DANIEL POLANSKY

GRAD SJENA
........................................................
POLJUBAC
OTRICE
Prevela s engleskog
Jana Merlin
Naslov izvornika
Daniel Polansky
The Straight Razor Cure
Copyright za hrvatsko izdanje Znanje d.o.o. 2013
1. POGLAVLJE
U prvim danima Velikog rata, na bojitima Apresa i Ivesa, stekao sam
sposobnost odbacivanja sna treptajem oka. Bila je to nuna prilagodba
jer bi se vrsti spavai probudili uz prizor drenskih komandosa s
maetom. Tog traga svoje prolosti rado bili se rijeio kada se sve uzme
u obzir. Rijetke su situacije u kojima je potrebno ukljuiti sva osjetila i
svijet je uglavnom bolji dok se samo mutno nazire.
Naprimjer, moja je soba mjesto koje je bolje gledati kroz
polusan ili pijanu letargiju. Kasno jesenje sunce prodiralo je kroz
pranjavi prozor te je soba, ionako samo korak od pravog svinjca,
izgledala jo manje privlano. ak i po mojim kriterijima, to je bila
rupa, a moji su kriteriji niski. Jedini namjetaj, osim kreveta, bila je
otrcana komoda i okrhnuti stol, a sloj prljavtine prekrivao je pod i
zidove. Pomokrio sam se u nonu posudu i izlio sadraj u uliicu pod
prozorom.
Grad sjena bio je u punom zamahu, ulicama je odjekivala
vriska ribarskih baba koje su oglaavale dnevni ulov radnicima koji
su nosili sanduke sjeverno u Stari grad. Na trnici nekoliko ulica
istonije, trgovci su za komadie bakra prodavali ispodprosjenu robu
posrednicima, a dolje u Ulici svjetla ulina je djeurlija umornim i
nepopustljivim oima vrebala neoprezne trgovce i plemie koji su
odlutali predaleko od doma. Na uglovima i u uliicama, muke su se
prostitutke oglaavale kao i ribarske babe, ali oni su govorili tie i
naplaivali vie. Ispijene kurve koje je zapala jutarnja smjena mlako
su prizivale prolaznike u nadi da e svoj izblijedjeli arm pretvoriti u
zalihu alkohola ili daha za taj dan. Opasni mukarci uglavnom su jo
spavali, njihove otrice bile su u koricama pored kreveta. Zbilja opasni
mukarci bili su budni ve satima i svojim su perima marljivo ispisivali
poslovne knjige.
Podigao sam runo ogledalo s poda, ispruio ruku i pogledao
se. U najboljim okolnostima, ja sam ruan mukarac, ak i kad se
namiriem i manikiram. Baburast nos visi mi ispod prevelikih oiju,
usta mi stoje poput loe centrirane rane od noa. Moju prirodnu ljepotu
naglaava niz oiljaka kakvih bi se i mazohist sramio. Oiljak od
rapnela koji me je skoro pokosio, svjetliji od koe, protee mi se
obrazom, otkinut komad lijevog uha svjedoi o ulinoj tunjavi u kojoj
sam zavrio na drugom mjestu.
Boica vilinskog daha mamila me s tronog stola. Otvorio
sam je i umrkao njezin sadraj. Pretjerano slatka para ispunila mi
je nosnice, a to je pratilo ve poznato zujanje u uima. Zatresao sam
boicu bila je poluprazna, brzo se potroila. Obukao sam koulju,
obuo izme, zgrabio torbu koja je bila ispod kreveta, prebacio je preko
ramena i siao sam ususret kasnom jutru.
U ovo doba dana u Teturavom grofu bilo je tiho jer nije bilo
svjetine pa je glavnom prostorijom dominirala golema pojava iza anka
Veliki Adolphus, suvlasnik i krmar. Usprkos visini za glavu
je nadvisivao mojih metar i osamdeset dva njegov je bavasti trup
bio toliko irok da je izgledao ugojeno, no bolji pogled otkrio bi da su
to miii. Adolphus je bio ruan i prije nego to mu je drenska strijela
odnijela lijevo oko, a nije pomoglo ni crno platno koje je sada nosio
zavezano preko duplje ni oiljak koji mu je sjekao izbrazdani obraz.
Zbog toga, kao i zbog mrkog pogleda, izgledao je poput razbijaa
i tupana, a iako nije bio nijedno od toga, zbog takva su dojma ljudi
uglavnom bili pristojni u njegovu drutvu.
istio je ank i popovao jednom od treznijih gostiju o
najnovijim nepravdama. To je bio popularan oblik razonode. Priao
sam i sjeo na najii stolac.
Adolphus je bio previe zadubljen u rjeavanje dravnih
problema da bi svoj monolog prekinuo obinim pozdravom, tako da mi
je samo usputno kimnuo. Dakle, sigurno se slaete sa mnom sada kada
smo uvidjeli da je Njegova Milost promaaj u ulozi kancelara. Neka
opet vjea pobunjenike kao izvritelj pravde prijestolja barem je za
tu zadau bio sposoban.
Ne znam o emu govori, Adolphuse. Svi znaju da su nai vode
mudri koliko i poteni. Nego, je li prekasno za porciju jaja?
Okrenuo je glavu prema kuhinji i zareao: eno! Jaja! Nakon
te digresije okrenuo se natrag prema svom pijanom taocu.
Pet godina dao sam Kruni. Pet godina i oko. Adolphus je
volio ubacivati svoju ozljedu u svakodnevne razgovore, ini se da je
imao dojam da je bila neprimjetna. Pet godina do grla u govnima i
prljavtini, pet godina dok su se bankari i plemii kod kue bogatili
na mojoj krvi. Pola okra mjeseno nije puno za pet takvih godina, ali
moje je i proklet bio ako im dopustim da to zaborave. Bacio je krpu na
ank i uperio svoj kobasiasti prst u mene elei me potaknuti da neto
kaem. To je i tvojih pola okra, prijatelju. Neobino si tih za nekoga
koga je zaboravila i njegova zemlja i njegova kraljica.
to rei ? Kancelar e raditi to eli, a naklapanja biveg
kopljonoe bez oka nee puno utjecati na njega. Neodreeno sam
progunao. Adeline, tiha i mala, suta suprotnost suprugu, izala je
iz kuhinje, ponudila mi tanjur i blago se osmjehnula. Prvo sam uzeo,
a drugo uzvratio. Adolphus je nastavio svoju tiradu, ali ja sam se
usredotoio na jaja i ignorirao ga. Prijatelji smo ve desetljee i pol jer
mu opratam brbljavost, a on meni utljivost.
Dah je poeo djelovati. Osjetio sam kako mi se ivci smiruju
i vid mi postaje otriji. Natrpao sam usta peenim crnim kruhom i
razmislio o poslu koji me ekao. Namjeravao sam posjetiti svoju vezu
na carini prije etrnaest dana obeao mi je ispravne propusnice,
ali jo nije odrao rije. Osim toga, ekali su me uobiajeni obilasci
distributera koji su kupovali od mene: sumnjivih pipniara i malih
dilera, svodnika i preprodavaa. Naveer sam trebao navratiti na
zabavu blizu Korovih Visova rekao sam Yanceyju Rimotvorcu da
u ga posjetiti prije veernjeg nastupa.
Na glavnoj pozornici pijanac je nekako uspio prekinuti
Adolphusovu bujicu kvazikoherentne kritike drutva. Jeste li uli to o
malenoj?
Div i ja tuno smo se pogledali. Hulje su beskorisne, rekao
je Adolphus i vratio se ienju. Prije tri dana dijete lukog radnika
nestalo je iz uliice pred kuom. Otad je mala Tara postala poznat
sluaj ljudima iz Grada sjena. Ribarski ceh ponudio je nagradu, Crkva
Praeta ponudila je obred za nju, ak su i uvari odbacili letargiju na
nekoliko sati i zalupali na vrata te zavirili u bunare. Nisu nita pronali,
a sedamdeset i dva sata je dugo za dijete koje se izgubilo na dva i pol
najgue naseljena etvorna kilometra carstva. Ako je to akrina volja,
djevojica je dobro, ali ja se ne bih kladio na to u svojih neisplaenih
pola okra.
Spominjanje djeteta izazvalo je omanje udo jer je uspjelo zaepiti
Adolphusa. Zavrio sam doruak u tiini, odgurnuo tanjur i
ustao. Preuzmi moje poruke vraam se nakon mraka.
Adolphus mi je mahnuo u znak pozdrava.
Izaao sam u podnevni kaos Grada sjena i krenuo na istok
prema pristanitu. Jednu ulicu dalje uoio sam Kid Maca, svodnika i
vrhunskog ubojicu, kako sa svojih metar i ezdeset sedam mrko stoji
naslonjen na zid i mota cigaretu. Zurio je preda se tamnim oima
koje su se nalazile iznad izblijedjelih oiljaka od dvoboja, a odjea
mu je, kao i uvijek bila savreno usklaena, od irokog oboda eira
do srebrne drke rapira
1
(
1
franc, ravan ma zaotrena vrha i tankih otrica, op.
ur.). Naslonio se na cigleni zid zauzevi stav koji je bio spoj prijetnje
nasiljem i potpune ravnodunosti.
Otkad je stigao u susjedstvo, Mac je tijekom godina uspio
zauzeti mali teritorij spojem vjetine rukovanja otricom i potpune
posveenosti svojih kurvi koje su sve do jedne bile zaljubljene u njega
kao majka u prvoroenca. esto sam mislio da Mac ima najlaki
posao u Gradu sjena, izgledalo je da najveim dijelom brine da se
njegove prostitutke ne poubijaju natjeui se za njegovu panju,
ali to ne biste pomislili kada vidite mrki izraz koji mu je trajno bio
urezan u lice. Imali smo prijateljski odnos otkad sam pokrenuo svoj
posao, razmjenjivali smo informacije i povremeno radili usluge jedan
drugome.
Mac.
Warden. Ponudio mi je svoju cigaretu.
Zapalio sam je ibicom iz remena. Kako su cure?
Istresao je malo duhana iz kesice i poeo motati novu
cigaretu. Zbog onog izgubljenog djeteta uzrujanije su od jata kokoi.
Crvena Annie toliko je ridala da pola noi nitko nije mogao spavati sve
dok je Euphemia nije napala skakavcem.
Ba su osjetljive. Posegnuo sam u torbu i neprimjetno mu
predao njegovu poiljku. Ima li novosti o Eddiju Pizdi? pitao sam
mislei na njegova suparnika kojeg su ranije tog tjedna istjerali iz
Grada sjena.
Radi korak od stoera, a misli da ne mora potplatiti hulje?
Eddie je preglup da bi preivio. Nee doekati kraj zime kladio bih
se u argent. Mac je smotao cigaretu jednom rukom, a paket ubacio u
stranji dep drugom.
Ne bih prihvatio tu okladu, rekao sam.
Mac je turio cigaretu u usta izvijena u podrugljiv osmijeh. Sa
svog poloaja gledali smo promet kako jenjava. Jesi li ve dobio one
propusnice? upitao je.
Danas u svratiti do svog ovjeka. Uskoro bih trebao imati
neto za tebe.
Promrmljao je neto to je moda bila suglasnost, a ja sam htio
krenuti. Treba znati da deki koji rade za Zeju Usnu prodaju istono
od kanala. Uvukao je dim i napravio dva savrena kruga koji su
slijedili jedan drugog prema milostivom nebu. Cure ve nekih tjedan
dana povremeno viaju njegovu ekipu.
uo sam. Kloni se nevolja, Mac.
Ostavio sam ga da i dalje izgleda opasno.
Ostatak popodneva dostavljao sam robu i obavio nekoliko
poslia. Moj slubenik na carini napokon je nabavio propusnice iako, s
obzirom na brzinu kojom je napredovala njegova ovisnost o vilinskom
dahu, to bi mogla biti i zadnja usluga koju e mi moi uiniti.
Posao sam zavrio u predveerje i zastao sam kod svog
najdraeg ulinog tanda po zdjelicu govedine u umaku od ilija.
Jo sam se trebao nai s Yanceyjem prije njegova nastupa za neke
snobovske aristokrate blizu Starog grada pa me ekala duga etnja.
Udario sam preac uliicom jer sam elio utedjeti na vremenu, kada
sam ugledao neto zbog ega sam stao tako brzo da sam se zamalo
sruio.
Rimotvorac e priekati. U uliici preda mnom nalazilo
se maleno tijelo djeteta, stravino zgreno i omotano plahtom
promoenom krvlju.
ini se da sam pronaao malu Taru.
Bacio sam ostatak veere u kanalizacijski otvor. Odjednom
nisam bio gladan.

2. POGLAVLJE
Stao sam i sagledao situaciju. takori u Gradu sjena nisu poznati po
plaljivosti i zakljuio sam da joj je tijelo nedavno ovdje ostavljeno
jer je bilo netaknuto. unuo sam i poloio dlan na njezina malena
prsa bila su hladna. Umrla je prije nego to je baena ovdje. Izbliza
sam jasnije vidio sramotu koju joj je nanio muitelj. Zadrhtao sam
i odmaknuo se istovremeno primijetivi i neobian miris, ne onaj
odvratno slatkasti vonj lea u raspadanju, ve otri alkemiarski miris
koji mi je ostavio opor trag u grlu.
Povukao sam se iz uliice na glavnu cestu i dozvao dva ulina
balavca koja su dangubila ispod oblinje nadstrenice. Moje ime ima
odreeni sitni znaaj medu niim klasama pa su mi prili mislei da
sam ih odabrao za neki zloinaki plan, uzbueni to im se prua
prilika. Onom koji je izgledao tupavije dao sam bakreni novi i rekao
mu da pronae uvara. Kada je skrenuo iza ugla, okrenuo sam se prema
drugom djeaku.
Polovicu uvara iz Grada sjena snabdijevam kurvama i
razvodnjenim pivom pa oni nee predstavljati problem. Meutim,
ovakvo ubojstvo zahtijevat e pozornost agenta, a osoba koju poalju
mogla bi biti dovoljno luda i osumnjiiti mene. Morao sam se rijeiti
robe.
Djeak me gledao smeim oima duboko usaenim na blijedom
licu. Poput veine uline djeurlije bio je mjeanac, crte lica triju
rigunskih naroda izmijeale su se s nizom stranih rasa. Bio je uasno
mrav, ak i za jednog beskunika, koate lopatice i laktovi ocrtavali
su se ispod dronjaka koje je nosio.
Zna tko sam?
Ti si Warden.
Zna za Teturavog grofa?
Kimnuo je, a njegove tamne oi bile su raskolaene, ali jasne.
Ispruio sam torbu prema njemu.
Odnesi ovo onamo i predaj kiklopu iza anka. Reci mu da sam
ja rekao da ti duguje argent.
Posegnuo je za torbom, a ja sam mu zario prste u pregib vrata. Znam
svaku kurvu, depara, narkomana i nasilnika u Gradu sjena i upamtio
sam tvoje lice. Ako me paket ne bude ekao, morat u te potraiti.
Jasno? Pojaao sam stisak.
Nije se lecnuo. Nisam varalica. Iznenadilo me hladno
samopouzdanje u njegovu glasu. Odabrao sam pravog derana.
Bjei onda. Pustio sam torbu, a on je odjurio iza ugla.
Vratio sam se u uliicu i popuio cigaretu dok sam ekao
hulje. Trebalo im je due nego to sam oekivao, s obzirom na
ozbiljnost situacije. Uznemiravajue je otkriti da je nisko miljenje
o predstavnicima zakona i dalje preutno pohvalno. Nakon to sam
popuio dvije cigarete, djeak se napokon vratio s dvojicom uvara.
Znao sam ih iz vienja. Jedan je bio nov, u slubi tek est
mjeseci, ali drugog sam godinama potplaivao. Vidjet emo kakve u
koristi imati od toga ako to krene po zlu. Zdravo, Wendelle. Pruio
sam mu ruku. Lijepo vas je opet vidjeti, ak i u ovim okolnostima.
Wendell mi je energino zatresao ruku. I tebe, rekao
je. Nadao sam se da djeak lae.
Nisam imao to odgovoriti na to. Wendell je kleknuo pored
tijela, a kaput mu se vukao po blatu. Iza njega, njegov je mladi kolega
problijedio do one nijanse bijele koja obino prethodi povraanju.
Wendell mu je preko ramena doviknuo ukor: Dosta! Kvragu, uvar si
budi muko! Ponovo se okrenuo prema truplu,
nesiguran u svoj sljedei potez. Pretpostavljam da bih sad
trebao pozvati agenta? upitno je izjavio.
Pretpostavljam, odgovorio sam.
Otri u stoer, Wendell je naredio podreenom, i reci im da
poalju jezu. Reci im da poalju dvojicu.
uvari provode gradske obiaje i zakone kada nisu plaeni
da zamire ali istraivanje zloina uglavnom je izvan njihova
dosega. Ako ubojica ne stoji iznad trupla s krvavim noem u ruci,
nisu od neke koristi. Kada se dogodi zloin koji je vaan nekome
istaknutome, alje se agent Krune, slubeno ovlaten za izvrenje
pravde Prijestolja. Ledeni, hladni, snjeni ili sivi vrazi, zovite ih kako
elite, ali pognite glavu kada prolaze pored vas i brzo odgovarajte ako
vas neto pitaju jer jeza nije uvar, a od nesposobne policije opasnija je
samo sposobna. Tijelo baeno u Grad sjena obino ne privlai njihovu
pozornost injenica koja ini uda kada se uzme u obzir stopa
ubojstava ali ovo nije pijanac utopljen u lokvi ili zaklani narkoman.
Za ovakvo to alje se agent.
Nakon nekoliko minuta na scenu se vratio mali odred uvara.
Dvojica su poela ograivati podruje. Ostali su stajali i izgledali
vano. Nije im ba polazilo za rukom, ali nisam im imao srca to rei.
Kada mu je dosadilo ekanje, ili je moda htio dojmiti doljake
svojim autoritetom, Wendell se odluio okuati u policijskom
poslu. Vjerojatno neki heretik, rekao je eui duplu bradu. Prolazio
je kroz pristanite na putu do Kirengrada, ugledao je djevojicu i...
Uinio je nagli pokret rukom.
Da, ujem da se to esto dogaa.
Ukljuio se i njegov partner djeakog lica punog otrova, daha
oporog od gorine koju je pokuao suspregnuti. Ili Otoanin. Znate
kakvi su oni.
Wendell je mudro kimnuo. Uistinu, znao je kakvi su.
uo sam da u nekim novijim odjelima za duevne bolesnike
luacima i mentalno zaostalima daju rutinske zadae. Moraju ivati
gumbe na hrpama tkanina, a beskoristan rad na njihove unitene umove
djeluje poput melema. Ponekad se pitam jesu li uvari nastavak te
terapije u puno veem omjeru, razraeni drutveni program osmiljen
radi podarivanja iluzije korisnosti onima koji slabo funkcioniraju.
Bilo kako bilo, nema smisla kvariti zabavu pacijentima. inilo
se da je nalet pronicljivosti iscrpio Wendella i njegova suradnika, te su
utonuli u tiinu.
Rana jesenska veer otjerala je posljednje tragove svjetlosti s
obzora. Zvukove potene trgovine ukoliko takva postoji u Gradu
sjena zamijenila je nervozna tiina. Netko u oblinjoj zgradi zapalio
je vatru, pa je miris dima ubrzo prekrio smrad trupla. Smotao sam
cigaretu kako bih ga potpuno blokirao.
Osjetili smo njihov dolazak prije nego to smo ih vidjeli;
nabijena gomila iz Grada sjena micala se s puta poput brodskih olupina
koje odnosi poplava. Jo nekoliko sekundi i razaznat emo ih u kretanju
gomile. Ledeni su se diili identinou svojih uniformi, svaki je bio
zamjenjivi lan male vojske koja je kontrolirala grad i vei dio naroda.
Dugi kaput ledeno sive boje, podignuti ovratnik i eir irokog oboda
iste boje. Kratki ma sa srebrnom drkom visio im je na pojasu, a bio je
i umjetniko djelo i savren instrument nasilja. Zagasit dragulj optoen
srebrom visio im je oko vrata Krunino Oko, slubeni simbol njihove
moi. Bili su utjelovljenje reda, eljezni stisak iza privida uglaenosti.
Iako to nikada neu rei naglas, iako se sramim same pomisli na
to, nisam mogao lagati nedostajala mi je ta jebena odora.
Crispin me prepoznao s udaljenosti od jedne ulice i lice mu se
ukoilo, ali nije usporio korak. Nije se puno promijenio u pet godina.
Isto plemenito lice gledalo me ispod oboda eira, isto uspravno dranje
nijemo je svjedoilo o mladosti provedenoj pod tutorstvom uitelja
plesa i ponaanja. Njegova smea kosa nije bila bujna kao prije, ali
orlovski nos i dalje je trubio dugu povijest njegove krvi svakom tko je
htio pogledati. Znao sam da ali to me susree kao to sam ja alio to
su pozvali ba njega.
Nisam prepoznao drugog agenta sigurno je bio nov u slubi.
Poput Crispina i on je imao rouenderski nos, dug i arogantan, ali
njegova je kosa bila toliko plava da je gotovo bila bijela. Osim platinste
grive bio je prototip agenta, njegove svijetloplave oi bile su analitike,
ali nisu osuivale, tijelo ispod uniforme bilo je dovoljno vrsto i lako
bi vas uvjerilo da bi mogao predstavljati prijetnju ukoliko niste bili
dobro upueni.
Zastali su na poetku uliice. Crispinov je pogled preletio preko
prizora, zastao na prekrivenom leu i zaustavio se na Wendellu koji je
sada ukoeno stajao u stavu mirno i davao sve od sebe kako bi izgledao
poput policijskog slubenika. uvaru, rekao je Crispin kratko
kimnuvi. Drugi agent, i dalje bezimen, nije ponudio ni to, ve je zastao
vrsto prekrienih ruku s podrugljivim izrazom na licu. Nakon to je
dovoljno pozornosti obratio na protokol, Crispin se okrenuo prema
meni. Ti si je pronaao?
Prije etrdeset minuta, ali bila je ovdje ve neko vrijeme. Bacio
joj je tijelo ovdje nakon to je zavrio s njom.
Crispin je polako napravio krug oko mjesta zloina. Na sredini
uliice drvena su vrata vodila u naputenu zgradu. Zastao je i poloio
ruku na vrata. Misli da je doao ovuda?
Ne nuno. Tijelo je dovoljno maleno da ga se sakrije u malu
krinju, moda prazan sanduk za pivo. U sumrak ova ulica nije jako
prometna. Mogao se rijeiti tijela i nastaviti hodati.
Djelo sindikata?
Zna da nije. Nedirnuto dijete prodaje se za petsto okara na
posjedima Bukhirra. Nijedan trgovac robljem ne bi bio toliko glup da
izgubi takvu zaradu, a da je tako, naao bi bolji nain da se rijei tijela.
Crispinov partner iskazao je i previe potovanja strancu u
iznoenom kaputu. Polako mi je priao, uznesen arogancijom koja se
javlja kada se nasljedni osjeaj superiornosti zacementira pristupanjem
u javnu slubu. Tko je ovaj ovjek? to je radio kada je pronaao
tijelo? Podrugljivo me pogledao. Moram priznati da je savladao taj
izraz lica. Iako ga esto susreemo, to nije izraz koji svatko moe
usavriti.
Meutim, nisam reagirao pa se okrenuo prema Wendellu. Gdje
su njegove stvari? to ste pronali dok ste ga pretraivali?
Pa, gospodine, rekao je Wendell, a njegov se naglasak, tipian
za stanovnike Grada sjena, pojaao. Budui da je on prijavio
tijelo, zakljuili smo... elim rei... Debelom rukom obrisao je
nos i izmucao odgovor. Gospodine, nismo ga pretraili.
Zar tako izgleda istraga kada je vode uvari? Osumnjieni je
pronaen pored tijela ubijenog djeteta, a vi s njim ljubazno razgovarate
iznad lea? Radi svoj posao kako treba i pretrai ga!
Wendellovo priprosto lice se zacrvenilo. Ispriavajui se,
slegnuo je ramenima, priao mi i poeo me pretraivati.
To nee biti potrebno, agente Guiscard, prekinuo ga je
Crispin. Ovaj ovjek je... stari saveznik. Nije osumnjien.
Uvjeravam vas, samo u ovom sluaju. Agent Guiscard, znai ?
Slobodno me pretraite, agente Guiscard. Opreza nikad dosta. Tko
moe rei da nisam oteo tu djevojicu, silovao je i muio, rijeio se
njezina tijela, priekao sat vremena i pozvao uvare? Guiscardovo lice
postalo je tamnocrveno, neobian kontrast njegovoj kosi. Pravo smo
udo od djeteta, zar ne? Pretpostavljam da takva pamet dolazi u paketu
s vaim pedigreom. Guiscard je stisnuo aku. Ja sam se nacerio.
Crispin se ubacio izmeu nas i poeo izvikivati
naredbe: Dosta! Imamo posla! Agente Guiscard, vrati se u Crnu kuu
i reci im da poalju vidovnjaka; ukoliko pouri, moda jo stigne
togod otkriti. Vi ostali zatitite podruje. Ovdje e za deset minuta
biti pedeset ljudi, a ne elim da nam unite mjesto zloina. I, za ljubav
akrinu, neka netko pronae roditelje ovog jadnog djeteta.
Guiscard me nemono pogledao, a zatim je odjurio. Istresao sam
malo duhana iz kesice i poeo motati cigaretu. Ima pune ruke posla s
novim partnerom. iji je on neak?
Crispin se slabano osmjehnuo. Neak grofa od Gremvicka.
Lijepo je vidjeti da se nita nije promijenilo.
Nije tako lo. Ti si ga izazivao.
Lako ga je bilo izazvati.
Neko se to i za tebe moglo rei.
Vjerojatno je imao pravo. Godine su me opustile ili sam barem
volio tako misliti. Ponudio sam cigaretu bivem partneru.
Prestao sam guilo me.
Stavio sam je u usta. Godine prijateljstva nelagodno su se
protezale izmeu nas.
Ako neto otkrije, doi k meni. Nemoj sam nita poduzimati,
rekao je Crispin tonom glasa na granici molbe i naredbe.
Ne rjeavam zloine, Crispine, jer nisam agent. Kresnuo sam
ibicu o zid uliice i zapalio cigaretu. Ti si se pobrinuo za to.
Sam si se za to pobrinuo. Ja sam samo promatrao tvoj pad.
Ovo je dovoljno dugo trajalo. Osjetio sam nekakav miris na
leu. Moda je sada ve nestao, ali isplati ga se istraiti. Nisam se
mogao natjerati da mu poelim sreu.
Napustivi zaklon uliice, vidio sam kako se formira grupa
promatraa kao i uvijek ideja, ljudskog jada privlaila je ljude.
Vjetar se pojaao. vrsto sam se ogrnuo kaputom i ubrzao korak.
3. POGLAVLJE
U Teturavom grofu bila je guva tipina za vikend. Adolphusov
pozdrav odjeknuo je od zidova dok sam se gurao kroz guste redove
gostiju i sjeo za ank. Natoio je au piva i nagnuo se prema meni
dok mi ju je predavao. Djeak je donio tvoj paket. Stavio sam ti ga u
sobu.
Nekako sam i oekivao da e se deran iskazati.
Adolphus je tjeskobno stajao ispred mene sa zabrinutim izrazom
na unakaenom licu. Rekao mi je to si pronaao.
Otpio sam gutljaj pia.
Ako eli razgovarati...
Ne elim.
Pivo je bilo gusto i tamno. Popio sam est aa kako bih iz glave
izbacio sliku prepletenih ruku i blijede, izranjavane koe. Svjetina se
kovitlala oko mene; tvorniki radnici koji su odradili svoju smjenu i
hvalisavci koji planiraju none ludorije. Takve me veeri podsjete zato
sam suvlasnik krme, ali hrpa srdanih propalica koji lou jeftinu cugu
nije pomogla u popravljanju mojeg raspoloenja.
Iskapio sam pie i ustao.
Adolphus je odmahnuo muteriji i priao mi. Odlazi?
Potvrdno sam progunao. Pogled na mom licu sigurno je
nagovjetavao nasilje jer mi je Adolphus poloio svoju ogromnu apu
na ruku.
Treba otricu? Ili drutvo?
Odmahnuo sam glavom, a on je slegnuo ramenima i vratio se
avrljanju s gostima.
Posjet Tancredu Zejoj Usni ekao me otkad sam prije pola
mjeseca vidio jednog od njegovih kurira kako prodaje snenotrs na mom
teritoriju. Tancred je bio sitna riba i uspio je ugrabiti neznatan poloaj
bljutavom kombinacijom jeftinog nasilja i sitnog lukavstva, ali nee to
moi zadrati due od nekoliko sezona. Premalo e platiti svoje deke
ili e pokuati prevariti uvare i ne isplatiti im njihov postotak, ili e
naljutiti sindikat i umrijet e u uliici od uboda bodeom. Nisam nikada
osjetio potrebu ubrzati njegov sastanak s Onom Koja eka Iza Svega,
ali u naem poslu pogreke nisu doputene. Prodajom na mom teritoriju
poslao mi je poruku, a pravila ponaanja zahtijevala su od mene
odgovor.
Zeja Usna iskamio je komadi zemlje zapadno od kanala blizu
Okuke pa je svoje poslove vodio iz rupe, bara koji se zvao Krvava
djevica. Najvie je zaraivao od trgovine koja je dekima iz sindikata
bila previe neznatna ili gadna, dilao je zmajevac i uzimao novac za
zatitu od susjednih trgovaca koji su bili dovoljno jadni ili glupi da mu
ga daju. Do njegova brloga ekala me duga etnja, ali barem u imati
vremena razbistriti glavu od cuge. Popeo sam se u sobu po boicu
vilinskog daha i krenuo.
Zapadni dio Grada sjena bio je tih, trgovci su otili svojim
kuama, a noni ivot preselio se juno prema pristanitu, tako da
sam dvanaest ulica do kanala preao u relativnoj samoi. Tako kasno
naveer most Herm nije izgledao samo ruevno, ve i sablasno, vrijeme
i erozija izbrisali su mramorne detalje s njega. Krhotine ruku kamenih
Deva izvijale su se prema nebu u molitvi, a jedini vidljivi detalji na
njihovim licima bile su raskolaene oi i razjapljena usta. Ispod mosta,
rijeka Andel tekla je lijeno i sporo, dostojanstveno je nosila gradski
izmet prema luci i moru. Nastavio sam koraati i zaustavio sam se na
ulazu u neistaknutu zgradu osamsto metara zapadnije.
Buka s drugog kata dopirala je do sjena pred zgradom.
Umrkao sam dah, a zatim sam to inio sve dok nisam ispraznio boicu
i dok mi zujanje u uima nije postalo glasno kao roj pela. Razbio sam
boicu o zid i pojurio stepenicama preskaui dvije odjednom.
Krvava djevica bila je rupaga, mjesto nakon kojeg na izlasku
poelite istrljati kou luinom u usporedbi s ovom, atmosfera u
Teturavom grofu bila je poput zakuske na kraljevskom dvoru. Baklje su
bacale mutnu svjetlost na neukusni interijer, raspadajua lamperija bila
je postavljena u nekoliko prostorija koje je Zeja Usna iznajmljivao po
satu, kao i svoje ocvale kurve. One su ujedno bile i konobarice, a slabo
je svjetlo otkrivalo njihovu dugu posveenost toj profesiji.
Ugrabio sam mjesto preko puta rupe u zidu koja je sluila kao
prozor i mahnuo konobarici. Zna tko sam? pitao sam. Kimnula je.
Tamna kosa prekrivala joj je izduenu glavu, a njezine razroke oi
bile su prazne i mirne. Donesi mi neto u to nitko nije pljunuo i reci
efu da sam ovdje. Dobacio sam joj bakreni novi i promatrao kako
umorno odlazi.
Dah me sada jako lupao i vrsto sam stisnuo ake uz tijelo kako
mi se ruke ne bi tresle. Oprezno sam prouavao goste i razmiljao
koliko bi jedan dobro podmetnuti poar poboljao ovo susjedstvo.
Konobarica se vratila nekoliko minuta kasnije donijevi napola
pun vrem s poklopcem. Brzo e doi, rekla je.
Pivo je najveim dijelom bila sama kinica. Natjerao sam se da
ga progutam i pokuavao ne misliti na dijete.
Otvorila su se stranja vrata i uao je Zeja Usna s dvojicom
svojih momaka. Tancred je imao prikladno ime rascjep mu se
protezao od brade do nosa, defekt koji ni njegova gusta brada nije
uspijevala sakriti. Nita drugo na njemu nije bilo vrijedno spomena.
Tijekom vremena nekako je stekao reputaciju nemilosrdna ovjeka,
ali smatrao sam da je to najveim dijelom proizilo iz njegove
deformiranosti.
Dva priljepka izgledala su glupo i ratoborno vrsta jeftinih
ulinih nasilnika kakve je Tancred volio imati uza se. Prvog sam znao
Pauk je bio zbijen, tamnokos, napola Otoanin s lijenim okom koje
je zadobio jer je bio preglasan pored grupe uvara. Prije se smucao s
grupicom rijenih takora, nou su provaljivali na teglenice s teretom i
krali to bi nali. Drugog nisam prije vidio, ali njegovo izbrazdano lice
i kiselkasti vonj govorili su o njegovim loim genima jednako jasno kao
njegovo okruenje i odabir profesije. Pretpostavio sam da su obojica
naoruani, iako je samo Paukovo oruje bilo vidljivo, gadan no koji
mu je nametljivo strio na remenu.
Rairili su se i okruili me. Zdravo, Tancrede, rekao
sam. to ima novoga?
Nakesio mi se, a moda i nije promijenio izraz lica nisam bio
siguran zbog usne.
ujem da tvoji ljudi u zadnje vrijeme imaju problema sa
stranama svijeta, nastavio sam.
Sada sam bio prilino siguran da se kesi. Problema, Wardene?
Kako to misli?
Kanal je linija izmeu naa dva obrta, Tancrede. Zna kanal.
Ona velika jama istono od tebe ispunjena vodom.
Nasmijao se, a trule desni jasno su se vidjele kroz procjep ispod
njegova nosa. To je granica?
U naem je poslu vano pamtiti dogovore. Ako ti je to teko,
moda je vrijeme da potrai posao koji je vie u skladu s tvojim
prirodnim talentima. Bio bi ljupka koristica.
Jezik ti je bri od pameti, zareao je.
A tvoj je prevrtljiv, ali onakvi smo kakvima nas je Stvoritelj
uinio. Meutim, nisam doao raspravljati o teologiji trenutno me
zanima geografija. Dakle, podsjeti me gdje je granica.
Zeja Usna povukao se jedan korak, a njegovi deki su se
pribliili. Meni se ini da je dolo vrijeme da prekrojimo kartu. Ne
znam kakav dogovor ima sa sindikatima i ne zanima me koliko si
blizak s uvarima nema snagatore pomou kojih moe zadrati
podruje koje snabdijeva. Koliko ja vidim, ti si nezavisan poduzetnik,
a ovih dana nema mjesta za takve.
Nastavio je govoriti nastojei se ohrabriti za nadolazei sukob,
ali jedva sam ga uo kroz zujanje u uima. Meutim, detalji njegova
monologa nisu ni bili vani. Nisam doao raspravljati s njim, a on je iz
istog razloga dovukao svoje snagatore.
Zujanje je oslabjelo, a Tancred je napokon izrekao nekakav
ultimatum. Pauk je poloio ruku na no. Bezimeni nasilnik polizao
je zube iroko se osmjehujui. Nekako su stekli dojam da e ovo biti
lagano radovao sam se prilici da ih razuvjerim.
Otpio sam zadnji gutljaj piva i lijevom sam rukom ispustio vr.
Pauk je gledao kako se razbija na podu, a ja sam ga opalio i smrskao
mu nos. Prije nego to je njegov partner stigao izvaditi oruje, omotao
sam mu ruke oko ramena i bacio nas obojicu kroz otvoreni prozor iza
njegovih leda.
Pola sekunde uo sam samo fijuk vjetra i brze otkucaje svog
srca. Pali smo, sa svojih sedamdeset i sedam kila zakucao sam ga
u blato, a po zvuku sam znao da je u padu slomio nekoliko rebara.
Otkotrljao sam se s njega i uspravio se. Mjeseina je obasjavala
mranu uliicu. Duboko sam udahnuo i osjetio kako mi se glava bistri.
Izbrazdani se pokuao podignuti pa sam ga opalio izmom u glavu.
Zastenjao je i prestao se micati.
Nejasno sam osjeao da je pad neto uinio mom glenju, ali bio
sam previe ulagiran da bi me boljelo. Morao sam ovo brzo zavriti,
prije nego to moje tijelo shvati kakvu sam mu tetu nanio.
Uetao sam nazad u Djevicu i ugledao Pauka kako juri niz
stepenice. Krv mu je curila iz nosa, a u ruci je drao no. Zareao
je i divljaki pojurio na mene to je bilo glupo, ali Pauk je bio tip
mukarca kojeg bi malo boli izbacilo iz takta. Doekao sam ga na
pola stubita, sagnuo sam se, nabio ga ramenom u koljena i poslao
ga naglavake niz stepenice. Okrenuo sam se elei ga dokrajiti, ali
ugledao sam bijelu kost koja mu je strila iz ruke i znao sam da nema
potrebe za dodatnim nasiljem. Ostavio sam ga da se dri za ruku i vriti
kao novoroene.
Na drugom kam veina gostiju stisnula se uza zid gdje su ekali
ishod. Dok sam se ja dolje zabavljao, Tancred je zgrabio teku, drvenu
batinu i sada je njome udarao po dlanu. Njegovo iskrivljeno lice imalo
je ubojiti izraz, drka batine bila je prekrivena urezima, ali oi su mu
bile raskolaene i znao sam da e lako pasti.
Sagnuo sam se dok je njegova toljaga letjela preko moje glave,
a zatim ga akom opalio u trbuh. Tancred je posrnuo unazad sopui
i nemono lamatajui toljagom. Kada je zamahnuo drugi put, primio
sam ga za zglob, divljaki mu ga iskrenuo i privukao ga k sebi, a on
je zaurlao i ispustio oruje. Gledao sam ga u oi dok su mu unakaene
usne drhtale, a zatim sam ga opalio tako da su ga izdale noge.
Leao mi je pod nogama i dirljivo jecao. Grupica oevidaca
zurila je u mene, gomoljasti nosovi pijanaca, mongoloidne oi idiota,
zvjerinjak nakaza parenih u bliskom srodstvu, kretena i oloa. Osjetio
sam poriv da zgrabim Tancredovu batinu i napadnem ih, da samo
ponem lupati po glavama, krc, krc, krc, da natopim piljevinu krvlju.
Oslobodio sam se tog poriva i uvjerio se da je to samo uinak daha.
Kucnuo je as da ovo zavrim, ali ne prebrzo. Teatralnost je bila vana
htio sam da ovaj olo razglasi to su vidjeli.
Odvukao sam Tancredovo mlitavo tijelo do oblinjeg stola i
poloio mu ruku na drvenu povrinu. Lijevom rukom pritisnuo sam
njegov dlan, a desnom sam mu vrsto primio mali prst. Gdje je
granica? upitao sam i slomio mu prst.
Zaurlao je, no nije odgovorio.
Gdje je granica? nastavio sam te mu slomio i sljedei prst.
Sada je jecao, nestajalo mu je zraka i snage, vie nije mogao govoriti.
Morat e se potruditi. Zaokrenuo sam mu jo jedan prst. Ima i drugu
ruku koju jo nisam dodirnuo! Smijao sam se, a ni sam nisam bio
siguran je li to dio predstave. Gdje je granica?
Kanal! kriknuo je. Kanal je granica!
Jedini zvuk u baru bilo je njegovo stenjanje. Okrenuo sam glavu
prema publici, uivajui, a zatim sam nastavio dovoljno glasno da
me uje prvi red gledatelja. Tvoj posao staje kod kanala. Ako opet
zaboravi, pronai e te kako pluta u njemu. Povukao sam njegov
zadnji prst i pustio ga da se srui na pod, a zatim sam se okrenuo
i polako izaao iz bara. Pauk je sjedio pogureno na dnu stubita i
odvratio pogled dok sam prolazio.
Dvanaest ulica istonije uinak daha se istroio, rukom sam se
primio za zid uliice i povraao sve dok vie nisam mogao disati, te
sam utonuo u blato i prljavtinu. Neko sam vrijeme tamo kleao i ekao
da mi se otkucaji srca vrate u normalu. Dok sam ustajao, noga me je
izdala i morao sam kupiti taku od lanog bogalja kako bih mogao
odepati ostatak puta kui.
4. POGLAVLJE
Probudio sam se s takvom glavoboljom da je bol u oteenom glenju
bila poput drkanja kurve koja naplauje deset okara po satu. Pokuao
sam ustati, ali zamutilo mi se pred oima, a eludac me obavijestio da
e ponoviti sinonju izvedbu pa sam sjeo. U piku Praetinu, da vie
nikada ne taknem vilinski dah, bit e prebrzo.
Kroz prozor je prodiralo sunce, to je znailo da je prolo
podne. Uvijek sam smatrao da, ako propusti jutro, moe jednostavno
preskoiti i popodne, ali imao sam posla. Priekao sam da doem k
sebi, a zatim sam navukao odjeu i siao.
Sjeo sam za ank. Adolphus je zaboravio prekriti oko pa me
udubina u njegovoj lubanji gledala kao da se negoduje. Prekasno
je za jaja. Nemoj ni pitati. Mislio sam da je u jedan poslije podne
doruak vjerojatno zavrio, ali nije me radovalo to mi je potvrdio
sumnje. Deko od sino eka ve tri sata da se probudi.
Ima li barem kave? I gdje mi je sjena?
Nema i eka te u kutu.
Okrenuo sam se, a mladac od sino odlijepio se od zida. Imao
je neobian dar zahvaljujui kojem je znao biti neprimjetan ili je
mamurluk bio gori nego to sam mislio. Gledali smo se bez rijei,
neka ga je uroena zadrka spreavala zapoeti
razgovor. Nisam ja potratio pola jutra pred tvojim vratima, rekao
sam. to hoe?
Posao.
Barem je bio izravan, a i saet i to je neto. U glavi mi je
tutnjilo i pokuavao sam smisliti gdje u nabaviti doruak. Kakve bih
ja koristi imao od tebe?
Mogu obavljati poslove za tebe. Kao sino.
Moda misli da esto nalazim leeve nestale djece, ali ono
to se dogodilo sino ne dogaa se esto. Ne vjerujem da bih trebao
zaposliti nekoga na puno radno vrijeme u sluaju da se to ponovi. Ova
primjedba nije ga poljuljala. to ti misli, ime se ja bavim?
Prepredeno se nasmijeio, kao da je uinio neto nevaljalo i rado
e mi to dati do znanja. Upravlja Gradom sjena.
Hm, to je zbilja divan posjed. uvari se moda ne bi sloili s
tobom.
Frknuo je. Ta je izjava zasluila frktanje.
Imao sam napornu no. Nisam raspoloen za ovu glupost.
Nestani.
Mogu obavljati zadatke, prenositi poruke, to god treba. Znam
ulice kao svoj dep, znam se boriti i nevidljiv sam kada to elim.
Gle, mali radim sam. A kad bih poelio partnera, prvi uvjet
bio bi da su mu se jaja spustila.
Uvreda ga nije omela. Nisam sumnjao da je uo i gore. Juer
sam se iskazao, zar ne?
Juer si se proetao est ulica i nisi me zajebao. Za to mogu
istrenirati i psa, a njega ne moram platiti.
Daj mi onda neki drugi posao.
Dat u ti batine ako ne nestane, rekao sam i zamahnuo
rukom kao da mu prijetim.
Sudei po nedostatku reakcije, prijetnja ga nije zadivila.
Tako mi Izgubljene, zbilja si iritantni mali gad. Hod niz
stepenice probudio je otru bol u mom glenju, a razgovor mi je
uznemirivao eludac. Posegnuo sam u dep i izvukao argent. Odjuri
na trnicu i kupi mi dvije crvene narane, porciju marelica, ue, torbicu
za novie i depni no. A ako mi pola novca ne vrati u sitniu, znat
u da si varalica ili da si preglup da se iscjenka za potenu cijenu.
Odjurio je toliko brzo da sam se zapitao hoe li sve zapamtiti.
Bilo je u njemu neto zbog ega se ne bih kladio protiv njega. Okrenuo
sam se natrag prema anku i ekao doruak, ali ometalo me mrtenje s
vrha Adolphusova tijela.
eli rei neto?
Nisam znao da toliko oajno eli partnera.
to sam trebao, opaliti ga? Polako sam trljao sljepoonice
prstima. Ima li novosti?
Za nekoliko sati odrat e se Tarin sprovod pred Crkvom
Praeta. Pretpostavljam da ne ide.
Dobro pretpostavlja. to jo krui?
Proulo se o tvom susretu sa Zejom Usnom, ako si na to
mislio.
Jesam.
Pa, proulo se.
Negdje u tom trenutku moj se mozak odluio osloboditi dugih
godina tamnice i zapoeo je bjesomuno, iako neuinkovito, probijanje
puta kroz svoj oklop. Adeline je iz stranje sobe primijetila moju
agoniju i pristavila lonac kave.
Pio sam drugu alicu, crnu i slatku, kada se djeak vratio. Torbu
s robom odloio je na ank, a ostatak novca pored nje.
Ostalo ti je sedam bakrenih novia, rekao sam. to si
zaboravio?
Sve je ovdje. Nije se ba smjekao, ali zatitrali su mu kutovi
usana. Maznuo sam depni no.
estitam, ti si depar. To je zbilja ekskluzivan klub. Uzeo
sam naranu iz torbe i krenuo je guliti. Od koga si kupio voe, Sare ili
Yepheta Otoanina?
Otoanina. Sarino je polutrulo.
Pojeo sam kriku narane. Je li Otoaninu danas pomagao sin
ili ki?
Ki. Sina nema ve nekoliko tjedana.
Koje je boje bila koulja koju je nosila?
Zastao je. Nosila je sivu tuniku. Vratila se naznaka
smjeka. Ali ne moe znati jesam li u pravu jer jo nisi izaao iz
bara.
Znao bih da mi pokua lagati. Dokrajio sam naranu i bacio
koru na ank, a zatim sam dva prsta poloio na njegova prsa. Uvijek
u znati.
Kimnuo je i nije odvratio pogled.
Preostale novie ubacio sam u torbicu koju je kupio i pruio je
primamljivo ispred sebe. Ima ime?
Druga djeca zovu me Cari.
Ovo ti je ostatak tjedne plae. Dobacio sam mu kesu. Potroi
dio na novu koulju izgleda poput propalice. Zatim navrati kasnije
predveer. Moda u imati posao za tebe.
Ovakav je razvoj situacije prihvatio bez komentara ili ikakva
izraza lica, kao da je moja odluka, kakva god bila, nevana.
I prestani krasti, nastavio sam. Ako radi za mene, onda ne
prisvaja stvari iz susjedstva.
to znai prisvajati?
U ovom kontekstu, krasti. Trgnuo sam glavom prema
izlazu. Bjei. Polako se uputio prema izlazu. Izvadio sam jo jednu
naranu iz torbe. Adolphus se opet mrtio. eli neto rei?
Odmahnuo je glavom i krenuo istiti ae od prole veeri.
Ti si zbilja poput kamena. Ispljuni to to te gui ili me prestani
strijeljati pogledom.
Nisi kamenorezac , rekao je.
Koji e mi vrag onda ovaj no? upitao sam vitlajui njime.
Adolphusove grube usne i dalje su bile stisnute u crtu. Dobro, nisam
kamenorezac.
A nisi ni kova.
Nisam ni sumnjao u to.
Adolphus je naglo spustio pehar i u bljesku njegova bijesa sjetio
sam se onog dana na Apresu kada su te masivne ruke razbile drensku
lubanju lako kao da razbijaju jaje, ostavljajui krv i mozak koji su
curili iz nje. Pa, ako nisi klesar ni kova, koji e ti onda vrag egrt?
Zadnju je reenicu ispljunuo na mene zajedno s dobrom koliinom, hm,
pljuvake.
Bio je u nepravednoj prednosti zbog praznine na mjestu gdje mu
je bilo lijevo oko i ja sam prvi skrenuo pogled. Ne osuujem te zbog
tvog posla. Ali, nije to posao koje bi dijete trebalo nauiti.
to je loe u tome to mi kupuje doruak?
Adolphus je slegnuo ramenima kao da ga nisam razuvjerio.
Pojeo sam drugu naranu i preao na marelice u relativnoj tiini.
Uvijek me uznemiri kada vidim da je Adolphus loe
volje, djelomino jer me svaki put podsjeti kako e ga, ako ikada
poludi, polovica hulja u gradu jedva obuzdati, ali najvie zbog
toga to je jednostavno neugodno gledati debelog ovjeka kada je
bezvoljan. Vidim, danas si dobre volje, zapoeo sam.
Njegovi debeli obrazi su se objesili, ali ne zbog
godina. Dijete, rekao je.
Znao sam da ne govori o djeaku koji je upravo
otiao. Bolestan je to svijet, ali to smo znali i prije ovog sluaja.
Tko e djetetu donijeti pravdu?
uvari e to istraiti. Shvaao sam da je to neuvjerljiva
utjeha.
uvari ne bi pronali piku u bordelu.
Pozvali su Krunu. Dva agenta u najljepim odorama. ak su
pozvali vidovnjake. Pronai e neto.
Ako ta djevojica treba ekati Krunu da joj donese pravdu,
dua joj nikada nee pronai mir. Nije micao oko s mene.
Ovaj se put nisam trgnuo. To nije moj problem.
Dopustit e da silovatelj proe nekanjeno? Adolphus bi
za vrijeme svojih estih patetinih izljeva pojaao svoj skythanski
naglasak. Da die na zrak, da zagauje nae bunare?
Je li tu negdje? Reci mu da izae i opalit u ga po glavi neim
tekim.
Ti bi ga mogao potraiti.
Pljunuo sam koticu marelice na pod. Tko je maloprije isticao
kako ovih dana ivim na krivoj strani zakona?
Slegni ramenima, rugaj se, izigravaj ludu. Lupio je akom po
pultu od ega se teko drvo zatreslo. Ali ja znam zato si sino izaao
i sjeam se kako sam te odvukao s polja u Giscanu nakon to su svi
ve pobjegli, a mrtvi su sezali do neba. ank se prestao tresti. Ne
pretvaraj se da ti ne smeta.
Problem sa starim prijateljima je to to pamte dogaaje koje
biste vi najradije zaboravili. Naravno, nisam morao ostati s njime i
prisjeati se. Pojeo sam zadnju marelicu. Moram neto obaviti. Baci
ostatak ovog smea i daj deku veeru ako se vrati.
Nagli kraj prepirke ispraznio je Adolphusa, raniji je bijes nestao,
u oku mu je bila bol, a na licu umor. Dok sam izlazio iz krme, on je
izgubljeno brisao pult i pokuavao suspregnuti suze.
5. POGLAVLJE
Izaao sam iz Grofa mrzovoljan. Raunam na Adolphusa za dozu
jutarnje neozbiljnosti i nisam bio spreman poeti raditi bez nje. Suoen
jo i s runim vremenom zaalio, sam to sam odbacio raniju ideju i to
popodne ne provodim pokriven u krevetu puei snenotrs. Najbolje to
zasad mogu rei o ovom danu je injenica da je napola zavrio.
Zbog sinonjeg neoekivanog pronalaska nisam posjetio
Rimotvorca to sam morao ispraviti. Oprostit e mi nedolazak,
vjerojatno je ve i uo razlog, ali ipak smo trebali porazgovarati. U
ovo doba dana nastupa na pristanitu ili radi u majinoj kui. Njegova
majka obino me pokuavala upoznati sa enama iz svog susjedstva pa
mi je bilo drae zakljuiti da je u luci i odepao sam u tom smjeru, a bol
u glenju odbijala se rasplinuti jednako tvrdoglavo poput one u lubanji.
Yancey je vjerojatno bio najtalentiraniji glazbenik u Gradu
sjena, a i prokleto koristan poznanik. Upoznao sam ga dok sam
bio agent pripadao je skupini Otoana koji su svirali i pjevali
na balovima za dvorske dunosnike i aristokrate. Jednom sam mu
pomogao izbjei uhienje zbog droge, a on mi je zauzvrat prenosio
informacije gluposti i sitnice. Nikada nije nikoga izdao. Otad su
putanje naih karijera otile u suprotnim smjerovima i ovih su dana
njegove vjetine bile traene na svim ekskluzivnim okupljanjima u
glavnom gradu. Nastavio je oslukivati, no sada sam njegove podatke
koristio u drugaije svrhe. Obojica smo bili svjesni ironije.
Pronaao sam ga nekoliko metara dalje od zapadnog mola
okruenog aicom nezainteresiranih prolaznika. Svirao je kpanlogo i
recitirao ritmike stihove po kojima je dobio ime. Iako iznimno vjet,
Yancey je vjerojatno bio najgori ulini izvoa kojeg sam ikad susreo.
Nije primao narudbe, volio je stari na mjesta na kojima nije bilo
pjeaka i bio je neprijazan prema promatraima. Uglavnom je imao
sree kad bi zaradio nekoliko bakrenih novia, to je bila skromna
nagrada za ovjeka njegovih sposobnosti. Ipak, svaki put kada bili ga
ugledao, bio je veseo i mislim da je uivao pokazujui svoje izuzetne
sposobnosti nezahvalnoj publici. Ionako je dovoljno zaraivao svirajui
gornjem sloju, stoga mu sitni zaraen na ulici nije puno znaio.
Smotao sam cigaretu. Yancey je mrzio da ga se prekida usred
nastupa, bez obzira na to gdje bio. Jednom sam ga morao odvui s
dvorjanina koji se neprimjerno nasmijao za vrijeme njegove svirke.
Imao je nepredvidivu narav karakteristinu za malene mukarce, bijes
koji naglo i nasilno bukne prije nego to jednako brzo nestane.
Ubrzo je zavrio rimu, a majuna publika reagirala je mlakim
pljeskom. Nasmijao se i ignorirao njihov manjak entuzijazma, a zatim
podigao pogled prema meni. Ma, je li to Warden vidim da si
napokon naao vremena posjetiti svog Yanceyja. Glas mu je bio bogat
i ugodan.
Neto me sprijeilo.
uo sam. alosno je odmahnuo glavom. Gadno. Ide na
sprovod?
Ne.
A ja idem pa mi pomozi ovo spakirati. Poeo je rastavljati
set i svaki je mali bubanj presvuen koom zamotao u pamunu vreu.
Uzeo sam najmanji bubanj i uinio isto to i on, a istovremeno ubacio i
aku narkotika. Inae je Yancey bio spreman ozlijediti svakog dovoljno
ludog da dotakne njegove instrumente, ali znao je to smjeram pa nije
komentirao. Plemii su se razoarali to sino nisi doao.
Njihova mi tuga stie grud.
Siguran sam da nisi oka sklopio. Ako se eli iskupiti za to,
moe navratiti na imanje vojvode od Illadora u utorak oko deset
naveer.
Zna da mi je vano to velikai misle o meni. Pretpostavljam
da oekuje uobiajeni postotak?
Osim ako ga ne eli poveati.
Nisam to elio. Nastavili smo u tiini sve dok nas gledatelji vie
nisu mogli uti. Kau da si je ti pronaao, nastavio je Yancey.
Svata govore.
Dri se?
Poput klimavog zuba.
Kimnuo je suosjeajno. Gadno. Spremio je bubnjeve u debelu
platnenu torbu koju je prebacio preko ramena. Kasnije emo jo
razgovarati. Sada elim zauzeti pristojno mjesto na trgu. Kucnuli smo
se akama u znak pozdrava pa je otiao. Ne daj se.
Pristanite je bilo prazno, uobiajena gomila radnika, trgovaca
i kupaca davno je otila na sprovod. Poput Yanceyja, rado su odbacili
nekoliko sari posla kako bi sudjelovali u spektaklu javne alosti.
Sada se preko pristanita slegla tiina, neobian kontrast uobiajenoj
vrevi trgovine. Uvjerio sam se da nitko ne gleda te posegnuo u torbu
za dahom i umkao. Glavobolja mi je popustila, a bol u glenju se
smanjila. Gledao sam kako se sivo nebo odraava na vodi i prisjeao
sam se dana kada sam ovdje stajao s pet tisua drugih mladia i
spremao se ukrcati na brod za prijevoz trupa u Galliju. Tada sam
razmiljao kako mi je lijepa uniforma, a moj elini ljem sjajio se na
suncu.
Razmiljao sam bih li zapalio doint snenotrsi, ali predomislio
sam se. Nikad nije dobra ideja unititi se kad si sjetan trs pojaa
tjeskobu umjesto da je zatupi. Samoa mi nije odgovarala i noge su mi
same krenule na sjever prema crkvi. inilo se da ipak idem na sprovod.
Kad sam stigao, obred je ve poeo i Trg milosti bio pun ljudi
pa se podij jedva nazirao. Obiao sam gomilu, uuljao se u uliicu
pored glavnog trga i sjeo na naslagane sanduke. Bio sam predaleko da
bih uo to vrhovni sveenik Praeta govori, ali bio sam siguran da je
jako lijepo ne doete do toke u ivotu gdje vam ljudi stavljaju zlato
na odjeu ako ne znate rei jako lijepe stvari u prikladnim trenucima.
Ionako je puhao vjetar pa veina ljudi nije mogla uti govor. Prvo su se
gurali blie i naprezali ui elei ga uti. Kada to nije upalilo, postali su
nervozni, djeca su povlaila roditelje, radnici su se premetali s noge na
nogu nastojei otjeran hladnou.
Na pozornici, pristojnih deset koraka iza sveenika, sjedila je
djetetova majka, ak i s ove udaljenosti bilo ju je lako prepoznati po
izrazu lica. Bio je to izraz koji sam vidio u ratu na licima djeaka koji
su izgubili udove, pogled nekoga tko je zadobio ranu koja je trebala
biti smrtonosna, no nije bila. Takav pogled ima obiaj uglaviti se poput
mokre buke, trajno se usadi u kou. Zakljuio sam da e to biti maska
koje se ova jadnica nee moi rijeiti, osim ako bol ne postane prejaka i
jedne hladne veeri ne poloi otricu na zapee.
Sveenik je doao do crescenda ili sam barem ja mislio da je
tako. I dalje nisam nita uo, ali njegove pompozne geste i blaeno
mumljanje svjetine ukazivalo je na neku vrstu klimaksa. Pokuao sam
upaliti cigaretu, no vjetar mi je gasio plamen i potroio sam est ibica
prije nego to sam se predao. Bilo je to takvo popodne.
Tada je obred priveden kraju, sveani govor zavrio je, kao
i prizivanje. Sveenik je visoko podigao pozlaenu ikonu Praete i
siao s podija, a slijedili su ga nosioci lijesa. Dio gomile otiao je s
povorkom. Veina nije. Ipak je zahladilo, a do groblja ekala ih je duga
etnja.
Priekao sam da se trg isprazni, a zatim sam se digao sa sjedala.
U nekom trenutku za vrijeme govora koji nisam uo, odluio sam
prekriti svoj samonametnuti egzil, vratiti se u Orlovo gnijezdo i
porazgovarati s Plavim dralom.
Jebeni sprovodi. Jebena majka. Jebeno dijete.
6. POGLAVLJE
Orlovo gnijezdo caruje iznad Grada sjena poput akre Prvoroenca
iznad Cinvata. Savreno uspravan stup, tamnoplavi kontrast sivilu
zgrada i skladita, die se u beskraj. Uz iznimku kraljevske palae sa
svojim ogromnim kristalnim utvrdama i irokim alejama, u gradu nema
velianstvenije zgrade od ove. Gotovo trideset godina ona gospodari
nebom i nudi velianstveni kontrast siromanim etvrtima koje je
okruuju. Pruala mi je utjehu dok sam bio mladac, bila je vidljiv
dokaz da ono to vidi nije sve da postoji ivot nezagaen smradom
i mokraom.
Naravno, nada se ispostavila lanom, ali iskljuivo mojom
grekom. Prolo je puno vremena otkad sam na toranj gledao kao na
ita drugo, osim podsjetnika na prekrena obeanja i lude nade ludog
djeaka.
Sruili su cijeli jedan kvart kako bi napravili mjesto za Trg
trijumfa, kako je nazvano zemljite koje je okruivalo Orlovo gnijezdo,
ali nitko se nije bunio. Tada su bila teka vremena nakon velike kuge,
a stanovnitvo Grada sjena smanjilo se na djeli onoga to je neko
bilo. Na mjesni zgrada sagraen je labirint od bijelog kamena koji je
okruivao i sam toranj, a bio je zamren i sloen, iako visine jedva
do struka, te ste ga mogli, ukoliko ste htjeli izgledati blesavo, prijei
preskakujui zidie. Kao dijete proveo sam nebrojene sate u njemu
i igrao se takora u rupi ili izbijanja klina, vrebao sam iza granitnih
zidova ili sam trao po zidinama na prstima.
Trg je vjerojatno bio jedini dio Grada sjena koji stanovnitvo
nije aktivno pokualo unititi. Nema sumnje da je dralov ugled jednog
od najvjetijih arobnjaka u Kraljevstvu djelomino bio odgovoran za
spreavanje razaranja, ali istina je da je gotovo svaki ovjek iz Grada
sjena idealizirao svog zatitnika i nije doputao oskvrnue njegova
spomenika. Govoriti loe o dralu znailo je traiti batine u bilo kojoj
krmi izmeu pristanita i kanala, a no u crijeva u nekoj od surovijih.
On je bio naa omiljena linost, cjenjeniji od kraljice i patrijarha
zajedno, financirao je est sirotita, a zahvalna javnost rado je primala
njegovu milostinju.
Stajao sam ispred doma svog najstarijeg prijatelja i zapalio
cigaretu jer je vjetar dovoljno zamro i dopustio mi taj sitni uitak.
Postojali su dobri razlozi zato svog mentora nisam posjetio pet godina
i, otpuhujui duhanski dim u prohladni zrak, naslagao sam ih jednog
na drugog dok nisu nadvisivali hir koji me doveo ovako daleko. Jo
je bilo vremena da prekinem ovu ludoriju, vratim se u Grof, zapalim
malo snenotrsi i spavam do jutra. Slika mekih plahti i raznobojnog
dima oslabjela je im sam zakoraio u prvi nadsvoeni prolaz, noge
su koraale naprijed usprkos instinktu koji sam u zadnje vrijeme esto
ignorirao.
Proao sam kroz labirint, napola zaboravljena sjeanja vodila
su me lijevo i desno. Cigareta mi se ugasila, ali nisam imao energije
ponovo je upaliti pa sam spremio opuak u dep kaputa jer nisam htio
uprljati dralovo dvorite.
Jo jedan zavoj i stao sam ispred ulaza, obrisa vrata na ravnom
tirkiznom zidu, bez alke ili drugih oitih znakova da se radi o ulazu. U
udubini uklesanoj na zdanje sjedila je vodoriga od istog bijelog kamena
poput labirinta, eljusti razvuenih u neto to je vie nalikovalo
podrugljivom cereku nego prijeteem izrazu. Sekunde su prolazile.
Bilo mi je drago to u blizini nema nikoga tko bi posvjedoio o mojem
kukaviluku. Napokon sam zakljuio da nisam uzalud proao kroz
labirint i dvaput sam pokucao na obris vrata.
Pozdrav, mladiu. Glas koji je dral stvorio za svojeg uvara
bio je u neobinom neskladu s njegovom funkcijom. Bio je vedar i
prijazan, a to ovjek ne bi oekivao gledajui ga. Cementne oi polako
su me odmjerile. Moda vie i nisi tako mlad. Gospodar je obavijeten
i primit e te u potkrovlju. Naredio mi je da te uvijek pustim unutra, u
sluaju da se odlui vratiti.
Napuklina u fasadi se proirila, kamen se pomicao preko
kamena. Vodoriga iznad ulaza samodopadno me pogledala, to nije bila
mala gesta za stvora napravljenog od minerala. Premda nisam mislio
da u ga ikad morati posluati.
Nisam se prvi put zapitao to je, u ime Prvoroenog, spopalo
drala da svojoj kreaciji podari dar sarkazma kada ga ne manjka ni
meu ljudima. Uao sam u predvorje ne odgovorivi.
Bilo je maleno, platforma za dugo kruno stubite koje je vodilo
prema nebu. Poeo sam se uspinjati, a put su mi osvjetljavali jednako
udaljeni zidni svijenjaci koji su proputali jasno bijelo svjetlo. Na
pola puta zastao sam jer mi je ponestalo daha. Ovo je bilo puno lake
kada sam kao djeak jurio oblim kamenom zaletom osobe koja nije
tvrdokorni ovisnik o nikotinu. Nakon odmora, nastavio sam se uspinjati
i svakim korakom borio sam se sa eljom da se vratim.
Prostrani dnevni boravak zauzeo je veinu prostora na zadnjem
katu Orlova gnijezda. Namjetaj je bio uredan i funkcionalan, a svojom
je ljepotom nadoknaivao manjak raskoi. Dvije ogromne stolice
stajale su ispred uskog kamina ugraenog u pregradni zid koji je dijelio
ovaj prostor od gospodarevih privatnih odaja. Dekor je bio isti kao i
kada sam prvi put bio ovdje pa su mi navrla nepozvana sjeanja na
poslijepodneva provedena uz vatru i djetinjstvo koje bi bilo najbolje
zaboraviti.
Gledao sam ga kako stoji ispred velikog staklenog prozora i
gleda na jugoistok prema luci. Na toj se visini izgube smrad i vriska
Grada sjena, a otkrije se beskrajni ocean u daljini.
Polako se okrenuo i poloio svoje sasuene ruke preko mojih.
Svjesno sam elio odvratiti pogled. Previe je vremena prolo, rekao
je.
Vrijeme je uinilo svoje. dral je uvijek bio suh, premrav za
svoje visoko tijelo, a slabani uperci bijelih vlasi nicali su mu po glavi
i koatoj bradi. Ipak, uz to je posjedovao nevjerojatnu energiju koja je
lagala o njegovim godinama. Vie je nisam uoavao. Koa mu je bila
napeta preko kostura, tanka poput papira, a bjeloonice nezdravo ute.
Barem mu je odora ostala ista, jednostavna halja, bogato plave boje
poput svega ostalog u njegovoj utvrdi.
Pozdravljam vas, Magistre, rekao sam. Cijenim to me
primate bez najave.
Magistre? Tako pozdravlja nekog tko ti je mazao oderana
koljena i pripremao ti vruu okoladu elei otjerati hladnou?
Bilo je jasno da mi nee olakati dolazak. inilo mi se
nepristojno pretpostaviti da smo i dalje bliski.
Izraz mu je postao kiseo i strogo je prekriio ruke. Razumijem
tvoje oklijevanje oko povratka ak i kao dijete bio si ponosniji od
polovice kraljevskog dvora. Ali nemoj misliti da sam ja tebi okrenuo
leda ili da bih to ikada uinio. ak i nakon to si napustio slubu Kruni
i... zapoeo svoj novi posao.
Mislite, nakon to su mi oduzeli in i nakon to sam poeo
prodavati drogu na ulici?
Uzdahnuo je. Sjetio sam se kako je taj isti zvuk proizvodio kada
bih mu doao s masnicom na oku nakon tunjave ili kada bi shvatio da
sam ukrao neku novu igraku kojom sam se igrao. Godinama sam te
pokuavao rijeiti te navike.
Koje navike?
Gorine kojom sve shvaa kao uvredu. To je znak niskog
roda.
I jesam niskog roda.
Ali mogao bi se vie potruditi to sakriti. Nasmijeio se i otkrio
sam da i ja inim to isto. No, vratio si se i, premda sam zahvalan to te
vidim, moram se zapitati emu dugujem povratak svog razmetnog sina?
Ili si se samo pojavio na mom pragu nakon pet godina jer si me elio
upitati za zdravlje?
Kada sam bio dijete, dral je bio moj dobroinitelj i zatitnik, te
mi je ukazivao svu dobrotu koju je najopakije dijete Grada sjena moglo
prihvatiti. Kao agent esto sam mu dolazio i po savjet i po usluge
njegove nevjerojatne vjetine. Meutim, premda sam imao prakse,
teko mi ga je bilo ponovo neto moliti i jedva sam istjerao rijei iz
grla. Trebam tvoju pomo.
Lice mu se ukoilo, bila je to normalna reakcija na molbu za
pomo od ovjeka kojeg nije vidio pola desetljea, pogotovo kada je taj
ovjek na krivoj strani zakona. A kakvu uslugu treba?
Ja sam pronaao malu Taru, rekao sam, i elim znati jesi
li uo to putem svojih kanala. Ako postoji proricanje koje bi moglo
biti korisno, molim te da i to uini, ali da ne obavijesti Crnu kuu ili
nadleno ministarstvo.
Mislim da je bio uvjeren da sam doao radi novca ili neeg
protuzakonitog. Otkrie da nije tako, probudilo je povratak njegovog
uobiajenog ponaanja, drutvenog i pomalo nestanog. ini se da
sam krivo shvatio puni raspon tvojih novih dunosti.
Nisam siguran razumijem li te, rekao sam premda sam ga
razumio, naravno.
Onda u biti jasniji. Kako se tono pronalazak ubojice djeteta
uklapa u opis tvog trenutnog posla?
Kako pomaganje kriminalcu spada u dunosti prvog
arobnjaka kraljevstva?
Ha! Prvog arobnjaka! Zakaljao se u dlan, a kaalj mu je
bio vlaan i neprijatan. Nisam bio na dvoru od Kraljiina jubileja. Ne
znam ni gdje su mi halje.
One porubljene pozlaenim koncem koje vrijede kao polovica
pristanita?
Proklete bile, greble su me za grlo! dralov je smijeh bio
usiljen i, kada je prestao, popodnevna svjetlost obasjala je umornog
starca. ao mi je, prijatelju, ali mislim da ti nita ne mogu ponuditi.
Juer naveer, kada sam uo za zloin, poslao sam poruku kontaktu u
Birou maginih poslova. Kau da su zadatak predali vidovnjaku, ali da
nije nita otkrio. Ako oni nisu nita otkrili, sumnjam da u ja imati vie
sree.
Kako je to mogue? upitao sam. Je li neto blokiralo viziju?
arobnjak bi trebao imati nevjerojatne sposobnosti potpunog
prikrivanja svih tragova svoje prisutnosti. U cijelom Rigusu nema dva
tuceta maga sposobnih za neto toliko komplicirano, a smatram da se
nitko od njih ne bi upustio u tako ogavan poduhvat.
Mo nije garancija potenja, esto je ba suprotno
ali priznajem da bi mag takvih sposobnosti imao jednostavnije
metode za zadovoljavanje svojih elja kada bi one naginjale u tom
smjeru. Osjetio sam kako mi stari miii opet rade, kako se otresaju
umrtvljenosti nakon godina zanemarivanja. Prolo je puno vremena
otkad sam neto istraivao. to bi jo, osim magije, omelo vizije?
Uzeo je vr gadne zelene tekuine s police iznad ognjita te
ju natoio u aicu. Lijek za grlo, objasnio mi je i u jednom brzom
gutljaju ispraznio aicu. Ako joj je tijelo detaljno oieno ili
sanirano nekakvom kemikalijom. Ako je odjea koju je nosila samo
kratko bila u kontaktu s njom, i to bi moglo utjecati. To nije moja
specijalnost zbilja nisam siguran.
Miris koji sam osjetio na tijelu djevojice moglo je biti sredstvo
za ienje. Mogla je biti i hrpa drugih stvari, ali sada sam imao
nekakav trag.
Barem znam odakle poeti. Sada kada sam napokon skupio
hrabrost i vratio se, oklijevao sam oko odlaska. Dio mene htio je sjesti
u njegove svijedoplave stolice i utonuti u njih, popiti alicu aja sa
starim mentorom i razgovarati o prolosti. Cijenim tvoju pomo. I
cijenim to to si me primio. Javit u ti ako ita otkrijem.
Nadam se da e pronai osobu koja je to uinila i nadam se
da ovo nije tvoj zadnji posjet. Nedostajao si mi, i ti i nevolja koju mi
donosi na prag poput make lutalice s mrtvim golubom.
Uzvratio sam mu osmijeh i krenuo prema izlazu, ali njegov me
glas, odjednom strog, zaustavio. Celia te eli vidjeti prije nego to
ode. Pokuao sam se ne trgnuti na zvuk njezina imena, ali mislim da
nisam uspio. U stakleniku je. Sjea se puta. To nije bilo pitanje.
Kako je ona?
Za nekoliko tjedana bit e promaknuta u arobnjaka prvog
reda. To je velika ast.
arobnjak prvog reda bio je najvii red koji je arobnjak mogao
primiti. Imalo ga je moda dvadeset arobnjaka u Kraljevstvu i svi su
oni izvrili plemenita djela u interesu zemlje ili su pravim ljudima
uinili prave usluge. dral je bio potpuno u pravu bila je to velika
ast, pogotovo za nekog Celijinih godina. Meutim, to nije bio odgovor
na moje pitanje. A kako je ona?
dralov je pogled odlutao i dobio sam jedini odgovor koji sam
trebao. Dobro, odvratio je. Ona je... dobro.
Siao sam niz stepenice i stao ispred zamagljenih staklenih vrata
kat ispod vrha. Odupro sam se porivu da posegnem u kaput i umrem
dah. Bolje je ovo uiniti brzo i trijezno.
Staklenik je bio prelijep, kao i sve u Orlovu gnijezdu. Biljke
iz Trinaest Zemalja bujale su u sparnom okruenju, a boje njihovih
cvjetova nadopunjavale su plavi kamen zdanja. Jarko ljubiaste kite
kraljiina prsta virile su preko loze naranaste zmajeve koe, pupovi
devinih kitica irili su prostorijom svoj miris, a bilo je i udnijih biljaka
koje su bujale u vlanom stakleniku.
ula je da sam uao, ali nije obratila pozornost. Zalijevala je
malu paprat u kutu iz boce od filigranskog srebra. Plava haljina bila
joj je napeta na stranjici i prestajala je tono ispod bedra, no kada se
uspravila, pala joj je do koljena. Okrenula se, pozdravila me i napokon
sam ugledao njezino lice, poznato usprkos razdvojenosti, meku smeu
kosu iznad tamnih bademastih oiju. Njezin vrat boje meda obujmila
je jeftina ogrlica, lakirani drveni medaljon kroz koji je bila provuena
ica, a na njemu su bili naslikani kirenski znakovi.
Vratio si se. Iz njezina tona glasa nisam mogao razaznati to o
tome misli. Daj da te pogledam. Pribliila je ruke mom licu kao da e
me pomilovati ili oamariti. Oboje bi bilo prikladno. Ostario si, rekla
je konano, birajui ono prvo, i prela je prstima po mojoj gruboj koi.
Doe to s godinama. Meutim, dok je tijekom godina moje
lice oronulo i naboralo se, na nju je vrijeme djelovalo iskljuivo
pozitivno.
Tako kau. Kada se nasmijeila, ugledao sam traak djevojke
kakva je nekad bila, u njezinom otvorenom i prijateljskom pogledu,
u brzini kojom mi je oprostila odsustvo, u svjetlosti kojom je zraila
instinktivno i nenamjerno. Mjesec dana svaki dan dolazila sam u
Grof nakon to si otiao iz Crne kue. Adolphus je govorio da te nema.
Stalno je to ponavljao. Nakon nekog vremena prestala sam dolaziti.
Nisam nita odgovorio. Nisam pokuao ispraviti njezino
uvjerenje da sam napustio slubu Kruni niti sam pokuao objasniti
svoje odsustvo.
Ostavi nas na pet godina, samo nestane, bez traga i glasa.
Nije izgledala ljutito, ak ni tuno, rana vie nije bila svjea, ali jo je
bila vidljiva. A sada ne moe ni pokuati objasniti?
Imao sam svoje razloge.
Nisu bili dobri.
Moda. Donosim puno loih odluka.
Slaem se. Nije to ba bila neka ala, ali bilo je
dovoljno. Drago mi je to si doao, rekla je tada, a svaka joj je rije
predstavljala muku, kao da eli rei jo neto.
Zurio sam u svoje izme. Nisu mi rekle nita to ve nisam
znao. uo sam da e te promaknuti u arobnjaka prvog reda.
estitam.
Nisam sigurna zasluujem li tu ast. Gospodareva je rije
svakako puno olakala moj uspon.
Znai li to da ima slobodne ruke unititi svaku zgradu koja ti
se ne dopada i neposlune sluge pretvarati u glodavce?
Lice joj se ukoilo, kao to se esto dogaalo dok je bila dijete
kada nije shvaala alu. Obuila sam se slijediti gospodareve stope
i dosad sam uila specijalnosti koje je on usavrio alkemiju, ari
zatite i lijeenja. Gospodar nije smatrao prikladnim nauiti ari kojima
arobnjak ini zlo drugima, a ja ne bih istraivala puteve koje je on
odluio ignorirati. Samo odreene vrste ljudi uope mogu baratati
tamnijim nijansama magije ni on ni ja nismo sposobni za to.
Svatko je sposoban za sve, pomislio sam, no nisam nita rekao.
Nevjerojatan je. Mislim da to nismo u potpunosti shvaali
kao djeca. Imali smo ast uiti od njega... Podigla je svoje malene
ruke na prsa i odmahnula glavom. Shvaa li to je njegov ar zatite
uinio za ovaj grad? Za ovu zemlju? Koliko je ljudi umrlo od kuge?
Koliko bi umrlo da nas njegova zatita ne uva jo dandanas? Prije
njegovih ari, krematorij je ljeti radio dvadeset i etiri sata na dan samo
da moe pratiti broj umrlih a tada je epidemija odnosila najmanje
rtava. Kada nas je napala crvena vruica, vie nije bilo ljudi koji bi se
rjeavali tijela.
Nepozvana uspomena pala mi je na pamet, dijete od est ili
sedam godina njeno gazi po leevima susjeda, pazi da ne stane na
njihove ispruene udove, bez prestanka vriti traei pomo koja
nikada nee stii. Znam to je njegova magija znaila.
Ne zna. Mislim da to nitko stvarno ne zna. Ne znamo koliko
je bilo rtava medu Otoanima i lukim radnicima u Gradu sjena.
S obzirom na tadanje zdravstvene mjere, moglo se raditi o treini,
polovici ili vie njih. Zahvaljujui njemu, pobijedili smo u ratu. Bez
njega ne bi bilo dovoljno ivih mukaraca za borbu. Oi je pobono
podigla prema nebu. Nikada mu neemo moi zahvaliti na svemu to
je uinio za nas. Nikada.
Nisam odgovorio pa se malo zacrvenila i odjednom se
zbunila. Opet sam se raspriala. Njezin iroki osmijeh otkrio je tanku
mreu bora koje su se protezale preko njezine koe, linije koje su bile u
neskladu s mojim sjeanjima na nju iz doba mladosti, sa slikom za koju
sam znao da je prolost, ali nisam je mogao odbaciti. Sigurno se nisi
vratio jer si se zaelio mojih starih hvalospjeva gospodaru.
Ne ba.
Prekasno sam shvatio da joj je moj poluodgovor dao priliku
da sama smisli objanjenje mog dolaska. Trebam li na silu izvui
odgovore? Trebam li te zavezati i izvui odgovore iz tebe?
Nisam joj planirao rei, ali nisam uope planirao susresti Celiju.
Bolje je da zna prave razloge mog dolaska nego da potie fantaziju koje
se drala grevito poput utopljenika. ula si za malu Taru?
Problijedjela je, a njezin je provokativni osmijeh nestao. Nismo
toliko udaljeni od grada koliko ti misli.
Juer sam pronaao njezino tijelo, rekao sam. I navratio sam
vidjeti zna li gospodar to o tome.
Celia je grickala donju usnu barem je taj tik zadrala jo od
vremena kada smo bili djeca. Zapalit u svijeu da Praete donesu
utjehu njezinoj obitelji i jednu Lizbenu da djevojicina dua pronae
put kui. Ali, iskreno, ne razumijem kako se to tebe tie. Pusti da se
Kruna pobrine za to.
Ajme, Celia to zvui poput neeg to bih ja rekao.
Opet se posramljeno zacrvenila.
Zakoraio sam prema ogromnoj biljci u punom cvatu, donesenoj
iz nekog udaljenog kutka zemlje. Miris joj je bio opojan i teak. Jesi li
sretna ovdje idui njegovim stopama?
Neu nikada biti vjeta poput njega, niti u vladati magijom
poput njega. Ali ast je biti dralova nasljednica. Uim dan i no kako
bih postala dostojna te privilegije.
eli ga zamijeniti?
Ne zamijeniti, naravno, nitko ne bi mogao zamijeniti
gospodara. Ali on nee zauvijek biti s nama. Netko se mora pobrinuti
da se njegov rad nastavi. Gospodar to razumije, to je dijelom i
razlog zato dobivam promaknue. Isturila je bradu, a njezino
samopouzdanje graniilo je s bahatosti. Kada za to doe vrijeme, bit
u spremna tititi stanovnike Grada sjena.
Sama u tornju? Zvui samotno. dral je bio preao srednje
godine kada se povukao ovamo.
rtva spada u moje dunosti.
to je bilo s tvojim inovnikim poloajem u Birou maginih
poslova? pitao sam prisjetivi se mjesta na kojem je radila kada smo
zadnji put razgovarali. Koliko se sjeam, uivala si u tome.
Shvatila sam da moje ambicije nadilaze to da ostatak ivota
provedem gurajui papire po stolu i svaajui se s birokratima i
slubenicima. Njezine bademaste oi postale su hladne, tuan kontrast
ranijoj slatkoi. Znao bi to da si se u proteklih pet godina potrudio
razgovarati sa mnom.
U tome joj nisam mogao proturjeiti. Ponovo sam se okrenuo
prema zelenilu.
Bijes je istekao iz Celije i trenutak kasnije opet je bila vesela.
No, dosta o tome moramo nadoknaditi godine i godine!
ime se bavi sada? Kako je Adolphus?
Nita dobro nije moglo proizii iz produivanja ovog razgovora,
za nijedno od nas. Bilo te lijepo vidjeti. Nalazim utjehu u tome to
znam da i dalje pazi gospodara. I da on i tebe dalje pazi.
Osmijeh joj je zatreperio na licu. Znai, vratit e se sutra?
Doi na veeru postavit emo tanjur za tebe, kao nekad.
Udario sam po latici cvijeta u koji sam zurio, a zrnca peludi
poletjela su u zrak. Zbogom, Celia. Budi dobro koliko moe. Izaao
sam prije nego to je stigla odgovoriti. Kad sam stigao do dna stubita,
ve sam trao. Gurnuo sam vrata tornja i odjurio u ranu veer.
Pola ulice nakon Trga trijumfa naslonio sam se na zid uliice
i tapkao po torbi traei dah. Ruke su mi drhtale i jedva sam odepio
boicu, jedva sam izgurao ep i gurnuo boicu pod nos. Polako sam i
duboko umrkao a zatim opet.
Nisam bio siguran na nogama dok sam se vraao u Grofa i bio
bih laka meta svakom nasilniku koji bi me poelio napasti, da je ikoga
bilo oko mene. Ali nije. Nije bilo nikoga osim mene.
7. POGLAVLJE
Djeak je sjedio za stolom preko puta Adolphusa iji su mi irok
osmijeh i jako gestikuliranje rekli da je usred neke preuveliane
anegdote i prije nego to sam uo to govori.
A porunik kae: >Zato misli da je istok tamo?< A on kae:
>Jer mi jutarnje sunce tue u oi ili sam zaslijepljen vaim genijem, a
da je ovo drugo, znali biste koristiti kompas. < Adolphus je zaurlao
od smijeha, a njegovo se ogromno lice zalelujalo. Daj, zamisli. Ispred
cijelog bataljuna! Porunik nije znao bi li se usrao ili ga poslao na vojni
sud!
Deko, prekinuo sam ih. Cari se polako uspravio na stolcu,
moda mi je htio dati do znanja da Adolphusov opis naih vojnih
karijera nije u njemu probudio vojniko vladanje. Koliko dobro
poznaje Kirengrad?
Pronai u ono to eli, rekao je.
Poi irokom ulicom, proi Fontanu putnika i zdesna e
vidjeti bar ispod znaka plavog zmaja. Iza anka pronai e debelog
ovjeka koji ima lice poput premlaenog mjeanca. Reci mu da kae
Ling Chiju da sam te ja poslao. Reci mu da kae Ling Chiju da u sutra
njukati na njegovu teritoriju. Reci mu da nije vezano uz posao. Reci
mu da u to smatrati uslugom. On tebi nee nita rei
oni su oprezna sorta ali nema ni potrebe za tim.
Samo mu predaj poruku i vrati se.
Cari je kimnuo i izaao.
I na povratku mi uzmi neto za pojesti! povikao sam, ali
nisam bio siguran je li me uo.
Okrenuo sam se prema divu. Prestani djeaku priati ratne
prie. Ne treba mu glavu puniti glupostima.
Glupostima! Svaka rije u toj prii je istinita! Jo se sjeam
tvog cereka dok si ga gledao kako odlazi.
to se dogodilo tom poruniku?
Osmijeh je nestao s Adolphusova lica. Prerezao je ile no
nakon to je naredio onaj juri na Reaves.
Otkrili smo da je iskrvario kada se nije pojavio na budnici
tako da dosta s dobrim starim danima. Uope nisu bili
jebeno dobri.
Adolphus je zakolutao okom i ustao. Tako mi Prvoroenog,
zbilja si loe volje.
Nije se varao. Imao sam teak dan.
Doi, naroit u ti pivo. Preselili smo se za ank i natoio
mi je visoki vr piva. Pijuckao sam dok smo ekali poetak veernje
guve.
Svia mi se djeak, rekao je Adolphus kao da je u tom
trenutku to shvatio. Ne promakne mu puno toga, premda uti o onome
to vidi. Zna gdje spava?
Valjda na ulici. Ulina djeurlija obino tamo ivi.
Nemoj biti toliko sentimentalan zamrljat e mi ank
suzama.
Zna li ti koliko izgubljene djece ima u Gradu sjena? Ovaj nije
ni po emu poseban nije mi rod. Do juer naveer nisam ni znao da
postoji.
Zbilja misli da u to vjeruje?
Teret dana klatio se na mojim ramenima. Preumoran sam da se
s tobom svaam, Adolphuse. Prestani okoliati i reci to eli.
Htio sam ga pozvati da spava otraga. I Adeline je prirastao
srcu.
Bar je tvoj, Adolphuse, radi to eli. Ali, kladim se u okar da
e nestati s tvojom prostirkom za spavanje.
Moe. Reci mu kad se vrati ja imam posla.
Gosti su poeli kapati i Adolphus se vratio poslu. Sjedio sam,
pio pivo i po glavi premetao tune misli. Djeak se brzo vratio nosei
malu zdjelicu govedine s umakom od ilija. Imao je otar sluh to u
upamtiti. Uzeo sam posudu i poeo jesti. Adolphus te nahranio?
Djeak je kimnuo.
Jesi i dalje gladan? Kada sam bio tvojih godina, bio sam stalno
gladan.
Nisam. Maznuo sam neto s ribljeg tanda na povratku, rekao
je kao da je to neto ime se treba ponositi.
Jutros sam ti dao novac, zar ne?
Aha.
Ve si ga potroio?
Ni novia.
Onda ne treba krasti hranu. Samo degenerici kradu kada ne
moraju ako je to put koji si odabrao za sebe, onda me se kloni. Ne
elim na zadatke slati manijaka koji krade torbice jer ga to uzbuuje.
Sudei prema njegovoj grimasi, nije mu se svidjela moja
usporedba ali nije mi odgovorio.
Gdje spava?
Na raznim mjestima. Dok je bilo toplo, spavao sam ispod
etalita u luci. U zadnje vrijeme imam leaj u naputenoj tvornici blizu
Brernnocka. Imaju uvara, ali on provjerava samo jednom nakon mraka
i jednom prije zore.
Adolphus kae da smije spavati otraga. Adeline e ti
vjerojatno sloiti krevet.
Oi su mu se stisnule u male bijesne proreze. Ovakvo
pripitomljavanje bilo je krajnja uvreda za divljeg mladia. Traio sam
posao, nita drugo ne trebam tvoju milostinju.
Neto mora znati o meni, mali, ukoliko si preglup da to sam
shvati ne dijelim milostinju. I boli me gdje e spavati spavaj u
Anelu ako eli. Prenosim ti divovu ponudu. Ako je eli prihvatiti,
samo daj. Ako nee, ja se sutra neu sjeati ovog razgovora. Vratio
sam se piu da mu to i dokaem, a trenutak kasnije on se izgubio u
guvi.
Zavrio sam obrok i popeo se u sobu prije nego to je u baru
nastala guva. U nekom trenutku etnje iz Gnijezda, ozlijeeni gleanj
opet me poeo boljeti pa je kratki uspon bio neugodniji nego to je to
trebao biti.
Legao sam na krevet i smotao dugi doint snenotrsi. Prohladna
veer ulazila mi je u sobu i izvjetravala vlagu. Zapalio sam doint i
razmiljao o sutranjem poslu. Ono to sam namirisao na tijelu bilo
je jako, jae od ikojeg sredstva za ienje kuhinje ili kupaonice.
Kuanski proizvod za ienje ne bi zaustavio dobrog vidovnjaka.
Moda neto iz tvornice sapuna ili jedne od tvornica ljepila koja
proizvodi jaka otapala. Kireni su imali monopol nad takvom vrstom
posla, zato sam poslao djeaka da razjasni moj dolazak njihovu
poglavaru. Ne bi bilo pametno stvoriti probleme u svom pravom poslu
dok se bavim ovom diverzijom.
Ugasio sam fenjer i otpuhivao krugove arenog dima u zrak.
Ovo je bila dobra mjeavina, slatka na jeziku i jaka u prsima, a ispunila
je sobu nitima boje mjedi i izgorjele zemlje. Popuio sam pola cigarete,
ostatak ugasio na donjoj strani kreveta i zaspao, a slaba euforija koja mi
se irila tijelom utopila je buku gostiju ispod mene.
U snovima sam opet bio dijete, izgubljeno i bez doma; majku
i oca odnijela je epidemija, a mlada sestra umrla je tri tjedna ranije,
zdrobljena za vrijeme itnih buna koje su unitile ostatke dravnog
autoriteta. To je bio moj prvi pad na ulice Grada sjena. Tada sam
nauio to znai poput glodavca traiti hranu i cijeniti prljavtinu zbog
topline koju je u snu oslobaala oko tijela. Tada sam prvi put shvatio na
koje e se razine obian ovjek spustiti i saznao to se moe dobiti ako
zagazite dublje.
Bio sam u stranjem kutu uliice, noge sam vrsto stisnuo uz
tijelo, kada me zvuk njihovih koraka razbudio.
Pederu. Hej, pederu! to radi na naem teritoriju? Trojica
njih, stariji od mene, moda samo nekoliko godina, ali tih nekoliko bilo
je dovoljno. Jedna od najudnijih injenica o crvenoj vruici bila je
to to je potedila djecu ne bi bilo udno da su to bili najstariji ivi
ljudi u cijelom susjedstvu.
Nisam posjedovao nita vrijedno moju odjeu inile su prnje
koje bi se raspale da se skinu s tijela, a cipele sam izgubio u nekom
trenutku tijekom prolomjesenog kaosa. Nisam jeo dan i pol, a spavao
sam u rupi koju sam iskopao uza zid pokrajnje uliice. Meutim, oni
od mene nisu eljeli nita osim prilike da vjebaju nasilje jer je nae
okruenje izotrilo prirodnu okrutnost djece do samog vrhunca.
Podigao sam se na noge, a i ta lagana vjeba umorila me
zbog gladi. Onda su mi prili mladii u prnjama, njihova odjea
i izgled nisu bili puno bolji od mojeg. Govornik je preivio vruicu,
ljuti irevi koji su mu se gnojili na licu svjedoili su o tome da je za
dlaku pobijedio u borbi s kugom. Drugo ga nita nije posebno isticalo
od njegovih vrnjaka, glad i bijeda uinile su ih neprepoznatljivima,
postali su ispijeni strvinari, leinari usred ruevina.
Ima petlje, pederino, doi na na teritorij, a nisi ni toliko
pristojan da trai doputenje.
Stajao sam tiho. ak i kao djetetu, besmislene izmjene koje
prethode nasilju smatrao sam besmislenima. Hajde vie!
Nema mi nita za rei? Voa se okrenuo drugoj dvojici kao
da je okiran mojim manjkom pristojnosti, a zatim me opalio postrance
po glavi te sam se stropotao na do. Leao sam i ekao batine za koje
sam znao da e uslijediti, previe ozlijeen da bih se pitao o pravdi,
previe ozlijeen da ita uinim, samo sam krvario. Udario me u
sljepoonicu i vid mi se zamutio. Nisam zavritao. Mislim da nisam
imao snage.
Moja ga je utnja iritirala i odjednom mi je bio na prsima,
koljenima me pribio na pod, a podlakticom mi je gurao vrat. Pederu!
Jebeni pederu!
Iz daljine, uo sam napadaeve ortake kako ga pokuavaju
zaustaviti, no njihovi su protesti bili jalovi. Nakratko sam se opirao, ali
opet me opalio u lice i dokrajio moj maloduni pokuaj obrane.
Leao sam na tlu s njegovim laktom na grlu, zemlja se okretala
oko mene, krv mi je bila gusta na jeziku i pomislio sam: Znai, to je
smrt. Dugo joj treba da stigne. Meutim, Ona Koja eka Iza Svega
sigurno je te godine imala posla u Gradu sjena, a ja sam bio samo
djeak. Moglo joj se oprostiti tako neznatan prijestup, pogotovo sada
kada je dola ispraviti svoju pogreku.
Svjetlo je poelo blijedjeti.
Ui mi je ispunilo snano huanje, poput grmljavine vodopada.
Zatim se moja ruka stisnula oko neeg vrstog i tekog, pa
sam udario djeaka kamenom po sljepoonici, pritisak na mom vratu
se opustio, a ja sam podizao ruku sve dok njegov stisak nije posve
popustio i sada sam ja bio na njemu, shvativi da je zvuk koji ujem
njegovo vritanje pomijeano s mojim, i nastavio sam dalje sve dok ja
nisam bio jedini koji je vritao.
Uslijedila je tiina, stajao sam iznad djeakova tijela, a njegovi
se prijatelji vie nisu smijali, ve su me gledali kako me jo nitko dotad
nije gledao i, premda su bila dvojica i bili su vei od mene, udaljili su
se, prvo oprezno, a zatim su udarili u bijeg. Dok sam gledao kako se
povlae, shvatio sam da mi se svia pogled koji sam vidio u njihovim
oima, svidjelo mi se to ga ja nemam na licu. Ako je to znailo da ruke
moram umoiti u komadie djeakova mozga, onda neka bude, to nije
bila velika cijena, uope nije bila velika.
Tada mi se iz utrobe nadigao divlji smijeh, a ja sam ga donio na
svijet.
Kada sam se probudio, osjetio sam pritisak u prsima, a disanje
mi je bilo isprekidano. Polako sam se podigao i prisilio srce da se umiri
brojei otkucaje, jedan-dva, jedan-dva. Uskoro e svanuti. Obukao sam
se, obuo i siao.
Bar je bio tih gosti su otili svojim domovima istui ene
ili prespavati pijanstvo. Sjeo sam na stolac i nekoliko minuta sjedio u
mraku, a zatim otiao otraga.
Od vatre je ostala samo eravica pa je u prostoriji bilo hladno.
Na podu pored pei leala je neiskoritena posteljina. Djeaku nije bilo
ni traga.
Izaao sam na prednja vrata Grofa, naslonio se na zid i, tresui
se, smotao cigaretu. Jo je trebalo proi nekoliko minuta prije nego
to svane i grad je u sumraku bio boje dima. Moj mokri kaalj, koji
je potakla jesenska hladnoa, glasno je odzvanjao pustim ulicama.
Zapalio sam cigaretu kako bih ga smirio. Pijetao je u daljini obznanio
da je stigla zora.
Kada pronaem kukina sina koji je sredio djevojicu, ono to
se dogodilo Zejoj Usni izgledat e poput milovanja novog ljubavnika.
Tako mi svegasvetog, umirat e polako.

