,877 5.684,281 9.932,158
Gradaac 2.205,620 2.351,331 4.556,951
Rogatica 216,000 1.865,000 2.081,000
Tuzla 407,028 386,604 793,632
Visoko 671,250 167,260 838,510
Vlasenica 3.385,400 11.466,920 14.852,320
Ukupno 11.133,175 22.1921,396 33.054,571
Tabela: Begluci porodice Fadilpai
244
Nenad Filipovi: Neke osobenosti institucija braka u bosanskom begovatu.
Islamska misao, br. 137, Sarajevo, 1990., str.25; Sehare pune sjeanja. Sumejja,
Sarajevo, maj 1994., str. 25.
245
IAS, Zbirka proglasa i letaka, br. B- 237/b.
246
ABH, AGD, br. 11766/27; Husnija Kamberovi: Zemljini posjedi obitelji
Fadilpai. Prilog historiji bosanskih begova. Radovi. Zavod za hrvatsku
povijest, br. 30. Zagreb 1997., str. 175-183.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
329
U kotaru Brko begluci su se nalazili u selima Bijela, Dubrave,
Cerik, Raljani Turski i Raljani Srpski, Vuki i Skakava Donja.
247
Ove
posjede u najznaajnijoj mjeri Fadilpaiima jo prije 1875. u miraz je
donijela Nura Gradaevi, a dio posjeda u Skakavi Donjoj kupili su
1881. godine Fadilpaii su sigurno imali jo posjeda u kotaru Brko.
Zna se da su imali posjede u selu Brezik, gdje je bio jedan njihov
begovski ardak.
248
U kotaru Gradaac njihovi posjedi bili su u selima
Hrgovi Donji, Hrgovi Gornji, Blaevac i pionica Srpska.
249
I ove
posjede dobili su u miraz od Gradaevia udajom Nure Gradevi
za Mustaj-bega Fadilpaia, dok su posjedi u kotaru Vlasenica bili u
selima Brajinci, Mrkalji, Nevaka, adii, Tupanari, Osmaci, ejkovii
i Vacetina.
250
itavi Osmaci ranije su pripadali Fadilpaiima, a poslije
su, po mirazu, dospjeli u razliite ruke.
251
Zna se da su dio posjeda u
selu Mrkalji kupili 1893. od Abdage Tahirovia, a ostalo posjeduju jo
odranije.
252
I u Gornjem Zalukoviku kod Vlasenice Fadilpaii su imali
svoje posjede. Zna se da je poslije 1918. agrarnom reformom 90,530
dunuma tog posjeda ustupljeno Jovici Deuriu.
253

U selu Husinu kod Tuzle Fadilpaii su imali najmanje 793,632
dunuma zemlje, od toga 407,028 dunuma obradive i 386,604 dunuma
247
ABH, AGD, br. 272/24; Isto, br. 4888/22. Fadilpaii su, npr., svoje posjede
u Skakavi Donjoj oko 1885. dali na obradu vabama iz Apatina, koji su
te posjede drali do 1912. godine: Posljednji zakupac je napustio spornu
zemlju, jer je zemljovlasnik namjeravao na istom zemljitu osnovati uzorno
gospodarstvo u vlastitoj reiji, ali ih je rat omeo. Za vrijeme rata ova zemljita
su obraivali razni teaci, a poglavito Dubrovani (?), te samo jedan, i to
naslabiji dio, ostao je neobraen. Godine 1918. Joko Pranji i jo 24 teaka
iz Skakave Donje uzurpirali su 590 dunuma ovoga posjeda (ABH, AGD, br.
11766/27).
248
Isto, br. 5371/20; Isto, br. 1897/29.
249
Isto, k. 59, Detaljni sastav slobodnih posjeda (begluka), kotar Gradaac, 5. 5.
1919.
250
Isto, k. 58, Detaljini sastav slobodnih posjeda (begluka ), kotar Vlasenica.
251
M. S. Filipovi: Prilozi, str. 21.
252
IAS, Fadilpaii, br. 84, Tapije za kupljenu zemlju.
253
ABH, AGD, br. 4402/27.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
330
neobradive.
254
U Sarajevskom kotaru imali su najmanje 762 dunuma,
a u kotaru Visoko, kotarska ispostava Vare, u selu Blaa, najmanje
838,510 dunuma zemlje, od ega 671,250 dunuma obradive i 167,260
dunuma neobradive.
255
U selu emanovii kod Pala Fadilpaii su
imali brojne posjede (oranice i livade).
256
U selima Bare i Pohvalii
(Butmir kod Sarajeva), kao i u Luanima, posjedi Fadilpaia bili su
znatni.
257
Nije mogue detaljno rekonstruirati ostale posjede Fadilpaia
u srednjoj Bosni, ali se zasigurno zna da su imali posjede u selima
Karaula kod Kaknja, zatim u selu Vrtlie, koje je kasnije agrarnom
reformom dosueno Lazaru Vekiu.
258
Isto tako, raspoloiva arhivska
graa kojom trenutno raspolaemo ne dozvoljava da se temeljito
sagleda struktura posjeda u kotaru Rogatica, koje su posjedovali jo
od prije 1835., a kasnije su ih i uveavali.
259
Zna se, meutim, da je
dio tih posjeda u Sokoloviima poslije 1918. dosuen Stevi Pajeviu iz
ljebova,
260
a 463 dunuma u Sijercima dosuen je Malei Popoviu.
261

Neke posjede oko Sarajeva Fadilpaii su zadrali u svojim rukama sve
do 1945., iako su i ovi posjedi poslije 1918. bili predmet uzurpacije.
Tako su, npr., 1918. godine Jovo Maksimovi, Vukan, Vaso i Janko
Bosilji, Stevo ajanovi, Aleksa Sokni te ore i Risto Krajinik
254
ABH, AGD, k. 58, Detaljni sastav slobodnih posjeda (begluka), kotar Tuzla.
255
ABH, AGD, br. 16302/23; Isto, k.58, Detaljni sastav slobodnih posjeda
(begluka), kotar Visoko, Visoko 26. april 1919.
256
IAS, Fadilpaii, br. 80 i br. 81, Tapije na zemlju.
257
Isto, br. 83, Tapije na zemlju. Dio Luana koji se naziva Konaci tako se prozvao
po konacima Fadil-pae erifovia (vidi o tome detaljnije: Sarajevska okolina.
Naselja srpskih zemalja, knjiga V, Beograd 1908., str. 161-163.)
258
ABH, AGD, br. 1806/26. Vidi takoer k. 143, u kojoj su pohranjeni dokumenti
o beglukim odtetama.
259
Dio posjeda u selima Kosmaj i Koledi kupili su 1885. godine (IAS, Fadilpaii,
br.85 i br. 81, Tapije na kupljenu zemlju, 28. 5. 1885.; br.91, umske tapije
Fadilpaia).
260
ABH, AGD, k. 143, Dokumenti o isplati beglukih odteta.
261
Isto, br. 1450; br. 9153/29.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
331
bili uzurpirali 119 dunuma oranice zvane Tukovi kod Vrela Bosne.
262

Osim begluka porodica Fadilpai posjedovala je i 994 kmetska
selita koja su se najznaajnijim dijelom nalazila u onim selima gdje
su bili i begluci.
Kotar
Ukupan
broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
Brko 436 436
Fojnica 6 6
Gradaac 144 144
Konjic 12 12
Rogatica 16 16
Sarajevo 29 29 0 1.706,552 833,732 706,12 225,269 3.471,673
Tuzla 95 95
Visoko 75 29 46 1.531,958 230,52 2.062,88 1.023,49 4.848,848
Vlasenica 171 171
Zenica 1 1
Zvornik 9 9
Ukupno 994 58 936 3.238,51 1.064,252 2.769 1.248,759 8.320,521
Tabela: Kmetska selita porodice Fadilpai
U kotaru Brko ta su se selita nalazila u slijedeim mjestima: Bijela
(219), Brezik (37), Cerik (41), Dubrave (78), Raljani Srpski (osam),
Raljani Turski (13), Skakava Donja (osam) i Vujii (32). U kotaru
Gradaac ta su se selita nalazila u slijedeim mjestima: pionica
Srpska (19), Blaevac (64), Hrgovi Donji (27) i Hrgovi Gornji (34), a
u Vlasenici u adiima(14), ejkoviima (jedno), Braincima (sedam),
Kneini (jedno), Mrkaljima (etiri), Nevakoj (12), Osmacima (49),
Tupanarima (67) i Vacetini (16). Neka kmetska selita u kotaru Teanj
i Sanski Most koja su bila vlasnitvo pripadnika ove porodice prodata
su kmetovima prije Prvog svjetskog rata.
263
262
Isto, br.19722/23.
263
Fatima Sulejmanpai, roena Fadilpai, imala je kmetsko selite Mili (Mili
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
332
Budui da ova porodica nije bila posebno razgranata, to je
usporavalo diobu posjeda, svi njezini pripadnici su krajem Prvog
svjetskog rata spadali u begovsku zemljoposjedniku elitu. Posjed
Mustaj-begovih nasljednika je, osim 709 kmetskih selita, obuhvatao
17.551,670 dunuma begluka, a posjed Mahmud-begovih nasljednika,
osim 197 kmetskih selita, 11.508,63 dunuma begluka. Omer-begove
kerke raspolagale su sa 88 kmetska selita i 3.994,3 dunuma begluka.
FILIPOVI
U historijskoj nauci nema vie nikakve dvojbe o porijeklu begovske
porodice Filipovi: njihov rodonaelnik je zagrebaki kanonik Franjo
Filipovi, kojeg su Osmanlije 1570. zarobile u jednom boju. etiri
godine nakon zarobljavanja Franjo Filipovi preao je na islam, uzeo
ime Mehmed, u Glamokom polju dobio zeamet iji je godinji
prihod iznosio 30.000 aki (kasnije je zeamet povean, tako da je
donosio godinji prihod od 57.000 aki). Sa ovim je zeametom dobio
i titulu beg. Iz Glamoa, gdje je izgraen porodini odak, porodica
se sredinom 18. stoljea proirila na sjever, najprije na posjede u selu
Sredicama (18 km jugoistono od Kljua), gdje je doselio Ali-beg,
zvani Poljak (1673.-1745.). Ali-begov sin, Beir-beg, nakon smrti svog
amide h. Mehmed-alajbega i amidia Sulejman-bega, koji su ostali u
Odaku kod Glamoa, vratio se u Odak i oenio se sa udovicom svog
Duan), koje se sastojalo iz 20 parcela ukupne povrine 120,550 dunuma. U
okviru ovog kmetskog selita, otkupljenog 1912., ume je bilo svega 17,410
dunuma, a ostalo je oranice te neto malo bae i ljivika. U Zapisniku o
procjeni posjeda, napravljenom 14. aprila 1912., za ume se kae da je poloaj
slab, a za sve ostalo veli se da ima dobar poloaj. Vrijednost iste zemlje
procijenjena je na 3.455 Kn, uma 195 Kn, a vrijednost zgrada i voaka na
1.000 Kn. Kmetska selita imali su i u Majki Japri (kotar Sanski Most).
ABiH, ZVS, god. 1912., nesreena graa koja se odnosi na otkup kmetova;
ABiH, ZVS, 197766/1907 (Bezirksamt Sanski Most, Zahl. 11055 ex 1907, 29.
November 1907.).
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
333
amidia. Porodica se nakon toga proirila u selo Rastoka, koje je blie
Kljuu, zatim i u selo Uzrijeke kod Gornjeg Vakufa, pa u Travnik,
te ostale krajeve Bosne.
264
Od Beir-begove brae, Mehmed-bega i
Mustaj-bega, potjeu svi kasniji kljuki Filipovii, odnosno Filipovii
iz Rastoke, Sredica i Jezera, dok su glamoki Filipovii Beir-begovi
potomci te potomci Mahmut-alajbega (poginuo 1831.), koji je 1825.
od porodice Jakirli kupio kulu i posjed na vrhu Glamokog polja.
265

