1

2

AUGUST AUGUSTINOVI






POVIJEST ISUSOVA

POVIJESNA SINOPSA EVANELJA

(Prijevod sa panjolskog)

I svezak













SARAJEVO, 1984
3


4

Teoloka biblioteka Sarajevo
Niz I. Teoloko-filozofska djela, svezak 6.






Naslov izvornika:
A. Augustinovich: HISTORIA DE JESUS
Sinopsis historica de los evangelios, I,

Ediciones Tripode, Caracas 1981


Preveo sa panjolskog: Augustin Augustinovi
Lektor i korektor: fra Ignacije Gavran
Kazala za ovo izdanje priredio: fra Ignacije Gavran


Izdavai: Teoloka biblioteka Sarajevo, Obala Vojvode Stepe 39,
Kranska sadanjost, Zagreb, Maruliev trg 14

Za izdavae: Marko Oroli,
Josip Turinovi

Tisak: SOUR Svjetlost, OOUR tamparija, Sarajevo

Za tampariju: Stojan Klikovac

Tiskano u 1500 primjeraka, 1984.

5

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Ovo djelo izalo je na panjolskom jeziku u dva sveska g. 1981. u Venezueli, gdje radim ve
vie od trideset godina, pod naslovom H i s t o r i a d e J e s u s (Povijest Isusova). Poslije
dugogodinjeg itanja, biljeenja, razmiljanja i oklijevanja, konano sam se odluio da ga
napiem. Jo od mojih ranih godina u Rimu i Jeruzalemu, uz ostale teme, uvijek sam se zanimao i za
evanelja. Moja doktorska disertacija prouava jedan od vidika teologije etvrtog evanelja (C r i t i
c a d e t e r m i n i s m i j o a n n e i, Jeruzalem 1947). Neke biljeke objavio sam u posebnim
publikacijama, kao to su Jesus y la politica (Isus i politika), Caracas 1973; Nuestro Mesias (Na
Mesija), Caracas 1974; Fermento de Evangelio (Kvasac Evanelja), Caracas 1976; i mnogo lanaka
u dnevniku La R e 1 i g i o n (Caracas). Uprkos tome, cijeli ovaj dugi niz godina oklijevao sam da se
bacim na ovaj sintetiki rad, jer sam bio potpuno svjestan koliko je to teak i odgovoran posao. Ipak
sam se konano odluio na njega, jer sam se u svom pastoralnom djelovanju svaki as sve vie
uvjeravao, kako je u ovoj sredini neophodno potrebno djelo ove vrste. Mnoge osobe, pa ak i
sveenici (kojih je sve manje, i sve su vie zatrpani praktinim pastoralnim, poslovima), nemaju ni
vremena ni mogunosti prouavati moderna struna tumaenja evanelja, a dananji kranin, pa ni
onaj prosjeni, ne zadovoljava se vie jeftinim frazama o Isusu. Htio sam, barem djelomino,
zadovoljiti toj potrebi ovim tekstom, kojim elim pruiti najnuniju, bitnu obavijest o linosti i pojavi
o kojoj su napisane cijele biblioteke. Upravo zbog te obilnosti i zbog neizmjerne sloenosti predmeta,
koju i manje obavijeteni mogu sebi zamisliti, svjestan sam i svih nedostataka, koje mi naprosto nije
bilo mogue izbjei.
Kad su neka moja braa franjevci u Bosni dobili u ruke i proitali ovu knjigu, odmah su me
poeli poticati da je prevedem na hrvatski, tvrdei da bi bila korisna i u hrvatskoj (i u svakoj drugoj)
sredini, budui da je to djelo univerzalno vrijedno zbog svoje jasnoe, svog potenog i solidnog
pristupa problemima, svog strahopotovanja pred Isusovom osobom (iz pisma jednog od njih).
Rado sam pristao na tu elju, ostavljajui mojoj brai odgovornost za jezinu istou, jer ima ve 40
godina da ne piem hrvatski.
Ova knjiga nije pisana za strunjake evanelja, nego za obinog itaoca koji se zanima za
Isusovu osobu, ali koji ve ima svoje zahtjeve u tom pogledu. Nije to strogo znanstveni rad, ali nije ni
povrna zbirka otrcanosti, nego nastoji ozbiljno govoriti o svom predmetu. Radi toga, od ovog djela
ne smije se oekivati ni vie ni manje od onoga to moe i to treba dati.
Temeljni stav pri pisanju ove knjige polazi od apsolutnog potivanja tekstova i njihovih autora,
i autor pretpostavlja da su njihovi sastavljai ozbiljni

