Behar Br. 117-118

ÂSOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXIII
l
2014.
l
BROJ 117-118
l
CIJENA 40 KN
BEHAR
SEAD BEGOVI:
Sporadina medijska zainteresiranost
za nacionalne manjine
IBRAHIM KAJAN:
Preporod je ono to sadri Behar:
duh naroda koji jedino i iskljuivo
ivi u kulturi
SEAD ALI:
Odnos Europe i
islama
Kako postaviti
pitanje?
ELI TAUBER:
Zeineba Hardaga nije
spaavala Jevreje,
spaavala je komije
NEBOJA
ERI SHOBA:
Bosnonostalgija
FILIP MURSEL BEGOVI:
Manjinske jadikovke ili
za to nam je kriv Savjet
KNJIEVNI PODLISTAK: Rosemary Menzies
l
Mirzana Pai Kodri
l
eljko Grahovac
l
Amir Kneevi
l
Danja oki
l
Nadija Rebronja
l
Senad Nani
l
Ali Faruk Biser
l
Elis Bekta
l
Emina una
l
Milko Valent
l
Adem Subai
LIKOVNO
OKNO
Rije,
pismo, slika
(Iz riznice Orijentalne
zbirke Arhiva HAZU)
Zamiljanje
zabranjenog:
predstave harema i
orijentalizam u Srbiji
INTERVJUI:
l EKREM AUEVI
l SONJA BISERKO
l DRAEN FRANOLI I KAMENKO ULAP
zagrebaki duet za arapsku lutnju i tarabuku
Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine 1900.,
a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je ured nikom bio Safvet-beg
Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i
pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojeno-
sti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kultu-
re, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen
najboljim to su Bonjaci dosad imali. On je najbolji izraz povezanosti
nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i mati-
nim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-
2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik dr.
Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu
slubu obnaao do ljeta 2006. godine.
2 BEHAR117118
SADRAJ
BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis
za kulturu i drutvena pitanja
Nakladnik:
Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
PREPOROD
Glavni i odgovorni urednik:
Sead BEGOVI
Izvrni urednik:
Filip Mursel BEGOVI
Urednik Ekonomskog podlistka:
Faris NANI
Grafiki urednik: Selma Kukavica
Urednitvo: Remzija HADIEFENDI
PARI, Rusmir AGAEVI, Edin Urjan
KUKAVICA, Senad NANI, Sena KULE-
NOVI, Azra ABADI NAVAEY, Edib
AHMETAEVI
Rukopisi i fotografije se ne vraaju
Adresa:
BEHAR
KDBH Preporod
Ulica Grada Vukovara 235,
10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: casopisbehar@gmail.com
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
web: www.behar.hr
Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,
godinja pretplata 120 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,
godinja pretplata 30 KM.
Kunski iro-raun:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)
Tisak: Grafomark d.o.o.
Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog
prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske
ISSN 1330-5182
Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
nuno i stavovi urednitva.
Na naslovnici: Neboja eri Shoba: Bez naslova
UVODNE RIJEI
3 Sead Begovi: Sporadina medijska
zainteresiranost za nacionalne manjine
4 Ibrahim Kajan: Preporod je ono to sadri
Behar - duh naroda koji jedino i iskljuivo
ivi u kulturi
CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU
5 Filip Mursel Begovi: Manjinske jadikovke ili za
to nam je kriv Savjet za nacionalne manjine
ESEJ: TOKOVI MISLI
9 Sead Ali: Odnos Europe i islama -
Kako postaviti pitanje?
16 Vildana Peenkovi i Nermina Deli: Lik majke
kao opsesivni motiv i referentna taka u
stvaralatvu Skendera Kulenovia
22 Denis Strikovi: Uvod u razumijevanje
vieslojnog identiteta kao doprinos
anti-nacionalizmu: sluaj Zapadnog Balkana
ISLAM NA BALKANU
25 Anelko Vlai: U poplavljenoj Gunji oduvijek
postoji suradnja i zajedniki ivot
28 Irena irovi: Zamiljanje zabranjenog -
predstave harema i orijentalizam u Srbiji
INTERVJU: Ekrem auevi
37 Turska knjievnost danas spada meu
itanije nacionalne knjievnosti u Hrvatskoj
(Razgovarala Azra Abadi Navaey)
ZOON POLITIKON
44 Faris Nani: Komar iz budunosti ili stvarnost
sadanjosti: Dosta je gospodo SELJACI!
GLAZBA
47 Stipe Maji: Draen Franoli i Kamenko ulap -
zagrebaki duet za arapsku lutnju i tarabuku
LIKOVNO OKNO
51 Tatjana Pai-Vuki: Rije, pismo, slika
(Iz riznice Orijentalne zbirke Arhiva Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti)
BROADWAY BOOGIE-WOGGIE
57 Neboja eri Shoba: Bosnonostalgija
KOMILUK
59 Eli Tauber: Zeineba Hardaga nije spaavala
Jevreje, spaavala je komije
POVIJESNO-KULTURNI DNEVNIK
61 Ibrahim Kajan: Grad velike svjetlosti -
Mostarske vedute
62 Sead Begovi: ivotna neukroenost,
aroma i uboriti glasovi Mostara
68 Alen uni: Sjajna knjiga o kulturnom
identitetu grada Mostara
REPORTAA
69 Edvin Kanka udi: Srebrenica - sramota
Europe i svijeta (Fotografije: Jusuf Hafizovi)
KNJIEVNI PODLISTAK
73 Filip Mursel Begovi: Postoji li najvei
bosanski knjievnik?
74 In memoriam Rosemary Menzies:
Oprostite mi to piem kao stranac
(osvrt Arif Kljuanin)
76 Mirzana Pai Kodri: Lirska subjekta:
O flertu i odanosti (osvrt Sead Begovi)
84 eljko Grahovac: U oba roda
88 Amir Kneevi: Garib (osvrt Sead Begovi)
91 Danja oki: Novo je vrijeme novih
promjena na gore
94 Nadija Rebronja: Flamenko utopija
(osvrt Sead Husi Beli)
98 Senad Nani: Opet je tu
99 Ali Faruk Biser: ovjek ujeo psa
(osvrt Sead Begovi)
102 Elis Bekta: Svaka radost ima svoju sumnju
107 Emina una: Esma Sultanija
111 Milko Valent: Reportaa o Saneli
116 Adem Subai: Dobri: U potrazi za
imenom(osvrt Sead Begovi)
POLITIKA
121 Faris Nani: Izborni model i politika kriza
INTERVJU - Sonja Biserko
127 Sonja Biserko: Stav Beograda prema
Bosni je nepromenjen
(Razgovarao Edvin Kanka udi)
132 Sonja Biserko: Implozija Jugoslavije -
Decentralizacija Jugoslavije i jaanje
srpskog nacionalizma
IZLOBE
142 Amir Telibeirovi:
Pria iz 1001 naunog izuma
STAV
145 Neboja eri Shoba: Koje su zastave
ratne, a koje nisu
146 Salmedin Mesihovi: Historijske osnove
Referenduma (29. 2. i 1. 3. 1992.)
o nezavisnosti SR BiH
147 Khaled A. Beydoun: Afriki robovi su prvi
u Americi postili Ramazan
ISLAMSKA DUHOVNOST
148 Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli: Drugi ders
u tekiji Nadmlini (05.11.1988.)
151 Elvir Musi: Pojam i nivoi mira u Mesneviji
PUTOPIS
155 Filip Mursel Begovi: TURSKA: Zemlja
motiviranih ljudi i ivotodajnog elana
PRIKAZI I KRITIKE
161 Ivan arevi: Teonomija ljubavi
(o Ghazi bin Muhammad bin Talalu)
164 Sead Begovi: avo koji u kostimu anela
eka hadi rodu (o Amiru Taliu)
166 Hamza Ridal: Semantike niti Kadieve
Pauine (o Samedinu Kadiu)
168 Mirsad Beirbai: Niti i biti Sudbonosna
tkanja (o Enesu Topaloviu)
170 Mirsad Sinanovi: Smion roman o tajni
Bosanskog tapa (o Enesu Ratkuiu)
171 Sead Begovi: Poetizirane zanoktice ivota
(o Elisu Bektau)
172 Fahrudin Novali: Simbioza liberalizma
i nacionalizma (o Zlatku Hadidediu)
174 Enes Ratkui: Autonomna pokrajina
Zapadna Bosna kao velikosrpski
projekat (o Kasimu Mujagiu)
3 BEHAR117118
Sporadina medijska zainteresiranost
M
anjine se moraju prije svega samo-
spoznavati, bio je jedan od kljunih
zakljuaka nedavno odranog semi-
nara u Opatiji pod radnim naslovom Mediji i
nacionalne manjine u Hrvatskoj. Govornici
su pokuali dokuiti kako i na koji nain dose-
gnuti viu razinu normativnih prava nac.
manjina u Hrvatskoj u situaciji kada su zna-
tno smanjena sredstva za pojedina manjinska
drutva i njihove tiskovine i kada se svi susre-
u s problemima u kontaktu s medijima. Da k -
le, tei se ka uspjenijoj provedbi ustavnog za -
ko na o jeziku i pismu nac. manjina te u ko re -
k tnom pristupu vlasti i nedovoljno senzibilizi-
ranim medijima.
Uz sve to jo uvijek imamo pojedinanih
predrasuda (primjerice prema Romima ili
prema Srbima) uz ksenofobne animozitete koji
odudaraju od europskih standarda. O razlozi-
ma ovaj put neemo progovoriti. Meutim, ja -
sno je to: da bismo krenuli dalje moramo se
osvrnuti na druge na graane s drugaijim
po t rebama. Tu su naravno, i jo uvijek prisutne
ratne frustracije koje se ne mogu obno posa-
krivati pod tepih ili pod ilim. Stoga, nita ne
treba biti tabu tema, jer, kako je slikovito rekla
jedna od sudionica seminara ono to se zata-
ji, koliko god to bilo grozomorno, prsnut e u
jednom trenutku kao gnojni ir. U svakom slu-
aju dobro je da Savjet za nacionalne manjine
potie ovakve razgovore.
Nama se pak ini da Behar nema pregole-
mih takvih i slinih problema, osim to je ured-
nitvo ogoreno zbog sramno umanjenih sred-
stava (iako smo svjesni stanja u kulturi) i kada
asopis biljei nagrade i pohvale sa svih strana,
a i prisutnost u medijima jest solidna, a nada-
mo se da e uskoro biti i bolja. Posebno tome
pridonosi Beharova WEB-stranica koja biljei
1 000 do 5 000 tisua posjetitelja dnevno. To je
moda i stoga to urednitvo dobro shvaa da
mi nismo ovdje u slubi neke politike arbitra-
e ve se elimo predstaviti posredstvom kultu-
re te se i prepoznati po kulturi na ponos Hrvat-
ske i matine zemlje. Bez predrasuda i ustalje-
nih klieja Behar (kao i na WEB portalu) ob -
ja vljuje tekstove i drugih istaknutih pripadni-
ka nac. manjina kao i uglednih i uspjenih hr -
va tskih kulturnjaka.
Naalost, u poesto getoiziranim damij-
skim krugovima pojedinci svoje biltene naziva-
ju asopisima to granii s ureivakim ne u -
ku som, a nedvojbeno predstavlja otuni ama-
terizam. Istodobno, ope je poznato da je Be -
har temeljni Preporodov projekt koji je us -
pio izii iz uskih manjinskih okvira i prepozna-
tljivo se predstaviti na iroj hrvatskoj i bosan-
skoj kulturnoj sceni. Uz to, na nau veliku a -
lost, Behar je trenutano jedini bonjaki a -
so pis za kulturu koji izlazi u kontinuitetu ve
22 godine, a ponosi se tradicijom od ak 114
godina.
Istinski alimo to, na primjer Romi sma-
traju da su sami krivi za svoje nedae kao to
se i Srbi, naalost, ne suoavaju s nedavnom
prolou. U takvim okolnostima manjine pos -
taju rtve medijskih istupa javnih osoba i poli-
tiara. Spaavaju nas pojedini dobro koncipira-
ni programi na HRT-u. Tu treba svakako ista-
i Danijelu Dratatu, voditeljicu multinaciona-
lnog programa Prizma koji ipak magazinski
pokriva tekue probleme i amblematske karak-
teristike manjinaca, iako uz mali novinarski
tim. Tu jo istiemo i premalo zainteresirane
ra dijske programe.
Nadalje, ne bi trebalo preuivati udjel nac.
manjina u Domovinskom ratu. Ponosni smo to
je na seminaru Branko Soanac (ravnatelj ure -
da za ljudska prava i prava nac. manjina Vla de
Republike Hrvatske) posebno istaknuo veliki
broj Bonjaka, sudionika u zadnjem ratu, a je -
dan od preivjelih sudionika je i pisac ovih re -
da ka. Zakljuit emo da je hitno potrebno urav -
noteiti sve argumente kada je rije o vanosti
u ostvarivanju prava nacionalnih manjina, po -
se bno kada je rije o katastrofalnoj i sporadi-
noj medijskoj zainteresiranosti. Naime, smat -
ramo, da je problem razine politike kulture
spram nacionalnih manjina trebalo intenzivni-
je pokazivati prije ulaska u EU. n
Mi nismo ovdje u slubi neke politike arbitrae ve se
elimo predstaviti posredstvom kulture te se i prepoznati po
kulturi na ponos Hrvatske i matine zemlje. Bez predrasuda i
ustaljenih klieja Behar (kao i na WEB portalu) objavljuje
tekstove i drugih istaknutih pripadnika nac. manjina kao i
uglednih i uspjenih hrvatskih kulturnjaka.
Sead Begovi,
glavni urednik
UVODNE RIJEI
4 BEHAR117118
UVODNE RIJEI
N
akon 20 godina uspjenog razvoja i
rasta utjecaja asopisa Behar, sa -
da smo obavijeteni o prvom i uvi -
jek efikasnom znaku njegovog ugroa va nja:
znaajnom smanjenju njegova prorauna.
Behar je zapoeo izlaziti u ljeto 1992.
godine iz goleme potrebe da se, osim puke
informacije, oblikuje vlastiti prostor u ko -
jem bismo podastirali obrazloene stavove o
vremenu koje nam je sudbinama pri palo, u
najgorem vremenu rata u Hr va t skoj i za -
poete agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ne -
koliko prvih brojeva objelodanili smo svo jim
vlastitim novanim prilozima, do na ci jama i
besplatnim uslugama - da bi Be har, kroz
prvih deset godina po s tao re s pektabilan i
vrlo uvaen ma nji n ski, bo njaki, asopis u
Hrvatskoj. Kroz to vrijeme, moda i
neskromno procjenjujemo, nje gov plodotvo-
ran utjecaj bio je vie ne go evidentan.
U mirnijim razdobljima, nakon 2000-te
godine, Behar je proao sljedee dvije ra -
z vojne faze, mirnije, ali nita manje zna -
ajnije za uvid u suvremene tendencije so -
ciolokih i kulturolokih tema, prezentira-
nih kroz razliite diskurse, od publicisti-
kih do knjievnih.
Behar je na taj nain postao pisanim
refleksom bonjakog kulturnog ivljenja
u Hrvatskoj, pa na taj nain i jedini ana-
litiki kulturno-socioloki ispisani prostor
releva n tan za bilo koji pristup prouava-
nja bo njakog svjedoenja demokratske
strukture politike vlasti u Republici
Hrvatskoj.
Behar je prije dvije godine zaokruio
dva desetljea svog izlaenja. To je uspio i
zbog toga, to je u samom Kulturnom dru-
tvu Bonjaka Preporod Hrvatske, ui-
vao sredinji status koji mu je na samom
sta rtu namijenjen. To je uraeno s velikim
ra zlogom, jer Preporod je ono to sadri
Be har: duh naroda koji jedino i iskljuivo
ivi u kulturi.
Odreene razlike u pristupima trojice
glavnih dosadanjih urednika su primje-
tne, ali nijedna razlika meu njima nije
Behar dovela u pitanje na nain u koji
ga dovodi financijska restrikcija koja se
sa da pojavljuje u njegovom godinjem pro -
ra unu iz fondacija namijenjenih kultur-
nom razvoju nacionalnih manjina u Hr va -
t skoj. n
Preporod je ono
to sadri Behar:
duh naroda koji jedino
i iskljuivo ivi u kulturi
Behar je postao pisanim refleksom bonjakog kulturnog
ivljenja u Hrvatskoj, pa na taj nain i jedini analitiki
kulturno-socioloki ispisani prostor relevantan za bilo koji
pristup prouavanja bonjakog svjedoenja demokratske
strukture politike vlasti u Republici Hrvatskoj.
Ibrahim Kajan,
pokreta i prvi urednik
asopisa Behar
5 BEHAR117118
KOLUMNA
B
onjaci u Hrvatskoj se bave, po
ne znamo koji put, meusob-
nim optuivanjima i grabeom
oko ponuenih mrvica na stolu. Rije
je, naravno, kao to je to ve poznato,
o nepresunim izvorima egoizma i la-
nim pretpostavkama o vlastitoj vano-
sti. Rije je o Odluci potpore za pro-
grame ostvarivanja kulturne autono-
mije nacionalnih manjina Savjeta za
nacionalne manjine iz Dravnog pro-
rauna Republike Hrvatske za 2014.
go dinu. Iako je kompletni bonjaki
manjinski korpus u Hrvatskoj znaaj-
no financijski oteen, a nakon popisa
stanovnitva 2011. i primjetnog rasta
broja pripadnika bonjake manjine u
Hrvatskoj oekivano je ba suprotno,
neki su se tradicionalno osjetili otee-
nijima od drugih, pa se optube nese-
lektivno upuuju na sve strane. Odno-
sno, ovdje je naalost rije o pogubnoj
teoriji da su svi Bonjaci meu sobom
jednaki, samo su neki jednakiji od
drugih.
Bonjaci u Hrvatskoj taoci su
egoista i viegodinjih
potvorica iz vlastitih redova
Kako smo uvjereni da ne postoje
nedostojanstveni poslovi, ukljuivi i
onaj istaa ulica, ve samo nedosta-
janstveni radnici,tako smo uvjereni i
da nekoliko stihova bonjakog pjesni-
ka u Hrvatskoj, Enesa Kievia pri-
mjerice, vrijede vie od itavog dva-
destogodinjeg institucionalnog klae-
nja nekih pripadnika bonjake nacio-
nalne manjine u Hrvatskoj. Dakle, ovi
Kievievi stihovi Da, gospodine pred-
sjednie/gledano u cjelini /i prijatelji
su, i ljepota/i istina u manjini vrijede
vie od svega to su neki samorazvika-
ni Bonjaci za svoga radnoga vijeka
napravili za svoj narod u Hrvatskoj.
Pritom je posve nebitno imenovati
pojedince, bitno je samo istaknuti da
ko ntinuirano, ve dvadeset i kusur go -
di na, predstavljaju lo model po kojem
funkcionira bonjaka nacionalna ma -
njina u Hrvatskoj.
Elem, stanje nije nimalo beznadno
kao to se ini, ali Bonjaci u Hrvat-
skoj taoci su egoista i viegodinjih po -
t vorica iz vlastitih redova, kojima nije
stran netransparentan rad, ne pri n ci -
pi jelno koaliranje sa onima koji da vi -
e novaca. Kima im je toliko savitlji-
va da svoje zatitnike trae u prvoj po -
li tikoj nomenklaturi koja im se sladu-
njavo nasmijei, bez obzira bila ona na
vlasti ili tek opoziciona i lokalna. Za -
tim,u beznadnoj potrazi za tzv. lide-
rom omoguuje se pojedincima,koji ne -
maju te predikate, da u malenim ok -
vi rima jedne manjine razvijaju vlasti-
te egoistine predstavke o smjerovima
kojima bi se ostali trebali kretati, to je
centar za urgentnu medicinu
Pie: Filip Mursel Begovi
Manjinske jadikovke ili
za to nam je kriv Savjet
Srbi, Talijani, Maari, esi i ostale manjine u Hrvatskoj imaju svoja steena prava i hvala Bogu da je tako.
Bonjaci, kao drugi po veliini manjinski narod u Republici Hrvatskoj, za svoja se tek trebaju izboriti,
kako u Savjetu za nacionalne manjine tako i zajednikim nastupom prema hrvatskom drutvu u cjelini.
Partikularni interesi pojedinih bonjakih politiaria, kao i beskimene viegodinje jadikovke nekih
predsjednika bonjakih udruga, tome nee pripomoi, a ujedno su osobni, moebiti teledirigirani
krivci za otuno stanje u kojem se Bonjaci nalaze.
Molim lijepo, ne participira li 30 000 Bonjaka u Hrvatskoj u
poreznim davanjima za dravu u kojoj ive ve preko 150 godina, a
ako uzmemo u obzir preueno razdoblje osmanske prisutnosti
govorimo o preko 400 godina. Pa iji porezni novac onda bonjake
tiskovine troe da bi uvale svoj manjinski identitet, koji im je
zagarantiran ustavnim pravima? Pita li netko 30 000 Bonjaka u
Hrvatskoj slau li se sa ureivakom politikom Vijenca, Zareza,
Hrvatskog slova...? Naravno da ih se ne pita.
za sada uvijek bilo tetno za zajednicu
koja je ostala potpuno nerazvijena i
razjedinjena. Naime, lider u suvreme-
nim uvjetima, jer vie nismo u Sred -
njem vijeku pa da se rukovodimo zako-
nom sile i plemenskim normativima,
ne moe postojati ukoliko ga ne is ta k -
ne slona i samosvjesna zajednica. Na -
ra vno, ima jo, ali tek da istaknemo da
se neprincipijelnost skupo pla a, prije
svega gubitkom obraza i do s to janstva,
a zatim i injenicom da se ne ijeg ne k -
ri tinog adoranta i slugu ne moe pre-
poznati kao vrijednost od bi lo kakvog
znaaja.
Kao pozitivan primjer mogao bi
po sluiti istup predsjednika KDBH
Preporod, knjievnika Ervina Jahi-
a, koji je, usprkos injenici da je ud -
ru ga koju predvodi doivjela znaajan
pad sredstava u 2014. godini, ne se bi -
no prigovorio i za smanjenja drugim
bonjakim udrugama.
Dakle, neki bonjaki vrtimii u
Hrvatskoj zabavljeni su egoistinim
gra beom oko ponuenih mrvica na
udrugakim stolovima, a za jadno sta-
nje u kojem se nalaze bonjake udru-
ge u Hrvatskoj nisu domislili bolje od
optuivanja Srba, Talijana i Maara
za otuivanje neega to pripada Bo -
njacima. Zar je tome doista tako? Gri-
jehe koje pripisuju drugima, navodno
se rukovodei opim dobrom za bo -
njaku manjinu u Hrvatskoj, sami su
inili, i to bez imalo solidarnosti. Do
sada su u Savjetu za nacionalne ma -
njine Republike Hrvatske, koji odlu-
uje o dodjeli sredstava potrebnih za
rad bonjakih udruga, sjedila trojica
Bonjaka i sva trojica su bez iznimke
ili bili nezainteresirani za boljitak Bo -
njaka u cjelini ili su pokazivali parti-
kularne interese favorizirajui vlastite
pijune i vlastite udruge.
Dakle, nismo zabiljeili minimum
svjesti o potrebi da se pokae solidar-
nost meu bonjakim udrugama koje
tek zajednikim djelovanjem, prije
toga se naelno dogovorivi o temelj-
nim vrijednostima i potrebama koje
zastupaju, mogu napraviti iskorak
pre ma boljem statusu Bonjaka u Hr -
va tskoj. U tom smislu ni jedan bo -
njaki saborski zastupnik nije pokazi-
vao ni viziju ni idejnost da bude dobro-
namjerni koordinator meu bonja -
kim udrugama ve je smatrao da, po
principima davanja sadake iz Drav-
nog prorauna, udruge trebaju njemu
uzvratno sluiti u izbornom agitiranju
za ionako slabu politiku poziciju u
Hrvatskom saboru.
Odnosno, kada govorimo o anali-
zama rada bonjakog saborskog za -
s tu p nika, koji je ujedno po automat-
izmu i lan Savjeta za nacionalne
manjine, do sada je primjetno da se
posve okli je va u objektivnom i nepri-
stranom oc je njivanju njegovog rada,
a da se stav bonjakih udruga pre -
ma vlastitom pre dstavniku, kao to
smo ve na g la si li, artikulira upravo
kroz injenicu ko liko favorizira ili ne
favorizira neku udrugu.
I zato, ako nita drugo, barem mo -
e mo rei da dosadanji predstavnici
Bonjaka imaju traak savjesti jer to
je ona drugo nego ogledalo unutarnjo-
sti. Za neke sa vikom savjesti bezma-
lo je to dokaz ivoga srca, a za neke
do kaz da je ono to upuujemo drugi-
ma kao grijeh u biti odraz vlastite
kva rne prirode.
Je li Savjet za manjine
urotniki savez?
U Savjetu za nacionalne manjine
Republike Hrvatske i meu njenim
lanovima primjeujemo da se neuro-
tino prepoznaje i neki urotniki sa -
vez koji radi na tetu Bonjaka. Dale-
ko od toga da Bonjaci ne trebaju tra-
iti sugovornike u Savjetu za nacio-
nalne manjine, na elu sa svojim po -
li tikim predstavnikom u tom drav-
nom tijelu koje bi trebalo biti nezavi-
sno od politike, radi konkretnije i
pravednije provedbe metodologije do -
d jele sredstava, kao i odluno za je d -
ni ko traenje objanjenja u vezi ne -
lo ginosti, po sebice kada je rije o to -
me da je po s ve neshvatljivo da dru ga
po veliini na cionalna manjina u Re -
pu blici Hr va tskoj biva posve podcje-
njena. No, treba u tom smislu traiti
sugo vo rnike, a ne kontinuirano stva-
rati an imozitete i paranoidno zami -
ljati uro te.
Uz to, potpuno se zaboravlja na te -
ko ekonomsko stanje u kojemu se tre-
nutno nalazi Republika Hrvatska te je
logino da kada se veini ree na sve
strane ni manjini ne moe biti bolje.
Potpuno se zaboravlja, ili se ne eli
znati, da se Savjet za nacionalne ma -
njine ve godinama grevito bori da
sauva steena manjinska prava, bez
obzira to su zahtjevi za smanjenjem
financija manjinama sve uestaliji.
Statistiko pobrojavanje koliko do -
bi vaju Srbi i Talijani, bez obzira na
ogroman nesrazmjer dotacija u uspo-
6 BEHAR117118
KOLUMNA
Kako smo uvjereni da ne postoje nedostojanstveni poslovi, ukljuivi i
onaj istaa ulica, ve samo nedostajanstveni radnici,tako smo uvjereni i
da nekoliko stihova bonjakog pjesnika u Hrvatskoj, Enesa Kievia
primjerice, vrijede vie od itavog dvadestogodinjeg institucionalnog
klaenja nekih pripadnika bonjake nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Dakle, ovi Kievievi stihovi Da, gospodine predsjednie/gledano u cjelini /i
prijatelji su, i ljepota/i istina u manjini vrijede vie od svega to su neki
samorazvikani Bonjaci za svoga radnoga vijeka napravili za svoj narod u
Hrvatskoj.
Ono na to smo ostali slijepi, a
neprestano se bunimo i
nezadovoljno gunamo, jest
da osim Savjeta za nacionalne
manjine postoje i druge
instance na koje se mogu
prijavljivati projekti i traiti
novac kojim bi se moglo
nadoknaditi nastali nemali
manjak, za Bonjake i vie
nego sramotno oigledan u
2013. i 2014. godini.
7 BEHAR117118
KOLUMNA
redbi sa onim koje dobivaju Bonjaci,
te prozivanje istih, stoga, posve je iza-
zivaka i kontraproduktivna strategi-
ja i nastup primjeren narikaama i tu -
i babama. Bonjacima takav pristup
ne e donijeti niega dobrog. Dodue,
po srijedi jest odreeni pomak jer je
vi dljivo da nismo zabavljeni vlastitim
mrvicama na stolu, ve bi hapali tua
pe civa i krune truce.
Srbi, Talijani, Maari, esi i osta-
le manjine u Hrvatskoj imaju svoja
ste ena prava i hvala Bogu da je tako.
Bonjaci, kao drugi po veliini manjin-
ski narod u Republici Hrvatskoj, za
svoja se tek trebaju izboriti, kako u
Savjetu za nacionalne manjine tako i
zajednikim nastupom prema hrvats -
kom drutvu u cjelini. Partikularni
interesi pojedinih bonjakih politia -
r ia, kao i beskimene viegodinje
jadikovke nekih predsjednika bonja-
kih udruga, tome nee pripomoi, a
ujedno su osobni, moebit teledirigira-
ni krivci za otuno stanje u kojem se
Bo njaci nalaze, potpuno podzastup -
lje ni od lokalnog do dravnog nivoa,
bez obzira na svoje mnogostruke za s -
lu ge u izgradnji hrvatskog drutva na
svim nivoima.
Nee nam pomoi, dokazano je, ne -
uinkovito ponavljanje da su neki ma -
nji nci Hrvatsku napadali, a neki Hr -
va tsku branili tijekom Domovinskog
rata. Srbi e, naime, svoje odnose s
Hr vatima, kako one iz prolosti tako
one iz budunosti, i bez obzira na is -
hod, s pravom rjeavati bez uplitanja
Bo njaka. Uostalom, Bonjaci se nisu
i nee ih se nita pitati o toj temi. U
meuvremenu hrvatski Srbi su razvi-
li zavidnu razinu graanskih inicijati-
va, medijskog profesionalizma, spojili
se sa raznim nevladinim udrugama za
ljudska prava, i vode, bez obzira na ra -
z na tumaenja, vie-manje samosvoj-
nu politiku i to na najviem dravnom
nivou. Naravno, ovdje se ne sugerira
da se ikoga oponaa, ve da se napo-
kon krene u osmiljavanje za Bonja-
ke socijalno i kulturoloki prilagoe-
nih uspjenih modela, kako u profe-
sionalizaciji naih medijskih projeka-
ta, tako i u utjecaju na drutveno-poli-
tike instance u Hrvatskoj.
Ne treba zaboraviti injenicu da Bo -
njaci u Hrvatskoj, za razliku od os -
talih manjina, nemaju ni podrku svoje
matine domovine, to se ogleda u ne -
po stojanju bilo kakvih meudravnih
inicijativa ili ugovora sa obje stra ne.
Bi lo bi logino da se barem po k rene su -
vi sla meudravna rasprava o toj te mi,
budui da Republika Hr va t ska zna -
ajno financijski podrava bo sa nske
Hr vate. Dodue, bosanski Hr va ti su
ko nstitutivni narod pa se su ti nski ta
te ma ne moe statusno ni iz je dna a -
vati ni problematizirati, ali su ne d vo jb -
e na brojana manjina koja ko n ti nu i ra -
no upozorava na vlastitu ma jo ri za ciju,
to se, primjerice, ogleda u iz bo r noj
pre vari tada SDP-ovca eljka Ko m i a
i njegovog efa Zlatka La gu m dije na
prolim bh izborima prilikom biranja
hrvatskog lana Predsjednitva BiH.
Budui da inicijativa te vrste ne ma na
nijednom nivou vlasti u obje ze m lje,
Bo njaci u Hrvatskoj za sada su ostav-
ljeni da se sami bore za svoja prava.
Upiremo prste u druge,
a nemamo vlastite vizije
Ono na to smo ostali slijepi, a
neprestano se bunimo i nezadovoljno
gunamo, jest da osim Savjeta za na -
ci onalne manjine postoje i druge in s -
ta nce na koje se mogu prijavljivati
pro jekti i traiti novac kojim bi se
mo glo nadoknaditi nastali nemali
ma njak, za Bonjake i vie nego sra-
motno oigledan u 2013. i 2014. godi-
ni.
Kada bi izali na istinu, koja po s -
toji, nevidljiva oku manjinskih egoi-
sta, uvidjeli bi da postoji jedan sasvim
novi svijet mogunosti, pa i za ono to
neke najvie zanima, sakupljanje no -
va ca. Nismo pritom shvatili da nije
cilj sakupljanje novaca cilj je osmis -
li ti projekt koji e u sebi nositi univer-
zalnije vrijednosti, prepoznatljive i u
veinskom korpusu. Takav projekt, uz
malo volje i menaderskih sposobno-
sti, mora kad-tad uspjeti, pa ni novac
tada nee izostati.
No, naravno, za taj poduhvat bi tre-
balo neto i osmiljavati, imati viziju
koja se ne bi svodila na dosadno bi ro -
kratsko i zlonamjerno statistiko po b -
ro javanje koliko je tko dobio novaca od
Savjeta za nac. manjine, upiranje prs -
ti ju u druge manjine, paualno ocije-
njivanje tueg truda, a pritom ve li a -
nje svog... Zapravo, trebalo bi raditi.
Na primjer, ne postoji bonjaka ud ru -
ga u Hrvatskoj koja je aplicirala na
na ma legitimne izdane fondove Eu -
ro pske unije, konkretno fondove za
ku lturu ili strukturne socijalne fondo-
ve, koji u sebi sadre i programe za ra -
njive manjinske skupine. Ostalo se po -
t puno slijep na hiljade fondova raznih
fondacija za civilno drutvo, za natje-
aje mnotva hrvatskih banaka, na
koncu i za natjeaje Ministarstva kul-
ture Republike Hrvatske, koje, uzgred
Bonjaci jo uvijek
najveim dijelom svoju
aktivnost svode na
reagiranje, jer njihov
mentalitet nije jo ni
emancipiran ni autonoman.
Otuda i ta negodovanja na
ono to rade drugi, umjesto
da se samostalno i efikasno
djeluje u skladu sa svojim
ciljevima.
Kada govorimo o analizama rada bonjakog saborskog
zastupnika, koji je ujedno po automatizmu i lan Savjeta za
nacionalne manjine, do sada je primjetno da se posve oklijeva u
objektivnom i nepristranom ocjenjivanju njegovog rada, a da se
stav bonjakih udruga prema vlastitom predstavniku, kao to
smo ve naglasili, artikulira upravo kroz injenicu koliko
favorizira ili ne favorizira neku udrugu.
reeno, ve nekoliko godina viestruko
podrava Preporodove izdavake pro-
jekte, zakljuno sa dotacijom za aso-
pis Be har u 2014. godini.
Primjer da je takav pristup mogu
su Bonjaci u Sloveniji, koji suoeni sa
potpunim ignoriranjem slovenskog
dru tva i vladajue diskriminatorne
po litike, ve petu godinu zaredom us -
p jeno apliciraju na razne fondove Eu -
ropske Unije i, vjerovali ili ne, tek sa
nekoliko agilnih entuzijasta, iz godine
u godinu prolaze na natjeajima, os t -
va ruju znaajne projekte, integriraju
se u drutvo, povezuju se sa matinom
do movinom i zapoljavaju pripadnike
vla stite manjine. Nisu se okrenuli ja -
di kovanju, nisu upirali prste u srodne
udruge (ba nasuprot, okupili su ih u
uspjean Savez), za vlastito im stanje
nisu bili krivi manjinski Srbi i Talija-
ni, nisu plakali pred Vladom Sloveni-
je, ve su zasukali rukave i uz izniman
trud uspjeli. Uz to, svesrdno su pru-
ili ruke i ponudili pomo Bonjacima
u Hrvatskoj, izraavajui elju da se
surauje te zajedniki u transnacio-
nalnim projektima apliciraju i trae
sredstva.
iji novac troe manjine?
Nedavno me je izrazito zaboljela
potvora jednog hrvatskog izdavaa da
asopis Behar, za novac hrvatskih
ob veznika, knjievnike Hrvate musli-
mane (Safveta bega Baagia, Maka
Di zdara i Envera olakovia) trpa
me u knjievnike Bonjake (iako je
Be har od svojih poetaka s ponosom
isticao i nikada nije nijekao njihov
bileteralni status), a pritom se u Be -
haru, po rijeima istog, neprihvatlji-
vo dokazuje neko osmanlijsko prisu-
stvo u Hrvatskoj (kojemu, uzgred
reeno, bez obzira na reconquistu,
svjedoe sto ljetni materijalni ostaci
diljem Hr va tske). Prii o prisvajanji-
ma i ekskluziviziranjima reenih knji-
evnika sa mo na jednu knjievnost,
onu hrvats ku, ne nazire se kraj, kao
ni predrasudama prema Osmanlija-
ma, te mi one nisu bile nita novo.
Meutim, neija pomisao da Behar
troi novac hrvatskih poreznih obvez-
nika izrazito me je uznemirila i uvri-
jedila. Smatram je faistoidnom.
Molim lijepo, ne participira li 30
000 Bonjaka u Hrvatskoj u poreznim
davanjima za dravu u kojoj ive ve
preko 150 godina, a ako uzmemo u ob -
zir preueno razdoblje osmanske pri-
sutnosti govorimo o preko 400 godina.
Pa iji porezni novac onda bonjake
ti s kovine troe da bi uvale svoj ma -
njinski identitet, koji im je zagaranti-
ran ustavnim pravima? Pita li netko
30 000 Bonjaka u Hrvatskoj slau li
se sa ureivakom politikom Vijenca,
Zareza, Hrvatskog slova...? Naravno
da ih se ne pita. Isto tako veinskog
naroda se ne bi trebalo ticati to Bo -
njaci promoviraju u svojim tiskovina-
ma za svoj porezni novac, posebice ako
ne podrivaju dravu u kojoj ive. Isto
tako se Bonjake, ukoliko se di rek tno
ne spominju ili je rije o zajednikoj
manjinskoj problematici, ne bi trebalo
ticati to blizu 200 000 hiljada Srba u
Hrvatskoj dobiva i to radi za svoj po -
rezni novac u tjedniku Novosti. Uko-
liko se to radi moemo govo riti i o ele-
mentima nedemokratskog i kse no fo b -
nog ponaanja.
No, moramo odluno govoriti o to -
me da drugoj po veliini nacional noj
ma njini u Republici Hrvatskoj ni je
omo guen minimun uvjeta da svoje
me dijske projekte i kulturne djelat-
nosti financijski profesionalizira, iako
za to postoji i potreba i kadrovi. Pri-
tom je teko ne primijetiti da je dru-
gim manjinama, poput Srba i Talija-
na, to izdano omogueno.
Bonjaki mentalitet nije
emancipiran i autonoman
Bonjaci se zabavljaju djetinjastim
meusobnim svaama, a oito odne-
davno trai se i kobni sukob sa ostalim
manjinama u Hrvatskoj. Tu vrstu po -
gu bnog mazohistikog mentaliteta ne -
davno sam analizirao sa prof. dr. Fe -
ridom Muhiem koji se posve sloio sa
konstatacijom da Bonjaci, gdje god se
nalaze, danas veinom djeluju hetero-
nomno i reaktivno.
To je zato to su nesigurni, to ni su
emancipirani u svom identitetu, to ne -
maju svoj program. Onaj ko je si guran
u sebe djeluje autonomno, ne os v r ui
se na ono to e rei arija ili to radi
netko drugi, jer njegov um nisu zapo-
sjeli idola fori. On ne re- a gira, jer mu
nije potreban spoljni po k reta; on agi -
ra, jer je njegov im puls u njemu, a ne
izvan njega. Glavna briga emancipira-
nog i autonomnog mentaliteta nije
kako se ada p ti rati suklad no promjeni
uslova, otkriva filozof Fe rid Mu hi, ve
kako realizirati vlastiti za da tak s obzi-
rom na promijenjene uslove, a esto i
direktno nasuprot us lo vima.
Bonjaci jo uvijek najveim dije-
lom svoju aktivnost svode na reagira-
nje, jer njihov mentalitet nije jo ni
emancipiran ni autonoman. Otuda i
ta negodovanja na ono to rade drugi,
umjesto da se samostalno i efikasno
djeluje u skladu sa svojim ciljevima.
Naalost, Bonjacima predstoji dug
put do ostvarenja punog nacional nog
integriteta i kulturnog samopo to va -
nja, kako u Bosni i Hercegovini ta ko i
irom dijaspore. No, sve to nee znai-
ti da emo oajavati i odustati, ve, ako
nita drugo, potruditi se da se za ree-
no u budunosti stvore neop ho d ni
uslovi. n
8 BEHAR117118
KOLUMNA
Neki bonjaki vrtimii u
Hrvatskoj zabavljeni su
egoistinim grabeom oko
ponuenih mrvica na
udrugakim stolovima, a za
jadno stanje u kojem se nalaze
bonjake udruge u Hrvatskoj
nisu domislili bolje od
optuivanja Srba, Talijana i
Maara za otuivanje neega
to pripada Bonjacima. Zar je
tome doista tako? Grijehe koje
pripisuju drugima, navodno se
rukovodei opim dobrom za
bonjaku manjinu u
Hrvatskoj, sami su inili, i to
bez imalo solidarnosti.
1.
Ono to se ne osvijesti, o emu se
ne govori, od ega se bjei, to se po -
ti s kuje izaziva, odnosno odlazi u
po dsvijest pojedinca i zna isplivati na
ne o ekivanom mjestu u neprik la d noj
si tu aciji. Kako je s pojedincima tako
je i s ljudskim drutvima: utnja i po -
ti s ki vanje nakratko mogu on e mo gu -
i ti svi jest o neemu, no du go rono
ne: Ono potiskivano, preuivano ig -
no ri ra no - nalazi naina ka ko e is p -
li vati na povrinu.
Slino je s govorom i utnjom ka da
je rije o odnosu islama i Europe; zato
za poinjemo s premisom intuitivnog
ka raktera. Ona kae da je vrlo glasna
utnja u zraku i da se vie razmilja o
tome to se moe rei nego o onome to
bi moglo biti blie istini. Govor je us -
mjeren na manifestne oblike razlika o
kojima se uti utnja je u iekivanju
ozbiljnoga govora.
Mogli bi smo narav no poput Ja ne
Goo dy (autorice koja se argumentira-
no suprotstavlja europocentrizmu) pa -
ra frazirati Marxa pa rei (u kontekstu
interpretacija 11. rujna) kako sablast
islama krui nad Europom.
1
Razvija-
jui takav pris -
tup doli bi s mo
do iz je d na a -
va nja sve-
tog rata i ra -
ta protiv
terorizma kojega je Bush objavio svim
(islamskim) teroristima svijeta.
Krenut emo, meutim, malo dru -
ga ije - iz ishodita razumijevanja od -
nosno nerazumijevanja onoga to se
ne poznaje, to proizvodi strah, sk ri -
vanje i/ili preuivanje nepoeljnoga,
kako na razini pojedinca tako isto i na
razini itavih drutvenih zajednica.
Na onaj nain na koji je Ibn Sina
(Avi cena) tvrdio da iz posljedice ne
moemo shvatiti bit, na nama je da -
nas razumjeti da iz spleta nesretnih
posljedica (terorizma, vjerske netr -
pe ljivosti, rasizma) ne moemo sh -
va titi/objasniti/predstaviti od nos is -
la ma i Europe. Nae pitanje o od no -
su islama i Europe ne smije da kle
do i iz razine posljedica odnosa, po -
vi jesnih dogaanja ili suvremenih
ne sporazuma. Posljedice uvijek izno-
va, igrajui vlastitu igru, po staju no -
vim uzrocima. Izgubljenome se po -
ne kad bolje vratiti na poetak pu ta,
ono me koji put promilja, to je zada-
tak.
Put prema poetku istovremeno je
traganje za biti jednoga i drugoga (is -
la ma i Europe), pa i neega treega
(traganje za nainom usporedbe, me -
to dom, pristupom za onom Avi ce -
na bi rekao - prorokom inteli ge n ci -
jom koja se svojom istoom i ne op te -
reenou moe uzdii do ra zu mi je va -
nja koje e omoguiti kons t ru ktivno i
kreativno proimanje ide ja, kultura,
civilizacija...
Kritiko miljenje ne smije traga-
ti za boljim poetkom, poetkom koji
vie obeava jednoj ili drugoj strani.
Ono za ime treba tragati pitanja su
9 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
Odnos Europe i islama -
Kako postaviti pitanje?
Pie: Sead Ali Rije je o radu koji analizira neke
pravce razmiljanja o odnosu
islama i Europe. Tekst eli
prikazati domete, dobre i loe
strane, te ishodita pristupa koji
ili unose svjetlo u odnos islama i
Europe ili pomau daljnjem
razvijanju nesporazuma.
Ishodite teksta je kritiko i
filozofijsko. Utoliko tekst
pokuava raskrinkati neke
neprihvatljive tendencije u
nekim pristupima, te sugerirati
mogue putanje pristupa koji bi
mogao donijeti dobre rezultate.
Ti dobri rezultati su svijest o
mogunosti europskog
prihvaanja (dobrih strana)
islama kao i svijest o potrebi
razumijevanja Europe sa svim
njenim povijesnim traumama,
podjelama i traenjima. Ideja
teksta je tragati za mostovima,
detektirati misaonu
kontaminiranost teorija kojima je
sudbina tei ispod tih mostova,
te razvijati diskurs
(samo)razumijevanja i
(samo)osvjeivanja i Europe i
islama i njih u njihovom
uzajamnom odnosu.
1
Jack Goody: Islam in Europe, Polity,
2004
koja iz ishodita problema mogu izvui
odgovore prema kojima se mogu ravna-
ti pojedinci i zajednice.
Psiholoki mehanizmi koji utjeu
na ponaanje pojedinca imaju utjecaja
i na itave ljudske zajednice. Bijes ne -
kog vladara-pojedinca u povijesti se bi -
ljeio kao bijes naroda, drave same.
Drave su nerijetko bile krvave ispod
svojih zastava, onako kako su vladari
bili beskrupulozni iza svojih namjete-
nih osmjeha. U tom smislu pitanju za
kojim tragamo trebamo se pribliavati
ponekad i psiholokim analizama pa -
tolokih racionalizacija cijelih drutve-
nih zajednica. U doba reproduktibilno-
sti, copy-paste kulture, u doba mnoine
i masmedijskih zavoenja i manipuli-
ranja mehanizmi stampeda poinju
dominirati ponaanjem, procjenama,
kriterijima, govorom...
Je li Europa, taj duhovno-politi ki
sljednik rimskoga carstva do sada pro-
nala pravi diskurs govora o islamu?
to ako je Europa zaboravila panjols -
ka iskustva obrazovanja koja su posto-
jala prije onih Bolonjskih (Cordoba,
Sevilja, Toledo)? to ako je premudra
Europa zametnula u kolektivnu pods -
vijest Avicenninu knjigu me di cinskih
znanja koja je od dvanaestog do sedam-
naestog stoljea predstavljala svojevr-
snu medicinsku enciklopediju najpoz-
natiju knjigu tog vremena u podruju
me dicine? to ako Europa ne vidi u al-
gebri, al-goritmu, al-kemiji u jezik uk -
le sano znamenje arapske kulture?
Digitalno europsko obzorje poiva
na binarnosti jedinice i nule, arapske
nu le bez koje bi sve bilo beskrajno kom-
plicirano ne samo u matematici?
Povijest moda piu pobjednici, no
njihov nauk blijedi s godinama kojima
se udaljujemo od njihove pobjede
Govorom utnje pomoglo se tome da
se u islamu javio revolt zbog zaborava
povijesnih upliva islama na europsku a
time i svjetsku civilizaciju. Danas smo
u situaciji zamijetiti snane zahtjeve
priznavanja onoga to je stoljeima pre-
uivano, zahtjeva da se islamskoj filo-
zofiji, medicini, matematici, geometriji,
op tici, arhitekturi, i drugim znanosti-
ma i umjetnostima prizna upliv na id e -
ju europske civilizacije.
Istovremeno javlja se agresivnost
kod islamskih imigranata jer se svakod -
ne vno susreu sa zagovaranjem kran-
ske ili kransko-idovske Europe, u
povijesti koje se preuuju ili blago ree-
no ne spominju dovoljno snani pa i
neizbrisivi utjecaji islama. To biva do d -
a tnom preprekom prihvaanja eu ro p -
skih vrijednosti i dodatnim prostorom
nesporazuma, ali i pozivom primi ti vnoj
svijesti zagledanoj u filmske stereotipe
da uzme stvar (koja ubija) u svoje ruke.
Putujui prema poetku postajemo
svjesni itavih plahti povijesnih zbiva-
nja gurnutih u mrane tavanske za ku -
t ke. Rije je o zbivanjima koja su neop-
hodna za oblikovanje objektivnije slike
o is lamu, Europi, povijesti znanosti, o
ku l turama i civilizacijama, dvostruk -
im mje rilima u tumaenju povijesnih
i njenica.
S jedne strane na stoljea europskih
koloniziranja ostatka svijeta (ratnih,
eko nomskih, politikih, religijskih)
gle da se kao na uspjeh europskog osva-
janja, dok se istovremeno na islamsku
radnu snagu u Europi gleda kao na
opasnost mirnog preuzimanja Europe.
Arapsko osvajanje panjolske osvajanje
je, tumai se, barbarskih Be r bera (bez
obzira na stoljea civilizacije koja su s
njima dola i razvijanja vje r ske tolera -
n cije), dok se na, meu ostalim i pa-
njolska osvajanja kontinenta ko ji je pri-
padao Indijancima i Majama gle da kao
na in kulturne kranske Eu rope koja
je u daleki svijet donijela svoje vrijed-
nosti. Jedna od tih vrijednosti oblik je
civiliziranja istrebljenjem.
I doista (ako je vjerovati najavama
apokalipse): 80 posto od 2 milijuna mu -
s limana u Engleskoj sebe ponajprije
od reuju kao muslimane pa tek onda
kao Engleze.
Imigracija muslimana na europsko
tlo (u internetskim upozorenjima za b -
ri nutih) pokazuje znakove tihog osva-
janja Europe imigracijom i de mo g ra -
f skim prirastom useljenika. Za tridese-
tak godina neke bi drave u Europi,
uko liko bi se nastavio ovakav trend po -
s tale drave s veinskim islamskim
sta novnitvom
to uiniti, pita se, ne Europa, nego
oni koji znaju da je europsko tlo sai-
njeno od pjeskovita i nestabilna tla i
ka ra kter molekula i atoma je ta kav da
na tom tlu nije uputno gra di ti mu nare.
to uiniti pitaju se i oni dru gi - svi
mu dri ljudi Europe kojima je jasno da
se tragati mora bez obzira na sve ote-
avajue okolnosti, koji znaju da je pro-
lo vrijeme iskrivljavanja i preuiva-
nja povijesti, da se u vremenima brze i
globalne komunikacije lako manipuli-
ra ali jednako tako da prije ili kasnije
mehanizmi manipulacije isplivaju na
povrinu.
Pitanje koje treba postaviti mora
zaobii scile i haribde medijskog i me d -
i jsko-politikog manipuliranja. Bez kr -
i tikog propitivanja globalnog medijs -
kog imperijalizma nemogue je razu-
mjeti to je sve na djelu.
Nedavno uprilieni razgovor video
linkom izmeu Sveuilita u Oxfordu i
Zakira Naika medijski osvijetenog au -
to riteta islama i voditelja Peace TV-a
po kazao je neke od naina zdruenog
10 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
po litiko-medijsko-korporacijskog one-
moguavanja istine.
2
Odnosno, jedan od
naina kako se sljedbenicima islama
mo e onemoguiti ono to se smatra
pre tpostavkom europske civilizacije
slo boda medijskog komuniciranja. S
dru ge strane ope je poznata stvar da
ete u nekim arapskim dravama (uko-
liko dobijete doputenje ui) dobiti svoju
sjenu osobu koja e Vas tititi, ali koja
e istovremeno tititi i reim od Vas.
to je na djelu? S jedne se strane
ra zvija pa i potie strah od islamizira-
nja Europe. Na drugoj strani imamo
nadu velikog broja imigranata da e
upravo bogata Europa omoguiti siro-
manim imigrantima ivot dostojan o -
vjeka. Europa se s pravom pita o ka ra -
k teru vjerskih i drutvenih promjena
do kojih dolazi utjecajima obiaja i
vjere imigranata. Imigranti se pitaju o
karakteru demokracije i politikih i
vjerskih sloboda Europe. Katolian-
stvo se, potreseno pedofilijom i finan -
cijskim skandalima trudi politikim
sredstvima nametnuti graanima Eu -
rope. Islam u odrednici kranske Eu -
rope ne vidi da je vien i valoriziran
njegov doprinos razvoju Europe.
Dio Europe se pita: to e biti sa
stoljeima razvijanom europskom kul-
turom i civilizacijom koja se konano
nakon bezbroj ratova stoljea uasa i
krvoprolia domogla civilizacije mira?
Imigrantsko se pamenje pita: Moe
li Europa stoljeima kolonizirati, izrab-
ljivati, uiti kolonizirane narode vlasti-
tom jeziku i sustavima vrijednosti, a da -
nas uvozei radnu snagu upravo iz tih
kolonija (za poslove koje vlastiti graani
ne ele raditi), zatvoriti mogunost da
taj odnos gospodara i sluge (u Hegelo-
vom smislu) ne stvori neke nove okolno-
sti.
U tu europsku civilizaciju mira ug -
ra eno je dosta toga nastaloga u ozra-
ju islama. U tom kontekstu Europa se
ne bi smjela ponaati poput nekoga tko
bjei od svojih vjerovnika:
Vie od 700 godina islama u panjo -
l skoj ostavilo je neizbrisive tragove na
europskoj civilizaciji. 500 godina islam
je bio dominantna religija u panjols -
koj, ali i najvia razina postignute ljud-
ske civilizacije u cijelome svijetu. Ki ru -
r zi u panjolskoj i danas svjedoe o in -
s trumentima koji su u modernu medi-
cinu uli kao izumi islamskih lijenika
islamske panjolske.
Moda je i najsretnije doba idovs -
tva bilo ono andaluzijsko?
Mrani srednji vijek bio je vijek
svjetlosti koja je dolazila s islamom s
istoka.
Polako ali sigurno rue se zablude o
velikom nasilju za vrijeme islamskog
osvajanja panjolske i nasilnim prela-
scima na islam.
Istovremeno, rekonkvista je (nee-
mo ovdje o ljudima) ubila vie od mili-
jun knjiga na arapskom jeziku, knjiga
ko je su bile svjedocima tada sredinje
ku lture i civilizacije svijeta one islam-
ske.
To je spaljivanje bilo znakom da
neto veliko mora biti zaboravljeno.
Nisu to nepoznate stvari. Svaki ma -
lo bolji prirunik povijesti o tome e re -
la tivno a nekada i vrlo objektivno pisa-
ti. No nije tako s opim mnijenjem koje
izrasta na prenaglaavanju nekih dru-
gih injenica: injenica razlike, sukoba,
opasnosti, pa i borbe za opstanak.
2.
Kako postaviti pitanje, pita se sva -
ki kritiki pristup koji ne eli biti odre-
en nekim posebnim svjetonazorom,
ido lima miljenja, dominantnom para -
di gmom miljenja, interesima politi -
ke, religijske, sveuiline ili neke druge
hijerarhije?
Kako misliti odnos islama i Europe
kad je misao ogranienoga dometa i
njo me se zahvaa samo ono misli dos tu -
p no, milju, govorom, jezikom iskazivo?
Jednu vjeru i komad kopna sueli-
ti u misli znai pokuati pronai isho-
dite mogueg razumijevanja odnosa,
ishodite nesporazuma, ishodite kao
mogunost jednog drugaijeg poetka.
(Pritom se misli na razliku u odnosu
na nesporazume i nerazumijevanja ko -
ju evidentiraju suvremeni masmediji,
a koji generiraju onu vrstu aktivnosti
koja otvara nove nesporazume a ne rje-
ava probleme).
Rije je o odnosu islama i Europe,
dakle islama i kranstva (na jednom
odreenom geografskom podruju). U
pitanju su sueljavanja religijskih hije-
rarhija, razumijevanja povijesti, sudari
razliitih sustava vrijednosti, razliitih
odnosa religije i politike, razliitih kul-
tura, razliitih razina demokratinosti,
tolerancije, razdvojenosti religijskog od
vjerskog, etc.
Kako pitati danas kada sa svih
stra na na samostalnost miljenja (na
nje govu kritiku dimenziju) atakiraju
ko rporacijski interesi oblikovani kao
politike pretpostavke demokracije, po -
li tiki interesi umotani u medijsko ru -
ho igre i/ili spektakla, interesi religij-
skih hijerarhija umotani u interese
vje re. Na miljenju je (koje eli nepris -
t rano misliti predmet kojim se bavi) -
de mistificirati, dekonstruirati odree-
nost misaonih izvoda takvim interesi-
ma, te pokuati se probiti do horizonta
11 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
Kad govorimo o islamu u Europi mislimo o odnosu islama i
kranstva i idovstva kao tri velike monoteistike religije.
Govorimo o odnosu vjere i religije u razliitim povijesnim i
zemljopisnim situacijama. Govorimo o razliitosti u istome i istosti
u suprotstavljenome; govorimo o brendiranju tla, o pravima i
obvezama u uzajamnom suodnoenju predstavnika razliitih vjera
u kontekstu realno postojeih objektivnih zakona ali i gibajuih
tendencija javnog mnijenja, javno izreenih i potisnutih strahova,
sve prepoznatljivijih tendencija medijskih manipuliranja na Istoku i
Zapadu, te globalnih procesa porobljavanja, globalnih otpora
lokalnih zajednica, globalnog snaenja umreene individualnosti
nove (mjerljive) vidljive javnosti.
2
Vidjeti: http://www.youtube.com/watch?v=fJiPTCtAPAY&feature=fvsr
na kojemu je mogue postaviti nepri-
strano pitanje neoptereeno ikakvim
po sebnim interesima (osim osvijetene
potrebe da se odnos zahvati u svojoj
neskrivenosti.
Kakofonija razliitih pristupa daje
nam slutiti da bi ve i samo postavlja-
nje pitanja bio korak naprijed u odno-
su na nekritiko zagovaranje/navijanje
za bilo koju opciju bilo koje orijentacije
miljenja, bilo kojeg religijskog pred-
znaka, bilo koje politike ili neke druge
ideologije... Koncentriranje na segm e -
nt tog odnosa mogao bi skriti cjelinu
odnosa i onemoguiti jedinu moguu
dobrodolu dimenziju pristupa sagle-
dati cjelinu odnosa u njihovom povijes -
nom slijedu, u razlikama njihovih svje -
tonazora, u razlikama organizacijskih
oblika, civilizacijskih pristupa, etc. Pri-
mjer takvog fokusiranja na de talj
pokuaj je da se pitanje o odnosu is la -
ma i Europe postavi na temelju i nje -
nica o broju praktinih vjernika, o ak -
ti vnostima vjernika u svakodnevnom
pra kticiranju vjere?
Svjedoci smo sve vee pasivnosti
za padnih vjernika kada je rije o odla-
sku na molitve u njihove bogomolje.
Re ligijske hijerarhije (naroito na Za -
pa du) sve tee uspijevaju, inae dek la -
rirane vjernike, pridobiti za svoje vje -
rske obrede. Svojevrsno odustajanje od
redovitog odlaenja na religijske ritua-
le ide zajedno pod ruku sa sve snani-
jim utjecajem novih medijskih oltara
na ljudsku svakodnevicu, ali je nara-
vno i dio tradicije uspostavljanja seku-
larnoga drutva koje razdvaja sustave
religijskih i dravnih hijerarhija.
Pierre Maneut tako kae: Oklijevat
e govoriti o kranskoj Europi onaj
tko je primijetio koliko je skromna po -
s jeenost vjernika koji obino prate Bo -
ju slubu u Saint Pauls Catedral ili u
katedrali u Marseilleu.
3
U temeljima ovakvog stava lei mi -
sao da bi aktivnost sudjelovanja vjerni-
ka u ivotu religijskih institucija tre-
bao ili mogao biti kriterijem brendira-
nja nekoga tla. Pojednostavljeno, ukoli-
ko bi krani u Europi ee ili u crkve
onda bi i Europa mogla dobiti atribut
kranska.
Ovaj tekst
4
meu ostalim eli suge-
rirati pogrenost svakog religijskog
brendiranja tla, pa prema tome poka-
zati i neodrivost pristupa po kojemu
bi uestalost prakticiranja vjere mogla
biti odredbenim razlogom odreivanja
tla islamskim, kranskim, idovskim,
odnosno povezivanja tla s religijom ko -
ja na tom tlu ima najvie aktivnih slje -
d benika.
Istovremeno, Manent biljei inje-
nicu koja ima veliki utjecaj na stavove
religijskih hijerarhija i mislilaca odno-
sno analitiara koji tom problemu pri-
stupaju navijaki. U zraku je nesraz -
mjer interesa za prakticiranje vjere na
Za padu i Istoku. Ta injenica poput i -
nje nice o nesrazmjeru nataliteta na
Za padu i onoga na Istoku raa nemir i
esto navodi na ishitrene odgovore. U
zraku je svojevrsni osjeaj mogue ug -
ro enosti. Ukoliko se taj osjeaj ne ana-
lizira. Ukoliko se ne daju racionalni od -
go vori, odnosno ukoliko se problem ne
sagleda u cjelini on e generirati dalj-
nje nesporazume koji u konanici mo -
gu rezultirati jo veim nesporazumi-
ma, nasiljem, pa i ratovima.
Jedno od moguih ishodita za pra -
vo pitanje o sueljavanju islam ske/is to -
ne i kranske/zapadne civilizacije
ono je koje naglaava razvijenost zapa -
d ne demokracije u odnosu na oblike
drutvenog organiziranja koji vladaju
u dravama u kojima je islam domina-
ntna religija.
Tako primjerice Manent smatra da
se svijet ustrojava prema politikim
polaritetima koji se preklapaju s vjer-
skim podjelama
5
.
Sukob, odnosno rat izmeu kr a n -
skog zapada i islama jedan je od takvih
polariteta. Uzrok autor vidi u neposto-
janju politikog oblika organiziranja
suvremenog drutva u zajednicama u
ko jima dominira islam. Ako je Osman-
sko carstvo oblik u kojemu jo uvijek
ivi islamsko drutvo, onda je, smatra
Manent, teko s takvom organizacijom
uspostaviti ozbiljan i uspjean politiki
dijalog.
To je naravno zanimljiva teza i doi-
sta je mogue misliti kako suvremena
zapadna demokratska organizacija se -
ku larne drave i na demokraciji uteme-
ljenih drutava, teko moe nai za -
jednike prostore suradnje, pa i zajed-
nike interese s dravama i drutvenim
ureenjima koja religiju ne razdvajaju
od drave odnosno u kojima su pravila
vjerskog ponaanja iznad (zapadne)
ideje demokratske jednakosti svih. U
tom smislu otvoren je prostor za nega-
tivan odnos prema drutvima koja se
jo nisu uzdigla na nivo povijesnog raz-
voja demokracije europskih drava.
Ali, pokazat e se da upravo niz za -
padnih autora cjelokupnu zapadnu
povijest ili barem neke njene dijelove
vide kao povijest Rimskoga carstva ko -
je se sada uspostavlja i razvija drugim
sredstvima, ali s naglaenom ulogom
Crkve.
U jednom razgovoru s Rortyjem Va -
ttimo izgovara: Kranska se crkva,
predvodei rimsko carstvo, nije mogla
odrei strukture moi i nije uspjela
razviti sve antimetafizike implikacije
kranstva
6
.
Jedna od povijesti Crkve govorei o
ulozi crkve u mirenju Rima i german-
skih plemena (procesu koji je trajao od
4 do pred kraj 7 stoljea) meu ostalim
biljei: U svijesti domaeg stanovni-
tva stopilo se u to vrijeme katolian-
stvo i nacionalni rimski osjeaj, i rim-
ska je crkva, kako je to jednom prili-
12 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
Imigrantsko se pamenje pita:
Moe li Europa stoljeima
kolonizirati, izrabljivati, uiti
kolonizirane narode vlastitom
jeziku i sustavima vrijednosti, a
danas uvozei radnu snagu
upravo iz tih kolonija (za
poslove koje vlastiti graani ne
ele raditi), zatvoriti mogunost
da taj odnos gospodara i sluge
(u Hegelovom smislu) ne stvori
neke nove okolnosti.
3
Manent, Pierre: Religija Europski glasnik br. 12. Zagreb, 2007,
str. 68
4
Zajedno s tekstom Religijsko brendiranje tla, raenim za sim-
pozij Mediteranski korijeni filozofije.
5
Manent, Pierre: Religija (Europski glasnik br. 12). Zagreb,
2007, str. 68
6
Richard Rorty, Gianni Vattimo, Santiago Zabala: Kakva je
budunost religije nakon metafizike? Europski glasnik br. 12.
Zagreb, 2007, str. 68 str. 249
kom rekao A. v. Harnack, postala Za -
pa dnorimsko Carstvo, preneseno u
religijsko podruje, a njezin je biskup
bio skroviti zapadnorimski car
7
Dio
prie odnosa svjetovnog i religijskog u
Europi sadran je i u sluaju Konstan-
tinove darovnice koja je omoguila
papama vrlo svjetovne poteze.
Tu bismo mogli navesti preporuku
Jacquesa Le Goffa iz teksta Stara Eu -
ro pa i svijet moderne, da Europu treba
ujedinjavati neka druga ideja a ne
ideja carstva
Da je teko govorom o carskom ka -
ra kteru politikih ureenja postaviti
kljuno pitanje svjedoi i Sloterdijk ko -
ji u svom tekstu Ako se Europa probu-
di, meu ostalim kae: Europa za ci je -
lo nema ni supstancijalnu naro d nosnu
osnovicu, ni solidne istone i ju go is to -
ne granice, niti kakav jednoznaan
religijski identitet te neto ka s ni je
do daje kvintesencija europo t vorne
fu nkcije sastoji se u mehanizmu prije-
nosa Carstva. Europa se po k re e i odr-
ava u pokretu u onoj mjeri u kojoj joj
uspijeva reklamirati se, re-inscenirati i
transformirati carstvo ko je je bilo prije
nje, rimsko; Europa je tako pozornica
za metamorfoze imperijaMoglo bi se
dakle rei da je bit Europe angaman u
imperijalistikoj tisuljetnoj commedii
del arte.
8
Proces pretapanja tenji rimskoga
carstva u tenje nacionalnih europskih
neo-carstava Sloterdijk ilustrira elja-
ma tih nacionalnih drava da svoje ime
utisnu na to veu krpicu globusa te
dodaje Europski nacionalizam bio je
pluralizam imperijalizama.
9
Horizont koji se ovdje otkriva poka-
zuje se kao prostor sueljavanja prita-
jene sekularnosti na Istoku i preutne
dominacije religijskog svjetonazora u
sekularnim drutvima Zapada. Time
se taj kontekst ini neitljivim i ne s p -
re mnim za ishodite postavljanja pra-
vog pitanja.
Analizirajui odnos Islama i Europe
u tekstu Islamska imigracija, njemaki
politolog sirijskog podrijetla Bassam
Ti bi osnovni problem pronalazi u nedo-
statku recipronosti tolerancije. Tibi
zamjera sljedbenicima islama (to je i
on sam) to trae od Zapada ono to
sami ne nude na Istoku. Vrlo prihvatlji-
va i gotovo samorazumljiva teza o nu-
nosti tolerancije na obadvije strane raz-
vija se meutim u smjeru koritenja 11.
rujna kao datuma koji razobliuje one
koji su islamizmu uvali lea. Na to se
nadograuje teza o propagandnom sta -
vu islama o neprijateljstvu Zapada pre -
ma islamu iza koje se, smatra ovaj au -
tor krije neprijateljstvo islama prema
Zapadu. Projicirajui moda i vlastite
psiholoke obrasce ovaj autor biljei:
Arapi stalno trae krivnju u drugome
(sindrom urote), a nijemci u sebi sami-
ma (protestantsko samoigosanje).
10
Potpuno neprihvatljiv je i sljedei izvod:
Islamisti kao jedan dio muslimana ko -
ji se doselio u Europu zahtijevaju u ime
prava zajednica i u okviru traenja pra -
va na vlastiti ali konstruirani kulturni
identitet valjanost erijata za muslima -
n ske migrante unutar paralelnog dru-
tva. Na os no vi tog slobodnog prostora
koji mi g ranti zahtijevaju slijedila je ob -
ja va ra ta zapadnjakoj civilizaciji 11
ru jna 2001.
11
Tragedija koja se dogodila 11 ruj na
2001. nije nikakva objava rata za pa d -
njakoj civilizaciji. Naroito ne od is la -
ma ili drava u kojima je islam do mi -
nirajua vjera ili pak muslimana ci je -
loga svijeta. Bez obzira tko stajao iza te -
roristikog ina 11. rujna 2001. godine,
odnosno tko stajao iza Bin La de na, (os -
obe ija je obitelj usko surai va la s obi -
telji Bush u USA) ka ta s t ro fa lna je mi s -
a ona greka i etiki ne pri h vatljiv izvod
kojim se jedan te ro ri s ti ki in pr o g la -
ava objavom rata je dne vje re pre ma
drugoj, jedne civili za cije dru goj.
Kad je pak rije o toleranciji i tu
imamo vrlo razliitih ocjena (o toleran-
ciji i netoleranciji kroz povijest, kao i o
dananjim pokazateljima tog proble-
ma). No ini se da je ipak rije o dimen -
zi ji koja proizlazi iz nekih drugih te me -
lj nijih odnosa, te da bi nas usporedba
to lerantnosti mogla vrlo zavarati (na ro -
ito u svijetu zamagljenom stalnom me -
di jskom proizvod njom stereotipa)
3.
Na vrlo interesantan nain odnos
Europe i ostatka svijeta Samir Amin
interpretira u tekstu Historijski kapi-
talizam akumulacija izvlatenjem.
Ra zbijajui mit o nunosti kapitalisti-
ke faze u razvoju svih drutava ovaj
autor ne zaboravlja naglasiti povezano -
st eurocentrizma, kapitalizma i osvaja-
nja svijeta od strane Zapada. Ameriki
su Indijanci, podsjea Amin ostali bez
zemlje; pljakom je Afrika unazaena
za pola stoljea, a slinom se metodom,
smatra s pravom ovaj autor, koristi i
drava Izrael.
Korijeni su dakako u Engleskoj ko -
ja je veliki broj Iraca protjerala u svoje
i tue kolonije da umjesto njenih gra-
ana obavljaju poslove brendiranja tla.
Umjesto prvobitne akumulacije ka -
pitala trebali bismo dakle, smatra ovaj
autor, govoriti o trajnoj akumulaciji iz -
v latenjem.
12
Podsjetimo ovdje na cini-
nu i istinitu konstataciju Sloterdijka
koji na jednom mjestu, govorei o Bru-
xellesu, kae: Odavno nitko vie ne
pita u kakvoj je svezi raskona bruxel-
leska arhitektura s izrabljivanjem Ko -
nga od strane belgijskog kralja Leopol-
da II.
13
13 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
Ovaj tekst meu ostalim eli
sugerirati pogrenost svakog
religijskog brendiranja tla, pa
prema tome pokazati i
neodrivost pristupa po kojemu
bi uestalost prakticiranja vjere
mogla biti odredbenim
razlogom odreivanja tla
islamskim, kranskim,
idovskim, odnosno povezivanja
tla s religijom koja na tom tlu
ima najvie aktivnih sljedbenika.
7
Franzen, August: Pregled povijesti Crkve, Kranska sada-
njost, Zagreb, 1996. str. 103/104
8
Sloterdijk, Peter: Ako se Europa probudi, Europski glasnik,br.
3 Zagreb, 1998, str. 36/37
9
3 Zagreb, 1998, str. 38
10
Bassam Tibi: Islamska imigracija, Europski glasnik br. 12.
Zagreb, 2007, str. 344
11
Isto, str. 346
12
Samir Amin: Historijski kapitalizam akumulacija izvlate-
njem, Tvra, 1,2, Zagreb, 2010, str. 79
13
3 Zagreb, 1998, str. 41
Da je Amin blii horizontu postav-
ljanja pitanja moe posvjedoiti jo ne -
koliko vrlo zanimljivih i znaajnih sta-
vova Sloterdijka:
Opsadom Sarajeva pie Sloterdijk
zavrava se razdoblje europskog poli-
tikog sna. Dvije godine gotovo pa siv no
promatrajui komadanje Bosne, ko -
lebajui se izmeu indiferentnosti i ne -
mona negodovanja, zapadni Euro p -
ljani upali su u opscene posljedice svoje
politike odsutnosti. Europska bo sa n s -
ka sramota podastire raun za iluzije i
lagodnost itave jedne epo he.
14
Sloterdijk povlai jo jednu paralelu
izmeu kolonijalnih osvajanja europ-
skih nacija i religijskog uvjerenja. On
uvia da je ideja samoosjeanja odabra-
nim narodom (inae vezana uz idov-
stvo) zaivjela i u europskim nacijama
o kojima Sloterdijk ne govori lijepo:
Ko liko gramzivo toliko i samouvjere-
no, kao nacija po bojoj milosti, bacaju
se na najudaljenije kontinente. U njiho-
vih pripadnika nerazluivo postaje as -
to hleplje od svijesti o poslanju. Tipina
gesta novovjeke Europe esto diskuti-
rana pod varljivim naslovom nacionali-
zam bio je onaj manini ekspanzioni-
zam koji se derivira iz vjere da se pripa-
da izabranom narodu. Bez vjere da se
pripada izabranom narodu ne bi ni Bri-
tanci, ali ni panjolci, Francuzi, Nijem-
ci, pa ak i Belgijanci mogli na koloni-
jalnim i imperijalnim frontama prove-
sti svoje navodne i zbiljske misije. Te m -
e ljno je za svu maninu i imperijalnu
po litiku da njezini nositelji Boga uspje-
ha vide na svojoj strani. Ne bi bilo po g -
re no ni razmiljanje da Europljane od
vremena Kolumba nije pokretao sa mo
prijenos Carstva, ve jo i vie prijenosi
naslova izabranog naroda.
15
Jesu li pravi horizont postavljanja
pitanja tradicijske razlike, odnosno po -
ku aji pravnog reguliranja tradicijskih
obiajnosnih prava?
Danas aktualan problem/pitanje
no enja vela u zemljama zapada ima
svoju dugu tradiciju. Prvi veliki sukob
po interpretaciji Anne Marie Delcam-
bre kao povod razilaenju s judaiz mom
zbiva se u Medini kada mlada muslim -
a nka koja prodaje datulje na trnici ne
e li skinuti veo, a idovski zlatar joj
pri badaom prikop a/ve e/uvr sti/pri -
bo de njenu suknju na podlogu na kojoj
je sjedila. Ustajui otkriva dio tijela i ta
je injenica bila povodom za ubojstvo,
jedno, drugo, tree osobe, niz ubojstava
te izvrenje smrtne kazne nad svim
idovima Medine. Pritom autorica ne
zaboravlja pridodati: Prorok je na njih
(idove) samo primijenio njihov zakon,
idovski zakon Deuteronomij: Kad ti
ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve
njegove mukarce pobij otrim ma em,
a ene, djecu, stoku, sve to bude u
gradu sav plijen uzmi sebi.
16
Inae ova autorica islam pokuava
razumjeti/interpretirati iz perspektive
razumijevanja psiholokih matrica
ponaanja, odnosno psiholokog profila
Muhameda a.s. Pojedine se reenice
Kurana interpretiraju kao izravna po -
s ljedica i psiholoka reakcija utemelji-
telja Kurana na vrlo obine ivotne si -
tu acije kroz koje je prolazio.
Izdvaja se, u epilogu, stav o Muha-
medovu odnosu prema enama: Bio je
zasigurno vrlo osjetljiv prema enskom
armu i priznavao da iznad svega voli
ene. ene su takoer slijedile Isusa.
Ra zlika je u tome da ih je Muhamed
volio tjelesno. Kranski rigorizam to
nije mogao prihvatiti O Muhamedu
lanom proroku, opsjednutom demo-
nom tijela sudilo se prema kriterijima
kranstva obojenoga osobito puritan-
skim jasenizmom.
17
Alain Besancon u tekstu Islam iz -
no si pretpostavku da je islam prirodna
religija otkrivenoga Boga (281). Zbog
tog, smatra ovaj autor pogreno je go -
vo riti o tri abrahamske religije ili tri
religije otkrovenja i tri monoteistike
re ligije, a ponajmanje o tri religije knji-
ge, jer islam se, navodi ovaj autor raz-
log, ne poziva na Bibliju nego samo ra -
z likuje ljude knjige (krane, idove,
sa bejce, zoroastrance) od pogana odno-
sno kafira. Ljudi knjige na neki nain
je neto kao pravna kategorija koja
omoguuje da se sauvaju ivot i ima-
nja za razliku od ostalih koji su osue-
ni na smrt ili ropstvo. Neuvianje ovog
odnosa za Besancona je pokazatelj da
kranski svijet vie nije sposoban ja s -
no uoiti razliku izmeu svoje religije i
is lama te dodaje: Kada jedna crkva
vie ne zna u to vjeruje, niti za to vje -
ru je, ona i ne znajui klizi prema isla-
mu.
18
Hans Kung, svjetski poznati teolog
i mislilac pie u knjizi Kranstvo i
svje tske religije:
Zastraujue je ono to u sredstvi-
ma priopavanja moemo uti ili proi-
tati o islamu i to intelektualci openi-
to o njemu govore. Zastraujue u dvo-
strukom smislu: kao prvo iskrivljenosti
i predrasuda koje se otkrivaju u tim su -
do vima, te, drugo, zbog demoniziraju-
ega tona kojim se ti sudovi odlikuju
A to nije tako istom od naftne krize i
islamske revolucije; i u srednjem vijeku
ili u ranome novom vijeku zanimanje
za islam u irokoj publici najbolje je
cvalo kada se neega trebalo bojati: ka -
da je splasnuo osvajaki val kriarskih
ratova, i kasnije, za vrijeme ratova s
Turcima.
19
Ako amerika vlada nije smijenila s
dunosti svoga generala koji je javno
izjavio da smo u ratu s islamom, zlom
vjerom
20
onda neto nije u redu s
ame rikom demokracijom.
Richard Rorty u tekstu Antikleri-
kalizam i ateizam pojanjavajui kako
je njegova pozicija antiklerikalna, bi -
lje i: Prema tom gleditu crkvene ins -
ti tucije unato svemu dobru, unato
utjesi koju pruaju potrebitima i oaj-
nima opasne su za zdravlje demokra -
t skog drutva
21
str
Rorty religiji nee nita prigovoriti
ukoliko se ona kree u podruju privat-
noga, ali e se otro suprotstaviti ukoli-
ko ue u podruje okupljanja vjernika
oko politikih programa.
U tekstu (odnosno razgovoru izme-
u Waltera Kaspera i Petera Sloterdij-
ka) naslovljenom Religija nikada nije
cool, Sloterdijk oznaava islam uare-
nom timotikom kulturom, uz kojega
Zapad, kako on kae bez odreenog
14 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
14
Sloterdijk, Peter: Ako se Europa probudi, Europski glasnik,br. 3 Zagreb, 1998, str. 42
15
Sloterdijk, Peter: Ako se Europa probudi, Europski glasnik,br. 3 Zagreb, 1998, str. 46
16
Anne-Marie Delcmbre: Muhamed, Europski glasnik br. 12. Zagreb, 2007, str. 322
17
Isto, str 333.
18
Alain Besancon: Islam, Europski glasnik br. 12. Zagreb, 2007, str. 288.
19
Hans Kung, Kranstvo i svjetske religije, Uvod u dijalog s islamom, hinduizmom i
budizmom, Naprijed, Zagreb, 1994. str. 13.
20
Manent, Pierre: Religija Europski glasnik br. 12. Zagreb, 2007, str. 69
21
Richard Rorty: Antiklerikalizam i ateizam, Europski glasnik br. 12. Zagreb, 2007, str.
239
ponovnog osvjeivanja timotikog ima
slabe izglede
22
Tomu se moe pridodati zanimljiva
Rousseauova biljeka. U 9-toj glavi
Ogleda o podrijetlu jezika Rousseau bi -
ljei: Tako e se netko pomalo vian
itanju arapskoga nasmijeiti listajui
Kuran, dok bi taj isti netko, da je slu-
ao Muhameda kako ga izgovara zvu-
nim i uvjerljivim glasom, koji je najpri-
je zavodio uho, a potom i srce, svoje
mu dre izreke neprestance potpirujui
zanosnim akcentom, bio pao na zemlju
kliui: veliki proroe, boji poslanie,
odvedi nas u blaenstvo, u mueniku
smrt: elimo pobijediti ili za tebe umri-
jeti
23
Ovako bi se moglo u nedogled. Po -
kuajmo stoga predloiti barem ko n -
tekst promiljanja mogueg postavlja-
nja pravog pitanja o odnosu islama i
Europe.
4.
Nai su odgovori velikim dijelom
od reeni naim pitanjima. Fenomen
ko jega motrimo uvijek uzimamo iz cje-
line odnosa. Pokuavajui ga izolirati
uvijek iznova inimo teorijski grijeh
prema Cjelini. Kako postaviti pitanje a
da se istovremeno ima u vidu cjelina
od nosa u koju je uronjen fenomen ko je -
ga elimo promisliti? Kako sabrati Cje -
linu u analiziranim segmentima ono ga
to motrimo?
Kad govorimo o islamu u Europi
mislimo o odnosu islama i kranstva i
idovstva kao tri velike monoteistike
religije. Govorimo o odnosu vjere i reli-
gije u razliitim povijesnim i zemljopi-
snim situacijama. Govorimo o ra z li i -
to sti u istome i istosti u suprots ta v lje -
nome; govorimo o brendiranju tla, o
pra vima i obvezama u uzajamnom su -
odnoenju predstavnika razliitih vje -
ra u kontekstu realno postojeih ob -
jektivnih zakona ali i gibajuih tenden-
cija javnog mnijenja, javno izreenih i
potisnutih strahova, sve prepoznatlji-
vijih tendencija medijskih manipulira-
nja na Istoku i Zapadu, te glo ba lnih
procesa porobljavanja, globalnih otpo-
ra lokalnih zajednica, globalnog snae-
nja umreene individualnosti nove
(mjerljive) vidljive javnosti.
Sabrati sve to u slijedu linijski ob li -
kovanih misli/reenica nemogue je.
Svaka zabiljeena reenica poetak je
neispisanoga teksta od kojega sljedbe-
nik pisma odustaje poradi dobivanja
mogueg.
O islamu u Europi, a samim tim i o
odnosu monoteistikih religija uzajam-
no i u odnosu na povijest Europe teko
je govoriti jer je sluateljstvo nerijetko
na vijaki podijeljeno, ostraeno, na
ru bu izazivanja sukoba u svakom
slu aju nedovoljno pripremljeno za ra -
z govor koji nije unaprijed odreen ne -
kom politikom, ideologijom, manipula-
cijskim modelom i sl.
Nisu svi pisci filozofijskih tekstova
filozofi. Mnoge e pisce javno mnije-
nje nazvati knjievnicima, a esto e
biti samo rije o osobama koje piu u
nekoj od knjievnih formi. Nije niti
sva ki prijatelj prijatelj niti je svaka
ljubav ljubav
Mnogi od sljedbenika vjere u vjeru
nisu uvjereni: praktine pogodnosti ne -
ke male ili velike zajednice, osjeaj na d -
moi prema ne-lanovima, kao i is pu -
nje nje pustoi due nerijetko su neo s v -
je teni razlozi pristupanja zajednici
vjere. No s druge strane, to donosi i slje-
dei stav: Ako milijarde ljudi sudjeluju
(na ovaj ili onaj nain) u ideji vjere,
onda se religijskim organizacijama vje -
re mora ozbiljno i s dignitetom misliti.
ak i svaka elja za opijumom ima
svoje ishodite u takvoj baenosti u svi-
jet koja je odreujua prije svake sredi-
ne, organizacijskog oblika, odnosno od -
re enosti oblika i odnosa rada i kapita-
la, proizvodnje, ekstenzija. Ta baenost
u svijet trai metafizike od go vore Cje-
line, trai razumijevanje poetaka i di -
menzija univerzuma, tr a i odgovore o
prirodi ovoga u emu je s mo, o prolazno-
sti, odnosno, neprolaznosti ljudskog po -
s tojanja.
Odgovore na ova pitanja kroz povi-
jest su pokuavali dati religija, filozofi-
ja, znanost i umjetnost. Naglasimo u
ovom trenutku samo ono to se ne
moe ne rei.
Od mnogobotva se relativno ne da -
vno odvojila grana monoteizma. Ra z -
dvajanje je potpomognuto sazrijeva-
njem apstraktnog filozofijskog milje-
nja, njenom sposobnou uzdizanja do
jednog, do najvie apstrakcije do koje
se ljudska misao moe uzdii. Sve su
mo noteistike religije batinile spozna -
ju filozofije jednako kao to se filozofija
razvijala u krilu teologije. Mo derna je
znanost bila grandiozan po kuaj da se
smisao pronae u mjerljivom i ponov -
lji vom. Mjerljivo i ponovljivo vreme-
nom se pokazalo potkupljiv im i ne s pre -
m nim odgovoriti na bes ko na nost po s -
to jeega, na majunost lju d skoga u
odnosu na univerzum, na ve li a n s tve -
nost medija jezika kojim je ovjek zako-
raio u prostore besmrtnosti. Umjetno -
st se iz podruja trine ne ovisnosti
pro izvodnje umjetnikih djela neumit -
no kree prema obliku po eljne i pot re -
b ne ljudske prakse kao obliku umjetni-
ke ljudske egzis te ncije.
Monoteistiki odgovori na pitanje
smisla ljudske egzistencije mogli su se
pojaviti tek nakon uzdizanja ljudske mi -
sa one recepcije na razinu Jednog kao
najvieg apstraktnog naela. Utoliko je
sva ko religijsko zagovaranje jednoga
Bo ga dijelom i filozofijski obojeno.
Sva su filozofijsko-jezina propitiva-
nja biti svijeta sugerirala unaprijed i
sudbinu tih odgovora: oni su bili ograni-
eni granicama jezika. Medij vjere po t -
re buje jezik kao inicijaciju, kao is k ru,
kao pjesniku metaforu koja odzvanja u
ljudskoj dui i na oekivan i na neoeki-
van nain. Medij vjere ide on k raj misli,
jezika, racionalnog objanjenja, logike...
Znanosti su nam pomogle upoznati dje-
li svemira, donijet i nam slike univerzu-
ma u kojemu smo izrasli, ali nam nisu
(barem za sada) pomogle bitno u uzaja -
m nom razumijevanju ljudi, u uspostav -
lja nju moralnih ljudskih zajednica, u ra -
zvijanju tolerancije i razumijevanja dru -
goga. Umjetnost kao praksa ivljenja,
kao ostvarenje skrivenog cilja svakog
dosadanjeg umjetnikog djela, ob lik je
sabiranja bli i ljudskoj vjeri i od fi lo z o fi -
je i teologije i znanosti. Umjetni ka pra -
k sa, pra ksa umjetnikog ivljenja na ja -
va je one vrste sabiranja koja u sebi sa -
dr i sve mogunosti sabiranja pa i ono -
ga ko jega (do danas) ima samo vje ra.
To je kontekst unutar kojega je mo -
gue postaviti pitanje. Na vremenu je i
razgovorima poput ovoga da ga ob li ku -
je. n
15 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
22
Peter Sloterdijk: Religija nikad nije cool, Europski glasnik br. 12. Zagreb, 2007, str. 267.
23
Citirano prema: Anne-Marie Delcmbre: Muhamed, Europski glasnik br. 12. Zagreb,
2007, str. 299
1. Ponorni pjesnik Skender Kulenovi
Poezija je kao ponornica: tee kroz mrana grotla u pje-
sniku, objelodanjuje se u svjetlosti, obalama i koritu poet-
skih rijei i uvire u ovjeka, tim obalama i koritom donese-
na u njega. (Kulenovi 1971: 307)
Skender Kulenovi je od samih poetaka pisanja, svo-
jih prvih soneta, ratnih poema te kasnije proznim ostvare-
njima (romanesknim, pripovjedakim i/ili esejistikim
radom) oduvijek privlaio pranju kako italake publi-
ke, tako i knji evnih kritiara i teoretiara. I svi su se slo -
i li u jednom: ma kakva bila njegova izraajna forma u da -
tom tre nu tku, on je postizao savrenstvo: jezikom, form -
om, izrazom.
Prvim kratkim sonetnim vijencem Ocvale primule, og -
la sio se kao sedamnaestogodinjak i ve tad pobudio inte-
resovanje u knjievnim krugovima njegovih savremenika.
Pet soneta, objedinjenih zajednikim imenom i vezani
motivsko-idejnom strukturom predstavljali su, kako ih je
autor nazvao mali sonetni vijenac. A onda je pjesnika ri -
je utihnula, da bi se ponovo javila, ovaj put ne u obliku
tihog apata, ve bolnog krika ptice, majke, ratnika. Taj
krik je izazvan kolektivnim stradanjem u jeku rata i tada
nastaju njegove poeme eva i Stojanka majka Kneopoljka.
Nakon rata, Kulenovi se okree pripovijednom stilu i ob ja -
vljuje niz eseja, kritikih radova, pie pripovijetke, a onda
se ponovo vraa sonetnoj formi i objavljuje dvije zbirke so -
ne ta Soneti i Soneti II. Njegovo posljednje objavljeno djelo
je roman Ponornica.
Iz tog razloga i Stevan Raikovi cjelokupan pjesniki
put Kulenovia usporeuje sa ponornicom, koja se pojavlju-
je na tri mjesta, tri puta u toku svog postojanja: prvi put
svjetlucavo (Ocvale primule), drugi put huno (ratna lirika)
i trei put ponorno (Soneti, Soneti II). Kulenovi je, isticao
je Raikovi (1983: 207) itavo ovo vreme na jedan zataje-
16 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
Lik majke kao opsesivni
motiv i referentna taka
u stvaralatvu Skendera Kulenovia
Pojam majinstva i lik majke prati ljudsko stvaralatvo od najranijih vre me -
na do danas. Ne postoji vrijeme, mjesto ni literatura u kojoj se o majci ne
pi u stihovi ili romani. Majka se kao bitan motiv javlja i u djelima bo san sko -
her cegovakih knjievnika ali posebno mjesto zauzima u opusu Skendera
Kulenovia. Uestalost motiva majke je segment koji do danas nije pot pu -
no rasvijetljen, a koji se snano osjea u cjelokupnom knji e v nom stva ra -
la tvu ovog autora.
U radu se istrauje projekcija prisustva lika majke u poeziji i prozi Skendera
Kulenovia i emotivni intenzitet koji autor unosi u tekst. Uoava se da je lik
majke u stvaralatvu Kulenovia prisutan na dvije razine: prvoj mitolokoj
u ratnim poemama i sonetima i drugoj arhetipskoj u pripovijetkama,
romanu Ponornica ali i poemi Na pravi put sam ti, majko, izio.
Sama frekventnost pojavljivanja istog motiva, ne osigurava nuno (iako
upu uje) i povlateni status, nego isti ostvaruje na kvalitativnoj razini
prisutnost motiva majke je dinamina (referentna) taka koja generira os -
ta le motive u tekstu i na taj nain stvara koherentni okvir u kojem je
smjeteno cjelokupno Kulenovievo stvaralatvo.
Piu: Vildana Peenkovi i Nermina Deli
17 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
ni nain, nosio u sebi permanentnog
pe snika u stalnom intelektualnom i
um etnikom rastu, koji se, meutim,
pesniki iskazivao u svega nekoliko
kra tkotrajnih navrata: 1927. godine
Oc valim primulama, 1942-45. ratnom
lirikom, a nekoliko poslednjih godina,
1961-66, jednom nevelikom rukoveti
soneta. Sav onaj, daleko vei vremen-
ski ostatak, izmedju ovih njegovih
zve zdanih trenutaka, bio je ispunjen
askezom pesnikog utanja.
Sinhronijskim ali i dijahronijskim
presjekom Kulenovievog stvaralatva
uoljivo je kontinuirano premreava-
nje motiva. Pjesnik je sklon vraanju
istom tematsko-motivskom re pe rtoaru
kroz razliite forme unutar cjelokup-
noga opusa. Najee su to lju bav i ro -
do ljublje, projekcija ideje sve jedinstva
svijeta i lik majke, koji se kao jedan od
najsnanijih i najeih motiva pojav-
ljuje u stvaralatvu ovog autora, poput
pravog lajtmotiva ko jim se povezuju
ve like faze pieva i vota i stvaranja
(Begi 1983: 58-59).
2. Majka mitoloko bie
Ovo nikad do sad nisam osjetio:
da neko odsutan moe u jednom trenu-
tku biti ovako prisutan, prisutniji nego
prisutan. (Kulenovi 1971: 5)
Pjesniko ime Skendera Kulenovi-
a, proslavila je ratna poema Stojanka
majka Kneopoljka, nastala u jeku os -
lo b odilake borbe, pod kojom su godi-
nama (u nezasluenoj sjeni) leala
njegova ostala djela. Poema, prvi put
i tana 21. augusta 1942. godine pred
postrojenim borcima Drugog kraji -
kog partizanskog odreda Mladen Sto-
janovi, izazvala je buru emocija i st -
vo rila Pjesnika. Sama poetska identi-
fikacija s glasom Stojanke, majke Ko -
zare, majke trojice sinova, koja zove
na osvetu traei sinove Srana, Mr -
a na i Mlaena to poginue u faisti-
koj ofanzivi (Kulenovi 1983: 77) do -
bila je u tim istrganim vapajima i kle -
tvama stihova uzbudljivu ljepotu jed-
nostavnosti i izraajnog bogatstva, be -
z brojnih varijacija glasa i preliva u sli-
kama, izmjena od gra bola do tihe
tuge i gorkog prkosa, gdje se uope ne
moe govoriti o nekoj tradicionalnoj
po etici, nego o ostvarenju bitno mo de -
r nog kova, smjelih spojeva meu rije -
i ma i razigrane matovne plodnosti
je zika (Begi 1971: 17).
Poema je pisana kao tubalica ma -
j ke za izginulim sinovima. Majka je
ov dje gotovo mitsko bie: heroina koje
je tri sina dala, a njihovu smrt podni -
je la kao ponovno raanje. Ona je jedi-
na, koja moe na svojim pleima da iz -
ne se i najtei teret, a taj teret, gubitak
sinova ona podnosi ponosno, stoiki:
Znaj:
Kad bi se utroba moja oplodila,
ja bih tri Mlaena,
i tri bih Mrana,
i tri bih Srana,
porodila
i ljutom dojkom odojila,
i svatri tebi poklonila!
Vapaj za osvetom (Osvetu, seko, os -
ve tu!), krik i bol zbog otrgnutog mesa,
zamijenie tragizam ratnograzaranja
i vjera u pobjedu humanog nad nehu-
manim, istine i pravde nad faizmom
i zlom. Naricanje i proklinjanje repre-
zentira ne samo enski, majin glas,
ne go se isti utrostruuje i u toj vieg -
lasnoj simfoniji ujedinjuju se glasovi
si nova i majki, stapa se pjesniki sa
gla som saboraca koji su prisustvovali
pr vom itanju poeme. Taj glas i krik,
po tekao je iz nutrine ovjeka i pjesni-
ka uzrokovan sveopom histerijom
lju dske tragedije. Kasnije je pjesnik u
je dnom intervjuu o tome rekao: Sje-
am se jednog trenutka iz same ofan-
zive: duboko sam zaelio da o svemu
tome neto reknem, moda bolje ree-
no da urliknem, ako ostanem iv
(Dre novac 1964: 67)
Za razliku od sonetne saetosti, ob -
li kovnosti i konciznosti, poema nudi
autoru irinu u oblikovanju jezikog
ma terijala i fleksibilnost u poetskom
iz razu. Nastala u epohi romantizma,
to je vrsta koja ima izuzetno elastine
granice i u kojoj se mijeaju ustaljene
konvencije pojedinih knjievnih vrsta.
U poemi se fabularni elementi prepli-
u s neposrednim lirskim izrazom, a
mo tivi se redovito osim fabulom po ve -
zu ju i opisima te asocijativnim niza-
njem dojmova.
Midhat Begi je za majku Stojanku
istakao da predstavljauniverzalnu
roditeljicu ivota, prapoetak svega i
referentnu taku kojoj se autor uvijek
vraa i na koju se oslanja i onda kada
ne pie o njoj, jer majka je, u Kuleno vi -
evom stvaralatvu generika po d lo -
ga porodinog i narodnog ops tanka
(1983: 30). Pored toga to je poema
oka rakterizirana kao tubalica majke
za poginulim sinovima, ona je u isto
vri jeme i slava ivotu, te poprima hi m -
ni ki karakter. Vizija pobjede koja iz -
vi re iz iskonske vjere ovjeka u ob no vi -
te ljsku snagu prirode, pretoena je u
snagu obnove i neunitivost ivota.
Prvi Kulenovievi soneti iz ciklusa
Oc vale primule, jedinstven su izraz
pa nteistike vizije svijeta, duboko in -
ti mna ispovjest i evociranje jedne dr -
ame koja upuuje na univerzalni smi-
sao postojanja. Transformacija pjesni-
kog iskaza u ratnoj poemi Stojanka
ma jka Kneopoljka, predstavlja zaok -
ret ka kolektivnim historijskim poja -
va ma, a njegov pjesniki izraz dobiva i
jed nu novu dimenziju: individualiza-
ciju kolektivnih zbivanja i tragino
slo bodarskiton, kojim pjesnik priziva
mi tsku dubinu sveopoj povijesnoj
tra umi.
Pjesnika istina o historijskom i in -
dividualnom, ivotu i smrti, sebi i dru -
gom, nastavlja se u poemi Na pra vi put
sam ti, majko, izao, koja proi ru je
sliku o identitetu pjesnika i ovjeka.
Krik je ovdje utian do apata, pun
bola, skruen i ponizan:
Pjesniku ispovijest
mogue je itati u sonetu
Nad mrtvom majkom
svojom, koji je, u studiji
Pjesnitvo Skendera
Kulenovia Enes Durakovi
izdvojio kao jedan od
soneta koji u sebi nosi
najvie autobiografskih
elemenata.
Mati moja:
Stabljika krhka u saksiji.
Pod strehom pitoma kumrija.
Vijek u etiri duvara.
elo na zemlji pred svojim
Allahom velikim i milosnim
Dervi s tespihom u tekiji!
Pored toga to signalizira o jezikoj
organizaciji i sadraju poetskog teks -
ta, ovi poetni stihovi poeme daju
emo cionalni klju za itanje pjesme:
ona u isto vrijeme priziva i oivotvoru-
je, podsjea i uprisutnjuje. Majka je
ovdje takoer mitsko bie, praiskon-
sko, ali njen glas dopire iz sasvim raz-
liite dimenzije od one iz koje dolazi
glas Stojanke. Iz mitskog bia ona pre-
lazi u arhetip ene majke.
3. Arhetipski lik majke
potinjavanje Mukarcu
i Tradiciji
ena je svoj svijet morala podredi-
ti mukarcu u tradicionalnom i kultu-
rolokom smislu rijei. Ona je paeni-
ca, posluna, spremna da se preda su -
d bini kakvu joj je Allah odredio i ka k -
vu ne moe i ne eli mijenjati:
Golemo neto, golemo sam ti skri-
vila! Allaha je zazivala svakog kla -
nja nja
U poemi Na pravi put sam ti, ma j -
ko, izio pred oima italaca otvara se
jedan svijet u u ijem je centru djevoj-
ica iz patrijarhalne sredine. Njen lik
se utapa u folklorno-romantiarskom
kontekstu i potinjava stereotipu da
se ena i njen svijet doaravaju u pa si -
v noj atmosferi snova, uzdaha, ieki -
va nja i aikovanja. Sa svojim na dama,
snovima i strahovima ona se rascvje-
tava u djevojku koja u duhu patrijar-
halne sredine od mukih oiju bjei,
ista da doe onome koji joj je zapisan,
kadifa bijela i kap rose sa bahske, na
njegov dlan.
U patrijarhalnim sredinama udaja
je stvar dogovora patrijarhalnih autori-
teta koji predstavljaju dvije porodice.
ena je pasivni promatra deavanja u
njenom ivotu na koje ne moe utjeca-
ti. Ona prihvata nametnutu su d bi nu
poput ranjenika, svjesna da izbora
nema. Sanjajui o idilinom ivotu sa
odabranim (a ne voljenim) mukarcem,
ena doivljava svoje prvo razoarenje,
jer brak ne donosi ni sreu ni spokoj.
Premrlo krto joj tijelo
u feredu,
u kabur tijesan, slijep, zaguljiv
stavie.
Ko ranjeniku,
glavu joj bijelim tulbentom
zavie.
Ko s ovim svijetom,
s rodnom se kuom i plahim ume-
em
rastajala.
Ko mejita,
obeznanjenu je u fijaker unesoe,
i ta dva ata,
ko na onaj svijet,
zanesenu ponesoe
i ko kadifu bijelu i kap rose sabah-
ske
mom je ocu
donesoe.
U ovih nekoliko stihova, zgusnula
se itava jedna povijest, nain ivota u
tradicionalnim muslimanskim porodi-
cama, gdje je eni mjesto u kui, ona
se moli Allahu, ona ne pita i ona se ne
pita. Ona je tu, srasla sa ambijentom
domaeg ognjita, bezglasna i nepomi-
na ali uvijek prisutna. Prvo je podre-
ena ocu, zatim muu i na kraju sinu.
Ona se ne uje, ne vidi se. ena je pri-
sutna kao predstava, ali sa specifi-
nom konotacijom tijela i prirode ona
je pasivna, dostupna, nemona. Mu -
ka rcu je omogueno da se koristi njo -
me kao objektom koji zadovoljava i
hra ni njegov ego. Izmeu nje i onog
to se dogaa uvijek posreduje mu -
ka rac, jer vjetina govora i oglasovlje-
nje (De ni-Grabi 2010: 166) nisu
svo jst ve ni eni. Pitanja upuena ena-
ma na ilaze na tiinu, jer je ena lie-
na spo sobnosti govora.
Po ovome, kako smatra Kate Mil-
let, amerika feministika aktivistica,
patrijarhat predstavlja primarni oblik
drutvenog porobljavanja ija legali-
zacija omoguava provoenje i drugih
oblika porobljavanja: politikih, eko-
nomskih ili klasnih. Osnovni mehani-
zam putem kojeg funkcionira cjelo-
kupni sistem je patrijarhalna porodi-
ca, koja slui kao tvrava za odbranu
svojinskih odnosa i tradicionalnih in -
te resa (Millet: 1918: 184). Pomou
takvog sistema dostignut je izuzetno
dobro osmiljen oblik unutarnje kolo-
nizacije, koji tei da bude mnogo ot -
po rniji i istrajniji od bilo kojeg drugog
oblika potinjenosti.
Poetak novog ivota i kraj djevoja-
tva najavljuju stihovi:
Usnom i elom,
tri nove ruke poljubi:
svekru, svekrvi i njemu.
I kako tada sakri pred njim oi,
nikad mu vie u njih ne pogleda:
Nit joj bje softa, nit kadija!
Teki okovi patrijarhata stavljeni
su na njena plea ene. Majka je
ovdje poput drugih enskih likova u
povijesti. One nemaju nikakvog utje-
caja na dogaaje, premda snose najve-
18 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
Sinhronijskim ali i
dijahronijskim presjekom
Kulenovievog stvaralatva
uoljivo je kontinuirano
premreavanje motiva. Pjesnik
je sklon vraanju istom
tematsko-motivskom
repertoaru kroz razliite forme
unutar cjelokupnoga opusa.
Najee su to ljubav i
rodoljublje, projekcija ideje
svejedinstva svijeta i lik majke,
koji se kao jedan od
najsnanijih i najeih motiva
pojavljuje u stvaralatvu ovog
autora, poput pravog
lajtmotiva kojim se povezuju
velike faze pieva ivota i
stvaranja(Begi 1983: 58-59).
i teret i ostaju zatoenice povijesti,
uspomena i vlastitih iluzija (Nemec
1994: 231).
Majka je arhetip ene koja je poti-
njena drutvenim normama u kojima
je muko ovdje svetinja. Iznevjereni
djevojaki snovi o muu koji je dobar
i ugasan utapaju se u beskrajnu tugu
ivljenja:
Pitomou srne zalud ga je prodo-
brivala.
Voskom podova i mirisom mivene
puti,
svjetlinom odaja i grla,
kajmakom na kahvi,
cimetom jela i tijela,
zalud ga je, zalud doekivala:
sljepoice nikad joj ne dirnu
dlanovima dragosti
Kod Kulenovia prepoznajemo ti -
pi ne slike ponaanja ene u musli m -
a nskoj porodici, posebno majke, ko joj
upornost i vjera u obrazac patrija r ha -
l nog ivljenja (Durakovi 1988: 227)
daje snagu u gradnji slike patrijarhal-
ne porodice: Nikad se nije znalo kad
e na ruak, ni kad e se vratiti nou.
Ru a se, veera se bez njega, mati i da -
lje dri vatru, podgrijava, eka ga
(Otac: 202). Ovim se vraamo na pa t -
ri jarhalne mitove, koji stoljeima pre -
no se poruku da ena nije samoj sebi
do voljna te da uz nju mora uvijek biti
mu karac. On se sluao bez pogovora:
Ne znam odakle ta njegova mo, ja
sam se u tom rodio (Otac: 198). Duh
e ne, majke se osjea kao stub koji dr -
i zidine spremne u svakom momentu
da se srue ukoliko bi ona popustila i
pokleknula pod teretom koji nosi na
pleima. Ta Mati je sva trpkost, istra-
javanje u trpljenju (Rizvanbegovi
1991: 138). Majka je tipian enski lik
pokorna volji oca, trpljiva, konstan-
ta sudbine. Jedina svijetla taka u i -
vo tu je njeno potomstvo: Ulazi, s po -
gledom sve oko mene, a na meni. Jesi
li mi se naspavao? kleknu kraj mene.
Vidim u pogledu joj neko ispitkivanje.
Ko panjuga , majko. Ni gromovi me ne
bi probudili. Toliki put. Lijepa svoja
kua! Njoj se lice prosvijetli. (Ponor-
nica: 179)
Iako sputana okovima tradicije,
majka je Ona koja je podnosi sav teret
ivota na svojim pleima, Ona koja is -
ti ha, da ne poremeti ustaljene norme,
gra di porodinu tvravu i stoga je po -
t rebno ukazati na krucijalnu i neafir-
misanu ulogu ene u porodici, a to se
posrednim putem reflektovalo na cje -
lo kupnu zajednicu (Huseinspahi
2010: 203).
Njen ivot satkan je od tamnih i
svijetlih slika. Tamne su one koje go -
vo re o ivotu ene u muevljevoj kui,
ene iji su svi snovi i nade iznevjere-
ni, a svijetle su dijelovi ivota koje je
htjela sastaviti i tako sagraditi dom.
Ona potuje patrijarhalni red u svije-
tu u kojem pred kunim pragom svi
spoljni tragovi ostavljaju se sa obu-
om (Iz smaragda Une: 221) i koji
enama priznaje tradicionalno pravo
na neogranienu rtvu za porodicu.
Njena osnovna uloga i zadatak je -
ste prije svega biti roditelj, majka u
pravom smislu te rijei to joj name-
e osnovnu reproduktivnu ulogu. e -
na se ostvaruje jedino kao majka i u -
va rica porodinog ognjita, a upravo je
takva prezentacija ene proizvod po -
vi jesne separacije javne i privatne
sfere (Benjamin 1998: 207) jer patri-
jarhat i poiva na prizivanju na priro-
dnu funkciju ene i tvrdnju da enina
prirodna funkcija raanja odreuje i
njezino mjesto u kui i podreen polo-
aj u poretku stvari (Pateman 1998:
18). Nadu da e u njen svijet u etiri
duvara napokon ui radost daje tre -
nu tak kad joj se rodi sin. To najvee
blago to je iznenada dobila, taj sin
oi nji vid, postao je uzrokom njenih
strahova i radosti.
Stabljika krhka u saksiji, majka
je iz ljubavi stvorila snagu pa je preta-
kala u sinovljevo tijelo. Najljepi i naj -
u desniji dar kojim je ena darovana,
ma jinstvo, eni je vratilo elje i djevo -
ja ke snove, sada vezane za drugog
mu karca njezinog sina:
Da joj ostasam - Allaha svog moli-
la -
ko jablan uz vodu,
i da joj ubijelim, urumenim
ko djevojka pod amijom,
i da joj upitomim
ko softa pod ahmedijom,
da joj ne budem kockar i pijanica,
nego sve kole da joj izuim
Djevojake snove i nade koje je iz -
ne vjerio mu, majka projektira na si -
na. Time se majin ideal mladoenje
i sina podudaraju (Mujezinovi 2001:
118) i jedan i drugi treba da budu ku -
e vni, pitomi, uevni i ljudevni. Sve
one radosti to nije doivjela s muem
eljela je da doivi sa sinom:
mir i bogatstvo da joj rasprostre,
kuu i duu
bajramskim slastima da joj zalije
Bosanskohercegovaka knjievna
tradicija vrijednosti enskog identite-
ta crpi iz postulata materinstva, koje
se razliito ispoljava to ovisi o spolno-
sti potomka. Po tome su majka i sin
vrsto od mitskih, biblijskih, pa sve
do modernih vjerovanja, povezani ne -
ra skidivom vezom. Samo takve kon-
stelacije odnosa omoguavaju ens -
kom subjektu preduvjet etabliranja
eg zistencijalne i esencijalne samobit-
nosti (Gazeti 2003: 48). Ova mitska
spona majke i sina, od najstarijih je
19 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
Shema br.1. Asocijativni niz semantikog polja
pojma majka u romanu Ponornica
Mitska spona majke i sina, od
najstarijih je vremena tema
razliitih sociolokih,
antropolokih, psiholokih, a u
novije vrijeme i feministikih
rasprava.
vremena tema razliitih sociolokih,
antropolokih, psiholokih, a u novije
vrijeme i feministikih rasprava.
Ulogom i poloajem ene u povije-
sti, posebno se bavila amerika pjesni-
kinja i feministica Adrianne Rich, ko -
ja u svojoj knjizi Of woman born, Mot-
herhood as Experience and Institution
[O uroenom enama, Materinstvo
kao iskustvo i institucija] sliku majin-
stva sterotipno vezuje za odnos majke
i sina. Rich (1995: 186) u svojoj knjizi
ispituje povijest majinstva te istie:
Kako je sinovi doivljavaju: majka
u patrijarhalnom drutvu, kontrolira-
jua, erotina, kastrirajua, paenica,
osjea krivnju, ali je i izaziva u drugi-
ma; (...) Ona postoji zbog jedine svrhe:
da rodi i odgoji sina. (...) Majci neogra-
nieno zadovoljstvo donosi jedino...sin,
a to je sasvim posebna, osloboena
relacija u okviru svih ljudskih odno-
sa.
Snovi majke Hanife o porodinoj
sre i, u stvarnosti se zavravaju dru -
ga ije i grublje, nego to je eljela.
Nje ne elje iznevjerene su i trei put,
sin je pobjegao iz njezinog svijeta, kao
to je to uradio Muhamed u Ponornici:
Nje ne suze bile su za tebe samo voda
koja lije pa e i prestati (Ponornica:
379)
Sebinost mladosti, voena slobo-
dom i strastima nije razumjela maji-
nu bol i patnju. Sama, tuna, jo jed-
nom iznevjerena majka bolno, poslje-
dnjom snagom, doziva sina:
O sine, sine, sine nesretni,
bunom mi se otrova
i na put krivi zabasa
Time se slika majinog ivota zavr-
ava, a poema nastavlja opisom dru-
gog ivota, drugog svijeta, u kojem je
ivio njen sin. Ova poema, svojevrsna
je pjesnika autobiografska ispovjest.
No vie od ove, pjesniku ispovijest
mo gue je itati u sonetu Nad mrtvom
majkom svojom, koji je, u studiji Pje-
snitvo Skendera Kulenovia Enes
Durakovi izdvojio kao jedan od sone-
ta koji u sebi nosi najvie autobiograf-
skih elemenata.
Za ovaj je sonet Midhat Begi
(1981: 20) napisao da je jedan od nain-
timnijih Kulenovievih soneta, i da je
to najsubjektivnija i najintimnija pje-
sma, ali i glasovno najstianija, naj-
utihnutija...Ovaj se sonet interpreti-
ra i kao pjesnikov oprotaj s majkom.
Bespomonost pjesnika da utjee na
stvari, na vrijeme, na ivot i smrt, og -
le da se u stihovima koji su zaustavili
vrijeme.
Poljubi jo jednom joj elo, kojim te
sada gleda
ispod kapaka mrtvih: usnom to
stid ti je stinu
nevjerstva izmjeri svoja na tom
elu od leda,
i zapamti ih vjerno u svakom svom
vinu.
Majka Hanifa, pieva majka,
ovim je dobila jedan od najtrajnijih ni -
a na. Nije to bijeli nadgrobni kamen
na travi sa poljskim cvjeem i cvrci-
ma kako ga S. Kulenovi opisuje u
romanu Ponornica. Rije je o stihovi-
ma beskrajnog beznaa s jedne i lirs -
kog ukroavanja i priguivanja emoci-
ja s druge strane. Tiina i praznina se
meusobno usporede, a izmeu njih je
smjeten lik majke:
Ne mii nikud, jer korak korak je
zaborava,
stoj, gledaj: tako si nico ko to e iz
nje trava.
Zanijemi joj nad grobom, i budi
vjerna tiina.
Estetika aloginih slika, kontrast -
ne simbolike i poetskog gutanja pro-
stora i vremena, ali i obnova tradicije,
odrednice koje se nameu kao okviri
stro goj pjesnikoj formi, ine se nedo-
statneda bi se u njih smjestila misao
pjesnika Kulenovieva kova.
Ako poemo od pretpostavke da je,
izmeu ostalog, zadatak poezije da
opie svijet ije je prostranstvo iza
ovog vidljivog, onda moemo rei da
po ezija brie granicu izmeu svjetova
i utae u korito koje je sutina pjesni-
tva ali i ovjeka.
Lik majke u stvaralatvu Skende-
ra Kulenovia figurira na granici
stvarnog i irealnog, a sredina u kojoj
lirski subjekt egzistira puna je apsur-
da i protivrjenosti. Granica izmeu
unutranjeg i vanjskog nije vrsta, i
20 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
Pjesniko ime Skendera
Kulenovia, proslavila je ratna
poema Stojanka majka
Kneopoljka, nastala u jeku
oslobodilake borbe, pod
kojom su godinama (u
nezasluenoj sjeni) leala
njegova ostala djela. Poema,
prvi put itana 21. augusta
1942. godine pred postrojenim
borcima Drugog krajikog
partizanskog odreda Mladen
Stojanovi, izazvala je buru
emocija i stvorila Pjesnika.
U poemi Na pravi put sam ti ,majko, izio pred oima italaca otvara
se jedan svijet u u ijem je centru djevojica iz patrijarhalne sredine.
Njen lik se utapa u folklorno-romantiarskom kontekstu i potinjava
stereotipu da se ena i njen svijet doaravaju u pasivnoj atmosferi
snova, uzdaha, iekivanja i aikovanja.
21 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
sve to postoji u jednom, postoji i u
drugom svijetu. Rije je o stvarnost
koja se ispoljava figurirajui na oba
plana i taj proces redistribucije i raz-
mjene vanjskog i unutranjeg jednak
je i u ivotu i u knjievnosti. Pjesnik je
onaj kojem je dozvoljeno prekoraiva-
nje granice koja dijeli dva neizmjerlji-
va svijeta (Biti 1997: 11). Po tome
nas, umjetniko djelo najvie suoava
s nama samima, jer razumjeti to
nekomu umjetniko djelo kazuje sta-
novito je, dakle, susretanje sa samim
sobom (Gadamer 2002: 140).
4. Zakljuak
Mati je ovdje iva svetinja enu-
ovjek uvijek nae, majku nikada
(Iz smaragda Une:221)
Lik majke kod Kulenovia figurira
od mitolokog do arhetipskog to mu
omoguava izraavanje univerzalnih
istina i vieznane slike svijeta. Ma j -
ka je opsesivni motiv u njegovom st -
va ralatvu, njegov apsolut i referent -
na taka oko koje se sve okuplja, tim
vie to je bivao stariji. Kulenovievi
stihovi, svjedoci su da se majka doj-
kom ko hurmom prelila u njega ime
se krug srama zbog svih zaborava i
iznevjerenih oekivanja konano zat-
vorio.
Otkako se prvi put javila, ona je ni -
jemi promatra svih dogaajnosti,
sve ga doivljenog i zapisanog. Lik ma -
j ke se uklapa u patrijarhalnu ma tricu
e ne, koju odlikuje ljepota i istoa du -
e, blagost i pokornost. Ona i ne poku-
ava pribaviti drugaiju identitetsku
poziciju osim one koju joj namee tra-
dicija, a to je da se uda i bude dobra
su pruga i majka.
Povijest majinstva, od Stojanke
do majke Hanife, reprezentira se i ovaj
put poput ponornice sa izmjenjenom
hijerarhijom od one koju je uspostavio
Raikovi govorei o pjesnitvu Sken-
dera Kulenovia. Prvi put ona se jav-
lja huno (Stojanka), zatim iskri to k -
om cjelokupnog njegovog stvaralatva
u njegovim esejima, pripovijetkama i
romanu Ponornica. Na kraju se javlja
ponorno u sonetu Nad mrtvom maj-
kom svojom.
Od majke paenice, preko majke
pobonice do mrtve majke njezin lik
je nadmoan u odnosu na ostale moti-
ve koji proimaju Kulenovievo stva-
ralatvo. Preoblikuju se jedino strate-
gije koje karakteriziraju njegov opus,
to vodi ka zakljuku da se poetika
Skendera Kulenovia temelji na pra-
ksi ponavljanja i uzajamnoga reinter-
pretiranja pojedinoga teksta i cjeline
opusa, a misao o postojanosti proire-
na je i osnaena uvjerenjem u nepro-
laznu mo pjesnike rijei. U njego-
vom se stvaralatvu otkriva drama
po s tojanja i pitanje smislenosti sudbi-
ne: majine, pjesnikove, poetske...
