Akademik arko urovi: LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA

arko urovi

Pored tematske raznovrsnosti, predstavljenu literaturu odlikuje i moderan kreativni izraz

LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: DUAN UROVI

Vrijeme i zaviaj u prozi

Da je rije o piscu koji zna ta je unutranja koherencija djela, govori i podatak da je
autor Dukljanske zemlje mnogobrojne i raznorodne fragmente vjeto strukturirao u cjeli-
nu romana, ne isputajui iz vida zavodljivost pjesnike slutnje. Rekli bismo ak da je ta
slutnja uslovila sugestivnost zavidnog stepena, posebno u stimulizaciji dijalokih veza i
fabulativnog toka prie. Rei emo i to da je subjektivnost glavnog lika romana, Knei-
a, modelovana u ravni autorove subjektivnosti i ponornog senzibiliteta i da po svome
(psiholokom) sklopu poprima oblik prikrivene porodine autobiografije.
Rije je o jedinstvenom liku u naoj literaturi, koji je diktirao ukupnu atmosferu romana,
njegovo zbivanje i znaenje. Kad se autorov subjektivizam prirodno stopi sa itaoevom
svijeu, kad postanu bie zajednike avanture, djelo se izborilo za svoju osobenost i vri-
jednost. Isidora Sekuli nepogreiva je u ocjeni kad za Dukljansku zemlju kae da pred-
stavlja sabir istinitih demonskih slutnji i znanja, znanja pravog pesnika, onih znanja ko-
ja vezuju boansko i oveno
Nijedan uroviev lik nije proao kroz iskuenja identifikacije u irem vremenskom ra-
sponu i sloenim meuodnosima kao lik Gorina Kneia. Taj lik je ostao psiholoki
upeatljiv ne samo po prezentskoj i retrospektivnoj nego i po futurskoj oznaci manifesto-
vanja. ovjek stradalnitva nije ostao bez vjere u ivot! To je naroito naglaeno u po-
sljednjem poglavlju romana Srdba.
uroviev roman Dukljanska zemlja upravo je znaajan po reljefnom liku Kneia, pre-
ma kome je autor, kao svi dobri pisci, uspostavio svojevrsnu kreativnu relaciju. Gnjev,
prijekor i volja govore o slici due koja je najpostojanija u oluji. Ovdje je dua refleks
istorije i zato takva mora biti. Iako u slubi istine, ona ne smije da izgubi individualitet.
Psiholokim digresijama ona ga stalno pojaava i pitomi, ini prijemivim uhu sluaoca.
Mnoga poglavlja ovog romana lie na fino tkanje lirskih paleta jednog iskusnog matara.
Tu nesvakidanjost prianja i sve to je u nju utkano, dobrim dijelom istakla je kritika
odmah po objavljivanju.
Meuratna kritika veoma iscrpno je podvukla vrijednost urovieve Dukljanske zemlje i
autora svrstala meu vodee pisce u zemlji. A onda? Onda je uslijedio Drugi svjetski rat
i sa njim pievo utanje. Do njegovog okonanja.
ivot ne bi bio to to jeste da nije paradoksa. Poslije rata, u razmaku od etiri godine,
Duan urovi objavljuje Pre oluje (1946) i Pod vedrim nebom (1950), romane koji na-
stavljaju liniju njegovog prvenca. Kritika je odve uzdrana ili negatorska. Ne toliko
zbog samih djela, koliko zbog tobonjih urovievih fleka iz ratnog perioda. Taj ne-
povoljni stav prema piscu protezao se kao kobna nit kroz cio njegov ivot, koei njego-
vu zasluenu afirmaciju i atakujui na zdravlje koje je oduvijek bilo krhko. Do smrti je
morao da pla ceh politike diskvalifikacije.
U ivotu se uvijek borio za ljudske principe. To nije bilo preporuljivo u vremenu kad se
oni esto naruavaju.
Doivljavao je vie takvih neugodnosti, a najvie pojavom knjige kritikog sadraja Mi-
ris oskorua, objavljene u Sarajevu 1972. godine. Piscu je najtee padalo kad su kazne
dolazile od njegovih zemljaka, koji su imali vie razloga da se njime ponose nego da ga
kude!
Iako bolestan, Duan urovi nije posustajao na knjievnom planu. Rea se knjiga za
knjigom: romani, pripovjetke. Njih dvadesetak. Lociranje radnje vezuje se najee za
zaviajni prostor, koji je uzimao kao nosioca zbivanja. Meutim, u temama koje je za-
hvatao, prevazilazio je lokalno. U fokus interesa stavlja iroku grau, najee sociopsi-
holokog usmjerenja, poto se u toj sferi zainju konfliktni odnosi i tema osipanja patri-
jarhalne svijesti i morala, a on ali to je taj proces tako brz i radikalan.
Ne moe se izbjei ni drama ivota ni ovjekov poraz. Oni su stalni pratioci ivljenja i
kao takvi slue piscu kao vorine take u pripovjednom postupku, jednako u drijelu,
Pitomoj lozi ili Zvezdama nad planinom. U pitanju je proza koja ima ustaljen kompozi-
cijski red, pomalo ablonizirane zaplete i dijaloke sekvence. Meutim, urovievu lite-
raturu privlanom ini razuena naracija. A mi znamo da se pievom subjektivnou
ostrauje pobuda i priroda njegovih junaka. Da se priziva ili odgaa njihovo moralno ili
neko drugo razrjeenje. Da se nivelie fabula. Jednom rijeju, da tako sloen stvaralaki
instrumentarijum bude ponuen radoznalom itaocu.
Za urovia nema lika bez situacije. Njenim presijecanjem lik se sam izdvoji, razumi-
je se uz uslov da se pripovjeda identifikovao sa njim. Da mu je pronaao klatno pravog
doivljajnog odreenja. Pomjeranje toga klatna iz jedne pozicije u drugu samo poveava
atraktivnost prie!
Autor sa dosta rafinmana ulazi u gradnju likova. Spisateljski vjeto kolorie strasti, uzbu-
enja, dileme. Vanijim likovima osigurava vrste psiholoke oslonce, nikad bez kontra-
stivnih elemenata i efekata. I nikad bez kumuliranja znaenja u fragmentarnim smjena-
ma.

LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: DUAN UROVI (2)

Dukljanskom zemljom uvrstio se u klasike


Pisac se sa Dukljanskom zemljom uvrstio u pisce-klasike, pa sve to je pisao poslije to-
ga, a pisao je mnogo, posmatrano je u sjenci takve kvalifikacije. Romanom-prvjencem
osvojen je zavidan nivo vrijednosti, ali se od njega, izgleda, nije moglo dalje. U stvari,
urovi je u skoro svim djelima, romanima i zbirkama pripovijedaka, koji su kasnije na-
stajali, koristio iste ili sline strukturno-semantike elemente. To je dobrim dijelom uda-
ljavalo kritiare od njegovog zamanog djela. Nijesu samo u pitanju pomenute istosti ili
slinosti. U pitanju je i slino psiholoko sagledavanje ljudi i pojava. Stiemo utisak da
se radi o licu srodnog literarnog kalupa.
To ne znai da urovia treba liiti zasluenih komplimenata. Neke smo ve izrekli, a
neke emo u daljoj analizi Dukljanske zemlje ire razviti.
Dukljanska zemlja ima, ivu vizijsku kontrapunktiku, tvorena je od pravih romansijer-
skih vlakana. To je drama o ubogom selu Kalin, kroz iju se sudbinu prelama istorija cr-
nogorskog prostora u vremenu austro-ugarske okupacije 19141918. godine.
Ne treba ni rei kako je ovjeku sueno da ivei stvara dramu. A drama je, znamo, sto-
er stvaralake pustolovine. urovi s pravom biljei da je trpljenje vid univerzalne eg-
zistencije ovjeka: Junatvo je i u patnji iveti.
Oko te ose kree se vaskolika umjetnika zaokupljenost ovog pisca. Trpjeti znai razu-
mijevati svijet, nai se u odrazu njegovih zamuenih ogledala. urovieva pripovjedna
misao ogleda se u traenju tih ogledala. Ona svoj odsjaj usredsreuje na buenje unutra-
njih ovjekovih impulsa. Vano je ne sputati njihov zamah i ne zatrpati njihova zna-
enja.
Prikupljena snaga tek tada ima svrhu ako se na pravi nain troi. Kod pisca je to tro-
enje bilo spontano. Sa vidnim uplivom imaginarnog fenomena. Samo se uz takvu
uslovnost stvaralako tkivo, u ovom sluaju uroviev roman, moglo odrati kao krea-
cijska tvorevina. Vodilo se rauna da se tvoraki in to uspjenije izvede. Pisac se drao
gledita da je literaturi nuna mo zgunjavanja dogaaja u tren, da bi taj isti tren preli-
la preko njegovih ivica. Gdje? U ira smislena polja.
Opisujui zemlju svojih predaka, urovi je traio korijene njene sudbine, rasute u bez-
broj traginih linosti. Najvie takvih linosti je u Dukljanskoj zemlji. Taj roman nema
drugog vidokruga do vidokruga pakla. Junaci pokuavaju da razbiju te obrue, ali ih je
nemogue razbiti, jer su u njima pritajene duboke demonske sile.
Obino se misli da je drama ivota uslovljena istorijskim iniocima. Zaboravlja se na
podneblje i na lutajue gene kalinskih teaka. Zaboravlja se na njihovo sirotinjsko stra-
dalatvo. To je urovi dobro osjetio i na toj osnovi gradio okosnicu romana.
itajui roman, osjeamo pievo grevito nastojanje da svoje junake, u prvom redu
Gorina Kneia, ne ostavi bez naglaene volje. Rekli bismo ak da ta volja, iako okru-
ena nevidjelom rata, nagovjetava pravo na postojanje. Priznaje se pakao, ali se za nje-
govu protivteu uzima volja. Volja osposobljava bie za neprekidni duel sa delatom-i-
votom!
Sve to se odigrava u Kalinu prelomljeno je kroz duu paenika, koji kao da nemaju dru-
gog svijeta do svijeta inokotine. I nestvarnih elja. A elje su varljive i neodreene kod
utvrivanja identiteta zaviajnih likova. urovievi junaci, Gorin, starina Bego, Ana,
Vojo i drugi svoje postojanje manifestuju samo kroz snove i muku. Meutim, taj brino
njegovani komadi snova brzo oduva promaja ivotne grubosti i bezobzirja. San se ne
pretvara u ivot na principu preobraenja mrava u leptira. Ovdje se radi o obrnutom po-
stupku. elja se produkuje u iluziju!
Dakako, i porodini milje nosi obiljeje fatuma. Aneli ustupaju mjesto avolima. ak i
priroda je demonska i fatalna. I pojava oluje u urovievom romanu kao da pokazuje da
je ovjekov svijet avolji svijet. Da se takvom (avoljem) svijetu ne moe umai. ta
vrijedi to Gorin ezne za vitetvom svojih predaka? ivot nam kazuje da se sa avo-
ljom molitvom ne moe u bistriju zoru.
Kako je ivot u Kalinu (i oko njega) obiljeen oskudicom, ljudi kao da predstavljaju dim
nekog svijeta koji bjei i od sebe sama. Taj fenomen bjeanja prodijeva se kroz uro-
vievo pripovjedanje. Na njemu se zasniva i stav o ivotu kao apsurdu: ivot je prola-
zan. ivot je nita.
I umjesto da se dri dosljedno toga stanovita, on se prihvata manira da popravi moralni
kodeks svojih zaviajnika. Time se mnogo izgubilo u umjetnikoj dosljednosti i punoi
djela. Sve dok doivljaj vodi ruka stvaraoeve vizije, on je postojan i pamtljiv. im te
ruke nestane, olabave opruge imaginiranja i umjesto doivljaja ivota dobija se puko pre-
priavanje ivota.
Istina, od pisca ne moemo mnogo toga traiti. Ne bar u prvoj fazi. urovi kao da se ni-
je mijenjao i kao da nije zrijevao. Pie po recepturi zadate vjebe: red crno, red bijelo.
Pisac je u ukletosti Kalina imao kolosalnu temu: opta i pojedinana nevolja. Prosto je
neobjanjivo to pisac fenomenu nevolje nije dao ivotniju supstancijalnost. Kad nevolja
probije breu obinog, kad se vine do vizijskog zavrka, dobije puno umjetniko osmi-
ljenje. urovi je taj nedostatak vizijske prodornosti zamjenjivao naglaenom upotre-
bom lirskog pasairanja, koje nije u stanju da odslika drhtavicu i ponor mnogobrojnih
nevoljnika.
Ne smeta romanu lirska boja. Ona je jedan od elemenata u kreacijskom postupku. Mo
vizionarskog sagledavanja dogaaja trebalo je da postane stvaralaka vodilja. Meutim,
desilo se da je pisac roman razvlaio u suvino detaljisanje i time ga nesvjesno osiroma-
ivao. Bolja strana romana pripada dijalogu, u kome je akumulirano iskustvo narodne
mudrosti.

LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: DUAN UROVI (3)

Stvaralatvo sa vizurom opomena


Pratiti traku vremena i ono to se na njoj deava, nije nimalo lako. Naroito u dramati-
nim vremenima, koja su sazdana od naglaene trpenosti i nedoumica.
Radonja Veovi u knjizi knjievnih i novinsko-publicistikih lanaka i eseja Vrijeme
to eka vrijeme, razotkrivajui karakter toga vremena, njegove konflikte i zastranjenja,
pokuao je miljenje o njemu da podijeli sa drugima, raunajui tu diobu korisnom u
oba smjera.
Iako je svako djelo u sutini usamljeno, ono moe imati vie znaenja. Najvanije je da
ono lei u potrebi rasprostiranja autorovih ideja na druge, dakako putem kritike misli
koja se emanira kao spoznajni subjekt. Iako se drim gledita da je pisac subjekat i misli
drugih, najprije onih koji su mu po raznim svojstvima srodni, vjerujem da se time ne gu-
bi vaenje onoga to on kazuje. Jer misao je sama po sebi transferna i kao takva rauna
na dejstvujui faktor.
Dok je ispisivao svoje lanke i eseje, Veovi je mislio na takvu uslovnost. U njima i bi-
ografina crta pomae da sud o ovoj ili onoj pojavi bude u svemu komplementaran. Ta
se crta stekla i u mnogim odricanjima, ne samo u ratnom vihoru (Veovi je uesnik
NOR-a od prvog dana), nego i u poslijeratnom periodu gdje je obavljao vie odgovornih
dunosti u novinarskoj i knjievnoj oblasti.
Ne treba zaboraviti da sve ono to je vezano za duh (a pisana rije zapravo se batini na
toj odrednici), postaje neizbjeni dio istorije. Bez obzira na mnoga protivurjeja i para-
dokse koje je vrijeme izatkavalo. Bitan je izvor i uticaj koji pisana rije ima. U Veovi-
evom primjeru ona je nastala na temelju ivog stvaraoevog duha, koji ne miruje ni on-
da kada duebrinici iz vlasti tabuiraju cirkulaciju slobodnijih ideja i nauma.
Veoma je vano procjenjivati kategorije drutvenih kretanja, predmete i njihovu sutinu.
Posebno kad se radi o njihovoj ubrzanoj dinamici, u kojoj se esto sjedinjuju mnoge
oprenosti i tamnine. Ova autorova kritika odigranog i manifestujueg drutvenog stanja
ima postojan intelektualni habitus, sa marksistikim predlokom koji je posve istisnut iz
ovdanjeg ivotnog rama. Autor smatra da je to istisnue nasilno i da e u nekom dolaze-
em futura dobiti nove i humanije drutvene obrise. Naslov same knjige Vrijeme to e-
ka vrijeme, upuuje na tako zasnovanu predmetnost viziranog tiva.
Pisac je izriit u stavovima. Ne podlijee vlastodrakoj normi. tavie, opovrgava je
uvijek kada ona opovrgava vrijednosti istorijske, kulturoloke i druge. Problem vrijed-
nosti je kod nas najee kratkoronog trajanja od sezone do sezone. Bez dublje uteme-
ljenosti i vitaliteta. Zanemarivanjem ovjeka porie se njegova vrijednosna spirala. Pro-
klamacije o izglednom futuru brzo su pale u vodu i mi smo od negdanih drutvenih pri-
masa dobili svojevrsne manipulatore vladanja i otimaine. Car je od takvih napravio nad-
menike i samoivce.
Ako vrijednost nije saodreena ovjeku, posledice su pogubne. Veovi je u mnogim na-
pisima potencirao tu pogubnost, identifikujui je kao greku u koracima. Nauznak pri-
rodnom jo se samo dri rak! Mnogim nepromiljenostima on je decenijama oponaan.
Time se gubilo osjeanje i snage i identiteta. A mi znamo da je identitet nezaobilazni ak-
siom postojanja. Zato je Veovi napisanim tekstovima dao vrstu stvaralaku podzidu.
Rije je o esejistikom dijagramiranju dogaaja koji se smjenjuju u negativnom tonalite-
tu. Svakoj takvoj pojavi, a njih je ovdje na pretek, pisac je dao psiholoko ralanjenje,
okreui najvema svoj rez prema onima koji ideal kamatno naplauju.
Tekstove iz prvog poglavlja Prijeki put treba stivatiti kao vrstu otpora negativitetima koji
su optereivali nae poratno drutvo. Njihova aktuelnost ogleda se u tome to i sada, na
vremenskoj distanci, posjeduju vrijednost. Ne samo vrstom oblikovanja nego i odrivo-
u kritikog suda. Iz tog brojnog korpusa izdvajamo napise: Na Cikiljov i ikljovtina,
Vjeti pliva i ta hoe nai generali? Za njih e pisac reci da su se probudili poslije
vie decenija i da su tim buenjem negirali ono za to su se borili i stekli najvie oficir-
ske inove.
LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: RADONJA VEOVI (4)

Intelektualno osvajanje problema


Veovievi tekstovi su koncentracionog tipa i smjele kritike pozornosti. Hvatajui se za
odreeni problem, on ga ne isputa iz vida dok ga intelektualno ne osvoji. Stiem utisak
da on umije iz jednog akorda da izvue cijelu patrituru kritikih esencija. Dakako, to sve
ini u potrazi za punim ovladavanjem predmetom. U tome mu je svesrdno pomoglo bo-
gatstvo intuicije koje otkriva problemsku materiju sa vie strana. Ono to je kao temu
predmetirao, uspio je da uini subjektom dobro izvedenih misli. Iako te misli odlikuje
estina, njihov diskurs ima filozofinu obojenost. Kod obrade materije pisac se sluio
dvojakim ispovjednim postupkom. Naime, Veovieva je fraza zaogrnuta impresivnim
naplavom, a nekad je odlikuje reljefan psihoanalitiki pristup. Mnoge tekstove prati za-
vidna stilistika. U njoj su, u punoj mjeri, usklaeni tokovi prianog materijala.

