SVEUILITE/ UNIVERZITET VITEZ TRAVNIK

FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE TRAVNIK

STUDIJ PRVOG CIKLUSA, II. GODINA STUDIJA









BAZEL II
SEMINARSKI RAD










Travnik, juli 2014. godine
SVEUILITE/ UNIVERZITET VITEZ TRAVNIK
FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE TRAVNIK
STUDIJ PRVOG CIKLUSA, II. GODINA STUDIJA







BAZEL II
SEMINARSKI RAD


IZJAVA: Ja, Meliha Palo, student Sveuilita/Univerziteta VitezTravnik, Indeks
broj: 0218-12/DE odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost
izjavljujem da sam ovaj rad izradila potpuno samostalno uz koritenje citirane
literature i pomo mentora.

Potpis studenta:________________

Student: Meliha Palo
Broj indexa: 0218-12/DE
Predmet: Upravljanje finansijskim rizicima
Profesor: Doc. dr. Bgodana Vujnovi Gligori
Asistent: Mr. Erdin Hasanbegovi



Travnik, juli 2014. godine
1

S A D R A J

1. UVOD ...................................................................................................................... 2
1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAIVANJA ................................... 2
1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAIVANJA .............................................................. 3
1.3. STRUKTURA RADA ...................................................................................... 3
1.4. ZNANSTVENE METODE............................................................................... 4
1.5. RADNA HIPOTEZA I POMONE HIPOTEZE ............................................. 5
2. BAZELSKI KOMITET ZA SUPERVIZIJU BANAKA ......................................... 6
2.1. O BAZEL I I BASEL II STANDARDA .................................................. 6
3. PRVI STUP PROPISANA ADEKVATNOST KAPITALA ............................. 10
3.1. METODOLOGIJA MJERENJA KREDITNOG RIZIKA .............................. 12
3.2. METODOLOGIJA MJERENJA TRINOG RIZIKA ................................. 18
3.3. METODOLOGIJA MJERENJA OPERATIVNOG RIZIKA ........................ 19
4. DRUGI STUP NADZOR NAD ADEKVATNOU KAPITALA ................... 21
5. TREI STUP TRINA DISCIPLINA ............................................................. 25
6. ZAKLJUAK ........................................................................................................ 28
7. LITERATURA ....................................................................................................... 29













2

1. UVOD
1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAIVANJA

Upravljanje rizikom svake banke u trinim uslovima je sloen proces. Od
kvalitete cjelokupnog pristupa upravljanju bankom, podrazumijevajui tu i faktore
eksterne sredine, zavisi povjerenje javnosti u bankarski sistem, pa dijelom i bonitet
pojedine banke. 'Zdravlje' banke u mnogome zavisi od toga koliko menadment tima
banke uvaava principe upravljanja rizikom banke i u kojoj mjeri je izgradio vlastite
metode i tehnike koje primjenjuje u procesu upravljanje rizikom banke.
Poslovanje banke u tekuim uslovima podrazumijeva i upravljanje rizicima banke. To se
ostvaruje pridravanjem osnovnih principa upravljanja poslovanjem banke i to:
solventnosti ili adekvatnosti kapitala banka, likvidnosti, ekonominosti i profitabilnosti.
Odravanje adekvatnosti kapitala zahtijeva od menadmenta banke kako odgovarajuu
visinu kapitala prema moguim kreditnim gubicima i depozitima tako i prema
meunarodnim standardima kapitala. Odravanje likvidne pozicije banke je neophodno
svakodnevno, dok je profitabilnost banke vana na dui rok.
Rizik poslovanja banke u raznim formama predstavlja neto to je imanentno
svakodnevnim poslovima. Zato je potrebno da banke imaju spremne odgovore na
pojedine rizine situacije po principu 'to ako se desi'. Dakle, proces upravljanja rizikom
banke podrazumijeva razraenu metodologiju i postupke koji za svaku vrstu rizika
obuhvaaju: identifikaciju, procjenu i mjerenje rizika, analizu i monitoring, upravljanje i
izvjeivanje o riziku. Najvei problem je u identifikaciji i procjeni eventualnih rizika,
mada ni ostale faze nisu lako izvodljive. Svrha upravljanja rizikom je da banka pripremi
odgovore na eventualna nepovoljna poslovna iznenaenja.
Jedna od primarnih karakteristika bankarskog poslovanja, od nastanka banaka pa do
danas, je kvaliteta upravljanja poslovanjem banke. Poto je poslovanje banke uvijek
sadravalo u manjoj ili veoj mjeri rizik, a porastom deregulacije trita i konkurencije u
financijskim uslugama poslovanje banka postaje sve vie rizino, sigurnost postaje jedan
od osnovnih principa poslovanja banke. Deregulacija financijskih trita, globalizacija
financijskog poslovanja i sve otrija konkurencija dovele su do smanjenja profitne mare
odnosno do manjeg prostora za ostvarivanje profita.
Stoga su dva esencijalna principa vana i vezana za suvremeno bankarstvo: sigurnost i
profit. Prvo, poslovanje svake banke mora se obavljati sa sigurnou, ako banka eli da
3

ima povjerenje u javnosti i ako eli da kontinuirano obavlja svoje poslovanje da bi
zatitila depozitare. Drugo, poslovanje banaka mora biti profitabilno, da podmiri
operativne trokove i normalne gubitke, osigura prihvatljiv (razuman) iznos za rezerve
za budue nepredviene dogaaje i osigura objektivan (fer) prinos za dioniare.
Predmet je ovog istraivanja bolje razumijevanje sadanjih trendova u upravljanju
rizicima i praksa bankarskog sektora koji se odnose na upravljanje trinim rizikom, te
da ukae na znaaj primene - implementacije standarda Bazela II u bankarskom
poslovanju, te sagledavanje i upravljanje rizicima kojima su banke izloene, sa
posebnim obuhvatom i kompletnim sagledavanjem kreditnog i prikazom izvora
operativnog rizika

1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAIVANJA
U ovom seminarskom radu elimo prikazati proces upravljanja finansijskim rizikom
na principima bazelskog komiteta za nadzor na poslovanjem banaka tzv. Basel II. U
njemu su date proceduralne faze identifkovanja, projcene i upravljanje rizicima, te
nain informisanja banaka. Ovde je rije i o kreditnom riziku, koji stvara negativne
efekte na finansijski rezultat i kapital banke, usljed neizvravanja obaveza dunika
prema njoj. Takoe i operativni rizik, moe izazvati negativne efekte na finansijski
rezultat i kapital banke, zbog propusta u radu zaposlenih, neadekvatnih procedura i
procesa, neadekvatnog upravljanja informacionim i drugim sistemima u banci, kao i
usjled nastupanja nepredvidivih spoljnih dogaaja.

Cilj ovog rada je naglasiti znaaj implementacije standarda Bazela II u bankarski
sistem, te sagledavanje i upravljanje rizicima kojima su banke izloene u svom
poslovanju, sa posebnim obuhvatom i kompletnim sagledavanjem kreditnog i
prikazom izvora operativnog rizika.

1.3. STRUKTURA RADA
Struktura rada ovog seminarskog rada je koncipirana tako da nas vodi od pojma
carina i kovta, kroz njihove vrste i podjelu, do efekata koje carine imaju na
ekonomsku uinkovitost te njihov uticaj na odnos ponude i potranje za odreenim
dobrima.
4

Rad ima pet osnovnih poglavlja.
Prvo poglavlje, Uvod , sadri pet podpoglavlja i to:
- Problem, predmet i objekt istraivanja,
- Svrha i ciljevi istraivanja,
- Struktura rada,
- Znanstvene metode, i
- Radna hipoteza i pomone hipoteze.
Drugo poglavlje, odrauje nastanak i razvoj Bazel I i Bazel II standarda.
U treem poglevlju e biti posebno obraen prvi stup Basel II adekvatnost kapitala.
etrvto poglavlje obrauje drugi stup Basela II nadzor (supervizija) adekvatnosti
kapitala.
U petom poglavlju obraen trei stup Basela II principi trine discipline banaka.
esto poglavlje odnosi se na Zakljuak gdje se daje konana i zakljuna ocjena o
uticaju organizacijske kulture na preduzee. Posebno se ukazuje na prihvatanje ili
odbacivanje postavljenih hipoteza.