LITERATURA:
Begi, Midhat (1971): Knjievna kri-
tika u Bosni i Hercegovini od 1945.
do danas, u: Simpozijum o savre-
menoj knjievnosti Bosne i Herce-
govine, Svjetlost, Sarajevo
Begi, Midhat (1981): etiri bosansko-
hercegovaka pjesnika, Sarajevo,
Svjetlost
Begi, Midhat (1983): Djelo Skendera
Kulenovia, u: S.Kulenovi, Pje-
sme, Izabrana djela, Knjiga I,
Svjetlost, Sarajevo
Benjamin, Jessica (1998): Shadow of
the Other: Intersubjectivity and
Gender in Psychoanalysis, London,
New York: Routledge
Biti, Vladimir (1997): Pojmovnik su v -
remene knjievne teorije, Zagreb
Deni-Grabi, Alma (2010):Bosansko-
hercegovaki roman na kraju XX
stoljea, Preporod, Brko
Drenovac, Nikola (1964): Intervju sa
Skenderom Kulenoviem, Pisci
govore, Grafos, Beograd
Durakovi, Enes (1988):Rije i svijet,
Svjetlost, Sarajevo
Gadamer, Hans-Georg (2002): itan-
ka, MH, Zagreb
Gazeti, Edisa (2003): Ki svoje
majke, Razlika/Diffrance, aso-
pis za kritiku i umjetnost teorije,
br. 5, Tuzla
Huseinspahi, Ajdin (2010): Tutela
mulierum i pravni poloaj ene u
starom vijeku, ANALI Pravnog
fakulteta Univerziteta u Zenici
Kulenovi, Skender (1971): Eseji,
Veselin Maslea, Sarajevo
Kulenovi, Skender (1983): Pjesme,
Kulenovi, Skender (2010): Novele,
Bosanska rije, Tuzla
Kulenovi, Skender (2010): Ponornica,
Bosanska rije, Tuzla
Millet Kate (1981): Teorija politike
polova, Marksizam u svetu, br. 8-
9, str.168 184.
Mujezinovi, Fatima Nidara (2001):
Uvoenje uenika u svijet bonja-
ke knjievnosti, Dom tampe,
Zenica
Nemec, Kreimir (1994): Povijest
hrvatskog romana od poetaka do
kraja 19. stoljea. Zagreb, Znanje
Pateman, Carole (1998): enski nered:
demokracija, feminizam i politika
teorija, Zagreb, enska infoteka
Raikovi, Stevan (1983): O Stojan-
ki, u: Soneti i poeme, S.Kulenovi,
Rich, Adrienne (1995): Of woman
born, Motherhood as Experience
and Institution, W. W. Norton &
Company
Rizvanbegovi, Fahrudin (1991): Ro -
man Ponornica Skendera Kuleno-
via, u: S. Kulenovi, Pjesme, Po -
nornica, Svjetlost, Sarajevo n
Lik majke kod Kulenovia figurira od mitolokog do arhetipskog to
mu omoguava izraavanje univerzalnih istina i vieznane slike
svijeta. Majka je opsesivni motiv u njegovom stvaralatvu, njegov
apsolut i referentna taka oko koje se sve okuplja, tim vie to je
bivao stariji. Kulenovievi stihovi, svjedoci su da se majka dojkom
ko hurmom prelila u njega ime se krug srama zbog svih zaborava i
iznevjerenih oekivanja konano zatvorio.
Uvod
Sa slabljenjem Osmanskog carstva
u 19. stoljeu i propasti Osmanskog i
Austro-Ugarskog carstva u prvom dije-
lu 20. stoljea na Balkanu su se pojavi-
le nove drave. Znaajan vremenski
pe riod u 20. stoljeu postojala je i jugo-
slavenska drava, koja je do poetka
21. stoljea raspala na sedam drava:
Bo sna i Hercegovina, Crna Gora, Hr -
va tska, Kosovo, Makedonija, Slovenija
i Srbija. Termin biva Jugoslavija zbog
loe konotacije sa krvavim ratovima ne
izgleda odgovarajue za upotrebu od
strane regionalnih i meunarodnih po -
li tiara, zato sa ukljuivanjem Albani-
je kreiran je termin Zapadni Balkan. O
tematici Balkana moe se vie proita-
ti u knjizi Boidara Jezernika Divlja
Ev ropa: Balkan u oima putnika sa
Za pada
1
i u knjizi Marije Todorove
Ima ginarni Balkan.
2
Kroz kolaps starih drava i pojavlji-
vanjem novih drava na Zapadnom
Ba lkanu dolazi do novog procesa izgra -
d nje identiteta - interkulturalnog i vi -
e slojnog identiteta, ali i konsolidacije
novih nacionalnih identiteta u (viena -
ci onalnim) dravama (i takoer u ne -
kim regijama ostalih drava Zapadnog
Balkana) kao to su Bosna i Hercegovi-
na, Crna Gora, Kosovo i Makedonija.
Anderson (2007, 142) u kontekstu iz -
gradnje nacije novih drava navodi da
volimo vidjeti taj proces kao iskreno
narodno nacionalno oduevljenje ali i
kao sistematsko, pa i ak kao makija-
velistiko usaivanje nacionalistike
ide ologije putem masovnih medija, ob -
ra zovnog sistema, upravnih propisa i
tako dalje. Za potrebe ovog lanka ra -
s pravljat emo o konceptu vieslojnog
identiteta na Zapadnom Balkanu kao
suprotnom od mnogo jae ideologije
nacionalizma koja priznaje samo jedan
mogu identitet pojedinca pod okriljem
nacionalnog identiteta.
O identitetu
Sama svijest o identitetu je vrlo
vana za normalno funkcioniranje poje-
dinca. Bez osjeaja identiteta i bez izra-
enog koncepta samopoimanja funkcio-
niranje pojedinca, kao prilagoene, zre -
le i kompetentne linosti je nemogue
(Musek 1995, 9). U tom kontekstu jo je
vanije naglasiti da identitet u veini
sluaja ne dolazi sam po sebi i da nije
stvar koju dobijemo sa roenjem. Nae
samopoimanje i nai identiteti su u veli-
koj mjeri socijalno konstruirani. Oboje
se razvija u procesima socijalne interak-
cije tokom cijelog ivotnog vijeka poje-
dinca (ibid., 13).
Socijalni identiteti i grupe su po
osnovi relacijski u smislu da su defini-
rani u odnosu na drugi identitet, druge
grupe (Hylland Eriksen 1995, 151).
Ova relacijska dimenzija do drugih do -
la zi zajedno u konstrukciji naredne va -
ne injenice o identitetu. Socijalni
ide ntiteti su kreirani, ojaani i odra -
va ni kroz usvajanje kontrasta sa dru -
gi ma (ibid., 161). Pored konstrukcije
re lacijske dimenzije identiteta, sljedei
va an dio identiteta je ekskluzivitet.
Hy lland Eriksen (1993, 62) pie; Sva -
ka drutvena zajednica ili identitet je
ekskluzivan u smislu da svi ne mogu
biti dio istoga. Grupe i kolektiviteti su
uvijek konstituirani u odnosu na dru -
ge. Identitet je uvijek kreiran u okviru
datog sistema.Pojedinac uvijek kreira
njegov/njen identitet unutar jednog
sistema i formira odnos sa grupom
(No vak Lukanovi 1995, 134).
etiri dimenzije identiteta
Identitet se moe podijeliti u etiri
dimenzije:
lVieslojnost raznolikost u verti-
kalnom smislu;
22 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
Uvod u razumijevanje vieslojnog identiteta
kao doprinos anti-nacionalizmu:
sluaj Zapadnog Balkana
Pie: Denis Strikovi
U ovom tekstu autor pokuava predstaviti etiri dimenzije identiteta i aspekte vieslojnosti
identiteta, koji je u suprotnosti s nacionalistikim razumijevanjem jednoslojnog identiteta.
Autor e predstaviti aspekte vieslojnog identiteta na sluaju Zapadnog Balkana i vanost
razumijevanja vieslojnog identiteta u post-konfliktnim podrujima, kao to su na Zapadnom
Balkanu, koja prolaze kroz proces politike tranzicije i demokratizacije.
1
Jezernik, Boidar. (2004.) 2007. (Wild Europa: The Balkans in the Gaze of Western Travel-
lers) Divlja Evropa: Balkan u oima putnika sa Zapada. London: Saqi Books. Prijevod
Beograd: XX. vek.
2
Todorova, Marija. (1997.) 2006. (Imagining the Balkans) Imaginarni Balkan. New York:
Oxford University Press. Prijevod Beograd: XX. vek.
l Mnogostrukost ili multipla di m e -
n zija raznolikost u horizontalnom
smi slu;
l Varijabilnost ili promjene u polo-
aju identitetnih slojeva ili kompone-
nata; i
l Odnos izmeu individualnog i
kolektivnog identiteta.
Svi pojedinci imaju identitet koji se
sastoji od nekoliko dijelova ili broja slo-
jeva, i zbog toga su neki od tih vie iz -
ra eniji ili vie negirani, tako da redo-
sljed tih djelova ili slojeva varira od
jednog pojedinca do drugog. Sutinska
razlika izmeu vieslojnosti i multiple
dimenzije, to je raznolikost u vertikal-
nom i horizontalnom smislu, je da po -
je dinac ima u vertikalnom smislu mn -
o go razliitih vrsta slojeva identiteta
(na primjer, pojedinac moe biti istov -
re meno muziar, mukarac, otac, Lju b -
ljananin, Slovenac, katolik, Balkanac,
Evropljanin, itd.), a u horizontalnom
smislu moe imati dva ili vie slojeva
istog tipa identiteta (biti i muziar, i
vojnik i seljak; biti i Slovenac i Hrvat;
biti i Ljubljananin i Zagrepanin).
Identitet i samopoimanje su dva
vrlo kompleksna fenomena koji su emo-
cionalni i konotativni elementi (Musek
1995, 10). injenica da je identitet vie-
slojan i da ima kompleksnu strukturu
ih ini vrlo vanom dimenzijom identi-
teta. Ono to je posebno vano je inje-
nica da su neki elementi, neke kompo-
nente identiteta osnovnije i bitnije od
drugih. Linost identiteta ima odree-
nu strukturu osnovanu na brojnim sre-
dinjim elementima i karakteristikama
identifikacija, personifikacija uloga
ko je su integrirane u cijeli koncept sa -
mo poimanja ili identiteta (ibid.). Smith
(2005, 30) ga definira kao modni pogled
i kae da se na temelju ovog pogleda
identifikujemo sa razliitim grupnim
ve zama porodine, spolne ka tegorije,
re gijske, profesionalne, stranake, vjer-
ske i etnike i kreemo se iz jedne do
druge, esto vrlo lako, ako je to potreb -
no.
Sljedea dimenzija identiteta je va -
ri jabilnost ili promjena u poloaju iden -
ti tetnih slojeva.Takoer je postalo ja -
sno da identiteti nisu toliko statini kao
to neki ideolozi ele da vjerujemo; oni
se mijenjaju situacijsko i historijsko.
Ko mpas grupe sa kojom smo identifici-
rani se mijenja i tako se i mijenjaju kri-
teriji koji prave grupu posebnom (Hyl-
land Eriksen 1995, 161). Vanredni hi s -
to rijski dogaaji mogu u potpunosti pro-
mijeniti grupu ili koji dio identiteta.
Kulturni identiteti i zajednice u jedna-
koj mjeri podlijeu procesu promjena i
ra spadanja nego bilo ta drugo i ove
pro mjene mogu biti postepene i kumu -
la tivne ili iznenadne i diskontinuirane
(Smith 2005., 32).
Odnos izmeu individualnog i ko le -
k tivnog identiteta predstavlja etvrtu
di menziju identiteta.Identitet pojedi n -
ca se uvijek oblikuje unutar odree no ga
sistema. Sistem utjee na odnos po je di -
nca prema grupi. Osim linog, in div i du -
a lnog identiteta, postoji i grupni/ko le k -
tivni identitet, koji reflektira et nike,
nacionalne, profesionalne ide n titete
(Novak Lukanovi 1995, 134). Veza iz -
meu pojedinca i grupe je os jeaj pri-
padnosti grupi. Stvari po s ta ju jo tee
kada razmislimo o injenici da je osjeaj
pripadnosti drugaiji u sluaju grupe i
u sluaju pojedinca. Gru pa, zapravo, ne
moe da osjea, ve jedino moe da
proizvodi institucionalne, ritualne i dis-
kurzivne preduslove za osjeaje, koji e
potom biti zajedniki pojedincima (Ki o -
ssev 2002, 166).
Vieslojni identiteti vs.
nacionalizam
Nacionalista ne poznaje slojevitost
identiteta ak i porodica je podree-
na naciji; nacionalista ne priznaje po -
go tovo multiplikativnost identiteta
(So kolovi, 2006, 129). Kao to se moe
vidjeti razliite ideologije imaju pose-
bno znaajan utjecaj na vieslojnu di -
menziju identiteta, koji nam govore ko
smo mi, ta ne moemo biti i/ili koji
sloj ili dio individualnog identiteta je
najvaniji ili samo koji sloj/dio vai.
Je dna od osnovnih predpostavki na ci -
o nalizma je da svaki pojedinac mora
pri padati nekom narodu kako bi bio
slobodan (Smith, 2005, 36). Moemo
vidjeti da nacionalizam ima posebno
vanu ulogu kao ideoloki uticaj na
identitet. Istina je da se nacionalizam
proirio na razliite naine kroz socijal-
ne klase i svakako nije u potpunosti
izbrisao ranije kolektivne identitete,
ali njegova pobjeujua hegemonija u
modernoj eri je neupitna (Sand, 2010,
41).
U odnosu izmeu identiteta i ideo-
logije je vano uzeti u obzir sljedee
aspekte;
1) Ne postoji univerzalno objanje-
nje ili univerzalna definicija o tome ta
je nacionalni ili etniki identitet
(Novak Lukanovi, 1995, 134)
2) i kao to Hobsbawm (2007, 22)
kae, sve ta je povezano sa nacijom je
moderan fenomen. ak i porijeklo i je -
zik, pa ak i rasa se moe razumjeti na
nekoliko naina.
3) Sokolovi (2006, 75) kae dana
dananjem stepenu razvitka etnicite-
ta, nakon toliko seoba i mijeanja, pori-
jeklo, dakle, ne moe biti uzeto kao ob -
je ktivan kriterij definiranja etnike
gru pe i vaan aspekt je da se etnika
pripadnost razlikuje od dobrovoljne
pri padnosti Novak Lukanovi (1995,
134).
4) Zadnji aspekt je da granice koje
ra zlikuju jezike nepouzdane su ba
kao i one koje razdvajaju narode (So -
ko lovi, 2006, 75).
Sluaj Zapadnog Balkana
Kroz okvire identiteta i njegove ko -
mpleksnosti i uticaja nacionalizma na
identitet, mi emo sada doi do raspra-
ve o identitetu na podruju bive Jugo-
slavije i njeno povezivanje sa svojim ju -
noslavenskim (Bugari su isto dio Ju-
nih Slavena) i albanskih korijena. Va -
na dimenzija identiteta i svakodne-
vnog ivota veine junoslavenskih na -
ro da proizlaze iz religijskih i mitolo -
kih tradicija; od linih imena i prezi -
me na do grupnih simbola; od kultur-
nih obrazaca do naina ishrane, odije-
vanja i ponaanja (Velikonja, 1998,
21). Zajedniki imenitelji koji bi treba-
li da formiraju temelj zajednikog iden-
titeta su oni koji obino odreuju naci-
je (Zapadnog) Balkana kao razliite je -
d na od druge. Obino grade svoje razli-
ke na malim stvarima, koje bi samo
mo gle da izgrade njihov iri ili njihov
vi eslojni identitet. Sokolovi (2006,
78) kae da upravo elementi koji bi
tre balo da djeluju integrativno na etni-
citet (porijeklo i jezik) mogu da djeluju
i u sasvim obrnutom pravcu.
23 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
24 BEHAR117118
ESEJ: TOKOVI MISLI
Junoslavenski dio Balkana pred-
stavlja regiju gdje moemo pronai naj-
vei broj slinosti. On se sastoji od Bo -
s ne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvat-
ske, Srbije, Bugarske, Makedonije, ali i
Slovenije koja nije daleko. Istaknuti
slovenski pisac Ivan Cankar je u Ljub-
ljani 12. maja 1913.
3
, u svom predava-
nju pod naslovom Slovenci i Jugoslave-
ni, govorio o tome koliko su blizu ili
daleko Slovenci od ostalih Jugoslavena
(Junih Slavena):
Po krvi smo braa, po jeziku bar
roaci po kulturi koja je plod viesto-
ljenog separatnog odgoja mi smo si
mnogo vie stranci, nego je stranac na
gorenjski seljak tirolskom ili je goriki
vinove loze uzgajiva furlanskom.
Najvea razlika izmeu junosla-
venskih naroda je u vjerskom sloju nji-
hovog identiteta; po vjerskoj pripadno-
sti oni su uglavnom pravoslavci (Buga-
ri, Crnogorci, Makedonci i Srbi), kato-
lici (Hrvati i Slovenci) i muslimani (Bo -
njaci i manja grupa Pomaka
4
i Torbe-
a
5
). To je ujedno i glavni sloj identite-
ta na kojem su junoslavenski narodi
gradili svoje nacije koje nisu ile istim
smjerom kao albanska nacija koja je
bi la ujedinjena bez obzira na vjerske
ra zlike (Albanci su uglavnom musli-
mani, ali i velik dio predstavljaju i pra -
vo slavci i katolici).
Osim Junih Slavena i Albanaca na
Zapadnom Balkanu takoer moemo
nai i mnogo drugih etnikih manjina,
a jedna od njih je i najvea evropska
manjina, Romi.
Zakljuak
Definitivno moemo raunati na
koncept vieslojnog identiteta kao na
jedan od anti-nacionalistikih konce -
p ta. On se suprostavlja pogledu da je
identitet definiran samo jednim od
svo jih slojeva. Kroz razumijevanje ko -
m pleksnosti vieslojnih identiteta na
Zapadnom Balkanu moemo otvoriti
put za rjeavanje kompleksnih socija -
l nih i politikih problema, za tim rato-
va, na Zapadnom Balkanu na kraju
prolog stoljea.
Budui da drave Zapadnog Bal-
kana nisu homogene, u svakoj od tih
drava moemo nai bar jednu manji-
nu koja je dola iz susjedne drave.
Ra zumijevanje vieslojnog identiteta
kao suprotnosti pogledu nacionaliz -
ma je bitno, pa i drave i pojedinci bi
tre bali graditi svoj identitet i na dru-
gim slojevima identiteta. Kroz sve to
pro lama se nada da e stanovnici Za -
padnog Balkana u skoroj budunosti
pokazati vie razumijevanja jedni za
druge. n
Prijevod eseja: Strikovi, Denis. 2013.
An Introduction to Understanding
Multi-Layered Identity as a Contribu-
tion to Anti-Nationalism: A Case of
the Western Balkans. U Western Bal-
kans Cultural Antenna: Western Bal-
kans Cultural Innovators in a Creati-
ve Intercultural and Cross-Sectoral
Dialogue, ur. Denis Strikovi, 17-29.
Ljubljana: Tribun.
Izvori
Anderson, Benedict. 2007. Zamiljene skup-
nosti: o izvoru in irjenju nacionalizma.
Ljubljana: Studia humanitatis.
Hobsbawm, Eric J. 2007. Nacije in nacionali-
zem po letu 1780: program, mit in resni-
nost. Ljubljana: Zaloba /*cf.
Hylland Eriksen, Thomas. 1993. Ethnicity
and Nationalism: Anthropological Per-
spectives. London and Boulder: Pluto
Press.
- 1995. Two Modes of Group Identification.
U Overlapping Cultures and Plural Iden-
tities, ur. Sonja Novak Lukanovi, 151-
162. Ljubljana: Slovenska nacionalna
komisija za UNESCO i Intitut za narod-
nostna vpraanja.
Kiossev, Alexander. 2002. The Dark Intima-
cy: Maps, Identities, Acts of Identifica-
tions. U Balkan as Metaphor: Between
Globalization and Fragmentation, ur.
Duan I. Bjeli i Obrad Savi, 165-190.
Cambridge: Massachusetts Institute of
Technology Press.
Musek, Janek. 1995. The Psychological Ba -
sis of Multiple Identity. U Overlapping
Cultures and Plural Identities, ur. So nja
Novak Lukanovi, 9-28. Ljubljana: Slo-
venska nacionalna komisija za UNESCO
i Intitut za narodnostna vpraanja.
Novak Lukanovi, Sonja. 1995. Some Reflec-
tion on Ethnic Identity in Multicultural
Societies. U Overlapping Cultures and
Plural Identities, ur. Sonja Novak Luka-
novi, 133-138. Ljubljana: Slovenska
nacionalna komisija za UNESCO i Inti-
tut za narodnostna vpraanja.
Sand, Shlomo. 2010. The Invention of the Jew -
ish People. London i New York: Verso.
Smith, Anthony David. 2005. Nacionalizem:
teorija, ideologija, zgodovina. Ljubljana:
Krtina.
Sokolovi, Demal. 2006. Nacija protiv naro-
da. Beograd: XX. vek.
Velikonja, Mitja. 1998. Bosanski religijski
mozaiki: religije in nacionalne mitologije
v zgodovini Bosne in Hercegovine. Lju -
bljana: Znanstveno in publicistino sre-
die.
Denis Strikovi je roen 1986. u Ljubljani. Zavrio je univerzitetski dodiplomski program politikih nauka analiza poli-
tike i javna uprava na Fakultetu drutvenih nauka Univerziteta u Ljubljani, a trenutno je student interdisciplinarnog
doktorskog programa humanistikih i drutvenih nauka u oblasti balkanskih studija (program koordinira Fakultet za
drutvene nauke i Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani). Njegov glavni fokus istraivanja usmjeren je na podru-
je manjina i pitanjima oko (slojevitosti) identiteta. Kao drutveni aktivista prua pomo razliitim manjinskim organi-
zacijama, izmeu ostalog aktivan je i u Bonjakom kulturnom savezu Slovenije. Kao projektni menader i koordinator
projektni aktivnosti radi na kulturno-obrazovnim projektima koji imaju za cilj poveanje zapoljavanja i veu socijalnu
ukljuenost ranljivih grupa u Sloveniji. Preko udruenja Pokret za odrljivi razvoj Slovenije i koalicije Udruena ljevica
aktivan je i u politikom ivotu Slovenije. lan je meunarodne mree Cultural Innovators Network i suosniva i koordi-
nator je regionalne meunarodne mree West Balkans Cultural Antenna. Denis je urednik dviju zbornika:
- WESTERN Balkans cultural antenna: Western Balkans cultural innovators in a creative intercultural and cross-secto-
ral dialogue / edited by Denis Strikovi. Ljubljana : Tribun, Institute for Culture, Research and Development = Tribun, zavod za kulturo, raziskovanje in razvoj, 2013.
- Z dialogom do medsebojnega spotovanja / Nedad Grabus i Denis Strikovi, ur. Ljubljana : Kulturno-izobraevalni zavod Averroes, 2012.
3
U to je vrijeme podruje dananje Slovenije jo uvijek bilo dio Austro-Ugarskog carstva.
4
Junoslavenski muslimani uglavnom iz Bugarske.
5
Junoslavenski muslimani uglavnom iz Makedonije.
25 BEHAR117118
ISLAM NA BALKANU - HRVATSKA
U POPLAVLJENOJ GUNJI
oduvijek postoji suradnja i zajedniki ivot
Pie: Anelko Vlai
Povijest Islamske zajednice
Gunja od doseljenja prvih
muslimana u Gunju do
dananjih, najteih dana u
njenoj povijesti
Selo Gunja nalazi se na istoku Hrvatske, u
zapadnom Srijemu i na lijevoj obali Save. Ime
sela prvi put se spominje 1428. godine kao
posjed koji je pripadao lokalnim alanskim ple-
miima. Osmanlije su 1529. godine osvojili
Gunju i oblinje krajeve, a kada je 1537. godine
osnovan Srijemski sandak, Gunja je potpala
pod jedan od njegovih kotareva, Moroviki ko -
tar. Tako je bilo sve do 1697. godine, kada se
Osmansko Carstvo povuklo iz Slavonije. Gunja
je tada postala dio Vojne krajine, obrambene
pogranine pokrajine koja se u irokom pojasu
protezala, meu ostalim, i uz rijeku Savu.
Kad je 1873. ukinuta Vojna krajina, Gunja je,
kao i itava Slavonija, pripojena Banskoj Hrvat-
skoj, odnosno njezinoj Srijemskoj upaniji i
kotaru upanja. Vaan znak napretka bila je gra-
dnja eljeznike pruge, koja je dovrena 1886. i
povezala je Gunju s oblinjim gradskim sredi-
tem Vinkovcima.
1
Povijest Islamske zajednice u Gunji
Ne zna se kada su se tono prvi muslimani
doselili u Gunju, ali se zna da su, osim kao poljo-
privrednici, radili i na ciglani, kao umski radnici
i najamnici u umama uokolo oblinje rijeke
Spave. Prema spomenici gunjanskog upnog
ureda, u Gunji se 1921. godine pod opaskom
stanje dua spominje i jedan musliman, a
1933. godine i prvi mijeani brak. To su tek spo-
radine naznake muslimanske prisutnosti u
Gunji. Muslimani su se poeli intenzivnije i ma -
sovnije doseljavati u Gunju i okolna mjesta tek
za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Tada su se
mnogi muslimani doselili kao izbjeglice, odno-
sno muhadiri, iz istone Bosne. Muhadiri su
ponajvie stizali iz Foe i okolnih opina, odakle
su bjeali od etnikih pokolja i drugih ratnih
stradanja. Pronali su utoite u Gunji, Posavs -
kim Podgajcima i drugim slavonskim se li ma. Iz -
bjeglice iz Bosne doseljavali su se u Gu nju u raz-
doblju od 1942. do poratne 1946. godine, kada
su se zbog poslijeratne zakonske od re dbe mo -
rali vratiti svatko u svoje prijeratno mjesto
boravka. Dok su ivjeli u slavonskim selima, ima -
li su organiziran vjerski ivot: odravao se vje ro -
nauk i obavljali su se razni vjerski obredi, a do -
mae ih je slavonsko stanovnitvo blagonak lo -
no prihvatilo u svoju zajednicu.
2
Tadanji dobri odnosi starosjedilaca i dolja-
ka bili su poticaj za novo masovno doseljavanje
muslimanskog stanovnitva u Slavoniju, od
1954. godine nadalje. Razlog za doseljenje u Sla-
voniju bila je i mogunost ivota na jeftinoj, ali
plodnoj slavonskoj zemlji. Snaan val doseljenja
u Gunju odvijao se tijekom sedamdesetih godi-
na prolog stoljea, kada su se doseljavali itelji
b osanskih gradova Foa, Srebrenica i Velika Kla -
du a. Naseljavali su se ponajvie u Gunji, ali i u
ob linjem Rajevu Selu, kako bi bili to blie Bosni
i na taj nain lake sauvali svoj islamski identi-
tet.
Vjerski im je ivot bio vrlo intenzivan:
odmah su se organizirali u sastavu Medlisa Is -
lamske zajednice u Brkom, u ijem su sastavu
bili sve do raspada Jugoslavije 1992. godine.
Zabiljeeno je da je Gunjanac Mustafa Korajac
prvi muslimanski itelj Gunje koji je obavio
had, i to 1971. godine. Njega se zato smatra pr -
vim hadijom iz toga dijela Hrvatske. Ukupno
14 osoba iz Gunje je do dananjeg dana obavi-
lo petu temeljnu islamsku obavezu i steklo zva-
nje hadija.
3
Najstarija damija u Hrvatskoj
Vitalna islamska zajednica u Gunji vrlo je
brzo, jo tijekom ezdesetih godina 20. stoljea,
poela razmatrati potrebu za izgradnjom da-
mije. Dunost imama gunjanske muslimanske
zajednice obavljao je Hazim ef. Hodi, koji je
bio prvi slubeno postavljeni imam u Gunji, iako
nije poznato kada je to imenovanje provedeno.
Zna se da je ef. Hodi djelovao u Gunji dok nije
bilo ni damije ni pomonih vjerskih objekata,
nego se vjerski ivot odvijao u privatnim kua-
ma. I sam je ef. Hodi zagovarao izgradnju da-
mije, a ta se tenja kroz dobrovoljni rad mjeta-
1
Islamska zajednica u Hrvatskoj, Medlis Islamske zajednice Gunja, O Gunji,
http://www.medzlisgunja.com/index.php?option=com_content&view=artic-
le&id=47&Itemid=2 (stranica posjeena 31. svibnja 2014.).
2
Islamska zajednica u Hrvatskoj, Medlis Islamske zajednice Gunja, Islamska
zajednica u Gunji,
http://www.medzlisgunja.com/index.php?option=com_content&view=artic-
le&id=59:islamska-zajednica&catid=38:o-dzematu&Itemid=27 (stranica posje-
ena 31. svibnja 2014.). Bedrudin Gui, Nas Bonjake je priznala aktualna
hrvatska vlast, jo samo da i mi sami sebe priznamo pa moemo ii dalje,
http://bedrudingusic.wordpress.com/2013/09/18/idriz-ef-besic-predsjednik-
vijeca-bosnjacke-nacionalne-manjine-u-vukovarsko-srijemskoj-zupaniji-
zamjenik-nacelnika-gunje-i-glavni-imam-medzlisa-iz-e-gunja-nas-bosnjake-
je-priznala-aktualna-hrvatsk/ (stranica posjeena 2. lipnja 2014.).
3
Isto.
na ostvarila 1969. godine, i to u samo godinu
dana. Tada je dovrena najstarija i dugo vreme-
na jedina damija u Hrvatskoj.
Kao to je poznato, danas u Hrvatskoj po s -
toje tri damije, u Gunji, u Zagrebu i u Rijeci.
Da mija u Gunji slubeno je otvorena 28. rujna
spomenute godine, na zemljitu koje je u tu
svrhu darovao, odnosno uvakufio, brani par iz
Gunje, Ismet i Izeta andi.
4
Organiziranjem Meihata Islamske zajedni-
ce u Zagrebu 1992. godine, vjerska opina,
odnosno demat Gunja kooptiran je Islamskoj
zajednici u Hrvatskoj i do danas djeluje kao me -
d lis, u ijem je sastavu neko vrijeme bio i de-
mat Vinkovci. Kasnijom reorganizacijom de-
mat Vinkovci pripojen je Medlisu Islamske
zajednice u Osijeku. Prvi imam gunjanske da-
mije bio je Hasan ef. Suljkanovi, koji je doao za
imama u Gunju 1969. godine, nedugo prije izg -
radnje damije. Ef. Suljkanovia je na mjestu
imama naslijedio 1981. godine Idriz ef. Bei,
koji je i danas glavni imam Medlisa Islamske
zajednice Gunja. Osim ef. Beia, u Gunji djeluje
jo jedan imam, Adin ef. Hrusti.
5
Glavni gunjanski imam
Idriz ef. Bei
Ef. Bei je nakon zavrene medrese stigao
u Gunju i ondje se u posljednje 32 godine navik-
nuo raditi u vienacionalnom dematu i mul-
tietnikoj opini. Iako je Gunja imala damiju,
od prateih je objekata imala jedino abdestha-
nu i gasulhanu. Ef. Bei je osjeao potrebu za
dogradnjom barem jedne dodatne prostorije u
koju bi se moglo ulaziti u obui i bez abdesta.
Zato je 1995. godine pokrenuo izgradnju islam-
skog centra sa svim potrebnim sadrajima. Is la -
mski je centar konano dovren 2010. godine,
povrine je oko tisuu etvornih metara i sasto-
ji se od knjinice, multimedijalne dvorane, pro-
storija za namaz i vjersku pouku, te apartmana
za goste, odnosno musafire.
6
Osim to ima najstariju damiju u Hrvatskoj,
Gunja je prvo naselje na prostoru bive Jugosla-
vije u kojem je islamski vjeronauk uveden u
osnovnoj koli, i to samo sedam dana nakon
katolikog vjeronauka, u listopadu 1991. godi-
ne. Ef. Bei i ef. Hrusti bili su prvi imami koji su
predavali islamski vjeronauk u osnovnoj koli.
Ef. Bei je u vezi s tim izjavio: Ja sam imao tu
ast da sam bio prvi imam na podruju tada jo
uvijek Jugoslavije koji je s dnevnikom uao u
uionicu. U gunjanskoj Osnovnoj koli Antun i
Stjepan Radi islamski su vjeronauk tijekom
kolske godine 2007./2008. pohaala ak 202
uenika, dok trenutno vjeronauk pohaa oko
150 uenika Bonjaka muslimana, to ini oko
40% uenika te kole.
7
Od 1960. godine u Gunji postoji odvojeno i
uredno ograeno muslimansko groblje, zvano
me zarje. Na tome je groblju za vrijeme velikosrp-
ske agresije ranih 1990-ih godina sahranjeno ne -
koliko stotina izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.
8
Gunjanska je damija do 1999. godine bila
pokrivena klasinom krovnom konstrukcijom
na etiri vode, a zatim je uz pomo nevladine
humanitarne organizacije Muslimanske svjet-
ske lige (Rabite), opine Gunja i mjetana, reno-
virana i pokrivena kupolom. Za arhitektonsko
rjeenje zasluan je arhitekt Faruk Muzurovi iz
Zagreba. Budui da se preko puta Gunje, s onu
stranu Save, nalazi bosansko-hercegovaki grad
Brko, poziv na molitvu, odnosno ezan s mina-
reta gunjanske damije uje se sve do Brkog, a
ezan iz damije u Brkom uje se u Gunji.
9
Multietnika Gunja kao
primjer skladnog suivota
Danas je selo Gunja dio istoimene opine u
sastavu Vukovarsko-srijemske upanije. Prema
svojem zemljopisnom poloaju i dnevno-
migracijskim obiljejima opina Gunja pripada
upanjskoj Posavini. Gunja je multietnika opi-
na u kojoj ive 5033 stanovnika, od toga 60%
Hrvata, a ostalo su pripadnici ak 18 drugih na -
ci onalnosti, od kojih najveu skupinu ine
Bonjaci, njih 30%. to se tie religijskog ustroja,
u Gunji ivi 59% katolika i 35% muslimana.
Zanimljiv je i podatak da u Gunji djeluju dva
kulturno-umjetnika drutva, KUD Graniari i
Bonjaki KUD Behar. Iako je stanovnitvo Gu -
nje razliitih vjerskih pripadnosti, njihov je sui-
vot skladan. Svake godine u vrijeme ramazan-
skog slavlja imamima gunjanskog Islamskog
centra pridruuju se gunjanski opinski nael-
nik, gunjanski katoliki i pravoslavni sveenik te
drugi uzvanici u zajednikom proslavljanju Baj-
rama. Prigodom ramazanskog prijema 2013.
godine ef. Bei je izjavio da u Gunji ne ma sui-
vota, nego je ovdje ivot svih mjetana. Gunja je
primjer drugima kako skladno ive brojne
nacionalne manjine.
10
Prema tvrdnjama ef. Beia, u Gunji nikad
nije bio nekakvih incidenata na nacionalnoj ili
vjerskoj osnovi: Tri vjeronauka u koli, zajedni-
ka molitva za mir, uz blagoslov kole proui se
i prigodna dova. Sva djeca su nazona u dvora-
ni. To je kod nas normalno.
11
Odnosi predstavnika dviju najbrojnijih reli-
gijskih skupina, katolike i muslimanske, tako-
er su uvijek bili uzorni. Sadanji akovako-
osjeki nadbiskup uro Hrani izjavio je da je
uvijek imao dobre odnose s predstavnicima
mu slimanske zajednice u Gunji. Za ef. Beia je
izjavio da je poput jednog od sveenika u nje-
govom dekanatu i da su uvijek postojali tradi-
26 BEHAR117118
4
Osman Kavazovi, Hadi Hazim efendija Hodi, Preporod. Islamske informativne
novine, 40/2009., 3/893, 1. veljae 2009., 55. Gui, isto.
5
Osman Kavazovi, Merhum hadi Hasan efendija Suljkanovi, Preporod. Islamske
informativne novine, 37/2006., 7/825, 1. travnja 2006., str. 35. Gui, isto.
6
Islamska zajednica u Hrvatskoj, Medlis Islamske zajednice Gunja, Islamska zajedni-
ca u Gunji, isto. Hasan ali, Radost u srcima postaa,
http://www.avaz.ba/vijesti/teme/radost-u-srcima-postaca (stranica posjeena 3. lip-
nja 2014.). Gui, isto.
7
Islamska zajednica u Hrvatskoj, Medlis Islamske zajednice Gunja, Islamska zajedni-
ca u Gunji, isto. Gui, isto.
8
Anica Banovi, Idriz ef. Bei posjetio nadbiskupa uru Hrania,
http://www.medzlisgunja.com/index.php?option=com_content&view=article&id
=188:idriz-ef-bei-posjetio-nadbiskupa-uru-hrania&catid=47:novosti&Itemid=62
(stranica posjeena 2. lipnja 2014.). Islamska zajednica u Hrvatskoj, Medlis Islamske
zajednice Gunja, Islamska zajednica u Gunji, isto.
9
Ishak ef. Ahmetovi, Srebreniki Glavni imam i Glavni imam Vukovarsko-srijemske
upanije posjetili demat Bosnau Beu,
http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=7981:sre
breniki-glavni-imam-i-glavni-imam-vukovarsko-srijemske-upanije-posjetili-
demat-qbosnaq-u-beu&catid=271:vijesti-iz-demata&Itemid=291 (stranica posje-
ena 31. svibnja 2014.).
10
Islamska zajednica u Hrvatskoj, Medlis Islamske zajednice Gunja, O Gunji, isto.
Dravni zavod za statistiku, Popis stanovnitva, kuanstava i stanova 2011. godine,
http://www.dzs.hr/ (stranica posjeena 31. svibnja 2014.). Glas Slavonije, U Gunji
nema suivota, nego je tu ivot svih mjetana, http://www.glas-
slavonije.hr/206859/4/U-Gunji-nem-suzivota-nego-je-tu-zivot-svih-mjestana (stra-
nica posjeena 1. lipnja 2014.).
11
Gui, isto.
27 BEHAR117118
cionalno dobri, prijateljski odnosi te uzajamna
podrka: Iako nisu voeni visoki dijalozi na
meureligijskoj razini, oduvijek postoji jedan
ljudski dijalog, suradnja, zajedniki ivot.
12
Gunja na udaru poplava
u svibnju 2014.
Dogaaj koji je jo vie zbliio stanovnike
Gu nje bile su poplave koje su u svibnju 2014. za -
de sile hrvatsku Posavinu. Gunja je stradala, kao i
okolna sela upanjskoga kraja: Drenovci, Rai-
novci, Stroinci, Posavski Podgajci i Rajevo Selo.
Iz nimno je teko stanje bilo u Gunji nakon to je
17. svibnja dolo do probijanja savskog nasipa
kod Rainovaca i Rajeva Sela. Svi stanovnici Gu -
nje bili su prisiljeni napustiti svoje mjesto pred
bujicom koja je potopila skoro svih 1217 kua u
selu. Vodena bujica dosegla je krovove brojnih
kua, a neke je i potpuno prekrila. Hrvatska voj-
ska i policija amcima su obilazile potopljene
kue i izvlaile preostale stanovnike sela.
13
Najstarija damija u Hrvatskoj ostala je pot-
puno potopljena poplavom Save, a u poplavi je
izgubljena knjinica damije s dvije tisue knji-
ga. Ef. Bei izjavio je da je promatrao kako voda
velikom brzinom navire u selo i uokolo damije,
u koju vie nije mogao ui: Ovaj nesretan doga-
aj nas je sve povezao, ujedinio, udruio. Moda
nikada Gunja nije bila jedinstvenija, nego u
bolu. () Zove narod odsvakud da nam pomo-
gne, i to je znak da nismo sami i da smo naili na
jedno razumijevanje. Dodao je: Prvi put e biti
damija bez dume, a itav rat nismo preskoili
ni jednu dnevnu, kamoli tjednu molitvu.
14
Izbjegli stanovnici Gunje smjeteni su 18.
svibnja u sportskim dvoranama osnovnih kola
i u kuama u upanji, Graditu, Cerni, Vinkovci-
ma i Otoku. Za njih se brine hrvatski Crveni kri,
rodbina i angairane obitelji koje su pokazale
veliku dozu solidarnosti, otvorile svoje domove
i ugostile unesreene. Donacije stradalima pri-
stiu neprestano i glavni je cilj aktivnih pomaga-
a da rasporede pomo na lokacije gdje je ona
najpotrebnija. Ef. Bei neumorno obilazi svoje
suseljane i pokuava utvrditi jesu li svi na sigur-
nome. Prema njegovim rijeima, naelnici su s -
jednih opina koje nisu bile zahvaene popla-
vom obratili su se opinskom naelniku Gunje i
glavnom gunjanskom imamu nudei svu ljud-
sku i materijalnu pomo koja je potrebna. Na e -
lnici opina Otok, Nijemci i drugih opina prui-
li su bezrezervnu pomo udomljavanjem pos t -
ra dalih gunjanskih obitelji i otvaranjem javne
ku hinje.
Ef. Bei je izjavio za novinare: Dolo je do
izraaja jedinstvo, solidarnost i to me oduevlja-
va. Bojimo se emigracije, ionako nam mladi
odlaze, kako li e tek sada biti Naime, Gunja i
njezina okolica ve su i prije poplava bili u te -
kim gospodarskim uvjetima. Meutim, zalaga-
nje brojnih organizacija u spaavanju unesree-
nih itelja probudilo je vjeru u normalizaciju cje-
lokupnog ivota u selu nakon prestanka provo-
enja mjera protiv poplava. Ef. Bei je izjavio da
je u planu bilo otvaranje dvije manje puke
kuhinje u Gunji kada krene obnova naselja, tako
da se mjetani mogu posvetiti obnovi i da se u
isto vrijeme ne moraju brinuti oko toga ime e
se hraniti. Izjavio je da su se javljali brojni volon-
teri koji bi htjeli doi i pomoi u obnovi.
15
Povratak izbjeglih
Gunjanaca u svoje selo
Zbog visoke razine vode u poplavljenim se -
lima i mogunosti zaraze stanovnici Gunje su
tek 26. svibnja mogli ponovo ui u svoje selo, ali
samo uz posebne propusnice koje je dobilo tri-
stotinjak mjetana. Krenuli su u svoje selo kako
bi vidjeli u kakvom su stanju njihove kue i je li
bi l o mogue spasiti neto od odjee, tehnike,
do kumenata i drugih stvari. Meutim, kue su
ve im dijelom i dalje bile pod vodom, a svi po -
to pljeni predmeti bili su neupotrebljivi. Okolica
ku a takoer je izgledala strano: dvorita su jo
uvijek puna smea koje je nanijela bujica, na uli -
ca ma su potopljena vozila koja se nije stiglo od -
ve sti, ali i leine ivotinja koje su uginule u po p -
la vi. One predstavljaju najvei problem jer bi
mo gle postati izvori zaraza. Zbog toga su na
sna zi mjere nadzora: svatko tko ulazi u mjesto
mo ra nositi zatitne maske, rukavice i izme. Da -
na 1. lipnja moglo se ui u tek 60% kua u Gunji,
jer se voda povukla samo u jednom dijelu sela.
Meutim, oko gunjanske damije jo uvijek je
bila visoka voda i nije joj se moglo prii.
16
Poplava je prouzroila ogromne tete i na
stonom fondu Gunje, a potpuno su uniteni
usjevi na otprilike 1300 hektara poljoprivrednih
povrina. Gunja je do poplava imala 1883 hektra
poljoprivrednih zemljita s veim brojem ma -
njih poljoprivrednih gospodarstava. Obeanja
Vla de Republike Hrvatske da e financirati ob -
no vu svih naselja nastradalih u poplavi i da e
nezaposleni mjetani biti angairani na javnim
radovima daje nadu da e Gunja vidjeti bolje
dane.
17
n
12
Banovi, isto.
13
Klix, Zbog poplave Gunju napustilo svih 4.200 mjetana, http://www.klix.ba/vije-
sti/regija/zbog-poplave-gunju-napustilo-svih-4-200-mjestana/140520106 (strani-
ca posjeena 31. svibnja 2014.). Ivan Forjan, Oajni graani: Svi plau, plaem i ja
Stvarno je grozno, http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/ocajni-stanovnici-gunje-svi-
placu-placem-i-ja-stvarno-je-grozno-336518.html#video (stranica posjeena 2.
lipnja 2014.).
14
Osjeka televizija, Bujica, 21. svibnja 2014., http://osjecka.com/tv-emisije/bujica/
(stranica posjeena 31. svibnja 2014.). Varadinska biskupija, Biskup Mrzljak posjetio
poplavljene upe akovako-osjeke nadbiskupije, http://www.biskupija-varazdin-
ska.hr/novosti/3386-biskup-mrzljak-posjetio-poplavljene-zupe-dakovacko-osjecke-
nadbiskupije?limitstart=0#!DSC_0967 (stranica posjeena 31. svibnja 2014.).
15
Isto.
16
Branimir Bradari, Stanovnici Gunje konano uli u poplavljeno selo! Pogledajte
nove snimke iz zraka, http://www.vecernji.hr/hrvatska/stanovnici-gunje-konacno-
usli-u-poplavljeno-selo-941050 (stranica posjeena 31. svibnja 2014.). Jutarnji list,
Foto: Gunja nakon potopa. Voda se povlai, a iza sebe ostavlja totalnu pusto,
http://www.jutarnji.hr/fotogunja-nakon-potopa-voda-se-povuklaa-iza-sebe-
je-ostavila-totalnu-pustos/1195868/ (stranica posjeena 1. lipnja 2014.).
17
Dravni zavod za statistiku, isto. Klix, isto.
Nedvosmislen je uticaj seminalnog dela
Edvarda Saida Orijentalizam,
1
koje je temeljno
izmenilo sagledavanje zapadnih predstava o
Istoku. Uprkos svim ogranienjima njegovog
totalizujueg narativa, Saidovi stavovi o orije -
n talizmu kao diskursu u slubi evropskih po li -
ti kih i kulturnih interesa, otvorili su mo gu -
nost za dalje analize i diskusije. Brojne po to -
nje studije proirile su kritiko preispitivanje
orijentalizma, kao i kulturne produkcije koja je
konstruisala Orijent kao ideoloku fikciju. U
tome su se kao jedna od tema istraivanja po -
ja vile i predstave harema i ena islamskog
sveta, kao jedan od glavnih idejnih toposa
oko koga se konstruisala zapadnjaka fantazi-
ja.
ena sakrivena iza vela i u zabranjenom
pro storu harema inila je svojevrsnu zapad -
njaku opsesiju, izmeu ostalog demonstrira-
nu i neizmernim predstavljanjima. Brojna vi zu -
e lna i literarna dela kreirala su viziju harema,
uspostavljenu u ikoninoj slici kao refleksija
za padnjake orijentalistike fantazije. Primar-
no bazirana na imaginaciji i zabludama, ona je
konstruisana sa navodima o seksualnosti, ero-
tici, varvarstvu i potinjenosti, investiranim u
hareme kao elje samog Zapada. U irem smi-
slu, haremi su zamiljani kao sve ono to zapa-
dna kultura nije, doprinosei pojmu njihove
drugosti. Blisko asocirana sa samim Orijen-
tom, predstava o haremu je tako kreirana kao
ideoloki potentna kulturna deskripcija, dubo-
ko upisana u politiku i strategiju moi.
Ovaj rad je zamiljen kao nadogradnja na
takvo razumevanje kulturnog i politikog
konteksta predstava harema, elaboriranog od
strane mnogih istraivaa.
2
U tome je fokus
usmeren na slike sa haremskom tematikom
nastale u kulturnoj produkciji Srbije 19. veka.
Motiv harema je u repertoaru srpskih slikara
sve prisutniji krajem stolea, oblikovan u tipi-
nim orijentalistikim formulama evropskog
slikarstva. Kreiranje u tim obrascima poticalo
je od obrazovanja slikara, u ovom periodu
mahom vezano za evropske centre, gde su
imali prilike da se upoznaju sa ovim etablira-
nim akademskim anrom. Dela srpskih umet-
nika cirkulisala su na domaoj kulturnoj sceni
zajedno sa evropskim radovima, kako kroz
javne izlobe, tako i kroz este reprodukcije u
popularnim asopisima, postepeno utvruju-
i kulturnu predstavu o haremu kao tipinu
orijentalistiku konstrukciju.
Pregled slika harema zamiljen je kao
ukazivanje na pojavu koja nije bila puka re p -
rodukcija zapadnjakog popularnog a nra,
ve sutinsko prigrljavanje celokupne unutra-
nje orijentalistike logike. Namera je stoga
da se kroz analizu haremskih predstava ispita
pojava i delovanje samog orijentalizma kao
diskursa u srpskoj kulturi. Kompleksnost pro-
blema proizilazi iz injenice da je to pojava
faktiki situirana u sam navodni Orijent. Ve -
28 BEHAR117118
ISLAM NA BALKANU - SRBIJA
Zamiljanje zabranjenog:
predstave harema i
orijentalizam u Srbiji
Pie: Irena irovi
Preovlaujua slika harema u Srbiji proizvodila je skup atributa koji su pogodovali ne
samo ispunjavanju erotskih fantazama, ve i politikim i kulturnim aktivnostima u
produkovanju drugosti. Karakteristike kao to su despotizam i primitivnost, zajedno sa
iracionalnou, inile su sliku Orijenta kao sveta koji je atemporalan, zamrznut, koji je
ostao van tokova zapadnjakih koncepcija progresa i modernosti.
1
Edward Said, Orientalism, Routledge & Kegan Paul, London, 1978.
2
Meu brojnim studijama, navodimo one koje su najrelevantinije za ovu studi-
ju: Malek Alloula, The Colonial Harem, translated by Myrna Godzich and Wlad
Godzich, introduction by Barbara Harlow, University of Minnesota Press, Min-
neapolis 1986; Rana Kabbani, Europes Myths of Orient: Devise and Rule, Macmil-
lan, London 1986; Sarah Graham-Brown, Images of Women: the Portrayal of
Women in Photography of the Middle East, 18601950, Columbia University
Press, New York 1988; Linda Nochlin, The Politics of Vision: Essays on Nineteenth-
Century Art and Society, Harper and Row, New York, 1989, The Imaginary
Orient, 3359; Lynne Thornton, Women as portrayed in orientalist paintings,
ACR Poche Couleur, Paris 1994; Reina Lewis, Gendering Orientalism: Race, Femi-
ninity and Representation, Routledge, London, 1996; Meyda Yegenoglu, Colo-
nial Fantasies: Towards a Feminist Reading of Orientalism, Cambridge University
Press, Cambridge 1998; Ruth Bernard Yeazell, Harems of the Mind: Passages of
Western Art and Literature, Yale University Press, New Haven 2000; Joan DelPla-
to, Multiple Wives, Multiple Pleasures: Representing the Harem, 18001875, Fair-
leigh Dickinson University Press, Madison, 2002; Mary Roberts, Intimate Outsi-
ders: The Harem in Ottoman and Orientalist Art and Travel Literature, Duke Uni-
versity Press, Durham, 2008; Joanna de Groot, Sex and Race: The Construc-
tion of Language and Image in the Nineteenth Century, Susan Mendus and
Jane Rendall (eds.), Sexuality and Subordination: Interdisciplinary Studies of Gen-
der in the Nineteenth Century, Routledge, London, 1989, 89-130.
29 BEHAR117118
ko vima pod osmanskom vlau, Srbija je
zadugo i sama predstavljala subjekat evrop-
skih ideolokih konstrukcija drugosti u koji-
ma je osmanski Balkan vien, posebno tokom
devetnaestovekovnog raspada Osmanskog
carstva i stvaranja balkanskih drava-nacija.
3
U sredini optereenoj takvim nasleem, ori-
jentalistiki diskurs je ipak naao isto tako plo-
dno tle nakon njene emancipacije od Osman-
skog carstva.
4
U vremenu konstituisanja dra-
ve, okrenute prevashodno evropskim uzori-
ma, logika orijentalizma je nala viestruku
primenu. U ideologiji nacije u nastajanju, ona
je inila vaan komplement sopstvenog iden-
titeta u izgradnji, istovremeno donosei
otklon od naslea osmanske prolosti.
5
Kako
je to Marija Todorova definisala, to je linija de -
lo vanja karakteristina za celokupnu sredinu
Balkana:
[...] izgraivanje specifine balkanske
predstave o sebi ili, preciznije, nekoliko bal-
kanskih predstava o sebi, uvelo je znaajnu
ra zliku: one su se bez izuzetka izgraivale na -
su prot orijentalnog drugog. To drugo je mo -
gao biti geografski sused i protivnik (najee
Otomansko carstvo i Turska, mada se on mo -
gao pronai i u okviru jedne iste regije, kao to
je bio sluaj sa reprodukcijom orijentalizma u
bivoj Jugoslaviji), ali su se isto tako mogli ori-
jentalizovati i delovi sopstvene istorijske pro-
losti (obino otomanski period i otomansko
naslee).
6
Upravo u takvom mehanizmu je sistem
re prezentacija orijentalizovanog drugog de -
lovao i u formulisanju kulturnog identiteta u
Srbiji, u vremenu njene nacionalne izgradnje.
Imajui to u vidu, u sagledavanju harem-
ske imaginerije u kulturnom kontekstu Srbije,
mora se uloiti vei napor u interpretaciji ori-
jentalistikog diskursa van sistema relacija u
kojima je fundamentalno vien. Stoga e u
radu oslonac biti u poimanju koje prevazilazi
ogranienosti rane kritike orijentalizma, kao
to je asocijacija diskursa sa sistemima koloni-
jalizma i imperijalizma, ili striktna Zapad/Istok
binarnost. Da bi se objasnilo delovanje u dru-
gaijim odrednicama, kao polazite e poslui-
ti proireno poimanje orijentalizma, kao hete-
rogenog i adaptibilnog, ija je diskurzivna
mo prenosiva na razliite socijalne i geopoli-
tike sredine.
7
Takvo razumevanje e omogu-
iti analizu predstava harema i njihovog mesta
u srpskoj kulturnoj ideologiji 19. veka.
Izloena ena harema
Evropska orijentalistika produkcija kon-
struisala je kulturnu predstavu harema kao
viestruku mitologiju. Ponajvie voene
mukom fantazijom o zabranjenom enskom
svetu, izazvanu politikom prekrivanja i restrik-
tivnim pristupom haremu, slika harema krei-
rana je sa dominacijom prevashodno erotskih
i seksualnih navoda. Tako se u produkciji ori-
jentalistikog slikarstva ustoliila ikonina for-
mulacija koja je centrirala ideju o izazovnim i
poeljnim lepoticama, sakrivenim u zabranje-
nom haremskom realmu. Spram takve eroti-
zovane pojavnosti, sama uloga haremskih
ena je takoe redukovana na seksualni
aspekt, sa specijalnim naglaavanjem poslu-
nosti i potinjenosti gospodaru harema. Jo
vie, sama priroda i karakter ena zamiljani
su shodno pretpostavljenoj ulozi seksualnih
zarobljenica, u kontekstu svedenosti na tele-
sne strasti i odsustvo racionalnosti.
Evropski umetnici su svojom bogatom
produkcijom pruili neizmerne mogunosti
za interakciju posmatraa sa ovako zamilje-
nim zabranjenim enskim svetom. Ujedno,
davanje figuralne reprezentacije haremu isto-
vremeno je proizvodilo i skup znaenja ugra-
enih u kulturni i politiki repertoar. Kao iza-
zovni in transgresije, slika orijentalne ene
izloene pogledu je na metaforinom nivou
opisivalo aproprijaciju i dominaciju termine
moi poeljne u zapadnjakim politikim pro-
jektima.
8
Ona je fiksirala navode o erotizova-
nom drugom, ali i inferiornom i nemonom,
to je imalo centralnu ulogu u zapadnoj kon-
strukciji slike o Orijentu.
Predstava haremske ene u srpskoj umet-
nosti 19. veka se pojavljuje upravo sa istom
orijentalistikom logikom, korespondentno
nacionalnim i kulturnim interesima. U varije-
tetu slika harema nastalih tokom ovog perio-
da, jednu od tematskih verzija predstavljalo je
jednofiguralno portretisanje ene, kao vizuel-
nog markera celog skupa orijentalistikih zna-
enja. Jedan od takvih primera se nalazi u
opusu Vladislava Titelbaha, prominentnog
srpskog umetnika ekog porekla.
9
Njegova
predstava naslovljena kao Fatima, carigradska
3
Marija Todorova naglasila je razliku izmeu orijentalizma i zapadnjakih repre-
zentacija Balkana, nudei termin balkanizam kao alternativu: Marija Todorova,
Imaginarni Balkan, Biblioteka XX vek, Beograd, 2006. Drugaije gledite zauzi-
maju Milica Baki-Hayden i Robert Hayden, smatrajui da je zapadnjako vidje-
nje Balkana varijacija orijentalizma: Milica Bakic-Hayden & Robert Hayden,
Orientalist Variations on the Theme Balkans: Symbolic Geography in Recent
Yugoslav Cultural Politics, Slavic Review 51, no. 1 (1992.), 115. Za ovu temu,
takoe: Katherine E. Fleming, Orientalism, the Balkans, and Balkan Historio-
graphy, The American Historical Review 105, no. 4 (2000), 12181233.
4
O slici orijentalnog drugog u srpskoj vizuelnoj kulturi 19. veka, diskutovao je:
Nenad Makuljevi, Slika drugog u srpskoj vizuelnoj kulturi XIX veka, in Olga
Manojlovi Pintar (ed.), Istorija i seanje: studija istorijske svesti, Institut za noviju
istoriju Srbije, Beograd, 2006, 141156.
5
Svetlana Slapak, Haremi, nomadi - Jelena Dimitrijevi, ProFemina: asopis za
ensku knjievnost i kulturu 15/16 (1998), 140141. Ellie Scopetea vidi odnos
Balkana prema svom otomanskom nasleukao duboko povezanom sa njego-
vim odnosom prema Zapadu: Ellie Scopetea, The Balkans and the Notion of
the Crossroads between East and West, Demetres Tziovas (ed.), Greece and the
Balkans: Identities, Perceptions and Cultural Encounters since the Enlightenment,
Ashgate Publishing, Burlington, 2003, 171178.
6
Marija Todorova, Imaginarni Balkan, Biblioteka XX vek, Beograd 2006, 76.
7
Kao uzor moe se uzeti concept reprodukcije orijentalizma Milice Baki-Hay-
den, kojim je objasnila njegovo delovanje unutar Balkana, preciznije u bivoj
Jugoslaviji, gde je prokazani termin oni drugi, bio usvojen i korien od strane
onih koji su i sami bili tako obeleeni u orijentalistikom diskursu: Milica Baki-
Hayden, Varijacije na temu Balkan, Institut za filozofiju i drutvenu teoriju, Beo-
grad, 2006, poglavlje Reprodukcija orijentalizma: primer bive Jugoslavije, 53-
74. Takodje je interesantan primer otomanske internalizacije orijentalistikog
diskurs: Ussama Makdisi, Ottoman Orientalism, The American Historical Review
107, no. 3 (2002), 768796.
8
Kako Meyda Yegenoglu navodi raspravljajui o kolonijalnom diskursu, razotkri-
vanje muslimanske ene je povezano sa the scopic regime of modernity which
is characterized by a desire to master, control, and reshape the body of the sub-
jects by making them visible. Since the veil prevents the colonial gaze from
attaining such a visibility and hence mastery, its lifting becomes essential
(Colonial Fantasies, 12).
9
Petar . Petrovi, ivot i rad Vladislava Titelbaha, in Vladislav Titelbah, Akvare-
le i crtei, Etnografski muzej, Beograd, 1931, 13; Biljana Golubovi, Vladislav
Sa svim svojim orijentalistikim konotacijama, ovakva percepcija
Jovanovievog harema uklapala se u celokupnu projekciju o Albancima,
diskurzivno upisanu u nacionalnu misao toga vremena. Tako su u kritikim
komentarima beogradske izlobe radovi Paje Jovanovia shvatani kao scene
divljeg ivota Albanaca, smatranih egzotinim i isto tako primitivnim.
Tako postavljeno, bila je to manifestacija jednog od dominantnih vidjenja
albanske drugosti, povezane sa postojeom ideolokom relacijom.
30 BEHAR117118
lepotica, popularizovana je meu srpskom
publikom reprodukcijama u asopisima Bo sa -
nska vila(1888.) i Iskra(1898.).
10
Slika je formu-
lisana kao portret lepotice, obavijene velom,
ali dovoljno transparentnim da razotkriva
njenu figuru. Akcenat je stavljen na razotkri-
vene oi i misteriozni pogled, dok se kroz veo
nazire blagi, ako ne i pozivajui, osmeh. Pro-
zirnost vela takoe daje na uvid obrise luksuz-
nog kostima i bisernog ukrasa na glavi.
Svoju predstavu Titelbah je konstruisao
prema stereotipima o orijentalnoj eni kakvi
su elaborirani u zapadnoj vizuelnoj produkci-
ji. To je idealizovana figura enskosti, sa lasci-
vnim i egzotinim sadrajem naznaenim ori-
jentalistikim rekvizitima. Izgled ene name-
njen je provociranju oseaja misterioznog, ali
ipak pristupanog i izazovnog. U tome je gla-
vna uloga dodeljena transparentnom velu,
kao sredstvu za dublju erotizaciju. Doputa-
njem posmatrau da vidi ta se krije iza njega,
naglaavao se izazovan aspekt transgresije
nametnute barijere. Titelbah se u korpus ori-
jentalistikih stereotipa uklopio i imenova-
njem ene kao Fatime, u dejstvu pojaavanja
realnosti njenog portreta. Ovo esto musli-
mansko ime, kao i njegovi derivati, bili su na
Zapadu pretvoreni takorei u sinonim za ori-
jentalnu enu, kreiran u popularnom motivu
Lepe Fatime.
11
Upravo na ovoj stereotipnoj
konstrukciji je i Titelbah svoju predstavu bazi-
rao. Uz to, naslovom slike je poreklo predstav-
ljene Fatime smestio u Istanbul, centar Os ma -
nskog carstva. Takvo obeleje imalo je pojaa-
vajue dejstvo orijentalizacije, preneene na
sam grad i itavu zemlju iji je ona bila simbo-
lini predstavnik. U tom smislu, Titelbahova
slika se uklapala upravo u diskurs kakav je bio
poeljan u nacionalnom programu i u ideolo-
koj relaciji Srbije prema Osmanskom carstvu.
Osim ka osmanskom, u srpskoj kulturi je
orijentalizacija imala i druga usmerenja, ka
zajednicama ija je etnika i verska razliitost
percipirana u diskursu drugosti. U tematici
harema, o tome svedoi jedna od slika Paje
Jovanovia, danas poznata pod naslovom
ena u orijentalnoj nonji (sredina 1880-ih). To
je predstava enske figure, date u konceptu
erotizacije tipine za haremsku imaginaciju.
Ona je telom u potpunosti izloena posmatra-
u, u maniru dostupnosti i otvorenosti za
seksualni prestup. Okrenuta frontalno, data je
u pozi eksplicitnog erotskog naboja, pojaa-
nog izazovno podignutim rukama iza glave.
Kostim u koji je odevena, kao i oprema enteri-
jera, dizajnirani su sa obelejima namenjenim
asocijaciji domena egzotinog i orijentalnog.
U kritikim prilozima o umetnikovoj izlo-
bi radova, odranoj 1893. u Beogradu, ova
slika se navodi kao prizor Arbanakinje u hare-
mu.
12
Iako je asocijacija sa albanskim u samoj
slici imala vrlo malo utemeljenja, takav kon-
tekst mogao je delovati u celini sa izloenim
opusom Paje Jovanovia. Ovaj prominetni
srpski umetnik je vei deo svoga rada posve-
tio temama sa Balkana i to u orijentalistikom
maniru, to mu je donelo internacionalnu
slavu.
13
Dobivi obrazovanje u Beu, gde se
blisko upoznao sa orijentalistikim slikarst -
vom, tokom rada se usmerio na slikanje bal-
kanskih prizora. Konstruisane upravo u navo-
dima imaginarnog egzotinog sveta,
14
njego-
ve predstave kreirane su koristei se meavi-
nom razliitih etnografskih elemenata, meu
kojima najvie albanskih i crnogorskih. Name-
njene pre svega zapadnoj publici, tako isceni-
rane slike davale su utisak autentinosti, iako
su imale malo toga zajednikog sa realnou.
Tako je i u izvedbi slike ene u haremu Paja
Jovanovi ponovio tip kostima kakav inae
varira na enskim likovima sa Balkana, a koji
nije imao konkretno uporite u samo jednoj
etnikoj grupi. Isto tako je i u predstavi enteri-
jera iskoristio segment prostora jedne napu-
tene kue koju je naslikao na svom putova-
nju kroz Gruziju, prikupljajui etnografske
detalje za kasnije radove.
15
Taj prostor sa obe-
lejima osmanske arhitekture, ispunio je
paljivo rekvizitima kakvi su stoi, sag, kao i
jastuii, sa namerom da sugerie na reali-
zam ovog haremskog realma.
Celokupna oprema, na samoj ispoziranoj
eni i oko nje, obezbeivala je dojam dovoljne,
ali ne i preterane, autentinosti u kojoj je
mogla ova tipina haremska fantazija za
srpsku publiku predstavljati sliku Albanke.
Takvo delovanje bilo je potpomognuto osta-
lim radovima na izlobi, sa sadrajima kojima
su dominirala albanska obeleja. Slika harem-
ske ene je konkretno ak viena kao par slici
Albanac na strai, kome je po formatu i jedno-
figuralnoj kompoziciji odgovarala.
16
Sa svim
svojim orijentalistikim konotacijama, ovakva
percepcija Jovanovievog harema uklapala se
u celokupnu projekciju o Albancima, diskurzi-
vno upisanu u nacionalnu misao toga vreme-
na. Tako su u kritikim komentarima beograd-
ske izlobe radovi Paje Jovanovia shvatani
kao scene divljeg ivota Albanaca, smatranih
egzotinim i isto tako primitivnim.
17
Tako po -
stavljeno, bila je to manifestacija jednog od
dominantnih vienja albanske drugosti, po -
vezane sa postojeom ideolokom relaci-
jom.
18
Orijentalistika obeleja Jovanovievog
dela omoguila su upravo ovakvu percepciju,
artikulisanu poeljnim kulturnim kontekstom.
Titelbah: 18471925, Galerija Matice srpske, Novi Sad, 1989.; Jasmina Trajkov,
Rad Vladislava Titelbaha na istraivanju i predstavljanju srpskog kulturno-isto-
rijskog i etnografskog nasledja, Koreni: asopis za istoriografiju i arhivistiku 7
(2009.), 2328.
10
Bosanska vila, br. 14, god. III (Sarajevo, 16. jul 1888.), 213; Iskra, br. 13, god. I
(Beograd, 1. jul 1898.), 205.
11
Popularnost motiva pokazuju produkti kakve su bile francuske razglednice sa
erotskim slikama orijentalnih ena: Malek Alloula,The Colonial Harem. Bio je
takoe zastupljen i u brendiranju proizvoda, kao to su cigarete ili kozmetika
sredstva, u svojstvu asocijacijacije sa orijentalnim blagodetima: Dana S. Hale,
Races on Display. French Representations of Colonized Peoples 18861940, India-
na University Press, Bloomington, 2008, 119-120.
12
Izloba je organizovana povod proglaenja Paje Jovanovia za lana Sprske
Kraljevske Akademije.
13
Za Paju Jovanovia: Radmila Anti, Paja Jovanovi, Muzej grada Beograda, Beo-
grad 1970; Miroslav Timotijevi, Paja Jovanovi, Narodni muzej Beograd, Beograd
2009; Nikola Kusovac, Paja Jovanovi, Muzej grada Beograda, Beograd, 2010.
14
Dejan Sretenovi, Sve ove zemlje gotovo se i ne razlikuju u mojim oima, Izme-
dju estetike i ivota: predstava ene u slikarstvu Paje Jovanovia,Galerija Matice
srpske 2010, 181201.
15
Petar Petrovi, Paja Jovanovi: sistemski katalog dela, Narodni muzej Beograd,
Beograd, 2012, 99.
16
Dragutin S. Milutinovi, Slike Paje Jovanovia, Beograd 1893, pretampano u:
Miodrag Kolari (ed.), Izlobe u Beogradu 18801904, Narodni muzej Beograd,
Beograd, 1958, 54.
17
Ibid., 4958.
18
O srpsko-albanskim odnosima, pogledati: Andrej Mitrovi (ur.), Srbi i Albanci u
XX veku, SANU, Beograd, 1991.
Ispunjena fantazijama o
zabranjenom, slika harema
obeleena je dominacijom
principa muke elje kao
njenim osnovnim pokretaem.
U samom korenu haremske
imaginerije leao je
voajeristiki koncept koji je
pretpostavljao mukarce kao
posmatrae i ene kao one koje
su izloene pogledu.
ekajui gospodara
Evropske predstave harema u varijacija-
ma tematskih kliea, iznova i iznova su repro-
dukovale nekoliko glavnih navoda, noseih u
zapadnoj imaginaciji Orijenta. Bazirane na
stereotipima, sa glavnim izvoritem u vizija-
ma o sultanovom haremu, one su insistirale
na navodima o haremu kao seksualnom zat-
voru multipliciranog broja ena, obavijenog
lu ksuzom, raskoi i erotikom. ene harema
zamiljane su kao seksualne robinje u vlasni-
tvu despota, svedene na puku potinjenost i
pa sivnost, bez ikakve naznake socijalnih ak -
tivnosti. Preputene dokolici i ekanju na go s -
podara, one su mahom predstavljane u inu
okupiranosti ritualima kao to su puenje na -
r gila, ispijanje kafe, vraanje, ili pak u harem-
skim raskalanim zabavama. Sve su to obiaji
koji su za zapadnjaku publiku nosili kontekst
primitivnog i necivilizovanog, istovremeno
na glaavajui samu prirodu harema kao me -
sta ispunjavanja telesnih strasti.
Takva preovlaujua slika harema proiz-
vodila je skup atributa koji su pogodovali ne
samo ispunjavanju erotskih fantazama, ve i
politikim i kulturnim aktivnostima u produ-
kovanju drugosti. Karakteristike kao to su
despotizam i primitivnost, zajedno sa iracio-
nalnou, inile su sliku Orijenta kao sveta koji
je atemporalan, zamrznut, koji je ostao van
tokova zapadnjakih koncepcija progresa i
modernosti.
19
Konstruisana u takvim navodi-
ma, slika harema bila je dominanta koja je
znatno uveavala razliitost Orijenta i zamisao
o njegovoj inferiornosti, legitimiui politike
i kulturne pretenzije nad njim.
Ove stereotipne projekcije bile su glavna
odrednica i predstava harema koje su kreirali
srpski umetnici. Jedna od tipinih scena moe
se izdvojiti iz opusa Paje Jovanovia. To je pri-
kaz grupe ena u inu haremske zabave muzi-
kom, koja se odvija za glavnu miljenicu
gospodara.
20
Istaknuta belom odeom i sa
razgolienim grudima, ona je predstavljena u
maniru odaliske koja lei na jastucima. Njen
vii hijerarhijski status u haremu iskazuje tam-
noputa robinja koja je posluuje, dok ona
prati ples jedne od ena. Celokupan prizor
raspusne zabave smeten je u bogato dekori-
san prostor koji se arhitekturom i detaljima
oslanja na orijentalnu ikonografiju.
Kreirajui predstavu zabave, Paja Jovano-
vi je iskoristio osnovni tematski klie harem-
skih slika, reprodukujui njegove glavne ori-
jentalistike navode. Pri tom, u gradnji slike
upotrebljava niz elemenata koje je inae raz-
vio u svojim anr scenama Balkana, manife-
stujui sposobnost njihove transformacije
prema eljenoj konotaciji. Tako je na slici hare-
ma slikar ponovio istovetni tip enskih likova i
njihove odee, kao i poze kakva je igraica
zanesena igrom, izmestivi ih iz balkanskog
konteksta u realm imaginarnog harema.
Redukovana uloga haremskih ena u ori-
jentalnoj imagineriji takoe se pojavljuje i u
predstavama egzotinih lepotica koje se u
osami bave sviranjem instrumenata.
21
Jedna
od takvih slika moe se nai u opusu Svetisla-
va Jovanovia, brata Paje Jovanovia.
22
Ovaj
slikar je obrazovanje stekao u Beu i Petrogra-
du, kao i Parizu gde e provesti vei deo ivo-
ta. Deo karijere proveo je radei i u studiju
svog brata u Minhenu, sa kojim pokazuje
mnoge slinosti u radu. Njegova slikarska pro-
dukcija takoe se bazirala na anr scenama sa
Balkana, ali i na tipinim orijentalistikim
predstavama. Meu njegova dela koja su u
Srbiji posebno popularizovana putem ilustro-
vanih asopisa, spada i slika sa karakteristi-
nom tematikom haremske sviraice. Naslov-
ljena Na balkonu, ona donosi prikaz orijental-
ne lepotice, zadubljene u sviranje istonja-
kog ianog instrumenta.
23
Osnovnu temu scene ispunjava tipina
oprema haremskih predstava, kao to su na r -
gila, ilim, ili izuvene papue, dok se u pozadi-
ni nazire gradski pejza, sa minaretom dami-
je kao detaljem koji daje simbolinu geograf-
sku odrednicu. Sentiment zatoenitva lepoti-
ce koja ubija vreme svirajui, na slici efektno
pojaava i sam prostor balkona u koji je sme-
tena. U haremskim predstavama on se esto
pojavljuje kao simbolina zona, jedini prostor
van samog harema gde ena sme boraviti bez
prekrivanja. On je liminalno mesto iz koga e -
ne mogu da promatraju njima zabranjen
spoljni svet a da same ne budu viene, izdvo-
jene i preputene usamljenosti.
Ovako formulisana, slika haremske ene
konstruisana je kao stereotip, opteprihvaen
u srpskoj kulturi. Vremenom je inkorporiran i u
popularnu kulturu kao slika sa lako raspozna-
tljivim znaenjima. Tako se ona, na primer,
esto pojavljuje i kao ilustracija koja je davala
komercijalni vizuelni peat literarnim izdanji-
ma. Jedan od primera je zbirka pesama Dahire
(1891) poznatog srpskog knjievnika i politia-
ra Jovana Ilia, koja ga je proslavila kao pesni-
ka istonjake lirike.
24
Naslovna strana prvog
izdanja ponela je lik orijentalne ene koja
plee sa dairama, kao ilustraciju sa amblemat-
skim svojstvima. U istom maniru se lik orijen-
talne sviraice naao i kao pratea ilustracija
pesme Aik-Aje Jelene Dimitrijevi, objavljene
u popularnom srpskom asopisu Nova iskra,
aludirajui na njen istonjaki sadraj.
25
enska produkcija i muki pogled
Ispunjena fantazijama o zabranjenom,
sli ka harema obeleena je dominacijom prin-
cipa muke elje kao njenim osnovnim
pokretaem. U samom korenu haremske
imaginerije leao je voajeristiki koncept koji
31 BEHAR117118
19
Kako to definie Linda Nochlin, ovaj tip orijentalistike predstave je konstruisan
sa odsustvom istorije. Raspravljajui o delu Jean-Lon Grme, ona komenta-
rie njegov svet Orijenta:a world without change, a world of timeless, atempo-
ral customs and rituals, untouched by the historical processes that were afflic-
ting or improving but, at any rate, drastically altering Western societies at the
time: Linda Nochlin, The Imaginary Orient, 3536.
20
Slika je objavljena u: Martina Haja & Gnther Wimmer, Les orientalistes des co-
les allemande et autrichienne, ACR Edition, Paris, 2000, p. 275.
21
Za primere, vidi: Joan DelPlato, Multiple Wives, Multiple Pleasures, pp. 134137.
22
O Svetislavu Jovanoviu: Emilija V. Cerovi, Svetislav Jovanovislikar, Sveske:
asopis za knjievnost, umetnost i kulturu 6566 (2002.), pp. 190198.
23
Slika je poznata putem reprodukcija objavljenih u asopisu Nova Iskra (br. 12,
god. 4, Beograd, decembar 1902, str. 363).
24
Jovan Ili, Dahire, tamparija Kraljevine Srbije, Beograd, 1891.
25
Nova iskra, br. 3, god. II (Beograd, 16. mart 1900.), 70.
ena sakrivena iza vela i u
zabranjenom prostoru harema
inila je svojevrsnu
zapadnjaku opsesiju, izmeu
ostalog demonstriranu i
neizmernim predstavljanjima.
Brojna vizuelna i literarna dela
kreirala su viziju harema,
uspostavljenu u ikoninoj slici
kao refleksija zapadnjake
orijentalistike fantazije.
Primarno bazirana na
imaginaciji i zabludama, ona je
konstruisana sa navodima o
seksualnosti, erotici,
varvarstvu i potinjenosti,
investiranim u hareme kao
elje samog Zapada.
32 BEHAR117118
je pretpostavljao mukarce kao posmatrae i
ene kao one koje su izloene pogledu. Pre-
neeno na delovanje diskursa orijentalizma,
takva struktura imala je ire reference u celo-
kupnom do i vljaju Orijenta, uvezanom sa re -
lacijama mo i. Upravo ovaj koncept maskuli-
niteta orijentalizma dovodi pod svetlo pita-
nje pozicije i uea ena u njegovoj proizvo-
dnji.
26
Iz toga ugla posmatranja, interesantno
je zapaziti da se u srpskoj umetnosti javljaju i
slike harema iji su kreatori ene. One pred-
stavljaju primere pogodne za razmatranje
rodne pozicije i dinamike u orijentalistikoj
produkciji.
Jednu od haremskih slika, moda ak i
najraniju u srpskoj umetnosti 19. veka, nasli-
kala je Katarina Ivanovi, umetnica iji se rad
danas u mogome revalorizuje kroz epitet
prve srpske slikarke.
27
Poreklom iz Stonog Be -
ograda, ona je slikarsko obrazovanje stekla u
Peti, Beu i Minhenu. Njen opus uglavnom
obuhvata istorijske nacionalne teme, portre-
te, kao i anr scene. Meu njenim radovima je
i slika Gatanje (1865-70). U srpskoj prestonici
Beogradu nala se izloena 1882, zajedno sa
radovima slikarke poklonjenim za stalnu po s -
tavku Narodnog muzeja.
28
Slika Katarine Iva-
novi predstavlja grupu ena zabavljenih sta-
ricom koja im ita sudbinu iz karata.
Kao haremske robinje, one su kreirane u
oekivanom modu privlanog i lepog, odeve-
ne u najfinije odede, sa zlatom i nakitom koji
upotpunjava utisak orijentalne raskoi i luksu-
za. Repeticijom tipinih haremskih detalja
kao to su leerne poze, rasputena kosa, pue-
nje ibuka evocirana je lascivnost ovog en-
skog bajkovitog sveta. Njega u pozadini pred-
stave uva tamnoputi evnuh, kao figura koja
pojaava uzbuenje u posmatranju zabranje-
nog. Sam in gatanja kojim su ene okupirane,
takoe se pojavljuje kao jo jedna konstanta
haremskih slika. Sa kontekstom primitivne vere
u onostrano, ono je ponovilo navod imane-
ntan zapadnim konstrukcijama o Orijentu, kao
opozitu racionalnom i modernom.
Oigledno je da se Katarina Ivanovi u iz -
radi haremske predstave oslanjajala u mno -
gome na tipine obrasce evropskog slikar-
stva. Zanimajui se i sama ovim popularnim
anrom, u izradi haremske slike oslonac je
nala u osnovnim stereotipima kojima je
voena ova dominantno muka fantazija,
reprodukujui time i celokupnu orijentalisti-
ku logiku. Takva enska kreacija, u tipinim
kodovima haremske imaginerije, ispostavlja
da rodna pozicija u orijentalistikoj produk-
ciji nije nuno donosila izazov. Naprotiv,
upravo je ona potvrdila mo koju su imali
preteno muki koncepti orijentalizma. Tako
i osnovni motiv za ensku produkciju treba
pre svega potraiti u popularnosti haremske
tematike i njene poeljnosti u kulturnim
sistemima. Pri tome, jedan od odreujuih
faktora je bilo i nastojanje ene, u ovom slu-
aju Katarine Ivanovi, da se svojim radom
etablira kao slikarka, i to u oteanim uslovi-
ma vremena kada se ensko bavljenje umet-
nou suprotstavljalo poeljnim socijalnim
normama.
Jo eksplicitniji primer haremske fanta-
zme kreirane prevashodno za mukog pos -
matraa moe se nai u radu Bete Vukanovi.
Ova slikarka nemakog porekla, udajom za
srpskog slikara Ristu Vukanovia dola je u
Srbiju, gde je do kraja ivota aktivno uesto-
vala u kreiranju likovnog i kulturnog ivota.
29
Meu njene radove nastale u prvim godina-
ma po dolasku spada i slika Posle kupanja
(1906).
30
Naslovom referiui na tipine ha -
remske predstave sa scenama kupanja, Be ta
Vukanovi je sliku postavila kao scenu gata-
nja kojim se haremske ene zabavljaju nakon
kupanja. Smetena u takvu naraciju, slikom
dominira nago ensko telo, u maniru odaliske
izloeno pogledu posmatraa. Sa cigaretom
u ruci, kao detaljem koji pospeuje ton lasci-
vnosti, ovaj nagi enski lik je zaokupljen raz-
govorom sa prijateljicom koja joj prorie sud-
binu. Celokupna pratea oprema enterijera,
sa orijentalnim ilimom i nanulama za
hamam, smeta dogaaj u haremski realm.
Sa strane je prikazan i papagaj, takoe est
detalj haremskih predstava koji istie egzo-
tinost prostora u kome se odvija radnja, isto-
vremeno simbolino aludirajui na zaroblje-
nost i potinjenost ena u haremu.
Moe se rei da slika Bete Vukanovi ta -
koe predstavlja jasan primer enske kreacije
artikulisane prema mukoj fantaziji. Vizueliza-
cijom haremske erotike, bazirane na mukom
pogledu i izlaganju enskog tela, slikarka je
reprodukovala glavni seksualizovani aspekt
dominirajuih orijentalistikih navoda. Me -
u tim, kompleksnost ove pojave proizilazi ne
sa mo iz konteksta enske kreacije, ve i iz
toga to sam akt kao tradicionalna praksa vi -
soke umetnosti u ovom periodu nije bio sa -
svim prihvaen u srpskoj kulturi. To je vreme
njegovog ranog upliva u srpsku umetniku
produkciju, a koga je konzervativna publika
tek usvajala. Samim tim, situacija u kojoj se
kao kreator vizuelnog erotskog objekta javlja
ena ini se vieznana, u vremenu u kom
drutvo potrauje seksualnu apstinenciju kao
normu, posebno usmerenu na ene. Tako se
ini da je u bavljenju enskim aktom Beta
Vukanovi znaajno umanjila njegov proble-
matini aspekt, smetajui ga u domen ori-
jentalnog harema. Na taj nain je obezbeen
potencijal za pozitivnu recepciju od strane
domae publike, kako u kontekstu realma
koji je doputao muke erotske fantazme,
tako i sa stanovita enske likovne kreacije.
26
O poziciji ena u relaciji sa orijentalizmom: Meyda Yegenoglu, Colonial Fanta-
sies: Towards a Feminist Reading of Orientalism, Cambridge University Press,
Cambridge, 1998; Sara Mills, Discourses of Differences: An Analysis of Womens
Travel Writing and Colonialism, Routledge, London, 1991; Billie Melman,
Womens Orients. English Women and the Middle East, 1718191: Sexuality, Reli-
gion and Work, University of Michigan Press, Ann Arbor 1992; Reina Lewis, Gen-
dering Orientalism: Race, Femininity and Representation, Routledge, London
1996; Mary Roberts, Intimate Outsiders: The Harem in Ottoman and Orientalist
Art and Travel Literature, Duke University Press, Durham, 2008.
27
Miroslav Timotijevi & Radmila Mihailovi, Katarina Ivanovi, Vojnoizdavaki
zavod & Narodni muzej u Beogradu, Beograd, 2004.
28
Ibid., 4950, 170171.
29
Vera Risti, Beta Vukanovi, Vojnoizdavaki zavod & Muzej grada Beograda,
Beograd, 2004.
30
Slika je prvi put izloena na Prvoj izlobi srpskih umetnika Lada, 1906, a zatim
1907. na Balkanskoj izlobi u Londonu: Ibid., 32, 35. Danas se uva u Narodnom
muzeju u Beogradu i to pod nazivom Gatanje.
Titelbah se u korpus
orijentalistikih stereotipa
uklopio i imenovanjem ene kao
Fatime, u dejstvu pojaavanja
realnosti njenog portreta. Ovo
esto muslimansko ime, kao i
njegovi derivati, bili su na
Zapadu pretvoreni takorei u
sinonim za orijentalnu enu,
kreiran u popularnom motivu
Lepe Fatime. Upravo na ovoj
stereotipnoj konstrukciji je i
Titelbah svoju predstavu
bazirao.
Unutar zabranjene zone
Podsticaj orijentalizmu u Srbiji davali su
po sebno istorijski dogaaji. Jedan od njih su
Srpsko-turski ratovi (1876-1878), kao situacija
koja je nametala potrebu za jaanjem drav-
nog autoriteta i kontrole, posebno na teritorija-
ma osvojenim i integrisanim u dravu. Ratni
ko nflikt i direktan susret sa turskim stanovni-
tvom u ovim podrujima, obezbedili su tada
priliku za implemetiranje orijentalistikih ste-
reotipa na elemente prisutne osmanske kultu-
re. Bio je to mehanizam koji je osiguravao i legi-
timisao dominaciju u novoj raspodeli moi.
U takvoj dinamici proizvodnje orijenta -
lizma, harem se ponovo javlja kao mesto sa
snanom metaforinom ulogom. Kako otkri-
va nekoliko primera, ovi haremski narativi
stvoreni su u neto drugaijim navodima. Si -
tu acija rata i direktnog kontakta sa turskom
zajednicom doveli su do pojave predstava
proizvedenih kao lina svedoanstva pojedi-
naca koji su se nali u zabranjenom harems -
kom domenu. Meutim, suoenje sa realnim
nije donelo poremeaj postojee haremske
fantazije. Zapravo, bio je to samo produetak
uspostavljene orijentalistike zamisli, sada
jo vie utvrene argumentom svedoka koji
prenosi vieno.
U takvim navodima, jednu od haremskih
slika kreirao je i Vladislav Titelbah. To je pred-
stava muhamedanke iz Nia, grada u kome je
umetnik boravio neposredno po njegovom
osvajanju od srpske vojske. Slika je predstav-
ljena publici reprodukcijom u Srpskim ilustro-
vanim novinama, objavljenom zajedno sa pi -
sa nim navodom samog umetnika.
31
U svom
tekstu Titelbah prenosi itaocima kako je por-
tret nastao prilikom njegovog boravka u Niu,
kada ga je neki Turin sam pozvao da naini
portret njegove ene. Prihvaen sa neskrive-
nom uzbuenou autora, ulazak u harem ni -
je izneverio oekivanja u razotkrivanju skrive-
ne tajne. Slika tako donosi portretnu predsta-
vu devojke, mlade lepotice, u kostimu sa is ta -
k nutim etnografskim osobenostima. Pos -
tavljena u profil, ona dri cigaretu u uzdignu-
toj ruci kao detalj koji daje obeleje celokup-
noj pojavi. Kao i na slici, i u tekstu se autor u
maniru iskaza svedoka posveuje detaljnom
opisu devojke, posebno se osvrui na odeu
i frizuru u svojstvu etnografskog alibija.
Delujui kao celina, Titelbahova vizuelna i
literarna predstava su ponele viestruka zna-
enja, uvezana sa kontekstom politikog. Ra -
zo tkrivanje muslimanske ene metaforino je
preneeno na osvajanje samog grada Nia,
simbol nacionalne pobede. Kao objekat vi -
zuelnog predstavljanja, ena harema je dove-
dena pred pogled javnosti, postajui eksplici-
tna i spoznatljiva, samim tim kontrolisana, kao
to je i osmanski element nad kojim nacija
potvruje autoritet. ta vie, portret je i objav-
ljen pod naslovom Slika iz Srbije: Nilijka Mu -
ha medanka koji je dodatno smestio u kontek-
st nacionalnog suvereniteta, kao glavnu in te -
nciju sa kojom je i publikovana.
Na samom kraju Titelbahovog teksta
pojavljuje se navod koji je predstavi dao kom-
pleksnije delovanje od tipine egzotizacije
drugog nad kojim se polae pravo. Naime,
pre nosei svoje doivljaje iz harema, autor
belei vatreni pogled devojke, ali i neku taj -
nu tugu, sentiment koji objanjava kasnijim
saznanjem da je ena ustvari Srpkinja koja je
kao robinja kupljena za harem. Ovim je ui-
njen snaan zaokret koji je u fokus postavio
Turina, vlasnika harema, i to u metaforinom
znaenju nacionalnog neprijatelja, potvre-
nog u inu otimanja srpske ene. Titelbahova
predstava time se postavila kao in razotkriva-
nja harema u kome i slikom i tekstom srpska
publika moe da uestvuje, ali u liminalnom
stanju izmeu fascinacije haremom i opome-
ne na neprijatelja koji otima ene.
Narativ svedoka koji prodire u zabranjeni
haremski svet takoe se moe nai i u memoa-
rima Dimitrije-Mite Petrovia, gimnazijskog
uitelja crtanja koji je kao vojni crta uzeo ue-
a u pomenutim ratovima. Meu njegove
opise ratnih dogaaja, uvrtena je i jedna
haremska avantura, narativ koji je za razliku od
Titelbahovog kreiran u navodima eksplicitnog
erotizma.
32
Dogaaj je proizaao iz susreta sa
bogatim Turinom iz Nia koji se putujui zaje-
dno sa haremom naao stacioniran gde i
srpska vojska. Posluivi se svojim crtakim
umeem kao argumentom, Mita Petrovi ga je
nagovorio da mu dopusti da ue u strogo u -
van harem, kako bi jednu od ena nacrtao.
Potonji opisi doivljaja u samom haremu dati
su kao ispunjenje svih oekivanja koje je fanta-
zija o haremu sadrala. Tako je devojka koju
autor razotkriva opisana u navodima izuzetne
uzbuujue lepote i erotinosti, pojaane des-
kripcijom providne odee koja zabranjeno
telo ene nudi pogledu.
itav dogaaj se nije zadrao samo na
nivou uzbuujue transgresije poinjene u
pogledu na telo. ena je predstavljena kao ona
koja se sama svojom voljom nudila u razotkri-
vanju, otvoreno se odnosei prema strancu,
uprkos zaziranju gospodara harema. Situacija
seksualne igre koja je usledila, puna erotske
koketerije izmeu umetnika i one koja pozira,
opisuje se u tekstu navodima: S dozvolom
Me hmedovom priem da Zoraidu namestim.
Uhvatim je lako za miice jedne i druge ruke i
namestim je da sedne. Ona stee lagano lakto-
ve uz telo i moje ruke dodirnue njeno telo.
Kradom ispusti mi i mali osmeh sa usana. Poto
je sela, uzmem joj obema rukama lice, dotak-
nuv se okruglih obraia, koji se behu zarume-
neli kao ruin. Pod rukama osetio sam da i ona
drhe, oboje smo jedno isto oseali. Ali
zaman! Turin se ne odmie, uva je kao najve-
e blago za kojim bi on poginuo.
33
Igra zavoenja na kraju teksta zavrava
apelom same ene koja u tajnosti moli stran-
ca da je spase iz harema. Takva elja za beg-
stvom u tekstu e biti argumentovana jo jed-
nom, priom jednog od srpskih vojnika kome
se ona takoe nudi, u istoj akciji potrage za
izbavljenjem. Tako okarakterisan lik lepe Zo ra -
i de kreiran je u Petrovievim memoarima u ti -
pi nom orijentalistikom narativu o harems -
koj lepotici koja trai spas. Ona je ak ponela i
33 BEHAR117118
31
Srpske ilustrovane novine, br. 27, god. II (Novi Sad, 15. avgust 1882), 229, 240.
Original grafike predstave uva se u Etnografskom muzeju u Beogradu, u okvi-
ru zbirke Titelbahovih radova. Podvedena je pod naslovom Devojka Jevrejka iz
Nia, prema zapisu koji je u nepoznato vreme naknadno dodat na poleinu
predstave.
32
Dimitrije-Mita Petrovi, Borbe u Toplici 18771878, Arhiv Srbije, Beograd 1979,
pp. 230235. Na ovaj navod ukazao je takoe: Nenad Makuljevi, Slika drugog
u srpskoj vizuelnoj kulturi XIX veka, 147.
33
Dimitrije-Mita Petrovi, Borbe u Toplici 18771878, pp. 235236.
Centralno mesto ima grad Ni,
sakralizovano mesto i simbol
nacionalne pobede, dok je
turskim haremima u njemu data
uloga onog koji priznaje poraz
pred monijim. U takvim
navodima turske ene se ak
pojavljuju u iskazu: Pod teretom
tekih grehova skoro emo pasti,
a vas, za vau plemenitost i
pravdu nagradie jedini i
svemogui Alah.
34 BEHAR117118
34
Mohja Kahf, Western Representations of the Muslim Woman: From Termagant to
Odalisque, University of Texas Press, Austin, 1999, pp. 8090.
35
Jelena Dimitrijevi, Pisma iz Nia o haremima, Parna radikalna tamparija, Beo-
grad, 1897.
36
Verodostojnost sa kojom je njen rad prihvatan evidentan je i u glasinama koje
su kruile da je ona u pravom ivotu ustvari begunica iz harema koja se pokr-
stila: Bosanska vila, br. 5. i 6, god. XIV (Sarajevo, 15. i 30. mart 1899.), str. 58
37
Svetlana Slapak, Haremi, nomadi - Jelena Dimitrijevi, pp. 137149.
38
Studije koje se bave haremskom literaturom ena istakle su varijetet naina na
koji su ene osporile muku fantaziju, istovremeno investirajui sopstvenu u
haremski narativ: videti fusnotu 24.
39
Jelena Dimitrijevi, Pisma iz Nia o haremima, 910.
40
Svetlana Slapak, Haremi, nomadi - Jelena Dimitrijevi, 139.
ime junakinje iz Servantesovog Don Kihota,
Zoraide, literarnog olienja figure musliman-
ske devojke u potrebi za spasom mukarca.
34
U Petrovievim belekama, ha re m ska istoi-
mena lepotica e ak ponoviti i mo tiv iz Ser-
vantesovog dela u kome junakinja daje novac
svome potencijalnom spasitelju, kao sredstvo
za sopstveno izbavljenje.
Sa svim ovim obelejima, Petroviev nara-
tiv o haremu sadrao je lik ene koja je u potre-
bi, koja trai pravednog izbavitelja kao put ka
verskoj i kulturnoj konverziji. Kreirana u tim
navodima, ona je uitavala iri spektar referen-
ci pogodnih politikim i kulturnim potrebama.
Smetena u istorijske specifinosti ratnog
konflikta Srbije sa Osmanskom imperijom, ona
je obezbedila podobnu metaforu uvezanu sa
navodima moi i superiornosti. Predstavljajui
osmansku drugost, ona je formulisana kao
odavanje priznanja nadmonijem, onome
kome se seksualno nudi traei izbavljenje.
Mo delovanja ovakvih predstava hare-
ma bio je posebno pojaan efektom realnosti.
Date u projekcijama istinitog navoda, one su
nosile efektno znaenje muke dominacije
nad seksualizovanom orijentalnom enom,
uve zane sa strukturom politizovane moi. Sa
tog aspekta delovanja orijentalizma, vano je
na pomenuti jo jedan prikaz harema u srp -
skoj kulturi, kreiran kontradiktorno ovoj do -
minantno mukoj interpretaciji. Naime, delo
Pisma iz Nia o haremima (1897) Jelene Dimi-
trijevi, bilo je jedan od centralnih radova sa
haremskom tematikom krajem 19. veka, bazi-
rano takoe na iskustvima iz grada Nia,
mesta u koji se knjievnica preselila ubrzo po
nje govom osloboenju.
35
Delo je autorki donelo status eksperta o
haremima, iji je autoritet poivao i na tome
da je kao ena zaista i legitimno mogla da ih
poseti.
36
Sa te pozicije, rad Jelene Dimitrijevi
delovao je kao otkrivanje itaocima misterije
sveta turskih harema, ali u navodima koji su
predstavljali osobeni kontra-diskurs preovla-
ujuoj orijentalistikoj fantaziji.
37
Njeno
predstavljanje haremskih ena kao aktivnih
uesnika u socijalnom i porodinom ivotu,
dekonstruisalo je koren ikoninih reprezenta-
cija pasivnih erotizovanih zarobljenica. Iako u
delu nisu izostali i opisi egzotine enske le -
po te ili scena raskalanih haremskih zabava,
glavnu okosnicu inila je naracija o porodi-
nom ivotu, drutvenim obiajima i socijal-
nim relacijama. enski pogled autorke donosi
ak i observacije o loim i nezdravim uslovima
u kojima ene harema ive, kao i o obiajima
ko ji su itaocima ukidali svaku mogunost
do ivljaja enske seksualnosti. Ponekad su sa
feministike pozicije autorke uinjene i kritike
ovog tradicionalnog porodinog sistema i po -
lo aja ene u njemu. Uz njih su takoe po -
djednako isticani i pozitivni aspekti ivota mu -
s limanskih ena, predstavljajui svojevrsni
izazov uspostavljenoj slici harema, i ta vie,
idejama o samim Turcima.
Ovaj rad Jelene Dimitrijevi moe se oka-
rakterisati kao enska agencija koja je donela
kontriranje dominantnoj haremskoj fantaziji.
Meutim, time nije uinjena i sutinska sub-
verzija samog orijentalistikog diskursa.
38
enski pristup koji u ovom delu insistira na re -
a lnosti ivota harema, predstavljao je vie ori-
jentalistiku varijablu, upletenu takoe u pro-
jekte autoriteta nacije i isticanja kulturne razli-
itosti od osmanskog. Tako su i ove reprezen -
ta cije harema i identitet same autorke kao
pre dstavnice nacije, kroz itavo delo graene
jedne naspram drugih, i to u opozitnim termi-
nima necivilizovanog/civilizovanog, primitiv-
nog/prosveenog, turskog/srpskog (izjedna-
enog sa evropskim). Projektovana u tim raz-
likama, slika harema je posluila kao drugost
koja je argumentovala srpsku nacionalnu i
kul turnu superiornost. Ova relacija moi u de -
lu je posebno iskazana aludiranjima na srpsku
po bedniku naciju, postavljenu naspram Tu -
raka osuenih na propast.
U tome centralno mesto ima grad Ni, sa -
k ralizovano mesto i simbol nacionalne pobe-
de, dok je turskim haremima u njemu data
uloga onog koji priznaje poraz pred moni-
jim. U takvim navodima turske ene se ak
pojavljuju u iskazu: Pod teretom tekih gre-
hova skoro emo pasti, a vas, za vau pleme-
nitost i pravdu nagradie jedini i svemogui
Alah.
39
Delo se na kraju i zavrava u istom to -
nu simbolinim lamentom haremskih ena
zbog gubitka grada Nia iz koga polako ne s -
taju. U celosti, to je argumentacija primetno
analogna kolonijalnom diskursu, u kom poti-
njeni priznaje sopstvene greke zbog kojih je
osuen na nestanak.
40
Upravo ova relacija koja ini okosnicu de -
la Jelene Dimitrijevi obezbedila je predstavu
harema u navodima kakvi su bili poeljni u
srpskom nacionalnom i kulturnom programu.
Koliko god da se suprotstavljala haremskim
fantazijama, istovetno je smetanje u struktu-
ru moi u kojoj osmanska kultura moe da
egzistira jedino u projekciji orijentalnog i infe-
riornog drugog, onog koji nestaje i koji e bi -
ti proizveden u fikciju. Isti taj operativni prin-
cip moe se naznaiti i kao osnovna karakteri-
stika celokupne haremske imaginerije u srp s -
koj kulturi ovog perioda. Ona je inila deo
pro izvodnje orijentalizma, kao diskursa koji je
po godovao potrebama politikih i kulturnih
projekata nacije u izgradnji. n
BEHAR surauje sa prijateljskim
asopisima i institucijama.
Tekst je u izvorniku objavljen na engleskom
jeziku u Joint issue of El Prezente: Studies in Sep-
hardic Culture (vol. 7) & Menorah: Collection of
Papers (vol. 3), dedicated to the subject of Common
Culture and Particular Identities: Christians, Jews
and Muslims in the Ottoman Balkans and edited by
Eliezer Papo & Nenad Makuljevi. U asopisu Behar
ga objavljujemo u prijevodu autorice Irene irovi.
Interesantno je zapaziti da se u
srpskoj umetnosti javljaju i
slike harema iji su kreatori
ene. One predstavljaju
primere pogodne za
razmatranje rodne pozicije i
dinamike u orijentalistikoj
produkciji.
Jednu od haremskih slika,
moda ak i najraniju u srpskoj
umetnosti 19. veka, naslikala je
Katarina Ivanovi, umetnica iji
se rad danas u mogome
revalorizuje kroz epitet prve
srpske slikarke.
35 BEHAR117118
Katarina Ivanovi:
Gatanje, 1865-70.,
75x89 cm, Narodni
muzej u Beogradu
Paja Jovanovi: ena u
orijentalnoj nonji,
sredinom 1880-ih,
36x24 cm, Nacionalni
muzej u Beogradu
Paja Jovanovi: U haremu, 76x61 cm, privatna kolekcija
36 BEHAR117118
Vladislav Titelbah: Fatima carigradska lepotica, reprodukcija u Iskra,
br. 13, godina 1, Beograd, juli 1898.
Vladislav Titelbah: Muhamedanka iz Nia, reprodukcija u Srpske ilustro-
vane novine, br. 27, godina 2, Novi Sad, august 1882.
Svetislav Jovanovi: Na balkonu, reprodukcija u Nova Iskra,
br.12, godina 4, Beograd, decembar 1902.
Beta Vukanovi: Posle kupanja (gatanje), 1906., 105x176 cm, Narodni
muzej u Beogradu
37 BEHAR117118
Intervju: Ekrem auevi
Razgovarala: Azra Abadi Navaey
Turska
knjievnost
danas spada
meu itanije
nacionalne
knjievnosti
u Hrvatskoj
Ekrem auevi roen je u Brekovici kod Bihaa 1952. godine. Studij orijentalne filologije (turski, arapski i perzijski jezik i
knjievnosti) zavrio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1974. godine. Na istom je fakultetu magistrirao i doktorirao te
zapoeo znanstvenu i nastavniku karijeru. Do 1992. predavao je na sarajevskoj Katedri za turkologiju. 1994. dolazi u
Hrvatsku te osniva Katedru za turkologiju na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, na kojoj i danas radi u zvanju
redovnog profesora i vie predmeta (Suvremeni turski jezik, Osmanski jezik, Uvod u turkologiju i Povijest turkijskih naroda
i jezika). Od 1995. godine gostujui je profesor na Odsjeku za orijentalnu filologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Usavravao se u Istanbulu, Ankari, Beu, Budimpeti, Sofiji i Gttingenu. Akademske godine 1992/1993. i 2000/2001. kao
stipendist njemake zaklade A. von Humboldt bio je gostujui profesor i istraiva na Sveuilitu u Gttingenu. Kao voditelj
ili istraiva sudjelovao je u nekoliko domaih i stranih projekata. Autor je brojnih znanstvenih i strunih radova u domaim
i stranim asopisima, Gramatike suvremenoga turskog jezika (Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1996.) i sveuilinog
udbenika Turkoloka itanka (Ibis grafika, Zagreb, 2002.). S osmanskog je preveo i priredio Autobiografiju Osman-age
Temivarskog (Srednja Europa, Zagreb, 2004.). iroj je javnosti poznat po uspjelim prijevodima romana turskoga
nobelovcaOrhana Pamuka: Zovem se Crvena (s Martom Andri), Crna knjiga (s Janom Bui i Draenom Babiem) i Muzej
nevinosti (s Kerimom Filan). Godine 2006. dobio je nagradu Kiklop (2006.) za prijevod Pamukove memoarske proze
Istanbul: grad, sjeanja. lan je redakcija strunih i znanstvenih asopisa, dopisni lan Trk Dil Kurumu (Turske jezikoslovne
akademije) u Ankari, dobitnik odlikovanja Republike Turske za posebne zasluge u unaprijeenju znanosti te dobitnik
Nagrade turkologa svijeta za zasluge u turkologiji (2012.).
Ugledni ste turkolog u regiji i svi-
jetu i dobitnik vie priznanja za
svoj znanstveni rad. Na samom po -
e tku moram Vas upitati: otkud
in teres za studij orijentalne filolo-
gije?
Moe vam se uiniti nevjerojatnim,
ali u srednjokolskoj dobi ne samo da
nisam gajio interes za orijentalne stu-
dije, nego nisam ni znao da takvo to
postoji. Nakon to sam 1970. zavrio
bi haku gimnaziju, elio sam studirati
komparativnu knjievnost u Zagrebu.
No tada mi je u ruke dospio vodi za
stu dij na Filozofskom fakultetu u Sa ra -
jevu iz kojega sam doznao da na tom
fakultetu postoji i Odsjek za orijentali-
stiku gdje se mogu studirati arapski i
turski jezik kao glavni, te perzijski kao
obavezni pomoni jezik. Bili su tu i
dru gi predmeti relevantni za filoloke
stu dije: knjievnost, povijest islamske
ci vilizacije, osmanska paleografija i di -
p lomatika. To me je otkrie toliko
sna no ponijelo da sam se istoga trena
od luio za studij orijentalistike. Potak-
nut pitanjima poput vaega, u zrelijim
sam godinama esto razmiljao o tome
za to sam tako naglo i nenadano na p -
ra vio taj izbor i spoznao, tonije osvije-
stio neke stvari o sebi.
Koje tono?
Roen sam u mijeanom braku i
vjerojatno stoga u naoj se kui nikada
nije razgovaralo o vjeri, odnosno o vjer-
skoj i nacionalnoj pripadnosti. Veina
mojih kolskih prijatelja odgajana je u
obiteljima u kojima su, iako diskretno,
njegovani nacionalni i vjerski osjeaji i
tradicije, no ja sam odrastao u druki-
jem okruenju. Dakle, mogue je da je
izbor studija bio posljedica mojeg tada
jo neosvijetenog traganja za odgovo-
rom na pitanje kamo pripadam. Jo
je dan moment mogao je utjecati na
oda bir orijentalistike: mutne predod -
be o turskim vremenima koje su mi
go licale matu zbog toga to je svaki
pe dalj moga zaviaja, Bosanske kraji-
ne, obiljeen tragovima osmanske pri-
sutnosti. Spomenut u stara groblja,
da mije i kule, zaputene mahale,
pri gradske sokake, udne rijei koje
su koristili stariji ljudi... Ali, svi mate-
rijalni spomenici osmanske kulture bi -
li su u tako jadnom stanju da sam u ra -
nim godinama mislio da su Turci vla -
dali Bosnom u nekim pradavnim vre-
menima!
U moje vrijeme u kolama je bosan-
ska povijest sustavno ignorirana (izu-
zev njemakih ofenziva u Drugom sv -
jetskom ratu!) i tendenciozno interpre-
tirana: Turci su se spominjali samo u
kontekstu mita o Kosovskoj bitci, buna
protiv dahija i u knjievnoj imaginaciji
danka u krvi. Zbog svega toga orijenta-
listika mi se mogla uiniti pu tem mo -
gu ega prosvjeenja, koji je najednom
iskrsnuo preda mnom da me odvede u
svijet sa starih fotografija Bihaa, koje
su povremeno znale objaviti lokalne
novine Krajina. Na njima sjedobradi
starci odjeveni u akire, s bijelim al-
mama, dokono stoje na drvenom biha -
kom mostu i pue. Dakako, tada nisam
mo gao ni sanjati da su ti Turci za p ra -
vo mjesni muslimani Bo njaci i Bi -
a ni.
to je uope znailo studirati ori -
je ntalne jezike u jugoslavenskom
Sa rajevu ranih sedamdesetih dva -
de setog stoljea?
to se struke tie, Sarajevo je u to
vrijeme bilo vodei orijentalistiki cen-
tar ne samo u Jugoslaviji, nego i u regi-
ji. Arabistiki, turkoloki i osmanistiki
radovi iz sedamdesetih i osamdesetih
go dina prologa stoljea, meu kojima
se mnogi i danas smatraju znaajnim
zna nstvenim prilozima, nastajali su ili
su objavljivani u Sarajevu, u Prilozima
za orijentalnu filologiju i posebnim iz -
da njima Orijentalnoga instituta, odno-
sno u izdavakim kuama Svjetlost i
Veselin Maslea. Na Odsjeku za ori-
jentalistiku predavali su istaknuti pro-
fesori i znanstvenici kao Nedim Fi li po -
vi, Hamid Hadibegi, Vano Bo kov,
Sran Jankovi. U nastavu su bili uk -
lju eni i poznati arabisti i turkolozi s
Orijentalnoga instituta, u moje vri jeme
Teufik Mufti i Eref Kovaevi. Saraje-
vo je tada bilo istinsko mul ti etniko i
multikulturno sredite pa nije ni udo
to su se na tamonji studij orijentalis -
ti ke upisivali i studenti iz drugih repu-
blika bive Jugoslavije Makedonije,
Srbije, Crne Gore i Hrvatske.
Kakve su bile reakcije tadanje
oko line na Va odabir studija, ka k -
va su Vaa iskustva iz tog perioda?
Za multietniko i multikulturno
Sa rajevo, u kojemu su Odsjek za ori-
jentalistiku i Orijentalni institut ute-
meljeni iste godine (1950.), studij ori-
jentalne filologije doivljavan je kao
jedan od studija iz ponude Filozofskoga
fakulteta. Dodue, egzotian, ali ni po
emu drugome poseban ili obiljeen.
i stu orijentalistiku, ali i kombinira-
ni studij arabistike i nekoga od svjet-
skih jezika, najee engleskog, studi-
rali su studenti svih nacionalnosti. Se -
d a mdesetih godina prologa stoljea
broj studenata se poveao zbog toga to
su velika bosanskohercegovaka podu-
zea, koja su sklapala znaajne poslove
u arapskome svijetu, trebala prevodi-
telje. Trebala ih je u velikom broju i vo -
j ska. No za razliku od Sarajeva, u bo -
sanskim provincijama atributi orije -
n talni, osmanski, turski, arapski izazi-
vali su zazor kod pripadnika svih na ci -
o nalnosti, pa ak i kod veine Mu s li -
mana (danas Bonjaka) srednje i mla -
ih generacija. Dodue, atribut ara p -
ski neto manje, ponajprije zbog iz v r s -
nih politikih i gospodarskih odnosa
38 BEHAR117118
Dobronamjerne ljude koji se ude zato moj rad na rjeniku,
dodue uza sve druge brojne obaveze i znanstveni rad, traje tolike
godine, obino podsjetim na to da e Hrvatsko-turski rjenik imati
oko 60 tisua natuknica, da e, primjerice, svi glagoli sadravati
podatke o valentnosti i svi odreda biti oprimjereni, da su primjeri
uzimani iz korpusa tekstova, a ne prepisivani iz drugih rjenika, da e
rjenik sadravati najfrekventnije kolokacije i frazeme hrvatskoga
jezika i njihove turske ekvivalente te da valjan turski rjenik ija bi
lijeva strana bila neki od junoslavenski jezika do sada nije napisan!
Jugoslavije s arapskim zemljama. Pa -
m tim da su u ranim sedamdesetim go -
dinama najpoeljniji i najprestiniji
studiji u mojem okruenju bili drutve-
ni - pravo, ekonomija, politike znanos -
ti, sociologija, novinarstvo i sl. Stoga
moete pretpostaviti kakvu je nevjeri-
cu, pitanja i komentare mogao izazvati
izbor orijentalistike meu mojim poz-
nanicima i prijateljima, pa i u iroj obi-
telji. (to e ti to?; Kome to treba?; Ko -
ga zanima turski vakat?; Ima li i tur-
ski jezik gramatiku?).
Studij orijentalistike katkad je bilo
teko braniti i pred nepoznatim kole-
gama koji su u studentskoj menzi lju-
bopitljivo i s nevjericom zagledali rjeni-
ke i knjige s naslovima ispisanim ara -
pskim slovima. Stoga sam svoje knj i ge
okretao naopako ak i kad su bi le na
tu rskoj latinici. Neka su mi pi tanja te -
ko padala zbog toga to nisam mogao
uvjerljivo obrazloiti zbog ega sam na -
preac odabrao ba taj studij, a ni znati
je sam li pogrijeio i hou li kao turko-
log moi nai posao. Naime, u to vrije-
me diplomirani turkolog mogao je radi-
ti samo u znanosti.
Godine 1974. zavrili ste studij ori-
jentalne filologije u Sarajevu gdje
ste tijekom osamdesetih izgradili
vrlo uspjenu akademsku karijeru
na tamonjem Filozofskom fakulte-
tu. Dvadeset godina kasnije, 1994.
kao jedan od vodeih bosans ko -
hercegovakih turkologa doli ste
u Hrvatsku i na Filozofskom fakul-
tetu u Zagrebu utemeljili studij
turkologije. Za Vama su etiri de -
setljea vrlo aktivnog znanstveno-
istraivakoga rada, period obi -
ljeen promjenama razliitih aka -
demskih sredina, politikih siste-
ma i drutvenih klima. Koliko su
Vam te promjene i izmjetanja ili
na ruku? Jesu li one za struku po -
put Vae bili poticaj ili moda prije
stanovita konica?
Boravak u novoj akademskoj sredi-
ni, a tu prije svega mislim na inozem-
stvo, i aktivno sudjelovanje u nastavi
i/ili radu na istraivakim projektima
prua znanstveniku priliku da se osvr-
ne na svoja postignua, utvrdi gdje je
na ljestvici znanstvene relevantnosti u
meunarodnim razmjerima svoje stru-
ke i preispita se to bi jo morao napra-
viti ili poboljati da bi ostvario jo bolje
rezultate. Gostujui profesor ili znan-
stvenik usto ima priliku sklopiti nepo-
sredna poznanstva s inozemnim kole-
gama i razmijeniti iskustva i znanja,
upoznati se s praktinim organizacij-
skim rjeenjima i nainom na koji fun -
k cionira tamonja znanstvena zajedni-
ca. Moe imati sreu da otkrije druki-
je pristupe struci i drukiji nain raz-
miljanja o njoj.
Moje iskustvo govori da privreme-
na ili trajna promjena sveuilita go s -
tu juem profesoru moe znaiti jo pu -
no toga: nove mogunosti i bolje uvjete
rada, poticaj na koji ga tjera nova sre -
di na, potrebu da se dokae i potvrdi u
njoj, da se znanstveno etablira i aktiv-
no ukljui u akademsku zajednicu.
Sto ga mislim da bi svaki sveuilini
pro fesor morao stei takva ili slina is -
k u stva. Na razmjeni profesora i, daka-
ko, studenata, inzistira i bolonjski pro -
gram. To mu se, za razliku od mno gih
drugih sadrajno ispranjenih floskula
koje mirne due moemo nazvati
bolonjskim kiem, mora pri z nati kao
velika prednost u odnosu na stariji
nain studiranja. Naalost, mo gue je
da e se razmjena po Bolonji uruiti
pod teretom financijskih nedaa, ali o
tom scenariju ne elim ni razmiljati.
U starijem, predbolonjs kom su stavu
sretali smo profesore koji su bili uvje-
reni da njegov asistent mo ra di p lo mi -
rati, magistrirati i doktorirati kod
njega, a po mogunosti ni ne odvajati
se od njega sve dok profesor ne ode u
mirovinu. Karikirano govorei, bilo je
mogue zamisliti da netko osno v nu
ko lu zavri u selu, srednju u su sje d no -
me gradiu i fakultet u administrativ-
nom sjeditu upanije te ondje ostane
graditi sveuilinu karijeru, a da nije
ni proetao glavnim gradom svo je do -
mo vine. Danas je to ipak neza mi slivo.
Kako se rodila ideja o osnivanju
tu rkologije u Zagrebu?
Vama je poznato da se o osnivanju
turkologije na Sveuilitu u Zagrebu
poelo razmiljati krajem 19. st. Meu-
tim, tek uoi Drugoga svjetskog rata ta
je ideja bila na pragu ostvarenja budu-
i da se u Zagrebu stjecajem okolnosti
skrasio orijentalist Aleksej Olesnicki,
koji je 1928. godine angairan u JAZU
(danas HAZU) kao honorarni slube-
nik za prikupljanje orijentalnih ruko-
pisa i njihovu kataloku obradu. Ole-
snicki je 1937. imenovan pomonim na -
s tavnikom za turski jezik na Filozof-
skom fakultetu u Zagrebu, a 1943. pro-
maknut u zvanje docenta. Naalost, is -
te je godine umro tako da turkologija
nije zaivjela kao studij.
U devedesetima, godinu dana na -
kon to je Hrvatska proglasila neovis-
nost, inicijativu za osnivanje turkologi-
je na Zagrebakom sveuilitu dao je
prof. dr. sc. Nenad Moaanin. Bilo je
do govoreno da nakon isteka stipendije
Zaklade A. von Humboldt ponem pre-
davati na Filozofskom fakultetu u Za g -
re bu. Budui da je jezik okosnica svake
filologije, a ja se prvenstveno bavim tu -
r skim jezikom, time je konano bio
stvoren preduvjet za osnivanje prve i
za sad jedine turkoloke katedre u Hr -
va tskoj. Velika je srea to je u vrijeme
osnivanja turkologije proelnik Odsje-
ka za opu lingvistiku i orijentalne stu-
dije bio akademik prof. dr. sc. Mislav
Jei. On je zduno podrao inicijativu
39 BEHAR117118
U knjizi The Turkish Language in Ottoman Bosnia tragam za
odgovorima na dva zanimljiva i nimalo laka pitanja: tko je govorio
turski u osmanskoj Bosni i o kakvom je turskom jeziku rije.
Istraivanje se pokazalo vrlo zahtjevnim zbog toga to su se
europski putnici rijetko, usputno i turo osvrtali na rairenost
turskoga jezika u Bosni, ali i zbog kompleksnosti problematike.
