1993: Prijelomna Godina Rata

1993.
PRELOMNA GODINA RATA ZA ODBRANU BOSNE I HERCEGOVINE

Zbornik radova sa okruglog stola, odranog pod ovim nazivom
21. septembra 2010. godine u Sarajevu
Izdava: Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu,
Nedima Filipovia 19, 71000 Sarajevo,
e-mail: zatebebih@bih.net.ba
www.zatebebih.ba
Za izdavaa: Mustafa Polutak
Redaktor: Asaf Dani
Lektor i korektor: Nazif Osmanovi
DTP: Kenan Brankovi
tampa:
Za tampariju:
Tira: 1.000 primjeraka
Izdanje: 2011.
CIP Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine
Organiziranje okruglog stola i objavljivanje ovoga zbornika fnansijski su potpomogli Federal-
no ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilakog rata, Ministarstvo za
boraka pitanja Kantona Sarajevo i
Fond Kantona Sarajevo za zatitu i odravanje grobalja ehida i poginulih boraca, me-
morijalnih centara i spomen obiljeja rtava genocida..
Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu
1993. PRELOMNA GODINA RATA
ZA ODBRANU BOSNE I HERCEGOVINE
Zbornik radova sa okruglog stola,
odranog 21. septembra 2010. godine u Sarajevu
Sarajevo, 2011. godine
SADRAJ
dr. Ivo Komi
POLITIKA OBRANE I MIROVNIH PREGOVORA O BOSNI I HERCEGOVINI ......................7
Jovan Divjak, general ARBiH
BOSANSKOHERCEGOVAKO RATITE U 1993. OPTI PREGLED .............................. 17
mr. Vahid Karaveli, general ARBiH
NAJZNAAJNIJA BORBENA DJELOVANJA
U ZONI ODGOVORNOSTI 1.KORPUSA ARMIJE RBIH U 1993. ....................................... 29
mr. Sead Deli, general ARBiH
993. PRELOMNA GODINA U ODBRANI SLOBODNIH TERITORIJA
SJEVEROISTONE BOSNE Z/O 2. KARBiH .......................................................................... 53
Enver Hadihasanovi, general ARBiH
NAJZNAAJNIJA BORBENA DJELOVANJA U ZONI ODGOVORNOSTI
3.KORPUSA ARMIJE RBIH U 1993. ............................................................................................ 67
Mustafa Polutak, general ARBiH
POLITIKA I VOJNA SITUACIJA U ZONI ODGOVORNOSTI
4. KORPUSA I 6. KORPUSA ARBIH TOKOM 1993. GODINE ............................................. 81
Asaf Dani
IZVJETAVANJE O BORBENIM DEJSTVIMA U 1993. ........................................................ 131
Mustafa Polutak, general ARBiH
ZAKLJUAK: 1993. GODINA - ODBRANA NA TRI FRONTA .......................................... 134
Pogovor organizatora ................................................................................................................ 142
1993. PRELOMNA GODINA RATA ZA ODBRANU BOSNE I HERCEGOVINE 7
dr. Ivo Komi
POLITIKA OBRANE I
MIROVNIH PREGOVORA O BIH
Sudbina BiH od 1992-1995. godine rjeavala se na vie razina koje su se
preplitale i meusobno uvjetovale. Prije svega na unutarnjoj razini uz upo-
trebu vojne sile i njenim pritiscima, zatim na vanjskoj razini politikim mi-
rovnim pregovorima koji su voeni uz posredovanje predstavnika meuna-
rodne zajednice. U pozadini svih ovih aktivnosti bila je ideja o teritorijalnoj
podjeli BiH. Iz tih razloga su politiki pregovori uvijek bili kombinirani s voj-
nim pritiscima, bilo da su vojne aktivnosti poticale politike pregovore, bilo
da su politiki pregovori i mirovni planovi poticali vojne aktivnosti.
Na kojoj politikoj ideji su bili zasnovani mirovni pregovori o BiH i njihovi
planovi?
1. Prvi mirovni plan koji je izraen za BiH bio je Kutiljerov plan iz Lisabona.
Ve je on bio zasnovan na ideji podjele BiH, samo to je ta ideja stidljivo izne-
sena i dosta vjeto prikrivena. Meutim, politika logika tog plana i njena
dosljedna praktina primjena vodila je direktno u podjelu drave. Osnovna
teza tog plana o tri konstitutivne jedinice koje su nacionalno odreene i
koje su u odnosu na dravu BiH konstitucionalne, otkrivala je stvarni smisao
i cilj tog plana BiH se dijelila na tri nacionalna podruja kojima je dodijelje-
na konstitucionalnost i koja su time postala tri nacionalne drave u BiH.
Temeljna praktina potekoa provedbe ovog plana bila je kako odre-
diti granice ovih konstitucionalnih jedinica s obzirom na injenicu etni-
ke izmijeanosti stanovnitva i nepostojanja istih etnikih podruja u BiH.
Zbornik radova sa okruglog stola, Sarajevo 2010.. 8
injenica da su neka podruja bila etniki homogena samo je poveavala
problem jer ona svojim obimom nisu zadovoljavala ideju konstitutivne je-
dinice. Tako je ovaj plan ustvari poivao na matrici nacionalnog objedinja-
vanja i homogenizacije teritorija to je bilo signal nacionalnim politikama da
dovravaju svoje strateke programe, kako politike tako i vojne.
2. Drugi mirovni plan je bio Vens-Owenov koji je neto otvorenije pred-
stavljao ideju podjele BiH, s tim to je ovaj plan to prikrivao nacionalno mje-
ovitim provincijama. Radi toga je on bio prihvatljiviji veini tadanjih poli-
tikih lidera koji su imali mo odluivanja o ovom vanom pitanju.
Meutim, ovaj plan je imao ugraen mehanizam poticanja vojnih suko-
ba i on je izravnije od Kutiljerovog plana povezao mirovne pregovore i voj-
ne aktivnosti. Ovim planom je bilo predvieno tzv. pretpoinjavanje vojnih
jedinica u skladu s nacionalnom strukturom stanovnitva u provincijama.
Tako je sam mirovni plan inicirao formiranje nacionalnih vojski u provincija-
ma koje su trebale konstituirati BiH. Budui da su nacionalne vojske dijelom
ve bile formirane ili su bile u fazi formiranja, Vens-Owenov plan je bio os-
nova za dovrenje ovog procesa i politiki nalog meunarodne zajednice da
se na jednom etnikom podruju moe formirati samo jedna vojska. Faktiki
je to bila zapovijed da se vojne jedinice drugih etnikih skupina razoruaju
i potine.
Ovo je imalo posebno tragian ishod u srednjoj Bosni i dolini Neretve
gdje su do tada postojale nacionalno mjeovite vojne jedinice Hrvata i Mu-
slimana (kako je tada bilo nacionalno ime Bonjaka i koje u radi jasnoe
koristiti u tekstu). Treba se prisjetiti zapovijedi tadanjeg predsjedavajueg
Predsjednitva RBiH Alije Izetbegovia kojom je Muslimane pozvao da ulaze
u HVO jer je to i njihova vojska. Bilo je to vrijeme kada se HVO formirao u
funkciji obrane BiH od srbijansko-crnogorske agresije i od Karadievih pa-
ravojnih jedinica. Zapovjednici HVO Posavine i Mostara tada su bili Muslima-
ni. Vojne jedinice TO RBiH su takoer bile nacionalno mjeovite iako su bile
formirane u podrujima gdje su Muslimani bili veinsko stanovnitvo. Takav
HVO i TO kao paralelne vojne formacije imali su zajednike vojne zadatke i
dobru koordinaciju, ukljuujui uspostavu i uvanje crte obrane prema ve
formiranoj Karadievoj vojski ojaanoj s JNA i paravojnim formacijama i re-
zervistima iz Srbije i Crne Gore.
Vens-Owenov plan s idejom pretpoinjavanja bio je inicijalna kapisla su-
koba HVO i TO koja e se transformirati u Armiju BiH.
Tadanji ministar obrane Herceg-Bosne izdao je odmah zapovijed, bez
obzira to ovaj mirovni plan jo nije bio usvojen, o pretpoinjavanju, to
je praktino znailo razoruavanje Muslimana, prvo u HVO, zatim potinja-
vanje jedinica TO na podrujima onih provincija koje su po Vens-Oweno-
vom planu pripadale Hrvatima. Vens-Owenov plan je bio direktno u funkciji
iniciranja hrvatsko-muslimanskog sukoba. Poto su dolina Neretve i srednja
Bosna bili etniki najmjeovitija podruja a interesi za nacionalizacijom teri-
torije bili najizraeniji, na tim podrujima je izbio sukob. Iako e ovaj plan na
kraju biti odbaen, sama njegova pojava je politiki legitimirala formiranje
nacionalnih vojnih jedinica i stvaranje etniki istih podruja. Funkcioneri
Herceg-Bosne su ve formirane jedinice HVO stavili u funkciju obrane gra-
nica svojih nacionalnih provincija i stvaranja jedinstvene i homogene hr-
vatske teritorije u BiH.
U meuvremenu, Karadi je uz pomo JNA, Miloevia i raznih paravoj-
nih jedinica iz Srbije, uveliko dovravao taj projekt. Njegov problem je bio
to se Vens-Owenov plan pojavio u fazi kada projekt jo nije bio dovren
tako da ga on nije mogao prihvatiti i stati na pola puta. Mirovni plan je pro-
pao formalno ali se on praktino provodio vojnim aktivnostima osvaja-
njem teritorije, zloinima koji su bili u funkciji etnikog ienja i genocidom.
3. Trei mirovni plan je bio Owen-Stoltenbergov. Ovaj dvojac meuna-
rodne zajednice vodio je mirovne pregovore u enevi, u jesen 1993. godine,
u vrijeme najeih vojnih sukoba u BiH. Njihovi mirovni pregovori i plan
koji su ponudili otili su korak dalje od prethodnog. Osnova pregovora bio
je plan etnike podjele BiH koji su oni nazvali Unija tri republike. Podjela
vie nije skrivana ni konstitutivnim jedinicama ni provincijama ve je bila
pretpostavka mirovnog rjeenja za BiH. Republika BiH koja je jo formalno
postojala i bila meunarodno priznata drava u mirovnom rjeenju Owena
i Stoltenberga je nestala u konstituciji tri nacionalne republike. Ovaj plan
je sadravao u sebi neskriveno Kutiljerovu ideju o tri konstitutivne jedini-
ce i Vens-Owenovu ideju o nacionalizaciji teritorija, samo to je on obje ove
ideje fnalizirao u nacionalnim republikama. Unija BiH je bila samo maska
prelaznog rjeenja u kome bi se potpuno konstituirale nacionalne drave u
BiH i nakon toga razdruile.
S obzirom na ve formirane paradravne tvorevine Srba i Hrvata Repu-
blike srpske i Herceg-Bosne, nije teko bilo predvidjeti da e A.Izetbegovi
kao nacionalni lider, u fnalizaciji ovoga plana, izai sa svojim prijedlogom.
To se desilo 07.02.1994.godine, dva dana pred zakazano parafranje enev-
skog mirovnog paketa, na sjednici Skuptine Republike Bosne i Hercego-
vine. Skuptina je trebala odluiti u kakvom sastavu e dravna delegacija
otii u enevu i to e potpisati. U tekoj i poleminoj raspravi SDA stranka
izlazi sa prijedlogom da se pripremljeni enevski paket preformulira i da
se trea predviena republika u okviru Unije tri republike proglasi Musli-
manskom dravom. Na Izetbegovievu intervenciju ovaj prijedlog je Skup-
tina prihvatila.
Meutim, i ovaj plan je kao i prethodni imao temeljni problem kuda
povui granice buduih republika i kako rijeiti problem u nacionalno mje-
ovitim podrujima?
Poto je Tuman u dogovoru s Miloeviem predao ovome Posavinu u
kojoj su Hrvati i Muslimani 1991.godine inili veinu stanovnitva, Karadi
je kompaktirao nacionalnu teritoriju Srba u BiH. Detalje tog projekta dogo-
vorili su u Grazu Boban i Karadi, zatim Boras i Krajinik, a manje interven-
cije na terenu dovravale postrojbe HVO i vojska RS-a. Ostao je problem
srednje Bosne i doline Neretve.
ini se da je u toj situaciji dolina Neretve bila manji politiki problem jer je
Neretva prirodna granica i vojske koje su se borile da ovladaju ovim podru-
jem ve su bile rasporeene oko nje i vrsto drale svoje linije.
Srednja Bosna je i vojno i politiki predstavljala mnogo vei problem jer
nije bilo prirodne granice razgranienja a zbog potpune nacionalne izmije-
anosti stanovnitva ona se i nije mogla povui. Tu liniju je povlaila vojska,
odnosno HVO i Armija BiH i od tog odnosa snaga zavisili su politiki i mirovni
pregovori u enevi. I Hrvati i Muslimani su imali izrazit nacionalni interes da
im u konanom razgranienju i u formiranju nacionalnih republika u BiH
pripadne ovo podruje.
Hrvati su preteno naseljavali Lepeniko-Lavansku dolinu koja obuhva-
a veliko podruje od Kiseljaka do Travnika i Dobretia na Vlaiu. Muslimani
su bili veinsko stanovnitvo u Uskopsko-Vrbaskoj dolini koja se protee od
Gornjeg Vakufa do Jajca. Oba ova podruja su u predvienoj nacionalnoj
podjeli drave dospjela u nezavidnu poziciju. Lepeniko-Lavanska dolina je
upravo Uskopsko-Vrbaskom dolinom bila odvojena od veinskog hrvatskog
podruja zapadne Hercegovine; Uskopsko-Vrbaska dolina je upravo Lepe-
niko-Lavanskom dolinom bila odvojena od doline rijeke Bosne u kojoj su
Muslimani bili veina, odnosno nalazila se izmeu dva hrvatska nacionalna
podruja. Poto je princip enevskih pregovora bio formiranje i objedinja-
vanje nacionalnih teritorija, ovi pregovori su faktiki poticali HVO i Armiju
BiH da vojnikim sredstvima povuku granice republika.
Za pregovarakim stolom se nitko nije usudio odrei svoje nacionalne
teritorije ili one za koju se ima interes, jer bi to imalo teke i dalekosene
politike posljedice. Kao najvei ustupak koji je napravljen da bi se kona-
no dolo do mira, bio je onaj Franje Tumana kada je odustao od zahtijeva
da Kreevo, Kiseljak i Fojnica budu u buduoj hrvatskoj republici. (Tu svoju
odluku je objanjavao dva puta na HRT-u). Sa svoje strane, Izetbegovi je
takoer ponudio rtvu. Na mirovnim pregovorima u Bonnu, koji su voeni 9.
i 10. januara 1994. davao je Tumanu zapadnu Hercegovinu, i da nas ostavi
na miru. On je cijelu srednju Bosnu elio imati u bosanskoj republici. (I da-
nas se pekulira u hrvatskim medijima da sam ovu Izetbegovievu ponudu
Tumanu nosio ja. To nije istina. Izetbegovi je to od mene traio ali sam to
odbio. Svjedok tih razgovora je bio gospodin Hidajet Bievi).
Problem srednje Bosne dakle nije bio rjeiv ni politiki za pregovarakim
stolom, ni vojniki - vojnim ovladavanjem tim podrujem. Srednja Bosna i
stanovnitvo koje je tamo ivjelo i ostalo u toku rata, bez obzira na nacio-
nalnu pripadnost, postali su taoci i rtve mirovnih pregovora. to je svijest
o njihovoj bezizlaznoj situaciji bila jasnija, vojni sukobi su bili sve ei jer su
bili pod egzistencijalnim koliko i politikim pritiskom.
Jedino rjeenje u ovoj situaciji je bilo prekid pregovora koji dijele BiH i koji
potiu vojna osvajanja. Bilo je jasno da svako jednostrano vojno zaposjeda-
nje srednje Bosne vodi direktno u nacionalnu podjelu drave, jer bi vojniki
iscrtanu granicu priznali i pregovarai i medijatori pregovora Owen i Stol-
tenberg.
Za ovakvo rjeenje trebalo je dakle prekinuti enevske pregovore i zau-
staviti vojne sukobe u srednjoj Bosni. Pregovori su se mogli prekinuti samo
u situaciji u kojoj se vojni sukobi ne razbuktavaju, a to je znailo otpoeti
odmah nove pregovore na drugaijim osnovama. To je trebalo uiniti brzo
jer je vrijeme radilo u korist eskalacije rata Tuman je ve bio poslao hr-
vatske brigade prema Prozoru sa zadatkom da se spoje sa HVO srednje Bo-
sne; Armija BiH je urila izbaciti HVO s podruja srednje Bosne i vrila snani
pritisak na Kiseljak i Vitez. U svemu tome najvei problem je bio sprijeiti
iseljavanje stanovnitva s tih podruja jer se u tom sluaju lake povlaila i
vojska. Ostanak stanovnitva u ratnom podruju bio je opet poseban rizik za
to stanovnitvo. Utjeno je bilo samo to to se narod ipak nije iseljavao ve
se zadravao s vojskom koja mu je davala sigurnost i vjeru za opstanak. Onaj
dio naroda koji se nalazio u podruju pod kontrolom vojske drugog naroda
samo se raselio u podruje pod kontrolom svog naroda. Veina je ipak ostala
u srednjoj Bosni.
U takvoj situaciji i vremenskoj stisci, iza lea ofcijelnih mirovnih prego-
vora u enevi, pripremao se drugi i drugaiji mirovni plan. Pripremala ga je
grupa hrvatskih intelektualaca okupljena oko tek formirane HSS BiH i Hr-
vatskog Koordinacijskog odbora koji su inili u to vrijeme jedinu ali veoma
otvorenu i principijelnu opoziciju u BiH vladajuem HDZ-u i F. Tumanu i
njihovoj paradravnoj tvorevini Herceg-Bosni. Za taj plan su znali lanovi
Predsjednitva BiH, znali su za temeljne principe na kojima se on izraivao i
dali mu politiku podrku. U samoj proceduri nastavka enevskih pregovora
i donoenja potrebnih odluka u Skuptini BiH, stvarao se prostor za fnaliza-
ciju tog plana i njegovu legalizaciju kako bi mogao biti ponuen na nastav-
ku pregovora. Prethodno je grupa koja ga pripremala sazvala Sabor Hrvata
BiH 06.02.1994.godine u Sarajevu kako bi legitimirala plan kao politiko rje-
enje hrvatske opozicije u BiH, koja je okupljala intelektualce, predstavnike
ofcijelnih institucija Katolike crkve, izbjeglike udruge iz srednje Bosne i
Posavine, predstavnike politikih stranaka i kulturnih i drugih hrvatskih insti-
tucija koje su djelovale u Sarajevu i ire, te predstavnike dijaspore.
Plan je dobio potreban i legitimitet i legalitet tako da se mogao u na-
stavku enevskih pregovora pojaviti kao zvanian plan dravne delegacije
koju su predvodili Haris Silajdi, Miro Lazovi i Ivo Komi. Usprkos odbija-
nju Owena i Stoltenberga, te delegacija Karadia i Tumana da se o planu
raspravlja, morali su ga staviti na dnevni red jer je plan proao proceduru u
Skuptini BiH. To to su plan odbili nije imalo nikakav znaaj. Dravnoj dele-
gaciji BiH je to bio povod za prekid enevskih pregovora, izbacivanje iz mi-
rovnih pregovora o BiH Owena i Stoltenberga i njihovog plana o nacionalnoj
podjeli BiH kroz Uniju tri republike. U tom trenutku je bilo bitno da dravna
delegacija ima u ruci plan koji ne dijeli ve integrira dravu kroz kantonalno
ureenje.
Pregovarake stolice u enevi se nisu bile ni ohladile a iz amerike ad-
ministracije dolazi poziv da se novi mirovni projekt donese u Washington i
objasni. Ono to je poslije toga slijedilo bio je Washingtonski sporazum.
Znaaj ovoga plana i svih aktivnosti oko njega, sve do usvajanja u Was-
hingtonu, ogledao se u njegovom politikom utjecaju na vojne sukobe u
srednjoj Bosni. Samo sazivanje Sabora Hrvata i objelodanjivanje plana sma-
njilo je napetosti izmeu Hrvata i Muslimana, a teite politikih sukoba se
iz Zagreba i Gruda prenijelo na Hrvatsko Narodno Vijee kao izvrno tijelo
Sabora i njegovo elnitvo.
Vojnici HVO i Armije BiH su automatski smanjili svoje aktivnosti i nastalo
je zatije u kome se iekivao novi plan koji zaustavlja rat. Sa parafranjem
sporazuma u Washingtonu, na borbenim linijama HVO i Armije BiH oruje je
potpuno utihnulo a na nekim mjestima vojnici su, tako se govorilo, iz rovova
izali bez oruja i krenuli jedni prema drugima. To je bio dokaz njihove iscr-
pljenosti i prevelike elje za mirom.
Washingtonskim sporazumom koji nije dijelio dravu ve je integrirao,
postignuta su ona politika rjeenja koja su sauvala jedinstvo srednje Bo-
sne i koja su stvorila pretpostavke za daljnje mirovne pregovore i integraci-
ju cijele drave. Srednja Bosna i dolina Neretve su integrirani u jedinstvene
kantone sa paritetnom nacionalnom vlau to je omoguilo opstanak nji-
hovih stanovnika i povratak onih koji su bili raseljeni.
Sa takvim rjeenjima se doekao Daytonski mirovni sastanak koji je naa-
lost iao u drugom smjeru i koji je imao za cilj legalizaciju postojeeg stanja
a ne reintegraciju zemlje.
Daytonski sporazum, ustvari, nije nastao u Daytonu, on se ovdje dovrio
i dobio neprimjereno ime grada u kome je odrana konferencija. U dayton-
skim se pregovorima nije dogovorilo nita to ve nije bilo dogovoreno - ov-
dje je ono samo postalo vidljivo. Sva natezanja, odugovlaenja, uvjeravanja,
svi zahtjevi, pritisci, odbijanja i prihvaanja samo su bili naknadno preivlja-
vanje poroajnih muka za ono to je ve bilo roeno. Svi akteri ovog doga-
anja doli su s namjerama koje su ve bile ostvarene.
Razgovori su bili samo ponavljanje povijesti koja je ve prelomljena pre-
ko glava ljudi i naroda, preko sudbine jedne zemlje koju su ostavili da krvari
kada su krenuli na put.
Prvo to je bilo dogovoreno i to se nije moglo problematizirati u prego-
vorima bio je opi sporazum Miloevia i Tumana. Da li je on postignut u
Karaorevu ili negdje drugdje, bilo je nevazno. On se ovdje u konanom
svom dovrenju morao objelodaniti i pokazati u punoj snazi svoje konzi-
stencije. On vie nije mogao funkcionirati kao ,,lukavstvo uma koje iz svoje
neosvijetljene pozadine upravlja sudbinama naroda, gura ih u ratnom po-
kliu jedne na druge, progoni, preseljava, ubija, rastjeruje, - i sve u prividu
kaosa, zle sudbine i razjarene ljudske naravi. Miloevi je taj sporazum obja-
vio pred svima kao gotovu i neprelaznu injenicu, kao idejno rjeenje koje u
pregovorima samo dobiva svoj konani oblik.
Njihov sporazum se objelodanio na Bosanskoj Posavini i Miloevi je to
izrijekom naveo. Posavina je bila 3. taka Sporazuma Karadia i Bobana u
Grazu, od 6. svibnja 1992. godine. Ova dvojica izvritelja su imali zadatak
provesti ,,razgranienje i pri tome ,,voditi rauna o kompaktnosti prostora
i komunikacijama, ali tko je u to vjerovao. Ovdje u Daytonu, ova ,,razgrani-
enja i ,,kompaktnosti su morala dobiti konaan oblik i postati povijesne
injenice zapisane u meunarodni sporazum i nacrtane na karti.
Vie nije bilo uzmicanja. Zato o tome i nije moglo biti rasprave. udili smo
se samo mi koji smo mislili da su dogovori medijska napuhavanja. Ostali nisu
ni trepnuli. Miloevievo javno oitovanje o tome i Tumanova potvrda liili
su na konstataciju juer je bio kian dan. U pozadini toga je hiljade pot-
puno unitenih imanja koja su izgraivale generacije, srueni mostovi preko
Save, desetine hiljada protjeranih, hiljade ubijenih i iznakaenih. Posebno
tragino i dojmljivo je ponienje vojske HVO koja je Posavinu bila obranila
od agresije. Kada je ve bila dola do Rudanke, nadomak Doboja, i kada ju je
od Armije BiH s druge strane Doboja dijelilo samo tri kilometra, Tuman je
povlai ,,na odmor, uvodi ,,svoje vojne snage na njihove poloaje i onda ih
iznenada povlai preko Save. Iznenaenje je bilo takvo da se ni sva HV nije
uspjela povui, u panici, zajedno s narodom prebacivali su se preko rijeke.
Daytonsko objelodanjivanje sporazuma Milosevia i Tumana se pokaza-
lo i u drugim vanim civilnim i vojnim projektima,
Drugi veliki sporazum koji je u Daytonu dobio svoju konanu formu i isti-
nu jeste onaj o legalizaciji Republike Srpske izmeu Holbruka i Izetbegovi-
a. Sam akt legalizacije obavio je Muhamed airbegovi, ministar vanjskih
poslova BiH, u enevi 8.9.1995.godine - nepuna dva mjeseca prije Daytona,
na sastanku ministara vanjskih poslova BiH, RH i Jugoslavije, a pod pokrovi-
teijstvom Kontaktne skupine. Prethodno je Holbruk nekoliko puta dolazio u
Sarajevo, ali svaki put nakon posjete Zagrebu i Beogradu. Dan pred enevski
susret, kasno poslijepodne, pozvan sam u ured Izetbegovia. Iznenadio sam
se kad sam tamo zatekao airbegovia i Silajdia. Ostalih lanova Pred-
sjednitva nije bilo jer su bili na putu izvan BiH u delegaciji Srpskog Gra-
anskog Vijea; Kljui takoer nije bio tu jer je u to vrijeme ve bio u svom
sklonitu.
Prispio sam na razgovor o papiru koji je ve bio pred njima. Papir je pisan
na engleskom i reeno mi je da je to osnova za sporazum koji se sutra treba
potpisati u enevi. Papir je bio porazan. U njemu vie nije bilo Bosne i Herce-
govine kao drave, bili su predvieni entiteti - Federacija i Republika Srpska,
ali ne vie pisana u navodnicima, i sl.
airbegovi je stalno pitao to da radi, enevski sastanak je predstavio
kao pritisak i gotov in kojemu se nee moi oduprijeti. Ja sam na samom
papiru pokuao napraviti ispravke i insistirati na jasnom odreenju BiH kao
drave, sa dravnim institucijama i njihovim nadlenostima, iako mi je po-
tekou inilo nepoznavanje engleskog jezika. Izetbegovi je bio veoma mi-
ran i staloen. Rastali smo se tako to smo airbegoviu dali veoma jasnu
uputu - ne smije legalizirati Republiku Srpsku ni po koju cijenu; ukoliko bude
pritisaka neka napusti sastanak i obavijesti Predsjednitvo.
Nikakvu obavijest nismo dobili. Kljui i ja smo sutradan otputovali s de-
legacijom HNV-a u Londom gdje smo se zajedno trebali nai s delegacijom
Srpskog Graanskog Vijea na konferenciji koju je organizirala Branka Ma-
ga i njena nevladina organizacija. Tek kada smo se sastali u Londonu saznali
smo da je potpisan sporazum u enevi kojim je legalizirana Republika Srp-
ska. Sigurno airbegovi to nije smio uraditi bez odobrenja Izetbegovia.
Jedina prava politika injenica iz rata jeste legalizacija RS. U Daytonu se
samo ona nije mogla relativizirati. Bio je to srpski entitet s 49% teritorije BiH,
sa zajamenom autonomijom, legaliziranom konstitucionalnou u odnosu
na BiH i otvorenim paralelnim vezama s Jugoslavijom.
Trei veliki sporazum koji se legalizirao i uvrstio u Daytonu jeste sporazum
amerike administracije i Kontaktne skupine. Sve do Daytona vjerovali smo
da e amerika administracija istrajati na principima Washingtonskog spora-
zuma i obeanjima koja smo dobili o odranju drave. Kontaktna skupma je
neprestano insistirala na legalizaciji RS, njenoj teritorijalnoj zaokruenosti i
izvornoj dravnosti. Washingtonski sporazum je bio veliki napredak u odno-
su na to jer je zasnovan na ideji federalizacije cijele BiH, ouvanju cjelovitosti
drave i njenih institucija. Prije parafranja Sporazuma, Miro Lazovi je pitao
amerike predstavnike to uiniti sa Srbima nakon uspostave Federacije. To
je pitanje neprestano kao sjenka stajalo iznad washingtonskih pregovora jer
u njima predstavnici Karadievih Srba nisu sudjelovali. Dobili smo odgovor
da e Srbi biti ukljueni u Federaciju BiH, da je strateki vano uspostaviti
Federaciju kao ustavni okvir za to, da e to obaviti amerika administracija
u skladu s obeanjima dravnog sekretara pred poetak Washingtonskog
sastanka.
Daytonski pregovori su, meutim, voeni u suprotnom smjeru. Bilo je
oito da je federalni koncept ureenja drave naputen i pretvoren u enti-
tetski.
Entitetima je data izvorna konstitucionalnost, drava je dobila vlasti ono-
liko koliko su entiteti na nju prenijeli, uz to zadrana je asimetrinost entiteta
i po njihovoj ustavnoj i po etnikoj strukturi - Federacija je sloena od kanto-
na, sa suverenitetom dva naroda, RS je unitarna tvorevina sa suverenitetom
jednog naroda. Meu entitetima je izvrena teritorijalna podjela u omjeru
51:49% , onako kako je zacrtala Kontaktna skupina.
Svaki put kada bismo u pregovorima uspjeli prei preko granica koje su
postavljale ove injenice, Holbruk bi nas vraao nazad. Okviri za pregovore
su bili postavljeni tako vrsto i visoko kao to je eljezna ograda oko paviljo-
na u kojima smo boravili i oko staze kojom smo se kretali unutar vojne baze
Rajt Peterson.
Sporazum jeste donosio mir ali je bio nepravian i neprincipijelan, s mno-
gim unutarnjim protivurjenostima koje se ni danas, nakon 15 godina, ne
mogu prevladati.
Sarajevo, 21.09.2010.
Jovan Divjak
BOSANSKOHERCEGOVAKO RATITE
U 1993. OPTI PREGLED
OSVRT NA STANJE U 1993.
Odbrana RBiH protiv nadmonog agresora, do odnosa u TMS 1:50, vodila
se na dva znaajna komplementarna fronta: na diplomatskom i vojnom, koji
su uslovljavali povoljnost ili slabost za ARBiH na ratitu RBiH u 1993. godini.
Pogledi neizvesnosti iz Sarajeva prema pregovarakim stolovima u evrop-
skim metropolama bili su temeljeni na injenicama o pozitivnim ili negativ-
nim odlukama o prekidu agresije i teritorijalnoj podeli RBiH. S druge strane,
pogledi BH pregovaraa prema RBiH sa iscrpljujuih sastanaka o budunosti
RBiH, temeljili su se na uspehu/neuspehu ARBiH protiv etvrte oruane sile
u Evropi.
Na diplomatskom planu vodila se lavovska borba s predstavnicima sna-
ga u agresiji koja se izvodila na RBiH sa teritorije SRJ i RH i meunarodnim
subjektima koji nisu birali put za zaustavljanje rata, nego su planirali podelu
RBiH prema mapama sainjenim u Beogradu i Zagrebu. injenica je da su se
pregovori i planovi (Vance-Owenov, Owen-Stoltenberg) temeljili na ratnim
osvajanjima Vojske bosanskih Srba i Vojske Jugoslavije 1992. i 1993. godine,
a 1993. na okupiranim teritorijama RBiH od strane HVO i HV, odnosno na
idejama granica Velike Srbije i NDH iz Drugog svetskog rata. Embargo na
uvoz oruja za odbranu RBiH od dva agresora je eklatantan primer da OUN
nije postupio u zatiti svog lana RBiH kako to predvia Povelja OUN-a, lan
40-43. lanovi preciziraju sledee:
lan 40.
