Ranko Matasovi

KRATKA POREDBENOPOVIJESNA GRAMATIKA

LATINSKOGA JEZIKA
M A T I C A H R V A T S K A
Biblioteka
THEORIA /
Recenzenti
AUGUST KOVAEC
MATE KRIMAN
OLGA PERI
DUBRAVKO KILJAN
Glavna urednica
ROMANA HORVAT
Izvrni urednik
LUKA VUKUI
CIP zapis dostupan je u raunalnom katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 663776
ISBN 978-953-150-901-5
Odlukom Senata Sveuilita u Zagrebu br. 02516/11997 odobrava se koritenje
naziva sveuilini udbenik (Manualia universitatis studiorum zagrabiensis)
Ranko Matasovi
KRATKA
POREDBENOPOVIJESNA
GRAMATIKA LATINSKOGA
JEZIKA
Drugo, dopunjeno i ispravljeno izdanje
M A T I C A H R V A T S K A
ZAGREB MMX
Opusculum hoc, quamdiu vixero,
doctioribus emendandum offero.
(Iunius, Observationes... str. 3)
Ljuboslavu Matasoviu (19281997) in memoriam
7
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU
Od prvoga izdanja Kratke poredbenopovijesne gramatike latinskoga jezika
prolo je vie od deset godina. U meuvremenu, latinski se jezik nije nimalo
promijenio, ali ova knjiga jest. Ispravljene su neke vrlo neugodne pogreke,
koje su u prvom izdanju nastale najvie zbog vrlo kratkoga roka u kojem
sam pregledavao korekture, svega nekoliko sati prije odlaska na studijsku
godinu u SAD. Takoer, knjiga je dopunjena novijom literaturom, a tekst je
izmijenjen i u nekim dijelovima znatno povean. U proteklih desetak godi-
na promijenio sam miljenje o nekim problemima, u velikoj mjeri i zato to
sam u meuvremenu mnogo toga nauio, osobito na trima studijskim bo-
ravcima, prvo na Sveuilitu Wisconsina u Madisonu (1997-1998), zatim
kao stipendist Humboldtove zaklade na Sveuilitu u Bonnu (2002-2003), i
naposljetku kao gost Odsjeka za poredbenu lingvistiku Sveuilita u Leide-
nu (2008). Premda se spektakularna otkria u indoeuropskoj lingvistici i
povijesnoj gramatici latinskoga jezika ne dogaaju osobito esto, u prote-
klih desetak godina pojavilo se nekoliko vrlo vanih radova, prije svega te-
meljni etimoloki rjenik Michiela de Vaana (2008). Novo je izdanje moje
gramatike bibliografski znatno dopunjeno novim naslovima, a i neke su no-
ve spoznaje povijesne i poredbene lingvistike unesene u tekst.
Premda je opsegom poveana, ovo je jo uvijek kratka poredbenopovije-
sna gramatika latinskoga. Da bi ona uistinu postala iscrpnom, bilo bi po-
trebno posve promijeniti ustroj i namjenu ove knjige, a to nisam elio ui-
niti. I kada bih je ponovno pisao, ne bih odustao od osnovne namjere koju
sam imao 1997.: studente klasine filologije i indoeuropske lingvistike
uvesti u fascinantnu problematiku pretpovijesti i rane povijesti latinsko-
ga jezika i omoguiti im da se nastave samostalno baviti tom disciplinom.
U pripremi za tisak ovoga drugog izdanja pomogli su mi kolegica Du-
bravka Ivi i kolega Jurica Polanec, na emu im toplo zahvaljujem. Za-
hvalan sam i Matici hrvatskoj to je omoguila ponovno objavljivanje ove
knjige, a napose Luki Vukuiu, eljku Podorekom i Romani Horvat.
R. M.
U Zagrebu, 5. lipnja 2010.
PREDGOVOR
8
PREDGOVOR PRVOM IZDANJU
Razloga za pisanje ove gramatike bilo je mnogo. Jezik koji je u Hrvatskoj
do prije stoljea i po bio slubenim jezikom zacijelo zasluuje da jedan od
temeljnih prirunika za njegovo prouavanje ugleda svjetlo dana na hr-
vatskome. Da su prilike bile povoljnije, to bi se jo davno bilo dogodilo; hi-
storijsku gramatiku latinskoga jezika poeo je pisati Anton Mayer, veliki
zaboravljeni hrvatski lingvist i ef Katedre za indoeuropeistiku na Sveu-
ilitu u Zagrebu neposredno prije Drugoga svjetskog rata. Prvi svezak
te planirane gramatike objavljen je kao skripta 1938. godine; premda za-
stario i ne osobito originalan, taj tekst odaje veliku erudiciju i solidnost
pristupa svojega autora. Neostvareni Mayerov projekt bio mi je jedan od
glavnih poticaja kada sam se odluivao prihvatiti pisanja ove gramatike,
koja se u stanovitu smislu nadovezuje na Mayerovu. S druge strane, po-
stoje i praktini razlozi zbog kojih e ova gramatika, nadam se, biti do-
brodola u sveuilinoj nastavi; kako je latinski jedini jezik koristan u
prouavanju poredbene indoeuropske gramatike koji se ui u gimnazija-
ma, inilo mi se da bi poredbena gramatika latinskoga bila izvrstan me-
dij za uvoenje studenata lingvistike u indoeuropeistiku struku. Osim
studentima latinskoga jezika i zainteresiranim laicima, ova je gramatika
namijenjena upravo njima.
itaocu ove gramatike nije potrebno nikakvo predznanje, osim elemen-
tarnoga poznavanja latinskoga jezika. Svi su primjeri u knjizi prevedeni,
osim onih ije je znaenje posve jasno iz konteksta ili se citira u prethod-
nom odjeljku. Najvie je, naravno, latinskih primjera, no nastojao sam u
gramatiku ukljuiti i usporednu grau iz drugih indoeuropskih jezika, a
osobito grkoga, staroindijskoga i staroslavenskoga; zbog vanosti za in-
doeuropsku lingvistiku ponegdje se navode i primjeri iz gotskoga, staro-
irskoga, litavskoga i hetitskoga, dok je navoenje grae iz drugih ie. jezi-
ka sasvim izuzetno.
Piui ovu knjigu drao sam se naela da je bolje biti u pravu nego biti
originalan. Stoga sam ostajao kod opeprihvaenih miljenja uvijek kada
su ona utemeljena na argumentima, a ne na autoritetu devetnaestosto-
PREDGOVOR
9
ljetnih autora. Znatnu panju nastojao sam posvetiti upravo nerijeenim
problemima, oko kojih u znanstvenoj zajednici ne postoji communis opi-
nio. U takvim sam sluajevima nastojao obrazloiti zbog ega prihvaam
neko rjeenje radije nego neko drugo, odnosno zbog ega predlaem vla-
stitu hipotezu. Osim toga, za sva sporna pitanja u gramatici nastojao
sam navesti popis novije relevantne literature, naroito one u kojoj su
izraena miljenja razliita od mojih. Stariju literaturu italac e lako
pronai u standardnim prirunicima latinske historijske gramatike koji
se navode u prvom poglavlju.
Premda je latinski jedan od najbolje istraenih indoeuropskih jezika, la-
tinska je lingvistika neobino konzervativna u svojem pristupu novim
spoznajama poredbene indoeuropske gramatike. Vjerojatno se to najbo-
lje vidi u odnosu standardnih prirunika i udbenika prema laringalnoj
teoriji. Dok su laringali jo prije nekoliko desetljea pronali svoj put u
temeljne prirunike germanske, keltske, pa i grke historijske gramati-
ke (npr. Rix 1976), pisac je najopsenije latinske povijesne gramatike Ma-
nu Leumann jo u izdanju iz 1977. mogao napisati: Fr eine Darstellung
der lateinischen Grammatik sind diese Theorien um das vokalische und
die konsonantischen Schwa (die Laryngale) an sich entbehrlich (str. 40)
Po sebi su te teorije o vokalskom i konsonantskim va-glasovima (la-
ringalima) nepotrebne u prikazu latinske gramatike. Nadam se da e
ova gramatika pokazati u kojoj je mjeri to miljenje pogreno.
U drugom dijelu knjige pokuao sam primijeniti suvremenu autosegmen-
talnu fonologiju na poredbenopovijesnu fonologiju latinskoga; italac e
se vjerojatno zapitati kakvoga to smisla ima, na to mogu odgovoriti samo
to da mi se inilo jo besmislenijim pisati o razvoju latinskoga fonolokog
sustava i pretvarati se kao da se u fonolokoj teoriji nije u proteklih tride-
setak godina nita promijenilo. Premda sam nastojao objasniti osnovne
pojmove i formalizam autosegmentalne fonologije u uvodu drugoga dijela
knjige, neki e itaoci formule kojima se biljee glasovne promjene u auto-
segmentalnoj fonologiji ipak smatrati preapstraktnima ili nerazumljivi-
ma. Za njih e utjeno vjerojatno biti to sam sva glasovna pravila, osim
autosegmentalnim formalizmom, formulirao i obinim jezikom.
Za svakoga tko se eli baviti poredbenom i povijesnom lingvistikom osobi-
to je vano da dobro razumije naela i metodoloke postupke na kojima se
ta disciplina zasniva; njih, meutim, nije lako formulirati na jasan i saet
nain, u to e se uvjeriti svaki italac elementarnih indoeuropeistikih
prirunika. Pa ipak, ja sam pokuao ukratko izloiti osnove poredbenopo-
vijesne metode, vjerujui da se u prouavanju temeljnih naela uvijek
isplati uloiti vie truda nego u bavljenju detaljima, quia parvus error in
principio magnus est in fine (Toma Akvinski, De ente et essentia, 1).
PREDGOVOR
10
U prikazu poredbene morfologije latinskoga drao sam se naela da je
bolje poteno prikazati tekoe i neslaganja koja postoje oko pojedinih
problema nego ih preutjeti. Osobito se to odnosi na prikaz glagolskoga
sustava indoeuropskoga prajezika, o kojem postoji gotovo jednako mnogo
teorija koliko je i lingvista koji su o njem pisali. S druge strane, u klasifi-
kaciji deklinacijskih tipova prihvatio sam temeljnu podjelu na statiku i
dinamiku promjenu, s potpodjelama koje iz toga slijede. Za aljenje je
to taj novi nazor na indoeuropsku deklinaciju, premda otkriven upravo
u knjizi posveenoj latinskome
1
, do danas nije prihvaen u temeljnim pri-
runicima latinske historijske gramatike.
Standardni prirunici latinske historijske gramatike obino polaze od la-
tinskih morfolokih paradigmi, koje onda tumae pozivajui se na starija
jezina stanja i pretpostavljen morfoloki sustav indoeuropskoga prajezi-
ka, kao da je taj sustav itaocu ve poznat. Takav prikaz problematike
poredbene morfologije oduvijek me je podsjeao na postupak povjesnia-
ra koji bi poeo pisati rimsku povijest od Augustova doba, a potom obja-
njavao to je sve bilo prije toga; osim to je nezgrapan, takav je pristup i
pogrean, utoliko to zanemaruje one gramatike kategorije i oblike koje
je latinski jezik izgubio, a koji su u jednakoj mjeri dio njegove povijesti
kao i kategorije i oblici koje je sauvao. Stoga sam u ovoj gramatici poku-
ao latinskoj morfologiji pristupiti na obrnuti, ali samoj stvari primjere-
niji nain: polazi se od rekonstrukcije indoeuropskoga, a potom se opisu-
ju jezine promjene koje su dovele do stanja posvjedoenoga u gramatici
klasinoga latinskog jezika.
Kao to i naslov kae, ovo je kratka gramatika latinskoga jezika; ona je
kratka i zbog toga to u njoj nisu prikazane sve glasovne promjene koje su
se zbile izmeu indoeuropskoga i klasinog latinskoga, i zbog toga to u
njoj nije iscrpno opisana povijest svih latinskih morfolokih paradigmi, a
nadasve zbog toga to u nju nije ukljuena problematika razvoja klasi-
nog latinskoga u vulgarnolatinskome. Budui da ova knjiga ni ne pokua-
va biti iscrpnom, postavlja se pitanje kriterija odabira jezinih pojava koje
su u njoj opisane. Premda je takav kriterij uvijek barem donekle subjekti-
van, smatrao sam najvanijim opisati one jezine promjene koje su u odre-
enom smislu sustavne, zatim one koje prema mojem sudu u najveoj mje-
ri zadiru u strukturu jezika, te one koje su u skladu s opim tendencijama
jezinoga razvoja te su stoga i tipoloki zanimljive. to se tie vulgarnola-
tinskoga, smatrao sam opravdanim njegovo izostavljanje ponajvie stoga
to je o njemu na hrvatskom dostupna izvrsna knjiga Pavla Tekavia
Uvod u vulgarni latinitet (Zagreb 1970). Ta je Tekavieva knjiga na neki
nain komplementarna mojoj.
1 Holger Pedersen, La cinquime declinaison latine, Copenhagen 1926.
11
U prikazu pretklasinih razdoblja latinskoga jezika oslanjao sam se na
podatke prikupljene u izvornim tekstovima vie nego na sekundarnu li-
teraturu. Poredbena i povijesna gramatika najbolje se ue osobnim isku-
stvom s tekstovima, lingvistikom nadgradnjom temeljitoga filolokog
prouavanja pisanih izvora. Stoga su navedena mjesta u tekstovima u
kojima su posvjedoeni pretklasini latinski jezini oblici, pri emu sam
se oslanjao najvie na Ernoutovu zbirku starolatinskih tekstova (1947).
Kako bi italac i sam mogao provjeriti teze koje iznosim u analizi kon-
kretne jezine grae, gramatici sam pridodao nekoliko ulomaka starola-
tinskih tekstova s komentarom.
Ova gramatika najvie duguje svima onima koji su u meni poticali ljubav
prema latinskom jeziku: rimskim pjesnicima i povjesniarima, piscima
ranijih gramatika, ali i vrsnim latinistima od kojih sam uio i nastavljam
uiti ono to znam o latinskom jeziku i njegovoj povijesti, a nadasve mojoj
supruzi Tajani Matasovi.
Posebno se zahvaljujem profesorima Ladi Tajevi, Olgi Peri, Heineru
Eichneru, Radoslavu Katiiu, Augustu Kovaecu, Mati Krimanu i Du-
bravku kiljanu, kojima takoer mnogo dugujem, napose u ovoj prilici
na dragocjenim savjetima i korisnim primjedbama. Nadalje, zahvaljujem
i Zakladi Otvoreno drutvo Hrvatska koja je osigurala opremu za rad
na rukopisu knjige, kao i mojim studentima Igoru Kusinu i Jurici Budji
na paljivu itanju ovoga teksta.
Naposljetku, zahvaljujem nakladniku i Matiinoj urednici Jeleni Hek-
man koji su omoguili tiskanje ove gramatike.
R. M.
U Zagrebu, oujka 1997.
13
KRATICE I SIMBOLI
alb. = albanski
arap. = arapski
arm. = armenski
at. = atiki
av. = avestiki
bret. = bretonski
dor. = dorski
eng. = engleski
eol. = eolski
falisk. = faliskiki
fr. = francuski
gal. = galski
got. = gotski
gr. = grki
het. = hetitski
hom. = homerski grki
hrv. = hrvatski
ie. = indoeuropski
jon. = jonski
kelt. = keltski
lat. = latinski
latv. = latvijski
lit. = litavski
luv. = luvijski
mesap. = mesapski
mik. = mikenski
njem. = njemaki
osk. = oskiki
skr. = sanskrt
st. = staro
stind. = staroindijski
stir. = staroirski
stisl. = staroislandski
stnord. = staronordijski
stprus. = staropruski
stvnj. = starovisokonjemaki
tal. = talijanski
toh. A = toharski A
toh. B = toharski B
umb. = umbrijski
vel. = velki
ven. = venetski
CIL = Corpus Inscriptionum Latina-
rum
Leges XII tab. = Leges XII tabula-
rum
RV = Rg Veda
SC de Bacch. = Senatus Consultum
de Bacchanalibus
> = odrazilo se kao
>> = posueno je kao
< = postalo je od
* rekonstruirani oblik
** jezino nemogu oblik
V = bilo koji vokal
S = bilo koji sonant
C = bilo koji konsonant
C = palatalizirani konsonant
N = jezgra sloga (nukleus)
= slog
$ = granica sloga
# = granica rijei
= fonoloka ili morfoloka tran-
sformacija
[...] = rekonstruirani dio teksta nekog
natpisa
I.
UVOD
17
PREGLED PRIRUNE LITERATURE
O POREDBENOPOVIJESNOJ GRAMATICI
LATINSKOGA
1 Najbolji uvod u poredbeni i povijesni studij latinskoga predstavlja knji-
ga Leonarda Palmera (Palmer 1966). U njoj se iznosi pregled povijesti la-
tinskoga, a raspravlja se i o temeljnim pitanjima poredbene i povijesne
gramatike na lako razumljiv nain. U novije vrijeme objavljena je po kon-
cepciji slina knjiga Philipa Baldija (Baldi 1999), koja sadrava suvreme-
nije poglede na povijesnu gramatiku latinskoga. Mjestu latinskoga u
sklopu indoeuropske jezine porodice posveena je knjiga Georga Rena-
tusa Solte (Solta 1974); ta je knjiga korisna i kao pregled spoznaja o osta-
lim jezicima drevne Italije. Posve je elementaran uvod u povijesni i po-
redbeni studij latinskoga knjiica Alfreda Bammesbergera (1984).
Od povijesti latinskoga jezika valja spomenuti kratke i pregledne knjige
Jeana Collarta (Collart 1967) i Friedricha Stolza, Alberta Debrunnera i
Wolfganga P. Schmida (1963). Originalne, ali ne uvijek opeprihvaene
poglede iznose povijesti Antoinea Meilleta (1966) i Giacoma Devota; De-
votova je knjiga o povijesti latinskoga jezika danas dostupna u izdanju
Alda Luigija Prosdocimia (Devoto 1986), s predgovorom izdavaa koji do-
nosi rezultate obrade novijih epigrafskih nalaza. Samo pretpovijeu i
povijeu arhajskoga latinskoga bavi se knjiga Franza Altheima (1954).
Temeljna povijesna gramatika latinskoga jezika djelo je Manua Leuma-
nna (Leumann 1977); ovo golemo djelo vrlo je bogato bibliografskim po-
dacima, a sadrava pregled svih pitanja povijesne gramatike latinskoga
jezika, esto uz opsene komentare razliitih teorija. S indoeuropeisti-
kog stanovita Leumannova gramatika vrlo je konzervativna, ali iscr-
pna i pouzdana. Kraa i preglednija, ali podjednako konzervativna je
gramatika Friedricha Sommera (Sommer 1948), iji je prvi dio (fonologi-
ja) sada dostupan u obradi Raimunda Pfistera (Sommer & Pfister 1977).
Ova je knjiga vrlo vrijedna zbog dobre filoloke dokumentacije izvora u
kojima su posvjedoeni pojedini jezini oblici. Gramatike Maxa Nieder-
manna (1959), Ernesta Kieckersa (1931) takoer su korisne, osobito Kie-
ckersova zbog vrijednih osvrta na razvoj latinskih glasova i gramatikih
18
UVOD
kategorija u romanskim jezicima. Povijesnoj morfologiji latinskoga po-
sveen je pouzdan pregled Alfreda Ernouta (1926), a novija gledita fran-
cuske indoeuropeistike kole izloena su u gramatici Pierrea Monteila
(1970). Nedugo nakon objavljivanja prvoga izdanja ove gramatike pojavi-
la se povijesna fonologija i morfologija latinskoga jezika Gerharda Meise-
ra (1998). Rije je o vrlo suvremenu i pouzdanu priruniku, koji je po
ustroju i pristupu vrlo slian naoj gramatici. Razvitkom latinskoga u
svjetlu spoznaja suvremene tipologije bavi se monografija Helene Kurzo-
ve (1993). Za povijesnu latinsku gramatiku vani su i zbornici radova ko-
je su uredili Klaus Strunk (1973) te Oswald Panagl i Thomas Krisch
(1992).
Poredbenoj gramatici grkoga i latinskoga posveene su knjige Antoinea
Meilleta i Josepha Vendryesa (1963) i Andrewa Sihlera (1995). Premda
izdvajanje tih dvaju jezika ima samo didaktiko opravdanje, obje spome-
nute knjige izuzetno su vrijedne kao prirunici poredbene i povijesne
gramatike latinskoga jezika. Francuski su lingvisti u svoju gramatiku
uvrstili i saet i originalan prikaz razvitka sintakse grkoga i latinsko-
ga, dok je Sihlerova gramatika, premda nedoreena u nekim detaljima,
jedini prirunik latinskoga jezika u kojem su izraz nale suvremene spo-
znaje indoeuropske poredbene gramatike. Naalost, Sihlerova knjiga ne
daje nikakve bibliografske podatke o radovima u kojima su izloene novi-
je teorije koje autor razmatra. Ona je nastala kao revizija zastarjele po-
redbene gramatike grkoga i latinskoga Carla Darlinga Bucka (1933).
Za lingvistiki i filoloki uvod u arhajski latinski najbolje e posluiti
knjiga Gerharda Radkea (1981); monografija Brenta Vinea (1993) bavi se
ponajvie epigrafskim problemima starolatinskih natpisa, a u knjizi
Markusa Hartmanna (2005) izdani su najvaniji starolatinski natpisi s
fotografijama i filolokim komentarom.
Za italske jezike temeljna su literatura prirunici Carla D. Bucka (1905) i
Emila Vettera (1953). Tekstove okupljene u Vetterovu priruniku upot-
punio je novijim nalazima Paolo Poccetti (1979). Koristan je i prikaz
oskikoumbrijskih dijalekata objavljen u etvrtom svesku Pisanijeva
prirunika povijesti latinskoga jezika (1966), kao i pregled novije litera-
ture o italskim jezicima u radu Jrgena Untermanna (1979). Umbrijsko-
me je posveena monografija Gerharda Meisera (1986), a faliskikome
knjiga Gabrielle Giacomelli (1963).
Od djela na ruskom jeziku, jo uvijek je korisna knjiga Igora M. Tronsko-
ga (Tronskij 1953); osim povijesti latinskoga do klasinoga doba i pregle-
da njegovih najstarijih spomenika, ta knjiga sadrava i kratku historij-
sku gramatiku te prikaz ostalih jezika drevne Italije. Na poljskom se isti-
19
PREGLED PRIRUNE LITERATURE O POREDBENOPOVIJESNOJ GRAMATICI...
u povijest latinskoga jezika (Safarewicz 1986) i historijska gramatika
(Safarewicz 1953) Jana Safarewicza.
Postoje tri mjerodavna etimoloka rjenika latinskoga jezika. Rjenik
Ernouta i Meilleta vrlo je oprezan u traenju etimolokih usporednica la-
tinskih rijei; u njemu je i na izuzetno paljiv nain razmotrena tvorba
etimoloki srodnih rijei. Etimoloki rjenik Waldea i Hoffmanna malo
je vei opsegom i moda poneto manje pouzdan od prethodno spomenu-
toga, ali zato u pojedinostima inventivniji. Oba su ova latinska etimolo-
ka rjenika sa stanovita suvremenih spoznaja o indoeuropskom prajezi-
ku ve zastarjela. Opsegom je manji, budui da obuhvaa samo latinske
rijei s indoeuropskom etimologijom, ali zato potpuno suvremen i pouz-
dan, etimologijski rjenik Michiela de Vaana (2008). Etimologiji rijei po-
tvrenih u italskim jezicima posveen je rjenik Frederika Mullera, no
on je danas posve zastario. Pouzdan je i dobro filoloki opremljen oski-
ko-umbrijski rjenik Jrgena Untermanna (2000). Najbolji je deskriptiv-
ni rjenik latinskoga velikog formata prema naem sudu latinskoen-
gleski rjenik Charltona T. Lewisa i Charlesa Shorta, a valja spomenuti i
monumentalni Oxford Latin Dictionary (1968-1982).
Za uvod u indoeuropsku poredbenu gramatiku latinistima moemo pre-
poruiti knjige Roberta S. P. Beekesa (1995), Oswalda Szemernyia
(1989), Michaela Meier-Brggera (2003) i Benjamina Fortsona (2004).
Temeljni poredbeni rjenik indoeuropskih jezika napisao je Julius Po-
korny, a poredbeni rjenik sinonima Carl D. Buck (v. literaturu). U pri-
premi je i novi etimoloki rjenik indoeuropskoga koji priprema tim in-
doeuropeista na Sveuilitu u Leidenu, a mnogobrojne se indoeuropske
etimologije mogu pronai u Enciklopediji indoeuropske kulture (Mallory
& Adams /ur./ 1997). Indoeuropski glagoli sustavno su rekonstruirani u
rjeniku koji je uredio Helmut Rix sa suradnicima (LIV).
21
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU
INDOEUROPSKIH JEZIKA
OSNOVE GENETSKE KLASIFIKACIJE JEZIKA
2 Skupina jezika za koje se moe dokazati da su potekli od istoga praje-
zika naziva se jezinom porodicom
2
; za jezike koji pripadaju istoj jezinoj
porodici kae se da su genetski srodni. Indoeuropski jezici predstavljaju
jezinu porodicu poteklu od indoeuropskoga prajezika. Ie. prajezik govo-
rio se najkasnije do polovice 3. tisuljea pr. Kr. u podruju koje jo nije
posve sigurno utvreno; najvjerojatnije je teritorij na kojem su ivjeli go-
vornici indoeuropskoga prajezika Indoeuropljani obuhvaao velike
dijelove junih ukrajinskih i prikavkaskih stepa (v. Mallory 1989).
Nae nam svakodnevno iskustvo govori da se jezici govore u prostoru, na
odreenim zemljopisnim podrujima na kojima ive njihovi govornici.
Svakodnevno nam iskustvo, meutim, ne daje naslutiti da se prostorni
odnosi meu jezicima mijenjaju tijekom vremena, kako zbog migracija
njihovih stanovnika, tako i zbog jezinih promjena koje mijenjaju same
jezike.
3 Jezike u nekoj jezinoj porodici povezuje velik broj izoglosa, jezinih
svojstava koja ti jezici dijele. Izoglosa koja povezuje latinski s grkim i
baltoslavenskim je nastavak *oy, preuzet iz zamjenike promjene, u no-
minativu mnoine tematskih imenica (lat. II. deklinacija), usp. lat.
l up, gr. , stsl. vlci, lit. vikai vukovi (drugi ie. jezici imaju nasta-
vak *s, usp. got. wulfos, skr. vks). Izoglosa koja povezuje latinski,
keltski i staroindijski je rije kralj, ie. *rgs, koja se u latinskom odra-
zila kao rx, u staroirskom kao r, a u vedskom kao r. Budui da se jezi-
ci postupno mijenjaju u vremenu, izoglose nastaju kao rezultati jezinih
promjena (tj. jezici stjeu odreena svojstva jezinim promjenama). Jezi-
ne promjene se pak ire u prostoru, ponekad se zadravajui na granica-
ma podruja u okviru kojega se govori neki jezik, a ponekad prelazei te
2 Za uvod u pojmovlje i terminologiju genetske lingvistike v. Holzer 1995 i moj pri-
kaz te knjige (Matasovi 1996).
22
UVOD
granice. Naprimjer, prijelaz dvoglasa ae u e dogodio se u latinskom poet-
kom nove ere i proirio u svim podrujima u kojima se taj jezik govorio. S
druge strane, zamjena velarnoga glasa r uvularnim zbila se u francusko-
me u 17. stoljeu i proirila na jo nekoliko europskih jezika, dakle preko
granica u kojima se francuski govorio. Ta jezina promjena dovela je do
izoglose koja povezuje francuski s nizozemskim i danskim, naprimjer, i
koja je rezultat jezinoga kontakta ili utjecaja. U hrvatskim kajkavskim
dijalektima, obezvuivanje okluziva na kraju rijei (npr. u izgovoru bok,
grat rijei bog, grad) rezultat je njemakoga utjecaja, a ujedno i izoglosa
koja povezuje te dijalekte s njemakim. Meutim, jezine izoglose koje
nastaju kao rezultat jezinih promjena koje dopiru do uvijek istih grani-
ca unutar podruja u kojem se govori neki jezik predstavljaju snopove izo-
glosa, skupove jezinih svojstava karakteristinih za odreeni jezik. Uko-
liko se na nekom podruju, na kojem se bio govorio jedan jezik, pojave
dva meusobno razliita snopa izoglosa koji se samo minimalno sijeku,
kaemo da se dotini jezik podijelio na dva jezikapotomka od kojih je
svaki odreen svojim skupom izoglosa. Jezik koji se u ranijem razdoblju
govorio na dotinom podruju nazivamo jezikompretkom ili prajezikom
tih jezika. Dijeljenje prajezika na jezikepotomke moe se prikazati ge-
nealokim stablom, u ijem je korijenu jezikpredak neke skupine jezika;
ravita grana na tom stablu prikazuju redoslijed kojim su se na zasebne
jezike dijelili jezici potomci toga jezikapretka:
B C
A
D z B' E
x
y
Na gornjem prikazu vidimo zamiljeni primjer genealokoga stabla: jezik
A podijelio se nizom jezinih promjena koje su dovele do nastanka snopa
izoglosa x na dva jezika B i C; jezik C potom se podijelio novim promje-
23
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
nama na jezike D i E, koji se razlikuju na osnovi snopa izoglosa y. Jezik B
nije se dijelio, jer su sve jezine promjene koje su ga zahvatile dovele do
snopa izoglosa koje doseu granice podruja na kojemu se on govori. U
vrijeme u kojem jezik C vie ne postoji, jezik B nastavlja postojati kao B.
Jezik A jezik je predak svih ostalih jezika u prikazu, a jezik C je jezik pre-
dak jezika D i E. Moemo zatim zamisliti da se neke jezine promjene kon-
taktom proire s jezika D na jezik B (izoglose z), no one nee utjecati na
izgled genealokoga stabla. irenje takvih izoglosa preko utvrenih jezi-
nih granica moe dovesti do nastanka jezinoga saveza, skupa zemljopi-
sno povezanih jezika meu kojima postoje znaajni utjecaji. Jedan je jezi-
ni savez postojao i na tlu drevne Italije prije rimskih osvajanja (7, 4).
4 Zadaa je poredbenopovijesne lingvistike rekonstruirati prajezik odre-
ene jezine porodice i utvrditi to je mogue tonije izgled njezina gene-
alokog stabla, odnosno opisati dijalekatsku ralanjenost jezika unutar
te porodice. Za skup jezika neke jezine porodice koji imaju zajedniki je-
zikpredak, koji istovremeno nije i jezikpredak svih ostalih jezika te
porodice, rei emo da predstavljaju potporodicu ili granu dotine jezine
porodice. Naprimjer, na gornjem prikazu jezici D i E predstavljaju granu
prikazane jezine porodice, jer imaju zajedniki prajezik (C) koji nije isto-
vremeno i prajezik svih ostalih jezika te porodice.
Neki lingvisti terminoloki razlikuju potporodicu, granu i odvjetak neke jezine
porodice, smatrajui ih hijerarhijski razliitim stupnjevima genetske srodnosti.
Takvo je razlikovanje i mogue i opravdano, no zbog jednostavnosti ga neu pri-
mijenjivati u preostalom dijelu knjige.
INDOEUROPSKI JEZICI
5 U posljednjem razdoblju svojega postojanja indoeuropski je prajezik
sigurno bio jako dijalekatski ralanjen, ali se najstarija dijalekatska po-
djela indoeuropskih jezika ne moe sa sigurnou utvrditi. U povijesnom
razdoblju uoavamo sljedee skupine jezika i dijalekata:
1. Anatolijski jezici; najstariji tragovi anatolijskih jezika seu u 19. st. pr.
Kr. (Kapadokijske ploice), a najstariji spomenici potjeu s kraja 18. st.
(natpis kralja Anittaa na hetitskome). Hetitski su tekstovi, zajedno s tek-
stovima drugih staroanatolijskih jezika (luvijskoga i palajskoga) pronae-
ni u prijestolnici Hetitskoga Carstva u Hattuau (dananji Boghaz Ky
sjeveroistono od Ankare). Pisani su klinopisom, a deifrirao ih je 1916. B.
Hrozn. Hetitski su tekstovi sadrajem vrlo raznoliki, a opseg je sauva-
noga jezinog blaga golem; tekstovi poput Autobiografije cara Hattuilia
24
UVOD
III. ili Mita o Illuyanki i Bogu Oluje vani su i za povijest svjetske knjiev-
nosti (v. Matasovi 2000). Neki su tekstovi staroanatolijskih jezika pisani
luvijskim ideografskim pismom, koje jo nije u potpunosti deifrirano. No-
voanatolijski jezici likijski (s varijantama A i B), lidijski, karijski i pisi-
dijski (ija pripadnost anatolijskim jezicima nije definitivno utvrena) po-
svjedoeni su na natpisima iz 1. tisuljea pr. Kr. Dijalekatska podjela
anatolijskih jezika jo uvijek je sporna; luvijski i palajski nedvojbeno dijele
neke izoglose koje ih odvajaju od hetitskoga; meu novoanatolijskim jezi-
cima likijski A i B su vjerojatno potekli iz nekoga jezika ili dijalekta vrlo
bliskog luvijskomu.
2. Indoiranski jezici; ova grana ie. jezika dijeli se na tri odvjetka: indij-
sku, iransku i kafirsku (ili nuristansku). Indijski jezici potvreni su jo
sredinom II. tisuljea pr. Kr. na Bliskom Istoku. Neke rijei i osobna
imena, zabiljeena u hetitskim tekstovima i ugovorima s dravom Mitan-
ni nedvojbeno potvruju prisutnost govornika nekog staroindijskog jezi-
ka (ili praindijskoga) u sjevernoj Mezopotamiji u 14. st. pr. Kr. Otprili-
ke u isto vrijeme moe se datirati i najstariji knjievni spomenik staroin-
dijskoga, Rgveda. Kasniji su vedski tekstovi Samaveda, Jaurveda,
Atharvaveda, te komentari svetih tekstova okupljeni u brahmane, ara-
njake i upaniade. Budui da su paljivo prenoeni usmenom predajom,
vedski su tekstovi izuzetno vaan izvor pouzdanih jezinih podataka za
poredbenu gramatiku. Jezik tih tekstova naziva se vedskim, za razliku
od kasnijega jezika, sanskrta, koji je postao uenim jezikom Indije. Ved-
ski i sanskrt nastali su na temelju raznih, ali blisko srodnih dijalekata
jezika koji se naziva staroindijskim, za razliku od srednjoindijskih jezika
ili prakrta, koji su posvjedoeni od druge polovice 1. tisuljea pr. Kr. Naj-
vaniji prakrt je pali, jezik svetih budistikih tekstova; premda je na sta-
roindijskom sauvan golem korpus klasine indijske knjievnosti, prvi su
natpisi pronaeni u Indiji koji se sa sigurnou mogu datirati sastavljeni
na srednjoindijskim jezicima: to su natpisi budistikoga vladara Aoke iz
3. st. pr. Kr. pisani pismom brahmi, iz kojega su se razvila sva pisma su-
vremene Indije ukljuujui i devanagari, kojim se pie sanskrt. Iranski
jezici dijele se na istone (skitski, hotanskosakski, vjerojatno avestiki,
itd.) i zapadne (staroperzijski, pehlevi, partski itd.). Staroiranski su jezici
avestiki, medijski, staroperzijski, te samo iz onomastike poznat skitski.
Avestiki je jezik Aveste, svetih spisa mazdaistike (zoroastrijanske) reli-
gije. Najstariji dio Aveste, Gathe, nastale su poetkom 1. tisuljea pr. Kr.
Njihov je autor vjerojatno sam prorok Zaratustra (Zarathutra). Mlai
djelovi Aveste (npr. Yat, Videvdd, itd.) nastajali su tijekom 1. tisuljea
pr. Kr., a oblik je avestikom korpusu fiksiran za sasanidskih vladara po-
etkom 1. tisuljea n. e. Postoji i prijevod veeg dijela avestikih teksto-
va na srednjoiranski jezik pehlevi; taj prijevod naziva se imenom Zend.
25
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
Medijski je poznat samo iz onomastike, te po brojnim posuenicama u
staroperzijskom, jeziku natpisa ahemenidskih vladara (74. st. pr. Kr.).
Staroperzijski su natpisi pisani adaptiranom verzijom klinopisa; najva-
niji je natpis kralja Darija uklesan u stijenu kod Behistuna. Srednjoiran-
ski jezici su ve spomenuti pehlevi, zatim partski, hotanskosakski, sog-
dijski, itd. Kafirski ili dardski jezici posvjedoeni su tek u 19. st., a njiho-
va zasebnost unutar indoiranske grane utvrena je razmjerno nedavno.
U tu se skupinu svrstavaju akunski, prasunski i drugi mali jezici koji se
veinom govore u Kamiru i sjevernom Pakistanu.
3. Grki jezik; najstariji tekstovi pisani grkim su tekstovi mikenskoga di-
jalekta pisani linearom B (1513. st. pr. Kr.); te su tekstove uglavnom
kratke gospodarstvene zapise deifrirali Michael Ventris i John
Chadwick pedesetih godina 20. stoljea. Najstariji knjievni spomenici
grkoga jezika spjevovi su Homera i Hesioda, vjerojatno nastali u 8. st. pr.
Kr. U isto razdoblje seu i najstariji alfabetom pisani tekstovi na grkome
(npr. Nestorov natpis). Grki je jezik dijalekatski jako ralanjen; osnovna
je podjela na sjeverne i june grke dijalekte. U sjevernu skupinu svrstava-
ju se dorski, eolski i sjeverozapadni grki govori. U junu skupinu spadaju
mikenski, jonskoatiki i arkadijskociparski, dok je dijalekatski poloaj
izoliranoga pamfilijskog dijalekta (na junoj obali Male Azije) sporan. Na
temelju dijalekata, najbolje posvjedoenih na stotinama natpisa pronae-
nih po itavu grkom svijetu, razvila su se etiri knjievna narjeja, koja
su od poetka razliita od bilo kojega lokalnog govora, i u kojima se prepo-
znaju utjecaji razliitih dijalekata. Na jonskome knjievnom narjeju sa-
stavljeni su epovi Homera i Hesioda, te najstarija grka proza Herodo-
tova povijest. Fragmenti djela najstarijih grkih filozofa (miletska kola,
Parmenid i Heraklit, atomisti) takoer su na jonskome. Na atikom je sa-
uvano obilje atenske knjievnosti, ukljuujui dramu (Eshil, Sofoklo, Eu-
ripid i Aristofan), filozofiju (Platon i Aristotel) i povijest (Tukidid). Eolsko
je knjievno narjeje najblie lokalnom govoru otoka uz sjeveroistonu
obalu Male Azije, odakle dolaze kljuni knjievni predstavnici toga nar-
jeja, pjesnici Sapfa i Alkej. Naposljetku, na dorskome je knjievnom nar-
jeju sauvan korpus korske lirike Pindara i Bakhilida. Na temelju atiko-
ga narjeja (ali bez lokalnih atenskih jezinih obiljeja) izgrauje se u 3.
st. pr. Kr. koin, zajedniki grki knjievni jezik. Iz toga su idioma potekli
svi suvremeni grki dijalekti osim izumiruega cakonskoga.
4. Italski jezici; kao to emo vidjeti poslije (7), postoje ozbiljne dvojbe o to-
me predstavljaju li italski jezici jednu granu indoeuropskih jezika, ili su
njihove slinosti nastale uslijed meusobnih kontakata na tlu drevne Itali-
je. Tradicionalno se italski jezici dijele na oskikoumbrijsku i latinsko
faliskiku granu. Oskikoumbrijski jezici govorili su se u velikom dijelu
26
UVOD
Italije juno od rijeke Po. Umbrijski je najbolje posvjedoen od njih, zahva-
ljujui dobro ouvanom velikom spomeniku pronaenom 1444. u mjestu
Gubbio u Umbriji, sjeveroistono od Rima. Tabulae Iguvinae, kako se taj
tekst najee naziva, predstavljaju opis jednoga magijskovjerskoga ritu-
ala i od neprocjenjive su vanosti za poredbenu gramatiku italskih jezika.
Umbrijskome je vrlo blizak volanski, jezik antikih Volska. Oskiki je je-
zik Samniana koji su nastanjivali Samnij, Kampaniju, Lukaniju i Apuli-
ju. Sam jezik nazvan je prema plemenu Oska koje je ivjelo u Kampaniji,
sredinjoj samnianskoj pokrajini. Najvaniji su spomenici oskikoga Cip-
pus Abellanus i Tabula Bantina. Oskikom su bliski pelignijski, vestinski,
marucinski i ekvijski, dok marsijski predstavlja prijelazni dijalekt izmeu
oskikih i umbrijskih jezika. Predsamnianski (ili protosamnianski)
je jezik koji se govorio u Samniju prije ekspanzije oskikoga. Na tom jeziku
postoji nekoliko natpisa iz 6. st. pr. Kr., i oni pokazuju da se radi o jednom
dosta arhainom italskom jeziku. Sve italske jezike potisnuo je latinski,
osobito nakon saveznikih ratova u 1. stoljeu pr. Kr.; oskiki je, sudei
po natpisima pronaenim u Pompejima, bio jo iv u drugoj polovici 1. st.
p. Kr. Premda su izbrisani s lingvistike karte Italije, utjecaj je italskih je-
zika na latinski, pa i na romanske jezike, bio znatan (v. Solta 1974: 51).
Prikaz meusobnih odnosa oskikoumbrijskih jezika razliit od naega (oso-
bito s obzirom na poloaj volanskoga i vestinskoga) donosi lanak Roberta Co-
lemana (1986).
5. Keltski jezici; prema tradicionalnoj podjeli, keltski jezici dijele se na
Pkeltsku i Qkeltsku skupinu, prema odrazu ie. suglasnika *k
w
. U
Pkeltsku skupinu svrstavaju se lepontijski (jezik koji se govorio u tali-
janskim Alpama u 1. tis. pr. Kr.), galski i britski jezici (velki, bretonski i
korniki). U Qkeltskoj su skupini keltiberski (keltski jezik koji se govo-
rio u sredinjoj panjolskoj prije rimskih osvajanja) i goidelski jezici (ir-
ski, kotski i manski). Novija podjela dijeli keltske jezike na keltiberski,
koji se najranije odvojio od ostalih, te na kontinentalne i otone keltske
jezike. Kontinentalni su keltski jezici (galski, lepontijski) posvjedoeni
znatno ranije od otonih (britski i goidelski), ali su na njima sauvani sa-
mo kratki i esto oteeni natpisi. Najvaniji su spomenici keltiberskoga
Bronana ploa iz Botorrite, a galskoga Kalendar iz Colignya i Natpis iz
Larzaca. Otoni keltski jezici posvjedoeni su od 4. stoljea; to su natpisi
pisani ogamskim pismom iz Irske koji sadravaju uglavnom osobna ime-
na. Knjievne tekstove na irskom imamo ve u 6. stoljeu (Amra Colu-
imb Chille), a moda i itavo stoljee ranije (genealoke pjesme). U staro-
irskom razdoblju (6.9. st.) na staroirskom se razvija vrlo bogata knji-
evnost (v. Matasovi 2004a). Na velkom sauvana knjievna predaja
poinje u 6. stoljeu (poema Gododdin barda Aneurina).
27
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
6. Germanski jezici posvjedoeni su jo u 3. ili 2. st. pr. Kr. zagonetnim
natpisom na Kacigi iz Negaua (danas Negova u Sloveniji), a od prvih sto-
ljea poslije Krista runskim natpisima. Jedan je od najstarijih Rog iz
Gallehusa (mjesto u Danskoj) iz 45. st. n. e. Najvjerojatnija je genealo-
ka podjela germanskih jezika na dvije skupine. U prvoj su sjeverni i isto-
ni germanski jezici, a u drugoj zapadnogermanski jezici. Istoni german-
ski jezici predstavljeni su gotskim, jezikom na koji je ve u 4. stoljeu pre-
veden Novi zavjet. Taj tekst, djelo gotskoga biskupa Wulfile, veim je dije-
lom sauvan u rukopisu Codex argenteus koji se uva u Uppsali u ved-
skoj. U usporedbi s time ostali su tekstovi gotskoga i drugih istonoger-
manskih jezika (burgundski, vandalski, itd.) zanemarivo malenog opse-
ga. U veini podruja u kojima se govorio (panjolska, sjeverna Italija,
Balkan), gotski je jezik izumro jo u ranom srednjem vijeku, no na Kri-
mu je, kao krimskogotski, preivio do u 16. stoljee. Sjevernogermanski ili
nordijski jezici posvjedoeni su runskim natpisima koje pronalazimo po
itavoj Skandinaviji u ranom Srednjem vijeku. Runski natpisi i najstarije
skaldsko pjesnitvo (iz 8. stoljea) sastavljeni su na pranordijskome, u ko-
jem jo nije mogue razaznati dijalekatske osobine. Iz pranordijskoga se
razvio staroislandski, na kojem su najvaniji spomenici Edda (zbirka mi-
toloke poezije i mitografske proze) i island ske sage. U istonu granu
nordijskoga svrstavaju se vedski i danski, a u zapadnu islandski, nor-
veki (nynorsk) i ferski. Zapadnogermanski jezici posvjedoeni u sred-
njem vijeku su staroengleski, s knjievnou koja see u 7. stoljee (ep
Beowulf), starofrizijski (posvjedoen od 13. st.), starosaski, staronisko-
franaki (iz kojega se razvio suvremeni nizozemski), te starovisokonje-
maki, s najstarijim knjievnim tekstovima iz 8. st. (Pjesma o Hildebran-
du). Suvremeni je njemaki jezik nastao iz starovisokonjemakoga, iz ko-
jega se u srednjem vijeku razvio i jidi, jezik istonoeuropskih idova.
7. Armenski jezik; najstariji spomenici armenskoga jezika seu u 5. sto-
ljee, kada je armenski biskup Mesrop Matoc preveo Sveto Pismo na
staroarmenski i izmislio armensko pismo koje je ostalo u upotrebi do
danas. Na klasinome staroarmenskom (naziva se jo i grabar) sauvani
su prijevodi hagiografskih djela s bizantskog grkog i sirskoga (Povijest
Fausta Bizantinca, Himne sv. Efrema), te neto izvorne knjievnosti
(npr. armenska povijest Mojsija Korenskoga, ili djela Eznika Kohbacija).
Armenski je pretrpio golem utjecaj iranskih jezika, te su ga dugo i sma-
trali iranskim jezikom. Da se radi o samostalnoj grani ie. jezika dokazao
je njemaki lingvist Heinrich Hbschmann sedamdesetih godina 19.
stoljea.
8. Toharski jezici otkriveni su na spomenicima pronaenim u Kineskom
Turkestanu poetkom 20. stoljea. Njihovu su pripadnost indoeuropskoj
28
UVOD
jezinoj porodici (i samostalan poloaj unutar nje) dokazali Emil Sieg i
Wilhelm Siegling 1911. Postoje dva toharska jezika, koji se konvencional-
no nazivaju toharskim A i toharskim B (koji se jo naziva i kuanskim po
oazi u kojoj su mu pronaeni spomenici). Na toharskim jezicima sauva-
ni su prijevodi budistikih spisa (sa sanskrta), gospodarstveni zapisi (to-
harski jezici govorili su se u podruju kojim je prolazio Svileni put), a na
toharskom A ima i neto izvornoga pjesnitva. Sauvani spomenici potje-
u iz 1. tisuljea n. e.; oba su toharska jezika izumrla prije godine 1000.
9. Baltoslavenski jezici; baltoslavenski se jezici dijele na baltijsku i sla-
vensku granu
3
. Slavenski su jezici posvjedoeni od 9. stoljea, kada su
braa Konstantin i Metod i njihovi uenici zasnovali slavensku pisme-
nost prevevi svete spise, te izmislivi dva slavenska pisma: glagoljicu i
irilicu. Jezik prvih prijevoda svetih spisa na slavenski naziva se staro-
slavenskim
4
; u dijalekatskom smislu staroslavenski je blizak dijalektima
iz kojih su se razvili makedonski i bugarski jezik. Staroslavenski su tek-
stovi pisani glagoljicom (Marijinsko evanelje, Zografsko evanelje, Asse-
manijev izbornik, Sinajski psalterij, Kijevski listii) i irilicom (Savina
knjiga, Ostromirovo evanelje, Suprasaljski zbornik). U osnovi oni odra-
avaju jezik 9. stoljea, premda su sauvani u kasnijim rukopisima koji
odaju tragove utjecaja drugih slavenskih jezika. Slavenski se jezici dijele
na istonojunoslavenske (bugarski, makedonski, staroslavenski), za-
padnojunoslavenske (slovenski i kompleks hrvatskoga, srpskoga, bo-
njakoga i crnogorskoga), istonoslavenske (ruski, ukrajinski i bjeloru-
ski), te zapadnoslavenske: eki, slovaki, poljski, kaupski, slovinski,
polapski, gornjoluiki i donjoluiki te rusinski, kao osobit sluaj slova-
koga dijalekta koji je naknadno pretrpio jak utjecaj ukrajinskoga.
Baltijski jezici dijele se na zapadnobaltijske (staropruski i nedavno otkri-
veni jatvinki) i istonobaltijske (litavski i latvijski). Staropruski je po-
svjedoen od 14. stoljea (Elbinki rjenik), ali je ve krajem 17. stoljea
izumro. Ukupno je sauvano pet jezinih spomenika pruskoga jezika: El-
binki rjenik, Rjenik Simona Grunaua (po. 16. st.), Prvi i Drugi kate-
kizam (oba iz 1545), te Lutherov Enchiridion u prijevodu Abela Willa
(1561). Jatvinki je poznat samo iz jednog jatvinko-poljskog rjenika
(tzv. Poganski govori iz Narewa), koji je sauvan samo u suvremenom
prijepisu. Litavski i latvijski posvjedoeni su tek od 16. stoljea (Dzukij-
ske molitve i Mavydasova djela na litavskome), ali su zbog izuzetne ar-
hainosti vrlo vani za poredbenu gramatiku. Suvremeni je litavski podi-
3 Alternativna je podjela na istonobaltijski, zapadnobaltijski i slavenski, kao samo
jednu od grana baltoslavenskih jezika ravnopravnu ostalim dvjema, v. Matasovi 1994a.
4 U francuskoj tradiciji uobiajen je naziv opeslavenski (le slave commun), a u bu-
garskoj i njemakoj starobugarski.
29
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
jeljen na dvije skupine dijalekata, emaitske i auktaitske; na temelju po-
tonjih se razvio knjievni litavski jezik.
10. Albanski se jezik po svoj prilici razvio iz ilirskoga, koji je naalost po-
svjedoen samo glosama i onomastikim podacima. Albansko je ime za-
biljeeno u Antici, kad se odnosilo na razmjerno malo pleme u dananjoj
Albaniji, a potom tek u 11. stoljeu. Prve albanske glose zabiljeene su u
14. stoljeu, a kratki tekstovi tijekom 15. st. (formula za krtenje iz 1462.,
rjenik A. von Harffa iz 1496.), no prvi vei tekstovi posvjedoeni su tek
u 16. stoljeu (Meshari Misal Gjona Buzukua iz 1555., Dottrina cristia-
na L. Matrange iz 1592.). Premda stoljeima u doticaju s jezicima europ-
ske civilizacije (brojne su posuenice iz latinskoga, ali i grkog jezika), al-
banski je meu posljednjim europskim jezicima stekao vlastitu pisme-
nost. Danas postoje dva prilino razliita dijalekta: gegijski na sjeveru
Albanije i na Kosovu, i toskijski na jugu, na osnovi kojega je izgraen i
standardni jezik.
11. Fragmentarno posvjedoeni indoeuropski jezici; velik broj ie. jezika
posvjedoen je samo malobrojnim natpisima, posuenicama u drugim je-
zicima ili onomastikom graom. Za neke pripadnost ie. porodici nije po-
sve sigurna, a o dijalekatskim odnosima prema drugim ie. jezicima moe
se samo nagaati. Sa zapada prema istoku u fragmentarno posvjedoene
jezike ubrajamo luzitanski, jezik koji se govorio u dananjem Portugalu
prije romanizacije; neki lingvisti predrimskim indoeuropskim jezikom
smatraju i tzv. asturijski u sredinjoj panjolskoj, jezik posvjedoen
uglavnom onomastiki. U jugoistonoj panjolskoj govorio se prije rim-
skih osvajanja neindoeuropski tartesanski. Neindoeuropski je zacijelo bio
i piktski, jezik koji se govorio u kotskoj i Irskoj u ranom srednjem vijeku.
Tu je zatim jezik koji je u literaturi poznat kao tzv. sjeverozapadni blok,
podruje u dananjim zemljama Beneluxa gdje se govorio ie. jezik razliit
od germanskoga i keltskoga, posvjedoen u toponimiji.
U naim krajevima posebno je zanimljivo pitanje ilirskoga jezika ili
jezik. Budui da na podruju od Istre do june Albanije nisu pronaeni
tekstovi na jezicima koji su se ondje govorili prije grkoga i latinskoga, o
jezinoj situaciji u tom podruju moemo prosuivati samo na osnovi ono-
mastike. Novija istraivanja antroponimije Ilirika pokazala su da nema
jedinstvenoga ilirikoga imenskoga podruja, to bi moglo upuivati na
zakljuak da su se izmeu Istre i Epira govorili razliiti jezici: histarski,
liburnski, delmatopanonski i ilirski u pravom smislu (na podruju povi-
jesne drave Ilira).
U podruju dananje Rumunjske i sjeverne Bugarske govorilo se dakim,
a juno od njega srodnim, ali razliitim trakim jezikom, od kojega je
ostalo i nekoliko natpisa. U dolini Vardara uglavnom onomastiki su po-
30
UVOD
svjedoeni macedonski i peonski. Macedonski neki lingvisti smatraju
grkim dijalektom, no vjerojatnije je da je to bio samostalan indoeurop-
ski jezik. U Maloj Aziji razmjerno je velikim brojem natpisa posvjedoen
frigijski, iji spomenici se proteu od sredine 1. tisuljea pr. Kr. do prvih
stoljea nove ere. Sidetski i pisidijski u Maloj Aziji vjerojatno su bili ana-
tolijski jezici ili dijalekti. Indoeuropskim jezikom neki istraivai smatra-
ju i pelazgiki, jezik prastanovnika Grke poznat iz posuenica u grko-
me i iz toponimije.
O fragmentarno posvjedoenim ie. jezicima drevne Italije (venetski, sje-
vernopicenski, ligurski, mesapski, itd.) bit e rijei poslije (8).
ITALSKOKELTSKA HIPOTEZA
6 Teza o osobitoj dijalekatskoj bliskosti italskih i keltskih jezika i, u
skladu s time, o postojanju italskokeltskoga prajezika do ezdesetih
godina 20. stoljea bila je, moglo bi se rei, gotovo opeprihvaena. Ona
se oslanjala na niz izoglosa za koje se pretpostavljalo da su zajednike sa-
mo italskim i keltskim jezicima:
a) disimilacija *p...k
w
> *k
w
...k
w
, usp. lat. qunque pet, stir. cic <
ie. *penk
w
e;
b) mediopasivni nastavci na *r, usp. lat. sequitur slijedi, stir. sec-
hithir;
c) konjunktiv s formantom *, usp. lat. canat pjeva (konj.),
stir.:cana;
d) futur tvoren sufiksom b, usp. lat. amb voljet u, stir.:liciub
pustit u;
e) superlativ tvoren formantom *smo, usp. lat. issimus, stir.
sam;
f) genitiv jednine oosnova na , lat. uir ovjeka, stir. fir <
*wir;
g) leksike podudarnosti, npr. lat. ntrx: stir. nthir vodena zmija,
lat. salix: stir. sail (gen. sailech) vrba, lat. d: stir. d od, iz, itd.
Paljivo istraivanje
5
svjedoanstava u prilog italskokeltskoj hipotezi
pokazalo je, meutim, da gotovo uope nema izoglosa ogranienih isklju-
ivo na italske i keltske jezike.
5 Najvei korak u pobijanju italskokeltske hipoteze uinio je Calvert Watkins u
svojoj studiji Watkins 1966. Od starijih rasprava o tom problemu v. Porzig 1954: 98 i
dalje; od novijih radova najbolji prikaz itave problematike je lanak Wolframa Eulera
31
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
ad a) Staroirski deac deset (u sloenim brojevima od 11 do 19) dolazi od
ie. *dweypenk
w
e 25 s pravilnim keltskim nestankom *p, umjesto
oekivanoga prelaska *p > *k
w
> stir. c; to pokazuje da se u keltskom asi-
milacija nije dogodila beziznimno kao u italskome; pored toga, radi se o
tako jednostavnom fonetskom procesu da je vrlo vjerojatno da su se
keltska i italska asimilacija dogodile neovisno, usp. obrnutu asimilaciju u
germanskom, ie. *penk
w
e 5 > got. fimf.
ad b) Mediopasivni su nastavci s formantom *r indoeuropskoga posta-
nja, a ne zajednika italskokeltska inovacija; mediopasiv s tim forman-
tom imaju i anatolijski i toharski jezici, te frigijski.
ad c) Staroirski konjunktiv najuvjerljivije se izvodi iz sigmatskoga
konjunktiva (deziderativa) glagolskih osnova na : prakeltski *mrseti
velia> *mreti > *mrti > stir. mraid. U latinskom
6
takvo izvo-
enje nije mogue, jer *s izmeu samoglasnika ne bi ispalo kao u
keltskom, ve bi rotacizmom prelo u r. Vjerojatnije usporednice latinski
konjunktiv pronalazi u toharskim jezicima, gdje * takoer funkcioni-
ra kao modalni sufiks (toh. A kalkam iao bih).
ad d) Glasovno povezivanje lat. b i stir. b/f vrlo je neuvjerljivo; u staroir-
skom f u sredini rijei dolazi od ie. *w, a u latinskom od ie. *b
h
. tovie,
bfutur nije opeitalski, jer nije posvjedoen u oskikoumbrijskom.
Staroirski se futur pak moe uvjerlijvo izvesti i iz deziderativnoga for-
manta *sw (Watkins 1966a).
ad e) Formant za najeu tvorbu superlativa u italskom i keltskom valja
rekonstruirati kao *isHo (139) to je sloeni sufiks nastao agluti-
nacijom nekoliko elemenata. Slian sloeni sufiks za komparativ dijele i
grki i germanski (139), pa ipak nitko ne govori o grkogermanskom
prajeziku.
ad f) Genitiv jednine oosnova na * nije ni opeitalski (nema ga u fali-
skikom i oskikoumbrijskom), a kamoli italskokeltski. tovie, i u la-
tinskom se taj nastavak proirio razmjerno kasno, o emu svjedoi nasta-
vak osio za g. jd. na arhajskom natpisu Lapis Satricanus. Meu keltskim
jezicima, nastavak nije posvjedoen u keltiberskome, ali je zato po-
svjedoen i izvan keltskoga, npr. u venetskom, toharskom i mesapskom.
ad g) to se leksikih izoglosa tie, prema Walteru Porzigu (1954) vie je
rijei zajedniko italskim i germanskim nego italskim i keltskim jezicima;
meu njima su i neke posve obine rijei koje se rijetko posuuju, npr. lat.
(1994); kao suvremen pokuaj rehabilitacije italskokeltske hipoteze treba spomenu-
ti lanak Frederika Kortlandta (Kortlandt 1981).
6 O lat. konjunktivu v. Oettinger 1984.
32
UVOD
caput glava = steng. heafod, lat. collus, collum vrat = got. hals, lat.
tacre utjeti = got. ahan, lat. uermis crv = got. wurm. Neke leksike
izoglose povezuju italski, germanski i keltski, to po mojem miljenju samo
potvruje da su ti jezici pripadali grupi zapadnoindoeuropskih dijalekata u
koju se po svoj prilici svrstavao i venetski, usp. lat. ustus pust, prazan =
stir. fs, stvnj. wuosti, lat. uer raanj = stir. bir = got. qairu kolac, lat.
uts pjesnik, prorok = stir. fith = steng. wbora, itd.
Leksike izoglose postoje i izmeu italskih i baltoslavenskih jezika (v. npr. Safa-
rewicz 1976). Radi se u najveoj mjeri o rijeima koje se svrstavaju u poljodjel-
sku terminologiju, te ih vjerojatno treba tumaiti kao rezultat jezinih dodira
(posuivanja) u pretpovijesnom razdoblju, usp. lat. secris sjekira = stsl.
sekyra, lat. alnus joha = lit. aksnis, lat. mscus mah = stsl. mx.
Iz svega toga zakljuujem da italskokeltskoga prajezika nikada nije bi-
lo, te da su italski i keltski samostalne grane ie. jezine porodice
7
. Quod
erat demonstrandum.
PROBLEM ITALSKOGA JEZINOG JEDINSTVA
7 Premda sam do sada esto govorio o italskim jezicima, njihova genet-
ska jedinstvenost nije nipoto samorazumljiva. Dok neki istraivai vje-
ruju da su italski jezici samo jedna grana ie. jezine porodice, poput indo-
iranskih ili baltoslavenskih jezika, drugi osobito talijanska kola pred-
voena Devotom
8
izraava miljenje da su slinosti meu italskim jezi-
cima nastale uslijed intenzivnih jezinih dodira na tlu Italije. Iz prethod-
ne genetske klasifikacije ie. jezika vidljivo je da ja prihvaam prvu hipo-
tezu. Ona se po mojem miljenju temelji na sljedeim argumentima:
1) Slinosti nastale jezinim kontaktima oituju se ponajprije u rjeniku,
kako nas pouava sluaj balkanskog jezinog saveza. Meu italskim jezi-
cima nedvojbeno postoji velik broj zajednikih rijei koje svjedoe o njiho-
vim intenzivnim kontaktima. Meutim, tezu o genetskom zajednitvu
italskih jezika ne oslanjamo na leksike, ve na gramatike izoglose. to-
vie, na podruju rjenika vrlo su izrazite razlike meu italskim jezicima.
7 Under these circumstances of both formal and functional disparity, we are led to the
unavoidable conclusion that ItaloCeltic unity is a myth Pod tim okolnostima formal-
ne i funkcionalne razliitosti, dovedeni smo do zakljuka da je italskokeltsko jedinstvo
mit (Watkins 1966: 43). O italsko-keltskoj hipotezi v. i monografiju Frederika Kortlan-
dta (Kortlandt 2006) i prikaz Petera Schrijvera (2006).
8 Usp. Devoto 1983; u genetsku jedinstvenost italskih jezika prvi je ozbiljno posum-
njao Alois Walde u svom rektorskom govoru na insbrukom sveuilitu 1917. Za disku-
siju o genetskom statusu italskih jezika v. Beeler 1966 i Campanile 1968.
33
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
Tako, naprimjer umbrijski uva indoeuropski heterokliton utur
voda(usp. het. watar), koji je u latinskom zamijenjen imenicom aqua; na
slian nain, latinski i umbrijski ouvali su razliite ie. rijei za vatru: u
latinskom to je ignis (usp. skr. agni), a u umbrijskom pir (usp. gr. ).
2) Fonolokih izoglosa koje predstavljaju zajednike inovacije meu ital-
skim jezicima nema mnogo, ali meu njima je djelomice mogue usposta-
viti kronoloki redoslijed. tovie, te fonoloke izoglose ine snop, odno-
sno svojstvene su svim italskim jezicima i samo njima: u svim italskim
jezicima ie. aspirirani okluzivi prelaze u bezvune frikative na poetku
rijei, a potom praitalsko * prelazi u f, usp. ie. *d
h
eh
1
initi > lat.
faci, osk. fakiiad, umb. faia. Indoeuropski slogotvorni * i * u obje su
grane italskoga dali or, ol (usp. umb. pepurkurent = lat. poposcerint za-
molie < ie. *pepksk), to se moralo dogoditi prije ispadanja larin-
gala, koji sa slogovnim sonantima daju , usp. lat. grtus zahvalan:
osk. brateis <*g
w
Hto. U obje je grane italskoga prevladao jak inicijalni
naglasak, to se zacijelo dogodilo prije sinkope, ispadanja samoglasnika u
nenaglaenim slogovima u sredini rijei.
3) Jezinim kontaktima posuuju se iz jezika u jezik katkad izolirani
gramatiki morfemi (afiksi i nastavci), ali nikada itave paradigme. Me-
u italskim jezicima najizrazitije su podudarnosti upravo u gramatikim
paradigmama konjugacije i deklinacije. U obje su se grane italskoga sto-
pili u istu paradigmu ie. perfekt i aorist, a deklinacije su se rasporedile u
pet klasa, pri emu je dolo do djelominoga mijeanja konsonantskih i
iosnova. U deklinaciji, karakteristino je za sve italske jezike proirenje
nastavka za abl. jd. oosnova (*ed) na sve samoglasnike osnove; ge-
rundiv tvoren formantom *nd (lat. operandam = osk. psannam) i
imperfekt tvoren sufiksom *f takoer su opeitalski i samo italski.
Nastanak toga praitalskog imperfekta morao je prethoditi nastanku kon-
junktiva imperfekta tvorenoga formantom *s (lat. amret, osk. fusd
fort), koji je takoer samo italski.
4) Postojanje razlika meu italskim jezicima ne moe se poricati, no ono
po sebi nita ne dokazuje. Te su razlike veinom takve da su mogle nasta-
ti razmjerno kasno, dugo nakon raspada praitalskoga jezika. Razliit
odraz ie. labiovelara (ouvani su u latinskofaliskikom, a prelaze u labi-
jale u oskikoumbrijskom) fonoloki je posve trivijalna razlika, jer se,
primjerice, i grki dijalekti razlikuju prema tome odrazu. U morfologiji,
nastanak bfutura u latinskom i faliskikom (futuri 1. i 2. konjugacije ti-
pa amb, monb) dogodio se kasno, tek poto su iz jezika poeli nestaja-
ti sfutur i konjunktiv ouvani u arhajskom latinskom ( fax, faxim ). U
oskikoumbrijskom, s druge strane, sfutur je ouvan, te u jeziku nije
nastala potreba za inovacijom. Perfekatske tvorbe na l i n u um-
34
UVOD
brijskom dodue nisu posvjedoene u latinskom, ali im takoer nema us-
porednice niti u oskikom, gdje nalazimo perfekte s formantom tt; to
pokazuje da te inovacije nisu praoskikoumbrijske, ve da su nastale u
oskikom i umbrijskom neovisno. Naposljetku, genitiv na (lupus, lup)
koji postoji u latinskom nije posvjedoen u oskikoumbrijskom, ali nema
ga ni u faliskikom; odatle slijedi da je latinski u tom pogledu inovirao
razmjerno kasno, to samo potvruje otkrie starolatinskoga natpisa La-
pis Satricanus na kojemu je posvjedoen nastavak za genitiv jednine o
osnova osio, koji je opeindoeuropski (skr. asya, gr. hom. ).
5) Neke slinosti meu italskim jezicima nedvojbeno su rezultat meu-
sobnih utjecaja; to se prije svega odnosi na konvergenciju fonolokih su-
stava prema zajednikom tipu, koji dijele i neki neindoeuropski jezici Ita-
lije (npr. etruanski), te na neke pojave u sintaksi italskih jezika. Neke
su glasovne promjene nesumnjivo nastale neovisno u obje grane italskih
jezika, naprimjer rotacizam, prelazak s u z, odnosno r, izmeu samogla-
snika, to se u latinskom dogodilo u povijesno, a u oskikoumbrijskom
u pretpovijesno doba. Stoga osim o italskim jezicima kao genetskoj zajed-
nici ima smisla govoriti i o staroitalskome jezinom savezu, koji osim ital-
skih jezika ukljuuje i druge jezike drevne Italije.
6) Narav izoglosa zajednikih italskim jezicima upuuje na zakljuak da
se praitalski jezik govorio vrlo rano, zacijelo ne dugo nakon raspada ie.
jezine zajednice
9
. U tom je smislu praitalski razliita lingvistika veli-
ina od prakeltskoga ili pragermanskoga, jer se radi o puno starijem
prajeziku. Italski su jezici potomci jezika jednoga od prvih valova Indo-
europljana, koji je kao takav ostao ouvan jedino na Apeninskom Poluo-
toku, budui da su ga kasniji valovi Kelta i Germana mimoili.
Naposljetku, za problem genetske supklasifikacije italskih jezika najva-
niji je odgovor na sljedee pitanje: Postoji li meu indoeuropskim jezici-
ma takva skupina jezika za koju bi se moglo pokazati da je genetski blia
oskikoumbrijskom ili latinskofaliskikom nego to su te dvije skupi-
ne jezika meusobno bliske? Sve dok je odgovor na to pitanje negativan,
mislim da je vjerovanje u italsku granu ie. jezine porodice opravdano.
9 The hypothetical ProtoItalic of 1500 B.C. can, in very many respects, have been
little differentiated from ProtoIndoEuropean Hipotetski praitalski iz 1500 pr. Kr.
mogao se, s obzirom na mnogo toga, vrlo malo razlikovati od indoeuropskoga prajezika
(Beeler 1966: 56). O rekonstrukciji praitalskoga v. Meiser 2003 i Schrijver 2006.
35
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
INDOEUROPSKI I NEINDOEUROPSKI JEZICI
DREVNE ITALIJE
8 Nije poznato kada su prvi govornici indoeuropskih jezika stigli na
Apeninski poluotok, niti koje su jezike ondje zatekli. Zna se da je glavni
pravac kojim su pristizali indoeuropski osvajai bio preko sjeveroistoka
Italije i nizine rijeke Po prema jugu, no pomorski putovi preko Jadrana
takoer su bili otvoreni etnikim migracijama kao i trgovini. Gotovo je
sigurno da su govornici indoeuropskih jezika u Italiju stizali u nekoliko
valova, koji se ponekad mogu i arheoloki identificirati.
Suvremena arheoloka literatura odaje poprilinu bespomonost glede pitanja
indoeuropeizacije Italije (v. Mallory 1989: 8695). Kultura Rinaldone (od otpri-
like 2700. pr. Kr.), koja ima neka obiljeja koja se pripisuju Indoeuropljanima,
pojavljuje se upravo u podruju gdje se poslije govorio neindoeuropski etruan-
ski. Kultura Villanova (od otprilike 1000. pr. Kr.), s druge strane, obuhvaa ita-
vu Italiju i pokazuje kulturnu homogenost poluotoka u doba kada je on sigurno
bio lingvistiki posve nehomogen.
U 3. st. pr. Kr., neposredno prije ekspanzije Rima, u Italiji pronalazimo
sljedee jezike
10
. Na sjeveroistoku, u dananjoj pokrajini Veneto, govorio
se venetski jezik. Na venetskom je ouvano sasvim dovoljno kratkih nat-
pisa da potakne zbrku oko genetske klasifikacije toga jezika, ali premalo
da bi se taj problem mogao definitivno rijeiti. Neki lingvisti smatraju ve-
netski italskim jezikom zbog toga to se u njemu aspirirani okluzivi odra-
avaju kao frikativi na poetku rijei, a kao zvuni okluzivi u sredini ri-
jei, kao u latinskome (usp. ven. vhraterei bratu, lat. frtr, ven. loude-
robos djeci, lat. lbers); s druge strane, postoje i izoglose koje venetski
povezuju s germanskim jezicima (usp. ak. sg. osobne zamjenice 1. l. jd.
meo: got. mik). Na krajnjem sjeveru Italije, u Alpama, govorio se retski,
koji veina istraivaa smatra neindoeuropskim jezikom, moda srod-
nim etruanskomu (v. dolje). Na susjednom podruju sauvani su i spo-
menici lepontijskoga, jezika za koji je sedamdesetih godina 20. st. defini-
tivno dokazano da pripada keltskoj grani ie. jezika. Najstariji spomenici
lepontijskoga seu u 6. st. pr. Kr., te stoga predstavljaju najstarije teksto-
ve na nekom keltskom jeziku. Junije, u dolini rijeke Po, govorio se gal-
ski; Gali su u Italiju stigli poetkom 4. st. pr. Kr., kada su zauzeli i Rim,
no u sjevernoj Italiji uvijek su ostali tanak sloj vojne aristokracije prije
negoli veinsko stanovnitvo. Na galskom je u Italiji ouvano nekoliko
10 Gotovo svi su se jezici drevne Italije pisali blisko srodnim pismima, postalima od
grkoga alfabeta. Grko su pismo (zapadnoga tipa, u kojem grafem X stoji za [ks], a ne
za [kh], kao u istonim varijantama) u Italiju donijeli kolonisti s Eubeje, koji su se oko
720. pr. Kr. naselili u blizini Cumae.
36
UVOD
natpisa, od kojih su neki dvojezini (npr. Bilingva iz Vercellija). Iz galsko-
ga su u latinski posueni neki izrazi vojne i kolarske terminologije (npr.
carrus, petorritum kola, moda i gladius ma).
U ligurskom se zaljevu (oko dananje Genove) govorio ligurski. Taj nam
jezik nije ostavio natpisa, pa se o njemu moe zakljuivati samo na osnovi
onomastike. Horonimi kao (mons) Porcobera, (mons) Berigiema dozvolja-
vaju da se i ligurski smatra indoeuropskim jezikom
11
. Juno od ligursko-
ga veliko je podruje etruanskoga, jezika drevne kulture koji je na la-
tinski izvrio utjecaj usporediv jedino s utjecajem grkoga. Sredite etru-
anskoga podruja dananja je talijanska pokrajina Toscana, koja je po
tom antikom narodu dobila ime
12
; kasnijom kolonizacijom etruanski
se proirio i na jug, osobito na podruje plodne Campanije. O podrijetlu
Etruana i njihova jezika jo u antikom razdoblju postojale su razliite
teorije. Dok su ih jedni smatrali doljacima iz Male Azije
13
, drugi su isti-
cali autohtonost etruanskoga naroda u Italiji
14
. Obje su teorije prisut-
ne i u suvremenom jezikoslovlju. Na ispravnost maloazijske teorije o po-
drijetlu Etruana kao da ukazuje jezik Stele s Lemna, jezinoga spome-
nika naenog na otoku Lemnu blizu maloazijske obale, koji izgleda kao
arhajski oblik etruanskoga. Etruanski jezik dosta je dobro poznat s
razmjerno velikoga broja natpisa i tekstova, od kojih se najdulji uva u
Zagrebu (tzv. Liber linteus Zagrabiensis). Premda neki lingvisti istiu
anatolijske elemente u etruanskom jeziku, vjerojatno je jo uvijek naj-
sigurnije tvrditi da je to neindoeuropski jezik bez poznatih genetskih
srodnika.
Za duge etruanske vladavine Rimom, u latinski su iz etruanskoga
dospjele mnogobrojne posuenice; sigurno su etruanskoga podrijetla
lat. histri glumac, spurius kopile, lanista zapovjednik gladijatora,
a i neke su grke rijei u latinski dospjele kroz etruansko posredova-
nje, npr. persna glumaka maska << gr. lice. Meutim,
precizan popis etruanskih posuenica nemogue je utvrditi zbog toga
to je etruanski jo uvijek preslabo poznat
15
.
11 O moguem preditalskom indoeuropskom supstratu u Italiji v. Schmid 1985, gdje
se takav supstratni jezik (ili jezici) pretpostavlja na osnovi hidronimije.
12 Rimljani su Etruane nazivali Tusc.
13 Usp. Herodot, I 94.
14 V. Dionizije Halikarnaanin, I 30.
15 Usp. Stolz, Debrunner & Schmid 1966: 59, Wir wissen zu wenig von der etruski-
schen Sprache, um etwa ein Verzeichnis der etruskischen Lehnwrter im Lateinischen
aufstellen zu knnen. Znamo premalo o etruanskom jeziku da bismo, naprimjer, mo-
gli sastaviti popis etruanskih posuenica u latinskome. Takav popis etruanskih
rijei sauvanih u latinskome predstavlja knjiga Gertraud Breyer (1993).
37
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
U Apuliji, nasuprot albanskoj i crnogorskoj jadranskoj obali, govorio se
mesapski, koji su mnogi lingvisti smatrali ilirskim dijalektom. Premda je
posve mogue da su govornici mesapskoga u Italiju stigli morem iz Iliri-
ka, usporedba mesapskoga i ilirskoga usporedba je jezika o kojem se zna
vrlo malo s jezikom o kojem se ne zna (gotovo) nita. Na mesapskom je
sauvano tristotinjak kratkih natpisa, koji su u velikom broju sluajeva
slabo itljivi, te nekoliko glosa. U toj grai moe se uoiti da mesapski ne-
ki elementi povezuju s italskim i keltskim jezicima (npr. genitiv jednine
na i, dativ mnoine s nastavkom bas), a neki svoje usporednice prona-
laze u albanskome (npr. prelazak ie. *o u a koji nije karakteristian za
druge jezike drevne Italije).
Na junopicenskom jeziku, koji se govorio u Picenumu na jadranskoj oba-
li, sauvano je nekoliko natpisa koji se svrstavaju u najstarije spomenike
pismenosti u Italiji (potjeu iz 7. st. pr. Kr.). Jezik je tih natpisa indoeu-
ropski, ali zacijelo neitalski (premda ima i miljenja da se radi o arhainoj
formi umbrijskoga); na sjevernopicenskome je takoer sauvano nekoliko
natpisa, od kojih je najvanija Stela iz Novilare; taj je jezik najvjerojatnije
neindoeuropski. Podruje sjevernoga Picenuma i arheoloki znatno odu-
dara od itavoga ostatka drevne Italije, prije svega zbog dugotrajnog za-
dravanja neolitske kulture.
Na Siciliji su se, uz grki i fenianski, govorila dva jezika iji su nam
kratki spomenici ouvani; na istoku je bilo podruje sikulskoga, indoeu-
ropskoga jezika koji neki smatraju vrlo bliskim italskim jezicima (osobito
latinskomu)
16
, dok se na zapadu otoka govorio elimijski, po svoj prilici ne-
indoeuropski jezik. Linija razgranienja tih dvaju antikih jezika i danas
se oituje kao granica dvaju talijanskih dijalekata koji se govore na Sicili-
ji (usp. Solta 1974: 43). Na Sardiniji je iz onomastike jedva poznat proto-
sardski, o kojem se moe rei jedino to da je vjerojatno bio neindoeurop-
ski.
Kontakti latinskoga i grkoga jezika bili su vrlo intenzivni i dugotrajni.
Grci su svoje kolonije osnivali u itavoj junoj Italiji i na Siciliji (tzv. Ma-
gna Graecia). Posuenice iz grkoga pronalazimo ve na najstarijim la-
tinskim spomenicima, npr. triumpe (vokativ) << gr. sveana
povorka u Carmen Arvale. Veina je najstarijih posuenica u latinski
dospjela iz dorskih grkih dijalekata, koji su prevladavali na jugu Italije,
npr. mchina stroj od dor. (at. ); te su najstarije posueni-
ce pretrpjele brojne glasovne promjene karakteristine za latinski, te sto-
ga pruaju vrijedne podatke za njihovu dataciju.
16 Usp. Devoto 1983.
38
UVOD
Za razliku od ostalih spomenutih jezika, latinski nikada nije u potpuno-
sti istisnuo grki iz Italije. Nakon osvajanja Grke sredinom 2. st. pr. Kr.,
u Rim je pristiglo mnotvo grkih robova, zarobljenika i talaca, od kojih
su neki uinili mnogo za latinsku knjievnost i rimsku kulturu (npr. Li-
vije Andronik, Polibije, Seksto Empirik, itd.). Od toga je razdoblja grki
jezik obrazovanih slojeva u Rimu, i uiva jednak presti kao i latinski,
tako da je ak i jedan car (Marko Aurelije) svoja djela sastavljao na nje-
mu. U isto vrijeme, grkim su govorili i nii slojevi Rima i rimske drave,
zbog brojnih trgovaca, robova i doseljenika iz Grke. To je vidljivo iz broj-
nih natpisa na grkome u Rimu i u zapadnom dijelu Carstva, ali i iz rijei
koje su iz grkoga dospjele u romanske jezike, a nema ih u latinskome,
npr. tal. zio stric << gr. , fr. pierre kamen < gr. , sufiks
essa u imenica enskog roda u talijanskome i esse u francuskome (gr.
) itd.
Nasuprot tomu, kontakti latinskoga i fenikoga (punskoga) bili su mini-
malni, usprkos nekoliko stoljea zajednike povijesti. Poput grkoga na
istoku Sicilije, feniki je u treem stoljeu pr. Kr. zacijelo bio lingua fran-
ca na zapadu otoka. Premda su odnosi Rimljana i Feniana bili i trgova-
ki, a ne samo vojni, iz fenikoga ima u latinskome zanemarivo malo po-
suenica; pozdrav au jedna je od njih.
39
IZVORI ZA PROUAVANJE POVIJESTI
LATINSKOGA
9 Poredbeni lingvist mora prouavajui historijsku gramatiku latinsko-
ga osobitu panju posvetiti vjerodostojnosti izvora. Najpouzdaniji izvori
jezine grae su oni koji odraavaju govorni jezik razdoblja u kojem su
nastali, a to su obino spomenici uklesani u kamenu ili kakvom metalu.
Pri njihovoj prosudbi valja se osloniti na sud epigrafiara za tono itanje
i arheologa za dataciju. Manje su pouzdani tekstovi prenoeni rukopisi-
ma, osobito stoga to je vrlo malo latinskih rukopisa koji potjeu iz anti-
koga razdoblja; veina sauvanih latinskih rukopisa na ovaj ili onaj na-
in potjee iz skriptorija koje je osnovao Karlo Veliki u 9. stoljeu. Prepi-
sivanjem su znatno izmijenjeni i iskvareni starolatinski tekstovi koje pre-
pisivai nisu dobro razumjeli. Lingvist se u svojim prosudbama takvih
izvora mora osloniti na mjerodavno miljenje paleografa i filologa.
Manje su vaan izvor za prouavanje povijesti latinskoga odrazi latin-
skih rijei u romanskim jezicima; meutim, odrazi u romanskim jezici-
ma ponekad su jedini izvor iz kojega je mogue za neku latinsku rije
utvrditi da li je sadravala dug ili kratak samoglasnik; naprimjer, lat.
dictus i scrptus u pjesnitvu se jednako skandiraju, te jedino razlika iz-
meu tal. detto i scritto pokazuje da je prva rije imala kratko, a druga
dugo i. S druge strane, valja imati na umu i injenicu da je latinski utje-
cao na knjievne romanske jezike tijekom itave njihove povijesti; stoga,
primjerice, u talijanskom pronalazimo i uenu posuenicu iz latinskoga
ditto, koja ne odraava pravilan glasovni razvoj. Sline podatke o latin-
skim rijeima mogu pruiti i latinske posuenice u drugim jezicima; na-
primjer, Cezarovo ime posueno je u germanski u doba kad se Caesar jo
izgovaralo s /ay/ u prvom slogu, o emu svjedoi i dananja njemaka rije
Kaiser car.
Naposljetku, u istraivanju povijesti latinskoga valja uzeti u obzir i ono
to su rimski filolozi napisali o svojem jeziku. U djelima Varona, Cicero-
na, Festa, Kvintilijana, Servija i drugih sauvani su komentari o izgovo-
ru, oblicima, arhainim i rijetko upotrebljavanim rijeima i mnogi drugi
40
UVOD
podaci vani za povijesnu lingvistiku; i njih, meutim, valja uzeti cum
grano salis, jer miljenja antikih autora o jeziku esto vie odraavaju
pedanteriju profesionalnih izmiljaa pravila negoli jezine injenice;
uos talom, i s miljenjima suvremenih lingvista stvari slino stoje.
41
NAJSTARIJI SPOMENICI LATINSKOGA JEZIKA
10 Za razliku od grkoga, koji je od poetka svoje povijesti posvjedoen
velikim brojem natpisa na razliitim dijalektima i lokalnim govorima, la-
tinski su arhajski natpisi malobrojni i vrlo nam malo govore o dijalektal-
nim obiljejima jezika. Za razliku od grke knjievnosti, koja je na sa-
mom poetku predstavljena golemim remekdjelima Homera i Hesioda,
poeci su latinske knjievnosti skromni i fragmentarno ouvani, budui
da ih je kasnija dominacija helenistike uenosti uinila nezanimljivima
obrazovanim Rimljanima. Meutim, prouavanje oskudnih ostataka
pretklasinoga jezika odaje neobino veliku razliku izmeu najstarijih
tekstova, nastalih do poetka etvrtoga stoljea pr. Kr., i svih tekstova
nastalih poslije toga. Razlika je tako velika da je povjesniar latinskoga
jezika Giacomo Devoto ak ustvrdio: il latino si svolto pi rapidamente,
ed mutato pi profondamente, fra il 500 e il 350 a. C. che dal 350 a. C. al
1950. d. C. latinski se bre razvio i dublje promijenio izmeu 500. pr. Kr.
i 350. pr. Kr. nego izmeu 350. pr. Kr. i 1950. po. Kr. (Devoto 1964: 18).
Premda moda pretjeran, ovaj sud upuuje na vanu injenicu povijesti
latinskoga, koja mora nai svoj odraz i u periodizaciji: starolatinskim e-
mo nazivati jezik pretklasinog razdoblja, dakle od poetaka latinske pi-
smenosti do, otprilike, poetka 1. st. p. Kr., a arhajskim latinskim zvat
emo samo jezik spomenika nastalih do otprilike 350. godine pr. Kr
17
.
A) ARHAJSKI SPOMENICI
Najstarijim spomenikom latinskoga jezika dugo je smatrana Fibula Prae-
nestina, navodno iz 7. st. pr. Kr. Na natpisu, koji glasi Manios med fhe-
fhaked Numasioi (Manije me je napravio za Numerija) lingvisti su pre-
17 Velike razlike u njihovu jeziku spram arhajskog razdoblja bili su svjesni i ueni
ljudi 2. st. pr. Kr; o tome svjedoi Polibije (3. 22. 3):

