nekad i sad Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini Vakufska direkcija Sarajevo Izdava Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini Vakufska direkcija Sarajevo Za izdavaa Mr. Senaid hfz. Zajimovi Foto Ahmed Mehmedovi Lektor Prof. dr. Demaludin Lati Dizajn i DTP Fadil Pleho tampa AMOS-GRAF d.o.o. Sarajevo Sarajevo, 2014. nekad i sad Vaku sa podruja opina Stari Grad i Centar Sarajevo Vaku sa podruja opina Stari Grad i Centar Sarajevo nekad i sad 55 VAKUFI SA PODRUJA OPINA STARI GRAD I CENTAR SARAJEVO - NEKAD I SAD U okviru manifestacije Dani vakufa u Bosni i Hercegovini koja je odrana od 17. do 28. juna 2011. godine, Vakufska direkcija priredila je izlobu fotografja Vakuf sa podruja opina Stari Grad i Centar Sarajevo - nekad i sad. Cilj manifestacije posveene vakufma u Bosni i Hercegovini bio je da se reafrmira drutvena svijest o znaaju i ulozi vakufa kroz vrijeme, da se potakne njihova zatita, promocija, ali i restitucija. Bosna i Hercegovina je zemlja vakufa koja je kroz svoju historiju imala veliki broj vakifa koji su na nesebian nain vakufli svoju imovinu ili njen dio u opekorisne svrhe. Veina starih gradova u naoj zemlji svoj nastanak i razvitak vezuju uz pojavu nekog vakufa. Izloba Vakuf sa podruja opina Stari Grad i Centar Sarajevo - nekad i sad dala je uvid u dio bogatog naslijea bosanskohercegovakih vakufa i njihove uloge u nastanku i ekonomskom razvoju sarajevskih urbanih struktura. Preko 50 odabranih lokacija predstavljene su dvojako - ilustracijom iz arhivskog fundusa Vakufske direkcije i recentnom fotografjom aktualnog stanja autora Ahmeda Mehmedovia. Izloba je bila postavljena u Sarajevu, Mostaru i Livnu. Mr. Senaid hfz. Zajimovi, direktor Vakufske direkcije 6 7 VAKUFI SA PODRUJA OPINA STARI GRAD I CENTAR SARAJEVO - NEKAD I SAD 999999 Ovo to je uraeno sa vakufma ne samo u Bosni i Hercegovini nego na cijelom Balkanu, presedan je svjetskih razmjera. Zaklade, dobrotvorne ustanove, pokloni imunih ljudi svome narodu, svojoj zajednici ili dravi, ljudima openito, ne otimaju se. To pravilo vai u civiliziranom svijetu, ali ne i kod nas. Zamislite da u Americi neko otme neku zakladu, neku humanitarnu ustanovu, javnu kuhinju, dom za nezbrinute, bolnicu za siromane! To se ne moe desiti! Ali kod nas je to mogue! Kod nas se otimalo sa tolikom strau i pomamom da se ovjek izgubi i smete pred tom pojavom, da zanijemi, da na takvo neto, jednostavno, nema odgovor. U Beogradu je bilo vie damija, medresa i tekija negoli u Sarajevu! Sve je to sravnjeno sa zemljom, osim jedne damije, dva turbeta i nekoliko niana. Takav primjer se nee nai u svjetskoj povijesti! Spomenici kulture se u civiliziranom svijetu ne rue! Ali u Beogradu se rue! I to sa takvom strau i pomamom da ovjeku jednostavno staje pamet! Uice je nekad bio orijentalni grad, nagizdan munarama poput, recimo, Travnika. Sve je to sruila ona ista ruka koja je do OTETO - PROKLETO temelja sruila Ferhadiju i sve ostale damije u Banjaluci, Aladu i sve ostale damije u Foi, potkupolnu Selimijju damiju u Kneini, sve rogatike damije, sve zvornike damije, sve dobojske damije, sve trebinjske damije, sve bijeljinske damije, sve branske damije, sve prijedorske damije i stotine ostalih damija u naoj lijepoj Bosni i Hercegovini! I to pred licem svjetske javnosti, pod svjetlima refektora, u gotovo direktnom televizijskom prijenosu! im je prestala turska vlast u naim krajevima, poela je opa otimaina vakufskih dobara. im je ula u Bosnu i Hercegovinu, Austro-ugarska monarhija je poela sa otimainom i devastacijom damija i ostalih vakufskih objekata. Istog dana kada su uli u Sarajevo, oni su nekoliko damija pretvorili u skladita i vojne magacine; jedna od njih je i Bakr-babina damija na At-mejdanu u Sarajevu, ija je ponovna izgradnja upravo dovrena. Prva faza pred ruenje ili otimanje objekta koji ti je zapeo za oko jeste preinaiti mu namjenu. Damiju, recimo, pretvoriti u skladite. 10 A skladite, razumije se, lake je i bezbolnije poruiti negoli jednu bogomolju! Mogu vam nabrojati desetine bosanskih damija koje su pretvorene u skladita. Neke su pretvorene u galerije, poput Roznamedijine damije u Mostaru i Lukake damije u Travniku. Ja sam u mihrabu Roznamedijine damije gledao platno na kojem je enski akt, ensko golo tijelo! Neke su medrese, poput one u Poitelju, pretvorene u bifee u kojima se toi alkohol! I danas se u poiteljskoj medresi moe popiti hladno pivo! Ko je kriv za to? Austro-ugarska monarhija, Kraljevina Jugoslavija, komunisti ili mi sami? Naravno, krivi smo mi! Znaju li oni koji su tom jadniku pod kiriju dali medresu da je pretvori u kafanu, znaju li oni da se u poiteljskoj medresi i danas toi pivo? Drugi nain ruenja damija i drugih vjerskih objekata islamske kulture jeste proglasiti je sklonom padu. Okai na damiju tablu na kojoj pie Sklona padu, i ona tako stoji nekoliko godina, a onda j jednostavno porui da ne bi nekoga, ne daj Boe, ubila ako se sama srui! Ovu caku naroito su koristili Srbi u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Tako je porueno na stotine damija i drugih islamskih objekata u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Makedoniji. Trei nain otimaine jeste nacionalizacija, a za tu vrstu otimaine komunisti Titove Jugoslavije bili su svjetski eksperti. Oni su oteli sve to se oteti moglo! Dodue, damije, medrese, mektebi, objekti isto vjerskog karaktera, nisu se mogli nacionalizirati, dakle 11 Turci i Azijati, oni su ti koji su promenili pradedovsku veru, njima se treba osvetiti za Kosovo i sve ostale izgubljene bitke! Odlui da u Ljubinju sagradi dom kulture, gdje e, ta e, nego na temeljima Kizlar- agine damije koju si neto ranije poruio, i na kostima tu pokopanih Bonjaka. Nekoliko niana moglo se vidjeti pred Domom kulture u Ljubinju do pred ovaj rat, a danas, naravno, ni njih nema. U Ljubinju su bile etiri stare i jedna nova damija, tek izgraena - sve su poruene! ta mislite ta se desilo sa silnom vakufskom imovinom u Ljubinju? Sve je oteto, do posljednjega kvadratnog metra, sve je porueno, nije ostao kamen na kamenu! oteti, ali postoji ta famozna prenamjena objekta: objektu promijeni namjenu i onda ga otme, to