U vrijeme austrougarske vladavine predstavnici porodice su
politiki veoma aktivni, i to uglavnom u opozicionim bonjakim
politikim strujama, mada su istovremeno zauzimali istaknuta
mjesta u politikim, upravnim i administrativnim strukturama vlasti
(lanovi opinskih vijea i opinski naelnici). Meu predstavnicima
ove porodice posebno je znaajna uloga Topal Zaim-bega Filipovia
iz Kljua, lana Ekzekutivnog komiteta Muslimanske narodne
organizacije, iji je sin, erif-beg, kada je 1908. proglaena Aneksija,
plakao kod kue i govorio da bi mu smrt bila milija,
266
znaajna
je i uloga dugogodinjeg opinskog naelnika u Kljuu Beir-bega
Filipovia (bio naelnik od 1885. do 1905.),
267
zatim glamokog
naelnika h. Hamdi-bega Filipovia (umro 1901.), Abdul Kerim-
begovog sina, koji je sa svojom petericom brae (Beir-beg, Zaim-
beg
268
, Mustaj-beg, Hasan-beg i Muhamed-beg) izgradio vodovod u
264
Najvaniju literaturu o porodici Filipovi vidi u: Ibrahim Filipovi: Filipovii.
Bosanska muslimanska porodica. Njen postanak, razvoj i uticaj u vremenu
od 1574. do 1991. godine, Sarajevo 1991.; Vidi takoer: Filipovi, begovska
obitelj, Hrvatski biografski leksikon, 4, E-Gm, Zagreb 1998., str. 222-224.
265
N. Filipovi: Neke osobenosti institucije braka, str. 28.
266
. Miki: Bosanska krajina u aneksionoj krizi, str. 50. Topal Zaim-beg sin je
Omer-bega Filipovia. Umro je 20. 3. 1917. Zaim-begov unuk i sin ovog erif-
bega Filipovia je kasnije uvaeni naunik Nedim Filipovi (1915.-1984.).
267
Na mjestu naelnika zamijenio ga je Dafer-beg Filipovi (naelnik od 1905. do
1912), a od 1912. do 1917. dunost naelnika u Kljuu obavljao je Mustaj-beg
Filipovi. Tako je itavo razdoblje austrougarske vladavine naelnik u Kljuu
bio iz porodice Filipovi.
268
Ovaj Zaim-beg, koji je umro poetkom austrougarske vladavine, izmeu
ostalog, poznat je i po tome to je ugostio Mihajla Latasa (kasnije Omer-pau
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
334
Glamou i obnovio gradsku damiju.
269
Zemljini posjedi porodice Filipovi prostirali su se najznaajnijim
dijelom na podruju kotara Glamo te na prostoru izmeu Glamoa,
Jajca, Varcar Vakufa i Kljua, dok su posjedi u kotaru Bosanski
Petrovac, koji su poetkm 20. stoljea pripadali ovoj porodici,
uglavnom bili izvorno vlasnitvo porodice Kulenovi.
Kotar Obradiva Neobradiva Ukupno
Bos. Petrovac 895,49 3.732,58 4.628,07
Foa 240,04 406,36 646,4
Glamo 6.756,332 2.126,87 8.883,202
Jajce 1.560 0 1.560
Klju 2.717 3.818 6.353
Ukupno 10.083,81 12.168,862 22.252,672
Tabela: Begluci porodice Filipovi
Iz ovog pregleda moe se zakljuiti kako se najznaajniji dio begluka
ove porodice nalazio u kotarevima Glamo i Klju. Posjedi u kotaru
Bosanski Petrovac u posjed porodice Filipovi doli su zahvaljujui
enidbenim vezama s porodicom Kulenovi, dok su posjedi u kotaru
Foa doli u ruke ove porodice uspostavom enidbenih veza sa
porodicom engi.
Latasa) kada je ovaj 1827. prebjegao iz austrijske vojske i sklonio se u Odak
kod Filipovia. Vidi o tome: I. Filipovi: Filipovii, str. 220-223. Zaim-beg
je djed po majci Ibrahima Filipovia (1909.-1993.), pisca knjige o historiji
Filipovia.
269
M. Filipovi: Pokuaj jedne duhovne biografije, str. 14.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
335
Kotar
Ukupan
broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
Biha 4 4
Bos.
Gradika
6 6
Bos. Krupa 40 40
Bos.
Petrovac
371 2 369 144,19 0 3,82 4,01 152,02
Bugojno 8 8
Glamo 945 301 644 9.338,527 1.039,61 27.473,49 936,224 38.787,852
Jajce 16 4 12 66,71 9,,2 0 2,,19 78,1
Klju 605 99 506 3.004,756 188,39 1.792,25 207,622 5.193,,018
Nevesinje 9 9
Sanski
Most
40 40
Sarajevo 9 9
Varcar
Vakuf
236 96 140 2.844,917 957,973 2.012,972 211,742 6.027,604
Ukupno 2.289 502 1.787 15.399,1 2.195,18 31.282,53 1.361,79 50.238,594
Tabela: Kmetska selita porodice Filipovi
Openito se moe konstatirati kako su posjedi porodice Filipovi
predstavljali dobro povezanu cjelinu koja se nalazila u kotaru Glamo i
na prostoru koji granie sa Glamoom (granini dijelovi kotareva Jajce,
Varcar Vakuf, Klju i Bosanski Petrovac). Najrasprostranjeniji i najbolje
poznati su posjedi koji su se nalazili na prostoru kotara Glamo, gdje
je izvorni posjed ove porodice. Tu je u vlasnitvu porodice Filipovi
1918. godine bilo 945 kmetskih selita (Crni Vrh 96, Filipovii
64, Gorinja jedno, Halapi 26, Hasanbegovci 58, Isakovci
23, Jakir 24, Kovaevci dva, Pecka 22, Podgradina 210,
Popovii 135, Preodac 103, Vidovo Selo 181), od ega je 301
selite obuhvatalo povrinu od 38.787,852 dunuma. Vidi se, dakle, da
je prosjena poznata povrina jednog selita iznosila 128,87 dunuma,
to znai da se s razlogom moe pretpostaviti da se 1918. u vlasnitvu
porodice Filipovi samo na prostoru kotara Glamo nalazilo oko
122.000 dunuma zemljita sa tzv. kmetskim pravom. Ako se tome
doda injenica da je ovoj porodici u kotaru Glamo 1918. pripadalo
jo i 8.883,202 dunuma begluka, a za tu povrinu moe se utvrditi
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
336
svaki vlasnik, ak i ako se zanemare oni posjedi koji su prije Prvog
svjetskog rata udadbenim vezama otili iz vlasnitva ove porodice,
mora se, ipak, zakljuiti kako je vei dio ovog kotara pripadao porodici
Filipovi.
Osim u Glamou velika koncentracija posjeda porodice Filipovi bila
je u kotaru Klju, gdje su 1918. posjedovali 605 selita. To su, uglavnom,
posjedi koji su se naslanjali na posjede u Glamou (Bravska jedno,
Dragoaj deset, Gradci etiri, Orahovljani 16, Previja 38,
Rastoka 96, Ribnik Donji 20, Ribnik Gornji 155, Slatina Donja
37, Slatina Gornja 14, Velije dva, Vrbljani 208, Zablae etiri).
I posjedi ove porodice u kotarevima Jajce i Varcar Vakuf uglavnom su
se naslanjali na posjede u kotarevima Glamo i Klju (prostor izmeu
Plive, ipova, Jezera, Bjelajca, ehovaca, Trijebova, Podranice Majdana,
Trnova, Baraa, Gerzova i Pecke). Tu su se, uz kmetska selita, nalazili
i znatni kompleksi beglukog zemljita. Svi ti posjedi ovu porodicu
uvrtavali su u sami vrh bosanske begovske zemljoposjednike elite.
Vrijedi posebno izdvojiti posjed Topal Zaim-bega Filipovia (umro 20.
3. 1917.), iji su nasljednici 1918. posjedovali 179 kmetskih selita (94 u
kotaru Glamo, 71 u kotaru Klju i 14 u kotaru Varcar Vakuf ), pri emu
su selita u Glamou i Kljuu obuhvatala ukupno 16.167,336 dunuma
zemljita te 3.555 dunuma begluka u kotaru Glamo.
FIRDUS
Firdusi su srednjovjekovna bosanska aristokratska porodica. Njihov
odak nalazio se u Livnu u predjelu koji se zvao Rajevac. Od 1740. do
1835. Firdusi su bili kapetani Livanjske kapetanije. U historiji svakako
najznaajniji je Ibrahim-beg Firdus, posljednji livanjski kapetan
(umro 1837. u Travniku, a sahranjen je u greblju damije Lonarua;
nadgrobni spomenik
270
postavljen mu je oko 1930. godine). Njegov
270
Fotografiju nadgrobnog spomenika vidi u: Dr. Hajrudin uri: Posljednji
livanjski kapetan Ibrahim-beg II Firdus. Glasnik Zemaljskog muzeja u
Sarajevu, 1957., str. 111.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
337
otac, Ahmed-beg III., bio je oenjen sa Zejnebom, kerkom Idris-bega
Smailpaia iz Vrila kod Kupresa.
271
Sam Ibrahim-beg triput se enio:
sa Ajiom, kerkom Mehmed-bega Beirevia, kapetana u Ostrocu,
272

sa Hatidom (poznatom i pod imenom Zubejda), kerkom Sunullah-
pae iz Travnika, i sa Zejnebom izmi, kerkom h. ate izmia iz
Livna. Njegov sin Abdurahman-beg bio je oenjen sa kerkom Mustaj-
bega Rizvanbegovia iz Stoca, a ostavi udovac, oenio se sa elebijom,
kerkom Beir-bega Miralema iz Jemanlia. Poslije se oenio i trei
put sa Melom, kerkom Ali-bega Atlagia
273
iz Livna. Umro je 1865.
u lovu. Sa Rizvanbegovkom nije imao djece, a sa elebijom je imao
kerku ulu, koja se udala za Ibrahim-bega Kapetanovia iz Vitine. Iz
braka sa Melom Atlagi je imao sina Ali-bega, vou muslimanskog
autonomnog pokreta u vrijeme austrougarske vladavine.
274
Drugi sin Ibrahim-bega II bio je Muhamed-beg, koji je ivio
povueno na svom posjedu u Livnu. Bio je oenjen sa Umihanom,
kerkom Ali-pae Rizvanbegovia. Poslije okupacije odselio je u
Istanbul i tamo umro 1879. godine. Iza sebe je ostavio sina Ibrahim-
bega, koji je bio oenjen sa kerkom Mustaj-bega Dabi iz Jajca, a
umro je 1900., te kerke elebiju i Izetu, udate za Sulejman-bega i
Muharem-bega, sinove Dervi-pae Teskeredia.
275
271
Nakon to je Ahmed-beg umro, Zejneba, zvana jo i Hana, udala se za
Mustaj-bega Kulenovia Bajbuta i s njim je imala sina h. Ahmed-bega, zvanog
Slivani.
272
Ova Aia nadivjela je svog biveg mua, jer je njezin brat, Murat-kapetan
Beirevi, posljednji kapetan Ostroca, umro kod nje u Livnu 1846. godine (H.
uri: Posljednji livanjski kapetan, str. 106. napomena br. 74).
273
Ovaj Ali-beg Atlagi umro je 1861. na svom imanju u Livnu.
274
Nije dovoljno jasno da li se ova ula udala za Ibrahim-bega Kapetanovia
iz Vitine. Spominje se jedna ena iz porodice Firdus koja je bila supruga
mostarskog gradonaelnika Ibrahim-bega Kapetanovia i umrla sredinom
1893. godine. (Bonjak, br. 25, 22. 6. 1893.)
275
Genealogija sainjena prema: Husein ogo: Prilozi za povijest Konjica i gornje
Hercegovine. Novi behar, br. 13, 1. 1. 1935.; H. Kreevljakovi: Prilog rodoslovlju
kue Rizvanbegovi; Hamdija emerli: Alibeg Firdus. Borba muslimana za
vjersko-prosvjetnu autonomiju. Gajret. Kalendar za godinu 1939., Sarajevo
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
338
U austrougarsko doba najznaajniji predstavnik ove porodice je Ali-
beg Firdus, voa muslimanskog autonomnog pokreta i prvi predsjednik
Bosanskog sabora. Njegov politiki uspon pomogla je Zemaljska
vlada jer ga je smatrala umjerenom strujom unutar muslimanskog
politikog pokreta, koji se sve snanije razvijao krajem 19. stoljea.
276

Ali-beg je imao velike zemljine posjede, koje je, uglavnom, naslijedio
od svog oca. Za Firduse fra Lovro Karaula kae da su u osmansko
doba u Livanjskom polju bili drugi carevi. Na njihovu jeziku stajae
smrt i ivot i najpravednijeg ovika, a grabe, otimaina i nemili
udarci bijae njihova dika i ponos. Oni su silom pootimali najplodnije
zemlje od nejaih turakah i keranah, i pomnoali sebi kmete kao
u Ljubuniu, tako i u drugim selim.
277
Nema dovoljno dokaza za
ispravnost ove tvrdnje, ali se ne raspolae ni podacima o tome kako
se razvijao zemljini posjed Firdusa. Zna se da su imali posjede u
elebiima i Crnom Lugu u kotaru Livno, gdje je, prema miljenju
Talloczyja, bilo ishodite ove porodice. Godine 1815. svoj posjed
u selu Vinica, u Duvanjskom kotaru, prodali su duvanjskom ajanu
Mustafa-begu Teskerediu.
278
Imali su i posjede kod Fojnice, to je
poznato na osnovu injenice da se Ibrahim-beg II nakon pobune 1836.
jedno vrijeme bio sklonio na to svoje imanje, odakle je otiao veziru u
Travnik.
279
Inae, Firdusi su vjerovatno dotad zaokruili razvoj svog
zemljoposjeda. Ali, kada je Ibrahim-beg II 1837. umro, ostao je duan
dravnoj blagajni 300, a drugim vjerovnicima preko 500 kesa novca,
zbog ega je bilo prijedloga da se prodaju njegovi iuci i mulk-imanja.
Meutim, kako se ni prodajom ovih objekata ne bi mogli isplatiti svi
dugovi, a djeca i ostali lanovi porodice bili bi lieni sredstava za ivot,
1938; Hasan Hoam: Livanjska buna 1836. Narodna uzdanica. Kalendar
za godinu 1940.; H. uri: Posljednji livanjski kapetan; H. Kreevljakovi:
Kapetanije; Stipo Maneralo: Kutija za uvanje vremena. Prilozi prouavanju
prolosti livanjskog kraja, Livno 1996.
276
R. Donia: Islam pod dvoglavim orlom, str. 168-169. Ibrahim-beg Firdus, za
koga se na ovom mjestu navodi da je Ali-begov otac, zapravo je sin Muhamed-
bega Firdusa, i prema tome, amidi Ali-begov.
277
H. uri: Posljednji livanjski kapetan, str. 99.
278
H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 133-134.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
339
nareeno je da Livnjaci, koji su u vrijeme bune zapalili i opljakali
njegov dvorac, plate 400 kesa novca na ime odtete. Istovremeno je
Firdus bio duan i austrijskoj blagajni te nekim austrijskim trgovcima.
Ti dugovi likvidirani su tek krajem 1837. prodajom Firdusove ume te
novcem koji je iza njega ostao.
280
Krajem 19. i poetkom 20. stoljea porodica Firdus spadala je u
vrh bosanske begovske zemljoposjednike elite. Imali su posjede
najznaajnijim dijelom na podruju kotara Livno, zatim na prostoru od
Livna preko Bosanskog Grahova do mjesta Osredci i Trubar, zapadno
do Drvara, koja su se nalazila na podruju kotara Bosanski Petrovac.
Ali-beg Firdus 1901. alio se kotarskom predstojniku u Travniku Mi-
hajlu Rukavini da njegovih 60 kmetova sa podruja Grahova odbijaju
kao hak dati treinu, nego ele plaati petinu proizvoda.
281
U vezi sa
selitima u kotarevima Bosanski Petrovac i Livno, ef Zemaljske vlade
general Potiorek 1912. pisao je kako je majka umrlog Ali-bega Firdusa
iz Livna ve poela prodajne rasprave.
282
U ovom pismu Potiorek Fir-
duse naziva dobro situiranim i visokokonzervativnim muslimanskim
zemljoposjednicima (sehr gut situierte und hochkonservative
moslimische Grundbesitzer). Ove godine Ali-begova majka i prodala
je najvei dio ovih svojih selita,
283
ali je krajem Prvog svjetskog rata
279
H. uri: Posljednji livanjski kapetan, str. 110.
280
H. uri: Posljednji livanjski kapetan, str. 111-113; Muvekkit: Povijest Bosne,
2, str. 974.
281
U jednom izvjetaju Mihajla Rukavine, predstojnika Travnikog okruga,
upuenom 23. 11. 1901. ministru Kallayu stoji kako mu se Ali-beg alio da
circa 60 seine Kmeten im Expositurbereiche Grahovo (lauter Ortodoxe)
erklrt haben, ihm nicht mehr 1/3, sondern wie nach der Okkupation mit dem
damaligen Repatriierungs-Komissr (Obergespann) Kasumovi angeblich
vereinbart wurde, nur 1/5 an Hak geben zu wollen. (F. Hauptmann: Borba
Muslimana, str. 216.)
282
() die Mutter des verstorbenen Alibeg Firdus in Livno ()
Verkaufsverhandlungen mit ihren Kmeten in Bezirken Livno und bos. Petrovac
bereits angeleitet hat. (ABiH, ZMF, opa, 4542/1912.) Vidi i: ABiH, ZMF,
opa, 4539/1913. Ali-begova majka, Mela Atlagi, kerka Ali-bega Atlagia,
umrla je u dobokoj starosti, 13. 2. 1919. godine.
283
ABiH, ZMF, opa, 4539/1913.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
340
u vlasnitvu porodice ostalo ukupno 22.590 dunuma begluka i 514
kmetskih selita,
284
koja su se, uglavnom, nalazila u kotaru Livno (gdje
je bilo ukupno 306 selita, od toga 116 u elebiima, 112 u Peulju, 51
u Crnom Lugu, 21 u aprazlijama i est u Guberu) i Bosanski Petrovac
(gdje je bilo ukupno 171 selite u Osredcima 79 i Trubaru 92).
285
Kotar
Ukupan broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
Banja
Luka
8 8
Bos.
Petrovac
171 171
Bugojno 24 24
Glamo 5 5 317,13 118,8 877,3 97,73 1.410,96
Livno 306 306
Ukupno 514 5 509 317.13 118.8 877.3 97.73 1.410,96
Tabela: Kmetska selita porodice Firdus
284
Dio posjeda izgubili su udadbenim vezama, pri emu je najvie posjeda
iz vlasnitva porodice Firdus pripalo porodicama Teskeredi iz Travnika
i Gradaevi iz Gradaca. Vidi, npr., detaljan sastav posjeda porodice
Gradaevi, koji su enidbenim vezama sa porodicom Firdus doli u posjed
dijela njihovih posjeda. Dio posjeda u kotaru Glamo nakon smrti Ali-bega
Firdusa preao je u ruke porodice Gradaevi iz Gradaca enidbom
Hajri-bega Gradaevia sa Emina-hanumom, kerkom Ali-bega Firdusa, i
Osman-bega Gradaevia sa Sabira-hanumom Firdus. Na taj nain Hajri-
beg Gradaevi doao je u posjed 93 kmetska selita u Crnom Lugu, 2.415
dunuma begluka u kotaru Glamo i 6.792 dunuma begluka u kotaru Livno,
a meu njima i do posjeda u katastarskoj opini Vidimlje, kotar Glamo.
Hajri-beg dio poznat pod imenom Skadimovac, koji se sastojao od livade i
obuhvatao povrinu od 485 dunuma, prodao je izmeu dva rata, a Agrarna
direkcija u Sarajevu u svojoj odluci od 26. 6. 1929., dozvoljavajui ovu prodaju,
veli kako estica koja je prodata ne sainjava sastavni dio veleposjeda koji
je u gornjem uloku evidentiran, poto su nekretnine u gornjem uloku po
beglukoj uredbi od 12. maja 1919. prele u vlasnost pojedinih begluara.
(ABiH, AGD, br. 10339/29.)
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
341
Najznaajniji dio ovih selita nalazio se, dakle, na prostoru kota-
ra Livno, a sva su pripadala Ali-begu Firdusa, odnosno njegovim
nasljednicima. Selita u kotaru Bosanski Petrovac (Osredci i Trubar)
bili su vlasnitvo Mele Atlagi i moe se s pravom pretpostaviti
da se radi o izvornom posjedu te porodice koje je Mela donijela
u miraz. Posjedi iz kotara Banja Luka (Joavka) doli su u posjed
porodice Firdus enidbom Ali-bega sa Bisera-hanumom Dini, dok
je devet selita iz Zlosela (kotar Bugojno) porodici Firdus u miraz
donijela Fatima Pai udajom za Abdurahman-bega, sina Ali-bega
Firdusa. Osim ovih selita, porodica Firdus znatna kmetska selita
izgubila je u udadbenim vezama sa porodicom Teskeredi. Tako
je krajem Prvog svjetskog rata veina posjeda u Crnom Lugu, gdje
je bilo ishodite porodice Firdus, pripadalo porodici Teskeredi.
Jednako tako i brojna selita u mjestima aprazlije, Guber i Odak iz
vlasnitva porodice Firdus prela su u ruke porodice Terskeredi.
286