. U Rimljana je nastala takva razlika izmeu staroga i sadanjeg jezika da i
najmudriji neke stvari jedva razumiju nakon promiljanja.
42
UVOD
poznavali arhajske oblike latinskoga jezika: n. sg. oosnova na os umje-
sto klasinoga us, izostanak rotacizma i stariji nastavak za d. sg. u Nu-
masioi, neobina reduplicirana tvorba perfekta glagola faci u fhefha-
ked, koju su neki pripisivali oskikoumbrijskome. Meutim, arheoloka
istraivanja i kemijska analiza zlata na kojem je napisana pokazala su da
je prenestinska fibula vjerojatno krivotvorina iz kasnoga 19. stoljea, a
ne izvorni spomenik arhajskoga latinskoga
18
. Naslov najstarijega latin-
skog natpisa stoga moda pripada Duenosovu natpisu. Rije je o jezinom
spomeniku urezanom na posudi za pie iz 6. ili 7. st. pr. Kr.
19
Tekst se sa-
stoji od oko 125 slova pisanih bez razmaka meu rijeima, a budui da se
radi o magijskom tekstu, smisao mu je prilino nejasan; poetak toga
teksta glasi Iouesat deiuos qoi med mitat
20
Zaklinje bogove onaj tko me
prodaje. Natpis s Foruma (zvan i Lapis Niger) potjee iz sredine 6. st.
prije Krista i samo djelimice je itljiv. Oblici kao quoi sakros esed kalato-
rem svjedoe o arhainosti toga teksta, no on je za povijesnoporedbenu
gramatiku latinskoga od male koristi. Lapis Satricanus, sedamdesetih
godina pronaen u Satricumu nedaleko od Rima, takoer je iz 6. st. pr.
Kr. Taj je spomenik vaan zbog iznenaujueg otkria genitiva jednine
oosnova s nastavkom osio (Ualesiosio, usp. klas. lat. Ualer), do tada
nepotvrenoga u latinskome, ali dobro posvjedoenog u sanskrtu (asya)
i grkom (hom. ).
21
Od ostalih arhajskih latinskih natpisa valja spo-
menuti Natpis iz Lavinija, vaan zbog potvrde starolatinskih nastavaka
za dativ jednine i mnoine (Castorei Podlouqueique qurois Kastoru i Po-
luksu, Dioskurima), teko itljivi Natpis iz Tivolija, i nedavno pronae-
ni Natpis na zdjeli iz Garigliana (kraj 6. st.).
Neki su vrlo arhaini latinski tekstovi sauvani u kasnijim prijepisima,
to znatno oteava njihovu dataciju i interpretaciju. To se prije svega od-
nosi na Carmen Arvale i Carmina Saliaria, kultne pjesme dvaju svee-
nikih redova. Izostanak rotacizma u Carmen Arvale (Enos Lases iuuate
pomozite nam, Lari) pokazuje da je izvorni tekst morao biti sastavljen
18 Usp. Pfister 1983, Kriman 1988; dok arheolozi smatraju gotovo dokazanim da
fibula nije autentina, ve krivotvorena koncem 19. st., lingvisti ne vjeruju da je navodni
krivotvoritelj, njemaki uenjak Helbig, mogao tako dobro rekonstruirati oblike i grafi-
ju arhajskoga latinskoga jezika od kojih neki u doba objavljivanja fibule (1887) jo nisu
bili posvjedoeni na drugim spomenicima. Stoga je otvorena i mogunost da je fibula
krivotvorena, ali da je u nju urezan tekst s autentinoga, ali izgubljenoga ili ukradenoga
arhajskog latinskog spomenika.
19 Neki predlau znatno kasniju dataciju toga spomenika, usp. Solta 1974: 69.
20 Glagola mitre nema u klasinom jeziku; u tumaenju te rijei slijedim Pisanija
(1950).
21 O tom vanom starolatinskom spomeniku v. de Simone 1980, Prosdocimi 1984,
Lejeune 1989. Valja istai da ima i miljenja da taj tekst nije latinski; Robert Coleman
(1986) pripisuje ga volanskomu.
43
NAJSTARIJI SPOMENICI LATINSKOGA JEZIKA
vrlo rano, prije 4. st. pr. Kr. Izvorni tekst Zakona dvanaest ploa (Leges
XII tabularum) takoer je sastavljen u 4. st. pr. Kr. (prema nekima u 5.
st. pr. Kr.), ali je u kasnijem prenoenju jezino moderniziran.
B) OSTALI STAROLATINSKI TEKSTOVI
Mlai od svih do sada navedenih natpisa, ali ipak vrlo vani za najraniju
povijest jezika, jesu natpisi na grobnicama Scipion, vane rimske obite-
lji politiara, koja je na vrhuncu moi bila u 3. st. pr. Kr. (v. Dodatak 1, B).
Zbog precizne datacije i dobre ouvanosti vrlo je vaan izvor za prouava-
nje pretklasinoga jezika i Senatus Consultum de Bacchanalibus, u bron-
anu plou uklesana odluka Senata iz 186. pr. Kr. (v. Dodatak 1, D).
Rukopisnim su posredovanjem do nas doli fragmenti najstarijih latin-
skih pjesnika: Grka Livija Andronika, prevodioca Odiseje na latinski,
Gneja Nevija, autora Punskoga rata (Bellum Poenicum), najstarijega la-
tinskoga epa, i Kvinta Enija, iji su Anali prvi pokuaj prilagodbe heksa-
metra latinskomu jeziku. Djela rimskih komediografa Plauta i Terencija
znatno su veega opsega; osobito su Plautove komedije vane kao izvor
podataka o pukome jeziku Rima krajem 3. st. pr. Kr. Za razliku od ep-
skih i tragikih pjesnika poput Enija, Akcija i Pakuvija, iji je jezik kat-
kada umjetno arhaiziran kako bi djelovao uzvienije, morfoloki su arha-
izmi poput konjunktivaoptativa faxim ili sfutura fax kod Plauta go-
tovo uvijek autentini (v. Dodatak 1, E). S druge strane, dok kod starola-
tinskih epiara i tragiara ima vrlo malo posuenica iz grkoga, Plautov
je jezik u tom pogledu manje puristian.
Grke posuenice u Plauta nisu samo uene rijei poput philosophia ili
mathmatica, za koje nije bilo latinskoga ekvivalenta, ve i rijei govornog jezi-
ka poput sycophanta klevetnik, thensaurus blago, machaera ma, itd. Gr-
ke rijei Plaut katkada upotrebljava u odlomcima s kominim uinkom, to po-
kazuje u kojoj je mjeri rimska publika u njegovo doba ve bila proeta heleniz-
mom, usp. Mercator 2901: Quid tibi ego aetatis uideor? Acherunticus senex,
uetus, decrepitus. Koje ti se ini da sam dobi? Aherontski starac, star i iz-
moden. Publika je sigurno razumjela grke psovke (edepol) i uzvike poput eu-
ge, ali i obine grke rijei, usp. Miles Gloriosus, 438: es tu, non , et
meo ero facis iniuriam ti si Nepravedna, a ne Pravedna, i ini nepravdu moje-
mu gospodaru. Zbog izrazita utjecaja govornoga jezika u Plauta su katkad sa-
uvane rijei koje su rijetke u kasnijem knjievnom latinskome, ali su svoj odraz
nale u romanskim jezicima, npr. uetulus star (odakle fr. vieux i tal. vecchio),
pored klas. lat. uetus, ili auricula uho (fr. oreille), pored klas. lat. auris. Osobi-
to su kod Plauta esti deminutivi (umanjenice) i ekspresivni glagoli, usp. Paucu-
44
UVOD
la etiam sciscitare prius uolo Malice bih se prvo htio raspitati (Mercator, 386).
Dok se kod Enija jo pojavljuje arhaino horior bodrim, Plaut ima samo oblik
izveden ekspresivnointenzivnim sufiksom t hortor, koji je preuzet i u kla-
sinom latinskome. Sve to pokazuje kako u povijesnoj lingvistici osim o pitanji-
ma datacije i vjerodostojnosti jezinih oblika moramo uzimati u obzir i inioce
poput funkcionalnog stila i sociolekta (jezika odreene drutvene skupine ili
stalea) u kojem su ti oblici posvjedoeni.
Jezik je ostalih autora koji se obino ubrajaju u pretklasino razdoblje
osobito Katona i satiriara Lucilija samo minimalno razliit od klasi-
nog latinskoga, barem u pogledu fonologije i morfologije kojima se bavi
ova gramatika. Ukoliko kasniji pisci, poput Vergilija, upotrebljavaju pret-
klasine jezine oblike, radi se o namjernom arhaiziranju, svjesnom po-
kuaju da se vlastitom jezinom izrazu prida patina starine.
II.
POREDBENA
FONOLOGIJA
47
OSNOVNI POJMOVI POREDBENE FONOLOGIJE
11 Fonologija prouava plan izraza jezinih jedinica, odnosno organiza-
ciju glasovne strane jezika. Zadatak je fonologije utvrditi u kojoj se mjeri
ta organizacija razlikuje u ljudskim jezicima, a u kojoj je mjeri podudar-
na. U tom je smislu svaka fonologija poredbena, jer se do generalizacija o
glasovnoj organizaciji ljudskih jezika moe doi samo njihovom (tipolo-
kom) usporedbom. Poredbenopovijesna fonologija, s druge strane, bavi se
prouavanjem glasovne organizacije genetski srodnih jezika i objanjava
zbog ega meu njima postoje podudarnosti.
Glasovna strana jezika organizirana je pomou fonolokih reprezentacija
i fonolokih pravila
22
. Fonoloke reprezentacije predstavljaju mentalne
strukture pohranjene u memoriji govornika nekoga jezika, dok su fono-
loka pravila mentalne operacije koje se odvijaju u svijesti govornika pri-
likom oblikovanja izraza neke jezine izreke. Temeljna fonoloka repre-
zentacija je leksika reprezentacija. Ona sadrava jezine jedinice (morfe-
me i jedinice vie razine, rijei) zajedno s onim podacima o njihovu izgo-
voru koji se ne mogu predvidjeti na osnovi nikakvih pravila. U strogom
se smislu izraza samo ti podaci mogu smatrati fonoloki relevantnima,
dok su na osnovi pravila predvidivi podaci zalihosni (redundantni).
Podaci o izgovoru jezinih jedinica organizirani su u fonolokim repre-
zentacijama na vie razina. Budui da se ljudski govor odvija u vremenu,
osnovna je vremenska razina prikaza (eng. timing tier). Na toj se razini
prikaza govorni lanac rastavlja na niz vremenskih jedinica, oznaenih
simbolom x, od kojih svaka odgovara najkraem periodu u kojem je mo-
gue ostvariti potpunu artikulaciju nekoga glasa. Jedinice vremenske
razine prikaza crtama se povezuju s artikulacijama koje se u njima ostva-
ruju. Artikulacije, organizirane u snopove distinktivnih obiljeja, prika-
zuju se na zasebnoj melodijskoj razini prikaza (eng. melodic tier).
22 Za uvod u suvremenu fonologiju vidi, primjerice, Mihaljevi 1991, Carr 1993.
48
POREDBENA FONOLOGIJA
Budui da neke artikulacije mogu trajati dulje od minimalnoga perioda,
podudaranje izmeu jedinica na vremenskoj razini prikaza i jedinica me-
lodijske razine prikaza ne mora biti jednojednoznano; to je sluaj npr. s
dugim samoglasnicima (fer nosim) i udvojenim suglasnicima (ferre
nositi):
vremenska razina prikaza: x x x x x x x x x x
melodijska razina prikaza: f e r o f e r e
Jedinica vremenske razine prikaza povezana sa svim artikulacijama ko-
je se u njoj ostvaruju naziva se segmentom; artikulacije organizirane u
snopove distinktivnih obiljeja nazivaju se autosegmentima. Distinktiv-
na obiljeja intuitivno odgovaraju elementima od kojih se sastoje glasovi;
svako je obiljeje definirano artikulacijski tako da odreuje jednu klasu
glasova, odnosno segmenata nekoga jezika. Obiljeja u stvari predstav-
ljaju obavijesti koje mozak alje artikulatorima prilikom proizvodnje ne-
kog glasa.
12 Premda sva obiljeja ne moraju biti iskoritena u svakom jeziku, po-
pis distinktivnih obiljeja mora biti tako sastavljen da je pomou njega
mogue odrediti sve segmente u svim jezicima svijeta. Sljedeim distin-
ktivnim obiljejima mogue je definirati sve segmente u latinskome (a s
vrlo malim dopunama i u indoeuropskome):
konsonantski: suglasnici p, t, k, k
w
, b, d, g, f, s, h, sonanti m, n, l, r
sonorantni
23
: sonanti m, n, l, r, poluvokali y, w
prekidni: okluzivi p, t, k, k
w
, b, d, g, sonanti r, m, n
24
nazalni
25
: n, m
zvuni
26
: okluzivi b, d, g, svi sonanti, samoglasnici i poluvokali
anteriorni
27
: okluzivi p, b, t, d, frikativi f, s, sonanti m, n, l, r,
samoglasnici e, i, poluvokali y i w
23 Sonorantni glasovi tvore se tako da govorni organi ne ometaju spontano vibriranje
glasnih ica i ne stvaraju um (kao kod pravih suglasnika).
24 Tijekom artikulacije segmenata koji sadravaju obiljeje [+prekidni] nastaje pot-
pun prekid zrane struje kroz usnu upljinu.
25 Nazalni segmenti tvore se podizanjem mekog nepca, tako da zrana struja prolazi
kroz nosnu upljinu; u ovom pregledu moemo postrani ostaviti problem da li je latinski
velarni nazal (ng) bio fonoloki relevantan ili nije.
26 Tijekom tvorbe zvunih segmenata glasnice vibriraju.
27 Segmenti koji sadravaju obiljeje [anterioran] tvore se u prednjem dijelu usne
upljine.
49
OSNOVNI POJMOVI POREDBENE FONOLOGIJE
koronalni
28
: okluzivi t, d, frikativ s, sonanti n, l, r
stridentni: frikativi s, f
29
lateralni: sonant l
30
zaobljeni: samoglasnici o, u, poluvokal w, konsonant k
w
visoki
31
: samoglasnici i, u, poluvokali y, w, konsonanti k, k
w
, g, h
13 Neka su obiljeja binarna, a neka privativna. Binarna obiljeja imaju
dvije vrijednosti, oznaene znakovima + i , a privativna samo jednu
vrijednost. Neki segmenti mogu biti nespecificirani s obzirom na binar-
na obiljeja naprimjer, samoglasnici i sonanti nisu specificirani s obzi-
rom na obiljeje [zvuan]. Privativna obiljeja imaju samo jednu vrijed-
nost, te dijele skup moguih segmenata na dvije klase one koji sadra-
vaju dotino privativno obiljeje, i one koji ga ne sadravaju. Skup latin-
skih segmenata moe se pomou distinktivnih obiljeja prikazati na slje-
dei nain:
a e o i u y w m n l r p t k
w
k b d g f s h
konsonantan + + + + + + + + + + + + + +
sonorantan + + + + + +
prekidan + + + + + + + + + +
nazalan + +
zvuan + + +
stridentan + +
anterioran + + + + + + + + + + + + + +
koronalan + + + + + +
visok + + + + + + + +
lateralan +
zaobljen + + + +
14 Fonoloka pravila imaju dva osnovna oblika; mogu biti ogranienja
protiv nedoputenih struktura u fonolokim reprezentacijama ili operaci-
je koje se primjenjuju na polaznim (dubinskim) fonolokim reprezentacija-
ma, a kao rezultate daju izvedene (povrinske) fonoloke reprezentacije.
28 Koronalni segmenti tvore se vrkom jezika kao aktivnim artikulatorom.
29 Stridentni segmenti obiljeeni su umom visoke frekvencije, koji se postie steza-
njem artikulatora tako da strujanju zraka ostane samo uzak prolaz.
30 Lateralni segmenti tvore se tako da zrak struji uz rubove jezika.
31 Segment sadrava obiljeje [visok] ukoliko se tvori s tijelom jezika u povienom
poloaju.
50
POREDBENA FONOLOGIJA
A) pravilo kao ogranienje; u latinskom nisu mogue kombinacije dvaju
pravih suglasnika koji se razlikuju po zvunosti. To se ogranienje moe
izraziti na sljedei nain:
**x x
[ zvuan] [ zvuan]
U ovom primjeru stoji za bilo koju od dvije mogue vrijednosti obiljeja
zvuan, a za suprotnu vrijednost. Dvjema zvjezdicama (**) oznau-
jemo da je skicirana struktura nemogua u jeziku, tj. da nisu mogue ri-
jei poput **nigs, **scrbtus, **rgs itd.
B) pravilo kao operacija; u latinskom, kao i u velikom broju drugih jezi-
ka, zvuni se okluziv obezvuuje ispred bezvunoga suglasnika. U ta-
kvim jezicima treba formulirati sljedee pravilo:
[+zvuan] [zvuan]
x x
[prekidni]
Ovim e se pravilom leksika fonoloka reprezentacija *scrbtus pisan
(usp. 1. l. prez. scrb) pretvoriti u posvjedoeni pravilni oblik scrptus, a
*rgs kralj u rx.
32
Obratite panju na konvenciju kojom se operacija u fonolokom pravilu (tj. pro-
mjena koju pravilo izaziva) oznauje tankom crtom, dok se veza izmeu jedinica
vremenske i melodijske razine prikazivanja, koja se pravilom dokida, prekriu-
je.
32 Bilabijalni zvuni okluziv (b) u lat. pravopisu se biljei i ispred s, usp. urbs , urbis
grad.
51
OSNOVNI POJMOVI POREDBENE FONOLOGIJE
GLASOVNE PODUDARNOSTI
15 Pojam glasovne podudarnosti temeljni je pojam poredbenopovijesne
fonologije. Postojanje sustava glasovnih podudarnosti smatra se jednim
od dva temeljna dokaza genetske srodnosti jezika. Izmeu dva jezika, A i
B, postoje glasovne podudarnosti ako se u rijeima ista ili slina znaenja
u istim glasovnim okolinama pojavljuju isti segmenti. Vano je uoiti da
segmenti koji se podudaraju ne moraju biti slini u fonetskom smislu, ve
jedino predvidivo podudarni. Naprimjer, latinskom segmentu s na poet-
ku rijei u grkom odgovara otri hak ( )
33
. Ta se pravilnost oituje u
sljedeim primjerima rijei istoga znaenja: lat. sequor slijedim: gr.
, lat. somnus san: gr. , lat. sal sol: gr. . Vano je da pri-
mjera u kojima se takve glasovne podudarnosti pojavljuju ima to vie, tj.
da su podudarnosti rekurentne. Rekurentnost glasovnih podudarnosti i-
ni hipoteze o njima opovrgljivima, a opovrgljivost je osnovni uvjet koji se
postavlja pred znanstvene hipoteze. Opovrgljivost u praksi znai ovo: po-
stavivi znanstvenu hipotezu, moramo imati metodu kojom emo, ukoli-
ko smo u krivu, utvrditi njezinu pogrenost. Tako, naprimjer, upravo
izreenu pretpostavku prema kojoj latinskome s u grkom odgovara otri
hak moemo testirati na veem broju primjera; znamo li da se u latin-
skom sunce kae sl, iz nae e pretpostavke slijediti da e u grkom ri-
je za sunce poinjati otrim hakom. Provjera hipoteze pokazuje da je
uistinu tako, jer se u grkom za sunce kae .
Pokuamo li obrnuti polaznu pretpostavku, i tvrditi da grkomu otrom
haku u latinskome uvijek odgovara s, provjera e lako opovri tu hipote-
zu: otrom haku koji imamo u gr. jetra odgovara i, a ne s, u lat. ie-
cur. Poredbenopovijesna metoda zasnovana je na ovakvom argumentira-
nju, koje se mora drati strogih pravila glasovnih podudarnosti kako ne
bi postalo proizvoljno. Posao se poredbenoga lingvista u najveoj mjeri
sastoji u tome da pokuava opovrgnuti prethodno pretpostavljene glasov-
ne podudarnosti. Glasovne podudarnosti za koje nema poznatih opovrga-
vajuih protuprimjera nazivat emo glasovnim zakonima.
34
16 injenicu da meu genetski srodnim jezicima postoje glasovne podu-
darnosti poredbenopovijesna lingvistika objanjava postuliranjem zajed-
nikoga prajezika iz kojeg su se ti jezici razvili. Za svake dvije rijei a i b u
33 Premda je pojam glasovnih podudarnosti otkriven tek u 19. stoljeu, intuitivno su
ga bili svjesni i antiki filolozi; gramatiar Festo pisao je o Grcima dicunt et nos sil-
vas, item et nos sex, et septem govore (ume), a mi silvas, nadalje (est),
a mi sex, i (sedam) septem (Festus, ed. Lindsay, 392).
34 Iz te definicije slijedi da su svi glasovni zakoni beziznimni, tj. da nemaju iznimaka.
52
POREDBENA FONOLOGIJA
jezicima A i B izmeu kojih postoje glasovne podudarnosti, u zajedni-
kom prajeziku C postojala je rije c iz koje su a i b nastale predvidivom
zamjenom segmenata meu kojima postoje glasovne podudarnosti. Na-
primjer, u sluaju podudarnosti lat. sal: gr. sol pretpostavljamo da
je u prajeziku postojala rije *sal, iz koje su predvidivim promjenama
segmenata (*s > lat. s, gr. , *a > lat. a, gr. , itd.) nastale obje posvje-
doene rijei. S druge strane, u sluaju podudarnosti izmeu gr. je-
tra i lat. iecur, pretpostavljamo postojanje ie. rijei *yk
w
iz koje su la-
tinska i grka rije takoer nastale odgovarajuim nizom glasovnih pro-
mjena. Postupak uspostave pretpostavljenoga prajezika naziva se rekon-
strukcija.
REKONSTRUKCIJA
17 Proces rekonstrukcije zajednikoga prajezika neke jezine porodice
mogue je promatrati na tri razine. Na prvoj, formalnoj razini, rekon-
strukcije shvaamo kao apstraktne simbole koji nam omoguuju da sae-
to zapiemo podudarnosti meu posvjedoenim jezicima. Postupak re-
konstrukcije na toj je razini posve mehaniki, a dobiveni rezultati su si-
gurni, premda nam o prajeziku govore samo to da je morao biti takav da
je iz njega jednoznano izvediv na rekonstrukt.
35
Tako, naprimjer, u re-
konstrukt uvodimo dva simbola, *y i *s, iz kojih izvodimo latinske i i s,
odnosno grko na poetku rijei u rijeima srodna znaenja. Uoite da u
rekonstruktu ne moemo pretpostaviti samo jedan simbol (npr. samo *s),
jer tada ne bismo mogli iz njega izvesti podudarnosti koje postoje na po-
etku rijei i iecur. Uoite, takoer, da nema nikakva razloga zato
u rekonstruktu pretpostaviti vie od dva simbola, sve dok se ne suoimo
sa sljedeim skupom podudarnosti: lat. is juha: gr. , lat. iugum
jaram: gr. , u kojima latinskomu i odgovara grki . Na takve pri-
mjere moemo odgovoriti na dva naina: pretpostaviti trei simbol u pra-
jeziku, recimo *j, iz kojega izvodimo i i na poetku rijei, ili formulirati
pravilo, koje bi moglo ovako glasiti: iz *y se izvodi lat. i i gr. na poetku
rijei ispred u (gr. ). Oba su postupka ispravna, sve dok pomou njih mo-
emo jednoznano izvoditi opaene glasovne podudarnosti
36
.
Drugu razinu rekonstrukcije moemo nazvati materijalnom. Materijal-
na rekonstrukcija fonoloki i fonetski interpretira simbole pretpostavlje-
35 Usp. Holzer 1995.
36 Zanimljivo je da suvremena indoeuropeistika najee ne primijenjuje niti jedan od
ta dva postupka, ve radije priznaje da je problem odraza ie. *y u grkome nerijeen (v.
Rix 1976).
53
OSNOVNI POJMOVI POREDBENE FONOLOGIJE
ne u rekonstruktu; pri tome rekonstruirane simbole interpretiramo kao
segmente prajezika, a pravila izvoenja kao glasovne promjene kojima su
iz segmenata prajezika nastali segmenti posvjedoenih jezika. Pravilo
prema kojemu indoeuropsko *s daje u grkome otri hak na poetku rije-
i interpretiramo kao glasovnu promjenu koja se dogodila izmeu ne-
stanka ie. prajezika i prvih posvjedoenih grkih tekstova, a simbol *s
tumaimo kao bezvuni koronalni stridentni frikativ, dakle segment u
fonolokom sustavu ie. prajezika.
U fonolokoj i fonetskoj interpretaciji rekonstruiranih segmenata i fono-
lokoga sustava rekonstruiranog prajezika sluimo se tipolokim filtri-
ma kako bismo izbjegli pogreke. Sinkronijska tipologija pouava nas ko-
je su rekonstrukcije usporedive s pojavama posvjedoenim u veem broju
jezika svijeta; dijakronijska tipologija pouava nas koje su jezine pro-
mjene dobro posvjedoene u jezicima ija nam je itava povijest poznata.
U naim se rekonstrukcijama rukovodimo, dakle, sljedeim naelom: od
dviju moguih interpretacija neke prajezine pojave bolja je ona koja je
dobro posvjedoena u veem broju jezika svijeta. Naprimjer, kada indoe-
uropski segment *s interpretiramo kao /s/, tj. kao koronalni stridentni
bezvuni frikativ, u tome ulogu igra spoznaja sinkronijske tipologije da je
meu jezicima svijeta koji imaju samo jedan frikativ to najee upravo
/s/ (a ne, recimo, // ili /
w
/), kao i spoznaja dijakronijske tipologije da se
promjena /s/ > /h/, kakvu pretpostavljamo u grkom, esto dogaa u jezi-
cima ije su nam povijesti poznate. Da to ne znamo, mogli bismo ie. *s po-
sve legitimno interpretirati kao /
w
/ (labijalizirani zvuni velarni frika-
tiv), ili ak / / (glotalizirani cerebralni bezvuni okluziv).
Trea razina rekonstrukcije najspekulativnija je s obzirom na svoje re-
zultate, a najrealistinija s obzirom na pitanja kojima se bavi. Na toj razi-
ni, koju moemo zvati prostornovremenskom, pokuavamo rekonstru-
irani prajezik interpretirati u prostoru i vremenu, odnosno utvrditi kada
se i gdje govorio, te kako se tijekom svoje povijesti razvijao. Budui da je
jezik kulturna i drutvena pojava koja postoji u prostoru i vremenu, na
treoj razini rekonstrukcija nuno zadire i u probleme rekonstrukcije
kulture govornika rekonstruiranoga prajezika
37
; meutim, budui da je
ova knjiga samo manjim dijelom posveena rekonstrukciji indoeuropsko-
ga prajezika, s tim emo se pitanjima rijetko susretati na stranicama ko-
je slijede.
37 Vie o metodologiji rekonstrukcije, osobito o rekonstrukciji kulture, vidi u mojoj
knjizi Matasovi 1996d.
54
POREDBENA FONOLOGIJA
ANALOGIJA I UJEDNAIVANJE
18 Glasovni zakoni interpretirani kao jezine promjene djeluju, kao to
smo vidjeli, bez iznimaka (po definiciji). Oni, meutim, nisu jedini inilac
jezinih promjena. Druga su dva vana inioca analogija i ujednaivanje
(eng. leveling, njem. Ausgleich). Analogija je proces kojim jedan jezini
element biva zamijenjen drugim na osnovi neke proporcije odnosa, koja
se algebarski moe izraziti kao a: b = c: x, pri emu x biva zamijenjen od-
govarajuim novim oblikom. Naprimjer, u latinskome s prelazi po glasov-
nom zakonu u r izmeu samoglasnika (tzv. rotacizam, v. 34); zbog te
promjene imenica arbs stablo ima kose padee arbris, arbrem, itd.
Meutim, analogijom prema imenicama poput genitor, genitris,
genitrem u latinskom je i arbs dobila novi nominativ jednine arbor, koji
prividno proturjei glasovnom zakonu. Algebarski se proporcija te analo-
gije moe izraziti ovako: genitrem: genitor = arbrem: x iz ega izlazi x
= arbor.
Ujednaivanje je proces kojim jedan jezini element biva zamijenjen dru-
gim kako bi se postigla ujednaenost neke morfoloke paradigme (94).
Naprimjer, prema jednom glasovnom zakonu qu u latinskom prelazi u c
ispred o i u (25), te bi stoga paradigma glagola sequ slijediti trebala
glasiti *secor, sequeris, sequitur, sequimur, sequimin, *secuntur. Meu-
tim, djelovanjem ujednaivanja ta je paradigma preoblikovana u posvje-
doenu, s posljedicom da 1. l. sg. i 3. l. pl. imaju oblike koji prividno pro-
turjee glasovnomu zakonu (sequor, sequuntur).
Neki autori, npr. Beekes 1995: 72, smatraju ujednaivanje samo osobitom vr-
stom neproporcionalne analogije.
SINKRONIJSKA PRAVILA
I DIJAKRONIJSKE PROMJENE
19 U opisu glasovnih promjena sluimo se istim formalizmom kao i u
prikazivanju fonolokih pravila koja djeluju u nekom jeziku u neko odre-
eno doba. esto jedno te isto pravilo moe imati dvije interpretacije: sa
stanovita jezinoga opisa interpretirat emo ga kao sinkronijsko fono-
loko pravilo, a sa stanovita jezine povijesti kao dijakronijsku glasovnu
promjenu. Naprimjer, rotacizam, prelazak latinskoga s u r izmeu samo-
glasnika, mogue je protumaiti kao fonoloko pravilo koje je djelovalo u
klasinom latinskome, i koje je odgovorno za brojne nepravilnosti u
morfologiji (prijelaz s u r u kosim padeima imenica genus, generis rod,
55
OSNOVNI POJMOVI POREDBENE FONOLOGIJE
tempus, temporis vrijeme, itd.). Meutim, to pravilo ima i dijakronijsku
interpretaciju, stoga to se radi o glasovnoj promjeni koja se dogodila u 4.
stoljeu pr. Kr. (na arhajskim latinskim natpisima rotacizma jo nema,
npr. oblik Numasioi na Fibuli Praenestini, klas. lat. Numeri).
S druge strane, ponekad sinkronijska pravila nemaju nita zajedniko s
dijakronijskim promjenama; naprimjer, u klasinom latinskom djeluje
fonoloko pravilo prema kojemu h prelazi u c ispred suglasnika, usp. ueh
vozim: pf. ux: part. pf. pas. uectus, trah vuem: pf. trx: tract
poteem. To pravilo mogue je autosegmentalno formulirati na sljedei
nain:
[+prekidan]
x x
[+visok +kons.zvu.] [+kons]
Kao to emo vidjeti poslije, ovo pravilo prikazuje upravo suprotan pro-
ces od glasovne promjene koja se dogodila u navedenim rijeima; u indo-
europskom prajeziku na mjestu latinskoga h stajao je aspirirani okluziv
*g
h
, dakle prekidan glas koji je u latinskom preao u frikativ u svim polo-
ajima osim ispred konsonanata.
57
KONSONANTIZAM
20 Indoeuropski sustav suglasnika bio je znatno sloeniji od latinskoga.
Postojale su tri serije i pet redova okluziva
38
, to je znatno vie od latin-
ske dvije serije i etiri reda. Ie. prajezik imao je i etiri frikativa (tri larin-
gala i *s) dok latinski ima tri (s f h). Kao ni latinski, ni ie. prajezik nije
imao afrikata.
Indoeuropski okluzivi
bezvuni zvuni aspirirani
labijali p (b) b
h
dentali t d d
h
velari k g g
h
palatalizirani k g g
h
labiovelari k
w
g
w
g
wh
Velare, palatalizirane i labiovelare zajedno nazivamo guturalima
39
.
Ima vrlo malo primjera odraza ie. bilabijalnoga zvunog okluziva (*b).
Neki autori stoga smatraju da taj segment uope nije postojao u ie. praje-
ziku. Vjerojatnijom se, meutim, ini pretpostavka
40
da je *b u kasnoin-
doeuropskom bio vrlo rijedak segment, koji je u jezik uao s posuenica-
ma iz neindoeuropskih jezika (npr. *kanabis konoplja > gr. ,
steng. hnep) te nekim glasovnim promjenama (ie. *piph
3
ey pije > *pi-
38 Serije okluziva razlikujemo s obzirom na nain tvorbe, a redove s obzirom na mje-
sto njihove tvorbe u govornom traktu.
39 Neki lingvisti smatraju da je indoeuropski prajezik imao samo dva reda guturala,
a ne tri kao to se u ovoj knjizi tvrdi. To je sasvim mogue za neku raniju fazu ie. pra-
jezika, no u razdoblju neposredno prije raspada ie. jezine zajednice postojanje tri reda
guturala moe se utvrditi cijelim nizom argumenata (usp. Mayrhofer 1987, Tischler
1990); u albanskom, tovie, tri reda ie. guturala dala su razliite odraze ispred pred-
njih samoglasnika (tzv. Pedersenov zakon), usp. ie. *kso > alb. koh vrijeme (stsl.
as), ie. *penk
w
e > alb. pes pet (lat. qunque), ie. *kens > alb. thom kaem (lat.
cense ).
40 O tome v. moj lanak Matasovi 1994.
58
POREDBENA FONOLOGIJA
bey > skr. pibati, lat. bibit ). U ranom indoeuropskome *b nije postojalo u
fonolokom sustavu.
Ta je injenica osobito vana za fonetsku interpretaciju (rano)indoeuropskoga
sustava okluziva. Naime, meu jezicima svijeta nema jezika koji bi imao bezvu-
ni bilabijal /p/, a da istovremeno nema zvuni /b/. S druge strane, obratni sluaj
sasvim je mogu: u klasinom arapskom, naprimjer, postoji /b/ ali ne i /p/. Tipo-
loka istraivanja pokazuju da su meu jezicima koji imaju glotalizirane okluzi-
ve
41
osobito esti oni u kojima nema glotaliziranoga bilabijalnog okluziva. Ta je
spoznaja, zajedno s nekim ogranienjima u strukturi indoeuropskoga korijena
(87), dovela do glotalne teorije, koju su poetkom sedamdesetih godina neovi-
sno formulirali P. Hopper i T. Gamkrelidze i V. Ivanov
42
. Prema toj teoriji, ie.
zvune okluzive treba fonetski interpretirati kao glotalizirane; ta nova inter-
pretacija ie. sustava okluziva ima i neke posljedice za historijsku gramatiku la-
tinskoga, osobito za tzv. Lachmannov zakon (74). U svjetlu onoga to je prije
reeno, ini se vjerojatnije da je za kasni indoeuropski prajezik (krajem 4. tisu-
ljea pr. Kr.) tradicionalna rekonstrukcija u pravu, tj. ie. *b, *d, *g, itd. bili su fo-
netski zvuni okluzivi. U ranijem razdoblju razvoja ie. prajezika, meutim, dr-
im posve moguim, ak i vjerojatnim, da je interpretacija koju prua glotalna
teorija ispravna.
Fonetska interpretacija serije okluziva koju smo nazvali aspirirani ta-
koer je sporna; tradicionalna indoeuropeistika smatra okluzive te serije
zvunim aspiriranima, to je tipoloki neuvjerljivo, jer nema jezika na
svijetu koji bi imao zvune aspirirane okluzive a da istovremeno nema i
bezvune aspirirane. Razlika izmeu zvunih i bezvunih aspiriranih,
koja postoji u staroindijskom i u mnogim novoindijskim jezicima, gotovo
sigurno nije naslijeena iz indoeuropskog prajezika: staroindijski bezvu-
ni aspirirani nastali su na razliite naine, a osobito esto iz bezvunih
okluziva i laringala (34). Zbog toga se ini najvjerojatnijim da su ie. oklu-
zivi koje tradicionalna indoeuropeistika smatra zvunim aspiriranima (i
koje, slijedei tradiciju, i mi tako biljeimo) bili distinktivno aspirirani, a
fonetski zvuni ili bezvuni ovisno o poloaju unutar rijei. Naalost, nije
vie mogue utvrditi u kojim su poloajima u rijei okluzivi te serije bili
zvuni, a u kojima bezvuni. Moda njihovi odrazi u latinskome i ital-
skim jezicima (25) upuuju na zakljuak da su na poetku rijei bili
bezvuni, a u sredini rijei zvuni.
U latinskome je, kao i u grkome, germanskom i armenskome, ouvana
fonoloka razlika izmeu triju serija indoeuropskih okluziva, no promije-
41 Glotalizirani okluzivi tvore se tako da potpunom prekidu zrane struje na artiku-
latoru u usnoj upljini slijedi jo jedan prekid u glotidi (glasnice se potpuno zatvore i
potom naglo otvore). Glotalizirani okluzivi esti su u amerikim indijanskim jezicima i
u kavkaskim jezicima (npr. u gruzijskom).
42 O glotalnoj teoriji v. Gamkrelidze & Ivanov 1984, Salmons 1994.
59
KONSONANTIZAM
nila se njihova fonetska interpretacija. Aspirirani okluzivi stopili su se sa
zvunima u sredini rijei, a preli su u bezvune frikative na poetku ri-
jei (24); kao i u grkom, keltskom, germanskom i anatolijskome, ouva-
na je razlika izmeu labiovelara i velara (25), dok su se palatalizirani
guturali stopili s velarnima. Indoeuropsko *s je ouvano, no izmeu sa-
moglasnika prelo je u r (rotacizam), dok su laringali nestali gotovo bez
traga, kao u veini ie. jezika (36). U skladu sa znaajnim promjenama
slogovne strukture (91) u latinskome je dolo do pojednostavljenja mno-
gih suglasnikih skupina (48 i dalje).
ODRAZI IE. OKLUZIVA U LATINSKOME
21 Indoeuropski bezvuni okluzivi u latinskom su ouvani bez promje-
ne, samo to se izgubila razlika izmeu velara i palataliziranih (kao i u
grkom, germanskom, keltskom, toharskom i anatolijskom). Palatalizi-
rani su se okluzivi u tim jezicima depalatalizirali, tj. izgubili su dodatno
artikulacijsko obiljeje palataliziranosti (1):
(1) [+prekidni]
x
[+palatalizirani]
22 Odrazi se ie. bezvunih okluziva u latinskom mogu prikazati tabli-
com:
bezvuni lat. gr. skr. stsl.
*p p p p
*t t t t
*k c k, c k, , c
*k c s
*k
w
qu , , k, c k, , c,
*p:
ie. *ph
2
tr otac > lat. pater, gr. , skr. pit, got. fadar, stir. athir.
ie. *prek moliti > lat. precor , stsl. prositi, lit. prati, got. fraihnan.
ie. *peysk/*pisk riba > lat. piscis , stir. asc, got. fisks.
60
POREDBENA FONOLOGIJA
*t:
ie. *treyes tri > lat. trs , gr. , skr. trayas, stsl. trje, lit. trs.
ie. *wertoh
2
okreem > lat. uert , skr. vartmi, stsl. vrtti s, stir.
ad:fert preokree, got. wairan postati.
ie. *tep topao > lat. tepe topao sam, skr. tapmi, stsl. topl.
*k:
ie. *krewh
2
s sirovo meso, krv > lat. cruor , gr. , skr. kravi, stsl.
krv, lit. krajas, srir. cr .
ie. *knis brijeg > lat. collis, steng. hyll, lit. kanas.
ie. *kerp brati, kositi > lat. carp, gr. plod, steng. haerfest
etva, lit. kerp sijeem.
*k:
ie. *dek deset > lat. decem, gr. , skr. daa, stsl. dest, lit. dimt,
got. taihun.
*ie. *klewos slava > lat. cluor, gr. , skr. ravas, stsl. slovo rije.
*kerh
2
s glava > lat. cerebrum mozak (< *kerh
2
srom), skr. iras, gr.
, stvnj. hirni mozak.
*k
w
:
ie. *k
w
i/k
w
o tko, to > lat. quis, quid, gr. , , skr. kas, kim, stsl.
kto, to, lit. ks, stir. c a.
ie. sek
w
slijediti > lat. sequitur, gr. , skt. sacate, lit. skti, stir. se-
chid.
ie. *k
w
eloh
2
okreem (se) > lat. col tujem, hom. , skr.
carmi.
23 Indoeuropski zvuni okluzivi takoer su ouvani u latinskome. Jedi-
no je, kao i kod bezvunih, dolo do stapanja palataliziranih i velara (pra-
vilo /1/).
zvuni lat. gr. skr. stsl.
(*b) b b b
*d d d d
*g g g, j g, , z
*g g j z
*g
w
v, g, gu , , g, j g, , z
61
KONSONANTIZAM
*b
ie. *bel snaga > lat. dbilis slab, sakat, gr. jai, bolji,
skr. balam snaga, stsl. bolji vei.
ie. *terh
2
b nastamba > lat. trabs greda, balkon, gr. , vel.
tref, steng. dorp, lit. trob.
?ie. *bak tap > lat. baculum, gr. .
*d
ie. *deh
3
dati > lat. d, dare, gr. , skr. dadmi, stsl. dati, lit.
doti.
ie. *h
1
ed jesti > lat. ed, gr. , skr. admi, stsl. sti, steng. itan.
ie. *dakru suza > lat. dacrima (Livije Andronik), lacrima, gr. ,
stir. dr, got. tagr.
*g
ie. *yugom jaram > lat. iugum , gr. , skr. yugam, stsl. igo, got. juk,
het. iukan.
ie. *ger skupljati > lat. grex stado, gr. skupljam, stsl. grst
pregrt, lit. gurguls zadebljanje, stir. graig krdo konja.
ie. *glad
h
ros gladak > lat. glaber , stsl. gladk, stvnj. glat.
*g
ie. *gneh
3
znati, doznati > lat. (co)gnsc, gr. , skr.
jnam znanje, stsl. znati, lit. inti, got. kunnan.
ie. *h
2
eg voditi > lat. ag , gr. , skr. ajmi, stir. agid.
*h
2
melg musti > lat. mulge , gr. , stsl. mlz, lit. mlti.
*g
w
ie. *g
w
erh
3
piti, derati > lat. uor , gr. , ved. girati, stsl.
r, lit. grti.
ie. *g
w
em koraati, ii > lat. ueni , gr. , skr. gacchati, got. qiman
doi.
*nog
w
nag > stsl. nag, steng. nacod, gr. < *nog
w
mos (lat.
ndus < *nog
w
od
h
o).
U nekim latinskim rijeima, vjerojatno pod utjecajem pukoga ili dijalek-
talnog izgovora, umjesto oekivanoga d stoji l, usp. lat. lingua <
*dg
h
uH jezik (got. tugg, stir. tengae), luir < *deh
2
iwr djever
(gr. , lit. deveris), ole miriem uz odor miris (gr. miriem
< *h
3
edyoh
2
).
62
POREDBENA FONOLOGIJA
Zavrno d otpalo je iza dugog samoglasnika u 2. st. pr. Kr., usp. stlat.
Gnaiuod (CIL I
2
7) > Gnae (abl. jd.); iza kratkoga je samoglasnika d
ouvano, usp. quod to < ie. *k
w
od, usp. steng. hwaet.
24 Indoeuropski aspirirani okluzivi pretrpjeli su dalekosene promjene
u praitalskome i pralatinskome. Kao i kod ostalih serija okluziva, palata-
lizirani su se stopili s velarima.
aspirirani lat. gr. skr. stsl.
*b
h
f, b bh b
*d
h
f, d, b dh d
*g
h
h gh, h g, , z
*g
h
h (jh), h z
*g
wh
f, v, gu, b , , gh, h g, , z
*b
h
ie. *b
h
eroh
2
nosim > lat. fer , gr. , skr. bharmi, stsl. ber, got. bai-
ra, stir. berid.
ie. *neb
h
os oblak > lat. nebula , gr. , skr. nabhas, stsl. nebo, het. ne-
pi.
ie. *b
h
er/b
h
or raniti > lat. feri , stsl. borj boriti se, lit. bar, stvnj.
berjan udariti.
*d
h
ie. *d
h
eh
1
initi > lat. fc uinio sam, gr. , skr. dadhmi, stsl.
dti, steng. dn.
ie. *b
h
ed
h
bosti > lat. fodi kopati, stsl. bosti, lit. bed bodem.
ie. *d
h
eg
wh
/d
h
og
wh
gorjeti > lat. foue grijem, skr. dahati, gr.
pepeo.
*g
h
ie. *g
h
ostis gost > lat. hostis neprijatelj, stsl. gost, got. gasts.
ie. *h
3
nog
h
nokat > lat. unguis , gr. , stsl. nogt, lit. nagtis,
stvnj. nagal, stir. ingen.
ie. *g
h
or straiti se > lat. horre , skr. ghu uzbuen, arm. garim
bojim se.
*g
h
ie. *weg
h
oh
2
vozim > lat. ueh , skr. vahmi, stsl. vez, lit. ve;
ie. *h
3
mey'g
h
mokriti > lat. ming , gr. , skr. mehati, lit. m.
63
KONSONANTIZAM
ie. *h
2
eng
h
u uzak > lat. angustus , stsl. zk, got. aggwus.
*g
wh

ie. *g
wh
en ubiti > lat. dfend braniti, gr. , skr. hanti, stsl. go-
niti, lit. ganti pasti (stoku), stir. gonid, het. kuenzi.
ie. *sneyg
wh
snijeg > lat. nix , niuem, gr. (ak. sg.), stsl. sng,
got. snaiws.
ie. *g
wh
iHslo nit, ila > lat. flum nit, stsl. ila, lit. gsla.
U grkom je odraz ie. labiovelara dosta sloen; u pragrkom i mikenskom bili
su ouvani kao labiovelari, glasovi za koje u linearu B postoje posebni znakovi,
usp. mik. qasireu kralj = at. < *g
w
atileus. U atikom labiovela-
ri se odraavaju kao bilabijali (, , ) osim ispred prednjih samoglasnika (, ),
kada daju dentale: ie. *k
w
etwores etiri (skr. catvras) > gr. .
43
Ispred
labiovelari se odraavaju kao velari, usp. ie. *g
w
eneh
2
ena (stsl. ena, stir.
ben) > gr. . U eolskom labiovelari daju bilabijale u svim poloajima, usp.
eol. etiri.
U staroindijskome, ie. velari i labiovelari palatalizirali su se ispred ie. *e i *i: ie.
*k
w
etwores etiri > skr. catvras (umjesto *katvras), ie. *k
w
ek
w
ore uinio
je (perfekt) > skr. cakra. Ta se promjena naziva arijskom palatalizacijom.
U staroslavenskome, kao i u drugim slavenskim jezicima, djelovale su tri sla-
venske palatalizacije. Prvom palatalizacijom ie. *k (i *k
w
) je prelo u , a *g (i
*g
w
) u ispred ie. *e, * i *i (ie. *g
w
eneh
2
> stsl. ena); drugom palatalizacijom
ie. *k je prelo u c, a *g u z ispred ie. *oy, *h
2
ey (*ay), usp. ie. *k
w
oyneh
2
cijena,
kazna > stsl. cna (gr. >> lat. poena). Trea palatalizacija imala je iste
rezultate kao i druga, ali se dogaala iza prednjih samoglasnika (*atikos > stsl.
otc otac). Ta glasovna promjena nije do kraja dosljedno provedena u slaven-
skim jezicima.
U germanskim jezicima, odraz ie. okluziva odreen je dvama glasovnim zakoni-
ma Grimmovim i Vernerovim. Prema Grimmovu zakonu, ie. bezvuni oklu-
zivi u germanskom postaju bezvuni frikativi, ie. zvuni okluzivi postaju
bezvuni, a ie. aspirirani okluzivi postaju zvuni frikativi ili okluzivi: ie.
*b
h
reh
2
tr > got. brar (lat. frter), ie. *h
1
ed jesti > got. itan (lat. ed).
Vernerovim zakonom ie. bezvuni okluzivi postaju zvuni frikativi u sredini ri-
jei ukoliko neposredno ispred njih u indoeuropskom nije stajao ton. Mjesto in-
doeuropskoga tona utvruje se prema vedskom, a ponekad i grkome, usp. ie.
*sept > got. sibun, gr. , ved. sapt, ie. *ph
2
tr > got. fadar, gr. ,
ved. pit.
43 To pravilo ne vrijedi za ie. *g
w
, koje i ispred daje , usp. ie. *g
w
iHwos iv > lat.
uuus gr. ivot.
64
POREDBENA FONOLOGIJA
LABIOVELARI
25 U latinskom ie. *k
w
prelazi u c ispred zaobljenoga vokala (o, u) i kon-
sonanta (2 a, b). Ie. *sek
w
> lat. sequitur slijedi, ali secundus sljede-
i. esto je analogijom i ujednaivanjem odraz qu prevladao i u oblicima
gdje se oekuje c, npr. sequor, coqu kuham, spram pravilnoga coquit,
coctus. Na slian nain, analokim ujednaivanjem paradigme katkada
je c prevladalo i u poloajima gdje se oekuje qu, npr. lat. ux , ucis u
svim padeima ima c, iako dolazi od ie. *wek
w
/*wok
w
rije (usp. gr.
, skr. vacas rije).
(2a) [+zaobljen] [+zaobljen] (2b) [+zaobljen]
x x x x
[+kons.] [kons.] [+kons.] [+kons.]
Ie. *g
w
dalo je u praitalskom *g
w
, koje je u latinskom ostalo ouvano samo
iza nazala: ie. *g
w
en > lat. inguen slabine, gr. lijezda. U oski-
koumbrijskom *g
w
je u svim poloajima dalo b: osk. brateis gratus (g.
sg.). U pralatinskom, pak, isprva je *g
w
prelo u *w ispred samogla-
snika: ie. *g
w
ihwos iv > lat. uuus . Budui da je u ie. od svih konsona-
nata na poetku rijei *w moglo prethoditi jedino konsonantima *r i *l,
oekivali bismo da e *g
w
r i g
w
l u latinskom dati *vr i *vl; meu-
tim, ie. *wr i *wl preli su u lat. u r i l (v. 48), te su *vr i *vl u
latinskom postali nemogui pristupi sloga (v. 91). Stoga je dolo do neo-
ekivane promjene *g
w
r > gr, *g
w
l > gl: ie. *g
w
hu teak (gr.
, skr. guru, got. kaurus) > lat. grauis , ie. *g
w
h
2
n ir (gr.
, stsl. eld) > lat. glns .
(3) [+zaobljen] [kons.]
# x x
[+zvuan]
[+prekidan]
Ie. *g
wh

dalo je u lat. f na poetku rijei: ie. *g
wh
ermos/*g
wh
ormos to-
pao > lat. formus topao, usp. gr. , skr. gharmas vruina, steng.
65
KONSONANTIZAM
wearm. U sredini rijei *g
wh
u latinskom prelazi u u, osim iza n, kada
*g
wh
> gu: ie. *snig
wh
snijeg (ak. sg.) > niuem, *sning
wh
snijei-
ti > ninguit . Ispred s na kraju rijei odraz je u latinskome *g > c, kao to
pokazuje n. sg. nix . U sredini rijei ispred r odraz je b, usp. ie. *d
h
eg
wh
ris
> febris groznica (od korijena *d
h
eg
wh
paliti > skr. dahati, lit.
dgti).
ASIMILACIJA LABIOVELARA
26 Ako se u jednoj latinskoj rijei nau bilabijalni i labiovelarni okluziv,
bilabijal prelazi u labiovelar (4):
ie. *pek
w
oh
2
peem > *k
w
ek
w
> lat. coqu (gr. , skr. pacmi).
ie. *penk
w
e pet > lat. qunque (gr. , skr. paca).
ie. *perk
w
us hrast > lat. quercus , usp. steng. furh ir, lit. Perknas
ime poganskog boanstva groma.
(4) [+anterioran] [+zaobljen]
x x
[+prekidan] [+prekidan]
Ista se glasovna promjena dogodila i u keltskim jezicima, ali vjerojatno
neovisno, usp. stir. cic pet.
27 Ie. *g
h
w i *g
h
w odrazili su se potpuno isto kao i *g
wh
: ie. *g
h
wr zvi-
jer > lat. ferus divlji, gr. zvijer, stsl. zvr; ie. *g
h
wHk
w
> lat.
fax baklja, lit. vk baklja. S druge strane, odraz ie. *kw (i *kw) nije
sigurno utvren. U sredini rijei izgleda da je pravilan odraz qu, usp.
equus konj < ie. *h
1
ekwos (skr. avas), no na poetku rijei imamo c u
cseus sir < *kweh
2
s (usp. stsl. kvas) i canis pas < *kwon, usp.
stind. v. S druge strane, i na poetku rijei pronalazimo odraz qu u qu-
eror jadikujem < ie. *kwes, usp. skr. vasati uzdie, jeca. Mogue je
da je ispred *e pravilan odraz qu, a ispred *a i * c, no primjera je prema-
lo da bi se to definitivno utvrdilo.
66
POREDBENA FONOLOGIJA
ASPIRIRANI OKLUZIVI
28 U praitalskome, ie. aspirirani okluzivi preli su u bezvune frikative
na poetku rijei, a u zvune frikative u sredini rijei (5). Takvo je stanje
ouvano u oskikoumbrijskom gotovo bez izmjene; meutim, budui da
razlika zvunih i bezvunih frikativa nije fonoloki relevantna, jer se
bezvuni pojavljuju samo na poetku rijei, a zvuni samo u sredini,
oskiki i umbrijski alfabeti redovito koriste iste znakove za zvune i
bezvune frikative, usp. ie. *leub
h
voljeti > lat. lubet , libet, osk. loufir
ili (sa slinim semantikim pomakom kao u lat. uel ili, doslovno ako
hoe, usp. uelle htjeti). Praitalski su odrazi, dakle:
ie. *b
h
> *f, *
*d
h
> *, *
*g
h
,

*g
h
> *h, *g
*g
wh
> *h
w
, *
w

(5) [+prekidni]
x
[+aspirirani]
U svim italskim jezicima vrlo su rano eliminirani interdentalni frikativi
* i *; u oskikoumbrijskom oni su se stopili s *f i *. U latinskom je
razvoj bio neto sloeniji. Zvuni frikativi postali su homorganim okluzi-
vima, tj. * > b, * > d, dok je *h ouvano u svim poloajima osim ispred
*l i *r: ie. *g
h
lad
h
(ros) gladak > lat. glaber , stsl. gladk, stvnj. glat.
Prethodni primjer pokazuje jo jednu karakteristinu promjenu koja se
dogodila u latinskom: italsko * prelo je u b u dodiru s r i l (6a), i iza u
(6b): ie. *h
1
rud
h
ros crven, crvenokos > lat. ruber , usp. gr. , skr.
rudhiras, stsl. rdr (lat. rfus ri iz istog ie. korijena ima odraz ka-
rakteristian za oskikoumbrijske dijalekte, to pokazuje da se radi o
posuenici); ie. *peh
2
d
h
lom > lat. pbulum krma. Praitalsko *h < ie.
*g
h
(i *g
h
) prelo je u f na poetku rijei ispred u, usp. ie. *g
h
ew lije-
vati (gr. ) > lat. fund; u ostalim poloajima *g
h
(i *g
h
) dali su *h
u svim poloajima u rijei, budui da pralat. * nije poput ostalih zvunih
frikativa prelo u zvuni okluziv g u sredini rijei (usp. ueh vozim <
*weg
h
oh
2
). Praitalsko *
w
, koje je dolazilo samo u sredini rijei, u latin-
skom je prelo u u-, a iza *r prelo je u b (v. 25).
67
KONSONANTIZAM
(6) a) [+koron.] [+koron.] b)
[+visoki]
[+zaobljeni]
[+koron.]
x x x x
[+sonorant.]
29 Neke su rijei u latinskom posvjedoene sa i bez h na poetku: han-
ser < ie. *g
h
ans guska (lit. ss, stir. giss, skr. hasas) i anser ; ha-
rena i arena pijesak. Inaice bez h u pravilu odraavaju puki izgovor, u
kojem je taj glas rano nestao, kao i u romanskim jezicima, gdje latinsko h
nije ostavilo traga.
Neke rijei koje sadravaju etimoloko f posvjedoene su s poetnim h, i
obratno, npr. haba i faba bob < ie. *b
h
ob
h
o (stsl. bob), hircus i fircus
jarac, fedus i haedus jare; ak se i grka posuenica Heracles pojav-
ljuje kao Fercles (CIL I
2
564). ini se da takvi primjeri odraavaju osobi-
tosti faliskikoga i latinskomu susjednih italskih dijalekata, usp. falisk.
foied = lat. hodie danas.
THURNEYSENOV ZAKON
30 Ovaj glasovni zakon zove se po vicarskom lingvistu Rudolfu Thur-
neysenu. Prema tom zakonu pralatinski bezvuni velarni okluziv ozvu-
uje se ispred nazala, tj. *kn > gn, *km > gm: dignus dostojan < *de-
knos (usp. decet dolikuje), segmentum segment < *secmentom (usp.
sec sjei). Thurneysenov zakon djelovao je prije anaptikse (61), to se
vidi po imenicama sa sufiksom g / ginis < *kn /*knes, usp.
uorag , uoraginis drijelo, ponor: uorax, uoracis prodrljiv.
DISIMILACIJA DENTALA
31 Ie. *tl > *kl > cl (s anaptiksom) > culu: ie. *peh
3
tlom
vr > lat. pclum (Plaut), pculum (usp. gr. piti).
44
Ista se disimilacija dogodila u oskikoumbrijskom, ali i u baltijskom,
usp. umb. sakaraklm hram < *sakrotlom (lat. sacer svet), lit. r-
44 Mogue je da je ie. *tl u latinskom dalo ll iza nenaglaena sloga (u pralatinskome),
usp. *capitlos > capillus kosa, dlaka, usp. caput glava (Nyman 1982).
68
POREDBENA FONOLOGIJA
klas ralo < *h
2
erh
3
tlom (usp. gr. , lat. artrum ). Autosegmen-
talno se disimilacija dentala moe prikazati na sljedei nain:
(7) [+koronalan] [+koronalan]
x x
[+prekidan] [+lateralan]
Disimilacija se nije dogodila s ie. *d
h
l > *l > bl (v. 24), niti s ie. *dl > ll:
ie. *peh
2
d
h
lom > lat. pbulum krma (usp. lat. psc pasti), ie. *sed-
leh
2
sjedalo > lat. sella, usp. sede sjedim.
OZVUIVANJE OKLUZIVA NA KRAJU RIJEI
32 Na kraju rijei su u pralatinskome svi bezvuni okluzivi postali zvu-
ni (8); ie. *h
2
epo od > lat. ab (s apokopom zavrnoga samoglasnika),
usp. gr. , ie. *t (sekundarni nastavak 2. jd. aorista) > stlat. d (stlat.
fced uinio je na Duenosovu natpisu, klas. lat. fcit); poslije je je zavr-
no d u 3. l. sg. prologa vremena izjednaeno sa zavrnim t (< *ti)
prezenta, tj. obezvuilo se. Iza dugih samoglasnika zavrno d je otpa-
dalo (stlat. abl. sg. lupd vuka > klas. lup).
(8) [+prekidan]
x #
[+zvuan]
Ova je promjena moda praitalska, usp. osk. deded = lat. dedit < *dedh
3
et.
Zavrni bezvuni okluzivi u latinskom uvijek su nastali kao rezultat ne-
stanka zavrnog samoglasnika (apokope), usp. nastavak 3. sg. perf. t <
*ti, veznik ut da < *uti (utei, SC de Bacch.).
69
KONSONANTIZAM
FRIKATIVI
33 Indoeuropski prajezik imao je etiri frikativa: *s i laringale *h
1,
*h
2
i
*h
3
. U tipolokom smislu, neobino je postojanje samo jednoga striden-
tnog frikativa *s, budui da jezici obino razlikuju barem dva takva se-
gmenta, npr. /s/ i //.
Odraze ie. *s u latinskom prikazuje sljedea tablica:
lat. gr. skr. stsl.
*s s, VrV V, C, s, s, x
*s
ie. *sek
w
slijediti > lat. sequor, gr. , skr. sacate, stsl. soiti tra-
iti, lit. skti, stir. sechithir.
ie. *sed sjediti > lat. sede, gr. , stsl. sdti, eng. sit.
ie. *serpoh
2
puzim > lat. serp, gr. , skr. sarpa zmija.
U grkom je *s prelo u *h osim ispred konsonanata i na kraju rijei (ie. *sth
2
tos
postavljen > gr. , lat. status. U mikenskom je to *h ouvano u svim polo-
ajima, no u atikom i ostalim dijalektima se izgubilo izmeu samoglasnika,
usp. ie. *neb
h
esos oblaka, g. sg. > hom. , at. , skr. nabhasas, stsl.
nebese. Na poetku rijei ispred samoglasnika h se pie kao otri hak (spiritus
asper).
U indoiranskom, staroslavenskom i litavskom *s prelazi u iza *r, *u, *k i *i;
45

po tim glasovima to se pravilo naziva RUKIpravilom: ie. *muHs (*ms) mi
> skr. m, stsl. my, usp. lat. ms; u slavenskom to je * prelo u *x u doba
prve palatalizacije, a u litavskom RUKIpravilo nije posve dosljedno provede-
no: beziznimno je djelovalo jedino iza *r, usp. ie. *ws stsl. vrx, lit. virs
vrh, lat. uerrca bradavica < *wers, ali lit. auss uho spram lat. auris,
stsl. uxo (ie. *h
2
ewsi, *h
2
ewsos).
34 U latinskom *s prelazi u r izmeu samoglasnika (9). Ta promjena na-
ziva se rotacizmom: ie. *genh
1
esos roda (g. sg.) > lat. generis, hom.
, skr. janasas. Katkad ujednaivanjem s kosim padeima *s prelazi
u r i na kraju rijei, usp. arbor, arboris stablo umjesto starijega arbs,
arboris (jo kod Vergilija). Promjene sline rotacizmu dogodile su se u
svim italskim jezicima, ali meusobno neovisno, tj. znatno poslije prai-
talskoga razdoblja. U oskikom je meusamoglasniko *s prelo u z, a u
umbrijskom u r, usp. osk. nastavak za g. pl. azum = lat. rum. U um-
45 Takoer iza dugih * , * i , koji su postali od *uH, *iH i *H; to pokazuje da je
RUKIpravilo u baltoslavenskom djelovalo nakon gubitka laringala u tim poloajima.
70
POREDBENA FONOLOGIJA
brijskom je s prelo u r i na kraju rijei, usp. umb. plener = lat. plns
punima. U latinskom se rotacizam dogodio vjerojatno sredinom 4. st.
pr. Kr; Ciceron (Epist. IX, 21. 2) tvrdi da je L. Papirije Kras, konzul u
338. pr. Kr., prvi poeo pisati Papirius umjesto starijega Papisius. S dru-
ge strane, rotacizam se morao dogoditi prije intenzivnih dodira Rimljana
s Keltima u 4. st. pr. Kr., budui da je rije aurum zlato u keltske jezike
dospjela nakon prijelaza *s > r, usp. stir. r, lit. uksas < *h
2
ewsom.
(9) [son.]
[kons.]
[+stridentan] [son.]
[kons.]
x x x
[+prekidan, +son.]
[+koronalan]
Sauvani su i arhajski latinski spomenici iz vremena prije rotacizma, kao
i svjedoanstva antikih filologa o jezinim oblicima iz vremena prije dje-
lovanja toga pravila, usp. npr. Lass Lares u Carmen Arvale, asa ol-
tar > klas. ra (Varon, fr. 128).
Iscrpan popis rijei koje potjeu iz razdoblja prije djelovanja rotacizma navodi
Radke (1981: 4648).
Prividne iznimke rotacizmu su posuenice (npr. rosa rua, usp. gr.
) ili rijei u kojima je s postalo od *ss, npr. nsum, nsus nos, cau-
sa uzrok (starolatinski caussa, Leges XII tab.).
35 U sredini rijei *sr prelo je isprva u pralat. *r, a potom se ra-
zvilo kao i *r postalo od *d
h
r, tj. prelo je u br, usp. fnus
sprovod prema fnebris sprovodni < *fnesris, crabr strljen <
*kHsrn, lit. ruo .
Na poetku rijei *sr je prelo u fr, usp. frgus < *sriHgos (gr.
mraz, studen). Promjena je moda ve praitalska (Buck 1905: 51).
U rijei ur proljee odraeno je ie. *wes (usp. gr. ', stisl. vr, stsl. vesna,
av. vahar); *s se vjerojatno odrazilo kao *r uz kompenzatorno duljenje
prethodnoga samoglasnika prije pravilnoga prijelaza *sr u br.
*rs je prelo u rr, usp. ie. *wers mujak > lat. uerrs nerast,
vepar, skr. van mujak, gr. .
*swe je prelo u lat. u *so, usp. ie. *swekuros > socer (gr. , skr.
vauras, lit. uras).
71
KONSONANTIZAM
Na spomenicima 3. st. pr. Kr. zavrno s se ne biljei iza kratkih samogla-
snika, usp. Cornelio (CIL I
2
8) = Cornelius. Na natpisima Scipion, na ko-
jima se zavrno m ne biljei, zavrno s se redovito pie. Po svoj prilici
radi se o sinkronijskom pravilu prema kojemu je zavrno s ispadalo na-
kon samoglasnika, pravilu koje je u svjesno arhaizirajuoj ortoepiji i pra-
vopisu Ciceronova doba naputeno.
LARINGALI
36 Laringali su glasovi o ijim se odrazima u ie. jezicima, pa i u latin-
skom, jo uvijek meu lingvistima vode sporovi. Te glasove pretpostavio
je iz teorijskih razloga vicarski lingvist Ferdinand de Saussure 1879.,
ali njihovo postojanje u ie. prajeziku potvreno je tek 1927., kada je Jerzy
Kuryowicz otkrio njihove nedvojbene odraze u hetitskome. Premda jo
uvijek ima i drukijih miljenja
46
, najprihvaenija je pretpostavka prema
kojoj su u indoeuropskome postojala tri laringala. Budui da nema ni
najmanje sloge meu lingvistima o njihovoj fonetskoj interpretaciji, naj-
prikladnije je ta tri segmenta oznaavati algebarski, kao *h
1
, *h
2
i *h
3
.
Premda to nije miljenje veine lingvista (jer takvoga miljenja, kao to sam ve
rekao, nema) sklon sam pretpostavci da je *h
1
bio palatalizirani velarni frikativ
(x), *h
2
velarni frikativ (x), a *h
3
labijalizirani velarni frikativ (x
w
). Sustav la-
ringala bio bi u tom sluaju posve usporedan sustavu guturala (stranjonepa-
nih okluziva). Budui da zvunost nije bilo distinktivno obiljeje za frikative u
ie. prajeziku, laringali su u nekim poloajima unutar rijei mogli biti i (fonetski,
ne fonoloki) zvuni.
37 Laringali su kao posebni glasovi ouvani samo u anatolijskim jezici-
ma i, moda, u armenskome. Meutim, o prisutnosti laringala u nekoj
rekonstruiranoj ie. rijei moe se zakljuivati na osnovi itavog niza me-
usobno neovisnih kriterija:
A) Potvrda u anatolijskim jezicima; u hetitskom, *h
2
je ouvano kao h: ie.
*h
2
enti ispred > het. hanti, lat. ante, gr. , lit. ant, het. pahzi uva <
*peh
2
, usp. lat. psc pasti, skr. pti uva. U svim anatolijskim jezici-
ma *h
1
se gubi, dok je *h
3
vjerojatno ouvano u luvijskome, usp. luv. hawi
ovca < ie. *h
3
owis (> lat. ou is, skr. avi, stsl. ovca, lit. avs, usp. arm. ho-
viw pastir). Kao to pokazuje prethodni armenski primjer, ini se da su
se neki laringali (vjerojatno *h
2
i *h
3
) i u armenskome ouvali kao h.
46 Za uvod u problematiku ie. laringala v. Lindeman 1987; o odrazima laringala u
latinskome temeljna je literatura Schrijver 1991 i Mayrhofer 1986.
72
POREDBENA FONOLOGIJA
B) Dug vokal u indoeuropskim jezicima u morfolokim kategorijama koje
prema rekonstruiranim morfonolokim pravilima redovito imaju kratak
vokal (prijevojnu puninu, v. 92), npr. jednina indikativa aktivnoga, ie.
*dideh
3
mi dajem > gr. , skr. dadmi. Ie. *seh
2
gyoh
2
traim >
lat. sgi, got. sokjan, stir. saigid, gr. predvodim, mislim. Takvi
neoekivani dugi samoglasnici obino se smjenjuju s kratkim samogla-
snikom u morfolokim oblicima koji su u prajeziku imali prijevojnu pra-
zninu. Bez laringala takve atipine samoglasnike alternacije ostaju
neobjanjene.
C) Duljenje samoglasnika u prvom elementu morfoloki sloenih izraza
ispred laringala u vedskom: ie. * negativni prefiks u staroindijskom
se odraava kao a, npr. u imenici ahis neozljeivanje (sveti po-
jam budistike religije); meutim, ispred morfema *h
1
st (particip pre-
zenta glagola biti), koji poinje laringalom, prefiks se odraava kao ,
pa sloenica nebitak glasi sat.
D) Grki protetski samoglasnici: u grkom, *h
1
> , *h
2
> , *h
3
>
na poetku rijei, obino ispred sonanata: ie. *h
2
melgoh
2
muzem, vu-
em > gr. , ved. mri, njem. melken, lat. mulge; ie. *h
1
lewd
h
e-
ros slobodan > gr. , lat. lber, stsl. ljudje ljudi, lit. liudis
narod; ie. *h
3
ligo lagan, mali > gr. , stsl. lgk. Bez laringa-
la nije mogue predvidjeti kada e se u grkom pojaviti protetski samo-
glasnici i koji e se samoglasnik pojaviti. Vrlo je vjerojatno da su laringali
ouvani kao protetski samoglasnici i u armenskome, usp. ie. *h
1
reg
w
os
veer (skr. rajas- sumrak) > arm. erek.
E) Grki , i koji odgovaraju glasu i u staroindijskome i a u drugim ie.
jezicima. Laringalna teorija objanjava prividno nejasnu distribuciju
odraza samoglasnika , i u grkom, tvrdei da je to jedini ie. jezik koji
je u potpunosti ouvao razliku sva tri laringala; u dodiru s ie. epentet-
skim samoglasnikom (40) laringali *h
1
,

*h
2
i

*h
3
odrazili su se u grkom
kao , i : ie. *d
h
h
1
tos napravljen, sastavljen > gr. , skr. hitas, lat.
factus; ie. *dh
3
tos dan > gr. , skr. ditas, lat. datus, ie.
*sth
2
tos postavljen > lat. status, gr. , skr. sthitas.
F) U baltoslavenskom, laringali u zatvorenu slogu proizvode akutsku
intonaciju na tom slogu
47
: ie. *seh
1
sijati > lit. sti (s akutom), stsl.
sm = hrv. sjme (s kratkosilaznim naglaskom), lat. smen sjeme, stir.
sl sjeme, ie. *deh
3
dati > lit. doti, hrv. dati (lat. dnum dar),
het. da uzeti.
47 Akutska intonacija biljei se akutom ( ) u litavskome, i oznaava padajuu intona-
ciju (slijed visokoga i niskog tona). U praslavenskom, akutska intonacija bila je uzlazna
(slijed niskog i visokog tona), a odrazila se kao kratkosilazni naglasak u hrvatskome.
73
KONSONANTIZAM
G) Pojaavanje suglasnika u germanskome (Verschrfung). U german-
skim jezicima laringali izazivaju prijelaz prethodeih *y i *w u ddj, ggw
(got.), ggj, ggw (stnord.): ie. *woyh > stnord. veggr zid, got. waddjus,
usp. lat. uire vezati, plesti, ie. *priHo drag, mio > stnord. Frigg
poganska boica, skr. priy draga, prti zadovoljan je.
H) Bezvuni aspirirani okluzivi u staroindijskome: bezvuni okluzivi po-
staju bezvuni aspirirani ispred laringala u staroindijskome. Ie. *pth
2
u
irok > skr. pthu, gr. , ie. *ponteh
2
/pth
2
o put > skr.
panths, gr. more, lat. pns most, stsl. pt. Laringali su u in-
doiranskome aspirirali i prethodne zvune okluzive, usp. skr. mahi ve-
lik spram gr. < ie. *megh
2
(i lat. magnus < *magnos), ie.
*egh
2
om ja > skr. aham (lat. ego < *egoh
2
).
I) Dugi slogovni sonanti: u nekim rijeima koje sadravaju morfem koji
zavrava sonantom u prijevojnoj praznini (v. 93) umjesto oekivanih
odraza slogovnoga sonanta u ie. jezicima imamo odraze koji sadravaju
dug samoglasnik. Ti se odrazi najlake objanjavaju pretpostavkom da je
u prajeziku iza slogovnog sonanta stajao suglasnik laringal koji je
prije ieznua izazvao duljenje prethodnoga segmenta, usp. skr. sanoti
< *senh
2
ewti postie spram stas < *sh
2
tos postignut (umjesto
**satas, to bismo oekivali da u korijenu nema laringala, usp. i het. an-
hzi trai, nastoji).
Za razliku od rane faze razvoja laringalne teorije, kada su mnogi lingvisti po-
mou laringala pokuavali objasniti gotovo sve nerijeene probleme poredbene
fonologije, danas je takvih ad hoc objanjenja sve manje. Laringalistika obja-
njenja osobito su uvjerljiva kada na postojanje laringala u nekoj rekonstruiranoj
rijei ili korijenu neovisno upuuje nekoliko razliitih kriterija. Pogledajmo ne-
koliko primjera: (1) Pretpostavku da je ie. korijen *h
2
ner snaga poinjao la-
ringalom potvruje grki protetski vokal u rijei mu, mukarac (krite-
rij D), ali i duljenje elementa su dobar u ved. snara lijep < *h
1
suh
2
ne-
ro (kriterij C); u drugim ie. jezicima laringal u toj rijei nije ostavio traga, usp.
stir. nert snaga, lat. Ner (ime). (2) Laringal u ie. rijei za zvijezdu, *h
2
str, re-
konstruiramo na osnovi het. haterza (kriterij A); prema predvianju laringal-
ne teorije (kriterij D), ta rije u grkom ima protetski vokal u gr. . Pono-
vo laringalu nema traga u drugim ie. jezicima, usp. lat. stlla , bret. sterenn,
njem. Stern itd. (3) U ie. rijei za ker, *d
h
ugh
2
tr, laringal rekonstruiramo na
temelju aspiracije u skr. duhit (kriterij H) i podudarnosti gr. ()
spram sanskrtskoga i (kriterij E). (4) U lat. fl sisam, gr. (hom.) ima-
mo neoekivan dug samoglasnik (kriterij B); postojanje laringala u ie. korijenu
*d
h
eh
1
i potvruje pojaavanje u got. daddjan, starovedski deggia sisati
(kriterij G). (5) Naposljetku, het. palhi irok neposredno potvruje postoja-
nje laringala u korijenu *pelh
2
(kriterij A), iju prijevoju prazninu pronalazi-
mo u lat. plnus ravan < *ph
2
nos. Postojanje laringala potvruje akutska in-
74
POREDBENA FONOLOGIJA
tonacija u lit. plnas tanak, plti izravnavati < *pleh
2
(kriterij F). Takve
rekonstrukcije zasnovane na meusobno neovisnim argumentima pridonose
kumulativnom svjedoanstvu u prilog laringalne teorije. Mogunost testiranja
rekonstrukcija razliitim, neovisnim testovima dokazuje opovrgljivost hipoteza
laringalne teorije koja je stoga neizostavan element svake suvremene poredbe-
ne gramatike indoeuropskih jezika, pa tako i latinskoga.
38 U latinskom su se laringali izgubili gotovo bez traga (10).
48
ispred samoglasnika: ie. *h
2
ostH kost > lat. os , skr. asthi, het.
hatai;
ispred suglasnika: ie. *h
1
rud
h
ros crven > lat. ruber, skr. rudhi-
ras, gr. .
(10) [+laringalan]
49

x
Osobite odraze laringali u latinskom daju uglavnom u dodiru sa slogov-
nim sonantima; naprimjer, ie. slogovno * u latinskome daje ol (*knis
breuljak > lat. collis, steng. hyll); meutim, ako iza * slijedi laringal,
odraz je l, usp. ie. *wh
2
neh
2
vuna > lat. lna, het. hulana. O tim e
odrazima laringala rijei biti poslije (54).
48 Sporan je, i po mojem miljenju malo vjerojatan, odraz ie. *Hs kao lat. x, koji
zastupaju neki lingvisti, npr. Calvert Watkins (1965) i Pierre Monteil (1970). Jedini pri-
mjer koji donekle uvjerljivo upuuje na takav odraz laringala je alternacija u lat. senex
star (? < *seneh
2
s), g. sg. senis (? < *senh
2
es) u usporedbi s imenicom sentus senat
(? < *seneh
2
tu), usp. stir. sen star, skr. sanas.
49 Budui da ne znamo kako su se laringali izgovarali, obiljeje [+laringalan] treba
shvatiti kao konvenciju.
75
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
39 Indoeuropski je prajezik imao samo dva fonoloki relevantna samo-
glasnika: *e i *o. U latinskom su oba ouvana samo u prvom slogu rijei.
U morfoloki odreenim uvjetima, prema pravilima ie. prijevoja (v. 92),
oba su vokala mogla biti duga, tj. zauzeti dva mjesta na vremenskoj razi-
ni prikaza.
Fonetska interpretacija indoeuropskih samoglasnika nerijeen je problem po-
redbene lingvistike. Sustav s dva samoglasnika suprotstavljena po obiljeju
[+/anterioran] tipoloki nije uvjerljiv; sjeverozapadnokavkaski jezici (npr. ab-
haski), koji jedini imaju dvovokalske sustave, redovito suprotstavljaju visoki sa-
moglasnik (obino //) niskome /a/. Vjerojatno je tako bilo i u indoeuropskome
prajeziku
50
.
Uz grki, latinski je jezik koji je najbolje ouvao indoeuropski samoglasniki su-
stav. Ta se teza u prvom redu odnosi na odraze indoeuropskih samoglasnika u
prvom slogu rijei. U srednjim i zavrnim slogovima pralatinski su samogla-
sniki sustav zahvatile korjenite promjene (60). Dvoglasi (diftonzi), koji su u
starolatinskom jo ouvani, veinom su se monoftongizirali u klasinom i post-
klasinom razdoblju. Tenja monoftongiziranju dvoglasa zacijelo je u vezi s ve
spomenutom tenjom latinskoga otklanjanju sloenih suglasnikih skupina.
Odrazi ie. samoglasnika u latinskome (u prvom slogu rijei):
lat. gr. skr. stsl.
*e e a e
*o o a o
*
* a
*e:
ie. *b
h
eroh
2
nosim > lat. fer , gr. , skr. bharmi, stsl. ber, got. bai-
ra, stir. berid.
50 V. Matasovi 2003.
76
POREDBENA FONOLOGIJA
ie. *weg
h
oh
2
vozim > lat. ueh , skr. vahmi, stsl. vez, lit. ve, got.
gawigan.
*o:
ie. *domh
2
os kua > lat. domus , gr. , skr. damas, stsl. dom.
ie. *b
h
od
h
kopati > lat. fodi , stsl. bod, bosti, toh. A pat orati.
*:
ie. *Hrgs kralj > lat. rx , ved. r, stir. r .
ie. *ph
2
tr otac > lat. pater , gr. , skr. pit, got. fadar, stir. athir.
*:
ie. *nepts neak > lat. neps , skr. napt, steng. nefa
ie. *h
2
ewss zora > lat. aurra , hom. , skr. us
Ie. *o daje u skr. u otvorenu slogu. To pravilo naziva se Brugmannovim
zakonom po njemakom lingvistu Karlu Brugmannu: ie. *gonu kolje-
no > gr. , skr. jnu; ie. *doru drvo > gr. , koplje, skr. dru.
U litavskom i germanskom *o se odrazilo kao a, usp. ie. *domh
2
os > lit.
nmas (s asimilacijom *d > n).
U baltoslavenskome ie. samoglasnici su se produljili ispred ie. zvunih okluziva
u zatvorenu slogu, usp. ie. *h
1
edtey jesti > lit. sti, stsl. jasti (usp. lat. ed), ie.
*h
2
eg
w
no janje > stsl. agn (lat. agnus ); to se pravilo naziva Winterovim za-
konom
51
.
U grkom *o prelazi u izmeu labijala i sonanta: ie. *b
h
olyom list > gr.
, lat. folium ; *mol mljeti > gr. mlin, lat. molna , ie. *morm
mrav > gr. , lat. formca (s disimilacijom *m...m > f...m). To pravilo po-
znato je pod imenom Cowgillov zakon.
U jednoslonim rijeima ie. * prelazilo je u latinskom u ispred sonanta
(11), usp. *b
h
r kradljivac (gr. ) > lat. fr , fris, moda i sum je-
sam < *(e)sm < *h
1
(e)soh
2
m.
(11) # N [+sonorant.] #
x x x
[+zaobljen] [+visok]
(N oznauje jezgru sloga, a # granicu rijei)
51 V. moj lanak Matasovi 1996b.
77
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
Ie.*e ponekad prelazi u *o ispred nazala i o (> u u zadnjem slogu), npr. u
*dwenos dobar (stlat. duenos, v. i 63) > bonus, *hem ovjek > hom
(ali nm nitko < *ne hem prema akuzativu nminem). Ova promjena
nije beziznimna, usp. npr. nemus gaj, lug.
Sredinom 2. st. pr. Kr. poetno uo je prelo u ue ispred koronalnih se-
gmenata (r, s, t): lat. uespa < *uospa < ie. *wob
h
seh
2
osa (stsl. osa, lit.
vaps, stvnj. wafsa). Plaut jo ima oblike uostrum vas, uort okreem
spram klasinoga uestrum, uert.
EPENTETSKI SAMOGLASNIK
40 Osim navedena dva fonoloki distinktivna samoglasnika, u indoeu-
ropskom je postojao i epentetski samoglasnik, ije je pojavljivanje bilo
predvidivo na osnovi slogovne strukture prajezika. Zbog toga ga ne sma-
tramo posebnim segmentom u fonolokom sustavu ie. prajezika.
Epentetski samoglasnik biljeit emo znakom *a; taj samoglasnik pojav-
ljivao se izmeu konsonanata koji bi inili nemogue suglasnike skupi-
ne, slino kao va // u suvremenom francuskom ili njemakom. U vei-
ni indoeuropskih jezika taj samoglasnik odrazio se kao a, no u stsl. nje-
gov je odraz o (od starijega, praslavenskoga *a). Osobito esto *a je dolazi-
lo izmeu laringala i nekog drugog suglasnika, budui da su suglasnike
skupine s laringalima bile teke za izgovor, odnosno nedoputene s obzi-
rom na slogovnu strukturu prajezika. Laringali u dodiru s *a su se u
svim ie. jezicima odrazili isto kao *a, no u staroindijskom odraz je i; u
baltoslavenskome, a najee i u germanskom i keltskom, samoglasnik
nastao od ie. *Ha / aH ispao je, osim u prvom slogu:
ie. *ph
2
atr otac > lat. pater , gr. , skr. pit, got. fadar, stir. athir;
ie. *d
h
ugh
2
atr ki > skr. duhit, gr. , stsl. dti, got. dauhtar.
ie. *h
2
enHt patka > lat. anas , gr. , skr. ti (< *h
2
Hti), hrv.
utva, lit. ntis, stvnj. anut.
ie. *h
1
erh
1
tmos, *h
1
erh
1
tlom veslo > gr. , skr. aritram, lit. rklas
(lat. rmus < *h
1
reh
1
tmos).
ini se vjerojatnim da se u latinskom *a razvilo i na dodiru laringala i
okluziva na poetku rijei, tj. *HC > lat. aC, usp. ie. *h
2
gyo >
*agyo > *ayyo > *yo- > lat. i kaem (arm. asem).
U grkom, odraz *a u dodiru s laringalom ovisi o tome o kojem se larin-
galu radi. *h
1
a > , *h
2
a > , *h
3
a > : ie. *h
2
enh
1
mos dah, povjetarac
78
POREDBENA FONOLOGIJA
> gr. , lat. animus < *anamos, ali ie. *dh
3
tos dan > gr. , lat.
datus.
Ispred dentala, a nije u dodiru s laringalom, *a u grkom daje , usp. eol.
4 < *k
w
atwores (lat. quattuor), irim < *patneh
2
mi
(lat. pand < *patnyoh
2
).
41 U tradicionalnoj indoeuropeistici samoglasnik *a u dodiru s laringa-
lom naziva se va i pie *. Zastupnici laringalne teorije uglavnom taj
samoglasnik uope ne biljee; budui da je njegovo pojavljivanje iza larin-
gala u okolini *CHC posve predvidljivo, biljeenje toga samoglasnika
uistinu je zalihosno, te ga stoga u preostalom dijelu ove knjige neemo
nikako oznaavati u toj okolini.
U drugim okolinama, npr. izmeu dvaju okluziva, pojavljivanje samoglasnika
*a takoer je predvidljivo, ovisi o poznavanju dosta sloenih pravila silabifikaci-
je u indoeuropskome; *a se umetalo kako bi se razbile nemogue slogovne
strukture. Zbog toga emo nastaviti biljeiti samoglasnik *a kada on nije u do-
diru s laringalima. Naprimjer, ie. *b
h
reg razbiti daje pravilno brikan lomi-
ti u gotskome (steng. brecan), te (s prijevojnom duljinom) frg u latinskom
perfektu frg; u prezentu, pak, korijen je bio u prijevojnoj praznini, a pridodan
mu je nazalni infiks n koji je u ie. prajeziku bio uvijek neslogotvoran; dobive-
na struktura *b
h
rngoh
2
nije se mogla silabificirati kao *b
h
ngoh
2
jer je to
proturjeilo slogovnoj strukturi prajezika. Stoga je izmeu *r i *n umetnut
epentetski samoglasnik *a, te smo posve pravilno dobili lat. 1. l. sg. frang . U
lat. quattuor < *k
w
twores etiri a je umetnuto da se izbjegne nemogu pristup
sloga **k
w
tw.
U terminima suvremene fonologije, *a je u indoeuropskome bio neodreeni sa-
moglasnik, eng. default vowel, samoglasnik bez distinktivnih obiljeja, odnosno
segment odreen jedino povezanou s jezgrom sloga. To potvruje i injenica
da *a ne igra nikakvu ulogu u morfologiji i tvorbi nema gramatikih nasta-
vaka i sufiksa s tim samoglasnikom, koji se iskljuivo pojavljuje u prvom slogu
rijei, izmeu konsonanata koji ne mogu initi pristup sloga prema pravilima
indoeuropske silabifikacije.
Pretpostavci o identitetu ie. *a i epentetskog samoglasnika koji se pojavljivao u
dodiru s laringalima izmeu konsonanata proturjeili bi jedino primjeri u koji-
ma staroindijskom a odgovara a u gr., lat. i drugim europskim jezicima. Meu-
tim, takvih je primjera malo, uglavnom su etimoloki nepouzdani ili objanjivi
kontekstom (a se pojavljuje u dodiru s ie. velarom i vjerojatno je sekundarno).
52
52 Za diskusiju o problemu ie. *a v. Lubotsky 1989, SchmittBrandt 1973: 92114.
79
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
LARINGALI U DODIRU SA SAMOGLASNICIMA
42 U gotovo svim indoeuropskim jezicima (osim u anatolijskima) larin-
gali su produljivali prethodni samoglasnik *e i mijenjali mu boju. Odra-
zi *e i laringala u neanatolijskim ie. jezicima podudaraju se s odrazima
odgovarajuih dugih samoglasnika:
*eh
1
odraava se kao *
*eh
3
odraava se kao *
*eh
2
u skoro svim ie. jezicima daje , u litavskom o, a u gotskome .
lat. gr. skr. stsl.
*eh
1