Zbog pomanjkanja izvora ponegdje je, naalost, izostala slojevitija
analiza jezinoga stanja, odnosno navodne bosansko-turske
dvojezinosti koju neki znanstvenici spominju u svojim radovima.
prof. Moaanina i studij turkologije
(istodobno i studij hungarologije) uveo
u spomenuti Odsjek. Ipak, zagrebaka
turkologija ne bi mogla odmah zaivje-
ti kao samostalan studij i kao ustrojbe-
na jedinica na razini katedre (de facto
odsjeka) da se u njezin rad od prvoga
dana nisu ukljuili i drugi kolege ori-
jentalisti: dr. sc. Nenad Moaanin i dr.
sc. Tatjana Pai-Vuki, te prof. dr. Fe -
him Nametak sa sarajevskoga Filozof-
skog fakulteta.
Kako tumaite injenicu da je stu-
dij turkologije uspio zaivjeti u po -
li tiki najosjetljivijem periodu mo -
de rne hrvatske povijesti, ratnih
de vedesetih? Kakav je bio prijem
u akademskoj i iroj zajednici s ob -
zi rom na uglavnom negativnu per-
cepciju Turaka u kolektivnoj svi je -
sti hrvatskih graana?
Osnivanje novih studija i studijskih
smjerova ovisi i o gospodarskim i politi-
kim okolnostima. Turska se diplomaci-
ja nakon izbijanja rata 1991. godine po -
jaano angairala u svim dravama
nastalim na prostorima bive Jugosla-
vije, ukljuujui i Hrvatsku koja je raz-
vila izvrsne politike odnose s Turskom.
Tom zbliavanju Hrvatske i Turske pri-
donijeli su i uspjesi turske diplomacije u
pregovorima izmeu zaraenih strana,
ali i injenica da je Hrvatska u Europi
donekle bila politiki izolirana zbog rata
izmeu Hrvata i Bonjaka u susjednoj
zemlji. Utemeljenje turkologije na Za g -
re bakom sveuilitu Turci su doivjeli
kao in dobre volje i nastojanja da se
izmeu Hrvatske i Turske uspostave ne
samo politiki i gospodarski, nego i
znanstveni i kulturni odnosi, i to su
zna li cijeniti. Prvi turski veleposlanici,
koji su po dolasku u Zagreb posjeivali i
Odsjek za hungarologiju i turkologiju,
nisu pro putali napomenuti da im je
osobno tadanji turski predsjednik De -
mirel naloio da se angairaju u mate-
rijalnoj ili kadrovskoj pomoi zagreba-
koj Katedri za turkologiju.
Prijem na koji je turkologija naila
u akademskoj zajednici, a tu prije sve -
ga mislim na Filozofski fakultet i tada -
nji Odsjek za opu lingvistiku i orijen -
ta lne studije, bio je izvrstan. Ako bih
morao istaknuti pojedince koji su zdu-
no podrali turkologiju i bili svjesni
nje zina znaenja za povijesna, filolo -
ka, etnoloka i druga istraivanja, on -
da su to akademik Jei, prof. dr. sc.
Sti pe Botica, tadanji dekan Filozofs -
koga fakulteta, pokojna profesorica Mi -
l ka Jauk-Pinhak, u to vrijeme prode-
kanica, dr. sc. Anelko Mijatovi, sa v -
jetnik predsjednika Tumana za zna-
nost i drugi. Pojedince izvan akadem-
ske zajednice dakako ne bih ni spome-
nuo da se njihove reakcije na turkologi-
ju danas ne prepriavaju kao autenti-
ne anegdote. Ivo ani u knjizi Pre -
va rena povijest spominje hercegova-
kog guslara koji je 1996. opjevao ti -
skanje turskoga pravopisa u Zagrebu
(to jest moje Gramatike suvremenoga
turskog jezika), izraavajui bojazan da
bi jednoga dana taj pravopis mogao
zaivjeti i u Federaciji (Bosne i Herce-
govine)! Tu anegdotu preuzela je od
ania i jedna amerika autorica i uvr-
stila je u svoju knjigu o nacionalizmi-
ma na prostorima bive Jugoslavije.
Podruja Vaeg znanstvenog inte-
resa poprilino su iroka: od suv -
re menog turskog jezika, preko
40 BEHAR117118
U proteklih dvadeset
godina zagrebaka se
turkologija uspjela razviti
u respektabilan studij na
Sveuilitu u Zagrebu, ali i
u turkoloki centar poznat
u meunarodnim
razmjerima, u kojemu su
odrana i dva velika
meunarodna turkoloka
kongresa. Nai istaknuti
profesori objavili su u
inozemstvu vrijedne knjige
i lanke i postali lanovima
vanih strunih i
znanstvenih institucija,
tijela, urednitava u
inozemstvu, a dobitnici su i
prestinih inozemnih
nagrada za svoj znanstveni
i struni rad.
osmanskih tekstova do razliitih
ku lturnopovijesnih tema vezanih
za osmansku Bosnu. Pa ipak, pro-
filirali ste se u prvom redu kao tu -
r kolog lingvistikog usmjerenja,
Vaa prva strast su jezik i rijei.
Autor ste Gramatike suvremenoga
turskog jezika, iznimno hvaljene i
citirane u svijetu, a ve dugo godi-
na radite na prvom hrvatsko-tur-
skom rjeniku. O kakvom je pro-
jektu rije?
Kad se govori o projektima, onda se
obino misli na znanstvena istraiva-
nja ili znanstveni rad od kojega se oe-
kuju konkretni rezultati. Iza projekata
stoje odgovarajue institucije i materi-
jalno ga podupiru. Hrvatsko-turski rje -
nik zamislio sam kao osobni projekt,
ako se zadatak koji sami sebi zadamo
uope moe zvati projektom. Pa ipak,
moja prvotna namjera nije bi la da sam
radim na njemu, to je naprosto anakro-
nizam. Naime, bio sam uvjeren da e
mi se pridruiti neki kolege iz Saraje-
va, ali se ta suradnja ipak nije dogodi-
la.
Rad na rjeniku jedan je od najzah-
tjevnijih poslova u podruju filologije
ne samo po svojoj opsenosti i teini
po sla koja proizlazi iz te opsenosti, i
ko ju neki leksikografi opisuju atribu-
tom rudarski, nego i po znanjima i fi -
lo lokim kompetencijama koje leksiko-
graf mora posjedovati te po ustrajnosti
da se zapoeto dovede do kraja. Do b ro -
na mjerne ljude koji se ude za to moj
rad na rjeniku, dodue uza sve druge
brojne obaveze i znanstveni rad, traje
tolike godine, obino podsjetim na to
da e Hrvatsko-turski rjenik imati oko
60 tisua natuknica, da e, primjerice,
svi glagoli sadravati podatke o valent-
nosti i svi odreda biti oprimjereni, da
su primjeri uzimani iz korpusa teksto-
va, a ne prepisivani iz drugih rjenika,
da e rjenik sadravati najfrekventni-
je kolokacije i frazeme hrvatskoga jezi-
ka i njihove turske ekvivalente te da
valjan turski rjenik ija bi lijeva stra-
na bila neki od junoslavenski jezika
do sada nije napisan! Kad piete hrvat-
sko-engleski rjenik, na raspolaganju
vam je mnotvo ve objavljenih rjeni-
ka, iako ni to nije jamstvo da e va biti
dobar ili najbolji. U poslu koji radim ja
sam, naalost, prvi.
Na rjenicima nerijetko radi itav
tim strunjaka, no vi ste u ovom
mukotrpnom poslu ve due vrije-
me sami. Kako je to godinama lu -
ta ti nepreglednim labirintom rije-
i? Osjeate li se katkad zatoeni-
kom u toj tamnici jezika, da pa -
rafraziram Jamesona?
Ta je metafora umjesna i njome se
dobro moe opisati stanje jednoga le k -
si kografa. Ponekad mi se ini da zapra-
vo ne itam tekstove na turskom jezi-
ku, nego da u njima lovim meni nepoz-
nate kolokacije, frazeme, nove rijei,
neologizme, nova znaenja, novu ili ne -
o binu uporabu neke rijei u kontekstu
i slino. No to je samo povrinska ma -
ni festacija spomenute opsjednutosti ri -
jeima. Ona dubinska proizlazi iz lije-
ve, hrvatske strane rjenika, na ija pi -
ta nja ne moete uvijek jednoznano
od govoriti: koji bi leksik trebao sadra-
vati rjenik, u kojem opsegu, za koju
namjenu, do koje razine ii u razradi
semantikih grozdova i je li sve podjed-
nako vano. A uvijek vam se ini da
jest, da uza sve recentne rijei i pojmo-
ve iz politike, gospodarstva, drutva,
informatike, tehnologije, medicine, ge -
ne tike i svega drugoga neizostavno mo -
rate imati i rijei poput trklja (motka
uz koju se penje grahorica ili loza, pri-
tka), iako niste sigurni hoe li ikada
ikome ustrebati.
Osim lingvistikih i filolokih is t -
ra ivanja zaokuplja Vas jo jedna
vrlo specifina kulturnopovijesna
tema: bosanski franjevci u vrijeme
osmanske uprave i njihovi doticaji
s turskom kulturom. Bavei se nji-
hovim turkolokim radovima ist -
ra ujete jedan prilino rubni, za -
ne maren segment kulturnog na s -
lijea osmanske Bosne. Kakav je
po gled na osmansku batinu iz po -
zicije tih drugih, nemusliman-
skih itelja Osmanskog Carstva?
Ka kve prie o Turcima i Bosni pri-
povijedaju zaboravljeni spisi u
Plehanu, Fojnici, Kraljevoj Sutje-
sci?
Openito uzevi, franjevaki stav
prema drugim dvjema konfesionalnim
i etnikim zajednicama u Bosni i Her-
cegovini, pravoslavnoj i muslimanskoj,
nije se razlikovao od stava koje su te
zajednice imale prema franjevcima.
Sve tri su se zatvarale u imaginarne
gra nice i razvijale svoj nain miljenja
i prosuivanja o dogaajima presud-
nim za samoodranje te zajednice. Ko -
li ko god su bosanski muslimani bili
inkorporirani u osmansko drutvo i os -
je ali se njegovim dijelom i privilegira-
nim slojem toga drutva, toliko su
katolici i pravoslavci imali odmaka, za -
zora i rezervi prema njemu. Franje va -
ki izvori, ponajprije ljetopisi, vrlo e -
sto govore o nepovjerenju prema in s ti -
tucijama drave, posebice prema bo sa -
nskim namjesnicima i sudovima. Pa
ipak, negativne atribucije nikada se ne
pripisuju sultanu, nego u pravilu mu s -
li manima s kojima su dijelili isti jezik i
isti ivotni prostor. Pitanje je dakle ho -
e mo li takav njihov stav smatrati po -
g le dom na osmansku batinu iz pozici-
je drugoga, ili pak pogledom na bo -
sanske prilike iz pozicije domaega koji
je u podijeljenom drutvu bio doveden
u poziciju drugoga i drukijega.
41 BEHAR117118
to se struke tie, Sarajevo
je u to vrijeme bilo vodei
orijentalistiki centar ne
samo u Jugoslaviji, nego i u
regiji. Arabistiki,
turkoloki i osmanistiki
radovi iz sedamdesetih i
osamdesetih godina
prologa stoljea, meu
kojima se mnogi i danas
smatraju znaajnim
znanstvenim prilozima,
nastajali su ili su
objavljivani u Sarajevu, u
Prilozima za orijentalnu
filologiju i posebnim
izdanjima Orijentalnoga
instituta, odnosno u
izdavakim kuama
Svjetlost i Veselin
Maslea.
42 BEHAR117118
Dugi niz godina bavite se proua-
vanjem tzv. bosanskog turskog je -
zika. Na tu ste temu upravo dovr-
ili knjigu koja e uskoro izai na
engleskom jeziku kod uglednog iz -
da vaa u Istanbulu. O emu go vo -
rite u svojoj novoj knjizi?
U knjizi The Turkish Language in
Ottoman Bosnia tragam za odgovori-
ma na dva zanimljiva i nimalo laka pi -
tan ja: tko je govorio turski u osmanskoj
Bosni i o kakvom je turskom jeziku ri -
je. Istraivanje se pokazalo vrlo zah-
tjevnim zbog toga to su se europski
putnici rijetko, usputno i turo osv r tali
na rairenost turskoga jezika u Bo sni,
ali i zbog kompleksnosti proble ma tike.
Zbog pomanjkanja izvora po ne gdje je,
naalost, izostala slojevitija analiza je -
zi noga stanja, odnosno na vo dne bo sa -
n sko-turske dvojezinosti ko ju neki
znanstvenici spominju u svojim radovi-
ma. Tek nam 19. st. donosi po uzdanije
podatke o gotovo zanemarivoj zastu-
pljenosti turskoga jezika u Bo s ni, kao i
prve latinine tekstove na ko ji ma se
mogu analizirati njegove jezine karak -
te ristike koje se ne mogu od i tati iz
ono dobnih turskih tekstova pi sa nih
ara pskim pismom. itateljima e mo -
da biti zanimljiv podatak da su au tori
tih rukopisa bosanskohercego va ki fra-
njevci, koji su u svojim kolama uili tu -
rski jezik kao obavezan pre d met, ka ko
bi neposredno mogli komu ni cirati s vla-
stima i braniti svoje inte re se na erijat-
skim sudovima ili ak na Porti.
Pored znanstvenih radova bavite
se i knjievnim prevoenjem. Pri-
jevodi romana turskoga nobelovca
Orhana Pamuka, koje potpisujete
samostalno ili u suradnji s mlaim
kolegama, otvorili su novo poglav-
lje u hrvatskoj prijevodnoj knjie-
vnosti: zanemarimo li sporadine
prijevode s turskog koji su izlazili
u Zagrebu izmeu dva svjetska ra -
ta, ovo je prvi put da se na hrvats -
ki sustavno prevode djela iz mo de -
r ne turske knjievnosti. Samo u
zadnjih deset godina objavljeno je
gotovo 30 naslova. Kako tumaite
tako dobar prijem turske knjiev -
nosti posljednjih godina?
Zanimanje za suvremenu tursku
knjievnost ne samo kod nas, nego i u
svij etu, poinje s usponom Orhana Pa -
mu ka. To je injenica koju nitko ne mo -
e porei, ak ni oni nacionalistiki
krugovi u Turskoj koji ga na sve nai-
ne nastoje politiki diskvalificirati. Za -
h valjujui Pamuku iji je roman Zo -
vem se Crvena kod nas tiskan u ne v -
jerojatno visokoj nakladi (prvo iz da nje
prodano je u 10.000 primjeraka, a ini
se da je i drugo rasprodano), mo g li su
na hrvatsko trite ui i drugi pisci.
Sudei po oglednim rezultatima i ta -
no sti knjiga u Hrvatskoj u 2013. go -
dini, koje je obradio kolega Neven Uu -
movi koristei Sustav Zaki (na j ra i re -
nija aplikacija za katalogiza ci ju i cir-
kulaciju knjininog fonda u Hr va t s -
koj), broj posudbi najitanijih na slova
doputa nam zakljuak da turska knji-
evnost danas spada meu i ta nije na -
ci onalne knjievnosti u Hrvatskoj! Me -
u turskim piscima Orhan Pa muk je,
dakako, na prvome mjestu, a slijede ga
spisateljice Elif afak, Aye Kulin i Ay -
fer Tun koje, po mome mi ljenju, ni -
kada ne bi doivjele vei us pjeh u ino -
ze mstvu da im taj prodor nije omo gu -
io Orhan Pamuk. Pojaano za ni ma nje
za Tursku, njezinu knjievnost i ku -
lturu potaknule su i turske te le vi zi j ske
serije koje su nam u Hrvatsku do ve le
i dvije knjige o Sulejmanu Ve li a n s -
tvenom, obje prevedene s engleskoga.
Koliko su po Vaem sudu knjiev -
na djela uspjela izmijeniti domina-
ntne predodbe domaeg stanov -
ni tva o Turcima?
Odgovor na vae pitanje poet u
pojanjenjem gore izreenog zakljuka
da turska knjievnost danas spada
meu itanije nacionalne knjievnosti
u Hrvatskoj. Naime, Neven Uumovi
utvrdio je da je svaki od spomenutih
pisaca u 2013. godini imao izmeu 900
i 1500 posudbi po knjizi. Ukupno gle-
dajui, rije je o skromnome broju ita-
telja. Poznat vam je podatak da se pre -
ko 95% studenata upie na studij tur-
kologije, a da prije toga nisu proitali
ni jedan turski roman, ak ni djelo no -
belovca Pamuka.
Nisam siguran da knjievna djela
mogu mijenjati ustaljene predodbe o
bilo kome, pa ni o Turcima, jer relativ-
no malen postotak stanovnika Hrvat-
ske ita knjige. Osim toga, ljubitelji
knji evnosti prosvjeeniji su sloj stano-
vnitva pa vjerojatno mnogi od njih ni
ne boluju od opih mjesta i negativnih
predrasuda. Problem su ljudi jedne ili
nijedne knjige jer takvi sve znaju i o
svemu imaju svoje miljenje. Pritom
im ne pada na pamet da bi morali mi -
s liti kako bi imali pravo na miljenje te
da bi morali puno itati kako bi mogli
misliti. Rekao bih stoga da su ruenju
stereotipa Hrvata o Turcima najvie
pri donijele televizijske serije. Vjerujem
da su mnogi nai budui studenti up ra -
vo revnosni gledatelji turskih sapuni-
ca.
Studij turkologije koji ste uteme -
lji li 1994. uskoro e proslaviti dva-
desetu obljetnicu. to se promije -
ni lo u odnosu javnosti prema tur -
ko logiji kao znanstvenoj discipli-
ni? Ima li pomaka?
Promijenilo se mnogo toga najprije u
odnosu Hrvata prema Turskoj i Turci-
ma, a potom i u svemu ostalome. Taj re -
ce pcijski pomak prema pozitivnome
odi grao se nevjerojatno brzo, u samo
dva desetljea. Impuls koji je pokrenuo
te promjene zasigurno treba traiti u
uspostavi i razvoju politikih odnosa iz -
me u Republike Hrvatske i Republike
Turske, a sve ostalo utemeljenje tur-
kologije, veliko zanimanje za studij, tri-
jumfalni dolazak turskih knjievnika u
Hrvatsku preko prijevoda s turskoga
jezika, pojava turskih serija na naim
televizijama, gostovanje turskih pisaca
na Sajmu knjiga u Puli, prenapueni tu -
ristiki aranmani u oba smjera itd.
sve je to proisteklo iz tih odnosa.
U proteklih dvadeset godina zagre-
baka se turkologija uspjela razviti u
respektabilan studij na Sveuilitu u
Zagrebu, ali i u turkoloki centar poz-
nat u meunarodnim razmjerima, u
ko jemu su odrana i dva velika meu -
na rodna turkoloka kongresa. Nai is -
ta knuti profesori objavili su u inozem-
stvu vrijedne knjige i lanke i postali
lanovima vanih strunih i znanstve-
nih institucija, tijela, urednitava u
ino zemstvu, a dobitnici su i prestinih
inozemnih nagrada za svoj znanstveni i
struni rad. Vjerujem da se ni jedan no -
voutemeljeni studij u Hrvatskoj ne
moe pohvaliti takvim uspjehom u raz-
doblju od svega dvadeset godina.
Turci su u Hrvatskoj ostali vie od
dva stoljea, pa ipak, ini se da je
osmanski sloj hrvatske povijesti
najmanje istraen. Ilirsko ili rim-
sko naslijee Hrvatska s ponosom
istie kao dio vlastite batine, au s -
tro ugarsko i mletako takoer, no
s osmanskim se izgleda i dalje spo -
ri. Zato je jo uvijek tako? Otkuda
toliko elementarnih nepoznanica
kad su Turci u pitanju i ima li na -
de da se u dogledno vrijeme takav
stav promijeni?
Tono, s recepcijom nasljea os ma -
nske provenijenicije jo uvijek ima pro-
blema. Zazor prema tom nasljeu, koji
se katkad osjea unato svemu o emu
sam govorio, proistekao je iz re du kci o -
ni stike teze o kranskim te meljima
europske civilizacije i kulture, u kojoj
su Hrvati do Prvoga svjetskog rata par -
ti cipirali kao dio velikih carstava
(Ugarskog, Austrijskog, Austrougars -
kog). Sve to se nije uklapalo u spome -
nu tu vjersko-ideoloku shemu smatra-
no je nehrvatskim i stranim ak i kad je
nastajalo u dananjoj Hrvatskoj (u po d -
rujima koja su neko bila pod osman-
lijskom vlau), pa ak i onda kad su,
kako je lucidno primijetio dr. sc. Zlatko
Ka ra s Arhitektonskoga fakulteta Sve -
uilita u Zagrebu, islamske vjerske i
pro fane graevine u dalmatinskom za -
leu gradili hrvatski majstori od hrvat-
skoga kamena. Taj se antiturski nara-
tiv nije mijenjao ni u razdoblju prve i
druge Jugoslavije jer je u osmanskim i
turskim temama dominirala srpska hi -
s toriografija. Ob je ktivno gledajui, u
Hrvatskoj se od nos prema os ma nskom
nasljeu korjenito nije mogao mijenjati
i zbog toga to do 1994. godine nije ni
postojao studij turkologije. Danas je
situacija posve drukija jer su pod men-
torstvom prof. Moaanina na Odsjeku
za povijest Fi lo zofskog fakulteta u Za -
grebu ve stasali hrvatski povjesniari-
osmanisti ko ji su usporedo studirali
povijest i turkologiju.
Kako komentirate prie o novom
tu rskom neoosmanizmu i impe-
rijalnim tenjama aktualne turske
politike na Balkanu na poetku 21.
stoljea?
Turska ima plan osnaiti politiki,
gospodarski i kulturni utjecaj na pro-
storu povijesne Rumelije, ali ta tenja
nije nita manje legitimna od slinih
inicijativa drugih zemalja da usposta-
ve regionalnu suradnju. injenica da
Turska u ovome trenutku pokree i for-
sira tu suradnju zbog gospodarskoga
prosperiteta ne ini je a priori namet -
ljivom ili nasilnom, premda se pone-
gdje doivljava i kao takva. Sudei po
nekim reakcijama javnosti u susjed-
nim zemljama, vjerojatno bi nastupi
je dnog dijela turske politike elite mo -
gli biti suptilniji s obzirom na povijesne
re miniscencije, ali smatram da se ni t -
ko ne bi trebao osjeati uznemirenim
ako Turska eli obnoviti neki osman-
ski spomenik i predati ga na uporabu
zemlji u kojoj se on nalazi. Svaka je su -
radnja obostrana i nitko je nikome ne
moe nametnuti. n
43 BEHAR117118
Franjevaki izvori, ponajprije
ljetopisi, vrlo esto govore o
nepovjerenju prema
institucijama drave,
posebice prema bosanskim
namjesnicima i sudovima. Pa
ipak, negativne atribucije
nikada se ne pripisuju
sultanu, nego u pravilu
muslimanima s kojima su
dijelili isti jezik i isti ivotni
prostor. Pitanje je dakle
hoemo li takav njihov stav
smatrati pogledom na
osmansku batinu iz pozicije
drugoga, ili pak pogledom
na bosanske prilike iz
pozicije domaega koji je u
podijeljenom drutvu bio
doveden u poziciju drugoga i
drukijega.
44 BEHAR117118
KOLUMNA
Z
amislite da se nalazite u bliskoj
bu dunosti, u Hrvatskoj, na brdo-
vitom Balkanu, a u Evropskoj uni -
ji. Kriza je, demonstracije, trajkovi su
gotovo svakodnevni, a caruje sve vea ne -
zaposlenost. Primjetna bijeda te po pu liz -
mi raznih vrsta dominiraju informacijs -
kom domenom i vaim ivotima. Po li ti -
ka kriza uzela je maha, dobrano pot po -
mognuta sve teom ekonomskom de p re -
sijom. I vi ste jedna od osoba pogoenih
go tovo svim aspektima krize i kodo me na
ste terora informacija kojima ne mo ete
vie odrediti vjerodostojnost, a jo manje
istinitost.
Zamislite potom situaciju u kojoj
gra donaelnik glavnog grada neke od
su sjednih drava na jednom relativno
gle danom regionalnom TV kanalu, od -
no sno digitalnoj mrei, izjavi kako ova-
kva krizna Hrvatska mora doivjeti re -
or ganizaciju i ustavne promjene koje e
ga rantirati teritorijalni preustroj koji e
omoguiti jednoj malobrojnijoj etnikoj
zajednici da tako ostvari svoja prava na
politiku zastupljenost te predloi i kako
formiranjem politikog entiteta na po -
druju nekoliko upanija, gdje pripadni-
ci te manjine ine ili su inili veinu
1991. godine.
Zamislite onda da bivi predsjednik
jedne od susjednih drava ponudi ovako
nestabilnoj Hrvatskoj plan teritorijal-
nog preustroja s vie vieetnikih cjelina
i to prezentira Evropskoj uniji i meu-
narodnoj zajednici.
Zamislite da premijer jedne od su s -
jednih drava doe u slubenu posjetu
Hrvatskoj, pogoenoj nemirima i pro-
testnim okupljanjima, i to u Rijeku, pri
tomu zaobiavi Zagreb, te, iako s dobro-
susjedskim namjerama i ponudama, ta -
mo pohodi prostorije jedne od nacionali-
stikih stranaka jedne malobrojnije et -
ni ke zajednice u Hrvatskoj, gdje mu
pred kamerama pokau kri/krst/polu -
mj e sec oteen u nedavnim rasistikim,
a zapravo socijalno uzrokovanim divlja-
njima navijaa NK Prvoborac, na prim -
jer, koji su organizirano, kao pripadnici
brojnijeg naroda preli Rijeinu i doli
praviti nerede u mirnom, istonom dije-
lu Rijeke, preteito monoetnikom.
Zamislite, na koncu, predsjednika
ne ke od susjednih drava kako na noge
u dravniki posjet dolazi jednom u -
pa nu koji ga voda po grobitima pripa d -
nika svoga naroda, nekima vrlo sumnji-
va statusa i porijekla, a on na kraju tom
u panu, na klaviru odsvira neku nau,
do mau, za duu razgaliti, na primjer
Ti si ena druga mog Tome Zdravkovi-
a. Dok mediji s obje strane izvjetavaju
o susretu dva dravnika.
Pokuajte si predstaviti kako zamje-
nik premijera jedne od susjednih dra-
va, dok u ovako neodrivoj Hrvatskoj
tra ju ponekad i nasilni socijalni nemiri,
pozove sebi dragog i odanog upana i
nakon sastanka izvijesti zainteresiranu
javnost kako je obaveza njegove zemlje
da titi tu upaniju. Ili, mislite jo hue,
jo lue. Da isti vice premijer pozove
pre dsjednika politikog entiteta, nasta-
log spajanjem dijelova teritorija nekoli-
ko upanija koji je jamac opstanka ma -
lobrojnije etnike zajednice u Hrvatskoj
iizjavi, nakon bilateralnog sastanka,
kako je obaveza njegove zemlje zatita
integriteta ba tog politikog entiteta, a
ne itave susjedne mu drave.
Na i strani pik zibneri
Ne moete? Jasno da ne moete. Dok
se tako u strahu za vlastitu zemlju, kao
u nonoj mori preznojavate, ogoreni
kao lojalni graani svoje zemlje, patrioti
- stanite na asak. Razbudite se i ovu
suludu matariju iz budunosti transpo-
nirajte u vrijeme sadanje, a izmiljene
dravne dunosnike neodredivih zema-
lja asocirajte s jednom od dviju poznatih
dravnih zastava. Dok oni tako ne po s -
tanu srbijanski i hrvaanski dravni du -
nosnici. Pa se redom podsjetite da ste
to ve negdje, nedavno, vidjeli ili uli.
Imate li moda osjeaj deja vu-a?
Napregnite malo modane vijuge i
prokrite avenije sjeanja i redom e
vam se ukazivati prilika izvjesnog Mila-
na Bandia, pa stanovitog Stipe Mesia,
za tim nekog Zorana Milanovia, i neto
zoon politikon
Pie: Faris Nani
Komar iz budunosti ili
stvarnost sadanjosti:
Dosta je gospodo SELJACI!
Stvarnost je negdje drugdje. Lei upravo u, i izvana primijeenoj, aroganciji hrvatskih i srpskih politiara,
povjesniara, novinara, pisaca, profesora koji zemlju Bosnu, koja se povijesno smjestila i razvijala izmeu njih,
umjesto kao poeljnu tampon zonu svojih nesporazuma i velikodravnih projekata, ciklusa osveta i
podmirenja rauna, tretiraju kao svoju pokrajinu ili barem, dio nje smatraju ekskluzivnm teritorijem svojih
glavnih etnikih konstituenata iji pripadnici ive u Bosni, odnosno odnedavna se takvima ute.
vienijeg Ive Josipovia te na koncu i
besprizornog Aleksandra Vuia. Jer su
ti likovi, ta gospoda ba to, opisano na
poetku i uinili. Ne u Hrvatskoj, ne u
Srbiji, ve u Bosni i Hercegovini. Taj je
deja vu potpuno stvaran i jednako toliko
nevjerojatan. Odnosno, nevjerojatan je i
nezamisliv za Srbiju i Hrvatsku jer je
ne prihvatljiv moralno, politiki, diplom -
atski i po mjerilima elementarnog uku -
sa i kunog odgoja. Predstavlja flagrant -
no mijeanje u unutarnje stvari druge
drave, pa se lideri ostalih zemalja u re -
giji i Evropi to libe uiniti.
Svoga, sve tanjeg obraza radi. No, taj
je obrazac, naalost, potpuno normalan
za Bosnu i Hercegovinu, gdje ba svatko
iz susjedstva misli da moe uiniti ili
rei pokoju o unutarnjem ureenju, poli-
tikom sistemu, individualnim i kolekti -
v nim pravima njezinih stanovnika, pa
makar bila i elementarno glupa. Za raz-
liku od svojih regionalnih i evropskih
kolega, hrvaanski se i srbijanski lide-
ri ne libe istoga i djelatno doprinose
pro dubljivanju podjela i etnikoj homo -
ge nizaciji i etnoteritorijalizaciji koja ne -
ma nikava utemeljenja u povijesti, a
bogme ni u zdravom razumu.
Da ti nai pik zibneri nisu usamljeni
u svojim pregnuima, svjedoi i najnoviji
kratkotrajan politiki favorit slobodnoga
svijeta puistiki ukrajinski premijer
Arsenij Jacjenjuk. Taj je sirotan nedavno
pokuao odrati predavanje navodno
ne upuenima na Zapadu o U-Krajini i
njez inoj borbi za slobodu koja, naravno,
poinje i zavrava euroatlantskim inte-
gracijama. Da bi to vjernije doarao si -
tu aciju, prolost, sadanjost i budunost
U-Krajine, a posebice geopolitiku re -
alnost i tendencije, neupuenom ameri-
kom i evropskom recipijentu njegovih
predavanja uprizorio je jednu politiku
kartu. Na toj karti sve su zemlje lijepo
narisane, od U-Krajine do EU-nije. Ne g -
dje posred toga dirljivog prikaza, ukrae-
nog utim evropskim zvjezdicamaiz du -
bo kog sna napaena ukrajinskog naroda,
ustoboila se jedna jako, jako proirena
postojea, samostalna, suverena i meu-
narodno priznata lanica U-nije, Horva-
tija, kako ju on okrsti. Oko nje Maar-
ska, Rumunija, ak i Albanija... Ali ni g -
dje Slovenije, Bosne niti Srbije. A bogme
niti Crne Gore i Makedonije. On je novi,
pa nije znao, rei e njegovi apologeti.
Podvalie mu njegovi, dobro zamaskira-
ni proruski suradnici, vriskat e njegovi
partijski gauleiteri.
No, stvarnost je negdje drugdje. Lei
upravo u, i izvana primijeenoj, arogan-
ciji hrvatskih i srpskih politiara, povje-
sniara, novinara, pisaca, profesora koji
zemlju Bosnu, koja se povijesno smjesti-
la i razvijala izmeu njih, umjesto kao
poeljnu tampon zonu svojih nesporazu-
ma i velikodravnih projekata, ciklusa
os veta i podmirenja rauna, tretiraju
kao svoju pokrajinu ili barem, dio nje
sm atraju ekskluzivnm teritorijem svo-
jih glavnih etnikih konstituenata iji
pripadnici ive u Bosni, odnosno odne-
davna se takvima ute.
Korak je to samo do stupnja arogan-
cije koja negira postojanje i povijest cije-
loga naroda koji je najbrojniji u Bosni, a
iji pripadnici ive i u Hrvatskoj i u Srbi-
ji, do sve glasnijih zazivanja njezine
podjele izmeu Srba i Hrvata jer oni
trei ne postoje. Ovomu svjedoe i potpu-
no otvorene izjave, bez rezerve ili ogra-
de, ak i nastavnika u hrvaanskom obr -
a zovnom procesu, predavaa hrvatskog
jezika i knjievnosti, kako su Bonjaci
iz miljen narod, pa se Bosnu i Hercego-
vinu treba dijeliti izmeu valjda neiz-
miljenih Srba i Hrvata. Kada se malo-
brojni i bojaljivi bosanski i bonjaki
javni poslenici, najrjee jako uplaeni
hi storiografi, pobune, suprotstave i po -
ku aju prezentirati malkice drukiju s li -
ku stvarnosti, onu bliu istini, nau se
na vjetrometini napada iz svih balkan-
skih busija, desniarskih i lijevih jugo-
nostalgiarskih. Prvi zamjeraju neovla-
teno kopanje po nacionalnim ranama
prilino rupiaste povijesti, s puno mito-
va i legendi, a potonji prozivaju za nacio-
nalizam i olako vre izjednaavanje svih
nacionalnih pokreta i ideja. Gdje se tu
zagubila istina, nije ni bitno u vremenu
u kojem je najvanije dobro izgledati i
atraktivno prikazati, makar i potpunu
la.
Quousque tandem
Iznositelje istine i glasne opominjae
prozivaju iz busija, iza plotova, ne kont -
ra argumentima, novim dokazima, ve
pro zivanjima po forumima opskurnih
internet stranica da usred njihova glav-
nog grada Zagreba, oni ne-pripadnici nji -
hove nacije (Bonjaci u Hrvatskoj), ka ko
god obrazovani bili, nemaju pravo o isti-
ni govoriti. Istovremeno, potpuno je no r -
malno valjda, da se oni, iako nebitni i op -
s kurni likovi iza internetskih nadimaka,
poput zvaninih dunosnika ma ti ne im
drave, upliu u sve poslove su ve rene su -
sjedne drave, ali imanje vie s krivena
negiranja postojanja jednog na roda.
Graanski koncept drave koji nije
niti nov, niti bi trebao biti nepoznat i ta -
k vim podkapacitiranim intelektima, po -
d razumijeva da graani jedne zemlje,
pla ajui porez, imaju pravo participira-
ti u budetskim sredstvima koja svojim
45 BEHAR117118
KOLUMNA
Zaklinjui se u u vieetninost i multikulturalnost, iako je u
potonjem sluaju rije o podvali, bilo bi bolje zvati to
interkulturalnou, Bonjaci se pridruuju pravljenju etniki
istih teritorija i tako se u potpunosti solidariziraju s
ekstremnim politikama koje se pretvaraju biti reprezentantima
bosanskohrvatskih i bosanskosrpskih interesa.
46 BEHAR117118
KOLUMNA
radom osiguravaju, a koja koriste u ma -
nje od desetine iznosa koje godinje up -
lauju u dravni proraun. To nema
veze s njihovom nacionalnom ili vjers -
kom pripadnou, ve samo s graans -
kom, dakle s dravljanstvom. U tom
smislu, hrvaanskim je Bonjacima gla-
vni grad Zagreb, a ne Sarajevo, kao to
je bosanskim Hrvatima glavni grad Sa -
rajevo, a ne Zagreb. Unato tomu, i isto-
vremeno, neki od ovih napadaa iza bu -
sija i plotova, iza taraba i iz peina, gra -
a ni druge, one iste susjedne drave,
Bo sne, uivaju u znatno veim iznosima
sredstva iz dravnog prorauna Hrvat-
ske, a kae se i na dravni proraun svo -
je zemlje koju bi dijelili. Nevjerojatno, u
21. stoljeu, konceptualizacija ideja iz
devetnaestog, retardacija u fazi od puna
dva stoljea. Ba evropski. Rezultat je
kaos misli, rijei i (ne)djela. ista shizo-
frenija.
Nije li vrijeme da se kae Dosta,
go s podo. Dosta je negiranja Bosne kao
po vijesne drave vjekovnog politiko-
pravnog kontinuiteta, koju tek od au s t -
ro ugarske okupacije zovu i Hercegovi-
nom. Dosta je negiranja njezina najbroj-
nijeg naroda kojemu je bilo zabranjeno
deklarirati se svojim povijesnim, vrlo
do bro i dugo dokumentiranim nazivom
Bonjaci i kojemu je od 1907. bilo za b -
ranjeno svoj jezik nazivati kako je tako-
er dobro i dugo dokumentirano bo -
sanskim. Dosta je lai, historiografskih,
medijskih, politikantskih, pukih i pse -
u doznanstvenih kojima se zazivaju po d -
jele i negira itav jedan narod.
Meutim, krajnje je vrijeme i da se
ka e dosta bonjakoj gluposti, primitiv-
izmu, iskvarenosti, neznanju i sklonosti
improvizacijama koji potiu i poveavaju
postojee predrasude prema njima. Dok
bujaju ove karakteristike, apatini smo,
nita ne poduzimamo, preputamo se
su dbini, biramo i na vlast postavljamo
sve besprizornije birokrate, sve korum -
pi ranije neznalice, sve lukavije kukavice
i sve potkupljivije bezdunike. Takvima
preputamo i nae vjekovne i nove insti -
tu cije prema kojima se oni odnose s
istom destruktivnom strau. Krajnje je
vrijeme da sebi priznamo kako smo naj-
odgovorniji za nae stanje, za sve veu
pusto duha.
Kako isto tako, u dobroj mjeri ne ra -
zumijemo graanski koncept moderne
drave, svodei ga ili na protunarodni ili
na nacionalno neosjetljiv, odnosno na d -
na cionalan, ovisno svrstavamo li se de s -
no ili lijevo od centra. Pa se tako, gdje
Bo njaci ine apsolutnu veinu stanov -
ni tva, olako zaboravljaju kolektivna
prava pripadnika druga dva naroda, a
ma njine da se ne spominje, po naelu
mje ra za mjeru jer to isto rade i oni
dru gi gdje su u veini. Zaklinjui se u u
vi eetninost i multikulturalnost, iako
je u potonjem sluaju rije o podvali, bilo
bi bolje zvati to interkulturalnou, Bo -
nja ci se pridruuju pravljenju etniki
istih teritorija i tako se u potpunosti
solidariziraju s ekstremnim politikama
koje se pretvaraju biti reprezentantima
bo sanskohrvatskih i bosanskosrpskih
in teresa. Ali, nije li to i zakonomjerno?
Moe li se stvarni graanski konce -
pt drave ne reducirati na dva navede-
na stereotipa u glavama veine naroda
koji uiva sluajui turbo folk i ostvari-
ti se u punini razlikovnosti, slojevitosti
individualnih i kolektivnih identiteta i
potivanja istih kada se ne potuju os -
no vne regule civiliziranog (a to znai
gra anskog) drutva? U zemlji u kojoj
se otima prostor od javnosti i bespravno
grade rune graevine razliitih na m -
je na, u zemlji u kojoj su rijeke sve prlja-
vije, a gradovi neizdrivo smrde po in -
du strijskom otpadu jer se ne ulae u
na josnovnije filtere otpadnih kemijskih
elemenata u zastarjeloj pro izvodnji. U
drutvu gdje su Bonjaci, skoro pa na d -
po lovina veina stanovnitva, najvie
za udaraju, i za lijepa i i sta vremena,
ba gradovi u kojima oni ine najbrojni-
je stanovnitvo Maglaj, Visoko, Sara-
jevo, Zenica.
Jeza podilazi od sasma utemeljene
pretpostavke o klizanju divljih naselja
ru nih kuerina po sarajevskim i bre-
uljcima i brdima drugih gradova, ma -
hom niklih poslije rata koji tako pompe-
zno nazivaju obrambeno-oslobodila kim.
Obrambeno-oslobodilaki svje sne vla sti,
zarad prebrojavanja glasova na, sve vie,
cirkuskim predstavama koje se zo vu de -
mo kratski izbori, tu divlju i pro tu ci vi li -
za cijsku, negraansku praksu su bez og -
rade tolerirale, u nekim sluajevima i po -
ti cale. Istovremeno, gotovo nita nisu
ui nile da se aktivno, financijski pomo-
gne odriv povratak svih prognanih i iz -
b jeglih, ili barem veine njih, ime bi se
znatno oslabio pritisak na takvu otima-
inu i trajno unitavanje prostora kao je -
d nog od osnovnih javnih dobara, uvr -
ujui svoju, bonjaku ili quasi bonja-
ku vlast na tako unereenim teritoriji-
ma. Nisu, naravno, vlasti koje se prave
da predstavljaju Srbe i Hrvate u Bosni,
ni ta bolje, u mnogomu su i gore, ali zbog
manje brojnosti i gustoe naseljenosti,
njihovo estetsko nasilje nije toliko bolno
vidljivo. Osim moda u Meugorju, ili
Do boju, Laktaima.
Nije li vrijeme da se i protugraans -
kim, anticivilizacijskim halkama u Bo -
njaka, bez obzira iz koje politike parti-
je dolazili, takoer kae Dosta gospodo
SELJACI? Nije li vrijeme da ih se podu-
i kako biti graaninom znai prije sve -
ga biti nenasilnim, a onda i tolerantnim
za svaku moralno utemeljnu razliitost,
no istovremeno i odlunim, odgovornim,
konsekventnim i posveenim opem, a
ne samo svome dobru. Za uputu u gra -
a nski koncept ne trebaju traiti nita
vi e, ali niti ita manje od Knjige u koju
se zaklinju. Knjige iji naziv u prijevodu
znai Sveitana. Knjige koja im ukorie-
na, kao mrtva rije, stoji na najviim po -
li cama i rafovima, pokazuje se namjer-
nicima da svjedoi o svjesnosti civiliza-
cijskih utemeljenja do maina i doivlja-
va kao nacionalni program, ili pak, sa k -
ri vena od oiju pos je titelja, lei u kakvoj
mranoj ladici, a doivljava ju se samo
kao ne ba poeljan kulturno-civilizacij-
ski inventar. U svakom se sluaju ne i -
ta.
Da, zaista Dosta gospodo Bo nja -
ci! n
Za razliku od svojih
regionalnih i evropskih kolega,
hrvaanski se i srbijanski
lideri ne libe istoga i djelatno
doprinose produbljivanju
podjela i etnikoj
homogenizaciji i
etnoteritorijalizaciji koja nema
nikava utemeljenja u povijesti,
a bogme ni u zdravom razumu.
Jedinstvena pojava na hrvatskoj gl -
a zbenoj etno i jazz sceni duet je Drae -
na Franolia i Kamenka ulapa koji je
iza sebe u proteklih est godina surad -
nje ostavio dva autorska zapisa na CD-
u, ali puno vei broj nastupa od kojih je
sva ki, mjereno stupnjem glazbene im p -
ro vizacije, album za sebe. Obojica glaz-
benika ive i rade u Zagrebu. Franoli je
porijeklom iz Biograda na Moru, a u -
lap iz Bosanke posavine koju je napus -
tio uoi rata.
Franoli svira arapsku lutnju, tzv.
oud (itaj ud), a ulap je prekusionist
koji ga prati na najrazliitijim vrstama
istonjakih udaraljki. Njihova svirka
is kljuivo je instrumentalna, bazirana
prije svega na improvizaciji. Sviraju ri -
t move prostorno ukorijenjene od Bal ka -
na do Dalekog istoka, a vremenski gle -
dano obuhvaa se period od izvornog
etno zvuka do suvremenosti koja nu di
mogunost ireg uvida u raspon isto-
nih stilova i melodija. Sviraju vlastite
ko mpozicije uz improvizacije koje se ra -
de u arapskoj glazbi, neke su pak pod
ut jecajem balkanske glazbe, s tim da su
ob radili i par sevdalinki. Sviraju na pri -
n cipu indijskih ragi i makama, araps -
kih skala. U sviranju se nadopunjuju
na nain da izmjenino stiavaju svoj
iz riaj dok drugi nudi glazbeno sloenu
fo rmu. Takvi su i u razgovoru, slini
svo jim instrumentima, oudist Franoli
je tii i smireniji, Kamenko ulap glas -
niji i emotivniji. Izdali su zajedno dva
al buma: autorski album Bujrum su
sni mali godinu dana u Kamenkovoj so -
bi da bi im ga 2013. godine producirao
prijatelj u studiju u Kanadi, a esmu
su 2009. godine snimili kao live zapis
sa nastupa.
Draen Franoli, oudist koji u
islamu pronalazi povjerenje
Arapska lutnja ili oud je instrum -
ent bez pragova koji se svira trzalicom.
Ima dvanaest ivija, po est na svakoj
strani, na koje se namataju ice, po
dvije su uparenih tonova. Za oud nema
klasinih hvatova i akorada, nego se
od nos stvara zvukom prazne ice i ne -
kog stisnutog tona. Osnovni tim se,
po evi od najdeblje ice i osnovnog to -
na C, prema najtanjima postavlja na
FADGC. Zapad ima dvije osnovne
vrste skala, dursku i molsku, dok Ara -
pi imaju ogroman broj skala koje sve
kreu od osnovnog tona C, s tim da
47 BEHAR117118
GLAZBA
Draen Franoli i
Kamenko ulap -
zagrebaki duet za
arapsku lutnju i tarabuku
Franoli svira arapsku lutnju, tzv. oud, a ulap je prekusionist koji ga
prati na najrazliitijim vrstama istonjakih udaraljki. Njihova svirka
iskljuivo je instrumentalna, bazirana prije svega na improvizaciji.
Pie: Stipe Maji
svaka skala ima puno polutonova, e t -
v r tinskih i osminki i svaka svoj naziv.
Arapska ili perzijska lutnja bez prago-
va u Iranu i Perziji, gdje je nastala, zo -
ve se barbat to znai labud, jer izgled
instrumenta iz profila slii na tu ivo-
tinju. U arapskom dijelu se zove oud ili
al oud to znai drvo. Odatle dolazi u
panjolsku gdje postaje laut, lauta i lu -
tnja kojima se u baroku i renesansi s -
ta vljaju najlonski pragovi. Vrat instru-
mentu u Europi postaje tanji, ali na pr -
s tohvatu iri, dok se tijelo smanjuje.
Izmeu dva albuma raena sa Ka -
me nkom ulapom, Franoli je 2011.
go dine snimio solo album na oudu na -
ziva Melenkolije. Franoli je laborant
na Elektrotehnikom fakultetu (ETF) u
Zagrebu. Kae da mu stalni posao da je
slobodu da se bavi glazbom koju vo li,
bez potrebe da se priklanja komer ci ja l -
nim trendovima zbog novca. Jo kao
mla di, a sada je preao pedesetu, po -
eo je s gitarom i free jazzom, s uzori-
ma kao to su Jimi Hendrix, Ja ngo Re -
inhardt i Louis Armstr ong, a onda se
prije 25-30 godina susreo s araps kom
lutnjom ili oudom koji ga je jo kao klin-
ca privukao kroz filmove, ma ka r nije
znao to je to - privukla ga je glazba.
Kasnije se preko gitarista Johna
Mc Lauhglina zainteresirao za indijsku
glazbu, a preko graditelja lutnji i kole-
ge elektrotehniara iz Zagreba, Alojzi-
ja Sedera, susreo s oudom. Franoli za
sebe kae da je iao obrnutim putem,
iz free jazza je nakon 25 godina doao
do tradicionalne glazbe jer je shvatio
da ima vie slobode u tradiciji negu u
free jazzu koji se stalno trudi biti slo-
bodan.
Johna Berberiana, poznatog ameri-
kog etno glazbenika i istraivaa iz vo -
rne bliskoistone etno glazbe, smatra
virtuoznim oudistom koji je uspio iz g -
ra diti vlastiti muziki svijet. Razlika
iz meu nae i arapske kulture je u to -
me da je u njih svaki instrumentalist
osoba koja gradi svoj svijet, dok je kod
nas sve podreeno jednoj istosti. Njiho-
va glazba se vie moe usporediti s kla-
sinom glazbom nego s rockom, makar
oni nisu klasino obrazovani muziari.
Ro ck okuplja puno ljudi i nije stvar ko -
ja se bavi sama sobom, dok se u ovom
iz riaju svi vie bave sami sobom i svo-
jim instrumentima. Oud je tih instru-
ment koji kad se ozvuava gubi na svo-
joj istoi. Idealan je za neku sobu, za
20 do 50 ljudi i komornu, klupsku at m -
o sferu, kae Franoli.
Roen u Biogradu na Moru prije 53
godine, bez klasinog glazbenog obra-
zovanja, tek brakom sa enom iz
muzi ko akademski obrazovane famili-
je, doao je Franoli do glazbene teori-
je. Ali, teorija mu nije bitna koliko slo-
bodna forma i instrument kojega sada
dnevno svira po 5-6 sati. Poeo je na -
stupati i snimati albume prije 30 godi-
na, bez ambicije da bude poznat i sla-
van. Shvatio je da od glazbe na oudu ne
moe ivjeti u Hrvatskoj, a odseliliti ni -
je htio, zadovoljavalo ga je 20 do 30 ko -
ncerata godinje. Svirao je na brojnim
instrumentalnim festivalima na koje
do laze i meunarodna imena. Bez te-
nje je da se bavi etno glazbom ili da ga
se svrsta u taj anr, moda iz razloga
to se ne bavi etno glazbom sa ireg hr -
v atskog podruja, kao ostatak etno sce -
ne. Kae da mu posao na FER-u s godi-
nama zahtijeva sve manje, a sviranje
na oudu sve vie vremena. Unato sva -
ko dnevnoj vjebi na oudu kojega se
sam nauio svirati, ini mu se da nee
sve stii.
Do ouda je doao preko indijske gla -
zbe koja je ozbiljnija, u kojoj se uvijek
neto broji, dok arapska lutnja njegu-
je veu slobodu, osobnost i individual-
nost. Munir Bashir veliki je ma arski
udist i jedan je od najveih. On je Ira -
a nin koji je otiao ivjeti u Maarsku
gdje je svirao oud iz jedne potpuno dru-
gaije perspektive, ali je radio u zada-
noj formi koju je oslobaao radei indij-
ske rage, pa ak i perzijsku glazbu.
Zatim Farid Al Altrash, Sirijac, izvr-
stan oudista koji je postao i zvijezda
ho livudskog filma i pjeva, pria Fra -
no li kad ga se pita za uzore i velikane
ovog instrumenta. Franoli kae da se
Iran glazbeno vee na Indiju koja nje-
guje vie tonove, dok Arapi njeguju ni -
e, turobnije i molskije tonove.
Nisam napravio ime niti u okviru
jazz, niti u okviru etno scene, najvie u
ok viru svog instrumenta. Jazz se u Za -
g rebu formirao u klubu oko Boka Pe t -
ro via, ja sam uspio svirati kod njega
tek kad sam prestao svirati jazz i poeo
svirati oud, kae Draen Franoli koji
gitaru ne svira ve 25 godina.
Na pitanje kojim je putem doao do
svog zvuka ouda, preko Bosne ili preko
panjolske, Franoli kae: Glazbeno
mi je blia Bosna, makar sam volio i
panjolsku. Sevdalinku volim i slian
48 BEHAR117118
GLAZBA
Sviranje instrumenta koji nije
uobiajen samo je po sebi
problem, manji je problem to
on dolazi iz tradicije islama.
Cijela kultura islama,
muslimanska kultura, jako je
bliska ovjeku, barem meni.
Blia mi je kao osobi ta kultura,
nego kranska, bez obzira to
sam kranin. Kad vidim
muslimana, to mi odmah
ulijeva povjerenje. Nije to na
nekoj svjesnoj razini, osjeam
da su mi ti ljudi u kontaktu
prijazniji, kae Franoli
je sistem sviranja, ali je danas sve ma -
nje sviram. Budui da smo ivjeli u
Jugoslaviji, vanu ulogu za mene su
odi grale Makedonija i Bosna. Bosanski
sevdah je melankoliniji u odnosu na
panjolsku glazbu koja je dinaminija i
ima vie ritma.
Oud, sitar, saz i lutnja su slini, s
tim da tu lutnja najmanje pripada zbog
krutosti ostalih instrumenata. Teko bi
bilo nai sviraa ouda koji bi se mo gao
prilagoditi ovim drugim sviraima. Lut-
njist je najmanje sklon improvizaciji,
vie itanju nota. Improvizacija je sr
koja je mene zainteresirala za svi ra nje.
U muzici je potrebno izvesti uvijek
neto novo. Nisam obrazovani mu zi ar i
ne radim glazbu s predumiljanjem.
Ukljuivanje gitare u moju glazbu odve-
lo bi me u neto sasvim drugaije. Ljudi
ve dugo sviraju ovu formu (oud i perku-
sije, op.a.) i zadovoljni su, ne vidim raz-
log filozofirati, kae Franoli.
Na pitanje moe li Hrvat dobro svi-
rati oud, Franoli kae da moe, da je
u nekim stvarima bolji, u nekima gori
od izvornih Arapa: Sve je stvar koliko
se ovjek time bavi. Moj nedostatak, u
odnosu na nekog Arapa, jedino je u to -
me to se on tamo rodio i sluao tu gla -
zbu od roenja. Ja sam tu u zaostatku
de setak godina jer sam ipak rano po -
eo primjeivati tu glazbu. Pitanje je
sa mo tradicije, koliko ona moe vidjeti
ne kog bijelog, utog ili crvenog da svi -
ra, a da ne pripada toj tradiciji. Pitanje
je moemo li dopustiti da neki Japanac
svira hrvatsku glazbu bolje od Hrva-
ta.
Kamenko ulap, udaraljka
iz Bosanske posavine koji
se ne stidi Balkana
Sviranje instrumenta koji nije
uobiajen samo je po sebi problem, ma -
nji je problem to on dolazi iz tradicije
islama. Cijela kultura islama, musli-
manska kultura, jako je bliska ovje-
ku, barem meni. Blia mi je kao osobi
ta kultura, nego kranska, bez obzira
to sam kranin. Kad vidim muslima-
na, to mi odmah ulijeva povjerenje.
Nije to na nekoj svjesnoj razini, osje-
am da su mi ti ljudi u kontaktu prijaz-
niji, kae Franoli koji svoj odnos
prema vjeri definira vie kao ateistiki.
Kamenko ulap i Draen Franoli
sr eli su se u duanu glazbenom opre-
mom u kojem Kamenko radi, gdje su
dogovorili prvu svirku i od tada zajed -
no nastupaju ve pet-est godina. Ka -
me nko ulap porijeklom je iz Bo sa nke
posavine, iz mjesta Odak. Ka m e n ko,
za prijatelje Kameni, u Zagreb je doao
kao izbjeglica poetkom rata u BiH.
Uvi jek je imao elju odseliti se, kae,
ali ne na ovakav nain. Preseljenje u
no vu sredinu, kao mladiu, omoguilo
mu je novi poetak. Koliko god bilo
te ko i bez nekog kulturnog zalea,
deavala se tada meu ljudima uljud-
ba i ljudskost. Sad je tee nego je bilo
onda, bar to se tie odnosa meu lju-
dima, pria ulap koji pomalo svira i
argijicu.
U Bosni je nastupao najvie kao
ku dovsko dijete. Svirao je dugo po ku -
l turno-umjetnikim drutvima (KUD-
ovi ma) i voli folklor cijelog Balkana.
Dok je kao mlad svirao Iron Maiden,
slu ao je i sevdah, Leb i sol i grupu
Smak, preko kojih je ponovno doao do
tradicije. Uvijek se vrati na tradiciju.
Balkanski melos je neiskoriten do
kraja, jo je ljudima mistian taj Ori-
jent, kae ulap.
On i Franoli sluali su istu vrstu
glazbe, netko je vie volio ovog, neki
dru gog izvoaa, a jedan broj njih se
neminovno poklapao. Kameni se stu-
diozno poeo baviti udaraljkama prije
8-9 godina, tonije od 2006. godine, ka -
da je poeo raditi na projektu balkan-
skih ritmova s Nijemcima na kojem je
svirao udaraljke, a jedan Beograanin
klarinet. Po povratku u Zagreb upoz-
nao je Indijca oenjenog za Hrvaticu
ko ji je tu boravio dvije godine i kod ko -
jega je svakodnevno uio indijske table.
Tehniku indijskih tabli primijenio je i
na tarabuke koje svira u duteu s Fra -
no liem, a do tada je za ivot zaraivao
bas gitarom. Kae da je indijska tabla
vrlo komplicirana ako se ne svira ba -
rem 10 godina.
Tarabuka koju svira s Draenom je
zapravo arapska tabla: To je bubanj u
ob liku pehara, neke su oble, neke ra v -
ne, napravljene su od lakih ili teih
ma terijala. Tarabuka je turski izum,
ona je inaica arapske table. Tabla na
arapskom znai bubanj koji ima visok,
49 BEHAR117118
GLAZBA
Koliko god bilo teko i bez
nekog kulturnog zalea,
deavala se tada meu ljudima
uljudba i ljudskost. Sad je tee
nego je bilo onda, bar to se
tie odnosa meu ljudima,
pria ulap koji pomalo svira i
argijicu. U Bosni je nastupao
najvie kao kudovsko dijete.
Svirao je dugo po kulturno-
umjetnikim drutvima (KUD-
ovima) i voli folklor cijelog
Balkana. Dok je kao mlad
svirao Iron Maiden, sluao je i
sevdah, Leb i sol i grupu Smak,
preko kojih je ponovno doao
do tradicije. Uvijek se vrati na
tradiciju. Balkanski melos je
neiskoriten do kraja, jo je
ljudima mistian taj Orijent,
kae ulap.
50 BEHAR117118
GLAZBA
prodoran zvuk. Svira se prstima, po s -
toje arapska i perzijska tehnika, ali
ima turskih i arapskih tehnika u koji-
ma se tarabuka svira za ples, a taj osje-
aj ushienja, kad se najei, naziva se
ta rab. Potrebno je dosta tih sitnih to -
nova koji se sviraju da bi se potaklo na
ples. Turci su napravili tarabuku zato
to ju je lake drati meu nogama,
kao djembe. Perzijski dombek ili zar su
pretee tarabuka, kae ulap i dodaje
da su Turci proizvodnju inela preseli-
li veinom po svijetu, ali da jo uvijek
ima majstora u Istanbulu koji mogu
do tjerati kupljeni instrument.
Arapska lutnja ili oud zvui klasi -
no, kao recital uz kojega se sviraju veli-
ki bubnjevi sa Bliskog istoka, koji su
pre velike konstrukcije i od tvrde koe
ko ja se zato ne moe previe nategnuti
da bi se svirali prstima, zbog ega su
uvijek bili bas. Kad su na njih dodali
kri koji dri konstrukciju, onda se ko -
a mogla vie napeti i onda se moglo
svirati prstima. Pojavili su se ljudi koji
su na njima poeli svirati neke moder-
nije tehnike, kao Amerikanac Glen Ve -
lez, kae perkusionist Kamenko u -
lap koji je balkanski ritam svirao po
na vici i prije nego je znao tehniku.
Glazba, koje Kamenko i Draen iz -
vode, zna im se tek nakon godinu dana
sviranja iskristalizirati kroz promjenu
ri tmova i naglasaka, pa tvrde da im je
glazba u stalnom nastajanju. Kamen-
ko je miljenja da Hrvatska pripada
ba lkanskom kulturnom krugu i da se
to ga ne treba stidjeti, da je to prije sve -
ga nain na koji to Zapad vidi, a posto-
je mnoge slinosti u mentalitetu. Kae
da su muziari s Istoka nekad vie do -
la zili u Hrvatsku te da ulaskom u Eu -
ro psku uniju sve tee dobivaju vize.
Hr vatska ima tradicionalo razvijenu
ku lturnu razmjenu s Istokom; Indijom,
Ira nom i Pakistanom.
Kamenko je indijsku muziku zavo-
lio kao dijete, dok je Jugoslavija imala
jake veze u pokretu nesvrstanih. Kao
djeak od etiri godine odlazio je s maj-
kom esto u kino. ene u Bosni u to
vri jeme su bile bolesne za indijskim fi -
l movima i njihovim pjevanjem, kae
ulap objanjavajui da mu indijska i
ara pska glazba nisu kulturni ok, nego
neto normalno. Kamenko je odrastao
u multikulturalnom drutvu; u Oda-
ku je bilo Hrvata, Srba, Bonjaka, Ro -
ma, idova, Albanaca i Arapa koji su
dolazili iz Sirije kao doktori u sklopu
razmjene nesvrstanih drava.
Saz je turska argija koja se svira
uz sevdalinke, a na posavsku argiju
ko ju sviraju Hrvati, najvie braa, svi -
ra se izvorna, autohtona posavska mu -
zika. To se u Posavini naziva izvornom
muzikom jer se svira samo tamo. U pa -
ru idu violina, argija i pjevanje, uvijek
dvo glasno i uvijek braa. U Bosni, kao
i na veini Balkana, ljudi ivot ne mo -
gu zamisliti bez muzike, u Hrvatskoj
ona nije toliko potrebna, ljudi mogu za -
misliti ivot bez muzike. U Bosni i Sr -
biji financijsko stanje je loije, ali tamo
muziari bolje ive nego ovdje. Malo su
plaeni, ali stalno sviraju, tvrdi Oda-
anin ulap.
Franoli kae da dominantne emo-
cije koje prenosi oud najvie zavise o
sluatelju i o tome kako glazba utjee
na njega: Oud je fin, njean instru-
ment i tako ga treba svirati. On obuh-
vati osobu, ali u malom prostoru i tre -
ba mu malo vie vremena.
Kamenko ulap kae da oud nje -
mu zvui sakralno, tvrdi da je Franoli-
u to tee prepoznati jer on taj instru-
ment svira. Nadopunjujui se, obojica
opisujuju emocije ouda: Oud poziva
na smirenost i pozorno sluanje, zvui
drevno, to je promiljena muzika kom-
pleksne grae, zahtijeva zrelost od slu-
atelja, on je vrsta naracije. Oud na p -
ra vi atmosferu kao paukovu mreu ko -
ja djeluje na sluatelja koji se daje.
Teko bi bilo rei iji je album, on
je zajedniki nastao, kau svirai koji
u svojoj svirci kreu u jednom ritmu i
tonalitetu kako bi napravili atmosferu,
onda slijede izmjene sviraa u kojima
jedan svira minimalno dok drugi izvo-
di kompliciranije stvari. Sviraju esto
taksim, u prijevodu sloboda, nain svi-
ranja u kojem oudist i bubnjar sviraju
zajedno u istom ritmu, onda oudist iz -
lazi iz ritma, a bubnjar u njemu ostaje.
U jazz klubovima obojica vole svirati
is tovremeno, a tvrde da ene vie vole
melodinu, oputenu atmosferu. Veliki
broj Bosanaca voli njihovu glazbu, po -
sebno kad uju Stade se cvijee rosom
rositi, Eminu ili Akam geldi Hi m -
ze Polovine koja Draenu i Kamenku
po dugakoj frazi odgovara kao tema.
Franoli kae da njihovu glazbu vie
percipiraju ene na koje utjeu serije
koje zadnjih godina gledaju na televizi-
ji. Svirali su jednom prigodom u crkvi
u okolici Bjelovara, na svadbi etnologa
iz Bosanske posavine. Sveenik je u po -
etku bio malo zabrinut, u strahu da e
svirati orijentalne ritmove neprikladne
za katoliku crkvu. Dok su ulazili mla-
denci, duet je zasvirao svoju kompozici-
ju Jasmin koja govori o ljepoti i miri-
sima. Sveenik je na kraju vjenanja
bio oduevljen. n
Glazba, koje Kamenko i
Draen izvode, zna im se tek
nakon godinu dana sviranja
iskristalizirati kroz promjenu
ritmova i naglasaka, pa tvrde
da im je glazba u stalnom
nastajanju. Kamenko je
miljenja da Hrvatska
pripada balkanskom
kulturnom krugu i da se toga
ne treba stidjeti, da je to prije
svega nain na koji to Zapad
vidi, a postoje mnoge
slinosti u mentalitetu. Kae
da su muziari s Istoka nekad
vie dolazili u Hrvatsku te da
ulaskom u Europsku uniju
sve tee dobivaju vize.
Hrvatska ima tradicionalo
razvijenu kulturnu razmjenu
s Istokom; Indijom, Iranom i
Pakistanom.
51 BEHAR117118
LIKOVNO OKNO
Rije, pismo, slika:
Iz riznice Orijentalne zbirke Arhiva
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
U javnim ustanovama Republike
Hrvatske nalaze se tri kolekcije
arabikih rukopisa. Hrvatski dravni
arhiv u Zagrebu ima malu ali
iznimno vrijednu Zbirku Ottenfels
s dvadeset i pet kodeksa. Meu
njima je minijaturama ukraen
rukopis ahname, Knjige kraljeva,
iz 1573. godine, meu znalcima
perzijske umjetnosti poznat kao
zagrebaka ahnama. U
Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici
pohranjena je zbirka sarajevske
obitelji Muhibi sa 164 kodeksa.
Pie: Tatjana Pai-Vuki
Knjiga pisana arapskim pismom
stara je gotovo koliko sama islamska
civilizacija. Najraniji sauvani frag-
menti rukopis Kurana potjeu iz 7.
stoljea, prvoga stoljea po musliman-
skom kalendaru. irenjem islama
prenosila se tradicija rukopisne knjige
u Perziju, sredinju Aziju, na Indijski
potkontinent i azijski jugoistok, te na
zapad preko sjeverne Afrike do Sicilije
i Iberskog poluotoka. Knjigama se trg -
o valo i du transsaharskih ruta s vo-
ritem u Timbuktuu, gradu i danas
po znatom po bo ga tim zbirkama arap-
skih kodeksa. Os ma nsko Carstvo svo-
jim e osvajanjima od 14. stoljea iri-
ti islamsku kulturu knjige i na prosto-
re Balkana.
Knjige nisu samo prenosile znan-
stvene, vjerske, knjievne i svakovrs ne
druge tekstove sluei kao udbenici,
prirunici, pjesnike zbirke, lje ka rue,
mo litvenici. U njima su se oitovali
oso bit odnos muslimana prema arap-
skom pismu kao pismu Kurana i elja
za iskuavanjem njegovih dekorativ-
nih mogunosti kroz razvoj kaligrafije,
na jcjenjenije vizualne umjetnosti isla -
m skoga svijeta. Shvaanje ko deksa
kao cjelovitog umjetnikog dje la izrazi-
lo se i u ukraavanju stranica nefigu-
ralnim iluminacijama, po ne kad i mini-
jaturama, te u vrhuns kom knjigove -
kom umijeu. Govoriti o arabikim ko -
de ksima stoga znai go vo riti o vjer-
skoj, drutvenoj i intelektualnoj povi-
jesti na roda koji su ih stva rali, a uje-
dno o zadivljujuoj knji noj umjetnosti
spo ju arapskog pi s ma, likovnog uk -
rasa i dekorativnog uve za.
U javnim ustanovama Republike
Hrvatske nalaze se tri kolekcije arabi-
kih rukopisa. Hrvatski dravni arhiv
u Zagrebu ima malu ali iznimno vrije-
dnu Zbirku Ottenfels s dvadeset i pet
kodeksa. Meu njima je minijatura-
ma ukraen rukopis ahname, Knjige
kraljeva, iz 1573. godine, meu znalci-
ma perzijske umjetnosti poznat kao
za g re baka ahnama. U Nacional -
noj i sve uilinoj knjinici pohranjena
je zbirka sarajevske obitelji Muhibi
sa 164 kodeksa, jedna od rijetkih pri-
vatnih zbirki rukopisa iz osmanske
Bo sne koje su se u cijelosti sauvale.
Najbogatija je Orijentalna zbirka
Arhiva Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti u Zagrebu, koja se ovom iz -
lobom predstavlja javnosti. Sa svojim
fondom od 2100 kodeksa u kojima je
52 BEHAR117118
LIKOVNO OKNO
vie od 3300 cjelovitih djela i fragme-
nata meu najveim je zbirkama ara-
bikih rukopisa u jugoistonoj Europi.
Kodeksi datiraju od 13. do 19. stoljea
i u njima su prepisana djela na trima
velikim jezicima islamske civilizacije
arapskom, osmanskom turskom i
pe r zijskom. U Zbirci se uvaju i spo-
menici alhamijado pismenosti; to su
veinom nabone i ljubavne pjesme te
vjeronauni tekstovi na junoslaven-
skim jezicima ili na albanskome, zapi-
sani arabicom.
Rukopisi napisani i/ili prepisani u
osmanskoj Bosni i Hercegovini poseb -
na su vrijednost Akademijine zbirke.
U njoj se uvaju primjerci djela Bo -
nja ka iz dogmatike, vjerskog prava,
hi storiografije, logike, arapske grama-
tike i stilistike, umjetnike proze i po -
ezije. Me u autorima su Hasan Kafi
Pruak, Hasan Kaimi, Mustafa Eju-
bovi zvan ejh Jujo, Muhamed Alla-
mek, Muhamed ajnianin i Fevzi
Mo starac. Jo veu skupinu kodeksa
ine oni koje su izradili poznati i ano-
nimni bosanski prepisivai, neki od
njih vrsni kaligrafi.
Vrijednu skupinu izvora za lokalnu
povijest ine osobne biljenice raznovr-
sna sadraja, medmue, koje sa d r a -
vaju ljetopisne zapise, nekrologe, iz va t -
ke iz proitanih djela, stihove, re ce pte i
druge sadraje koje su vlasnici smatra-
li vrijednim zapisivanja. U nji ma se
zna ju nai i prijepisi povijesnih doku -
me nata iji su originali izgubljeni.
U Zbirci se uva i nekoliko kodeksa
s djelima napisanim ili prepisanim u
hrvatskim krajevima pod osmanskom
vlau. Malo je izvora po kojima se
moe suditi o opsegu spisateljskog i
prepisivakog djelovanja u urbanim
sre ditima osmanske Slavonije ili dal -
ma tinskoga zalea, no sigurno je da
rubni poloaj i prvenstveno obrambe-
na uloga pograninih gradova nisu
pogodovali procvatu znanosti i knjie-
vnosti. Arabiki rukopisi nisu se sau-
vali na tim prostorima poslije prestan-
ka os ma nske vlasti, ali su neki pri
povlaenju muslimanskoga stanovni-
tva preneseni u Bosnu i ondje poslije
pribavljeni za Orijentalnu zbirku.
Meu nji ma je i primjerak arapskog
djela akovakog muftije koji se moe
vidjeti na ovoj izlobi te rukopisi iz
Knina, Sinja i Imotskog. n
Ulomak iz kataloga
izlobe Rije, pismo, slika
Od 12. do 31. svibnja
2014. u Zagrebu u dvorani
Stro ssmayerove galerije sta-
rih majstora Hrvatske aka -
de mije znanosti i um jet no -
sti, javnosti su bili predstav-
ljeni odabrani ru ko pisi Ori-
jentalne zbirke Akademijina
Ar hiva. Izlobu pod nazi-
vom Rije, pi s mo, slika, or -
ganizirali su Hrvatska aka-
demija znanosti i umjetno-
sti i Institut Yunus Emre iz
Re publike Turske. Orijental-
na zbirka Arhiva HAZU, utemeljena 1927. godine, meu naj-
veim je zbirkama arapskih, osmanskih turskih i perzijskih
rukopisa u jugoistonoj Europi. U njezinom je fondu 2100
kodeksa koji datiraju od 13. do 19. stoljea, a nabavljeni su u
Bosni i Hercegovini, Kosovu, Sandaku i Makedoniji. Osim
rukopisnih knjiga, u Zbirci se uva i 760 osmanskih isprava
sultanskih i vezirskih naredbi, sudskih rjeenja, kupoprodaj-
nih ugovora i privatnih pisama. Kodeksi Orijentalne zbirke
sadravaju tekstove iz razliitih znanstvenih disciplina i knji-
evnih anrova. Tu su prijepisi Kurana, djela iz islamskih
vjerskih znanosti, arapske gramatike, stilistike i retorike,
osmanska, arapska i perzijska umjetnika proza i poezija,
brojni rjenici, te djela iz
historiografije, geografije,
astronomije, astrologije,
medicine i okultnih znano-
sti. Posebna su vrijednost
fonda primjerci djela
bosanskih pisaca iz os -
manskoga do ba, nekoliko
kodeksa na stalih u hr va -
tskim gradovima pod os -
manskom vlau, te oso b -
ne biljenice raznovrsna
sadraja. Izloba se odrala
u godini u kojoj su na te -
melju Protokola o suradnji Akademije i Instituta Yu nus Emre
strunjaci iz Re pu blike Turske digitalno sni mili sve rukopise
Zbirke, ime je u vrlo kratkom vremenu uinjen krupan
korak prema njihovoj lakoj dostupnosti i ouvanju. Izlobu
su pratili katalozi na hrvatskom, turskom i engleskom jeziku,
a njezinu realizaciju novano su pomogli Sredinja banka
Republike Turske, Grad Zagreb, gospoa Maria Khairova,
trgovina Karavansaraj i Veleposlanstvo Kraljevine Maroko u
Zagrebu. Izloba reprodukcija (fotografija) je nastavljena u
Narodnoj itaonici Gradske knjinice u Rijeci gdje je autori-
ca izlobe dr. sc. Tatjana Pai-Vuki odrala predavanje o Ori-
jentalnoj zbirci i otvorila izlobu fotografija rukopisa.
53 BEHAR117118
LIKOVNO OKNO
DURAR AL-HUKKAM FI
ARH GURAR AL-AHKAM
Biseri sudaca, djelo iz
islamske pravne znanosti
Prepisano 1753.
Arapski jezik
Raskono iluminirani primjerak Kur'ana, Perzija, 15. ili 16. st.
54 BEHAR117118
LIKOVNO OKNO
TAYMUR-NAME
Poetska historija mongolskog osvajaa Timura Lenka (Tamerlana)
Autor: Abdullh Hatifi (u. 1520.)
Kodeks sadrava est minijatura anonimnog safavidskog umjetnika iz 16. st.
Perzijski jezik
55 BEHAR117118
LIKOVNO OKNO
Mevlana Delaluddin Rumi,
Mesnevija, perzijski jezik
Osobna biljenica raznovrsna sadraja
Travnik, 18. st.
Osmanski turski i arapski jezik
56 BEHAR117118
LIKOVNO OKNO
Dr. sc. Tatjana Pai-Vuki (1963.) zavrila je studij orijentalne filolo-
gije (arapski jezik i knjievnost i turski jezik i knjievnost) na Filolo-
kom fakultetu u Beogradu. Magistrirala je na Odsjeku za kompara-
tivnu knjievnost, a doktorirala na Odsjeku za povijest Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Za g re bu. Radi kao znanstvena suradnica u
Orijentalnoj zbirci Arhiva Hr va t ske akademije znanosti i umjetnosti
u Zagrebu. Na Katedri za turkologiju Filozofskog fakulteta predaje
arapski jezik. Bavi se arabikim rukopisima, po na jprije onima iz
Bosne, i objavljuje znanstvene i strune radove iz orije n talne filolo-
gije i osmanske kulturne povijesti. Voditeljica je projekta Ku l turna
povijest osmanske Bosne: interkulturalnost u podijeljenom drut vu, koji je dio znanstvenog pro-
grama Triplex Confinium (voditelj prof. dr. Drago Roksandi).
WAQI'AT AL-MUFTIN
Prirunik namijenjen muftijama za izdavanje fetvi
Autor: Abdulqadir b. Yusuf al-Hanaf al-Halabi (u. 1695.)
Prepisano 1655.
Arapski jezik
57 BEHAR117118
KOLUMNA
U
posljednje vrijeme teko je a
ne primijetiti po elektron-
skim me dijima raznorazne
osvrte na SFRJ koja se raspala sada
ve dalekih 90-ih. Mnogi od nas jo
ne mogu povjerovati da se to zaista
desilo. Svako ima svoje razloge zato
se os vre unazad, a nije teko primi-
jetiti da je dobar dio tekstova i ko -
me ntara vezan za injenicu ka ko se
ne kad dobro ivjelo. U sve te oj eko -
nomskoj situaciji i politi kom oa ju,
koji nikako da prestane, ljudi se hva-
taju za sve za to mo gu, a ono za ta
se najee hva taju je, naalost, pro-
lost.
Sjeam se, kao juer, kada sam
tamo neke 1988. u prolazu sluao
ljude kako govore: E, prika, nema
vie cile-mile, dolazi kapitalizam,
nema vie muljanja i nerada po
fabrikama Svako je tih dana vi -
dio upravo sebe kao kapitalistu,
nikako kao nekoga ko bi eventualno
mogao biti eksploatisan. Nije pro-
lo mnogo vremena, a narodi bi ve
Jugoslavije su se vratili u dru tvo
na roda, tzv. meunarod nu zajedni-
cu, u kojoj nema milosti ni prema
kome. Jugoslavija je bila poteena
meunarodne za je dnice dugi niz go -
dina, procjep iz me u dva vojno-po -
litika bloka je bio namijenjen samo
nama, koji smo ivjeli relativno udo-
bno, ba ve i se ime smo htjeli ili i -
me smo morali.
To neprirodno stanje, dogovoreno
na Jalti 1945., sruilo se sa Berlin-
skim zidom 1989. godine. Ali, narod
je i dalje nastavio da osjea pravdu
u kojoj smo uivali i smatrao da tre -
ba nastaviti da lje na nain na koji to
samo nama odgovara. ak i ratovi
koji su uslijedili krajem 90-ih nisu
promijenili emocije ljudi prema sta-
nju u kojem niko ne bi smio da se
mi jea u unutarnje poslove nae ze -
m lje. Taj idilini i nerealni osjeaj,
ko jeg nije poteena nijedna zemlja
svi jeta (a koja nije u stanju da na na -
j bolji nain vlada sama so bom, ni ti
da se odupre velikim sv je tskim eko -
nomsko-politikim va rijanta ma) jo
uvijek je nestvaran za na svi jet, lju -
di vjeruju da e strane investicije
sve spasiti, kao da se ne e opljaka-
ti i ono to se jo nije op lja kalo, kao
da e se pljakai za si titi pa e jed-
nog da na sami od sebe otii za pos -
ve, a narod e ponovo da ivi kao u
sta ra dobra vremena.
Godine 1463., kada je Osmanska
imperija osvojila Bosnu, si gurno je
bilo ljudi koji su vjerovali da to nee
dugo trajati, da e feudalna hrian-
ska Evropa reagirati i izbaciti Os -
ma nlije sa Balkana. Evropa jeste re -
agirala, ali je u par navrata porae-
na, a Osmanlije os ta le jo dugo. Bo -
snonostalgija je sigurno trajala i
tra jala, sve dok lju di nisu zaboravili
da su imali samostalnu dravu.
Vlast Osmans ke imperije je trajala
sve do 1878., kada je Bosna (kojoj je
tada zvanino u naslov dodata i Her-
cegovina) proglaena za privreme-
no niiju teritoriju. Taj status je
tra jao neko vrijeme, ak je nekim
u dom Bosna i Hercegovina kao tzv.
posebna te ritorija postavila i vla-
stiti paviljon na Quai dOrsey za vri-
jeme Expo-a 1900. godine u Parizu,
sa sopstvenom zastavom i grbom.
Nakon Aneksijske krize 1908. go -
broadway boogie-woggie
Pie: Neboja eri Shoba
Bosnonostalgija
Jugonostalgija, koja je ovih dana itekako aktuelna na podruju BiH na kojem ivi probosanska
populacija, je poprimila formu koju je imala prije 1992.
Ukoliko je i dejtonska Jugoslavija u ma lom, izazvana pretjeranom ju go nostalgijom, onda, emo
definitivno moi raunati na novu bosnonostalgiju, ko ja e se s vremenom, kao i nakon do laska
Osmanlija, postepeno za bo raviti.
58 BEHAR117118
KOLUMNA
dine mnogi nisu mogli vjerovati ta
se desilo, da je imperija u kojoj su
ivjeli toliko dugo vremena tek tako
otpisala dio svog teritorija. Mnogi
stanovnici Bosne i Hercegovine su
tih dana sa sobom pokupili sve to
su imali i pravac Istanbul. Oni to
su ostali ili su u nevjerici gledali
novu vlast i jo dugo poslije osjeali
osmanostalgiju, dok su se drugi
ra dovali dolasku oslobodilaca.
Aus trougarska Imperija se u Bosni i
He rcegovini razbakarila i krenula
da gradi infrastrukturu kao da e
no voosvojena teritorija od tog mo -
menta pa zauvijek ostati integralni
dio imperije.
Za razliku od Osmanlija, Au s tro -
ugarska nije dugo ostala na teritori-
ji BiH, ali su za relativno kratko vre-
mena ostavili dosta toga. Nakon slo -
ma Austrougarske monarhije, na
kraju Prvog svjetskog rata, i uspo-
stave Kraljevine Jugoslavije 1918.,
mnogi ljudi u Bosni i Hercegovini
nisu mogli vjerovati ta se desilo, a
ponovo im je bilo teko prihvatiti
novonastalu situaciju. Bilo je sigur-
no i veliki broj onih koji su osjeali
austronostalgiju. Kraljevina Srba,
Hrvata i Slovenaca, kao i prethodne
imperije i kraljevine, takoer je pro-
gutala Bosnu i Hercegovinu, a sta-
novnici su ivjeli u njoj kao da e i
ona vjeno trajati. 1941. godine,
nakon demonstracija u Beogradu,
uslijedila je invazija nacistike Nje-
make, Italije, Bugarske i Ma a rs -
ke, koje su rasparale Kraljevinu
Ju goslaviju u paramparad, kojom
prilikom su oformljene i lokalne sa -
te litske faistike dravice. Mnogi
su tada opet prihvatili faktiko sta-
nje i nastavili da ive svojim ivoti-
ma, neki su naravno osjeali jugo-
nostalgiju.
Iste godine mnogi su uzeli oruje
u ruke i krenuli da se bore za okupa-
tora, neki za svoje nacionalistike
projekte, neki za novu, komunisti-
ku Jugoslaviju. Na kon rata i uspo-
stave nove narodne vlasti i obnove
Ju goslavije na novim principima,
sigurno je bilo onih koji su i dalje
osjeali nostalgiju za starom Jugo-
slavijom. Neki su je osjeali i za
Trei Rajh, neki za NDH, neki za
etniki pokret Jugoslovenske voj-
ske u otadbini, neki za slovena-
kom Rupelovom gardom, neki za
albanskim Balistima, neki za Hor-
tijevom Maarskom. Godine 1991. i
SFRJ se raspala u krvi, a solidan
broj ljudi od Vardara pa do Trigla-
va se i danas osjea jugonostalgi-
arima.
Buenje balkanskih nacionaliza-
ma i stvaranje na ci onalnih drava,
koje je na Balkanu uslijedilo na kon
rusko-osmanskog rata, odnosno po -
li tikom intervencijom zapadnih
sila (Berlinski kongres 1878.), iji
interes je bio da u isto vrijeme zau-
stave irenje ruskog ut je caja u regiji
kao i potiskivanje Osmanske impe-
rije sa Balkana, uveliko je promije-
nilo do tada nepostojeu etniku
strukturu Bosne i Hercegovine (gdje
je komp let stanovnitvo nazivano
Bo nja cima, ak i od strane politi-
ara poput Garaanina). Bosna je
bila poteena sopstvenog naciona-
lnog buenja, ali nije bila po te ena
susjednih.
Od upada Osmanlija 1463. pa do
poetka rata u Bosni i Hercegovini
1992., stanovnitvo je svo to vrijeme
zajedniki trpilo sve strane osvajae,
imperije, kraljevstva, drave i pri-
vremene tvorevine. Suivot se po d -
razumijevao, stanovnitvo je ivjelo
izmjeano up r kos svim nedaama
koje su ga snale. Kroz sve te godi-
ne, ljudi su se znali nai na suprot-
nim zaraenim stranama ali su se
na kraju uvijek vraali svojim kua-
ma, pokraj kua svojih komija, pro-
tiv kojih su se, event u alno, do juer
borili.
Jedan od najgorih epiteta koji je
zadesio Bosnu i He rcegovinu za vri-
jeme SFRJ je bio Jugoslavija u ma -
lom. U odreenom smislu to je
imalo pozitivan ut je caj na tadanju
dravu, Bosna i Hercegovina je zbog
svoje etnike strukture simboliki
predstavljala vezivno tki vo Jugo-
slavije, sponu koja je uje dinjavala
sve narode u svom centralnom dije-
lu, tzv. srcu Jugoslavije. To je tako-
er podrazumijevalo (uprkos Ustavu
iz 1974.) da ako se raspadne Jugo-
slavija, ras past e se i Jugoslavija u
ma lom, bez obzira na protekla sto-
ljea ka k ve-takve meureligiozne, a
kasnije i me uetnike harmonije.
Igre oko budunosti Bosne i Her-
cegovine i dalje traju, teko je pred-
vidjeti budunost, teko je rei ta se
sve moe desiti, odnosno, ta e
meunarodna za je d nica (koja je uvi-
jek o svemu odluivala) uraditi da se
stanje ili popravi ili pogora. U
svemu tome, kljunu ulogu e odi-
grati stanje na terenu, ljudi i njiho-
vo ponaanje. U tom svjetlu, jugo-
nostalgija, koja je ovih dana iteka-
ko aktuelna na podruju Bo s ne i
Hercegovine na kojem ivi probo-
sanska populacija, poprimila je
formu koju je imala prije 1992.
Sasvim je razumljivo da je jedina
opcija za opstanak Bosne i Hercego-
vine ka kav-takav suivot i toleranci-
ja, bilo kakva forma dr a vnog apa-
rata, bilo kakva forma zajednikih
institucija. Ljudi u svojim podsjea-
njima na vremena kada se dobro
ivjelo zaboravljaju i na one stvari
koje su do vele do rata.
Prva, a i druga Jugoslavija su u
sebi imale ugraen rok trajanja,
htjeli mi to priznati ili ne. Ukoliko je
i dej tonska Jugoslavija u ma lom,
izazvana pretjeranom ju go nostal gi -
jom, pridrui prethodnim, onda e -
mo definitivno moi raunati na no -
vu bosnonostalgiju, ko ja e se s
vre menom, kao i nakon do laska Os -
ma n lija, postepeno za bo raviti. n
59 BEHAR117118
KOMILUK
Postoje susreti iji je rastanak samo dio
ponovnog susreta. Postoje rastanci koji to
nikada nisu ni bili. Postoje i susreti koji se nika-
da nisu ni dogodili, a morali su da se dogode.
Meutim, susret ljudi koji se nikada prije nisu
upoznali, a koji moe da se okarakterie kao
ponovni susret, dogaa se veoma rijetko,
nekome skoro nikada. Nevjerovatno je, a u
svakom sluaju neobino i nesvakidanje, da
sretnete nekoga sa kojim imate toliko zajedni-
kih ivotnih momenata, a da ih nikada zaje-
dno niste proivjeli.
Da se meni, lino, to nije dogodilo, ne bih
ni vjerovao da je to mogue.
Ali, kao i sva uda i sve to nije logino,
deava se onda kada se najmanje nada da se
to moe desiti i na mjestu na kojem to i nije
bilo oekivati - na mjestu na kojem smo se
sluajno susreli prvi put u ivotu, a preko pe -
deset godina poslije poetka ove prie - 1994.
godine u Izraelu.
Istina, pria poinje mnogo ranije, dvade-
setih godina dvadesetog vijeka, u Sarajevu, u
jednoj nevelikoj bosanskoj avliji, preko puta
sefardskog hrama Il kal grande, monumen-
talnog zdanja, jedne od tri najvee sinagoge u
Evropi i najvee na Balkanu.
U toj avliji, koja je bila omeena niskim
bosanskim kuicama, ivjele su izmjeano
muslimanske i jevrejske porodice Hardaga,
Kabiljo, Kalakan, Tauber ivjele su u izuzet-
noj komijskoj slozi i pazili kada je nekome
Bajram, a nekome Pesah, kada je nekom ra -
dost, pa i alost. Ujutro kada su muevi otili
na posao, djeca u kolu, a vrijedne domaice
pozavravale kune poslove, doao je trenu-
tak da zajedno iznesu u avliju kahvu i da malo
popriaju, otvore svoja srca i egleniu. Tako se
u toj maloj bosanskoj avliji raalo jedno prija-
teljstvo, koje je igrom sluaja, kasnije, postalo
svjedokom dogaaja i koje je odredilo dalje
ivote porodica ove avlije.
Nije to bilo nita neobino i nepoznato
Bosni. Komija je bio uvijek blii od brata i on
se ljubomorno uvao. Kada su ljudi u Bosni
kupovali kue prvo su gledali kakav je komi-
luk, pa se tek onda. dogovarali o kupovini
kue, jer dobar komija vrijedniji je od zlata i
blii od brata.
Prijateljstvo meu ovim jevrejskim i mu s -
li manskim porodicama se toliko produbilo da
su ve na kraju ponaali kao roena familija.
Tada to nisu znali, ali danas, sto godina kasni-
je, oni koji nisu bili tada roeni to i znaju i osje-
aju.
Stvarni poetak ove prie, u kojoj se doka-
zala ljudskost i drugarstvo i komiluk, poinje,
ustvari, u ljeto 1941. godine kada je ratom
obuhvaena Evropa grcala pod nacistikom
izmom, kada je poelo konano rjeenje
jevrejskog pitanja. To je bilo vrijeme kada su i
u Sarajevu, jer pria se tamo dogaa, Jevreji
morali nositi utu traku sa slovom (idov).
To je bilo vrijeme kada su Jevrejima prvo odu-
zeli fabrike, radnje, a potom i ostalu imovinu,
kada su Jevreje poinjali proganjati, a ustake
vlasti zatvarati i deportovati u logore smrti.
Bilo je to vrijeme kada su prava prijateljstva
dobijala svoju potvrdu, kada je komiluk pre-
vagnuo i kada nijedna ideologija, osim prija-
teljstva, nije mogla spasiti ivot.
Ugroziti svoj ivot i ivote svoje porodice
da bi nekoga spasio to je herojski in bez pre-
sedana. Nije se libio stari Izet Hardaga da to
ui ni. Nije se prepao ustaa ni njegov sin
Mustafa. Obojica su uinili ono to su smatra-
li da moraju - da spasu porodicu Kabiljo. Njih
su spasili, ali sebe nisu. Ustae su ih, zbog tog
njihovog komijskog i prijateljskog ponaa-
nja, otpremile u Jasenovac gdje su ih muki
ubili. To nije bilo dovoljno da uplai porodicu
Hardaga. Zeineba, Izetova snaha i Mustafina
supruga, nastavlja i dalje da pomae Jevreji-
ma, prvo porodici Danon, a poslije i mom de -
di.
Moj deda Rudi bio je zatvoren u Belediji,
koja je sluila kao sabirni logor za Jevreje prije
Pie: Eli Tauber
Zeineba Hardaga
nije spaavala Jevreje,
spaavala je komije
Za spaavanje Jevreja u Drugom svjetskom ratu Zeineba, Izet i Mustafa (posmrtno)
Hardaga dobili su medalju pravednika od izraelskog muzeja Jad vaem.
Biblijska zapovijed : Voli svoga susjeda kao samog sebe (Lev. 19:18)
Hilel: Ono to se tebi gadi, nemoj raditi tvom susjedu; to je cijela Tora.
U Muslimovoj predaji stoji: Nee ui u Dennet onaj iji komija nije siguran od njegovog zla! (Muslim, 46.)
60 BEHAR117118
KOMILUK
njihovog odvoenja u Jasenovac. Kontrola
ulaska i izlaska iz logora nije ba dobro funk-
cionirala jer su uvari dozvoljavali zatoenici-
ma da izlaze, da odu kui, da neto donesu.
Neki su to radili iz milosra, a neki za mali
novac. Nebitno. To je omoguilo onima koji su
htjeli da izau da se vie ne vrate. Jednu takvu
priliku iskoristio je i moj deda. Izaao je i
doao u svoju avliju. Bez novaca - radnju su
mu oduzeli kao i svu imovinu, gdje dalje? K -
ada je ovjek u nevolji kome da se prvom ob -
rati? Kod nas u Bosni, komiji. Zakucao je na
uvijek otvorena Zeinebina vrata i doekala ga
je prvo kafa, a potom mu je dala neto da
pojede, sakupila po kui novaca to je imala, a
nije imala ni za sebe dovoljno, i sve mu dala.
Poeljela mu sreu koja ga je ekala u Mosta-
ru, ako uspije da ga se doepa, jer tamo su bili
Talijani i ivot za Jevreje je bio uglavnom bez
straha i opasnosti.
Nastavak prie odvodi nas u 1945. godi-
nu, kada se ponovo u Sarajevu pronalaze Zei-
neba i Bonika, grle i ljube i ne vjeruju da su
ive i da ponovo mogu da se drue. Od tada
bilo je mnogo zajednikih kafa, a kasnije kada
je moja baka otila u Dom staraca u Zagreb -
stalna prepiska.
Za spaavanje Jevreja u Drugom svjets -
kom ratu Zeineba, Izet i Mustafa (posmrtno)
Ha rdaga dobili su medalju pravednika od izr -
ae lskog muzeja Jad vaem.
Prole su mnoge godine, ponekad sam se
uo sa Zeinebom, ali nismo se viali. Moja
baka umrla je 1987. godine u Zagrebu. Sahra-
njena je u Sarajevu. I tu, otprilike, prestaju neki
odnosi naih porodica, jer generacijska nit je
bila prekinuta. Raspitivao sam se povremeno
o Zeinebinom zdravlju kod njenog neaka
no vinara Arifagia, tako da sam, ipak, na neki
nain znao ta se sa njom deava.
Vjerovatno bio to i bio kraj prie o dragoj
Zeinebi, da 1992. godine nije dolo do krva-
vog rata u Bosni. Napustio sam Sarajevo sa
porodicom i pokuao da ponovo uspostavim
ivot u Izraelu.
Dvije godine kasnije saznao sam da je Zei-
neba, ena koja je spasila mog dedu, ena ko -
ja je mnogima pomogla, prijateljica moje ba -
ke Bonike, Pravednik jevrejskog naroda, us p -
je la sa jevrejskim konvojem izai iz opkolje-
nog Sarajeva i da stie u Izrael. Obezbjedio
sam nekako dozvolu da uem u zatienu zo -
nu aerodroma Ben Gurion za prijem novih
use ljenika i da budem meu onima koji su
do ekali Jevreje izbjegle iz Sarajeva i meu
njima i Zeinebu sa porodicom. Nije bilo lako
pro biti se do nje, jer su je doekali tamo broj-
ni novinari i najvii izraelski zvaninici kao i
Ichak Rabin (Z.L.).
Poslije toliko godina, kada me je ugledala
i prepoznala, pala mi je u zagrljaj sa suzama u
oima. Znala je da se nije nita promijenilo.
Bio je to Bonikin unuk koji je prema njoj gajio
ono isto potovanje, prijateljstvo i ljubav kao i
njena draga Bonika.
Aidu, njenu kerku, do tada nisam pozna-
vao. Tu smo se prvo put vidjeli i osjetili da
imamo zajedniku priu i zajedniku porodi-
nu istoriju. Kasnije, posjetio sam ih u njiho-
vom novom domu u Mevaseret Cion, malom
gradiu blizu Jerusalema. Radost ponovnog
susreta i pria, razmjena uspomena do kasno
u no. Jo nekoliko puta smo se sreli prije i
poslije Zeinebine smrti i uvijek osjeali taj isti
naboj prijateljstva Zeinebe i Bonike.
Za Aidu sam kasnije uo da se zaposlila, a
gdje drugo nego u Jad vaemu, muzeju Holo-
kausta. Mala Stela, njena kerka, bila je dijete
koje je htjelo da to prije postane dio izrael-
skog drutva
Prole su mnoge godine. Vratio sam se iz
Izraela u svoju Bosnu, prvo nekim poslom, a
kasnije odluio da ostanem i da istraujem is -
to riju i obiaje Jevreja Bosne i Hercegovine. Na
Aidu sam, istina, malo zaboravio. Znao sam da
je u Izraelu i da joj je dobro. Nisam razmiljao o
tome da li emo se jo nekada vidjeti.
Jednoga dana, iznenada, pojavila se u
Je vrejskoj optini Sarajevo sa ekipom izrael-
ske televizije. Snimaju o njoj dokumentarni
film: kako je izala iz opkoljenog Sarajeva,
ta radi i kako ivi Nisam, do tada, bio dio
te prie. Naravno da smo se izgrlili i izljubili
ne krijui radost to se ponovo susreemo.
Ispriao sam joj tada priu, koju nije znala, a
koju je meni moja baka Bonika ispriala:
kako je njena majka Zeineba spasila mog
dedu. Bila je sva uzbuena prosto nevjeru-
jui da je njena majka spasila jo jedan ivot,
sada je znala da je i to bio razlog velikog pri-
jateljstva njene majke i moje bake. U meu-
vremenu sam saznao da je moja baja Boni-
ka ostavila kod Zeinebe neke ilime i stvari
iz kue. Sve ju je uredno ekalo kada se vra-
tila u Sarajevo. Nisam joj nikada ispriao da
sam doao u posjed jedne dopisnice iz
1942. godine u kojoj moja baka pie Dari
Lisac, Srpkinji udatoj za Hrvata: Molim te,
vidi kako je Zeineba, pomozi joj, ona je meni
puno valjala.
Duh Zeinebin i Bonikin, njihova ivotna
poruka, njihovo bosansko shvatanje komilu-
ka, tako, eto, imaju svoj nastavak.
Ovaj ponovni susret, onih koji se prije ni -
kada nisu upoznali, susret kao najblie rodbi-
ne, daje nadu da u svijetu ima jo onih koji
ele dobro. Poslije abatnje veere rastali smo
se ne dogovorivi nita, ali sad sigurno znamo
da emo doivjeti, opet, ponovni susret.
Samo nekoliko dana poto sam zabiljeio
ovu priu, rabin Eliezer Papo, na jednom pre-
davanju, ispriao je kako je na pitanje o njenoj
portvovnosti u spaavanju Jevreja, Zeineba
odgovorila :Ja nisam spaavala Jevreje, ja
sam spaavala komije !. n
Zeineba Hardaga i Roza Kabiljo u ljeto 1941. godine etaju centrom Sarajeva (pored hotela Cen-
tral). Roza nosi utu traku i zabranjeno joj je kretanje sarajevskim ulicama, ali njih dvije etaju.
Zeineba svojim zarom pokriva njenu ruku na kojoj je uta traka, i koja se na fotografiji ne vidi.
61 BEHAR117118
IME GRADA
Pita me za ime, otkuda mu je i koje mu je znaenje.
Zbog ega se grad u kamenu zove Mostarom i je li se ba
tako morao zvati? Mora li se rua zvati ruom? Shake-
speare kae da ne mora. Kae da e rua, ma koje ime vi
joj dali, uvijek isto mirisati.
Mostar se nije morao zvati Mostarom po nekom, od
starine, jasnom i nedvosmislenom sadraju, koji vie ni -
ko ne pamti i ne zna pouzdano. Ali, kakvim god imenom
nazvali taj juni grad, on e uvije biti Grad velike svjetlo-
sti o emu Mostarci znaju oduvijek, a Andri od onog
jutra kad ga u naem gradu nije probudio zvuk, nego
prvi sjaj svanulog dana.
Ima ih koji su zapisali i koji nemaju sumnje da je grad
samom sebi dao ime po momcima koji su uvali kapije
Velike uprije, tim momcima mostarima.
Ima ih koji ne misle tako. Oni ime trae u povijesti
gra da prije nego to je most napravljen jer je grad,
grad-tvrava, i prije mosta postojao. A postojao je i drve-
ni most na lancima, zanjihan nad vodom.
Oni govore o rajskom vinogorju oko tog prijelaza s
jedne na drugu obalu Neretve i govore da se tu, u najbli-
oj blizini stare tvre Hercegue Stjepana Hercega, groz-
dje prikupljalo, gdje se mot tijetio, pa da je to mjesto
motarom od davnina nazivano. I kau ti puki tumai
da je Grad po motaru ime dobio, a nipoto ne kako bi
drugi tumai narodski da Mostar je po mostarima ime
sebi nadio.
Od kada postoji ovaj grad? Postoji od onoga trenutka,
kao sve to na svijetu postoji, od trenutka kada je dobio
svoje ime. Nita na svijetu ne postoji, ni stvar ni pojava,
ako imena svojega nema. Tek kad ime dobije, odredi mu
se sudbina i smisao, pa postoji do dana odreenoga.
*
Dvije su svjetske znamenitosti grada Mostara o koji-
ma je stoljeima saznavao svijet Istoka i svijet Zapada:
neusporediva ljepota mosta na Neretvi, nalik polumjese-
cu od srebra, i stari mostarski pjesnici oparanim ba
tom ljepotom koja je pokretala njihove krilate ruke.
Vizijom neimara Hajrudina, uenika slavnog Mimar
Sinana, oblikovana je ta skladna graevina. Od godine
1566., kada su joj uklonjene skele, do 9. XI. 1993., kroz
stoljea to su spajala zrelo srednjovjekovlje i nas ive i
sadanje - svjedoila je drevna uprija samo jedno: da su
najljepa ona ljudska djela koja su svim ljudima korisna.
Kada se srue takve, nezamjenjive i neusporedive grae-
vine, onda je cijeli svijet na gubitku.
Ono to doivljavaju ljudi, doivljavaju i njihova djela.
Neobjanjiv je ratni poriv i takav je od poetka svijeta.
Niz bolnih fotografija o ranjavanju, ubijanju i obruava-
nju mosta, rjeito svjedoi o krajnostima ljudskog uma! A
kako su se radovali ljudi kad su prvi put, za tren, mogli
prijei na drugu obalu hirovite rijeke! Meu druge ljude,
u dodir s drugim svijetom.
Dodir upoznavanja je Boji dar. Otuda, od poetka svi-
jeta, elja da se pree i vidi kraj gdje ja nisam. Podjedna-
ko se radovao sultan Sulejman Velianstveni kad je most
dovren u godini njegova vladanja, kao i car i kralj austro-
ugarski Josip Franjo I. Habzburki kad je preko njega pre-
ao 1910., ba kao i brojni dravnici koji su ga u ljetni dan
2004., iznovice, kao oivjeli polumjesec iz vode izronili,
pohodili, u danu novog roenja. Pogledom na most, pogle-
dom odanosti i povjerenja valja shvatiti poruku koja nika-
da ne zastarijeva: Najbolji je onaj koji koristi drugima.
Ljudi prolaze kroz vrijeme, dobrota ostaje u vremenu.
Ba tako ree pjesnik Zijai Mostarri u kronogramu
mosta: Ostavit emo upriju, a mi emo proi!
Ibrahim Kajan
Posveta
rahmetli Hivziji Hasandediu, historiaru.
Grad velike svjetlosti:
Mostarske vedute
62 BEHAR117118
Budui da je ova knjiga posveena jednom histo-
riaru (rahmetli Hivziji Hasandediu), nakana autora
Ibrahima Kajana je jasna: prepoznati, kroz kompendij
znanja o Mostaru, mentalitet sredine koja se neskrive-
no voli, njenu mediteransku toponimsku i hidronim-
sku vanost (prije svega rijeka Neretva) te napokon
osjetno prisutnu favorizaciju najljepih povijesnih i
suvremenih vrlina grada Mostara. To upravo ini autor
ove knjige, pjesnik, publicist, dramski pisac (Katarina
Kosaa posljednja veera), dugogodinji urednik i
spiritus movens asopisa Behar koji kroz mnogo-
brojnost razliitih temata: damije, tekije, mesdidi,
esme, mlinice, uprije, vakufname, avlije, mektebi,
medrese, mihrabi, munare, mezari, dervii, stare kule,
narodni junaci, sahibije, haremi, ahiretski svijet, kame-
ni kaburi, tarihi, mejtai, ejhovi (ejh Jujo), hanovi,
tajnoviti mejiti, musafiri, konaci, saraji, menzilhane
(pote), fermani, crkve (kranske i hrianske), sefar-
di itd. te kroz niz osobnih imena i prezimena od
mnogobrojnih znanih i neznanih muslimana (Musta-
fa Mujaga Komadina, Mustafi Sitki Karabeg, pae Riz-
vanbegovia pa sve do fra. Ivana Frana Jukia (uredni-
ka prvog bosanskog asopisa Bosanski prijatelj) i
Alekse antia kao i suvremenog tretiranja Kue De-
mala Bijedia- podastire znalaku povijesnost tj.
esencijalne karakteristike znanja o jednom gradu kao
jedinstvu vremenitog i vjenog.
Grad svjetlosti; Mostarske vedute simbolizira
bogatstvo svjetlosti grada upravo onako kako se ona
tumai na Dalekom istoku kao boanska svjetlost ili
duhovna svjetlost, odnosno kao sinteza znaenja
sunca i mjeseca. Autor pritom umije pretoiti intimno
u javno. S jedne strane predoit e nam svoje umijee
da prepoznaje razdoblja kroz prizmu knjievno povije-
sne fakture sve signale toga, spektralna strujanja u
gradu Mostaru itd. Time e dokazati da ova vedutska
transmisija ne podlijee niskim anrovskim standardi-
ma i procjenjivanjima. Kajanovi tekstovi nisu fikciona-
lno pripovijedanje. Oni nastaju na matrici sjeanja i lir-
ske faktografije. Spomenimo samo jednu bljeskovitu
lirsku minijaturu. Za Hajrudina, graditelja Starog
mosta on e, ne bez razloga divei mu se, zapisati:
Moda je u bosanskim uspavankama bio u bei odnji-
han pa je njegov talent teio dati se izvornoj kolijevci.
TURBE EJHA MAHMUD-BABE
I TAJNA NJEGOVA IVOTA
Ima jedno turbe u sred historijskog jezgra grada
Mostara. udno je da ga vidimo, ali ne uoavamo; turbe
koje eli biti nevidljivo! Na etvrtastoj metalnoj ploi
pie: TURBE EJH MAHMUD BABE.
U doba kad se primaju prve spoznaje o svijetu u
kojem smo se rodili, uo sam priu kako nam ju je moja
majka ispriala, nama, malenima, tjerajui od nas dosa-
du i djeje besposlice:
Bio je jednom davno jedan ovjek u Mostaru. Jedan
dervi. Taj ovjek je bio Dobri, pa mu je Allah Kerim, Bog
Jedini, dao snagu da moe uraditi sve to mu dua poe-
li. Kad bi god zavrio namaz u onoj damiji na Velikoj
tepi, nad Neretvom, on bi se spustio na obalu rijeke i
zaklonio meu velike peine da ga niko ne vidi. To bilo
udno njegovim prijateljima, pa ih znatielja natjera da
nau jedno bosonogo dijete te ga, tajom, poalju za tim
derviom. Reknu djeaku da dobro otvori oi i da dobro
zapamti ta e sve raditi taj njihov prijatelj meu peina-
ma. A nisu oni znali da je taj Dobri!
A kad se deki vratio, stanu ga Mostarci ispitivati, te
ta je bilo i ta je uo i ta je vidio. Dijete im ispria: Iao
sam za derviom i vidio kako se zaustavio meu najveim
peinama. Dobro sam se krio da me ne vidi, ali mi on, ne
okreui se, ree: Sine, prii mi blie! Kad sam mu priao,
rekao je: Stani svojom nogom na moju nogu. Stani i zami-
ri. I ja sam mu stao nogom na nogu. Bogami sam i zami-
rio. I sad vam ne znam rei ta je bilo... Kad sam otvorio oi,
vidio sam da se nalazimo na drugom mjestu, meu puno
ljudi koji su govorili jezikom koji nisam razumio.
Ljudi se pogledae pa ga poee ispitivati! Jedan e ga
pitati kako su ljudi bili odjeveni, a drugi je li vidio kakvu
damiju. Trei, opet, je li se ovaj na selamio s kojim lju-
dima, i hiljadu nekih pitanja da ih ne popamti. A dijete
je odgovaralo i odgova-
ralo: klanjalo se ko u
damiji, na selame se
odgovaralo, a ljudi su u
zelene dubbe bili odje-
veni... Najposlije, sjeti
se, pa uskliknu: Ovu
sam travu ubrao, jer je
ba jako mirisala pa
sam je mojoj majki
ponio...
Ljudi se zaudie kad
vidjee miriljavu travu
koja raste samo u uzvi-
enom Gradu, u Mekki,
Pie: Sead Begovi
ejh Mahmud-babin kabur
63 BEHAR117118
Ibrahim Kajan: Grad velike svjetlosti; Mostarske vedute,
Muzej Hercegovine tamparija IC, Mostar, 2014.
Kajan znalaki uokviruje jedan prostor unutar koje-
ga se prema njegovu shvaanju odvija bogata komuni-
kacija izmeu ljudi i prelijepih graevina. On, naime,
pojanjava i pretpostavke tekstualne ivotne (zbiljne)
komunikabilnosti. Iako argumentira logiku vlastitog
diskurza on umije okvirne obavijesti uzdii na pijedes-
tal interesantnog tiva onoga koji e se jednom vjero-
dostojno arhivirati. Dakle, iako implicira vlastitu poeti-
ku uvjerljivih panoramskih prizora i ve pomalo zabo-
ravljenih biografizama mostarskih znaajnika i zdanja
povelikih u svojoj malenkosti, dopustit e si osobni
izbor. Rije je istodobno o svjeim obavijestima i pro-
sudbama koje autor zna razabrati i za koje je iskustve-
no kvalificiran, jer, umjeno povezuje literarnu sponta-
nost, erudiciju, knjigoljublje, hodoljublje, aktivne povi-
jesne injenice i osobnu kontemplaciju.
Aroma grada je sveprisutna jer Kajan umije sortirati
ljepotu ivotne neukroenosti grada i njegove uborite
glasove. Naravno, nije rije o pseudodnevniku ili perso-
nalnim memoarima ve o dobrohotnoj namjeri da se
obnove svi amblemi onog obiteljskog, gradskog, vjer-
skog i u svemu tome prepoznati njihovu povijesnu
genezu. Tragovi sjeanja i po svemu sudei pomnog
istraivanja pritom imaju tone vremensko-prostorne
dimenzije. Subjekt (autor) nije aktivni sudionik zbiva-
nja, on je povijesnik s kulturolokim inicijacijama, s kro-
nolokom interpretacijom i s karakteristikama onog
tragaa koji eli iznova otkriti vidik jednog drutveno
kulturnog identiteta.
Kajan je i ranije u svojim knjigama pokazivao iznim-
ni interes i specijaliziranost za tono odreene povije-
sne teme (primjerice kada je rije o zadnjem ratu u
BiH). No, u ovoj se knjizi povijesni aktualitet restaurira,
to je svakako posljedica njegova hrabrog spisatelj-
skog izbora. Primatelji ovih njegovih otvorenih veduta
nee biti samo Bonjaci ve iri recentni prostor, jer,
knjiga je adresirana na povratnu informaciju svih
zaljubljenika koji korespondiraju s istinitou i intim-
nou jednog egzotinog i u nekim trenucima nesret-
nog grada Mostara. Ipak, inicijalno knjiga je namijenje-
na svekolikom itateljstvu bez obzira na sadrajnu vre-
mensku distancu. Ona e posluiti vlastitom samo-
spoznavanju jer se u potpunosti razotkriva pred ita-
em: ponekad povjerljivo (osobno) prema adresatu,
ponekad povijesno posve legitimno. Na primjer, opisi
starih damija imaju karakteristike objektivnog izvje-
stitelja koji se ne libi lirske nadahnutosti, ali, bez utopi-
je objektivnosti.
Knjiga se otvara s tekstom Ime grada u kojem se
objanjava porijeklo imena Mostar Kajan e tad uple-
sti i legendu (koja se doimlje posve moguom) i izravne
(provjerene) karakterizacije autora koji tono evidenti-
ra povijest kao istinsko stanje stvari. Kajanov je lirizam,
pritom, nenametljiv, ali je i posebnost koja u ovoj knjizi
funkcionira kao jo jedna znamenitost. Iako, ponekad
nije oduevljen ivotom u gradu on ipak nee svoje
upeatljive slike nikada pretvoriti u ideoloki argument.
Ipak, rije je o popisu vedutskih vrlina kao opeslaven-
ski itinerario i steena orijentalna tema.
U svakom sluaju, znatieljna bonjaka i hrvatska
knjika publika, koja tei europskim okvirima, morat e
uzeti ovo pitko pripovijedanje na pregled (jer kvalita-
tivna prosudba zaista nije upitna) upravo iz razloga to
se uznastoji da joj neto (vedutski) ne bi izmaklo ispred
oiju i da ne bi ishlapljelo iz umna uma. Ljudi prolaze
kroz vrijeme, dobrota ostaje u vremenu... ili: ostavit
emo upriju, a mi emo proi... zakljuuje agilni i
aktualni pisac Ibrahim Kajan. n
ivotna neukroenost,
aroma i uboriti glasovi Mostara
u Majci svih gradova! Tako im se u glavi sve sabralo: i jezik
kojim su ljudi govorili, i njihova odjea zelena i trava koja
raste blizu Kabe, pored Zemzem vrela koji je u pijesku pro-
naao sin Ibrahima, Bojeg poslanika, Ismail alejhiselam!
Kad sam porastao, saznao sam da se Dobri zvao Mah-
mud, i da je bio sufija, i da je pripadao jednom sufijskom
tarikatu i da je tom tarikatu bio ejhom. ivio je u Mosta-
ru i brinuo se, ima jedna predaja, o velikim bratovim
zakladama, brata svojega, glasovitog dobrotvora Koski
Mehmed-pae koji je onu damiju, u prii spomenutoj,
podigao i obdravao za ivota i financijskim izvorima
odreenim po vakufnami, onako kako je propisano. I koja
je i dan-danas na svom mjestu. Turbe Mahmud-babe od
nje nije ni pedeset metara udaljeno.
Narod pria da je Mahmud-babi u jednom boju odsjee-
na glava, pa je tu odsjeenu glavu u rukama nosio sve do
mjesta gdje je pao a to je eto tu: na tom je mjestu turbe
njegovo.
Kad silazi niz ulicu to spaja Titovu s Tepom, pogledaj
preko lijevoga ramena i vidjet e ga, to turbe znamenito
obnovljeno 1876., jer si ga i prije vidio ali ga moda nisi
zapazio! To je omanja zgradica iji je krov prekriven kame-
nim ploama, pred kojom je od zemlje malo uzdignuto
drveno predvorje, otvoreni trijem pod krovnim produet-
kom to se oslanja na etiri tanka drvena stupa. Iznad
ulaznih vrata je ploa (razlomljena i oteena na sredini)
s uklesanim kronogramom gradnje turbeta u stihovima:
Ovaj Mahmud-baba, neka Allah posveti njegovu tajnu,
Umro je devet stotina i osamdesete godine (1572.)
Ve due vrijeme njegovo turbe stoji obrueno,
Pa ga sada poduzetni ljudi obnovie.
Mostarcima koji pokazae dobroinstvo,
Za uloeni trud oko obnove turbeta neka ide nagrada.
Ovo turbe lijepo i tvrdo se izgradi,
A zahvalnost za to pripada dobrotvorima.
Uz uenje Fatihe prispjee krkleri i rekoe mu kronogram:
Obnovljeno Mahmud-babino turbe poivalite je trajno.
21. mayis 1293. godine (1876).
U ovim ljetnim danima, prozor na turbetu nerijetko je
otvoren: prii, pa e u polumraku vidjeti kabur od
kamenih ploa s balucima iznad glave i ispod nogu rah-
metli ejha. Tarih je ispisan na turskom jeziku uzglav-
nog niana s turbanom u guvi i kazuje da je Mahmud-
baba preselio u bolji svijet 980. hidretske godine, odno-
sno 1572., gregorijanske.
Ko je zapravo bio ejh Mahmud-baba, teko je odgovo-
riti. Je li bio brat povijesne linosti Koski Mehmed-pae,
kako misle neki historiari jer je pain brat Mahmud u
zakladnici spomenut, teko je odgovoriti. Teko je odgo-
voriti, jer je ejh ispraen sa ovoga svijeta punih 45 godi-
na prije nego je damija Koski Mehmed-paina na Neret-
vinoj stijeni podignuta.
Tajna ivota osobe mostarskog dervia ... ostaje i taj-
nom osobnog identiteta Mahmud-babe.
U PODHUMU, CRKVA
Ovako bi bilo svaki put u godini, u Mostaru, negdje uz
prve trenje: iz zahumskih bi uliica poele izlaziti dje-
vojice u bijelim vilinskim haljinama, i pred nama,
muslimaniima, prolazile potpuno svjesne zadivljenih
djeakih pogleda! Ulijevale bi se u bijelu lepravu rijeku
to je nailazila iz Ilia, od Cima, preko Bakamluka -
naih Kovanica Prolazile su zagledane u zemlju, sa
smijekom punog ozarenosti! Neke su imale sedam-osam
godina, a neke etrnaest ili moda petnaest. Nikada
nita ljepe nisam vidio od treperave i neslone kolone
djevojica koje su polahko urile da dovre svoju inici-
jaciju u Kristovoj vjeri, onog Bojeg poslanika za kojeg
smo i mi istovjetno tvrdili kao i krani, da ga je majka
Marija, hazreti Merjem, bezgrijena zaela i da ga je
Allah delleanuhu ljudima poslao da iri ljubav i dobro,
a ne mrnju i stradanje.
Ile su bijele djevojice svojoj Crkvi sv. Petra i Pavla.
Zvona su zvonila ispod Huma, na njoj, a zvuk vedrine
odjekivao je, meu brdima, cijelom mostarskom kotlinom.
Nad vratima crkvenih dveri je pisalo, na ploi od bije-
log kamena slovima latininim urezano:
Svemoguem Stvoritelju Bogu:
Svetom Petru i svetome Pavlu
Ova crkva sagraena stoji;
Car stambolski mlogo dobrovoljni;
Dade misto ugodno za gradnju:
Uz to groah pedesejet kesah;
Puk ubogi pomo dade malu
Vas ostali troak mlogo teak
Iz mista je prio inostranskih
S nastojanjem bratje franciskanah
I biskupa nadelnika svoga. P. G. 1866. O. 7.