6

i poteni pisci te da vrlo dobro znaju o emu piu. Nastojao sam "prenijeti se u poloaj prvih
italaca njihovih djela i itati tekstove onako kako mislim da su ih oni razumijevali, daleko od nekih
naih modernih predrasuda.
itati evanelja sinoptiki, nije tek laki konkordizam, nego prijeka potreba, ako se eli dobiti
cjelovita slika Isusove osobe. Poznato je da svako od naih evanelja predstavlja svoju posebnu
kristologiju. Nijedna od njih ne sadri potpuni Isusov portret. One su razliite skice toga portreta,
nastale pod raznim uglovima, pod kojima su ljudi propovijedali o Isusu i kako su doivljavali Isusa u
prvim kranskim zajednicama. Kako svaka od njih ima svoj temelj u stvarnosti, jedino razumna (ne
mehanika) integracija podataka moe nas pribliiti izvorniku.
Moda e netko shvatiti da je naslov knjige polemiki, imajui u vidu onaj povijesni
agnosticizam, koji je od nekog vremena postao obvezatna moda (R. Bultmann je pisao: Stvarno
mislim da ne moemo znati skoro nita o Isusovom ivotu i linosti, jer prvobitni kranski izvori
ne pokazuju zanimanja ni za jednu od tih dviju stvari, a osim toga oni su fragmentarni i uglavnom
legendarni). Ja sam naprosto htio rei ve od samog naslova da je taj pomodni agnosticizam daleko
od toga da bude uvjerljiv; i s tim ne izraavam samo moje miljenje.
1

Kao kratki uvod u to pitanje, upuujem na bilj. 4 u ovoj knjizi. Tlo na kojem se kree problem
povijesnosti krajnje je sklisko. Stalno je potrebno imati u vidu nekoliko injenica koje ovjeka mogu
navesti na dvosmislenost i nesigurnost:
Povijesnost (povijesna narav i povijesna vrijednost) nije isto to itonost; stari se pisci
nisu odlikovali tonou, koja je naprotiv psiholoki zahtjev naeg mentaliteta u pisanju povijesti i
u svakoj drugoj znanosti.
Povijest u objektivnom smislu sainjavaju ljudski dogaaji (r e s g e s t a e). Mi krani (i
ne samo mi) vjerujemo da Bog upravlja ne samo opim tokom povijesti, nego da moe intervenirati i
u ivotu pojedinanog ovjeka, tj. povijesne stvarnosti. To je posve opreno tzv. znanstvenom
pojmu povijesti, gdje se ne doputa nikakav (nadnaravni upliv: vrhunaravnost ne moe ui u sastav
ljudskih dogaaja, nego je ona vjersko tumaenje nekih od tih dogaaja. Kako se vidi, i mi i oni
upotrebljavamo nekad iste izraze, ali mislimo na posve druge stvari.
U vezi s gore reenim, za mnoge e povijesno u Isusovoj osobi biti samo ono to pripada
njegovoj ljudskoj dimenziji. Mi naprotiv vjerujemo,da u (povijest Isusove osobe spada i sve ono to
se odnosi na njegovu boansku stvarnost: obje su razine izraz jedne te iste konkretne povijesne
linosti: na isti nain povijesno vrednujemo i rodoslovlja Mateja i Luke i Ivanov prolog.
Pokuaji da se u pojedinostima odredi to je povijesno a to ne u naim evaneljima i
Isusovoj osobi, doveli su do potpunog relativizma i