8. POGLAVLJE
Osam sati i est okara kasnije nisam bio blie cilju. Bio sam u svakom
pogonu koji proizvodi ili koristi jaka otapala od iroke do Ulice svjetla.
Ni traga. Obino je dovoljno nekoliko bakrenih novia da dobijem
informacije ako to ne upali, izvuem papir na kojem pie da sam
uvar i ispitujem manje prijazno. Nije bilo teko doi do odgovora
uvijek je lako pronai odgovore koji nikamo ne vode.
Cari me pronaao nedugo nakon to sam krenuo iz Grofa. Nije
ponudio objanjenje za svoj nestanak, nije uope progovorio, samo je
ulovio korak iza mene. Postajao je nemiran, valjda je mislio da rad za
mene nee biti tako dosadan. Ni ja nisam uivao u trenutnoj situaciji.
Kako se istraga nastavljala, inilo mi se besmislenijim to sam ishod
istrage povjerio svom osjetilu njuha i prisjetio sam se kako je jedna
od mnogih vrlina mog novog zanimanja to to ljudi potrae tebe, a ne
obrnuto. Meutim, sjeanje na mrtvu djevojicu i uroena tvrdoglavost
tjerali su me naprijed, a protivno zdravom razumu, nadao sam se da e
mi se posreiti.
Za istroenim pukom sjedila je jednako istroena baka ije se
sivo lice nije pomaklo ni milimetar tijekom itava razgovora. Ne, nitko
od njezinih radnika nije u zadnja tri dana izbivao. Samo dvije osobe
rade za nju, obje ene, i rade est dana tjedno od zore do ponoi.
Njezina pria nije bila dovoljno zanimljiva, stoga nije zasluila
tri komadia bakra koja sam joj dao.
Iz duania sam izaao na kasnu popodnevnu svjetlost.
Razmiljao sam o predaji, vraanju u Grofa gdje bili razmislio to dalje,
kada je vjetar promijenio smjer i donio poznati miris. Usne su mi se
polako izvile u osmijeh. Cari je to zapazio i znatieljno je nakrivio
glavu. to je bilo? upitao je, ali ignorirao sam ga i poeo koraati u
vjetar.
Dvije ulice dalje otri se miris pojaao. Jo nekoliko koraka i bio
je gotovo prejak, a nakon jo nekoliko koraka shvatio sam zato. Pred
nama se nalazila ogromna tvornica ljepila, kamena vratarska kuica
vodila je u prostrano dvorite u kojem je mala eta Kirena umakala
kosti i modinu u uzavrele bave. Bio sam blizu. Otvorio sam vrata i
uao, a Cari je bio pola koraka iza mene.
Brzo pokazivanje lanih papira i upravitelj je bio slika
i prilika pristojne pokornosti. Namjerno sam govorio loijim
kirenskim. Radnici svi tu zadnja tri dana? Netko ne? Poloio sam
argent na stol i oi su mu zasjale. Vaan podatak, velika cijena.
Pola sekunde bilo je potrebno da mu savjest opravda to to
pripadnika svoje rase prodaje strancu, novi je nestao i diskretno je
uperio prstom prema radniku u dvoritu.
Bio je vei od mene, vei od skoro svih Kirena koje sam ikad
vidio heretici su obino bili niski i ilavi. Nosio je ogromnu vreu
praha prema bavi u dvoritu, a pokreti su mu bili spori i teki. Na
desnom obrazu imao je lagane masnice, kakve bi mlada djevojka
nanijela napadau panino se pokuavajui obraniti od njega. Naravno,
mogao ih je zadobiti i na tisuu drugih naina.
Meutim, nije.
Osjetio sam ono staro uzbuenje kako mi zuji u preponama,
filtrira mi se u prsima i prelazi u udove. To je bio on mrtve oi samo
malo nalik onima njegovih kolega, izraz lica koji odaje zloin ak i s
ove udaljenosti. Neobian osmijeh preletio mi je preko lica, a nisam ga
imao otkad mi je oduzet autoritet Krune. Duboko sam udahnuo otrovan
zrak i progutao hihot.
Deko, vrati se u Grofa. Gotov si za veeras.
Nakon to je toliko vremena proveo u potrazi, Cari je,
naravno, htio sudjelovati u obraunu. Ostajem.
Kiren mi je sada uzvraao pogled i odgovorio sam ne maknuvi
pogled s njega. Nisi mi ravnopravni partner, ti si mi potrko. Ako ti
kaem da proguta vrui ugljen, ti e otrati do najblie vatre, a ako ti
kaem da ode, ti e nestati. A sada... nestani.
Cari je jo trenutak stajao ukopan prije nego to se okrenuo.
Zapitao sam se hoe li otii u bar ili e nestati na ulicama gdje e se
osvetiti za moju uvredu. Zakljuio sam ovo potonje, ali nije me bilo
briga.
Kiren je pokuavao odgonetnuti uzrok mog interesa. Sada mu
zloini nepozvani prolaze glavom, mozak mu pokuava uvjeriti ivce
da je moja pozornost nevina, sigurno je tako, nema anse da ja znam.
Jo sam jedan argent poloio na stol i vlasniku rekao na
iskrivljenom jeziku: Nisam bio ovdje. Upravitelj mi se ponizno
naklonio i argent je nestao u naborima njegove halje, a na lice je
zalijepio tupi cerek.
Uzvratio sam osmijeh, no oi mi nisu napustile metu. Stanka
od nekoliko sekundi jer sam htio da bude na iglama i naglo sam se
okrenuo te napustio zgradu.
Ovakvu bi operaciju bilo bolje izvesti s barem jo tri mukarca
jedan bi motrio svaki izlaz i jo jedan za svaki sluaj, ali nisam se
brinuo. Vjerojatno nee riskirati i prekinuti smjenu. U mislima sam
ga mogao vidjeti u pranjavom dvoritu kako se pokuava uvjeriti da
su mu strahovi neopravdani, da sam samo neki neuki guai lo i da je,
na kraju krajeva bio pametan, oprezan s tijelom, da ju je ak oistio
kiselinom koju je ukrao na poslu. Nitko ga nije vidio. Zavrit e
smjenu.
Sjedio sam na bavi u uliici nasuprot glavnom ulazu i ekao
da se sjene produlje. Dok sam bio agent, jednom sam kleao ispred
kupleraja osamnaest sati odjeven u prosjaka sve dok moja lovina nije
izala te sam ga opalio takom po glavi. Meutim, tada sam bio u formi
strpljenje je vjetina koja brzo splasne kada se ne koristi. Borio sam
se s porivom da smotam cigaretu.
Proao je sat, a zatim jo jedan.
Osjetio sam zahvalnost kada je zvono iznad vrata odjeknulo i
obznanilo kraj radnog dana, te su Kireni brzo izali iz tvornice. Podigao
sam ukoeno tijelo sa sjedala i zauzeo mjesto pri kraju gomile. Moja je
meta nadvisivala svoje kolege i to mi je prualo prednost u slijeenju
koju nisam trebao, no ipak sam je iskoristio. Svjetina je krenula na jug
i ula u krmu oznaenu kirenskim znakovima koji mi nisu bili poznati.
Nekoliko sam minuta puio cigaretu. Ugasio sam je i uao.
Krma je bila tipina za heretike, iroka i slabo osvijetljena,
ispunjena redovima drvenih stolova. Osorno i nemarno osoblje
donosilo je zdjelice gorkog, zelenog kisvasa svakome tko je imao
dovoljno novca. Sjeo sam uz stranji zid svjestan toga da sam jedini
nekiren u krmi, no nisam dopustio da me to omete. Konobarica, ije
je lice izgledalo kao da ju je netko opalio hrastovom granom, prola
je pored mene te sam naruio au onog to prolazi kao pie medu
strancima. Donijela mi ga je iznenaujue brzo i pijuckao sam dok sam
pregledavao prostoriju.
Nije me iznenadilo to je sjedio sam. Njegova vrsta izopaenosti
obino obiljei ovjeka i vlastito iskustvo govori mi da ljudi to
doslovno namiriu. Naravno, njegovi kolege s posla to ne bi tako
opisali. Rekli bi da je udan ili tih, ili da su mu zubi truli i da se ne pere
ali time misle da neto nije u redu s njim, neto to se moe osjetiti,
ali ne i imenovati. Oni zbilja opasni to naue sakriti, prikriju svoje
ludilo morem banalnog nemorala koje ih okruuje. Meutim, ovaj nije
bio dovoljno pametan za to pa je sjedio sam na dugakoj klupi, samotna
figura usred skupina nasmijanih radnika.
Pretvarao se da me ne vidi, no strusio je pie brzinom koja
je pobijala lanu oputenost. Iskreno, bio sam zadivljen to je toliko
sabran iznenadilo me i to to je bio toliko hladnokrvan da se nakon
posla drao svoje rutine. Provjerio sam imam li u torbi britvu koju sam
nosio privrenu za platno. Bila je premala da je koristim kao oruje,
no dobro e mi doi za ono to sam kasnije planirao. Mahnuo sam mu.
Problijedio je i istog je trenutka odvratio pogled.
Bilo je vrijeme za sljedei korak. Ispio sam ostatak kisvasa,
napravio grimasu zbog kiselog okusa koji mi je ostao u ustima, ustao sa
stranjeg stola i pridruio se lovini. Kada je shvatio to radim,
stisnuo je usta u crtu i zabuljio se u svoje pie. Mukarci oko
njega zabrinuto su me pogledali, a odbojnost prema kolegi borila
se protiv instinktivnog antagonizma svake skupine ljudi sline boje
prema uljezu druge nijanse. Razoruao sam ih irokim osmijehom,
polusmijehom, pretvarajui se da sam pijan. Kisvas, hao chi!
kisvas, dobar zaorio sam i protrljao eludac.
Umirio sam im sumnje te su mi uzvratili osmijeh, radovalo ih je
to bijelac glumi ludu. Razgovarali su meusobno, ali prebrzo da bih ih
razumio.
Moja meta nije dijelila njihovo veselje niti je pala na moju
varku. To nisam ni htio. Spustio sam se na klupu nasuprot njemu i
ponovio mantru Kisvas, hao chi! rekao sam i rairio osmijeh gotovo
do imbecilnosti. Nu ren mlada djevojka hao chi ma? pitao
sam. Znoj oaja probio mu je utu kou. Ponovio sam to glasnije.
Kisvas, hao chi! Nu ren, hao hao chi!
Divovski Kiren naglo je ustao i provukao se kroz uski prolaz u
dugom redu stolova. Ustao sam, blokirao mu put i pribliio sam mu se
dovoljno da osjetim kiseli smrad njegovog neopranog tijela, dovoljno
blizu da me uje kako odbacujem pijano glumatanje i optuujem ga na
nezgrapnom, no razumljivom kirenskom: Znam to si uinio djevojci.
Bit e mrtav unutar sat vremena.
Svojom masivnom apom gurnuo me u prsa i posrnuo sam na
stol. Gosti su se nasmijali, a ja sam im se pridruio, zaurlao sam od
smijeha uivajui u svojoj predstavi, uivajui u cijelom pothvatu.
Leao sam na stolu, sluao porugu heretika i kroz iroke bone prozore
gledao sam ga kako bjei. Kada mi je nestao iz vida, siao sam sa stola
i brzo izaao kroz prljavu kuhinju mrmljajui o zlu pia. Progurao sam
se van i udario u trk u nadi da u mu presjei put tamo gdje pokrajnja
ulica izlazi na glavnu cestu.
Stigao sam na krianje i leerno sam se naslonio na zid uliice,
kao da tamo stojim cijeli dan. Kiren je skrenuo iza ugla ogledavajui
se preko ramena i, kada me ugledao, koa mu je toliko pobijelila da je
mogao proi kao Rouender. Zagrizao sam jezik kako ne bih prasnuo
u smijeh, a njegov je strah bio opojan poput estice. U kurac akrin,
nedostajalo mi je ovo postoje radosti u ivotu koje ivot kriminalca
jednostavno ne moe pruiti.
Naklonio sam mu se dok je prolazio pored mene, a zatim sam
se odlijepio od zida uliice. Sada se gotovo slomio, nadvladale su ga
krivnja i panika. Nije mogao odluiti bi li hodao ili trao pa je izabrao
metodu kretanja koja istovremeno nije bila ni brza ni vjeta. Slijedio
sam ga ujednaenim ritmom i proklizio bih pored povremenog pjeaka,
ali nisam ga pokuao stii.
Nakon nekoliko ulica skrenuo je u uliicu i shvatio sam da je
moj. Kretao se jednom od onih udnih cesta uobiajenih za Kirengrad,
koje nestaju u centru naselja i jedini izlaz vraanje je istim putem kojim
ste uli. Nisam mogao suspregnuti osmijeh. Da sam imao vremena
danima planirati i sva sredstva Krune na raspolaganju, ne bih ovo bolje
izveo. Malo sam usporio i razmislio kako u ga srediti.
Bio je velik, visok poput Adolphusa, ah ni priblino onako irok.
Meutim, kao i mnogi veliki mukarci, nije se nikada zbilja nauio
boriti, predviati protivnikovu reakciju, prepoznati slabost i iskoristiti
je, znati koji se dijelovi tijela ne predaju, a koje je Stvoritelj sprtljao
dok ih je stvarao. Bilo kako bilo, nedostatak tehnike nee biti vaan ako
te divovske ape priblii mom grlu. Moram ga brzo sruiti. U hodu se
vie oslanjao na desnu nogu poet u od toga.
Kada sam skrenuo iza zadnjeg ugla, Kiren je panino smiljao
nain bijega. Kao i veinu ljudi njegovih sklonosti, opasnost ga je
uasavala i, usprkos svojoj veliini, ulazio je u borbu samo kada bi
iscrpio sve druge mogunosti. Okrenuo se prema meni i vidio sam da
gubi kontrolu nad zdravim razumom. Kapljice pljuvake padale su mu
s usana dok je vikao neto opako i udarao debelom akom po prsima.
Preplavio me osjeaj sigurnosti, toplina koja bi se pojavila svaki put
kada bih prihvatio neminovnost nadolazeeg nasilja. Ni za jednog od
nas vie nije bilo uzmaka. Ruke sam obrambeno podigao ispred lica
i krenuo prema njemu kruei lijevo od njega, nastojei ga izbaciti iz
ravnotee.
Odjednom sam osjetio studen iza sebe, a pratio ju je smrad
izmeta i raspadajueg mesa. Jaja su mi se stisnula i bacio sam se
ustranu, prekrio nos rukom i pokuao se priljubiti uz istroeni zid
uliice.
Bilo je visoko skoro tri metra iako je bilo teko odrediti
tonu visinu jer nije hodalo, ve je lebdjelo oko pola metra iznad tla.
Oblik tog stvora nalikovao je bogohulnom dvononom stvorenju, no
dovoljno promijenjenom da ga je bilo nemogue zamjeniti za ljudsko
bie. Visee, ogavne ruke protezale su se duinom njegova tijela, a
lepezaste, nepravilno oblikovane ake bile su veliine moje glave. Bilo
je teko razaznati ita drugo jer je tijelo spodobe bilo prekriveno neim
to je izgledalo poput debelog crnog plata, ali na bolji pogled vie
je nalikovalo udnom oklopu. Mjestimino sam nazirao tijelo ispod
oklopa, vrsto i bijelo poput kosti.
Nikada nisam mislio da u ponovo susresti jednog od njih jo
jedna neusliana molitva akri.
Lice mu je bilo iskrivljena parodija mojeg, ljuska vrsto
omotana oko kosti, oi bijesne i okrutne. Osjetio sam bol u prsima i
sruio se na do, a agonija koja mi je kolala tijelom bila je toliko grozna
da se inilo da moja duga povijest ozljeda nije nita u usporedbi s ovim.
Vrisak mi je zamro na usnama. Jedan stravini trenutak pomislio sam
na sve koje bih izdao i svako ponienje koje bih pretrpio, te zlo koje
bih poinio da olakam ovu muku. Tada je stvorenje okrenulo glavu od
mene i nastavilo lebdjeti, a muenje je prestalo jednako naglo kako je i
poelo. Ostao sam leati na tlu, potpuno izmoden.
Zaustavilo se nekoliko koraka od diva. Izgledalo je kao da se
donja eljust stvora iaila, spustila se petnaest centimetara i otkrila
otvorenu, grimiznu prazninu. Nisi smio loe postupati s djetetom.
Glas koji je ispustio stvor zvuao je kao razbijeni porculan i masnice
na eni. Kako je patila ona, tako e sada ti. Kiren je zurio, previe
preplaen da oblikuje svjesnu misao. Brzinom koja nije odgovarala
ranijoj promiljenosti, stvor je napao i stegnuo ruku na kojoj su bile
kande oko Kirenova grla. Bez vidljivog truda, podigao je njegovo
tijelo od da i tako ga drao nepokretnog.
Nakon pola desetljea koliko sam sluio u rovovima i dugih
sati provedenih slamajui kriminalce u zatvorima ispod Crne kue bio
sam uvjeren da ne postoji izraz boli s kojim nisam bio upoznat ali
nisam nikada uo zvuk koji bi se dao usporediti s Kirenovim urlicima.
Ispustio je zvuk koji mi se zavukao duboko u lubanju poput hravih
vijaka i tako sam snano pritisnuo ruke na ui da sam mislio da e mi
bubnjii eksplodirati. Iz nosa mu je iktala krv ne kao kada krv curi
iz nosa, vie poput otvorene rane na sinusima i mahao je glavom
naprijed-nazad opirui se stisku tog stvora. Kiren se toliko oajno
pokuavao osloboditi da je obogaljio vlastitu ruku do golog mesa
udarajui u nepopustljivog neprijatelja, polomio je prste grebui grubi
crni plat. Neki unutarnji pritisak doveo je do eksplozije koja mu je
izbila desno oko iz duplje, a njegovi su se vriskovi udvostruili u mojoj
glavi.
Tada su stali, prigueno grgljanje i debela oteklina u njegovu
grlu rekli su mi je da je pregrizao korijen jezika i da ga se sada
bezuspjeno trudio progutati.
Od svih zala koja sam pamtio, nijedno nisam mogao usporediti s
ovakvim uasom.
Napokon je stvor zatresao ono to je preostalo od tijela, poput
terijera koji dri takora. uo se otar lom i le je pao na do, razderana
masa istrgnutih otvora i otrgnutog mesa. Zadaa je bila izvrena te se
spodoba okrenula poput lista na vjetru i odlebdjela izvan mog vidnog
polja, a zbog prejake boli nisam imao snage pratiti njezino kretanje
pogledom.
Dok sam leao naslonjen na zid i zurio u rastrgano tijelo ovjeka
kojeg slijedim pola dana, pomislio sam kako me Kiren barem nije
uinio lacem u svim svojim godinama nisam vidio tako stravinu
smrt. Sva muka koju sada prolazi sigurno mu nudi izbavljenje nakon
onog to ga je tamo poslalo.
9. POGLAVLJE
Kad sam ve doivio toliko uzbuenja, zakljuio sam da je kucnuo
pravi as da se onesvijestim, tako da nikada nisam saznao tko je pozvao
uvare niti kada je doao mali odred agenata koji su me okruivali kada
sam se probudio. Pretpostavljam da je brutalno ubojstvo silovatelja
djeteta koje je poinila demonska sila slomila i duboko ukorijenjenu
averziju koju su heretici osjeali prema vladi.
Naravno, nisam mislio o tome dok su me grubo tresli iz sna,
pozornost su mi zaokupili vaniji problemi. Prvo, neprijazna faca
biveg kolege iz Crne kue. Drugo, njegova aka ispred mog lica.
Zatim me boljela eljust, a mukarci u ledeno sivim odorama
ispaljivali su pitanja. Svaku uspomenu na zajedniku prolost zakopali
su ispod nasilnih pobuda svojstvenih slubenicima redarstva irom
Trinaest Zemalja ili barem onih koje sam posjetio. Nasreu, sjedio
sam ispred zida i okruio me pretjerani broj sudionika udario sam
dovoljan broj mukaraca u okovima da znam kako je vie od tri ovjeka
samo razmetanje te je njihov entuzijazam bio manje uinkovit nego
to je mogao biti. Ipak, nije to bio neki plus u veeri koju su ve bila
obiljeila neugodna iskustva.
Crispin je uspio odvui napadae s mene dovoljno dugo da me
osovi na noge i nasloni na mrtvozornika kolica. Kirenov raskomadani
le leao je na kolicima potpuno otkriven. Usprkos krvi koja mi
je kapala s usana, ludilo veeri uinilo me maninim i neobino
veselim. Hej, partneru! Jesam li ti nedostajao?
Crispina to nije zabavljalo. Na trenutak, pomislio sam da e
osloboditi svoju tamniju stranu prema mom ozlijeenom licu, ali
kontrolirao je svoj bijes poput dobrog malog vojnika. to se, u ime
Vjerouvara, ovdje dogodilo?
Rekao bih boja pravda, no nemam tako surovo miljenje o
Devama. Primaknuo sam mu se dovoljno blizu da nas nitko drugi
ne uje. To pored nas, ljutura je ovjeka odgovornog za posljednji
le o kojem smo razgovarali. A ono to ga je ubilo, ako ima ime, ja
ga ne znam. No, da sam ja odgovoran, ne biste pronali le, a ni mene
onesvijetenog pored njega. Osjeajui sitniavu radost, primijetio
sam da se tijekom naeg kontakta neto mojih izluevina razmazalo po
njegovu kaputu.
Gomila heretika skupila se na ulazu u slijepu ulicu glasno
brbljajui sa strahom i bijesom u oima. Ledeni su trebali pokriti tijelo,
lijepo ograditi podruje i uiniti to brzo. to se, dovraga, dogodilo
s Crnom kuom otkad sam je napustio? Lijepo je upustiti se u malo
usputnog nasilja nad osumnjienim, ali ne nautrb profesionalizma. to
su mislili tko su oni, hulje?
Godine koje smo proveli pratei najgori olo ljudskog roda
kroz kanalizaciju civilizacije uvjerile su Crispina da sam pouzdani
svjedok, ali rije obeaenog biveg agenta kriminalca nee biti
dovoljna glaveinama. Ima li dokaza?
Ne, nikakvih. Ali, ako saznate njegovo ime i boravite, pronai
ete suvenir koji je zadrao, moda komad odjee. Vjerojatno ete ih
nai nekoliko.
Ne zna mu ni ime?
Nemam ja vremena za takve trivijalnosti, Crispine, sada radim
u privatnom sektoru.
Gomila je postala glasnija, vikala je kroz labavi kordon trupa
koje su blokirale prilaz uliici iako i dalje nisam znao to su vikali.
Jesu U traili moju glavu zbog ubojstva jednog od njihovih ljudi? Je li
se nekako prenijela rije o njegovim zloinima? Moda je to bio samo
prezir prema policiji koji podupiru svi razumni ljudi. to god to bilo,
postajalo je gadno. Gledao sam kako se jedan uvar sukobio s nekim
iz gomile, gurnuo ga natrag u masu njegovih kolega i izvikivao etnike
pogrde.
Crispin je primijetio isto to i ja. Agente Eingers, povedite
Marata i zaustavite one upine dok jo vie ne pogoraju situaciju.
Tennesone, ti si glavni. Guiscard i ja vodimo osumnjienog natrag
u stoer. Okrenuo se prema meni. Ide u okovima, rekao je
glatko. Takav razvoj situacije nije bio okantan, no nisam bio ni
oduevljen. Uspravio sam se, a Crispin mi je okovao ruke, vrsto, no
bez nepotrebne okrutnosti. Guiscard je bez rijei zauzeo poloaj ispred
mene. Nije bio neprijatan kao ranije i iznenaeno sam shvatio da nije
sudjelovao u zlostavljanju poput svojih kolega.
Njih dvoje mariralo je sa mnom u sredini do poetka uliice
gdje su dva agenta bezuspjeno pokuavala smiriti gomilu. Guiscard,
koji je bio na elu, pokuao nam je raistiti put, ali heretici, obino
posluna rasa, nisu trzali. inilo se da je sukob neizbjean, i to sukob
koji nee zavriti dobro za mene. Barem ne dok nosim lisice.
Crispin je poloio ruku na drku maa opasno, no ne i smjesta
prijetei. Autoritetom koji mi je dodijeljen kao agentu Krune
nareujem vam da se razidete ili vas Prijestolje vie nee tititi.
Gomila nije trzala, brutalnost hulja i nepotovanje ukazano leu
bilo je dovoljno da ih potakne na netipian inat. Premda je prirodna
sklonost heretika prema poslunosti bila dovoljna da odustanu od
napada na nas, nisu posluali Crispinove naredbe.
Crispin je primio dragulj koji mu je visio oko vrata. Na
trenutak je zaklopio oi, a dragulj je zasjao svijetlomodrim svjetlom
koje je procurilo iz njegove stisnute ake. Ovog puta njegove rijei
nisu doputale prkos. Autoritetom koji mi je dodijeljen kao agentu
Krune nareujem vam da se razidete ili vas Prijestolje vie nee tititi.
Udaljite se ili se smatrajte neprijateljem Krune. Premda nije povisio
glas, rijei su ipak odjekivale skupom pa se gomila Kirena razdvojila,
pristojno su se utiali i nagurali uza zidove.
Krunino Oko bilo je jo neto to mi je zbilja nedostajalo iz
vremena kada sam bio agent.
Crispin je kimnuo dvojici uvara koji su zauzeli poloaj na
zaelju i nastavili smo dalje prema glavnoj ulici. Pola ulice nakon to
smo skrenuli, daleko od pogleda Kirena, Crispin je stao i malaksalo se
naslonio na zid. Samo tren, zadahtao je otvorenih usta dok je oajno
pokuavao doi do zraka. Oko crpi snagu iz onoga tko ga nosi i ak ni
iskusni agent poput Crispina nije mogao koristiti njegovu mo i pritom
se ne iscrpiti.
Nervozno smo ekali da Crispin doe do zraka. Bio sam
na iglama nee biti dobro ako se gomila pregrupira i zaskoi
nas u uskoj uliici. Guiscard je poloio ruku na rame svog
nadreenog. Moramo ii dalje, rekao je gledajui ga strogo. Crispin
je jo jednom duboko udahnuo i zauzeo svoje mjesto.
Marirali su sa mnom preko pola grada, kao da sam vaan
dostojanstvenik s poasnom straom, premda nikad nisam vidio nekog
vanog tipa u okovima. Ovo je bio drugi put da me vode u Crnu kuu u
lancima. Nije bilo ni priblino neugodno kao prvi put.
Iskreno, Crna kua nije impozantna kao to bi trebala biti.
Niska neprivlana graevina, vie nalik prevelikoj kui trgovca nego
sjeditu najstranije policije na zemlji, stoji nametljivo, no bez ikakve
velianstvenosti, na prometnom krianju gdje se nalazi granica izmeu
Starog grada i Zmajeva ljunka. Tri kata ulinog bloka zgrade i labirint
hodnika ispod zemlje podsjeaju stanovnitvo da ili nepokolebljivo oko
Krune uvijek motri. Nema puno ukrasa i vanjsko zdanje niti nadahnjuje
niti zastrauje.
Meutim, uglavnom je crne boje. I to je to.
Kada smo stigli do odbojnih vrata boje ebanovine, Crispin je
poslao uvare natrag na mjesto zloina, a zatim su me on i Guiscard
uveli. Ulazili smo sve dublje u zgradu, pored neoznaenih vrata koja
vode u podzemne sobe gdje se odvijaju prava ispitivanja i izdahnuo
sam od olakanja. To je bilo iskustvo koje nisam udio ponoviti, ni kao
sudionik ni kao rtva. Kada smo stigli do glavnog hodnika, Crsipin
je otiao, vjerojatno je trebao obavijestiti nadreene da su me doveli
ovamo, i ostavio je Guiscarda sa mnom. Pripremio sam se na daljnje
maltretiranje, no Rouender nije pokazivao elju za obnavljanjem naeg
sukoba.
Otvorio je vrata pritvora koja vode u praznu sobu bez ikakvih
obiljeja osim jeftinog drvenog stola i tri neudobne stolice. Posjeo me
na jednu od njih. Crispin e se brzo vratiti, rekao je.
Krasta sasuene krvi oblikovala mi se ispod nosa. Ti me nee
nita pitati?
Mrtvac on je odgovoran za djevojicu?
Kimnuo sam.
Kako si znao?
Svi su znali, odvratio sam. Samo nismo vama nita rekli.
Zakolutao je oima i izaao iz sobe.
Sjedio sam tako oko sat i pol, trzao se na bol u lubanji i
pokuavao otkriti koliko mi je rebara slomljeno. Moja najbolja
pretpostavka bila je tri, no bez provjere rukama nisam mogao biti
siguran. Palo mi je na pamet izvui ruke iz lisica u inat Crispinu i
ostatku njegove ekipe, no to mi se inilo poput sitniave osvete koja bi
zavrila jo jednim premlaivanjem.
Napokon su se vrata otvorila i Crispin je mrko uao. Sjeo mi je
preko puta.
Ne ele to ni taknuti, rekao je.
Nisam ga odmah razumio, ali to je bilo shvatljivo u ovim
okolnostima. to to, dovraga, znai?
Znai da je ovaj sluaj zatvoren to se Crne kue tie. Zhange
Jue, tvorniki radnik i povremeni unajmljeni snagator, ubio je Taru
Potgieter i nekoliko drugih djevojica iji identitet jo treba otkriti.
Ubila ga je nepoznata osoba ili osobe, a nain jo moramo utvrditi. Ti
si naletio na osobu ili osobe koje su ga ubijale, no onesvijeten si prije
nego to si uspio utvrditi identitet te osobe ili osoba.
Nepoznata osoba ili osobe? Jesi ti jebeno lud? Misli da
je Kiren izboden na smrt ? Zna kao i ja da ovo jako smrdi na
magiju. Znam.
ak ni glaveine ne mogu biti toliko glupi da to ne
pomisle. Nisu. Onda, o emu govori, zato je sluaj zatvoren?
Crispin je protrljao sljepoonice kao da eli ukloniti nevidljivu
bol. Dovoljno si dugo ovdje radio, zar ti moram to nacrtati ? Nitko se
ne eli uplesti u neto ovako gadno, i to na temelju iskaza nekog dilera.
Kiren je ubio Taru, a sada je mrtav. Kraj prie.
Prolo je puno vremena otkad me preplavio bijes s kojim sam
se jednostavno pomirio. Jasno mi je, nikoga ne zanima mrtvo dijete
ta, zato i bi, samo jo jedna klinka iz sirotinjskog kvarta. Ali, neto
je puteno u Grad sjena, ispljunuto iz srca praznine. Ljudi moraju to
saznati.
Nitko to nikada nee saznati. Tijelo e spaliti, ti e drati jezik
za zubima i nakon nekog vremena sve e se zaboraviti.
Ako misli da se stvor nee vratiti, glup si poput nadreenih.
To zna?
Znao sam dovoljno da pronaem Tarina ubojicu dok ste se vi
drali za kureve.
Hajde, ispriaj mi to se tono dogodilo ili trebam vjerovati
da si lutao zabitnim uliicama Kirengrada i naletio na ovjeka
odgovornog za tijelo koje si pronaao dva dana ranije?
Ne, Crispine, oito je da sam ga slijedio. Pretpostavio sam da
tebi, lanu elitne istraivalake organizacije, ne trebam objanjavati
svaki detalj kao prokletom djetetu.
Gornja usnica zatitrala mu je ispod kljuke. Rekao sam ti da ga
ne trai.
Odluio sam ignorirati tvoj prijedlog.
To nije bio prijedlog, to je bila zapovijed opunomoenog
predstavnika Krune.
Tvoje mi naredbe nisu puno znaile kada sam bio agent, a
nakon pola desetljea izvan slube ne cijenim ih nimalo vie.
Crispin se nagnuo preko stola i udario me u bradu, skoro
leerno, no dovoljno snano da sam se morao namuiti odrati
ravnoteu i ostati u sjedeem poloaju. Kvragu, i dalje je bio brz.
Polizao sam rasklimani zub jezikom, ekao da bol proe i nadao
se da zub nee ispasti. Jebi se. Nita ti ne dugujem.
Zadnjih etrdeset i pet minuta proveo sam uvjeravajui
kapetana da te ne baci u ruke Specijalne jedinice. Da nije bilo mene,
sada bi te rastavljali skalpelom. Podrugljiv izraz udno mu je stajao na
licu. Uivanje u tuoj nesrei nije bilo u Crispinovoj prirodi. Zna li
koliko te ove ivotinje ele ponovo dovui u svoje ruke?
Prilino, rekao bih. Pred kraj svoje slube radio sam za
Specijalnu jedinicu, odred pred kojim je zadatak rjeavati probleme
koji su izvan djelokruga normalnih policijskih dunosnika. Njihov dar
za mirovinu obino je bila nasilna smrt i neobiljeen grob pa je to to
sam izbjegao tu nesretnu sudbinu zahtijevalo sreu na kakvu mudar
ovjek ne bi dvaput raunao. Dugovao sam Crispinu zahvalnost to je
sprijeio moj ponovni susret s njima, a ak ni moj razraeni osjeaj za
nezahvalnost nije bio dovoljno jak da to porekne.
Crispin je izvadio dokument iz kaputa i bacio ga preda me na
stol. Ovo je tvoja izjava. Zakljueno je da su ilegalne tvari naene
u uliici pripadale Zhangeu Jueu i bit e unitene prema slubenoj
politici. Tono, sigurno su pronali moju torbu izgleda da sam i za
to dugovao Crispinu; dah u vrijednosti od deset okara smjestit e vas u
radni kamp na pet godina, to je tri vie nego to prosjeni zatvorenik
preivi. Potpii na dnu, rekao je, nagnuo se preko stola i otkljuao mi
lisice.
Trenutak sam trljao zglobove kako bi mi proradila
cirkulacija. Lijepo je vidjeti da je sluaj zakljuen, pravda
zadovoljena, pravednost je na snazi i sve to.
Ni meni se ovo ne svia. Da je po mome, sada bismo
pretraivali Kirenovu kuu i pola bi policije istraivalo tvoju priu.
Ovo... Ogoreno je odmahnuo glavom i ugledao sam istog mladia
kojeg sam upoznao prije deset godina, koji je umiljao da je njegova
sluba Kruni to sluba i da se svako zlo u svijetu moe pobijediti
vrstom rukom potenog ovjeka. To nije pravda.
Koliko god bio pametan i jak, u konanici Crispin nije bio neki
agent. Zbog fantazije o tome to bi posao trebao biti nije vidio ono
to posao ustvari jest i to ga je osudilo na srednji rang premda mu je
obitelj jedna od najstarijih u Rigusu, a njegova sluba Kruni plemenita
i dostojna. Pravda? Gotovo sam se nasmijao. Agent ne tei pravdi, on
odrava red.
Pravda tako mi Izgubljene, to rei na to?
Nisam imao snage odrati mu jo jednu lekciju o dravnom
ureenju. Iskreno, to je bila jedna od naih vjeitih svai. Neto u
djetinjstvu okruenom tapiserijama koje su prikazivale njegove pretke
kako vode napade osuene na neuspjeh uinilo ga je oboavateljem
rijei koje nita ne znae. Potpisao sam se na dnu dokumenta
krasopisom.
Kiren je svoje dobio, a ja pravdu ostavljam Prvoroenom.
Trenutno me vie brine to e se dogoditi kada se vrati stvor koji ga je
ubio.
Na tvom mjestu nadao bih se da se nee vratiti u ovom
trenutku ti si nam jedina veza s tim. Dokle god stvora nema, nikoga ne
zanima, vie ne. No, ako se opet pojavi, Specijalna jedinica pronai e
ti mjesto u podrumu, a ja ti neu moi pomoi.
To je bila lijepa misao za kraj. Do tog lijepog dana, rekao sam
i kimnuo mu u znak pozdrava.
Nije mi uzvratio gestu, spustio je pogled i besciljno ga uperio
negdje u stol.
urno sam izaao iz Crne kue u nadi da u izbjei i
sjeanja i stare drugove koji metodom fizikog napada ele izraziti
nezadovoljstvo prema putu kojim je krenula moja karijera. Imao sam
vie uspjeha s ovim drugim i, kad sam izaao na ulicu, obuzelo me
neto nalik pravom oaju. Uputio sam se kui alei to su mi uzeli
robu pa nisam mogao posegnuti u svoje zalihe.
10. POGLAVLJE
Kad sam se vratio u Grofa, popio sam vr piva i spavao oko dan . i pol
probudivi se samo da uz tanjur jaja Adolphusu brzo prepriam to se
dogodilo. Bio sam neodreen u vezi toga to je dokrajilo Kirena to
su drugi manje znali, to bolje. Dovoljno sam ga impresionirao.
Sljedeeg tjedna oprezno sam se bavio svojim poslom, pazio da
ne ostavljam prave tragove i podmetao sam lane u sluaju da me netko
slijedio, ali koliko sam mogao procijeniti, nikoga nisam zanimao. Nije
bilo duhova, mranih prikaza koje bi lebdjele u kutu mog vidnog polja
samo Grad sjena, ir na dupetu Rigusa, u svoj svojoj smrdljivoj
slavi.
Zbog toga sam neko vrijeme mislio da je gotovo. Proveo sam
besane noi razmiljajui o nakaznom stvoru, no i da me zanimalo
istraiti njegovo podrijetlo, nisam imao odakle poeti. Iskreno, bilo mi
je dosta igrati se detektiva ispostavilo se da me vie zadovoljavalo
biti u slubi Krune nego glumiti agenta.
Onda se banda Slomljenog bodea zaratila s ekipom Otoana
koji su operirali blizu pristanita i nisam imao vremena razmiljati
o iemu osim o opstanku svog posla iz dana u dan. Popodneva sam
provodio objanjavajui hereticima kamenih lica zato im ne moram
plaati porez, a veeri uvjeravajui ekipu nadrogiranih nepristojnih
klinaca da sam lud i da me ne pokuaju pritisnuti, te mi nije ostajalo
vremena za dodatne aktivnosti.
to se ostatka Rigusa ticalo, vani ljudi ponaali su se kao da je
sluaj zaboravljen, a nevani ljudi nisu bili vani. Ledeni su pazili da
se za to to manje prouje. Kolale su glasine o crnoj magiji i demonima
koji se kriju u sjenama pa je jedno vrijeme cvjetala prodaja obrambenih
ari sumnjive uinkovitosti, posebno medu Kirenima, prirodno
praznovjernom narodu. Meutim, Grad sjena prometno je podruje i,
dok je jesen prelazila u ranu zimu, ubojstvo Tare Potgieter potonulo je
u dubine mutnog sjeanja.
Razmiljao sam bih li otiao u Orlovo gnijezdo i upoznao drala
s dogaajima. Smatrao sam da mu barem to dugujem. Meutim, onda
sam zakljuio da mu dugujem puno vie, a kako mu se nikada neu
moi za sve oduiti, odluio sam ponititi i ovaj zadnji dug. Razumjet
e bez obzira na Celiju koja nee shvatiti. Ako krastu dovoljno dugo
grebe, prokrvarit e. Taj je dio mog ivota zavrio to se mene tie,
na ponovni susret bio je jedinstven i neponovljiv sluaj.
Koliko god se Adeline trudila, Cari je odbijao provesti cijelu
no u Grofu. Poput poludivlje verzije svog imenjaka, doleprao bi
i zgrabio mrvice hrane, a zatim bi izletio bez rijei. Jednom sam ga
ulovio kako krade neto sa tanda u susjedstvu pa je nestao na tjedan
dana, a Adeline je bila bolesna od brige i bijesna na mene. Meutim,
onda se jedne veeri pojavio, uetao je kroz stranja vrata kao da se
nita nije dogodilo.
Iako se oklijevao skrasiti, pojavio bi se kada sam ga trebao i
postao je moj pomonik, ak i vaan faktor u mom radu. Nisam ga
uplitao u nita ozbiljno i nikada mu nisam davao robu, ali njegove
mlade noge bile su korisne kada sam trebao poslati poruku. Otkrio sam
da se privikavam na njegovu utljivost, bio je jedan od onih pojedinaca
neoptereenih potrebom da zrak ispune retorikom.
Adolphus je ponudio djeaka nauiti boks i, premda ga je
boljelo priznati da postoji vjetina koju jo nije svladao, bio je pametan
pa je prihvatio divovu ponudu. Pokazao je dar za boks i ponekad bila
rado proveo sat vremena gledajui ih kako spariraju; puio bih doint
snenotrsi dok bi mu golemi Adolphus pokazivao osnovne korake.
Ba sam tako ljenario jednog kasnog popodneva, kada me Adeline
nehotice usmjerila na put u propast.
Lake e primiti pet udaraca u prsa nego jedan u glavu,
Adolphus je govorio dok mu se debelo lice znojilo, kada je njegova
ena ula u dvorite. Uvijek dri ruke gore, nastavio je, a Cari je sve
ponavljao poput njegove umanjene verzije.
Adelinin glas toliko je tih da u rijetkim prilikama kada ga povisi
na neto vie od apta ima uinak vriska. Jo je jedna djevojica
nestala.
Podsjetio sam samog sebe da izdahnem dim iz prsa. Adolphus je
spustio ruke niz tijelo, a glas mu je bio nizak i grlen. Kada? Tko?
Sino. Rekla mi je Anne iz pekare. uvari je sada trae. Ne
znam djevojku. Anne kae da joj je otac kroja blizu kanala.
Adolphus me alosno pogledao, a zatim se okrenuo prema
Cariu. Trening je gotov. Operi se i pomozi Adeline.
Vidio sam da je djeak nesretan to ga iskljuujemo, ali
Adolphus zna biti opasan, zato je zadrao jezik za zubima.
ekali smo da oboje udu prije nego to smo nastavili. to
misli? upitao je Adolphus.
Moda se izgubila dok se igrala takora u rupi. Moda je
zapela za oko trgovcu robljem i sada je u nekoj bavi na putu prema
istoku. Moda ju je otac nasmrt premlatio i negdje sakrio. Moe biti
svata.
Oko mu je letjelo preko mog lica, kao i uvijek na dvostrukom
zadatku. Dobro, moe biti svata. Jesu li to opet oni?
Obino je najbolje pretpostaviti najgore i krenuti od
toga. Vjerojatno.
to e uiniti?
Neu se mijeati. Nekako sam sumnjao da e mi se taj izbor
ponuditi. Ako je to djelo iste ekipe koja je sredila zadnju curicu, bit
e nevolja Kruna e se pobrinuti za to. Moda im nije stalo do
mrtvog djeteta lukog radnika iz Grada sjena, ali bez sumnje htjet e
znati tko priziva bia s drugog svijeta. Samo Kruna smije petljati s
crnom magijom to je privilegija koju jako strogo uvaju za sebe.
Od ovog trenutka ja sam jedina veza s onim to je ubilo Kirena, stoga
zasluujem seansu ispod Crne kue.
Hoe li oni koji su ubili djevojicu doi po tebe? upitao je
Adolphus.
Ja se vie ne igram policajca.
A hoe li te bivi kolege samo tako pustiti ?
Nisam odgovorio. Adolphus je znao odgovor.
ao mi je to sam te natjerao da to uini.
Postao sam jako svjestan sijedih koje su proarale njegovu bradu
i prorijeenih dijelova u njegovoj grivi.
Idem u Orlovo gnijezdo, moda mi to pomogne sagledati
situaciju. Vrijeme je da popriam sa dralom. Ostavio sam Adolphusa
u dvoritu i otiao gore po svoju torbu. Razmiljao sam bih li ponio i
otricu, ali predomislio sam se. Ako djevojica ispluta negdje u kanalu,
sigurno e me posjetiti predstavnici zakona, a ako se to dogodi, nikada
vie neu vidjeti svoje oruje. Uostalom, koliko sam ja znao, elik mi
nee pomoi u borbi s opainom koju sam vidio. Izaao sam iz bara
brzim korakom, a misli mi je zaokupio susret za koji sam dugo mislio
da e biti prvi i jedini s onim to je ubilo Kirena.
11. POGLAVLJE
Nazirao se kraj rata bili smo korak do pobjede. Drenska kurva leala
je na leima, obrane su se razorile, dvorce su branili starci sa savijenim
kopljima i djeaci koji se jo nisu poeli brijati. Od sedamnaest
teritorija koji su neko inili Ujedinjene Provincije samo etiri su jo
bili u rukama Drena, a nakon osvajanja Donknachta preostala uporita
isto su trebala pasti. Mojim pet dugim godinama vojne slube, ubijanja,
krvarenja i prodora po devedeset metara dnevno nazirao se kraj. Svi
emo Kratkodnevicu doekati kod kue i piti topli pun uz ognjita.
Ba u tom trenutku Wilhelm van Agt, glavni poglavar Republike
Drena, razmiljao je o primirju kao uvodu u potpunu kapitulaciju.
Naalost, inilo se da vijesti o razrjeenju naeg sukoba jo nisu
doprle do samih Drena koji su stajali pred svojim glavnim gradom
poput lavova riui prkos u lice snaga Ujedinjenih. Pola desetljea
pripreme i vrhunsko poznavanje taktika opsade omoguilo im je
stvaranje vjerojatno najsavrenije obrane u dugoj povijesti ljudskog
nasilja. inilo se da nisu uli da su glad i bolest poharali njihove
snage, za strane gubitke koje su pretrpjeli u Karsku i Lauvengodu,
za openito beznadnu prirodu svoje borbe ili, ako su uli, to nije
nimalo oslabjelo njihovu odlunost.
Ba sam tu kolektivnu nepopustljivost, koja je graniila s
obinom ludosti, okrivio kada sam bio prisiljen ustati iz kreveta usred
noi i krenuti na tajni zadatak. Meutim, glupost naeg elnitva krivio
sam za logistiki propust zbog kojeg smo i ja i moj odred ostali bez
prikladne kamuflae tijekom operacije.
Barem u sebi. asnici ne gunaju naglas zbog tih sitnih
administrativnih propusta, ak ni kada ih ti propusti vjerojatno vode u
pogibelj.
Vojnik Carolinus nije imao tih problema. Porunice, zar
oekuju da krenemo na nonu misiju bez kamuflane boje za lice?
upitao je ljutito kao da ja imam objanjenje ili bavu boje skrivenu
ispod prostirke. Carolinus je bio crvenokos i rumen, Rouender sa
sjevera, jedan od one posebne sorte iji su preci napali Vaal prije tri
stoljea i jo su uvijek ondje. Nabijen i vrst poput ugljena koji je
kopao cijeli ivot jednako bi brzo prigovarao i bacao se u opasnost.
Iskreno, mene je neprestano nervirao, no kako su Adolphusa poslali
kui zbog invaliditeta, jedino sam njega smatrao sposobnim za
preuzimanje vodstva u sluaju da ulovim zalutalu strijelu. Porunice,
Dreni imaju oi poput sova. Bez boje sigurno e nas izbosti.
Privrstio sam pasice na konom oklopu, provjerio je li mi
oruje na mjestu i visi li mi maeta slobodno na boku. Ne oekuju oni
nita od tebe, vojnie. Meutim, ja ti nareujem za zaepi tu lajavu
gubicu i spremi se jer za petnaest minuta ide preko zida bio kao od
majke roen ili prekriven aom. I ne brini se zbog neprijatelja, koliko
ujem, oni gaaju samo mukarce.
Ostali su se nasmijali, a ak se i Carolinus nakesio iako mu je
smijeh bio usiljen kao i moj. Nije se radilo samo o nedostatku boje
za lice nisam ni znao da kreemo oko etrdeset minuta ranije kada
me pobonik zapovjednika satnije grubo probudio iz prvog potenog
sna tog tjedna i rekao mi da okupim najbolje ljude, a zatim se javim
bojniku.
Iskreno, imao sam lo predosjeaj u vezi s cijelom misijom.
Donknacht Nepokoreni bio je glavni grad drenskih drava i preko
tisuu petsto godina nije osjetio tui jaram. Kada su susjedi progutali
ostatak drenskih provincija, samo je Donknacht ostao slobodan,
a kada je navala drenskog nacionalizma prije sedamdeset
godina ujedinila te nespojive provincije u jednu monu konfederaciju,
Donknacht je bio sredinja toka oko koje je nastala zajednica.
Nisam znao kakvo je stanje u preostalim provincijama, no
vojnici od kojih nas je dijelilo samo osamsto metara niije zemlje
umirali su u samoubilakim misijama proklinjui nam majke. Njihovu
obranu probit e samo potpuni napad kojem e prethoditi topnitvo
i arobnjaci, a ak e nas i to vjerojatno kotati polovicu divizije u
rtvama. Naravno, sve to ako pretpostavimo da se gadovi nee povui u
grad i boriti se s nama oko svake kue i ulice. Kao i svi ostali, i ja sam
se nadao da su glasine o primirju istinite i da e na dugi prodor stati
ovdje u ravnici pred glavnim gradom. Bilo kako bilo, nisam shvaao
kako e pet osamljenih vojnika pjeadije promijeniti situaciju, sa ili bez
boje za lice.
Okrenuo sam se prema Saavedri, naem izvidniku nakon to je
zalutala granata odnijela vrh lubanje sirotog Donnelyja. Tamne oi i
otre crte lica odavale su njegovo ashersko podrijetlo, no nitko od nas
nije znao zato se prijavio u nau mijeanu jedinicu, a ne u pukovniju
svog naroda. Saavedra je odbijao govoriti o tome ili, iskreno, o iemu
drugom, a vojnici pjeake postrojbe nisu bili sorta koja pozorno
prouava neije papire dokle god on kree u napad. Usprkos izgnanstvu
medu nas heretike, Saavedra se ponaao prema pravilima svoje rase,
bio je miran i zagonetan, najbolji karta u pukovniji, a s kratkim maem
strah i trepet. On e negdje imati dovoljno skrivene boje i maskirat e
svoje lice, no kao to sam uvjeren u okrutnost jedinog boga koji stoji
iznad njegova naroda, znam da nee imati dovoljno za dvojicu.
Pobrini se da se spreme. Idem do bojnika.
Saavedra je kimnuo, a bio je tih kao i obino. Krenuo sam
prema centru kampa.
Na bojnik Cirellus Grenwald bio je budala i kukavica, ali ne i
potpuni luak, stoga je samo zbog toga bio jedan od boljih oficira. Ako
je njegov primarni talent inilo roenje na vrhu drutvene ljestvice,
pokazao je uspjeh jer jo nije bio pao s nje. Razgovarao je sa ovjekom
u konom kaputu sa srebrnim porubom kojeg sam na prvi pogled
zamijenio za civila.
Bojnik mi je podario jedan svoj otvoreni osmijeh koji
je, vie od ikakve stvarne vjetine, ubrzao njegov proboj kroz
redove. Porunice, ba govorim treem arobnjaku Adehveidu o tebi.
Voda najvreg voda u diviziji. On e vam pruiti nesavladivu zatitu
u vaem... pothvatu.
arobnjak Adehveid bio je blijed, mrav, no imao je crvoliki
sloj vika mesa. Nekako je pronaao vremena da privee svoju crnu
kosu do ramena kopom optoenom dragim kamenjem, ukrasom koji
je, kao i pozlaena kopa remena i srebrne manete, izgledao izuzetno
neprimjereno s obzirom na situaciju. Nije mi se svidio, a jo mi se
manje svidjelo otkrie da moja misija ukljuuje njegovu zatitu. Osim
drala, mrzio sam sve ostale arobnjake kao i svi u vojsci i to ne
samo zbog toga to su bili kiasti i cendravi, a zahtjeve za besmislenim
i tajanstvenim predmetima odobravali su im u trenutku dok smo mi
poput strvinara traili kone izme i proso. Ne, svi su vojnici mrzili
arobnjake jer bi ba svatko, uz puno psovki, mogao ispriati priu
o tome kako je izgubio prijatelja kada je jedan od bacaa ini postao
neoprezan tijekom bacanja bojnih uroka i satro pola jedinice u mlazu
krvi i kosti. Naravno, efovi su bili opinjeni njima, bili su uvjereni da
e svaki njihov novi plan biti tajno oruje koje e nam donijeti pobjedu
u ratu.
Bilo kako bilo, bolje da se neprijateljstvo ne vidi na mom licu.
Odrjeito sam mu salutirao u znak odavanja poasti, a uzvratio je
apatino i bez komentara. Bojnik Grenwald je nastavio: Dobrodoli
u operaciju Prodor, porunice! Vae su naredbe sljedee. Vi i vai
ljudi trebate povesti arobnjaka Adelweida tristo ezdeset i pet metara
u niiju zemlju do mjesta koje on izabere i tada e arobnjak izvesti
aroliju. Jednog ovjeka ostavite da ga titi, a vi i ostali trebate
prijei jo sto osamdeset i dva metra prema drenskim linijama gdje
ete ostaviti ovaj talisman predao mi je mali crni dragulj na
uzvieno mjesto koje gleda na neprijateljsku obranu. Poloaj ete drati
dok arobnjak Adehveid ne zavri svoj dio misije.
Zbrajajui udaljenosti, doao sam do nesretnih petsto etrdeset
i sedam metara, blie drenskom teritoriju nego naem i u dometu
njihovih patrola kratkog dometa. Nije mi promaklo ni to da Grenwald
nije ponudio okvirno vrijeme koje e Adehveidu biti potrebno za
ispunjenje zadae. Deset minuta? Dvadeset? Sat vremena? Kad smo
ve kod toga, zato svi pretpostavljamo da ovaj skliski komad crnog
stakla radi? Prema mom iskustvu s magijom, mogue je i da e mi
samo eksplodirati u rukama.
Nisam oekivao odgovore, nisam bio ni toliko glup da
postavljam pitanja. Samo sam salutirao Grenwaldu molei se da
umiljenom gadu ne salutiram zadnji put, a zatim sam se okrenuo
prema Adelweidu. Gospodine, naa jedinica nalazi se u prvom redu
rovova. Poite sa mnom.
Neodreeno je kimnuo prema bojniku, a zatim krenuo za mnom
bez rijei. Iskoristio sam tu priliku da neto komentiram. Gospodine,
sada je dobra prilika da skinete svu opremu koja reflektira. Ta
kopa prva e odati na poloaj svakom drenskom strijelcu na kojeg
naiemo.
Hvala na prijedlogu, porunice, ali moj izgled ostaje ovakav.
Glas mu je bio ba onako udvoran kao to sam i oekivao, te je
posesivno protrljao sjajnu kopu. Nemogue je zavriti nau misiju
bez nje. Uostalom, ne elim se pobjedniki vratiti u kamp i otkriti da je
netko pobjegao s manetama koje mi je dao voda Reda isprepletenog
hrasta.
Bolje to nego uope se ne vratiti, pomislio sam, i bolje to nego
rtvovati mene i moje ljude tvojoj napuhanoj tatini. Meutim, imao je
pravo, netko bi ih ukrao.
Kad smo stigli do vanjskog dijela kampa, ljudi su bili na
pozicijama, oruje spremno, oklop vrsto navuen. Nas estero stalo
je ukrug i ponovio sam naredbe. Bilo je jasno da nisu sretni, ni zbog
zadatka ni zbog Adelweida, ali bili su profesionalci i utjeli su. Kada
sam zavrio, naredio sam da zadnji put pregledaju opremu, a zatim
smo se popeli na ljestve i nali se sami u pustari izmeu naeg kampa i
Drena.
Odsad nadalje, na snazi su restrikcije buke i svjetlosti.
Kimnuo sam prema Saavedri ije je lice bilo prekriveno aom kao
to sam i predvidio. Prebacio se u uvjebani vrebajui korak i petnaest
sekundi kasnije jedva sam mogao razaznati njegove korake. Carolinus
je hodao iza njega, a ja sam ih slijedio nekoliko koraka iza Adehveida.
Iza mene bio je na strijelac Milligan, bistar Tarasaihgn
pristojnog ponaanja koji je mogao pogoditi Kraljiino lice na noviu
od okra s udaljenosti od sto koraka. Nisam bio siguran hoe li nam on
koristiti bilo je previe mrano za samostrijel. Barem je bio smiren u
guvi; nita posebno, ali smiren i pouzdan.
Posljednji je bio Cilliers, valaanski div kisela lica koji se malo
smijeio, a priao jo manje. Bio je jedan od aice vojnika u satniji
koji se nije prebacio iskljuivo na maetu, ve je i dalje nosio ma
dvorunjak na leima, oruje koje se prenosilo koljenima s oca na sina
jo prije nego to su se njegovi preci zakleli na vjernost rigunskom
prijestolju. Bio je prevelik da bi bio koristan u tajnim operacijama,
ali cijenit emo njegov ogromni dvoruni ma budemo li se borili na
otvorenom.
Godine borbe preobrazile su neko bogati krajolik u golu
pustinju. Bombardiranje, artiljerija i magija unitili su veinu vegetacije
i sve ivotinje koje nisu bile iz roda glodavaca. ak se i osnovni
krajolik terena izmijenio, eksplozije su izravnale brda i podigle hrpe
smea koje su ih zamijenile. Osim to je bilo runo, unitavanje je
znailo i da nema puno zaklona. Bez boje za lice, u noi obasjanoj
mjeseinom bili smo laka lovina svakoj patroli koja nam se priblii na
etrdeset i pet metara.
Zbog toga smo se morali kretati brzo i tiho. Naravno,
arobnjaku je oboje predstavljalo problem, njegov je korak bio
prikladniji za jutarnju etnju nego za nau tajnu misiju. Svaki put kad
je mjeseina obasjala njegovo srebro, trgnuo sam se i primijetio da
Milligan ini to isto. Ako netko od nas bude ranjen jer ovaj idiot nije
htio skinuti nakit, mislim da neu moi zaustaviti ljude koji e ga ubiti
u prijateljskoj vatri. Mislim da ne bih to ni pokuao.
Preli smo prvu treinu kilometra pa sam se nagnuo prema
Adehveidu i apnuo: Tristo ezdeset i pet metara. Recite gdje se elite
postaviti.
Pokazao je rukom prema niskom brdu i odgovorio glasom koji
nam nije pomogao da ostanemo neprimjetni. Onaj humak je u redu.
Odvedite me tamo, a zatim postavite talisman.
Signalizirao sam Saavedri i skrenuli smo prema brdu. Priznat u
Adehveidu, gad je znao svoj posao. im smo se uspeli na vrh,
izvukao je paket tajanstvenih materijala iz torbe i poeo crtati
detaljne simbole po praini kratkom granom crnog hrasta. Pokreti
su mu bili otri i prirodni, a znao sam dosta o magiji i zakljuio sam
da nije jednostavno crtati pentagram u mraku, pogotovo kada jedna
pogreka znai izlaganje silama koje vam mogu spriti mozak. Usred
rada okrenuo se prema meni. Nastavite misiju, porunice. Ja u se
pobrinuti za svoj dio.
Vojnie Carolinus, ti straari. Ako se ne vratimo za etrdeset
i pet minuta, povedi arobnjaka i vrati se u bazu. Carolinus je lijevom
rukom izvukao maetu i salutirao. Saavedra se vratio na elo i nas
etvero nastavilo je dublje u drenski teritorij.
Sto osamdeset metara i popeli smo se na uzvisinu preotrih linija
koja nije mogla biti nita drugo osim rezultat eksplozije. Vidio sam
u daljini prvu liniju neprijateljskih rovova, a iza toga vatre u njihovu
kampu. Signalizirao sam ljudima da me okrue, izvukao talisman
iz tobolca na oklopu i bacio ga u prainu osjeajui se istovremeno
pomalo blesavo.
To je sve? apnuo je Milligan. Trebali smo stati na brdo i
ostaviti kameni na sredini?
Vojnie, zaepi usta i otvori oi. Razumio sam da je Milligan
nervozan ovo je bio dio misije koji se i meni najmanje sviao, a
nisam bio lud ni za jednim njezinim dijelom. Na vrhu ovog brda bili
smo lake mete za sve drenske patrole koje bi prole, a oni su bili puno
blie pojaanju od nas.
U mraku, u tim okolnostima, svaka sjena krije strijelca, a svaka
svjetlost reflektira se s otrice, zato nisam bio siguran jesam li neto
ugledao sve dok Milligan nije signalizirao. Bacili smo se u prainu,
sakrili se ispod ono malo zatite to smo imah. Osamnaest metara od
dna naeg brdaca jedan od njih nas je primijetio, upozorio ostale i znao
sam da smo najebali.
. Milligan je poslao strijelu u predvodnika, ali bezopasno je
odletjela u mrak i oni su jurili uz dinu, a mi smo se pripremali na njihov
napad. Saavedra je uzeo prvog, ja drugog, a nakon toga bilo se teko
koncentrirati na opi tijek bitke, pozornost su mi zaokupili konkretni
detalji.
Moj je bio mlad, jedva dovoljno zreo da zadovolji enu, ali
iznenadilo me koliko je bio nevjet. Pet godina ubijanja svakog u sivoj
uniformi nadjaalo je svaku prirodnu averziju prema ubijaju nekoga
tko je doslovno bio dijete, stoga sam pomislio da ga trebam samo
brzo dokrajiti. Prividni napad u bok, obrana od njegovog nespretnog
napada i pao je, krv je iktala iz smrtonosne rane na njegovu trbuhu.
Dobro je to sam ga se brzo rijeio jer nije svima ilo glatko.
Cilliers je jednom od neprijatelja pokazivao zato nikada nije odbacio
oruje svojih predaka, a Saavedra je bio onaj stari zahvaljujui svom
efikasnom baratanju maem, spreavao je dvojicu Drena da se uspnu
na brdo. Meutim, Milligan se jedva drao, zdepasti Dren s maetom
u jednoj, sjekirom u drugoj ruci, vrsto ga je gurao prema ponoru.
Izvadio sam iz oklopa no za bacanje i poslao ga u leda Milliganovu
napadau nadajui se da e to izjednaiti borbu. Nisam imao vremena
uiniti ita drugo jer je jedan od mukaraca koji se borio sa Saavedrom
krenuo prema meni. Podigao sam maetu i izvukao batinu koja mi se
njihala na pojasu.
Ovaj je bio bolji, dapae dobar, i bez pogleda na oiljak koji je
njegov nos podijelio u dvije nejednake mase znao sam da je veteran u
naem sukobu. Znao je kako se ubija kratkim maem, njegovo oprezno
kruenje prekidala je samo brza razmjena udaraca, a slobodna ruka bila
je spremna dovriti zapoeti posao. Meutim, ovo nije bio ni moj prvi
okraj, stoga je i moje oruje pratilo njegovo, a tanka iljasta batina u
mojoj lijevoj ruci ekala je prikladno otvaranje.
Doekao sam ga kada se previe nagnuo u napadu te sam
ga opalio palicom po zglobu. Ljutito je zaurlao, ali nije ispustio
oruje. Gad je bio vrst poput sirovog eljeza, no njegov stoicizam,
premda dojmljiv, nije bio dovoljan da mu spasi ivot. Ruka mu je bila
onesposobljena i nije mogao pratiti moj ritam te je pola minute kasnije
pao zbog dvije smrtonosne rane.
Na trenutak sam pomislio da bismo mogli uspjeti sve dok
nisam uo zatezanje luka i vidio kako se Cilliersovo masivno tijelo
rui unatrag, a strijela mu se do pera zabila u prsa. Sada kada je ve
bilo prekasno, uoio sam strijelca na vrhu brijega kako ponovo puni
samostrijel dok njegov partner Dren, velik skoro kao i Adolphus,
uva strau drei opaki eki sa iljcima. Pojurio sam i bacio
se na strijelca, izbio sam mu oruje iz ruku i bacio nas niz brijeg. Borili
smo se u padu, ali kad smo se prestali kotrljati, ja sam bio na njemu i
udarao ga drkom maete po lubanji sve dok njegov stisak nije popustio
pa sam mogao okrenuti otricu i prerezati mu grkljan.
Ulovio sam dah, a zatim pojurio uzbrdo. Kada sam stigao
do vrha, jo je samo Saavedra bio na nogama, i to jedva. Divovski
Dren drao ga je u aci, a Asherov prepredeni stil nije mogao parirati
brutalnosti protivnika. Meutim, Saavedrina obrana dovoljno je
ometala Drena da se pribliim i prereem mu tetivu koljena, a moj
ortak nije oklijevao kada sam mu pruio priliku i rijeio se naeg
zadnjeg neprijatelja brzim ubodom ispod brade.
Trenutak smo nas dvojica stajali i gledali se, a zatim se
Saavedra sruio na do i shvatio sam da je ranjen te da krv tee iz
njegovog konog oklopa. ilavi gad to nije pokazao sve dok borba nije
zavrila. Koliko je loe? upitao sam.
Loe, odgovorio je na svoj suzdrani nain zahvaljujui emu
je na kartama digao polovicu plaa u jedinici. Oprezno sam mu skinuo
oklop. Trgnuo se, ali nije nita rekao.
Saavedra je imao pravo bilo je loe. iljasti kraj ekia
probio mu je koni oklop i doao do crijeva. Moda preivi ako ga
uspijem odvesti do kampa. Naslonio sam ga na uzvisinu i provjerio
ostatak svojeg odreda.
Mrtvi to me nije iznenadilo. Ona je strijela sredila Cilliersa,
neslavni kraj za tako hrabrog vojnika. Htio sam odnijeti njegov ma
u bazu i pokuati ga nekako vratiti njegovoj obitelji to bi mu bilo
drago, ali bio je teak, a morat u vui Saavedru.
Milliganu je netko smrskao glavu dok sam se ja zabavljao s
neprijateljskim strijelcem. U izravnoj borbi uvijek je bio prosjean.
Bilo mi je drago to smo barem sredili gada s ekiem. Uvijek mi je bio
drag taj drueljubivi klinac. Iskreno, oduvijek su mi obojica bili dragi.
Saavedra se molio neskladnim tonovima na svom stranom
jeziku, mislim da nikada nisam uo toliko rijei od njega. To me
uznemirilo i nadao sam se da e prestati, ali nisam nita rekao,
nisam osobi na samrti htio uskratiti priliku da ispravi sve sa
svojim bogom.
Na obronku sam unuo i preletio obzor pogledom. Ako
se pojavi jo jedna patrola, najebali smo. Pomislio sam zgrabiti
Milliganov samostrijel, ali bilo je mrano, a ja nikada nisam bio dobar
u rukovanju tim napravama. Poelio sam imati crni prah. Poelio sam
da dragulj pone djelovati.
Minute su prolazile. Saavedra je nastavio svoj monolog na
stranom jeziku. Poeo sam se pitati je li neka jedinica Drena u prolazu
sredila Carolinusa i arobnjaka te me ostavila da ekam klimaks do
kojeg nee doi. Onda sam iza leda uo zvuk koji nisam znao objasniti,
a slijedio ga je Saavedrin preplaeni povik. Okrenuo sam se na peti.
U zraku iznad dragulja stvarala se rana, rupa u svijetu koja je
iz rubova krvarila udan ikor
2
(
2
boanska krv, sukrvica op. ur.). Ve sam
vidio magiju, od dralovih zaigranih smicalica do snage bojnog uroka
koji brie itavi vod, ali nikada nisam vidio ovakvo to. Iz rupe se uo
grozan piskutav zviduk, gotovo poput plaa. Nisam mogao odoljeti i
zavirio sam u te dubine.
Pogled su mi uzvratile neobine i stravine stvari, beskonane
membrane oiju u nemirnom i bijesnom vrdogu, otvorene eljusti koje
su bez prestanka pokuavale ugristi beskonanu crnu prazninu, otvori
koji su erotino pulsirali, pipci koji su se stezali i pruali u vjenoj noi.
Neugodan cvile brbljao je na polurazumljivom jeziku, obeavao mi je
odvratne darove i zahtijevao jo stravinije rtve.
Naglo, kao to je poela, buka je prestala, a iz otvora je istekla
crna masa. Kapala je u nau stvarnost i donijela smrad toliko gadan da
sam morao progutati povraanje. Bila je to neobjanjiva trule starija
od kamena. Polako se sluz spojila, crni plat stvorio se oko siluete
boje kosti. Saavedra je proizveo zvuk izmeu vriska i uzdaha, a ja sam
znao da je umro. Na trenutak ugledao sam lice te spodobe, oi poput
slomljenog stakla iznad redova otrih zubi.
Tada je nestalo i odlebdjelo istono prema drenskoj obrani.
Kretalo se bez ikakvog vidljivog napora, kao da ga je pokretala snaga
izvan vlastitog tijela. Grozni je smrad ostao.
Um mi se borio nastojei povratiti smisao neko krutim
zakonima postojanja. Nisam znao hoe li uspjeti. Znanje da u blizini
vreba jo drenskih patrola i sumnja da nee imati razumijevanja za
moje duevno stanje kada me nadu okruenog leevima njihovih
drugova bilo je dovoljno da me na kraju pokrene.
Inspekcija od pola sekunde potvrdila je da je Saavedra umro.
Bio je kiseli gad, ali umro je poput mukarca i na kraju nisam imao
prigovora na njegovo ponaanje ili narav. Asheri vjeruju da je smrt
u bitci jedini put do iskupljenja barem je u tome zadovoljio svog
strogog boga.
Nije bilo vremena za oplakivanje, rijetko kad ga ima. Devet
ljudi ve je poginulo i vjerojatno e im se pridruiti i deseti ako se
zadrim. Privezao sam maem za pojas i krenuo provjeriti to je s
arobnjakom.
Adelweid je stajao na vrhu dine, dlanove je poloio vrsto na
bokove, ponosno poput pauna, samo, izgledao je dvaput ljepi. Jesi
li ga vidio? Sigurno jesi bio si blizu epicentra. Doputeno ti je
pogledati u svjetove koji lee iza naeg, pred tvojim oima razdvojio se
zid tanak poput papira koji odvaja ovaj svijet od idueg. Shvaa li koji
si ti sretnik?
Carolinus je leao naslonjen na mali sivi kamen. Ve je
barem nekoliko minuta bio mrtav. Dva drenska vojnika leala su
nekoliko metara ispred njega i pridruila su se neprijatelju u vjenom
poinku. to mu se dogodilo? upitao sam iako sam znao da neu
dobiti odgovarajui odgovor.
Adehveid se na trenutak prenuo iz sanjarenja. Tko? Oh, moj
uvar! Mrtav je. Sada se okrenuo prema meni, u glasu mu se ulo
uzbuenje, prvi je put zvuao poput ovjeka. No, njegova rtva
nije bila uzalud! Moja je misija bila uspjena, a preko ove unitene
ravnice vidim da su i moji drugovi uspjeli! Dobri moj porunice, ovo je
dvostruki blagoslov jer imate privilegiju gledati krali Drena!
Budui da nisam odgovorio, okrenuo se natrag u smjeru svojih
kreacija i gledao kako povremena munja osvjetljava krajolik. U daljini
sam vidio kako se valovi tih spodoba kreu naprijed. Adelweid je imao
pravo iz daljine bilo je neeg nadzemaljskog, ak i prelijepog u
njima. Meutim, sjeanje na odvratni smrad i zvuk koji je Saavedra
proizveo kad ga je srce izdalo bili su mi svjei u pamenju i, za razliku
od Adehveida, ono to sam vidio smatrao sam iskljuivo huljenjem
Vjerouvara i Deva.
Onda je poelo vritanje zbor urlika eruptirao je iza
drenske linije. U borbi se zvukovi smrti mijeaju sa zvukom borbe,
uzvici ranjenih mijeaju se s udarom metala o metal i topovskim
eksplozijama. Meutim, zadnje zvukove Drena nije omeo nikakav
drugi zvuk, stoga su bili jo tisuu puta straniji. Adelweid se
nasmijeio jo jae.
Kleknuo sam pored Carolinusa. Obavio je svoju dunost, a
potom iskrvario dok je arobnjak u oblinjoj tami vrio svoje strahote.
Njegova maeta leala je slomljena pored njega, a oi su mu bile
otvorene. Zaklopio sam ih i uzeo slomljeno oruje. Nakon to
zazovete te stvorove, va je posao zavren?
Adelweid je i dalje zurio prema istoku i gledao grozno
unitavanje koje je njegova kreacija irila sa svojom braom, a pogled
mu je bio mjeavina poude i ponosa. Jednom zazvana, stvorenja e
zavriti svoju misiju, a zatim e nestati, vratit e se u svoj svijet.
Bio je toliko zaokupljen pokoljem da nije obraao pozornost
na mene kad sam stao pored njega. Jedva je i primijetio kada sam
uvukao Carolinusovo smrskano oruje u njegov prekrasno iskrojeni
kaput. Povik su mu uguili slini zvukovi iz smjera drenskih rovova.
Izvukao sam otricu i bacio je u mrak. Adehveidovo truplo nespretno se
skotrljalo niz brijeg.
Zakljuio sam da netko mora platiti za Saavedru i ostale, a ako
ne mogu udariti nekog vieg u zapovjednom lancu, onda u se morati
zadovoljiti Adelweidom. Takoer, zakljuio sam da e svijet biti bolji
bez njega.
Provukao sam se preko naih linija i prijavio uspjeh misije
usprkos velikom broju rtava. Bojnika nai gubici nisu brinuli, ni moji
ljudi ni arobnjak. Bila je to vana veer, no prije konanog juria koji
e slomiti Republiku Dren i puno je toga trebalo pripremiti. U zoru sam
oformio svoj vod koji e sudjelovati u napadu svim snagama za koji
e nam trebati deset tisua ljudi. Meutim, obrana je bila nepostojea,
cijeli sektori iza rovova sadravali su samo mrtvace stravino zgrenih
tijela, a uzrok njihove smrti bio je nejasan na svjetlu dana. Preostali
Dreni bili su previe ratrkani i obeshrabreni za pruanje otpora.
Tog popodneva general Bors prihvatio je kapitulaciju glavnog
grada, a sljedeeg dana bezuvjetnu predaju Wilhelma van Agta,
posljednjeg i najveeg poglavara Republike Drena.
Tu verziju ne ujete na Dan sjeanja i mislim da nikada nee
ui u knjige, ali bio sam tamo i tako je rat zavrio. Dobio sam medalju
za to dobila ju je cijela satnija jer smo bili prvi ljudi u Donknachtu,
kovano zlato s kopljonoom koji stoji iznad drenskog orla. Svoju sam
brzo prodao za skupu bocu viskija i no s nestrianskom kurvom. Jo
uvijek mislim da sam ja bolje proao.