Veovi poklanja knjige
beranskoj biblioteci

U drugom poglavlju O piscima i knjigama, Veovi se drao zahtjeva klasine kritike,
vjerujui da je prihvatljivija od kritike drukijeg koncepta. Ne zato to smo se na nju na-
vikli, nego to je njen metod i dalje ostao itljiviji i precizniji. Najvie tekstova Veovi
je napisao o stvaralatvu Radovana Zogovia, koji je vie od dvije decenije bio izopten
iz literature i javnog ivota. Svjestan da je vrijeme onakvo kakvim ga ovjek stvori, Ve-
ovi Zogovievo izoptenje vidi i kao njegov stvaralaki preobraaj. Zogovieva je lite-
ratura postala strukturalno i sadrajno izvornija i dublja. Iskustvo drutvene odbaenosti
uslovilo je mnoge pluseve u kreativnoj sferi. Obogatio je raniju slojevitu poeziju, a prozi
dao jedan postojaniji naracijski oslonac, koji je uzdie do najvee umjetnike skale.
Veovi je izriit u ocjeni da je Zogovi stvaralac istinskog nadahnua, to je uslovilo i
njegovu visoku poziciju, posebno u sferi pjesnitva. Pa i pored toga, prema njemu su ofi-
cijelna vlasti vladajui knjievni krugovi (klanovi) ostali netrpeljivi i rezervisani. Time
je potvreno pravilo da jednom steena nepodobnost kod nas doivotno traje.
Veovi se u toj knjizi bavi onim to je blisko njegovoj problematici i ideolokom stavu.
ak je i terminologija zadrala naglaenu ideoloku boju, to ne treba uzeti za nedosta-
tak. Uostalom, zato bi stvaralac svoje djelo odvajao od idejnih uvjerenja. Ako bi bilo ta-
ko, literatura bi bila bez implicitnog aktualiteta. Tekstovi iz navedenog knjievnog kruga
bave se i manje vanim piscima. To je oigledno uslovljeno afinitetom i problematikom,
a manje umjetnikim dometima tih pisaca. Jednostavno Veovi je elio da odri njihovu
knjievnu prisutnost.
Dva ostala poglavlja Reagovanja i Novinarski notes takoe zadravaju slinu kategori-
jalnost miljenja kao i dva prethodna. Nastajanje tekstova izazvala je rovita drutvena i
knjievna situacija, u kojoj su nesporazumi i krize pratili poslijeratne ivotne tokove.
Kako se jedno vrijeme autor bavio novinarskim poslovima, on je i tu djelatnost s razlo-
gom uvrstio u ovo izdanje, kombinujui vie vrsta iskaza u njemu. Pored tema knjiev-
nog i novinskog karaktera, Veovi se slui i memoaristikim biljeenjem pojava koje
imaju iri ispovjedni refleks. Tu uvrujemo i razgovore koji su voeni s njim. U tim raz-
govorima nije utkan samo peat vlastitog stvaranja, nego je barometrirana i sloena knji-
evna situacija. Nju su pratili nezdravi odnosi i klanovska podijeljenost.
Autor ove po mnogo emu znaajne knjige prihvatio se uloge slobodnog strijelca, budui
da su mu u poslednje tri decenije uskraene mogunosti slobodnog knjievnog djelova-
nja, sa podmetnutom klasifikacijom da je pripadnik konzervativne knjievne struje. U pi-
tanju su bili politiki motivi i njegova marksistika orijentacija. Veovievi eseji su neka
vrsta odbrane od takvih nesuvislih identifikacija.
Ovu je knjigu dobrim dijelom ispisivao piev revolt, ne da bi se stekla neka satisfakcija,
nego da se na primjerima dokae kako je naa drutvena zbilja dobila degradiran status.
Kazujui svoje opsesije, koje se najee veu za etike teme, Veovi je uspjeno moza-
icirao svijet svoga okruenja. Poroan u mnogo emu. Najvie u padu moralnih naela.
To je posebna vrsta fenomenologije koju treba, shvatanje je pisca, izmijeniti nabolje. A
to e se moi ako do izraaja doe humanistika svijest, ime bi se obezbijedila vrlina
progresivnog istorijskog trajanja.


LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: RADONJA VEOVI (5)

Smisao kazane rijei


Logino je da se doivljaj vremena mijenja. U skladu sa tom promjenom mijenja se i duh
drutva. On se iz individualne svijesti seli u optu svijest, postavi svojina nunosti.
Autoru je bilo veoma stalo da uspostavi neposredan odnos sa odreenom temom, situira-
jui u nju svoje znanje i umijee. Rekao bih slobodno i bez zaziranja. Stvaralaka kreaci-
ja postaje njihov zatitni znak. Zbog toga se Veovievi tekstovi itaju sa panjom. I oni
sa drutvenim predlokom i oni sa estetskom vizurom.
I tekstovi iz Novinarskog notesa, iako davno objavljeni, odlikuju se osobinom lucidnog
zapaanja. A da bi zapaanje bilo uvjerljivije, pisac je zadrao inventivnu lirsku potku,
uvjeren da ona bre osvaja znatielju radoznalih. Nekako i sam italac sudjeluje u inu
novinarske projekcije. ak se i suvi podatak, dovitljivou pisca, pretvara u oivotvore-
no naracijsko obilje. Tekstove karakterie mnotvo kontrastnih slika koje se brzo ulane
u svijesti. Dva od najuspjelijih su Brani u ravnici (zabiljeka iz Lovenca) i Otpravnik
pononih vozova. Njih karakterie temeljna obrada, a temeljno povlai za sobom slojevi-
tost prie i prianja.
Kod utvrivanja umjetnike vrijednosti nekog teksta, prie ili eseja, mora se znati da na-
pisano mora imati svoju zasnovanost. Ona se javlja u samom estetskom predmetu, sa vi-
e svojstava opservacije, stila pa i vizuelizacije doivljenog svijeta. Vano je kako se do-
lazi do konstituisanja svih tih prednosti. Ja bih rekao da je Veovi tu na svome terenu.
On selekcionira teme, vezujui se prevashodno za one koje posjeduju provokativne dete-
rminante. On se ne oslanja na uske tematske krugove kada je u pitanju umjetniki medij.
On objanjava i posebnosti likovnog svijeta sa odgovarajuim rjenikom. (O ivotu i dje-
lu Pera Poeka i Platije Vuka Radovia). Slino ini kad je u pitanju knjievno-istorijska
tema. (O stvaralatvu Duana Kostia, Petra uranovia i drugih).
Za kritiku svake vrste, posebno knjievne, vano je da je koherentna i da pored eruditske
osnove ima i razvijenu intuitivnu mo. Time pisac lake nalazi klju za mnoge line i
drutvene dileme. Odgovornost je za pisca vea ako su one stresne i raznolike. U nekim
fragmentima pisac im daje i teorijsko tumaenje.
Moralni princip preovlaujui je u svim Veovievim tekstovima. Bilo da je rije o knji-
evnosti, istoriji ili nekoj drugoj duhovnoj oblasti. Prema onome to se rasprostire kao
ljudska vrijednost, Veovi pokazuje prirodu svoje prave privrenosti. U tom aritu te-
kovine revolucije imaju privilegovano mjesto. Ne treba da udi to je autor svoju misao
vezao za slobodarsku prolost i to u njoj trai futurski kompas. Samo svekolikim anga-
manom drutva mogue je razvlastiti prisustvo zla. Pisanje treba da bude jedan od vido-
va toga razvlaenja.
Ovu Veovievu knjigu shvatam kao intelektualnu meditaciju o nama u vremenu i o vre-
menu u nama. Sa idejama i osjeanjima koje su po sklopu i sadrim duboko ezgistentne i
literarno nadojene. Istina, ponekad nam pieva misao romantino zazvui. Ali tamo
gdje je romantika ljubav je izdanija.
Viza boljitka okrenuta je naprijed, a to je mogue ako je slika naeg bia sklona tragala-
kim i humanim artikulacijama.
Veovieva knjiga je kolanog tipa. Iako je takva djeluje izazovno. Moemo smatrati
kvalitetom i to to pisac i novinarske tekstove odijeva u knjievno ruho, bogatei time
njihovu dubinsku projekciju. Umjetniku tvorevinu ne predstavlja samo jezik, iako je on
u mnogo emu presudan. Pored jezika egzistira misao kao vieznani orijentir. Uosta-
lom, i dogaaj koji je predmet iskaza sagledava se iz vie aspekata. Zavisno od aktera
koji su nosioci predmetne grae.
Pievi eseji i lanci, i vrstom i oblikom, nedvosmisleno ukazuju na punu determinaciju
stvaralakog izraza. U njemu nijesu zanemarena ni sintaksika bogatstva. Rekao bih da
ona daju kolorit tivu.
Vrijeme se, pored kalendarske naznake, mjeri unutranjim sadrajem. To znai da nesta-
je rastojanja izmeu pisca i predmeta. Zdrueni postaju refleks subjekta. Odnosno smi-
sao kazane prie. Bilo da se ta pria zove esej ili neto to je drugog roda. Veovi je
knjigom Vrijeme to eka vrijeme upozorio da je na putu ivota mnogo razliitih za-
preka. Jedino e svijest biti sposobna, osnovna je pieva poruka, da se izie iz zamrae-
nog kruga besmisla u neki svjetliji istorijski krug.

LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: AMIL SIJARI (6)

Album pjesnikovih nesanica


Dolazei prije nekoliko godina u Godijevo prvo to me obuzelo dubokim osjeanjem di-
vljenja, bilo je nebo. Imalo je ovalni ram, slino oku koje ga gleda. I slino rijeima koje
ga razastiru unutar svojih znaenjskih slivova. U svakoj Sijarievoj knjizi egzistira nebo
i svjetlost. Valjda da podsjete da u tronosti ivljenja ima i trajuih zasjaja koji nadvisuju
tu tronost. Prirodno je da se tronost iskljuuje iz misli, posebno kad je bie okrueno
darenim nebom i livadskom arenicom cvjetova. Ovdje, u Godijevu, toga je u obilju.
Literatura s razlogom prihvata to obilje. Utkiva ga tamo gdje se javlja relej radoznalosti.
A akteri drame uvijek su pripravni da s prirodom podijele bliskost stapanja. I u zimskoj i
u svakoj drugoj kalendarskoj najavi. Od prve visibabe do isteka cvjetne sezone. Tamo do
novembra kada se u stihove i u cvjetove pone naseljavati magla. S maglom i brije. Kao
oblik novog doivljajnog sloja. Taj sloj jednako je vidan i u Sijarevievoj prozi i u poezi-
ji. Lirskog je porijekla i prospekcije. Kao takav brie razliku izmeu sjeanja i zamilja-
nja. Pisac objedinjuje te fenomene, inei tako izraz dubljim i dejstvenijim.
Zamiljanje je jedan od preduslova da vizija dobije svoju punu predmetnost. Tako ona
postaje klju kreacijskog uinka. Ne samo kad se radi o ispovjednom tonu prie, nego i
kad se kristalizuju njeni dubinski zasjeci. Vizija je sama po sebi poetskog karaktera. Do-
prinosi uvjerljivosti naracije.
Mudra Isidora Sekuli istie da prozu uzdiu poetski elementi. Bez njih bi djelovala osa-
kaeno. Sijari kao da je slijedio ovu njenu opasku. U svim pievim prozama poetsko se
javlja kao vrsta magnetne rezonance. A ta je sa Sijarievim poetskim soinjenijama?
U njima pisac njeguje neuobiajen vid refleksiranja predmetnog. On stihu daje pripo-
vjedno obiljeje. esto i sa fabulacijskom osnovom.
Moderni liriar esto koristi formu eseja za vizioniranje svoga svijeta. Dakako, sa upli-
vom novog korespondentnog koda. Sijari pribjegava tradicijskoj modelaciji stiha, rei
emo ravnomjernog toka. Takav kakav je umije da zanese. Valjda to ima zanimljiv pod-
tekst. Najee simbolikog usmjerenja. Neu rei da je izostala muzikalnost. I ona po-
stoji, samo joj je kretanje prilagoeno zahtjevu spore izraajnosti.
Ako bismo se zapitali zato se Sijari poslije vie sjajnih knjiga proze, okrenuo poeziji,
odgovor emo nai u pievoj potrebi da poetskim jezikom kae neke fluidnije istine o
ivotu, vjerovatnoi smatrajui da je on neka vrsta nadgradnje nad onim to nudi prozno
kazivanje. Uz pojam lirike, ne od sada, vezuje se i priziv bojeg poslanstva, dok prozi
pripada zemaljski status, to se esto smatra statusom nieg reda. Meutim, tu nema hije-
rarhije, iz prostog razloga to literaturu ne odreuje vrsta nego stvaralaka dubina i umi-
jee.
Mnogi potvreni pisci, naroito u starijim godinama, vraali su se stihu, mislei da e
putem njega izraziti najdublje nemire bia. Tako nije bilo ni u primjeru velikih. Balzak,
Dostojevski, Flober, Tolstoj i mnogi drugi pisali su poeziju, ali su to bili neuspjeli odjeci
onog velianstvenog to su u prozi postigli. Sa Sijariem je drukija stvar. Zato? Zato
to se u njegovoj poeziji, u finom vezu, proimaju duh i svijet. Drugim rijeima, stvarno
i miljeno mnogostruko se dodiruje i oivotvorava. I obina stvar moe se iskazati kao
otkrie, ako je poetski odraena u novoj jeziko-smisaonoj datosti. Tada se predmetno
povinuje sili subjekta, poto on indukuje viziju i prizor. Zasniva poetski lapidarij. Stih
govori kako poeta opaa sebe i kako to opaanje prelama u vizijskoj matrici. Ne radi se
tu o stanju posmatranja koliko o stanju srastanja subjektnih dispozicija u jedan koheren-
tan evokacijski diskurs. Rekao bih diskurs poistovjeenja sa prirodom kao ljekovitim o-
vjekovim utoitem. Citirajmo poetu: Pada kia. /Ja hodim kroz travu i stanem, / I poe-
lim: / da sam kapljica kie / Pa da joj na ruku panem.
Konano svijet nije samo ono to se vidi ve i ono to se nasluuje. Mata pomae da
proces nasluivanja dobije osnaenu pulsaciju u ispovjednoj sferi. Neke pjesme u Liri-
ci imaju eksplozivan ton. Rije je o pjesmama aluzivne i afektivne fermentacije, to je
uobiajeno za poete mudronosnih egzaltacija. Kod takvih se slike stalno mnoe. Jednom
obliku pridodaje se vie imaginativnih udjela i oni, naavi se u istoj evokacijskoj kom-
poziciji, djeluju na slune kanale omamljivo. Rei u da je tu imanentna apoteozina fra-
za, inae, preplavljena rascvatom brojnih slika i uzastopnih vokalskih naznaka:
Z(a)m(i)r(i)s(a) l(i)v(a)d(a). P(u)n(a) j(e) cv(i)j(e)(a), n(i)j(e) p(o)k(o)(e)n(a).


LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: AMIL SIJARI (7)

Album nesanice


Najvanije je, kae or Pule, kad se doe do istog pojma o samom sebi. Tu se svakako
radi o stanju stalnih preobraaja u kojima se zatiemo. Tako je svaka Sijarieva pjesma
drukija od prethodne. Ne u jeziku koliko u odabiru teme i u nainu njene transformaci-
je. U jednom se vodenom okcu ogleda nebo, sunce i ja, a u drugoj pjesmi trava postaje
bliska srcu samo ako je ona prola kroz nju. Znaenje misli obiljeava se nijansom
neoekivanog kreacijskog postupka. Po pravilu sa filozofskom proetou.
Kad je poeta u zanosu, on se nalazi u nekoj vrsti bezvremene praznine. Do njega tada
hrupe mnoge zapretane stvari iz minule prolosti. U tom prisjeanju zatie sebe u ulozi
dvojnika. Kao bie koje je zarobljeno mreom tajni i udesa. Poeta e udes apostrofirati
kao neto neizbjeno: Bez svoga udesa / Ti ne bi bio / Ti.
Zbirka poezije Lirika tvorena je kao album nesanice sa bezbroj scena. Koliko pjesama
toliko i njih. Zato im naslovi nijesu potrebni. Smrt u mnogim pjesmama figurira kao tra-
jua odrednica. Ona je uvijek ekajueg statusa. I uvijek opominjujua. I nikad, bez ode-
de pojmovnog odreenja: Kad se umire, tad se uti. / Bie to za mene divota, / Jer u
moi da ponesem / Ono zbog ega sam utao / Cijelog / ivota.
itajui Sijarievu poeziju reklo bi se da su ideal i apsurd nastali iz iste legure. Ideal sig-
nalie stanje ivota, a apsurd prekriva osjeanje nestanka. Vrijeme je utisnuto u oba ta
odredina ina, budui da se ono javlja kao zidar i jedne i druge pojmovne postulacije.
Tako pjesnik sa zaviu gleda na brata koji mirno na livadi lei i udie miris trava, srean
to nije vidio more. Zbog njega bi se od gledanja umorio. Druga je slika u protivtei sa
prvom. Ona kadrira osjeanje posmrtne poasti za svakog bliskog ko je umro hajdu-
ka ili konjokradice. ene mrtve u mislima namotavaju na vreteno do u svanue. Ovdje
smrt ne zakriva vidokruge ivota. Imajui u vidu tu injenicu poeta slobodno markira
minula vremena i (ne)zgode u njima. Mata pjesniku pomae da brzo pree rastojanja i
da se zadri tamo gdje je dom ovoj ili onoj dosjetici. Razumije se kroz poetsku vizuru,
poto ona due traje od uzgredne rijei.
Misli je dato da se neprestano iri. Uobrazilja joj daje osobinu stalnog pomjeranja u vie
smjerova, podreujui sebi i jezik kojom se emituje.
Posebno mjesto gdje se neto odigralo. Najvie toga odigralo se u zaviaju. No, prije to-
ga odigralo se u biu artikulatora, jer se oko njega sve vrti. On je vlasnik memorije i re-
cepcije. Na poeti je da rasuto okupi i doivljajno osloji.
Kad pohoduje zaviaj, pjesnika obuzima plima zanosa. To je onaj zanos koji se slae ti-
hano ali uporno. Kod takvog slaganja uitak je vei, a misao korjenitija. Proistekla je iz
nutrenog sloja, uz slijed zvunih tonova skladno razmjetenih u matici strofe.
Zvuk doprinosi da misao bude pamtljivija. Poesto sa rezigniranim obrisom. Takvi obrisi
uzrokovani su pomanjkanjem volje u starijem dobu. Tada se umjesto etiri jedva do-
skoi prva stepenica.
Neemo rei da ove stihove izbira samoa. Izbira ih umna starost. Zato su sumnjiavog
gesta i melanholnog naplava. Rije je o trenu kad se iekuje kraj: Na zidu mi otkucava /
Sat. Malo, malo pa odbroji / Vrijeme... Ne znam ta njemu da odgovorim.
Stiem utisak da se stihovi izgovaraju sa lakoom. Prije toga su u sebi odbolovani. A bo-
lu je svojstvena energija. Uprta vidom nebesima kao uvarnom priklonu duha i znatie-
lje. Balzak izjednaava nebo i budunost. Jedno drugom slui kao transfuzija postojanja.
Tu avanturu izleta simbolizuju i kosmonauti. Prije toga to su inile poete magnovenog
nadahnua.
Smatra se da je svijet osvojen kad se snagom odrazi u pjesnikovom subjektu. Ovom zbir-
kom poezije Sijari je pokazao mo takvog odraavanja.
Rekao bih da se Sijari drao klasine koncepcije kad je u pitanju graenje stiha. On i
sjeanje uzima kao vaan odnos sa svijetom. Mogunost njegovog projiciranja je neogra-
niena, uz uslov da ga artikulator umije crpsti i imaginativno oploavati. Sijari se moe
pohvaliti takvom vrlinom. A vrlina se mogla stei i punom ovladanou jezikom, poseb-
no kad su neoekivane kombinacije u pitanju. ovjek ovog podneblja, govorio mi je pi-
sac, u jeziku prepoznaje i svoju vitalnost. Naprazno ne mudruje. Mudruje samo ako se
njime moe pronai izbavljenje od nemilice i zla.
Lirika je i napisana da proteira takav jezik. I ne samo jezik, nego i egzistenciju koju
treba umilostiviti da bude meka od postojee tvrdine. Zbog toga zbirka sadri i filozof-
ske repere. Neku vrstu samonikle mudrosti, koja je najee vitalnija od uene. Zanimlji-
vo da sve to se raa i dogaa umotano je u bajkovite slike, ne razminjujui ni pakleni-
ke stvari, jer bajka mora imati i posebnu vrstu ogledanja.
Tamo gdje ranije nije bilo puta, rije je hodala i stizala gdje se namjerila, iskazujui ne
samo izgovoreniko nego i iskustveno bogatstvo. Svemu to se razgorijeva svijetom i i-
votom trebalo je dati zavidan ulni vid i osjeajni ton. Sijari je to umio kao izuzetan
vlasnik nepresunog dara.


LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: RADOVAN ZOGOVI (8)

Instrukcija maslini

Prije nego to pristupim analizi pjesme Radovana Zogovia Instrukcija maslini, duan
sam da dam jedno objanjenje. Meu vie od dvije hiljade bibliografskih jedinica, ovo je
prva koja se odnosi na njegovo pjesniko djelo. Razlog to za ovih pedeset godina nije-
sam pisao o Zogoviu treba traiti u njegovoj i mojoj politikoj nepodobnosti. Kao dvo-
godinji zatoenik Golog otoka (tamo sam proveo 1949. i 1950. godinu), pisanjem bi
kodio i njemu i sebi.

Zogovi

Stariji meu vama, a najvie je takvih ovdje, znaju kako su tretirani oni koji su dolazili
sa avoljeg ostrva. Bili su lica bez graanskog statusa. Metaforiki reeno, za ivota im
nije bilo dato da budu ivi!
Zogovi, iako tamo nije bio, doivljavao je slinu dramu. U po neemu jo i teu. Zbog
visokog mjesta u hijerarhiji vrijednosti.
Kafkijanske situacije obino raaju Sizife. Zahvaljujui Zogovievoj snazi duha, on je u
mnogo emu posjedovao prometejske osobine. Njih emo prepoznati i u antologijskoj
pjesmi Instrukcija maslini. Evo te analize.
Ako ovu Zogovievu pjesmu dovodimo u vezu sa njegovom biografijom, onda bismo
morali da se bavimo ivotopisom stvaraoca. Mi emo, ipak, iz te usko trasirane zone po-
i ka irem objanjenju njenih poetikih svojstava, u kojima egzistentni fenomen zauzi-
ma sredinje mjesto. Egzistenciju treba shvatiti i kao vrstu istorijske uslovnosti, koja e-
sto gubi nadzor nad sobom. Zbog toga je ostalo na pjesniku da izotrava blendu svoga
senzibiliteta i da u zbiru prevratnikih ivotnih mijena sauva duu i duh.
A pjesnik je to mogao jer je svoju misao utkao u strpljenje stvaraoca koji osjea tvrdine
ivota, ali koji dobro zna da se one odgovarajuom protivteom mogu nadii. Zogovi to
nadilaenje vri putem instrukcije lirskog koda i sutine, drei se gledita da je priroda
presudan inilac u snaenju duha i imaginacije. Sve ono to je slika vremena, trai da se
nastani u sklop samog bia. Samo pod tim uslovom ona moe da dobije neophodnu arti-
kulacijsku vizuru i znaenje.
Sloiemo se sa miljenjem da se pjesma ne moe zamisliti bez imaginacijskog naboja.
Zogovieva pjesma Instrukcija maslini ispjevana je u tome kljuu. Bio bih odreeniji i
rekao da se imaginiranjem doivljajne matrice produbljuje saznajna i refleksna snaga
pjeva.
Pjesma se otvara imperativnom milju: ilama za kamen, to znai za vrstinu tla. Ako
se taj in shvati kao uslov egzistencije, a shvata se, onda se on pretvara u samu prirodu,
kao njen saudruilac. Sraivanjem bia i prirode obogauju se unutranja osjeanja i
prepoznaje identitet pjesnika koji je ozlijeen ivotom. Uostalom, mnoge su vrijednosti
ivota istekle sa vrela line ozlijeenosti. To pravilo vai i za autora Instrukcija masli-
ni. On je lirsku zapovjednost izvarirao u vie modelacijskih ravni, a osnovna je da se
odoli naletima ugroenosti i muke.
Posebnost ove pjesme ogleda se i u tome to je karakterie grevan vokacijski slijed i to
su kontrasti u njoj (zima ega, ljutost doud, ila list, kamen talas, no svjetio-
nik) dati u latentnom kljuanju. Po lirskoj formi srodna je ditirambu, koji iziskuje speci-
fino rukovanje simbolima, a ima i naglaenu melodioznu obuzetost. Istina, i bez Bahusa
moe da se doara zanos i strast, pogotovo ako su ovi fenomeni iskazani jezikom poetski
otelotvorenog uzbuenja. Ova se pjesma po unutranjem sklopu i dejstvu prepoznaje i
kao drama. Maslina, kako kae poeta, hvata sjenku zemlje i izuvija se u gru smrtnom.
Prouavaoci starogrke knjievnosti znaju da se iz ditiramba razvila grka drama i da su
taj rod zduno prihvatili pjesnici kasnijih epoha, izmeu ostalih iler i na ura Jaki.
Zogovia vidim kao njihovog pridruenika, ne samo po ovoj pjesmi, nego i po nekim
drugim pjesmama iz zbirke Artikulisana rije. Instrukcija maslini ispjevana je u sli-
nom obrascu, samo to se njena prometejska sutina preobratila iz drevnog (mitskog) ob-
lija u ovovremenu zbilju.


LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: RADOVAN ZOGOVI (9)

Zebnjivo polje zbilje

Poeta se pobrinuo da i itaoca uvede u zebnjivo polje zbilje, a to je mogao jer je svoju
odu zelenoj zavodnici izgovorio u zanijetom i skladnom tonu. Mnoga se objanjenja
mogu izvui iz ove pjesme. Najvie ona koja se tiu pojmovnih oznaenja i leksikog bo-
gatstva. Pjesnik simbolima otkriva mnoge dvosmislenosti. Preko njih postie najtananije
efekte.
Pjesmu je porodio nemir due, ali bi ona ostala bez snanog dejstva da u nju nije upleten
dramatian stvaraoev ivotopis. To uplitanje dramatinog sindroma dalo je pjesmi iz-
vanrednu ivost i postojanu emotivnu obojenost. Iskuenje najee trasira takve uslo-
vljenosti. Jo kad se tome doda pokretnost slika, onda shvatamo zato se misao transfor-
mie preko njih. Zogovieve slike su pravi biljuri. Odjenute su snovidbenom iskrom, po-
sebno kada se nijansiraju izdana izvorita prirode i njena tajanstva. Pomenuta iskra sno-
vidbenosti karakteristina je i po tome to ovdje djeluje i kao motorika snaga.
Pjesnik je nadu zamijenio drugim korelativom istrajavanjem. Za taj korelativ bismo rekli
da ima vrstu potencijalnost. U prvi plan istie se vitalitet i uzvienost ivota. Tu, u tvri,
u kamenom tjesnacu, svila je gnijezdo maslina. Ne moe joj nita ni ljetna udija. Ako joj
ponestane vlage, nek joj vlagu znoj podari. Nije li ova Zogovieva misao bliska onoj Nje-
goevoj krilatici o borbi neprestanoj. Mi takvu borbu s pravom nazivamo: svrhom ivo-
ta. I ja joj u primjeru ovog poete dajem takvo imenovanje!
Magnetizmu pjesme doprinosi izmiljanje. Njime se trai esencija, ivotnost. Esenciji je
dato da poraa ekstazu, nameui duhu nove izvore snage. Upravlja tu snagu ka posjedo-
vanom trajanju bia kao sveopte vrijednosti. Maslina je to bie. Ono egzistenciju u pje-
snikovoj fokusaciji ini irom i postojanijom: I postaje kamen. Kameno-uljanom i slanom
tavom svoju kou/ utavi, osivi, okori, nakvrgaj. Kamen jedi.
Instrukcija maslini pisana je neobinom leksikom. Otpor nestajanju snano je izraen u
pozivu na vrstinu postojanja, a leksici (neologizmi i termini) i tamna tonalnost glasova
znaenjski i zvuno kreiraju ekspresivnu poetsku sliku: Izubijano, skrutnuto korijenje is-
prepleti i zakopaj. I termini borer, rudaa, oksid i drugi svojom neobinou i glasovi ni-
skog tona i suglasnike grupe oteanog izgovora stvaraju snani vizuelno-akustiki doi-
vljaj vrstine u surovoj kamenoj sredini. U drugom dijelu pjesme sretamo leksiku druki-
je prirode i drukijeg zvuanja glasova, koji u stih unose toplinu i svjetlost. estim grada-
cijama niu se iskazne vrijednosti, mahom date kroz sliku i bujiav ritam. Dijalektizmi:
tonja, damar i drugi pomau stvaranju utiska neposrednosti, kakva je uostalom u cjelini
Zogovieva poezija. Nju karakterie vieznanost u evokaciji, sinteza i uoptavanje.
Zogovieva poezija je bogata metaforama. Stie se utisak da se lirska fraza opire normi.
A to je samo privid. Sve je u pjesmi usklaeno, ime se ne iskljuuje napetost unutranjih
drhtaja. Naprotiv, pjesnik ih potencira kao sublimisanu poetinost.
Iako su u pjesmi data fizika svojstva masline, ona u Zogovievom primjeru dobijaju po-
seban kontekst. Poetski se eksplicira neka vrsta bunta protivu statinosti i mrtvila. Pjesnik
ne podnosi nita to bi oznaavalo pokornost i mirenje. Kao da poziva na mijenjanje slike
svijeta, razumije se sa pozicija aktivnog djelovanja.
Poeta je rekosmo u opoziciji prema svemu to je statino. On je pohodnik estine i
moralnog uzdiga. Bodrenik i sanjar, koji ekstatino doivljava postojeu stvarnost, para-
digmiranu kroz brojna preobraenja, poev od preobraenja u sferi svijesti do epiloga ko-
ji je tu svijest proizveo. Ako je svijest oivotvorena svjeinom duha, ona dobija i auru
mudrosti. Instrukcija maslini ima i takvu naznaku.
Istina, pjesma je iskazana u magnovenju kao sve to nosi istinski pjesniki obol. A on je
najupeatljiviji ako je tako projiciran da se jedna spoznaja vjerno ogleda u drugoj. Masli-
na se otjelotvoruje u listu i plodu, ali njen korijen predstavlja najvaniju egzistentnu od-
rednicu. Pjesnik osjea nostalgiju za takvom vrstom ivota: A ustreba li, isproupljuj se
do u rave. Budi sedra, budi raspeta. stojea mrea od rudaa i oksida.
Ako je dui svojstveno da osjea prolost, ona se iskuava i u fluidu predosjeanja. Tre-
nutak je pozicija sa koje se ona zgru. I kad je u pitanju maslina i kad je rije o nadoveza-
jima drugih opsesija. Moda je to usud pjesnika koji u prirodi vidi dubinu zagonetke i-
vota.


LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: RADOVAN ZOGOVI (10)

Igra slika


Doivljaj u ovoj pjesmi dobija obrise portreta ugroene i u isti mah ouvane egzistencije.
Kaimo da je u tom portretisanju sproveden sistem naglaene koloracije, gdje svaka od
semantikih komponenti poprima sinhron karakter. Igrom slika koje su u slubi glagol-
skog prezenta metaforiraju se sloenosti ivota. Te se sloenosti jedino mogu oivotvoriti
snanom pjesnikom vizijom. Na tom planu iskaz dobija neoekivane obrte, ne samo u
pojmovnim nego i u jezikim odredivostima. itav jedan arsenal nadahnua zavrava se
u rimama neuobiajene strukture. Rije je o rimama zvune konstrukcije: opak-zakopaj,
kore-borer, vjetra-sedra, sebe-izgreben.
Sklonost ka oneobiavanju izraza daje Zogovievoj poeziji posebnu privlanost, a rime
koje smo pomenuli, sposobne su da prime i zasvedu cio jedan pojmovno-evokativni blok,
esto i sa polemikim prizvukom. Kad istiemo poleminost, moramo pomenuti i tipnost
pjesnikovih ideja. Meu njima dominira ona koja vaspostavlja borenje kao okosnicu egzi-
stencije. Njih odlikuje izuzetna energija n postojano uvjerenje, naroito ako se difuzuju
kroz spor. Instrukcija maslini zasnovana je na podlozi sporenja sa imaginarnim sago-
vornikom. Taj sagovornik je sam ivot. Biografska crta koju smo u poetku ovog teksta
pomenuli, ne moe se zamisliti, ne bar kad je Zogovi u pitanju, a da se ne istakne njen
uticaj na tvorenje poezije vjeitog revoltnika.
Ne samo kad je rije o mislima u koje se slivaju slike i pojmovi, nego i kad je u pitanju
jezik, s obzirom da se u njegovoj ii prelama svijet pjesnikovog subjekta. I kao smislena
i kao zvuna topografija. Oslunite samo odzvanjanje zvunih elemenata u pjesmi. Imate
utisak da stih ima eho uboreeg slapa. Ali ta uoena crta ne bi bila u Zogovievom fazo-
nu kad tu zvunost ne bi pratili bogati doivljajni slojevi. Njih osamosvojava mata, bu-
dui da ona oplemenjuje misao.
Moe nam na momente izgledati da Zogovieva pjesma ima tvrd patetian ton. To je
valjda otuda to je iskazana u specifinom zanosu. Slino pjesmama himnikog sadraja.
Ritamsko obiljeje pjesme doprinosi takvom utisku. Ima izgled talasanja. Iako je pjesma
strofirana, stihovi su tako povezani kao da nijesu dijeljeni na ogranke. Nastali su naizust,
u jednom dahu. To im pribavlja unutranju napregnutost, to je karakteristino za pjesme
glorifikalne motivacije. Takvom motivacijom snaga volje istura se u prvi plan. Ako bi
kojim sluajem posustala, pjesnikovom instrukcijom pojaava se njena unutranja impul-
sika:
Vrijedi da bar jednom, kad mrak obezlii, zguva kopno, ribaru nad svijeom, to ar
razgre rukama, bude: svoji. Vrijedi za cigla tri cvijeta, za tri kapljice ulja s opnom:
vrijedi da se, uspravno, prosto stoji.
U Instrukciji maslini ne moemo tipovati koje je mjesto vanije. Sva su podjednako va-
na i sa stanovita vokacijskog usavrenja i sa stanovita instrukcijske profiliranosti, koja
je, da i to kaemo, podreena prvom uslovu. Neemo pogrijeiti ako kaemo da se ovdje
radi o drami u pjesnikom obliku. Njoj je sve u pokretu i deavanju, u znaku da se odri,
da se spasi ivot od stalnih ugroenja, po onoj da ponovo navedemo Njegoa udar nae
iskru u kamenu!
Ono to je u muci nastalo, stamenije se uzvisuje u ivotu. I reena maslina i kroz nju na-
slueni ovjek. To to je u pjesmu utkana dramska tenzija nije nita neobino. U Zogovi-
evoj poeziji ona se oglaava kao vana kreacijska sastavnica, koja integrie u sebi vie
provokativnih ekvivalenata. Najvaniji je meu njima, to je prepoznatljivo u analizova-
noj pjesmi, sraslost sa mukotrpljem ivota preobraenog u vjerovanje ivotu.
Uspravnom i smislom razgranatom ivotu. Ba kakva je Zogovieva maslina.

LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: RISTO RATKOVI (11)

No kao poetska refleksija

Ne znam koliko je poezija odraz svjesnog ivota. Njene se zone iskljuivo veu za doi-
vljaj, a doivljaj je uvijek varljivog, odnosno lebdeeg svojstva. On je jednovremeno na
dvije obale na onoj koja je fiziki odrediva i na onoj gdje stremi ruka stvaraoevog du-
ha. Ova druga obala zahtjevnija je od prve, jer biu nudi ono to ono dotad nije bilo: taj-
nost svoga unutranjeg svijeta. Od te tajnosti treba da stvori novi doivljajni resurs i nji-
me najavi dejstvenost vokacijskog uinka. Njega je via sila dovela u takvo stanje. To
stanje moemo imenovati strau ili zanosom. Ili nekom drugom osobinom koja je poziv-
na da formulie bie poetske kreacije.
Poezija Rista Ratkovia najvema obitava u tzv. lebdjeoj, odnosno podsvjesnoj zoni, ko-
ja je nezasita u svojim emisionim traganjima. Nadrealizam je mnogo doprinio to se pje-
snik u dobrom dijelu svoga poetskog stvaranja vezao za naznaenu zonu, gdje je nadreali-
stiki postupak, naroito u pjesmi Crnci protiv Amerike, dobio vratolomnu smislenu i
intonacionu konstantu.
Mnoge se Ratkovieve pjesme difuzuju kroz neobine misli i izvrnute slike. Izdvojiu
nekoliko karakteristinih primjera iz pjesme Pono mene: Sedoh kao kad zvezda pada
ili: Ja samog sebe u sebi snivam ili Budni psi uvaju zvezde.
Istina je da ivimo u vremenu, ali je vanija destinacija bie. Putanja vremena i slika pro-
stora saobraavaju se biu. Voljom samog bia. Otuda mnogolikost u ei za pustolovi-
nom duha. Iako je mnogo tamnine u naem svijetu, nee prestati raspredanje arolija. One
postaju egzistentni simbol za sve to je prolazno i beskrajno.
Ratkovi je osjetio da je puls arolije odbrana od tamnina svakidanjice. U njegovom i-
votu bilo ih je previe, ali se on sa njima mirio. Uvidio je da je takav njihov virus oplo-
avao matovne svjetove. Mahom one nad kojima se no nadnosila. A gdje se no zai-
nje, tamo patnja lake iri estar. Bio je podijeljen u sebi do fatalnosti. Mislio je da e al-
koholom tu podijeljenost ublaiti. Naprotiv, ona je vremenom postajala sve razornija.
Pjesme koje su nastajale pod navalom naglaene nervne napetosti i razora,imaju rekvi-
jemsku boju. Takve su pjesme Luminal, Ikona i pjesma Pono mene, koja je predmet ove
moje kritike analize.
Neki se mogu zapitati otkud ovakav naslov: Pono mene. Rije mene smisleno je udarni-
ja i tonalnija, kao nosei element sintagme od rijeci moja. Sve to je u protivtei sa uobi-
ajenim, makar se tu radilo o leksikoj markaciji, Ratkoviu je bilo bliskije. Bar u onim
pjesmama koje imaju nadrealistiki aromat ili su mu nalik.
Po Ratkoviu, vlastito bie ne moe se razdvojiti od bia sa kojim je sraslo. Oni se i u
smrti trae. Ova pjesma je kucavica toga traenja. Elegijska po svome sklopu. I ne bez fi-
lozofskog naboja.
Jednostavno se poeta stapa sa biem voljene ene. Budui da se ovdje radi o osobi koje
nema, pjesnik joj zduno prostire svijet svoje intime ne bi li u noi patnje sa njom jo jed-
nom zajedno bio.
Ovu je pjesmu iznjedrila samoa. Jaka patnja trai da se negdje prelije. Tijesno joj je u
bezvoljnikovoj koi. Zato voljenu priziva glasnim vapajem: Mrtva si a tebe nema. Moe
se pomisliti da je misao pleonastina. Nije. Ona samo na dvojstven nain iskazuje dubinu
gubitka. Kako je svojstvo vizije da mijenja tok, pjesnik i samoj smrti daje osjeanje privi-
da. On kae: Moda ti i kuca uporno na vid mi. O kakvoj se protivurjenosti tu radi? Pri-
je e biti da se radi o stapanju dvije osjeajne supstancije u jednu. Ovu posljednju bismo
nazvali supstancijom memorijskog oivljenja. Ono se obino javlja kod stvaralaca hiper-
senzibilnog tipa. Kod Laze Kostia i Disa, recimo. Disova antologijska pjesma Moda
spava zapravo se otkriva u slinoj postulacionoj ravni. Oivljava svijet tamnih i srcu pri-
raslih stvari.
Neu pogrijeiti ako kaem da dobar pisac ne troi drugo do svoju mo. Magnovenje mu
pomae da se usredsredi na one take ivota koje su ga opsjele svojim egzistentnim zna-
enjima. Sredino mjesto pripada onome to se voli. Neemo kriti da je ena dragulj koji
se blistavo odsjajava u svijesti: Tako esto smo se svlaili kao vedar dan.
Stie se utisak da je rije o stihu koji slijedi putanju aneoske prisnosti. Isto se moe rei
i za neke stihove u pjesmi Ikona. Vrijednu pjesmu nikakav otpor ne sputava. Zato?
Zato to je odlikuje lakoa kreacijskog pranjenja. Pjesma koju analiziram zapravo je iz
takvog okrilja. Iz okrilja budne paenikove noi. Kao da je uticala i na irenje sna, te Rat-
kovieve vrtoglave opsesije. U toj noi nalazi se stjecite dubokog bola, rekao bih bez
oporavka za pjesnika koji trpi.
No nije spoljna slika. Ona je u biu poete dobila vizuru ponora, ali tako to je on postao
osvojeni predmet. Sa punim znaenjem emotivnog strujanja, gdje uspomene imaju stoer-
nu posjedovanost.
Bez dvoumljenja kaem, pouen pjesmom Pono mene, da ne postoji razlika izmeu sje-
anja i zamiljanja. Ova druga postulacija uinila je pjesmu koherentnijom u spoznajnom
smislu, iako je plod afektivnog stanja. Otuda u pjesmi toliko slika ukrtenog znaenja i
kontrastnih boja.
U ovoj Ratkovievoj pjesmi nailazimo i na stihove koji nemaju istu poetsku strukturu,
ime se gubi uzajamnost njihovih kreacijskih postava, poev od one semantikog tipa do
ritmike i kompozicione: Jedan mi ovek, seljaki odeven, ispria. Pjesma ne trpi, ak ni
u onim baladinog tipa, ovako zasnovanu ispovijest i kretanje koji su po prirodi svoga
obiljeja proznog profila. Ako izmeu jezika i spoznajnih polja (vizije) nema neophodne
korelativnosti, stih je iznutra osiromaen. A ona se prevashodno ostvaruje putem igre, za
koju Jurij Lotman sa pravom kae da nikada nije suprotna spoznaji.


LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: RISTO RATKOVI (12)

Meuzavisnost rijei

U pjesmama koje naginju nadrealistikom modelu, igrovito je sa izrazitijom spoznajnom
funkcijom. Kroz udaljene simbolike naznake nagovjetava se meuzavisnost rijei. Ta
meuzavisnost ovdje je posebno vidna i mjerljiva, jer je u osnovi njenog subjekta bol si-
tuiran kao inspirativna odrednica. A to, dakako, pjesmi daje eljenu smisaonu dubinu. Za
pjesmu je vano da se proivi emocija i da se njeni strukturno-smisaoni nivoi dovedu do
punog saglasja u iskaznoj sferi. Na taj se nain sama pjesma efektnije percipira. esto to
nije lako, jer se tu radi o njenom sloenom unutranjem ustrojstvu. Kad kaem ustrojstvu,
onda mislim na ulogu asocijacijskih funkcija koje samo izotren duh moe deifrovati na
pravi nain.

Rodna kua Rista
Ratkovia

Ratkovieva poezija (pa i ova pjesma) trae zapravo takvog itaoca. U poeziji ima vie
kanala kroz koje struje evokativni medijumi. Jedan od njih je mata. U pjesmi Pono me-
ne ona ima rastue oblike u modelativnom smislu. Njen proloki dio mirnog je toka, da bi
u njenoj daljoj projekciji poprimao sve dinaminija svojstva i sve fluidniju odgonetlji-
vost. Nije teko uvidjeti da doivljaj ima gradacijsku putanju, a ona je nastajala presije-
canjem dva fenomenoloka znaka duboku vezanost za voljeno bie (enu) i siromatvo
koje je natkriljavalo zajedniki ivot zaljubljenog para: Bar sada ne brine brige sirotinj-
ske /Jadnice moja.
U tvorenju pjesme bitan je odnos prema subjektu. Ukoliko je umjetniki analogan ideji
koju iskazuje, pjesma e imati dublju pojmovnu odredivost. Sa prepoznatljivom hijerahi-
jom odnosa u domenu uinka.
Nezaobilazno mjesto doivljajnoj mapi pjesnika ima slika. Ona, tako rei, fermentira tok
i snagu lirskog izliva, pribavljajui mu, pored dragih vrlina,
sposobnost da fino nijansira izreene misli.
Ratkoviev doivljaj odsutnosti voljene ene imaginacijski je spektriran tako da se vre-
menska udaljenost ne pokazuje kao daljina. Ona se ukida vizuelnom pojavom njenog li-
ka: I oseam da lei povrh suncokreta, / U zelenoj koulji, / Prevrnutim oima. Tako po-
etska refleksija iznutra obasjava fiksirani predmet. Voljena ena pripojena je trenutku u-
deeg snatrenja: Ali otkud njen lik nasluen u vazduhu im pogledam...
Ljubavi nije potrebno vrijeme. Ne bar da bi se potvrdio njen identitet. Ljubav se i prosto-
ra oslobaa, jer je i on udaljuje od predmetnosti svojih snova. Opinjujuu mo moe ste-
i ako raa fluide duevnog nemira. A oni su u ovoj pjesmi obuzeti posebnom vrstom
upijanja svega onog to je vezano za zajedniku bliskost. Njeni prsti iveli su u mojoj ru-
ci i poslije njene smrti.
Bujna mata zanosu daje krila. Misteriji otv vrata mnogih spoznaja. Posebno onih koje
su herbarene u ulnom registru. To ulno u ovoj pjesmi je preovlaujue. Kako je ivot
prinuda, od njega se otima ono to je satkano od mekih i osjeajnih niti: Vidnija budi kad
u ma koju sobu za mnom ue.
Svijet koji je uslovljen takvom potragom za izgubljenim biem iskazuje se dubinom su-
bjekta, budui da tamo, u toj sferi, doivljaj osigurava kreacijsku punou. Ono sto se ulo-
i u pjesmu, tolika je i cijena njene vrijednosti.
I Adam je eznuo za izgubljenim rajem. Strast za slatkim voem liila ga je oekivane
sree. Mlade godine bile su stjecite toga raja. Sudbini je dato da izokrene strane i da se
oglasi kaznom. Razbatinjenjem uivalake strasti. Patnja dolazi kao njena zamjena. Kao
oblik bistvovanja sa zebnjom.
Sa jednim se moramo sloiti: patnja ne moe imati zraan izgled. Ni vedrinu umnoava-
nja ideja. Ali se iz nje mogu izvui drugi, nita manje znaajni svjetovi. Patnja je po svo-
me sklopu reljefna, to znai da je podlona razliitim emanacijama, posebno onim koje
uvrujemo u stresne.
Nikada Ratkovia nije doticalo stanje line ni porodine sree. Ako je nje i bilo, ona se
jedino mogla manifestovati u kratkovjekovnoj ljubavi. Rekao bih, kao alternativni eho
patnikog osjeanja: Zaspati ili umreti... Ili se pretvoriti u suncokret...
Sve ima svoju analogiju, pa i patniko stanje. No koja ga zastire, ujedno ga vodi i ka ne-
kom obliku nitenja. Ne znam koliko sam u pravu ako ga tretiram kao alegorijski entitet.
Ono to je mrtvo, ivui pristan moe nai samo u rijei. Unutar okvira pjesnikove uobra-
zilje.
No nije fizika slika nastanjena u prostoru. Ona se u viziji javlja kao refleks pjesnikovog
oaja, reverzibilnog po toku i jaini. Otrina ulnog opaanja dala je doivljajnoj matrici
kolorit, a rijeima smirenu zvunost. Rekao bih po sistemu koncentrinih krugova i po
treperavosti pitomih ulnih naglasaka.
Ratkovi misao smatra duevnim prostorom, ali tek kad su se upili slikoviti fragmenti ve-
ze sa voljenom enom, koje nema. Dakako, imaginacija se izdigla nad sjeanjem i pjesmi
pribavila atribute trajnosti.
U ovoj antologijskoj pjesmi naziremo vie izdvojenosti, ali se one blago slivaju u cjelinu
ispovjednog medija, sadravajui u sebi skladnost tonalnih sazvuja. Poeta je svojim du-
hom ubrzavao rojenje misli psalminog karaktera. Ovdje se bol modeluje kroz vie vari-
jacijskih sistema, ne dozvolivi da jedan drugog preteknu. Njih karakterie vrlina meu-
sobnog stapanja, to je primjereno elegijama rezignacijske strukture. Istina, u pjesmi e-
mo nai i izvjesne naslage optosti i bezlija, a to se deavalo kad je pjesnik ispovjednu
prevlast preputao proznom kazivanju. To je slabilo efekte vokacije za koju moemo rei,
kad je sagledamo u cjelini, da je sauvala svoju postojanu unutranju energiju. Time je
ona situirana u trajanje pamtljivog znaenja i vrijednosti. Dobra pjesma uva temporal-
nost i onoga to se dogaa u njoj i onoga kako je to dogoeno tvoreno. A tvoreno je u bo-
gatoj stvaralakoj vlasti i sa snanim komunikacijskim potencijalom.


LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: BRANIMIR EPANOVI (13)

Beznae u okrilju smrti

U trenutku kad se pojavio roman Branimira epanovia Usta puna zemlje (1974) privu-
kao je panju javnosti i knjievne kritike i po vrsti teme i po nainu oblikovanja. U njemu
se tretira problem (ugroenog) ovjekovog postojanja, problem koji se kontinuirano pro-
vlai od pamtivijeka do danas. Moda ta ugroenost udvaja i mnoi njegova osjeanja i
tenje. A mi znamo da su tenje pokretai vaskolikog duha. Tenje se oduvijek iznova
doivljavaju, jer sa sobom nose trenutak svijesti koji je karakteristian za svako razdoblje
ponaosob. Sa svijeu dolaze i osjeanja razliitog karaktera. Bolna su mnogo ivlja i
pamtivljivija, bar kad je o literaturi rije. U trenutku kad ljudska tjeskoba postane nepod-
noljiva, dolazi do njene eksplozije, kakav je sluaj sa ovim epanovievim remek-dje-
lom.
ovjekova egzistencija prevashodno sadri psiholoku komponentu. Kroz nju se ovjek
obistinjuje kao subjekt. A subjekt dobija tek tada svojstvo ivosti i znaenja ako se preo-
braava i otvara za nove spoznaje i injenja. Samo pojaana strast moe ovjeka izvui iz
obamrlosti i dati mu novu krv ivota.
Bjekstvo gonjenog u romanu ne simbolizuje produetak ivota nego olakanje smrti.
Svjestan svoje neizljeive boljke, gonjeni se zapuuje u zaviaj ne bi li dolaskom u njega
pojaao snagu uspomena. Ne oekuje da e ga u jednoj takvoj namjeri osujeivati gonii,
ne to su u gonjenom prepoznali krivca, nego to su i oni srasli sa ulogom da nekoga go-
ne. Gonjenje je paradigmina osa oko koje se okree cjelokupna drama ivota, kao njen
iskonski znak.
epanovi je bio svjestan te injenice, pa je, iako se gonjenje obavlja u otvorenom pro-
storu, jasno raspoznao da je raspoluenost aktera u drami diktirana njihovim unutarnjim
porivima. A to unutarnje moralo je izii iz sebe i progovoriti, na jednoj strani vrtoglavi-
com straha (gonjeni), a na drugoj strani vrtoglavicom agresivnosti (gonii).
Roman ima dvostruki tok prie, ostvarivi putem njega cjelinsku predmetnost. Dakako, u
tom doaravanju pomjerenih situacija pisac se koristio vizijama koje fluidiraju upea-
tljivou fiksirane slike. Poduprte iznutra snanim poetskim valerima. epanovi je maj-
stor u spajanju teme i vizuelizovanih lirskih naglasaka. Ne isputa iz vida dubinsko osvje-
doenje drame. Dramu kakva je ova, moe da stvori samo jako nadahnue. Ono od duha
stvara apoteozian odnos prema postojanju, makoliko ono bilo komadano utvarnim i ap-
surdnim scenama. Gonjeni ne trai nita drugo do mirni prostor gdje bi umro. Gonii svo-
jim hajkaranjem uskrauju gonjenom takvu mogunost, potvrujui time vajkadanje pra-
vilo da svaka ptica svoga kobca ima!
Mnogo se ta moe porei, ali strah nikako. On je vrhovni simbol moderne literature.
Strah u romanu udvaja se i sa inatom, stvarajui tako specifinu vrstu odbrane od ala u
ljudskoj koi. Jer ta su gonii do nezasite ale. Oni ruke griju na tuem strahu i nedoumi-
ci.
epanovievo prianje posjeduje primjetnu dozu sublimnog paroksizma. Pokazao se kao
veoma plodotvoran i dejstven. U romanu junaci uzdiu i poriu ivot, istovremeno. I za
jedan i za drugi aspekt doivljenog ivota potrebna je odgovarajua energija zanosa. Stra-
ne su sporu, i gonjeni i gonii, koriste je na svoj nain. Gonjeni da varaka smrt do posled-
njeg trena, a gonii da prijetnjom ustolie vuju nezasitost.
Pisac se nije plaio mrklina takvih pobuda. Ronio je u njih, traei sr njihovih uzrono-
sti. Za nas je vano da je autor Usta puna zemlje svojom imaginativnom moi domaio, a
u nekim segmentima i premaio znaenje predmeta, postavi njime donekle i zarobljen.
Tu zarobljenost on je briljantno iskazao u fascinantnom stapanju sa sudbinom junaka.
Pisca zanimaju dva prostorna kruga. Onaj spoljni, sa draperijama raskone prirode. I onaj
unutranji, koji je satkan od neoekivanih sanjarenja i mate. Pisac ih je dao u sueljenju,
punei time krag zagonetanja drame. Gonjeni trkom, zajapuren i boleu ophrvan, htio
bi, bar za kratko, da odloi smrtnu uru. Za njega ja vano da ne bude sustignut, jer bi time
gonilako zlo pobijedio. Sama smrt u okrilju planine Prekornice, za njega je blaena. Go-
njeni i gonii po filozofiji ivljenja, ne razlikuju se mnogo ne mogavi da sustignu bje-
gunca, gonii e ostati praznih aka. Bjegunac osjea neposredni pad u prazninu. Ne toli-
ko zbog skore smrti koliko zbog potjere koja mu je za petama.


LITERATURA CRNOGORSKOG PODNEBLJA: BRANIMIR EPANOVI (14)

Strast i volja kao stvarnost

Ne znam koliko strast prati volju, ali mi se ini da udrueni postaju ivopisniji sa doi-
vljajnog stanovita. Pisac ih rado utkiva u izraz, davi predmetu eljenu slojevitost. Rije
je o dvije stvarnosti. Gonii su se, u potjeri, usredsredili na jedno bie, ali je to ujedno i
pievo usredsreenje na optu epidemiju gonjenja, koja danas sve vie ovladava svije-
tom. U takvim prilikama otpor znai vie od pobjede. Autor je prii dao i filozofsku po-
tku, to joj je povealo vrednosnu amplitudu. Ako nema plijena, nema ni ie ivota. Ta-
ko razmiljaju gonii. Ali u jednom trenutku, jedan od gonia e se zapitati: A ta ako
onaj ovek uopte ne postoji?
U romanu Usta puna zemlje pisac ostvaruje snanu napetost. Jednako u temi i u jeziku.
Ukrtanjem dvaju izraajnih postupaka, monolokog i dijalokog, epanovi gradi rad-
nju na principu gradacijskih skala. U poetku mirni iskazni tonovi poprimaju sve uzbu-
dljivije i dinaminije izraajne ekvivalente. Pripovjedna fraza je natopljena imaginacijom
i to ovu knjigu ini svojevrsnom literarnom tvorevinom koja je upila u sebe i mnoge atri-
bute filozofskog pronicanja u bie i ivot.
Roman ima neto i od filmovanog slikanja ivota. Mislim na to kako su kadrirane slike
dualizovanih strana, bjegunca i gonia. Lakomislenost jedne strane stvara glavobolju dru-
goj strani. Ali to je sve briljantno lirski modelovano i nijansirano, da su samo prianje i
pria dobili karakter fascinantne majstorije koja se rijetko srijeta u naoj literaturi. Prisu-
stvo poetskog fenomena uinilo je ovu prozu autohtonom i vokacijski kristalizovanom.
Obino se misli da poetsko ne moe da primi teret ovako sloene grae. A primilo ga je u
sublimnom obliku. Slino Andrievoj Prokletoj avliji, koja je srodna, motivom i tvora-
kim skladom, epanovievom romanu Usta puna zemlje. Ovaj roman pisan je posred-
stvom snane vizije i predstavlja jedno od najboljih djela na naem jeziku u 20. stoljeu.
epanovi je majstor u preplitanju stvarnog i fikcijskog. Njegov junak gubi osjeanje
vlastitog postojanja, pa je bjekstvom u prirodu pokuao da ga ponovo uspostavi pronala-
enjem lijeka za svoje boleu dokrajeno bie. Vjeruje da e mu trave donijeti spas i on
e ih suludo pretraiti i jesti sred ivopisnog livadskog bilja.
Otrovan negostivnou ivota, gonjeni trai spasenje u duhovnom prebiranju uspomena,
nesvjestan da time osjeanje i svijest raspostire van granica logike sfere. Tako su spo-
znajne pulsacije postale raznolikije.
Pisac kroz igru poetske imaginacije na fascinantan nain postavlja pitanje svrhe ivljenja.
Neki iskon ovjeka tjera da nadvladava udes i u prilikama kad su mu dani odbrojani.
Najtee je deifrovati skrivalicu unutranjih osjeanja, a to je upravo pieva dunost.
Po epanovievim junacima uviamo da tamo, u osjeanjima, vladaju sile koje protivur-
jee logici stvari.
Piev junak bjegunac proputa kroz mreu misli mnoge naume i htjenja. Vjerje da e
sjeanjima prebroditi i ovaj zadnji ponor duevnog pomraenja. Nita nije moglo da po-
pravi status vlastitog bia. Ni planina, ni trave Avetinjski prizor hajkarenja uveao je
bjegunevo beznae. Budui da osjeanje nikad ne vara, bjegunac se osjeao toliko razo-
ren u sebi da ga ni milost boga ni ljekovitost trava nijesu mogli izvui iz naruja komara
i smrti.
Smrt je neumitni popravlja rauna. Nije vano da li joj prethodi vapaj ili neki drugi
znak. Ni gonii ne mogu da saznaju da li je sva ta igra gonjenja halucinacija ili ne. Moe-
mo rei da knjiga Usta puna zemlje, zbog svoje simboline viestranosti, pojmovne i dru-
ge, predstavlja zenit naeg poslijeratnog modernog romana. U njemu je, u punoj mjeri,
potvrena nadmo modernih stvaralakih prosedea, pa je s razlogom unijet u riznicu
svjetske knjievne batine kao izuzetno djelo.


(Kraj)

Feljton u listu Dan, od 5. do 18. maja 2014.