1
Meu mnogim optimistikim stavovima, koji se sve ee pojavljuju, imam pri ruci panjolski prijevod knjige Jesus the
Jew (Isus idov) od Geze Vermesa (Barcelona 1979), koji smatra da je mogue ponovno dostignuti istinske Isusove
crte posebno ako ga stavimo u njegov prirodni povijesni idovski, palestinski i galilejski kontekst. U osnovi, to je
ispravno stanovite (o pojedinostima se moe raspravljati): Isus je sin jednog odreenog naroda i jedne odreene kulture.
Samo to je on, u isto vrijeme, stvarnost koja nadilazi svaku kulturu ...
7

nesigurnosti:to jedan kae, drugi nijee, tako da se obujam povijesnog stalno proiruje ili
suuje, ve prema autorima i njihovim spisima.
2

Ne moe se bez daljnjega prihvatiti, da se povijest moe pisati samo na istim izvorima,
jer razlozi za tu tvrdnju stvarno nisu uvjerljivi. Naa dananja evanelja su jedini razraeni materijal
koji posjedujemo o Isusovoj osobi, djelu i nauci. Napisana su dosta godina poslije dogaaja i
odraavaju vjeru kranske zajednice o Isusu. Ali ta vjera nije izrasla iz neke praznine, nego je
osnovana na stvarnim dogaajima (kako bi i moglo biti drukije?), koje je ona sauvala upravo u
naim evaneljima. Ti su elementi dovoljni da se moe rekonstruirati s prilinom vjerojatnou
izvorna Isusova slika; slika koju je vjera dotjerala (retuirala), ali ne izobliila.
S obzirom na kronologiju, stvar je nesigurnija, ali nije beznadna. Evaneliste nije zanimao
povijesni red dogaaja. Od njih moemo izravno doznati samo najglavnije etape Isusovog ivota
(djetinjstvo, javno djelovanje, smrt i uskrsnue). Sve drugo unutar tog okvira pitanje je hipoteza. Ali
postoje unutarnji kriteriji, koji te hipoteze ine vie ili manje vjerojatnim. Samo treba rei da su ti
kriteriji mnogostruki, pa su tako i hipoteze mnogostruke. Siguran sam da se mnogi nee sloiti u svim
pojedinostima s mojim kronolokim redoslijedom. U velikom broju sluajeva, stvarno su mogua
drukija miljenja. Vano je da se nikada ne postupi svojevoljno, nego s obrazloenjem.
O Isusu e se pisati sve do konca svijeta, jer nikad nije dovoljno ono to se o njemu rekne.
Svjestan te istine, usudio sam se napisati ove stranice, s najdraom nadom svakog pisca, da e i
njegova rije nai odjeka u nekom raspoloenom srcu, koje je moda ekalo upravo tu rije, ne neto
drugo.

BIBLIOGRAFSKA BILJEKA

Rad kao to je ovaj pretpostavlja da je autor morao upotrijebiti mnogo djela iz raznih struka:
komentare evanelja;
filologiju;
rabinske paralelizme; kumranske spise;
Isusove ivote;
kristologije;
teologije N. Z.;
sinopse evanelja ..., itd.
Ne navodim ovdje poimenice nijedno od tih djela, jer to ne smatram korisnim: strunjaci ih
ionako poznaju, a nestrunjaci bi teko za njima posegnuli.
U biljekama na dnu stranica nai e se i po koja bibliografska naznaka.
Nekad sam prisiljen navoditi u panjolskom prijevodu, jer nisam raspolagao s izvornim
izdanjem (pisao sam ovu knjigu u jednom malom venezuelskom seocu, daleko od velikih biblioteka i
znanstvenih ustanova).

Fra A. A.