1.4. ZNANSTVENE METODE
Metoda oznaava nain rada za ostvarenje nekog cilja. Znanstvena metoda je skup
razliitih postupaka kojima se znanost koristi u znanstveno istraivakom radu da bi
istraila i izloila rezultate znanstvenog istraivanja.
U ovom seminarskom radu koristit e se vie strunih-znanstvenih metoda i to:
1) Metoda deskripcije - je postpuak jednostavnog opisa predmeta i pojava koje
se istrauju,
2) Metode analize i sinteze - po kojoj e se analizirati znaaj smjernica u
upravljanju rizikom usvojenih u Bazel II standardu.
3) Metoda deskripcije - opisivati injenice i objanjavanje rezultata, dobivenih
provedenim istraivanjem,
4) Metoda dokazivanja i opovrgavanja - dokazivanje ili opovrgavanje
postavljene hipoteze na temelju utvrenih znanstvenih injenica,
5) Statistika metoda: esto zvana i znanstvena metoda zbog uestalog
koritenja u znanstveno istraivakom radu, njom direktno spoznajemo
kvantitativnu (numeriku) odreenost pojmova.
5

6) Historijska metoda - nastoji na temelju izvjetaja donesenih i objavljenih
prethodnih godina, saznati sve to se dogodilo, kako se dogodilo, i zato se
dogodilo u prolosti.

1.5. RADNA HIPOTEZA I POMONE HIPOTEZE
U seminarskom radu postavlja se jedna radna hipoteza i vie pomonih hipoteza.
Na temelju predmeta i cilja istraivanja postavlja se glavna (radna) hipoteza
seminarskog rada:
Razvojem kvantitativnih metoda i internih modela za mjerenje izloenosti
rizicima, upravljanje rizicima je u dananjem suvremenom bankarskom okruenju
postalo jedno od najvanijih komparativnih prednosti banke, zbog sve irih aspekata
rizinosti s kojima se banke susreu.

Ovako postavljena glavna hipoteza omoguava postavljene i slijedee dvije pomone
hipoteze;
1. Ne postoji realna mogunost da banke u potpunosti izbegnu rizik u
poslovanju, ali je pretpostavka da on moe biti sveden na najmanju moguu
meru, ukoliko se ustroje kvalitetni mehanizmi za upravljanja to.
2. Adekvatan kapital bankama daje sigurnost za pokrivanje neoekivanih
gubitaka u poslovanju.










6

2. BAZELSKI KOMITET ZA SUPERVIZIJU BANAKA
2.1. O BAZEL I I BASEL II STANDARDA
Bazelski komitet za superviziju banaka (Basel Committee for Banking Supervision)
formiran je 1975. godine od strane drava lanica G10. ine ga predstavnici
sljedeih zemalja: Njemake, Francuske, Belgije, Holandije, vicarske, Italije,
Velike Britanije, vedske, panije, Luksemburga, Kanade, Japana i Sjedinjenih
Amerikih Drava. Ovaj Komitet nema nadnacionalni autoritet kontrole i njegovi
zakljuci nemaju pravnu snagu. Formulie osnovne standarde supervizije (kontrole) i
daje preporuke koje e supervizori u svijetu primjenjivati na nain adekvatan
njihovim nacionlnim sistemima. Tako se obezbeuju istovjetni principi i zajedniki
standardi supervizije u razliitim zemljama. Propisi postaju pravno obavezujui tek
kada se u vidu zakona usvoje u konkretnim zemljama.
Prvi vaan dokumenat Bazelskog komiteta, o minimumu obaveznog kapitala banaka,
donet je 1988. godine (Basel Capital Accord) poznat kao Basel I. Cilj standarda
Basel I bio je uvoenje uniformnog naina izraunavanja adekvatnosti kapitala, radi
jaanja finansijske stabilnosti. Basel I definie elemente kapitala banaka (osnovni i
dopunski), pondere za izraunavanje kreditnog rizika po bilansnoj aktivi (ponderi
rizika: 0%, 20%, 50% i 100%) i faktore kreditne konverzije za vanbilansne stavke.
Pokazatelj adekvatnosti kapitala banke, izraunat na ovaj nain, treba da iznosi
najmanje 8%.

Supervizorske institucije, u raznim zemljama, mogu odrediti i vie stope
adekvatnosti kapitala ukoliko procIJene da je to potrebno.
Neki od nedostataka Bazela I otklonjeni su, kroz dopune, 1993. i 1996. godine, a
odnose se na uvoenje kapitalnog zahteva za trini rizik.
Adekvatnost kapitala, ukljuujui trini rizik, je sljedea:



7

Basel II se zasniva na fleksibilnosti i sofisticiranim pristupima mjerenju kreditnog i
operativnog rizika, to je nov nain i pristup obavljanju supervizije. Bez obzira na
sloenost standarda, njegova bi primjena trebala pridonijeti stabilnosti financijskog
sektora, jer e kapitalni zahtjevi utvreni novim metodama realnije odraavati visinu
rizika kojima je izloena svaka pojedinana banka.
Novi okvir adekvatnosti kapitala temelji se na tri stupa:
1

na procjeni rizika i izraunu adekvatnosti kapitala (minimum capital
requirements) ili minimalni kapitalni zahtjevi
na nadzoru nad adekvatnou kapitala (supervisory review process) odnosno
supervizijski nadzor bankovnog sustava
na trinoj disciplini (market discipline requirements).

Slika 1. Novi okvir adekvatnosti kapitala


Prvi stub regulie minimalne obaveze kapitala banaka, kao pokrie za:
kreditni rizik,
trini rizik i
operativni rizik.

1
Basel Committee on Banking Supervision, The New Basel Capital Accord, Bank for International
Settlements, Basel, 2003, str. 11.

8

Definisanje minimalnog kapitala banaka ima za cilj da obezbijedi solventnost banaka
u vezi sa rizicima po bilansnoj i vanbilansnoj aktivi. Adekvatan kapital bankama daje
sigurnost za pokrivanje neoekivanih gubitaka u poslovanju.
Drugi stub obuhvata proces supervizije adekvatnosti kapitala, kao i modele i metode
koje banke koriste za upravljanje rizicima. Institucije za superviziju treba da utvrde
da li banke formiraju adekvatan kapital u skladu sa propisima. Ove institucije
kontroliu i interne metode koje su same banke kreirale i usvojile. One obino
oekuju da banke odravaju adekvatnost kapitala na nivou veem od propisanog,
minimalnog, odnosno na nivou koji odgovara rizicima kojima je konkretna banka
izloena.
Trei stub se odnosi na principe trine discipline, koji obavezuju banke da
relevantne informacije, o rizicima i kapitalu, budu javno dostupne. Ove informacije
daju mogunost ostalim uesnicima na tritu da imaju uvid i ocjenu o upravljanju
rizicima i kapitalu banaka. Utvrena je obaveza banaka da ovakve informacije
objelodanjuju godinje ili polugodinje; neke to ine i kvartalno.
Trini rizici kao osnova za posebne iznose obveznog kapitala banaka, u novom su
Bazelskom sporazumu ostali skoro nepromijenjeni u odnosu na dogovor iz 1996.
godine. I na trine e se rizike primjenjivati diferencirani pristup u pogledu izbora
izmeu koritenja standardne procedure ili internih modela banaka.
Osim toga novi okvir predlae i novine u pristupu brojnim vanim tehnikama kojima
se umanjuje kreditni rizik. Povean je i broj rizika na osnovi kojih se izraunava
adekvatnost kapitala. Postojei se okvir bavi izraunavanjem adekvatnosti kapitala
samo s obzirom na kreditni i trini rizik. Meutim, bankovnom poslovanju
svojstveni su i drugi rizici, npr. kamatni rizik i rizik poslovanja operativni rizik,
stoga se predlae da se i oni uzmu u obzir pri procjeni adekvatnosti kapitala. Tako da
novi okvir adekvatnosti kapitala ukljuuje u sebi i eksplicitni tretman operativnog
rizika koji bi se trebao ukljuiti u nazivnik prilikom odreivanja bankovne
adekvatnosti kapitala. U svakom sluaju, najvea novost u predloenom sporazumu o
kapitalu je uvoenje tri naina za izraunavanje kreditnog rizika i tri druga nova
naina izraunavanja operativnog rizika kao to je prikazano u tablici 3.1.