Da bi sprijeilo pogoranje situacije, Vijee sigurnosti moe, prije nego
to da preporuke i odlui o mjerama predvienim u lanu 39, pozvati zain-
teresovane strane da se povinuju onim privremenim mjerama za koje Vijee
smatra da su potrebne ili poeljne. Takve privremene mjere ne smiju imati
uticaja na prava, zahtjeve ili poloaj zainteresovanih strana. Vijee sigurnosti
duno je da vodi rauna o neispunjavajunu takvih privremenih mjera.
lan 41.
Vijee sigurnosti moe odluiti da takve mjere koje ne povlae upotrebu
oruane sile treba da se primijene u cilju izvravanja odluka Vijea, a moe
i pozvati lanove Ujedinjenih nacija da primjene takve mjere. Ove mjere
mogu da sadre djelimian ili potpun prekid ekonomskih odnosa i prekid
eljeznikih, pomorskih, vazdunih, potanskih, telegrafskih, radiografskih ili
drugih veza, ali i prekid diplomatskih odnosa sa jednom ili vie drava.
lan 42.
Ako Vijee sigurnosti smatra da mjere predviene u lanu 41. ne odgo-
varaju ili se pokae da su nedovoljne, Vijee moe da preduzme akciju koja
je potrebna radi odravanja ili uspostavljanja mira i sigurnosti u svijetu
vazduhoplovnim, pomorskim ili pjeadijskim snagama. Takva akcija moe
ukljuivati i demonstracije, blokade ili druge operacije vazduhoplovnih, po-
morskih ili pjeadijskih snaga lanova Ujedinjenih nacija.
lan 43.
(1) Da bi doprinijeli odranju mira i sigurnosti u svijetu, svi lanovi Ujedin-
jenih nacija se obavezuju da svoje oruane snage, pomo i olakice, ukljuujui
i pravo prolaza, stave na raspolaganje Vijeu sigurnosti i to na zahtjev Vijea
i u skladu sa posebnim sporazumom ili sporazumima radi odravanja mira i
sigurnosti u svijetu.
(2) Takav sporazum ili sporazumi odreuju brojno stanje i vrstu snaga,
njihov stepen pripravnosti, opi raspored i prirodu olakica i pomoi koje se
imaju pruiti.
(3) Sporazum ili sporazumi bie predmet pregovora koji e se na inicijati-
vu Vijea sigurnosti povesti i odrati to je mogue prije. Oni se zakljuuju
izmeu Vijea sigurnosti i lanova ili izmeu Vijea sigurnosti i grupa lanova
i podlijeu ratifkaciji drava potpisnica u skladu sa njihovim odgovarajuim
ustavnim postupcima.
U razmatranju geostrategijske celine RBiH uzimaju se u obzir geografsko-
tehnoloka, infrastrukturna, privredna i drutveno-politika podruja koja
e initi delove jedinstvene ekonomske, socijalne i vojne integrisane celine
jedinstvenog bosansko-hercegovakog prostora. Na temelju ovakvog pri-
stupa pitanju vojne celine BH prostora, mogue je prostor podeliti na etiri
geostrategijske celine geopolitikog znaaja i to:
Vojite Bosanska Krajina (Banjalukobihaka regija, koja se jo moe
nazvati Severozapadna Bosna);
Vojite Centralna Bosna (Sarajevskozenika regija);
Vojite Severoistona Bosna (Tuzlanskodobojska regija);
Vojite Hercegovine (Mostarskotrebinjska regija)
VOJSKA BOSANSKIH SRBA
Na BH ratitu druge godine agresije Vojska bosanskih Srba (Vojska Repu-
blike Srpske) u borbenom rasporedu imala je:
Prvi i Drugi krajiki korpus na vojitu Bosanske Krajine,
Istono bosanski korpus na vojitu Severoistona Bosna,
Drinski i Hercegovaki korpus na vojitu Hercegovine i
Sarajevsko-romanijski korpus na vojitu Centralna Bosna.
Ukupne snage, ije se brojno stanje menjalo s obzirom na injenicu da je
podrka operacijama VRS dolazila iz Republike Srbije i da je bio znatan broj
plaenika (izmeu 2.500 3.000 iz Rusije, Grke, Rumunije i dr.) i specijalnih
snaga (Arkanovci, eeljevci, Beli Orlovi i dr.), brojale su:
oko 170.000 180.000 vojnika,
500-800 tenkova (tri do etiri tenkovske brigade),
OT i borbenih vozila izmeu 700 i 900 (pet, est brigada) i
preko 3.500 minobacakih i artiljerijskih orua (7 brigada).
tab VKOSRBiH procenio je da agresor za osnovni cilj ima da osvoji
to veu teritoriju RBiH i tako BH vlast stavi pred zid na pregovorima o
budunosti RBiH, jer se do tada pokazalo da meunarodna zajednica
preutno priznaje teritorijalna osvajanja od strane VRS. Podciljevi su
bili:
jo ea blokada Sarajeva sa perspektivom odsudnog napada na
grad i izbijanja, u najmanju ruku, na levu obalu reke Miljacke;
ovladavanje Srebrenicom, epom i Goradem i presecanje komunika-
cija iz doline r.Drine sa Sarajevom;
proirenje koridora dolinom r. Krivaje, (Zavidovii-VozuaRomanija) i
presecanje kopnene veze izmeu 2. i 3. K.;
proirenje posavskog koridora;
saradnja i sadejstvo sa HVO i HV u borbama za Srednju Bosnu i
potpuna blokada i presecanje veze Bosanske krajine (Biha) sa Sara-
jevom.
Kao aktivni sudionik pregovora o prekidu napada Vojske bosanskih Srba
i artiljerijske podrke sa teritorije Republike Srbije na Srebrenicu i epu apri-
la 1993. godine, bili smo zadovoljni to je odreena spoljna linija odbrane
grada na 20 km sa koje VRS nije smela da deluje borbeno i to su proglaene
zatienom zonom OUN Srebrenica, epa, Gorade, Sarajevo, Tuzla, Biha.
Meutim, ubrzo smo shvatili da je ovakva odluka ila na ruku Banja Luci i
Beogradu. Naime, stvorene su enklave koje meusobno nisu bile povezane
i iz kojih je bilo nemogue voditi ofanzivna dejstva, to je Vojska bosanskih
Srba veoma uspeno koristila i otpoela estoku ofanzivu prema Goradu,
Sarajevu, na posavskom koridoru i dolini r. Krivaje.
Ne potujui Rezolucije OUN o zabrani korienja vazdunog prostora
VRS na ratitu je upotrebljavala helikoptere i hemijska borbena sredstva.
Opte i posebne ciljeve VRS bila je u mogunosti da ostvari jer je imala do-
bro razraen i uveban logistiki sistem koji se bazirao na zarobljena TMS iz
skladita TO RBiH i JNA na okupiranoj teritoriji te kontinuiranoj pomoi od
Vojske Jugoslavije.
Inae, 1993. godine linija fronta izmeu ARBiH i VRS iznosila je oko 1.600
km, tako da je VRS nametala oruane sukobe po principu odvojenih borbe-
nih arita, a kontrolisala je izmeu 40% i 50% teritorije RBiH.
Iako premona u TMS, VRS iskazala je odreene slabosti, koje je ARBiH
povremeno iskoriavala. Naime, moral pripadnika VRS esto je varirao zbog
jednogodinjeg rata i neizvesnosti u budunosti. Politiki i vojni ciljevi agre-
sora bili su zasnovani na planu kratkotrajnog rata i ostvarenja projekta Ve-
lika Srbija, koji nije ostvaren u prvoj godini agresije. Sve vei broj vojnika
naputao je jedinice (beao) i izbegavao mobilizaciju, nereavanje socijalnih
problema i sl. stalni su elementi slabljenja morala.
VOJSKA BOSANSKIH HRVATA
Jedna nesrea, uglavno, prouzrokuje i drugu (uverenje kod ne malog
broja ljudi); vidi se na primeru ratnog sukoba HVO protiv ARBiH. Sporadini
sukobi vojski dva autohtona naroda BiH, Hrvata i Bonjaka ,poeli su (to se
zaboravlja!) novembra 1992. godine na prostoru Zapadne Hercegovine, na-
padom HVO i HV (tenkovski vod pod komandom majora mita, Nemca po-
reklom iz BiH) na Prozor, pa nastavljeni poetkom 1993., a kulminirali u maju
1993. godine. Do tada skriveno pitanje ta sa BH Hrvatima?, pokazalo se u
najeoj formi o nakani da se formira HZHB, veinom, u granicama NDH i re-
alizuje dogovor Tumana i Miloevia iz marta 1991. godine u Karaorevu.
Svedokom sam injenice da je HVO krajem 1992. godine na Ivan sedlu imao
pobijenu zastavu RH (onu iz vremena NDH). Napad HVO na komandu 4.K.
u zgradi GP Hercegovina u Mostaru (09.05.1993. godine), te zarobljavanje
i odvoenje u nepoznato 14 pripadnika ARBiH je najavio estoke i tragine
sukobe izmeu ARBiH i HVO, odnosno HV. tab OSRBiH, a posebno koman-
de i tabovi ARBiH u Hercegovini i Sredinjoj Bosni bili su veoma iznenaeni,
a i nespremni za sukob s postrojbama BH Hrvata! Iako su nagovetaji ratnih
sukoba bili uoljivi, VKOS i potinjene komande, zarobljeni odbranom od
agresije sa Istoka, podcenjivali su aktivnosti HVO u Hercegovini i Centralnoj
Bosni 1992. i poetkom 1993. godine i otvorenu saradnju sa VRS. Naputanje
Posavine, preputanje Jajca VRS, traenje od Muslimana u Hercegovini da
predaju oruje i ukljue se u jedinice HVO, ostali su bez ozbiljnijeg suprot-
stavljanja Vlade RBiH i VKOS.
Novo vojite u Centralnoj Bosni i ono u Hercegovini sa krvavim ishodom
rezultiralo je velikim brojem rtava (vie kod civilnog stanovnitva nego u
vojnikim sastavima), ruenjem privrednih, stambenih i verskih objekata i
progonom domicilnog stanovnitva (masakr u Ahmiima). To je no u lea,
kako smo to stanje karakterisali u VK! Na dva primera pokazau kako je
HVO na samom poetku agresije na RBiH iz zasede, prikrajka, ekao da se
ukljui u ostvarenje cilja formiranja HZHB.
Naime, u junu 1992. godine planirana je jedna od prvih deblokada
Sarajeva. Zamisao je bila da jedan od pravaca deblokade bude: Stup
Blauj Rakovica uz artiljerijsku podrku haubike brigade HVO iz Kise-
ljaka. Nekoliko sati pre poetka deblokade, komanda u Kiseljaku (sigurno
po odluci iz Gruda gde je bio stoer HVO) je odustala bez objanjenja, te
su rezultati te deblokade zanemarljivi. Ili, novembra 1992. godine OpO
Konjic planirao je napad pravcem Glavatievo Nevesinje u sadejstvu sa
HVO iz Hercegovine (konkretno HVO Konjic). Komandant Mirsad ati
uperak odlazio je u Grude da od Bobana zamoli artiljerijsku podrku,
ali je nije dobio.
Vojno rukovodstvo HVO je imalo zadatak da odsudno brani (od koga,
pitam se?!) granicu HZHB koja podrazumeva sledee gradove: epe, Trav-
nik, Novi Travnik, Vitez, Fojnicu, Busovau, deo Kaknja, Vare, Kiseljak, Kree-
vo, Prozor, Gornji i Donji Vakuf, Bugojno.
Formiranje paradrave HZHB hrvatski politiari (oni iz RBiH, a i RH) prav-
dali su nefunkcionalnou dravnih institucija RBiH!! Sredinom 1993. go-
dine do izraaja je dola politika bosanskih Hrvata kojima nikad nije bilo
stalo do deblokade i normalnog funkcionisanja Sarajeva kao glavnog grada
RBiH. Poloaj i stanje u kome se nalazilo Sarajevo (godina dana u blokadi,
bez energenata, hrane, vode i dr.) odgovarali su kreatorima HZHB, da jaaju
svoju paradravnu tvorevinu nasuprot borbe ARBiH i Vlade u Sarajevu za
opstojnost RBiH.
Veoma tekom poloaju ARBiH izmeu dva agresora VRS sa VSRJ i HVO
sa HV, polovinom 1993. doprinela je injenica da su komunikacije od Hrvat-
ske, preko Zapadne Hercegovine prema Srednjoj Bosni bile potpuno zatvo-
rene od strane HVO. Povremeno kada bi se odobrovoljila komanda HVO,
proputani su konvoji vojne opreme pri emu je HVO plenila od do sa-
draja transporta. Predsednik RH Tuman je pravdao prisustvo HV u RBiH
injenicom da Svijet ne eli muslimansku dravu u srcu Evrope i mi smo tu
da to osujetimo. Podseam da je Miloevi slino govorio Dobili smo za-
datak (?!) da spreimo formiranje muslimanske drave u srcu Evrope! Od
koga, pitam se?
HVO sa delovima HV posedala je liniju fronta sa ARBiH u duini od preko
600 km i kontrolisala 20% ukupne teritorije RBiH. Paralelno sa izvoenjem
borbenih dejstava nastavljeno je etniko ienje, humano preseljenje
Muslimana i Srba sa teritorija gde je na silu uspostavljena vlast. Zloglasni lo-
gori Dretelj, heliodrom Rodo, Gabela, Ljubuki i dr. bili su poligoni za fziko
i duhovno maltretiranje Bonjaka a i Srba iz Hercegovine.
Oruane snage HZHB sainjavali su:
operativna zona Jugoistona Hercegovina s osam peadijskih briga-
da, 4 samostalna peadijska bataljona i bataljon vojne policije;
operativna zona Severozapadna Hercegovina s etiri peadijske bri-
gade i bataljona vojne policije;
operativna zona Srednja Bosna sastava:
1. a) operativna grupa 1 (sa 8 peadijskih brigada);
2. b) operativna grupa 2 (sa 5 peadijskih brigada);
3. c) operativna grupa 3 (sa 3 brigade).
operativna zona Posavina (sa 6 peadijskih brigada i bataljona VP)
VKOS cenio je da je HVO raspolagao sa 25.000 do 30.000 vojnika pod
potpunom borbenom opremom, sa 300-350 tenkova, oko 400 OT i borbe-
nih vozila te oko 2.000 minobacaa i artiljerijskog orua, tako da je na teitu
napada ostvarivao odnos 20-30:1 u vatrenoj podrci.
AP ZAPADNA BOSNA
Tree, ne manje znaajno vojite za odbranu RBiH je ono gde su bili su-
protstavljeni pripadnici ARBiH i pripadnici vojske AP Zapadna Bosna, pod
rukovodstvom Fikreta Abdia. Otvorena saradnja vojske Fikreta Abdia sa
komandama VRS ugrozila je opstanak Bosanske krajine u sastavu RBiH, vezi-
vala je snage 5.K. i slabila otpor prema VRS.
KRIZNI PERIOD U ODBRANI RBIH
Stanje u kome se nalo Predsednitvo, Vlada, Ministarstvo odbrane i unu-
tranjih poslova, te VKOS spram dva spoljna i jednog unutranjeg neprija-
telja bilo je posledica slabosti koje su bile izraene u jednogodinjoj odbrani
protiv tehniki nadmonijeg neprijatelja. Krucijalne slabosti u odbrambe-
nom sistemu RBiH bile su:
Ratno predsednitvo i Vlada RBiH nisu usvojili Strategiju odbrambenog
rata, tako da nije bilo sinhronizacije politikodiplomatskog i vojnog delo-
vanja i oruanog otpora prema agresiji s Istoka i onoj s Zapada;
Predsednitvo, Vlada i Ministarstvo odbrane nisu obezbedili tehniko
materijalnazdravstvena sredstva za efkasnije organizovanje i izvoenje
odbrane; OSRBiH nisu imale uvid u protok (dotok) novca (donatorskih sred-
stava) koji je namenjen odbrani;
Saradnja izmeu MO, MUP-a i OS, te organa vlasti od Predsednitva do
optina je nedostatna za kvalitativno i kvantitativno suprotstavljanje agre-
soru. To se isto odnosi i na obavetajno, bezbedonosno i moralno obezbe-
enje;
Vojnostruna osposobljenost ofcirskog kadra ne obezbeuje da ru-
kovoenje oruanom borbom bude efkasno i autoritativno. Iz podataka o
brojnom stanju popune jedinica ARBiH koje je sainila Uprava za kadrove,
pravne i org.mob. poslove u ARBiH u junu 1993. bilo je na rasporedu 217.461
v/o, a kadrovska struktura je izgledala ovako: ofcira 12.504 ili 5,7% ; po-
dofcira 17.122 ili 7,9% i vojnika 187.835 ili 86,4%. Nacionalna struktura
izgledala je ovako: Muslimana 203.402 ili 93,53%, Srba 2.325 ili 1,07%, Hr-
vata 7.959 ili 3,66% i ostalih 3.775 ili 1,74% . Bez vrhunski osposobljenog
ofcirskog kadra nije se moglo uspeno suprotstaviti agresoru;
este promene organizacijskoformacijskih sastava, u veini sluajeva
bile su odraz elja, a ne materijalnih mogunosti. Naime, tokom 1993. ura-
en je velik broj formacija za ARBiH a da nikad nisu zaivele. Tako su forma-
cijom predviene mtbr, mhbr a da jedinice nisu raspolagale ni tenkovima
niti transporterima i motornim vozilima, a u bbr nije bilo transportnih grla;
U veini korpusa postojali su slobodni strelci, jedinice kojima su koman-
dovali vojnostruno nesposobni samoivi komandanti (kao primer 1.k.
Juka Prazina, Muan Topalovi Caco, Ramiz Delali, Ramiz Bajramovi i dr
koji su naruavali vojnu disciplinu i moral pripadnika ARBiH pa su komande
ulagale ogromnu energiju da ih stave pod kontrolu, to se u Sarajevu desilo
tek oktobra 1993.);
Psiholokopropagandna delatnost agresora bila je organizovanija i nad-
monija nad psiholoko-propagandnim sistemom RBiH (vojnim i civilnim);
Kadrovske promene u ARBiH u prelomnim danima za odbranu RBiH
vie su tetile nego doprinele promeni stanja na BH ratitu. Postavljanje
generala Rasima Delia na dunost k-ta ARBiH i Sefera Halilovia za N pro-
uzrokovalo je netrpeljivost najodgovornijih ljudi u VKOS, to se negativ-
no odrazilo na stabilnost odbrane i gubitak teritorije (Trnovo, Bjelanica,
Igman). Na sastanku najodgovornijih stareina u Zenici 21. i 22. avgusta
1993. godine, k-t ARBiH defnisao je zakljuke i zadatke stareinama G, te
, izmeu ostalog, naredio da se ispita odgovornost komandnih struktura
ARBiH za pad Igmana, epa i Gorada, to nikada nije uraeno ili meni
nije poznato;
Formiranje 6.K. u vremenu najeih borbi za vrata Sarajeva pokazalo se
pogrenom odlukom jer nikada nisu precizirane nadlenosti 1., 4. i 6.K., pa su
se preplitale zone odgovornosti;
VKOS nije imao uticaja na funkcionisanje logistikog obezbeenja, koje
se iz GLOC-a u Visokom odvijao po privatnoj inicijativi. General Deli je u
knjizi Lica i nalije rata napisao: Tako je u logistikoj bazi 1.K. u Sarajevu
19.jula 1993. bilo:
tromblona raznih 741 komad
bombi runih 10.641 komad
mina 60 mm 20 komada
mina 82 mm 288 komada
mina 120 mm 16 komada.
Da li se sa ovim TMS mogao odbraniti Igman!?
Veoma je indikativna reakcija k-ta Delia kada su mu, po prijemu
dunosti, referisali naelnici Uprava i zamenici po elementima bor-
bene gotovosti ARBiH. Prvi njegov zakljuak je bio: Nisam znao s
kakvim se sve problemima suoava tab, da je tab popunjen svega 30-
40% od formacije i da u tabu manjka 70% vojnostrunog osposobljenih
stareina (posebno u Upravi rodova, Upravi bezbednosti, Obavetajnoj
upravi i Upravi logistike). Boga mi, puno ste uradili u ovako krnjem sas-
tavu! .
Kad navodim problem vojnostrune osposobljenosti komandnog i ko-
mandirskog kadra imam u vidu da su u VRS i HVO na tim dunostima bili
kolovani ofciri iz JNA, naspram ofcira ARBiH od kojih neki nisu ni sluili
vojni rok niti pohaali kurseve komandira, a komandovali su sa 2.0005.000
vojnika (primer brigada u optini Stari Grad 1992. i 1993.). Patriotizam je jed-
na stvar, a vojna strunost je sasvim druga!
Dolazak mudahedina u RBiH je jedan od problema kojim se bavio
GOS. Vie trebali ruiteljima, nego braniteljima BiH, konstatovao je na-
elnik Uprave bezbednosti general Fikret Muslimovi. Njegova konsta-
tacija da: Niko od nas u ARBiH, ni prije ni tokom, ni poslije rata nije imao
nikakvog uticaja na dolazak mudahedina u BiH. Oni su bili problem koji
nam je bio nametnut, pokazuje nemo G u rukovoenju OB. Svesni smo
da i danas BiH ima politikih problema zbog njihovog boravka i uea u
odbrani tokom rata.
Posledice prekoraenja nadlenosti od strane pojedinih komandanata
ARBiH i krenje enevske konvencije u ratnoj 1993. godini (Grabovica, Uz-
dol, Trusina, Kazani, Bugojno, zatvori Silos, Tarin i sl.) aktuelizirani su i proce-
suirani poratnih i poslednjih godina;
BORBENA GOTOVOST KORPUSA ARBIH U 1993.
U VKOS dnevno smo pratili situaciju u potinjenim komandama i jedini-
cama, a zajedniko za sve korpuse bilo je sledee:
nepopunjenost jedinica TMS, nedostatak peadijske, protivoklopne i
minobacako-artiljerijske municije, vojne opreme, sanitetskih materi-
jalnih sredstava, hrane i goriva za motorna vozila;
slaba podrka vlasti;
neprofesionalna, slaba obuenost vojnikog i stareinskog kadra;
kriza autoriteta stareina ARBiH;
odsustvo discipline i odgovornosti u jedinicama;
nedovoljno ininjersko ureenje poloaja;
kadrovski problemi u jedinicama i pitanje inovanja;
veoma sloena socijalna situacija vojnika i njihovih porodica;
slaba organizacija i funkcionisanje CZ.
ARBIH je u veoma sloenoj borbenoj situaciji opstala zahvaljujui mo-
ralnim vrednostima vojnika i stareina i patriotizmu graana, posebno
Muslimana, Bonjaka. Gradovi kao Sarajevo, Mostar, Maglaj, Zavidovii,
Teoak, Teanj, Bugojno, Olovo, Gorade i dr. odbranjeni su zahvaljujui
ARBiH i stanovnitvu tih gradova. Iako se VKOS naao u skoro bezizla-
znoj situaciji, neprekidno je radio na stabilizaciji odbrane i poduzimao
mere:
da se u korpusima formiraju manevarske brigade i da se obavi poste-
peni prelazak iz odbrambeno-linijske u manevarsko-ofanzivnu borbu;
da se formiraju ealoni i rezerve u borbi radi ekspolatacije rezultata u
napadnim dejstvima i ouvanja dostignutih linija;
da se formiraju i masovno deluju DTG u pozadini agresora;
da se formira 7.korpus u Srednjoj Bosni;
Ratni rezultati OSRBiH na kraju 1993., i pored vie kriznih perioda, mogu
se oceniti pozitivnom ocenom:
Sarajevo je odbranjeno, a to je imalo pozitivan uticaj na ukupnu od-
branu RBiH i meunarodni respekt. To se odnosi i na Gorade, Maglaj,
Mostar, Bugojno i druge gradove koji su bili teite napada VRS i HVO
sa kolaborantima;
VRS nije ostvarila koridor dolinom r.Krivaje;
HVO nije poseo zamiljenu liniju HZHB;
vojska Fikreta Abdia nije ostvarila cilj ustanovljenja AP Zapadna Bo-
sna;
dolo je do izvesne konsolidacije u OSRBiH i zaustavljanja vojne krize
u kojoj se ARBiH nalazila prolea i leta 1993. i stvorila pretpostavke za
ofanzivna dejstva u 1994.
Ovako izloeno miljenje o stanju na ratitu 1993. zasnovao sam na meni
dostupnim analizama i ocenama GARBiH, miljenju vojnih autora knjiga
koje su tretirale dogaaje u ratu 1992.-1995., kao i sopstvenim zabelekama
sa sastanaka na kojima sam prisustvovao. Ne znam iz kojih razloga ali nisam
bio prisutan na najznaajnijim sastancima VK sa VKOS Alijom Izetbegovi-
em (npr. 21. i 22. avgusta 1993.!), tako da nemam uvid u neke od presudnih
momenata u oruanoj borbi za odbranu RBiH. Zbog toga, verovatno u ovom
izlaganju ima propusta. Zato smo ovde da to, ako je neophodno, razjasnimo.
Literatura:
Lice i nalije rata, dr Rasim Deli
Argumenti i sjeanja o ratu, Fikret Muslimovi
Dogovoreni rat, Sejo Omeragi
Balkan Bluz, Medina Delali, Suzana Tai
BiH od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma, Kasim I.Begi
Separat Razvoj odbrambeno-oslobodilakih snaga BiH u periodu 1992.-1995., general Avdulah Kajevi
E, jebi ga, jarane ... , Senad Avdi
Znaaj Igmanskog bojita za odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Udruenje za zatitu tekovina borbe za BiH
Opsjednuti grad, Zijad Rujanac
Agresija na BiH, Sjeveroistona Bosna 1991.-1992.
Geopolitiki znaaj sarajevsko-zenike regije u ouvanju dravnosti BiH, dr Demal Najetovi
mr. Vahid Karaveli
NAJZNAAJNIJA BORBENA DJELOVANJA U ZONI
ODGOVORNOSTI 1. KORPUSA ARMIJE RBIH U 1993.
Sveukupna drutvena previranja u bivoj Jugoslaviji svoju kulminaci-
ju doivljavaju krajem devete i poetkom desete dekade prolog stoljea.
Glavni generator svih tih previranja a kasnije i ratova bio je svakako beo-
gradski srpski nacionalistiki reim na elu sa Slobodanom Miloeviem, na-
ravno u dogovoru i sadejstvu sa zagrebakim reimom na elu sa Franjom
Tumanom.
Bosna i Hercegovina u politikoj borbi za slobodu i nezavisnost tokom
procesa neminovne disolucije bive Jugoslavije kao rezultat djelovanja na-
prijed navedenih reima, u tom bjeanju od istih, za razliku od ostalih repu-
blika, BiH doivljava najmonstruozniji oblik agresije prvo sa istoka u aprilu
1992., a zatim i sa zapada poetkom 1993. Ona je upravo ta koja plaa najve-
u cijenu tih previranja u procesu disolucije bive Jugoslavije. Puno ranije, a
posebno tokom disolucije beogradski reim dotadanju JNA kao zajedniku
oruanu silu svih graana (naroda) bive Jugoslavije stavlja u funkciju samo
svojih ciljeva sa kojom i izvrava agresiju na BiH u sadejstvu sa kolaboracio-
nistikim snagama SDS-a u BiH.
Bez obzira na stepen dogovora lidera beogradskog i zagrebakog reima
o podjeli BiH u proljee 1991., Miloevi igra na svoju kartu krajem 91. igno-
rie dogovore i vri agresiju na R Hrvatsku, a poetkom 92. i na BiH. Tokom
1992. Miloevi je odluio da uzme to vei dio R Hrvatske i cijelu BiH, koju je
planirao uzeti za svega nekoliko sedmica i tako proglasiti u novim granica-
ma svoju zamiljenu Veliku Srbiju. Uistinu, tokom ljeta 92. agresor je i uspio
okupirati veliki dio teritorije BiH, posebno istonu Bosnu, sjeverno-centralni
dio Bosne itd., meutim, krajem 92. ne samo da je agresor bio zaustavljen,
nego je Armija RBiH poela oslobaati i vraati mnoge izgubljene dijelove
teritorije BiH
Upravo krajem 1992, odnosno poetkom 93. kada je Miloevi konano
shvatio da ne moe sam izai na kraj sa braniocima Bosne, odnosno sa Armi-
jom RBiH, on zaustavlja i umiruje svoja borbena djelovanja u R Hrvatskoj a sa
Tumanom ponovo razgovara kako da u toku 1993. zajednikim borbenim
djelovanjima sa istoka i zapada zadaju konaan smrtonosni udarac branioci-
ma BiH, okupiraju vee dijelove njene teritorije, njeno politiko vojno ruko-
vodstvo dovedu u mat poziciju i tako je podijele. Poto Tuman nije mogao
povratiti izgubljene dijelove R Hrvatske, zaigrao je na kartu, prijedlog Milo-
evia, u smislu daj da se uzme u BiH to se moe uzeti i na taj nain praviti
svoju Veliku Hrvatsku. To je ustvari i bio razlog zato je HVO u BiH sve do kra-
ja 1992. bilo suzdrano i rezervisano prema Armiji R BiH u smislu sadejstva sa
istom, to je takoe i bio razlog zato je Tuman vodio dvojnu politiku prema
BiH, jednu prema meunarodnoj zajednici a sasvim drugu u regiji na terenu.
Snage agresora poetkom aprila 1992. planski su rasporedili svoje snage
diljem BiH a posebno po gradu i oko grada Sarajeva i tako ga stavili u savren
vojniki prsten pod apsolutnu vojnu opsadu. Plan je bio jednovremenim
dejstvom snaga spolja, u sadejstvu sa snagama iznutra, vojno ispresijecati
grad na vie pravaca a zatim ga po dijelovim unitavati do unitenja grada
u cjelini i time prisiliti dravno politiki vrh da potpie kapitulaciju, odnosno
ostanak BiH u granicama Velike Srbije.
Upravo posljedice dogovora istonog i zapadnog agresora koje e uslije-
diti tokom 1993. govore o naslovu ove teme, o tome da je 1993. bila pre-
lomna godina u odbrani Bosne i Hercegovine. Tokom te godine dolo je
do sadjejstva izmeu hrvatskih vojnih snaga i srpskih vojnih snaga na svim
nivoima u napadima na Armiju RBiH.
U toku te 1993. 1.K., i pored odreenih uspjeha, doivljava teku situaciju
gubitkom dijela teritorije na pravcu Gorade-Trnovo-Bjelanica, meutim
nadljudskom borbom, ipak sprjeava stvaranje planiranog drugog agresor-
skog prstena oko Sarajeva, sprjeava presjecanje grada Sarajeva na pravcu
ui, ime se moe rei da je Sarajevo a time i BiH konano odbranjena.
Razlog za teku situaciju u 1.K. u 1993. svakako je bio u injenici da je u toj
godini 1.K. ratovao protiv tri neprijatelja i da su cijela Armija RBiH kao i drav-
ni politiki vrh bili u najteoj politikovojnoj situaciji tokom etvorogodi-
nje odbrane od agresije, situaciji kada je cijela BiH bila hermetiki zatvorena,
bez mogunosti bilo kakve politiko-diplomatske aktivnosti prema svijetu i
bez mogunosti bilo kakvog snabdijevanja Armije RBiH.
Nakon viemjesenog politikovojnog mudrovanja HVO u proljee
1993., uz pomo Hrvatske vojske iz Republike Hrvatske, otpoinje opi na-
pad na istoni dio Mostara, kao i na Gornji Vakuf i Bugojno s ciljem spaja-
nja Hrvatske vojske i HVO-a iz Hercegovine s jedinicama HVO-a u srednjoj
Bosni, Vitezu, Travniku, Novom Travniku, Zenici i Kiseljaku. Od toga trenutka
HVO postaje pasivan na svim frontovima prema Vojsci RS-a, sarauje s njom,
a sukobi s Armijom R BiH se proiruju. Zbog stvorene pat-pozicije na unu-
tranjem obruu opsjednutog grada Sarajeva, VK Armije RBiH insistira na
pripremama snaga u gradu za njegovu deblokadu, zbog ega su jedinice 1.
korpusa sa Starog grada poetkom maja 1993. i otpoele pripreme za pro-
boj opsadnog obrua iznutra prema Trebeviu 30. maja 1993. S proiriva-
njem sukoba izmeu HVO-a i Armije R BiH oekivalo se intenzivnije guenje
grada i slabljenje borbene moi jedinica u njemu.