2
Od te neodreenosti i nesigurnosti boluje i najnoviji saetak raznih miljenja i pokuaja sinteze Josepha A. Fitzmayera.
Nouveau Testament et Christologie. Questions actuelles, u Nouvelle Revue Theologique 113 (1981) 1847; 187208.
8


9












I. DIO


DJETINJSTVO,
PRIPRAVA
I PRVA
MISIONARSKA
ISKUSTVA
10


11



1. UVODNI DIO

TEOLOKI PROLOG
Iv 1,118
1


Dva naa evanelja otvaraju se prologom: Ivanovo i Lukino. Ova dva prologa potpuno su
razliite naravi.
Ivanov prolog je teoloki. Nastup mu je svean, svi pojmovi uzvieni; pravi orlov let. To je
divna teoloka sinteza Kristove osobe:
u njezinom vjenom predopstojanju u krilu Bojem;
u njezinoj stvaralakoj ulozi;
u njezinim raznim oitovanjima svijetu;
u njezinom utjelovljenju (to napose);
u njezinom djelovanju u srcima ljudi;
u raznim reakcijama, koje ljudi zauzimaju prema njemu.
Ivanov prolog, a tako donekle i cijelo njegovo evanelje, plod je evanelistova razmiljanja
(usko povezanog s njegovom vjerom i s vjerom cijele kranske zajednice) o toj jedinstvenoj pojavi
koja se zove Isus. U isto vrijeme povijesna i transcendentna osoba; uvijek prisutna u svijetu u svrhu
ostvarenja spasenja.
S jednim jedinim pogledom obuhvaa se cijela povijest spasenja.
Sredite je njezino Rije Boja.
Rije je postojala u poetku, ve prije stvaranja, oduvijek; u apsolutnoj vjenosti; nije bilo
vremena u kojem Rije ne bi postojala (r. 1a).
Ova Rije Boja bila je kod Boga: uvijek s Njime, razliita od Njega, ali u intimnim
odnosima svoje biti s Njime (rr. lb.2).
Ovaj intimni odnos s Bogom nije vanjski, nego unutarnji, jer Rije je (oduvijek, od sve
vjenosti) Bog (r. 1c). Biti Bog, bitno je svojstvo Rijei: ona je boanska, iste biti kao i Bog.
Ova prva dva retka prologa stoje kao protutea rodoslovljima kod Mateja i Luke: tamo
evanelisti, preko Isusovih predaka, hoe da ustvrde da je on povijesno ukorijenjen u ljudskom rodu,
u jednom narodu i jednoj lozi; ovdje se govori o njegovom boanskom porijeklu i njegovom vjenom
postojanju.
Zatim pisac prelazi na stvaralaku ulogu Rijei: Sve je po njoj postalo. i nita to postoji nije
bez nje postalo (r. 3). Ista stvar je izreena na pozitivan i negativan nain: naprosto sve to je
stvoreno, bez ikakve iznimke, sve je djelo stvaralake moi Rijei, kojom se Otac slui kao svojim


1
Osim komentara, usp. posebno M. - E. Boismard. Le prologue de Saint Jean, Paris 1966. Da se vidi saetak raznih
miljenja, uvijek je korisno pogledati I. - M. Voste, Studia Ioannea, Roma 1930, 30100.
12