I sad sam, evo, dvadeset godina od poetka rata, na
tom mjestu, pred ulazom u Crkvu ali to nije crkva
kakvu pamtim zajedno s onim djevojicama iz 50-tih
godina! Godine 1992., tijekom veeri sa 9. na 10. maja,
pripadnici Jugoslavenske narodne armije sa srpsko-crno-
gorskom agresorskom vojskom su je granatirale i gotovo
potpuno spalile.
A ova crkva to se sad uzdie preda mnom, na teme-
ljima stare nastojanjem bratje franciskanah podignute,
crkva je bez povijesti, bez eha historije koja je ispunjava-
la radosti i trpnje mostarskih katolika. Zbog toga na nju,
jer nita ne nasljeuje od prvotnje na ijem je mjestu,
nije ponovno vraena povijesna ploa s jasnim znakom
koji u blizinu dovodi humske franjevce i muslimane, pa
taman to bilo izraeno i samim ondanjim suverenom,
sultanom Abdul-Azizom, koji je svojom darovnicom od
50 kesah dukata pomogao gradnju kranskog hrama.
Zemlja na kojoj je crkva izgraena bive su bae Ali-
paine, onog hvaljenog i kuenog Rizvanbegovia, vezira
64 BEHAR117118
65 BEHAR117118
hercegovakog, koji ih je na prijedlog Mie likoga, Omera
pae Latasa, crkvi katolikoj darovao. Plan za crkvu, zabi-
ljeili su marljivi kroniari, izradio je fra Franjo iz Vicenze,
imenom krsnim Matteo Lorenzoni, pa kad je gradnja zapo-
ela godine 1863. umrije biskup fra Rafo Barii, te se sve
uspori i zaustavi. Ali, svejedno, u godini 1866. otvori se
pred sretnim pukom katolikim!
Fra Petar Bakula ostavio je precizne podatke o mjera-
ma ovoga hrama Bojega: Njezina duljina sa svetitem
iznosi 52 lakta, irina 25. Kapela svetita je duga 14 laka-
ta, iroka 13. Od istoka kapele je zvonik dug 5 lakata, irok
5. Stil crkve je korintski. Cijela duljina svete zgrade do sve-
tita sastoji se od tri lae. Srednje velike i dvije pobone
manje. Kapela pak u obliku luka mora imati vlastiti svod.
Vanjske lae imaju etiri prozora dva i pol lakta visine i
jedan i etvrt irine. Tako e imati i srednja laa. Kapela
ima dva prozora i jednu zvijezdu u sredini probuenu. Isto
tako i svetite ima dva prozora. Crkva ima petora vrata,
dvoja sa strane na pobonim laama, a troja na proelju.
Nad vratima su velike zvijezde.
To je bila prva crkva koju sam vidio u ivot, kao i sve
drugo to ovjek vidi odrastajui u svom rodnom gradu.
Moji osamljeni, gotovo potajni pohodi u nju, zapoeli su jed-
noga ljeta neke godine dok sam jo bosonog hodao pa pra-
njavim mostarskim sokacima. Koraao bih oprezno po
crkvenom podu prekrivenim keramikim ploicama, a
oima punim ive znatielje promatrao drvene kipove sv.
Petra i sv. Pavla u udesnom oltaru, vrsto vjerujui da me
netremice promatraju iz polumrane apside pune nejasnih
tajni. Svaki put kad bih dolazi, zaustavljao sam se pred
oltarom uzviene Majke Marije koji je, ini mi se, bio na
lijevu ruku od sredinjeg oltara, dok je na desnoj strani bio
lik svetoga Ante Padovanskoga.
Nekad bi me naglo zaustavio, gotovo ukoio iznenadan
zvuk orgulja s galerije! Okrenuo bih se i pogledao u njiho-
vu pravcu, ali nikada nikoga nisam vidio: orgulje bi zasvi-
rale i ispunile moje bie nekim neopisivim miljem koje jo
i danas osjeam. Da, kao i ovog trenutka dok stojim pred
novom Crkvom sv. Petra i sv. Pavla u Podhumu, koja ni po
emu nije ona koju je naslijedila i koja trajno ivi u mom
mostarskom identitetu.
OROVIA KUA,
KUA PJESNIKIH SVJETOVA
Svakoga se dana provezem pokraj kue u ijim su se soba-
ma, neko, uli buni mostarski akcenti koji su, ispisani u
knjievne oblike, utisnuli duboki trag u kulturni identitet
naega grada. Svako dijete roeno na gradskim obalama
Neretve odvest e te, drei za ruku, do njezine osunane
kamene fasade i prepoznatljivim, pijevnim mostarskim
jezikom ponosno rei: Evo ti, to je orovia kua!Nekad
e biti i opirnije pa dodati: orovia kua na Luci.
Ti e se bezbeli nasmijati sa simpatijama tom pijevnom
govoru , podignuti glavu prema ustoj kui, njezinim prozo-
rima, osjeaju neko slatko i nejasno milje od spoznaje da si
pred zdanjem unutar ijih su masivnih, od kamena klesa-
nih zidova dalmatinsko-mediteranskog utjecaja, nastajala
uvena djela Svetozara orovia. Da, dijelom i Alekse an-
tia, komu je Svetozar, igrom sudbine, zetom postao.
Koliko je taj ovjek, ta udesna energija, taj orovi
probdio noi ispisujui jedan od prvih bosanskih romana,
Stojana Mutikau, roman grada Mostara u kojem prepoz-
najemo sve mostarsko, a Mostar se ne spominje nijed-
nom!, pa prie, desetine njih, najposlije drame, od kojih se
neke i dan-danas izvode i pune teatarske dvorane ne samo
u Bosni i Hercegovini.
Ovu je prelijepu kuu podigao Svetozarov otac Nikola
godine 1874., u posljednjim godinama turskog vakta. Kau
da je njegovao lijepu priu, da je plijenio prialakom vje-
tinom i znao vrsto vezati pozornost sluatelja i na pove-
im sijelima u svojoj kui. Osobito je volio starovremene
mostarske i hercegovake zgode pa je o njima tako vjeto
ispreplitao narativne vijence s neoekivanim duhovitim
obratima, da se cijela kua iz temelja potresala od smijeha
kune publike! A kad bi se raspravljalo o ozbiljnim ideja-
ma, u sve je volio zabosti Zastavu Svetozara Miletia, soci-
jaliste srpskoga, po kojem je navodno i nadio sinu njegovo
ime. Pripadao je dobrostojeim mostarskim trgovcima koji
su krajem turske i poetkom austrougarske uprave, razma-
hali svoja krila iznad cijeloga grada, kupujui i prodajui,
gradei i uzdiui se. Velebnu je palau lahko izgradio u
staroj gradskoj jezgri, u srcu bonjake, muslimanske
mahale. Bonjaci su, ba tada, ludo srljali prema Turskoj,
nepromiljeno i bespovratno; njihova se stoljeima stjecana
imovina mogla nabaviti budzato!
U okrilje kue ulazi se kroz visoke drvene vratnice, gla-
vna vrata, jedna od triju koja su bila u prizemlju: druga
dvoja su bila ojaana i zatiena eljeznim roll-zasunima i
elinim reetkama kroz njih se ulazile u duan i maga- Ulazna porta u crkvu sv. Petra i sv. Pavla
zu robe to ih je gazda Nikola dovlaio iz Dalmacije, iz
Bea, iz Trsta. U tom bivem duanu i magazi danas je Ga -
lerija Svetozar orovi, prostor intime drutvenog oku-
pljanja uz boine blagdane Prosvjete, te izlobe, preda-
vanja, knjievne veeri i okrugle stolove znanstvenog tipa
u organizaciji Muzeja Hercegovine.
Dakle, kad otvori ulazna vrata, prijatelju koji e jed-
nom doi, vidjet e uz lijevi zid drvene basamke kojim se
pelo iz prizemlja na prvi i drugi sprat. Na svakoj su etai
po etiri sobe, uz djevojaki sobiak i malenu ostavu za
kakvu turiju, mezetluke i pie dobrog razgovora. U tim
odajama su danas muzejske postavke, u agresiji na Mostar
dobrano polupane, oteene a Bogme i... pokradene!
Pored stepenica, kroz cijelu se kuu od glavnih vrata
prua dugaki hodnik i kroz njega e dobri prijatelju
izai u vrt koji je dolutao iz snova: etvrtast, nad hridina-
ma Neretve! Prekriven je zelenim travnatim tepihom, lije-
vi i desni zid susjednih kua u bijeli su klak okreeni. Zapa-
dna strana vrta zatiena je kamenim zidom na koji e se
zasigurno nalaktiti i ednim oima pokuati, odjednom,
obuhvatiti Neretvin huni tok, i Most, samo stotinjak me -
tara uzvodno, onaj iz pria najzapadnijeg Istoka kojeg svi
zovu Stari. Vidjet e, pedesetak metara nizvodnu, i Most
Mujage Komadine koji u vrijeme gradnje orovia doma
jo nije postojao. Ali vrt je bio iv, u proljee bje pun latica
bijelog trenjina behara i njeno-ruiastog breskvina
cvata, breskve koju u Mostaru zovu praskama. Pa ipci, pa
smokve!
U kui koja je podignuta za porodicu Nikolina je poro-
dica poela nastajati: Domainov stup na koji su se oslanja-
la tri oka kue bila je strpljiva, izuzetno marljiva i malo
priljiva supruga Sara. Ona je u duhu blagog, pukog pra-
voslavlja raala jedno dijete za drugim, ali se neto zavrglo,
pa su iz kue malo-malo iznosili male mrtvake kovege.
Troje su ih pokopali do 1875., kad se dana 29. maja rodio u
novoj kui djeak koji e ivjeti: Svetozar. Tek kasnije neto
e ukloniti urok s familije i opstat e na ivotu Vladislav,
kasniji uveni historiar, i jedna jedina sestrica o kojoj se
malo zna. Uz te djeje mejite, kroz ulazne dveri ove kue
podizane za radost a ne za nesree, kad je doao tren neod-
godivi, iznijeli su i oca Nikolu i majku Saru na njihova vje-
na poivalita primaknuta crkvi pravoslavnoj. Slutei
topljenje a moda i nestajanje orovievske loze, Nikola je
prije nego to je preselio u bolji svijet, pod baanskim
vokama priredio pir: grozdovi behara krunili su se po
glavi mladoenje i velu nevjeste, Svetozara i Radojke
(svima poznate kao Perse) keri Riste antia i sestre gla-
sovitog Alekse antia. Glasovitog, ali u panji obiteljskoj
osamljenog i osiromaenog. Godine 1901. prihvatio je
Svetozarov i sestrin poziv da se useli u kuu koja je grae-
na da bude palaa obiteljske sree i blagostanja, a pretvo-
rila se u veliku kuu srpskog pritoka sjajne bosansko-her-
cegovake knjievnosti austrougarskog razdoblja. A i prije
nego to je formalno u nju uselio, dom orovia mu se oda-
vno pretvorio u trajno dnevno boravite i prostor knjievno-
izdavakih vatrometa: useljava ba one godine kad Zora,
veliki asopis slavenskog juga koji je ureivao s oroviem,
Duiem i olom, nakon pet godina prestaje izlaziti. Od
tada sve ee uti, gleda kroz prozore, eta u vrtu...
Osobna srea Svetozarova i srea Persina tonule su u
stalnom bdijenju nad djejim krevetiima: doe nevini
aneo na zemlju i odmah ga pozovu na nebo! Svijet prola-
zi pored kue i divi se srei onih koji je imaju, i ne slutei
koliko je osobnih patnji u njoj, ne vide oni Kosca smrti
koji nikako da prestane prozivati! Poelo je s djecom Niko-
linom, zatim djecom Svetozarevom ali preskoivi, izne-
nada, tree dijete, djevojicu Nedicu! Zbog nje je Aleksa
pisao djeje pjesmice o ciganici, o zeki i potoku, cupkao
je na koljenima i gugutao taunjanke - uveseljavajui nje-
zin pogled meleka koji je plutao iznad stabala trenje i
kajsije, lebdio iznad zelene zemlje i nestajao u tihom
gaenju zvijezde koja je, igrom sluaja, ba nju zapala.
Te djeje pjesme u rukopisu, uz sve one slavne ljubavne
o erifama i Eminama, one duhovne poput Pretpraznike
veeri, one udesne heinovske Veeri na kolju, do one bol-
nog krika i apela Bonjacima da se ne iseljavaju i ne ostav-
ljaju svoju domaju, jedinu, Ostajte ovdje.... Sve su sada na
prvom katu ove kue, muzejski pospremljene i historijski
memorirane.
anti je ipak morao prisustvovati jo jednoj smrti, smrti
domaina ovoga doma Svetozara orovia, svog odanog pri-
jatelja i svog vo lje nog
zeta. Sa se s t rom Pe rsom
sklopio mu je oi u gor-
njoj odaji 17. ap rila
1919., mjesec i pol dana
prije nego e na vriti 44
godine ivota.
66 BEHAR117118
Svetozar orovi
(Mostar, 1875. - Mostar, 1919.)
orovia kua na Luci
Aleksa anti
(Mostar, 1862. -
Mostar, 1924.)
67 BEHAR117118
Persa anti-orovi bit e, u hladnom jutru 2. februa-
ra 1924., posljednji ivi sudionik na rastanku s bratom Ale-
ksom... i vie niko poslije njega nee umirati u ovoj kui. U
svojim je visokim godinama, kasnih pedesetih prolog sto-
ljea, darovnicom predala Kuu orovia na Luci na upra-
vu Gradu Mostara, a Mostar Muzeju Hercegovine, i pre-
selila u drugu zgradu u gradu.
Meutim, nesmiljena agresija na Bosnu i Hercegovinu
(1992. 1995.), i posebno ratna sekvenca za hrvatski stol-
ni grad - najpakosniji udar na Grad Svjetlosti - razorila je
i ubila orovia kua na Luci koja je toliko dobroga dala
snovima ne samo bosanskih i humskih ljudi!
Godine, ini mi se 1997. doao sam na ovo mjesto prvi
put nakon rata. Sa mnom je bio kolski prijatelj iz osno-
vne, Ratko Pejanovi. Nijemo smo promatrali izreetane
i smrvljene zidove, skrenu nagorjelu drvenariju, sipku
ljaku, neku zguvanu knjigu Oko nas su mijauke
izgladnjele make i sumnjivo prolajavali psi lutalice....
uo sam Ratka kako poluglasno govori da e orovia
kua na Luci biti opet kakva je i bila i kakvu Mostarci
pamte, kakvu vole i kakvu e uvijek voljeti. I bila je! Tru-
dom Ratkovim pronaene su
(veinim) strane donacije,
pa je Kua opet zablistala i
uselila spaene rukopise,
predmete, dijelove biblioteke
pa ih ponovno uselila tamo
gdje su bile. Na drugi sprat,
u dvije prostorije, Ratko je
smjestio Srpsko kulturno
drutvo Prosvjeta, u kojem
je bio glavnim sekretarom,
bibliotekarom, administra-
torom i kurirom. Bio je,
dragi Ratko dua Kue
orovia
P. S. Prijatelju koji ovo ita, ne zamjeri: rijei koje
sam ispisao, moja su posveta umrlom prijatelju, dobrom
duhu naega Grada, Ratku Pejanoviu. Roen je ovdje
1944. i umro je ovdje 2013. n
Ibrahim Kajan roen je 1944. te je nakon kolovanja u rodnom Mostaru diplomirao
na Pedagokoj akademiji u Dubrovniku i Fakultetu za defektologiju u Zagrebu, u
kojem je nastanjen od 1969. Magistrirao je i doktorirao na Fakultetu humanistikih
nauka Univerziteta Demal Bijedi u Mostaru. Radio je u Zagrebu kao lektor,
bibliotekar, urednik asopisa itd. Od 1992. glavni je urednik asopisa Behar, pokre-
nutog u KDBH Preporod, iji je suosniva i predsjednik od 1991. do 2001 godine.
Radio Zagreb emitirao je 5 njegovih radiodrama, od kojih je jedna za djecu, a Radio
FBiH Katarinu Kosau Posljednju veeru, koja je doivjela dvije scenske postavke:
prvo ju je na scenu postavio Mostarski teatar mladih (2003) u reiji Seada ulia i
Tanje Mileti-Oruevi, a potom kultno sarajevsko pozorite SARTR, u reiji Gradimi-
ra Gojera. Od 2001. godine radio je kao pomonik ministra za kulturu u Ministarstvu
prosvjete, nauke, kulture i sporta HNK, a potom kao profesor na mostarskom Fakul-
tetu humanistikih nauka, gdje je jedno vrijeme bio i vrilac dunosti dekana. Djela:
Arabija ljubavi, pjesme, Veselin Maslea, Sarajevo, 1967.; Al-Sajab i kamena
vaza, zapisi, pjesme, Zajednica pisaca TIN, Zagreb, 1969.; Kuu dok nae, pjesme,
August Cesarec, Zagreb, 1978.; uta ptica, pjesme za djecu, Svjetlost, Sarajevo, 1980. i Bosanska rije, Wuppertal, 1993.; Ljubavni huhujek, pjesme,
Veselin Maslea, Sarajevo, 1989.; Muslimanski danak u krvi, publicistika, 1992.; Zavoenje Muslimana, publicistika, izdava: Smaila Kajan, Zagreb,
1992.; Ljubavi je malo, pjesme, Bosanska rije - Kaj, Wuppertal - Zagreb, 1994.; Pod beharom moje janje spava, antologijska itanka djeijeg bonja-
kog pjesnitva, KDBH Preporod, Zagreb, 1996.; Bonjak na Trgu bana Jelaia, drutveni eseji, KDBH Preporod, Zagreb, 1998.; Tragom Boijih posla-
nika, putopis, CKO Teanj (1999), IKC, Mostar, 2. proireno izranje, 2005.; Melek, izabrane pjesme, KZB Preporod, Sarajevo, 2002.; Druga bajka, pje-
sme, Vrijeme, Zenica, 2002.; Smijeh koji je pobjegao, pjesme za djecu, Bosanska rije, Tuzla, 2003.; Katarina Kosaa - posljednja veera, drama, CKO
Teanj, 2003.; Katarina, kraljica bosanska, roman, Tuzla, 2004; 2. izdanje 2005; 3. izdanje, Zagreb, 2007; 4. (proireno i redigirano) izdanje, Zalihica,
Sarajevo, 2007.; Gospodari i sluge tinte, eseji i novinske knjievne kritike, Planjax, Teanj, 2005.; Grubii i njenii, eseji iz hrvatske i studija iz bh.
djeije knjievnosti, Zagreb, 2006.; Tragom bosanskih kraljeva, putopisi, Tuzla, 2007.; Djedice unuice prialice, slikovnica, Sarajevo publishing,
Sarajevo, 2008.; Razvoj i oblici djejeg bosanskohercegovakog romana, studija, Zalihica, Sarajevo, 2008.; Pogled u Bosnu - tragom bosanskih kralje-
va, putopisi, Dobra knjiga Sarajevo, 2010. Nagrade: Nagrada Antun Branko imi za zbirku pjesama Kuu dok nae (Zagreb, 1973); Nagrada Pla-
njaxa za najbolju knjigu pjesama objavljenu u BiH 2002. (Druga bajka); Nagrada Zlatno pero za najbolji dramski tekst bh. autora izveden na 20. susre-
tima pozorita BiH u Brkom 2003. za Katarinu Kosau; Nagrada za najbolji izvedeni bh. dramski tekst na Festivalu bh. drame za tekst Katarina Kosaa,
u izvoenju Sarajevskog ratnog teatra SARTR Sarajevo, u Zenici 2005.
Ratko Pejanovi,
moj drug iz osnovne
(Mostar, 1944. - Mostar, 2013.)
Vjerodostoji haki svjedok zlo-
ina nad Mostarom
68 BEHAR117118
Predviah da e nova knjiga Ibrahima
Ka jana izazvati veliku panju i zanimanje i -
roke italake publike. Posebnu mi ast i za -
do voljstvo, kao promotoru knjige, predstav-
lja injenica da se radi o djelu koje tretira po -
vijest zajednikog nam zaviaja, kao i spoz-
naja da je misao sadrana izmeu ovih kori-
ca trajna vrijednost u vremenu sve izraeni-
jeg duhovnog i kulturnog otuivanja.
Knjiga je dakle, pored svog povijesnog i
likovno-estetskog sadraja, uveliko zanimlji-
va i autentina jer je nastajala u formi veduta,
grafika ili prikaza, koje su po svojoj definiciji
prije svega anr pejzanog slikarstva, iju je
podlogu Ibrahim Kajan koristio u stvaranju
ove reprezentativne panorame povijesnih i
kulturnih znamenitosti Mostara. Ova literar-
nopovijesna pria, koja poinje sa Imenom
grada, prvom od etrdeset mostarskih vedu-
ta, a zavrava u Bakamluku, gdje i danas, u
zavjetno tihoj prolosti poiva autorovo dje-
tinjstvo, zacijelo, podsjea na tekuu vrpcu
fragmenata i sjeanja koja klize i kreu se u
ivom, svima nama zajednikom ali parcijal-
no shvaenom vremenu.
Ovaj tok misli ne nudi itaocu samo ne -
ku apstraktnu identifikaciju, nego u pogledu
svoje jednostavnosti i sveobuhvatnosti, zah-
valjujui kojima se ostvario eljeni identitet
konkretnog povijesnog toponima Mostara
kao Grada velike svjetlosti, kod itaoca formi-
ra ili budi uspavanu domoljubno znanstvenu
svijest kao komentar savremenosti i postoje-
eg stanja. On sadri sud iz kojeg se moe
izvui jednosmjernost i kontinuitet povije-
sne kulture Mostara, nutrina neprekinute
du hovnosti na koju autor podsjea svojim
putopisnim grafikama damija, tekija, turbe-
ta, ulica, starih zgrada i objekata iz osman-
skog i austrougarskog perioda, kao i poglav-
lja iz osebujnih biografija Mostaraca: Dervi-
pae Bajezidagia, Mustafe Ejubovia ejh
Ju je, Fehmi ef. Dabia, starih mostarskih po -
ro dica Lakiia i aria, Mujage Komadine,
Alekse antia, Svetozara orovia, Osmana
ikia, Demala Bijedia i drugih. Autor je,
zahvaljujui svom besprijekornom i britkom
narativnom umijeu ralanio povijesni put
Mostara, poploavajui ga knjievno-povije-
snim i grafikim prikazima pojedinanih i
kolektivnih sudbina spomenika i njegove
ma terijalne, ali i duhovne kulture, pa se ini
da u toj beskrajnoj historinosti svi likovi, uli -
ce, objekti i njihove sudbine, izranjaju sada u
novom, jo ivljem i postojanijem sjeanju. U
tom svjetlu Ibrahim Kajan nam donosi vedu-
tu Emina: ljepota koju svi zamiljamo, iznose-
i mnogima malo poznate podatke o djevoj-
ci Emini ija je ljepota daleke 1902. godine
iznudila stihove ponajslavnije pjesme Alekse
antia, od ije se prve objave u asopisu
Ko lo pa do danas njihove sudbine proi-
maju kroz povijest grada na Neretvi.
Znanstveni pristup autora ovoj knjizi po -
tvren je koritenjem bogatog bibliograf-
skog fonda, arhivskih izvora i dokumenata, a
pri tome nije zaobien ni terenski rad u toku
kojeg su nastale fotografije kulturno-historij-
skog naslijea koje su likovno oplemenile
ovo djelo. Linog sam ubijeenja da nijedna
od ovih veduta ne bi bila doreena i sadri-
nom upotpunjena da u svakoj od njih ne po -
s toji barem jedna od fotografija kojoj je
autor namijenio ulogu vodilje, one niti koja
usmjerava i daje oblije povijesnim injeni-
cama, koja ini da se povijest jedne vedute
zapravo povezuje sa povijeu druge, da je -
dna prima u sebe drugu i na taj nain tvori
neprkinut vez. Ibrahim Kajan se pojavljuje u
ulozi temeljitog istraivaa i poznavaoca kul-
turne povijesti Bosne i Hercegovine, naroito
svog ueg zaviaja, iju je prolost i njene
reflektirajue posljedice na sadanjost iznio
na metodoloki zavidnom nivou. Tako autor
zapaa: da je objektivna ili znanstvena istina
zapravo ustanovljavanje svega onoga to
svijet jest, kako duhovni tako i fiziki; i drugo,
da je nedostatak povijesne kritike, ije je izbi-
vanje iz savremenog drutva uslovila kriza
kulturnih formi, rezultirao nihilizirajuim
odnosom ovjeka prema tekovinama vlasti-
tog povijesnog, kulturnog i religijskog iden-
titeta. To se snano oituje u vedutama
Uspon i pad kue Dabia, Gdje je tekija na
tekiji koje nema, gdje je mezar iz turbeta Nur-
kadune Ali-paine?, u kojima autor, govorei
o nebrizi drutva za vjerske i kulturne zadu-
bine Ali pae Rizvanbegovia i Ali Fehmi-
efendije Dabia, ukazuje na imanentnu tra-
gediju kulture sjeanja.
U Kuli Dabia, u kojoj jo i danas, prem-
da u jako loem i ruevnom stanju, opstaju
izvorni elementi enterijera objekta podignu-
tog 1801. godine divanhana, basamaci, se -
ija i drugi predmeti orijentalno-islamske ku -
l ture, ve godinama nestaje i propada meu
desetinama savremeno izgraenih objekata.
Istu sudbinu dijele i ranije spomenute krho-
tine Nur-hanumina turbeta smjetenog u
naselju Tekija, ije ime tek toliko ukazuje da
je tu nekada bila tekija koju je svojevremeno
izgradio znameniti hercegovaki vezir Ali-
paa Rizvanbegovi. U veduti Partizanski
spomenik - remek djelo XX stoljea, autor od -
bija da se izmiri sa injenicom odgajanja
zaboravnosti povijesne istine o faizmu, koja
danas egzistira u identinom stanju kakvim
je udeen Partizanski spomenik, zaputena i
osuena na potpunu propast.
ta je u svemu tome Mostar? Nije li se on
u dugom nastajanju ovog Ibrahimovog po -
vi jesno-kulturnog dnevnika prikazao kao
konano utoite, stjecite djetinjstva, mla -
do sti i starosti, mjesto u kojem je pisac uvijek
pronalazio svoj savreni mir. Stoga, ve u sa -
mom naslovu djela, Ibrahim Kajan daje si g -
na turu Mostaru kao mjestu gdje se u skladu
njegove povijesnosti ostvaruje trijumf svjet-
losti, koji e, prema tome, kakvim god nazi-
vali taj juni grad, veli autor, uvijek biti Grad
velike svjetlosti. n
Sjajna knjiga o kulturnom
identitetu grada Mostara
Pie: Alen Zeevi
69 BEHAR117118
REPORTAA
Osamnaest godina nakon genocida koji
je poinila Vojska Republike Srpske (a Repu-
blika Srbija ga nije sprijeila) nad civilnim sta-
novnitvom zatiene zone Srebrenica iz ci -
je le Bosne i Hercegovine je krenuo karavan
od devedeset autobusa u Potoare. U jed-
nom od tih autobusa bio sam i ja. Dok smo
e kali da krenemo posmatrao sam lica tih e -
na na kojima su bile vidljivi tragovi nepros -
pa vane noi. Kako je koja pristizala na zbor-
no mjesto, ljubile su se i plakale. To su ene
ko je imaju istu muku.
Poslije detaljnog pregleda naih stvari pu -
stili su nas u autobus i polahko smo krenuli
put Potoara. ene su osjetile moj nemir i to -
plinom svojih rijei dale su mi do znanja da im
je vano to je neko od mukaraca doao da
sa njima podijeli tugu tog dana. To su bili naj-
civilizovaniji ljudi i najcivilizovanija zemlja ko -
ju sam upoznao.(Roy Gutman)
ale su se zbijale sa jednim amerikim
no vinarom koji je non-stop fotografirao i ne -
r virao sve u autobusu. Autobusi su ili uas -
no sporo, a vruina je postajala nesnosna. Po
broju policajaca uz put shvatio sam da smo u
Republici Srpskoj. Na svakih sto metara po
jedan policajac, na svakoj raskrsnici po njih
deset. To djeluje uznemiravajue. Telefonom
se javlja Cana iz Bratunca i obavjetava nas
da su svi putevi blokirani i da se do Potoara
mo e samo doi organizovano. Oajna je,
to ne moe da se do Potoara probije.
No, ica, Srebrenica
Uz put vidimo kue povratnika. Mau
nam, ali ne mogu sa nama. Jedna ena je vi -
k nula: Pogledajte, eno ene u dimijama!
Po lako ulazimo u Bratunac. Ispred svake ku -
e stoji policajac pod punom ratnom op re -
mom. Ljudi sjede u svojim dvoritima, a iz
nji hovih pogleda itamo mrnju. Djeca ne
sta rija od dvanaest godina pokazuju nam tri
prs ta. Njihova se bol ovih ena ne ti e. To su
nekada bile komije. Prolazimo po red jedne
hale ispred koje mukarci ok re u jagnje na
ranju. Munira mi kae da je na tom mjesto
ubijeno 4.000 ljudi.
Na drutvenoj mrei Facebook mogle su
se vidjeti poruke tipa Srebrenice, sretan ti dan
osloboenja, Samo mi je ao to se nije po -
no vila, No, ica, Srebrenica i sline poruke
provokacije muslimanima i bonjakog na ro -
da. Uvrede upuene Srebrenici i bonja kom
narodu mogle su se nai i na grupama Da se
ne zaboravi i Srebrenica, gdje su pojedine
osobe pisale razne komentare i uvrede. Muka
mi je. Bijesan sam.
Jedan od posljednih bonjakih gradova
kojeg su Arkanovi Tigrovi napali u istonoj
Bo sni bila je i Srebrenica. Smjetena u uskoj
do lini, Srebrenica iliti srebreni grad, protee
se dolinom dugom oko tri i irokom jedan ki -
lo metar. Veina od 9.000 stanovnika ovog
gra da su na ovaj ili onaj nain bili vezani za ru -
d nike. Grad je imao i malu tvornicu automo-
bilskih dijelova, a nekoliko kilometara da lje, u
selu Potoari, bila je tvornica baterija.
Stiemo u Potoare. Mnogo je ljudi, ena
najvie. U tihom redu idemo na mjesto gde
Pie: Edvin Kanka udi
Fotografije: Jusuf Hafizovi
Iz potrebe, koja je jaa od koristi i razuma
(Mea Selimovi)
SREBRENICA:
Sramota Europe i svijeta
e biti odrana dennaze-namaz. Tiinu re m -
eti samo zvuk toki-vokija obezbjeenja. Na
hiljade ljudi klanja. Sunce nemilosrdno pee.
Ljudi padaju u nesvjest. Meni je hladno. Po g -
ledom traim nekog od prijatelja iz Srbije ili iz
Hrvatske. Nema nikog. Ugledah Miloa Simi-
a. On je iz Vojvodine. Ponovo saznajem da
niko iz Bratunca optuen za ratni zloin nije u
Hagu.
Da bi se u potpunosti razumjela tragedija
srebrenikih ena i djece, valja se vratiti i pri-
sjetiti 11. jula 1995. godine. Rat u Bosni je bje-
snio. I dogodila se Srebrenica. Pala je u ruke
bosanskih Srba zatiena zona Ujedinjenih
nacija. Bio je vreli juli i bilo je u toj ici trideset
hiljada ljudi I ula je u grad srpska vojska i
odvojila mukarce od ena. Mukarce je uzela
i djecu je sobom odvela. Za tri dana osam ih
je hiljada ubila... Dana 12. jula, Vojska Republi-
ke Srpske iliti vojska bosanskih Srba je istjera-
la izbjeglice iz holandske baze u Potoarima,
natrpala ih u autobuse i prognala na teritori-
ju pod bonjako-hrvatskom kontrolom.
Ovaj progon, kojeg su Srbi od milja zvali etni-
ko ienje terena, trajalo je do duboku u
no 13. jula 1995. godine. Iscrpljeni i skame-
njeni od straha, nakon to su bespomono
gledali kako im srpski vojnici odvode njihove
mukarce, mnoge su ene nekontrolirano
plakale u autobusima to su puzili cestom
preko brda.
Kroz prozor su, uz asfalt, gledale tijela mu -
karaca i djeaka. Gomila Srba se okupila na
raskrsnici kod Bratunca da im se izruguju i vri-
jea ih. Na mnogim kontrolnim takama, srp -
ski vojnici i policije, pijani od ljivovice, upada-
li u autobuse, traili novac i prijetili e na ma i
starcima. esto su ene izvlaili iz au to busa i
silovali ih.
Za njih tih nekoliko stranih sati vonje
predstavlja konano razdvajanje ne samo
od mukih glava, njihovog doma i sela, ve i
od so pstvenog osjeaja sigurnosti i pripad-
nosti ne kom mjestu u ovom svijetu. Mjese -
ci ma i go dinama nakon deportacije, mnoge
su i da lje bez prestanka priale o vonji au -
to busom.
Nurina pria i zaklana beba
Rastrzane nadom i bolom, te ene se ni -
su mogle vratiti ni svom bivem ivotu, niti
planirati budunost. Njihova trauma obave-
zno nije bila vezana za jedan dogaaj nego
za vie dogaaja. esto je jedan bio muan,
kumulativan proces koji je zapoeo kad su
pobjegle iz svojih sela u kampanji etnikog
70 BEHAR117118
REPORTAA
ienja 1992., 1993. godine, a na s tavio kao
njihova borba za opstanak, pr vo u Srebreni-
ci a potom i u izbjeglitvu u Tuzli. Mnoge su
bile izloene ili su bile svjedoci uasnog na -
silja, muenja i silovanja. Nekoliko njih, po -
put Nure, bile su potpuno oduzete i unite-
ne onim to su vidjele na tom putu. A sve se
vie njih, muka i boli kroz koje su same mo -
rale proi, uveane tjeskobom koju im je
do nosilo to to nisu znale te se desilo sa
nji hovima najdraim, poelo je uzimati da -
nak.
Nura je bila krupna, tradicionalno odje-
vena, kako se stare muslimanke i odijevaju,
sa mahramom na glavi. Njena pria ostat e
zabiljeena u ovom tekstu. Nura je ve sto-
tinu puta i drugim novinarima istu priu pri-
ala.
Ubrzo po progonu iz holandske baze u
Potoarima, autobus u kojem je ona bila je
zaustavljen na jednoj kontrolnoj taki. Uao
je neki pripadnik srpske policije. Bio je mlad
i grubog lica. Osjetila je onaj dobro znani
intenzivni miris duhana, znoja i omamljujui
zadah alkohola pomijean sa vonjem prai-
ne ceste na kojoj je provodio dane. Progovo-
rio je. Prava bujica rijei. Iznenada je izvukao
dugaki no iza pojasa i podigao ga u zrak.
Smijeio se a goleme ruke vidjela ih je Nu -
ra itekako dobro bile su nateene od vrui-
ne. Onda se, jednim pokretom, nagnuo i
zamahnuo bodeom po vratu bebe koja je
spavala u majnim krilu. Krv je iknula i po -
prskala prozore i sjedita. Vriska je ispunila
autobus. ovjek je neto vikao eni i onda
joj lijevom rukom gurnuo glavu prema klo-
nulom bebinom tijelu. Pij kurvo musliman-
ska, stalno je ponavljao, derui se, Pij!
Neki srpski vojnici su intervenirali kako
bi spasili ivote Srebrenianki. Nura se sjea
kako je nakon ubistva bebe, voza, Srbin,
od bio zaustaviti autobus na kontrolnim ta -
kama na koje su nailazili. Nura je bila jedna
od stotinu svjedoka ovog zloina. Ona je os -
ta la stub onoga to nazivamo savjeu one
svjedokinje koja je uvijek voljna govoriti o
onome to je proivjela. U Bosni, veina lju -
di je spremna govoriti o svojoj tragediji...
Htje li su da svijet sazna za nepravdu koja im
se ini. (Peter Maass). Meutim, Nura vie
nije bila kao prije tog zloina. To ne moe za -
bo raviti. Stalno joj se vraa, sa svim svojim
stra nim pojedinostima, danju i nou. Ne s -
posobna da svlada tjeskobu. Traila je na sve
naine sedative, jer nije imala novaca da ih
kupi.
71 BEHAR117118
REPORTAA
Teritorija zasijana
kostima nevinih
Dana 11 jula 1995. godine jedan od voj-
nih posmatraa UN-a u svome izvjetaju iz
Srebrenice zapisuje: Jutro je mirno, ali udno.
Jutro je nekako jezivo. Istog tog dana 11. jula
1995. godine, jo jedna u nizu Srebreniank,
Hanifa ogaz krenula je ka Potoarima sa
drugim enama, djecom i starcima. Dobro se
sjea tog 11. jula 1995. godine kada se zato-
ena nalazila u fabrici baterija u Potoarma:
Kad sam bila u Akumulatorici tri dana samo
su izvodili tamo preko rijeke mukarce, ubija-
li, klali. Poslije je UNPROFOR, kad smi mi izali,
iao tamo i skupljao njihove kosti. Eto ta su
radili.
Prema zvaninim dokumentima ICTY-a,
najvie masovnih strijeljanja rtava genocida
izvreno je na podruju Zvornika. Lokaliteti u
ovoj opini na kojima se broj ubijenih mjeri
stotinama ili hiljadama su Pilica, Branjevo, Ko -
z luk, brana Petkovci i Orahovac. Preivjeli
svje doci u svojim izjavama, osim delata, spo-
minju i ene koje su donosile poveze za oi,
to govori o ukljuenosti znaajnog dijela lo -
ka lnog stanovnitva u monstruozni poduh-
vat. Majke Srebrenice u posljednjih nekoliko
godina obilaze ta mjesta, gdje su jo prisutni
tragovi zloina.
Kad god doem u podnoje brane u Pe -
t kovcima, pronaem nekoliko ahura od me -
taka kojima su ubijani nai najmiliji i uvijek
pomislim da je upravo tim zrnom usmren je -
dan od mojih sinova ili mu, kae Hatida
Mehmedovi, predsjednica Udruenja Sre-
brenike majke.
Zvanini podaci o vie od 50 masovnih
grobnica rtava srebrenikog genocida pro-
naenih i ekshumiranih u Zvorniku i okolici,
pokazuju da je ova teritorija praktino zasija-
na kostima nevinih. Na podruju Kamenice
otkriveno je ak 13 lokacija na kojima su isko-
pani posmrtni ostaci Bonjaka ubijenih i prvo-
bitno zakopanih na drugim mjestima. Di jelovi
njihovih tijela premjeteni su u Ka me niku
dolinu smrtiradi prikrivanja zloina i pokua-
ja obmanjivanja javnosti da su oni poginuli u
borbama.
Vei dio navedenog vai i za Bratunac, iz
kojeg, prema nekim podacima, potjee skoro
3.000 rtava genocida u Srebrenici. Meu
stradalima su i mnogi Vlaseniani te Bonjaci
iz Milia i opina romanijske regije. Mjesta
masovnih egzekucija ili nisu obiljeena ili su
uzurpirana, poput objekta Zemljoradnike
zadruge u Kravici, gdje je porodicama strada-
lih onemoguen pristup i odavanje poasti
najmilijima. O pojedincima koji su, dokazano,
uestvovali u ovom zloinu, a i dalje obavlja-
ju vane javne funkcije, mnogo se u javnosti
govorilo, ali su potrebne reakcije nadlenih
izostale.
Samo rtve imaju pravo oprosta
Razumjeti ne znai oprostiti ve prihvati-
ti stvari onakvim kakve jesu. Nije na nama da
pratamo onima koji su poklali mukarce i
djeake Srebrenice. Samo rtve imaju pravo
oprosta. Zaborav je onoliko nezamisliv koliko
on znai zbog obeaenje mrtvih i uspome-
na na njih. Najstranija istina, ona koja najvie
uznemirava, jest da smo bili na kraju stoljea
koji je obiljeen Nikad vie, a genocid se
opet dogodio. Prema obimu i sistematici mo -
e se zakljuiti da je etniko ienje naree-
no sa nadlenih vojnih i politikih mjesta(Ra -
chel Bosch). Bosanski komar nee biti samo
bosanski, jer sve dok ne prihvatimo moralni
imperativ da se mora smjesta odgovoriti ka -
ko bi se genocid i zloini protiv ovjenosti
zaustavili, i kaznili odgovorni za njih oni e
se ponovo deavati.
Svakom 10. jula ene u crnom-Beograd
stoje mirno i dostojanstveno, dok ih u centru
Beograda uva policija i dok im prolaznici
pogrdno dobacuju Ustae, to ne stojite za
Jasenovac? i sl. Stoje u tiini, sramei se i za
njih i za dravu koja ni 18 godina kasnije
nema snage da 11. srpnja proglasi Danom
sjeanja na rtve genocida u Srebrenici. Dru-
tvo u Srbiji treba da shvati da je moralna
dunost da se suoi sa genocidom u Srebre-
nici i ratnim zloinima. Ne zato to to trai
Hag, Brisel, Washington, ve zato to je to cilj
vraanja samopotovanja, in komunikacije
sa drugima. Kada ponemo priznavati ta
smo to uradili drugima, poet emo i sebe da
potujemo, rekla je Zajovi u ime jedinog
udruenja u Srbiji koje javno priznaje da se u
Srebrenici dogodio genocid.
ene u crnom su glasna manjina, jer i da -
lje su u veini oni koji ute, kazala je Zajovi, i
istakla kako je njihov zadatak ozbiljan, a to je
da one nikada ne smiju prestati govoriti o
tome ta se dogodilo u Srebrenici i da mo raju
pozivati na moralne dunosti.
Na nivou institucija i drave u Srbiji ne
postoji nikakva odlunost ni volja u potiva-
nju meunarodnih obaveza. Na nama iz civil-
nog drutva je najvei teret i odgovornost. Mi
preuzimamo ono to javnost u Srbiji treba da
preuzme, i intelektualna, i kulturna, i umjetni-
ka javnost, rekla je Zajovi.
Mnoge izbjeglice i danas izkazuju dubo-
ko nepovjerenje prema svakoj vlasti, politia-
rima, agencijama bilo lokalnim ili meuna-
rodnim. Osjeaju beskonaan gnjev prema
bonjakim vlastima i UN-u jer nisu zatitilu
njihovu enklavu. Jedna ena je to gnjevno
izrazila: Srebrenica nas je nauila da su nai
ivotu manje vrijedni od ivota vojnika UN-a.
To je, za nas, bila konana istina da je Dobri-
ca osi stvorio Republiku Srpsku, kao prvu
srpsku dravu preko Drine.
Vraamo se u Sarajevo. Istim putem. Kroz
Bratunac. Slika ista kao kad smo dolazili. U au -
tobusu se samo uje jecaj ena. Onaj Ameri-
kanac i dalje slika. n
72 BEHAR117118
REPORTAA
Srebreniki lomovi Jusufa Hafizovia
Jusuf Hafizovi mladi je i obeavajui fotograf is Sarajeva. Neda-
vno nam je poslao svoj ciklus Lomovi na temu denaza nevino
ubijenih Srebreniana. Jusuf nam je objasnio da se na fotografija-
ma iz njegovog ciklusa Lomovi moe vidjeti jedna denaza od
mnogih. Jedno tijelo od mnogih. Jedna porodica od mnogih koja
svojeg blinjeg prati na mirni vjeni poinak. Svaka denaza ima
svoju teinu, ali denaza u Srebrenici ima posebnu, rekao nam je
mladi fotograf, psiholog po struci.
Porodica napokon zna gdje je njen lan i gdje mu moe odati poast
nakon dugog, munog ekanja. Tamni prostor na fotografijama ima
vie znaenja. Tijela nisu kompletna, porodice nisu kompletne, tuga je velika, a od svega toga najtee
je negiranje. Negiranje da nije onako kako zaista jeste. Oni koji su sve to preivjeli su isuvie slomljeni,
treba im novi ivot, ispunjen mirom i neim to e im bar malo pomoi da se njihova tuga ublai.
Ali, naalost, oni koji su lomili nastavljaju da to ine i dalje na neke druge naine. Lome istinu. Lome
bol. Agonija se nastavlja. ta e od nas ostati? Preivjeli daju zemlji jo jednog svoga lana. Dali su ih
previe. Svaki put kada to ponovo uine moraju ponovo da proive bol. Bivaju ponovo slomljeni. Otac,
koji je izgubio svoga oca, jednog brata, drugog brata, treeg brata, komije, roake, pokriva oi svom
sinu ne elei mu da ivi ivot kao on, ali sin kroz prste vidi sasvim dovoljno i zna, potresno je obja-
snio Jusuf kojemu su takoer blii roaci stradali u genocidu koji je izvren nad Bonjacima.
73 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
ÂSOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA KNJIEVNI PODLISTAK
l
GODINA III
l
2014.
l
BROJ 7
BEHAR
SADRAJ:
RosemaryMenzies:Oprostite mi to piem kao stra-
nac lMirzanaPaiKodri:Lirska subjektal eljko
Grahovac:U oba rodalAmirKneevi:Garib l
Danjaoki:Novo je vrijeme novih promjena na
gore lNadijaRebronja:Flamenko utopija lSenad
Nani:Opetjetu lAliFarukBiser:ovjek ujeo psal
ElisBekta:Svaka radost ima svoju sumnju lEmina
una:Esma sultanijalMirkoValent:Reportaa o
Saneli lAdemSubai:Dobri: U potrazi za imenom
broj 7 2014.
A
ko se suoimo s tako pretencioznim pitanjem: Postoji li
najvei bosanski knjievnik? - a oito je da za neke on p o -
s toji, tada smo suoeni s nametnutim modelom miljenja
takozvanog upuenog prosuditelja i samozvanog selektora orfi-
kog i parnasovskog mjesta u konfiguraciji nae svijesti o ukusu,
sklonostima i poimanju vrijednog. Jer, netko ipak voli nasljee
tradicije, netko nasljee suvremenih postignua pisanja (s oslon-
cem na europske pravce, kole i manifestne knjievne proklama-
cije), a netko pak estetiku kavane i cabareta, a netko ipak prljavu
imaginaciju (koristei pritom i naciju) i na kraju postoje oni koji
vole jezinu pornokonfekciju svakodnevice.
Ako je samo jedan najvei, ispada, brate, da je takva knjiev-
nost poharana samo jednom veliinom i tada se jedna knjiev-
nost odista unizuje, odnosno, reduciraju se njene vrijednosti koje
su s dolaskom novih imena u stalnom narastanju i tako podlone
neminovnim mijenama. Ja sam osobno u Bosni imao ast upoz-
nati najmanje njih sedmero koji su za sebe tvrdili da su bezrezer-
vno najvei. Uzgred reeno, sada nenamjerno otkrivamo i raz-
log mnogih neistih polemikih prijepora na knjievnoj sceni
izmeu onih koji, zapravo, svojim djelima vre teror nad itatelj-
stvom. Mogli bismo ustvrditi da im netko nekoga bezrezervno
proglasi najveim mi posumnjamo u njegovu veliinu, a zagle-
damo se u njegovu malenkost.
Kozmoloki motritelj i mikro-mislitelj primijetit e da knjiev-
nost u nas poslije zadnjeg rata vie nije otuena od zbilje te ita-
mo pjesme, prie i romane koji se nisu otuili od te zbilje i ne za -
h tijevaju kriptogramske postupke. Sve je naime jasno: Tko je tko,
tko je koga i za koliko para... Kritiki diskurs se dakle odmaknuo
od interpretativnog autizma i potuje medijska i anrovska pro-
imanja, ali zaboravlja opasno odcjepljenje onog tekstualnog od
pojavnosti reene zbilje. Pitamo se, dodatno, je li sakralizacija ili
demonizacija nekog knjievnog dijela jo uvijek uinkovita? Jer,
identitet pisca u postindustrijskom drutvu zajamen je karakte-
rom proizvodnje i umjetnikovom garancijom da bude nepresta-
no na usluzi u proizvodnnji predmeta mate. Naalost!
Tako e se ponaati i na vjerodostojni prosuditelj kritiar
elegantno artificijelan, on pie ponukan drutvenom narudbom
te za njega vie ne postoje kategoriki imperativi morala i savjesti,
a ponudit e nam ba ono to se nama svia, a ne veliajno djelo,
jer se boji intelektualaca s deseterakim kulturnim identitetom i
onih koji su skrojeni po mjeri nove nacionalistike oligarhije. Auten-
tini intelektualac odlazi, pritom, u sferu unutarnjeg egzila, jer se po
svom mentalnom sklopu ne moe ukljuiti u pseudoznanstvene
mistifikacije onih koji neke od pisaca proglaavaju najveim. Uosta-
lom, kako je jednom rekao Andre Gide (a mi to preuzimamo kao
oznaku naega kulturnog doba): ivimo u vremenu u kojem se s
lijepim osjeajima pravi loa literatura. Milton je pak pisao da pie
u tjeskobi kada rijeju oslikava Boga i anele, a posve slobodno
kada pie o demonima i paklu. Stoga su za pisce ei i inspirativni-
ji prizori stradanja, prognanitva, genocida i uope patnje. Rat im
svakako ide na ruku.
Pa postoji li onda najvei bosanski knjievnik? Ako postoji
onda je bosanska knjievnost zaista malena pa je mogue da
sveznajui kritik uzdigne jednog iznad sviju. Pitat emo ga opre-
zno, da nam ne zamjeri: Tko je vei Skender Kulenovi ili Mak
Dizdar? Slavko Mihali ili Danijel Dragojevi, ili je to moda ipak
Ivan Slamnig? Oito sveznajui arbitar sebe identificira s najve-
im pa e s obzirom na drutvena i kulturna kretanja, odnosno s
obzirom na politiku korektnost, jednom to biti Ante ili Stevo, a
drugi put Mujo ili Haso. Slijedei knjievni mainstream takvi kriti-
ki prireivai najveih ujedno su i najvei poklonici etiketira-
nja - opet na usluzi onih koji su iznad malene knjievnosti te
e mo njihova vrednovanja ubudue prepustiti street show fasci -
na cijama i blebetanjima, a istinske knjievne velikane izruiti oz -
bi ljnim prireivaima, antologiarima, povjesniarima, i teoreti-
arima (kritiarima) knjievnosti. Ipak, mi volimo tog samoustoli-
enog zajednikog i vrhunaravnog knjievnog arbitra, jer, ka -
ko se kae errare humanum est. n
Postoji li najvei bosanski knjievnik?
Oprostitemi
Oprostitemitopiemkaostranac.
Alijatojesam,akogovorimooteritorijiomeenojstvarima
toteritorijuomeuju:
linijenakartama,planine,jezici,ek-pointi,
novaczaulazakinatpisitoupozoravaju:
Negazitravu.
Oprostitemitopiem.
Jajednostavnomoramkazationim
ljudimakojieleutitosamvidjela.
Jeronotosedesilobijaetakostrano,
aljudiovdjejoneznajukolikostranobijae
nikolikojeboljelo
nidatabolneeproi.
Oprostitemi.
Iakotonisamjauradila
nitisamzapoelato,
niovdjenitiigdjedrugdje,
akniusvomvlastitomdvoritu.
Oprostitemi
toelimdabudemovdje
savama.
Nedonosimniizobiljenirjeenja
vejednostavnoelimbitiovjek
uovoneovjenovrijeme.
74 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
In memoriam: Rosemary Menzies
Oprostite mi
to piem kao stranac
Rosemary Menzies
umrla je kao Bosanka
28. 1. 2014. umrla je Rosemary Menzies, poasna lanica
KDBH Preporod, novozelandska pjesnikinja iza koje je
ostalo nekoliko knjiga pjesama pisanih srcem Bosne, kako
je u jednom lanku o Rosemary napisao knjevni kritiar
Jack Leigh. Rije je o knjigama Pjesme za Bosnu, Logor
Omarska i Nove pjesme za Bosnu. Potonja je doivjela
dva izdanja - u Aucklandu i u Zagrebu u izdanju naklade
Durieux (1995.). Navedene knjige su izuzetno vrijedan
poetski dokument godina stradanja Bosne i njenih ljudi.
Naime, kao lanica jednog novozelandskog mirovnog
pokreta u Bosnu je stigla 1992. i ivjela dvije godine u Sara-
jevu, svjedoei bosanske ljepote i tuge. Mogli bismo rei
da je Rosemery u ezdesetoj godini ponovo roena kao
Bosanka i da se tako osjeala sve do kraja ivota. Ponovo je
dola u Sarajevo 1998. s namjerom da ostane za trajno, ali
se zbog porodinih razloga morala vratiti u Auckland dije-
lei pritom s bosanskom dijasporom istinsku nostalgiju za
Bosnom. Sahranjena je 31. 1. 2014. u Aucklandu uz prisu-
stvo rodbine i mnogobrojnih prijatelja, meu kojima je bio
i znatan broj male bosanske zajednice na kraju svijeta,
predvoene poasnim konzulom Bosne i Hercegovine za
New Zeland - Zoranom Saliem. Predstavljamo, u sjeanje
na nau prijateljicu i suputnicu, neke od njenih pjesama u
prijevodu Feride Durakovi i Miloa urevia.
Arif Kljuanin
Poasnim lanom KDBH Preporod Rosemary Menzies
je proglaena 18. 9. 1996.
Starimost(Mostar)
Vieneestajati
naStarommostu
Kolikojesamovremena
proteklo.
Sadajetuianoue
labavedaskeistrah
tridesetmetaravisoko
ponadzeleneNeretve.
Simbolikajesadadrukija
susretIstokaiZapada
jepotopljen,raskoljen.
Razapetajenovalinijaivota
opkoraujedvasruenasvijeta,
aklisure,cigle,zemlja
krunesenizobale
uzelenuNeretvu.
Danasjeklaun
doaonaTrg
udnovatimost
daihrazveseli.
Kratkogajevijeka,paipakjetopoetak
tamogdjeivotvisiosvakojniti
aduhneeliumrijeti.
Septembar, 1994.
Sarajevo
LijepigradeSarajevo
titoumire
iodbijadaumre,
tvojaranjenadua
pomirena
madajogorka
leisjetna
uposljedicamarata.
etampored
hladnihvodaMiljacke
podvelianstvom
tvojihbrdatobole.
Ispruilasusebrda
okomojihramena
kaoogrtaopleten
odtolikih
raspoloenjagodinjihdoba.
Ulasam
uneuhvatljivugeometriju
tvojeljepote,
ustarokamenje
upjesme
usvjetlo.
Pilasamvodeiztvojihesmi.
Japoznamvarljivi
osjeajzadovoljstva.
DivotnigradSarajevo
iznevjeren
aodbijadaumre.
akiuovotekovrijeme
prigrliosime
iakosamstranac:
dolazimizsvijeta
kojiteiznevjerio.
Zid
Njenajesjenaizduena
naveernjemsuncu.
Onasjedi
nazidu.
Kaotajzid
onajesjela
nadan
pukabijaeuperena
unjenuduu
Ionamora
izabrati
danjenuker
siluju
ilidanjenogsina
ubiju.
Njenajesjenaizduena
naveernjemsuncu.
Prijateljinaidugogodinji
Glas 1
Moguoprostiti
alinikadaneu
razumjeti.
Zato?
Zatosutouradili?
Glas 2
Mojanajboljaprijateljicajeotila
bezzbogom.
Znalajedaemosutradan
bitigranatirani
iostavljenidaumremo.
Glas 3
Mojojkerkisunoge
bileslomljene.
Mojasusjedajeznala
damitrebapomo.
Otilaje.
Sljedeihetirisedmice
provelismoustrahu
upodrumu.
Bilojenemogue
izainapolje.
Glas 4
Mojanajboljaprijateljica
menijegledala
uoi
kadmosezadnjiputsreli.
Tonikada
neuzaboraviti.
Oprijateljinai.
Prijateljinai
dugogodinji.
75 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK Rosemary Menzies: Oprostite mi to piem kao stranac
Nesmiljena, rekli bismo, anelica ili hurija (subjekta imenica koja
funkcionira kao enski predikat) lirskog personaliteta zbilje, Mirzana Pai
Kodri, svoj rukovet pjesama otvara s dojmljivom pjesmom Flert i oda-
nost u kojoj emo umah doivjeti deziluziju flerta kao spolne intrige i na
kraju toponimsku (zaviajnu) odanost bez ishitrenog patosa u stihovima
koji nisu prenapueni domovinskim zaeerenim emocijama. Pjesma je
po mnogo emu indikativna i odreuje vei dio ovog poetskog rukopisa.
Uz efektno poantiranje reena pjesma u sebe je asimilirala primjenji-
vost distinkcije metafora/metonimija, iako, metaforika figurativnost
izostaje - oituje se tek na razini diskurza cijelog teksta koji se moe poj-
miti kao metafora. Zbilja se pritom, kao isjeak iz ivota (narcisistiko
osamljivanje subjekta), oformljuje kroz intertekstualnu i intermedijalnu
gestualnost koju, ne zaboravimo, inteligibilna pjesnikinja dobro poznaje
i uoava. Nemilosrdnim interkulturalnim kombiniranjem stvara nove
poetske elemente pa emo u jednoj pjesmi zatei i Krista i vjerski pojam
tevhida i zadunicu i parastos. Naime, pjesnikinja fokusira detalje i prizo-
re kojima je okruena (propitkuje vlastitu doivljajnost) te e tekstualno
nasljee biti neznatno, odnosno, autentino i samo njeno. Zanimaju je
ekskluzivni misaoni i stvarnosni oblici, a ne bizarni poetski sadraji. Osje-
a se jezino lirska globalizacija budui da kao i svi jo uvijek mladi pje-
snici, na prostorima u Regiji, ironino obnavlja kanonizirane pjesnike
postupke i uspjeno sintetizira transmedijalno u transtekstualno.
Depoetizirani govor, naracija i ritam simulira svakodnevni govor, no,
monolitnost pjesme (bez fragmentarnosti) je neupitna, posebno uvijek
dojmljivi zakljuci i obrati na kraju. Dakle, pjesnikinja desakralizira poet-
ski govor, ali se subjekt u stihu nee uvijek poklopiti s predikatom, a
tome na ruku idu zaista lijepe dogaajne i slikovne simetrije te ne posve-
ma ogoljeli jezik kao u stvarnosnih pjesnika. Svaka pjesma je osmilje-
na, ima svoje sredite tj. ne zamjenjuje se ba sve sa svime u dobro uoe-
noj tzv. zamjenskoj igri. Dakle poetski se tekst u prvom planu ne nudi
kao metafora ve kao sinegdoha i kao reprezentativni odjek zbilje. Pje-
sme pisane u tom modusu (uz provokativne naslove), predoavaju kon-
tinuitet naracije bez metaforske zbijenosti, ali s mnogo pregnantne
semantike. Pjesnikinjin sinegdohiki karakter pjevanja (preneseno zna-
enje rijei kod kojega se zamjenjuju imena pojmova koji znae vie ili
manje od onoga to se obino kae ), u ovom sluaju, primjerice: ...sta-
vila glavu u penicu / da zagori misli..., preplavljuje nas obiljem podata-
ka koje nastojimo sjediniti u jedno znaenje.
U pjesmi Nurina vera pjesnikinja nas vodi do udesnog izvora koji
nam objanjava porijeklo nekog enskog imaginarija, tj. enskog sebstva i
jastva. Njeni asocijativni smjerovi, kao u pjesmi uti bager mog sina,
nude uvijek vie od poetne zamisli i naravno, opet neoekivano iznena-
enje na kraju, koje u ovom sluaju, vjerojatno namjerno, djetinje naivisti-
ki, implicira zadnji rat. Sronost i loginost pjesme takoer je zamjetna te
nas nikada kao itae nee ostaviti u komaru svoga ispisa. Gibanje njene
misli (iako subjektivno sagledano) izvirit e iz nekog arhetipa i zauzeti mje-
sto na povrini tipa, odnosno, tipizacije roda i doba u kojem ivimo.
Pod inverzivnim naslovom (preformuliranom latinskom frazom) Zar
i vi, sestre Brut nudi se ispriani trenutak o napukloj oljici za kafu na
kojoj je slika Mona Lise. Trenutak je to u svakom sluaju iaen, ali i on
kao takav postaje prepoznatljiv te u nekoj mjeri povjerujemo da se i
nama mogao dogoditi, bez obzira to se strelovita misao (autoriin
mudrizam) podastire iskljuivo iz enskog rakursa. Metonimijsko sine-
gdohalni pogled iskosa i performativni jezik (u zbilji tj. u pjesmi izvodi se
neka poznata radnja na koju se autorica referira) u prvi plan dovodi upo-
rabu jezika koji se obino smatra marginalnim, ali ga se ubrzo interven-
tno osvjetava te se svijet ponovo imenuje. Pritom ne nailazimo na viso-
ke drutvene i jezine konvencije pa je ve i to hrabro od ove sugesti-
vne pjesnikinje. Ona tono pogaa tipizaciju tipa (pjesma: Gledaj
drugu, ogledaj se) i sve to eli rei postaje uglavnom avanturistiki
opredmeeno, ivo i prisutno. Stoga se svijet vienog i doivljenog, kroz
vrstu konstrukciju pjevanja, iri u nesluene kontekste recepcije.
Jezina procesualnost je sloena, iako slijedi jedan tijek komparativ-
ne misli koja ponekad dijalogizira i oajno trai sugovornika (pjesma:
Makaze na prozoru) ne bi li se izrekle sudbinske poruke pjesnikog
subjekta koji se dovodi, kao u pjesmi Izdaja, u poziciju obraanja sebi
drugim licem jednine. I to je vrlo armantno jer se blago uruavaju pret-
postavke i strukture patrijarhalnog iskustva, a dekonstruira se i opreka
mukarac / ena.
Stvarnosne slike Mirzane Pai Kodri, u susjednosti s mnogim ver-
balnim umetanjima i semantikim zamjenama, pomiu se prema meta-
fori bez velike podvojenosti vida i privida. Uz sve to, zrcalne simetrije
doivljenog garantiraju slobodu jezine perspektive i rastuu tenziju
konotacija te slobodno moemo rei da smo suoeni sa svojevrsnim pje-
snikim otkriem.
Sead Begovi
76 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Mirzana Pai Kodri
Lirska subjekta
Pjesnikinja koje rijei ljube u svaku toku
U povodu rukopisa Lirska subjekta (O flertu i odanosti) Mirzane Pai Kodri
(O flertu i odanosti)
Flertiodanost
Oprostimi,Hercegovino,
malojesamflertovalaskesicomputer-kokicauAri-
zoni,
limenkomPepsijaizPhoenixauznemasnihambur-
geruMcDonaldsu.
Zna,batamo,
gdjejeBeyonseradnimdanima
skidalaibojusMcDonaldsstolica,
a Rihanna vikendom nazdravljala autima jer ih ne
trebaju
dok preko mikrofona ispred restorana odvoze svoj
ruak.
Oprostimi,Hercegovino,
malosamflertovala,
flertovalajesam,
alisenisam,Hercegovinomoja,
niuautu,
ninaplastinomtanjiru,
niradnimdanima,
nizavikend,
udavilasvojomslobodom.
Ibijesnanatebeitvojecijelopleme,
samotebi,uvijeksamsegladnavraala,
daiztvojeloze,
sitaizapeta,
rodimsvojgrozd.
Tevhidskebombonezapokojnike
Glukozeienergije,
inaoprotajnojveeriivotjebiosladak,
iKristsenajeoprijenegogaizdae,
smrt slatko voli, u eeru se lake die, putuje i ne
sanja.
MoleseJednom,aneznajutamole,
mameizavodeeernebijelezvijeri,
vretenasteaokrugle,
proaranehijeneekaju,strpljivo,
daogreburukehrapavimeerom.
Trome,alilake,
nepravilne,alineminovne,
rune,alislatke,
neukusne,aliprigodnezasvebosansketevhide,
imisezadunice,
iparastose,
ikomemoracije.
Vrebaju,
da ogrebu ruke, zasite utrobu, poderu crijeva i
pokvarezube.
Dazasladegladnistomakipojeduoekivanutugu,jer
ovdje
tugevienema.
Crvene,plaveizelene,
kikousenejednakelinijeupljiheernihtijela,
pasemole,
paseiakinaklanjaju,
jersvakakrvavalinijakoivotpokojnikajeslatka.
Hajmo,ene,jeditetevhidskebombone,
neka i smrt eerom bude obojena, denaza ili
pogreb,
potpunojesvejedno,
molimosesvizajednosada, ijedimoslatko!
Jedimozaduesvihnaihnesretnihpokojnika,
dobresuinerafiniraneeer-bombone,jer
ovdje
okusavienema.
Klinikaspolasrca
Tukucentarbolesnihspolasrca
klompetekihsestaratosilovitojauhodnike,
nesebineudarivanjubobiastihiluzija
i pokoje flae za vene da nazdravi prahu od rie i
krompiruizpraha.
Kome je nafake, tome je i lijeka mrmljaistaracod
praha
to ga je prah pojeo, pa kao estica leti zrakom
naredbi,
prisutanuredunovcailiprovjerenogpoznanstva.
Neiji,aniiji,
letiieka
tekpokojuMajkuVeronikutouobaivotavjeruje.
Damuvokmenomsluaarterije,veneisudove
totiinomsviraju:Kome je nafake, tome je i lijeka.
Svejestaroumrtvanicispolasrca
dugovi,donacije,pacijenti,
iMajkaVeronikatouobaivotavjeruje,
estitasva,mudrozbori,
krijesramotu.
Staracjoleti.
77 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK Mirzana Pai Kodri: Lirska subjekta
Etosaduinatpuiicigare.
Po dim poklanja svim antismokerima dok mljackaju dupli
hamburgeri
prozakomzdravi
tjerajusabljeduhanskekugekojombiihsvezarazio.
Kome je nafake, tome je i lijeka,namigujemu,
svaestita,
MajkaVeronikatouobaivotavjeruje.
Kuniabortusi
Onatepihuutrobuuzme,
uguigausisivaem,pamukosuelegantnoielja.
Strljaibijeleostatkehlorapoumivaoniku
dasebijelonabijelomeneareni.
Krpastebajonetenapijeprhkimkapljicama
Nedune
vodeposudoperu,
dasemetalvodenenapije,
iostanesrebrnoedan.
Ondaprainunanovoobrie,
bezizbora,
utrpautijelovodenekrpetine
Magine
breoddjetetakojebipokomodisvojeprstedanacrta.
Onamisliunaprijed.
Abortirabacileimikrobeprijenegoserode.
Danenaude,daneopogane,
danju
isvenasokonjetrijumfalnonepobijede.
Lirskasubjekta
Smuena,
autoricasestidipredpublikomskidatihaljinu.
Njenu,
lirskasubjektauraunaruoblai.
Tijesnajojje,tekstepopucati,
morapolugola
skliznutinapapir.
Neodoljiva,
ispodumjetnihafrikatasakrilajeoi,
striptiznaledumorabitilaganoizveden.
Datekstzavritiipobudalezarezi
dokusneautoriceisvihitalaca,
pomahnitalo,
ljubejeusvakutaku.
Komodasa6ladica
Samomoja
komodasa6ladica,znalasam,
majesam,
avoljibrojzaodlaganjeupunombukovomdrvetustoka-
maprekrivenim
magareomkoom.
Danasnezgrapna.
Suvina.
Praznakutijaodloenih,
paodbaenih,
odvepohabanihiumornih
svihsezonskihoekivanja.
Protjeralasamsveensketrice
danemiriunapeglanje,
zguvalaujastukenakojimaneuspavati.
SkupesukartezaTajlandiBankok
Nouizsobeprekoprozora,
cigaretagrijebrdaprekoputa,
usisadimjakodaarsedobrdakobaterijarasplamsa.
Osvijetlikratkojadnebrodove,
Iskusnekapetaneplanina,
paimdimommravinjakpomuti daseugorama,
naastopli,
trnjanenagusarejo.
SkupesukartezaTajlandiBankok,
RamThaiRamplesaicenauhuodavnonesluajukoljka-
stebubamare
jeruAzijipleutrbuniples.
Ram Thai Ram djevojice ne ele stare kapetane gora to
trnjemjeftinotezgare
iribamapobjednikijednimzdravimokomnamiguju.
Ram Thai Ram igraice plove dlanovima mladih west-
nomadakojiih,
znojave,
uveprljavimruksacimanikudaponijetinee.
Cigaretagori,
78 BEHAR117118
79 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
RamThaiRam,
TrasThaiRam,Ram,
Ram,Ram,ThaiTras,
Tras,tras,tras!!!
apemolitvupepelnici.
Vrednijaod83godinei4mjeseca
Onjervoliitebe,njuinjegadoktraje
Novrednijaod83godinei4mjeseca
Nejervoli,vevoli,
UzrokuSvegapojanjenjanetraim.
Nebovratanema,izKueuvijekdaje.
Samobolesnizubiuustimasezatvaraju.
Nebovratanema,ninajednomjeziku.
Zemljaima.
Zemljasveimenuje,igvozdenetarabeujedniniilimnoini.
Nebovratanema.
Svejednoje
Ve
gdjezubispavaju,
83godinei4mjeseca.
Nurinavera
Ispisanusdevedesetnotaizkukapremavan,
DanicaLucijidadecipelicuzazavjetvjeni,
nevjestaotvorenogstopalanaprstimadabudelaka,
bezsileinaglogplesnogvokabulara,
izblatauzagrljajodletijojsva.
No,zaboraviidrugucipelicudajojda.
Plie po plie krvavihprstijuisputeneglave,
naginjalaseLucijazboretijelusvom:
Prst nije ruka, ni od najdraih se previe ne trai,
prst nije ruka, strpljenjem i upornou sve se postii da.
Strogomformomdugotkalajesama,
solo-varijacijamaparotacijamavezlanoicamagordo,
predugoispisivalanotesve,
doklinijamatijelasvojucipelicusamanijeistkala,
pavisokogoredignuteglavezaplesala Fouette
konano
stoosamdesetnotaizkukapremavan,
ibajuimokretomdaDaniciodleti,
svabestidnasadaonanjojsvojenoteda.
Nuromjedna,
LucijajeDanica,
DanicajeLucija.
utibagermogsina
Njegovutibageriskopanajdubljurupusvjetla.
Tojejedinalijeparupanasvijetu,
rupaukojojsesastavesverazbijeneigrake,
vrednijenoikada,
zatonealimnizajednomkojusmoslomljenubacili,
ilikojanegdjerastavljena
ponosnoekadaseurupiusvjetlu.
Svijetomkripiikrckalomljivaplastika,
kineskailievropska,
svejedno,
veinaigraakaivisamojedandan.
Utojrupisvjetlasvesumogue
rastavljene,
slomljene,
pasastavljeneigrakesvijeta.
Samoplastinihpitoljanema.
Najduaenskaruka
Kadaonaodmahnerukom,prolomisezid.
Izaigrainajadnojjelciobrva,
imilionrukusenagne
isastavedauzmu,
svenjeno,
jerizidbidaimanajduuruku,
ajelkadasedostojanstvenookiti,
isveodahne,
odmoriodsvegarunogtoremeti,
silujeoi,skladiduinu.
Onaneteoretizira,nitiitaimprovizira,
onasamoodmahnerukom.
Nijeenomrzicanitiovinista,aimanajduuenskuruku.
Nijenilezbijka,azaljubljujeseiuene,
idjecu,
iunajstarije,
ijadne,
iunajdosadnije.
Onasamoletiisverazbijenajduomenskomrukom.
Mirzana Pai Kodri: Lirska subjekta
Dasveodahne,
mirnonanjenojrucispava.
LadyValentina
(SylvijiPlath)
LadyValentinajevjerovala
kakojebeznaejedinanada,
vjerovalaistavilaglavuupenicu
dazagorimislii
preveliku
glavusamozapublikuukuhinjusmjesti.
LadyValentina,tinisienaluzer,
tonisiuinilaizoaja,veizvjere,
stoga,NadajuaMoja,
apnimiiztogsvijeta
gdjegoreulijepom
poivajuprevelikeglavesvihbeznadenihena.
Zarivi,sestreBrut?
Lijepe, al glupe, pametne, al rune nisu smislili mukarci,
apnuMonaLisajuersmjelo,pasadareedajeistinausredini.
Zna,
biespolomsporomisli,teakjetoopisud
paikadsveboliodspolomenskogsvog.
Istina,sestreBrutjegorejezikomsilovae,
vedatijelo,nazor,dademukombataljonusvom.
Tihe, al uporne, sestre Brut, zato ste toj eni razjareni
vuk?!
Inapukla,ostalabi lijepa, jer
krviirijeiima,
imainaoljicizakafuiolovke,
imaizatripostmoderne.
Gladijatorice,ustimaspremne uzasjedidokknjigeoNapo-
leonimabruje,
uarenama,uzaludjeekate.
Nespojivasumjestaoekivanogobrauna,
dalekesutodvijehistorijskeepohe.
Zato,vjerujtemi,mojeinae,
mudre, al zle,sestreBrut,
tvrdim,
MonaLisasmojeoljicenikadasiinee.
akBapravac
Tekslikakadtromo,sporoiteko,
nazor,
uegloiraspucaloblatostrijeljasneba,
pausmrdiiplatnosamojerea,
pue,pasekotrlja,
ismrdizainfarktbaremjednogoka.
Suhablatinasuzombidasenahrani,
osvjei,
paopetZemlji,
sneba,
paizPaklailiDehennema,
vrati.
Nadrealniogledfemme-faizmaneofatalisblata.
Odprljavihsprljavima,alioonimakojebidaisprljaju.
Kontrolnoblatohigijenskiistih,nopojedenihproizvoda,
salet pur salet, tj.prljavtinazbogprljavtine
visiumuzejuakneautorske,
ukradeneitue natprljavtine,
akBapravcakojegseBaineoglupostodrekla,
prejela,
pajeBa-Ba,ak-ak
akBa
ineoglupostnasliku,
umlazu,
povratila.
Poetikamudrizma
Sve
bijeloenamazaene jertakvesu
nauenedauteiistinupreute.
Zakopanikriarinajteeartiljerije,
mlijekosepijucka,uvijeksvjeemesopojede.
Nogesekriaju,drugaijeiskriaju.
Obuene,
toplonajastucimaodbijelihmetaka,
rairenihnogu,ekalesusame,
gladne,sjedileistudiralemudro,
saslualesamopenzionisaneDNAMajke,
kakosenoktomubijeliruak,samodjela,
uvijekpriadaseuti,
nikadaobjedjarkimneprelije,
laganosvesbijeliminompravi,
i tako,alibasvenapravi.
80 BEHAR117118
Ratnicemudrizmanevoleglasnekosateene,
onesuimnajmudrijaslasnameta,
pilgrimnjihovebjeline.
Onesuimbiamutantnogcrvenogspolai
pregustogotrovnogkorijenja,
Korov-Stigma,
JarkiMoraldesert.
Permanentnimarker
Najdebljimmarkerompodvuciobriseusana,
laesenavritatiakojevodootporan,
daseneizbriedokbidajezikomprevresalatu,
proljetnutojeizzamrzivaaupravovadi.
Najskupljimarker,prosim,odaberidasvelinijeostanuper-
manentne,
stomakujutrotraiteijabuku,
malovremenazaurunjivanjeostaloje,
tunebojusamasiodabrala.
Veeras,pak,nasiveusnesamocrnimarkerprikladanje,
umasirajgadobro,
nekasivobudenajcrnjeicrnijeodemernog,
jercrnonijeboja,nepostojiuprirodi,
tebe,
samotebe,svigledate.
Zbrajanjerascjepa
Oiljcinakoistablaobgrljenisasveetirinoge
nasukanemaketine
dokuplovljavanakopnospolapreivjelogrepa.
Daganikakonema,simetrinijabibila,
ovakotekpolarepaprljavtinuenskepublikenaobalizbira.
Oiljcinakoistablairascjep naobrazunevineivotinjice,
zapravo,
jedinabrazdenauvalaza,
samonjene,
bistre,
vjernezatitniceobraza.
Mokreiokrugleispodkosogoka,
nezamjetnenavemokrimdlakama,
daselau,
iprijenego ispareslau,
kakojonegdje
vjenihisigurnihskrovitazadobreribeima.
eneraunaju.Jednakojespaena,ali
oiljaknakoistablanijejedan.
Brazdeodsmijehanisuuraunate.
Gledajdrugu,ogledajse!
Kaemi,
Grozantijenos, ajatebidajetvoj Pinokijevkin najdui,
Krivesutinoge,neka su, ve si pala,
runotijelo,ti samo tijelo i ima,
glupasi, jesi jer takva si,
neroenaSarajka, a Adamova jabuka odakle je?
Kaemti,
Muicatoivijedandannijenajmanja,
sitnijainia,
Najnebitnija
odone
to Ad hominem mislidaje Feminnem.
izofrenijacrnihLeptataMambuaba
Sama,
vueseblatomcrnaabetinaLeptataMambu.
Onavieneznadakrekee,uisedalaje.
Neumornavuvuzela,
zguvanekoeskrastomteknabradii,udno,
porednosa,
vueuglaanitekkomadugljanaleima,
vue,samo,
jerneelidagaskine.
Mislidajebubamaraiekadapoleti.
Pokaeput.
(Pauzauprii,pazarez.)
Natribinamagore,pljeehorgmazova.
Cereseguteri,uvijajuzmije.
Komarcisviraju.
Muhepjevaju.
Grickaju staruabicunaumoru.
Onaplivamovarom,opetvuesadatekgromaduuglja.
Vienemislidajebubamara.
MislidajeSunce.
MislidajeSuncezapalilobubamaru.
(Zarezuprii.Jozareza.)
PosmatraidrugacrnaabicaMambuMambu.
81 BEHAR117118
Ionabidavueistugromaduuglja.
Mislidajeleptir.
MislidaSunceprileptire,paionauidalaje.
(Zagradauprii,paopetzarez.)
Okruglajegromadauglja,okruglojesteSunce.
Velikajegromadauglja,velikojesteSunce.
(Pauzauprii,pataka.)
Vatrenema.
Bogaima.Najveijeste.
Samodokspavam
Neuvie,nitajesveSamoMeni.
NeznanjeosvemuTomSvaemusadatekneznaMene,
Neu,jerJatakosadahou,godiMi,
NijeistinaTooMeni,
NisamTakva,gorajesamitihu,moda,shvatiteteMe,
NedasamTa,nedovoljnojeSveToTakvozaMene,
Nisam Vas Sve davila, ve slasno zadavila, pa opet udavila,
alijesamumorilaSe.
NesamoNjih,veiOne,pasvevasjerjesamnakazablebe-
tavaiSebi.
Nedvojbeno Sam sigurna da konano ne priam previe ni
SamasaSobom.
Nisamvaljala,pasamZatoodluilavamazauvijekstiatiSe.
Neumornoutimdamisliteipriatekonano saSobom.
Neunirije,SvesamdalaSebi.
Natrenutim,volimSebe.
NemamnitareisamodokspavamitakougasimSe.
Nijema sanjam ruku to mi tiinu zaustavlja i kae da se
zamislimnadSvojom
Negrubou.
Makazenaprozoru
1.
uti.
(Ovogputa)mojatiinaurlie,pasu
mirijeinajtiipleonazam.
Suvinojeki.
Trebanajprijesvesjeckati,laganoipravoreckatiukomadi-
ma,
odrezatigruboalpolako
sveizrezati,
nareckatiiisjeckati,parati,naparatiisveisparati,
ikoncedebeleizvuidabudukonii
paihslasnozubimapotrgati,
istrgatiinatrgati,
vakatiisavakati,
ispljunutiipljunuti,
panapokonuivati,
najslasnijeinajglasnije,
uunakaenom,spremnomdasebaciuplastinukesu.
Smea nema. Osakaeno smee u kesi ne spava, ali iz kese
izainee.
2.
uti.
Vlastitijeziksavsampotrgala.Istrgatigavienemogu.
Sadabihgaipalila,pazapaljenogopetzapalila.
(Ovajput)neupretjeranopretjerivati,vejeukesi.
Kesajesteprimilasve,najjednostavnije,
jednostavno,bacitujekrozprozor.
3.
uti.
Prozormiseelegantnookviromsmijulji,
pastaklomutibistrijeisvenasebenjenolijepi,
nasamosvojstomak,sveprljavoinakaradno
grozno,
strano,
lijepi.
Bezagresijeihira,reedata(opet)nezaboravim.
I,pametno,
najpametnije,
uvamiruke,izube,iokoli.
82 BEHAR117118
83 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Mirzana Pai Kodri bosansko -
he rcegovaka je historiarka
knji evnosti, knjievna kritiar-
ka i spisateljica. Studirala je
knji evnosti naroda BiH, bosan-
ski, hrvatski, srpski jezik i kom -
pa rativnu knjievnost na Filo -
zo fskom fakultetu Univerziteta
u Sarajevu, gdje je i magistrirala
iz knjievnohistorijskih nauka,
dok trenutno zavrava doktor-
sku disertaciju o knjievno-pu -
to pisnom djelu Zuke Dumhu-
ra. Radi na Filozofskom fakulte-
tu Univerziteta u Zenici, Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu te
Amerikom univerzitetu u BiH, a vie godina predavala je bosanski,
hrvatski, srpski jezik i kulturu na Institutu za kritine jezike Dravnog
univerziteta u Arizoni (SAD), gdje je bila i direktorica Sarajevske ljetne
kole bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika i kulture. Autorica je vie
knjievnonaunih radova, a posebno se bavi bosanskohercegovakim
putopisom te pitanjima interkulturalnosti u knjievnosti. Poeziju i prozu
objavljivala je u vie bosanskohercegovakih i inostranih asopisa, a
jedan od njenih radiodramskih tekstova Plave, ute i crvene misli emi-
tiran je na sarajevskom Radiju 202. Njenih deset izabranih pjesama uvr-
tene su u meunarodnu pjesniku zbirku Dotaknuti stihom 5 (Kultura
snova, Zagreb, 2013.), a poezija joj je uvrtena i u zbornik Dani prijatelja
knjige (Hrvatsko knjievno drutvo, Rijeka, 2013.) meunarodne pjesni-
ke zbirke Moja pjesma tebi za Valentinovo (Kultura snova, Zagreb,
2014.), Jesenja sonata (Brijeki pleter, iroki Brijeg, 2014.), Zagrli ivot
(Esseg / Udruenje balkanskih umetnika, Osijek / Subotica, 2014.) i More
na dlanu (Kultura snova, Zagreb, 2014.). U pripremi joj je zbirka poezije
Lirska subjekta (O flertu i odanosti). Aktivna je lanica Sarajevskih juta-
ra poezije.
Izdaja
Ne boj se onih od kojih si jaa!
Uikouisutivjerovale.
Dolajezima.Stavilasamkapu.
Nisamula.
Zamiljenu,
uhodesumezarobile.
Reci im da mi oslobode ruke!
utiosi.
Sluhom,oslobodilasamse.
Sadasuseuhodemenebojale.
Reci im da me se ne plae!
utiosi.
Opet.
Tadasuubiletebe.
Mirzana Pai Kodri: Lirska subjekta
Zapis,stiha
Ilismoinismoilitomiposveistomulicom
Crveniloseiosipaloiuspinjaloozdokaolice
Adakapljunisuznaleraneluiogrezleuled
Vrhdahazastalisupaupahoktobraotprhnuli
OsanjenigolubovidaihzametneusebiStrah
Hraststresasansazamrlihinedohvatnihgrana
Anaeluvlasiiznikleizsjenezamreneutespas
Rukuukuutododirsatvaraslivenuodtopline
GradsesklapaiuruavamrmoreiimesvojeBol
Odlomivkomadjutrakrilomekanoglaviprinesi
Klup
aostajenepomjerenaasvedonjesamodrum
Jecajsuhiznutrapoddlanomnapokonjeprepoznao
Lieodasvudzabludjelopotomstvopaseogrnuv
Evoistimovimsatkanimodudizagrljajemuspravi
eutolitiuzvreloSjajausnebudneprislanjaju
Lavidaylamuerte
osvitnasjesaekaodoksemoreutkeotimalonoi
nitasetunijeosjetiloosimboliuglaanogkamena
osimvremenatosenabuhlimuzdasimaprekriveno
potmuloitihosaaptavalokoracimaumjestorijeju
sauljezimakojijonitaneznajuotajnipripadanja
inijetvojtajglastogovori...Tamnalicasonestrane
odaklezorabaca/bijelestrijeleukrugovemoje/cvatem
dopojasamahovinommraka...tininemasvogaglasa
sklupanaukrilunevidjeladaljinajedisalakaoenja
mirisimarazvuenausvimpravcimaistovremenoalto
osebisamomnikadneesaznatidankojijeevoroen
inatvojimnesigurnimnogamaslazinizaskalepolegle
kajugozapadusadahomuzdupresjeenimkliktajima
galebovaisasjenomskliskomjakoizduenomudesno
kudakapljepopijeskudokseboroviumivajusvjetlom
84 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
eljko Grahovac
U oba roda
omeenimrmorenjemusklaujemokorake...Neznamtosam
gdjesam,kamoidem,samoovozagonetnotijelomijejamac
daizpunoeodlomljenbih,ubaenuvrijemeizmeuNiega
iSvega,potucaloisamac...doktvojteretsavzalijeeuamac
ribarskitekpristaoipretovarensmnogousanaijovietiine
negledamjastopaladrugaijenokaoponavljanjeikaoudvajanje
mekotainjenostravnomjernosuraspodijeljeneizmeuobaroda
izmeuputiiputatoseopruiokudvaloviprsteupliusaalom
dokvjetarovegrudiinimojimkoizdisajkojimgavraammoru
iovajstisakdomaloastvojurukuuiniteopetjednomsmojom
ikojomgodstranomotiaoglas...Veerasuuuskojulicidlanom
dotaidjevojindlan/aonaedrhtnutiodtogatojeneijaruka
dira...neenaszaobiitajdrhtajjermismozapravozaokruenost
putanjomnjegovogvjenogvraanjasimenimakaopostajamato
odzvonepoputtonovaiakordaujednojjedinojBoanskojMuzici
ispruivisepodstablomsmokveiuzaludoisklapajui
oddesnogramenapanadoljeobrastatoplinomkaotoi
onakojojsisadprostrtaposteljanarastaiztepripijenosti
dokevousvevidjeloposvemanjeusjajenostiislivenosti
zalazitepolaganoneumitnoipredanousitnimgutljajima
Pijelivjetar,PentiSarikoski
ima jedan kamen na kom uvijek sjedim/ kad krenem brati
cvijee...Slikaosamcijeloposlijepodnepoljeraipiosam
vjetarilijevjetarmenenisamsiguranbilajetonekakva
malaksalostvidikaslikaosamnaplatnunemajuiplatna
potpunoneprepoznatljivimbojamakistomkojisamizgubio
rukomkojamijepretpostavljamnegdjeusputotpala
Ja da sam jesen. Ti da si proljee./ Tada bih te ekao.
svejetoureduiumaijezeroakipoljealiotkudFinska
trebalojesamoutjetiiotiiatiipaknisiumionabrojatisveto
kad pticu iznutra dotakne svjetlost ona e poletjeti iznad ume
kaotojemnogotoganezaustavljenogminulokroztvojukosu
ija je to zemlja iz koje dolazi? a ija u koju odlazi?
nakomjezikusipomislio...Izdaje me drvee ali ne i vjetrovi
imalipotrebepretresatirjeenjaUpravegradskihparkova
udnojetoipakimaviepitanjanegosunacaukupinama
opet je doao taj strani dan i taj as/ trebam poeti razmiljati
kako da piem...poetakjeustvarinemoguzatoijestteak
daimamstarijegbrataanemamgazvaobiseUpravoTako
janitaneznam...dobar pjesnik/ ne pie stihove/ nego ih trai
nadamsedaemijavitioasonancimetonimijimetafori
ometaboliitavepreostanejermeneneebititamo
natommjestuosjetilismodaimanetogueodmraka
bilajetoumaukojojsesjeasvegailijednostavnouma
iza drvea uma...Isunce sija/ sunani dan kao veliki hotel
skolikoprstijuubaenihmeulistovimaBogitanapreskok
KnjiguPostajanja...Tako je njena ruka koja zatvara usta,/
tako je njena strijela koja ubija:/ poput suneva zraka...
kaemistonepomjerajuiusne...Uskoro emo biti posljednji
Sizifjebioprviangaovanipjesnikajanemampojmaotom
jelidanaspetakiliponedjeljakzovemlisezbiljakakose
zovemiuvajulisejoigdjenekidokazidasmopostojali
Uzalud objanjava onima koji misle samo na jedan nain,
uvijek e se nai zloin da bi se opravdala kazna...igledaj
skimesjeditileauzlea...dok vjetar raznosi rijei...
uvijeknijenikadistonaprotivuvijekjesvakiputdrugaije
Pjesmakojamoranita
odavdejesveodavnootilosprtljagomimenovanjaosimnas
leinameniinouumineprohodnojrazaznajesvojdom
evoidlanovimrveputkudgraniimoapamtiliitauzbrannar
etvrtoljetoveraspuklihdverizaonimtostrmjeduinushit
osjenjenekojimmodamalaksavajujonekedalekeveeri
namirisimaprilazimsamsebiizbuduegvremenavalpoval
azvona odlaze u prostor crnim stepenitem...uzadihanroj
drvonitanijereklobarsenitanijeulousamomostajanju
zaludpele sleu na le koga nemapolojezaludkopangrob
enooblakomlakomrukomkojenemaotiremiznojnoelo
vrujzavrujemnemametugdjesamizdisajzaudisajem
zvijezdezasvevrijemeneiitakakobitekmranotijelo
euharistijutoilipodjezikomkadkleknesampredoltar
jutronitanijeodvratilovjetarsmoraotisneimenauodron
ostavljenabijahuitakojouprvommagnovenjuizgovora
moj mrak je senka ptice...putjedomeneskrozneprohodan
al se na poinak ne sprema san moj iza brda...povrhokeana
zagrljajjozridokbijelenadlakticesunevemrmorenemoj
a sjaj koji kasni najdublje dosegne...inebojeovajcrnirov
komcijelodnoupravoprekrivamleimairimodpraznine
izlazimizlazimineprestanoizlazimlaganozgunjavaseno
lajeipaksvakasvjetlostohlaenaodbijenaineispijena
ehokojimmukodzvanjaistinitjejerjetohujnjimsamim
...verujemo svom estinom/ u misao koju jo ne misli niko
energijusiuiizniegkaozrikavcitosruiztiinebruj
taukrilupreostanekadrazlijesestopljenostblizinasama
izkoljkenetomrazapetegolubicagrabimlijenobijelidan
vrhglaveukrtenepouzdanenjeneruketoihdieaneo
upijajuteinukojomvijekjeobrastaousamoiodnose
snjimskupaiapat...smrti ljubomorna najvea moja noi
Zapromjenu
Krenemnajprijelijevomapotomdesnomnogom
Zvukovisudrugaijikadajesvenapoljuinapreskokse
Odazivabiesmrvljenoirazbacanoupotpunoneitkim
Detaljimaikoracikadsuzauzlaniuprirodnicijelibroj
Svakihodsepunolakeibezbolnijepovijaukrunicu
Aliritamkojipratiostajestvarslobodnogizbora
Premdaneonakobeznadnogioajnikogskojimnisi
Znaotabiuprizoruposlijepodnevnomizrodnoggrada
Petstometaraietirihiljadesedamstodanaudaljenom
Odvelikogbunaispodzidaporedkojegsadprolazi
Inalistujednomeodkoznakolkonjihvidigusjenicu
Krugukojemonapotrajeugladiptijojupisana
Nazivasezaviajikrajukojemekajodabuderoen
Tamojeodaklevranezaoijaneujatimatektrebaju
Poletjetizasvojimstrahominauadimaodgraktanja
Gustoupletenimdovuirazvihorenoidebeloebenoi
Alititoneevidjetinikonikadnijevidiokrajsvijeta
Zatomorazapromjenunetoodmahzasebeuiniti
Odjednogzidadodrugogpetputadvjestaosamdesetpet
Paondapodijelitisdevetnaestsvetojonepostoji
Bazaseberecimomorazinutiuustastavitikomadkruha
Ivakatidodevetnaestidodevetnaestiopetdodevetnaest
Iondagutatiigutatiijogutati...Medvjedia uplakanog/
Srce otkud zna ko snuje/ bijeg tebi u tajge crne... Paonda
Unatrag...Crne tajge u tebi; bijeg/ snuje, ko zna otkud, srce/
85 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK eljko Grahovac: U oba roda
Uplakanog medvjedia...Tineesadaplakatitoebiti
Kasnijekadusnamadotakneledledledumjestoela
Iizhramagustoposaenihbrezakadzaujeizdaleka
Prelomljensvojdjejiglasdrhtajimaliaumnogostruen
DokapenetotobimogloliitinamolitvuOe moj koji jesi...
Alinisinisinisijouiniototomorazasebeuiniti
Zaspatizapromjenuispavatinaprimjersedamnaestgodina
Tekkasnijeeognjitusvogdahaprilazitiniza...Stepenik
Devetnaesti/ rasprsnuem isklesan... iodgovaratinapitanja
Je li ti bilo hladno? Koje ti je boje bila bol? Je li te guilo...?
AlvarodeKampu,zalutaledopisnice
Jugjesvatapomaloodtogtoneznamonjemu
Aliiponetoodsvegaonogvereenogdodue
Posebnokadpueburinkomenemoeodreditipravac
Ikadkoljkanoiobrazujeotvoreniugaopodkojim
Stvariposveneobjanjivozaostajuzavlastitomtoplinom
Aosim jednog zbogom kao da nema srodstva snjima
Hladzarastadavnoskamenjenimulicamaiportunima
Skojihjedangustzaboravljenipljusaksapirekorake
Nepostojimjestogdjesamroeniupravoprolazim
Evoporednekoliko tona kamenja i crijepova nabaenih
Snamjeromdaprerui se zemlja ova zemlja to je istina
Vrhtalasanekopjenomneitkompisanainanesena
Odaptanadahommojimponestajeitiskupasazvijezdama
Jutroodlomljenokliktajimagalebovaosudanamjeprogonstva
ElektrokerineutjenajaneznamkojisamoddvaPilada
Tvojistovremenoitaj400miljaprekomorakogjonema
Odvojeniodtebeiovajratarkometedadoedaosvetugrku
Pripitomeikojiteipakneegodinamanidotaknuti
Lanemoepostojatimuklimapatommrmorestopala
Isamoprolazeiprolazetrbuinenapuhaneprodrljivogdana
MojseotaczvaoBolimajkaistotakoBoliznamiime
Mrakcrnneprobojanmjestostalnogboravkaiunjem
Ehotostropotavaseunatraginadoljepraroditelju
Krikutanaadresanakojumimoepisatiiopetpisati
Ineprestanopisatijaitambaistotakokaotodiem
Molimteidinezaustavljajsenekatetudalekouzmene
SamodaspustimglavuPrivienjunarameiliukrilo
Leatijeskoronemoguevelike su pustinje i sve je pustinja
Odavdedomjestagdjesudjecausuhtvrdjecajposaena
Velike su pustinje i sve je pustinja sriemsonestranedaha
Iotvaramprozorenevjerovatnojekolikoprozorajoima
Moramsveotvoritinasvemurastukoteseiumnoavaju
Azidovisvananahrupesveotrijeprelamajuisvjetlost
Pobijeen sam danas kao da sam spoznao istinu jedvaujem
Otudatvojglasvidovit sam danas kao da sam na samrti
Trebam spremiti koveg postojanja brzoponavljamtoto
Vienemoeseutiniproitatialijaneznamijeg
Ovolikojenemoguedamenematrebazatokrenuti
Jojednomsasjeveraiskoraitiizzaleenogstakla
Ogledalaunjenokrznodrhtaviceumotanimiran
Jernemaniegtojeputdanijeupravoputdotebe
Koasemladunetanebaevojeipovrinomjezera
Odkojegzapoinjeumastanimbrojemkorakau
irovimaiuiarkamaiugodovimaprebrojanih
Iubilupohranjenihdoklegodjobudezrakautebi
Samosjajistogsagaranja
akojetanoaizgledajestbatakodapjesnikustvarinita
nepiepreostajetisamotragatidokuitirubdokojegvodi
istinaiizaponorudvasmjera...stol je bio splav kojim smo
se otisnuli / na puinu...tu gdje bi se u pravilu trebale sjei
topla i hladna struja stajala je pepeljara od mutnog stakla
uprizorumoravidjetiionotojestitoeganema...u nju
sam povremeno otresala pepeo/ u koji sam se pretvarala...
predrasudesuvisinaidubinagoreidoljekaopotapaliceu
govorukojeniemuninesluejedinozamagljivanjustvari
prislobodnompaduiuasuspoznajeosjetikakojeutebi
istovremenosveonopovrhjednakokaoionoispodupravo
kaoto...zvijezde ne postoje da nam uljepaju / nono nebo
one su crno ugljevlje ostaci materije/ koja se nije tedjela...
isvetoseimareistalobiutedvijerijeipadatiiizgarati
gravitacijaioksidacijai...u sveopem rasulu sjaj e drugih
zvijezda / padati na naa mrtva tijela / i init e se izdaleka
kako jo titramo/ pulsiramo odailjemo svjetlo...nemasmrti
akosidovoljnodalekoakonitadotebenedopresamosjaj
istogsagaranja...sjeam se da sam se branila govorei/ idi
molim te dok je jo vrijeme/od tebe mi se nesvjesti...idobro
bibilodlanovimazaprijeitiprilazbarnapolametraionako
86 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK eljko Grahovac: U oba roda
87 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
svjetlosttrairastojanjekakonebiusebeutopilaozarenost
u studen potok blud pobada sebe i boli...srukamadolakata
uronjenimuotvorenuranudanamorasveredompreutjeti
danitanebudeidanitanepreostanekakobibilapjesma
kaouigriskrivaapretvaraaizmamitiodsvegaposlunost
nepostojanjadarivatimilostpreimenovanja...otkud snijeg u
ovo doba godine ta vam je / to se mamino brano prosiplje
na sve strane...nemavremenainikadnigdjenikako...nema
opravdanja za moju radost...toedoikasnijetakokasnije
definiemovrijemekojejouvijeknedolazisopravdanjem
zaimenisamsiguranbiedajesvakoipaksamouzurpacija
...sve je ve bilo gotovo/ onog trenutka/ kad je Juda shvatio
izdaja se ostvaruje im se imenuje...zatopustirijeidaotiu
nijednarijekanijestalanikomtouzaslugeneemopripisati
eljko Grahovac roen je 10.7.1955. godine u Zenici.
Zavrio je Filozofski fakultet u Sarajevu. Bio je glavni i
odgovorni urednik asopisa ivot, a od kraja 2009. do
2012. ureuje Bosansku vilu. Radi u Opoj biblioteci u
Zenici. Dobitnik je nagrade za najbolju knjigu objavlje-
nu u Ze-Do kantonu u 2008. godini. Do sada je objavio
knjige poezije Sveto rastrojstvo, V. Maslea, Saraje-
vo,1986.; Kamen krcat je suncima, pilot izdanje autora,
1997.; Bol, boja Boije milosti, poezija, Zalihica, Sarajevo,
2008. Autor je knjiga eseja Anelko Vuleti, pjesnik ei i
poruge, monografska knjievno-kritika studija, Gra-
fex, Mostar, 1998.; Sricanje i nicanje, eseji i kritike, Sara-
jevo-Pablishing, Sarajevo, 1999.: Stanita i prominua
svjetlosti, monografska knjievnokritika stugija o Vitomiru Lukiu, HKD Napredak, Sarajevo 2000. Autor je
antologija Dahom i sluhom kroz hrvatsku poeziju 20. stoljea, antologija hrvatske poezije; izbor poezije 17 auto-
ra, studija o svakom od njih i biobibliografski podaci; HKD Napredak, Travnik, 1996.; Ponestaje prostora, pano-
rama novijeg bh pjesnitva; izbor poezije 72 autora i mikroeseji o svakom od njih, te njihove biobibliografije;
Delta, Biha, 2000.; Dahom i sluhom kroz hrvatsku poeziju 20. stoljea, drugo proireno izdanje; izbor poezije 25
autora, sa studijom o svakom od njih i sa biobibliografijama; CKO Teanj, Dom tampe, Zenica, 2000.; Zmanj-
kuje postora, panorama noveje bosanskohercegovske poezije, Zaloba Pivec, Maribor, Slovenija, 2009. (inte-
gralni prevod na slovenaki).
eljko Grahovac: U oba roda
88 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Amir Kneevi
Garib
Ljiljanima
Jekovac/Kovai
NadojismoZemlju
krvljuisuzama
istopismomasnou
izoinjihduplji
brutalnizvucislomie
kostinam
uuima
NahranismoZemljumesom
proirismogreblja
pakrajpoleglihglava
zasadismorueipelin
dauklonezadah
raspada
iznaihnozdrva
Inijenassram
prekonjihumjestovode
polijevatzaborav
Haki-BegovaAvlija
Sjeamseplavekue
dubokihprozora
usvakomodnjihpojedna
iliviebegonija
Saistonestrane
djedovehie
jorgovanstari
Vinovaloza
zahladaljeti
davnonakon
mimoza
Kadjevrelano
Izamaaka
koprekomosta
damogu
skrovanakrov
pro
Plavkastozelena
odslameierpia
dugomirisala
ulicom
protivsmea
I
ono
vrijeme
prije
onog
rata
je
vidjela
Akapijakotrenja
dvaputmazana
donjislojizblijedio
ajafarbozaRamazan
Svedoklesammogo
Na turskom jeziku rije garib oznauje sirotana bez ikoga i
iega, ali i udnog kurioznog ovjeka - stranca ili tuinca.
Amir Kneevi nam, u svojim pjesmama pisanim u periodu
od 1990. do 2006., daje arapsku verziju znaenje te rijei po
kojem je garib tuin i izgnanik, netko tko putuje ka zapadu,
rjeju zapadnjak. No, pjesnik putuje i prema istoku to dobro
ilustrira njegova pjesma Crnom anelu - Margiti S. u kojoj
se vjeto koristi srpskom ekavicom. Inae pjesma je posve-
ma uspjela kao lijepa ljubavna (luzerska) reminiscencija. Iako
mu je naslov pjesnikog rukopisa vieznaan i mi umah oe-
kujemo vieslojnu aluzivnost i makar alegorinu figurativ-
nost, to unekoliko nije ba tako, osim ako uvaimo njegove
pu topisalake porive i razliite toponime (gradove u kojima
je boravio). To je moda i razumljivo jer se Kneevi nadove-
zuje na postratne tzv. stvarnosne pjesnike. Takozvane stoga
jer jo uvijek ne moemo tono (pa ni filozofski) ustvrditi to
je to stvarnost. Ipak poezija je to koja je nastala u kontekstu
novoga drutvenog poretka i hrabro mijenja ustaljene re ce -
p tivne modele pisanja. Popularna kultura tu svakako ima
svoj upliv to se oituje u dobrom prepoznavanju materijal-
ne zbilje, a ne u njenoj mimetikoj (poetikoj) paradigmi.
Kneevi je oputen, kad je rije o strategijama i nainu obliko-
vanja lirskog teksta. Za njega uporabne rijei (stihovi) nisu samo
spisateljski materijal. Usuprot Derridaovoj izreci: izvantekstual-
nost ne postoji, za Kneevia, dakako, ona istinski postoji. Pri-
tom, njegova govorna fraza i komunikativnost (itljivost), kako
ja to volim rei i za njemu sline suvrsnike, djeluje zaista ar-
mantno i to u situacijama kada mu ne poputa pjesnika kon-
centracija i kada nee potonuti u banalnost. Budui da se iz nje-
govih pjesama nasluuje kreativna snaga s teleolokom svrho-
vitou bez motivskih ekscesa (osim onih koji su primjereni
suvremenosti) od njega moemo oekivati znaajni napredak.
Na kraju i ovaj pjesnik nije mogao zaobii potresne slike
zadnjeg rata, to je svakako jo jedan imanentni moralni in.
Sead Begovi
visinomsvojom
djetinjom
dose
doklesammogo...
Pameodetkeiboje
rastavie
tetakodvadeset
godina,ivie
dopolabojena
kapijaostade
svedokgranata
dumanska
nepostade
idrugasecrvena
odonesakapije
neprolicestom
ispredavlije
DivljaRua
Lausanne, Den Haag, Sarajevo,
Dubrovnik
Rua,divlja
procvjeta
potomse
uipurkuudomi
potkrajljeta
Kokadbileptiriznova
odjenuosvojularvui
unjojsesakrio
zaahurio
nebilismrt
neizbjenu
zajedanbaremdan
odgodio
Alunjegovomkrilunemalta
kaotozaruvienemaljeta
Ujesenpadajukie
zoromrosi
paseirua
uipurkusvome
koleptir
sasudbinom
nosi
Isaa.s.
Lapad, Dubrovnik
Padatekia
apnumiBog
nalijevouho
Dahomsvojim
vjetromvrelim
pustinjskim
ustimaDibrilovim
Krajdesnogmogaramena
Isaa.s.senasmija,
poobrazumekobrata
pomilova
Ogrnumeogrtaemsvojim
odkamiljedlake,asam
ukouljinebeskojostade
Dugjeputprednamakaza
dug,opasanisuh
oazaipalmesudaleko,
amimalehniko
ovazrncapokojimahodimo
(zvjezdamasevodimo)
valjanamkiusustii,
adanaspritomsua
neisui
KrenimovedoMuhammeda
mogaalejhisselamhabibija
dugputje,apustinja
kolikmoreseprosula
Uhvatimeispodruke
Isa,sinMerjemin
onakoslatkonasmijan
mojojzbunjenosti
Neokreise,veli
nemaniegizanas
sempalmikojeionako
zanasnehaju
Asvikojisutrebalistii
Ibrahim,Musa,Hidr
iostali,saAhmedoma.s.
ajvevreopiju
isamojonanas
ekaju
CrnomAnelu-MargitiS.
Lausanne, Gnve, Les Diableretes,
Sarajevo
I
Dasibilalepa
bilasi
Lepaod
PlavogAnela
iromrairenihkrila
IodLune
dasilepabila
bilasi
Kadatesretohnaoku
krajAkademije
onakouprolazu
namirisah
upitahtezadim
adanisamodmah
nitiprepoznao
prste
kojimiga
sosmehomdodae
arobneprste
kojisuipre
igralipomomesrcu
ijouvekigraju
kaokadkapi
nakonkie
pokamenu
kaplju
Sadikadtenema...
89 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK Amir Kneevi: Garib
Upitalasikakomijeime
doksamjazadravao
dimupluima
Aja,pogledavtepomnije
tektadsetihse,shvatih
da,ispredmene
ukonimtolama
sapetomnazidu
tisivilostajala
Dasibilalepa
odceleVasione
bilasi
...adimsepoigravao
pravionamsenke
nalicima
unaminkanimmislima
ijonaspritom
nasmejavao
Poeleosamdati
teisteveeri
prekolicaispredem
veoodipke,nitima
nekenezemaljskesvile
kojubividelasamoti
kadanamenepomisli
akomeseikadavie
posleteveeriseti
Adesikrenuo,daneemodanagig?
Pada,lepaipametnaeno!
Zna,sviraovanekagrupa
imajuribuzaklavijaturama
prostoodlepimkadajevidim
iujem...
abendaltogether?
matotijenetoneopisivo
Iopetmaleni
nasmijani
patuljci
zaigrae
ponaim
naminkanim
mislima
Ajeloedauesamnom?
Kaodaspucaomegrom!
ovee!!!
II
Izsna
najastuku
odsatena
najavi,negde
uneijemstanu
naSlaviji,
probudihsesledeegjutra
samirisomdvopekaikafe
natacnijojabukaispliff
biosimidraggost,lafe
alzna,jasadmoramdaidem...
Neelimdamezove
nitibihjatebezvala
jerdvojenemogubiti
tolikodaleko
daihSudbinanebi
ponovo
spojila
MetakZaPjesnika
*
Zaputeni iskrzani sarajevski eki
tramvaj
nanjemupiedaBogjesnama
ispodrupaodmetaka
Namojojpoliciknjiga,nakoricislika
gledasanjearlBodler
vidiVracaiDedinje
alkogjebriga,znatoion
toovonijenimalofer
GledaarlprekoSkenderije
zanjomizraslicvjetovizla
korijenjeusrcimadubokoje
znatoarl,aznamija
Uknjizi,nasvakojlitografiji
rupanaelupjesnika,
auslovu,ukaligrafiji,
rupakrozstihovedosamogadna
arljemisliodoknijesmislio
prstjenaelonaslonio
asadarupamalokalibarskogmetka
rupanaelupjesnika
Cvjetovizlacvjetaju,ljudiihradoberu
proljeevieneudiu,samoderu
irijetkoseperu
pitamearl,kojijetovrag
damojestihovemecimaderu
90 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Amir Kneevi roen je u Sarajevu 16.
03. 1971. Osnovnu i srednju kolu zavr-
io u Sarajevu, dugo ivio u inozemstvu
(En gleska, vicarska, Holandija), trenut -
no vanredni student na Filozofskom fa -
ku ltetu u Sarajevu na Odsjeku za engle-
ski jezik i knjievnost. Dugo radio kao
pre vodilac, u Sarajevu te na Meuna-
rodnom Krivinom Tribunalu u Den
Hagu. Zaposlen kao Programski mena-
der u JU Sarajevo art koji je takoer i
izvrni organizator Fe s tivala Baarijske
noi. Idejni tvorac i realizator art perfor-
mansa Steak Kontejner Ra zum isp -
red Galerije Paleta u Sarajevu u julu
2000. Od malih nogu pie poeziju i krat-
ke pri e. Trenutno radi na autobiograf-
skom/auto-ge neracijskom romanu.
*
ZavrijemeAgresijenaBiH,utadanjemdomu
moje majke, jedan je snajperski metak pogo-
dio Baudlairovu knjigu Cvjetovi Zla; na
naslovnoj,kaoinailustracijamaunutarknjige
tj. raznim portretima Baudlaira, metak je na
sveijednojslicipogodiopjesnikauelo.
Amir Kneevi: Garib
91 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Fragmentokostima
(Tomaici)
ukojojememajko
odzemljeodvojiti
iprepoznati
poanatomiji
206-350ovisnoodobi
ulubanji(22.kosti):
usrednjemuhu(6kostiju)
ugrlupodjezinakost
uramenompojasu(4kosti)
uprsnojupljini(25-27kostiju)
ukraljenici(24kosti)
uruci(6kostiju)
uaci(54kosti):
uzdjelicizdjelinakost
unozi(8kostiju)
ustopalu(52.kosti)
ilipodui
orakootvorena
izkojemajkeodvajaju
kostiodsnopova
iplausuzomzemlje
okotale
dabiseprepoznale
Lamentnadilovaom
prvanojeobiljeena
suzomdjetetatonikad
sutrauzoca
upoznatinee
dabisvijetisplakala
majkosveta
zemljomobiljeena
moralabibarem
jotolikoputaumrijeti
kolikosibisera
podrebrimanosila
ijojednom
zanebokojejeoizatvorilo
ujezivojgodinirazotkrivanja
pakadjeovdje
svenemoguemogue
Boetoneuini
dailovaalijeikosti
damajkeimaju
tonasrcepriviti
kadponovobudu
mukomporaale
kostsvoju
djeloBoje
akojebiti
poopstanku
ovjekjeovjeku
petastranasvijeta
akojepo(ne)ovjeku
prvasuslova
istinaispisana
naglinenimgrobnicama
Vijestzanesvijest
Prijekojidanproitanavijest
kakojenekomizraelskomvojniku
iznenadapozlilonapoloaju
tamonegdjeuGazi
Dijagnoza:D60(erythroblastopenia)
Steenaizoliranaaplazijacrveneloze
Zaeljezonijebiloproblema
medjutolikimstreljivom-sitnica!
alisemoralopristupitioperaciji
Zarijetkukrvnugrupukojuima
meusaborcimanijebilodavatelja
alisuuzatvorupronaliPalestinca
sapotpunoodgovarajuomgrupom
IstagrupaiistiRhfaktor-bezrizika!
Kaonagradu,Palestinacjedobio
smanjenudozuuobiajenogzatvor-
skogobroka
aizraelskivojnikjenakonoporavka
vraennapoloajtamonegdjeuGazi
Opeteneijamajkazaplakati
Danja oki
Novo je vrijeme
novih promjena na gore
92 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Tragedijanarcisa
(Mahmudu Derviu)
estpolupraznihvagona
sastreljivomizsvetezemlje
iskliznulojestranica
ujutarnjimsatima
bilajetoudarnanovinskavijest
togdanauistovrijeme
estpolupuniharera
zbrisalojeslicazemlje
slikutrudaposveena
odokatakotemeljito
brzinommraka
bilomsuudaralasamonebesa
usumraksvijetaodaslana
kianijeprestajalapadati
Sarajevskeredukcije
sinojemojpasnauzici
imaobliskisusret
sapitbulombezuzice
injegovmegazda
prostrijeliopogledom
pasmoobojedrhtali
sveodstrahanekog
kupilasamuMercatoru
konzervupseehrane
(jedinupreostalunapolici)
ipodijelilanatridijela
ionjeodmahzatim
moraoizvritinudu
nakonkojesamsvepokupila
iodloilaukontejneropetdrhtei
jersudvojicastaracatrailiunjemu
ostatkenekihdobrihstarihvremena
kontejnerisupunisvega
osimonogatotreba
aliSarajevojeipak
donekleoieno
kakonekikau
vanpameti
predstojinamiujutroetnja
damojpasnauzici
obavisveonotomora
jutarnjagimnastika
idvakruhauvreici
sasvimdostatnozanausreu
noasopetnijebilovode
jerjutrospjevajucijevi
ujoneprobuenojzgradi
skrozpovertikali
Placeboefekat
moesenapisatipjesma
iotomekakoseorganski
hranineijeodsustvo
(doksemisaotrudi
daprepozna)sebe
ivotismrtnakunji
otprilike
hibernacijomserotonina
dokpostajemkap
oktobarskihgrozdova
brojeiaritminedrhtaje
staklenihkuglica
okovrata
smjetampotpuno
izvanautei
uzvritalaekanja
bezpresedana
bojeseurnebesnosmiju
atrebalobiba
trebalobi
otutitisveono
unutratojeostalo
imirienanerealno
praznovanjeiluzija.
Prolog/epilog
(kratki presjek nedjela)
sinojeufoajeu
kazalitazasljepljenih
izobijesti
zbogloereklame
uzprisustvosamihaktera
premijerno
izvedenadrama
utriina
kakose
rijeitiljubavi
bezljubavi
nakonbezbroj
generalnihproba
jednoinkajenajprije
preraslaudvoinku
dabinakrajubriljirala
krozkolopletbesmisla
asvepodistucijenu
sonogsadraja
ljubiti
ubiti
biti
nakonkojenitkoiv
nijemogaoostati
nepovrijeen
odsebesamoga
Datumaranje
uezdesetdevetompokuaju
daobjasnimnepripadnost
nikome,alibanikome
nisammoglaiznuditirije
ukojususekleliioni
punoprijespoznaje
odostojanstvu
isadvepostoji
krilatica
novojevrijeme
novihpromjenanagore
(premanebupogledali
zvijezderasipajupepeo
krozkromosomeega)
Danja oki: Novo je vrijeme novih promjena na gore
uneizrecivosti
vrijemeposustaje
zacijelijedankrug
iputovanjepostaje
vrtoglavletunevrijeme
godineteite
(poinjemsebojati)
nanekojdrutvenojmrei
seciratemiduu
nemilosrdno,citirajuime
Agape
pribliiosimesebi
iuioukoulju
sadvalica
ovostranoionostrano
dodirnutouorgazmu
bestjelesnosti
vjeranostaje
prvomkriku
kojimsimenavijestio
nekomnovomnebu
dragomsvomenebu
bezkiebezumlja
ledomokopnjelim
odrukePhilliaiErosa
postajemomojeenje
konstantaodkojenikad
neodlazimbezrijei
nakojusenaslanjam
dabihtrajala
lepetomkrila
isturenimzidomsamoobrane
tamogdjejemisao
jednompoklekla
podobrvomloeslutnje
kadsekolosrasuoukaos
alinedovoljnosnano
krozuniverzumskukatarzu
nirvanomdabipostao
Nadrastanje
pitametamo
stanujemlijouvijek
uzpogledomoblikovane
lonanicesvjetla
kojepoprimiedavno
oblikzemaljskihoiju
razoaratute
obnevidjelavie
nezalijevamcvijee
otkadajenebo
oprailokorov
naobjesrcem
ugaenehemisfere
93 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Danja (Gapar) oki roena je 05.
10. 1960. godine u Ploama, Repub -
lika Hrvatska. Do sada je izdala osam
zbirki poezije: Mirisni tragovi u me -
ni, Dah proljea u sazreloj jeseni,
Ra vnotea svemira u kojoj smo se
sre li, Mjesec u suzi, Sunce, pod
bo sim nogama, mirei put, zvije-
zda, Uspavanka za dvije tiine,
Motiv za etidu. Prva zbirka poezije
Mirisni tragovi u meni 2012. godi-
ne doivjela je reizdanje, a u pripre-
mi je nova zbirka poezije, koja e biti
ta mpana tijekom 2014. godine,
kao knjiga prvonagraene autorice
na natjeaju Doma kulture u Ivanjici.
Pjesme su joj prevedene na engle-
ski, francuski, slovenaki, makedon-
ski i maarski jezik. Zastupljena je u
ra znim antologijama, elektronskim i
tiskanim asopisima, a 2013. godine
i u prvom tomu Antologija balkan-
skog sublimizma, koji je izdan u
Bru xelles-u, na francuskom jeziku.
i vi i stvara u Sarajevu, a uz pisanje
po ezije pie i recenzije i knjievne
pri kaze. Bavi se digital art grafikom.
Danja oki: Novo je vrijeme novih promjena na gore
94 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Nadija Rebronja
Flamenko utopija
ja ne piem pesme
samo sluam ljude
i gradove
U svojoj treoj po redu zbirci pjesama Nadija Rebronja
ispisuje jednu sliku i predjele utopije koja, kao takva, grade-
i jedan svijet, jednu novu sliku biva opozitivna prema
onom u kojem se ovjek zatekao. Njegova zateenost je sli-
jed svega onog to jeste ovjek: povijest, politika, ideologija,
intima, ogledalo sa druge strane Ogledalo uvijek po svo-
joj logici govori istinu. Rebronjikina poezija istinita je u onoj
mjeri u kojoj se moemo oduprijeti, proviriti s druge strane i,
na koncu, pogledati u sebe kao jedini predio koji uva i sje-
anje i budunost. Sigurno je da u odlinoj poeziji, kakva je
ova o kojoj piemo, ima uvijek vie istine nego u knjigama
kojima je nunost bavljenje istinom. Poeziji nije nuna istina,
ali uz dobru poeziju etinost je uvijek negdje tu: u prvom ili
zadnjem stihu, svejedno, samo treba pr(o)gledati. Moe se
rei da su mali narodi odreeni velikim istinama i procesima.