jest nacionalizira! Damiju pretvori u skladite, i onda je otme; medresu pretvori u osnovnu ili srednju kolu i onda je otme; mekteb pretvori u zadruni dom i onda ga otme, to jest nacionalizira. etvrti nain otimaine jeste urbanizacija, regulacioni planovi, izgradnja infrastrukturnih objekata i sli. Trasira, recimo, prugu kroz Mostar i navede je na najvee i najljepe mostarsko mezarje, i ak na njemu naini eljezniku stanicu! Dok eka voz, da malo poine na kostima umrlih Bonjaka! Da li je to uinjeno drugim narodima!? Nije! Ali Bonjacima jeste, oni su kolateralna teta balkanska, oni su recidivi prolosti, oni su OTETO - PROKLETO 12 Odlui graditi prugu uskog kolosijeka od Trebinja do Nikia i tranice naniani pravo na damiju u upi, jednu od najstarijih na tom prostoru. Nisi je nikako mogao zaobii, kao to su zaobilaene bogomolje ostala dva naroda, nego pravo preko damije! Eno, na Stupu u Sarajevu, na samoj stupskoj petlji kranskog groblja, sa svake strane cesta, a ono nedirnuto u sredini. Nije dirano, sve su ga ceste zaobile, ali to je kransko groblje; da je muslimansko, provelo bi se kao sva druga raskopana mezarja. Damiju u Diviu porui pa na njenim temeljima izgradi crkvu! U inat svim Bonjacima, svim Bosancima, svim Europljanima i civiliziranom svijetu! ovjek se pita: Jesu li to uinili ljudi ili marsovci! Ima jo naina na koji se rue i otimaju vakufska dobra, ali za ovu priliku i ovo je dovoljno. Ovo to smo pobrojali radili su nam drugi, to su radile tuinske vlasti, a ta radi ova naa vlast? Ona je, vidi uda, legalizirala sve prethodne otimaine! Dala je mogunost ljudima da otkupe vakufske stanove, zanatlijama i trgovcima da otmu vakufske duane. U ijim je rukama danas onih stotinu duana Gazi Husrev-begovog vakufa? Potomci onih ljudi kojima je vakuf omoguio da izdravaju sebe i svoje porodice danas su oteli te duane, uz pomo nae vlasti, naravno, i misle da su uinili veliko djelo. Zapravo su u svoje ruke uzeli ivu eravicu, a tu eravicu nosit e u rukama i njihovi potomci. Zar je Gazi Husrev- beg to uvakufo da bi bilo oteto!? Ne znaju, 13 jadnici, da je oteto - prokleto, naroito je proklet oteti vakuf! Umjesto da se sami zaloe da se vakuf ne dira, da ostane iji je, da vakufu plaaju kiriju, oni su kopali i rukama i nogama da ga otmu. I uspjelo im je, uz pomo nae vlasti! Evo, pozivam ovim putem one koji su oteli vakufska dobra da ih vrate, sami, bez iije prisile. Zar e djecu ostaviti u otetoj vakufskoj imovini!? Boje li se Boga, boje li se Sudnjeg dana? U ijim su rukama danas te silne vakufske palae i zgradurine koje su izgraene na temeljima poruenih damija? Nije li to kazna svima nama to smo pristali na ruenje? Od ogromne Gazi Husrev-begove palae kod Katedrale ostao je samo natpis. Isti je sluaj i sa zgradom okadi hadi Sulejmanova vakufa kod turbeta Sedam brae, sa zgradom Denetia vakufa kod Katedrale, sa zgradom bive Policijske direkcije na Obali i tako redom. Sve je oteto, do posljednjega kvadrata! Ali, medalja ima i drugu stranu: ona damija na Skenderiji to se, svojevremeno, sama sruila od naeg nehata, to je i moja sramota. Ona damija Hode Kemaluddina na mjestu dananjeg Vakufskog nebodera (uj: vakufskog!) kao da i mene proklinje za ono ruenje prije sedamdeset godina. iji je danas taj Vakufski neboder, a tako lijepa i vrijedna damija je poruena zbog njega! To nam je kazna za ruenje damije. I ne samo ona: esnaest damija u ravnom, urbanom dijelu Sarajeva porueno je: Ajas-paina (danas hotel Central), Minetovia, Hode OTETO - PROKLETO 14 Kemaluddina, damija na Zelenome mejdanu, damija u abljaku (danas BBI Centar), Kemal-begova damija prema Koevu, Kalin hadi Alijina iza Pote, Skenderija, Musalla na kojoj se epuri zgrada Predsjednitva, i tako redom. Kao da je neka nevidljiva, a podla ruka napravila plan: neka njima onih damija na ariji i na brdima, a ove u ravnici i urbanom dijelu sve do jedne poruiti! Ali, nije bio isti sluaj i sa crkvama! Dok su damije ruene, crkve su nicale upravo u tim urbanim dijelovima grada, uz glavnu saobraajnicu: Katedrala, Nova pravoslavna crkva kod Ekonomskog fakulteta, katolika crkva usred Titove, preko puta slastiarne Oloman, katolika crkva na Marijin-dvoru, pravoslavna crkva u Pofaliima, katolika crkva kod ipada. Neka nam ovo nekoliko natuknica poslui da se zastidimo i da razmislimo: zato nam se sve to deavalo? Ima li i nae krivice u svemu tome? ta da uinimo da stvar popravimo, kako da mi svi, pojedinano, doprinesemo da vakuf podignemo iz pepela, da stane na zdrave noge i ide poznatim stazama do Dana sudnjega? Od mnogih sarajevskih i inih bosanskih damija ostale su samo fotografje. Ahmed Mehmedovi, govor sa otvaranja manifestacije Dani vakufa u Bosni i Hercegovini 2011. nekad i sad Vaku sa podruja opina Stari Grad i Centar Sarajevo 16 Skender-paa Jurevi, bosanski namjesnik, sagradio je tekiju oko 1500. godine, a do nje imaret i musafrhanu. To je bila druga tekija u Sarajevu na lijevoj obali rijeke Miljacke koja se koristila za ishranu putnika-namjernika i siromaha. Uz tekiju je bila i baa, travnjak i uma. I nju je zahvatio poar izazvan prodorom princa Eugena Savojskog. Tekija je nakon poara obnovljena, ali poslovni efekti Skender- painog vakufa su slabili te su imaret i musafrhana zbog nedostatka fnansija krajem devetnaestog stoljea zatvoreni. Skender-paina tekija ostala je aktivna sve do Drugog svjetskog rata da bi j prilikom izgradnje sportskog centra Skenderija sruile bive komunistike vlasti. SKENDER-PAINA TEKIJA 17 Na mjestu Skender-paine damije komunistike vlasti su, bez saglasnosti Islamske zajednice, 1969. godine izgradile sportski centar pod nazivom Centar Skenderija. Na mjestu gdje je nekad bila damija sagraen je Dom mladih. SKENDER-PAINA DAMIJA, SKENDERIJA Skender-painu damiju sagradio je Mustafa-beg Skenderpai 1517. godine. Tokom 1917. godine, zbog ratnih potreba Austro- Ugarske, skinut je olovni krov sa njenoga kubeta. Vjerske dunosti obavljane su sve do 1920. godine kada je, zbog sigurnosnih razloga, damija zatvorena. Preputena zubu vremena, damija se uruila 1. marta 1936. godine dok je damijska munara uklonjena 1960. godine radi izgradnje sportskog centra. 