9

Tablica 1. Novi pristupi izraunavanja kreditnog i operativnog rizika
Kreditni rizik Operativni rizik
1) Standardizirani pristup (Standardised
Approach)
1) Pristup osnovnog pokazatelja (Basic
Indicator Approach)
2) Interni sustav rasporeivanja
temeljni pristup (Foundation IRB
Approach)
2) Standardizirani pristup (Standardised
Approach)
3) Interni sustav rasporeivanja
napredni pristup (Advanced IRB
Approach)
3) Pristup naprednog mjerenja (Advanced
Measurement Approaches)
I zvor: Basel Committee on Banking Supervision, Overview of The New Basel
Capital Accord, Bank for International Settlements, Basel, April, 2003, str. 3.

U novom konceptu supervizije kapitala banaka naglaeno je da primarna
odgovornost za razvoj kreditnog rizika i odreivanja odgovarajue razine kapitala
lei na viem managementu i odboru direktora banke. Time inovirani koncept
inzistira na primarnoj ulozi korporacijske kontrole (corporate governance) u samim
bankama. To bi znailo da banka ima operativnu korporacijsku strategiju, da je
efikasno primjenjuje i da neprestano procjenjuje rizike i benefcije raznih poslovnih
aktivnosti na poziciju banke, pa tako i na potreban nivo kapitala. Banka treba
omoguiti dobru korporacijsku kontrolu, rigoroznu internu kontrolu i efikasno
upravljanje rizicima. Pritom je zadatak odbora direktora stvaranje ope strategije
banke i vrenje nadzora nad provedbom te strategije preko odluka vieg
managementa banke. Zadatak vieg managementa je omoguiti da svakodnevne
odluke u banci budu u skladu sa dugoronom strategijom banke. Supervizori trebaju
procjenjivati da li banke dobro procjenjuju potrebnu razinu kapitala u skladu sa
rizicima te banke. To podrazumijeva aktivan dijalog izmeu banaka i supervizora.




10

3. PRVI STUP PROPISANA ADEKVATNOST KAPITALA
Kapital banke ima znaajnu funkciju za njeno poslovanje, kao i za regulatorno tijelo
koje vri superviziju. Regulatorno tijelo propisuje veu adekvatnost kapitala u cilju
smanjenja rizika nesolventnosti, dok rukovodstva banaka vie potenciraju
profitabilnost.
Najznaajnije uloge kapitala u poslovanju banke su:
1. Smanjenje potencijalnih gubitaka koje banka ostvari u svom poslovanju, a
samim tim i spreavanje njene nesolventnosti. Radi odravanja solventnosti
banka mora da odrava adekvatan nivo kapitala.
2. Odravanje adekvatnog kapitala titi deponente i druge kreditore. Ukoliko
banka ostvari gubitak u poslovanju, pokrie se prvo vri na teret rezervi
banke, a onda slijedi smanjenje njenog kapitala.
3. Odravanje adekvatnog kapitala titi Agenciju za osiguranje depozita od
velikog odliva sredstava. Agencija za osiguranje depozita osigurava ovu vrstu
uloga graana do odreenog gornjeg limita, u sluaju da doe do likvidacije
banke.
4. Kapital banke ograniava rast aktive i depozita. Ukoliko banka planira
poveanje ukupne aktive, mora poveati nivo kapitala, a ne samo depozite i
uzete kredite.
Regulatorno tijelo obavezuje banku da odrava adekvatan kapital, a to ona i ini u
svakom trenutku, na nivou koji je potreban za pokrie svih rizika koji mogu nastati u
njenom poslovanju.
Adekvatnost kapitala banke predstavlja odnos kapitala banke i zbira aktive
ponderisane kreditnim rizikom i ostalim trinim rizicima.
Smisao adekvatnosti kapitala je pokrie rizikom ponderiranih estica aktive
odgovarajuim vlastitim kapitalom (jamstvenim kapitalom). Minimalna adekvatnost
kapitala podrazumijeva najnii doputeni koeficijent odnosa vlastitog kapitala i
rizkom ponderirane aktive koju banka mora odravati u svakom trenutku. U
nazivniku formule sadrane su tri komponente ukupnog rizika banke, zapravo tri
11

rizine kategorije, od kojih se svaka moe mjeriti razliitom metodologijom i
pristupom
2
.
U okviru prvog stupa predloene su dvije vane novine vezane za ponderiranu
aktivu. Prva se odnosi na sutinske izmjene izrauna kreditnog rizika, a druga na
uvoenje eksplicitnih pravila za mjerenje operativnog rizika koji e biti ukljuen u
ponderiranu aktivu.
Kao to se iz prikaza strukture Basela II vidi (slika 2.), u oba se sluaja uvode
razliite opcije za izraunavanje tih rizika. Razlog tome lei u nastojanjima
Bazelskog odbora da standard uini to fleksibilnijim, ime bi se trebala osigurati i
vea uinkovitost jer svaka banka bira sebi najprimjereniji pristup.

Slika 2. Struktura Basela II

Izvor: Obrada autora na osnovu Basel II standarda

2
D. Jakovevi, 'Suvremeni pristup kvantificiranju rizika u funkciji stabilnosti bankovnog sustava'
Raunovodstvo, revizija i financije, RriF Plus, Zagreb, studeni, 2002, str. 129.
12

3.1. METODOLOGIJA MJERENJA KREDITNOG RIZIKA
U okviru metodologije mjerenja kreditnog rizika mogue je razlikovati tri pristupa, u
okviru dva, posve razliita koncepta. U tom smislu, standardizirani pristup i interni
sustav rangiranja treba promatrati kao zasebne cjeline, jer se unutar potonjeg mogu
prepoznati neznatne razlike u primjeni temeljnog i naprednog pristupa.
3

Predloeni su slijedei pristupi izraunavanju adekvatnosti kapitala s obzirom na
kreditni rizik:
Standardizirani pristup (standardized approach)
primjena bankinih internih sustava rangiranja aktive:
- interni sustav temeljni pristup (foundation internal ratings based
approach)
- interni sustav napredni pristup (advanced internal ratings based
approach) i
primjena modela mjerenja kreditnog rizika portfelja.

3.1.1. Standardizirani pristup
Standardizirani pristup je slian postojeem standardu po tome to banke svojim
potraivanjima dodjeljuju propisane pondere rizika ovisno o karakteristikama
potraivanja (npr. ovisno o tome radi li se o kreditu trgovakom drutvu ili
stambenom kreditu). Kategorije potraivanja definirane u standardiziranom pristupu
obuhvaaju potraivanja od dravnih institucija, banaka, trgovakih drutava,
stanovnitva te potraivanja osigurana zalogom nad nekretninama. Svakoj od ovih
kategorija dodjeljuje se propisani ponder rizika ovisno o vanjskom kreditnom
rejtingu te se na taj nain postie vea osjetljivost na rizike. Ako dunik nema
kreditni rejting, njegova potraivanja se ponderiraju ponderom 100% kao i prema
postojeem standardu.
Sljedea vana novina se odnosi na proireni obuhvat kolaterala, garancija i kreditnih
derivata kojima se banke mogu koristiti u okviru standardiziranog pristupa te na taj
nain smanjiti kapitalne zahtjeve.