*eh
2
, a
*eh
3
a
*eh
1
ie. *d
h
eh
1
initi > lat. fc napravio sam, gr. , skr. dadhmi,
stsl. dti.
ie. *weh
1
ros istinit > lat. urus , stir. fr, stvnj. wr, stsl. vra.
*eh
2
ie. *meh
2
tr mati > lat. mter , gr. , dor. , skr. mt, stsl. ma-
ti, got. mar, stir. mthir.
ie. *peh
2
uvati (osobito stoku) > lat. psc , skr. pti, stsl. pasti.
*eh
3
ie. *deh
3
nom/*deh
3
rom dar > lat. dnum , gr. , skr. dnam, stsl.
dar, stir. dn.
ie. *gneh
3
znati > lat. gnsc , gr. , skr. jnam znanje,
stsl. znati.
U grkom, ie. *eh
2
dalo je , koje je ouvano osim u jonskoatikome. U jonsko
atikome to prelo je u , koje je u atikom ponovno prelo u iza glasova , ,
: usp. at. : jon. srce < ie. *kdyeh
2
.
43 Ako je laringal prethodio samoglasniku *e, nije ga duljio, ali je na nj
djelovao:
*h
1
e odrazilo se u ie. jezicima isto kao *e
*h
2
e odrazilo se isto kao *a, epentetski vokal
*h
3
e odrazilo se isto kao *o;
80
POREDBENA FONOLOGIJA
lat. gr. skr. stsl.
*h
1
e e a e
*h
2
e a a o
*h
3
e o a o
*h
1
e
ie. *h
1
esti jest > lat. est , gr. (), skr. asti, stsl. jest, got. ist, stir. is.
ie. *h
1
ekwos konj > lat. equus , skr. avas, lit. av kobila, steng. eoh,
stir. ech.
*h
2
e
ie. *h
2
egoh
2
tjeram, vodim > lat. ag , gr. , skr. ajmi, stir. agid.
ie. *h
2
elyos drugi > lat. alius , gr. , stir. aile.
*h
3
e
ie. *h
3
er ptica, orao > gr. , het. hara, stsl. orl.
ie. *h
3
erb
h
os

siroe > lat. orbus , gr. , got. arbi, arm. orb.
44 Premda se o tome jo uvijek vodi iva diskusija
53
, ini se da laringali
nisu mijenjali boju samoglasnika *o:
ie. *b
h
oh
2
neh
2
glas > gr. ; usp. ie. *b
h
eh
2
govoriti > lat. fr .
ie. *h
2
ogmos brazda > gr. , usp. ie. *h
2
eg tjerati (osobito sto-
ku) > gr. , lat. ag.
ie. *h
2
wyom jaje > lat. uum, gr. , vel. wy, hrv. jaje, od istog ko-
rijena kao ie. *h
2
ewi ptica (lat. auis).
Posebno je pitanje kako su laringali djelovali na susjedno dugo *. Prema Hei-
neru Eichneru (1988) nikako, tj. ie. *h
2
odrazilo se kao *, *h
3
takoer kao
*, itd, usp. het. mehur vrijeme < *mh
2
w (lat. mtior mjerim, skr. mti
mjeri). Neki to pravilo odraza dugih samoglasnika u dodiru s laringalima na-
zivaju Eichnerovim zakonom. Budui da ne mogu ulaziti u diskusiju vrlo sloe-
nog pitanja valjanosti toga zakona, u ovoj gramatici ga ostavljam otvorenim (v. i
Mayrhofer 1987).
SONANTI
45 Indoeuropski prajezik imao je sljedee sonante: *m, *n, *l, *r, *y i *w.
U tipolokom smislu to je razmjerno oskudan popis sonanata, ogranien
53 V. Beekes 1972, 1988, Eichner 1988.
81
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
na segmente koji rijetko nedostaju u jezicima svijeta. U indoeuropskom
prajeziku sonanti su bili osobita skupina glasova; za razliku od samogla-
snika, koji su uvijek slogotvorni, i konsonanata, koji su uvijek neslogo-
tvorni, sonanti su u indoeuropskom mogli biti i slogotvorni i neslogotvor-
ni.
neslogotvorni slogotvorni
*m *
*n *
*l *
*r *
*y *i
*w *u
46 Pojavljivanje slogotvorne, odnosno neslogotvorne varijante sonanta
u indoeuropskom je prajeziku ovisilo o slogovnoj strukturi prajezika. Po-
jednostavljeno za sada moemo rei da se slogotvorna varijanta pojavlji-
vala izmeu dvaju suglasnika (CSC), na poetku rijei ispred sugla-
snika (#SC), na kraju rijei iza suglasnika (CS#). Morfolokim je pra-
vilima, meutim, moglo biti odreeno da neki sonanti u nekim gramati-
kim kategorijama nikad nisu slogotvorni (npr. nazalni infiks n kod
glagola uvijek je neslogotvoran, v. 159c).
47 Odrazi sonanata u neslogotvornom poloaju:
lat. gr. skr. stsl.
*m m , m m
*n n n n
*l l r l
*r r r r
*y i , y j
*w u , 0 v v
Sonanti su u indoeuropskim jezicima davali razliite odraze u slogotvor-
nom i neslogotvornom poloaju. Jednostavniji i pravilniji su njihovi odra-
zi u neslogotvornom poloaju.
*m
ie. *meh
2
tr mati > lat. mter, gr. , skr. mt, stsl. mati, got.
mar.
82
POREDBENA FONOLOGIJA
ie. *wemh
1
/*womh
1
povraati > lat. uom , gr. , skr. vamiti, lit.
vmti.
ie. *mus muha > lat. musca, gr. , stsl. muxa.
*n
ie. *newos nov > lat. nouus, gr. , skr. navas, stsl. nov, lit. najas,
stir. na.
ie. *kens cijeniti, hvaliti > lat. cnse, skr. asati hvali, stsl. st
ree.
ie. *nisdos gnijezdo, sjedite > lat. ndus, skr. ndas sjedite, stvnj.
nest.
*l
ie. *leyk
w
ostavljati > lat. linqu, gr. , skr. riakti, stsl. atlk
ostatak, stir. licid.
ie. *mel/mol mljeti > lat. mol, gr. mlin, skr. mti mrvi-
ti, stsl. melj, stir. melid.
ie. *leyseh
2
/loyseh
2
brazda > lat. lra, stsl. lxa, stprus. lyso.
*r
ie. *b
h
reh
2
tr brat > lat. frter, gr. lan fratrije, skr. bhrt,
stsl. bratr, lit. brlis, got. brar, stir. brthir.
ie. *Hrgs kralj > lat. rx, ved. r, stir. r.
ie. *Hroth
2
o kota, kola > lat. rota, skr. ratha kola, lit. rtas ko-
ta, stir. roth kota.
*y
ie. *yk
w
jetra > lat. iecur, gr. , skr. yakt, lit. jknos.
ie. *yugom jaram > lat. iugum, gr. , skr. yugam, stsl. igo, got. juk.
*w
ie. *wid
h
eweh
2
udova > lat. uidua, gr. , skr. vidhav, stsl. vdova,
got. widuw, stir. fedb.
ie. *werd
h
om rije > lat. uerbum, got. waurd, lit. vadas ime.
Kao to se iz primjera vidi, sonanti su u neslogotvornom poloaju ouvani goto-
vo u svim ie. jezicima; u sanskrtu *l prelazi u *r, i taj proces potpuno je dovren
u vedskom (kao i u iranskim jezicima), no ima iznimaka u klasinom sanskrtu.
U grkom, odraz ie. *y do danas je nerijeen problem poredbene lingvistike. U
nekim rijeima *y prelazi u , a u nekima u spiritus asper, no glasovni zakon ko-
83
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
ji bi utvrdio tone uvjete odraza jo nije otkriven. Neki lingvisti vjeruju da je *y
davalo samo iza laringala, no ta pretpostavka za sada je nedokazana. Ie. *w
ouvano je u mikenskom (mik. wanako = at. gospodar) i u drugim gr.
dijalektima, no u atikom se rano gubi. Na arhajskim natpisima glas koji je po-
stao od ie. *w biljeio se posebnim slovom koje se naziva digama. U izumiru-
em cakonskom grkom dijalektu digama je ouvano do dananjih dana. Na
kraju rijei *m u grkom prelazi u , usp. ie. *yugom jaram > gr. .
KONTEKSTOM UVJETOVANE PROMJENE IE. SONANATA
U LATINSKOME
48 U latinskom ie. *y nestaje izmeu samoglasnika: ie. *treyes tri >
lat. trs, usp. skr. trayas, stsl. trje.
Ie. *w nestaje ispred l i r: ie. *wh
2
d korijen > lat. rdix, gr. ,
stir. frn, got. waurts; ie. *wh
2
neh
2
vuna > lat. lna, got. wulla, lit.
vlna.
*wr metatezom prelazi u ru u sredini rijei, usp. lat. neruus tetiva,
ila, gr. < ie. *newro, lat. paruus malen spram gr. < ie.
*ph
2
wros (usp. i lat. paucus malen, malobrojan). Rije taurus bik, u
kojoj se nije dogodila metateza, posuenica je iz nekoga neindoeuropskog
jezika koja se proirila Europom (usp. arap. twr): gr. , stir. tarb, lit.
taras, stsl. tur divlji bik (usp. hrv. toponim Turopolje).
Na starolatinskim spomenicima 3. i 2. st. pr. Kr., m se na kraju rijei ne
biljei, usp. natpis iz grobnice Scipion (CIL I
2
7), Taurasia Cisauna Sa-
mnio cepit > klas. lat. Taurasiam Cisaunam (in) Samni cepit. Vjerojat-
no je u latinskom djelovalo fonetsko pravilo kojim je m na kraju rijei pre-
lazilo u nazalizaciju prethodnog samoglasnika, ili u nazalizirani bilabi-
jalni frikativ; ponovno uvoenje zavrnoga m u pismu u klasinom raz-
doblju valja pripisati svjesnom arhaiziranju rimske jezine politike.
Ie. *d
h
w prelazi u pretpovijesnom razdoblju u lat. f na poetku rijei, a u
sredini rijei u * (> d), usp. lat. fors vrata, gr. , lit. drys, st-
eng. duru, stir. dorus < *ie. d
h
wor, lat. arduus strm, skr. rdhvas
uspravan, stir. ard visok < *h
2
(H)d
h
wo, usp. gr. uspravan
< *h
2
ord
h
wos. Posljednji primjer pokazuje da je *w jo bilo ouvano
u vrijeme promjene * > b iza r (28); *rw nije dakle prelazilo u **
rbw.
Ie. *dw tijekom arhajskoga latinskog razdoblja prelazi u b (12), usp.
*dwis dva puta > bis (gr. ), duenos (Duenosov natpis) > bonus. U sre-
84
POREDBENA FONOLOGIJA
dini rijei *dw prelazi u u, usp. ie. *sweh
2
du sladak (gr. ) >
pralat. *swdwis > lat. suuis.
(12) [+koronalan] [+sonorantan]
x x
[+zvuan]
[+prekidan]
[+anterioran]
[+zaobljen ]
Usporedno s odrazom ie. *dw, ie. *tw vjerojatno u latinskome daje p, usp.
paris zid, lit. tveri obuhvaam, ograujem, stsl. tvoriti < *twer/*twor.
Ie. *dy prelazi u i, usp. ie. *dyew nebo, bog neba > lat. Iuppiter,
gr. ; u sredini rijei *y se udvaja iza zvunih suglasnika: *magys
vei > *mayys > lat. mior (fonoloki /mayyor/), *pedys gori > lat.
pior /peyyor/ (13); ie. *ny u latinskom prelazi u nd: ie. *tenyoh
2
nate-
em > tend (gr. ), ie. *g
wh
enyoh
2
ubijam > dfend branim
(gr. ). Iza svih drugih suglasnika *y u latinskom prelazi u (slogo-
tvorno) i (14), a *my postaje *ny > ni, usp. ie. *g
w
yoh
2
koraam, dola-
zim > lat. ueni, gr. , got. qiman, ie. *h
2
elyos ini, drugi > lat. ali-
us, gr. , ie. *med
h
yos srednji > lat. medius, skr. madhyas; osk. me-
fia sadrava konsonantsko /y/ (usp. Buck 1905: 43). U oskikoumbrij-
skom *y je katkada udvajalo prethodni suglasnik, usp. osk. (dijalekt iz
Bantije) allo = lat. alia.
(13) x x
[+zvuan] [+sonorant., +visok, zaobljen]
(14) [+sonorantan]
x x x
[+konsonantski] [+visok, zaobljen]
85
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
49 *mr u latinskom prelazi u br: usp. breuis kratak < *mreg
wh
is
(usp. av. mrzu); u sredini rijei odraz je mbr (s anaptiksom b), usp.
september < *septemris
54
.
*ml pravilno daje mpl (anaptiksa), usp. templum hram < *temlom (gr.
), exemplum primjer < *exemlom (usp. em uzimam).
*ln prelazi u ll, usp. *knis breuljak > *kolnis > collis (steng. hyll). Rije i s
konsonantskom skupinom ln, kao uulnus rana, pretrpjele su sinkopu sa-
moglasnika (praoblik je *welanos < *welh
2
, usp. het. walhmi udaram).
*nl prelazi u ll, usp. corolla vjeni < *kornl (usp. corna vijenac,
kruna).
*nm se disimilira u rm, usp. carmen pjesma < *kanmen, germen kli-
ca, pupoljak < *genmen (skr. janma); u rijeima sloenim s prefiksom
in nm se asimilira u mm: immtus nepokretan < *inmtus.
*rl prelazi u ll, usp. stlla zvijezda < *h
2
strleh
2
(gr. , het. ha-
terza), agellus njivica < *agerlos.
*nr prelazi u rr, usp. irrigre navodnjavati < *inrigre, corrctio
ispravljanje < *conrctio.
Odraze kombinacija sonanata u latinskom moemo prikazati tablicom:
1. sonant: *m *n *l *r
2. sonant:
*m ?mm rm lm rm
*n mn ?nn ll rn
*l mpl ll ?ll ll
*r mbr, br rr rr ?rr
50 *p prelazi u m ispred nazala (15), usp. *supmos najvii > summus
(usp. superus gornji), *swepnos san > somnus (gr. , skr. sva-
pnas). Ista promjena se vjerojatno neovisno dogodila u umbrijskom, usp.
umb. somo = lat. summum.
(15) x x
[+prekidan]
[+anterioran]
[+nazalan]
54 Drukije misli Leumann (1977): september izvodi iz *septemmnsris sedmi
mjesec, to mi izgleda nategnuto, a kao odraz *mr daje rr, navodei corru ru-
im se < *comru.
86
POREDBENA FONOLOGIJA
gn prelazi u n tijekom 2. st. pr. Kr., usp. stlat. gnoscier (SC de Bacch.),
klas. lat. nsci. U pismu se gn zadralo dulje nego u izgovoru (v. Ste-
phens 1980).
*bn prelazi u mn, usp. amnis rijeka < *abnis, stir. abainn (ie.
*h
2
eph
3
n).
*tn prelazi u nn, usp. ie. *h
2
etnos godina > lat. annus, got. an, umb.
acnu annos. Neki lingvisti misle da *tn daje lat. nd, te izvode lat.
pand razapinjem iz ie. *patnoh
2
, usp. gr. irim; meutim,
lat. pand se moe izvesti i iz ie. *patnyoh
2
, jer *ny pravilno daje
nd (48).
Ie. *dn i *d
h
n metatezom postaju nd, usp. lat. unda val <
*udn (od korijena *wed/*ud koji je u stsl. voda, got. watar, itd.), lat.
fundus temelj < ie. *b
h
ud
h
no (skr. budhna dno). Skupina *dm asi-
milira se u *mm > m, usp. lat. caementum sjeeni kamen, cement <
*caedmentum (od glagola caed sjei).
*sn prelazi u n, usp. ie. *sneh
2
mi plivam, lat. n, nre, skr. snmi
kupam se, stir. snid pliva; u sredini rijei *s nestaje ispred *n uz du-
ljenje prethodnog samoglasnika, usp. cnus sijed < *kasnos, pelignij-
ski kasnar starac, stvnj. hasan sjajan, lijep.
*sm prelazi u m uz duljenje prethodnog samoglasnika, usp. dismota
(SC de Bacch.) > dmta rastjerana.
*sw prelazi u ru (rotacizam), usp. ime Minerua < *menesw (skr.
manas um, lat. mns duh).
*stl i *tl prelaze u l, usp. locus mjesto < *stlocos, ltus noen <
*tleh
2
tos (dor. ).
*gl, *g
w
l i *g
h
l preli su u lat. u gl , usp. ie. *glewb
h
urezivati, dup-
sti > lat. glb guliti, gr. , stvnj. klioban ljutiti, lat. glaber
gladak < *g
h
lad
h
ro, usp. stvnj. glat; ie. *glh
2
k mlijeko dalo je disi-
milacijom velara lat. lac (usp. gr. ).
*dr je prelo u tr: taeter truo < *taedros (usp. taedet me gadi mi
se).
Izmeu likvida i nazala okluzivi se gube: lat. fulmen munja < *ful-
gmen (usp. fulge sijevam, blistam), orn ureujem < *ordn (usp.
ord red), urna < *urkn (usp. urceus vr).
51 Sonanti *m, *n, *l, *r koji su u ie. prajeziku bili u slogovnom poloaju
izgubili su slogotvornost u svim ie. jezicima; jedino je u staroindijskom
ouvano slogotvorno < ie. *, *. Sonanti *i i *u u svim ie. jezicima fo-
netski su ouvani, a fonoloki su dobili ulogu visokih samoglasnika. U la-
87
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
tinskome nazalni slogotvorni sonanti dobivaju vokalsku protezu e (16a),
a nenazalni o (16b).
(16a) N (16b) N
x x x x
[+anterior.]
[visok]
[+sonorant.]
[+nazalan]
[+zaobljen]
[visok]
[+sonorant.]
52 Odrazi sonanata u slogotvornom poloaju:
lat. gr. skr. stsl.
* em a
* en a
* ol , l, l
* or , r, r
*i i i
*u u u
*
ie. *dek(t) deset > lat. decem, gr. , skr. daa, stsl. dest
ie. *ktom sto > lat. centum, gr. , skr. atam.
ie. *pod ili *ped stopalo (ak. sg.) > lat. pedem, gr. .
*
ie. *mtis misao, um > lat. mns, mentis, gr. koji se sam
kree (od svoje volje), skr. mati, stsl. pamt, lit. mints, got. ga
muns.
ie. *twis tanak > lat. tenuis, usp. stsl. tnk.
ie. *ttos napet > lat. (in)tentus, gr. , skr. tatas.
*
ie. *mdu mek > lat. mollis < *moldwis, gr. , skr.
mdu;
ie. *wk
w
os vuk > skr. vkas, stsl. vlk, got. wulfs. Latinski lupus i gr.
imaju nepravilne odraze ie. *.
ie. *tneh
2
ponijeti > lat. toll uzimam, stir. tlenaid podii, got.
ulan podnijeti.
88
POREDBENA FONOLOGIJA
*
ie. *kd srce > lat. cor, cordis, gr. , skr. hd, stsl. srdce, lit.
irds, stir. cride.
ie. *pkskoh
2
pitati, moliti > lat. posc (<*porksk), skr. pcchati.
ie. *ptu gaz > lat. portus luka, stvnj. furt, av. prtu, galski Ri-
tu.
*i
ie. *wid
h
eweh
2
udovica > lat. uidua, gr. , skr. vidhav, stsl.
vdova, got. widuw.
ie. *wik selo, naselje > skr. vi, stsl. vs (lat. ucus < *woykos).
*u
ie. *yugom jaram > lat. iugum, gr. , skr. yugam, stsl. igo < *jgo,
got. juk.
ie. *h
1
rud
h
ros crven > lat. ruber, gr. , skr. rudhiras.
Odrazi ie. slogovnih sonanata u baltoslavenskome su meusobno posve podu-
darni; u litavskome, ie. slogovni sonanti daju im, in, il, ir, i, u, to najbolje odra-
ava baltoslavensko stanje.
55
U praslavenskom su odrazi bili *m, *n, *l, *r,
* i *; zbog zakona otvorenih slogova *m i *n preli su u *, a *l i *r u slo-
govne // i //, koji se u pismu biljee l, l, odnosno r, r, u staroslavenskome.
Gotski su odrazi um, un, ul, ur, u, i.
53 Slogotvorni sonanti na poetku rijei u latinskom se odraavaju kao
ma, na, ra, la, usp. ie. *lep kamen > gr. , *p > lat. lapis; ie.
*megh
2
velik > gr. , ie. *g(h
2
)no > lat. magnus, moda i ie.
*mboh
2
liem > lat. lamb (*lob > steng. lapian, arm. lap
c
em); lat.
lacus jezero, gr. bunar < ie. *ku (*loku > stsl. loky, stir.
loch). Ispred slogovnog sonanta na poetku rijei moe stajati *h
1
ili *s,
usp. ie. *h
1
nek nositi > gr. , stsl. nesti, ie. *h
1
nk > lat.
nancscor nai, dobiti; ie. *h
1
rep ugrabiti > gr. , alb. rjep,
ie. *h
1
p > lat. rapi; ie. *smek brada > stir. smech, skr. maru,
*sksleh
2
> lat. mla.
56
Moda ti primjeri daju povoda za formulaciju
pravila prema kojemu ie. *, *, *, * u latinskom daju ra, la, ma, na iza
# (granice rijei), *h
1
i *s. Meutim, ima jo dosta nejasnoa povezanih s
odrazima slogovnih sonanata u latinskome. Zbog razlike izmeu lat.
55 Mogui su, ali jo nerazjanjeni, i odrazi um, un, ur, ul, usp. lit. turgus trg, prasl.
*trg < ie. *tgus.
56 U nekim sluajevima *a je moda kao epentetski samoglasnik umetano jo u ie.
prajeziku, v. Kuryowicz 1968: 246.
89
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
flagr gorim < *b
h
grV i fulge sjajim, sijevam (< *b
h
geh
1
,
usp. gr. gorim) neki lingvisti pretpostavljaju promjenu * > la
(moda i * > ra) ispred zvunoga okluziva u zatvorenu slogu, no to pra-
vilo izgleda prilino ad hoc.
Naposljetku, ima i primjera koji kao da upuuju na odraze ar i al od ie. *,
*, usp. lat. salix vrba < ?*s(H) (usp. i stir. sail, gen. sailech spram gr.
), lat. pari raam < ie. *ph
3
yoh
2
(gr. aorist dao je <
*porh
3
, medijalni perfekt sueno je < *prh
3
), lat. car me-
so < ?*k-H (usp. lit. skrti dijeliti). I takvih je primjera premalo da bi
se sa sigurnou moglo utvrditi pravilo, no mogue je da su ar i al oekiva-
ni odrazi ie. * i * ispred laringala iza kojega slijedi samoglasnik (tj. ispred
laringala u otvorenu slogu, *CRHV > *CaRHV; za odraze slogovnih sona-
nata ispred laringala u zatvorenu slogu v. 54). ak i u tom sluaju ostaje
dosta nejasnoa: za laringal u rijei za vrbu nema drugih argumenata, a
korijen koji znai rezati pojavljuje se i bez laringala (ie. *ker- > gr.
reem, aorist ). I konano, kod primjera kao lat. sarpi obrezu-
jem < *sp- (rus. srp srp, latv. sirpis, gr. ), lat. sarri pljevim <
*ss (skr. s srp) odraz ar ne moe se objasniti na taj nain.
IE. SLOGOTVORNI SONANTI ISPRED LARINGALA
54 U praitalskom laringali su nestali iza slogovnih sonanata, ali su
ostavili trag u vidu dugoga * koje se razvilo procesom kompenzatornoga
duljenja (to pravilo ne odnosi se na ie. sonante *i i *u koji u latinskom po-
staju samoglasnici)
57
:
(17) N
x x x
[+sonorant.]
[+kons.]
[+laringalan]
(N oznauje jezgru sloga, nukleus)
57 Schrijver (1991: 161172) nastoji pokazati da je u poloaju *#SHC (kada je slogov-
ni sonant stajao na poetku rijei) pravilan odraz laringala u lat. #SaC, s kratkim a,
usp. lat. macer mrav < *mh
1
kro (gr. duljina), lat. ratus (*Hh
1
to) spram
rri misliti < *Hreh
1
. Rix (1996: 157) ograniuje to pravilo na sluajeve u kojima je C
pravi konsonant (tj. nije sonant, usp. rrus rijedak < *Hh
1
ro spram stsl. rdk.
90
POREDBENA FONOLOGIJA
*H
ie. *dh
2
to particip od *demh
2
krotiti: gr. neukroen,
skr. dtas ukroen. Za odraz *H u latinskome nema sigurnih pri-
mjera (Sihler 1995: 105), no s velikom vjerojatnou moe se pretpostavi-
ti da bi pravilan odraz bio m na osnovi potpunog paralelizma odraza
drugih sonanata.
*H
ie. *wh
2
neh
2
vuna > lat. lna, gr. , skr. r, prasl. *vlna, lit.
vlna, got. wulla.
*H
ie. *gHnom zrno > lat. grnum, skr. jra, stsl. zrno, lit. rnis
graak, got. kaurn.
Odraze kombinacija slogovnih sonanata i laringala prikazat emo tabli-
com na sljedei nain:
lat. gr. skr. stsl.
*H m , , m
*H n , ,
*H l , , r, r l, l
*H r , , r, r r, r
*iH i
*uH y
*iH
ie. *g
w
iHwos iv > lat. uuus, gr. ivot, skr. jvas, stsl. iv, lit. g-
vas;
*uH
ie. *muHs mi > lat. ms, gr. , skr. m, stsl. my, steng. ms.
U grkom razliiti laringali sa slogovnim sonantima daju razliite odraze. Ako
sa S oznaimo bilo koji slogovni sonant, *Sh
1
> S, *Sh
2
> S, *Sh
3
> S, usp.
gr. zakonita roda < *gh
1
ti (usp. stind. jti roene):
spoznaja < *gh
3
ti (lat. gnrus vjet, poznat), *h
3
nomos bezimen >
, usp. < *h
3
nom ime (lat. nmen), ie. *sth
3
tos prostrt > gr.
(lat. strtus), *g
w
ig
w
h
3
skoh
2
> derem (usp. lit. gr-
ti piti, lat. uorre prodirati). U jo ne posve razjanjenim uvjetima, meu-
tim, grki odrazi mogu biti i , , , , , , , , , , ,
, usp. roenje, nastajanje < *gh
1
ti, smrtnik i
91
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
smrt, oboje od ie.*d
h
h
2
to. Te se razlike obino objanjavaju razlii-
tim poloajem naglaska u pragrkom. Pitanje odraza ie. *y i *w ispred la-
ringala u grkom presloeno je da bi bilo ovdje razmatrano.
58
U italskom, keltskom i germanskom, u ne sasvim razjanjenim
uvjetima ie. *iH, *uH odraavaju se kao kratki i i u, usp. ie. *wi-
Hros mu, mukarac > lat. uir, ved. vrs, lit. vras, stir. fer. Neki
lingvisti vjeruju da je do kraenja dolo neposredno ispred ie. na-
glaska.
59

55 Odrazi ie. slogovnih sonanata iza laringala na poetku rijei
nisu sa sigurnou utvreni za latinski. Najvjerojatnijom mi se ini
teza prema kojoj je u latinskom u toj okolini ouvana razlika meu
laringalima
60
: ie. *h
2
b
h
i oko > lat. ambi (gr. , stir. imb),
ali ie. *h
3
g
hw
nokat > lat. unguis < *onguis (usp. gr. , stsl.
nogt < *h
3
nog
wh
), *h
3
b
h
n > umb pupak (na titu), usp. gr.
, stir. imliu), *h
2
ti > lat. ars, artis vjetina, ved. ti
kretanje. S druge strane, tomu pravilu izgleda da proturjee pri-
mjeri poput lat. ursus < *h
2
rktos (ved. kas, het. hartagga) i lat.
nsis ma, ukoliko je ta rije u vezi s palajskim haira bode
< *h
2
si (usp. i ved. asi ma). Ako je trag laringala *h
2
ouvan
u latinskom ispred sonanta kao samoglasnik a, nije jasno zato te
rijei ne glase **arsus, odnosno *nsis. Primjera je, u svakom slu-
aju, premalo za konaan sud o tom problemu (v. i 53).
DVOGLASI (DIFTONZI)
56 U indoeuropskom su prajeziku sonanti s prethodnim samogla-
snikom inili dvoglase ili diftonge. Oni predstavljaju sloenu jezgru
sloga s dva elementa od kojih bi svaki i za sebe mogao predstavljati
jezgru sloga. Indoeuropski su dvoglasi:
*ey *oy
*ew *ow
*em *om
*en *on
*el *ol
*er *or
58 O tom problemu v. Beekes 1969, Peters 1980.
59 Ta je teza pomalo preuranjeno ve nazvana Dybovim zakonom prema ru-
skom lingvistu koji ju je prvi predloio; usp. Kortlandt 1981.
60 Za diskusiju v. Greppin 1973, Hamp 1976, Mayrhofer 1986, Schrijver 1991,
Sihler 1995.
92
POREDBENA FONOLOGIJA
Zbog osobitosti odraza u pojedinim indoeuropskim jezicima, tom popisu
treba pridodati i sljedei niz, koji u strogom smislu sadrava troglase
(triftonge):
*h
2
ey
*h
2
ew
*h
2
em
*h
2
en
*h
2
el
*h
2
er
Ukoliko je u odreenim morfolokim uvjetima izazvanim prijevojem prvi
element diftonga ispadao, drugi je preuzimao na sebe ulogu jezgre sloga
(v. 93).
57 Odrazi dvoglasa u ie. jezicima mogu se u najveem broju sluajeva
predvidjeti na osnovi poznavanja odraza njihovih sastavnih elemenata;
naprimjer, odraz diftonga *ol u latinskom predvidiv je iz pravila *o > o, *l
> l (usp. ie. *b
h
olyom list > lat. folium, gr. , stir. bile). Meutim,
za dvoglase koji sadravaju *y i *w potrebno je navesti posebna pravila
odraza:
lat. gr. skr. stsl.
*ey ei > e i
*oy oe > e , i
*h
2
ey > *ay ai > ae e , i
*ew ou > o (j)u
*ow ou > o u
*h
2
ew > *aw au o u
*ey
ie. deykoh
2
pokazujem > lat. dc kaem, gr. , ved. didemi,
got. gateihan najaviti.
ie. *leyboh
2
lijem (rtvu) > lat. lb, gr. .
*oy
ie. *k
w
oyneyoh
2
kanjavam > lat. pni (usp. gr. odteta, ka-
zna, av. kan).
ie. *oynos (ili *h
3
eynos) jedan > lat. nus, stsl. jedin, lit. venas, got.
ains.
93
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
*h
2
ey
ie. *h
2
eyd
h
paliti > lat. aestus vru, gr. , ved. edhas drva (za
ogrijev), stir. ed vatra.
*kh
2
eykos slijep > lat. caecus, got. haihs, stir. cech.
*ew
*dewkoh
2
vuem > lat. dc, got. tiuhan.
*h
1
ewsoh
2
gorim, palim > lat. r, gr. , skr. oati.
*ow
*lowkos svjetlost, osunano mjesto > lat. lcus gaj, skr. loka pro-
stor, svijet, lit. lakas polje (izvorno proplanak).
*klounis bok, guz > lat. clnis, lit. launs, skr. roi.
*h
2
ew > *aw
*h
2
ewg rasti, poveavati > lat. auge, gr. , skr. ojas snaga,
lit. ugti, got. aukan.
*h
2
ews uho > lat. auris, stsl. uxo, lit. auss, stir. au.
Kao to se vidi iz tablice i primjera, diftonzi su najvjernije ouvani u grkom, dok
su se u ostalim ie. jezicima dogodile razliite monoftongizacije. U staroindijskom
je monoftongizacija diftonga razmjerno kasna pojava (ouvani su u avestikom);
indijska gramatika tradicija glasove e (od ie. diftonga s elementom *y) i o (od dif-
tonga s elementom *w) smatra dvoglasima. U staroslavenskome, praslavensko
*ay (od ie. *oy i *h
2
ey) pravilno daje (usp. ie. *k
w
oyneh
2
cijena > stsl. cna, gr.
); meutim, u nekim morfolokim kategorijama (n. pl. oosnova, imperativ
2. l. sg.) odraz je i (usp. stsl. beri < ie. *b
h
eroys, vlci vukovi < *wk
w
oy); neki
lingvisti taj odraz pripisuju utjecaju praslavenske cirkumfleksne intonacije.
*ew je u praitalskom ispred samoglasnika prelo u *ow > lat. ou, kao i u
keltskom i baltoslavenskom: *newos > nouus (gr. , skr. navas, stsl.
nov, stir. na). Meutim, u poloaju ispred samoglasnika *ew nije bio
diftong u smislu gornje definicije, budui da nije inio jezgru sloga. Tije-
kom arhajskoga razdoblja eu prelazi u ou i ispred suglasnika (18); eu je
ouvano u obliku Leucesie u Carmen Saliare.
(18) [kons.] [+sonorantan]

x x
[anterioran] [+zaobljen]
94
POREDBENA FONOLOGIJA
58 U starolatinskom mnogi su diftonzi jo ouvani, usp. SC De Bacch.
deicant (> dcant 3. pl. konj. prez. od dc kaem), coirauerunt (>
crvrunt), stlat. loidos (CIL I
2
364) > ldus; eu i ou stopili su se u ar-
hajskom latinskom u ou, koje je posvjedoeno na spomenicima: loucom
(CIL I
2
366) > lcum, doucit > dcit.
U vulgarnolatinskome se monoftongiziraju i dvoglasi ae, au. U Vespazi-
janovo doba (kraj 1. st.) puki je izgovor klasinoga dvoglasa au ve bio o,
o emu nas pouava anegdota sauvana kod Svetonija
61
; meutim, taj je
izgovor zacijelo bio dijalektalan, budui da je au ouvano u nekim roman-
skim jezicima (sardski, rumunjski, junotalijanski dijalekti), dakle prije-
laz au > o nije opevulgarnolatinski. Nadalje, ae se moda jo izgovaralo
/ai/ u Cezarovo doba, budui da je njegovo ime u germanski posueno kao
*kaysar > njem. Kaiser car. Na starolatinskim natpisima umjesto ae
pie se ai, usp. praidad (CIL I
2
49) > praed od plijena, praitor (CIL I
2

40) > praetor.
Neki lingvisti vjeruju da je ai prelo u otvoreno /e/ jo u 2. st. pr. Kr. (Blmel
1972, Sihler 1995). Na to moda upuuje pisanje ae umjesto e u grkim posue-
nicama poput scaena << gr. pozornica. S druge strane, ini se da jo
Varon (De lingua Latina 5. 97, sredinom 1. st. pr. Kr.) smatra izgovor ae kao e
dijalektizmom.
Iza *w ie. *oy u latinskome daje , usp. *woykos kua > lat. ucus se-
lo (gr. ), *woyno vino > unum (gr. ), *woydh
2
e znam >
ud (skr. veda, gr. , stsl. vd).
U nekim sluajevima u latinskome je oe ostalo ouvano do u klasino raz-
doblje (usp. moenia zidine: mni obzidati, poena kazna: pni
kazniti). Ti primjeri obino se objanjavaju kao arhaizmi ouvani kon-
zervativnou uenoga jezika.
ZAKON THURNEYSENA I HAVETA
59 Ovaj glasovni zakon otkrili su neovisno jedan o drugome vicarac
Thurneysen i Francuz Havet krajem 19. stoljea;
62
prema tom zakonu ie.
*o prelazi u latinskom u a ispred w i samoglasnika; pravilo jednako djelu-
61 Navodno je gramatiar Flor ispravljao cara kako ne valja izgovarati clostra ve
claustra (brava), plostrum ve plaustrum (teretna kola). Na to je car, koji oito
nije razumio zakone historijske gramatike, Florovo ime stao izgovarati Flaurus umjesto
Flrus. Sporadino se o za au pojavljuje i prije, npr. Ciceron (Ad familiares, 9.18.4) ima
olla za klasino aula.
62 Za diskusiju zakona v. Collinge 1985: 193 i dalje, Vine 2006.
95
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
je i na dugo * koje prelazi u : ie. *lowoh
2
perem > lat. lau (usp. gr.
), ie. *koweyoh
2
> lat. caue pazim (gr. opaam), ie.
*(H)okteh
3
wos osmi > *oktwos > octuus (usp. gr. ). Pravilo ne
vrijedi na apsolutnom poetku rijei, usp. *h
3
ewis ovca > ouis umjesto
**auis; takoer, pravilo ne vrijedi za ou koje je postalo od ie. *ew, usp. no-
uus nov < *newos (gr. ).
U brojnim je latinskim perfektima s formantom u potrebno pretpo-
staviti ujednaivanje samoglasnika umjesto * prema prezentu, npr.
perf. (g)nu doznao sam (umjesto *(g)nu) prema prezentu
(co)gnsc, moda i fu zagrijao sam (umjesto *fu) prema prezentu
foue, spram fauilla vru pepeo (ie. *d
h
eg
wh
/d
h
og
wh
). Na slian na-
in, ou je ostalo ouvano i u kauzativnih glagola, gdje je samoglasnik o u
korijenu stajao prema morfolokom pravilu, usp. moue pokreem, lit.
maju navlaim < ie. *mew(H)/*mow(H).
Indoeuropsko *o prelazi u latinsko a i u nekim drugim sluajevima, no
tone je uvjete teko utvrditi. Prema jednoj formulaciji,
63
to se dogaa iza
labijala (i labiovelara) u otvorenu slogu, usp. lat. mare more < *mori
(stir. muir), canem psa < *kwon (stir. coin), paris zid < *twor
(lit. tveriu ograujem), marg rub < *morg (got. marka granica,
stir. mruig pogranije). To pravilo zahtijevalo bi da pretpostavimo da je
u velikom broju sluajeva o ouvano analoki, primjerice u kauzativnih
glagola s vokalizmom o u korijenu (npr. mone opominjem).
SAMOGLASNICI U SREDNJIM SLOGOVIMA
60 U latinskom je, uslijed jakog naglaska na prvom slogu u praitalskom
(76), u srednjim slogovima rijei dolazilo do zatvaranja artikulacije sa-
moglasnika, ili ak do njihova ispadanja (sinkope). Tipoloki su takve pro-
mjene u vokalizmu dobro posvjedoene, primjerice u ruskom i irskom.
EXONOV ZAKON; SINKOPA
61 Exonovim zakonom odreeni su uvjeti u kojima se u pralatinskome
(moda i u praitalskome) pravilno dogaa ispadanje samoglasnika (sin-
kopa). Taj zakon djeluje na rijei od etiri sloga, u kojima su srednja dva
sloga kratki, tj. na strukture oblika x x. U takvim rijeima prema
Exo novu zakonu ispada drugi vokal, usp. *k
w
ink
w
edekem petnaest >
63 V. Schrijver 1991: 454 .
96
POREDBENA FONOLOGIJA
qundecim , *deksiteros desni > *dexteros > dexter (gr. ). Kat-
kad je nakon djelovanja Exonova zakona slijedila anaptiksa, umetanje
samoglasnika da bi se izbjegle nedoputene konsonantske skupine: *se-
pelitos pokopan > *seplitos > *sepltos > (s anaptiksom) sepultus (usp.
ved. saparya tovati < ie. *sepel).
Kao to se vidi iz prethodnoga primjera, samoglasnici su u latinskome
mogli ispadati i u drugim okolinama.
64
Osobito je esta sinkopa samogla-
snika iza *r, usp. lat. perg nastaviti istim smjerom < *perreg (perf.
perrx), surg uspraviti < *subreg (perf. surrx). Pravilno je ispa-
danje samoglasnika *o izmeu *r i *s u posljednjem slogu iza konsonan-
ta; *rs se potom asimiliralo u *rr, to je zatim prelo u *r, a potom pra-
vilno u er: *h
1
rud
h
ros crven (gr. ) > *rubros > *rubrs > ru-
ber , *d
h
Hb
h
ros kova > *fabros > *fabrs > faber (usp. ie. *d
h
Hb
h
>
stsl. podobiti uiniti prikladnim, lit. dab narav, arm. darbin ko-
va). Ta je promjena nastupila vjerojatno u 5. st. pr. Kr., jer na Natpisu s
Foruma itamo sakros > lat. sacer svet.
U oskikom i umbrijskom djelovanje sinkope bilo je jo izrazitije nego u
latinskome: usp. osk. embratur = lat. impertor, osk. akkatus = lat.
aduoct.
KRATKI SAMOGLASNICI
62 Exonov zakon djelovao je na etveroslone rijei. Njegovo djelovanje
eliminiralo je najvei broj etvoroslonih rijei iz jezika; ako je nakon to-
ga u troslonoj ili etveroslonoj rijei ostao jo jedan kratak samogla-
snik u srednjem slogu, gotovo uvijek se nalazio neposredno iza poetnoga
naglaska. U tom je sluaju dolazilo do slabljenja (odnosno suavanja)
toga samoglasnika.
65
Promjene su se odvijale najvjerojatnije ovim redo-
slijedom:
A) pralat. *e, *a, *o, *i, *u preli su u otvorenu slogu u samoglasnik koji se
vjerojatno izgovarao kao va
66
, *; to va poslije se redovito u latin-
skom razvilo u i, osim u sluajevima koje emo posebno navesti:
64 Sinkopa u latinskome po svoj prilici nije posve pravilna i predvidiva glasovna pro-
mjena, iako ima i drukijih miljenja (npr. Rix 1966).
65 Slabljenje samoglasnika dogodilo se samo u latinskome, ne i u faliskikome (Giaco-
melli 1962: 127), usp. falisk. cuncaptum = lat. conceptum (supin od concipi zaeti).
S druge strane, ta se promjena morala dogoditi vrlo rano, jo u arhajskom razdoblju, jer
su je pretrpjele i najstarije grke posuenice, usp. gr. dor. > lat. machina.
66 va je naziv preuzet iz gramatike hebrejskoga jezika, gdje va oznauje samo-
glasnik neutralan s obzirom na opozicije prednjih/stranjih, visokih/niskih i zaobljenih/
97
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
*adteney zadravam > *attney > attine, usp. tene drim;
*adkapy prihvaam > *akkpy > accipi, usp. capi hvatam;
*memonay sjeam se > *memnay > memin, usp. mone upozo-
ravam;
*aditus prilaz >*adtos > aditus, usp. itum, supin od re ii;
*kornuges koji nosi rogove > *kornges corniger, usp. cornu
rog.
Na spomenicima 3. st. pr. Kr. * se obino biljei kao e, usp. tempestatebus
(CIL I
2
9) dobima (klas. tempestatibus). U otvorenim slogovima u sredi-
ni rijei, dakle, kratki samoglasnici se u jednom razdoblju razvitka latin-
skoga jezika uope nisu razlikovali. Tipoloki je takvo stanje posve podu-
darno stanju u suvremenom irskom jeziku, gdje razlike meu kratkim
samoglasnicima postoje samo u prvom, naglaenom slogu.
B) U zatvorenu slogu (tj. obino ispred dva suglasnika) pralat. *e i *a sto-
pili su se u *, *u i *o u u. Za razliku od otvorenih slogova, * je u zatvore-
nu slogu poslije dalo e.
*adkaptos prihvaen >*adkptos > acceptus;
*infaktos neuinjen > *infktos > infectus;
*ferontor bivaju noeni > feruntur;
*onostos natovaren > onustus;
*adduktos doveden > adductus;
*antistats predstojnik > antistes.
U zatvorenim slogovima u to doba postojao je kontrast izmeu *, u i i.
Tako stvoren sustav (jedan kratak samoglasnik u otvorenim, tri u zatvo-
renim postakcenatskim slogovima) ubrzo je naruen novim promjena-
ma
67
:
C) Ispred r, *, *u, i *i preli su u e (19):
*peparay rodio sam> *pepray > peper (usp. falisk. peparai);
*kinises gen. sg. pepela > *kinires (rotacizmom) > *kineres > cine-
ris (usp. gr. prah).
*sish
1
oh
2
sijem > *sis > ser. Ovi primjeri pokazuju da se promje-
na C) dogodila nakon rotacizma.
68
nezaobljenih samoglasnika. va je samoglasnik koji se uje u izgovoru engleskoga
lana the.
67 Za diskusiju promjena kratkih samoglasnika u latinskome i njihove kronologije v.
Godel 1973.
68 V. Parker 1988.
98
POREDBENA FONOLOGIJA
*swekuros svekar > *sokros > *sokeros > socer (usp. gr. ,
lit. uras, skr. vauras).
*wetusinos starost > wetrinos > ueternus (sinkopom), usp. uetus,
ueteris star.
Lat. fore (infinitiv futura glagola esse) dolazi od *fuse, to moda pokazu-
je da je u prvom slogu rijei *u pravilno prelazilo u o ispred *r.
(19) [kons.] [+koron., +sonor.]

x x
[...] [+anter.]
D) * je prelo u i u otvorenom, u e u zatvorenom slogu (v. gore A i B).
E) * je prelo u o, a zatim u u ispred lpinguis
69
: ie. *obktos > skri-
ven (usp. stir. celid skrivati, steng. helan) > *okkoltos > *okkltos >
*okkoltos > occultus. Ista se promjena dogodila i na poetku rijei: *olen
> oln (sinkopom) > ulna lakat (gr. ). Na starolatinskim natpisi-
ma posvjedoeno je i stanje prije te promjene, npr. consoluerunt posavje-
tovali su se (SC de Bacch.).
63 Ostale promjene koje su zahvatile latinske samoglasnike u svim slo-
govima:
Pralat. *e prelo je ispred ng i nc (tj. ispred velarnog nazala) u i, a *o u u
(20): *adtang dotiem > atteng (62) > atting; *onguis nokat >
unguis, *onkos > uncus kuka (gr. < ie. *h
2
onkos). Ta je promjena
zahvatila i velarni nazal // koji se pie gn, usp. dignus dostojan
/dinus/ < *deknos, po Thurneysenovu zakonu (usp. decet dolikuje).
(20) [+visok]
x x
[konsonantski]
[+anterioran]
[+nazalan]
69 U latinskoj gramatikoj tradiciji lpinguis oznaava l ispred stranjih samoglasni-
ka i konsonanata (osim jo jednog l).
99
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
Iza *Cw (i *k
w
) *e je prelo u o, usp. *dwenos > stlat. duenos > bonus
dobar, *k
w
eloh
2
> *k
w
el > col obraujem.
Ispred labijala, *, *i i *u prelazili su u //, koje se u razliitim razdoblji-
ma pisalo kao i i kao u; ispred labijala u srednjim slogovima nije dakle
postojao kontrast izmeu i i u, usp. optimus i optumus najbolji, pessi-
mus i pessumus najgori; to potvruje i Kvintilijan (1. 4. 8: medius... qu-
idam u et i litterae sonus neki glas izmeu u i i).
Starolatinsko * prelo je u e iza i, usp. parietis zida (g. sg.), abietis je-
le < *parites, *abites (usp. nominative paris, abis), piets pobo-
nost < *pits < *piotts.
DVOGLASI U SREDNJIM SLOGOVIMA
64 Dvoglasi se uglavnom odraavaju upravo kao i njihovi sastavni dije-
lovi razmatrani u prethodnom odjeljku:
*ei > , kao i u prvom slogu rijei, usp. indc oglaavam (dc <
*deik kaem).
*oi > , kao i u prvom slogu rijei, usp. commnis zajedniki (stlat.
ak. jd. comoinem, SC de Bacch.).
*ai > *i > , usp. kekayday posjekoh > cecd; u arhajskom la-
tinskom *i je vjerojatno ouvano, a pie se kao ei: inceideretis (SC de
Bacch.) 2. pl. konj. impf. od incid upasti.
*eu > ou > (kao i u prvom slogu rijei), usp. dc izvodim (dc
< *deuk vodim).
*ou > kao i u prvom slogu rijei;
*au > *u > : *enklawd obuhvaam > incld; *adcauss >
accs optuujem.
SAMOGLASNICI U ZADNJEM SLOGU
65 Zadnji slog u praitalskom je vjerojatno nosio sekundarni naglasak,
te stoga samoglasnici u njemu nisu pretrpjeli tako korjenite promjene
kao samoglasnici u srednjim slogovima.
Valja razlikovati dva sluaja:
a) samoglasnici u zadnjem otvorenom slogu
b) samoglasnici u zadnjem zatvorenom slogu.
100
POREDBENA FONOLOGIJA
a) u otvorenu slogu
Samoglasnici *e, *i > * > e: *lege itaj > lege (gr. reci), ie.
*mori more > lat. mare ( stir. muir), ie. *h
2
enti ispred > lat. ante, gr.
; za samoglasnike *o i *u malo je relevantnih primjera koji bi pokaza-
li njihove odraze. Vjerojatno i *o > * > e, usp. 2. sg. pas. ipv. legere,
gr. hom. < *legeso (usp. i stind. sekundarni medijalni nastavak 2.
sg. sa). Iz primjera proizlazi da su odrazi kratkih samoglasnika u otvo-
renu slogu na kraju rijei posve isti kao i odrazi u srednjim slogovima, sa-
mo to je u srednjim slogovima prijelazno * dalo i, a ne e kao u zadnjem
slogu.
70
b) u zatvorenu slogu *oC > uC:
os (arhajski n. sg. oosnova) > us (stlat. Nouios Plautios = klas.
lat. Nouius Plautius, CIL I
2
561);
om (arhajski g. pl. konsonantskih i ak. sg. oosnova) > um;
tor (3. sg. pasivnog prezenta) > tur.
Na spomenicima 3. i 2. st. pr. Kr. o se jo pie iza u, usp. iniquom (CIL
I
2
584, 117. pr. Kr.); Plaut ima miluom sokola, coquom kuhara, aequ-
os jednak, ravnopravan.
*u ostaje ouvano, kao to pokazuje n. sg. uosnova, us (npr. domus
dom).
*eC(C) i *aC(C) vjerojatno su se stopili u *C(C), koje je poslije, kao i
u srednjim slogovima, prelo u e, usp. *haruspeks vra, prorok > ha-
ruspex, *tbi(a)can svira na fruli > tbcen, *auicaps ptiar > au-
ceps. Zavrno *iC(C) ostaje ouvano, o em svjedoi sufiks ic u ime-
nicama salix vrba, larix ari, fornix svod. Imenica *iowsdiks su-
dac > idex (usp. osk. meddix sudac) pokazuje da je i *i povremeno
prelazilo u * > e u zatvorenu zavrnom slogu. Promjena *im > *em,
koju neki lingvisti posebno navode
71
, moda je samo osobit sluaj te pro-
mjene, usp. quem koga < *k
w
im (n. sg. quis), autem pak < *h
2
ewtim
(osk. auti). U klasinom je latinskom, pod utjecajem padea u kojima je
i po pravilu ouvano, ak. jd. nekih iosnova umjesto *em postao
im (febrim groznicu, sitim e).
70 Neki lingvisti misle da pralat. *a < ie. *H ostaje ouvano u zadnjem otvorenom
slogu (v. Sihler 1995, Schrijver 1991); to se miljenje, meutim, zasniva samo na jednom
donekle uvjerljivom primjeru, lat. ita tako, to se usporeuje sa skr. iti tako i izvo-
di iz ie. *ith
2
; meutim, u sanskrtu bi ie. *ith
2
dalo **ithi (usp. *h
3
esth
2
kost > skr.
asthi), a u latinskom je ita izvodivo i iz *it, jer dugo * bi se pokratilo po zakonu o jamp-
skom kraenju (70), usp. av. i tako. Pravi je odraz ie. *H u zadnjem otvorenom
slogu moda ouvan u imperativima glagola poput lat. adde dodaj < *h
2
edd
h
h
1
.
71 V. Meillet & Vendrys 1963: 214 i dalje, Sihler 1995.
101
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
Nakon navedenih promjena zavrno *e prelo je u i ispred dentala t
i s: pralat. *legesi, *legeti > *leges, *leget (apokopom) > legis ita, legit
ita.
66 Promjene kratkih samoglasnika u latinskome mogu se, na osnovi re-
enoga, grafiki prikazati ovako:
U otvorenom slogu U zatvorenom slogu
*a *e *o *u *i *a *e *o *u *i
* * *u *i
*i
(u sredini rijei)
*e
(na kraju rijei)
*e *u *i
Izraeno u formalizmu autosegmentalne fonologije (21), u otvorenu slogu
samoglasnik je izgubio sva distinktivna obiljeja, a u zatvorenu slogu
promjene su zahvatile samo samoglasnike koji su sadravali obiljeje
[visoki]:
(21) N [...] N [...] [...]

x]
x
x]
[visoki]
( ] oznauje granicu sloga, a N jezgru sloga, nukleus)
Neki sluajevi slabljenja samoglasnika u srednjim i stranjim slogovima
izbrisani su naknadnim asimilacijama samoglasnika, npr. calamitas ne-
srea (umjesto **calimitas), anas, anatis patka (umj. **anis, **anitis),
alacer ivahan umj. **alicer. Iz navedenih se primjera vidi da se ta asi-
milacija osobito esto dogaala kada je izmeu kratkih samoglasnika
stajao sonant.
DVOGLASI U ZADNJEM SLOGU
67 *ey > : d. sg. konsonantskih imenica ie. *ey > lat. (lat. patr
ocu = stind. pitre < *ph
2
trey; u starolatinskom je dvoglas ouvan, usp.
Iunonei Junoni, CIL I
2
364, sibei (SC de Bacch.).
102
POREDBENA FONOLOGIJA
*oy > *y > ; pisanje ei za *y vidi se u SC de Bacch.foederatei
saveznici > foederat.
*ay > *y > : 1. sg. perfekta < ai < ie. *h
2
ey (falisk. peparai
rodio sam = lat. peper).
Za dvoglase s u kao drugim elementom teko je nai uvjerljive primjere
(usp. Sihler 1995: 71).
APOKOPA
68 U ne tono odredivim uvjetima
72
, u pralatinskom i ranom arhajskom
latinskom kratki samoglasnici ispadaju na kraju rijei; ie. *h
2
epo od >
gr. , lat. *ap > ab, ie. *nti, nastavak 3. l. pl. prezenta > lat. (u)nt, usp.
stlat. tremonti (Carmen Saliare) > klas. lat. tremunt drhu, ie. *b
h
ere
nosi (imperativ) > lat. fer (gr. ), ie. *welsi hoe > *welli > lat.
uel ili. Pravilna je apokopa zavrnoga *i u svim glagolskim nastavci-
ma, a osobito je esta i u imenskim oblicima iza *r i *l, usp. animal ivo-
tinja < *anamali, calcar ostruga < *kalkari.
DUGI SAMOGLASNICI
69 I dugi samoglasnici pretrpjeli su znaajne promjene tijekom prala-
tinskog i arhajskog latinskog razdoblja. Te promjene, meutim, nisu bile
tako dalekosene kao promjene kratkih samoglasnika; dugi samoglasni-
ci, naime, nisu ispadali, niti su mijenjali kakvou. Njihove promjene mo-
gu se svesti na pokrate, koje su se dogodile u razliitim okolinama u razli-
itim razdobljima.
JAMPSKO KRAENJE
70 U djelima Plauta i Terencija zabiljeena je glasovna promjena koja se
naziva jampskim kraenjem. Ta promjena zahvaa jampske metrike
strukture, tj. rijei koje sadravaju dijelove u kojima je prvi slog kratak, a
drugi dug. U takvim rijeima, drugi se slog pokrauje; stoga u Plauta i-
tamo homo ovjek umjesto hom, fero nosim umjesto fer, itd. Ta gla-
sovna promjena oito nije zahvatila sve varijetete latinskoga jezika, od-
72 V. Rix 1996; autor vjeruje da se apokopa pravilno dogodila samo u onim oblicima
koji u ie. nikada nisu bili naglaeni u paradigmi.
103
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
nosno sve drutvene slojeve; u klasinom latinskome njezini su rezultati
uglavnom poniteni, to svjesnim arhaiziranjem uenoga jezika, to ana-
lokim ujednaavanjem paradigmi; jedino se u nekim morfoloki izolira-
nim rijeima mogu prepoznati tragovi njezina djelovanja, usp. caue pa-
zi!, imp. od glagola caure, duo dva < *du (skr. d(u)v).
Nakon Plautova vremena svi su se dugi samoglasnici pokratili ispred su-
glasnika u zadnjem slogu rijei. U Plauta jo itamo uxr supruga,
Bacchanl Bakanalije, art ore, sct zna i sl., spram klasinoga
uxor, Bacchanal, arat, scit, s kratkim samoglasnicima. Ta se promjena
dogodila nakon otpadanja zavrnoga d, jer je samoglasnik ostao dug u
abl. sg. oosnova, usp. stlat. lupd vuka > klas. lup. Jedinu iznimku
tomu pravilu predstavlja suglasnik s, ija je artikulacija na kraju rijei bi-
la vrlo slaba (u pjesnitvu s ne sprjeava eliziju samoglasnika), usp. ams
(2. sg. prezenta) spram amat, amant.
71 Kraenje se takoer dogodilo u svim slogovima ispred nazala i oklu-
ziva, usp. amantem, monentem (ak. sg. participa prezenta) spram amre
voljeti, monre upozoravati; pravilo je vjerojatno djelovalo vrlo rano:
lat. uentus vjetar < *wntos < ie. *weh
1
(usp. lit. vjas, stind. vtas)
ni u najstarijih pjesnika nema dugo *.
Dugo * pokratilo se prije otpadanja zavrnoga *d iza dugih samogla-
snika (23), usp. abl. jd. stll zvijezde < *stlld, ali nakon prelaska
*e, i *a u * u zadnjem slogu rijei (jer inae nominativ jednine imenica 1.
deklinacije ne bi zavravao na a, ve na **e < *). To se kraenje do-
godilo vjerojatno pod utjecajem jampskih rijei, npr. *ui put, *tog
toga, gdje je ono pravilno.
Samoglasnici se gdjekada krate i nepravilno, pri emu se udvaja sugla-
snik iza samoglasnika, tj. *V:C postaje *VCC, npr. u imenu Juppiter <
Jpiter, littera slovo < ltera (LEITERAS na natpisu CIL 583, 34); ini
se da su oblici s pokraenim samoglasnicima i udvojenim suglasnicima
isprva pripadali pukom, govornom jeziku, i tek se rijetko probijali u vii
sociolekt.
UOCALIS ANTE UOCALEM CORRIPITUR
72 Kao to latinska formulacija pravila kae, samoglasnici se krate
ispred drugih samoglasnika. Ovim pravilom objanjava se kraina samo-
glasnika u 1. sg. prez. fle plaem spram infinitiva flre, mone spram
monre. U starolatinskom samoglasnici i gdjekad ostaju dugi, usp.
pus poboan, fit bio je (u Plauta), itd. Dio se iznimaka moe obja-
104
POREDBENA FONOLOGIJA
sniti glasovnim pravilom po kojem (< *uH) postaje ispred *y, stoga
imamo ie. *puh
2
yo (obredno) oien > *pyo > *pyo > pus (usp.
lat. prus ist < *puh
2
ro), ie. *b
h
uh
2
yoh
2
bivam, postajem >
*fy > *fy > lat. f.
DULJENJE SAMOGLASNIKA
73 U latinskom je dolazilo do duljenja samoglasnika ispred:
nazala i frikativa (s ili f): *consol > cnsul, *infr > nfr ; vjero-
jatno je nazal isprva postao nazalnim frikativom ili nazalizacijom
na samoglasniku, jer se na spomenicima 3. st. pr. Kr. esto ne bi-
ljei, usp. cosol, cesor (CIL I
2
8) umjesto consul , censor . Poslije je
nazal ponovno uveden u ortoepiju.
*s koje je nestalo ispred okluziva i *n (kompenzatorno duljenje):
*pesdoh
2
prdim > pd (hrv. kajkavski pezditi), cnus < *ka-
snos sijed (pelignijski kasnar starac).
Na kraju rijei *ons je u praitalskom prelo u *oss, a potom u lat. u s,
usp. ak. pl. lups vukove, stsl. vlky, gr. < ie. *wkwons. U um-
brijskom je *ss prelo u f, usp. vitluf telad.
LACHMANNOV ZAKON
74 Ovo jo uvijek sporno glasovno pravilo
73
formulirao je njemaki filo-
log Karl Lachmann sredinom 19. stoljea. Prema njemu se samoglasnici
u latinskom dulje ispred ie. zvunih okluziva iza kojih slijedi jo jedan
(bezvuni) okluziv, usp. ie. *h
2
egtos voen > ctus (usp. gr. ),
*ph
2
gtos utvren > pctus (usp. gr. uvrujem, skr. pajras
vrst), *tegtos pokriven > tctus (usp. gr. ); premda se najee
ostvaruje u participima pasivnoga perfekta, duljenje se dogaa i u izvede-
nim glagolima tipa ctitre obavljati, o em svjedoi Gelije (Noctes Atti-
cae 9. 6). Tako formulirano, pravilo ima dosta iznimaka, usp. *sedtos po-
sjednut > sessus (umjesto **sssus), pessimus najgori < *pedtmos
(umjesto **pssimus), strictus < *strigtos (particip od string stezati,
umjesto **strgtos).
73 Za noviju diskusiju o Lachmannovu zakonu v. Strunk 1976, Pisani 1981, Collinge
1985, Drinka 1991, Baldi 1991, Sihler 1995, Kortlandt 2007: 87-90.
105
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
Najvjerojatnije Lachmannov zakon valja formulirati na sljedei nain:
ispred ie. zvunoga i bezvunog okluziva u pralatinskom su se produljili
svi samoglasnici osim *i i moda *u (22); duljina u usus rezultat je ana-
logije prema perfektu ud i participima u kojima je duljina oekivana
(npr. scrptus); na slian nain, duljina u fsus (od fund liti) moe biti
analoka prema fd, a duljina u sus (od ed jesti) prema d. Djelova-
nje je analogije svakako olakano postojanjem participa s morfoloki ne-
oekivanom duljinom; u sessus analogija nije djelovala jer glagol u prala-
tinskome nije imao perfekt s duljenjem, ve reduplicirani perfekt *sesd
> sd (190). Pravilo je djelovalo kronoloki nakon promjene *dt > *ss
(84), stoga nema duljenja u pessimus, sessus itd.
(22) N
x x x x
[visok] [+zvu.]
[+prekidan]
[zvuan]
[+prekidan]
U sinkronijskom poretku pravilo (22) mora djelovati prije obezvuivanja
zvunoga okluziva ispred bezvunoga (npr. **scrbtus scrptus).
Lachmannov zakon primjer je glasovnoga zakona koji djeluje na dubin-
sku fonoloku strukturu, a ne na povrinski rezultat fonolokih pravila.
Zvuni se okluziv jo u ie. prajeziku izgovarao bezvuno ispred bezvuno-
ga okluziva, jer je i u prajeziku zacijelo djelovala asimilacija po zvunosti
(*h
2
egtos *h
2
ektos tjeran). Lachmannov zakon, meutim, nije dje-
lovao na rezultat te asimilacije, ve na dubinsku strukturu *h
2
egtos >
*agtos > ctus. Spornost Lachmannova zakona posljedica je neuvianja
toga mehanizma od strane velikog broja lingvista.
DUGI DIFTONZI
75 Jo u ie. prajeziku dugi su se diftonzi mogli pojaviti samo na kraju ri-
jei, kao rezultat stapanja gramatikih nastavaka na diftong i samogla-
snika osnove. Najobiniji su ovi sluajevi:
ie. *o (tematski samoglasnik) + *ey (nastavak za d. sg.) = *y >
lat. (d. sg. tematskih imenica), usp. gr. , skr. ya; zavrno oi
moda je ouvano na Fibuli Praenestini (Numasioi = klas. lat. Numeri)
i Duenosovu natpisu (Duenoi = klas. lat. bon).
106
POREDBENA FONOLOGIJA
ie. *o + *eys ili *oys (nastavak za inst. sg.) = *ys > lat. eis >
s (d. i abl. pl. tematskih imenica)
74
, usp. stind. ai.
ie. *eh
2
> * + ey (nastavak za d. sg.) > *y > lat. ae.
Dugi dvoglasi pojavljivali su se u ie. prajeziku i u nekoliko jednoslonih
imenica poput *dyws nebo > gr. , skr. dyau, lat. Iuppiter, ie.
*g
w
ws govedo > gr. , latv. govs (lat. bs posuenica je iz nekoga
oskikoumbrijskog dijalekta).
NAGLASAK
76 Indoeuropski je prajezik imao tonski naglasak, to znai da je jedan
slog u rijei bio osobito istaknut povienim tonom. Indoeuropski je nagla-
sak bio slobodan, to znai da je bilo koji slog u rijei mogao nositi ton,
usp. ie. *yugom jaram > ved. yugm, gr. , ie. *newos nov > ved.
nvas, gr. . Slobodni tonski naglasak ouvan je u vedskom, a sa zna-
ajnim izmjenama i u grkom i baltoslavenskome; u grkom je sloboda po-
loaja naglaska ograniena, utoliko to ton mora stajati na jednom od po-
sljednja tri sloga u rijei
75
. U baltoslavenskome je naputen ie. princip pre-
ma kojemu jedna rije mora imati samo jedan naglasak (ton); takvo sta-
nje, u kojem rije moe sadravati nekoliko intoniranih slogova, moe se
pripisati baltoslavenskom prajeziku, a u latvijskom i u nekim emaitskim
litavskim dijalektima ouvano je do danas. Ostali su ie. jezici razvili dina-
miki naglasak, tj. u njima je jedan slog u rijei osobito istaknut silinom
izgovora. U zapadnoindoeuropskim jezicima (italski, keltski i germanski)
naglasak se povukao na prvi slog rijei
76
. Ta se glasovna promjena smatra
uzrokom sinkope, ispadanja samoglasnika, to je esta pojava u svim za-
padnoindoeuropskim jezicima, a osobito u italskima (v. 61).
Francuska lingvistika kola (npr. Meillet 1966) smatra da je klasini latinski
naglasak bio tonski kao u grkom, a da se dinamiki naglasak razvio tek u vul-
garnolatinskome. To se miljenje zasniva ponajvie na gramatikoj terminologi-
74 Na Natpisu iz Lavinija ouvano je ois (qurois), no to bi mogao biti i grki grama-
tiki oblik u latinskome tekstu.
75 Tona je formulacija pravila o ogranienju moguih poloaja grkog naglaska,
prema Romanu Jakobsonu, ova: razmak izmeu posljednje i naglaene more (polovice
trajanja dugog samoglasnika) ne smije biti vei od jednog sloga; kod glagola, koji imaju
recesivnu akcentuaciju, naglasak u grkom mora stajati to je mogue blie poetku
rijei, a da upravo izreeno pravilo ne bude prekreno.
76 U germanskome je zbog djelovanja Vernerova zakona (24) jo ouvan trag indoeu-
ropskoga slobodnog naglaska. U britskoj grani keltskoga, za razliku od goidelske grane,
naglasak u povijesno doba nije na prvom slogu, no za prakeltski se ipak obino rekon-
struira stanje podudarno staroirskomu, koji ima obavezno naglaen prvi slog u rijei.
107
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
ji kojom su se u opisu latinskog naglaska sluili antiki filolozi (npr. Varon i Ni-
gidije Figul), te na tradicionalnim pravilima skandiranja klasinih latinskih
stihova u kojima poloaj naglaska ne igra ulogu.
U tijeku pretpovijesti latinskoga dogodilo se jo jedno pomicanje nagla-
ska s prvoga sloga u rijei na predzadnji ili pretpredzadnji, u skladu sa
sljedeim pravilom: naglasak stoji na predzadnjem slogu u rijei ako je
taj dug, a ako je kratak, naglasak stoji na slogu prije predzadnjega, usp.
le

gitis itate prema leg

tis itat ete. Taj proces nije u potpunosti

zavren u povijesno doba; antiki filolozi pouavaju nas da se etvero-
slone rijei facilius, capitibus, reficerent u Plauta i Terencija izgovaraju s
naglaskom na prvom slogu.
Iznimke tome pravilu su malobrojne i veinom prividne; naprimjer, en-
klitike u latinskom ine fonetsku rije zajedno s naglaenom rijei iza ko-
je stoje, te u naglaenoj rijei naglasak dolazi na zadnji slog, neposredno
ispred klitike, u skladu s gore izreenim pravilom: a

rma uiru

mque
oruje i ovjeka.
77 Pomicanje se naglaska u pralatinskom i starolatinskom vjerojatno
odvijalo u dvije faze. Prvo je u troslonim rijeima naglasak preao s pr-
voga sloga na drugi, ukoliko je taj bio dug: *le

gtes > *leg

tes > *leg

tis.
Potom je analoki naglasak u etveroslonim rijeima, kojih je u jeziku
bilo znatno manje, pomaknut za dva sloga unaprijed, ukoliko je ciljni
predzadnji slog bio dug, a za jedan, ukoliko je predzadnji slog bio kratak;
to se moralo dogoditi nakon djelovanja Exonova zakona (61), koji je eli-
minirao drugi slog u veini etveroslonih rijei (*k
w
i

nk
w
edekem >
*qu

ndekem > qu

ndecim petnaest.
POKUAJ KRONOLOGIJE GLASOVNIH PROMJENA
78 Za odreen broj do sada navedenih glasovnih promjena mogue je
utvrditi relativnu kronologiju, odnosno pokazati kojim su se redoslijedom
dogodile; arhajski spomenici latinskoga omoguuju nam da za neke pro-
mjene utvrdimo i apsolutnu kronologiju, tj. kada su se dogodile. Meu-
tim, u velikom broju sluajeva takve datacije mogu biti samo priblino
tone.
1) Praitalske promjene (izmeu raspada ie. prajezika i razdvajanja prai-
talskoga na oskikoumbrijski i latinskofaliskiki):
a) ie. *ew > *ow ispred samoglasnika, 57
b) asimilacija labiovelara, 26 (4)
c) prijelaz ie. aspiriranih okluziva u frikative, 24
108
POREDBENA FONOLOGIJA
d) praital. * > *f na poetku rijei, 24
e) zamjena ie. tonskog naglaska dinamikim i njegova retrakcija na
prvi slog rijei, 76
f) ?ozvuivanje ie. bezvunih okluziva na kraju rijei, 32
g) razvitak slogovnih sonanata ispred laringala, 54
h) gubitak laringala, 38 (10)
i) razvitak slogovnih sonanata, 51 (16)
j) Exonov zakon, 61
k) ie. *tl > *kl, 31
2) Pralatinske promjene (dovrene prije najstarijih spomenika):
a) Thurneysenov zakon, 30
b) ?Lachmannov zakon, 74
c) razvitak praitalskih frikativa u okluzive u sredini rijei, 24
d) promjene ie. *y iza suglasnika 48, (13, 14)
3) Promjene arhajskog razdoblja (od oko 650. do otprilike 350. pr. Kr.):
a) poetak slabljenja samoglasnika u nenaglaenim slogovima, 62
b) *e > i ispred velarnog nazala, 63 (20)
c) apokopa (usp. tremonti u Carmen Saliare > tremunt), 68
d) eu > ou (usp. Leucesie u Carmen Saliare), 64
e) ois > -s (usp. Qurois na Natpisu iz Lavinija), 64
f) du > b (oko 400.), 48 (12)
g) pomicanje naglaska na dugi drugi slog troslonih rijei, 76
h) Cue > Cuo, 63
i) ros > er (usp. sakros na Natpisu s Foruma), 61.
4) Ostale starolatinske promjene:
a) rotacizam (oko 350. pr. Kr.), 34
b) analoko ujednaivanje mjesta naglaska, 76
c) prijelaz kratkih samoglasnika u e ispred r, 62C (19)
d) jampsko kraenje, 70
e) oi > , 64
f) oC > uC (3. st. pr. Kr.), 65b
g) ou > (poetkom 2. st.), 64
h) ei > (sredinom 2. st.), 64
i) o > u ispred lpinguis, 62E
j) uo > ue ispred koronalnih suglasnika, 39
k) gn > n (oko 150.), 23
l) ae > (krajem 1. st. pr. Kr.)
109
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
Kao to se iz ovdje predloene kronologije vidi, najmanje je tono odredi-
vih glasovnih promjena koje su se dogodile u pralatinskom razdoblju. Iz
toga je mogue izvesti jedan od ova dva zakljuka: a) izmeu raspada
praitalskoga i prvih latinskih spomenika proteklo je razmjerno malo vre-
mena, ili b) od raspada praitalskoga do poetaka svoje pismene predaje
latinski se neobino malo mijenjao. Ova je druga teza nedvojbeno vjero-
jatnija.
111
FONOTAKTIKA
FONOTAKTIKA
79 Fonotaktika nekoga jezika sastoji se od niza pravila raspodjele seg-
menata unutar veih jezinih jedinica slogova, morfema i rijei. Zada-
a je poredbenopovijesne fonotaktike da odredi fonotaktika pravila koja
su vrijedila u prajeziku, te da utvrdi promjene fonotaktikih pravila koje
su se dogodile u jezicimapotomcima.
FONOLOKA PRAVILA U IE. PRAJEZIKU
BARTHOLOMAEOV ZAKON
80 Bartholomaeov zakon najbolje je ouvan u indoiranskim jezicima,
gdje djeluje kao sinkronijsko pravilo. To pravilo moe se formulirati na
sljedei nain: ako se aspirirani okluziv nae ispred neaspiriranoga, as-
piracija se premjeta na drugi okluziv u nizu; skr. pasivni particip glago-
la budh buditi tvori se dodavanjem sufiksa ta (usp. bhta noen
od glagola bh nositi); zbog djelovanja Bartholomaeova zakona, taj
oblik glasi buddha probuen (umjesto **budhta). Na slian nain,
od glagola labh uzeti pasivni particip glasi labdha, a od vah vozi-
ti vodha < *vagdha. Tragovi djelovanja Bartholomaeova zakona ou-
vani su i u grkom i germanskom, usp. gr. vulva = got. huzd
skrovite, ie. < *kud
h
to (*kudd
h
o, usp. gr. sakrivam).
U latinskome je Bartholomaeov zakon ostavio malo traga. Djelovanjem
toga zakona u ie. prajeziku moda i u nekom od razdoblja pralatinsko-
ga nastale su dvije varijante sufiksa istoga znaenja, culo < *tlo
i bulo <*d
h
lo. Varijanta *d
h
lom stajala je isprva iza korijena na
aspirirani okluziv (fbula < *d
h
ig
h
d
h
lo, usp. fing oblikovati), a vari-
janta *tlo iza svih ostalih glasova (usp. *peh
3
tlo vr > pculum.
Prestankom djelovanja Bartholomaeova zakona varijanta *d
h
lo proi-
rila se i u drugim okolinama, usp. *peh
2
d
h
lo > lat. pbulum krma.
112
POREDBENA FONOLOGIJA
Moda je slino objanjenje mogue i za varijante sufiksa *d
h
li > bi-
li (npr. nbilis plemenit) i *tli > tili (npr. aqutilis koji pripa-
da vodi).
SIEVERSOV I LINDEMANOV ZAKON
81 Sieversov zakon
77
uoen je na vedskoj jezinoj grai, a iznenaujue
potvrde toga zakona otkrivene su u gotskome. U Rgvedi, primjerice,
dativ mnoine bhyas u velikom broju sluajeva mora se iza dugog samo-
glasnika (V:) ili kratkoga samoglasnika i suglasnika (VC) itati kao bhi-
as; budui da je vedska metrika zasnovana na izosilabizmu (jednakom
broju slogova u svakom stihu) takvi sluajevi lako se prepoznaju, i omo-
guuju nam da formuliramo pravilo prema kojemu se Cy ostvaruje kao
Ciy iza (u indoeuropskome) zatvorena sloga. Da je to fonoloko pravilo
naslijeeno iz indoeuropskoga, pokazuje gotski. U tom jeziku se prezent-
ski sufiks *ye ostvaruje kao ei iza dugoga vokala i dva konsonanta, a
kao ji iza kratkoga vokala i jednoga konsonanta, usp. skei traite
spram lagji leite. Na slian se nain i *w ostvarivalo kao *uw iza za-
tvorena sloga.
Neki lingvisti vidjeli su tragove djelovanja Sieversova zakona u latinsko-
me u raspodjeli glagola tvorenih sufiksom *ye/yo u treoj i etvrtoj
konjugaciji; capis hvata (infinitiv capere) bi se pravilno izvodilo iz *ka-
pyeti, a sents osjea (infinitiv sentre) iz *sentiyeti na osnovi Sieverso-
va zakona. Meutim, iznimaka je previe da bi takvo objanjenje bilo pri-
hvatljivo (usp. uens dolazi < *g
w
yesi).
78
S druge strane, pravilni latinski dvosloni odraz ie. glasovnih nizova
*CyV (usp. medius srednji < *med
h
yos, skr. madhyas) izgleda kao po-
openje jedne od dviju varijanti predvienih Sieversovim zakonom.
Norveki lingvist Frederik Otto Lindeman utvrdio je da je u ie. prajeziku
alternacija izmeu *y i *iy, odnosno *w i *uw na poetku rijei postojala
samo u jednoslonim rijeima, usp. *kwn pas > skr. v, *kuwn >
gr. , *dyw nebo, bog neba > lat. Iuppiter, *diyw > lat. di
77 Neki lingvisti govore o SieversEdgertonovu zakonu, vjerujui da je alternacija
analogna smjeni izmeu *y i *iy i *w i *uw (Sieversov zakon) postojala i izmeu drugih
sonanata (Edgertonov zakon); prema toj pretpostavci, u ie. prajeziku iza otvorenoga
sloga pojavljivali su se oblici *C, *C, *C, *C, a iza zatvorenoga *Cn, *Cl, *Cr
i *Cm. Meutim, to je netono, jer su analize vedskoga teksta za koje se mislilo da
ukazuju na takve alternacije povrne ili pogrene (v. Sihler 1969); drugim rijeima,
Edgertonova zakona nema, jer nema ni pravilnosti koju bi on trebao opisivati.
78 V. Collinge 1985: 283.
113
FONOTAKTIKA
danju. To se ogranienje Sieversova zakona katkad naziva Lindemano-
vim zakonom.
DISIMILACIJA LATERALA
82 U latinskome se dva laterala disimiliraju ako na melodijskoj razini
prikaza jedan stoji neposredno ispred drugoga. Pridjevski sufiks lis
pojavljuje se kao ris ako korijen sadrava l (koje nije od sufiksa odvoje-
no glasom r na melodijskoj razini prikaza):
nuis brod: nulis pomorski
sepulchrum grob: sepulchrlis grobni
causa uzrok: causlis uzroan
sl sunce: slris sunani
mles vojnik: mlitris vojni
rgula pravilo: rgulris pravilan
Ovo se fonoloko pravilo u latinskome moe autosegmentalno prikazati
na sljedei nain:
[+lateralan] [+lateralan]
x ...x...x... x
[+son. +anterioran, +koronalan]
Ako se u istoj rijei pojavljuju dva laterala, ali ne neposredno jedan do
drugoga na melodijskoj razini prikaza (kao na gornjoj shemi), pravilo ne
djeluje, o emu svjedoi izostanak disimilacije u sepulchrlis i flrlis (od
fls, flris cvijet). Disimilacija se ne dogaa samo u sufiksu lis, o e-
mu svjedoi lat. sepulchrum grobnica < *sepelitlom, ve je posve pravi-
lan fonoloki proces.
Ovo latinsko pravilo moglo bi biti indoeuropskoga postanja. Premda u
drugim ie. jezicima ne djeluje
79
, njegovim djelovanjem u prajeziku mogle
bi se objasniti sufiksalne dublete *tlo/tro za orua i *ter/tel
za vrioca radnje: varijante *tlo (lat. culo, lit. klas) i *tel (stsl.
79 Usp. gr. , stir. alaile jedan drugoga, uzajamno, s dva laterala.
114
POREDBENA FONOLOGIJA
tel, het. talla) pojavljivale su se u ie. prajeziku u sluaju kada korijen
rijei nije sadravao *l; ukoliko je u korijenu stajalo *l, sufiksalno se *l di-
similiralo u *r, te su se upotrebljavale varijante *tro (gr. , skr.
tram) i *ter (gr. , skr. t). Poslije se zacijelo u pojedinim jezici-
ma poopila upotreba jedne od navedenih dviju sufiksalnih varijanti.
STANGOV ZAKON
83 Norvekom lingvistu Christianu Stangu pripisuje se otkrie jednoga
fonolokog pravila koje je djelovalo na kraju rijei u ie. prajeziku: laringa-
li, *y i *w ispadali su ispred nazala, uz kompenzatorno duljenje prethod-
noga samoglasnika; ie. *wh
2
neh
2
m vunu (ak. jd.) > *wh
2
nah
2
m >
*wh
2
nm > lat. lnam, ie. *dyewm nebo (ak. jd.) > dym > lat. diem
dan, ie. *g
w
owm govedo > *g
w
m > skr. gm (lat. bouem je analogi-
jom dobiven oblik).
OSTALA FONOLOKA PRAVILA U IE. PRAJEZIKU
84 Ukoliko su se na granici morfema u dodiru nala dva dentalna oklu-
ziva, u prajeziku je izmeu njih umetnuto *s, usp. ie. *widtos vien
*witstos > lat. usus, gr. , skr. vittas, stsl. vst, got. wiss, stir.
fess; kao to se iz primjera vidi, u latinskom se dentalni okluzivi asimili-
raju umetnutomu frikativu, kao i u drugim zapadnoindoeuropskim jezi-
cima (keltski, germanski). Indoeuropski prajezik nije imao udvojenih su-
glasnika (geminata), a u latinskom su oni nastali pojednostavljivanjem
suglasnikih skupina i posuivanjem iz neindoeuropskih jezika.
85 Ukoliko se u ie. prajeziku na poetku sloga guturalni okluziv naao
ispred dentalnoga, dentalni okluziv prelazio je u interdentalni frikativ
(//, //, eventualno i /
h
/); budui da su uvjeti pojavljivanja tih segmenata
u prajeziku predvidivi na osnovi upravo formuliranoga pravila, oni u in-
doeuropskome nisu bili fonoloki relevantni.
Ie.