oruem. Rije ne stvara izravno, nego je ona sredstvo preko kojega stvara Bog. Lapidarnom
reenicom saima se prvo poglavlje Postanka, gdje se prije svakog stvaralakog ina kae: I ree
Bog, to znai, da se Bog posluio svojom Rijeju pri stvaranju i da su po snazi te Rijei stvari
poele postojati ...
Poslije stvaranja openito uzetog, dolazimo do svijeta ljudi. Sve to je bilo stvoreno, imalo je
svoj ivot u Rijei (r. 4a). Vidjeli smo da sve stvorene stvari duguju svoj opstanak njoj, ali to na
poseban nain vrijedi za ovjeka, koji uiva ivot. Bog je ivo bie na najuzvieniji nain. Rije
sudjeluje u potpunosti u tom boanskom ivotu (jest Bog: r. lc). Prema tome, ovjeku je takoer ivot
sudjelovanje u ivotu Rijei, stvaralakog orua Bojeg. Svaki ljudski ivot ima svoj poetak u
Rijei, kao u svom izvoru.
Ali ovaj ivot Rijei posjeduje nuno odgojnu ulogu: on je svjetlo ljudima (r. 4b). On je
jedino istinsko svjetlo, sposobno da osvijetli put ljudima. To je razumljivo ako drimo u vidu, da je
ivot Rijei puno sudjelovanje u ivotu Bojem i da kao takav pretpostavlja savreno poznavanje
Boga i svega onoga to On trai i oekuje od ljudi. Kad Rije ini da ovjek sudjeluje u tom
njezinom ivotu, ona mu podjeljuje takoer to poznavanje Boga i njegove volje. U savjesti svakog
ovjeka nalazi se zapaljeno to boansko svjetlo, tako da je, jo prije bilo koje pozitivne objave, svaki
ovjek u stanju spoznati Boga, njegova bitna svojstva i nuni put koji vodi do njega (usp. Rim 1.19-
20)
Ali unato tome, u svijetu se od poetka ljudskog roda odvija tragina drama. ovjek se
grijehom, pobunio protiv boanskog ivota u sebi, protiv ivota koji je svjetlo i tako stvorio slanje
protivno njemu, stanje tame. Od toga asa, svjetlo i tama postoje naporedo. Boansko je svjetlo
stalno zapaljeno u ovjeku, ali usred njegove tame (r. 5a).
Da naglasi tu stvar, evanelist istie kao bitne ve izreene pojmove: da je Rije jedino istinito
svjetlo, u stanju da rasvijetli svakog ovjeka.
Ali, pojavljuje se takoer nov elemenat: ve se izriito govori o dolasku Rijei na ovaj svijet (r.
9). S tim se nagovijeta niz dolazaka ili oitovanja Rijei, o kojima e se opirnije govoriti u
slijedeim recima.
U prvom redu, radi se o stalnoj prisutnosti Rijei u svijetu (misli se, u svijetu ljudi) po svojoj
moi i po stvaralakom inu (r. 10ab). Ta prisutnost odgovara onomu to mi nazivamo naravnim
zakonom. To je naravna objava ili oitovanje Rijei. Po njoj je svaki ovjek oduvijek bio sposoban
spoznati Boga i doi do Njega. Oekivalo bi se da e ovjek iskoristiti taj stalni poziv Boji to ga je
Rije upisala u njegovo srce. A dogodilo se sasvim protivno: Svijet ga ne upozna (r. 10). Nije ga
prihvatio ni svojim razumom ni svojim ivotom. Nastavio je svojim vlastitim putem grijeha (usp.
Rim 1, 2132).
Poslije neuspjeha u poganskom svijetu, Bog je izabrao jedan narod kao svoje vlasnitvo i Rije
doe k svojima (r. 11). Ona to radi postepeno i na razne naine; najprije preko proroka (Hebr 1,1),
tj. preko cijele objave starog zavjeta, koju su najizvornije i najie izrazili proroci. I u najnovije
vrijeme, u ovom posljednjem razdoblju, Bog se objavio po svom Sinu, utjelovljenjem Rijei (Hebr
1,2). Bilo bi logino oekivati, da e barem ovaj narod, obasut boanskom panjom, na dostojan
nain odgovoriti na Boju poruku. Ali, drama se nastavlja: ni njegovi ga ne primie (r. 11b). S
obzirom na stari zavjet, to se vidi iz cijele povijesti Izraela: povijesti izdaja, nevjernosti i ubijanja
proroka (usp. Dj. ap. 7,5153). A to se tie Isusovog pokoljenja, znamo to i previe dobro: sve se
svrilo na kriu ...
13