Taj pokuaj proboja obrua prema Trebeviu zavrio se neslavno, na ne-
sreu sa velikim brojem rtava u redovima jedinica koje su uestvovale u
pokuaju proboja na Vidikovcu iznad Sarajeva.
Pregovori o unutranjem ureenju drave BiH, uz direktno posredova-
nje meunarodne zajednice, nastavljaju se. U enevi se vre pripreme za
odravanje plenarne sjednice o BiH od 27. do 30.7.1993. na kojoj bi se raz-
govaralo o novom prijedlogu mirovnog plana. (Neuspjeh Vance-Owenova
plana doveo je do promjene u posrednikoj ekipi - Cyrusa Vancea zamijenio
je Thorvald Stoltenberg, nakon ega je ponuen novi plan. op. a. ) Sastanku
prisustvuju David Owen, Thorvald Stoltenberg, Slobodan Miloevi, Franjo
Tuman, Alija Izetbegovi, Momir Bulatovi, Mate Boban i Radovan Karadi.
Na sjednici je trebalo razmatrati plan koji BiH defnira kao uniju triju republi-
ka sa zajednikom vladom ogranienih nadlenosti. Zapravo, taj plan pred-
stavlja okvir teritorijalnog razgranienja kao paket-plan za podjelu BiH na tri
republike. Srbima je po planu trebalo pripasti 53% bh. teritorije, Bonjacima
30% a Hrvatima neto manje od 18% teritorija. Sarajevo bi imalo poseban
status pod upravom UN-a, a Mostar pod upravom EU-a. Plan prihvata SDS, a
HDZ izjavljuje da e prihvatiti ako ga prihvate druge dvije strane.
Odmah po zakazivanju konferencije o predloenom planu VRS poduzima
jaku ofanzivu na grad Sarajevo, i na vanjskome i na unutranjem opsadnom
obruu, s ciljem postizanja hermetizacije grada i suavanja unutranjega op-
sadnog obrua. Na temelju analize se moe zakljuiti da je osnovni cilj tih
ofanzivnih djelovanja srpskih snaga bio izvriti to jai pritisak na bh. dele-
gaciju na pregovorima kako bi se pod prijetnjom sile pristalo na ponueni
plan, odnosno u uslovima bezizlazne situacije za stanovnitvo grada Saraje-
va, delegacija prisilila na ponueni plan u toku samih pregovora.
Nakon poetka sukoba s HVO-om dolo je do potpunog zatvaranja svih
logistikih kanala koji su vodili prema slobodnim teritorijima BiH. To je 1.
korpus stavilo u izuzetno teak poloaj na poetku strategijske ofanzive koju
su snage agresora ve poele s ciljem proirenja Posavskog koridora, zauzi-
manja enklava u Podrinju i zauzimanja grada Sarajeva.
Poetkom juna mjeseca, preciznije od 10.6.1993., oruane formacije Voj-
ske RS-a zapoele su ofanzivu veih razmjera na irem dijelu vanjskoga op-
sadnog obrua oko grada Sarajeva. Od poetka juna komande operativnih
sastava VRS-a vre pregrupisavanja jedinica i provode opsene pripreme na
otpoinjanju ofanzive na slobodne teritorije u irem rejonu Trnova, Bjela-
nice i Igmana. Ve 9. jula 1993. snage agresora zauzimaju Grebak, Rogoj i
Delija, nakon ega se evakuie Trnovo u noi 12./13. juli, a jedinice Armije
RBiH, tri brdska bataljona koja su s padom Rogoja dovedena u poluokru-
enje, povlae se prema Igmanu. Tih dana slijevaju se prema Igmanu kolo-
ne izbjeglica nesrpskog stanovnitva s podruja opine Trnovo zahvaenih
ofanzivnim djelovanjima vojske bosanskih Srba. Razbijeni taktiki borbeni
sastavi Operativno-taktike grupe, IKM Igman organizuju odbranu u povla-
enju titei kolone izbjeglica. Snage na prostoru Igmana zaposjedaju novu
liniju odbrane: Orlica Kukovi Krivodoli Trebaaj Brutosi Lisiija gla-
va Luevik Ometala. Ova linija je probijena 14. jula nakon ulaska snaga
agresora u sela Ledii, Dujmovii i Dejii. Sa svim raspoloivim snagama
na Igmanu i Bjelanici uspostavljena je nova linija odbrane na objektima
Straite Proskok Runjeva glavica Bukovaa. U narednim danima teite
ofanzive VRS-a ispoljeno je na pravcu prohodnom za tenkove Dejii Pro-
skok akle. Odbrana se organizuje po dubini teritorije a borbe su se vodile
petnaestak dana do jaih planinskih objekata za odbranu kao to su Hojta,
Proskok i Bjelanica. Neto kasnije, 18. jula, snage agresora na pravcima Ilid-
a igmansko Golo brdo i pravcem Hadii Brezovaa igmansko Golo
brdo zuzele su na padinama Igmana objekat Golo brdo.
Na liniji dominantnih prirodnih oslonaca Hojta - iljak - Proskok, a po du-
bini u rejonu Bjelanice, odbrambene snage su se konsolidovale i organizo-
vale odbranu. Kada su agresorske snage u narednih desetak dana zauzele
Hojtu i Proskok, u odbrambenim sastavima dolazi do konfuzne situacije.
Borbeni sastavi se neorganizovano izvlae s odbrambenih poloaja, to na-
ruava lanac komandovanja. Procjenjivalo se, ako srpske snage helikopter-
skim desantom zauzmu Bjelanicu, veoma brzo padaju Javorak, iljak, kao i
kompleks hotela na Igmanu.
Agresor je 27. jula preao u estoku ofanzivu, zaposjeo je i zapalio selo
Rakitnicu i produio napad pravcem Rakitnica selo Lukomir Bjelanica.
U borbama tokom naredna tri dana uspio je ovladati cijelim prostorom na
tom pravcu i objektima iljak i Hojta. Nakon uspjeha agresora na Bjelanici i
odbrana Igmana se 1. augusta gotovo u potpunosti raspala. U ispomo od-
brambenim snagama na Igmanu upuuju se slobodne manevarske snage
iz Konjica, Zenice te iz Sarajeva kroz novoprokopani ratni tunel ispod sara-
jevskog aerodroma. Iako su pridole jedinice bile taktikog znaaja, pruile
su snaan otpor ofanzivi VRS-a u borbama za Igmanski plato. Srpske snage
su do pristizanja pojaanja okupirale strateki znaajne poloaje na Igmanu
bitne za odbranu grada Sarajeva. Skoro svi vaniji zemljini objekti na platou
Igmana, Treskavice i Bjelanice bili su okupirani, to je dijelom prikazano na
ematskom prikazu.
Agresorske snage su prvih dana augusta iz pravca Trnova bile ve stigle
do skakaonice na Malom polju. Iako im je trebalo jo samo dva-tri kilometra
da se spoje sa svojim snagama iz pravca Golog brda (Hadia), novopristi-
gle snage braniocima Igmana uspjele su nadljudskim naporima zaustaviti
agresora i tako sprijeiti da Sarajevo ne padne u drugi neprijateljski obru,
odnosno u dvostruki opsadni prsten. Jasno se vidjelo da ovim ofanzivnim
djelovanjima srpske snage vre jak pritisak na bh. delegaciju s pozicije sile
dok se nastavljaju enevski pregovori. eljelo se snagom oruane sile bh. de-
legaciju prisiliti na prihvatanje ponuenog plana ili ak na vojnu kapitulaciju
dok traju pregovori. Srpske snage tokom ove ofanzive ostvaruju praktino
hermetizaciju grada Sarajeva. Izvjetaji o stanju na terenu pristiu svakog
sata.
U sloenoj vojnoj situaciji, u uslovima praktinog rasula odbrambenih
snaga u odbrambenoj zoni Operativno-taktike grupe i IKM-a 1. korpusa na
Igmanu, Alija Izetbegovi 2. augusta 1993. prekida pregovore i odbija sudje-
lovati na njima dok se snage agresora ne povuku s platoa Igmana i Bjelanice.
Snage agresora su vojniki zaustavljene na Malom polju prvih dana augusta
1993., meutim, pod prijetnjom zranih udara VRS pristaje na potpisivanje
primirja 13. augusta. 1993. Primirje se potpisuje izmeu predstavnika VRS-a
i predstavnika ARBiH, uz posredovanje meunarodnih zvaninika iz snaga
UNPROFOR-a, a detalji sporazuma su se odnosili na uspostavu linije razgra-
nienja izmeu snaga Armije RBiH i snaga VRS-a, kao i irinu tampon zone
koju e kontrolirati meunarodne snage. Ve 15. augusta 1993., a po ele-
mentima potpisanog primirja, VRS se povlai sa dijela Igmana i Bjelanice.
Kao to je ve reeno, druga polovina juna je po sadraju borbenih dej-
stava izvan Sarajeva na pravcu Grebak-Trnovo-Igman, ve na svom poetku
nagovijestila da za branioce Sarajeva unutar samog grada dolazi vrijeme
teke kunje.
Polazei od osnove dogovora Karadi-Boban, stanja sukoba HVO sa ARBiH
i nastalih meunarodnih politikih relacija i odnosa najvanijih meunarodnih
faktora prema ratu u Bosni i Hercegovini, G VRS krajem juna 1993. procijenio
je da je sazrelo vrijeme za zavrni udarac agresorske ratne maine, ije e po-
sljedice, u kombinaciji s naprijed navedenim faktorima, dovesti do konane po-
djele zemlje i meunarodnog priznanja paradravnih tvorevina stvorenih silom
oruja. Procijenili su da e za postizanje krajnjeg cilja u predstojeoj operaciji biti
potrebno postii sljedee vojne ciljeve: nanijeti snagama ARBiH to vee gubit-
ke u ivoj sili i MTS, ovladati Trnovom i otvoriti komunikaciju TrnovoDobro po-
ljeFoa, ovladati irim rejonom izmeu planina Igmana, Bjelanice, Treskavice
i Jahorine na kojem treba razbiti snage ARBiH i odbaciti ih prema Ivan-sedlu,
ovladati kljunim objektima na Igmanu i Bjelanici radi sprjeavanja manevra
jedinica 1. korpusa ARBiH oko Sarajeva, ostvariti fziki spoj romanijske visorav-
ni s Hercegovinom, sprijeiti deblokadu Sarajeva, te stvoriti uvjete za njegovim
ovladavanjem. Operacija je dobila tajni naziv LUKAVAC-93. U skladu s direkti-
vom G VRS komandant SRK odluio je svoje glavne snage u napadu grupisati
na pravcu JahorinaTrnovo-Igman, a pomone snage Vogoa u, izbiti na
plato Igmana, spojiti se sa svojim snagama iz pravca Hadia i tako Sarajevo sta-
viti u drugi opsadni prsten, ovladati objektom u kota 850, presjei grad i stvo-
riti uvjete za konanim ovladavanjem gradom Sarajevo.
Odbrana na platou Igmana je potom uspostavljena na liniji: Ainik urino brdo Brdlo Malo polje
Obeenjak Crni vrh (koji se naslanja na Stoije) Stoije Grlica a spoj s 9. bbr., pazarikom briga-
dom, ostvaren je desno u irem rejonu Ainika i lijevo u rejonu urinog brda.
Koncentraciju velikih snaga i sredstava po pravcima na kojima je namje-
ravala napasti, VRS nije mogla u potpunosti maskirati. VK OSRBiH i Koman-
da 1. korpusa su imali informacije o pokretima i pregrupisavanju snaga VRS
ve krajem maja. Poetkom juna, procjenjujui da e pravac ofanzive ii pre-
ma Trnovu i Igmanu, Komanda 1. korpusa je izdala odreena nareenja pre-
ma OG Igman. U okviru ovim aktima nareenih mjera, izvedena su napadna
dejstva prema Miljevini i Dobrom polju, koja nisu dala trajne rezultate jer su
izvoena malim snagama na velikom prostoru, bez dovoljnih koliina MTS
i rezervi ljudstva. Nakon toga Komanda 1. korpusa je naredila da iz sastava
101. mtbr, prebacivanjem preko aerodromske piste, na Igman izau snage
jednog motorizovanog bataljona, bez naoruanja.
Prvi napadi SRK na sjeverozapadnom dijelu njegove zone izvedeni 3. i
4. jula, unijeli su dodatnu zabunu i produili oekivanje opeg napada na
grad, dok se za to vrijeme odbrana Trnova raspadala pod napadima glav-
nih snaga VRS.
U tim prvim napadima agresora na objekat u, kotu 850, bilo je pomje-
ranja linije na pojedinim dijelovima, uz istovremeno vraanje izgubljenog.
Privremeni gubici poloaja prethodnih dana su predstavljali jednu vr-
stu oka za branioce ui. Od poetka rata oni su, upornom borbom, linije
odbrane i slobodnu teritoriju Sarajeva pomicali iskljuivo prema naprijed
i nikada nisu izgubili dio svoje linije. Za to vrijeme snage agresora 11. jula
zauzimaju Trnovo, i prevoj Rogoj, a zatim 17. jula i Golo brdo napadom iz
pravca Ilide. Dva dana kasnije iz pravca Kalinovika 19. jula probijene su lini-
je odbrane (4.K) Armije RBiH u rejonu Ljute i nastavile napredovanje prema
Bjelanici.
Osim uobiajene dnevne porcije artiljerijske i pjeadijske vatre koju su
isporuivali na liniju odbrane 1. mtbr na ui nisu bile primjetne druge ak-
tivnosti VRS sve do 18. jula, kada je uoena koncetracija ovih snaga u rejonu
Mujkia-brda. Artiljerijsko dejstvo VRS postalo je intenzivnije 20. jula i vreno
je viekratno i iznenadnom vatrom. U isto vrijeme, kao pojaanje snagama
VRS, u Vogou je stigla i ad hoc formirana 2. drinska laka pjeadijska briga-
da iz Drinskog korpusa VRS.
Intenzivno dejstvo artiljerije i tenkova vreno je 21. jula po poloajima 1.
mtbr na Barici, Jezerima i ui.
Borbena dejstva su poela 22. jula. Artiljerijska priprema VRS je bila
ubitana. Slijedili su je pjeadijski napadi u rejonima Golog brda, Mujki-
a-brda i Hrastika. Pjeadijski napadi su uspjeno odbijeni, a nastavljeni
su artiljerijom i upotrebom hemijskih sredstava u rejonu Orlia. Granati-
rani su, osim poloaja na ui, i linije na Sjenikoj kosi i ipu, ali i naselja
Brijee i Sokolje. Na Sarajevo je tog 22. jula palo oko 1.500 artiljerijskih
projektila. Naredni dan, 23. juli, zapoeo je i protekao po istom scenariju
kao i prethodni. Od ranog jutra artiljerija VRS, sa vatrenih poloaja KAG-a
SRK, ali i sa poloaja brigadnih artiljerijskih grupa na Tukovima, Tihovi-
kim brdima, Blagovcu, Poljinama i Vogoi, oruima raznih kalibara tukla
je poloaje branilaca na ui. Ovog puta je izrazita koncentracija vatre i
pjeadijskih napada bila u pravcu Golog brda. Nakon artiljerijske pripre-
me po liniji odbrane, vatra se prenosila po dubini zone 1. i 2. motorizo-
vane brigade i tukla po naseljima Sokolje, Brijee, Boljakov i Bua Potok.
Branioci ui u toku cijelog dana su viteki izdravali taj uas i smrt. Na
kraju dana i na izmaku snaga branilaca, u posljednjem napadu odbrana
je popustila na dijelu linije 1. bataljona i neprijatelj je ovladao sa tri rova
prve linije odbrane Golog brda. Snage 1. bataljona su posjele drugu lini-
ju odbrane. U toku noi na ugroeni sektor su upuena pojaanja, jedna
eta 1. bbr, jedna eta MUP-a Novo Sarajevo, vod Gardijske brigade Del-
ta i vod Izviako-diverzantske ete 1. korpusa.
Osim ovih pojaanja izvrena su i pregupisavanja jedinica iz sastava 1.
mtbr, tako da je linija na Golom brdu do jutra stabilizovana i izdrala novu
seriju pjeadijskih napada iz pravca Perivoja, koji su se smjenjivali sa serija-
ma artiljerijskih kanonada. Komandant brigade i odbrane ui Enver eho-
vi inio je napore da organizuje protivnapad i povrat izgubljenih poloaja.
U toku dana, pokuaji vraanja izgubljenih poloaja nisu dali rezultate. Za-
ustavljene na pravcu Golog brda, snage agresora su pokuale razvui od-
branu branilaca napadima na linije 3. bataljona izvedenim 24. jula. Snage 1.
korpusa su takoer izvoenjem napada iz zona 5, 101. i 102. mtbr pokuale
razvui srpske snage i olakati poloaj jedinica na ui.
Ovi pokuaji nisu donijeli posebno olakanje poloaja branilaca ui.
Nije ga donijelo ni potpisano primirje koje je na snagu stupilo 25. jula
Snage odbrane odbile su tri uzastopna pjeadijska napada na Golo brdo.
Pjeadijski napadi na pravcu Golog brda nastavljeni su i 26. jula, uz ne-
prekidno i ubitano dejstvo artiljerije po Golom brdu, Mujkia-brdu i
Hrastiku, ali i naseljima Ugorsko, Barica, Hotonj i Kobilja Glava. Najtee
stanje bilo je na dijelu sjeverne strane Golog brda, na kojem su se nalazi-
li, prethodnih dana izgubljeni poloaji. Na taj dio linije 26. jula je uvede-
na eta Specijalne jedinice MUP-a RBiH, sastavljena od mladih policajaca
bez velikog ratnog iskustva. Uz njih na ovom dijelu su ostala i dva voda iz
sastava 1. bataljona. U popodnevnim satima, usljed estine vatre ostva-
rivane topovima, haubicama, tenkovima, minobacaima i VBR-ovima,
naroito sa poloaja VRS na Tukovima, snage odbrane sa sjeverne strane
su se povukle na posljednju liniju odbrane, na samoj vododjelnici Golog
brda. Predveer je pokuan protivnapad s ciljem vraanja izgubljenih po-
loaja. Zamisao za koju se opredijelio komandant 1. mtbr bila je upotre-
ba tenka, koji je, koristei efekat iznenaenja i psiholokog oka, brzom
vatrom trebao eliminisati neprijateljske posade u napadnutim rovovima.
Tenk je uspio izai na Golo brdo i ispaliti dvije granate prema neprijatelju,
a onda se jednom stranom zaglavio u dubokoj traneji koja je predstav-
ljala jedinu sigurnu komunikaciju prema poloajima sa sjeverne strane
Golog brda i prolazila golom istinom po kojoj je objekat i dobio ime,
preko koje je prolaz mimo saobraajnice predstavljao nemoguu misi-
ju. Tenk je zatvorio upravo tu jedinu traneju prema vrhu kote. U toku
noi injeni su bezuspjeni pokuaji njegovog izvlaenja. U isto vrijeme s
linije su izvuene i desetkovane i iscrpljene snage 1. bataljona na sredi-
njem dijelu linije od sela Jezera prema Golom brdu. Na taj dio uvedena je
eta odreda policije Laste. Desni kraj prema koti 830 pojaan je jednim
vodom iz sastava 1. bbr.
Jutro 27. jula zapoelo je vjebama gaanja srpske artiljerije u nepo-
kretnu metu koju je predstavljao zaglavljeni tenk na Golom brdu. Osoko-
ljene ovim uspjehom, snage VRS su nastavile sa artiljerijskim i pjeadijskim
napadima, upotrijebivi i hemijske udare osam puta. Snage odbrane dra-
le su se na samoj vododjelnici Golog brda svojom upornou i vatrom sna-
ga 1. brdske brigade s desnog kraja, i vatrom snaga 2. bataljona iz pravca
kote 830, koje su sa svojih poloaja imale mogunost efkasnog dejstva po
sjevernoj strani Golog brda. Jedinica MUP-a i vodovi 1. bataljona na tom
dijelu bili su potpuno odsjeeni. U pokuaju da im doture vodu i munici-
ju, od jake neprijateljske vatre stradali su pripadnici diverzantskog voda 2.
bataljona. Situacija je iz sata u sat postajala sve tea. Oekujui pad Golog
brda, komandant ehovi je naredio evakuaciju snaga iz sela Jezera i po-
sjedanje rezervnih poloaja. U popodnevnim satima, dolo je do sloma od-
brane na Golom brdu. Situaciju je na rub potpunog rasula dovela pogibija
komandanta 1. motorizovane brigade Envera ehovia i komandanta 1.
motorizovanog bataljona Zahira Panjete. U dijelu ciklusa napada u kojem
su srpske snage artiljerijsku vatru poele prenositi po dubini rasporeda 1.
motorizovane, to je oznaavalo poetak pjeadijskog napada, granate su
poele padati po selu Jezera u kojem se nalazio IKM 1. motorizovane. U
tom trenutku, izvan zatienog objekta IKM-a, komandanti ehovi i Pa-
njeta osmatrali su razvoj situacije na Golom brdu. Dvije granate su gotovo
istovremeno eksplodirale u njihovoj neposrednoj blizini i ubile obojicu.
Tako je na svom komandnom mjestu poginuo simbol 1. motorizovane bri-
gade, njen prvi komandant Enver ehovi.
Pjeadijski napad na Golo brdo koji je poeo ovim granatiranjem Jezera,
rezultirao je zauzimanjem vrha kote od strane VRS sa sjeverne strane. Snage
MUP-a i 1. bataljona koje su se povlaile s tog dijela, ne mogavi koristiti
traneju koju je zatvorio zaglavljeni izgorjeli tenk, tokom povlaanja pretr-
pjele su velike gubitke. Do sumraka su se sa Golog brda povukle i preostale
snage branilaca. Na liniji odbrane 1. bataljona ostao je samo dio njegovih
snaga na lijevom kraju prema Visu, s pojaanjem iz 2. Vmtbr, i vod 1. bbr na
desnom kraju prema koti 830. U toku noi bilo je velikih problema s posje-
danjem nove linije odbrane prema Golom brdu i njenog uvezivanja, mada
su uvedene dodatne snage iz rezerve 1. korpusa, iz MUP-a i ojaani vod 2.
bbr, kao i dio vlastitih snaga brigade. Do jutra, maglovitog na sreu, linija je
ipak posjednuta.
Narednih sati, dana i noi, novouspostavljena linija je uurbano uko-
pavana i ureivana, do mjere u kojoj je mogla izdrati napade srpskih
snaga. Tako postavljena, ostat e praktino nepromijenjena do kraja
rata.
Tunel Dobrinja Butmir ispod aerodromske piste probijen je 30. jula
1993. i kroz njega su u toku noi upuena prva pojaanja braniocima Igma-
na i Bjelanice.
SARAJEVSKI RATNI TUNEL
Prvih dana augusta glavno pitanje kraja teke bitke za Sarajevo bilo je
pitanje odranja, praktino posljednjih, poloaja odbrane Armije RBiH na
planini Igman i zatite komunikacije Hrasnica Pazari. Pad ovih linija, kao
posljednji cilj operacije LUKAVAC-93, potpuno bi odvojio Sarajevo od preo-
stale slobodne teritorije i njegovu odbranu uinio nemoguom.
Tunel Dobrinja Butmir ispod aerodromske piste probijen je 30. jula
1993. i kroz njega su u toku noi upuena prva pojaanja braniocima Igma-
na i Bjelanice.
Naime, tokom 1993. dok je ARBiH vodila presudnu borbu na tri fronta
u krajnje neravnopravnim uslovima borei se za svaki kvadratni metar te-
ritorije, za svako selo, za svaki grad, dok su branioci Sarajeva na Igmanu i u
gradu troili posljednje atome snage sprjeavajui da Sarajevo padne u ruke
agresora, tog trenutka u Sarajevu se raa tunel spasa, tunel slobode, tunel
ponosa za Sarajevo i BiH, istovremeno tunel sramote MZ, tunel koji zovemo
sarajevski ratni tunel (D-B).
U decembru 1992., na jednom brifngu komandanta 1.K. naelniku G
Armije RBiH o veoma tekoj i veoma sloenoj vojnoj situaciji u gradu Saraje-
vu, ovjek iz jedne od prijateljskih zemalja BiH dao je ideju o kopanju tunela
ispod aerodromske piste. Tog trenutka ideja o kopanju tunela bila je za nas
ista utopija i neizvodljiva, meutim,ubrzo komanda 1.K. preuzima mjere i
korake u tom pravcu. Ve prvog marta 1993. formirane radne grupe su otpo-
ele runo kopanje sarajevskog ratnog tunela sa obje strane. Tunel je kopan
punih pet mjeseci smjenskim danononim radom oko 200 ljudi. Kroz taj isti
tunel odmah nakon njegovog prokopavanja 30. jula 1993. u 21,30 te iste
noi prole su prve ete iz Sarajeva, istrale na Igman i pritekle u pomo bra-
niocima Igmana koji su upravo tih dana vodili odsudnu borbu za odbranu
Sarajeva od drugog obrua. Zahvaljujui upravo ovom tunelu, koji je omo-
guio izlazak spasonosnih jedinica u pomo braniocima Igmana, sprijeeno
je formiranje drugog agresorskog obrua oko Sarajeva.
Teinu situacije u kojoj je do tog trenutka bilo Sarajevo a time i BiH, deblo-
kirao je, odnosno trajno otklonio sarajevski ratni tunel, tako teka situacija u
Sarajevu i BiH od nastanka sarajevskog ratnog tunela do kraja rata vie se
nikada nije ponovila. Poslije do kraja rata u grad je ulazola prijeko potrebna
hrana, naoruanje, municija i druga potrebna sredstva za ivot graana i od-
branu grada. Prema projektnoj odnosno dokumentaciji iz elaborata, nuno
je bilo iskopati oko 120 m prilazne tranee na strani D i 800 m tranee na
strani B, prosjene dubine 1,70m i irine 1,30 m. Tunel je runo kopan.
Najnia taka dna tunela je 5 m u odnosu na aerodromsku pistu, razlika u
najnioj i najvioj taci dna tunela je 3,65 m padovi i usponi kreu se od 0,4% do
7,5% to ima za posljedicu oteano rjeenje crpljenja podzemnih voda, a nivo
podzemnih voda je na oko 4,10 m dubine, ukupna duina tunela je 672 m.
Ulazni dio u tunel sa Dobrinjske strane rijeen je probijanjem poda i zida
objekta (kue) na nivo tunela -1,65 m. Prosjena visina tunela sa Dobrinjske
strane kree se od 152 cm do 160 cm, a prosjena irina u gornjem dijelu tu-
nela je od 85 cm do 90 cm, donja irina trapeza tunela je 95 cm do 100 cm. U
ovom dijelu nalazi se najui, ali i najtei dio za prolaz- tzv. sputeni ulaz dug
oko 20 m, visine 100 cm.
Sa Butnirske strane tunel je neto vii. Prosjena visina 170 cm a prosje-
na irina bila je 100 cm.
U tunelu je danonono radila rasvjeta, pumpe za ispumpavanje podze-
mnih voda, improvizovana eljeznica od dva L profla irine 60 cm, u prvoj
fazi oko 720 m pruge. Nekoliko mjeseci poslije postavljen je improvizovani
naftovod a zatim i visokonaponski podzemni kabal za napajanje el. energi-
jom prioritetnih potroaa u gradu.
Pri iskopu tunela veliki problem je bilo odlaganje 1500-1800 kubnih me-
tara iskopane zemlje iz tunela, a da se ne primijeti da se tunel radi. Ukupno je
iskopano oko 2800 kubnih metara zemlje, ugraeno oko 170 kubnih metara
drvene grae, i ugraeno oko 45 tona metalne konstrukcije i oplate.
Radovi na izgradnji tunela trajali su od 1. marta do 30. jula 1993. godine
(5 mjeseci). U 21:30 sati 30.07.1993. dolo je do spajanja strana D i B i po
osnovi nije bilo odstupanja, dok je po visini bilo odstupanje 60 cm.
Izgradnja tunela trajala je punih 5 mjeseci neprekidnog rada na pola pu-
kometa od neprijatelja i sa vojnicima UN-a nad glavama. Zapravo tunel je
nastajao na oko 80-100 m daleko od prve linije. Njegovo obezbjeenje, i s
jedne i s druge strane, u tom vremenu bilo je najorganizovanije, a sastojalo
se od dvije diverzantske ete koje su stalno bile spremne da dejstvuju na
potrebnom pravcu. Kada je prokopan i stavljen u funkciju branjen je sadej-
stvom 4. i 5. motorizovane brigade, 1. korpusa. Na dobrinjskoj strani nalazio
se jedan protivavionski mitraljez 12,7 mm i lanser raketa TF-crvena strijela,
a smjene su imale samo jedan zadatak: nadzor objekta.
Ukupni znaaj i djelo sarajevskog ratnog tunela tokom odbrane od agre-
sije moe se istai sa nekoliko injenica:
kroz tunel je prolo oko 450.000 evidentiranih i oko 700.000 neevi-
dentiranih lica, ukupno oko 1.150.000;
kroz tunel je proneeno organizirano i pojedinano 19.082 tona hra-
ne, a komercijalne robe oko 8.852 tone;
kroz tunel je prolo oko 4.516 tona MTS-a, 36 tona sanitetskog materi-
jala, 549 tona vojne opreme, kao i 3.930 tona ostalih MTS-a;
kroz tunel je prolo i oko 4. 500.000 litara nafte i benzina, kao i 80.000.
000 KW elektrine energije.
Bez obzira na ove cifre koje dovoljno govore o ogromnom doprinosu sa-
rajevskog ratnog tunela u odbrani Sarajeva i BiH, ipak se smatra da je njegov
doprinos daleko iznad ovih brojki, njegov doprinos je gotovo i neopisiv i
nemjerljiv sa aspekta odbrane Sarajeva i BiH.
Iako je tunel tada praktino bio samo rupa za prolazak, tunel je istoga
dana postao nova nada, vie se nije moralo pretravati preko piste, vojska i
materijalno tehnika sredstva su mogla prolaziti nesmetano na obje strane.
Jo nisu bile postavljene ine i sav teret se nosio na leima a nedovreni ra-
dovi na konstrukciji i oplati oteavali su prolazak.
Iako je tada izdato precizno nareenje da je tunel vojni objekat, realnost
je bila sasvim drugaija, zapravo vojska je izlazila iz grada i vraala se sa iz-
vrenog zadatka a izbjeglice su bjeale prema gradu. Ljudi su pjeaili i po
stotinu kilometara da bi uli u grad. Bez obzira na to da se istina o postojanju
tunela morala skriti i drati u tajnosti, svi zainteresovani su znali da postoji i
kolone izbjeglica, civila ena djece staraca kretali su se prema Sarajevu. Nji-
hovo kretanje nije mogla zaustaviti ni policija, ni vojska, ni UNPROFOR, vei-
na je sve rizkovala pa ak i ivot samo da bi stigli u grad. U Sarajevu su imali
nekoga, djecu, roditelje, roake kod kojih su oekivali prihvat i spas ili su bili
bolesni pa su traili ljeenje ili su imali mnoge druge razloge koje su navodili
samo da bi uli u grad, skupljali su se u veim grupama pored tunela, puta-
jui ih u manjim grupama da prou kroz tunel kako bi uli u grad.
Objekat D-B tunel je odigrao veoma vanu ulogu za grad Sarajevo i dr-
avu Bosnu i Hercegovinu i da se on nije prokopao politike i mirovne prilike
u BiH bez njega bi poprimile drugaiji tok. Teko je i pretpostaviti ta bi se
sve gradu Sarajevu i dravi BiH desilo da on nije stavljen u funkciju. Tokom
druge polovine 1993. i poetkom 1994. ispoljene su prednosti izlaska znat-
nih snaga 1. korpusa iz grada. Tokom ljeta sve jedinice iz Sarajeva su redov-
nim smjenama ljudstva kroz tunel izrotirale svoje bataljone u dodjeljenim
zonama van grada, to je jedinicama omoguilo da se adaptiraju i prilagode
uslovima planinskog naina izvoenja borbenih radnji.