*g
wh
d
h
i *g
wh

h
i

trule, propadanje > lat. situs neistoa,
gr. , skr. kiti;
Ie. *h
2
ktos medvjed *h
2
kos > lat. ursus, het. hartagga, gr.
, skr. kas.
Ie. *g
h
d
h
m zemlja *g
h

h
m > lat. humus (gr. , skr. km).
Ie. *tekt tesati *tek > lat. tex, gr. , skr. tak.
115
FONOTAKTIKA
Ako se iz prethodnih primjera eli izvesti pravilo o odrazu ie. interden-
talnih frikativa u latinskome, najjednostavnijom se ini pretpostavka da
se oni odraavaju kao s, uz dodatne promjene: *ks > s (*ksitos > si-
tus), rks > rs (*orksos > ursus), *hs > h (*hsomos > humus).
86 Ukoliko je u ie. prajeziku laringal stajao ispred konsonanta, u polo-
aju koji nije bio doputen slogovnom strukturom (v. 91), konsonant i la-
ringal zamjenjivali su mjesta (to je tzv. laringalna metateza): ie.
*ph
2
wr (osnova kosih padea imenice *peh
2
w vatra) *puh
2
r >
gr. , umb. pir, toh. B pwar; *ie. *sh
2
wl (osnova kosih padea imeni-
ce *seh
2
wl sunce) *suh
2
l > skr. sryas; ie. *d
h
eh
1
i sisati (usp.
skr. dhayati, lat. flre), particip *d
h
h
1
ito *d
h
ih
1
to > skr. dhtas
(usp. i lat. flius sin < *d
h
ih
1
l); ie. *peh
3
i piti > stprus. poieiti
pije, gr. (eol.) , u prijevojnoj praznini *ph
3
i *pih
3
(usp. gr.
, stsl. piti).
OGRANIENJA U STRUKTURI MORFEMA
87 Morfemi se u ie. prajeziku mogu podijeliti na:
korijene, koji nose osnovno (leksiko) znaenje rijei (ie. *b
h
er
nositi > lat. fer ;
sufikse
80
, koji se u rijei dodaju korijenima i imaju samo jednu
gramatiku funkciju; sufiksa u rijei moe biti nekoliko (ie. *e,
sufiks za konjunktiv > lat. e, sufiks za futur glagola 3. i 4. ko-
njugacije).
nastavke, koji se u rijei nalaze iza sufiksa i mogu imati vie gra-
matikih funkcija; nastavak u rijei moe biti samo jedan (ie. *s
nominativ jednine ivoga roda > lat. s).
estice, koje obino predstavljaju samostalne rijei s gramatikom
funkcijom, npr. prijedlozi (*eni u > lat. in) i veznici (*k
w
e i >
lat. que, gr. , skr. ca).
88 Indoeuropski morfemi gotovo su beziznimno bili jednosloni. Korije-
ni su obavezno poinjali i zavravali suglasnikom, no to ogranienje nije
vrijedilo za ostale vrste morfema. Mogue strukture korijena u indoeu-
ropskom su:
80 U ie. prajeziku postojao je i jedan infiks, *n, koji je sluio za tvorbu prezentske
osnove glagola.
116
POREDBENA FONOLOGIJA
CVC (*b
h
er nositi, lat. fer)
CCVC (*b
h
reg lomiti, lat. perf. frg)
CVCC (*kens cijeniti, lat. cense)
CCVCC (*h
1
lewd
h
slobodan, lat. lber)
Svim tim strukturama mogue je dodati poetno *s koje je pod nekim
ne tono odredivim uvjetima moglo i nestati (tzv. smobile). Tako je ko-
rijen *teg pokrivati posvjedoen s poetnim *s i bez njega, usp. lat.
toga, gr. i krov, skr. sthagayati pokriva.
89 U latinskome je zbog vokalizacije slogovnih sonanata, fonologizacije
epentetskoga samoglasnika *a i drugih promjena povean broj moguih
struktura korijena, premda je veina latinskih korijena takoer jedno-
slona.
U indoeuropskom prajeziku korijen nije mogao poeti sonantom *r
81
; o
tome svjedoe grki, hetitski i armenski, u kojima to ogranienje vrijedi i
u povijesno doba. U grkom sve rijei koje u drugim indoeuropskim jezi-
cima poinju s r imaju protetski samoglasnik koji potjee od ie. laringala
(v. 37).
90 Unutar korijena u indoeuropskom prajeziku nisu bile doputene sve
kombinacije okluziva. Mogue su kombinacije:
bezvuni + bezvuni (*tep toplo, lat. tepe);
bezvuni + zvuni (*ped stopalo, lat. ps, pedis);
zvuni + bezvuni (*deyk pokazati, lat. dc);
aspirirani + zvuni (*b
h
ewg bjeati, lat. fugi);
zvuni + aspirirani (*dg
h
u jezik, lat. lingua);
aspirirani + aspirirani (*b
h
eyd
h
vjerovati > lat. fd).
Nemogue su, dakle, bile kombinacije aspiriranih i bezvunih okluziva,
te kombinacija dvaju zvunih okluziva. Takoer, nemogue su bile kom-
binacije dvaju homorganih okluziva (okluziva tvorenih na istom mjestu u
usnoj upljini), tj. nema korijena tipa *kek, *pep, *prep, *perp itd.
Za ostale konsonante i sonante to pravilo ne vrijedi, usp. ie. *ses spa-
vati, ved. sasti = het. ezi spava.
Kompleksnim promjenama aspiriranih okluziva u latinskome su uklo-
njena indoeuropska ogranienja u strukturi korijena; meutim, korijeni
s dva zvuna okluziva (npr. gaud od gaude radovati se) jo uvijek su
rijetki u jeziku, dok korijeni s homorganim okluzivima (caec od caecus
81 O tom ogranienju v. Matasovi 1992.
117
FONOTAKTIKA
slijep) potjeu uglavnom iz pukoga govora. Za veinu rijei iji korijeni
proturjee indoeuropskim ogranienjima moe se pokazati da su posue-
nice, npr. cibus hrana ili focus ognjite.
U grkom i indoiranskom je neovisno uvedeno pravilo prema kojemu su nedo-
puteni korijeni s dvama aspiriranim okluzivima; u takvim se sluajevima prvi
aspirirani okluziv deaspirira, usp. gr. vlat, gen. < *d
h
rig
h
os, gr.
, skr. babhva < *b
h
eb
h
uh
2
e, perfekt od glagola *b
h
uh
2
biti (gr. ,
skr. bhavmi), gr. uvjeravam (< *b
h
eyd
h
oh
2
, usp. lat. fids vjera). To
se pravilo naziva Grassmannovim zakonom.
Za razliku od imenskih i glagolskih korijena, zamjeniki korijeni mogli
su imati i jednostavniju strukturu, npr. *CV (zamjenika osnova *to u
lat. iste), ili ak *C (osnova *e/*i u lat. is, ea, id, skr. ayam, iyam,
idam). Za razliku od imenskih i glagolskih korijena, zamjeniki korijeni
nisu morali poinjati ni zavravati suglasnikom.
SLOG
91 Slog () se sastoji od dva osnovna elementa: pristupa (eng. onset, O) i
rime (eng. rime R); rima se pak sastoji od jezgre (eng. nucleus, N) i kode
(eng. coda, Cd.). Svakom od tih elemenata moe u nekom jeziku biti pri-
druen jedan ili vie segmenata. Slogovi bez kode nazivaju se otvorenim
slogovima. Shematski se odnos elemenata sloga moe prikazati stablom:

O R
N Cd.
... ...
x x x x x x x
U indoeuropskom prajeziku slogovna je struktura bila vrlo sloena
82
; slo-
govi su mogli imati jedan ili dva suglasnika u pristupu, jedan ili dva sa-
moglasnika u jezgri, i najvie jedan suglasnik u kodi. U jezgri su se osim
samoglasnika mogli pojavljivati i sonanti *r, *l, *m, *n, *y i *w, koji su u
tom sluaju bili u slogotvornom poloaju. U pristupu nisu bile doputene
82 O slogovnoj strukturi ie. prajezika v. Matasovi 1996c.
118
POREDBENA FONOLOGIJA
sve kombinacije suglasnika: nemogui su bili pristupi s dva okluziva, te
pristupi s dva sonanta (osim *wr, *wl i eventualno *mr i *ml).
Osim tih pravila, *s se u indoeuropskom moglo pojavljivati kao osobit
izvanslogovni element; naime, *s se mogao pojavljivati na bilo kojem mje-
stu u inae pravilnoj strukturi sloga, osim u jezgri.
Latinski je prilino dobro ouvao indoeuropska ogranienja u strukturi
sloga, i pridodao im neka nova:
1) u latinskom nisu doputeni pristupi s dva sonanta (nema pristupa tipa
**mr, **ml, **mn, **mw, **wl, **wr, **wm, **wn, itd.)
2) u latinskom nema pristupa s dva okluziva (**kt, **pt, **tt, **tp, **kp,
**kk itd.).
3) jedini dvokonsonantski pristupi u latinskom imaju okluzive i f kao pr-
vi segment (u sljedeim primjerima pristupi su potcrtani), a sonante
(osim m) kao drugi: usp. frang lomim, flumen rijeka, gls puh,
claud zatvaram, pluit kii, prem pritiem, exemplum primjer,
gnsc doznajem, trs tri, uentris trbuha (g. sg.). Nakon promjene
gn > n (23) jedini doputeni sonanti u dvokonsonantskom pristupu
ostali su likvide l i r.
Starolatinsko pjesnitvo potvruje da u konsonantskim skupinama koje se sa-
stoje od okluziva i r ili l (muta cum liquida) oba segmenta stoje u pristupu sloga.
Oblik kao patris (g. sg. od pater otac) kod Plauta se uvijek silabificira kao
patris, nikada kao patris, to je u kasnijem pjesnitvu doputeno (pod utjeca-
jem grke metrike). S druge strane, ispred muta cum liquida, te ispred s i oklu-
ziva, samoglasnici u sredini rijei slabe kao u zatvorenu slogu, usp. integre nei-
skvareno < * tag, incestus neist prema castus ist (da su slogovi otvo-
reni, oblici bi glasili *intigre, *incistus . To pokazuje da je u doba slabljenja sa-
moglasnika u srednjim slogovima vrijedilo drukije pravilo silabifikacije, pre-
ma kojem je u sredini rijei izbjegavan dvokonsonantski pristup.
4) Kao i u indoeuropskom, i u latinskom s moe iznimno biti izvanslogov-
no; u latinskom s se moe pridodati kao prvi element bilo kojem pristupu
koji poinje bezvunim okluzivom, usp. string steem , ekstra (extra)
izvan, scrb piem , spru prezreo sam , splende sjajim, itd.
5) u latinskom sonanti ne mogu stajati u jezgri sloga (nema slogovnih so-
nanata).
6) u latinskom su mogue samo monokonsonantske kode (kode koje sa-
dravaju jedan suglasnik); jedina iznimka je suglasnik s, koji moe biti
drugim segmentom kode (npr. uks, ux glas).
Doputene strukture sloga u latinskome mogu se prikazati slogovnim
templatom na sljedei nain:
119
FONOTAKTIKA

O R
N
Cd.
... ...
s f l a a x s
p r e e
t i i
k o o
b u u
d
g
U odnosu prema strukturi sloga pretpostavljenoj za indoeuropski praje-
zik, struktura je sloga u latinskom bitno pojednostavljena. To pojedno-
stavljenje slogovne strukture u latinskom rezultat je ponajprije glasov-
nih promjena koje su iz jezika eliminirale velik broj konsonantskih sku-
pina. Veina se tih promjena dogodila u arhajskom latinskom razdoblju;
ostali italski jezici imaju sloeniju slogovnu strukturu.
PRIJEVOJ
92 Morfoloki uvjetovane smjene (alternacije) samoglasnika unutar indo-
europskih morfema nazivamo prijevojem. Prijevojem se mogu smjenjivati
svi indoeuropski samoglasnici, tj. *e, *o, * i *; odsutnost samoglasnika u
morfemu (tzv. prijevojna praznina) takoer je jedna od prijevojnih alter-
nacija. Prijevojne smjene samoglasnika morfoloki su uvjetovane, to zna-
i da za odreivanje samoglasnika koji e se pojaviti u odreenom morfe-
mu nije dovoljno poznavati fonoloku okolinu i fonoloka pravila ie. prajezi-
ka, ve je potrebna i informacija o morfolokoj funkciji dotinoga morfema.
Naprimjer, ie. morfem *b
h
er nositi pojavit e se sa samoglasnikom *e u
indikativu prezenta (*b
h
eroh
2
nosim), sa samoglasnikom *o u kauza-
tivu (*b
h
oreyoh
2
inim da tko ili to nosi), a bez samoglasnika u ap-
straktnoj imenici koja oznauje radnju, nomen actionis (*b
h
tis noenje).
U svakoj od dotinih morfolokih kategorija mogue je predvidjeti koji e
se samoglasnik pojaviti u korijenskom morfemu, ali ne na osnovi isto fo-
nolokih pravila, formuliranih na temelju glasovnih okolina dotinih sa-
moglasnika, ve na osnovi pravila koja ukljuuju morfoloke informacije.
U temeljnim gramatikim kategorijama samoglasnik je obino *e, dok se u
120
POREDBENA FONOLOGIJA
izvedenim kategorijama pojavljuju *o, dugi samoglasnici i odsutnost samo-
glasnika.
83
Prijevojna pravila imaju dakle ovakav oblik:
*e *o / x_x
korijen
*ti
nomen actionis
tj. *e prelazi u *o u korijenu ispred sufiksa *ti za tvorbu imenice koja
oznauje radnju.
93 Premda su prijevojne promjene uvjetovane morfoloki, one su u ie.
prajeziku imale isto fonoloke posljedice, budui da je duljenje samogla-
snika ili njegovo ispadanje dovodilo do izmjene slogovne strukture rijei.
Te emo promjene uoiti na sljedeim primjerima prijevojnih alternacija,
od kojih je veina svoj odraz nala i u latinskome.
A) prijevoj u morfemima s dva okluziva (CVC)
punina *e:
*tegoh
2
pokrivam > lat. teg (gr. ).
*ped stopalo (ak. sg.) > lat. pedem (stind. padam)
punina *o:
*togeh
2
pokrivalo > lat. toga
*podes stopala (g. sg.) > gr.
praznina:
*epipdeh
2
i pred nogama > gr. uoi
duljina *:
*pds stopalo > dor. .
Morfemi s dva okluziva rijetko imaju prazninu u ie. prajeziku, osobito u
prvom slogu rijei; to je zbog toga to u ie. nisu bili doputeni pristupi s
dvama okluzivima (91). Umjesto praznine ti morfemi obino imaju epen-
tetski samoglasnik *a, usp. gr. proirujem < *patneh
2
mi (lat.
pand).
B) prijevoj u morfemima s okluzivom i sonantom (CVS)
punina *e:
*b
h
eroh
2
nosim > lat. fer
*h
2
ter sufiks u imenica koje oznauju srodstvo u vok. jd. > gr.
oe
83 Prijevojem uvjetovano pojavljivanje samoglasnika *e i *o naziva se prijevojna puni-
na, odsutnost samoglasnika naziva se prijevojna praznina, a pojavljivanje dugih * i *
naziva se prijevojna duljina.
121
FONOTAKTIKA
punina *o:
*b
h
oros > gr. danak
*h
2
tor u gr. onoga koji nema oca (ak. jd.)
praznina:
*b
h
ti > skr. bhti noenje, moda lat. fors sudbina
*h
2
tr > ie. *ph
2
trs > .
duljina *:
*h
2
tr > gr. , skr. pit, lat. pater (s pokratom zavrnoga )
duljina *:
*b
h
r kradljivac > lat. fr, gr. .
*ph
2
tr koji nema oca > gr.
Kao to je vidljivo iz primjera, u prijevojnoj praznini sonant dolazi u slo-
gotvorni poloaj, tj. postaje nosiocem jezgre sloga.
C) prijevoj u morfemima s dvama sonantima (SVS)
punina *e:
*meloh
2
meljem > stir. melid, stsl. melj
*yewgnumi upreem > gr.
punina *o:
*molineh
2
mlin > lat. molna (gr. )
praznina:
*mneh
2
ti melje > skr. mti mrvi.
*yugom jaram > lat. iugum, gr. .
Kao to se iz primjera vidi, kada se u morfemu koji je u prijevojnoj pra-
znini dva sonanta nau ispred suglasnika, prvi se od tih sonanata voka-
lizira (postaje nosiocem jezgre sloga). To je posljedica slogovne strukture
ie. prajezika koja ne dozvoljava pristupe sloga s tri suglasnika.
D) prijevoj u morfemima s laringalom i *s (HVs)
punina *e:
*h
1
esti jest > lat. est, skr. asti
praznina:
*h
1
smes jesmo > skr. smas (lat. sumus)
122
POREDBENA FONOLOGIJA
puninu *o u korijenu s poetnim laringalom imamo u *h
2
ogmos > gr.
brazda (usp. gr. ); takoer, u lat. os, ossis kost < *h
2
os (*h
2

se moe rekonstruirati na osnovi het. hatai kost).
E) prijevoj u morfemima sa sonantom i laringalom (SVH)
punina *e:
*neh
2
s nos > lit. nsis, lat. nris nosnica;
*weh
2
stu grad > skr. vstu domainstvo.
praznina:
*nh
2
sos (tj. *nah
2
sos)

nosa (g. sg.) > stsl. nos;
*wh
2
stwos (tj. *wah
2
stwos) grada (g. sg.) > gr. .
Kao to se iz primjera vidi, kada se u morfemu koji je u prijevojnoj pra-
znini sonant i laringal nau ispred suglasnika, sonant ne dolazi u jezgru
sloga (ne postaje slogotvoran), ve se izmeu sonanta i laringala umee
epentetski samoglasnik *a. Ako se pak sonant nae ispred laringala
na granici morfema, sonant postaje slogotvoran, usp. gr. hom.
() (konji) s cijelim kopitima < *sh
3
nog
h
(gr. nokat, kopi-
to), bezimen < *h
3
nomos (gr. ime). Na granici mor-
fema, dakle, vrijedi pravilo S+HC S
n]
+HC, pri emu
n]
oznauje kraj
jezgre sloga.
F) prijevoj u morfemima sa sonantom i okluzivom (SVC)
punina *e:
*wek
w
os rije, ono izreeno > gr. , ved. vacas
punina *o:
*wok
w
tlom usta, ono ime se govori > skr. vaktram, stir. foccul ri-
je (arm. goem zazivam, lat. uoc).
duljina *:
*wk
w
s rije, glas > lat. ux
praznina:
*uktos reen > skr. uktas.
Iz primjera je vidljivo da sonant dobiva slogotvornu ulogu ispred okluzi-
va.
III.
MORFOLOGIJA
125
OSNOVNI POJMOVI
POREDBENOPOVIJESNE MORFOLOGIJE
94 Morfologija prouava promjenljive vrste rijei u odreenom jeziku
84
.
Promjenljive rijei imaju razliite oblike ovisno o svojoj gramatikoj funk-
ciji.
85
Budui da se morfologija, prema naem shvaanju, bavi samo pro-
mjenljivim rijeima, sa stanovita te discipline rije je dio govornoga lan-
ca unutar kojega djeluju morfoloka pravila. Rijei se sastoje od morfema,
najmanjih jezinih jedinica kojima je mogue pridruiti odreeno znae-
nje ili gramatiku funkciju. Morfeme koji imaju znaenje nazivamo kori-
jenima, a morfeme koji vre odreenu gramatiku funkciju nazivamo
gramatemima
86
. Naprimjer, rije regna kraljica, sastoji se od tri morfe-
ma: a) korijena reg, kojemu moemo pridruiti osnovno znaenje vla-
danje, upravljanje, koje je zajedniko svim rijeima u kojima se taj kori-
jen pojavljuje ( reg upravljati, rx kralj, tj. upravlja, vladar, re-
gnum kraljevstvo, tj. podruje kojim upravlja kralj, itd.); b) sufiksa
n koji slui za izvoenje imenica i pridjeva ( diunus boanski,
84 Za uvod u suvremenu morfologiju v. Katamba 1993.
85 To poopenje vrijedi samo u onim jezicima koji imaju promjenljive vrste rijei; neki
jezici nemaju takvih rijei (ili ih imaju zanemarivo malo), pa samim time nemaju ni
morfologije; takvi su mnogi jezici istone Azije, osobito vijetnamski.
86 Gramatemi su u jezicima obino afiksi: prefiksi, koji u rijei stoje ispred korijena,
sufiksi, koji stoje iza korijena, ili infiksi, koji se umeu u korijen. Afiksi obino vre
samo jednu gramatiku funkciju, tj. slue kao izraz samo jedne gramatike kategorije;
naprimjer, a u lat. legat neka ita, regmur neka budemo upravljani, uenimus do-
imo, itd. slui samo za izraz nainske kategorije konjunktiva. Morfoloki postupak
dodavanja afiksa sa samo jednom gramatikom funkcijom korijenu naziva se aglutina-
cija. Jezici u kojima je aglutinacija osobito est, ili ak iskljuivi morfoloki postupak
izraavanja gramatikih kategorija nazivaju se aglutinativnima (tipini primjeri su tur-
ski i japanski). S druge strane, u indoeuropskim jezicima afiksi esto imaju vie od jedne
gramatike funkcije. Naprimjer, afiks ist u lat. rxist upravljao si slui istovreme-
no kao izraz drugog lica (kategorija lica), jednine (kategorija broja), aktiva (kategorija
stanja) i perfekta (kategorija vremena i vida). Morfoloki postupak dodavanja afiksa s
vie gramatikih funkcija korijenu naziva se fuzijom, a budui da je fuzija osobito esta
u latinskom i drugim indoeuropskim jezicima, oni se (neformalno) nazivaju fuzijskima.
U indoeuropskim jezicima morfemi koji se fuzijom dodaju korijenu nazivaju se nastav-
cima, zbog morfolokoga pravila da redovito dolaze na kraju rijei.
126
MORFOLOGIJA
doctrna uenje, itd.); c) nastavka a za nominativ jednine imenica jed-
ne odreene klase (kao u imenica stlla zvijezda, terra zemlja, itd.).
Morfoloka pravila odreuju kako odreene kombinacije morfema u ne-
kom jeziku izraavaju gramatike kategorije (npr. rod, broj, pade ili sta-
tus imenica, vrijeme, vid, lice ili stanje glagola, itd.). Morfoloka pravila
imaju sljedei osnovni oblik:
Korijenu iz klase A oblika pridrui afikse x
1
...x
n
oblika
1
...
n
redoslije-
dom B; dobivena rije C izraava kategorije y
1
...y
n
jezika L.
Morfoloka pravila, dakle, slue za pridruivanje glasovnoga izraza su-
stavu gramatikih kategorija nekoga jezika. Morfoloki je sustav posve
neovisan i o fonolokome sustavu i o sustavu gramatikih kategorija.
Pridruivanje gramatikih kategorija odreenom nizu morfema dobive-
nom morfolokim pravilima moe biti vrlo sloeno. Vano je istai da se
morfoloke kategorije ne pridruuju pojedinim morfemima, ve gotovim
rezultatima morfolokih pravila; naprimjer, lat. 2. lice jednine aktivnoga
perfekta glagola reg upravljati glasi rxist; ta rije sastoji se od sljede-
ih morfema: korijena reg, koji se posebnim morfolokim pravilom do-
vodi u prijevojnu duljinu u perfektu (uz fonoloko obezvuivanje zavrno-
ga g); morfema s koji izraava prolo vrijeme i svreni vid ukoliko se
sufigira korijenu koji pripada odreenoj klasi (drugi korijeni tvore per-
fekt bez sufiksa); konano, morfem ist izraava kategorije lica (2. lice) i
broja (jednina), te istovremeno kategorije svrenosti i prologa vremena
(budui da se u sadanjem i buduem vremenu, te u prolom nesvrenom
vremenu, imperfektu, upotrebljavaju drugi nastavci). Shematski se od-
nos gramatikih kategorija i morfema u toj latinskoj rijei moe prikaza-
ti na sljedei nain:
svreni vid 2. lice
rg s ist
prolo vrijeme jednina
Paradigme su nizovi rijei koji izraavaju odreenu gramatiku katego-
riju (ili kombinaciju odreenih kategorija), a izvedene su iz istoga korije-
na
87
pomou morfolokih pravila.
87 Osobit sluaj predstavljaju supletivne paradigme, u kojima dolazi do izmjene korije-
na. Supletivna je, naprimjer, paradigma latinskoga glagola esse biti, koji u perfektu
127
OSNOVNI POJMOVI POREDBENOPOVIJESNE MORFOLOGIJE
MORFOLOKE PROMJENE
95 Morfoloke promjene imaju dva osnovna uzroka; a) one nastaju kao
rezultat glasovnih promjena, i b) do njih dolazi uslijed promjena u susta-
vu gramatikih kategorija. Nestanak latinske deklinacije u romanskim
jezicima povezan je s otpadanjem glasova u zadnjem slogu rijei tijekom
vulgarnolatinskoga razdoblja; s druge strane, nestanak indoeuropskih
nastavaka za dvojinu u latinskome (100) nije povezan s nekim odree-
nim glasovnim promjenama, ve je uzrokovan nestankom dvojine u ka-
tegorijalnom sustavu latinskoga (i ostalih italskih) jezika. Vano je istai
da gramatike kategorije mogu ostati ouvane i ako se potpuno promije-
ne morfoloka pravila kojima one bivaju izraene. Naprimjer, kategorija
buduega vremena ostala je ouvana kroz itavo vrijeme od latinskoga
do suvremenoga francuskog jezika, premda se njezin morfoloki izraz u
potpunosti promijenio; gramatiki morfemi u latinskome amab voljet
u nemaju, naime, nikakve etimoloke veze s odgovarajuim morfemi-
ma u fr. aimerai. Osobit je sluaj morfoloke promjene kada dvije katego-
rije, morfoloki razliite u ranijoj fazi jezika, dobiju isti morfoloki izraz;
to se dogodilo, naprimjer, s genitivom i dativom jednine latinskih imeni-
ca prve deklinacije; ti su se padei isprva razlikovali (genitiv s, dativ
), a u klasinom latinskom dobili su isti izraz (ae). U gramatikoj li-
teraturi takva se promjena naziva sinkretizmom. Povjesniar jezika mo-
ra voditi rauna o takvim sloenim meuzavisnostima u dinamici gla-
sovnih, morfolokih i kategorijalnih promjena u jezicima koje prouava.
PREDMET POREDBENOPOVIJESNE MORFOLOGIJE
96 U poredbenoj morfologiji ne usporeuju se izolirani morfemi, njihova
znaenja i izrazi, ve itave paradigme. To, u stvari, znai da usporeuje-
mo etimoloki srodne morfeme
88
zajedno s morfolokim pravilima koja
na njih djeluju u gramatikama genetski srodnih jezika. Ako se u vie ge-
netski srodnih jezika ne podudaraju samo segmenti morfema koji se po-
javljuju u paradigmama, ve i morfoloka pravila o povezivanju tih mor-
fema, to nam omoguuje rekonstrukciju morfolokih pravila zajedniko-
ga prajezika, odnosno prajezinih paradigmi.
oblike tvori od osnove fu (pf. fu).
88 Tj., one morfeme srodnoga znaenja kojima se izrazi podudaraju po glasovnim za-
konima.
128
MORFOLOGIJA
U drugom dijelu knjige (15), govorei o glasovnim zakonima, istakli smo da se
postojanje neopovrgnutih glasovnih podudarnosti smatra dokazom genetske
srodnosti meu jezicima ukoliko postoje i odgovarajue funkcionalne podudar-
nosti. Podudarnosti paradigmi upravo su funkcionalne podudarnosti na kakvi-
ma je Franz Bopp i otkrio genetsku srodnost indoeuropskih jezika 1816. godine.
Funkcionalne podudarnosti vane su kao dokaz genetske srodnosti budui da
ne nastaju posuivanjem rijei izmeu jezika, dok glasovne podudarnosti mogu
nastati i tim putem. Neki jezik moe posuivati iz nekoga drugog u tolikoj mjeri
da posuenih rijei u njemu bude vie nego naslijeenih, te da su posuene i na-
slijeene rijei glasovno podudarne dvama razliitim skupovima jezika; kada
bismo se oslanjali samo na glasovne podudarnosti, takav bismo jezik genetski
pogreno svrstali. tovie, ne bi pomoglo niti da se oslanjamo samo na glasovnu
usporedbu korijena, jer se i gramatiki morfemi ponekad posuuju. S druge
strane, morfoloke paradigme nikada se ne posuuju (to nije jasno a priori, ve
je empirijski utvrena injenica). Naprimjer, na engleskom je mogue sastaviti
itave reenice u kojima e 90 posto morfema biti latinskoga, a ne germanskoga
podrijetla, npr. Procrastination occasionally requires creativity. Odugovlaenje
katkada zahtijeva kreativnost.; meutim, engleske morfoloke paradigme
funkcionalno su podudarne iskljuivo morfolokim paradigmama u drugim
germanskim jezicima, nikada latinskim paradigmama. Tek nam poredbena
morfologija, dakle, moe dati pravilan odgovor o genetskoj pripadnosti engle-
skoga germanskim jezicima.
97 Pogledajmo primjer usporedbe morfolokih paradigmi prezenta gla-
gola biti u latinskom i sanskrtu:
lat. sum skr. asmi
es asi
est asti
sumus smas
estis stha
sunt santi
Iz usporedbe ovih oblika moemo izvesti dva niza zakljuaka:
a) u sanskrtu i latinskome etimoloki se podudaraju korijeni glagola ko-
ji znai biti i gramatiki morfemi koji izraavaju lice i broj u indika-
tivu prezenta aktivnoga;
b) u sanskrtu i latinskome podudaraju se morfoloka pravila prema ko-
jima
gramatiki morfemi slijede iza korijena;
129
OSNOVNI POJMOVI POREDBENOPOVIJESNE MORFOLOGIJE
korijen se u indikativu prezenta aktivnoga povezuje s tono est
gramatikih morfema, i to s upravo onim morfemima koji su eti-
moloki podudarni u oba jezika;
korijen u nekim licima dolazi u prijevojnoj punini (lat. es: skr.
as) dok se u drugima pojavljuje u praznini (lat. s: skr. s).
Navedeni zakljuci, te usporedba s odgovarajuim paradigmama drugih
ie. jezika omoguuju nam rekonstrukciju indoeuropske paradigme gla-
gola biti:
*h
1
esmi
*h
1
es(s)i
*h
1
esti
*h
1
smes
*h
1
ste
*h
1
sonti
131
IMENA I ZAMJENICE
IMENSKA PROMJENA (DEKLINACIJA)
98 U indoeuropskom prajeziku promjenljive vrste rijei bile su imenice,
pridjevi, zamjenice i glagoli. Imenice, pridjevi i zamjenice dijele isti skup
gramatikih kategorija, a imenice i pridjevi i istu morfoloku strukturu i
padene nastavke, te ih stoga moemo zajedno nazivati imenima. Morfo-
loka struktura imena u ie. prajeziku bila je jednostavna; osim korijen-
skih imena, sastavljenih samo od korijena i nastavaka, imena su mogla
biti izvedena sufiksima razliitih znaenja. Prefiksa i infiksa kod imeni-
ca i pridjeva nije bilo, a vrlo mali broj imenica tvorio se reduplikacijom,
npr. *k
w
ek
w
lo kolo, kota (gr. , skr. cakram, steng. hweol, toh. B
kokale kola), *b
h
eb
h
ro dabar (lat. fiber, feber, lit. bbras, steng. beo-
for, skr. babhru). Te su imenice uglavnom pukoga ili ekspresivnoga
znaaja, te sa stanovita ie. morfologije predstavljaju prije iznimku nego-
li pravilo. U skladu s reenim, kanonski morfoloki oblik indoeuropskih
imena moe se zapisati kao K (+ Suf.
1
...Suf.
n
) + N.
U latinskom je morfoloka struktura indoeuropskih imenica i pridjeva prilino
dobro ouvana. Inovaciju predstavlja jedino uvoenje prefiksacije kao morfolo-
koga procesa u tvorbi imena. Imenski prefiksi podrijetlom su redovito prijedlozi
koji su se stopili s korijenom, usp. prijedloge ad, prae, ex u imenicama aduoctus
odvjetnik, praesul predvodnik plesaa, exul izgnanik.
Gramatike su kategorije imena rod, broj i pade.
ROD
99 Indoeuropski je prajezik imao tri roda: muki, enski i srednji. Ova
je kategorija bila morfoloki obiljeena samo na pridjevima i na nekim
klasama imenica, a sintaktiki se oitovala u slaganju imenica s pridjevi-
ma u rodu
89
: *newos h
1
ekwos (m. r.) > lat. nouus equus novi konj, ali
*neweh
2
h
1
ekweh
2
(. r.) > lat. noua equa nova kobila.
89 U indoeuropskom prajeziku i u velikoj veini indoeuropskih jezika ne postoji slaga-
nje imena i glagola u rodu, kao u semitskim jezicima.
132
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
Sustav triju rodova vjerojatno se razvio u posljednjoj fazi postojanja ie.
prajezika. Prije toga postojao je sustav dvaju rodova, ivoga (iz kojega su
se razvili muki i enski rod) i neivoga (iz kojega se razvio srednji rod).
To se vidi iz injenice da muki i enski rod imaju iste padene nastavke
(u opreci spram srednjeg roda), te iz injenice da u grkom i latinskom
mnogi pridjevi ne razlikuju muki i enski rod, ve jedinstven oblik za ta
dva roda suprotstavljaju posebnom obliku za srednji rod, usp. lat. suuis
sladak, slatka, suue slatko.
Jedini gramatiki formant za tvorbu enskoga roda je sufiks *h
2
, koji
se pojavljuje u imenicama i pridjevima enskog roda (ie. imenice na *eh
2
,
*ih
2
, *uh
2
sve su enskog roda). Budui da ie. imenica koja znai e-
na, ie. *g
w
enh
2
90
, zavrava na isti taj segment, namee se pretpostavka
da je na osnovi te imenice *h
2
interpretirano kao morfem, i da je zbog to-
ga posluilo kao ishodina toka u procesu nastanka kategorije enskoga
roda.
Anatolijski jezici nemaju enskoga roda, i nejasno je jesu li ga ikada imali; prem-
da je mogue da su se oni odvojili od ostalih ie. jezika prije no to se enski rod
razvio u samostalnu kategoriju, u ovoj gramatici polazimo od pretpostavke da je
enski rod opeindoeuropski, a da su ga anatolijski jezici izgubili (v. Matasovi
2004).
BROJ
100 U indoeuropskom su se prajeziku razlikovala tri broja: jednina,
mnoina i dvojina. Za razliku od roda, kategorija broja bila je obiljeena
na imenici i na glagolu, stoga imenice razlikuju padene nastavke jedni-
ne, dvojine i mnoine, a glagoli po tri lica za sva tri broja. Sintaktiki je
kategorija broja izraena slaganjem imenica i glagola.
Kategorija dvojine razvila se u ie. prajeziku vrlo kasno, i ini se da se ni-
kad nije posve ustalila; u dvojini se, naime, ne razlikuju svi ie. padei, a u
velikoj veini ie. jezika dvojina se rano izgubila: u latinskome jo prije
najstarijih spomenika, u grkome tijekom 5. st. pr. Kr., u baltoslaven-
skim jezicima tijekom povijesnog razdoblja (iako slovenski jo ima dvoji-
nu). Od germanskih jezika dvojinu jo ima gotski (kod glagola), a meu
keltskim jezicima dvojinu je (u deklinaciji) ouvao staroirski.
90 U ie. prajeziku ta je imenica bila srednjeg roda, to se zakljuuje na osnovi stir. b
n. ena i ved. jani isto. U ostalim je ie. jezicima ie. *g
w
enh
2
analoki preoblikovano
kao *g
w
eneh
2
, imenica enskoga roda deklinacije (usp. stsl. ena, got. qin). Latinski
je izgubio tu imenicu i zamijenio je novotvorinom fmina.
133
IMENA I ZAMJENICE
U anatolijskim jezicima nema ni najmanjeg traga dvojini; po svoj prilici oni su
se odvojili od ostalih ie. jezika prije razvitka dvojine kao posebnoga gramatikog
broja.
INDOEUROPSKI PADENI NASTAVCI
101 Indoeuropski su padeni nastavci isti za muki i enski rod; u sred-
njem rodu postoje posebni nastavci za n. ak. i v. jednine i mnoine. Ti pa-
dei u srednjem rodu uvijek imaju isti nastavak. U nekim padeima po-
stoje male razlike u nastavcima za pojedine deklinacijske klase.
jednina dvojina mnoina
nominativ *s, *0, *m (sr. rod) *h
1
*ih
1
*es, *h
2
, *0 (sr. rod)
vokativ *0 = n. = n. = n.
akuzativ *m = n. *(o)ns = n. (sr. rod)
genitiv *os, *es, *s, *syo
(oosnove)
*us (?) *om
ablativ = g., od (oosnove) = d. = d.
dativ *ey b
h
yoh
1
(m) (?) b
h
os
instrumental *h
1
, *eh
1
= d. b
h
is, *oys (oosnove)
lokativ *i, *0 ? = g. *su, *isu (oosnove)
102 U mnoini se uvijek podudaraju dativ i ablativ, a u jednini ablativ i
genitiv, osim u oosnova. Za neke padee rekonstrukcija indoeuropskih
nastavaka nije sigurna; to je prije svega genitiv jednine oosnova, o ko-
jem e rijei biti poslije; genitiv jednine atematskih imenica pokazuje va-
rijante *os, *es i *s, no njihova distribucija (osobito varijanti *es i
*os) nije tono utvrena. Osim toga, sporno je da li je ie. lokativ jednine
imao i varijantu *ey (usp. hom. koja tee na nebu, neboto-
na /pridjev rijeka/, ved. divedive svaki dan < ie. lok. jd. *diwey od
imenice *dyws nebo); u svakom sluaju nastavci za l. jd. i d. jd. izgleda-
ju kao prijevojne inaice jednoga nastavka.
Nadalje, mnogi padei u mnoini imaju razliite nastavke u pojedinim
ie. jezicima. U instrumentalu mnoine atematskih imenica staroindij-
ski ima bhi, to odgovara staroirskom dativu mnoine (a)ib i mi-
kenskom grkom nastavku pi (> hom. ). Armenski u instrumen-
talu jednine ima nastavak b/v koji potjee, ini se, od ie. *b
h
i
91
, usp.
arm. mardov s ovjekom; izgleda da je b
h
i isprva bila neka postponi-
91 Godel 1975: 103.
134
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
rana estica koja je u pojedinim jezicima, s dodatkom morfema za mno-
inu *s, postala nastavkom za i. mn. Druga je estica, *mi (lit. mi,
stsl. m), odnosno u mnoini *miHs (lit. mis, stsl. mi), odraena
kao nastavak za instrumental u baltoslavenskome.
92
Na slian nain, u
dativu mnoine baltoslavenski i germanski jezici upuuju na nastavak
s elementom *m, usp. stsl. m, lit. ms (stlit. mus), got. am. Ti
nastavci vjerojatno svjedoe o dijalekatskom zajednitvu baltoslaven-
skoga i germanskoga, budui da u ostalim ie. jezicima nalazimo nastav-
ke s formantom *b
h
, usp. lat. d. mn. bus, gal. , venet. bos, me-
sap. bas < ie. *b
h
os, skr. bhyas, av. by < *b
h
yos. U ovoj gramati-
ci zastupa se teza da je izvorni nastavak za dativ i ablativ mnoine bio
*b
h
os, ouvan u italskom, keltskom, mesapskom i venetskom.
93
Indoi-
ranski nastavak *b
h
yos lake je protumaiti kao dijalekatsku inovaci-
ju, nastalu moda pod utjecajem dvojine, gdje u dativu, ablativu i in-
strumentalu rekonstruiram *b
h
yoh
1
m. Kao i nastavak za i. mn. ate-
matskih imenica, i nastavak tematskih, *eys ili *oys isprva je vjero-
jatno bio postpozicija sa znaenjem s; mogue je pomiljati na slaven-
ski veznik i koji je postao od ie. *ey, emu je mogao biti pridodan nasta-
vak za mnoinu, *s.
U anatolijskim jezicima instrumental, dativ i ablativ mnoine uope nisu osta-
vili traga, te se stoga ini vjerojatnim da se ta grana ie. jezika odvojila od ostalih
prije razvitka deklinacije u mnoini.
Nominativ, akuzativ i vokativ mnoine imenica srednjeg roda ima dvije
inaice: s nastavkom *h
2
i bez nastavka, ali s prijevojnom duljinom pret-
hodnoga sufiksa (usp. ved. n. ak. pl. yug < *yugeh
2
od yugam ja-
ram, ali vacsi < *wek
w
s od vacas rije
94
). Neki lingvisti smatraju
da oblik na dug prijevojni samoglasnik nije bio mnoina, ve osobit oblik
kolektiva, kategorije zbirnoga znaenja (slino kao zbirne imenice u sla-
venskome, npr. lie, cvijee, itd.).
Ta je pretpostavka jednako nedokaziva kao i sljedea, koju sada iznosim, jer vje-
rujem da je to zasluila: u ranijoj fazi ie. prajezika zavrno *h
2
izgubilo se iza *s
i sonanata, uz prethodno kompenzatorno duljenje prethodnog samoglasnika: ie.
*wek
w
osh
2
dalo je pravilno *wek
w
oss, potom *wek
w
s, ie. *h
3
menh
2
> *h
3
mn
(imena). U tematskoj deklinaciji *h
2
je ouvano, te je *yugeh
2
pravilan i oeki-
92 Mogue je da je kao preitak taj nastavak ouvan i u staroirskome (v. Matasovi
1996e).
93 Nastavak *b
h
os mogao bi biti i dijalektalan, a *b
h
yos opeindoeuropski; me-
utim, prvi je od njih posvjedoen u nekoliko meusobno teritorijalno povezanih, ali
dijalekatski vjerojatno dosta udaljenih indoeuropskih grana, dok je *b
h
yos sauvan
samo u jednoj grani ie. jezika, a osim toga moe se protumaiti kao nastao pod utjecajem
dvojinskoga nastavka.
94 Nazalizacija () i zavretak i dodani su naknadno.
135
IMENA I ZAMJENICE
van oblik. Kasnije je jo u ie. prajeziku analogijom i ujednaivanjem *h
2
ponov-
no dodano osnovama imenica srednjega roda u prijevojnoj punini, te su nastali
oblici *wek
w
osh
2
, *h
3
menh
2
. Nastavci s prijevojnom duljinom, posvjedoeni u
hetitskome, indoiranskome i, izolirano, u drugim jezicima samo su preitci pra-
vilnoga zavretka plurala imenica srednjeg roda koji nisu bili zahvaeni analo-
gijom. Ovo objanjenje u skladu je s injenicom da se zavretci na dug samogla-
snik pojavljuju upravo u onih osnova koje kod imenica mukog i enskog roda
imaju dug samoglasnik u n. sg., takoer nastao slinim fonolokim procesom (v.
131). N. pl. na dug samoglasnik ne pojavljuje se u tematskih imenica srednjega
roda, tj. u ie. prajeziku nema oblika kao *yug, to nije razumljivo ukoliko je ko-
lektiv u prajeziku pravilno tvoren prijevojnim duljenjem.
Genitiv mnoine u nekim jezicima ukazuje na ie. nastavak *om (la-
tinski um, stsl. , stir. 0), a u drugima na *m (skr. m, gr.
, steng. a). Najvjerojatnijim objanjenjem te injenice ini mi se
pretpostavka da je nastavak *m nastao kontrakcijom izvornoga
*om i tematskog samoglasnika (v. 104), dok je u atematskih osnova
isprva stajalo *om. Pojedini su jezici kasnije poopili jedan od ta dva
nastavka u svim osnovama, a vjerojatno je taj proces zapoeo jo u ie.
prajeziku.
Akuzativ mnoine *(o)ns neki lingvisti smatraju postalim od starijega
*(o)ms, pri emu bi *m bio nastavak za akuzativ (jednine) a *s aglu-
tinirani pokazatelj mnoine (kao u n. pl.). Premda se ta pretpostavka ne
ini nevjerojatnom, kao i sve spekulacije o ranijim razdobljima indoeu-
ropskoga prajezika i ona je posve nesigurna.
U latinskom je sustav indoeuropske deklinacije ouvan bolje negoli u grkom,
no slabije nego u sanskrtu ili litavskom. Lokativ i instrumental nestali su kao
posebni padei, a njihovi oblici stopili su se s oblicima drugih padea: lokativ
jednine s genitivom 1. i 2. deklinacije i ablativom 3. deklinacije, instrumental
mnoine s dativom/ablativom mnoine oosnova. S druge strane, osobit oblik
za ablativ razvio se u gotovo svim deklinacijskim klasama, to nije bio sluaj u
drugim ie. jezicima.
DEKLINACIJSKE KLASE
103 Deklinacijske klase u ie. prajeziku mogu se podijeliti na tematske i
atematske, ovisno o prisutnosti ili odsutnosti osobitoga sufiksa, temat-
skog samoglasnika, za tvorbu tematske osnove. Druga je podjela deklina-
cijskih klasa prema postojanju ili nepostojanju kvantitativnih prijevojnih
alternacija u osnovi (tj. smjenjivanja prijevojne duljine, punine i prazni-
ne). Po tom kriteriju imenice i pridjevi dijele se na promjenljive i nepro-
136
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
mjenljive. Odnos spomenutih dviju podjela i njihova preobrazba u latin-
skome moe se prikazati ovako:
nepromjenljive promjenljive
tematske atematske
o
osnove
eh
2

osnove
ih
2

osnove
u i uh
2

osnove
i
osnove
osnove na
konsonant
osnove na
sonant
osnove na
r/n i
dvoglase

lat. 2.
deklinacija
lat. 1.
deklinacija
lat. 5.
deklinacija
lat. 4.
deklinacija
lat. 3. deklinacija
Podrijetlo latinskih pet deklinacija razmatrat emo na stranicama koje slijede;
na gornjem je prikazu problem njihova ie. podrijetla znatno pojednostavljen.
Osim toga, podjela izmeu promjenljivih i nepromjenljivih imenica i pridjeva re-
konstruirana na gornjem prikazu po svoj je prilici nastala tek u kasnom indoe-
uropskome. U ranoindoeuropskom sve su imenice bile promjenljive (Beekes
1995).
TEMATSKA DEKLINACIJA; LATINSKA 2. DEKLINACIJA
104 Tematska deklinacija bila je u indoeuropskom obiljeena sufiksom
*o/e koji se dodavao korijenu, odnosno osnovi. Taj sufiks naziva se
tematskim samoglasnikom. Funkcija je toga sufiksa nejasna; mogue je
da je tematski samoglasnik u stvari bio sufigirani odreeni lan, usp.
*nu sada (lat. nunc, gr. , skr. nu): *newo sadanji, novi (gr.
, skr. navas).
Imenice tematske deklinacije ve su u indoeuropskome prajeziku bile go-
tovo iskljuivo mukoga i srednjeg roda; postojale su malobrojne iznimke
enskog roda, npr. *snusos snaha >, gr. , lat. nurus (s prelaskom u
uosnove), skr. snu, stsl. snxa (s prelaskom u osnove), arm. nu. U
latinskome su oosnove enskoga roda samo neke imenice koje oznauju
drvee (npr. fgus bukva < ie. *b
h
eh
2
gos, gr. ), posuenice iz gr-
koga, ukljuujui i toponime ( atomus, Corinthus) i jo nekoliko imenica
( humus zemlja, aluus trbuh itd.).
137
IMENA I ZAMJENICE
muki rod: ie. *h
1
ekwos konj, *g
h
ord
h
os grad > stsl. grad
jednina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *h
1
ekwos equus avas grad
V *h
1
ekwe eque ava grade
A *h
1
ekwom equum avam grad
G *h
1
ekwosyo equ avasya (hom.) grada
ABL *h
1
ekwd stlat. equd avd
D *h
1
ekwy equ avya gradu
L *h
1
ekwoy stlat. equei ave grad
I *h
1
ekwoh
1
avena gradom
srednji rod: ie. *yugom jaram
jednina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *yugom iugum yugam igo
V *yugom iugum yuga igo
A *yugom iugum yugam igo
G *yugosyo iug yugasya (hom.) iga
ABL *yugd stlat. iugd yugd
D *yugy iug yugya igu
L *yugoy yuge idz
I *yugoh
1
yugena igom
105 U nominativu jednine nastavak je u ie. *s za muki rod, *m za
srednji rod i akuzativ jednine. Ti nastavci s tematskim samoglasnikom
*o daju zavretke *os, *om, to je u starolatinskom ouvano kao
os (Duenos), om (Louciom). U staroslavenskom je, analogijom prema
atematskim imenicama, u sr. rodu preuzet nastavak n. ak. jd. *0 i u te-
matskih imenica, te je zavretak jednak tematskom samoglasniku *o
> stsl. o.
Vokativ jednine ima nastavak *0, ispred kojega stoji tematski samogla-
snik *e; u latinskih imenica na ius nastavak je u vokativu , (Ualer
Valerije!).
Genitiv jednine predstavlja osobit problem; budui da se nastavak *syo
pojavljuje u jezicima koji inae nisu osobito dijalekatski bliski (latinsko
faliskiki, indoiranski, grki, armenski), sklon sam pretpostaviti da je to
bio opeindoeuropski nastavak genitiva jednine tematskih imenica; taj je
138
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
nastavak po svoj prilici nastao kasno u indoeuropskome, a izgleda kao
nominativ jednine s dodanom esticom *yo koja slui za tvorbu relativ-
nih reenica (usp. sanskrtsku relativnu zamjenicu yas, gr. ). Sintakti-
ki je razvoj mogao biti: *wk
w
os yo h
1
dn vuk, kojega zub > *wk
w
osyo
h
1
dn vuka zub, vuji zub > skr. vkasya dn.
Nastavak osio potekao od ie. *osyo ouvan je u faliskikom (Kaisio-
sio, g. jd. imena Kaisios) i u arhajskom latinskom, na natpisu Lapis Sa-
tricanus, gdje stoji Popliosio Ualesiosio (klas. lat. Publi Ualeri). U kla-
sinom je latinskom taj nastavak vjerojatno ouvan u zamjenikom g. sg.
ius ( nius jednoga, illus onoga, alterius drugoga), v. 152: zavr-
etku osio dodano je jo jedno *s analogijom spram genitivnih zavre-
taka drugih deklinacija, a prvo je s sinkopom (ili disimilacijom) izo-
stavljeno. Tako nastalo *oios pravilno se odrazilo kao us.
U anatolijskom uope nema nastavka *syo, niti ikakvog posebnog nastavka za
g. jd. tematskih imenica, ve je genitiv jd. jednak nominativu jd. (usp. antuha
ovjek n. jd. i g. jd.); mogue je da je razlikovanje nominativa od genitiva jd. u
tematskih imenica nastalo tek nakon odvajanja anatolijske grane ie. jezika. U
baltoslavenskom i germanskom pronalazimo i nastavak *so u g. sg. tematskih
imenica nepoznata podrijetla (hrv. akavski eso, got. wulfis < pragerm. *wul-
feso, stprus. deiwas boga < *deywoso). Opeslavenski nastavak a i litavski
o (stsl. grada = lit. gardo) u stvari je ie. nastavak za ablativ jd. *od (pri emu
je zavrno *d otpalo).
Latinski nastavak podudaran je galskomu nastavku (Segomari, g.
sg. osobnoga imena). Taj je nastavak posvjedoen i u drugim keltskim je-
zicima (usp. ogamski irski maqi sina > stir. maicc), ali ne i u keltiber-
skome, gdje je nastavak g. sg. tematskih imenica o. U mesapskome je
genitivni nastavak ihi takoer po svoj prilici povezan s ovim nastavci-
ma, kao i venetski g. jd. na i i toharski g. sg. imenica koje oznauju
srodstva (npr. toh. A pcri oca, Krause & Thomas 1960: 105). Svi ti na-
stavci mogli bi se izvesti iz ie. *iH, pri emu je nemogue utvrditi o ko-
jem se laringalu radi. To pretpostavljeno *iH uope nije bilo padeni
nastavak, jer se nije dodavalo na osnovu (tvorenu tematskim sufiksom
*o) ve neposredno na korijen. U starolatinskome, u doba dok lokativ
jd. jo zavrava na dvoglas ei < *oy, g. jd. ve beziznimno zavrava
na (usp. natpis na grobnici Kornelija Scipiona, CIL I
2
9: Filios Barbat).
Moda je u prajeziku *iH bilo neka vrst pridjevskoga sufiksa koji se do-
davao neposredno korijenu imenica i pridjeva koji su se deklinirali te-
matski.
95
95 O lat. nastavku v. Bloch 1960, Prosdocimi 1984, Klingenschmitt 1992.
139
IMENA I ZAMJENICE
Razvoj latinskoga g. sg. na mogli bismo sasvim uvjetno prikazati ovako: u
pralatinskom su postojale tri razliite tvorbe: a) posvojni pridjev na * < *iH
(*Barbt Barbatov); b) genitiv jd. oosnova na *osio (*Barbtosio Barba-
ta), i c) imenica tvorena sufiksom *ios < *yos koji je sluio za tvorbu patro-
nimika (*Barbtios Barbatovi). Ista je tvorba patronimika potvrena u mi-
kenskom, homerskom i eolskom grkom, usp. hom. (Ajant
Telamonovi). Glasovnim promjenama nastavak osio izjednaio se po obliku
s patronimikom na ios, te je primio njegovu semantiku funkciju, tj. zavre-
tak ius poeo se interpretirati iskljuivo kao formant patronimika. Semanti-
ka ekvivalencija izraza poput *Barbtius = Barbt flius omoguila je potom da
pridjev na preuzme funkciju genitiva jd. oosnova. Prema paljivom istrai-
vanju Michela Lejeunea (1989), poopenje nastavka u svim funkcijama geni-
tiva oosnova moralo se dogoditi oko 350. pr. Kr.
Ablativ je u jednini razliit od genitiva samo kod oosnova; u italskim je-
zicima nastavak *od proirio se i na druge vokalske osnove. Starolatin-
sko d (npr. Gnaiud, klas. Gnae) izgubilo je zavrno d oko 200. pr.
Kr. U grkom je trag ablativa ouvan u izrazu ## od kue (Delfi).
U staroslavenskom i litavskom je, kao to smo vidjeli, ablativ jednine po-
stao genitivom.
Zavretak d. jd. *y dobiven je kontrakcijom tematskoga samoglasnika
*o i nastavka *ey. U starolatinskom je u dativu jednine ouvano i
na najstarijim spomenicima (Numasioi na Fibuli Praenestini), a o tom
dativnom zavretku imamo i svjedoanstvo gramatiara Marija Viktori-
na (Ars Grammatica 4, 68); jo tijekom arhajskoga razdoblja zavrno i
prelo je u latinskom u . U staroindijskom je nastavak ya dobiven
od ie. zavretka *y i neke postponirane estice (*o ili *e). Slavenski
u vjerojatno je glasovno pravilan odraz ie. *y u zadnjem slogu, kao i
litavsko ui (d. jd. gardui gradu).
Neki lingvisti, npr. Solta (1974) i Klingenschmitt (1992), smatraju i (starola-
tinsko) i razliitim nastavcima ili iz ie. prajezika naslijeenim varijantama
istoga dativnog nastavka.
Lokativ jednine ouvan je u klasinom latinskom u prilokim izrazima
dom kod kue, Dl na (otoku) Delu. U kolskoj gramatici takvi se
izrazi nazivaju lokativnim genitivom, budui da se formalno podudaraju
s genitivom jednine. Ti izrazi u stvari nastavljaju ie. lokativni zavretak
*oy, koji se u arhajskim tekstovima jo razlikuje od g. jd. (Dlei na
Delu); u Terencija i Plauta lokativ imenica na ius glasi i, dok je geni-
tiv kontrahiran u . Oskiki ima u lokativu nastavak ei. U grkom je
lokativ jednine ouvan u prilokim izrazima kao npr. kod kue (od
imenice , usp. n. mn. ).
140
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
Instrumental jednine nije odraen u latinskome, osim moda u prilozi-
ma poput certe < cert (*kerteh
1
, usp. certus siguran); u vedskom je ou-
van izvorni nastavak (vk s vukom) koji je poslije zamijenjen za-
mjenikim zavretkom ena. Litavski je takoer ouvao rekonstruirani
indoeuropski nastavak (vilku vukom), dok je slavenski preuzeo nasta-
vak *mi > m najvjerojatnije iz uosnova.
106 U mnoini paradigme izgledaju ovako:
muki rod: ie. *h
1
ekwos konj, *g
h
ord
h
os grad > stsl. grad
mnoina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *h
1
ekws equ avs gradi
V *h
1
ekws equ avs gradi
A *h
1
ekwns equs avn grady
G *h
1
ekwm equrum avnm grad
ABL *h
1
ekwob
h
os equs avebhyas
D *h
1
ekwob
h
os equs avebhyas gradom
L *h
1
ekwoysu aveu gradx
I *h
1
ekwys avai grady
srednji rod: ie. *yugom jaram
mnoina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *yugeh
2
iuga yugni iga
V *yugeh
2
iuga yugni iga
A *yugeh
2
iuga yugni iga
G *yugm iugrum yugnm ig
ABL *yugob
h
os iugs yugebhyas
D *yugob
h
os iugs yugebhyas igom
L *yugoysu yugeu idzx
I *yugys yugai igy
Nominativ mnoine m. r. zavravao je na *s = *o + *es. Taj je na-
stavak ouvan u staroindijskome avs, gotskome (dags dani) i oski-
koumbrijskome (osk. Nvlans stanovnici Nole)
96
. U ostalim je jezici-
ma, pa i u latinskome, preuzet zamjeniki nastavak za n. pl. *i (usp. sk.
n. mn. te ti < *toy), koji s tematskim samoglasnikom ini dvoglas *oy.
96 U oskikoumbrijskome su nastavak *s preuzele i zamjenice, usp. osk. ps =
lat. qu koji (n. mn.).
141
IMENA I ZAMJENICE
U starolatinskome je u n. mn. dvoglas ouvan, usp. poploe (Carmen Sali-
are) > klas. lat. popul narodi.
U starolatinskom je posvjedoen i nastavak eis oosnova mukog roda, usp.
magistreis magistri (CIL I
2
364); vei dio tih oblika zabiljeen je na natpisima
s oskikog ili faliskikog podruja, te se vjerojatno radi o dijalektizmima: zavr-
etak s dodan je latinskome zavretku *oy > ei analogijom prema 3. dekli-
naciji, moda i pod utjecajem oskikoga zavretka s.
Vokativ mnoine u svim je ie. jezicima podudaran nominativu, osim u
staroirskom, gdje n. mn. fir ljudi sadrava analoki zamjeniki nasta-
vak *oy, a vokativ mn. firu stari n. mn. *s.
N., ak. i v. mn. srednjeg roda imao je nastavak *h
2
, to je s prethodnim
samoglasnikom *e davalo u veini jezika. U latinskom se * pokra-
tilo (71), ili je kratko a uvedeno analogijom prema konsonantskim
osnovama, gdje je oekivano. Oskiki ima o < * (comono comitia).
U sanskrtu je nastavku dodan zavretak ni analogijom prema n
osnovama; stari je nastavak jo ouvan u vedskome (yug jarmi).
Akuzativ mnoine zavravao je na *oons ili *eons, to je stapanjem
davalo *ns; u latinskom je to pravilno odraeno kao s, u skr. kao
n, stsl. y i lit. us. U grkom je dugi samoglasnik pravilno pokraen
ispred sonanta i suglasnika (tzv. Osthoffov zakon), to je pravilno dalo
zavretak , ouvan u kretskom dijalektu. U atikom je *ons dalo
posvjedoeni zavretak .
Genitiv mnoine imao je nastavak *om, koji se s tematskim samogla-
snikom stapao u zavretak *m; taj je zavretak ouvan u grkom
i u vedskom (devm od imenice devas bog), dok je u sanskrtu preuzet
zavretak nm iz nosnova. U latinskom je nastavak rum preuzet
analogijom prema osnovama, koje imaju rum. Neke imenice jo
imaju um, npr. deum bogova, to je izvodivo iz ie. *om (usp. i stlat.
socium, CIL I
2
581). Zavretak *om, s kratkim *o, iz kojega potjee i
stsl. , analogijom je preuzet iz konsonantskih imenica. Oskikoum-
brijski ima oekivan odraz ie. zavretka *m, usp. osk. Nvlanm No-
lanorum, stanovnik Nole.
Dativ i ablativ mnoine u indoeuropskom su zavravali na *b
h
os; u gr-
kom i latinskom je neovisno umjesto toga nastavka preuzet zavretak in-
strumentala mnoine, *is, koji se po Osthoffovu zakonu pokratio u gr.
, dok je u latinskom ouvan na najstarijim spomenicima kao ois >
klas. s (qurois (Dios)kurima, Natpis iz Tivolija).
Izvorni zavretak instrumentala mnoine *ys postao je od tematskog
samoglasnika i nastavka *oys ili eys; sauvan je u staroindijskom (de-
142
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
vai s bogovima) i baltoslavenskom (stsl. grady, lit. gardais). U grkom
i latinskom taj je zavretak postao zavretkom dativa mnoine (u latin-
skom i ablativa).
Lokativ mnoine *oisu uspostavlja se na temelju stsl. x i skr.
eu
97
; to je u stvari aglutinacijom dobiven nastavak koji se sastoji od te-
matskog samoglasnika *o, nastavka za lokativ jednine *i i nastavka
za lokativ mnoine *su (koji se pojavljuje u drugim deklinacijskim kla-
sama).
U homerskom grkom postoji nastavak za d. mn. koji je dobiven iz lokati-
va mnoine *oysu analogijom prema lokativu jednine *i. Litavski lokativ
mnoine uose (vilkuose vukovima) zamijenio je stariji uosu, koji je dobiven
iz sufiksa uo za (baltijski) ilativ i lokativnoga nastavka su.
107 Dvojinska paradigma je u indoeuropskom bila slabo razvijena, a u
italskom nije ouvana. U n. ak. i v. dv. m. r. nastavak *h
1
s tematskim
samoglasnikom *o odrazio se u skr. kao (ved. av, takoer a-
vau), u gr. kao (), stsl. a (grada), a u lat. je ouvan u rijei amb
oba. Genitiv i lokativ dvojine u gr. imaju nastavak (hom. ), u
stsl. u (gradu), a u skr. ayos (avayos). U sanskrtu postoji i dativ
ablativinstrumental dvojine bhym (avbhym) kojemu odgovara
staroslavensko ma (gradoma) i stir. aib
n
< *ob
h
im. Iz tih je podu-
darnosti teko rekonstruirati indoeuropske praoblike.
Sasvim uvjetno moemo predloiti rekonstrukciju dvaju padenih nastavaka za
kose padee u dvojini ie. oosnova: *ous u genitivu i lokativu (stsl. u, skr.
os, ayos prema zamjenikoj deklinaciji) i *b
h
yoh
1
m > skr. bhym; u grkom
bismo mogli pretpostaviti analoku promjenu *b
h
ym > b
h
yim (prema in-
strumentalu b
h
is > gr. ), uz dodatno glasovno pravilo *b
h
yi (? u zadnjem
slogu) > *yyi, odakle hom. . Problem je u tome to *b
h
y inae u gr-
kom daje , usp. ukapam < *d
h
ab
h
y, usp. grob.
98
Imenice srednjega roda imaju u n. ak. i v. dvojine nastavak *ih
1
, usp.
stsl. idz = skr. yuge, = gr. (ie. *yugoyh
1
).
EH
2
OSNOVE; LATINSKA 1. DEKLINACIJA
108 Imenice enskoga roda tvore se od tematskih imenica dodavanjem
sufiksa *h
2
, usp. *h
1
ekwos konj (lat. equus) *h
1
ekweh
2
kobila (lat.
equa, lit. av); na isti se nain tvore i pridjevi enskoga roda koji odgova-
raju tematskim pridjevima mukoga i srednjeg roda, usp. *newos nov,
97 Slavensko x i sanskrtsko su od ie. *s prema RUKIpravilu.
98 Za drukije objanjenje gr. nastavka v. Rix 1976: 141.
143
IMENA I ZAMJENICE
*newom novo, *neweh
2
nova (lat. nouus, nouum, noua, gr. , ,
). Tematski je samoglasnik u takvih imenica i pridjeva enskog roda
uvijek *e, nikada *o.
U grkom i baltoslavenskom postoji klasa imenica deklinacije muko-
ga roda, usp. gr. mladi, stsl. vojevoda, lit. egeta siromah. U
latinskome su mukog roda uglavnom posuenice iz grkoga, npr. poeta,
nauta, ali i neke izvorno latinske rijei (koje uglavnom znae zanimanja
ili vrioce radnje), npr. agricola seljak. Neke od njih pripadaju pukomu
jeziku, npr. scurra lakrdija za stolom, uerna rob (roen u kui) i sl.
Imenice mukog roda na *eh
2
vjerojatno su preitci iz razdoblja prije
nastanka enskoga roda u indoeuropskome.
109 ie. *wlh
2
neh
2
vuna, *k
w
oyneh
2
cijena
jednina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *wlh
2
neh
2
lna r cna
V *wlh
2
ne(h
2
) lna re cno
A *wlh
2
neh
2
m lnam rm cn
G *wlh
2
neh
2
s lnae rys cny
ABL *wlh
2
neh
2
s ln rys
D *wlh
2
neh
2
ey lnae ryai cn
L *wlh
2
neh
2
i rym cn
I *wlh
2
neh
2
eh
1
ray cnoj
U nominativu jednine zavretak je bio eh
2
, to je u potpunosti ouvano
u sanskrtu, grkom i staroslavenskom; u latinskom se * pokratilo,
moda pod utjecajem vokativa, u kojem je i izvorno bilo kratko, a moda
pod utjecajem imenica u kojima je kraina oekivana zbog jampskoga
kraenja (71). U arhajskom latinskom zabiljeen je i n. jd. s nastavkom
s ( parricidas ocoubojica, Leges XII tab.); budui da je zabiljeeno sa-
mo u imenica mukog roda, najvjerojatnije je to s preuzeto analogijom
prema oosnovama.
Vokativ jednine predstavlja osobit problem; stsl. zavretak o i kratko
koje se pojavljuje u nekih grkih imenica deklinacije ( nim-
fo) upuuju na zakljuak da je u prajeziku vokativ zavravao na *h
2

ispred kojega se *e izgubilo; drugo je objanjenje da je *e bilo ouvano, ali
da se zavrni laringal gubio u pauzi (budui da vokativ obino dolazi pri-
je stanke u govornom lancu). Latinski ne razlikuje nominativ i vokativ,
ali u umbrijskom se ini kao da razlika postoji (n. o < *, v. a < *a,
144
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
usp. vokativ Tursa). Sanskrtsko e analoki je preuzet zavretak vokati-
va jednine osnova.
U akuzativu jednine prema Stangovu zakonu *eh
2
m je dalo *m, to
je ouvano u veini ie. jezika (i u oskikom, usp. paam = lat. quam ko-
ju). U latinskom je * pokraeno ispred zavrnog suglasnika (71).
Genitiv(ablativ) jednine zavravao je na *eh
2
s, to je pravilno odra-
eno u lat. familis u izrazu pater familis otac obitelji. Nastavak s
posvjedoen je i kod najstarijih pjesnika, npr. Enija (g. jd. uis puta), no
kasnije ga je istisnuo nastavak (Plaut) > klas. ae pod utjecajem o
osnova; vjerojatno je ta promjena u vezi s nestankom genitivnog nastav-
ka osio koji je u oosnova zamijenio nastavak (105). U sanskrtu je
nastavak ys preuzet iz osnova, koje su i inae jako utjecale na de-
klinaciju osnova u staroindijskome. Staroslavenski nastavak y neja-
snog je podrijetla, dok u litavskome nalazimo oekivano os (usp. lit. le-
pos = stsl. lipy, g. jd. imenice lipa).
U italskim je jezicima razlikovanje genitiva i ablativa jd. protegnuto na
sve samoglasnike osnove; odatle u starolatinskome ablativ na d
(sententid miljenja CIL I
2
365). Nakon gubitka zavrnoga d (23)
nastao je klasini lat. oblik ablativa jd. .
Dativ je u ie. prajeziku zavravao na *eh
2
ey; nakon gubitka laringala,
to je u veini jezika davalo y, to je u latinskom pravilno odraeno kao
ae.
99
Sanskrt ponovno ima nastavak preuzet iz osnova.
Lokativ jednine zavravao je na *eh
2
i, to je u veini jezika nakon gu-
bitka laringala davalo isti rezultat kao i nastavak dativa jednine. Da bi
se izbjegla vieznanost oblika, u sanskrtu je preuzet zamjeniki nasta-
vak ym, dok u stsl. d. i l. jd. imaju isti zavretak. U latinskome oblik
Romae u Rimu podrijetlom je lokativ, ali se oblikom ne razlikuje od da-
tiva i (klasinoga) genitiva.
U latinskom instrumental nije ostavio traga. Ovaj pade je u ie. zavra-
vao na *eh
2
eh
1
, to je odraeno kao lit. a (lepa lipom) i gr. (u
prilogu kriom). U stsl. preuzet je zamjeniki nastavak (usp. toj
tom, i. jd. od zamjenice ta). Sanskrt ima zavretak y oblikovan pre-
ma osnovama; upadljiva je podudarnost kratkoga o u stsl. i kratkoga a
u sanskrtu na zavretku osnove u ovom padeu.
99 Zavrno kratko *ay daje u latinskome (v. 67); dativni zavretak a (npr.
Fortuna, CIL I
2
1445) pojavljuje se na starolatinskim natpisima veinom iz Lacija i
odraava dijalekatski odraz zavrnoga *y; slino je i sa zavretkom e (npr. Victorie,
CIL I
2
2631), posvjedoenim na natpisima koji uglavnom potjeu s marsijskog podruja,
v. Blmel 1972: 45.
145
IMENA I ZAMJENICE
110 Indoeuropsku paradigmu u mnoini rekonstruiramo na sljedei na-
in:
mnoina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *wh
2
neh
2
es lnae rs cny
V *wh
2
neh
2
es lnae rs cny
A *wh
2
neh
2
ns lnas rs cny
G *wh
2
neh
2
om lnrum rm cn
ABL *wh
2
neh
2
b
h
os lns rbhyas
D *wh
2
neh
2
b
h
os lns rbhyas cnam
L *wh
2
neh
2
su rsu cnax
I *wh
2
neh
2
b
h
is rbhi cnami
Nominativ mnoine *eh
2
es nakon nestanka laringala kontrakcijom je
dao *s u veini jezika. U latinskome je s ouvano u natpisima (re-
liquias ostaci), a u klasinom je jeziku izvorni nastavak istisnuo zavr-
etak ae nastao analogijom prema oosnovama
100
. Ista se promjena do-
godila u grkome. U stsl. nastavak y u stvari je akuzativni nastavak; li-
tavski jo uva izvorno os < *s (liepos lipe), kao i gotski (gibs da-
rovi).
Akuzativ mnoine zavravao je na *eh
2
ns (? < *eh
2
s po Stangovu
zakonu). Nakon nestanka laringala nastalo je *ns, to se pravilno
odrazilo kao lat. s, gr. , skr. s, stsl. y, lit. as.
Genitiv mnoine glasio je u prajeziku *eh
2
om; stapanjem samoglasni-
ka nakon gubitka laringala nastajalo je u ie. jezicima obino *m; u
sanskrtu je taj zavretak zamijenjen zavretkom nm preuzetim iz
nosnova, a u grkom i latinskom zavretkom *som /sm preu-
zetim iz zamjenike deklinacije (usp. stind. tsm tih, g. mn. zamjenice
s ta) ili iz sosnova (usp. stind. uasm zor, g. mn. imenice uas
zora). U latinskom je, rotacizmom, nastao zavretak rum (usp. i osk.
azum, umb. aru), a u grkome se *s izgubilo izmeu samoglasni-
ka, te je nastao homerski zavretak ; kontrakcijom samoglasnika
dobiveno je atiko .
Dativ(ablativ) mnoine zavravao je na *eh
2
b
h
os; kao i kod oosno-
va, u staroindijskome tomu odgovara nastavak bhyas, a u staroslaven-
skome m. U italskome i grkome preuzet je nastavak instrumentala
mnoine *oys koji se kontrahirao s prethodnim , (usp. osk. as,
100 Vjerojatno je arhajsko s zamijenjeno nastavkom ae da bi se izbjegla homonimi-
ja sa zavretkom akuzativa mnoine, nakon promjene *ns > s.
146
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
gr. , lat. s) vjerojatno se to dogodilo pod utjecajem oosnova u koji-
ma je taj nastavak takoer prevladao u dativu mnoine. U klasinom la-
tinskom je nastavak bus ponovno uveden da bi se izbjegli homonimi u
izrazima poput ds debusque bogovima i boicama (umjesto **ds
dsque).
Lokativ mnoine *eh
2
su ouvan je u staroindijskome (su) i starosla-
venskome (ax
101
). Mikenski grki pokazuje zavretak ai < *si s
nastavkom *si preoblikovanim od ie. *su prema lokativu jednine (*i).
Instrumental *eh
2
b
h
is > *b
h
is posvjedoen je u staroindijskome, mi-
kenskom grkom (api) i staroirskom (d. mn. aib). U baltoslavensko-
me imamo dijalekatsku varijantu *miHs (lit. lepomis, stsl. lipami).
U dvojini je u ie. zavretak glasio *eh
2
ih
1
; sauvan je u skr. kao e
(usp. ave dvije kobile), u stsl. kao (lip) a u lit. kao i < *ie (senie-
ji liepi dvije stare lipe
102
). Mikenski ima, vjerojatno analogijom prema
oosnovama, zavretak o: topezo dva stola. U latinskome nema
tragova dvojine osnova.
103
PROMJENLJIVE OSNOVE
111 Promjenljive deklinacijske klase u indoeuropskom prajeziku izdva-
jaju se prema tome to je u njima djelovao kvantitativni prijevoj u korije-
nu, sufiksu i nastavcima. U veini jezika promjenljive su imenske osnove
zamijenjene nepromjenljivima, to se dogodilo i u latinskome. Jasna ra-
zlika promjenljivih i nepromjenljivih osnova ouvana je jedino u staroin-
dijskome. Budui da u deklinaciji promjenljivih osnova veliku ulogu igra
poloaj tona u rijei, vedska jezina graa igra izuzetnu ulogu u rekon-
strukciji indoeuropskih deklinacijskih tipova, jer vedski u najveem bro-
ju sluajeva uva mjesto ie. naglaska.
Da bismo za pojedinu ie. imenicu znali kojoj (promjenljivoj) klasi pripada,
moramo znati leksiku reprezentaciju (osnovni oblik) njezina korijena i
sufiksa koji se u njoj ponavljaju. Stoga klasifikacija promjenljivih tipova
proizlazi iz klasifikacije osnovnih oblika korijena i sufiksa. Osim toga,
budui da su neki padeni nastavci u ie. prajeziku takoer postojali u dvi-
101 S x umjesto s analogijom prema oosnovama, gdje x postaje po RUKIpravilu.
102 U litavskom je stari dvoglas ie ouvan u odreenom pridjevu senieji. Neobino je
to je dvojina imenica enskog roda na eh
2
imala, po svemu sudei, u n. a. v. nastavak
*ih
1
tipian za imenice srednjeg roda.
103 Mogue je, ali nedokazivo, da lat. duae dvije uva ie. zavretak za n. dv.*eh
2
ih
1
,
ba kao to duo uva odgovarajui zavretak n. dv. oosnova (*oh
1
).
147
IMENA I ZAMJENICE
je varijante sa i bez samoglasnika (g. sg. *os/es i *s, i. sg. *eh
1
i
*h
1
) pripadnost neke imenice odreenom deklinacijskom tipu ovisi i
o strukturi pridruenih nastavaka.
Korijeni koje emo nazivati jakima imali su u osnovnom obliku inheren-
tan samoglasnik, to znai da su mogli stajati u prijevojnoj punini i pra-
znini. Slabi korijeni, nasuprot tomu, u osnovnom obliku nisu imali inhe-
rentnoga samoglasnika, te su u deklinaciji stajali samo u praznini. Struk-
tura je jakih korijena u deklinaciji *CVC (ili *CCVC, *CVCC, *CCVCC), a
struktura slabih *CC (eventualno i CCC).
Sufiksi koje emo nazivati slabima u osnovnom obliku nisu sadravali sa-
moglasnika; to znai da se u deklinaciji nisu mogli pojavljivati u prijevoj-
noj punini, ve su uvijek bili u praznini. Takvi sufiksi imali su oblik *C ili
*CC. Jaki sufiksi, nasuprot tomu, imali su oblik *CV, *VC ili *CVC, tj. sa-
dravali su samoglasnik koji se mogao ostvariti u prijevojnoj punini.
Naposljetku, nastavke strukture *VC nazivat emo jakima (npr. gen. sg.
*es), a nastavke strukture *C slabima (npr. gen. sg. *s).
112 Izloena klasifikacija morfema koji se pojavljuju u indoeuropskoj
deklinaciji predvia postojanje osam (= 2
3
) kombinacija, od kojih su sa-
mo neke injenino i posvjedoeni promjenljivi deklinacijski tipovi:
deklinacijski tipovi u ie. korijen sufiks nastavak primjer
1. holodinamiki JAKI JAKI JAKI *seh
2
wl sunce
2. statiki JAKI JAKI SLABI *meh
2
tr mati
3. amfidinamiki JAKI SLABI JAKI *potis gospodar
4. JAKI SLABI SLABI
5. histerodinamiki SLABI JAKI JAKI *ph
2
tr otac
6. proterodinamiki SLABI JAKI SLABI *mtis misao
7. SLABI SLABI JAKI
8. SLABI SLABI SLABI
Iz tablice je vidljivo da sve kombinacije morfema nisu bile doputene u ie.
prajeziku. Nepostojanje tipova oznaenih brojevima 4, 7 i 8 objanjavamo
temeljnim morfolokim pravilom ie. prajezika, prema kojemu nisu bile
doputene kombinacije dvaju uzastopnih slabih morfema unutar iste
(promjenljive) rijei.
To pravilo potovano je i u sluaju kada imenica nema sufiksa (tj. kod ko-
rijenskih imenica); one, naime, u ie. prajeziku nisu mogle biti tvorene po-
mou korijena i nastavaka uvijek u praznini.
148
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
a) Holodinamike imenice imale su sljedei obrazac deklinacije: n. sg.
*CeC(C)VC(s) (*seh
2
wl > lat. sl) / g. sg. *CC(C)Cos (*sh
2
ulos >
*suh
2
los (v. 86) > skr. sryas, n. sg.).
b) Obrazac statikih imenica: n. sg. *CeC(C)VC(s) (*meh
2
tr > gr.
) / g. sg. *CeC(C)Cs (*meh
2
ts > ved. mtur).
c) Amfidinamiki tip imao je ovaj obrazac: n. sg. *CVCC(s) (*potis >
ved. pati) / g. sg. *CVCCos (*potyos > ved. patyas).
d) Histerodinamiki tip: n. sg. *CC(C)VC(s) (*ph
2
tr > ved. pit) / g.
sg. *CC(C)Cos (gr. ).
e) Proterodinamiki tip: n. sg. *CC(C)C(s) (*mtis > ved. mati) / g.
sg. CC(C)VCs (ved. mate).
Deklinacijski tipovi dobili su imena prema ulozi naglaska u paradigmi.
Tako se pretpostavlja da je naglasak kod statikog tipa stajao na istom
mjestu, npr. u statikoj deklinaciji nekih korijenskih imenica (v. 125),
usp. ie. *dm kua, dom:
n. sg. *dm (arm. tun)
g. sg. *dms (gr. < *dems potis gospodar kue)
S druge strane, amfidinamike osnove imale su naglasak koji je u praje-
ziku stajao na prvom slogu u nominativu jednine, a na drugome u kosim
padeima: proterodinamike su, naprimjer, neke iosnove, npr. ie.
*h
3
ewis ovca:
n. sg. *h
3
wis (gr. )
g. sg. *h
3
ewys (gr. )
Histerodinamike imenice u prajeziku su imale naglasak na drugom slo-
gu i u nominativu jednine i u kosim padeima, ali, zbog prijevoja, na ra-
zliitim morfolokim elementima, npr. u imenice *ph
2
tr otac:
n. sg. *ph
2
tr (gr. )
g. sg. *ph
2
trs (gr. ).
Meutim, glede rekonstrukcije indoeuropskoga naglaska i naglasnih pa-
radigmi mnogo toga je jo uvijek nejasno. Stoga sam se u klasifikaciji
promjenljivih deklinacijskih tipova i oslonio na temeljnu strukturu mor-
fema radije nego na akcenatske alternacije.
Moja se klasifikacija promjenljivih deklinacijskih tipova razlikuje od opepri-
hvaene (npr. Rix 1976) samo s obzirom na statiki tip. Dok ja nazivam stati-
kim i imenicu poput *meh
2
tr, g. *meh
2
ts mati kojoj je korijen u svim padei-
ma u punini, i *h
3
nom, g. *h
3
mens ime, kojoj se korijen pojavljuje i u punini
i u praznini, mnogi bi lingvisti ovu potonju nazvali proterodinamikom zbog
149
IMENA I ZAMJENICE
pretpostavljenog (ali nedokazanog) pomicanja naglaska s korijena na sufiks u
deklinaciji.
IH
2
/YEH
2
OSNOVE
113 U skladu s iznesenom klasifikacijom promjenljivih osnova, indoeu-
ropske *ih
2
/yeh
2
osnove svrstavaju se u statiku paradigmu: sufiks
*ih
2
/ yeh
2
pojavljivao se u praznini u n. sg., ali je u veini drugih pade-
a imao puninu. Korijen je bio uvijek u punini, a nastavci u praznini.
ie. *potnih
2
gospodarica, lat. facis lice, stsl. aldi laa
jednina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *potnih
2
facis patn aldi
V *potni(h
2
) facis patni aldi
A *potnih
2
m faciem patnm aldj
G *potn(i)yeh
2
s faci patnys aldj
ABL *potn(i)yeh
2
s faci patnys
D *potn(i)yeh
2
ey faci patnyai aldji
L *potnih
2
(i) patnym aldji
I *potnih
2
eh
1
patny aldjej
114 Mnoinu od latinskih imenica 5. deklinacije imaju samo rs stvar
i dis dan. U starijim tekstovima pronalazimo i oblike kao spebus na-
dama, aciebus bitkama.
mnoina ie. lat. skr. gr. stsl.
N ?*potnih
2
es (dis) patn, patnyas aldj
V = N = N patnyas = N
A ?*potnih
2
s = N patn = N
G ?*potnih
2
om (dirum) patnnm aldj
ABL ?*potnih
2
b
h
os (dibus) patnbhyas
D *potnih
2
b
h
os (dibus) patnbhyas aldjam
L *pothih
2
su patnu aldjax
I *potnih
2
b
h
is patnbhi aldjami
150
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
U latinskom su se imenice ove deklinacijske klase u pravilu odrazile kao
imenice koje zavravaju na ia ( glria slava, uictria pobjeda, itd.)
104
.
One se u deklinaciji ne razlikuju od imenica na a (prva deklinacija).
Meutim, latinske imenice pete deklinacije mnogo duguju indoeurop-
skim imenicama tvorenim pomou sufiksa ih
2
/yeh
2
, te se s obzirom na
ulogu u cjelokupnom deklinacijskom sustavu nastavljaju na njih; kao i u
ie. prajeziku, i u latinskom su imenice 5. deklinacije sve enskoga roda
(osim dis dan i sloenica izvedenih iz te imenice);
105
*h
2
je u tih imeni-
ca sufiks za tvorbu enskoga roda. *ih
2
/yeh
2
osnove sluile su u ie. praje-
ziku za tvorbu participa, imenica i pridjeva enskoga roda izvedenih po-
mou atematskih sufiksa; participi prezenta, m. r. b
h
ern(t) koji nosi: .
r. *b
h
erontih
2
koja nosi (gr. , , stsl. bery, berti); m. r.
*h
1
nekws (*widws) koji je nosio (vidio): . r. *h
1
nekusih
2
(widusih
2
)
koja je nosila (vidjela) (stsl. nes, nesi, skr. vidv, vidu); m. r. *tr
vrilac radnje: . r. *trih
2
(skr. t, tr), *sweh
2
du sladak (gr.
, skr. svadu), *sweh
2
dwih
2
slatka (gr. , skr. svdv).
Nominativ jednine imenica ove klase nije imao nastavka; u latinskom je
sauvan, vjerojatno, u Enijevu stihu Quos homines quondam Laurentis
terra recepit ljudi koje je neko primila laurentijska zemlja (Ernout
1947: 148); oblik Laurents umjesto klasinoga Laurens pravilan je ishod
ie. zavretka *ih
2
kojemu je, analogijom s imenicama 3. deklinacije, pri-
dodano nominativno *s.
Akuzativ jednine *ih
2
m pravilno je odraen u lat. zavretku iem, gr.
, skr. m. Genitiv jednine imao je nastavak *s, kao i kod eh
2
osno-
va, s kojima se podudara i veina ostalih padenih nastavaka. U mnoini
je rekonstrukcija prijevojnih stupnjeva osnove i nastavaka oteana oskud-
nou grae, no padeni su nastavci bili isti kao i kod *eh
2
osnova.
U staroslavenskome nastavak g. sg. ( j) nije dovoljno razjanjenoga postanja
(izgleda kao ie. zavretak *ens, preuzet iz nosnova, usp. Bruer 1969, II:
127). Istoni i zapadni slavenski jezici upuuju na praslavenski nastavak *.
Slino je i s nastavkom za nom. pl. ( j), no on se moe protumaiti kao nasta-
vak za akuzativ mnoine (uz uvjet da ie. *yeh
2
s pravilno u slavenskom daje
*j). U sanskrtu je nastavak za l. jd. preuzet iz zamjenike promjene; u in-
strumentalu jednine oekivali bismo kod statikih imenica nastavak * < ie.
*ih
2
h
1
; vjerojatno se radi o analogijskom utjecaju imenica sa slabim sufik-
som *ih
2
; u nominativu mnoine je zavretak yas stariji od zavretka ko-
ji se pojavljuje u vedskom.
104 Ranija povezanost imenica 5. deklinacije i imenica na ia vidi se po stlat. oblicima
n. sg. mteris graa, g. sg. mteriae.
105 U praslavenskome je postojao odreen broj imenica ove klase mukoga roda, usp.
stsl. sdi sudac.
151
IMENA I ZAMJENICE
U gotskome je deklinacija imenica na *ih
2
/yeh
2
dobro ouvana, a slui za
tvorbu imenica enskoga roda, usp. frijonds prijatelj: frijondi prijateljica. U
litavskome indoeuropskim imenicama na *ih
2
/yeh
2
odgovaraju iosnove
enskoga roda, npr. marti djevojka (gen. marios); sauvan je i morfoloki
princip prema kojemu ie. atematskim pridjevima mukoga roda odgovaraju pri-
djevi enskoga roda ove klase, usp. graus lijep: grai lijepa.
OSNOVE NA IH
2
115 Imenice ove klase ouvane su u potpunosti jedino u vedskom (npr.
nad rijeka, vk vuica); u drugim jezicima ostavile su malo traga
(usp. npr. stisl. ylgr vuica), a u latinskom su posve nestale; one su tvo-
rene pomou slaboga sufiksa *ih
2
koji nije imao prijevoja, te su sto-
ga imale amfidinamiku promjenu (ved. n. sg. nad, g. sg. nadyas, ak. sg.
nadyam, i. sg. nady). Sve imenice ove klase bile su enskog roda.
LATINSKE IMENICE 5. DEKLINACIJE
116 Premda kao klasa potjeu od ie. *ih
2
/yeh
2
osnova, sastavom su
imenice latinske 5. deklinacije razliitoga podrijetla; meu njima je npr.
sps nada < *sph
1
s (usp. stsl. spti uriti), korijenska imenica s *h
1

kao zavrnim suglasnikom korijena; zatim, tu je rs stvar, imovina <
*(H)reh
1
is, stara iosnova tvorena od korijena na laringal (usp. ved. rs
imutak, blago, ak. jd. rayim = lat. rem, ie. *(H)reh
1
im); naposljetku,
dis dan je indoeuropska (korijenska) imenica na dvoglas, *dyws >
ved. dyau nebo. Osnova te imenice nastala je apstrahiranjem osnove
akuzativa jednine *dym (v. 137). Imenice poput specis vrsta,
materis graa, itd. izvedene su sufiksom *yeh
1
ili *-yh
2
koji je u la-
tinskome posluio za tvorbu apstraktnih imenica enskog roda.
Veina je padenih nastavaka latinske pete deklinacije nastala analogi-
jom prema osnovama, to samo potvruje njihovu iskonsku bliskost (u
sanskrtu su, naprotiv, osnove analogijom utjecale na osnove). Geni-
tivni zavretci (sg.) i rum neposredno su oblikovani prema zavr-
etcima osnova i rum, a slino je i u drugim padeima.
Nema dokaza da su imenice 5. deklinacije kao klasa postojale i u ostalim italskim
jezicima (v. Pisani 1966, Sihler 1995). Nema, meutim, dokaza niti da nisu.
OSNOVE NA *U I *UH
2
; LATINSKA 4. DEKLINACIJA
117 U ie. prajeziku brojne su imenice i pridjevi imali osnovu koja je zavr-
avala na *u; imenice kojima je osnova zavravala na *u ouvane su u
152
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
latinskome kao etvrta deklinacija. Pridjevi na *u preli su, dodava-
njem sufiksa *i, u iosnove, usp. ie. *g
w
Hu teak (gr. ) > lat.
grauis, ie. *h
1
g
wh
u / *h
1
leg
wh
u lagan (ved. raghu, gr. ) > lat.
leuis.
Postojala su dva osnovna tipa uosnova: proterodinamike, izvedene iz
korijena sufiksom *Vw, i amfidinamike, izvedene iz korijena sufik-
som *w; u latinskome je razlika izmeu amfidinamikih i proterodi-
namikih uosnova izbrisana. Amfidinamika promjena u veini je je-
zika posve zamijenjena proterodinamikom; u vedskom, meutim, jo
ima imenica koje se dekliniraju posve amfidinamiki, npr. madhu me-
dovina, g. sg. madhvas (ie. *med
h
u, *med
h
wos, usp. gr. ,
vino).
Meu sufiksima pomou kojih su tvorene uosnove, istie se sufiks
*tu kojim su tvorene apstraktne imenice koje izraavaju glagolsku
radnju. Taj sufiks usporedan je sufiksu *ti kod iosnova, no za razli-
ku od njega ne oznaava radnju kao objektivnu injenicu, ve kao dispo-
ziciju (sklonost) subjekta; dok se imenice na *ti tvore uglavnom od sla-
bih korijena, imenice na *tu tvore se od jakoga korijena u prijevojnoj
punini, usp. lat. gustus okus, usus vid, sensus osjet, got. dauus
smrt, lustus radost.
118 ie. *gonu koljeno; *suHnu sin; lat. frctus plod, gr.
lakat.
jednina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *gonu
*suHnus
gen
frctus
jnu,
snu

syn
V *gonu
*suHnew
gen
frctus
jnu
sno

synu
A *gonu
*suHnum
gen
frctum
jnu
snum

syn
G *gwos
*suHnows
gens
frcts
jnunas
sno

(hom.)
synu
ABL = G gen
frct
= G
D *gwey
*suHnowey
gen
frctu, frct
janune
snave

synovi
L *gwi, *gnw
*suHnw
januni
snau
synu
I *gonuh
1
*suHnuh
1
janun
snun
synom
153
IMENA I ZAMJENICE
119 Promjena uosnova u mnoini:
mnoina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *gonuh
2
*suHnewes
genua
frcts
jnn
snavas
(hom.)