Meutim, uprkos tome, moe se konstatirati kako su na prijelazu 19.
i 20. stoljea pripadnici porodice Firdus posjedovali jo uvijek znatne
zemljine posjede, koji su ih ipak uvrtavali u vrh bosanske begovske
zemljoposjednike strukture.
GRADAEVI
Gradaevii su begovska porodica koja je tokom itavog 19. stoljea
spadala u gornji sloj bosanske begovske zemljoposjednike elite.
Postoji nekoliko pretpostavki o porijeklu ove porodice. Prema jednoj,
285
Za dio posjeda u selu Trubar, koji su nakon 1918. dodijeljeni Petru Bursau,
Firdusima je isplaena odteta od 9.264 dinara. Imali su, takoer, posjede u
katastarskoj opini Kabli. Polovina tog imanja, koje je pripala Osman-begu
Firdusu, sinu Ali-bega Firdusa, bila je 3. 4. 1920. prodata djeci pok. Mate
rlja za 12.500 dinara, ali Agrarna direkcija u Sarajevu nije dala saglasnost
za tu kupoprodaju. (ABiH, AGD, k. 149, Odtete za begluke; ABiH, AGD, br.
17473/23.)
286
Vidi detaljnu analizu posjeda porodice Teskeredi.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
342
koju je iznio Martin Nedi, porodica Gradaevi u Bosnu je dola iz
Budima, gdje je bila osobito bogata i gospodska, a njezini pripadnici
bivali su pae i zapovjednici vojske. Zbog vojnikih zasluga sultani
su jim s fermani darovali u Posavini i njekim brdnim mistim carsku
desetinu da pobiraju, a za to da svojim trokom moraju po koliko bi na
njia zapalo vojnikah davati, voditi i uzdravati.
287
Prema drugoj verziji,
koju je zastupao Talloczy, Gradaevii su srednjovjekovni bosanski
feudalci.
288
U historiji Bosne 19. stoljea lanovi porodice Gradaevi igrali
su vanu ulogu, prije svih Husein-beg Gradaevi, voa Pokreta za
autonomiju Bosne 1831./32. godine,
289
ali i potomci Dervi-bega i
Mustaj-bega, brae Osman-kapetana Gradaevia.
290
esto su bili
muteselimi u nahijama Maglaj, Derventa, Teanj i Gradaac. U aus-
trougarskom vremenu lanovi ove porodice, koji su osim, u Gradacu,
ivjeli jo u Modrii i Derventi, bili su aktivni u politikom ivotu
Bosne. Posebno je vano istaknuti ulogu Beir-bega Gradaevia,
koji je bio zastupnik u Bosanskom saboru od 1910. do 1914., potom
velikog opozicionara Ali-bega Gradaevia h. Alibegovia, koji je
ivio u Modrii, kamo je njegov otac, h. Ali-beg, doselio poetkom
287
M. Hadijahi i T. Imamovi: Gradaac i okolina, str. 29-30.
288
L. Thalloczy: A Bosnyak-Herczegovinai beg; U postojeoj historiografskoj
literaturi ne postoji nikakvih argumenata za Thalloczyjevu tvrdnju. Behija
Zlatar, koja se bavila muslimanskim plemstvom u 15. stoljeu, nigdje ne
spominje Gradaevie, a ni srednjovjekovni izvori o Bosni ne spominju ovu
porodicu. Preostaje, kao najvjerovatnija pretpostavka, da su Gradaevii
u Bosnu doli iz Ugarske. U svakom sluaju, Gradaevii su bili kapetani
Gradaake kapetanije, i begovska obitelj koja je igrala veoma istaknutu
ulogu u povijesti Bosne. U literaturi takoer je pobijena tvrdnja Safvet-bega
Baagia da su se Gradaevii, posebno Husein-beg Zmaj od Bosne, obogatili
neasnim radnjama, prije svega krivotvorei austrijski novac. (S. Baagi:
Kratka uputa, str. 143; H. Kreevljakovi: Kapetanije, str. 196; M. Mujezinovi:
Islamska epigrafika, II, str. 173.)
289
A. S. Alii: Pokret za autonomiju; Husnija Kamberovi: Husein-kapetan
Gradaevi (1802-1833). Biografija. Uz dvjestotu godinjicu od roenja.
Gradaac 2002.
290
G. ljivo: Bosna i Hercegovina 1827.-1849.; H. Kreevljakovi: Kapetanije.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
343
19. stoljea,
291
te mladog Mustaj-bega, Muhamed-begovog sina, koji je
dugo vremena bio gradaaki gradonaelnik. Godine 1910., prilikom
carevog boravka u Sarajevu, Mustaj-beg Gradaevi caru je poklonio
nekoliko vrijednih porodinih relikvija,
292
zbog ega je kasnije kao
in zahvalnosti na poklonu dobio poseban prsten ukraen carevim
imenom. Nakon toga Mustaj-beg je molio audijenciju kod cara kako bi
mu se zahvalio za taj dar. Audijenicija je upriliena 20. februara 1911. u
Peti, a Mustaj-beg je izrazio elju da tom prilikom vidi dvorski bal.
293

Imanja porodice Gradaevi bila su irom Bosanske posavine
(njihovo je bilo pola Odaka, itava Vlaka Mala, Novi Grad i dr).
294