3
D. Jakovevi, Suvremeni pristup kvantificiranju rizika u funkciji stabilnosti bankovnog sustava
Raunovodstvo, revizija i financije, RriF Plus, Zagreb, studeni, 2002, str. 129.

13

Potraivanja od drava stupnjevi rizinosti potraivanja od drava odreivali bi
se prema kreditnom rangu te drave, a ne vie prema injenici je li drava lanica
OECD-a ili nije. Glavni nedostatak sadanjeg pristupa jest u tome to se stupanj
rizinosti ne odreuje prema visini kreditnog rizika, ve prema kriteriju lanstva u
OECD-u pa se moe dogoditi da se dravi s velikom kredibilnosti dodijeli vei
ponder samo zato to nije lanica te organizacije.
Prema novom konceptu samo bi se potraivanja od drava s najveim kreditnim
rangom ponderirala ponderom od 0 posto. To bi na primjer bilo potraivanje od
drave koja ima bar rang AA- prema metodologiji agencije Standar&Poor's.
Potraivanja od drava s rangom izmeu A+ i A- ponderirala bi se ponderom od 20
posto. to je nii rang institucije od koje se potrauje, to se vei ponder dodjeljuje
takvom potraivanju.
Zanimljivo je da bi se isti ponder, 100 posto, dodjeljivao potraivanjima od zemalja
rangiranih od BB+ do B- i potraivanjima od zemalja koje nemaju procjenjen rang.
Meutim, vano je naglasiti da bi se potraivanjima od drava s rangom ispod B-
dodjeljivao ponder od 150 posto.
Treba primijetiti da bi bolji tretman imala potraivanja od zemalja koje nisu
rangirane nego potraivanja od zemalja koje imaju nizak rang. Takvo odreivanje
pondera upitno je zbog toga to i zemlje koje nisu rangirane mogu imati vrlo lou
kredibilnost, pripadao bi im ponder od 100 posto.
Potraivanja od banaka u skladu sa sadanjim standardom svim potraivanjima
od banaka iz OECD-a i kratkoronima potraivanjima od banaka iz zemalja koje nisu
lanice OECD-a pripada ponder od 20 posto. Dugorona potraivanja od banaka iz
zemalja koje nisu lanice OECD-a ponderiraju se ponderom od 100 posto. Meutim,
ako se promijeni nain tretiranja potraivanja od drava, tada ni taj pristup
ponderiranju potraivanja od banaka vie nije primjeren. Kao rjeenje toga problema
Odbor predlae dvije opcije:
4


Ove dvije opcije prikazane su u slijedeim tablicama.


4
Basel Committee on Banking Supervision, The New Basel Capital Accord, Bank for International
Settlements, Basel, 2003.

14

Tablica 2. Ponderi rizika za potraivanja od dravnih institucija i banaka

Vrsta potraivanja

AAA do
AA-


A+ do
A-

BBB+
do
BBB-

BB+ do
B-

Ispod
B-


Nema
rejtinga
Dravne institucije 0% 20% 50% 100% 150% 100%


Banke
Opcija 1 20% 50% 100% 100% 150% 100%
Opcija 2 20% 50% 50% 100% 150% 50%
Opcija 2
Kratkorona
potraivanja
20% 20% 20% 50% 20%
I zvor: Basel Committee on Banking Supervision, The New Basel Capital Accord,
Bank for International Settlements, Basel, 2003.

Kao to se vidi iz Tablice 2. postoje dvije opcije za potraivanja prema bankama.
Prema opciji 1 svim bankama sa sjeditem u odreenoj zemlji dodjeljuje se ponder
rizika koji je za jednu kategoriju vii od onog koji je dodijeljen dravi u kojoj je
sjedite banke.
Opcija 2 se temelji na ponderima rizika koji su izravno povezani s vanjskim
kreditnim rejtingom same banke. Prema toj opciji povoljniji ponder rizika (jedna
kategorija nie) moe se dodijeliti potraivanjima s ugovorenim rokom dospijea od
tri mjeseca ili manje.

3.1.2. Interni sustav rangiranja
Interni sustav rangiranja (internal ratings based approach, IRB) jedna je od
najinovativnijih karakteristika Basela II. Takav pristup mjerenju kreditnog rizika
uveden je s namjerom da potakne banke na daljnja ulaganja u interne sustave
upravljanja rizicima, a ujedno je i sm preuzet iz dosadanje prakse velikih
internacionalnih banaka. Takve sustave banke razvijaju kako bi poboljale svoje
konkurentske pozicije i kao zatitu od gubitaka.
15

Banke koje e primjenjivati IRB pristup moi e kvantificirati kljune karakteristike
dunikove kreditne sposobnosti pri odreivanju potrebne visine kapitalnog zahtjeva.
Tu lei bitna razlika u odnosu na standardizirani pristup u kojemu sve parametre
rizinosti za utvrivanje kapitalnih zahtjeva zadaje regulator.
U osnovi IRB pristupa (internal ratings based approach) nalazi se Value-at-Risk
koncept koji analitiki povezuje prihode banke na temelju kreditnih ulaganja sa
vjerojatnou operativnih gubitaka koje bi banka mogla imati u narednom razdoblju.
Osnovni cilj IRB koncepta je to preciznije odreenje razine potrebnog kapitala
banke u skladu sa procjenom kreditnog rizika.
5
U tom smislu, posebno vee i bolje
organizirane banke, ve koriste sustave interne procjene kreditnog rizika kao temelja
za stvaranje odgovarajue razine kapitala. Oekuje se da e sve vie banaka prijei sa
standardnog pristupa na IRB pristup.
Interni rejting modeli banaka potrebni su ne samo za odgovarajue odreenje razine
kapitala ve i zbog drugih funkcija vezanih za ope upravljanje bankarskim
institucijama. Tako je sustav IRB znaajan kao integralni dio upravljakih
informacija o strukturi kvalitete kreditnog portfolija, onda za stvaranje odgovarajue
cijene bankarskih proizvoda i usluga (kamatne stope i provizija), za stvaranje stope
prinosa na kapital uz korekciju za rizik, za stvaranje operativnih rezervi, za strateko
planiranje razvoja banke, itd.
6

Bazelski odbor smatra da se kreditni rejting mora odrediti za svakog dunika i za
svaku poslovnu transakciju prije nego banka ue u kreditnu transakciju. To implicira
da se visina kreditnog rejtinga a time i stupanj kreditnog rizika uzimaju u obzir
kod donoenja kreditne odluke te utjee i na uvjete pod kojima se kredit odobrava.
To posebno vrijedi za visinu kamatne stope jer ona treba kompenzirati stupanj
kamatnog rizika. Banke moraju obavezno eksplicitno formulirati frekventnost
revizije rejtinga s time da se revizija rejtinga dunika obavlja najmanje jednom
godinje. Takoer je naglaeno znaenje kontrolne funkcije u pogledu funkcioniranja
rejting sustava u banci i naglaena je odgovornost vieg bankarskog managementa i
odbora direktora banke na planu kvalitetnog funkcioniranja rejtinga kreditnih rizika.

5
Basel Committee on Banking Supervision, The Internal Ratings-Based Approach, Consultative
Document, Bank for International Settlements, Basel, January, 2001.
6
Nuxoll, Daniel, A., 'Internal Risk-Management Models as a Basis for Capital Requirements', FDIC
Banking Review, May, 1999, str. 18-29.