synove
V = N = N = N = N = N
A *gonuh
2

*suHnuns
genua
frcts
jnn
snn

syny
G *gwom
*suHn(e)wom
genuum
frctuum
jnnm
snnm

(hom)
synov
ABL *gonub
h
os
*suHnub
h
os
genibus, genubus
frctibus
D = ABL = ABL janubhyas
snubhyas

synm
L *gonusu
*suHnusu
januu
snuu
synx
I *gonub
h
is
*suHnub
h
is
janubhi
snubhi
synmi
U latinskome su imenice 4. deklinacije mukoga i srednjega roda; prve
imaju nominativ na us, a potonje na u, ; u ie. prajeziku bilo je i do-
sta imenica enskoga roda, o emu svjedoe i preitci u latinskome ma-
nus ruka, domus dom, penus hrana.
106
Nastavak u n. sg. imenica srednjeg roda nije posve razjanjen; Leumann
(1977: 441) kae da toga nastavka nije bilo u govornom jeziku, vjerojatno stoga
to glavno svjedoanstvo o njem potjee od Priscijana (2. 362) te od pjesnika
(npr. Vergilije, Eneida 1. 320); meutim, Leumannova skepsa izgleda mi pretje-
ranom. Mogue je da su duljine u rijeima poput gen koljeno, corn rog po-
stale od *uh
1
pri emu je *h
1
nastavak za nominativ dvojine (imenice koje
znae koljeno ili rog obino se upotrebljavaju u paru, v. Hamp 1970).
U genitivu jednine proterodinamike promjene gotski nastavak aus (su-
naus sina) potvruje da je prijevojni samoglasnik u sufiksu bio *o, a
ne *e. Latinski nastavak s pravilan je odraz indoeuropskoga prote-
rodinamikoga zavretka *ows. Na starolatinskim natpisima posvjedo-
en je i nastavak uos (senatuos, SC de Bacch.) koji je mogue protumai-
ti kao indoeuropski amfidinamiki zavretak *wos (kao u ved.
madhvas, g. sg. od madhu medovina). Neke imenice katkada tvore geni-
tiv jednine na dugo , analogijom prema oosnovama, npr. g. sg. senat,
106 U staroirskome (a vjerojatno i u keltskome openito) uosnove takoer su isklju-
ivo mukoga i srednjeg roda (Thurneysen 1946); u praslavenskome su pak iskljuivo
masculina (Bruer 1969); vjerojatno se radi o dijalekatskoj osobitosti nekih zapadnoin-
doeuropskih jezika.
154
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
kod Cicerona i Livija. Deklinacija o i u osnova posve se pomijeala kod
imenice domus dom (dat. domu i dom, abl. dom, g. pl. domuum i
domrum).
Latinski je ablativ na nastao u praitalsko doba proirenjem nastavka
*Vd na sve vokalske osnove (usp. magistratd, SC de Bacch.).
U dativu jednine zavretak u u latinskome razvio se iz uei, nastavka
posvjedoenog na ranim natpisima (senatuei, CIL I
2
568). U klasinom
latinskom imenice srednjeg roda imaju nastavak , a imenice mukoga
i enskog roda u; u pjesnitvu, meutim, i imenice mukog i enskog
roda esto imaju . Izvorni nastavak u svakom je sluaju u < ie.
*wey, dok je po svoj prilici nastalo analogijom prema dativu
imenica tree deklinacije.
Lokativ jednine proterodinamikih imenica nije imao nastavka, no su-
fiks je stajao u prijevojnoj duljini (ie. *suHnw). Mogue je da je trag toga
lokativa ouvan u lat. izrazu noct nou, to je izvodivo iz *nok
w
tw,
lok. sg. inae nepotvrene uosnove *nok
w
tu. Lokativ jednine amfidi-
namikih imenica najvjerojatnije je imao uobiajeni lokativni nastavak
*i, usp. ved. madhavi u medovini.
Instrumental jednine ostavio je traga u malom broju jezika; vedski oblici
poput pav stokom (usp. lat. pecu) upuuju na nastavak *eh
1
; ave-
stiki voh dobrim upuuje na nastavak *h
1
.
120 Latinski nominativ mnoine na s nije pravilan odraz ie. zavret-
ka *ewes; vjerojatno je s preuzeto iz akuzativa, gdje je taj zavretak
pravilno nastao od ie. *uns; pri tome je igrala ulogu i analogija s imeni-
cama 3. deklinacije, kod kojih se n. i ak. mnoine takoer podudaraju. N.,
ak. i v. pl. imenica srednjeg roda takoer je nastao analogijom (najvjero-
jatnije prema oosnovama), jer bi ie. *uh
2
u latinskome dalo **.
Genitiv mnoine uum (arhajski uom) u pjesnitvu se esto skrauje u
um (npr. kod Vergilija). U dativu mnoine latinske imenice acus igla,
arcus luk, quercus hrast i tribus pleme sauvale su stari zavretak
ubus, pri emu je u dio osnove na koji je pravilno dodan nastavak
bus; ostale imenice preuzele su, analogijom prema 3. deklinaciji, zavr-
etak ibus, no neke imenice imaju jo oba zavretka (npr. genu, artus
ud, lacus jezero, uer raanj, itd.).
U staroindijskome su uosnove pretrpjele velik utjecaj nosnova; osobito se to
vidi u deklinaciji uosnova srednjeg roda, u kojima ispred padenoga nastavka
esto stoji neetimoloko n; u vedskome su jo ouvani oblici bez n, usp. madhu
n. medovina, g. madhvas umjesto mlaega madhunas. U praslavenskom su se
u potpunosti izgubile uosnove srednjega roda; takoer su nestale pridjevske
155
IMENA I ZAMJENICE
osnove na *u. U instrumentalu jednine zavretak om prenesen je analogijom
iz tematskih osnova; staroruski jo ima izvorni nastavak m koji je naslije-
en iz praslavenskoga.
Dodavanjem sufiksa za enski rod *h
2
uosnovama nastajale su u indo-
europskom prajeziku osnove na *uh
2
enskoga roda. Takve su, napri-
mjer, imenice *swekruh
2
svekrva, skr. var, lat. socrus (spram ime-
nice mukoga roda *swekuros svekar, skr. vauras, lat. socer). Te su
se imenice u prajeziku deklinirale amfidinamiki (n. sg. *swekruh
2
s,
g. sg. *swekruh
2
s. U latinskome se te imenice u deklinaciji ne razli-
kuju od ostalih imenica 4. deklinacije; zavrno *s pokratilo se najvje-
rojatnije pod utjecajem zakona o jampskom kraenju.
Jedine latinske imenice na *s su ss svinja i grs dral. Prva je indoeu-
ropska korijenska imenica *suHs (usp. gr. ), a druga indoeuropska osnova na
*uh
2
(usp. lit. grv, strus. erav, s drugim sufiksom gr. ); obje su uvr-
tene u 3. deklinaciju, ali grs, gruis jo uva trag promjene amfidinamike in-
doeuropske osnove na uh
2
, (*gruh
2
s / *gruh
2
s).
LATINSKA 3. DEKLINACIJA
121 Po svojem je postanju latinska trea deklinacija najraznolikija (s
izuzetkom, moda, pete deklinacije). Jo su rimski gramatiari u treu
deklinaciju svrstali sve imenice kojima genitiv jednine zavrava na is.
Premda u klasinom latinskom imenice i pridjevi 3. deklinacije imaju vr-
lo sline nastavke, samo upoznavanje njihova indoeuropskoga podrijetla
moe nam razjasniti preostale razlike; meu imenicama 3. deklinacije
razlikovat emo: a) iosnove; b) osnove na konsonant; c) osnove na so-
nant; d) nepravilne imenice (heteroklita, osnove na dvoglas).
IOSNOVE
122 U indoeuropskom su prajeziku iosnove mogle biti proterodinami-
ke, statike i amfidinamike; proterodinamika je promjena bila znatno
ea i u mnogim je oblicima utjecala na amfidinamiku promjenu jo ti-
jekom razvoja ie. prajezika. Obje su deklinacije iosnova u najveoj mjeri
usporedne proterodinamikoj i amfidinamikoj promjeni uosnova.
Kao i u indoeuropskome, i u latinskome iosnove mogu biti bilo kojeg ro-
da. Imenice srednjega roda prepoznaju se po zavretcima e, al, ar,
dok za razlikovanje imenica mukoga roda (npr. ignis oganj) i enskoga
(mns brijeg) nema jasnoga pravila.
156
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
123 *h
3
ewis ovca, *mtis misao, um; *mori more > lat. mare, *po-
lis > gr. .
jednina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *h
3
ewis
*mtis
mns
mare
avi
mati

pamt
V ?*h
3
ewi
*mtey
mns
mare
ave
mate
, pamti
A *h
3
ewim
*mtim
mentem
mare
avim
matim
pamt
G *h
3
ewyos
*mteys
mentis
maris
avyas
mate

(hom.)
pamti
ABL = G mente
mar
= G
D *h
3
ewyey
*mteyey
ment
mar
avye
mataye
pamti
L ?*h
3
ewyi
*mty
avyau,
mat(u)
pamti
I *h
3
ewyeh
1
*mtih
1
avy
ved. mat
pamtj
U latinskome pronalazimo iskljuivo odraze proterodinamike promje-
ne: ouis se sklanja isto kao i mns. U nominativu jednine u latinskome je
i otpalo sinkopom iza nekih suglasnikih skupina, dok je iza drugih
ouvano (collis, collis brijeg < ie. *knis, usp. steng. hyll); ova se druga
skupina u gramatikoj tradiciji naziva parisyllaba, jer u genitivu i nomi-
nativu jednine ima isti broj slogova. Imenice srednjega roda ove deklina-
cijske klase pogodila je apokopa, otpadanje zavrnoga *i ukoliko su ima-
le vie od dva sloga (*anamali ivotinja > animal, *kalkali > calcar
ostruga, s pravilnom disimilacijom likvida, v. 82). U dvoslonim ime-
nicama *i je pravilno prelo u e (mare, takoer u pridjeva 3. deklinaci-
je, suue slatko). Indoeuropski nastavak za sr. rod bio je *0, tj. imeni-
ce su zavravale na istu osnovu (*i, usp. skr. vri n. voda).
U akuzativu jednine i proterodinamika i amfidinamika deklinacija
imale su zavretak *im; taj je zavretak u latinskome pravilno preao u
em (mentem), ali je im naknadno ponovno uvedeno kod nekih imeni-
ca (febris groznica, sitis e, ruis promuklost, itd.) analogijom
prema zavretcima ostalih vokalskih deklinacija (am, om, um,
em).
U nekih imenica akuzativ na im moda je pravilan odraz ie. zavretka *ih
2
m:
lat. neptim i skr. naptm bili bi izvodivi iz ie. *neptih
2
m neakinju, unuku
(usp. Meillet & Vendryes 1948: 478).
157
IMENA I ZAMJENICE
Indoeuropski zavretak genitiva jd. proterodinamike deklinacije *ey
s u latinskome je trebao dati *s; pod utjecajem konsonantskih osnova,
kod kojih je zavretak is postao od *es, latinske su iosnove preuzele
genitivni zavretak s kratkim is.
107
Ablativ jednine e takoer je preu-
zet iz konsonantskih osnova (v. 125), ali su neke imenice i svi pridjevi 3.
deklinacije zadrali stari italski ablativ na *d > lat. ; taj zavretak
imaju a) imenice srednjeg roda (mar) b) imena rijeka (Tiber); c) imenice
koje imaju ak. jd. na im (turr kule).
U dativu jednine ie. zavretak *eyey pravilno se odrazio kao lat. ; tre-
ba istai da bi i taj nastavak mogao biti prenesen iz konsonantskih ime-
nica, jer bi i *ey takoer u latinskome dalo .
Lokativ i instrumental jednine nisu u latinskome ostavili traga; u praje-
ziku je lok. jd. zavravao na *y (proterodinamika deklinacija), to se u
vedskom odrazilo kao (usp. agn u ognju, lok. od agni oganj); u
sanskrtu je analogijom prema uosnovama dodano zavrno u, te loka-
tiv glasi agnau.
124 Deklinacija iosnova u mnoini:
mnoina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *h
3
ewyes
*mteyes
ments
maria
avyas
matayas
pamtje
V = N = N = N = N = N
A *h
3
ewins
*mtins
ments,
ments
maria
avyas
mat
pamt
G *h
3
ewyom
*mtyom
mentium
marium
matnm (hom.) pamtj
ABL *h
3
ewib
h
os
*mtib
h
os
mentibus
maribus
matibhyas
D = ABL. mentibus
maribus
matibhyas pamtm
L *h
3
ewisu
*mtisu
matu pamtx
I *h
3
ewib
h
is
*mtib
h
is
matibhi pamtmi
107 U oskikoumbrijskome je staro *eis ouvano i, tovie, preneseno na konso-
nantske imenice i oosnove, usp. osk. medkes mediksa (meddix je neki magistrat u
oskikim gradovima).
158
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
U nom. pl. lat. s predstavlja pravilan odraz ie. zavretka *eyes pro-
terodinamikih deklinacija; u nekih se imenica pojavljuje i nastavak s
(kod Plauta aeds zgrade, aurs ui). Taj se nastavak obino tumai
analogijom prema konsonantskim imenicama kod kojih se takoer podu-
daraju n. i ak. pl. koji oba zavravaju na s.
108
N., ak. i v. pl. imenica
srednjega roda morao bi zavravati na ** da dolazi od ie. zavretka
*ih
2
; latinski zavretak ia nastao je analogijom prema oosnovama
(kao i kod uosnova, usp. 119).
Akuzativ mnoine imenica m. i . roda zavravao je na *ins; najvjero-
jatnije su i histerodinamike i proterodinamike imenice imale isti zavr-
etak. U latinskom je *ins pravilno odraeno kao s ( ments), no taj
nastavak od Augustova doba zamjenjuje se nastavkom s, preuzetim iz
konsonantske deklinacije.
Genitiv mnoine ima u latinskome zavretak ium, to je pravilan odraz
ie. zavretka *iom. Meutim, neke imenice, koje ostale padee tvore
po iosnovama, imaju g. pl. na um, kao konsonantske osnove, npr. se-
num, uolucrum, iuuenum, canum staraca, ptica, mladia, pasa. Veina
takvih imenica u prajeziku nisu bile iosnove, te je zavretak um u g.
pl. arhaizam, a ne analoka inovacija.
Dativ i ablativ mnoine imaju u latinskome nastavak ibus, koji je pra-
vilno nastao iz ie. zavretka *ib
h
os.
Osim navedenih tipova iosnova, u indoeuropskome je postojao jo je-
dan, rjei tip koji moemo svrstati u holodinamiku deklinaciju. Radi se
o imenicama tvorenim sa sufiksom *HVy koji je u n. sg. stajao u du-
ljini o, npr. ie. *sek
w
Hy > skr. sakh pratilac, prijatelj, g. sakhiyu) ie.
*weh
2
g
h
Hy > gr. , g. < *weh
2
g
h
Hyos. Prema miljenju veine
strunjaka ta klasa imenica nije ostavila traga u latinskome. Meutim,
neke latinske iosnove u nominativu jednine imaju nerazjanjen zavre-
tak s ( seds sjedite, uulps lisica, uats prorok, pjesnik koji bi se
mogao izvesti iz *(H)ys, prijevojne varijante upravo spomenutoga in-
doeuropskoga tipa.
109
108 V. Leumann 1977: 440. Vrijedno je spomena, meutim, i drugo objanjenje, prema
kojemu je s pravilan odraz ie. histerodinamikoga zavretka *yes (usp. ved. aryas
prijatelji, n. sg. ari). Mogue je da ie. *yes daje u lat. s i u prezentu glagola 4.
konjugacije, ukoliko uens < ie. injunktiva *g
w
emyes.
109 U latinskom je dugo prijevojno * analogijom uvedeno i kod nekih korijenskih ime-
nica, usp. ps stopalo umjesto ie. *pds (dor. ). Nita ne stoji na putu pretpostavci
da se to dogodilo i kod imenica tvorenih sufiksom *HVy.
159
IMENA I ZAMJENICE
OSNOVE NA KONSONANT
125 Razmjerno heterogenu klasu indoeuropskih osnova na konsonant
moemo podijeliti na a) osnove na okluziv; b) osnove na *s; c) osnove
na laringal:
osnove na okluziv osnove na *s osnove na laringal:
ie. *pds stopalo *genh
1
os rod *ponteHs put
lat. ps, pedis genus, generis (pns, pontis most)
U indoeuropskom su prajeziku osnove na okluziv u najveem broju slua-
jeva bile korijenske imenice (imenice tvorene bez sufiksa); neke od njih
sklanjale su se statiki, npr. *dm / gen. *dems dom, no veina je imala
jake nastavke te se sklanjala amfidinamiki, npr. *pds / gen. *pedos
stopalo (umjesto **pdos, oblika nemogueg zbog slogovne strukture je-
zika). U latinskom su korijenske imenice vrlo brojne, to je jedna od ar-
hainih crta toga jezika (u veini su ie. jezika korijenske imenice nestale
kao klasa; u slavenskome ih uope nema). Imenice na konsonant izvede-
ne pomou sufiksa u latinskom su znatno ee nego u indoeuropskome.
Jedna je od rijetkih naslijeenih takvih imenica neps neak (ie.
*nepts, usp. skr. napt potomak, stir. na, steng. nefa)
110
. U latinsko-
me je broj osnova na okluziv znatno povean zbog brojnih sloenih sufik-
sa, od kojih samo neki imaju usporednice u drugim ie. jezicima, npr. su-
fiks *tu(H)t za tvorbu apstraktnih imenica . r., posvjedoen i u
keltskom (lat. iuuentus mladost = stir. otiu), ili sufiks *teh
2
t, po-
svjedoen i u grkom (lat. nouits novost = gr. ). Naposljetku, u
osnove na okluziv valja ubrojiti i participe prezenta tvorene sufiksom
*Vnt (lat. ferens, ferentis, skr. bharan, bharatas, gr. ,
nosei < *b
h
ern, *b
h
erontos). U tijeku razvoja latinskoga ti su partici-
pi poprimili zavretke iosnova (usp. g. pl. ferentium, no Plaut jo ima
amantum ljubavnik, precantum molitelj).
126 Indoeuropske *sosnove bile su srednjega roda i, rjee, mukoga ili
enskog roda. Imenice srednjeg roda dobro su posvjedoene u gotovo
svim ie. jezicima, usp. ie. *genh
1
os / g. *genh
1
esos rod > lat. genus, ge-
neris, hom. , , skr. janas, janasas. Karakteristino je za te ime-
nice da nemaju kvantitativnog prijevoja, osim eventualne prijevojne du-
ljine u n. ak. v. pl. (*genh
1
s > skr. jan()s(i))
111
. U latinskom, zbog ro-
110 Ta je imenica imala histerodinamiku promjenu (n. *nps, g. *nepts), usp. pra-
zninu sufiksa u skr. g. sg. naptur i stir. nieth.
111 U ranom indoeuropskome promjena je vjerojatno bila *genh
1
s / *genh
1
ess, dakle
proterodinamika, v. Schindler 1975a.
160
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
tacizma, osnova u kosim padeima zavrava na r. Lat. aes, aeris bronca
pravilno dolazi od ie. *h
2
eyos, *h
2
eyesos kovina s gubitkom *y izmeu
samoglasnika (usp. skr. ayas kovina, got. aiz novac, ruda). Sosnove
mukoga i enskog roda imale su holodinamiku promjenu, npr. ie.
*h
2
ewss / g. *h
2
usesos / ak. *h
2
usos zora (osnova *h
2
ewss ouvana
je u hom. , posredno i u lat. aurra i lit. aur; osnova *h
2
uses u skr.
uas). U latinskome su te imenice djelomino prele u druge deklinacij-
ske klase (npr. aurra), a djelomino su ouvane (npr. arbs stablo).
127 Osnove na laringal (osim onih s formantom *h
2
za tvorbu enskog
roda, v. 108) bile su u indoeuropskome rijetke. Meu njima nalazimo ko-
rijenske imenice, npr. *d
h
oh
1
s initelj u sloenicama (ved dhs, lat.
ds u sacerds < *sakrod
h
oh
1
, s prijelazom u osnove na t). Od izve-
denih imenica na laringal moemo spomenuti *ponteHs put (skr.
panths, stsl. pt). Ta se imenica sklanjala holodinamiki (genitiv
*ptHos > skr. pathas, ista osnova je u gr. put). U latinskome je
ta imenica prela u iosnove (pns, pontis most).
128 *pds stopalo
jednina ie. lat. skr. gr.
N pds ps pt
V (=N) = N = N = N
A *pod pedem pdam
G *pedos ili *podes pedis padas
ABL = G pede = G
D *pedey ili *podey ped pade
L *podi ili *pedi padi
I *pedeh
1
ili *podeh
1
pad
Kod imenice *pds, kao i kod mnogih drugih korijenskih imenica, teko
je utvrditi raspodjelu prijevojnih stupnjeva u korijenu za pojedine padee.
N. sg. je vjerojatno imao *, dok je u lat. uvedeno analogijom prema
onim padeima u kojima je stajalo *e; kod korijenske imenice ux glas,
izvorno * je ouvano, usp. skr. vk).
Akuzativ jednine imao je nastavak *, fonoloki uvjetovanu varijantu
nastavka *m; u latinskome je pravilan odraz em (46), u skr. a i u
gr. .
161
IMENA I ZAMJENICE
U genitivu jednine nastavak je bio *os ili *es. U nekim se jezicima po-
javljuje *os (grki, germanski, keltski), a u drugima *es (slavenski, la-
tinski), dok je u nekima boja samoglasnika neodrediva (armenski, indoi-
ranski); latinski je jedini ie. jezik u kojem su posvjedoene obje varijante,
premda se nastavak os pronalazi samo u najstarijim tekstovima (npr.
salutus, g. sg. od salus zdravlje, CIL I
2
62, nominus g. sg. od nmen
ime, SC de Bacch.)
112
. U klasinom latinskom upotrebljava se samo na-
stavak is < es (usp. stlat. salutes pocolom vr zdravlja, CIL I
2
451).
Oskiki i umbrijski imaju nastavak iosnova, eis (osk. medkes suca,
od osnove medk).
Najvjerojatnije je objanjenje postojanja te dvije varijante genitivnoga nastavka
teza da je jedna od njih isprva stajala pod naglaskom, a druga u nenaglaenom
poloaju. Mogli bismo pretpostaviti da je varijanta *es stajala pod naglaskom,
a inae varijanta *os;
113
vjerojatno je do poremeaja u toj distribuciji dolo jo
tijekom razvoja ie. prajezika.
Ablativ jednine e u latinskome pravilno dolazi od indoeuropskoga loka-
tivnog nastavka *i. U dativu jednine lat. (stlat. ei) pravilan je odraz
ie. nastavka *ey (usp. i osk. medke sucu).
U sanskrtu, nastavak am u akuzativu sastoji se od pravilnoga ishoda ie. *
i analoki dodanoga m (prema oosnovama). U grkome je nastavak u da-
tivu u stvari indoeuropski lokativni nastavak. Mikenski jo uva indoeuropski
dativni nastavak *ey, koji se linearom B pie kao e.
129 Promjena osnova na okluziv u mnoini:
mnoina ie. lat. skr. gr.
N podes peds pdas
V (=N) = N = N = N
A *pods peds padas
G *pedm ili *podm pedum padm
ABL *podb
h
os ili *pedb
h
os pedibus padbhyas
D *podb
h
os ili *pedb
h
os pedibus padbhyas
L *podsu ili *pedsu patsu
I *pedb
h
is ili *podb
h
is padbhi mik. popp
h
i
112 Za popis rijei posvjedoenih s genitivnim nastavkom us < os v. Blmel 1972: 63.
113 U ie. prajeziku samoglasnik *e ee je stajao pod naglaskom, dok je *o ponekad bio
samoglasnik koji se pojavljivao umjesto prijevojne praznine kako bi se izbjegle nemogu-
e slogovne strukture (v. Matasovi 1996a, 1996c).
162
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
Indoeuropski nastavak za n. pl. u latinskome je trebao dati *es > *is;
nastavak s u stvari je pravilan odraz nastavka za akuzativ mnoine,
ie. *s > *ens > s.
114
U oskikom je izvorni nastavak ouvan, npr.
humuns (= lat. homins ljudi), sa sinkopom samoglasnika *e.
Dativ i ablativ mnoine analogijom prema iosnovama dobili su zavre-
tak ibus umjesto oekivanoga *bus.
U sanskrtu dugo u n. pl. je od ie *o zbog djelovanja Brugmannova zakona;
kratko a u ak. pl. kao da upuuje na zakljuak da je prijevojni samoglasnik u
tom padeu bio *e. U grkom je dativ mnoine postao od ie. lokativa mnoine,
kao to je dativ jednine u stvari ie. lokativ. Nastavak umjesto * tumai
se analokim utjecajem lokativa (dativa) jednine na . U mikenskom grkom
instrumental je jo osobit pade s nastavkom p
h
i koji se podudara sa sanskrt-
skim bhi; u homerskome taj nastavak (hom. ) ima razliite funkcije i upo-
trebljava se i u jednini i u mnoini.
OSNOVE NA SONANT
130 Meu indoeuropskim osnovama na sonant
115
istiu se osnove na *r
i *n; ima svega nekoliko osnova na *m: npr. *g
h
eym / *g
h
imos zima,
lat. hiems, hiemis, av. zy, zim), *sm / *sems jedinstvo (stsl. sam, gr.
), *d
h
eg
h
m / *d
h
g
h
mos zemlja (het. tekan, gr. ). Na slian nain,
izuzetno su rijetke i osnove na *l: *seh
2
wl / *suh
2
nos sunce (lat. sl,
skr. sryas, lit. sul ), *seh
2
ls / *sh
2
los sol (lat. sl, salis, gr. , stsl.
sol). Osnove na *m i *l ve su u prajeziku bile preitci iz ranijega razdo-
blja; u nastavku bavit emo se samo osnovama na *r i *n.
131 U indoeuropskom prajeziku osnove na sonant mogle su biti sva tri
roda i pripadati gotovo svim deklinacijskim tipovima: statikom, holodi-
namikom, proterodinamikom i histerodinamikom. Ponekad imenice
izvedene istim sufiksom pripadaju dvama razliitim deklinacijskim tipo-
vima; naprimjer, ie. imenica *meh
2
tr mati imala je statiku promjenu
(g. sg. *meh
2
ts > ved. matur), a ie. *ph
2
tr otac histerodinamiku (g.
sg. *ph
2
tros > gr. ). Pripadnost jedne statikom, a druge histero-
dinamikom tipu odreena je zacijelo akcenatskim promjenama koje su
se zbile u ranom indoeuropskom i koje je vjerojatno nemogue rekonstru-
irati.
114 Drugo je, moda ne manje vjerojatno tumaenje, da je lat. s nastavak za nom. pl.
preuzet iz iosnova, ie. *eyes (Leumann 1977: 436).
115 Na ovom mjestu o sonantima govorimo u fonetskom, ne u fonolokom smislu. U
fonolokom smislu ie. sonanti su i *y i *w.
163
IMENA I ZAMJENICE
1) Imenice mukog i enskog roda
Imenice mukog i enskog roda s osnovom na n izvedene su obino su-
fiksom *Vn ili *CVn i imaju histerodinamiku promjenu (*kwn
pas, gen. *kunos, gr. , ) ili holodinamiku promjenu
(*h
2
ekmn kamen, gen. *h
2
ek(m)nos). U latinskom se taj sufiks raz-
dvojio na dva:
a) sufiks / nis kojim su izvedene imenice mukoga roda, s poope-
nom prijevojnom duljinom koja je u ie. obiljeavala samo n. sg., usp.
pulm, pulmnis plue (gr. ), ime Ner, Nernis, itd. Aglutina-
cijom sa sufiksom *ti za tvorbu apstraktnih imenica (kao u mns,
mentis, v. 122) taj sufiks posluio je za tvorbu imenica enskoga roda na
ti / tinis
116
, usp. npr. nti, ntinis narod, nacija;
b) sufiks / inis, pomou kojega se tvore imenice enskoga i, rjee,
mukog roda, s vokalizmom u kosim padeima naslijeenim iz ie. holodi-
namike promjene (npr. ord, ordinis f. red, poredak); i ovaj je sufiks
posluio za tvorbu nekoliko sloenih sufiksa, veinom za tvorbu imenica
enskoga roda i apstraktnog znaenja: d / dinis (dulcd slatko-
a, usp. dulcis sladak), g / ginis (npr. org podrijetlo, usp. orri
raati se), itd.
Osim navedena dva tipa nosnova u latinskome postoje i izolirane tvorbe poput
pecten ealj (ie. statiki *pekts/(p)kten, usp. gr. , ) ili sangus
krv (prema Meilletu i Vendryesu rije bez utvrene etimologije; od Vergilija s
krainom sanguis).
Veina latinskih i ie. imenica na *r bila je izvedena sufiksom *tVr; ta-
kve imenice oznaavale su vritelja radnje, usp. lat. genitor roditelj <
*genh
1
tr (gr. , skr. janit). Ostale osnove na *r mukog i enskog
roda oznaavale su srodstva. Neke od imenica te klase izvedene su sufik-
som *h
2
tr (v. gore otac i mati), ali neke nisu (npr. *swesr sestra
> lat. sror, skr. svas, lit. sesu, stir. siur). Veina tih imenica pripada
statikom (*meh
2
tr, *swesr) ili histerodinamikom tipu (*ph
2
tr).
2.) Imenice srednjeg roda
U indoeuropskome nije bilo imenica srednjeg roda s osnovom na *r. Sve
imenice srednjega roda kojima je n. sg. zavravao na *r tvorile su kose
padee s osnovom na *n, te su prema tome bile heteroklitske (v. 136). U
latinskom su srednjega roda samo neke izolirane imenice etimoloki ne-
jasna podrijetla poput cicer slanutak, papuer mak. Zacijelo se radi o
posuenicama iz neindoeuropskih jezika.
116 Posve podudaran sloeni sufiks postoji i u keltskom, usp. stir. tiu (npr. toimtiu,
g. toimten misao), v. Watkins 1966.
164
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
Najei sufiks za tvorbu imenica srednjega roda s osnovom na *n u ie.
prajeziku bio je jaki sufiks *men. On je ostao izuzetno produktivan i u
latinskom, npr. lat. smen < ie. *seh
1
men sjeme (stsl. sm), germen
pupoljak, porod < *genmen (skr. janma roenje). U prajeziku su se
imenice tvorene tim sufiksom deklinirale proterodinamiki ili statiki,
premda je u veini jezika prevladala promjena s genitivnim nastavkom
*os/es, tipina za holodinamiku i histerodinamiku promjenu.
Imenica *h
3
nom ime posvjedoena je u gotovo svim ie. jezicima, ali nije si-
gurno da li je u ie. prajeziku pripadala ovoj klasi (moglo bi se raditi i o imenici sa
sufiksom *en); njezina je promjena statika: n. sg. odraen je pravilno u lat.
nmen, samo to je preuzeto analogijom prema rijeima izvedenim iz korijena
gn znati (usp. cognmen nadimak, s neetimolokim g). U grkom je po-
etno u protetski samoglasnik postao od laringala. Osnova kosih pa-
dea (g. sg. *h
3
mens) odraena je u staroirskom ainm (g. anmae < *h
3
mens) i
u stsl. im < *jmeN < *men. Neki autori (npr. Mayrhofer 1986: 126) zbog
dorskog oblika u imenu (g. sg.) u indoeuropskom re-
konstruiraju *h
1
nom ili *h
1
neh
3
m s poetnim laringalom *h
1
. Najvjerojatnije
treba pretpostaviti da je ie. *h
3
nom u grkom pravilno dalo , a da je u
dorskom dolo do disimilacije *o...o > *e...o, te da je *enoma djelovanjem Cow-
gillova zakona potom dalo posvjedoeni lik .
132 ie. *h
3
nom ime (n.), *h
2
ekmn kamen; lat. hom < *d
h
g
h
emn
(u vezi sa humus zemlja.
jednina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *h
3
nom
*h
2
ekmn
nmen
hom
nma
am

im
kamy
V *h
3
nom
*h
2
ekmon
nmen
hom
nma
aman

im
kamy
A *h
3
nom
*h
2
ekmon
nmen
hominem
nma
amnam
im
kamen
G *h
3
mens
*h
2
ek(m)nos
nminis
hominis
nmnas
a(m)nas

imene
kamene
ABL = G nmine
homine
= G
D *h
3
mney
*h
2
ekmney
nmin
homin
nmne
a(m)ne

imeni
kameni
L ?*h
3
nomen
*h
2
ekmoni
nmani
aman(i)
imene
kamene
I *h
3
mn(e)h
1
*h
2
ekmneh
1
nmn
a(m)n
imeni
kamenm
165
IMENA I ZAMJENICE
N sg. imenica na sonant m. i . roda tvorio se asigmatski, tj. nije imao na-
stavka *s; sufiks je, meutim, u tom padeu obavezno bio u prijevojnoj
duljini.
117
Zavrno *n je u latinskom otpalo iza dugoga *, stoga je hom
oekivan oblik; ista se promjena dogodila i u sanskrtu (usp. am), litav-
skome (akmuo) i staroslavenskome (kamy), dok je u grkom ouvano.
Vokativ nije imao nastavka, a sufiks je bio u prijevojnoj punini (usp. skr.
aman); u latinskome je poopen zavretak nominativa. Akuzativ je ta-
koer imao puninu i nastavak * koji se pravilno u latinskom odrazio
kao em. N. ak. i v. sg. imenica srednjeg roda imali su oekivani nasta-
vak *0 (istu osnovu).
Genitiv jednine imao je nastavak *s (proterodinamika i statika pro-
mjena), odnosno *os / es (holodinamika promjena). Zavretak *es
posvjedoen je u slavenskome (*s je otpalo po zakonu otvorenih slogova), i
litavskome uns psa (od uo pas < *kwn
118
). Nastavak *os imamo
u grkome, dok *s pronalazimo u staroirskome (g. sg. anmae imena <
*h
3
mens). Latinski ima is < *es. Sufiks je u latinskom ili ujednai-
vanjem poopio duljinu nominativa (tip / nis) ili prazninu kosih pa-
dea holodinamike promjene (tip / inis).
Samoglasnik i u sufiksu in(is) nastao je anaptiksom; to pokazuje Thurneyse-
nov zakon (*kn > gn), koji je djelovao prije anaptikse u sufiksima tipa g /
ginis (robig hra, itd.). Anaptiksa je izostala u imenici caro, carnis meso
(usp. umb. karu komad).
Latinski je ablativ, kao i kod osnova na okluziv, nastao od ie. lokativa na
*i, dok dativni nastavak dolazi od *ey. Oblik Karthagin u Karta-
gi nastao je analogijom prema oosnovama, gdje dolazi od *oy, tj.
od ie. lokativa. Lokativ osnova na sonant mogao je imati uobiajeni na-
stavak *i, ali mogao je biti i bez nastavka (ved. heman zimi <
*g
h
eymen); taj je lokativ ouvan i u stsl. imene, gdje je e postponirana
estica, a nastavak je *0. Lokativ u staroindijskom redovito ima prije-
vojnu puninu u sufiksu, a vjerojatno je tako bilo i u indoeuropskome.
U staroindijskome, a vjerojatno i u indoeuropskome, u sredini rijei nije dopu-
tena skupina *Cmn, te stoga *m ispada u oblicima kao to je g. sg. ved.
anas (umjesto *amnas). U grkom je, vjerojatno iz istoga razloga, poopena
prijevojna punina o u sufiksu kroz itavu paradigmu. U slavenskom, s druge
strane, oblik kamy zahtijeva opirnije objanjenje. Taj je oblik potekao od osno-
117 Vjerojatno su i imenice na sonant u ranoindoeuropskom zavravale na *s u n. sg.,
ali se to *s asimiliralo s prethodnim sonantom i potom, metatezom kvantitete, produlji-
lo prethodni samoglasnik; razvoj je dakle bio: *h
2
ekmons > *h
2
ekmonn > *h
2
ekmn
(usp. Szemernyi 1989).
118 Stang (1966) smatra da je lit. s u genitivu (akmens) nastalo sinkopom samogla-
snika es posvjedoenoga u starolitavskome i u dijalektima.
166
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
ve kosih padea *h
2
kmon, to je u slavenskom trebalo dati *kmon; meutim,
dogodila se metateza laringala i okluziva, te je praoblik *keh
2
mn pravilno dao
stsl. kamy. Nastavak u ak. jd. pravilan je odraz ie. * na kraju rijei, a na-
stavak m u instrumentalu oblikovan je prema iosnovama (umjesto oeki-
vanoga *m). U grkom indoeuropske osnove srednjeg roda na sufiks *men
dobivaju zavrno nejasna podrijetla; pravilno dolazi od
*h
3
nomtos. Grki je dativ, kao i kod osnova na okluziv, indoeuropski lokativ s
nastavkom *i.
133 U mnoini promjena nosnova izgleda ovako:
mnoina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *h
3
nomn
*h
2
ekmones
nmina
homins
nmni, nm
amnas

imena
kamene
V = N = N =N = N
A *h
3
nomn
*h
2
ekmons
nmina
homins
nmni, nm
a(m)nas

imena
kameni
G *h
2
mnom
*h
3
ek(m)nom
nminum
hominum
nmnm
a(m)nm

imen
kamen
ABL *h
3
mb
h
os
*h
2
ekmb
h
os
nminibus
hominibus
nmabhyas
amabhyas
D *h
3
mb
h
os
*h
2
ekmb
h
os
nminibus
hominibus
nmabhyas
amabhyas

imenm
kamenm
L ?*h
3
nomsu
*h
2
ekmsu
nmasu
amasu
imenx
kamenx
I *h
3
mb
h
is
*h
2
ekmb
h
is
nmabhi
amabhi
imenmi
kamenmi
Ie. n. a. v. pl. imenica srednjeg roda *h
3
nomn prema nekim je tumaenji-
ma stari kolektiv (v. 82). Pravilan odraz ouvan je u vedskom (nm),
dok je u sanskrtu analogijom prema oosnovama dodan nastavak i <
*h
2
. U latinskom je nastavak a od ie. eh
2
, to je nastavak preuzet od
oosnova.
Nominativ mnoine m. i . roda imao je nastavak *es; za latinsko s
objanjenje je isto kao i kod osnova na konsonant (v. 129). Akuzativ mno-
ine imao je nastavak *s > lat. s; nastavak ibus preuzet je, kao i
kod imenica na konsonant, iz iosnova umjesto oekivanoga *bus.
U staroslavenskome su oblici za dativ, lokativ i instrumental mnoine uveli
analogijom prema iosnovama. N. pl. e i ak. pl. i pravilan su odraz ie. nasta-
vaka *es, *s, dok je nastavak a u n. a. v. pl. sr. roda kao i u latinskom obli-
kovan prema oosnovama (ie. *eh
2
).
167
IMENA I ZAMJENICE
134 ie. *meh
2
tr mati, *ph
2
tr otac
jednina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *meh
2
tr
*ph
2
tr
mter
pater
mt
pit

mati
V *meh
2
ter
*ph
2
ter
mter
pater
mtar
pitar

mati
A *meh
2
ter
*ph
2
ter
mtrem
patrem
mtaram
pitaram

mater
G *meh
2
ts
*ph
2
tros
mtris
patris
mtur
pitur

matere
ABL = G mtre
patre
= G
D *meh
2
trey
*ph
2
trey
mtr
patr
mtre
pitre

materi
L ?meh
2
teri
*ph
2
teri
mtari
pitari
matere
I *meh
2
tr(e)h
1
*ph
2
treh
1
mtr
pitr
materj
Kao to je iz tablice vidljivo, promjena rosnova paralelna je promjeni
nosnova. Latinska je promjena kombinacija deklinacija statikoga i hi-
sterodinamikoga tipa; u kosim je padeima poopena prijevojna prazni-
na, pri emu lat. patrem, mtrem ne dolazi neposredno od ie. **ph
2
t,
**meh
2
t, ve od poopene osnove patr, mtr.
U sanskrtu je u g. sg. poopen prijevoj statikoga tipa; mtur pravilno dolazi od
ie. *meh
2
ts, a pitur je analoki oblikovano prema mtur. U staroslavenskome je
veina nastavaka podudarna nastavcima nosnova. Zavretak instrumentala
j preuzet je iz iosnova i zamjenikoga je podrijetla.
135 Mnoinske oblike rekonstruiramo na sljedei nain:
mnoina ie. lat. skr. gr. stsl.
N *meh
2
teres
*ph
2
teres
mtrs
patrs
mtaras
pitaras

matere
V = N = N = N = N = N
A *meh
2
tns
*ph
2
tns
mtrs
patrs
mt
pit n

materi
G *meh
2
trom
*ph
2
trom
mtrum
patrum
mt m
pit m

mater
ABL = D mtribus
patribus
mt bhyas
pit bhyas
D *meh
2
tbhos
*ph
2
tbhos
mtribus
patribus
mt bhyas
pit bhyas

materm
L *meh
2
tsu
*ph
2
tsu
mt u
pit u
materx
I *meh
2
tb
h
is
*ph
2
tb
h
is
mt bhi
pit bhi
matermi
168
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
U sanskrtu je ak. mn. pit n oblikovano analoki prema i osnovama
(Thumb & Hauschild 1959: 80); odatle i dugo samoglasniko . Gen. pl. obliko-
van je prema nosnovama, no u vedskom je posvjedoen i izvorni oblik, npr.
svasrm sestara. U staroslavenskome se kao i kod nosnova oituje utjecaj
iosnova.
HETEROCLITA
136 Imenice koje su u indoeuropskom prajeziku imale razliite osnove u
nominativu (i akuzativu i vokativu) i kosim padeima nazivamo hetero-
klitama. Sve su te imenice bile srednjeg roda; kao klasa, najbolje su ou-
vane u hetitskom, a razmjerno su mnogobrojne i u staroindijskome. U la-
tinskome ih je svega jo nekoliko. Postojalo je nekoliko tipova heterokli-
ta, koje se mogu razvrstati u klase prema zavretku osnove: a) *H u no-
minativu, *n u kosim padeima, usp. ie. *h
3
estH / *h
3
estnos = stind.
asthi / asthnas kost (lat. os, ossis); b) *l u nominativu, *n u kosim pade-
ima, usp. ie. *seh
2
wl / *suh
2
nos sunce = lat. sl, solis, got. sunu; c) *r
u nominativu, *n u kosim padeima, usp. ie. *yk
w
/ *yek
w
s jetra =
gr. / , lat. iecur / iecinoris. Meu svim tim tipovima osnova
119

najee su bile one u kojima se smjenjivalo *r i *n; one su jedine ostavile
tragova u latinskome.
U indoeuropskome su se *r/n osnove deklinirale amfidinamiki ili stati-
ki. Amfidinamika je bila, naprimjer, imenica *wod voda (het. watar,
stsl. voda, usp. gr.
120
), iji genitiv je glasio *udnos (het. wetena, gr.
usp. skr. n. udakam). U latinskome imamo iz osnove kosih padea
imenicu unda (s metatezom *dn > nd). Na slian nain, ie. imenica
*h
1
owHd
h
vime (gr. , skr. dhar) imala je genitiv *h
1
uHd
h
nos;
(skr. genitiv dhnas); u latinskome imenica vie nije heterokliton (ber,
beris). S druge strane, statiki su se deklinirali npr. ie. *h
2
erh
3
w /
*h
2
h
3
wens ito (stir. arbor / arbae), *peh
2
w / *ph
2
wens vatra (het.
pahhur / pahhwena), itd.
119 Jedan do sada neuoen tip heteroklizije imala je rije za pupak: nom. *h
3
nob
h
i
(skr. nbhi, steng. nafu, stpr. nabis, latv. naba) / gen. *h
3
b
h
los (lat. umb, umbilicus,
stir. imliu, gr. ). Obratite panju na podudarnost prijevojnog stupnja *o u kori-
jenu u toj rijei i rijei za ime, *h
3
nom (131); meutim, dok se *h
3
nom dekliniralo
statiki, *h
3
nob
h
i / *h
3
b
h
los je pripadalo amfidinamikomu tipu.
120 Grko dolazi od ie. * koje je bilo uobiajen prijevojni stupanj n. ak. v. mnoine ili
kolektiva (*wedr) imenica srednjega roda (v. 82). Hetitski g. sg. wetena ukazuje da je
u (starijem) indoeuropskome postojao i osobit statiki tip heteroklitskih imenica, tj. da
je genitiv od *wod bio *weds, usp. Schindler 1975.
169
IMENA I ZAMJENICE
Ostaci su indoeuropskih heteroklita u latinskome sljedee imenice: fe-
mur, feminis bedro
121
, iecur, iecinoris, iocineris jetra
122
, iter, itineris f.
put (het. itar)
123
. Tijekom razvoja latinskoga sve su te imenice analoki
razvile oblike kosih padea pravilnije sa stanovita latinkoga sistema de-
klinacije; tako u latinskih pisaca pronalazimo i oblike iecoris, femoris, te
novi nominativ itiner, iji je genitiv itineris pravilan.
OSNOVE NA DVOGLASE
137 Te su osnove bile malobrojne jo u ie. prajeziku i, osobito zbog djelo-
vanja Stangova zakona, bile su nepravilne. Dvije su indoeuropske osnove
na dvoglas *g
w
ws govedo (skr. gau, gr. , latv. govs, stir. b, lat. bs
je posuenica) i *dyws nebo, bog neba (skr. dyau, gr. , lat. Iuppi-
ter).
Imenica *dyws je u ie. prajeziku imala histerodinamiku promjenu; ge-
nitiv jd. *diwos odraen je u gr. i skr. divas, a ak. sg. *dym (od
**dyewm, po Stangovu zakonu) u hom. gr. i skr. dym. Isti je oblik za
akuzativ dao u latinskome osnovu *dy iz koje je nastao akuzativ diem,
a potom, analogijom, itava deklinacija imenice dis dan. Od ie. lokati-
va jd. *dyewi (skr. dyavi) postao je lat. ablativ Ioue, odakle je apstrahira-
na osnova *Iou koja je posluila za ostatak paradigme (gen. Iouis, ak.
Iouem, itd.)
124
. Nominativ Iuppiter u stvari je indoeuropska fraza sakral-
noga znaenja *dyew ph
2
ter Nebo, oe!, gr. ), pri emu je lat.
Iu stari vokativ. Nominativ *dyws u latinskom je moda ouvan u izra-
zu nudis tertius prekjuer (doslovno sada je trei dan).
Imenica *g
w
ws govedo, krava imala je statiku promjenu
125
; g. sg. gla-
sio je *g
w
ews (skr go), a ak. jd. *g
w
m (skr. gm, dor. ). U latinskom je
imenicu bs teko prosuivati s poredbenopovijesne toke gledita, budu-
i da se radi o posuenici iz nekog italskoga jezika. Umbrijski u akuzati-
vu ima bum to je pravilno od *g
w
m, u ak. pl. buf < *g
w
ns.
121 Za razliku od Ernouta i Meilleta (s. v.) vjerujem da je lat. femur mogue etimoloki
povezati sa slavenskim bedro; valja poi od praoblika *b
h
ed
h
, to je u latinskom dalo
*febor, a zatim s disimilacijom *femor > femur (obratnu disimilaciju imamo u hibernus
zimski < *g
h
eymernos). U staroslavenskom, gdje heteroklita kao klasa ne postoje,
imenica bedro prela je u oosnove sr. roda.
122 V. Rix 1965.
123 Eventualno i aser krv (rije koja se pojavljuje samo kod gramatiara) usp. het.
ehar, ena.
124 ini se da je to praitalska promjena, usp. osk. g. sg. Ives (s genitivnim nastavkom
iosnova), d. sg. Iuve).
125 V. Schindler 1973.
170
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
Od imenica na dvoglase valja razlikovati imenice *neh
2
us brod (lat. nuis, gr.
i skr. nau) i *(H)reh
1
is bogatstvo, imutak (ved. rayi, lat. rs). Te su se
imenice u prajeziku deklinirale kao obine (amfidinamike) imenice na konso-
nant, tj. g. sg. je glasio *(H)reh
1
yos, *neh
2
wos (ved. ryas, nvas, hom. ),
usp. Szemernyi 1956.
DVOJINA PROMJENLJIVIH IMENICA
138 Dvojina imenica na konsonant ouvana je samo fragmentarno u in-
doeuropskim jezicima, a u latinskome nije ostavila traga. N. ak. v. imeni-
ca mukog i enskog roda imao je nastavak *h
1
(mik. pode dvije no-
ge = ), a n. ak. v. imenica sr. roda na *ih
1
(gr. = stsl. oi < ie.
*h
3
ek
w
ih
1
). U sanskrtu je analogijom uveden oblik za dvojinu oosnova
kod m. i . roda (pad, padau), dok srednji rod ima pravilno < *ih
1

(ak dva oka). Oblici kosih padea ne mogu se rekonstruirati s dovolj-
no vjerodostojnosti.
KOMPARACIJA PRIDJEVA
139 Indoeuropski prajezik nije imao komparacije pridjeva u istom smi-
slu u kojem ona postoji u latinskom, grkom i drugim starim ie. jezicima.
Umjesto sufiksa koji morfoloki izraavaju jednu kategoriju, stupanj, u
prajeziku je postojao niz sufiksa koji su na razliite naine modificirali
osnovno znaenje korijena. Sufiks *tero izraavao je kontrastivnost,
tj. svojstvo koje se istie kao suprotstavljeno nekom drugomu. Taj sufiks
dao je komparative u grkom (, komp. od mudar
126
) i
sanskrtu (tavastaras, komp. od tavas jak). Izvorni kontrastivni smisao
taj sufiks jo pokazuje u lat. dexter (od *deksiteros) desni, sinister (od
*senisteros) lijevi, alter (od *h
2
elteros) drugi.
Sufiks *yVs davao je pridjevu augmentativni smisao, tj. oznaavao je
svojstvo izraeno u velikoj mjeri; dodavao se neposredno korijenu, a ne
sufiksu kojim je pridjev eventualno izveden, usp. *sweh
2
dus sladak (gr.
, skr. svdu): *sweh
2
dys vrlo sladak (gr. , skr. svd(i)ys),
stir. lethan irok < *pth
2
nos, letha < *pth
2
ys, *magnos velik (lat.
magnus): *magys vrlo velik > lat. mius. Korijen u pravilu ima puni-
nu *e, ak i kad je osnovni oblik pridjeva tvoren prijevojnom prazninom,
usp. gr. snaan < *ktu, snaniji < *kretys.
126 Dugo nastalo je iz eufonijskih razloga kako bi se izbjegao slijed etiri kratka sa-
moglasnika.
171
IMENA I ZAMJENICE
Sufiks *yVs mogao se aglutinirati sa sufiksom *to to je pridjevu
davalo superlativni smisao; tako je nastao sloeni sufiks *isto, koji je
odraen u skr. superlativu navihas najnoviji, gr. , got. batist s
najbolji.
Sufiks *yVs mogao se kombinirati i sa sufiksom *on kao sloeni
sufiks *ison, to je odraeno u komparativima u grkom i german-
skom, usp. gr. ,
127
got. batiza bolji.
Sufiks *yVs vjerojatno je identian osnovi relativne zamjenice u ie. prajeziku
*yos (skr. yas, gr. ), dok je sufiks *to vjerojatno identian osnovi pokazne
zamjenice *to to (skr. tad, gr. ). Na slian nain, sufiks *on moemo
dovesti u vezu s osnovom pokazne zamjenice *on onaj (skr. ana, stsl. on).
Stoga je, naprimjer, *sweh
2
dys isprva znailo koji je sladak, a tek potom vrlo
sladak i slai, a *sweh
2
distos taj koji je sladak, a tek potom najslai.
Naposljetku, sloeni sufiks *(t)Ho tvorio je u ie. prajeziku pridjeve
apsolutivna znaenja, tj. izraavao je da pridjev oznauje neko svojstvo
na krajnjem rubu odreene ljestvice. Tim su sufiksom tvoreni sanskrt-
ski pridjevi poput uttamas najvii, posljednji (usp. ud gore), lat. opti-
mus najbolji (od osnove op), gal. etnonim Vertamocorii najvii rat-
nici.
U grkom je, stapanjem sa sufiksom *to nastao sloeni sufiks <
*tto u superlativa poput najmudriji.
U latinskom i u keltskom najei je nain tvorbe pridjeva superlativnog
ili elativnog znaenja pomou sloenoga sufiksa *isHo koji je vje-
rojatno nastao ukrtanjem sufiksa *is i *(t)Ho, usp. gal. toponim
najvia (dananji otok Ouessant), stir. nessam najblii =
lat. proximus < *propisemos (usp. prope blizu).
140 U indoeuropskom su prajeziku pridjevi tvoreni sufiksom *yVs
imali holodinamiku promjenu: u n. sg. (*sweh
2
dys) sufiks je imao dulji-
nu (ved. svadiys), puninu u srednjem rodu (*sweh
2
dyos), u g. sg. prazni-
nu *swedisos
128
ili puninu *swedyesos. Korijen je uvijek bio u punini *e.
U latinskome je komparativ poprimio deklinaciju sosnova; tragovi pri-
jevoja u sufiksu su se izgubili. Za ilustraciju do sada reenoga pogledajmo
primjer jedninske paradigme komparativa u lat. i skr.:
127 Grki je sufiks za komparativ nastao ukrtanjem izvornoga *ys i sekundar-
noga *ison (v. Sihler 1995: 361).
128 Premda sanskrt ne ukazuje na prazninu sufiksa u kosim padeima, staroslavenski
u komparativu uvijek ima sufiks < *is to je mogue objasniti samo ukoliko
je u ie. praznina bila obiljejem bar nekih padea (usp. dli dulji, komp. od dlg).
Ie. sufiks *yVs ouvan je u praznini i u staropruskom (Stang 1966: 268), usp. tlis
dalji (lit. tolus dalek).
172
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
ie. *g
w
rHus teak > lat. grauis, skr. guru
komparativ ie. lat. skr.
N *g
w
erHys m.
*g
w
erHyos n.
grauior, grauius garys, garyas
A *g
w
erHyos
m (n.=N)
grauirem
m (n. = N)
garysam
m (n.=N)
G *g
w
erHyesos,
*g
w
erHisos
grauiris garyasas
ABL = G grauire = G
D *g
w
erHyesey,
*g
w
erHisey
grauir garyase
L *g
w
erHyesi garyasi
I *g
w
erHyeseh
1
garyas
U latinskom je praznina korijena poopena i u komparativu, dok skr. u-
va razliku izmeu pozitiva (praznina) i komparativa (punina). U sredini
rijei u lat. r je postalo od *s rotacizmom, dok je zavrno r nastalo
ujednaivanjem paradigme. U obliku srednjeg roda to je ujednaivanje
izostalo. U n. sg. m. roda * se pokratilo ispred zavrnoga r (v. 70). Ina-
e se paradigma podudara s paradigmom sosnova.
Superlativi se u latinskome (i indoeuropskome) dekliniraju poput o
osnova za m. i sr. rod, a poput *eh
2
osnova za enski rod. U latinskome
je sufiks *isemo < *isHo esto gubio *i zbog sinkope (naje-
e Exonova zakona), usp. *magisemos najvei > mximus. Suglasnik
*s asimilirao se s *l i *r, odatle *akrisemos > *akrsemos > *akrremos >
(anaptiksom) > acerrimus najotriji, *faklisemos > *faklsemos > *fa-
kllemos > (anaptiksom) > facillimus najlaki. Analogijom prema ud-
vojenim suglasinicma rr i ll u takvim pridjevima, sufiks *ise-
mo preoblikovan je u *issemo > issimu (npr. longissimus naj-
dui, prissimus najii).
Nastanak sufiksa *issemo morao se zbiti prije rotacizma, dakle prije sredine
4. st. pr. Kr. Budui da se udvojeni suglasnici ne biljee u najstarijim latinskim
natpisima, to nije mogue i epigrafski potvrditi.
141 Jo u ie. prajeziku neki su se pridjevi komparirali nepravilno, tj. ra-
zliiti stupnjevi tvorili su se od razliitih osnova, kao u lat. bonus, melior,
optimus dobar, bolji, najbolji, malus, peior, pessimus lo, gori, najgori,
paruus, minor, minimus malen, manji, najmanji, i sl. Zanimljivo je da je
supletivnost u komparaciji u ie. jezicima najea upravo kod posve obi-
173
IMENA I ZAMJENICE
nih pridjeva, usp. got. gs dobar, batiza, batists = gr. , ,
= stir. maith, ferr, dech; to vjerojatno samo potvruje da u praje-
ziku stupnjevi pridjeva nisu bili zasebnom gramatikom kategorijom.
BROJEVI
142 U ie. prajeziku brojevi od 1 do 4 su sintaktiki i morfoloki bili ime-
na, tj. sklanjali su se po padeima poput imenica i pridjeva. Brojevi od 5
do 10 nisu imali deklinaciju, kao ni ostali glavni brojevi osim 100 (ie.
*ktom > lat. centum, skr. atam, gr. , lit. itas, got. hund,
itd.).
Glavni brojevi 110
ie. lat. skr. gr. stsl.
1 *(H)oyno, *sm nus ekas jedin
2 *dwoh
1
duo d(u)v (hom.) dva
3 *treyes trs trayas trje
4 *k
w
etwores quattuor catvras etyre
5 *penk
w
e qunque paca pt
6 *sweks sex a est
7 *sept septem sapta sedm
8 *h
3
ektoh
1
oct aau osm
9 *(h
1
)new nouem nava devt
10 *dek(t) decem daa dest
Za broj 1 postojale su u ie. prajeziku dvije rijei: *sm (g. *sems) i
*(H)oynos; *sm je zbog arhaine statike atematske promjene vjerojat-
no starija rije; ona je oznaavala 1 kao jedinstvo, jedinstvenost, a odra-
zila se u gr. kao , (f. < *smih
2
, n. < *sem), stsl. sam < *sm,
lat. semel jednom. S druge strane, *(H)oyno je imalo tematsku pro-
mjenu i oznaavalo je 1 kao pojedinanost, tj. 1 u opreci prema mno-
tvu. Odrazilo se u lat. nus, gr. jedinica (na kocki), stsl. ( jed)in i
lit. venas. Posvjedoene su i varijante *(H)oywo (av. ava) i *(H)
oyko (skr. ekas), iji je odnos prema opeindoeuropskomu *(H)oyno
nejasan. Ie. *(H)oynos sklanjalo se kao tematski pridjev (. r. *(H)oyneh
2
,
sr. r. *(H)oynom), dok je lat. nus (stlat. oinos) poprimilo neka obiljeja
zamjenike promjene, te se sklanja kao zamjeniki pridjev (v. 152).
174
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
Ie. *dwoh
1
2 (prema Lindemanovu pravilu s varijantom *duwoh
1
) u
stvari je dvojinski oblik s nastavkom za n. a. v. du. *h
1
. Vjerojatno je u
prajeziku taj broj imao dvojinsku promjenu. U latinskome je *duw jamp-
skim kraenjem dalo duo, a du je interpretirano kao osnova na koju su
dodavani mnoinski nastavci oosnova, i to u doba prije no to je instru-
mental mnoine preuzeo ulogu dativa u tematskih imenica (105); stoga
oblici za muki rod glase duo, dus, durum, dubus). enski je rod tvo-
ren analoki prema imenicama 1. deklinacije, te su na osnovu du do-
dani isti nastavci (duae, dus, durum, dubus).
Ie. *treyes po obliku je n. pl. iosnova. U ie. prajeziku postojao je poseban
oblik za . r. *tisreh
2
(skr. tisras stir. toir) dobiven disimilacijom od **tri-
sreh
2
129
. U latinskom je apstrahirana osnova tri kojoj se dodaju mno-
inski nastavci iosnova (n. trs, tria, g. trium, ak. trs, trs, tria, d. abl.
tribus).
Ie. *k
w
etwores 4 deklinira se u sanskrtu (m. catvras, f. catasras, n.
catvri) i staroirskom (cethir, cethoir)
130
, to potvruje da je tako bilo i u
ie. prajeziku. U latinskom je quattuor izgubilo deklinaciju.
Ie. *penk
w
e 5 u latinskom ima neoekivano dugo u qunque, koje vje-
rojatno treba pripisati analogiji s rednim brojem quntus < *penk
w
tos,
gdje je dugo nastalo kompenzatornim duljenjem uslijed gubitka *k
w

(usp. Eichner 1992: 71). Broj 6 odraen je u ie. jezicima u vie varijanti.
Dok grki i keltski (stir. s, vel. chwech) upuuju na *sweks, latinski i
staroindijski oblik lake su izvodivi iz *seks. U staropruskom uschts po-
svjedoena je i varijanta bez poetnog konsonanta (? *weks), koju neki
smatraju izvornom. Broj 8 vjerojatno je dvojina neke neposvjedoene
imenice (zbog nastavka *h
1
), dok broj 9 neki dovode u vezu s pridje-
vom *newos nov. U latinskom je zavretak em u nouem umjesto oe-
kivanoga *en vjerojatno dobiven analogijom prema decem, septem.
Na oblik brojeva od 5 do 10 u slavenskim jezicima utjecali su redni brojevi, npr.
*pt je od ie. *penk
w
ti, apstraktne imenice obrazovane prema rednom broju
*penk
w
tos (v. Szemernyi 1960: 107).
143 Brojevi od 11 do 20 vjerojatno su se u ie. prajeziku tvorili jednostav-
nim dodavanjem broju 10: usp. stind. ekdaa, gr. , lat. undecim
11, skr. dvdaa, gr. , lat. duodecim 12, itd; latinski undeuigint
19, duodeuigint 18 ne uklapaju se u taj niz (premda su zabiljeeni i
129 Taj oblik neki izvode iz *tri 3 i *sreh
2
, izvedenice od ie. *sor (ili *esor) ena
(kao u lat. uxor supruga, sror sestra < *swesr (npr. WaldeHoffmann); drugi to
osporavaju (Thumb & Hauschild 1959: 158).
130 U litavskom se dekliniraju sve brojke od 1 do 10, no to predstavlja oitu inovaciju.
175
IMENA I ZAMJENICE
nouvendecim 19, octdecim 18); neki misle da je ta nepravilnost u la-
tinskom nainu brojanja rezultat etruanskog utjecaja.
U germanskom i baltijskom posvjedoena je tvorba brojeva od 11 do 20 sa sufik-
som *lik
w
o, usp. got. ainlif, twalif 11, 12 = lit. vienolika, dvlika.
Broj 20 *wktiH (lat. ugint, skr. viati, stir. fiche) ne uklapa se
posve u niz desetica u ie., koje su tvorene dodavanjem sufiksa *(d)
komt(h
2
), broja 10 u kojem je prvi slog u praznini. Gubitak poetnoga
*d izazivao je redovito duljenje prethodnog samoglasnika i neke dru-
ge ne sasvim pravilne promjene: 30 je *tri(d)komt(h
2
) > trgint (gr.
), 40 je *k
w
etw(d)komth
2
> quadrgint (gr. ),
itd. Duljina latinskoga zavrnog je neobjanjena.
Latinski kao i veina ostalih ie. jezika ima dekadski sustav brojanja, to znai
da se vii brojevi dobivaju zbrajanjem desetica. U keltskim je jezicima posvjedo-
en vigezimalni sustav brojki od 10 do 100, a tragovi se toga sustava pojavljuju i
u francuskome, usp. stir. ceithre fichit = fr. quatrevingts 80 = 4x20. Vigezi-
malni sustav brojanja ima i baskijski.
Osobit je problem da li je ie. imao rije za tisuu. Ved. sahasras 1000
< *sg
h
eslo podudarno je s grkim (eol.) <*g
h
eslyoy, no uspo-
rednice u drugim jezicima su dvojbene.
131
Mnogi latinski mlle 1000 izvode iz *smih
2
g
h
esli (ili nekog slinog praoblika),
no ta je pretpostavka sporna (v. Sihler 1995: 425).
144 Redni brojevi bili su u indoeuropskom tematski pridjevi izvedeni iz
glavnih brojeva. Prvi je na ie. glasilo *ph
3
wo ili *ph
3
mo (ved.
prvas, stsl. prv, steng. forma). Lat. prmus dolazi od *prsmos (usp. pe-
lignijski prismu prva), u vezi je s ie. *preh
2
i (lat. prae pred), stsl. pri <
*prih
2
(s pravilnom laringalnom metatezom), itd. Drugi se u ie. jezicima
izvodi iz razliitih zamjenikih i pridjevskih korijena: lat. alter je iz istog
korijena kao i alius (ie. *h
2
el), got. anar = stsl. vtor < *h
2
entero, itd.
Trei je u ie. glasilo **triyo, kasnije *ttyo ili *trityo (skr. ttya,
lat. tertius < *trityos), etvrti *k
w
atwyos (av. tirya) ili *k
w
atwtos
(lat. quartus), sedmi *septmos > saptamas, lat. septimus, itd.
Ostali brojevi u latinskome imaju samo djelomine podudarnosti u osta-
lim ie. jezicima; priloni brojevi poput lat. bis i ter pravilno dolaze od ie.
*dwis (skr. dvi, gr. ) i *tris (gr. ); qunquis, sexis tvoreni su sufik-
som *yent / *yt koji se pojavljuje i u quoti(n)s koliko puta (ved.
kiyant koliko). Dijelni brojevi (singuli, bn, tern, itd., po jedan, dva,
tri...) po obliku su nominativi mnoine kolektivnih imenica izvedenih iz
131 Baltoslavenski i germanski dijele dijalektalnu rije za tisuu, usp. lit. tkstantis,
got. usundi, stsl. tystja.
176
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
prilonih brojeva sufiksom *no: bn dolazi od *dwisnoy, tern od *tri-
snoy, itd. Kolektivna upotreba oituje se u upotrebi dijelnih brojeva uz
pluralia tantum, imenice koje imaju samo mnoinske oblike (npr. bna
castra znai dva logora, a ne po dva logora).
Ie. *h
2
e(m)b
h
oh
1
oba odrazilo se u lat. kao izolirana rije amb; ie. su
podudarnosti gr. , stsl. oba i lit. ab, te skr. ubh s nerazjanjenim
poetnim u.
ZAMJENICE
MORFOLOKA STRUKTURA ZAMJENICA
145 U indoeuropskom prajeziku zamjenice su se morfolokom struktu-
rom razlikovale od imenica i pridjeva. Mogle su poinjati i zavravati sa-
moglasnikom (npr. pokazna zamjenica *e/*i, lat. is, ea, id), tj. mogle su
imati kanonski oblik *CV, *VC ili *V
132
. Zamjenice su obino bile jedno-
slone, ali mogle su biti i dvoslone (npr. pokazna zamjenica *ono, stsl.
on, skr. ana). Za razliku od imenica i pridjeva, zamjenice u pravilu ni-
su imale sufiksa, ali su im se u deklinaciji esto dodavale estice, koje su
se mogle i ispustiti (usp. npr. lat. egomet ja, mpte mene).
Zamjenice su se od imena razlikovale i u fleksiji; premda su razlikovale
iste padee kao i imenice i pridjevi, imale su osobite padene nastavke.
Takoer, vrlo je vjerojatno da zamjenice nisu razlikovale muki i enski
rod, ve su imale isti oblik za oba roda (npr. *k
w
is m. f. tko > lat. quis,
*k
w
id n. to > lat. quid). Nastanak zamjenica koje razlikuju sva tri ro-
da, poput skr. sas, s, tad, lat. iste, ista, istud, mogao bi u ie. jezicima
predstavljati usporednu inovaciju, a ne nasljee iz prajezika.
OSOBNE ZAMJENICE
146 Osobne su zamjenice u ie. prajeziku imale razliite oblike u naglae-
nom i nenaglaenom (enklitikom) poloaju. tovie, oblici za razliite
brojeve (jedninu, dvojinu i mnoinu) tvore se od razliitih osnova (suple-
tizam). Osim kategorije broja i padea, indoeuropski je sustav zamjenica
vjerojatno poznavao i kategoriju ekskluzivnosti/inkluzivnosti (v. 148).
132 Valja istai da je u veini sluajeva rekonstruiranih zamjenica oblika *VC i *V mo-
gu poetni laringal.
177
IMENA I ZAMJENICE
Budui da je kategorija lica u ie. prajeziku bila izraena na glagolu, osnov-
na funkcija ie. osobnih zamjenica nije bila gramatika, ve pragmatika.
One su sluile za izraavanje naglaska (emfaze) na pojedinom sintakti-
kom elementu reenice; u prajeziku su, dakle, reenice poput *g
w
m
h
2
egoh
2
(lat. bouem ag tjeram govedo) i *egoh
2
g
w
m h
2
egoh
2
(lat.
ego bouem ag) bile istoznane, samo to je u drugoj naglasak (emfaza)
na subjektu koji je u 1. licu jd.
147 Rekonstrukcija ie. zamjenice 1. i 2. lica jd:
ja ie. lat. skr. gr. stsl.
N *egh
2
om ego aham az
A *me, *m m(d) mm, m , m
G *mene me mama, me , mene
ABL ? *med m(d) mad
D *meg
h
ey mih mahyam, me , mn, mi
L mayi mn
I may mnoj
ti ie. lat. skr. gr. stsl.
N *tuH t t(u)vam , dor. ty
A *twe, *tw t(d) tvm, tv , t
G ?*tewe tu tava, te , tebe
ABL ?*ted t(d) tvad
D *teb
h
ey tib tubhyam, te , teb, ti
L tvayi teb
I tvay toboj
Lat. ego posve odgovara grkomu ; oba oblika valja izvoditi iz ie.
*egoh
2
, varijante oblika *egh
2
om;
133
zavrno pokratilo se po zakonu
o jampskom kraenju (kod Plauta ova zamjenica esto jo glasi eg).
Staroindijski, slavenski, gotski (ik) i armenski (es) izvode se viemanje pravil-
no iz ie. *egh
2
om; litavski a ima neobjanjen bezvuni suglasnik () i ostu-
panj u korijenu (ali starolitavski ima oekivano e); zajedno s het. uk (s u prema
2. licu jednine *tuH) litavski oblik upuuje na ie. *egh
2
.
133 Odnos izmeu *egh
2
om i *egoh
2
nije jasan; s obzirom da sline varijante posto-
je i kod zamjenice 2. lica, mogue je da se radi o pragmatiki uvjetovanim oblicima;
naprimjer, mogue je da se jedna varijanta upotrebljavala u pristojnom ili ljubaznom
diskursu, a druga u kolokvijalnom razgovoru. Sline su pojave u zamjenikim sustavima
tipoloki dobro posvjedoene u jezicima svijeta (npr. u japanskome).
178
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
Lat. t posve je podudarno oblicima u drugim ie. jezicima. Radikalno od-
stupa jedino hetitski, u kojem oblik zamjenice 2. lica zik upuuje na ie.
varijantu *ti(H), kojoj objanjenje moda valja traiti u pragmatici (v. bilj.
133). U starolatinskome je posvjedoen i oblik tte (Plaut, Enije), sa sufi-
giranom esticom te koja je izvodiva iz ie. nenaglaenoga *tu ili *ti
(osnova hetitske zamjenice zik). Oskiki tiium izvodi se iz *tom, usp.
skr. tvam.
Lat. ak. md slae se sa skr. m, samo to je zavretak d, posvjedoen
na vrlo ranim natpisima, nerazjanjen. Vjerojatno se radi o nekoj sufigi-
ranoj deiktikoj estici. Akuzativ zamjenice 2. l. sg. t(d) moda sadrava
sufigirano d podudarno estici te u nominativu tte (v. prethodni odje-
ljak) s apokopom zavrnoga samoglasnika (68).
Genitivi me, tu vjerojatno su preuzeti genitivi posvojnih zamjenica (me-
us, tuus). U indoeuropskome je oblik za 1. lice bio *mene, odraen u stsl.,
sanskrtu (s asimilacijom *mana > mama), gotskom (meina) i litavskom
(mans). Za 2. lice genitiv je glasio *tewe (skr. tava, lit. tavs). U starola-
tinskom su posvjedoeni oblici genitiva ms, ts (Plaut). Premda postoje
razne spekulacije, nema uvjerljiva objanjenja tih oblika.
Dativi mih, tib imaju samo djelomino podudaran nastavak. ini se da
je dugo od diftonga, usp. stlat. sibei sebi (CIL I
2
581). h i b u
lat. mih, tib nalaze upadljivu podudarnost u skr. oblicima mahyam, tu-
bhyam (i umb. tefe, stsl. teb, stprus. tebbei).
Ablativi md, td vjerojatno su analoki tvoreni prema ablativima vokal-
skih imenikih osnova; niti usporedba sa skr. mad, tvad ne dokazuje po-
stojanje ablativa osobnih zamjenica u ie. prajeziku, jer je u sanskrtskim
oblicima samoglasnik kratak.
148 Rekonstrukcija mnoinskih oblika linih zamjenica vrlo je sloena;
ovdje emo se ograniiti na usporedbu posvjedoenih oblika:
mi lat. skr. gr. stsl. het.
N ns vayam eol. (my) we
A ns asmn eol. nas anza, na
G nostrum asmkam eol. ny anzel
ABL nbs asmat anzedaz
D nbs asmabhyam eol. nam anza
L asmsu nas
I asmbhi nami
179
IMENA I ZAMJENICE
Za 1. lice dvojine staroindijski ima vm, vam (<*h
1
wV), grki ,
stsl. v, a gotski wit (s kosim padeima izvedenim iz osnove ugk <
*(H)g).
vi lat. skr. gr. stsl. het.
N us yyam vy ume
A us yumn, vas vas uma, ma
G uestrum yumkam vy umel
ABL ubs yumat umedaz
D ubs yumabhyam vam uma
L yumsu vas
I yumbhi vami
Za 2. l. dvojine staroindijski ima yuvm, yuvam, grki , stsl. va (got-
ski ima analoke, mlade oblike jut, igqara, itd.).
Tablice pokazuju da razni ie. jezici za 1. l. mnoine upotrebljavaju osnove
*we (skr., het., got. weis), *(s)me (slav., gr.,
134
lit. ms) i *no (lat., gr.,
skr., slav., het.), a za 2. l. mnoine *we (lat., gr., stsl.), *yu (skr., got.
js, lit. js) i *(s)me (het., av. xma). U dvojini se pojavljuju iste osnove
kao u mnoini (1. l. *we, *no, 2. l. *we, *yu)
135
.
Postoje razliita objanjenja toj raznolikosti;
136
najvjerojatnijim mi se i-
ni teza prema kojoj je ie. *we bila osnova inkluzivne zamjenice 1. lica, a
*no osnova ekskluzivne zamjenice. Inkluzivna zamjenica odnosila se na
govornika, sluaoca, i eventualno tree osobe, a ekskluzivna na govorni-
ka i neke druge osobe, ali ne i na sluaoca. Ekskluzivna je zamjenica da-
kle mi, shvaeno kao ja i oni, a inkluzivna mi shvaeno kao ja i ti (i
oni). Inkluzivna je zamjenica lako mogla postati oblikom za 1. l. dvojine
(stsl. v, lit. vedu, got. wit). S druge strane, budui da ukljuuje i sugo-
vornika, inkluzivni se oblik mogao protegnuti i na drugo lice, kao u sla-
venskom, latinskom i grkom.
Sustavi osobnih zamjenica s kategorijama inkluziva i ekskluziva dobro su tipo-
loki posvjedoeni meu jezicima svijeta. Premda su najei u jezicima Pacifi-
ka, pojavljuju se i u kavkaskim jezicima (npr. eenski), itd.
134 Gr. eol. izvedeno je iz *smes, tj. dobiveno je aglutinacijom dviju osnova;
atiki dobilo je poetni hak analogijom prema 2. l. mnoine.
135 Grki mogli bismo analizirati kao osnovu pokazne zamjenice *s, i dvojinski
element *b
h
oh
1
koji imamo i u ie. *h
2
emb
h
oh
1
oba (amb).
136 Najobuhvatniji prikaz problematike rekonstrukcije ie. osobnih zamjenica je knjiga
Gernota Schmidta (1978); meutim, njegova se rekonstrukcija toga sustava razlikuje
od moje u prilino velikoj mjeri; umjesto razlikovanja inkluziva i ekskluziva zamjenica
1. l. mnoine, Schmidt smatra da je osnova *we isprva stajala u dvojini, dok je osnova
*me sluila u mnoini, iji su kosi padei tvoreni od osnove *no/.
180
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
Osnova *(s)me po svoj je prilici izvedena iz kosih padea imenice (pri-
djeva) *sm jedinstvo, jedini (112); ta se osnova pojavljuje i u kosim pa-
deima mnogih pokaznih zamjenica (v. 150). Budui da je dvojina kao
kategorija razmjerno mlada u indoeuropskome, ini se uvjerljivim pret-
postaviti da osobne zamjenice uope nisu imale dvojinu.
Lat. nominativ 1. l. ns odgovara ie. ekskluzivnoj zamjenici 1. l. mnoine.
Duljina zavretka s vjerojatno nije iskonska, ve je analoka prema
zavretku n. mn. tematskih imenica. Prema onomu to je reeno gore,
lat. us dolazi od ie. inkluzivne zamjenice 1. l. mnoine. Genitivi nostrum,
uestrum (starije uostrum jo kod Plauta) imaju ie. nastavak *om za ge-
nitiv mnoine, a tvoreni su od osnova *nos *wos pomou sufiksa
*ter kontrastivnoga znaenja (v. 139). Plaut i Terencije imaju i ana-
loke oblike nostrrum, uostrrum. Indoeuropski su genitivi glasili vjero-
jatno *nsom, *wsom, *msom, to je ouvano u baltoslavenskome, a
posredno i u staroindijskome. Dugo u dativuablativu nobs, uobs do-
lazi od diftonga (uobeis CIL I
2
581). Formant *b
h
dolazi i u imenikoj
deklinaciji, ali je tvorba nastavka nejasna.
U vedskom su zabiljeeni oblici asm, yum (*smey, *yusmey)
koji imaju vie funkcija (d., lok., instr.) i izgledaju kao arhaizam; grki
oblici , podudarni su vedskima, samo to je zavretak na-
stao analogijom prema zavretku d. pl. imenskih osnova (()). Akuza-
tivno bi pak moglo biti odraz ie. nastavka za akuzativ osobnih zamje-
nica, usp. av. ahma < *sme, te nastavak *e u ak. zamjenice 1. l. jd.
*me. U stsl. su oblici my, vy, ny stari akuzativi (*mns, *wns, *nns);
veina padenih nastavaka u slavenskome je imenskog podrijetla, a sin-
kretizam genitiva i lokativa nastao je moda pod utjecajem dvojine, gdje
se ti padei nisu ni razlikovali.
Osobne zamjenice u oskikoumbrijskom u velikoj su mjeri podudarne
latinskima, premda nisu sauvane itave paradigme, usp. umb. tiom =
lat. t, umb. mehe = lat. mih, umb. tefe = lat. tib. Oskiki u ja odgo-
vara lat. ego, premda to na prvi pogled nije jasno.
137
149 Lat. posvojne zamjenice meus, mea, meum, tvorene su poput stsl.
moj (moja, moje) i stprus. mais iz osnove line zamjenice *mo i sufiksa
*yo koji je ujedno i osnova odnosne zamjenice (152). Tuus, tua, tuum
izvodi se iz ie. genitiva line zamjenice *tewe (usp. i osk. tuvai = lat. tu-
ae, umb. tuua = lat. tua).
Slino kao osobne zamjenice deklinirala se u prajeziku i povratna zamje-
nica, tvorena od osnove *se, *swe). Ta zamjenica nije imala nominativa
137 V. Schmidt (1978: 2223).
181
IMENA I ZAMJENICE
niti posebnih oblika za mnoinu, kao to ni u latinskom nije sluaj; latin-
ski oblici su g. su, d. sib, ak. s, ab. s (usp. skr. svayam, gr. , , stsl. s,
si, itd.). Usporedno s meus i tuus obrazovana je i povratnoposvojna za-
mjenica suus, sua, suum.
Povratna zamjenica upotrebljavala se ukoliko je u nekoj reenici subjekt ponov-
no dolazio u nekom kosom padeu; upotreba u baltoslavenskim i toharskim je-
zicima pokazuje da je subjekt mogao biti u bilo kojem licu, a ne samo u 3. licu
kao u latinskome, usp. razliku izmeu lat. Ipse s quisque dligit quod sibi qui-
sque crus est svatko voli sebe jer je svatko sebi drag (Ciceron, Lael. 21. 80) i
hrv. Ja volim samo sebe (Davor Gobac), to bi na latinskom moralo glasiti (Ego)
amo tantum m ipsum (nikako *s ipsum).
POKAZNE ZAMJENICE
150 Najvei broj jezika svijeta ima sustav s dvije pokazne zamjenice, od
kojih se jedna upotrebljava za ukazivanje na predmete u blizini govorni-
ka (1. lica), a druga u svim ostalim sluajevima (usp. eng. this i that). La-
tinski, kao i veina suvremenih europskih jezika, ima trolani sustav,
posve paralelan kategoriji lica: hic, haec, hoc (ovaj, ova, ovo) upotreblja-
vaju se za predmete u blizini 1. lica, iste, ista, istud (taj, ta, to) za pred-
mete u blizini 2. lica, a ille, illa, illud (onaj, ona, ono) za predmete u bli-
zini treega lica. Tomu valja pridodati zamjenicu is, ea, id, koja nije poka-
zna zamjenica u pravom smislu, ve univerzalna anaforika zamjenica
koja se upotrebljava za ukazivanje na predmet (ili osobu) koja je ve spo-
menuta ranije u diskurzu.
Indoeuropska pokazna zamjenica koju je najlake rekonstruirati je *so,
*seh
2
, *tod, no ona je ostavila malo traga u latinskome. Pojavljuje se nai-
me samo kao preitak u Enijevim Analima, u akuzativu (st. 131 som
njega, 219 sam nju, 151 ss njih). Zbog toga emo s odrazima te za-
mjenice u drugim ie. jezicima usporediti deklinaciju lat. iste, ista, istud.
jednina lat. skr. gr.(oblici lana) stsl.
N iste, ista, istud sas, s, tad , , t, ta, to
A istum, istam, istud tam, tm, tad , , t, t, to
G istus tasya, tasys , togo, toj
ABL ist, ist tasmd, tasys
D ist tasmai, tasyai , tomu, toji
L tasmin, tasym tom, toji
I tena, tay tm, toj
182
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
mnoina lat. skr. gr.(oblici lana) stsl.
N ist, istae, ista te, ts, tni , , ti, ty, ta
A ists, ists, ista tn, ts, tni , , ty, t, ty
G istrum, istrum tem, tsm , hom. tx
ABL ists tebhyas, tbhyas
D ists tebhyas, tbhyas , tm
L teu, tsu tx
I tebhi, tbhi tmi
(Navedeni su oblici m., . i sr. roda, tim redoslijedom. Oblici sr. roda slau se s
oblicima m. roda osim gdje su posebno navedeni.)
Lat. iste podrijetlom je sloenica od osnove *i, od koje je i zamjenica is,
ea, id, i druge zamjenike osnove *ste/sto, posvjedoene u stprus.
stas.
138
N sg. m. roda u ie. nije imao nastavka, usp. gr. ; u veini je jezika
nastavak *s uveden analogijom prema imenicama, ali ne i u latinsko-
me, gdje e pravilno dolazi od zavrnoga *o (v. 65). Oblik za . r. razvio
se analogijom prema imenicama jo u prajeziku, a najvjerojatnije ga ispr-
va nije bilo. Zavretak *i koji se pojavljuje u hae(c) ova i quae koja
nejasna je podrijetla; neki u njem vide stari nastavak za nominativ svih
rodova i brojeva (usp. stlat. qoi koji, n. sg. m. r.), no zamislivo je i da taj
zavretak dolazi od ie. *ih
2
, uobiajenog sloenog sufiksa za tvorbu obli-
ka . r. (femininsku mociju) u imenica. Srednji je rod imao nastavak *d
ouvan u latinskome (usp. skr. tad).
Akuzativ jednine m. i . roda imao je iste nastavke kao nepromjenljive
imenice, a u ie. prajeziku i genitiv je imao isti nastavak kao i kod nepro-
mjenljivih imenica (*tosyo > skr. tasya, *teh
2
s > gr. ). U latinskome
je, izgleda, taj nastavak ouvan uz naknadne izmjene: *istosyo se odrazi-
lo kao *istoyyo, emu je, analogijom prema imenicama na suglasnik, pri-
dodano jo jedno *s; istus je pravilan odraz toga pretpostavljenoga
*istoyyos, koje je poopeno kao oblik za g. sg. sva tri roda. U drugih za-
mjenica isti je ie. nastavak dao slian rezultat, samo to je kod jednoslo-
nih zamjenica nastalo kratko i umjesto dugoga (*esyos > *eyyos > eius,
g. sg. od is, ea, id).
Dativ jednine u stvari je isti nastavak kao i kod atematskih imenica,
ie. *ey; oskiki potvruje da lat. dolazi od diftonga, usp. osk. altrei
drugome. Mnogi ie. jezici u d. jd. umeu element *sm, kao to smo
138 Osnova *sto nastala je ukrtanjem osnova *so i *to pokazne zamjenice *sos,
*seh
2
, *tod, v. Kuiper 1938. Za drukije objanjenje v. Sihler 1995: 394.
183
IMENA I ZAMJENICE
vidjeli, imenskog podrijetla (v. 148), usp. skr. tasmai, got. amma, stprus.
stesmu, umb. esmei). Ablativ jednine podudaran je ablativnom na-
stavku imenskih oosnova.
Mnoinski padei dekliniraju se u latinskom isto kao i nepromjenljive
imenice (1. i 2. deklinacije). Valja istai, meutim, da su u nominativu m.
roda (*i) i genitivu . roda (*som) zamjeniki oblici iskonski, odakle su
analoki preneseni na imenice.
151 Pokazna zamjenica hic, haec, hoc takoer je u stvari sloenica. Sa-
stoji se od neke estice *g
h
e, *g
h
o, *g
h
i (usp. skr. gha, ved. hi ba, doista,
stsl. e) i zamjenike osnove *ke, *ki, koja se odrazila i u litavskom
(itas ovaj) i grkom ( onaj). Ta je zamjenica u latinskom
izgubila deklinaciju, i svela se samo na esticu, koja u starolatinskom
ima oblik ce.
139
U klasinom latinskom ta se estica u nekim padeima
dodaje osnovi ho/hi (m.), ha(e) (f.), ho (n.), koja se sklanja kao iste,
ista, istud (usp. ak. jd. hunc, stlat. honc < *g
h
omke).
Ille, illa, illud izvode se iz *h
2
olno, *h
2
olneh
2
, *h
2
olnod, usp. stlat. olleis
ills (CIL I
2
587, Lex Cornelia). U drugim ie. jezicima usporedno je stsl.
lani prole godine (dosl. u tome). Isti je korijen u prijevojnom stupnju
*e u lat. alius < *h
2
elyos drugi. Poetno i umjesto o nastalo je vjero-
jatno analogijom prema zamjenicama iste, is, ipse.
Latinska zamjenica is, ea, id u deklinaciji ima svoje osobitosti
140
; tvori se
od dviju osnova, eo i ea, koje su zamijenile starije e, i; kao to svje-
doi skr. pokazna zamjenica ayam, iyam, idam, supletizam osnova potje-
e iz prajezika. U starolatinskome ta zamjenica ima akuzativ jd. im ili
em, a klasino eum oblikovano je prema tematskim imenicama i zamjeni-
cama iste, ille. Na slian nain, stlat. d.abl. mnoine bus zamijenjen je
oblikom eis, a oblici poput g. mn. erum takoer su nastali analogijom
prema tematskim imenicama.
Iz zamjenice is, ea, id izvedena je dem, eadem, idem isti, ista, isto po-
grenim apstrahiranjem sufiksa dem koji je u srednjem rodu idem slo-
en od nastavka d i estice em (usp. stind. idam to). Slino je i po-
drijetlo zamjenice ipse, ipsa, ipsum, koja je dobivena aglutinacijom neke
estice pse na osnovu zamjenice is, ea, id.
Osnove pokaznih zamjenica jedna su od izoglosa koje dijele italski jezici: usp.
osk. dk = lat. id (s deiktikim *ke), umb. estu = istum (ak. jd.), osk. essuf =
ipse, umb. ulu = lat. illc onamo, osk. eisunk = lat. erum, itd.
139 Ta se estica pojavljuje i u izrazima tunc tada, nunc sada, hinc odavde, illinc
odande, itd.
140 V. Otrbski 1966.
184
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
OSTALE ZAMJENICE
152 Osnova upitne zamjenice u ie. prajeziku bila je *k
w
i. Iz te osnove
imamo lat. quis (m. f.), quid (n.), te u prijevojnoj punini qoi (Duenosov
natpis) > qu, quae, quod (ie. *k
w
oy, *k
w
eh
2
i, *k
w
od), oblike koji se upotre-
bljavaju pridjevski (qu homo koji ovjek, ali quis tko), te kao odnosne
zamjenice, umjesto indoeuropskih *yos, *yeh
2
, *yod (skr. yas, y, yad).
Ista se promjena (upitne zamjenice umjesto odnosnih) neovisno dogodila
i u anatolijskom i u baltoslavenskome.
U starolatinskome je posvjedoen n. pl. qus < *k
w
eyes zamjenice qu (SC de
Bacch.). Taj oblik, n. pl. iosnova, pokazuje da je i dio osnove, a ne, kako neki
misle, poseban zamjeniki nastavak. Ostali italski jezici posve se podudaraju s
latinskim u upotrebi osnove *k
w
i kao upitne i neodreene zamjenice (osk. pis
tko), a osnove *k
w
o(y), *k
w
eh
2
(y) kao odnosne zamjenice (osk. pa koja). Po-
dudaranje u takvoj pojedinosti teko je objasniti ikako osim nasljeem iz ital-
skoga prajezika.
Pojedini oblici zamjenike deklinacije pojavljuju se i kod nekih pridjeva,
koji se obino nazivaju zamjenikim pridjevima: ullus ijedan, nullus
nijedan, alius drugi, alter drugi (od dvojice), neuter nijedan (od
dvojice), alteruter jedan ili drugi, uterque i jedan i drugi. Zamjeniki
pridjevi imaju nastavak genitiva jd. ius, obino imaju d. sg. , a alius
za srednji rod ima zamjeniki nastavak d (aliud). Od tih oblika zavre-
tak ius u genitivu vjerojatnije je preitak izvornoga ie. nastavka *syo
negoli rezultat analogije prema deklinaciji zamjenica (v. 105).
185
GLAGOL
MORFOLOKI USTROJ INDOEUROPSKOGA GLAGOLA
153 Struktura glagola bila je u ie. prajeziku neto sloenija od strukture
imenica, pridjeva i zamjenica. Glagol je mogao imati vei broj konseku-
tivno dodanih sufiksa, od kojih je svaki sluio kao izraz osobite grama-
tike kategorije. Neke su se glagolske kategorije izraavale reduplikaci-
jom (Red.) poetnog suglasnika u korijenu, a postojao je i nazalni infiks
(Inf.) za tvorbu jednoga tipa prezentske osnove. Naposljetku, za razliku
od imenica, glagolskim nastavcima su mogle u konjugaciji biti pridodane
estice (est.) ili pokazatelji, koji su takoer izraavali odreene kategori-
je. Kombinacije nastavaka s esticama (pokazateljima) nazivat emo za-
vretcima. Maksimalnu morfoloku strukturu indoeuropskoga glagola
moemo prikazati na sljedei nain:
*(Red.) + K(Inf.) + (Suf.
1
...Suf.
n
) + N (+ est.)
Reduplikacija je u morfolokom smislu samo osobit vid prefiksacije; ona se sa-
stoji u dodavanju prefiksa iji segmenti nisu u potpunosti specificirani, ve ko-
piraju segmentalnu grau korijena (usp. Katamba 1993: 180); morfoloki pro-
ces kojim se tvori lat. reduplicirani perfekt tutud udario sam moe se prika-
zati kao dodavanje korijenu tud prefiksa CV, uz naknadno preslikavanje
segmentalne grae iz korijena na prefiks:
C V t u d
x x x x
Reduplicirani slog na opisani nain primit e upravo segmentni oblik tu kojim
zapoinje korijen.
Prijevoj, morfoloki uvjetovane alternacije samoglasnika, djelovale su i u
konjugaciji. Primjerice, kod atematskih glagola (159) glagoli su u jedni-
186
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
ni imali prijevojnu puninu u korijenu (*h
1
esmi jesam), a u mnoini
prazninu (*h
1
smes jesmo); u aktivu su atematski glagoli imali osnovu
u punini (*yunegti upree), a u mediopasivu u praznini (*yungtor). Za
potpunu morfoloku specifikaciju neke glagolske kategorije potrebno je,
dakle, navesti i prijevojne stupnjeve svakoga morfema.
U latinskom je, kao i u imenskom sustavu, do znatne tipoloke razlike u odnosu
spram prajezika dolo nastankom prefiksacije kod glagola. Kao i kod imenica,
glagolski su prefiksi podrijetlom prijedlozi, usp. praehend uzeti, zgrabiti
(gr. hvatati), exig istjerati (spram ag tjerati), itd. Uloga prije-
voja je u latinskome znatno ograniena: glagoli redovito imaju isti prijevojni
stupanj u korijenu u jednini kao u mnoini, u aktivu kao u pasivu. S druge stra-
ne, zbog nastanka perfekta s duljenjem (190C) uloga je prijevojne duljine znat-
no poveana (usp. prijevojne smjene u glagolima leg itam: pf. lg, frang
lomim: pf. frg, itd).
PARADIGMATSKE KATEGORIJE IE. GLAGOLA
154 Premda je poredbena morfologija indoeuropskih jezika zapoela us-
poredbom sustava konjugacije u indoeuropskim jezicima,
141
danas o
ustroju indoeuropskoga glagolskog sustava postoji meu indoeuropeisti-
ma manje sloge nego o ustroju indoeuropske deklinacije. U ovoj gramati-
ci poi emo od sljedeega sustava indoeuropskih glagolskih kategorija,
koji emo nastojati opravdati rekonstrukcijom u preostalom dijelu knji-
ge; radi usporedbe navodimo i latinski sustav:
kategorije indoeuropski latinski
broj jednina, mnoina, dvojina jednina, mnoina
lice prvo, drugo, tree prvo, drugo, tree
nain indikativ, imperativ,
konjunktiv, optativ
indikativ, imperativ 1. i 2.,
konjunktiv
stanje aktiv, mediopasiv aktiv, pasiv
vid nesvreni, (neodreeni) svreni, nesvreni
vrijeme sadanje, neodreeno, prolo sadanje, prolo, pretprolo,
budue, predbudue
141 U djelu Franza Boppa, ber das Conjugationssystem der Sanskritsprache in Ver-
gleichung mit jenen der griechischen, lateinischen, persischen und germanischen Spra-
che, objavljenom 1816.
187
GLAGOL
Kao to je iz tablice vidljivo, premda je osnovni popis gramatikih kate-
gorija isti u latinskome kao i u prajeziku, sustav je ipak doivio bitne iz-
mjene, osobito s obzirom na kategorije broja, naina i vremena.
I latinski i indoeuropski glagol mijenjaju se fleksijom, morfolokim pro-
mjenama rijei koje izraavaju odjednom vie gramatikih kategorija.
Zbog morfolokih pravila jezika neke kategorije imale su zajednike pa-
radigme; naprimjer, u latinskom je kategorija vida ujedinjena s kategori-
jom vremena, to znai da vid glagola nije mogue izraziti neovisno o
vremenu glagolske radnje. tovie, latinski glagol izraava opoziciju iz-
meu svrenosti i nesvrenosti samo u prolom vremenu. U indoeurop-
skom je, kao i u latinskome, kategorija stanja bila morfolokim pravilima
povezana s kategorijom vremena, tako da su aktiv i mediopasiv mogli bi-
ti izraeni samo kao aktivni ili mediopasivni prezent ili aorist; s druge
strane, za razliku od latinskoga, u indoeuropskom je sustav glagolskih
naina bio neovisan od kategorije vremena, tako da se sufiksi za tvorbu
konjunktiva i optativa nisu dodavali obavezno na osnovu koja je obilje-
jem nekog glagolskog vremena, ve neposredno na korijen.
INDOEUROPSKI GLAGOLSKI NASTAVCI I ESTICE
155 Nastavci navedeni u tablici koja slijedi ne mogu se nikako rastaviti
na jednostavnije morfoloke elemente.
osnovni perfekt imperativ
1 sg. *m, *h
2
*h
2
e
2. sg. *s, *h
1
*th
2
e ili *th
1
e *0, *d
h
i
3. sg. *t, *0 *e
1 pl. *me *me
2. pl. *te ?*e
3. pl. *nt *r
Glagolske estice (pokazatelji) mogu se razvrstati na sljedei nain:
1) Pokazatelj sadanjeg vremena *i; dodavanjem pokazatelja *i osnov-
nim nastavcima (u nekim licima) tvorili su se zavretci indikativa pre-
zenta aktivnoga, te neki istraivai vjeruju da je znaenje toga pokazate-
lja hic et nunc, ovdje i sada.
U svjetlu tipoloke univerzalije da se nastavci kategorije vremena kod glagola
nikad ne razvijaju iz priloga vremena (Comrie 1985) ta je pretpostavka o podri-
188
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
jetlu pokazatelja *i dvojbena. Ipak emo u nastavku ponekad taj morfoloki
element nazivati esticom hic et nunc.
2) Pokazatelji mediopasiva *o, *r, (*oy); dodavanjem tih pokazatelja
tvorili su se mediopasivni prezent i aorist; ta su se dva pokazatelja mogli
i kombinirati u istoj paradigmi. Pokazatelj *oy oit je hibrid mediopa-
sivnoga pokazatelja *o i pokazatelja sadanjeg vremena *i; premda po-
svjedoen u grkom i sanskrtu, mogue je da taj pokazatelj nije indoeu-
ropskoga postanja.
3) Pokazatelj imperativa *u; ovim pokazateljem mogli su se tvoriti oso-
biti oblici imperativa u licima za koja nije postojao posebni imperativni
nastavak. Tragovi toga pokazatelja izgubili su se u veini jezika, ali su
ouvani u staroindijskom i hetitskom, a moda i u staroslavenskom (za-
vretak 3. sg. prezenta t) i galskom (oblici poput karnitu podigao je
spomenik).
4) Ostali pokazatelji nisu se sustavno protezali kroz paradigmu, ve su
se dodavali samo nekim nastavcima; njihova funkcija ne moe se jasno
rekonstruirati:
pokazatelji *d
h
h
2
i *d
h
we u zavretcima 1. i 2. l. pl. medija (gr.
, , skr. mahi, dhve, het. wata, tuma, stir. 2.
pl. deponent. id).
pokazatelj *n koji se pojavljuje u 1. i 2. l. pl. aktiva (gr. , het.
wen, ten), katkada i u 1. l. sg. (gr. 1. sg. medija prolog
).
pokazatelj *s koji se katkada dodaje nastavcima u mnoini (ved.
1. pl. masi, dor. , lat. 1. pl. mus, 2. pl. tis).
Funkcija je tih pokazatelja u najveoj mjeri nejasna. U ie. prajeziku oni
su moda igrali i veu ulogu nego to to njihovi odrazi u posvjedoenim
jezicima daju naslutiti; stoga je rekonstrukcija ie. glagolskih paradigmi i
kategorija znatno dvojbenija od rekonstrukcije morfolokih elemenata
koji su se u tim paradigmama pojavljivali.
KATEGORIJA VREMENA
156 U ie. prajeziku glagol je razlikovao tri vremena: neodreeno, prolo
i sadanje. Poput hetitskoga i gotskoga ie. prajezik nije imao buduega
vremena (futura), ve je radnju koja e se dogoditi u budunosti najvjero-
jatnije izraavao neodreenim vremenom i nekim vremenskim prilogom.
Za razliku od latinskoga koji, kao to emo vidjeti, ima relativna i apso-
lutna glagolska vremena, u ie. prajeziku vremena su bila najvjerojatnije
189
GLAGOL
iskljuivo apsolutna,
142
tj. prolo je vrijeme (aorist) izraavalo radnju koja
je prethodila trenutku izgovaranja izreke, a sadanje vrijeme (prezent)
radnju istovremenu s trenutkom izgovaranja izreke.
Neodreeno vrijeme u ie. prajeziku neki lingvisti nazivaju injunktivom,
prema kategoriji u koju su se vremenski neodreene glagolske tvorbe
odrazile u vedskome. U stvari, neodreeno je vrijeme u ie. prajeziku bilo
morfoloki neobiljeeno: tvorilo se od prezentske osnove bez pokazatelja
hic et nunc *i. U vedskom je injunktiv formalno podudaran imperfektu
ili aoristu bez augmenta, estice koja izraava prolo vrijeme (v. 171):
nasuprot imperfektu abharat nosio je stoji injunktiv bharat, koji slui
za izraavanje razliitih modalnih znaenja, naprimjer u apsolutnim za-
branama s negacijom m; meutim, injunktiv se moe upotrijebiti i za
izraavanje vanvremenskih, opih tvrdnji, osobito ako je u istoj reenici
jedan glagol ve u prezentu, npr. RV 10. 80. 1: dadti... carat (Agni) da-
je... obilazi (prvi je glagol u prezentu, a drugi u injunktivu). Ta je upotre-
ba injunktiva zacijelo indoeuropskoga postanja
143
. Tragovi razlikovanja
injunktiva od prezenta jasno su ouvani i u staroirskom, gdje tzv. apso-
lutni nastavci u prezentu odgovaraju ie. prezentskim, a tzv. konjunktni
nastavci ie. injunktivnim zavretcima
144
: stir. aps. 3. pl. prez. berait < ie.
3. pl. prez. *b
h
eronti, konj. 3. pl. prez. berat < ie. 3. pl. injunktiv *b
h
eront.
Obino se smatra da u latinskome ie. injunktiv nije ostavio traga; mogu-
e je, meutim, da neki latinski prezentski nastavci, za koje se misli da
su pretrpjeli apokopu zavrnoga *i, u stvari predstavljaju nastavke ie.
injunktiva u kojima *i nije ni stajalo (usp. lat. es, est, sunt, to se obino
izvodi iz *h
1
essi, *h
1
esti, *h
1
sonti, dok je podjednako mogue i izvo-
enje iz *h
1
ess, *h
1
est, *h
1
sont).
Prezent je izraavao radnju istovremenu s trenutkom izgovaranja, a ao-
rist radnju koja se zbila prije trenutka izgovaranja.
U latinskom je prezent (fer) vrijeme koje izraava a) univerzalne, van-
vremenske tvrdnje, b) radnju istovremenu s trenutkom izgovaranja, i c)
prolu radnju, obino u pripovijedanju (historijski prezent). Latinski je
futur (feram, fers) apsolutno vrijeme koje izraava radnju u budunosti,
a futur drugi (tuler) je relativno vrijeme koje izraava radnju anteriornu
u odnosu na neki dogaaj u budunosti. U prolosti latinski glagol razli-
kuje dva apsolutna vremena, perfekt (tul) i imperfekt (ferbam), koji su
142 Apsolutna glagolska vremena izraavaju radnju koja je u nekom vremenskom odno-
su spram apsolutne sadanjosti, tj. trenutka izgovaranja izreke, dok relativna vremena
izraavaju radnju koja je u nekom vremenskom odnosu spram nekoga trenutka razliitog
od apsolutne sadanjosti (obino spram neke druge glagolske radnje), v. Comrie 1985.
143 Usp. Szemernyi 1989: 283, Hoffmann 1967.
144 Usp. Meid 1963.
190
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
meusobno suprotstavljeni vidom (aspektom, v. 183) i jedno relativno
pluskvamperfekt (tuleram), koji izraava radnju anteriornu u odnosu na
neki dogaaj u prolosti.
SUSTAV PREZENTA
157 Indoeuropske prezentske osnove mogu se podijeliti na dvije velike
klase: tematske i atematske. Kao i kod imenica, tematske osnove nisu
imale kvantitativnog prijevoja, dok su atematske pokazivale prijevojne
opreke. Tematske su osnove bile tvorene pomou sufiksa *e/o, koji nazi-
vamo tematskim samoglasnikom. Kao i kod imenica, gramatika je funk-
cija tematskoga samoglasnika nejasna. Takoer, kao i kod imenica, po-
stojale su neke razlike u gramatikim nastavcima tematskih i atemat-
skih glagola, ali se te razlike nisu protezale u itavoj paradigmi.
Ako je tona pretpostavka da je tematski samoglasnik kod imenica bio neka vr-
sta sufigiranoga odreenog lana, iz strukturalnih razloga mogli bismo pretpo-
staviti da je kod glagola taj sufiks oznaavao da glagol ima odreeni objekt. Ta-
kva bi pretpostavka znaila da je ie. imao objektnu sprezidbu poput, naprimjer,
maarskoga, gdje se glagolskim nastavkom razlikuju reenice rok egy levelet
piem (jedno) pismo i rom a levelet piem (odreeno) pismo. Predvidiva po-
sljedica pretpostavke o objektnoj naravi ie. tematske konjugacije bilo bi neposto-
janje neprelaznih tematskih glagola dokazivo ie. postanja. I uistinu, koliko je
meni poznato, nema niti jednoga tematskoga prezenta ili aorista ije bi ie. po-
stanje bilo nedvojbeno, a znaenje neprelazno.
158 U indoeuropskom je prajeziku postojalo nekoliko naina tvorbe te-
matske prezentske osnove:
a) korijenski prezenti (tvoreni dodavanjem nastavaka neposredno kori-
jenu proirenom tematskim samoglasnikom): ie. *b
h
eroh
2
nosim >
lat. fer, gr. , skr. bharmi, stsl. ber. Kod korijenskih tematskih
prezenta korijen je obino u prijevojnoj punini.
145
b) prezenti tvoreni sufiksom *y: ie. *g
w
yoh
2
idem, koraam >
lat. ueni, gr. . Glagoli tvoreni ovim sufiksom u prezentu obino
su imali korijen u praznini.
c) Isti je sufiks, pridodan osnovi neke imenice ili pridjeva, sluio za tvor-
bu denominativnih glagola, usp. stind. namas potovanje: namasyati
potuje, lat. cra briga (< *koys): crat (< *koysyeti) brine se.
145 U staroindijskom postoji itava klasa glagola koji odstupaju od toga pravila (san-
skrtska 6. prezentska klasa), usp. skr. tudmi udaram, s korijenom u praznini (lat.
tund). Nije, meutim, jasno da li je ta prezentska tvorba indoeuropskoga postanja.
191
GLAGOL
d) prezenti tvoreni sufiksom *sk: ie. *pkskoh
2
prosim, pitam
> lat. posc (< *porksk), skr. pcchmi. Znaenje je sufiksa *sk
nejasno: u latinskom obino slui za tvorbu inkohativnih glagola
146
,
no u hetitskom redovito ima iterativno znaenje (tj. izraava radnju
koja se ponavlja).
e) prezenti tvoreni sufiksom *eh
1
koji je sluio za izraavanje stanja,
usp. lat. iaci bacam: iace leim, lit. guti lei: gulti leati.
f) prezenti tvoreni sufiksom *ey kauzativnoga znaenja: ie. *mo-
neyoh
2
opominjem, podsjeam > lat. mone, stir. domoiniur mi-
slim, oekujem. Korijen je u ovakvim kauzativnim prezentima oba-
vezno bio u prijevojnom stupnju *o.
Arhaini sluajevi tvorbe ie. kauzativa imaju u korijenu duljinu * i
sufiks u praznini (*y), usp. ie. *swpyoh
2
uspavljujem > lat.
spi, stisl. soefa ubiti (Klingenschmitt 1978).
g) prezenti tvoreni sufiksom *(e)s nepoznate funkcije: lat. ger nosi-
ti < *h
2
gesoh
2
: ag tjeram < *h
2
egoh
2