18 Na nekadanjem Zelenom mejdanu, Ojandi-zade hadi Ibrahim podigao je 1591. godine mesdid. Hadi Ibrahim je bio sin mahalskog ojandije, ovjeka koji je tokom mjeseca ramazana u svojoj mahali pozivao ljude na sehur. Prilikom velikog poara koji se dogodio 1697. godine, ovaj mesdid je izgorio, ali je i obnovljen. Mesdid je sruen1907. godine. Na mjestu gdje se nekad nalazio mesdid Ojandi-zade hadi Ibrahima, u Dobrovoljakoj ulici ispred Gazi Husrev-begove medrese (biva erijatska gimnazija), danas se nalazi mali parking. OJANDI-ZADE MESDID 19 Komunistike vlasti su itav ovaj lokalitet zatrpale, a zemljite pretvorile u park. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je, u saradnji sa Opinom Stari Grad, ponovo izgradila damiju 2011. godine. U haremu damije trenutno se odvijaju konzervatorski radovi na dijelu arheolokih ostataka medrese. BAKR-BABINA DAMIJA Damiju je sagradio hadi Alija Bakr-baba 1544. godine. Uz damijski harem Ismail-ef. Misrija napravio je 1741. godine medresu i za njeno izdravanje uvakufo gotov novac. Nakon okupacije, austro-ugarske vojne vlasti uzele su damiju i ona je sluila kao magacin. Bez popravke, damija nije dugo izdrala tako da se ve 1895. godine u potpunosti uruila. Pored damije je postojao i harem u kome su, pored mnogobrojnih uglednih Sarajlija, bili ukopani i sarajevski hroniar Abdullah-ef. Kantamirija te dobrotvor hadi Hasan Misrija, ijim sredstvima su obnovljene neke sarajevske damije. 20 Jedilersku tekiju osnovao je 1879. godine Sejfullah Ibizovi. U poetku je bila samo prostorija za uvara Turbeta sedam brae, koju je sa turbetom podigao Sulejman-paa Skopljak. Godine 1894. Ibrahim ef. Heri, Travnianin, pokraj turbeta podie novu semhanu te je tako formirana Jedilerska tekija. U popisu islamskih objekata iz 1933. godine navedeno je da Jedilerska tekija pripada nakibendijskom redu i da je u to vrijeme aktivno djelovala. Pretpostavlja se da je Jedilerska tekija, privremeno, prela od nakibendijskog na halvetijski red u kasnom XIX. vijeku. Jedilerska tekija postojala je sve do 1937. godine kada je sruena, a na njenome mjestu planirana izgradnja stambeno-poslovnog objekta. Novi objekat u stilu moderne projektovao je sarajevski arhitekt Reuf Kadi. Zgrada okadi hadi Sulejmana izgraena je 1939. godine za svega dvanaest mjeseci. Objekat je Zakonom o nacionalizaciji stambeno-poslovnih zgrada i graevinskog zemljita iz 1958. godine oduzet Vakufu kao izvornom vlasniku. Trenutno je zgrada privatizirana na osnovu Zakona o prodaji stanova na koje postoji stanarsko pravo. VAKUF OKADI HADI SULEJMANA 21 Vakufska uprava je oko 1910. godine na mjestu ovog mekteba izgradila novi muki mekteb. Komunistike vlasti su oduzele mekteb hadi Osman-bega Dennetia, a na prostoru gdje se nalazio sagradile stambenu zgradu. MEKTEB HADI OSMAN-BEGA DENNETIA Mekteb hadi Osman-bega Dennetia na Bistriku izgraen je prije 1846. godine. Mekteb je zajedno sa zemljitem uvakufo i odredio da se dio tog zemljita pretvori u mezarje. Za uzdravanje mekteba uvakufo je dva duana u staroj Fiekijskoj i jedan duan sa magazom u staroj Tarakijskoj ariji. 22 Hamam je sagradio Isa-beg Ishakovi 1462. godine i kao takav bio je prvo javno kupatilo koje je u Bosni izgraeno poslije propasti Rimskog carstva. Hamam je 1810. godine izgorio u poaru. Zemaljska vakufska komisija je poetkom 1890. godine odluila da iz sredstava Isa-begovog vakufa, na zemljitu nekadanjeg hamama pokraj Careve damije, sagradi parnu banju prema zahtjevima novog vremena i ope zdravstvene kulture. Graena u orijentalnom stilu, prema planovima arhitekta Josipa Vancaa, imala je parnu i tzv. tursku banju kao i zasebne banje u bazenima sa osamnaest kabina i svim potrebnim ureajima. Hamam je nacionaliziran 1958. godine i u njemu je do rata bilo smjeteno preduzee Higijena. U toku oruane agresije na Bosnu i Hercegovinu hamam je pretrpio ogromna oteenja. Od strane Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika 2004. godine proglaen je Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Opina Stari Grad Sarajevo je 2005. godine hamam vratila u posjed Vakufskoj direkciji, koja je nakon toga intenzivno provodila aktivnosti na iznalaenju rjeenja za njegovu rekonstrukciju. Vakufska direkcija je uspjela osigurati fnansijska sredstva od strane Direkcije za vakufe Republike Turske sa kojom je 2011. godine potpisan protokol o fnansiranju rekonstrukcije hamama, a radovi su poeli 2013. godine. Predviena je njegova obnova u izvornom stilu. ISA-BEGOV HAMAM 23 Knjini fond iz biblioteke preseljen je u novosagraenu zgradu, u koju je i uzidan stari tarih iz 1759. godine, a etiri godine poslije knjige su prenesene u Gazi Husrev-begovu biblioteku. Na veini knjiga iz te biblioteke nalazi se peat iz 1773. godine s natpisom koji kazuje da ih je uvakufo Osman ehdi od prihoda carskog divana u Sarajevu, kao i njegovim uvjetom da se knjige iz knjinice ne iznose ni pedlja ni koraka. U ovim prostorijama nalazila se sve do sredine devedesetih godina prolog stoljea Gazi Husrev-begova biblioteka. Na mjestu gdje se nekada nalazila ehdina biblioteka danas se trenutno nalazi Kabinet Reisu-l-uleme IZ-e u Bosni i Hercegovini. EHDINA BIBLIOTEKA ehdinu biblioteku sagradio je Osman ehdi sin Mehmed-efendije iz Bijelog Polja 1759. godine. Biblioteka je imala kupolu s alemom, pokrivenu olovom, koja nije imala tambura, to je rijetkost. Svojim diskretnim linijama potpuno se uklapala u nenarueni ambijent Careve damije. Bila je uvakufjena u spomen Osman ehdinog umrlog sina Hatema, koji je volio knjievnost. Kada se 1910. godine gradio Ulema medlis, postojea biblioteka je podvedena pod jedinstvenu arhitektonsku cjelinu. 24 Medresu je izgradio 1857. godine Fadil-paa erifovi. Medresa se nalazila do Ajni-begovog mekteba preko puta Careve damije. Imala je dvanaest sobica za uenike i dershanu u kojoj je sam vakif jedno vrijeme bio muderris. Zgrada medrese otuena je 1958. godine od strane komunistikog reima stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita. Zemljite je predano Ugostiteljskoj Komori Bosne i Hercegovine koja je na tom lokalitetu 1964. godine izgradila hotel Nacional za potrebe uenika Ugostiteljske kole. MEDRESA FADIL-PAE ERIFOVIA (CAREVA MEDRESA) 25 Na mjestu gdje se nalazio hadi Isaov mesdid izgraen je vakufski konvikt koji je nacionaliziran i pretvoren u turistiko-ugostiteljsku kolu. HADI ISAOV MESDID Hadi Isaov mesdid u Dugom sokaku sagraen je oko 1630. godine od strane hadi Isa-ef.. Mesdid je izgorio za vrijeme provale princa Eugena Savojskog. Nakon poara Hadi Ali ef. okadi je obnovio mesdid. Mesdid je poruen 1950. godine. 