Mada je u drugoj polovini 19. stoljea Osmansko carstvo prodalo 1.277
kmetskih selita koji su bili vlasnitvo Husein-bega Gradaevia,
295
na
prijelazu 19. i 20. stoljea posjede ove porodice karakteriziraju krupni
begluci i koncentracija znatnog broja kmetskih selita u rukama po-
jedinih njezinih pripadnika. Podjela posjeda, koja je bila uobiajena
291
M. Filipovi: Modria, str. 44.
292
Nije sasvim izvjesno o kojim se relikvijama radi, ali se ini da se radi o oruju
(vjerovatno sablja i sedlo Husein-bega Gradaevia). U zagrebakom Obzoru
br. 207 od 3. rujna 1919., objavljen je lanak Esad-bega Alibegovia, bosanskog
dopisnika ovog lista, pod naslovom Oruje Zmaja od Bosne Husein-bega
Gradaevia,u kojem se veli kako se u Beu uva Husein-begovo oruje,
koje je neki od njegovih potomaka darovao nekome bekom muzeju
(mogue dvorskome?). Ovaj poklon je uinjen prije osam godina. Oruje se
sastoji od nekoliko komada koji predstavljaju obzirom na skupocjenu izradbu,
veliku vrijednost. U ovom lanku predlae se da se od Bea zatrai vraanje
tog oruja u koji od naih muzeja. (Prijepis lanka u obiteljskoj biblioteci
Muhameda Bege Gradaevia iz Gradaca). U vezi s tim prijedlogom nije
nita uraeno. U jednom pismu to ga je Esad-beg Alibegovi uputio iz
Dervente 6. 10. 1981. Muhamedu Begi Gradaeviu veli se da je Halid-beg
Dini iz Banje Luke priao da se to oruje nalazi u bekom muzeju pred
kojim ima Spomenik, vjerovatno se radi o etnografskom muzeju. (Pismo u
porodinoj biblioteci Muhameda Bege Gradaevia iz Gradaca).
293
ABiH, Prs. 303/1911.
294
M. S. Filipovi: Prilozi, str. 78.
295
Ahmed S. Alii: ifluci Husein kapetana Gradaevia. Prilozi za orijentalnu
filologiju, XIV-XV, 1964-65, Sarajevo 1969., str. 311-327.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
344
u Bosni i Hercegovini, a po kojoj svi potomci nasljeuju imanje, koje
se na taj nain postepeno sve vie dijeli i usitnjava, do poetka 20.
stoljea nije bitnije naruila ne samo ukupni zemljini posjed itave
porodice nego nije usitnila ni posjede pojedinih njezinih pripadnika,
koji su svi bili krupni zemljini posjednici. Meutim, u austrougarsko
vrijeme bilo je primjera da je nakon smrti nekog bega njegovo
imanje propadalo u sluaju da ga naslijede maloljetna djeca, ali i to
u sluaju da je beg imao velike dugove. Tako je, npr., Osman-beg, sin
Abaz-bega Gradaevia, imao kmetska selita u selu Tutnjevac u
kotaru Bijeljina. Osman-beg, budui da je bio zaduen, ugovorio je
prodaju selita u tom selu za 14.500 forinti, ali je ubrzo umro ostavivi
iza sebe tri sina, za ijeg tutora je imenovan Ali-beg Gradaevi
H. Alibegovi, amida umrlog Osman-bega. Meutim, muhtar sela
Tutnjevac dobio je nalog i prodao Osman-begova selita u Tutnjevcu
za 9-10.000 forinti, ime su djeca bila oteena. Ali-beg se zbog toga
alio, navodei pritom i to da je osim selita u Tutnjevcu Osman-beg
imao jo 15 selita u okolici Modrie, pa je i to subaa pokuao prodati
da bi se izmirio preostali dug. Ali-beg je to sprijeio, pa je prodao 280
dunuma begluke zemlje kako bi izmirio dug.
296
Kasnije su, ipak, i ovi
posjedi oko Modrie prodati, pa poetkom 20. stoljea Osman-begovi
nasljednici nisu vie imali zemljinih posjeda. Ni nasljednici Eef-bega
Gradaevia, Avdi-begovog sina, nisu u austrougarskom vremenu
bili krupni zemljoposjednici. Zapravo, Eef-beg je imao samo jednu
kerku, Devletu, koja je nakon oeve smrti naslijedila njegov posjed
u selu Brodac, kotar Bijeljina. Devleta je od 1880. vodila spor sa
Radovanom Boiem, naelnikom sela Brodac, koji je 1875. bio uzeo
u zakup treinu, ali nije izvrio sve obaveze. Devleta je 1880., kada je
postala punoljetna, traila od Boia da izmiri obaveze koje je imao
kao zakupnik treine.
297
Nije poznato da li je kasnije ovaj posjed
prodat ili je, pak, udajom Devlete preao u vlasnitvo druge porodice,
ali se poetkom 20. stoljea kao vlasnici selita u ovom selu (i to svega
296
Zapisnik 3. sjednice od 23. januara 1908. pisan kod Zemaljske vlade za Bosnu
i Hercegovinu u sveanoj dvorani.
297
ABiH, VS, k. 16, god. 1881., br. 11.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
345
21 selita) spominju samo nasljednici Eef-begovog brata, Rifat-bega.
Ni obiaj u Bosni da enska djeca ravnopravno sudjeluju u podjeli
imanja nije uspio naruiti sliku porodice Gradaevi kao najkrupnijih
zemljoposjednika u sjeveroistonoj Bosni. Nekoliko predstavnika ove
porodice imalo je samo enske nasljednike (Hasan-beg i Mahmud-
beg, sinovi Osman-pae Gradaevia). Njihova imanja djelomino
su prela u vlasnitvo drugih porodica (Fadilpai i Hasibpai), a
djelomino, opet, ostala u vlasnitvu Gradaevia, zbog jednog
drugog obiaja, po kojem su bili esti brakovi meu lanovima iste
porodice. Dok je, npr., veliki posjed Mahmud-bega Gradaevia
(umro 14. 4. 1872.) udajom njegove kerke jedinice, Nuri-hanume,
za Mustaj-bega Fadilpaia preao u vlasnitvo ove znamenite
sarajevske begovske porodice, slino kao to je udajom Ifete, kerke
Hasan-begove (umro 30. 8. 1895.), za h. Ahmed-bega Dinia dio
tih posjeda preao u vlanitvo porodice Dini, dotle je udajom
drugih dviju Hasan-begovih kerki (Zuhre za Ali-bega Gradaevia
H. Alibegovia i Muzejre za h. Ahmed-bega Gradaevia) njihov
posjed ostao u okviru iste porodice. Ni prodaja selita poslije 1878.
nije naruila temeljnu predstavu o ovoj porodici kao pripadnici
zemljoposjednike elite. Ali-beg Gradaevi H. Alibegovi je 1908,
kako bi platio svoje dugove, prodao 30 kmetskih selita u selu Vranjak
koja su pripadala njegovoj supruzi Zuhra-hanumi Gradaevi, a
1909. i ostala selita, zbog ega je jedna grupa modrikih begova
protestirala kod Zemaljske vlade optuujui Ali-bega da prodajom
selita namjerava iseliti se iz Modrie u Tursku, pri emu bi njegovo
iseljenje, kako su tvrdili, ponukalo i ostale Bonjake na seobu. U albi
upuenoj Vladi zbog toga to je odobrila zajam za otkup tih kmetova,
ime je izravno pomagala iseljavanje, grupa modrikih Bonjaka u
pismu koje je u Vladu stiglo 21. 7. 1909. trai da se onemogui takvo
Ali-begovo ponaanje, jer bi u sluaju njegovog iseljenja iz Modrie
iselilo jo barem 50 bonjakih porodica i 500 bonjakih kmetova,
pa onda ta misli Vlada sa nama? To je hajdete dok vam nijesmo
rekli selite, ali se ovih petnaest Muslimana Modriana, kako stoji
u potpisu pisma. Ali-beg je isposlovo vakufsku autonomiju i Meihat
pa sad da mi plaemo a on nek uiva u Ankari. To je bivi narodni
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
346
voa koji tako dobro misli svome narodu.
298
Vlada je zatraila od
Okrune oblasti u Tuzli da se ovi navodi iz anonimnog pisma ispitaju,
a kotarski predstojnik u Gradacu sastavio je temeljito izvjetaj i 29.
8. 1909. dostavio ga u Tuzlu. U ovom izvjetaju konstatira se kako je
tano da Ali-beg prodaje kmetska selita koja su vlasnitvo njegove
supruge u selu Vranjak, ali istie kako ne prodaje svoje begluke u istom
selu, kao ni vlastita kmetska selita u selima Dobrinja i Skugri Donji;
dokle god on ne proda begluke i vlastite kmetove u Dobrinji i Skugriu
Donjem, opasnost od njegovog iseljenja nije velika. Kao inicijatore
ovog pisma kotarski predstojnik navodi efki-bega Kapetanovia,
propalog modrikog bega (ein herabgekommener Modrier Beg),
ali se kao idejni pokreta smatra Hamdi-beg Dini, ili ak Zuhra-
hanuma, Ali-begova supruga, ija je sestra, Ifet-hanuma, bila udata
za h. Ahmed-bega Dinia i, tako, majka Hamdi-bega Dinia. Kao
razlog za takvo Hamdi-begovo djelovanje kotarski predstojnik navodi
injenicu da se on (tj. Hamdi-beg) protivi toj prodaji kmetskih selita,
ali ne iz principijelnih nego isto osobnih razloga, jer je njegova majka
imala kmetska selita u Koprivni, koja granii sa Vranjakom, i njihova
vrijednost znatno e se umanjiti zbog razmjerno jeftinog otkupa
kmetova u Vranjaku.
299
Ali-beg je ipak bez obzira na sve ove intrige
prodao sva selita u Vranjaku. Radilo se o 139 kmetskih selita ije su
zemljine estice inile prilino zaokruen zemljini kompleks koji se
prostirao iznad mahala Rijeka, Brojani, Brijestovo i Babenica u opini
Vranjak u kotaru Gradaac i koji je obuhvatao povrinu od 10.203
dunuma. Od toga je na obradivu povrinu otpadalo 6.974 dunuma, a
na umu 3.229 dunuma. Od obradivih povrina, 3.600 dunuma lealo
je u ravnici Bosne s obje strane puta Doboj Modria i predstavljalo je
najvredniji dio posjeda, poto se sastojao od plodnih i bogatih oranica
sa dobrim saobraajnim i trgovakim vezama. Ostatak obradive
povrine leao je u brdu, a od toga je 627 dunuma otpadalo na ljivike
koji su zbog svog poloaja gotovo redovito davali dobre prinose. Vei
dio umskog posjeda sastojao se od ikare (niske ume). Razmjerno
298
ABiH, ZVS, 159/150/152.
299
ABiH, ZVS, 159/150/152.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
347
velike umske povrine omoguavale su ekstenzivno stoarstvo i,
budui da su pojedini dijelovi pogodni za krenje, doputale su ak
proirenje oranica.
300
Meutim, na kraju 1918. tu je bilo samo jedno
Ali-begovo selite.
I Gradaevii su svoje posjede uveavali enidbenim vezama,
mada su oni izraziti primjer begovske porodice koja je u udadbeno-
enidbenim vezama posjede vie gubila nego dobivala. Ulaskom u
roake veze sa Firdusima Gradaevii su doli u posjed nekih
imanja u kotaru Glamo. Hajri-beg Gradaevi (1888.-1943.) oenio
se sa Emina-hanumom, kerkom Ali-bega Firdusa, i u miraz dobio
93 kmetska selita u Crnom Lugu te 2.415 dunuma begluka u kotaru
Glamo i 6.792 dunuma begluka u kotaru Livno.
301
Osman-beg, sin
Beir-bega Gradaevia, oenio se sa drugom Ali-begovom kerkom,
Sabira-hanumom Firdus, i takoer dobio u posjed 26 kmetskih selita
te 3.202 dunuma begluka u kotaru Livno. Gradaevii su u epku kod
Zvornika u najznaajnijoj mjeri naslijedili imanja porodica iz kojih su
bili oenjeni i na ija imanja su doli.
302
Krajem Prvog svjetskog rata Gradaevii su u svom vlasnitvu imali
48.017,947 dunuma begluka i 1.730 kmetskih selita, od kojih se za
338 moe tano utvrditi povrina i struktura posjeda, dok se za 1.392
kmetska selita moe utvrditi samo ime kmeta i mjesto gdje se selite
nalazi. Svi ovi posjedi nalazili su se na prostoru kotareva Bijeljina,
Brko, Gradaac, Derventa, Tuzla i, djelomino, Glamo, Livno,
Maglaj te Zvornik, gdje su Gradaevii posjede dobili zahvaljujui
enidbenim vezama.
to se tie begluka u vlasnitvu Gradaevia, oni su najznaajnijim
dijelom bili u kotaru Gradaac, a zatim u Brkom. Posjedi u kotaru
Bijeljina i Zvornik bili su iskljuivo kmetska selita.
300
Ova kmetska selita u Vranjaku bila su vlasnitvo Ali-begove supruge, Zuhra-
hanume, roene Gradaevi. Ali-beg 1908. prodao je 30 tih kmetskih selita
i time platio svoje dugove, a 1909. prodao je i ostala selita, tako da je 1918.
u Vranjaku samo jedno kmetsko selite bilo njegovo vlasnitvo. (ABiH, ZVS,
159/150/152; ABH, ZMF, opa graa, br. 5530/1910.
301
ABiH, AGD, br. 10339/29.
302
ABiH, Evidencija, Kl. br. 6623, 9826.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
348
Kotar Obradiva zemlja Neobradiva zemlja Ukupna povrina
Brko 8.256,160 1.296,058 9.554,218
Derventa ? ? 1.535,7
Glamo 2.414 1 2.415
Gradaac 14.693,84 5.079,677 19.773,517
Livno 5.448 4.546 9.994
Tuzla 1.791,71 2.953,862 4.745,532
Ukupno 32.603,71 13.878,757 48.017,947
Tabela: Begluci porodice Gradaevi (povrina u dunumima)
Ovi begluci nalazili su se u rukama 17 domainstava porodice
Gradaevi:
1. Emina, Emin-begova kerka, posjedovala je 613,6 dunuma u
Batkui (Gradaac);
2. Ahmed-beg, Osman-begov sin, posjedovao je 617,33 dunuma u
Batkui i 644,51 dunuma u Obudovcu;
3. Ali-beg, h. Ali-begov sin, posjedovao je 1.414,05 dunuma u
Skugriu Donjem i 935,456 dunuma begluka u Vranjaku, koji je
bio vlasnitvo njegove supruge Zuhra-hanume; Osim begluka,
ovo domainstvo imalo je u vlasnitvu i 103 kmetska selita
(etiri u Bogutovom Selu, jedno u Tutnjevcu, 97 u Zabru i
jedno u Vranjaku);
4. Avdi-beg, Reuf-begov sin, posjedovao je 598,57 dunuma begluka
u Boku te 37 selita u istom selu;
5. Beir-beg, h. Ibrahim-begov sin posjedovao je 1.358,39 du-
numa u selu Boe, 2.139,718 dunuma u Skugriu Donjem,
Grebnici, Gradacu i Krenicama te 465,29 dunuma u
Ledenicama Katolikim i Zelinji Donjoj, koje je dobio oenivi
se sa Hasiba-hanumom Zaimovi, kao i 3.202 dunuma begluka
u kotaru Livno, koje je pripalo njegovom sinu Osman-begu, koji
se oenio sa Sabira-hanumom Firdus; ovo domainstvo poro-
dice Gradaevi imalo je 1918. i 132 selita (48 u Bou, jedno
u Boderitu, 18 u Grebnicama, tri u Krenicama, 36 u Skugriu,
est u elebiu, etiri u selu Podhum Vrerale i 16 u Rujanima);
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
349
6. Dervi-beg, Reuf-begov sin, posjedovao je 308,54 dunuma
begluka u Boku;
7. Nasljednici Reuf-begovog sina, Ahmed-bega, posjedovali su
653,08 dunuma begluka u Boku, koji su pripadali Ahmed-
begovom sinu Hajri-begu i kerkama Emini i Lebibi, 2.192,8
dunuma u Koprivni, Gradacu, Vidi i Zasavici, koji su pripadali
Ahmed-begovoj supruzi Muzeir-hanumi, kerki Hasan-bega
Gradaevia, te 2.415 dunuma u Glamou i 6.796 dunuma u
Livnu, a koji su bili vlasnitvo Hajri-begove supruge Emina-
hanume, kerke Ali-bega Firdusa; Emina-hanuma u miraz
Gradaeviima donijela je i 93 kmetska selita u Crnom Lugu;
8. Futunt-hanuma, h. Muhamed-begova udovica, posjedovala je
698,486 dunuma u Hasiu i Crkvini;
9. Mustaj-beg, h. Muhamed-begov sin, posjedovao je 1.525,7
dunuma u Jakeu i 1.735,617 dunuma u Ledenicama Turskim,
Gradacu, Hasiu, Slatini Gornjoj i Mionici Gornjoj; Zanimljivo
je da Mustaj-beg nije imao puno kmetskih selita, svega dva, i to
po jedno selite u Hasiu i Jakeu;
10. Osman-beg, h. Muhamed-begov sin, posjedovao je 1.259,244
dunuma u Hasiu, Zasavici i Gradacu;
11. Raida, h. Muhamed-begova kerka, posjedovala je 97,57
dunuma u Lukavcu, 115,472 dunuma u Tuzli, 552,2 dunuma
u Lipnici, 212,766 dunuma u Stanovima, 614,14 dunuma u
Skakavi Donjoj i 1.975,452 dunuma u Pukiu, te 212 kmetskih
selita;
12. Senija-hanuma, Ahmed-begova kerka, posjedovala je 64,15
dunuma u Vidovicama, 1.141,17 dunuma u ovi Polju i
1.546,21 dunuma u Donjem abaru, kao i 172 kmetska selita;
13. Sulejman-beg, h Ibrahim-begov sin, posjedovao je 2.539,745
dunuma u Srnicama Srpskim, Srnicama Turskim i pionici
Katolikoj, te 177 kmetskih selita;
14. Tahira, h. Muhamed-begova kerka, posjedovala je 1.263,1
dunum u Ledenicama Katolikim i Gradacu te 45 kmetskih
selita u istom selu;
15. Tahira, kerka Osman-bega Tuzlia, udovica iza Beir-bega
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
350
Gradaevia
303
posjedovala je 70,03 dunuma u Vranima,
225,74 dunuma u Priluku, 289,71 dunum u Poljicama, 321,05
dunuma u Tinji, 423,44 dunuma u Bistarcu, 388,215 dunuma
u Husinu, 647,43 dunuma u Bokoviu, 1.614,655 dunuma u
Kolovratu te ukupno 156 selita (dva u abaru Donjem, jedno u
ureviku, 14 Bistarcu, 16 u Bokoviu, etiri u Gornjoj Tuzli, 53
u Husinu, 27 u Kolovratu, dva u Lukavcu, dva u Pascima, jedno
u Poarnici, pet u Poljicama, deset u Priluku, 18 u Tinji, jedno
u Vinji Donjoj; Ukupna povrina zemljita to ga je Tahira-
hanuma uvakula izosila je 1.262,403 dunuma (537,35 dunuma
u Husinu, 338,708 u mjestu Pasci i 386,345 dunuma u Tuzli);
16. Zumruta, Murat-begova kerka (bila udata za Sulejman-bega
Gradaevia H. Ibrahimbegovia, pa preudata Mahmutbegovi)
posjedovala je 2.630,367 dunuma u Gradacu, Hasiu, Ledeni-
cama Turskim, Zelinji Gornjoj i Slatini Gornjoj;
17. Rifat-beg Gradaevi, Hasan-begov sin, posjedovao je 437,24
dunuma u Obudovcu.
Iz ovog pregleda vidi se da su begluci u kotaru Brko i Gradaac,
uglavnom, izvorni posjedi Gradaevia (osim 465,29 dunuma u
Ledenicama Katolikim i Zelinji Donjoj, koje su u posjed porodice
Gradaevi doli enidbom Beir-bega Gradaevia sa Hasiba-ha-
numom Zaimovi), dok su se u kotaru Tuzla ti posjedi ispreplitali sa
beglucima porodice Tuzli. Dio ovih posjeda u vlasnitvo Gradaevia
303
Tahire-hanuma umrla je 2. oktobra 1921., bila je udata za Beir-bega
Gradaevia (umro prije 1907.) i nije imala potomstva. Prof. aban Hodi
(Vakufnama tuzlanske dobrotvorke (vakife) Tahire-hanuma Tuzli. lanci i
graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knjiga IV, Tuzla 1960., str. 153-155),
veli da je Tahire-hanuma umrla 23. avgusta 1922. Meutim, prema Potvrdi
naljedstva, to ju je Kotarski erijatski sud u Tuzli izdao 24. decembra 1921.,
Tahire-hanuma je umrla 2. oktobra 1921., a iza nje su kao zakoniti nasljednici
ostali roena bratina Hanifa ahzimet-hanuma, udata za azim-bega
Gradaevia H. Alibegovia, koja nasljeuje 4/9 njezinog imanja, sestrina
Raida-hanuma, roena Gradaevi, udovica Kulovi, koja nasljeuje
2/9 imanja, dok je 3/9 nasljea, prema vasijetnami (oporuci) pripalo Vakufu
enskog mekteba u Tuzli. (ABiH, Evidencija, KL. br. 7075).
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
351
doao je enidbom Beir-bega Gradaevia sa Tahira-hanumom
Tuzli (3.980,33 dunuma u mjestima Vrani, Priluk, Poljice, Tinja,
Bistarac, Husino, Bokovi i Kolovrat), a dio enidbom h. Muhamed-
bega sa Zuhre-hanumom Tuzli (ovi posjedi 1918. pripadali su
Muhamed-begovoj kerki Raida-hanumi, koja se udala za Esad-ef.
Kulovia (765,242 dunuma u Lukavcu, Tuzli i Lipnici). Begluci u kota-
revima Livno i Glamo postali su vlasnitvo Gradaevia enidbenim
vezama sa porodicom Firdus.
Pored znatnih begluka, porodica Gradaevi posjedovala je i
brojna kmetska selita. Od 17 domainstava koja su posjedovala velike
komplekse begluka, njih est krajem Prvog svjetskog rata nije uope
imalo kmetska selita (domainstva pod brojevima 1, 2, 6, 8, 10 i 16),
ali je zato drugih devet domainstava imalo kmetska selita:
18. Avdi-beg Gradaevi Rifatbegovi, Hasan-begov sin, posjedo-
vao je etiri selita u Orlovom Polju (Gradaac);
19. Devlet-hanuma,
304
roena Ibrahimpai Kukavi, udovica Gra-
daevi i Ljubovi te udovica iza Mustafa-ef. umiia iz Banje
Luke, posjedovala je etiri selita u Travniku;
20. Izet-beg Gradaevi (Parizlija), Sulejman-begov sin posjedovao
je sedam selita u Boku i 117 u Otroj Luci;
21. aira Osmanbegovi, udovica iza Mehmedali-bega
Gradaevia iz Dervente, i njezin sin Mahmud-beg posjedovali
su 172 selita u kotaru Derventa (26 u Detlaku, 29 u Dubici
Gornjoj, 80 u Novom Selu, devet u Svilaju Gornjem i 28 u Foi
kod Dervente);
22. Nejra Gradaevi, kerka Hasan-bega Gradaevia, udata
za Faik-bega Hasibpaia posjedovala je dva selita u Lukavcu
Donjem;
23. Osman-beg Gradaevi iz epka, sin Mehmed-bega iz
304
Devlet-hanuma, nakon to se razvela od Muhamed-bega Gradaevia, udala
se za Jahja-bega Ljubovia, a zatim za Mustafa-ef. umiia u Banju Luku.
Tako je posjedovala brojna selita i od umiia, jer je nadivjela i Mustafa-ef.
umiia. Umrla je 21. 12. 1917. godine. Usporedi i pregled zemljinih posjeda
porodica umii i Ibrahimpai iz Travnika u ovom radu.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
352
Gradaca posjedovao je 12 selita u epku, pet u Rajeviu i
jedno u Zasavici kod Gradaca;
24. emsi-beg Gradaevi iz epka posjedovao je ukupno 74
selita (40 u Crnjelovu Donjem, 11 u Trijenici, 12 u epku, tri u
Rajeviu i osam i Skoiu);
25. Zulejha Gradaevi, Uzeir-begova kerka, udata za Jusufa
Hadiavdia iz Dervente, posjedovala je dva selita u Polju kod
Dervente;
26. Hasiba-hanuma, roena Kapetanovi, udovica Reuf-bega
Gradaevia iz Gradaca, posjedovala je ukupno 64 selita u
Maglaju (dva u Bakotiu, jedno u Bradiima, osam u Docu, 25 u
Krstnom Polju, deset u Maglaju, jedno u Rujnici, 11 u Smrdinu i
est u Tumarama).
Ukupna povrina poznata je samo za 338 kmetskih selita, dok za
ostatak postoje samo podaci o kmetu i mjestu gdje se selite nalazi.
Kotar
Ukupan
broj
selita
Poznata
povrina
Poznato
samo ime
kmeta
Oranice ume Livada Ostalo Ukupno
Brko 520 105 415 3.950,62 523,64 202,81 232,87 12.752,39
Bijeljina 193 26 167 1.458,48 330,98 14,1 237,09 2.040,65
Derventa 175 2 173 240,99 173,73 2,82 417,54
Gradaac 333 205 128 9.573,705 5.184,344 447,2 1.282,3 16.487,55
Livno 119 119
Maglaj 64 64
Sarajevo 4 4
Travnik 4 4
Tuzla 256 256
Zvornik 62 62
Ukupno 1.730 338 1.392 15.223,795 6.212,694 664,11 1.755,08 31.698,13
Tabela: Kmetska selita porodice Gradaevi 1918. godine
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
353
Na osnovu raspoloivih podataka moe se zakljuiti kako je i kod
selita, kao i kod begluka, preovlaujue bilo obradivo zemljite (preko
50% zemljita pod kmetstvom bilo je obradivo, dok je taj procent kod
begluka iznosio preko 67%). Prosjena povrina jednog kmetskog
selita iznosila je oko 100 dunuma, to znai da je u njihovom
vlasnitvu moglo biti oko 170.000 dunuma zemljita pod kmetstvom.
Uz 48.000 dunuma begluka, sveukupni posjedi porodice Gradaevi
iznose preko 220.000 dunuma zemljita.
Za posjede porodice Gradaevi karakteristino je da su svi
njezini pripadnici imali istovremeno i velike komplekse begluke
zemlje i znatan broj kmetskih selita. Primjera radi, h. Sulejman-beg
Gradaevi imao je u svom vlasnitvu 2.539,745 dunuma begluka
i 163 kmetska selita sa 12.911,862 dunuma zemlje (u Srnicama
Srpskim, Srnicama Turskim i pionici Katolikoj, sve u kotaru
Gradaac), to je ukupno iznosilo 15.451,607 dunuma, te jo 14
kmetskih selita u Obarskoj Velikoj kod Bijeljine, koje je dobio u miraz
enidbom sa Ildus-hanumom Salihbegovi. Ovaj Sulejman-begov
posjed, zapravo, uspjeno odslikava posjede svih ostalih pripadnika
porodice Gradaevi: prostrani begluci i brojna selita donosili su
dovoljno prihoda za ivot bez izravnoga sudjelovanja u modernizaciji
agrarne proizvodnje.
HAFIZADI
Hazadii su, prema porodinoj predaji, u Bosnu doli sa Osman-
lijama iz Alepa i najprije su se nastanili u Jajcu, da bi se kasnije se
preselili u Travnik.
305
Ova porodica u Jajcu iza sebe je ostavila nekoliko
kulturnih spomenika.
306
Krajem 18. stoljea poznat je hfz. Mustafa
Hazadi (umro 1790./91.), koji je bio kadija u Jajcu, a sahranjen je
305
Ovu predaju autoru je priala Meliha-hanuma Hafizadi, udata Sari iz
Travnika.
306
M. Mujezinovi: Islamska epigrafija, II, str. 265, 269-270.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
354
u haremu Ramadan-begove damije.
307
Jedan predstavnik porodice
Hazadi bio je kadija u Travniku, te se tako ova porodica iz Jajca
preselila u vezirski grad.
308
Nije nam poznato kako se zvao ovaj kadija,
ali je njegov sin, Naim-efendija, imao tri sina: Dafer-bega, Salih-
bega i Mehmed-bega, i jednu kerku, koja se udala za Mustaj-bega
(poginuo 1878.), sina h. Halil-age Rizvanbegovia. Nikola Buconji
poetkom 20. stoljea pisao je da ima i sad pamenika u Travniku, koji
pripovijedaju, da od enidbe Mustaj-bega Rizvanbegovia s hanumom
Hazadikom pa sve do dananjeg dana nije bilo u Travniku ljepe
svadbe ni ljepih svatova. Sinovi Naim-efendije dobili su berat od
sultana, pa je od tada njihovo potomstvo beratli begovsko koljeno.
309
Nije dovoljno poznata dalja historija ove porodice, ali se svi njezini
pripadnici u austrougarsko vrijeme tituliraju titulom beg, a sama
porodica spadala je u red krupnih zemljoposjednikih porodica.
Poznati travniki Hazadii iz vremena austrougarske vladavine su
braa Ahmed-beg i Haim-beg Hazadi. Ahmed-bega austrijske
vlasti karakterizirale su kao poznatog agitatora.
310
Kasniji Hazadii
nasljednici su ove dvojice brae, jer erif-beg Hazadi, koji je bio
oenjen sa Mevhiba-hanumom, kerkom Fadil-pae erifovia,
nije imao mukog potomstva. Zemljini posjedi porodice Hazadi
najveim dijelom nalazili su se u mjestima izmeu Jajca i Travnika.
Ti posjedi krajem Prvog svjetskog rata bili su znatni, bez obzira to
su udadbenim vezama bili umanjeni. (U kotaru Jajce, npr., Fahrudin i
Mevhiba, djeca Halid-bega Hrasnice, navode se kao vlasnici 2.957,46
dunuma begluka. Oito je ovo posjed erif-bega Hazadia, ija
je jedna kerka, Nazifa-hanuma, bila prva supruga Halid-bega
Hrasnice.)
307
M. Mujezinovi: Islamska epigrafija, II, str. 269.
308
M. Mandi: Vezirski grad Travnik, str. 49.
309
Nikola Buconji: Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca, Mostar 1911.,
str. 195-196.
310
ABiH, ZMF, Prs. 126/1903. O djelovanjima Ahmed-bega i Haim-bega
Hafizadia u vremenu prije i u tokom muslimanskog autonomnog pokretu
dovoljno podataka donosi R. Donia: Islam pod dvoglavim orlom, passim.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
355
Kotar Katastarska opina Obradiva Neobradiva Ukupno
Banja Luka Ljubaevo 1.617,65 4.838,25 6.455,9
Jajce
311
Bokovi, Dinani 477,083 100,635 577,728
Travnik 688 857 1.545
Ukupno 2.782,733 5.795,885 8.578,618
Tabela: Begluki posjedi porodice Hazadi
Kotar Ukupan broj selita Poznata povrina Poznato samo ime kmeta
Banja Luka 79 79
Jajce 38 38
Varo 10 10
Travnik 7 7
Ukupno 134 134
Tabela: Kmetska selita porodice Hazadi
Zanimljivo je da su se veliki posjedi porodice Hazadi nalazili u
kotaru Banja Luka (u mjestima Ivanjska, Ljubaevo i Memii), pri
emu je u njihovom vlasnitvu bilo 6.455,9 dunuma begluka i 79
kmetskih selita. Ne raspolaemo podacima o detaljnoj strukturi i
povrini kmetskih selita koji su krajem Prvog svjetskog rata jo uvijek
bili vlasnitvo ove porodice, ali se zna da je povrina kmetskih selita
u kotaru Jajce, a tu je Ahmed-beg imao 23 selita, koja su nakon
Ahmed-begove smrti pripala njegovom sinu Sulejman-begu, obuh-
vatala povrinu od 1.400 dunuma, dok je u selu Ivanjska, kotar Banja
311
Kao vlasnica 976,57 dunuma begluka u opinama Dubrava i Kokii, kotar
Jajce, navodi se Halisa Hafizadi, udata za emil-bega Ljubovia iz Jajca. Kako
nisam uspio utvrditi u kakvoj je vezi Halisa sa ostalim pripadnicima porodice
Hafizadi iz Travnika, ovaj njezin posjed nisam uvrstio u razmatranje.
Mogue je da je Halisa pripadnik porodice Hafizadi koja je preostala u Jajcu,
ali o njima nemamo dodatnih podataka.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
356
Luka, gdje je Ahmed-beg imao 31 selite, povrina iznosila 8.324,815
dunuma.
312
Mada nedostatak podataka ne doputa detaljnu analizu,
postojei podaci kazuju da porodica Hazadi nije spadala u sami vrh
zemljoposjednike elite, ali su njezini posjedi bili dovoljno veliki da se
moe smatrati zemljoposjednikom elitom. Kako ova porodica nije bila
posebno razgranata, to je znailo sporije cijepanje posjeda, svi njezini
pripadnici (odnosno dva domainstva, koliko ih je bilo poetkom 20.
stoljea) imala su pojedinano iznad 50 kmetskih selita, to im je, uz
dovoljno velike i prostrane begluke, osiguravalo status kakav je uivala
begovska elita u Bosni tog vremena.
HASANPAI
Predstavnici begovske porodice Hasanpai iz Travnika (ovako
je nazvana po Hasan-pai, umro 1817./18. i sahranjen u turbetu na
Derventi kod umee u Travniku)
313
u austrougarskom vremenu isticali
su se posebno snanim opozicionim politikim djelovanjem. Znaajna
je uloga Hamdi-bega Hasanpaia i njegovog sina Osman-bega, koji su
bili aktivni sudionici muslimanskog autonomnog pokreta na prijelazu
312
ABiH, AGD, 14957/20. Sulejman-beg Hafizadi bio je oenjen sa Subhija-
hanumom Miralem, koja je u Kupresu imala preko 9.000 dunuma kmetovske
zemlje. O posjedima nasljednika Haim-bega Hafizadia usporedi: ABiH,
AGD, br. 3559/21; ABiH, AGD, br. 6292/22; ABiH, AGD, 1426/24.
313
Hasan-pain sin je h. Muhamed-beg, a unuk h. Ali-beg. Ovaj h. Ali-beg (umro
1875.) poznati je legator Travnika, Zenice i Duvna. Obnovio je damiju u
Travniku (na mjestu izgorjele damije Mehmed-pae Kukavice) i sagradio
esmu ispred nje, izgradio mekteb u Zenici, uvakufio je niz kua i duana
u Duvnu. (Dr. Mihovil Mandi: Vezirski grad Travnik. Nekad i sad. Zagreb
1931., str. 63-66; Alija Bejti: Podaci za kulturnu povijest vezirskoga grada
Travnika. Nae starine, II, Sarajevo 1954, str. 159-163; Alija Bejti: Bosanski
namjesnik Mehmed-paa Kukavica i njegove zadubine u Bosni. POF, VI-VII,
1956.-57., Sarajevo 1958., str. 96-97; M. Mujezinovi: Islamska epigrafika, II,
str. 402.)
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
357
19. i 20. stoljea.
314
Bili su u rodbinskim vezama sa veinom begovskih
porodica, a najtjenje su bili povezani sa Teskerediima, travnikim
Ibrahimpaiima, Miralemima te sa branskim Salihbegoviima.
Njihovi zemljini posjedi poetkom 20. stoljea najznaajnijim
dijelom nalazili su se u kotaru Brko
315
(tamo su esto odlazili Hamid-
beg i Osman-beg, susretali se sa branskim begovima i dogovarali
politiko djelovanje u prethistoriji muslimanskog autonomnog
pokreta).
Kmetska selita ove porodice poetkom 20. stoljea najznaajnijim
dijelom bila su na prostoru kotara Ljubuki, i to u opini Grab, gdje
je bilo 113 kmetskih selita. Ovo je najvea koncentracija kmetskih
selita u vlasnitvu ove porodice. Posjedi Hasanpaia u ovoj opini
bili su gusto isprepleteni sa posjedima vitinskih Kapetanovia. Slino
je bilo i u opini Vaarovii, u istom kotaru, gdje je Zilha-hanuma
Hasanpai, udata za h. Omer-bega Ibrahimpaia u Travnik,
316