Ali, pored svega toga, odbacivanje Rijei nije bilo potpuno. Uvijek je bilo pojedinaca i skupina
vjernih Bogu. Od starog zavjeta dovoljno je sjetiti se ostatka Izraelova, Jahvinih siromaha, itd.
Meu Isusovim suvremenicima, jedna mala skupina njegovih najbliih bila je jezgra budue Crkve.
Dakle, svima koji po vjeri primie Rije, budui da je ona Sin Boji u najuzvienijem smislu
rijei i u svoj punini, ona dade vlast da i oni zauzvrat budu sinovi Boji (r. 12). Postoji novo
sinovstvo, novo roenje. Ono se daje kad ovjek vjeruje u Rije, u njezino ime, tj. kad se ovjek
ivotno uklopi u njezinu osobu. Rije je kao sjemenka koja se sije. Ako se ona prihvati dobro
raspoloenim srcem, kao u plodnoj zemlji (Mt 13, 39. 1823), nastaje bitna usaglaenost izmeu
nje i ovjeka, tako da se ovjek uistinu ponovno rodi za novu dimenziju svog bia, pa njegov ivot
dobiva sve oznake ivota Rijei.
To novo roenje nije, dakle, nikakav fiziki nego potpuno duhovni proces, jer se sastoji u
darivanju (i prihvaanju) Duha Bojega. Rije nam moe dati to novo sinovstvo, jer ni ona nije
naravni proizvod ovjeka nego dolazi izravno od Boga (r. 13).
Dosad jo nije bilo izriitog govora o Utjelovljenju, premda se ono pretpostavljalo. Sad dolazi
najvia toka prologa, vrhunski dogaaj povijesti spasenja, posljednje i konano oitovanje Rijei
Boje: i Rije je tijelom postala i nastanila se meu nama (r. 14a).
Tijelo znai ovjek, ovaj konkretni ovjek kojeg poznajemo, ljudska narav kakva danas
postoji; naprosto sve ono to mi danas podrazumijevamo kad izgovorimo rije ovjek: bie koje
ima tijelo i duu, slabo, potrebno, konano, smrtno
2
Ali, uza sve to, on nikad ne prestaje biti
vjena Rije Oeva. Bog i ovjek u isto vrijeme. Velika tajna. Prema tome, u osobi Isusovoj moemo
prihvatiti sva ljudska iskustva, osim grijeha (Heb 4, 15), koji bi se protivio njegovom boanstvu. S
druge strane, naa se ljudska narav obogatila neoekivanim boanskim dostojanstvom.
U ljudskoj Rijei ivi vjeni Bog. Ivanov prolog to simboliki izraava kad kae da se Rije
uatorila meu nama. Time on izraava njezino povijesno prebivanje meu ljudima: kao to je Bog
neko boravio u atoru Saveza, tako sada stanuje u ljudskoj naravi Rijei...
R. 14 je antiteza r. 1. Upravo u toj antitezi sastoji se tajna utjelovljene Rijei: Bog-ovjek,
vjenost-povijest, trajanje-postanak:
bijae Rije (r. 1a) postade tijelom (r. 14);
kod Boga (r. 1b) meu nama (r. 14);
bijae Bog (r. 1c) postade tijelom (r. 14).
Boanska slava Rijei, koju je ona posjedovala od sve vjenosti kod Boga (usp. Iv 17, 5), bila
je kao prekrivena i sakrivena svojim ljudskim omotom. Openito govorei, nije se mogla zapaati
ljudskim oima: Isus je pred svojim suvremenicima izgledao kao svaki drugi ovjek svog vremena i
svojih posebnih prilika. Ipak, tu slavu bilo je mogue prepoznati u njegovim udesima (usp. Iv. 2, 11;
11, 4. 40) i takoer u ponekom izvanrednom dogaaju njegovog povijesnog ivota, kao npr.
preobraenju (usp. Lk 9, 32). Naravno, Boga mogu prepoznati samo oni koji posjeduju unutarnju
spremnost da ga prepoznaju. I farizeji su prisustvovali Isusovim udesima, ali su ih pripisivali
drugim, nimalo pobudnim uzrocima ... Tako se dogodilo da su neki oevici koji su s njim ivjeli i
koji su vjerovali u njegovo boansko porijeklo (usp. Iv 17, 8),