26 Abdulkerim Sim-zade umii, sin Mehmed-ef., sagradio je medresu zvanu Drvenija 1775. godine, koja je bila smjetena na obali Miljacke. Nalazila se iznad Zildijske arije u Sarajevu. umiia medresa je sruena prilikom regulacije rijenoga korita Miljacke od strane austro-ugarske uprave. Na mjestu gdje se nalazila medresa Drvenija, u ulici Obala Isa-bega Ishakovia, danas se nalazi ulica i parking. UMIIA MEDRESA (DRVENIJA) 27 Ne postoje historijski tragovi o tome ko je sagradio Koziju upriju. Pretpostavlja se da je ovaj most izgraen u drugoj polovini XVI. stoljea, kada je osmanska centralna vlast, pod vezirom Mehmed- paom Sokoloviem, razvijala mreu magistralnih puteva u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Prvi put u historiji Koziju upriju 1550. godine spominje putopisac Katarin Zeno. Kozija uprija slovi kao jedan od najljepih malih kamenih mostova u Bosni i Hercegovini koji je zadrao izvorni korkaluk. Most je dug 42 metra sa lukom od kamena hree, prenika 17,60 metara i visinom lunog svoda od 10 metara. Jedan od pisanih tekstova o Kozijoj upriji sauvan je u hronici Mula Mustafe Baeskije iz 1771. godine, gdje stoji: Iz zadubine Hadi Osmana Hadi Bektaagia sagraen je kameni zid od strane Miljacke sve od Kozije uprije pa do Alfakovca. Interesantno je napomenuti da je ovaj vakuf sve ovo vrijeme ostao nepromijenjen. KOZIJA UPRIJA 28 Isa-begova tekija je, po nalogu komunistike vlasti, sruena 1957. godine. Do tada se izdravala iz sredstava Vakufske direkcije i vakufa Fadil-pae erifovia. Njeni temelji su zatrpani nanosima zemlje u cilju regulacije i izravnavanja terena. Ispod nasipa je ostalo zatrpano sedam mezarova zavijskih prvaka od kojih je najstariji iz 1813., a najmlai iz 1879. godine. Nakon to je sruena, iri prostor tekije takoer je devastiran izgradnjom novih sadraja kao to su: benzinska pumpa, hoteli, parkiralita i dr. Po uzoru na ovu, 2013. godine, na prostoru ispod ute tabije na Kovaima, a u sklopu Memorijalnog centra, izgraena je slina tekija. ISA-BEGOVA TEKIJA Isa-begova tekija izgraena je prije 1462. godine te je nekoliko puta spaljivana i obnavljana. To se desilo i 1697. godine za vrijeme pohoda Eugena Savojskog na Bosnu, to potvruje i jedan akt u kojem, izmeu ostalog, pie: Izgorjela je Gazi Isa-begova tekija sa sobama siromanih murida u ekreki Muslihudinovoj mahali. U dvoritu tekije postojao je adrvan i do njega jedna soba (ljetnikovac), a istono od tekije nalazio se jedan ardak. 29 Hotel Gazi je izgradio Gazi Husrev-begov vakuf 1909. godine. Izgraen je nakon to je u poaru 1908. godine izgorio raniji vakufski objekat koji je imao funkciju prenoita. Hotel je nacionaliziran 1946. godine i sve do agresorskog rata koristila su ga drutvena ugostiteljska preduzea. U toku oruane agresije na Bosnu i Hercegovinu hotel Gazi teko je oteen te je punih deset godina nakon rata propadao, da bi 2003. godine u ruevnom stanju bio vraen Gazi Husrev-begovom vakufu. S obzirom na poloaj hotela, Gazi Husrev-begov vakuf je nakon rekonstrukcije promijenio namjenu objekta u poslovne prostore. HOTEL GAZI 30 Gazi Husrev-begov vakuf je 1869. godine kupio han te je ovaj prostor i danas u njegovom vlasnitvu. TOPAL OSMAN-PAIN HAN Nakon to je dao da se probije nova ulica od Mujstaj-painog mejdana do Baarije, Topal Osman-paa je izmeu novoprobijene ulice Telali i paralelne joj ulice Samardije podigao han, ija je izgradnja zavrena 1863. godine. 31 Uprava Gazi Husrev-begovog vakufa je kupila plac te je izgradila prvu bolnicu u Bosni i Hercegovini koja je otvorena 1866. godine. Lijeenje je bilo potpuno besplatno sve do 1879. godine, kada se uvodi naknada, ali samo za one koji mogu platiti. Otvaranjem Opte zemaljske bolnice na Koevu 1. jula 1894. godine, Vakufska bolnica je pretvorena u Zavod za duevne bolesnike. Nakon Drugog svjetskog rata zgrada postaje kola uenika u privredi. Objekat je u toku posljednje oruane agresije na Bosnu i Hercegovinu znatno oteen usljed granatiranja. HASTAHANA 32 Hastahana je u ruevnom stanju i trenutno se vode aktivnosti o mogunosti obnove i stavljanja objekta u funkciju. HASTAHANA Zgrada Vakufske bolnice je 1970. godine stavljena pod zatitu tadanje drave kao spomenik kulture, dok je 2008. godine proglaena nacionalnim spomenikom u Bosni i Hercegovini. Iste godine pokrenut je proces vraanja prava na raspolaganje objektom Gazi Husrev-begovom vakufu. Nedavno je Opina Stari Grad ustupila objekat Gazi Husrev-begovom vakufu na privremeno koritenje. 33 Gazi Husrev-begov mekteb prvobitno je bio smjeten u sjeveroistonom uglu harema Gazi Husrev-begove damije u kojem je 1530. godine izgraena zgrada koja je u prizemlju imala magaze, a na spratu je bio mekteb koji je ustanovljen kada je i dovrena damija, 1531. godine. Mekteb je na ovome mjestu radio sve do 1897. godine, kasnije je preseljen u zgradu ulova hana, a nakon proirenja Medrese 1931., godine u jednu privatnu kuu pokraj erijatske kole. Na osnovu Ugovora o kupoprodaji iz 1936. godine Gazi Husrev- begov vakuf uknjiuje imovinu u ulici emerlina. Gazi Husrev-begov mekteb nacionaliziran je 1958. godine. Opina Stari Grad Sarajevo je privremeno, do donoenja Zakona o restituciji, vratila mekteb Gazi Husrev-begovom vakufu u kojem se odvija nastava u organizaciji Fakulteta islamskih nauka. GAZI HUSREV-BEGOV MEKTEB 34 Razloge prestanka rada ove kole neki tumae i injenicom da je ona prerasla u Viu islamsku erijatsko-teoloku kolu (u narodu poznata kao VIT, a njeni svrenici kao vitovci). Poslije Drugog svjetskog rata, u zgradi je kratko vrijeme bilo smjeteno odjeljenje Pravnog fakulteta, a nakon toga Muzej grada Sarajeva. Od 1995. godine u njoj je smjeten Fakultet islamskih nauka. Prije nekoliko godina fasada zgrade je obnovljena, a atriji su ustakljeni pa sada manji slui kao dnevni boravak za studente, a u veem se odravaju razne sveane ceremonije. FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA Zgrada erijatske sudake kole sagraena je 1887. godine po projektu Karla Pariika u bogatom pseudomaurskom dekorativnom maniru sa elementima i detaljima skupljenim iz raznih regionalnih kola islamske umjetnosti. erijatska sudaka kola (Mektebi-nuvab) otvorena je 6. aprila 1889. kao petogodinja via kola. Ovdje je znaajno sasvim tano opaanje da se koncept organizacije osmanskoturskih medresa zasniva na principu unutarnjeg dvorita, to potie jo iz helenistike arhitekture. To pravilo se ne odnosi samo na monumentalne objekte, ve i one sasvim skromne izvedbe. erijatska sudaka kola prestala je s radom aprila 1937. godine. 