h) neki reduplicirani prezenti tvorili su se tematski (premda je veina
atematska), usp. ie. *piph
3
oh
2
pijem > lat. bib, skr. pibmi.
159 Atematskih prezentskih tvorbi neto je manje nego tematskih; u
veini ie. jezika atematske su tvorbe zamjenjivane tematskima.
a) korijenski prezenti (tvoreni dodavanjem nastavaka neposredno na
korijen): ie. *h
1
esti jest > lat. est, gr. (), skr. asti, stsl. jest.
b) prezenti tvoreni reduplikacijom: ie. *stisteh
2
mi postavljam > lat.
sist, skr. tihmi, gr. .
c) prezenti tvoreni infiksom *ne/n: ie. *yunegmi upreem
> skr. yunajmi, lat. iung (s prelaskom u tematsku konjugaciju).
d) prezenti tvoreni sufiksom *new/nu: ie. *h
3
newmi podiem,
ustajem > gr. , skr. omi (usp. lat. orior < *h
3
yoh
2
r).
Kod veine atematski tvorenih prezenta osnova je u jednini aktiva staja-
la u prijevojnoj punini, a u mnoini u praznini, usp. skr. asmi (1. sg.) /
smas (1. pl.), gr. / , skr. yunajmi / yujmas, omi / umas.
Vjerojatno je u prajeziku isti glagol mogao tvoriti prezent na nekoliko ra-
zliitih naina; takvo je stanje jo ouvano u vedskom, gdje, naprimjer, od
korijena k initi imamo atematske prezente karomi < *k
w
erew
mi i komi < *k
w
newmi, a od korijena ru uti tematski prezent
romi (< *klewsoh
2
) i atematski omi (< *knewmi).
146 Tj. glagola koji oznaavaju poetak vrenja neke radnje, usp. lat. rubescere zacrve-
njeti se, stati se crvenjeti.
192
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
U indoeuropskom je prajeziku postojao jo jedan osobit tip atematskih pre-
zentskih osnova koji se po svojem prijevojnom obrascu razlikovao od svih
ostalih atematskih tipova; taj tip prezentskih osnova obino se naziva stati-
kim ili Nartentipom prema Johanni Narten koja ga je otkrila (v. Narten
1968). Glagoli statikoga tipa imali su u aktivnome prezentu duljinu u jedni-
ni, a moda i u itavoj paradigmi (v. Insler 1972, Szemernyi 1989); takvi su u
vedskome glagoli ti tee < *tksti (usp. lat. tex tkam) i stauti hva-
li < *stwti (usp. gr. ). Glagoli statikoga tipa najvjerojatnije nisu u
latinskome ostavili nikakvoga traga, premda ima i drukijih miljenja (v. Ise-
baert 1992).
KONJUGACIJA PREZENTA
160 Tematska je konjugacija bolje ouvana u veini ie. jezika. U temat-
skome prezentu glagol je imao osnovne nastavke proirene, u nekim lici-
ma, dodatnim esticama, to je s prethodnim tematskim samoglasnikom
davalo sljedee zavretke:
1. sg. *oh
2
1. pl. *ome(s)
2. sg. *e(h
1
)i 2. pl. *ete
3. sg. *e 3. pl. *onti
Ie. *weg
h
oh
2
vozim, *b
h
eroh
2
nosim > gr.
ie. lat. gr. skr. stsl.
1. sg. *weg
h
oh
2
ueh vahmi vez
2. sg. *weg
h
e(h
1
)i uehis vahasi vezei
3. sg. *weg
h
e uehit vahati vezet
1. pl. *weg
h
ome(s) uehimus vahmas vezem
2. pl. *weg
h
ete uehitis vahatha vezete
3. pl. *weg
h
onti uehunt vahanti vezt
Prvo je lice zavravalo na osnovni (i perfekatski) nastavak *h
2
, to je s
tematskim samoglasnikom davalo zavretak *oh
2
. Prisutnost laringala
potvrena je hetitskim zavretkom (h)hi i akutom u litavskom zavret-
ku , osi (ve vozim, veosi vozim se). U latinskome je dugo
dobro posvjedoeno u pretklasinom razdoblju, no ve kod Plauta su
esti oblici s kratkim o u jampskim rijeima (70). U Augustovo doba
kratko o proirilo se i na glagole koji nemaju jampsku strukturu (npr. u
Ovidija tollo uzimam), dok je u postklasinom razdoblju dugo sau-
vano samo u jednoslonim rijeima.
193
GLAGOL
U staroindijskom je zavretak mi sloen od (< ie. *oh
2
) i atematskoga
zavretka *mi; indoiranski zavretak * ouvan je u avestikome. U staro-
slavenskom je nastavak nastao od ie. *oh
2
kojemu je analogijom dodan
osnovni nastavak *m ili pokazatelj *n.
S drugim je licem jednine situacija sloenija. Veina jezika, ukljuujui i
latinski, ukazuje na ie. zavretak *si, no to je bio zavretak 2. sg. kod
atematskih glagola. Izvorni je zavretak ouvan u litavskome (ve vo-
zi), s akutom koji upuuje na ie. laringal. U latinskome je nemogue sa
sigurnou utvrditi dolazi li zavretak s od ie. *s ili *si, uz apokopu
zavrnoga *i. Meutim, budui da je u drugim prezentskim nastavcima
dolo do apokope, drugo se objanjenje ini vjerojatnijim.
U grkom je naslijeenom *ei dodano analogijom prema atematskim gla-
golima, a u staroslavenskom je i ne sasvim jasnoga, ali svakako analokoga
podrijetla. Pomilja se na mediopasivni zavretak *soy, pri emu bi pra-
vilno nastalo samo u glagolskih osnova na i (vidii vidi) po RUKIpravi-
lu. U ostalih osnova bi bilo rezultat analogije.
Tree je lice u ie. prajeziku zavravalo na istu osnovu, tj. nastavak je bio
*0. To je stanje jo ouvano u litavskome (vea on vozi), dok je u gr-
kome i hetitskome osnovi pridodan pokazatelj prezenta *i (gr. , het.
dai uzima). Veina je ostalih ie. jezika preuzela zavretak atematske
promjene *ti. Tako je i u latinskom t postalo od ie. *ti uz apokopu za-
vrnoga *i. U starolatinskim se tekstovima jo razlikuju primarni zavr-
etak t < *ti i sekundarni d < *t (usp. npr. mitat spram sied na
Duenosovu natpisu).
Staroslavenski se zavretak t moe protumaiti kao osnovni nastavak *t
proiren pokazateljem *u, koji se obino pojavljuje u imperativu, ili kao temat-
ska osnova kojoj je aglutinirana osobna zamjenica t taj (usp. Watkins 1969).
U 1. l. pl. posvjedoena su varijante *mes (dor. ), *men (gr. ,
moda i het. weni, s w analogijom prema dualu), *mos (lat. mus,
stir. m) i *me (lit. me). Ponovno se ini da litavski uva ie. nastavak,
dok ostali jezici odraavaju taj nastavak proiren nekim pokazateljem.
U slavenskim jezicima posvjedoene su tri razliita zavretka: me < *me(s)
u ekom, mo < *mos u hrvatskome i m u staroslavenskome, to bi moglo
dolaziti od *mon. U sanskrtu nije utvrdivo koji je ie. samoglasnik odraen u
nastavku mas. Vedski uz mas ima i nastavak masi proiren prezentskim
pokazateljem *i, a na ie. *mosi upuuje i stir. apsolutni nastavak mai.
U 2. l. pl. veina jezika upuuje na nastavak *te. U latinskom je taj na-
stavak proiren esticom *s, vjerojatno pod utjecajem 1. pl. *mos.
Sanskrtski nastavak tha (vedski i thana) ima neobjanjenu aspiraciju. Neki stoga
pretpostavljaju ie. nastavak *th
1
e, to je mogue, ali nedokazivo (v. Beekes 1995).
194
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
3. l. pl. gotovo u svim jezicima upuuje na zavretak *nti (s tematskim
samoglasnikom *onti). U latinskom je onti ouvano u (poneto
dvojbenom) obliku tremonti dru u Carmen Saliare. Nakon apokope
taj se zavretak pravilno odrazio kao klas. lat. unt.
Na starolatinskim se natpisima pronalazi i nastavak nunt (npr. danunt da-
ju, CIL I
2
1537) koji nije posve razjanjen (v. Sommer 1948: 490). U grkom je
(ouvano u kretskom dijalektu) pravilno dalo ; za objanjenje staro-
slavenskoga nastavka v. 3. sg.
161 Atematska je deklinacija u latinskome ouvana samo u tragovima.
U indoeuropskome su glagoli u atematskom prezentu imali osnovne na-
stavke proirene, u veini lica, esticom *i. Tako dobiveni zavretci u li-
teraturi se obino nazivaju primarnima:
1. sg. *mi 1. pl. *me(s)
2. sg. *si 2. pl. *te
3. sg. *ti 3. pl. *onti / *enti /*nti
ie. *h
1
esmi jesam
ie. lat. gr. skr. stsl.
1. sg. *h
1
esmi sum asmi jesm
2. sg. *h
1
essi es asi jesi
3. sg. *h
1
esti est asti jest
1. pl. *h
1
sme(s) sumus (hom.) smas jesm
2. pl. *h
1
ste estis stha jeste
3. pl. *h
1
senti sunt santi st, st
Prvo je lice dobiveno od osnovnoga nastavka *m i estice prezenta *i. La-
tinsko m u sum moda potjee od toga *mi (uz apokopu), no vjerojatnije
je da se radi o osnovnom nastavku *m pridodanom osnovi *so ili *s <
*h
1
soh
2
. Ako je potonje tona rekonstrukcija, *sm bi pravilno dalo *sm, a
samoglasnik se potom mogao pokratiti ispred zavrnoga *m (v. 70).
Na starooskikom natpisu iz Nocere (oko 550. pr. Kr.) imamo oblik esum jesam
koji upuuje da je praitalski oblik 1. sg. glagola biti bio esum. Ako je tako, obja-
njenje lat. oblika sum izloeno u prethodnom odlomku nee biti tono.
U 2. l. jd. indoeuropski je zavretak bio *si; u latinskom je apokopom dao
s, na slian nain kao to u 3. l. *ti prelazi u t. U doba ozvuenja zavr-
noga ie. *t (32) zavrno je *i jo bilo prisutno u tom latinskom nastavku.
Nastavci za sva tri lica mnoine po svemu su sudei bili isti za tematsku i ate-
matsku promjenu. Vjerojatno je, ipak, da je nastavak 3. l. mnoine u atematskoj
konjugaciji glasio *enti (kao u osk. sent, gr. dor. , stir. it oni su) za razli-
195
GLAGOL
ku od tematskoga *onti. Mogue je, ali nedokazivo, da su se nastavcima u te-
matskoj i atematskoj konjugaciji pridodavale razliite estice (pokazatelji).
DVOJINA
162 Nastavke za dvojinu glagola u ie. prajeziku nije lako rekonstruirati.
Na zavretak s elementom *w u 1. l. dvojine upuuju skr. vas, avest.
vahi, stsl. v i lit. va, dok je 2. lice dvojine vjerojatno sadravalo ele-
ment *tH, usp. skr. thas, gr. , got. ts, stsl. ta i lit. ta. U 3. li-
cu na *t upuuju skr. tas, gr. i stsl. te, ta.
Latinski je, kao i staroirski, armenski i toharski, izgubio svaki trag dvo-
jine kod glagola.
LATINSKE ETIRI KONJUGACIJE
163 Latinski glagoli podijeljeni su u etiri konjugacije prema tvorbi pre-
zentske osnove; pogledajmo u kakvu su odnosu latinske konjugacije pre-
ma indoeuropskim nainima tvorbe prezenta.
1. konjugacija 2. konjugacija 3. konjugacija 4. konjugacija
infinitiv prezenta na
re (am, amre)
infinitiv prezenta na
re (mane, manre)
infinitiv prezenta na
ere (leg, legere)
infinitiv prezenta na
re (audi, audre)
ie. korijenski
prezenti (dare)
ie. korijenski
tematski prezenti
(complre)
ie. korijenski
tematski prezenti
(agere)
ie. korijenski
prezenti (scre)
ie. denominativni
tematski prezenti sa
sloenim sufiksom
*eh
2
ye (laudre)
ie. kauzativi
(monre)
ie. tematski
prezenti sa
sufiksom *ye
(capere)
ie. tematski
prezenti sa
sufiksom *ye
(uenre)
intenzivi tvoreni
sufiksima *to,
*ito (actre,
agitre)
ie. stativni prezenti
sa sufiksom *eh
1

(silre)
ie. reduplicirani
tematski prezenti
(bibere)
denominativi
izvorno tvoreni od
osnova na *i
(finre)
ie. prezenti tvoreni
sufiksom n
(lnere)
denominativi
izvorno tvoreni od
osnova na suglasnik
(custodre)
ie. tematski
prezenti tvoreni
sufiksom *ske
(cognscere)
ie. prezenti tvoreni
infiksom *n
(lingere)
196
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
164 Veina je latinskih glagola prve konjugacije denominativnoga po-
drijetla; isprva su tvoreni sufiksom *yo od imenica prve deklinacije,
npr. cornre ovjenati od corna vijenac, kruna, no poslije se sloeni
sufiks yo stao dodavati i osnovama ostalih imenica, npr. laudre
hvaliti, slaviti od laus, laudis pohvala (stir. lad). Mnogobrojni su i
glagoli tvoreni intenzivnim sufiksom (i)to (cantre: canere pjevati).
Korijenski su glagoli 1. konjugacije vrlo rijetki, npr. n, nre plivati <
*sneh
2
oh
2
, usp. stir. snid pliva, d, dare < *dh
3
si (gr. , skr.
dadmi, stsl. dati).
Korijenski glagoli 1. konjugacije sprezali su se u pralatinskom atematski u svim
licima osim u prvome, koje je jo u praitalskom imalo tematski nastavak * <
*oh
2
, usp. umb. stahu stojim < *sth
2
oh
2
= lat. st. Mogue je da se temat-
ski nastavak *oh
2
jo u kasnom indoeuropskom proirio kod nekih atematskih
glagola (Watkins 1969: 158).
Svi su latinski glagoli prve konjugacije pretrpjeli stapanje samoglasnika;
u 1. l. sg. rezultat je kontrakcije bilo , a u ostalim licima , koje se pokra-
tilo ispred svih zavrnih suglasnika osim s (70). Tako moemo objasniti
paradigmu latinskoga glagola amre voljeti:
am < *am < *amy
ams < *ames < *amyesi
amat < *amet < *amyeti
ammus < *amomos < *amyomos
amtis < *ametes < *amyetes
amant < *amont < *amyonti
165 Glagoli druge konjugacije imaju infinitiv na re i velikim dijelom
potjeu od ie. kauzativa, koji su se tvorili sufiksom *ey pri em je kori-
jen bio u punini *o: usp. lat. torre suim, skr. taraymi inim da tko
ili to ea < *torseyoh
2
(usp. skr. tymi eam < *tsyoh
2
), doce
pouavam < *dokeyoh
2
(izvorno znaenje je predajem, usp. gr.
primam). Od kauzativnoga sufiksa *ey valja razlikovati denomina-
tivni sufiks *y pomou kojega su takoer tvoreni glagoli 2. konjugaci-
je, usp. mce sluziti < *mewkeyoh
2
(usp. mcus sluz, lit. mkti
kliziti).
Neki su glagoli 2. konjugacije tvoreni ie. sufiksom *eh
1
koji je sluio
za tvorbu glagola koji su izraavali stanje, usp. uidre vidjeti, stsl. vidti
< ie. *weideh
1
, lat. pend vjeam spram pende visim; glagoli tvore-
ni tim sufiksom bili su obino u prijevojnoj praznini, npr. lat. patre biti
otvoren < *path
2
eh
1
, usp. gr. proirujem < *peth
2
nu.
Korijenski su prezenti meu glagolima 2. konjugacije rijetki; plre, po-
197
GLAGOL
svjedoen samo u sloenicama poput complre ispuniti, jedan je od njih,
o emu svjedoi gr. aorist (od punim). Lat. flre plaka-
ti moemo izvesti i iz ie. korijenskoga prezenta *b
h
leh
1
(mi) i iz temat-
skoga prezenta tvorenoga sufiksom *y (usp. stsl. blj blejim).
Kao i kod glagola 1. konjugacije, dugi se samoglasnik pokratio ispred svih
zavrnih suglasnika osim s; odatle sljedea promjena:
uide uidmus
uids uidtis
uidet uident
166 Glagoli su tree konjugacije najraznolikiji po podrijetlu. Meu nji-
ma pronalazimo ie. prezente s infigiranim *n (linqu ostavljam,
usp. skr. rinakmi < ie. *linek
w
mi), prezente sa sufiksom *sk
(crsc izrasti, roditi se < *kreh
1
skoh
2
, usp. arm. serem zainjem,
lit. rti hraniti), reduplicirane prezente (sist postavljam < *sti
sth
2
oh
2
, usp. st, stare stajati), itd. Neki su glagoli 3. konjugacije temat-
ski korijenski prezenti (ag tjeram = skr. ajmi < *h
2
egoh
2
), a neki su
tematski prezenti izvedeni sufiksom *y (capi hvatam = got. hafja
< *kapyoh
2
).
U latinskom se svi glagoli tree konjugacije mijenjaju tematski, ak i ka-
da drugi jezici upuuju na atematsku promjenu u prajeziku, usp. lat.
stern prostirem spram atematskoga skr. stmi:
stern < *stern(h
2
)oh
2
stmi < ie. *stneh
2
mi
sternis < *stern(h
2
)esi stsi < ie. *stneh
2
si
sternit < *stern(h
2
)eti stti < ie. *stneh
2
ti
sternimus < *stern(h
2
)omos stmas < *sth
2
mos
sternitis < *stern(h
2
)etes sttha < *sth
2
t(H)e
sternunt < *stern(h
2
)onti stanti < *sth
2
nti
167 U latinskoj 4. konjugaciji pomijeali su se denominativni glagoli tvo-
reni od imenica 3. deklinacije (custdi uvati prema custs, fni gra-
niiti spram fnis) s malobrojnim korijenskim glagolima (sci znam,
usp. het. akki zna < *saki) i glagolima izvedenim primarnim sufik-
som *y (ueni dolazim = gr. koraam < *g
w
yoh
2
). Postoji i
nekoliko sufiksa karakteristinih za 4. konjugaciju, npr. sufiks glagola
deziderativnoga znaenja *turi/suri, usp. surre gladovati spram
edere jesti.
Osobit problem predstavlja esto razmatrano pitanje zbog ega se neki
latinski glagoli na i svrstavaju u treu (capi, capere), a neki u etvrtu
konjugaciju (ueni, uenre). Objanjenje pomou Sieversova zakona ve
198
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
sam odbacio (81), a najvjerojatnijim mi se ini objanjenje pomou zako-
na o jampskom kraenju
147
(70). To se objanjenje moe izloiti ovako:
svi su razmatrani glagoli podrijetlom tematski prezenti izvedeni sufik-
som *yo dodanim osnovi na konsonant ili sonant; praoblici glagola
capere, fnre i uenre (stlat. ueneire, CIL I
2
588) jesu:
2. sg. *kapye(t)i, *d
h
eyg
h
snye(t)i, *g
w
ye(t)i,
infinitivi *kapyesi, *d
h
eyg
h
snyesi, *g
w
yesi.
Ie. *y odrazilo se u latinskom iza suglasnika kao slogovno i, to je dovelo
do pralatinskih oblika *kapiyeti, *feyniyeti, *weniyeti, odnosno *ka-
piyesi, *feyniyesi, *weniyesi. Na tom stupnju pretpostavljamo djelovanje
Exonova zakona i sinkope (61), te nastaju oblici *kapiyti, *feyniyti, *we-
niyti, odnosno *kapiysi, *feyniysi, *weniysi. Apokopom zavrnoga *i u
3. sg., prelaskom *i > *e u infinitivu (65), te pretpostavljenim odra-
zom *iy > dobivamo sljedee oblike:
*kapt, *fnt, *went
*kapse, *fnse, *wense > (rotacizmom) *kapre, *finre, *wenre
U glagolima jampske strukture * se zatim pravilno pokratilo, te je na-
stalo capit, dok je fnt ostalo nepromijenjeno (sve do pokrate zavrnog
ispred svih suglasnika osim s, 70). U infinitivima je analogijom prema
prezentu *kapre postalo *kapire > capere (62C), dok su finre i uenre
ostali nepromijenjeni. Budui da jampsko kraenje nije bilo beziznimno,
lako je pretpostaviti da se u *uent nije dogodilo. Na koncu, se pokratilo
ispred zavrnih suglasnika osim s, te stoga imamo fnit (3. sg) ali fns (2.
sg.), uenit ali uens, no istovremeno capit, capis.
Premda detalji ostaju nejasni, za veinu se latinskih glagola 3. i 4. dekli-
nacije tvorenih ie. sufiksom *yo moe na slian nain ocrtati fonolo-
ki razvoj:
pni kanjavam < *poyn < *poyniy < *k
w
oyniyoh
2
pns < *poyns < *poyniys < *k
w
oynyesi
pnit < *poynt < *poyniyt < *k
w
oynyeti
pnmus < *poynmos < *poyniymos < *k
w
oynyemos
pntis < *poyntes < *poyniytes < *k
w
oynyetes
pniunt < *poynont < *poyniyont < *k
w
oynyonti
Latinske etiri konjugacije imaju svoje usporednice u drugim italskim jezi-
cima, te gotovo sigurno potjeu iz praitalskoga, usp. osk. faamat zapovije-
da (1. konjugacija), umb. kanetu neka pjeva (2. konjugacija), osk. factud
neka uini (3. konjugacija), umb. seritu neka uva (4. konjugacija).
147 U osnovi to je objanjenje Sommera (1948) i Sihlera (1995).
199
GLAGOL
NEPRAVILNI GLAGOLI
168 Glagoli koji se ne mogu svrstati niti u jednu od etiriju latinskih ko-
njugacija obino se nazivaju nepravilnima (verba anomala). To su uglav-
nom preitci indoeuropskih atematskih glagolskih tvorbi:
a) sum, esse biti atematski je korijenski prezent koji je u latinskome
jo sauvao prijevoj, premda ne posve podudaran izvornomu obrascu
prijevoja:
sum < *h
1
soh
2
m
148
umj. ie. *h
1
esmi (skr. asmi, het. emi)
es < ie. *h
1
essi (skr. asi, het. ei)
est < ie. *h
1
esti (skr. asti, het. ezi)
sumus < *h
1
somos umj. ie. *h
1
sme(s) (skr. smas, het. eweni)
estis < *h
1
estes umj. ie. *h
1
ste(s) (skr. stha, het. eteni)
sunt < ie. *h
1
sonti (skr. santi, het. aanzi).
Sloenice se glagola esse takoer konjugiraju atematski, usp. possum,
posse moi < *potis sum (*potis je u prajeziku znailo gospodar,
usp. ved. pati).
b) ed, edere tvori neke oblike atematski: 2. sg. s < *h
1
edsi, 3. sg. st <
*h
1
edti, 2. pl. stis < *edte(s), usp. skr. 1. sg. admi, 3. pl. adanti.
Ostali oblici tvoreni su tematski (npr. ed < *h
1
edoh
2
).
c) f, fier postati; atematski su oblici ovoga glagola tvoreni pomou
osnove f koja je ne sasvim jasna podrijetla. Obino se dovodi u vezu
s ie. korijenom *b
h
uh
2
biti, od kojega su i oblici perfekta glagola
esse. S druge strane, budui da je perfekt glagola f factus sum, tvo-
ren od korijena *d
h
eh
1
, mogue je da f treba izvoditi iz ie. *d
h
eh

i/d
h
h
1
i initi (gr. , skr. dh); atematski prezent tvoren od
takve osnove pravilno bi se odrazio u lat. oblicima fs, fit.
d) eo, re ii izvodi se iz ie. *h
1
ey/h
1
i (usp. skr. 1. sg. emi, 1. pl. imas).
U latinskom je poopena prijevojna punina, ali je ouvana atematska
tvorba oblika poput s < *h
1
eysi, it < *h
1
eyti, mus < *h
1
eymo(s); te-
matski su oblici e < *h
1
eyoh
2
i eunt < *h
1
eyonti.
e) fer, ferre nositi u stvari je tematski glagol (usp. gr. , skr.
bharmi) kod kojega je sinkopom ispao tematski samoglasnik ispred
zavrnoga s i t. Stoga se oblici 2. sg. fers, 3. sg. fert, 2. pl. fertis pra-
vilno izvode iz pralatinskih tematskih oblika *b
h
eresi, *b
h
ereti,
*b
h
erete(s).
149
148 Ako je ova rekonstrukcija ispravna, u latinskom je osnovi pridodan prvo tematski
zavretak *oh
2
, a potom osnovni nastavak 1. l. jd. *m.
149 Za drukije miljenje v. Watkins 1969: 159 (fers, fert, itd. iz ie. deredupliciranog
atematskog glagola *(b
h
i)b
h
erti, usp. skr. bibharti).
200
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
f) uol, uelle htjeti; glagol se u latinskom spree u nekim licima te-
matski (uol, uolunt), a u nekima atematski (uult < *welti, uultis <
*weltes). U 2. l. sg. us dolazi od druge osnove, ie. *weyh
1
(ved. vemi
idem). Izvorno je 2. lice sg. glagola uelle ouvano u vezniku uel ili
< *welsi, to je doslovno znailo ako hoe. Sloenice su glagola uel-
le glagoli mal vie volim < *mag(is) uol, i nol neu.
g) glagol inquam < *ensk
w
m kaem u stvari je konjunktiv prezenta
u izvornom znaenju rekao bih; od prezentske je osnove 3. l. sg.
inquit < *ensk
w
et(i).
Glagoli s nepotpunom konjugacijom (verba defectiva) predstavljaju indo-
europske perfekte (183) koji su u latinskom poprimili prezentsko znae-
nje; to su memin, meminisse sjeam se (< *memonh
2
i), coep, coe-
pisse poeo sam (< *kom h
1
eph
2
i), d, odisse mrzim (< *h
3
e
h
3
odh
2
i). Slini glagoli koji su po podrijetlu perfekti, a po znaenju i
funkciji prezenti postoje i u drugim ie. jezicima (npr. tzv. praeteritoprae-
sentia u germanskim jezicima, usp. got. wait znam).
INDOEUROPSKI AORIST
169 U indoeuropskom su prajeziku postojala tri naina tvorbe aorista:
a) korijenski aorist, b) sigmatski aorist i c) tematski aorist.
U grkom i indoiranskom postoji i etvrta vrsta, tzv. reduplicirani aorist, koji se
od tematskoga razlikuje reduplikacijom prvoga sloga, usp. skr. avocam rekoh
= gr. (hom.) () < *eweuk
w
om (s disimilacijom *w w > *w y u
pragrkom). Kao i mnogo toga u glagolskim sustavima grkog i indoiranskoga,
i reduplicirani aoristi predstavljaju zajedniku dijalekatsku inovaciju tih dviju
grana ie. porodice prije negoli nasljee iz prajezika.
170 Nastavci su aorista u najveoj mjeri podudarni zavretcima atemat-
skoga prezenta bez estice *i; utoliko su podudarni zavretcima injun-
ktiva, to znai da se razlika izmeu neodreenoga i prolog vremena u
ie. prajeziku ostvarivala razliitim ustrojem osnove, a ne nastavcima.
Nastavci aorista (sekundarni aktivni nastavci):
1. sg. *m (skr. am, gr. , , stsl. < *om);
2. sg. *s (skr. s, gr. , stsl. e < *es);
3. sg. *t (skr. t, gr. 0, stsl. e < *et);
1. pl. *me (skr. ma, gr. , stsl. m);
2. pl. *te (skr. ta, gr. , stsl. te);
3. pl. *nt (skr. n, gr. , stsl. < *ent).
201
GLAGOL
171 Korijenski je aorist dobro posvjedoen samo u indoiranskom i
grkom, te donekle u hetitskom (gdje se naziva preteritom). Ta je
ie. glagolska tvorba tvorena tako da se neposredno korijenu dodaju
aorisni zavretci (sekundarni nastavci):
Korijenski aorist = K
e/0
+ Z
aor
U ie. dijalektu iz kojega su se razvili grki, indoiranski i armenski, aorist
je, kao i sva prola vremena, dobio jo jedno morfoloko obiljeje, tzv. aug-
ment (uveak), *e, koji je stajao ispred korijena, usp. skr. aor. aricam
ostavih = gr. = arm. elik
c
(od ie. korijena *leyk
w
ostavlja-
ti). U vedskom se jo vidi da je augment po postanju samostalna rije,
vjerojatno vremenski prilog.
Korijenski aorist imali su u ie. prajeziku malobrojni glagoli koji su
tvorili atematski prezent reduplikacijom (*steh
2
stajati, *deh
3

dati, *d
h
eh
1
initi) ili, jo rjee, nekim prezentskim sufiksom
(npr. *g
w
em ii). Aorist se u tih glagola vjerojatno razlikovao od
injunktiva samo po tome to nije imao prezentskih sufiksa ni redu-
plikacije. Pogledajmo korijensku aorisnu promjenu odraza ie. gla-
gola *deh
3
u grkom i sanskrtu:
skr. gr.
1. sg. adm
2. sg. ads
3. sg. adt ()
1. pl. adma
2. pl. adta
3. pl. adur
U staroindijskom je kod korijenskoga aorista poopena prijevojna
punina i u jednini i u mnoini. Odraz indoeuropske prijevojne opo-
zicije izmeu sg. i pl. ouvan je u grkome. U sanskrtu je nastavak
za 3. pl. preuzet iz perfekta i optativa, no kod glagola bh biti
ouvan je izvorni nastavak an < *nt; stoga njegov oblik za 3. pl.
aorista glasi abhvan. U grkom je zavretak 3. l. pl. preuzet iz si-
gmatskoga aorista (172), a nastavak zamijenio je stariji
analogijom prema 1. sg.; podrijetlo je elementa , koji se pojav-
ljuje u jednini, do danas nerazjanjeno.
U latinskom element *k u prolom vremenu imaju fc uinio
sam (< ie. korijenski aorist *d
h
eh
1
, usp. gr. ) i ic bacio
sam (< ie. korijenski aorist *yeh
1
, usp. gr. hom. ). Neki autori (npr.
Rix 1976: 214) misle da to dokazuje ie. postanje takvih aorisnih tvorbi.
202
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
172 Sigmatski se aorist tvorio pomou korijena u prijevojnoj duljini i su-
fiksa *s, kojemu su dodavani aorisni zavretci (sekundarni nastavci):
K

+ *s + Z
aor.
Dvojbeno je da li je u ie. prajeziku osim prijevojne duljine * u korijenu
moglo stajati i dugo *. U staroirskome, gdje su sigmatski aoristi dobro
posvjedoeni, korijen nije u prijevojnoj duljini ve stoji u istom prijevoj-
nom stupnju u kojem je i prezent, dok je u grkom prijevojna duljina za-
mijenjena puninom *e po Osthoffovu zakonu ili analoki. Konjugaciju si-
gmatskoga aorista pogledat emo na primjeru ie. glagola *yewg upre-
gnuti (prezent lat. iung, gr. , skr. yunajmi); radi usporedbe na-
vodimo i sigmatske aoriste u stsl. (od glagola reti rei) i stir. (od glago-
la gaibid hvatati, drati = lat. habre):
ie. lat. gr. skr. stsl. stir.
1. sg. *ywgs inx ayaukam rx :gabus
2. sg. *ywgs(s) inxist ayauk ree :gabais
3. sg. *ywgst inxit () ayaukt ree :gab
1. pl. *ywgsme inximus ayaukma rxom :gabsam
2. pl. *ywgste inxistis ayauka rste :gabsaid
3. pl. *ywgst inxrunt ayauku r :gabsat
U latinskom je prezentska osnova s nazalnim infiksom proirena i u
perfektu; drugi glagoli uvaju prijevojnu duljinu, npr. ux (od ueh vo-
zim) spram skr. avkam, stsl. vs. U sanskrtu su zavretci , t u
2. i 3. sg. analoki; vedski jo ima pravilne odraze ie. nastavaka, npr.
anai vodio si, vodio je < *enyss, *enyst. U grkom je, kao
i kod korijenskog aorista, u 2. sg., 1. i 2. pl. analokog postanja. U
staroslavenskom su osnovi sigmatskoga aorista dodani tematski zavr-
etci: vs < *wg
h
som umjesto ie. *wgs, itd. Oblici za 2. i 3.
l. sg. u staroslavenskom su preuzeti iz tematskoga (asigmatskog)
aorista.
Osim aorista tvorenoga sufiksom s, staroindijski ima i aoriste tvorene sufik-
sima i (abodhiam probudio sam), si (aysiam iao sam) i sa
(adikam pokazao sam = gr. = lat. dx rekao sam). Dok su i i si
aoristi nastali poopenjem zavretka korijena na laringale (i < *H), saao-
rist predstavlja tematizaciju osnove sigmatskoga aorista kakva se dogodila i u
slavenskome.
Nastavci latinskih oblika bit e razmotreni poslije (188).
203
GLAGOL
173 Tematski se aorist tvorio od korijena u praznini, tematskog samo-
glasnika (*e/o) i aorisnih zavretaka (sekundarnih nastavaka):
K
0
+ *e/o + Z
aor.
Tematski je aorist dobro posvjedoen u grkome, indoiranskome, ar-
menskom i slavenskome (ie. *widet > gr. , skr. avidat, arm. egit),
a tragove mu pronalazimo i u staroirskom (ie. *h
1
lud
h
et > stir. luid,
150

hom. ); u latinskom su odrazi ie. tematskoga aorista uglavnom za-
mijenjeni perfektima s duljenjem ( lg itao sam) ili vperfektima
( stru prostro sam). Kod nekih glagola tematski je aorist ouvan, no
analoki je poprimio prijevojnu puninu u korijenu (lat. fg pobjegoh:
gr. ).
Paradigmu glagola *weyd vidjeti u tematskom aoristu moemo ova-
ko rekonstruirati (u stsl. paradigma glagola reti rei):
ie. lat. gr. skr. stsl.
1. sg. *widom ud avidam rek
2. sg. *wides udist avidas ree
3. sg. *widet udit avidat ree
1. pl. *widome udimus avidma rekom
2. pl. *widete udistis avidata reete
3. pl. *widont udrunt avidan rek
Kao to se vidi iz tablice, u slavenskom je u tematskom aoristu poopen
prijevojni stupanj prezenta, no grki i sanskrt imaju prijevojnu prazninu,
kako je bilo i u prajeziku.
U indoeuropskom prajeziku postojala su morfoloka pravila koja su odrei-
vala koje e klase glagola na koji nain tvoriti aorist; naprimjer, glagoli tvo-
reni s nazalnim sufiksom ili infiksom u prezentu isprva su imali korijenski
aorist (Strunk 1967), usp. ved. pti puni, aor. medijalni aprta, oti
pomie, aor. med. rta. Ta pravila uglavnom nisu vie utvrdiva zbog toga
to su se u ie. jezicima neke tvorbe (osobito sigmatski aorist) proirile na te-
tu drugih.
U latinskom se indoeuropski aorist stopio s perfektom u jedinstvenu pa-
radigmu, kao i u ostalim italskim jezicima. Od aorisnih je nastavaka ou-
van samo nastavak za 3. sg. (stlat. ed < ie. *et), a od tipova aorisnih
150 Staroirski luid mogao bi biti i odraz ie. perfekta s poopenom prijevojnom prazni-
nom, kao to misli Watkins (1969: 65).
204
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
tvorbi najbolje je ouvan sigmatski aorist (npr. lat. scrps napisao sam,
dx rekao sam, itd). Element is preuzet iz sigmatskoga aorista pro-
irio se i u nekim linim zavretcima (2. sg. ist, 2. pl. istis, stlat. 3. pl.
erunt < isont) itd. (v. 188).
U grkom i indoiranskom razvilo se uz aorist jo jedno prolo vrijeme, imper-
fekt, koje se tvori pomou prezentske osnove i aorisnih nastavaka. Ispred osno-
ve stoji augment, usp. skr. abharam = gr. (1. sg. imperfekta glagola bh/
nositi). Posve neovisne vremenskovidske tvorbe koje se nazivaju im-
perfekt postoje i u litavskom, slavenskom, armenskom, staroirskom i, kao to
smo vidjeli, latinskome, no one nemaju nita zajedniko niti s grkoindoiran-
skima niti meusobno. Premda neki lingvisti i imperfekt pripisuju ie. prajeziku,
ta mi se pretpostavka ini malo vjerojatnom; kao i augment, grkoindoiranski
imperfekt predstavlja dijalekatsku inovaciju samo jedne skupine ie. jezika. Plu-
skvamperfekt, koji postoji u grkom i vedskom (ali ne i u klasinom sanskrtu)
nema nikakve veze s latinskim pluskvamperfektom.
LATINSKI FUTUR 1. I 2. KONJUGACIJE
174 Indoeuropski prajezik nije imao futura kao zasebnoga budueg gla-
golskog vremena. U grkom, indoiranskom, baltijskom i praslavenskom
postojao je futur tvoren sufiksom *s (grki), odnosno *sy (indoiran-
ski i baltoslavenski), usp. skr. vakymi nosit u, gr. ostavit u
= lit. lksiu; u staroslavenskom je postojanje praslavenskog futura potvr-
eno samo izoliranim participom futura glagola byti, byteje < *b
h
uh
2

syent. Meutim, ti oblici nisu opeindoeuropskoga postanja, ve odra-

avaju ie. deziderativne prezente tvorene sufiksom *s; u indoiranskom
i baltoslavenskom je sloeni sufiks *sy vjerojatno nastao aglutinacijom
deziderativnoga sufiksa *s i optativnoga *y (v. 202).
175 Latinski futur nema nita zajedniko s upravo razmotrenim oblici-
ma. Futur se u latinskom tvori dodavanjem osobitih sufiksa na prezent-
sku osnovu. U latinskome postoje dva naina tvorbe futura: a) pomou
sufiksa za glagole 3. i 4. konjugacije, legs itat e, uenis doi
e. Po postanju su to indoeuropski tematski konjunktivi (200); b) po-
mou sufiksa b za glagole 1. i 2. konjugacije. Ta futurska tvorba ima
usporednicu samo u faliskikom (pipafo pit u, carefo oskudijevat u
= lat. carb), dok ostali italski jezici tvore futur sufiksom *s, slino
kao u grkom (usp. osk. fust, umb. fust bit e < *b
h
u(H)set). Staro-
latinski oblici fax uinit u, caps uhvatit u (Plaut) potvruju da je
ta tvorba postojala i u drugoj grani italskoga.
205
GLAGOL
Latinski je bfutur nastao aglutinacijom konjunktiva pomonoga glago-
la *b
h
u(H) biti na prezentsku osnovu.
151
Nastavci su vjerojatno bili
aorisnoinjunktivni (sekundarni), osim u 1. sg., gdje je preuzet prezent-
ski tematski zavretak < *oh
2
:
pralat. zavretci amre voljeti monre opomenuti
1. sg. * b
h
w amb monb
2. sg. * b
h
w es ambis monbis
3. sg. * b
h
w et ambit monbit
1. pl. * b
h
w omos ambimus monbimus
2. pl. * b
h
w etes ambitis monbitis
3. pl. *b
h
wont ambunt monbunt
Staroirski ffutur, koji se esto spominje u vezi s latinskim bfuturom, najvje-
rojatnije je posve razliita tvorba (v. 6).
KATEGORIJA STANJA
176 U indoeuropskom su prajeziku postojala dva glagolska stanja: aktiv
i mediopasiv (koji se tradicionalno naziva medijem). U indoeuropskim je-
zicima oblici potekli iz ie. mediopasiva imaju razliita znaenja
152
:
a) refleksivnosti: perem se, lat. ulor pokrivam se;
b) radnje koja se vri u korist subjekta: ved. yajate rtvuje za sebe (akt.
yajati rtvuje), gr. perem si ruke;
c) uzajamnosti (recipronosti): gr. borimo se, lat. cpulantur
dexters stiu si ruke (Plaut);
d) pasiva: skr. stavate biva slavljen (usp. stauti hvali);
e) bezlinosti: lat. itur ide se, stir. tagair ide se;
f) kod nekih glagola znaenje se medija ne razlikuje od znaenja aktiva,
usp. gr. = ree. Neki glagoli imaju samo medio(pasivne)
oblike i aktivno znaenje, npr. gr. = skr. sacate = lat. sequitur
slijedi. Takvi se glagoli tradicionalno nazivaju deponentnima. U la-
tinskome su deponentni glagoli npr. conor , pokuavam, utor slu-
im se, loquor govorim, patior trpim, mentior laem, itd. (o nji-
hovoj povijesti v. Flobert 1975).
151 Watkins 1969: 148 vjeruje da je taj pomoni glagol podudaran vedskomu injunkti-
vu glagola bh (bhuvam, bhuvas, bhuvat, itd.).
152 O znaenju i oblicima ie. mediopasiva v. Rix 1988.
206
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
Sve se navedene funkcije ie. mediopasiva mogu izvesti iz zajednike, bezlino
pasivne
153
funkcije, koja se moe opisati na sljedei nain. Pragmatika je
funkcija mediopasiva da patiens (objekt na kojem se vri radnja) uini predme-
tom reenice: magister laudat puerum je reenica o uitelju (magister je njezin
predmet
154
), a puer a magistro laudatur je reenica o djeaku (tj. njezin predmet
je puer). Sintaktika je funkcija mediopasiva da agens (vrioca radnje) reenice
udalji iz reenine jezgre (tj. u mediopasivu vritelj radnje nije subjekt niti
objekt). Te su dvije funkcije meusobno nepovezane: i u reenicama u kojima ne
postoji patiens mogue je agens izbaciti iz reenine jezgre, kao npr. u lat. curri-
tur dosl. tri se, itur ide se, njem. es wird getanzt plee se, reenicama bez
subjekta. Osnovna je funkcija ie. mediopasiva bila isprva posve sintaktika, tj.
upravo izraavanje radnje iji se agens ne eli ili ne moe izrei. Mediopasiv su u
ie. imali dakle i prijelazni i neprelazni glagoli, a ne (kao u hrvatskom) samo pri-
jelazni. Ukoliko je imao subjekt, taj je subjekt ie. mediopasivnoga glagola mogao
biti po semantikoj ulozi samo patiens, s kojim se glagol slagao u licu; agens je
bio neizraen u jezgri, ali mogao je biti izreen nekim prilonim izrazom (kao u
lat. imenicom u ablativu sa ili bez prijedloga a(b)). Temeljne su funkcije ie. medi-
opasiva bile izraavanje pasivizacije (d) i bezlinosti (e). Vjerojatno je jo tijekom
razvoja ie. prajezika tako ocrtan mediopasivni sustav poela zahvaati sintak-
tika promjena uslijed koje se i agens mogao pojaviti kao subjekt glagola s medi-
opasivnom morfologijom. To se vjerojatno poelo dogaati zbog toga to je sin-
taktiku funkciju mediopasiva stala nadopunjavati pragmatika funkcija (v. go-
re). Deponentni su glagoli (f) nastali kao posljedica kolebanja u semantikom
slaganju glagola u kasnom ie. prajeziku: ukoliko se mediopasivni glagol slagao s
agensom u licu, znaenje se nije razlikovalo od znaenja glagola aktivne morfo-
logije, ali je agens bio istaknut kao predmet reenice. Refleksivna se funkcija
mediopasiva (a) razvila iz sluajeva u kojima je agens bio podudaran patiensu:
udaram se je reenica u kojoj su agens i patiens istovjetni (1. lice). Budui da ie.
prajezik sintaktiki nije razlikovao izmeu bliega i daljeg objekta (morfoloka
se razlika sastojala u tome to je blii objekt stajao u akuzativu, a dalji u dati-
vu), sluajevi u kojima je agens bio istovjetan daljem objektu glagola doveli su do
upotrebe medija za izraavanje radnje koja se vri u korist subjekta (b): udaram
si nogu je reenica u kojoj je dalji objekt (1. lice) ujedno i subjekt glagola. Napo-
sljetku, recipronost je u upotrebi mediopasiva (c) nastala iz sluajeva u kojima
je agens glagola bio istovremeno i patiens istoga glagola: udaramo se je seman-
tiki ekvivalentno mi udaramo X i X udara(ju) nas.
153 Za teorijsku raspravu o ulozi pasiva u jezicima svijeta i u strukturi gramatike v.
Keenan 1985.
154 U anglosaksonskoj gramatikoj terminologiji termin za predmet je topic, v. Kee-
nan 1985.
207
GLAGOL
MEDIOPASIVNI ZAVRETCI U IE. PRAJEZIKU
177 Indoeuropski jezici sauvali su previe razliitih glagolskih zavre-
taka u mediopasivnim paradigmama da bi se svi oni mogli svesti na skup
prezentskih i aorisnih zavretaka u prajeziku. Budui da su se u aktivu
razlikovali zavretci tematske i atematske promjene, iz strukturalnih
razloga iznijet u pretpostavku da je odgovarajua razlika postojala i me-
u medijalnim zavretcima; tu je pretpostavku nemogue dokazati, vje-
rojatno i stoga to je jo u prajeziku dolo do mijeanja dvaju skupova na-
stavaka (uostalom, kao i u aktivnim paradigmama). U svakom sluaju,
rekonstrukcija koja se ovdje nudi sasvim je uvjetna, no po mojem sudu ne
manje vjerojatna od alternativnih.
Neki lingvisti objanjavaju postojanje dvaju nizova mediopasivnih zavretaka
pretpostavkom o postojanju treega glagolskog stanja, stativa, u ie. prajeziku (v.
Oettinger 1976, 1993, Rix 1977, 1988). Prema tom tumaenju indoeuropski je
glagol u stativu izraavao stanje subjekta, a opozicija stativa i medio(pasiva) bi-
la bi jo vidljiva u vedskome, u razlici izmeu stativa bruve biva nazvan (RV 5.
61. 8) i pa brt zaziva sebi (RV 1. 40. 2). Postojanje indoeuropskoga stativa
smatram posve moguom alternativom ovdje iznesenoj pretpostavci o razliko-
vanju tematskih i atematskih mediopasivnih zavretaka u ie. prajeziku.
U prezentu moemo rekonstruirati dva niza mediopasivnih zavretaka:
1. sg. *h
2
e ?*h
2
e
2. sg. *so *th
1
er
3. sg. *tor *or
Na ie. 1. sg. *h
2
e upuuju skr. e < *h
2
ey, gr. (s prema aktivno-
me ), toh. A e, het. ha(ri). Zavretak je 1. sg. mediopasivnoga pre-
zenta podudaran 1. sg. perfekta (v. 187). U nekim je jezicima (gr., skr.) taj
zavretak proiren esticom hic et nunc *i, dok u drugima nalazimo e-
sticu *r (lat. r, stir. ur < *oh
2
er). Obje se estice, neobavezno,
mogu dodati zavretku u hetitskome, tako da se oblik ha javlja uspored-
no s hari (i hahari). Nije utvrdivo da li se u prajeziku razlikovao zavr-
etak tematskih i atematskih glagola; takvo bismo razlikovanje oekivali,
budui da u aktivu postoji (tematski *oh
2
, atematski *mi).
U 2. l. sg. posvjedoeni su zavretci *so (lat. re, gr. kret. , stind.
se) i *th
1
er (stir. ther < *teh
1
r, het. ta(ti), toh. B tar, usp. i skr.
nastavak medijalnoga aorista i imperfekta ths). U gr. i skr. je zavre-
tak *so proiren esticom *i kao i u 1. sg., dok latinski vjerojatno uva
starije stanje. Element *h
1
podsjea na tematski zavretak 2. sg. ak-
tivnoga prezenta, to bi govorilo u prilog pretpostavci da je *th
1
er ispr-
va bio tematski, a *so atematski zavretak. Mijeanje tih zavretaka
208
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
vjerojatno je zapoelo jo u prajeziku, a kasnije su razni ie. jezici poopili
samo jedan od njih.
I u 3. sg. pronalazimo dva zavretka: *tor (lat. tur, het. ta(ri), gr.
(kret.) , skr. te) i *or (stir. pasivni zavretak r za razliku od de-
ponentnoga thir < *troy, ved. e < *oy, het. a(ri), osk. r u
sakrafr neka bude posveen). Budui da u aktivu tematska promjena
ima u 3. sg. istu osnovu, oekivali bismo da je zavretak *or bio obi-
ljejem tematskoga medija. Meutim, u vedskom je zavretak e zabilje-
en samo kod atematskih glagola (duhe biva dojen, aye lei), to ini
nau rekonstrukciju sasvim hipotetinom.
Gotski medijalni nastavci 2. sg. za, 3. sg. da moda su, poput staroindijskih i
grkih, izvodivi iz *soy, *toy, no ta je pretpostavka sporna, jer odraz zavrno-
ga dvoglasa *oy u germanskom nije sa sigurnou utvren (v. Krahe & Meid
1969). Armenski mediopasivni zavretak 3. sg. r (npr. berr biva noen) mo-
gue je izvesti iz *etor (Godel 1975: 119), usp. i frigijski 3. sg. . Sve to po-
kazuje da mediopasivni zavretci s elementom *r u prezentu nisu dijalektalni,
kako vjeruju neki lingvisti (npr. Gamkrelidze & Ivanov 1984).
178 Mnoinski oblici mediopasivnih zavretaka:
1. pl. *med
h
h
2
*med
h
h
2
2. pl. *d
h
we *d
h
we
3. pl. *ntor *ro
Prvo je lice mnoine *med
h
h
2
(s varijantom *mesd
h
h
2
) posvjedoeno
staroindijskim nastavkom mahe (sa sekundarnim e umjesto i koje
imamo u nastavku imperfekta i aorista mahi). Tomu sanskrtskom na-
stavku odgovara gr. , hom. , dok hetitski wata(ri) sadr-
ava opcionalni pokazatelj ri pridodan osnovi postaloj od *wesd
h
h
2
s
*we umjesto *me kao u 1. l. pl. aktiva. Gotski nastavak 1. pl. nda
moda se moe sinkopom izvesti iz *med
h
h
2
i > *medai > *mdai.
Slino bi objanjenje moglo vrijediti i za toh. B mtar, dok lat. mur i
stir. mar predstavljaju inovacije nastale dodavanjem elementa *r aktiv-
nom nastavku.
U 2. pl. staroirski nastavak deponentnih glagola id, gr. i stind.
dhve upuuju na ie. zavretak *d
h
we. Het. tuma(ri) mogao bi biti isti
nastavak s kolebanjem m i w iza u karakteristinim za hetitski. Za obja-
njenje lat. min v. 180.
Za 3. pl. ponovno su posvjedoena dva zavretka; ie. *nto(r) odrazilo se
kao het. nta(ri), stind. nte < *ntoy, gr. (kret.) (s esticom *i
preuzetom iz aktiva), lat. ntur i stir. tar. Zavretak *ro odraen je je-
dino u najstarijem indoiranskom kod nekih glagola, npr. ved. ere lee
209
GLAGOL
(< *koyroy, usp. gr. ). Taj nastavak izgleda kao arhaizam, no
ipak je sporno treba li ga pripisivati ie. prajeziku.
U grkom je u veini dijalekata u prezentu *soy, *toy, *ntoy prelo u ,
, pod utjecajem 1. sg. . Kretski je dijalekt zadrao izvorne zavr-
etke , , . Zavretci s elementom er umjesto or u oskiko
umbrijskom (osk. sakarater = sacratur biva posveen, sakahter = sanciatur
neka bude posveen) ne pojavljuju se niti u jednoj drugoj grani ie. jezika i u po-
vijesnom i poredbenom smislu predstavljaju zagonetku. Moda je najjednostav-
nije rjeenje pretpostavka isto fonetskoga pravila prema kojemu *er prelazi u
*or u zadnjem slogu u nekim italskim dijalektima.
Zavretke dvojine u ie. mediopasivu nije mogue rekonstruirati.
179 Uvjetno moemo sada predloiti rekonstrukciju prezentske paradi-
gme mediopasiva u ie. prajeziku:
ie. *sek
w
slijediti, *h
1
eh
1
s sjediti > het. e (ved. s)
ie. lat. gr. skr. het.
1. sg. *sek
w
oh
2
e sequor sace eha(ha)ri
2. sg. *sek
w
eth
1
er sequeris,
sequere
, sacase etati
3. sg. *sek
w
etor sequitur sacate etari
1. pl. *sek
w
omed
h
h
2
sequimur () sacmahe ewata(ti)
2. pl. *sek
w
ed
h
we sequimin sacadhve ?etuma
3. pl. *sek
w
ontor sequuntur sacante eantari
Kao i u aktivu, tematski glagoli u mediopasivu nisu imali kvantitativno-
ga prijevoja. Atematski glagoli imali su u mediju redovito korijen u pra-
znini, usp. ved. aktiv 1. sg. yunajmi upreem < *yuneg: med. yuje <
*yung, akt. dohmi dojim < *d
h
ewg
h
: med. duhe < *d
h
ug
h
, akt.
juhomi zazivam < * g
h
ug
h
ew: med. juhve < *g
h
ug
h
w.
Usporedno s aktivom, vedski pokazuje da su glagoli Nartentipa postojali i u
mediopasivu; oni su u mediju imali prijevojnu puninu, usp. ved. aye = gr.
leim < *key (umjesto *ki, usp. het. kittari lei).
210
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
LATINSKI PASIV PREZENTA
180 Veina latinskih pasivnih nastavaka potjee od ie. osnovnih nasta-
vaka proirenih mediopasivnim pokazateljima *o i * r.
ie. lat.
1. sg. *legoh
2
e(r) legor
2. sg. *legeso legere, legeris
3. sg. *legetor legitur
1. pl. *legomor legimur
2. pl. *leged
h
we(noy) legimin
3. pl. *legontor leguntur
U 1. licu jd. stariji zavretak r zamijenio je or isprva u rijeima jamp-
skoga oblika (u Plauta feror, ali i ferr), no taj zavretak ve u 2. st. pr. Kr.
prevladava u svih glagola. Moemo pretpostaviti da je u latinskome ujed-
naivanjem s ostalim licima mediopasivnog prezenta pokazatelj *r prido-
dan i zavretku 1. sg. gdje ga u ie., po svoj prilici, nije bilo.
Ujednaivanje je u 1. sg. potrebno pretpostaviti i za keltski, usp. stir. zavretak
ur kod deponentnih glagola, npr. domoiniur mislim.
Oblik za 2. sg. posve je podudaran gr. (imperativuinjunktivu)
(hom. < *legeso); nije posve jasno zato formant *r nije dodan i
ovom licu jednine; kako bi se 2. sg. prezenta razlikovalo od pasivnoga im-
perativa, koji takoer glasi legere, analogijom prema aktivu zavretku je
dodano jo jedno s, ime je dobiven mlai lik legeris. U starolatinskome
je zabiljeena i varijanta zavretka rus (npr. utarus upotrijebi = klas.
lat. utris, CIL I
2
1207) koja pokazuje da je analogija djelovala i u ranijim
fazama latinskoga: *utsos je pravilno dalo utarus, no taj se oblik
nije ouvao u jeziku; poslije je varijanti *utso (> utre ) ponovno prido-
dano s (nakon prijelaza *o > e), te je posve pravilno nastao klasini
oblik utris.
Tree lice jd. legitur predstavlja ie. mediopasivni oblik *legeto (gr. )
proiren pokazateljem *r, kao i stir. thar (< *tro), het. tari. Na slian
je nain lat. legimur dobiveno od osnovnoga prezentskog *legomo kojemu
je dodan pokazatelj *r, kao u stir. mar.
Nastavak za 2. l. pl. min predstavlja jedan od najdiskutiranijih proble-
ma latinske povijesne gramatike. Neki ga izvode iz participskog oblika
*mh
1
noy (gr. n. pl. medijalnoga participa ), neki iz infinitiva
podudarnih gr. , skr. ne, no po mojem je miljenju najvjerojatnije
211
GLAGOL
da se radi o praliku *d
h
we (sadranom u skr. dhve, gr. ) kojemu je
pridodana estica *no (kao u ved. 2. pl. prez. akt. thana) i hic et
nunc formant *i
155
; pralat. *d
h
wenoy pravilno se odrazilo kao *bwe-
noy, to je sinkopom moglo dati *bnoy, a potom asimilacijom (*mnoy) i
anaptiksom pravilno min.
Tree je lice mnoine ie. mediopasivni oblik *legonto kojemu je (kao i 3.
sg. i 1. pl.) pridodan pokazatelj *r, na slian nain kao u stir. tar i toh. B
ntr.
IE. MEDIOPASIVNI AORIST
181 Kao ni u aktivu, ni u mediopasivu nije bilo razlike u nastavcima za
tematsku i atematsku promjenu aorista. Zavretci su medijalnoga aori-
sta podudarni zavretcima medijalnoga prezenta, samo to se u njima ne
pojavljuje pokazatelj *r, o emu svjedoe svi jezici koji su sauvali ie. me-
diopasivne zavretke s elementom *r (latinski, toharski, anatolijski, ar-
menski, staroindijski):
1. sg. *h
2
2. sg. *th
1
e ili *so
3. sg. *to
Prvo lice jednine *h
2
potvreno je staroindijskim nastavkom i i gr-
kim < *h
2
n (s *n dodanim prema aktivnom nastavku *m ili
postalim od estice *n). U 2. sg. grki i avestiki sa (ha) upuu-
ju na ie. *so, no staroindijski ths, het. tat i toharski (B) tai vjero-
jatno potjeu od ie. zavretka *th
1
e kojemu su pridodane dodatne esti-
ce. Na 3. sg. *to jednoznano upuuju grki nastavak , staroindijski
ta, hetitski tat i toharski (B) t. U vedskom je posvjedoen i zavre-
tak 3. sg. a (aduha bila je pomuzena) koji podsjea na prezentski za-
vretak *or bez estice *r.
1. pl. *med
h
h
2
2. pl. *d
h
we
3. pl. *nto
Jedina je razlika mnoinskih zavretaka aorista u odnosu na prezentske
u 3. pl., gdje pronalazimo nastavke koji upuuju na ie. *nto, tj. prezent-
ski nastavak bez elementa *r, usp. het. anta, skr. anta, ata, gr.
.
155 U osnovi isto objanjenje nude Szemernyi 1989 i Sihler 1995.
212
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
Razlike koje postoje u sanskrtu izmeu 1. pl. prez. mahe, impf./aor. mahi, 2.
pl. prez. dhve, impf./aor. dhvam vjerojatno su nastale u indoiranskome doda-
vanjem razliitih estica zavretcima koji se u ie. nisu razlikovali.
182 U latinskom, kao i u ostalim italskim jezicima, ie. aorist se izgubio.
Praitalski je oblike mediopasivnoga aorista zamijenio perifrastinim pa-
sivnim preteritom tvorenim pomou glagola biti i pasivnoga participa
tvorenog sufiksom *to, usp. osk. teremnatust zavrena je = lat. ter-
minata est, umb. screhto est napisano je = lat. scriptum est.
U latinskom je, radi simetrije sustava, nastao i pasivni imperfekt koji se
tvori aglutinacijom nastavaka pasivnoga prezenta na osnovu imperfek-
ta, usp. oblike glagola agere tjerati:
sg. agbar pl. agbmur
agbris agbmin
agbtur agbantur
Na slian je nain nastao i pasivni futur, usp. oblike glagola amre:
ambor ambimur
amberis ambitis
ambitur ambuntur
KATEGORIJA VIDA (ASPEKTA)
183 Meu jezicima svijeta kategorija vida jo je rairenija od kategorije
vremena.
156
Jezici esto razlikuju svreni i nesvreni vid, s obzirom na to
da li se radnja promatra kao dovrena ili u trajanju; kategorija vida oso-
bito je izraena u slavenskim jezicima, gdje je svaki glagol inherentno
svren ili nesvren (usp. hrvatske parove glagola poput skoiti skaka-
ti, gledati ugledati, dolaziti doi, itd.). U starogrkom je kategorija
vida razvijenija i u veoj mjeri gramatikalizirana, jer gotovo svi glagoli
mogu tvoriti tri osnove razliitoga vidskog znaenja: konfektum (aorisna
osnova), koji izraava svrenu radnju ( umrijeti), infektum
(osnova prezenta i imperfekta) koji izraava radnju u trajanju (
umirati) i perfektum (osnova perfekta i pluskvamperfekta), koji izraa-
va stanje koje je rezultat neke radnje ( biti mrtav).
U indoeuropskom je prajeziku postojala vidska opreka izmeu prezenta,
injunktiva i aorista, s jedne strane, i perfekta, s druge strane. Za razliku
156 O tipolokim obiljejima kategorije vida (aspekta) v. Comrie 1978.
213
GLAGOL
od grkoga i slavenskoga sustava, u kojem nema vidski neobiljeenih ka-
tegorija (tj. svaki glagol ili glagolski oblik izraava neko vidsko znaenje),
moemo pretpostaviti da je u ie. prajeziku jedino perfekt bio vidski obilje-
en, dok su prezent, aorist i injunktiv bili neobiljeeni, tj. mogli su izraa-
vati i svrenu i nesvrenu radnju.
184 Tono znaenje i funkciju ie. perfekta nije mogue utvrditi. Izvede-
ni (obiljeeni) karakter te glagolske kategorije oituje se u morfolokim
sredstvima kojima se tvorila (npr. reduplikacija) te u inkompatibilnosti
perfekta s modalnim kategorijama i opozicijom glagolskih stanja. Nai-
me, u ie. prajeziku perfekt nije mogao tvoriti konjunktiv, optativ, a moda
ni imperativ; uz to nije poznavao ni distinkciju aktiva i mediopasiva. Zna-
enje je perfekta vjerojatno u prajeziku bilo blisko grkomu perfektu, sa-
mo to nema dovoljno razloga za vjerovanje da je rezultativno znaenje
koje opaamo u grkom naslijeeno (perfekt kao stanje nastalo kao re-
zultat prethodne radnje). U interpretaciji ie. perfekta valja poi od sljede-
ih injenica:
u veini jezika iz perfekta se razvilo prolo vrijeme glagola (jedino
je u hetitskom mogue da je iz ie. perfekta nastao prezent tzv.
hikonjugacije);
mnogi jezici poznaju oblike koji su po podrijetlu i obliku perfekti,
a po znaenju prezenti (usp. lat. nu, nuisse znati, memin,
meminisse sjeati se, itd.).
U svjetlu tih injenica najvjerojatnije je da je perfekt izraavao nesvrenu
radnju koja je zapoela u prolosti, a mogla se protezati i na sadanjost
(slino kao tzv. Present Perfect u engleskome).
185 Neki su glagoli u prajeziku imali u prezentu samo mediopasivne
oblike, s kojima je u opreci stajao perfekt, npr. med. 3. sg. *derketor /
perf. 3. sg. *dedorke gledati (gr. / , skr. dte / dadara),
*wertetor / *weworte okretati (skr. vartate / vavarta, lat. reuertitur /
reuertit), *myetor / *memone misliti, sjeati se (stir. domoinethar,
gr. / lat. meminit, gr. ), *myetor / *memore umrijeti (skr.
mriyate / mamra). Tu je paradigmatsku povezanost perfekta i mediopa-
siva mogue objasniti pretpostavkom o njihovu zajednikom podrijetlu u
ranom indoeuropskom (216), ali i tipoloki uoenom pojavom da medio-
pasivni glagolski oblici esto imaju (sekundarno) svreno znaenje (usp.
hrv. vien je, eng. he is seen, fr. il est vu). Na slian nain, latinska je ree-
nica templum clausum est dvoznana: ona moe znaiti hram je zatvo-
ren (trenutno) i hram je zatvoren (netko ga je zatvorio). Mogli bismo
pretpostaviti da su parovi perfekatskih i medijalnih oblika u glagola izra-
214
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
avali opreku nesvrenosti i svrenosti: *wertetor je znailo okrenut je,
a *weworte okretao se (i sad se okree).
Latinski glagolski sustav blizak je indoeuropskomu po tome to je opreka
izmeu vidskih znaenja ograniena, a ne protee se na sve glagolske
oblike. U latinskome je opreka izmeu svrene i nesvrene (trajne) radnje
izraena samo u prolom vremenu kao opreka izmeu imperfekta i per-
fekta
157
; ta se opreka dobro izraava razlikom hrvatskih svrenih i ne-
svrenih glagola, npr. (Uerrs) in forum unit; rdbant ocul; tt ex re
crdlits minbat (Ver) je doao na forum; oi su mu se arile, iz cijelo-
ga lika isijavala je okrutnost (Ciceron, Verr. v. 62., 161).
INDOEUROPSKI PERFEKT
186 U ie. prajeziku perfekt se uvijek tvorio atematski (za razliku od ao-
rista, nije mu se mogao pridodati tematski samoglasnik); perfekatski za-
vretci dodavali su se neposredno na korijen, to znai da nije bilo nika-
kvih posebnih perfekatskih sufiksa. Korijen je u jednini perfekta redovi-
to imao prijevojni stupanj *o, a u mnoini prijevojnu prazninu (gr.
znam / znamo = got. wait / witum < *woydh
2
e / *widme); per-
fekt je najee imao i reduplikaciju (gr. = skr. rireca ostavio
je < *leloyk
w
e). Morfoloka formula ie. perfekta je, dakle:
(Red.) + K
o/0
+ Z
perf.
Mogue je, ali nedokazano, postojanje statikih perfekta s prijevojnom dulji-
nom u korijenu, usporednih Nartenprezentima (159). Germanski, italski i
keltski perfekti s dugim samoglasnikom, te nepravilni grki perfekti poput
oglasio se < *gegne, navikao se < *sweswd
h
e mogli bi
biti odrazom takve ie. perfekatske tvorbe (v. Beekes 1973).
187 Veina se perfekatskih zavretaka podudara sa zavretcima aktiv-
noga i osobito mediopasivnoga injunktiva. Ipak veina lingvista pretpo-
stavlja poseban skup perfekatskih nastavaka:
1. sg. *h
2
e 1. pl. ?*me
2. sg. *th
2
e ili *th
1
e 2. pl. ?*e
3. sg. *e 3. pl. *
157 O vidskim oprekama u latinskom glagolskom sustavu v. Kravar 1968 i 1979: 85:
Jedino u sferi prolosti dolazi vidski odnos do pravoga izraaja u suprotnosti imperfek-
ta i perfekta, dakle kao parcijalna vidska pojava na osamljenu mjestu sistema.
215
GLAGOL
Ti se nastavci mogu izvesti iz usporedbe grkoga i indoiranskoga, jedi-
nih grana u kojima je perfekt ouvan kao osobita kategorija razliita od
prezenta i aorista:
ie. *weyd vidjeti, znati > gr. znam, skr. veda znam
ie. gr. skr.
1. sg. *woydh
2
e veda
2. sg. *woydth
2
e, *woydth
1
e vettha
3. sg. *woyde veda
1. pl. ?*widme vidma
2. pl. ?*wide vida
3. pl. *wid vidur
U prvom l. jd. grki i sanskrt zajedno upuuju na nastavak *h
2
e; prisut-
nost laringala potvrena je nedjelovanjem Brugmannova zakona u sta-
roindijskome u 1. sg., usp. cakara uinio sam < *k
w
ek
w
orh
2
e (zbog la-
ringala je 2. slog bio zatvoren) spram njegova djelovanja u 3. sg. cakra
uinio je < *k
w
ek
w
ore (2. slog je otvoren).
Gotski wait takoer je izvodivo iz *woydh
2
e; stsl. vd moe dolaziti od *woyd
h
2
ey, s *y dodanim prema prezentskim zavretcima, a slino se moe obja-
sniti i baltijski atematski prezentski zavretak *mai (stprus. mai, lit.
mie(s)), v. Stang 1966: 315. Hetitski prezent tzv. hikonjugacije koji se povezu-
je s ie. perfektom u 1. l. sg. takoer ima nastavak ha, a na stranji samogla-
snik u nastavku upuuje i nepalatalizirani suglasnik u stir. 1. sg. preterita gd
molio sam < *g
wh
d
h
h
2
e.
U 2. sg. na ie. *th
2
e upuuje skr. tha (s aspiracijom od ie. laringala).
Gr. , koje je kod veine glagola zamijenjeno analogijskim nastavkom
(npr. ostavio si) nije lako povezati s tim ie. nastavkom, bu-
dui da aspirata u grkom ne bi trebala nastati djelovanjem laringala.
Stoga je mogua i pretpostavka da je u grkom zapravo estica, mo-
da podudarna estici u medijalnom nastavku (). Tada bi se za
ie. prajezik mogao pretpostaviti i zavretak *th
1
e, s *h
1
posvjedoenim i
u prezentskom aktivnom i mediopasivnom nastavku 2. sg (177).
Staroirski nepalatalizirani doetak 2. sg. preterita gd molio si govori vie u
prilog rekonstrukciji nastavka *th
2
e nego *th
1
e; gotski waist zna upuuje
na *t iza kojega je u pragermanskom stajao samoglasnik, ali ne znamo koji.
Het. 2. sg. hikonjugacije ti potvruje da je nastavak sadravao laringal (ina-
e bi *ti prelo u zi), po mojem miljenju vjerojatnije *h
1
negoli *h
2
.
216
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
U 3. sg. na nastavak *e upuuju grko , skr. a i palataliziran doe-
tak u stir. gid molio je < *g
wh
d
h
e. Gotski u 3. sg. ima isti oblik kao u
1. sg. (wait), jer je zavrno *e pravilno otpalo.
Prvo lice mnoine u svim jezicima upuuje na nastavak koji se ne razli-
kuje od nastavka za aktivni prezent, ie. *me. Za 2. pl. neobjanjeni bi
staroindijski nastavak a mogao biti odrazom ie. nastavka, jer drugi je-
zici imaju odraze prezentskoga *te. Naposljetku, u 3. pl. grki je zavre-
tak sigurno nastao analogijom prema aktivnomu prezentu, te je
najvjerojatniji kandidat za indoeuropski nastavak * > skr. ur
(avest. ar)
158
. Na taj zakljuak upuuje i latinski nastavak, o kojem e
biti rijei u iduem poglavlju.
LATINSKI PERFEKT
188 U latinskoj su se perfekatskoj paradigmi stopili indoeuropski per-
fekt i aorist. Veina nastavaka latinskoga perfekta potjee od zavretaka
indoeuropskoga perfekta, no veina osnova povezana je na ovaj ili onaj
nain s ie. aoristom. Razmotrit emo prvo latinske perfekatske nastav-
ke:
lat. pralat.
1. sg. amu < *ai < *h
2
ey
2. sg. amuist < *isth
2
ey ili *isth
1
ey
3. sg. amuit < t, ed, < *eyt, *et
1. pl. amuimus < *omo(s)
2. pl. amuistis < *iste(s)
3. pl. amurunt, erunt, re < *isont, *ri
U prvom licu jednine dugo je nedvojbeno postalo od dvoglasa (usp. stlat.
fecei uinio sam); nastavak ai posvjedoen je u falisk. peparai rodio
sam. To je ie. perfekatski zavretak *h
2
e kojemu je pridodana estica
*y iz prezenta. U 2. licu jednine lat. ist sadrava element is nera-
zjanjena podrijetla (v. 189) i zavretak t koji dolazi od ie. *th
2
ey ili
*th
1
ey; *y je u svakom sluaju prezentska estica, a latinski nam vo-
kalizam ne omoguuje da prethodni nastavak odredimo kao *th
2
e ili
*th
1
e. To je zacijelo isti perfekatski nastavak za 2. sg. kao i skr. tha i
got. (s)t, odnosno het. nastavak hiprezenta ti. U treem su licu sg. u
158 Staroavestiki r (usp. cikitr opazie = skr. cikitur) postalo je analogij-
skim irenjem elementa *s kao u lat. tis umjesto starijega te.
217
GLAGOL
starolatinskome posvjedoena dva nastavka, ed (fhefhaked na Fibuli
Praenestini) i t kod Plauta i Terencija (na natpisima eit). Nastavak
ed je zavretak ie. tematskoga aorista (tem. samoglasnik *e i nasta-
vak 3. sg. *t, usp. skr. aorist avidat vidje), a t < eit je nastalo od
perfekatskoga *e (skr. veda zna), kojemu su dodani prezentska estica
*y (kao u 1. i 2. sg.) i sekundarni nastavak *t. Oba su se starolatinska
nastavka za 3. sg. pravilno u latinskome odrazila kao it.
U 1. l. pl. preuzet je prezentski nastavak, koji se i u prajeziku minimalno
razlikovao od aorisnoga i perfekatskoga. U 2. l. pl. element is je isti
onaj koji imamo i u 2. sg., a tis je prezentski nastavak. Konano, nasta-
vak za 3. pl. ima kompliciranu povijest, a jo je kompliciranije snai se u
svim objanjenjima koja su za njega ponuena. U starolatinskom imamo
zavretke re i erunt, te erai na natpisu Lapis Satricanus (steterai
postavili su). Nastavak re oigledno je u vezi s het. nastavkom 3. pl.
preterita ir (eir bili su), skr. ur (vidur znaju). Pralatinski oblik
toga nastavka bio je vjerojatno *ri, gdje je *i ista estica kao *y u 1.
i 2. sg. Odnos samoglasnika u lat. r, het. ir i praznine u skr. ur
ostaje nerazjenjen.
159
Gore spomenuti zavretak erai vjerojatno ima
dvoglas ai pod utjecajem zavretaka 1. i 2. sg. Zavretak erunt tradi-
cionalno se izvodi iz *isont, pri emu je *is isti element koji imamo
u 2. sg. i 2. pl., a ont je zavretak tematskoga aorista (skr. an). Klasi-
ni latinski zavretak runt najlake je objasniti ukrtanjem starolatin-
skoga re i erunt.
160