2
Rabi se grka rije sarx, koja u NZ naglaava slabost, mlitavost, malenkost, nemo, nedostatak, ogranienost..., sve to
svojstveno ljudskoj naravi.
14

mogli vidjeti njegovu slavu; slavu koja mu je svojstvena kao jedinoroenom Sinu Oevu (r.
14b).
Na isti nain mogli su ustanoviti da je bio pun milosti i istine (r. 14c). Proivio je svoj ivot
inei dobro (Dj 10, 38): pomagao potrebne, sitio gladne, ozdravljao bolesne, uskrsavao mrtve,
opratao grenicima , i konano dao svoj ivot kao zadovoljtinu za ljudske grijehe. Jedna od
znaajnih karakteristika njegove osobe bilo je upravo to: milost i istina, to jest (prema terminologiji
SZ) milosre i vjernost, unato tome to su njegovi suvremenici primili samo u maloj mjeri njegovu
poruku. Budui da je ona Bog (r. 1c), Rije je i u tom pogledu vjerni odraz svog Oca, koji je (u
starom savezu) uvijek bio milosrdan i vjeran svom narodu, dobar i ustrajan u dobroti, unato svim
neposlunostima i prijestupima (usp. Izl 34, 67).
Ova bitno boanska svojstva nalaze se u utjelovljenoj Rijei u svoj punini (ona je Bog: r. 1c), i
od te punine svi smo mi primili, obilno i uvijek vie, milost za milou (r. 16).
Na taj je nain jedan savez naslijedio drugi. Poslije prvog saveza, utemeljenog na Zakonu, koji
je Bog dao preko Mojsija (usp. Izl 34, 1427), dolazi sada novi savez, to ga je ustanovio Isus u
milosti i istini (r. 17), tj. u novom zakonu ljubavi. Ove oznake boanske ljubavi prenose se na nas,
s ciljem da ih ostvarujemo u naem ivotu prema Bogu i prema naoj brai.
Boga ne moemo vidjeti ovdje na zemlji; nije ga mogue spoznati pomou naih fizikih
osjetila. Jedino ga je njegov jedinoroeni Sin, zato to je takoer Bog i oduvijek sudjeluje u
njegovom ivotu, mogao vidjeti (spoznati) u svoj savrenosti (usp. Iv 6, 46; 8, 38). S druge strane,
ovaj Sin postao je ovjek kao i mi, i u toj ljudskoj osobi bile su nam objavljene intimne tajne Boje,
koje je samo ona poznavala (r. 18).
Od toga asa, ovjek nije primoran pristupiti Bogu jedino preko ideja i predstava, pomou
apstrakcija, nego ga moe promatrati izravno, u konkretnoj ljudskoj osobi, ije su povijesne oznake
vrlo dobro zacrtane. Mi smo danas povlateni u usporedbi sa svim prolim generacijama prije
Utjelovljenja. Ali, takoer, imamo i vie odgovornosti: ovjek danas ne moe vie rei, da ne zna
kako izgleda Bog i to on trai od njega. I ne moe imati prave isprika za takvo neznanje ...
U dananjem prologu ima nekoliko stavaka o Ivanu Krstitelju (rr. 68. 15), koji oito nisu
izvorno njemu pripadali. Ne samo da kidaju jedinstvo ideja prologa, nego se i stilski razlikuju od
ostaloga teksta. Vrlo je vjerojatno da njihovo izvorno mjesto treba traiti prije r. 19, gdje bi se mogli
vrlo dobro shvatiti kao uvod u niz Krstiteljevih svjedoanstava.
Openito se priznaje da ovi reci imaju polemiki karakter. Jako se naglaava da Ivan nije bio
svjetlo, nego samo svjedok svjetla (r. 8) i da je nii od Mesije (r. 15). Ta crta se vie-manje
podrava u cijelom evanelju usp. 1, 2627; 3, 2930; 5, 3136; 10, 41). Vjerojatno se time
pobijaju neosnovane tvrdnje Ivanovih uenika, koji su svojatali mesijansko dostojanstvo za svoga
uitelja. Oni su se mnogo godina uzdrali kao posebna vjerska skupina (usp. Dj 18, 25; 19, 34).
Ali, u dananjoj redakciji prologa, ove biljeke o Krstitelju imaju svoju ulogu: one su
svjedoanski doprinos ljudskom oitovanju Rijei.