16

Uspostava internog sustava rangiranja za svaku banku trebala bi znaiti afirmaciju
njezina rizina profila. Unato subjektivnom i specifinom pristupu kojeg je mogue
primijeniti, svaka banka mora obavezno usvojiti odreene razrede izloenosti,
definirati komponente rizika i pridravati se minimalnih zahtjeva za primjenu
internog sustava rangiranja. Od ukupno est obaveznih kategorija izloenosti prvi
razred obuhvaa izloenost banke prema poduzeima, bankama i dravama
(corporate, bank and soverign exposures). Drugi razred obuhvaa izloenost prema
stanovnitvu (retail exposures), trei razred obuhvaa izloenost prema odnosno od
financiranja projekata (specialised lending project financing) i etvrti razred
obuhvaa izloenost prema vlasnikim vrijednosnim papirima (equity exposures)
7
.
Za svaku skupinu potraivanja bitno je odrediti sljedea tri kljuna elementa:
1. Komponente rizika (odreuju se interno ili ih je zadao supervizor)
8
:
- vjerojatnost da dunik nee uredno ispuniti svoje obveze
vjerojatnost neplaanja dunika (probability of default, PD)
- gubitak u trenutku nastanka neurednosti u izvravanju obveza
gubitak od neplaanja dunika (loss given default, LGD)
- izloenost u trenutku nastanka neurednosti u izvravanju obveza
izloenost u trenutku neplaanja (exposure at default, EAD)
- efektivno dospijee ronost kreditne izloenosti (effective maturity,
M).
2. Funkcije pondera rizika predstavljaju sredstvo kojim se komponente rizika
za specifino potraivanje transformiraju u ponderiranu aktivu i potom u
kapitalne zahtjeve. Funkcije su navedene u samom tekstu standarda Basela II.
3. Minimalni zahtjevi minimalni standardi koje banke moraju ispuniti ele li
primjenjivati IRB pristup.

Najvanija razlika izmeu temeljnog i naprednog pristupa u sustavu internog
rangiranja je u procjeni gubitka od neplaanja. Te vjerojatnosti bit e standardizirane
i nametnute od supervizora bankovnih sustava ako banka primjenjuje temeljni

7
Basel Committee on Banking Supervision, Overview of The New Basel Capital Accord, Bank for
International Settlements, Basel, April, 2003, str. 5-6.
8
Basel Committee on Banking Supervision, The New Basel Capital Accord, Bank for International
Settlements, Basel, 2003, str. 12-25.
17

pristup. Osim toga, druga najvanija razlika izmeu temeljnog i naprednog sustava je
u ulaznim podacima koji se koriste i to onima dobivenih od strane same banke na
bazi svojih vlastitih procjena i onima koji su nametnuti odnosno specificirani od
strane supervizora. Te razlike su prikazane u tablici 3.

Tablica 3. Razlike izmeu temeljnog i naprednog pristupa u ulaznim podacima
Ulazni podaci Temeljni pristup (IRB) Napredni pristup (IRB)
Vjerojatnost neplaanja
dunika (PD)
dobiveni od strane same
banke na bazi svojih
vlastitih procjena
dobiveni od strane same
banke na bazi svojih
vlastitih procjena
Gubitak od neplaanja
dunika (LGD)
nametnuti od strane
supervizora
dobiveni od strane same
banke na bazi svojih
vlastitih procjena
Izloenost u trenutku
neplaanja (EAD)
nametnuti od strane
supervizora
dobiveni od strane same
banke na bazi svojih
vlastitih procjena
Dospijee (M) nametnuti od strane
supervizora ili u diskreciji
drave dobivenih od strane
same banke na bazi svojih
vlastitih procjena
dobiveni od strane same
banke na bazi svojih
vlastitih procjena

I zvor: Basel Committee on Banking Supervision, Overview of The New Basel
Capital Accord, Bank for International Settlements, Basel, April, 2003, p. 5.

3.1.3. Modeli ocjene kreditnog rizika portfelja
Modeli ocjene kreditnog rizika portfelja koriste se s namjerom da se obuhvati rizik
portfelja kao cjeline vrlo vaan element kojeg nema u prethodna dva pristupa.
Odbor podupire primjenu takvih modela. Meutim, zbog brojnih tekoa koje se
pritom pojavljuju, ukljuujui raspoloivost podataka i provjeru modela, modeli su
jo daleko od faze u kojoj bi imali vaniju ulogu pri odreivanju adekvatnosti
kapitala.
18


3.2. METODOLOGIJA MJERENJA TRINOG RIZIKA
Metodologija mjerenja trinog rizika sadri razliite pristupe i metode ve prema
tome kako se definira trini rizik. Ako se trini rizik definira kao obuhvat
kamatnog, valutnog i rizika vlasnikih vrijednosnih papira, onda banka mora
razraditi, potom usvojiti i primjenjivati specifinu metodologiju mjerenja,
izvjeivanja i kontrole tih rizika.
Tako se za kamatni rizik od banaka zahtijeva standardizirani pristup usvajanja i
primjene:
9

metoda kojima se mjeri kamatna senzitivnost aktive i pasive s ciljem
procjene mogunosti ponovnog ugovaranja cijena financijskih instrumenata
(repricing)
metoda kojima se analiziraju dospijea u aktivi i pasivi, tzv. jaz analize
(gap analiza) s ciljem procjene pada prinosa u sluaju oscilacija kamatnih
stopa.

Nadalje, naprednijim pristupom mjerenja kamatnog rizika od banaka se oekuje
primjena znanja i vjetina u Monte Carlo simulacijama, i to raznim modelima kao to
su:
10

statian model kojim se novani tijek banke u budunosti projicira
scenarijima razliitih kamatnih stopa i utjecaja na zaradu, sve do izrauna
sadanje neto vrijednosti cijele banke. Jo veu probabilistinu vrijednost ima
dinamian model koji simulira scenarije promjene kamatnih stopa, promjene
vrijednosti financijskih instrumenata, promjene kamatne politike banke i
njenih kamata kao odgovor na ope trine promjene. Nadalje, dinaminim
simulacijama predvia se novani tijek pod utjecajem reinvesticijske politike
banke ime je mogue izgraditi bolji obrambeni sustav banke za sluajeve
stresa.

9
Cf., Basel Committee on Banking Supervision, Principles for the Management and Supervision of
Interest Rate Risk, Consultative document, Bank for International Settlements, Basel, September,
2003.
10
Cf., Basel Committee on Banking Supervision, Principles for the Management and Supervision of
Interest Rate Risk, Consultative document, Bank for International Settlements, Basel, September,
2003.
19

Univerzalna metoda kojom se mjeri trini rizik sadran u financijskim
instrumentima trgovakog portfelja je metoda vrijednost pod rizikom ili rizinost
vrijednosti (VaR Value-at-Risk) koja je obraena u nastavku ovoga rada. Vrijednost
pod rizikom ili rizinost vrijednosti moe se definirati kao maksimalno oekivani
gubitak uz odreeni stupanj pouzdanosti u odreenom vremenskom intervalu.
U odnosu na standard iz 1996 g. metodologija mjerenja trinog rizika nije se puno
promijenila, tako da bankama i dalje stoje na raspolaganju dva naina mjerenja
trinog rizika standardna metodologija i primjena internih modela.
11

Banke mogu umjesto standardne metodologije alternativno koristiti interne
modele mjerenja trinih rizika ako imaju zadovoljavajue interne sustave
upravljanja trinim rizicima, s tim da ti sustavi moraju biti eksplicitno prihvaeni od
strane supervizijske institucije. Ova institucija propisuje ope kvalitativne i
kvantitativne standarde koji moraju biti ugraeni u interne modele evaluacije rizika.
12



3.3. METODOLOGIJA MJERENJA OPERATIVNOG RIZIKA
Operativni rizik je vjerojatnost izravnog ili neizravnog gubitka koji proizlaze iz
neodgovarajuih ili promaenih internih procesa, ljudi i sustava ili iz vanjskih
dogaaja.
13

Bazelski odbor za bankovnu superviziju preporua nekoliko pristupa u mjerenju
operativnog rizika. Rije je o tri razliita koncepta i to:
pristup osnovnog indikatora (Basic Indicator Approach)
standardizirani pristup (Standardised Approach) i
pristup naprednog mjerenja (Advanced Measurement Approaches - AMA)
14