posjedovala selita u suvlasnitvu sa nasljednicima Osman-bega
Kapetanovia. U suvlasnitvu sa Osman-begovim nasljednicima
Zilha-hanuma imala je i kmetska selita u Eminovom Selu (kotar
314
Borba muslimana, passim; N. ehi: Autonomni pokret, passim; R. Donia:
Islam pod Dvoglavim orlom, passim. Hamdi-beg sve do 1903. imao je jednu
od vodeih uloga u muslimanskom autonomnom pokretu. Pripadao je
najradikalnijoj struji oko Ali Fehmi-ef. Dabia, s kojim je 1902., kao lan
delegacije, otiao u Istanbul, gdje je i ostao jer je Vlada protiv njega pokrenula
sudski postupak. Poetkom 1904. imenovan je lanom Opinskog vijea u
Istanbulu sa stalnom mjesenom plaom.
315
U mjestima Dizdarua, Brezik, aavac, Brko i Potoari sve u kotaru
Brko, porodica Hasanpai (Mahmut-beg, sin Hamdi-begov) posjedovala
je 2.335,49 dunuma begluka (od toga 1.676 dunuma obradive zemlje i 659,49
dunuma neobradive). Osim toga, u mjestu Husino, kotar Tuzla, kao vlasnik
797,424 dunuma begluka navodi se ehzada, kerka Salih-bega Hasanpaia.
ehzada je bila udata za Sadik-bega Fadilpaia, ija je majka Nuri-hanuma
Gradaevi, a kasnije preudata za Osman-bega Baagia. Vjerovatno je
ovo izvorni posjed porodice Gradaevi koji je, preko Fadilpaia, doao u
vlasnitvo ehzade Hasanpai.
316
Ovaj h. Omer-beg Ibrahimpai umro je 27. 8. 1911., a njegova supruga, Zilha-
hanuma, roena Hasanpai, umrla je 1949. godine bez potomaka.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
358
Duvno).
317
Od ostalih selita treba izdvojiti ona u Vinici (30 selita),
Raanima (19 selita) i Sranima (10 selita) u kotaru Duvno, te po 11
selita u mjestima Veljaci i Posuje u kotaru Ljubuki, kao i 16 selita u
Skakavcima, kotar Bugojno.
Kotar Ukupan broj selita Poznata
povrina
Poznato samo ime
kmeta
Brko 8 8
Bugojno 17 17
Duvno 68 68
Fojnica 5 5
Ljubuki 146 146
Travnik 22 22
Ukupno 266 266
Tabela: Kmetska selita porodice Hasanpai iz Travnika
Iz ovog pregleda moe se zakljuiti kako porodica Hasanpai
poetkom 20. stoljea vie ne predstavlja znaajnu zemljoposjedniku
snagu. Veina navedenih selita nalazila se u rukama Zilha-hanume,
udate za h. Omer-bega Ibrahimpaia u Travnik, a naslijedila ih je
od svog oca, Hajdar-bega, i brata, Ibrahim-bega Hasanpaia, dok
je veina beglukog zemljita bila u kotaru Brkom i to u vlasnitvu
Hamdi-begovog sina Mahmut-bega Hasanpaia, koji je bio oenjen
sa Bisera-hanumom Salihbegovi.
317
Kako je veina selita u opinama Vaarovii i Eminovo Selo pripadala porodici
Kapetanovi, u ovom radu u konanom zbiru ta selita promatrali smo kao
njihovo vlasnitvo, uz napomenu da je Zilha-hanuma Hasanpai imala
polovinu suvlasnitva u 43 selita u Vaaroviima i sedam selita u Eminovom
Selu. Ona je suvlasnitvo nad tim selitima oito naslijedila, i to od svog mua,
h. Omer-bega, a Ibrahimpaii su to dobili u miraz od vitinskih Kapetanovia
sredinom 19. stoljea udajom ul-hanume, kerke Ahmed-begove i unuke
Hasan-pae Duvnjaka, za Mehmed-alajbega, sina Ibrahim-pae Kukavice.
(Bio je to drugi brak Mehmed-alajbega Ibrahimpaia.)
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
359
HRASNICA
Begovska porodica Hrasnica iz Sarajeva vodi porijeklo od Sulejman-
pae, zvornikog mutesarifa s kraja 17. stoljea.
318
Na razmeu 19. i 20.
318
H. Kreevljakovi: Denetii, str. 347. Prema porodinoj predaji koju je
prenosio h. Ahmed-beg Hrasnica (umro oko 1890.), porodica Hrasnica
potjee od porodice Ostoji iz Ostojia kod Sarajeva. Fejzi-beg Ostoji, sin
Sulejman-pae, oenio se sa kerkom izvjesnog Omer-age iz sela Hrasnice i tu
se i preselio. Iza Fejzi-bega ostao je sin Ahmed-beg, koga su prozvali Hrasnica,
a Ahmed-begov sin Sulejman-beg doselio je u Sarajevo, gdje je i umro, a
pokopan je na Mlinima. Iza njega je ostao sin Mehmed-beg, koji je obavio
had i umro 1876./77. godine. Iza njega je ostalo est sinova i etiri kerke: h.
Ahmed-beg (umro oko 1890. na hadu u Meki), Mustaj-beg, Muhamed-beg,
Abduselam-beg, Mahmud-beg i Halid-beg (1874.-1942.), Fata, udata Abadi,
Atifa, udata za Mehagu Svrzo, Ajia, udata za h. amil-bega Zeevia i
Zulejha, udata za Avdagu ahinagia. Abdulselam-beg bio je oenjen sa
Memnuna-hanumom, roenom Kapetanovi (ljubuki Kapetanovii).
Njegova ki, Ata, udala se za Edhem-efendiju Fou u Sarajevo, a druga kerka,
erifa, za Hasan-bega Ceria. (Abduselam-beg Hrasnica: Ostoji Turhanija
Hrasnica (porodina predaja). Novi Behar, god. IV, br. 16. i 17, 1930./31., str.
257; Merhum dr. Halidbeg Hrasnica. Narodna uzdanica. Kalendar za 1945. str.
182; Alija Nametak: Sarajevski nekrologij. Zrich 1994., str. 74, 171; Usporedi:
Sarajevska okolina. Naselja srpskih zemalja, knjiga V, Beograd 1908., str.
153.) Valja upozoriti kako porodino predanje o porijeklu porodice Hrasnica
sadri nekoliko povijesnih anahronizama, to ne znai da neki elementi te
predaje nisu istiniti. Tako se, npr., u ovoj predaji tvrdi da je Fejzi-begov otac
Sulejman-paa, sin Abdullah-ef. Ostojia, koji je imao devet sinova, pa mu
sve devet poginu u bitci pod Ozijom. Da ne bi ta porodica izumrla oeni se
pod starost Abdullah efendija i zaimadne sina Sulejmana, koji je bio izvjestitelj
rata pod Banjom Lukom, te po svretku bitke sastavi izvjetaj i odnose ga lino
u Stambol, gdje mu je podijeljen paaluk. Povijesni anahronizam sastoji se u
tome to se Boj pod Ozijom odigrao 2. 7. 1737., a Bitka pod Banjom Lukom 4.
8. 1737. (dakle samo mjesec dana nakon toga), a za mjesec dana Abdullah-ef.
nije se mogao oeniti i dobiti sina koji bi toliko narastao da bude izvjestitelj
Boja pod Banjom Lukom i dobije titulu pae (Usporedi: A. Bejti: Prilozi
prouavanju naih narodnih pjesama, str. 111).
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
360
stoljea najistaknutiji lan ove porodice je dr. Halid-beg Hrasnica,
319