Rebronjika se, ipak, bavi nekim manjim istinama od onih na
koje smo naviknuti na ovim balkanoidnim prostorima.
Ako bismo pogledali na ovu knjigu sa njezine vanjske
strane, mogli bismo zakljuiti slijedee: njezino neimanje
ciklusa odreuje jednu novu zbilju - svaka pjesma postaje
govor i prostor sebi dovoljan ali i konstruktivan da bude dio
jedne malo ire stvarnosti. U prvom planu imamo pjevanje o
identitetu kao procesu koji nije nikada zavren, o krugovima
koji su na ovaj ili onaj nain odreujui onima koji ih ive i
pjesme koje su autoreferencijalne sa lirskim subjektom koji
je prisutan i odsutan, tj. na granici pjesme. Svaka pjesma
postaje iskaz o svijetu, o pripadanju povijesnim i intimnim
usmjerenjima i o obinim danima o kojima se, mnogi e rei,
nema nita ni znaajno ni lijepo kazati. U tom jednom obi-
nom danu moe se desiti najmanje nekoliko stvari? Koliko,
nikada neemo uistinu znati.
na poetku
zagrlilo nas je drvo
lisnatim haljinama
prizivali smo kiu
u krvi smirivali
balkansku epiku
iz peta itali
zemljane tragove
spasili smo begunce
rtvovali zvona
voda je preplavila sve
pred poinak.
(Marina, o obinom danu, str. 30.)
Pred poinak, zapravo, biti na poetku, i otkrivati stvari
koje nam se danas ine jednostavnim, odnosno okamenje-
Poetika utopije i osporavanja
Nadija Rebronja: Flamenko utopija, Narodna biblioteka Stefan Prvovenani, Kraljevo, 2014.
Pie: Sead Husi Beli
95 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
nim do te mjere, da se iste podrazumijevaju kao djeija igra,
oneobiavanje do one mjere u kojem se djeca, igrajui se,
ude nama koji, okamenjeni, stojimo u gradu, u metrou, u
krugu koji nas uniformie dotle da i jedna bezazlena igra,
naprimjer, kao to u pjesmi iz peta itamo zemljane tragove,
moe obinost jednoga dana oneobiiti u mjeri u kojoj na -
ma, okamenjenima, djeija igra postaje sjeanje i igra. S
druge strane, jedna u nizu stvari koje nam se mogu desiti
jeste i kontemplativno treperenje, u ovom sluaju, ene Lo -
re ne, koja je, pri tome, i slikarka na obali rijeke. U Loreni, sli-
karki, na obali reke uhvaen je trenutak, doivljen u mjeri u
kojoj, zbog spoznaje, prolost i budunost postaju nijemi, tj.
njihov zvuk ili, bolje zvui, eho, ostaje nijem i zarobljen u
kovitlacima povijesti. Oiviti jedan takav eho znai u emotiv-
nom naboju postati nijem. Nijemost kao spoznaja ili nunost
koja, nameui se, ukida i prolost i budunost. Drugim rije-
ima, ukinuta prolost se uvijek javi u budunosti. Nae svje-
doenje sebi i procesima u nama, oko nas najbolje se oitu-
je u narednim stihovima:
izala sam iz auvica
zguvala muzejsku kartu
kupila vodu
sjela u autobus
vratila se u krakov
ruala
ne marei za dijetu
pojela dezert
pokuala da itam knjigu
pa je zatvorila
stidei se
stidei se
zaspala
(Irena, kada je posjetila Poljsku, str. 39.)
Irena je posjetila ona mjesta koja su svjedoanstvo i po -
raz ovjeka te postaje produenim svjedokom uasnih zlo-
ina u dvadesetom stoljeu. Vrativi se iz logora, u Krakow,
moemo pretpostaviti da je tek tada, Irena, stidei se onoga
to je vidjela, prvi put prestala brinuti o dijeti i pojela dezert.
Jedno od obiljeja vijeka iza nas jeste stid. Ostaje pitanje:
kada posjetimo Poljsku; onda kada u Krakowu gledamo u
plavo nebo i goluba ili kada odemo koji kilometer dalje i gle-
damo u onog istog goluba u Logoru, koji ne moe biti isti?
Kljuna rije u prethodnoj pjesmi jeste vremenski prilog:
kada. Rebronjika jednostavnou svoga iskaza progovara
angairano i otvoreno o stvarima koje nam se mogu desiti u
jednom danu: oneobiavajui prostor ili ispisujui poetiku
stida.
Na tragu robotiziranoga svijeta ova knjiga pjesama nudi
ono to nam se u ivotu otima, nestaje pod utjecajem brzo-
ga ivota: dijalog na ovaj ili onaj nain. Grad u ovoj knjizi
postaje mjesto gdje ljudi jedni pored drugih prolaze ne pri-
mjeujui onoga Drugoga, ali i prostor u kojem ljudi, koraa-
jui jedni prema drugima, postaju ogledalo. Ogledalo, kako
veli Rebronjika, kao samospoznaja. Ta samospoznaja posta-
je artikulisana onda kada se pone otkrivati svijet oko sebe,
elei mu pripadati gdje, esto, postanemo i vrisak i nije-
most, ali najvea samospoznaja jeste ona u nama, kada sami
sebi postanemo ogledalo. Upravo na poetici ogledala Re b -
ro njikina poezija se ogleda i zagleda u kvartove, povijest,
ulice, treperenja, ples, knjievnu teoriju Motiv ogledala i
kruga je neto to je sraslo uz ove pjesme ili su pjesme izra-
sle iz spomenutoga. Ogledalo kao most ili uvid o drugome
ovjeku, ali i nijemost kao jedan od moguih odgovora tvori
jedan poetski krug koji je neminovan. Neminovnost istoga
ogleda se u procesualnosti svijeta i povijesnih naslaga, ali i u
lirskim iskazima postoji treperenje kruga na vodi, ogleda-
nje u drugom, ali i ono ogledalo u kojem lirski subjekt zavi-
ruje u sebe. Opet, ta nutrina je slijed onoga to smo na poe-
tku kazali. Upravo u ovim pjesmama identitet kao nezavre-
ni proces i susret Drugoga jeste krug koji sam sebe prokazu-
je: jedna poetska i geografska dijalektika kojom Rebronjika
tvori svoj osoben lirski glas. Pjevajui o svijetu, zavirivi u
nje ga, tj. u ovjeka Nadija Rebronja tvori poetiku utopije i
osporavanja. S jedne strane, piui o svijetu, lirski subjekt
pristaje na male individualne istine u kojima svaka stvar ima
svoju istinu. U jednoj od pjesama lirski subjekt zakljuuje:
moji su oevi
iroke prerije
persijske are
andaluzijska sela
fontane i trgovi
moja su prolost
tolstojevi vozovi
ekspirove sestre
borhesovi podrumi
(Beatris, pesnikinja iz hipi klana peroflauta, str. 10.)
da bi u zadnjoj strofi kazala svoju konanu istinu: u po -
tpunosti rezignirana prema licima izlivenim u bronzi ona
vie voli lie, nego historije. Moe se zakljuiti ovo: tvorei
poetiku utopije ne poriemo svijet kojim smo okrueni, ne -
go ga prihvatamo kao zakonodavca i onoga koji nas natjera
/ protjera u nas same. Utopija, nebitno gdje se ugnijezdila, (u
pjesmi Rebronjike ista se ugnijezdila na vrhu stospratne
Nadija Rebronja: Flamenko utopija
frederik,umetnikfotograf,granadi
postojepejzai
savrenizazloin
tamogdetegradzagrli
stegnemeudlanoveodgigantskihzdanja
pustidaiscuriuoblineulica
gdefontaneoperutvojeseanjenavlastitoime
tamotizloinacdozvoli
daoivisamoutrgovima
plonicima
inasmejanimdevojkamananjima
paoloimarkos,naterasi,omodernojistoriji
jedankadrugom
koraalisu
podugakomzidu
dvaoveka
modaidveene
zidjebio
sazidan
odknjiga
neijihudova
lanihdogaaja
nakrajususesreli
putinisu
banajbolje
zapamtili
nadija,marokankaodkojesamkupila
kastanjete
jaimojadrugost
retkosesreemo
samoponekad
utiini
zajednojedemokroasane
namrgoenosegledamo
iuglavnomporiemo
daovadrugapostoji
onikojimesretnu
uveknjuzapaze
jerkauvejepoznaju
96 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
zgrade) trai prostor koji se mora osvojiti, tj. pleem / cipe-
lama osvajam zemlju / na tom mestu / gradim utopiju (Patri-
sija, flamenko plesaica, str. 44). Dakle, Flamenko utopija ba -
vi se i jednom drugom zbiljom, onom knjievnom. Iskustvo
ovjeka, s jedne strane, i njegov govor u sebi koji se prekla-
pa, ulazi u jedno literarno iskustvo svijeta te ovu poeziju ini
jednom viom, ako moemo u takvim kategorijama promi-
ljati, utopijom od one koja bi bila samo osporavanje svijeta.
Zapravo, rekli smo, osporivi svijet i drutvo i ono to nam se
nudi kao takvo, nepromijenjeno i u jeziku i drutvu, jeste pri -
h vatanje onoga to jeste, to biva kao jednim zakonodav-
cem koji je, opet, nuan.
Recimo jo neto! Nadija Rebronja, kao to se moe pri-
mijetiti u ranijim lirskim radovima
1
, jeste pjesnikinja andalu-
zijskih predjela i ona u svojim pjesmama, izgraujui svoj
glas, spaja Istok i Zapad, oneobiavajui pjesmu jednosta-
vnou i osunanim predjelima, ali i onim koji su savreni za
zloin. Ovaj rad zavrit emo, neka bude doputeno, jednom
antologijskom pjesmom u duhu tzv. enskog pisma:
ovo ovdje
je soba za ene
ovdje e nam posluiti hranu
nakon to ruaju nai muevi
mi i onako
ne moemo biti srene
sve dok su oni gladni
za naim umrlim roacima
nai e muki prijatelji
aliti tamo,
sa naim muevima
u nau vlastitu
u nau sopstvenu
sobu za ene
nikada niko
nepozvan
nee ui
ovdje smo mirne
mirnije od disanja
mirnije od smrti
(Lejla, dok sjedi, str. 41.)
1
Nadija Rebronja do sada je objavila dvije knjige pjesama: Ples morima, NB,
Dositej Obradovi, Novi Pazar, 2008. i izbor poezije na panskom jeziku:
Alfa, Alef, Elif, Alea Blanka, Granada, 2011. Pored poezije objavila je i nau-
nu studiju: Dervi ili ovjek, ivot i smrt. Religijski podtekst romana Der-
vi i smrt Mee Selimovia, Slubeni glasnik, Beograd, 2010.
Nadija Rebronja: Flamenko utopija
meneuglavnom
ineprimete
hiam,farmaceut,
udvoritumaurskekue
unekomdrugomgradu
kojiseistozovegranada
jasenezovemhiam
iumrosamzavremefranka
gledajuikakostreljajulorku
kasmrtimejepovelazaruku
pesnikinjaar-rukanija
reklamidakljuzaivot
sustihovinazidualhambre
uovomgradu
kojiseistozovegranada
jasezovemhiam
sedimudvorituiitam
knjigustihovasazidovaalhambre
zidovaseneplaim
ibacamkljuzaivot
jeroblikvremenajekrug
ajasamuvekugranadi
inijevano
kakosezovem
lorena,slikarka,naobalireke
seamsejakodobro
svojeprolosti
ujednojkapi
usredokeana
tadasambilavoda
imalasamobliksvega
toutomtrenuzagrlim
kadasamupoznalavatru
poelasamjovre
daverujemutrenutke
prolostibudunost
suprestaledakucaju
ilijenjihovzvuk
postaosasvimnem
prolaznik,umetrou
ljudiujumojeime
lomega,razbijaju
bojeme
jednimpojednimslovom
itajutasanjam
tauraditiusumrak
pouzdano
pouzdanoznaju
kogasvemrzim
nomenestomen
ovekjeovekunem
asto,nakeuajeziku
nazivimaulica
obavijajume
ideologije
pregrtidentitetanosim
nevraamsedaihskupljam
kadsenizplaninu
skotrljaju
esma,oskaru,prijatelju
sinosampronala
geografskumapunatvomlicu
pokuavalasamdashvatim
dalisamroenaporedtvogoka
iliubliziniusana
madaidaljenerazumem
zatojetouoptevano
akosenasmei
modasenatvomlicu
desinekizemljotres
iliraspadjugoslavije
itvojeseokopremestikrajtvoguha
modaserodim
kaotvojasestrabliznakinjaumotrilu
madaidaljeelim
dasvetomoebiti
sasvim,sasvimnevano
luis,onekimljudima
dokjespavala
onsebrijao
uogledalujeuhvatio
njenolice
posmatraoje
posmatrao
iosjetio
damunanekogalii
pronaaojeoblikoijudiktatora
usnezloinca
bradugnusnoggenerala
uiuvaralogora
probudilase
iotiladavolontira
udomuzasiroad
kaoisvakogdana
patrisija,flamenkoplesaica
pleem
cipelamaosvajamzemlju
natommestu
gradimutopiju
mojprostornakompleem
pripadacelomsvetu
nikada
neprestajedapostoji
tunalazimglumceilutke
etvorostrana
pozorita
brodiunjemuvrt
svestranicenestalihknjiga
prainuizmuzeja
kamenjeipesak
svaotvorenavrata
pleem
zvukbrie
obodeplanina
97 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK Nadija Rebronja: Flamenko utopija
Opetjetu.Nebihsetrebaouditi.Znamga.Mojeje
boje. Obuzimalo me cijelog i prije. Toliko puta. Trp-
njommusevrijememjeri.Doksenerazazna.Zgusnu-
tim znakovljem. Kratkim bljeskovima koji prosvijetle
do utrobe. Ljudi, stvari, mirisa. Kakvim ih nikada nisi
uvidio.Kadseprepozna.Usvojojsjetnojbiti.Osjeanje
ukupno. Nekako konano. Zaista odreeno. Spremno
zadovretakipohranuutemeljesvogaja.Spektarkojeg
konano pojmi jer zaista vidi prizmu rasipanja one
trajnebijelostikojadajeprividizvjesnoghoda.
Razbivi najprije ok. Kad srce gotovo stane. Kad
moe samo stajati, ono malo rasprenih silnica vlasti-
tog dostojanstva pokuati usmjeriti ka ouvanju svoje
smirene cijelosti kakvu svi stalno vide. I motre. Dok
vrebaju njene pukotine. Mnogi. Svoju rasturenost
nadzire brojanjem nasuminih udaraca vlastita srca.
Aritmija, davno zalijeena. Duboko moja. Samo da
proe. Samo da vie ne moram stajati tu. Tako, jedva
odran.Itosluati.Brbljanjeisprikamaiobrazloenji-
ma. Prividima razumijevanja i potovanja. Brojnih. I
sliku grevito dozivam, otvorenih prozora brzom
cestomglasnouopetsluaticijeluTreu,jeripovjere-
njenijenaivnavjerausavrenostonogdrugog,vejedi-
no gnijezdo poleta i medij za pokretanje dobrog ina
uope. Da ga smogne iznjedriti, odnjegovati i pustiti
takonepotvrenaustvarnost.Makolikonesposobnaza
prijemonabila.Panekbude.
Valjalo je sastrugati zapeene kore straha. Uas da
opet tu, a sada je to upravo ovdje, nema odjeka. Gluha
soba, pogubljenih rijei i djela, tako odmah posrkanih
tim naguvanim vunenim klinovima. Da je, Bog do,
pustinja, pa da ujem makar vjetar i pijesak kako sipa.
Ne.Samoodjekumeni.Opet.Pazatoondatolikostra-
i?Ej,vatan,mojsefli,bite,uvijeksiseutoitemuka-
zivao, ta e sad? Kad starog sidra nema, ta si sad?
Kamo e sad kad ni za napor pokreta u kakvom suvi-
slomsmjeruvienemanitrunprostora?Nitrenvreme-
na.Samogolosada.Zbogom.
I te bljeskom do utrobe svoje prosvijetljene, slabe,
krhkeljude,zujaveinavlastiteopnesvedene,odsada,
odkadanistrahanioekivanjazaistavienema,oplaki-
vatetoplasjetamogasrca.
98 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Senad Nani
Opet je tu
Behar objavljuje mikro priu s poetsko mudroslovnom potkom naeg lana redakcije Senada
Nania. Naniev autodidaktizam neodoljivo podsjea na slini spisateljski model slavnog
Portugalca Fernanda Pessoe (bez obzira na islamske inkrustracije) upravo po povuenom i, recimo
to tako, plaljivu teksta u smislu koherentnog, a ne rastrganog unutranjeg proivljavanja, iako,
na potonje moemo pomisliti s obzirom na eliptinost reenica. Tekst je izrazito neomoderan s
efektnom poantom (to je i jedna od osnovnih karakteristika kratke prie) i ne tretira moderne
(suvremene) bizarnosti pa e autor teite postaviti na vlastitu spisateljsku autonomnost.
99 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Demokratija
Oojaljudiunjakavvilajetprekogranedasemaloodmorimod
nedemokracijekadonoodmahmepitajuhouliostati.Kontamja
taure,ajedannaojkapnumidakaemdauostat.Okre-
nem se ja prema njemu pa mu kaem da mi ne ape jer nismo u
kolinaasu,paondakaemdauostat.
Namahmeni,onakodemokratski,dadoebukadarparaireko-
edasemaloodmorim.Kontamjakakojeovodobrapravademo-
kratskadrzava.Kontamja,onakonedemokratskijerminekicrvne
damirapasestalnopitamgdjetoimadatidabeparedaju.
Proenekivakattetimeniuzimajupodatkeialjumedauim
njihovjezikiodemokraciji.UiteljicamenesvezoveHuso,apie
Hoso.JajojstalnoobjanjavamdasamjaHusokadetijedanod
naihmeni:Mabolan.TvojeseimepieHuso.Kadseitananjiho-
vomjezikutojeHiso,aakohoedaseizgovaraHusoondasepie
Hoso.Isluaj!Ovdjetijedemokratskidasetizovekakohoea
onitezovukakoonihoe.Azatodobijasvakimjesecpareitate
brigakakosezove.
Tekomeninasrcupasvesepitamnisamlijapomaloratovoi
zatodasemoguzvatikakomijeimeikakojahoudasezovem,i
nisma li ja istjeran iz kue i sve mi opljakano samo za to to se
zovem Huso, a vidi sad oni me zovu kako oni hoe. Nego velim,
manibelajaipreiprekotoga.
Dri nama tako uiteljica nastavu kad e najednom da mi ne
znamotajedemokracijaidatomoramonauitiovdje.Janamah
pocrveni,poutipapobjeli,aumeninetokuljalikulja.Poemja
lapandatnanaemdatonijedemokratskidamoraimatargumen-
teislino,anaijojpooeprevodit.Lapandamjalapandam,anit
janitionadapopusti.Onamenikakosamjanezahvalanikakosu
onidalinamadaimamosvojenovineisvojradio,tedamoramto,
toitoilineudobitisocijalu.
Gledamjanjuonakonedemokratskiaonamenedemokratski.
Mislimjadajenajboljedaonakodemokratskiuutim,idabudepo
demokratskiponjenompanisamvaljdausvojojnedemokratskoj
domovinipadapriam.
Poslije kole zovne mene Demo demokrata da doem kod
njega da nauim neto o demokraciji. Kae on da je ovdje bio na
kursuizdemokracije,tejesvenauio.Iakojeramazan,panevolim
posjelimajersesjediipopije,ajanepijem,obeamjaiodemkod
Deme.
DoojakodDemedemokrate,aonizniomezuipieipitata
u popit. Ja njemu kaem kahvu i sok.On meni odmah onako
demokratski:
Ali Faruk Biser
ovjek ujeo psa
Iako je autor u svom osnovnom polazitu potrefio tj.
dobro anrovski oznaio knjievnu vrstu za kojom je
posegnuo, kao satiru (iz vie razloga najriskantniji
knji. oblik), jer ubija glupost, on, u svojem rukopisu
pod naslovom Satire, slobodnoj igri dosjetljivih op -
se rvacija vidi i drutvene, politike i moralne deforma-
cije i poroke te je blizak i humoreski, parodiji, burleski
ili pak travestiji. Dakle, njegove ujedljive prie, u ime
grotesknog, sarkastinog i apsurdnog, izvrgavaju ru g -
lu gorka saznanja o ivotu. Ponekad je rije o cr nom
humoru, o svemu onome to naruava prirodne ivo-
tne sokove. Naime, konvencionalno uvijek dolazi u
sukob s prirodnim kao ekscentrino hladan nadrealni
tu (pria: Naopaki grad). Ako je rije o humoru tada
nam prie podiu raspoloenje u spoznavanju ljudi
ko ji nas uveseljavaju svojom nesavrenou i tad je
au tor posve nezlobiv, pogotovo kad se slui bosan-
skim argonizmima ili narodskim govorom. Humoris -
tino je i to to duhovite nastranosti uz fizioloku
imaju i psiholoku podlogu i do nas dopiru kao opti -
mi stian smijeh kroz suze.
Tragini sarkazam svakako podsjea na ruskog na d re -
alnog satiriara Danila Harmsa, a sveprisutni apsurdi-
zam na slavnog Eugenea Ionesca koji nam je otkrivao
neke osnovne tjeskobe koje mue sve ljude. Stoga e
satirine karakteristike zaista biti dominantne jer Ali
Faruk Biser u svojim karatkim pripovjednimbiserima
uspijeva provui i neku etiku normu ne bi li je suprot-
stavio degradiranom svijetu. Njegovo ne vino cereka-
nje uvaava principe razbora pa i kada neskriveno pe -
r sonificira ili hiperbolizira ljude, stvari (cipele koje pje-
vaju) i dogaaje. Autor eli da poroci budu vidljivi i
kroz dijalog koji takoer jetko otkriva mnoga zala dru-
tva (pria: Demokratija i ovjek ujeo psa). Ove su
prie ispunjene olujnim duhom i vrckavou koja po -
nekad blagonaklono otkriva sramotnu energiju dru-
tva i meusobnih odnosa.
Sead Begovi
100 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Vi fundamentalisti, niste demokratini. Hajde popij neto,
budimalociviliziran.Budidemokrata.Kakoujademokratapiti,
atidanepije.
Jatinjemuonakonedemokratski:
Svakimasvojadet.Meninesmetadaveerastipije,ajasjedim
uzkahvuisok.
Evidi.Dobronekbudetako,alihajdejednupopij.
Neuotomedadiskutujem.Tipij,janeelim,kaemja,aonti
meniodmahdemokratski:
Vidikakositinedemokratian.Neenidadiskutira.Jasam
tiovdjenauiodademokracijabapolaziodtogadatiimapravoi
dadiskutira.ZnalitidasedemokracijaprvozvalaDemokracija,
pasevremenompretvorilaurijedemokracija.Azatosezvalade-
mokracija,jertotijeprvinaojkDemotojenauioovdjetaje
demokracija.Totijebilovrijemekadajeonjeosamodem.Ionda
jeontosamoznaoipriodrugim.Iondajeponjemutodobiloime.
Jamorebitdaneznamtajedemokracija,prekinemga,alisam
uozarijedemosnarodikrateinvladati,pamorebitidatoima
nekevezeisatomrijei.
Itakomieglennastavimosvakouzsvojepie,asvakihdesetak
minutaoneti:
Hajde popij. Vi fundamentalisti niste ni malo demokratini.
Menidadajudaodemdoleunaunedemokratinuzemlju,jabih
odmahnapraviodemokraciju.Jabihdoveosvojustranku,iondabi
bilosvedemokratskireformisano.
Otkud ti zna kojoj ja stranci pripadam, kad ti se nisam izja-
snio,upadnemjaonakonedemokratskiurije.
Maznamja,reeononakodemokratski.
Padobro.Nekbudekakotikae!,rekohjaonakonedemo-
kratski.
Izgledadaslaboshvaa,reetionmeni.
Vikojistebilidoleuratupasetukliipucalijedninadruge,vi
nikakodanauitedajedemokratski,brate,kadfinomugneuino-
stranstvo,kadzagusti,ipustinjimanedemokratamadatorijee.
Atidemokratskigledakakodobitsocijaluitanacrnozaradit.A
kadtipomenudomovinuondapokaionakodemokratskikakosi
patriotailidomoljub.Iondasamopriaj.Ovdjeidjecuuedapri-
ajuonakodemokratskikaojepravosvakogda...
Lapandaonlapanda,ajationakonedemokratskizaspa.
ovjekujeopsa
Danasjenormalnosrestiprolupanaovjeka.Kakoizgledapro-
lupanovjek?Pitamsejaitraimprolupanaovjekadagaopiem.
Spremimseikrenemuariju.Tamandaobujemcipele,amisao
miuletiuglavu.
-Ejesammahnitovjek!-uzviknemilupimseakompoelu
takojakodaodzvoni.
-tagaimamtraitikadsjedikodmeneukui!
Finosevratimusobuilegnem...Ponemdarazmiljam...
-E,basamprolupò.Nijemojedarazmiljam,anaroitone
ovako-kaemsamsebi,obuemseikrenemuariju.
etamjaarijom,aarijakòarija.Punanovinara.Inae,
ovojearijasanajvienovinara,anajmanjenovina,isnajveom
informativnom blokadom. A sta e? arija kò arija. I tako ja
etam i koga u sresti - nego novinara? A novinar kò novinar:
odmahnaerbeikahvuizapoesmoeglen.
Ontimeniotekuivotunovinarauovovrijemeratno,ikako
jeonioukoluzatognovinara.Vidimjadaimamposlasapamet-
nimovjekom,parekohdajdanetonauim.Upitamgatajeto
demokracijakodnjihunovinama,aonodmahnetokòduboko
pametno-zavergla.Verglaonvergla,sveonoizkolskihskripti,pa
verglali,vergla.
Obustavi!-viknemjanjemukadjeprekardaio-Dokgodseu
timvaimnovinamabudepisalotajekodkomije,patekondata
jekodtebe,nematudemokracije.Totipie,samomalodrukije,u
knjigamaizhistorijenovinarstva.Problemjetositiitaoskripte,
aneknjige,istoganijeniudotopravenovinepiuljudikoji,po
tebi,nisunovinari.
Ne bi njemu drago to ba nije previe pametan ispao, pa
reekakonijevijesttodajepasujeoovjeka,vecjevijestdaje
ovjekujeopsa.
E,pakadjetako-velimja-recimi:tovipriateipietedaje
palotolikoitolikogranata.Rat,avipietedaljudipucajujednina
druge.Paneesevaljdagaatibombonama!Znaidatotovipie-
tenisuvijesti!
Razvalismomisvauokotoga,aonsamoviedajenovinar.Pa
kaemmujadanebranimdajenovinaridasuioniljudi,aonopet
vergla li, vergla. Toliko me iznervirao da htjedoh da ga ujedem, a
batadaproeovjekufinuautuispredkafane.arijapriadaje
to auto poslao neko iz Njemake za ranjene borce s linije. To mi
dodjekokecnajedanest,paupitahnovinara:
-Vidjelitiovogsafinimautom?
-Vidjeh-velion.
-Patamislijelitovijest?
-Nije-velion.
-Padobro.Znalitaarijapria?
-Znam-reeon.
-Parecikadzna-dodadohja.
-Priadajenedavnosvojeautoodvezaosinudezerteruuino-
stranstvo,aovomobilisaozasvojepotrebe.
-Morebititako,ajasamuodamujeautokodkue.Vozaoga
je maloprije nego sto e na slubeni put u posjetu porodici u ino-
stranstvo.E,pajelitovijest?
-Nije!-velion.
-Kakonije?-uzviknemja.
-Pafino-dodadeoninastavi-Toarijavezna.Neeimbiti
interesantno.
Ali Faruk Biser: ovjek ujeo psa
Umenitadaprokuha.epamgazarukuiujedem.
E,sadnapii,tojevijest!-ljutitorekoh,iodoh.
Naopakigrad
Eglenienekidanovjekuarijiosvomputovanju,anarodse
oko njega ibreti. Priem i ja blie da ujem ta pria, kad ono -
vidim ovjek naopako obukao odjeu na sebe. Gledam ga, a on
samovie:
Ljudi,kadvamkaem,sadasamiztoggrada.Ovakokotosam
jaobuen-takosetamoljudinose.Svejekodnjihnaopako.Ako
hoete,hajtesamnomdavidite,almoratekupitnaoale,jerseu
tomgradubeznjihnitanevidi.
Jedanodslualacagaprekide:
Daj,vjerujemoti.Priajnam.Boljedaujemonegodaosjeti-
mo.
Tako,igovorniknastavi:
Ne znam ni sam kako sam doo u taj grad... Jah! Zabolio me
stomak i ja potraih heima. Pitam jednog prolaznika gdje je
heim,alnegledahdajenanjemuhaljinkanaopako.Onemeni
dajeiontamopootemepovede.Ilismomidugo,takodugoda
samcipeleskrozpohabo.Kudasadmoramheimu,kudmorami
obuaru.Itako,stignemoheimu.
Kodheima-ekajednodesetakljudidaue,asviblehnuliu
mene.Blehnemijausebe,teblehnemunjih.Pogledam:nismoisti,
aljatobanajboljenerazabirem,kadovajtomedoveoskidenao-
aleidadeihmeni.Malojaboljepogledam,kadono-kodnjihodi-
jelanaopako,amojenormalno.Svesunaizvratobukli,tejoisako
kaohlaenavukli,ahlaekaosako.Gledamjaikontamdanisam
dookodneuropsihijatra,astomakmeboli,teupitamonogtome
doveojeltudoktorzastomak.Onnitanereeveprstompokaza
navrata,anavratimapie-VKVautomehaniar.Kontamja,ovaj
jemahnitovjektedaprovjerimgdjemedoveo-priemvratima,
odkrinem ih i provjerim. Kad tamo imam ta i da vidim! Lei
ovjeknastolu,aonajtojekodoktordricvikcangeinetooko
njega oblijee. Prepadnem se ja i odmah skontam kako je najpa-
metnijedaudarimubijeg.Polahkozatvorimvrata,odemuzahod,
preokrenemonotoimamnasebidabiizgledokoonii-pravac
napolje.
Udarimtijadadomsamodaizaemizgrada,anacipelamami
otpoon.Gledamusputdaodemobuaru,kadnajednomkiosku
pie:obuar.Uemunutra,aonoovjeknetosviraimaerukama
kodadiriguje.Vidimokonjegacipele,tegaupitahdamipopravi
mojeilidaprodanekecipele.
Onmiponudijednecipeleljepeodmojihijaihobujem.Samo
to sam ih obuo - one zasvirae! ta u - da mi je to prije iz tog
grada,tepotrim,acipelesviraju.Naizlazuizgradaovjekproda-
je kasete. Mislim - neto taman da ponesem ko suvenir, pa ga
zamolihdaminetopustikakobihtokupioiponiosasobom.On
ubacikasetu,kadnetopoedaklepee.Sluamjaiekamdazasvi-
ramuzika,aono-klepeeliklepee!Pitamjaonogtoprodajekad
e muzika zasvirat, a on veli da mi cipele sviraju, te zato muzika
moradaklepee.Skinemcipeleidammuihdaonmenidakasetu
dasvira,aonuzecipeleidademiovetonesvirajupameistjeraiz
svog grada viui: Bezobraznie, doo si da nam remeti mir u
gradu!Azatimpoenemenekamenjemdasebaca,aja,kolikome
noge nose, pravac ovamo. E, tako vam je ljudi. Ako ne vjerujete
poitesamnom...
Iz gomile koja je sluala ovu priu neko zavika: Dajte ljudi!
Pustiteovubudalu!Imamopametnijegposla!Danassuizbori!
Jedan to je stajao do govornika povika: Tako je! Idemo na
izbore!Akogaemozaglavnogbabubirat?Nekosadrugestrane
gomilepovika:Himzuvodointslatera!
Igomilaserazie.
101 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Ali Faruk Biser roen je 1956. godine. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Doboju. Optu i
komparativnu knjievnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Studirao je godi-
nu dana glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu u klasi Kae Dori. Na interdisci-
plinarnom postdiplomskom studiju Politikih nauka u Sarajevu poloio ispite i uradio magi-
starski rad, ali do odbrane nikada nije dolo. Radio je u Amaterskom pozoritu u Doboju i Ama-
terskom pozoritu Ivo Lola Ribar Sarajevo. U Knjievnoj omladini je bio predsjednik KO Doboj
i lan Predsjednitva KO BiH. Objavljivao knjievne radove u asopisima i novinama i radove o
kulturnoj istoriji regije Doboj. Rat provodi u Bosni i Hercegovini gdje u listu Gradina objavlju-
je ratne satire. U Norvekoj pie i reira dvije dvojezine predstave (bosanski-norveki): Mir
nemira - Ufredens fred i Ko si ti? - Hvem er du? Zastupljen u Dru ga svjetlost 1983. (Zbirka
radova lanova Knjievnog kluba Ivo Andri Doboj) i Pjeva krvava Bosna 1994. Do sada je
objavio: Slike Bosne (1994.), Grlice nad minskim poljem (1995., prevedena na norveki),
Fredsdrper (Kapi mira, na norvekom, 1997.), Oni ne pucaju na nas (1999.), Mistina rije domovina, (2009.), Pletenica od 200
estitki (2011.), Oteta prolost (2013.)
Ali Faruk Biser: ovjek ujeo psa
Smokva
LudogJosifaHavijudjecasusalijetalapitanjemJuso,ta
imauBeu?,aonimodgovarao:Jeonar,prdecar,hej,haj,
zer-belaj!Oddjeijegsmijehabubrilajeslastusmokvama,a
odJusinatresloseizveckalosunceuBregavi.
LudomJosifuHavijinikonijemogaoodreditigodine,jer
svijurodivinalicuiudranjutijelanosenekakavprikriven,
aopetneizbjenovidljivznakvanvremenosti.inilosedana
njemustarijedinofeskognikadnijeskidaosaglave.
Ludi Josif Havija izgubio je pamet jo prije prvog rata,
ueiuBeupravoimrtvejezike.Nekivele,odljubavi,neki,
opet,odhaiaiopijuma,anekidajestalnogledaomakama
uoi,pagajepametzatoostavila.
LudiJosifHavijapreiviojeprvugodinunemakeokupa-
cije.DalizatotosugadjecaiduandijezvaliJuso,ilitoga
niko drugi nije zvao niti ga primjeivao, ili to u katastru
nigdjenijebiloupisanonjegovoime,nikonebimogaotano
rei.
Ludi Josif Havija iznad svega je volio kafu. Pio je gorku,
mureidokprinosifildanusnama,kaodaseljubi.UStocu,
vele, nikada nikog nije poljubio, a za Be niko nita ne bi
tanomogaorei.
Ludi Josif Havija smijao se samo kad bi djeca hodala za
njimizadirkivalaga,ikadjepriaoomakamakojejedrao
u simerinkoj studentskoj sobi. Plakao je esto: kada je u
poaruizgorjelatalaskozamastarogMeheerkeza,kadaje
uMarsejuubijenkralj,kadajeizStocaodlazilaekipaaustrij-
skogfilmaKrvavabraa,kadajepreselilaljutita,aliprema
njemuuvijekdobraHamaRediizBasilija,kadasuuStolac
umariraleMure,kadasuapljinskeustaeujednojnoi
zaklaleetiridjevojkeizkuaHamoviaiKaikovia,kadasu
TalijaniodlaziliizStoca,kadajedolavijestdajemeuum-
cima poginuo kroja Milii, koji je Jusi esto davao nekog
sitnogposla...Alinikoganijevidiodaplaekadasuuari-
juuliNijemci.
Ludog Josifa Haviju ustrijelio je njemaki major jedne
septembarske veeri etrdesetetvrte, na etalitu izmeu
Benta i Duhanske stanice. Major je prije toga pio lozu na
Bentu,odravipritomgovorosvojojzgaenostinadovje-
anstvom. Od te zgaenosti nije potedio ni Nijemce. Neki
veledajeJusaustrijelioizpukeobijesti,neki,opet,kauda
seukoioodstrahakadajepripitkrenuonapoinak,apred
njim se pojavila sablasna figura sa fesom, koja je neto
mrmljalanamjeavinimrtvihjezika.
LudiJosifHavija,ugledavipredsobomnjemakogofici-
ra,htjededaizdepaizvadinekolikesuenesmokveiponu-
di mu ih. Ili je moda htio da sam pojede jo jednu suenu
smokvu.Tijelomusestresloodudarcadvadevet-milimetar-
skazrnaizcrnogWaltera.Tektreezrno,kojesezariloulije-
vu stranu grudi, oborilo ga je na zemlju. Poeo je padati na
lea,alijezemljudotaknuolicemiostaoleatinauznak.
Njemaki major, kojem se gadilo ovjeanstvo, tek je iz
treeg pokuaja uspio da u futrolu vrati svoj Walter P-38, a
potom se, napola rastrijenjen, zaputio ka komandanturi
mjesta. Kada je odmakao etrdesetak koraka od tijela ludog
Josifa Havije, iz tame to je ispunjavala dvorite Duhanske
staniceizaoeetirimakeilegoekrajglavenakojojjejo
uvijek stajao ostarjeli fes, ispisujui svojim tijelima hebrej-
skuresmokva.
Ludog Josifa Haviju neko je pokopao prije zore u neobi-
ljeenomgrobunaKrajini.Idanasse,kadaodRadimljepje-
102 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Elis Bekta
Svaka radost ima
svoju sumnju
Struni iri knjievnog natjeaja dvanaestog po redu West Herzegowina Festa, koji se odrao od
31. 7. do 2. 8. 2014. godine u irokom Brijegu u Borku uz rijeku Liticu, izabrao je priu Smokva
Elisa Bektaa kao najbolju. iri su sainjavali Milo Juki, Berislav Juri i Emir Imamovi Pirke.
iceulaziteuStolac,natommjestumoguvidjetimakekako
spokojnoleemeumirisimaruzmarina,kaduljeiempresa.
Bionovapria
Tezejzakoraiulavirintdreiudesnojrucimaodriblje
kosti,aulevojkalemnakojijebionamotanpurpurnikonac.
-Lavirintjesainjentakodazbuniovekakojisledisvoj
razbor,kazalamujesinoljupkaArijadna.
-Konacjepostojanijiodrazbora,sledinjega.
Nakon jedanaest skretanja, od kojih su etiri bila levo, a
sedam desno, pred Tezejem se ukaza prostrana, bakljama
osvetljena odaja, skromno nametena za svakodnevni bora-
vak.Nadrugomkrajuodajebiojekrevetnakomsemekolji-
logolemo,nezgrapnotelo.Mladisamaemodribljekostiu
rucinaaspoalitonijeponeoitoljagukojujeuzeoodmrt-
vogPerifeta,apotomopreznokrenunapred.Telonakreve-
tu okrenu se na drugi bok, a potom se poe pridizati. Tezej
uzdrhta od gaenja i zaprepatenosti prizorom koji je ugle-
dao-izoblienaglavapretapalasesaramenima,ispodkojih
su se nadimale deformisane grudi. Stomak i noge tog bia
behu,meutim,normalni.
Tezejsezaustavinaetirikoraajaodkreveta.Glavamu
jerunijaodglaveubijenogvola,pomisli.
-Minotaure,doaosamdanaplatimdug.
- A to me zove tim imenom? Moje ime je Leuk - od
tekogdisanjaskoronerazgovetnoreespodoba.
-Kakosistigaoovamo?Doaosidamibudedrug?llisi
glasnik?
- Ne, Minotaure, doao sam da naplatim dug jednom
zasvagda.
- Kakav dug? Ne seam se nikakvog duga... Istina, Fedra
midugujedvekoljkeotkadsamjepobediouigripogaanja,
alitojebilojakodavno.Amislimidamejepustiladapobe-
dim,dasenebihrastuio...JesilivideoFedrunapolju?
ime je ubio tolike ljude, pitao se Tezej. Krupan je, ali
rukemunisusnane,aovdenemanikakvogoruja.
-Minotaure,vietineemoslatimladieidevojke.Jasam
Tezej,sinvladaraatinskogidanasuokonatiuaskojinam
prireuje.
Mladi podie ma i koraknu napred. Leuk, ne ustajui,
povuetelounatragirukepodiedolica.Svetlostkojadola-
ziodbakljibilajetitravaivarava,paseTezejunaasuinida
museMinotaurizruguje.Potomjeugledaosuzekojesuobli-
valenaboraneobrazeimealesesaslinomizustainozdrva.
Tezeju, ne plai me tvoj ma. Plaem, jer si me podsetio
namojunakaznost.Ovdenemaogledala,alitisitolikolepda
si iz seanja dozvao sliku moje nakaznosti. Fedra je jednom
ovde zaboravila svoje ogledalo. Te noi, kada je otila, prvi
putsamplakao...
- Tezeju se usta osuie, a u udove mu se uvue slabost
kakvudotadnijepoznavao.
-Tisilep,jasamruan,asmrtjeiznadlepoteirunoe.
Ne, ne plaim se tvog udarca. Evo, neu vie plakati. Zato
namnenatoipovrvina...?Janesmemdapijemjakovino,
paimamsamorazblaeno,alisvakakoenasosveiti.
Idaljeutei,Tezejpriekamenomstoluinasudvavra.
Toio je levom rukom, jer je u desnoj drao ma od riblje
kosti,zbogegajeprosipaovino.Osetiojestidzbognespret-
nostikojanepriliibuduemvladaruilizbogtogatosebavi
poslom koji obavljaju sluge. Jedan vr prineo je Leuku, a
potomsevratiopodrugiiseonaizrezbarenustolicuodtiso-
vine.
-MinotaureiliLeue,kakotraidatezovem,tasiui-
nio sa mladiima i devojkama koje ti je Atina slala svakog
prolea?
- Umoran sam i dugo nisam razgovarao sa ljudskim
biem.Timezbunjuje.Saekajdaseprisetim,pautikaza-
ti koga sve poznajem. To je samo nekoliko ljudi, a meu
njimaskorodainemamladiaidevojaka...Molimte,prine-
simigroe,gladansam.
Leuk ponovo lee na bok i prionu na groe, hropui i
balavei. Potom sa obe ruke, jer su mu ake bile nezgrapne,
uze vr i poloka vino poput kakve ivotinje. Tezej se priseti
po kakvoj je zadai doao, ali to nita nije znailo - stomak
mu je oteao, kao da je bio napunjen uljem i peskom, a iz
udovamujeiilelasvakrepkost.Hteojedanegledauudo-
vinoiizoblienolicepredsobom,paipak,uprkosgaenju,
nije mogao da odvoji oi od njega. Natekle i kvrgave prste
Leuk je povremeno prinosio glavi i prebirao po njoj, vadei
komadeneistoeignojaizuiju,nozdrvaiusta.Odtogase
atinskomprincupovraalo.
-AndrogejmijepriaootvojojAtini,ajasamvoleodaga
sluam.Androgejjebioleppoputtebe,Tezeju.Premameni
jeobinobiogrubipodsmevaosemojojrunoi,alinekoli-
koputamejeposetioovdeipriaomiosvojimpobedamana
atinskimigrama.DiviomuseitavKrit,alinjemujetobilo
nedovoljno,pajedolazioipomojedivljenje.Pretvaraosam
se da mi je njegovo razmetanje milo i zanimljivo: on je za
meneuvekbiomlaibrat.OndamijeFedradonelavestdasu
AtinjaniuzeliivotAndrogeju.
-Androgejjepravednokanjen;uvrediojenaebogove.
-Sadatovienijebitno.Akojeiuvrediovaebogove,ui-
niojetojerjezaboraviodaihnesmevreati.Lepiljudiuvek
zaboravljaju vane stvari... Imao sam jo brae i jo jednu
sestru, ali njih se ne seam dobro. S njima sam se kao dete
igrao,aposlesumezatvoriliovdezbogmojerunoe.
103 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK Elis Bekta: Svaka radost ima svoju sumnju
Tezejjepostajaozbunjen.inilomuseneprirodnimdaiz
tako nakazne glave dolaze skladne i razborite reenice. Sam
Tezejnijebiotakodobarukazivanju,alijeimaolepglaskog
sudrugimladiiradosluali,matadajegovorio.Sutrabudi
mudarioprezan,Tezeju,govorilamujesinolepaArijadna.
Minotaur je lukav, njegov otac je moni Posejdon, a uitelj
mu je bio Diodot sa Samosa, koji je video i Khem i Persiju i
koji je znao mnoge tajne. On je zlo udovite koje se svake
godinehranisaetrnaestmladiaidevojaka,jermujehrana
kojumijedemoneukusna.Tezejdosadanijevideonizla,ni
lukavosti,alisesiliodaupravounjihovomodsustvuprepo-
znadokaznjihoveprisutnosti.Leukgajeposmatraoslabovi-
dimoimaidrokaosvojegroe.
-Madanisamvideobogznataodspoljnogsveta,Tezeju,
ipak znam mnoge stvari. Njima me je poduavao moj dobri
Diodot. On je bio rob mome ocu, a pre nego to je dopao
suanjstva sluio je kao izaslanik samoskog kralja. Vidi li
oneokovetamo?Mojotacgajedraosputanog,jerjeDiodot
znaodauovomlavirintu,osimmojesamoeimojenakazno-
sti,nepostojedrugetajne...Ali,zatotiuti?Hajdedaraz-
govaramo,molimte.
Tezejjeidaljeutao.Premdajeodajabilaugodnozagre-
jana zdelama punim uarenog ugljevlja, inilo mu se da
kameno zdanje labirinta postaje sve hladnije. U uglu odaje
primeti zahod od tesanog kamena. Ode tamo i isprazni
mehurisprekidanimmlazom.Oseaoseglupo.
-Hoelijovinaigroa,Leue?Sadatimenezbunjuje
i ja vie ne znam da li si ti taj koji plete mreu zablude oko
meneilisamdoaoovamoveogrnutplatomzablude.
-Kakvezablude,Tezeju?Zabludaizvireizoekivanja.ta
sioekivaodaeovdenai?
- Doao sam verujui da u ovde zatei udovite kojem
mojgradvedugoplaauasandanak.Doaosamdaokon-
am tu pokoru, ubijajui udovite kao to je dete Apolon
ubiozmaja.Umestoudovita,vidimtebe,bolesnog,nemo-
nog,izoblienog...Alitisitolikoruandanunomorabiti
zao.
Leukgajepaljivosluao.
- Ipak, ja sam ve ubijao zle ljude. Ali njihove rei nisu
bilepoputtvojih,tosubilereikojeubicuuvrujuuname-
ridaizvrisvojedeloilikojeopravdavajuuinjeno...
- Ne mui sebe, Tezeju, iz mene ivot svakako izlazi uz
golemumuku.Akomeubije,odavdeeiznetimojuzahval-
nost. Ali e izneti i jednu la - dodade Leuk nakon kratke
stanke.
Neobian, utav zvuk koji se pojaavao odbijajui se o
zidovehodnikaprivueTezejevupanju.Mladispustiruku
na ma i upilji se u tamu iza vrata: hodnici, naime, ne behu
osvetljeni.
- To je samo Bion, moj dobri pas. Ponekad luta hodnici-
maiplaitakore.Dajmuzalogajmesaipomilujgaionete
zavoleti.
Na vratima se pojavi ogroman dvobojni molos. Priao je
Tezejunanekolikokoraajaiispitivakigaposmatrao,isko-
eneglave.
-Neplaise,Bionjemolos,nasliannainkakosamija
ljudskobie.DobiosamganadarodFedre.Odnjegamoe
punonauiti;onsenikadanijeizgubiouovomlavirintu,jer
ne sledi ni zablude, ni oekivanja, ve samo svoju razigranu
ud... Molim te, daj mu zalogaj mesa, ja sam odve slab da
stanemnanoge.
Tezejpriestoluiotkideparemesa;Molosgajesledio,
tekodiui.Vratiosenastolicuispustiomesokrajnogu,ali
pas ga nije hteo ni dotai. Tezej podie meso, koje tada pas
halapljivopojedeiznjegoveruke.
- Pre Biona imao sam kuku Nereju. Ona je bila kritski
goni,lepipametanpas,aliseplailalavirinta...Jednomme
jeugrizlaizistamiraiotralauhodnik,aposlesenijevra-
tila. Nedostajala mi je, ali nikada nisam poeleo da se vrati.
Nezatotomijenainilaovajoiljak,vezatotojeovdebila
tuna...Bionjedrugaiji,onjeovdesrean.Valjdastogato
nepoznasvojuistinskuprirodu.
- Ja imam mnogo pasa, ali ne dam im da uu tamo gde
obitavam.Psisuprljaveivotinje.
- Tezeju, rekao si da si sin atinskog kralja. Tamo gde ti
obitavaulazemnogeprljaveivotinje.Psiupalatitvogaoca
svakakonebibilisreni.
- Leue, to to je moni Posejdon tvoj otac ne daje ti za
pravodavreamogaoca.KraljEgejjevrstanovek,najbo-
ljimeunajboljima.
- Nisam ni govorio o tvom ocu, Tezeju. Androgej mi je
pripovedaoonjemuiznamdajeonestitkralj...Aliotkuda
titodajePosejdonmojotac?
-Takosepria.
- Mnogo toga se pria, Tezeju. Posejdon nije moj otac, a
reiutiizato:Posejdonnepostoji.
Tezejuzdrhta.
- Ja ne umem da zborim lepo i jasno kao Diodot, ali i
sasvim prostim reima se moe kazati da Posejdon i Zeus
nisunikakvibogovi.
Lavirint,pomisliTezej.Onjenainjentakodasepoigra-
valjudskimduhomiunjemuodistaizgledakaodabogovine
postoje.KadizaemodavdeprineurtvuDivuiPosejdonu.
- Leue, ti si zatoen ovde i zato ne moe znati kakav je
svetnapolju.Ajatikaemdajeontakoudesan,daganiko
osimbogovanijemogaostvoriti.
- Ti ne razume o emu govorim, Tezeju. Bog je izvan
pojavainjihovekoliine.Onjejedan,ajedannijebroj.Jedan
104 BEHAR117118
jeSvekojeizvireizNiega.Bogkojisemoebrojati,tojeglu-
post;tomesmoseDiodotijaestosmejali.
Pas se podie i otra u hodnik. Tezej ustade da natoi
vino.
-Svetbogovakojimasuljudidaliimena,tojesamopripo-
vestkojomseuvajuodgrozotenoiiodsamoe.Zatotosu
im noi i samoa tako teki i iskidani, trebaju im ti i takvi
bogovi.
Leuk se nakalja, skoro se guei. Gust i taman sadraj
plua slivao mu se borama i usecima oko usta koja su jedva
hvatala dah. Rukom pokaza da eli vina i Tezej mu napuni
vr.
-Mojanoimojasamoasuvene.Tunemaniegatobi
stajaloizmeumeneiistine.Ti,Tezeju,mislidasamjaovde
zatoenik.Modaijesam,alinatomzatoenitvusamzahva-
lansvomocu.Kaodetesambionezgrapan,slabovidiruan.
Otacimajkaminisuprualinikakvenenosti,anaposletku
se dosetie kako da me sklone, ujedno snaei svoju vlast:
proglasili su me udovitem, kojeg se plai itav Krit. Ipak,
ponekad pomislim da je u njihovom inu bilo i neke udne
ljubavi:akiovakonakazan,jasamipaknjihovodete...
-Moradasistranonesrean,Leue.
-Nisamsrean,tojeistina.Alinisamninesrean.Isrea
i nesrea uvenu kada je neko dovoljno dugo sam... Ja sad
moram da otpoinem, grudi me bole i umoran sam. Ti se
okrepihranom.Molimtedaneode,elimdajorazgovara-
mo.
Leuk se sklupa na svom leaju i uskoro poe kripavo i
otegnutodisati.Tezejosetidajeostaoneporecivosam.Teak
vazduhunutarkamenogzdanjaizobliiomujeseanjeaki
nanajsveijedogaaje.Dohvatiosetrpeze,alihranamunije
prijala; tek nekoliko zalogaja s mukom je uspeo proterati
krozgrlo.
U tom trenutku ustati i otii - on, Tezej, budui vladar
atinski - nije mogao. Doao je na Krit da uini podvig i da
pogubi Minotaura. Umesto toga, Leuk je pred njim, nemo-
nim,pogubionjegovebogove.PoeledaseBionvrati-pusto
odajebilajeobespokojavajuainepodnoljiva.Uistomtrenu
Bionseodnekudizdubinehodnikastvoriprednjim.oveki
pas, licem u lice, nepomini, bili su centar jedinstvenog
zakrivljenog prostora i vremena: kada se jednom pomere,
prostor, vreme i pria e se razdvojiti i krenuti zasebnim
smerovima.
Tezej nije oseao glad, a unutar kamenog zdanja sunce
nijedopiralo,panijeimaoimedaodmeriprotokvremena.
UjednomasuBionsepodiesapodaiprieleajunakom
je leao Leuk. Bion iz grla pusti zvuk nalik na uzdah i stavi
apunarubkreveta,uzLeukovpotiljak.Tezejpriedapro-
budispavaa-staviomujerukunarame,shvatividadotie
jouvektoplotruplo.
Da,aliipaknemasvedoka,pomisliTezej,steuiudesnoj
rucimaodribljekosti.
Da, lepi ljudi uvek zaboravljaju vane stvari, pomisli
Bion, steui eljusti na kojima su miii jedva primetno
podrhtavali.
Tezej izae iz lavirinta, nosei na ramenu vreu od
kostreti u koju je utrpao Leukovu glavu sa jednim zatvore-
nim i jednim napola otvorenim okom. To nezatvoreno oko
ga je uznemiravalo, pa je truplo pokojnika okrenuo potrbu-
kedabimogaootkinutidokazsvogpodviga.Biojeumoran
- ma od riblje kosti nije se pokazao podesan, a bronzanim
noem prerezati zadriglu vratinu teak je posao. Bion ga je
slediodoposlednjegvinograda.Ugledavinaalubiremusa
tamnim jedrima, pas se okrenu i nestade. Tezeju vrea od
kostretipostadelaka.
***
Jedne novembarske veeri 1587.godine, u kojoj uareno
ugljevlje nije moglo da zagreje ukoena stopala, Mordechai
Meisl,prakiJevrejinzakojegsegovorilodanehoticeodtali-
ra pravi dva, itao je prvi svezak Apolodorovih pripovesti,
traeiunjemukljuzaboljerazumevanjeOvidijevihMeta-
morfoza. Meislova lepa i boleljiva supruga ve je otila u
postelju, pa mu je drutvo pravila bela pudla, nezaintereso-
vanoupkajuikrajevezavesa.Njihdvojeponekadsuuaso-
vima iza ponoi razgovarali o dogodovtinama sa prakih
ulica, naroito sa trnice, ali pudla ga veeras prenerazi,
ispriavi mu priu koja se stoleima prenosi od gubice do
gubiceupseemsvetu.
MordechaiMeisljetenoi,leeikrajsvojeusnulesupru-
ge,misliootomekakojenezahvalnopoklonitipoverenjebilo
jednom Ovidiju, bilo jednom kritskom molosu, a jutrom se
digao,obukaosvojtamnozelenikaftaniotiaonatrnicuda
odtalirapravidva,paakitri...
105 BEHAR117118
Pitanjevereilibelojereligija
zaodnaroene
Dimitrije je bio lani pop, po ocu musliman odnekud iz
okolineOlova,apomajciabakiCiganin.Sonimduhovnja-
kim licem i verodostojnom bradom, nije mu bilo teko da
lakoverne i pobone biznismene uveri da je davanje priloga
zamanastiruPrizrenubogougodnodelo.Ipak,nisusvibiz-
nismeni ni lakoverni, ni poboni, pa Dimitrije tako dopade
istranogzatvora.
Poetkomaprilaijednogmogpoznanikasmestieueli-
ju s Dimitrijem. Kada ga stave iza reetaka, ovek gleda da
naepravumeruizmeumudrognepoverenjainunepove-
rijivosti.Takojeitajmojpoznanikprvedaneaprilautroio
nanastojanjedaosebinekaevienegotojepotrebnoida
odrutvuiznevelikeelijesaznatojeviemogue.
Te prve dane moj poznanik nije smatrao za zgodne da
drutvu iz elije obznani policijski javaluk i diletantizam,
usled kog je u posedu sauvao sasvim pristojnu koliinu
belog, itava tri grama. Vreme je proticalo u besomunim
treninzima,igranjujambaiaha,igrekoju,kakomijeposle
priao, nije preterano cenio i iju je pravu vrednost tek tu
spoznao,iuavrljanjuonaizgledbitnimstvarimakaotosu
krivini predmeti, nedovreni poslovi na slobodi i odnos
premaveri.
Dimitrije nije uestvovao u sobnom ivotu. Po itav dan
bi sedeo, nogu po turski podvijenih, na krevetu iznad mog i
ukrug itao onih nekoliko asopisa to su se zatekli u eliji.
Ponekad bi se pridruio ostalima u ispijanju popodnevne
kafe i razveselio ih nekom od svojih sofistiki lapidarnih i
smehotresnihzgoda.Osvomzanatunijepunogovorio,alije
bilooitodaukatekizmunijelaik.Kaoduhovnjak,pamakar
i laan, bio je poteen ienja wc-a - ljudi uvek osete i
potovanje prema onom ko poznaje svoj posao, ak i kad je
reoprevarantuodzanata.
Udesilo se, pukim sluajem, da se ba na Veliki petak
zapodenerazgovoroafilijacijamakaporocima.Kocku,zau-
do,nikonespominje.Jedanbidasenapije,drugidasenadu-
va,treiseueleoenska,samoDimitrijesedinaonomsvom
krevetunasprat,nogupodvijenihpoturski,iuteitabijati
oneveiscepaneasopise.Mompoznanikuseuinidajezgo-
dan trenutak da obznani svoju dragocenu tajnu. Kad se na
stolupojavismotuljakbezazlenoginedunogizgleda,radost
ozarieliju.
No svaka radost ima svoju sumnju koja je uzdrma. Tako
seiuDanilovojdui,aDanilojebiopristojaniodgojenmla-
di pod sumnjom za dve oruane pljake, raspuknu jedno
kaoivagustopitanje.
-Uhbaate,neznamjeliovouredu,zna,postje...Dimi-
trije na te rei prekide svoje itanje i svoje utanje i blagim,
kaookeandubokimglasomree
-Nitasenebrinite,deco,tojeposno.
Inastavidautiiita,sedeinogupodvijenihpoturskina
onomsvomkrevetunasprat.
106 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Elis Bekta roen je 1970. godine u Zenici, a u djetinjstvu
e sto je boravio u Stocu. Bivi profesionalni vojnik i in s t -
ru ktor za krizne situacije. Poeziju i prozu objavljivao je u
bosanskohercegovakim knjievnim asopisima ivot,
Bosanska vila i sic!, makedonskom asopisu Sovre-
menost i srbijanskom Ulaznica, te u zborniku nagrae-
nih radova na 7. Meunarodnom knjievnom natjeaju
Lapis Histriae 2012., s temom Sveci ili smutljivci. Neda-
vno mu je objavljen poetski prvijenac, zbirka Margine.
ivio je i radio u Zenici, Pritini, Beogradu i Sarajevu, a
trenutno obitava u Mostaru.
Elis Bekta: Svaka radost ima svoju sumnju
Esma nije mogla ne otii na dvadesetogodinjicu mature
kadsevezadesilaugradu.Entuzijastinarazrednaorgani-
zatoricajojjeposlalaemailpozivnicujoprijenekolikomje-
seci, no ona je to posve smetnula s uma dok je Selma juer
nijeprepoznalanaulici.Selmajeprethodnihgodinazduno
radila na pronalaenju i Fb umreavanju nekadanjeg raz-
rednog kolektiva. Sjetila se kako je pomislila kad je vidjela
poziv za join the group Generacija 91, proslava 20 god
mature, da bi prije deset godina bez razmiljanja odbila
poziv,alisujegodineuinilemekomikonvencionalnijom,
paseulanilaugrupu.Noiporedtoga,niujednommomen-
tu nije pomislila stvarno otii, pa je podudaranje njenog
dolaska u rodni grad i ovog dogaaja potpuno izbacilo iz
sandalainaSelminojeoduevljeno:Dola si! Niiji me dola-
zak nije tako obradovao!, istisnula: Daa, jesam... i stvar je
bilarijeena.Nijetobilotolikonistrano,tjeilase.
Zanimljivobibilovidjetitasutiljudi(odkojihseveini
ni imena nije sjeala) uspjeli, a ta propustili napraviti za
ovihdvadesetgodinaivota.Potrudilasedaihdozoveusje-
anje i prvo to joj je palo na pamet je bila podjela. Nije to
bila jedna od onih nacionalistikih podjela kakve su poslije
postale karakteristika ovih krajeva, niti je njen razred bio
podijeljenpoamerikimhighschoolmjerilimapopularnosti,
veseturadiloopodjelina graane i seljake.Tatradiciona-
lnabosanskapodjelajebilanajopipljivijamjerarazlikeuvre-
menuukojemjeonailausrednjukolu,akadsepreselilau
Sarajevozbogstudija,vidjelajedatamopostojiistimehani-
zam pravljenja razlika izmeu doljaka i roenih Sarajlija,
ilitipapakairaje.estojojjepadalanapamet(vjerovatno
zatotojeisamaaktivnosudjelovalaunjoj)doksesilompri-
lika,apotomibiznisansi,selilapoEvropiizanimalojeda
linakonrataisvegatoseljudimanaovimprostorimaizde-
avalouzadnjedvijedecenije,unjihovojsvijestiitapromi-
jenilopotompitanju.
I ona, na kraju krajeva, nije ni imala puno da skriva i
izvana je djelovala prilino seksi. S trideset osam godina,
izgledala je, osim pokoje bore, bolje nego sa dvadeset osam.
Godinesujojtrebaledapronaepravufrizuruistilismatra-
lajedajeenaudvadesetimuprelaznojfaziizmeunezgrap-
nihiestokatastrofalnihstilskiheksperimenatatinejderiz-
ma i pravih stilskih otkria koja dolaze s tridesetim. Bila je
prilinotraenacopywriter-icainakondecenijeprovedeneu
McCann Erickson, zadnje je dvije godine provela kao free
lancer-icairadilaprojektezanekolikokompanija.Napoe-
tkujebiloteko,alisvremenomjenauilakakodatolake
gazi vlastite principe i iskljui emocije. Kad se ve morala
prostituisatimatomiprodavatiideje,jedinikriterijkojijoj
jepreostao,bilajezarada,takodasujemogipriutitisamo
najvei. Ve je nekoliko godina posjedovala stan u elitnom
djelutokholma,aprijedvijegodinejekupilaivikendicena
moru i planini. Vozila je BMW jeep i godilo joj je da druge
vozaegledasvisoka.
Najslabije je stajala s ljubavlju, ali to joj nije pisalo na
elu.Nikoodnjihnijemoraoznatidajenedavnoprekinula
vezu sa svojim flegmatinim Vegardom nakon pet godina
razvlaenja neeg to se zasnivalo na udobnoj rutini i iluziji
boljegsutra.Vremenomsetailuzijatolikoizlizaladajepre-
stalo imati smisla odravati je i umjesto ovjeka koji ju je
nekad smirivao i nasmijavao, pored sebe je vidjela nekoliko
godinastarijeginekolikokilogramateegmukarcaspred-
vidljivim i dosadnim ponaanjem. Trebala joj je promjena
sredine,akakosumamaitatailiuJajce,palojojjenaumda
imsepridrui.
Nijeimalatadaobue,pajeposudilahaljinuodmame.
U momentu u kojem se ogledavala na staklu vrata hotela, u
kojem je trebala biti proslava, bilo joj je drago to mama za
svoje godine ima prilino smjele dekoltee. Unutra je zatekla
grupicu od dvadesetak ljudi i u prvi mah je pomislila da je
dolanakrivomjesto.Selminuzvikprepoznavanjajeuvjerio
da su ti stariji i drugaiji ljudi doista oni s kojim je etiri
godine dijelila isti prostor. Ipak ga je prepoznala jo dok je
ilapremastoluisrcejojjebrezakucalo.Gledaojeionunju
idolojojdasenasmijeodosjeajanevjericeiapsurda.Orga-
nizam joj reagira zbog mukarca na kojeg nije pomislila
punih dvadeset godina. Svirao je neki miks sastavljen od
domae muzike njihove mladosti: Divlji Aneli, Azra, Laki
pingvini, Ekv, ITD band (ali i Jabuka, Orkestar, Merlin koje
su sluali seljaci), a ispred nje su poela, kao na pozornici,
daiskaulicaljudiispisanadogaajimaoddvijedecenije:
Edo proelav mukarac s naoalama, nekad uspjean
107 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Emina una
Esma sultanija
KNJIEVNI PODLISTAK
BEHAR117118 108
lokalni enskar; sjeala ga se kao zabavnog i inteligentnog;
oenioseenomizistoggradaskojomimadvojedjeceiivi
uCaliforniji.
MelisamodajedinakojaiviuJajcuikojajeratprove-
la u BiH; sjeala se kao duhovite djevojke, prave provale u
raji,alijetunobilaveomatihaiizgledalastarijeodveine.
Aida(seljanka)jednaodonihenaijaljepotanenesta-
je s godinama, ve samo mijenja formu; ivi u Lilehameru i
radikaozamjenicadirektorakole;razvedenaimajkadjevoj-
iceoddesetgodina.
Sran frontman nekada najpoznatijeg lokalnog punk
benda, veoma popularan meu curama, sad oian i s piv-
skim stomakom; zaposlen u nekoj firmi u Ljubljani; neoe-
njen.
Davor (seljak) njen najbolji prijatelj iz kole, knjiki
moljac;upisaoknjievnostkadiona,aondaotiaouFrancu-
skugdjedanasradinaOdsjekuzaslavistiku;snjimjebilau
kontaktuprekoroendanskihinovogodinihestitki;gay.
KenaniAnasavrenparizrazreda;Kenanjojsenekad
davno sviao, ali nije imala anse zbog Ane kao niti jedna
drugadjevojka;znalajeiodprijedaiveuvedskojod93,
onjenovinar,aonasocijalnaradnica;imajudvojedjeceidje-
lujukaosvakidrugiobinibranipar.
Abilisutuidrugi...
Izgledalojedaimatolikouspjenihljudikojisuseutrki-
vali u prezentaciji svojih ivota. Najutljiviji su bili oni koji
su ostali da ive u BiH. Primijetila je da ni prema ivotnim
priamadrugihnepokazujutolikointeresaisrdanostikao
onikojiivevani.aktavie,gledalisuihsneskrivenimpre-
zirominisuizgledalikaodasebaradujuzbognjih.Palojoj
jenaumdajestarupodjelunaseljake i graane, zamijenila
podjela na dijasporu i maticu. Dijasporai nisu prestajali
brbljatioupdateima svojihivotnihstatusaililajkati druge.
Moglo se pretpostaviti da je dosta toga smiljen performan-
ce,priazajavnost,alijojsetunonijedalogrebatipovri-
nuipretpostavljatitasekrijeuormaru.Isamajedostatoga
pohranila u teko dostupne fioke i ladice i tu no je eljela
samodasezabavi,pasepridruiladijasporskojgrupi,hvali-
la sebe i druge. Nije eljela da joj ita pokvari raspoloenje.
Kakojenoodmicala,odluilajedaneregistrujeEdinealo-
snepokuajebarenjaSlavice,nekadanjemravetreberice,a
sada ene na vrhuncu enstvenosti, svjesne injenice da je
dalekoiznadnjegovogkalibra;okrenulajeglavuiodSrano-
vihgitarskihsolaaAzreiRibljeorbekojejeizvodiouonoj
pozi od prije dvadeset godina, proivljavajui ponovo svoj
ivotni vrhunac, srednju kolu, za koji je ostao vezan zbog
dosade i nezadovoljstva sadanjim ivotom; nasmijala se sa
simpatijom i na Anin celulit koji je bljesnuo ispod suknje
nakon to se popela na stolicu i zavrnula guzicom u smjeru
Davorakojijojjeuputioprezrivpogled;zasvetovrijemeje
KenanplesaosAidomumaloprejakomstisku.Biojetoselja-
kograanskisplettijelasvudaokolo,tojejovieuvjerilo
upostojanjenovepodjele,nonijedaljerazmiljalaotome.
Brzosenalaustanjuopijenostiinekadanjebezbrino-
sti(baremizsadanjeperspektive).Poelajesvegledationa-
kvekakvisubiliprijeistaraverzijajeupotpunostismijenila
novu. Dopustila je nostalgiji da je preuzme, ispuni i njome
zavlada, povjerovala je u nju. A to joj je najveim dijelom
uspjelo zbog NJEGA koji se nije promijenio i bio je ba kao
nekada.Nisuseodvajaliiprvoseprisjetilasvihemocijakoje
jeimalapremanjemu,aondajepoelaponovodaihosjea.
Boe, koliko ga je samo voljela... U potpunosti je potisnula,
alionjojjebioprvapravaljubav,prviljubavnik,prvosve...
Modaijedinaljubav,jernikadposlijeuivotunijeosjetila
taj intenzitet. Naravno, nisu imali vremena da doive krize,
alizaklinjalisusejednodrugomuvjenuljubavivjerovalida
ezauvijekbitizajedno.BilisuSaaiona,onaiSaa.Svedo
rata... Da se nije desio taj razlog koji ih je uspio rastaviti,
ondabigatrebaloizmisliti.Saajepripadaodrugojstranii
roditeljisumupreseliliuBanjaLukujonakraju91.Onje
ostaounjihovomstanuuJajcunajviezbognjeiiakojojnije
govorio, znala je da mu zbog toga zagoravaju ivot. Da se
stanje produilo, moda bi se to odrazilo i na njihovu vezu,
ali rat je brzo poeo, Jajce palo, a onda je on jednostavno
nestao i izgubili su svaki kontakt. Ona se zatekla u Sarajevu
na studiju i jo je krajem 92., s prvim izbjeglicama, stigla u
vedsku.Usljederupcije deavanja gajeuspjelapreboljeti,a
onda posve zaboraviti. Zato joj nikad nije palo na pamet ni
dagapotrai.
SaznalajetunodajeemigriraouKanadujo93.Oenio
se,dobiodijeteiupisaostudijmatematike.Ondaserazveoi
ostaodaradinafakultetu,prvokaoasistent,aondakaovan-
redniprofesoridaivizavikendesdjetetom.Ipak,odjetetu
nijepriaoibilojojjedrago.Dijetejepripadalonekomdru-
gomvremenu,vremenuukojemnijebilonje,atunosuopet
bili zajedno. I to ne kao dvoje ljudi koji su se sastali nakon
dugovremena,negokaoonikojisenisunirastajaliivrijeme
izmeusenikadnijedesilo.Pilaje,plesalaizabavljalase,ba
kaonastereotipumature.
Skoro je svanulo kad su izali i grad je bio osvijetljen
prvim zrakama sunca. Ili su ruku pod ruku, ona i Saa,
mladi kao nekada. Od hotela su krenuli preko katakombi i
zastajali na svakoj stanici za poljubac. Medvjed-kula kiss
pauza,ToranSv.Luke,pazgradafinansija...Aondasuizbili
ispreddamijeistali,alitajseputnisupoljubili.Bilajezai-
sta divna, bijela i na jutarnjoj je svjetlosti djelovala nestvar-
no.Ba je lijepa,ulajeSau.Skoro ljepa nego prije.Ne moe
biti,pomislilaje,alinijenitarekla.Jesi ti ikad napisala onu
Emina una: Esma sultanija
KNJIEVNI PODLISTAK
BEHAR117118 109
priu?,ulamujeglaskaodadolaziizdaljine.Kakvu priu?,
pitalaje,samodadobijenavremenu,jerjeodgovorveslu-
tila.Pa o Esmi Sultaniji,odgovorioje.
Te rijei kao da su imale mo da je katapultiraju u pro-
lostjosnanijenegorazredialkoholnetoprije.Mamisu
se sviala stara imena sa dobrim znaenjem, a ne imena-
bombone(Amela,Sanela...)kakvasutadbilaumodi.Nijeto
imalo nikakve veze s damijom, to to se zove Esma, odgo-
vorilajojjekadjepitala.Adjedjeuvijekzvaosultanija:moja
sultanija, Esma sultanija... Ipak, kad je bila mala, mislila je
da je dobila ime po sultaniji kao i damija, a nekad ak i da
damijanosiimeponjoj.ulajepriu,svasujedjecaznala.
Esma sultanija je bila turska princeza udata za osmanskog
vezirakojijevladaoBosnomidokjebilauBosni,smrtnose
razboljela. Ciganka joj je rekla da e ozdraviti ako napravi
mostidamijunamjestugdjesedvijerijekespajajuujednu.
Ondajeonajeskinulajednunaunicu(jerjebilatolikoboga-
ta)iodnjesunapravilidamiju.Kasnijesesjetilasvojeopse-
sije s damijom, tj. Esmom sultanijom kad je, itajui neku
historijskuknjiguoosmanskomperioduuBosni,otkrilada
jeEsmasultanijaroenanaistidankaoiona,14.martaito
jojseuinilokaoprevelikapodudarnostdabibilosluajno.
Bilojetodobamladostiivjereuznakovesudbine...Bilojeto
vrijemenjeiSae.
Suncejeizaloiispredsebejevidjelamukarcanapragu
etrdesetih,izmijenjenogiiznurenog,blijedukopijunekada-
njeg sebe. Sigurno je morala djelovati podjednako neade-
kvatno, ena istih godina koja je poela da sijedi, s nizom
propalihvezaiivotnihrazoarenjaizasebe,cininaigorka.
enakojastojiprekoputaumaminojhaljini.Otrijeznilasei
shvatila da su njih dvoje sasvim spontano krenuli prema
diskuiznjihovemladostigdjesemogloneometanohvatati(a
nekisuiliidalje)ikojegodavnovienijebilo.Kaoninjei
Sae. Zajedno s alkoholom su ishlapile i emocije za koje je
pomislila da su jo ive. Ako su ikada i bile. Vjerovatno je i
njemuoajnotrebalodapovjerujeunjihjerjevidjelakako,
najednom zbunjen, oklijeva da li da se sagne i poljubi je, ili
modasepitadaliimasmislanastaviti?Modaiima,pomi-
slila je, dovoljno je samo da zatvori oi i pokua vratiti film
od prole noi... S godinama se uvjetila u napaljivanju u
mati.Odlukajepala,osmjehnulase,uzelagazarukuipove-
lapremahotelukojisenalaziotanoprekoputadamije.
Bilisudvojeodraslihljudiistranciugradukojijenekad
bio njihov, a ne vie djeca koja su se bojala da li e ih neko
prepoznatiugraduukojemseveinapoznavalaiobavijesti-
tiroditeljeonjihovomnedolinomponaanju.Esmajerazvi-
lateorijudajeseksumladostinetotodolaziposlijeljuba-
vi i to je uslovljeno ljubavlju (barem je tako bilo s njom i
veinom njene generacije), dok je u zrelijim godinama seks
neto to samo u najrjeim i najsretnijim sluajevima moe
voditiljubavi.ZatoseradovalaseksusaSaominadalaseda
e, i pored otrjeenjenja, uspjeti osjetiti barem dio onog
nekadanjegorgazmikogzanosa,pamakartoiunitilosje-
anjenaonotosunekadaimali.Vrijedilojeosjetitibarem
dio toga, jer je iskustvo nauilo da se takvo neto desi svega
parputauivotu,akoseuopeidesi.Ukolikobiizostaloovaj
put,jebiga,bilajedovoljnoodrasladanastaviivotsjojed-
nomraskrinkanomiluzijomiiznevjernimorgazmom.
ESMAIDAMIJA
Nebo bez zvijezda napueno jo tamnijim obrisima jaja-
kih gradskih zidina. Vidim kako plamen svijee odraava
Esmunastakluususjednomgradiu.Zelenkastbljesaksme-
ih oiju nad sputenom kosom. Nie na spavaici filigran-
skom preciznou vezen cvijet. Svia mi se da zamiljam
kakovarljivasvjetlostpraskozorjaizranjacitadelu,pakamen
mijenja boju kao golub u letu. Tamni krovovi razasuti pod
tvravomkopuknuterdan.Stepenicesuavajuobzor.Tuje
i etvrtast minaret to podsjea na toranj. Mujezin s vrha
bacaezanpodraskriljenosunce.
Sultanijarazmaknemuepkeinemirannonizraknahru-
piunutra.Iztameutanjejesenjeglia.Udaljinipaszavija
kaodavidimjesec.Pogledklizinanieizaustavljasenaisto-
ku.Zemljajetuutabana,aodkamenaisedrenainjenapra-
vougaona baza. Ispucala kaldrma i trenje konjskih potkovi-
ca.Oporamortabhanaiarkokovanjenetodalje.
Zimski zrak otri oblike. Program kamena i neimarov
imperativ. Roj, udaranje, stvrdlanje, stenjanje, uzdisanje,
smijanje, grlen isprekidan idiom. Pogrom haosa. Studen
drhtavo obavije koulju i sultanija pritvori okno. Muk
mraka. Samo sveprisutna adrvanska muzika. Bijelo kao na
zimskojrazglednici.
Utomgrlicabljesneijatoprhnenebom.Niknudamijski
zidkojaglacslivadepokraj.Hrzanjeposkliznulakopita,pa
sijev bia siv ko Esmin pogled. Znoj i napregnutost miia.
Razigran agor. Neto dalje silovit huk. Amalgam vode kao
posredanpovodgestijednenaunice.
Zapadnojeljiviksplodombojesultanijihoiju.Nastav-
lja se na vitak minaret sa erefeom uskoro od stalaktita.
Omoragui,aliumajstorapogledkaoukobca.Jezikproguta
upitomunarikojajemimosvijet.Damijskizidbijelkaosul-
tanijinaput.Suncepriduguljastubronzanukupolunijanse
njene kose. Vie, umjesto tambura osam prozora sa tranze-
nama ko osam prstenova na Esminoj ruci. Smaragd bljeska
kotravnatobrubtvraveupodne.
enabinaprozorueljelazaspati.Evo,vesvie.Jagodi-
ce svile dodiruju kou. Osjet identian onom to napuuje
mrenjaupripogledunaskorogotovodamiju.Ispodante-
rije tue srce. Mjesec pun. Mirijade zvijezda. Stoje ko to su
stajale1772..Esmiseprispe.Sultanijazatvoriprozor,aonjoj
nevratiodraz.
Esma,23.03.1992.BatakaficaHB
Shvatilajedaplaetekkadjeosjetilaslanouustima.Bio
jetoplabezzvuka,planadkojimnijeimalanikakvogutje-
caja,istinskiplasamosaaljenja.Saajeskeniraopriuitog
jejutraotvorilanjegovemailusvomvedskomstanu.Nago-
vijestio joj je neto onih nekoliko dana koje su proveli zaje-
dno (u kojim su imali zadovoljavajui seks, simulirali vezu,
tj.samisebevaralipardanairastalisekaodobriprijatelji)u
Bosni, ali nije mogla ni slutiti da je sauvao priu sve ove
godine i to ju je dotuklo. Nije se mogla sjetiti kad je uope
plakalazadnjiput.Nijetobilapravapria,viekaopoezijau
prozi, kondenzirani lirski pokuaj u kojem je moralo biti
sadranosveonotojeznala,ajovietonije.Htjelajetada
napisatipriuoEsmi,alionjojnijemoglanaigotovonita,
aturskinijeznala.Takojejednogsunanogproljetnogdana,
sjedeiubatikafiaHB,posmatraladamijuidobilainspi-
raciju. Zamislila je sultaniju kako stoji na prozoru i strepi
nad izgradnjom damije, kako se nada da e doivjeti njen
krajiozdraviti.Biojetojedanodnjenihprvihzapisa.Ijedi-
nih...
Zato je i plakala... I nad sobom kakva je tad bila. Mlada,
naivna i glupa, puna ideala i iluzija, sposobna za istinsko
oduevljenje.Osjetilajesramzbogprijanjesebe,alijovie
zatotoseiznevjerila.ZbogSaeizbogtogatojemoglobiti
izmeu njih. Zbog ljubavi koja moe biti takva samo u mla-
dosti i dok su ljudi takvi, mladi. Zbog ivota koji njih dvoje
nikadnisumogliimati.PlakalajezbogEsmesultanije,zbog
svojihroditelja,zbogjebenogrataiivotakojiubijanajbolje
u ljudima. Zbog svih proputenih ansi i govana kojih se
nagutala u ivotu. Zbog principa koje je morala pregaziti i
ideala koje je ostavila za sobom. Zbog mladosti koja mora
odrasti.Zbogpriekojunikadnijenapisala.ZbogEsmesul-
tanijekakvajemoglabiti.
Esma sultanija (14. mart 1726. 13. August 1788.) je bila
kerka sultana Ahmeda III i ena bosanskog namjesnika
Mehmed pae Muhsinovia koji je vladao Bosnom dva puta,
prvi put od 1760-63.- a drugi od 1770-72. Pored legende koje
povezuje nju i istoimenu damiju u Jajcu, te poznate fontane
Esme sultanije u Istanbulu, o njoj se ne zna gotovo nita.
110 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Emina una pie novinske i prozne tekstove. Objavljivala u knjievnim i
asopisima za kulturu (Sarajevske sveske, Zarez, Odjek, Tema, Bosna
franciscana, Avlija...), u online asopisima (Afirmator, Etna...) i internet
portalima u regiji (e-novine, Radio Sarajevo, Media centar, voxfemi-
nae...), radiju (Bh radio 1, Radio Federacije) i u dnevnim novinama
(Osloboenje). Kratke prie su joj objavljivane u zajednikim zbornicima
(Da sam ejn, Tragovim bosanskog kraljevstva...). Magistrirala je Europ-
sku kulturu i knjievnost na Univerzitetima u Bolonji i Strazburu 2011., a
diplomirala komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo, te psihologiju u
Sarajevu. Dobitnica je priznanja za akademski uspjeh, kao i nagrada za
kratke prie. Prevodi sa francuskog, engleskog i talijanskog jezika.
NaveersmoopetuNes-cafunabroju33ivopisnekazali-
neuliceNes.Lokaljeskladnakombinacijabaraicoffeeshopau
kojemusamvezasvogprvogposjetakupioSmokers Guide to
Amsterdam,vodizaljubiteljehaiaimarihuane,kojiukad
sevratimuZagrebdarovatiEmilu.
UzadnjevrijemeestosmotujernasjeLukazainteresirao
zaNes.UNesuglavnomdolazeljudiizsusjedstva,mladiistari
fanaticibilijarakojiorganizirajuturnireetvrtkominedjeljom,
ljubiteljilakedrogeiizvrsnogpiva,stariimladirokeritepone-
kihipi,zahtjevnijituristi,aodnedavnaimisbautele.Nijeneko
fancy mjesto,alimenisejakosvia.Dogaajuseineoekivane
stvari.TakosmoprijenekolikodanaKikiijaotilidoljeuWC.
Nismosenisnali,avesmoizgledalikaoljudikojisuproveli
dvadesetakgodinauzatvorskojsamici.Biojetonajbricvrkut
evekojisamdosaddoivio.Uivopisnomnadrealistikomtoa-
letu s grafitima, Kiki i ja smo proizveli brojne brze vrtoglave
mahnitekretnjezatomljenihkrikova.Kikijeisprekidanoapta-
la Ver-ti-go, Ver-ti-go prisjeajui se moda nae vrtoglave
noiuVondelparku.injenicajedaKikiijavienebiramomje-
stonakojemuemonabrzinuizgubitiidentitet.
GotovosvisuveerasuNesu.SkinnysprijateljicomMarijke,
svebliskijom,inise;bivipomoracLuka,ludzastaromrock-
glazbom,osobitozaStonesima,zaduhanomSamsonibiljarom
kojiuNesuigradvaputtjedno,ainatjeesenaturnirimasjed-
nom od ekipa; Ivica, poklonik Cohenovih balada i majoneze;
Pea,pozitivnidezerter,kakosamsebenaziva,kojivoliheavy
metal;JeanDrummerinjegovaEefje,kojivoleklasikuijazz,i
Crazy Lola koja voli rap i hip-hop, sad napadno naminkana.
Lolasehihoeiuprekidimanavalesmijehaobjanjavadrutvu
dapretjerujeskozmetikomzbogkrizeranihsrednjihgodina.
Gotovosvisutu,ameunjimanemanimojehiroviteKikijerse
naljutilanamenezatotosamjuerkritiziraonjezinusvejau
ovisnostokokainu.Onamislidajetoblagaovisnost.
Sjedimzaankom,pijemHeineken,dobroradnikopivo,i
puim. anker Jim jednom tipu prodaje gotov doint, drugom
reegramhaia.Nekuveerkadsammupostaviosvojeprofe-
sionalno pitanje o ujedinjenju Europe, Jim se nakon odgovora
pohvaliodajeuNesdolazionapieiRembrandt,alidasetada
lokaldrugaijezvao.
Pokrajmenesjedidjevojka.Zgodnaje,isijavanenametljivu
privlanost.Popravljatirkiznoplavumaramunesigurnomkret-
njom.Procjenjujemdajemojavrnjakinja,modamalomlaa.
Zapoinjemorazgovor.Marko.Sanela.Otkudsi?IzBosne,kae
tiho Sanela. Hej, pa zato onda govorimo engleski?! Nastavlja-
monabosansko-hrvatskojvarijanti.
SanelapijeBacardiBreezerslimetom.Povuenaje,ozbilj-
na,zapravopreozbiljna,akmalonamrtena.Jednaboranepre-
kidnosepojavljujenanjezinuelu.Pojavisepanestane,pase
opetpojavi.(BacardiBreezermepodsjetionajednoljetovanjes
Tinom, zapravo na onu veer kad smo veerali rum, kad sam
umjesto veere naruio bocu bijeloga ruma Bacardi, neki ga
zovubezbojni,azbogslaganjatamnebojesbijelomnaruio
sam jo i dvije porcije crnih maslina prelivenih maslinovim
uljem.)inimisedajeozbiljnaSanelaprestarazabreezer.To
piepijutinejderke.Predloimjojmaluetnju,ovdjejezagu-
ljivooddima,avanijelijepaproljetnano.Moe,kaeSanela,
sadmalovedrija,odobrovoljena.KupimtriBacardiBreezeras
limetomzanjuitriHeinekenazamene.KaemJimudauboce
vratiti do ponoi. Jim se smijei, a Skinny mi namigne grlei
Marijkekojaga,zbogneegvrlovesela,lupaporamenusmijui
seglasno.
Sanela i ja eemo do oblinje Kraljevske palae na Trgu
Dam, a zatim do kamenog spomenika rtvama Drugoga svjet-
skog rata. Izgleda mi udno to visoko kameno sivo-bijelo oblo
zdanjekojesesuavapremavrhu,aivrhmujemalozaobljen.
Kadgodvidimnekispomenikratnimrtvama,odmahmiusje-
anjuiskrsnuhiroimskiprizorirazorenogVukovarakojesam
zavrijemeratagledaosvakodnevnonateleviziji.
Sjednemonamalopovienikamenizidikojijediospome-
nika.PrekoputajehotelKrasnapolsky.Sjedimo.Maemnoga-
ma.Dobroseosjeamuztuzgodnunepoznatubosanskudjevoj-
kuudinsustirkiznoplavommaramomokovrata.Nineslutim
tomeeka.
Zapalimo cigarete i puimo gledajui hotel Krasnapolsky.
Otvaramboce,pijuckamo.SanelasvojBacardiBreezer,jaHei-
neken.PriamooNes-cafu,otomedajeunjemucool atmosfe-
ra, najvie zbog onih fanatika biljara, dobrog haia i trave te
odlinog piva, a zanimljiva je i razglednica tog lokala na kojoj
pie Nes to meet you!. Kaem Saneli da mi se svia od onog
trenutkakadsamjeugledaozaankom.Zagrlimje,onakouali.
Onavrisnekaooparenamaknuvigrubomojuruku.Jase,nara-
vno, zapanjim. Oprosti, kae Sanela. utim, ne znam to bih
rekao. Nisam naviknut na ovakve grube kretnje. Ne znam je li
misetouopeikaddogodilo;modajednomugimnazijisonom
ludomNikolinomizII.brazreda.
Vesampoeovaditidiktafon(jasamuvijeknazadatku,ak
111 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Milko Valent
Reportaa o Saneli
KNJIEVNI PODLISTAK
BEHAR117118 112
iondakadseoputam!),aliutajasprovaliiznje.Nepoznaje
me, ree Sanela, ali sam joj simpatian. Nekad davno bila je
zaljubljena u jednog Hrvata, u Borisa. eli se sad samo malo
izjadati nekome tko joj je simpatian, dugo to nosi u sebi. U
redu, samo naprijed, kaem joj. Nevjerojatna situacija! Cijeli
Damvrviodljudiismijeha,aSanelagovoritihogledajuitupo
ispred sebe. Sluajui njezinu ivotnu priu ukoio sam se i
zaboravionadiktafon,tomisejonikadnijedogodilo.Zabo-
raviosamnasve.Sanelusudivljakisilovalinapoetkuratau
Bosni,mnogonjih.Prolojeotadajedanaestgodina,alionane
moenormalnospavati,bojisedaesanjatisvetotojeproi-
vjela.Itosedogaa,kaeturobnoSanela.Onadoistasanjataj
uas.Imanonemore,aliidnevne.Primijetilajedasamseuoz-
biljio,potresao,rastuio.
Moelitosluati,Marko?elidanastavim?pitame
Sanela.
ekaj,samotrenutak,Sanelakaemosupnutonimeto
samuo,aiprviputsamudrutvunekeosobekojajesilovana
pa se osjeam nelagodno. Pripaljujem drugu cigaretu. I njoj i
sebi. Kutiju i upalja stavljam pokraj sebe na zidi. Znam da
veerasneumoibezcigareteniminute.Provjeravam,uruksa-
kusujodvijekutije.SluajuiSanelu,posramiosamse.Jasam,
zagrebakiradijskicrv,misliodanetoznamoratovimanaBal-
kanusamozbogtogatosamzaestihzranihuzbunabjeaos
ocemupodrumizatotomijestari,kadjepobjesniozbogpada
Vukovara i napada na Dubrovnik, otiao u rat i bio ranjen u
natkoljenicu nakon dvadeset sedam dana provedenih na boji-
tu.akjeiTininstudentskiratnidnevnikiz1991.i1992.tek
samo treperavi odsjaj rata u usporedbi s onim to je doivjela
Sanela.Nobrzosamsepribraoiponovnosjetiodiktafona.Sje-
tio sam se i toga da mi je nekidan, hvalei sve moje reportae,
Pjer u mejlu napisao da sam postao pravi radioreporter, pravi
terenac,istinskinovinarskiprofesionalac.
elimdanastavi,alitiprijetogamoramreinetoosobno
ineto,datakokaem,poslovno.Bitupotpunootvoren.Prvo,
nemojseljutititosamtezagrlio.Nisamnitarunopomislio.
Imam djevojku ovdje u Amsterdamu, zove se Kiki. Danas se
malo naljutila na mene, pa zato i nije dola u Nes. Jako volim
Kikiinebihsadmogaobitisdrugomdjevojkom.Drugo,prije
mjesecipoludariosamsvojuenuTinu,nesamodlanom,nego
iakom,inapustiojenakongotovosedamgodinabrakajervie
nisammogaopodnositinjezinuneurednostikaosukui.Prvi
put u ivotu udario sam enu, enu uope, i dlanom i akom,
raskrvariojeiodtogamijejouvijekzlo.Usputsamjeiprofe-
sionalnootetio.NaimeTinajenovinarka;uglavnomintervjui-
rajavneosobeipiezaradio,pajezbogmodricanalicutjedan
danabilanabolovanju.Ne,nisamjetrebaoudaritibezobzirana
nepodnoljivostanje.Trebaosammirnootii.Otadasejakosti-
dim,osobitozatotosamizobiteljihipija,izobiteljiukojojje
nasiljetakoreinezamislivo.Treetoutireizapravojeprije-
dlog.JasamradioreporterizZagreba.Prijesamradiokaocopy-
writer naradiju,pravioreklameisnimaoreklamnespotove.Sad
na istom radiju radim za emisiju Europa na dlanu. Trenutno
samzaposlennabauteli,nakojojuzdvaNizozemcaradiineko-
liko ljudi iz ex-Jugoslavije, da bih i na takvom mjestu mogao
napraviti nekoliko dobrih reportaa. Ukratko, putujem Euro-
pomipostavljamljudimasamojednojedinopitanje,naimeto
je to to po njihovu miljenju doista i potpuno moe ujediniti
Europu.Jebiga,znamdajeimeemisijeglupo,modaismijeno.
TakojujenazvaoglavniurednikPjer,aliradimostvarnokvali-
tetnu i ozbiljnu emisiju. Sjetio sam se da bi bilo dobro da za
Europu na dlanu ispria svoju priu i da usput odgovori na
moje pitanje o Europi. Ne mora spominjati imena mjesta i
ljudi;dovoljnojesamodakaedasiizBosne.Akoeli,moe-
motvojeimezamijenitinekimdrugim.Slaese?
Sanelameispitivakigledaimisli.Malaboratitrananjezi-
nuelu.Ugasicigaretuiodmahzapalidrugu.Znaosam:akopri-
stane imat u najbolju reportau iz Amsterdama. Ne mogu si
pomoi,postaosamprokletisebiniprofesionalac.Tolikomije
stalododobrenovinarskeprie,znaajneivanereportae,da
gubimsuosjeanjezatuupatnju.Nesasvim,aliipak!Tooprav-
davaminjenicomdajemojzadatak,iutonskomiutekstual-
nomdijelureportae,izvjetavatiosvemuvjerodostojnoiistini-
to, te tako svjedoiti o raznim sudbinama ljudi. No ne mogu
zanijekati da se nisam promijenio. (Dok ovo piem na ekran
kompjutorajesletjelamuha.Crnaibrza.Pokuavamjeotjerati
pomiui miem pokaziva, ali muha ne registrira pokaziva.
Svojimkretanjemprekrivamipojedinaslova,akinekerijei.
Munjevito prelazi preko teksta amo-tamo, gore-dolje, i jedini
izlaz iz te situacije dosadnog maltretiranja jest ubijanje muhe.
Eto,moraosamubitimalucrnumuhu.)Da,promijeniosamse,
to je oito. Vie nemam iluzija. Istraivako novinarstvo, pa i
onoradnikogtipakojijenanaradiouveoPjer,estojesamo
isprikazaposveprivatnuznatielju,zaradoznalostkojojjejako
teko, zapravo nemogue odoljeti. Sanela oigledno ozbiljno
razmilja,inimisedaprolazivjenost.
Moe.Slaemsereklajetiho.Protrnuosamodradosti,
iakojecijelastvarbilaivienegotuna.Alisamopodjednim
uvjetom!dodalajeodluno.
Reci.
Ispriatuzatvojuemisijutotomisedogodiloiodgovo-
riti na tvoje pitanje ako mi obea, Marko, da kad se prvi put
opettiiKikibudeteljubilispomeneteprijetoga,prijeseksa,da
eteto,tajvalijepivjerojatnodivljiseksposvetitiSaneliiui-
vati za Sanelu. Za silovanu djevojku koja ve jedanaest godina
zbogtraumakojejeproivjelanemoepodnijetidodirmukar-
ca,iakogaeli.Jelitouredu?MoeKikipustitisnimakdauje
mojupriuakojeeliuti.Jelitouredu?
Mirko Valent: Reportaa o Saneli
GledaosamSanelu,gledaosamnjezinoozbiljnoliceiodpat-
nji potamnjele oi. Preplavili su me osjeaji kojima ne znam
ime.Izgledadajonisamsasvimizgubljensluaj,inimiseda
samjouvijeksposobanzasuosjeanje.
Tojepotpunouredu.Obeavamtidaetakobiti,Sanela.
Nisambanekocvijeeodovjeka,aliseuvijektrudimodrati
obeanje.Moeutobitisigurnarekaosam.
Dobro, onda. Vadi ve jednom taj diktafon, Marko
reklajeipoprviputsenasmijeilaotkadsmoseupoznaliu
Nesu. Slabano, ali ipak. I da, za emisiju se zovem Azra
1
reklajeSanela.
Nemaproblemakaemidrhtavomrukomvadimdikta-
fonizruksaka,ukljuimga,uzdahnemiizgovorimreporterski
intonirane uvodne rijei. Trudim se biti uobiajeno leeran,
iako sam i dirnut i uzbuen, uzbueniji nego kad sam radio
svojuprvureportaunaTrgubanaJosipaJelaiauZagrebu.
OvdjevaMarkoGloban.OpetvamsejavljamizAmster-
dama, ovaj put s Trga Dam. Sad je deset sati i sedam minuta
naveer.Sjednomiznimnomosobomsjedimnazidiuspome-
nikartvamaDrugogasvjetskograta.Prekoputanasjediskre-
tnoosvijetljensvjetskipoznatiGrandHotelKrasnapolsky.Vri-
jemejelijepo,toploiugodno.ZaemisijuEuropa na dlanusade
namnetoreiAzra,djevojkaizBosne.Azrajepristalaodgovo-
riti na nae uobiajeno pitanje o Europi, ali prije toga e nam
ispriatinetoizsvojegivotnogiskustvarekaosamidrhta-
vomrukompruiodiktafonpremaSaneli.(Prviputotkadsam
radioreportertresumiseruke.)
Sanelaseodlunouspravilanazidiu,otpilagutljajbreezera,
otpuhnuladimitihim,alivrstimglasomreklaovotoslijedi.
ZovemseAzra.Ilasamudrugirazredsrednjekolekadje
poeo rat u Bosni. U to vrijeme bila sam zaljubljena u Borisa.
Dralismosezaruke,etaliuzrijekuiljubilise,alinismostigli
uiniti nita vie, nikad vie. Tada sam imala esnaest godina i
bilasamnevina.Ubitnomsmislutosamiostala,iakojeotada
prolo jedanaest godina. Srbi su napali grad u aprilu i do jula
mjesecasugaosvojili.etnicisuzatimiliodkuedokueiizvo-
dililjude.Odvajalisumukarceodena,djeceistaraca.Kadje
doaorednanadiograda,ulisuiunaukuu.Ocaimogmalog
brata,iostalemukarceizsusjedstva,odvelisudoobalerijekei
pobiliihrafalnompaljbomprednaimoima.(Na ovom mjestu
Sanelin glas je ipak malo zadrhtao. op.MarkoGloban.) Njiho-
vajedinakrivnjabilajetatosubilimuslimaniBonjaci.Usput
reeno,etnicisuzavrijemeDrugogasvjetskogrataubilinekoli-
kohiljadamuslimanaBonjakaunaemgradu.Majkajepalau
nesvijestkadjevidjelatatuibratakakoleemrtvi.Bilajeukoe-
na,nijemoglaniplakati.Daskratim,etnikoienjejepoelo,
a zatim i sistematsko silovanje ena kao sustavna taktika. Ta
ratna taktika takoer je bila dio etnikog ienja, moda ak i
njegovnajgoridio,jerjeuBosnisilovanoizmeu60i70tisua
ena,tosupotvrdilaposlijeratnaistraivanja.Mnogeodnjihsu
zavrijemesilovanjaubijeneilisuumrleodmaltretiranja.Majku,
meneiostaleeneodvelisuuvelikusportskudvoranu.Dvorana
sepolakopuniladjevojicama,djevojkama,enama,staricama,
starcimaidjecom.Mojumajkunisustiglisilovatijerjeumrlaod
tugezaocemibratomdvadananakondolaskaudvoranu.Umrla
jeodinfarktaili,kakosetokaeunarodu,prepuklojojjesrce.
Nisamjesmjelapokopati.Bacilisujeunekujamuporedrijeke
kaoisvepobijenemukarce,naeoeveibrau.etnicisusilova-
lisveene,akidjevojiceoddevetgodina,paakijednustari-
cukojajeimalaosamdesetijednugodinu.Toseobinozbivalo
naveerinou.Dolazilibipijani,amnogibiosimorujanosiliu
ruciibocurakije.Menesutukliisilovaliestmjeseci,tonijesto
osamdesetiestdana,njihotprilikeetrdeset.Masvisunavalili
namene,vjerojatnoizatotosambilanajzgodnijautojdvorani,
baonakolijepaijedrazdravadjevojka,abilasamktomeinevi-
nateimalaesnaestgodina.Jednunosilovalomeaknjihjeda-
naest, moda i vie, ali ne mogu znati koliko njih jer sam se
nakon jedanaestoga onesvijestila. To su etnici nazivali redalj-
kom,asveostalerijeikojesuizgovaralivrijeajuimeneuni
spomenutijersigurnonisuprikladnezaradio.Jednenoipijani,
debeliijakobradatietnik,Dragan,utokusilovanjaurezaomije
noemnanadlakticulijeverukesvojeime,aondajekrvrazma-
zivaopocijelommojemtijelu,da,akitamodolje,ilizaomoju
krvurliui:Turkinjo,roditemisinaSrbina!Zatimjepono-
vno uao u mene polijevajui me rakijom. Dobro je da nisam
iskrvarila. ene su me ujutro u dvorani previle nekim krpama.
Modajepomoglaionarakijadaranebrezacijele.Ipak,oiljci
na nadlaktici jo su i danas vidljivi, a slovo D moe se sasvim
jasnoprepoznatikaoD,daklekaoinicijalimenaDragan,ivoti-
njekojamijezajednosostalimbradatim,zaputenimsmrdlji-
vimzvijerimaubilaobitelj,prekinulamladostiuskratilaminor-
malanivotdjevojke,ivotkakavivesvemojevrnjakinjeucije-
lojEuropi.Daskratim,nakonestmjesecinaisuzarobilijednog
etnika,ameunaimajebioiotacmojegdragogBorisa,kojega
suetniciumeuvremenuubili.OnjeznaodaseBorisijasvia-
mojednodrugomejermujeBorispriaoomeni.Borisovotac
razmijeniojemenezatogetnikaitakomispasioivot.Poslao
mezatimsvojojsestri,aonameuzpomosvojeprijateljiceubrzo
prebacilauNizozemsku,ovdjeuAmsterdam.Ovojenajkraeto
samvamisprialaotome.Oprostitemitogovorimtako,kako
bihrekla,slubeno,alikadbihulazilaudetaljesigurnasamdane
bihmoglaizdrati,raspalabihse.Svihovihjedanaestgodinanije
proaonijedanjedinidan,adasegnusneodvratneslikekrvavog
estomjesenogsilovanjaisvakogdrugogobeaivanjamojega
tijelaimojeduenisupojavileumojimmislimaimojimsnovi-
1
Azra je ensko ime arapskog porijekla. Na Balkanu ga koriste uglav-
nom Bonjaci islamske vjere. Rije azra znai djevica odnosno
istainevinadjevojka.(op.MarkoGloban)
KNJIEVNI PODLISTAK
BEHAR117118 113
ma.Svremenomsampoela,iuspjelautome,uspostavljatikon-
takte s mladiima, koji o ovome nemaju pojma i nizato nisu
krivi, ali svejedno jo uvijek ne bih mogla podnijeti intiman
dodirmukarca,aipitanjejekadutouopemoi.todavam
kaem, ja sam ve punih jedanaest godina svaki dan na tekim
sedativima,aipakredovitoimamnone,paidnevnemore.to
se tie vaeg pitanja o najboljem nainu potpunog ujedinjenja
Europe,mislimdatakvaEuropakojajemirnopromatralageno-
cidpredsvojimvratima,tojestusvojemdvoritu,nikadpravoi
uistinskomsmislunemoebitiujedinjena.Ironijamojesudbi-
nejeutometoupravoizovezemlje,zemljekojamedobroprih-
vatila i dala mi kruha, to jest posao, potjeu jedinice u sastavu
UNPROFOR-akojenisusprijeile,amoglesu,pokoljuSrebreni-
ci.ZaSrebrenicustevjerojatnouli,aimesvojegmjestaizra zu -
mljivihrazloganemoguspomenuti.Tolikoodmene.
Dogovorilismosezadevetnaveer,aliKikijeveuosami
polbilanaNieuwemeerdijku.Imaludiplan,dakako,koji,nara-
vno, nema veze s prethodnim dogovorom da danas idemo na
Leidseplein,napieuThreeSistersiliuDanMurphysIrishBar,
iliunaomiljeniCafSchuimnapivo,azatimnanekikoncert,
modauParadisoakoulaznicevenisurasprodane.
Kiki je veeras neoekivano potpuno sportski odjevena:
jakna i traperice od plavog Armanijeva dinsa, bijele sokne,
bijele tenisice Adidas i bijela kapa slina onoj koju nose igrai
golfa. Rijedak prizor. Upravo sam se okupao i presvukao te sa
Skinnyjem spremao veeru u naoj maloj kuhinji, smjetenoj
pokrajglazbenogstudijauprizemlju.
Sorry,Skinny,ovonemoeekati.Vodimdragognajedno
mjestovikneKikiiuhvatimezarukupovlaeimepremaizla-
zuizkue.BespomonopogledamSkinnyjaislegnemrameni-
ma.ZnaondobrodajeKikinepredvidljiva.Uzmemnovanik,
mobitel,cigareteiupalja.Jovlanekoserezigniranosjednem
uKikinMiniCooper.
Kiki vozi brzo i za deset minuta evo nas pred bautelom u
Dijkgravenlaanu.Vejepalano,alipunMjesecosvjetljavatihu
ulicu;akmiseinidajeulinarasvjetaslabijaodsvjetlamjese-
ine. Plan je vrlo jednostavan. Kiki vodi akciju. Uzimamo iz
prtljanikakoaruzapiknik,CD-player ideku.Pogledamooko
sebe.Dobroje,nemanikoga.PenjemoseprekoogradejerLuka,
kojiodlazizadnjisbautele,zakljuauvijeksvavrata,iulazimo
u dvorite pa u stranji vrt kue. Kiki rasprostre deku po travi
pokrajmalebetonskefontaneizprvepoloviceprologstoljea,
kojuSkinnyijaovihdanamoramosruiti.Zatimizkoarevadi
papirnatesalveteivelikekomadeneegzamotanogualuminij-
skufoliju.Razmotavatekomade.Mojiomiljenisendvii,ovje-
e!Tunjevinaskeapomiilijem.Kikisesmijemojemiznena-
enom licu dok vadi bocu rosa, otvara, dvije staklene ae i
dvijesvijee.Ukoarividimjodvijeboceistogavina.Izgledada
je rije o trendu. Svi su u Amsterdamu poludjeli za rosom,
naroitosofisticiranedjevojke(Kiki).
OvojeradnikaveeranabautelizavrijemepunogMje-
secakaesveanoKikipaleisvijee.ZatimstaviCDiukljui
CD-player.VolimpunMjesec.Uzovumjeseinuidejazz,reci-
mouizvedbiSarahVaughanreeipoinjejesti.Ijavolim
tvoje omiljene sendvie, Marko. Natoi nam vino, pliz kae
Kiki punim ustima. Piercing blista na njenoj donjoj usni oba-
sjan mjeseinom i svijeama. Jedemo, pijemo, sluamo glazbu
bez generacijskog kda i gledamo se. Plamen svijea prekriva
mjeseina.Kikikaedatajplamennaruavaljepotumjeseinei
gasisvijee.
Nakon veere leimo na pokrivau, sluamo jazz, puimo,
pijemoros igledamopunMjeseckojijenarubovimajouvijek
crvenkast.utimo.UjednomtrenutkuKikimeponemilovati.
Sjetim se obeanja Saneli i zaustavim je. Gleda me zaueno,
uzrujano.
Svejeuredu,Kiki,aliprijenegonastavimodaljemoramti
netorei.JuersamuNesuupoznaoSanelui
-Who the fuck is
- uti i budi strpljiva. Trajat e kratko. Sve u ti ispriati.
Sanelisamrekaodasetiijavolimo,daklebudispokojna.Bezlju-
bomornih ispada, molim! Sanela je djevojka iz Bosne, silovana
ena.Tisipovjesniarkaisociologinja,znamnogotogaozluio
ratovimanaBalkanu.Sanelamijejuerrekladasunapoetku
rataetniciubilinjezinogocaibrata,njezinajemajkazbogtoga
umrlaodinfarkta,aSanelusu,tadajonevinuesnaestogodi-
njakinju, silovali punih est mjeseci, otprilike njih etrdeset.
Predloiosamjojdasvetopoddrugimimenomispriazamoju
emisiju.Pristalajepodjednimuvjetom,atajjedaprviputkad
emosetiijaopetljubitispomenemoprijetoga,prijeseksa,da
emotajnalijepidivljiseksposvetitinjoj,Saneli,djevojcisilo-
vanojuratukojavejedanaestgodinazbogproivljenihtrauma
nemoepodnijetidodirmukarca,premdagaelirekaosami
zagrlioKiki.Pogledalameonimsvojimpogledom,naimpogle-
dom.ZnaosamdajeshvatilaSanelinuvjet,Sanelinuelju.
Jesilizadivljiseks,Marko?pitametihoKikiprivivise
uzmene.JesilizatodagaveerasposvetimoSaneli?pitame
jo tie. Jesam apnuo sam kao oduzet. Nisam vie mogao
izustitinijednurije.Podivljalismoutrenutku.Uvijekjetotako
sKiki.Nikaddrugaije.Zbogsvojeburnekrviutakvimtrenuci-
mapostajembezuman,akadolujaproepoetian.Odmatanje
jazza. Sarah Vaughan i Summertime. U pjesmi ponekad usred
jazza kao krijesnica bljesne plava nota bluesa i pojaa tiinu
noi.Ovojejazz zaSanelu,pomisliosamutrenutkukadsam
seizgubiouzagrljajusKiki.Mjeseinajepadalaponamaibau-
teli u tihom Dijkgravenlaanu, maloj ulici punoj romantina
ozraja.
Odlomak iz romana Umjetne suze
114 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK Mirko Valent: Reportaa o Saneli
115 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Milko Valent, prozaik, pjesnik, dramatiar, esejist i kazalini kriti-
ar, roen je 1948. u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveuili-
ta u Zagrebu diplomirao je filozofiju i komparativnu knjievnost.
Su radnik je stotinjak asopisa, magazina, novina i mnogih radijs -
kih programa te brojnih internetskih portala. Zastupljen je u dva-
deset pet antologija i trideset pet domaih te inozemnih izbora i
panorama poezije, eseja, proze i drame. Nastupa u zemlji i ino-
zemstvu. Brojni njegovi tekstovi prevedeni su dosad na trinaest
jezika. Takoer je, izmeu ostalog, na njemaki jezik prevedena
knjiga proze Njena palisandrovina, na francuski, poljski i maar-
ski drama Gola Europa, na makedonski roman PlayStation, duo,
na njemaki izbor iz knjige poezije Tihi alati, a na engleski jezik
radiodrame Tinta u oku i Neonski rubovi, prie Interkontinentalno
drhtanje, Djevojka i bicikl i Jazz za Aishu te drame Gola Europa,
Gro und Zero Aleksandra i Bordel divljih
jabuka. Dvije drame, dijelovi dramske
trilogije Zero (Gola Europa i Ground Zero
Aleksandra), nagraene su 2000. i 2002.
treom i prvom nagradom Marin Dri.
Na 19. pjesnikoj manifestaciji Croatia
rediviva 2009. nagraen je za svoj
doprinos poeziji Maslinovim vijencem.
Knjige: Carpe diem (filozofija, teorijski
eseji), 1979; Leptiri arhetipa (poezija),
1980; Zadimljena lopta (poezija), 1981;
Ko an (poezija), 1984; Gorki deserti
(proza), 1985; Ordinacija za kretene
(proza), 1986; Clown (roman), 1988;
Erotologike (filozofija, teorijski eseji),
1988; Totalni spol (teorija jezika, femini-
zam, polemika, eseji), 1989; Slatki auto-
mati (poezija), 1990; Erektikon (poezi-
ja), 1990; Al-Gubbah (proza), 1992;
Rupa nad rupama (poezija), 1995; Plava krv (poezija), 1997; Vrije-
me je za kakao (proza), 1998; Bubnjevi i ipke (drame), 2000; Jazz,
afrika vuna (poezija), 2001; Neuro-Neuro (poezija), 2001; Euro-
kaz-uareni suncostaj (kazaline kritike), 2002; Fatalne ene plau
na kamionima (roman), 2002; Njena palisandrovina (proza),
2003; Vrijeme je za kakao (proza), audio izdanje, 2003; Demon-
stracije u jezgri (poezija), 2004; Isus u kampu (proza), 2004; Der
zarte Palisander (proza), 2005; PlayStation, duo (roman), 2005;
Zero (dramska trilogija), 2006; Al-Gubbah (proza), elektroniko
izdanje, 2006; Jazz, afrika vuna (poezija), elektroniko izdanje,
2007; LEurope nue (prvi dio dramske trilogije Zero), 2007; Tihi
alati (poezija), 2008; Clown (roman), elektroniko izdanje, 2008;
Kaos (dramska trilogija), 2008; ejtej, o (roman), 2008;
Zero (dramska trilogija), elektroniko izdanje, 2008; Pauina
(roman u nastavcima), elektroniko izdanje, 2008/2009; Kaos
(dramska trilogija), elektroniko izdanje, 2009; PlayStation, duo
(roman), audio izdanje, 2008; Iskustvo praznine (poezija), elektro-
niko izdanje 2009; Umjetne suze (roman), 2013. Drame i radio-
drame: Plaidoyer po piki (drama), 1979; Higijena mjeseine
(radiodrama), 1987; Zelena dolina (radiodrama), 1991; Neonski
rubovi (radiodrama), 1996; Ink in the Eye (radiodrama), 1998;
Tinta u oku (radiodrama), u knjizi Bubnjevi i ipke, 2000; Bubnjevi
i ipke (radiodrama), u knjizi Bubnjevi i ipke, Zagreb, 2000; Gola
Europa (drama), 2002; Bordel divljih jabuka (plesna drama), 2002;
Danas je Valentinovo (radiodrama), 2003; Ground Zero Aleksan-
dra (drama), 2004; Sarajevo Blues (drama), 2005; Nema vie Apo-
kalipse (drama), 2006; Mala klaonica njenosti (drama), 2007;
Plaidoyer po piki (drama), elektroniko izdanje, 2007; Sarajevo
Blues (drama), elektroniko izdanje, 2007; LEurope nue (drama),
2007; Mala klaonica njenosti (drama),
elektroniko izdanje, 2008; Nema vie
Apokalipse (drama), elektroniko izda-
nje, 2009; Izvedene radiodrame: Plai-
doyer po piki, 1988; Higijena mjeseine,
1988; Zelena dolina (na slovenskom),
1996; Da nas je Valentinovo, 2000; Tinta
u oku, 2001; Zelena dolina, 2001; Pledoa-
je po piknji, 2008. i Nema vie Apokalipse,
2014. Izvedene drame: Gola Europa,
2003; Na rubu 2009. i Marica (put u
smrt), 2013. (dvije skraene verzije
drame Nema vie Apokalipse). Izbor pri-
jevoda: Zelena dolina(radiodrama), slo-
venski, 1996; Ink in the Eye (radiodra-
ma), engleski, 1998; Poems (poezija),
en g leski, 2004; Oeete, aae
ot (pria), makedonski, 2004; Der
zarte Palisander (proza), njemaki, 2005;
Coitus reservatus (esej), maarski, 2005; Nocne paznokcie, opo-
wie o mioci i mierci (pria), poljski, 2005; Ples fluida (pria), slo-
venski, 2005. LEurope nue (drama), francuski, 2007; Rauch (proza),
njemaki, 2008; ejtej, o (roman), makedonski, 2008;
Deset pjesama (poezija), maarski, 2009; Neno mi ga drkaj! (pje-
sma), slovenski, 2009; Portfolio Milko Valent: Stille Werkzeuge,
deset pjesama, njemaki, izbor iz knjige poezije Tihi alati, elektro-
niko izdanje, 2010; Naked Europe i Ground Zero Aleksandra
(drame), engleski, elektroniko izdanje, 2011; Goa Europa
(drama), poljski, 2012; i LEurope nue (drama), francuski, elektroni-
ko izdanje, 2012. i Meztelen Eurpa, (Gola Europa, drama),
maarski, 2013. Sva elektronika izdanja drama objavljena su na
internetskom portalu Drame.hr, Zagreb.
Sredinom godine 2014. dodijeljena mu je prestina Nazorova
nagrada za roman Umjetne suze.
P
h
o
t
o

J
a
k
o
b

G
o
l
d
s
t
e
i
n
ulistan
(Kad dbri odlazi - dbri ostaje.)
Ilhamjemojeime,kaouvarizapisivaposvomehirune
govorim,ulaemtruddaiskrenimnijetom,uzBoijupomo,
privedemkrajusvojaisvjedoenjadrugih,i,velim-takoga
nakrajuekatoneznam,anemogureidamenebrine...
*
Tog29.februara2012.godineEminjeosvanuoujednoj
starojstambolskojmahaligdjejestigaouakamdanranije,
a putokaz jednom slijepom djeaku bili su miomirisi koji
su se irili stotinama metara uokolo ulistana jedne stare
damije,gdjesenakonjacijenamaza,umoranipospanmla-
ahni uvar Govora Boijeg uurio ispod mimbera i za -
spao,adaganikonijeniprimijetio.
Probudio ga je sabahski ezan, a iza sna u kojem je vidio
ta e se desiti, i sve bijae praeno stihovima za koje Emin
nijeznaokomuihzbori,idatobijaeostavtinavelikogper-
zijskogpjesnikaHafiza irazija, kojimuusnuostaviuama-
netdaupamtiisvjedoistihove:
Udrui se rua s trnom, a slavuj u ljubav pade...
- Pooh jednog dana brati rue iz bae,
Odjednom poj slavuja moga se uha tae.
- Siromaak poput mene u ruu se zaljubi ludo;
usred bae jecat stade i plakati srce hudo.
-Otkada mi srce dirnu tog slavuja pjesma blaga,
preosjetljiv postao sam, izdaje me posve snaga.