35 Damiju je podigao Muslihudin hadi Mustafa ekrekija 1526. godine. Danas je ona najstarija sauvana potkupolna damija u Sarajevu. Rjeenjem Zavoda za zatitu spomenika kulture NR BiH Sarajevo, br. 02-609-3/62 od 18. aprila 1962. godine, ekreki Muslihudinova damija u Sarajevu je stavljena pod zatitu drave i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture. Prostornim planom Bosne i Hercegovine iz 1980. godine ovo dobro je evidentirano i svrstano u prvu kategoriju kao kulturno-povijesno dobro. EKREKI MUSLIHUDINOVA DAMIJA 36 Usljed granatiranja grada 1992. godine sebilj je oteen gelerima, pa je manja popravka uslijedila 1997. godine, kada su popravljeni muepci i obojena drvena konstrukcija. Detaljno je restauriran 2006. godine, kada je zamijenjen bakarni pokrov, saniran dovod i odvod vode i uraena zatita drveta. SEBILJ Sebilj je izgradio i uvakufo Mehmed-paa Kukavica 1754. godine, koji je u to doba bio jedini zatvoreni sebilj u Sarajevu. Voda za sebilj je dovedena iz Gazi Husrev-begovog vodovoda. U sebilju je radio slubenik koji je punio tasove (posude) vodom i dijelio ih ednim prolaznicima. Ljudi koji su ovo radili bili su plaeni od tadanje gradske uprave od eher-ehaje, odnosno gradonaelnika. Stari sebilj trajao je do 1891. godine, kada su ga austrijske vlasti sruile, a ponovo je izgraen 1913. godine po projektu Josipa Vancaa. 37 Na mjestu dananjih Trgovki, sjeverno od Brusa-bezistana uz Kolobara han, nalazio se prvi sarajevski bezistan kojeg je sagradio Mehmed-beg, sin Isa-bega Ishakovia, oko 1480. godine. Bezistan je izgorio 1697. godine prilikom provale princa Eugena Savojskog. Nakon toga uraena je rekonstrukcija, ali je umjesto kupola nadsvoen drvenim krovom. Bezistan je do temelja izgorio i u velikom poaru iz 1842. godine, nakon ega vie nije obnavljan. TRGOVKE 38 Duani su srueni od strane komunistikih vlasti 1949. godine pod izgovorom da je stara ekonomska nit prekinuta. Trgovke su ponovno obnovljene sedamdesetih godina prolog stoljea prilikom revitalizacije sarajevske arije pred Zimske olimpijske igre u Sarajevu. TRGOVKE Na prostoru nekadanjeg prvog sarajevskog bezistana vremenom je izgraen kompleks od oko 60 duana koji je postao poznat pod nazivom Trgovke ili Pazarbule. 39 Firuz-begov hamam je izgraen u periodu od 1505. do 1512. godine. Njegov osniva Firiz-beg bio je bosanski sandak-beg, a ovu graevinu je uvakufo za potrebe svoje medrese. Uprava Firuz- begovog vakufa je bila prisiljena da 1810. godine zatvori objekat s obzirom da su mu kubeta (kupole) bila u takvom stanju da je prijetila opasnost od obruavanja. Hamam je 1849. godine preao u vlasnitvo Fadil-pae erifovia koji je u to vrijeme imao punu vlast u Sarajevu. Naime, prema Hamdiji Kreevljakoviu, iz kupoprodajnog dokumenta jasno je da ovo nije nikakva kupovina, ve in legalizacije uzurpacije. U ovom dokumentu se ak ne navodi isplaena suma novca za kupovinu dobra. Neposredno pred Prvi svjetski rat objekat je gotovo u potpunosti sruen. Polovinom XX. vijeka, nakon zavretka Drugog svjetskog rata, cjelina Firuz-begovog hamama bila je dodatno degradirana. Na dijelu ostataka hamama izgraen je prizemni objekat u kome su bile smjetene poslovne prostorije preduzea Instalater, iji prizemni dio 1955. godine mijenja namjenu i postaje ugostiteljskim objektom Treskavica sa ljetnom baom. Nakon 1995. godine ovaj objekat nije u upotrebi. Fabrika duhana Sarajevo je trenutni vlasnik ostataka Firuz-begovog hamama i 2009. godine zapoela je proces revitalizacije hamama. FIRUZ-BEGOV HAMAM 40 Objekat je nacionalizovan od strane komunistikih vlasti 17. 11. 1959. godine. Trenutno su stanovi koji se nalaze u ovoj stambenoj zgradi otkupljeni na osnovu Zakona o otkupu stanova. JAKUB-PAIN VAKUF Stambena zgrada Vakufa Jakub-pae sagraena je u 1940. godine. Zgradu je, po povratku sa studija u Pragu, projektovao Muhammed Kadi u stilu moderne. 41 Nesuh-begovu damiju izgradio je drugi bosanski namjesnik Nesuh- beg 1452. godine na mjestu prvog mesdida u Sarajevu kojeg je sagradio Mehmed-beg Minetovi, prvi bosanski sandakbeg. Prilikom provale Eugena Savojskog damija je izgorjela, da bi je obnovio Abdulah-paa Muhsinovi 1720. godine. Damija je ponovo izgorjela u velikom poaru 1879. godine, nakon ega vie nije obnavljana. NESUH-BEGOVA DAMIJA 42 Trenutno su u njoj smjetene administrativne slube Rijaseta IZ-e u Bosni i Hercegovini. NESUH-BEGOVA DAMIJA IZ VREMENA POARA Na zgaritu Nesuh-begove damije Vakufsko - mearifsko povjereni- tvo izgradilo je vakufsku zgradu u kojoj se nalazila Vakufska direkcija da bi nakon Drugog svjetskog rata u njoj bilo smjeteno Islamsko starjeinstvo za Bosnu i Hercegovinu. 