koji je u politikom smislu pripadao onoj grupi bonjakih politiara
koji su se najee nazivali naprednjaci (grupa Adem-age Meia i
Esad-ef. Kulovia).
Veina njihovih zemjinih posjeda se nalazila u istonoj Bosni, i
to u kotarevima Vlasenica i Rogatica, te u kotaru Jajce.
320
Vei dio
jajakih posjeda Hrasnice su dobile enidbom Halid-bega Hrasnice
sa Nazifa-hanumom, kerkom erif-bega Hazadia, a i do veine
posjeda u istonoj Bosni doli su zahvaljujui toj enidbenoj vezi jer je
i sam erif-beg Hazadi neke posjede u istonoj Bosni dobio u miraz
od porodice Fadilpai.
321
319
Halid-beg roen je 1874. u Sarajevu, gdje je zavrio osnovnu i srednju kolu,
a pravne nauke na Univerzitetu u Beu, gdje je i doktorirao 1895. Umro je
u Sarajevu 25. 11. 1942. godine (Merhum dr. Halidbeg Hrasnica. Narodna
uzdanica. Kalendar za 1945., str. 182).
320
Porodina predaja tvrdi da su veliki umski kompleksi na planini Igman kod
Sarajeva (Veliko i Malo polje) te zijameti u Brki, Palanki i Rahiu Gornjem
(kotar Brko) bili vlasnitvo ove porodice, ali za to ne postoje sauvani podaci,
niti su se ti kompleksi u vrijeme austrougarske vladavine smatrali njihovim
vlasnitvom. Jedan potomak to je objanjavao injenicom da je nakon uspostave
austrougarske vlasti 1878. pripadnik porodice koji je posjedovao ferman da su
umski kompleksi Veliko i Malo polje na Igmanu njegovo vlasnitvo zatraio
da mu nova vlast prizna to vlasnitvo, pri emu je uz molbu priloio ferman,
ali se na tu molbu nije nikad odgovorilo niti je ferman vraen. (A. Hrasnica:
Ostoji Turhanija Hrasnica, str. 257.) Tako je, prema ovoj predaji, zauvijek
nestalo dokaza da su Veliko i Malo polje vlasnitvo Hrasnica. Ne ulazei ovom
prilikom u ovaj problem nestajanja starih fermana, valja samo konstatirati da
porodica Hrasnica nije smatrana vlasnikom tih umskih kompleksa krajem
19. stoljea.
321
Dr. Halid-beg Hrasnica u selu Sijercima (opina Koutica, kotar Rogatica)
imao je pet kmetskih selita do kojih je doao enidbom sa Nazifa-hanumom
i od tada ovi kmeti doavi u domen bega advokata izloeni su estim i
neopravdanim napadima (kmetovi su bili Risto Soldar, Milovan, Arso i Jovo
Lubarda). (Srpska rije, br. 220, 11. (24.) 10. 1907.) Da su veinu ovih posjeda
dobili u miraz ovom enidbom, potvruje injenica da se kao vlasnici tih
posjeda spominju malodobni Fahrudin i Mevhiba, djeca Halid-bega Hrasnice
iz braka sa Nazifa-hanumom Hafizadi. Oni se spominju kao vlasnici ak
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
361
Kotar Mjesto Obradiva Neobradiva Ukupno
Jajce Pijavice, Kozluk 1.089,681 1.867,665 2.957,346
Rogatica ? 995 158 1.153
Vlasenica Gojin 46,28 744,97 791,25
Vlasenica Osmaci 221,74 466,34 688,08
Vlasenica Vacetina 39,12 0 39,12
Ukupno 2.391,821 3.236,975 5.628,796
Tabela: Begluci porodice Hrasnica
U istim mjestima gdje su se nalazili begluci nalazio se i najvei dio
kmetskih selita.
Kotar Ukupan broj selita Poznata povrina Poznato samo ime kmeta
Derventa 1 1
Jajce 16 16
Kotor Varo 3 3
Rogatica 11 11
Sarajevo 53 53
Travnik 1 1
Visoko 15 15
Vlasenica 73 73
Zvornik 8 8
Ukupno 181 181
Tabela: Kmetska selita porodice Hrasnica
Najbrojnija su bila u kotaru Vlasenica, najznaajnijim dijelom na
prostoru dananje opine Kalesija (Gojin 13, Osmaci 47 i Vacetina
13), zatim oko Sarajeva (Butmir Gornji tri, Hrasnica osam, Kijevo
112 kmetskih selita i 4.475,796 dunuma begluka, dok se Halid-beg Hrasnica
spominje kao vlasnik jedino 1.153 dunuma begluka u kotaru Rogatica i 20
kmetskih selita.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
362
tri, Kora etiri, Ledii etiri, Pazari etiri, Presjenica jedno,
Rakovica tri, Trnovo 20, Zeamet Crna Rijeka tri). Neto malo
kmetskih selita u kotaru Duvno (ukupno 368,381 dunuma) porodica
Hrasnica dobila je enidbom Abduselam-bega Hrasnice sa Memnuna-
hanumom, kerkom Osman-bega Kapetanovia iz Vitine.
Iz ovog pregleda moe se zakljuiti kako se meu pripadnicima
porodice Hrasnica jedino dr. Halid-beg Hrasnica moe smatrati
pripadnikom begovske zemljoposjednike elite, i to uglavnom
zahvaljujui enidbenim vezama sa porodicom Hazadi. Halid-beg
je krajem Prvog svjetskog rata posjedovao ukupno 5.628,796 dunuma
begluka i 132 kmetska selita, dok je njegov brat Mahmud-beg bio
vlasnik 26 kmetskih selita. Aia Bakarevi, udovica Muhamed-bega
Hrasnice, posjedovala je sedam selita, Dervia Hrasnica, Mustaj-
begova kerka, posjedovala je tri selita, Aia Hrasnica, udata za
amil-bega Zeevia, posjedovala je pet selita, a Zulejha Hrasnica,
udata za Avdagu ahinagia, posjedovala je osam selita. Oito, niko
od navedenih pripadnika porodice Hrasnica, osim dr. Halid-bega, ne
moe se smatrati begovskom elitom.
IBRAHIMBEGOVI
Porodica Ibrahimbegovi je vrlo bogata i ugledna porodica
322
iz
Banje Luke koja je na prijelazu 19. i 20. stoljea posjedovala znatne
zemljine komplekse. Krajem Prvog svjetskog rata u vlasnitvu ove
porodice bilo je 16.235,661 dunum begluka, uglavnom na prostoru
kotara Bosanska Gradika (Dubrave, Elezagii, Rogolje, Rovine,
Seferovci i Trebovljani), te na prostoru kotara Banja Luka (Joavka),
Prnjavor (Poveli) i Bosanska Dubica (Bijakovac), i 457 kmetskih
selita.
322
E. Krki: Tunjina nedovrena pria, str. 133.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
363
Kotar Katastarska opina Ukupno
Banja Luka Joavka 1.363,210
Bosanska Dubica Bijakovac 1.023,030
Bosanska Gradika Dubrava Turska 734,619
Bosanska Gradika Elezagi 1.660,528
Bosanska Gradika Rogolje 3.290,160
Bosanska Gradika Rovine 2.106,629
Bosanska Gradika Seferovci 933,010
Bosanska Gradika Trebovljani 3.835,465
Prnjavor Poveli 1.289,010
Ukupno 16.235,661
Tabela: Begluci porodice Ibrahimbegovi iz Banje Luke
Dio ovih beglukih posjeda ostao je u posjedu porodice
Ibrahimbegovi i nakon Prvog svjetskog rata. Od ukupno 4.594,379
dunuma begluka u katastarskim opinama Rogolji i Rovine, koliko
se 1918. nalazilo u rukama Mustaj-bega, Muhamed-bega i Mehmed-
bega (sinova Omer-bega Ibrahimbegovia), do 1926. godine oduzeto
je 1.896,046 dunuma, a porodici su preostala 2.698,333 dunuma.
Veina ovih posjeda spadala je u kategoriju obradive zemlje (od
1.896,046 dunuma oduzete zemlje, povrina pod oranicama iznosila je
1.780,156 dunuma, a od 2.698,333 dunuma koji su ostali u porodinom
vlasnitvu, 2.022,923 dunuma otpadalo je na obradivo zemljite,
a samo 675,410 dunuma na ume i ikare).
323
Znatan dio imanja
porodice Ibrahimbegovi poslije Drugog svjetskog rata inio je dio
dravnog dobra Mladen Stojanovi u blizini Bosanske Gradike.
324