Eksplicitno uvoenje kapitalnih zahtjeva za operativni rizik prvi put se pojavljuje s
Baselom II. Kako je razina poznavanja ovog rizika na dosta niskoj razini, jo nije
razvijena ni regulativa iz tog podruja. Naime, znaaj operativnog rizika nije bio

11
Standardna metodologija mjerenja trinog rizika kao i interni modeli obrauju se u nastavku ovoga
rada.
12
Nuxoll, Daniel, A., 'Internal Risk-Management Models as a Basis for Capital Requirements', FDIC
Banking Review, May, 1999, str. 18-29.
13
Basel Committee on Banking Supervision, Overview of The New Basel Capital Accord, Bank for
International Settlements, Basel, May, 2001, str. 27.
14
Basel Committee on Banking Supervision, Overview of The New Basel Capital Accord, Bank for
International Settlements, Basel, May, 2001, str. 27.
20

dovoljno osvijeten sve dok se nisu pojavili sluajevi gdje je upravo neprepoznavanje
i neadekvatno upravljanje operativnim rizikom banke dovelo do velikih gubitaka. U
posljednje vrijeme sve vie prevladava miljenje da je operativni rizik drugi po
znaaju u bankovnom poslovanju.
Ovaj dio standarda bilo je najtee definirati s obzirom na to da ne postoji
dugogodinja praksa banaka u upravljanju tim rizikom. Stoga je to podruje
regulirano vrlo fluidno, posebice pristup naprednog mjerenja. U tekstu standarda je
navedeno da e Bazelski odbor pratiti razvoj novih pristupa mjerenju operativnog
rizika u bankarstvu do kraja 2006. godine kako bi se pronali pristup i nain mjerenja
tog rizika koji bi producirao vjerodostojne i konzistentne procjene potencijalnih
gubitaka. Nakon toga, postoji mogunost da se revidira, bude li potrebno, taj dio
standarda.
15

Slika 3. Basel II pristup za izraunavanje regulatornog kapitala za operativni rizik i
korespondirajui kvalitativni zahtjevi

I zvor: Michael, K. Onig, ed., The Basel Handbook: A Guide for Financial
Practitioners, Risk Books, London, 2004, str. 344.


15
Basel Committee on Banking Supervision, The New Basel Capital Accord, Bank for International
Settlements, Basel, 2003.

Pristup temeljnog
indikatora
BIA = 15% x 3 godine Bruto prihod
Implementacija prema
uputama iz sound practice
paper iz 2003.

Standardizirani pristup
SA = 1-8 x 3 godine Bruto prihod1-8
lanovi uprave i vii
menadment moraju biti
ukljueni
Jasne odgovornosti za
funkciju menadmenta OR
(politike OR)
Procjena OR i kolekcija OR
gubitaka
Regularno i sistemsko OR
izvjeivanje
Regularni nezavisni
monitoring OR
Mapiranje poslovnih linija

Pristup naprednog
mjerenja
lanovi uprave i vii
menadment moraju biti
ukljueni
Nezavisna OR funkcija za
OR metode i politike
Regularno, sistemsko OR
izvjeivanje integrirano u
dnevni menadment
Kolekcija OR gubitaka
(povijesno 5 godina, za
poetak 3 godine)
Procjena scenaria
Ekonomski kapital (1 god.
99,9%) i oekivani gubici
za OR
Regularni nezavisni nadzor
od strane internih i
eksternih auditora
Priznavanje osiguranja
AMA = EC1 godina, 99,9%
21

4. DRUGI STUP NADZOR NAD ADEKVATNOU KAPITALA
Nadzor nad adekvatnou kapitala sastavni je dio predloenoga, novog okvira i
dopunjava druga dva stupa toga okvira (izraun adekvatnosti kapitala i trinu
disciplinu). Cilj nadzora jest osigurati da visina kapitala svake banke odgovara
njezinu profilu rizinosti i njezinoj strategiji te omoguiti pravodobnu intervenciju
nadzornika kad kapital banke padne ispod razine koja je dovoljna za osiguranje od
svih rizika kojima je banka izloena.
Vano je naglasiti da se predloenim pristupom ne namjerava zamijeniti procjena i
prosudba uprave banke ili prenijeti odgovornost za adekvatnost kapitala na
nadzornike. Upravo suprotno, potpuno je razumljivo da uprava banke najbolje
poznaje rizike kojima je njezina institucija izloena i da je ona, zajedno s nadzornim
odborom, prije svih odgovorna za upravljanje tim rizicima.
Zadatak nadzornika je, prema ovom okviru, ocijeniti koliko dobro banke procjenjuju
adekvatnu visinu kapitala s obzirom na rizike te razlikuju li primjereno razliite
tipove rizika.
Odbor oekuje od svih meunarodno aktivnih banaka da imaju djelotvorne interne
procedure za procjenu svoje vlastite adekvatnosti kapitala. Bankama su u tom smislu
na raspolaganju razliite tehnike, ukljuujui subjektivnu procjenu rizika, metode
alokacije kapitala i interni modeli. Bez obzira na odabranu metodologiju, banke
moraju u svakom trenutku moi dokazati da je interno odreena adekvatna visina
kapitala stvarno utemeljena.
Nadzornici ve nadziru i procjenjuju adekvatnost kapitala svake banke izravno u
bankama (on-site) i ralambom financijskih izvjetaja banaka (off-site) te analizom
izvjea internih i eksternih revizora. Meutim, od nadzornika se oekuje i da
analiziraju bankine interne procjene kapitala te da raspravljaju o visini kapitala koju
je odredila sama banka. Pri procjeni adekvatnosti kapitala nadzornici trebaju pripaziti
na brojne faktore, ukljuujui bankinu sklonost i eventualnu tenju poveanim
rizicima, na evidenciju pri upravljanju rizicima, na prirodu trita na kojima banka
posluje, na kvalitetu, pouzdanost i promjenljivost prihoda, zatim na to da li se
potuju naela ispravnog vrednovanja pozicija bilance, da li se primjenjuju
22

raunovodstveni standardi te da li se aktivnosti diversificiraju, kao i na bankinu
relativnu vanost za domae i meunarodna trita.
16

U vrijeme kad poslovanje najveih svjetskih banaka postaje sve sloenije, ini se da
nadzornici gotovo i nemaju drugog izbora, ve e se jo vie osloniti na trinu
disciplinu pojaanu i uinkovitim javnim objavljivanjem informacija, tako da trina
disciplina preuzme jedan dio nadzornog tereta na sebe. To je dakako mogue samo
za banke, u prvom redu one najvee, koje se znatno oslanjaju na neosigurane obveze,
tj. one obveze koje ovise o tritu.
Trina disciplina pozitivno utjee na primjenu propisa i na odreen nain olakava
napore nadzoru u promicanju zdravoga i sigurnog poslovanja banaka i cjelokupnoga
financijskog sustava. Ona isto tako moe motivirati banku da formira i odrava
vrstu kapitalnu bazu kao osiguranje od potencijalnih gubitaka koji mogu proizai iz
njezinih plasmana. Odbor vjeruje da nadzornici imaju velik interes da se pobolja
trina disciplina jer ona pomae jaanju sigurnosti i stabilnosti bankovnog sustava.
No utjecaj trita na ponaanje banaka ovisi o tome koliko se one oslanjanju na
financijska trita kao i o strukturi njihova kapitala.
Djelovanje trine discipline ogleda se u promjenama u pristupu izvorima sredstava
i/ili promjenama u premiji rizika za banke pri sklapanju novih transakcija i
ugovaranju novih poslova. Promjena cijene i dostupnost traenih sredstava utjeu na
sklonost uprava banaka riziku i slue kao trini signal sudionicima trita i
nadzornicima o stanju banke.
Preduvjet za efikasnu trinu disciplinu je objavljivanje pouzdanih i pravodobnih
informacija koje omoguuju obavljanje dobro utemeljene analize i ocjene rizinosti
poslovanja banke. Zbog toga Odbor smatra da je objavljivanje podataka o visini
kapitala, izloenosti banke i adekvatnosti kapitala vrlo vano da bi se postigla
zadovoljavajua razina trine discipline. Te informacije trebalo bi objavljivati
barem jednom na godinu.
Odbor je usvojio 4 naela supervizijskog nadzora bankovnog sustava.
17

Naelo 1. Banke bi trebale imati proces za procjenu ukupnog kapitala koji je u svezi
s njihovim rizinim profilom i strategiju za odravanje razine tog kapitala.