Objekat D-B odigrao je veoma vanu i veliku ulogu u borbi za opstanak
grada Sarajeva i za preivljavanje Sarajlija u opsadi. Kroz tunel D-B u grad je
ulazila i iz njega izlazila vojska Prvog korpusa, linosti i jedinice policije, lju-
di civili politiari, razne delegacije, delegati i obini graani iz raznoraznih
razloga (posjeta rodbine, porodice ili zbog lijeenja itd. )
Prvi organizovan prolazak civila kroz tunel bio je u avgustu 1993. godine.
Poslanici republike Skuptine, koji su trebali vozilima UNPROFOR-a da se
prebace u grad, zbog viesatnog ekanja i neodobravanja prolaska od stra-
ne srpskih opsadnih snaga, pukovnik, komandant snaga UN-a obavijestio je
legitimne organe drave BiH da ne moe preuzeti rizik njihove vonje dok ne
dobije saglasnost od agresorora. Odustali su i sami delegati od te namjere i
ulazak u grad im je organizovan kroz Sarajevski ratni tunel.
O znaaju sarajevskog ratnog tunela najvie govori izjava ratnog pred-
sjednika Predsjednitva RBiH Alije Izetbegovia, koju je uzeo Enver Kazaz pri
njegovom jednom u nizu prolazaka kroz sarajevski ratni tunel. .
Pitanje: Pored vojnog znaaja objekta D-B, koliki je njegov stvarni poli-
tiki znaaj, recimo za va politiko diplomatski rad kao i ukupan odnos sa
meunarodnom zajednicom.
Ja mislim, da nismo imali ovog Objekta Sarajevo se prije svega
ne bi odralo, a Sarajevo je glava Bosne. Ne bi imali nikakve kontak-
te sa svijetom. Naravno prije svega vanost Objekta je u tome to je
omoguio unoenje neophodnih stvari u Grad, koje su neophodne
za ivot, neohodne opreme. A, onda je na drugom mjestu to to je
omoguio komunikacije sa svijetom, jer bez tih komunikacija mislim
da bi stvari mnogo, mnogo tee ile, sumnjam da bi uope mogli da
opstanemo.
SPRJEAVANJE RADIKALIZACIJE U 1. KORPUSU I ARMIJI RBIH
Prema nainu svoga nastanka pojedine borbene grupe su se pojavile
kao preteno spontani elementi neformalne vojne organizacije branilaca, u
poetnom periodu kao paravojni sastavi, iji je nastanak potaknut dobro-
voljnim odzivom pojedinaca nakon nastale vojno-politike situacije u RBiH
i najavljene prijetnje nestankom jednoga naroda. U dosta izraenom stepe-
nu drutvene dezintegracije, uslijed socijalne besperspektivnosti i straha za
goli ivot, uslovno reeno, spontano je dolo do odziva naroda na uee
u odbrani i suprotstavljanju nadolazeoj agresiji vienoj ve i na snimcima
koji pokazuju kako srpske okupacijske snage unitavaju muslimanski narod.
Prema nainu nastanka i stepenu spontaniteta nastanka borbene grupe
odreivan je karakter ponaanja borbene grupe u poetnoj fazi odbrane od
agresije. Prema nainu ponaanja u tome periodu odbrane borbene grupe
se mogu klasifcirati u kontrolisane, polukontrolisane i nekontrolisane.
Poetni period odbrane grada karakterizira izraena drutvena dezinte-
gracija, pa se u takvoj situaciji ispoljavaju i manifestuju pojavni oblici samo-
volje i anarhinosti, pojave razliitih oblika nasilnikog ponaanja pojedina-
ca u pojedinim grupama, pa i grupa prema dravnim organima, graanima
kao i materijalnim i kulturnim dobrima u samom gradu Sarajevu i ire.
Njihovoj samovolji se moralo stati ukraj, kako odbrana grada ne bi nosila
bilo kakav teret zloinakog ponaanja zbog pojedinih komandanata i ko-
mandira koji su jo bili izvan sistema komandovanja.
Mnogi nekontrolisani horizontalni autoriteti su eliminisani nizom reor-
ganizacijskih postupaka u 1. korpusu ARBiH tokom 1992. i poetkom 1993.
Period mart oktobar 1993. odlikuje postepena stabilnost vojne organizaci-
je odbrane grada. U ovom vremenskom periodu karakteristino je nekontro-
lisano ponaanje koje je ispoljavala komanda 10. brdske brigade te dijelovi
9. motorizovane brigade. Da bi se uspostavio potpun legitimitet nad svim
elementima organizacijske strukture odbrane grada Sarajeva, poduzete su
potrebne organizacijske promjene u zoni odgovornosti Prvog korpusa.
tab Vrhovne komande OSRBiH, Naredbom str. pov. broj 14/75-97, Sara-
jevo, od 30.8.1993. nareuje organizacijske promjene ratnih jedinica u zoni
odgovornosti 1. korpusa. Preformiranje: Postojee brigade 1. korpusa (1. i
10. brdsku brigadu) preformirati u 15. motorizovanu brigadu po ratnoj for-
maciji broj T-412. 195. Novoformiranoj 15. motorizovanoj brigadi dodjeljuje
se novi brojni naziv.
Popunu 15. mtbr. ljudstvom planirati i realizovati sa 100% u odnosu na
privremenu ratnu formaciju motorizovane brigade, i to prvenstveno ljud-
stvom iz sastava brdskih brigada koje su ule u sastav novoformirane briga-
de. U nemogunosti popune do punog procenta od dosadanjeg sastava,
ljudstvo koje nedostaje traiti zahtjevom preko Okrunog sekretarijata od-
brane Sarajevo.
Kako prethodnim transformacijskim postupcima nisu svi konfiktni sadr-
aji u potpunosti eliminisani i izbjegnuti, oni e se ovom transformacijom
iskazati u svom drastinom obliku. Zapravo, ovaj transformacijski postupak
reorganizacije odbrane grada opstruirat e komandant 10. brdske brigade
a podrat e ga i zamjenik komandanta 9. motorizovane brigade; oni su bili
legitimni u strukturi odbrane grada. Sukob nastaje na relaciji s legalnim in-
stitucionalnim autoritetima organizovane odbrane koji tee ka redu, organi-
zovanosti, odgovornosti i centralizaciji sistema rukovoenja i komandova-
nja svim odbrambenim sastavima 1. korpusa ARBiH. Komandant 10. brdske
brigade i zamjenik komandanta 9. motorizovane brigade kao horizontalni,
samonikli ratni autoriteti pod komandom komande 1. korpusa jo iskazuju
destrukciju u centralizaciji vojne hijerarhije. Ovi sukobi e se u svojoj drasti-
noj formi pokazati u periodu od 10. do 26. oktobra 1993. Ove dvije brigade,
podravane nekim destruktivnim snagama iz sjene, ulaze u otvoren oruani
sukob s legitimnim snagama odbrane grada sa brigadama 1. korpusa i jedi-
nicom MUP-a. Konaan bilans ovog sukoba moe se rezimirati u ubistvu 12
pripadnika 1. korpusa i Specijalne jedinice MUP-a. Snage reda su ipak nad-
vladale destruktivne snage. Poslije ovih dogaaja pristupit e se realizaciji
naredbe o preformiranju ratnih jedinica te e se legalizovana vojna struktura
odbrane grada uobliiti i ostati do kraja rata u potpunoj formalizovanoj for-
mi. Naravno da su se ovi sukobi odrazili na odbranu grada u svome najgo-
rem obliku.
Ako je ikada tokom etverogodinje odbrane od agresije bio upitan op-
stanak Bosne i Hercegovine, onda je to bilo svakako 1993. Naime, te godine
Armija RBiH ratuje protiv etiri neprijatelja Vojske RS-a, HVO-a, snaga Fi-
kreta Abdia i antidravnih snaga. Te godine BiH je bila jedan veliki logor,
hermetiki zatvoren sa svih strana, a branioci Sarajeva u svome dodatnom
opsadnom neprijateljskom obruu. Sarajevo je naravno najvie i osjetilo po-
sljedice tih obrua, zbog ega se izmeu ostalog najvie i javljaju antidravni
elementi u njemu. Nakon uoavanja prvih znakova pojave tih elemenata u
redovima branilaca, komandant Prvog korpusa Mustafa Hajrulahovi Talijan
uputio je dopis pretpostavljenoj komandi pod pov. br. 06/11-157 od 3. 2.
1993. u kojem predlae smjenu komandanata brigada koji su se bavili krimi-
nalnim radnjama i ispoljavali samovolju u obavljanju vojnih dunosti. Uspr-
kos pokuajima komandanta da rasvijetli i zaustavi ta nezakonita djelovanja,
situacija se i dalje pogoravala.
Na sjednici Savjeta za zatitu ustavnog poretka Predsjednitva RBiH, kao
vrhovne komande, kojim je predsjedavao lan Predsjednitva dr. Mirko Pe-
janovi, a to se vidi iz zapisnika taba Vrhovne komande Oruanih snaga
pod pov. br. 03/25-168 od 12. 9. 1993. godine, s te sjednice, novi komandant
1. korpusa Vahid Karaveli izmeu ostalog je kazao, kako je zapisano: Kara-
veli cijeni da su problemi, posebno u 9. motorizovanoj brigadi i 10. brdskoj
brigadi, a koje proizvode elo i Caco, do te mjere narasli da se karakteriu
terorom nad graanima i svim drugim subjektima, te da se mora hitno pri-
stupiti njihovom radikalnom rjeavanju. Istie da od borakog sastava 9. i 10.
brigade nije vie od 10-20 posto uz njihove paranoine komandante, ali da
je ovaj mali broj ekstrema spreman na sve, pa i na ubistva. On dalje izraava
sumnju da iza Cace i ele neko stoji u vrhu vojnoga i dravnog rukovodstva.
I nakon toga opstrukcije i kriminalno djelovanje tih grupa ne jenjavaju,
ve naprotiv jaaju, to najozbiljnije i najdirektnije ugroava funkcionisanje
rukovoenja i komandovanja odbranom grada Sarajeva i time dovodi u pi-
tanje i njegovu samu odbranu. Zbog nemogunosti daljnjega uspjenog
komandovanja odbranom grada Sarajeva komandant 1. korpusa poetkom
oktobra 1993. odlazi kod predsjednika Predsjednitva RBiH, Alije Izetbego-
via, sa zahtjevom da mu se pismeno odobri upotreba oruane sile protiv
antidravnih elemenata kako bi ih stavio u lanac komandovanja; u protivno-
me ne eli dalje obavljati dunost komandanta Prvog korpusa Armije RBiH.
Na sjednici Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine, odranoj
25.10.1993. godine, razmatrana su pitanja nezakonitog postupanja dijelova
10. brdske i 9. motorizovane brigade i problemi koje izazivaju njihove ko-
mande i pojedine starjeine te je s tim u vezi Predsjednitvo donijelo odluku
u kojoj stoji:
1. Razrjeava se dunosti komandant 10. brdske brigade Muan Topalo-
vi Caco i zamjenik komandanta 9. motorizovane brigade 1. korpusa
Armije Bosne i Hercegovine, Ramiz Delali elo.
2. Imenovane i ostale starjeine i vojnike ovih brigada koji se, eventual-
no, budu suprotstavili izvrenju ove odluke liiti slobode i razoruati.
Dozvoljava se upotreba sile radi izvrenja ove odluke, ukoliko se to poka-
e neophodnim.
U skladu s odlukom Predsjednitva sainjen je plan razoruanja dijelova
10. brdske brigade i 9. motorizovane brigade pod kodnim nazivom Trebe-
vi. Za izvrenje plana angaovane su slijedee snage:
Odred policije za specijalne namjene MUP-a RBiH,
Specijalni odred Centra slubi bezbjednosti Lasta,
Bataljon Vojne policije taba Vrhovne komande,
Jedinica Armije RBiH Crni labudovi,
Pet jedinica iz 1. korpusa Armije RBiH po odluci komandanta 1.
korpusa.
Jedinice su zadatke izvravale po planu angaovanja. Od pripadnika ta-
ba Vrhovne komande Oruanih snaga, Ministarstva unutranjih poslova,
Komande 1. korpusa, Centra slubi bezbjednosti Sarajevo i bataljona Vojne
policije VK-a formirana je grupa za komandovanje po elementima plana
Trebevi.
U zoru, tanije u 5:30 sati, 26.10.1993. godine pokrenut je plan pod kod-
nim nazivom Trebevi. Nakon cjelodnevnih borbi Odluka Predsjednitva
broj: 02-111-646/93 od 25.10.1993. godine je realizovana kasno u no. Lieni
su slobode komandant 10. brdske brigade Muan Topalovi Caco, zamjenik
komandanta 9. motorizovane brigade Ramiz Delali elo i jo 132 pripadni-
ka iz ovih dviju brigada koji su se suprotstavili izvrenju navedene odluke.
Tokom liavanja slobode Muan Topalovi Caco je s jednim brojem starjei-
na i vojnika pruio oruani otpor i tokom akcije ubio 12 pripadnika iz redova
bh. armije i policije, ali je ipak lien slobode. U toku premjetanja iz Komande
1. korpusa do zatvorskih prostorija Muan Topalovi Caco je pokuao pobje-
i i ubijen je.
Ljudstvo na odbrambenim poloajima iz ovih dviju brigada produilo je
smjenu u neto smanjenom obimu, ali se to nije odrazilo na sigurnost od-
brambenih linija grada. Na prostoru Igmana iz sastava 10. brdske brigade
uhapeno je jedno lice a iz 9. motorizovane nije bilo nikakvih suprotstav-
ljanja te niko nije lien slobode. Ljudstvo i komandna struktura navedenih
jedinica na prostoru Igmana nisu se suprotstavljali nareenjima, te su u ne-
izmijenjenom sastavu ostali jo 10 dana na poloajima do dolaske smjene iz
njihovih jedinica.
U analizi unutranjih konfikata u strukturi odbrane grada u pogledu le-
gitimiteta odbrane dominantna je tenja ka uspostavi jedinstvenoga legi-
timnoga i centralizovanog sistema odbrane i tenja ka jaanju legitimnih
institucija vlasti eliminisanjem svih oblika samovolje pojedinaca, to je na-
nosilo legitimnim snagama odbrane ogromnu moralnu tetu. Akcijom Tre-
bevi sve su komande i jedinice Armije RBiH u zoni odgovornosti 1. korpusa
stavljene pod jedinstvenu komandu.
S druge strane, intenzifkacijom velianja horizontalnih autoritete rata
teilo se ka decentralizaciji vlasti i prisvajanjima neograniene moi, ispolja-
vanju autokratskog ponaanja pojedinaca dezorganizaciji i pretvaranju od-
brane grada u svoju suprotnost, te se sa stajalita proklamovane Platforme
za odbranu RBiH, koju je prihvatilo Predsjednitvo, njihova nekontrolisana
djelatnost podvodila pod antidravnu djelatnost. S pobjedom legaliteta nad
stihijom spontaniteta ukinut je decentralizovani despotizam pojedinaca i
uspostavljen hijerarhijski legitimitet odbrane grada, centralizovano subor-
diniran, stabilan i organizovan sistem odbrane grada Sarajeva, koji je u ko-
nanom i odbranio grad Sarajevo, a time i RBiH.
Zato neki sarajevski momci koji su s nekim pukicama i golim prsima
stali u herojsku odbranu ovoga grada nisu do kraja znali izgraditi svoje ju-
nake likove? (Senad Hadifejzovi, Rat uivo)
Akcija Trebevi Armije i MUP-a RBiH oznaila je poetak odlunog razra-
unavanja s kriminalcima u armijskim i policijskim redovima. Akcija pod kod-
nim nazivom Miljacka nastavak je akcije Trebevi. Plan aktivnosti je vezan
za prekid neposlunosti, nezakonitosti i kriminalnih radnji koje je predvo-
dila komanda 4. motorizovanog bataljona 102. motorizovane brigade kao
i pojedinci iz 102. mtbr. Njihovim nezakonitim djelovanjem naruavano je
jedinstvo sistema komandovanja, kao i lina, pravna i imovinska sigurnost
graana.
Zadatak zdruenih snaga (1.K. )Armije RBiH i Centra slubi bezbjednosti
(CSB) bio je vezan za blokadu ireg podruja opina Novo Sarajevo i Novi
Grad te blokadu objekata u kojima su se nalazili identifkovani odmetnuti
pripadnici komande 4. motorizovanog bataljona 102. mtbr., kao i pojedinci
odmetnuti iz sastava te brigade. Nakon blokade objekata izvreno je njihovo
zauzimanje a 38 lica pojedinano navedenih u planu s unaprijed odreenim
snagama lieno je slobode i privedeno u tano odreenu policijsku stanicu
prema planu akcije. Nakon ove akcije sve naoruane grupe i pojedinci u op-
sjednutom dijelu grada krajem 1993. stavljeni su pod kontrolu armijskih ili
policijskih snaga.
HRVATSKO VIJEE OBRANE KAO POSLJEDNJI
ANTIDRAVNI ELEMENT U OPSJEDNUTOM SARAJEVU.
Prijedlog Vance-Owenovog mirovnog plana, iznesen poetkom januara
1993. na mirovnim pregovorima u enevi, predviao je organizaciju drave
u deset provincija formiranih po veinski nacionalnom principu, s visokom
autonomijom provincija i neznatnom centralnom vladom, to je ustvari bio
detonator koji je zapalio tinjajui sukob. Plan je odmah potpisao Mate Boban
ispred HVO-a. Nakon to je privremeno izostala podrka Sjedinjenih Ameri-
kih Drava jedinstvu BiH, svoj potpis na plan je 25. marta u New Yorku stavio
i predsjednik Predsjednitva RBiH Alija Izetbegovi, meutim plan su odbili
predstavnici SDS-a, zbog ega ga je meunarodna zajednica odbacila i sve
zainteresovane strane, osim HVO-a, za koji je ponuena mapa razgranienja
provincija predstavljala ostvarenje svih nacionalistikih snova o kompaktnoj
nacionalnoj teritoriji s prostorom potpuno naslonjenim na granicu s Hrvat-
skom. Hrvatsko vijee obrane je nastupilo s tumaenjem da je plan validan,
jer su ga potpisali i Boban i Izetbegovi, na teritorijima koje kontroliraju
Armija RBiH i HVO, te da se na tome dijelu teritorija treba odmah provesti
razgranienje i podjela vlasti. HVO je odmah izdao nareenje po kojem na
teritoriji predvienih hrvatskih provincija ne mogu boraviti druge vojne je-
dinice osim HVO-a i funkcionirati drugi organi vlasti. Poetak realizacije ovog
nareanja pratili su ultimatumi snagama ARBiH da napuste teritorij ili da se
razoruaju, a postupak prisilnog provoenja naredbe izazvao je sukobe koji
su prerasli u ratni sukob.
Hrvatsko vijee obrane Gradski stoer HVO-a Sarajevo i brigada HVO-a
Kralj Tvrtko od poetka opsade grada konstantno su ispoljavali nezako-
nitosti u pogledu mobilizacije vojnih obveznika, nisu sadjejstvovali ni sara-
ivali s Armijom RBiH; provodili su samo odluke iz Gruda i nisu priznavali
Komandu 1. korpusa ni nareenja komandanta taba Vrhovne komande
Armije RBiH, otvoreno ih odbijajui jer su takve upute prema njima dolazile
iz Gruda i politikog vrha HDZ-a za BiH na elu s ekstremistom Matom Boba-
nom. Za vrijeme sukoba izmeu Armije RBiH i HVO-a preko njih se obavljalo
izvoenje bojovnika na lokalitet centralne Bosne gdje su se aktivno ukljui-
vali u sukobe s pripadnicima Armije, ime su naruavali jedinstvo komando-
vanja i jedinstvo teritorije grada Sarajeva zahtijevajui da jedinice 1. korpusa
napuste teritorije na kojima su bile rasporeene jedinice HVO-a, a s ciljem
stvaranja posebne opine i njenog prikljuenja paradravnoj tvorevini Her-
ceg-Bosni. Na ovaj nain su slabili odbranu grada, borbenu gotovost Armije
RBiH te ugroavali linu, pravnu i imovinsku sigurnost graana Sarajeva.
Kako bi se to sprijeilo, Naredbom str. pov. br. 14/75-126 od 28.10.1993.
pod kodnim nazivom HUM, tab Vrhovne komande OSRBiH je naredio da
se izvri ukidanje Hrvatskog vijea obrane i Stoera HVO-a u gradu Sarajevu,
odnosno izvri preimenovanje brigade HVO-a Kralj Tvrtko u Hrvatsku bri-
gadu Kralj Tvrtko i stavi pod komandu 1. korpusa Armije RBiH. Naredba je
realizovana 6.11.1993. godine. Jedinice 1. korpusa koje su vrile privremeno
razoruanje pripadnika HVO-a iz brigade Kralj Tvrtko sainile su spiskove
naoruanja i druge opreme nakon ega se odmah pristupilo formiranju Hr-
vatske brigade Kralj Tvrtko, prije svega imenovanjem zapovjednitva na
elu s Nedjeljkom Verajom, a potom postupnim naoruavanjem niih jedi-
nica te brigade. Po formiranju nove brigade ona je stavljena pod komandu
1. korpusa Armije RBiH. Politiki lider HVO-a i ujedno najvei zagovornik Bo-
banove politike u Sarajevu bio je Slavko Zeli, koji je u ovoj akciji pruio svo-
jevrsni otpor. Nakon toga je stavljen privremeno u svojevrsni kuni pritvor,
a kada ga je posjetio tadanji lan Predsjednitva RBiH iz reda hrvatskog
naroda Stjepan Kljui, Zeli je upotrebljavao pogrdne rijei i Kljuia nazvao
izdajnikom hrvatskog naroda.
Izvrenjem nareanja pod kodnim nazivom HUM uspostavljen je u pot-
punosti jedinstven sistem rukovoenja i komandovanja u zoni odgovor-
nosti 1. korpusa ARBiH, i time uspostavljena puna kontrola teritorije grada
Sarajeva unutar opsadnog obrua. Nakon ovih dogaaja u naredne dvije
godine rata Hrvatska brigada Kralj Tvrtko dala je znaajan doprinos u od-
brani grada Sarajeva.
Komanda 1.K. morala je iz razloga sigurnosti Sarajeva poduzeti opsenu
akciju na razoruavanju brigade HVO u Sarajevu u novembru 1993. i tran-
sformisati je u Hrvatsku brigadu Kralj Tvrtko i staviti je pod komandu 1.K.
Armije R BiH. Tadanji lider HDZ-a u Sarajevu Slavko Zeli, koji je lana pred-
sjednitva R BiH Stjepana Kljuia pri posjeti ak pljunuo, govori da je i HVO u
Sarajevu pokualo na bilo koji nain doprinijeti i sadejstvovati snagama koje
napadaju na Bugojno i G. Vakuf, a time i istonom agresoru koji je pokuao
Sarajevo staviti u drugi neprijateljski obru i time ga ubiti.
Nakon ljetnog neuspjeha u operacijama dvaju neprijatelja, krajem 1993.
pokuavaju u zoni odgovornosti 1. korpusa ponovo dogovorno srednju Bo-
snu pretvoriti u enklave, na nain da srpske snage napadnu na s. Kruevo i
Olovo i pokuaju se spojiti sa svojim snagama u Vozui dolinom rijeke Kri-
vaje i tako tuzlanski bazen pretvore u enklavu, a hrvatske snage da se spoje
izmeu Kiseljaka i Busovae preko Zahora (Zavrtaljke) i na taj nain dolinu
rijeke Bosne (Zeniki bazen) pretvore u drugu enklavu. Naravno borbe su
bile intezivne meutim jedinice 1. korpusa su osujetile i te neprijateljske na-
mjere kao i sve druge tokom te najtee 1993. godine.
Tokom 1993. branioci su uspjeno odbranili grad Sarajevo. Ovi su rezulta-
ti direktna posljedica poduzetih organizacijskih postupaka u transformaciji i
reorganizaciji odbrambenog sistema grada. Organizacijskim mjerama i tran-
sformacijskim postupkom okrupnjavanja borbenih sastava te meusobnim
povezivanjem borbenih elemenata formirana je vojna hijerarhija odbrane
grada kroz strukturiranu hijerarhiju komandi brigada i njihovim stavljanjem
pod jedinstvenu komandu komandu 1. korpusa. U meuvremenu su po-
duzete i provoene nove mjere na planu kvalitetnije odbrane grada. Sa sva-
kim danom rastao je organizovani otpor patriotskih snaga, a snage agresora
morale su pronalaziti nove naine djelovanja po gradu i u njemu kako bi
eventualno mogle raunati na vojniki uspjeh u presijecanju ili osvajanju
grada Sarajeva.
Bitke u 1993. godini za odbranu grada Sarajeva patriotske snage su rije-
ile u svoju korist zahvaljujui, prije svega, velikom naprezanju i portvova-
nju odbrambenih mobilnih sastava i jedinica MUP-a. Pravovremeno upotri-
jebljene rezerve te masovno i nesebino uee pojedinaca u sveukupnim
ratnim naporima dali su rezultata u uspjenoj odbrani grada.
Izvrenjem ovog dogovorenog zadatka izmeu dvaju agresora na BiH
bila bi paralizirana Srednja Bosna koja ustvari predstavlja srce BiH a Sarajevo
glavu. Naravno opstanak BiH bez tog srca bio bi nemogu, to je ustvari i
bio dogovorni plan izmeu Vojske RS i HVO odnosno Karadia i Bobana da
Vojska RS u toku 1993. oisti Istonu Bosnu, uz istovremeno zamrzavanje
ozbiljnih aktivnih dejstava u Centralnoj i Zapadnoj Bosni uz davanje vatre-
ne ispomoi HVO, a da HVO uz ispomo i sadejstvo Hrvatske vojske ovlada
veim dijelom Srednje Bosne, ime bi politiko vojno rukovodstvo drave
R BiH u Sarajevu bilo dovedeno pred svren in, i bilo prisiljeno prihvatiti
svaki ponueni plan od strane Beograda i Zagreba. Odbranom Bugojna i G.
Vakufa u ljeto 93. osujeen je plan zapadnog agresora, a odbranom Sarajeva
osujeen je plan i istonog agresora, i ona je, objektivno gledajui, i imala
najvei znaaj po odbranu i opstanak R BiH. Ta 1993. bila je godina dogovo-
renog plana izmeu Vojske RS i HVO (Beograda i Zagreba ).
Mnoge vojno-politike procjene govore da su agresorske snage na sara-
jevskom frontu ipak doivjele kako moralni, tako i psiholoki pa i vojni slom.
Zakljuak: Zaista je 1993. godine bila presudna godina u odbrani kako
Sarajeva, tako i Bosne i Hercegovine.
Izvori:
Dijelom koritena objavljena djela Mesuda adinlije, Demala Najetovia, Nedada Ajnadia i Vahida Karavelia.
mr. Sead Deli, general major u mirovini
1993. PRELOMNA GODINA U ODBRANI SLOBODNIH
TERITORIJA SJEVEROISTONE BOSNE Z/O 2. KARBIH
Analizirajui borbena dejstva na prostorima sjeveroistone Bosne, kao
neposredni uesnik svih tih dogaanja sasvim argumentovano mogu potvr-
diti da je 1993. godina bila kljuna ratna godina za odbranu sjeveroistone
Bosne, pa i Bosne i Hercegovine kao drave. U toj godini izdrane su naj-
ee neprijateljske ofanzive, konsolidovane su i bitno reorganizovane OS
RBiH, zaustavljeno je dalje okupiranje slobodnih teritorija i stvoreni su uslovi
za postepeno preuzimanje strategijske inicijative u 1994. i 1995. godini. U
ovoj godini (8. juna 1993.) na elo G ARBiH dolazi general Rasim Deli, o-
vjek koji je bitno uticao na objedinjavanje, organizovanje i reorganizaciju
ARBiH kao i na animiranje svih snaga za odbranu RBiH.
Svjestan injenice da je gotovo nemogue navesti sve aktivnosti i doga-
anja koja su obiljeili 93. godinu nastojat u u najkraim crtama na osnovu
dokumentacije koju posjedujem dati krai osvrt na, po mom sudu, najbitni-
je.
U novu ratnu 1993. godinu jedinice 2. KARBiH ule su nakon krvavih vie-
mjesenih i danononih borbi sa daleko nadmonijim agresorom du itave
linije fronta. Nakon poetnog nesnalaenja i problema u sistemu RiK (jer su
se na elu veeg broja jedinica nalazile tzv. vojvode), agresorske snage su
se vrlo brzo reorganizovale. Na elo jedinica dovode profesionalce iz JNA
koji reorganizuju vojsku tzv. Republike Srpske i ponovo kreu u ostvariva-
nje planova kojim bi se realizovao strateki cilj stvaranje Velike Srbije. Voj-
ska tzv. RS, uz obilatu pomo srpsko-crnogorskog agresora, u ovoj godini
vri pritisak na svim dijelovima fronta. Pri tome mu obilato pogoduje i ide
na ruku politika koju prema RBiH provodi Republika Hrvatska, smirivanje
stanja u Kninskoj krajini kao i sukobi ARBiH i HVO-a u Srednjoj Bosni, ime
se prostor S/I Bosne praktino naao u okruenju. Sve do dolaska generala
Rasima Delia na elo G ARBiH vrhovna komanda i G ARBiH nisu usposta-
vili efkasan i funkcionalan sistem RiK, zbog ega sa korpusima komunicira-
ju i ostvaruju line kontakte kojekakvi emisari tipa Armina Pohare i njemu
slinih. Nerijetko se ti kontakti ostvaruju pisanjem direktiva i nareenjima
koja nisu imala realne procjene i osnove za realizaciju istih. Sve do dolaska
generala Rasima Delia na elo G ARBiH nije odran niti jedan zajedniki
sastanak sa komandantima korpusa, a da ne govorimo o nekoj drugoj po-
moi. Da je to tako, najbolje govori podatak da tokom cijelog rata general
Sefer Halilovi nikada nije doao u Z/O 2. KARBiH.
Prvo, kakvo-tako, ali ipak neko usmjerenje za voenje b/d komandi
2. KARBiH bila je direktiva (izvod) broj 02/340-2045-2 od 17.10.1992. go-
dine, poslata telegramom broj 846, koji je u komandu korpusa stigao tek
27.10.1992. godine.
U pomenutoj direktivi, 2. KARBiH se daju slijedei zadaci: I dalje uporno
i aktivno braniti slobodnu teritoriju sa teitem na diverzantskim dejstvima
u pozadini, sprjeavati prodor agresora u irenju koridora na pravcu Brko
Lonari Modria i odbraniti grad Gradaac. Razviti jaa ofanzivna dejstva u
dolini rijeke Bosne osloncem na Teanj, Crni vrh, proiriti slobodnu teritoriju
sa teitem oslobaanja grada Doboja i spajanje sa snagama na prostoru
Graanica i time onemoguiti spajanje snaga agresora na Ozrenu. Opera-
tivnu grupu Kalesija uiniti borbeno sposobnom za jaa ofanzivna dejstva
prema Zvorniku, sa zadatkom da presijee komunikaciju Zvornik ekovii
i time sprijeiti dovoenje svjeih snaga iz Srbije na prostor Glasinac. Osta-
le snage, a naroito iz rejona Banovia aktivnije angaovati na irenju slo-
bodne teritorije sa teitem na izvoenju diverzantskih dejstava u pozadini
neprijatelja.
1
Potujui pomenutu direktivu, komandant 2. Korpusa eljko Knez u tre-
nutnom stanju, mogunostima i okolnostima preduzima niz mjera i aktivno-
sti kako bi se ista bar djelimino realizovala. Svima je bilo jasno (osim onom
ko je pisao istu) da je u postojeim uslovima veoma teko odbraniti slobod-
1 Direktiva (originalan telegram) se nalazi u mojoj arhivi. Kopiju iste u Prilogu broj .
nu teritoriju, a kamoli krenuti u realizaciju tako krupnog zadatka kao to je
osloboenje Doboja i presijecanje koridora na sjeveru i istoku Z/O Korpusa.