Kmetska selita ove porodice, kao i najveeg dijela ostalih begovskih
porodica, bila su znatno vea od beglukih posjeda. Krajem Prvog
svjetskog rata porodica Ibrahimbegovi posjedovala je 457 kmetskih
selita (najznaajnijim dijelom u kotaru Bosanska Gradika 234, i
323
ABiH, AGD, 22457/26.
324
E. Krki: Tunjina nedovrena pria, str. 133.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
364
to najvie u Rogoljima 81, Trebovljanima 75, Elezagiima 42,
zatim neto manje u Rovinama, Seferovcima i drugim selima; potom u
kotaru Banja Luka 81, i to najvie u Glamoanima 26, Petoevcima
22, Bistrici 13 te, manje, u drugim selima).
Kotar Ukupan broj selita
Banja Luka 81
Bosanska Dubica 1
Bosanska Gradika 234
Jajce 77
Kotor Varo 1
Prijedor 31
Prnjavor 9
Travnik 23
Ukupno 457
Tabela: Kmetska selita porodice Ibrahimbegovi
Kada se skupno promatraju begluci i kmetska selita, moe se doi
do zakljuka da je porodica Ibrahimbegovi krajem Prvog svjetskog
rata spadala u red begovskih porodica iji su predstavnici posjedovali
znatne zemljine posjede, ali su ti posjedi bili takvi da su, usljed
podjela izmeu lanova porodice, ve znatno naruavali predstavu
o Ibrahimbegoviima kao o velikim zemljoposjednicima. Meu
pripadnicima ove porodice krajem Prvog svjetskog rata s obzirom
na veliinu zemljinih posjeda posebno se istiu nasljednici Omer-
bega Ibrahimbegovia (umro 10. 7. 1908.), Osman-begovog sina,
koji su u katastarskim opinama Rogolji, Rovine i Dubrava Turska
posjedovali ukupno 5.328,998 dunuma begluka,
325
ali su pritom imali
malo kmetskih selita ukupno 53 kmetska selita koja su se u
325
U katastarskim oinama Rogolji i Rovine 4.594,379 dunuma begluka
zabiljeeno je kao vlasnitvo Mustaj-bega, Muhamed-bega i Mehmed-bega,
dok se 734,619 dunuma u Dubravi Turskoj navodi kao vlasnitvo Sulejman-
bega Ibrahimbegovia iz Banje Luke. Svi su oni braa.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
365
njihovom vlasnitvu nalazila tek jednom polovinom, dok su drugu
polovinu ve bili prodali bivim kmetovima (42 selita u katastarskoj
opini Rogolji, devet u katastarskoj opini Rovine, jedno u Grabovici
i jedno selite u Bijakovcu); Omer-begov sin Muhamed-beg (umro 14.
10. 1918.), osim suvlasnitva u ve navedenim selitima, posjedovao
je jo 13 selita u kotaru Prijedor (jedno selite u Marincima i 12 u
Rakeliu), dok je njegova supruga Aia, kerka Ali-bega Begtaevia
iz Konjica
326
posjedovala jednu etvrtinu suvlasniva nad 36 kmetskih
selita u kotaru Konjic; Omer-begova kerka Aia, udata za Mahmuda
Litria, posjedovala je devet kmetskih selita u katastarskoj opini
trbci. Nasljednici Salih-bega Ibrahimbegovia svoja selita imali
su, uglavnom, na prostoru katastarskih opina Rogolji, Elezagii i
Gradina (Muharem-beg, Salih-begov sin, posjedovao je 15 selita u
katastarskoj opini Rogolji i tri selita u Elezagiima te jo 1.825,44
dunuma begluka, koji se u gruntovnim knjigama ve vodio kao
vlasnitvo njegovog sina Salih-bega 802,41 dunuma u katastarskoj
opini Rogolji i 1.023,03 dunuma u Bijakovcu, a njegov brat Osman-
beg je bio vlasnik 24 selita u opini Rogolji, 18 u Gradini i est u
Elezagiima te jo 99,398 dunuma begluka u Elezagiima, dok se posjed
njihovog treeg brata, Mehmed-bega, najznaajnijim dijelom nalazio
u katastarskim opinama Melina i Vitovlje (u katastarskoj opini
Melina Mehmed-begova udovica, Raifa Vili, posjedovala je skupa
sa Muharem-begom Ibrahimbegoviem po jednu treinu vlasnitva
nad 39 selita, te jo jednu polovinu vlasnitva nad 38 selita, a ostatak
su posjedovali bivi kmetovi; u Vitovlju u suvlasnitvu sa po jednom
treinom sa Muharem-begom Ibrahimbegoviem posjedovala 23
selita). Meu predstavnicima porodice Ibrahimbegovi koji su 1918.
jo uvijek posjedovali znaajnije komplekse kmetskih selita istiu
se Avdi-beg Ibrahimbegovi (njegovi nasljednici Fatima, udata za
Mehmedaliju Litria, Sejda, udata Sitnica, Hamza, Selim, Vediha i
Duda, udata Galijaevi posjedovali su ukupno 40 kmetskih selita
35 u Trebovljanima i pet u Piskavici, te jo 1.442,5 dunuma begluka
326
Ali-beg Begtaevi sin je Mustaj-begov. Osim kerke Aie, imao je jo i sina
Fehim-bega.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
366
u Trebovljanima), Adem-beg, Mustaj-begov sin, sa 22 kmetska selita
u Petoevcima
327
i Ibrahim-beg, Mustaj-begov sin, sa ukupno 55
kmetskih selita 40 u Trebovljanima, sedam u Striiima, pet u
Kukulji i tri u Zelencima te jo 1.480,06 dunuma begluka (116,85 u
Elezagiima i 1.363,21 dunuma begluka u Joavki, kotar Banja Luka,
koje je dobio u miraz enidbom sa Tifom Hadiali); znaajni su
posjedi i Mehmed-bega Ibrahimbegovia, Ahmed-begovog sina, koji
je posjedovao 18 kmetskih selita 14 u Elezagiima, tri u Rogoljima
i jedno u Glamoanima te jo 298,9 dunuma begluka u Elezagiima,
i nasljednika Smail-bega Ibrahimbegovia (Hamdi-beg, Asim-beg,
Hadira i Emina, udata Gui), koji su posjedovali ukupno 35 kmetskih
selita 19 u Elezagiima, etiri u Rogoljima i 12 u katastarskoj
opini Bevek, te jo 593,76 dunuma begluka u Elezagiima. Valja jo
spomenuti da je Muharem-beg Ibrahimbegovi, Husein-begov sin,
posjedovao deset kmetskih selita osam u Seferovcima te po jedno
kmetsko selite u Ivanjskoj i Rebrovcu, kotar Banja Luka, i jo 933,01
dunuma begluka u Seferovcima, dok je elebija, udata za Nediba
Kuuka (vjerovatno Husein-begova kerka i Muharem-begova sestra)
posjedovala 26 kmetskih selita (25 u Glamoanima i jedno kmetsko
selite u Ivanjskoj).
Opi zakljuak povodom karaktera zemljinih posjeda obitelji
Ibrahimbegovi jeste da su ovi posjedi obuhvatali znatnu povrinu,
da su se najznaajnijim dijelom nalazili u Elezagiima, Rogoljima
i Rovinama te, neto manje, u Trebovljanima i Seferovcima sve
na prostoru kotara Bosanska Gradika. Meutim, ti posjedi ve su
znatno usitnjeni nasljednim diobama, tako da se meu pripadnicima
porodice Ibrahimbegovi krajem Prvog svjetskoga rata, kako se to
moe zakljuiti iz prethodnog pregleda veliine posjeda pojedinih pri-
padnika porodice pojavljuje mali broj onih koji su se mogli smatrati
begovskom zemljoposjednikom elitom.
327
Adem-beg je u Petoevcima imao i beglukog zemljita, ali nije mogue
precizno utvrditi o kolikim kompleksima se radi. Zna se da je poslije Prvog
svjetskog rata za oduzeta begluka zemljita dodijeljena Tomi ukoviu
i ostalim iz Petoevaca Adem-beg dobio odtetu u visini od 11.566 dinara
(ABiH, AGD, k. 143).
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
367
IBRAHIMPAI
IBRAHIMPAI BOSANSKA KRAJINA
Prema uvjerljivoj predaji, bihaki Ibrahimpaii nazvani su po
Ibrahim-pai, Deli-Muratovom sinu, koji je titulu pae dobio krajem
16. stoljea za vojne podvige u Slavoniji i Lici. Ibrahim-pain otac,
Deli-Murat, prilikom osmanskog osvajanja Bjelaja (utvrenog naselja
sa citadelom koje je izgradio Bela IV, ugarski kralj) 1577. na dvoboj je
izazvao protivnika i pogubio ga, ali je i sam podlegao ranama koje je
tom prilikom zadobio. U Bjelaju je sve do sredine 20. stoljea postojalo
turbe Deli-Murata, koje se nalazilo na oko 50 m od kule Ibrahimpaia
u tom mjestu. Deli-Muratov sin, Ibrahim, koji je roen u vrijeme kada
mu je otac poginuo i koga je kolovala Porta, izgradio je Ripa, pod-
igao damiju koja se zvala Ibrahim-paina damija, a posjede je dobio
u Lici (oko Lapca), zatim u Bihau, Ripu, Bjelaju i oko dananjeg
Bosanskog Petrovca. Ibrahim-paa jedno vrijeme bio je sandak-beg
Poekog sandaka sa sjeditem u Poegi, a sa posjedom u akovu.
Nakon Karlovakog mira 1699. porodica se iz akova preselila na
svoje imanje u Lapcu, a nakon Svitovskog mira 1791., kada je i Lapac
izgubljen, preselili su se na svoje imanje u Ripu. Prema istraivanjima
Fikreta Ibrahimpaia, porodica Ibrahimpai bila je mona i ugledna
begovska krajika porodica u prvoj polovini vladanja Osmanlija.
328

Ovaj istraiva, ispitujui razdoblje od 1760. do 1995., prikupio je
podatke o 844 lana porodice Ibrahimpaia koje je podijelio u est
grupa sa rodonaelnicima:
Beir-beg iz Bjelaja (1760.-1791.),
Gani-beg iz Ripa (1780.-1860.),
328
M. Karanovi: Pounje u Bosanskoj krajini, str. 327; Pismo Inicijativnog
odbora za Prvi susret Ibrahimpaia, Biha, 10. juna 1986. (fotokopija u
posjedu autora); Nijazija Maslak: Porijeklo Bonjaka Bihakog kraja. Porijeklo
begovskih porodica. Unsko-sanske novine, Biha, 13. avgust 1999., str. 14.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
368
Hasan-beg iz Ripa (1760.-1835.)
Murat-beg iz Ripa (1765.-1790.),
Koi-beg iz Ripa (1761.-1835.), i
Alaj-beg iz Ripa (1790.-1850.).
Pripadnici ove porodice nisu bili posebno politiki aktivni u
vremenu austrougarske vladavine, osim ogranka Alajbegovi,
329
mada
su, kao ugledni begovi,
330
zauzimali odreene pozicije u upravi
(predsjednik opine, npr.). Bili su, uglavnom, veleposjednici, bavili su
se poljoprivredom, a neki, djelomino, jo i trgovinom, mlinarstvom,
pekarstvom, stolarstvom i obuarstvom. Oni koji su se kolovali poeli
su naputati Bjelaj i poetkom 20. stoljea naseljavati se u Teanj,
Derventu, Sarajevo i druge gradove.
331