16
Basel Committee on banking Supervision, Core Principles for Effective Banking Supervision,
Basel, September, 1997.
17
Basel Committee on Banking Supervision, Overview of The New Basel Capital Accord, Bank for
International Settlements, Basel, May, 2001, str. 27.
23

Ovim naelom praktiki se od banaka trai postojanje usvojenih politika i procedura
kojima se rizik moe identificirati i izmjeriti kako bi se mogao osigurati dovoljan
vlastiti kapital kao tit od stresa.
Naelo 2. Supervizori bi trebali nadzirati i vrednovati bankovnu internu procjenu
adekvatnosti kapitala i strategije, jednako kao i njenu sposobnost praenja i
uvjerenosti o suglasju s propisanim koeficijentima adekvatnosti kapitala. Supervizori
e poduzeti odgovarajue akcije ako nisu zadovoljni rezultatima tog procesa.
Implementacija ovog naela podrazumijeva provjeravanje primjena analiza
osjetljivosti i stres testa. Supervizori se moraju uvjeriti da vrhovni menadment
nadzire i kontrolira situacije u kojima neoekivani gubici mogu ugroziti kapital
banke.
Naelo 3. Supervizori oekuju da e banke poslovati iznad razine minimalno
potrebnog kapitala i da e imati sposobnost da od banaka trae odravanje razine
kapitala iznad minimuma.
Supervizorima se prua nekoliko mogunosti pri utvrivanju razine adekvatnosti
kapitala. Izmeu ostalog, mogue je da postave kriterije za dobru kapitaliziranost i
adekvatnu kapitaliziranost. Izmeu adekvatne i dobre kapitaliziranosti mogue je
definirati jo poneku nijansu zadovoljavajue razine kapitala. Nadalje, pojedina
nacionalna zakonodavstva mogu propisati vie koeficijente adekvatnosti od
minimalno zahtijevanog.
Naelo 4. Supervizori trebaju intervenirati u ranom stupnju da sprijee padanje
razine kapitala ispod minimalne kojom se podupire rizina karakteristika pojedine
banke i trebaju zahtijevati brzu sanacijsku akciju ako kapital nije odravan ili
obnovljen.
Aktivnosti na koje se misli u okviru ovog naela mogle bi biti: pojaan nadzor banke,
zabrana isplata dividendi, zahtjev banci da dostavi plan brze dokapitalizacije, itd. Sve
poduzete mjere moraju imati obiljeja diskrecije i trebaju odgovarati okruenju u
kojem banka posluje.

Bit drugog stupa je, dakle, osigurati optimalnu visinu kapitala u skladu s rizinim
profilom svake pojedinane banke. Supervizor oekuje od banke da prema svojoj
vlastitoj metodologiji utvrdi kapitalne zahtjeve za sve rizike koji nisu obuhvaeni
24

pravilima iz Stupa 1 (kreditni, operativni i trini rizici). Poznato je da je banka
izloena i brojnim drugim rizicima osim onima striktno navedenima u Stupu 1.
Moemo navesti neke od njih: kamatni rizik u bankovnom dijelu poslovanja, rizik
likvidnosti, rizik koncentracije itd. Kako uprava banke vodi poslove banke,
odgovorna je za njezino poslovanje i adekvatnost kapitala koja e obuhvaati sve
njezine rizike.
Primjena drugog stupa nosi ozbiljne implikacije i za banke i za supervizore. Banka
mora imati procedure za procjenu kapitalnih zahtjeva za sve svoje rizike i strategiju
za odravanje potrebne visine kapitala. Supervizor, pak, ima prava i obvezu
preispitati bankine procjene kapitalnih zahtjeva i po potrebi zahtijevati poveanje
kapitala. Supervizor se ovdje nalazi u zahtjevnoj i izazovnoj situaciji jer mora
raspolagati odgovarajuim brojem strunjaka koji e obavljati nadzor. Naime, pravo
banke na vlastitu metodologiju oteava rad supervizora jer mu se poveava posao s
obzirom na to da se sm mora prethodno dobro upoznati s odreenom
metodologijom da bi mogao procijeniti njezinu ispravnost.














25

5. TREI STUP TRINA DISCIPLINA
Usporeujui standard koji je sada u primjeni s prijedlogom novog standarda, moe
se u prvi mah zakljuiti da razlika izmeu njih nije velika, tj. da nema nekih bitnih
novina. To je u neku ruku tono jer i nadalje ostaje postojea definicija kapitala,
izraunava se izloenost banke i procjenjuju rizici da bi se prema njima procjenjivalo
koliki je kapital banci potreban. Osim toga kretanja u kapitalu banaka nadziru se
izravno i ralambom financijskih izvjea banaka.
Meutim, osnovna je razlika izmeu postojeega i novog standarda u objektu
promatranja. Postojeim standardom uvelo se ope pravilo o visini stope
adekvatnosti kapitala ( posto od ponderirane aktive), koja se obvezatno mora
potivati, posebice kod banaka s velikim udjelom na meunarodnim financijskim
tritima. Za razliku od postojeeg standarda, u sreditu promatranja novog standarda
jest pojedinana banka i njezin kapital. Vie se ne pokuavaju izjednaiti sve banke
jer svaka od njih ima razliit profil rizinosti.
Naglasak se stavlja na to da svaka banka s pomou svojih internih procedura i
tehnika procijeni koliki joj je kapital potreban kao osiguranje od rizika kojima je
izloena. Minimalna stopa adekvatnosti kapitala i dalje e se propisivati, ali samo
kao minimum ispod kojeg stopa nijedne banke ne moe pasti, dok e se bankama u
sluaju potrebe propisati i vie stope u skladu s visinom rizika.
Dakle, od banaka se zahtijeva da same procijene koliki je kapital za njih adekvatan s
obzirom na rizike, a nadzor e onda provjeriti model na temelju kojeg je procijenjena
potrebna adekvatnost kapitala kao i prua li ta stopa dovoljnu sigurnost da e banka
ostati solventna.
Ako su nadzornici zadovoljni baninim internim procesom upravljanja rizikom, tada
je najefikasniji i najjeftiniji pristup nadzoru taj da se nadzornici ukljue i koriste
njihovim internim sustavom rasporeivanja i procjenjivanja te drugim informacijama
koje dobivaju menaderi banke. Naravno, vjerojatno e trebati provesti i testiranje
njihovih sustava. Kako e se poboljavati bankini interni sustavi, tako e se temeljni
cilj procesa kontrole mijenjati i prelaziti sa, uglavnom, ponavljanja aktivnosti koje
obavlja banka, na to da se bankama prui konstruktivna povratna informacija o tome
to banka moe uiniti da bi poboljala svoj sustav upravljanja rizicima. Upravo je
taj interni sustav, zajedno s objavljivanjem, prva linija obrane od preuzimanja
prevelikih rizika.
26