Da bi realizovao dio direktive vezan za presijecanje komunikacije Zvor-
nik ekovii, komandant Korpusa izdaje nareenje: str.pov. br. 01/1724 od
14.12.92. godine komandama OG-4 i OG-Drina (Prilog 2). Osim toga predu-
zima i niz mjera i aktivnosti kako bi se vojno sposobno stanovnitvo iz Sre-
brenice, Bratunca, Vlasenice i Zvornika, koje je nalo utoite u Tuzli i okolini,
ukljuilo u jedinice ARBiH i angaovalo u borbi protiv agresora u sastavu
OG-4. Da bi to postigao izdaje nareenje str. Pov. Br. 01/1721 od 12.12.92.
godine (Prilog 3) kojim to regulie.
Kada je rije o tzv. Sjevernom koridoru realizacija direktive ide neto
drugaijim radikalnijim tokom. Da li na osnovu sopstvenih procjena ko-
mandanta i komande ili po direktivi iz RH (ne znam ta je uticalo ili pre-
vagnulo), ali vidno je da je preduzeto niz mjera i aktivnosti ne samo da se
sprijei irenje koridora, ve i da se ide na presijecanje te agresorske ile ku-
cavice i spajanje sa 106. br. HVO u Oraju. Da bi se to realizovalo krenuli su
u aktivnosti da se uz odobrenje i podrku vojske RH oformi OG-1 HVO na
elu sa Ivanom Turkoviem. Kako bi dobio saglasnost generala Stipetia (OZ
Osijek OG Slavonski Brod) komandant Korpusa alje dopis br. 01/1060 od
06.09.1992. godine (Prilog 4) u kome pored ostalog stoji: S obzirom da su
u sastav OG ukljuene 108. i 107. br. HVO molimo da podrite i pismenim
putem date istima saglasnost za ovo (Prilog 4).
Sve ovo, kao i akt u cjelini, potvruju moju pretpostavku o uticaju RH i HV
na vojno-politiko rukovodstvo u Gradacu i slobodnim Branskim teritori-
jama, pa i na komandu 2. KARBiH. Bez obzira na politiku, a i vojnu pozadinu
pokuaja realizacije, ovog, za te uslove operativno-strategijskog cilja, ove ak-
tivnosti pored niza slabosti imale su i pozitivnih efekata koji su se prije svega
odnosili na maksimalno angaovanje slobodnih snaga i sredstava 2. Korpusa
u odbrani Gradaca i slobodnih teritorija opine Brko, ime je umnogome
obiljeena prva polovina nadolazee ratne 1993. godine u Z/O 2. KARBiH.
Nakon dobijene saglasnosti od nadlenih organa (moja pretpostavka,
jer taj dokument nemam) iz RH shodno nareenju komandanta 2. Korpusa
str. Pov. Broj 01/1039 od 04.09.92. godine formira se OG-1 koja je trebala da
realizuje pomenuti zadatak. Ostale OG u Z/O 2. Korpusa formirane su tek u
novembru 1992. godine. Komandant OG-1, bojnik Turkovi Ivan, dana 13.
novembra 92. godine izdaje pripremnu zapovijed s ciljem presijecanja ko-
ridora (to se moe vidjeti i potvrditi iz akta st. Pov. Broj 10-664 od 12.12.92.
godine analiza izvoenja operacije) i spajanja sa 106. br. HVO, kao i zapo-
vijed za napad str. Pov. Broj 10-397 od 13.11.92. godine, u kojoj su defnisani
zadaci za uesnike operacije Bosna 92. Napad naih snaga trajao je od 15.
novembra 1992. godine pa sve do 15. decembra 1992. godine kada se pre-
lo u odbranu na svim pravcima, sprjeavajui prodor agresora. Zbog niza
objektivnih i subjektivnih slabosti, razloga i okolnosti nijedan od zadataka
nije uspjeno izvren.
2
Na presijecanju tzv. Sjevernog koridora kao glavnu udarnu snagu za
napad koriene su uglavnom iz J/I dijela Z/O 2. Korpusa (Spreanski bata-
ljon 350 boraca, Odred Kalesija 121 borac, Odred Lukavac 110 boraca,
bataljon Graanica 185 boraca, IDVivinice 75 boraca, .V.P. Tuzla 75
boraca, vod Dubrave 35 boraca, P.O.V. Tuzla 25 boraca, 1. Bataljon iz Sre-
brenika 255 boraca, 3. OT i 1. H-122 mm iz OpTO TuzlaOG-5) ime je do-
nekle oslabljen istoni i zapadni dio fronta i dat prioritet sjevernom. Ovakve
aktivnosti komandanta 2. KARBiH, kao i irenje raznoraznih dezinformacija
zbog velikih gubitaka (oko stotinu mrtvih i daleko vie tee i lake ranjenih)
dodatno su kod vojnog i politikog rukovodstva RBiH podgrijavali nepovje-
renje u komandanta, to je dovelo do kulturnog eliminisanja istog pod iz-
govorom da im treba vojni atae u RH, to u praksi nikada nije realizovano.
Smjena komandanta 2. KARBiH izvrena je 27. februara 1993. godine.
Ovaj podatak naveo sam kako bih napravio jedan kratak uvod u sve ono
to se deavalo na ovim prostorima krajem 1992. i ulazak u ratnu 1993. go-
dinu.
Naime, odmah po prelasku naih snaga u odsudnu odbranu, neprijatelj
je u vrlo kratkom vremenu organizovao i pripremio ofanzivu sa osnovnim
ciljem osvajanja Gradaca i proirenja zv. sjevernog koridora sve do tzv.
Ormanjikih poloaja koji su predstavljali posljednji jai prirodni oslonac
za branioce u sluaju prodora neprijatelja sa sjevera. U sluaju postizanja
ovog cilja patrioti BiH na ovim prostorima doveli bi se u gotovo bezizlazan
poloaj, to bi bitno doprinijelo konanom ishodu rata u cjelini.
2 O svim aktivnostima na pripremi i organizovanju operacije, kao i o ispoljenim slabostima,
detaljno je izvijestio brigadir Anelko Makar u aktu strogo pov. Br. 01/1782 od 24. decembra
1992. godine. U njemu se poprilino osuuju komandanti 108. (Gradaac) i 107. Brigade
(Brko) za neizvravanje zadataka i nepotivanje sistema RiK.
Napad neprijateljskih snaga otpoeo je 4. januara 1993. godine du i-
tave linije fronta od Gradaca do slobodnih Branskih teritorija i trajao je sa
manjim ili duim pauzama (radi pregrupisavanja i smjene jedinica) sve do
sredine 1993. godine.
Bez namjere da ire elaboriram sve te napade, protivnapade kao i rezulta-
te tih b/d, ukratko u nabrojati najznaajnije dogaaje na ovom dijelu fronta.
Nakon viednevnog nasilnog izvianja p/k nae odbrane u vremenu od
30. decembra 1992. do 3. januara 1993. godine, uslijedio je prvi estok i or-
ganizovan napad neprijateljskih snaga u jutarnjim satima 04. januara i tra-
jao je sa kraim prekidima sve do kraja mjeseca. Neprijateljske g/s ojaane
tenkovima, OT, PRAGA-ma i podrane artiljerijom, upotrijebljene su u irem
rejonu Gorice, D. Vuki i Tinja, dok su p/s dejstvovali du itavog fronta
kako bi otkrili slaba mjesta u naem sistemu odbrane i vezivali nae sna-
ge da ne interveniu na svom glavnom pravcu napada. Na glavnom pravcu
napada neprijatelja odbranu su organizovale i izvodile jedinice pridodate
OG-1 (Tuzla, ivinice, Lukavac i druge) koje su se u ovim rejonima smjenjiva-
le jo od novembra 1992. godine. Sve do 28. januara branioci su odolijevali
ovim napadima neprijatelja nanosei mu znaajne gubitke u /s i MTS. I po-
red nedovoljnih protivoklopnih sredstava u ovim borbama sa neprijateljem
posebno se pokazala efkasna protivoklopna borba. Vjetom organizacijom
i brzim manevrom P.O. sredstvima i upotrebom P.O.S. uniteno je ili onespo-
sobljeno vie tenkova, OT i samohotki. U ovim bitkama zarobljena su i etiri
neprijateljska ofcira i dva vojnika koji su sa m/v zalutali u na rejon odbrane.
Dana 28. januara 93. godine uslijedio je izuzetno estok napad neprija-
teljske pjeadije podrane artiljerijom i ojaane sa tenkovima, OT, samohot-
kama i PRAGA-ma. Usljed nadmonosti u /s i MTS dolo je do dezorgani-
zacije i pucanja linija na dijelu fronta u rejonu D. Vukia ime je tuzlanski
bataljon doveden gotovo u okruenje. Suoen sa takvom situacijom i mo-
gunosti da bataljon bude okruen i uniten, komandant 5. OG uz konsulta-
ciju i saglasnost komandanta 2. Korpusa donosi odluku da se ovaj bataljon
pod okriljem mraka povue sa osnovnih poloaja neto junije (za 1-1,5 km)
i organizuje novi rejon odbrane na drugom povoljnijem mjestu, to je i ui-
njeno. To je jedinstven primjer u Z/O 2. Korpusa u kome se vri plansko i
organizovano povlaenje naih snaga na povoljnije poloaje bez gubitaka.
Nove poloaje (u rejonu s. Bajia i s. Vitanovia) vrlo brzo i efkasno djelimi-
no je uredila 1. In. br. Tuzla to je bitno olakalo dalje utvrivanje od strane
branilaca. Na ovim poloajima skoro godinu dana angaovane su jedinice iz
Tuzle. U jednoj smjeni angaovane su snage jaine dva motorizovana bata-
ljona ojaana artiljerijom i P.S. 5. OG sa svom logistikom podrkom 5. OG.
Zbog smjena ljudstva svakih 10 do 15 dana za odbranu Posavine na ovom
dijelu fronta tuzlanske jedinice su angaovale jednu kompletnu brigadu.
Nakon konsolidacije odbrane i pored ogromne nadmonosti u /s i MTS i
gotovo svakodnevnih napada neprijatelja na ovom dijelu fronta nije dolo
do pomjeranja linija. U toku 1993. godine p/k nae odbrane djelimino je
korigovan u nau korist ogranienim napadima naih snaga.
Naglasio sam da i na ostalim dijelovima fronta u Z/O OG-1 u januaru
1993. nije bilo mira. Od 28. januara do 8. februara neprijatelj je izvodio pjea-
dijsko-tenkovske napade uz snanu artiljerijsku podrku na b/o u predgrau
Gradaca (Vida I i II, Poarike i Unkii). Svi napadi neprijatelja su odbijeni. U
tom periodu izvren je i jedan protivnapad naih snaga u zaseoku Kikii (S.
Poarike) kojom prilikom je uniteno ili onesposobljeno nekoliko oklopnih
sredstava neprijatelja. Tom prilikom je voena borba na bliskim odstojanji-
ma (do 200 m) izmeu naih i neprijateljskih tenkova.
U februaru mjesecu napadi neprijatelja ne prestaju. Tako je 8. februara
1993. godine nakon estoke artiljerijske pripreme izvren pjeadijski napad
podran tenkovima u zahvatu ardakog puta. Zbog siline udara i nadmo-
nosti neprijatelja, jedinica koja je branila ove poloaje (dijelovi 121. br. Iz
Kladnja) naputa nekoliko kua u koje ulazi neprijatelj. Protivnapadom 7.
manevarskog bataljona 107. br. Gradaac prvobitni poloaji su vraeni.
Dana 17. februara 93. godine neprijatelj u istim rejonima ponavlja napad,
ali bez ikakvih rezultata. Nakon odbijanja napada nae snage izvode protiv-
napad pokuavajui osloboditi K 126 to im ne uspijeva. U toku tih dejstava
uniten je jedan neprijateljski kamion sa municijom, a zarobljen je i jedan
vojnik.
U Z/O 107. br. Gradaac i u narednim danima neprijatelj intenzivno na-
pada. Tako je dana 19. februara 93. godine neprijatelj izvrio napad u rejoni-
ma Taborita, Bandere i Hastia; dana 20. februara izvrio je napad u rejonu
Unkia, a 25. februara u rejonu Njivice i tzv. Industrijske zone Gradaca. U
toku tih napada neprijatelj je imao ograniene uspjehe, ali je intervencijom
manevarskih snaga 107. brigade (7. bataljon) uvijek vraan na polazne po-
loaje.
Na ovom dijelu fronta napadi su nastavljeni sa neto manjim intenzite-
tom sve do kraja 93. godine. Na meti napada neprijatelja bili su poloaji na-
ih snaga u rejonima: Poarike, Zelina Srednja i Donja, Crno brdo, Avramovi-
na, industrijske zone i dr.
Kad je rije o ostatku tzv. sjevernog fronta tj. Z/O 108. br. Brko najkri-
tiniji momenti po nae snage bili su slijedei:
1. Dana 27. aprila 93. godine neprijatelj prenosi teite ofanzivnih dej-
stava sa Gradaakih teritorija na Z/O 108. brigade. U ranim jutarnjim
satima vri iznenadni napad u rejonu s. Lipovac. U napadu su ue-
stvovale posebno izdvojene jedinice za napad iz sastava 5. Kozara-
ke, 1. Posavske i 16. Krajike brigade. Osim posadnih snaga tzv. lini-
jaa u napadu je uestvovao bataljon specijalnih jedinica ojaan sa
etom tenkova i vodom O.T. Na glavnom pravcu napada (naseljeno
mjesto Luii) angaovane su snage ojaane pjeadijske ete sa tri
tenka i etiri O.T., dok su na druga dva pomona pravca angaovali po
jednu pjeadijsku etu sa po dva tenka i po jednom PRAGOM. Jedini-
ca je bila podrana svom raspoloivom brigadnom i korpusnom ar-
tiljerijom. Zbog iznenaenja, nadmonosti neprijatelja, pretrpljenih
gubitaka i nedostatka P.O. sredstava nae snage su bile prinuene da
se povuku na rezervne poloaje, to je agresor iskoristio i zaposjeo
s. Lipovac. Nakon konsolidacije naih snaga, dovoenja i uvoenja u
borbu pojaanja, izvren je protivnapad koji je rezultirao povratom
dijela izgubljene teritorije (skoro pola sela) i uspostavljanjem nove
l/o du pruge s. Bukovac Brod Brko. U toku tih borbi nae snagu
su imale est poginulih i 80 ranjenih boraca. Gubitci agresora bili su
takoe veliki. Na naoj strani su ostala dva mrtva agresorska vojnika.
Zarobljen je jedan tenk T-34 i velika koliina municije i pjeadijskog
naoruanja. Izgubljeno je oko 0,5 km2 slobodne teritorije.
2. Dana 13. maja 93. u ranim jutarnjim satima uz jaku artiljerijsku pripre-
mu neprijatelj je izveo silovit napad na linije branskih branilaca na
Likom mostu. U napadu su uestvovale i specijalne snage nepri-
jatelja ojaane sa Arkanovim dobrovoljcima. Borbe su voene bu-
kvalno prsa u prsa. Nakon poetnog uspjeha neprijatelja nae snage
(3/108. mtbr.) bile su prinuene da se povuku na rezervne poloaje
sa kojih su uvoenjem u borbu pojaanja (koje je doveo pomonik
komandira ete za moral evko Eminovi, inae amputirac) krenuli
u protivnapadnanosei neprijatelju velike gubitke u /s i MTS, to je
rezultiralo i ponovnim posjedanjem osnovnih poloaja. Pri ovim bor-
bama hrabro ginu tri pripadnika ove jedinice dok ih je vie tee i lak-
e ranjeno. Osim evka Eminovia hrabro gine i komandir ete Enes
Buevac aja, kao i vojnik Emin Branji. Gubitci neprijatelja bili su
daleko vei.
3. Poslije viednevnog nasilnog izvianja (manjim napadima na p/k s
ciljem utvrivanja stanja i rasporeda kod naih snaga) dana 26. maja
93. godine neprijatelj je izvrio napad u rejonu ardaklije (izletite
fazanerija, Z/O 3/108. mtbr.). u napadu su uestvovali i etnici iz jedi-
nice Novosadska garda kapetana Dragana. Odsudnom odbranom
nae jedinice su odmah po otpoinjanju neprijateljskog napada iz
RPG-7 unitile jedan tenk T-55. Zbog jaine neprijatelja uvedena je u
borbu interventna jedinica Spreanski odred ivinice ime je napad
neprijatelja slomljen, a slobodne teritorije ouvane. U tim borbama
poginulo je i ranjeno vie naih boraca. Gubitci neprijatelja bili su ve-
oma veliki. Na nau stranu izvueno je osam mrtvih neprijateljskih
vojnika, a naknadno je pronaeno jo pet. Posebno su desetkovane
Crvene beretke kapetana Dragana koji je i lino komandovao tom
akcijom. Narednih dana, da bi se sprijeilo irenje zaraze od raspada-
juih etnikih leeva, dogovoren je prekid vatre kako bi neprijatelj
pokupio svoje mrtve iz meuprostora.
4. Dana 30. maja 93. u ranim jutarnjim satima izveden je napad naih
snaga (dio slobodnih snaga 108. br. PO/107. br. Gradaac, 2 voda
BsT 82 mm, 2 tenka T-55, 3 PAM-a 12,7 mm, 1 PAM 14,5/2) na g/p
napada: tt 103,2 Lipovac Luii i pomonom pravcu napada: Mali
Raljani Smajil brdo. Jedinice su u potpunosti izvrile i planirani i
dobijeni zadatak. Neprijatelju su naneeni ogromni gubitci u /s i
MTS. U ovim borbama ubijeno je vie od 30 neprijateljskih vojnika od
kojih je 13 izvueno na nau stranu.
Zaplijenjeno je: 9 BsT 82 mm, 12 PM M 84, 7 RRB OSA,1 PAM 14,5/2
mm, 3 PAM 12,7 mm, oko 30 AP, oko 20 puaka M 48, 3 MB 60 mm,
neutvreni broj MES.
Gubitci naih snaga bili su 7 mrtvih, od kojih samo dva u neposred-
nim borbenim dejstvima, a 5 zbog eksplozije mine u MB 82 mm. Tee
su ranjena tri borca i vie njih lake.
U ovim dejstvima osloboeno je 4 km
2
teritorije. Tokom borbi naro-
ito se istakla jedinica iz sastava PO/107. Vmtbr. Gradaac na elu sa
komandirom zvanim BOCA koji je poginuo u ovim b/d.
5. Tokom ljeta 93. neprijatelj je organizovao i izveo ofanzivu na slobod-
ne Branske teritorije u kojoj je uestvovalo oko 21.000 neprijatelj-
skih vojnika. Osnovni cilj napada bio je proirenje koridora. Napad
je poeo u ranim jutarnjim satima (4:00h) 21. jula. Glavne snage ne-
prijatelja izvele su napad pravcem: Kladje Lukii Ulic na nae sna-
ge u rejonu s. Bajii Bukovac. Napad je izvela 5. Kozaraka brigada
(manevarska) ojaana tenkovima i artiljerijom. Snagama neprijatelj-
skih jedinica komandovao je general Pero oli. Pri napadu neprija-
telj je koristio avijaciju i rakete VOLHOV. Glavne snage neprijatelja
bile su usmjerene u pravcu: Bojii eljeznika stanica s. Bukvik,
a pomone snage na pravcu: K 101,8 K 09. Nakon do tada nevie-
ne estoke artiljerijske pripreme otpoeo je napad pjeadije i O.S. u
06:30h. Koristei opu nadmonost neprijateljske snage su uspjele
doi 10 metara od naeg p/k gdje su hrabrou i nadljudskim napori-
ma branilaca zaustavljeni. Branioci unitavaju jedan tenk T-55 i jedan
onesposobljavaju. I pored toga neprijatelj se konsoliduje i ponovo
napada kada su mu unitena jo etiri tenka T-55 i dva O.T. Sa pjea-
dijom borbena dejstva su u kontinuitetu trajala sedam dana. Agresor
nije uspio da probije nae linije odbrane i ostvari planirane ciljeve.
Nakon velikih gubitaka u /s i MTS, 5. Kozaraka brigada, bojei se
naeg protivnapada ojaala je linije posadnih snaga i prela u odbra-
nu. Pri odbrani ovih prostora nae snage su imale pet poginulih i 40
to lake, to tee ranjenih boraca. Zarobljen je i stavljen u funkciju
oteeni tenk T-55, dok je drugi, koji koji je bio uniten, izvuen tek
1996. godine. U ovim borbama posebno se istakao IDV i borac Su-
lejman Imirovi koji je sa udaljenosti od 10-tak metara pogodio, a
zatim runom granatom BRK zapalio tenk T-55. Nakon ovih dejstava
na sjevernom dijelu fronta Z/O 2. Korpusa u 93. godini nije bilo veih
borbenih dejstava. Teite agresorskih napada preneseno je na J/I, o
emu e naknadno biti vie rijei.
Na zapadnom dijelu Z/O 2. Korpusa tokom 93. godine neprijatelj nije mi-
rovao niti se mirio sa rezultatima borbe postignutim u pethodnoj godini.
Gotovo svakodnevno je atakovao na slobodne teritorije nasumino gaaju-
i naseljena mjesta kako bi ubio to vie graana. Svi ti napadi nisu donosili
neke vee promjene stanja preneenog iz 92. godine. Bez obzira na to zbog
hrabrosti i portvovanosti boraca ovog kraja i izgubljenih ivota ukratko u
nabrojati one dogaaje koji su obiljeili ratnu 93. godinu na ovim prostori-
ma.
1. Na slobodne teritorije Doboja i Tenja u martu mjesecu 93. godi-
ne izvedena je jedna od najveih ofanziva neprijatelja. Ofanziva je
trajala od 19. do 21. marta. Poslije viednevnih priprema praenih i
kamufiranim dejstvima po naseljenim mjestima Matuzii i Mravii,
agresor je izvrio koncentraciju vrlo jakih snaga koje su branioci na
vrijeme uoili. Nakon vrlo jake artiljerijske pripreme izveden je napad
pjeadijom i pokuaj postavljanja pontonskog mosta za prelazak ten-
kova i O.T. Napad pjeadije i O.M.S. podravan je i dejstvom borbenih
helikoptera.osnovni cilj napada bio je ovladavanje komunikacijom:
Doboj Jelah Tesli. Da bi ostvario ovaj cilj neprijatelj je glavne sna-
ge usmjerio na Z/O 203. mtbr. Doboj-Bosna i to u rejonu Karua (ue
Usore u Bosnu). Napad je trajao sve do 21. marta kada se neprijatelj
zbog pretrpjelih gubitaka u /s i MTS poeo povlaiti uz istovremen
protivnapad naih snaga. Herojskom borbom pripadnika brigade
potpomognutih slobodnim snagama OG-7 JUG bitka je okonana
u nau korist. Na bojnom polju ostalo je vie desetina neprijateljskih
vojnika. Uniteno je vie tenkova i O.T., od kojih mnoge neprijatelj pri
povlaenju nije uspio izvui. Ue je poznato i kao grobnica tenkova
i O.T. koji kao olupine i danas svjedoe o hrabrosti branilaca BiH. U
toku ove borbe poginulo je pet boraca, dok ih je preko 50 to tee,
to lake ranjeno.
2. Zona odgovornosti ove OG dovedena je u potpunu blokadu 24. juna
93. godine kada se sukob ARBiH i HVO prenosi i na ove prostore. U
tom periodu 111. HVO brigada zajedno sa VRS zatvaraju obru i ove
prostore dovode u potpunu blokadu koja je trajala nepunih 9 mjese-
ci. Za svo vrijeme blokade voene su teke borbe kako bi se ostvarila
kontrola putne komunikacije Maglaj Teanj.
3. I pored ovako tekog stanja izazvanog blokadom u Z/O ove OG izve-
dena je akcija napad naih snaga pod nazivom TRENJA 09. av-
gusta 93. godine. Osnovni cilj napada bio je oslobaanje s. Pridjela
i s. evarlije (desna obala rijeke Bosne). Da bi se realizovao ovaj cilj
formirana je T.G. BOSNA jaine 247 probranih boraca i starjeina
(uglavnom iz 203. brigade). Zbog niza, u prvom redu, subjektivnih
slabosti pri prelasku forsiranju rijeke, a i kasnije (nedostatak sredsta-
va za prelazak, slaba saradnja, slaba sredstva veze, meusobni sukobi
u toku noi sa vie poginulih i dr.) i pored poetnih uspjeha napad je
doivio potpuni neuspjeh.
Poginulo je 19 naih boraca, dok ih je 18 ranjeno.
4. Neprijatelj je u vie navrata pokuao i sa ubacivanjem IDG, pa ak i
snaga do bataljona u nau pozadinu. Tako je 21. avgusta 93. godine
nakon forsiranja rijeke Bosne izvrio ubacivanje tzv. Niikih specija-
laca i vojne policije iz Doboja u rejon s. Mravia. Nakon jednodnev-
nih borbi branilaca sa istima, nae snage uspjele su ih dovesti u po-
luokruenje to ih je primoralo da se pod borbom prebace na desnu
obalu rijeke Bosne.
Borbe na ovom dijelu fronta Z/O 2. Korpusa sa manjim ili veim intenzi-
tetom trajale su sve do kraja 93. godine. Najei napadi naprijatelja ispolje-
ni su na: Ue, Putnikovo brdo, Lijepo brdo, Stijakovac, Teanj, Borike, Pasju
glavu, Kro, Husar i Crvenu jabuku sve do Maglaja. U ovoj godini i u ovoj Z/O
nije bilo znaajnijih pomjeranja l/o.
Na istonom dijelu Z/O 2. Korpusa kao uostalom i u itavoj Z/O gotovo
svakodnevno su izvoena b/d. U svojoj nemoi da ostvari svoje ciljeve ne-
prijatelj gotovo svakodnevno granatira sva naseljena mjesta sa posebnim
osvrtom na najunosniji cilj grad Tuzlu, zatienu zonu UN-a. Zbog potiski-
vanja neprijatelja dalje od grada u brda planine Majevice, granatiranja izvodi
haubicama 155, 130, 122 i 105 mm, kao i tenkovima. Zbog sukoba sa HVO,
logistiko snabdijebvanje jedinica bilo je veoma oteano. No, i pored toga
branioci Tuzle, Teoaka, Sapne i Kalesije odolijevaju napadima neprijatelja i
u protivnapadu uspijevaju popraviti svoj taktiki poloaj i odrati borbenu
inicijativu. Od znaajnijih dejstava na ovom dijeluZ/O 2. Korpusa istiem sli-
jedee dogaaje:
1. Dana 1. avgusta 93. godine 150 boraca izdvojenih iz 1. Teoanske bri-
gade i 206. bbr. izveli su napad na jedno od najjaih etnikih upori-
ta s. Bokovii. Ubacivi se u pozadinu neprijatelja nai borci ovladali
su etnikim rovovima i poeli ienje terena. Iznenaeni i dovede-
ni u teak poloaj etnici upotrebljavaju i kratkotrajne bojne otrove.
Borbe su trajale puna 54 sata kada su nae snage bile prisiljene da se
vrate na polazne poloaje. U toku ove bitke hrabro gine Naelnik ta-
ba 206. bbr. Mehmed Garibovi i komandanti bataljona Began Ibra-
himovi i emsudin Deli. Iako nije rezultirao oslobaanjem teritorije,
ovaj napad naih snaga imao je itekakav znaaj po dalje aktivnosti
neprijatelja.
2. Ratna 93. godina na ovom dijelu fronta bie upamena po jednoj izu-
zetno jakoj neprijateljskoj ofanzivi na slobodne Teoanske teritorije
koja je voena od 10. novembra pa sve do 21. decembra 93. godine.
Obavjetajni podatci koji su krajem okrobra i poetkom novembra
93. godine dolazili u komandu 2. Korpusa i 1. bbr. HM upozoravali
su da se u Z/O OG-4 pripremaju vea ofanzivna borbena dejstva ne-
prijatelja u kojima e uee uzeti dio jedinica iz sastava IB i D.K. VRS,
ojaani sa ljudstvom, artiljerijskom i logistikom podrkom iz Srbije.
Posebno intenzivne pripreme neprijatelja i veliko grupisanje /s i MTS
uoeno je u Z/O 1. bbr. HM, to nas je upozoravalo da je vrlo vjerovatno da
e glavni pravac neprijateljskog napada biti usmjeren tako da se okupiraju
slobodne Teoanske teritorije. Uzevi u obzir znaaj ovog prostora, kao i spo-
znaju da je negdje ovdje i granica Z/O ova dva neprijateljska korpusa, pro-
cijenili smo da e neprijatelj u napadu koristiti dio snaga iz 1. i 2. Majevike
brigade (IBK) i 1. Zvorniku brigadu (DK) ojaane sa specijalnim jedinicama
i ozloglaenim etnicima jaine od ete do bataljona. Meu njima raunali
smo i na dio gardijske brigade, Pantere, Drinske vukove, Mandine etni-
ke, Tobutske sokolove i Specijalnu jedinicu MUP-a RS. Pored navedenih je-
dinica oekivali smo da bi iz rejona Bijeljine mogli angaovati dodatne sna-
ge iz korpusnih rezervi, kao i podrku korpusne artiljerije iz rejona Lipovice
(6 haubica 155 mm) i rejona Crveno brdo (6 habica 155 mm) i eta tenkova
od kojih su uoena dva T-84.
U sklopu priprema za ovaj boj neprijatelj 21. novembra 1993. godine bez
veih borbi vri pomjeranje p/k svojih linija odbrane blie p/k 1. bbr. HM.
Zaposjeda do tada samo vatrom kontrolisane meuprostore u rejonu Lazje
Zeja kosa Obrine Skakavica. Istovremeno u cilju obmanjivanja naih
snaga o svom glavnom pravcu napada, vri napad podran artiljerijom u
rejonima Nikolii i Poajtovac. U napadu koristi i modifkovane rakete tipa
LUNA i VOLHOV (3 + 15 naknadno). U selu Laze uspijeva probiti l/o u rejonu
tt 610 nakon ega brigada HM uvodi interventnu jedinicu i vraa neprijate-
lja na polazne poloaje.
Osnovni cilj ofanzive, koja e nakon ovog napada uslijediti, bio je kao to
smo i pretpostavili, okupacija slobodnih Teoanskih teritorija i Sapne, ime
bi bitno skratili front prema ostatku jedinica 2. Korpusa, a jedinicama na spo-
ju IB i DK omoguili posjedovanje novih poloaja. Uspjenim zavrenjem
ovog zadatka, agresor bi nesmetano mogao koristiti jezero Snjenicu kao i
putnu komunikaciju Lopare Priboj Sapna Zvornik. Jedinicama za izvr-
enje ovog zadatka neposredno je komandovao zloinac Mladi. Planu dej-
stva za ovaj boj dao je naziv SEMINAR, valjda kako bi potinjenima u praksi
i na djelu pokazao kako i ta treba raditi pri ovakvom zadatku. A bi realizovao
ovaj zadatak neprijatelj g/s angauje na pravcima Ugljevik V. Greben Bila-
lii; Lokanj Mirkova kua Laze Prazni trbuh, i Priboj Demat Obrine,
a p/s na pravcu: Ugljevik Peljave Jasikova. Procjena je da je u napadu koji
je trajao praktino 40 dana uestvovalo oko 10.000 neprijateljskih vojnika,
podranih svom raspoloivom artiljerijom i uz upotrebu kratkotrajnih Bot-a.
Herojskom borbom branilaca neprijateljska ofanziva je slomljena za to naj-
vie zasluge pripadaju herojima iz Teoaka koji su angaovali sve to je mo-
glo nositi puku da odbrane svoje rodne pragove. Nesebinu pomo istima
pruila je komanda 2. Korpusa i jedinice koje su kad je to bilo najpotrebnije
pomagali braniocima. Vrijedno je spomenuti pomo i uee u borbama bo-
raca 206. brigade, 210. brigade, dijelova eta bataljona tuzlanskih brigada,
MUP-a Teoak, Crnih vukova i IDV iz 212. br.
Ne ulazei u detalje ovog boja iznijeu samo najznaajnije momente koji
su karakterisali pripremu, planiranje i izvoenje odbrane.
1. Pravilna procjena i pravovremeno uoavanje koncentracije agresor-
skih snaga za to veliku zaslugu imaju obavjetajni organi svih nivoa
(brigade OG-4 2. Korpusa).