12. POGLAVLJE
Kada sam prenio one dijelove prie koji su bili prikladni za javnost,
dral je natoio au nezdravog lijeka i tresao se dok ju je polako
ispijao. Nikada nisam vidio drala preplaenog. To je slutilo na
zlo. Siguran si da je Adelweidovo udovite isti stvor koji je ubio
Kirena?
Ostavio je jak utisak.
Stvorenje iz praznine koja nas okruuje oslobodilo se i izalo
na ulice Grada sjena. Ulio je ostatak napitka u grlo i obrisao usne
koatom rukom. Tako mi Vjerouvara!
to mi moe rei o stvoru?
uo sam legende. Govorilo se da je Atrum Noctal, lani monah
iz Narcassija, mogao zaviriti u prazninu izmeu svjetova i da su bia
koja je tamo vidio odgovarala kada bi ih zazvao. Prije ezdeset godina
moj gospodar Roan Surovi vodio je arobnjake Kraljevstva protiv
Reda etverokutnog kruga koji je krio Visoke zakone tako strahovito
da su sve biljeke o njihovim aktivnostima unitene. No, iz osobnog
iskustva... Slegnuo je uskim ramenima. Nemam ga. Uenje magije
vodi uskim i zamrenim putem koji ima mnogo odvojaka. Prije nego
to je stvorena Akademija za unapreivanje magije, arobnjaci su
uili ono to su njihovi gospodari znali te nastavljali smjerom kojim
su ih vodile sklonosti. Roan nije htio imati posla s tamom i, iako sam
napustio njegovu slubu, ostao sam vjeran njegovu nauku.
Nasmijeio se i iznenadio sam se shvativi da se tada prvi
put osmjehnuo otkad sam uao. Tako mi Prvoroenog, brzo je
propadao. Meni magija nikada nije predstavljala put do moi ili nain
na koji bih uronio u tajne skrivene tamo gdje ne obitavaju iva bia.
Ruke su mu poele svjetlucati njenim plavim svjetlom, a sjaj je polako
prerastao u blistavu loptu koja mu je klizila po rukama. esto je taj
trik izvodio za Celiju i mene kada smo bili djeca, kuglu bi slao ispod
stolova i preko stolica, uvijek namjerno izvan naeg dohvata. Moji
su darovi bili namijenjeni iscjeljivanju i zatiti, htio sam zatititi slabe
i pruiti odmor umornima. Nisam nikada elio biti sposoban za ita
drugo.
Netko je dvaput otro pokucao i Celia je ula u prostoriju. Iluzija
je izblijedjela, a zatim nestala.
dral je hitro uperio pogled u nju. Celia, draga pogledaj tko
se vratio! Glas mu je imao neobian prizvuk.
Celia nam je prila, a njezina svijetlozelena haljina lagano se
zanjihala pratei njezine pokrete. Sagnuo sam glavu i poljubila mi je
obraz, a rukama mi prela preko lica. Na kaiprstu je nosila srebrni
prsten s debelim safirom, simbol promaknua u arobnjaka prvog reda.
Zbilja ugodno iznenaenje. Gospodar je sumnjao da emo te
opet vidjeti, mislio je da je tvoj posljednji posjet bio sluajan. Ali ja
sam znala da e doi.
Da, imala si pravo, draga! Potpuno pravo! Osmijeh mu
se zategnuo preko starakih crta lica. A sada smo svi zajedno kao
to smo neko bili. Rairio je ruke i lagano ih poloio na naa
ramena. Kao to nam je i sueno.
Bio sam zahvalan kada se Celia odmaknula te mi omoguila
da ramenom odbacim gospodarev stisak. Usne su joj bile izvijene u
neto to je nalikovalo osmijehu. Premda bih rado vjerovala da je ovo
drutveni posjet, zanima me prigueni razgovor koji ste vodili prije
nego to sam ula.
Brzo sam pogledao drala u nadi da e predmet naeg
razgovora ostati tajna, ali on nije prepoznao moju elju ili ju je
ignorirao. Na prijatelj eli znati vie o stvoru koji ga je napao. Kae
da je u ratu vidio jednog od njih. Mislim da namjerava postati novi
Guy ista Srca i loviti akrine neprijatelje maem od svetog plamena!
Njegov usiljeni smijeh pretvorio se u guei kaalj.
Celia mu je uzela praznu au iz ruku i napunila je tekuinom iz
zelenog vra prije nego to mu ju je predala. Mislila sam da ti je dosta
igranja heroja. Rijetki preive susret s prazninom i rijetko su revni
ponoviti to iskustvo.
Preivio sam dosta toga. Ako to bude po volji Prvoroenog,
preivjet u jo svata.
Tvoja hrabrost uistinu nadahnjuje. Svakako emo naruiti
epsku pjesmu kada ti tijelo bude lealo unakaeno u lijesu.
Pokuajte je uglazbiti. Oduvijek sam osjeao da zasluujem
odu.
Mislio sam da e to zasluiti barem hihot, ali Celia nije bila
raspoloena, a dral kao da nije sluao.Moda ne ovisi o meni. Jo je
jedna djevojica nestala.
Ovo je drala trgnulo iz sanjarenja i njegove anemine oi
preletjele su mojim licem prije nego to su se zaustavile na Celijinim
oima. Nisam to uo. Mislio sam da... Promucao je to i zautio, a
zatim ispio ostatak napitka. to god se nalazilo u tom napitku, sutra e
se oporavljati od toga.
Celia je poloila dlan na gospodareva leda i odvela ga je do
stolice. Lecnuo se na njezin dodir, ali dopustio je da ga odvede, utonuo
je u kou i zagledao se u prazninu.
Ona se sagnula i potapala ga je po glavi, a drvena ogrlica
spustila joj se preko dekoltea i zategnula oko vrata kada se
uspravila. To su loe vijesti, ali ne razumijem kakve to veze ima s
tobom.
Kruna zna da sam svjedoio zadnjem. Pitanje je vremena kad
e me posjetiti, a ne budem li imao neto za njih... mogao bili loe
proi.
Ali, ti ne vlada magijom! Moraju to razumjeti. Bio si agent!
Moraju te posluati!
Nisam se asno povukao iz slube oduzeli su mi in. Bit e
sretni to mi mogu neto priiti samo da me se rijee. Kako vie klase
imaju udne predodbe o policiji. To nisu dobri ljudi.
Kada je Celia opet progovorila, ton njezina glasa bio je odluan
i strog. U redu. Ako si ti upleten, i mi smo upleteni. Koji je sljedei
korak?
Mi?
Premda tvojoj tatini godi izigravanje vuka samotnjaka, znaj
da nisi jedini koji se brine za Grad sjena. I, premda ti je teko u to
povjerovati, vrijeme je prolazilo i u Orlovu gnijezdu i izvan njega.
Podigla je ruku prema svjetlu i privukla pozornost na prsten. Sudei
prema prirodi tvoje istrage, moda nije posve nelogino oslonio se na
pomo prvog arobnjaka.
Moda nije, priznao sam.
Zamiljeno je napuila usne. Pokuao sam ne primijetiti da su
pune i da joj ru istie boju oiju. Priekaj. Imam neto to ti moe
pomoi.
Gledao sam je kako odlazi te sam se okrenuo prema
dralu. Tvoja tienica vjeto preuzima svoje nove dunosti.
Odgovorio mi je i ne pogledavi me. Nije to vie djevojka koja
je nekad bila.
Htio sam nastaviti razgovor, ali ugledao sam njegovo lice
obasjano posljednjim zrakama svjetlosti, toliko krhko da je izgledalo
kao da e se pretvoriti u prainu pa sam se predomislio te sam tiho
ekao Celijin povratak.
Skini koulju, rekla mi je.
Svjestan sam svoje privlanosti, ali mislim da ovo nije
pravi trenutak da podlegne porivima. Zakolutala je oima i rukom
mi mahnula da se pourim pa sam bacio kaput na oblinji stolac i
prevukao tuniku preko glave. Kada sam skinuo odjeu, osjetio sam da
je u sobi propuh. Nadao sam se da mi Celia ne troi vrijeme.
Posegnula je u dep haljine i izvukla safir, savreno modre boje
i veliine nokta na palcu. Zaarala sam ga ako osjeti toplinu ili
ako ti uzrokuje bol, to znai da si u prisutnosti crne magije arobnjaka
ili bliskog suradnika. Pritisnula mi je kamen na prsa, ispod ramena.
Osjetio sam vrelinu i, kada je odmaknula prste, dragulj mi je ostao
privren za tijelo.
Povikao sam i protrljao kou oko kamena. Zato me nisi
upozorila da e to uiniti?
Mislila sam da e to bolje podnijeti ako te iznenadim.
To je bilo blesavo, rekao sam.
Upravo sam ti dala moan dar koji bi ti mogao spasiti ivot, a ti
se ali zbog peckanja koje je bilo potrebno kako bih ga usadila?
Ima pravo. Hvala. Osjeao sam da bih trebao dodati jo
neto, ali zahvalnost je osjeaj koji rijetko iskazujem i bio sam
nesiguran u sebe nakon zamjene naih tradicionalnih uloga. Hvala,
rekao sam neuvjerljivo.
Ne treba to govoriti. Zna da bih za tebe sve uinila. Spustila
je pogled na moja gola prsa. Sve.
Navukao sam koulju preko glave i posegnuo za kaputom, te
tako prikrio nesposobnost da joj odgovorim.
to je sljedee? upitala je Celia poslovno.
Imam nekoliko ideja. Navratit u za dan ili dva i javiti vam je li
mi to polo za rukom.
Moe. Ja u nazvati ljude koje znam u Birou maginih poslova
i vidjeti znaju li oni to korisno.
dral je prekinuo tiinu jo jednim napadajem i zakljuio sam da
je vrijeme da poem. Zahvalio sam gospodaru koji mi je brzo mahnuo
teko kaljui.
Celia me otpratila do vrata. Obrati pozornost na dragulj, rekla
je jako ozbiljno. Odvest e te do zloinca.
Osvrnuo sam se dok sam silazio niz stube. dralovo guenje
odjekivalo je plavim kamenom, a s vrha stubita gledala me Celia. Lice
joj je bilo zabrinuto, a pogled mraan.

13. POGLAVLJE
Zanemarimo li nedavne nesree, svoju bijednu plau zaraujem od
prodaje droge. Izbjegavanje Krune nee mi puno znaiti ako pritom
ostanem bez posla. Uostalom, nakon kaotinog dana, malo obine
trgovine drogom inilo se poput pravog izbora da malo razbistrim
glavu. Yancey me zamolio da navratim u vilu plemia za kojeg je
nastupao, rekao je da e mi se isplatiti. Stao sam na otoanskom tandu
blizu pristanita na brzu porciju ljute piletine prije nego to sam krenuo.
Kada krenete sjeverno od centra, doete do Korovih Visova
gdje su stare obitelji i novopeeni bogatai izgradili raj daleko od oiju
masa. Cisti zrak zamijeni smrad velikih ljevaonica eljeza i trule
luke, a uske uliice i zbijene zgrade zamijenili su irokim cestama i
prekrasno odravanim vilama. Nikada nisam volio odlaziti tamo, svaka
hulja koju se isplati podmititi znala je da ne pripadam tamo, no s druge
strane nisam mogao traiti plemie da se nadu sa mnom ispred Grofa
ako ele potroiti deset okara na unitavanje mozga. Gurnuo sam ruke u
depove, ubrzao korak i trudio se ne izgledati sumnjivo.
Stao sam na adresi koju mi je dao Yancey. Kroz kapiju od
kovanog eljeza vidio sam savreno njegovani travnjak, a ak je i
slabo veernje svjetlo bilo dovoljno da obasja uspavane lijehe cvijea
i obrezane ukrasne grmove. Slijedio sam cigleni zidi prema stranjoj
strani imanja gospoda moje profesije rijetko ulaze na prednja vrata.
Nakon nekoliko stotina metara stigao sam do puno manjeg i runijeg
ulaza za sluinad.
Straar koji je stajao pred njim bio je rumeni Tarasaihgn kose
crvene poput plamena, rijetke medu stanovnicima movara, koja mu
je padala u donekle ravnomjernom krugu do brade. Nosio je iznoenu
uniformu, no bila je uuvana kao i on bliio se pedesetoj, no to
je odavao samo trbui iznad remena. Ja sam prijatelj Yanceyja
Rimotvorca, rekao sam. Nemam pozivnicu.
Iznenadio me kada mi je pruio ruku. Dunkan Ballantine. Ni ja
nemam pozivnicu.
Rukovao sam se s njim. Izgleda da to nije uvjet da bude
straar.
Nije ni da se ude, barem kad se radi o nekome za koga je
Yancey jamio.
Ve je unutra?
To ne bi bila zabava da nema Rimotvorca koji zabavlja
plemie. Ogledao se hinei tajnovitost. Naravno, medu nama,
najbolje materijale sauva za stanku izmeu setova! Vjerojatno e ga
nai vani gdje pomae zadimiti kuhinju. Namignuo mi je, a ja sam se
nasmijao.
Hvala, Dunkane.
Ma, nita, nita. Moda me sretne na odlasku.
Krenuo sam puteljkom posutim kameniima koji je sjekao
zeleni travnjak i vodio prema stranjoj strani vile. uo sam zvukove
salonske glazbe i osjetio poznati miris snenotrsi na veernjem
povjetarcu. Prvo sam pomislio da dolazi sa zabave, ali onda sam miris
pripisao maloj tamnoputoj figuri naslonjenoj u sjeni ciglene trokatnice
odakle se ulo ritmiko mumljanje.
Yancey mi je dodao doint koji je puio ne prekinuvi svoj
savreni sinkopirani ritam. Rimotvoreva trs bila je dobra, kao i uvijek,
vlana mjeavina, ali ne prejaka, i otpuhnuo sam spirale srebrnastog i
modroljubiastog dima u mrak.
Odjeknuo je zadnji takt. ivio!
I ti, brate! Drago mi je to si stigao. U zadnje vrijeme nije te
lako uloviti.
Puno sam drijemao. Jesam li propustio tvoj nastup?
Prvi. Sada nastupa bend. Mama ti alje pozdrave. Pita zato
ne dolazi u zadnje vrijeme. Rekao sam joj da je to zbog toga to ti
pokuava pronai enu.
Pronicljiv si kao i uvijek, rekao sam. Kod koga sam to
doao?
Namrtio se i primio doint iz moje ispruene ruke. Ne zna?
U tvojoj poruci pisala je samo adresa.
Kralj majmuna glavom i bradom, brate. Vojvoda Rojar
Calabbra Trei, lord Beaconfield. Nacerio se, a bijeli zubi isticali su
mu se na licu i u mraku. Nasmijana Otrica.
Tiho sam zazvidao i poalio to sam se nadrogirao. Nasmijana
Otrica slavni dvorjanin, proslavljeni duelant i enfante terrible.
Prialo se da je blizak s prijestolonasljednikom i da je najubojitiji
maevalac otkad je trideset godina ranije Caravollo Nedodirnuti
prerezao ile nakon to je njegov mladi ljubavnik umro od crvene
groznice. Yancey je uglavnom nastupao za mlade sinove sitnih plemia
i osiromaeno srednje plemstvo. Zbilja se uzdizao u svijetu. Kako si
njega naao?
Zna koliko sam talentiran. Vidio me negdje kako neto
rimujem i pozvao me da nastupam za njega. Yancey nije bio sklon
prekomjernoj skromnosti. Otpuhnuo je kroz nosnice oblak dima koji
mu se zadrao oko lica i okruio mu lubanju stvorivi nezemaljsku
aureolu.Pitanje je zato on eli upoznati tebe.
Mislio sam da je elio kupiti drogu pa si mu ti rekao da sam ja
ovjek kojem se treba obratiti. Ako me doveo jer eli plesnu poduku,
mislim da e biti nezadovoljan i sa mnom i s tobom.
Ja sam ti poslao poruku, ali nisam te ja predloio traili su
ba tebe. Iskreno, da nisam svjestan svoje genijalnosti, posumnjao bih
da su me unajmili samo radi tebe.
Ovo zadnje otkrie bilo je dovoljno da ugui dobro raspoloenje
koje je izazvala snenotrs. Nisam znao zato me vojvoda elio upoznati,
nisam znao ni kako je saznao za mene ali ako sam neto nauio
u svojih trideset i pet godina provedenih na dnu rigunskog drutva,
onda je to bila injenica da nikada ne valja privui pozornost plemia.
Bolje je ostati jedan u mnotvu uniformirane vojske ljudi koju je akra
stvorio da njima ugaa, napola zaboravljeno ime koje im je rekao
anoniman lan njihove klike.
Budi oprezan, brate, rekao je Yancey i ugasio doint.
Opasan je?
Odgovorio mi je jako trijezno s obzirom na to kako smo proveli
zadnjih pet minuta. I ne samo s maem.
Rimotvorac me uveo kroz stranja vrata u prostranu kuhinju po
kojoj se mahnito vrzmala mala vojska kuhara, a svaki je bio zaduen
za gomilu hrane koja je bila jednako primamljiva i delikatna. Poalio
sam to sam se natrpao ljute piletine, no s druge strane, mene vjerojatno
nee pozvati na gozbu. Yancey i ja priekali smo da se oslobodi prolaz,
a zatim smo krenuli prema glavnoj prostoriji.
Bio sam na puno malih primanja zahvaljujui Yanceyjevim
vezama, a ovo je definitivno bilo jedno od ljepih. Gosti su bili ona
sorta koja izgleda kao da zasluuje biti negdje drugdje a to nije
uvijek bio sluaj.
Meutim, vjerojatno je arhitektura bila zasluna za velik dio
dojma. Salon je bio tri puta iri od Grofa, ali osim veliine, nije se ni
po emu drugome mogao usporeivati s Adolphusovom skromnom
krmom. Bogati kirenski tepisi protezali su se do izrezbarenih drvenih
zidova. Dvanaest ogromnih kristalnih svijenjaka, svaki sa stotinu
votanih svijea, sputalo se s pozlaenog stropa. Na sredini prostorije
skupina aristokrata zabavljala se sloenim koracima kontraplesa
kreui se u ritmu s bendom koji je zauzeo pozornicu nakon Yanceyja.
Iz tog centra irile su se grupice dvorjanina koji su se smijali i avrljali,
a njih su okruivali istovremeno i sveprisutni i nevidljivi sluge nosei
kanapee i svakojaka pia.
Yancey se nagnuo prema meni. Javit u gazdi da si stigao,
rekao je i uputio se prema gomili.
Zgrabio sam au pjenuca od konobara u prolazu koji je
prezirno frknuo. Stupanj prezira koji sluge usmjeravaju u ime svojih
poslodavaca meni je nepresuni izvor zabave. Pijuckao sam pjenuac i
pokuavao se sjetiti zato mrzim ljude oko sebe. Nije bilo lako bili
su prelijepi i inilo se da se izvrsno zabavljaju pa sam otkrio da mi je
teko podravati klasnu mrnju dok sam okruen smijehom i bojama.
Nije mi pomagala ni trs koju sam popuio, ugodna izmaglica koju je
donijela zatupila je moju istananu ogorenost.
Usred zlata i bljetavila, figura u kutu isticala se poput
slomljenog nokta na manikiranoj ruci. Bio je nizak i zdepast poput
patuljka i oito nije brinuo o svom tijelu. Koluti sala prelijevali su
mu se preko remena, a nos oteen od puknutih ila ukazivao je na to
da je s piem poblie upoznat. Njegova odjea predstavljala je jo
jedan tajanstveni detalj i; iako sam sumnjao da bi vojvoda zaposlio
pojedinca iji izgled tako oito odaje siromani odgoj, bio sam siguran
da mu ne bi dopustio da nosi tako neobian kostim. Neko je bio
skup, nikada moderan, crna koulja i hlae iste boje, kroj i materijal
proizvod vrhunskog krojaa. Meutim, brigu njihova stvoritelja unitila
je zloupotreba, blato na konim izmama koje se nastavljalo i na
nogavici, tunika u samo malo boljem stanju.
Da me nisu pozvali s razlogom, pomislio bih da mi je suparnik
jer je utjelovio sumnjivo bogatstvo koje je imalo nagovjetaj nasilja.
Da sam ga susreo u Gradu sjena, mislio bih da je prevarant, nevani
snagator, i ne bih ga dvaput pogledao ali ovdje, okruen kremom
rigunskog drutva, zahtijevao je pozornost.
Uz to, otvoreno je zurio u mene otkad sam proao kroz vrata, na
usnama je imao podrugljivi osmijeh, kao da je znao neku moju prljavu
tajnu i kao da uiva to me njome ucjenjuje.
Tko god bio, nije me zanimalo uzvratiti mu pogled, tako da sam
sve to primijetio krajikom oka. Meutim, ipak sam usmjerio dovoljno
pozornosti na njega da primijetim kako mi se pribliava neobino se
kreui postrance.
esto si ovdje? upitao je i prasnuo u smijeh. Imao je jak
naglasak i ruan smijeh, u skladu sa svim ostalim to sam uoio na
njemu.
Uzvratio sam mu poluosmijehom kojim odbijate skitnici molbu
za novcem.
to je bilo? Nisam dovoljno plemenit da razgovara sa
mnom?
Ne radi se o tebi. Ja sam gluh i nijem.
Opet se nasmijao. Kod veine ljudi ala je barem bezazlena
kvaliteta, ako ne i ugodna, ali stranac je bio onaj tip ljudi ije vam
cerekanje bode ui poput grubog platna na rani. Smijean si. Pravi
aljivac.
Uvijek rado popravim raspoloenje na zabavi.
Bio je mladi nego to sam prvo pomislio, mladi od mene
iako ga je lo ivot postarao, koa mu je posivjela, a bore su mu
se protezale licem i rukama koje su mu bile prekrivene neobinim
prstenima, od istog srebra posutog draguljima toliko jarkim i
kriavim da sam odmah znao da su lani, trice koje su svjedoile o
bogatstvu potroenom na neukusne stvari. Usta su mu bila otvorena
i zrak je filtrirao kroz red krivih zubi, utih ondje gdje nisu bili
zamijenjeni mutnim zlatom. U dahu mu se osjeala gadna kombinacija
suhomesnatih proizvoda i votke.
Znam to misli, rekao je.
Onda se nadam da te nije lako uvrijediti.
Misli, kako u upecati jednu od ovih zgodnih riba dok mi ovaj
runi gad vie u uho?
To nije bilo ono to sam mislio. Doao sam poslovno, a i da
nisam, isto sumnjam da bih imao romantinog uspjeha s obzirom na
svoje zanimanje i izgled. Meutim, da sam pokuavao pronai druicu,
tumor koji je stajao do mene vjerojatno mi ne bi pomogao.
Ali, vidi, te pike mahao mi je kaiprstom ispred lica
poput nezadovoljnog uitelja nisu zainteresirane za ljude poput
nas. Mi nismo dovoljno dobri za njih.
ak je i za moje standarde to bilo odvratno. Stranac i ja bliili
smo se kraju svog razgovora, na bilo koji nain. Ti i ja imamo puno
toga zajednikog?
to se tie ena, puno, rekao je, a svaku rije izrekao je
polako i ozbiljno.
Ovo je bilo fascinantno, odgovorio sam, ali, ako se slae,
uini mi uslugu i udalji se.
Nema razloga za nepristojnost. Priao sam ti u namjeri da
porazgovaramo kao mukarci, a ti me se pokuava rijeiti. Isti si kao
i ovi razmaeni gadovi koji dre nos u zraku. A ja sam pomislio da
bismo ak mogli postati prijatelji.
Ve je dolo do toga da smo postali spektakl, neto to
pokuavate izbjei kada doete u tui dom s ciljem da prodate
drogu. Imam dovoljno prijatelja prepun sam suradnika i ispunio
sam kvotu poznanika. Mjesta jo imam samo za strance i neprijatelje.
Odaberi prvo prije nego to postane ovo drugo.
Do tog sam ga trenutka smatrao bezopasnim, premda
uvredljivim, i mislio sam da ga nee biti teko preplaiti. Meutim,
moje rijei nisu na njega imale uinka, samo mu je zaiskrila zloba u
krvavim oima.
To eli? Meni odgovara. Mnogima sam bio neprijatelj ali
nikada jako dugo.
Poelio sam sve to odigrati ponovno, no bacio sam rukavicu
i vie nisam imao izbora. Sada sam morao nastaviti istim tonom
glasa. Govori poput mukarca koji danas jo nije dobio po glavi,
rekao sam i usmjerio pogled na Yanceyja koji mi je mahao da mu
priem. Ali, sada nije trenutak da se to ispravi.
Dobit e drugu priliku! povikao je u moja leda, dovoljno
glasno da privue pozornost gostiju oko nas. Neka te to ne brine!
To je bila neugodna meuigra i predosjetio sam da je predznak
buduih neugodnih susreta ali otjerao sam to iz misli dok sam
prilazio vojvodi pazei da ne ometam goste koji su se zabavljali dok su
flertovali.
Ako je ljudska rasa stvorila instituciju koja uspjenije od
plemia stvara intelektualne i etike bogalje, ja je jo nisam otkrio.
Uzmete potomstvo nastalo nakon pola tisuljea parenja mongoloida
u bliskom srodstvu, roaka u prvom koljenu i hemofiliara. Neka ili
podignu podbuhle dojilje, pripiti ispovjednici i neuspjeli akademici jer
akra zna samo to da su mama i tata prezauzeti varanjem jedno drugog
na dvoru da bi sudjelovali u odgoju djeteta. Pobrinite se da njihovo
kolovanje u mladosti ne pokriva nita praktinije od maevanja i
uenja izumrlih jezika, dajte im bogatstvo im navre punoljetnost,
stavite ih izvan granica bilo kojeg pravnog sustava razvijenijeg od
pravila dvoboja, dodajte ope ljudske instinkte koji vuku prema
lijenosti, pohlepi i zatucanosti, dobro promijeajte i voila dobili ste
aristokraciju.
Na prvi pogled, lord Beaconfield bio je olienje tog vrajeg
drutvenog stroja. Kosa mu je bila zaeljana prema, zakljuio sam,
najnovijoj dvorskoj modi i jako je mirisao na med i ruinu vodicu.
Naminkani obrazi sputali su se u kozju bradicu tako savreno
podianu da biste se zakleli da je naslikana, a odjenuo je kostim jarkih
boja s toliko nabora da ga je bilo muno gledati.
Meutim, bilo je neega u njemu zbog ega ga nisam mogao
samo otpisati, otar pogled zbog kojeg sam pomislio da je kostim samo
varka. Moda zbog naina na koji mu se ruka zadravala oko drke
rapira, koritenog i iznenaujue skromnog u usporedbi s ostatkom
kostima. Moda je to bila injenica da sam ispod sve te ipke nazirao
vrsto i mravo tijelo koje govori o satima koje je proveo okupan u
znoju, a ne parfemu. Ili je moda to samo bilo saznanje da je ovjek
preda mnom vjerojatno ubio vie ljudi od krvnika Krune.
Njegova svita, za razliku od njega, bila je toliko bezlina da
nije bila vrijedna pozornosti; svi su bili odjeveni slino vodi, svi toliko
drogirani da su bili samo korak od potpunog gubitka svijesti.
Yancey mi je dobacio pogled koji me trebao podsjetiti na ranije
upozorenje i prebacio se na pretjeranu inaicu svog narjeja koju je
glumio za bogatae i bijelce. To moj partner, onaj za koji sam vas
govorio.
Zadovoljstvo mi je upoznati vas, gospodaru, rekao sam i
izveo naklon prikladan za svaki dvor na zemlji. I smijem li iskreno
rei da ste mi ukazali ast time to ste mi dopustili ulaz na ovako
elegantnu zabavu? Zasigurno ni Deve na Cinvatu nemaju ljepa
slavlja.
Ovo je jedna od mojih manjih zabava, samo zagrijavanje
za sveanost sljedeeg tjedna. Nasmijeio se iroko i oaravajue,
neobino prirodno unato svoj toj kurvinskoj minci.
Netko mog kalibra i najmanju od vaih razonoda smatra
dostojnom bogova. Sada sam ve malo pretjerivao, ali razgovarao sam
s mukarcem namazanim poput klauna.
Rekli su mi da ima mnogo talenata, ali nitko nije spomenuo
tvoj arm.
Da sam dovoljno arogantan da vam proturjeim, zanijekao bih
tu nezasluenu pohvalu no, kako sam plaha dua, mogu vam samo
zahvaliti na vaoj ljubaznosti.
Jesi li bio profesor na dvoru prije nego to si se poeo baviti
svojim sadanjim zanimanjem?
Bavio sam se mnogoime prije nego to sam se prihvatio
trenutnog zanimanja, gospodaru. Ovo je trajalo due no to je bilo
potrebno sada su se ve vjerojatno i gosti pitali zato im domain
prima u audijenciju runog mukarca u prljavom kaputu. ak se i sada
bavim svaim. Moda mi Vaa Milost moe nagovijestiti to bi vama
odgovaralo.
Uslijedila je poprilino duga stanka tijekom koje su Otriine
bistre oi poivale na mojima. Zapitao sam se jesam li precijenio
vojvodinu trijeznost. Moda emo jednog dana detaljnije raspravljati
o punom rasponu usluga koje mi moete pruiti. No, u meuvremenu,
Tuckett e vam rei detalje. Pokazao mi je gospodina stisnutih usana u
otmjenom tamnom kaputu koji je stajao sa strane. Vrati nam se brzo.
Netko toliko dosjetljiv i koristan dobrodoao je na moj posjed nevezano
za prigodu.
Naklonio sam se, jednom njemu, a jednom njegovoj pratnji.
Nitko mi nije uzvratio, ali Yancey mi je kratko kimnuo dok sam se
povlaio. Otriin sluga izveo me iz glavne prostorije do malenog
hodnika.
Tuckett je izbliza mirisao na tintu i dravnu slubu. Neprijatno
je coknuo jezikom i izvukao komad papira iz depa na prsima, otvorio
ga je pa mi ga predao. Ovo je popis proizvoda koje gospodar eli
pribaviti.
Pokuao sam ne izgledati zaueno zbog koliine i
raznolikosti. Snenotrs i vilinski dah mogu predati odmah. Ostalo
mogu nabaviti kroz dan-dva. Osim ovog zadnjeg. Ne trgujem
zmajevcem. Morat ete pronai nekog drugog za to.
Nisam znao da ljudi u vaem poslu mogu sebi priutiti takvu
izbirljivost.
Drago mi je to sam pomogao proiriti vae obrazovanje.
Nakostrijeio se i pokuao smisliti repliku. Priekao sam nekoliko
sekundi dajui mu priliku za to. Kada je bilo jasno da nee odgovoriti,
ponovo sam progovorio: Pretpostavljam da isplatu rjeavam s vama?
Predao mi je debelu kesu jako arogantno uzme li se u obzir da
smo zavravali prodaju narkotika. U njoj je bilo vie nego to mi je
trebao dati. Puno vie. Vojvoda je jako dareljiv.
Gospodar kupuje vau utnju i odanost.
Recite mu da je prvo besplatno, ali da drugo nije na prodaju.
Spremio sam kesu u torbu i predao mu veinu svoje robe.
Primio ju je dojmljivo uvjebanim prezirom. Nastavite ovim
hodnikom do vrta. Puteljak e vas odvesti do pokrajnjih vrata.
Gospodin s kojim sam ranije razgovarao, prekinuo sam
ga. Tko je on?
Gospodine, vjerovali vi ili ne zadnji je slog naglasio kako
bi mi dao do znanja da me ne smatra toga dostojnim nisam se
potrudio slijediti svaki va pokret.
Zna o kome govorim. Nije se uklapao.
To se vas ne tie, ali mislim da govorite o arobnjaku
Brightfellowu.
Ne bih nikada za debeljka pomislio da je kraljica Ostarrichije,
recimo, ali jo bih manje pomislio da je mag. Pustio sam da se taj novi
podatak uklopi u sliku o njemu dok sam izlazio na noni zrak.
Sve u svemu, veer nije bila puno drugaija od stotine drugih,
okupljanje aristokracije koja se dosauje i koja e rado dati naslijeeno
bogatstvo za nekoliko trenutaka alkemijske sree, a ja sam volio igrati
ulogu agenta njihova zadovoljstva. Tipini radni dan, veer kakvu sam
oekivao osim jednog detalja, jedne nevane pojedinosti o kojoj
nisam imao vremena razmiljati sve dok se nisam uputio nazad prema
Grofu.
Od trenutka kada sam poeo razgovarati s Beaconfieldom do
trenutka kada sam napustio njegovo drutvo, safir u ramenu pekao me
je kao da me ubola osa. Vraao sam se kui, trljao ga i razmiljao bili li
posjetio Otricu prije nego to on to oekuje.

14. POGLAVLJE
Probudio sam se s Adolphusovim debelim licem iznad svog dok su me
njegove ogromne ruke grubo tresle iz sna. Pronali su djevojicu.
Bilo je jasno da nije mislio ivu. Odgurnuo sam ga i uspravio
se. Jesu li jeze stigle?
Nisu jo.
Nismo imali puno vremena. Zgrabio sam torbu sa stolice i
predao mu je. Reci Cariu da brzo odnese ovo Kid Macu. I nadi mu
neki zadatak koji e ga udaljiti iz bara na nekoliko sati.
Jo neto?
Ne izazivaj nevolje kada dou. Pusti ih gore i nemoj poludjeti.
Ja u sve srediti.
Progutao je slinu i otiao.
Obukao sam se i obuo izme te legao natrag u krevet. Barem
neu biti gol kada dou po mene; to je bila sva priprema koju sam
bio sposoban obaviti. Adolphus je s pravom bio nervozan. Crispin je
jedno to god se dogodilo izmeu nas, znao je da ne ubijam djecu.
Meutim, nee poslati Crispina po mene jer Crispin lovi ubojice i
kriminalce, a nikome vanome nije bilo stalo do djevojice. Bilo im
je stalo do arobnjaka koji ju je vjerojatno ubio, to je znailo da e
poslati Specijalnu jedinicu, a Specijalna jedinica znaila je potpuno
drugaiju priu.
Carstvo je velika maina, ogroman stroj, milijuni brzina
neprestano se izmjenjuju, a nita to je kompleksno ne funkcionira
savreno. Kada se pokvari, kada zrno praine uprlja leu ili se kotai
prestane okretati, netko mora doi to popraviti. To je zadaa Specijalne
jedinice paziti da se kotaii vrte brzo i glatko te se pobrinuti da
svatko tko se ulovi izmeu njih bude samljeven dovoljno sitno da ga se
ne primijeti.
Nesretno sam uzdahnuo. Neko sam ja bio glavna zvijezda te
jedinice. ivot je ponekad udan.
Kada su napokon doli, doli su silovito. uo sam kako
dolje razbijaju vrata te izvikuju psovke i prijetnje. Nadao sam se da
Adolphus nee uiniti neto naglo sve je ono salo i humor skrivalo
ovjeka sposobnog za nevjerojatno nasilje. Ako neto krene po zlu,
morat e ga ubiti kako bi ga oborili, a na kraju krv na podu nee biti
samo njegova.
Meutim, nisam uo zvukove razbijenog stakla i slomljenog
namjetaja koji bi uslijedili da je moj prijatelj izgubio razum pa sam
zakljuio da slijedi moje naredbe. uo sam korake na stepenicama, tada
su se vrata irom otvorila i naao sam se na krivom kraju samostrijela
i mladog agenta koji mi je vikao da legnem na pod. Za petama bila su
mu dva majmunasta gospodina koja su se pobrinula da slijedim prvu
naredbu.
Leao sam na trbuhu, ruke su mi okovali, a neije koljeno
zabilo mi se u leda, kada sam zauo napola zaboravljen glas. Uvijek
sam znao da e mi se pruiti nova prilika s tobom ako dovoljno dugo
ostanem u slubi. Samo nisam mislio da e biti ovako dobra.
Popustio je pritisak na leima pa su me grube ruke podigle na
noge. Doekalo me tupo lice postavljeno na debelom vratu i miiavom
izranjavanom tijelu.
Zdravo, Crowley! Lijepo je vidjeti da glupost nije prepreka za
trajnu karijeru u slubi Krune.
I dalje si brz na jeziku, ha, deko? Nasmijao se, a prazne
pikulaste oi gledale su me iznad plosnatog nosa dok su mu nosnice
bile rairene u oekivanju. aka mu je poletjela i opet sam bio na
koljenima pokuavajui ne povratiti i elei da mogu ponoviti zadnjih
deset sekundi. Crowley se nasmijao i nagnuo prema meni. Imam te,
deko. Drim te za jaja.
Istisnuo sam odgovor iz sebe. Oduvijek te fascinirala moja
oprema. To je bio prizeman pokuaj humora i zaalio sam ak i prije
nego to je Crowleyjeva debela apa utonula u moju bradu.
Zna primiti batine, to ti priznajem, rekao je i protrljao
zglobove prstiju. Ti si prvak teke kategorije u primanju batina. Ali
nisam toliko glup da i dalje gulim kou na toj tvojoj kamenoj eljusti.
Imamo strunjake za to.
Ispljunuo sam krv na prljavi pod i pokuao izgledati hrabro.
Crowley me ponovno podigao na noge. Cochrane, ti i Talloway
ste sa mnom. Ostali, krenite na mjesto zloina i pobrinite se da
imaju dovoljno ljudi. Okrenuo se prema meni. Priznajem, iako
me unitilo to su te pustili, vrijedilo je ove prilike jer emo te opet
slomiti.
Ovog sam puta bio pametan pa sam utio.
Adeline je stajala u prizemlju pored ognjita i mrtila se estoko
poput ranjenog matrijarha, krizni trenutak otkrio je njezinu vrstinu.
Adolphus je sjedio za stolom, a pokrivao ga je agent sa samostrijelom.
Oboje su bili jako hrabri radi mene. Cijenio sam to.
etnja je trajala jako dugo. Nisu mi dopustili da zgrabim kaput
pa sam drhtao od hladnoe. Crowley bi mi povremeno rekao neto
runo i neoriginalno, ali uglavnom bi vjetar odnio njegove rijei.
Skupine ljudi oko nas rastopile bi se kada bismo im se pribliili
graani Grada sjena nisu htjeli dijeliti moju sudbinu koju su predviali.
Kad smo pola sata kasnije stigli do Crne kue, poela je kia.
Crowley je zastao samo kako bi mi jo vie oteao. Pogledao sam u
sivo nebo i vidio kako se kapljice ledene vode izlijevaju iz oblaka.
Kapljica kie rasprsnula mi se na elu. Zatim su me odvukli unutra
i trudio sam se da mi lice bude mirno, ak i kada smo proli kroz
neoznaena vrata, u hodnike Crne kue, ak i kada su otvorili vrata
elije.
Sobu su namjerno liili detalja. Jedini namjetaj bila je elina
stolica za zatvorenika i stol pored nje. U sreditu prostorije, malen, no
svakako zamjetljiv, bio je odvod koji je vodio u kanalizaciju. Oduvijek
sam mrzio ovo mjesto kao agent, a ni sada mi se nije svialo.
U kutu je stajao ispitiva u tradicionalnoj uniformi grimizne
boje, ispod unjaste kapuljae nosio je halju koja je padala do poda.
U ruci je drao crnu torbu u kojoj su bili potrebni instrumenti. Ovaj
je bio krupan, ustvari, debeo, a role sala rastezale su njegovu crvenu
uniformu. Muenje pak, nije fiziki jako zahtjevno, barem ne onome
koji mesari. Naime, njihov je klan imao jako rigorozne standarde bio
sam siguran da e on dobro izvriti svoj zadatak.
Uiva u pogledu? upitao je Crowley. Posrnuo sam od udarca
u leda. Pokuavao sam ostati na nogama, ali prije nego to sam uspio
u tome, zgrabili su me Crowleyjevi ljudi i natjerali me da sjednem te
su mi skinuli okove kojima su mi vezali ruke na leima. Zatim su mi
zavezali ruke s dvije kone ome ugraene u rukohvate stolice.
Znao sam da e se jednog dana vratiti. Starac je mislio da
e nas razoarati, da e jedne noi samo nestati iz Grada sjena. Ali
ja sam rekao da nema anse. Taj nas deko previe voli da bi ikada
otiao. Vratit e se on. Ali, ak ni ja nisam mislio da si toliko oajan
crna magija? Kratkim prstom mahnuo mi je ispred lica. Zbilja si se
uvalio.
Crowley je izvadio cigaru iz depa. Kraj je odgrizao svojim
etvrtastim sivim zubima i zapalio je, a njegove ruiaste puolike
usne vukle su dim sve dok se cigara nije zaarila, a debeli oblaci
dima pobjegli su iz njegovog runog cereka. to misli, koga sada
ekamo?
Kao da su to uvjebali, vrata su se otvorila i mukarac koji je
izgledao poput djeda uao je u izglaanoj uniformi pa sam znao sam da
sam zbilja najebao.
Najmonija osoba u Rigusu moda je Kraljica ili kancelar
ili mali ovjek iskrena lica koji operira iz ureda bez prozora u centru
Crne kue i ima prazninu na mjestu gdje bi mu trebala biti dua. Starac,
nadstojnik Specijalne jedinice, nevina titula za glavnog pijuna u
kraljevstvu. Njegove oi gledaju vas s prozora i uho mu je prislonjeno
na vrata. Ako itko zna neku prljavu tajnu o vama, zna je i on, a ako
tajne nema, a on je treba, onda e je i stvoriti. Vie je ljudi umrlo zbog
pokreta njegova prsta nego od kuge. etvrt je stoljea stajao na elu
najvee organizacije stvorene ljudskom rukom u svrhu uzurpiranja i
odravanja kontrole nad svojim lanovima.
Meutim, da proete pored njega na ulici, on bi podigao eir, a
vi biste podigli svoj. Zlo je takvo ponekad.
Starev blagi osmijeh naborao mu je lice, a oi su mu veselo
svjetlucale. Uistinu je divno kada se jedno od moje djece vrati nakon
tako dugog izbivanja. Zbilja si nam nedostajao ovdje u tvom starom
domu.
Od samog pogleda na njega u elucu mi je buknula
vatra. Odluio sam navratiti i vidjeti kako se drite. Ali, ini se da ste
zauzeti pa u moda navratiti drugi put.
Zadrao je osmijeh na licu i kimnuo ispitivau koji je odmah i
bez pompe poeo vaditi instrumente iz torbe i stavljati ih na stol.
Pritisnut emo te pitanjima, rekao je Crowley. Jako emo
te pritisnuti. Kad zavrimo s tobom, znat emo svaki crni grijeh koji ti
mrlja duu.
Natjerao sam se na smijeh, a to nije bilo lako dok su mi kone
ome zatezale zglobove. Onda je bolje da otkaete planove za
veeru. Da je ovdje samo Crowley, ne bi mi bilo stalo do odgovaranja
on je majmun koji je koristan samo zbog surovosti. Starac je pak,
bio otar poput bodea i dvaput hladniji. To lice djedice skrivalo je
um najvjetijeg stratega i, uz to, potpunog luaka. Bez sumnje htio me
vidjeti pod zemljom, ali ta elja nee utjecati na njega samo ljudi
svoje odluke temelje na emocijama. Osim to e ispitiva nepotrebno
vjebati, to misli postii ovim potezom?
Crowley je ugurao cigaru medu svoje neravne zube. Zna neto
o djetetu i demonu, neto to e nam pomoi da se pribliimo. A, ako
ne zna osmjehivao se luaki i dalje mogu gledati kako zidovi
postaju crveni od tvojih iznutrica.
Vidi, Crowley, zbog toga si ti prije bio podinjen meni. Zbog
toga nikada nee zamijeniti Starca. Ne vidi dalje od sljedee rtve.
Ti si tupo orue, beskoristan si ako iza tebe nema nekog tko bi te
usmjerio.
Pored mene ispitiva je nastavio vaditi orue, otre srebrne
predmete na prostirci od crnog baruna.
Kada danas zavrite, a sutra nestane novo dijete, to ete onda?
Samo me jednom moete muiti i ubiti, a poslije toga neete znati nita
vie nego sada. Nije u igri samo zadovoljavanje vaeg sadizma.
Crowley je nekako uspio ostati miran iako su njegove sitne oi
narasle do veliine umanjka. Pronai emo onog tko ubija djecu
ne brini se.
Glupost. Uperio sam pogled u Starca. Nemate ovdje nikog
dobrog kao ja i to znate. Tko god je ovo uinio, nauio je to od Krune
ne moete se osloniti na vlastite ljude. Ja se mogu osloniti na
podrku izvan prijestolja, imam kontakte po itavom Gradu sjena
i znam kako ti stvorovi izgledaju. Progutao sam slinu dolo je
vrijeme da odigram sve karte. I imam trag.
Onda emo ga izvui noem iz tebe i slijediti ga, rekao je
Crowley.
Neete. Nitko u Gradu sjena nee razgovarati s vama i neete
moi povezati dijelove, ak i da progovore.
Starac je progovorio tek drugi put. Toliko se oajno eli
vratiti u moju slubu? Koliko sam uo, sada nisi puno bolji od psa, ti si
ovisnik kojeg eka no u uliici.
Bio sam dovoljno dobar da naem prvu rtvu. Ili budi uz
mene, ili me ostavi majmunu. A obojica znamo da je to prevano da bi
dopustio njemu da sve pokvari.
Osmijeh na Starevu licu se rairio i znao sam da e njegove
sljedee rijei odluiti o mojoj sudbini sloboda pod njegovim
okriljem ili seansa s ispitivaem i neoznaeni grob. Bio je to dugi
trenutak. Gledano unatrag, mislim da sam se savreno ponio, drugim
rijeima, nisam se popiao u gae.
Poloio je suhu ruku na moje rame i stisnuo ga iznenaujue
jako. Nee me razoarati, deko. Pronai e onog tko ozljeuje te
jadne djevojice i zajedno emo se pobrinuti da ga dovedemo pred
lice pravde. Crowley je krenuo protestirati, ali jedan efov pogled
zaepio mu je usta. Starac je odvezao jednu omu paljivo poput majke
koja pregledava ogrebeno koljeno. Krenuo je prema drugoj, a zatim
zastao. Tjedan dana trebalo bi biti dovoljno, mislim, nekome tvog
intelekta da utvrdi tko je odgovoran za te udovine postupke. Tuno
je odmahnuo glavom, a njegovu blagu narav uznemirila je besmislena
okrutnost svijeta.
Dva, rekao sam. Nemam vaa sredstva trebam vremena
da obradim svoje kontakte.
Oi su mu se pomakle i na djeli sekunde otkrile udovite koje
je lealo iza fasade pa sam se skoro trgnuo od uasa no lice mu je
ostalo isto, a glas mu je i dalje zvuao prijateljski.
Vidjet emo se za sedam dana. Iluzija ovjenosti vratila
se na mjesto i oslobodio me druge ome. Okrenuo se prema
Crowleyju. Isprati naeg dragog prijatelja, hoe li? Uputio mi je
posljednji osmijeh te izaao kroz eljezna vrata, a pratili su ga ostali
agenti.
Crowley je gledao kako se vrata zatvaraju, a cigaru je toliko
vrsto stisnuo zubima da sam mislio da e se zadaviti njome. Neko
vrijeme pokuavao je smisliti to bi rekao ili uinio kako bi ublaio
ponienje koje je upravo pretrpio. Nita mu nije palo na pamet, okrenuo
se i izaao.
Ispitiva je blago razoarano pakirao svoje orue. Zakljuio sam
da su mi noge dovoljno vrste da me nose, te sam ustao i okrenuo se
prema ovjeku koji je zamalo postao moj muitelj. Imate cigaretu?
upitao sam.
Odmahnuo je glavom, a crvena kruna na kapuljai se
zatresla. Ne puim, rekao je, ali nije skrenuo pogled sa svog
posla, to e te ubiti.
Ako tako bude htio Prvoroeni.
Kada sam izaao iz Crne kue, kia vie nije padala, ali bilo
je hladno. Masirao sam zapea i pitao se je li sve ovo bio Starev
plan. Sve je djelovalo poput kazalita ne Crowleyju, naravno, on
vjerojatno nije upuen u taj plan ah ovo je bilo jako izravno za
nekog zakuastog poput Starca.
Sve u svemu, nije ni bilo vano. Ako su sve to smislili samo
kako bi doli do mojih usluga, dobro sam znao da je rok koji mi je dao
smrtno ozbiljan. Uputio sam se kui jer sam se trebao opremiti i sve
isplanirati.
15. POGLAVLJE
Kada sam uao u Grofa, Adolphus je potiteno stajao iza anka, . a
lice mu je bilo oteeno. Valjda je zakljuio da sam mrtav. Ustvari,
to nije bila nevjerojatna pretpostavka iako mi je bilo drago to nije u
pravu. Okrenuo se kada je uo otvaranje vrata i, prije nego to su se
zatvorila, Adolphus me omotao svojim ogromnim rukama i stiskao
svoje uplakano lice na moje tjeme dozivajui Adeline i Caria.
Bilo je to malo previe, pogotovo jer sam vjerojatno samo
odgodio ono neizbjeno i Adolphus e sljedei tjedan ponovo
proivljavati istu dramu. Bilo kako bilo, izgledao je sretno i nisam imao
srca ita rei sve dok njegova ljubav nije postala opasna za moj prsni
ko.
Adeline je izala iz stranje prostorije i pritisnula svoje okruglo
tijelo uz moje. Preko njezine glave vidio sam Caria kako silazi niz
stube, tipino neutralnog izraza lica. Nisi uzbuen to me vidi? Tebi
je ovo samo jo jedan dan u Grofu, tvog je dobroinitelja uhitila Kruna
i oslobodila prije ruka.
Adolphus je veselo odgovorio. Rekao je da nije zabrinut!
Rekao je da zna da e se vratiti pa se nema smisla brinuti.
Lijepo je uti da ima toliko vjere u mene, rekao sam. Ali,
upamti ako tvoj konj pobjedi, i dalje ne znai da si se pametno
kladio.
Da se pitalo Adolphusa, ostatak dana proveo bih umotan u
dekicu kao djetece. Meutim, iako me privlaila ideja dugog sna, trag
mi se hladio. Odbacio sam njegovu majinsku njegu, popeo se u sobu i
izvukao dugu crnu kuriju koja se nalazila ispod mog kreveta.
Obino ne nosim oruje, i to ve gotovo pola desetljea otkad
sam napustio slubu Kruni i morao izboriti mjesto usred ruevina
posljednjeg velikog rata sindikata. Ako nosite otricu, to samo znai
da e vas netko natjerati da je iskoristite, a leevi nisu dobri za posao.
Bolje se prema svima prijateljski ponaati, potplatiti one koje morate
i zalijepiti osmijeh na lice sve dok ne doe vrijeme da se prestanete
smijeiti.
Iskreno, radije ne bih dao sebi oruje u ruke. Ako se situacija
zahukta i izgubi kontrolu, dokle god ne nosi oruje, sve zavri dobro.
Moda netko zavri s modricom na eljusti ili razbijenim nosom, ali
preivi. Kada na boku ima ma hm, imam dovoljno grijeha na
dui bez krvi nekog jadnog gada koji me krivo pogledao dok sam bio
nadrogiran vilinskim dahom.
Zbog toga u normalnim okolnostima ne opaem ma, osim
ukoliko znam da u ga trebati. Meutim, okolnosti nisu uvijek
normalne i, iako stvor koji je ubio Kirena nije izgledao podlono
hladnom eliku, moda onaj tko ga je poslao jest. Povukao sam zasun i
otvorio krinju.
Vidio sam puno oruja u ivom, od zakrivljenih sablji asherskih
sveenika do bodea optoenih draguljima kakve vole plemii, ali
po mom miljenju, ne postoji savreniji instrument smrti od maete.
ezdeset centimetara jakog elika ugurano u drak od sandalovine
s jednom otricom radi jaeg udara iri se prema kraju, ali otro se
prekida na vrhu to mi je jo od rata omiljeno oruje. Ne bih je nosio
u paradi, ali da sam leima stjeran uza zid, nema toga to bih radije
imao u ruci.
Ovu sam oteo drenskom komandosu treeg mjeseca boravka u
Galliji. Dreni su uvijek bili ispred nas u takvim stvarima prilagodili
su se borbi u rovovima kao da su stvoreni za nju, rijeili su se
svjetlucavog oklopa i poeli slati luake prekrivene aom preko zida
kasno po noi sa sjekirama i bombama od crnog praha. Nai
glaveine jo su dijelili sablje i koplja za konjanike nama
asnicima est mjeseci prije primirja, iako sam vidio tek pokojeg
konja tijekom pet godina koje sam proveo izbjegavajui artiljeriju
i pokuavajui pronai pitku vodu koju nije oneistio izmet mojih
drugova.
Primio sam drak i podigao otricu desnom rukom. Osjeaj
je jo uvijek bio dobar, prirodan. Iz kutije sam izvadio brus i otrio
maetu sve dok nije bila dovoljno otra da se njome obrijem. Ugledao
sam svoj odraz u otrici, jarko ljubiaste otekline ugodno su se spajale s
oiljcima koje sam ranije zadobio. Gledao sam staro lice nadao sam
se da je spremno na ono to dolazi.
Posegnuo sam u koveg i izvadio jo i par bodea s plosnatom
drkom. Bili su premaleni da bi mi koristili u borbi, ali bili su dobro
izbalansirani za bacanje. Jednog sam prikvaio za rame, a drugog
spremio u izmu. Konani ukras, mjedeni bokser s tri opaka iljka na
kraju spremio sam u dep kaputa kako bi mi bio pri ruci.
U kutiji je sada ostao samo debeli etvrtasti paket u kutu koji
sam uvao jo od rata. Pregledao sam ga i provjerio je li sve unutra
u dobrom stanju, a zatim sam ga vratio u koveg i sve gurnuo natrag
ispod kreveta. Ogrnuo sam se kaputom preko drke maa, pomalo
samosvjesno, i siao.
Gdje je djevojica? upitao sam Adolphusa.
Juno od Ulice svjetla. Kod kanala. Planira otii onamo?
Nije imalo smisla objanjavati Adolphusu dogovor koji sam
sklopio sa Specijalnom jedinicom, ne dok sam jo uvijek mogao postii
neto, pa sam ga ignorirao i okrenuo se prema Cariu.
Uzmi kaput. Trebat u te na neko vrijeme.
U nadi da e ovo ukljuivati neto zanimljivije od prenoenja
mojih poruka i kupovine veere, Cari me posluao, ali se netipino
oduevio. Adolphus me odmjerio i prepoznao obris metala ispod moje
odjee.
to to radi?
Idem posjetiti naeg starog prijatelja.
Adolphusovo oko pokuavalo je neto iitati iz moja dva
oka. Zato?
Nije mi dosta uzbuenja za danas.
Cari je izaao umotan u odvratni vuneni kaput koji mu je
Adeline saila. Jesam li ti ve rekao koliko je to runo?
Kimnuo je.
Glavno da zna. Okrenuo sam se nakratko prema
Adolphusu. Deko e se vratiti prije sutona. Zadri sve to stigne za
mene.
Adolphus je kimnuo, a dosad je bio ve dovoljno upoznat s
mojim navikama i znao je da neu otkriti nita drugo. Cari i ja izali
smo iz Grofa i krenuli prema zapadu.
16. POGLAVLJE
Kada je Grenwald napokon doao, ve sam dvadeset minuta sjedio u
mraku zavaljen u stolicu za posjetitelje, noge sam podignuo na lakirani
stol od hrastovine koji je dominirao prostorijom. Brinuo sam se jer
sam mislio da je odluio preskoiti dnevne obaveze koje su zahtijevale
njegovo prisustvo, a u tom sluaju sjedio bili u njegovu uredu poput
budale. Meutim, isplatilo se jer, kada je otvorio vrata, u djeliu
sekunde aroganciju na licu zamijenio je kukavni strah.
Moj stari ef dosta je napredovao na drutvenoj ljestvici u
ovih deset godina iako, naalost, itavo mu se to vrijeme karakter
nije popravio niti mu je ojaala eljust zbog koje je izgledao poput
glodavca. Nosio je skup kaput, ali loe mu je stajao, a neko vrsto
tijelo debljalo se prebrzo da bi za to okrivio dolazak srednjih godina.
Zapalio sam ibicu i prinio je cigareti. Kak' ste, pukovnie? to ima
novoga?
Zatvorio je vrata, ustvari, zalupio ih je elei nekako sakriti na
sastanak od osoblja. Kako si, dovraga, uao?
Zatresao sam ibicu, ugasio je i popratio to odmahivanjem
glave. Pukovnie, pukovnie. Iskreno, povrijeen sam. Da me tako
dragi prijatelj oslovljava na takav nain? Nezadovoljno sam coknuo
jezikom. Zar tako prebiru po uspomenama stari ratni drugovi vezani
sponama plemenitog rata?
Ne, ne, naravno, rekao je. Iznenadio me tvoj dolazak.
Oprosti. To je uvijek bilo zabavno kod Grenwalda prokleto ga je
lako bilo slomiti.
Kako je, tako je, rekao sam.
Objesio je kaput i eir na vjealicu pored vrata kupujui
vrijeme, pokuavajui shvatiti zato sam doao i kako me se moe to
prije otarasiti. Viski? pitao je i krenuo prema anku u kutu pa sebi
natoio punu au.
Pokuavam ne piti estice prije podneva, to spada u moj novi
trezveni nain ivota. Ali, vi samo dajte.
To je i uinio jednim brzim pokretom ulio je viski u sebe te
natoio jo dva prsta. Proao je pored mene i sjeo na svoje mjesto iza
stola. Tiho sam ekao. Iskoristio sam priliku i jo ga malo drao na
iglama. Otpio je gutljaj i nagnuo se prema meni. Nakon zadnjeg puta
mislio sam, poeo je progutavi slinu, mislio sam da smo zavrili.
Jeste?
Mislim da si rekao da smo kvit.
Jesam?
Naravno, nije mi ao to te vidim.
Otjerao sam tu brigu teatralnim pokretom ruke.
O emu se radi?
Moda sam samo htio navratiti i salutirati starom
zapovjedniku, rekao sam. Zar vama nikada ne doe da se prisjetite
starih vremena s braom asnicima?
Naravno, naravno, rekao je, a bio je spreman sloiti se sa
svime to sam govorio.
Kako mi onda nikada ne doete u posjet? Jeste li se toliko
uspeli da ste zaboravili starog podreenog?
Promucao je neto izmeu isprike i izlike prije nego to smo
utonuli u tiinu.
Petnaestak sekundi pustio sam da moje rijei neugodno vise
u zraku i trudio se ne prasnuti u smijeh. No, budui da ste se tako
ljubazno ponudili, sluajno postoji neto oko ega biste mi mogli
pomoi premda mi je neugodno pitati jer ste toliko ve uinili za
mene.
Nije to nita, rekao je hladno.
Sjeate se one operacije izvan Donknachta dan prije primirja?
Slabo.
Da. Siguran sam da to nije bilo jako zanimljivo nekome tko
se nalazi toliko visoko u zapovjednom lancu. Kada se bavite kljunim
stratekim i logistikim pitanjima, lako je zaboraviti arke koje
ispunjavaju sjeanja niih rangova.
Nije odgovorio.
Trebam imena svih arobnjaka koji su sudjelovali u projektu
svi koji su ga izvrili i svih osoba koje su ih obuavale. Ministarstvo
rata sigurno vodi evidenciju.
Ne bi sauvali spise o neem takvom, odmah je odvratio bez
razmiljanja. To nije bila slubena akcija.
Imaju ih.
Oajno je pokuavao smisliti ispriku koja bi ga
spasila. Sumnjam da imam pristup tim podacima. Ne dre ih u glavnoj
knjinici s ostalim ratnim dokumentima. Ako postoje, zakljuani su
negdje u odjelu s ogranienim pristupom.
To ne bi trebalo predstavljati problem pomoniku ministra
vojske.
Protokol se promijenio, nije se dao. Vie nije kao nekad. Ne
mogu samo uetati u arhiv i iznijeti dokumente pod mikom.
Bit e onoliko jednostavno koliko bude. Ili jednako toliko
teko. Ali, u svakom sluaju, to ete obaviti.
Ja... ne mogu nita jamiti.
U ivotu nema jamstva, odgovorio sam. Ali, potrudit ete se,
zar ne, pukovnie? Zbilja ete se potruditi?
Iskapio je au i poloio je na stol, a zatim isturio gadnu njuku
prema meni. Alkohol mu je udario u glavu i podario hrabrost koju
trijezan nikada ne bi skupio. Uinit u to budem mogao, rekao
je tonom glasa koji mi nije ulio puno pouzdanja u ishod njegove
zadae. I onda smo kvit. Nema vie iznenadnih posjeta. Gotovi smo.
Smijeno to ste rekli i zadnji put kada sam navratio.
Ugasio sam cigaretu na njegovom stolu i gnjeio opuak dok nisam
smrvio sav pepeo te sam ustao i zgrabio kaput. Vidimo se uskoro,
pukovnie.
Iza zatvorenih vrata ostavio sam mukarca koji nije zasluio da
ga se tako zove.
Sekretarica, zgodna glupa djevojka koja me je pustila u
Grenwaldov ured nakon to je nasjela na la iz rata, slatko mi se
nasmijeila. Je li vam pukovnik uspio pomoi oko mirovine?
Nee biti lako, ali iskazat e se on. Znate kakav je pukovnik,
nita mu nije vanije od njegovih ljudi. Je li vam ikada ispriao kako
me jedanput nosio pet kilometara kroz neprijateljske linije nakon to
me strijela pogodila u bedro? Te mi je noi spasio ivot.
Zbilja? upitala je uzbueno raskolaenih oiju.
Ne, nije, naravno nita od toga nije istina, odgovorio sam i
izaao ostavivi je zbunjeniju no inae.
17. POGLAVLJE
Izaao sam iz Grenwaldova ureda, a djeak je utke ulovio korak sa
mnom. Sastanak je bio troenje vremena Grenwald je beskimenjak
i ne mogu se pouzdati u njega, pogotovo kad se radi o neemu ovako
vanom i o posljedicama koje u trpjeti ako ne uspije. To znai da
moram prijei na plan B, a to se plana B tie, s razlogom je bio na
drugom mjestu.
Naime, plan B ukljuivao je Crispina, jedini preostali
visokopozicionirani kontakt koji sam imao, a mislio sam da postoji
barem mala ansa da pristane. Nakon naeg zadnjeg susreta bilo mi je
zlo od pomisli na to da od njega traim pomo, ali ponos daje prednost
opstanku, stoga sam pregrizao svoj ponos i krenuo onamo gdje su,
prema Adolphusovim rijeima, pronali djetetovo tijelo.
Misli mi je prekinuo glas za koji sam tek kasnije shvatio da je
pripadao Cariu. Mislim da sam ga tada prvi put uo kako zapoinje
razgovor.
to se dogodilo nakon to su te odveli u Crnu kuu?
etvrt ulice razmiljao sam kako odgovoriti na to. Vratio sam
se u slubu Kruni.
Zato?
Apelirali su na moj patriotizam. Sve bih uinio za Kraljicu i
domovinu.
To je ozbiljno prihvatio, a zatim naglo odgovorio: Mene nije
briga za Kraljicu.
Iskrenost je precijenjena vrlina. I svi volimo Kraljicu.
Cari je mudro kimnuo dok smo prelazili kanal, a mjesto zloina
vrvjelo je od pokreta dvadesetak metara zapadno od nas.
Podruje je bilo puno predstavnika zakona. U otroj opreci s
njihovom uobiajenom nesposobnosti, inilo se da ovaj zloin shvaaju
ozbiljno. Crispin je stajao usred kaosa pored tijela djevojice, zapisivao
je opaanja i izdavao naredbe. Pogledi su nam se sreli, ali vratio se
svojim dunostima i niim vie nije pokazao da me primijetio. Vidio
sam Guiscarda u daljini kako pretrauje svjedoka na krianju, a jo neki
deki koji su me zadnji put mlatili neodreeno su se muvali i bili su
sretniji kada su uzrokovali nasilje nego kada su ga rjeavali.
Ostani ovdje.
Cari je sjeo na ogradu. Ja sam se ubacio u vrevu, provukao se
ispod kordona i priao starom partneru.
Oj, agente!
Odgovorio mi je i ne pogledavi me, zapisivao je biljeke u
podsjetnik uvezen u crnu kou. Zato si doao?
Zar ne prati vijesti? Toliko ste mi prokleto nedostajali da sam
otiao Starcu i molio ga da me vrati na stari posao.
Da, uo sam. Crowley je poslao glasnika prije nekih sat
vremena. Mislio sam da e iskoristiti vrijeme koje ti je tvoje laganje
kupilo u Specijalnoj jedinici i pobjei iz grada.
Nikada nisi imao dovoljno vjere u mene.
Odjednom mu je biljenica padala na do, a Crispin je u ruci
drao moj rever. To je bio nevjerojatan gubitak ivaca za nekog obino
jako suzdranog. Ne zanima me tvoj uvrnuti dogovor sa Starcem. Ovo
je moj sluaj i ne elim da se vaa mrnja uvue u to.
Ruka mi je poletjela u zrak i otrgnula njegovu apu s mog
ramena. Policija me dovoljno zlostavljala za danas. I, premda je
saznanje da je Kruna spoznala da njihovo stanovnitvo ivi i juno od
rijeke Andel dolo prekasno, tvoj je posljednji pokuaj bio prilino
neuinkovit. Koliko vidim, najvei dio tvog posla ini stajanje iznad
leeva i trud da izgleda zabrinuto.
im sam to rekao, zazvualo mi je nepravedno, ali to ga je malo
opustilo. to eli od mene? upitao je.
Za poetak reci mi to se ovdje dogodilo.
Nemam ti to rei. Pronaao ju je prodava ribe na putu prema
pristanitu. Prijavio je pronalazak uvarima, oni nama. Sudei prema
stanju tijela, ubijena je sino, a ovdje je baena rano jutros.
Kleknuo sam pored djevojice i odmaknuo pokriva. Bila je
mlada, mlada od one prve. Kosa joj se doimala jako tamnom na blijedoj
koi.
Je li... zlostavljana?
Ova je neozlijeena za razliku od prole rtve. Jedina je ozljeda
ona koja ju je ubila, ravan rez preko grkljana.
Prekrio sam truplo i uspravio se. to kae va vidovnjak?
Nita jo. eli jo vremena kako bi mogla raditi na tijelu.
Volio bih razgovarati s njom.
Nezadovoljno je razmiljao o tome, ali njegovo doputenje
bila je samo formalnost i obojica smo to znali. Starac je htio da
sudjelujem, a Stareva rije je zakon prirode, poput smjene godinjih
doba. Guiscard e kasnije navratiti u Kutiju. Moe mu se pridruiti.
To je prvo, rekao sam, a ovo je drugo. Treba se doepati
popisa svih arobnjaka koji su sudjelovali u operaciji Prodor u
Donknachtu tik pred kraj rata. Sigurno je duboko zakopan, ali negdje
e ga ve pronai. Sjetno sam odmahnuo glavom. Vojska nita ne
smije baciti.
Na trenutak me promatrao, a onda se zagledao u do.To su vojni
spisi. Kao agent Krune nemam pristup njima.
Moda ne izravno. Ali, ima deset godina kontakata i utjecaj
koji donosi ta plava krv koja ti kola ilama. Nemoj mi rei da ne moe
smisliti nita pametno.
Kada je opet podigao pogled prema meni, oi su mu bile jasne
poput stakla. Zato si ovdje?
Kako to misli?
Zato si ovdje? Zato si na mjestu zloina, ba sada, i
pokuava pronai ubojicu ove djevojice? Trenutak bijesa je nestao
i sada je izgledao samo umorno. Nisi agent, nema nikakav pravni
status. Zato se ovo tebe tie?
Misli da sam volontirao? Starac se spremao zaklati me ovo
mi je bio jedini izlaz.
Bjei. Nestani iz Grada sjena. Ako se boji Starca, bjei, bjei
i ne osvri se. Pobrinut u se da sprijeim odmazdu tvojim ljudima.
Samo... nestani.
izmom sam iskopao kamen iz da.
Molim? Nita pametno? Nikakav duhoviti odgovor?
to eli rei?
Samo eli pokazati koliko si pametniji od nas? Je li ovo neki
tvoj plan koji ne razumijem? Makni se odavde. Nisi agent. Koliko
vidim, ti si neto sasvim suprotno. U sluaju da ne zna to se dogaalo
proteklih pet godina, evo ti saetak ti si drogera i kriminalac, vjea
oeve i majke, ubija sve koji ti stanu na put. Postao si sve ono to si
mrzio i ne trebam te ovdje jer e mi sjebati istragu.
Bio sam najbolji detektiv u slubi i jo bih bio bolji od svili vas
da nisam naljutio glavonje.
Nemoj se pretvarati da je tvoj neuspjeh bio tvoj izbor. Moda
svi drugi vjeruju u tvoja sranja, ali ja znam zato vie nisi agent, a to
nije zbog toga to se nisi htio pokoravati pravilima.
Pomislio sam da bi bilo jako zabavno zguvati tu istu, sivu
uniformu. Ne bini se, nisam zaboravio. Sjeam se kako si sudio
zajedno s ostalima dok su brisali moje ime iz slube pa razbili moje
Oko.
Nije bilo druge. Upozorio sam te da se ne smije prikljuiti
Specijalnoj jedinici, a jo sam te jasnije upozorio da se ne petlja s
onom enom.
Oprezni, odgovorni Crispin. Samo ti gledaj svoja posla, ne
uzburkavaj strasti, ne radi nita to ne bi smio raditi. Odmahnuo
sam glavom. Gori si od Crowleyja on barem ne skriva
svoje pravo lice.
Lake je bilo pobjei. Nikada nisi morao raditi niti donositi
teke odluke. Ja sam izdrao nisam savren, ali ja sam ovdje uinio
vie dobra nego ti prodajui otrov.
ake su mi se stisnule uz tijelo i morao sam se oduprijeti porivu
koji me tjerao da krenem prema Crispinovu licu, a mrki pogled u
njegovim oima rekao mi je da je on imao iste porive. Petnaest godina
istio si govna, rekao sam. Trebali bi ti dati medalju.
Zurili smo jedan u drugog, pitali se hoe li na dijalog zavriti
nasiljem. On je prvi odvratio pogled. Dosta nabavit u ti popis i
onda smo gotovi. Nita ti ne dugujem. Ako me ikada vidi na ulici,
ponaaj se prema meni kao prema bilo kojem drugom agentu.
Da pljunem na tlo?
Protrljao je elo i nije odgovorio.
Poalji popis u Grofa kada ga nabavi. Vratio sam se do
mosta i otrgnuo Caria s ograde. Idemo.
Ve smo preli pola puta, kada je djeak pokazao jo jedan
primjer nedavne rjeitosti. Tko je bio onaj ovjek?
Moj stari partner.
Zato je vikao na tebe?
Jer je upak.
Cari je vjerojatno morao hodati duplo bre no inae, ali nekako
je drao korak sa mnom.
Zato si ti vikao na njega? Jer sam i ja upak. Hoe li nam
pomoi? Da. Zato?
Bio si bolje drutvo kada nisi toliko priao, rekao sam. Cari
je ozbiljno kimnuo.
Jo sam jednom pogledao Crispina koji se sada sagnuo iznad
tijela i razmiljao o neemu. Shvatio sam da sam rekao poneto zbog
ega alim. Mislio sam da u dobiti priliku ispriati mu se iako sam
ispao iz tosa. Varao sam se. Varao sam se u vezi puno toga, ali ova me
pogreka boli.
18. POGLAVLJE
One noi kada sam pronaao Celiju, ivio sam na ulici ve etiri
godine. Imao sam oko deset godina, moda malo vie roendani
nekako stanu kad nemate obitelj koja bi ih slavila. To je bilo nakon
to je dral postavio svoju zatitu, pa tijela rtava vruice nisu bila
naslagana po ulicama poput drva za ogrjev, ali nije se moglo rei da
je Grad sjena bio daleko od potpune anarhije. Naveer bi se uvari
povukli do svojih granica i vraali bi se samo u velikom broju. ak se
ni sindikati nisu zamarali nama, vjerojatno zbog toga to nije bilo puno
toga vrijednog otimanja.
Tada je na okrug djelovao osamljeno, poput grada duhova.
Trebalo je proi gotovo cijelo desetljee da se populacija vrati na
brojku prije vruice i godinama su jo postojali dijelovi susjedstva u
kojima ste mogli hodati pola sata i ne stresti ivu duu. To je znailo
da je bilo lako pronai mjesto za spavanje samo krenete naputenom
ulicom, bacite kamen kroz prozor i uvuete se u kuu. Ako ste imali
sree, vlasnici su pobjegli ili umrli negdje izvan svog doma. Ako niste,
morali ste dijeliti smjetaj s truplom. Obje mogunosti bile su bolje od
spavanja na hladnoi.
Nikada vie neu ivjeti tako luaki nemarno kao tih prijanjih
godina koje sam proveo na ulici. Niega mi nije nedostajalo
Grad sjena pruao je sve to sam trebao. Hranu sam krao, a
druge sitne potrebe zadovoljavao sam silom ili lukavstvom. Postao sam
tvrd kao kamen i bio sam divlji poput psa. Noima sam lutao ulicama
i promatrao drutveno dno kako juri u mraku. Tako sam je pronaao.
Ustvari, prvo sam je uo njezini uplaeni povici omeli su me u
lutanju uliicama.
Bila su dvojica, ovisnici o zmajevcu, skroz nadrogirani. Prvi
je bio prastar, korak do groba, trule desni svjedoile su o njegovoj
ovisnosti, a istroene prnje bile su mu pune gradske faune. Njegov
tienik bio je nekoliko godina stariji od mene, ali neprirodno mrav
te je imao rijetku crvenu kosu u busenima iznad neprijatno irokih
oiju. Bili su usredotoeni na dijete koje se nalazilo izmeu njih. Plitko
jecanje odjednom je postalo tie, zanijemila je od straha.
Godine dijeljenja teritorija upoznale su me s tajnama ohara
i takora, stoga sam se kretao slinije njihovu trku nego uspravnom
koraanju svojih vrnjaka. Mrak mi je pomogao da ostanem doslovno
nevidljiv, iako je par preda mnom bio toliko usredotoen na djevojicu
da bi im tek orkestar privukao pozornost. Priljubio sam se uza zid
uliice i kretao se prema njima, vie iz znatielje nego ieg drugog,
pazei da se drim podalje od svjetlosti mjeseine.
Za nju emo dobiti barem tri ili etiri stabljike, tri ili etiri
stabljike, barem! rekao je stariji mijesei djevojiinu kosu vorastim
prstima. Samo je predaj glavnom heretiku i reci mu da poalje lulu
svog najsirovijeg daha. Djeak kojem je to radosno izrekao stajao je
nijemo, njegovo uto priglupo lice nije pokazivalo da je shvatio to mu
je rekao.
Ja u je kupiti od vas. Rijei su mi izletjele prije nego to sam
stigao razmisliti. Tijekom tog razdoblja esto sam se tako ponaao
neka zalutala misao preletjela bi mi umom, a posljedice bi odjeknule
prema meni iz nebesa.
Mladi se okrenuo, a nezgrapno tijelo i otupljeni osjeti liili su
njegove pokrete sklada i brzine. Stariji je bio bri, vrsto je zgrabio
djevojicu za rame, gotovo zatitniki. Na trenutak ulo se samo
njezino jecanje. Onda se stariji nasmijao, a zvuk se probio kroz gusti
sloj sluzi.
Jesmo li upali na vae lovite, mladi gospodine? Ne brinite,
neemo se dugo zadrati. Bio je jedan od onih narkomana koji su
neto i vrijedili prije nego to ih je zmajevac unitio profesor
ili odvjetnik i, premda mu je um odavno bio ogranien samo na
osnovne pobude, zadrao je neskladnu retoriku sposobnost.
Posegnuo sam u izmu i izvukao svoju zalihu od tri argenta
koja sam pronaao ili ukrao i jednog okra koji mi je dao Jednooki Rob
jer sam mu uvao strau dok je pokuavao orobiti staru banku u Ulici
svjetla. Ovdje ima zlata. Razmjena je pravedna. Nisam znao tonu
cijenu djeteta, ali toliko je prokleto puno djece lutalo gradskim ulicama
pa nije mogla vrijediti puno vie od toga.
Oni su se tupo gledali, njihovi usporeni reptilski umovi
pokuavali su obraditi taj novi obrat. Ako im dam dovoljno vremena,
jedan od njih shvatit e da me je lake ubiti i uzeti sve to imam nego
udovoljiti mojim zahtjevima bolje im ne pruiti tu priliku.
U jednoj ruci ispruio sam paketi novia, a u drugoj otvorio
britvu koju sam isto izvukao iz izme. Djevojica ide sa mnom,
rekao sam. Birajte nain isplate zlato ili elik.
Mladi je prijetei krenuo prema meni, ali ulovio sam njegov
pogled pa je stao. Zazveala je kesica u kojoj je bio novac.
Zlato ili elik. Biraj.
Onaj koji je drao dijete ponovo se jetko nasmijao. Zvuk me
poeo iritirati i osjetio sam nagli poriv da prekinem pregovore i vidim
kako izgledaju iznutrice tog debila prekrivenog buhama. Prije nego to
sam podlegao impulsu, odgovorio je na moju ponudu. Prihvaamo,
rekao je. Utedio si nam muke, ne trebamo je voditi do pristanita.
Drugi je izgledao kao da nije bio toliko siguran u to, zato sam
bacio kesicu pred njega na pod. Sagnuo se, uzeo je i jo sam trenutak
razmiljao bih li mu britvom krenuo prema licu, nekoliko brzih
zamaha, a onda bih se prebacio na njegovog starijeg partnera ali
starac je i dalje vrsto drao djevojicu i znao sam da bi je sredio u tren
oka. Bolje odigrati poteno i nadati se da e i oni uiniti isto. Meutim,
zabolio me gubitak novia. Jo dugo neu vidjeti okar, i to sve dok
jadni Rob ne odguli dvadeset godina u Starom svinjcu jer je u barskoj
tunjavi zaklao sveenika.
Izaite na drugi kraj uliice, rekao sam kada se mladi
uspravio drei moj teko zaraeni plijen u rukama. I bez gluposti.
Onaj koji je drao djevojicu zurio je u mene. Onda se
nasmijeio, otkrio crnilo i bolesno zelenilo koje je imao umjesto
zubi. Pobrini se da se dobro brine za svoju nagradu, mladi uvaru.
Ako vas opet ugledam, odrezat u vam jaja i ostaviti vas da
iskvarite na ulici.
Opet se onako gadno nasmijao i poeo se povlaiti, a djeak je
krenuo za njim.
Promatrao sam ih kako odlaze sve dok nisam bio siguran da
nee pojuriti na mene, a zatim sam zaklopio britvu i priao djevojici.
Njezine bademaste oi i tamni ten otkrivali su da ima kirenske
krvi, a iznoene prnje i izranjavana koa govorili su da je barem
nekoliko noi provela na ulici. Oko vrata nosila je drvenu ogrlicu,
jednu od onih koje su u Kirengradu prodavali dvije za bakrenjak prije
nego to je epidemija zatvorila njihovu trnicu. Pitao sam se odakle joj.
Dar, vjerojatno, od majke ili oca, ili hrpe drugih roaka koji su sada
pod zemljom.
Povlaenje njezinih otmiara nije ju smirilo te je i dalje
nekontrolirano jecala. Kleknuo sam na jedno koljeno i oamario je.
Prestani plakati nitko te ne uje.
Dvaput je trepnula, a zatim obrisala nos. Suze su stale, ali
priekao sam da joj se disanje vrati u normalu prije nego to sam
nastavio govoriti.
Kako se zove?
Udahnula je kao da e odgovoriti, ali nije mogla prisiliti usne da
oblikuju odgovor.
Tvoje ime, dijete? rekao sam ponovno pokuavajui zvuati
njenije iako sam s tom emocijom bio samo ovla upoznat.
Ceha.
Celia, ponovio sam. Ovo je bio posljednji put da sam te
ozlijedio, jasno? Ne treba me se bojati. Ja te uvam, dobro? Ja sam na
tvojoj strani.
Pogledala me nesigurno ne znajui kako odgovoriti. Vrijeme
provedeno na ulici nije joj ulilo povjerenje u ljude.
Ustao sam i primio je za ruku. Doi. Odvest u te negdje gdje
je toplo.
Poela je lagana kia koja se pretvorila u pravi pljusak. Moj
tanki kaput uskoro je potpuno promoio pa je djevojica morala hodati
samo u svojoj poderanoj haljini. Neko vrijeme koraali smo u tiini i,
iako joj je kia udarala u krhko tijelo, Celia nije plakala.
Orlovo gnijezdo bilo je dovreno i plavo je zdanje deralo nebo,
ali labirint koji ga je okruivao jo se gradio. Probijali smo se kroz sto
metara blata, a to nije bilo lako za malene djeje noge iako mi se inilo
da ona to i nije primjeivala. im se ukazao pred nama, uperila je oi u
toranj, a pogled joj je odavao strahopotovanje i uzbuenje.
Prije pet tjedana itavo stanovnitvo Grada sjena kojem se
pridruila gomila stranaca, a uvala ih je flota uvara, proslavilo je
dolazak Plavog drala u novo okruenje. Ja sam iz pozadine gledao
dok je kancelar iskazivao potovanje prema figuri u ekstravagantnim
haljama. Nitko iz okolice jo nije skupio hrabrost predstaviti se. inilo
mi se da je sada dobar trenutak da arobnjaku zaelim dobrodolicu u
na kraj.
S malenom uza se priao sam tornju skupivi svu aroganciju
koju sam imao.
etiri metra iznad zemlje udovini kip sjedio je na malom
grebenu koji je strao sa zgrade unitavajui savrenstvo ravnih zidova.
Ispod kipa ugledao sam obris vrata. Lupio sam akom po sredini obrisa
i povikao u no.
Otvori! Otvori smjesta!
Pomicanje vodorige bilo je poprilino zapanjujue pa je Celia
zavritala. Ugrizao sam se za usnicu jer bih inae i ja uinio isto. Stvor
iznad vrata pokretao je svoje teko tijelo neprirodnom lakoom, a glas
mu je bio neljudski, ak prijetei.
Tko ometa na mir u ovako kasnim satima? Gospodar spava,
mladi prijatelji. ,
Nisam izgubio svu uteevinu svog potraenog djetinjstva da
bih se povukao nakon tog njenog ukora i nisam shvaao zato bih ovoj
konstrukciji ukazao vie potovanja nego njegovu ekvivalentu od krvi i
mesa. Onda ga probudi.
Naalost, djeae, ne ometam gospodarev poinak zbog
prohtjeva dvoje skitnica. Vratite se sutra i moda vas primi.
Grom je osvijetlio krajolik, toranj koji se uzdizao i pustu zemlju
koja ga je okruivala.
Hoe li Plavi dral spavati u toplom krevetu i probuditi se uz
prizor leeva dvoje djece na svom pragu?
Cementne obrve nabrale su se pa je neobino stvorenje postalo
jo manje prijateljski raspoloeno.
Ne govori tako o gospodaru moje strpljenje nije beskrajno.
Situacija je otila predaleko da bili se povukao i, ak i kao
dijete, shvaao sam da je napad esto jedina alternativa povlaenju.
Povikao sam glasnije, glas mi je pucao od napora. Zar prvom
arobnjaku uope nije stalo do ljudi u ovom gradu? Hoe li spavati u
krevetu i pustiti da se djeca iz Grada sjena utope u ovoj oluji? Pozovi
ga smjesta! Nareujem ti da ga pozove!
Mjeseina je obasjala lice vodorige i bio sam svjestan opasnosti
kojoj sam se pribliio. Nije mi se inilo da bi stvor mogao napustiti
svoju preku, ali nisam znao kakvim silama vlada kako bi obranio
toranj. Tvoje me deranje umara. Odlazi ili e posljedice... Uutio je
usred reenice, lik mu se zaledio, nestali su svi znakovi inteligencije.
Onda se jednako neoekivano ivot vratio u njega. ekaj tu
gospodar dolazi. Nije mi promakla injenica da nam to nipoto nije
jamilo sigurnost. Vjetar je bijesno zavijao u noi. Celia mi je stisnula
ruku.
Kamen se pomaknuo i otkrio visokog mravog ovjeka duge
brade i oiju koje su svijetlile usprkos tome to su jo tjerale ostatke
sna. drala sam vidio samo jednom, iz daljine, a bio je impozantniji
kada se nalazio usred gomile ljudi. Gledao sam dok se sklonost
ljubaznosti borila s prikladnom reakcijom na kasno buenje koje je
prouzroilo dvoje skitnica. Nekako me nije iznenadilo to je pobijedilo
ono prvo.
Nisam naviknut na neoekivano drutvo nakon ponoi,
a posebno na drutvo koje jo ne poznajem. No, Deve nalau da
iskaemo gostoprimstvo svim gostima, stoga u to i uiniti. to elite
od mene?
Ti si Plavi dral? upitao sam.
Jesam.
Onaj kojeg zovu spasiteljem Grada sjena?
Mogue da me tako zovu.
Gurnuo sam Celiju prema njemu.Onda spasi nju treba joj
pomo, nema kamo.
dral je spustio pogled na nju, a zatim pogledao u mene. A ti?
to ti treba?
Nacerio sam se dok mi je kia padala na lice. Ama ba nita.
Kimnuo mi je i kleknuo na jedno koljeno uz dojmljiv manjak
pretencioznosti za jednog od najmonijih ljudi u carstvu. Zdravo,
dijete! Ljudi me zovu Plavi dral. Znam, smijeno ime. Ima li ti ime
koje bi mi eljela rei?
Djevojica je pogledala u mene kao da trai doputenje. Lagano
sam je potapao po leima. Celia, izjavila je konano.
dral je raskolaio oi hinei uenje. Pa, to mi je najdrae
ime na svijetu! itavog ivota nadam se da u upoznati nekoga tko
se tako zove, a sada si mi se ti pojavila na pragu usred noi! Celia
je izgledala kao da se eli zahihotati, ali ne moe se sjetiti kako se to
tono radi. dral joj je pruio ruku. Doi, popit emo aj, a ti e mi
ispriati kako je to kada se rodi kao Celia. Siguran sam da je to jako
uzbudljivo.
Ovo joj je izmamilo mali osmijeh na lice, prvi te noi. Primila
je dralovu ruku, a on je paljivo ustao i uveo je u toranj. Na pragu se
okrenuo prema meni nudei mi pogledom da uem.
Uskoro u se vratiti da vidim kako je, rekao sam.
Celia se okrenula prema meni shvativi da ja neu poi s
njima. Nita nije rekla, ali lice joj je zadrhtalo. Ja sam osjeao plamen
u prsima i lakou koja mi se oslobaala u crijevima pa dizala kroz
eludac. Odjurio sam u no i ostavio ih ondje na mekom svjetlu koje je
dopiralo iz ulaza.