Osobito je pitanje u kojoj je mjeri zavretak runt, osobito est u uenom dak-
tilskom pjesnitvu, bio u upotrebi u govornom jeziku; romanski jezici sauvali
su samo odraze zavretka erunt: starofrancuski distrent, provansalski (okci-
tanski) diron i tal. dissero mogu se izvesti iskljuivo iz lat. dixerunt, a nikako iz
dixrunt. Ciceron i Cezar izbjegavali su zavretak re, ali nije mogue utvrditi
estotni odnos upotrebe zavretaka erunt i runt u njihovim i u drugim pro-
znim djelima.
189 Element is koji se pojavljuje u 2. l. sg., 2. i 3. licu pl. tumai se na
tri naina. Neki misle da je to ie. sufiks *is koji je u nekim ie. dijalekti-
ma isprva stajao samo u 3. sg. aorista,
161
kao u het. preteritu dai po-
stavio je, akki umro je, hai vjerovao je (usp. lat. men <
*smen); odatle se sufiks *is mogao analoki proiriti i na druge line
zavretke. Izvorna funkcija toga ie. sufiksa ili zavretka ostaje nejasna.
159 Dugo moglo bi biti od ie. *eh
1
to je jedan od sufiksa za tvorbu nesvrenih
prezentskih osnova (glagola koji izraavaju stanje), v. 158.
160 Neto drukije objanjenje lat. 3. pl. perfekta moe se pronai kod F. Bader (1967)
i C. Watkinsa (1969: 155).
161 Usp. Watkins 1969: 55.
218
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
Drugo je objanjenje da je is sufiks sigmatskoga aorista koji je isprva
dolazio samo kod dvoslonih glagola (osnova na laringal), kao tzv.
iaoris t u sanskrtu (172). Ie. *Hs dalo bi u pralatinskom *as, to
bi se pravilno odrazilo kao is > samo u otvorenu slogu (66). Stoga bi
valjalo pretpostaviti da se *is prvo proirilo u 3. licu pl., gdje *isont
pravilno daje erunt. Poslije djelovanja redukcije samoglasnika is se
moglo analoki proiriti i u zatvorenu slogu, te dati sloene nastavke
ist, istis, infinitiv isse itd. To objanjenje pati od neusklaenosti s
kronologijom glasovnih promjena: is se moralo proiriti prije djelova-
nja rotacizma, no nakon redukcije samoglasnika u srednjim slogovima,
to je gotovo nemogue. Naposljetku, najnovija teorija (Rix 1992: 230-236,
Meiser 1998: 204-5) vidi u perfekatskome is ostatak nastavka za en-
ski rod perfekatskoga participa *wos (v. 211), koji je preoblikovan u
*wosis i poopen u tom obliku. Prema tom tumaenju lik amuistis
postao je od izvorno perifrastine konstrukcije s participom, *amwosis
estes, iz ega je haplologijom i stapanjem pomonoga glagola moglo po-
stati *amwistes > lat. amuistis. Iz glagola s perfektom na u element
is proirio se i na druge perfekatske tvorbe, te je sauvan samo u 2.
sg. i 2. i 3. pl. Ovo je objanjenje izuzetno komplicirano i zahtijeva da se
pretpostave mnoge analoke izmjene perfekatske paradigme, ali barem
nije optereeno kronolokim tekoama poput prethodnoga.
Osim u spomenutim licima indikativa perfekta, element is pronalazi-
mo i u sljedeim oblicima tvorenim od perfekatske osnove:
futur 2. *ise/o > er (amuer)
pluskvamperfekt *is > eram (amueram)
konjunktiv perfekta *is > erim (amuerim)
konjunktiv pluskvamperfekta *iss > issem (amuissem)
infinitiv perfekta *issi > isse (amuisse)
Jo je zaudnije to u italskim jezicima nema podudarnosti elementu is koji
je odigrao tako veliku ulogu u tvorbi oblika od latinske perfekatske osnove. Po-
drijetlo toga morfema je u svakom sluaju jedan od najvanijih nerijeenih pro-
blema lat. historijske gramatike (v. Narten 1973, Sihler 1995: 587); u nastavku
teksta element is nazivat emo perfekatskim proiriteljem.
190 U latinskom moemo razlikovati sljedee naine tvorbe perfekat-
skih osnova:
a) reduplicirani perfekti: lat. ded dadoh, tutud udarih, momord
ugrizoh, tetig dodirnuh, itd. Ova je klasa latinskih perfekata po-
stala od indoeuropskih (redupliciranih) perfekata. Samoglasnik u redu-
219
GLAGOL
pliciranom slogu isprva je bio *e, kao to pokazuju grki (
ostavio sam < *leloyk
w
h
2
e), staroirski (cechan pjevao sam <
*kekanh
2
e), te djelovanje arijske palatalizacije u sanskrtu (cakara
uinio sam < *k
w
ek
w
orh
2
e). U latinskom je kod nekih glagola to e
zadrano ( cecin pjevao sam, pepul udario sam, itd.), dok je kod dru-
gih samoglasnik redupliciranog sloga izjednaen sa samoglasnikom kori-
jena (momord, tutud, bib popih).
U prajeziku je, kao to smo vidjeli, korijen u jednini imao prijevojni stu-
panj *o, a u mnoini prijevojnu prazninu. U latinskom su glagoli stet <
*stesth
2
stadoh i ded < *dedh
3
dadoh poopili prijevojnu
prazninu mnoinskih oblika (usp. ved. dadima dadosmo), a velika je
veina glagola preuzela prijevojni stupanj prezentske osnove (tutud,
peper...). Glagol memin sjeam se vjerojatno je pravilan odraz ie. *me
monh
2
e(y), budui da prezentske osnove (u latinskom) taj glagol nije ni
imao.
U glagola s prefiksom reduplicirani slog je izostavljen sinkopom: respond
< *respopond odgovorih (usp. spopond obeah), repper < *re
peper otkrih (usp. peper rodih, falisk. peparai). U starolatinskim
tekstovima ponekad se susreu i oblici s prefiksom i reduplikacijom, da-
kle bez sinkope, usp. admemordit zagrizao je kod Plauta.
Vrlo je vjerojatno pod utjecajem glagola s prefiksom dolo do gubitka re-
duplikacije i kod nekih nesloenih glagola, npr. scid razderao sam (od
scind) moemo izvesti iz scicid (posvjedoeno kod Nevija) pod utjeca-
jem sloenih glagola poput rescind razruiti, iji je perfekt rescid pra-
vilan; na slian nain, tul donio sam (nepravilni perfekt of fer) pred-
stavlja dereduplicirani oblik od tetul , to imamo kod Plauta. U nekih je
glagola gubitak reduplikacije rezultat glasovnih promjena, npr. uc po-
bijedih (od uinc) moemo pravilno izvesti iz *uiuic s nestankom u iz-
meu jednakih samoglasnika (usp. ltrna zahod < *lautrna, aets
dob < *aiuits, u vezi s aeuum vijek).
Budui da u staroindijskom kauzativni glagoli izvedeni sufiksom *ey esto
imaju reduplicirani tematski aorist (169), neki lingvisti
162
smatraju da su latin-
ski perfekti poput spopond obeao sam (od sponde) takoer podrijetlom re-
duplicirani aoristi. Meutim, kao to sam ve istakao, malo je vjerojatno da su
reduplicirani aoristi opeindoeuropska glagolska tvorba.
b) sigmatski perfekti: ova klasa latinskih perfekatskih tvorbi potjee od
ie. sigmatskih aorista, usp. dx rekoh spram skr. adikam pokazao
sam = gr. , ux vozio sam spram skr. avkam, stsl. vs.
162 V. npr. Sommer 1948: 546.
220
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
Kao i u indoeuropskome, i latinski odrazi sigmatskoga aorista imaju u
korijenu prijevojnu duljinu (reg: rx upravljao sam, teg : tx pokrio
sam, vjerojatno i dc : dx vodio sam). Kod nekih je glagola vokali-
zam korijena izjednaen s prezentskim, kao kod redupliciranih perfek-
ta, usp. coqu: cox kuhao sam, torque : tors savih. Kod glagola
mane: mns ostah, senti: sns osjetih nemogue je utvrditi da li
je dug samoglasnik naslijeen ili je nastao po latinskom glasovnom za-
konu (73).
Izmeu m i formanta s epentezom se umee p, stoga imamo pravilno sumps (od
sum uzeti), (con)temps (od contemn prezirati).
c) perfekti s duljenjem samoglasnika podrijetlom su raznorodni; iz praje-
zika su sigurno naslijeeni oblici postali od ie. perfekata bez reduplikaci-
je (lqu ostavih < *(le)loyk
w
h
2
e = gr. , ud vidjeh <
*woydh
2
e = gr. ). Oblici s dugim * i * u korijenu (ag tje-
ram: g, ueni dolazim: un, leg itam: lg, frang lomim: frg,
fodi kopam: fd, d mrzim) nemaju opeprihvaeno tumaenje.
Mogli bismo ih povezati s ie. statikim perfektom s prijevojnom dulji-
nom u korijenu (gr. tip oglasio se, v. 186), ali postojanje toga
perfekatskog tipa u prajeziku nije opeprihvaeno. Tvorbe glagolskih
prolih vremena s prijevojnom duljinom * ili * u korijenu dobro su po-
svjedoene jedino u zapadnoindoeuropskim jezicima (latinski, keltski i
germanski); u gotskom imamo opreku spram punine *o u jednini i dulji-
ne * u mnoini, usp. qam doao sam: 1. pl. qmum < *g
w
m(o)me (lat.
unimus), hlfum ukradosmo (lat. clpimus). S druge strane, u gotskom
imamo i perfekte s potpuno provedenom duljinom *, kao i u staroir-
skom, usp. got. fr lutao sam < *prh
2
e (pret. od faran, usp. gr.
prodirem), stir. tich pobjegao je < *tk
w
e (pret. od techid bjeati),
fig satkao je < *wge (pret. od figid).
163
Nerijeeno je pitanje jesu li u keltskom posvjedoeni preteriti s dugim * u kori-
jenu. Stir.:r obdario je (pret. od ernaid) mogue je izvesti iz redupliciranoga
perfekta *peperh
2
e (gr. prodajem), a fch borio se (pret. od fichid)
izvodi se, kao i etimoloki srodno lat. uc, iz ie. redupliciranoga *wew(o)ike.
Imali bismo, dakle, grkolatinskokeltskogermansku izoglosu (perfekti na
dugo *), i latinskogermansku izoglosu (perfekti na dugo *). Samo prva tvor-
ba odraavala bi, po mojem miljenju, indoeuropski statiki perfekt.
Sa stanovita kolske gramatike u perfekte s duljenjem svrstavaju se i
kperfekti, koji su postanjem sasvim razliiti: u ovu malu skupinu ulaze
fc uinih i ic bacih. Kao to pokazuju grki oblici aorista istih ie.
163 Neki noviji prirunici (npr. Sihler 1995) poriu bilo kakvu vezu latinskih perfekata
s dugim samoglasnikom i germanskih preterita tipa fr, qmum.
221
GLAGOL
glagola (*d
h
eh
1
i *yeh
1
) i (hom.) radi se o ie. korijenskim
aoristima. Dok je u grkom formant za tvorbu aorista i perfekta (nema
ga u prezentima i ), u latinskom je c postalo dijelom korijena, te
se proirilo i na prezent (faci, iaci).
164
Kod nekih je glagola dug samoglasnik u perfektu nastao kontrakcijom
od starijih uperfekta, npr. cu < *kawaway (od caue paziti), lu <
*lawaway (od lau prati); *w se pravilno izgubilo izmeu jednakih sa-
moglasnika (v. 190a). U nekih je glagola perfekt na dugo analoki, npr.
pg uvrstih (gr. uvrujem < ie. *peh
2
g) prema frg,
lg, itd. Stariji je reduplicirani perfekt pepig posvjedoen jo kod Ovidi-
ja i Tacita, a postoji i sigmatski perfekt panx koji ima ve Enije.
Perfekt glagola ag tjerati, g, mogao bi biti primjer djelovanja Eichnerova
zakona (44), ukoliko ga valja izvoditi iz ie. *h
2
g, tj. perfekta ili aorista s pri-
jevojnom duljinom * u dodiru s laringalom. U sluaju perfekta m kupih
(prez. em ) nije utvrdivo radi li se o redupliciranom perfektu (ie. *h
1
eh
1
m s
prijevojnom prazninom mnoinskih oblika) ili o perfektu s duljenjem.
d) uperfekti: ova klasa latinskih perfekta nema usporednica niti u jed-
noj drugoj grani ie. jezika, pa ak niti u ostalim italskim jezicima.
165
U
latinskom taj perfekt ima veina glagola 1. i 2. konjugacije (amu volio
sam, monu opomenuo sam), ali i mnogi drugi, osobito ukoliko je kori-
jen sadravao laringal (stru prostrijeh < *streh
2
od stern, cru
razabrah < *kreh
1
od cern, su sijao sam < *seh
1
od ser, itd.).
Vokalizam korijena (punina) pokazuje da je najvjerojatnije povezivanje
ovih latinskih perfekata s indoeuropskim korijenskim aoristima, prem-
da pojedinosti njihove pretpovijesti ostaju nejasne.
Najmanje nevjerojatnim objanjenjem latinskih uperfekta izgleda mi teza
prema kojoj su oni nastali analogijom prema neredupliciranom perfektu glago-
la *b
h
uh
2
biti. Taj je perfekt u pralatinskom morao glasiti *fwai, *fwistai,
*fweit itd., pri emu se *w moglo razviti radi uklanjanja hijata meu samo-
glasnicima; potom su zavretci *wai, *wistai, *weit... mogli biti preneseni
na druge glagole kojima je osnova u perfektu zavravala na samoglasnik, oda-
kle *amwai (umjesto starijega korijenskog aorista *amm), itd. Uzrok bi ana-
164 Isti se element *k pojavljuje i u oskikoumbrijskim oblicima glagola initi (usp.
osk. konj. fakiiad), te u venetskom (?mediopasivnom) preteritu vhagsto napravio je.
O podrijetlu toga elementa nema suglasnosti meu lingvistima (v. Untermann 1993,
Kortlandt 2006: 155).
165 Izolirani sanskrtski perfekt dadau od glagola *deh
3
dati vjerojatno sadrava
sufiks *w kao i lit. preterit daviau, stlat. optativ duim dao bih < *doh
3
wih
1
.
To je po svoj prilici sufiks koji je obiljeavao neke osnove tvorene od glagola dati, a ne
odraz laringala *h
3
ispred samoglasnika, kako misle neki lingvisti. Analogijom prema
glagolu dati taj se perfekt proirio i na druge staroindijske glagole, npr. j znati,
dh initi itd.
222
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
lokom irenju elementa *w bila zamjena ie. aorisnih nastavaka perfekat-
skima, koji su poinjali samoglasnicima, te je dolazilo do hijata meu samogla-
snicima (usp. Sommer 1948: 558). Budui da su oskikoumbrijski dijalekti za-
drali aorisne nastavke u preteritu, u njima nije dolazilo do hijata izmeu osno-
ve i nastavaka, te nije nastala niti potreba za irenjem nekoga elementa poput
latinskoga u u prolom vremenu. Prema drugom su tumaenju (Meiser
1998: 204-205) uperfekti postali iz izvorno perifrastine konstrukcije s par-
ticipom perfekta i glagolom esse (v. 189), no to se ini manje uvjerljivim.
Varijanta su perfekata na u perfekti na i koje imaju mnogi glagoli
4. konjugacije i 3. konjugacije sa sufiksom *yo (i iao sam, audi
uo sam, peti traio sam). Gubitak u pravilan je izmeu istih sa-
moglasnika, ali je taj formant analoki ponovno uveden kod mnogih gla-
gola, tako da imamo i oblike petu, fnu zavrio sam, itd. U drugim
oblicima perfekatske osnove (npr. futur II ier, pluskvamperfekt ieram
itd.) element u izgubio se radi ujednaivanja s osnovom indikativa
perfekta.
Kod Plauta e ima perfekt i , no sci znati i cie zaljuljati imaju scu, cu.
Posve je mogue da e nikada nije ni imao uperfekt, ve da se neposredno na-
dovezuje na ie. perfekt *h
1
eyh
1
oy (skr. iyya). Korijen *h
1
ey ii nije u ie.
prajeziku uope tvorio aorist, imao je samo prezent i perfekt.
Stapanje indoeuropskih aorisnih i perfekatskih osnova u latinskome se
odvijalo prema sljedeim naelima (Meiser 2003: 167-180):
1. Ako je u indoeuropskom prajeziku glagolski korijen oblika CVC
tvorio korijenski aorist, u latinskom je perfekt postao od perfekat-
ske osnove, npr. lat. un doao sam < ie. *g
w
eg
w
m (usp. osk.
ben od aorisne osnove *g
w
em).
2. Ako je u indoeuropskom prajeziku glagolski korijen tvorio sigmat-
ski aorist, on je u latinskome zamijenio perfekatsku osnovu, npr.
lat. dx rekao sam (usp. umb. dersicurent od perfekatske osnove
*dedik).
3. Ie. perfekatska osnova s reduplikacijom ouvana je u pravilu kod
glagola kojima korijen poinje okluzivom (ili skupinom s i oklu-
zivom) ili nazalom, npr. scicid razbio sam, memin sjeam se.
Glagoli kojima korijen poinje drugim segmentima obino imaju
perfekt s duljenjem (npr. lg proitao sam).
191 injenica da su u oskikoumbrijskom posvjedoene samo neke od
mnogobrojnih latinskih perfekatskih tvorbi ne govori protiv teze o ital-
skom dijalekatskom zajednitvu, budui da se i oskiki u pogledu perfe-
katskih tvorbi razilazi s umbrijskim. Reduplicirani perfekt zajednika
je tvorba svim italskim jezicima (osk. deded, umb. dede = lat. dedit dao
223
GLAGOL
je), a oskikoumbrijski ima i perfekt tvoren duljenjem korijenskoga
samoglasnika (osk. upsed napravio je < *pset spram prezentske
osnove ps < *ops). Samo oskikoumbrijski ima tzv. fperfekt (osk.
akdafed odluio je) koji podsjea na latinski imperfekt. Samo u um-
brijskom posvjedoene su perfekatske osnove tvorene formantom l, usp.
fut. 2 entelust bude postavio; ta je tvorba nedvojbeno isprva bila peri-
frastina (sastavljena od participa i pomonog glagola biti; formant l
vjerojatno je u vezi sa slavenskim participima na l (stsl. nesl no-
sio). Samo u oskikom (pelignijskom i marucinskom) imamo perfekte s
formantom tt (osk. prfatted odobrio je = lat. probuit), a samo u
umbrijskom perfekte s formantom (umb. fut. 2. combifianiust bu-
de javio). U italskim su se jezicima dakle neovisno razvile razliite per-
fekatske tvorbe nakon raspada praitalskoga, pa ak i oskikoumbrij-
skoga prajezika. U praitalskom su zacijelo jo kategorije perfekta i aori-
sta bile odvojene, a stopile su se tek u pojedinanim granama italskih je-
zika (Meiser 2003).
Znatno je tee objasniti zato izmeu latinskoga i oskikoumbrijskoga
nema podudarnosti meu perfekatskim nastavcima. Dok su latinski per-
fekatski nastavci (osim stlat. 3. sg. ed) nastali od ie. perfekatskih na-
stavaka, u oskikoumbrijskome perfektu sauvani su ie. aorisni na-
stavci, usp. osk. 3. pl. perf. prfatens odobrili su, s aorisnim nastavkom
*ent, spram lat. probure, s perfekatskim nastavkom *()r. Jedini je
zakljuak koji se iz toga moe izvesti da su u praitalskom indoeuropske
paradigme perfekta i aorista jo bile razliite.
LATINSKI IMPERFEKT
192 Latinski imperfekt prolo je vrijeme koje za razliku od perfekta
izraava trajnu, nesvrenu radnju. Imperfekt se tvori od prezentske osno-
ve dodavanjem sufiksa b (1., 2.) odnosno b (3. i 4. konjugacija).
Izvorni je oblik sufiksa zacijelo bio b, pri emu se samoglasnik -
stopio sa zavrnim samoglasnicima prezentske osnove kod glagola 1. i 2.
konjugacije, tj. ambam < *am-b-m, monbam < *mon-b-m. Du-
go u sufiksu pravilno se pokratilo u 1. i 3. l. sg. i 3. l. pl. (v. 70); nastavci
su prezentski, s izuzetkom 1. sg. gdje imamo nastavak m, to je vjero-
jatno ie. aorisni (sekundarni) nastavak *m.
U Plauta esto, a u drugih pisaca sporadiki, glagoli etvrte konjugacije
imaju imperfekt bez karakteristinoga , usp. (Plaut) scbat znao
je.
224
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
amre voljeti legere itati
1. sg. ambam legbam
2. sg. ambs legbs
3. sg. ambat legbat
1. pl. ambmus legbmus
2. pl. ambtis legbtis
3. pl. ambant legbant
Element koji prethodi sufiksu b kod glagola 3. i 4. konjugacije
moda dolazi od ie. *eh
1
, formanta za tvorbu durativnih glagola koji
izraavaju stanje (158); slian se sufiks pojavljuje u prolom nesvrenom
vremenu (imperfektu) i u slavenskom ax, usp. stsl. grebax gre-
bao sam.
Drugo je tumaenje da je postalo pravilnim glasovnim promjenama od za-
vretka prezentskoga participa (Baldi 1976); prema toj teoriji, ambam bi se
izvodilo pravilno iz *amnts b
h
wm, a legbam *legents b
h
wm; u prilog toj teo-
riji govori injenica da se prezentski participi u italskim jezicima esto konstru-
iraju s oblicima glagola biti; meutim, pravilan glasovni odraz pralatinskoga
*Vnts # b
h
w teko je odrediv.
193 Sufiks b postanjem je sigurno neki oblik pomonoga glagola
biti izveden iz osnove *b
h
weh
2
, ali nije posve jasno koji. Obino se
pretpostavlja da je to konjunktiv koji je u pralatinskom morao dati
*f(u). Meutim, znaenjsko povezivanje konjunktiva i latinskoga
imperfekta nije posve uvjerljivo; obino se tvrdi da je isprva znaenje im-
perfekta bilo iterativno, a poslije se razvilo znaenje prole nesvrene
radnje.
166
I u hrvatskom se kondicional, dakle glagolski nain, moe upotrijebiti za izraa-
vanje prole iterativne radnje, npr. Subotom bih odlazio u kino. Meutim, dugo
, zacijelo podudarno imperfekatskomu, pojavljuje se i u pluskvamperfektu,
za koji nemamo razloga pretpostaviti da je ikada imao modalno ili iterativno
znaenje. Element b najvjerojatnije je korijenski aorist *b
h
weh
2
glagola
*b
h
uh
2
biti, postajati. Postojanje korijenskog aorista toga glagola potvruju
skr. abht i gr. , samo to je u dijalektu iz kojeg su se razvili indoiranski i
grki osnova *b
h
uh
2
poopena u svim neprezentskim oblicima (usp. perfekte
babhva i s prijevojnom prazninom u korijenu umjesto oekivane puni-
ne *o u stir. bo). Analogijom prema korijenskom aoristu *b
h
weh
2
t latinski je
oblikovao i korijenski aorist glagola *h
1
es, s kojim je jo u praitalskome glagol
166 Za diskusiju oko lat. imperfekta v. Mayer 1956, Baldi 1976, Pohl 1992.
225
GLAGOL
*b
h
uh
2
tvorio supletivne oblike; tako dobiveno *h
1
eseh
2
dalo je pravilno
osnovu imperfekta glagola esse, (eram , ers, erat, itd.) kojemu je moda poduda-
ran i srednjovelki oblik imperfekta glagola biti, oed (usp. Lewis & Pedersen
1989: 318). Latinsko u imperfektu ne mora dakle imati nita zajedniko s
formantom o u lit. preteritima poput buvo bio je, inojo znao je i stsl.
aoristima poput brae brao je (usp. Meillet & Vendryes 1948: 292); meu-
tim, i te je baltoslavenske oblike mogue protumaiti kao korijenske aoriste s
poopenom prijevojnom prazninom u korijenu koja je bila pravilna u mnoin-
skim oblicima; formant * (koji je u litavskom dao o, a u praslavenskom
a) mogao se analoki proiriti iz korijenskog aorista glagola kojima je korijen
zavravao na *h
2
, poput *b
h
uh
2
.
Imperfekatski oblici tvoreni italskim sufiksom *f posvjedoeni su i u
oskikoumbrijskom, usp. osk. fufans bili su (od korijena *b
h
uh
2
koji
je u lat. perfektu fu; lat. imperfekt erant tvoren je od korijena *h
1
es).
LATINSKI PLUSKVAMPERFEKT
194 Latinski je pluskvamperfekt relativno vrijeme koje izraava radnju
ili stanje anteriorno u odnosu na neki dogaaj u prolosti (obino neku
drugu radnju); ako stoji samostalno, iz konteksta valja zakljuiti u odno-
su na koji je dogaaj anteriorna radnja izraena pluskvamperfektom,
usp. Cezar, B. C. 1. 34. 4: Massilinss Caesar ports clauserant Sta-
novnici Massilije zatvorili su vrata Cezaru (to se dogodilo prije njegova
dolaska).
Pluskvamperfekt se tvori od perfekatske osnove, kojoj se dodaje perfe-
katski proiritelj *is > er, element , koji dolazi i u imperfektu,
te prezentski nastavci (osim u 1. sg., kao i u imperfektu). Tvorba se toga
sloenog glagolskog vremena moe izraziti formulom:
Perf. osnova + er + + N
prez.
tj. dxers bio si govorio
Kao i u imperfektu, se pravilno pokratilo ispred svih zavrnih su-
glasnika osim s. Na taj nain dobivamo paradigmu:
dxeram dxermus
dxers dxertis
dxerat dxerant
U ostalim italskim jezicima pluskvamperfekt nije posvjedoen, to je
moda rezultat sluajnosti.
226
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
KATEGORIJA NAINA
195 Kategorija naina izraava odnos govornika prema predikatskoj
radnji ili stanju; budui da su predikati najee izraeni glagolima, u
flektivnim se jezicima i kategorija naina obino izraava morfolokim
promjenama glagola. U indoeuropskom su prajeziku glagolski naini tvo-
reni dodavanjem osobitih sufiksa (konjunktiv, optativ) ili nastavaka (im-
perativ) na korijen glagola.
U veini ie. jezika sufiksi za glagolske naine poeli su se dodavati ve
obrazovanim osnovama za glagolska vremena ili vidove (aspekte). To je
dovelo do sloenih sustava glagolskih naina kakvi postoje u sanskrtu,
grkom i latinskom, gdje se razlikuju npr. optativi prezenta, aorista i per-
fekta (grki), odnosno konjunktivi prezenta, imperfekta i perfekta (latin-
ski). Meutim, oblici vedskoga, staroirskoga i starolatinskoga pokazuju
da u ie. prajeziku nije bilo tako, ve da su osnove glagolskih naina bile
neovisne o svim drugim glagolskim osnovama. U starolatinskom, napri-
mjer, konjunktiv tagam dodirnuo bih tvoren je neposredno od korijena
tag, a ne od prezentske osnove kao klas. lat. konjunktiv prezenta tan-
gam. U vedskom se konjunktiv od glagola k initi tvori od korijena
(karati), a ne od prezentske osnove (3. sg. prez. koti), dok u staroirskom
glagoli u konjunktivu esto odbacuju prezentski sufiks, usp. 3. sg. prez.
crenaid udara < *k
w
neh
2
ti, konj. :cra.
196 Odnos indoeuropskih glagolskih naina prema latinskima moe se
ovako prikazati:
ie. lat.
imperativ imperativ
konjunktiv futur 3. i 4. konjugacije
futur 2.
optativ konj. prez. glagola sum, uol, ed;
konjunktiv perfekta;
? konjunktiv 1. konjugacije.
IMPERATIV
197 Imperativ je zapovijedni nain koji izraava govornikovu naredbu
(zapovijed) sugovorniku ili nekom treem licu. U ie. prajeziku imperativ
se tvorio dodavanjem osobitih zavretaka korijenu. Korijen je, koliko se
moe prosuditi, stajao u prijevojnoj punini. U 1. l. sg. i pl. osobiti oblici za
imperativ nisu postojali budui da je zapovijed semantiki neuskladiva s
prvim licem.
227
GLAGOL
U 2. licu jednine pronalazimo nastavak *0, tj. oblik za imperativ bio je
jednak istoj osnovi (usp. gr. , skr. bhara, stir. beir). Taj je oblik ouvan
u latinskome, usp. am ljubi, mon opomeni, lege itaj, aud uj, es
budi; nepravilni oblici fac ini, dc vodi, dc reci, fer nosi rezul-
tat su apokope zavrnoga samoglasnika. Plaut jo ima oblike dce, face.
Neki jezici (grki, indoiranski, moda i anatolijski) upuuju na postojanje impe-
rativnoga zavretka *d
h
i koji se dodavao na korijen u praznini, usp. gr.
budi < *h
1
sd
h
i, ved. rudhi uj < *klud
h
i. Taj je zavretak po svoj prilici
neka eksklamatorna (uzvina) estica, a u latinskome nije ostavio traga.
U treem licu jednine sanskrt i anatolijski upuuju na ie. zavretak *tu,
sastavljen od osnovnog nastavka *t i estice *u (v. 155), usp. ved.
astu neka bude (i avest. astu) = het. etu.
U drugom licu mnoine umjesto posebnoga oblika za imperativ upotre-
bljavao se injunktiv, o emu svjedoe staroirski
167
i latinski: legite uva
stariji injunktivni zavretak *te koji je u opreci spram prezentskoga
tis < *tes, usp. i pelignijski eite idite.
U treem licu mnoine imamo zavretak *ntu usporedan zavretku 3.
sg. *tu, usp. skr. santu, het. aandu.
U mediopasivu izgleda da su imperativni oblici bili podudarni injunktiv-
nima, o emu svjedoi zavretak 2. sg. *so u gr. (hom.) , lat. sequere
< *sek
w
eso (usp. i skr. sacasva s v pod utjecajem nastavaka s elemen-
tom *u). U latinskome 2. licu mnoine pasivnoga imperativa preuzet je
nastavak indikativa min (v. 180).
Prema konjugacijama se oblici imperativa u latinskome mogu prikazati
sljedeom tablicom:
1. konj. 2. konj. 3. konj. 4. konj.
Aktiv jd.
mn.
am
amte
mon
monte
lege
legite
uen
uente
Pasiv jd.
mn.
cnre
cnmin
miserre
misermin
sequere
sequimin
mentre
mentmin
198 U latinskom osim obinoga imperativa postoji i imperativ futura
(imperativ drugi) koji izraava radnju ije se izvrenje oekuje u budu-
nosti. Nastavak 2. i 3. sg. imperativa drugog t (stlat. td) ima podu-
darnosti u oskikom (tud), umbrijskom (tu), vedskom (tt) i grkom
(). Vjerojatno se radi o ie. estici *tt koja se mogla dodati 2. licu im-
perativa, a izraavala je odgodu zapovijedi u budunost.
168
Nastavak t
167 Staroirski ipv. 2. pl. berid nosite podudaran je konjunktnom prezentu 2. pl., a
staroirski konjunktni oblici prezenta u stvari su ie. injunktivi.
168 Neki lingvisti smatraju da je estica *tt u stvari ablativ sg. pokazne zamjenice
*to (v. 151).
228
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
posluio je kao polazina toka za analoku tvorbu ostalih nastavaka im-
perativa drugog (2. pl. tte, 3. pl. nt).
Oblik mement sjeti se esto se usporeuje s gr. (hom.) i tumai kao
imperativ perfekta, no vrlo je dvojbeno moe li se ta kategorija pripisati ie. pra-
jeziku.
Pasivni nastavci imperativa drugog glase tor (2. i 3. l. sg.), odnosno
ntor (3. pl.). Oni su nastali razmjerno kasno, dodavanjem formanta za
pasiv r na aktivne nastavke t, nt, pri emu je pravilno pokra-
eno ispred zavrnoga r. U starolatinskome se umjesto ovih nastavaka
upotrebljavaju aktivni, npr. utito neka se poslui kod Katona (De agri
cultura, 96, 2).
Starolatinski pasivni nastavak imperativa drugog za 2. i 3. sg. min
( antestamin neka bude doveden kao svjedok, Leges XII tab.) moemo izvesti
iz *d
h
wen, to podsjea na pasivni prezentski zavretak 2. pl. min <
*d
h
wenoy (180). Zacijelo je zavrno uvedeno analogijom prema drugim na-
stavcima imperativa drugog.
IE. KONJUNKTIV; LAT. FUTUR 3. I 4. KONJUGACIJE
199 Indoeuropski se konjunktiv tvorio dodavanjem sufiksa *e (u pri-
jevoju s *o) korijenu u punini: K + *e/o + N
prez.
Kod atematskih
glagola sufiks *e/o izgleda kao atematskoj osnovi dodan tematski
samoglasnik, usp. promjenu glagola *h
1
es biti:
ie. lat. (futur) gr.(hom.) ved.
1. sg. *h
1
esoh
2
er asni
2. sg. *h
1
eses(i) eris asas(i)
3. sg. *h
1
eset(i) erit asat(i)
1. pl. *h
1
esome(s) erimus asma
2. pl. *h
1
esete eritis asatha
3. pl. *h
1
esont(i) erunt asan
U sanskrtu oblik za 1. l. sg. sadrava esticu ni, kao u avest. barni nosio
bih. Vedski jo ima iskonski zavretak u brav govorio bih < *mlewHoh
2
,
od atematskog glagola br (prez. braviti). U 2. i 3. sg. pojavljuju se i primarni
i sekundarni nastavci. Atiki grki ima kontrahirane oblike konjunktiva pre-
zenta (1. sg. , , , , , ).
229
GLAGOL
Kod tematskih je glagola samoglasnik za tvorbu konjunktiva dodavan
tematskoj osnovi, te su se tematski samoglasnik i sufiks za konjunktiv
stapali u dugo * i *
169
, usp. promjenu glagola *b
h
er nositi:
ie. lat. (futur) gr.(hom.) ved.
1. sg. *b
h
erh
2
feram bharni
2. sg. *b
h
ers(i), *b
h
er(h
1
)i fers bhars(i)
3. sg. *b
h
ert(i), *b
h
er feret bhart(i)
1. pl. *b
h
ermes fermus bharma
2. pl. *b
h
erte fertis bhartha
3. pl. *b
h
ernt(i) ferent bharn
U latinskom je, kao i kod atematskoga glagola biti, konjunktiv kod gla-
gola 3. i 4. konjugacije preao u futur. U svim licima kontrahirani samo-
glasnik glasi , to se pravilno pokratilo u zadnjem slogu osim ispred
s. U 1. licu jednine preuzet je konjunktivni zavretak am analogijom
prema konjunktivu, no u starolatinskome jo imamo i futurske oblike
sa zavretkom em u 1. sg, usp. u Plauta sinem dopustit u.
Obino se pretpostavlja da su formant za tvorbu konjunktiva i tematski samo-
glasnik iskonski isti morfem. Premda je to moda tako, usporedba se zasniva
samo na slinosti tih formanata; to je kao kad bi netko na osnovi slinosti na-
stavka za akuzativ jednine i zavretka 1. l. sg. injunktiva (*m) zakljuio da su
u prajeziku to bili isti morfemi.
LATINSKI KONJUNKTIV
200 konjunktiv u latinskom tvore glagoli 2., 3. i 4. konjugacije; podri-
jetlo je ove latinske tvorbe jo uvijek sporno
170
, kao i njezin odnos prema
slinim nainskim tvorbama u keltskome i toharskome (v. 6). Kao to
sam ve jednom istaknuo, staroirski konjunktiv smatram nepovezanim s
latinskim konjunktivom, dok za prosuivanje povijesti toharskih oblika
jednostavno premalo znam. Meutim, pitanje podrijetla lat. konjun-
ktiva ne moemo ostaviti nerijeenim: u povijesnoj morfologiji, kao i u
169 Moda je do stapanja dolazilo tek u postindoeuropskom razdoblju: u staroavesti-
kom oblici konjunktiva prezenta imaju dvoslone zavretke, npr. hantai neka slije-
de = /haaantai/.
170 Za diskusiju razliitih teorija o podrijetlu konjunktiva v. Oettinger 1985. V. i
nedavni lanak Petera Schrijvera (2006) za originalnu diskusiju problema.
230
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
drugim znanostima, vrijedi naelo ex nihilo nihil fit;
171
morfem koji
je u latinskom dobio funkciju konjunktiva morao je nastati iz nekoga pra-
jezinog elementa, bilo da se radi o nekom morfemu ili o nekom segmen-
tu koji je tek u postindoeuropskom razdoblju dobio morfoloku funkciju.
Stoga mislim da latinske oblike konjunktiva valja protumaiti pomo-
u jezine grae koja se na ovaj ili onaj nain moe rekonstruirati za ie.
prajezik.
Kod nekih je glagola latinski konjunktiv identian ie. injunktivu; rije
je o glagolima kojima je osnova u injunktivu zavravala na *h
2
, npr. tollat
neka uzme < ie. inj. *tneh
2
t, *b
h
eweh
2
t > stlat. fuat neka bude.
Budui da je injunktiv u prajeziku bio neodreeno glagolsko vrijeme, mo-
dalno znaenje moglo se lako razviti kao to se, uostalom, dogodilo i u
vedskom. Mogue je da se element *eh
2
pogrenom analizom analoki
proirio kao nainski formant i na glagole u kojima etimoloki nije oprav-
dan; irenje konjunktivnoga sufiksa *eh
2
> bilo je olakano po-
stojanjem analoke proporcije: prezent tollit: konjunktiv tollat = prezent
agit: konjunktiv X, pri emu je X = agat (neka nosi). Posve je jasno da
ta analogija nije mogla djelovati u sluaju glagola 1. konjugacije, gdje je
prezent ionako glasio amat. Stoga je, kao to emo vidjeti u iduem po-
glavlju, u 1. konjugaciji zadran ie. optativ.
U starolatinskome se -konjunktiv nekih glagola tvori neposredno od ko-
rijena (u stvari od osnove korijenskoga aorista), a ne od prezentske osno-
ve, npr. fus, peruenat. Iza negacije takvi konjunktivi obino izraavaju
zabranu, npr. n aduenat neka ne doe (Plaut, Pseudolus 1030).
201 irenjem formanta u konjunktivu prezenta i njegovom pravil-
nom pokratom ispred zavrnih suglasnika (osim s, v. 70) nastale su
sljedee paradigme:
2. konjugacija
(monre opomenuti)
3. konjugacija
(tollere uzeti)
4. konjugacija
(audre uti)
moneam tollam audiam
mones tolls audis
moneat tollat audiat
monemus tollmus audimus
monetis tolltis auditis
moneant tollant audiant
171 S druge strane, obrat toga naela ne vrijedi: morfoloki se oblici ponekad gube ne
ostavivi nikakva traga.
231
GLAGOL
OPTATIV; LAT. KONJUNKTIV 1. KONJUGACIJE
202 Optativ se u ie. prajeziku tvorio pomou sufiksa *yeh
1
(u prijevo-
ju s *ih
1
) koji se dodavao neposredno korijenu u praznini.
ie. lat. gr.(hom.) ved.
1. sg. *h
1
syeh
1
m sim (stlat. siem) sym
2. sg. *h
1
syeh
1
s ss (stlat. sis) sys
3. sg. *h
1
syeh
1
t sit (stlat. siet) syt
1. pl. *h
1
sih
1
me(s) smus syma
2. pl. *h
1
sih
1
te stis syta
3. pl. *h
1
sih
1
nt sint (stlat. sient) syur
Kao to se iz tablice vidi, nastavci su u optativu bili aorisni (sekundarni).
U pralatinskom je, ini se, poopen puninski oblik sufiksa *yeh
1
koji
je u prajeziku dolazio samo u jednini (usp. konjugaciju grkoga glagola).
Starolatinski odrazi poput sis, siet, pravilno su se u klasinom latin-
skom odrazili kao ss, sit, slinim procesom kao to je iz *kapyesi, *ka-
pyeti postalo capis, capit (v. 167).
Na slian nain kao sum u latinskom konjunktiv prezenta tvore ed je-
dem i uol hou, usp. edim , uelim, itd. I konjunktiv prezenta sloenica
tih glagola potjee od ie. optativa (usp. possim mogao bih, nlim ne bih
htio).
U starolatinskom je posvjedoen i konjunktiv duim , dus itd. od glagola dare
(npr. kod Plauta); te je oblike najbolje izvoditi iz osnove *deh
3
wih
1
, tj. iz ie.
optativa korijenskog aorista (v. Godel 1979, Meiser 2003). Sigmatski konjunkti-
vi poput faxim , faxs inio bih (Plaut), axim (Pakuvije) najvjerojatnije su po-
stali od optativa sigmatskoga aorista (pralatinskog sigmatskog perfekta), ili od
optativa prezenta sa sigmatskim deziderativnim sufiksom *s. U klasinom
je latinskom od te tvorbe preostao samo izraz haud ausim ne bih se usudio.
Mogue je da je u ie. postojao i malen broj glagola kod kojih je korijen bio u
punini, a sufiks u praznini *ih
1

172
, npr. avest. varzim radili bismo <
*wergih
1
me, lat. uelmus , got. wileima htjeli bismo < *welih
1
mos; taj bi
nain tvorbe optativa odgovarao statikomu prezentu i perfektu (v.
158).
203 Kod tematskih se prezenta i aorista u kasnoindoeuropskome proi-
rio optativ tvoren sufiksom *y (ili *ih
1
) koji se dodavao na temat-
sku osnovu. ini se da ta optativna tvorba nije opeindoeuropska, jer joj
172 V. Hoffmann 1968.
232
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
nema nikakva traga u anatolijskom, toharskom, italskom, keltskom, a
vjerojatno ni u armenskom i albanskom.
Tematski su optativi prezenta:
gr. skr. bhareyam got. bairau
bhares bairais
bharet bairai
bharema bairaima
bhareta bairai
bhareyur bairaina
Kao to se vidi, nastavci su i u tematskome optativu aorisni (sekundar-
ni), a tematski je samoglasnik uvijek u prijevojnom stupnju *o.
Sanskrt u 3. l. pl. ima perfekatski nastavak ur, kao i u izvornom atematskom
optativu. U praslavenskom je tematski optativ postao imperativom, usp. stsl.
beri = gr. , stsl. berte = gr. , itd.
204 Latinski konjunktiv prezenta glagola 1. konjugacije nema razja-
njenu povijest.
173
Oblike poput amem, ams, amet, ammus, amtis, ament
neki lingvisti izvode iz ie. konjunktiva (*amayeesi > ams), a neki iz
ie. optativa (*amayeyeh
1
si > ams). Druga mi se teza ini uvjerljivi-
jom, u svjetlu davno uoene tenje ie. optativa da u latinskom preuzme
ulogu konjunktiva, dok je ie. konjunktiv uglavnom postao futurom. Ra-
zvoj *amayeyeh
1
si > ams fonoloki je mogu, budui da *y nestaje iz-
meu samoglasnika, a samoglasnici *a + * (< *eeh
1
) mogli su se stopiti
u . Neobino je pri tome samo to da je sufiks *yeh
1
morao biti dodan
tematskoj osnovi prezenta, a ne izravno korijenu, kao u prajeziku.
U latinskom je formant za tvorbu optativa *yeh
1
/ *ih
1
upotrije-
bljen i u tvorbi osnove konjunktiva perfekta (v. idue poglavlje), a moda i
konjunktiva imperfekta i pluskvamperfekta.
LATINSKI KONJUNKTIV PERFEKTA I FUTUR 2.
205 U klasinom latinskom konjunktiv perfekta i futur 2. imaju vrlo
slinu promjenu: obje se kategorije tvore od perfekatske osnove kojoj se
dodaje perfekatski proiritelj (*is > er), i prezentski zavretci (osim
u 1. sg., gdje konjunktiv perfekta ima imperfekatsko m od ie. aorisnog
173 V. Sihler 1995: 598.
233
GLAGOL
nastavka). Meutim, to su po postanju posve razliite kategorije: konjun-
ktiv perfekta je, kao i svi latinski konjunktivi, podrijetlom optativ, a fu-
tur drugi je kao i futur prvi po podrijetlu konjunktiv.
174
U starolatinsko-
me razlika je jo posve vidljiva, npr. na oblicima glagola pell udarati:
konj. perfekta futur 2.
1. sg. pepulerim < *isih
1
m pepuler < *isooh
2
2. sg. pepulers < *isih
1
s pepuleris < *ises
3. sg. pepulert < *isih
1
t pepulerit < *iset
1. pl. pepulermus < *isih
1
mo(s) pepulerimus < *isomo(s)
2. pl. pepulertis < *isih
1
te(s) pepuleritis < *isetes
3. pl. pepulerint < *isih
1
nt pepulerunt < *isont
Duljina formanta u konjunktivu perfekta jo je dobro ouvana u Pla-
utovim djelima, dok se u klasinom razdoblju s, t, mus, tis sta-
paju sa zavretcima is, it, imus, itis futura 2.
LATINSKI KONJUNKTIV IMPERFEKTA
I PLUSKVAMPERFEKTA
206 Konjunktiv imperfekta i pluskvamperfekta tvore se u latinskome
usporedno: konjunktiv imperfekta tvori se od prezentske osnove, kojoj se
dodaju formant s i prezentski nastavci (osim u 1. l. sg. gdje je nasta-
vak m); s rotacizmom prelazi u r izmeu samoglasnika, a samo-
glasnik se pokratio ispred svih zavrnih samoglasnika osim s. Sto-
ga imamo pravilne tvorbe u 2. l. sg. tangers (od tang dodirnuti),
esss (od esse biti), uells (od uelle, htjeti, s asimilacijom *ls > ll).
U konjunktivu pluskvamperfekta formant s dodaje se perfekatskoj
osnovi s dosljedno provedenim perfekatskim proiriteljem is; budu-
i da se nije nalazilo izmeu samoglasnika, s je ouvano, pa imamo tetig
isss kao i fuisss, uoluisss. Morfoloke su formule za tvorbu konjun-
ktiva imperfekta i pluskvamperfekta, dakle:
Konj. imperf. = Prez.osnova + s + N
prez.
Konj. plpf. = Perf. osnova + s + N
prez.
174 V. Jasanoff 1987.
234
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
itava paradigma glagola tangere izgleda ovako:
tangerem tetigissem
tangers tetigisss
tangeret tetigisset
tangermus tetigissmus
tangertis tetigisstis
tangerent tetigissent
207 Podrijetlo je formanta s koji se pojavljuje u ovim tvorbama po-
sve nejasno.
175
S obzirom da su latinski konjunktivi u pravilu indoeurop-
ski optativi, oekivali bismo da je i koje se pojavljuje u tom sufiksu u vezi
s ie. optativnim *yeh
1
. Moda se optativni formant *yeh
1
> praital-
ski *y ukrstio s elementom *s koji se pojavljuje u konjunktivu per-
fekta (premda ondje nije sufiks, ve dio osnove). Tako nastali praitalski
sufiks *s mogao se iz konjunktiva imperfekta naknadno proiriti i u
konjunktivu pluskvamperfekta. Mogui razvoj konjunktiva imperfekta i
pluskvamperfekta bio bi, dakle: a) *tagys, optativni sufiks dodan ko-
rijenu, kao u ie. prajeziku; b) *tangeys, optativni sufiks dodan pre-
zentskoj osnovi; c) *tangess; nakon nestanka *y izmeu samo-
glasnika, ukrtanje sufiksa *y s elementom *s iz osnove konjun-
ktiva perfekta (*tetagis); ukrtanje je bilo olakano potrebom da se kon-
junktiv imperfekta razlikuje od futura tangs < *tangees; d) tangers
(rotacizmom), esss (prenoenjem novoga sufiksa s na atematske
osnove), tetigers (irenjem sufiksa s na perfekatsku osnovu).
Konjunktiv imperfekta postoji i u drugim italskim jezicima, usp. osk. pa-
tensns = lat. panderent, 3. pl. od glagola pand pruiti. Potpuna podu-
darnost u tvorbi toga glagolskog oblika vaan je argument u prilog tezi o
italskom dijalekatskom zajednitvu (7).
176
INFINITNI GLAGOLSKI OBLICI
208 Infinitni glagolski oblici su oni na koje nije primjenljiva kategorija
lica; u indoeuropskom prajeziku to su bili razliiti participi, a u latinsko-
me to su participi, infinitivi, gerund, gerundiv i supin.
175 V. Sihler 1995; kompliciranu, ali ne i neuvjerljivu teoriju o postanku konjunktiva
imperfekta i pluskvamperfekta iznosi Jasanoff (1991). U istom lanku kritiki se raz-
matraju i raniji pokuaji objanjenja tih kategorija. V. i Meiser 2003.
176 injenica da do danas u oskikoumbrijskom nisu pronaeni odgovarajui oblici
konjunktiva pluskvamperfekta moe biti i rezultat sluajnosti.
235
GLAGOL
PARTICIPI
209 Indoeuropski je prajezik imao itav niz participa, od kojih su samo
neki odraeni u latinskome. Od prezentske i aorisne osnove participi su
se tvorili sufiksima *ont i *mh
1
no, a od perfekatske osnove sufik-
som *ws/*us.
Particip izveden sufiksom *ont u veini je jezika razvio funkciju par-
ticipa aktivnoga prezenta, no u hetitskome mu je znaenje pasivno kod
prijelaznih glagola, usp. het. kunanza /g
w
nants/ ubijen (od glagola ku-
enzi ubija). Budui da je znaenje participa na *mh
1
no beziznimno
mediopasivno, hetitsko stanje zacijelo predstavlja inovaciju.
U n. sg. particip je imao prijevojnu duljinu *, to je ouvano u gr.
nosei < ie. *b
h
ern(ts). Kosi padei imali su puninu (gr. ak. jd.
< *b
h
eront) ili prazninu (lat. g. sg. ferentis < *b
h
ertes). U sanskrtu
n. i ak. sg. imaju puninu *o (bharan, bharantam), a kosi padei prazninu
(g. sg. bharatas, d sg. bharate, itd.). U staroslavenskome je punina *o pro-
irena u svim padeima (bery, g. berta < *b
h
eront(s), *b
h
erontyo
od
177
). U latinskom je poopena prezentska praznina (ferns, ferentis, itd.
< *b
h
ert), ali sns, sontis krivac < *h
1
sn(ts) (gr. ) uva trag ne-
kadanje prijevojne alternacije. Latinski participi prezenta poprimili su
deklinaciju iosnova (g. pl. ferentium), no u starolatinskom se jo prona-
laze oblici po konsonantskoj deklinaciji (Plaut ima g. pl. amantum).
enski rod participa na *nt tvorio se dodavanjem sufiksa *ih
2
/
yeh
2
; tako imamo ved. bharant nosea, emu odgovara gr. i
stsl. berti < ie. *b
h
erontih
2
. Deklinacija se tih participa ne razlikuje od
deklinacije osnova na *ih
2
/*yeh
2
(113). U latinskom je trag takve
tvorbe participa . r. ouvan u obliku Laurents (terra) koji se pojavljuje
kod Enija.
U drugim je italskim jezicima particip na *nt dobro posvjedoen, usp.
osk. praesentid (lat. praesente u prisutnosti), umb. zeef sjedei (= lat.
sedens, s pravilnim prijelazom *ns > f u umbrijskom).
210 Mediopasivni particip na *mh
1
no pravilno se odrazio u gr.
noen < ie. *b
h
eromh
1
nos; u sanskrtu ovaj particip kod ate-
matskih glagola ima oblik na, to je oekivan odraz ie. *h
1
no,
usp. dnas vien < *dkh
1
no, a kod tematskih mna
(bharamnas), to je nastalo analogijom prema atematskim glagolima
177 Kao i u litavskome, u staroslavenskom su ntparticipi primili deklinaciju yo
osnova.
236
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
umjesto oekivanoga **bharaminas. Isti je particip posvjedoen i u to-
harskom (toh. A klyosm sluajui) i, moda, u frigijskom (tetikmenos
?proklet).
U latinskom ovaj particip nije ouvan, osim u izoliranim sluajevima kao
alumnus hranjenik ( < *h
2
elomh
1
nos, u vezi s al hraniti, sa sinko-
pom po Exonovu zakonu) i fmina ena (< *d
h
eh
1
(i)mh
1
neh
2
, dosl. ona
koja (biva) sisana, usp. skr. dhayati sisa, stsl. dojiti).
211 U veini je ie. jezika posvjedoen odraz ie. participa perfekta tvore-
noga sufiksom *ws (u n. sg.) / *us (u kosim padeima). Taj se su-
fiks dodavao korijenu u punini *e, usp. gr. koji zna = skr. vidvn
(ie. *weydws, particip perfekta *woydh
2
e znam). Kosi padei tvore-
ni su sa sufiksom u praznini, usp. skr. d. sg. vidue < *widusey, a su-
fiks je u praznini dolazio i u oblicima enskog roda (gr. , skr. vidu
< *weydusih
2
). U staroslavenskome je prijevojna praznina sufiksa
proirena u itavoj paradigmi (ved koji je vodio, g. sg. veda, . r.
vedi).
Particip perfekta mukoga roda imao je holodinamiku deklinaciju
(112), a particip perfekta enskog roda sklanjao se kao osnova na *ih
2
/
yeh
2
(113); deklinacija je dakle bila statika. U latinskome je taj par-
ticip ostavio malo traga. Mogue je da je pridjev memor koji pamti po-
stao od participa perfekta glagola memin sjeam se, pri emu bi razvi-
tak bio *menws > *mems > (poopenjem osnove s rotacizmom iz kosih
padea) > memor. Neki lingvisti iz ovoga participa izvode i prijedlog te-
nus sve do (Meiser 1998: 183). Taj bi prijedlog predstavljao okamenjeni
particip perfekta glagola *ten rastegnuti (lat. tend), pri emu bi te-
nus bilo pravilno izvodivo iz *twos.
212 U ie. prajeziku sufiksom *to koji se dodavao neposredno korijenu
u praznini tvorio se glagolski pridjev veinom pasivnoga znaenja, koji se
u latinskome odrazio kao particip pasivnog perfekta, usp. lat. inclutus
uven, gr. , skr. rutas < *klutos, lat. captus uhvaen = got.
hafts, stir. cacht zarobljenik < *kaptos. U latinskom particip pasivnoga
perfekta tvori treu glagolsku osnovu (uz prezentsku i perfekatsku). Naj-
stariji sloj tih oblika tvoren je, kao i u indoeuropskome, s prijevojnom pra-
zninom u korijenu i bez prezentskih sufiksa, usp. litus od lin mazati,
dictus od dc rei, frctus
178
od frang razbiti, itd. U nekih su se gla-
gola prezentski elementi proirili i u participskoj osnovi, usp. iunctus pre-
ma iung upregnuti. Glagoli iji je korijen u ie. prajeziku zavravao la-
ringalom imaju ispred sufiksa to samoglasnik i < *a (< *H), usp.
178 Dugo je zbog djelovanja Lachmannova zakona.
237
GLAGOL
uomitum < *wemh
1
tom od uomere povraati (gr. , skr. vamiti). Gla-
goli 1. konjugacije uglavnom imaju osnovu istu kao u prezentu (amtus od
amre voljeti). Kauzativni glagoli 2. konjugacije imaju u participskoj
osnovi i nerazjanjenog podrijetla
179
, usp. monitus od monre opome-
nuti. Glagol morior umirem ima nepravilni particip mortuus koji se
posve podudara sa staroslavenskim mrtv < ie. *mtwos.
Latinski particip aktivnoga futura sa sufiksom trus ( lctrus koji e
itati) nejasna je podrijetla (v. Sihler 1995: 621). U mnogim ie. jezicima
pronalazimo i druge participe: a) participe izvedene sufiksom *no, ko-
ji esto stoje u komplementarnoj distribuciji s participima sa sufiksom
*to, usp. stsl. znan pas. particip preterita od znati (ie. *gneh
3
no
umjesto *gneh
3
to > lat. ntus), skr. gras progutan < *g
w
h
3
no; b)
participe izvedene sufiksom *lo (stsl. grebl 2. akt. particip preterita
od greti grepsti). Podudarna tvorba postoji u toharskim jezicima i u ar-
menskome; c) participe izvedene sa sufiksom *mo u baltoslavensko-
me, usp. stsl. nesom, lit. namas (pasivni participi prezenta od nesti, lit.
nti); budui da u baltoslavenskome nema drugih tragova ie. mediopa-
sivnoga participa *mh
1
no, postoji mogunost da je ova tvorba u stvari
odraz toga ie. participa. Ie. *mh
1
no bi u baltoslavenskome pravilno
dalo *mno (laringali nestaju u sredini rijei), a *mno se moda pra-
vilno odrazilo kao *mo (usp. i Vaillant 1977: III, 114).
INFINITIVI
213 Indoeuropski prajezik nije imao infinitiva; funkciju infinitiva u pra-
jeziku su vrile razne apstraktne imenice izvedene iz glagolskih korije-
na; za razliku od lat. infinitiva, te su glagolske imenice mogle stajati u
razliitim padeima, to je jo uvijek sluaj u vedskom. Ondje u funkciji
infinitiva pronalazimo glagolske imenice u dativu (de, od glagola d
vidjeti), lokativu (dhartari, dharman, od dh drati) i akuzativu
(kartum, od k initi), to je jedina tvorba infinitiva ouvana u kla-
sinom sanskrtu.
180
I u drugim jezicima infinitivi su po postanju glagol-
ske imenice ouvane u nekom okamenjenom padeu. Grki infinitivi
na ( nositi) dolaze od lokativa jd. ie. imenica izvedenih sloe-
nim sufiksom *sen; vedski infinitivi na sani (npr. neani od n no-
179 Moda se radi o kauzativnom sufiksu *ey u prijevojnoj praznini (Sommer 1948:
601).
180 Najblie je indoeuropskome stanje koje imamo u staroirskom, koji uope nema
infinitiva, ve samo glagolske imenice tvorene na najrazliitije naine i s potpunom
padenom paradigmom.
238
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
siti) pokazuju da je ta tvorba bila proirena barem u nekim ie. dijalekti-
ma. Grki infinitivi poput (hom.) () dati takoer imaju podudar-
nost u oblicima poput ved. dmane. Neki ie. jezici imaju infinitive tvo-
rene od apstraktnih imenica izvedenih sufiksom *tey/*ti, npr. ved.
dtaye dati spram stsl. dati i lit. doti. U veini su sluajeva to sluajne
podudarnosti u tvorbi, a ne indoeuropsko naslijee.
Svi su latinski aktivni infinitivi po postanju lokativi jednine glagolskih
imenica izvedenih sufiksom *s; infinitivi prezenta dare, legere pravil-
no se izvode iz ie. *dh
3
si, *legesi, a infinitivi perfekta dedisse,
lgisse nastali su dodavanjem istoga sufiksa na perfekatsku osnovu, da-
kle iz *dedh
3
issi, *lgissi. Zanimljivo je da oskiki i umbrijski tvo-
re infinitive sasvim razliitim sufiksom, koji predstavlja stari akuzativ
jd. tematskih osnova, usp. osk. fatum rei, edum jesti, umb. aferum
obilaziti. Praitalski, dakle, po svoj prilici jo nije imao infinitiva, kao ni
indoeuropski.
214 Pasivni i deponentni latinski infinitivi zavravaju na (mor
umrijeti, 3. konjugacija), r (amr biti voljen, ostale konjugacije) i,
u starolatinskom, na ier (figier biti privren, SC de Bacch.). Infini-
tivi na odgovaraju vedskim infinitivima izvedenim iz korijenskih ime-
nica, npr. aje tjerati = lat. ag biti tjeran (ie. *h
2
egey). Nije, meu-
tim, posve jasno kako se u latinskome razvilo pasivno znaenje; infinitivi
na r nastali su pod utjecajem aktivnih infinitiva u kojima je r dobi-
veno od *s rotacizmom. Starolatinski su infinitivi na ier nerazja-
njeni; mogue je da se radi o zavretku kojemu je er dodano kao for-
mant pasiva pod utjecajem pasivnih nastavaka na r. U oskikoum-
brijskom postoji element er u mediopasivnim nastavcima (usp. osk. sa-
karater biva posveen, lat. sacrtur).
Ako je oblik pakari na Duenosovu natpisu pasivni infinitiv, objanjenje koje smo
skicirali u prethodnom odlomku ne moe biti tono, budui da je taj natpis sta-
riji od rotacizma (34).
LATINSKI GERUND, GERUNDIV I SUPIN
215 Latinski je gerund glagolska imenica, a gerundiv pridjev koji izra-
ava radnju koju treba vriti (liber legendus knjiga koju treba itati).
Veina se istraivaa slae da je od ta dva oblika gerund stariji, dok se ge-
rundiv razvio iz pridjevskopriloke upotrebe gerunda.
181
181 V. Stempel 1995; za suprotno miljenje v. npr. Risch 1984.
239
GLAGOL
Gerund i gerundiv dobro su posvjedoeni i u ostalim italskim jezicima,
ali ne i izvan italske grane indoeuropskih jezika, usp. osk. sakrannas
(lat. sacrandae) koje treba posvetiti, upsannam deded (lat. operandam,
faciendam dedit) dade da se napravi. Sufiks nd (oskumb. > nn)
mogue je glasovno objasniti na vie naina: iz ie. *nd, *nd
h
, *md
i *md
h
, prema nekima i ie. *tn (50) i ie. *ny; premda je rjeenje
nemogue sa sigurnou utvrditi, gerund i gerundiv svakako su u vezi s
pridjevima na undus poput secundus drugi (dosl. slijedei, u vezi
sa sequor slijedim), moribundus umirui (usp. morior umirem).
Osobito se uvjerljivim ini povezivanje tih latinskih tvorbi s oskikoum-
brijskim infinitivima na om (213) i sufiksom za tvorbu pridjeva *(i)
do (usp. timidus bojaljiv spram time bojim se); praitalski *sek
w

omdos dalo bi u latinskome posve pravilno secundus. Manje se vjerojat-

nom ini pretpostavka (Meiser 1995) da se sufiks za gerundiv izvodi iz
sloenoga sufiksa *idon (u prijevojnoj praznini *idn), posvjedo-
enoga u oskikim osobnim imenima poput Perkedno i u lat. apstrak-
tnim imenicama poput cupid elja, udnja.
Latinski je supin na tum akuzativ jednine imenice izvedene sufiksom
*tu (lctum, od leg itam); podudarna tvorba postoji u staroslaven-
skom (usp. stsl. bost, supin od bosti = lat. fodi kopam). Supin na
podrijetlom je ablativ ili dativ (117) imenica na *u, usp. horribile dict
strano za rei.
I supin je najvjerojatnije opeitalska tvorba, usp. umb. anzeriatu = lat.
obserutum paziti, motriti.
HIPOTEZE O PRETPOVIJESTI
IE. GRAMATIKOGA SUSTAVA
216 Najstarija razdoblja povijesti latinskoga i drugih indoeuropskih jezi-
ka ne moemo rekonstruirati poredbenom metodom kojom smo se sluili
na prethodnim stranicama. Poredbena metoda omoguuje nam (djelomi-
nu) rekonstrukciju gramatikoga sustava indoeuropskoga prajezika u po-
sljednjoj fazi njegova postojanja, neposredno prije raspada na zasebne gra-
ne ie. jezika. Da bismo poredbenom metodom rekonstruirali jo starija je-
zina stanja, bilo bi potrebno prvo dokazati genetsku srodnost indoeurop-
skoga prajezika i jezika neke druge jezine porodice, a to je na sadanjem
stupnju razvitka znanosti nemogue.
182
Zbog toga se u istraivanju stari-
182 Takozvana nostratika teorija, prema kojoj su indoeuropski jezici genetski srodni
afrazijskim (semitski, hamitski, berberski i neki drugi jezici), dravidskim (jezici june
240
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
jih jezinih stanja moramo osloniti na metode unutarnje rekonstrukcije i
dijakronijske tipologije. Unutarnja rekonstrukcija, naprimjer, na osnovi
postojanja latinske alternacije izmeu s i r u oblicima kao genus, ge-
neris rod ili uulnus, uulneris rana pretpostavlja starije jezino stanje
u kojem alternacija nije postojala, ve su oblici glasili *genur / *generis,
*uulnur / *uulneris ili *genus / *genesis, *uulnus / *uulnesis. Dijakronij-
ska nam tipologija moe zatim rei da je druga varijanta vjerojatnija, bu-
dui da je promjena /s/ u /r/ izmeu samoglasnika dobro posvjedoena u
povijesti raznih jezika, dok eventualna druga promjena (prelazak /r/ u /s/
na kraju rijei) ima malo usporednica. Premda pojednostavljen, ovaj pri-
mjer u naelu vjerno prikazuje metode kojima se sluimo u rekonstrukciji
ranijih faza ie. prajezika; meutim, dok u naem primjeru iz povijesti la-
tinskoga imamo i grau iz drugih indoeuropskih jezika koji nam potvru-
ju ispravnost zakljuivanja (usp. deklinaciju skr. janas, janasas rod), ta-
kve potvrde nemamo kada postavljamo hipoteze o povijesti ie. prajezika;
stoga unutarnjoj rekonstrukciji valja pristupati oprezno, ne zaboravljajui
Newtonov metodoloki credo hypotheses non fingo.
217 U gramatikom sustavu ie. prajezika koji smo rekonstruirali posto-
je neke nesimetrinosti koje je mogue objasniti pretpostavkama o rani-
jem ustroju toga sustava. Evo na koje nesimetrinosti mislim:
A) ima dosta razloga za vjerovanje da u ranijem indoeuropskome nije bilo
enskoga roda (99), ve da su postojale samo dvije klase imenica ivo-
ga i neivog roda, slino kao u anatolijskim jezicima. Meutim, meu
imenice ivoga roda svrstavale su se i neke imenice koje znae neive
predmete i pojmove (npr. *pds stopalo), stoga se gdjekada upotreblja-
vaju i nazivi opi i srednji rod (Matasovi 2004).
B) Imenice srednjega roda uvijek imaju isti akuzativ i nominativ u sva tri
broja (jd., dv. i mn.). Kod imenica ivoga roda (tj. m. i . roda) akuzativ i
nominativ se razlikuju.
C) Neke pokazne zamjenice imaju jednu osnovu za nominativ ivoga ro-
da, a drugu za akuzativ i ostale kose padee, te za nominativ neivoga
roda; takva je npr. zamjenica *so (skr. sas, s), iji se oblici za srednji
rod i kose padee izvode iz osnove *to (skr. tad, v. 150).
D) U glagolskom sustavu razlika izmeu aorista, injunktiva i prezenta
nastala je zacijelo vrlo kasno, i nije do kraja dosljedno provedena. Aorist
se, s iznimkom sigmatskoga aorista, tvori pomou istih formalnih sred-
Indije), kartvelskim (gruzijski itd.), altajskim, uralskim i nekim drugim jezicima, jo
uvijek je nedokazana, premda se oslanja na ozbiljne argumente. ak i kada bismo bez-
rezervno prihvatili nostratiku teoriju, o rekonstrukciji gramatikoga sustava nostra-
tikoga prajezika ne bi moglo biti govora.
241
GLAGOL
stava kao i prezent i injunktiv, te nije predvidivo kako e se prezentska
osnova razlikovati od aorisne i, eventualno, injunktivne. Naprimjer, kori-
jen *yewg upregnuti tvorio je prezent atematski, s nazalnim infik-
som (*yunegmi > skr. yunajmi), aorist tematski (*yugom, usp. ved. ayu-
ji) ili sigmatski (*ywgs, usp. ved. ayaukt), a injunktiv vjerojatno te-
matski (*yewgom > ved. yojam). S druge strane, glagol *b
h
er nositi
tvorio je prezent tematski (*b
h
eroh
2
> ved. bharmi) ili reduplikacijom
(*b
h
ib
h
ermi > ved. bibharmi), injunktiv od iste osnove ali s aorisnim
nastavkom (b
h
erom > ved. bharam), dok je aorist tvorio od supletivne
osnove (usp. lat. tul donio sam). Ta je raznolikost tvorbi vjerojatno na-
stala iz ranijega jedinstvenog prezentskoaorisnog sustava u kojem se
kategorija vremena uope nije izraavala.
E) Opozicija izmeu prezentaaorista, s jedne strane, i perfekta, s druge,
sigurno je stara, a razlika izmeu perfekatske i prezentskoaorisne
osnove ne moe se dokinuti niti kod jednog glagola. Velika raznolikost
glagolskih nastavaka moe se svesti na dva osnovna niza, od kojih se je-
dan moe pripisati prezentu/aoristu, a drugi perfektu (155). Mediopa-
sivni su zavretci, s druge strane, nastali dodavanjem razliitih estica
nastavcima aktivnoga prezenta/aorista ili perfekta.
Sve su navedene pojave, premda prividno nepovezane, objanjive jednom
sloenom pretpostavkom o tipolokom ustroju ranoindoeuropskoga pra-
jezika. Prije nego formuliramo tu hipotezu, moramo izloiti osnovne crte
jedne tipoloke klasifikacije jezika.
183
218 Indoeuropski jezici, a meu njima i latinski, jezici su nominativno
akuzativnoga tipa, to znai da se u njima agens (vrilac radnje) prijela-
znoga glagola gramatiki jednako tretira kao i jedini argument (su-
bjekt) neprelaznoga glagola. Budui da se gramatike relacije u starim
ie. jezicima izraavaju padeima, to ujedno znai da se agens prijelazno-
ga glagola podudara u padeu s padeom subjekta neprelaznoga glagola.
Taj se pade naziva nominativom, za razliku od akuzativa, padea u ko-
jem stoji patiens (predmet na kojem se vri radnja) prijelaznoga glago-
la. Struktura jezika nominativnoakuzativnoga tipa razlikuje dakle
konstrukcije poput Equus currit Konj tri od konstrukcija poput equus
currum uehit konj vue kola, no u obje je imenica equus subjekt i stoji
u nominativu.
Tzv. ergativni jezici, ako imaju padee, istim padeom izraavaju su-
bjekt neprelaznoga glagola i patiens prijelaznoga; taj se pade naziva
apsolutivom, za razliku od ergativa, padea u kojem stoji agens prijela-
183 V. npr. Palmer 1994.
242
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
znoga glagola. Ergativni su jezici esti u Aziji, Australiji i Americi, a od
europskih jezika to je jedino baskijski. U tom jeziku razlikuju se ove kon-
strukcije:
nik gizona ikusi dut vidio sam ovjeka
ja ERG. ovjekABS. vidjeti 3.sg. ABS.1.sg.ERG.
gizona etorri da ovjek je doao
ovjekABS. doi 3.sg.ABS.
Premda je u prvoj reenici s naeg stanovita objekt, a u drugoj su-
bjekt, imenica gizona ovjek u obje je reenice u apsolutivu, dok je u
ergativu jedino subjekt prijelaznoga glagola, zamjenica ni ja u prvoj re-
enici.
Tzv. jezici aktivnoga tipa jo su egzotiniji, utoliko to se u njima subjekt
nekih neprelaznih glagola gramatiki tretira isto kao i objekt prijelaznih
(kao u jezicima ergativnoga tipa), a kod drugih glagola isto kao i subjekt
prijelaznih glagola (kao u jezicima nominativnoakuzativnoga tipa). U
tim je jezicima temeljna podjela na dvije klase neprelaznih glagola, koje
moemo zvati aktivnima i stativnima; aktivni glagoli trae ergativnu
konstrukciju, a stativni nominativnoakuzativnu. Moemo vidjeti kako
to izgleda na primjeru iz jezika lakhota (ameriki indijanski jezik):
maykt ubio si me
1.sg. +PAT.2.sg.+AGT.ubiti
wakt ubio sam ga
PAT.1.sg.+AGT.ubiti
wah stigao sam
1.sg.+AGT.stii
makhe bolestan sam
1.sg.+PAT.biti bolestan
ya

stigao si
2.sg.+AGT.stii
nihske visok si
2.sg.+PAT.biti visok
U jeziku lakhota postoje dva pokazatelja za prvo lice, wa za oblik koji zo-
vemo agentiv i ma za patientiv; za drugo lice imamo pokazatelje ya za
agentiv i ni za patientiv. Iz primjera vidimo da je glagol h stii aktivan,
243
GLAGOL
to znai da se njegov subjekt izraava istim (agentivnim) prefiksom kao
i subjekt prijelaznoga glagola (kt ubiti); glagoli khe biti bolestan,
bolovati i hske biti visok su stativni, te su njihovi subjekti izraeni
istim prefiksom (patientivom) kao i objekt prijelaznoga glagola.
219 Gore iznesene teze o ranoindoeuropskome neki su lingvisti povezali
s pretpostavkom da je to bio jezik aktivnoga tipa.
184
Prema toj pretpostav-
ci, konjugacija sustava prezenta/aorista razvila se iz klase aktivnih glago-
la, s kojima su se imenice slagale po nominativnoakuzativnom tipu, a
konjugacija perfekta razvila se iz stativnih glagola, koji su imali ergativ-
nu rekciju. Time je mogue objasniti zbog ega perfekt esto ima znaenje
stanja. Neki su glagoli izraavali proces ili radnju kao stanje, te su pripa-
dali stativnom sustavu, a neki kao djelovanje, te su imali aktivne oblike i
rekciju. Na taj se nain objanjava postojanje razliitih glagolskih korije-
na istoga neprelaznoga znaenja u kasnom ie. prajeziku, npr. *h
1
es
(lat. esse) i *b
h
uh
2
(lat. fu) biti, *h
1
eh
1
s (ved. ste) i *sed (lat. sede)
sjediti, *key (ved. ete) i *leg
h
(lat. lectum, stir. ligid) lei, itd. Me-
utim, vrlo je teko dokazati da bi znaenje jedne od tih dviju skupina gla-
gola bilo u veoj mjeri agentivno od znaenja druge skupine. Osim toga,
perfekt se u ie. prajeziku mogao tvoriti od velike veine glagola, i nema
naznaka da je ikad bio ogranien samo na neprelazne glagole.
Kao to smo vidjeli, imenice su se u ranom ie. prajeziku dijelile u klasu i-
vih (npr. *ekwos konj, *wiHros ovjek) i neivih (*wod voda,
*peh
2
w vatra). Uoeno je takoer da u indoeuropskom prajeziku po-
stoji nekoliko imenica koje imaju vrlo slino znaenje, ali jedna od njih
pripada ivom, a druga neivom rodu. Primjerice, osim imenica za vo-
du i vatru kao neive pojave postoje i imenice *gnis oganj (lat.
ignis, ved. agni) i *h
2
eps voda (ved. ap), obje ivoga roda.
Iznesena je pretpostavka da su imenice ivoga roda mogle u ranom ie.
prajeziku stajati uz aktivne i stativne glagole, te su stoga razlikovale
agentiv na *s (iz kojega se poslije razvio nominativ) i patientiv na
*m (iz kojega se kasnije razvio akuzativ). Imenice neiva roda mogle su
stajati iskljuivo uz stativne glagole, te su stoga uvijek bile u patientivu
na *m (ili *0). Na slian nain, ustvreno je da osnova pokazne zamje-
nice *so predstavlja osnovu agentiva, dok je *to osnova patientiva. U
skladu s tim pretpostavkama, osnovne bi se sintaktike strukture u ra-
noindoeuropskom mogu ovako rekonstruirati: *so h
2
eps h
1
est to je vo-
da *to(d) pehw b
h
uHwe to je vatra *wiHros h
1
ekwom g
nh
went
184 Ovdje razmatrane pretpostavke o pretpovijesti ie. gramatikoga ustroja iznijeli su
T. Gamkrelidze i V. Ivanov (1984), W. P. Lehmann (1993), R. S. P. Beekes (1995), i
drugi.
244
MORFOLOGIJA MORFOLOGIJA
ovjek ubija konja *wiHrom keye ovjek lei *wiHros h
1
eyt
ovjek ide. S takvim spekulacijama problem nije u tome to bi bile po
sebi neuvjerljive, ve u tome to su posve neopovrgljive. Osim toga, pret-
postavku o aktivnom ustroju ranog indoeuropskog prajezika dodatno
oteava spoznaja arealne tipologije da su takvi jezici u Euroaziji izuzetno
rijetki (elemente aktivnoga ustroja ima npr. ketski, jezik jenisejske poro-
dice u Sibiru).
S druge strane, jo poetkom 20. st. nizozemski lingvist Christian Uhlen-
beck i Danac Holger Pedersen iznijeli su tezu da je rani indoeuropski bio
ergativan jezik. Prema toj pretpostavci, ie. nominativni nastavak *s
izvorno je nastavak ergativa, moda nastao aglutinacijom osnove poka-
zne zamjenice *so. Apsolutiv je pak bio neobiljeen, to je esto sluaj u
ergativnim jezicima. Indoeuropski se akuzativ na *m mogao razviti iz
lokalnog padea alativnog ili direktivnog znaenja, koje je jo sauvano u
latinskim konstrukcijama poput eo Romam idem u Rim. Iznesena je i
teza da slinost nastavaka za genitiv jednine (*os) i nominativ jednine
(*s) nije sluajna, jer se i genitiv mogao razviti iz ranoindoeuropskoga
ergativa; pri tom se kao arhaina istie latinska konstrukcija tipa mise-
ret me alicuius rei neto me alosti, gdje je logiki subjekt (alicuius
rei) u genitivu.
Arealna distribucija jezika s ergativnim ustrojem reenice lake je po-
mirljiva s pretpostavkom da je i rani indoeuropski bio ergativan. Tragovi
ergativnosti prisutni su i u hetitskome (ali samo u reenicama kojima je
subjekt imenica srednjeg roda, v. Matasovi 2000: 56). Meu ergativne je-
zike ubrajaju se gotovo svi kavkaski jezici, ukljuujui i jezike abhasko-
adigejske porodice, koji s indoeuropskim prajezikom dijele neka tipoloki
rijetka obiljeja (npr. minimalni sustav samoglasnika uz sloen konso-
nantizam). Rani su kontakti indoeuropskoga prajezika s jezicima sjever-
noga Kavkaza vrlo vjerojatni, a za njih postoje i arheoloka svjedoan-
stva (Mallory 1989). Pa ipak, i pretpostavka o ergativnosti ranog ie. pra-
jezika predstavlja u osnovi nedokazivu spekulaciju (v. Matasovi 2000a).
Bilo kako bilo, vrlo vjerojatno u najranije doba ie. prajezik nije imao niti
opoziciju aktiv / mediopasiv kao u kasnijem razdoblju, niti glagolske nai-
ne za koje znamo iz kasnoindoeuropskoga (anatolijski jezici imaju samo
indikativ i imperativ), a i padena paradigma mu je bila slabo razvijena.
185