2. Kvalitetna priprema i upotreba vlastitih snaga, posebno u protivna-
padu, pri emu je starjeinski kadar bio u prvim redovima.
3. Pravovremena pomo i podrka OG-4, komande 2. Korpusa i prido-
datih jedinica, pri emu su kljunu ulogu odigrali komandanti OG-4
Muharem Efendi i dio starjeina iz komande 2. Korpusa koji su to-
kom cjelokupne ofanzive bili prisutni meu borcima i stanovnitvom
Teoaka.
4. Do tada nezapameno, nesebino, humano i hrabro angaovanje ci-
vilnog stanovnitva oko priprema, smjetaja i ishrane boraca, a po-
sebno onih iz drugih jedinica.
5. Miniranje brane Snjenica (kao posljednji adut u rukama branilaca).
Uspjenim slamanjem neprijateljske ofanzive SEMINAR neprijatelju su
naneeni veliki gubici od kojih istiem: oko 200 poginulih, od ega je dobar
dio ostao na naoj strani (nije zvanian), vie stotina ranjenih, uniteno je: 5
tenkova, 1 O.T. i 1 PRAGA.
Zarobljeno je: 3 PM M84, 2 PM M53, 25 AP, 4 PASP, 20.000 metaka raznog
kalibra.
Nai gubici: 30 poginulih (od ega 21 iz Teoaka), 137 lake i tee ranjenih.
U pripremi za ovaj boj neprijatelj je ovladao kotom Visoka Glavica (me-
uprostorom izmeu Teoaka i Zeje kose) to mu je dalo taktiku prednost
i mogunost kontrole puta Here Snjenica. U decembru mjesecu i sa ove
kote neprijatelj je potisnut, tako da je prednji kraj nae odbrane ostao ne-
promijenjen.
Na junom dijelu Z/O 2. Korpusa tokom itave godine sa manjim ili veim
intenzitetom vodile su se borbe sa neprijateljem u Z/O 221. bbr Kladanj, 1.
Muslimanske podrinjske brigade (243. bbr.) i 1. Olovske brdske brigade. Naj-
ee borbe vodile su se na tzv. Crnorjekom ratitu koje su u kontinuitetu
trajale od jula 1993. do kraja te godine. Poto e o ovim dejstvima biti vie
rijei od strane drugih uesnika, o istima ovdje elim istai da su se u odbrani
ovih prostora angaovale (sa veim ili manjim jedinicama) gotovo sve OG iz
2. KARBiH.
U Z/O Kladanjske brigade pored uspjene odbrane slobodnih teritorija
tokom 93. godine izveden je i niz ID aktivnosti pa i jedan napad sa upo-
trebom veih snaga (jaine 2-3 bataljona). Znaajano je napomenuti da su
manevarske snage ove brigade ojaane dijelovima 210. bbr. iz ivinica i tzv.
ivinikim osama 13. aprila izvele napad na s. Pelemi i s. Lulii. Cilj napa-
da je bio osloboditi pomenuta sela ime uiniti bezbjednom komunikaciju
Stupari Kladanj, kao i vezati neprijateljske snage da ne mogu intervenisa-
ti prilikom napada neprijatelja u ofanzivi na slobodne teritorije u Podrinju
(Srebrenica, epa i dr.).
Sve jedinice Korpusa od novembra 1993. pa do januara 94. godine mak-
simalno se angauju u slamanju i odbrani slobodnih teritorija u Z/O 1. S.Obr
u rejonima Crnorjeke visoravni (Ravne, Zubeta, objekat Maak). O ovome je
vjerovatno bilo vie rijei kroz b/d u Z/O 1. Korpusa pa se na ovim aktivno-
stima neu zadravati.
ZAKLJUAK:
Ratna 1993. godina u zoni odgovornosti 2. Korpusa ARBiH po odbranu
slobodnih teritorija je jedna od najteih ratnih godina. Na svim frontovima
u sjeveroistonoj Bosni vodile su se vrlo estoke borbe iji se ishod bitno
odrazio na zaustavljanje i konaan ishod rata potpisivanje Dejtonskog mi-
rovnog sporazuma.
Enver Hadihasanovi
NAJZNAAJNIJA BORBENA DEJSTVA
U ZONI ODGOVORNOSTI 3. KORPUSA U 1993. GODINI
Potovana gospodo, dragi saborci i prijatelji, pozdravljam vas i selamim.
Kao i uvijek, drago mi je da sam i danas sa vama. Zahvaljujem organizatoru
to me je pozvao i omoguio mi da danas govorim.
Projektom za odravanje ovog okruglog stola predvieno je da govorim
o NAJZNAAJNIJIM BORBENIM DEJSTVIMA U ZONI ODGOVORNOSTI 3.KOR-
PUSA U 1993. GODINI.
Ako bih govorijo samo o borbenim dejstvima, muio bih vas sa suho-
parnim podacima o pravcima djelovanja, kotama, nazivima sela i objeka-
ta na terenu o nazivima naih i neprijateljskih jedinica itd... Naravno ja to
neu skroz zaobii, jer u govoriti i o drugim specifnim pitanjima koja su
karakteristina za prostor Centralne Bosne i ire, a u funkciji su tvrdnje da je
1993. godina-prelomna godina u odbrani Bosne i Hercegovine. Svi doga-
aji u Centralnoj Bosni bili su neminovno i neizbjeno vezani za 3. Korpus i
njegovu komandu. Centralna Bosna je bila veoma specifan prostor Bosne
iHercegovine. Preko nje se trebala obezbjediti i zaokruiti takozvana Herceg
- Bosna. Zbog stanja na teritoriji i loe organizacije otpora agresoru nisu se
mogla pokrenuti znaajna borbena dejstva. Glavna konica je bilo Hrvatsko
vijee obrane koje je verbalno zagovaralo zajedniku borbu a u praksi ih ni
linije odbrane nisu interesovale. Naprotiv, blokirali su sve puteve i sve raskr-
snice unutar zone odgovornosti 3. Korpusa.
Ja u Centralnu Bosnu odnosno u Zenicu nisam otiao sa naredbom da
budem komandant 3. Korpusa. U izlaganju na prolom okruglom stolu o
Igmanu detaljno sam govorio o tome. Danas moram ponoviti kratko neke
stvari radi ukupnog razumijevanja dogaaja u 1993. godini.
U momentu mog izlaska iz Sarajeva bio sam naelnik taba 1. Korpusa.
Moj izlazak kao i jo pet ljudi vezan je za realizaciju Operacije za deblokadu
Sarajeva pod kodnim nazivom Sloboda 92. Po planu te operacije trebao
sam koordinirati napadom prema Sarajevu sa 3-4 brigade iz 3. Korpusa i je-
dinicama sa prostora Visokog pravcem: Buci-Paljevo-Rajolvac-Doglodi. Do-
laskom u Zenicu nisam naao oekivano stanje. Nije postojala komanda 3.
Korpusa niti 3. Korpus, a samim tim ni brigade kojima sam trebao koordini-
rati. Okruni tab TO Zenica jo uvijek je bio u funkciji, kao i teritorijalni nain
funkcionisanja OSRBiH-a.
Okruni tab je bio zauzet slanjem pomoi ka Jajcu. U tom momentu vo-
ene su estoke borbe na tim prostorima.
1. OPTE STANJE NA TERITORIJI CENTRALNE BOSNE
O ovome sam poslao izvjetaj u Sarajevo i konstatovao da na ovome
pravcu po predvienoj operaciji nee moi biti realizovan zadatak. uo sam
se telefonom i sa N. Nareeno mi je da zajedno sa k-dantom OkTO De-
mom Merdanom odem u Travnik i da uinimo sve i organizujemo ljude da
etnici sa pravca Jajca preko prevoja Komar i planine Vlai ne uu u Travnik.
Dali smo svoj doprinos i organizovali ljude i etnici nisu uli u Travnik. Jajce
je palo 02. novembra 1992. godine.
Angaujui se na ovome poslu shvatio sam u emu su svi problemi i takav
izvjetaj poslao u Sarajevo sa gomilom prijedloga ta se mora uraditi da se
prevaziu.
Sutina problema na teritoriji je bila: Nije formiran 3. Korpus. Nije reali-
zovana odluka Predsjednitva R BiH doneena 04. Jula 1992. godine o Or-
ganizaciji oruanih snaga R BiH i Nareenja koja su proistekla iz te odluke
a to su Nareenja o formiranju Korpusa i naredbe o formiranu samostalnih
brigada. Sutina problema je bila u ostvarivanju sistema Rukovoenja i Ko-
mandovanja oruanim sastavima na prostoru Centralne Bosne. Na tom pro-
storu funkcionisala su dva Okruga i to Okrug Zenica i Okrug Travnik. Okrug
Zenica je imao svoj Okruni tab a Okrug Travnik nije imao. Okrug Travnik
je direktno komunicirao sa OpTO na svojoj teritoriji a Okrug Zenica preko
OkTO. Dodatni problem bio je to su po naslijeenim i preuzetim zakonima
komandanti Optinskih tabova bili u isto vrijeme lanovi Ratnog predsjed-
nitva opine i uvaavali su odluke Predsjednitva i naredbe Predsjednika
opine. Iz toga su proizilazili i zakljuci na naoj Opini nema problema a
to druga Opina ima neka rjeava sama probleme. To je za oruanu borbu
bila opasna flozofja.
2. NASTANAK I STRUKTURA 3. KORPUSA
Povratkom u Zenicu iz Travnika zatekao sam Nareenje u kome stoji da
sam ja komandant 3. Korpusa i da se razrjeavam dunosti N 1. Korpusa. U
vezi sa tom naredbom ponovo sam razgovarao sa NG u Sarajevu. Rekao mi
je da se primim posla, da se uvaavaju svi moji prijedlozi i da stie nareenje
u vezi sa tim. Naravno, uhvatio sam se posla i sa mojim saradnicima krenuo
stvarati Korpus. Glavno pitanje je bilo objasniti optinskim i okrunim orga-
nima vlasti ta to treba uraditi i u emu je njihova uloga u realizaciji tog za-
datka. Odran je zajedniki sastanak u sali Opine Zenica na kome su bili svi
predsjednici opina iz Centralne Bosne kao i tzv. izbjeglike opine, ugledni
ljudi iz privrede, zdravstva i obrazovanja. Prisutni su bili predstavnici 23 opi-
ne kao i dobar dio uglednih ljudi. Na poetku sastanka bilo je sumnji i nevje-
rice ali su na kraju prihvatili svoje obaveze u realizaciji stvaranja 3. Korpusa.
Nekoliko dana nakon toga sam se putem Radija i TV obratio javnosti. Sadraj
u mom obraanju je u osnovi imao stavove iz Platforme Predsjednitva BiH i
Direktive za oruanu borbu. Nije mi jasno da nakon rata niko nije objavljivao
i koristio to obraanje javnosti, jer u tome je bila cijela istina i nije se imalo
ta kriti.
Krajem decembra Korpus je formiran 90%. U januaru 1993. godine jo
jedna ili dvije brigade su zavrile svoje formiranje. Sutina promjena u orga-
nizaciji je bila u tome da smo na svakoj teritoriji opine formirali jednu briga-
du A R BiH a negdje dvije i vie (Zenica) od postojeih naoruanih sastava, a
u isto vrijeme ostavili da funkcioniu OpTO sa 2-3 odreda za obezbjeenje
teritorije. Korpus je imao od 16-19 brigada, zavisi koliko je vremenski bila
prepotinjena OG-Istok ili Visoko kao i pritapske jedinice organizovane u
pritapskim bataljonima i etama.
Odmah na poetku se shvatilo da je teko i komplikovano komandovati
i rukovoditi preko tolikog broja veza direktno na Komandu i Komandanta
Korpusa.
Korpus je preformiran u etiri Operativne grupe i tri brigade direktno na
vezi K-di Korpusa.
Operativnim grupama su komandovali sposobni i danas veoma ugledni
ljudi:
General Selmo Cikoti
Rahmetli general Mehmed Alagi
General Nehru Gani
General Refk Lendo
3. RJEAVANJE DRUGIH PROBLEMA
NASTALIH NA PROSTORU CENTRALNE BOSNE
OD UTICAJA NA 3. KORPUS
Kao i u drugim dijelovima BiH bio je problem sa izbjeglicama. Centralna
Bosna u vezi sa tim imala je velike probleme. Npr. samo na prostoru Zenice
bilo je preko 100 000 izbjeglica. Iz porodica tih izbjeglica u 1993. godini bili
su i pripadnici borakog i starjeinskog sastava 3. Korpusa. Problem smo ri-
jeili formiranjem brigada sa tih prostora kao to su 305. Jajaka brigada, 17.
Krajika, 325. Brigada Vitez itd. i ukljuivanjem boraca u domicilne brigade
sa prostora Prozora, D. Vakufa, Gorada, Viegrada, Foe itd. Ukljuivanjem
boraca sa drugih prostora BiH rijeavali smo i njihove porodice kroz dodjelu
paketa preko logistike. Organi vlasti su shvatili sve probleme i dobro su sara-
ivali sa Logistikom 3. Korpusa. Ostalo je prisutno gorue pitanje snadbije-
vanja municijom, orujem, gorivom i uniformama.
4. LAVANSKA PETLJA
Poznato je da je to vana raskrsnica na putu Sarajevo - Zenica i dalje kroz
Maglaj i Teanj preko Doboja do Save. Sa te petlje se odvajao vaan put do-
linom rijeke Lave prema Travniku i N. Travniku i dalje prema Bugojnu i G.
Vakufu a preko prevoja Komar prema D. Vakufu i Jajcu.
Ve u januaru 1993. godine HVO je postavio punkt neposredno uz
Lavansku petlju sa bestrzajnim topom i PT minama na cesti i u isto vrijeme
u Vitezu vrio je neposredne pripreme za napad i zauzimanje prevoja Vjetre-
nice iznad Zenice.
HVO je poeo napad na selo Merdani zapadno od Lavanske petlje. U
selu Dusina imali su jednu jedinicu, kao i u selu Lava. Takoe u s. Raspotoje
imali su jedinicu HVO. Fizikim spajanjem tih jedinica Lavanska petlja bi bila
pod punom kontrolom HVO i mi kroz nju ne bi mogli komunicirati. Nared-
nog dana u ranim jutarnjim satima 3. Korpus je reagovao na napade na s.
Merdani pravcem: s. Lava s. Dusina s. Podjele s. Merdani. U selu Dusi-
na organizovana je zasjeda od strane HVO-a. Uspjeno je razbijena i pomo
je stigla u s. Merdani. Istovremeno iz pravca Zenice angaovane su snage
OpTO i zaposjeli su rejon Kuber. Punkt HVO-a se pomjerio pobjegao sa
Lavanske petlje a novi je postavio na krivini puta izmeu sela Katii i Stra-
ne. Ovaj punkt vie nije imao direktnog uticaja na Lavansku petlju. Mi smo
uspostavili potpunu kontrolu nad petljom kontroliui okolna brda i reone.
5. DIREKTNI NAPADI HVO I HV
U Januaru-krajem januara 1993. godine HVO uz pomo HV je direktno iz
pravca Prozora preko prevoja Makljen uz prethodno estoko granatiranje na-
pao G. Vakuf. Bile su to estoke borbe. Braniocima G. Vakufa je ponestalo svih
vrsta municije a trebala im je pomo u ljudstvu. Bilo kojim putem da se uputi
pomo znailo je novi sukob zbog niza uspostavljenih punktova HVO na pu-
tevima dolinom r. Lave, preko G. Gore i dolinom Vrbasa. Uputio sam bataljon
dobro naoruanih i pripremljenih ljudi sa pomoi u MTS-u iz 305. br. Jajce. Taj
bataljon je uz velike napore gazei snijeg do pojasa preko planine Vranice sti-
gao u G. Vakuf i neposredno se ukljuio iz pokreta u borbu. Sa braniocima G.
Vakufa zaustavljena je ofanziva na G. Vakuf i zauzimanje samoga grada.
Iza toga je HVO jo vie pojaao punktove i blokade puteva i ograniio,
odnosno zabranio prolaske kroz navodno svoju teritoriju. Zaustavljali su i
pokuavali pretresati na punktovima i jedinice AR BiH. Desilo se da su sa
punkta prema Vlaiu vratili jedan kompletan bataljon snaga Korpusa da ne
ide na smjenu na Vlai. Napetost i sukob u unutranjosti zone odgovornosti
3. Korpusa visio je u zraku.
Nareenjem za voenje oruane borbe u 1993. godini Komanda Korpusa
je defnisala zone odgovornosti za svaku brigadu u odbrani i odredila gra-
nice linija fronta prema etnicima. Uz ovo nareenje bilo je i nareenje da
se planira angaovanje svake brigade u sluaju direktnog napada HVO-a sa
ugroenih pravaca. Zbog toga smo mi imali uvijek pravovremen i valjan od-
govor na napade HVO-a.
Kritino je i neoprostivo je bilo postavljanje punktova u samom gradu
Zenica i poetak podjele grada. Postavljanje punkta u ajdrau i kod hotela
Rudar prevrili su svaku mjeru. Pokrenuli smo jedinice iz Zenice. Za nekoli-
ko sati smo raistili punktove u Zenici i razbili Zeniku brigadu HVO-a. Vie
od pola brigade se predalo i imali smo dosta ratnog plijena. Ostatak brigade
sa komandom brigade se izvukao i otiao u reon G. Gore.
Prije ovih sukoba odrano je na desetine sastanaka sa HVO OZ SB uz po-
sredovanje Evropskih promatraa i Komandanata UN snaga i potpisano i na-
pisano gomile Nareenja o prekidima sukoba, ukidanju punktova, slobodi
kretanja, oslobaanju zarobljenih osoba, o zatrpavanju rovova i uspostavi
raznih komisija za sprjeavanje i istragu incidenata. U tim razgovorima, po-
red komandanta Korpusa i njegovog zamjenika, uestvovali su i visokopo-
zicionirani politiki i vojni lideri poevi sa strane R BiH prof. dr. Ejup Gani i
NG Sefer Halilovi, a sa strane HZHB g.-din Boras i NS HVO Milivoje Petkovi.
Formirane su i razne zajednike komande koje nisu imale nikakvog efekta
jer HVO nikad nije dao niti imenovao svoje ljude u te zajednike komande.
Nita nije funkcionisalo jer sa strane HVO nije bilo ni volje, ni elje da se do-
govorene stvari ispotuju. Jednostavno, nije se odustajalo od zaokruivanja
Hrvatske Zajednice Herceg- Bosne.
Nastala je od strane HVO potpuna blokada i zabrana prolaza, pored pri-
padnika AR BiH i svim drugim licima iz reda bonjakog naroda kroz Busova-
u, Kiseljak, Fojnicu i Kreevo.
6. BORBE ZA KORIDOR KROZ BILALOVAC
Nakon ovih blokada moralo se nai rjeenje za prolazak ka Sarajevu. Rjee-
nje je bilo nai najracionalniji put prema slobodnoj teritoriji Busovae. HVO
je stalnim napadima iz Kiseljaka, Busovae i Viteza nastojao odrati siguran
put Vitez Busovaa Kiseljak za sopstvene potrebe komuniciranja. Iako je
u Bilalovcu bilo jako uporite HVO sa specifnim punktom kod tzv. Plinare
u Bilalovcu, zajedno sa snagama OG Istok Visoko 3. Korpus je uz estoke
borbe napravio koridor i presjekao put Busovaa Kiseljak. Napravljen je
dovoljno irok koridor da se bez ugroavanja moglo proi do slobodne teri-
torije Busovaa. Detaljisanje o ovoj borbi bilo bi oduzimanje puno vremena
od sadraja za glavnu temu.
Nekako u to vrijeme ili neposredno iza toga uslijedio je napad na jedinice
AR BiH smjetene u zapadnom dijelu Fojnice. Reagovano je na napad i vo-
dila se estoka borba. Uvoenje rezerve ili pomoi iz drugih jedinica 6. Kor-
pusa bilo je upitno pa ak neizvodljivo kao i odbrana Fojnice. Iz VK dolo je
nareenje da estom Korpusu za Fojnicu pomognem sa jednom brigadom.
U rezervi mi je bila 7. Mbr. i ona je upuena za vrlo kratko vrijeme. Fojnica je
odbranjena i HVO je u napadu osujeen, a Fojnica je ostala pod kontrolom
AR BiH. Slobodan prostor Fojnice obezbijedio je kljunu dionicu koridora za
Sarajevo.
Prostor preko Bilalovca i Fojnice bio je ujedno i vazduni koridor za prelet
naih helikoptera iz Zenice do Tarina bez ugroavanja direktnom vatrom
po helikopterima. Od tada se moglo direktno komunicirati iz Tuzle preko Ze-
nice do Tarina, a odatle kopnom preko Igmana do Sarajeva.
7. GRANATIRANJE ZENICE
Nakon postavljanja punktova od strane HVO-a u Zenici i raiavanja sa
njima, uslijedilo je i granatiranje Zenice. U tim danima sve me podsjealo na
metodologiju dogaaja u Sarajevu. Granatiranjem Zencie stradali su civili,
graani Zenice. Svjedok tih dogaaja je spomen obiljeje kod robne kue u
Zenici.
8. OTVARANJE PUTA PREKO GUE GORE
Vitalan problem u k-di korpusa bio je kako rijeiti komuniciranje prema
zapadu do Travnika a onda na jug preko Bugojna do G. Vakufa. esta opcija
u razmatranju, bila je voenje Operacije iz Lave i sa Kubera dolinom rijeke
Lave. Taj pravac je neizbjeno podrazumijevao i veliki broj neizbjenih civil-
nih rtava, raunajui i bonjako stanovnitvo u okruenju u starom Vitezu.
Napad tim pravcem bio je od velikog interesa i za Evropske promatrae i
komandante UN snaga na prostoru zone odgovornosti 3. Korpusa kao i za
Meunarodni crveni kri. Toliko je interesovanje bilo kao da su oekivali da
se na tom pravcu neto dogodi.
U tom regionu se i desio straan zloin. HVO je napao selo Ahmie i bez
ikakvog vojnog razloga pobio preko stotinu civila (djece, ena i staraca). De-
silo se to u aprilu mjesecu. Intervencijom naih snaga sa Kubera i iz Zenice
HVO je vraen na poetnu poziciju. Napad je izvrila VP k-de OZ SB iji je ko-
madant bio major Pako Ljubii. Zahvaljujui k-dantu UN bataljona iz Vite-
za g-dinu Bobu Stjuartu u svijet su putem linka na TV-u poslate zastraujue
slike dogaaja i time pokazane stvarne namjere HVO-a prema bonjakom
stanovnitvu.
U junu ili poetkom jula 1993. godine HVO je poeo napad na k-du 325.
bbr. koja je bila smjetena u zgradi rudnika Han Bila i bataljon te brigade koji
se u tom reonu nalazio na odmoru. Izvjesno vrijeme prije toga HVO je iselio
svo stanovnitvo hrvatske nacionalnosti sjeverno i sjevero-zapadno od Trav-
nika. U isto vrijeme je na tom dijelu napustio linije fronta prema etnicima
na Vlaiu. Taj dio fronta je OG BK zatvorila. Pored toga, HVO je imalo jo
samo jedan dio fronta prema etnicima sjeverno od epa prema Tesliu.
Sve druge snage OZ SB HVO je imao unutar 3. Korpusa i bavio se zaokrui-
vanjem HR HB.
Kao k-dant Korpusa imao sam dovoljno razloga da pokrenem rezerve
korpusa i pomognem 325. brigadi. Iz pravca Travnika drugi bataljon 7. mbr.
dobio je zadatak da preko Strana i M. Bukovice prema G. Gori do Han Bile po-
mogne 325. br. Tim prije to je ta brigada bila orijentisana na frontu prema
Vlaiu prema etnicima.
Iz pravca Zenice u isto vrijeme angaovan je prvi bataljon 7. Mbr. i dijelovi
314. Mtbr. pravcem ajdra Stranjani Grahovii Brajkovi Han Bila. Iz
pravca Travnika je dio 17. Krajike brigade imao zadatak da titi desni bok
drugog bataljona 7. Mbr. i to prije izbije u reon G. Gore i zatite samostan u
G. Gori. Tu je nastao problem. Sa prostora s. Maline i s. Poljanice pojavile su
se grupe ,,mudahedina i dole do samostana G. Gora prije 17.kr. br. i nani-
jele su tetu samostanu. Velike probleme je imala k-da korpusa i 17. kr. br. a
svjedok je general uski koji je bio na licu mjesta da raisti te probleme i
odatle udalji ,,mudahedine. Mudahedini nisu bili sastavni dio 3. Korpu-
sa. Bili su organizovani po grupama u selima tog regiona i sve to su radili,
radili su po svom nahoenju.
Rjeavajui problem napada na 325. bbr. K-da 3. Korpusa rijeila je i pro-
blem putne komunikacije od Zenice prema Travniku, a odatle preko Vilenice
do N. Travnika pod kontrolom AR BiH, i dalje preko Ravno Rostova do Bugoj-
na.
U julu mjesecu pnovo poinje napad na G. Vakuf uz uee jedinica OZ
Sjeverozapadna Hercegovina, iji je k-dant bio eljko iljeg, i dvije brigade
HV koje su dole sa Hrvatske teritorije. estoke su to bile borbe za G. Vakuf.
Braniocima G. Vakufa je upuena sva u tom momentu mogua pomo.
U isto vrijeme na izlazu iz Bugojna prema G. Vakufu pored ustaljenih
blokada na tom putu HVO je napravio zloin u s. Vrbanja. Ubijeno je 45
ljudi, civila bez ikakvog razloga i blokiran je put iz pravca Bugojna ka G.
Vakufu. Sjeverozapadno od s. Vrbanja, a neposredno na izlazu iz Bugojna
u vili Gorica bilo je smjeteno zapovjednitvo 104. HVO brigade Eugen
Kvaternik i VP. U vikend naselju bila je smjetena specijalna antiteroristika
jedinica HVO. Odmah nakon toga zapoeo je i opti napad na grad Bugoj-
no uz upotrebu artiljerije iz reona Crniki podovi. Bugojanska br. AR BiH
i jedinice TO opine Bugojno uspjeno su prihvatile napad i uz pomo
jedinica iz OG BK razbile i razoruale 104. HVO brigadu i domobransku
pukovniju u Bugojnu.
Napadi na G. Vakuf poeli su jenjavati i uskoro prestali.
9. IZDAJA HVO KOD EPA
I OBEZBJEENJE PUTA PREMA OG 7-JUG
U isto vrijeme ili neposredno iza ovih dogaaja HVO pravi novu na-
mjetaljku i izdaju. Naime, visokopozicionirani politiki lider HR HB je
no uoi izdaje u hotelu u Tesliu sa etnicima potpisao dokument u
kome pristaje da HVO jedinica napusti poloaje prema etnicima sjever-
no od epa i da etnici tu mogu slobodno proi preko s. Ozimice, a da
e 111. XP brigada napasti brigadu AR BiH u epu. Tako se i desilo s tim
to je HVO napao k-du brigade u epu i bataljon koji je bio u kasarni
na odmoru. K-da korpusa je u intervenisala sa slobodnom 303. bbr. I di-
jelovima 314. bbr. Sa osnovice elee epako raskre intervenisala
je prema epu u reonim s. Orahovica i s. Bistrica. Sukobi u epu su
prestali ali je HVO blokirao komunikaciju prema Zavidoviima i Maglaju
i dalje prema OG 7-JUG. To pitanje smo rijeili angaovanjem ininjeri-
skog bataljona na izgradnji dionice puta kod s. Pepelari i spajanjem sa
putem koji dolinom rijeke Otena preko s. Priluka prelazi Ravnu Goru.
Preko brda sjeverno od visa Tvrtkovac tt 1303 spojili smo ta dva puta i
izali na put koji iz Kaknja preko prevoja Ponijeri, s. Kamenica i Kleka vodi
u Zavidovie.
U to vrijeme u Komandi Korpusa boravio je brigadir Adem Crnovra-
nin traei moduse i rjeenja za kopanje tunela ispod aerodroma Sarajevo.
Detaljno smo to razmotrili. Predlagao je da to radi ininjerijski bataljon 3.
Korpusa. Objasnio sam mu da ininjerijski bataljon nije osposobljen da radi
takve poslove, ali da to mogu uraditi profesionalni rudari i da to predloi k-
dantu. Nakon toga dobio sam nareenje da odreen broj vojnika po profe-
siji rudara prekomandujem u 1. Korpus to sam i uradio. Nikad nisam dobio
nareenje da uputim inenjerijski bataljon. Da sam dobio takvo nareenje,
ja bih to uradio i prekinuo bih radove na ovom putu. Crnovranin je u jednoj
tv emisiji 60 minuta izjavio da ja nisam dao ininjerijski bataljon za kopanje
tunela. Crnovranin lae. Nikad nisam dobio nareenje da uputim ininjerij-
ski bataljon.
U isto to vrijeme nastaje problem na Igmanu. K-dant Generaltaba mi je
naredio da izdvojim brigadu za Igman. Ja u rezervi nemam nijedne brigade
i to mu objanjavam. Naredio mi je da uradim sve to je u mojoj moi i mo-
gue i poaljem pomo na Igman. Na prolom okruglom stolu o Igmanu
o ovome sam govorio ire ali jo malo da kaem kratko. Upuene su dvije
ojaane ete dobro naoruane i borbeno spremne iz sastava 7. Mbr. i OG
BK ija je glavnina bila iz sastava 17. Kkr.br. ta su oni uradili na Igmanu
sublimirano je u zahvalnici i pohvali K-de 1. Korpusa koja je upuena i stigla
u K-du 3. Korpusa.
10. BORBE U KAKNJU, DALJE ZA VARE
I OTVARANJE KOMUNIKACIJE KA TUZLI I 2. KORPUSU
Ve je bilo jasno da e HVO i u Kaknju primijeniti istu metodologiju.
Potvrdilo se to u praksi. Poelo je postavljanje blokada odnosno pun-
ktova u gradu posebno u istonom dijelu kroz s. Bjelavii, s. Haljinii i u
Kraljevoj Sutjesci. U Kaknju je bio smjeten 3. Bataljon 7. Mbr. pored 309.
bbr. Kakanj i jedinica OpTO. 309. bbr. je drala liniju fronta prema et-
nicima u pravcu Kamenica Vozua. Bez obzira na to nakon provokacija
HVO po Kaknju i granatiranja grada iz Kiseljaka brzo je raieno sa HVO
brigadom Kakanj. Dobar dio brigade HVO je napustio prostor Kaknja i
pobjegao u Vare. Kljunu ulogu, a na osnovu nareenja K-de 3. Korpusa
u zatiti samostana Kraljeva Sutjeska imala je 7. Mbr. Samostan je ostao
sauvan i zatien.
Odmah iza dogaaja u Kaknju rahmetli general Alagi i ja helikopterom
smo otili u Tuzlu. U tom momentu znao sam da e rahmetli general Alagi
primiti dunost od mene. U Tuzli smo dogovorili kako rijeiti Vare jer je on
pripadao 2. Korpusu ali je u isto vrijeme bio na tromei zone odgovornosti
2. 3. i 1. Korpusa. U vezi rjeavanja ovog problema ima i specifna anegdo-
ta koju neu sada iznositi ali nalazi se u arhivi. HVO je u agoniji i propasti
napravio i veliki zoin u s. Stupni Do. Zbog sopstvenog poraza svetili su se
obinim ljudima, civilima. Brigada HVO iz Varea pored gubitaka razbijena je
i pobjegla na prostore Kiseljaka.
11. OSTALA PITANJA PORED BORBENIH DEJSTAVA KOJA SU
BILA BITNA U 1993. GODINI KAO BITNI DOGAAJI KOJI
DEFINIU DA JE 1993. GODINA PRELOMNA GODINA U
ODBRANI BIH A VEZANA SU ZA 3. KORPUS AR BIH
11-1. Sastanak k-danata Korpusa
Polovinom 1993.- godine prvi put je odran sastanak i referisanje k-da-
nata Korpusa. To je odrano na moju inicijativu a K-dant Generaltaba je
to i prihvatio. Na tom sastanku iz bezbjednosnih razloga nije bio K-dant
5. Korpusa. Tada su se prvi put sreli k-danti Korpusa u Zenici. Jedni druge
su sasluali i sagledali probleme drugih prostora. Bio je to jako koristan
sastanak. Na tom sastanku je sa moje strane potekao i prijedlog da se 3.