19. POGLAVLJE
Razmiljao sam kada sam posljednji put na dralova vrata doveo
siroe, dok sam pokuavao privui pozornost uvara kule. Nisam
uspijevao. Niz probranih epiteta naglasio sam bacivi kameni na
vodorigu, ali odbio se bez ikakva uinka.
Zato to radi? upitao je Cari koji je sjedio na unutranjem
zidu labirinta.
Obino odgovori.
Tko?
arobno udovite postavljeno iznad vrata, naravno.
Cari je bio pametan pa me nije dalje gnjavio. Sjeo sam pored
njega, izvukao vreicu duhana iz torbe i poeo motati cigaretu. Jebena
magija. Bolje bi nam bilo bez nje.
To je glupost, rekao je Cari odjednom jako strastveno.
Da? Reci mi jednu dobru stvar koja je proizila iz magije.
dralova zatita.
Rukom sam zaklonio cigaretu koju sam nastojao zapaliti. Sad
reci jo jednu.
uo sam da fratar Hallowell ima arobni dodir i da lijei ljude
u Crkvi Praete matrijarha.
Je li te fratar Hallowell ikada izlijeio? upitao sam uvlaei
jeftini otrov u plua.
Ne.
Je li izlijeio ikoga koga zna?
Cari je odmahnuo glavom.
Onda se to ne rauna, zar ne?
Ne, odgovorio je po obiaju brzo shvativi. Ne ba.
Nemoj to zaboraviti ono dvoje u Orlovu gnijezdu su
anomalije, iznimke koje potvruju pravilo. Pone li drugaije
razmiljati, nee dobro zavriti.
Djeak je razmiljao o tome dok sam ja puio cigaretu. Koliko
dugo zna Plavog drala ?
Dvadeset i pet godina.
Zato te udovite ne puta u toranj?
Tono, zato? ak i u rijetkim prilikama kada me dral nije
primio, njegov bi vratar uvijek oivio i odbio me. Ako su obrane tornja
nestale, to je znailo da je dralovo zdravlje loije nego to sam mislio.
Podigao sam jo jedan kamen, sada pak vei, i bacio ga na uvara. Kao
i prvi put, to nije imalo uinka pa sam opet sjeo.
Pokuao sam odagnati svoj bijes. Imao sam jo posla. Cari je
prebacio noge preko kamena. Pridruio sam mu se i zagledali smo se
prema gradu.
Svia mi se ovaj labirint, rekao je Cari.
Ovo je zamreni labirint.
Koja je razlika?
Labirint ima samo jedan puteljak koji vodi u centar. Zamreni
labirint ima puno razliitih puteljaka i zavrava ondje gdje nae izlaz.
Ustao sam i pozdravio Celiju. Na popodnevnom svjetlu haljina
joj je izgledala mekano i smijeila se.
ao mi je to ste ekali. Preuzela sam vei dio voenja tornja,
ah jo nisam shvatila kako se upravlja vodorigom. Njeno je primila
moju ruku.
Tko je to? upitala je.
Spustio sam pogled i vidio da Cari rei. Zakljuio sam da je to
perverzni instinkt koji se esto javlja medu adolescentima kada susreu
osobu drugog spola, uroeni instinkt koji mladie tjera da trljaju blato
u kosu budue zarunice. Nije bilo puno ena na ulicama Grada sjena
koje bi se moglo usporediti s Celijom.
Cariu, ovo je Celia. Celia, ovo je Cari. Ne obraaj pozornost
na grimasu, juer je stao na komad hravog metala. Mislim da e dobiti
tetanus.
Onda mi je drago to te je doveo. Gospodar e ti pogledati
ranu. Celijin pokuaj osvajanja djeaka nakon njegove iracionalne
nenaklonosti nije bio uspjean tovie, grimasa mu se pojaala.
Gracioznim ispravljanjem ramena Celia je ponovno usmjerila
pozornost na mene. Vidim da jo uvijek spaava lutalice.
On mi je vie kao egrt. Hoemo li nastaviti ovaj razgovor na
ulici ili e nas pozvati unutra?
Kratko se nasmijala. Uvijek sam je znao nasmijati. Popeli smo
se na vrh tornja i Celia nas je uvela u dralov salon. Gospodar e stii
uskoro, obavijestila sam ga o vaem dolasku prije nego to sam sila.
Kroz juni prozor gledali smo kako popodnevno sunce nestaje
s obzora. Cari je stajao blizu mene, a oi su mu letjele preko dralova
blaga intenzivno poput osobe ija bi se sva imovina lako spremila u
ruksak.
Otvorila su se vrata spavae sobe i dral je uao, veselo, ali
toliko ukoeno da to nikakvo veselje nije moglo sakriti. Vratio si se s
nekom tajnom namjerom, sigurno, rekao je prije nego to je primijetio
dijete pored mene.
Oi su mu zasjale kao nekada i godine kao da su nestale s njega
pa mi je bilo drago to sam Caria izvukao iz Grofa. Vidim da si nam
doveo gosta. Istupi, dijete. Star sam i moj vid nije kao nekad.
Suprotno neprijateljstvu koje je iskazao Celiji, Cari je bez
daljnjeg poticaja istupio i ponovo me zadivila lakoa kojom se
dral ophodio s djecom.Mraviji si nego to bi djeak tvojih
godina trebao biti, ali takav je bio i tvoj gospodar. Prsa poput etke.
Kako se zove?
Cari.
Cari? dralov smijeh odjekivao je sobom i nijednom ga nije
prekinuo kaalj. Cari i dral! Pa, kao da smo braa! Naravno, moj
je imenjak plemenit i elegantan a tvoj bedasta ptica, znana samo po
svojoj iritantnoj pjesmi.
To nije izmamilo osmijeh na djeakovo lice, ali bilo je blizu, za
Caria jako blizu.
No, dobro, Cariu. Hoe li nas poastiti pjesmom?
Djeak je odmahnuo glavom.
Onda izgleda da u se ja morati pobrinuti za zabavu. U
mladenakom naletu brzine priao je polici iznad kamina te izvukao
svoj stari izum, neobian instrument, neto izmeu trube i lovakog
roga sa zavinutim rogovima od ulatenog kopra obloenih blijedom
slonovaom. Sigurno nas nee poastiti svojim glazbenim darom,
mladi Cariu?
Cari je energino odmahnuo glavom.
dral je slegnuo ramenima hinei razoaranje, a onda prinio
instrument usnama i svom snagom zatrubio. Instrument je proizveo
zvuk poput rike bika, a s vrha su eksplodirale iskre tamnocrvene i jarko
naranaste boje te se vrtjele u zraku.
Cari je rukom posegnuo za svjetlucavim iskrama. Oboavao
sam to kao dijete udno to se toga tako dugo nisam sjetio.
Celia se ubacila. Gospodaru, budite ljubazni i zabavljajte malo
naeg novog prijatelja, moram porazgovarati sa starim.
Pomislio sam da e prigovoriti, ali dobacio mi je brzi osmijeh
prije nego to se okrenuo prema djeaku. Svaka nota oslobaa drugu
boju, vidi? Puhnuo je nov ton u trubu i izbile su iskre modrozelene
boje, poput morske pjene.
Bez rijei sili smo u konzervatorij. Celia je otvorila staklena
vrata zamagljena od vruine i dala mi znak da uem. Nisam se stigao
diviti novom cvijeu koje je procvalo jer se Celia odmah bacila na
posao. I? Sto je s naom istragom?
Zar ne bismo trebali gospodara ukljuiti u nju?
Ako eli umiruem ovjeku oduzeti jedno od rijetkih
zadovoljstva koje mu je ostalo, samo daj.
To me nije sasvim zapanjilo nakon to sam ga ve prije ugledao,
ali ipak mi se nije svidjelo to mi potvruje sumnje. Umire?
Celia je sjela na tronoac pored ruiaste orhideje i tuno
kimnula glavom.
to mu je?
Star je. Ne eli mi rei koliko ima godina, ali preao je barem
sedamdeset i petu.
ao mi je.
I meni, rekla je i brzo nastavila. Uzrujava ga ta situacija s
djecom. Oduvijek je imao... meko srce.
Mislim da ne treba biti pretjerano osjetljiv da bi ti ubojstvo
djeteta bilo gadno, rekao sam vadei zrno peludi iz oka i pokuavajui
ne kihnuti.
Nisam to mislila. To to se dogodilo djeci je grozno. Ali
gospodar ne moe pomoi. Nije vie ono to je nekada bio. Pogledala
me strogo. dral je pola stoljea sluio stanovnicima ovoga grada.
Zasluuje malo mira u svojim zadnjim danima. Barem mu ti sigurno
toliko duguje.
Dugujem gospodaru vie nego to u mu ikada moi uzvratiti.
Na pamet mi je pala uspomena na drala kakav je bio dok su mu oi
svjetlucale ispunjene humorom i nestalukom, a lea mu nisu bila
ni pogrbljena ni savijena. Ali, ne radi se o mojim osjeajima prema
gospodaru. Moramo nekako zaustaviti stvora, a nemam dovoljno
sredstava, zato ne mogu sebi priutiti gubitak saveznika. Zvonko sam
se nasmijao. Za tjedan dana to ionako vie nee biti vano.
Kako to misli?
Zaboravi. Loa ala.
Nisam je razuvjerio, ali nije me dalje ispitivala. Ne elim
te otjerati. Ako treba pomo... Nikada neu parirati dralu po
sposobnostima ni mudrosti. Ali, ja sam ipak arobnjak prvog reda.
Skromno je kimnula prema prstenu koji je to dokazivao. Gospodar
je dovoljno dugo sluio Gradu sjena preuzela sam brigu o Orlovu
gnijezdu i moda je vrijeme da preuzmem i ostale brige.
Celia je ostarjela posljednjih godina tijekom kojih se nismo
vidjeli. Vie nije bila dijete koje sam doveo u toranj prije nekoliko
desetljea. Iako je ponekad jo zvuala tako preuzeti njegove brige
Deve, spasite nas!
Celia je moju utnju shvatila kao pristanak. Ima li tragova?
Sumnjam na nekoga. Uvijek sumnjam na nekoga.
Ne elim te pourivati ako ti se neto drugo mota po glavi,
slobodno govori prvo o tome.
Bio sam na zabavi koju je organizirao lord Beaconfield,
Nasmijana Otrica. Tvoj dragulj pulsirao mi je u prsima dok
smo razgovarali.
I nisi mislio da je to podatak koji je korisno podijeliti sa
mnom?
To ne znai onoliko koliko ti misli. to se zakona tie, to
nita ne znai. Da se radi o nekoj skitnici iz Grada sjena, moda bi to
bilo dovoljno, vjerojatno bi mogao bih uperiti prst u njega i Starac
bi ga odvukao u Crnu kuu gdje bi otkrio sve mrlje na njegovoj dui.
Ali plemi? Budui da se radi o plemiu, moram se drati zakona, a
to znai da ga ne moemo izvui iz kue i sasjeckati ga na temelju
znakova ilegalno steenog talismana biveg agenta.
Ne, rekla je bezvoljno. Valjda ne moemo.
Osim toga, nisam siguran je li talisman u pravu. Razgovarao
sam s Beaconfieldom. Djeluje poput nasilnog luaka kakve vie klase
uzgajaju na gomile. Ali, ubijanje djece, zazivanje demona... To nije ba
u skladu s njegovom linosti. Aristokrati su obino previe lijeni da bi
se predali zlu. Lake im je nasljedstvo potratiti na kostimirane zabave i
skupe kurve.
Je li mogue da ga precjenjuje?
Toj greci obino nisam sklon. Ali, recimo da jesam, recimo
da je vojvoda taj. On nije arobnjak iznenadilo bi me da savlada
zbrajanje. Kako bi on stupio u kontakt s prazninom?
Postoje arobnjaci koji prodaju svoje vjetine svakome tko

ima dovoljno novca. Je li taj Beaconfield imao u blizini nekoga
tko bi odgovarao tom opisu?
Da, rekao sam. Da.
Celia je prekriila noge, a ruiasta bedra jedva su joj se nazirala
ispod haljine. To bi trebao istraiti.
Moda i hou. Razmislio sam o tome, a zatim
progovorio: Ustvari, htio sam te jo neto pitati, neto to mi ni
gospodar nije mogao rasvijetliti.
Kao to sam rekla, ovdje sam jer ti elim pomoi.
Htio bih da mi pria o vremenu koje si provela na
Akademiji.
Zato?
Iz dosade. Nemam apsolutno ime zabaviti mozak i nadam se
da e mi tvoje prie o mladenakom banevanju dati materijala.
Nasmijala se, ustvari zahihotala, tako tiho da joj je zvuk jedva
izaao iz usta. Uslijedila je kratka stanka dok je razmiljala o mojim
rijeima. Davno je to bilo. Bila sam mlada. Svi smo bili mladi.
Gospodara i druge arobnjake njegova kova nije zanimao pristup
Akademiji. Tamo su bili samo egrti, slabi i neuki, svi koje su uspjeli
skupiti. Instruktori, ako ih moemo tako zvati, bili su jedva stariji od
nas, a rijetko jednako vjeti. Nije bilo pravog nastavnog plana, barem
ne tada kada je sve tek poelo. Samo bi nas... ostavili u prostoriji i dali
nam slobodu. Ipak, takvo to dogodilo se prvi put, prvi put potaknuli su
nas da dijelimo svoje znanje umjesto da sve samo skrivamo u ifriranim
knjigama ari i udbenicima zatienim arolijom.
Jesi li znala ovjeka po imenu Adehveid?
Namrtila se i stisnula usne. Nije nas bilo puno. Svi su znali
sve, manje-vie. Celia je bila od one vrste ljudi koja bi rado ostatak
ivota provela daleko od svih, ali teko joj je bilo skupiti gorinu i rei
o nekome neto loe. arobnjak Adehveid bio je... jako talentiran.
Mislio sam da e nastaviti, ali zatvorila je usta, odmahnula glavom i to
je bilo sve.
Zbog toga sam odluio neto dodati. Adehveid je sudjelovao u
vojnom projektu u zadnjim danima rata operacija se zvala Prodor.
Gospodar mi je ispriao tvoju priu. Jesi li znala za to?
Kao to sam rekla, dali su nam slobodu pa smo mogli
istraivati uenja koja su nas zanimala. Adelweid i ja imali smo
razliite sklonosti. ula sam glasine, rune prie, ali nikakve detalje.
Da znam ita to bi ti po mom miljenju pomoglo, ve bih ti rekla.
Slegnula je ramenima elei se odmaknuti od te teme. Adelweid je
mrtav ve dugo.
To je istina. Ali, nije samo Adelweid sudjelovao u tom ratnom
pothvatu. Tko god da je ubio Kirena, sigurno je sudjelovao u toj
operaciji. A takvo to, vojna akcija... sigurno su sauvali spise.
Naglo je uspravila glavu. Sigurno su skriveni. Nikada nee
doi do njih.
Sigurno su skriveni i sumnjam da bi mi osoba zaduena za
tajne spise eljela izii u susret. Sreom, postoji drugi nain.
Drugi nain?
Crispin, moj stari partner. Zamolio sam ga da to istrai.
Crispin, ponovila je. Je li on i dalje pouzdan? Hoe li ti to
uiniti, nakon vae razdvojenosti?
Sumnjam da je sretan to mi ini uslugu, ali to ga nee
sprijeiti. Crispin... Crispin je dua od ovjeka. Nije vano to se
dogodilo izmeu nas. Ovo bi moglo zaustaviti ubijanje, to je ono
ispravno. Uinit e to.
Polako je kimnula, a lice je okrenula od mene. Znai, Crispin.
Rojevi trutova staklastih oiju sretno su zujali oko nas, letjeli od
latice do stabljike pa do peteljke, a njihovo zujanje djelovalo je poput
uspavanke i blagog narkotika.
Celia je ustala s tronoca, a oi su joj bile tamne na koi boje
meda. Drago mi je... Odmahnula je glavom, odbacujui mlak
poetak govora, a tamna joj se kosa zalelujala, kao i privjesak oko
vrata. Bilo te lijepo ponovno vidjeti ak i u ovim okolnostima. Na
neki nain, zahvalna sam to si se upleo u ovu zbrku. Lagano je
primila moju ruku i zagledala mi se u oi ne trepui.
Bilo joj je brzo kucalo ispod koe, a moje se ubrzalo pratei ga.
Pomislio sam na sve razloge zato je to loa ideja, sjetio sam se svega
to je trulo i pokvareno i jeftino u tome. Onda sam ponovno na sve to
pomislio. Ovo je bilo puno lake prije deset godina. Ti i gospodar
uvijek ste imali mjesto u mojim mislima, rekao sam tiho.
Znai, to je sve to e rei? Da nisam potpuno nestala iz
tvojeg sjeanja?
Moram vidjeti kako je Cari. Bila je to slabana isprika, iako
istinita.
Kimnula je i otpratila me do vrata, a odbijanje je pokvarilo
ljepotu njezinog srcolikog lica.
U glavnom salonu dral je sjedio na starom stolcu i bio nam
je okrenut leima, smijao se i pljeskao u ritmu. Svaki put kada bi to
uinio, niz iskri koje su se vrtjele prostorijom promijenile bi boju i
smjer, poletjele bi prema stropu, a zatim se strmoglavile prema prozoru.
Cari se nije potpuno pridruio gospodarevu veselju, ali iznenadilo me
to mu je na licu bio iskren osmijeh, slabaan i uglavnom izraen samo
oima, kao da se bojao da e netko primijetiti da se smije. Naglo je
nestao kada je vidio da smo se Celia i ja vratili.
dral je sigurno shvatio da smo se vratili, zahvaljui izrazu
Carieva lica, pa je prestao pljeskati i trenutak kasnije iskre su polako
pale na tlo, a zatim nestale u eteru. Poloio sam ruku na dralova
leda. Lopatica mu se otro ocrtavala ispod halje. Uvijek sam volio tu
igraku.
dral se ponovo nasmijao, a smijeh mu je svjetlucao poput iskri
koje je stvorio. Jako e mi nedostajati kada ga vie ne bude. Osmijeh je
izblijedio kada je podigao glavu prema meni. Onaj posao o kojem smo
zadnji put razgovarali...
Celia ga je prekinula. Sve je dobro zavrilo, gospodaru. To
nam je doao rei. Sve je rijeeno ne mora vie o tome brinuti.
dralove oi preletjele su preko Celijina lica, a zatim potraile
potvrdu na mom licu. Uinio sam pokret koji se mogao protumaiti kao
slijeganje ramenima ili kimanje. Bio je star, bio je umoran i odabrao
je ovo drugo. Vratio mu se osmijeh na lice ili barem neto slino tome
pa se ponovno okrenuo prema Cariu. Ti si dobar djeak. Nisi poput
onog tamo, rekao je i pogledao prema meni. Meutim, Cari vie
nije bio zainteresiran. Kao da eli nadoknaditi trenutak nestanosti, na
lice je nabacio mrki izraz i samo je slabano kimnuo gospodaru u znak
pozdrava.
dral je imao dugogodinje iskustvo s nezahvalnou pretjerano
ponosnih mladia i primio je to sa stilom. Bilo mi je zadovoljstvo to
sam vas imao prilike zabavljati, gospodine Cariu. Jednako je nastavio
hiniti ukoenost. A vi, gospodine, kao i uvijek, dobrodoli ste u moj
dom.
Reci to onom kamenom uvaru vani, pomislio sam, ali bio je
sretan i io pa sam utio.
Celia je stajala pored stepenica i nagnula se prema Cariu kada
se pribliio. Bilo mi je zadovoljstvo upoznati te. Moda emo imati
vie prilike za razgovor drugi put kada doe.
Cari nije odgovorio. Meutim, Celia nas je prijazno gledala i
mahala nam na odlasku.
Izali smo iz Orlova gnijezda i krenuli na sjever. Proli smo
nekoliko ulica, a ja sam u glavi vrtio to sam saznao kopajui po
nevanim podacima i traei neto vrijedno, neto to bi se poklopilo s
ostatkom.
Cari je prekinuo moje misli. Svia mi se toranj.
Kimnuo sam.
I svia mi se dral.
ekao sam da jo neto kae, ali nije, pa smo nastavili hodati u
tiini.
20. POGLAVLJE
Nekih sat vremena kasnije sastao sam se s Guiscardom ispred malog
skladita, udaljenom nekoliko ulica od Crne kue. Budui da sam danas
ve doivio gostoljubivost bivih poslodavaca, nisam bio oduevljen
to se vraam u to susjedstvo ali utjeio sam se milju da, ako me
Starac eli ubiti, udaljenost nee predstavljati problem. Nije to ba
utjeha koja vam nou pomae zaspati, ali druge nisam imao.
Sama zgrada bila je jedna od onih koje ne odaju nita o
aktivnostima koje se odvijaju unutra. Da morate pogaati, pomislili
biste da se radi o skladitu, ali samo zbog toga to ne biste mogli
smisliti nita neodreenije. Za razliku od Crne kue, Kutija nije bila
popularna jer se o njezinoj svrsi nije nairoko govorilo. Ona nije bila
tajna, ali veina Rigusa rado se pretvarala da ne znaju za nju, jer su
u Kutiji vidovnjaci savili svoje gnijezdo, a privui njihovu pozornost
znailo je obznaniti svoje tajne a koji ovjek nema nekoliko tajni
koje bi radije zadrao za sebe?
Mali je hodao iza mene, bio je tih otkad smo napustili Orlovo
gnijezdo, izbjegavao me vie nego obino. Nisam ga se potrudio izvui
iz kukuljice. Imao sam drugih briga.
Moj najdrai agent, iza Crowleyja, durio se pored ulaza i puio
cigaretu kao da mu je to neto neprirodno, a ne ovisnost. Ugledao
nas je s udaljenosti od sto metara, ali pretvarao se da nije, ekao
je da njegova teatralnost sazrije. Nije bio zadovoljan to je na ovom
zadatku dobio pratnju i htio je da budem toga svjestan.
Kada smo se previe pribliili pa se nije mogao dalje pretvarati,
bacio je napola popuenu cigaretu u blato i odmjerio me svojstveno
njeno, a zatim preletio pogledom Caria. Tko je ovo? upitao je
gotovo pristojno prije nego to je shvatio to radi pa je vratio tanke
usne u uvjebani podrugljivi izraz.
Zar slinost nije oita? Lagano sam Caria pogurnuo preda
se. Plemeniti nos, elegancija i dranje koje odaje plemenitu krv. Imao
si etrnaest, bio si povran i dosadan ona je bila opava sobarica
s prevelikom eljusti. Kada su tvoji roditelji saznali za aferu, nju su
poslali u samostan, a ishod afere poslali su u inozemstvo. Razbaruio
sam djeakovu kosu. Ali, sada se vratio. Mislim da morate puno toga
nadoknaditi.
Cari se malo nakesio. Guiscard je odmahnuo glavom jer je
prezirao svaku glumu osim vlastite. Drago mi je to nisi izgubio
smisao za humor mislio sam da uza sve to se dogaa nee imati
vremena za djetinjasta podbadanja.
Ne podsjeaj me. Danas sam ve dvaput presvlaio hlae.
To je bila kvota zadirkivanja koju je mogao podnijeti bez
vanjske pomoi i, shvativi to, krenuo je unutra.
Vraam se za nekoliko minuta, rekao sam djeaku. Pokuaj
ne uiniti nita zbog ega bi me Adolphus nasmrt premlatio.
Ne jedi govna od snjenog, rekao je.
Nasmijao sam se okiran njegovom izjavom i pomalo polaskan
to je mali moje zavade shvaao kao svoje. Ne jedem niija govna,
odvratio sam, iako se u zadnje vrijeme inilo da se moj ivot sastojao
ba od toga.
Zacrvenio se i spustio pogled, a ja sam poao u zgradu za
Guiscardom.
Vidovnjaci su udna sorta. Dovoljno su udni da nemaju sjedite
u Crnoj kui, i to ne samo zbog toga to im dio dunosti ini inspekcija
i seciranje mrtvih tijela. Oni dolaze na velike sluajeve,
ubojstva i napade te poneko silovanje. Ponekad neto osjete,
vide slike ili im se jave uspomene, saznaju djelie podataka, rijetko
potpuno koherentne, ali povremeno korisne. Nisu arobnjaci, barem ja
to tako shvaam ne mogu utjecati na fiziki svijet, ve su njegovi
pasivni receptori, imaju dodatno osjetilo koje mi ostali nemamo.
Mi ostali smo blagoslovljeni, trebao bih rei. Svijet je gadan
i moramo biti zahvalni na svim povezima koji nam ograniavaju
shvaanje bolje je trkarati povrinom nego zaroniti u pogubne
vode. Njihov dar ini normalni ivot nemoguim, podvodne struje
postojanja isplutaju u krivom asu. One roene s darom neminovno
se unovai u slubu dravi, najvie zbog toga to nisu u mogunosti
obavljati bilo kakav drugi posao zamislite da ovjeku prodajete
cipele i imate viziju kako tue djecu ili vidite da je raskomadao enu
i sakrio je u vreu. To je neprijatan ivot, zato su veina inspektora
okorjeli pijanci ili se bore s ludilom. Nekoliko njih bili su moje
muterije najvie korijen urobora, no kada prijeu na tee stvari,
ubrzo dou nadleni. Ponekad odlue nadlene izbjei padom u rijeku
ili umru etvrt kilograma daha. To je esta sudbina njihove sorte
rijetki umru prirodno.
Uglavnom, korisni su kao pomo u istrazi dokle god ne
postanete previe ovisni o njima. Njihove su vizije osjetljive, za
svaki poteni trag dobijete i lani. Jednom sam mjesec dana proveo
pretraujui svaku rupu na otoanskoj polovici Grada sjena i na kraju
otkrio da ovjek s kojim sam radio nije nikada vidio Mirada, te da
je ubojiinu put boje cimeta u viziji pobrkao s tamnom okoladnom
puti moreplovca. Nakon toga prestao sam provoditi toliko vremena u
Kutiji, no moje prisustvo nije ni bilo dobrodolo nakon to sam ve
spomenutog vidovnjaka bacio kroz prozor prvog kata.
Uao sam u predsoblje koje je uvao ostarjeli Otoanin. Siao
je s drvene stolice na kojoj je drijemao i otkljuao unutranja vrata.
Bilo je puno brava, a vratar je bio na granici izmeu drevnosti i
pretpotopnosti pa nam se ukazala prilika za razgovor.
Kome idemo? upitao sam.
Guiscatd se malo oraspoloio jer je znao neto to ja
nisam. Crispin je na ovom sluaju htio njihove najbolje agente i traio
je Marieke. Sjea se nje? Mislim da je taman poinjala kada si ti dobio
nogu.
Ne ba.
Zovu je Ledena Kuja.
Mogao sam zamisliti kako ta poruga krui medu velikim
umovima Crne kue, neoriginalnih enomrzaca. Guiscard se malo
uvrijedio to se nisam nasmijao i promijenio je temu.
Kako se to dogodilo?
Kako se to dogodilo?
Tvoj otpust?
Otoanin je doao do posljednjeg zasuna i povukao vrata muei
se s tekim eljezom. Otrovao sam kraljiina supruga.
Kraljiin suprug nije mrtav.
Zbilja? Koga sam onda, pobogu, ubio?
Trebalo mu je vremena da smisli kako dalje. Ne smije tako
olako govoriti o kraljevskom dvoru, frknuo je kao da sam ja izvukao
krai kraj u ovoj razmjeni, a zatim se urno okrenuo i zakoraio u
vlani kameni hodnik. to smo dalje ili, to je smrad postajao jai,
neugodni spoj plijesni i ljudskog mesa. Guiscard je proao pored
dvanaestak vrata prije nego to je jedna otvorio.
Soba je bila opsesivno uredna, to nagovijeta nestabilan um,
ba kao i kaos redovi i redovi katalogiziranih kutija na istim
policama, a pod dovoljno ist da na njemu jedete, ako iz nekog razloga
poelite veerati na podu. Osim besprijekorne istoe, nita nije
odavalo da tamo netko radi. Na starom radnom stolu uza zid nije bilo
niega, ak ni uobiajenog smea poput pera i tinte, papira i udbenika,
nikakvih stvari tipinih za radno mjesto. Pomislili biste da je to samo
odravano skladite da nije bilo mrtvog tijela na stolu koji se nalazio na
sredini sobe i ene koja je stajala iznad trupla.
Nikada ne biste rekli da je lijepa, imala je previe kostiju tamo
gdje treba biti mesa ali da je nije nagrdilo mrtenje, mogla bi proi
kao zgodna. Sudei prema njezinoj visini i puti, toliko blijedoj da
ste joj na vratu mogli pratiti plavu mreu ila, bila je Vaalanka. Nije
se rodila u gradu, rekao bih. Pitao sam se kakav ju je splet dogaaja
doveo s hladnog sjevera i kamenih otoka koje je nastanio njezin narod.
Kad biste je promatrali djeli po djeli, puno toga na njoj bilo bi vam
privlano skladno dranje, dugi i elegantni udovi, pramenovi plave
kose koji su joj padali niz ramena, no mnotvo tjelesnih blagoslova
padalo je u drugi plan zbog strvinarski mravog tijela. Podigla je
pogled kada su se vrata otvorila, privlano je skenirala oima koje
bi ljudi nazvali plavima, ali one su zapravo bile bezbojne, a zatim se
ponovo usredotoila na truplo.
Nije mi bilo posve nemogue shvatiti porijeklo njezina nadimka.
Guiscard me trknuo laktom i primijetio sam da mu se cerek
vratio na lice, kao da dijelimo neku alu, ali nije mi bio drag, a i
da je bilo suprotno; nisam imao vremena za gluposti. Napokon je
progovorio. Vidovnjakinjo Uys?
Promrmljala je i nastavila pisati duge zabiljeke. ekali smo.
Htjeli smo vidjeti je li sposobna pridravati se drutvenih obiaja
kojima se prikriva nepouzdana priroda ljudi. Kada je postalo oito da
nije, Guiscard je proistio grlo i nastavio. Za razliku od vidovnjakinje,
ja sam i protiv volje bio zadivljen plemenitim nainom na koji je
iskaljao ljam iz grla. Pitao sam se koliko je godina to usavravao u
liceju.
Ovo je...
Prepoznajem vaeg gosta, agente. Vidovnjakinja je zagrebla
olovkom po stranici kao da se osveuje za neki raniji okrutni in. Tada,
kada nam je dala do znanja da smo manje vani od zavravanja rutinske
papirologije, udostojala nam se posvetiti pozornost. Vidjela sam ga u
naoj zgradi prije nekoliko godina.
To me iznenadilo. Dobar sam s licima, jako dobar to je jedan
od rijetkih zahtjeva posla koji se nije promijenio promjenom mog
zanimanja. Naravno, onih zadnjih est mjeseci u Specijalnoj jedinici
bilo je... ludo. akra zna da mi je promaklo i puno toga vanijeg.
Tako da je upoznavanje nepotrebno. No, budui da ste ovdje,
moete mi objasniti kojeg vraga on radi u Kutiji jer, sudei prema
tome koliko sam puta ula njegovo ime u psovkama lanova vae
organizacije, on vie nije u milosti Crne kue.
Naglo sam se nasmijao, dijelom jer je bilo smijeno, a dijelom
jer sam je htio zbuniti. Uistinu, okirala ju je moja reakcija jer njezina
sposobnost vrijeanja jo jednom nije pogodila metu.
Guiscard je gladio plavkasto paperje ispod nosa i razmiljao
kako odgovoriti. Ni njemu nije bilo jasno zato sam ja ovdje, tko
me odluio ukljuiti u istragu iako, naravno, etiketa i nepomuen
osjeaj samovanosti sprijeili su ga da to kae. Naredba s vrha.
Stisnula je oi kontrolirajui bijes i pripremajui se iskaliti na
njemu. Meutim, tada se ukoila, zatreptala je kao da se odjednom
izgubila pa je poloila ruku na stol jer je trebala neki oslonac. Polako se
uspravila i zabuljila u mene jako neprijatno.
Vidio sam dosta takvih napadaja i znao sam da je neto
ugledala. Ako imate sutranje brojeve lutrije, moemo podijeliti
dobitak po pola.
Nastavila je zuriti u mene, ini se da nije shvatila alu. U
redu, rekla je konano i okrenula se prema mesu na stolu. Djevojka
se zvala Caristiona Ogilvy, trinaest godina, tarasaihgnskog podrijetla.
Oteta je prije dva dana u uliici blizu oeve radnje. Na tijelu nema
znakova borbe ni dokaza da je bila vezana.
Netko ju je drogirao? upitao je Guiscard.
Nije joj se svidjelo to ju je prekinuo iako smo tako mogli
uspostaviti normalan dijalog. Nisam to rekla.
Pretpostavljam da ne bi dopustila da je samo tako zakolju.
Moda je vjerovala otmiaru, rekao sam. Ali, mislim da
imate teoriju koju elite podijeliti s nama.
Dolazim konano do toga. Smrt je uzrokovala rana na njezinu
grlu...
Jeste li sigurni? upitao je Guiscard. Salio se, bio je nervozan
pored nje i htio je stvoriti oputeniju atmosferu, ali ona to nije uvidjela
i ponaala se kao da bi sve mogla shvatiti kao uvredu. Gornja usna,
koja se bila pridruila donjoj i spojila se s njom u mirnu, ak i prijatnu
crtu, povukla se i otkrila onjake, a oi su joj svjetlucale u oekivanju
sukoba.
Iako mi se sviala ideja gledati kako e netko Guiscardu skresati
krila, dan je bio dug i nisam imao vremena za to. to nam jo moete
rei?
Okrenula je glavu prema meni, a zbog krhkog, ispijenog tijela i
brzih pokreta izgledala je poput sokola koji trai plijen ali ja nisam
Guiscard i nakon nekoliko sekundi izgledalo je da je to i shvatila.
Bacivi brzi pogled na agenta koji je, ukoliko mu glava nije bila
potpuno zaglavljena u guzici, bio zahvalan na pomilovanju, nastavila
je: Kao to sam rekla, uzrok smrti je prerezana vratna ila. Nema
drugih ozljeda na tijelu ni znakova seksualne traume. Iskrvarila je pa je
rano jutros ostavljena ondje gdje ste je pronali.
Razmislio sam o tome. Upoznati smo s fizikim dokazima.
Jeste li osjetili to na tijelu?
Ne puno. Odjek praznine na njoj toliko je teak da iskljuuje
gotovo sve ostalo. A i da to zanemarim, ne bih mogla nita nai. Tko
god je ovo uinio, obrisao je tragove.
Kiren, onaj koji je oteo Taru, on je radio u tvornici lijepila.
Pretpostavio sam da je oribao njezino tijelo luinom ili nekom
kemikalijom koja vas je omela u radu. Je li se to moglo ponovno
dogoditi?
Ne vidim kako. Nisam radila na sluaju Potgieter i nisam
imala prilike pregledati mjesto zloina dok je jo bilo svjee. Taj trik
s kiselinom upalio bi kod nekih mojih manje talentiranih kolega, ali
mene ne bi zaustavio. Ali, bila sam na mjestu zloina gdje je pronaen
ovjek koji ju je ubio i on... stvor koji ga je ubio odjekivao je istom
rezonancijom kao i Caristiona.
To sam i mislio. Smrti su oito bile povezane iako je bilo dobro
imati i slubenu potvrdu mojih sumnji.
Jeste pronali jo koju vezu s Tarom? Guiscard se tek sada
ukljuio.
Ne, uzorak njezina tijela koji sam dobila ve se bio previe
raspao. Odmahnula je glavom i ponovo se razljutila. Moda bih
imala vie sree da ste imali muda donijeti mi komadi nje umjesto da
ste je ostavili da trune.
O tome se ne govori puno, ali najbolji dokaz koji vidovnjak
moe obraditi nije kosa, ve meso ne treba ga biti puno, samo
uzorak. Oni dobri inzistiraju na tome i, dok sam nosio sivo, pobrinuo
bih se da im ga isporuim kada je to bilo mogue. Mali prst, ponekad
uho ukoliko nije za oekivati da e preminuli biti u otvorenom lijesu.
Nisam ni sumnjao da bih, kada bih pretraio vidovnjakinjine uredne
police, pronaao staklenku za staklenkom ukiseljenog mesa, komadie
tetiva koji plutaju u rasolu.
Guiscard je nakon zadnje uvrede uspio skupiti hrabrost i
odgovoriti: to sam trebao, Marieke upasti s vrtnim karama prije
javnog sprovoda?
Oi Ledene Kuje stisnule su se u crne proreze, strgnula je plahtu
s tijela i pustila je da padne na pod. Ispod je lealo ukoeno dijete, usta
i oi bili su joj zatvoreni, tijelo bijelo poput soli osim tamnih uperaka
stidnih dlaka. Sigurna sam da cijeni to ste se drali pravila bontona,
rekla je Marieke bijesno, ali nimalo strastveno. Sigurno e i sljedea
to cijeniti.
Guiscard je odvratio pogled. Bilo je teko to ne uiniti.
Rekli ste da nam nemate puno za rei, rekao sam nakon to je
proteklo dovoljno vremena. to nam jo niste rekli?
Bila je to potpuno nevina izjava, ali jedan ju je trenutak vrtjela
po glavi, pregledavala iz svih kutova kako bi se uvjerila da se nema
zbog ega uvrijediti, da nema sluajne poruge koju treba prepoznati i
uzvratiti. Kao to sam rekla, nisam imala vizije i vraanje koje sam
izvrila bilo je beskorisno. Ali, neto je neobino, neto to nikad dosad
nisam vidjela.
Uutjela je, a ja sam zakljuio da je bolje dati joj vremena nego
je ubrzati i zaraditi bukvicu.
Postoji... Opet je zastala pokuavajui posloiti misli u
jezik koji se nije dovoljno razvio da bi izrazio puni raspon njezinih
osjetila. Aura, vrsta sjaja kojim tijelo zrai. Moemo je proitati,
ponekad slijediti, pratiti unatrag od trenutka smrti, vidjeti je na
predmetima koji su okruivali preminulog ili koje je volio.
Mislite na duu? upitao je Guiscard sumnjiavo.
Nisam jebena sveenica, odbrusila mu je iako, iskreno,
psovanje ju je ionako odalo. Ne znam koji je to vrag bio, ali znam da
sada nije na tijelu, a trebalo bi biti. Tko god da je odgovoran za ovo,
uzeo je vie od njezina ivota.
elite rei da je rtvovana?
Nisam sigurna. To je rijetko, nisam to nikada vidjela. U teoriji
ritualno ubojstvo, pogotovo djeteta, stvorilo bi zalihu energije
energije koja se moe iskoristiti za ar nevjerojatne moi.
Kakav ar?
Ne moemo to znati. Ili, ako moemo, ja ne znam. Pitajte
arobnjaka, on bi vam mogao vie pomoi.
To u i uiniti im mi se prui prilika. Guiscard me pogledao
jer je htio provjeriti ima li jo to, ali ja sam odmahnuo glavom i on se
poeo povlaiti.
Kao i uvijek, cijenimo vau pomo, vidovnjakinjo, Guiscard
je bio dovoljno pametan da cijeni vrijednost radnog odnosa s nekim tko
je sposoban poput Ledene Kuje premda je imala brojne mane.
Marieke je odmahnula rukom. Izvest u jo nekoliko rituala
i vidjeti mogu li jo to nai prije nego to je sutra pokopaju. Ali, ne
nadajte se. Tko god da ju je oistio, bio je dobar i temeljit.
Kimnuo sam joj u znak pozdrava, to je ignorirala, pa smo
Guiscard i ja krenuli prema vratima. Ve sam razmiljao o sljedeim
koracima, kada me zazvala.
Ti, stani! naredila je i bilo je jasno na kojeg se od nas dvojice
naredba odnosila. Mahnuo sam Guiscardu i izaao je.
Marieke me gledala dugo i prodorno kao da mi pokuava vidjeti
duu kroz rebra. to god je ugledala u mojoj staroj masi mesa i kostiju,
bilo je dovoljno jer je trenutak kasnije posegnula prema tijelu. Zna
to je ovo? pitala me i pogledala djetetovo stegno te skupinu crvenih
izboina koje su ga unakazile.
Pokuao sam progovoriti, ali rijei nisu izlazile.
Otkrij koji se kurac dogaa, rekla je, a njezina stalna gorina
nadjaala je strah. I otkrij to to prije.
Okrenuo sam se i posrnuo prema izlazu.
to je to bilo? upitao je Guiscard, ali proao sam pored njega
ne odgovorivi mu.
Cari je stajao pored mene i spremao se neto rei, ali stavio
sam mu ruku na rame, povukao ga, a on je shvatio i utio.
To je bilo dobro jer u tom trenutku nisam bio sposoban za
razgovor. Jedna misao u mojoj glavi bila je toliko velika da nita drugo
nije moglo zaivjeti i unitila je spokoj koji mi je ostao, a ve su ga
oslabili prethodni dananji dogaaji.
Ve sam vidio taj osip. Vidio sam ga na ocu jedne veeri kada
se vratio iz tvornice, vidio sam ga na majci nekoliko dana kasnije.
Vidio sam ga kako prekiva tijelo poput nove koe, kako se pritii
pretvaraju u kraste od kojih nisu mogli otvoriti oi, a jezik im je oticao
dok nisu poludjeli od ei. Vidio sam kako je toliko mukaraca poloio
u zemlju da ih vie nije imao tko pokapati. Vidio sam kako te male
crvene izrasline unitavaju civilizaciju. Vidio sam kako unitavaju
svijet.
Epidemija se vratila u Rigus. Na putu kui izrekao sam
Prvoroenom sve molitve kojih sam se sjeao premda zadnji put nisu
nimalo pomogle.
21. POGLAVLJE
Mozak mi je bio usporen zbog Mariekinih vijesti i trebalo mi je
vremena da shvatim zato se Cari neprestano vrpoljio u svom runom
vunenom kaputu. Kada sam shvatio, ve smo gotovo stigli u Grad sjena
i zaustavio sam se. Trenutak kasnije i djeak je isto stao.
Kada si to uzeo? upitao sam.
Prvo mi je htio rei neku la, ali znao je da sam ga
prokuio. Kada si se otiao pozdraviti.
Da vidim.
Izvukao je trubu i predao mi je slegnuvi ramenima.
Zato si je ukrao?
Htio sam je imati. Oi mu nisu nita odavale. Nisam ga prvi
put ulovio u kradi niti je ovo prvi put da ga ekaju batine. Taj dio igre
on e odigrati do kraja.
Odluio sam se pak, za drugi pristup. Pa, to je valjda dobar
razlog, rekao sam.
On ima hrpu sranja. Ne treba je. Ne, valjda ne
treba. Udarit e me?
Nisi toga vrijedan. Imam previe briga da bih naputenog psa
uio etiku. Ionako je za tebe prekasno nikada nee biti vie od toga
to si sada.
Stisnuo je usne zbog bijesa, a na licu bilo mu je toliko mrnje da
sam pomislio da e me napasti. Meutim, nije nita uinio, samo mi je
pljunuo na cipelu i odjurio.
ekao sam dok nije nestao pa sam pregledao njegov plijen.
Pametno je odabrao bilo je dovoljno maleno da se sigurno sakrije
i, premda samo arobnjak moe proizvesti iskre, truba je bila lijepo
izraena. Moda bi u pravoj zalagaonici dobio okar za to. Kada sam
ja prvi put bio u Orlovu gnijezdu, moj odabir bio je puno blesaviji
pokupio sam kuglu od kvarca veliine glave, toliko teku da me skoro
prevalila i toliko oito arobnu da je nitko nije htio kupiti. Dvije godine
skrivao sam je na smetlitu blizu pristanita prije nego to sam skupio
hrabrost i vratio je.
Pospremio sam trubu u torbu i izvadio boicu daha. Dah mi je
istjerao iz uma sve to se dogodilo proteklog sata, Carievu sitniavu
prevaru i Mariekino otkrie. Trebao sam se koncentrirati na sljedei
zadatak ili u se zaplesti.
Moram posjetiti Beaconfielda. Ako je Celijin talisman imao
pravo i on je bio upleten u to s djecom, onda sam trebao otkriti njegove
namjere, a ako nije, ipak sam svom novom najdraem klijentu dugovao
robu. Jo sam jednom umrkao pa krenuo na zapad u posjet Kirenu.
Dva i pol kilometra kasnije uao sam u Plavog zmaja. Iza anka
stajao je morbidno pretili barmen koji mi jo nije bio otkrio svoje ime,
ak ni nakon tri godine voenja te ustanove. Prostor iza njega bio je
preteno prazan, uobiajena klijentela jo je zavravala svoju smjenu u
tvornicama kojima je ovaj kraj bio naikan.
Sjeo sam za ank. Izbliza je vlasnikovo lice izgledalo
nevjerojatno neprivlano; humak sala uzdizao se i sputao svakim
oteanim udahom. Osim dahtanja, bio je potpuno nepokretan, apatian
izraz duboko mu se urezao u lice.
to ima novoga? Zapoeo sam znajui da moje avrljanje
nee uroditi plodom. Nije. Ponekad je dosadno stalno imati pravo.
Trebam pokupiti robu. Jednu od najboljih strana poslovanja
s Kirenom predstavlja injenica da ne morate govoriti u iframa
nijedan heretik ne radi za hulje, a bijelac u baru isticao bi se poput, hm,
bijelca u baru punom Kirena. Pipniareve oi jednom su brzo trepnule,
poput udarca kolibrievih krila.
Zakljuio sam da to znai potvrdu. Trebam dva decilitra meda
Deva i est stabljika korijena urobora.
Uslijedila je duga stanka tijekom koje njegovo lice nije odalo
nikakav znak razumijevanja. To je popratio neznatnim pomicanjem
zjenica prema stranjim vratima.
Plavi zmajevi i ja esto smo poslovali zajedno, stoga ne bi
trebalo biti potrebe da posjetim efa samo radi narkotika u vrijednosti
od nekoliko okara. Ne sada. Imam posla. Reci Ling Chiju da u
kasnije navratiti.
Jo jedna beskrajna stanka i jo jedan pogled postrance.
inilo se da u ipak posjetiti Ling Chija.
Iza stranjih vrata nalazila se mala prostorija u kojoj su stajala
dva Kirena sa sjekirama u obliku polumjeseca, a istovremeno su
izgledali opasno i kao da se dosauju. uvali su druga vrata, jednako
neistaknuta kao i prva. Onaj s lijeve strane pristojno se naklonio dok
sam ulazio. Molim vas, ostavite oruje na stolu. Vratit emo vam
ga nakon sastanka. U glasu mu se uo blagi naglasak, ali gramatika
i dikcija bili su mu savreni. Njegov je kolega zijevnuo i poeao
unutranjost nosnice. Odbacio sam oruje na klupicu u kutu i krenuo
prema sljedeoj prostoriji.
uvar s desne strane naglo je odmaknuo ruku s lica i prijetei
podigao sjekiru. Bacio sam pogled prema njegovu partneru koji je
oito bio mozak ovog dvojca. Naalost, morat emo inzistirati da vas
pretraimo, rekao je ne pokazujui aljenje.
Ovo je bilo neoekivano i, poput svakog neoekivanog dogaaja
u kriminalnoj transakciji, nije slutilo na dobro. Klan Plavog zmaja
godinama me opskrbljivao robom, jo otkad su preuzeli teritorij Mrtvog
takora. U tom smo razdoblju razvili poslovni odnos od uzajamne
koristi, utemeljen, kao i svaki odnos, na povjerenju i ustaljenosti.
Mijenjanje rutine nije slutilo na dobro.
Nisam dopustio ni da mi trag brige prijee licem heretici
su poput pasa, nije dobro pokazivati im strah. Ispruio sam ruke i
uvar koji je kopao nos pretraio me brzo, ali temeljito. Drugi uvar
otvorio je druga vrata i mahnuo mi pozvavi me unutra. Zahvaljujemo
cijenjenom gostu to je ovo ponienje prihvatio tako asno.
U otrom kontrastu s ruevnim barom koji je okruivao
prostorije, svaki pedalj Ling Chijeva utoita bio je luksuzno opremljen
pa je ono izgledalo kao vrhunac mode medu hereticima. Visei
lampioni od crvenog lakiranog drveta pruali su slabo svjetlo i ujedno
bacali neobine groteskne sjene po zidovima. Pod je bio prekriven
delikatno izvezenim kirenskim tepisima, a stvorenja veliine ovjeka
sainjena od niti u tisuu boja protezale su se do kraja prostorije.
U kutovima nalazile su se grijalice oblikovane poput neobinih
poluivotinjskih polubogova koje su gutale tapove od jednog metra
tamjana i ispunjavale unutranjost tekim mirisom.
Ling Chi oputeno je sjedio usred svega toga na svilenom
divanu, a iznimna ljepotica paljivo mu je masirala bosa stopala. Bio
je u ranim srednjim godinama, sitan ak i po kirenskim standardima,
ali zraio je snagom na kojoj bi mu zavidio netko dvaput vei od njega.
Lice mu je inila maska od bijelog pudera koji je prekidalo samo
nekoliko lanih madea, a kosa mu je bila sloena u kompliciranu
frizuru, crna griva bila mu je omotana oko zlatne ice koja mu
se uzdizala iznad skalpa poput aureole. Gledao me i slabano se
osmjehivao, sklopio je dlanove, a umjetni vrhovi njegovih dugakih
noktiju ritmiki su udarali jedni u druge.
Premda je savreno igrao ulogu ludog despota, bilo je neeg u
njemu to vas je tjeralo da se zapitate koliko je toga bila gluma. Nikada
se nisam uspio otarasiti osjeaja da e, im odem, odgurnuti slukinju
i obuti par udobniji papua, a suludu napravu na glavi zamijeniti
normalnim eirom.
Hm, moda nee. Nijedan stranac ne moe razumjeti heretike,
ne zbilja.
Bilo kako bilo, ako mu je imid bio laan, poloaj je zaista
zasluio Ling Chi, Smrt Koja Nastupa Nakon Tisuu Rana, a
njegova je rije zakon od Kirengrada do gradskih zidina. Govorilo se
da je nezakoniti sin nebeskog cara ili dijete imigrantske prostitutke
koja je umrla pri porodu. Ja bih osobno novac stavio na ovo drugo
plemstvo uglavnom nema energiju koja im je potrebna za dranje tako
velikog carstva pod kontrolom.
U manje od desetljea pretvorio je kvartovsku bandu u jedno
od najmonijih zloinakih tijela u Rigusu, i to je uinio usprkos
ustaljenim interesima podzemlja. Njegovo vodstvo za vrijeme Treeg
rata sindikata uinilo je njegovu kliku jednom od rijetkih koja je iz tog
krvavog sukoba izala jaa nego to je ula povezavi male kirenske
bande u monu hordu koja je bila dovoljno vana da stane rame uz
rame s tarasaihgnskim i rouenderskim bandama. Trenutno upravlja
polovicom pristanita, a imao je prste u gotovo svakoj nezakonitoj
djelatnosti koju su njegovi sunarodnjaci obavljali u gradu.
Uz to, bio je i potpuni luak koji uope nije posjedovao kvalitete
poput empatije ili savjesti jer bi se mogle pokazati kao prepreka
uspjenom irenju i konsolidaciji kriminalne organizacije. Prialo se da
je godina nakon to je stupio na vlast bila najbolja godina za pecanje u
plitkoj vodi u posljednjih pedeset godina, i to zbog koliine ljudskog
mesa koje je Ling Chi pobacao u luku.
Nasmijeio mi se, a zubi su mu bili obojeni u crno po kirenskoj
modi. Moj najdrai prijatelj vratio mi se nakon puno vremena.
Lagano sam se naklonio. Moj najblii saveznik ukazuje mi
veliku ast time to je primijetio moje odsustvo.
To je malo priznanje mnogih dobrih usluga koje mi je moj
voljeni saveznik uinio. Robinja je uzela turpiju i glatko mu prela
njome preko nonih prstiju pritom malo podignuvi njegovu bosu nogu.
Ling Chijevo lice nije odavalo znakove da je to primijetio. Puno se
toga dogodilo mom najbliem prijatelju od naeg zadnjeg susreta.
ekao sam da vidim kamo vodi ovaj razgovor.
Prije nekoliko tjedana moj brat traio me doputenje da ude na
moj teritorij. Bio sam zahvalan to tako dragom suradniku mogu uiniti
uslugu. Moj je brat doao i moj je brat postavljao pitanja. Umro je
mukarac, Kiren. Kasnije su agenti pretraili njegovu kuu rekli su
da je mrtvac djecoubojica, rekli su da je ubio malu bjelkinju. Sada moji
ljudi govore o tamnim utvarama koje se skrivaju u tami i vrebaju djecu
iz Stare Zemlje te spominju redare u svom novom domu koji to drage
volje doputaju. Njegovi zlatni nokti nastavljali su udarati klik,
klik, klik!
Slava bila nebeskom caru koji djeluje polako, ali sigurno, i
naplati svako zlo. Blagoslovljeni oni koji se vrsto dre nebeskog puta,
ije korake prate najvii od Njegovih sveenika. Neka nae rijei budu
izreene iskreno, a nae radnje neka pridonose slavi Njegovog Vjenog
Velianstva. Nadmai to, gade kamenog lica.
Ling Chi se nasmijao, proizvevi otri zvuk poput rike
skakavca, i mahnuo je prema kum. Mladi je priao tronu nosei
lulu od jednog metra, izrezbarenu tako da slii ispruenom zmaju i
prinio ju je gospodarevim usnama. Ling Chi povukao je dim i u zrak
otpuhnuo smrdljivu mjeavinu duhana i opijata. Jednim pokretom nokta
ponudio ju je i meni, ali odmahnuo sam glavom te je mahnuo djeaku
zapovjedivi mu da se vrati u sjenu.
Pobonost mog suradnika izvor je neprestanog nadahnua.
Meutim... Oi mu je ispunila tuga, a njegove male tamne zjenice
obrubilo je crnilo. Mnogi zli demoni vrebaju na putu prema
prosvjetljenju, a staza je vijugava. Gospodare zla nita ne veseli vie
nego iskriviti djela pravednog ovjeka u svoje mrane svrhe.
Rijei mog zemljaka milozvune su mojim uima i
oplemenjuju mi duh, rekao sam.
Nastavio je udarati kandama. Mi smo siromana i zatucana
zajednica koja pokuava preivjeti u stranoj zemlji. Ovo zlo, te strane
ini mranog i poremeenog uma... to prijeti remeenju delikatnog
sklada izmeu naeg malog jata i mora punog morskih pasa u kojem
plivamo.
Nisam odgovorio pa je trenutak kasnije nastavio.
Ja sam samo ostarjeli djed iji sunarodnjaci, izgubljeni usred
kaosa tvoje zemlje, trae vodstvo i zatitu. To malo potovanja to sam
stekao ispatilo bi poput rose u ljetno jutro kada ih ne bih mogao braniti
od neopravdanih napada njihovih muitelja.
Zahvalni smo to su ubojiine radnje otkrivene i to je prola
prijetnja djeci nebeskog cara.
Prestao je bubnjati noktima. Nije gotovo, prosiktao je i
na trenutak sam se preplaio da e na sastanak eruptirati u nasilje.
Meutim, izgubio je smirenost samo na trenutak i tako brzo pa sam
jedva znao je li se to dogodilo. Nastavio je udarati kandama i na
trenutak jedino je to odjekivalo mranom prostorijom. Pronali su jo
jedno dijete. Straan razvoj situacije. Tvoji kolege ve najavljuju osvetu
hereticima. Ve trae odmazdu.
Trudio sam se izgledati zagonetno. Heretici su korisna meta
okruglookima, ali Ling Chijevi ljudi djelomino su posluni ba
zahvaljujui toj prijetnji nasiljem. Zato sada kuka zbog toga?
Ling Chi mahnuo je slugi koji je ponovo donio lulu. Usne je
prinio luli, a zatim otpuhnuo dojmljiv oblak vlanog dima. Danas sam
bio jako zabrinut za sigurnost svog prisnog prijatelja.
Laska mi to netko tako uzvien smatra moju dobrobit
vrijednom spomena.
Jutros sam od dounika saznao da su mog prijatelja uhitili
agenti Krune. Pucnuo je jezikom kao da je elio zvuati tuno to
je bilo groteskno i neprirodno, kao da vuica doji novoroene. U
mom kuanstvu vladala je strana tuga. Naredio sam svoj posluzi da se
obuku u bijelo i zaponu etrdeset dana alovanja propisanih u sluaju
smrti cijenjenog druga. Objesio je glavu hinei tugu te je trenutkom
tiine iskazao alost zbog moje smrti.
A onda se dogodilo neto nevjerojatno! Na usnama mu se
pojavio osmijeh iako mu nije doao do oiju. Primio sam jo jednu
poruku. Moj je saveznik izaao iz kue pravde! Neizmjerno radosno
primio sam vijest da je moj brat preivio! Naredio sam da se zapale
krizanteme i da se u njegovu ast zakolje crni pijetao. Zamiljeno je
nagnuo glavu. No, usred sve te istinske sree nisam mogao ne osjetiti
traak znatielje jer, premda sam uo da su mnoge mukarce odveli u
sobe ispod Crne kue, do mojih uiju jo nije doprla vijest o tome da su
nekome dopustili da ode.
Iznenadio me posjet mojih bivih poslodavaca, kao i moje
putanje. Straan je rad vlade koja ne funkcionira u skladu s nebesima.
Bivi poslodavci...
Delikatnost sluha mog suradnika ravna je samo savrenstvu
njegova razumijevanja.
Sluge tvoje kraljice su lukave, a njihovi ciljevi neznani.
Sigurno velika briga eka svakog tko se zaplete u spletke Crne kue.
Svi su dijelovi sjeli na svoje mjesto i napokon sam shvatio svrhu
ovog beskrajnog ispitivanja. Mislio je da se Starac okomio na njega, da
je mrtvi Kiren samo prvi potez, te da su i mene uvukli u to, a uhienje
je bilo samo zatakavanje sastanka. injenica da je ta teorija potpuno
pogrena ne bi jamila zatitu od otrica Ling Chijevih podreenih kada
bi on odluio djelovati u skladu sa svojim sumnjama. Zato bi poteni
graani brinuli o djelovanju predstavnika reda koliko god oni slijepi
bili?
Siguran sam da je moj brat u pravu. No, ipak... ja sam
jednostavan ovjek, rekao je i zastao pustivi da se ta besmislena
izjava raspri u dimu. Tako da sa svojim potovanim bratom
razgovaram iskreno. Ne znam kakve su neprilike napale Grad sjena
no, moram primijetiti da, otkad su ispitali mog brata, okruglooki trae
krv moje brae i Crna kua njuka oko mog doma.
Nije se imalo smisla dalje svaati. Rijei mog cijenjenog
saveznika djeluju poput vode na usahloj zemlji.
Zaklopio je oi i teatralno podigao ruku do vjea. Iskreno,
obiteljske brige teko more moj stari um. Cesto se pitam to dalje.
Cesto nou poelim da me nebeski car pozove k sebi. Tjei me saznanje
da moj saveznik nudi pomo mom nemonom tijelu i utjehu mom
ostarjelom umu.
Pazim na svog mentora budnim okom koje se nikada ne
zamuuje.
Ne bih ni oekivao nita manje od tako pouzdanog prijatelja.
Roba je na anku i dajem popust od dvadeset i pet posto u zamjenu
za dragocjene trenutke koje je moj brat odvojio za mene. A to se tie
ovog drugog... Nagnuo je trup naprijed kako bi djevojka nesmetano
mogla nastaviti masirati njegovo stopalo. Upamti to sam rekao.
Ne elim ljutiti Crnu kuu, ali agenti ne smiju ulaziti na moj teritorij.
Bit u prisiljen da na svako mijeanje odgovorim jako... Nasmijeio
se bio je to ruan prizor jer su mu ak i u polutami crni zubi bili
otri. Jako neprijateljski.
Izaao sam iz Ling Chijeva brloga im mi je pristojnost to
dopustila. Svega mi je bilo previe, dim je bio toliko gust u mojim
pluima da sam pomislio da u povraati. Za ankom debeli mi je
dodao paket i ne pomaknuvi svoje mrtve oi. Izaao sam ne osvrnuvi
se.
22. POGLAVLJE
Kad sam stigao u Grofa, guva za veeru bila je u punom zamahu. .
Sjeo sam na slobodno mjesto za ankom i uspio Adolphusa odvojiti od
uloge domaina dovoljno dugo da naruim jelo i tamno pivo kojim u
zaliti hranu. Bilo je toplo, a glasno brujanje ivota na mene je djelovalo
letargino. Protrljao sam elo i pokuao ostati budan.
Adeline je izala iz stranje prostorije nosei tanjur mesa i
krumpira u jednoj i au dobrog jakog piva u drugoj ruci.
Hvala, rekao sam.
Ljubazno mi je kimnula. Gdje je Cari?
Otiao je. Rekao je da ima nekog posla.
Premda najopasnijem Kirenu u Rigusu mogu govoriti poluistine
i potpune lai, inilo se da sam bio potpuno nesposoban provui la
pred Adelininim okruglim licem. Otjerao si ga, zar ne?
Nismo se sloili oko uvjeta prava na vlasnitvo. Vratit e se
kad proe neko vrijeme.
Naroguila se i nekako je svoje maleno tijelo uinila puno
veim. Kad proe neko vrijeme, ponovila je, ali to nije bilo pitanje,
ve osuda.
Ostavi me, Adeline. Na ulici spava veinu svog ivota. Jo
jedna no nee nita znaiti.
A dijete koje je jutros ubijeno?
Cari nije moj klinac, Adeline, a nije ni tvoj. Bolje se nemoj
vezati na kraju e te samo ugristi.
Zbilja si nevjerojatno govno, rekla je, okrenula se i vratila u
kuhinju kao da se vie ne bi mogla kontrolirati u mojoj blizini.
Da, rekao sam u prazno. Vjerojatno.
Jeo sam svoj odrezak i pokuavao natjerati komadie koji
su plutali mojom lubanjom da se sastave u neku smislenu cjelinu.
Nisam uspijevao. Mogao sam zamisliti Beaconfielda kao pokvarenog,
korumpiranog i okrutnog kvragu, to sam zakljuio i prije nego
to sam ga ugledao. Ovo mi se ipak nije uklapalo. Nije bilo puno
zloina koji bi mogli ugroziti poloaj plemenitaa, ali zazivanje
stvorenja iz praznine i koritenje stvora radi rtvovanja djece to
je bio jedan od njih. Ako uhvate Otricu, ime ga nee spasiti. Visjet
e ili progutati arsen dok bude ekao suenje. Otrica je nesumnjivo
vei dio ivota proveo plivajui u nezdravim dvorskim vodama,
pokuavajui preveslati protivnike jeftinom intrigom i povremenim
nasilnim inom, ali to su bili esti hobiji viih stalea, poput drpanja
medu adolescentima. Plemii previe lagodno ive da bi sve stavili na
kocku zbog toga su laki plijen. to je to on htio, a zahtijevalo je tako
ogromni rizik?
Ako pak Beaconfield nije bio upleten, zato me je Celijin
talisman sprio nainivi rupu na mojim prsima za vrijeme naeg
razgovora? Je li vojvoda prokleo svoju duu na nekom pothvatu
potpuno nepovezanom s ovim koji sam ja istraivao?
Moda je Ling Chi imao pravo i sve je ovo bila samo razraena
zamka koju je postavio Starac kako bi slomio potencijalnu prijetnju
svojoj moi. Meutim, ni to se nije uklapalo. Nisam imao nikakvih
iluzija o bivem efu, ali putanje stvora na ljude iz Grada sjena
iziskivalo je previe truda samo da bi se unitila osrednje jaka klika,
ak i ako ju je predvodio netko opak poput mog cijenjenog brata. Da je
i htio nekoga ubiti, ne bi se morao zamarati otmicom djeteta samo bi
uetao u tamnicu i odluio koji e gad nestati.
Osim toga, Starac ne bi bio toliko neoprezan i upleo mene u
svoju operaciju da je on pokrenuo ovo kolo, ne bi htio da ja slijedim
tragove. Ne, da Starac stoji iza toga, ja nikada ne bih ietao iz Crne
kue.
Ili bih?
Moda je Ling Chi bio iza svega, a razgovor je bio varka koja
me trebala maknuti s njegova traga. Jedina osoba za koju sa sigurnou
mogu rei da je bio upleten u ovo bio je Kiren, a uo sam puno glasina
o crnoj magiji i hereticima iako sam ranije to samo pripisivao opoj
rasnoj antipatiji. Moda je u igri sindikat ili igra s Dvora dovraga,
moda je to neka vraja osveta Drena.
Ispio sam ostatak piva i pokuao raistiti misli. U zraku je
bilo previe detalja, nisam mogao jasno sagledati igru, a kamoli
igrae. Neko mi je to bolje ilo, ali bio sam zahrao biti uspjean
kriminalac ne zahtijeva vjetine koje su vam potrebne kada ih lovite.
Takoer, nisam mislio da je pola desetljea koritenja vlastite robe
uinilo uda za moje moi rasuivanja. Moda je Crispin imao pravo i
bilo je prekasno da se upliem u ovo, moj oajni potez kod Starca bila
je ludost, odgoda neizbjenog.
Zasipao sam se pepelom, kada me prekinulo brzo kuckanje
po ramenu. Cari je stajao iza mene, a bio je crven od ponienja ili
hladnoe. Iznenadio me, a malo me i zadivio. Mislio sam da e mu
trebati barem jedan dan da se okurai i doe po jezikovu juhu.
Meutim, nisam ga htio samo tako pustiti. Vratio si se po
Adelin fini porculan? U kuhinji je, moda za njega dobije nekoliko
argenara.
Ti krade.
Ne iz dosade. Ne kada ugledam neto svjetlucavo i poelim to.
Kraa je taktika, a ne hobi. Ne inim to jer imam slobodnog vremena
koje elim ispuniti. I nikada od prijatelja nikada od nekoga tko
je bio dobar prema meni. Skrenuo je pogled ustranu. Uostalom,
nevano je to si krao. Bio si glup. Zlodjelo mogu prihvatiti, glupost je
vrijedna osude.
Kao i veini ljudi, Cariu je bilo drae da ga se smatra
nemoralnim nego nesposobnim. Nije me uhvatio.
Drugim rijeima, uspio si iznijeti plijen pa to? Sada je
primijetio i izgubio si naklonost jednog od nadmonijih ljudi u Rigusu
radi sitnia. Prestani razmiljati poput ulinog derana ako ne vidi
dalje od sljedeeg obroka, jednog jutra probudit e se s noem u
punom elucu.
Ja jesam ulini deran.
I o tome moramo porazgovarati. Odsad u imati vie posla za
tebe i ne mogu te traiti svaki put kada imam neki zadatak za tebe. To
me zamara. Odsad e spavati u baru.
A to ako ne elim?
Nisi rob. Ako ti je ulica draa od kreveta, to je tvoj izbor ali
ako to odabere, smatraj se nezaposlenim. Nemam koristi od suradnika
kojeg moram traiti pola dana.
Uslijedila je duga stanka. Dobro, rekao je konano.
To bi mi trebalo skinuti Adeline s vrata na nekoliko sati. Tako
mi Prvoroenog, bila je gotovo jednako opaka kao i Starac. Dobro. A
sada odjuri do lord Beaconfieldova imanja. Dao sam mu upute. Reci
straaru na kapiji da elim veeras doi i isporuiti ostatak onog to
sam obeao.
Izaao je. Ja sam se vratio piu i poelio da i ostale probleme
rjeavam tako jednostavno kao to sam rijeio ove u domainstvu.
Prisjetio sam se svojih poetaka kao agenta, prije nego to sam
zaglibio u Specijalnoj jedinici, kada smo samo Crispin i ja ruili vrata i
slijedili tragove. Neko nam je vrijeme ilo prilino dobro Crispin je
bio otar, jako otar, ali ja sam bio bolji. Tada sam neto shvatio, neto
o prirodi zloina i radnjama koje ljudi ele sakriti od ostalih. Tajne se
ne otkrivaju tako da pronae tragove ili ti se postei s osumnjienim
radi se o tome da odlui to trai, u glavi sloi priu. Ako shvati
koja pitanja treba postaviti, odgovori e doi.
Veina je zloina plod strasti i poini ih netko blizak rtvi. Mu
doe kui pijan i premlati enu ekiem, vjena nesloga izmeu dva
brata eruptira u pravo nasilje. Strano je i neukusno, ali to nije teko
istraiti. Ukoliko nije tako i nema oitog sumnjivca, onda ve zna
svoje prvo pitanje.
Tko se okoristio ovim zloinom?
Meutim, to mi sada nee pomoi. Prvo je dijete ubilo
udovite i nije bilo sumnje u njegove razloge. Seksualno zadovoljenje,
utiavanje tko zna kakvih ludih glasova koji su mu se javljali u glavi
u gluho doba noi. to se tie drugog ubojstva, ako je Marieke imala
pravo i djevojica je rtvovana, onda motiv moe biti doslovno sve.
Hm, i to je neto, zar ne? Ovo je bio stravian zloin i zahtijevao
je okrutnu odmazdu. Tko god da je to uinio, sigurno se nalazi u
bezizlaznoj situaciji kada je spreman preuzeti taj rizik.
Nisam znao zato su to uinili, ali barem sam stvarao sliku svog
plijena. Ako ne moe odrediti motiv, onda se prebaci na poznate
okolnosti zloina tko bi bio sposoban poiniti takav zloin?
Ovo je pitanje zahtijevalo vie posla. Nije se radilo o ukradenoj
torbici ili prerezanom grkljanu, zloinu koji moe poiniti bilo tko
dovoljno oajan. Upotrijebljena je vrhunska magija, opaka arolija
samo je vjeti arobnjak mogao to uiniti. Jo bolje, broj ljudi koji
mogu izvesti to djelo je ogranien. Operacija Prodor bio je tajni vojni
zadatak i sigurno nisu okolo razglasili kako su to izveli.
Sve je ovisilo o Crispinu. Ako mi nabavi popis sudionika, mogu
poeti ispitivanje. Ako ne, morat u izazivati probleme i nadati se da e
jedan od mojih postupaka dovesti do pristojnog traga. Zaalio sam to
sam se toliko trudio iznervirati svog starog partnera.
Razmiljao sam o svim mogunostima radije nego o vijesti
koja je zasjenila sve moje ostale misli. Starev rok pomisao da u
zadnje sate, sigurno duge, moda ak i dane, provesti s mukarcem
u crvenoj halji koji e kopati po mojim iznutricama, a Crowley e
stajati iznad mene i smijati se to me poprilino brinulo. Bilo
kako bilo, bez hvalisanja mogu rei da sam velik dio ivota proveo
svjestan neminovnosti smrti koja je bila stvarna mogunost i nauio
sam funkcionirati bez obzira na to. Meutim, ono to mi je Marieke
pokazala to je otvorilo vrata prikrajka mog mozga koja sam zatvorio
i zabarikadirao, bio je to strah zbog kojeg se budite usred noi suhog
grla na mokrim plahtama. Ako se crvena vruica vratila u Grad sjena,
sve je ostalo sporedno, kapljice kie koje najavljuju potop.
Je li se prekinula dralova zatita? Je li njegovo slabo zdravlje
oslabjelo ari koje su nas titile? Razmislio sam o tome i odbacio tu
pomisao. ak i da je to tono, koliko je izgledno da je zaraeno samo
mrtvo dijete? Nisam uo da se itko drugi razbolio, a znam da bih to
ve znao cijeli Grad sjena ivio je u neprestanom strahu od vruice.
Poast se irila, hm, ba poput jebene poasti da je zahvatila ljude,
svi bi bili na nogama. Ne, nisam mislio da se vruica vratila medu
stanovnitvo niti da Caristionina smrt nije povezana sa zarazom. To
nije bila sluajnost, ali koliko se god trudio, nisam nalazio vezu.
Signalizirao sam Adolphusu da elim jo jednu kriglu piva
i razmiljao bih li skoknuo gore i kratko odspavao, ali Cari e se
uskoro vratiti i vjerojatno u nedugo nakon toga krenuti. Adolphus
me posluio pa sam ispijao pivo i vakavao sve komadie informacije
poput djeteta koje pokuava pojesti tvrd bombon.
Nakon nekoliko minuta primijetio sam da se Cari uuljao u
Grofa i stao pored mene. Tako mi Vjerouvara, djeak je bio tih. Ili to,
ili mi je um bio rastreseniji nego to sam mislio. Odluio sam vjerovati
u ono prvo. Tako mi Vjerouvara, tih si!
Malo se nacerio, ali nije nita rekao.
I? to ima za mene?
Glavni sluga kae da je lord Beaconfield neraspoloen, ali da
eli da ga posjeti oko deset.
Rekao je da eli sa mnom osobno razgovarati?
Cari je kimnuo.
Nadao sam se da e mi se pruiti prilika za razgovor s Otricom
jer sam htio vidjeti mogu li neto izvui iz njega, ali mislio sam da
u se morati prijevarom provui pored sluge. Zato je Beaconfield
htio razgovarati sa mnom? Je li u pitanju bila znatielja, neprijatna
opinjenost dobro uhranjenih nama, koji se muimo na dnu grada
u kojem ivimo? Nekako sam imao osjeaj da ovo nije prvi put da
hodajue zlo eli razgovarati s dilerom.
Posegnuo sam za olovkom i komadom papira iza anka pa sam
napisao kratku poruku:
Nemoj imati posla s Otricom ili njegovim ljudima dok ti se ne
javim. Izbjegavaj sve ljude koje poalje. Navratit u sutra u podne.
Presavio sam papir po duini te ga okrenuo i opet
presavio. Odnesi ovo u Yanceyjevu kuu i ostavi kod njegove majke,
rekao sam i predao Cariu poruku. Vjerojatno nee biti kod kue, ali
reci joj da mu to obavezno preda im doe. Nakon toga si gotov za
veeras radi to ti Adolphus naredi.
Cari je odjurio.
I ne itaj pismo! viknuo sam za njim, ali to je vjerojatno bilo
nepotrebno.
Adolphusov glas jedva se uo usred buke bara. to se
dogaa?
Koliko vremena ima? Zgrabio sam kaput. Ako se veeras
ne vratim, reci Crispinu da detaljno ispita lorda Beaconfielda, a
posebno sve bive vojnike u njegovoj slubi. Nisam priekao odgovor,
ve sam se okrenuo i izaao iz Grofa udaljivi se od bune gomile u
tihu mirnu veer.