To ne znai da je sustav gramatikih kategorija u ranoindoeuropskom
nuno bio siromaniji, no gramatike kategorije koje su postojale u to do-
185 Uz nominativ na *s i akuzativ na *m / *0 u toj najstarijoj fazi razvoja ie.
prajezika moemo pretpostaviti samo jo postojanje dativa/lokativa na *(e)y. Svi
ostali padei, a osobito oni u mnoini, razvili su se iz postpozicija (poslijeloga).
245
GLAGOL
ba veinom su isezle bez traga. O njima moemo samo nagaati, a povi-
jest latinskoga jezika, indoeuropskoga prajezika, kao i svake druge pojave
u ljudskom svijetu, nuno postaje mutnom kada se pokua posegnuti tako
duboko u prolost: on ne peut pas reconstruire ad infinitum ne moe se
rekonstruirati ad infinitum (Jerzy Kuryowicz).
DODACI
249
KOMENTIRANI STAROLATINSKI TEKSTOVI
Na kraju navodimo nekoliko primjera starolatinskih tekstova na kojima
italac moe provjeriti svoje razumijevanje povijesnoga razvoja latinsko-
ga jezika i korisnost ove gramatike. Tekstovi su namjerno odabrani tako
da odslikaju razliite etape razvoja starolatinskoga od sporne Fibule
Praenestine (? 7. st. pr. Kr.) do odlomka iz Plautove Aulularije; izbor ujed-
no odraava razliite epigrafske i knjievne izvore, te razliite stilove: od
Plautova pukoga jezika do namjerno arhainoga pravnoga idioma odlu-
ke Senata o Bakanalijama i poetske uenosti epitafa Kornelija Scipiona.
Sve su morfoloke i fonoloke odlike navedenih tekstova razmatrane na
razliitim mjestima u knjizi, a komentari samo upuuju na ta mjesta. Na-
dam se da e itaocu ti komentari, prijevodi na klasini latinski, te kaza-
lo latinskih rijei na kraju ove knjige biti dovoljni za razumijevanje oda-
branih tekstova.
A) FIBULA PRAENESTINA, CIL I
2
2
Manios: med: fhe: fhaked: Numasioi
Premda postoje ozbiljne indicije da je zlatna kopa na kojoj je 1871. pro-
naen ovaj natpis krivotvorena, tekst natpisa izgleda autentino (v.
10A). Natpis je pronaen u mjestu Praeneste (dananja Palestrina) tri-
desetak kilometara istono od Rima. Mogue ga je datirati krajem 7. ili
poetkom 6. st. pr. Kr. Jezik natpisa posve sigurno nije identian latin-
skom narjeju koje se govorilo u Rimu. To se vidi po obliku perfekta gla-
gola faci, koji u klasinom latinskom tvori perfekt s duljenjem fc, a u
dijalektu natpisa ima reduplicirani perfekt fhefhaked, slino kao osk. fu-
tur 2. fefakust. Pisanje fh umjesto f posvjedoeno je i u venetskom. Nasta-
vak ed u 3. sg. indoeuropski je aorisni (sekundarni) nastavak za 3. sg.
*(e)t, koji se u klasinom latinskom stopio s perfekatskim zavretkom
*e(it) > t (188). Oblik zamjenice 1. l. sg. md posvjedoen je i na dru-
gim arhajskim spomenicima (npr. na Duenosovu natpisu); dativ jednine
250
DODACI
na oi (Numasioi) mogao bi biti stariji oblik klasinoga latinskog dativa
tematskih osnova (104) na , premda neki u to sumnjaju
186
. Oblik Nu-
masioi stariji je od djelovanja rotacizma, tj. s nije jo prelo u r iz-
meu samoglasnika, a a nije prelo u e ispred r (63C). Na slian nain,
os u Manios predstavlja starolatinski zavretak n. sg. imenica 2. dekli-
nacije.
Tipoloki Fibula Praenestina predstavlja natpis kakav esto pronalazi-
mo na poetku pismenosti razliitih kultura: uporabni predmet na kojem
je ispisano ime njegova izraivaa ili vlasnika u 1. l. sg.; na slian nain
zapoinje i Nestorov natpis, jedan od prvih grkih natpisa, a slina je i
formula na Rogu iz Gallehusa, jednom od najstarijih germanskih jezi-
nih spomenika pisanih runskim pismom.
Prijevod na klasini latinski:
Manius me fecit Numerio.
Prijevod na hrvatski:
Manije me napravio za Numerija.
B) NATPIS NA ZDJELI IZ GARIGLIANA
Pari med esom kom meois sokiois trivoiai deom duo[___]nei
Ovaj je natpis pronaen 1996. na zdjeli iskopanoj u blizini antikoga gra-
da Minturnae, i samo je djelomino itljiv i razumljiv. Najvjerojatnije po-
tjee s kraja 6. st. pr. Kr. Pisan je bez razmaka meu rijeima, ukrug na
jednoj strani zdjele, dok na suprotnoj strani pie osobno ime Ahuidies
(vjerojatno lat. Auuidius). Tekst donosimo prema izdanju Markusa Har-
tmanna (2005: 147-152) i s jednim od moguih tumaenja. Za jezinu po-
vijest zanimljiv je ouvan stari instrumental mnoine (klasini dativ/
ablativ mnoine) meois sokiois (> mes socis), te 1. l. jd. glagola esse koje
glasi esom , umjesto klasinoga sum. Oblik trivoiai bio bi dativ jd. imena
neke boice (moda izvorno epitet Dijane), a pari imperativ glagola pari
u znaenju nabaviti, uzeti.
Mogui prijevod na hrvatski: Uzmi me. Ja sa svojim pratiocima pripa-
dam Triviji, dobroj (meu) bogovima.
Drugo je itanje, koje drim neto manje vjerojatnim, predloio Brent Vine
(1998): Pari med esom kom meois sokiois trifos audeom duo[m] nei. Prema Vi-
186 Npr. Solta 1974: 73.
251
KOMENTIRANI STAROLATINSKI TEKSTOVI
neu, nei je postponirana negacija, a trifos je dativ/ablativ mnoine od trs i sin-
taktiki pripada uz meois sokiois. Izraz audeom duom odnosi se na obitelj ime-
na Ahuidies, to je napisano s druge strane zdjele. Prijevod bi bio: Ne uzimaj
me. Ja sam zajedno sa svojim trima pratiocima [zdjela] dvaju Avidija.
C) EULOGIJA ZA L. KORNELIJA SCIPIONA , CIL I
2
7
Cornelius Lucius Scipio Barbatus
Gnaiuod patre prognatus, fortis uir sapiensque,
Quoius forma uirtutei parisuma fuit,
Consol censor aidilis quei fuit apud uos,
Taurasia Cisauna Samnio cepit
Subigit omne Loucanam opsidesque abdoucit
Ovaj je tekst sauvan na grobnici Scipiona pored Vie Appie. Posveen je
Luciju Korneliju Scipionu, koji je bio konzul 298. pr. Kr., a cenzor 290. pr.
Kr. Natpis je nedvojbeno sastavljen dosta vremena nakon njegove smrti,
vjerojatno krajem 3. st. pr. Kr. ili poetkom 2. stoljea. tovie, ovaj nam
natpis moe dati dobru pouku kako pojavljivanje nekih arhainih oblika
ne mora znaiti da je i sam tekst jednako arhaian. Naprimjer, oblici n.
sg. 2. deklinacije na us umjesto na os sigurno ne potjeu s poetka 3.
st., no oblik ablativa jednine Gnaiuod (umjesto klasinoga Gnae) vjero-
jatno predstavlja svjesno arhaiziranje autora natpisa. Slino je i nebilje-
enje geminata u obliku parisuma umjesto klasinoga parissima; grafija
isuma umjesto isima odraava izgovor visokih samoglasnika kao //
ispred labijala (63). Oblik quoius < *k
w
osyos u klasinom latinskom
glasi cuius (152). Oblik dativa jd. uirtutei , odraava starije jezino stanje
prije monoftongizacije u odnosu na klasino uirtut (128). Taurasia i Ci-
sauna su gradovi u Samniju koje je Scipion zauzeo (v. Livije, Ab urbe con-
dita, X, 11), a nebiljeenje zavrnoga m u akuzativu jednine odlika je
mnogih starolatinskih natpisa (48); na ovom se natpisu zavrno m bi-
ljei ispred rijei koje poinju samoglasnikom, v. Loucanam...opsidesque.
Pisanje dvoglasa aidilis , abdoucit , Loucanam umjesto klasinih aedilis,
abdcit takoer je obiljeje starolatinskih tekstova (58).
Osim to predstavlja neobinu mjeavinu arhainih i inoviranih jezinih
oblika, natpis je i u formalnom smislu kombinacija helenistikih i arhaj-
skih rimskih knjievnih konvencija. Eulogija je sastavljena u arhajskom
latinskom saturnijskom stihu koji je u rimskoj knjievnosti u upotrebi bio
prije adaptacije heksametra i drugih grkih metrikih obrazaca. Stih Ta-
urasia Cisauna Samnio cepit sadrava anagram imena Scipi, a anagra-
miranje osobnih imena obiljeje je arhainoga rimskog pjesnitva koje se
252
DODACI
u klasinom razdoblju gubi.
187
Iznenaujua upotreba prezenta abdoucit ,
subigit uklapa se u arhaian dojam koji ostavlja ova eulogija, koja stili-
stiki podsjea na pjesme nabrajanja junakih djela (njem. Aufreihlie-
der) kakve postoje u keltskoj, germanskoj i staroindijskoj predaji. S dru-
ge strane, izraz fortis sapiensque predstavlja kalk grkoga ,
a i spominjanje ljepote, pristalosti pokojnika (forma), uz bok njegovoj vr-
lini (muevnosti, uirtus), rezultat je grkoga utjecaja.
Prijevod na klasini latinski:
Cornelius Lucius Scipio Barbatus
Gnaeo patre prognatus, fortis uir sapiensque,
Cuius forma uirtuti parissima fuit;
Consul, censor, aedilis qui fuit apud uos.
Taurasiam, Cisaunam (in) Samnio cepit.
Subigit omnem Lucaniam obsidesque abducit.
Prijevod na hrvatski:
Lucije Kornelije Scipion Dugobradi,
od Gneja oca zaet, mu snaan i mudar,
kojega je ljepota bila podjednaka muevnosti (vrlini);
bio je konzul, edil, cenzor meu vama.
Zauzeo je Taurasiu, Cisaunu u Samniju.
Podinio je cijelu Lukaniju i doveo (odatle) taoce.
D) NATPIS IZ SPOLETA, CIL I
2
366
Honce loucom ne qu[i]s uiolatod neque exuehito neque exferto quod louci
siet neque cedito nesei quodie res deina anua fiet. eod die quod rei dinai
causa [f]iat, sine dolo cedre [l]icetod. seiquis uiolasit, Ioue bouid piaclum
datod. seiquis scies uiolasit, dolo malo Iouei bouid piaclum datod et a.
CCC moltai suntod; eius piacli moltaique dicator[ei] exactio est[od].
Za razliku od prethodnoga teksta, koji odraava govor Rima, ovaj je nat-
pis pronaen u Spoletu 1876., na umbrijskom podruju, i sadrava neke
dijalektizme. Radi se o cippusu od kamena na kojem je uklesan propis o
zatiti svetoga luga (lcus). Vjerojatno je uklesan neposredno nakon 241.
pr. Kr., kada je Spoletium postao rimskom kolonijom. Glasovne su odlike
ovoga teksta: ouvani dvoglasi (loucom, seiquis, Iouei, moltai, dicatorei),
187 O anagramiranju kao pjesnikom postupku u arhajskom rimskom pjesnitvu i pje-
snitvima drugih indoeuropskih naroda v. Matasovi 1996d.
253
KOMENTIRANI STAROLATINSKI TEKSTOVI
odsutnost anaptikse u konsonantskoj skupini cl (piaclum spram klas.
lat. piculum rtva pomirnica); zavrno d je ouvano (licetod, datod),
a o nije jo prelo u u ispred velarnoga n (honce umj. hunc); n se ne pie
ispred s, stoga imamo scies umj. sciens (kao u rijei cosoleretur u iduem
tekstu). Udvojeni suglasnici (geminate) piu se neudvojeno (anua umje-
sto annua).
Dijalektizmi su vjerojatno ispadanje u u rijei deina umjesto klasino-
ga diuna, sinkopa u cedre (umjesto caedere), prijelaz ai > e u cedre i abla-
tiv na id (bouid). Ovamo spada i rije dicator koja oznaava nekoga lo-
kalnog magistrata. Morfoloki su arhaizmi konjunktiv/optativ siet, fiet,
umjesto klasinoga sit, fiat, te konjunktiv/optativ uiolasit koji odgovara
oblicima faxim uinio bih, capsim uhvatio bih kod Plauta (7, 202).
Prijevod na klasini latinski:
Hunc lucum nequis uiolato, neque exuehito neque exferto quod luci sit,
neque caedito nisi eo die quo res diuina annua fiet. Eo die, quod rei diui-
nae causa fiat, sine dolo caedere liceto. Si quis uiolauerit, Ioui boue piacu-
lum dato. Si quis sciens uiolauerit, Ioui boue piaculum dato et a(sses) CCC
multae sunto; eius piaculi multaeque dicatori exactio esto.
Prijevod na hrvatski:
Neka ovaj lug nitko ne oskvrne. Neka nitko ne izveze niti iznese nita
to pripada lugu, neka nitko ne sijee (stabla) osim na dan kada se odra-
va godinja boanska svetkovina. Na taj dan, neka bude doputeno sjei
bez krivnje (prijevare) budui da je potrebno za boju slubu. Ako tko
oskvrne (ovaj lug), neka da vola kao rtvu pokajnicu Jupiteru. Ako netko
svjesno (i s namjerom) oskvrne (ovaj lug), neka Jupiteru da vola kao po-
kajnicu i neka plati 300 asa (kao kaznu). Utjerivanje kazne i pokajnice
neka bude (dunost) dicatora.
E) SENATUS CONSULTUM DE BACCHANALIBUS,
CIL I
2
581
[Q.] Marcius L. f., S. Postumius L. f. cos. senatum consoluerunt n. Octob.
apud aedem Duelonai. sc. arf. M. Claudi M. f., L. Ualeri P. f. Q. Minuci
C. f.
De Bacanalibus quei foideratei esent, ita exdeicendum censuere:
Neiquis eorum Bacanal habuise uelet. sei ques esent, quei sibei deicerent
necesus ese Bacanal habere, eeis utei ad pr. urbanum Romam uenirent,
254
DODACI
deque eeis rebus, ubei eorum uer[b]a audita esent, utei senatus noster de-
cerneret, dum minus senator[i]bus C adesent [quom e]a res cosoloretur.
Bacas uir nequis adiese uelet ceiuis Romanus neue nominus Latini neue
socium quisquam, nisei pr. urbanum adiesent, isque [d]e senatuos senten-
tiad, dum ne minus senatoribus C adesent quom ea res cosoleretur, iousi-
set. ce[n]suere.
Sacerdos ne quis uir eset. magister neque uir neque mulier quisquam eset,
neue pecuniam quisquam eorum comoine[m h]abuise ue[l]et, neue magi-
stratum, neue pro magistratu[d] neque uirum [neque mul]ierem quisqu-
am fecise uelet, neue post hac inter sed conioura[se neu]e comuouise neue
conspondise, neue conpromesise uelet, neue quisquam fidem inter sed de-
dise uelet. sacra in oquoltod ne quisquam fecise uelet, neue in poplicod ne-
ue in preiuatod neue exstrad urbem sacra quisquam fecise uelet, nisei pr.
urbanum adieset, isque de senatuos sententiad, dum ne minus senatori-
bus C adesent quom ea res cosoleretur, iousiset. censuere.
Homines plous V oinouorsei uirei atque mulieres sacra ne quisquam fecise
uelet, neue inter ibei uirei plous duobus, mulieribus plous tribus arfuise ue-
lent, nisei de pr. urbani senatuosque sententiad, utei suprad scriptum est.
Haice utei in couentionid exdeicatis ne minus trinum noundinum, sena-
tuosque sententiam utei scientes esetis, eorum sententia ita fuit: sei ques
esent, quei aruorsum ead fecisent quam suprad scriptam est, eeis rem ca-
putalem faciendam censuere; atque utei hoce in tabolam ahenam inceide-
retis, ita senatus aiquom censuit, uteique eam figier ioubeatis, ubei facilu-
med gnoscier potisit; atque utei ea Bacanalia, sei qua sunt, exstrad quam
sei quid ibei sacri est, ita utei suprad scriptum est, in diebus X uobeis tabe-
lai datai erunt, faciatis utei dismota sient. In agro Teurano.
Ovaj tekst ispisan je na bronanoj ploi pronaenoj 1640. u Abruzzu. Ra-
di se o pismu o odluci Senata donesenoj povodom irenja kulta grkoga
boga Bakha; neobuzdanost toga kulta i svetkovina koje su mu bile posve-
ene nije bila po volji vladajuega sloja u Rimu, te su ga stoga zabranili, o
emu pie i Livije (Ab urbe condita 39: 818). Ovaj tekst je jedan od naj-
vanijih izvora za prouavanje starolatinskoga, izmeu ostaloga i zato
to ga je mogue sa sigurnou datirati godinom 186. pr. Kr. Meutim, i
u ovom natpisu valja raunati sa svjesnim arhaiziranjem nekih jezinih
oblika koji ne odgovaraju izgovoru toga razdoblja, naprimjer Du umje-
sto B u rijei Duelonai (kl. lat. Bellnae), ili pisanje zavrnoga d u
ablativima magistratud, sententiad (kl. lat. magistrt, sententi); budu-
i da se radi o slubenoj odluci Senata, u veem je dijelu teksta koriten
uzvieni, arhaini stil, no u zaglavlju teksta imamo i oblike agro Teura-
no, bez zavrnoga d, koji odraavaju suvremeni izgovor. Udvojeni su-
255
KOMENTIRANI STAROLATINSKI TEKSTOVI
glasnici se ne biljee (esetis, fecisent umjesto essetis, fecissent), a pisanje h
u obliku ahenam oznauje postojanje hijata izmeu a i e. Dvoglasi su do-
bro ouvani (sei, ibei, foideratei, ceiuis, aiquom, comoinem, umjesto kl.
lat. s, ib, foedert, cuis, aequum, commnem); diftong u rijei utei (klas.
lat. ut < *uti) stoji umjesto izvornoga *i, to je zacijelo dijalektizam. Du-
go u genitivu sg. oosnova razlikuje se od dvoglasa ei (usp. urbani).
Konsonantska skupina ns biljei se nedosljedno (censuit, censuere, ali
cosoleretur). Zavrno m pie se u svim poloajima, a o je u posljed-
njem slogu prelo u u ispred m i s osim iza u (senatuos, aiqu-
om). Poetno gn je ouvano (gnoscier = nsc), a o jo nije prelo u u
ispred lpinguis (63E), usp. oquoltod.
Morfoloki arhaizmi takoer obiluju u ovom tekstu: pojavljuju se u kla-
sinom latinskom iezli oblici kao infinitiv pasiva na ier u figier
(214), n. pl. neodreene zamjenice quis glasi ques < *k
w
eyes (kl. lat. qu,
152), a g. sg. konsonantskih imenica ima nastavak us < *os (nomi-
nus , kl. lat. nominis), to bi mogao biti i dijalektizam (128); konjunktiv
glagola esse jo jasno pokazuje ie. optativni sufiks (*yeh
1
) u sient.
Oblik prijedloga ar umjesto klasinoga ad (arfuise, aruorsum) svaka-
ko je dijalektalan, budui da ga pronalazimo i u umbrijskom (arfertur <
*adfertr sveenik), a dijalektalan izgovor (e umjesto i) odraava i pi-
sanje conpromesise umjesto compromisisse. U ovom se tekstu pojavljuju
obje varijante nastavka 3. pl. perfekta, re (censuere) i erunt (consolu-
erunt), v. 188.
Prijevod na klasini latinski:
Q. Marcius L. f(ilius), S(purius) Postumius L. f(ilius) cons(ules) senatum
consuluerunt N(onis) Octob(ribus) apud aedem Bellonae. Sc(ribendo)
adf(uerunt) M. Claudi(us) M. f(ilius). L. Ualeri(us) P. f(ilius), Q. Minuci(us)
C. f(ilius). De Bacchanalibus qui foederati essent ita edicendum censuere:
Nequis eorum Bacchanal habuisse uellet. Siqui essent qui sibi dicerent
necesse esse Bacchanal habere, ei ut ad pr(aetorem) urbanum Romam ue-
nirent, deque eis rebus, ubi eorum uerba audita essent, ut senatus noster
decerneret, dum ne minus senatoribus C adessent cum ea res consuleretur.
Bacchas uir nequis adiisse uellet ciuis Romanus, neue nominis Latini, ne-
ue sociorum quisquam, nisi pr(aetorem) urbanum adiissent, isque de se-
natus sententia, dum ne minus senatoribus C adessent cum ea res consu-
leretur, iussisset. Censuere.
Sacerdos nequis uir esset. Magister neque uir neque mulier quaequam
esset neue pecuniam quisquam eorum communem habuisse uellet neue
magistratum, neue pro magistratu neque uirum neque mulierem quisqu-
256
DODACI
am fecisse uellet, neue posthac inter se coniurasse neue conuouisse neue
conspondisse neue compromisisse uellet, neue quisquam fidem inter se de-
disse uellet. Sacra in occulto ne quisquam fecisse uellet, neue in publico
neue in priuato, neue extra urbem sacra quisquam fecisse uellet, nisi
pr(aetorem) urbanum adiisset, isque de senatus sententia, dum ne minus
senatoribus C adessent cum ea res consuleretur, iussisset. Censuere.
Homines plus V uniuersi, uiri atque mulieres, sacra ne quisquam fecisse
uellet, neue interibi uiri plus duobus, mulieres plus tribus adfuisse uel-
lent, nisi de pr(aetoris) urbani senatus sententia, ut supra scriptum est.
Haec ut in contione edicatis ne minus trinum nundinum, senatusque sen-
tentiam ut scientes essetis, eorum sententia ita fuit: siqui essent qui aduer-
sum ea fecissent, quam supra scriptum est, eis rem capitalem faciendam
censuere. Atque ut hoc in tabulam ahenam incideretis, ita senatus aequ-
um censuit, utque eam figi iubeatis, ubi facillime nosci possit; atque ut ea
Bacchanalia, siqua sunt, extra quam siquid ibi sacri est, in diebus X qui-
bus uobis tabellae datae erunt faciatis uti dimota sint. In agro Teurano.
Prijevod na hrvatski:
Konzuli Kvint Marcije sin Lucija i Spurije Postumije sin Lucija pitali su
Senat za miljenje sedmoga dana listopada u hramu Bellone. Prisutni su
kao svjedoci zapisu bili Marko Klaudije sin Marka, Lucije Valerije sin
Publija i Kvint Minucije sin Gaja.
Glede Bakanalija odluili su da se sljedei proglas izda onima koji su sa-
veznici (Rimljana):
Neka nitko od njih ne htjedne odrati Bakanalije. Ako bi bilo nekih koji
bi rekli da moraju odrati Bakanalije, neka dou rimskomu pretoru i ne-
ka na Senat, kada uje njihove rijei, odlui o tome, ukoliko bude prisut-
no ne manje od 100 senatora kada ta stvar bude raspravljana. Neka nit-
ko, ni rimski graanin niti ovjek latinskoga imena ili (imena) savezni-
ka, ne poeli pridruiti se bakanticama, osim ako su prije doli gradsko-
mu pretoru i on im je, prema odluci Senata, dopustio, uz uvjet da nije ma-
nje od 100 senatora bilo prisutno kada se o toj stvari raspravljalo. Odlui-
li su (tako).
Neka nitko ne bude sveenik. Neka niti jedan mukarac niti ena ne bu-
de magister (organizator Bakanalija); neka nitko od njih ne htjedne pri-
kupiti zajedniki novac (za Bakanalije). Neka nitko ne htjedne uiniti od
mukarca ili ene magistera ili zamjenika magistera, i neka odsad nitko
ne htjedne kleti se, zavjetovati ili obeavati ili na bilo koji nain stupiti u
meusobno povjerenje. Neka nitko ne htjedne odravati obrede tajno, i
257
KOMENTIRANI STAROLATINSKI TEKSTOVI
neka nitko ne htjedne odravati obrede na javnom ili privatnom mjestu,
niti izvan grada, osim ako je prvo doao gradskomu pretoru i taj je to
odobrio na osnovi odluke Senata, a da je ne manje od 100 senatora bilo
prisutno kada se o toj stvari raspravljalo. Odluili su (tako).
Neka niti jedna osoba sama, niti u drutvu od vie od 5 ljudi, ne htjedne
odrati obred, i neka ondje ne htjedne biti prisutno vie od dva mukarca
ili tri ene, osim ako su tako odluili gradski pretor i Senat, kako je gore
napisano.
Ove ete (odluke) objaviti na skuptini tijekom ne manje od sedamnaest
dana. Kako biste znali miljenje Senata, evo kakvo je ono bilo: odluili su
da ako bude osoba koje bi inile protiv odluka koje su gore napisane, neka
budu kanjene najteom kaznom. Senat je odluio i da je pravedno da ure-
ete ovu odluku u bronanu plou i da zapovijedite da se ona privrsti on-
dje gdje se najlake moe proitati. Takoer, da se u roku od deset dana na-
kon to budete primili ove ploe pobrinete da budu razorene graevine ko-
je se koriste za Bakanalije koje jo budu postojale, kao to je gore napisano,
osim ako bude u pitanju neto sveto. U teuranskom ageru.
F) PLAUT: AULULARIA, II, 2, 226235
Uenit hoc mihi, Megadore, in mentem, ted esse hominem diuitem,
factiosum, me item esse hominem pauperum pauperrumum;
nunc si filiam locassim meam tibi, in mentem uenit
te bouem esse et me esse asellum: ubi tecum coniunctus siem,
ubi onus nequeam ferre pariter, iaceam ego asinus in luto,
tu me bos magis hau respicias gnatus quasi numquam siem.
Et te utar iniquiore et meu me ordo inrideat,
neutrubi habeam stabile stabulum, si quid diuorti fuat:
asini me mordicibus scindant, boues incursent cornibus.
hoc magnum est periclum, ab asinis ad boues transcendere.
Ovo je odlomak iz jedne od najslavnijih Plautovih komedija, djela koje je
bilo uzorom za Molireova krca. U sceni iz koje je navedeni odlomak
stari krtac Euklion, koji je u kui sakrio vr pun zlata, a pretvara se da
je siromaan, odgovara Megadoru, koji je doao zaprositi ruku njegove
keri: ako bude zajedno s njim upregnut (ubi tecum coniunctus siem), bit
e poput magarca (asinus, asellus) upregnutog s volom (bos). Prezret e
ga i njegov stale (meus me ordo inrideat) i bogatai (boues). Tekst zavr-
ava sentencijom velika je opasnost prijei od magaraca volovima.
258
DODACI
Plautov je tekst, za razliku od prethodno citiranoga slubenoga edikta,
pisan jezikom bliskim govoru puka
188
. U njemu nema svjesnoga arhaizi-
ranja jezinih oblika, to je bilo jedno od glavnih obiljeja prethodnoga
teksta. Stoga je on, premda neto ranije sastavljen od SC de Bacch., blii
klasinom latinskome, te ga nema smisla prevoditi na njega. Umjesto
toga razmotrit emo samo neke arhaine oblike: konsonantska skupina
gn je jo ouvana (gnatus), nr nije asimilirano u rr (inrideat
umjesto irrideat), a uo nije prelo u ue (diuorti umj. klasinoga
diuert, 39); oblik periclum umjesto periculum nema anaptiktikog sa-
moglasnika (61). Pisanje pauperrumum umjesto pauperrimum odraa-
va kolebanje u izgovoru segmenata i i u ispred labijala (63). Ted pred-
stavlja starolatinski oblik ak. jd. line zamjenice 2. sg. (148); siem je sta-
rolatinski oblik konjunktiva prezenta 1. sg. glagola esse (202), po podrije-
tlu ie. optativ. Fuat je starolatinski konjunktiv glagola biti izveden iz
perfekatske osnove fu; meutim, po funkciji je to konjunktiv prezenta;
locassim je oblik optativa/konjunktiva glagola loc, koji se pojavljuje sa-
mo u starolatinskome, a izveden je pomou ie. deziderativnoga sufiksa *s
(7, 202).
Prijevod na hrvatski:
Palo mi je eto na um, Megadore, da si ti bogat ovjek, utjecajan, a ja sam
siromaan, bijedan. Kad bih ti sad dao svoju ker za enu, pada mi na um
da si ti kao neki vol, a ja da sam kao magarac: kada bih s tobom bio upre-
gnut, i kad ja ne bih jednako mogao vui teret, ja bih, magarac, leao u
blatu, a ti se, vole, na mene ne bi obazirao kao da nikad nisam roen. I ti
bi se prema meni nepravedno ponaao i moj bi me stale ismijavao, nigdje
ne bih imao postojanu staju, kad bi nas neto rastavilo. Magarci bi me
zubima rastrgli, volovi izboli rogovima. Velika je to opasnost prijei od
magaraca volovima.
188 Puki se stil oituje i u estoj upotrebi aliterirajuih etimologijskih figura, usp.
pauperum pauperrumum, stabile stabulum i sl. U klasinom se pjesnitvu takve figure
javljaju znatno rjee.
259
O TRANSLITERACIJI I IZGOVORU
Latinski, grki, litavski i staroirski primjeri citirani su originalnim pi-
smima. Citirajui latinske primjere slijedio sam klasini pravopis u kojem
nema razlike izmeu i i j, u i v, ali i praksu modernih izdavaa da duljinu
samoglasnika oznauju ravnom crtom iznad njega
189
. Litavsko predstav-
lja dugo zatvoreno e, y je dugo i, a je dugo a (ostala slova s izvrnutim za-
rezom na desnom donjem rubu takoer predstavljaju duge samoglasnike).
U staroirskom akut na samoglasniku oznaava duljinu (npr. je dugo i), a
samoglasnik i ispred suglasnika oznauje da se taj suglasnik ita umeka-
no (palatalizirano); ph, th i ch su frikativi f, i x (v. dolje).
O transliteraciji primjera na ostalim jezicima valja istai sljedee:
1) Sanskrtsko je meko (kao glas koji se tako pie u poljskom), a d, ,
su cerebrali, glasovi koji se tvore pritiskanjem vrha jezika uz tvrdo
nepce; bh, dh, gh, ph, th, kh su aspirirani okluzivi, a c i j palatalni okluzi-
vi (itamo ih kao , odnosno d); je slogotvorno r kao u hrvatskoj rijei
prst. Anusvara, , oznauje nazalizaciju na prethodnom samoglasni-
ku, a visarga, , je obian hak (hrvatsko h).
2) Staroslavenski samoglasnik (jer) izgovarao se vjerojatno kao vrlo
kratko i, a (jor) kao vrlo kratko u. Samoglasnik y (jeri) bio je, otprili-
ke, stranje i (kao rusko ), a jat je bio dvoglas (vjerojatno ie) ili dugo
zatvoreno e slino litavskomu ; i bili su nazalni samoglasnici (kao u
francuskom). Suglasnik x bio je velarni frikativ (njemako ch).
3) Gotski i drugi germanski jezici: oznaava bezvuni interdentalni fri-
kativ (kao na poetku eng. thing stvar), a je njegov zvuni parnjak
(kao na poetku eng. lana the); a i a itaju se kao e i o.
4) U hetitskome se b, d i g itaju isto kao p, t, k, dakle bezvuno (izvorni je
izgovor tih hetitskih glasova sporan); se ita kao s, a z kao c. Labiovelar-
ni okluziv k
w
pie se kao ku.
189 Rimljani duge samoglasnike najee nisu biljeili, ali katkad su ih oznaivali akut-
skim akcentom (tzv. apex, pstores pastiri), udvajanjem (paastores, CIL I
2
638) ili, u
sluaju samoglasnika i, posebnim slovom (tzv. i longa).
261
POPIS GLASOVNIH ZAKONA
Bartholomaeov zakon: 80
Brugmannov zakon: 39
Cowgillov zakon: 39
Eichnerov zakon: 44
Exonov zakon: 61
Grassmannov zakon: 90
Grimmov zakon: 24
jampsko kraenje: 70
Lachmannov zakon: 74
Lindemanov zakon: 81
metateza laringala: 86
Osthoffov zakon: 106
palatalizacija, arijska: 24
palatalizacije, slavenske: 24
Pedersenov zakon: bilj. 39
rotacizam: 34
RUKIpravilo: 33
Sieversov zakon: 81
Stangov zakon: 83
Thurneysenov zakon: 30
Zakon Thurneysena i Haveta: 59
Vernerov zakon: 24
Winterov zakon: 39
263
GLOSAR NAJVANIJIH TERMINA
U ovaj glosar ukljueni su sasvim osnovni lingvistiki pojmovi ije je po-
znavanje potrebno za razumijevanje ove knjige. Priloene su definicije
neformalne, predviene samo kao pomo poetnicima. Neki su od nave-
denih pojmova preciznije definirani u knjizi.
afiks: vezani morfem, tj. morfem koji se ne pojavljuje samostalno i ima
gramatiku funkciju.
anaptiksa: umetanje samoglasnika u rije, obino radi lakeg izgovora
suglasnikih skupina.
aspirata, aspirirani okluziv: okluziv tvoren tako da nakon prekida (oklu-
zije) zrak slobodno struji kroz glasnice.
apokopa: otpadanje zavrnoga glasa ili skupine glasova iz rijei.
asimilacija: jednaenje glasova (segmenata) po mjestu ili nainu izgovora.
deklinacija: imenska promjena.
dijakronijski: koji se tie razliitih vremenskih razdoblja; izraz suprotna
znaenja od sinkronijski.
disimilacija: proces obratan od asimilacije.
distinktivan: razlikovan; distinktivno je obiljeje ono obiljeje koje moe
posluiti za razlikovanje segmenata.
epenteza: glasovna promjena kojom se neki segment umee u rije.
fonoloki relevantan: nepredvidiv na osnovi fonolokih pravila.
frikativ: suglasnik koji se tvori tako da zrana struja u usnoj upljini ne
nailazi na potpuni prekid.
homorgani glasovi: glasovi izgovoreni istim govornim organima (artiku-
latorima).
infiks: afiks koji se umee u korijen.
injunktiv: glagolski oblik koji postoji u staroindijskome, a upotrebljava se
za izricanje bezvremenskih tvrdnji i (uz negaciju) zabrana. Vjerojat-
no potjee iz ie. prajezika.
264
DODACI
iterativ: glagolska kategorija koja izraava radnju koja se ponavlja.
kauzativ: glagolska kategorija koja izraava radnju koja je rezultat druge
radnje.
kompenzatorno duljenje: duljenje samoglasnika koje se dogaa ispred su-
glasnika koji se izgubio.
kontrakcija: stezanje dvaju kratkih samoglasnika u jedan dugi.
konjugacija: glagolska promjena.
korijen: morfem koji nosi osnovno znaenje rijei.
laringal: jedan od triju suglasnika koji se rekonstruiraju u ie. prajeziku,
a biljee se kao *h
1
, *h
2
i h
3
, budui da se njihov toan izgovor ne zna.
metateza: zamjena mjesta dvaju glasova (segmenata) u rijei.
morfem: najmanja jezina jedinica koja ima plan sadraja (znaenje ili
gramatiku funkciju).
okluziv: suglasnik koji se tvori tako da zrana struja u usnoj upljini nai-
lazi na potpuni prekid.
ortoepija: pravila ili konvencije o pravilnom izgovoru.
osnova: korijen s afiksima bez gramatikih nastavaka.
prefiks: afiks koji u rijei stoji ispred korijena.
prijevoj: morfoloki uvjetovano pravilno smjenjivanje samoglasnika.
segment: najmanja jezina jedinica koja se vremenski ne moe podijeliti
na krae jedinice.
sinkopa: ispadanje nekog samoglasnika ili sloga iz rijei.
sinkronijski: koji se tie jednoga vremenskog razdoblja (koji ne uzima u
obzir promjene tijekom vremena).
sociolekt: jezik odreene drutvene skupine ili klase.
sufiks: afiks koji u rijei stoji iza korijena.
supstrat: jezik koji se na nekom podruju govorio prije jezika koji proua-
vamo.
265
LITERATURA
LITERATURA
Allen 1978 = W. Sidney Allen, Vox Latina, Cambridge University Press, Cam-
bridge
2
1978.
Altheim 1954 = Franz Altheim, Geschichte der lateinischen Sprache von den
Anfngen bis zum Beginn der Literatur, Frankfurt a/M 1954.
Bader 1967 = Franoise Bader, Dsinences de 3 plur. du parfait latin, Bulletin
de la Socit de Linguistique de Paris, 62/1967: 87105.
Bader 1968a = Franoise Bader, Relation de structure entre les dsinences
dinfectum et de perfectum en latin, Word 24/1968: 1447.
Bader 1968b = Franoise Bader, Vocalisme et redoublement au parfait radical
du latin, Bulletin de la Socit de Linguistique de Paris 63/1968: 160169.
Baldi 1976 = Philip Baldi, Latin imperfect in b, Language 52: 1976: 839
850.
Baldi 1991 = Philip Baldi, Lachmanns Law in the Light of the Glottalic The-
ory of PIE Consonantism in: New Studies in Latin Linguistics, Selected
Papers from the 4
th
International Conference on Latin Linguistics, Benja-
mins, Amsterdam & Philadelphia 1991.
Baldi 1999 = Philip Baldi, The Foundations of Latin, De Gruyter, New York
1999.
Baldi & JohnstonStaver 1989 = Philip Baldi & Ruth JohnstonStaver, Hi-
storical Italic Phonology in Typological Perspective in: Vennemann 1989:
85103.
Bammesberger 1988 = A. Bammesberger, ed: Die Laryngaltheorie, Winter, Hei-
delberg 1988.
Bammesberger 1984 = Alfred Bammesberger, Lateinische Sprachwissenschaft,
Friedrich Pustet, Regensburg 1984.
Beekes 1969 = Robert S. P. Beekes, The Development of the ProtoIndoEuro-
pean Laryngeals in Greek, Mouton, The Hague & Paris 1969.
Beekes 1972 = Robert S. P. Beekes, H
2
O, Die Sprache 18/1972: 1131.
Beekes 1973 = Robert S. P. Beekes, The proterodynamic perfect, Zeitschrift
fr vergleichende Sprachforschung 87/1973: 8698.
266
DODACI
Beekes 1985 = Robert S. P. Beekes, The Origin of the Indo-European Nominal
Inflexion, Innsbrucker Beitrge zur Sprachwissenschaft, Innsbruck 1985.
Beekes 1988 = Robert S. P. Beekes, Laryngeal Developments: a Survey, in:
Bammesberger 1988: 59105.
Beekes 1995 = Robert S. P. Beekes, Comparative IndoEuropean Linguistics,
Benjamins, Amsterdam 1995.
Beeler 1966 = Madison S. Beeler, The Interrelationships Within Italic, in:
Ancient Indo European Dialects, ed. by. H. Birnbaum & J. Puhvel, Univer-
sity of California Press, Berkeley & Los Angeles 1966.
Blmel 1972 = Wolfgang Blmel, Untersuchungen zu Lautsystem und Morpho-
logie des vorklassischen Lateins, (Mnchener Studien zur Sprachwissen-
schaft Beiheft 8) Mnchen 1972.
Bruer 1969 = Herbert Bruer, Slavische Sprachwissenschaft, IIII, De
Gruyter, Berlin & New York 1969.
Breyer 1993 = Gertraud Breyer, Etruskisches Sprachgut im Lateinischen unter
Ausschlu des spezifisch onomastischen Bereiches, Orientalia Lovanensia
Analecta 53, Peeters, Leuven 1993.
Brosman 1987 = Paul W. Brosman, The Latin fifthdeclension nouns with
Nom. Sg. is, The Journal of IndoEuropean Studies 15/1987: 327340.
Buck 1905 = Carl D. Buck, Elementarbuch der oskischumbrischen Dialekte,
Winter, Heidelberg 1905.
Buck 1933 = Carl D. Buck, Comparative Grammar of Greek and Latin, Chicago
University Press, Chicago 1933.
Campanile 1968 = Enrico Campanile, Studi sulla posizione dialettale del lati-
no, Studi e saggi linguistici, VIII, 1968.
Carr 1993 = Philip Carr, Phonology, Macmillan, London 1993.
Coleman 1986 = Robert Coleman, The Central Italic Languages in the Period
of Roman Expansion, Transactions of the Philological Society 1986: 100
131.
Collart 1967 = Jean Collart, Histoire de la langue latine, Presses Universitaires
de France, Paris 1967.
Collinge 1985 = Norbert E. Collinge, The Laws of IndoEuropean, Benjamins,
Amsterdam 1985.
Comrie 1978 = Bernard Comrie, Aspect, Cambridge Universtiy Press, Cambrid-
ge 1978.
Comrie 1985 = Bernard Comrie, Tense, Cambridge University Press, Cambrid-
ge 1985.
De Simone 1980 = Carlo de Simone, L aspetto linguistico, in: Lapis Satrica-
nus, ed. by C. M. Stibbe, G. Colonna, C. de Simone and H. G. Versnel, Mou-
ton, The Hague 1980: 7194.
267
LITERATURA
Devoto 1964 = Giacomo Devoto, La crisi del latino nel V secolo a. C., Studii
Clasice 6/1964: 17 23.
Devoto 1983 = Giacomo Devoto, Storia della lingua di Roma, I & II, Cappelli,
Bologna
3
1983.
Drinka 1991 = Bridget Drinka, Lachmanns Law: a Phonological Solution,
Indogermanische Forschungen 96/1991: 5274.
Eichner 1988 = Heiner Eichner, Anatolisch und Trilaryngalismus, in: Bam-
mesberger 1988: 123 151.
Eichner 1992 = Heiner Eichner, Indogermanisches Phonemsystem und latei-
nische Lautgeschichte, in: Panagl & Krisch 1992: 5579.
Ernout 1926 = Alfred Ernout, Morphologie historique du latin, Paris
2
1926.
Ernout 1947 = Alfred Ernout, Recueil de textes latins archaiques, Paris 1947.
Euler 1994 = Wolfram Euler, Die Frage der italischkeltischen Sprachverwand-
schaft im Lichte neuerer Forschungen, in: Fr h, Mittel, Sptindoger-
manisch, Hg. von G. E. Dunkel, Dr. Ludwig Reichert Verlag, Wiesbaden
1994.
Flobert 1975 = Pierre Flobert, Les verbes dponents latins des origines Char-
lemagne, Les Belles Lettres, Paris 1975.
Fortson 2004 = Benjamin Fortson IV, Indo-European Language and Culture.
An Introduction, Blackwell, Oxford 2004.
Gamkrelidze & Ivanov 1984 = Tamaz Gamkrelidze & Vjaeslav V. Ivanov, In-
doevropejskij jazyk i indoevropejcy, Izdatelstvo tbilisskogo universiteta, Tbi-
lissi 1984.
Gerschner 2002 = Robert Gerschner, Die Deklination der Nomina bei Plautus,
Winter, Heidelberg 2002.
Giacomelli 1963 = Gabriella Giacomelli, La lingua Falisca, Firenze 1963.
Godel 1973 = Robert Godel, Sur l volution des voyelles brves latines en sylla-
be intrieure, in: Strunk 1973: 7287.
Godel 1975 = Robert Godel, An Introduction to the Study of Classical Armeni-
an, Dr. Ludwig Reichert Verlag, Wiesbaden 1975.
Godel 1979 = Robert Godel, Le subjonctif latin duim (duam), Glotta 57/1979:
230236.
Greppin 1973 = John A. C. Greppin, The Sequence HRC in Latin, Glotta
51/1973: 112116.
Hamp 1970 = Eric P. Hamp, On the paradigm of knee, Glotta 48/1970:
7275.
Hamp 1976 = Eric P. Hamp, On *HRC in Latin, Glotta 54/1976: 261263.
Hamp 1999 = Eric P. Hamp, fids and the Latin 5th declension, Glotta
74/1999: 54-56.
268
DODACI
Hartmann 2005 = Markus Hartmann, Die frhlateinischen Inschriften und
ihre Datierung, Hempen, Bremen 2005.
Heidermanns et alii (ur.) 1995 = Franz Heidermanns, Helmut Rix & Elmar
Seebold (ur.), Sprachen und Schriften des antiken Mittelmeerraums, Fests-
chrift fr Jrgen Untermann zum 65. Geburtstag, Innsbrucker Beitrge
zur Sprachwissenschaft, Innsbruck 1995.
Hoffmann 1967 = Karl Hoffmann, Der Injunktiv im Veda, Winter, Heidelberg
1967.
Hoffmann 1968 = Karl Hoffmann, Zum Optativ des indogermanischen Wur-
zelaorists, in: Pratidnam, a Festschrift fro F. B. J. Kuiper, Mouton, The
Hague 1968: 38.
Holzer 1995 = Georg Holzer, Das Erschlieen unbelegter Sprachen, Peter Lang
Verlag, Frankfurt a. Main 1995.
Insler 1972 = Stanley Insler, On Proterodynamic Root Present Inflection,
Mnchener Studien zur Sprachwissenschaft 30/1972: 5564.
Isebaert 1992 = Lambert Isebaert, Spuren akrostatischer Prsensflexion im
Lateinischen, in: Panagl & Krisch 1992: 193205.
Ivanov 1963 = Vjaeslav V. Ivanov, Hettskij jazyk, Nauka, Moskva 1963.
Jasanoff 1987 = Jay H. Jasanoff, The tenses of the Latin perfect system, in:
Festschrift for Henry Hoenigswald, ed. by G. Cardona and N. H. Zide, Tbin-
gen, Gnter Narr Verlag 1987: 177184.
Jasanoff 1991 = Jay H. Jasanoff, The origin of the Italic imperfect subjuncti-
ve, Historische Sprachforschung 104/1991: 84106.
Jasanoff 2004 = Jay H. Jasanoff, Hittite and the Indo-European Verb, Oxford
University Press, Oxford 2004.
Katamba 1993 = Francis Katamba, Morphology, Macmillan, London 1993.
Keenan 1985 = Edward L. Keenan, Passive in the worlds languages, in: T.
Shopen (ed.): Language Typology and Syntactic Structure, Vol. 1: Clause
Structure, Cambridge University Press, Cambridge 1985: 243281.
Kieckers 1931 = Ernst Kieckers, Historische lateinische Grammatik, I. Lautle-
hre, II. Formenlehre, Max Hueber, Mnchen 1931.
Klingenschmitt 1992 = Gert Klingenschmitt, Die lateinische Nominalflexi-
on, in: Panagl & Krisch 1992: 89135.
Kortlandt 1981 = Frederik Kortlandt, More Evidence for ItaloCeltic, Eriu
32/1981: 123.
Kortlandt 1997 = Frederik Kortlandt, Lachmanns law again, u: F. Kortland t,
Italo-Celtic origins and prehistoric development of the Irish language, Rodo-
pi, Amsterdam 2007: 121-124.
Kortlandt 2006 = Italo-Celtic, u: F. Kortlandt, Italo-Celtic origins and prehi-
storic development of the Irish language, Rodopi, Amsterdam 2007:
149-158.
269
LITERATURA
Krahe & Meid 1969 = Hans Krahe & W. Meid, Germanische Sprachwissen-
schaft, IIII, De Gruyter, Berlin & New York 1969.
Krause & Thomas 1960 = Wolfgang Krause & Werner Thomas: Tocharisches
Elementarbuch, Bd. I, Winter, Heidelberg 1960.
Kravar 1968 = Miroslav Kravar, Zur Frage des lateinischen Verbalaspekts,
iva antika 18/1968: 4966.
Kravar 1979 = Miroslav Kravar, Uloga vida u latinskom glagolskom sistemu,
iva antika 29/1979: 7590.
Kriman 1988 = Mate Kriman, Sto godina znanstvenoga spora oko zlatne
kope iz Prenesta: dananje stanje i daljnji izgledi, u: Relationes Polenses,
ur. V. Vratovi, D. Novakovi i Z. eelj, Latina et Graeca, Zagreb 1988.
Kuiper 1938 = Franciscus B. J. Kuiper, Zur Herkunft von lat. iste, Mededeel-
ingen der Koninklijke Nederlandsche Akademie van Wetenschappen, Afd.
Letterkunde, Nieuwe reeks, deel 1, No. 9: 485513.
Kuryowicz 1968 = Jerzy Kuryowicz, Indogermanische Grammatik, Bd. II: Ak-
zent, Ablaut, Winter, Heidelberg 1968.
Kurzov 1993 = Helena Kurzov, From IndoEuropean to Latin. The Evoluti-
on of a Morphosyntactic Type, Benjamins, Amsterdam 1993.
Lehmann 1993 = Winfred P. Lehmann, Theoretical Bases of IndoEuropean
Linguistics, Routledge, London 1993.
Lejeune 1989 = Michel Lejeune, Notes de linguistique italique: Gnitifs en
osio et gnitifs en /*, Rvue des Etudes Latines 67/1989: 6378.
Leumann 1977 = Manu Leumann, Lateinische Laut und Formenlehre, Beck,
Mnchen 1977.
Lewis & Pedersen 1989 = Henry Lewis & Holger Pedersen, A Concise Compa-
rative Celtic Grammar, Vandenhoeck & Ruprecht, Goettingen 1989.
Lindeman 1987 = Frederik O. Lindeman, Introduction to the Laryngeal Theory,
Scandinavian University Press, Oslo 1987.
Lubotsky 1989 = Alexander Lubotsky, Against a ProtoIndoEuropean Pho-
neme *a, in: Vennemann 1989: 5367.
Mallory 1989 = John P. Mallory, In Search of the IndoEuropeans, Thames and
Hudson, London: 1989.
Mallory & Adams (ur.) 1997 = James P. Mallory & Douglas Q. Adams (ur.): En-
cyclopedia of Indo-European Culture, Fitzroy Dearborn, London & Chicago
1997.
Maniet 1957 = Andr Maniet, L volution phontique et les sons du latin anci-
en, Editions Nauwelaerts, Louvain 1957.
Matasovi 1992 = Ranko Matasovi, Distribucija indoevropskog fonema *r:
kavkasko indoevropska tipoloka podudarnost?, Suvremena lingvistika
34/1992: 201 207.
270
DODACI
Matasovi 1994 = Ranko Matasovi, ProtoIndoEuropean *b and the Glotta-
lic Theory, The Journal of IndoEuropean Studies: 22/1994: 133149.
Matasovi 1994a = Ranko Matasovi, Winterov zakon i baltoslavensko jezino
zajednitvo, Suvremena lingvistika 38/1994: 523.
Matasovi 1996 = Ranko Matasovi, prikaz knjige Holzer 1995, Suvremena lin-
gvistika 40/1996: 111117.
Matasovi 1996b = Ranko Matasovi, A Reexamination of Winters Law in
Baltic and Slavic, Lingua Posnaniensis 37/1996: 5568.
Matasovi 1996c = Ranko Matasovi, The Syllabic Structure of ProtoIndo
European, referat odran na konferenciji Historical Phonology Revisited
u Slesinu, svibanj 1996.
Matasovi 1996d = Ranko Matasovi, A Theory of Textual Reconstruction in In-
doEuropean Linguistics, Peter Lang Verlag, Frankfurt am Main 1996.
Matasovi 1996e = Ranko Matasovi, Old Irish Dative Singular of Neuter
nStems, Studia Celtica Japonica 8/1996: 5965.
Matasovi 2000 = Ranko Matasovi, Kultura i knjievnost Hetita, Matica hr-
vatska, Zagreb 2000.
Matasovi 2000a = Ranko Matasovi, Uses and Misuses of Typology in Indo-
European Linguistics, u: 125 Jahre Indogermanistik in Graz, hg. von M.
Ofitsch & C. Zinko, Leykam, Graz 2000: 327-340
Matasovi 2003 = Ranko Matasovi, The Proto-Indo-European Vowel System
from the Typological Point of View, Govor, 20/2003: 249-262.
Matasovi 2004 = Ranko Matasovi, Gender in Indo-European, Winter, Heidel-
berg 2004.
Matasovi 2004a = Ranko Matasovi, Kamen kraljeva. Srednjovjekovne irske
sage, Ex libris, Zagreb 2004.
Mayer 1956 = Anton Mayer, Das lateinische Imperfekt, Glotta 35/1956:
114134.
Mayrhofer 1986 = Manfred Mayrhofer, Die Vertretung der indogermanischen
Laryngale im Lateinischen, Zeitschrift fr vergleichende Sprachforschung
100/1987: 86109.
Mayrhofer 1987 = Manfred Mayrhofer, Indogermanische Grammatik, Bd. I, 2.
Halbband: Segmentale Phonologie des Indogermanischen, Carl Winter, Hei-
delberg 1987.
Meid 1963 = Wolfgang Meid, Die indogermanischen Grundlagen der altirischen
Verbalflexion, Otto Harrasowitz, Wiesbaden 1963.
MeierBrgger 1977 = Michael MeierBrgger, Lateinisch hum und dom,
Zeitschrift fr vergleichende Sprachforschung 91/1977: 159166.
Meier-Brgger 2003 = Michael Meier-Brgger, Indo-European Linguistics, De
Gruyter, Berlin 2003.
271
LITERATURA
Meillet 1966 = Antoine Meillet, Esquisse dune histoire de la langue latine, Ha-
chette, Paris
7
1966.
Meillet & Vendryes 1963 = Antoine Meillet & Joseph Vendryes, Trait de gram-
maire compare des langues classiques, Champion, Paris
3
1963.
Meiser 1986 = Gerhard Meiser, Lautgeschichte der umbrischen Sprache, Inns-
brucker Beitrge zur Sprachwissenschaft, Innsbruck 1986.
Meiser 1995 = Gerhard Meiser, Das Gerundivum im Spiegel der italischen
Onomastik, u: Heidermans et alii (ur.) 1995: 255-268.
Meiser 1998 = Gerhard Meiser, Historische Laut- und Formenlehre der lateinis-
chen Sprache, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1998.
Meiser 2003 = Gerhard Meiser, Veni Vidi Vici. Die Vorgeschichte des lateinis-
chen Perfektsystems, Beck, Mnchen 2003.
Mihaljevi 1991 = Milan Mihaljevi, Generativna i leksika fonologija, kolska
knjiga, Zagreb 1991.
Monteil 1970 = Pierre Monteil, Elments de phontique et de morphologie du la-
tin, Nathan, Paris 1970.
Narten 1968 = Johanna Narten, Zum proterodynamischen Wurzelprsens,
in: Pratidnam, Festschrift for J. Kuiper, 919, Mouton, The Hague 1968.
Narten 1973 = Johanna Narten, Zur Flexion des lateinischen Perfekts, Mn-
chener Studien zur Sprachwissenschaft 31/1973: 133151.
Niedermann 1959 = Max Niedermann, Prcis de phontique historique du la-
tin, Klinskieck, Paris
4
1959.
Nyman 1982 = Martti Nyman, Positing a Lautgesetz: Latin Capillus, Pullus
and Kindred Issues, Folia Linguistica Historica III/1 1982: 87108.
Oettinger 1976 = Norbert Oettinger, Der indogermanische Stativ, Mnche-
ner Studien zur Sprachwissenschaft 34/1976: 109150.
Oettinger 1984 = Norbert Oettinger, Zur Diskussion um den lateinischen
Konjunktiv, Glotta 62/1984: 187202.
Oettinger 1993 = Norbert Oettinger, Zur Funktion des indogermanischen
Stativs, in: Indogermanica et Italica, Festschrift fr Helmut Rix zum 65.
Geburtstag, Hg. von Gerhard Meiser, Innsbrucker Beitrge zur Sprachwis-
senschaft, Innsbruck 1993: 347361.
Otrbski 1966 = Jan Otrbski, Die lateinischen Demonstrativpronomina, Die
Sprache 12/1966: 1625.
Palmer 1966 = Leonard R. Palmer, The Latin Language, Faber & Faber, Lon-
don 1966.
Palmer 1994 = Frank R. Palmer, Grammatical Roles and Relations, Cambrid-
ge University Press, Cambridge 1994.
Panagl & Krisch 1992 = Oswald Panagl & Thomas Krisch (Hg.) Latein und In-
dogermanisch, Innsbrucker Beitrge zur Sprachwissenschaft, Innsbruck
1992.
272
DODACI
Parker 1988= Holt N. Parker, Latin *sis > ser and Related Rules, Glotta
66/1988: 221242
Peters 1980 = Martin Peters, Untersuchungen zur Vertretung der indogerma-
nischen Laryngale im Griechischen, Verlag der sterreichischen Akademie
der Wissenschaften, Wien 1980.
Pfister 1983 = Raimund Pfister, Zur geflschten Manios Inschrift, Glotta 61:
1983: 105119.
Pisani 1950 = Vittore Pisani, Testi latini arcaici e volgari, Rosenberg & Sellier,
Torino 1950.
Pisani 1966 = Vittore Pisani, Manuale storico della lingua latina, IIV, Rose-
nberg & Sellier, Torino 1966.
Pisani 1981 = Vittore Pisani, A proposito della legge di Lachmann, Indoger-
manische Forschungen 86/1981: 207208.
Poccetti 1979 = Paolo Poccetti, Nuovi documenti italici a complemento del Ma-
nuale di E. Vetter, Giardini, Pisa 1979.
Pohl 1992 = HansDieter Pohl, Zur Herkunft des lateinischen Imperfekts
und bFuturums, in: Panagl & Krisch 1992: 207220.
Porzig 1954 = Walter Porzig, Die Gliederung des indogermanischen Sprachge-
biets, Winter, Heidelberg 1954.
Prosdocimi 1984 = Aldo Luigi Prosdocimi, Sull iscrizione di Satricum, Gior-
nale Italiano di Filologia 15/1984: 183230.
Prosdocimi & Marinetti 1988 = Aldo Luigi Prosdocimi & Anna Marinetti, Sul-
la terza plurale del perfetto Latino e Indiano antico, Archivio Glottologico
Italiano 73/1988: 93125.
Radke 1981 = Gerhard Radke, Archaisches Latein. Historische und sprachge-
schichtliche Untersuchungen, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darm-
stadt 1981.
Risch 1984 = Ernst Risch, Gerundium und Gerundivum, De Gruyter, Berlin &
New York 1984.
Rix 1965 = Helmut Rix, Lat. iecur, iocineris, Mnchener Studien zur Spra-
chwissenschaft 18/1965: 7992.
Rix 1966 = Helmut Rix, Die lateinische Synkope als historisches und phonolo-
gisches Problem, Kratylos 11/1966: 156166.
Rix 1976 = Helmut Rix, Historische Grammatik des Griechischen, Wissen-
schaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1976.
Rix 1977 = Helmut Rix, Das Keltische Verbalsystem auf dem Hintergrund des
indoiranischgriechischen Rekonstruktionsmodells, in: Indogermanisc h
und Keltisch, Hg. von Karl Horst Schmidt, Harrasowitz, Wiesbaden 1977:
132158.
Rix 1988 = Helmut Rix, The PIE Middle: Content, Forms and Origin, Mn-
chener Studien zur Sprachwissenschaft 49/1988: 101119.
273
LITERATURA
Rix 1992 = Helmut Rix, Zur Entstehung des lateinischen Perfektparadigmas,
u: Panagl & Krisch (Hg.) 1992: 221-240.
Rix 1996 = Helmut Rix, prikaz knjige Schrijver 1991, Kratylos 41/1996:
153157.
Safarewicz 1953 = Jan Safarewicz, Zarys gramatyki historicznej jzyka la-
ciskiego, Warszawa 1953.
Safarewicz 1986 = Jan Safarewicz, Zarys historii jzyka laciskiego, Warszawa
1986.
Salmons 1994 = Joe Salmons, The Glottalic Theory: Survey and Synthesis, JI-
ES Monographs, Washington D.C. 1994.
Schindler 1972 = Jochem Schindler, Lapophonie des nomsracines indoeu-
ropens, Bulletin de la Socit de Linguistique de Paris 67/1972: 3138.
Schindler 1973 = Jochem Schindler, Bemerkungen zur Herkunft der indoger-
manischen Diphthongstmme und zu den Eigentmlichkeiten ihrer Ka-
susformen, Die Sprache 19/1973: 148157.
Schindler 1975 = Jochem Schindler, Lapophonie des thmes indoeuropens
en r/n, Bulletin de la Socit de Linguistique de Paris 70/1975: 110.
Schindler 1975a = Jochem Schindler, Zum Ablaut der neutralen sStmme
des Indogermanischen, in: Flexion und Wortbildung, Hg. von H. Rix, Otto
Harrasowitz Wiesbaden 1975: 259267.
Schmid 1985 = Wolfgang P. Schmid, Das Lateinische und die AlteuropaThe-
orie, Indogermanische Forschungen 90/1985: 129146.
Schmidt 1978 = Gernot Schmidt, Stammbildung und Flexion der indogerma-
nischen Personalpronomina, Harrasowitz, Wiesbaden 1978.
Schmidt 1985 = Gernot Schmidt, Lateinisch amavi, amasti und ihre indoger-
manischen Grundlagen, Glotta 63/1985: 5293.
SchmittBrandt 1973 = Robert SchmittBrandt, Die Entwicklung des indo-
germanischen Vokalsystems, Julius Groos Verlag, Heidelberg 1973.
Schrijver 1991 = Peter Schrijver, The Reflexes of the ProtoIndoEuropean
Laryngeals in Latin, Rodopi, Amsterdam & Atlanta 1991.
Schrijver 2006 = Peter Schrijver, prikaz knjige Meiser 2003, Kratylos 51/2006:
46-64.
Sihler 1969 = Andrew Sihler, SieversEdgerton phenomena and Rigvedic me-
ter, Language 45/1969: 248273.
Sihler 1995 = Andrew Sihler, New Comparative Grammar of Greek and Latin,
Blackwell, Oxford 1995.
Solta 1974 = Georg R. Solta, Zur Stellung der lateinischen Sprache, Verlag der
sterreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien 1974.
Sommer 1948 = Ferdinand Sommer, Handbuch der lateinischen Laut und
Formenlehre, Winter, Heidelberg 1948.
274
DODACI
Sommer & Pfister 1977 = Ferdinand Sommer & Raimund Pfister, Handbuch
der lateinischen Laut- und Formenlehre, Band I.: Lautlehre, Winter, Heidel-
berg 1977.
Stang 1966 = Christian Stang, Vergleichende Grammatik der Baltischen Spra-
chen, Universitetsforlaget, Oslo 1966.
Stempel 1995 = Reinhard Stempel, Das lateinische Gerundium und Gerundi-
vum in historischer und typologischer Perspektive, Glotta 72/1995:
235252.
Stephens 1980 = Laurence D. Stephens, Latin gn: Further Considerations,
Indogermanische Forschungen 85/1980: 165176.
Stolz, Debrunner & Schmid 1966 = Friedrich Stolz, Albert Debrunner, Wolf-
gang P. Schmid, Geschichte der lateinischen Sprache, De Gruyter, Berlin
1966.
Strunk 1967 = Klaus Strunk, Nasalprsentien und Aoriste, Winter, Heidelberg
1967.
Strunk 1973 = Klaus Strunk (Hg.), Probleme der lateinischen Grammatik, We-
ge der Forschung 93, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1973.
Strunk 1976 = Klaus Strunk, Lachmanns Regel frs Lateinische, eine Revisi-
on, Vandenhoeck & Ruprecht, Gttingen 1976.
Szemernyi 1956 = Oswald Szemernyi, Lat. rs and the IE longdiphthong
stem nouns, Zeitschrift fr vergleichende Sprachforschung 73/1956: 185ff.
Szemernyi 1960 = Oswald Szemernyi, Studies in the IndoEuropean System
of Numerals, Winter, Heidelberg 1960.
Szemernyi 1989 = Oswald Szemernyi, Einfhrung in die vergleichende Spra-
chwissenschaft, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1989.
Szemernyi 1989a = Oswald Szemernyi, An den Quellen des Lateinischen
Wortschatzes, Innsbrucker Beitrge zur Sprachwissenschaft, Innsbruck
1989.
Thumb & Hauschild 1959 = Albert Thumb & Richard Hauschild, Handbuch
des Sanskrit, (IIII), Winter, Heidelberg 1959.
Tischler 1990 = Johann Tischler, Hundert Jahre kentumsatem Theorie, In-
dogermanische Forschungen 95/1990: 6398.
Tronskij 1953 = Igor M. Tronskij, Oerki iz istorii latinskogo jazyka, AN SSSR,
Moskva 1953.
Thurneysen 1946 = Rudolf Thurneysen, A Grammar of Old Irish, DIAS, Du-
blin 1946.
Untermann 1973 = Jrgen Untermann, Zwei Bemerkungen zur lateinischen
Perfektflexion, in: Strunk 1973: 266277.
Untermann 1979 = Jrgen Untermann, Literaturbericht italische Sprachen,
Glotta 57/1979: 293324.
275
LITERATURA
Untermann 1992 = Jrgen Untermann, Wurzelnomina im Lateinischen, in:
Panagl & Krisch 1992: 137153.
Untermann 1993 = Jrgen Untermann, Gr. thka = lat. feci, gr. hka = lat.
ieci?, in: Indogermanica et Italica, Festschrift fr Helmut Rix zum 65. Ge-
burtstag, Innsbrucker Beitrge zur Sprachwissenschaft, Innsbruck 1993:
461-468.
Vaillant 1977 = Andr Vaillant, Grammaire compare des langues slaves, IV,
Paris & Lyon 19501977.
Vennemann 1989 = Theo Vennemann (ed.), The New Sound of ProtoIndo
European, De Gruyter, Berlin 1989.
Vetter 1953 = Emil Vetter, Handbuch der italischen Dialekte, Winter, Heidel-
berg 1953.
Vine 1993 = Brent Vine, Studies in Archaic Latin Inscriptions, Innsbrucker
Beitrge zur Sprachwissenschaft, Innsbruck 1993.
Vine 1998 = Brent Vine, Remarks on the Archaic Latin Garigliano Bowl in-
scription, Zeitschrift fr Papirologie und Epigraphik 121/1998: 257-262.
Vine 2006 = Brent Vine, On Thurneysen-Havets Law in Latin and Italic,
Historische Sprachforschung 119/2006: 211-249.
Watkins 1965 = Calvert Watkins, Evidence in Italic, in: Evidence for Laryn-
geals, ed. by W. Winter, Mouton, The Hague 1965: 181190.
Watkins 1966 = Calvert Watkins, ItaloCeltic Revisited, in: Ancient Indo
European Dialects, ed. by Henrik Birnbaum & Jaan Puhvel, University of
California Press, Berkeley & Los Angeles 1966.
Watkins 1966a = Calvert Watkins, The Origin of the fFuture, riu 20/1966:
6781.
Watkins 1969 = Calvert Watkins, Indogermanische Grammatik. Die Geschichte
der indogermanischen Verbalflexion, Winter, Heidelberg 1969.
Weiss 2006 = Michael Weiss, Latin orbis and its cognates, Historische Sprach-
forschung 119: 250-272.
RJENICI
Buck = C. D. Buck, A Dictionary of Selected Synonims in the Principal Indo
European Languages, Chicago 1949.
Divkovi = M. Divkovi, Latinskohrvatski rjenik, Zagreb 1900.
ErnoutMeillet = A. Ernout & A. Meillet, Dictionnaire tymologique de la lan-
gue latine, Paris 1967.
LewisShort = C. T. Lewis & A. Short, A Latin Dictionary, Oxford University
Press, Oxford 1980.
276
DODACI
LIV = Helmut Rix et alii, Lexikon der indogermanischen Verben, Wiesbaden
1998.
Matasovi = Ranko Matasovi, Etymological Dictionary of Proto-Celtic, Brill,
Leiden 2009.
Muller = F. Muller, Altitalisches Wrterbuch, Gttingen 1926.
OLD = Oxford Latin Dictionary, ed. by P. G. W. Glare, Oxford 1982.
Pokorny = J. Pokorny, Indogermanisches etymologisches Wrterbuch, Francke,
Bern 1959.
Thesaurus = Thesaurus linguae latinae, Leipzig 1900
Untermann = J. Untermann, Wrterbuch des Oskisch-Umbrischen, Winter, He-
idelberg 2000.
de Vaan = Michiel de Vaan, Etymological Dictionary of Latin and the other Ita-
lic Languages, Brill, Leiden 2008.
WaldeHofmann = A. Walde & J. B. Hofmann, Lateinisches etymologisches
Wrterbuch, Heidelberg 1956.
277
KAZALO LATINSKIH RIJEI
abduco
abdoucit, 350, 351
aduenio
aduenat, 322
aedes
aedis, 210
aedilis
aidilis, 350
aetas, 305
agnus, 93
ago, 71, 98
actus, 135
agi, 335
axim, 324
aio, 95
alius, 98
alter
alterius, 179
alumnus, 331
aluus, 176
amo, 30
amabo, 164
amatus, 332
anas, 94
angustus, 73
animus, 95
anser
hanser, 79
ante, 86
antestamino, 318
aqua, 34
ra, 84
aratrum, 80
arduus, 103
arena
harena, 79
atomus, 176
audeo
ausim, 324
audio
audii, 309
aue, 42
auris, 210
aurra, 92
bibo, 65
bibi, 304
bis, 104
bonus
duenos, 104, 176
caecus, 151
caedo
cedre, 352
caementum, 107
canis, 121
cano, 30
cecini, 304
capio
capsim, 352
capso, 282
captus, 332
caput, 32
carrus, 38
278
DODACI
caseus, 77
castus, 153
caueo, 120
caui, 307
causa, 146
caussa, 84
censeo, 65, 101
censor
cesor, 134
certe, 181
certus, 181
cibus, 151
cieo
ciui, 309
cocus, 151
collus, 32
conor, 284
consul
cosol, 134
coquo, 76
crabro, 84
cruor, 68
curo
coirauerunt, 119
decet, 80
defendo, 73
dexter, 122
dico, 150
deicant, 119
dic, 316
dictus, 332
dixi, 279, 309
dies, 198, 200
diem, 147
dignus, 80
dismota, 108
diu, 145
diuinus, 162
do, 334
datus, 87
dedi, 303
duim, 308, 324
doctrina, 162
domus, 92
domi, 181
donum, 88, 97
duco
doucit, 119
duc, 316
duxi, 305
edo
edim, 323
ego, 88
deklinacija, 239
emo
emi, 307
eo
ii, 309
itur, 284, 285
equus, 98
deklinacija, 176
exigo, 253
extra, 154
faba
haba, 79
facies
deklinacija, 196
facio, 34, 35
fac, 316
factus, 87
faxim, 35, 324
faxo, 282
feci, 97, 307
fagus, 176
familia
familias, 188
fauilla, 121
fax, 77
febris, 76
felo, 89, 148
femina, 331
ferio, 72
279
KAZALO LATINSKIH RIJEI
fero, 72, 157
fer, 316
ferens, 330
futur, 319
tetuli, 305
ferus, 77
fer, 92
fiber, 168
fides, 151
fido, 151
filum, 73
flagro, 111
fleo, 134
floralis, 146
flos, 146
fodio, 72
fodi, 92
folium, 93
for, 99
fores, 103
formica, 93
formus, 76
fors, 157
foueo, 72
foui, 121
frango, 96, 153, 253
fractus, 332
frater, 38, 102
frigus, 84
fructus
deklinacija, 201
fugio, 150
fugi, 280
fulgeo, 108, 111
fulmen, 108
fundus, 107
funebris, 84
funus, 84
fur, 93, 157
gaudeo, 151
genus, 337
glaber, 70, 78
gladius, 38
glans, 76
gloria, 197
gnosco, 97
noui, 121
gratus, 34
grauis, 75, 200
komparacija, 231
grex, 70
gustus, 201
haedus
fedus, 80
hircus
fircus, 79
histrio, 40
hodie, 80
homo
deklinacija, 220
horreo, 73
hostis, 72
humus, 148, 176
iacio
ieci, 278, 307
iecur, 58, 59, 102, 226
ignis, 34, 343
ille
illius, 179
inclutus, 332
infra, 134
inguen, 75
integre, 153
is, 151
iste, 151
iugum, 59, 70, 102, 158
deklinacija, 177
iungo
iunctus, 332
ius, 59
iuuenis
280
DODACI
iuuenum, 210
lana, 103
deklinacija, 186
lanam, 147
lanista, 40
latrina, 305
lauo, 120
lectum, 342
lego, 253, 334, 336
lecturus, 333
legi, 280, 310
legite, 316
pasiv, 290
leuir, 71
leuis, 201
liber, 38, 87
libet
lubet, 78
lingua, 150
lino
litus, 332
linquo, 101
lira, 101
loco
locassim, 360
loquor, 284
lucus
loucom, 119
ludus
loidos, 119
lupus, 17, 110
machina, 41
magnus, 88
maneo
mansi, 305
mare, 121
deklinacija, 207
margo, 121
mater, 97, 101
deklinacija, 224
materies, 200
medius, 145
memini, 304, 309
memento, 318
memor, 331
mens
deklinacija, 207
mentis, 210
mentior, 284
miles, 146
militaris, 146
mingo, 73
moenia, 120
molina, 93, 158
molo, 101
moneo
monitus, 332
mordeo
momordi, 303
moribundus, 336
morior
mortuus, 333
moueo, 121
mulgeo, 71, 87
munio, 120
musca, 101
naris, 158
nasus, nasum, 84
natrix, 31
nebula, 72
neps, 92
neruus, 103
nidus, 101
ninguit, 76
nix, 73, 76
nolo
nolim, 323
nomen
nominus, 355
nouus, 101, 121
nudus, 71
nunc, 176
281
KAZALO LATINSKIH RIJEI
nurus, 176
octauus, 120
orbus, 99
orno, 108
os, 90, 158, 226
ouis, 86, 121
pakari, 335
pando, 95, 157, 329
pango
panxi, 307
pegi, 307
pepigi, 307
paries, 121
pario, 112, 349
parricidas, 187
paruus, 103
pasco, 86, 97
pater, 92, 94, 157
deklinacija, 224
patior, 284
pauper
pauperrumum, 360
pello, 326
pepuli, 304
periculum
periclum, 360
persona, 40
pes, 150
pedem, 156
petorritum, 38
piscis, 68
pius, 134
planus, 89
poculum
poclum, 80
poena, 120
pons, 88
posco, 34
praeda, 120
praehendo, 253
praesens, 330
praetor
praitor, 120
precor, 68
punio, 120
quattuor, 96
quercus, 76
queror, 77
qui
quoius, 350
quindecim, 122
quinque, 30, 76
quod, 71
radix, 103
regina, 162
regnum, 162
rego, 162
regula, 146
regularis, 146
rex, 18, 56, 102
rosa, 84
rota, 102
ruber, 78, 123
rufus, 78
rmus, 95
rx, 92
sacer, 123
sagio, 86
sal, 57
salix, 31
sarpio, 112
sarrio, 112
scindo
scicidi, 304
scio
scibat, 311
scribo, 154
secundus, 336
sedeo, 342
282
DODACI
sedens, 330
sedes, 211
semen, 88
senex
senum, 210
sensus, 201
september, 105
sepulchralis, 146
sepulchrum, 146
sepultus, 122
sequor, 30, 57, 284
sequere, 317
sessus
sedeo, 135
sino
sinem, 320
situs, 148
socer, 85
sol, 146, 226
solaris, 146
somnus, 57
sons, 330
soror, 235
species, 200
sperno
spreui, 154
spes, 200
splendeo, 154
spondeo
spopondi, 305
spurius, 40
stella, 89, 162
sterno
straui, 280
sto
steti, 304
stringo, 154
suauis, 104, 169
sum, 166, 342
eram, 313
esom, 349
est, 98, 158
prezent, 266
sumo
sumpsi, 305
taceo, 32
tango
tagam, 315
tanges, 329
tetigi, 303
taurus, 103
tego, 156
tectus, 135
texi, 305
tenus, 332
tepeo, 150
tepe, 68
terra, 162
texo, 148
timeo, 336
timidus, 336
toga, 150, 156
tollo
tollat, 321
torqueo
torsi, 305
tres, 103
triumpus, 41
trs, 68
tu
deklinacija, 241
ted, 360
tundo
tutudi, 303
uastus, 33
uates, 33, 211
ueho, 73, 79, 92
prezent, 263
uexi, 279, 305
uelo, 284
uenio, 71
ueni, 309
uer, 84
283
KAZALO LATINSKIH RIJEI
uerbum, 102
uermis, 32
uerres, 85
uerto
uorto, 94
uert, 68
ueru, 33
uerus, 97
uespa, 94
uia
uias, 188
uictoria, 197
uicus, 120
uideo
uidi, 120, 306
uidua, 102
uiere, 88
uinco
uici, 305
uinum, 120
uiolo
uiolasit, 352
uirtus
uirtutei, 350
uius, 75
unda, 107
unguis, 72
unus
unius, 179
uoco, 159
uolo
uelimus, 324
uelles, 327
uolucris
uolucrum, 210
uomo, 101
uomitum, 332
uorago, 80
uoro, 71
uox, 75, 159
urbs, 56
urceus, 108
urna, 108
ursus, 148
utor, 284
utarus, 291
utito, 318
uulnus, 337
uulpes, 211
uxor, 235
285
KAZALO ANTIKIH AUTORA
Akcije (Lucius Accius): 10B
Cezar (Gaius Iulius Caesar): 9, 10B, 58, 184, 188
Ciceron (Marcus Tullius Cicero): 9, 34, 35, 119, 149, 185, 188,
Dionizije Halikarnaanin (Dionysius Halicarnassius): bilj. 14
Enije (Quintus Ennius): 10B, 90, 109, 114, 147, 150, 209
Festo (Sextus Pompeius Festus): 9, bilj. 33
Gelije (Aulus Gellius): 74
Herodot (Herodotus): bilj. 13
Katon (Marcus Porcius Cato Censorius) 10B, 198.
Kvintilijan (Marcus Fabius Quintilianus): 9, 65
Livije (Titus Livius): 119, Dodatak 1C, Dodatak 1E
Livije Andronik (Livius Andronicus): 8, 10B, 23
Lucilije (Gaius Lucilius) 10B
Marije Viktorin (Marius Victorinus): 105
Marko Aurelije (Marcus Aurelius): 8
Nevije (Gnaeus Naevius): 10B, 190
Nigidije Figul (Nigidius Figulus): 76
Ovidije (Publius Ovidius Naso): 90, 160
Pakuvije (Marcus Pacuvius): 10B, 202
Plaut (Titus Maccius Plautus): 10B, 31, 39, 65, 70, 72, 76, 91, 105, 109,
124, 125, 147, 148, 160, 175, 176, 180, 188, 190, 192, 197, 199,
200, 202, 205, 209, Dodatak 1D, Dodatak 1F
Polibije (Polybius): 8, bilj. 17
Priscijan (Priscianus): 119
286
DODACI
Seksto Empirik (Sextus Empiricus): 8
Servije (Servius): 9
Svetonije (Gaius Suetonius Tranquilus): 58
Tacit (Cornelius Tacitus): 90
Terencije (Publius Terentius Afer): 10B, 70, 76, 105, 148, 188
Varon (Marcus Terentius Varro): 9, 34, 58, 76
Vergilije (Publius Vergilius Maro): 10B, 34, 119, 120, 131.1
287
KAZALO SUVREMENIH AUTORA
Altheim, Franz 15
Bader, Franoise 215
Baldi, Philip 101, 220, 221
Bammesberger, Alfred 15
Bartholomae, Christian 107
Beekes, Robert S. P. 17, 52, 69, 78, 87,
132, 191, 212
Beeler, Madison S. 30, 32
Bloch, Alfred 134
Blmel, Wolfgang 91,140,157
Bopp, Franz 124, 184
Bruer, Herbert 146,149
Breyer, Gertraud 34
Brugmann, Karl 74, 158, 212
Buck, Carl D. 16,17, 68, 82
Campanile, Enrico 30
Carr, Philip 45
Coleman, Robert 24, 40
Collart, Jean 15
Collinge, Norbert E. 91,101,108
Comrie, Bernard 185, 186, 210
Cowgill, Warren 74, 187
De Saussure, Ferdinand 68
De Simone, Carlo 40
Debrunner, Albert 15, 34
Devoto, Giacomo 15, 30, 35, 39
Drinka, Bridget 101
Dybo, Vladimir, I. 87
Eichner, Heiner 10, 78, 172, 218
Ernout, Alfred 16,146,166
Euler, Wolfram 28
Gamkrelidze, Tamaz 56, 206, 238
Giacomelli, Gabriella 16, 93
Godel, Robert 94, 130, 205, 227
Grassmann, Hermann 113
Greppin, John A. C. 88
Grimm, Jakob 61
Hamp, Eric P. 88, 149
Hauschild, Richard 165, 172
Hoffmann, Karl 187, 227
Holzer, Georg 19, 50
Hopper, Paul 56
Huld, Martin 55
Insler, Stanley 190
Isebaert, Lambert 190
Ivanov, Vjaeslav V. 56, 206, 215, 238
Jakobson, Roman 103
Jasanoft, Jay 229, 230
Katamba, Francis 121,183
Keenan, Edward 203
Kieckers, Ernst 15
Klingenschmitt, Gert 134, 135, 189
Kortlandt, Frederik 28, 87
Krahe, Hans 205
Krause, Wolfgang 134
Kravar, Miroslav 211
288
DODACI
Krisch, Thomas 16
Kriman, Mate 40
Kuiper, Franciscus B. J. 69, 180
Kuryowicz, Jerzy 68, 86, 240
Kurzov, Helena 16
Lachmann, Karl 56, 101, 102, 232
Lehmann, Winfred P. 17, 238
Lejeune, Michel 40,135
Leumann, Manu 8, 15, 82, 149, 154,
158
Lewis, Charlton 17
Lewis, Henry 221
Lindeman, Frederik Otto 68, 108
Lubotsky, Alexander 76
Mallory, John P. 19, 33
Marinetti, Anna 215
Matasovic, Ranko 19,26,51,55,73,74,
112, 113,130, 157, 245
Mayer, Anton 7, 221
Mayrhofer, Manfred 55,68,78,88,160
Maziulis, Vytautas 129
McCone, Kim 187
Meid, Wolfgang 187,205
Meillet, Antoine 15, 16, 97, 103, 152,
159, 166, 221
Meiser, Gerhard 16
Mihaljevic, Milan 45
Monteil, Pierre 16, 71
Muller, Frederik 17
Narten, Johanna 190, 207, 212, 216
Niedermann, Max 15
Nyman, Martti 65
Oettinger, Norbert 29, 205, 225
Osthoff, Hermann 137, 200
Otrbski, Jan 181
Palmer, Frank 237
Palmer, Leonard 15
Panagl, Oswald 16
Parker, Holt N. 94
Pedersen, Holger 55, 221
Peters, Martin 87
Pfister, Raimund 15, 40
Pisani, Vittore 16, 40, 101, 147
Poccetti, Paolo 16
Pohl, Hans-Dieter 221
Polom, Edgar 78
Porzig, Walter 28, 29
Prosdocimi, Aldo Luigi 15,40,134,215
Radke, Gerhard 16
Risch, Ernst 234
Rix, Helmut 8,50, 86,92, 99,138,144,
166, 199, 203, 205
Safarewicz, Jan 16, 30
Salmons, Joe 56
Schindler, Jochem 156, 166, 167
Schmid, Wolfgang P. 15, 34
Schmidt, Gernot 177, 178
Schmitt-Brandt, Robert 76
Schrijver, Peter 68, 86, 88, 91, 97
Short, C. 17
Sievers, Eduard 108
Sihler, Andrew 16, 86, 88, 91, 97, 99,
101, 108, 147, 168, 173, 180, 196,
208, 216, 217, 228, 230, 233
Solta, Georg Renatus 15, 24, 35, 40,
135, 244
Sommer, Friedrich 15, 192, 196, 217,
219, 233
Stang, Christian 129, 141, 161, 167,
169, 213
Stempel, Reinhard 234
Stephens, Laurence D. 83
Stolz, Friedrich 15, 34
Strunk, Klaus 16, 101, 201
Sturtevant, Edgar 215
289
KAZALO SUVREMENIH AUTORA
Szemernyi, Oswald 17,161,167,172,
187, 190, 208
Tekavi, Pavao 9
Thomas, Werner 134
Thumb, Albert 165,172
Thurneysen, Rudolf 65, 91,149,162
Tischler, Johann 55
Tronskij, Igor M. 16
Untermann, Jrgen 16
Vaillant, Andr 233
Vendryes, Joseph 16, 97,152,159, 221
Verner, Karl 61,103
Vetter, Emil 16
Vine, Brent 16
Walde, Alois 16, 172
Watkins, Calvert 28, 29, 30, 71, 159,
172, 194, 197, 201, 202, 215
Winter, Werner 74
291
KAZALO
PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
PREDGOVOR PRVOM IZDANJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
KRATICE I SIMBOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
I. UVOD
Pregled prirune literature o poredbenopovijesnoj gramatici latinskoga . . . . 17
Mjesto latinskoga u krugu indoeuropskih jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Osnove genetske klasifikacije jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Indoeuropski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Italskokeltska hipoteza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Problem italskoga jezinog jedinstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
Indoeuropski i neindoeuropski jezici drevne Italije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
Izvori za prouavanje povijesti latinskoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Najstariji spomenici latinskoga jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
A) Arhajski spomenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
B) Ostali starolatinski tekstovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
II. POREDBENA FONOLOGIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Osnovni pojmovi poredbene fonologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
Glasovne podudarnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
Rekonstrukcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
Analogija i ujednaivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
Sinkronijska pravila i dijakronijske promjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
Konsonantizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
Odrazi ie. okluziva u latinskome . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Labiovelari . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
KAZALO
292
Asimilacija labiovelara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
Aspirirani okluzivi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
Thurneysenov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Disimilacija dentala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Ozvuivanje okluziva na kraju rijei . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
Frikativi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
Laringali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
Vokalizam i sustav sonanata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
Epentetski samoglasnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
Laringali u dodiru sa samoglasnicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Sonanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Kontekstom uvjetovane promjene ie. sonanata u latinskome . . . . . . . . . . 83
Ie. slogotvorni sonanti ispred laringala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
Dvoglasi (diftonzi) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
Zakon Thurneysena i Haveta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
Samoglasnici u srednjim slogovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Exonov zakon; sinkopa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Kratki samoglasnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
Dvoglasi u srednjim slogovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Samoglasnici u zadnjem slogu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
Dvoglasi u zadnjem slogu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Apokopa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Dugi samoglasnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Jampsko kraenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Uocalis ante uocalem corripitur . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
Duljenje samoglasnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
Lachmannov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
Dugi diftonzi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
Naglasak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
Pokuaj kronologije glasovnih promjena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
Fonotaktika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
Fonoloka pravila u ie. prajeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
Bartholomaeov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
Sieversov i lindemanov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
Disimilacija laterala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
Stangov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Ostala fonoloka pravila u ie. prajeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Ogranienja u strukturi morfema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
KAZALO
293
Slog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
Prijevoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
III. MORFOLOGIJA
Osnovni pojmovi poredbenopovijesne morfologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
Morfoloke promjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
Predmet poredbenopovijesne morfologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127
Imena i zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
Imenska promjena (deklinacija) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
Rod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
Broj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
Indoeuropski padeni nastavci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
Deklinacijske klase . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Tematska deklinacija; latinska 2. deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
EH
2
osnove; latinska 1. deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
Promjenljive osnove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
IH
2
/YEH
2
osnove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
Osnove na ih
2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
Latinske imenice 5. deklinacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
Osnove na *u i *uh
2
; latinska 4. deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
Latinska 3. deklinacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
Iosnove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
Osnove na konsonant . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
Osnove na sonant . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162
Heteroclita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168
Osnove na dvoglase . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
Dvojina promjenljivih imenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170
Komparacija pridjeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170
Brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
Zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Morfoloka struktura zamjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Osobne zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Pokazne zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
Ostale zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
Glagol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
Morfoloki ustroj indoeuropskoga glagola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
Paradigmatske kategorije ie. glagola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186
Indoeuropski glagolski nastavci i estice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 187
KAZALO
294
Kategorija vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
Sustav prezenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 190
Konjugacija prezenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192
Dvojina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
Latinske etiri konjugacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
Nepravilni glagoli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199
Indoeuropski aorist . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
Latinski futur 1. i 2. konjugacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
Kategorija stanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
Mediopasivni zavretci u ie. prajeziku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
Latinski pasiv prezenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210
Ie. mediopasivni aorist . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
Kategorija vida (aspekta) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
Indoeuropski perfekt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214
Latinski perfekt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 216
Latinski imperfekt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
Latinski pluskvamperfekt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225
Kategorija naina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226
Imperativ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226
IE. konjunktiv; lat. futur 3. i 4. konjugacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 228
Latinski konjunktiv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
Optativ; lat. konjunktiv 1. konjugacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231
Latinski konjunktiv perfekta i futur 2. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 232
Latinski konjunktiv imperfekta i pluskvamperfekta . . . . . . . . . . . . . 233
Infinitni glagolski oblici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234
Participi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 235
Infinitivi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237
Latinski gerund, gerundiv i supin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238
Hipoteze o pretpovijesti ie. gramatikoga sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239
DODACI
Komentirani starolatinski tekstovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249
A) Fibula Praenestina, CIL I
2
2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249
B) Natpis na zdjeli iz Garigliana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
C) Eulogija za L. Kornelija Scipiona, CIL I
2
7. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251
D) Natpis iz Spoleta, CIL I
2
366 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252
E) Senatus Consultum de Bacchanalibus, CIL I
2
581 . . . . . . . . . . . . . . . . 253
F) Plaut: Aulularia, II, 2, 226235. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257
KAZALO
295
O transliteraciji i izgovoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259
Popis glasovnih zakona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261
Glosar najvanijih termina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263
Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265
Rjenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
Kazalo latinskih rijei . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277
Kazalo antikih autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
Kazalo suvremenih autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287
MATICA HRVATSKA
BIBLIOTEKA THEORIA /
Ranko Matasovi
Kratka poredbenopovijesna gramatika
latinskoga jezika
Za nakladnika Igor Zidi
Likovno oblikovanje Luka Gusi
Priprema Tehnika priprema MH
Tiskanje dovreno u ?????? 2010.
u tiskari ??????????, Zagreb
ISBN 978-953-150-901-5