43 Brusa bezistan izgraen je 1551. godine, a izgradio ga je Rustem- paa, vezir sultana Sulejmana Velianstvenog. Ime je dobio po svili iz turskog grada Bruse koja se u njemu najvie prodavala. Sagraen od kamena i prekriven dvjema malim i sa est velikih kupola. Imao je ulaze na sve etiri strane, a otvori za svjetlo su se nalazili visoko na zidovima. Nekada je Brusa bezistan imao i dva trezora u kojima su se uvali esnafski defteri, sidili i razne dragocjenosti. Okupacijom Bosne i Hercegovine, Austro-ugarska je 1902. godine oduzela Brusa bezistan i pretvorila ga u magacin vojne opreme. Pred poetak Drugog svjetskog rata u Brusa bezistanu je bio smjeten parni mlin, da bi kasnije opet postao magacinski prostor. Tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine Bezistan je oteen, da bi nakon oruane agresije bio saniran. Danas je u Brusa bezistanu smjetena stalna postavka Muzeja grada Sarajeva. BRUSA BEZISTAN 44 KOLOBARA HAN Kolobara han, koji je bio zadubina Isa-bega Ishakovia, izgraen je 1462. godine. Bio je veliki han sa 40 soba, a mogao je primiti 400 putnika i 35 konja. U potpunosti je sruen 1935. godine i od njega je ostao samo jedan zid. Kolobara han je nacionaliziran kao i ostali vakufski objekti od strane komunistikih vlasti. Sredinom prolog stoljea sluio je kao ljetno kino, a zatim kao kafana sa ljetnom baom smjetenom u prazan prostor izmeu zidina hana. Kolobara han se danas koristi kao ljetna baa. 45 Moria han sagraen je krajem 16. stoljea, a nazvan je Novi han s obzirom na to da se u neposrednoj blizini nalazio stari Kolobara han. Dananje ime dobio je u prvoj polovini 19. stoljea po zakupcima Mustafa-agi i njegovom sinu Ibrahim-agi Moriu. U vlasnitvu Vakufa je od kraja 18., odnosno poetka 19. stoljea. Han je iznajmljivan zakupcima na tri godine, jer je, za razliku od karavan-saraja, u njima bilo obavezno plaanje soba, drva i hrane. Moria han ima dvije etae i veliko ograeno etvrtasto dvorite. U prizemlju su bile magaze i konjunica koja je mogla primiti 70 konja. Na spratu su bile ureene 44 jednostavno namjetene sobe sa iltetima, peima i uljaricama, koje su mogle primiti skoro 300 ljudi. Kroz historiju Moria han imao je vie namjena pa je krajem 19. stoljea u njemu bio ueniki dom za polaznike uiteljske kole, a poslije Drugog svjetskog rata sluio je kao magacin i radionica. Temeljna rekonstrukcija izvrena je u periodu od 1971. do 1974. godine, kada je han koristilo preduzee Balkan. Godine 1998. odlukom Opine Stari Grad Moria han je predat na koritenje Gazi Husrev-begovom vakufu kao izvornom vlasniku. Trenutno je pod upravom Gazi Husrev-begovog vakufa po principu privremenog povrata do donoenja Zakona o restituciji. MORIA HAN 46 U periodu od 1930. do 1931. godine du ulice Mula Mustafe Baeskije izgraeno je sjeverno krilo ove palae ime je ulagin dvor dobio dananji oblik. Danas je u njegovim prostorijama smjetena Gazi Husrev-begova medresa. ULAGIN DVOR Novi han kroz historiju se prvi put spominje 1760. godine. S obzirom da je bio pod zakupom Mustafa-age ulovia, ovaj han se od 1808. godine zove i ulov han. Izgorio je u velikom poaru 1879. godine i vie nije obnavljan. Potpuno je poruen 1896. godine zbog dotrajalosti. U periodu od 1897. do 1924. godine na prostoru hana izgraene su savremene zgrade. Do kraja 1897. godine na njegovom junom kraju izgraena je nova palaa u koju je preao Gazi Husrev-begov mekteb iz zgrade u haremu Begove damije. 47 Hanikah je sagradio Gazi Husrev-beg 1531. godine kao poseban tip medrese gdje se izuavao sufzam. Imao je 14 soba, semhanu koja je zauzimala prostor triju soba i trijem. Semhana i pojedine sobe bile su presvoene kupolama, to je predstavljalo jedinstven arhitektonski dojam. Izgorio je u poaru 1756. godine, da bi 1779. godine bio rekonstruisan. Godine 1832. u toku poara koji je unitio dio grada Hanikah je ponovo izgorio. Kada je graena zgrada Medrese, u tom periodu Hanikah je skoro u potpunosti bio uniten. Po uzoru na prvobitnu graevinu, Hanikah je 2000. godine ponovo izgraen, s tim da mu je dodan pokretni stakleni krov koji pokriva otvoreno dvorite (atrijum). Hanikah je sve vrijeme bio u posjedu Islamske zajednice. HANIKAH 48 Gazi Husrev-begov adrvan obnovljen je 1893. godine po uzoru na adrvan koji se nalazi ispred Ulu damije u Brusi u Turskoj. Izgraen je od mramora sa otoka Braa i odmah prikljuen na gradski vodovod. Nova dvanaestougaona kupola stajala je na osam stubova, izmeu kojih su bile uglavljene etiri klupe od rezbarenog drveta. Na osam lula uzima se abdest. Tri korita iz starog adrvana i danas stoje pored zapadnog ulaza u harem Gazi Husrev-begove damije. GAZI HUSREV-BEGOV ADRVAN adrvan u krugu Gazi Husrev-begove damije sagraen je 1530. godine od domaeg bosanskog kamena - miljevine. Voda za adrvan dovedena je sa sedam kilometara dalekog vrela Crnilo u Donjem Biosku. Prvobitni adrvan bio je prenika etiri metra, a kupola pokrivena olovom imala je nadstrenicu i osam stubova. Unutranji bazen, dubine metar i po, imao je 16 lula i zatitni kafez od kovanog eljeza. 49 Gazi Husrev-begov bezistan izgradili su dubrovaki majstori po nalogu Gazi Husrev-bega u periodu od 1542. do 1543. godine u neposrednoj blizini Kurumli medrese, Begove damije i Sahat-kule. Zbog neto nie temperature koja je postignuta gradnjom ispod nivoa okolnih ulica, prvobitna namjena Bezistana je bila trgovina namirnicama. Bezistan je skoro u potpunosti uniten 1914. godine kada je na toj lokaciji Gazi Husrev-begov vakuf planirao podii ogromnu palau. Nakon Drugog svjetskog rata Bezistan je u potpunosti rekonstruisan po uzoru na prvobitni izgled. Bezistan je nacionaliziran 1958. godine, ali je poslije posljednjeg agresorskog rata jedna strana vraena Gazi Husrev-begovom vakufu na privremeno upravljanje do donoenja Zakona o restituciji, a drugu stranu koristi Opina Stari Grad. GAZI HUSREV-BEGOV BEZISTAN 50 Na prostoru gdje se nalazio Talihan danas se nalazi baa hotela Evropa. U okviru projekta sanacije, rekonstrukcije i dogradnje hotela Evrope obavljena su arheoloka istraivanja u dijelu ljetne bae hotela koja su rezultirala otkrivanjem dijela temelja Talihana. Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika 2004. godine donijela je odluku kojom se arheoloko podruje - ostaci Talihana proglaava nacionalnim spomenikom. TALIHAN Poznati kameni han, Talihan, izgraen je sredstvima Gazi Husrev- begovog vakufa u periodu od 1540. do 1543. godine. Bio je opasan nizom duana, dok su na spratu bile ureene sobe za spavanje. U njegovom dvoritu bio je veoma lijep sebilj sa vie esmi, pored kojeg je na stubovima podignuta mala damija. Talihan je vie puta gorio, prvi put 1697. godine, zatim 1831. godine. Potpuno je uniten u poaru 1879. godine. Zadnji dijelovi uklonjeni su 1912. godine, osim dijela zidova uz Bezistan. 