23. POGLAVLJE
Raspoloenje mi se popravilo kada sam priao stranjem ulazu
Beaconfieldove vile i ugledao Dunkana kako mi mae i iroko se
osmjehuje. Ve sam mislio da vas neu vidjeti jer va mali nije bio
siguran kada ete stii, a moja se smjena blii kraju.
Zdravo, Dunkane, rekao sam i primio njegovu ispruenu ruku
iskreno se osmjehnuvi. Grije se?
Dobrohotno se nasmijao, a lice mu je bilo crveno skoro kao i
kosa. Hladnije je od bradavica na krmai, kako je moj tata znao rei!
Naravno, u povjerenju izmeu nas gospode, oboruao sam se tajnim
orujem u borbi protiv zime. Iz prsluka je izvukao boicu bez etikete i
primamljivo je zatresao. elite li probati?
Otpio sam gutljaj, a eludac mi se ispunio tekuom vatrom.
Dobro je, zar ne? pitao je.
Kimnuo sam i otpio jo jedan gutljaj. Bilo je dobro, jako poput
udarca mazge, ali ostavljalo je slatki okus u ustima.
Peeno je na vatri od treseta to je jedini pravi nain. Roak
ima pecaru u dvorini pa mi svaki mjesec poalje malo. Jednog u
dana dovoljno utedjeti da se vratim kui i otvorim pravu tvornicu
destileriju Ballantine. Uglavnom, to je plan. Naravno, moda se
predomislim i sve potroim na rasputenice!
Nasmijao sam se zajedno s njim. On je takav momak. Ako
odabere to prvo, svakako mi poalji bavicu od prve serije.
Dogovoreno. Dosta brbljanja s poslugom siguran sam da
imate vanijeg posla. Javio sam unutra da ste stigli Stara Piljevina e
vas ekati. Ako jo budem na strai kada budete odlazili, javite mi se pa
emo popiti jo koju kapljicu.
Radujem se tome, rekao sam i proao kroz ulaz.
Bio je osoba od rijei i, prije nego to sam stigao pokucati na
sivobijela vrata, ona su se otvorila, a Tuckett, Stara Piljevina, kako ga
je Dunkan nazvao, ve je zurio u mene siunim oima iznad iljastog
nosa. Stigli ste, rekao je.
ini se da jesam. Hladni vjetar uao je u prostoriju, a sluga
nije imao ni eir ni kaput. Uivao sam gledajui ga kako pokuava
ostati staloen.
Hoete li ui? pitao je, a njegove istanane manire pomalo je
naruilo cvokotanje.
Uao sam nakon tolike ljubaznosti. Zapljeskao je i pojavio se
djeak koji je uzeo moj kaput. Dobacio sam mu teak vuneni kaput i
tada sam shvatio da se nisam sjetio razoruati prije dolaska. Tuckett je
dovoljno dugo zadrao pogled na mom oruju da mi da do znanja da ga
je vidio, ali ne toliko dugo da mi prigovori.
Uzeo je fenjer sa zida i osvijetlio hodnik ispred nas. Gospodar
je u radnoj sobi. Odvest u vas k njemu. Kao i obino, ton kojim mi
se obraao bio je neto izmeu naredbe i molbe, uspio je pomijeati
najgore aspekte i jednog i drugog.
Slijedio sam ga hodnikom i pamtio tlocrt. Nita u rasporedu
prostorija nije ukazivalo na to da postoje elije sagraene za djecu ili
oltari umrljani njihovom krvi, ali u ovako velikoj kui svata se dalo
sakriti. Tuckett je primijetio moje zanimanje za arhitekturu i odluio
sam ga malo bocnuti kako ne bi o tome previe razmiljao.
Zabavlja li gospodar esto dilere u svojim privatnim
odajama? upitao sam dok smo se uspinjali glavnim stubitem.
Nije na vama da razmiljate o tome koga gospodar prima.
Pa, ja razmiljam o tome jer e sada mene primiti.
Stigli smo do vrha, skrenuli desno i nastavili jo neko vrijeme
u tiini. Nisam se mogao oteti pomisli da njegovo izluujue sporo
kretanje nije uzrokovano godinama, ve da me samo provocira jer,
ustvari, tek je preao etrdesetu iako je zbog dosadne naravi djelovao
starije. Bila je to sitniava odmazda, ali nije bila potpuno neuinkovita
kad smo stigli do Otriine radne sobe, jednako sam arko elio
napustiti Tuckettovo drutvo kao i on moje.
Nisam disao za vrijeme jo jedne dugake stanke koju je
napravio prije nego to je napokon skupio dovoljno energije i zakucao
na vrata. Iznutra sam uo um koraka i vrata su se otvorila.
Beaconfield je ublaio svoj izgled od naeg zadnjeg susreta,
drugim rijeima, vie nije bio odjeven poput muke prostitutke. Trup
mu je prekrivao tamni kaput, a ozbiljne hlae koje su mu loe stajale
pobrinule su se za donji dio tijela. Lice mu je bilo lieno minke
i drugih dodataka, a njegov vrat i dugi prsti izgledali su golo bez
ukrasa koje je nosio proli put. Uistinu, jedino to je zadrao od svoje
garderobe sa zabave bio je rapir koji mu je visio na boku. Pitao sam
se je li ga nosio zbog mene ili je i obino bio naoruan unutar zidova
vlastitog doma.
Hvala, Tuckette. To je sve.
Glavni sluga podmuklo me pogledao i napadno proistio
grlo. Smijem li vas podsjetiti da oekujete arobnjaka Brightfellowa?
Beaconfield je ozbiljno kimnuo. Naravno. Javi mi kada
stigne.
Tucket je nestao ispunjen sreom koju osjeaju prirodni sluge.
Beaconfield mi je dao znak da uem.
Otriina radna soba bila je iznenaujue ozbiljna u usporedbi s
njegovim sklonostima koje sam ranije primijetio nije bilo tapiserija
koje bi ovjekovjeile njegove lude zabave ili krvavih trofeja koji
bi posvjedoili o tome koliko je neprijatelja ubio. Umjesto toga,
preda mnom je bio dobro iskoriten prostor, luksuzan, ali ukusan,
zidovi prekriveni policama i beskrajnim primjercima starih knjiga,
kirenski tepisi na podu. Beaconfield je stao iza stola od ebanovine,
prastarog masivnog komada namjetaja koji je izgledao kao da je
ostatak prostorije planiran kako bi se on uklopio. Pogledao je moje
oruje. Oekujete probleme?
Va je glavni sluga teka kategorija.
Smijao se pristojno, glasno i gotovo iskreno to nije bio
usiljen nazalan hihot tipian za pripadnike njegove klase, sliniji
izbacivanju izmeta nego izraavanju zadovoljstva. Svakako.
Primijetio je da gledam sobni dekor i ponudio mi osmijeh koji mu je
donio pola nadimka. Nije ono to se oekivali?
ini se da nije u skladu s vaim karakterom.
Jedna od mana posjedovanja imanja koje je pripadalo vaim
precima sve u ovoj sobi ve je bilo ovdje kada sam se ja rodio.
Vidite ono? Pokazao je prema portretu mukarca koji mu je pomalo
sliio. Junak odjeven u puni oklop stajao je na dojmljivom humku
leeva i gledao u daljinu, a izraz na njegovu licu trebao je pokazati
ozbiljnost situacije iako ne razumijem kojeg vraga ima kontemplirati
dok stoji na hrpi kostiju.
Da.
to mislite?
To je slika.
Odvratna je, zar ne? To je mom praujaku poklonio stari kralj
jer je elio ovjekovjeiti njegovu slavu obranu kod... Ravnoduno je
odmahnuo rukom. Negdje. To je dio paketa ako elim dekorirati
drugaije, izdajem svoju krv.
To nije problem koji mene mui.
Pretpostavljam da nije, rekao je. Lica mi obino idu, ali vae
ne mogu smjestiti. Previsoki ste za Tarasaihgna, prekrupni za Ashera.
Oi vam kau Rouender, ali pretamni ste, gotovo poput Otoanina.
Odakle dolazite?
Iz maternice.
Opet se nasmijao i dao mi znak da sjednem. Sjeo sam i poloio
umorno tijelo u udobni naslonja jedva ujno uzdahnuvi. Beaconfield
je slijedio moj primjer i uspravno sjeo na stolicu s visokim naslonom
koja se nalazila iza njegova stola.
Naporan dan?
Otvorio sam torbu i poloio na stol dvije stvari. Prvo, dva
decilitra ute mase u neoznaenoj staklenci i drugo, snop isprepletenih
smeih korijena. Oprezno s medom, ist je. Ne uzimajte vie
od zalogaja ako se ne elite poblie upoznati s dnom svoje none
posude.
Izvrsno. Sljedei tjedan odravam bal povodom
Kratkodnevice. Moram neto darovati gostima. Podigao je sasuene
stabljike i nemarno ih pogledao. Kakav je korijen? Nisam ga nikada
probao.
Dobra isprika ako elite tri ili etiri sata zuriti u svoje izme.
Fascinantno.
Cerek mi je pobjegao prije nego to sam ga uspio zaustaviti.
Odloio je korijen urobora na stol i odmjerio me. Pokuavao
je skupiti hrabrost i neto upitati, ali ja sam progovorio prije
njega. Znai, sljedei je Brightfellow ? Nedoline goste primate
neposredno jednog poslije drugog da biste nakon toga mogli spaliti
presvlake sa stolica?
Tako biste se opisali? Nedolian?
Tako bih opisao Brightrfellowa.
Ne bih ga predstavio Kraljici. Ali, koristan je i pametan.
Prokleto pametan.
Kako ste ga upoznali? Ne ini mi se da se kreete u istim
krugovima.
Beaconfield se naslonio i razmislio, a ruku je njeno poloio
na balak. Stekao sam dojam da to nije prijetea gesta, da je vojvoda
jednostavno netko tko voli milovati svoje najdrae pomagalo za
ubijanje. Vjerujete li u sudbinu, Wardene?
Sumnjam da Deve imaju prste u ovoj zbrci koju smo nainili
od svijeta.
Obino bih se sloio s vama. Ali, to se tie Brightfellowa, ne
znam kako bih to bolje opisao. U zadnje vrijeme... nisam imao sree.
On e mi pomoi to promijeniti.
Poznavao sam sveenika koji je oboavao govoriti da
Vjerouvar voli djelovati putem nesavrenih dua. Sumnjao sam da
je to fratrov najdrai aforizam jer nije mogao preivjeti sat vremena
bez pola boice daha, ali to nije bilo vano. I, je li arobnjak odrao
rije?
Ne jo. Ali uvjeren sam da e na pothvat zavriti uspjeno.
Je li taj pothvat ukljuivao ubojstvo dvije djevojice i otvaranje
prolaza u prazninu? Obojica bi bila u stanju to uiniti, ali sumnja nije
jamstvo, a jo manje dokaz. Gurnuo sam vojvodu dokle je bio spreman
ii pa sam uutio. Pozvao me ovdje s razlogom. Smatrao sam da e mi
ga otkriti ako dovoljno dugo budem ekao.
Nee vas iznenaditi to sam se raspitao o vaoj prolosti, o
vaem ponaanju i karakteru prije nego to sam odluio poslovati s
vama.
Moj je ivot otvorena knjiga. Neke stranice su istrgnute, ali
netko njegova utjecaja lako e doi do okvirne prie. I nije me tako
jednostavno iznenaditi.
Kau da ste sitan kriminalac i da niste povezani ni s jednim
velikim igraem. Kau da ste pouzdani i tihi.
Da?
Jo neto kau kau da ste se prije igrali s druge strane
ograde, da ste nosili sivo prije nego to ste se primili trenutnog
zanimanja.
Rei e vam da sam bio beba u pelenama ako odete dovoljno
daleko.
Da, pretpostavljam da je to istina. to vas je preokrenulo?
Gubitak drutvenog poloaja?
Svata se dogodi.
Tono, ba tako. Svata se dogodi. Oima je pratio uzorke
na zidu iza mene, a vatra je pucketala u kuru. Na licu mu se pojavio
zamiljeni izraz, onaj koji obino prethodi monologu, i tako je i bilo.
Nakon duge stanke uslijedio je solilokvij.
udni su putevi na kojima se ovjek nade. U priama svakome
je pruen jedan kljuni trenutak kada se put pred njim rava i izbor
je jasan: junatvo ili zloin. Ali, nije tako, zar ne? Odluka slijedi
odluku, svaka je mala, svaka je donesena u trenutku ili instinktivno.
Onda jednog dana podignete pogled i shvatite da nemate izlaza, da je
svaki odgovor koji ste promrmljali reetka u kavezu koji ste sagradili
i da vas sila svih tih odluka tjera naprijed, nemilosrdno poput volje
Prvoroenog.
Elokventno, ali netono. Ja sam jednom donio odluku. Ako su
posljedice gore nego to sam oekivao... to je zbog toga to je to bila
loa odluka.
Ali, o tome i govorim. Kako znati koje su odluke vane, a
koje nisu? Donio sam odluke zbog kojih alim, koje su koje nisu u
skladu s mojim karakterom. Postoje odluke koje bih promijenio da je to
mogue.
Tako mi Izgubljene, bio je gori od heretika! to mi je pokuavao
priznati? Djeca su mrtva ne moe to ispraviti. Ili itam izmeu
redaka koji ne postoje? Je li Beaconfield ona vrsta bogataa koji vole
razglabati s nama koji smo niskog roda o tekoj prirodi ljudskog
postojanja? Na ovaj ili onaj nain, svi platimo svoje dugove.
Znai, nema nade ni za koga od nas?
Ne.
Okrutni ste.
Svijet je okrutan. Ja sam se prilagodio tome.
Lice mu se ukoilo i trenutak otvorenosti je zavrio. Imate
pravo, imate pravo. Moramo svoje karte odigrati do kraja.
Beaconfield je poeo zraiti neim to je moda trebalo biti
prijetnja, a moda samo aristokratski prezir to nisam znao odrediti.
Osjetio sam olakanje kada je kucanje na vratima oznailo kraj naeg
sastanka.
Obojica smo ustali i krenuli prema izlazu. Otrica je otvorio
vrata i Tuckett je provirio, apnuo nekoliko rijei gospodaru pa nestao.
Hvala vam na usluzi, poeo je Beaconfield. Mislim da u
vas ubudue jo trebati, moda prije Kratkodnevice. Jo ste uvijek u
Teturavom grofu, znai, s ratnim drugom i njegovom enom? pitao je,
a prijetnja je bila oita i neoekivana.
Moja kuica, moja slobodica.
Nasmijeio se. Tako je.
Dan je bio dug, nisam pamtio kada sam zadnji put imao ovakav
dan, stoga dok sam izlazio, dio mene nadao se da na odlasku neu
sresti vojvodina sljedeeg gosta. Meutim, ostatak mene smatrao je
da ga se isplati ponovno vidjeti i taj drugi dio bio je nagraen kada
sam stigao do stepenica i ugledao Brightfellowa kako sjedi na klupici i
izgleda jednako neodoljivo kao i za vrijeme naeg prvog susreta. Ustao
je i iroko se nasmijeio, a iz Beaconfieldova salona vodilo je toliko
stepenica da sam proveo dobrih petnaest sekundi silazei i gledajui ga.
Nisam oekivao da e se Brightfellow preobraziti u pristojno
ljudsko bie dan nakon naeg susreta, a on je bio ljubazan i nije pobio
moju pretpostavku. Ukoliko nije nosio isto uprljano crno odijelo kao i
kada smo se upoznali, nosio je neto jako slino to je opravdalo moju
zbunjenost.
Meutim, neto mi je zapelo za oko, neto to sam i ranije
primijetio, ali nisam to mogao povezati s ostatkom njegove pojave.
Mnogi se ljudi pretvaraju da su nemilosrdni, jaaju se snovima o
prijetnji. To je gotovo glavna razonoda u Gradu sjena, muke kurve
i besposliari naslonjeni na oronule zidove od cigle uvjeravaju jedni
druge da su ubojitiji od nelijeene rane, a njihov ugled tjera ljude da
prijeu ulicu kada ili vide. Nakon nekog vremena postanu dio krajolika.
Postoji neto to mukarac ne moe odglumiti, a to je ubojitost psi
moe nauiti zavijati, ak povremeno i iskesiti zube, ali to ga ne ini
vukom.
Oni pravi ne glume, osjetite to su u dnu eluca. Brightfellow je
bio ubojica. Dodue, nije bio poput Kirena koji je oteo Taru, nije bio
manijak samo ubojica, obini tip koji je nekoliko pripadnika svoje
vrste stavio u zemlju i nije o tome puno razmiljao. Tu sam misao jasno
imao na umu dok sam mu prilazio' da je klaunska vanjtina bila
samo dio njega, i to moda nevelik dio, komadi koji je napuhnuo jer je
htio prikriti ostalo.
Izvukao sam kesicu duhana i smotao cigaretu koju sam htio
zapaliti otkad sam uao u Otriinu vilu, a zakljuio sam i da bi cigareta
mogla prikriti miris Brightfellowova neopranog tijela. U ruci je drao
kapu i otkrio neravne zube kada se lano nasmijao.
Ma, je li to aljivac glavom i bradom? Kako si, aljive?
Reci mi neto, Brightfellowe potrudi se jesti jetrice prije
nego to se sretnemo ili je to toliko uobiajeno na tvom rasporedu da je
sluajnost neizbjena?
Gadno se nasmijao vrsto stisnuvi nepravilne zube. Saznao
si moje ime, aljive? Lijepo je vidjeti da sam stekao malo slave
ponekad mislim da nitko ne primjeuje sav moj mukotrpni rad.
A to to tono radi?
to misli?
Mislim da je veina ljudi ovdje zaposlena kako bi poistila
svako govno u koje vojvoda ugazi. Budui da izrazito mirie na zahod,
zakljuio sam da je to i tvoj posao.
Brightfellow je ispustio jo jedan gadan hihot. Taj smijeh bio je
pravo oruje njime je stalno mogao ranjavati. Imam ast biti lord
Beaconfieldov dvorski mag i svakog se dana trsim biti vrijedan toga,
rekao je prilino dobro imitirajui glavnog slugu, ali cerekajui se
dovoljno da obznani da je to samo oponaanje.
A to tono radi dvorski vra osim to zauzima najnii poloaj
na koji se arobnjak moe spustiti izuzmemo li prodavanje ljubavnih
napitaka na sajmovima?
Valjda to ne izgleda kao neto veliko no, s druge strane, ne
moemo svi biti dileri.
Prekinut u te jer ne elim da ti se vlastiti pokuaj ruganja
nade na putu zadnjoj prilici za spas. Znam da ti i vojvoda neto mutite.
Ispriaj mi sada svoju stranu prie i moda te uspijem spasiti pa ne
nadrapa ne treba mi svijea kako bih vidio da nisi ti glavni. Upalio
sam ibicu na drvenom rukohvatu i prinio je cigareti. Ali, budem li
morao sam sve otkriti, nee nita dobiti, jasno? Kud puklo, puklo.
Kratko sam uvukao dim. Razmisli, ali pouri se; vrijeme tee i, ako
misli da e aristokrat tebi uvati leda kada se sve urui, onda si gluplji
nego to izgleda a ne izgleda poput genija.
Nisam mislio da e se slomiti, ali oekivao sam drugu reakciju,
a ne ponovni neugodni smijeh kojim me stalno astio. Meutim, to sam
dobio i po drugi put imao sam neugodan osjeaj da sam krivo odigrao
karte, da to se mene i Brightfellowa tie, on vodi dva naprama nula.
uo sam kako Tuckett silazi niz stepenice i zakljuio da je
vrijeme da krenem prema izlazu za sluinad pa kroz stranja vrata.
Dunkana nije bilo, zamijenio ga je strogi straar koji je svoje
dunosti obavljao bez komentara. Tim bolje nisam bio raspoloen
za Tarasaihgnovo veselje. Protrljao sam kou oko Celijina talismana
njegova toplina tek je sada poela jenjavati i krenuo nazad prema
Grofu nadajui se da u stii do kreveta prije nego to se onesvijestim.
24. POGLAVLJE
Pola noi proveo sam vrtei se po krevetu u izmaglici snenotrsi koju
sam popuio prije spavanja, a sljedeeg jutra probudio sam se kasnije
nego to sam htio, kasnije nego to sam trebao, s obzirom na to da sam,
kako su stvari stajale, imao jo samo est prilika za predugo spavanje.
Kad sam navukao hlae, sunce koje je dopiralo kroz prozor ve je bilo
na pola puta do zenita.
Bar je bio prazan, tipino za ovo doba dana, i Adolphus je sjedio
za ankom, a eljust je objesio u oaju. Adeline je istila prainu ispod
stola i kimnula mi je kada me ugledala.
Sjeo sam pored Adolphusa. to je bilo?
Pokuao je sakriti grimasu neuvjerljivim osmijehom. Nita
zato pita?
Nakon petnaest godina jo uvijek ivi u zabludi da mi moe
lagati?
Na trenutak osmjehnuo se iskreno, premda slabano. Zatim je
osmijeh ieznuo. Nestalo je jo jedno dijete. Adeline je prestala
mesti.
akre mi, jo jedno! Nisam oekivao da e prestati, ali nadao
sam se da e razmak izmeu ovog i prolog djeteta biti vei. Pokuao
sam ne razmiljati o tome kako e to utjecati na Starev rok kao ni
o tome hoe li lokalni nasilnici iskoristiti to kao izliku za stvaranje
problema na Ling Chijevu teritoriju. Tko?
Jedan uasan trenutak mislio sam da e briznuti u
pla. Meskiein sin Avraham.
Lo dan postao je jo gori. Meskie je bila naa pralja, draga
Otoanka koja je odgojila opor djece metodama koje su bile jednako
brine i stroge. Nisam znao Avrahama osobno, bio je samo jedan u
masi drage djece koja su okruivala svoju majku.
Adeline je postavila pitanje. Mislite li da je jo... Nije zavrila
reenicu jer nije htjela do kraja oblikovati tu misao.
Uvijek postoji ansa, rekao sam.
Nije bilo anse. Agenti ga nee pronai to u morati ja jer
nitko drugi nee. Meutim, nisam mogao napasti Otricu na temelju
onoga to sam dosad znao. Dovraga, moda to uope nije on uinio!
Moda uskoro neto otkrijem, moda mi se posrei, ali to su bila puka
nadanja, a ne oekivanja, no ja nisam optimist. Dijete kao da je mrtvo.
Bilo je deset i trideset, a ja sam ve trebao malo daha.
Adeline je kimnula, a njezino okruglo lice odjednom je
izgledalo jako staro. Donijet u ti doruak, rekla je.
Adolphus i ja sjedili smo u tiini. Gdje je Cari? upitao sam
konano.
Otiao je na trnicu Adeline je trebala neke namirnice za
veeru. Posegnuo je u stranji dep i izvadio komad papira. Ovo je
stiglo za tebe dok si spavao.
Uzeo sam papir i otvorio ga. est rijei nakrabanih crnom
tintom, slova urezana u papir.
Most Hern, est i trideset.
Crispin
Mislio sam da e Crispinu trebati vie vremena, ali nije mi
bilo jasno zato zakazuje sastanak kada je mogao jednostavno poslati
popis. Moda se htio ispriati zbog nae ranije svae iako mi se inilo
vjerojatnijim da eli da malo molim prije nego to mi preda popis.
Zapalio sam ibicu na anku i prinio je papiru te pustio da pepeo padne
na pod.
To e Adeline morati poistiti, rekao je Adolphus.
Svi mi istimo tua govna.
Kad sam napola zavrio doruak, Cari se vratio donijevi vreu
hrane. Adolphusovo lice malo se razvedrilo. Koliko si mi utedio?
Dva argenta i est bakrenih, rekao je i istresao ostatak novca
na pult.
Adolphus se pljesnuo po nozi. Ne govori puno, ali gleda u
najbolje cjenkalo u Gradu sjena! Sigurno u tebi nema otoanske krvi,
mali?
Ne znam. Moda.
Ovom nita ne promakne. Sve vidi, sve to treba vidjeti.
Jesi li uo za Meskieina sina? upitao sam prekidajui
Adolphusovu pohvalu.
Cari je pogledao u pod.
Otii tamo i pogledaj jesu li ledeni zavrili svoju letiminu
istragu.
to znai letimian?
Ispio sam kavu. Neozbiljan.
Popeo sam se u sobu jer sam htio zgrabiti oruje i umrkati
vilinskog daha. Ovog puta djeak. Kako nai vezu? Troje djece, oba
spola, razliitih rasa svi iz Grada sjena, ali to je samo ukazivalo na
to da je lake oteti ulinu djeurliju nego malog plemia. Sjetio sam
se sinonjeg razgovora s Otricom. Je li taj bolesni kukin sin zavrio
sastanak sa mnom pa oteo jo jedno dijete? Je li Avraham skriven u
nekom kum Otriine vile, plae li zavezan za stolac, eka li muenje
koje e uslijediti?
Umrkao sam jo jednom i pokuao razbistriti misli. Jo
nisam imao nikakvih dokaza protiv Otrice, a da uperim prst u njega
i pogrijeim, mislim da Starac nee gledati blagonaklono na to. Bolje
slijediti trag nego izgubiti miris pokuavajui preskoiti korake.
Umrkao sam zadnji put i ostatak boice spremio u torbu.
Meskie mi je oduvijek bila draga, barem u vrijeme naih rijetkih
susreta. Nije mi se svidjela ideja da joj smetam dok aluje makar mi je
cilj bio uvjeriti se da e ona biti posljednja uplakana majka.
Dah me trgnuo iz jutarnje tromosti. Osjeao sam kako su mi se
misli proistile bilo je vrijeme da ih zaprljam. Zgrabio sam kaput i
vratio se dolje.
Cari me ukoeno ekao u dnu stubita. Sama je. Zakon je
doao i otiao.
Kimnuo sam, a on je izaao za mnom.
Grad sjena usred zime uglavnom je bijedan. Nije toliko loe kao
ljeti kada je zrak pljesniv od ae i kada se sve to ne gnjili pee na
vruem suncu, ali ipak je prilino jadan. Veinu dana smog iz tvornica
stvara isparine koje lebde u visini grla i plua koja, suoena s tim i
hladnoom, moraju raditi dvostruko vie kako bi odrala korak.
Meutim, svako se malo s breuljka spusti jaki juni vjetar te
oisti grad i izmaglicu koja ga okruuje. Sunce zrai onom savrenom
mjeavinom svjetlosti koju ponekad nudi umjesto topline i ini vam se
da moete vidjeti skroz do pristanita, ak izgleda kao da biste to mogli
i poeljeti. Bio sam dijete dok su dani bili takvi i svaki zid dozivao me
da se popnem na njega, a svaka prazna zgrada ekala je da je se istrai.
Jesi li ga znao? upitao me Cari.
Tono, nismo bili u jutarnjoj etnji, zar ne? Ne ba. Meskie ima
hrpu djece, objasnio sam.
Ima puno djece u Gradu sjena, a?
Valjda.
Zato on?
Uistinu, zato?
U Meskieinoj kui bio sam jednom ili dvaput kada sam donosio
Adelininu robu. Oba me puta pozvala na kavu, ustvari ustrajala je na
pozivu. Njezin dom bio je malen, ali lijepo odravan, a djeca su joj bila
izuzetno pristojna. Pokuao sam se sjetiti Avrahama, ali nita mi nije
dolazilo u sjeanje. Moda sam dan ranije proao pored njega, a nisam
ni znao da e on postati jo jedna rtva One Koja eka Iza Svega iz
njezine najvjernije zajednice.
Da je Avraham bio mrtav, dom bi mu bio prepun oaloenih
ena u suzama i ogromnih gomila svjee skuhane hrane. Budui da
je samo bio nestao, susjedstvo nije znalo kako reagirati, uobiajene
geste suuti bile su preuranjene. Ispred Meskieine kue vidio sam samo
njezinih pet keri na okupu. Nijemo su me pogledale.
Bok, cure! Je li vam majka kod kue?
Najstarija je kimnula, a njezina crna kosa se zanjihala. U
kuhinji je.
Mali, ekaj ovdje s kerima gospode Mayana. Brzo se
vraam.
Izgledalo je kao da je Cariu neugodno. Djeca koja ive s
obitelji bila su za njega druga vrsta, njihove trivijalne igre bile su mu
neshvatljive, njihovo prijateljsko avrljanje strano njegovim uima.
Muke njegova djetinjstva obiljeile su ga kao drugaijeg, a status quo
nema nemilosrdnijeg prvaka od adolescenta.
Bilo kako bilo, morat e izdrati nekoliko minuta. Ovaj posao
dovoljno je delikatan bez upletanja tinejdera.
Lagano sam pokucao, ali nisam dobio odgovor pa sam uao.
Bilo je mrano, svijenjaci na zidovima nisu bili upaljeni, a preko
prozora bili su navueni zastori. Kratki hodnik vodio je u kuhinju i
ugledao sam gospodu Meskie nagnutu iznad irokog stola, tamno meso
rasprostrto na izbruenom drvetu izgledalo je poput mrlje od tinte.
Glasno sam proistio grlo, ali ili nije ula, ili samo nije reagirala.
Bok, Meskie!
Malo je nagnula glavu. Drago mi je to te vidim, rekla je, ali
njezin ton glasa govorio je suprotno. Bojim se da danas ne mogu nita
prati. Oaj na njezinu licu bio je oit, ali oi su joj bile jasne, a glas
miran.
Smogao sam snage i nastavio: Istraivao sam neke dogaaje
koji se zadnjih tjedana dogaaju u susjedstvu. Nije mi odgovorila.
Dobro. Ja sam bio nametljivac vrijeme je da poloim karte na
stol. Pronaao sam Taru. Jesi li to znala?
Odmahnula je glavom.
Razmiljao sam kako objasniti zato joj lupam na vrata prije
podneva. Gotovo sam stranac koji kri intimna pravila elei je ispitati
o djetetu koje je vjerojatno mrtvo. Moramo paziti na svoje ljude
najbolje to moemo. To je zvualo djetinjastije naglas nego dok je
odjekivalo mojom lubanjom.
Polako je podigla oi i pogledala me bez rijei. Onda se
okrenula i promrmljala: Poslali su agenta. Ispitao me o mom
Avrahamu. Uzeo je moju izjavu.
Ledeni e uiniti ono to bude u njihovoj moi. Ali, oni ne uju
sve to ja ujem i oni ne sluaju uvijek. To je bilo sve to sam mogao
rei o Crnoj kui. Pokuavam otkriti postoji li neto to povezuje
Avrahama s drugom djecom, neto po emu se on isticao, neto
jedinstveno... Nemono sam uutio.
Tih je, odgovorila je. Ne govori puno, povueniji je od cura.
Ponekad rano ustane i pomogne mi kad perem. Voli biti budan dok
grad jo spava, kae da tada sve jasnije uje. Odmahnula je glavom
i zanjihale su se arene perlice u njezinoj kosi. Sin mi je, to eli da
kaem?
To je, pretpostavljam, bio pravedan odgovor. Samo bi budala
pitala majku po emu je njezino dijete posebno. to se nje ticalo, svaka
pjega na njegovu licu bila je posebna, ali to mi nee pomoi. Oprosti,
bio sam netaktian. Ali, moram shvatiti zato je Avraham... Bilo je
teko smisliti dovoljno neprecizan eufemizam koji bih trebao ubaciti u
reenicu. Zato je ba Avraham nestao.
Odgovor koji joj je navro na usne potjerala je natrag niz grlo.
Nastavio sam to sam obzirnije mogao. Neto si htjela rei.
to?
Nije vano. Nema veze s tim.
Ponekad znamo vie nego to mislimo. Reci mi to si htjela
rei.
Tijelo joj se irilo i skupljalo svakim dahom, kao da je samo
zrak u pluima odrava uspravnom. Ponekad je znao neto to nije
mogao znati, o svom ocu, svata, ono to mu nikada nisam rekla, ono
to mu nitko nije mogao rei. Pitala bih ga kako je saznao, a on bi se
samo udno osmjehnuo na svoj nain i... i... Njezino se dranje, do
tog trenutka vrsto poput kamena, potpuno slomilo. Lice je sakrila u
dlanove i jecala svom snagom svog majinskog tijela. Pokuavao sam
smisliti nain da je smirim i nisam uspijevao empatija mi nikada nije
bila jaa strana.
Spasit e ga, zar ne? uvari nita ne mogu, ali ti e mi ga
vratiti, zar ne? Primila me za zglob, a stisak joj je bio snaan. Dat u
ti to god eli, platit u koliko eli, sve to imam, molim te samo
nadi mog sina!
to sam njenije mogao, odlijepio sam njezine prste sa svog
zgloba. Nisam imao snage rei majci kako nema nade da e svoje dijete
ikada vie vidjeti ivo ali nisam mogao ni lagati, vezati svoje ime uz
obeanje koje neu ispuniti. Uinit u sve to budem mogao.
Meskie nije bila budala znala je to to znai. Poloila je ruke
u krilo, snagom volje zaustavila je svoje beznae. Naravno, rekla
je. Razumijem. Na lice joj se spustio onaj straan mir koji se pojavi
kada nada nestane. Sada je u akrinim rukama.
Kao i svi ostali, rekao sam iako sam sumnjao da e jadnom
Avrahamu pomoi vie nego to je nama ostalima. Razmiljao sam bih
li joj ostavio nekoliko novia, ali nisam je htio uvrijediti. Adeline e
kasnije navratiti i donijeti joj hranu iako je Meskie nee trebati. Otoani
su povezana zajednica netko e se pobrinuti za nju.
Cari me ekao vani, u grupi s Meskieinim kerima, ali oito je
bio stranac. Suprotno majinu opisu, bile su jako tihe. Vrijeme je da
krenemo.
Cari se okrenuo prema curama. ao mi je, rekao je. To su
vjerojatno bile njegove prve rijei otkad sam ga ostavio. Najmlaa je
briznula u pla i utrala u kuu.
Cari se zacrvenio i krenuo se ispriavati, ali stavio sam mu
ruku na rame i uutio je. etnju natrag proveli smo u uobiajenoj tiini,
no nekako je djelovala jo tie.


25. POGLAVLJE
Ostavio sam malog u Grofu i krenuo do Yanceyja. to sam vie
razmiljao o sinonjem razgovoru s Beaconfieldom, to mi se manje
sviao. Znao je gdje spavam to nisam mogao promijeniti. Meutim,
ako me Otrica odlui napasti, prvo e potraiti Rimotvorca, a na ishod
te mogunosti mogao sam utjecati.
Lagano sam pokucao na vrata. Trenutak kasnije otvorila ih
je Yanceyjeva majka, Otoanka u pedesetima, ostarjela, ali naoita,
nasmijanih ivahnih smeih oiju. Dobro jutro, gospoo Dukes!
Zadovoljstvo mi ponovo vas vidjeti nakon jako duge stanke. Bilo je
neto u mami Dukes to je u meni budilo dvorjanina.
Odmahnula je rukom na moj kompliment i zagrlila me. Zatim
me njeno odgurnula i dugim prstima primila me za zapea.
Zato me nisi posjeivao? Jesi li naao curu?
Imao sam posla, znate kako je.
Znam ja sve o tvojoj vrsti posla. I zato si odjednom tako
formalan?
Samo iskazujem duno potovanje tako cijenjenom
matrijarhu.
Nasmijala se i pozvala me unutra.
Yanceyjev dom bio je topao i ispunjen svjetlom, bez obzira
na godinje doba. Otoani su poznati po tome to su najbolji mornari
u Trinaest Zemalja, a velik broj sluio ih je u Kraljevskoj mornarici.
Ni ova obitelj nije bila izuzetak, najstariji sin pristupio je mornarici
pa je devet mjeseci godinje provodio na moru, ali i bez tog stanara
u kui nije bilo dovoljno mjesta, posvuda su leale sitnice kupljene u
stranim lukama te Yanceyjeve zbirke bubnjeva i neobinih izrezbarenih
instrumenata. Mama Dukes odvela me u kuhinju i dala mi znak da
sjednem za stol.
Jesi li jeo? pitala je i poela mi trpati hranu na tanjur iz vrelih
lonaca i tava na tednjaku.
Iskreno, nisam, ali to i nije bilo vano. Za ruak je spremila
prenu ribu i povre, a ja sam se oduevljeno bacio na posao.
Ispunivi svoje dunosti domaice, mama Dukes sjela je na
stolac nasuprot meni. Dobro je, a?
Promrmljao sam neto potvrdno ustima punim luka i paprike.
Recept je nov. Dobila sam ga od prijateljice Esti Ibrahim.
Natrpao sam u usta jo bakalara. Svakog puta uslijedilo bi isto
nekako je mama Dukes tijekom vremena postala uvjerena da sve
moje nevolje proizlaze iz toga to nemam Otoanku koja bi dijelila
krevet sa mnom i kuhala mi, stoga je odluila to ispraviti. Zbog toga bi
me posjet njihovu domu uvijek iscrpio.
Udovica, ima prekrasnu kosu. Moe proi puno gore.
Ne vjerujem da sam trenutno najsigurniji ulov. Pitajte me
sljedei put kada me vidite.
Odmahnula je glavom kao da sam je razoarao. Opet si u
nevolji? Tako mi Prvoroenog, stalno trai neprilike! Samo se ti kesi,
nisi dijete. Blii si meni po godinama nego Yanceyju, varam li se?
Nadao sam se da to nije tono premda je moglo biti tako.
Na krovu je. Udarila me po ruci vlanom krpom. Reci mu da
ga ruak eka. Uputila mi je ledeni pogled. Njega ne mijeaj u svoje
probleme zapamti da si gost u mojoj kui.
Njeno sam je poljubio u obraz i uputio se na krov.
Yanceyjevu kuu podupire Prosjaki nasip, strmi kanjon
koji dijeli Otoane od bijelih stanovnika pristanita. Dno doline
bilo je prepuno smea pa je pogled na klanac dovodio u pitanje je li
razdjelnica bila pozitivan dodatak za okoli ali s ove visine pogled
na kanjon djelovao je umirujue. Kada sam se popeo, Rimotvorac je
palio snenotrs smotanu u list banane. Nekoliko trenutaka dodavali smo
jedan drugome doint i uivali u pogledu i tiini.
Trebam dvije usluge, zapoeo sam.
Yanceyjev smijeh bio je jedan od najboljih koje sam u ivotu
uo, bogat i pun. itavo mu se tijelo treslo od veselja. Ba zna
zapoeti razgovor.
Pravi sam armer, sloio sam se. Prvo trebam nekoga tko mi
moe rei neto o Beaconfieldu.
To nisam ja. Samo sam ga dvaput dosad vidio. Zavjereniki
se nasmijao, a glas je spustio za oktavu. Uostalom, posluzi nije ba
pametno obraati previe pozornosti na gospodara kue, kui?
Otpuhnuo je nekoliko krugova raznobojnog dima koji je bio bogate
zelene i jarko naranaste boje. Vjetar ih je odnio juno prema luci, a
vreva na pristanitu bila je vidljiva ak i s ove udaljenosti. Ali, moda
znam nekoga. Jesi uo za Tamnooku Mairi koja vodi posao sjeverno od
centra koji se zove Barunasta krinja?
Mjesto vrijedno tovanja, sigurno.
Moe se kladiti u to, brate. Slava bila Prvoroenom!
Nasmijao se i pljesnuo me po leima. Ne, ona je stara prijateljica.
Pria se da je neko bila prijestolonasljednikova ljubavnica. Sada
prodaje prvoklasne make plemiima i bogatim bankarima pa
namignuo mi je, zna sve skrivene tajne odavde do Miradina.
Zvui poput vidovnjakinje.
Ima vie talenata, potvrdio je. Javit u joj da e je posjetiti.
To je prva usluga druga ti se nee svidjeti. elim da
nestane na neko vrijeme.
Klonuo je na ogradu, a s usana mu je visio doint. Daj, ne
govori to!
Otputuj do obale na nekoliko dana ili, ako eli ostati u gradu,
posjeti prijatelje Ashere. Samo se dri podalje od uobiajenih mjesta i
nemoj nastupati
Nisam raspoloen za putovanje, stari.
Ako je u pitanju novac... poeo sam.
Nije stvar u lovi. Imam dosta novca, ne trebam moliti za
sitni. Njegov otri pogled prerezao je dim izmeu nas. Radi se
o tebi sve sjebe, to je jedino to ikada napravi. Ti si otrov
svakome koga upozna donosi zlo, zna to? Svakome. Ni s kim
nemam problema, pokuam ti uiniti uslugu i to se dogodi? Ton
glasa preao mu je iz osude u aljenje. Sada sam bjegunac u vlastitom
jebenom gradu. Uzdahnuo je i povukao dim isputajui arenu maglu
u zrak. Radi se o Otrici?
Da.
Rekao sam ti da je opasan. Zato nikada ne slua?
Vjerojatno ne sluam dovoljno.
Zato se tebe uhvatio?
Prilino sam siguran da...
Yancey me prekinuo pokretom ruke. Nema veze. Ne elim
znati.
To je vjerojatno i bilo bolje. Iskupit u ti se.
Ne bih se kladio u to.
Jo smo neko vrijeme stajali naslonjeni na ogradu i dijelili
doint sve dok nije ostao samo opuak. Yancey je napokon prekinuo
tiinu. Mama ti je opet probala smjestiti neku prijateljicu?
Mislim da se zove Esti Ibrahim.
Zamiljeno je uvukao zrak kroz zube. Sprema najbolju prenu
ribu u Rigusu, ali ima guzicu poput tednjaka na kojem je pri.
Riba je bila prokleto dobra, rekao sam.
Nacerio se, a ja sam mu se trebao pridruiti, barem iz
ljubaznosti. Meutim, bio sam nervozan nakon razgovora s Meskie i
veselje mi nije polazilo za rukom. Spomenut e me Mairi?
Rimotvorev traak dobre volje brzo je nestao i osorno se
okrenuo prema ogradi. Rekao sam ti da hou, zar ne? Ja pazim na
svoje ljude, kada kaem da u neto uiniti, to i uinim. Poslat u
nekoga nakon ruka pa je moe posjetiti kad god prokleto eli.
Povukao je zadnji dim trsi i otpuhnuo dim ukastocrvene boje. Ako
je to sve, goni se s mog krova. Moram smisliti gdje u noas spavati.
Yanceyjevo zanimanje zahtijevalo je odreenu jezinu okretnost
i pretpostavljam da sam zasluio uti njegovu otriju stranu. Naglasio
je kraj naeg razgovora bacivi opuak preko ograde u ponor. Pitao sam
se je li to zadnji koji emo zajedno popuiti. Nisam imao druge nego
sii i izai iz kue pazei da ne sretnem mamu Dukes. Nakon dananjeg
dana vjerojatno mi vie nee tako revno traiti druicu.
Jo jedan srueni most, zakljuio sam.

26. POGLAVLJE
Vratio sam se u Grofa i ostatak popodneva proveo nadoknaujui
izgubljeni san. Izaao sam oko est, ali prvo sam Caria poslao na
bezvezan zadatak kako me ne bi slijedio. Moj zadnji susret s Crispinom
bio je na onoj granici neprijateljskog i intimnog kada je bolje nemati
svjedoke, a bilo je vjerojatno da e i ovaj proi u istom stilu, posebno
zbog toga to e me Crispin sigurno tjerati da mu ulatim izme u
zamjenu za informacije koje je saznao. Vjerouvar zna da bih ja tako
postupio.
etnja do mosta Herm donijela mi je rijedak trenutak tiine,
kratkih pola sata na slabom veernjem svjetlu. Bilo je doba godine
kada se isplati biti svjestan svake zrake sunca i naleta toplog vjetra prije
nego to zavlada neumoljiva zima. Nekoliko minuta napola sam uspio
zaboraviti dogaaje koji su se odvili tijekom protekla dva dana.
Pretpostavljam da po svojoj prirodi odmor mora zavriti.
Truplo se ne moe zamijeniti ni za to drugo, stoga sam ak
i u mraku koji je mutio obrise bio siguran da je tijelo koje je lealo
na poetku mosta pripadalo Crispinu. Potrao sam znajui da je to
beskorisno, da je ono to je dolo po Crispina dovrilo posao.
Tijelo mu je bilo uasno unakaeno, njegovo profinjeno lice bilo
je izranjavano i premlaeno, kukasti nos bio mu je prekriven krvlju i
gnojem. Jedno mu je oko eksplodiralo u duplji, bijela je sluz kapala,
sjaj arenice zamutio se u jabuici. Lice mu se ukoilo u odvratnu
grimasu, a u nekom trenutku muenja progrizao je vlastiti obraz.
Bilo je mrano, ali nije bio mrkli mrak i most Herm nije
pokrajnja uliica, ve glavna cesta. Netko e uskoro naii na tijelo.
Kleknuo sam pored trupla i pokuao ne misliti na vrijeme kada me
pozvao u svoj obiteljski dom za Kratkodnevicu, kada su njegova
ekscentrina majka i sestra usidjelica svirale klavir, kada smo pili pun
s rumom dok se nisam onesvijestio uz kamin. Uvukao sam ruku u
dep njegova kaputa. Nita. Brza pretraga ostatka odjee i opet nita.
Uvjeravao sam se da je smrad koji osjeam samo halucinacija, da nije
tako davno umro i da ve ne trune te da e ga hladnoa barem jo neko
vrijeme sauvati, a ja se moram koncentrirati na svoj zadatak. To bi on
uinio slijedio bi pravila.
Napokon sam se sjetio pametne ideje i provjerio mu ruke.
Nakon trenutka frustracije prilikom otvaranja stisnutih aka pronaao
sam napola poderan komad papira koji je Crispin drao je li ga
htio sakriti od napadaa ili ga je stiskao poput neke vrste talismana, to
nikada neu saznati.
To je bio vladin obrazac. Na vrhu se nalazila neka birokratska
ifra, a slijedilo je upozorenje o neovlatenom itanju. Ispod naslova
arobnjaci, operacija Prodor bila je lista imena i jedna rije koja
je opisivala njihov status aktivan, neaktivan, preminuo. Nije me
iznenadilo to je pored velikog broja imena pisalo ovo tree. Sve sam
preletio pogledom i srce mi je poskoilo zadnje itko ime na popisu,
tono iznad mjesta gdje je papir bio poderan, pisalo je Johnathan
Brightfellow.
Znai, ipak je Beaconfield stajao iza toga. To je bila uasna
potvrda mojih sumnji. Uasna.
Tada sam uinio jo neto, neto o emu uope nisam razmiljao
dok sam to radio, neto jeftino, gadno i za ime je samo djelomino
bilo potrebe. Posegnuo sam prema Crispinovu grlu i otrgnuo mu Oko s
vrata pa gurnuo dragulj u dep. Ledeni e misliti da ga je ubojica uzeo
i, premda jo nisam znao kada, imao sam osjeaj da e mi trebati.
Prisilio sam se da ustanem i pogledao Crispinovo smrskano
tijelo. Osjeao sam kao da bih trebao neto rei, ali nisam znao to.
Trenutak kasnije spremio sam papir u torbu i otiao. Nostalgija je za
budale, a osveta se ne najavljuje. Odrat u govor o Crispinovoj slavi
kada se obraunam s Otricom.
Brzim korakom krenuo sam prema glavnoj cesti i stao ispred
nedovrene kue uz rijeku. Provjerio sam gleda li me tko, izvukao
dasku pribijenu na ulaz i uuljao se u kuu te klonuo uza mrani zid.
Nakon kraeg ekanja grupica radnika naila je na Crispinovo
tijelo. Nekoliko su trenutaka neto dovikivali jedni drugima, ali nisam
uo to govore, a zatim je jedan od njih odjurio i brzo se vratio s
dvojicom uvara koji su dodatno unitili mjesto zloina prije nego to
su otili javiti Crnoj kui. Iskoristio sam tu priliku i spustio se u ulicu,
kupio viski u krmi te sam se brzo vratio u svoje sklonite.
Vratio sam se na vrijeme i besciljno sjedio dvadeset minuta
ledeni su reagirali na ubojstvo vlastitog lana dojmljivo brzo. Kada su
se pojavili, doli su u velikom broju, cijela eta, deset ili dvanaest njih,
a jo ih je dolazilo i odlazilo sljedeih nekoliko sati. Nagurali su se oko
Crispinova tijela poput mrava, traili su dokaze i ispitivali svjedoke,
slijedili proceduru koja je bila nepotrebna jer je jako mali broj
ubojstava u povijesti grada bilo usporediv s Crispinovim. U jednom
trenutku uinilo mi se da gledam Guiscardovu plemenitu njuku kako
stoji iznad partnerova tijela udubljen u razgovor s drugim agentom, ali
posvuda je bilo ledeno sivih uniformi, stoga sam se moda varao.
Izmjenjivao sam gutljaje viskija i mrkanje daha koji je brzo
nestajao. Bilo je skoro jedanaest kada su zavrili istragu i bacili
Crispinovo tijelo na mrtvaka kola. Njegova majka i sestra umrle su
prije nekoliko godina i pitao sam se tko e se pobrinuti za sprovod ili
onu komino nakaznu graevinu u kojoj je odrastao. Bilo mi je teko
misliti kako e se uruiti, antikvitete e prodati na aukciji, a drevna
titula pripast e nekom birokratu koji e je moi platiti.
Izaao sam iz naputene kue. Na ulici vie nije bilo ni prometa
ni agenata, niega. Krenuo sam u dugu etnju natrag do Grofa, a oaj se
probijao kroz moj oito bezuspjeni pokuaj lagiranja.