Korpus podijeli na dva, jer je zaista bilo teko organizovano komandovati
sa tolikim brojem ljudi od 45.000 do 60.000, zavisi kad je koja OG bila data
3. Korpusu.
11-2. Osnivanje Ratne ofcirske kole
Bio sam inicijator osnivanja ove kole. K-da 3. Korpusa je obezbijedi-
la infrastrukturu i poeli smo obuku, a kasnije kolu predali u nadlenost
G-u AR BiH.
11-3. Formiranje i predislokacija Helikopterske eskadrile
i aviona i formiranje Helikopterske baze
K-da 3. Korpusa je prihvatila i obezbjedila smjetaj Helikopterske eska-
drile u Zenici i omoguila formiranje Helikopterske baze. Prihvatila je avione
Utva i smjestila ih u reonu Biljeeva gdje su sa dionice puta izmeu Zenice
i Kaknja mogli polijetati i slijetati. Pod prijetnjom NATO-a nismo ih mogli ni-
kada upotrijebiti.
11-4. Formiranje IKM Generaltaba
U Zenici je u 1993. godini bio formiran IKM Generaltaba AR BiH. Takav
organ se privremeno formira u funkciji borbenih dejstava na prostoru gdje
se ona izvode. Znam da je u tom momentu IKM Generaltaba bio formiran
iz nude da organizuje pripadnike G-a koji su bili na tom prostoru. Nije bio
formiran u funkciji borbenih dejstava. Ovako formiran IKM na elu sa gene-
ralom iber Stjepanom nije bio u funkciji pomoi K-di 3. Korpusa niti je vodio
i koordinirao bilo kakva borbena dejstva. Optereivao je K-du 3. Korpusa za-
htjevima za izvjetavanjima o istim pitanjima koja su u formi izvjetaja slata
u G Sarajevo. Samovoljno su organizovali razne kontrole u jedinicama 3.
Korpusa pa i u onim koje su ve bile u borbenim dejstvima. Ovako angao-
vano IKM bilo je smetnja K-di i jedinicama 3. Korpusa.
11-5. Boravak i prolazak raznih delegacija kroz Zenicu
K-da Koprusa je prihvatila i obezbjedila boravak i prolazak svih dravnih,
politikih, sportskih, umjetnikih i drugih delegacija.
11-6. Posjeta Predsjednika Turske g.-dina Demirela
Prdsjednik Turske g.-din Demirel i pored vie pokuaja nije mogao doi
u Sarajevo. Niko nije mogao, pa ni UN ,da mu garantuje u ovom vremenu
bezbjedonosno slijetanje na aerodrom Sarajevo. Preletio je helikopterom iz
Splita do Zenice. Saekao sam ga po nareenju rahmetli Vrhovnog K-dan-
ta gosp. Alije Izetbegovia. U prostorijama optine Zenica smo razgovarali.
Savjeti Predsjednika Demirela kada je bila u pitanju oruana borba nisu ni
sekunde odstupali od onoga to je bilo u Platformi Predsjednitva BiH i Di-
rektivi za borbu Generaltaba AR BiH.
11-7. Odnos K-de 3. Korpusa prema UN jedinicama i Evropskoj
promatrakoj misiji kao i Meunarodnog Crvenog krsta
K-da 3. Korpusa je uvaila i potovala sve Meunarodne institucije. Omogu-
ila im je u granicama svojih mogunosti da funkcioniu i obave svoj dio posla.
Ovo bi se nekad u budunosti moglo postaviti kao posebno pitanje za elabora-
ciju. U isto vrijeme, koliko su bili potrebni toliko jo vie su oduzimali vremena
K-dantu Korpusa i organima K-de 3. Korpusa kao i K-dantima OG i brigada. Sve
smo zahtjeve ispotovali i dali svoj doprinos u rjeavanju problema.
11-8. Uspostavljanje linije za proizvodnju municije u Zenici
K-da Korpusa je po odobrenju Generaltaba, a kasnije i po mom naree-
nju prebacila tekim putem preko Kozovgrada u Zenicu rezervnu liniju za
proizvodnju municije iz Konjica. Ta linija maina je proizvodila municiju 7,62
mm, 7,9 mm za puke i pitolje a bila je osposobljena i za municiju 5,56 mm.
11-9. Stavljanje pod kontrolu fabrike BNT
K-da 3. Korpusa je stavila ovu fabriku u Novom Travniku pod kontrolu
poetkom 1993. godine. To je bila fabrika koja je proizvodila i remontovala
proizvode:
Sve vrste minobacaa
Sve vrste topova i haubica
Sve vrste raketnih lansera
Sve vrste PA topova
Cijevi tenkova T-55 i M-84
Mitraljeze za avione G-4
11-10. Ratni plijen u sukobima sa HVO i rezultati borbe
U sukobima sa HVO imali smo znaajan ratni plijen u naoruanju i municiji.
U tim sukobima smo potpuno razbili 5 (pet) brigada HVO i jednu pukovniju.
11-11. Infrastruktura privrede i ostalih znaajnih objekata
Sauvali smo kompletnu infrastrukturu privrede, kulturne, vjerske i sport-
ske objekte. Dobar dio fabrika radio je u to vrijeme. Posebno istiem da smo
sauvali termoelektranu Kakanj bez ikakvih oteenja odakle je izmeu
ostalih struja ila i za Sarajevo.
11-12. Linije fronta
3. Korpus je u 1993. godini drao oko 450 km fronta. Sve napade etnika,
a bilo ih je, smo odbili i nismo izgubili nijedan dio slobodne teritorije.
12. ZAKLJUCI:
Godina 1993. Jeste bila prekretnica ili prelomna godina u odbrani
BiH.
Stvorene su oruane formacije koje su mogle bez pogovora voditi
oruanu borbu i na drugim prostorima BiH, to se u narednom peri-
odu i pokazalo.
Izgled i sposobnost 3. Korpusa pokazana je na smotrom 3. i 7. Korpu-
sa ije su jedinice bile i stvorene u 3. Korpusu iz 1993. godine.
Struktura i organizacija kao i borbena spremnost jedinica bile su
osnovica i snaga za daljnje voenje oruane borbe u 1994. i 1995.
godini.
Ishod sukoba u Srednjoj Bosni obezbjedio je da se potpie Vaington-
ski sporazum, nakon ega su potpuno prestali sukobi HVO i AR BiH.
Sarajevo, 21.09.2010. godine
Mustafa Polutak
POLITIKA I VOJNA SITUACIJA
U ZONI ODGOVORNOSTI 4. KORPUSA I 6. KORPUSA ARBIH
TOKOM 1993. GODINE
Podruje Bosne i Hercegovine u zoni odgovornosti 4. Korpusa (u jednom
periodu i 6. Korpusa), uglavnom su naseljavali Muslimani (Bonjaci), Hrvati
i Srbi, a Muslimani su bili u veini. Prostor oko rijeke Neretve od apljine,
preko Mostara, Jablanice do Konjica je najnaseljeniji, najrazvijeniji i najbo-
gatiji prostor u Hercegovini. Tu su koncentrisani znaajni privredni poten-
cijali, meu kojima treba posebno pomenuti hidroenergetski potencijal,
proizvodnju aluminija, vojnu industriju, poljoprivredni sektor, a tu su kon-
centrisani historijski, kulturni i vjerski objekti.
Po zamisli hrvatskog vostva na elu sa Tumanom i vostva Hrvata u
BiH, na elu sa Bobanom, te u skladu sa dogovorom Tuman-Miloevi i
Boban-Karadi, pomenuti prostor u dolini Neretve i zapadno od Neretve,
ukljuujui tu Stolac, Neum i Dubravsku visoravan, predvien je da ue u
sastav Hrvatske Zajednice Herceg-Bosna, odnosno da se pripoji Republici
Hrvatskoj. Imajui to u vidu, pomenuta rukovodstva od samog poetka ras-
pada SFRJ ine sve da taj prostor stave pod svoju kontrolu, bez obzira to je
na tom prostoru veinski muslimanski narod.
Svoju zamisao defnisali su u politikim ciljevima HDZ, iznesenim u Za-
kljucima od 12. novembra 1991. godine, donesenim u Grudama, koje su
potpisala dvadesetdvojica istaknutih elnika HDZ BiH, sa Matom Bobanom i
Dariom Kordiem na elu. Izmeu ostalog, jasno je istaknuto da se proglasi
Hrvatska banovina u BiH i da se poslije referendumom ukljui u sastav su-
verene Hrvatske. Ve 18.11.1991. donesena je odluka o formiranju Hrvatske
zajednice Herceg-Bosna. U sadraju odluke navedeno je koje opine ulaze u
njen sastav. Na zajednikoj sjednici hrvatskog rukovodstva i rukovodstva HZ
H-B od 27.12.1991. konkretizovani su zadaci i nain njihovog provoenja, a
sve u cilju podjele BiH i stvaranja Velike Hrvatske.
Svoju zamisao i ciljeve ostvaruju gdje mogu mirnim putem, preuzima-
njem vlasti, u emu im pomae pasivno, a ponegdje i prohrvatski orijenti-
sano vostvo Muslimana (apljina, Mostar, Konjic). Kako vrijeme odmie,
elnici HDZ i HVO postaju sve radikalniji u preuzimanju i uspostavljanju jed-
nonacionalne vlasti, ne potujui vlast Republike BiH. Nezakonitim i nelegal-
nim odlukama stavljaju pod svoju kontrolu privredne i druge potencijale u
apljini, Stocu, Mostaru, Prozoru i drugim gradovima Zapadne Hercegovine.
Pokuavaju to i u Jablanici i Konjicu, ali im to ne uspijeva. Preuzimaju i upo-
stavljaju potpunu kontrolu kretanja stanovnitva i protoka robe na glavnim
putnim komunikacijama.
U vojnom pogledu organizuju se formiranjem HVO 08.04.1992. godine,
kojim neposredno rukovodi i komanduje hrvatsko vostvo, odnosno Glav-
ni stoer Hrvatske vojske. Hrvatsko vostvo na elu sa Franjom Tumanom,
odnosno GS HV preko ve postojeih svojih satelita u RBiH (Mate arlija-
Daida, Jasmin Jaganjac, Armin Pohara, Juka Prazina i dr.) ini sve da razbije
jedinstvo u redovima ARBiH i da na vrlo lukav nain ostvari svoj cilj u dolini
Neretve i ire u Bosni i Hercegovini.
Tako zapovjednik Korpusa-zbora Kralj Tomislav general-bojnik Mato
arlija-Daida u svojoj zapovijedi od 07.06.1992. godine zapovijeda:
-Sve jedinice na podruju BiH imaju se staviti u bojnu gotovost.
-Ukidaju se svi krizni tabovi.
-Uspostavljaju se vojna zapovjednitva-komande.
Pomenuti general ide tako daleko da svojim naredbama (zapovjedima)
smjenjuje komandante TO (primjer Jablanica), a na to mjesto postavlja dru-
ge po svom nahoenju. Jasno je da je u tome sprijeen od strane legalnih
organa RBiH.
Ovdje je bitno napomenuti da jedan komandant (zapovjednik) Hrvatske
vojske, pokuava bez odobrenja legalnih organa vlasti i Vrhovne komande
Oruanih snaga RBiH da nareuje (zapovijeda) komandama i jedinicama
ARBiH.
Mate Boban svojom odlukom od 10.05.1992. imenuje Jasmina Jaganjca
za zapovjednika Opinskog stoera Mostar, to se brzo pokazalo kao ike-
bana, da nikad u HVO nije imao mo zapovjednika. Farsa su i pokuaji da
se formiraju zajednike komande (zajednika zapovjednitva), na emu je
intenzivno radio Jasmin Jaganjac. Znamo da od toga nije bilo nita jer nije
postojala za to istinska volja HVO. Jasmin Jaganjac se do te mjere okuraio
da je ak pretendovao da doe na elo ARBiH. Te njegove bolesne ambicije
pravovremeno su osujeene.
Jasmina Jaganjca su za usluge dok im je trebao i nagraivali (potkuplji-
vali) elnici HDZ i HVO. Tako mu je zapovjednik Stoera HVO Mostar brigadir
Miljenko Lasi aktom br. 03-023/92 od 16. septembra 1992. godine izdao
potvrdu kojom je od strane Stoera HVO Mostar darovano i stavljeno na ras-
polaganje osobno vozilo marke OPEL IDA tip OMEGA reg.br. MO 175-404.
Godinu dana nakon dobijanja vozila na poklon, 20.09.1993. godine, Vojna
policija u Zagrebu presree Jaganjca i oduzima mu vozilo.
Nije teko zakljuiti da su od Jaganjca vozilo oduzeli isti oni koji su mu ga
i dali. Dolo je vrijeme kada im Jaganjac nije vie bio potreban.
Armin Pohara je imao zadatak od hrvatskog vostva da razbija jedinstvo
u redovima ARBiH, posebno da diskredituje elne linosti u ARBiH, a poseb-
no tadanjeg N VK ARBiH Sefera Halilovia, ubjeujui predsjednika Izetbe-
govia da su svi ofciri u ARBiH kosovci te da svi rade za KOS.
Juka Prazina se nije znao ponaati nakon to je stekao slavu u odbrani
Sarajeva tokom 1992. godine. Za vrijeme boravka u inostranstvu, tanije u
Njemakoj, bude zavrbovan da radi za HVO. Poetkom 1993. godine, po in-
strukcijama elnika HVO, otvoreno ulazi u sukobe sa lanovima VK. Fiziki
napada ofcire ARBiH na Igmanu, a sve u cilju naruavanja sistema rukovo-
enja i komandovanja u Armiji RBiH.
Nakon otvorenih sukoba na Igmanu izmeu Juke Prazine i njegovih pri-
stalica sa snagama ARBiH, bjei i otvoreno se stavlja na stranu HVO, tada-
njeg protivnika ARBiH.
Bonjake istaknute linosti iz Hercegovine, koristei ogorenje naroda
prema pasivnom ponaanju rukovodstva SDA Hercegovine i otvorenog
stavljanja na stranu HZ H-B i na stranu HVO, donose Rezoluciju Muslimana
Hercegovine 08.08.1992., koju su potpisala 152 ugledna Muslimana Herce-
govine. Istom konstatuju da su Muslimani najvea rtva u ovom ratu i pozi-
vaju Muslimane na jedinstvo u borbi protiv neprijatelja.
Hrvatska vojska i HV krajem 1992. a posebno u 1993. godini, poslije Vens-
Ovenovog mirovnog plana prihvaenog od bonjakih i hrvatskih, ali ne i
od srpskih predstavnika u BiH, to je znailo da taj mirovni plan konano
nije ni prihvaen, kree u konanu ofanzivu za stavljanje doline Neretve pod
kontrolu HZ H-B. Mate Boban preko svog ministra odbrane Boe Rajia i na-
elnika Stoera HVO Ante Rose izdaje nareenje u kome, izmeu ostalog,
stoji: Sve postrojbe na prostoru koji po Vens-Ovenovom planu pripadaju
Hrvatima odmah staviti pod komandu HVO, a ako nee, da se razoruaju i
protjeraju sa tih prostora ili pohapse. Normalno da se to odnosilo i za dolinu
Neretve.
Krajem 1992. godine pripadnici HVO, gdje god imaju nadmo, Bonjaci-
ma postavljaju ultimatume da se stave pod komandu HVO, da priznaju para-
dravnu vlast HZ H-B, a kada takvi ultimatumi nisu bili ispunjeni, slijedile su
vojne operacije u kojima su progonili Bonjake, ubijali ih, zarobljavali, odvo-
dili u logore, pljakali i palili njihovu imovinu.
Karakteristian primjer je opina Prozor u koju ulazi Hrvatska vojska i
HVO pod izgovorom da idu prema Jajcu, okupiraju grad, ubijaju, zaroblja-
vaju i protjeruju Bonjake, pljakaju imovinu i pale kue. Gornjem Vakufu
je bio pripremljen isti scenarij poetkom 1993. godine. Pripadnici Armije su
prozreli namjere HVO i nisu im dozvolili da ostvare svoj cilj, iako angauju
snage sa ireg prostora Hercegovine (Prilog br. 11).
Kako vrijeme tee u 1993. godini, organi vlasti HZ H-B, odnosno HVO po-
staju sve radikalniji. Muslimani a posebno pripadnici ARBiH i MUP-a mogu
se kretati samo uz propusnice HVO. Ograniava se protoko roba, humanitar-
ne pomoi, a posebno se ograniava ili potpuno sprjeava prolaz opreme,
oruja i municije za ARBiH. Vre se ubrzane pripreme, pojaane su aktivnosti
HVO na terenu. esti su pokreti jedinica HV i HVO. Ureuju se i posjedaju
dominantni i kljuni objekti oko i u gradovima, u selima, na putnim komuni-
kacijama. Mobiliu se novi bojovnici, naoruavaju, to sve ukazuje na nepo-
srednu opasnost od napada HV i HVO na ARBIH. Stavljaju se ili se pokuavaju
staviti pod blokadu kompletni gradovi i vane komunikacije, mostovi i sela.
Zbog toga to u Mostaru nije ispunjen ultimatum koga je postavio vrh HZ
H-B sredinom januara 1993. godine, snage HVO na tom podruju su podigle
borbenu gotovost na najvii stepen. Uveden je policijski sat, blokiran je do-
tur oruja, municije, vojne opreme, humanitarne pomoi za potrebe ARBiH i
Bonjaka u BiH (Prilog br.11b, 11c).
Sredinom aprila u Stocu je kulminiralo zloinako djelovanje HVO. Po-
hapeni su poznati ugledni Bonjaci i odvedeni u logore, potom su sve voj-
no sposobne Bonjake odveli u logore, a ene i djecu protjerali. Kao i svuda,
i u Stocu su opljakali i popalili bonjaku imovinu (Prilog br. 2).
Na podruju opine apljina masovna hapenja i progoni izvreni su kra-
jem aprile. Vojno sposobni mukarci zarobljeni su i odvedeli u logore, ene,
djecu i starce protjerali.
Krajem aprila i poetkom maja u Mostaru i okolini ureuju se borbene
linije i posjedaju. HVO posjeda poloaje na Rodou, Stotini, Koloniji, kasarna
Luka, Tekija i ehovine, sa prednjim krajem na liniji: Mahala-hotel Rua-
Rudoeva kua-Janjia kua-kafana Boncampo, kafana Demadino-Mer-
hamet emovac- Cernica-antieva ulica.
Snage 4.K imale su poloaje u rejonu: Juni logor-ekrk, agistrala-emo-
vac-Bulevar Stara bolnica-Mljekara-Centar II, te u rejonu Sutine, u rejonu
aki dom-Ekonomska kola, te u rejonu Blagaja.
Podruje Konjica i Jablanice zahvaeno je djelovanjem postrojbi HVO. Po-
sljedica takvog djelovanja je potpuna blokada Konjica i Jablanice i izolacija
od ostalih prostora BiH.
Konjic je bio u okruenju s jedne strane snagama Vojske Republike srp-
ske, a sa druge snagama HVO. VRS je imala poloaje na liniji: Bukove glave-s.
Bijela-Ljubina, a HVO je pravovremeno posjeo poloaje oko Konjica i oko
veine sela konjike opine i blokirao Konjic u cjelini. Zaposjeo je objekat
Zlatar, s. Ovare, s. Borovac, s. Galjevo, Gradinu te repetitor na Ivan planini,
ime je u potpunosti blokirao ulaz u Konjic sa sjevera, odnosno sa pravca
Tarina. Prema Jablanici Konjic je blokiran poto je HVO posjeo s. Drecelj i s.
Radeine nizvodno od Konjica sa lijeve strane Neretve i tako blokirao glav-
nu komunikaciju Konjic-Jablanica. Sa HVO je zaposjeo sela. Pokojite, Vrci,
Obre, Trusinu, Buturovi polje, Kostajnicu, te Falanovo brdo i Bokevicu, i
time onemoguio kretanje od Konjivca prema Jablanici komunikacijom na
desnoj obali Neretve.
Juno od Jablanice HVO je zaposjeo s. Grabovicu, a prema przoru s. Slati-
nu, s. Doljane i Risovac, ime je Jablanicu doveo u okruenje, imajui u vidu
da se su na planini Prenj iznad Jablanice nalazile snage VRS.
I onako napeta situacija u dolini Neretve postaje jo napetija, bilo je samo
pitanje dana kada e buknuti otvoreni oruani sukobi. To se, konano, i de-
silo. Borbena dejstva izmeu ARBiH i HVO su otpoela i trajala sve do Vain-
gtonskog sporazuma 1994. godine, uz kraa primirja i prekide.
Shvatajui namjere HV i HVO, imajui u vidu stanje u zoni odgovornosti
4.K ARBiH, nepodnoljivo za ivot i rad legalnih organa vlasti RBiH, pripad-
nika ARBiH, MUP-a, privrednih struktura i cjelokupnog stanovnitva, bosan-
skohercegovako rukovodstvo, VK ARBiH, komanda 4.K i ostale strukture u
zoni odgovornosti 4.K koordiniraju aktivnosti na prevazilaenju nastale situ-
acije. ini se sve da se izbjegnu oruani sukobi izmeu ARBiH i HVO, a sve u
cilju da se obezbijedi protok roba preko Hrvatske i HZ H-B u BiH, na prostor
koji kontrolie ARBiH. Pregovara se: sa rukovodstvom R.Hrvatske, rukovod-
stvom HV, rukovodstvom HZ H-B, rukovodstvom HVO, i trae se rjeenja za
smirivanje tenzija. Meutim, sve je bilo uzalud. Zato se uporedo radi na or-
ganizaciji i pripremi svih struktura, a posebno ARBiH za borbena dejstva ako
do njih doe. Pored snaga 4.K ija je zona odgovornosti dolina Neretve, za
borbena dejstva predviene su i jedinice i komande van sastava 4.K i to:
dio snaga 1.K iz sastava OG Igman,
dio snaga 3.K iz sastava Gornjovakufske brigade,
samostalne jedinice na vezi VK SOPN i Silver Fox,
jedinice MUP-a.
Pripremama i voenjem operacije odbrane doline Neretve, odnosno
zone odgovornosti 4.K rukovodio je VK ARBiH preko komande 4.K i OG
Igman 1.K (Prilog br. 3, 4, 5, 6, 6a, 6b, 6c).
Intenzivna borbena dejstva otpoinju u drugoj polovini marta mjeseca na
podruju konjike opine u dolini Neretvice, u zoni odgovornosti 45. Brdske
brigade. Poslije kraeg primirja borbe se posebno rasplamsavaju polovinom
aprila 1993. Godine i to na prostoru Konjica i Jablanice u sklopu ve orga-
nizovane i pripremljene operacije ARBiH s ciljem deblokade ve blokiranih
Jablanice i Konjica (Prilog br. 7, 8, 9, 10, 12, 13, 14, 15, 16, 17). Organizovanim
upornimdjelovanjem snaga 4.K, OG Igman i MUP-a do polovine jula 1993.
Godine snage HVO, pomognuteod strane HV i VRS, su potisnute sa prostora
opina Konjic i Jablanica (ostali su manji dijelovi HVO na podruju Konjica u
selima: Turija, Zaslivlje i Zabre u okruenju izmeu snaga VRS i ARBiH i na
potezu od Jablanice od sela Slatine i dalje prema prozoru, na Pisviru i selima
Sovii i Doljani.
Napad na poloaje ARBIH u Mostaru jedinice HVO su otpoele u jutarnjim
satima 09.05.1993. godine sa ciljem zauzimanja teritorija pod kontrolom 4.K.
U prvom talasu zauzeli su desnu obalu r. Neretve, a potom cijelu zonu od-
brane 4.K. To je bila sveobuhvatna operacija dogovorena i koordinirana sa
VRS.
Pripadnici 4.K, borci iz Mostara, Stoca, apljine, Nevesinja, Gacka i drugih
hercegovakih gradova hrabro brane linije odbrane, pruajui estok otpor
daleko jaim snagama napadaa.
Rezultat viednevne neravnopravne borbe bio je potpuno opkoljen dio
grada Mostara na lijevoj obali Neretve nizvodno od eljeznike i Autobuske
stanice, te Sjevernog logora do Vinarije, sa dijelom starog grada na desnoj
obali Neretve oko Starog mosta, i uskog koridora preko Carskih vinograda
do Blagaja i samog Blagaja. U ruke neprijatelja pala je i komanda 4.K ARBiH
u zgradi Vranice. Poznat je sluaj zarobljenih i nestalih 13 pripadnika Ko-
mande 4.K. Grad Mostar, stanovnici Mostara i pripadnici 4.K su se nali u vrlo
sloenoj i gotovo nemoguoj situaciji.
Uslovi za odbranu su bili veoma teki, izduen front odbrane prema sna-
gama HVO i VRS sa vrlo malom dubinom (negdje ne veom od 200 metara).
Borci i civili bez osnovnih uslova za ivot. Nedostajali su: voda, hrana, struja i
sve drugo za ivot. Kako vrijeme odmie, bilo je sve tee i tee.
Meutim, komanda 4.K, borci i narod se ne predaju, nisu klonuli duhom,
ve pripremaju i izvode u kratkom vremenskom roku operaciju u kojoj za
vrlo kratko vrijeme, krajem juna 1993. godine deblokiraju grad Mostar i zonu
odbrane 4.K, oslobaajui Sjeverni logor i Bijelo Polje, i tako preko planine
Prenj ostvaruju kakav-takav koridor sa ostakom BiH i ostalim snagama AR-
BiH. Bio je to hrabar podvig snaga 4.K, u kome se posebno istakao koman-
dant 41. brigade Midhat Hujdur Hujka, koji je i poginuo u toj operaciji. I
ovog puta se pokazalo da su za uspjeh najbitniji: hrabrost, odlunost i moral
boraca, boraca koji su znali da se bore. U to vrijeme snage 6.K pomau koliko
mogu (Prilog br. 18, 19, 20).
Krajem augusta i tokom septembra 1993. godine jedinice 4.K, 6.K, dio
snaga 1.K i jedinica na direktnoj vezi VK u planiranim operacijama Nere-
tva-93 i Jug-93, pod neposrednom komandom Naelnika G OS pokua-
vaju ostvariti spajanje 4. i 6. Korpusa dolinom Neretve i proiriti slobodni dio
teritorije prema Prozoru, ali bez uspjeha (Prilog br. 20, 21, 22 i 23).
elnici HZ H-B i HVO, nemoni da na bojnom polju ostvare svoj cilj, da
zaokrue HZ H-B, kasnije HR H-B do Ivan sedla, komili su se na civilno stanov-
nitvo na prostoru koji su stavili pod svoju kontrolu. Ono to tokom borbe-
nih dejstava od vojno sposobnog ljudstva nisu poubijali, odveli su u logore
irom Hercegovine (Dretelj, Gabela, Heliodrom, Vojno i drugi); ostale: ene,
djecu i starce su protjerali na teritoriju pod kontrolom 4. i 6.K ili u inostran-
stvo. Opljakali su i popalili imovinu Bonjaka.
Grad Mostar, odnosno zonu koju je kontrolisao 4.K neprekidno su drali
pod artiljerijskom vatrom, pjeadijskom vatrom i snajperskim djelovanjem.
Jo tokom 1992. godine poruili su sve mostove preko Neretve, a
07.11.1993. godine sruili su i Stari most. Ruili su ga danima neposrednim
gaanjem iz tenka sa Stotine, a po nareenju tadanjeg zapovjednika HVO
Slobodana Praljka.
Oni elnici HZ H-B, odnosno HR H-B koji nisu umrli prirodnom smru, kao
i elnici HR i HV su za svoja zlodjela prema Bonjacima i drugim narodima
odgovarali ili jo uvijek odgovaraju pred Hakim Tribunalom ili pred sudo-
vima u BiH.
Na kraju treba istai da ideja o podjeli BiH i stvaranju Velike Hrvatske
nije uspjela. To treba zahvaliti vrhovnoj komandi, VK, snagama 4, 1. I 3.K,
snagama MUP-a i svim ostalim snagama koje su branile BiH.
U asnoj borbi ARBiH u odbrani BiH od HV i HVO treba rei da je bilo ne-
asnih izuzetaka koji su se ogrijeili o pravila ratovanja, meunarodno ratno
pravo i enevsku konvenciju, te su za ta svoja nedjela odgovarali, odgovara-
ju ili e odgovarati pred sudovima u BiH i u Hagu.
prilog 01
prilog 02
prilog 03
prilog 04
prilog 04a
prilog 05
prilog 06
prilog 06
prilog 06a
prilog 06a
prilog 06a
prilog 06a
prilog 06a
prilog 06c
prilog 07
prilog 08
prilog 09
prilog 10c
prilog 11
prilog 11
prilog 11a
prilog 11b
prilog 11c
prilog 11c
prilog 12
prilog 13
prilog 15
prilog 15a
prilog 16
prilog 17
prilog 18
prilog 19
prilog 20
prilog 21
prilog 22
prilog 22a
prilog 22b
prilog 22c
prilog 23
prilog 23a
prilog 23b
prilog 23c
Asaf Dani
IZVJETAVANJE O BORBENIM DEJSTVIMA
NA BH RATITU U 1993.
Kada me je predsjednik Udruenja, general Mustafa Polutak, zamolio da
obradim temu o izvjetavanju o borbenim dejstvima u Bosni i Hercegovini
u 1993. godini, malo sam oklijevao. Ne zato to ta tema nije sama po sebi
zanimljiva, nego zbog toga to se o ratu kao oruanom sukobu u Bosni i
Hercegovini moe, u strogom smislu te rijei, govoriti tek u drugoj polovini
1993. godine, kada je stasala Armija RBiH. Moe to izgledati paradoksalno,
kada su napisani tomovi i tomovi knjiga o ovome ratu koji hronologiju rata
promatraju kao sportski dogaaj, u kome sportski rivali od poetka pa do
kraja utakmice imaju jednake anse, ali takav pristup postaje manje opsku-
ran kada se razmotri u kontekstu injenice da je malo toga, unazad ve dva-
deset godina, u Bosni imalo uobiajen i oekivani tok.
U vojnom pogledu, nije se radilo o klasinoj agresiji i okupaciji, ve o mon-
struoznom projektu brisanja Bosne i Hercegovine kao drave i iskorjenjiva-
nju jednog naroda. Najbolja potvrda monstruoznosti toga projekta jeste da
su se najvei pokolji i stradanja stanovnitva desili upravo na podrujima
gdje nije bilo otpora i oruane borbe u 1992. godini. Upravo grafkon stra-
danja civilnog stanovnitva, prvenstveno bonjakog, ima obrnutu propor-
ciju; najvei je upravo u prvim mjesecima 1992. godine, da bi se postepeno
smanjivao kako se rat bliio kraju. I ovlaan pogled na taj grafkon dovoljan
je da se u startu demantuje teza, tako draga francuskom predsjedniku Mi-
terrandu, da u bosanskom sluaju dodavanje oruja na oruje jeste put za
poveanje rtava. Stvar je upravo obrnuta; kako je rasla borbena spremnost
i sposobnost ARBiH, tako su proporcionalno smanjivani gubici stanovnitva.
U emu je onda grijeh Bosne i uporna ponavljanja pokuaja da se na-
knadno iskonstruira njena krivica? Nije li upravo Bosna i Hercegovina bila
najkoperativnija u odnosu na stavove meunarodne zajednice, u odnosu na
meunarodnopravni poredak, koji je funkcionirao na djelu u vrijeme utvri-
vanja miljenja Badinterove komisije o disoluciji bive Jugoslavije i njenog
meunarodnog priznanja kao suverene drave u postojeim dravama, da
bi se naknadni tretman Bosne i Hercegovine odvijao u okvirima real-politike
i priznavanja uinaka agresije?