116 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Adem Subai
Dobri: U potrazi za imenom
ulistan, zadnji dio rukopisa Dobri U potrazi za imenom, je
pria dinamine i statine izriajne strukture. Adem A. Subai
spretno je podijelio te dvije jezgre. Prva je pria koju iz pozicije
neutralnog prialice postrance pria stanoviti Ilham, uvar i
zapisiva, koji po istini iznosi sluaj slijepog mutevelije i bato-
vana Vejsila (uitelj i dobri insan), posredstvom takoer slije-
pog djeaka Emina. U ovoj jezgri tono po pravilu kratke prie
svjedoci smo kauzalnosti i temporalnosti te prijelaza iz radnje u
zavrno efektno stanje. Zbog poveanog broja likova priu
bismo mogli svrstati i u pripovijest. Tu su mogua razliita oi-
tovanja u konstruktu prianja koje zaista iziskuje sofisticirana
itatelja, bez obzira na povijesno tradicijsko nasljee (u princi-
pima lijepa divanskog govora i duhovnu rumijevsku potku) s
postmodernistikim esencijalizmom. U natruhama osjeamo i
ideje egzistencije kroz neku vrst eshatolokih poimanja, iako
svako otuenje u prii ubrzo odstranjuje stvarno. Naizgled vrlo
komplicirano pretapanje biofilnog s ovoga svijeta u mistine
tendencije i neoaristotelovsku etiku - tako blisku islamu.
To nas ve privodi drugoj dubinskoj jezgri i preobraaju teksta
u estetiku uzvienog koji modernistiki aksiom: funkcija odre-
uje oblik pretae u novi aksiom - ideja odreuje oblik. Nudi
nam se dirljiva pria s kojom bi nas autor htio prisiliti da iznova
preispitamo svoje unutranje bie i pristup apsolutnom. To kao
da se posvema slae s kristalizacijom beskonanosti knjige
Kuran i njenim zemaljskim i boanskim glasovima. Dakle, autor
uspijeva postii da ljudski razbor bude prenoen religijskim
razborom. Trajno Kuransko udo ovdje je reinterpretirano (ne i
iskrivljeno) kao lirsko islamsko predanje (...Po mirisu sam te
poznao...Mirie mi na sretan kraj ...da u saburu je spas...) kroz lik
djeaka Emina koji se predstavlja kao uvar Govora Bojeg jer
je pozvan da svjedoi. Stoga, kuranska se sutina ne mijenja,
jer, slobodno interpretirajui, glas s neba govori mu -
Ti si odabran. na taj nain je i djeak, uz pomo Dobrog
progledao.
U prii se citiraju i pjesme iji ritam melodijska kadenca i rima
imaju otvoreno metafiziki karakter. Zaista je teko, pa makar i
kroz kuranske maksime (koritene u brojnim prolim i ovosto-
ljetnim rukopisima) prenijeti Savrenu Rije naeg Gospodina u
istini i pravdi. Jedno je sigurno, Subaieva pria nije nepoveza-
na rapsodijska brbljarija. On je nadahnut rijeju koje uvaavaju
etiri vana naela: Bog, Boje djelo, Ljudsko bie i sudnji dan.
Sead Begovi
-I tako, po toj bai sam povazdan kruim,
o planom mislim slavuju i zavodnici rui.
-Udrui se rua s trnom, a slavuj u ljubav pade;
Niti se otrijezni slavuj, nit rua mu nade dade!
-U toj bai dosad mnoga je rua cvala,
al se ne desi nikad da je cvijee bez trna dala.
Djeaka je probudio milozvuni zvuk ezana za sabah
namaz;pridigaose,njegovtapmujeveuruciionkoraa.
Usljed nedostatka ula vida kod slijepih i slabovidnih
osobapojaanajeosjetljivostnazvukove-takokaenauka,
a ti zvukovi umiju itekako da bombarduju slabano bie, a
svakislijepacodtakvihbijae.KodEminastvarstojidrugai-
je-miris jeonotoosjeamnogojaenoprijeievo-upravo
ga privlai, vodi i dovodi do vratanaca iza kojih ga skupa sa
svjeinomjutarnjegzrakazapahnuemiomirisiizvrta-na
slijepi djeak ulom mirisa jasno vidi taj vatromet crvenih
rua, tulipana, ljubiaste perunike, gladiola, hrizantema,
hortenzija i jorgovana... nijemogaovidjetiokolotogcarstva
mirisaiboja,kaonastraipostrojendrvoredstoljetnihpla-
tana. asak, dva i Emin se pribrao; ubor vode sa oblinje
esme,kojujekoristiobatovan kojeg je vidio u snu,privue
ga i on se abdestio, potom se istim putem vrati u damiju i
ukljuiudemaat.
*
ulistan damija prozvana je po vrtu rua, kakvih ne
imade nadaleko; za batovana se znalo samo da je u pitanju
starac, a to da je slijep mnogi nisu vjerovali. Rijetki su oni
kojisugaikadvidjeliusamomvrtu,jerjeruezalijevaoioko
njihdeveraosamo nou.Alinjegovihrukudjeloimirisikoji
su se irili nadako od stare mahale bijahu enigma za sve.
Batovanje,vele,potomakosmanskogpaesacarevogdvora,
atajpaajenavrhuncusvojemoiibogatstvaostaviosva,i
otiaodaiviivotomsiromaha,putujuegdervia.Pria,jo
jednalegendailipukaizmiljotina,jednaodonihkojesepre-
nosiskoljenanakoljenoamoeseusporediti(ilimnogekoji
je uju asocira) na sudbinu sufijskog velikana Ibrahima bin
Edhema,kojijenapustiobogatstvoicarstvoBelha.Znanoje
dajeovajvelikanizahidstvarnalinostizhistorije,onjemu
govoremnogepredaje,aliiznamenitiuenjaci.No,dalisei
ovdjeopetsusreemosajojednomodlegendiOrijenta,ovaj
putoslijepom starcu,kojijenekaddavnozapoeosaditirue
i malo po malo nastao je ulistan, upravo ovaj vrt, koji na
dennet podsjea, a decenijama unazad, uz svoje poslove
mutavelijeulistandamije,odravagainjegujeslijepi sta-
rac Vejsil!?
Batovanjejuernaruiodamuseiskopakaburumeza-
ristanutikuzruinjak!ItoseproulopoGalatiidalje.
Izilomunasan:Prikuiosesmrtnias-edel!Vidioje
sve...Silnisvijetseskupiovenasabah-namazubakaodaje
Bajram!
*
Petnaestgodinajeproloodnjegovogboravkau@gradu
carevaicarugradovainaVe-Ka,potomakVejsilaKarani-
jakrenuojenaovajputsalijepimpredosjeajemiudobrom
raspoloenju, sa vizijama koje obeavaju (pronaao je na
internetu dostupne informacije). Na popisu njegovih elja
prvomjestozauzimaonavezanazamisterijucrvene zmije u
Djevianskojkuli.
Ve-KaseuelioraskonogBosfora.Srcemudamriugru-
dima,aliujednommomentudokseavionpripremaozasli-
jetanje, u avionu nastade neobina zbrka. Stvari se rijetko
deavaju prema naim oekivanjima, a nikad onako kako o
njimamatamoisanjamo.iviojeEminovotacnekovrijeme
sa eljom, mada podsvjesno, da im stigne u Stambol, prvo
mjestonakojeeodvestisinabudeupravoDjevianskakula.
OtvoriojeduuEminovomUiteljkojijesjedioporednjega
u avionu i rekao mu za taj plan, dodajui rije - inallah.
Netoneobjanjivogajevuklodasejojednomuvjeridanje-
govsinsamuzikomsvoganajamoeimativlastnadzmija-
ma...Ali nisu mogli znati ni on ni Uitelj da e avion, iz bez-
bjedonosnih razloga, umjesto na istanbulski, sletjeti na aero-
drom u Izmiru. Tad mu javie da je Emina imala prijevre-
meni porod, i sve je, dragom Bogu hvala, proteklo dobro;
opet sin...Nakon kratke utnje, Uitelj e:
Kako novi ivot unosi radost, neku ve odavno izgublje-
nu nit sa mjestom odakle smo i sami doli na ovu meraju.
Djeca miriu na mirise rajskih mousa, a e i ne bi kad su
stom doleprali iz dennetskih perivoja.
Ilhamjemojeime,kazujemikaoaktersvjedoim,aBog
jejedanisamoOnznatanamnosidan,atano...
Razlog neplaniranog produetka leta aviona iz Sarajeva,
akdoIzmira,nismosaznali,itojeostalousjeni(alisamo
za kratko) divne vijesti koja je Nesuddina i mene jako obra-
dovala.OdNenedobismopoziv,javljanamdajeNesuddino-
vasestraEminaverodila;opet sin.Ali,tasluajnost,dase
iEminovbratrodiuranuzoru-29.februara!!!AllahuEkber!
*
UBosnisekae:Nikaddvadobrasastaviti! Zbogeksplo-
zije auto-bombe, uIstanbulujevanrednostanje,saznajemo,
mediji javljaju da ima mrtvih i ranjenih; metropola sa 16,
nekikau18milionastanovnikaicijeladrava,svejeuoku
zbogstravinenesree.Kurdisuopetoptuenizaterorizam.
117 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK Adem Subai: Dobri: U potrazi za imenom
Na vijest da se Emin ne javlja, nau doskoranju radost
zamijenistrahioaj...
UIstanbulumuseizgubiosvakitrag!?
Roak Kemal ne odgovara na pozive ve neko vrijeme, a
to vrijeme se poklapa sa onim, koje se u vijestima navodi kao
momenat eksplozije auto-bombe!
PrisusretusnamaVe-Kajeuprvimahsamoutio.Kasni-
jeenamreijebiozaokupljenpitanjem-Dalimutosudbi-
na opet servira neto iz porodine crno-bele tradicije, da u
istom danu jedno umire, a drugo se raa?!
Odjednom ni Uitelj nije mnogo govorljiv. Nakon zajed-
nikog namaza - u dovi smo zamolili Milostivog Gospodara
za sretan kraj. Pri izlasku iz oblinje damije, Jilmaz nam u
svom govoru, sluajno, spomenu izmirsku Tvravu, koja se
nalazi u rubnom dijelu Galate, uz malu ulistan damiju,
kojojnemaravnezbogruinjakakakvog,kakoonkae-ne
imade nigdje na dunjaluku. Eminov Uitelj tad zastade i
uzviknu:AllahuEkber!Nasmijeiseiizreenetotopro-
budinadu:Brao,biedobroinallah;svemiovomirie na
sretan kraj... Izgovorio je to ubjedljivo koliko je mogao u
ovakvomasu,sasolidnomdozomoptimizma,unatookol-
nostima kojih je djeakov otac bio svjestan. Stoga je Ve-Ka,
zauenovimushitomikomentarommudrogstarca,upitao
naosnovuegatoUiteljtakomisli,aonjemahaoglavomsa
osmijehomnalicu.Negdjeunutrinibia,uhodnicimasjea-
njasumuodzvanjaleEminoverijei,izreeneprednjegovom
kolom:
Uitelju....Pomirisu samtepoznao....
Nesuddinjepotomkaoiobinonajviepriao...
l RekaojeAhmedibnHanbel:Postoje dvije vrste iba-
deta, ibadetu u udobnosti i ibadet u nevoljama. Usaburuje
zvrka,ustrpljivosti,brao.Biedobroinallah!-Audui
naegVe-Ka,potomkaVejsilaKaranija,bjesnilajebura...
l Pa,jelitozaistamogue!?Dalsetonastavlja,dami
Bog oprosti - porodino prokletstvo, crno - bela tradicija!?
Da onoga dana kad se jedno raa, isti dan drugo umire. Na
dan kad je roen Emin, umro je moj otac. A danas se rodio
nadrugisin,oBoe-zavapi,htjedenetorei,norijeimu
zapeeusuhomgrlu.
SjetihsetadMevlane...
l Rumijerekao:Akojetuganalaput dotvogsrcai
naruila tvoju radost, to je znak da priprema put za sreu.
Onasmjestaoistisvedrugestvariizkue,kakobiushienje
moglo doi do tebe od strane Izvora dobrote. Eminov otac
udahnudubokoiprozborismireno:
- Elhamdulillah! Boe Milostivi. Tebi pripada zahvala na
blagodati radosti i Tebi hvala na iskuenjima... Innellahe
meas-sabirin...
1
-Mirie minasretankraj...da,usaburuje
spas,lijepisabur,lijepoBoijeImeEs-Sabur...-EminovUi-
teljjeoptimizamirionasvenas.
*
Od davnina je ruinjak ulistan damije, ali i Tvrava
misterija za sve, a prialo se i o bunaru koji i nije obini
bunar,izkojegjebatovancrpiovodukojainijeobinavoda.
Dokazetakvihtvrdnji,narodjenalaziouinjenicidajerue
zalijevaodalekoodoijujavnosti,itopodplatomnoi.Zar
takvimiomirisikojiseirestotinamametarauokolodami-
je da budu od rua zalijevanih obinom vodom!? udima
nikad kraja. udna deavanja od davnina su pratila smjene
batovana umalojlijepojulistandamijisadrvenimmina-
retom,kojaprkosicivilizacijiustaromdijeluGalate.U onaj
vakat Galatabijaegradzase,aprekoputaKonstantinije.U
Vakufnami,kojaseuvauTvravi,nastarimlistinamaostao
jetragdadamijapotieizdobadrugegeneracijenakonsul-
tanaMehmedaFatiha,aliituripodatakdajevakifdamije
-robBoiji-Abdullah,tosusvitumailiskromnougradi-
telja i eljom da se ostane anoniman. Jer U Kuranu se veli:
Allahove kue grade i odravaju oni koji u Boga i Onaj svijet
vjeruju...
Ilhamjemojeimeikaouvarizapisiva,iznosimpoisti-
ni sluaj slijepog mutevelije i batovana Vejsila, a pomo i
snaga su od Allaha, Gospodara svijetova i Vlasnika svega
vidljivog i nevidljivog, vida oinjeg, ali i sranog vida... Ne
postoji nijedna stvar na vidljivom svijetu, koja ne bi bila sim-
bol skrivenog svijeta
2
Predskazanje, iaret, tajni znak, keramet, neto od toga
jeste,jerseprialodajeslijepi batovan bioodrijetkihBoi-
jih robova, znao je i ekao. Poznati su primjeri da Dbri,
Boijiodabranicivideononevidljivo,budunost.Shvaatito
najediniispravannain,kaoBoijedavanjeSvojimodabra-
nim robovima, a ne udotvorstvo, prosti svijet to nikad nije
umioitakojeto.Legendeidaljecarujuinastavljaseneprav-
dakojaseodvajkadananosiNevidljivimSvjetovima.
VrtlarpoimenuVejsil je,proulose,juernaruiodamu
se, u mezaristanu tik uz ruinjak, iskopa kabur! (E, sad,
moda prava historija i nije ona koja se zapisuje, koju piu
samozvanipobjednici,veonajfinikrasnopisdobrihduau
nevidljivim svjetovima, ili moda neto nalik natpisu na
baluku koji je batovan sam svojom rukom ispisao.) Ova
maladamija,saruinjakomkoji,dalekoodoijujavnosti,
graniisazidomTvrave,odranogjesabahakrcatademat-
lijama,kaotobivasamozaramazanskihdanaizaBajrame!
Izilomunasan:Prikuiosesmrtnias-edel!Vidioje
itodadolazimladikojienjegazamijeniti...
2
Zaista, Allah je sa strpljivima - Kuran
3
* Gazali u djelu Mikat el-envar
KNJIEVNI PODLISTAK
BEHAR117118 118
Adem Subai: Dobri: U potrazi za imenom
Kadsepojaviouharemuobuenubijelusveanuodoru,
nakon sabah-namaza, neki od okupljenih su, kao po nekom
ritualu, potvrdno blago klimali glavom. Zavladala je udna
tiina. Prvi zraci jutarnjeg sunca se probijaju kroz kronje
starih platana, a u zraku treperi neka udna neizvijesnost.
Praen mnotvom zaudnih pogleda prisutnih dematlija,
slijepi starac, koji se kretao sa savrenom orijentacijom i
samo po zaleenom pogledu i bojaljivom odmjerenom
hodu, po kojima se slijepe osobe odlikuju prepoznat je od
narodaisadsvibudnomotretaesezbiti.Slijepactadpri-
lazi imamu i neto mu apue na uho... potom se laghnim
svearskimkoracimauputiokaadrvanu.
Imamulistandamijejeprisutnomdemaatuobznanio
dasadunompanjomsasluajuuenjesureJa-sin...
Zatovrijemesebatovan Vejsil abdestionaadrvanu,sa
jedneodosamesmiuharemudamije,potom-dranjasve-
arskog,alinimalooholog,proetaosekrozmasukojamuje
napravila koridor, sa blagim osmijehom na licu, i s desnom
rukomnalijevoj,sranojstranigrudi.Sjeojenadrvenusofu
sistonestraneulaznogdamijskogtrijema,kojajenadsvo-
ena malom kupolom, podvivi noge podase, sa tespihom u
ruci, prebirui devedeset i devet bobica, tiho izgovarajui
Boija Lijepa Imena, svih devedeset i devet...
Eminjeusnudoznaotaesezbiti:odlazeembatova-
nuoneprouitisuruJa-sin,potom ga poljubiti u oba oka...
UpravosatihoizgovorenimdevedesetidevetimImenom
Es-Sabur, iz pravca damije se zauo zanosan djeiji glas....
Bismillahir - Rahmanir - Rahiim, Ja -siiin... Vel - Quranil-
hakim...
Okupljenisvijetjegledaogotovoneujnoromorei;eka-
lose-taesezbiti...Utomasusvikaoopinjeniposmatra-
ju kako iz damije izlazi onaj koji ui - djeak, sa udnim
svjetleimtapomuruci,lagahnimhodomibojaljvimdra-
njem tijela svojstvenim slijepcu...sjeo je pored starog bato-
vana Vejsila, ne prestajui uiti suru Ja-Sin, koja slovi kao
srceKurana...
*
U asu kad se kroz otvorena damijska vrata zaulo:
Bismillahir .- Rahmanir - Rahim, Ja-Siin... krozstarahrasto-
va vrata na ulazu u harem ulistan damije uli smo nas
petorica:prvoJilmaz,azanjimimi,njegovimusafiri:djea-
kov otac, njegov Uitelj, dajda mu Nesuddin i ja, Ilham,
uvarizapisiva,iosvemusvjedoimkaoakterdeavanja.
Kad postadoh svjestan arolije mirisa rua koji je opijao
duu, sjetih se jednog svoga nedavnog zapisa. Jer tamo
negdjeunigdiniodzvanjalesuEminoverijeiizreeneUi-
teljuisprednjegovekole,predpolazak:Uitelju?! Po mirisu
sam te poznao...
Odokupljenesvjetinenismomoglividjetitasedeava,
dok se nismo pribliili, ali smo dobro znali, prepoznali taj
lijepiglastouiKuranasni.Glasdjeakakojieupodne
togadana,nasvojtreiroendan,sasvojihdvanaestgodina,
poloitiHafizkudovuipostatiuvarGovoraBoijeg.Njegov
otac,uvaruBratstvu Tvrava,naprigodnojsveanostikoja
jetomprigodomodranauPrvoj zaboravljenoj Tabijji toplo
jezagrlioUitelja,izrekavizahvaluprvoSvevinjemnaNje-
govojMilosti,potomiUitelju,tomdbrominsanu,sjetivi
senjegovihrijeikojetadionponovi:
Da,mirie nasretankraj...usaburujespas.
Plemenizikadijo:Moje ime je Emin, slijepac sam i uvar
Govora Boijeg...
Moram rei da ni sam ne bijah svjestan onoga to se zbi-
valo i ponoviti - ne elim nita vie od bilo kojeg drugog dje-
teta sa svojih dvanaet godina. Moda neto drukije.
Moje ime je Emin, slijepac sam i uvar Govora Boijeg, to
je i emanet i zahvala za blagodat i snagu kojom sam potpo-
mognut u nijjetu da ispunim svoje, da svjedoim...
Nisu li due ezelske sinova Ademovih, kad stvorene bija-
hu, na upit Prvog i Posljednjeg:
Zar Ja nisam Gospodar va?, zduno potvrdile:
Jesi, mi svjedoimo...
*
Okupljeni demaat ulistan mahale, starog kvarta na
Galati, izraavao je tiho oduevljenje, a rijetki su oni koji
nisu sa suzama na licu sluali moje uenje, - to u doznati tek
kasnije.
Kako objanjavam sve ovo? Ne znam... Samo zaujem Taj
Glas i ponavljam za njim:
Bismillahir - Rahmanir - Rahim.
Ja-Sin.
Vel-Quranil-Hakim.
Inneke le minel-Murselin.
Ala Siratil-mustaqim...
3
/Ja-sin,1-4/
*
Suncejeveizgrijavalo,aumalomharemuulistan da-
mije svijetajesvevie.
Starac je sjedio na sofi, okrenut u pravcu kible, pored
njegaslijepidjeak.
SvismomoglividjetikakoseEminsagnuoistarogbato-
vanapoljubioujednopaudrugooko.Starcutad,naoigled
3
Ja Sin. / Tako mi Kurana mudrog,/ ti si, uistinu, poslanik,/ na Pravome
putu...
KNJIEVNI PODLISTAK
BEHAR117118 119
svihokupljenih,potekoesuze.Slijepibatovanispruiruke
povijeneulaktovima,sadlanovimaokrenutimkanebu,ue -
i...asuzesumusveviekvasilelice.Kadzavrisdovom,po -
trarukamalice...
I tad starac, nekad uven kao udotvorac Vejsil Karani,
timsvojimmubarekrukamavlanimodsuzapotradjeako-
veoikojeistogasaoivjee.
Rastajuisesaovimsvijetomvarljivim,jojedanodlaze-
iuvar-nasofiulistandamijeizgovaraojeehadet:E -
he du - en - la ilahe - Ilallah, ve - ehedu - enne-Muhammeden
Resulullah.
Isvismomoglividjetistarcakakosesaginjenaseddu...
nakojojjeostaodugo, dugo, dugo...
Ali-svijetnijemogaovidjetiononevidljivo:kakoMeleci
duujednogDbroguznosekanebu,putdennetskihperivo-
ja...
Dobrotapokojojzamiriudueutrenusuverenoovlada
naommatom.Aizmeukrajnosti,kaosvjetionik,kaonovi
bijeli nian zablista taj dobri osjeaj Radosti ivota i srce se
smirujeumilozvunojhladovinicarigradskihminareta...
Vrijeme je da se privedu kraju ovi zapisi i sklope korice.
Velim,takoganakrajuekatoneznam,anemogureida
menebrine...Ueniljudisuustaravremenaznalirei:
Kad Dbri odlazi - Dbri ostaje...
Tujekraj-Ubeskraj
120 BEHAR117118
KNJIEVNI PODLISTAK
Adem A. Subai roen je 1958. godine
u Kljuu, D. Biljani. Osnovnu i srednju
kolu zavrio u Sanskom Mostu. Od
1978. do 1996. godine ivi u Sarajevu.
Zavrio Mainski fakultet u Sarajevu.
Uesnik oslobodilakog rata od 92 do
95. godine, u 1. Vitekoj brigadi I Kor-
pus, oficir ARBiH, RVI. Nakon rata prebi-
valite mu je u Sanskom Mostu, a od
2010. stalno nastanjen u Sarajevu, dje-
luje kao slobodni umjetnik. Po struci
diplomirani ininjer mainstva, po
opredjeljenju muziar i pisac (autor i
bubnjar grupe Kongres, 1984. godine;
koautor albuma za djecu Slatki snjeni
voz, 1989. god). lan udruenja muziara BiH AMUS i Udru-
enja muzikih stvaralaca Slovenije (SUGU), dopredsjednik
BZK Preporod S. Most. Suraivao na Radio Sani i Radio
Bostonu u Sanskom Mostu, na BHRADIO1., u BZK Prepo rod,
KDB Biser Jesenice, zastupljen u iz -
borima pria za djecu Stazama dje-
tinjstva. Objavljivao u Osloboenju,
Biseru Zagreb, Paliu... Do sada je ob -
javio: Nasrudin-hoda i druge prie,
prireiva (1999. god., Medlis IZ Bi h -
a);okolend Princeza Osmijeh, 2008.
(izdava autor; suizdava Centar za
djecu i omladinu N. Sarajevo);oko-
lend Princeza Osmijeh, drugo izdanje,
2009. god.; Princeska nasmeha, izda-
ta u Sloveniji, (KDB Biser, 2010. godi-
ne), Princeza u Zemlji zaborava...; Ro -
man Teaj brzog spavanja (IK Dobra
knjiga, Sarajevo 2012. godine); Snije-
ana i sedam djeda-mrazia - pozorina predstava za
djecu; Roman, Dobri - u pripremi za tampu; Ekologija
due- prie, u pripremi.
Zavretkom izbora za Evropski pa r -
lament, inicijativom udruge GONG i
potpisa 23 opozicijska i disidentska sa -
bo rska zastupnika za promjenom iz bo -
rnog zakonodavstva, a posebno zbog
pra vlia preferencijalnog kandidata koje
nije ugraeno u hrvaanske izborne za -
ko ne, nije zgorega podsjetiti se re ce n t -
ne povijesti opih izbora u Hrvats koj,
ka ko bi se moda, dok traje najtea kri -
za, postavilo neka pitanja i na nji h po -
ku alo dati odgovore, dok nije ka sno.
Naime, nezadovoljstvo javnosti za pravo
se fokusira na nesposobnost po litike
klase da upravlja krizom i iz na e rjee-
nja za put izlaska. Ovdje se onda tre ba
upitati ima li vladajua, ali i opozici j ska
elita mandat te javnosti, odnosno je li
ona izraz stvarne politi ke volje de mo -
sa koja se, teorijski, izraava na slobod-
nim izborima.
Tek e se pokoji revniji pratitelj dru -
tvenih zbivanja u nas sjetiti imena izv -
jesnog Smiljka Sokola, negdanjeg pro -
fesora ustavnog prava na zagreba kom
Pravnom fakultetu, revnog lana Parti-
je, odnosno tzv. Saveza komunista Hr -
va tske i kasnijeg, isto tako revnog la -
na i apologeta HDZ-a
1
, a posebno nje -
gova prvog predsjednika Franje Tu -
mana. Ovdje ga se treba prisjetiti zbog
njegove uloge u projektu Saveza komu-
nista Hrvatske da doe na vlast demo-
kratskim putem na prvim viestrana-
kim izborima u Hrvatskoj. Te je izbore
1989. inicirala Partija, na elu s refor-
mistom Ivicom Raanom kako ne bi bi -
la svrgnuta s vlasti narodnim nezado -
vo ljstvom u vremenu propasti istonog
bloka i bipolarne podjele svijeta u koje-
mu je jugoslavenski jednopartijski i sa -
mo upravni politiki eksperiment opsta-
jao. To je prevratniko vrijeme Francis
Fu kuyama nazvao Krajem povijesti, od -
no sno konanom pobjedom modela li be -
ra lnog kapitalizma, globalno. Entu zi -
jazam s poetka, naravno, vremenom je
isezao, a rezultati su i globalno i re gi -
onalno itekako vidljivi.
Neautentina distribucija
volje biraa
No, vratimo se Smiljku Sokolu. o -
v jek i komunist, ije ime i prezime go -
vo re o odanosti njegove, ekoloki osvije-
tene obitelji iz ruralnih hrvatskih kra -
jeva i flori i fauni, kao lojalan lan re fo -
r mirane Partije koja je ubrzo od Sa veza
komunista Hrvatske postala Strankom
demokratskih promjena (SDP), to se
zgodno, anagramski po du daralo s nje -
ma kim socijaldemok ra t skim akroni-
mom SPD, pa je na tom tra gu ubrzo i
po stala ono to je danas (ba rem naziv-
ljem), Socijaldemokratska partija, po
121 BEHAR117118
POLITIKA
Izborni
model i
politika
kriza
Pie: Faris Nani Mjene izbornog sustava u
Hrvatskoj nisu bile sluajne, ve
su plod mjena u odnosima
snaga pojedinih stranaka kao i
promjena snaga unutar
stranaka. Naelno, izborni
sustav odreuje tip vlade,
njezin odnos s parlamentom,
stvarnu ulogu parlamenta, ali i
vrste koaliranja stranaka i
nezavisnih lista kao i uloga
pojednih kandidata u
demokratskom procesu i
odluivanju, pa time i njihove
stvarne zastupnike
nezavisnosti ili pak podlonosti
stranakim interesima. Naelno
se moe kazati kako su
posljednja tri izborna ciklusa za
parlamentarne izbore uvrstila
partitokratski karakter vlasti u
Hrvatskoj, nunost koaliranja
(principijelnog, odnosno
predizbornog i
neprinicipijelnog, najee
postizbornog u svrhu
postizanja vladajue veine).
1
Hrvatska demokratska zajednica, druga po
redu osnovana politika stranka u Hrvat-
skoj, poslije Hrvatskog socijalno-liberalnog
saveza, kasnije Hrvatske socijalno-liberal-
ne stanke
narudbi njezina i nje govoga efa, pred-
loio je veinski iz bo rni model za te po -
vi jesne, prve viestranake izbore u Hr -
va tskoj, odrane u aprilu i maju 1990.,
nakon pedeset godina dvaju jednoparti -
jskih reima.
Taj izborni sistem trebao je osigura-
ti vladajuoj partiji demokratski le gi -
timitet, odnosno uspjeh na izborima.
Kako je velik dio partijskih drugova i
drugarica ve bio preao u HDZ, iji je
predsjednik na sumnjiv nain, organi -
zi ranjem paralelne osnivake skupti-
ne, doao na njezino elo, a takoer je
bio stari komunist, izbaen iz Partije
1967. zbog nacionalistikih skretanja,
ovakav se izborni sistem zapravo radio
za predviene pobjednike, Hrvatsku
de mokratsku zajednicu, na elu s Fra-
njom Tumanom. To je uvelike poto-
vano, pa je Smiljko Sokol nastavio svoj
rad na preustroju Hrvatske kao jedan
od autora tzv. Boinog Ustava, prvog
demokratskog Ustava u Hrvatskoj. Ka -
rijeru je nastavio kao HDZ-ov sa bo r ski
zastupnik i ministar bez portfelja, a za -
v rio kao sudac Ustavnog suda. Sve do
izbornog zakonodavstva iz 1999. bio je
autor izbornih modela koji su se ustali-
li tek 2003. kao potpuno pro porcionalni
na 10 izbornih jedinica. Od tada prove-
dena su tri izborna kru ga po jednakom
sustavu i, zasada, us pr kos, sve veoj ne -
p repoznatljivosti za s tupnika koji dola-
ze sa stranakih ili ko alicijskih lista ili
pak sve vee ne u kosti istih, nema zah-
tjeva za njegovim izmjenama. Kao da
svima odgovara.
Kako se Ustav mijenjao tek nakon
to je HDZ osigurao veinu u tada njem
Drutveno-politikom vijeu, od no sno
zakonodavnom ili Donjem domu Sa bo -
ra, tako je i izborni sistem bio skro jen za
tadanja tri vijea Sabora (Dru t ve no-
politiko, Vijee opina i Vi jee udrue-
nog rada) koja su birana prema Ustavu
iz 1974. i Zakonu o ud ru enom radu iz
1976. kao i prateim za konima o izbori-
ma zastupnika u Sa bor Socijalistike
Republike Hrvatske kao i za istovreme-
no odrane lokalne iz bo re za vijea opi-
na i gradova. Zas tu pnici su se birali iz -
ra vnim izborom izmeu pojedinanih
kandidata, stranakih ili nestranakih
u malim izbornim jedinicama, neto
poput iz bo rnih okruga, njih 116. Tako je
svaka izborna jedinica dala po jednog
zastupnika u svako vijee. Na ovaj se
nain bira ve i na zastupnika u, recimo,
britanskom Domu obinika (House of
co mmons) i u Zastupnikom domu ame -
rikog Kongresa. On, teorijski daje stva -
rni, a ne sa mo stranaki ovjeren le gi ti -
mi tet iza b ranom zastupniku i na prvi
se pogled ini idealnim jer prisiljava ka -
n didata da se direktno obraa iz bo rnoj
bazi u svo joj jedinici i argumentima, a -
r mom ili pustim obeanjima, ili strana-
kom uv jerljivou nadjaa ko nkurente
i po tuje naelo veine. Si stem je dvok -
ru an, eliminacijski, odnosno prva dva
ka ndidata u prvom kru gu izbora s naj -
ve im brojem glasova ulaze u drugi
krug.
Meutim, kao i svaka ljudska tvo-
revina, pati od nedostataka. Izborni su
rezultati pokazali da je HDZ s ukupno
osvojenih 1.200.000 glasova biraa,
osvojila ak 55 od 80 mandata u Dru-
tevno politikom vijeu, odnosno 205
od 351 u sva tri vijea, dok je SKH-
SDP s osvojenih sto tisua manje gla-
sova dobio samo 20 mandata u istom
vijeu, odnosno 107 u sva tri vijea. Ta -
ko je HDZ s 42% glasova osvojila 58%
mandata, dok je SKH-SDP s 38% gla-
sova osvojio tek 30%. Jedina stvarna
graanska opcija, Koalicija narodnog
sporazuma, dodue optereena liders -
kim ambicijama najjae stranke Hrva -
t skog socijalno-liberalnog saveza i nje-
zina predsjednika, Draena Budie u
odnosu na pojedinane jake kandida-
te iz tzv. Hrvatskog proljea, Savku
Da bevi Kuar i Miku Tripala te Vla -
du Gotovca, osvojila je 439.000 glasova,
odnosno 15% i tek 3 mandata u Dru-
tveno-politikom vijeu, odnosno 21
ma ndat u sva tri vijea, to je tek 6%.
S 1,6% glasova, radikalna Srpska de -
mo kratska stranka Jovana Rakovia,
osvojila je 1 mandat, odnosno 1,4%. Sa -
mo jedan nezavisni kandidat je us pio
osvojiti mandat.
Ostalih 12 mandata otilo je pred-
stavnicima nacionalnih manjina, odno-
sno tadanjih narodnosti, meu kojima
nije bilo konstitutivnih naroda Jugo-
slavije, pa niti Bonjaka. Manjinski za -
s tupnici birali su se po teritorijalnom
pri ncipu, odnosno s izbornih jedinica
na kojima su inili znaajnije uee u
sta novnitvu. To je ujedno poetak bo -
rbe Bonjaka za predstavnika u Sabo-
ru koja je trajala s djelominim uspje-
hom sve do izbora 2003. kada je kandi-
dat SDA Hrvatske
2
izabran za zastup-
nika Albanaca, Bonjaka, Crnogoraca,
Makedonaca i Slovenaca u posebnoj
izbornoj jedinici za tih 5 manjina.
Kompromis
Takva se distribucija narodne volje
na prvim izborima pokazala nedovolj-
no reprezentativnom, nepredstavni -
kom, u stvari lanom jer sastav Sabora
nije ocrtavao izbornu volju graana, a
HDZ je koristila tako krivotvoren ma -
ndat za voenje politike i promjene za -
ko nodavstva. Zbog takvog stanja poe-
la je jaati uloga stranaka, ali i nezado-
voljstvo isto veinskim izbornim siste-
mom. Zbog toga je na parlamentarnim
izborima za Zastupniki dom 1992., pr -
vi ma nakon stjecanja ne za visnosti koji
su provedeni u uvjetima rata i okupa-
cije dijela zemlje pod okriljem novog
Ustava i Zakonom odreene strukture
Sabora s dva doma, Zastupnikim i u -
pa nijskim, primijenjen ko m promisni
izborni sistem, opet skrojen po eljama
vladajuih, ovaj puta s nji ma prihvat -
lji vim ishodom. Polovica je zastupnika
u Zastupnikom domu, njih 60 birana
veinskim sistemom, a po lovica isto
pro porcionalnim, uz primjenu DHond-
tove metode pribrajanja glasova stra -
na ka koje nisu prele iz bo rni prag
(pro hibitivnu klauzulu) od 3% onima
ko je jesu. Upadne su bile velike ra zlike
u broju biraa po pojedinim izbornim
je dinicama (okruzima) za ve inski dio
izbora.
Proporcionalni sistem je zapravo i -
sto stranaki jer ili dijeli dravu u de -
set (u hrvatskom sluaju od izbora
2000.) izbornih jedinica koje se ne po k -
lapaju s jedinicama lokalne i regiona-
lne samouprave, ija jedina logika po d -
je dnak broj stanovnika, s obzirom na
izrazite razlike u naseljenosti pojedi-
nih podruja lokalne i regionalne sa -
mo uprave ili pak cijelu dravu proma-
tra kao jednu izbornu jedinicu. U tak-
vim izbornim jedinicama, stranke, ko -
122 BEHAR117118
POLITIKA
2
Stranka demokratske akcije Hrvatske, izra-
sla iz SDA ogranka za Hrvatsku, nakon
priznanja hrvatske nezavisnosti
alicije ili nezavisne liste kandidiraju
listu ili s desetinom broja mandata u
Za stupnikom domu ili s ukupnim bro-
jem kandidata koji se biraju po tom
mo delu. Prema broju, odnosno relativ-
nom broju osvojenih glasova, a nakon
pri brajanja glasova listi koje nisu pre-
le prag DHontovom metodom koja fa -
vo rizira velike stranke, odreuje se
broj mandata svakoj listi u izbornoj je -
dinici. Pribrajanje izgubljenih glaso-
va moe se raditi i drugim metodama,
poput Adamsove koja favorizira manje
stranke ili Droopove. Ovdje je da kle,
polovica (60) zastupnika birana s par -
ti jski utvrenim listama, a mnogi se
ni su, osim za naslikavanje, pojavili niti
na jednoj predizbornoj tribini, pa se o
njima malo to i znalo. Glasai su bili
prisiljeni pokloniti povjerenje stranci
ili koaliciji stranaka ili nezavisnoj listi
u cijelosti, a stranaki je vrh ili koalicij-
ski dogovor rasporeivao osvojene ma -
ndate, bez obzira na poredak kandida-
ta na listama, to je opet varka jer su
se birai nadali kako e vei broj man-
data njihovoj izabranoj listi znaiti da
u Zastupniki dom ulaze kandidati ka -
ko su navedeni po redu. Druga varka
se krila u institutu nositelja liste koji
nije uope trebao biti kandidat, ali je
trebao posluiti kao metalni zec u utrci
pasa.
Tako je Franjo Tuman koji se od
1992. kandidirao samo na predsjedni-
kim izborima bio nositelj listi HDZ-a,
to je zavaralo manje upuene birae
koji su mislili da glasaju za njega, a ne
za, od njega odabrane kandidate s
HDZ-ove liste. Tim su se varkama slu-
ili i drugi, naravno. Izbori za upanij-
ski dom odrani su paraleno s lokal-
nim izborima naredne godine, a taj je
Dom ukinut Odlukom Zastupnikog
do ma, odnosno usvajanjem novog za -
kona o Saboru 2001. Tako je Hrvatska,
u samo jedanaest godina, prela put od
trodomnog do jednodomnog pa r la me n -
ta ije odluke, moe osporiti samo Us -
ta vni sud ili odgoditi Predsjednik do
odluke Ustavnog suda, a mnogi ma nji -
n ski interesi ostali su nezastupljeni.
Ne samo nacionalnih manjina. Nedos -
taje jedan politiki korektiv zakonoda-
vne, ali i indirektno izvrne vlasti koja
u pravilu predlae zakone, to Gornji
dom u zemljama parlamentarne demo-
kracije predstavlja. Takav je jednodo -
mni parlamentarni sustav kontrapos -
ti ran nekom vrstom polupredsjedni -
kog sustava, znatno reformiranog na -
kon odlaska autokratski nastrojenog
Franje Tumana. Drugi Predsjednik
Hr vatske, Stjepan Mesi, u svome je
na stupnom govoru naglasio kako e bi -
ti korektiv Vladi, a sadanje ustavne
ovlasti stipuliraju zajedniko kreiranje
vanjske i obrambene politike, a Pred-
sjednik je vrhovni zapovjednik Orua-
nih snaga.
Na tim je ratnim izborima 1992.
HDZ potvrdio dominaciju jer je po pro-
porcionalnom modelu osvojio 45% gla -
so va, 31 mandat nakon raspodjele, od -
no sno 52% od ukupnog broja mandata.
HSLS je osvojila 17% glasova, 12 man-
data nakon raspodjele, odnosno 20%.
Hrvatska stranka prava (HSP) osvojila
je 7% glasova, 5 mandata, odnosno
8,5%, dok je Hrvatska narod na stran-
ka (HNS) osvojila neto ma nje od 7%
gla sova, 4 mandata, odnosno go to vo is -
to vjetan postotak. SDP je tada os vojila
5,52% glasova, dobivi 3 odnosno 5%
mandata. Hrvatska seljaka stra nka
(HSS) je osvojila isti broj mandata s
malo vie od 4% osvojenih glasova, dok
je regionalna koalicija Dalmatinska
kacija (DA), Istarski demokrtskii sabor
(IDS), Rijeka demokratska stranka
(RiDS) osvojila 3,18% odnosno 2 man-
data. Srpska narodna stranka (SNS)
kao srpska stranka nije osvojila niti je -
dan mandat, kao niti bonjaka Stran-
ka demokratske akcije (SDA) koja je
nastupila u koaliciji s Hrvatskim de -
mo kranima Marka Veselice koja je
os vojila 2,73% glasova. Ovime je poka-
zan ma k simum politikog kapaciteta
stranka nacionalnih manjina jer je
SNS dobila jedan mandat s liste na ci o -
nalnih ma njina na zakonom rezer vi ra -
nim mjestima kojih je bilo 14 ma nji n -
skih zastupnika sa stranakih li s ta i
koalicija i 4 s veinskih izbornih je di ni -
ca. Bonjaci su tada bili nepriznata,
od nosno ne au tohtona manjina, pa za
njih nije bi lo rezerviranih mjesta.
Nakon analize rezultata proporcio-
nalnog dijela izbora, uvidjelo se kako
su, zbog primjene DHondtove metode,
eliminirane manje stranke iz parlame -
nta, i kako je jedan zastupnik te io
vie glasova od drugog, odnosno jedan
zastupnik HDZ-a trebao je oko 38000
glasova za ulaz u Zastupniki dom, a
jedan zastupnik SDP-a 48000. Time se
ponovo pokazalo kako se izborni sistem
unaprijed dizajnira za raun vladaju-
ih jer jepraktiki omoguen manji broj
stvarno osvojenih glasova biraa za ve -
i broj mjesta u Saboru. Eliminacija
ma njih stranaka kroz prohibitivnu
kla uzulu i metodu raspodjele mandata
je ve tada pokazala da stranke nacio -
na lnih manjina nemaju niti teorijske
a nse, osim na manjinskim izbornim
je dinicama, osvojiti za s tu pnike man -
da te, to ih je svrstalo na margine poli-
tike. Istovremeno, nikakvim se zakons -
kim mjerama nije poticalo velike stra -
nke da odista po s ta nu otvorene i pri -
padnicima manjina, pa je pitanje stva -
rne integracije, po se b no ne kih ma njina
u politiki sustav ostalo i dalje otvore-
no.
No, na veinskom dijelu izbora,
zbog tako skrojenih izbornih jedinica,
HDZ je dobila ak 54 mandata, odno-
sno 90%, HSLS samo 1, odnosno
1,67%, a u raspodjeli manjinskih za s -
tu pnika dobili su jo jednog. Na vein-
skom dijelu izbora jedino je regiona-
lnom savezu uspjelo izboriti jo 4 za s -
tu pnika, a izabran je jo jedan ne za vi -
sni kandidat. SDP je svoje uee sna-
no poveao ulaskom ak 8 manjinskih
zastupnika od zajamenih 18 (srpskih
je bilo ak 13), dok su svoje manjinske
123 BEHAR117118
POLITIKA
HDZ je 2003. pristupila
izabranim predstavnicima
nacionalnih manjina i od njih
dobila potpise potpore,
preuzevi razliite obaveze
koje su oni kao partneri, ali ne
i u vlasti (osim SDSS-a)
postavili. Time su se nali u
poziciji politikih trgovaca i
znatno doprinijeli stjecanju
negativne slike javnosti o
modalitetu zastupanja
nacionalnih manjina.
zastupnike izborili jo HNS (2), SNS
(3) i izabrano je 5 nezavisnih manjin-
skih zastupnika. Tako je HDZ ukupno
osvojila 85 ili 62% mandata, HSLS 14
ili 10%, HSP 5 ili 3,6%, HNS 6 ili 4,4%,
SDP 11 ili 8%, HSS je ostao na 3, odno-
sno manje od 3%, dok je koalicija regio-
nalnih stranaka osvojila ukupno 6 ma -
ndata, odnosno 4,4%. SNS biveg SDP-
ovca Milana ukiaostao je na 3 man-
data s rezerviranih manjinskih mje-
sta, ili na samo 2,17% mandata.
Na krilima pobjede
Nakon zavretka rata i ostvarenja
velike veine ratnih ciljeva, osloboe-
nja najveeg dijela Hrvatske i politi -
kog sporazuma o mirnoj reintegraciji
tzv. hrvatskog Podunavlja, vladajua
se stranka, na krilima pobjede, logino
odluila na raspisivanje prijevremenih
izbora kako bi svoju vlast dodatno uv -
r stila. U jesen 1995. odrani su tre i
slobodni i demokratski izbori u Hrvat-
skoj. Odrani su po neto izmijenjenom
mjeovitom sistemu. Biralo se 80 za s -
tup nika veinskim sistemom, 28 pro -
po rcionalnim sa stranakih lista i ko -
alicija, 12 zastupnika tzv. dijaspore i 7
manjinskih zastupnika. Prohibitivna
ka luzula je bila jo tea, 5% za pojedi-
nanu stranaku listu, 8% za koaliciju
dviju stranaka, a 11% za koaliciju 3 ili
vie stranaka i listi. Prvi puta uvedena
posebna izborna jedinica za tzv. dijas -
poru koja je HDZ-u s vrlo malim bro-
jem glasova dravljana RH s prebivali-
tem u inozemstvu donijela dodatnih
12 mandata. Srpski zastupnici, s 13 iz
1992.spali su na tri zajamena manda-
ta, prema promjenama izbornog zako -
no davstva, nakon rata i drastinog
sma njenja uea Srba u stanovnitvu.
Meutim, zbog dubokih neslaganja
oko pretvorbe i privatizacije kao i poli-
tike prema Bosni i Hercegovini, unato
pobjednikoj euforiji i apsurdnim gla-
sovima dijaspore, preko 90% konstitu-
tivnih Hrvata iz BiH, HDZ je osvojila
75 mandata, deset manje nego na pret-
hodim izborima, od ega 45% odnosno
42 mandata na proporcionalnom dijelu
izbora, a 21 s veinskih izbornih jedini-
ca kao i 100%, odnosno 12 dijasporinih
mandata. Drugoplasirana velika koali-
cija lijevog i desnog centra te regiona-
lnih stranaka HSS-IDS-HNS-HKDU-
SBHS
3
osvojila je 18 mandata, od ega
18,3% ili 16 na proporcionalnom dijelu
i 2 s veinskih izbornih jedinica. HSLS
je osvojila 12 mandata, od ega11,5%
ili 10 sa stranake liste, i 2 s veinskih
jedinica. SDP je osvojila ukupno 10
ma ndata, 9% ili 8 mandata sa strana-
ke liste i 2 s veinskih jedinica, dok je
HSP-u pripalo 4 mandata, sva osvoje-
na sa stranake liste. Zanimljivo jeda
je 11% glasova na proporcionalnom di -
jelu izbora propalo jer su ih podijelile
manje stranke i koalicije koje nisu pre-
le prohibitivnu klauzulu, pa su njiho-
ve glasove u mandate pretoile prije
na vedene stranke i koalicije. Od 8 ma -
njinskih mandata, 3 su pripala SNS-u,
jedan ASH
4
i 4 nezavisnim ka n di da -
tima.
Izbornim zakonodavstvom iz 1999.,
nakon smrti Franje Tumana i poslje-
dinim slabljenjem autoritarno voene
HDZ, pod pritiskom u javnosti sve jae
opozicije, predvoene SDP-om, sma-
njen je broj manjinskih zajamenih
ma ndata na ukupno 5, uveden je isti
proporcionalni sistem uz jedinstvenu
prohibitivnu klauzulu 5% i primjenu
DHontove metode. Zbog izrazitog ne -
za dovoljstva i biraa i opozicije s 12
ne dovoljno tekih ili glasovima kvali-
ficiranih zastupnika dijaspore, uvede-
na je nefiksna kvota za dijasporu. Nefi-
ksna kvota znaila je da broj zastupni-
ka dijaspore ovisi o broju izalih biraa
na biralitima u inozemstvu koji su
glasali na izbornoj jedinici za dijaspo-
ru. To je smanjilo broj takvih zastupni-
ka na 6, a sve je mandate opet osvojila
HDZ, glasovima konstitutivnih Hrvata
iz Bosne. No, i zbog nakupljenog bira-
kog nezadovoljstva, posebno poslje-
dnjim, poslijeratnim godinama vlasti,
ali i zbog promjene izbornog modela,
HDZ je 2000. godine prvi put izgubila
izbore, odnosno relativnu veinu, pora-
ena od etverolane koalicije na elu
sa SDP-om i HSLS-om kojoj su se pri-
druili regionalni SBHS i PGS
5
. Ta je
etvorka sklopila poslijeizbornu koa-
liciju s treeplasiranom listom koalici-
je HSS-IDS-LS-HNS-ASH
6
, pa je for-
mirana teko upravljiva vlada s veli-
kom veinom mandata (96 od 151), od
est stranaka, na elu s predsjednikom
SDP-a. Ovaj je razvoj, na prvi pogled,
isto proporcionalni model uinilo at -
ra ktivnim jer je onemoguio manipula-
ciju veinskim izbornim jedinicama,
odnosno rasprene glasove je sakupio i
usmjerio prema jednoj ili dvije liste, pa
ovakav izborni model prvi puta nije bio
krojen prema vladajuima.
Takoje HDZ osvojila 24% glasova ili
40 mandata i s 6 zastupnika iz dijaspo-
re imala je ukupno 46 mandata. Velika
koalicija SDP-HSLS-SBHS-PGS osvo-
124 BEHAR117118
POLITIKA
3
Hrvatska kransko-demokratska unija Marka Veselice i Slavonsko-baranjska hrvatska stranka
4
SH - Akcija socijaldemokrata Hrvatske, osnovao ju je Miko Tripalo
5
Primorsko-goranski savez, nastao iz RiDS i manjih stranaka iz Gorskog kotara
6
LS Liberalna stranka, otcjepljena frakcija HSLS-a, nakon sukoba Draen Budia-Vlado
Gotovac, kasnije ponovo integrirana u sve blijeu HSLS
jila je 41% ili 71 mandat, dok je mala
opozicijska koalicija HSS-IDS-LS-
HNS-ASH osvojila 15,6% odnosno 24
mandata. Desna koalicija HSP-HKDU
osvojila je 5,2% ili 5 mandata. Izgub-
ljenih glasova za stranke i liste ispod
prohibitivne klauzule bilo je 13,6%.
Oni su DHontovom metodom raspore-
eni strankama koje su prele prohibi-
tivnu kauzulu. Od pet manjinskih
zajamenih mandata, SNS i HSS su
dobile po jednog zastupnika, a nezavi-
snih je bilo 3.
Meutim, pojavio se talijanski sin-
drom, odnosno stranke vladajue koa-
licije s manjim brojem mandata, a zbog
nedovoljnog broja mandata vodee
stranke koalicije, poele su traiti do -
da tne ustupke i pomalo ucjenjivati ko -
a liciju koja je sve tee funkcionirala.
Dio je stranaka tokom mandata napu-
stio Vladu, ali joj je, zbog stabilnosti, i
da lje pruao parlamentarnu podrku.
Ovakav je razvoj politikog ivota imao
di rektan upliv na rezultate izbora za
Za stupniki dom 2003. i formiranje
vla dajue veine.
Izbori 2003. godine prvi su koji su
odrani po izbornom modelu s prethod-
nih, osim to su, zbog novog Ustavnog
zakona o manjinama, osnovane poseb -
ne izborne jedinice za nacionalne ma -
nji ne po sljedeem kljuu: 1 izborna je -
d nica za Srbe s koje se biralo 3 zastup-
nika, po jedna izborna jedinica za Tali-
jane i Maare s koje birao po jedan za -
s tupnik, zajednika izborna jedinica za
ehe i Slovake s koje se birao jedan za -
s tupnik, jedna zajednika izborna jedi-
nica za Albance, Bonjake, Crnogorce,
Makedonce i Slovence s koje se birao
je dan zastupnik i jedna zajednika iz -
bo rna jedinica za ostalih 11 naciona-
lnih manjina (Aus t ri janci, Bugari, Ni -
jemci, Poljaci, Ro mi, Rumunji, Rusini,
Turci, Ukrajinci, Vla si, idovi). Terito-
rij tih jedinica bila je itava Hrvatska.
Na izborima 2003. mnoge naciona-
lne manjine, do Ustavnog zakona o
manjinama iz 2002. i posljedinih iz m -
je na izbornog zakonodavstva, smatra-
ne neautohtonima, dobile su pravo,
dodue reducirano u odnosu na Srbe,
Talijane i Maare, na svoga zastupni-
ka u Zastupnikom domu Sabora i
time, probile prvu barijeru k integraci-
ji u politiki i druge segmente javnog
ivota. Model je patio od nedostataka
jer se, u pravilu, sa zajednikih izbor-
nih jedinica birao kandidat najbrojnije
nacionalne manjine koji nije mogao, a
niti znao odgovoriti na izazove zastu-
panja vie nacionalnih manjina s nji-
hovim specifinim problemima. Time
je ovaj model izvrio ulogu razbijanja
psiholoke barijere kod veinskog sta-
novnitva, ali dalje od toga nije dospio,
osim u segmentu koji se pokazao hrva-
anskim specifikumom, a inaugurirao
je ga je izborni pobjednik HDZ. Za
neke manjinske zastupnike to je bilo
po gubno s aspekta njihovog politikog
le gitimiteta, uvjerljivosti, ali i ope sli -
ke o manjinama.
Naime, HDZ je dobila 33,2%, odno-
sno 62 mandata, as 4 iz dijaspore po
ne fiksnoj kvoti, ukupno 66. Koalicija
SDP-IDS-Libra-LS
7
osvojila je 23,3%
ili 43 mandata, dok je koalicija HNS-
PGS-SBHS osvojila 8,3% ili 11 manda-
ta. HSS je dobila 7,2% ili 9 mandata,
koalicija HSP-ZDS-MS 6,5% ili 8
zastupnika, koalicija HSLS-DC
8
je
dobila 4,1% ili 3 mandata, kao i HSU
9
- stranka interesne grupacije, dok je u
Zastupniki dom s jednim zastupnikom
ula jo samo jedna stranka, a 13,4%
glasova se rasporedilo DHontovom
me todom strankama i koalicijama koje
su prele prohibitivnu klauzulu.
SDSS
10
Milorada Pupovca dobila je sva
3 mandata srpske nacionalna manjine
i potpuno istisnula do tada dominan t -
nu SNS Milana ukia, prvi puta u
Sa bor je ula bonjaka SDA, a HSS je
osvojila mjesto zastupnice eke i slo-
vake manjine. Tri su zastupnika bila
stra naki nezavisni, ali uz podrku
udruga svoje nacionalne manjine.
Ovakav izborni rezultat nije jamio
da relativni pobjednik, HDZ moe sas -
ta viti Vladu, posebno zato to je tada-
nji predsjednik Mesi izjavio kako e
mandat dati onoj politikoj grupaciji
koja donese 50% + 1 potpis potpore za -
s tupnika u Saboru. HDZ je 2003. pri-
stupila izabranim predstavnicima na -
cio nalnih manjina i od njih dobila pot-
pise potpore, preuzevi razliite obave-
ze koje su oni kao partneri, ali ne i u
vlasti (osim SDSS-a) postavili. Time su
se nali u poziciji politikih trgovaca i
znatno doprinijeli stjecanju negativne
slike javnosti o modalitetu zastupanja
nacionalnih manjina.Uz manjince,
po tporu HDZ-u dali su jo i zastupnici
HSS-a koji su formirali koaliciju.
Na izborima 2007. i 2011. nita se
ni je mijenjalo. HDZ je 2007. ouvala
125 BEHAR117118
POLITIKA
Osim rijetkih pojedinaca, kandidati e biti sve egzotiniji i
nastraniji u nastupu, poesto kao dvorske lude. Javnost i politiki
svjestan graanin-bira ne mogu se identificrati sa svojim
zastupnikom, ve samo sa svojom strankom, a i to sve manje jer
je njegova stranka prisiljena koalirati s inkompatibilnima kako bi
uope dola ili se odrala na vlasti, kao i zbog razdiobe politike
volje glasaa. No, on svoju stranku sve manje doivljava svojom i
zbog sve vee slinosti, pa i istovjetnosti naela, programa, i
akivnosti te idejne i ideoloke neprepoznatljivosti, barem glavnih
politikih igraa na sceni. Ovo nije hrvaanski specifikum.
7
Libra dio LS koji se nije sloio s tadanjim predsjednikom Kramariem koji je zagovarao reintegraciju s HSLS, kasnije kolektivno pristupio
HNS-u kada se ta stranka pokuala profilirati kao jedina stvarno liberalna u Hrvatskoj jer je HSLS poeo koalirati s HDZ
8
DC Demokratski centar frakcija HDZ, pod vodstvom poraenog HDZ predsjednikog kandidata Grania
9
Hrvatska stranka umirovljenika naizborima 2011 ula u Kukuriku koaliciju, na elu sa SDP
10
Samostalna demokratska srpska stranka
vlast sa slinom politikom koalicijom i
sprazumom s predstavnicima manjina,
dok je 2011. koalicija predvoena SDP-
om osvojila toliku veinu da joj spora-
zumijevanje s manjinama nije bilo po t -
re bno.
Politiki ininjering i/ili
kompromisno politikantstvo
Mjene izbornog sustava u Hrvatskoj
nisu bile sluajne, ve su plod mjena u
odnosima snaga pojedinih stra naka kao
i promjena snaga unutar stranaka. Na -
e lno, izborni sustav od re uje tip vlade,
njezin odnos s parlamentom, stvarnu
ulogu parlamenta, ali i vrste koaliranja
stranaka i nezavisnih lista kao i uloga
po jednih kandidata u demokratskom
pro cesu i odluivanju, pa time i njihove
stvarne zas tu p nike nezavisnosti ili pak
po d lo nosti stranakim interesima. Na -
e lno se mo e kazati kako su posljednja
tri iz bo rna ciklusa za parlamentarne
izbore uvrstila partitokratski karakter
vlasti u Hrvatskoj, nunost koaliranja
(principijelnog, odnosno predizbornog i
neprinicipijelnog, najee postizbornog
u svrhu postizanja vladajue veine).
Osim rijetkih pojedinaca, kandi da -
ti e biti sve egzotiniji i nastraniji u
na stupu, poesto kao dvorske lude. Ja -
v nost i politiki svjestan graanin-bi -
ra ne mogu se identificrati sa svojim
zastupnikom, ve samo sa svojom stra -
n kom, a i to sve manje jer je nje gova
stranka prisiljena koalirati s in ko m pa -
tibilnima kako bi uope do la ili se odr-
ala na vlasti, kao i zbog razdiobe poli -
ti ke volje glasaa. No, on svoju stran-
ku sve manje doivljava svojom i zbog
sve vee slinosti, pa i is tovjetnosti na -
e la, programa, i akivnosti te idejne i
ide oloke neprepoznatljivosti, barem
gla vnih politikih igraa na sceni. Ovo
nije hrvaanski specifikum. Taj se fe no -
men istosti i ta kao duboka politika
kri za, odnos no kriza parlamentarne de -
mokracije. Gotovo pa zaaran krug koji
treba re fo rmirati jer e se tonuti u sve
dublje nepovjerenje prema politici, pri-
jezir pre ma politikoj klasi, potpunu
alijenaciju biraa od izabranih zastup-
nika, ali i od izbora. Svjedoit emo ra -
s tu i neovisnom razvoju dviju paralel-
nih stvarnosti koji moe voditi do ko na -
nog nestanka sadanje politike klase
na raun, najvjerojatnije, neke populi-
stike ili ekstremistike opcije, ili do
po tpunog rasapa politikog su s ta va u
ne upravljivim koalicijama mno go stra -
na ka s pojedinano malom po drkom
ili u sukobu dviju ili vie ekstremisti -
kih politikih opcija.
Kako se reformirati
Nai treba sistem koji e omoguiti
pravilnu predstavljenost stvarno iska-
zane politike volje, uvesti jo barem
jedan parlamentarni dom koji e omo-
guiti delegiranje pojedinih pitanja na
za to zaduen dom, pa e time i politi-
ka volja biti usmjeravana na odreeno
vijee Parlamenta, a nee se sva pita-
nja slijevati i fokusirati samo na jednu
listu za jednodomni parlament, ime e
se dobiti drukiji raspored politike mo -
i po domovima parlamenta, a time i u
sastavljanju vladajue veine. Sis tem
veinskog biranja bi bio najprihvatljivi-
ji sa stajalita temeljnjih vrijednosti
demokracije (zastupanje umjesto pu -
kog predstavljanja), ali uz uvjet po d je d -
na ko i logino dizajniranih izbornih je -
di nica. Nadalje, treba, ne samo radi
smanjenja budetskog deficita, smanji-
ti lokalnu i regionalnu samoupravu i
uskladiti ju teritorijalno s izbornim ok -
ru zima, koliko je mogue, pa time ra s -
te retiti parlamentarne od lokalnih iz -
bo ra i interesa koji se kroz te dvije, od -
no sno tri razine vlasti artikuliraju. Ovi -
me bi se u na lokalnim izborima stvar-
no govorilo o lokalnim problemima.
Dobra je metoda uvoenja preferen-
cijalnog/ih kandidata na listama, to
do nekle uvodi institut moga ili mo -
jih zastupnika. Meutim, zbog doslje -
d no partitokratskog modela izbora, i
ovdje su mogue prevare izborne volje.
Na ime, mnoge drave EU, pa ta ko i ma -
li Mujo, Hrvatska, imaju ugraenu pro-
hibitivnu klauzulu koja odreuje da
kandidat koji dobije najvei broj prefe-
rencijalnih glasova se moe po maknuti
na redoslijedu koji odredila Partija ili
Koalicija samo ako osvoji vi e od 10%
glasova koje je ukupno osvojila njegova
lista. Takoje na izborima za Europarla-
ment, Tonino Picula, 5. s liste Kukuri-
ku koalicije, dobio vie od 10% ukupnih
glasova liste i s petog mje sta koje mu,
zbog osvojena tek 4 ma ndata njegove
liste nije omoguilo iz bor, pomaknut na
prvo i postao je eu ro parlamentarcem.
Mi lorad Pupovac i Ivan Jakovi, meu
posljednjima s iste liste, iako su osvoji-
li ubjedljivo vie preferencijalnih glaso-
va od svih ostalih kandidata, nisu pro-
li jer su bili meu posljednjima, a nisu
osvojili vie od 10% glasova liste. Mire-
la Holy, efica OraH-a osvojila je najvi-
e preferencijalnih glasova na svojoj li -
s ti, ali nee u Europarlament, ve e na
njeno mjesto doi neki marginalac ko -
jeg je ona odredila, a dobio je zanema-
riv broj preferencijalnih glasova.
Konano, od izbora 2003. postavlja-
la se i dilema specifine politike teine
izabranog zastupnika nacionalnih ma -
njina koji u nekim sluajevima dobije
manje od 100 glasova na podruju svoje
izborne jedinice (a to je cijela Hrvat-
ska), u odnosu na specifinu teinu oko
17.000 glasova koje raunski po metodi
aritmetike sredine, dobije prosjean
kandidat s partijskih ili koalicijskih li s -
ta na proporcionalnom sustavu izbora.
Je li njihov politiki kapacitet is ti, od -
no sno mogu li oboje odluivati o je d na -
kom dijapazonu zakona? Na tu di lemu
moe se pokuati odgovoriti pi ta njem:
Je li mandat manjinskog za s tu pnika
ko ji se bira na jednoj izbornoj jedinici
ko ja je cijela Hrvatska, i bira se vein-
ski, a u prosjeku je oko 300 glasova,
stva rno slabiji od 17.000 prosje ne spe -
ci fine teine zastupnika s dra v ne li s -
te koji ionako prolazi jer se glasa za nje-
govu partiju, a ne za njega, a i on je tu
(na tom rednom broju liste) vo ljom efo-
va stranke ili koalicije, poseb no kada
nema preferencijalnog gla sa/gla sova?
U Bosni i Hercegovini su uvedeni prefe-
rencijalni glasovi i rezultati izbora su
pokazali stvarnu politiku teinu poje-
dinaca, poesto prilino razliitu od one
koje su im partijski e fovi dali odrei-
vanjem rasporeda na listi.
Za zakljuak se moe samo konsta ti -
rati. Dileme ostaju, a rjeenja se u po li -
tikoj krizi, krizi politike apatije koja
se sve vie oituje sve manjim relativ-
nim ueem na izborima, odnosno od ri -
canjem od aktivnog birakog prava,
moraju to prije iznai, da se izbjegne
provala neartikuliranog politikog gnje -
va i prsnue fermenta socijalnog ne za -
do voljstva. n
126 BEHAR117118
POLITIKA
127 BEHAR117118
Intervju: Sonja Biserko
Razgovarao: Edvin Kanka udi
Fotografije: Jusuf Hafizovi
Stav
Beograda
prema
Bosni je
nepromenjen
Sonja Biserko (Beograd, 1948.), predsjednica Helsinkog odbo-
ra za ljudska prava u Srbiji. Od 1974. do 1979. godine obavljala
je funkciju diplomatkinje SFRJ u Londonu, a od 1984. do 1989.
kao predstavnica SFRJ u meunarodnim organizacijama. Diplo-
matsku karijeru je zavrila 1991. podnjevi ostavku nezadovolj-
na politikom srpskog predsjednika Slobodana Miloevia i nje-
govim uticajem na tadanju saveznu administraciju. Za vrijeme
raspada Jugoslavije i na samom poetku rata u Hrvatskoj u
enevi je organizovala susret ratu suprostavljenih politiara i
aktivista na kome je sa hrvatske strane sudjelovao Danijel Ivin.
Godine 1994. Osnovala je Helsinki odbor za ljudska prava u
Srbiji. Nakon petooktobarskih promjena postala je jedan od
najis tak nu ti jih kritiara nove vlasti, za koju je drala da nastav-
lja Miloevievu nacionalistiku politiku te da je njihova
nespremnost za potpunu suradnju za ICTY kao i suoenje Srbije
kao drave sa odgovornou za zloine glavna prepreka srpskim
integracijama u EU. U tom smislu je posebno kritina prema
Srpskoj pravoslavnoj crkvi i SANU. esto je bila predmetom pri-
jetnji od strane srpskih nacionalista.
Moglo bi se rei da niste omiljeni u
Srbiji?
Posao kojim se bavim ne podrazu-
meva popularnost. Niti idem za njom.
estoko Vas napadaju proreims ke
linosti iz Republike Srpske, po put
Rajka Vasia. Kako komen ti rate te
napade i moe li se govo ri ti o sin-
hroniziranom djelovanju pre ma
Vama, Nikolaidisu, Lukoviu i dru-
gima, od strane proreimskih me -
dijskih i politikih krugova iz Beo-
grada i Banja Luke? Je li rije o
jednoj te istoj matrici koja je jou-
vijek u funkciji?
Generalno jeste, pogotovu kada je
re o agresivnom ponaanju Milorada
Dodika i njemu bliskih saradnika. Je -
dan broj ljudi u Beogradu kontinuira-
no kritikuje i osporava njihovo insisti-
ranje na srpskom nacionalnom projek-
tu i zbog toga su izloeni stalnoj kritici
odreenih krugova i u Beogradu i u
Ba njaluci. Svi oni koji se zalau za je -
dinstvenu i funkcionalnu dravu Bos -
nu su na njihovom udaru. Naravno, na
udaru su i zbog drugih pitanja, pre
svega zbog ratnih zloina na kojima je -
dan broj ljudi insistira, zatim srp skog
nacionalizma i jo brojnih drugih koja
se odnose na samu Srbiju. Svako od -
ska kanje od zvanine istine izloeno
je besomunoj kampanji i omalovaa-
vanju. Moe se rei da je svako alterna-
tivno miljenje danas na udaru i treti-
rano je kao ekstremistiko. ene u Cr -
nom 26. marta 2014. obeleavale su
pe tnaestu godinjicu od etnikog ie-
nja i proterivanja albanskih civila, ui-
njenih od strane srpskih oruanih for-
macija.Visoki dunosnik MUP-a je
preko svog Facebooka pozvao ekstrem-
ne desniarske grupe da se sa njima fi -
ziki obraunaju. Ovaj incident bio je i
test za novu vlast, a njegovo ponaanje
nije usamljena pojava. To je, moglo bi
se rei, tendencija.
Isticali ste, da je Srbija jo uvijek u
ratu? Kako?
Srpska politika elita nastavila je
rat drugim sredstvima. Polazi od toga
da e se meunarodne okolnosti prome-
niti kad tad i da za ostvarenje svojih
ciljeva mora da saeka. Pre svega kada
je re o Bosni. Odnosi Srbije i Bo s ne su
i dalje nepromenjeni. Dravnu strategi-
ju prema Bosni dosledno su sprovodile
do sada sve vlade Srbije. Ta strategija
se oslanja na nekoliko vanih odredni-
ca: pre svega na est ratnih ciljeva kako
su definisani na 16. Sednici Skuptine
Republike Srpske u maju 1992. godine;
Kongres srpskih intelektualaca koji je
odran u Beogradu 1994. godine; na
zakljuke sa savetovanja, Geopolitika
stvarnost Srba, kada je Dejtonski spo -
ra zum prihvaem kao ma ksimum u
datim meunarodnim oko lnostima; za -
tim vana odrednica je i predgovor Do -
b rice osia dnevnikim zabelekama
Nikole Koljevia Stvaranje Republike
Srpske, zatim Strategija Vlade Srbije
za odnose sa Srbima u region koju je
izradilo Ministarstvo za dijasporu. I na
kraju knjiga Dobrice osia Bosanski
rat.
Strategija Vlade je dokument na
kome se radilo tri godine a u izradi su
uestvovali istoriari, akademici i broj-
ne javne linosti. Izraeno je uputstvo
za njeno sprovoenje kojim se savetuje
oz biljno i osmiljeno politiko i ekono -
m sko okretanje Srbije i RS-a prema
Ru siji; sugerie se omalovaavanje po -
litiara iz zemalja koje podravaju je di -
nstvenost BiH itd.
Odnos Srbije prema Bosni promeni-
e se samo kada zapadna zajednica, tu
pre svega mislim na SAD i Nemaku,
budu ozbiljnije krenule u sutinsku sta -
bilizaciju Bosne kao to su uradili u slu -
aju Kosova. Bosna je pre svega evr o p -
sko pitanje, pa tek onda i regionalno.
Jer tu se prelamaju sve vrednosti na ko -
jima savremena Evropa poiva.
O tome je govorio i bivi visoki pre d -
stavnik u Bosni i Hercegovini
Christian Schwarz-Schilling, bivi
visoki predstavnik u Bosni, u svom tek-
stu ukazao je na to da EU i SAD mora-
ju neto prekrenuti u reformi Dejton-
skog sporazuma uz usuglaavanje s
onim Bosancima i Hercegovcima koji
su zainteresirani za konstruktivna rje-
enja. On takoe ukazuje da bi se u raz-
govore morali ukljuiti Turska i Rusija.
Vre me, kako istie, za mirno posmatra-
nje Balkana i istone Europe je prolo i
moramo preuzeti odgovornost. To e si -
gurno ubrzati prestrojavanje EU po ne -
kim vanim pitanjima, ukljuujui i Za -
padni Balkan, posebno Bosnu.
Kako u Srbiji gledaju na nagrade
ko je ste dobili u inostranstvu, kon -
k retno od biveg predsjednika Stje -
pana Mesia odlikovani ste Re dom
kneza Trpimira s ogrlicom i Da ni -
com, a proglaeni ste i poas nom
gra ankom Grada Sarajeva?
One se uglavnom ignoriu.
Postoje ak neki lanci koji u na s -
lovu postavljaju pitanje zato ste
Vi jo uvijek na slobodi, a Va rad
pri pisuju tome to dolazite iz mije -
a nog braka odnosno tome to vam
je majka Hrvatica, ak da je Va
brat poginuo kao pripadnik Zbo ra
narodne garde?
Ve se i iz vaeg pitanja vidi uticaj
tabloidnih neistina koje se ire omeni.
O tome se ne bih izjanjavala i ne bih
to komentarisala.
Plaite li se silnih prijetnji koje
Vam se upuuju?
Navikla sam na njih. One su konti-
nuirane.
Kako ocjenjujete praenje rada
Ha akog suda u medijima?
Mediji su uvek selektivno pratili rad
Hakog tribunala. Kada je re o srp -
skim medijima uvek se vie posveivala
panja odbrani nego onome za ta su
optuivani, a re je o tekim zloinima
128 BEHAR117118
Dejtonski sporazum je ustvari
cementirao podelu koja je tada
najavljena. U tome i jeste
problem Bosne. Problematino
je to ceo dravni vrh i SPC
svake godine prisustvuju
obeleavanju tog datuma. Oni
ga slave kao datum njene
dravnosti to RS nema po
Dejtonskom sporazumu. Osim
toga, Srbi rat u Bosni tretiraju
kao oslobodilako-
odbrambeni rat.
protiv ovenosti. Pri tome, svaka pre -
suda je kvalifikovana kao antisrpska.
Reakcije na izreene presude uka-
zuju na to da se i dalje ne pravi razlika
izmeu tereta optubi i predoenih do -
ka za. Drugim reima, ne zna se ili ne -
ma interesovanja za to ta je pred sud-
skim veem dokazano, a ta nije. Pro-
cedura u postupku i uzusi donoenja
sudskih odluka iji su rezultat presu-
de, takoe su za mnoge nepoznanica.
Konano i najvanije, ravnodunost za
suenja za ratne zloine, posebno na
domaem terenu, pokazatelj su da za
ve inu graana i medija posebno, nije
najvanije hoe li krivci biti kanjeni
bez obzira na nacionalni predznak, od -
nosno koliko je vana individualizacija
poinilaca tih zlodela. Izostanak katar-
ze u tumaenju sudske (ne)pravde, bilo
pred nacionalnim ili meunarodnim
su dom je oigledan.
Osim toga, mediji esto suenja
pra te, pogotovu kada je re o linosti-
ma kao to su eelj, Karadi ili Mla-
di, kao duele u kojima nai junaci
uvek pobeuju. Time se stvara pogre-
na slika, posebno kod mladih, kako u
svakoj situaciji naa strana nadigra
meunarodni sud koji je deo antisrp-
ske zavere. Karakteristian je sluaj
bio hapenje Karadia o emu se pisa-
lo mesecima i to sa nekim likovanjem.
Uglavnom o tome kako je takorei go -
di nama ceo svet vukao za nos, o njego-
vim zavodnikim i isceliteljskim us pe -
sima, i slino. O njegovoj optunici se
pi salo selektivno ili skoro nikako. Prva
godina njegovog suenja protekla je u
tome da li je on imao dogovor sa Holb -
ru kom ili ne. Kao da je to, da ga je i bi -
lo, obavezujue za Haki tribunal. Ta -
kav pristup medija spreio je iole oz bi -
ljan uvid u procese pred tim sudom.
Karakter rata u Bosni i Hercego-
vini?
Rat u Bosni bio je agresija koja je
planirana u Beogradu. U srpskoj ja v -
nosti rat u Bosni je percipiran kao oslo-
bodilaki rat Srba. To je najpre formu-
lisao Dobrica osi, a onda je ta formu-
lacija prela u svakodnevnu upotrebu.
Zvanina teza je da sama Srbija nije
bila u ratu. Tome doprinosi i injenica
da niko iz Srbije nije optuen za rat u
Hrvatskoj ili Bosni. Miloevi je umro
pred sam kraj suenja, Stanii, Sima-
tovi i Perii su osloboeni. Ipak, za
Bosnu ima najvie presuda, najvie za
srpsku stranu. Ta injenica takoe
uka zuje na odgovornost. Meunarodni
sud pravde je po tubi BiH protiv Srbi-
je doneo miljenje koje zloin u Srebre-
nici kvalifikuje kao genocid. Vojska Re -
publike Srpske se tereti kao odgovor-
na, dok se Srbija tereti to nije sprei-
la genocid. Miljenje MSP donosi niz
drugih kvalifikacija koje su veoma oz -
bi ljne ali do sada to nije uzeto u obzir u
naoj javnosti. To miljenje je zaborav-
ljeno. Srbija je shodno preporuci tog
su da donela Rezoluciju u kojoj se indi-
rektno pominje genocid u Srebrenici.
Meutim, nije uvela 11. juli kao datum
kada se obeleava genocid u Srebrenici
irom sveta.
Da, i onda se predsjednik Nikoli
izvinio za Srebrenicu.
Predsednik Nikoli se izvinio Bo -
nja cima veoma neuverljivo, ali je is to -
vremeno rekao da genocid u Srebreni-
ci nije dokazan.
ta je onda problem?
Mislim da e to biti dugo osporava-
na tekovina rata u Bosni. Kao pan-
dan Srebrenici, srpska strana je podi-
gla stradanje Srba u Bratuncu na isti
nivo. Tamo je naime ubijeno oko 40 ci -
vila prilikom jednog napada Bonjaka
na Boi 1993. godine. Spomenik koji je
tamo podignut ima uklesanih tri hilja-
de imena srpskih rtava. Obeleava se
12. jula, dakle, jedan dan posle Srebre-
nice. Na taj nain su ta dva to po nima
izjednaena. Tim prije to srp ska stra-
na priznaje samo tri hiljade na s t ra da -
lih muslimana koji su bili vojnici.
I poricanje genocida je na snazi
U Srbiji je veoma irok pokret pori-
catelja genocida u Srebrenici, pre sve -
ga u akademskim krugovima. Njihove
aktivnosti su intenzivne i javno su ve o -
ma prisutne. Najvei problem su mladi
ljudi koji malo ta znaju o tom vreme-
nu, a odrastaju na modelu poricanja.
129 BEHAR117118
to se uope ui o ratu u srpskim kolama?
Udbenici u Srbiji su se, to se tie novije istorije, zaustavili na 1990. godini. Kada je re
o raspadu Jugoslavije govori se uglavnom o secesiji zapadnih republika to implicira
njihovu odgovornost za rat. Zatim se govori o egzodusu Srba iz Hrvatske, odnosno
Oluji. Zatim, Dejtonskom sporazumu kada je re o Bosni i Rezoluciji 1244 kada je re o
Kosovu. To su take na kojima zvanina Srbija insistira ikoje je po njenoj interpretaciju
liavaju njene primarne odgovornosti za rat. Dominira viktimizacija, odnosno odrava
se mit o srpskom narodu kao stalnoj rtvi i prve i druge Jugoslavije.
130 BEHAR117118
Kako ste Vi vidjeli obiljeavanje go -
dinjicu proglaenja RS-a u Ba nja
Luci? Kako tumaiti da komp le tan
politiki i vjerski (SPC) vrh Srbije
priznaje datum kreiranja RS-a 9.
januar 1992., a ne datum i go dinu
kada je taj bh. entitet veri fi ciran u
Dejtonu, a iji garant tog Sporazu-
ma je upravo i drava Srbija?
9. januara 1992. godine BiH jo
uvek je bila celovita drava, odnosno
SFRJ. Tada je proglaena RS to je na -
ja va rata u Bosni. Srpska strana u to me
trai kontinuitet sa Dejtonskim spo -
razumom. Dejtonski sporazum je ust -
vari cementirao podelu koja je tada na -
javljena. U tome i jeste problem Bo s ne.
Problematino je to ceo dravni vrh i
SPC svake godine prisustvuju obe le a -
va nju tog datuma. Oni ga slave kao da -
tum njene dravnosti to RS ne ma po
Dej tonskom sporazumu. Osim to ga, Sr -
bi rat u Bosni tretiraju kao os lo bo di la -
ko-odbrambeni rat. Zato je pro slava go -
di njice RS uvek poruka Bo njacima da
RS u sutini nije BiH. To je svojevrsna
manifestacija koja od ra ava aspiracije
Be ograda.
Vjerujete li u tezu da slubeni Beo-
grad ima aspiracije prema 49% te -
ri torija Bosne i Hercegovine kojeg
pokriva RS, to bi bila neka kom-
penzacija za izgubljeno Kosovo?
Aspiracije postoje i ogledaju se u
brojnim posetama srpskog rukovodstva
Banjaluci, zajednikim sednicama, od -
no su prema reviziji Dejtonskog ustava
(kako se tri naroda dogovore). Protes -
ti u Federaciji su u Republici Srpskoj i
Srbiji tumaeni kao pokuaj destabili -
za cije Republike Srpke i njeno ukida-
nje. Milorad Dodik je promptno zaklju-
io da su protesti u Federaciji srauna-
ti na destabilizaciju Srpske. Osim toga
skoro svakodnevno se posee argument
da nezavisnosti Kosova daje pravo i RS
na otcepljenje. U mi ljenju Meunarod-
nog suda o Kosovu jasno se istie da RS
nema pravo na otcepljenje. To je dogo-
vor na stalne zahteve iz RS da se odri
re ferendum. Dakle, stav prema Bosni
os taje nepromenjen.
A ukrajinska kriza je to i ohrabrila
Ukrajinska kriza je dodatno ohra-
brila oekivanja da se Republika Srp -
ska po istom modelu moe prikljuiti
Srbiji. Indikativne su Dodikove izjave
poput one da je za Republiku Srpsku
referendum na Krimu demokratski iz -
raz volje naroda, kao i da Republika
Srp ska prati sva slina svetska iskust -
va i radie na primerima najboljih is -
ku stava kada za to doe vreme. Vui
je izbegavao konkretno izjanjavanje
sa izgovorom da su jo uvek tehnika
vla da. Meutim, ipak je bio prisiljen da
u Briselu pred sastanak sa Ketrin E -
ton izjavi da Srbija priznaje integritet
Ukrajine. Poveae se oekivanja od
Srbije da pouri sa NATO lanstvom
jer ukrajinska kriza je to postavila kao
prioritet za Zapad. Svaka izjava Vuia
u tom smislu pod budnim je nadzorom
Zapada.
Kako tumaite injenicu da su su p -
ruga i sin pokojnog Slobodana Mi -
loevia dobili politiki azil u Ru si -
ji, ime su van domaaja pra vo su d -
nih organa Srbije po nekim op tu -
ni cama koje se protiv njih vo de?
Ka ko to tumaiti u kontekstu tradi -
ci onalnih odnosa izmeu Srbije i
Rusije?
Mnogi su se sklonili u Rusiji. Izme-
u ostalih i neki optuenici za ratne
zlo i ne. Kada je re o supruzi i sinu
Miloe vi a optunice protiv njih su
veoma be ni gne a neke ak i smene. Na
primer, za Miru Markovi u poternici
stoji da je dodelila stan dadilji svog
unuka. Oito nije postojala spremnost
ili dokazi da se ozbiljnije tereti. Osim
toga, indikativno je da se o Miloeviu
danas skoro uopte ne govori sa nega-
tivnom ko notacijom dok se o Miri Mar-
kovi i da lje govori kao eni koja je
skoro najod go vornija za sva nedela koja
su snala Srbiju. To ujedno ukazuje i
na odnos pre ma enama generalno. To
svakako ne znai da ona mo da nema
neke odgo vo rnosti ali je svakako indi-
kativan taj stav.
A tamo je i Kadijevi?
Vanije je da tamo boravi i Veljko
Ka dijevi koji je odgovoran za rat u
Hr v a tskoj. Na njega su izgleda svi za -
boravili.
Kakvi su to onda odnosi?
Kada je re o odnosima Srbije i Ru -
sije moe se rei da je i to jedan mit koji
ima veoma vano mesto u srpskoj poli-
tici. On utie na njeno strateko op re -
delenje. Ambivalencija gde pripada
Istok ili Zapad (I Rusija i EU) uspori-
la je pribliavanje Srbije evropskim
int egracijama. Dolazak Putina na
vlast oivelo je oekivanja Srbije da je
do bila jakog zatitnika na meunarod-
noj sceni. Rusi su podrali Srbiju oko
Ko sova pre svega zbog interesa u svom
bli em susedstvu. Sada se to pokazalo
na sluaju Ukrajine. I naravno, Srbija
sa RS-om uvek je zgodna za rusko od -
me ravanje sa EU, SAD i NATO. Je dan
od vanih prioriteta Rusije, kada je re
o Srbiji, jeste spreavanje njenog NA -
TO lanstva. Naime, to je jedan od us -
lo va koji Rusija postavlja Srbiji.
Kada Vas je Hrvatska pozvala da
svjedoite u procesu kojim Hrvat-
ska Srbiju optuuje za genocid...
Prolog leta.
Kako je uope dolo do toga da
Vam Hrvatska ponudi status svje -
do ka u ovom procesu?
Na osnovu mojih javnih istupa i
niza napisanih tekstova, ukljuujui i
moju knjigu Implozija Jugoslavije.
Bivi premijer Ivica Dai je i sam
ne d avno pozvao Hrvatsku na do -
go vor o pitanju meusobnih tu bi
za genocid?
Oekivalo se da se tube povuku.
To je moda ibilo najbolje reenje. Me -
u tim, unutranji politiki interesi u
Hrvatskoj i Srbiji prevagnuli su protiv
povlaenja, mada je bilo nagovetaja o
tome. Hrvatska je uslovila povlaenje
time to je od Srbije traila pomak po
nekim pitanjima, pre svega po pitanju
nestalih. Meutim, Srbija se ogluila o
taj zahtev. Naoj javnosti nisu predoe-
ni ti zahtevi.
Kada je ve dolo do procesa u
Hagu, on moda moe postati i pretpo-
stavka za poetak dijaloga izmeu dva
na roda i drave. Obe strane su iznele
svo je teze i argumentaciju pred najvi-
om meunarodnom pravnom instan-
com, to ih je obavezalo na ozbiljniji
pri stup u interpretaciji onoga to se de -
vedestih dogaalo. Sud e oceniti valja-
nost njihove argumentacije i o tome do -
neti svoje miljenje.
Prilikom nedavne posjete Beogra-
du o tome je govorio i hrvatski
predsjednik Ivo Josipovi?
Prilikom poste Srbiji u oktobru
2013. godine predsednik Josipovi je
po vodom povlaenja tubi rekao da se
vie moglo postii nekim dogovorom u
ranijoj fazi, ali evo, takve su uglavnom
bile politike okolnosti, dogovora nije
bilo. Videemo ta e sud odluiti.
I predsednik Josipovi i ministrica
Pusi su vie puta ocenili da meuso-
bne tube Srbije i Hrvatske za genocid
pred Meunarodnim sudom pravde ni -
su odluujue za bilateralne odnose.
Po stupak u Hagu zavrie se ovako ili
ona ko, istakao je Josipovi, a ivot i
pot reba saradnje ii e dalje. On je ak
is takao da bi sa velikom sigurnou
mo gao rei kako e se zavriti postu-
pak u Hagu, ali da mu funkcija ne do -
pu ta da to javno kae.
Ako se zna kako je Meunarodni
sud pravde u Hagu presudio u procesu
koji je Bosna i Hercegovina vodila pro-
tiv Srbije, kakva je u stvari svrha ovih
tubi?
Ima li, po vaem miljenju, osnova
da se ono to se dogodilo na terito-
riji Hrvatske po bilo kom osnovu
kvalifikuje kao genocid?
O tome e svoje miljenje dati Me -
unarodni sud pravde i ne bih ulazila
ni u kakve prognoze. Kao to sam ve
istakla to suenje postae vaan deo
ukupne dokumentacije prikupljene o
ratovima devedesetih. I Sud kao i obe
strane su se u velikoj meri oslanjali na
ICTY presude i iznete dokaze, svedoe-
nja i dokumentaciju.
Naalost, u vreme kada je bosan-
ska tuba bila pred tim sudom neki
vani dokumenti VSO bili su zatieni
i nisu bili dostupni. Meutim, danas su
svi ti dokumenti dostupni i Bosna
treba da iskoristi tu priliku. Jo uvek
traju suenja Mladiu i Karadiu koji
se terete za genocid, osim u Srebrenici,
u jo u desetak optina. Nedavno je ot -
k rivena najvea masovna grobnica do
sada - Tomaica, kod Prijedora. Otkri-
vanje svake nove grobnice jasno ukla-
zuje na karakter rata u BiH. Meutim,
u Srbiji je izostalo ozbiljnije bavljenje i
analiza onim to je dovelo do zloina u
tom rudniku. Brojni listovi su objavili
vest o tome (Alo, Kurir, Novosti, Infor-
mer, Danas, Politika i Novi Magazin),
ali uglavnom prenoenjem injenica iz
bosanskih medija. Monstruoznost i
ma sovnost tog zloina je olako previe-
na i brzo zaboravljena.
Zanimljivo je da je jedan od dvojice
Srba koji su otkrili ovu grobnicu rekao
kako se lokalno stanovnitvo srpske na -
ci onalnosti u ratu, ali i poratnim godi-
nama, bunilo traei izmetanje grob -
ni ce, zbog nesnosnog smrada leeva,
ko ji je do njihovih kua dolazio i putem
po dzemnih voda. Ali, svi su utili i nisu
hteli obavestiti porodice rtava gde su
tijela njihovih najmilijih. n
131 BEHAR117118
Srpska politika elita
nastavila je rat drugim
sredstvima. Polazi od toga
da e se meunarodne
okolnosti promeniti kad tad
i da za ostvarenje svojih
ciljeva mora da saeka. Pre
svega kada je re o Bosni.
Odnosi Srbije i Bosne su i
dalje nepromenjeni.
Dravnu strategiju prema
Bosni dosledno su
sprovodile do sada sve
vlade Srbije. Ta strategija se
oslanja na nekoliko vanih
odrednica: pre svega na est
ratnih ciljeva kako su
definisani na 16. Sednici
Skuptine Republike Srpske
u maju 1992. godine.
132 BEHAR117118
SONJA BISERKO: Implozija Jugoslavije
Sonja Biserko
Implozija Jugoslavije
Decentralizacija Jugoslavije
i jaanje srpskog nacionalizma
Ulomak iz knjige Implozija Jugoslavije predsjednice Helsinkog odbora za ljudska prava u Srbiji
koja je u toj dravi izazvala mnotvo kontroverzi, a zbog koje je, meu ostalim, Republika
Hrvatska pozvala autoricu da u Haagu svjedoi u sudskom procesu kojim Srbiju tui za genocid.
Ustavne reforme
Vie od tri etvrtine vijeka jugoslo-
venski narodi su tragali za formulom
ko ja e garantirati jednakost i integraci-
ju svih. Ali, pokuaj definiranja Ju go s la -
vi je putem federalne strukture bez ob e -
z bjeenja politike demokratije i ekono -
mskih sloboda bio je uzrok konane de -
zi ntegracije drave.
Odluke AVNOJ-a su dovele do Usta-
va iz 1946. godine, koji je propisao fede-
ralnu organizaciju zasnovanu na pravu
samoopredjeljenja est ravnopravnih re -
pu blika i bio je izraen po uzoru na
Sovjetski Ustav iz 1936. Naredni Ustavi
(1953., 1963. i 1974.) i izmjene tih Usta-
va (1967., 1968., 1971. i 1981.) dalje su
ureivali koncept samoupravljanja
kako bi ukazali na drutveno-politike i
politiko kulturne promjene.
U prvim poslijeratnim godinama i -
ni lo se da federalna formula djeluje; i -
ni lo se kao da je rijeeno nacionalno pi -
ta nje jednopartijskom strukturom, koju
je predvodio Tito, a koja je pomirila su p -
ro tstavljene nacionalne interese. Ali,
iako je Tito pokuavao neutralisati na ci -
o nalne sukobe uvoenjem supranacio -
na lnog suvereniteta, nije sprijeio njiho-
vo dugorono obnavljanje.
Kako je jugoslovenska federacija
ak i u najlabavijem obliku poetkom
1970-ih bila predmet arbitrae federa -
l nog rukovodstva, individualizam i naci -
o nalizam su uvijek bili ogranieni. Eko-
nomski i politiki sistem nije mogao osi-
gurati vrstu osnovu za istinsku i kona-
nu ekonomsku, politiku i kulturnu in -
te graciju u okviru Jugoslavije. Iako su
kraj jednopartijskog sistema krajem
1990-ih pozdravili narodi Jugoslavije
kao poetak priznavanja njihove drav -
no sti, drutvu je nedostajao vrst temelj
i institucije koje bi mogle odrati sve na -
ro de na jednom mjestu.
Izmjene Ustava iz 1971. godine i
debate koje su se vodile bile su prekret-
nica u ponaanju srpske politike elite.
Srbija nije bila zadovoljna pravcem ko j -
im je ila drava. Konzervativne snage,
ug lavnom dogmatske strukture unutar
pa rtije i nacionalistikih krugova, vi d -
jele su smjenu Aleksandra Rankovia
1966. godine i dalje trendove ka veoj
de centralizaciji, kao prijetnju srpskim
in teresima. Diskusije koje su se vodile
na Pravnom fakultetu Univerziteta u Be -
ogradu tokom 1971. godine prethodile su
i bile su okvir za sve to e se dalje dea-
vati.
Grupa profesora, predvoena Mi ha -
j lom uriem postavila je platformu
srp skog nacionalnog programa. Vidjeli
su viziju konfederalizma Jugoslavije
kao zavjeru za razbijanje srpskog naro-
da i tvrdili su da srpske granice nisu
bile ni nacionalne ni historijske i da
su granice republika bile vie admini-
strativne nego politike prirode. uri
je insistirao da je priznavanje takvih
granica kao dravnih bilo arbitrano i
neodrivo i tvrdio je da moda uz izu-
zetak Slovenije, granice ni jedne repu-
blike nisu bile adekvatne, posebno gra-
nice Srbije. Pred sam raspad, Srbi e
ivjeti u etiri do pet republika, Ali ni u
jednoj od tih republika on ne moe da
ivi svojski .
1
Ne samo da su profesori Pravnog
fakulteta osporili federalni karakter
Jugoslavije, ve su formulisali i ciljeve
antibirokratske revolucije iz 1989. ko -
ja je gurnula Jugoslaviju u krvavi rat.
Vo jislav Kotunica i Kosta avoki, pre-
davai na Pravnom fakultetu, bili su de -
ce nijama aktivni uesnici promocije sr p -
skog nacionalnog programa.
Demokratski trendovi koji su prodi-
rali u jugoslovenske republike odgovara-
li su slinom razvoju situacije u Istonoj
Evropi, posebno ehoslovakoj, kao i So -
v jetskom Savezu. U sluaju Jugoslavije,
ovakav razvoj situacije je uglavnom bio
od govor na ekonomsku stagnaciju i po d -
r ku zahtjevima za ekonomskom libera-
lizacijom. Slovenija i Hrvatska su pred-
vodile snage za veu ekonomsku decen-
tralizaciju i svoenje rauna u zemlji.
Sa vezno rukovodstvo je brzo reagiralo,
ne samo da ouva svoje pozicije, ve i iz
ra zloga to su bili pod pritiskom Sovjet-
skog Saveza i konzervativnih snaga
uk ljuujui partiju i Jugoslovensku na -
1
Pravni anali, Beograd, 1971, br. 3, str. 232.
ro dnu armiju (JNA). Oznaeni kao Us -
ta e i separatisti, hrvatski masovni po k -
ret je grubo slomljen 1971. godine, a
gotovo tri hiljade ljudi je zavrilo u zat-
vorima; liberali nisu hapeni u Srbiji, ali
je gotovo tri hiljade ljudi izgubilo posao
1972.
Slom hrvatskog prolea i liberala u
Srbiji od strane saveznog vrha nije bio
mogu bez podrke konzervativnih i
do g matskih segmenata srpskih partij-
skih st ruktura. Savezno rukovodstvo
se uvijek oslanjalo na konzervativno
krilo Sa ve za komunista Srbije, upravo
jer su po d ravali centralizam i unitari-
zam. Ot pu tanje republikih liberal-
nih rukovo di laca sa posla 1972. godine
oznailo je po bjedu dogmatskog krila
partije i obr nu lo je liberalne procese.
Unutranji ra s cep nikada nije zacije-
lio: talas liberalizma je omoguio Us -
tav iz 1974. godine.
Usvajanju Ustava 1974. godine je
pre thodila ekstenzivna javna debata.
Po elo se otvoreno govoriti o odnosu sr p -
ske elite prema drugim narodima. Kada
je postalo jasno da se ne moe zaustavi-
ti emancipacija jugoslovenskih naroda,
pojaale su se meunacionalne tenzije
unutar SKJ; ove tenzije su se javile to k -
om 1960-ih, nakon to je Tito shvatio
opasnost od prodora srpske dominacije
i poeo se zalagati za institucionalne
ino vacije radi federalizacije Federacije,
od nosno, da unese dah istinskog federal-
izma u retorike formule. Pritisak
javnosti je zahtijevao ove inovacije, ma -
da nisu prestale nade za Velikom Srbi-
jom. Stipe uvar je rekao:
Velikosrpstvo ivi u pokuajima da se
os pori nacionalna individualnost
crno gorskog i makedonskog naroda,
kao i etnika posebnost Muslimana,
zatim u pokuajima svojatanja kul-
turne batine ne samo tih naroda
nego i hrvatskog naroda (npr. odnosa
prema Dubrovniku i staroj dubrova-
koj i dalmatinskoj knjievnosti), u
izuzetnoj gotovo rasistikoj netrpelji-
vosti prema albanskom narodu i nje-
govoj naseljenosti na Kosovu; u asi-
milatorskim tendencijama prema
na cionalnostima; u tenjama da is -
ta kne supremaciju srpske nacional -
ne historije i kulture, u svojatanju
Bo sne i Hercegovine i velikih djelova
Hrvatske.
2
Ustav iz 1974. mogao bi se nazvati
fu ndamentalno nedemokratskim, jer ni -
je u potpunosti rijeio sve nagomilane
pro bleme drutva. A ostavio je i SKJ da
uiva politiki monopol. Ipak, identifici-
rao je mnoge probleme posebno eko-
nomske, a iznad svega one koji se tiu
tr ita kao preduslova za istinsku de -
mo kratksu transformaciju. Ustav je bio
klju za transformaciju drutva. Krilo
srbijanskih komunista, predvoeno Ma -
r kom Nikeziem i Latinkom Perovi pre -
po znalo je sutinu federalne opcije za
bu dunost Jugoslavije, time i Srbije, i
ue stvovali su u izradi izmjena Ustava
iz 1974.
Federalizacija Srbije prema Ustavu
iz 1974. odraavala je razliito historij-
sko i nacionalno naslijee, politiku kul-
turu i modele ekonomskog razvoja.
Ustav iz 1974. su usvojile republike i po -
krajine, mada paradoksalno, predlagai
su bili pre toga smijenjeni. Odlazak ovih
fundamentalno liberalnih lanova parti-
je znaio je pobjedu konzervativnog kri -
la i nacionalne opozicije.
Smjena liberala je djelimino bila
rezultat pritiska iz Sovjetskog Saveza,
i ji je stav bio izrazito agresivan prema
Ju goslaviji. Sovjetski Savez se plaio
mo gunosti da bi komunistiki model
Ju goslavije mogao dobiti podrku u So v -
je tskom Savezu. Sovjeti, koji su bili svje-
sni slabosti u Jugoslaviji, naroito u na -
ci onalnoj sferi, pokuali su ojaati svoje
prisustvo u Jugoslaviji, posebno u struk-
turama koje se protive decentralizaciji
odnosno u JNA i drugim uporitima u
Srbiji i drugim republikama.
Ishod
Mnogi su u Srbiji vidjeli novi Ustav
kao signal za borbu za svoj teko ugro-
eni nacionalni identitet i integritet,
koji je osnovni preduslov njihovog daljeg
historijskog samoouvanja.
3
Srpski
nacionalisti su razradili tezu da za
srpski narod nije mogue da ivi sa dru-
gim narodima; ne bi mogli koristiti iri-
licu u Bosni i Hercegovini i nisu imali
pravo na svoje ime u Makedoniji. Iako
su Srbi marili o svom ivotu sa drugim
jugoslovenskim narodima s kojima su
dijelili historiju prevladao je argument
da se moraju odvojiti od drugih kako bi
razmislili o svom opstanku. Diskusije
o izmjenama Ustava iz 1974. pokrenule
su pitanje historijske odgovornosti
prema srpskom narodu i u prvi plan
postavile stvari od kljune vanosti (npr.
pitanje srpskog identiteta i integriteta,
odnosno, pitanje ujedinjenja prema
meunarodnom pravu).
4
Ustav iz 1974.
je bio jasan uvod za pokretanje srpskog
nacionalnog pitanja, profesor Radoslav
Stojanovi je to definisao na sledei na -
in: objektivna je injenica da nacije
tee ka ujedinjenju, srpski nacionali-
zam je razvio svoj barjak onda kada je
Srbija bila u granicama Beogradskog
paaluka. Ako Srbiju ponovo svedemo
133 BEHAR117118
Srpska knjievna zadruga Srbije postala je bastion srpske
nacionalistike opozicije, te insistirala da se sve vee promjene
trebaju odgoditi dok Tito ne umre u nadi da e tako otvoriti srpsko
pitanje bez veih problema. Nakon to je postao predsjednik
zadruge, osi je okupio veliki broj vodeih knjievnika, naunika,
filozofa, umjetnika i poslovnih ljudi u Srbiji. Pomogao je da se
uspostavi veza sa Prosvjetom, srpskim kulturnim drutvom u
Hrvatskoj, te pokrenuo aktivnosti za postizanje duhovnog
jedinstva razjedinjene srpske nacije.
2
Stipe uvar, Nacije i meunacionalni odnosi, Nae teme, Zagreb, 1970.
3
Pravi anali, Beograd, 1971. br. 3
4
Pravni anali, Beograd, 1971., br. 3, str. 232
5
Ibid. str. 266
na Beogradski paaluk obnovie se
srpski nacionalizam.
5
Posljednja decenija Titove vladavine
je karakteristina po dominaciji JNA u
Jugoslaviji, koja je provodila svoju
ustav nu ulogu garanta integriteta Jugo-
slavije sa Ustavom iz 1974., JNA je
dobila ovlasti da uspostavi red i mir ako
je to potrebno. Ipak, JNA, koja je dobila
va nu ulogu u odbrani zemlje po siste-
mu te ritorijalne odbrane (prihvaena
kao od govor na sovjetsku invaziju e ho -
slo va ke) protivila se konfederaciji Ju go -
s la vije i stvaranju republika-drava, ka -
ko je to predviao Ustav iz 1974. Stav
JNA prema Ustavu iz 1974. postao je
sli an stavu koji je bio dominantan u
Srbiji.
Tito je pristao na Ustav iz 1974. jer
je vjerovao da e imati zadnju rije kod
arbitrae; vjerovao je da je njegovo naj-
jae sredstvo upravo JNA, koja bi se
mogla upotrebiti protiv disidentskih ra -
z miljanja ili ponaanja. Nadalje, Titovo
insistiranje da je SKJ kohezivni faktor u
Jugoslaviji sprijeilo je zemlju da posta-
ne istinska federacija, uprkos normativ-
nim promjenama.
Pogledi Srba na Ustav iz 1974. utica-
li su na njihovo ponaanje tokom raspa-
da Jugoslavije. Veina Srba je vjerovala
da je Ustav unitio jedinstvo Srbije, te
bio glavni uzrok problema u Srbiji i
doveo do raspada Jugoslavije. Po milje-
nju veine Srba, injenica da je Ustav
uspostavio republike kao drave stvorilo
je okolnosti za rjeavanje srpskog nacio-
nalnog pitanja. Razumevanje Ustava iz
1974., kao poetak kraja Jugoslavije,
kako je oni vide (tj. proirene Srbije),
srpska elita je krenula u obnovu kosov-
skog mita vjerovanja da se poraz Srba
u Kosovskoj bici 1389. godine, te dugi
pe riod ropstva pod Turskom moraju os -
ve titi protjerivanjem Muslimana sa Ko -
sova i vraanjem teritorije pravom vla-
sniku, Srbiji. Mit je okupio Srbe politi-
ki, kao to je to bio sluaj i na poetku
devetnaestog vijeka.
osi izbija na povrinu
Svaki razgovor o ustavnim promje-
nama izosio je na povrinu nove kontra-
dikcije u SKJ uprkos njenoj opredjelje-
nosti za demokratizacijom. Segment
humanistike inteligencije u Srbiji, koju
je predvodio Dobrica osi, bio je preo-
kupiran nacionalnim pitanjem. Razoa-
ran kolapsom koncepta unitarne Jugo-
slavije i integralnog jugoslovenstva, kao
i odlaskom Rankovia 1966. godine, koji
je bio simbol te Jugoslavije, osi je pre-
stao biti odani komunista i glavni pred-
laga jugoslovenstva, te je postao am-
pion srpskog nacionalnog pitanja. Bio je
uznemiren i injenicom da su jugoslo-
venske republike dobile veu mo.
osi je imao specifinu ulogu koja
mu je dozvoljavala da kae ono to osjea-
ju srpski nacionalisti, ali nisu mogli ili
nisu htjeli rei. Bio je i posrednik izmeu
politikih lidera i nacionalno orjentisanih
intelektualca koji nikada nisu prihvatili
Jugoslaviju kao moguu zajednicu.
6
Dok je bio u Centralnom komitetu
SKJ za Srbiju, kasnih 1960-ih, te sticao
ogroman uticaj i u partiji i izvan nje,
osi je bio prvi u Srbiji koji se javno pro-
tivio albanskom nacionalizmu, koji se
ogledao u zahtjevu za veom jednakosti
za etnike Albance u Jugoslaviji. Na 14.
sjednici Saveza komunista Srbije, osi
je osporavao temelje nacionalne politike
partije. Ovo je bio poetak njegovog pre-
laska sa jugoslovenstva na zagovaranje
srpskog jedinstva. osi i historiar Jo -
van Marjanovi osudili su albanske zah-
tjeve kao manifestaciju nacionalizma, al -
ba nskong centralizma, separatizma,
ant isrpstva; u maju 1968. godine su ist-
jerani iz Centralnog komiteta.
osi je proturao tezu da su etniki
Albanci kao nacija imali pravo na ujedi-
njenje, te ih je stoga trebalo podrati.
Svjestan da Srbija vie ne moe drati
Kosovo pod svojom kontrolom, tvrdio je
da Srbi imaju isto pravo; predlagao je
134 BEHAR117118
Stipe uvar je rekao:
Velikosrpstvo ivi u pokuajima da se ospori nacionalna
individualnost crnogorskog i makedonskog naroda, kao i etnika
posebnost Muslimana, zatim u pokuajima svojatanja kulturne
batine ne samo tih naroda nego i hrvatskog naroda (npr. odnosa
prema Dubrovniku i staroj dubrovakoj i dalmatinskoj knjievnosti),
u izuzetnoj gotovo rasistikoj netrpeljivosti prema albanskom
narodu i njegovoj naseljenosti na Kosovu; u asimilatorskim
tendencijama prema nacionalnostima; u tenjama da istakne
supremaciju srpske nacionalne historije i kulture, u svojatanju
Bosne i Hercegovine i velikih djelova Hrvatske.
6
Latinka Perovi u Snaga line odgovorno-
sti, grupa autora, Beograd: Helsinki
komitet za ljudska prava u Srbiji, 2008.
podjelu Kosova kao najbolje rjeenje za
Srbiju. osi je mislio da Srbija treba
biti zadovoljna sa pripajanjem Vojvodine
i da nema demografskog potencijala da
provodi svoju politiku protiv eksplozije
etnikog albanskog stanovnitva na Ko -
sovu.
Nakon protjerivanja iz Centralnog
komiteta SKJ za Srbiju 1968. godine,
osi je vrsto prigrlio nacionaliste i
postao glavni posrednik izmeu nacio-
nalista i dogmatskog krila u partiji.
Srpska knjievna zadruga, kojom je
osi predsjedavao u periodu 196971. i
pokret Praxis ugroavali su tadanji re -
im i predsjednika Tita. Ove grupe su
davale prednost nacionalistikom odno-
sno dogmatskom (staljinistikom) stavu
o razvoju situacije u Jugoslaviji.
Srpska knjievna zadruga Srbije po -
s tala je bastion srpske nacionalistike
opo zicije, te insistirala da se sve vee
pro mjene trebaju odgoditi dok Tito ne
umre u nadi da e tako otvoriti srpsko
pitanje bez veih problema. Nakon to je
po stao predsjednik zadruge, osi je
oku pio veliki broj vodeih knjievnika,
na unika, filozofa, umjetnika i poslovnih
ljudi u Srbiji. Pomogao je da se us po stavi
veza sa Prosvjetom, srpskim ku l turnim
drutvom u Hrvatskoj, te po k re nuo
aktivnosti za postizanje duhovnog je di -
n stva razjedinjene srpske nacije.
7
osi je imao centralnu ulogu u beo-
gradskim disidentskim grupama: bio
je povezan sa profesorima Filozofskog
fakulteta koji su pisali za asopis Praxis,
uestvovao je na seminarima Srpkog fi -
lo zofskog drutva i prisustvao sjednica-
ma Slobodnog univerziteta. Nje gove veze
sa svim vrstama linosti na alternativ-
noj sceni doprinijelo je ja a nju njegove
moi i uticaja. Objavljivane su mu knjige
bez protivljenja, a 1977. godine je prim-
ljen u Srpsku akademiju nauka i umjet-
nosti (SANU). Njegovi romani su bili uti-
cajni u propagiranju iroko rasprostra-
njenog uvjerenja da srpska historija nije
nita druge ve srpska tragedija.
U svojim romanima, posebno Vreme
smrti, osi razrauje koncept srpske
tragine historije, glorificira srpski pa t -
ri jarhat i ruralnost, te tvrdi da su Srbi
bili gubitnici u okviru Jugoslavije. Te za
iz romana Vreme smrti postala je do mi -
nantna u formulaciji srpskog na ci o na l -
nog programa na kraju dvadesetog vije-
ka, te zakljuuje da iz razloga to srpska
drava nije bila dovoljno jaka da inkor-
porira teritorije na kojima su ivjeli Srbi
zajedno sa drugima, Srbi treba da proi-
re svoju dravu u pravcu sjeverozapada.
8
im je 1977. godine uao u SANU,
osi je izjavio da Jugoslavija u princi-
pu nije bila za Srbe i primijetio da, iako
Srbi dobivaju ratove, gube u miru. Ka -
ko narod, tako dostojanstven, ponosan i
ve lik u ratu moe bit tako ponizan i po -
s luan u miru? pitao se.
9
osiev po -
gled na srpsku poloaj u Jugoslaviji je
bio dominantan. Ovo pitanje je obrae-
no u velikom broju knjiga, u kojima se
go vorilo i o koncetrancionom logoru Ja -
se novac u Hrvatskoj gdje je 80.914 ljudi
ubi jeno tokom Drugog svjetskog rata, od
kojih 45.923 Srba i 16.045 Roma, a sve
je to postao potentan simbol za Srbe o
njihovoj nedavnoj historijskoj patnji i
egzistencijalnoj prijetnji koja je dolazila
iz Hrvatske.
10
Navodno nepovoljna situacija za
Srbe je dignuta na politiki nivo, gdje su
Petar Stamboli i Draa Markovi bili
glavni zagovornici srpske stvari. Plava
knjiga koja je traila reviziju Ustava iz
1974. godine objavljena je 1977. ali nije
uspjela osigurati podrku drugih repu-
blika i saveznog rukovodstva.
POJAVA POPULIZMA
Ope raspoloenje u Srbiji tokom
1980-ih kretalo se u pravcu stvaranja
Sr bije kao moderne etnike drave, slike
iz epske poezije, usmenog predanja, Sr -
p ske pravoslavne crkve, politikih parti-
ja i svih elemenata masovnog i elitnog
nacionalizma sve dok to nije postalo
na rodni ideal. Glavni ideolog tog na ci -
o nalnog projekta osi nije nikada
priznao avnojske granice i zagovarao je
plebiscit, zajedno sa pravom na samoo-
predjeljenje naroda, ne republika.
11
Prema osiu, avnojske granice su bile
komunistike, provizorne, jer nisu bile
utemeljene (izuzev u Sloveniji) ni na
etnikom ni geopolitikom, ekonom-
skom ili komunikolokom principu.
12
osi je insistirao na demokratskom
pri ncipu samoopredjeljenja i mirnom
ra zlazu, te istim pravima za Srbe u
Hrvatskoj.
13
Bio je spreman dati ista
prava iptarima [etnikim Albancima]
na Kosovu jer je princip smatrao uni-
verzalnim.
14
osieva formulacija prava
na samoopredjeljenje nosila je sjeme
sukoba jer, po njemu, Srbi bi imali ovo
pravo est puta: u Hrvatskoj, Bosni i
Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Make-
doniji i naravno Srbiji.
Ali, ekonomska situacija nije bila po -
vo ljna za reforme, a jugoslovenski po li ti -
ari su natojali odrati status quo. Po
prvi put se Jugoslavija suoila sa tekim
problemima otplate stranog duga u iz -
no su od 20 milijardi amerikih dolara,
te otplate unutranjeg duga. Propali su
pokuaji predsjednice vlade Milke Pla-
ninc da krene sa reformama, a problemi
koji su trovali odnose izmeu republika,
kao to je pitanje vanjske razmjene, iz -
bi li su na povrinu. Za vladu je bilo izu-
zetno teko, usred globalne recesije, da
dobije kredite od finansijskih institucija
koje su zahtijevale velike reforme.
Formirana je komisija na elu sa Se -
r gejom Kraigherom, Josipom Vrhovcem
i Tihomirom Vlakaliem da pokua ri -
je iti krizu. Ali veina intelektualaca
135 BEHAR117118
7
Mihajlo Markovi, Juri na nebo, str. 88
8
Danko Popovi je ak glasnije govorio o razoarenju u Jugoslaviju u
svom romanu Knjiga o Milutinu, prvi put objavljenom 1986., a nakon
toga tampanom jo najmanje dvadeset puta, te prevedenom na druge
jezike. Izdavaka kua LAge dHomme of Lausanne, u vlasnitvu Vla-
dimira Dimitrijevia, bila je glavni promotor takvih knjiga na Zapadu.
Ove knjige su imale ogroman uticaj na zapadno javno mnijenje, jer,
izuzev Ive Andria, u to vrijeme nije bilo prevoda veih djela jugoslo-
venskih autora.
9
Dobrica osi, Pristupne akademijske besede, Beograd: SANU, 1978.,
str. 37, str. 131
10
Podaci o tanom broju mrtvih u Jasenovcu dolaze iz istraivanja
Natashe Mataushich, Savjetnika za muzeje u Hrvatskom historijskom
muzeju i predsjednice Odbora u Memorijalnom centru Jasenovac; vidi
Natasha Mataushich Jasenovac 19411945., logor smrti i radni
logor, Jasenovac, Zagreb, 2003.
11
Intervju sa osiem u Politici, 21. januar 1991.
12
Intervju sa Dobricom osiem u Politici, 26, juli 1991.
13
Ibid.
14
Citat iz Slavoljub uki, Lovljenje vetra, Politika ispovest Dobrice
osia, Beograd; Samizdat Free B92, 2001.
ko ji su radili na ovim pitanjima bilo je
op tereeno svojim jugoslovenskim isku -
s tvom i rjeenja su traili u skladu s
njim umjesto da se osvrnu na Istok ili
Zapad. Na mnogim seminarima i kon-
gresima, govornici su se zalagali za mul-
tipartijski sistem kao zamjenu za za s -
tarjelu jednopartijsku vladavinu, kriti-
kovali su partijski monopol nad eko-
nomskim aktivnostima. Politiki trend
je bio heterogen a u nekim apsektima
ak panjugoslovenski; ipak, u Srbiji, na -
kon objavljivanja Memoranduam SA -
NU, trend je dobio dominantno srpski
nacionalni karakter.
Bez obzira na kritike, partija je bila
odluna da ouva svoj ekonomski mono-
pol. Dogmatsko krilo, koje je ovladalo
go tovo svim republikama tokom 1970-
ih, proglasilo je kritike intelektualce
kao agente specijalnog rata. Ova linija
je bila naroito jaka u JNA, koja je na s -
ta vila braniti socijalististiki sistem. U
Hrvatskoj, Stipe uvar je 1984. godine
objavio Bijelu knjigu, u kojoj je pokuao
diskreditovati kritiki orjentisane inte-
lektualce (nacionaliste) i usmjerio se na
srpski nacionalizam kao najveu prijet-
nju jugoslovenskoj federaciji.
Napori na politikoj i kulturnoj areni
su se postepeno izmijeali u jedan irok
front, u kojem je osi imao kljunu
ulogu u promovisanju antifederalnog se -
n timenta s tvrdnjom da Jugoslavija kao
dravni okvir, to se tie srpskog naro-
da, vie nije adekvatna. Vidio je izlaz iz
jugoslovenske egzistencijalne krize u
demokratskoj reformi cijelokupne dru-
tvene, ekonomske i dravne organizaci-
je Jugoslavije, u kojima glavni agenti
promena nee biti suverene drave koje
djeluju kao birokratska kraljevstva, ve
ljudi kao pojedinci, slobodni graani.
15
Vakuum nakon Titove smrti
Smrt Josipa Broza Tita 1980. ostavi-
la je Jugoslaviju bez jedinog centralnog
politikog arbitra i onemoguila je dalje
monolitiko jedinstvo. Kljuno pitanje je
postalo koji metod koristiti za rjeavanje
kontroverznih pitanja. Borba za Titovo
naslijee je poela jo 1970-ih, kad je po -
s talo jasno da se ne moe ouvati Jugo-
slavija kao centralizirana federacija,
mada je to bilo upravo ono to su jugoslo-
venski Srbi eljeli. Oni Srbi koji su imali
vlast u Srbiji vidjeli su svaki pokuaj
transformacije Jugoslavije kao napad na
njih same. Brionski Pelnum, odran
1966., studentske demonstracije i prve
demonstracije etnikih Albanaca 1968.,
Ustav iz 1974. godine oblikovali su doga-
aje iz 1980-ih. U Srbiji je 1977. godine
pokrenuta kampanja za izmjene Ustava
iz 1974., a Plava knjiga je analizirala
poloaj Srbije i njenih autonomnih po k -
rajina. Dragoslav Markovi, glavni zago-
vara izmjena Ustava, je izjavio da se
srpski nacionalizam godinama hra nio
na nereenom ustavnom pitanju Sr bije
posle usvajanja Ustava iz 1974, na nje-
nom nejedinstvu i trodelnosti, na go -
ruem problemu Srba i Crnogoraca na
Kosovu i na albanskom separatizmu.