Porodica Ibrahimpai poetkom 20. stoljea spadala je u red
begovskih porodica kod koje nije bilo predstavnika sa izrazito velikim
zemljinim posjedima. to se tie begluka, nalazili su se najznaajnijim
dijelom na prostoru Hrgara i Ripa kotar Biha (na tim prostorima
ova porodica posjedovala je 2.912,912 dunuma begluka, i to Hasan-
329
Ali-beg Ibrahimpai Alajbegovi iz Bihaa bio je aktivni lan Muslimanske
narodne organizacije i zastupnik u Bosanskom saboru.
330
Austrougarska dokumentarna graa esto koristi termin ugledan bez
poblieg odreenja ta to znai. Kada se radi o pripadnicima begovskog
drutvenog sloja, oznaka ugledan u ovoj izvornoj grai uglavnom govori o
stavu vlasti prema tim pripadnicima. Inae, bilo je sluajeva da su se pripadnici
jedne begovske porodice prema pripadnicima druge begovske porodice, u
sluaju kada bi ova druga osiromaila, odnosili ne kao prema uglednim
pripadnicima begovskog, nego kao prema pripadnicima nieg drutvenog
sloja. Kao primjer moe se navesti sluaj porodica Kulenovi i Ibrahimpai
koji je iznio Besim Ibrahimpai u anketi provedenoj za potrebe ovg rada.
Naime, Besimova majka, Izeta Kulenovi-Alikapetanovi, imala je naglaenu
svijest o svom begovskom porijeklu i smatrala je svog mua i cijelu porodicu
Ibrahimpai osiromaenom begovskom porodicom. Zato nije odravala
veze sa porodicom oeve majke, koju je smatrala balijskom. (Anketni list o
begovskim porodicama. U posjedu autora).
331
Pismo Inicijativnog odbora za Prvi susret Ibrahimpaia, Biha, 10. juna 1986.
Fotokopija u posjedu autora.
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
369
beg, sin Smail-begov, 232,16 dunuma, a Ali-beg, sin Mehmed-bega
Ibrahimpaia /Alajbegovia/ begluk povrine 2.680,752 dunuma), te
u Bjelaju kotar Bosanski Petrovac, gdje je Husein-beg, sin Beir-bega
iz Bjelaja, posjedovao 725,2 dunuma begluka.
Ime
Obradiva
povrina
Neobradiva
povrina
Ukupno Katastarska opina
Hasan-beg, sin Smail-bega
iz Ripa
0 232,16 232,16 Hrgar, kotar Biha
Husein-beg, sin Beir-
bega iz Bjelaja
261,58 463,62 725,2
Bjelaj, kotar Bos.
Petrovac
Ali-beg, sin Mehmed-bega
iz Bihaa
407,082 1270,19 1.677,272
Hrgar i Ripa-Lohovo,
kotar Biha
Ali-beg, sin Mehmed-bega
iz Bihaa
? ? 1.003,48 Hrgar, kotar Biha
Ukupno 668,662 1.965,97 3.638,112
Tabela: Begluci porodice Ibrahimpai (krajiki)
Kmetska selita nalazila su se, uglavnom, na prostoru kotareva
Bosanski Petrovac (trbci, Begluci, Bjelaj, Drini, Vedro Polje,
Voenica i Vranovina) i Biha (Hrgar, Rai, Ripa Lohovo, Seoce
i Golubi) te, djelomino, na prostoru kotara Sanski Most (Brdari,
Devar, Skucani Vakuf i Suhaa), gdje je kmetska selita imao ogranak
porodice Ibrahimpai kasnije poznat kao Alajbegovi.
332

Iz ovog pregleda moe se zakljuiti kako u porodici Ibrahimpai
poetkom 20. stoljea nije bilo predstavnika koji bi se isticali po
veliini svojih zemljinih posjeda.
333
Posjed Ali-bega Ibrahimpaia
332
Iz ovog ogranka je dr. Mehmed Alajbegovi, sin Ali-bega Alajbegovia i
Alijje Ceri Kapetanovi, ministar vanjskih poslova NDH 1944. godine. Bio
je oenjen sa kerkom zagrebakog kuevlasnika Ferkovia sa Pantovaka.
Strijeljan 1947. godine.
333
Neki predstavnici ove porodice nisu racionalno upravljali svojim posjedima.
Veli-beg Ibrahimpai, sin Mali-bega iz Ripa, koji je bio oenjen s kerkom
Murat-bega Krupia iz Bosanskog Novog, ne mogavi sa maehom i ocem,
ode od njih i doe u Bosanski Novi, te iznajmi kuu pod kiriju. Veli-beg
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
370
Alajbegovia, u odnosu na posjede ostalih predstavniae ove porodice,
moe se smatrati velikim posjedom (2.680,752 dunuma begluka u
kotaru Biha i 74 kmetska selita 41 selite u kotaru Biha: jedno u
Golubiu, 19 u Hrgaru, pet u Raiu i 16 u Ripa Lohovi, i 33 kmetska
selita u kotaru Sanski Most: devet u Brdarima, dva u Devaru, etiri u
Skucanom Vakufu i 18 u Suhai). Kako je, meutim, ovaj posjed nakon
Ali-begove smrti podijeljen izmeu njegova etiri sina i dvije kerke,
moe se zakljuiti kako se ni ovaj ogranak nije smatrao znaajnijim
predstavnikom begovske zemljoposjednike elite.
Kotar Ukupan broj selita Poznata povrina Poznato samo ime kmeta
Biha 108 108
Bosanska Krupa 10 10
Bosanski Petrovac 125 125
Cazin 1 1
Klju 5 5
Sanski Most 33 33
Ukupno 282 282
Tabela: Kmetska selita porodice Ibrahimpai (krajiki)
je imao majinih kmetskih selita, koje je sve prodao i popio. Kasnije je
maltretirao i svoju punicu, Redifa-hanumu, ak joj i kuu zapalio, zbog ega
je jedno vrijeme bio u zatvoru u Crnoj kui u Banjoj Luci. Kada je izaao iz
zatvora, pobjegao je u Tursku, ima tri godine za njega se nita ne zna, veli
Redifa 1909. Ona se ali na odnos prema njezinoj kerki, prema kojoj se njezin
svekar Mali-beg Ibrahimpai odnosio kao da mu je slukinja (ABiH, VS, k.
23, br. 42/1902.).
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
371
IBRAHIMPAI TRAVNIK
Travniki Ibrahimpaii potomci su Mehmed-pae Kukavice,
bosanskog valije sredinom 18. stoljea.
334
U austrougarskom vremenu
bili su politiki veoma aktivni i spadali su u red krupnih begovskih
334
H. Mehmed-paa Kukavica rodom je iz Kukavica kod Foe, a pretpostavlja
se da porodica potjee sa Kupresa. Bio je u dva navrata bosanski valija: prvi
put od 10. 12. 1752. do 6. 7. 1756., a drugi put od 28. 8. 1757. do 13. 8. 1760.
godine. Njegov sin je Ibrahim-paa, koji je roen u Travniku 1760. ili 1761.,
je bio zvorniki sandak-beg, zatim kajmakam bosanskog vezira i konano
mutesarif klikog sandaka. Umro je 1807., a sahranjen je u haremu Hadi
Ali-begove damije. Ibrahim-paini potomci prezivaju se Ibrahimpai (Alija
Bejti: Bosanski namjesnik Mehmed paa Kukavica i njegove zadubine u
Bosni (1752.-1756. i 1757.-1760.). POF, VI - VIII 1956.-57., Sarajevo 1958.,
str. 76-114, posebno str. 102-108). Imao je konak u blizini Turbeta gdje je
nekada ljetovao. Ostaci toga konaka imaju krasan poloaj iznad sastavka
Komarske i Karaulske lave, u selu Bavicama. Raspoznaju se: starinska vrata
od jelovine, namazana katranom, stara brava i kuke, gdje se stavljao mandal,
zatim dvorite, opasano vrstim zidom, podrumi i ostale sporedne prostorije
toga painskog ljetnikovca, koji je imao svega 6 soba. Graevinski materijal
je ponajvie kriljavac, ali ima i neto sedre i muljike. Baa pred konakom
bila je zasaena ljivama, trenjama i drugim voem: danas je to sve gotovo
podivljalo. Do konaka se dovodila voda posebnim cijevima iz susjednog
sela, a bio je prosjeen i kolni put, kojemu se tragovi razabiru u cesti, zarasloj
travom. Paini potomci, bezi Kukavii ili Ibrahimpaii, stanuju danas u
Trvniku. Oni su kod starog konaka podigli ardak, u kojemu su neko vrijeme
stanovali; ali je i taj ardak ve zaputen i troan. Osim toga ardaka i neto
bae bezi su sve ostalo prodali svojim susjedima, seljacima, koji e kamenje
od starog konaka upotrijebiti za grau svojih kue. (M. Mandi: Vezirski
grad, str. 65-66). Mehmed-paa Kukavica u sreditu Travnika sagradio je
jednu damiju (izmeu 1757. i 1759.) koja se sada zove Hadi Ali-begova
damija, po hadi Ali-begu Hasanpaiu, koji ju je obnovio nakon poara,
kako se to vidi na ploi postavljenoj na damiju. (M. Mujezinovi: Islamska
epigrafika, II, str. 337-339.) Mehmed-paa Kukavica tu damiju podigao je
1757./58. godine. Izgorjela je 1856., pa ju je 1865./66. obnovio h. Ali-bega
Hasanpai, unuk Hasan-pain.
H. Kamberovi: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918.
372
zemljoposjednikih porodica. Njihovi zemljini posjedi najveim
dijelom nalazili su se u kotarevima Bugojno i Travnik te u Tuzli i
Brkom. Ne raspolaemo preciznim podacima u kojim selima su se
nalazila begluka zemljita, ali su kmetska selita u kotaru Bugojnu
bila najrasprostranjenija u Malovanu (81 selite), Zloselu (34 selita)
i Poriu (34 selita),
335
dok su u kotaru Travnik najrasprostranjenija
selita bila koncentrirana u Rastievu (48 selita). Moe se sa razlogom
pretpostaviti da su u kotaru Travnik begluka zemljita bila najvea
u Bavicama. Od predstavnika ove porodice najveim zemljinim
posjedima na prelazu 19. i 20. stoljea raspolagao je Mustaj-beg
Ibrahimpai, h. emsi-begov sin, kojem je krajem Prvog svjetskog
rata pripadalo 10.558,527 dunuma begluka u kotarevima Bugojno,
Travnik, Tuzla i Zenica, te 244 kmetska selita, od ega 85 u kotaru
Bugojno (Malovan 36, Zloselo 34, Porie 11 i Kopi etiri),
56 u kotaru Travnik (Rastievo 48, Bjelobuje etiri, Bavice,
Gradina, Oraje i Varoluk po jedno selite), 81 selite u kotaru Tuzla
(78 u Jasenicama Donjim i tri u Lipnici) i 22 selita u Stranjanima
(kotar Zenica).
336
Uz Mustaj-begov posjed valja jo istaknuti i posjed
Ahmed-bega, odnosno njegovih nasljednika h. Omer-bega, Avdi-
bega i Zumrute, udate za Hamdi-bega Idrizbegovia, koji je obuhvatao
2.844,679 dunuma begluka, od ega 2.438 dunuma u kotaru Bugojno
i 406,679 dunuma u kotaru Brko (Mrtvica), te 81 kmetsko selite, od
335
Arhivska graa pokazuje da je Mustaj-beg, h. emsi-begov sin, posjedovao
begluka zemljita u Kopiu (kotar Bugojno) i u opini Bare Tribovo (kotar
Varcar Vakuf ), ali nije mogue utvrditi o kolikim se povrinama radi (ABiH,
Evidencija, br. 11053, i 14089.)
336
Mustaj-beg Ibrahimpai Kukavi iz Travnika bio je 1909. izabran za
lana Zemaljskog vakufsko-mearifskog sabora. Baron Benko ocijenio ga
je kao materijalno dobro situiranog i tedljivog, a u politikom smislu kao
oportunistu izvanredno opreznog, lukavog, podmuklog, kao ovjeka koji
vlastite interese nikada ne gubi iz vida. Sudjelovao je u opozicionom pokretu,
ali se uvijek podrazumijevalo da e ostati u pozadini, da se nee eksponirati i
da e uvijek izgledati kao bezazlen ovjek. Benko nije mogao procijeniti kojoj
je politikoj struji pripadao krajem 1909., ali e se nesumnjivo nai tamo gdje
e biti veina i gdje e neto dobiti, jer ga njegov uroeni egoizam nikada ne
naputa (ABiH, ZMF, Prs. 2222/1909).
ZEMLJOPOSJEDNIKA ELITA
373
ega su 33 u kotaru Bugojno (Malovan), 24 u Brkom (Mrtvica), 21 u
Banjoj Luci (Pervan) i tri u Kljuu (Ratkovo). Posjedi u Brkom vjero-
vatno su u posjed porodice Ibrahimpai doli enidbom Ahmed-bega
sa Vasva-hanumom Zaimovi. Posjedi Devlet-hanume Ibrahimpai,
udavane Gradaevi, Ljubovi i umii, obuhvatali su 33 kmetska
selita (20 u Pervanima, kotar Banja Luka, i 13 u kotaru Bugojno: 12 u
Malovanu i jedno u Otinovcima).
337
Kotar Obradiva Neobradiva Ukupno
Brko 356,047 50,632 406,679
Bugojno 4.712 1.482 6.194
Travnik 711 1.096 1.807
Tuzla 1.429,207 2.925,32 4.354,527
Zenica 253 388 641
Ukupno 7.461,254 5.941,952 13.403,206
Tabela: Begluci porodice Ibrahimpai iz Travnika
Kotar Ukupan broj selita Poznato samo ime kmeta
Banja Luka 41 41
Brko 24 24
Bugojno 1