Takav radikalni zaokret meunarodne zajednice imao je dublje uinke u
pogledu pristupa meunarodnih medija ratu u BiH:
Izbjegavanje rijei koja poinje sa g (genocid) i njena zamjena et-
nikim ienjem;
Sistematina upotreba pridjeva bivi u agresorskim medijima, na
sami spomen Bosne i Hercegovine;
Nastojanje zvaninika iz EU da agresija na Bosnu i Hercegovinu dobi-
je karakter sukoba druge vrste, kako bi se dokazalo da multietnika
Bosna i Hercegovina nije mogua;
Temeljni doktrinarni pristup informiranju iz ARBiH jeste da strategiju
rtve treba zamijeniti strategijom snage i uspjenosti u borbi, iji su
rezultati u 1993. godini iznenadili ne samo agresore, ve i relevantne
meunarodne faktore (procjena amerikog ministra odbrane Perryja
da e Biha u novembru 1993. pasti);
Nametanje kompleksa islamizacije (Ovdje posebno treba obratiti
panju na to kako se stvara jedna lana povijest, pseudo-povijest. Tu
se stvari podeavaju, shvataju jako povrno, npr. plasira se tvrdnja da
je izvrena islamizacija Armije ili islamizacija u Armiji.
Ovo je, povijesno gledano, obina glupost. Na taj se nain jedna savreme-
na situacija tretira u svjetlu vjerskog mita o konfrontaciji kranstva i islama
u Bosni. Islamizacija u Bosni i Hercegovini, kao masovni povijesni fenomen
se zavrava krajem 18. vijeka. To nije realizacija nekog vjerskog slogana ili
projekta, nego realistika i realna politika jedne osvajake muslimanske dr-
ave (Otomanskog carstva). Zato?
Progoni bogumila u posljednjim godinama srednjevjekovne bosanske
drave bili su uzrok neuspjeha te drave da ostvari vrstu, jedinstvenu re-
ligiozno-ideoloku i kulturnu strukturu kao objedinjavajueg inioca. To je
imalo porazne posljedice po bosansku dravu. Bogumilstvo je u daljem pro-
padanju izgubilo vodeu ulogu kulturnog integratora bosanskog drutva
koju ostale dvije konfesije, pravoslavna i katolika, nisu uspjele preuzeti. To
je dovelo do drutvenog, politikog, duhovnog i moralnog rastakanja bo-
sanskog drutva. Zato je osmanski osvaja mogao da izvri duboke transfor-
macije u biu naroda.
Odnos prema islamizaciji je bio dvojak, jasno odvojen linijom pripadanja
ili nepripadanja islamu. Muslimanski izvori su pitanje islamizacije postavljali
u idilian okvir stabilnosti, blagostanja i dugotrajnosti osmanskog ureenja
kome se pripisuju crte plebejske demokratinosti i laike teokratije. S druge
strane, kranski izvori predstavljaju islamizaciju u sasvim suprotnom svje-
tlu, kao neto to je van normi koje je uspostavila evropska civilizacija, te
se islamizacija promatra kao jedna vrsta degradacije i odricanja od tradicije
kranstva.
Prema tome, potpuno je pogreno govoriti o islamizaciji Armije. Ono o
emu se moe govoriti kao o realnosti, jeste da je meu novim slobodama
koje je donio politiki pluralitet u BiH, bila i sloboda vjerskog ispoljavanja.
Stoga ispoljavanje vjerskih osobenosti i potreba u ARBiH ima istu osnovu
kao i u zapadnoevropskim armijama, a u biti vjerski referenti u jednicama
ARBiH imaju istu funkciju kao kapelani. Ali, pokazalo se da je taj naelno
ispravan pristup, teko i ostvariti, jer ni cjelokupna struktura vjerskih zajed-
nica u BiH nije bila dovoljna da se formacijski pokriju mjesta vjerskih refere-
nata ak ni u jedinicama ranga bataljona.
Takoe, netana je predodba da islam nuno generira vjerski fanatizam i
drutveni konzervativizam. Ako realno i bez predrasuda analiziramo historij-
ska kretanja, zapaziemo da se te dvije kategorije uvijek javljaju u islamskim
sredinama u vrijeme kada islam doivljava poraze u istorijskom i politikom
pogledu. Uasna agresija i obim zloina koji su je pratili naravno da su ojaali
jednu karakteristinu crtu o poimanju boje pravde, koja se izraava u tome
da svako zlo mora biti kanjeno, a svako dobro nagraeno.
Mustafa Polutak, general u mirovini
ZAKLJUAK: 1993. GODINA ODBRANA NA TRI FRONTA
SRPSKO-CRNOGORSKA AGRESIJA
Agresija zapoeta na Republiku Bosnu i Hercegovinu u 1992. godini na-
stavlja se pojaanim intenzitetom, kako od strane srpsko-crnogorskog agre-
sora, tako i od strane hrvatskog agresora. Krajem 1993. godine na zoni od-
govornosti 5. k ARBiH napadaju snage pod komandom Fikreta Abdia uz
neposrednu pomo i jednog i drugog agresora. U isto vrijeme ARBiH vodi
borbu na tri fronta. Zbog toga a i zbog drugih bitnih okolnosti 1993. godina
se smatra prelomnom godinom za Bosnu i Hercegovinu u odbrani od agre-
sije.
Srpsko-crnogorski agresor, ne ostvarivi u potpunosti strategijske ciljeve
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini1 tokom 1992. godine, nastojao je rea-
lizovati iste u 1993. godini.
1. slomiti otpor branilaca Sarajeva, okupirati ga ili bar podijeliti;
1 Odluke o stratekim ciljevima srpskog naroda u BiH, rije je o est stratekih ciljeva usvoje-
nih na zasjedanju Skuptine srpskog naroda u BiH od 12. maja 1992. godine u Banja Luci:
1. Dravno razgranienje od druga dva naroda;
2. Koridor izmeu Semberije i Krajine;
3. Uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminisanje rijeke Drine kao gra-
nice izmeu srpskih drava;
4. Uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi;
5. Podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski i uspostavljanje granice;
6. Izlazak Republike Srpske na more.
2. eliminisati granicu na Drini, okupirati okruene prostore: Srebrenicu,
epu i Gorade;
3. Proiriti posavski koridor.
Uprkos nastojanjima meunarodne zajednice da zaustavi agresiju na Bo-
snu i Hercegovinu i osigura mir, rat se irio i jaao. Svojim etnikim koncep-
tom Vens-Ovenov i Oven-Stoltenbergov mirovni plan, umjesto da djeluju
smirujue, jo vie su zaotravali odnose u Bosni i Hercegovini. Situacija u
Bosni i Hercegovini se od poetka 1993. godine uslonjavala iz dana u dan, a
svoj vrhunac je dostigla u drugoj polovini 1993. godine. Krajem 1993. godi-
ne ARBiH jednovremeno vodi borbu na tri fronta: protiv srpsko-crnogorskog
agresora, hrvatskog agresora i snaga Fikreta Abdia.
Srpski agresor je drao pod okupacijom tokom 1993. godine oko 70%
teritorije Bosne i Hecegovine, hrvatski agresor oko 20% teritorije Bosne i
Hercegovine. ARBiH je kontrolisala svega 10% teritorije Bosne i Hercegovine
oko Sarajeva, Tuzle, Zenice, u dolini Lave, Neretve i u okruenim enklavama
Bihaa, Tenja, Maglaja, Gorada i Srebrenice.
Djelovanje meunarodne zajednice tokom 1993. godine pokazalo je ja-
lovost, neprincipijelnost i nejedinstvo Evrope, pa i svijeta kada je u pitanju
rjeavanje bosanskohercegovake krize. U pregovorima primjenjuju priti-
sak i ucjene prema rtvi, a prihvataju prijedloge i ucjene agresora i njegovu
bahatost. Evropska zajednica nije upotrijebila mehanizme sankcija prema
agresorima.
Vens-Ovenov plan, a kasnije i Oven-Stoltenbergov plan prihvataju bo-
njaka i hrvatska strana, a srpska strana odbija a da zato ne trpi nikakve
sankcije.
Iz izlaganja zamjenika komandanta VK generala Jovana Divjaka, koman-
danata 1.,2.,3.,5. i 6.k generala Karavelia, Delia, Hadihasanovia, Duda-
kovia i brigadira Guia kao i komandanta odbrane Srebrenice i Gorada
brigadira Oria i Buljubaia i lana Komande 4.k pukovnika ulia da se za-
kljuiti o intenzitetu borbenih dejstava u njihovoj zoni odgovornosti. Iako je
srpsko-crnogorski agresor dejstvovao na svim frontovima, uzimajui u obzir
njegove strategijske ciljeve, najintenzivnije dejstvo je ispoljio prema Saraje-
vu, na okruene enklave Srebrenicu, epu i Gorade te u Posavini i u dolini
rijeke Krivaje. Djelimino je ostvario zacrtane ciljeve:
uspio je stegnuti obru oko Sarajeva;
uspio je znatno smanjiti slobodni prostor oko Srebrenice, epe i Go-
rada;
uspio je proiriti posavski koridor;
uspio je zajedno sa hrvatskim agresorom dovesti u okruenje Teanj
i Maglaj.
HRVATSKA AGRESIJA
Radikalizacija velikohrvatske politike u 1993. godini se nastavlja u skladu
sa postignutim dogovorom Miloevi-Tuman i Karadi-Boban o podjeli
Bosne i Hercegovine. U tom cilju Hrvatska na elu sa Tumanom uz sarad-
nike u BiH, elnike HDZ i HVO, planirala je angaovanjem hrvatske vojske i
HVO-a okupirati teritorije predviene da Vens-Ovenovim mirovnim planom
pripadnu hrvatskoj strani.
Nakon prijedloga i prihvatanja Vens-Ovenovog mirovnog plana poet-
kom 1993. godine od hrvatske i bonjake strane, a ne i od srpske strane,
shodno opredjeljenju i planovima, HV i HVO u prvoj polovini 1993. godine
nastavljaju s praksom uspostavljanja hrvatske vlasti silom u provincijama
koje su pripadale Hrvatima.
Na insistiranje Mate Bobana, Ministarstvo odbrane HZ-HB i Ante Roso,
naelnik Glavnog stoera HVO izdaju nareenje da se u hrvatskim provin-
cijama sve jedinice ARBiH potine komandama i jedinicama HVO ili da se
rasformiraju i razoruaju. U realizaciji tog nareenja kree se odmah na pro-
storu Srednje Bosne i Hercegovine. Normalno da je to izazvalo reakciju pri-
padnika ARBiH a kao posljedicu to ima sukobe izmeu HVO i ARBiH. Zapo-
elo je u Gornjem Vakufu, nastavljeno u Busovai a potom se proirilo irom
Srednje Bosne i u dolini Neretve, odnosno u zoni 3. i 4. k ARBiH.
Napadi HV i HVO na zonu odgovornosti 3. k doivljavaju pravi fjasko. HV
i HVO gube na svim frontovima: oko Kiseljaka, Kreeva, Busovae, Viteza,
Travnika, Novog Travnika i Bugojna. Polovian uspjeh imaju oko Gornjeg Va-
kufa i epa.
U zoni 4. k napadi HV i HVO imaju uspjeha u apljini i Stocu gdje na pod-
mukao nain razoruavaju dio Bonjaka-pripadnika HVO i odvode ih u lo-
gore. U napadu na Mostar imaju polovian uspjeh, a u Jablanici i Konjicu
doivljavaju potpuni poraz.
Ono ime se pripadnici HV i HVO mogu pohvaliti u agresiji na BiH su
zloini koje su poinili na prostorima koje su uspjeli okupirati. Za ta zlodjela
su mnogi odgovarali pred Hakim tribunalom, a mnogi e odgovarati i pred
domaim sudovima.
Konano, kada su Hrvatska i HercegBosna shvatile da silom i ratom nisu
postigli to su eljeli ve su ak puno toga izgubili2 i pod pritiskom SAD, pri-
staju na pregovore i sporazume.
Koliko god je hrvatska politika i agresija na Bosnu i Hercegovinu nanijela
zla i gubitka, jo vie je ta politika i agresija imala negativnih posljedica na
borbu ARBiH protiv srpsko-crnogorskog agresora.
Da su se Hrvatska i HZ-HB na poetku ukljuile u borbu za odbranu BiH,
rat u BiH bi bio mnogo prije zavren, agresor bi bio poraen, a Bosna i Herce-
govina bi bila normalna drava.
Meutim, hrvatska politika i oruane snage Hrvatske i HVO od poetka
pregovaraju i sarauju sa agresorom, a potom i sami uestvuju u agresiji na
Bosnu i Hercegovinu.
Koliko god se na duu srpsko-crnogorskog agresora stavlja stradanje Sa-
rajeva, genocid u Srebrenici i epi, stradanje Gorada, jedan dio se moe
staviti na duu politici i oruanim snagama Hrvatske i HVO. Pored toga to
ne uestvuju u borbi protiv agresora, oni nas onemoguavaju u uspjenoj
borbi, spreavajui nam dostavu naoruanja i druge opreme za odbranu.
Oigledni su primjeri meusobne saradnje i pomoi vojske Jugoslavije i
vojske Republike Srpske, sa jedne, i HV i HVO, sa druge strane:
1. HV i HVO se bez borbe povlae iz Bosanske posavine, ostavljajui ko-
ridor kroz Posavinu vojsci Jugoslavije i VRS od Beograda, preko Bije-
ljine, Brkog, Bosanskog Broda do Srpske Krajine odnosno Knina. Za
uzvrat, VJ i VRS se povlae od Dubrovnika, apljine, Stoca i Mostara.
Kod sopstvenog naroda takav postupak pravdaju nemogunou da
brane te prostore, a u sutini, nisu ih ni branili, prave borbe za njih nije
ni bilo, niti rtava na jednoj ili drugoj strani.
2 Od 20% teritorije koju su kontrolisali prije sukoba, u februaru 1994. godine ,pred Vaingtonski
sporazum ,kontrolisali su 10% teritorije Bosne i Hercegovine.
2. HVO prua pomo pri izvlaenju snaga VRS iz Visokog i Bradine, a za
uzvrat VRS pomae izvlaenje HVO iz Travnika i Varea.
3. Za vrijeme okruenja snaga HVO u Kiseljaku, Kreevu, Konjicu i Vareu
svu pomo im prua VRS.
4. Sadejstvo snaga VRS i HVO pri napadu na Novi eher i epe, a snage
ARBiH Tenju i Maglaju dovode u okruenje.
Zato, na kraju, ne rei da je neshvatljivo postojanje saradnje i sadejstva
Hrvatske i Srbije na prostoru Bosne i Hercegovine, poslije tako estokog rata
izmeu njih u Hrvatskoj, poslije stradanja Vukovara, Istone Slavonije, Like i
Korduna. I pored svega zla to su uinili jedni drugima, srpsko rukovodstvo
na elu sa Miloeviem i hrvatsko na elu sa Tumanom, potpomognuti sa-
telitima u Bosni i Hercegovini, su se slagali kada je u pitanju agresija na Bo-
snu i Hercegovinu i njena podjela.
NEPRIJATELJSKO DJELOVANJE FIKRETA ABDIA
Fikret Abdi, lan Predsjednitva RBiH, oduvijek je elio da bude u centru
zbivanja i panje. Kada poslije poznatih dogaaja od 2. maja 1992. godine
nije uspio stupiti na elo drave, sve vie se distancirao od rada u Predsjed-
nitvu Bosne i Hercegovine. Svoju ansu da bude prvi, pa makar i na jed-
nom malom dijelu teritorije Bosne i Hercegovine, vidio je u prijedlogu mi-
rovnog plana Oven-Stoltenberg. Poeo je sa aktivnostima na formiranju i
uspostavi Automne pokrajine Zapadna Bosna.
Interesantno je da Fikret Abdi nailazi na blagonaklonu podrku Ovena
i Stotelnberga koji ga promoviraju u jo jednog pregovaraa u mirovnom
procesu. U namjeri za daljnjim cijepanjem Bosne i Hercegovine saveznici su
mu Miloevi i Tuman, zarad svojih ciljeva, odnosno ciljeva Srbije i Hrvat-
ske. Kada Fikret Abdi sa svojim pristalicama i saveznicima ne uspijeva na
miran nain preuzeti Bosansku Krajinu, kree u otvoreni napad na 5.k ARBiH
krajem 1993. godine.
Zna se kako je proao. Za svoja nedjela je odgovarao, okrivljen i osuen i
sad je u zatvoru.
ODBRANA NA TRI FRONTA
Suoeno sa voenjem oruane borbe protiv dva agresora i snaga Fikre-
ta Abdia tokom 1993. godine, dravno-politiko i vojno rukovodstvo RBiH
ine sve to je u njihovoj nadlenosti i moi da odbrane Bosnu i Hercegovinu
i njene graane i ne dozvole ostvarenje agresorskih namjera da okupiraju i
podijele Bosnu i Hercegovinu izmeu sebe. Permamentno se vri pritisak na
meunarodnu zajednicu da zaustavi agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Ini-
cira i uestvuje u mirovnim pregovorima. Predsjednitvo Republike Bosne i
Hercegovine, na elu sa gosp. Alijom Izetbegoviem, prihvata Vens-Ovenov,
odnosno Oven-Stoltenbergov mirovni plan, iako su nepravedni. ini sve da
sprijei okupaciju opkoljenih enklava: Srebrenice, epe i Gorada, kao i pot-
puno zatvaranje obrua oko Sarajeva.
Posebno je angaovanje dravno-politikog i vojnog rukovodstva Bosne
i Hercegovine na sprjeavanju ve zapoetih sukoba izmeu ARBiH, sa jed-
ne, i HV i HVO, sa druge strane.
Pregovori, dogovori, izjave tokom 1993. godine izmeu rukovodstava
Bosne i Hercegovine i Hrvatske su permanentni, ali se agresija nastavlja, po-
sebno na prostorima Hercegovine i Srednje Bosne.
Tek nakon uspjeno izvedene Vareke operacije snaga 1.,2. i 3.k ARBiH,
hrvatski elnici i elnici Herceg-Bosne shvatili su da nisu u stanju ostvariti
svoj cilj. Sada oni trae mirno rjeenje sukoba. O poraavajuim rezultatima
HV i HVO u sudaru sa ARBiH, general hrvatske vojske Anton Tus je rekao:
HVO je u ratu sa ARBiH bio na rubu poraza. Na poetku rata nadzirao je vie
od 20% teritorije Bosne i Hercegovine, a uoi potpisivanja Vaingtonskog
sporazuma 10%.
Bitno je i ovdje napomenuti da su veliku ulogu u pribliavanju hrvatske i
bosanskohercegovake strane i konano uspostavljanje primirja imale SAD.
Pratei i procjenjujui aktivnosti Fikreta Abdia, komanda 5. k je shvatila
svu pogubnost te politike, kako za Krajinu, tako i za Bosnu i Hercegovinu. Iz
tog razloga upuuju pismo Fikretu Abdiu ukazujui mu na tetnost takvog
djelovanja, pozivajui ga na sastanak s ciljem razrjeenja prisutnih nesugla-
snica. Umjesto pozitivnog odgovora na inicijativu komande 5. K, Fikret Ab-
di nastavlja jo intenzivnije raditi na pripremama za proglaenje autono-
mne pokrajine ZAPADNA BOSNA.
Na ovakvo neprijateljsko djelovanje Fikreta Abdia reaguje Predsjedni-
tvo RbiH, aljui mjeovitu delegaciju u Krajinu da pokuaju urazumiti Fikre-
ta Abdia i sprijeiti obraun izmeu Bonjaka. Dravna delegacija se nije sa-
stala sa Fikretom Abdiem jer on to nije htio. Meutim, delegacija je uspjela.
Najvei dio Bonjaka Krajine je stao uz 5. k i ARBiH. To je u konanici znailo
poraz snaga Fikreta Abdia.
ORGANIZACIONO JAANJE ARBIH U TOKU 1993. GODINE
Optereeni mirovnim pregovorima, borbom za ouvanje kontinuiteta
dravnosti i meunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, te razrjea-
vanjem unutranjih problema u zemlji, Predsjednitvo i drugi organi vlasti
u Bosni i Hercegovini nali su vremena za angaovanje na daljnjem jaanju
ARBiH. Uinili su koliko su mogli u datim okolnostima na:
1. Poboljanju organizacije i sistema RIK-a u ARBiH;
2. Provoenju mobilizacije vojnih obveznika i materijalno-tehnikih
sredstava za potrebe Armije;
3. Stvaranju pretpostavki za bolju logistiku podrku Armiji.
Najbitnije organizacijske promjene tokom 1993. godine bile su:
Ustanovljenje funkcije komandanta Glavnog taba;
Formiranje 6. korpusa;
Uvoenje inova u ARBiH.
Uspostavljanjem funkcije komandanta G i dovoenjem na elo ARBiH
strunog ovjeka lojalnog dravnom rukovodstvu na elu sa Alijom Izetbe-
goviem umjesto dotadanjeg manje strunog, a posebno sve vie samo-
voljnog i suprotstavljenog Vrhovnom komandantu ARBiH, uinjen je pravi
potez. Uspostavljen je funkcionalan sistem rukovoenja i komandovanja u
ARBiH i u Oruanim snagama RBiH u cjelini. Stavovi pojedinaca a posebno
Sefera Halilovia, smijenjenog sa elne funkcije, da su promjene bile nepo-
trebne i da su negativno djelovale na sistem RIK-a, ne stoje. Najbolji poka-
zatelji da je to bio pravi potez Vrhovne komande su rezultati ARBiH u dru-
goj polovini 1993. godine a posebno tokom 1994. i 1995. godine. ARBiH je
neprekidno jaala, pobjeivala u odluujuim bitkama, oslobodila dijelove
Bosne i Hercegovine od agresora i na kraju, da nije zaustavljena od strane
meunarodnih faktora, sigurno bi izala kao pobjednik nad agresorima.
inovanje u ARBiH, iako je puno kasnilo, imalo je pozitivno djelovanje u
sistemu RIK-a.
U jeku najeih borbi protiv agresora, dravno i vojno rukovodstvo nalo
je snage i vremena da se obrauna sa kriminalom i drugim negativnim dje-
lovanjem u sopstvenim redovima. Ovdje treba posebno pomenuti obraun
sa neposlunim i odmetnutim komandantima u 1.k ARBiH u Sarajevu.
Godina 1993. je presudna godina, prelomna godina u odbrani Bosne i
Hercegovine. Uspjeno smo se odbranili od agresije sa istoka i sa zapada.
Uspjeno smo se obraunali sa negativnostima u sopstvenim redovima.
Pokazali smo i svijetu i agresorima da su se prevarili u svojim procjenama i
ocjenama. Stvorili smo uslove da se u narednim godinama izborimo za slo-
bodnu, nezavisnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.
POGOVOR ORGANIZATORA
1993. PRELOMNA GODINA RATA
ZA ODBRANU BOSNE I HERCEGOVINE
TEMA OKRUGLOG STOLA
Mnogi sudionici rata za odbranu Bosne i Hercegovine 1992.-1995., histo-
riari, istraivai, vojni strunjaci, 1993. godinu smatraju prelomnom godi-
nom.
Premda su borbena dejstva na ratitu Bosne i Hercegovine voena, s ra-
zliitim intenzitetom, cijelo vrijeme rata, ipak se, sa stanovita snaga koje su
branile Bosnu i Hercegovinu, najintenzivnijim periodom smatra 1993. godi-
na. U njoj su se desile slijedee znaajne vojne operacije i dogaaji:
pored intenziviranja agresije VJ i VRS, u agresiju na RBiH se ukljuuju
snage HV i HVO i snage Fikreta Abdia;
borba legalnih organa RBiH na meunarodnom planu za zaustavlja-
nje agresije na RBiH;
zauzimanje slobodnih teritorija Cerske i Konjevi polja od strane srp-
sko-crnogorskog agresora i proglaenje teritorije Srebrenice za zati-
enu zonu UN, zauzimanje slobodnih teritorija oko Gorada od stra-
ne SCA (mart-april 1993.);
stvaranje i realiziranje koncepta zatienih zona UN na BH ratitu;
agresija snaga HV i HVO na snage ARBiH na podruju Hercegovine i
Srednje Bosne;
ofanziva SCA u Sjevernoj Bosni, na Sarajevo, Igman i Bjelanicu i teri-
toriju Gorada (juni-august 1993.), te politiko-vojna akcija na odbra-
ni Igmana;
smjena na elu ARBiH (8. juni 1993.);
prvi sastanak svih komandanata korpusa ARBiH (osim 5. korpusa)
(Zenica, august 1993.) i utvrivanje strategije ratovanja ARBiH;
unutarbonjaki sukob - napad snaga Fikreta Abdia i snaga SCA na
teritoriju Bihakog okruga (novembar-decembar 1993.);
napad SCA na teritoriju Olova (krivajski koridor) i Teoaka (novem-
bar-decembar 1993.).
Svaki od ovih dogaaja znaio je stepenicu vie u konsolidaciji oruanih
snaga Bosne i Hercegovine i njihovom osposobljavanju za uspostavljanje
startegijske ravnotee na ratitu Bosne i Hercegovine.
CILJ OKRUGLOG STOLA
I pored svih do sada objavljenih strunih, publicistikih i memoarskih
radova, nedostaje kompleksan, generalni odgovor na pitanje periodizacije
odbrambenog rata. Zato elaboracija zbivanja na bosanskoherecgovakom
ratitu u 1993. godini i osvjetljavanje dosada neobraenih njegovih karakte-
ristika predstavlja i dug prema generacijama koje dolaze. Jer, kako je rekao
Eli Vizel, ne prenijeti jedno iskustvo, to znai izdati ga. Upravo steena isku-
stva onih uesnika u zbivanjima vezanim za BH ratite u raznim periodima
tokom odbrambeno-oslobodilakog rata 1992.-1995., pa i razdoblje 1993.
godine, treba iznijeti kao veoma vaan doprinos izgradnji provjerene, real-
ne, na dokumente oslonjene povijesne analize i slike zbivanja na BH ratitu..
elimo da se njihovi pojedini, za odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine
najznaajniji vojno-strategijski aspekti razmotre i osvijetle sa stanovita iz-
raavanja suprotstavljenih ratnih ciljeva: nestanka Bosne i Hercegovine kao
drave (cilj agresora), s jedne, i njene odbrane kao izraza politikog opredje-
ljenja za ouvanje najviih civilizacijskih vrijednosti (cilj snaga odbrane), s
druge strane.
OBRAIVAI POJEDINIH TEMA OKRUGLOG STOLA
Autor Naziv teme
dr Ivo Komi Politika odbrane RBiH
Jovan Divjak BH ratite u 1993. godini strategijski pregled
Vahid Karaveli z/o 1. korpusa
Hazim adi z/o 2. korpusa
Enver Hadihasanovi z/o 3. korpusa
Sead uli z/o 4. korpusa
Atif Dudakovi, Ramiz Drekovi z/o 5. korpusa
Salko Gui z/o 6. korpusa
Ferid Buljubai z/o IBOG Gorade
dr Nerzuk urak Izvjetavanje o borbenim dejstvima
VRIJEME I ORGANIZACIJA OKRUGLOG STOLA
Okrugli stol je odran u Sarajevu 21. septembra 2010. godine u Domu
oruanih snaga Bosne i Hercegovine, od 11.00 do 15.00 sati.
Na okrugli stol je bilo pozvano 50 uesnika. Iako je od obraivaa tema
zatraeno da autorizirana izlaganja dostave organizatoru najdalje do 1. sep-
tembra 2010. godine, neki od njih nisu to uinili ni do kraja maja 2011. go-
dine, te je organizator bio prisiljen da zbornik radova objavi bez njihovih
priloga. Prilozi dr. Ive Komia i generala Jovana Divjaka sa ovoga okruglog
stola objavljeni su u asopisu KORAK, broj 22 (januar-mart 2011.).
Partneri u organizaciji okruglog stola: Ministarstvo odbrane Bosne i Her-
cegovine, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambe-
no-oslobodilakog rata, Ministarstvo za pitanja boraca Kantona Sarajevo,
Institut za istoriju, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meu-
narodnog prava u Sarajevu.
Izvrni organizator je Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Her-
cegovinu.
ORGANIZACIONI ODBOR MANIFESTACIJE
ODBRANA BOSNE I HERCEGOVINE - IGMAN 2010
1. Besim Mehmedi, premijer Kantona Sarajevo, predsjednik OO
2. Timur Numi, savjetnik premijera FBiH, dopredsjednik OO
3. Zahid Crnki, ministar Federalnog ministarstva za pitanja boraca i
invalida odbrambeno-oslobodilakog rata, dopredsjednik OO
4. Nurudin Diho, direktor Fonda memorijala, dopredsjednik OO
5. Izet Gani, predsjednik UO Organizacije porodica ehida i poginulih
boraca Bosne i Hercegovine, dopredsjednik OO
6. Suad Zijadi, struni savjetnik u Fondu memorijala, generalni sekretar
OO
7. Hajrudin Ibrahimovi, ministar Ministarstva za boraka pitanja Kantona
Sarajevo, lan OO
8. Ismail ef. Smajlovi, vojni muftija Ministarstva odbrane BIH, lan OO
9. Mirsad Delali, Fond memorijala, lan OO
10. Abid Jusi, ministar Ministarstva prostornog ureenja i zatite okolia,
lan OO
11. eljko Mijatovi, MUP Kantona Sarajevo, lan OO
12. Emina Dubravi, ministrica Ministarstva za soc. pitanaj i raseljene
osobe, lan OO
13. Emir Hadihafzbegovi, ministar Ministarstva kulture i sporta, lan OO
14. Sejad Nali, ministar Ministarstva za boraka pitanja Zeniko-
dobojskog kantona, lan OO
15. Bahrija Mehuri, ministar Ministarstva za pitanja boraca Tuzlanskog
kantona, lan OO
16. Devad Adem, ministar Ministarstva za pitanja boraca Bosansko-
podrinjskog kantona, lan OO
17. Mirsad Voji, ministar Ministarstva za pitanja boraca Unsko-sanskog
kantona, lan OO
18. Esad Crnica, direktor Uprave za pitanja boraca Srednje-bosanskog
kantona,lan OO
19. Nafja ati, predstavnik Ministarstva za pitanja boraca Hercegovako-
neretvanskog kantona, lan OO
20. Safet Redi, predsjednik Saveza RVI BIH, lan OO
21. Nijaz Hodi, predsjednik Saveza demobilisanih boraca oo rata BIH,
lan OO
22. Nezim Halilovi, predsjednik Udruenja boraca Gazi Husrevbeg, lan
OO
23. Devad Rao, Predsjednik Saveza dobitnika najveih ratnih priznanja
FBiH, lan OO
24. Emin vraki, predsjednik Udruenja Zelene beretke BOSNAE FBIH,
lan OO
25. Avdo Hebib, predsjednik Udruenja Patriotska liga BIH, lan OO
26. Hajrudin Grabovica, predsjednik Udruenja generala BiH, lan OO
27. Alija Behmen, gradonaelnik Grada Sarajeva, lan OO
28. Ibrahim Hadibajri, naelnik opine Stari Grad Sarajevo, lan OO
29. Amer enanovi, naelnik opine Ilida, lan OO
30. Hamdo Ejubovi, naelnik opine Hadii, lan OO
31. Ibro Berilo, naelnik opine Trnovo, lan OO
32. Halil Brzina, predstavnik Tarikatskog centra, lan OO
33. Read Pai, direktor KJKP Park, lan OO
34. Osman Deli, direktor JU Park prirode Vrelo Bosne, lan OO
35. Nedad Ajnadi, direktor ZOI 84, lan OO
36. Selim Babi, direktor KJKP RAD, lan OO
37. Emir Zlatar, direktor KTVS, lan OO
38. Elvir vraki, direktor NTV Hayat, lan OO
39. Adnan Osmanagi, direktor RSG, lan OO
40. Fahrudin Radoni, predsjednik UO Dnevnog avaza, lan OO
41. Nijaz Graci, direktor Europlakata doo, lan OO
42. Elmedin Dino Konakovi, lan OO
43. Adem Zolj, direktor Direkcije za ceste KS, lan OO
44. Zejnil Berilo, direktor KJP Sarajevo ume, lan OO
45. Alija Mulaomerovi, direktor Hitne pomoi, lan OO
46. Hasan Bai, direktor KJKP GRAS, lan OO
47. Mahir Halilovi, direktor PVB KS, lan OO

1993: Prijelomna Godina Rata

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

1993: Prijelomna Godina Rata

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

1993.

PRELOMNA GODINA RATA ZA ODBRANU BOSNE I HERCEGOVINE

Das könnte Ihnen auch gefallen