16
Ispostavilo se ipak da promjena
ustavnog statusa pokrajina i nije bio
korak naprijed prema ponovnoj centrali-
zaciji Jugoslavije kao sredstvu za desta-
bilizaciju Jugoslavije. Nakon Titove
smrti, general Nikola Ljubii (takoe
predsjednik Srbije u periodu 1982-
1984.) preuzeo je kormilo Srbije nakon
to je trinaest godina bilo naelnik JNA.
Njegovo miljenje da e Jugoslaviju
braniti Srbi i [JNA] bilo je kraj uvjere-
nju da je Jugoslavija bila srpska drava,
a JNA bila njena armija. U odsustvu
voe i ideologije koja moe sve ujediniti,
vlada se sve vie oslanjala na vojsku,
koja je imala kljunu ulogu u slamanju
reformski orjentisanog pokreta tokom
1970-ih. Albanske demonstracije na
Kosovu 1981. iskoritene su kao izgovor
za otvaranje srpskog nacionalnog pita-
nja i jaanje srpske nacionalistike eufo-
rije. JNA je isplivala na politiku scenu
i bukvalno fiziki okupirala Kosovo.
Pitanje nasljednika Tita je pokrenu-
to tokom razgovora o ustavnim promje-
nama. Jedna od ideja koja se vrtila, sve
od sredine 1970-ih, bila je kolektivno
predsjednitvo koje e imati ulogu pred-
sjednika drave nakon Titove smrti. U
stvari, sam Tito je predloio tu ideju, na -
g laavajui da se rukovodstvo drave
treba sastojati ne od republikanaca ve
najboljeg republikog kadra koji e se
objektivno baviti problemima Jugoslavi-
je i donositi rjeenja za te problem, koja
se nee rukovoditi samo republikim
interesima.
17
Edvard Kardelj je imao
drugaije miljenje i tvrdio je da savezni
organi ne trebaju djelovati kao suprana-
cionalni organ, ve da svaka od republi-
ka treba odluiti ko e je zastupati.
Borba oko nasljednika Tita se odvi-
jala usred teke krize na koje politiki i
intelektualni establiment nije imao ja -
san odgovor. Njihova neodlunost, od go -
vornost i oportunizam otvorili su prostor
u kom su nacionalisti mogli promovirati
svoje nacionalne projekte kao pseudor-
jeenja za ekonomsku krizu. Opa ne p -
ri premljenost za promjene pojaane su
sui generis pozicijom Jugoslavije koja se
zasnivala na geostratekom poloaju i
bipolarnoj podjeli svijeta. Ova pozicija je
dala posebno mjesto Jugoslaviji na me -
unarodnoj politikoj sceni, koja je bila
daleko vea od njene stvarne vanosti, a
u jugoslovenskoj eliti je usadila narci-
soidnost koja ih je zaslijepila da prihva-
te injenicu kako Jugoslavija gubi na
svojoj geostratekoj vanosti na radikal-
136 BEHAR117118
Aktivnosti kosovskih Srba je
koordinirao osi iz Beograda.
Organizirao je peticiju koju je
potpisalo 215 srpskih
intelektualaca, ukljuujui i
nekolicinu predstavnika
Srpske pravoslavne crkve.
Peticija, objavljena 21. januara
1986. godine, po prvi put
pominje genocid nad
kosovskim Srbima; prema
autorima, 200.000 Srba i
Crnogoraca je primorano da
napusti Kosovo zbog decenija
uznemiravanja od strane
Albanaca koji su eljeli stvoriti
etniki isto albansko Kosovo.
15
Dobrica osi, Srpsko pitanje, obraanje na Skuptini Knjievne zadruge posveeno temi
novog pisanja Ustava, 27. mart 1988.
16
Mirko eki, Upotreba Srbije: Optube i Priznanja Drae Markovia, Beseda, Beograd,
1990.
17
Borba, 22. septembar 1970.
no promijenjenoj meunarodnoj sceni.
I pored udaljavanja od Sovjetskog
Saveza, Jugoslavija nije uspjela pronai
formulu za povratak na put trine eko-
nomije. Komunistika partija je zadra-
la kontrolu nad svojim politikim mono-
polom, a neki dijelovi Jugoslavije jedno-
stavno nisu htjeli prihvatiti trinu or je -
ntaciju i zakone slobodne trine eko no -
mije. Osim toga, srpski nacionalisti pro-
tivili su se svakom nastojanju reforme
Jugoslavije prije Titove smrti, u nadi da
e imati kljunu ulogu jednom kad Tita
vie ne bude.
Sloboda izraavanja
Osamdesete su bile karakteristine
relaksacijom u pogledu raznih ogrania-
vanja i otvaranju pitanja koja su nekada
bila politiki tabuizirana i to usred zah-
teva za slobodom govora, na to su vlasti
reagirale zbunjeno i inertno. Odmah na -
k on Titove smrti, osi i ljudi oko njega
su pokrenuli asopis Javnost, koji je tre-
bao stvoriti novu platformu
18
s jasnim
politikim ciljevima, koji su liili na poli-
tiki pokret Solidarnost u Poljskoj. im
je najavljena platforma, beogradska org -
a nizacija komunista je zabranila aso-
pis, optuivi osiev krug da eli ojaa-
ti kao politiki partner i djelovati kao
legalna politika opozicija. I drugi politi-
ari i intelektualci su kritikovali platfor-
mu asopisa. Meu njima je bio Oskar
Davio, okorjeli ljeviar, koji je rekao da
programski tekst iskorjenjuje samoup -
ra vljanje u ime lijevo orjentisanog radi-
kalizma.
Javnost nije nikada ugledala svjet-
lost dana. Urednici su odgovorili na za b -
ra nu asopisa da oni nisu eljeli polari-
zaciju inteligencije. Ali, njihova socijali-
stika inklinacija je jasna, to je doku-
mentovano pisanjem osia i Ljubomira
Tadia koji su rekli da se demokratski,
humani, prosvijeeni socijalizam moe
ostvariti samo ukupnim mentalnim i
mo ralnim snagama, kako je prije sto go -
dina rekao Svetozar Markovi, osniva
prvog asopisa Javnost.
19
osiev krug je provodio svoje ambi-
cije raznim aktivnostima. Na primjer,
univerzitetski profesori, filozofi i lanovi
grupe Praxis odravali su privatne sa s -
tanke, organizovali su Slobodni univer-
zitet, na kom su razgovarali o teoriji, or -
ga nizirali predavanja i razmjenjivali mi -
ljenja o raznim pitanjima. Dijelei ne s -
laganje sa stanjem postojeih instituci-
ja, krug je vidio Slobodni univerzitet kao
potragu za alternativom. Studenti ljevi-
ari i intelektualci su takoe prisustvo-
vali i uestovali na sastancima. Krug,
koji je djelovao kao zatvorena grupa, bio
je nadgledan od strane policije. Jednom
prilikom 1984., policija je izvrila raciju
u stanu u kom je Milovan ilas, vodei
disident, drao predavanje na temu O
nacionalnom pitanju u Jugoslaviji.
Dvadesetosam ljudi je uhapeno na
klimavim optubama; est je osueno
na po dvije godine zatvora (u svakom
sluaju, ranije su puteni). Nain na koji
je voen ovaj sluaj podcrtao je dezinte-
graciju i nelegitimnost pravnog sistema
zemlje. Nadalje, u to vrijeme, optunice
u ovom politikom scenskom suenju ni -
su urodile plodom. Pitanje slobode govo-
ra okupilo je intelektualce iz svih dijelo-
va Jugoslavije.
U isto vrijeme, isplivala je afera e -
elj. Optuen u Sarajevu za plagiranje
rada muslimanskog intelektualca, Vo -
jislav eelj je preao u Beograd, gdje je
tretiran kao srpska rtva muslimans -
kog progona u Sarajevu. Prikljuio se
be ogradskom disidentskom krugu, a
1984. je objavio Esej o socijalizmu i in -
te lektualcima, u kom je tvrdio da je
ograniavanjem slobode govora socijali-
zam izdao ideale.
20
Sueno mu je i osu-
en je zbog tog eseja, u kojem je partiju
nazivao nedemokratskom, insistirao da
su Srbi i Srbija diskriminirani u Jugos -
laviji, te predlagao da federaciju ine sa -
mo etiri republike: Slovenija, smanje na
Hrvatska, Srbija i Makedonija. Osmogo-
dinja zatvorska kazna je u albenom
po stupku preinaena u dvije godine, a
na kon toga je svoj predlog o rekompozi-
ciji Jugoslavije ugradio u programsku
de klaraciju Srpske radikalne stranke
(SRS).
Ove afere, koje su privukle meuna-
rodnu panju, izazvale su proteste i do -
ve le do formiranja Odbora za slobodu
mi ljenja i izraavanja, kojeg ini dvade-
setetiri intelektualca, ukljuujui osi-
a (ovaj odbor je esto nazivan osiev
odbor). U intervjuu za Politiku, 1991.
godine, osi je opisao odbor kao proma-
aj, iako je borba za politike slobode
ko ja je ujedinila intelektualce u svim di -
je lovima zemlje rezultirala peticijom
za izmjenu lana 133. Krivinog zakona,
koji govori o verbalnim prekrajima.
Interesantno je to je Stipe uvar,
vodei hrvatski sociolog i politiar, voa
Saveza komunista Jugoslavije u periodu
1988-1989., organizirao 1984. godine
razgovore o ideolokoj borbi na kultur-
nom frontu, zasnovane na Bijeloj knji-
zi, koja je sadravala citate iz radova
186 autora, koja je objavljena u jugoslo-
venskim medijima u periodu 1982-1984.
Citirani radovi su predstavljeni kao ne -
p rihvatljivi, antisocijalistiki i otvoreno
nacionalistiki. Srpska inteligencija je
osudila ovaj dokument kao staljinistiki
napad na slobodu misli. uvar je ipak
ispravno identificrao eksploziju dogmat-
skog nacionalizma.
Kosovo postaje
srpsko pitanje
Paralelno sa prvim koracima za mo -
gu e promjene politikog sistema, poe-
la se odvijati drama na Kosovu. Srpski
137 BEHAR117118
SANU Memorandum je bio
prekretnica ka jasnom
definiranju srpskog
nacionalnog programa, jer je
rezimirao historiju srpskog
naroda, katalogizirao i prenio
njegove nepravde, te postavio
put za provoenje srpske
nacionalne politike. Jednom
kad je usvojen takav pravac,
gotovo sve razlike izmeu Srba
po pitanju kako rijeiti
jugoslovensku krizu su bile
prevaziene.
18
Vodee linosti asopisa, ukljuujui osia (urednik), Ljubu Tadia (glavnog urednika),
Duana Bokovia, Zorana Gavrilovia, Neboju Popova, Svetozara Stojanovia, Zorana
inia i Lazara Trifunovia.
19
Slavoljub uki, ovek u svom vremenu, Beograd: Filip Vinji. 1989.
20
Savremenik, 30/34, 1984.
nacionalisti, akutno svjesni demografs -
kog problema (tj. injenice da je stopa
na taliteta albanskog stanovnitva nad -
ja ala druge etnike grupe u Jugoslavi-
ji, ime se javila mogunost da bi Alban-
ci uskoro mogli brojano nadjaati Srbe)
poli su od injenice da ne mogu nita
uraditi po pitanju Kosova i iskoristili su
demonstracije etnikih Albanaca da po -
k renu pitanje poloaja Srba u Jugoslavi-
ji. Propagandna mainerija se pokrenu-
la tvrdei da je dolo do genocida nad
kosovskim Srbima, da su Srbi natjerani
u izbjeglitvo, da se siluju srpske ene i
da se ine mnogi drugi zloini. Umjesto
pokretanja dijaloga izmeu dvije strane,
Srbi se pokrenuli javnu debatu o demo-
grafskom problemu i kosovskom mitu u
svrhu svog plana: politike mobilizacije
Srba.
Aktivnosti kosovskih Srba je koordi-
nirao osi iz Beograda. Organizirao je
peticiju koju je potpisalo 215 srpskih
intelektualaca, ukljuujui i nekolicinu
predstavnika Srpske pravoslavne crkve.
Peticija, objavljena 21. januara 1986. go -
di ne, po prvi put pominje genocid nad
kosovskim Srbima; prema autorima,
200.000 Srba i Crnogoraca je primorano
da napusti Kosovo zbog decenija uzne-
miravanja od strane Albanaca koji su
eljeli stvoriti etniki isto albansko Ko -
so vo. Peticija, koja je pokrenula zahtjeve
za izmjenama Ustava, kae:
Genocid na Kosovu se ne moe zau-
staviti bez dalekosenih drutvenih i
politikih promjena irom zemlje. Ali,
takve promjene su nezamislive bez
promjene odnosa izmeu SAP [Soci-
jalistika Autonomna Pokrajina] i
SR [Socijalistika Republika] Srbije
odnosno SFR [Socijalistika Federa-
tivna Republika] Jugoslavije. Geno-
cid se ne moe sprijeiti politikom
koja je to omoguila, politikom poste-
pene predaje Kosova i Metohije Alba-
niji: nepotpisana kapitulacija koja
vodi ka politici nacionalne izdaje.
21
Potpisnici peticije su uglavnom bili
zagovornici unitarne Jugoslavije pod
srpskom dominacijom: Antonije Isako-
vi, pisac i akademik; Tanasije Mlade-
novi, urednik Knjievnih novina; ivo-
rad Stojkovi, publicist; Mihajlo uri,
gore navedeni profesor koji je kritizirao
ustavne promjene; Mia Popovi, slikar;
Predrag Palavestra; Vojislav Kotunica;
Kosta avoki; Neboja Popov; Zagorka
Golubovi i drugi. Jedna kasnija analiza
nezavisnih intelektualaca, poznata kao
Kosovski vor dokazala je da nije bilo
masovnih silovanja, naroito ne meuet-
nikih, a da je veina Srba i Crnogoraca
emigiriralo iz ekonomskih razloga. Ali,
peticija je ukazala na konsenzus meu
srpskim intelektualcima po pitanju Ko -
so va, konsenzus koji se kasnije manife-
stovao, naroito tokom zranih napada
NA TO-a 1999. godine. U stvari, to je
prvi put da se srpska inteligencija javno
i homogeno mobilizirala u vezi naciona-
lnog pitanja.
Razrada ideje genocida,
naredni korak
osi je radio istovremeno na nekoli-
ko polja, pripremao izmjene Ustava,
organizirao kampanju podizanja svijesti
o oitoj opasnosti po srpsku naciju, pri-
premao put da Srbi prigrle Memoran-
dum SANU. Kao dio aktivnosti, 1985.
godine je formiran Odbor za prikuplja-
nje dokumenata o genocidu protiv Srba i
drugih naroda Jugoslavije u dvadese-
tom vijeku. osi, lan odbora, kao i Vla-
dimir Dedijer, trebao je formulirati prin-
cipe odbora. osi je mislio da je ovo
politiki riskantan posao, ali i zadatak
od historijske vanosti, jer je bio potre-
ban katalog imena zloinaca, kao pod-
sjetnik i upozorenje.
22
Tvrdio je da je
Jugoslavija jedina evropska zemlja
koja nije popisala rtve rata ili oznaila
sva mjesta izvrenja genocida. Jo uvi-
jek raspravljamo o genocidu, tumaimo
ga tendenciozno i jednostrano, sporimo
se oko broja ubijenih, traimo izgovore
za Jasenovac [ustaki koncentracioni
logor], ucjenjujuemo [jedni druge] reva -
n izmom.
23
Poslijeratna jugoslovenska praksa
skrivanja dokumenata koji su mogli biti
koriteni za rasvjetljavanje historijskih
dogaaja, posebno dokumenata koji se
tiu rtava, kao i proturanja lanih ili
upitnih tumaenja u svrhu podrke vla-
dajuoj ideologiji nije bila jedinstvena
samo za Jugoslaviju nego i za Evropu
nakon 1945. injenica da uloga etnika
u Drugom svjetskom ratu nikada nije do
kraja objanjena stvorila je prostor za
manipulaciju i historijski revizionizam.
Antifaistiki pokret je u najveem dije-
lu identificiran sa Srbima, dok je uee
drugih naroda u njemu marginaliziran.
etniki zloini ostali su u sjeni onih
koje su poinile hrvatske ustae.
U stvari, jugoslovenske vlasti su pre-
tjerivale u broju rtava Drugog svjet-
skog rata kako bi dobili maksimalnu
mo guu kompenzaciju od Njemake.
Stvarni broj rtava ostao je tajna sve do
ranih 1990-ih. Napuhane brojke, pose-
bno one vezane za Jasenovac (gdje su
tvrdili da je 700.000 njihovih srodnika
nestalo), bile su dio mitologije koja je
138 BEHAR117118
Kada je formiran Odbor za prikupljanje dokumenata o genocidu,
srpski nacionalisti su pokrenuli kampanju za otkrivanje tragine
sudbine Srba i Jevreja u Drugom svjetskom ratu kako bi dokazali
da su bili rtve hrvatskog i muslimanskog progona.
Drutvo srpsko-jevrejskog prijateljstva, formirano 1987. u
Beogradu pod okriljem vlade Srbije, imalo je vodeu ulogu u
irenju takvih poruka. Predstavnici drutva, koje je podravao
Slobodan Miloevi, nekoliko puta su posjetili Izrael nakon juna
1990. godine. Drutvo je insistiralo na srpskom otporu nacizmu i
naglasilo duhovne veze izmeu Srba i Jevreja, kao rtava
nacistikog progona
21
Citat iz Knjievnih novina, 15. januar 15. mart 2003.
22
Dobrica osi, Pievi zapisi, 19811991., Beograd: Filip Vinji, 2002, str. 150.
23
Dobrica osi, Srpsko pitanje I, Beograd: Filip Vinji, 2002, str. 112.
pomogla mobilizaciji Srba u Hrvatskoj
da se pridrue projektu Velike Srbije.
Ka da je formiran Odbor za prikupljanje
dokumenata o genocidu, srpski naciona-
listi su pokrenuli kampanju za otkriva-
nje tragine sudbine Srba i Jevreja u
Drugom svjetskom ratu kako bi dokaza-
li da su bili rtve hrvatskog i musliman-
skog progona.
24
Drutvo srpsko-jevrejskog prijatelj-
stva, formirano 1987. u Beogradu pod
ok riljem vlade Srbije, imalo je vodeu
ulogu u irenju takvih poruka. Predsta-
vnici drutva, koje je podravao Slobo-
dan Miloevi, nekoliko puta su posjetili
Izrael nakon juna 1990. godine. Drutvo
je insistiralo na srpskom otporu naci-
zmu i naglasilo duhovne veze izmeu
Srba i Jevreja, kao rtava nacistikog
pro gona.
25
Imalo je i specifini zadatak,
kao to je uspostava diplomatskih odno-
sa izmeu Srbije i Izraela. (SFRJ nije
imala potpune diplomatske odnose sa
Izraelom zbog politike nesvrstanih i bli-
skih odnosa sa arapskim zemljama.)
Drutvo, pod vodstvom Klare Mandi
(ubijena 2001. pod sumnjivim okolnosti-
ma), te uz podrku filozofa Ljubomira
Tadia, organiziralo je Srpsku sedmi-
cu u Izraelu uz pomo Duana Mihajlo-
via, predsjednika Nove demokratske
stranke i ministra unutranjih poslova
Srbije.
26
U pismu izraelskim piscima od
1985., Vuk Drakovi je opisao Srbe kao
Je vreje s kraja dvadesetog vijeka: Za
Srbe, svaka stopa Kosova je Jerusalem,
jer nema razlike izmeu srpske i jevrej-
ske patnje. Srbi su trinaesto, izgubljeno
i nesretno pleme Izraela.
27
Vlasti u
Srbiji su pokazali svoje simpatije pre -
ma Jevrejima kroz brojne lanke u koji-
ma su naglaavali prijateljske odnose
izmeu Srba i Jevreja mada je jaao
antisemitizam (duboko ukorijenjena po -
java u Srbiji), to potvruju esta skrna-
vljenje jevrejskih grobova.
Nacionalno pitanje istrajava
Kako je ideja socijalistike Jugosla-
vije izgubila legitimitet, srpska naciona-
lna elita je zbila svoje redove i obnovila
razgovore o jugoslovenskom pitanju.
Interesantno je to se broj graana koji
su se izjanjvali kao Jugosloveni pove-
ao sa 1,3%, koliko ih je bilo 1971. na 5,4
procenata u 1981. Jugosloveni su bili
najbrojniji u Hrvatskoj (tamo su se Srbi
tako izjanjavali), Bosni (gdje su Jugo-
sloveni obuhvatili potomke mijeanih
brakova, ali i drugih naroda, a najvie
Muslimana) i Vojvodini (gdje su najvei
broj Jugoslovena bili pripadnici manji-
na).
Dok se razmatralo pitanje zajednike
drave, insistiranje Srbije na ustavnim
izmjenama u kojima se oitovala elja za
ponovnom uspostavom Jugoslavije kao
centralistike federacije, zahtijevalo je
de batu o izmjenama nastavnog plana i
programa. Dok je Srbija insistirala na
veoj ujednaenosti u obrazovanju, Slo-
venija je tvrdila da svaka republika tre -
ba izraditi svoj nastavni plan i program
koji e odgovarati specifinoj nacionalnoj
kulturi. Tokom 1980-ih, poetna taka
za promjene osnovnog nastavnog plana i
programa bio je integralni sistem obra-
zovanja zasnovan na marksizmu. Ujed-
naenost bi se postigla nizom osnovnih
planova i programa za sve predmete i -
rom Jugoslavije, gdje bi sadraj svakog
pre dmeta bio odabran prema postotku
sva ke nacije (npr. 50% relevantno za
Srbe, a 7% za Slovence i Albance). Time
se elio rijeiti problem srpske manjine
na Kosovu, jer je Ustav iz 1974. dao
nadlenost republikama i pokrajinama
nad obrazovanjem. Ostali organizacioni
kriteriji su bili oni koji promoviraju brat-
stvo i jedinstvo, marksistiku ideju i tra-
dicije narodno-oslobodilake borbe i soci-
jalistike revolucije Jugoslavije.
Potraga za rjeenjem jugoslovenskog
pitanja pretpostavljala je jaku jugoslo-
vensku dravu, a obnovljena debata o
mogunosti stvaranja jugoslovenske na -
139 BEHAR117118
24
Broj koji koriste srpski propagandisti je 700.000 Srba, Jevreja i Roma
ubijenih u koncentracionom logoru u Jasenovcu. Dva nezavisna
demografa (jedan Srbin, a drugi Hrvat) izbrojali su 70.00083.000.
Vladimir erjavi u Opsesije i megalomanija oko Jasenovca i Blei-
burga. Gubitak stanovnitva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu,
Zagreb, Globus, 1992.; Bogoljub Koovi, rtve drugog svjetskog
rata, Sarajevo, Svjetlost, 1990.
25
Tokom Drugog svjetskog rata, gotovo svi beogradski Jevreji su nesta-
li u holokaustu. Prihvativi glavnu ideju socijalnacionalizma, pose-
bnu o rasnoj istoti, vlasti u Srbiji pod generalom Milanom Nediem
pretvorile su se u vrijedne izvritelje politike okupatora usmjerene
protiv Jevreja. Jevreji nisu imali pravo na posao, imovina im je oplja-
kana, nisu imali nikakva ljudska prava. Olja Milosavljevi, Potisnu-
ta istina. Kolaboracija u Srbiji 19411944., Helsinki komitet za ljud-
ska prava u Srbiji, Beograd, 2007. Dravni savjetnik Harold Tarner
/Harold Turner/ izvijestio je Berlin jo poetkom avgusta 1942. da je
Srbija jedina zemlja u kojoj je rjeeno jevrejsko i pitanje Cigana.
Hana Arend /Hannah Arendt/, Eichmann in Jerusalem. A Report on
the Banality of Evil, Penguin Books, 1994. Rezultat toga je da je Beo-
grad slubeno proglaen prvim gradom nove Evrope oien od
Jevreja. Svjetski kongres Jevreja,
http://www. worldjewishcongress.org/en/communities/show?id=34.
Kao nagradu za uspjeno rjeavanje jevrejskog pitanja, Nedieva
Srbija i sam Nedi su dobili javno priznanje od voa Rajha. Mirko
orevi u Nedim Sejdimovi, Antisemitizam u Srbiji: od voda,
preko Nikolaja, do grafita, 26. mart 2005. godine, http://www.nedim-
sejdinovic.com/?m=200503.
26
Gordana Janiijevi, intervju sa Klarom Mandi, Njene rane nema
ko da lei, Duga, 1124. juni 1994.
27
Naa re, br. 373, Midlseks, Engleska, novembar 1985.
140 BEHAR117118
cije nije dobila potrebnu podrku, jer su
drugi jugoslovenski narodi bili svjesni
uzdizanja srpske hegemonije. Jedan dio
sprske elite je vjerovao da Jugoslavija
moe opstati samo ako je ini jedna ju -
go slovenska nacija po modelu Sjedinje-
nih Drava. Mihajlo Markovi je vjero-
vao da su Srbi prihvatili tu opciju, a da
je dravna nacija trebala biti definira-
na po osnovu dravljanstva, ne etnike
pripadnosti.
28
U oktobru 1985., beogradska grupa
(sa osiem na elu) razgovarala je o
sudbini Jugoslavije sa slovenakim inte-
lektualcima okupljenim oko asopisa
No va revija. Slovenci su naglaavali:
Mi [Slovenci] traimo vlastito rjeenje
da osiguramo svoju autonomiju i
samo na toj osnovi emo graditi na
odnos prema Jugoslaviji. Jugosloven-
ska ideja je od sekundarne vanosti za
Sloveniju. Partijska ideologija ne
moe artikulisati budunost Jugosla-
vije. Nastoji ouvati status quo i sau-
vati ga. elimo biti Ev ro pa, elimo
europeizaciju i za Srbiju. Oekujemo
da e se Srbija izboriti sa azijatskim
totalitarizmom. Srbi prvo moraju rije-
iti albanski problem. To je put za
debalkanizaciju i europeizaciju. To je
traumatian problem, ali se mora
rijeiti jer prijeti Jugoslaviji, tako da
Srbija ne moe u Evropu dok ne rijei
problem Kosova. Evropska tradicija
mora biti temelj reforme Jugoslavije.
To je jedini na in da Srbi obnove
svoju nacionalnu svijest i rijee se
boljevizma i tradicije Kominterne.
29
Sa svoje strane, srpski intelektualci
su osudili slovenake ambicije. Slovena-
ki pisac Taras Kermauner je bio zapa-
njen prijedlogom da Slovenci trebaju
usmjeriti svoj jezik na pisanje manje,
narodnjake knjievnosti, te da e se
vremenom jezik promijeniti u srpski, te
da se koristi srpski jezik u javnom ivo-
tu i visokoj kulturi.
30
Kermauner je re -
kao da je shvatio ta je osnov za Jugo-
slaviju. Argumenti srpskih akademika
su bili: Slovenci ne mogu imati svoju
dravu jer joj nisu dorasli; Hrvati ne
mo gu imati dravu jer su po prirodi ge -
no cidni; Bonjaci [tj. bosanski Muslima-
ni] ne mogu imati dravu jer ne moe bi -
ti nove nacije u Evropi na kraju dvade-
setog vijeka; Makedonci ne mogu imati
dravu jer su Srbi.
31
Debata je izbacila na povrinu dva
fundamentalno razliita vienja jugo-
slovenstva. osi je govorio da je za Slo-
vence jugoslovenstvo iskljuivo politi-
ka, odnosno, dravna kategorija bez in -
t egrativnog sadraja i aspiracija.
32
Drago Janar, predsjednik slovenakog
Kluba pisaca, je mislio da su Slovenci
primorani da prihvate neku vrstu jugo-
slovenske super nacije koja nije izgrae-
na ni na srpskoj srednjovjekovnoj kultu-
ri, ni hrvatskoj renesansi, ni slovena -
kom baroku i protestantizmu, ali je zasi-
gurno graena na politikoj moi i prib-
jegavanju jednostavnim rjeenjima. Ge -
ne rali najvie priaju o tome. Jedina su -
tina su isprazni rituali koji obuhvataju
dvogled i tafetu na stadionu, naklapa-
nje o jedinstvu.
33
Nakon razgovora, osi i njegova
gru pa odluili su se za drugu opciju, ko -
ja je ve bila u toku, a to je pokretanje
Me moranduma. Na istom sastanku odr-
anom 24.5.1984. godine, osi je dao
na znake nekih aktivnosti institucije.
Znanje koje postoji unutar Akademije,
izjavio je ne bi trebalo ostati zatvoreno
za profesionalne discipline, ve ga treba
ugraditi u mudrost, opte iskustvo i
kolektivnu strateku viziju.
34
Jedna od prvih knjiga koja je nedvo-
smisleno ukazala da je jugoslovenski si -
s tem bio u krizi je ona koju je napisao
Jo van Miri, politolog iz Zagreba. Osvr-
nuvi se kritiki na Ustav iz 1974., Miri
je ukazao da se Savezna skuptina tre -
ba reorganizirati na tri nivoa, da zastu-
pa ra dniku klasu, graane i republike.
Nje gova knjiga Sistem i kriza
35
izazvala
je iroke rasprave u cijeloj Jugoslaviji, iji
su graani postali veoma glasni u svojim
zahtjevima za izbornim sistemom jedan
ovjek, jedan glas, opcija koju je favorizo-
vala beogradska elita.
Odgovor srpske inteligencije i politi-
ara na jugoslovensku krizu kretala se
od zagovaranja nacionalnog plana do
bo rbe za veim jedinstvom kulture i po -
li tike. U sutini, svi su zagovarali ili Ju -
goslaviju prema srpskim eljama ili
Srbiju unutar granica koje su nacrtali
Vuk Drakovi i Vojislav eelj, koji su
istinski prigrlili Moljevieve teritorijal-
ne ambicije iz Drugog svjetskog rata.
SANU Memorandum je bio prekretnica
ka jasnom definiranju srpskog naciona-
lnog programa, jer je rezimirao historiju
srpskog naroda, katalogizirao i prenio
nje gove nepravde, te postavio put za
pro voenje srpske nacionalne politike.
Je dnom kad je usvojen takav pravac, go -
tovo sve razlike izmeu Srba po pitanju
kako rijeiti jugoslovensku krizu su bile
prevaziene.
SANU Memorandum
Srbi su smatrali svaki pokuaj pre-
krajanja Jugoslavije gubitkom svoje
drave. Slogan Slogan Prvo drava, za -
t im demokratija pokazuje da su prida-
vali relativan prioritet demokratizaciji.
Sredinom 1980-ih, srpska elita se slu -
be no vratila svom nacionalnom progra-
mu, koji je bio u pripremi na neformal-
nom nivou od ranih 1970-ih, kako je re -
e no u SANU Memorandumu.
U junu 1985., SANU je formirao Od -
bor za pripremu Memoranduma o dru -
t ve nim pitanjima. Iako nikada nije obja -
v ljena slubena verzija Memoranduma,
nacrt se pojavio u Veernjim novostima,
uzrokujui trenutni javni nemir. U Srbi-
ji, Memorandum je podijelio politiko
rukovodstvo; u ostalim republikama,
Me morandum je smatran izrazom srp s -
kog nacionalnog programa. Ivan Stam-
boli, premijer Srbije, rekao je da je Me -
morandum raskre od kog kreu nai
razliiti putevi u Srbiji i uvod u politiki
zavretak.
36
U nastojanju da Memorandumom
uti e na ishod jugoslovenske krize, SA -
NU je elio da stupi u kontakt sa dono-
siocima politika. SANU Memorandum
28
Mihajlo Markovi, Drutvena misao, SFRJ Slubeni list, 1999.
29
Citat iz Dobrica osi, Srpsko pitanje demokratsko pitanje, Beo-
grad, 1992.
30
Globus, 22. januar 1996.
31
Ibid.
32
Dobrica osi, Knjevne novine 15 (novembar-decembar 1987.)
33
Ibid.
34
Dobrica osi u Godinjak SANU, XCII, Beograd: SANU za 1984. i
1985.
35
Jovan Miri, Sistem i kriza, Zagreb: CEKADE, 1984.
141 BEHAR117118
je potkrijepio sve tvrdnje da Srbija i Srbi
nisu u ravnopravnom poloaju u Jugos -
la viji. Memorandum je u isto vrijeme bio
i za i protiv Jugoslavije, jer je ukazivao
na transformaciju zemlje neto to je
o si javno zagovarao putem ponovne
ce n tralizacije. Takoe je ponudio mo gu -
nost da bude odbaen:
Nereeno pitanje dravnosti Srbije
nije jedini nedostatak koji bi trebalo
otkloniti ustavnim promenama. Ju -
go slavija je sa Ustavom iz 1974. godi-
ne postala veoma labava dravna za -
jednica u kojoj se razmilja i o drugim
alternativama, a ne samo jugosloven-
skoj, kao to pokazuju skoranje izja-
ve slovenakih poslenika i raniji sta-
vovi makedonskih politiara. Ovakva
razmiljanja i temeljno izvrena de z -
in tegracija navode na pomisao da Ju -
goslaviji preti opasnost od daljeg ra s -
to avanja. Srpski narod ne moe spo-
kojno oekivati budunost u takvoj ne -
izvesnosti. Zbog toga se mora otvoriti
mogunost svim nacijama u Jugosla -
vi ji da se izjasne o svojim tenjama i
na merama. Srbija bi se u tom sluaju
mo gla i sama opredeliti i definisati
svoj nacionalni interes.
37
Imena autora Memoranduma nisu
odmah objavljena, to je kasnije uraeno.
Memorandum je prvo objavljen kao ne -
for malni dokument, a SANU je pokuao
negirati njegovu vanost. Ekonomist
Ko sta Mihajlovi, historiar Vasilije
Kre sti, pisac Antonije Isakovi i filozof
Mihajlo Markovi imali su kljune uloge
u oblikovanju dokumenta. Bez obzira na
slubene izjave da osi nije uestvovao
u pisanju Memoranduma, on je u stvari
bio glavni; dokument odraava glavne
osieve ideje o socijalizmu i rjeenu
srp skog nacionalnog pitanja. Od samog
poetka, osi je branio Memorandum
od napada jugoslovenske javnosti i poli-
tikog rukovodstva u Srbiji. Po njemu,
mo tiv za politiku harangu protiv SA -
NU lei u injenici da nacrt Memoran-
duma jasno otkriva nedemokratsku us -
ta vnu strukturu Titove Jugoslavije po
Ustavu iz 1974., jer govori o neravnopra-
vnosti srpskog naroda, birokratskom i
parazitskom karakteru samoupravlja-
nja, ogranienjima graanskih prava i
op oj kritici Titoizma.
38
Memorandum se sastoji od dva dije-
la: Kriza jugoslovenske ekonomije i
drutva i Poloaj Srbije i srpskog naro-
da. Upozorio je da je ozbiljnost jugoslo-
venske krize takva da, ako se ne rijei
te meljito, moe dovesti do raspada dra-
ve. Nerad i neodgovornost, korupcija i
nepotizam, odsustvo pravne sigurnosti,
birokratski kapric su svakodnevni fe -
no men. Kolaps moralnih vrednosti i
reputacije vodeih drutvenih instituci-
ja, nedostatak poverenja u kompetenciju
onih koji donose odluke vodi u apatiju i
nezadovoljstvo ljudi.
39
Memorandum nije odbacio socijali-
zam, ve je kritizirao Titovu Jugoslaviju
zbog konfederalizacije Ustavom iz 1974.
Memorandum je pripisao najveu
kri vicu za ekonomske probleme ekono -
m skim reformama provedenim 1960-ih,
kad je sve ilo krivim smjerom. Tako-
e je za dezintegraciju jugoslovenske
ekonomije krivio konfederalizaciju zem-
lje po Ustavu iz 1974., posebno zbog od -
re dbe da se svaka odluka mora donijeti
konsenzusom. Memorandum je nagla-
avao da je proces demokratizacije pre-
kinut 1960. birokratskom decentraliza-
cijom i pozvao je ne demokratizaciju
pu tem viepratijskog sistema i izbornim
sistemom sa vie kandidata.
Dio Memoranduma koji analizira
poloaj Srbije i srpskog naroda tvrdi da
se, pored svih opih problema, Srbi suo-
avaju sa jo jednim: ekonomskim
nazadovanjem Srbije, nerijeenim pra-
vnim statusom [Srbije] u odnosu na
Jugoslaviju i pokrajine i genocidom na
Kosovu. Jo se tvrdilo da je Srbija
imala inferioran poloaj u odnosu na
Hrvatsku i Sloveniju, jer je Srbija poti-
nila svoje elje hrvatskim i slovenakim
interesima. Me morandum je govorio da
je srpsko sta novnitvo na Kosovu bilo
rtva fizikog, politikog, pravnog, kul-
turnog ge no cida a da su Srbi u Hrvat-
skoj bili iz lo eni asimilaciji.
40
Glavni
argument je bio da je decentralizacija
Jugoslavije bila sutina obje jugosloven-
ske krize i problema srpskog naroda
da je republikani za cija ekonomije
vodila dezintegraciji eko nomije i cijele
drave.
Memorandumje aktivirao dva klju -
na mita srpskog naroda, onaj o Kosovu i
Jasenovcu, te tako mobilizirao Srbe. U
sutini, Memorandum je ponovio srpski
nacionalni program sa kraja devetnaes -
tog i poetka dvadesetog vijeka, poziva-
jui na oslobaanje i ujedinjenje cijelog
srpskog naroda i uspostavu srpske na ci -
o nalne i dravne zajednice na cijeloj sr -
p skoj teritoriji.
41
Memorandum je pokrenuo dva gla-
vna pitanja, bitna za realizaciju nacio-
nalnog programa, naroito granica,
koje su postale glavna tema javnih de -
ba ta. Drugo pitanje koje je ulo u javni
diskurs sa Memorandumom bio je is la -
mski fundamentalizam (jasno ukaziva-
nje na jugoslovenske Muslimane, Bo -
njake i Albance). Dokument je dolio ulje
na vatru negativnim stereotipima o
dru gim jugoslovenskim narodima, po -
se bno Hrvatima koji su oznaeni kao
glavna prijetnja opstanku Jugoslavije
zbog navodnih separatistikih aspiraci-
ja. Potcijenjeno je uvjerenje da su Slo-
venci i Hrvati vidjeli Jugoslaviju kao
nain ouvanja etnikih teritorija, prili-
ku za preobraaj iz gubitnika u pobjed-
nike, to im je omoguilo da se odnose
prema Jugoslaviji kao prema tranzit-
noj dravi. n
36
Ivan Stamboli, Koren zla, Beograd: Helsinki komitet za ljudska
prava, 2002.
37
Memorandum SANU, Odgovori i kritike, Kosta Mihajlovi, Vasilije
Kresti, SANU, Beograd, 1995.
38
Dobrica osi, Pievi zapisi 19811991, Filip Vinji, Beograd,
2002., str. 203.
39
Kosta Mihajlovi, Vasilije Kresti, Memorandum SANU, Odgovori i
kritike, Beograd: SANU, 1995.
40
Memorandum kae da Fiziki, politiki, pravni i kulturni genocid
protiv srpskog stanovnitva na Kosovu i Metohiji je najtei poraz u
oslobodilakoj borbi Srbije od Oraca 1804. do ustanka 1941. Za
Srbe u Hrvatskoj, Memorandum kae Lika, Kordun i Banija osta-
ju najmanje razvijena podruja u Hrvatskoj, to je pokrenulo veli-
ko iseljavanje Srba u Srbiju, kao i [njihovu] migraciju u druge dije-
love Hrvatske, gdje su Srbi, kao manjina i drutveno inferiorna
grupa pridolica, podloni asimilaciji. U svakom sluaju, srpski
narod u Hrvatskoj je izloen rafiniranoj i djelotvornoj politici asi-
milacije.
41
Iz Garaanin, Moljevi, Ekmei, osi itd.
Ukoliko izostavimo politike, glo-
balno-strateke, vojne i ekonomsko-po -
slovne uzroke aktuelnih deavanja
irom Bliskog Istoka i Afrike, mogue
je napraviti drugaiji osvrt na drevno
civilizacijsko i nauno naslijee onoga
to se danas pojednostavljeno naziva -
muslimanski svijet.
To su tek neki od vie povoda za
osnivanje putujueg muzeja izlobe
naziva 1001 Inventions, iliti 1001 pro-
nalazak. Ve nekoliko godina ta velika
edukativna izloba putuje od Katara,
preko Ujedinjenih Arapskih Emirata,
Malezije, do Turske, SAD-a, Velike
Britanije, Kanade, vedske, i jo nije
stala. Radi se zapravo o globalnoj obra-
zovnoj inicijativi koju je podrao Natio-
nal Geographic, ime se promovie bo -
ga to izumiteljsko nasljee i nauno
zna nje drevnog muslimanskog svijeta
od prije vie od hiljadu godina. Usput
se ovom izlobom analizira koliko se
tih izuma, u naprednoj formi, i dan-da -
nas koristi u tekuoj civilizaciji glo ba -
lizma, sa naglaskom na monim dr a -
vama Zapada.
Izloba je interaktivno sastavljena
od kratkih filmova, predavanja, proda-
je knjiga i tematskih asopisa, modela -
r nih prikaza nastanka pojedinih iz u -
ma, fotografija, animacija, skulptura, a
sve uz zajedniku organizaciju stru -
njaka iz Britanije, SAD-a, Turske i ne -
ko liko arapskih drava. National Geog -
ra phic je ve izdao nekoliko knjiga na
engleskom, turskom, francuskom i ara -
p skom jeziku, takoer pod nazivom
1001 pronalazak. Knjige detaljno i po -
jedinano opisuju vrijeme, nain i na -
stanak svakog spomenutog izuma. Re -
zu ltati ove putujue izlobe su ve pri -
mjetni, jer, kolski programi u nekim
zapadnim dravama e imati po datke
o naunom naslijeu islamske civiliza-
cije u svojim sadrajima, s obzirom da
je, osim na usmjerenim fakul te tima
ko ji se bave striktno tom obla u, ovo
gra divo uglavnom izostajalo u ta mo -
njem osnovnom i srednjem kolstvu.
Usput je naglaeno da poimanje
islama, ope ni to, nije uvijek
bilo samo puko obredoslo -
v lje kao danas, to je st
svoenje vjere ug -
lavnom na odlaske
u damije, na kla-
njanje i na beskrajne
rasprave o ha la lu i
haramu, nego una p -
re i va nje raznih na -
uka, od as t ro nomije i
me hanike, preko al -
ge bre i matematike
do medicine,
knji evnosti,
fi losofije i li -
n gvistike.
Intere-
santno je i
to kako je,
pored odra-
142 BEHAR117118
IZLOBE
Amir Telibeirovi
Pria iz 1001
naunog izuma
1001 pronalazak radni je naziv
ogromne i nesvakidanje pokretne
izlobe, kojom bi se donekle moglo
promijeniti loe predrasude o
islamu, i to na globalnom planu.
Ima tu dosta toga - historijata,
kulture, savremenih izuma, drevnih
civilizacija, knjiga, slikovnica za
djecu, poslovnih investicija, ali
najvie od svega - nauke i znanja.
slih naunika, historiara i nastavni-
ka, ova izloba privukla dosta djece iz
osnovnih kola. Moda i zato jer su
neke od promotivnih publikacija ura-
ene enciklopedijski, ali prilagoene
za djecu, nerijetko u formi slikovnica.
Za djecu su vjerovatno privlane i
ponuene savremene animacije o ivo-
tu slavnih uenjaka iz zlatnog perioda
Bagdada u devetom stoljeu, ili iz
Andaluzije sa juga panije.
Da li bi u svojim turnejama organi-
zatori ovog obimnog projekta mogli
uvrstiti i BiH, nije poznato, ali nije ni
iskljueno. Isto se odnosi i na Hrvat-
sku ili bilo koju zemlju u bliem okru -
e nju, sa srodnim jezikom.
Naime, Junaid Bhatti je osoba koja
je zaduena za marketing 1001 prona-
laska, i on kae da bi njihov tim rado
predstavio ovaj mobilni muzej bilo
gdje, pa i u BiH, ali da to zavisi od inte-
resa onih koji bi ih mogli pozvati iz
konkretne zemlje. Znajui za loe sta-
nje sa primjenom ideja o proirenju op -
teg kulturolokog znanja u dananjoj
BiH, uz bezbroj prateih politikih pre -
d rasuda, vea je vjerovatnoa da e
1001 Inventions zaobii BiH, nego sup -
rotno.
A za BiH bi ovako neto moglo biti
korisno i zbog reklamnih ulaganja koje
prate ovu izlobu. Jer, i nakon odlaska
ove izlobe iz odreenog grada ili dra-
ve, organizatori na razliite naine
pro moviu lokalitet koji su upravo po s -
jetili. Finansijski i poslovni dio cijele
prie je takoer prisutan. Na primjer,
sredstva im stiu iz Fondacije za na -
uku, tehnologiju i civilizaciju, FSTC, u
Velikoj Britaniji, pa iz nekih fondova
ka tarskog Emirata, te od meunarod -
ne korporacije ALJCI, koja pored osta-
log distribuira Toyota automobile u 13
zemalja.
Od bajkovite eherzade do
savremene nauke
No, najvaniji dijelovi ove neobine
edukativne pojave, svakako su u pro -
mo ciji znanja, onog dijela svjetskog
zna nja koje ba i nije bilo izloeno me -
unarodnoj javnosti u dovoljnoj mjeri.
Profesor Mehanikog inenjeringa
na Univerzitetu u Manchesteru i pred-
sjednik projekta, Salim Al-Hassani,
ka e da ovakva edukativna putujua
izloba ima vieslojan cilj.
Mi ovim putem promoviemo
shvaanje razvoja civilizacije od
sedmog stoljea pa do danas.
To radimo zato jer je u mno-
gim sredinama, u javnosti,
veina svega ovoga bila ig -
no risana ili skrivena, ili
mo da krivo protumaena.
Ka da govorimo o drevnoj is la mskoj
civilizaciji, najvie m islimo na srednjo-
vjekovni period, te na ljude raznih ra -
sa, vjeroispovijesti, nacionalnosti, pro-
fila, koji su pod okriljem te iste civiliza-
cije zajedno izumili brojne korisne stva-
ri, od kojih su mnoge i u dananjoj upo-
trebi. Naravno, takva slika je drugaija
od one koju viamo u veini da nanjih
muslimanskih drava., poruuje nam
profesor Al-Hassani.
Naziv
ove pokretne
postavke moe djelo-
vati zbunjujue na
neke posjetioce. Na ime,
ovakav naziv ne znai da izloba
nudi priu doslovno o hiljadu i jednom
izumu. Pozadina mu je u jednoj vrsti
igre rijeima i simbolike. Al-Hassani to
ovako pojanjava: Ve jako dugo traje
takozvano egzotino i proteno gledanje
na optu muslimansku umjetnost i kul-
turu, kroz knjige pa onda i filmove
temeljene na slavnoj kolekciji arapskih
legendi 1001 no. Kroz prie o Ali Babi,
Aladinu, Sinbadu moreplovcu, leteim
tepisima, haremima, eherzadi Vei-
na korisnih stvari se svodi na bajke i
mistiku. Zato smo iskoristili naziv iz
slavne prie pa se imenovali 1001 pro-
nalazak, ukazujui tako na propuste u
informisanju i Zapada i Istoka o stvar-
noj, brojnoj i kvalitetnoj ostavtini is la -
m skih izumitelja, ne samo onoj aps t -
raktnoj. Filosofi, mehaniari, inenjeri i
naunici iz srednjovjekovne islamske
civilizacije, koja je poslije propala, dali
su veliki doprinos razvoju evropske
renesanse, koja je onda dovela do razvo-
ja civilizacije u kojoj ivimo danas, i to
ne samo u Evropi.
Profesor podvlai i to da islam iz vo -
rno ima ujedinjujuu ulogu u ovjean-
stvu, neovisno od ponekad suprotnih
tumaenja u dananje doba.
Podsjea da je bogato naslijee o
ko jem ova izloba poduava, temeljeno
na spajanju jo starijih civilizacijskih
dostignua, kao to su indijsko, staro-
grko, perzijsko, kinesko, asirsko, babi-
lonsko. Ujedinjene nacije drevnog svi-
jeta, na neki nain.
Al-Hassani takoer podsjea da se
drevno islamsko spajanje ljudi i razlii-
tih kultura u korist opte produktivno-
sti, odnosi i na mukarce i na ene, po -
to su slavne ene iz islamske prolosti
nepravedno zapostavljene, to opet vodi
ka modernim predrasudama pre ma is -
la mu. Mada najvie predrasuda prema
islamu potie sa Zapada, usljed nepoz-
navanja, to svjesnog to sluajnog, nije
teko zakljuiti da postoji odreeni ste-
pen nepoznavanja islama i meu sa -
143 BEHAR117118
IZLOBE
Salim Al-Hassani podsjea da se
drevno islamsko spajanje ljudi i
razliitih kultura u korist opte
produktivnosti, odnosi i na
mukarce i na ene, poto su
slavne ene iz islamske prolosti
nepravedno zapostavljene, to
opet vodi ka modernim
predrasudama prema islamu.
Mada najvie predrasuda prema
islamu potie sa Zapada, usljed
nepoznavanja, to svjesnog to
sluajnog, nije teko zakljuiti da
postoji odreeni stepen
nepoznavanja islama i meu
samim muslimanima, u
odreenom procentu, koliko god
to moglo nekome zvuati
kontradiktorno.
144 BEHAR117118
IZLOBE
mim muslimanima, u odreenom pro-
centu, koliko god to moglo nekome zvu-
ati kontradiktorno. Takvi bi se mogli
podijeliti na one koji ne znaju dovoljno
jer ive u ratnom podruju, ili u zemlja-
ma sa ekonomskom i socijalnom kri-
zom, sa siromatvom i slabim ob ra zo va -
njem, i na one koji ne poznaju do voljno
islam ali su ubijeeni da ga po znaju
najbolje, skupa sa historijatom.
Saeta revizija podsjeanja
Evo samo jednog manjeg dijela edu -
kativnog podsjeanja na velikane na -
unog i civilizacijskog dostignua dre -
vnog islamskog svijeta, kojima se ba vi
ova putujua izloba:
Mariam al-Astrulabiya (944. -
967.) ivjela je u Halepu, u Siriji. e -
na koja je kao veliki poznavalac astro-
nomije i optike osmislila spravu to je
navodno ba po njenom imenu i danas
zovemo astrolab.
Fatima el-Fihri (? - 880.) - Osni-
vaica najstarijeg univerziteta na svi-
jetu koji i danas radi u tunikom gradu
El Keiroanu, skupa sa najveom drev-
nom damijom Sjeverne Afrike. El-
Fihrijeva je ivjela na podruju Tunisa
i Maroka. Ginisova knjiga rekorda i
UNESCO su registrovali ovaj univerzi-
tet kao najstariju visokokolsku usta-
novu koja bez prestanka radi od osni-
vanja u devetom vijeku do danas.
Ibn Al-Haitam (965. - 1041.) -
Autor najmanje 130 napisa o matema-
tici, medicini, atronomiji, filosofiji i pri-
rodnim naukama, iz Basre u dana -
njem Iraku. Smatra se da je prvi izmi-
slio kameru za snimanje koja radi na
principu ljudskog oka. Osmislio je pro-
jekciju slika kroz mali otvor na zidu
prostorije, koja je kasnije u Evropi na -
z vana Camera obscura. To je bio temelj
za kasniju izradu prvih fotoaparata i
kino projektora.
Abbas ibn Firnas (810. - 887.)
Andaluzijski aerodinamiar, ininjer i
muziar. Najpoznatiji je po svom poku-
aju da leti, zbog ega je dizajnirao ono
to se danas u sportu i turistikoj razo-
nodi jednostavno zove zmaj, i koristi se
za slobodni let avijatiara i sportista.
Po red toga, osmislio je i napravio Al-
Ma qata, takozvani vodeni asovnik koji
radi lananim poveznicama, slobodnim
padom vode pratei zakone fizike.
Al-Jazari (1136. - 1206.) - Mainski
ininjer, matematiar, astronom i um je -
t nik iz regije Al Jazir u Mesopotamiji.
Njegovo najuvenije napisano djelo je -
Knjiga znanja o domiljatim mehani -
kim spravama. U knjizi je opisao pede-
setak tehnolokih konstrukcija, uz up u -
t stvo kako da se naprave. Mnogi dana-
nji naunici i profesionalni mehaniari
ga nazivaju praocem robotike.
Abu al-Qasim al-Zahrawi (936. -
1013.) Medicinar iz Kordobe u dana-
njoj paniji. Objavio je tridesetak me -
di cinskih enciklopedija. Njegovi radovi
koji se odnose na preciznu hirurgiju u
kasnijim vijekovima su prevedeni na
latinski, a njegove metode se i danas
ko riste, zbog ega Zahrawija zovu ocem
moderne hirurgije.
Kulturoloki ok
Britansko-ameriki glumac Ben
Kingsley, aktivno se ukljuio u ovaj ve -
liki projekat tako to je odigrao ulogu u
kratkom TV filmu kojim se predstav-
ljaju neki od najplodonosnijih nauni-
ka zlatnog perioda islamske Civilizaci-
je, skupa sa njihovim izumima. Film se
zove Biblioteka tajni i putuje skupa sa
izlobom, a dobio je priznanja i nagrade
na desetak razliitih filmskih festivala.
Kratka fabula prati nekoliko britanskih
djeaka, kolaraca, koji dobiju zadatak
od uiteljice da pripreme detaljan pi s -
me ni rad o periodu mranog srednjeg
vi jeka. Oni su deprimirani, jer vlada op -
te miljenje da je taj period bio tako
mraan da se tu nema ta puno pisati,
pa e im biti teko nakupiti dovoljno
materijala za opirnu zadau. Smatraju
to jo i dosadnom temom. Onda stupa
na scenu Kingsley, u ulozi nekakvog
dobrog duha, koji ih podsjea da se
pojam mrani srednji vijek uglavnom
odnosi na Evropu i neke manje regije u
svijetu, ali da je taj isti period bio bez
mraka u nekim drugim civilizacijama,
145 BEHAR117118
STAV
Ve dugo vremena po srpskim i hrvatskim
medijima koristi se jedan neprihvatljiv termin.
tavie, itekako uvredljiv, ako se promatra sa
objektivnog stanovita u kojem se identina
situacija moe primijeniti na sve strane koje su
sudjelovale u bosanskohercegovakom ratu
devedesetih.
Zastava sa grbom dinastije Kotromania,
poznata kao zastava sa ljiljanima, sa ko jom se
poistovjetio bonjaki korpus
u Bo sni i Hercegovini, a u isto
vrijeme se od nje odrodio veli-
ki dio bosanskohercegova ke
populacije (kojoj ta ista zastava
itekako pri pada), dobio je u
medijima sasvim dru go znae-
nje, vezano za neto s ime
ona ne ma nikakve veze. Prili-
kom bilo kakvog spo rtskog
do gaaja ili nekog okupljanja
na roda u dijelu Federacije sa
ve inskom bo njakom popu -
la cijom, pojedinci na taj do -
gaaj ponesu zastavu sa gr b -
om dinastije Kotromania, za s -
t avu koja je zvanino pre d s ta -
vljala Bosnu i Hercegovinu pr -
vo od sre dine XII. vijeka do
1463. godine, a onda od 1992. (od prijema u
Ujedinjene nacije) sve do Dejtonskog sporazu-
ma 1995. godine.
Naalost, mediji u Srbiji i Hrvatskoj, a i u dije-
lovima Bosne i Hercegovine sa veinskom srp -
skom i hrvatskom populacijom, zastavi dinastije
Kotromani priili su epitet ratna zastava.
Ispada da je samo zastava sa kojom se iden-
tifikuju Bonjaci ratna, a druge dvije, srpska i
hrvatska, zakljuuje se, vjerojatno su zastave
mira. Ovaj apsurd, zasnovan na najobinijoj
antibosanskoj propagandi je u svojoj sutini di -
za jniran na prizemnim hegemonistikim osno-
vama, bez imalo potovanja prema jednom cije-
lom narodu.
Ne postoje ama ba nikakve historijske pret-
postavke koje bi zastavu dinastije Kotromania
oznaile osvajakom, hegemonistikom, odno-
sno... ratnom ili ratnikom. Cilj ovakve propa-
gande ima jasne odrednice: udaljiti to je vie
mogue bosansku populaciju od svoje srednjo-
vjekovne i savremene heraldike te uiniti nep ri -
h vatljivom bilo kakvu identifikaciju sa borbom
za osloboenje Bosne i Hercegovine od stranog
okupatora i inostranih meetara te zabraniti po -
ka zivanje u javnosti simbola otpora Bosne i Her-
cegovine protiv inostranih
he gemonija.
Takva kampanja, koja
je naalost nala na plodno
tle, postala je gotovo sva-
kodnevna, a stjee se do -
jam da joj se niko ne proti-
vi. U probosanskoj popula-
ciji je usvojena nova Varta
zastava Bosne i Hercegovi-
ne (nametnuta Dejtonskim
sporazumom), koja je opet
istinski prihvaena samo na
teritoriji gdje ive Bonjaci.
Kao to je i zastava dinasti-
je Kotromani naila na
om alovaavanje, tako je i
ova nova (sada ve stara)
zva nina zastava Bosne i
He rcegovine, priznata od svih strana u sukobu,
opet postala samo zastava onih kojima je stalo
do zajednike drave.
Ostali je smatraju nametnutomi ne ele da
se na bilo koji nain s njom identifikuju, a prefe-
riraju identifikaciju sa heraldikom i simbolima
susjednih zemalja. U situaciji u kojoj je nemogu-
e izai sa bilo kakvim rjeenjem, koje bi sve
zadovoljilo, podrazumijeva se da je bilo kakav
kompromis nemogu.
Postavlja se pitanje: Koje su zastave zaista
ratne, a koje to nisu? Da li bi se analogno sa
zahtjevima za zabranom javnog pokazivanja
zastave dinastije Kotromania trebalo traiti
proporcionalno zabranjivanje srpske i hrvat-
ske zastave, odnosno, proglaavanja istih rat-
nima? n
Koje su zastave ratne,
a koje to nisu?
Pie: Neboja eri Shoba
Naalost, mediji u Srbiji i Hrvatskoj, a i u dijelovima BiH sa veinskom
srpskom i hrvatskom populacijom, zastavi dinastije Kotromani priili su
epitet ratna zastava.
tavie, vrlo produktivan i pi s -
men, dajui djeacima obilje mate-
rijala za njihovu zadau, vizuel-
nim predstavljanjem nekoliko naj -
ve ih islamskih uenjaka srednjeg
vijeka i njihove pronalaske kojima
se poslije koristila i Evropa.
Moda je zgodno zavriti izja-
vom jedne posjetiteljice izlobe,
za vrijeme predstavljanja u Lon -
d onu. Njene rijei koncizno opi -
su ju dananje poimanje musli -
ma nskog civilizacijskog nasljea:
Ima ljudi na Zapadu koji se
cinino pitaju, kao - ta je to ovje-
anstvo uope dobilo korisno od
islamske civilizacije, ili od arap-
ske kulture, osim nafte i nekoliko
kulinarskih recepata, kao kus-kus
ili baklave. Ova muzejska izloba
je prilika da se neki neupueni
mo da malko i okiraju kada vi -
de koliko nam je velikih naunih
disciplina koje danas koristi itav
svijet, stiglo iz muslimanskog svi-
jeta. n
Ispada da je samo zasta-
va sa kojom se identifi-
kuju Bonjaci ratna, a
druge dvije, srpska i
hrvatska, zakljuuje se,
vjerojatno su zastave
mira. Ovaj apsurd,
zasnovan na najobinijoj
antibosanskoj propa-
gandi je u svojoj sutini
dizajniran na prizemnim
hegemonistikim osno-
vama, bez imalo poto-
vanja prema jednom
cijelom narodu.
Tragovi islamskog dizajna u renesan-
snoj Firenci
Kaligrafsko umijece arapskim harfovi-
ma, u Parizu
146 BEHAR117118
STAV
Ve jedan odreeni period postoje glasovi
da bi Bosni i Hercegovini bilo bolje da je ostala u
Jugoslaviji, pri tome mislei uvijek na onu AVNO-
Jevsku, Drugu Jugoslaviju. Radi tih glasova
potrebno je podastrijeti odreene historijske
podatke i u kraim i osnovnim crtama razjasniti
opi historijski kontekst u kojem se odrao Refe-
rendum 29. i 1. 3. 1992. godine.
Prvo je potrebno naglasiti da je posljednji
vaei Ustav Socijalistike Federativne Republike
Jugoslavije bio onaj iz 1974. godine, kojim su se
definirala prava i obaveze i drava sastavnica (za -
je dno sa svojim pokrajinama) i savezne vlasti. Taj
savezni Ustav iz 1974. godine (na osnovi kojeg
su bili definirani i ustavi est republika drava
sastavnica SFRJ) je bio prilino dobar i funkcio-
nalan. Meutim, to nije znailo da taj Ustav nije
imao i protivnika. Najvee nezadovoljstvo pre -
ma tome Ustavu pokazivala je tadanja srbijan-
ska intelektualna elita okupljena oko SANU-a,
koja je uporno traila reviziju Ustava iz 1974.
godine.
Iz toga nezadovoljstva je proizaao i uveni
Memorandum SANU-a koji je zahtijevao ne sa -
mo reviziju, nego i potpuno redefiniranje od -
nosa u post-Titovoj Jugoslaviji. Par godina nakon
donoenja Memoranduma, pojavili su se na po -
li tikoj sceni i pojedinci koji su odluili da pod
egidom vodstva pokrenu i aktivnosti voeni
ide jama Memoranduma. Nakon povratka sa Ko -
sova i izricanja uvene reenice: Narod niko ne
sme da bije, taj skeptar novoga vodstva je pre -
uzeo Slobodan Miloevi (inae do tada jedan
relativno uspjeni bankarski menader koji je
godinama boravio u USA).
Miloevi je koritenjem ope nacionalne
histerije pod sintagmom navodne ugroenosti
Srbije i srpskog naroda, prvo dao smijeniti legal-
no srbijansko rukovodstvo na elu sa Ivanom
Stamboliem (kojeg je isti Miloevi dao 2000.
godine i brutalno likvidirati). Nakon toga je ma -
so vnom invazijom antibirokratske i jogurt revo-
lucije u oktobru 1988. godine smijenjeno i le ga -
l no rukovodstvo Vojvodine, pa u januaru 1989.
godine i legalno rukovodstvo SR Crne Gore. Ub -
r zo je uvedena i policijska uprava na Kosovu, ko -
ja je rezultirala i hapenjem Azema Vlasija, dota-
danjeg elnika SAP Kosova. Donoenjem svoga
novoga ustava u proljee 1989. godine SR Srbija
je i formalno raskinula sa ustavnim rjeenjima iz
1974. godine. U toku 1989. godine ta ista zavje-
renika skupina koja je razarala Ustav iz 1974.
pokuala je (tada neuspjeno) preko sluaja Mo -
evac i slanja pijuna u Srednje Podrinje da sru i
i legalno rukovodstvo SR BiH i zavlada i ovom
republikom.
Ubrzo se pojavio i drugi aktivni imbenik na
politikoj sceni SFRJ kojem isto nije bilo u intere-
su odranje Ustava iz 1974. godine, a to je HDZ
sa svojim predsjednikom Franjom Tumanom,
koji je stvoren pod kiobranom tadanje hrvat-
ske Slube dravne sigurnosti (poznatije pod ak -
ro nimom UDBA). Tako se SR Bosna i Hercegovi-
na nala ukljetena izmeu Skile i Haridbe, doda-
tno pojaano sa formiranjem nacionalnih stra-
naka i njihovom pobjedom na izborima odra-
nim 11. 11. 1990. god.
U tome periodu deava se od strane JNA i
razoruavanje jedinica Teritorijalnih odbrana
(izuzev slovenake koja je ostala veim dijelom
na oruana). Ubrzo po preuzimanju vlasti od
strane koalicije nacionalnih stranaka, zapoeo je
i proces teritorijalizacije u Bosni i Hercegovini,
od nosno jagma za BH teritorijem po sistemu ko
je ta jamio, jamio je. Posebno se tu isticala Srp -
ska demokratska stranka na elu sa Radovanom
Karadiem koja je pristupila osnivanju niza SAO
oblasti, a neto kasnije i Bobanov HDZ sa prokla-
miranjem Herceg Bosne.
U toku 1991. god. nastupio je i konani ras -
pad SFRJ, tj. Druge, avnojevske Jugoslavije za iji
opstanak te godine (izuzev BiH i Makedonije)
vie niko nije bio sutinski raspoloen. Redaju se
problemi (balvan revolucija u Kninskom po d -
ru ju, upad u savezni platni promet, afera pe-
gelj, oruani incidenti na Plitvicama i Borovom
selu... itd.), a u Karaorevu se Tuman i Miloe-
vi dogovaraju o podjeli Bosne i Hercegovine po
teritorijalnoj osnovi. Dogovor iz Karaoreva e
predstavljati, ali i dan danas predstavlja, jednu
od najveih prijetnji po opstojnost Bosne i Her -
ce govine.
Nakon operetnog rata u junu 1991. Godine
u Sloveniji, zapoinje i pravi rat u Hrvatskoj, sa
operacijama i na dijelu bosanskohercegovakog
teritorija, posebno vezano za razaranje sela Ra v -
no u Hercegovini od strane rezervista JNA. U
oktobru 1991. godine Slovenija i Hrvatska zvani-
no istupaju iz SFRJ, a to ubrzo slijedi i Makedo-
nija. Savezna vojska, poznatija pod imenom JNA,
je u ovom periodu u potpunosti stala samo na
jednu stranu. Prestala je sa postojanjem i save-
zna vlada na elu sa Antom Markoviem i dolo
je do kolabiranja svih saveznih institucija.
Tako je u drugoj polovici 1991. godine i pra -
k tino prestala da postoji Druga, Avnojevska Ju -
goslavija, za kojom postoji veliki stupanj nostal-
gije u dobrom dijelu ex-YU podruja. To injeni-
no stanje je i meunarodno priznato konstata-
cijom Badinterove komisije. Tako se ni kriva ni
duna poetkom 1992. godine Bosna i Hercego-
vina nala u svojevrsnom limbu, nekoj nejasnoj
situaciji svoga poloaja u nedefiniranim ustav -
nim i politikim rjeenjima. Situaciju je dodatno
po dgrijalo i osnivanje Srpske republike Bosne i
He rcegovine 9. 1. 1992. god, proglaene od stra-
ne poslanika (iz tadanjeg saziva Skuptine Soci-
Historijske osnove
Referenduma (29. 2. i 1. 3. 1992.)
o nezavisnosti SR BiH
Pie: Salmedin Mesihovi
BiH je bila suoena sa dvije opcije. Prva je bila da ue u
novu, krnju, Treu Jugoslaviju, ustvari Veliku Srbiju.
Druga je bila put ka proglaenju nezavisnosti.
147 BEHAR117118
STAV
Islam je najbre rastua religija u Sjedinjenim Amerikim Dravama,
druga po broju pripadnika u 20 amerikih drava, te su takve demograf-
ske promjene nagnale poznatog imama iz Los Angelesa da nedavno izja-
vi Ramazan je nova amerika tradicija. Imamova dalekovidna izjava
oznaava skorije prisustvo islama u SAD-u, meutim, ova izjava otkriva
patologiju koja pogaa mnoge amerike muslimane danas nesposob-
nost da se pogleda unazad i prigrle poetna poglavlja historije amerikih
muslimana, ona poglavlja koja su napisali porobljeni afriki muslimani.
Drutveni (socijalni) naunici pretpostavljaju da su nekih 15 do 30% ili
negdje izmeu 600,000 i 1.2 miliona robova u antebellum (predratnoj)
Americi bili muslimani. etrdeset i est posto robova na antebellum Jugu
bili su oteti u zapadnim regijama Afrike u kojima je ivio znaajan broj mu -
s limana.
Izmeu sunneta i robovskih zakona
Ti porobljeni muslimani su se trudili da ispunjavaju zahtjeve svoje
vjere, najvie od svega ramazanski post, molitve i zajednike sofre, uprkos
jasnim robovskim zakonima po kojima se svaka religijska aktivnost smatra-
la neposluhom i bunom. Oznaavanjem Ramazana Novom amerikom
tra dicijom ne samo da se previaju svi ispoeni Ramazani porobljenih
muslimana nego se i ubrzava njihovo brisanje iz povijesti amerikih musli-
mana.
Iako Kuran dozvoljava da vjernik ne posti ako je daleko od kue ili je
izloen tekom radu mnogi porobljeni muslimani su iskazivali transcen-
dentalnu pobonost izabirui da poste dok su okovani. Osim to su postili,
porobljeni muslimani su u svojim robovskim prostorijama odravali zajed-
nike namaze i pripremali iftare koji su ih zbliavali. Te molitve i ti iftari su
krili robovske zakone koji su zabranjivali bilo kakvo okupljanje robova.
Robovski zakon drave Virginia npr. je 1723. godine drutvo od pet robova
smatrao nezakonitim i burnim sastankom gdje se planiraju pobune. Svaka
od drava na Jugu je kodificirala sline zakone po pitanju sastajanja robo-
va, to se naravno odrazilo na Afrike muslimane i njihovo prakticiranje
vjere.
Afriki muslimani su, dakle, u predratnoj Americi, da bi prakticirali svoju
vjeru pa time i Ramazan, morali kriti robovske zakone. To ih je izloilo bara-
barskim metodama kanjavanja koje su se zavravale povredama i esto
smru. Meutim, hrabrost da se u okovima prakticiraju vjerske obaveze za
vrijeme Ramazana, uprkos takvim smrtonosnim rizicima, podvlai golemu
pobonost mnogih tih porobljenih muslimana. Ipak, ovu historiju uglav-
nom ignoriraju i ameriko-muslimanske voe i obian svijet i potpuno je
izbrisana iz novije ameriko-muslimanske povijesti.
Ponovno ispisivanje historije Ramazana u SAD-u
Muslimanska Amerika bila je gotovo potpuno crna u vrijeme prije gra-
anskog rata. Danas je ona pak najraznovrsnija muslimanska zajednica u
svijetu. Dananji Afro - Amerikanci tvore znaajan dio te zajednice, zajedno
sa muslimanima iz June Azije te onima arapskog porijekla. Latino-Ameri-
kanci su takoer rastua komponenta te zajednice, osiguravajui da su
muslimani u Americi zapravo mikrokozma cjelokupne multi-kulturalnosti
amerike nacije. U Americi danas, ramazanske sofre redovno sadre arap-
ska ili pakistanska jela, no, ipak, mnogi ameriki muslimani e svoj post pre-
kinuti tortama/tortillama i tamalima (junoameriko jelo od kukuruza),
halal mesom i povrem.
Raznolikost muslimana u ovoj zemlji je Ramazan pretvorila u multikul-
turalnu ameriku tradiciju. irina ameriko-muslimanske rasne i kulturolo-
ke raznolikosti je bez presedana, inei ovaj Ramazan kao i sve naredne
novima u smislu transkulturalnosti i rasne razliitosti. Ovaj muslimansko-
ameriki multikulturalizam dolazi sa puno izazova: rjeju, intra-rasizam,
arapska nadmo i rasizam protiv Afroamerikanaca ometaju unutarnju
koheziju unutar i izvan amerikih damija. Ovi alosni trendovi ubrzavaju
brisanje iz povijesti prie o muslimanima robovima. Ukljuivanje pak ove
prie u narativu ne samo da bi smanjilo rasizam i potaklo ameriko-musli-
mansko jedinstvo nego bi takoer otkrilo duboku ukorijenjenost vjere isla-
ma i njenog najsvetijeg mjeseca na amerikom tlu. n
Napomena: Khaled A. Beydoun je predava na katedri
za Kritine Rasne Studije na UCLA School of Law.
Prevod i obrada: Amir Kneevi
jalistike Republike BiH) SDS-a i grupe nezavi-
snih poslanika koji su napustili tadanju stranku
reformista, te sve izraajnije jaanje Herceg Bo s -
ne i tumanovske ideje o banovinskim granica-
ma. Bosna i Hercegovina se nala tako suoena
sa dvije opcije.
Prva je predviala da ona ue u novu, krnju,
Treu Jugoslaviju (poznatiju od maja 1992.
godine pod imenom Savezna Republika Jugo-
slavija) kao trea sastavnica (uz Srbiju i Crnu
Goru). I najveem tadanjem laiku je bilo jasno
da je ta nova drava, iako pod formalnim jugo-
slavenskim imenom, ustvari obina Velika Srbi-
ja. U tom sluaju je bilo realno oekivati i otcje-
pljenje od BiH podruja sa relativnom i apsolut-
nom hrvatskom veinom, koje bi Miloevi i
Karadi benevolentno prepustili Tumanu.
Druga opcije je predviala put ka proglaenju
nezavisnosti. Odluka je preputena graanima
Bosne i Hercegovine koji su na Referendumu
odranom 29. 2. i 1.3. 1992. godine principijelno
2/3 veinom odabrali put u nezavisnost, umje-
sto da postanu sastavnica nove federacije.
Na osnovi izreenih injenica, jasno je da
Bosna i Hercegovina 1. marta nije izglasala neza-
visnost i odlazak iz Druge Jugoslavije (stvorene u
AVNOJ-u), jer je ta SFR Jugoslavija faktiki presta-
la (a emu su graani BiH najmanje kumovali i
doprinijeli) postojati u jesen 1991. godine, nego
nije odabrala odlazak u ustavnopravno i dra-
votvorno okruje Velike Srbije. Uostalom i sama
Savezna Republika Jugoslavija se raspala 2005.
godine. n
Pie: Khaled A. Beydoun
Afriki robovi su prvi
u Americi postili Ramazan
Kako Islam postaje druga vjera u SAD-u vano se prisjetiti da su u Americi Ramazan
prvi postili oni robovi koji su sa sobom iz Zapadne Afrike donijeli svoju vjeru i tradiciju.
148 BEHAR117118
ISLAMSKA DUHOVNOST
MESNEVIJA III, poglavlje 105/2
(bejtovi: 2334-2356)
Vidjeli smo u prolom dersu stanje i
situaciju onog fakira, koji je molio Allaha,
d.., da mu dadne nafaku i halal-lokmu,
bez truda i rada. I kad mu je Allah, d..,
usliao dovu i poslao mu nafaku-/jedan
vo je dojurio i provalio u njegovu kuu, a
on ga odmah uhvatio za rogove i zaklao/-
sad vlasnik trai vola i tui ovog siroma-
ha; a i svijet negoduje i osuuje ovog faki-
ra, to je prigrabio tui imetak.
Siromah, nemajui kud, niko nee da
ga podri i pomogne, u takvoj situaciji,
obraa se Allahu, d.., pa kae:
- Ja Rabbi,
ono to se desilo meu nama,
izmeu mene i Tebe,
to ne zna niko osim Ti!
- Ja Rabbi,
Ti si u mene, i u moje srce,
udahnuo onu dovu,
koju sam ja Tebi stalno upuivao!
Ta dova je pobudila u meni,
I u mome srcu, na stotine nada!
Ja nisam uzalud, ni u prazno,
inio onu dovu!
Ti si mi je primio, i usliao!
Ali, vidi sada: hoe da mi oduzmu
ono to si mi Ti dao!
Tako intimno, u svojoj dui, razgova-
ra sa Denabi-Hakkom, sa Allahom,
d.., onaj siromah.
Pa kae na koncu, intimno za sebe:
- Ja sam, poput Jusufa, jasno vidio
na snu ono, to e mi se na javi dogoditi!
To jest vjerovao sam u svoju iskrenu
dovu, i Ti si mi je, Ja Rabbi, usliao!
Spomenuvi Jusufa, Hazreti Mevla-
na, iznosi nam sada nekoliko momenata
iz Jusufova ivota: u kakvim se sve si tu -
acijama Jusuf, a.s., nalazio i kako je vr-
sto vjerovao, da e se njegov san ostvari-
ti. Pa kae Hazreti Mevlana, u nastavku
ove hikaje, opisujui Jusufov san:
2334/III bejt:
Jusuf, a.s., vidio je na snu Sunce,
Mje sec i zvijezde, kako mu se klanjaju
(na seddu padaju), kao robovi pred go -
spodarom.
KOMENTAR:
Ovaj bejt aludira na 4. ajet u suri
Jusuf, /Est.B./
Jusuf, kao djeak, kae svome ocu
(Jakub,a.s.):
Oe moj, ja sam sanjao jedanaest zvi-
jezda, i Sunce, i Mjesec, i u snu sam ih
vidio, kako mi se poklonie!
A otac njegov, (Jakub,a.s.), kao pej-
gamber, dalekovidan, upozorava svoga
najdraeg sina, pa mu kae:
Sinak moj, ne kazuj toga sna brai
asopis Behar e, nakon
uspjenog tematskog
broja 116
o Mesneviji i
mesnevihanima u
Sarajevu, nastaviti
kontinuirano objavljivati
dersove i prijevode
Mesnevije iz bogate
rukopisne ostavtine
Hadi hafiz Halid ef.
Hadimulia.
Zahvaljujemo
Udruenju Hadi
Mujaga iz Sarajeva to
nam je ustupilo ovo
nepresuno duhovno
blago Hazreti Mevlane
Delaluddina Rumija.
Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli
DRUGI DERS
u tekiji Nadmlini (05.11.1988.)
149 BEHAR117118
ISLAMSKA DUHOVNOST
svojoj, jer ti oni spremaju zamku! (Oni ti zavide, to ja tebe
vie volim, pa su podli i pakosni prema tebi!)
Tako otac upozorava svoga sinia. A i sin, kao budui pe -
j gamber nazirao je dogaaje i vidio je svoju budunost. Ni -
malo se nije plaio tegoba i tjeskoba, kroz koje mu u ivotu
valja proi. Jer, san e se, vjerovao je on, jednog dana, sigur-
no ostvariti!
2335/III bejt:
On (Jusuf,a.s.), oslanjao se je i vrsto vjerovao
u taj svoj istiniti san.
Ni u bunaru (u koji su ga braa bacila), ni u zatvoru (u
koji je nevin zapao),
nije osjeao tjeskobu.
2336/III bejt:
Oslanjajui se na taj svoj san (i oekujui predskazane
dogaaje),
Jusuf,a.s., bio je potpuno miran, nije imao nikakve brige.
Nije se bojao ni ropstva, niti ukora, ili ponienja ili prezi-
ra od strane ljudi.
2337/III bejt:
On se je oslanjao na taj svoj san, koji mu je, kao svjetiljka,
osvjetljavao put pred njim i ocrtavao budue dogaaje.
(Nije imao brige ni straha od ropstva i zatvora, koji mu
predstoje.)
2338/III bejt:
Kad su Jusufa, njegova braa, bacila u bunar, onda je
njemu,
u uho doao ovaj glas od Denabi Hakka, (Allaha, d..):
2339/III bejt:
Ti e, junae, jednog dana car postati, pa e njima, (svo-
joj brai),
ovo njihovo nedjelo, (ovu njihovu nepravdu) u lice rei i
otkriti!
KOMENTAR:
I ovaj bejt je aluzija na jedan ajet iz Jusuf-sureta. To je
15.ajet. Kad su Jusufa, braa bacila u bunar, on tu u bezizlaz-
nom poloaju kao djeak prima vahj-objavu od Allaha, d..
Kae Svevinji,/Est.B./:
Ve ev hajna ilejhi
Mi smo njemu tada objavili ove rijei:
Ti e njih (svoju brau) obavijestiti o ovom njihovom
loem postupku, a oni te (tada) nee prepoznati.
2340/III bejt:
ILHAM
Onoga, od koga dolazi taj glas, ne moemo vidjeti,
ali srce prepoznaje toga govornika po djelovanju njego-
va glasa.
(Onaj ko govori, to je Denabi-Hakk.)
2341/III bejt:
Neka velika, izvanredna snaga, mir i sigurnost
unili su u njegovu duu,(u duu Jusuf, a.s.), od toga
glasa.
2342/III bejt:
Od toga Hakkovog glasa,(pod uticajem toga velianstve-
nog glasa), njemu (Jusuf,a.s.),
bila je jama,(u koju su ga braa bacila), kao ruinjak;
Kao to je Ibrahim-pejgamberu vatra,(u koju ga je bacio
silni Nemrud), bila blaga i prijatna, i u njoj se osjeao kao u
cvijeu!
2343/III bejt:
Svaku nevolju, i svaku nepravdu, koja bi mu nakon ovoga
dola,
Jusuf,a.s. je, pomou jake duhovne snage u srcu, sa rado-
u podnosio.
2344/III bejt:
Isto tako e, i u srcu svakog mumina, odzvanjati onaj glas:
E-LESTU BI RABBIKUM
/Nisam li Ja va Gospodar?/
I svaki e mumin, sve do proivljenja, uivati, sluajui
taj glas.
KOMENTAR:
Ove rijei, E-LESTU BI RABBIKUM, nalaze se u 172.
ajetu sure Araf, u devetom duzu Kurana.
Kad je Allah, d.., stvorio due, postavio im je ovo pita-
nje: Nisam li Ja va Gospodar?
Muminske due pale su na seddu pa odgovorile: BELA
EHIDNA (Jest, Ti si na Gospodar, mi to svjedoimo!)
Taj glas E-LESTU, odzvanja u srcu svakog mumina, i
odzvanjae do Sudnjeg dana.
Svaki mumin, u svakom asu, misli na povratak Alla-
hu,d..
2345/III bejt:
Da ne bi kod njih,(kod mumina), bilo ma kakvog prigo-
vora
(ili osjeaja nelagodnosti), pri podnoenju iskuenja i
belaja,
niti osjeanja tereta pri izvravanju Allahovih naredbi,
ili pri uvanju (due) od zabranjenih stvari.
KOMENTAR:
Svaki mumin, leti na namaz (ako je pravi mumin)! Jer
mu je to audijencija-prijem, susret i razgovor sa Stvorite-
ljem!
Pa ko ne bi elio da bude primljen u takvu audijenciju?!
Obini ljudi, ovo ne vide i ne vjeruju, pa zato i ne izvra-
vaju dunosti prema Stvoritelju!
A ne znaju, kakve propuste prave, i kakve gorke zaloga-
je gutaju.
150 BEHAR117118
ISLAMSKA DUHOVNOST
2346/III bejt:
Taj zalogaj, koji uzima po presudi sudbine, i koji je dru-
gima gorak,
Muminu je sladak kao ul-beeer!
(U tom zalogaju, on osjea duhovni uitak i slast.)
Sjetimo se hadisa, gdje Hazreti Pejgamber kae: Moja je
radost u namazu!
2347/III bejt:
Ko nema ovog duhovnog oslonca (da uiva u ibadetu,
tj. ko nije duom vezan za Bezmi-elest, za onaj poznati
dogaaj u praiskonu,
kad su muminske due pale na seddu Allahu,d..),
tome je ovaj zalogaj (tj. ibadet), zbog nijekanja i nevje -
ro vanja,
gorak i odvratan, kao gnoj!
2348/III bejt:
Ko god, u ovom dunjalukom snu, (u ovom mraku i tje-
skobi),
vidi one slike iz dana Elesta i Ezela, taj je opijen i zanesen
u odanosti i pokornosti Allahu, d.., (on uiva u ibadetu).
2349/III bejt:
On nosi ovu vreu (ovaj tovar, tj. obaveze), kao opjancana
deva,
ide naprijed bez zastoja, bez sumnje i bez umora.
KOMENTAR:
Ovdje Hazreti Mevlana aludira na aika zanesenog lju-
bavlju prema Mauku.
Zaljubljeni, ne osjea tereta ni tjeskobe, premda se nala-
zi u nevidljivim okovima!
2350/III bejt:
Pjena na ustima deve, (pod teretom tovara),
svjedok je njenog zanosa i opijenosti, i izgaranja srca
(od enje za onim svijetom i nagradama, koje je tamo
ekaju, za tegobe i patnje koje je ovamo, na ovom svijetu,
podnosila).
2351/III bejt:
Deva, onako krupna i jaka, lii na lava, (po snazi);
ali pod tekim teretom tovara koji nosi, (na svojim leima),
ona-izgladnjela i mrava-izgleda sitna i malena!
KOMENTAR:
Opomena muminu, koji eli da bude pravi mumin, kao
da ga Hazreti Mevlana doziva, pa mu kae: Mumine, zato
i ti nisi takav skroman i duhovno jak, a na oko sitan i mrav,
poput deve?
2352/III bejt:
udei za enkom, (za enskom devom), jedan devac, sto-
tinu e muka i tegoba podnijeti!
Njemu se, pred oima, jedna planina, (koju mora prei),
pokazuje kao jedna slamka, ili kao jedna dlaka!
2353/III bejt:
Onaj, ko u Bezmi-Elestu (u praiskonu, u Ezelu), nije vidio
ovaj san, (koji e kasnije postati java), taj na ovom svijetu (na
dunjaluku), nee biti ni odani rob Allahov, niti murid, (onaj
koji se pokorava i eli susret sa Rabbom).
2354/III bejt: TEREDDUD KOLEBANJE:
A ako je u sumnji, (u dilemi), to ga vrijea, (nema mira).
Jedno vrijeme uur ini, (kad mu je dobro), a onda godi-
nama se tui!
(Ne moe osaburiti, nema vrstog imana!)
KOMENTAR:
U Kuranu se kae za nevjernike i za ove dunjaluke lju -
de: Oni slijede samo svoje misli (koje su nesigurne, i koje ih
vode u sumnju i zabludu).
A onda se u ajetu dodaje: a te njihove nesigurne misli i
pretpostavke koje ih dre u sumnji i nesigurnosti, ne dopri-
nose istini ama ba nita! (Nedm, 28.)
Sumnje i pretpostavke navuku ovjeka na tanak led pa
on propadne. Treba odbaciti sumnje, a drati se istine! Alej-
hisselam kae u hadisu: Ostavi ono to ti je sumnjivo, a dri
se onoga, u emu nema nikakve sumnje!
A mi imamo istinu u rukama: Kuran, a.., pa neemo
zalutati ako se Kurana budemo drali!
2355/III bejt:
Na dinskom putu, ovaj slabi, sad korai naprijed, sad
nazad!
Stalno je u sumnji, bez jekina, (bez ubjeenja)!
ANEGDOTA:
Priao nam je Hadi Mujaga Merhemi: Jedan ovjek,
seljak, razbolio se, pa videi da mu se pribliila smrt, a da bi
spasio duu, pozove sinove i ovako im oporuuje:
Imam dva vola, pa ih iza moje smrti podajte: jedan u
crkvu a drugi u damiju!
Ja ne znam, i e upaliti!, kae im otac.
I ovaj ovjek ostario i odlazi sa ovoga svijeta, a jo nije
uvrstio iman! Jo sumnja i koleba! Eto, ta sumnja i koleba-
nje, to su opasnosti po iman! Treba na vrijeme, i to prije,
raistiti s tim i rastjerati sumnje!
2356/III bejt:
Da vam ovo objasnim, to e biti moj dug (kae Hazreti
Mevlana nama sluaima, a sad, da to malo priekamo)! Pa
nam onda kae:
Ako vam se uri (da to saznate), dosta vam je da proui-
te sure ELEM NERAH LEKE
Ovdje Hazreti Mevlana zastaje, prekida ovo izlaganje,
obeavajui nam da e ovu temu, o sumnji i kolebanju,
nastaviti jednom drugom prilikom. A nama preporuuje, da
prouimo sure ELEM NERAH LEKE i da ga malo prostu-
diramo. n
Pripremio: aban Gado
151 BEHAR117118
ISLAMSKA DUHOVNOST
Uvod
U stoljeu ratova koje smo ispratili
i na pragu milenija koji se ni po emu
ne razlikuje od svoje bliske prolosti,
razmatranje definicije mira u djelima
velikog mislioca i gnostika kakav je
Delaludin Muhammed Mevlana, na
Okcidentu poznat kao Rumi, doima se
uistinu nunim. Promicanje sredstava
rata su prvi izbor u rjeavanju proble-
ma na globalnom nivou, pri emu iva
bia bivaju degradirana do mjere nji-
hova izjednaavanja s objektima koji
su djela njihovih ruku i preinaavana
od ivih bia koja sukladno Mevlani-
nim mislima imaju biti sveta po svo -
me stvaranju u legitimne vojne ciljeve,
ija destrukcija legitimitet crpi ne iz
njihova egzistencijalnog znaaja ve iz
stratekih planova vladara ratnih ins t -
ru menata. Oni realizaciju svojih ra to -
bo r nih ideja pravdaju namjerom uspo-
stave trajnoga mira postavljenog na
po tivanju osnovnih postulata demok -
ra tije, odnosno u slubi ovjeka.
Meutim, iskustvo iz dosadanjih
vo jnih intervencija usmjerenih ka us -
po stavi graevine mira na temeljima
destrukcije ovjeka pokazuje da vojni
instrumenti moda i mogu, po principu
vatra na vatru, ugasiti ratni ar na od -
re enom podruju, ali da nisu u stanju
osigurati uspostavu trajnog i, to je
mnogo bitnije, kvalitetnog mira koji bi
bio garant demokratiji kao i ona nje -
mu. Upravo ova iskustva nas vode ka
pitanju: Da li je trajni mir mogu i da
li su postojee definicije smjernica koje
vode ka njegovu uspostavljenju adek -
va tne vremenu u kojem ivimo i pro-
storima koja nastanjujemo?
Odgovor na ova i slina pitanja su
tokom minulih stoljea ponudili brojni
briljantni umovi historije ljudske vrs -
te, a nepostojanje stabilnog mira u da -
na njem dobu moe se tumaiti dvoja-
ko: Ili definicije mira i metode kreira-
nja prilika neophodnih za uspostavu
sta bilnog mira, koje su sugerirali ti
umovi, nisu potpune ili ih moderni o -
v jek nije u potpunostio shvatio. Jedno
je sigurno, a to je da pitanje rata i mira
te definicije i jednog i drugog ovjeku je
poznato od najranijih vremena i o tome
je razmiljao
1
, unosei u svoja razmi-
ljanja i vlastitu linost, svoje poglede
na svijet, ali i interese koji su ga uvodi-
li u takva razmiljanja.
Unoenjem vlastitih doivljaja rata
i mira u promiljanje i definiranje ovih
tema, mislioci su dobrano zasjenjivali
samu sutinu problema i u prvi plan
isticali ono to su zamjetili sa vlastite
take gledita. Umjesto da su pokuali
definiciju rata i mira rasvjetljavati ko -
rak po korak, zastor po zastor, krenuli
su putem poploanim namjerom da je
osvijetle samo jednom bakljom; svjet-
lom vlastitoga racija. elimo li u dobu
koje ivimo doprinijeti uspostavi stabi -
lnog, trajnog i kvalitetnog mira, naj p -
rije se moramo vratiti u prolost i po -
no vno pokuati analizirati i razumjeti
sugestije briljantnih mislilaca u minu-
lim stoljeima, te nastojati spoznati sa -
mu sutinu i izvorite mira u njegovoj
pojavnoj potpunosti. Sudei po popu-
larnosti koju na Orijentu uiva stoljei-
ma, a na Okcidentu biva itan, hvaljen
i velian ve nekoliko decenija, meu
takve umove se, bez sumnje, ubraja i
Pie: Elvir Musi
Vrijeme u kojem ivimo obiljeeno je brojnim, umno-
mu iracionalnim, ratnim sukobima i destruktivnim ak -
ti vnostima irom svijeta koja pogaaju direktno ovje-
ka koji bi u svemu onome to biva unitavano trebao
duhovno i materijalno uivati. Naalost, biva unita-
van i on sam. injenica da svijetom vladaju ratovi, a ne
mir, uprkos injenici da ovjek u svojoj nutrini osjea
mnogo intenzivnijom potrebu za mirom nego li za
uni tavanjem, navodi nas na pomisao da se sutina
pro blema dobrano odnosi na nerazumijevanje definicija mira od strane modernog ovjeka ili pak na manjka-
vost u samim definicijama. Mevlana Delaludin Rumi, jedan od najveih pjesnika i mislilaca koje je ovjeanstvo
bilo u prilici upoznati, u svojim djelima definira mir, dijeli ga na nekoliko vrsta, rasvjetljava meusobni odnos i
uzajamnost definiranih vrsta i nivoa mira te nudi rjeenje kako uspostaviti trajan, kvalitetan i pravedan mir.
Pojam i nivoi mira
u Mesneviji
1
nal Savi, Saime, Mevlana ve Bar, IX Milli
Mevlana Kongresi, Seluk niversitesi,
Konya: 15-16. Aralk, 1997, pp. 45-50
152 BEHAR117118
ISLAMSKA DUHOVNOST
Mevlana Delaludin Rumi; ovjek koji je iskusio doba u
kojem je narod najvie potrebovao mir i toleranciju
2
.
Mevlanino poimanje mira
Mevlana u svojim pisanim djelima vrlo temeljito analizi-
ra sutinu mira, njegove razne manifestacije, prepreke na
putu uspostave trajnog i pravednog mira, ali i metode koje
vode ka njegovoj uspostavi. Mir u svojoj sutini nije iskljui-
vo stanje bez sukoba i destruktivnih aktivnosti, a niti ozna-
ava neto to bi se moglo opisati leksemom pomirbe i pomir-
benosti. Prema miljenju koje Mevlana Delaludin Rumi
iznosi u Mesneviji, pojam mira oznaava stanje razumijeva-
nja u meuljudskim odnosima, saglasnosti i dogovora meu
osobama koje potiu iz razliitih civilizacijskih, kulturolokih
i interesnih sfera te kao takve zastupaju i razliite poglede na
svijet. Pojam mira u Mesneviji ne oznaava stanje dogovora i
kompromisa meu razliitostima o svim ostalim pojavama
koje ispunjavaju ovjekov ivot, ve o onim temama kod kojih
se susreu njihovi interesi. Suprotno ovoj definiciji pojma
mira, Mevlana istie da se do stanja sukoba, rata i netrpenja
dolazi zanemarivanjem vanosti mira kao stanja razumijeva-
nja i dogovora. Ponekada ljudi se meusobno sukobljavaju
samo zbog injenice da o istom rjeenju govore razliitim jezi-
cima. U takvim situacijama, iako ustvari ele isto, zbog inje-
nice da to isto izraavaju razliitim jezicima i na razliite
naine, suoavaju se s kriznim sutinski promatrano, niim
izvazvanim situacijama. Mevlana ovaj stav vrlo jasno izno-
si u prii Svaa etverice oko groa koje je svaki od njih
spominjao drugim imenom
3
:
etverici neki ovjek jedan dirhem dade,
Onaj jedan ree za groe u da ga dam,
Onaj drugi Arap bjee, ree: Ne!
Ja anab
4
hou ne ngr
5
, o varalice!
Onaj trei Turin bjee i ree: Ovo je moje,
Ja ne elim anab, ja elim uzum
6
!
Onaj etvrti Rimljanin ree: Te rasprave
Pustite, estafil
7
je ono to za nas je sve!
U svai oni se uzratoborie,
Jer sutinu rijei oni previdie.
Pesnicama se udarahu oni u glupariji,
Puni bijahu neznanja, a znanja najprazniji.
Vlasnik tajne, dragi sto jezika znalac,
Da bijae ondje, mogao bi mir im dati.
Pa bi rekao: Ja u ovim jednim dirhemom,
elje svih vas ispuniti, to elite vama dati.
Iz citiranih stihova razumijevamo da Mevlana vjeruje
kako je mir elja nutrina svih ljudi; ma iz kojih civilizacij-
skih krugova i s kojih podneblja da poticali, ali da do naru-
avanja mira i spokoja meu ljudima dolazi ponajprije zbog
njihovih materijalnih preteno malovrijednih elja i ne -
zna nja, nepoznavanja sutine pozitivnosti u meuljudskim
odnosima. Iz navedenog kazivanja, takoer, moemo razu-
mjeti da je uspostava mira mogua i ostvariva putem obra-
zovanja i edukacije ljudi kako bi spoznali svoje istinske te-
nje, stvari nazvali pravim imenom i razumjeli se oko toga da
im je svima u interesu da shvate da, ustvari, ele jedno te
isto; ono o to e se svi okoristiti, a to je mir i uitak u pozi-
tivnim meusobnim odnosima. Jer, mir je aneoskog karak-
tera, a rat je djelo zlih sila. ovjek u sebi treba pronai, ot k -
ri ti i spoznati ono to je dobro te ga kroz obrazovanje i ue-
nje razvijati do odgovarajuih granica:
Rat biva djelo diva (zla), a mir djelo anelovo,
mir treba izabrati da dua dosegne uitak.
Due iste ako mir povee jednu s drugom,
kapi im se zdrue, duboka rijeka postaju, o mladiu!
(Gazel, alef)
8
Unutarnji mir
Mevlana u svojim pisanim djelima prezentira analizu
raznih stupnjeva mira. U centru svega je ovjek. Od njega
sve polazi i s njime se sve zavrava. On je poetak i kraj savr-
enog kruga koji obuhvata i obujmljuje sve to je stvoreno.
Sve je stvoreno za ovjeka i zbog ovjeka, a on je taj koji treba
razumjeti na koji nain sve to je stvoreno treba da koristi i
u kojoj mjeri mu je koritenje toga dozvoljeno, jer prekomjer-
no koritenje onoga to mu je stavljeno na raspolaganje vodi
ka disbalansu u samoj kreaciji i naruavanju ujednaenog
harmoniziranog sistema. Unutar ovjeka kao takvog nalazi
se sve to se nalazi i izvan njega, jer je on mikrokosmos kao
ogledalo svega stvorenoga, odnosno svega onoga to se nala-
zi u makrokosmosu. Vrlo jednostavnu definiciju ovjeka pro-
nalazimo u slijedeem Mevlaninom distihu:
O urneku pisma Boijega koje si ti,
ej zrcalo carske ljepote koje si ti,
Izvan tebe nije sve to je u ovom, svijetu,
u sebi potrai, sve to eli si ti!
(Rubaija 1761.)
U ovjeku kao takvom riznici u kojoj se uva genom
svega stvorenoga istovremeno se nalaze i odlike dobra i
2
Nuri imekler, Mevlna slm ve Dnya Bar, Mvlana
Celaleddin Ruminin 800 llik Yubileyine Hesr Olunmu Beynelxalk
Konferansn Materialllar, Dzenleyen: Azerbaycan Milli Elmler
Akademiyas Felsefe ve Siyasi-Hquqi Tedqiqatlar nstitutu, Bak
2006, ss. 174-182
3
Mevln, ell al Dn Rm, Masnavye Manav, Reynold Nikolson,
Tehrn: Amr Kabr, 1381 (2002.), str. 374-376
4
Na arapskom groe.
5
Na perzijskom groe.
6
Na turskom groe.
7
Na rimskom groe.
8
Gazeli preuzeti iz: Gelal al Din Rumi, Mevlana, Kolyt-e ams-e
Tabrz, be tashh-e Bad` al Zamn Forznfar, Tehrn: Amr Kabr,
1363 (1984.)
elimo li u dobu koje ivimo doprinijeti uspostavi
stabilnog, trajnog i kvalitetnog mira, najprije se
moramo vratiti u prolost i ponovno pokuati
analizirati i razumjeti sugestije briljantnih mislilaca u
minulim stoljeima, te nastojati spoznati samu sutinu
i izvorite mira u njegovoj pojavnoj potpunosti.
Sudei po popularnosti koju na Orijentu uiva
stoljeima, a na Okcidentu biva itan, hvaljen i velian
ve nekoliko decenija, meu takve umove se, bez
sumnje, ubraja i Mevlana Delaludin Rumi;
153 BEHAR117118
ISLAMSKA DUHOVNOST
odlike zla, odnosno on je zbir suprotnosti. Da bi uspio dose-
gnuti stanje unutarnjeg ili kako bi ga se jo moglo nazvati
duhovnog mira, ovjek najprije mora spoznati vlastitu,
Bogom danu, snagu da izmiri suprotnosti i uspostavi red u
sebi i izvan sebe. Uspostava mira izmeu suprotnosti ne
znai zatiranje jednog od toga dvoga ili pak ublaavanja
samo jednog segmenta linosti ve uspostava balansa meu
suprotnostima i razliitostima. U svakom sluaju, ovjek uz -
roke zbivanja izvan sebe ne treba traiti izvan sebe ve unu-
tar sebe stoga to su uzroci u njegovoj nutrini dok su vanj-
ska zbivanja samo posljedice unutarnjih uzroka njega kao
individue ili pak njega kao ovjeka koji u sebi saima sve
karakteristike ljudskoga roda:
Musa i faraon u tvome su biu, treba ovu dvojicu protiv-
nika u sebi traiti.
(Mesnevija, III/1256.)
ovjek je, prema ovoj definiciji, bie koje je sazdano od
suprotnosti i u kojem se u isto vrijeme nalaze i dobro i zlo, i
tenja za trajnim mirom i sklonost neprestanom ratu, i lju-
bav i mrnja. On se ponaa onako kako se ponaa njegova
unutranjost, odnosno njegova vanjtina je tek manifestaci-
ja njegove nutrine. Ukoliko u njemu preovlada mir, i njego-
vu vanjtinu e krasiti mir i spokoj, a kao nagradu za to e
dobiti odgovor od okoline olien u miru i spokoju. Naravno,
ako njegovom nutrinom preovlada faraon, odnosno simbol
svega to je loe a njegovu linost obiljei tendencija ka nasi-
lju, nasilje e naplatiti za nasilje:
Ako sa srdbom i ratom, nasuprot je srdba Mu,
a s mirom i izvinjenjem, onda je milost Mu.
(Mesnevija, I/1513.)
Osobine u ovjekovoj nutrini su Bogom dane i kao takve
se mogu promatrati i kroz prizmu Boijeg odreenja, ali je
Uzvieni je istodobno ovjeku dao dovoljno slobodne volje da
sam u sebi razvija, odgaja i obrazuje osobine za koje smatra
da ga usreuju. Smatrali su da ga usreuje dobroinstvo,
sluenje vlastitome rodu ili sveukupuno reeno ovjekolju-
blje, on e u vlastitoj nutrini razvijati upravo te osobine. U
protivnom, odluili su da je za njega bolje injenje zla, raz-
bojnitvo ili protivljenje svemu onome to se u modernom
drutvu smatra vrijednou, on e krenuti tim putem. Da k -
le, ovjek je taj koji obrazuje vlastitu nutrinu, a putem edu -
ka cije je mogue ak i bie koje je predodreeno za rat nau-
iti da potuje mir:
Ratnu pticu jarebicu ti podui miru,
a horozu pokai istinske znake jutra.
(Mesnevija, IV/857.)
Mevlana u nekoliko distiha apelira na vjernike da obra-
te panju na znaaj vlastitih nutrina, odnosno sebe kao ljud-
skoga bia. Zanimljivo je primjetiti da ovaj veliki uenjak u
ovim stihovima ne akcentira muslimane kao vjernike, a niti
krane ili Jevreje, ve se vjernicima obraa generalno; hote-
i rei da su vjernici iznad podjela bilo koje vrste, a da su
religije ovjeku pokazale put kako da uzvjeruje, u sebi obra-
zuje pozitivne osobine i bude koristan zajednici. Nije sluaj-
no u slijedeim distisima napomenuto da su sedamdeset i
dvije nacije u ovjekovoj nutrini, jer u ovim distisima posto-
ji aluzija na vjerovanje da e se ljudi podijeliti na toliko
grupa i da e samo jedna meu njima biti spaena. Povee-
mo li leksemu vjernici s predajom o sedamdeset i dvije naci-
je od kojih je jedna spaena, onda emo bez mnogo truda
stii do zakljuka da Mevlana nauava da e samo istinski
vjernici biti spaeni; bez obzira iz kojeg religijskog i civiliza-
cijskog kruga da se izdizali:
Oprezno, o vjernici! Jer on je u vama,
mnogo beskrajnih svjetova je u vama.
Svih sedamdeset i dvije nacije su u tebi,
ah, kad se jednog dana pomole iz tebe!
(Mesnevija, I/3300-1.)
Ve smo naveli distihe u kojim Mevlana istie da je sve to
postoji na ovome svijetu odraz onoga to je utkano u ovjeko-
vu nutrinu. Meutim, on razmatra i izvanjski aspekt ovje-
kova bia, te propituje vanost raznih srea i nedaa, uitaka
i tegoba s kojim je ovjek suoen tokom ovozemaljskog mate-
rijalno-duhovnog egzistiranja, te zakljuuje da su sva iskue-
nja s kojim se suoava ljudsko tijelo namijenjena tome da do
izraaja doe njegova nutrina, odnosno njegova dua:
Bog, Uzvieni, toplo hladno i tegobu i bol,
na nae tijelo stavlja, o hrabri ovjee,
Strah i glad, i umanjenje imetka i tijela,
sve! Kako bi se dua bolje vidjela.
(Mesnevija, II/2963.)
Unutarnji mir moe biti privremen, ali isto tako i trajan.
Za razliku od unutarnjeg mira, vanjski mir ne moe biti tra-
jan ili vjean, jer bi u tom sluaju bio poremeen sistem
Kreacije, a u nepostojanju rata svoj znaaj bi izgubio i sam
mir. Mevlana o trajnosti unutarnjeg mira kae:
Prestani, jer ovo jutro (mir) meni je trajno,
nije meni zarad tita (odbrane) pomirba.
(Gazel, 3303/10.)
Vanjski mir
U Mevlaninom poimanju mira, osnovna razlika izmeu
unutarnjeg i izvanjskog mira je u tome to ovjek u svojoj
nutrini mora pomiriti razliite preteno meusobno supro-
tne osobine i dovesti ih u ravan istobojnosti, odnosno ba la -
nsa i sklada, doim u izvanjskom svijetu treba teiti supro-
tno tomu i nastojati uspostaviti sklad meu razliitim poja-
vama kao meusobno razliitim bojama na platnu koje tek
kada dou do izraaja mogu biti poredane tako da tvore lije-
154 BEHAR117118
ISLAMSKA DUHOVNOST
pu cjelinu. Sve to je ovjekova nutrina ujednaenija ona se
na njegovoj vanjtini manifestira u formi sklada i jasnoga
stava jasnog poput bijele boje. Sa druge strane, ako ovjek
svijet oko sebe bude prihvatao kao realnost u kojoj egzistira-
ju raznobojne pojave biti e usklaeniji sa svojom okolinom
i u toj cjelini e prepoznavati ljepotu mirnog suivota razli-
itosti. Stoga ovaj velikan priznat i na Orijentu i na Okci-
dentu, one koji misle drugaije pita:
Red je na stobojnost i stosranost,
Kad e svijet jednobojan biti, je li?
(Mesnevija, VI/1869.)
Svijet je sazdan od suprotnosti ba kao i ovjekova nutri-
na, te zbog toga jedno drugome slie, a suprotnosti i u ovje-
kovoj nutrini i u njegovoj okolini stvorene su da bi se meu-
sobno izraavale, ali i da bi opet kroz edukaciju samog
ovjeka u balansiranom stanju tvorile jednu lijepu i savr-
enu cjelinu:
Poistiha i gromkije ova smjesa pomjeana,
ponekada zdrava je, nekad bolom ojauena.
Isto tako posmatraj sva stanja ovog svijeta,
udaranje i privlanost, mir i rat u izmjenama.
Ovaj svijet je s ova dva krila u letu,
zbog toga su due udomljene u strahu i nadi.
(Mesnevija, VI/1851-3)
Ono to, prema Mevlaninom miljenju, predstavlja izvo-
rite svih problema, uzrok svih ratova i razlog svih nedaa
jesu ovjekove umislice. On zbog tih umislica znaaj pridaje
beznaajnom, a od znaajnog se udaljava, jer onoga trenutka
ka da nekome drugom pod izgovorom odbrane vlastitoga
bla gostanja i ponosa nanese tetu ili utrne neiji ivot on
je udario na samoga sebe sputajui znaaj vlastitoga bitka
tek na nivo animalnog segmenta njegove egzistencije:
Na uobrazilji je i mir njihov i rat njihov,
i na uobrazilji je ponos njihov i sram njihov.
(Mesnevija, I/72.)
Mir u svijetu postavljen na principima balansa meu su -
p rotnostima mogu je samo ako se ovjek distancira od pri -
da vanja znaaja beznaajnom i spozna ono to je uistinu
znaajno. U drugom svezku Mesnevije kae:
Katkad umislica o pomirbi i ratovima, nekad umislica
o imenima i sramotama,
Pazi! Izbaci iz glave ove umislice!
Pazi! Pometi iz srca ove pretvorbice!
Izvanjski mir kojeg Mevlana akcentira u svojim stihovi-
ma ne odnosi se iskljuivo na mir izmeu ljudskih bia i
suprotnosti olienih u njihovim meusobno razliitim neri-
jetko i suprotnim pogledima na svijet, vizijama buduno-
sti, interesima, tendencijama i stremljenjima, ve i mir o v -
je ka sa prirodom:
S rudnikom dragulja se pomirih,
s mjesecem punim se pomirih,
Bava sireta eeru predloi mir,
hvala (Bogu) pa eer mir prihvati.
(Gazel, 3303/1-2.)
Mir meu suprotnostima
Tek kada ovjek uspije uspostaviti mir unutar samoga
sebe, obrazovati pozitivne osobine u vlastitoj nutrini, te spo -
z nati znaaj razliitosti u izvanjskom svijetu, postaje spre-
man pomiriti dvije osnovne suprotnosti koje su suprotne za -
h valjujui vlastitoj slinosti koja egzistira u dvije odvojene
dimenzije, a to su njegova nutrina i njegova okolina. Jer,
Mevlana naglaava da je ivot kao osnovna poveznica unuta -
r njeg i vanjskog mira, ustvari, rezultat pomirenosti ove dvije
osnove suprotnosti. Naravno, prema ovom miljenju, osnov -
ni rat koji traje na ovome svijetu biva voen na nivou ove
dvi je osnovne suprotnosti. Upravo u razumijevanju ovog Me -
v laninog miljenja se krije tajna uspostave kvalitetnog mira
u svijetu koji moe biti remeen samo ratom usmjerenim ka
kontroliranju faktora koji remete taj mir.
ivot je pomirba suprotnosti,
smrt mu je poetak rata meu njima.
Rat suprotnosti je ovo doba svijeta,
mir suprotnosti je vjeni ivot.
Uzvieni Bog je stvorio bol i tugu kako bi ovi osjeaji fil-
trirali duu, ljude pribliavale jedni drugima i isticale njiho-
vu ljudskost:
Patnju i tugu je Bog zato stvorio,
da iz tih suprotnosti se dobrota srca pojavi.
Zakljuak:
Postojee stanje u svijetu ispunjeno ratovima i sukobi-
ma, te obiljeeno injenicom da su instrumenti destrukcije
prepoznati kao osnovna sredstva za eksploataciju ideje mi -
ra, navodi nas na reviziju postojeih definicija mira, ali i rata
kao njegove sute suprotnosti pojave koja ga izraava do
sutinske prepoznatljivosti. U ovoj reviziji postojeih defini-
cija, nuno je vratiti se nekoliko stoljea u prolost i ponovo
analizirati miljenja velikih umova o miru. Meu te velike
umove, sudei prema njegovoj popularnosti i na Orijentu i
na Okcidentu, ubraja se i Mevlana Delal al Din Rumi.
Ovaj veliki mislilac promiljanju mira pristupa raciona-
lno, naglaava znaaj mira, ali istodobno uvaava i znaaj
samoga rata kao suprotnosti koja osvjetljava mir. On u svo-
jim pjesmama istie postojanje raznih nivoa mira, te nagla-
ava centralnu ulogu ovjeka u sistemu Kreacije; ovjeka od
kojeg sve poinje i s kojim se sve zavrava. Na prvom nivou
mira nalazi se ovjekova unutranjost, na drugom svijet koji
ga okruuje, a na treem suprotnost njegove nutrine i vanj -
tine koje on, nakon to smiri sebe i pomiri se sa svijetom oko
sebe, treba izmiriti u mjeri koja osigurava uspostavu kva -
litetnog mira koji povremeno moe biti uvan ratnim sred-
stvima - ali samo uvan, a ni u kom sluaju uspos tav ljan. n
Izvori i literatura:
nal Savi, Saime, Mevlana ve Bar, IX Milli Mevlana Kongresi, Seluk
niversitesi, Konya: 15-16. Aralk, 1997; pp. 45-50
ell al Dn Rm, Mevln, Kolyt-e ams-e Tabrz, be tashh-e Bad` al
Zamn Forznfar, Tehrn: Amr Kabr, 1363 (1984.)
ell al Dn Rm, Mevln, Masnavye Manav, Reynold Nikolson,
Tehrn: Amr Kabr, 1381 (2002.),
Nuri imekler, Mevlna slm ve Dnya Bar, Mvlana Celaleddin
Ruminin 800 llik Yubileyine Hesr Olunmu Beynelxalk Konferansn
Materialllar, Dzenleyen: Azerbaycan Milli Elmler Akademiyas Fel-
sefe ve Siyasi-Hquqi Tedqiqatlar nstitutu, Bak, 2006., ss. 174-182
Iako na prestinom Osmangazi uni ve -
ritesi u Eskiehiru nije bila prisutna ne -
ka brojano znaajnija bosanska politika
ili znanstvena delegacija, osim orije n ta li -
s tice dr. sc. Amine iljak Jesenkovi i me -
ne, na ulazu u dvoranu gdje e se od r ati
Summit Sultani due (Kraljevi mu d ro -
sti) susreu se u Eskiehiru, vijorila se
sve ana zastavica sa likom prvog preds je -
dnika nezavisne BiH Alije Izetbegovia.
Uistinu me zbunio i istodobno zain-
trigirao, taj status Izetbegovia kojega on
uiva meu Turcima. Neu rei da ve ni -
sam uo i proitao o posebnim ljubavima
Turaka i tekue turske politike pre ma
Ali ji Izetbegoviu i SDA, ali da u Alijino
lice vidjeti kako se vijori na zastavi uz
Ju nusa Emrea, Hadi Bekta Velija, Ah -
meta Yesevija, Delaluddina Mevlanu
Ru mija, Pira Behauddina Nakibenda...
sve redom velikane islamske duhovnosti,
zadnje je to sam oekivao.
Dakle, nije postojao ni jedan protoko-
larni, politiki ili bilo koji drugi razlog da
objese zastavu sa Alijinim likom, nisu ni -
ko ga eljeli obradovati ili fascinirati, a
sve jedno su je postavili. tovie, sam
sku p je organiziran uz prisustvo nekoliko
ministara Vlade Republike Turske, gu -
ve rnera provincije Eskiehir, turskog re -
isa i na koncu mnotva uglednih znans t -
ve nika pristiglih iz raznih dijelova svije-
ta. Stoga, zakljuih, ni najzlobniji ne bi
mogli osporiti legitimitet i strunost ljudi
koji su organizirali Summit o duhovnim
velikanima islama.
Alija Izetbegovi u Turskoj je
poznat kao Sultan evlija
Pa da, Alija ti je u Turskoj Sultan ev -
lija, Kralj mudraca, nema djeteta koje ne
zna njegovo ime. Nije da je tu rije o ne -
kim zanesenjacima, jarane, ja nisam upo -
znao Turina iz vie klase, a da nije pro -
itao barem jednu Alijinu knjigu, re kao
mi je, nakon to sam traio dodatna ob -
razloenja, student iz Mostara koji up ra -
vo zavrava fakultet u Turskoj.
Evo, sad e vidjet, imam jednog lika
ovdje...!, pa zovne omanjeg Turina ve -
dra lica i zamoli ga da mi izrecitira neto
to mu je najdrae iz vlastite sehare mu -
d rih misli.
I zapoe Turin, malo na turskom,
ma lo na engleskom, pa malo natucajui
bo sanski, govoriti itave odlomke iz Aliji-
nih knjiga... o patriotizmu, o odnosu sa
ko mijama, multikulturi, o islamu i za -
pa du, islamu i politici, o snishodljivosti,
po l tronima i ulizicama, ponosnima i dos -
to janstvenima, sekularizmu... pa me sve
zapitkuje znam li ja to, pa nastavi, poka -
zu jui da je napamet nauio nevjerova-
tno koliinu itavih odlomaka iz Alijinih
knji ga...
155 BEHAR117118
PUTOPIS
TURSKA: Zemlja motiviranih
ljudi i ivotodajnog elana
U poetku me je to smetalo, taj status mezimeta, kunog ljubimca iz Bonjakistana,
odnosno, Petarpankistana. Zatim sam se prepustio. A to i ne bi. Bonjak voli da mu je fino,
da ga hvale, da ga vole. U biti na taj nain lijei mnotvo trauma, ali i kompleksa. No, kakve su
to ljubavi izmeu Bonjaka i Turaka? Zacijelo prije svega iracionalne, neopipljive, ponekad
bezuvjetne, ponekad one koje trae utoite i zatitu, dok onaj dio ljubavi Turaka koji se tie
Alije Izetbegovia mora poivati na neemu racionalnom, na neemu ime je zaduio Turke.
Pa da, Alija ti je u Turskoj Sultan evlija, Kralj mudraca, nema djeteta koje ne zna njegovo ime.
Nije da je tu rije o nekim zanesenjacima, jarane, ja nisam upoznao Turina iz vie klase, a da
nije proitao barem jednu Alijinu knjigu, rekao mi je student iz Mostara koji upravo zavrava
fakultet u Turskoj.
Ne znam ja nita, a kako u mu to
rei. Proitao sam neke dijelove Alijinih
knjiga, ali ni priblino nisam upoznat sa
cjelinom njegovih radova. Stoga sam Tu -
r inu potvrivao ono to je izgovarao, u
naj manju ruku kao da svaku veer za s -
pim itajui knjige prvog predsjednika
ne zavisne BiH. Iliti, kada si u Rimu po -
na aj se kao Rimljanin. Odnosno, kada
se Bonjak nalazi meu Turcima koji su
itali Alijine knjige i smatraju ga pritom
Kraljem mudraca, neka se i on ponaa
kao da je itao Alijine knjige i barem ne -
ka se suzdri uniavanja potovanja koje
Tu rci gaje prema njemu.