27. POGLAVLJE
Sljedeeg jutra probudio sam se i otkrio da mi je jastuk promoio od
neke tekuine pa sam se nadao da se ne radi o bljuvotini. Trepnuo sam
nekoliko puta kako bih se razbudio, protrljao sam nos i otkrio krastu
sasuene krvi. To nije bila u, samo posljedice pretjerivanja u dahu.
Nisam bio siguran je li to dobro ili loe.
Pljunuo sam gustu sluz u nonu posudu nakon ega su uslijedile
druge izluevine, a zatim sam otvorio prozor i ispraznio je na uliicu
drhtei od ledenog naleta vjetra koji je pritom uao u sobu. Tamni
oblak visio je nad gradom, progutao je svjetlost, tako da je bilo teko
odrediti doba dana. Dolje na ulici vidio sam da su se jadnici, koji su bili
prisiljeni izai, omotali kaputima i da se bore s naletima vjetra.
Oprao sam lice vodom iz lavora. Bila je hladna i ustajala, bila
je ovdje jo od juer ili prekjuer. Odraz u ogledalu otkrio je da su mi
zjenice okruene crvenilom, a svaka mi je vena bila perverzno oteena.
Izgledao sam kao govno i osjeao se jo gore. Nadao sam se da
nije prekasno za kavu i jaja.
Dolje je gostionica bila prazna, gosti nisu doli zbog loeg
vremena, a Adolphus i Adeline zabavljali su se nekim poslom otraga.
Sjeo sam za ank i izvukao formular koji sam uzeo od Crispina
te proitao imena svih arobnjaka na popisu elei vidjeti hoe li mi
koje ime neto znaiti.
Nijedno mi nije nita predstavljalo. Osim Brightfellowa, ije
prezime nije bilo jako esto pa sam logino zakljuio da mu dvojnik
ne trkara ulicama, nitko mi nije bio poznat. Pogledao sam drugi
stupac. Od dvanaest imena na popisu osam ih je bilo mrtvo, a tri jo
uvijek aktivno. Teko je dobiti informaciju od mrtvaca, a nisam mogao
zamisliti da bi netko tko je jo uvijek u slubi Krune htio sa mnom
razgovarati o tajnom eksperimentu koji su prije jednog desetljea
proveli u djelo. To je znailo da mi ostaje samo jedno ime
Afonso Cadamost, sudei prema imenu, doseljenik iz
Miradina.
Celijina pomo bila je neprocjenjiva, ak i kljuna, ali postojalo
je puno toga to mi ona nije mogla rei. Morao sam saznati protiv
ega se borim, podrijeklo Brightfellowova ogavnog stvora i kako
ga zaustaviti. Kako bih to saznao, trebao sam razgovarati s nekime
tko je uprljao ruke a zakljuio sam da nema prljavijih ruku od
Cadamostovih.
To je sve bilo divno, ali naravno, nisam znao kako ga pronai.
Mogao bih ispitati svoje kontakte, ali vjerojatno mi to ne bi puno
pomoglo. Nije nuno bio u Gradu sjena, moda ak nije vie iv
samo zbog toga to vlada ne zna da se neto dogodilo,
ne znai da se nije dogodilo, to je dokazivalo i moje uspjeno
poslovanje.
Mozgao sam, kada je Adolphus uao. Blijedo lice mu je drhtalo
i spremao se skinuti s due teret stravinih vijesti. To se pretvaralo u
osobito neugodan jutarnji ritual.
Sve je u redu. uo sam.
uo si za Crispina?
Kimnuo sam.
Preko lica prela mu je zbunjenost, olakanje pa grizoduje.
Adolphus ima izraajno lice. ao mi je, rekao je jednostavno, a
injenica da je to iskreno mislio vrijedila je puno vie od nekakvog
elokventnog pokuaja.
Ako se eli iskupiti, moe rei Adeline da mi ispri nekoliko
jaja. Bio je na pola puta do kuhinje, kada sam ga zaustavio. Kako
si saznao? upitao sam, a oito pitanje nije mi izgledalo toliko oito
nakon noi u kojoj sam unitavanjem tjerao mozak na pokornost.
Agent je doao dok si spavao. Rekao je da e kasnije navratiti.
Kruna je dola, a nisu me probudili?
Doao je neslubeno. Rekao je da je doao iz pristojnosti.
Ta razina uljudnosti bila je nevjerojatna i u najboljim
okolnostima. Kako se zvao?
Nije rekao, a ja nisam pitao. Mlad, platinasto plava kosa,
seronja.
to je Guiscard htio? Osvetu? Nisam mislio da bi Crispin bio
toliko lud da razglasi iznimno ilegalnu potragu koju je obavio za mene.
Adolphus je nastavio svoj put do kuhinje. I skuhaj kavu kad
ve ide tamo, povikao sam kad su se vrata zalupila.
Razmiljao sam o situaciji u kojoj sam se naao i pokuavao se
treptanjem rijeiti glavobolje. Div se vratio nekoliko minuta kasnije
donijevi mi doruak. Je li ovo Adeline ispekla? pitao sam vaui
komad zapeene slanine.
Odmahnuo je glavom. Odvela je Caria na trnicu. Ja sam to
ispekao.
Ispljunuo sam komad ljuske od jajeta. Stvarno?
Ako ti nije fino, moe sam sebi napraviti doruak.
Sumnjam da je na prijatelj dobar kuhar, komentirao je glas
iza mene.
Zatvori vrata, rekao sam.
Guiscard je to i uinio, a zavijanje vjetra opet je postalo neujno.
Adolphus je gledao doljaka preko mog ramena i nije prikrivao
antipatiju.
Agent je sjeo na barski stolac pored mene. Izgledao je umorno
i oronulo, a plava kosa bila mu je razbaruena. ak je imao i malu
mrlju od hrane na desnom reveru, krajnji dokaz nemira koji je u njemu
uzrokovala smrt naeg biveg partnera. Kratko mi je kimnuo te se
okrenuo prema Adolphusu. Crnu kavu molim.
Nismo otvoreni, rekao je Adolphus, ostavio krpu na anku i
otiao otraga.
Ja sam tiho uivao u svojoj kavi.
Nisam mu ba drag, zar ne? pitao je Guiscard.
Ustvari, Adolphus ima meko srce, a u bar su svi dobrodoli
vjerojatno bi posluio poglavara Republike Drena da je Njegova Milost
odluila posjetiti Grofa, stoga je vjerojatno okrutnost koju je doivio
zadnji put kada je Kruna dola u njegovu krmu uzrokovala njegovu
sadanju hladnou prema agentu. Sigurno bi se prema meni slino
ponaali na tvom omiljenom pojilitu.
Vjerojatno. Je li ti div barem prenio moju poruku?
uo sam vijest.
ao mi je.
Odjednom je sve ispunilo aljenje. Nemoj se meni ispriavati
jedva sam i prozborio s njim pola desetljea. Ti si mu bio partner.
Partner puno nieg ranga, i to samo est mjeseci. Mislim da mu
se ak i nisam sviao.
Ja znam da mene nije volio pa mi je i dalje ao to ga nema.
Ima li Crna kua kakvih tragova?
Tijekom pretrage nisu nita otkrili. Ledena Kuja sada ide na
mjesto zloina. Neki su te htjeli ispitati, ali glaveine su nas pritisnuli i
naredili da te pustimo na miru. Pretpostavljam da jo ima prijatelje na
gornjim katovima.
Starac mi nije bio prijatelj, ni po jednoj definiciji ali nije htio
da netko ometa moju istragu.
A ti? Ima li ti kakvih ideja? upitao je Guiscard.
Zagledao sam se u gustu, crnu kavu. Sumnjam na nekoga.
Pretpostavljam da to ne eli podijeliti sa mnom?
Samo ti pretpostavljaj.
Prvi sam put u razgovoru ulovio traak ovjeka kojeg sam
upoznao dok sam stajao iznad tijela male Tare. Trudio se opustiti ljuto
izvijene usne i priznajem da, kada je progovorio, u njegovu glasu nije
bilo prezira. Volio bih pomoi ako mogu.
Zar nisi rekao da ti nije bio drag?
Rekao sam da mislim da ja njemu nisam bio drag. Meni se on
uvijek sviao ali to nije vano. Bio mi je partner i postoji pravilo
u ovakvim situacijama. Ako Crna kua ne moe otkriti tko ga je ubio,
onda mislim da elim udruiti snage s tobom.
To je zvualo previe mladenaki sentimentalno za moj ukus.
Poeao sam se po bradi i pokuao zakljuiti lae li i, ako je tako, je li
to vano. Zato bih ti vjerovao?
Nisam znao da ima toliko resursa pa moe sebi priutiti
odbijanje neije pomoi.
U redu, rekao sam i predao mu komad papira iz
depa. Crispin je ubijen zbog ovoga. To sam naao na njegovu
tijelu prije nego to ste se vi pojavili. To je kljuni trag u nerijeenom
zloinu. Zbog toga to to nee smjesta predati agentu zaduenom
za ovu istragu kri zakletvu koju si poloio kao nepristrani arbitar
pravde prijestolja, a zbog toga to me nee predati Crnoj kui pomae
kriminalcu u zloinu kanjivom smru. Zbog prvog izgubit e poloaj,
a zbog drugog izbacit e te iz slube.
Zato mi to pokazuje?
Na popisu je ovjek s kojim bih jako htio popriati, ovjek koji
bi mogao pojasniti Crispinov kraj. Ja ga ne mogu nai, ali ti bi mogao.
A, ako ga pronae i ako ja saznam za to... To bi mi bilo korisno.
Naravno, uz uvjet da ne zavrim u tamnici zbog unitavanja mjesta
zloina.
Zurili smo jedan u drugog, obiaj je nalagao jo jednu rundu
izazova, a zatim je naglo kimnuo. Nee zavriti u tamnici. Radi se
o Miradu. Trei odozdo.
Ustao je s barskog stolca. Javit u ti kad neto
otkrijem. Agente! Neto si zaboravio. to? upitao je. Moda se
doista iskreno zbunio. I dalje ima moj popis.
Ah, oprosti! rekao je i izvadio papir iz depa te mi ga predao
prije nego to se okrenuo i izaao.
Moda Guiscard nije bio onoliko glup koliko sam mislio.
Pijuckao sam kavu i razmiljao o danu koji me ekao.
Adolphus se vratio iz stranje sobe. Plavokrvni je otiao?
Ne skriva se ispod stolova.
Adolphus je frknuo i posegnuo u dep te mi predao tanki
ukasti papir zapeaen votanim peatom. Ovo je stiglo za tebe dok
si spavao.
Uzeo sam pismo i podigao ga prema svjetlu gledajui peat
lava okruenog jednakim dijamantima na trima stranama. U
budunosti moe me obavijestiti o svemu to sam propustio im me
vidi. Ne treba to otezati poput starca dok pia.
Nisam potar.
Nisi kuhar, nisi potar kojeg ti vraga ovdje radi?
Adolphus je zakolutao okom i poeo istiti stranje stolove.
Uskoro e stii popodnevni pijanci koliko god vrijeme bilo surovo.
Slomio sam noktom peat od voska i proitao pismo.
Isporuka koju ste predali na veer naeg prvog susreta nije
dostatna. Moda biste mogli pronai put do Setonskih vrtova sutra prije
devet i donijeti jednaku koliinu pa bismo mogli porazgovarati nakon
to zavrim jedan nevezani posao.
Va vjerni prijatelj,
Njegova Milost lord Beaconfield
Moji vjerni prijatelji obino ne alju zahtjeve zamaskirane u
molbe, ali gornji slojevi oito svata sebi doputaju. Presavio sam
poruku i spremio je u torbu.
Jeste otvoreni? Iza sebe zauo sam nejasno mumljanje
redovitog gosta.
To je zvualo poput dobrog poticaja da krenem, a i bilo je
vrijeme da vidim kako bi najskuplja kurva u Rigusu mogla razjasniti
moju situaciju. Dohvatio sam kaput iz sobe i izaao van u nevrijeme.
28. POGLAVLJE
Stajao sam ispred ulaza u kuu od crvene cigle sjeverno od centra blizu
Korovih Visova i raskonih plemikih imanja. Zdanje je bilo skromno
iako mi je Yancey rekao da je ovo jedan od najskupljih bordela u
gradu. Kurve iz Grada sjena svoj zanat reklamiraju otvoreno, otkrivene
grudi vire kroz crvene zastore, ponude se dobacuju kroz otvorene
prozore. Ovdje to nije bilo tako. Pored vrata boje pepela nalazila se
mala bronana ploa na kojoj je bilo ugravirano: Barunasti koveg.
Glasno sam pokucao i nakon nekoliko trenutaka vrata su se
otvorila otkrivi blijedu enu u ljupkoj, ali skromnoj plavoj haljini.
Imala je tamnu kosu i bistre plave oi te me je pozdravila zamamno
se osmjehnuvi, uvjebano i pomalo koristoljubivo. Mogu li vam
pomoi? pitala je slatkim zvonkim glasom.
elio bih vidjeti Mairi, rekao sam.
Razoarano je spustila kutove usana. Dojmila me njezina
sposobnost istovremenog izraavanja topline i superiornosti. Bojim se
da Mairi ne prima puno ljudi, a one koje prima stalni su gosti. Ustvari,
nikoga u kui trenutno ne zanima upoznavanje novih prijatelja.
Prekinuo sam je prije nego to mi je stigla zatvoriti vrata ispred
nosa. Moete li rei gazdarici da je vani Yancevjev prijatelj? Mislim
da me oekuje.
Kada sam spomenuo Rimotvorca, osmijeh joj je postao
prirodniji. Pogledat u je li slobodna.
Razmiljao sam bih li smotao cigaretu, ali zakljuio sam da bi
to moglo pokazati manjak stila. Umjesto toga, samo sam protrljao ruke
jalovo se pokuavajui ugrijati.
Kada su se vrata otvorila nekoliko minuta kasnije, tamnokosa
djevojka zamijenila je ljubazan prezir toplom dobrodolicom.
Mairi moe odvojiti nekoliko minuta za razgovor. Uite,
molim vas.
Uao sam u elegantno predvorje u kojem je mramorni pod
vodio do stubita obloenog crvenim barunom s rukohvatom od tamne
ebanovine. Jako velik ovjek u dobro krojenom odijelu stajao je pored
ulaza i oprezno me odmjeravao, a jedino oruje koje sam uoio na
njemu bile su ake veliine unki. Nisam sumnjao da su razorne kada
udare.
Lijepa domaica stajala je u podnoju stuba, a ruke je sklopila
iza lea. Doite sa mnom, odvest u vas gore.
Bezuspjeno sam pokuavao ne zuriti u njezinu stranjicu dok
se ispred mene uspinjala stubitem. Pitao sam se koliko joj je godina i
kako se poela baviti ovim poslom. Pretpostavljao sam da postoje gori
naini zarade bolje ovo nego rad na traci u tvornici deset sati na
dan ili posao konobarice u nekoj krmi u Gradu sjena. Ipak, iriti noge
znai samo jedno, makar plahte ispod tebe bile svilene.
Na vrhu stubita skrenuli smo desno i krenuli uskim hodnikom
pored niza spavaih soba te stali ispred vrata od hrastovine, blago
pozlaenih kako bi se razlikovala od ostalih. Djevojka je tiho pokucala.
Grleni glas iz sobe pozvao nas je unutra i djevojka mi je otvorila vrata.
Na sredini sobe u koju sam uao, to me vjerojatno nije trebalo
iznenaditi, nalazio se raskoni krevet s baldahinom obavijen bijelom
ipkom. Sve u sobi svjedoilo je o starom bogatstvu i rafiniranom
ukusu, prije biste pomislili da je to spavaonica neke vojvotkinje nego
budoar kurve. Za toaletnim stoliem u kutu sjedila je neka ena pa sam
pretpostavio da je to Tamnooka Mairi.
Nakon Yanceyjeva opisa i slike koju sam nakon toga zamislio
moram rei da sam na prvi pogled bio malo razoaran. Gledao sam
tamnokosu Tarasaihgnicu koja jo nije bila u srednjim godinama,
ali pribliavala im se. Bila je prilino naoita ak i usprkos nekoliko
kilograma vika oko struka ali nije bila prelijepa, a pogotovo ne
izuzetna. Od njih dvije vjerojatno bih odabrao onu koja me pustila u
kuu jer je bila mlada i vra.
Meutim, onda se Mairi okrenula prema meni i ugledao sam
njezine oi, tamna zagasita jezera koja su zadrala moj pogled due
nego to to pravila ponaanja doputaju i odjednom nisam mogao
shvatiti kako sam tu enu mogao usporediti s djevojkom koja me
dovela ovamo. Usta su mi bila suha. Trudio sam se ne oblizati usne.
Jednim glatkim pokretom Mairi je ustala sa svog prijestolja,
prila mi i leerno mi pruila ruku. Hvala, Rajel, to bi bilo sve, rekla
je na nestrianskom bez naglaska.
Rajel nam se poklonila i povukla te je zatvorila vrata za sobom.
Mairi je tiho stajala dajui mi vremena da pregledam robu prije nego
to pone prodaja.
Govorite li nestrianski? upitala je.
Nikada mi nije uao u uho.
Zbilja? Zagledala mi se u oi, a zatim se grleno nasmijala
zvuei poput ablje pjesme. Mislim da laete.
Imala je pravo govorio sam nestrianski, ne poput izvornog
govornika, ali dovoljno dobro da me ne opljakaju na putu do
katedrale. Prvu godinu i pol rata moj je sektor rovova zadirao u
nestrianske linije. Momci nisu bili loi za kmetove koji se pare u
blatu. Njihov kapetan slomio se i jecao kada je saznao da su njegovi
generali potpisali zasebno primirje no omraenost i nesposobnost
visokopozicioniranih bila je opa pojava za vrijeme naeg nesretnog
sukoba.
Zatreptala je i nasmijeila se. Naravno, znate da ste mi laui
otkrili vie nego to biste da ste iskreno odgovorili. A to sam vam to
otkrio?
Da je vama prirodnije varati nego biti poten.
Moda se samo pokuavam uklopiti u okruenje ili je svaki
va uzdah unutar ovih zidova bio iskren?
Ama ba svaki! Svaku je rije naglasila. U kutu se nalazio
ank pa je uzela bocu, natoila tamnu tekuinu u dvije ae i jednu mi
dodala.
emu nazdravljamo? pitala je tonom glasa koji je
nagovijetao razvratnost.
Kraljiinu zdravlju i bogatstvu njezinih podanika. Stari
blagoslov bio je nezgrapan prijelaz, ali bila je profesionalna pa je to
prihvatila. Za Kraljiino zdravlje i plodnost njezinih zemalja.
Otpio sam gutljaj pia. Bilo je dobro, jako dobro.
Mairi se smjestila na kau od crvene koe i dala mi znak da
sjednem na divan preko puta. Slijedio sam njezine upute. Sjedili smo
jedno nasuprot drugome, a noge su nam se gotovo dodirivale. Kako
znate Yanceyja? pitala je.
Kako itko ikoga zna? U svom poslu susreem brojne ljude.
A koji je to posao tono?
Prikupljam novac za ratne udovice i siroad. U slobodno
vrijeme njegujem naputene tence.
Koja nevjerojatna sluajnost! To je isti posao kojim se i mi
bavimo.
Pretpostavljam da su vae tenare u podrumu.
A gdje vi drite siroad?
Nasmijao sam se i otpio jo jedan gutljaj.
Usne su joj se izvile u osmijeh i milovala me je svojim oima
crnim poput ugljena. Znam tko ste, naravno. Raspitala sam se nakon
to je Rimotvorac traio da vas primim.
Jeste li?
Kada mi je Yancey rekao za vas, nisam ni slutila da e mi se
pruiti prilika upoznati tako slavnu linost iz podzemlja.
Pustio sam da njezine rijei vise u zraku izmeu nas. Nije
shvatila moj mig pa je nastavila, a bila je uvjerena da uivam u
komplimentima.
Uvijek sam se pitala to se dogodilo Ludom Edwardu i
njegovim ljudima. Zamislite kako sam se iznenadila kada sam otkrila
da ovjek koji je prekinuo postojanje tog sindikata u Gradu sjena dolazi
meni u popodnevni posjet.
Mairi je imala dobre izvore. Samo je pola tuceta ljudi znalo
istinu o tome to se dogodilo bandi Ludog Edwarda, a dvoje od njih
bilo je mrtvo. Morat u otkriti koji od preostale etvorice brblja.
Vrhom jezika polizala je donju usnu. Zamislite moje
uzbuenje.
Jedna od relativno malog broja prednosti koje donosi poprilina
tjelesna deformiranost predstavlja odbacivanje istinskog uzbuenja kao
razloga enina nabacivanja. U Mairinu sluaju nisam ni bio siguran je
li postojao razlog ustvari, sumnjao sam da se vie nije sjeala kako
to iskljuiti. Cijela situacija poela mi je djelovati trulo, moje ale i
njezine brze replike.
Fascinantno. Otpio sam jo jedan gutljaj viskija pokuavi
isprati okus koji me navodio na pomisao da se netko poigrava sa
mnom. No, nisam doao zbog svoje povijesti. Poprilino sam upoznat
s njom moglo bi se rei potpuno.
Moju neljubaznost primila je savreno mirno, crvenilo
uzbuenja na njezinu licu izblijedjelo je do bjeline snijega. Iz srebrne
tabakere na stolu pored sebe izvadila je tanku, crnu cigaretu, umetnula
je u usne boje krvi te je zapalila jednim brzim pokretom ibice. A po
to ste tono doli?
Yancey nije nita rekao? upitao sam.
Iz nosnica pobjegao joj je oblak duhanskog dima. elim da me
vi pitate.
Preivio sam i gora ponienja. Yancey kae da imate otar sluh
i dugo pamenje. Volio bih uti to znate o lord Beaconfieldu.
Otrici? Uinila je neto s licem to je prenijelo namjeru
kolutanja oima bez velike nezgrapnosti. Osim talenta zahvaljujui
kojem je zaradio nadimak, on je tipini plemi koji se dosauje.
Hladnokrvan, amoralan i okrutan.
To zvui vie kao primjedba nego tajna, rekao sam.
I bankrotirao je, zavrila je.
Znai palaa, zabave, novac kojim me platio...
Prvo je dao u zalog jer je nije imao novca za to drugo. Lord
Beaconfield blagoslovljen je starim imenom, ubojitom rukom i niim
drugim. I, poput veine plemia, novac zna jedino troiti. Uloio je
desetke tisua okara u ostarrichijski dravni zajam, a sve je izgubio
prole jeseni kada mu to nisu isplatili. Pria se da ga dunici ekaju na
vratima, a da njegov osobni kroja odbija raditi za njega. Iznenadit e
me ako preivi sezonu bez objave bankrota.
A dijamanti na njegovu grbu?
Recimo samo da je lav prikladniji.
ovjek kojem prijeti siromatvo moe poiniti strana djela
to sam esto viao. Meutim, je li pomisao na to da e izgubiti
onu prekrasnu kuu uistinu natjerala Nasmijanu Otricu da se okrene
ubijanju djece i crnoj magiji? A njegove veze s Princem?
Prenapuhane. Bili su kolski kolege u Atonu, jednom od
onih stranih internata koje gui tradicija, a gdje predaju pedofili.
No, dragi Henry... Zapitao sam se je li ovo usputno spominjanje
prijestolonasljednika ukazuje na trunku istine u glasinama o njihovoj
vezi ili je samo eljela da to pomislim. Pa, on je previe utogljen za
Otriinu raskalaenost.
Zanimljivo, rekao sam kao da nije tako. A njegovi priljepci,
znate li to o njima? Jeftini arobnjak obavlja poslove za njega, zove se
Brightfellow.
Namrekala je nos kao da sam bacio govno na pod. Znam
ga ali nisam znala da se spetljao s vaim vojvodom. Brightfellow
je jedan od onih neprijatnih arobnjaka koji lepraju na dvorskim
rubovima, prodaju svoj dar svim plemiima kojima je dovoljno
dosadno ili su dovoljno glupi pa plaaju njihove jeftine trikove. Nisam
imala visoko miljenje o Beaconfieldu, ali nisam oekivala da e se
spetljati s takvim smeem. Sigurno je zbilja oajan.
to bi Brightfellow mogao raditi za Otricu?
Zbilja ne znam ali budui da sam obojicu upoznala, mislim
da moemo iskljuiti filantropiju.
Zakljuio sam da ima pravo.
Trenutak kasnije proistila je grlo, proizvevi zvuk koji me
nagnao da pomislim na eer i dim, i na je razgovor zavrio. I to je to
to je sve to vam mogu rei o tajnim poslovima Nasmijane Otrice.
Spustila je noge jednu uz drugu pa ih je ponovo prekriila. Osim ako
ne elite jo neto.
Naglo sam ustao, a au poloio na stol pored kaua. Ne, nita
drugo. Puno ste mi pomogli dugujem vam uslugu ako budete to
trebali.
Ustala je. Padam u napast da je odmah iskoristim, rekla je i
oima pogledala prema krevetu.
Ne padate. Nimalo.
Njezin pohotni pogled je nestao, a zamijenilo ga je neto to
je nalikovalo na iskreni osmijeh. Zanimljivi ste. Navratite koji put,
rado bih vas opet vidjela. Prila mi je jako blizu i osjetio sam njezin
parfem koji je bio opojan, ba kao i sve drugo u vezi nje. A to stvarno
mislim.
Nisam bio siguran trebam li joj vjerovati. Dok sam izlazio, Rajel
nije bilo nigdje na vidiku, ali izbaciva mi je mrko kimnuo dok sam
prilazio izlazu.
Je li zabavno raditi ovdje?
Slegnuo je ramenima. Tri tjedna u mjesecu.
Suosjeajno sam kimnuo i izaao.

29. POGLAVLJE
Kretao sam se prema jugu, kada sam ugledao koati lik koji . me
pratio na suprotnoj strani ceste, a bio je pola ulice iza mene. Mogao me
poeti slijediti u bilo kojem trenutku nakon to sam izaao iz Mairine
kue bilo bi lako iskliznuti iz stranje uliice u gustoj magli.
Zastao sam na uglu na tandu starog Kirena i gledao robu.
Duoshao qian? pitao sam podiui staklenu narukvicu na slabom
danjem svjetlu kao ispriku da pogledam iza sebe. Prodava mi je rekao
cijenu deset ili dvanaest puta viu nego to je to smee vrijedilo, a ja
sam odglumio razoaranje i bacio biuteriju u kantu. Brzo ju je zgrabio
i gurnuo mi je u lice zapoevi govor o izvanrednim vrijednostima
svoje robe. Moj pratilac tada se ve bio dovoljno pribliio pa sam
neto razaznao. Nisam ni u snu mislio da bi Otrica unajmio jeftinog
nasilnika kakvog je ovaj huligan predstavljao i bilo je oito da nije
heretik, tako da ni Ling Chi nije dolazio u obzir. Naravno, bilo je
puno drugih ljudi u gradu kojima ne bi smetalo da padnem na neto
otro. Mogao ga je unajmiti diler kojem sam se zamjerio ili neki efu
sirotinjskoj etvrti koji je mislio da ugroavam njegov posao. Uskoro
emo saznati.
Nisam se naoruao prije posjeta Mairi jer mi se inilo da tako ne
bih ostavio dobar dojam, ali ne trebam oruje kako bih zaskoio ovog
mravog gada. Jedino bolje od zaskakanja gada je zaskakanje gada koji
misli da on tebe vreba. Proao sam pored trgovca, skrenuo u pokrajnju
uliicu pa iza ugla, malo ubrzao prilikom skretanja...
Odjednom sam bio na tlu, vid mi se mutio od neobinog
osjeaja topline i svjetlosti koja prati jaki udarac u glavu, toliko da u
prvi tren nisam prepoznao osobu koja je stajala iznad mene.
Samo u prvi tren.
Hej, Crowley.
Hej, pederino!
Posegnuo sam prema njegovim glenjevima, ali pokreti su mi
bili spori i nespretni pa je Crowley smlavio sve moje nade o bijegu
udarivi me vrhom izme u rebra.
Zgurio sam se uza zid nadajui se da zadnji udarac nije
nita slomio, ali bol koju sam osjeao u boku poruivala mi je da je
optimizam neutemeljen. Plua su mi se muila trudei se poteno
napuniti, a za to vrijeme Crowley je bio ljubazan pa me nije mlatio,
nego se zadovoljio izuzetno neprijateljskim cerekanjem. Uspio sam
izbaciti nekoliko reenica iz sebe. Mui te matematika? Imam pet
dana, Crowley. Pet dana. Ako te veliki brojevi zbunjuju, moe se izuti
i raunati na none prste.
Jesam li rekao da je smijean? rekao je nekome iza sebe i sada
sam shvatio da Crowley nije sam. Doveo je tri mukarca kao pojaanje.
Nisam mislio da su agenti, ve grubijani, moda deki iz sindikata
u svakom sluaju, bili su ekstremno neprijazni. Zurili su u mene
izmjenjujui izraze lica od jasne dosade do sadistikog zadovoljstva.
Izigrali su me kao pravog amatera. Prvi je dopustio da ga vidim
i privukao mi pozornost dok su Crowley i deki ekali u zasjedi. Tako
mi Stare Rane, kako sam mogao biti toliko glup?
Vidi li uniformu na meni, klipane? upitao je Crowley. Ovo
nema nikakve veze s Krunom ili Starcem. Svoju je izjavu naglasio
zadavi mi jo jedan udarac u rame. Trgnuo sam se i pregrizao
jezik. Danas nisam na dunosti.
Znai, sudbina je htjela da se sretnemo? Osjeao sam metalni
okus u ustima i krv kako mi curi niz bradu dok sam govorio.
Ne bih to pripisao sluajnosti. Moda ima neke veze s time
to mislim da si debelo nadivio svoju korisnost. Ranije ovog dana
pojavilo se jo jedno tijelo ovog puta djeak.
Jadni Avraham Mayana. Nemoj se pretvarati da te briga za
rtve.
Ima pravo. Ne radi se o njima. Unio je svoje ivotinjsko
Lice u moje, a njegov topli dah smrdio mi je pod nosom. Radi se o
tebi. Jebeno te mrzim. Mrzio sam te deset godina, jo otkad si doveo u
pitanje moju odluku u sluaju arene trake. Kada je Starac proli tjedan
naredio da te privedemo, bio sam toliko sretan da sam skoro zaplesao.
A kada smo te pustili... Odmahnuo je glavom i rairio ruke. Cijelo
desetljee ekam da se tobom pozabavim, a ti dobije jo jednu priliku
zbog te svoje brbljavosti. Znam da kau da ne treba posao nositi kui,
ali... to rei? Moda spadam u dravne slubenike koji su previe
posveeni svom poslu.
to misli to e Starac rei kada otkrije da si me ubio?
Nasmijao se buno, ali to nije izgledalo nita manje prijetee
iako je bilo klaunovski. Kada ja napustim ovu uliicu, bit e iv.
Umoio je svoj debeli prst u mlaz koji mi je tekao iz nosa pa je
paljivo, gotovo njeno prouio mokri, crveni prst. Naravno, ne mogu
govoriti u ime ove gospode. Neuvjebani su, zna, ah entuzijastini.
Uostalom, ne bih previe raunao na milost tvog zatitnika. Koliko ja
vidim, nisi puno uinio kako bi smanjio nasilje u svom getu. Danas
smo u rijeci pronali djeaka a mislim da si uo za tuan kraj svog
biveg partnera.
udna toplina buknula mi je u elucu. Ne spominji Crispina,
pederska gorilo.
izmom me udario u elo, a lubanja mi se odbila od
zida. Prilino si estok za nekoga tko e uskoro gledati vlastite
iznutrice.
Jedan iz njegove ekipe, mravi Mirad s ritualnim oiljcima na
licu kakvima obiljeavaju kriminalce u toj nesretnoj teokraciji, izvukao
je tanki no iz prevelikog kaputa i rekao neto to nisam uo.
Crowley je -maknuo pogled s mene i zareao na njega, a lice mu
se izobliilo od mrnje. Ne jo, debilu jebeni! Rekao sam ti prvo on
krvari.
Bolje prilike od ove neu imati. Povukao sam desnu nogu
unazad i ispalio je u Crowleyjevo koljeno. Neto jo nije bilo u redu s
mojim vidom i promaio sam metu pogodivi ga u cjevanicu.
To je bilo dovoljno, ali zamalo nisam uspio. Zaurlao je i udaljio
se korak, a ja sam skoio na noge. Valjda je Crowley mislio da e me
prvi udarac dulje zadrati na tlu. Glupa budala poznaje me cijelo
desetljee i jo nije nauio procijeniti tvrdou moje lubanje.
Skrenuo sam iza ugla i uo poznati udarac metala o kamen
koji mi je rekao da je Miradova otrica promaila metu. Stavljao sam
jednu nogu ispred druge svom brzinom koju je moje isprebijano tijelo
uspijevalo smoi i jurio sam zapadno prema kanalu koristei posljednje
atome snage.
Uliice u tom dijelu Grada sjena povezuju glavne ceste poput
mree koju je ispleo pijani pauk, nepravilno se proteu naprijed-nazad.
Gak ih ni ja ne znam sve dobro, a toga sam postao jo svjesniji kada
sam jednom ili dvaput proao istim krianjima. Meutim, ako je meni
bilo teko, znao sam da Crowleyju i njegovim dekima nije bilo lake
ljuti povici mojih progonitelja odbijali su se od zidova od sive cigle
te su me jo dodatno, premda nepotrebno, poticali.
Napustio sam zaklon koji su mi pruale uliice i izaao na iroki
bulevar koji prati kanal. Ovdje, juno od rijeke Andel, kanal je najiri,
a nadsvouje ga Rupertova grana. Udario sam u trk, stigao do podnoja
i uspeo se na most od vapnenca. Obino je ovo podruje puno putnika
koji ure prema cilju i ljudi na pikniku koji uivaju u pogledu, ali po
ovakvu vremenu nije bilo nikoga osim mene. Barem u poetku.
S druge strane prema meni je dolazio ovjek kojeg sam prvog
uoio kako me slijedi i nosio je dugi zaobljeni no kojemu je otricu
okrenuo prema nazad, a sada je izgledao puno vei nego prije. Iza leda
vidio sam kako Mirad s oiljcima izlazi iz uliice, njegove crte lica bile
su nejasne u gustoj magli.
Stao sam na najviu toku na mostu Rupert i oajno pokuavao
smisliti to dalje. Pomiljao sam na to da pokuam pobjei iako je
plaenik brzo smanjivao udaljenost izmeu nas, a kako nisam bio
naoruan, mogao me zadrati sve dok me ostatak njegove bande ne
sasjecka. Iza ramena uo sam Crowleyja kako mi kune pretke i obeava
obilnu kaznu. Brzi pogled iza leda otkrio mi je da se brzo pribliavao
Miradu koji je usporio i ekao ostatak opora kako bi svi zajedno
krenuli na mene.
Ponekad uspjeh ovisi ba o rtvovanom pijunu, topu stjeranom
u kut. ee je pak vana brzina i element iznenaenja. Crowleyja
nitko nikada nee optuiti da je genijalac, ali ja nisam prvi jadnik
kojeg je slijedio ulicama Rigusa. Da je imao vremena razmisliti jo
nekoliko sekundi, znao bi da bih se radije okupao nego ulovio u kotac
s njegovim plaenicima. Meutim, dok je skretao prema meni, jo nije
bio razmotrio tu mogunost i tako je ostao praznih ruku kada sam se
popeo na ogradu mosta i skoio u kanal.
Led nije bio tanak onoliko koliko je izgledao s mosta, zato sam
gadno ozlijedio rame dok sam ga probijao. Nisam dugo osjeao bol jer
me hladna voda anestezirala do kosti. Uspravio sam se i uspio skinuti
teki kaput. izme sam jedva istrgnuo s nogu, moji utrnuli prsti nisu
suraivali i nisu uspijevali razvezati vezice.
Crowley e misliti da sam krenuo nizvodno, ali plivanje mi
nikada nije ilo i nisu mi se sviali izgledi koje sam imao ukoliko
pokuam pobjei njemu i dekima. Umjesto toga, udario sam nogama
i zaronio dublje. Kanal je bio gust od gradskog izmeta, previe mutan
da bih vidio ak i da sam bio dovoljno lud pa otvorio oi, stoga sam
se morao nadati da e Crowley nasjesti. Zadrao sam dah koliko sam
dugo mogao, a zatim izronio na povrinu po jo zraka i gurnuo led dva
centimetra iznad vode, a zatim opet zaronio na dno. Neu ovo moi
dugo izvoditi. Udovi su mi ve bili teki, svaki je pokret postajao sve
tei, a tijelo mi je svakom sekundom bilo manje spremno izvravati
moje naredbe.
Jo sam dvaput izronio po zrak prije nego to vie nisam mogao
izdrati hladnou, a onda sam otplivao do zapadne obale i izaao iz
vode. Nekoliko trenutaka leao sam na prljavom kamenu i silio se
pokrenuti, no ozlijeeno tijelo nije reagiralo na moje zahtjeve. Pomisao
na ono to e se dogoditi ako me pronau Crowley i njegova ekipa,
drugim rijeima, muenje i smrt, dala mi je dovoljno energije pa sam se
podignuo na noge.
Neki drugi dan to mi ne bi uspjelo vidjeli bi me kako se
penjem iz bare i ulovili bi me ali sa zaljeva spustila se gusta magla i
odsjekla sve nesretnike koji su zapeli u njoj, a potjeru je uinila gotovo
nemoguom. Crowley je nasjeo na moju varku u daljini sam ih uo
kako se dovikuju i pokuavaju shvatiti gdje su me izgubili. Skrenuo
sam juno u pokrajnju uliicu i kretao se to sam bre mogao. Vjetar
mi je puhao u lice i osjetio sam neto neobino kosa mi se ledila
na glavi. Ako uskoro ne skinem ovu mokru odjeu i ne stanem ispred
vatre, hladnoa e uiniti ono to Crowley nije uspio, moda manje
bolno, ali ipak trajno.
Uske uliice skretale su i vijugale, vid mi se bistrio i mutio, a
strana bol pojavila mi se u prsima. Imao sam jo samo nekoliko ulica
zakljuio sam da bih mogao uspjeti.
Tranje mi se pretvorilo u brzi korak, zatim spori, zatim
nezgrapno posrtanje.
Jo jedan korak.
Jo jedan.
Preko bijele kamene ograde popeo sam se sasvim
nedostojanstveno usput grebui koljena, ak i niski zidii predstavljali
su prepreku mojim zaleenim udovima. Spotaknuo sam se preko
zadnjeg zidia i pao na glavu pred vrata tornja. Rukama sam petljao
po koulji traei Crispinovo Oko. Sa zakanjenjem sam se sjetio da bi
to moglo unititi obranu Orlova gnijezda, ali prsti mi nisu suraivah,
a i znao sam da se neu moi koncentrirati onoliko koliko mo Oka
to trai. Podigao sam se na noge i uzaludno lupao po vratima, a moje
molbe odnosio je vjetar.
Vodoriga je bila tiha, nijemo je gledala kako padam na tlo.

30. POGLAVLJE
Onog ljeta kad sam imao devetnaest godina, stanovnike Rigusa
zahvatila je ratna groznica. Ulice su brujale o neuspjehu konferencije
Hemdell i vijestima da su Miradin i Nestria, nai saveznici na
kontinentu, mobilizirali vojsku radi obrane granice od drenske prijetnje.
Kancelar Aspith naredio je novaenje dvadeset tisua vojnika, tada je
to bilo najvee okupljanje vojnika koje je Kraljevstvo ikada sazvalo.
Nitko nije znao da e ta prva rtva biti samo poetak poara koji e
potpuno opustoiti kontinent.
Nakon rata uo sam puno razliitih razloga zato smo se
ukljuili. Kad sam se ja prijavio, reeno mi je da umiremo kako bismo
ispotovali ugovore sklopljene sa saveznicima iako nisam shvaao
to ja imam od osiguravanja teritorijalnog integriteta propadajueg
miradskog carstva i njihovog izopaenog sveenikog kralja ili od
pomoganja Nestrianima koji osveuju rane koje im je prije petnaest
godina nanijela mlada Drenska Republika. Jo uvijek to ne razumijem.
Nije ni bilo vano oni na vlasti odbacili su te argumente im su nai
vjeni saveznici kapitulirali dvije godine nakon poetka sukoba. Nakon
toga sluao sam kako se nalazim stotine kilometara od doma jer titim
prekomorske interese Prijestolja ili sprjeavam Drene u osvajanju luke
koja bi im omoguila napad na ratrkane dragulje naeg kraljevstva.
Profesor kojeg sam poznavao, moj klijent, jednom mi je pokuao
objasniti da je rat bio neizbjeni rezultat onoga to je on zvao rast
oligarhijskog financijskog interesa. Tada smo bili prilino spreni
od snenotrsi i bilo mi ga je teko slijediti. uo sam puno objanjenja
kvragu, pola Grada sjena i dalje krivi otoanske banke i njihov
neprirodni utjecaj na dvoru.
Meutim, sjeam se adrenalina prije rata i guvi u centrima za
regrutaciju. Sjeam se napjeva Dreni, robovi, ekaju ih grobovi!
to ste mogli uti iz svakog bara u gradu u svako doba dana i noi.
Sjeam se elektriciteta u zraku i ljubavnika koji se oprataju na ulicama
te vam mogu rei to ja mislim o tome. Otili smo u rat jer je odlazak u
rat zabavan, jer u ljudima postoji neto to se uzbudi od pomisli, iako
ne i od injenice, da e u velikom broju ubijati druge. Boriti se u ratu
nije zabavno boriti se u ratu poprilino je uasno. Hm, zapoeti rat?
Zapoeti rat bolje je od noi provedene lebdei na medu Deva.
to se mene tie pa, djetinjstvo provedeno u borbi sa
takorima oko svjeeg smea ne usadi vam prave vrijednosti srednje
klase o nacionalizmu i ksenofobiji zbog kojih bi netko poskoio na
ideju o ubijanju ljudi koje nikada nije vidio. Bilo kako bilo, bolje je
sluiti vojsku nego raditi na pristanitu, barem sam ja tako mislio. U
Uredu za novaenje rekli su mi da u se vratiti za est mjeseci te su mi
dali opaki koni oklop i ljem koji nije ba bio u skladu s veliinom
moje glave. Nisu nas ba istrenirali nijednom nisam vidio koplje dok
se nismo iskrcali u Nestriju.
Prijavio sam se u prvom valu novaenja. Kasnije, za nas
su upotrebljavali eufemizam izgubljena djeca, kada su brojevi
stradalnika u tim prvim stravinim mjesecima bili tri od etiri i etiri
od pet. Veina momaka s kojima sam otiao nisu poivjela sljedeih
dvanaest tjedana. Veina je umrla vritei, pogodila ih je strijela iz
samostrijela ili rapnel.
To nas je pak, sve jo ekalo. To sam ljeto hodao Gradom sjena
u utirkanoj odori, starci su se rukovali sa mnom i pokuavali mi platiti
pivo, a lijepe djevojke rumenile su se kad bih proao pored njih.
Nikada nisam bio drutven i nisam mislio da e ostali radnici
na pristanitu roniti suze zbog mog odlaska pa se nisam s njima ni
opratao. Meutim, dva dana prije nego to sam trebao krenuti na
frontu, otiao sam vidjeti jedino dvoje ljudi na svijetu za koje sam
mislio da bi mogli oplakivati moju smrt.
Kada sam uao, dral mi je bio okrenut leima, a svjei
povjetarac ispunio je sobu. Znao sam da ga je uvar obavijestio o mom
dolasku, ali ipak sam priekao nekoliko trenutaka prije nego to sam ga
pozdravio. Gospodaru, rekao sam.
iroko se osmjehnuo, ali oi su mu bile tune. Izgleda poput
vojnika.
Naeg, nadam se. Ne elim da me netko zakolje na brodu dok
putujem onamo.
Kimnuo je nepotrebno ozbiljno. drala politika nije posebno
zanimala. Poput drugih njegove sorte, interesi su mu bili ezoterini.
Iako je imao status arobnjaka prvog reda, rijetko je odlazio na dvor i
nije imao velikog utjecaja. Bio je pak, iznimno mudar ovjek i mislim
da je shvaao ono to veina nas nije da ono to e uslijediti nee
biti gotovo do Kratkodnevice, da jednom kada se oslobodi zvijer zvana
rat, nee je biti lako opet vratiti u kavez.
Naravno, nita od toga nije mi rekao moj je odlazak bio
neupitan. Ipak, vidio sam da je zabrinut. Celia najesen odlazi na
Akademiju. Mislim da e Orlovo gnijezdo biti jako hladno i mrano
bez nje zimi. I bez tvojih posjeta, iako su u zadnje vrijeme postali
neredoviti.
Znai, odluio si je poslati na Akademiju?
Pozivnica zapravo nije zvuala kao molba. Kruna eli
zdruiti arobnjake i vriti svoj utjecaj. Nema vie troenja vremena
u tornjevima na vjetrovitim visoravnima. Nisam lud za tom idejom,
ali... jedan starac ne moe se sam boriti protiv budunosti. Sve je to
za ope dobro, tako govore. ini se da se ovih dana puno toga rtvuje
radi tog neodreenog ideala. Moda je shvatio da se njegova osuda
moe primijeniti i na moju situaciju pa je progovorio vedrijim tonom
glasa. Uostalom, uzbuena je. Dobro e joj doi malo vremena
provedeno s ljudima svoje dobi predugo je sama sa svojim
naukom. Ponekad se brinem... Zatresao je glavom kao da tjera loe
misli. Nikada nisam planirao postati otac.
Dobro si se snaao.
Nije to tako lako, zna. Mislim da sam je moda previe
tretirao kao odraslu osobu. Kada sam shvatio da ima talent za magiju...
Ponekad se pitam jesam li je prerano uzeo za egrta. Ja sam se s
dvanaest godina preselio kod Roana, bio sam dvaput stariji od nje, a uz
to i djeak. Svata je nauila, svaemu je bila izloena... Slegnuo je
ramenima. Jedino sam je tako znao odgojiti.
Nikada jo nisam uo drala da tako otvoreno progovara o
svojim brigama uznemirilo me to, a iskreno, imao sam ve dovoljno
svojih briga. Gospodaru, dobro je ispala. Postala je prava mlada
ena.
Naravno, naravno, rekao je i ustro kimnuo glavom. Ugrizao
je brk na trenutak. Je li ti ikada ispriala to joj se dogodilo prije nego
to si je pronaao? to se dogodilo njezinoj obitelji, kako je preivjela
na ulici?
To je nisam nikada pitao. Tako malo dijete i jo djevojica?
Uutio sam jer mi je bilo drae ne odgovarati na to pitanje i ne
razmiljati o tome previe.
Kimnuo je jer se i sam zaokupio jednako surovim
mislima. Vidjet e je prije nego to ode?
Hou.
Budi ljubazan. Zna da gaji osjeaje prema tebi.
To nije bilo pitanje pa nisam odgovorio.
Volio bih ti moi jamiti sigurnost svojim darom, ali nisam
vojni mag. Ponudio bih ti jurilicu koja se sama vrti, ali ne vidim kako
bi ti to koristilo u borbi.
Ni ja.
Onda ti nemam to ponuditi osim blagoslova. Budui da
nismo imali prakse, na zagrljaj bio je nezgrapan.
uvaj se, apnuo je. Za ljubav akrinu, uvaj se.
Otiao sam bez odgovora, nisam vjerovao svom glasu.
Krenuo sam niz stepenice do Celijine sobe i stao pred drvenim
vratima. Pokucao sam. Odgovorio mi je njeni glas. Ui.
Sjedila je na dnu divovskog kreveta, masivnog,
svijetloljubiastog uda u koji se nije uklapala njezina kolekcija
plianih igraaka. Plakala je, ali trudila se to sakriti. Znai, uinio si
to? Prijavio si se?
To je uvjet dobivanja uniforme.
Mora... mora ii?
Potpisao sam ugovor. Nestria ili tamnica.
Oi su joj se ispunile suzama, ali dvaput je trepnula i
nastavila: Zato?
Kako odgovoriti na to pitanje? Kako saeti tisuu protraenih
noi provedenih zurei u prljavi strop sobe potleuice u kojoj se
troje ljudi naguralo u krevet, laktove koji vas guraju, san isprekidan
hrkanjem idiota pored vas? Kako opisati spoznaju da e svijet drage
volje gledati kako troite snagu sluei druge, ubiti vam duh dok
gradite bogatstvo koje vi nikada neete vidjeti? Kako objasniti da u toj
partiji nemate anse i da ete, igrate li poteno, ostati bez svega?
Ovo je moja prilika. Rat donosi promjene uzdrma poredak.
Ovdje nisam nita, smee koje e odnijeti kia. Ondje? Slegnuo sam
ramenima. Morat e promaknuti ljude u oficire nee biti dovoljno
onih koji e moi kupiti poloaj. Postat u porunik moe se kladiti
u to. A poslije? U svijetu ima mjesta za ovjeka koji vreba svoje sretne
prilike.
Kada sam zavrio, Celia je zurila u mene, oi je rairila poput
teneta pa sam poelio da nisam nita rekao. Nije bilo dobro hraniti
njezinu opinjenost. Znam da hoe. Postat e general prije kraja
rata. Zarumenila se i skoila s kreveta. Voljela sam te od trenutka
kada sam te upoznala, kada si se pojavio u mraku. Bio sam jako
svjestan njezine blizine i tankog materijala koji je njezino tijelo odvajao
od mojeg. ekat u te ekat u te koliko god bude potrebno.
Rijei su izlazile iz nje poput vode koja prelazi branu, slogovi su
jurili jedan za drugim. Ili, ako ne eli ekati... Omotala je ruke oko
mene. Znam da nema curu znam da se uva.
Nezgrapno sam je potapao po leima. Bolje je ovo uiniti brzo,
jedan brzi trenutak boli. Kada sam imao trinaest godina, platio sam
kurvi s pristanita dva argenta da me odvede iza skladita.
To to nikada nisam doveo enu s kojom bih vas htio upoznati
ne znai to to ti misli da znai.
Ni udarcem ne bih bio postigao jai efekt. Trebalo joj je dugo
vremena da doe k sebi, a zatim se jo jednom bacila na mene. Ali, ja
te volim. Oduvijek sam te voljela ti i ja smo isti, zar ti to ne vidi?
Lice je zakopala u moja prsa, a tanke ruke vrsto je stisnula oko
mojih rebara. Stavio sam prst ispod njezine brade i podigao joj lice
jer sam htio da me pogleda u oi. Nisi poput mene. Uope nisi poput
mene. Lice joj je bilo mokro od suza. Provukao sam prste kroz njezinu
tamnu kosu. Zbog toga sam te dao dralu one veeri.
Odgurnula me i pojurila prema krevetu jecajujui. Ovako je bilo
bolje. Neko e vrijeme pariti. Naime, mlada je i brzo e to zaboraviti, a
kasnije e osjeati samo blagi sram kad se toga sjeti.
Tiho i brzo koliko sam mogao izaao sam iz njezine sobe, siao
niz stepenice i izaao na svjetlo dana. Zatim sam otiao natrag u svoje
prenoite pa su uslijedila dva dana pijanevanja i kurvanja rijekom
kojih sam se trudio potroiti sav bakar od bijednog bonusa koji mi je
Kruna dala za moje budue usluge. Kada sam etrdeset i osam sari
kasnije doteturao do pristanita, nisam imao novca i glava me boljela
kao da me mazga udarila u sljepoonicu. Bio je to lo poetak onog to
e ispasti propali pothvat.
Nadalje, to se rie Celije i drala, hm, slao sam im pisma,
a i oni meni. Meutim, kao i sve drugo u toj prokletoj vojsci,
komunikacija s domom bila je oajna pa nisam primio veinu njihovih
pisama kao to ni oni nisu primili veinu mojih. Prolo je vie od pet
godina prije nego to sam ih opet ugledao. Dotad smo se svi dosta
promijenili, ali uglavnom ne na bolje.
31. POGLAVLJE
Kad sam se probudio, leao sam na krevetu i zurio u gazu koja . je
visjela iznad kreveta i etiri izrezbarena stupa koja su je pridravala.
Netko mi je skinuo mokru odjeu i obukao me u obinu bijelu halju.
Strana hladnoa i grozan osjeaj iscrpljenosti su nestali, a zamijenila
ih je toplina koja mi se iz prsa irila u udove.
Jesam li mrtav? pitao sam u prazno.
Odgovorio mi je Celijin glas, ali nisam je vidio. Da. A ovo je
Cinvat.
Pitam se ime sam zasluio vjenost okruen ipkom.
Neim divnim, rekla bih.
To ba i nije zvualo kao da je govorila o meni. Kako si me
dovela gore?
arolijom, naravno. Manji zadatak za moj dar.
Danas malo sporije kopam. To pothlaivanje ini ovjeku.
Pretpostavljam da si i to rijeila pomou iribu, iriba?
Sada sam je vidio krajikom oka, prila je i sjela pored
mene. Samo malo uglavnom sam ti trebala skinuti mokru odjeu
i dovesti te blizu vatre. Prebacila mi je glavu u svoje krilo. ao mi
je to si ekao, radila sam eksperiment u stakleniku te blesavo nisam
predvidjela da e me posjetiti polugol i promrznut.
Zamjenik efa Specijalne jedinice zakljuio je da imam loe
higijenske navike. Odluio sam poboljati na odnos pa sam se brzo
okupao u kanalu.
Zar nisi rekao da si maknuo Crnu kuu s vrata? Privjesak je
visio na njezinom mekom vratu. Mirisala je poput suneve svjetlosti i
svjeeg cimeta.
Izgleda da budim razinu mrnje na kojoj Stareva zatita nije
dovoljna. Uostalom, nisam se ba drao svog dijela dogovora. Jo je
jedno dijete mrtvo.
ula sam.
I Crispin.
ao mi je.
Kako je dral?
Nije dobro. Gubi se.
Trebao bih ga posjetiti. Nakon to obuem hlae.
Radije nemoj.
Uvijek nosim hlae, rekao sam. Ne znam to bih bez njih.
Tiho se nasmijala i maknula moju glavu iz krila. Treba
se odmarati. Malo kasnije doi u te pogledati. Tada emo jo
razgovarati.
Priekao sam da napusti sobu te sam se uspravio prebrzo,
ispostavilo se. Zamaglilo mi se pred oima, a eludac mi se stisnuo i
mislio sam da u povratiti po Celijinim lijepim plahtama. Vratio sam
glavu na jastuk i ekao da mi tijelo oprosti ovu zadnju lou odluku.
Nakon nekoliko minuta kajanja prebacio sam noge na pod
i polako se uspravio. eludac mi je dojavio da je nezadovoljan, ali
manje silovito nego maloprije. Zgrabio sam torbu koja je stajala na dnu
kreveta, a zatim izaao iz sobe na stubite i popeo se dva kata do vrha.
Soba je bila prazna, prozori zatvoreni, ognjite ispunjeno sivim
pepelom. Priekao sam nekoliko trenutaka. dral je bio beskrajno
dareljiv ovjek i gotovo beskrajno strpljiv, ali jako je volio privatnost.
Nikada tijekom cijelog naeg poznanstva nisam uao u njegove
privatne odaje. Meutim, nisam se mogao vratiti kui u pamunoj halji.
Osjeajui se poput uljeza, uao sam u dralovu spavau sobu.
Njegove odaje bile su manje od Celijinih, a tamo se nalazio samo
krevet, noni ormari i ormar u kutu. Svjetiljke na zidu nisu gorjele, a
prozori su bili zatamnjeni crnim platnom koje je zaklanjalo ono malo
svjetla koje bi pruio sivi dan.
Celia me upozorila da dralovo zdravlje postaje sve loije i,
sada kada sam ga ugledao, nisam je mogao optuiti da pretjeruje. Leao
je svinut na krevetu, tijela zgrenog kao da ima vruicu. Izgubio je
veinu kose, a ono to je ostalo visjelo je u slabim uvojcima koji su
mu padali na vrat. Oi su mu bile staklene i neusredotoene, njegova
boja vie je nalikovala onoj u lea nego u zdrave, makar stare, osobe s
kojom sam razgovarao prije samo nekoliko dana.
Poelio sam imati hlae.
Nije reagirao na moj ulazak, a kada je progovorio, glas mu je
pucao i naprezao se, nije ga potedjelo propadanje koje je doivjelo
njegovo tijelo. Celia... Celia, jesi li to ti? Duo, sluaj me, molim te,
jo ima vremena...
Ne, gospodaru. Ja sam. Sjeo sam na tronoac uz njegov
krevet. Nije bolje izgledao izbliza.
Zatreptao je, a zatim usredotoio pogled na mene. Oh! Oprosti,
nisam... nisam u zadnje vrijeme primao posjete. Nije mi ba dobro.
Naravno, gospodaru, naravno. Mogu li vam to donijeti? pitao
sam nadajui se da nee traiti vr zelene tekuine koji je stajao na
nonom ormariu. Svaki ovjek ima pravo odabrati nain suoavanja sa
svojom smru, ali teko je biti suuesnik u eroziji dralova plodnog i
kreativnog uma.
Odmahnuo je glavom, ustvari, vie je zadrhtao. Ne, nita.
Prekasno je za sve.
Sjedio sam do njegova uzglavlja pet ili deset minuta dok je on
tonuo u nemiran san. Spremao sam se ustati i pregledati mu ormar,
kada mi je palo na pamet da mu neto dugujem pa sam posegnuo u
torbu te poloio na stoli trubu koju je Cari bio ukrao.
dralova ruka poletjela je i zgrabila me za zapee. Morao
sam suspregnuti povik. Roane, imao si pravo. ao mi je to te nisam
sluao.
ini se da me u bunilu zamijenio sa svojim starim uiteljem. Ja
sam, gospodaru. Roan Surovi mrtav je ve pola stoljea.
Pokuao sam ga drati podalje, Roane, pokuao sam stvoriti
zatitu od njega. Ali, uao je uvijek ude.
Vaa zatita dri, gospodaru, rekao sam. Ljudi iz Grada
sjena pamte i zahvalni su.
Nemamo to tjerati, Roane. Ti si to znao. Ali ja to nisam
mogao shvatiti. Trule je unutra, ve je unutra.
Pokuao sam smisliti neto utjeno, ali nita mi nije palo na
pamet.
Oduvijek je ovdje. Sada to razumijem. Kako sagraditi zid
koji bi drao vani ono to je oduvijek unutra? To nije mogue, nije
mogue! Sada je ve gotovo vikao. Podigni ogradu, iskopaj jarak,
podigni barikadu i miniraj prilaz nee nita postii! Ve je ovdje!
Na dnu nema nieg osim krvi i govana! Posljednje je rijei ispljunuo,
a ja sam se nesvjesno trgnuo. Nikada jo nisam uo gospodara kako
psuje niti je bio sklon izljevima bijesa. Poeo sam se pitati koliko moi
jo ima i hoe li u svojoj demenciji zapaliti toranj i sve oko njega.
Tko to moe otjerati? upitao je, a kapljice pljuvake padale su
mu na zapetljanu bradu. Tko to moe iskorijeniti?
Htio sam utjeiti starog mentora pa sam progovorio bez
razmiljanja. Ja u. Ja u se pobrinuti za sve moe raunati na
mene.
Nasmijao se pa sam bio uvjeren da se probio kroz ludilo i da me
prepoznao, da njegov podrugljiv smijeh nije rezultat ludila, ve iskrena
procjena mog karaktera i poalio sam to sam progovorio.
To je bio kraj naeg razgovora premda sam priekao jo
nekoliko minuta kako bih bio siguran u to. dral je opet utonuo u
isprekidan san i nije pokazivao znakove novog buenja. Ja sam mu
pregledao ormar i izaao odjeven u hlae koje su mi loe stajale te
koulju koja mi je padala do koljena, a na prsima mi je bila uska.
Zgrabio sam par izama iz kovega u hodniku i spustio se u kuhinju.
Celia se motala oko tednjaka, pristavila je ajnik, a tamna joj se
kosa njihala dok se kretala.
Sjea se kada smo pokuali raditi toplu okoladu i skoro
zapalili toranj? upitao sam.
Ne bi trebao biti na nogama. Da si doao pet minuta kasnije,
birala bih ti grob umjesto da kuham veeru.
To nisi ranije spomenula.
Nisam htjela da se zabrine, zato nisam spomenula stupanj
tvojih ozljeda. Budui da znam koliko ti je teko razlikovati ludost od
junatva, vjerojatno sam trebala i pretjerivati.
Sve je uvijek jasnije kada gledamo na to s odmakom. Da opet
mogu proivjeti ovaj dan, pokuao bih izbjei premlaivanje.
Osoba moe negodovati samo neko vrijeme kada je suoena
s mojim neprestanim napadom humora. ajnik je zazvidao. Celia je
napunila svoju alicu i dodala jo listova. Znala je da ja ne pijem aj.
Razgovarao sam s gospodarem, rekao sam.
I mislila sam da si rako doao do hlaa.
Mislio je da sam Roan Surovi.
Rekla sam ti da se gubi. Uzdahnula je. Ponekad misli da sam
njegova majka, ponekad me zove imenima ena koje mi nikada nije
spominjao.
Bilo je neobino zamisliti da je gospodar imao prolost prije
nego to je postao dral, da je proao adolescenciju, bubuljice i
mladenake avanture. to misli koliko mu je vremena ostalo?
Lagano je puhnula u aj. Ne puno, rekla je i to je bilo
dovoljno.
Sjedili smo u tiini. Podsjetio sam se da imam previe svojih
briga da bih energiju troio na dralovu skoru smrt. Bilo je to okrutno,
kao i istina, kao i mnogo toga. Kopao sam, rekao sam konano.
I?
Sjea se arobnjaka Brightfellowa? Bio je na tvojoj godini na
Akademiji.
Rub alice skrivao joj je usta, a oi su joj bile tajanstvene.
Trenutak kasnije poloila je alicu na stol. Slabo, tekla je. Ne ba.
Bio je u Adelweidovoj kliki, stalno je istraivao ono to je bilo bolje
ostaviti na miru.
ini se da se sjea vie nego to si mislila.
Pokuaj me pratiti, nastavila je, rekla sam ti da nas nije
bilo puno. Nisam ga dobro poznavala... nisam htjela. Bio je iz jedne
od provincija, ne sjeam se iz koje. Njegovi su bili seljaci i nije se
mogao rijeiti ideje da mu se svi smiju jer je odgojen u tali. Traio je
tunjave. Ali, bio je blizak s Adelweidom, bili su prisni.
Nisam mogao zamisliti da bi naduti gad kojeg sam upoznao za
vrijeme opsade Donknachta imao posla s Brightfellowom. Meutim,
sve drugo to mi je Celia rekla uklapalo se u ono to sam ve znao.
Znai, misli da Brightfellow radi s Otricom? upitala je
Celia.
Neim se bave. Samo jo ne znam ime.
A talisman i dalje upire u vojvodu?
Da.
to onda jo treba? Zar ne moe samo... Napravila je pokret
rukom premda nije bilo jasno znai li to zatvor ili ubijanje.
Odluio sam pretpostaviti ono prvo. Na temelju ega?
Ilegalnog komada dokaza koji neodreeno ukazuje na umijeanost
pojedinca slabo povezanog s monim plemiem? Crispinove
informacije potvrdile su moje sumnje, no to se tie Crne kue...
Odmahnuo sam glavom. Nemam nita.
Zagrizla je vrh palca. Moda ti mogu nekako pomoi.
Zna mene, previe sam ponosan traiti pomo, ali ne previe
ponosan prihvatiti je.
Mogu vraanjem saznan neto o vojvodinoj kui moda
to malo razjasni njegove radnje ili ti barem pokae gdje treba traiti
dokaze.
Uini to god moe, rekao sam pitajui se zato se toga nije
ranije sjetila.
Trebat e mi dan ili dva. Poslat u ti poruku kada neto
otkrijem.
Hvala, rekao sam i to sam stvarno mislio.
Celia je kimnula, natoila jo jednu alicu aja te dodala dvije
kockice eera.
Neki dan sam imao sastanak s jednom od vidovnjakinja iz Crne
kue, rekao sam.
Omotala je pramen kose oko kaiprsta. udi me to ti Crna
kua daje pristup svojim sredstvima.
Hoe rei, nakon to me jedan od njihovih upravo pokuao
ubiti? Smijene su te tajne organizacije: jedna ruka ne zna to druga
radi, ak i kada to ukljuuje ubojstvo.
Jeste li na tijelu pronali ikakve znakove?
Nita o ubojici. Ali, vidovnjakinja je nala znakove koji
upuuju na to da je djevojka rtvovana.
Mislim da smo se toga i bojali. Znali smo da se vojvoda upleo
u crnu magiju. Ima smisla da je otiao do kraja.
Ako je Otrica kriv.
Odbacila je tu izjavu jednim pokretom ruke. Za nju je to pitanje
bilo rijeeno.
Volio bih da sam mogao stati Celia je imala previe njeno
srce da bi se upletala u neto tako gadno. Meutim, na toliko pitanja
nisam znao odgovoriti, a nisam imao koga pitati. to mi moe rei o
tome?
O ljudskoj rtvi? Bojim se da ne mogu puno o tome nam
nisu predavali na Akademiji.
Zato ne? Adehveida su nauili zazvati stvorove iz tame koja
nas okruuje, prizvati strahote i okrenuti ih protiv ljudi. Ne zanima me
cijeli proces, pokuavam shvatiti motiv. to se postie tim inom?
Celia je zastala prije nego to je odgovorila. Veinu ari
omoguuje arobnjakova unutarnja snaga, a njihova volja ih filtrira
i usmjerava. Za vee ari energija se moe crpiti iz izvora moi ili iz
predmeta stvorenih u tu svrhu. U ekstremnim sluajevima
arobnjak ak moe ubrati bit nieg oblika ivota i iskoristiti ga
u aroliji. U teoriji, ljudska rtva omoguila bi isto, samo u puno veem
razmjeru.
Prevrtao sam to po glavi i pokuavao sloiti smislenu priu. Ne
uklapa se. Otrica je ostao bez novca, dobro mukarcu poput
Beaconfielda to je snaan motiv. Ako izgubi novac, gubi sve, status,
ak i ime. Ne moe traiti obian posao. Ali, ipak udruuje se s
Brightfellowom, zaziva udovita iz nebesa i poinje klati djecu. Radi
ega? eli napuniti bankovni raun? To mi nekako nema smisla.
Previe usko razmilja, rekla je. Kada bi rtvovali djecu,
crpili bi doslovno beskrajnu energiju. Mogao bi hrpu blata pretvoriti
u zlato. Mogao bi promijeniti osnovnu gradu postojanja. eli li takvu
mo u rukama mukarca poput Otrice?
Prstima sam polako kruio po sljepoonici. to god mi je
Celia uinila, poelo je slabiti i osjeao sam kako me glava poinje
boljeti. Vidovnjakinja mi je neto pokazala. ak i da Caristiona nije
ubijena, ne bi dugo poivjela. Imala je crvenu vruicu.
To... nije ba mogue, rekla je Celia.
Vidio sam osip.
Osip moe svata predstavljati.
Imala je vruicu, rekao sam malo pregrubo pa sam nastavio
njenije. Vidio sam dovoljno da budem siguran. Je li mogue da je
dralova zatita postala preslaba?
To nije mogue.
Kako zna?
Zato to sam je ja preuzela, rekla je i podigla alicu do usana
bacivi mi bombu u krilo.
Nisi mi to rekla, rekao sam.
Grad nou spava jer zna da gospodar pazi na njih. Bolje je ne
poljuljati to vjerovanje. Samo nekoliko ljudi na vrhu Biroa maginih
poslova zna da je dolo do promjene. Radi toga promaknuta sam u
arobnjaka prvog reda. Moram biti spremna obavljati gospodareve
dunosti kad on to vie ne bude mogao. To je bio pravi eufemizam za
smrt roditelja, ali bilo mi je drago to Celia sve to podnosi tako mirno,
pogotovo kada se inilo da budunost Rigusa poiva na njezinim
krhkim ramenima. Znala bih da zatita ne dri, stoga to nije istina.
Znai, tvrdi da nije mogue da je Caristiona bila zaraena?
Ne, uope to ne tvrdim. Nema anse da je do zaraze dolo
prirodnim putem, moda je netko namjerno iri. Kad bi je netko uveo
medu stanovnitvo, prenio je na dovoljan broj ljudi... zatita koju je
gospodar stvorio nije nepropusna. Mogu je slomiti i same brojke.
Misli da Otrica pokuava zaraziti djecu vruicom? Zato? to
on time dobiva?
Tko zna kakve je dogovore vojvoda sklopio kako bi dobio
pomo iz praznine? Nekako mislim da stvor koji si ugledao ne djeluje
ukoliko ga ne oekuje nagrada. Moda je Beaconfieldov dio dogovora
irenje epidemije.
Misli da je to neka vrsta... vraje razmjene? Kako moe biti
sigurna u to?
Nisam jebeno sigurna, odbrusila je. Psovka joj je nespretno
prela preko usana dokazavi njezin strah. Ne itam mu misli, ne
znam svaki detalj njegovog bolesnog plana. Znam da, ako se to nastavi,
nestanak zatite postat e samo pitanje vremena. Dok ti okolo trai
tragove, Grad sjena nalazi se korak od smrti.
U meni se probudio bijes. Rijeit u to.
Koliko e jo djece umrijeti prije nego to se prihvati svojih
odgovornosti?
Rijeit u to, rekao sam ponovo i bio sam ljut to me gurala,
ali duboko u sebi znao sam da Celia ima pravo, da nisam trebao
dopustiti da to toliko dugo traje. Ulozi su previsoki i ne smijem to
odgaati Beaconfield je moj ovjek. Uskoro e saznati to to znai.
Ne moemo dopustiti da gospodarev rad ispadne uzaludan.
To se nee dogoditi, odvratio sam. Tako mi Prvoroenog,
pobrinut u se za to!
inilo se da ju je to malo smirilo. Poloila je svoju meku ruku
na moju i dugo smo tako sjedili.
Sputao se mrak, a ekala me duga etnja. Htio sam te jo
neto pitati. Razgovarao sam s majkom posljednjeg ubijenog djeteta.
Rekla je da je znao tajne koje nije saznao od nje podsjetilo me na
neke znakove koji su dralu rekli da bi tebe mogao nauiti koristiti
magiju.
Celia je odgovorila i ne pogledavi me. Sumnjam da je to
vano. Roditelju je svako dijete posebno.
Istina. Pozdravio sam je i izaao. Bila je rana veer i smirili su
se hladni vjetrovi koji su mi ranije oteavali kretanje, a za sobom su
ostavili prekriva od guste magle. Htio sam jo neto uiniti, jo sam
imao posla, bilo je tragova koje sam trebao istraiti. Meutim, u svom
oslabjelom stanju mogao sam se samo zaputiti prema Grofu, progutati
zagorjelo meso i onesvijestiti se na krevet koji je, primijetio sam
razdraeno, bio puno manje udoban od Celijina.
32. POGLAVLJE
Sljedeeg jutra probudio sam se s modricom veliine jajeta na ramenu,
ali to je bio jedini znak da sam prije manje od dvadeset i etiri sata bio
korak od smrti. Podvrgnuo sam se magiji iscjeljenja i ranije, ali nita se
nije moglo mjeriti s ovim. dral je dobro poduio Celiju.
Otarasivi se ostataka sna, otvorio sam najniu ladicu u komodi,
povukao skrivenu oprugu te otkrio tajni pretinac. Uzeo sam nekoliko
tuceta boica vilinskog daha iz zalihe i aku drugih kemikalija te sjeo
za stol i bacio se na posao. Ilo mi je polako i prolo je etrdeset i pet
minuta prije nego to sam se obukao i naoruao. Morat u se pouriti
ako elim stii na sastanak s Otricom.
Cari je dolje sjedio za stolom i sluao Adolphusa kako naklapa
o mladosti. Bilo je lijepo za promjenu sii i ne uti vijesti o nekoj
stravinoj nesrei.
Zbilja jednom sam pojeo cijelu unku u jednom obroku.
Istina, prisustvovao sam tome. Bilo je istodobno dojmljivo i
odvratno. Narednih mjesec i pol smrdio je po svinji. Dreni su ga poeli
zvati Varken van de duivel i padali su u nesvijest kad god bi namirisali
slaninu.
Adolphus je zaurlao od smijeha pa se ak i Cari nasmijeio.
Vraja svinja je ustala i obrisala ruke o hlae. Hou li rei
Adeline da ti sloi doruak?
Bojim se da ne. Ve kasnim.
Hou li otii po kaput? rekao je Cari.
Nema potrebe. Ovdje je lijepo i toplo.
Ljutito me pogledao. Idem s tobom.
Zapravo, ne ide ostat e ovdje i praviti drutvo
Adolphusu. Ali, lijepo je znati da ima tako bujnu matu. Gubio je
vrijeme dok me strijeljao pogledom previe me ljudi pokuavalo
ubiti pa se nisam brinuo zbog bijesa adolescenta.
Magla od prethodnog dana nestala je tijekom noi i, umjesto nje,
doekalo me kristalno jasno jutro kakvo prethodi snijegu. Uputio sam
se na sjever prema Ulici Pritt i krenuo prema Starom gradu. Zakasnit
u nekoliko minuta na sastanak s Beaconfieldom, ali nije me to brinulo
dobro doe malo bahatosti kada imate posla s aristokratima jer im
to daje do znanja da vama nisu zanimljivi jednako kao to su sami
sebi. Na pola puta poelo je snijeiti, guste pahulje najavljivale su
nadolazeu meavu. Ubrzao sam korak pokuavajui u glavi isplanirati
sljedei sat.
Setonski vrtovi divan su parki na rubu grada blizu starih zidina
koje se nalaze sjeverno od asherske enklave. Kamenom obloene
avenije vode kroz poumljeni kraj, kap jarkog zelenila na sivom
krajoliku, a dovoljno su daleko od sirotinjskih etvrti pa se ne uje
buka. U centru je ljupka fontana od granita, a pored nje zanimljivo
oblikovan travnjak neobian dodatak krajobrazu koji prosjenoj
osobi koja doe na piknik nita ne predstavlja. Ujutro je uglavnom
pusto, to je mjesto predaleko od unutranjosti, stoga nije ba posjeeno.
Meutim, u rijetkim prilikama mirnu samou parka prekida
sjaj otrica i paranje svilenih koulja. Zahvaljujui dugoj tradiciji, park
je odreen kao arena u kojoj krema drutva prorjeuje brojnost svog
stada, a mali travnjak upio je gotovo jednaku koliinu krvi kao i ravnice
Gallije. Dvoboji su ilegalni u kraljevstvu iako u praksi Kruna obino
rado previdi pokoje ubojstvo barem po tome zakon se jednako
odnosio prema onima jako visokog i onima jako niskog roda.
To je bio glavni razlog zato nisam htio da Cari pode sa
mnom. Lord Beaconfield nije me pozvao u jutarnju etnju pozvao
me jer je htio da ga gledam dok nekog ubija. Po mojoj raunici, to mu
je etvrta rtva ovog tjedna.
Uao sam u park i uskoro su me okruile bukve. Nekoliko
stotina metara hoda ravnim puteljkom i tiina je zamijenila gradsku
buku. Pribliio sam se sredini parka i tiinu je prekinulo tiho komeanje
gomile. ini se da neu biti jedina publika.
Grupica ljudi okupila se ispred borilita, dvadeset ili trideset
mukaraca koji su bili prijatelji ili poznanici sudionika jer se ovakvo
to ba i ne reklamira. Sklonio sam se ispod udaljenog stabla i usisao
zrak kroz zube. Bio sam u drutvu nekih starih imena. Prolo je puno
vremena otkad sam upoznao ljude na dvoru, ali usprkos svom loem
pamenju, prepoznao sam dva grofa i markiza koji su bili dounici
Crne kue. Kada bolje promislim, vjerojatno to jo uvijek jesu.
Nasuprot publici nalazili su se borci i njihove klike, a
razdvajalo ih je oko trideset metara travnjaka. Beaconfield je sjedio na
klupici, ugodno zavaljen u viebojnoj tunici i dugom crnom kaputu.
Okruivalo ga je est njegovih uobiajenih pratitelja odjevenih manje
ekstravagantno nego na balu, ali po mom sudu, i dalje nisu bili
prikladno odjeveni za krvavi posao koji je trebao uslijediti. Dobro su se
zabavljali i skakutali oko svog kapetana koji se podsmjehivao, ali nije
se smijao.
Na drugoj strani atmosfera je bila drugaija. Otriin protivnik
bio je samo u drutvu sekundanta, a njih dvojica nisu izgledali
veselo. Duelant je sjedio na klupi, zurio u daljinu, a oi su mu bile
neusredotoene, ali odlune. Prije je bio u srednjim godinama nego u
cvijetu mladosti, nije bio star, ali imao je i previe godina za ovakve
gluposti. Njegov ovjek stajao je pored njega, kaput mu je bio napet
preko trbuha, a nervozne ruke nije uspijevao smiriti.
Nikada nisam saznao zbog ega su se tono borili. Neki otklon
od pravila ponaanja, vrsta nebuloznog sranja zbog ega gornji slojevi
vole prolijevati krv. Pretpostavljao sam da je Beaconfield to izazvao
ljudi vole stvarati prilike za demonstraciju onoga to ih ini izuzetnima,
a glavna vjetina Nasmijane Otrice poivala mu je na boku.
Vojvoda me primijetio pa mi je mahnuo. Je li ovo radio toliko
esto da mu je to bio samo jedan detalj u danu? Bolesni gad.
Krajikom oka gledao sam kako se Beaconfieldov glavni sluga
odvaja od ostalih. Donijeli ste robu? pitao je umjesto pozdrava.
Nisam hodao ovako daleko radi zdravlja, rekao sam i predao
mu paket u kojem je bilo snenotrsi i vilinskog daha u vrijednosti od
nekoliko okara.
Spremio je paket u pojas te mi predao kesicu koja je teila vie
nego to je trebala. Plemii se oboavaju razbacivati novcem, no ako
je Mairi bila u pravu, Beaconfield to sebi nije mogao priutiti. Tuckett
me promatrao kao da oekuje da neto kaem. Kada je shvatio da to
ne namjeravam, rekao je: Nadam se da znate da je ovo posebna ast.
Pozvani ste svjedoiti izuzetnom spektaklu.
Tuckete, moram ti ovo rei smrt nije jako rijetka pojava. A
nije ni ubojstvo, barem ne u mom kraju.
Bahato je mrknuo i vratio se u gomilu. Smotao sam cigaretu i
gledao kako se pahulje tope na mom kaputu. Prolo je nekoliko minuta.
Sudac je stao na sredinu travnjaka i mahnuo sekundarnima koji su se
pribliili bojitu.
Govorim u ime gospodina Wilkesa, rekao je debeli mukarac
dovoljno sigurno da se ne osramoti.
Otriin ovjek nije bio onoliko lo koliko je to mogao biti.
Koliko ja znam, pravila duela ne trae od sudionika kovranje kose,
ali barem je priao koraajui umjesto kooperei se. Govorim u ime
vojvode Rojara Calabbre Treeg, lord Beaconfielda.
Wilkesov sekundant opet je progovorio znojei se usprkos
hladnoi. Zar ne postoji mogunost pomirenja? Moja stranka spremna
je priznati da je informacije saznala iz druge ruke, to se kosi s tonim
transkriptom razgovora.
Nisam savreno razumio pravni argon, ali to je zvualo poput
koraka prema pomirenju.
Beaconfieldov sekundant oholo je odgovorio: Moju stranku
zadovoljit e samo potpuni opoziv i javna isprika.
Ili ipak nije.
Debeli je moleivo pogledao Wilkesa, a lice mu je bilo blijedo.
Wilkes mu nije uzvratio pogled, samo je odmahnuo glavom u znak
odbijanja. Debeli je zaklopio oi i progutao slinu prije nego to je
nastavio. Onda moramo nastaviti.
Sudac je opet progovorio. Borci neka mi pristupe oruja
izvuena, no sputena. Borba e trajati do predaje ili putanja prve
krvi.
Otrica se uspio izdvojiti iz arenog mnotva pristaa i krenuo
je prema borilitu. Wilkes se podigao s klupice i uinio isto. Stali su na
udaljenosti od nekoliko metara. Beaconfield se podrugljivo smijeio,
kao i obino. Wilkesovo lice bilo je bezizraajno. Nisam mogao
odoljeti porivu da navijam za njega.
Na moj znak, rekao je sudac i maknuo se s travnjaka. Wilkes
je podignuo ma. Beaconfield je arogantno uperio otricu ustranu.
Ponite.
Rano sam nauio da je Ona Koja eka Iza Svega gospodarica
koja ne pravi razliku medu ljudima jer je poast bez predrasuda odnijela
i slomljene starce i bogatu djecu. U ratu sam ponovio tu lekciju, gledao
sam kako miiavi drenski kopljonoe i asherski maevaoci umiru zbog
dobro postavljene mine te nisam imao iluzija o nedodirljivosti. Nitko
nije besmrtan. Nitko nije toliko dobar da ne moe izgubiti od potpunog
amatera ukoliko je osvjetljenje loe ili mu noga zapne za busen.
Stotinjak kilograma mesa, kostur koji ni priblino nije vrst onoliko
koliko izgleda nismo stvoreni besmrtni.
Meutim, nikada nisam vidio nekoga poput Beaconfielda. Nikad
prije i nikad poslije. Bio je bri nego to sam mislio da ovjek uope
moe biti, bio je brz poput munje s neba. Borio se tekom otricom,
neime izmeu rapira i dugog maa, ali baratao je njome kao da je
britva. Imao je nevjerojatnu tehniku i dranje. Nijedan njegov pokret
nije bio uzaludan, nijednu kap energije nije nepotrebno potroio.
Wilkes je bio dobar, jako dobar, i ne samo u arhainom i
formalnom stilu borbe. Ubijao je i ranije, moda u ratu, moda u
jednom od tih duela kojima se bogati zabavljaju onda kada bi se trebali
baviti potenim poslom, ali prolijevanje krvi nije mu bilo strano. Pitao
sam se bih U ga mogao srediti i zakljuio da moda bih kad bi mi se
malo posreilo ili kad bi ga moj stil iznenadio.
Bilo kako bilo, protivnik ga je potpuno i sramotno nadjaao.
Gledajui kako se Otrica poigrava s njim, pitao sam se to je, u ime
Maleta, nagnalo tog jadnika da povue ma na Beaconfielda, zbog
koje je besmislice, shvativi je kao veliko pitanje asti, doao na tako
blesavu ideju.
Usred borbe Otrica je ulovio moj pogled, a zbog tog bi poteza
bio umro da nije bio tako dobar. Wilkes je vidio svoju priliku i dao sve
od sebe u napadu, pojurio je traei meso vrhom maa. Otrica je odbio
neprijateljeve udarce, parirao je svakom napadu i zamahu kao da ima
nadnaravni instinkt.
Zatim je namignuo i napao, toliko brzo da ga nisam mogao
pratiti, pa je Wilkesu zadao rupu u prsima koju je poraeni nekoliko
sekundi zbunjeno gledao prije nego to je ispustio oruje i sruio se na
do.
Priznajem da sam se, otkad sam upoznao Otricu, znao zapitati
koliko je reputaciju zasnivao na glasinama i laima. Vie neu troiti
vrijeme na to. Vano je znati vlastita ogranienja jer vas onda ne
zasljepljuje ponos ili optimizam zbog vlastitih sposobnosti. Nikada
neu biti zgodan. Nikada neu pobijediti Adolphusa u hrvanju ili
bubnjati bolje od Yanceyja. Starac mi nikada nee oprostiti, nikada
neu imati toliko novca da zaponem ispoetka, nikada neu pronai
izlaz iz Grada sjena.
Takoer, nikada, nikada neu poteno moi pobijediti lorda
Beaconfielda. Povui oruje na njega ravno je samoubojstvu, ba kao i
ispijanje udoviina mlijeka.
Pretpostavljam da je Wilkes dobio to je traio nije pametno
uzrujavati ljude kojima je otrica dio nadimka. Ipak, okupljena grupica
izgledala je razoarana ishodom. Beacofieldov coup de grace bio je
nesportski. Jedno je kada borac umre od sepse zbog rane u crijevima,
a drugo je ubiti ga namjernim smrtonosnim pogotkom. Postojala
su pravila ponaanja u tim situacijama prva krv obino nije i
posljednja. Naravno, Otriini su ljudi iskazali nuno potovanje,
naborani rukavi udarah su jedan u drugi tijekom pljeska, ali ostala se
publika nije urila zapljeskao pobjedniku. Na travu je istrao doktor,
a slijedio ga je Wilkesov sekundant, ali sigurno nisu puno oekivali, a
ako jesu, nade su im brzo splasnule. S pedeset koraka udaljenosti vidio
sam da je rana smrtonosna.
Otrica se vratio na svoje mjesto na drvenoj klupi pored glavnog
borilita, okruili su ga njegovi sljedbenici koji su se nadmetali u
estitanju nakon obrednog ubojstva. Koulja mu je bila raskopana
ispod vrata, a pahulje su mu se skupljale na tamnoj kosi. Osim crvenila
na njegovim obrazima, nita nije pokazivalo da je sudjelovao u nekoj
vrsti sportskog natjecanja gad se nije ni oznojio. Dok sam se
pribliavao, smijao se neemu to nisam uo.
Naklonio sam mu se. Smijem li rei da mi je bilo zadovoljstvo
vidjeti vau vjetinu upotrebljenu u tako plemenite svrhe?
Podrugljivo me pogledao i iznenadilo me koliko se drugaije
ponaao pred lakajima. Drago mi je to ste imali prilike tome
svjedoiti. Niste odgovorili na moj poziv pa nisam znao dolazite li.
Kao i uvijek, gospodaru, va sam sluga.
Ulizice su to shvatile kao iskazivanje pokornosti, ali
vojvoda je cijenio sarkazam. Ustao je i otjerao parazite koji su ga
okruivali. Proei sa mnom.
Uinio sam kako mi je reeno i ulovio korak s njim na uskom
kamenom puteljku koji je zapoinjao kod fontane. Kroz gole grane
drvea dopirala je svjetlost, ali ne i toplina. Snijeg je sada jae padao, a
padat e jo i gore.
Beaconfield je utio sve dok nas njegova pratnja vie nije mogla
uti, a zatim je stao preda me. Razmiljao sam o naem zadnjem
razgovoru.
Laska mi to imam mjesto u lordovim mislima. Zasmetao
me. Oh?
A jo vie ono to ste radili protiv mene nakon toga. A kakva
bi promjena mog ponaanja zadovoljila gospodina? Ne seri nije
mi zabavno, rekao je agresivno epurei se poput pijetla sada kada
je ubio rtvu. Prekini istragu. Reci nadreenima ono to ele uti i
makni mi ih s grbae isplatit e ti se. Imam utjecaja na dvoru i imam
novaca.
Nemate.
Nestalo mu je boje s lica, one jarko crvene od ranije vjebe,
i odgovorio mi je nezgrapno, a na jeziku je bio manje vjet nego
u rukovanju maem. Postoje drugi naini na koje rjeavam svoje
dugove.
Troite puno rijei, rekao sam, za ovjeka koji ima adut u
rukavu.
Osmjehnuo se, a ja sam opet osjetio da se neto na njemu ne
uklapa u arhetip koji ponekad odluuje utjeloviti. To sam rekao bez
razmiljanja. Progutao je slinu, poniznost je ostavila nepoznati okus
u njegovim ustima. Donio sam neke loe odluke, ali ne doputam da
Crna kua to iskoristi protiv mene. Nije otilo predaleko pogreke
mi se jo mogu oprostiti.
Sjetio sam se slomljenog tijela male Tare i Crispina kako lei
u blatu Grada sjena, stoga se nisam sloio s njim. Zadnji put sam ti
rekao, Beaconfielde ne znam o emu govori.
To me ini nesretnim, rekao je i oholo se uspravio. A vidjeli
ste dovoljno pa znate to se dogaa onima s kojima nisam zadovoljan.
Kao da mi je promaklo kada je ubio ovjeka samo kako bih
ja to vidio. Da, prikladno ste imenovani no ja se neu dotjerati
niti odrediti prikladno vrijeme da me zakoljete. Ja ugled nisam
stekao ubijajui plemie na pokoenoj travi. Stvorio sam ga u mraku,
na ulicama, bez svite koja mi je pljeskom izraavala potporu i bez
naputaka o pravilima borbe. Gorko sam se nasmijao, zadovoljan to
smo zavrili s pretvaranjem, sretan to napokon mogu pokazati svoju
goruu mrnju prema ovom monstrumu. Ako mene eli napasti,
morat e zaboraviti pravila a prije toga sredi sve svoje poslove.
Okrenuo sam se na peti ne elei mu dati zadnju rije. Ipak ju je
imao. Pozdravi Wilkesa kada ga sretne! Prvi e ga vidjeti, kukin
sine, pomislio sam, kreui na istok prema gradu. Ti e ga prvi vidjeti.
33. POGLAVLJE
Prolazio sam kroz Alledtown, kada sam na trenutak zamijetio Cariev
gadni vuneni kaput dok se skrivao iza kola s jabukama. Pitao sam se je
li me ekao ispred Setonskih vrtova, ali sumnjao sam u to. Sigurno me
slijedio otkad sam napustio Grofa, jo od Grada sjena, kroz park i sada
natrag u grad. To nije bio lako da ste me pitali prije nego to je to
uinio, rekao bih da je to nemogue.
Nakon poetnog iznenaenja bio sam samo ljut, zbilja bijesan.
Pomisao da me dijete slijedi dok me Crowley, Beaconfield, akra i jo
tko zna tko pokuavaju dokrajiti bila je dovoljna da podivljam.
Skrenuo sam u pokrajnju uliicu i hodao do stranjeg izlaza od
neke krme. Nestao sam iza sanduka i naslonio se na zid; donji dio lica
prekrio sam podignutim ovratnikom kaputa i pustio da sjene sakriju
ostatak.
Cari je sigurno mislio da ga nisam primijetio pa je skrenuo iza
ugla manje oprezno nego to je trebao. Prije nego to je stigao provjeriti
niu, napao sam ga, primio sam mu ruke iznad glave i podignuo ga u
zrak.
Psovao je bez prestanka i opirao se, pokuavao je zauzeti bolji
poloaj kako bi me napao, ali bio je jo dijete. Dobro sam ga protresao
i pojaao stisak sve dok se nije opustio. Onda sam ga bacio na guzicu u
blato.
Ustao je i podigao ispred lica ake veliine jabuke, a pogled mu
je bio bijesan. Morat u rei Adolphusu da nije protratio popodneva
uei djeaka boks.
Tako si mi koristan? Ignorira moje naredbe kad god ti to
odgovara?
Umoran sam od toga da budem tvoj potrko! povikao je na
mene. Samo istim bar i aljem poruke! Zato sam te slijedio, u emu
je problem?
Problem? Pravio sam se da u ga udariti u eludac, a
zatim sam ga gurnuo rukom u elo. Posrnuo je i pokuao zadrati
ravnoteu. Juer popodne neki opasni ljudi pokuali su me ubiti. to
da su se vratili i primijetili te? Misli da si mlad pa da te ne bi zaklali?
Preivio sam dosad, rekao je ponosno i tvrdoglavo.
Izgubio sam ivce i bijes se izlio iz mene poput bujice.
Gurnuo sam mu ruke i bacio ga na zid uliice pritisnuvi mu prsnu
kost. Preivio si ovoliko dugo jer si smee, nii od jebenog takora,
nisi vrijedan truda, zato te nitko ne bi ni utopio. Ali, podigni glavu
iznad dna i vidjet e kako e brzo doi po tebe, vidjet e otre noeve
koji trae tvoje grlo!
Shvatio sam da sam mu te posljednje rijei vikao u lice i da e ta
lekcija djeaku nanijeti trajnu ozljedu ako je ne skratim. Maknuo sam
mu lakat s prsa i pao je na do, a ovog je puta tamo i ostao.
Mora se opametiti, jasno? Hrpe pametnih djeaka iz Grada
sjena lee u neobiljeenim grobovima. Mora biti pametniji od njih,
mora stalno biti pametan, mora svake minute u danu biti pametan.
Da si sin trgovca pamukom, to ne bi bilo vano, mogao bi priutiti sebi
ludu mladost. Ali nisi, ti si smee iz geta i nemoj to nikada zaboraviti
akra nee.
Jo je uvijek bio ljut, ali sluao me. Istresao sam snijeg iz kose i
voda mi se otopila na elu pa mi je curila niz obraze. Pruio sam ruku i
pomogao mu ustati.
to si vidio? upitao sam iznenadivi se koliko sam se brzo
smirio, a jednako nisam mogao vjerovati da sam trenutak ranije onako
izgubio kontrolu.
inilo se da se i on elio vratiti na mirne razgovore koje smo
usavrili. Vidio sam kako jedan plemi ubija drugoga i vidio sam te
kako odlazi s njim. To je Otrica, je 1' da?
Da.
to ti je rekao?
Da nije jako vjerojatno da u umrijeti u snu.
Cari se nacerio, jo je uvijek bio uvjeren da sam
nepobjediv. to si mu odgovorio?
Da ljudi ekaju u redu da me ubiju i da bi, ako ne pouri,
mogao zakasniti na zabavu. Nasmijeio se i, usprkos onome to sam
mu ranije izgovorio, bilo mi je drago to je i dalje imao te iluzije,
moda sam se ak i ponosio njegovim visokim miljenjem o meni. to
Adolphus misli, gdje si?
Rekao sam da me alje Yanceyju, da eli jo podataka o
Beaconfieldu.
Pokuaj im vie ne lagati.
Pokuat u, rekao je.
Snijeg je postajao gori i poeo sam drhtati od stajanja. Ako
ti dopustim da me jo neko vrijeme prati, obeava da e se vratiti u
Grofa kada ti kaem?
Obeavam.
A vrijedi li ita tvoja rije?
Ozbiljno me pogledao i brzo kimnuo.
Onda dobro. Krenuo sam van iz uliice i trenutak kasnije
ulovio je korak sa mnom.
Kamo idemo?
Moram posjetiti vidovnjakinju.
Zato ?
Sada nastupa onaj dio jutra kada hoda pored mene u tiini.
Nakon trideset minuta stigli smo do Kutije i, kada sam rekao
djeaku da me prieka vani, kimnuo je i naslonio se na zid. Sreom,
vrata je uvao Otoanin koji me zadnji put pustio i, premda je
bio star, prepoznao me i ljubazno me pustio unutra bez pratnje.
Kada sam uao, Marieke je bila pogrbljena iznad stola i divljaki
je listala staru knjigu u konom uvezu, a zbog toga bi preplaila i
snagatora iz sindikata. Zalupio sam vratima pa je naglo okrenula glavu,
bila je spremna oderati kou jadniku koji je toliko blesav da je ometa
u poslu. Kada je vidjela mene, polako je izdahnula, a malo njezinog
nepresunog bijesa isteklo je s dahom.
Vratio si se, rekla je pazei da ne zvui sretno. Guiscard je
bio ovdje ranije. Mislila sam da e doi s njim.
Posvaali smo se. Meni treba sloboda, a on je djevojka za
ozbiljnu vezu.
Misli da je to smijeno?
Daj mi nekoliko minuta i moemo opet pokuati. Na stolu
nasred sobe plahta je prekrivala tijelo veliine djeteta. Ispod je leao
Avraham u vjenom poinku i ekao skori sprovod. Njegov nee biti
velianstven, nee biti javnih izlijeva alosti, a po ovakvu vremenu
vjerojatno ni vrhovni sveenik nee doi iz kapelice do zemlje blizu
mora gdje Otoani pokapaju svoje mrtve. Grad sjena proivio je
jesenski zanos, trenutak skupnog tugovanja usred jarkih boja lia, ali
nakon to je temperatura pala, nikome se nije urilo iz kue kako bi
izrazio suut obitelji malog crnca. Zbog brzine kojom su djeca nestajala
iz Grada sjena ovo ionako vie nije bio novitet.
Pogaam da s ovim, to se vizija tie, nisi imala vie sree
nego s prethodnicom?
Odmahnula je glavom. Pokuala sam sve to znam, obavila
sam sve rituale, meditirala nad svakim komadom dokaza, ali...
Nita, zavrio sam njezinu reenicu i prvi put nije joj smetalo
to je se prekida.
Ima li ti to konkretno?
Ne.
Nastavi li toliko priati, neu moi doi do rijei.
Da. Razgovor je dosad bio gotovo ugodan skoro sam se
zavarao idejom da sam vidovnjakinji zapeo za oko.
Zna li Biro maginih poslova za talisman koji ti je ugraen u
rame? pitala je.
Naravno. Obavezno javim vladi svaki put kada radim neto
ilegalno.
Trag osmijeha probijao se kroz mrki izraz na Mariekeinu
licu, ali slomila ga je prije nego to je uspio sazreti. Tko ga je tamo
stavio?
Ne sjeam se. Cesto sam nadrogiran.
Poloila je ruke na stol iza sebe i izvila leda zapanjujue
slobodan pokret s obzirom na to da je bila gotovo patoloki
iskompleksirana, kao da normalna osoba skine gae i posere se na
pod. Dobro, ne mora mi rei.
To mi je i bio plan. Kad bih maknuo plahtu i provjerio ima li
djeak osip, pitao sam, bih li ga pronaao?
Zavjereniki se osvrnula, to je bilo nepotrebno jer smo bili u
zatvorenoj prostoriji, ali ipak razumljivo. Da, rekla je. Bi.
Oekivao sam to, ali ipak je vijest bila gadna. Otrica je sredio
jo jedno dijete, oteo ga je meni pred nosom, liio ga ivota i ostavio
ga da pluta u rijeci. Meutim, budui da to nekako nije bilo dovoljno,
zarazio je djeaka, oslabio je zatitu koja titi grad uinio je sve to
zbog toga to se nije htio baviti potenim poslom ili preskoiti nekoliko
egzotinih banenja.
Kad bi maknuo plahtu i ugledao osip, odgovorila je, bi li
znao zato je tamo?
Istraujem to, rekao sam premda moj trud nee puno znaiti
ako grad ponovno napadne crvena vruica.
Njezine oi, obino jasne poput neba na kojem nema oblaka,
smraile su se. Nesigurnost je bio izraz koji Marieke nije esto imala
na licu i nije se osjeala ugodno kada ga je nosila. Ti si trenutno jedini
koji zna za to. Ne vjerujem Crnoj kui i nisam htjela proiriti paniku.
Ali, pojavi li se jo jedno...
Razumijem, rekao sam. Trenutak kasnije pitao sam neto
oito: Zato si meni rekla?
Prvi put kada sam te vidjela, imala sam viziju o tome tko si i
to radi. To mi je teklo da te trebam ukljuiti.
To je objasnilo napadaj. Kad smo ve kod toga, to je objasnilo
zato bi netko kome je ljubaznost posve strana odvojio vremena za
razgovor sa mnom.
Ne eli znati to sam vidjela? upitala me. Svi uvijek ele
znati to ih eka.
Ljudi su budale. Ne treba mi prorok da bih znao to me eka.
Pogledaj jueranji dan pa dananji. Sutranji e vjerojatno biti isti, kao
i onaj nakon njega.
Trebao sam krenuti. Cari je bio vani na hladnoi, a ja sam imao
jo puno posla koji moram obaviti prije malo odmora. Zagledao sam
se u Avrahama. On e biti posljednja rtva, rekao sam samom sebi, to
god trebao uiniti.
Marieke mi je prekinula misli. Jesi li je preivio? Prvi put?
Ne, ubila me. Zar ne vidi?
Zarumenila se i brzo nastavila. Mislila sam, jesi li...
Znam to si mislila, odvratio sam. I, da, preivio sam je.
Kako je bilo tada?
Ljudi me to ponekad pitaju kada uju da sam tada veinu
vremena proveo u Gradu sjena. Priaj mi o kugi, kao da je to neki
kvartovski tra ili rezultat velike borbe. to sam im mogao rei, to su
eljeli uti?
Moda bih im mogao priati o prvim danima kada nije bilo
gore nego svakog ljeta jedno ili dvoje iz ulice, stari i jako mladi.
Moda kako su oznake na kuama u kojima su bili bolesnici postajale
sve brojnije, mnoile su se sve dok nije bilo kolibe ili zgrade koja na
prednjim vratima nije imala slovo x. Moda o ljudima koje je vlada
slala da spaljuju tijela, o tome da ponekad ne bi detaljno provjerili jesu
li svi ukuani mrtvi ili ne bi pazili da se plamen ne razbukta.
Moda o noi nakon to su mamu i tatu stavili na kola, kako
su nam susjedi prekopali kuu, samo su uetali. Nisu bili sretni zbog
toga, ali nisu se ni sramili. Ostalo mi je samo nekoliko argenata koje je
otac utedio i opalili su me u lice kada sam ih pokuao zaustaviti. Isti
ti susjedi od kojih smo posuivali eer, s kojima smo pjevali himne
na Kratkodnevicu. Tko ih je pak mogao kriviti kada vie nita nije bilo
vano?
Moda o kordonima oko Grada sjena, debelim uvarima koje
su podmiivali hranom, ali nikoga nisu putali van jer smo u njihovim
oima bili olo koji je vrhom koplja bolje drati podalje od pristojnih
ljudi. Moda da sam godinama nakon toga budno vrebao priliku da
izravnam raun, da i dan-danas to inim.
Moda o Henninu licu kada sam se trei dan vratio bez hrane,
kako nije bilo ljutito, ak ni tuno, samo se predala moja mlada
sestra samo mi je poloila ruku na rame i rekla da e sve biti u redu, da
e sljedei dan biti bolje, a njezin milozvuni glas i mravo lice slomili
su mi srce, jednostavno su slomili moje jebeno srce.
Izgleda da sam joj mogao rei puno toga.
Nije bilo strano, rekao sam, a Marieke je napokon shvatila pa
je uutjela.
Trebao bih krenuti prije nego to uinim neto to ne bih trebao,
stoga sam joj kimnuo u znak pozdrava. Valjda sam izgledao ljutito jer
se pokuala ispriati to je s njezine strane bio veliki in kajanja
ali ignorirao sam je, izaao na hladnou i strogo naredio Cariu da se
uputi kui. Iako sam bio preblizu centra i nisam bio siguran, gurnuo
sam boicu pod nos i mrkao sam sve dok mi se glava nije ispunila
zujanjem pa nije ostalo mjesta za nita drugo. Naslonio sam se na zid
i stajao tako sve dok se nisam primirio i smogao snage da krenem
pjeaiti natrag.