51 Zgradu Gazi Husrev-begove palae na Obali ili Ars tekije izgradila je Vakufska direkcija 1896. godine. Zgradu je u pseudomaurskom stilu projektovao Hans Nimeek. Od 1925. godine zgrada je u vlasnitvu Gazi Husrev- begovog vakufa. Gazi Husrev-begova palaa je nacionalizirana 1958. godine na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita od strane komunistikih vlasti. Gazi Husrev-begovu palau, izuzev jednog poslovnog prostora, danas koristi Opina Stari Grad. GAZI HUSREV-BEGOVA PALAA 52 Ajas-paina damija izgorjela je kada je Eugen Savojski spalio Sarajevo 1697. godine. Ubrzo je obnovljena, meutim, ponovo je stradala u poaru koji je izbio u Latinluku 1879. godine. Nakon toga nije obnavljana ve je Vakuf odluio da o svom troku na tome mjestu sagradi hotel Ajas-pain dvor. AJAS-PAINA DAMIJA Damiju je sagradio bosanski namjesnik Ajas-beg 1474. godine na uglu ulica umurije i Franje Josipa. 53 Na mjestu gdje je bila Ajas-paina damija, nakon to je izgorjela, 1889. godine sagraen je Ajas-pain dvor, dananji hotel Central. Sagraen je po projektu Josipa Vancaa. Hotel Central nacionaliziran je 1958. godine od strane bivih komunistikih vlasti. Za vrijeme posljednjeg agresorskog rata ovaj objekat je u potpunosti devastiran. Godine 2003. Opina Stari Grad i irska frma potpisale su Ugovor o dugogodinjem zakupu uz obavezu obnove objekta. Vakufska direkcija je nekoliko navrata pokuala izvriti privremeni povrat ovog objekta, ali nadleni u Opini Stari Grad nisu dali svoju saglasnost. AJAS-PAIN DVOR - HOTEL CENTRAL 54 Komunistiki reim nacionalizirao je Gazi Husrev-begovu palau1958. godine. U privremenom posjedu Vakufa nalazi se samo poslovni posjed u kome je smjetena Terranova, dok veliki dio koristi Opina Stari Grad. GAZI HUSREV-BEGOVA PALAA Gazi Husrev-begova palaa je poslovno-stambena zgrada izmeu ulica Mula Mustafe Baeskije, Ferhadija i Trg fra Grge Martia. Zgrada je izgraena 1888. godine kao zgrada Penzionog fonda da bi j kasnije kupio Gazi Husrev-begov vakuf. 55 Gazi Husrev-begov hamam je sagraen poslije 1537. godine. Kao hamam, objekat je bio podijeljen na dva potpuno jednaka dijela, muki i enski, za zasebnim ulazima iz dvije razliite ulice, ali je pred enskim dijelom bila jo i avlija. U upotrebi je bio sve do 1916. godine kada je pretvoren u ugostiteljski objekat, a zatim u trnicu. S obzirom da je u toku agresije u periodu od 1992. do1995. godine zbog granatiranja Sarajeva hamam znatno oteen, dodijeljen je Bonjakom institutu-Fondacija Adila Zulfkarpaia na korienje u opedrutvene svrhe sa obavezom da Bonjaki institut svojim sredstvima izvri temeljitu adaptaciju oteenog objekta. Nakon adaptacije Bonjaki institut je integriran sa Gazi Husrev- begovim hamamom ija je prvobitna koncepcija izvedena 1958. godine, a 2001. godine kompleks je zavren u novom izdanju. GAZI HUSREV-BEGOV HAMAM 56 Mesdid je obnavljan u nekoliko navrata, a posljednji put 1814. godine kada je Mehmed Memi-aga uz njega sagradio i muki mekteb. Mesdid je posljednji put izgorio 1879. godine, nakon ega vie nije obnavljan. HASEI HATUN MESDID Mesdid je sagradila Gazi Husrev-begova ena po imenu ahdidar u prvoj polovici 15. stoljea. U popisu vakufa iz 1602. godine upisan je i njen vakuf. Mahala u kojoj je bio mesdid zvala se Mahala Hasei- hatun. Hasseki oznaava titulu odabranih carskih ena. Za vrijeme provale princa Eugena Savojskog spaljena je kao i veina objekata u gradu. 57 Dennetia vakuf je stambeno-poslovna zgrada u centru Sarajeva koja je izgraena 1910. godine na mjestu gdje se nalazila Dennetia kua. U neposrednoj blizini Dennetia vakufa, na mjestu gdje se danas nalazi pijaca Markale, nalazio se i dvor porodice Denneti. DENNETIA VAKUF 58 Uz nju se prostiralo mezarje, ograeno zidom, koje datira jo iz vremena osvajanja Bosne. U dvoritu damije bile su dvije esme - muka i enska voda, a pored nje nalazio se enski mekteb. Za vrijeme provale princa Eugena Savojskog emalua damija je do temelja spaljena. Obnovljena je 1766. godine sredstvima bosanskog valije Silahdar Mehmed-pae. Dolaskom Austro-Ugarske, mahala emalua poinje se naglo graditi, a du Ferhadije su postavljene ine kojima je povremeno prolazio iro dovozei materijal za gradnju Katedrale. Tako velika graevinska aktivnost pored damije uzrokovala je njeno postepeno propadanje, kao i odsutnost veeg broja vjernika u mahali, koji su je redovno posjeivali i obnavljali. HOVADE KEMALUDINOVA DAMIJA (EMALUA) Hovade Kemaludinova damija, u narodu poznatija kao emalua, nalazila se na samom dnu ulice Ferhadije. U historiji je prvi put spomenuta 1515. godine ali je sigurno nastala mnogo ranije, kao i mahala oko nje. Osniva damije, Hovade Kemaludin, bio je alim koji je odluio podii ovu graevinu na samom kraju tadanjeg Sarajeva, u mahali u kojoj je ivio. emalua je bila jedna od ljepih damija u Sarajevu, jer je imala kamenu munaru, smjetenu s lijeve strane, to je rijetkost, i krov na etiri vode pokriven indrom. 59 Uoi Drugog svjetskog rata, tokom vladavine Kraljevine Jugoslavije, u nepovoljnom trenutku podjele Bosne i Hercegovine izmeu hrvatske banovine i srpskih zemalja, Vakufska direkcija uklanja ostatke damije i zapoinje hrabar graevinski poduhvat, koji e trajno obiljeiti panoramu grada. Odlueno je da se gradi veliki objekt - prvi neboder u Sarajevu, a jedan od pet u regionu u tadanje vrijeme. Njegov dizajn morao je biti simbolian i na neki nain morao je buditi sjeanje na damiju koja je sruena. Projekt nebodera uradio je poznati arhitekt Reuf Kadi, koji je zajedno sa svojim bratom bio predvodnik moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Vei dio izgraen je u kratkom roku, ali su radovi zavreni tek 1947. godine. Na devetom spratu nalazi se poznata terasa, galerijski izvedena oko tornja. Ona podsjea na erefe munare. Trenutno je stambeni dio Vakufskog nebodera privatiziran na osnovu Zakona o otkupu stanova, dok su poslovni prostori vraeni Islamskoj zajednici na osnovu Odluke o privremenom povratu do donoenja Zakona o restituciji. HOVADE KEMALUDINOVA DAMIJA (EMALUA) 60 Oko mesdida je bilo vee mezarje na kojem je poslije Drugog svjetskog rata izgraen Dom izviaa i mali opservatorij. MESDID DUDI BULE Na uglu ulica Kevrin potok i Mejta postojao je mesdid Tuti-bule (Dudi-Bule) hatun koji je sagraen poslije 1528., a prije 1540. godine. Mesdid je gorio kao i ostali objekti u gradu za vrijeme provale princa Eugena Savojskog. Mesdid je 1927. godine pretvoren u stambene prostorije. 