Bitno je naglasiti da se nadzor i regulativa trebaju usredotoiti posebno kod velikih
institucija manje na detalje, a vie na opu strukturu i funkcioniranje sustava
upravljanja rizicima. To je najdjelotvorniji nain da se postigne interes u ostvarivanju
sigurnoga i stabilnoga bankovnog sustava i ope stabilnosti financijskih trita. To je
i osnovna ideja novog standarda.
S vremenom e se nadzornici u procesu ispitivanja adekvatnosti kapitala poeti
koristiti istim tehnikama kojima se banke koriste ili e se koristiti pri procjeni svojih
rizinih pozicija i potrebnog iznosa kapitala s obzirom na te rizike. U SAD-u velike
su banke ve potaknute da same procijene adekvatnost kapitala s obzirom na
objektivne i kvantitativne mjere rizika. Takve procjene bit e ocijenjene tijekom
izravnog nadzora i bit e jedan od faktora pri ocjeni boniteta i dodjeljivanju rejtinga.
Temeljna svrha uvoenja standarda trine discipline je poveanje transparentnosti i
usporedivosti izvjeivanja u bankovnim sustavima. Kada banke objave dovoljno
informacija o svojim aktivnostima, sudionici na tritu mogu stvoriti snane poticaje
za zdrav nain poslovanja. Trite moe nagraditi banke koje upravljaju rizicima na
odgovarajui nain i kazniti one koje odravaju kapital na preniskoj razini u odnosu
na rizini profil. Treba napomenuti da trite moe biti vrlo neefikasno pa e
pretjerano reagirati na neki mali dogaaj, dok, s druge strane, moe potpuno
ignorirati pojavu znaajnih indikatora rizika. Uvaavajui ove injenice, Stup 3 je
samo jedan od tri temeljna stupa cjelokupnog standarda iji je cilj meusobno
nadopunjavanje.
Bazelski odbor podupire trinu disciplinu tako to je razvio set zahtjeva za
objavljivanje podataka koji e sudionicima na tritu omoguiti pristup kljunim
dijelovima informacija o obuhvatu primjene Basela II, visini i strukturi kapitala,
izloenosti riziku, procesu procjene rizika i adekvatnosti kapitala institucije.
Kako banke ve imaju odreenih obveza objavljivanja prema Meunarodnim
raunovodstvenim standardima koje su ire u obuhvatu od zahtjeva koji proizlaze iz
Stupa 3, Bazelski odbor je uloio velike napore da ta dva zahtjeva uskladi. Podaci
koji prelaze okvir raunovodstvenih objavljivanja moraju se javnosti prikazati na
neki drugi nain, o emu odluuju same banke. Pritom se mogu koristiti internetskim
stranicama i drugim medijima. Jednako tako, nema obveze revidiranja podataka koji
nisu obuhvaeni raunovodstvenim zahtjevima za objavu.
27

Iz Stupa 3 za banke proizlazi jasna i nedvosmislena obveza donoenja formalne
politike objavljivanja koju mora odobriti nadzorni odbor banke. Politikom se treba
odrediti pristup banke pri odluivanju o tome koji e se podaci i informacije objaviti.
Naelo materijalnosti primjenjuje se pri odluivanju o tome koji su podaci relevantni
za objavljivanje. Informacija se smatra materijalnom ako njezino izostavljanje ili
pogreno iskazivanje moe promijeniti ili utjecati na ve donesenu procjenu ili
odluku korisnika te informacije.
18

Informacije se u pravilu trebaju objavljivati na polugodinjoj osnovi, ali ima
odreenih izuzetaka od tog pravila. U skladu s tim, podaci koji se odnose na bankine
ciljeve i politike upravljanja rizicima, izvjetajni sustav i definicije mogu se
objavljivati jednom godinje. S druge strane, podaci koji se odnose na kapital banke i
njegovu strukturu te na stopu adekvatnosti kapitala moraju se objavljivati
tromjeseno. Isto se odnosi i na podatke koji su podloni brzim promjenama.
Na kraju potrebno je istaknuti kako su bankovni nadzor i regulativa posebno regulativa
vezana uz kapital banke nuno dinamine i razvojne kategorije. Tei se takvom okviru iji
ciljevi i ire strategije ostaju relativno postojani, ali u sklopu kojih moe doi do promjena
u primjeni kako bankari i nadzornici ue i spoznaju vie, kako se mijenjaju bankovne
prakse i kako pojedinane banke rastu i mijenjaju svoje poslovanje i tehnike kontrole
rizika. To znai da se inovacije u nadzoru i regulativi ne treba i ne smije promatrati kao
jednokratne dogaaje, ve regulatorni okvir treba biti fleksibilan tako da omoguuje
poboljanja zastarjelih metoda nadzora i poboljanja regulative tempom koji diktira novo
iskustvo i operativna izvedivost pojedinih rjeenja.








18
Basel Committee on Banking Supervision, The New Basel Capital Accord, Bank for International
Settlements, Basel, April, 2003, str. 155.
28

6. ZAKLJUAK
Ovaj rad se odnosi na ukazivanje znaaja implementacije standarda Bazela II u
bankarski sistem, te sagledavanje i upravljanje rizicima kojima su banke izloene u
svom poslovanju, sa posebnim obuhvatom i kompletnim sagledavanjem kreditnog i
prikazom izvora operativnog rizika.
S obzirom da su banke u svom poslovanju izloene rizicima. kao ro su kreditni,
operativni i drugi, one su dune da definiu strategiju, kako bi njima mogle
upravljati. Navedena strategija podrazumeva procedure identifikovanja, procjene i
upravljanja rizicima, te redovno izvetavanje organa upravljanja banke o tome.
Banke su, u svom poslovanju, najvie izloene kreditnom riziku. On predstavlja
opasnost od nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke usljed
neizvravanja obaveza dunika prema njoj. Kreditni rizik banke uslovljen je
kreditnom sposobnou dunika, njegovom urednou u izvravanju obaveza, kao i
kvalitetom instrumenata obezbeivanja potraivanja banke, a identifikuje se, mjeri,
procjenjuje i prati u skladu sa odlukama kojima se ureuju klasifikacija bilansne
aktive i vanbilansnih stavki banke, odnosno adekvatnost njenog kapitala.
U cilju primjerenog upravljanja kreditnim rizikom, banka mora da upravlja istim i da
formira dovoljne rezerve za potencijalne gubitke ukoliko dunici ne izmiruju svoje
obaveze u utvrenom roku.
Pored kreditnog, banka je u svom poslovanju izloena i operativnom riziku. On se
odnosi na opasnost od nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital
banke usljed propusta u radu zaposlenih, neadekvatnih procedura i procesa u njoj, te
neadekvatnog upravljanja informacionim i drugim sistemima u banci, kao i usljed
nastupanja nepredvidljivih spoljnih dogaaja.
Na kraju napomenimo da, radi adekvatnog upravljanja rizicima - kreditnim,
operativnim, kao i svim drugim, banka mora raspolagati dokazima (dokumentacijom)
koji se uvaju i arhiviraju na propisan nain.
Hipoteza istraivanja: Razvojem kvantitativnih metoda i internih modela za mjerenje
izloenosti rizicima, upravljanje rizicima je u dananjem suvremenom bankarskom
okruenju postalo jedno od najvanijih komparativnih prednosti banke, zbog sve irih
aspekata rizinosti s kojima se banke susreu definisana u uvodnim razmatranjima je
dokazana. Takoe, dokazane su i potvrene dvije pomone hipoteze.
29

7. LITERATURA

Knjige:
1. Basel Committee on Banking Supervision, The New Basel Capital
Accord, Bank for International Settlements, Basel, 2003.,
2. Basel Committee on Banking Supervision, Overview of The New Basel
Capital Accord, Bank for International Settlements, Basel, April, 2003,
3. Cf., Basel Committee on Banking Supervision, Principles for the
Management and Supervision of Interest Rate Risk , Consultative
document, Bank for International Settlements, Basel, September, 2003.
4. Basel Committee on Banking Supervision, The Internal Ratings-Based
Approach, Consultative Document, Bank for International Settlements,
Basel, January, 2001.
5. D. Jakovevi, Suvremeni pristup kvantificiranju rizika u funkciji
stabilnosti bankovnog sustava Raunovodstvo, revizija i financije, RriF
Plus, Zagreb, studeni, 2002
6. Nuxoll, Daniel, A., Internal Risk-Management Models as a Basis for
Capital Requirements, FDIC Banking Review, May, 1999