34. POGLAVLJE
Proveo sam nekoliko sati u Grofu pijuckajui kavu s cimetom dok
je meava prekrivala grad debelim bijelim pokrivaem. Kasnog
popodneva popuio sam doint snenotrsi pa gledao Adolphusa i Caria
kako grade snjenu utvrdu bez, po mojoj procjeni, osnovnog znanja o
gradnji. Moja briga pokazala se opravdanom kada se dio istonog zida
uruio otvorivi presudan ulaz napadakim silama.
Zabavljali su se. Ja nisam bio u praznikom raspoloenju.
Zakljuio sam da me barem jedna skupina ljudi pokuava ubiti, a
moda ak i tri. Osim toga, izvjesnost Stareva roka neprestano mi
je visjela nad glavom, smjestila mi se nekoliko centimetara iza oiju
poput zvona za uzbunu. Nisam mogao prestati raunati sedam dana
minus tri dana je etiri dana, sedam minus tri dana je etiri dana, etiri
dana, etiri dana.
U najgorem sluaju pobjei u iz grada imao sam zalihe
u sluaju da se naem u takvoj situaciji, stvorio sam lane identitete
u udaljenim regijama, tako da mogu nestati i nikada se ne vratiti.
Meutim, sada je Starac bio upleten te nisam mogao znati hoe li ti
identiteti potrajati nijedna rupa u Rigusu nee biti dovoljno duboka
ako me on odlui istjerati iz nje. Najgori scenarij bilo je prebjeglitvo,
ponudio bih ono to mogu Nestriji ili slobodnim gradovima pa bi me
oni smjestili u neku udaljenu provinciju. Jo sam uvijek znao gdje
je zakopano dosta tajni pa bih nekome bio zanimljiv, barem sam se
tome nadao. Ako pak to uinim, morat u se pobrinuti za Adolphusa i
Adeline a sada i za Caria. Nisam ih mogao ostaviti jer znam da bi
ih kaznili zbog mene.
Brinut e o tome kada za to doe vrijeme, utjeio sam se
i krenuo ispoetka nadajui se da u ovog puta uoiti neto novo.
Posloio sam komadie u glavi, jedan za drugim, pitao se kako je
Beaconfield od diletanta postao masovni ubojica.
Jednog se jutra probudi i shvati da nema dovoljno novca
da krojau ostavi napojnicu i pone razmiljati kako to ispraviti.
Vjerojatno mu Brightfellow nije bio prvi izbor, vjerojatno se nekoliko
puta neuspjeno pokuavao sjetiti neeg drugog. U nekom trenutku
upoznaje arobnjaka i ponu razgovarati. Nije oduvijek bio prevarant i
nije oduvijek izvodio smicalice za bogatae bio je pravi arobnjak i
moda zna izlaz iz situacije ukoliko vojvoda nema nita protiv njegovih
metoda. Vojvoda nema nita protiv. Narue Tarino ubojstvo od Kirena,
Brightfellowova poznanika, ali loe su odabrali, on zezne posao i
moraju ga ubiti prije nego to zbog njega nadrapaju. Nekoliko mjeseci
stanke i usavravanja plana nema vie plaenika, sami e vriti sve
otmice. Prva je Caristiona, pa Avraham, otimaju ih i rtvuju pa bacaju
negdje gdje nee ostati tragova.
To je bilo slabo, prokleto slabo. Imao sam motiv i sredstvo,
ali nita drugo. to je povezivalo djecu? Zato je zadnje dvoje
bilo zaraeno? Previe pitanja, a premalo konkretnih dokaza.
Brightfellowovo ime pisalo je na komadiu papira koji vie nisam
imao, izgubio sam ga za vrijeme kupanja u kanalu. Nekoliko
prijetnji tijekom razgovora koji e Otrica zanijekati. Znao sam da je
Beaconfield kriv, ali Starcu nee biti dovoljan predosjeaj, a ja nemam
koristi od napada na vojvodu ako time ne skinem Crnu kuu s vrata.
Sada sam zaalio to nisam vie toga izvukao iz Otrice
za vrijeme naeg posljednjeg razgovora, ve sam ga iskoristio za
skupljanje jeftinih retorikih bodova. Starac me prije, dok sam bio pod
njegovim vodstvom, gnjavio zbog toga tvrdio je da nemam kontrolu
nad sobom. Rekao je da zbog toga nikada neu biti dobar poput njega,
zbog toga to sam doputao da mi mrnja iscuri kroz zube. Tip je
bolesni gad, ali vjerojatno je imao pravo.
Moram porazgovarati s Guiscardom, nai Afonsa Cadamosta,
otkriti protiv ega se borim. Nisu me previe brinuli ljudi koje bi
Beaconfield mogao unajmiti, no to je s Brightfellowom i njegovim
bogohulnim ljubimcem? Hoe li me napasti? S koje udaljenosti? Kako
se obraniti protiv njega i, najvanije, kako ga, dovraga, ubiti ?
Volio bih da sam imao odgovore na sva ta pitanja prije nego to
sam otvoreno objavio rat Nasmijanoj Otrici.
Sjedio sam ispred kamina i itao Elliotovu Povijest tree
isokrotske kampanje, kada je uao kurir odjeven u debeli kaput i zazvao
moje ime. Mahnuo sam mu i predao mi je pismo.
Je li gadno vani? upitao sam.
Pogorava se.
Tako to ide. Dobacio sam mu argent kao napojnicu
zakljuio sam da mi vjerojatno nee trebati da podebljam mirovinski
fond. Skoro mi je iupao ruku iz ramena koliko ju je tresao.
Pismo je bilo izraeno od finog ruiastog pergamenta sa
stiliziranim slovom m na prednjoj strani omotnice.
Na prvi razgovor jako me oduevio pa sam se potrudila
poduzeti mjere potrebne da vas namamim na drugi. Rei u vam
samo da imam nove informacije koje bi vas mogle zanimati. Hoete li
navratiti u moj dom, recimo, u jedanaest? ekam vas nestrpljivo,
Mairi
Proitao sam pismo jo dvaput te ga predao vatri i gledao fini
ruiasti pergament kako se savija i naglo nestaje. ini se da je Mairi
mislila da je ono to mi ima za rei najbolje ispriati nakon radnog
vremena. Vratio sam se Elliotu i glupostima istaknutih linosti.
Vei dio veeri nije bilo puno gostiju, oluja je bila jaka pa je
sprijeila ak i dolazak gostiju iz susjedstva. Pio sam toeno pivo
koje uvijek pijem, ubijao vrijeme i pokuavao ne misliti o Mairinoj
maslinastoj puti i crnim oima, a u tome sam polovino uspijevao.
Izaao sam oko deset pazei pritom da Adeline i deko budu
u stranjoj prostoriji. Nakon dvije minute u oblaku guste solike bio
sam uvjeren da je ovo pogreka. Nisam bio mladac i ne pristaje mi
probijanje kroz snijeg slijedei miris pike; Mairine vijesti mogle
su ekati do jutra. Meutim, kada sam ve krenuo, bio sam previe
tvrdoglav i nisam se htio vratiti iako je vrijeme bilo toliko oajno da
sam odluio presjei kroz Brennock umjesto slijediti kanal prema
sjeveru.
Bio sam na pola puta kada sam ih uo, a to nije bilo teko jer se
nisu uljali. Vjerojatno su smatrali da im njihov broj daje svu potrebnu
prednost, no da su bili iskusniji, znali bi da neprijatelju ne treba
pomagati koliko god rezultat sukoba bio izvjestan.
Osim djetinjastog zanosa, zasjedu su postavili prilino
profesionalno. Dok su mi dvojica iza leda privlaili pozornost, njihovi
drugovi ve su me okruili sprijeda. Letimian pogled otkrio mi je
da me ne napada banda ulinih mangupa kojima ne smeta hladnoa
ispod debelih crnih plateva primijetio sam jarke boje prsluka od
kamira. Svaki je nosio masku koja im je donji dio lica zamijenila
licem ivotinje, iste boje kao i plat.
Zbog snijega nisam bio oprezan i mislio sam da e kasni sati
sprijeiti progonitelje. Sada sam se pitao je li pozivnica bila lanjak, je
li je osmislio Otrica jer me elio izmamiti van? Nije tako izgledala, ali
nije bilo teko povjerovati ni u to da bi Mairi sa svojim sabranim crnim
oima promijenila stranu i izdala me sekundu nakon to je zalupila
vrata.
Odluio sam to pitanje dodati na listu briga o kojima u
razmiljati ako preivim sljedeih pet minuta i skrenuo sam u pokrajnju
uliicu trei po prevrtljivom ledu. Iza sebe uo sam klicanje gonia na
tragu lovine. Sve zgrade u ovom podruju bile su nova vrsta tvornica
konfekcije, s dugim redovima radnika na nemilosrdnim strojevima,
zatvorene od lanjskog trgovinskog rata s Nestrijom. Krajikom oka
opazio sam boni ulaz u jednu takvu tvornicu i zaletio sam se ramenom
u vrata razbivi trulu bravu koja ih je drala zatvorenima.
Uao sam u prostor dugaak stotinjak metara, a kroz razbijene
prozore dopiralo je dovoljno svjetla zahvaljujui emu sam se mogao
kretati oko ogromnih ivaih naprava koje su trunule u pogonu. Uz
stranji zid ugledao sam strmo metalno stubite i pojurio stepenicama.
Hodnik je vodio do drugog stubita i jo jednih zakljuanih vrata koja
me, kao ni ona prva, nisu omela.
Uzverao sam se na ravni drveni krov koji je bio iskrivljen i
sklizak. Preda mnom irio se pogled na grad, a panoramu gradske
trulei zaklanjao je ogromni industrijski dimnjak koji je na tvornici
strio poput krune. Zahvaljujui ovoj strategiji, dobio samo nekoliko
sekundi pa sam izvukao otricu i okrenuo se kako bih se pozabavio
tipom kojeg sam uo iza sebe.
Maska mu je bila izrezbarena u uski kljun poput zebina i smijao
se dok me napadao, smijao se i izvlaio otricu, tanki ma koji je
izgledao poput djeje igrake, a ne smrtonosnog oruja. Poeo je neto
govoriti, ali nisam imao vremena za avrljanje i napao sam brzo u nadi
da u ga srediti i nastaviti bijeg.
Bio je brz i mlai od mene barem deset godina, ali ivot
proveden u maevanju nije bio dobra priprema za ovo. Sitni snijeg
omeo je precizan rad njegovih nogu, a njegov stil, izbruen u manje
smrtonosnim okolnostima, otkrivao je prirodnu sklonost prema napadu
do koje dolazi kada loa odluka znai samo gubitak mea. Nee mi
trebati puno vremena da ga sredim.
Meutim, nisam imao vremena. uo sam korake njegovih
kompanjona na stepenicama i znao sam da ga moram brzo dokrajiti
ili u otkriti koliko trideset centimetara elika u tijelu oteava disanje.
Nakon njegove sljedee finte odglumio sam da posrem, pao na koljeno
i nadao se da e nasjesti.
Uzbuenje od pomisli da e me pogoditi pokazalo se prejakim
i ispruio je oruje u nadi da e mi zadati smrtonosni udarac. Sagnuo
sam se, tako nisko da mi je lice gotovo dodirivalo krov, a njegov rapir
bezopasno je preao preko mog ramena. Oslonio sam se lijevom rukom
na zamrznuto drvo i odgurnuo se zamahnuvi maetom i odrezavi mu
ruku u laktu. Zavritao je, a ja sam etvrt sekunde proveo udei se
visini njegova glasa prije nego to sam mu sljedeim udarcem odvojio
vrat od kraljenice. Svjestan da su mi drugi za petama, preskoio sam
truplo i pojurio dalje.
Popeo sam se eljeznim ljestvama trideset metara na vrh
dimnjaka. Na vrhu sam skoio na noge i pogledao progonitelje, a taj
mi je trenutak palo na pamet da sam gotov ako je netko od njih ponio
samostrijel. Nije. Dvojica su stajala i zurila u mene, a maeve su vrsto
drali u rukama dok je trei pregledavao njihovog mrtvog prijatelja.
Nasmijao sam se ispunjen uzbuenjem koje uvijek prati nasilje. Plava
krv prolijeva se poput svake druge! Ponovno sam se nasmijao dok se s
moje otrice cijedila sukrvica. Doite po mene ako imate muda!
Zaletio sam se i bacio u zrak, pripremio na udar i proletio kroz
stakleni prozor susjedne zgrade u kojoj su se nalazili uredi. Pao sam i
nezgrapno se otkotrljao malo se ozlijedivi. Podigao sam se na noge i
pojurio u sljedeu prostoriju, zauzeo mjesto u mraku i nadao se da su
moji progonitelji jednako ludi pa e me slijediti istim putem.
Nakon pola minute uo sam djeaki povik i dvojicu kako
udaraju o tlo, ini se da im platevi nisu oteali taj pothvat, barem
ne jako. Treeg je ili izdala hrabrost, ili me pokuavao stjerati u kut
dolaskom iz drugog smjera. Skok moje progonitelje nije dugo zadrao
na tlu. Svjesni opasnosti koju donosi oklijevanje, pojurili su za mnom.
Prvog koji je proao kroz vrata pogodio sam noem, ciljao sam
prsa, ali bacio sam previsoko te mu je no zavrio u grlu rijetka
situacija u kojoj mi se nesposobnost isplatila. Pao je na tlo, a zadnji
trenuci bili su mu ispunjeni boli. Nisam tratio vrijeme na alovanje,
krenuo sam na onog iza njega. Smrt prijatelja i slabo osvjetljenje
znaili su da nije dugo potrajao. Iskoristio sam trenutak uasa i natjerao
ga prema razbijenim prozorima pa ga dokrajio nizom brzih udaraca.
Stajao sam na rubu i razmiljao o skoku. Pao bih dva kata i
nestao u mraku, ali nisam bio siguran bi li moj gleanj izdrao jo jedan
pad. Iskreno, u tom trenutku htio sam se rijeiti i zadnjeg, htio sam mu
gledati lice kada shvati da sam ubio ovu dvojicu, htio sam se doepati
nekoga nakon svih ovih dana tapkanja u mraku.
Tako sam se sjurio s drugog kata tono na vrijeme i vidio ga
kako provaljuje kroz prednja vrata. Negdje putem odbacio je plat s
kukuljicom, ali ostavio je crnu njuku boje ugljena koja mu je skrivala
identitet. Bio je vei od ortaka i, dok su oni imali tanke maeve za duel,
on je nosio dugu sablju s debelim bronanim titnikom preko ruke.
Posegnuo sam u izmu po drugi no za bacanje. Nije ga bilo
sigurno mi je ispao u nekom trenutku borbe. Podigao sam maetu i
tupu stranu prislonio na svoju podlakticu. Rijeit emo ovo na starinski
nain. Oprezno smo kruili jedan oko drugog i privikavali se jedan
na drugog, a zatim je odglumio da e me napasti u prsa, a ja sam se
izgubio u udaru elika o elik.
Bio je dobar, a njegovo oruje dobro je pariralo mojoj debeloj
otrici. Bol u glenju nije mi ovo olakavala i muio sam se pratiti
njegov ritam. Morao sam nekako stei prednost.
Ukrstili smo maeve i nasrnuo sam na njega, a zatim mu pljunuo
gustu pljuvaku u lice. Bio je pribran pa je nije obrisao, ali vidjelo se da
ga je to iznerviralo.
Povukao sam se nekoliko koraka. Tvoje sam prijatelje ubio?
utke je smanjio udaljenost koju sam pokuao stvoriti izmeu
nas te sam shvatio da imam jako malo prostora za manevar. Brzo sam
zamahnuo prema njegovoj glavi, ali lako je odbio moj napad i krenuo
u protunapad u kojem mi je skoro skinuo glavu s ramena. Tako mi
Prvoroenog, bio je brz! Neu jo dugo moi ovo pratiti.
Sigurno jesam. Prijatelje iz kole, kladim se.
Opet smo se sukobili i opet sam ja gore proao, plitki rez na
mojoj ruci svjedoio je o njegovoj nadmonoj brzini. Nastavio sam ga
provocirati i trudio sam se ne izgledati zabrinuto zbog rane. Nemoj
zaboraviti ruku onog prvog kada ga budete pokapali jer bi zbog toga
mogao provesti vjenost kao bogalj.
Miris krvi razbuktao je strasti u njemu i napao me urliui.
Turio sam lijevu ruku u dep i omotao aku oko boksera sa iljcima
jedva odbivi njegov divlji udarac dvjema rukama koji bi mi raspolovio
lubanju da me pogodio. Dok je hvatao ravnoteu, udario sam ga
dvaput, ostavljajui mu posjekotine, a svaki udarac natapao je moju
aku njegovom krvlju. Spustio je jednu ruku, a ja sam ga snano opalio
u eljust i probio mu drvenu masku doprijevi do mesa. Njegov urlik
odjeknuo je kroz razbijene zube i unakaeno meso, a ja sam nastavio i
udario ga maetom koja mu je odlomila komad prsne kosti. Ponovo je
zaurlao i sruio se.
Njihova odjea i oruje bili su dovoljan dokaz, ali trebao sam
vie dokaza da je Beaconfield upleten i sada sam ih imao. Maska mu
je bila unitena i razabrao sam da je ovjek koji mi umire pod nogama
Otriin sekundant kojeg sam vidio jutros.
unuo sam pored njega, a kapljice njegove krvi padale su s
mog oruja. Zato Otrica ubija djecu?
Odmahnuo je i iskaljao odgovor: Jebi se.
Ako mi odgovori na pitanja, pobrinut u se da te netko zakrpa.
U protivnom, morat u pribjei runim metodama.
Sere. Njegovo bolno dahtanje razlomilo je tu rije na tri
sloga. Neu otii kao izdajica.
Naravno, imao je pravo ne bih ga stigao odvesti doktoru
prije nego to bi duh napustio njegovo tijelo. Iz istog ga razloga nisam
mogao ni mesariti i, u svakom sluaju, nisam mislio da bih nekoga htio
muiti u ovakvom trenutku.
Ako eli, mogu ti ovo ubrzati.
Bilo mu je teko i glavom kimnuti. Uini to.
Maeta nije stvorena za probijanje rtve, ali posluit e. Zario
sam mu otricu u prsa. Uzdahnuo je i ruke instinktivno omotao oko
sjeiva te raskrvario dlanove. Zatim je umro. Izvukao sam mu otricu iz
prsnog koa i ustao.
Tri godine nisam ubio ovjeka. Naravno, mnoge sam ozlijedio,
ali Zeja Usna i njegova sorta i dalje su bili iznad zemlje ili, ukoliko
nisu, nisam ja bio kriv za to.
Sve same gadosti.
Podcijenio sam Otricu krenuo je brzo i sigurno, a ako mu je
i nedostajalo vjetine, skoro je to nadoknadio brutalnom efikasnou.
Meutim, i on je mene podcijenio i to e potvrditi ratrkana tijela
njegovih ortaka. Sumnjao sam da e Beaconfield ponovno napasti, ali
ipak mi se nije inilo mudro vratiti se u Grofa. Prespavat u u jednom
od stanova u gradu i sutra se vratiti.
ar borbe poeo je jenjavati, a moje tijelo poelo je osjeati
ozljede. Gleanj me bolio jer sam pao na njega, a rana na ruci poela
me neugodno peckati. Obrisao sam otricu krpom i krenuo. Brennock
je bio centar manufakture i sumnjao sam da je itko uo vriskove, ali
nisam htio ekati da mi se to i potvrdi. Kroz razbijena vrata klisnuo
sam u no, otkrio da snijeg opet pada jae no prije i krenuo u meavu
znajui da e oluja brzo prekriti sve moje tragove.

35. POGLAVLJE
Sljedeeg jutra probudio sam se u jednosobnom stanu u siromanijem
dijelu Okuke i otkrio da se plitki rez na bicepsu pretvorio u gadnu
raznobojnu ranu. Odjenuo sam se i obukao kaput pokuavajui pritom
izbjegavati dodir s ranom. Na izlasku udario sam ramenom u zid svog
jeftinog boravita i morao sam stati da ne zaurlam od boli.
Nisam se ovakav mogao vratiti u Grofa za pola dana rezat
e mi ruku. Nisam pak ni htio zabrinuti Celiju vie nego to ve jesam,
tako da ni Orlovo gnijezdo nije dolazilo u obzir. Tako sam krenuo
juno prema luci i ulinoj doktorici koju sam otprije znao, a ona
je bila stara Kirenka koja je krpala rane u stranjem djelu duana s
haljinama. Nije znala ni rije rigunskog, a njezin dijalekt heretikog
jezika bio je toliko nepovezan s onim na kojem sam se ja snalazio
da je komunikacija izmeu nas bila nemogua ali usprkos tome i
njezinom vazda loem raspoloenju, nije bilo boljeg ulinog lijenika
od nje. Bila je brza, vjeta i diskretna.
Snijeg je prestao padati, no izgleda da je padao cijelu no
i inilo se da e opet poeti za sat ili dva. Meutim, tijekom ove
kratke stanke kao da je cijeli grad izaao na ulice, ceste su bile krcate
parovima koji su tiho etali i djecom koja su slavila dolazak svetkovine.
Znakovi tog slavlja poeli su nestajati kada sam uao u Kirengrad jer su
njegovi stanovnici bili nezainteresirani za nadolazei praznik ukoliko
su ga uope bili svjesni.
Skrenuo sam u pokrajnju ulicu i nadao se da topla bol u prsima
nije simptom vruice. Ulica je bila organizirana prema komercijalnim
instinktima heretika, desetak duania isprekidalo je sto metara
ulice, a svaki je svoju robu reklamirao na jarko obojenim tablama
prekrivenim kirenskim znakovima i iskrivljenim rigunskim rijeima.
Uao sam u duan nasred uliice koji se isticao svojim neobino
obinim natpisom, malom blijedom tablom na kojoj je pisalo samo
Haljine.
Unutra je sjedila namrtena baka, stara poput Zemlje, vrsta
pretpotopnog stvorenja ija mladost kao da je i teoretski bila nemogua,
kao da je iz maternice izala namrekana i stara poput hrasta. Sa svih
strana okruivale su je table materijala i arenih vrpci poredanih bez
ikakva obzira prema sitnicama poput poretka ili estetike. Svatko tko
bi bio dovoljno lud i uao u nadi da e kupiti ono to se reklamiralo
brzo bi se obeshrabrio vjenim neredom, no stara je kuja i vie nego
dovoljno zaraivala od ilegalnog posla te se nije morala zamarati
mrskim legalnim poslovanjem.
Mahnula mi je bez rijei davi mi znak da je slijedim u stranju
prostoriju. Bila je malena i prljava, a na sredini je stajala stara stolica
na okretanje. Zidove su prekrivale police na kojima su bili lijekovi,
gaze i svakakvi alkemijski sastojci. Veina je toga gotovo sigurno bila
beskorisna, no lijekovi su ionako napola iluzija, a medu hereticima to
misli njih dvije treine.
Sjeo sam na stolicu i poeo se skidati, a matrona me nesretno
gledala. Kada sam skinuo koulju, primila mi je ruku, dodue, to nije
uinila grubo, ali volio bih da je bila njenija s obzirom na bol koja mi
je probadala lijevu stranu tijela. Dok je pregledavala ranu, avrljala je
na svom stranom jeziku, rijei nisam uspijevao dokuiti, ali zvuala je
strogo.
to eli od mene? Ima pravo, trebao sam to oekivati
Beaconfield me doslovno upozorio. Mislio sam da e due skupljati
hrabrost za to.
Poela je skidati staklenke s polica, prouavati neoznaene
boice ne ulijevajui mi povjerenje u svoju strunost. Napokon je
pronala boicu koju je traila i izlila sadraj u neobian ajnik te ga
poloila na veliku eljeznu pe koja je iz kuta irila toplinu. ekali
smo da zakipi, a za to vrijeme gazdarica je zurila u mene i mrmljala
nerazumljive uvrede. Zatim je izvadila staklenu boicu iz nabora svoje
haljine i primamljivo je zatresla.
Vjerojatno ne bih smio drim se poprilino strogog pravila
da nema opijata prije doruka.
Opet je gurnula boicu prema meni inzistirajui na svom
pjevnom jeziku da je pridrim.
Uzdahnuo sam i mahnuo joj davi joj znak da pride. To ide tebi
na duu.
Izvukla je iz' boice malenu kapaljku i poloila mi jednu kap na
jezik. Okus je bio kiseo i neugodan. Spremila je lijek natrag u dep i
izvukla no koji je oistila komadom platna.
U glavi mi se vrtjelo i bilo mi se teko koncentrirati. Pokazala
je prstom prema mojoj ruci. Pokuao sam smisliti neto duhovito, ali
nisam se mogao sjetiti nieg pametnog. Hajde, rekao sam.
Svojom snanom rukom gurnula mi je rame prema naslonu
stolice, a otricu brzo povukla preko upale koja se stvorila na mjestu
gdje me Otriin ovjek ranio. Ugrizao sam se za jezik dok nisam
osjetio krv.
Baka je prela na sljedei dio posla ne nudei mi nikakvu
utjehu. Dok je prtljala u kutu, ja sam donio lou odluku i pogledao sada
otvorenu ranu, a to je imalo predvidljiv uinak na moj probavni trakt.
Vidjela je da sam pozelenio pa je dojurila i jednom me oamarila te
uperila prst u moje lice i ispustila bujicu stranih psovki. Okrenuo sam
glavu od rane, a ona se smirena vratila do pei i natoila sadraj ajnika
koji je sada vrio u malenu glinenu alicu.
Vratila se do stolca, a oklijevanje u njezinim, inae tvrdim
oima reklo mi je da ono to slijedi nee biti nimalo zabavno. Zgrabio
sam donju stranu stolice vrsto koliko mi je bol doputala i jednom joj
brzo kimnuo. Podigla je alicu.
Tada sam zaurlao od boli, a ona je kipue ulje izlijevala na moju
ranu. Vruina je bila muenje za moj rasjeeni mii. Nekoliko puta
duboko sam udahnuo sve dok mi suze nisu nestale iz oiju.
Zato opet ne izvadi onu boicu?
Ignorirala me je i ekala da se vosak stvrdne. Trenutak kasnije
izvukla je tupo eljezno orue i poela strugari viak smole.
Ti si jebena pika, rekao sam. Tako mi akrina kurca, mrzim
te!
Bilo je nemogue vjerovati da nije pokupila nijednu psovku
tijekom brojnih godina pruanja medicinske njege kriminalcima, ali
ako je razumjela, nije to niim odala. Bol je poela nestajati i ostala
je samo tupa toplina. Sjedio sam u tiini, a ona je izvukla iglu i poela
mi ivati ruku. to god bilo u onoj boici, bilo je potpuno nevjerojatno
jedva sam bio svjestan njezine prisutnosti. Nakon nekoliko minuta
znatieljno je nagnula glavu i izbrbljala neto poput pitanja.
Rekao sam ti. To je uinio Nasmijana Otrica moe biti
ponosna. Nisam neki nasilnik koji ti je upao jer je izgubio u borbi
noevima. Mene pokuavaju ubiti vani ljudi.
Nacerila se i palcem prela preko grla, a to je bila univerzalna
gesta za ubojstvo jer je zlo materinji jezik ljudi.
Volio bih, vjeruj mi, ali ne moe se plemiu samo uuljati u
spavau sobu i britvom mu prerezati grkljan.
Tada je ve njezino zanimanje za mene poelo jenjavati i
nastavila mi je ivati ranu. Proveo sam nekoliko trenutaka uivajui
u toplini koju je narkotik irio, toliko drogiran da nisam ni primijetio
kad je zavrila dok me nije grubo protresla za rame i zaprijetila da e
unititi posao koji je upravo dovrila.
Odgurnuo sam joj ruku i pogledao njezin rad. Bio je prvoklasan,
kao i uvijek. Hvala, rekao sam. Nadam se da te neko vrijeme neu
vidjeti.
Neto je promrmljala i to je zvualo kao da nema puno vjere u
moje sposobnosti proricanja pa je podigla pet prstiju.
Jesi ti luda?! Za toliko novca netko bi mi spojio novu ruku.
Hladno me pogledala i spustila dva prsta.
To je ve bolje. Poloio sam tri okra na stol, a ona ih je
pokupila i brzo spremila u nabore svoje haljine. Zgrabio sam koulju
i kaput te ih obukao dok sam izlazio. Kao i uvijek, koji god jezik
govorila, ako netko dozna za ovaj posjet, morat e nai nekog tko
bolje barata tim skalpelom od tebe.
Nije odgovorila, ali nisam to ni oekivao. Kad je lijek protiv
boli popustio, bio sam na pola puta prema Gradu sjena i snijeg je opet
padao.

36. POGLAVLJE
U Grofu sam imao prilike gledati Adolphusa kako se pretvara da nije
zabrinut za mene. Ramena su mu se ukoila kada sam uao, ali nastavio
je brisati pult, a meni je samo promrmljao pozdrav. Sjeo sam na barski
stolac.
Sve je u redu? pitao je glumei kao da ga to ne zanima. Da,
odgovorio sam. Samo sam kasno zavrio posao i nisam htio hodati
natrag po nevremenu.
Bilo je oito da mi ne vjeruje. Ovo je stiglo za tebe dok te nije
bilo. Predao mi je dvije omotnice i ekao je dok sam ih otvarao.
Prva, ispisana gustim rukopisom na krem papiru, bila je od
Celije.
Moja je arolija uspjela. Dokaz o Otriinu zloinu pronai e
u tajnom pretincu njegova stola ispod lanog dna. Sretno!
C
Premda je poruka bila kratka, morao sam je dvaput proitati
kako bih se uvjerio da sam dobro shvatio. Odloio sam papir i pokuao
suspregnuti osmijeh. Gotovo sam bio zaboravio na aroliju koju je
Celia obeala izvesti to obino ne pode po planu, a svakako ne bude
dovoljno brzo da bi bilo korisno. Meutim, ako je imala pravo,
onda u neto konkretno moi odnijeti u Crnu kuu.
Usredotoio sam misli na Beaconfieldovu vilu i na spletku koju u
morati izvesti jo jednom kako bih uao u nju.
Cari je dojurio iz stranje sobe jer je, zahvaljujui promjeni
raspoloenja u sobi, shvatio da sam stigao. To je bilo dobro jer sam
trebao s nekim stupiti u kontakt, a nije mi se dalo hodati. Treba
odnijeti jednu poruku.
Izraz lica nije mu se promijenio, ali dokazao je da mu je
pamenje poput zamke za medvjede pa nisam trebao vanjske
pokazatelje da me slua.
Kreni Ulicom Pritt istono pored pristanita iza Alledtowna, ali
skreni prije nego to doe do asherske enklave. Rekao sam mu ime
ulice i kuni broj. Reci eni na ulazu da treba razgovarati s Mortom
Ribom pustit e te u kuu. Reci Mortu da elim vidjeti Doktora,
reci da je hitno i reci mu da e Doktoru biti drago ako nade vremena za
mene.
Nemoj zaboraviti kaput! dodao je Adolphus iako je deko
iao prema njemu. Cari se obukao i izaao na snijeg.
Zna kakvo je vrijeme, rekao sam kada je djeak izaao.
Samo ne elim da mu bude hladno.
Samo zbog toga to si ga dobio prije tri mjeseca ne znai da
ima tri mjeseca.
Adolphus je slegnuo ramenima i kucnuo prstom po drugom
pismu. Aristokrat te jutros traio. Htio je da ti ovo predam. Ukoliko
planira imati jo posla s njim, pokuaj to rijeiti izvan mog bara.
Guiscard nije toliko lo.
Ja mu ne bih vjerovao.
Ne vjerujem mu, samo ga iskoritavam. Proitao sam
poruku. I izgleda da je bio koristan.
Afonso Cadamost veinu vremena provodi u jazbini gdje se pui
zmajevac u Ulici Tolk u Sivom lampionu. Imao si pravo jo uvijek ga
pratimo.
Guiscard je bio pravi naivac ako nije znao da Crna kua prati
skoro svakoga. Podigao sam pogled s poruke na Adolphusa. Hoe li
mi donijeti doruak ili nee?
Zakolutao je okom, ali otiao je u stranju prostoriju i zazvao
Adeline.
Tamanio sam tanjur jaja kada se Cari vratio, kosa mu je bila
zalizana od snijega, ali lice mu je bilo crveno od uzbuenja ili moda
samo zbog hladnoe.
Kae da moe. Kae da e se Doktor sastati s tobom u
gostionici Deva iza Bestona za dva sata.
Kimnuo sam i vratio se tanjuru kobasica. Tko je Doktor?
upitao je Cari.
Saznat e za dva sata, rekao sam. Skini kaput ovdje je
toplo.
Pogledao me, slegnuo ramenima i otiao do vjealice.
37. POGLAVLJE
Postoje dva naina upoznavanja najboljeg provalnika u Rigusu. Prvi
je brz i jednostavan. Netko vas probode bilo gdje izmeu Kirengrada
i Okuke te, ako imate sree pa ne iskrvarite na ulici, odvest e vas u
bolnicu Praetine milosti. U toj sumornoj zgradi, opet uz pretpostavku
da vas ne zaborave zbog silne i nesposobne birokracije, odvest e vas
loe plaenom lijeniku koji ima previe posla i on e pogledati vau
ranu, proglasiti vae stanje neizljeivim i propisati vam nekoliko kapi
ataraksije, a to e ubrzati va odlazak u zagrobni ivot. Kad sjaj pone
nestajati iz vaih oiju, vjerojatno e vas okirati otkrie da je niski
ljubazni gospodin koji stoji uz vas i koji vam olakava susret s Onom
Koja eka Iza Svega odgovoran za tri od pet najprofitabilnijih pljaki
u povijesti Rigusa ukljuujui i legendarnu kradu u Jantarnoj pagodi o
kojoj nikada nije otkriveno kako je izvedena.
Ako mislite da prvi nain nije pravedan, morate se zadovoljiti
drugim ostavite poruku neprijatnom Rouenderu, njegovu agentu
debela lica, i nadate se da e njegov klijent zakljuiti da je va posao
dovoljno zanimljiv te opravdava ometanje njegova rasporeda.
Tako sam se naao u malom neistaknutom baru u predgrau
Starog grada. Rekao sam Cariu da me eka za stolom u kutu u
prednjem dijelu bara ne elei preplaiti mogueg posrednika
iako bi Doktor trebao imati jako tanke ivce kako bi ustuknuo pred
pogledom na predadolescenta od pedeset i pet kilograma.
ekao sam oko dvadeset minuta kada je uao. Najtalentiraniji tat
od smaknua Opakog Jacka Freeja bio je mali Tarasaihgn bijede puti
od tipinog stanovnika movare, ali osim toga, bio je krajnje obian.
Ve smo se nekoliko puta sreli u oekivano tajanstvenim okolnostima u
kakvima se ne razvija prisnost.
Puno je prolo, rekao je.
Doktore Kendrick, hvala ti to si doao.
Objesio je kaput na kuku pored naeg separea i sjeo nasuprot
meni. Nema na emu. Iznenadio sam se kada mi je Mort rekao da si se
javio. Uvijek sam imao dojam da me ne cijeni previe.
Imao je dobar dojam nije mi se sviao doktor Kendrick. Bio
je on simpatian i njegove vjetine oito nisu bile upitne, ali nikada
nisam radio s njim i, sve u svemu, volio bih da se to nije moralo
promijeniti.
Pravila medu kriminalcima su jasna, ako ve ne i potena,
utemeljena iskljuivo na vlastitom interesu i akumulaciji kapitala. Ne
trebate nekoga potovati kako biste radili s njim, ak mu ne trebate
ni vjerovati. Samo se morate pobrinuti da vaa ponuda bude najbolja.
Meutim, Kendrick to nije radio radi novca. Doktori nisu prosjaci
i ionako je dovoljno zaradio raznim pljakama pa se ve deset puta
mogao povui kao bogata. On je to radio radi uzbuenja to mu se
vidjelo u oima.
Mene nije zanimalo koliko je okara ukrao ili injenica da
se njegov ulini nadimak izgovara gotovo sa strahopotovanjem u
podzemlju. Nije me zanimalo to to se moe uzverati na okomiti
kameni zid ili obiti trostruku bravu i istovremeno ispijati estice.
Odrastajui u Gradu sjena, brzo sam nauio da je preivljavanje jedina
isprika za zloin. Uzbuenje, slava, to su brige o kojima se razmilja
na pun eludac. Doktor je volio uzbuenje, ovo njemu nije bio posao,
ve igra. Takvu ovjeku ne moete vjerovati. Skloni su vas zeznuti u
nezgodnim trenucima.
Naravno, nijedan profesionalac koji dri do sebe ne bi ovom
nerazraenom poslu priao ni na sto metara nisam se ni potrudio
potraiti svoje ostale kontakte. Posebna priroda posla suzila mi je izbor.
Obino ne trebam suradnika. Radije sam sreujem svoje
poslove. Ali, trenutna situacija zahtijeva tvoje jedinstvene vjetine.
Dakako, rekao je i mahnuo naoj ljupkoj konobarici
pa naruio pivo. ekao sam da se ona udalji prije nego to sam
nastavio. I ne mislim na tvoje slavne vjetine u rukovanju skalpelom.
Nisam ni mislio da si me pozvao jer eli raspravljati o mom
istraivanju one upljine.
Otpio sam gutljaj piva. Obavlja li ikada poslove nabrzaka, bez
puno pripreme?
Kimnuo je, a moje pitanje nije ga se dojmilo.
Radi li ikada u kui punoj ljudi ? Naprimjer, za vrijeme
zabave?
Radio sam to jednom ili dvaput. To nije moj uobiajeni stil,
ali, slegnuo je ramenima, radio sam svata.
Jesi li ikada oboje radio istovremeno?
Jo ne.
Konobarica se vratila i donijela Kendricku pie pokuavi
uhvatiti njegov pogled, ali on nije bio zainteresiran. Durila se dok
je odlazila, a ja sam otpio jo jedan gutljaj jer sam htio pojaati
Doktorovu znatielju. elim da provali u kuu lorda Beaconfielda
sutra naveer i pretrai njegovu radnu sobu. To e uiniti za vrijeme
slavlja Kratkodnevice kada e tamo biti polovica rigunskog plemstva.
Samo donekle poznajem podruje. Mogu ti samo openito iznijeti plan
kue.
Misli, plan kue u kojoj ivi Nasmijana Otrica? Ugrizao se
za usnicu elei zaustaviti cerekanje. to trebam ukrasti?
U stolu u njegovoj radnoj sobi ispod lanog dna pronai e
tajni pretinac. Volio bih se domoi sadraja tog pretinca. Vidio sam
da gubi interes pa sam dobavio jo mrvica. Bit e zatieno zamkom,
sigurno. Naravno, imat e najbolju bravu koja postoji.
Kako zna da u tamo neto pronai?
Dobro sam se raspitao.
Znai, ima dounika medu njegovim ljudima. Zato on to ne
uini?
Zato to onda ne bih imao zadovoljstvo tebe susresti.
Ako je osigurano zamkom, neu moi prikriti tragove.
Vidjet e da mu je netko kopao po stvarima i brzo e otkriti to
nedostaje.
To je u redu. Neka zna da mu je to ukradeno.
Tako dakle. Zamiljeno je grizao vrh palca. Obino ne
obavljam takve poslove.
Smatrat u to uslugom. Ako se raspita, otkrit e da imam
ugled osobe kojoj se isplati initi usluge.
Tako govore. Odgrizao je ulj na vrhu prsta i ispljunuo ga na
pod. Zato za vrijeme zabave?
To treba uiniti uskoro, a zabava je najbolja prilika.
Bit e puno ljudi. Dobro bi mi dolo neto to e svima odvui
pozornost.
Kada si to ve spomenuo, rekao sam, to je ve sreeno.
Cerek mu se poput zaraze proirio licem dok sam mu
objanjavao to sam isplanirao za Otriino slavlje Kratkodnevice.
Kada sam zavrio, dao mi je odgovor koji sam oekivao.
Zvui zabavno.
Oponaao sam njegov prijateljski stav, ali u sebi sam alio to
svoj ivot moram stavljati u ruke ovog diletanta. Koliko naplauje?
Bio je preveliki umjetnik da bi uivao u raspravi o
novcu. Obino uzmem postotak onog to uzmem, ali pretpostavljam
da ova roba nije na prodaju. Zamiljeno se poeao po
bradi. Dvadeset okara?
Gotovo apsurdno malo za zadatak koji je bio pred njim,
ali nisam se planirao aliti. Trebao bih ti jo neto rei, rekao
sam. ovjek od kojeg krade, stvari koje krade ako te ulovi, hulje
e ti biti najmanja briga.
Onda je dobro to mene nikada ne ulove.
Dobro, da, odgovorio sam i nadao se da je vjet koliko i
samouvjeren.
Pruio mi je ruku i ustao. Moram se vratiti u bolnicu smjena
mi poinje za dvadeset minuta. Naveer u pogledati kuu. Javit u ti
se prekosutra.
Javi mi se ako ita zatreba.
Nee biti potrebe. Obukao je kaput. Tko je mali koji je s
tobom?
Korova mi mijeha, bio je dobar! Nisam znao da sam se iim
odao. Neka vrsta tienika. Nadao sam se da mu moe dati savjet o
karijeri ako ga dovedem.
Savjet o kojoj karijeri?
Za koju ti navija?
Za kradu, odgovorio je spremno.
Moda je onda bolje preskoiti motivacijski govor.
Nasmijao se i izaao.
Trenutak kasnije Cari mi je priao. Je li to sve za danas?
Vrijeme se pogoralo.
Ne ba. Moram nekoga posjetiti, a ti mora odnijeti poruku.
Treba posjetiti Otricu. Reci straaru na kapiji da u doi na sutranju
zabavu.
Nisam znao da si pozvan. Ne zna ni lord Beaconfield.
Cari je ekao objanjenje, ali kako mu nisam nita rekao, otiao
je. Ja sam krenuo za njim nakon minutu ili dvije.

38. POGLAVLJE
Bio sam na pola puta do Ulice Tolk kada sam primijetio Crowleyjeva
Mirada s oiljcima jednu ulicu iza sebe kako me slijedi. Nisam imao
vremena za to, morao sam ispitati Cadamosta i otkriti to mi moe rei
o Brightfellowu no, nisam mislio da e Crowley imati obzira prema
sloenosti moje situacije. Takoer, nisam se mogao rijeiti progonitelja,
moj bivi kolega bio je uporan gad, a previe je toga bilo u igri pa
nisam smio ostaviti poslove nedovrenima.
Odluio sam poduzeti neto o emu sam razmiljao zadnja dva
dana otkad sam plivao u kanalu. Stao sam i dao mu do znanja da sam
ga ugledao, a zatim sam naglo skrenuo u pokrajnju uliicu i krenuo
juno prema Kirengradu. Kretao sam se brzo, ali ne prebrzo. Pazio sam
da me Crowley i njegovi momci ne izgube u mraku. Lijepo su nasjeli,
bili su vjeti pa me nisu izgubili iz vida, ali bili su previe tupi pa me
nisu ulovili. Nakon petnaest minuta stajao sam ispod zastave Plavog
zmaja, a sekundu kasnije uao sam kroz vrata.
U baru je bila guva i ignorirao sam neprijateljske poglede
koji su me doekali. Kit iza anka avrljao je s muterijom, ali odmah
je stao kada me ugledao i zauzeo odsutan stav kojim bi me doekao
uvijek kada smo poslovali. Nisam troio vrijeme na pristojnost pa sam
se progurao naprijed.
Unio sam mu se u lice i osjetio miris znoja koji je isparivao iz
nabora na njegovu tijelu. elim vidjeti Ling Chija. Odmah. Niime
nije pokazao da me je uo, vagao je mogunosti, sigurno potpuno
svjestan Ling Chijeve politike umirovljivanja preblagih uvara. Jesam
li ove tri godine ikada troio njegovo vrijeme?
Kimnuo je, a ja sam proao kroz stranja vrata i uao u prvu
prostoriju. Ukoliko su se uvari unutra iznenadili, nisu to pokazali
bez obzira na to kako je debeli obavjetavao Ling Chija o dolasku
gostiju, bio je i tih i uinkovit. Bacio sam oruje na stol i brzo su me
pretraili prije nego to su me pustili unutra svom gazdi.
Jo sam uvijek imao neke sumnje o autentinosti Ling Chijeva
kostima, ali ako je glumio, prilino je brzo bio spreman za predstavu.
Odjea mu je bila besprijekorna, od srebrnobijele krune na glavi do
madea kojim je naglasio naminkano lice. Ruke je drao ispred prsa,
kao da se moli, a uto zlato njegovih lanih noktiju zamijenio je zeleni
ad. Veselje koje mi je uzburkalo grudi zbog neoekivanog dolaska
mog najdraeg prijatelja gotovo je prejako za moje staro srce.
Duboko sam se poklonio prihvaajui njegov ukor. Moja je
ast umrljana time to sam prisiljen naruiti mir svog mentora, a tu u
mrlju neumorno pokuavati izbrisati.
Odmahnuo je nikom i bio je zadovoljan jer je razgovor zapoeo
nadmono. Brige mog voljenog prijatelja idu na ast njegovu osjeaju
za princip. No, postoji li izmeu nas potreba za ceremonijom, izmeu
nas koji smo blii od brae? Rado nareujem otvaranje svih kapija koje
nas odvajaju, odmah nareujem otvaranje vrata svojih najintimnijih
odaja za blizanca svog srca.
Neizmjerna je srea zapala vaeg slugu, sretan sam jer znam da
sam dobio trenutak panje onoga ija je rije zakon i ija se ruka prua
jamei zatitu djeci.
Dvaput je zatreptao, a promjena u njegovom spokojnom dranju
bila je oita. Zatitu...
Zna li moj zatitnik da nevinost ne titi od vuka te da e nas
djela uinjena iz ljubaznosti na kraju unititi?
Nebeski car nikome na plea ne stavi vie tereta nego to moe
nositi.
Vladao vjekovima, odgovorio sam pijevno.
Vladao vjekovima.
Vani mukarci stoje pred oceanom, zapovijedaju i samim
valovima, dok se mi neznatni ljudi muimo izbjei stijene.
Svi smo povezani Carevom voljom, rekao je oprezno.
Istina no gdje mudri vide red u nebeskom poretku, mi niski
stvorovi muimo se raspoznati put na koji smo stavljeni. Bojim se da
sam, elei biti koristan svom drugu, nehotice postao metom onih koji
rade protiv njega.
ao mi je to to ujem, rekao je, ali njegovoj suuti nije bilo
ni traga. A tko su ti ljudi koje ele ozlijediti mog najdraeg roaka?
alostan sam to vam moram javiti za korupciju i pokvarenost
onih ija je zadaa provoditi zakon nae zemlje i njihovog krivo
usmjerenog rata protiv mene i mog brata.
Oi su mu postale ledene poput kasnog mraza i odjednom sam
se zabrinuo pomislivi da sam pogrijeio doavi ovamo. Iako je moja
ljubav prema mom najbliem savezniku velika, ne mogu se upletati ako
su u pitanju predstavnici prijestolja.
Ljudi koji me slijede nemaju doputenje Crne kue niti su,
osim jednog, slubeno primljeni u njezinu slubu.
Osim jednog?
Zamjenik vode Crne kue ija je pokvarenost velika. Moda
ste uli za njega. Agent Crowley.
Podrugljiv izraz preao mu je preko kamenog lica. Putevi su
nam se susreli.
Tome sam se i nadao Crowley je bio posebno talentiran za
izazivanje mrnje. Na sramotu mojih predaka, jednom smo agent
i ja suraivali. Ne znajui za nae bratske veze, agent Crowley htio
me iskoristiti i nanijeti zlo Ling Chijevoj kui. Kratko, jako kratko
pretvarao sam se da sam saveznik tog dvolinog slubenika samo kako
bih stekao njegovo povjerenje i saznao kuda se kree. Ali, teko je
izdajnikom maskom prekriti sr pravednog ovjeka pa je otkrio moju
varku.
Ling Chi promatrao me i ritmiki udarao svojim noktima
od ada traei djelie informacija u svom tom smeu. Crowleyjeva
pokvarenost bila je duboka i duga znao sam desetak kriminalnih
pothvata na kojima je zaradio, a vjerojatno ih je bilo jo stotine za koje
nisam znao. Starac je znao za neke od njih, sigurno vie nego to je
pokazao Crowleyju, ali Starac nije bio ona sorta ljudi koja bi odbacila
korisno orue samo zbog toga to povremeno nije slualo njegove
naredbe.
Jo vanije, to se uklapalo u Ling Chijevu stalnu paranoju,
opravdanu maniju nastalu zbog ivota provedenog u prevarama i
laima. Mogao je vjerovati da sam ga izdao Crowleyju i promijenio
stranu kada je previe zagustilo. To je bilo neto to bi on uinio to
je ve uinio i uinit e opet.
Maka nita ne zna o tome to joj apa radi? upitao je.
Tko moe sa sigurnou govoriti o tajnama koje posjeduje
gospodar Crne kue? Moda zna za postupke svog samovoljnog
porunika, ali ih ne podrava.
Kuckanje noktima je usporilo, a zatim prestalo. Mom je bratu
toliko vana moja dobrobit da je ugrozio vlastitu sigurnost i ugled u
nadi da e osujetiti zamku koju su mi postavili. Kako bih ja, Ling Chi,
uinio ita manje? Surovo se osmjehnuo i bio sam zahvalan to njegov
bijes nije usmjeren prema meni. Harmoniju treba cijeniti vie od svega
to posjedujemo no, ako moj saveznik otkrije da ljudi koji planiraju
nae unitenje ne ele uti za pomirenje, moe biti siguran da su slabe
snage kojima raspolaem njemu na raspolaganju.
Duboko sam se poklonio, skoro do da, i izaao. Naoruao
sam se u prednjoj prostoriji, a zatim pourio u bar i sjeo za stol u
kutu. etvorica Kirena slijedila su me iz stranje sobe, opaki momci,
drugaiji od ostalih gostiju kao vuk od psa. Radnici koji su sjedili
za stolom pored mog napustili su stol bez rijei te prepustili svoje
mjesto doljacima. Jedan od njih etvorice, krupni ovjek s detaljnom
tetovaom zmaja na licu, pogledao me i kimnuo mi. Ja sam uinio isto.
Zatim sam mahnuo konobaru i naruio kisvas.
Nakon nekoliko minuta otvorila su se ulazna vrata i Crowley je
uao u pratnji trojice momaka s kojima me ranije upoznao. U
baru je zavladala tiina, a Crowley nije skrivao prezir dok je
gledao u more heretikih lica. Ugledao me je otraga i apnuo neto
svojim ljudima. Krenuli su prema anku, a Crowley je doetao do mog
stola.
Zaustavio se iza stolca nasuprot meni, a debelo crveno lice
bilo mu je obasjano pakosnim veseljem. U gostionicu se vratio privid
normalnog raspoloenja, barem bi vam se tako inilo da niste previe
obraali pozornost. Crowley nije. Mislio sam da smo te izgubili,
rekao je.
Doao sam na pie. Gurnuo sam stolac prema
njemu. Odmori. Znam da si dugo hodao.
No, stigli smo, zar ne? odvratio je i spustio preveliko tijelo na
troni drveni stolac.
Moda e ovog puta borba biti ravnopravnija jer sam se
naoruao.
Da si mislio da ima ikakvih izgleda, ne bi bjeao.
Uvijek ti je bilo teko shvatiti koncept taktikog povlaenja.
Da, ja sam glupo udovite, a ti si genijalac ali kakve
e koristi imati od pameti? Zavrit e mrtav u jarku jedne zimske
noi. Posjeo je svoje debelo tijelo na stolac. Meni to ne zvui jebeno
pametno.
Pa, kada ti to kae, ne zvui.
Naravno, da si pametan, ne bi bio ovdje. Da si pametan, ve bi
upravljao Specijalnom jedinicom. Zbog toga te Starac toliko mrzi, zna
razoarao si ga.
Svakodnevno oplakujem to to nisam ispunio njegova
oekivanja.
Kaem ti, nije mogao vjerovati kad si ono napravio. To je bio
jedini put kad sam vidio tog gada kako gubi ivce. Gadno se nacerio.
Taj je osmijeh stvorio u djetinjstvu kada je prvi put muhi iupao krilo,
a usavrio ga je tijekom dugih godina svojih svakodnevnih okrutnih
postupaka. Kako se ono zvala?
Albertine.
Tono, Albertine, ponovio je. Moram pitati, je li bila
vrijedna toga? Hm, to se mene tie, sve su pike iste.
Upio sam taj komentar kroz pore, protrljao ga poput bolnog
zuba i sauvao ga za kasniju osvetu.
Konobar je doao po njegovu narudbu, ali Crowley mu je
mahnuo da nestane. Zato si se, dovraga, ovdje odluio sakriti? Jebeni
Kireni. Osvrnuo se s gaenjem. Poput insekata su.
Mrava , rekao sam. Poput mrava su.
Uperio je u mene debeli prst. Svaki od ovih pizduna koji se
klanjaju i zovu te gospodarom slomio bi ti vrat im bi dobio priliku.
Ili glume tirane, ili se trzaju poput robova.
Tono! Nisu poput nas. Nemaju ponosa, u tome je problem.
Nisu poput nas, sloio sam se. Iza Crowleyja Ling Chijevi
ljudi postali su nemirni, razumjeli su dovoljno da se uvrijede.
A onaj majmunski jezik! Crowley se pljesnuo po
koljenu. Govorite rigunski, kosooki gadovi!
Nije teko jednom kada naui hajde, vjebat emo. Ispio
sam ostatak kisvasa. Shou zhe cao ni ma, rekao sam.
Zou ze ca nee maa, ponovio je i nasmijao se svom loem
izgovoru.to to znai?
Tetovirani Kiren rekao je neto na svom jeziku. Kimnuo sam
mu. Znai dokrajite ovu pizdu.
Kunem se da je Crowley bio toliko glup da mu je trebalo
tri ili etiri sekunde da to povee. Na licu mu se napokon pokazalo
razumijevanje i pokuao je ustati, ali ja sam ga u tom trenutku opalio
akom posred lica i zateturao je.
U baru je eruptiralo nasilje. Na Crowleyja su prvo krenuli
ljudi koji rade za Ling Chija, ali nije dugo prolo prije nego to su
se svi prikljuili tunjavi. Bili su sretni to mogu kazniti arogantne
okruglooke na svom teritoriju. Crowleyjevi deki bili su brzi. Morbidno
pretio anker, kojeg sam smatrao liajem, a ne sisavcem, izvukao
je batinu koju je drao ispod anka i skinuo njome glavu krupnom
Vaalanu, a to je odavalo injenicu da nije prvi put gostu lomio lubanju.
Mirad s oiljcima uspio je izvui no prije nego to ga je gomila
progutala i vritao je dok su ga mlatili na podu raznim prirunim
orujem koje su pronali.
Nakon toga zakljuio sam da se najbolje povui prema
stranjem dijelu nisam htio da heretici pobrkaju tko je negativac
kojeg trebaju ubiti, a uostalom, kada sam udario Crowleyja, otvorio
sam ranu koju sam zadobio prole veeri. Moj bivi kolega branio
se koliko je mogao, a jednog Ling Chijeva plaenika dobro je opalio
ljevicom prije nego to ga je tetovirani Kiren oborio. Tada sam se
umijeao, netom prije nego to je heretik stigao prerezati grkljan
Crowleyju. Htio sam ga ivog. Za njegove prijatelje nije me bilo briga.
Kireni su bili neprofesionalni i malo previe revni, ali bili
su temeljiti. Pet minuta kasnije nita nije ukazivalo na to da su
upravo ubili tri bijelca, odnijeli su tijela i rijeit e ih se na jedan od
nedvojbeno brojnih naina koje je Ling Chi osmislio za unitavanje
dokaza estih smaknua koja je vrio. Crowley je leao na podu, dva
Ling Chijeva deka stajala su nad njim i udarali ga kada bi zacvilio.
Glavom sam mahnuo prema bonim vratima te su ga izvukli na uliicu.
Oluja je stala na nekoliko trenutaka pa se ranoveernje svjetlo
odraavalo na snijegu. Crowleyjeva koljena ostavila su trag u svjeem
snijegu, trag zamrljan krvlju koja mu je curila iz rane na glavi. Stali
smo u slijepoj uliici iza bara, plaenici su vrsto drali mog starog
neprijatelja, a njihove ruke bile su jedino to ga je dralo na nogama.
Izvukao sam kesicu duhana i smotao cigaretu dok sam ekao da se
osvijesti. Zadovoljstvo koje sam osjetio kada se probudio i ugledao
moju njuku pred licem nije bilo malo. Jesi nam se vratio?
Opsovao je opako i neoriginalno.
Izvukao sam iz korica na ramenu no za bacanje i lagano ga
primio lijevom rukom. Jedan Kiren rekao je neto kolegi prebrzo pa to
nisam razumio. Crowley, pogledaj me.
Poloio sam mu otricu na grlo. Priznajem mu da se nije trgnuo
niti upiao. Sada te mogu ubiti i heretici e se rijeiti tvog tijela, a
nikoga u Trinaest Zemalja nee biti briga za to. Koa mu se jeila od
hladnog metala.
Spustio sam ruku u kojoj sam drao oruje. Ali, neu te ubiti,
Crowley pustit u te. I elim da pamti ovaj milostivi in odsad pa
do dana dok te ne odluim ubiti. Ja sam tvoj dobroinitelj, agente i
svaki sunani dan, svaku evu i puni eludac duguje meni. Dvaput je
zbunjeno trepnuo. iroko sam se osmjehnuo. No, ukoliko zaboravi.
Noem sam mu napravio ranu od sljepoonice preko cijelog obraza, a
on je zaurlao i onesvijestio se.
Na trenutak gledao sam ga kako krvari pa sam kimnuo
tetoviranom Kirenu. On je zbunjeno pogledao ostale izgleda da
oprost u posljednjem trenutku nije bio obiaj medu hereticima. Opet
sam kimnuo i oslobodili su Crowlevja koji se nepokretno sruio na do,
samo mu se krv zgruavala.
Kireni su se vratili u bar i sigurno su se smijali besmislenim
obiajima strane zemlje. Ja sam izaao iz uliice i krenuo u Grofa.
Sad je ve kasno traiti Cadamosta morat u se nadati da me ovo
skretanje s puta nee kotati vie nego to je vrijedilo. Ipak, dok sam
hodao kui, morao sam tjerati osmijeh s lica kada bih pomislio na
trajnu uspomenu koju sam ostavio Crowleyju.
39. POGLAVLJE
Probudio sam se rano i iskrao se iz bara. Adresa koju mi je Guiscard
dao nalazila se duboko u Kirengradu, onom dijelu grada u kojem
moete hodati pet ulica u bilo kojem smjeru i susretati samo vjerne
poklonike nebeskog cara. Naravno, oluja stoljea bjesnila je ve tri
dana pa ste mogli hodati pet ulica i nikoga ne sresti. Kad sam stigao do
Sivog lampiona, izme su mi potpuno promoile i zapitao sam se hoe
li mi Starac produiti rok zbog loeg vremena. Naao sam se u komino
malom duaniu, dugom moda dva i pol metra. Police su bile pune
svakakve robe lonaca i tava, igli i klubaka konca, zajednika im
je bila samo praina koja ih je prekrivala. Nije uloeno puno truda
u odravanje fasade koja bi poruivala da je ovo stvarni biznis, no
pretpostavljam da hulje ne zalaze ovako duboko u kirenski teritorij
esto i da ih je lako podmiri kada dou. Heretik kisela lica sjedio je na
stolcu i na licu je imao pogled zbog kojeg sam ga akom htio nauiti
osnove odnosa prema gostima. Kratko je kimnuo i proao sam pored
njega. Bio sam sretan to sam tako lako uao, ali donekle uznemiren to
se vjerojatno nisam razlikovao od obinog narkomana.
Uz stranji zid bila je podignuta eljezna ograda, a duge
stabljike zmajevca visjele su u kavezu, bile su spremne za rezanje
i prodaju po potrebi. U kavezu je sjedila mlada Kirenka spremna
razmijeniti nekoliko sati zaborava za neznatnu koliinu novia.
Gledala me otvorenih usta. Nisam znao je li glupa ili nadrogirana.
Ostatak prostorije zauzimali su razliiti stolovi i separei nabavljeni bez
robovanja elji za stilom ili istoom koja obino mori one koji se bave
legitimnim poslom. Povrh svega toga osjeao se i miris same droge,
ujedno nezdrav i privlaan, poput peenog keksa i zagorjelog mesa.
Bilo je rano i vrijeme je sprijeilo ljude u obavljanju obinih
poslova, ali ipak se dvanaestak rtava ratrkalo po baru, puili su lule
ili leali u slatkom neznanju. Samo jedan od njih nije bio heretik pa mi
nije bilo teko pronai mukarca kojeg sam traio. Bio je u stranjem
separeu, glava mu je nezgodno leala na stolu i nije reagirao kada sam
mu priao.
Afonso Cadamost?
Odgovorio je i ne potrudivi se podii glavu sa stola. Odjebi.
Poloio sam argent na drvenu povrinu pored njega.
Na zvuk srebra podigao je glavu, a ja sam zaalio to sam ga
bolje pogledao. utosmei ten, karakteristian za njegovu rasu, preao
je u bolesno sivilo, koa mu je visjela na licu. Truli zubi najei su
znak ovisnika o zmajevcu, no premda sam to oekivao, crnozelena
trule njegova osmijeha ipak me uznemirila. Najvie su me pak
zasmetale njegove oi, kisele i tamne, ljutite tamne toke centrirane u
ukastim arenicama.
Sjeo sam nasuprot njemu i trudio se ne razmiljati o tome ija je
guzica tamo sjedila prije mene. Trebam neke informacije, rekao sam.
Prinio je argent zubima i bojao sam se da e mu se klimavi zubi
slomiti na metalu. Budui da se to nije dogodilo, slegnuo je ramenima i
spremio novi u dep. Da?
ujem da si sudjelovao u operaciji Prodor.
Strah zadnji napusti drogeraa ini se da je Afonso imao
jo dobre zalihe straha pa ga je moj komentar zabrinuo. to ti zna o
tome? Oblizao je usne i zaslinio niz ranica koje su mu unakazile donji
dio lica.
Pomislio sam da bih mu mogao i lagati, ali predomislio sam se
on se za dvadeset minuta nee sjeati ovog razgovora, a ako hoe,
nitko nee sluati izrod poput njega. Moja jedinica nalazila se
ispred Donknachta prije primirja. Ja sam osigurao zatitu tvom kolegi.
Ne ba dobru, ali to nije trebao znati. arobnjaku Adelweidu.
Adelweid, ponovio je polako kao da ga se pokuava sjetiti.
Bili ste zajedno na Akademiji.
Znam tko je on, odbrusio je Cadamost. to ti misli, s kim
razgovara?
Oito s narkomanom. Cadamost je uvukao dim iz lule kako bi se
smirio, a time nije poboljao moj dojam.
Sjeam se Adehveida, poeo je opet. On je to poeo, zna,
sve je pokrenuo. On je jednog dana u arhivu pronaao dnevnik... Kruna
je imala tone tih gluposti, papira koje su godinama zapljenjivali, ali to
nikada nisu prouavali. Bio je gotovo uniten od starosti i pisan udnim
rukopisom, ali ono to je ostalo... Oima je zvjerao poput progonjenog
zeca. Kae da si bio tamo na kraju?
Porunik u pjeadiji. Prvi smo uli u Donknacht iako ste ih
prvo vi poprilino omekali.
Da, jesmo, zar ne? Ti si njega... vidio?
Jesam. Nije bilo teko shvatiti o emu govori.
to misli, odakle je doao?
S drugog svijeta? Ne znam metafizika mi nikada nije bila
jaa strana.
Nije s drugog svijeta. Uope nije s drugog svijeta. Iz praznine
izmeu svih svjetova. Iz nitavila izmeu svjetova, iz prostora u kojem
nema svjetlosti otamo je ona dola.
Ona? upitao sam.
Ona, potvrdio je. Plesala je u tami kada sam je zazvao,
neprestano se okretala u centru niega. ekala je udvaraa.
Prikrio sam gaenje. Kako si je zazvao?
Dah mu je vonjao poput crkotine, bio je smrdljiv i
neprirodan. Nije ona obina kurva koja doe kad je zazove! Bila je
dama, prava i otmjena, poput onih slatkih piki koje vidi u glavnom
gradu! Nije samo rairila noge jer sam je pozvao prstom! Morao sam
joj udvarati! Povukao je dim i iskaljao mi ga u lice.
to znai to da si joj morao udvarati?
Jesi ti neka pederina, u javnim kupeljima na koljenima pui
kurac koji viri iz rupe u zidu?! Nisi nikada bio sa enom? Govori joj
njene rijei, kae joj da je prelijepa. U pravi trenutak podari joj neto
posebno uspomenu na svoju ljubav.
Kakvu uspomenu?
U tome je caka, zar ne? Ona nije vidjela svijet koji mi
poznajemo svi su joj ljudi isti. Trebala je neto moje to bi je
podsjealo na mene, neto to je imalo mene u sebi.
to?
Narukvicu majka mi ju je poklonila kada sam odlazio
iz Miradina. inilo se da je prizvao neeljeno sjeanje i nije dalje
objanjavao. Bacio sam je u prazninu i, kada mi se vratila, uborila
je njezinom pjesmom, uborila od jutra do mraka. To nas je vezalo.
Bila je prelijepa i odana njezina ljubav bila je beskrajna poput crnog
mora u kojem je plivala. Ali, bila je ljubomorna ljubavnica i lako bi se
razbjesnila. Uspomena nas je povezivala. Tuno se nasmijeio. Bez
nje ona bi se jako, jako razoarala.
U ono vrijeme mislio sam da se Adelweid ne eli rastati
od nakita zbog tatine. To bi moglo objasniti i BrightfeUowovu
sklonost prema nakitu, jednako kao i lo ukus. Ti... stvorovi, rekao
sam, moe ih zazvati, ali oni ne mogu ostati ovdje?
Ona je presavrena, oiena je od neistoa iz nae stvarnosti.
Kako bi prela u na svijet, potrebna je bila snaga moje ljubavi.
To se slagalo s onim to sam vidio. Adehveidov stvor rasplinuo
se nakon to je obavio zadau. Na Akademiji je bio jo jedan uenik s
tobom Brightfellow, Johnathan Brightfellow.
Cadamost se prljavim noktom poeao po napuknutoj koi na
tjemenu. Da, sjeam ga se. Bio je nekoliko godina stariji od nas, doao
je iz neke male provincije na sjeveru.
ega se jo sjea?
Imao je opaku narav. Zanimala ga je jedna mala i netko
je jednom rekao neto o njoj, a on je puknuo, razbio mu je glavu
o zid prije nego to se itko sjetio upotrijebiti magiju. Cadamost
je pokuavao izvui podatke iz svog propadajueg uma, sam in
prisjeanja bio je jednak tranju maratona. Nije bio jako talentiran,
moda zbog toga to je jako kasno poeo ali bio je pametan,
pametniji nego to bi itko pomislio, pametniji nego to je otkrivao. I
sudjelovao je u operaciji Prodor?
Da. Veina nas je sudjelovala, svatko tko je bio pametan i
vjet. Vidjeli smo kamo je to vodilo, to je to obeavalo. Vidjeli smo
to izae kada otvori kavez, kada pogleda prema dnu, skroz dolje u
nitavilo koje ini sve. Nije se radilo o ratu, pustili smo ih da to misle,
ali uope se nije o tome radilo to su bili bogovi, a htjeli su gledati
nas, razgovarati s nama, dodirnuti nas, voljeti nas.
to joj se dogodilo? upitao sam premda sam ve znao
odgovor.
Ostali su bili kukavice. Nisu razumjeli, nisu htjeli shvatiti.
Znao sam to ona eli, znao sam to eli i htio sam joj to dati.
Zbog toga su me se bojali i uzeli su mi je. Pomilovao je zglob i
zagledao se u zid, kao da e mu se predmet njegove enje ukazati
u daljini. Osjeam da je tamo negdje. Oni je dre, ne daju mi je!
Zadnje rijei iskaljao je zajedno s neim to je poprilino nalikovalo
krvi.
A ostali arobnjaci? Imaju li oni i dalje svoje uspomene?
Mene su izdvojili zbog toga to sam genij. Pretpostavljam da
su ostalima dopustili da zadre svoje uspomene. Barem su ih jo imali
kad su meni oduzeli status. Stiskao je oi dok mu na trulom licu nisu
ostali samo prorezi. Zato? O emu se uope radi?
Hvala ti na pomoi, rekao sam i poloio jo jedan argent na
stol.
Od pogleda na jo srebra zaboravio je brige.Dobar si ti ovjek,
pomae kolegi veteranu. eka te mjesto u invatu, u to sam siguran!
Nasmijao se i posegnuo za lulom.
Budi oprezan sa sljedeom rundom, rekao sam mu dok sam
zakopavao kaput. Ne bih volio da moj novi bude odgovoran za
tvoju smrt. Meutim, dok sam izlazio, shvatio sam da mi je svejedno.