61 Gazi Husrev-begov vakuf je 1893. godine od familije Despi otkupio stambeno-poslovnu zgradu na uglu dananjih ulica Mula Mustafe Baeskije i Edhema Mulabdia. Poslovno-stambena zgrada je nacionalizirana 1958. godine od strane komunistike vlasti i nije vraena Gazi Husrev-begovom vakufu. GAZI HUSREV-BEGOVA ZGRADA NA UGLU ULICA MULA MUSTAFE BAESKIJE I EDHEMA MULABDIA 62 VAKUFSKA ZGRADA KULOVIA Gazi Husrev-begov vakuf je 1927. godine od familije Kulovi otkupio stambeno-poslovnu zgradu na uglu ulica Kulovia i Branilaca grada. Poslovno-stambena zgrada je nacionalizirana 1958. godine na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita. Poslovni prostor u prizemlju je privremeno vraen Gazi Husrev-begovom vakufu, dok ostatak koristi Opina Stari Grad. 63 Damiju je sagradio Kalin hadi Alija 1535. godine i za njeno izdravanje uvakufo nekoliko hiljada aki. Damija je sruena od strane bive komunistike vlasti 1947. godine - radi izgradnje vojnih stambenih objekata. Vakufska direkcija je sprijeila izgradnju spomenika Francu Preernu na istoimenom lokalitetu za koji je od strane lokalne zajednice bio izraen idejni projekat. U jesen 2004. godine otkriveni su podzemni ostaci damije te se 2006. godine pristupa izradi Idejnog projekta arheolokog parka Kalin hadi Alijine damije. Ni sa ovim rjeenjem IZ-a nije bila zadovoljna ve je insistirala na obnovi i rekonstrukciji Kalin hadi Alijine damije kao jedino moguem i ispravnom rjeenju. Trenutno se vode aktivnosti na otkopavanju i konzervaciji lokaliteta kako bi se moglo krenuti sa ponovnom izgradnjom damije. KALIN HADI ALIJINA (AIRDIK) DAMIJA 64 Za vrijeme pohoda Eugena Savojskog na Bosnu 1697. godine damija je izgorjela. Nekoliko godina iza toga damija je, to dravnom to pomou stanovnika ove mahale, obnovljena. Vlasti Kraljevine Jugoslavije su naredile da se hadi Idrizova damija i mezarje uklone, tako da je ona poruena 29. 6. 1938. godine. Vakufsko-mearifski sabor odluuje, nakon njenog ruenja, da se njeno ime prenese na novoizgraenu damiju u Novom Sarajevu s tim da se uz nju izgradi i mekteb. Hadi Idrizova damija se nalazila na dananjem lokalitetu BBI Centra, nekadanjem lokalitetu Robne kue Sarajka. HADI IDRIZOVA DAMIJA (EKREKINICA) - BBI CENTAR Hadi Idrizova damija na abljaku bila je jedna od najstarijih damija u Sarajevu koju je 1557. godine sagradio hadi Idriz, znameniti i bogati trgovac, koji je za nju uvakufo nekoliko hiljada aki. To je bila manja mahalska damija, sazidana od erpia i pokrivena indrom i ermitom, sa drvenom munarom od indre, koja je bila najvia drvena munara u Sarajevu. Munara nije bila napravljena kao ostale, na damijskom krovu, ve je bila uz desnu stranu damije kao kod kamenih damija. U damijskom haremu bilo je mezarje u kojem je, izmeu ostalih, bio i mezar hadi Idriza. 65 Musalla je bila prazan prostor, zemljite na kojem je obavljan namaz u ijoj neposrednoj blizini je Ali-paina damija i mezarje. Musalla je pripadala Isa-begovom vakufu. Na prostoru nekadanje Musalle 1886. godine izgraena je zgrada dananjeg Predsjednitva, iji je projektant bio Josip Vanca. Poslije otvaranja Bosanskog sabora 1909. godine ukazala se potreba za novim prostorom. Prvobitni izgled zgrade ostao je sve do 1911. godine kada je odlukom Sabora dograen i trei sprat. Ulica koja prolazi pored zgrade Predsjednitva nosi naziv Musalla - u znak sjeanja na vakuf. MUSALLA 66 Zgrada Hadim Ali-painog vakufa je Odlukom Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika proglaena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Vakufska direkcija je 2010. godine izvrila adaptaciju zgrade istoimenog vakufa. Trenutno se u njoj nalazi sjedite Vakufske direkcije i ostalih institucija Rijaseta IZ-e u Bosni i Hercegovini. HADIM ALI-PAIN VAKUF - ZGRADA VAKUFSKE DIREKCIJE Zgrada Hadim Ali-painog vakufa se nalazi na uglu izmeu ulica Demaludina auevia i Mis Irbina, u neposrednoj blizini zgrade Predsjednitva Bosne i Hercegovine. Zgradu je projektovao Josip Pospiil u tzv. bosanskom slogu. Izgradnja je zavrena 1912. godine. U ovoj zgradi, sve do posljednje oruane agresije na Bosnu i Hercegovinu, bilo je smjeteno sjedite Vrhovnog islamskog starjeinstva. 67 Prema historijskim podacima, Gazilerska tekija se smatra jednom od najstarijih tekija u Sarajevu. Osnovana je jo u starom Trgovitu prije njegove propasti 1459. godine. Tekija je imala dvije sobe, malo dvorite i bau. Naziv Gazilerska dobila je jer je bila na putu koji se zvao Gaziler yolu ili Put gazija. Gazilerska tekija se nalazila na prostoru gdje se danas nalazi Higijenski zavod, preko puta Ali-paine damije. Sruena je prilikom izgradnje Higijenskog zavoda od strane komunistikih vlasti. HADIM ALI-PAINA - GAZILERSKA TEKIJA 68 Damija je sruena 1920. godine kojom prilikom je porueno i mezarje kao i niani Kemal-bega i njegovog sina Ibrahim-bega. KEMAL-BEGOVA DAMIJA Kemal-beg je izgradio damiju 1533. godine. Damija se nalazila na lokalitetu Koevska, tanije na dananjem prostoru Malog parka. 69 U dijelu gdje se nalazila Kemal-begova damija sada je ulica Kemal- begov sokak, a na mjestu gdje je bila damija izgraeni su poslovno- stambeni objekti. KEMAL-BEGOVA DAMIJA 70 Na podruju Bendbae u Sarajevu, jo u osmanskom periodu je postojao bent (brana) na Miljacki. Na tome mjestu Isa-beg Ishakovi izgradio je i uvakufo mlinove za potrebe svog imareta, gdje je ugoavao putnike i prolaznike u svojoj prvoj musafrhani. Mlinovi su bili naslonjeni na drvenu branu koja se nalazila u neposrednoj blizini dananje. Brana je pucala vie puta i voda je odnosila ove mlinove, koji su vremenom obnavljani, a 1875. godine, poslije jedne takve poplave, defnitivnu su prestali s radom. Okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske Isa-begovi mlinovi su porueni, a 1902. godine na Bendbai su izgraene Narodne banje. Iako Isa-begovih mlinova na Miljacki ve odavno nema, i danas jedna ulica u Sarajevu, u neposrednoj blizini nekadanjih mlinova, nosi naziv Nadmlini - u znak sjeanja na nekadanje vakufske objekte. NADMLINI 71 Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini Vakufska direkcija Sarajevo