E, sad e ti Mehmet ispriat kako je
na citate Alije Izetbegovia bario koke,
ajde Mehmete, reci mu!, predloi na
stu dent iz Mostara.
No, turski student Mehmet se na tu
plaho naljuti te ga ispravi: Ben aptal
deilim, nisam ti ja budala, a nije ni Sul-
tan Alija za sprdnju. Nisam ih bario, ja
sam ih fascinirao. Vidi, Mursele, kod
nas tko ti zna citirati Aliju Izetbegovia
is padne jako pametan i mudar.
arijska tumaenja:
Alija vs. Tito
Posramio me mladi Turin te se naj-
ozbiljnije zapitah ta su to Turci vidjeli u
Aliji Izetbegoviu, a Bonjaci su propusti-
li ili omalovaili. Spoznaja s koliko gori-
ne i osude neki Bonjaci spominju Alijino
ime, ni manje ni vie, usred turskog Eski -
ehira, dok se pored mene vijorila zas tava
sa njegovim likom, trenutno me naljuti.
Zadnje dvije situacije u kojoj se spo mi nja -
lo Alijino ime, a da sam ja bio pri sutan,
bilo je netom prije polaska za Tursku.
Sluao sam, usred sarajevske arije,
rasprave oko toga je li Alija Izetbegovi
naj vei izdajica Bosne i Hercegovine i Bo -
njaka koji je ikada ivio, izazvane tek-
stom jednog opskurnog laprdala koji se
sa svojim lancima pojavljuje na margi-
nama medija. Zatim sam, isti dan, izveo
sina na igralite i uo djecu kako igraju-
i nogomet, vjerojatno na tragu zakljua-
ka svojih oeva, uzvikuju: Jebo te Alija!
Nije to bilo prvi put da ujem tu psov-
ku u Sarajevu, kao to se esto moe uti
i jo jedna, naime, ona koja glasi: Jebo te
Tito!
Da ne ulazim u socioloke analize,
uk ratko, s obzirom na ivotne situacije u
kojima su se psovai nalazili, zakljuio
sam sljedee: 1) Kada se u Bonjaka kae
jebo te Tito to je kada se eli istaknuti
da ti je neto polo od ruke, ili u najgorem
sluaju kada se izraava uenje ili udiv-
ljenje... Primjerice, kada bi se iz oblaka
iznad Sarajeva pojavio veliki svemirski
intergalaktiki brod na kojemu bi pisalo
Humanitarna pomo, a iz njega u bije-
loj galabiji izaao neki vjerski slubenik s
politikim javnim angamanom, Bonja-
ci koji bi se tu zatekli vjerojatno bi uzdi-
ui izrekli jebo te Tito. 2) Meutim,
na suprot toga, kada neki kau jebo te
Ali ja, poput djeteta na nogometnom ig -
ra litu koje je upravo promailo okvir go -
la, a babo mu sanja da e jednog dana po -
s tati novi Edin Deko, misli se na neto
to je polo nakrivo. Nasuprot Tite, koji u
nekih Bonjaka ima status boanstva,
Alijino ime se psuje kada se eli izraziti
zgraanje nad situacijom u kojoj se nala-
zimo. Primjerice, da se umjesto svemir-
skog broda iz vedra neba iznad Sarajeva
prolomi gigantska munja koja potom
uda ra u Ured visokog predstavnika za
BiH, potom ga nemilice rui zajedno sa
sva kim tragom postojanja Daytonskog
spo razuma, Bonjaci koji bi se tu zatekli
vjerojatno bi uzdiui izrekli jebo te
Alija! To bi, moram priznati, ujedno bio
i dokaz da sudbina, osim to je nepoko-
lebljiva u svojoj neumitnosti, ali i praved-
nosti, ima smisla za ironiju.
Bonjako-turske ljubavi
Dakle, to su to Turci pronali u Aliji,
a mi smo omalovaili? Zar je mogue da
postoji zemlja u kojoj je dovoljno rei da si
Bonjak iz Bosne i Hercegovine, pa da te
sluajni prolaznik bratski izljubi radosno
izvikujui ime kralja mudraca Alija,
Alija... maallah, Alija Izetbegovi? Mo -
gu e je, ta se zemlja zove Turska!
U poetku me je to smetalo, taj status
mezimeta, kunog ljubimca iz Bonja -
ki stana, odnosno, Petarpankistana.
Za tim sam se prepustio. A to i ne bi. Bo -
njak voli da mu je fino, da ga hvale, da
ga vole. U biti na taj nain lijei mnotvo
trauma, ali i kompleksa. No, kakve su to
ljubavi izmeu Bonjaka i Turaka? Zaci-
jelo prije svega iracionalne, neopipljive,
ponekad bezuvjetne, ponekad one koje
trae utoite i zatitu, dok onaj dio lju-
bavi Turaka koji se tie Alije Izetbegovi-
a mora poivati na neemu racional -
nom, na neemu ime je zaduio Turke.
Is pada da je najbolji proizvod koji je
BiH ikada izvezla u Tursku, to god tko o
tome mislio, bilo djelo Alije Izetbegovia.
I zbog toga je meni u Turskoj lijepo, zbog
toga me ljudi grle i ljube. I ako zbog nie-
ga drugoga, Aliji Izetbegoviu hvala na
tome.
Imam li ja pravo komentirati ovakve
suodnose i sustave vrijednosti u vezi Alije
Izetbegovia kada neki dvadesetogodinji
turski student zna o Aliji i njegovom dje -
lu vie od mene? Ne mogu. Negdje smo se
pogubili, izmeu Tite i Alije, negdje iz -
meu munja iz vedra neba i svemirskih
brodova koji prevoze humanitarnu po -
mo. Dok nas poplava ne odnese...
ta bi uope Evlija elebija radio u
Ana doliji, pitam se. Vjerojatno nita jer
ne bi imao o emu pisati. U Eskiehiru je
za vrijeme osmanskog vakta sagraena
tek jedna damija. Nevjerojatno, ali tako
je. Kurumlija damija se nalazi usred
starog djela Eskiehira i klanjati u njoj
namaz, barem vizualno, ne razlikuje se
od klanjanja u bilo kojoj drugoj veoj sa -
ra jevskoj damiji. Naime, u vrijeme Os -
ma nlija stvar prestia i pokazivanja sta-
tusne moi, od sultana do lokalnog na m -
je snika, bilo je sagraditi damiju negdje
156 BEHAR117118
PUTOPIS
Amina iljak Jesenkovi u Istanbulu me je
odvela hafizu Burhanu abanu, pozna-
tom uau ilahija i kasida, makedon-
skom Turinu koji u Istanbulu vodi uspje-
an posao i koji mi je potvrdio da sa ua-
som promatra kako se na razliite nai-
ne pokuava omalovaiti desetogodinji
rad premijera Recepa Tayyipa Erdogana i
njegove AK partije. Burhan mi otkriva
ono to sam i sam primijetio Erdogan je
uspio vratiti povjerenje Turaka u vlastiti
potencijal, uspio ih je motivirati.
na Balkanu. Zato u Eskiehiru ima je d -
na damija, a na sarajevskom horizontu
prijateljuje toliko munara da svaki put
kada Milorad Dodik ue u eher Saraj
ima osjeaj da mu pravoslavnu duu
Tu rin bode akupunkturnim iglama.
No, oito je Kurumlija damija bila
jedino dodirno mjesto sa vizualnom arhi-
tektonikom Sarajeva jer Eskiehir izgle-
da kao da je rije o novoizgraenom gra -
du. Grad je ist, gradske povrine uree-
ne, gotovo da ne moete vidjeti oronule
zgrade. I ne samo Eskiehir, taj dojam
sam, gotovo okiran, dobio itavim putem
od Istanbula. Zadnji put kad sam uzdu
i poprijeko putovao Turskom, a to je bilo
ravno prije deset godina, nisam ni pribli-
no imao dojam napredne, bogate i ure-
ene zemlje. Moda me je tek fascinirala
njena prostranost, njen kulturoloko-tu -
ri stiki i ekonomski potencijal, zatim nje -
ni orijentalni zvukovi i mirisi... Meutim,
netko je uspio tu zemlju vidljivo dii na
noge u samo deset godina te ona sada iz -
gleda modernije i evropskije od mnogih
evropskih zemalja.
Moja suputnica i prijateljica, Amina
i ljak Jesenkovi, u Istanbulu me je od -
vela hafizu Burhanu abanu, poznatom
uau ilahija i kasida, makedonskom
Turinu koji u Istanbulu vodi uspjean
po sao i koji mi je potvrdio da sa uasom
promatra kako se na razliite naine po -
ku ava omalovaiti desetogodinji rad
pre mijera Recepa Tayyipa Erdogana i
njegove AK partije. Burhan mi otkriva
ono to sam i sam primijetio Erdogan je
uspio vratiti povjerenje Turaka u vlastiti
potencijal, uspio ih je motivirati, a posta-
vio je i uspjene modele upravljanja re su -
r sima zemlje, to je, meu ostalim, klju
uspjeha.
Naime, to je upravo i dojam koji sam
do bio, da je rije je motiviranoj naciji pu -
noj ivotodajnog elana. Na ulicama gra-
dova primjeujem veliku koliinu ivosti,
ba kao da bi se mogao utopiti u toj masi
arolikih Turaka i po prvi put naglas
razdragano kaem da bi se ovdje moglo
ivjeti, odnosno da bi se ovdje moglo emi-
grirati. Amina iljak Jesenkovi me stro-
go pogleda, onako profesorski, te se istog
trena prenuh iz te vrste matanja.
Nema anse, volim Tursku, volim
Tu rke, ali ja sam Bosanka, ja sam Saraj-
ka i nema anse da bih ostavila Bosnu,
samouvjereno mi objasni Amina za koju
pouzdano znam da je imala primamljivih
ponuda iz turskih akademskih krugova
te je vrlo lahko mogla u Turskoj ostvariti
puno lagodniji ivot od onog u Bosni.
Problemi turskih
investicija u BiH
Jedna od najveih zamjerki koje se
upuuju Turskoj je da ne investira dovolj-
no u BiH, a neprestano se naglaavaju
posebni odnosi te dvije zemlje, odnosno
dva naroda bonjakog i turskog. O tom
sam problemu priao sa Adisom Alagi-
em, zaposlenikom BIGMEV-a, neprofi-
tne organizacije koja je osnovana 2010.
go dine s ciljem razvoja odnosa izmeu
Bosne i Hercegovine i Republike Turske.
Fondacija ve etiri godine kontinuirano
radi na promociji investicija u BiH kao i
na izvozu bh. roba i usluga na tursko ili
neko tree trite, upravo preko Turske.
Sjedite Fondacije je u Istanbulu, sa pre -
d stavnitvima u Bursi i Sarajevu. Osno-
vna zadaa im je spajanje stranih investi-
tora sa poslovnim prilikama u Bosni i
Hercegovini. Turska je na 9. mjestu po
ulaganjima u BiH, ne raunajui u to
znaajna turska ulaganja na obnovi kul-
turno-historijskih i vjerskih objekata.
Ovdje govorimo o direktnim stranim in -
ve sticijama i tu slika nije bajna. No, Adis
mi je potvrdio da definitivno postoji sa
turske strane velika elja na svim nivoi-
ma vlasti i u privatnom sektoru da na -
prave ozbiljne projekte u BiH i pomognu
toj zemlji. Meutim, osnova svakog bizni-
sa je interes i profit.
BiH se za naprednu Tursku moda
ini kao malo trite, meutim, Bosna i
Hercegovina moe Turcima savreno po -
s luiti kao idealna kapija za 30 miliona
potroaa iz regije, a da ne govorim o EU.
Problem sa dolaskom investicija je slije-
dei - velike turske kompanije nas vide
kao malo trite, a manje kompanije, ko -
jima odgovara obim posla u BiH, jo nisu
dovoljno sazrijele u Turskoj da se profe-
sionalno probijaju na strana trita. Po -
zitivno je to da Turska ima deficit energi-
je i tu je, meu ostalim, naa prilika u
izvozu energije, termo i obnovljivim izvo-
rima kojima obiluje BiH. Turci se u BiH
susreu i sa konkretnim administrativ-
nim preprekama u jo uvijek neuree-
nom drutvu pa nas i to usporava, mada
po mom linom uvjerenju, to ne koi dola-
zak investicija jer investitor prvenstveno
oekuje zaradu i sigurnost. U tom smislu
moramo nai module upravo kroz sektor
vlasti. Takoer, odreeni politiari i dalje
dovode u pitanje cjelovitost BiH pa je sa
sigurnosne strane to za investicije pogu-
bno. Drugi pak (eljko Komi op. au.)
poruuju da e uzeti puke ako doe do
takvih scenarija to je u percepciji inve-
stitora takoer pogubno. Ipak, neki od
bh. politiara imaju snaan utjecaj i kre-
dibilitet kod naih prijatelja na istoku i
smatram da naa zemlja moe imati veli-
ku korist u pogledu stranih investivcija
ukoliko se taj utjecaj iskoristi. Takoer,
mi jo uvijek nismo u stanju razluiti ta
je biznis, a to je pomo, da ne kaem
merhamet, rekao bih progledanje kroz
prste. U biznisu je jedno od glavnih pra-
vila: nikad se ne buni, nikada ne obja-
njavaj. Meutim, ne vidim nikoga da bi
rekao NE investicijama u BiH, istie
Alagi poruujui da BIGMEV djeluje na
teritoriju cijele BiH i da nije ekskluzivna
fondacija samo za jednu naciju.
U svakom sluaju, moj osobni dojam
o odnosima Turske i BiH potvruje Adi-
sove zakljuke, no, istodobno je u polemi-
ci sa mojim poznanicima, u iji bh. pa t ri -
o tizam ne sumnjam, ali koji mi nepresta-
no ponavljaju da Turci ne smiju imati ko -
lo nijalistiki mentalitet u BiH ve uvaa-
vati ravnopravne odnose. Za Boga milo-
ga, takva vrst tumaenja bi bila ista kao
157 BEHAR117118
PUTOPIS
Jedna od najveih zamjerki koje se upu-
uju Turskoj je da ne investira dovoljno u
BiH, a neprestano se naglaavaju pose-
bni odnosi te dvije zemlje, odnosno dva
naroda bonjakog i turskog. O tom
sam problemu priao sa Adisom Alagi-
em, zaposlenikom BIGMEV-a, neprofi-
tne organizacije koja je osnovana s
ciljem razvoja odnosa izmeu BiH i
Republike Turske.
kad bi netko odluio da poalje invalida i
atletiara da zajedniki tre tafetu na
Olimpijadi. Nemogue je imati ravnopra-
vni odnos sa Turcima, koji su u svakom
smislu napredniji od BiH. Tu je odnos
dva prijatelja, od kojih je jedan uspjeni-
ji i bogatiji i pomae drugome, sasvim lo -
gi an i nesporan. ini se da nita drugo
osim toga nije na djelu u BiH, bez obzira
to neki ele, u politike svrhe, taj odnos
dovesti u pitanje.
Koliko Bonjaka ivi
u Turskoj?
Zvanini turski podaci istiu cifru od
dva i po miliona, dok podaci Ministarst -
va vanjskih poslova BiH govore o ak 6,5
miliona Bonjaka u Turskoj. Upueniji e
biti realniji te e rei da je rije o zasigur-
no 3 miliona Bonjaka, a ostatak pripisu-
ju emigraciji koja se toliko izmjeala sa
Turcima da vie ne moemo govoriti o
Bo njacima ve tek graanstvu koje svo -
je dalje porijeklo vue iz BiH. Jedno je
sigurno, u Turskoj ivi vie Bonjaka ne -
go u Bosni i Hercegovini.
U Knjizi Bonjaci u Turskoj autora
Amira Hodia i Mirsada Kalajdia tvr -
di se da nitko pouzdano ne zna koliko je
Bonjaka svoju novu domovinu pronalo
u Turskoj. Prvi i najvei val iseljavanja
Bonjaka iz BiH u Tursku bio je nakon
dolaska Austro-Ugarske, 1878. godine,
ka da su prvi muhadiri krenuli iz Bosan-
ske krajine, potom iz Hercegovine i sre-
dinje Bosne put Turske. Iz Sandaka su
neto kasnije uslijedila iseljavanja i ona
traju sve do dananjih dana.
U tom smislu, razgovarao sam sa gu -
ve rnerom provinicije Eskiehir Gungo-
rom Azimom Tunom, koji mi je potvrdio
da u Turskoj ivi jako puno dravljana
ko ji su porijeklom Bonjaci i da to nije
zanemariva injenica.
Prilikom obiljeavanja Eskiehira
kao Prijestolnice kulture turkofonskog i
turkijskog svijeta 2013. mi smo uvijek u
svojoj blizini voljeli vidjeti Bosnu i Herce-
govinu i ovdanje Bonjake. Bonjaci su
doli i na natjecanje Turkovizije, a sura-
ivali smo i na mnogim drugim aktivno-
stima. Mi smo u Eskiehiru jedan park
nazvali imenom Alije Izetbegovia, orga-
nizirali mnoge izlobe i promocije njemu
u spomen, rekao mi je guverner.
U Eskiehiru i njegovoj okolici, kao i
u ostalim djelovima Turske, ima puno
Bo njaka, ali i ostalih naroda sa Balkana
te mi je guvrener otkrio da se zaista tru -
de zadrati i uvati lokalne obiaje njiho-
vih dravljana koji su porijeklom iz dru-
gih zemalja pa tako i Bonjaka. Na pri-
mjer, organizirali su bonjaku svadbu
po lokalnim obiajima tih ljudi.
to je Bonjacima skrivio
guverner Eskiehira Gungor
Azim Tuna?
No, prije svega, s obzirom na istaknu-
to mjesto Alije Izetbegovia na Sumitu
Sultani due ja sam elio od guvernera
saznati vie detalja o specifinostima tu -
r skih ljubavi prema Bosni i Bonjacima.
I jo neto, a budui da mi se inilo da je
guverner do tada bio neupoznat sa raz-
mjerima kritika koje su ile na njegov
raun i na one koji su ga navodno doveli
u BiH, a podmuklo su oznaeni turskim
vazalima, pristojnosti radi, pokuao sam
vrlo oprezno postaviti pitanje o skandalu
prilikom suneenja bonjake djece u Sa -
ra jevu. Naime, Gungor Azim Tuna je za -
je dno sa svojom delegacijom u proljee
2014. posjetio Sarajevo te su uz druge ak -
tivnosti organizirali i suneenje i dariva-
nje bonjake djece.
Kritike su pljutale na sve strane, a
najvei prigovor iao je u smjeru da je
rije o perfidnom pokuaju kulturolo-
kog i politikog porobljivanja Bosne i
Bonjaka, odnosno turskog neoosman-
izma i ne o imperijalizma. Islamska za je -
dnica je su zdrano reagirala, ali je pri -
opila da ma sovno suneenje nije u tra-
diciji bosanskog islama to je posve to -
no. Meutim, itav sluaj je nakaradno
ispolitiziran, po sebice od strane preten-
denta na politiki bh tron, da bi i kasni-
je u kontinuitetu koristili slinu vrst ar -
gumenata kada je rije o posebnim pri-
jateljskim vezama izmeu bonjakog
lana Predsjednitva BiH Bakira Izet-
begovia i turskog premijera, odnosno
odnedavno turskog predsjednika Rece-
pa Tayyipa Erdogana.
No, ovdje je rije o predizbornim poli-
tikim podmetanjima, a u sluaju sune-
enja bonjake djece bilo je rije o tzv.
uzreici ne petljajte mi djetetu po uni.
Naime, iako prilino vjerski demotivirani
i ateizirani, Bonjaci su i u vrijeme ko -
mu nizma zadrali obiaj, vie manje skr -
i veno i po kuama, suneenja. Vreme-
nom, lien svojih vjerskih ishodinih to -
a ka, ono to je sunnet Bojeg poslanika
Muhammeda postajao je vie neka vrst
fo lkornog obiaja, ali i plemenskog obilje-
avanja. U tom smislu, retrogradno i o -
ve nski, posttranzicijski mentalitet Bo -
njaka i dalje smatra da samo una ga ra -
ntira nastavak roda, odnosno nacije. To
znai da kada Amerikanci ili Nijemci ili
Ru si preuzimaju ekonomska dobra Bo -
sne i Hercegovine, metaforiki sunete
njen narod za prirodne resurse, to se ne
primjeuje kao problem, ali ako Turin
dobronamjerno eli pomoi socijalno ugr -
o enoj djeci i njihovim obiteljima, nesvje-
stan da njegov postupak moe izazvati
prijepore, rije je o neosmanizmu i ne o i -
m perijalizmu. U biti, sva ta graantina
(ponajvie bonjaka) koja je zgroeno
uzdisala negodujui na taj navodni pri-
mitivni turski obiaj, samo je pokazala
ra zinu svoje primitivnosti, vjerske ne -
uko sti i plemensko-folklorne pameti, koja
se oito iz glave preselila u unu. Meu-
tim, vjerujemo da Turci nee naredni
put, a do sada nisu imali tendencije da
de s tabiliziraju sloene meuetnike od -
no se u BiH, zaboraviti konzultirati se sa
Islamskom zajednicom u BiH u vezi sli-
nih akcija.
Usput, osim una, Bonjaci vole
kratiti i imena, a drugi bi pak, kao neke
Ma ke donke pejorativno, ali i s uzdahom
imenovale muslimanske mukarce -
Se e ni. Stoga je Sulejman Suljo, Meh-
med je Mea, Husein postaje Huso,
Muhamed se prebaci u Muju, a Hasan
u Husu.Ta vrst kraenja udila je i tur-
skog putopisca Evliju elebiju, a mislio
sam da sam odgonetku rijeio, ni vie ni
manje nego na dalmatinskim otocima. I
Dalmatinci vo le skraivati imena pa
imamo Tonije, Donije... a taj postupak
aljivo nazovu- dali mu psee ime.
Dakle, mogli bismo pomisliti da postoje
psii sa ogrlicama na kojima pie Mujo
i Haso. No, to nije specifino samo za
Bonjake i ne detektira posve problem
jer i drugi narodi rade is to: Stevan je
Stevo, Petar je Pero, Pavle je Pavo, Ivan
je Ive. Kod jevreja u Europi takoer:
Avrami su postali Alberti, Hajimi Vite,
Jude Leoni, a Mojsiji Morisi. Ne mislim
da je u ovim sluajevima rije o nagla-
avanju neke samobitnosti, u dananje
vrijeme prije bi moglo biti rije o
kamuflai identiteta uslijed nenaklo-
njene i diskriminatorne sredine ili jo
benignije obiaju kraenja imena i
davanja nadimka radi tepanja ili naklo-
nosti pre ma nekoj osobi od kojeg nije
158 BEHAR117118
PUTOPIS
izuzet ni jedan narod na svijetu. Meu-
tim, imamo podosta sluajeva u kojima
dijete imenom Muharem postane Zinzo,
a neki mladi imenom Adnan odaziva
se na ime Koka itd. Pritom neki Pirke
problijedi kada ga upitaju za njegovo
pravo ime, Abdulah primjerice, jer to
znai da bi mu srodnik mogao biti i
nepismeni uvar koza u Kandaharu. To
da postoji Koka, koji ima obrezanu
unu, nekome tko se ustvari zove
Adnan je jednako neugodno kao to bi
meni bilo nevjerojatno da sam turskom
guverneru na intervju doao obuen u
ensku veernju haljinu. Toliko o krivi-
ci Gungora Azima Tune i Turaka za
bonjaki autoovinizam i strahove da
bi ih netko mogao kolonijalizirati sune-
enjem djece.
Mi sa Vama dijelimo
i dobro i zlo i duboko
osjeamo svaku vau patnju
Naravno, sve to skupa sam elio rei
guverneru Eskiehira, koji je mislio da
su kritike bile upuene od pripadnika
drugih vjera, ali bilo mi je iskreno neugo-
dno jer nisam u njegovom govoru primi-
jetio ni iskru zle namjere. Na samoj kon-
ferenciji za medije, koju je odrao na Os -
ma ngazi fakultetu, bilo je prisutno naj-
manje tridesetak medija i to ne samo iz
Turske, ve mnotvo i iz susjednih ze ma -
lja. Guvernerov PR je najavio da e biti
izjava i da se mogu postaviti kratka pita-
nja, ali da Azim Tuna nee davati inter-
vjue. Naravno, ja se na to nisam obazi-
rao, ipak sam pripadnik plemensko-folk -
lornog saveza sa izraenim obrezana
una kompleksom te sam se probio pre -
ko njegove delegacije i guverneru direk-
tno rekao da sam urednik bonjakog a -
sopisa za kulturu i da elim s njime in te -
rvju.
Jel to za Bosnu, pitao me.
Da, kratko odgovorih te guverner
umah dadne naredbu da nam se otvori
sveani ViP salon.
Prvo to mi je rekao bilo je da Turci
nisu zaboravili dramu koju je u skorije
vrijeme preivjela Bosna i Hercegovina.
Naravno, teko je zamisliti da uope
postoji neto takvo, ali jedan narod i kul-
tura bili su na pragu potpunog unitenja
i istrebljenja. Nama su naa braa Bo -
nja ci veoma vani, a vrijednosti koje pre -
d stavlja Alija Izetbegovi, odnosno, sve
ono to je sabijeno u njegovoj linosti, su
one vrijednosti koje veu nae narode i
mi slim da se te veze ne smiju izgubiti.
Mi smo spremni napraviti svaku rt -
vu da se ta veza ne izgubi. I dandanas u
nekim naim bratskim susjednim zem-
ljama ezan je zabranjen, ali u Sarajevu i
danas se uju ezani kao u bilo kojem dru-
gom gradu u Anadoliji. Smatram to va-
nim, a mislim da smo u tom smislu veza-
niji nego ljudi ili narodi koji imaju krvnu
i genetsku vezu, rekao mi je Azim Tuna
i naglasio da reeno nema nikakve veze
sa priama o neoosmanizmu ili neoimpe-
rijalizmu.
Mi dijelimo neke vrijednosti, neku
zajedniku povijest, kulturu. Mi trebamo
praviti kulturnu razmjenu i predstavljati
se naom kulturom. Mi u tom smjeru dje-
lujemo i u Bosni i u Turskoj. Naravno,
ne ki e nastojati da nas razdvoje i posva-
aju, a mi emo nastojati da gradimo po -
v jerenje i da se to bolje upoznamo, su -
gerirao mi je guverner dok je pregledavao
kolekciju Behara koju sam poklonio ta -
monjoj gradskoj biblioteci.
Sunet je takoer dio nae zajednike
kulture i potreba koja je inicirana naom
vjerom. Osjetili smo potrebu da time po -
mo gnemo naoj brai Bonjacima. I dru -
ge vjere pomau svojoj brai i to je nor-
malno te se nitko protiv toga ne buni.
Apsolutno odbacujem bilo kakve primisli
da mi elimo ili imamo tendencija da bu -
de mo jedna zemlja sa Bosnom ili da se
ra di o nekom politikom udruivanju,
na metanju ili obiljeavanju teritorija. Za -
do voljni smo svojom zemljom i svojim
gra nicama, a vi ste zadovoljni svojom ze -
m ljom i svojim granicama, rekao mi je
gu verner o skandalu u vezi suneenja
dje ce u Sarajevu.
Prilikom nae posjete Bosni, meu
ostalim, organizirali smo taj zajedniki
su net za djecu slabijeg materijalnog sta-
nja te ih darivali. Naprosto se eljelo ob -
ra dovati bosansku djecu ba kao to voli-
mo obradovati i tursku djecu, skromno
mi je rekao guverner koji nije elio preci-
zirati, ali saznao sam da je bilo rije o
zlatnicima koji su podijeljeni roditeljima.
U svakom sluaju guverner nije elio
nastaviti priu o suneenju jer je smatrao
da se u Bosni dogodila strana poplava te
da, prije svega,oni ele da se ljudi koji su
doivjeli tu prirodnu katastrofu to prije
oporave.
Naravno u tom emo smislu uiniti
sve to je u naoj moi. Mi sa Vama dijeli -
mo i dobro i zlo i duboko osjeamo svaku
vau patnju, istakao mi je Tuna, a na je
razgovor krenuo drugim smjerom.
Uprava koja se odrava samo
na sili i nasilju ne opstaje
S obzirom da je na Summitu bila rije
o islamskoj duhovnosti, a i islamski du -
159 BEHAR117118
PUTOPIS
Budui da mi se inilo da je guverner provincije Eskiehir Gungor Azim Tuna do tada bio
neupoznat sa razmjerima kritika koje su ile na njegov raun i na one koji su ga navodno
doveli u BiH, a podmuklo su oznaeni turskim vazalima, pristojnosti radi, pokuao sam vrlo
oprezno postaviti pitanje o skandalu prilikom suneenja bonjake djece u Sarajevu.
ho vni velikan, pjesnik Junus Emre, ro -
en je u okolici Eskiehira, mene je pri-
godno zanimalo da li dananji politiari,
ljudi na elu dravnih institucija, slijede
primjer duhovnih velikana i mudraca.
Zna mo da su u ranijim vremenima, oso-
bito u osmanskim, slijedili plemeniti put
duhovnosti.
Moj lini odgovor je da nisam znan-
stvenik, meutim, kao ovjek koji se na -
lazi na elu jedne institucije koja nastoji
sluiti narodu, mogu rei da nai osman-
ski pretci imaju jedno takvo iskustvo, to
iskustvo postoji i iz Centralne Azije te su
oni prije svakog vojnog osvajanja nastoja-
li osvojiti ljudska srca. Osmanlije nisu
osvajali svijet i irili islam sabljom i ma -
em, ve su, kako je poznato, postojali
dervii misionari koji su bili prethodnica
vojsci i oni su na lijep nain pozivali u
islam. Tako su fizika osvajanja mogla
us lijediti i bez ljudskih rtava, a na taj
na in islam se i uspjevao odrati na mno-
gim teritorijama. Da je to bila uprava ko -
ja se odravala samo na sili i nasilju ne bi
mogla opstati tako dugo, odgovorio mi je
guverner.
Zanimalo me je i kako je mogue da
zva nino nikada nije ukinuta zakonska
restrikcija rada dervikih redova, koju je
uveo Kemal Paa Ataturk na poetku
svo je vlasti, a da se istom u Eskiehiru
pro miu duhovni velikani koji su bili pre -
d vodnici istih tih dervikih redova.
Ovdje se radi o historijskom trenu-
tku formiranja nove drave i mogue je
da su ljudi od tarikata pravili neke gre-
ke i mogue je da je bilo nekih skretanja
i lutanja meu samim derviima, nara-
vno tu treba sagledati obje strane i nije
mogue govoriti samo iz jedne perspekti-
ve. Ocjenu tih dogaaja preputam znan-
stvenicima, a barem danas imamo prili-
ke koje omoguavaju ljudima da dou do
in formacija i saznanja iz tog perioda te
da sami, na temelju znanstvenih injeni-
ca, racionalno valoriziraju te povijesne
do ga aje. Danas je Republika Turska u
po ziciji drave koja gleda iz puno ire pe -
r spektive, osobito u onim pitanjima koja
se tiu slobode miljenja, ustvrdio je gu -
ve rner.
Kad rijei dou iz srca one
se na srce primaju
Sadullah ef. Ergun iz Diyarbakira bio
je uesnik Summita, a radi u tamonjoj
medresi. Bio je predsjednik Fondacije
Ab d ulkadir Gejlani koja se bavi kadirij-
skom tradicijom, ali i raznim kulturnim
djelatnostima.
Istakao je da danas za turske dervi-
e ne postoje problemi koje su bili prisu-
tni za vrijeme ranijih vlasti. Zakonski
izmijenjeno je to da u dravnim institu-
cijama ene mogu nositi mahrame, a
Sadullah efendija mi je rekao da se e s -
to susreu sa predstavnicima vlasti i
trae da se sve vjerske slobode ozakone.
Takoer, Sadullah efendija poruuje da
isto smatra za druge vrste ljudskih slo-
boda elimo da nikome nitko ne sme -
ta.
Nadam se da se promjene nagore,
koje su se tri puta dogaale, vie nee
ponavljati. U Turskoj su zvanino teki-
je za branjene, ali nezvanino tarikatski
i te savvufski ivot kontinuirano je
tekao. U meuvremenu nai su ejhovi
i nae hode mnogo propatili, bili su
odvoeni u zatvore i na ispitivanja, ali
su nastavili sa svojim djelovanjem i u
medresama i u tekijama, rekao je Sa -
du llah efendija o situaciji koja je bila si -
m ptomatina i za BiH za vrijeme bive
Jugoslavije.
Osobno sam odrastao na tradiciji
na k ibendijskog tarikata, slijedim hali-
dijski ogranak nakibendijskog tarikata
(og ranak Sidikije iz Sirije), a istodobno
sam i pripadnik kadirijskog tarikata,
re kao mi je u zvaninom djelu intervjua
Sa dullah efendija, meutim, neposre-
dno prije toga mi je rekao da je i bati-
nik i tijskog i halvetijskog tarikata.
Iako je bilo vidljivo, upravo iz odnosa
njegovih pratitelja prema njemu, da je
vjerojatno rije o ejhu, on to nije elio
isticati.
Sadullah efendija, u skladu sa hadi-
som Poslanika Muhammeda, smatra da
tko doeka jutro bez razmiljanja o svo-
joj brai nije od nas. U tom smislu izra-
zito mu je stalo do situacije u Bosni i po -
ru uje da je itekako suosjeao sa bosan-
skim narodom koji je stradao u poplava-
ma 2014. Kurd sam po etnikoj pripad-
nosti, no ja brinem o stanju cijelog
umme ta. Nesrea koja zadesi Bonjake,
po naem najdubljem shvatanju, nesrea
je koja je zadesila i nas, poruio mi je.
Kad rijei dou iz srca one se na
srce primaju, a kada dou sa jezika njih
primilac ne uje. U vrijeme agresije na
BiH bili smo informirani jer nas je to
interesiralo. Mnogo smo na naim soh-
betima, na na im druenjima, govorili o
patnjama bo sanskohercegovakog naro-
da. Takoer, prikupljali smo pomo, pa
tako i sa da kada smo uli za zadnju tra-
gediju, za poplavu, mi smo sakupljali po -
mo kako u mom dematu tako i diljem
Turske u svim damijama. Ja sam to
traio od svo ga demata, za nau brau
u BiH, inspirativno i iskreno mi je re -
kao Sadullah ef. Ergun, a kada tome pri-
dodamo da je re gi ja grada Diyarbakira
meu najsiromanijima u Turskoj, nje-
gove rijei itekako po primaju na znaaju,
odnosno, putuju od srca do srca. Stoga,
ka da je tako, ne ma daljina koje su ne p -
re mostive, nema gra nica koje bi nas
smetale i inile nam neugodu, jer se one
metafiziki rue, a sva ka daljnja pria,
barem uz prisustvo Sa dullah efendije
kojemu je plemenito srce jedina domovi-
na, o turskim navodnim imperijalisti -
kim tenjama za Bo s nom, postaju kraj-
nje smijene i izline. n
160 BEHAR117118
PUTOPIS
Sadullah ef. Ergun: Kad rijei dou iz srca
one se na srce primaju, a kada dou sa
jezika njih primilac ne uje. U vrijeme agre-
sije na BiH bili smo informirani jer nas je to
interesiralo. Jako puno smo na naim soh-
betima, na naim druenjima, govorili o
patnjama bosanskohercegovakog naro-
da. Takoer, prikupljali smo pomo, pa
tako i sada kada smo uli za zadnju trage-
diju, za poplavu, mi smo sakupljali pomo
kako u mom dematu tako i diljem Turske
u svim damijama. Ja sam to traio od
svoga demata, za nau brau u BiH
161 BEHAR117118
Knjiga Ljubav u Kuranu jor-
danskog poznavatelja kompa-
rativne knjievnosti, profesora
filozofije i protagonista meu-
religijskoga dijaloga, princa
Ghazi bin Muhammada bin
Talala, vrlo je vana za muslima-
ne ali i druge vjernike u Bosni i
Hercegovini. Naime, percepcija
naih vjera, pogotovo s kran-
skoga stajalita koje se prilino
ustalilo i kod drugih, naglaava
da je idovstvo religija nade i
oekivanja, da je islam religija
vjere i pravde, a da je kranstvo
religija ljubavi i pratanja.
Ova knjiga na jedinstven
nain demantira gore spome-
nute stereotipe. Veliki je izdava-
ki pothvat od prevoenja do
potrebe da ova knjiga i njezin
sadraj postane sastavni dio
makar teoloki utemeljenoga
meureligijskoga dijaloga. Ova knjiga otkriva, dakle, koliko je
Kuran knjiga koja govori o ljubavi, Bojoj ljubavi prema ljudi-
ma te o ljubavi ljudi prema Allahu i meusobno, pa se indi-
rektno moe zakljuiti da ljubav nije nikakav privilegij kra-
na. Tono je da je Isus sredite evanelja, te u sredite svoje
radosne poruke o obraenju i uspostavi Bojega kraljevstva
stavlja dvostruku zapovijed lju-
bavi: ljubav prema Bogu i ljubav
prema blinjima (ukljuujui i
neprijatelje), ali se to ne moe
koristiti trijumfalistiki, pogoto-
vo ne upotrijebiti protiv idov-
stva ni protiv islama, jer su obje
zapovijedi nalaze kako u
Hebrejskoj Bibliji i idovskoj tra-
diciji tako i u kuransko-islam-
skoj tradiciji. Ova knjiga upravo
potvruje ono to se u Suri
42,23 izrijekom kae: Tako
Allah obveseljeva vijestima
radosnim robove Svoje koji vje-
ruju i dobra djela rade. Ti reci: Ja
ne traim od vas nikakve nagra-
de osim ljubavi za blinje. A ko
uini lijepo djelo, Mi emo
njemu za to poveati dobro.
Doista, Allah grijehe prata i
blagodaran je.
2
Knjiga Ljubav u Kuranu dok-
torski je rad bin Talala. Golema je obimom i zahtijeva strplji-
vo itanje. ak oko dvije treine knjige su kuranski ajeti,
hadisi ili njihova tumaenja od strane vanih muslimanskih
uenjaka. Autor si je za cilj i zadao da Kuran sam progovori
o ljubavi. Dakle, hermeneutsko naelo, naelo razumijevanja
i tumaenja svetoga teksta ostavljeno je samome tekstu.
Kuran tumai sam sebe (kao to je to za interpretaciju Biblije
zahtijevao jedan od prvih novovjekih hermeneutiara, Mati-
ja Vlai Ilirik). Koristei se ovakvim nainom interpretacije
autor izmie dvjema krajnostima, dvjema moguim mani-
pulacijama svetim tekstom. S jedne strane, autor odbacuje
skripturalizam, svetopisamsku doslovnost ili izvlaenje poje-
Teonomija ljubavi
Pie: Ivan arevi
Ghazi bin Muhammad bin Talal: Ljubav u Kuranu, prevela s arapskoga Aja
Hadimei-Hafizovi, El Kalem, Sarajevo 2012., 375 str.
1
1
Prikaz knjige u Sarajevu, 8. oujka, 2013.
2
Ovo je prijevod Enesa Karia. Besim Korkut to mjesto prevodi: Na ovaj
nain Allah alje radosne vijesti robovima Svojim, onima koji su vjerovali i
dobra djela inili. Reci: Ne traim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas,
osim panje rodbinske. A umnogostruiemo nagradu onome ko uini
dobro djelo, jer Allah, zaista, mnogo prata i blagodaruje.
162 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
dinih citata iz cjeline teksta i njegova smisla, emu su skloni
fundamentalisti [skripturalizam najee lei u korijenu sva-
kog religijskog fanatizma i fundamentalizma], dakle selek-
tivno citiranje Kurana kao orua protiv protivnika za svoju
preuzetnu pravovjernost. S druge strane, autor se ne utie
alegorizmu, prekomjernom pretumaivanju koje bi oznaa-
valo samovoljno uitavanje u tekst onoga ega nema, dakle
pojeftinjenom prilagoavanju svetopisamskoga teksta potre-
bama sadanjosti, ni svojoj imaginaciji ni drutvenim intere-
sima. Bin Talal je u tumaenju tekstova suzdran, vjerniki
skroman i ponizan, ali i odluan i otvoren da ga nosi sam
tekst, da se susretnu svijet svetoga teksta i njegov svijet.
Pet je ciljeva koje si je autor postavio u pisanju knjige: da
se preko Kurana upozna Boja istina (o znanostima koje se
odnose na vjeru), da se navede to je prije kazano o ljubavi ali
da se zakljuci izvode iz Kurana, da se objasni ljubav, da se
prepozna ljubav kao udo i tajna, te posljednji, peti cilj da
se ljubav u Kuranu predstavi nemuslimanima, odnosno da se
ljubav ne pripisuju samo kranstvu ili samo sufizmu. Tema-
tiziranjem ljubavi u Kuranu ova knjiga je jedinstvena za
muslimane, ali i za krane i idove, koji kao i svi vjernici
trajno stoje u kunji reduciranja vjere na izvanjske propise, na
trgovaki, pravno-moralizatorski odnos prema Bogu, na
borbu za zasluge, i pri tome zaboravljaju milosni karakter
vjere, apsolutnost Boje milosrdne ljubavi prema ljudima.
Svako, juridiko itanje svete knjige, ovdje Kurana, temelji se
na Bojoj ljubavi prema ljudima. Pravo i etika, moralni i religij-
ski (obredni) propisi izvode se iz Boje milosti, pratanja i lju-
bavi. U konanici, svaka ljudska etika, i ona najbolja, kao i sva
ljudska dobroinstva zavravaju pred Bogom, pred svemilo-
snim Allahom, a ne u sigurnosti ovjekova moralnoga djelo-
vanja. Boja niim uvjetovana ljubav, Boje djelovanje prema
ljudima utemeljuje ovjekovu etiku. I onako kako se Bog
odnosi prema ljudima, trebaju se ljudi odnositi jedni prema
drugima. Knjiga dakle svjedoi teonomiju kao ispunjenje i kri-
tiku autonomije i heteronomije jer ljubav postaje princip
milosnoga Bojega djelovanja ali i ljudskoga odnosa prema
Bogu i ljudima.
Utemeljujui sve na ljubavi, od stvaranja svijeta i prvih
ljudi do prekogrobnoga denneta, islam u ovoj knjizi biva
predstavljen ne samo kao boanska vjera pridrana samo iza-
branima nego kao opeljudska vjera. ovjek je na ovoj zem-
lji pozvan da odgovora na Allahovu milost i ljubav, a ne samo
da strepi pred zlom i grijehom, pred Bojom kaznom. Knjiga
zato odie vedrinom, poniznom vjernikom sigurnou u
Boje spasenje, zateenou Bojom ljubavlju i nunou da
se ta ljubav uzvrati kako Bogu tako i ljudima. U uzvraanju
ljubavi postoji piramida, hijerarhija ljubavi: Allah, Dennet,
Poslanik, vjera, vjernici, ovozemaljsko dobro; odnosno u
meuljudskim odnosima ljubav se na zemlji ostvaruje i u
prostornim krugovima od blinjih do daljnjih: od vlastite
porodica, preko vjernika (muslimana), do sljedbenika Knjige
i ljudi uope. Da se ove potonje ljubi, moe se samo ako se
participira na ljubavi prema Bogu. to se vie ljubi Boga, vie
se ljubi porodica, vjernici, sljedbenici Knjige i ljudi uope.
Tako nalog ljubavi za Kuran nije tek pravni propis, nego pra-
temelj iz kojega nastaje i vjera i zbog ega se ine dobra
djela.
Na momente knjiga je iscrpljujua, primjerice kada govo-
ri o vrstama (37) ili fazama ljubavi (100), ali to oznaava i
ozbiljnost i priljenost autora da kroz tajnu i zbilju ljubavi ii-
ta itav Kuran, mnoge hadise i mnoge autore. Vana je ova
knjiga u vremenu kada se islamu i muslimanima sa strane a i
oni sami, iz objektivne ili politiki namjetene ugroenosti
(autor govori ne samo da nevjernici nego i vjernici ne pre-
poznaju Boju ljubav), eli nametnuti slika islama kao nasilni-
ke vjere, a muslimani kao agresivni i fundamentalistiki vjer-
nici.
Knjiga je vana jer njezin autor inzistira na univerzalnosti
ljubavi, na ljubavi prema ljudima Knjige, prema (daljnjim)
komijama, prema kranima koje se naziva vjernicima, kao
to se iako s dozom suzdranosti govori ak i o ljubavi
prema nevjernicima (pred kojima treba biti ne samo pono-
sit, nego i blag) kao i prema onima koji zlo ine ali preporu-
uje se da se na zlo ne uzvraa zlom (Ti lijepim zlu uzvrati,
str. 141).
U daljnjem emo navesti nekoliko primjedbi koje, smatra-
mo, ne proizlaze tek iz kranskog stava, nego su zajednika
batina vjere u jednoga Boga. Prva se odnosi na pitanje ljepo-
te, na pitanje utemeljenja etike i vjernikog djelovanja iz teo-
loke estetike. Naime, autor naglaava da je ljepota neto
najdrae Bogu, da njegova ljubav pa onda i ljudska ljubav
uvijek ide uz milost i ljepotu. Uvaavajui da autor govori ne
samo o izvanjskoj ljepoti (nego i o ljepoti due), ipak se ini
da je trebalo posvetiti panje i onome to je nama ljudima
runo a u Bojim oima je lijepo. Tako vjeruju sva Abraha-
mova djeca, dakle i muslimani. Povijest objave pokazuje da
Bog drukije gleda od ljudi, da se Bog priklanja svim siroma-
nim, ubogima, svima koje su ljudske strukture zla unakazile
i uinile runima. Bog je aktivno prisutan i u iznakaenim
odnosima i u ratom i ienjima sprenim zemljama (i u ovoj
naoj koju ljudi proglaavaju runom i prokletom te da ju je
ak Bog napustio). Uostalom, zar Abrahamova djeca ne vje-
ruju da se Bog primie ne samo aristokraciji nego anonimni-
ma, siromanima, svima od koje ljudi zbog njihove runoe
(po ljudski!) izbjegavaju i okreu glave? Zar Bog nije s pro-
gnanima, sa svima koji su baeni na rubove drutva ili su na
otpadu svjetskih monika? Kuranska estetika koja se izvodi
iz Boe ljepote i njegove ljubavi prema lijepome zahtijeva
dakle odreeno prevrednovanje ljudske moralnosti.
163 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
Na gornje se nadovezuje i pitanje odnosa zla i lijepoga. U
islamu, kao i u kranstvu, posebno u periodima tjeskobe i
katastrofa, puno se govori o zlu i Zlom, o ejtanu i zlim dini-
ma, koji, naravno, nisu jednak princip uz Boga, nego su tako-
er Boja stvorenja. Bog je gospodar i zlih sila. Autor navo-
dei sveti tekst govori posve jasno da ejtan uljepava ovo-
zemaljski ivot, predstavlja lijepim ljudska runa i zla ponaa-
nja. tovie u trokutu ljubavi, kako inovativno govori autor,
uvijek postoji uljepana slika voljenoga. No, on ovaj govor
ostavlja samo na razini meuljudske ljubavi. Zavodnika lje-
pota zla dogaa se, meutim, i u samoj vjeri. Hoemo kazati
da su predodbe i slike zla kod vjernika previe crne (ejtan je
uvijek crn i ruan), iako, kako i autor navodi, ljepota je osno-
vni instrument avolskoga zavoenja. Ako bi vjernici imali na
umu da zlo dolazi preko ljepote, ili zamaskirano u dobro,
onda bi se manje dali zavesti, bili bi odgovorniji u svome dje-
lovanju i krivnju za mnoga zla djela ne bi pripisivali tamnim
silama ili samo onima koji nisu moji i nai.
Evo jo jedne primjedbe za razmiljanje i dijalog. ini se da
se zadnjih desetljea u BiH vie nego prije za velike Boje
ljude iz Kurana govori gotovo iskljuivo kao o poslanicima i
vjerovjesnicima. Mnogo manje se o njima govori kao proroci-
ma. Autor navodi svih 25 vjerovjesnika i poslanika u Kuranu.
U hadisima se govori o 124 hiljade vjerovjesnika i 315 posla-
nika. Autor smatra da je poslanik onaj koji dolazi s novim pro-
pisima, a vjerovjesnik je onaj koji opominje ljude Allahovom
objavom i propisima koje su donijeli poslanici (dvanaestorica
od njih su i vjerovjesnici prema Kuranu). Svaki poslanik je
vjerovjesnik, ali nije svaki vjerovjesnik poslanik (str. 60).
Inzistiranjem na ovime imenima, pomicanjem lingvisti-
kog naglaska, mijenja se i relevantnost ovih osoba unutar
vjere. Ako su vjerovjesnici, a i poslanici oni koji opominju, zar
nije rije i o njihovoj prorokoj ulozi u objavljenim religija-
ma? Naglaavanjem vjerovjesnitva i poslanitva, ne nagla-
ava li se vie teoloko znaenje ovih osoba (moda i konku-
rentsko-meureligijsko znaenje zajednikih likova vjere)
od njihova poslanja u konkretnom drutvenom kontekstu?
Naime, ono to je zajedniko idovstvu, kranstvu i islamu
jest injenica da su to proroke religije, naravno, svaka u
svom drutveno-kritikom stavu razliito. Proroci su posred-
nici Boje rijei, rijei opomene i utjehe, Boje kritike i Boje
milosti. Prorotvo je socijalna dimenzija i vjere i ljubavi. Vje-
rovjesnici i poslanici su i proroci koji ne doputaju da se vjera
privatizira na intimni odnos s Bogom, da se lii dimenzije
drutvene pravde, jer vjera nije samo osloboenje od privat-
nih, osobnih grijeha nego i oslobaanje ljudi od zlih socijal-
nih struktura obespravljenosti i svakovrsnog drutvenog
podinjavanja. Islam je na svoj specifian nain proroka
vjera koja ulazi u drutvo i ne povlai se iz njega. Islam je
ne iskljuujui mistiku, odnos vjernika s Bogom drutveno-
kritiki usmjerena religija. Ona nije orijentirana samo na
spas vlastite due i tijela.
Ako se na nekoliko mjesta osobito za ene, zagovaraju
oborene oi, vraanje kategorije stida u meuljudske odno-
se ipak je, poput idovstva i kranstva, upravo s aspekta
vjere u Boga koji vidi siromaha i nevoljnika, ne samo potre-
bno otvoriti oi da se vidi ljepota i dobrota, nego se trae
otvorene oi pred nevoljama, runoama ivota koje ljudi
nisu sami skrivili nego su djelo ljudske zloe sa strane. I musli-
mani vjeruje da Bog u svojoj ljubavi ne vidi prvo ljudski grijeh
i zlou, nego ljudsku patnju i nevolju. Zato se ovjekova lju-
bav, na osnovi Boje ljubavi prema ljudima, okree prema
onima kojima je ljubav uskraena, kojima neljubav i mrnja,
prezir i odbacivane nisu izbor nego sudbina. Postoje zato
situacije kada iz unutarnjega habitusa, kada se i nema izrii-
toga i svjesnoga ina vjere, ovjek ljubi unesreenoga ovje-
ka, ljubi ga najprije zbog njega samoga, a ne da mora ili treba
sve initi radi Boga. Jer, zar nije najvee licemjerje, praktini
ateizam i negacija ljubavi ako se govori o ljubavi prema Alla-
hu, a ovjeka se u pritom zaobilazi.
Autor kroz itavu knjigu, to izriito to implicitno, zago-
vara poniznost pred Bojom ljubavi ili stav strahopotovanja
i bogobojaznosti. Uz to, iz stranice u stranicu navodi one sve -
te tekstove koji govore o Allahovu pratanju i milosti. Uosta-
lom, ni idov ni kranin ne poinje svako svoje itanje/moli-
tvu isticanjem Boje milosne ljubavi kao to to ini musliman:
U ime Boga, Milosnog, Svemislosnog. Boje pratanje je u ko -
na nici vrhunac milosrdne ljubavi i to je najljepa slika Boga
koju Kuran stalno ponavlja, slika i ime majinskoga krila
Allah je ar-Rahmn, ar-Rahm(Svemilosrdni, Svemilostivi). Pa
zar i ovjek nije najljepi i najbolji kada je milosrdan i kada
prata, kada se ponizno suobliuje Bogu.
Ova knjiga je svjedoanstvo vjernika na Allahovu putu
ljubavi: Iz iskustva voljenosti, iz iskustva darovane Boje lju-
bavi, iz iskustva njegove naklonosti, ovjek ivi na zemlji i
nastavlja ljubiti Boga i ljude. To je miljenje i djelovanje ne iz
trijumfalizma dosegnute spoznaje, prakticirane vjere i ostva-
rene ljubavi, nego iz iskustva poziva kako je bezgranina
mogunost ostvarenja tih - ovjeka najdostojnija zbilja. To je
miljenje i djelovanje ne iz nedostatka, nego iz ve postojee
punine, iz onoga to se ve jest, iz ve okuane spaenosti da
je ovjek ve ljubljeno Boje dijete. Ljubav i spoznaja, dobro
i istina, naglaava autor, idu zajedno (str. 258). Zato je u ovom
naem svijetu, u naem podijeljenom i getoiziranom drutvu
i dravi nuno da se upoznajemo i ljubimo, da prelazimo
etnike, kulturoloke i konfesionalne granice. Inae, ostat
emo u ljubavi pristrani ili u znanju oholi. Bit emo prikrae-
ni za ljubav koja usreuje i za istinu koja oslobaa, a od Boga
emo praviti nacionalistikog ili fundamentalistikog molo-
ha kojemu e se rtvovati ljudi. n
164 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
Poetkom drugog kvartala ove
godine u Zagrebu se, u organizaciji
KDBH Preporod, s dvije knjige pje-
sama predstavio bosanskohercego-
vaki, odnosno, bonjaki pjesnik
Amir Tali i to u kultnom zagreba -
kom promocijskom prostoru Knji-
nice Bogdan Ogrizovi. Uz autora
ovog teksta o ovom pjesniku, pro-
zaiku i prevodiocu sa slovenskog
jezika, govorila je i pjesnikinja i knji-
evna povjesniarka Ajka Tiro Sre-
brenikovi.
Iako uznik u ovom zadnjem ra -
tu, optuen za pijunau, te je uha -
p en i zatvoren od vlasti samozva-
ne RS BiH te je na trinaestomjese-
nom robijanju, ponajvie u Malom
logoru u Banja Luci, proao kroz
strane torture, ije posljedice, ka -
ko sam kae, i danas nosi, Tali je
za drao zdravorazumsku (ljudsku)
svje inu svog poetskog pojmovni-
ka i manifestnu izriajnu svijest. Stoga on nee ni jednu psi-
hiku vrijednost koja proizlazi iz rata prevrednovati u orue
zla s kojim e potom hukaki vitlati ponad naih glava
nutkajui nas na odmazdu i mrnju. Dapae, polazei ve
od naslova njegove knjige Na ruku kod Obame (ne ba
lirski pretencioznog) zamjetna je njegova univerzalna an -
ga iranost, pomalo ironinost, postmodernistika aluziv-
nost i naravno intrigantnost. Rije je o svojevrsnoj persif-
lai koja se poetizira, a ne, kako bi
ne tko mogao pomisliti o politi -
kom govoru. O Talievom imagi n -
a rnom ruku kod Obame da i ne
go vorimo.
Birajui aktualne, intrigantne i
provokativne naslove i za pojedine
cikluse (Zlatna ribica u mutnoj vo -
di, Mirovni sporazum sa avo-
lom), ali i za pojedine pjesme: Za -
pi avanje teritorije, E sad nek ma -
ti rodi, Operacija mozga, Krelac
u visokoj politici, Roditelji mon-
struma itd. neminovno osjeamo
da pjesnik u ovoj svojoj dvanaestoj
knjizi pjesama hrabro imenuje i oz -
na uje oznaiteljem aktere svojih
pje sama te se osjea frekvencija
stva rnog i proivljenog (bosanski
fra njevci, patoloko promiskuitet -
ni vladika Kaavenda, pjesnikov in -
ti mus preminuli slovenski pjes-
nik Jaa Zlobec koji se, usput ne -
ka bude reeno, uz mnoge druge meunarodne PEN djelat -
ni ke, ispred slovenskog PEN-a, zalagao za pjesnikovo osloba -
a nje iz logora).
Budui da pjesnik po svaku cijenu eli opisati neki doga-
aj i njime nas dojmiti, ne moe izbjei lirsku naraciju s do -
bro rasporeenim motivima. Pritom e zadrati i pojmovnu
i afektivnu vrijednost u svojoj aluzivnosti: kad obua pro-
pusti / vlaga se u glavu / useli. elimo rei da su sve stilisti-
avo koji u kostimu anela
eka hadi rodu
Amir Tali: Na ruku kod Obame, Dobra knjiga, Sarajevo 2012.; kolske vragolije,
Biblioteka Gradina, knjiga 64, Teanj, 2012.
Pie: Sead Begovi
165 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
ke varijacije izraz pjesnikove
individualnosti, ali su uvijek
konkretni izazov. Primjerice
antologijske pjesme (to se
tie ratnog pisma): Krini
put i Na ruku kod Obame,
pitke su i potresne s posve
zaudnim rakursom istinite
ivotne prie. Dijalog s Oba-
mom, u cjelosti knjige, uje-
dno je i ratno izvjee kroz
vlastitu identitarnost. Nada-
lje, treba imati hrabrosti da
se podastre iaena alego-
rijska slika rata kao u pjesma-
ma Hladno oruje i verc,
a pritom biti angairan i anti-
militantan do boli razotkri-
vajui oiglednu istinu. Onda
nas pjesnik opet iznenadi s
pjesmom koja je posveena
velikom mistiku Delaluddi-
nu Rumiju (autoru nesagledi-
vo vrijednih djela: Mesnevi-
ja i Divan), u kojoj kao da pokuava sinkopirati Rumijev
jezik. Zaista veliki izazov. No, knjiga je prepuna iznenaenja,
a da autor ne zapada u kontradiktornost ili kontroverznost
iako se itau nudi pretapanje passolinijevskog estokog
ivota, pogibelj, mistina pregnua, antiratni angaman i
izrazito lirska smirujua tektonika kao u pjesmi Samo malo
da se odmorim.
Najkompaktniji je trei ciklus Mirovni sporazum sa
avolom. Taj apsurdizam govori nam o pravom stanju stva-
ri, one egzistencijalne ugroze, ali i svakodnevne teologije
ivota. To najbolje ilustrira naslov avo u kostimu anela.
Upravo je ta mimikrinost, naa zbilja duhovna i drutve-
na. Ako je knjiga pred nama tuno ironina onda je to prije
svega zato to se ovjek semantizira, a potom dekonstruira.
I nakon svih emotivnih novopovijesnih lomova (referenci-
ja se odnosi na zadnji rat) Tali jo uvijek pokazuje izrazito
lijepa osjeanja za malene. Rije je o knjizi za djecu kolske
vragolije koja je jo jedan dokaz njegove plodne aktivnosti.
Ne podilazei djeci i sam je zaigran u jeziku i simbolici. Nemi-
novno e koristiti i neke elemente koji su neodvojiv dio tradi-
cije pa emo tako prepoznati brojalicu s njegovom invenci-
jom: igla igla zaiglana, ili iglam, iglam, iglam kao i vjene
simbole meda (simbola slatkoe oprenog gorini koji pomi-
jean s mlijekom predoava sretnu i obeanu zemlju) i pela
(simbola marljivosti, duhovnosti i osjeaja za zajednicu). Ne -
za obilazne su i asonance i aliteracije koje pridonose (uz
veinsko koritenje vezanog
stiha) urnebesnoj ritminosti:
Oko kole praska daska. Rima
je ovdje u funkciji harmonije
pa i pripomoi pri razumljivosti
i nema u sklopu strofine stru -
k ture abab raspored, ali, nije
banalna - budui da smisao se -
mantikih vrijednosti diktiraju
poetski tempo i kolorit. Ovdje
svakako pripomae i humorn -
ost kao u zaista prekrasnoj slo -
e nici u animalno an t ro po mo -
r fnom imenovanju pti ca selica
kao hadi rode (vi dio sam
ha di rodu).
Ono to je trebalo biti di -
daktino pjesnik je oplemenio
i osuvremenio vlastitom igri-
vou tako da se mjestimice
mi jea ozbiljni humorni dis-
kurs s onim dostupnim djeci.
In teresantno da se Tali umije
odmaknuti od vlastita djetinj-
stva te oslukuje suvremenost malenih i najmlaih, pjesme:
Droga, Mobitel, Internet. Koliko je zaigrana njegova is k -
ri avost duha dobro ilustrira i rijetka figura lipogramza koju
e netko pomisliti da je tipfeler, a zapravo je djeja afektaci-
ja: jer moramo i mi djeca odrasti u ljud. To izostavljanje
nekih glasova ili grafema (ljud namjesto ljudi) u pjesmi Te -
ka mi je kola nalikuje na ono to zovemo djeje tepanje.
Drugi ciklus u ovoj knjizi Uimo ljekovite trave pravi je
kompendij znanja o ljekovitu bilju (maslaku, menti, stolis -
niku, kamilici, uvarkui, koprivi, bazgi itd). No, i to e biti u
odreenoj funkciji, npr. ljubiica e zamjenskom igrom
oformiti, naravno, neki ljubavni in primjeren djejoj svije-
sti. Te su pjesme zaista korisne za drutveni i estetski razvoj
djeteta, a mogu ih na istoj ravni znatieljno itati i odrasli.
Naime, autoru ovog teksta je dobro poznato da neki pjesni-
ci piu s predznakom odrasli, a krabaju kao djeca.
Tali pak dobro zna dubinu percepcije poimanja djejeg
svijeta te im pristupa ravnopravno, ne podcjenjujui ih. On
eli da se dijete oblikuje u prirodnom ambijentu i duhu
svoga vremena, a da pritom nee zaboraviti bajkogenu ma -
gi nost jednog opia ili jedne I. B. Maurani. ak i kada je
Vragolast mogao bi posluiti u pedagoke svrhe. Rijeju
Amir Tali je pjesnik radosti djetinjeg ivota, kolskih vra-
golija, nenametljive poruke i to uvijek kada izostane na
ruku kod Obame. n
166 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
Osnovnu narativnu nit Pa -
uine ini ivot Emira are,
svrenika Gazi Husrev-begove
me drese i studenta filozofije
ko ji traga za stabilnim i izvjes -
nim temeljima identiteta i sub-
jekta u fragmentiranom preze -
ntu ivota. Bez obzira na inten-
zitet narativne udnje u poje-
dinim dijelovima siea, pria o
Emiru samo je tematski okvir
unu tar kojeg se preispituje
cijeli kosmos socijalnih odno-
sa, kulturolokih kodova, aka -
de mskih standarda, etnona-
cionalnih metapria i epistema
jednog postapokaliptinog
dru tva.
Kada neki roman dobije ne -
ku nagradu ma kako (be) z na -
ajna ona bila obino sma t -
ramo da se radi o dobrom knji -
evnom tivu iako ga nismo ni proitali. Osvrui se na ovaj,
Evropljanima svojstven fenomen, lucidni Borhes upozorava
na zamke svake interpretacije koja je u osnovi hegemona i
iskljuiva spram drugaijih itanja knjievnosti, a upravo iz
takvih interpretacija proistiu knjievna priznanja. Ipak, Bor-
hes naglaava da jedan roman nagraen nekom nagradom
ne mora nuno biti lo, a da je veliki hisponoameriki pjes-
nik ponovo u pravu potvruje i roman Pauina mladog
bosanskohercegovakog autora Samedina Kadia, po ocjeni
Fondacije za izdavatvo jedan od deset najboljih romana
napisanih u protekloj godini. Osnovnu narativnu nit Paui-
ne ini ivot Emira are, svrenika Gazi Husrev-begove me -
d rese i studenta filozofije koji
tra ga za stabilnim i izvjesnim te -
m eljima identiteta i subjekta u
fragmentiranom prezentu ivo-
ta.
Bez obzira na intenzitet na -
rativne udnje u pojedinim dije-
lovima siea, pria o Emiru sa -
mo je tematski okvir unutar ko -
jeg se preispituje cijeli ko s mos
socijalnih odnosa, kulturolokih
kodova, akademskih sta ndarda,
etnonacionalnih me ta pria i
epi stema jednog po s t apo ka li p -
tinog drutva. Odrastajuu u
stabilnoj jetimskoj tra diciji,
Emir i sam u toku po sljednje ag -
resije na Bosnu ostaje bez oca
pridruivi se hiljadama djeaka
i djevojica koje ostatak drutva
svrstava pod zajedniki nazivnik
jetimi. U patrijarhalnom kon-
ceptu kulture gubitak oca nije samo gubitak nekog za koga
smo emotivno vezani. To je u isto vrijeme i gubitak egzisten-
cijalnog utoita, ali i simbolikog toposa koji funkcionira
kao granica izmeu sigurnog utoita porodice i nesigurnog
svijeta, gubitak prvog autoriteta koji mora biti sruen kako
bi se otvorila vrata ka svijetu. U nedostatku takvog autorite-
ta, Emir majku naziva Ocem, i to ini i onda kada jasno naru-
ava gramatike norme: Prije nego je otila na posao, Otac
mu je spremila doruak...Upuujui na neraskidivu poveza-
nost lingvistike i kulturolokih kodova koji je tvore, Kadi
pred okantnom neposrednou traume redefinira koncept
patrijarhalne kulture u kojoj je sada majka ta na kojoj je sva
Semantike niti
Kadieve Pauine
Pie: Hamza Ridal
Samedin Kadi: Pauina, ahinpai , Sarajevo, 2013.
167 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
odgovornost, ali ne i oreol oevog autoriteta: Dobar sam
ispao kako me je muko rodilo!, dobaci joj, aludirajui na
njeno guljenje ovce, odvrtanje vodokotlia, organiziranje
garae, cijepanje drva. Ona je njegova majka i otac. Uglav-
nom otac. Sve to je majinskog bilo u njoj, zgnjeeno je
pod teretom novonastalih odgovornosti.
Kadiev roman mogue je itati i kao kritiku refleksiju
spram vlastite kulture. Iako je Emir ara siroe, on ne dopu-
ta da njegov identitet bude sveden na samo jednu dimen-
ziju, na konstrukt viktimolokog identiteta koji je ee slu-
io kao legitimacija nacionalistikih politika nego to je upu-
ivao na solidarnost prema rtvama. Roman je u cijelosti
gra en kao averzija spram viktimolokog identiteta: ...mo -
rao je svratiti na mezarje, podsjetiti se kako je jetim i prisje-
titi svoje ogavne djeije zablude daje zbog toga po seban.
Emir se brehtovski poigrava sa desakraliziranim vjerskim
ma nifestacijama koje re-produciraju takve konstrukte: Du -
go je harao po mevludima, cvilei: Sanjao sam jedne noi /
Da sam majko ehid bio... Bio je vlasnik tuih suza, kralj pla -
a, zvijezda zimskih noi. Bio je istovremeno i ehid i ehid-
sko dijete. Bio je motivator od dravnog znaaja. Onda su se
vratile iz Lepenice one vraije sestre Mulike sa svojom ilahi-
jom Majko. Nemogue se bilo takmiiti sa tako uvjebanim
tandemom, kojem je, uz glasovne mogunosti, jo i majka
po ginula. Kadi upozorava na zamke pozitivstikih inter-
pretativnih tehnika, tako esto prisutnih u bonjakoj kultu-
ri. Od stepena slinosti teksta ilahije i ivotne prie njenog
izvoaa ovisi spektakularnost uspjeha. Poljski pjesnik Her-
bert bi rekao: aritmetika saosjeanja.
Talasi Kadievog romana snano su zapljusnuli i divlje
obale akademskog ivota, intelektualce predozirane ap s -
trakcijama i egoizmom (uvaeni akademik simptomatinog
prezimena arinli), te opi ambijent u kojem tavore aka-
demske institucije: Fakultet, kao i cijelo ovo drutvo, funk-
cionira na principu bioloke gomile koja ivi zato to mora,
koja studira zato to se nema ta drugo raditi. Nema viih
ciljeva. Nema uvjeta za vie ciljeve. Ipak, kritika je daleko
efektnija onda kada je implicitno prisutna, pjesniki nagovi-
jetena. Tokom boravka na ramazanskoj praksi u vedskoj, u
akademskom gradu Lundu, Emir upoznaje Haruna, doktora -
nta na Fakultetu za teologiju i kulturu religija. Harun ga
odvodi na svoj fakultet kako bi ga upoznao sa svim pogod-
nostima koje studenti uivaju, sa privatnim kancelarijama za
doktorante, novcem koji se ne moe potroiti, putovanjima
u aranmanu fakulteta... Sluajui utopijsku priu, ...Emir
pomisli kako je lake vjerovati da svijetom vlada sihr, nego
znati da nisi student u Lundu. Naravno, ova misao dobiva
znaenje tek kada se kontekstualizira, kada italac (koji nije
potovalac sotonizma i teorije zavjere) postavi pitanje o
uslovima studiranja na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Kadieva Pauina leluja na jakim antipatriotskim vjetro-
vima. Nepremostiv je jaz izmeu ideje i konkretne bioloke
datosti, izmeu ideala i gole ljudske egzistencije, izmeu
patriotizma i oevog ivota. Nakon to je klanjao dumu,
Emirov babo ...se poselamio s njima i krenuo pjeke na lini-
ju, krcat moralom i domoljubljem. U ulici je sreo svog gene-
rala kako izlazi iz podruma njihove kominice, raspuenice
od formata. Pozdravio se s generalom sav oduevljen, a ge -
neral, podbuhao od ljubavi, sjeo je u dip i protutnjao pored
njega, ne dopustivi mu da ue u vozilo konjanik nije ak
ni pogledao pjeaka! Emira je najvie boljelo to je znao da
je i u tom nepodnoljivom trenutku ponienja Emirov otac
volio svog generala. Konjanik, predratni policajac, danas je
drao hotele i barove, vozio skupocjene automobile. Na Baj-
ram bi konjanik sjedio u damiji i oplakivao svoju pjeadiju.
Iako je roman pisan u treem licu, ugao gledanja (takoz-
vana fokalizacija) je iz Emirove perspektive, pa se nekada
gla sovi naratora i glavnog lika slijevaju u jedan ton. Takoer,
radi se o romanu polifone strukture u kojem sukobljeni gla-
sovi i ideoloke pozicije likova imaju ravnopravnu ulogu i
vanost kao i autorov glas i svjetonazor.Posljedica navede-
nih romanesknih postupaka je stilska hibridnost, pa se jezik
romana kree od filozofsko-teorijskih rasprava, preko lirskih
pasaa sa jakom emocionalno-ekspresivnom sintaksom, sve
do forme izvjetaja i kolokvijalnog govora koji uva sve indi-
vidualne karakteristike govornika. Svaka reenica u romanu
je paljivo napisana. Sintaksike jedinicesu prava pjesnika
remek-djela koja na minimalnom prostoru nose maksimum
estetski valentne informacije. Hronoloka ureenost siea
naruena je posljednjim poglavljem koje se, gledajui vrije-
me u romanu, odvilo prije poetka prvog poglavlja.
Posljednje poglavlje je jedino koje se odvija u vrijeme
rata. Iako se rat odigrava u pozadini i nije u prvom planu, on
je prisutan u rjeniku posljednjeg poglavlja (prava si bo m -
ba, igrajui klikera imali su snajper u prstima...). Kompozi-
cioni manir kojim se zatvara pria o Emiru (ali ne i roman koji
ostaje otvoren i nezavren) upuuje na beskonanost apo -
ka lipse, stanje rata kao bosansku svakodnevnost, usamlje-
nost ovjeka spram svijeta u vremenima u kojima je konflikt
autentini prostor ljudske egzistencije. Tako kraj Pauine
dolazi kao teleoloko ispunjenje intertekstualne aluzije na
Saula Bellowa s poetka (ovjek se raa da postane siroe i
da za sobom ostavi siroad), zahtijevajui od itatelja da
pojam siroe ne interpretira samo iz pozitivistiko-bioloke
perspektive. U ovakvom svijetu svi smo siroad, poruuje
Kadi u jednom od najboljih knjievnih ostvarenja na pro-
storu Bosne u posljednjih dvadeset godina. n
168 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
Roman AmaNet mrea Enesa Topalovia pripada onoj rije-
tko vrijednoj literaturi kojoj se znatieljno vraamo. Poslije sva-
kog itanja uini nam se da je u polifoniji znaenja proputena
dionica koja trai izdvajanje, kako bi se kontekst sagledao iz
nekog drugog rakursa. U grafici naslova funkcionalna je igra
slova, rijei, vizualni nagovjetaj ondanjeg i ovovremenog.
Glavni junak je narator Aras Behto koji se sa porodicom uspi-
jeva prebaciti, zbog atavistikih prijetnji etnikih kama u Norve-
ku, sa enom Verom i dvoje djece, sinom Amarom i kerkom
Nejrom. Iako dokolovavanjem stie certifikat koji odgovara nje-
govom zvanju u domovini (profesor knjievnosti) radi kao taksti-
sta. ena ga naputa i odvodi djecu koju joj je dodijelio pravni
sistem Norveke na nepoznatu adresu. Pronai svoju djecu
postaje bitni smisao Arasove egzistencije. Zbliava se sa profeso-
ricom atropologije Sofie Bakke, koja je boravila u Bosni, proble-
matski izuavajui evropske muslimane. Njihove sudbine se pre-
pliu u jedinstvenu priu o ljubavi, o roditeljstvu, o Bosni...
Unutar osnovne radnje su Arasove pripovijetke. Daje ih na
itanje Sofie. Svaka od tih pria ima analogna znaenja sa Araso-
vom svakodnevnou, odnosno osvjetljava su sloenost karakte-
ra naeg ovjeka formiranog kako povijeu, tako i agresijom. I
prije roenja izvjesnom i neizvjesnom dramaturgijom gena i
povijesnih krivulja, sudbina se uplete u kojekakve mree. A i
poslije, im prvi put zaplae, ivot bez njih manje-vie ne moe,
ak se vremenom ta vornata drmusanja, ukrtanja i krivuljanja
jo se razgranaju i namnoe, isplete ih se jo vei broj, te nas
ogrnu kao komadi odjee. Pa esto imamo vie na sebi nego u
dui i u glavi ( ...esto se ne zna ta je pogubnije, biti u mrei ili
van nje..., str. 137).
U prii Denet iskazana je oda zaviaju, jedna od najekspre-
sivnijih u novijoj literaturi: .Bosna je prelijepa zemlja. Puna imo-
vitih brda, brzih rijeka, travnatih livada i ravnica. Tu svakakva
hrana uspijeva. itarice, povre, voe i sve to ljudima treba. U
mom selu svi su imali kokoi, ovce, krave, konje... Koliko je kome
ta trebalo. Ja sam imao krasan vonjak, pun treanja, jabuka,
kruaka, ljiva, oraha i svakojakog drugog voa. Izmeu stabala
tekao je potok pun najukusnije ribe na svijetu koja se zove
pastrmka. Tu je najljepe ba pored potoka, u hladovini, ispod
jabuke senabije koja se svake godine od teka ploda savijala do
zemlje. Ja sam esto leao pod njom na travi, u merakli hladovi-
ni, sluao kako potok ubori, i leei brao mirisne jabuke ....
Ali izgon iz deneta, ima povode u institucionalno sistemat-
skom odgajanju zaborava (izgoni 1905. g., 1914. g., 1941. g.
1992. g.) prije svega kroz sadraje obrazovnih programa, i svoj-
stvene (a pokazuje se, nedopustive) lakovjernosti bonjakog
naroda. Islam je osnovna koheziona snaga postojanja i opstanka
Bonjaka. A, znano je, u vjeri i ljubavi, prisile nema.
U prii Okan bogumili odbijaju da se odreknu vjere i poko-
re volji kriarske Svetosti. No, istinsko provjetljenje donosi
Okan, dijete kao briljantna reminiscencija na najmlau monotei-
stiku vjeru. Niko nije tjerao Bogumile, da se njegovoj uzvienoj
poruci poklone, oni su samo sluali glas svoga hafiza od etiri
godine... i Muhamedove a.s. upute (Str. 34). Sublimat djelotvor-
nosti vjere personificiran je u hafizu Ademu Demirliu s kojim je
Arasa upoznala Sofie i sa ijom se suprugom Nafija-hanumom
zbliila dok je radila na istraivanju bosanskog naroda, Bonjaka.
Poslije tragie sudbine svoje ene kakvu su doivjele mnoge
Bonjakinje, predaje se vjeri. Hafiz je dostojanstvenik amaneta
(emaneta) jer amanet je i dar koji uva vrijednost ako je dijelimo
sa onima kojima je utjeha i sveta rije potrebna. Sveta rije, kad
je potrebno i melem-dodir, djelotvornost je amaneta za sve
ljude i za sve prilike, jer bolest i patnja samu sebe odravaju sve
dok ne ustuknu pred Dobrotom, uzdanjem u Dobro i injenjem
Dobra.
Niti i biti
Sudbonosna
tkanja
Enes Topalovi: AmaNet Mrea, ahinpai,
Sarajevo, 2011., str 215
Pie: Mirsad Beirbai
169 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
Primjer institucionalizirane marginalizacije i negiranja
Bonjaka, nalazimo u prii Oev nauk. Ostanak najboljeg aka
Vojne akademije u armiji ex-Jugoslavije bilo je nacionalno
opredjeljenje. Mustafa Bahto odbija, po cijenu da izgubi oficir-
sku karijeru, da se izjasni kao Srbin odnosno Hrvat.
... Vi muslimani ste potureni Srbi, ili Hrvati, i nema tu disku-
sije. Potpii to i da zavrimo.
-Ne mogu drue pukovnie!...
...Ne mogu potpisati da sam neto to nisam....
...Saekae nau odluku vani, Mustafa.
I ja posluno izaoh na hodnik. .. Najbolji Titov pitomac koji
je trebao dobiti zlatni sat i poklon pitolj od samog marala je
izaao praznih ruku...
...-Bi li potpisao da si neopredijeljen, da zavrimo sa ovim,
Mustafa?- upita me profesor Bari, dok me je pukovnik Jankovi
strijeljao oima
Bih! odgovorih, zamolivi Allaha za oprost...
Duhovna sloboda Arasu nije data, ona je osvojena prekora-
enjem najtanje niti koja dijeli ivot i smrt. Zadrhte koraci kada
se prelaze mostovi preko Drine, preko kojih vode putevi ka
mezarjima. Mostovi kojima je Andri izrekao hvalospjev, skratit
e put krstaima. A izmicanje smrti obavezuje, prije svega iznala-
enjem vitalnog produetka ivota, vlastitog ivota, prije svega,
kroz egzistenciju djece. Prividi i zablude efektno su doarani
izdajstvom supruge ije ime cinizmom oslobaa okove briljivo
odgajanih zabluda: psi puteni sa lanca. Kada nam noenje zavi-
aja sa sobom i u sebi prestane biti svjetlonosna sjenka, postaje
enja, ije je ispunjenje neodgodivo kao potreba za vodom. Da
bi se putovalo (nastavilo ivjeti) mora se dotai, opipati uspome-
na i izgovoriti zavjet pripadanja. Morao je Aras kroz sudbinu ime-
njaka da proivi vlastiti, mogui scenarij povratka kroz priu
Mjesto.
Povratnika administracija obavjetava da dokumenti o roe-
nju, boravku i sl. vie ne vrijede, jer je Foa preimenovana u Srbi-
nje, a to znai da povratnik vie i ne postoji. No, ta presuda osu-
eniku na nestanak daje samo dodatnu snagu da se nae u pro-
storu u kojem je prohodao, izgovorio maternje rijei, u dvoritu
u kojem je odrastao, u kojem postavlja ator pred oima uljeza,
koji zateeni njegovom hrabrou i upornou, doputaju da iz
atora gleda svoju kuu.
...Gubi se iz ovog dvorita, ako, oe da ti je glava iva! pro-
dera se brkalija. Aras je mirno sjedio i kao da se smjekao. Stara
kresnu oima i stade ispred cijevi.
-Skloni se, beno stara! izdera se brkalija.
-Preko mene mrtve, Stojane! Dosta je bilo ubijanja odreza
stara....
...Bogati, koliko misli oe ostati? - ne izdra da ga ne upita.
On je samo pogleda sa osmjehom.
Ovo je moje mjesto, moja kua i moja zemlja - ree i zauta.
Isto uradi i stara
( str. 96).
Topalovievo pripovjedako umijee je najreprezentativnije
kada kljune poruke izraava lapidarno. Iza lapidarnosti ostaju
prostori fundamentalnih ovjekovih postupaka i osobina. Nave-
deni dijalog izkazuje kosmiku istinu o domu, o pripadnju, o
izvoru iji je ubor (govor) rjeit upravo zovom (u bilo kojem
dijelu svijeta se zaticao) onog to je kuao izvor. Onu istinu o
domu u kojoj nema mjesta spokojstvu i harmoniji za ukuane
koji su to postali na prisilama izgnanstva. Uostalom, u umree-
nom svijetu i pravda ima svoje niti pa e muitelj (Radosav, u
prii San, str. 62) okonati u patnjama koje je namijenio logora-
ima ijim je ivotima gospodario
Dakle, osvojena sloboda se izkazuje odnosom prema sebi.
Arasovi monolozi obiluju ironijom. (....Nejma tih konjskih snaga
koje bi mogle svako jutro, u etiri, prije svakog normalnog pijet-
la, ustati, umiti se ili ne umiti, neto u zobnicu staviti, u papir par
kriki zamotati, upaliti mainu i cijeli dan jahati. Tako to rade
bosanski vitezovi u Skandinaviji, str. 9, ili .... To zagledanje u
ogledalo bilo je moje jedino svjesno sujevjerje koje sam naivno
ili ne, umjesto jutarnje molitve prakticirao. Prororki ili ne, s
nadom ili bez nje....sudei po silnicama iz zjenica ovaj dan bi tre-
bao biti povijesni, kao i svaki drugi, samo to se veina drugih
brzo zaboravi, a ovaj bi se trebao tom truhlom zaboravu ipak
oteti, i negdje zapisati. Str. 162. No, nema ironije, u odnosu
prema djeci ili Sophi. Ironiju zamjenjuju lirski pasai. Iz prie u
priu (kroz koje Aras - narator upoznaje sam sebe, kao to ga
upoznaje i Sophie) iz susreta u susret, Sophi i Aras postaju bliski,
elementarno i duhovno. I Sophi trai naina da vrati dijete samo
to ta izgubljenost naravno ima sasvim drugaiji uzrok (droga).
Od ouha do ouha, vremenom, rasla je potreba Arasove djece,
sina Amara i kerke Nejre za ocem. Metafora Arasove bolesti ima
zavretak u simbolici budunosti: susret sa djecom i ouvanje
imena.
...Meni su javili iz centrale da je neko, pod prezimenom
Bahto, sa ove adrese naruio taksi bio je uporan moj tvrdi nor-
veki, ni blizu tean. - Mora da je neka greka - unervozi se glas
iz interfona. - A moda i nije rekoh isprekidano. - I moje prezi-
me je Bahto. Dugo se nita nije ulo. Neko gluho doba, svemir-
sko. Bezgrijeno. Potom je neto zatutnjalo, otprilike na petom
spratu. Neto se odronulo u neijem srcu....Moje bolesno srce je
jedva klipsalo stepenicama. ...Na ve otvorenim vratima je stajao
momak sa crnim kovrdama.... ( str. 211). Sudbina je u imenu.
Amar je dugovjeni i ljubav, Neira ja svjetlost.
Izvan korica knjige, a njenim povodom, ta nam obavjetava
amanet? mirka li njegova svjetlost, je li se umorila od bdijenja,
objedinjuje li antropologiju drugaijeg u samosvijest, u opsta-
nak, u mudrosti preivljavanja? Prvi bljesak e osvijetliti da u pro-
gramima osnovnih kola, u nastavnom predmetu knjievnosti,
nema Bosne i Hercegovine. Drugi bljesak e nai dokaze o dale-
kosenom ulaganju dvoglave adahe u turbo kulturu. Trei blje-
sak.... etvrti bljesak.... Opravdanje i izgovora nema. Ima naina,
valjda najzad i samosvijesti, samopotovanja, da se ne ponovi
1992 .godina. A ako se ponovi, antropolozi nee imati prilike da
upoznaju ive uzorke ma kakvu ljubav gajili prema njima.
AmaNet Mrea Enesa Topalovia djelo je epske irine koja
ponire, kroz osobnosti likova, u povijesno tkivo i zbilju. A svako
vrijedno knjievno djelo izmie svim izmima koji i inae, nisu
nita drugo nego akademske potapalice. U novijoj BiH knjie-
vnosti AmaNet mreu treba ubrojiti meu najznaajnija pro-
zna ostvarenja s obzirom na psiholoko socijalnu dramatiku
romana. n
Po formi i sadraju Enes Ratkui
je bosanskohercegovakoj knjie-
vnosti podario neobian roman, nas -
lo vljen Tajna bosanskog tapa. Sam
na slov nas tjera da pomislimo na po -
z nato predanje o tapu bosanskih
di dova koje se od svoga nastanka,
kroz historiju, zbog korijenskog pri-
sustva vjerske tradicije, koja afirmira
princip odgovornosti spram rijei,
nije smjelo sutinski mijenjati u svo -
me sadraju za razliku od legendi,
koje su oduvijek bile podlone ino-
vacijama. Ratkui je smiono iskori-
stio ovo predanje razvijajui ga u
svo me romanu.
Matoviti razvoj ovog predanja
au tor je vjeto i uvjerljivo dramatur-
ki skenirao u nau nedavnu pro-
lost agresiju na Bosnu i Hercego-
vinu i vrijeme poslije nje. Vjerovatno
ni mnogi itaoci ovog romana nisu mogli ni pomisliti da bi
mogli razmiljati o naoj neposrednoj, ratnoj prolosti na
ovakav nain. Dakle, rije je o vremenu koje nam je veoma
blisko i onome to se u njemu tragino dogaalo, ne samo u
na oj zemlji, ve i u svijetu neemu to nas, okupiranih
pre ivljavanjem pod kiom granata i metaka, bez vode,
hrane i struje, nije moglo spoznajno doticati
Preko tapa bosanskih didova autor romaneskno prolazi
kroz nau prolost da bi se najdue zadrao u naoj okupi-
ranoj stvarnosti, ali tako da sve unutar samog romana sadr-
ajno ima svoj historijski kontinuitet, izmatan iznijansira-
nim likovima i dinaminom radnjom. I sve je razgranato,
posljedino i uzrono uvezano u jednu cjelinu koja die jed-
nim pluima, idui svome kraju Pluima bosanskog tapa.
Predanje o tapu naih didova Ratkui je razvio u cjelovit
roman, pokazujui ilustrativno i kroz dijaloge i onu drugu
stranu - duhovnu, koju vee za opstanak Bosne. Prema auto-
ru romana, svi vijekovni napadi na
Bosnu, od njenog postanka, vrtjeli su
se oko ouvanja i neouvanja ovog
nesvakidanjeg relikta, ali ne u smislu
njegove materijalnosti jer tap, kako
to autor slikovito kae izvan bogobo-
jazne ruke predstavlja najobiniji ko -
mad manje ili vie lijepo oblikovanog
drveta. Sva zbivanja vezana za taj si -
m bol dotojanstva produio je do da -
nanjeg vremena, pa ih na neki nain
umnogome aktualizirao, objanjava-
jui niti koje ih historijski povezuju.
Imali smo prilike vidjeti da je na
ste cima i najstarijim nianima usli-
kan tap. On je u ovom kontekstu
znak duhovnog znanja i oslanjanja na
du hovnog predvodnika, kada je u
rukama duhovnog uitelja. Iz dana-
njeg uklona rekli bismo da dobra
vla davina naprosto podrazumjeva
du hovnog predvodnika, u ijim rukama tap podrazumjeva
snanu, eshatoloki utemeljenu odgovornost, kao najbolju
garanciju funkcioniranja zajednice prema Boijim Istinama i
Pravdi. Sile mraka i zla su ba zato ubijeenje da je njegov
nestanak, gubitak veze sa tim simbolom dostojanstva, naj-
podesniji nain za potiskivanje Istine i Pravde.
Upravo to nastojanje pronalaska i uklanjanja bosanskog
tapa, ta vjeita trka za njim motivirana mrnjom prema
Bosni kao kosmikoj, bolje reeno Boanskoj slici svijeta,
okosnica je romana. Ratkui vjeto ispreda zaplet, jer treba
biti brz da bi se dolo do tapa. Brzi su i oni koji hoe da se
domognu tapa, ali i Bosanci odluni da ga sauvaju, sklone
na sigurno mjesto, uvjereni da im je spas do Sudnjega dana
upravo u toj odlunosti. Dakle, kao da Ratkui u svom
romanu kae Bosnu ne mogu unititi oni koji s brada gaa-
ju njene gradove, ni sile zla, ti krojai politikih sudbina. Oni
sami postaju svijesni da je njihova misija neostvariva ne pro-
170 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
Smion roman o
tajni Bosanskog tapa
Enes Ratkui: Tajna bosanskog tapa, Narodna biblioteka Mostar, 2014., 331. str
Pie: Mirsad Sinanovi
171 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
Elis Bekta je pjesnik koji zna oslukivati starinu (prolost),
suvremenu zbiljnost i akutne zanoktice ovozemnog podzemlja
(i ovom prilikom mislimo na zadnji rat i paradoksalnu vojnu
maineriju). Njegov osjeaj za jezik, koji poopeno i zamueno
spominje i kritika, zapravo je dobro uoavanje ambijentalne sre-
dine u kojoj se jezik raa ponad slijedom izdvojenih sadraja i
motiva, a koji e ipak dominirati pjesmom. Taj e jezik uvijek
neto konkretizirati, a ne operacionalizirati sama sebe te stoga
nije istroen od smisla i djeluje uvijek iznova svjee uvijek s
novim iznenaenjima i rjeenjima, u smislu njegove maginosti.
Smrtnost rata, koja obino nije eksplicite podastrijeta,
dobro ilustrira pjesma Krhotine, dok e pjesme pod naslovi-
ma Mejtef i Ilahija neformalno varirati te lirske vrste ili insti-
tucije, ne bi li u alegorikoj frazi pjesnik preispitivao svoju
vjeru, ali ne da bi doslovce spiritualizirao. Naravno, rije je o
osobnim vizijama s protegom na estetsko i to ne da se uzdrma
svijet ve da se osjeti njegova disharmonija. Pjesma Rahmet,
svakako jedna od najdirljivijih i ponajboljih, zavrit e s neobi-
no dosjetljivom inverzivnom poantom (...mati me / bez bla-
gosti podsjeti / tvog su oca ubili / a ti tako... a ko je tebe ubio
majko...). Tu ve nailazimo na poseban tretman pojma sjea-
nje koje nas eli podsjetiti na cjelokupni ljudski senzibilitet u
poetskoj opsesiji izmeu ponora i njegove suprotnosti. Dobar
primjer za to je pjesma Kalendar i pjesma Sjeanje. Jo da
pritom pripomenemo zamjetnu figurativnu dekoraciju, to jest,
zaista lijepe slike
koje znaju blje-
skovito banuti ne
bi li probudili u
nama neku dile-
mu koja istodobno utjee i na misao i na duh.
Antiretorian, bez jezine napirilitanosti, ovaj pjesnik, pa i
kad rui patetiku, ponegdje e je istodobno i izgraivati u pri-
rodnom izrazu, kao odjek to se glasa s jo nepoznatih mjesta.
Rekli bismo rije je o analitikoj poeziji s mnogo aluzija i simbo-
la dok se ironiki registri posebno osjeaju u prvom ciklusu Bez
prie u stroju koji se, po svemu sudei, s ironijskim stavom
odnosi spram JNA. Moda je i to jedan od razloga naizmjenine
upotrebe srpske ekavice i ijekavice (kao i u njegovim priama)
no, to nipoto ne remeti pristup tekstu ve ostaje njegova
rodna, odnosno nacionalna autentinost uostalom i vlastiti
slobodni izbor pisanja, moda da se postigne posebna afektiv-
nost i efektnost. Jer, spomenimo samo jo i to: Primijetili smo da
se podosta ekavizira u pjesmama u kojima je autor posebno
nabrijan na pucnjavu po sebi i drugima, a bome se zna na koga
se to ponajvie odnosi. Ako bismo sentencionalno iz poezije
Elisa Bektaa pokuali izvui slikoviti zakljuak njegove poetike
rekli bismo da je za njega poezija rtvenik na koji on svakod-
nevno prinosi svoja oekivanja ili opet ono neto to se iselilo iz
njegova djetinjstva. n
Pie: Sead Begovi
nau li i ne unite tap bosanskih didova, koji nai duhovi
velikani uvaju jo iz vremena kada su ga onih 40 muslima-
na iz Bosne donijeli iz Mekke.
Iz ovog vidimo da iz tapa znakovito proistie nasljeds -
tvo u predvoenju ljudima. Ovo je nauk i njemu se treba po -
t injavati, pogotovo u ratnim vremenima, ako se hoe oe-
kivati duhovna pomo i zatita. Onaj kome je ukazana takva
ast u potpunosti slijedi Boiji odluku prema kojoj je ovjek
namjesnik na zemlji. tapove u svojim rukama imali su dido-
vi i gosti Crkve bosanske i ejhovi bosanskih sufijskih tarika-
ta. Podsjeanja radi, posljednji did Crkve bosanske predao je
didovski tap ejhu mevlevijskog tarikata i to na Hodidjedu,
ne daleko od Sarajeva. tap je uvan pet stoljea u tekiji na
Be ndbai, a iezao kada je sruena. Njegova nedostup-
nost veini postaje skrivena tajna, kao i romanopiscu Ratku -
i u, ali ne i nepostojanje duhovnog vodstva. Upravo ta ne -
do umica gdje je tap? jeste podsticaj na kojem autor dina -
mi zira radnju romana.
Roman Enesa Ratkuia zavrava se tako to predstavni-
ci sve tri vjerske tradicije zajedno ekaju neznanca, junaka
romana Mustafu, koji pronalazi i spaava bosanski tap
ta rei, osim jedno: Ovaj roman treba imati svoje itaoce,
kao to itaoci trebaju imati ovaj roman. n
Poetizirane
zanoktice ivota
Elis Bekta:Margine, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013., str. 132
172 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
Liberalistika naela, vrijednos -
ti i norme, interesi i potrebe te melj
su strukture modernoga drutva.
Knjiga Silom slobodni: paradoksi li -
be ralizma i nacionalizma, autora
Zla tka Hadidedia tematizira sim-
biozu i paradokse liberalizma i na -
ci onalizma.
1
Paradoksalno je, istie
autor, da su obje doktrine, vie ili
manje, utemeljene na zajednikim
konceptima, kao to su sloboda,
jednakost, samoodreenje, samo -
u prava, suverenitet naroda (11-12.
str.). Knjiga je podijeljena u pet po -
glavlja. U svakom od njih obrauje
se jedno pitanje pojedinoga libe-
ralnog autora predstavnika kon-
kretnoga stoljea u povijesti libe-
ralizma.
Prvo poglavlje: Nacija kao izvor
legitimiteta bavi se Algernonom
Sidneyem liberalom iz 17. stolje-
a. Algernon Sidney je zajedno s Johnom Lockeom bio suosni-
va anglosaksonskoga ogranka ugovornoga liberalizma.
Obojica su napisali svoje glavne radove kao odgovor na knjigu
sir Roberta Filmera Patriarcha: A Defence of the Natural Power
of Kings against the Unnatural Liberty of the People, prvi put
objavljene 1680. godine.
2
Sidney je praktino uspostavio gla-
vni princip nacionalizma prema kojem se stvarna mo odree-
ne grupe monopolizira da titulu nacije transformira u njeno
prirodno pravo na donoenje vla-
stitih zakona, pod imenom slobo-
de (20. str.). Sloboda je tim inom
postala kodna rije zakonodavne
vlasti koju netko moe preuzeti voj-
nim ili politikim sredstvima, a
potom je retroaktivno legitimizirati
monopolizirajui titulu nacije za
sebe (20. str.). Pritom se posjedova-
nje ove vlasti izjednaava sa slobo-
dom.
U Drugom poglavlju: Jean-Ja -
cques Rousseau, 18. stoljee Nacija
kao izvor slobode, kao ce3ntrum je
Rousseau, jedan od najveih zago-
vornika slobode, zbog ega su ga i
mnogi njegovi protivnici svrstavali
u liberale. ovjek je roen slobo-
dan, a svuda je u okovima, pie
Rousseau u Drutvenome ugovoru.
U toj misli sadran je i osnovni
Rousseauov politiki credo stvara-
nje suverene i slobodne graanske drave u kojoj opa volja
mora postati izvor i temelj svakoga prava. Pojedinci vlastitu
slobodu ostvaruju identifikacijom sa svojom nacijom. Takva
masovna identifikacija supstancijalizira naciju kao stvarnu dru-
tvenu pojavu. Stalno uspostavljanje identiteta izmeu ovje-
kove pojedinane volje i pretpostavljene volje drutva/volje
svih/ope volje dovodi u modernom drutvu do fenomena
nacija. esto postoji velika razlika izmeu volje svih i ope
Simbioza liberalizma
i nacionalizma
Zlatko Hadidedi: Silom slobodni: paradoksi liberalizma i nacionalizma, Sarajevo
Zagreb; Dobra knjiga Synopsis, 2013., 255 str.
Pie: Fahrudin Novali
1
Zlatko Hadidedi je ugledni bosanskohercegovaki politolog, sociolog i
knjievnik. Meu svojim akademskim titulama i kvalifikacijama ima i one
zavrijeene na prestinim Central European University (CEU) u Budimpeti
i London School of Economics, iz oblasti politikih znanosti i sociologije.
2
Navodimo pomenute radove Sidneya i Locka. Algernon Sidney, Discourses
Concerning Government, Indianopolis: Liberty Fund, 1996. Sidney je napi-
sao Discourses izmeu 1681. i 1683. Rukopis je prvi put objavljen 1698.,
petnaest godina nakon Sidneyeve smrti (37. str.). John Locke, Two Treatises
of Government, 1689.
173 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
volje; ova druga tie se samo zajednikog interesa, dok ona
prva uzima u obzir privatni interes, i nije nita vie nego zbir
pojedinanih volja: ali, oduzmite od ovih istih volja pluseve i
minuse koji se meusobno ponitavaju, i opa volja ostaje kao
zbir razlika, citira autor Rousseaua (22. str.).
3
Rousseauova teo-
rija slobode je socio-psiholoko bie posredstvom kojega
masovne molbilizacije i identifikacije funkcioniraju osigura-
vajui ih univerzalnim filozofskim motivom borbe za ovjeko-
vu slobodu.
Autor u treem poglavlju: John Rawls, 20. Stoljeeju naci-
ja kao izvor pravde, analizira teoriju pravde Johna Rawlsa. Iako
naizgled radikalno individualistika, ova teorija prua najrazra-
eniji socio-psiholoki mikromehanizam putem kojeg se dru-
tvo moe supstancijalizirati, i putem kojeg se na koncu moe
transformirati u homogenu zajednicu znanu kao nacija (23.
str.). Naelo pravde kao pravinosti (justice as fairness) u kojem
se pravinost objanjava kao recipronost, negira da je gubi-
tak slobode za neke ispravan ukoliko proizvodi vie dobra za
druge (24. str.). U Rawlsovom dobro ureenom drutvu, kao i u
bilo kojem demokratskom drutvu izvedenom iz klasinog
liberalizma, stalno priznavajui jedni druge kao slobodne i jed-
nake, lanovi proivljavaju stalno proceduralno i ritualno iska-
zivanje uzajamnoga priznavanja kao konstantni politiki kon-
senzus. Tako, neprekidno, afirmiraju ovaj konsenzus kao osno-
vnu strukturu drutva.
etvrto poglavlje tematizira Johna Stuarta Milla (Nacija kao
uvjet slobode) kao uzor utilitarizma i liberalizma 19. stoljea.
Naime, nacionalna homogenost, nacionalno samoodreenje i
homogena drava-nacija u utilitaristikome liberalizmu sma-
traju se kao conditio sine qua non slobode ovjeka. Hadidedi,
pritom, polazi od Millovoga postulata iz njegova eseja Consi-
derations on the Representative Government, u kojem on kae
da: openito, neophodan uslov za slobodne institucije jeste
da se granice vlasti u najveoj mjeri poklapaju sa granicama
nacionalnosti (28. str.). Ili, Mill praktino izjednaava slobodne
institucije s nacionalnim institucijama, te da homogena dra-
va-nacija postaje nuan uvjet za postojanje slobodnih instituci-
ja jedino se nacionalne institucije mogu smatrati slobodnim,
i jedino pojedinci koji ive unutar homogene drave-nacije
mogu ispoljavati slobodu putem institucija (28. str.). U Millo-
vom drutvu koje je utemeljeno na principu slobode, nikome
nije dozvoljeno biti otuen od slobode. Zato individua u libe-
ralnome drutvu mora biti, i stoga nuno jeste, silom slobo-
dna: stvar nije u brizi za neposredno ouvanje njene stvarne
slobode, nego za ouvanje slobode koja joj je propisana kao
princip od strane drutva; to jest, u krajnjoj liniji, stvar je u brizi
za ouvanje utemeljujueg principa samog drutva (195. str.).
Autor se, pritom, referira na bavljenje liberalnoga drutva
nametanjem individualne autonomije, citatom Jozepha Raza: iz
njegova djela The Morality of Freedom.
Autor u Petom poglavlju razmatra Lorda Actona (Nacija
kao negacija slobode), engleskoga liberala iz 19. stoljea.
Acton je bio jedini klasini liberal koji je direktno odbacio i
nacionalizam i dravu-naciju, proglaavajui ih otjelovljenjem
neoliberalne, arbitrarne vlasti i sutinski apsolutistikog karak-
tera moderne demokratske teorije i prakse (31. str.). Acton raz-
liku izmeu nacionalnosti i Drave primjeuje i u prirodi pa t -
riotske privrenosti: naa veza sa rasom je samo prirodna ili fizi-
ka, dok su nae dunosti prema politikoj naciji etike, citira
Hadidedi Actona (33. str.).
4
Acton je umjesto ideje drave-
nacije podrao ideju multi-nacionalne drave. Liberalna dra-
va, prema Actonu, moe biti samo multi-nacionalna. Actonov
idealni oblik drave je multi-nacionalno carstvo poput Britan-
skoga i Austro-Ugarskog. U ovim modernim carstvima, u od -
no su na ona tradicionalna carstva, podanici se ne stapaju u
bezoblinu masu: nacije unutar modernog carstva ostaju in te -
rno homogene, kako bi mogle da djeluju kao korporativna
tijela i da ograniavaju i dovode u ravnoteu jedna drugu (33.
str.). Sloboda se, prema Actonu, moe zasnivati jedino na nae-
lu meusobnih ogranienja u uravnoteenju drutvenih subje-
kata kao pravnih osoba s opsenim ciljevima javnoga karakte-
ra. Oni nadziru i dovode u ravnoteu jedni druge i tako ograni-
avaju apsolutistike oblike vlasti.
Actonova teorija slobode, utemeljena na osnovnom libe-
ralnom naelu meusobnih ogranienja i uravnoteenja, proiz-
vela je ozbiljne anti-liberalne posljedice. to, pritom, moe
ostati od funkcioniranja jednog od osnovnih naela ekonom-
koga liberalizma laissez-faire, laissez passer otvaranja naji-
rih mogunosti privatno-vlasnikoj inicijativi? Jedina liberalna
teorija, odriui se homogene drave-nacije, usvojila je logiku
rigidne drutvene stratifikacije, zagovarajui ak i otvoreno
anti-liberalne koncepte drutvene i rasne segregacije, istie
autor (34. str.). Liberalizam, da bi ostao vjeran svojim vlastitim
naelima, ne moe pobjei od kljunih principa nacionalisti-
ke doktrine, zakljuuje Hadidedi svoje uvodno razmatranje
o Naciji kao negaciji slobode. (34. str.). Izvore nacionalizma kao
ideologije valja potraiti u ideologiji liberalizma. Paljivo ana-
liziranje djela kljunih liberalnih mislilaca, primjeuje autor,
uvjerilo me da su principi nacionalizma ugraeni u same
temelje liberalne ideologije (http://www.radiosaraje vo.ba
/no vost/104741/zlatko-hadzidedic..., 2. 03. 2013.).
Na tragu kljunih naela nacionalistike doktrine i naciona-
lizma kao psiholokoga fenomena, Rudi Supek u knjizi Dru-
tvene predrasude, primjeuje: Prirodna ekspanzija naciona-
lnog osjeaja vodi univerzalizmu (humanizmu) i internaciona-
lizmu, regresija nacionalnoga osjeaja, kao suprotnost univer-
3
Jean-Jacques Rousseau, The Social Contract, Knjiga II, Poglavlje 3.
4
Lord Acton, Nacionality, u Selected Woks of Lord Acton, vol. 1, Essays in the
History of Liberty, urednik J. Rufus Fears (Indianopolis: Liberty Fund 1985.),
str. 423.
174 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
Iz perspektive podastrtih injenica o konkretnom proble-
mu knjiga Kasima Mujagia pod naslovom Istina o Autonom-
noj pokrajini Zapadna Bosna 1993. 1995., predstavlja znaa-
jan doprinos i vaan dodatak vrlo malom broju rukopisa koji
su tretirali ovu temu, o kojoj se jo uvijek, na alost, najradije
uti, to je sutinski gledano najpogibeljnija vrsta odgovora
na dogaaje iz nae novije historije.
Tematiziranje fenomena Abdievog pokuaja instaliranja
drave u dravi, secesionistiki akt koji je Bosansku Krajinu
kotao velikog broja rtava, i to je moda jo gore uspostav-
ljanja trajnih neprijateljstava izmeu itelja ovog podruja,
ak i najbliih srodnika, autonomaa i onih koji su se u sud-
bonosnim trenucima bez dvoumljenja opredijelili za stvarnu,
a ne imaginarnu dravu, u spisateljskim krugovima se jo uvi-
jek tretira vie inom hrabrosti nego li znanstveno-istraiva-
ke akribije.
Za razliku od rukopisa koji su se ograniili na striktno dra-
nje teme, Mujagi je fenomenu klasinog unutarbonjakog
sukoba priao na bitno drugaiji nain, dajui cijeli pregled
ranijih zavjera koje su tokom novije historije za rezultat imale
skidanje bonjakih glava, od fizikih do politikih likvidaci-
ja, polazei od injenice da se, kako to slikovito naglaava, u
Krajini nita sluajno ne deava. Autor u spomenutom feno-
menu uoava kontinuitet jedne politike, nikako skretanje
uvjetovano politikoj nedoraslosti, neadekvatnom odgovoru
spram povijesnih izazova.
Upravo zato u Mujagievom rukopisu na jednom mjestu
nali su se braa Pozderac (Hamdija i Hakija), Mustafa Busula-
di, Irfan Ljubljanki, Demal Bijedi, Hakija Turajli itd. Oni su
sutinski rtve politike koja je Bosnu i Bonjake tretirala infe-
riornim faktorom u svakom pogledu. Krajina je, meutim, i u
tom pogledu bila svojevrstan egzemplar.
Na prvi pogled, s obzirom na vremenske perspektive, ova-
kav pristup moe izgledati anahronim. No, kako autor, ilustri-
rajui to brojnim primjerima, otkriva kontinuitet veza izmeu
rtava reima, koji je cjelokupnu politiku filozofiju gradio kao
antibosansku u irem odnosno antibonjaku u uem smislu,
ovakav pristup doima se jedino smislenim. Te veze koje, bez
obzira na vremenske distance kao i samu prirodu angamana,
zbliavaju Hamdiju Pozderca, kao politiara, i Mustafu Busula-
dia kao intelektualca, predstavljaju veoma vanu, gotovo
nezaobilaznu kariku, izuzetno vanu korelaciju za razumijeva-
nje razdoblja, odnosno, razloga njihovih stradanja.
Naravno, braa Pozderac, Hamdija i Hakija, su posebno
tretirani, s obzirom da su upravo ta dvojica pokretai krajikog
ekonomskog preporoda. Dvojac iskrenih namjera je, meu-
tim, u Fikretu Abdiu prepoznao ovjeka koji, zbog vizija i
Pie: Enes Ratkui zalizmu i kao aktivni sukob s internacionalizmom, vodi u
nacionalizam s izrazito degradiranim oblicima konzervativ-
nosti i reakcionarnosti... (Supek, 1973: 197.-198.). Simbioza
liberalizma i nacionalizma s njihovim paradoksima, nuna
je posljedica injenice da liberalizam prisvaja naciju kao
ekskluzivno sredstvo politikoga legitimiteta, a nacionali-
zam prisvaja slobodu kao konanu vrijednost kojom uni-
verzalno legitimira svoje politike tenje (250. str.).). Zato su
neuinkoviti napori da se konceptualno razdvoje ove dvije
nominalno razdvojene ideologije.
Kad drutvo individui, upotrebom sredstava svoje moi,
namee individualnu autonomiju, ona postaje nasilno slo-
bodna. Pritom se aktualizira i politika manipulacija sred-
stvima i metodama radikalne odvojenosti politike od etike,
kao uvjerljive paradigme etike i politike antinomije
demokracije. Rije je i o stanovitom obliku mentalnoga ro -
p stva individua, jer nekritiki prihvaaju tuu mo i autori-
tet. Ljudi istinsku slobodu ne ostvaruju niijom politikom
milosti, poklanjanjem ili nametanjem. Oni je u stvarnom
ivotu radu, proizvodnji i djelovanju, mogu i moraju sami
izboriti izgradnjom drutvene ravnotee kao ravnopravni
graani i drutveni subjekti-akteri, uz pomo demokratskih
legalnih i legitimnih drutvenih i dravnih institucija.
Oligarhije liberalnoga kapitalizma toku drutvene
ravnotee pozicioniraju blie polu individualne slobode i
trinoga natjecanja, a zapostavljaju jednakost i solidar-
nost u toj mjeri da ih se sve vie odriu. Oligarhije tzv. real-
noga socijalizma i samoupravnoga socijalizma toku dru-
tvene ravnotee pozicioniraju blie polu jednakosti i soli-
darnosti, a zapostavljaju slobodu. Tako pozicionirani moti-
vi proizvode drutvenu neravnoteu i nepravdu. U tzv. real-
nom socijalizmu, individualna sloboda bila je strogo ogra-
niena. Kad se u njemu uspostavila individualna inicijativa
i trino natjecanje, klatno drutvene ravnotee naglo se
pomjerilo na stranu slobode, a jednakost je bila zapostav-
ljena kao i u suvremenome neoliberalizmu. Privatna je ini-
cijativa uvjerljivo doivjela trijumf. Moderno drutvo mora
ostvarivati i slobodu i jednakost, a ne samo jednu od njih
(Katunari, 2013:76-89). Kompatibilnost liberalnoga i soci-
jalistikoga pristupa ekonomiji i drutvu, pokazala se nu-
nim. n
Literatura
Katunari, Vjeran (2013.): Svjetski antibarbarus: o uzroci-
ma propasti biveg i nadolaska novog socijalizma,
Zagreb, Drutvo Povijest izvan mitova.
Supek, Rudi (1973.): Drutvene predrasude: socijalno-psi-
holoka razmatranja, Beograd, Radnika tampa.
175 BEHAR117118
PRIKAZI I KRITIKE
koncepcija razvoja jednog gigan-
ta, moe odgovoriti takvoj vrsti iza-
zova. Niko od njih, naravno, u tre-
nucima ekspanzije Agrokomerca,
nije mogao pretpostaviti da e up -
ravo preko tog giganta krenuti
cijeli proces ruenja bive Jugosla-
vije, odnosno, pokuaj stvaranja
Ve like Srbije. Malo ko je raunao
da e sam Abdi pristati na sarad -
nju, pogibeljnu ne samo za ovaj
privredni gigant, nego i samu Bo -
snu i Hercegovinu kao dravu u
najsudbonosnijem trenucima, ka -
da se valjalo boriti za njeno ouva-
nje na historijskoj pozornici.
Takva vrsta identifikacije pro-
blema izostala je bez obzira to su
mnogi njegovi potezi od infra-
strukturnih projekata u Velikoj Kladui do izbora saradnika,
kao i naivnog ulaska sa Agrokomercovim proizvodima u ku -
hinje bive JNA, na koncu i spremnost da zarad vlastite doe
i glave svima koji su ga podigli na noge. Podrka Abdiu nije
izostala uprkos nizu oiglednih injenica koje su jasno mogle
posvjedoiti njegov diktatorski background.
Navodei niz primjera, autor otkriva da je sudski proces
protiv Fikreta Abdia zbog nezakonitog poslovanja mjenica-
ma, iskoriten iskljuivo za njegovo vrbovanje, te da e cje lo -
ku pan njegov angaman, pogotovo politiki, biti u funkciji
beogradskih planova, to je najvei izraz dobilo upravo u for -
mi ranju tzv. AP Zapadna Bosna.
Pored brojnih dokaza o takvoj vrsti
urote, ovaj rukopis donosi obilje svjedo-
anstava o upletenosti srpskih politikih
kadrova, kako na nivou BiH tako i bive
SFRJ, u razaranju Agrokomerca, koji su
za svoje ishodite imali uklanjanje Ham-
dije Pozderca, visokopozicioniranog po -
li tiara koji, kao predsjednik Ustavne ko -
misije, ustavne promjene nije namjera-
vao prilagoavati srpskim eljama, zbog
ega je cijela haranga sutinski i bila
pokrenuta.
Ne treba, naravno, kad je o Mujagie-
vom rukopisu rije, zaboraviti ni po t re -
sna svjedoenja bivih logoraa, koje su
Abdievi autonomai podvrgavali naj-
uasnijim muenjima i golgotama, ko je
zdrav razum teko moe percipirati, s ob -
zi rom da je rije o sukobu unutar is tog
naroda koji je veoma esto podrazumijevao najmonstruoznija
razraunavanja ak i izmeu bliskih srodnika. Ono to je u cije-
lom sluaju teko svarljivo jeste injenica da su i hiljade Bo -
njaka Velike Kladue bili ne samo taoci jednog sumanutog
pro jekta nego i injenica ozlostavljanja tek nekolicine srpskih
zlo inaca, koji su se epurili ovim gradiem, to je nevjerovat -
no iz perspektive vjekovno prisutnih vrlina i ratobornog kraji -
kog duha, ne po godnog za bilo kakva nametanja podanikog
me ntaliteta.
Ovaj rukopis, treba to naglasiti, predstavlja vaan doprinos
u rasvjetljavanju izuzetno vane teme, od koje ni jedno is tra i -
va nje, bez obzira na karakter, nema pravo na uzmicanje. n
Autonomna pokrajina
Zapadna Bosna kao
velikosrpski projekat
Kasim Mujagi: Istina o Autonomnoj pokrajini Zapadna Bosna 1993.-1995., Grafis d.o.o.
Cazin, 2013.
BERIET RIJEI
Ja sam, elhamdulillah, musliman. Imam aktivno neposredno iskustvo katolianstva, imam aktivno
neposredno iskustvo pravoslavlja, naalost, manje neposredno i duboko iskustvo judaizma. Ni to to ka -
tolianstvo poznajem, potujem i volim, ni to to pravoslavlje poznajem, potujem razumijem i volim,
nije dovelo u pitanje nimalo moje muslimanstvo. Naprotiv!
To to svaki trei dan razgovaram sa svojim najboljim prijateljem, fratrom Milom Babiem, nije nipo-
to dovelo u pitanje injenicu da sam musliman, pisac, navija elika i Frajburga, kao to nije dovelo u
pitanje injenicu da je on teolog, filozof ili navija ne znam koje nogometne reprezentacije. Naprotiv!
Jednom sam imao ast primati u Italiji jednu nagradu i u govoru sam neoprezno rekao da je Mile Ba -
bi svoga katolianstva vjerovatno svjesniji nego tadanji kardinal Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI.
Kada tako neto kaete u Italiji, naravno morate odmah to objanjavati. To sam objasnio. Kardinal
Ratzinger, kojeg visoko potujem, katolik je u Vatikanu, okruen je samim katolicima.
Kada bi moglo, u Vatikanu bi i golubovi i kamenje i drvee bili katoliki. Tu vam prijeti opasnost da
osjeanje da ste katolik automatizirate i izgubite. Mile Babi je katolik u Sarajevu.
On svaki dan ima posla s muslimanima, pravoslavcima, idovima, ateistima, agnosticima, on svaki
dan svoje katolianstvo osvjeuje.
Kulturnog identiteta moramo biti svjesni. Iz te perspektive drame, odnosa dvaju subjekata, razumi-
jevam i religijske identitete, kulturne, ustvari sve je identitet. Jer vi i svoj ljudski identitet, injenicu da
ste ovjek, osvjeujete i prepoznajete, preko razlika od drugih formi postojanja.
Zahvaljujui tome to imamo oko sebe drvee, ptice i krave, razumijevamo da smo ljudi. Zahvaljuju-
i tome to nasuprot nas imamo ene, razumijemo da smo mukarci. I obrnuto. Zahvaljujui tome to
preko puta sebe imamo katolike, osvjeujemo svoj muslimanski ili pravoslavni ili koji ve identitet.
Postoji Jedan Jedini identitet koji nema granica i ne ivi od granica. To je ono starozavjetno "Ja sam
Onaj koji Jesam". Tako moe govoriti samo Bog, jer je On Izvor svih identiteta. On se prema identiteti-
ma na stvarnom svijetu odnosi kao vjenost prema vremenu. Bog je Izvor postojanja. On ne postoji, On
daje postojanje. I zato On moe rei "Ja sam Onaj koji Jesam". Svi mi koji postojimo moramo rei ja sam
ja jer si ti ti, i ti si ti jer sam ja ja.
Knjievnik Devad Karahasan, predsjednik Drutva pisaca BiH
(dio govora na sesiji Conciliumove konferencije Religija i identitet
koja se odravala na Franjevakoj teologiji u Sarajevu 2014. godine)
CIJENA: 40KN / 10 KM / 5 EUR

Behar Br. 117-118

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Behar Br. 117-118

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XXIII

Das könnte Ihnen auch gefallen