40. POGLAVLJE
Pokupio sam Caria i ostatak jutra proveo kod krojaa kojeg sam prije
posjeivao kako bih spremio prikladnu odjeu za Beaconfieldovu
zabavu. Snijeg nije posustajao. ivio sam u Rigusu trideset od svojih
trideset i pet godina, otiao sam samo u rat protiv Drena, a itavo to
vrijeme nisam doivio neto ovakvo. Ulice su bile naputene, amor
gradskog ivota priguen do gotovo pastoralne tiine, sve sveanosti
otkazane.
Kad smo stigli do tornja, poalio sam to nisam unajmio koiju
iako je surovo vrijeme uklonilo barem prvu prepreku ulaska u Orlovo
gnijezdo. Snijeg je pretvorio labirint u niski humak. Cari je zastao na
obronku. Nisam znao da ovamo idemo, rekao je.
Samo na minutu. elim navratiti i javiti Celiji to se dogaa.
Pozdravi drala ako ga vidi.
Nee ui?
ekat u ovdje.
Led se s neba sputao u zastorima. Poloio sam mu ruku na
rame. Zaboravi trubu pobrinuo sam se za to. Izmaknuo se. ekat
u ovdje.
Smrznut e se zbog tog svog ponosa. Pregrizi i ui u jebeni
toranj.
Ne, rekao je jednostavno i glatko.
To je bio kraj moje spremnosti na raspravu. Ako izgubi prst
zbog ozeblina, ne oekuj aljenje. uvar kule otvorio mi je vrata bez
komentara. Nije progovorio otkad se dral razbolio. Nekako mi je
nedostajalo njegovo podbadanje.
Celia me ekala na zadnjem katu, ispijala je aj pored vatre, a
para joj se dizala oko vedrog lica. Nisam te danas oekivala.
Doao sam vidjeti kako ste. Kako je gospodar?
Bolje. Jutros je neko vrijeme bio na nogama. Dorukovali smo
i gledali snijeg.
Drago mi je, rekao sam. Htio sam ti javiti da sam primio
tvoju poruku. Veeras u posjetiti lord Beaconfielda, istraiti to je
otkrilo tvoje aranje. Ako sve pode po planu, sutra u neko doba prenijet
u informacije Crnoj kui.
Zbunjeno se namrtila, a moda se i razoarala. Mislila sam da
smo se sloili da je ovo previe vano da bi zakon to zeznuo. Mislila
sam da smo se sloili da e sam to rijeiti.
Naalost, jo je uvijek zloin ubiti plemia. Uostalom, neu
izravnati raune s ledenima ako im ne pokaem zato sam to uinio.
Eliminaciju Otrice radije bih prepustio nekome iji mi ivot nije drag
kao vlastiti. To e rijeiti Crna kua. Na temelju onoga to u im dati
moi e ga poslati ispitivau. Nakon toga samo je pitanje vremena.
to ako on tebe prvi napadne?
Ve me napao. Ja u povui svoj potez dok se bude
oporavljao.
Protrljala je ogrlicu i nije odgovorila.
Kada sve ovo zavri, dovest u djeaka pa nas etvero moemo
sagraditi snjenu utvrdu, kao kada smo bili djeca.
Opet je usmjerila pozornost na mene. Djeaka?
Caria.
Uslijedila je jo jedna duga stanka, a zatim joj se osmijeh vratio
na lice. Cari, rekla je. Da, naravno. Lagano me potapala po
ruci. Jedva ekam.
Pourio sam niz stepenice. to god je bilo Cariu, nisam htio da
me dugo eka u meavi. Adeline bi me ubila da mu se to dogodi.
41. POGLAVLJE
etiri sata kasnije, izaao sam iz koije na tepih od crvenog baruna.
Dva uvara u besprijekornim odorama stajala su pred vratima
Beaconfieldove vile, bili su ukoeni i u stavu pozor usprkos otroj zimi.
Prvi put ulazio sam na prednji ulaz. Osjeao sam se jako vanim.
U salonu je bio sluga koji je drao svitak papira i uvao pristup
uicima koji su se nudili u glavnoj dvorani. Uljudno mi je kimnuo, ali
moja uloga lana gornjih slojeva nije mi doputala da mu uzvratim.
Rekao sam ime i ekao da ga on pronae na popisu.
Otricu e zaintrigirati to to sam traio da me stave na popis
gostiju nakon to je poslao ljude da me ubiju, a znatielja vam esto
omogui pristup plemiu jer ude da neime prekinu monotoniju
razvratnog hedonizma. Ako njegov instinkt za teatralnost nije dovoljan,
moda je dovoljan vlastiti interes. Iako je preao na otvoreno ratovanje,
nisam mislio da ima muda dugo igrati na toj razini. Nadat e se da
moja poruka znai elju za pomirenjem i poskoit e na svaku natruhu
primirja.
Meutim, nisam bio pozvan na slavlje Kratkodnevice kod lorda
Beaconfielda i to je predstavljalo jednu od nekoliko moguih prepreka
u mom planu. Ako sam ovo loe odigrao, etnja kui bit e duga i
hladna.
Hm, nisam. Vratar mi je mahnuo pozvavi me unutra. Proao
sam pored njega i nastavio niz hodnik.
to god mislili o Otrici, znao je organizirati zabavu.
Vjeto iskovani kavez od filigranskog srebra skrivao je strop
i stvarao iluziju slavlja u trbuhu neke velike zvijeri. Staklene kugle
i poludrago kamenje visjelo je ispod kaveza i privlailo je poglede
svojini zanimljivim dizajnom. Bolji pogled otkrio je da je na svakom
treem mjestu visio pladanj dointova koji su bili umotani u areni
papir. Pod je bio prekriven svjetlucavim nanosom lanog snijega koji
je savreno oponaao pravi. Na sredini dvorane nalazila se ledena
skulptura akre visoka tri metra, ruka mu je bila ispruena i dijelila je
blagoslov gostima. Sredite skulpture bilo je ispunjeno nekom vrstom
tekueg svjetla koje se irilo prostorijom, reflektiralo se od ukrasa pa su
se gosti kupali u sjajnom spektru boja.
Ako je Otrica bio pred bankrotom, to definitivno ne biste
pogodili po zabavi.
Dekoru je pariralo bogatstvo gostiju koji su prostoriju ispunili
tihim amorom slavlja i veselja. Pored mene stajao je bucmasti plemi
loeg tena i nosio je bro od paunovih pera. ivahno je gestikulirao
aneminom mladiu odjevenom u uske hlae proarane zlatnim nitima.
S moje lijeve strane, srednjovjena ena, koja bi bila naoita da nije
oajno pokuavala izgledati mlado, nosila je usku ogrlicu oko vrata sa
smaragdom veliine djeje ake.
Konobarica je prila, a bila je nevjerojatno lijepa i odjevena
u srebrni kostim koji je vie naglaavao nego skrivao. Na pladnju
je nosila ae pjenuca i boice vilinskog daha koje sam prodao
Beaconfieldu na dan duela. Uz to, nudila je i pogled kojim je
nagovijetala da nudi i neto tree. Uzeo sam au pjenuca, a ostalo
odbio pa je maka nastavila dalje.
Pjenuac je bio jako dobar, ba kako sam i oekivao.
ena koja je nosila usku ogrlicu prila mi je, prouila me
diskretno poput kuje koja se tjera inilo se da je mukarce birala
jednako loe kao i nakit. Izbliza je izgledala poput nekoga koga je bolje
gledati iz daljine. Mislim da nisam imala to zadovoljstvo, rekla je.
Jesi luda? Spavao sam s tobom lani na lord Addingtonovu
proljetnom balu! Otili smo iza pagode i uzeo sam te straga. Rekla si da
boljeg nisi imala!
Boja joj je nestala s lica oito, taj scenarij nije bio potpuno
nemogu. Izmucala je objanjenje i pobjegla te sam nastavio promatrati
slavlje. Sljedei put kada je konobarica prola, zgrabio sam jo jednu
au pjenuca.
Beaconfield je stajao preko puta kipa akre, to je pristajalo
njegovu statusu domaina i openito njegovu znaaju. Mahnuo mi je
i dozvao me kao da me je tek u tom trenutku opazio iako me, ustvari,
promatrao otkad sam uao.
Izbliza je svjetlost zasljepljivala, jarko naranastouto svjetlo
brisalo je sve detalje i nijanse. Otrica je vrsto drao ruku oko
savrene Miradice i nasmijeio mi se kao da dijelimo neku alu. Klanje
njegovih kolega nije omelo nae prijateljstvo.
Duo, ovo je ovjek o kojem sam ti govorio. Nije nas
namjeravao predstaviti jedno drugome.
Oaran sam, rekao sam i nisam skidao pogled s
Beaconfielda. Ovo je prava zabava. Sigurno vas je kotala bakrenjak
ili dva.
Nagnuo se prema meni, a pjenuac se prelio preko ruba njegove
ae. to je novac?
Nita ako ga ima. Kada se probudi bez novca, pone
drugaije razmiljati.
Ispio je ostatak pia. Priznajem, iznenadilo me kada sam
uo da e nam se pridruiti. Nisam mislio da te zanima ovakvo
lakrdijatvo. Rukom je preao djevojci po vratu, a ona je nastavila
posluno stajati.
Nisam mogao dopustiti da veer proe, a da vam ne estitam
praznik.
Volim Kratkodnevicu obeanje ponovnog roenja i obnove,
prola godina zaboravljena, nova pred nama.
Ako tako na to gleda.
A kako ti na to gleda?
Zabava koja nam omoguuje da zaboravimo zimu, rekao sam.
Osmijeh mu je postao hladan. Zima je ove godine rano dola.
Tono.
Beaconfieldova ena prekinula je tiinu. Jeste li donijeli
novogodinje odluke?
Moja je preivjeti do sljedee Kratkodnevice, rekao sam.
To i nije ba neki izazov.
Nekima od nas i to e biti teko.
Priao im je jo jedan gost pa sam se sada mogao udaljiti od
njih. Ne elim zaokupiti svu domainovu pozornost, rekao sam. I
bojim se da trebam svratiti do toaleta. Poklonio sam se Beaconfieldu i
kurvi te krenuo prema izlazu.
Na glavno stubite naslonio se straar koji oito nije bio
oduevljen to se nalazi etiri sobe dalje od zabave koja e prerasti
u orgije. Ubacio sam ljuljanje u hod. Reci mi, brate, gdje je zahod.
Popiat u se u gae. Dok je pokuavao zakljuiti je li sigurnost kue
vanija od uslunosti prema gospodarevim gostima, ja sam proao
pored njega. U leda mi je promrmljao doputenje, a ja sam skrenuo u
boni hodnik i stigao do ulaza za poslugu.
Kendricku nee biti problem ui na imanje. Obranu je inilo
samo dvanaestak metara zelenila obrubljenog visokom ivicom. Nisam
mislio ni da e mu biti teko obiti bravu iako je bila nova i dobra.
Meutim, predugo sam se ovime bavio pa sam iskoristio prednost te
povukao zasun i zapor na dnu nakon ega sam se vratio putem kojim
sam doao.
Zabava je bila u punom jeku, vesela gozba s poetka veeri
prerasla je u prave bakanalije. Raznobojni oblaci dima lebdjeli su
iznad okupljenih, a neko savreni snjeni nanosi bili su nasumino
razbacani. Visei pladnjevi snenotrsi drastino su se smanjili i vie
nisu nudili izobilje narkotikog uitka kao ranije. Vidio sam kako
debeli ovjek u kutu radi neto s konobaricom, a mislio sam da se to ne
odobrava u pristojnom drutvu. Magino svjetlo koje se irilo iz kipa
akre oslabjelo je i od jarko naranastog pretvorilo se u slabo ljubiasto
te je zabava sada djelovala ujedno kobno i fantastino.
Nisam siguran to me spopalo pa sam otiao porazgovarati s
Brightfellowom. Naime, nai raniji susreti nisu bili toliko ugodni da
bih ih elio ponoviti. Kada sam ga ranije te veeri ugledao kako ulazi,
bojao sam se da e se prilijepiti uza me i da u cijelu veer provesti
razmjenjujui zajedljive komentare s njim. Umjesto toga, sjeo je otraga
i iskapio svaku au koja mu se nala u blizini, a to je dopunjavao i
estim gutljajima iz ploke.
inilo mi se potpuno loginim ostaviti ga na miru. Ako
Kendrick uspije i ako Celia nije pogrijeila u vezi arolije, nisam ga
trebao nita ispitivati, a arobnjak je ionako dokazao da nije podloan
zastraivanju. Moda me vodila pobuda za stvaranjem problema.
Moda nisam imao to drugo raditi.
Iskreno, mislim da sam uivao to sam dobio priliku nekoliko ga
puta dobro opaliti sada kada je ve leao na tlu. Bilo ga je lako mrziti, a
izgledalo je da on to ak i potie. Bolje je ne gajiti takve osjeaje prema
osobi s kojom se sukobljavate, neprijateljstvo oteava rasuivanje
no samokontrola mi nikada nije bila jaa strana. Pomislio sam na djecu
i Crispina pa sam ve bio na nogama i prilazio mu.
Podigao je pogled kada ga je prekrila moja sjena i muio se
razaznati tko sam jer mu je smetala raznobojna pozadina. Tijekom
naeg kratkog poznanstva jo nisam Brightfellowa vidio trijeznog ali
nisam ga vidio ni posve pijanog. Djelovao mi je poput osobe koja treba
nekoliko pia kako bi preivjela dan, koja nije u topformi sve dok nema
odreeni postotak alkohola u krvi.
Oito je bio pretjerao pa je poduzimao sve elei potpuno
otupiti. Oi su mu postale tamnocrvene tokice okruene oteenim
mesom, niz elo curile su mu velike kapi znoja i nastavljale niz njegov
gomoljasti nos. U poetku je uspio zauzeti svoj tipini stav, podrugljivo
me pogledao i vjerno prenio ubojitu mrnju. To je pak brzo nestalo,
utopilo se u alkoholu pa mu je glava potonula natrag prema podu.
Duga no? upitao sam i sjeo pored njega. Neugodan miris
probio se kroz parfem kojim se zalio.
to hoe? pitao je, a svaki je slog prisilno izbacivao kroz
usta koja nisu suraivala.
Izgleda jako lijepo, htio sam te pitati za ples. Nije
komentirao. Ustvari, jedva me uo.
Ispijao sam svoj pjenuac. Bila mi je to etvrta ili peta aa i
nije mi dobro sjela na eludac. Ba su odvratni ovi gadovi, zar ne?
Samo se sjeti da je polovica rigunskog plemstva ovdje i da se svi
kompromitiraju. Rekao bih da im je potrebna religija, ali prilino sam
siguran da je ono ondje prvi opat, onaj koji se onesvijestio u zdjeli za
pun. Onesvijestio se pored zdjele za pun, ali ovako je bolje zvualo.
Volio bih da svatko od njih trune pod zemljom, odgovorio je
Brightfellow i skoro sam se lecnuo od zlobe u njegovom glasu. Volio
bih ih tamo smjestiti.
Bi li potedio Otricu?
Ne bih, ako se mene pita.
Onda, o emu se radi? Kada ovo propadne, to e biti va
zajedniki kraj.
Ti zna zato radi sve to radi?
Obino mogu pogoditi.
Uslijedila je stanka koja je dugo potrajala pa sam pomislio
da se arobnjak moda potpuno umrtvio. Napokon, uz veliki trud,
Brightfellow je okrenuo oi prema meni. Bio si agent, rekao
je. Sada nisi.
Da.
Je li to bio tvoj izbor?
Na neki nain.
Zato si tako odabrao?
Zbog ene.
To je prilino dobar odgovor, rekao je i okrenuo se natrag
prema mutnoj gomili. Nisam mislio da e doi do ovoga. Nisam to
htio.
Brightfellowovo samosaaljenje ponovo je raspalilo moj
bijes. Nemoj me zamijeniti sa sveenikom ne zanima me tvoja
ispovijed niti prodajem iskupljenje. Kako prostre, tako e i lei,
prezirno sam mu se osmjehnuo, ali nije gledao u mene pa
nije bilo efekta. Ja u prostrijeti plahte i za Otricu pa nee biti
usamljen.
Pomislio sam da je to bio prilino dobar pokuaj i da u ga
razljutiti.
Meutim, kada je progovorio, glas mu je bio miran i nije zvuao
ljutito, samo sigurno i tuno. Ti si jebeni kreten, rekao je.
Uzeo sam doint arene snenotrsi s pladnja pored nas. Moda
ima pravo.
Nije nita drugo dodao, a ja sam ustao i napustio ga, a kada sam
ispio pjenuac, nisam uzeo jo jednu au.
U prednjem dijelu Otrica je pio s pratnjom, puio i povremeno
se glasno smijao. Pitao sam se gdje nalazi te sljedbenike prije dvije
veeri ubio sam ih etvoricu, no ini se da njemu nije bilo teko pronai
zamjenu, a izgledalo je kao da smrt njegovih ranijih sljedbenika nije
muila vojvodu. Svako malo pogledao bi prema meni elei izgledati
prijetee, no kako su me prijetnjama poduili ljudi poput Ling Chija,
nisam bio zadivljen.
Sada je ve Doktor bio u zgradi. No je odmicala i moje poetno
divljenje prema onima boljima od mene zamijenio je prezir, bili su
mekuci toliko izopaeni da su im i osnovna zadovoljstva bila lana i
isprazna. Ideja o zaustavljanju jedne od konobarica nije me privlaila
pa sam sjedio u samoi i brinuo o tome to e se dogoditi ukoliko sam
krivo procijenio Kendricka ili ako je Celia pogrijeila, ili ako moje
alkemiarske vjetine nisu bile dovoljno dobre.
Dogodilo se iznenada. Jedna od konobarica ispustila je pladanj,
slijedila ga i sama pala na pod pa se skvrila plaui ini se da je
ranije uronila u gospodareve zalihe. Sluajno, sljedei koji je pao bio
je mladi kico koji se nadvio iznad nje, pao je na koljena i usmrdio
zrak rigotinom. Prelo je gomilom poput vala, skupine ljudi u dvorani
obuzela je munina, lovili su se za trbuhe i traili prikladno mjesto gdje
bi se ispraznili.
Svaka budala moe presjei vilinski dah neim to e ubiti
ovjeka, malo inat-cvata ili par kapi udoviina mlijeka, ali ree ga je
pomijeati s neim to nije smrtonosno. Dakako, to ne bi bilo mogue
da Beaconfield nije tako brzo potroio prvu poiljku i zahtijevao jo za
zabavu. to je, tu je. to god Otrica mislio, nisam doao pregovarati ili
zapoeti jo jedan verbalni rat. Nije bio neki sparing-partner, a prevalio
sam predalek put da samo kaem ovjeku kojeg mrzim da ga mrzim.
Doao sam se uvjeriti da nisam potratio sat vremena koji sam
proveo oprezno ubacujui majinu propast u svaku boicu vilinskog
daha koju sam prodao Beaconfieldu onog dana u parku. Obeao sam
Doktoru da e goste neto zaokupiti i to je bilo to.
Vojvoda jo nije povezao mene i bolest koja mu je poharala
goste pa sam odluio otii prije nego to se to promijeni. Sada sam
miran jer znam da sam odradio svoj dio posla koji se tie onoga to e
Beaconfieldovu zadnju proslavu Kratkodnevice uiniti najslavnijom
dosad.
Izaao sam kroz glavni ulaz i krenuo prema Gradu sjena. Ako
Kendrick ne uspije smisliti kako provaliti u Otriinu radnu sobu dok
svi na zabavi povraaju, tada uope ne zasluuje svoj ugled. Izvadio
sam doint iz depa, stavio ga u usta i zapalio usprkos snijegu. Sve u
svemu, veer je bila dobra, ila je po planu.
Zbog toga nisam mogao shvatiti zato etnju kui provodim u
nervoznoj tiini i zato se ne mogu otarasiti osjeaja da sam se zajebao.
42. POGLAVLJE
Sljedeeg jutra zabundao sam se i izaao jer sam se trebao nai s
Doktorom. Usprkos meavi, korak mi nije bio ovako lagan ve
danima. Ako moj lopov nije potpuno uprskao zadatak, moi u se dan
ranije osloboditi Stareve osude i zbog toga sam na nekoliko minuta
zaboravio na snijeg.
U gostionici Deva sjeo sam u stranji separe i naruio alicu
kave. Doktor je uao nakon nekoliko minuta istei led s debelog
zimskog kaputa. Sjeo je i ispod stola mi je predao snop papira. Stol
je imao lano dno koje je bilo osigurano strelicom umoenom u otrov
movarne jegulje.
Nadam se da je bilo dovoljno teko da te zainteresira, rekao
sam.
Nije odgovorio, a ja sam poeo listati spise koje mi je predao.
Mairi moe biti prevrtljiva kurva, ali izvori joj nisu bili loi. Prva
polovica papira predstavljala je Otriinu knjigu poslovanja i niste
trebali biti raunovoa kako biste vidjeli da je dublje u crvenom od
djevice na branu no. Imao sam motiv.
Meutim, nije to bilo ono najzanimljivije. Osim knjige
poslovanja, doepao sam se niza pisama izmeu Beaconfielda i
nekolicine mukaraca koji su pijunirali za strane ambasade. ini se da
je Otrica, prije nego to je preao na ubijanje djece, prouavao izdaju.
Miradin, Nestria, ak i jebeni Dren nije bilo zemlje na kontinentu
kojoj jadni Beaconfield nije pokuao prodati duu. Nijedan pokuaj
nije dao znaajnih rezultata poput veine amatera u pijunai,
Beaconfield je zamijenio traeve za kanjive informacije. Ustvari,
pisma raznih niskopozicioniranih dunosnika stranih ambasada bile su
samo pristojne odbijenice u kojima je stajalo da nee unajmiti Otricu
kao agenta. Naravno, nesposobnost mu nee biti korisna obrana na
sudu; plemiki status podrazumijevao je da je svaki kontakt sa stranom
ambasadom prijestup kanjiv vjeanjem.
Sve je to bilo zanimljivo, ali nije bilo izravno povezano s
ubojstvima i znao sam da nee biti dovoljno Starcu, pogotovo sada
kada me imao na zubu. Srce mi je lupalo pa sam se prisilio da ga
smirim. To je sve?
Od trenutka kada je Kendrick sjeo preda me, vidio sam da
mu izraz lica nije bio u skladu s drueljubivou koju je pokazao za
vrijeme naeg prvog razgovora. Sada je to doseglo vrhunac, moje
usputno pitanje izazvalo je mrtenje koje je na njegovu licu izgledalo
nezgrapno. Ne, to nije sve. To uope nije sve. Ispod stola dodao mi
je paket umotan u mesarski papir.
Razvezao sam ue i predmet iz paketa pao mi je u ruke.
Da sam je ugledao na polici ili u regalu, ne bi mi nita znaila
britva kakva se moe kupiti na svakom gradskom uglu u duanu,
komad otrog elika s mjedenom drkom. Meutim, budui da sam
je drao u ruci, odmah sam znao o emu se radi. im sam dotaknuo
metal, osjetio sam u u grlu, a testisi su mi se uvukli. Zlodjela su
uinjena ovim orujem, arolije koje su promijenile samu sr britve.
Njezin kontakt s prazninom iscurio je u nau stvarnost i ostavio
sjeanje na zlodjelo koje je njome poinjeno. Niste trebali biti
vidovnjak kako biste to znali, nije bila potrebna percepcija osjetili
ste to u biu, u dui. Zamotao sam je natrag u papir i gurnuo u torbu.
Doktor je to osjetio i nije bio sretan zbog toga. Nisi to
spominjao.
Nisam znao za to.
Ustao je. Poalji novac mom agentu i ne javljaj mi se vie. Ne
volim kada mi netko neto taji.
To je gadno, sloio sam se.
Sjedio sam dok je on odlazio i jo neko vrijeme nakon toga.
Doktor nije bio moja omiljena osoba i ne bih mu dao novi posao ni da
je bio zainteresiran za suradnju ali morao sam primijetiti da sam u
zadnje vrijeme puno ljudi uspio otjerati od sebe.
Ipak, dobio sam ono to sam trebao. Starac nije mogao ignorirati
rtveno orue kojim se Beaconfield rijeio troje djece.
Nakon dvadeset minuta bio sam u Grofu cijeli sastanak
trajao je krae od jednog sata. Povikao sam pozdrav, proeo me uspjeh
i oekivao sam sveani doek s galerije. Znao sam da e Adeline
biti u nabavci, ali mislio sam da e Cari i moj partner biti u blizini i
proslaviti moj uspjeh.
Meutim, djeaka nije bilo na vidiku, a Adolphusa sam
pronaao pored vatre. Lice mu je bilo kameno, a u ruci je imao otvoren
komadi papira. Dodao mi je poruku bez rijei. Znao sam to u njoj
pie i prije nego to sam je proitao.
Imam djeaka.
Nee poduzeti nita dok ti se ne javim.
Zguvao sam papiri u ruci i opsovao samog sebe jer sam bio
takva budala.

43. POGLAVLJE
Adolphus i ja kovali smo plan u kutu kada je ula Adeline, bucmasta
i rumena, u iekivanju gozbe za Kratkodnevicu koju je planirala
pripremiti. Vjerojatno bih je uspio prevariti da sam bio sam, ali ne
dijelite s nekim krevet deset godina, a da pritom ne nauite itati
njegova raspoloenja. Uostalom, Adolphusu ba i ne lei obmana. to
se dogodilo?
Adolphus i ja razmijenili smo pogled koji prethodi loim
vijestima, ali nismo nita rekli.
Na pogledu koji mi je uputila zavidjeli bi joj mnogi suci koje
sam znao. Gdje je Cari?
U dnu eluca otvorila mi se rupa i progutala me. Izmucao sam
la. Ostavio sam ga u Orlovu gnijezdu.
Nisi spomenuo da e danas posjetiti drala.
Ne kaem ti ni za svako pranjenje crijeva, no ipak esto
koristim nonu posudu.
Naglim pokretom, puno brim nego to bih od nje ikada
oekivao, stvorila se preda mnom. Glas joj je bio jai nego obino, ah
miran. Prestani lagati nisam budala. Gdje je?
Progutao sam slinu i kimnuo Adolphusu. On je iz stranjeg
depa izvukao komadi papira i predao joj ga.
Nisam siguran to sam oekivao, kako sam mislio da e
reagirati. Premda je bila draga i tiha, a Adolphusu nije ruila njegove
iluzije o tiranstvu, nije bila slabi. Meutim, nisam mogao zamisliti to
znai Cariev dolazak eni koja dugo nije imala dijete.
Proitala je retke, a lice joj je i dalje bilo kameno. Zatim me
pogledala u nevjerici. Kako se to dogodilo? Jo nije bila ni ljuta,
samo zbunjena.
Izgleda da me slijedio dok sam odlazio iz bara. To je jednom
ve napravio, ali mislio sam da sam ga uvjerio da to ne smije ponoviti.
Nisam siguran, nisam ga vidio.
Opalila me akom po licu. Glupi, glupi ovjee! Podigla je
ruku jo jedanput, no spustila ju je. Glupi ovjee.
Mino sam ekao.
Zakuni se da e ga nai.
Uinit u sve to je u mojoj moi.
Odmahnula je glavom i zgrabila me za rever kaputa te me
pogledala bijesno, raskolaenih oiju. Ne zakuni mi se, zakuni mi
se da e ga vratiti ivog.
Grlo mi je bilo toliko suho da sam jedva govorio. Kunem
se. Imao sam jedno svoje pravilo ne obeavam ono to ne mogu
ispuniti. im sam izrekao obeanje, poelio sam ga povui.
Pustila mi je koulju i sruila se na Adolphusa. Slomila se. On ju
je njeno tapao po leima.
Ustao sam. Vraam se za sat vremena.
Nee... Adolphus je zautio.
Ne jo. Prvo moram neto obaviti.
Nije pametno ubiti plemia prije nego to obavijestite vlasti.
Trebao sam posjetiti Starca.
44. POGLAVLJE
Gurnuo sam vrata Crne kue kao da sam jo uvijek njihov glavni agent,
a ne nepoteni diler. Sigurno sam pristojno odigrao ulogu jer me uvar
na strai bez problema pustio unutra. Nastavio sam dublje u labirint
zgrade i nije me iznenadilo to jo uvijek znam put.
Starev ured nalazi se u samom sreditu zgrade, u srcu mree
mranih ureda i neprivlanih tepiha. Uao sam bez kucanja, no nekako
je znao da dolazim. Oputeno je sjedio na svojoj stolici, a njegova
pojava dominirala je prostorijom. Na drvenom stolu ispred njega nije
bilo nikakvih papira, knjiga ni sitnica, samo zdjelica tvrdih bombona.
Dan ranije, rekao sam, sjeo nasuprot njemu i bacio paket na
stol.
Udario je glasno. Starac je pogledao mene pa spise, zatim
opet mene. Uzeo je papire, naslonio se i poeo ih listati oajno sporo.
Konano je odloio papire na stol. Ovo je zanimljivo tivo
naalost, to nisu podaci koje trebam. Za tvoje dobro nadam se da si
donio jo neto?
Britva mi je bila u torbi. Samo sam je trebao poloiti na stol
i otii, biti slobodan barem do sljedeeg puta kada neto bude htio
od mene britva je pulsirala prazninom, bila je vrijedna poput
potpisanog priznanja. Meutim, nije dolazila u obzir sada kada je
djeak nestao. Jedan ulini deran nije Starcu nita znaio, nije vrijedio
jedne trepavice ili odrezanog nokta.
Otrica je bio jako vaan, stoga ne bi samo zauvijek nestao
u Crnoj kui. Ako ga odlue napasti, morat e odrati barem privid
zakonitosti bit e to tjedni sudskih poziva i sudskih prepiraka,
a nisam mislio da e Otrica tijekom svega toga ostaviti Caria na
ivotu. Naravno, uz pretpostavku da e ga Starac pokuati srediti, u to
sam sumnjao. Vjerojatnije e iskoristiti ono to sam mu dao i ucjeniti
Beaconfielda pa ga vratiti na ulicu gdje e nastaviti raditi za Crnu kuu
vojvoda je vrijedio vie u aci nego na uetu.
Djeaka u vratiti samo ako budem drao sve konce u svojim
rukama, a to je znailo da ovo moram dobro odigrati, predati onoliko
koliko je dovoljno za osuditi vojvodu, ne smijem otkriti previe toga jer
e Starac preuzeti igru. Uzeo sam slasticu iz zdjelice, polako odmotao
papir i ubacio bombon u usta. Naravno, to je samo motiv. Mislim da
ti je Guiscard ve rekao za Otriinu povezanost s operacijom Prodor.
Bilo mi je sumnjivo od poetka to je agent odjednom elio pomoi, no
tu sam sumnju odluio izrei tek kad sam sjeo pred njegova efa. Bio
je to pucanj u prazno, ali sumnje mi je potvrdio trenutak iznenaenja
koji je preletio preko Stareva sabranog lica. Kako nitko nije bio
zainteresiran za njegove protuzakonite usluge, Otrica je preao na
plan B. Netko je, vjerojatno Brightfellow, naruio otmicu od Kirena.
Kada to nije uspjelo, rijeili su ga se i uzeli stvari u svoje ruke. Mogu
nastaviti ako eli znam da se dugo nisi bavio stvarnim policijskim
poslom.
Starevo lice ponovno je poprimilo uobiajeni izraz neiskrene
prijaznosti. Odmahnuo je glavom, rastuile su ga loe vijesti koje mora
prenijeti. Nije dovoljno. Ni priblino. Moda sam ja kriv moda te
nisam dovoljno motivirao. Moda trebam poslati nekoga u onu tvoju
krmu da posjeti tvoje prijatelje.
Nisam nasjeo na taj njegov komentar. Moda nije dovoljno za
uhienje ali dovoljno je da ti i ja budemo sigurni.
to predlae?
Ja u se pobrinuti za to. Neslubeno.
Palucnuo je jezikom u znak negodovanja. Toliko krvi, takav
mete! Kako e to izgledati?
Vi ste Specijalna jedinica izgledat e onako kako vi
budete htjeli. Ne glumi da ne uiva u ideji da sredi plemia koji je i
prijestolonasljednikov saveznik. Radim ti uslugu i ti to zna. Nagnuo
sam se preko stola i suzio prostor izmeu nas. Ili eli ekati da
Otrica i njegov omiljeni arobnjak zavre ritual?
Stareve oi bile su plave poput ljetne veeri. Nudi povratak u
slubu Kruni?
Znao sam da me mami, ali proklet bio ako nisam htio to
prihvatiti. Jedinstvena ponuda. Lord Beaconfield i ja porazgovaramo,
a ti se sutra probudi s jednim problemom manje.
A zato tako revno eli preuzeti odgovornost za smrt dobrog
vojvode?
Zato to mi je dosadno. to te briga? Obavit u to.
Sklopio je ruke ispred lica i izgledao kao da pomno razmilja.
Nakon petnaest sekundi neugodne tiine rairio je ruke, dlanove
okrenuo prema gore i naslonio se. Nezgode se dogaaju, rekao je.
Ustao sam. Bio sam spreman krenuti i ve sam otvorio vrata,
kada sam se okrenuo prema njemu. Treba znati da e biti potrebno to
poistiti. Bit e brzo, ali i glasno.
Kao to si rekao, mi smo Specijalna jedinica.
Kad to obavim, bit e tiho kao u mrtvanici.
Zahihotao se posramljeno kao da ga je zabrinulo moje loe
ponaanje. Uvijek tako ljut. Nee dogurati do mojih godina ako ne
naui malo uivati u ivotu.
Nisam nita odgovorio. Izaao sam i zatvorio vrata neoznaenog
ureda u kojem je ivio zao ovjek.

45. POGLAVLJE
Nakon toga krenuo sam nazad u Grofa napola trei kroz snijeg do
koljena. Umarala me neprestana hladnoa. Sjeao sam se iako u
magli vremena kada je bilo sunano, a oblaci s neba nisu rigali led.
Kad sam stigao, bar je bio zatvoren ne bismo ni imali puno
posla po ovakvu vremenu. Prednja soba bila je pusta, Adolphus je
valjda bio otraga i tjeio enu. Nisam imao vremena traiti ga. Nisam
planirao povui potez protiv Otrice prije noi, ali trebao sam svaku
minutu pripreme.
Primijetio sam u sobi malu omotnicu na komodi. Adolphus
je na njoj nakrabao poruku: Doao je Grenwaldov kurir dok te nije
bilo. U drugaijim okolnostima dobro bih se nasmijao ideji da se moj
beskorisni bojnik jednom iskazao, iako prekasno da bih imao koristi od
toga. Ignorirao sam je i latio se preeg posla.
Izvadio sam paket umotan u smei papir iz kovega koji sam
drao ispod kreveta te sjeo za stol i poeo ga odmotavati. Sljedea
dva sata izgubio sam na niz kljunih i dosadnih zadataka koje sam
trebao izvriti tijekom pripremanja opreme. Zgrabio sam par noeva za
bacanje i komad tanke ice, u dep sam spremio kutijicu boje za lice i
siao.
Bio sam toliko zadubljen u svoju misiju da sam se skoro odbio
od Adolphusa koji je stajao u podnoju stepenica, a bio je doslovno
nevidljiv zbog slabog svjetla i sablasne mirnoe. Ispod debelog kaputa
nosio je iznoeni koni oklop sa zakovicama, preuzak na prsima, uspio
je ak iskopati i stari ljem kojem se elik udubio od pet godina gadnih
situacija. Osim toga, okitio se i orujem. Dva kratka maa visjela su mu
na boku, a ratnu sjekiru privrstio je na leda.
to to, dovraga, nosi? pitao sam zapanjeno.
Divlji pogled u oku poruio mi je da je moj stari drug ozbiljno
odabrao odjeu. Zar si mislio da ide sam? Nismo prvi put u nevolji.
uvam ti leda kao i obino.
Je li bio pijan? Pomirisao sam mu dah ini se da
nije. Nemam vremena za ovo. Pazi na Adeline. Vraam se za nekoliko
sari.
Cari mi je sin, rekao je jednostavno, bez prenemaganja ili
pretjerivanja. Neu sjediti pored vatre dok mu je ivot u opasnosti.
Vjerouvare, spasi nas od tako besmislene plemenitosti!
Cijenim tvoju ponudu, ali to nije potrebno.
Pokuao sam proi pored njega, ali stavio mi je ruku na ovratnik
i drao me vrsto uz ogradu. To nije ponuda.
Sijede vlasi nadmaile su crne u kosi koja je neko bila boje
ugljena. Njegovo izbrazdano lice bilo je oronulo. Jesam li i ja toliko
ostario? Jesam li izgledao tako blesavo? Ovratnik podignut kao u
huligana, depovi puni oruja, srednjovjeni ovjek kojeg zabavljaju
mladenake igrice.
Nije imalo smisla sada misliti o tome. Cari me trebao mogu
proi kroz egzistencijalnu krizu za est sati, ako preivim.
Odgurnuo sam Adolphusovu ruku i uspeo se nekoliko stepenica
kako bih imao dovoljno prostora za manevar. Debeo si uvijek si bio
velik, ali sada si debeo. Spor si, ne moe se uljati i nema vie u sebi
ono to je potrebno da ubije ovjeka. Nisam siguran jesi li ikada bio
sposoban za to. Nemam ti vremena laskati svaku sekundu koju potroi
djeak je korak blie smrti. Makni mi se s jebenog puta.
Pomislio sam da sam pretjerao i da e mi otkinuti glavu svojom
ogromnom akom. Meutim, pogledao je u pod i uinilo mi se da je
sva energija iscurila iz njega, kao iz rupe na dnu vra. Okrenuo se
zazveckavi svojom zbirkom noeva.
Pazi na Adeline, rekao sam. Vraam se za nekoliko sati. To
nije bilo sasvim izvjesno, ali nije bilo potrebe to naglas rei. Izaao sam
u no.

46. POGLAVLJE
uao sam pored grma osamnaest metara od stranjih vrata
Beaconfieldove vile. Obojio sam kou crnilom, a ica koja mi je visjela
u rukama svjetlucala je na mjeseini. Pokuavao sam smisliti kako ne
ubiti Dunkana. Nita mi nije padalo na pamet.
Nisam ga mogao nokautirati. To ne funkcionira onako kako to
ljudi zamiljaju brzo mlatnete rtvu u potiljak i ona se probudi pola
sata kasnije s tupom glavoboljom. U pola sluajeva oni se pomaknu
i ne udarite ih u tono mjesto te stojite pred njima poput budale.
Meutim, ako ih uspijete nokautirati, vjerojatno e se osvijestiti na
vrijeme i uzrokovati nevolje, a ako ostanu leati, to obino znai da im
je pomuen razum i da e ostatak ivota provesti pljujui i serui po
samima sebi, a po mom miljenju to nije puno bolje od smrti.
Ovo e biti gusto. ak i ako se sve odvije po planu, ovo e biti
moj najriskantniji pothvat.
Bilo kako bilo, obeao sam Adeline.
No je odmicala i svaka minuta koja je prolazila bila je jo jedna
minuta u kojoj je Beaconfield mogao zakljuiti da je najbolji izlaz iz
ove situacije Brightfellowova stvora nahraniti Cariem. Oruje u torbi
davalo mi je slabane izglede, ali i to pada u vodu ako me ugledaju dok
ga postavljam. Opsovao sam igru sudbine koja je odredila da nasmijani
straar bude ovdje umjesto da ispija viski uz kamin ali nisam imao
izbora.
Zaklopio sam oi.
Bio sam na nogama, kamen koji sam bacio u vanjski zid
privukao je pozornost nesumnjiavog straara, devet metara, etiri i pol
metra i bio sam iza njega, a omu sam vrsto stegnuo.
Garota je tiha, ali spora pa je Dunkan dugo umirao. Prvo je
pokuavao zgrabiti icu, prstima je divlje grebao po oteenom grlu.
Nakon toga ruke su mu pale niz tijelo i prestao se opirati. Nisam
poputao pritisak sve dok mu koa nije postala ljubiasta i dok nije
zamahnuo nogama u posljednjem gru. Spustio sam ga na do iza zida
gdje ga nitko nije mogao vidjeti.
ao mi je, Dunkane. Volio bih da sam imao drugog izbora.
Ugasio sam svjetiljku iznad otvorene kapije. Straari e uskoro
primijetiti da svjetlo ne gori nadao sam se da sam ubojstvom
prijatelja kupio dovoljno vremena.
uljao sam se podrujem i osigurao sve to je bilo potrebno za
uspjenu misiju. Nitko me nije primijetio osiguranje je bilo slabo.
Beaconfield je moda dovoljno glup pa me ne oekuje. Barem sam se
tome nadao.
Kada sam sve postavio, vratio sam se do stranjih vrata i obio
bravu, dodue, moda nestrunije od Doktora, ali bez problema. im
sam uao, u glavi sam poeo odbrojavati sekunde. Leda sam okrenuo
prema zidu i zastajao na svaki um. Osiguranje je i dalje bilo neobino
nesavjesno, nigdje nije bilo straara, ak ni na stubitu.
Kada sam otvorio vrata Otriine radne sobe, on je stajao ispred
velikih prozora iza svog stola, u ruci je imao au viskija i gledao
snijeg kako pada. Brzo je okrenuo glavu prema meni. Trenutak nakon
to me ugledao, na licu mu se odraavao samo isti ok. Zatim se
polako nasmijeio, ispio ostatak pia i poloio au na stol. Ve drugi
put nepozvano dolazi u moju radnu sobu.
Zatvorio sam vrata za sobom. Prvi. Juer sam poslao nekog
dugog.
Zar se prijatelji tako ponaaju? Iskoritavaju tuu
gostoljubivost kako bi ukrali privatnu korespondenciju?
Nismo prijatelji.
Izgledao je malo povrijeeno. Ne, pretpostavljam da nismo
no, zbilja, samo zbog okolnosti. Da se sve drugaije odvilo, otkrio bi da
sam razuman. ak i prijazan.
Dvije i pol minute. Sumnjam. Vi plavokrvni malo ste previe
uvrnuti za moj ukus. Ja sam ovjek jednostavna srca.
Da, poten i estit, tono tako bih te opisao.
eljeli smo vidjeti hoe li jedan od nas dvojice odbaciti masku
prijaznosti. Sat u mojoj lubanji je otkucavao tri minute.
Otrica se naslonio na stol. Priznajem, iznenauje me nain na
koji si odluio ovo odigrati.
Priznajem da je ovo izravno, ali nisam imao izbora.
Znai, Starac te poslao? Zapanjuje me odanost koju taj luak
usadi u svoje sljedbenike. Nee on izgubiti ivot u ovoj samoubilakoj
misiji.
To nije odanost morao sam ga doslovno natjerati da mi
ovo odobri. Preko lica preletjelo mu je iznenaenje. I zato si tako
siguran da neu ja biti taj koji e izai odavde?
Prasnuo je u smijeh. Ne kaem da si nesposoban no,
nemojmo pretjerivati o tvojoj vjetini.
Tri i pol minute. To si rekao ljudima koje si poslao da me
ubiju?
Oi su mu bile tmurne, to je bilo rijetko iskazivanje
aljenja. To je bila Brightfellowova ideja od poetka je htio da te
napadnem, a kada nam je Mairi javila da njuka... Nadao sam se da
emo te preplaiti ili potkupiti. Izgleda da si se vie bojao Starca nego
mene.
To je tono, rekao sam. Gdje ti je arobnjak?
To ni ja ne znam. Nisam ga vidio od zabave. Valjda je nestao.
Nemaju mnogi hrabrosti zavriti igru.
Nemaju mnogi, sloio sam se, pomislio da lae i da arobnjak
u podrumu dri ruke oko Carieva grla.
Beaconfield je primaknuo ruku drci maa. Nismo toliko
razliiti koliko se pretvara. Obojica smo ratnici, djeca roena usred
bojnih povika i prolivene krvi. Izmeu nas nema mjesta glumi,
okolianju u savrenom napadu ili otvorenosti u obrani. Zato ti se
obraam poput brata. Ljudi koje si ubio, moji prijatelji nisu mi
bili ni sjena. Nitko nije. Nikada nije postojao nitko tko je bio dobar
poput mene, i to jo od vremena kada je ovjek prvi put bacio kamen
na drugog ovjeka. Ja sam savreni stroj smrti, savreni grabeljivac,
umjetnik u najstarijoj i najuzvienijoj ljudskoj aktivnosti.
Jesi li taj govor vjebao pred ogledalom?
Kako se usuuje?
Cijeli ivot susreem ljude poput tebe, klince koji se doepaju
otrice i zakljue da ih to ini mukarcima. Misli da si poseban jer ti
je ruka trunku bra? Svakog jutra kad idem na doruak, proem pored
dvanaest takvih kao to si ti razlikuje vas jedino cijena tvog kaputa.
Zato razgovara sa mnom ako sam toliko nezanimljiv?
Zato? Da. Sad je sigurno prolo ve pet minuta. Tako
mi akrina kurca, zato to toliko traje? Da Beaconfield nije toliki
megaloman, bio bih mrtav, nisam imao nikakvih iluzija o tome. Zato
si to uinio? upitao sam. Razumijem dogaaje samo pokuavam
shvatiti okolnosti.
to rei? Trebao sam novac, oni su ga imali ili sam mislio da
ga imaju. Nisam nikada izgarao od elje da izdam zemlju, no kao to si
jednom rekao svata se dogodi.
Sada sam ve oajno brojao sekunde.Ne pitam te o tvojim
bijednim pokuajima pijunaa. Kako si se spetljao s Brightfellowom
kada si poeo s djecom?
Na njegovu licu mijeala se znatielja s uenjem i prestravio
sam se kada sam shvatio da to nije odglumio. Kakvom djecom?
Rasprsnuo se pod ispod nas i bacio me natrake u zid.
Mislim da povijest masovnog ratovanja nije vidjela tako
nesposobnu logistiku poput one koju sam ja doivio za vrijeme rata.
Pet godina muili smo se preivjeti bez osnovnih zaliha zavoja,
izama, boje za lice. U Donknachtu bili smo dva dana i odjednom
roba nije prestajala stizati. Sedla za mrtve konje, oklopi koje nitko nije
znao obui, sanduci pletenih arapa, kao da je rat nekako poveao broj
naih udova umjesto da ih je smanjio. Kada sam izaao iz vojske, imao
sam toliko robe da sam mogao otvoriti duan i prodavati jedan artikl
koji se obino ne nalazi na policama mjesnih trgovaca sedam i pol
kilograma crnog praha i eksplozivne komponente koje bi ga detonirale.
Dio toga iskoristio sam dok sam jo nosio sivo. Dio je otiao
kada sam stvarao sebi ime nakon izlaska iz Krune. Ostatak sam
koristio dok sam Nasmijanu Otricu upoznavao s radostima modernog
ratovanja.
Eksplozija nas je odbacila na suprotne krajeve sobe, ali ja sam
je oekivao i uspio sam ustati prije njega. Izvukao sam bode iz izme
i krenuo na Beaconfielda to sam bre mogao. Leao je u kutu, bio
je omamljen, ali pri svijesti. To nije bilo dobro nadao sam se da
e ga eksplozija onesposobiti dovoljno dugo da se pobrinem za to da
mi vie ne predstavlja prijetnju. Planirajui ga napasti, primio sam
bode i skoio na njega. Zatreptao je, ali reagirao je nevjerojatno brzo,
izmaknuo se i omotao mi prste oko ruke u kojoj sam drao oruje.
Bio je jai nego to sam mislio i prevario sam se kad sam
pomislio da nije borac. Nije samo vjeto rukovao maem naravno,
to sam znao nego je bio borac, ovjek iji je instinkt napasti kada
ga se rani, koji ne odustaje zbog boli ili oka. Imao je petlje, no to ne
biste rekli po njegovoj odjei. Mislim da to zasluuje pamenje iako ne
ponitava sve ostalo. Pokuao sam ga udariti akom u grlo, ali zgrabio
mi je ruku nevjerojatno brzo kao i maloprije.
Ne znam kako bi to zavrilo da smo se poteno borili no,
ja nisam neki poklonik potene borbe. Eksplodirala je druga bomba,
ovog puta ravno ispod nas, i tada sam gledao u strop, a bljesak pred
oima bio je toliko jak da me istovremeno omamio i zaslijepio. Nakon
nekog vremena svjetlost je poela blijedjeti, ali zvonjava u uima
nije prestajala. Podigao sam ruke do uiju nije bilo krvi, no to nije
nita znailo. U ratu sam vidio ljude koji su ogluili, a nisu pokazivali
nikakve vanjske znakove ozljede. Zaurlao sam, izgrebao sam grlo, no
zvuk nisam uo.
Saberi se, saberi se! Zvonjava e stati, moda i nee nastavi
li leati, umrijet e. Ustao sam znajui da sam u borbi beskoristan i
molio se Melem da je Otrica proao gore od mene.
Tako je i bilo. Eksplodirao je pod radne sobe i ostavio ogromne
rupe u drvetu, a iverje je letjelo posvuda. Nazupana trijeska veliine
ruke zabila se Otrici u trbuh. Leao je na podu leima naslonjen
na palu gredu, a krv mu je curila iz usta. Doteturao sam do njega,
ravnotea mi je bila potpuno unitena.
Gdje je Cari? pitao sam. Gdje je djeak?
Otrica je imao dovoljno snage za zadnji osmijeh, blistav i
sjajan, a rijei je izgovorio polako pa sam ih razumio usprkos zvonjavi
u uima. Bolji si ubojica nego detektiv.
Nisam mu mogao proturjeiti.
Izdali su ga zadnji atomi snage i sruio se na koplje koje mu je
virilo iz trupa. Umro je nakon nekoliko sekundi. Zaklopio sam mu oi i
ustao.
Nitko zadnji dah ne potroi na la. Otkrio mi je tajnu iz inata,
zadnji udarac prije susreta s Onom Koja eka Iza Svega. Nije drao
Caria. Neto sam zeznuo neto sam zbilja sjebao, ali nisam znao
to.
Vrijeme je prolazilo i bilo je mogue da je netko primijetio
eksploziju u lord Beaconfieldovoj vili. Krenuo sam u prizemlje i znao
da se neu izvui ako naletim na probleme.
Stranje krilo kue kao da se uruilo, tone drveta i cigle
zakopale su stranji hodnik. Neko prekrasne tepihe u salonu unitila
je aa, a sve je bilo prekriveno komadiima stakla iz razbijenih
svijenjaka. Jedna od eksplozija zapoela je vatru u kuhinji i plamen se
brzo irio ostatkom kue.
Otriin glavni sluga leao je ispruen pored vrata, glava mu
je bila pod kutem koji nijedan akrobat ne bi mogao oponaati. inilo
se da je smrt nepravedna kazna za njegovu aroganciju i neprijaznost,
no rijetki su oni koji dobiju ba ono to zasluuju. Prekoraio sam ga i
izaao na snijeg.
Posrtao sam prema kapiji i odjednom shvatio da se zvonjava u
uima smiruje, neznatno, ali dovoljno da u to budem siguran nisam
ogluio i htio sam utonuti u snijeg, jecati i zahvaliti Prvoroenom to
me potedio. Usprkos tome, nastavio sam put po snijegu i preskoio
ivicu, kada sam pred sobom ugledao svjetlo na puteljku i oduljao se u
Grofa onoliko brzo koliko to moe slomljeni ovjek.

47. POGLAVLJE
Uuljao sam se u krmu to sam tie mogao. Trebao sam vremena da
razmislim i shvatim gdje je moje rasuivanje krenulo po zlu. U svakom
sluaju, Caria nije bilo, a ako ga Otrica nije oteo, to nije znailo da
je djeak na sigurnom. Kada sam stigao u sobu, iz zalihe sam istrgnuo
boicu daha i stavio je pod nos. Sluh mi se polako vraao i, nakon to
sam umrkao dah, uo sam samo kucanje svog srca koje je sada ubrzala
droga.
Na komodi je stajala Grenwaldova poruka. Otvorio sam je
ukoenim prstima i porezao palac dok sam uurbano traio potvrdu
uasa koji me obuzimao, a krv se razmazala po papiru.
Vrh dokumenta bio je isti poput onog koji sam uzeo Crispinu,
ali donji dio papira nije bio oteen i bili su navedeni svi arobnjaci
koji su sudjelovali u operaciji Prodor. Prepoznao sam Brighfellowa i
Cadamosta.
Prepoznao sam i jo jedno ime na samom dnu ispod dijela koji
je u ranijoj verziji bio otkinut.
Skinuo sam koulju, izvadio britvu s dna torbe i rasklopio
sjeivo. Na ramenima sam osjetio puni teret svojih grijeha i jedan
trenutak sebinosti pitao sam se gdje bi bilo najbolje staviti otricu
britve. Onda sam plitko zarezao ispod safira na ramenu istovremeno se
lecnuvi od boli.
Nakon pet minuta jurio sam Gradom sjena krvarei kroz zavoj
koji sam nabrzinu sloio od komada potkoulje.
Tako mi Deva, nadao sam se da jo mogu to zaustaviti.
48. POGLAVLJE
Plavi dral bio je mrtav ve oko est sati. Naao sam ga u radnoj sobi,
zgurio se na stolici od hrastovine, njegove modre oi okrenule su se
u dupljama, a rane na rukama i otrica na podu dokazivali su da je
presudio sam sebi. Na stolu pred njim bio je svitak papira, tri rijei
narkane njegovim vrakopisom.
ao mi je.
I meni. Zaklopio sam mu oi i siao.
Uao sam kroz otvorena vrata njezine radne sobe. Celia i
Brightfellow bili su mi okrenuti leima. Cari je mlitavo sjedio na
stolici u kutu, nije bio vezan, a oi su mu bile staklaste.
Trebamo ga sada srediti. Novi dan odveo je Brightfellowa
jo blie krahu. Nosio je istu odjeu kao i na Otriinoj zabavi te je
divljaki mahao rukama. Sredimo ga i rijeimo se tijela prije nego to
netko sve shvati.
Za razliku od njega, Celia je bila mirna poput kamenog bloka,
ruke su joj bile zabavljene nizom alkemiarske opreme na stolu pred
njom. Zna dobro da treba proi pola dana kako bi se dobila vruica,
a djeaka nismo jo ni zarazili. Neu unititi sve to smo postigli
samo zbog toga to si ti nervozan. Prelila je sadraj iz vra u manji
spremnik pa mahnula glavom prema Cariu. Zato ne sjedne i
pripazi na njega?
Ne ide on nikamo. Nee biti priseban ostatak veeri jer sam ga
zaarao.
Ima dar, kao i ostali, mada ga jo ne zna koristiti. Ne moe sa
sigurnou znati kako e reagirati.
Brightfellow je odgrizao prljavi nokat zubima. Rekla si da vie
ne osjea dragulj.
Da, Johnathane, rekla sam to.
To znai da je mrtav?
To znai ono to znai, rekla je, ali nije bila ljuta.
Sigurno je mrtav, ponovio je Brightfellow.
Celia je podigla glavu i pomirisala zrak. Sumnjam, rekla je,
odloila aparat za destiliranje i okrenula se prema meni. Koliko dugo
stoji ovdje?
Dovoljno.
Kada me Brightfellow ugledao, izgubio je ostatak snage koja
ga je pokretala. Problijedio je do boje lea i oima je letio s Celije
na mene, kao da u zraku izmeu nas dvoje postoji neto to ga moe
spasiti.
To znai da je Beaconfield... zapoela je Celija nevjerojatno
mirno kao da moj dolazak ne predstavlja ni najmanju prepreku njezinu
planu.
Organizirao je zadnje slavlje Kratkodnevice, potvrdio
sam. Jadna, glupa budala. Nije uope znao to se dogaa, zar ne?
Znai, upleli ste ga kada sam poeo postavljati pitanja jer ste htjeli
rtvu kojoj moete sve priiti.
Johnathan je i prije imao posla s njim. Uklapao se.
Bio je savren. Mrzio sam ga im sam ga ugledao, htio sam
da on bude kriv, drage volje primio sam se onog to mi je tvoj kamen
pruio kao dokaz. Plus, naravno, ti si mi uvijek davala savjete i
podmetnula bi mi poneki dokaz. Izvukao sam britvu iz torbe i bacio je
na tlo. Znai, Cariu si pripremila novu?
Celia je bacila pogled na orue kojim je rtvovala djecu pa opet
leerno pogledala u mene. Kako si uao u Orlovo gnijezdo?
Krunino Oko moe pobiti manje ari. Iskoristio sam
Crispinovo i uao na silu. Sjea se Crispina? Ili su ti se ve svi
pomijeali?
Sjeam ga se.
Dakle, da vidimo prvo Tara, pa Kiren kojem si platila
da je otme. Pa Caristiona i Avraham. Mog starog partnera ve smo
spomenuli. A gore je gospodar problem rijeio britvom jer nije htio
gledati ono to si postala iako ne znam moemo U samoubojstvo
dodati na tvoj raun.
Brightfellow se iznenaeno ukoio, ali Celia je samo
trepnula. Iznimno mi je ao to to ujem.
Ba izgleda slomljeno.
Bila sam spremna na to.
Valjda jesi o tome se i radi, zar ne? Pripremala si se za
dralovu smrt. Nikada nisi preuzela kontrolu nad zatitom, to je bila
la. Ne moe to i znala si da e nakon gospodareve smrti nestati i
njegove arolije.
Gospodar je bio genij, rekla je, a licem joj je preletjelo
aljenje. Nitko ne moe raditi ono to je on radio. Bila sam prisiljena
istraiti alternative.
Misli, ubijanje djece.
Ako se eli tako izraziti.
I zarazila si ih vruicom.
Naalost, to je ritual iziskivao. Nuno, iako neprijatno.
Pogotovo njima.
Brightfellow se strastveno ubacio u razgovor. Zato mu to
govori? Ubij ga prije nego to sve pokvari!
Nitko nee naprasno djelovati, naredila je Celia.
A ti, Brightfellowe? Radi to za dobrobit grada? Nekako nisam
mislio da si humanitarac.
Nije me briga za ovu rupagu. Neka gori.
Znai, ena?
Okrenuo se, ali znao sam odgovor.
to si mislio? Da ete ubiti nekoliko djece, a ona e se
strastveno zaljubiti u tebe?
Nisam budala. Znam da joj nita ne znaim. Nikada joj nisam
nita znaio na Akademiji ni kasnije. Rekla je da treba moju pomo.
Nisam je mogao ostaviti samu. Nije govorio meni, ali samo sam ga ja
sluao.
Nitko joj nita ne znai. Neto se davno u njoj slomilo. Nije
ona to slomila, ali to nije vano, to se ne moe popraviti. Ona govori o
Rigusu, o Gradu sjena, ali njoj to nije stvarno. Ljudi njoj nisu stvarni.
Ti jesi, rekao je. Samo ti i umrijet e zbog toga.
Celia je opet obratila pozornost na nas. Johnathane, poela je,
ali on je ve odluio.
Tada su se dogodile etiri stvari, manje-vie istovremeno.
Brightfellow je podigao ruku kako bi izveo aroliju, ali prije nego to je
uspio, zauo se zvuk mesa koje cvri, a spaljeno tijelo zagrijalo je zrak.
To je bila druga stvar. Tijekom tree sakrio sam se iza Celije, barem
prividno.
etvrta se dogodila jako brzo pa Celia nije ni primijetila.
Brightfellow je pogledao crvenu rupu koju vie nije prekrivala
koa, a kroz duboki otvor razaznavao mu se prsni ko. Pogled je vratio
na Celiju i sruio se.
Celijina ruka jo je svjetlucala od arolije koja je ubila
Brightfellowa. Odmah je poela govoriti, tijelo pred nama zaboravila je
im ga je unitila. Prije nego to ita uini, prije nego to ita kae,
sasluaj me. Povukla se izvan mog dosega. Ono to je gospodar
uinio, arolije koje je izveo, to se ne moe ponoviti. Razumije?
Nisam htjela koristiti djecu, vjeruj mi, nisam. Zadnjih deset godina
provela sam u ovom prokletom tornju pripremajui se na dananji dan,
pripremajui se na oevu smrt. Voljela bih da sam bolja. Zaklopila je
oi pa zatreptala. Tako mi Prvoroenog, voljela bih da sam bolja! Ali
nisam. Gospodar je mrtav i zatita vie ne dri. Sada je zima, ali kada
zatopli ne razumije kako e to izgledati ako se poast vrati.
Sjeam se kako je bilo. Ne govori to.
Uzdahnula je i sloila se. Da, valjda se sjea.
Mislio sam da e nastaviti. Kako nije vie nita rekla, preuzeo
sam rije.
Zato treba Caria?
Trebali smo dijete koje pokazuje potencijal za magiju. Takvo
dijete nije lako pronai. U glasu joj se ula natruha isprike, ali bila
je slaba pa sam je moda samo zamislio. Nismo imali vremena vie
tragati.
I znala si da e me natjerati na Otricu ako ga otme.
Da.
Pokuao sam s lica sakriti miljenje o njezinim rijeima, ali
izgleda da nisam uspio jer je stisnula usne i obrecnula se na mene. Ne
gledaj me tako. Mogla sam te ubiti, zna. Mogla sam u svakom
trenutku poslati udovite na tebe ili te pustiti da se smrzne u snijegu.
Ma, divna si. Osjeao sam se kao da je neto prokopalo put
u moju glavu, neko bodljikavo stvorenje koje mi se smjestilo u centru
lubanje i sada mi unitava mozak. Jedino me previe daha dralo na
nogama i morao sam se naprezan da ujem Celijine rijei, toliko je jaka
bila buka koja mi je odjekivala u uima. to se s tobom dogodilo?
Znam to sam ponudila u zamjenu nemam iluzija. Ali, ne
doputam da gospodarev rad bude uzaludan, ne elim da se sve vrati
na staro. Deset tisua majki, dvadeset tisua oeva, gomile naslaganih
leeva, toliko tijela da ih u tjedan dana ne bi prebrojio. Ljeto za ljetom,
godinu za godinom. Ne oekujem da mi oprosti, ne mislim da bi to
itko mogao ali sljedeeg, ljeta ljudi iz Grada sjena nee trunuti poput
crkotina na suncu.
Pretpostavljam da se na ovoj visini gube obrisi lica. Iskopaj
dijete iz blata i moda e drugaije razmiljati.
Nisam ni mislila da e razumjeti.
Moda samo nisam altruistian poput tebe. Danas sam ubio
ljude neki od njih to nisu zasluili.
Ljudi umiru, rekla je i nisam joj mogao proturjeiti. to
sam uinila, uinila sam nadala sam se da nikada nee saznati. U
svakom sluaju, to je otilo predaleko i ne moe to vie zaustaviti.
Neu dopustiti da rtve budu uzaludne. Barem im to dugujem. Ne
doputam da me itko zaustavi, ak ni ti. Ali, ti e to pokuati, zar ne?
Da.
Sjea se dana prije nego to si otiao u rat?
Da.
Sjea li se to si mi rekao?
Da.
Izgleda da si se prevario. Izgleda da sam ti slinija nego to si
mislio.
Ne, Celia, rekao sam i podigao njezinu ogrlicu, onu koju je
nosila jo od naeg prvog susreta, onu koju je iskoristila kako bi vezala
udovite za svoju duu, onu koju sam zgrabio dok mi je spaavala
ivot trenutak ranije. Uope mi nisi slina.
Ruke su joj poletjele prema vratu. Kako... kako si...
Sada u uzeti Caria, rekao sam, podigao ga sa stolice i
prebacio preko ramena. Privjesak sam drao izmeu nas. inilo mi se
da se migolji u mojoj ruci, a bio je nevjerojatno topao.
Sve je u redu, nije zaraen, nita mu nije, promucala je, a oi
je raskolaila i uperila u privjesak. Mora to odloiti, ne razumije to
je to, mora...
Slomio sam privjesak na dva dijela. Previe krvi, Celia
previe krvi.
Boja joj je nestala s lica. Zauo se tihi fijuk, a nagli udar vjetra
otvorio je prozor. Stajali smo i gledali se. Izgledala je kao da eli neto
rei, ali nije.
Hvala Vjerouvaru na njegovim blagoslovima!
Osjetio sam da dolazi i povukao se u kut, a eludac mi se stisnuo
od uasa. Stvor se materijalizirao iz zida iza nje, a ona me zadnji put
pogledala tunim oima punim osude.
Ne treba sve zabiljeiti. Dovoljno je rei da je nakon toga
postalo prilino grozno.
49. POGLAVLJE
Nekoliko dana kasnije sjedio sam na krovu jedne Kid Macove kue,
blok ili dva od Orlova gnijezda, i gledao kako Rigus oplakuje Plavog
drala. Njegovo tijelo, paljivo balzamirano i odjeveno u najraskonije
halje u kakvima ga nikad prije nisam vidio lealo je na zlatnom
odru na malom podiju. Tamo je sjedila poslovna gradska krema i
aristokratska elita, nekoliko desetaka plemia koje gospodar za ivota
ne bi prepoznao. Osiguranje je okruivalo pozornicu, i to ne obine
hulje vojnici sa spremnim helebardama koji su motrili rulju traei
bilo kakav znak nereda. Oko tog centra natisnulo se gotovo itavo
stanovnitvo Grada sjena koje je dolo iskazati potovanje.
Zima je i dalje bila otra, ali od sino nije padao snijeg. Ono
to se nije otopilo pretvorilo se u gadnu mjeavinu bljuzge, prljavtine
i smea tipinog za grad u snijegu. Mac i ja dijelili smo doint i
otpuhivali dim boje grafita u ionako sivo nebo. Ova zadnja serija
snenotrsi bila je slaba ukoliko se to ne popravi, morat u nai novog
dobavljaa.
Patrijarh je dolje na platformi hvalio pokojnikove vrline
barem sam pretpostavljao da se to dogaa. Sluh mi se nije u potpunosti
oporavio, a tihi amor gomile dodatno mi je oteavao razumijevanje
govora. Mac nije izgledao jako impresionirano. Sumnjao sam da
proputam neto vano.
Znao si ga, je 1' da? pitao me Mac.
Iza nas nekoliko njegovih kurvi puilo je i tiho jecalo, bile su
zahvalne to su dobile priliku zadovoljiti uroenu potrebu za dramom.
Aha.
Kakav je bio?
Bio je prilino visok, rekao sam.
Yancey je negdje dolje, okruen znojnom masom koja se
okupila radi ceremonije. Kada je sve zavrilo, javio sam mu da se vrati
u grad. Rekao je da smo kvit, ali ini mi se da to nije mislio. U svakom
sluaju, onog dana na krovu imao je pravo puno e vremena proi
prije nego to me mama Dukes opet pozove na ruak.
Gledano unatrag, mislim da Otrica ne bi otiao tako daleko
i ozlijedio ga. Krivo sam proitao Beaconfielda. Krivo sam proitao
mnoge ljude. Starac je poistio moj nered. Ako je i znao da sam sredio
krivog ovjeka, nije mu bilo stalo do toga, pohranio je taj podatak
nekamo i iskoristit e ga protiv mene ukae li se potreba za tim. to
se njega tie, sve se to lijepo zavrilo. Ubojstva u Gradu sjena su
prestala, a slavni premda nevani lan plemstva doivio je
nesreu s pei. Lord Beaconfield bio je posljednji u svojoj lozi i, za
razliku od raskone zabave prije samo nekoliko veeri, sprovod mu
nije bio posjeen. Koliko god bio slavan, nije bio voljen i, osim brojnih
vjerovnika, rijetki su ga oplakivali.
Cari je stajao naslonjen na ogradu. Da je bilo po njegovu, bio
bi dolje s ostatkom grada, ali otkad se vratio, Adeline nije voljela da
odlazi bez nadzora. Ako se sjeao iega o svojoj otmici ili o tome kako
ga je Brightfellow zaarao, meni nije nita spomenuo. Bio je on ilavi
klinac. Bit e dobro.
Nisam bio siguran hoe li Grad sjena biti dobro. Govorilo se da
e Orlovo gnijezdo pretvoriti u besplatnu kliniku, ali vidjet emo kako
e to zavriti. dral nije imao obitelj, a sada kada Celije vie nije bilo,
nije imao tko uvati njegovo imanje. Nekako nisam mogao zamisliti
da e vlada razdijeliti njegovu imovinu na nain povoljan za narod. U
svakom sluaju, Gradu sjena nedostajat e njegov zatitnik.
to se tie zatite morat emo priekati do ljeta i vidjeti
to e se dogoditi. Nije svaka godina sa sobom donosila kugu, a
zdravstvena njega i sanacija u gradu poboljale su se od zadnje
epidemije kada sam ostao siroe.
Bilo kako bilo, ima veeri kada mi snenotrs nije dovoljna pa
se probudim okupan u znoju, razmiljam o kolima koja su skupljala
mrtve, jednosjedima natrpanim tijelima koja su trunula. Tijekom tih
noi ukradem bocu viskija iz ormaria, sjedim pored vatre i pijem dok
ne zaboravim zato sam poeo piti. Nemam drugog izbora.
Idem kui, rekao sam. Mac je kimnuo, okrenuo se i nastavio
gledati sprovod. Cari je podigao pogled dok sam prolazio. Ako te
pustim, obeaje da nee poginuti?
Nasmijao se i odjurio dolje. Bit e on dobro. Kasnije, kada
zakljuim da je dovoljno odrastao, raspitat u se o obuci kakvu njegov
dar trai. Meutim, neu ga poslati na Akademiju nikada mu nee
neki dravni crv aptari savjete u uho. Jo uvijek postoje arobnjaci
koji nisu pripojeni Kruni. Takvog u pronai.
etnja do Grofa trajala je due nego inae, i to ne samo zbog
bljuzge koja mi je promoila izme. Vie neu imati razloga posjeivati
Orlovo gnijezdo. Zavrili su dani prolaenja kroz kameni labirint. Za
sve bi bilo bolje da nisu ni poeli.
U Grofu nije bila guva kada sam doao. Adeline se otraga
pripremala za navalu na veeru, a Adolphus se naslanjao na ank,
korijenje je ve pustio do podruma, a na licu je imao umoran osmijeh.
Mahnuo mi je i ja sam mahnuo njemu. Nismo nita rekli.
Sjeo sam za stranji stol, a Adolphus mi je donio vr piva.
ekao sam da se bar ispuni i ispijao pie sve dok nije nestalo. Nije
puno pomagalo, ali ipak sam naruio jo jedno.

ZAHVALE
Puno mi je ljudi pomoglo zavriti ovu knjigu, a puno ljudi pomae mi i
inae. Neki od njih su:
Chris Kepner koji mi je pruio priliku kada (ne pretjerujem radi
jaeg dojma) nikog drugog nisam zanimao;
Robert Bloom koji je bio kljuan za pretvaranje romana u vaim
rukama u neto smisleno, a ne samo donekle smisleno;
Oliver Johnson koji mi je davao savjete i nudio pomo te,
naravno, objavio moje djelo;
Sahtiya Logan bez ije bih pravovremene pomoi i podrke
vjerojatno jo radio od devet do pet;
David Polansky, Michael Polansky i Peter Backof koji su
ljubazno komentirali preopirno napisani, loe ureeni rukopis u kojem
se nalazila posve neosnovana scena seksa, a sva trojica uinili su jo
puno toga;
John Lingan koji je odluio donekle komentirati preopirno
napisani, loe ureeni rukopis i koji, uz to, ima enu i dijete pa se
provukao;
Dan Stack koji je jako vrstan fotograf te me uinio
fotogeninim, stoga mu teoretski dugujem nekoliko tisua dolara;
Marisa Polanskv, koja je moja najvea oboavateljica i
najiskrenija podravateljica, princeza lavljeg srca; obitelj Polanskv iz
Bostona, ak i Ben, premda ne zna uzvratiti telefonski poziv; obitelj
Mottola openito, uz ispriku to sam propustio dva Dana zahvalnosti
a posebno ujak Frank i ujna Marlene koji su mi tjedan dana pruali
krov nad glavom, a nisam im nikada poteno zahvalio, kao i ujna
Connie, tj. moja druga mama;
Robert Ricketts iji medicinski savjeti nisu bili kljuni koliko
on to misli, ali njegove duge godine prijateljstva jedinstven su dar, a on
zbilja treba meni zahvaliti to sam ga ubacio u svoje djelo;
Michael Rubin simpatinijeg i ljubaznijeg gospodina jo
nisam upoznao kojem se ispriavam to u rukopis nisam uspio
ubaciti patuljka, Zidova koji ima crni jezik (moda u nastavku);
Will Crane koji je faca;
Alex Cameron koji pouzdano nije ono gornje, ali ipak moe
proi valjda, pretpostavljam;
Lisa Stockdale, nasljednica Edwarda Crnog, Hindoo Stuarta i
T. E. Lawrencea prava i draga prijateljica;
Alissa Piasetski koja mi je davala savjete;
John Grega, uzor kreposti i mudrosti, koji je poneto od toga
podijelio i sa mnom;
Kristen Kopranos, poivala u miru;
Julie, Tim i ostatak ekipe Snaprag;
Envictus koji mi je pomogao nesvjesno, ali to je bilo kljuno;
Zahvaljujem svima koji su me primili za vrijeme mojih raznih
putovanja nadam se da u vam se jednog dana oduiti.
Zahvaljujem brojnim drugim ljudima i ispriavam se to vas
nisam poimence spomenuo.
Hvala posljednjoj, ali nipoto manje vanoj, Martini.