15

POVIJESNI PROLOG
Lk 1, 1-4
3


Budui da su mnogi pokuali sastaviti pripovijedanje o dogaajima to su se odigrali meu
nama, kako su nam ih predali oni koji su od poetka bili oevici i sluitelji rijei, uini se i meni
dobro, poto sam ih pomno ispitao sve od poetka, da ti ih napiem po redu, preuzvieni Teofile, da
se osvjedoi o sigurnosti nauke koju si primio.
Kako se vidi, Lukin prolog ima posve drukiji naglasak. Na saet nain podaje nam nekoliko
povijesnih podataka koji su od goleme vanosti za razumijevanje postanka naih evanelja i glavne
djelatnosti prve Crkve, koja se sastojala u vjerskom poduavanju ili katehezi.
Ta djelatnost poznaje nekoliko etapa.
Od poetka postoji usmena predaja. Prije nego se pojavio ikakav spis, postojalo je samo
to: usmena kateheza, propovijedano Evanelje.
Ova predaja poinje od oevidaca, koji su takoer sluitelji rijei, tj. prvi propovjednici.
Misli se prvenstveno na apostole, ali se ne iskljuuju drugi misionari, koji su djelovali pod
apostolskim auktoritetom.
Ova injenica podaje posebni peat prvom kranskom navijetanju. S jedne strane, apostoli su
oevici. Podaci koji od njih proizlaze iz prve su ruke, apsolutno vjerodostojni. S druge strane, oni su
starjeine crkava. Ove nisu nekakva gomila ili nekakve anarhine skupinice, nego prave zajednice,
hijerarhijski organizirane. I apostoli se stalno ponaaju kao starjeine, budno pazei nad ivotom
crkava. Djela apostolska sauvala su nam brojna svjedoanstva auktoritativnih odluka apostola u
potekoama i sumnjama svake vrste (socijalnim, disciplinarnim, doktrinalnim, itd.), koje su se s
vremenom pojavljivale.
Ova prisutnost apostola, ako imamo u vidu njihovu izvanrednu ljubav prema Uitelju i
injenicu da su neposredni svjedoci dogaaja i brini starjeine svojih zajednica, jest mnogostruko
jamstvo za prvo kransko navijetanje:
Jamstvo izvornosti. Pazilo se da se sva poruka temelji na onome to su primili od Isusa. Ne
moemo zamisliti da bi propovjednici slobodno izmiljali ili uljepavali dogaaje.
Jamstvo pouzdanosti. Pazilo se da se vjerno predaju ini i rijei Isusove, izbjegavajui svako
mogue iskrivljavanje njegove misli.
Jamstvo povijesnosti. Dogaaji su se mogli pripovijedati tako kako su se stvarno dogodili.
Sadraj kranskog propovijedanja jest prava povijest (ne radi se o mitovima i legendama), premda
sainjena na nain openito primjenjivan u ono vrijeme, daleko od ovog naeg nastojanja oko
matematike tonosti, to je jadan od oznaka naeg modernog duevnog ustrojstva.
4


3
Osim komentara, usp. C. D. D. Moule, The Phenomenon of the NeiuTestament, London 1968; J. R. Soheifler, Asi
nocieron los evangelios, Bilbao 1967.
4
Tako se ve ovdje susreemo s opim problemom povijesnog znaaja Isusove osobe. Postala je znamenitom razlika
izmeu povijesnog Isusa j Isusa vjere (kako ga je istumaila vjera kranske zajednice). U vezi s tim je i teorija o
istim (originalnim, nikakvim tumaenjima nezaraenim) povijesnim izvorima, na temelju kojih bi se jedino mogla
praviti povijest. Naa evanelja nisu takvi izvori, i ne mogu posluiti da se saini znanstvena Isusova povijest... Ali ima
negativnih reakcija na tu tezu ak i s nekatolike strane. Misli se, da i zainteresirani izvori mogu biti isto tako
vjerodostojni kao i isti. Linosti Starog Istoka ne mogu se prouavati zapadnjakim idejama. Te linosti su se
pojavljivale ne izolirano,nego u sreditu kruga vjernih uenika. Ovi su nastojali ne samo asimilirati njihovu nauku, nego
takoer i primjere njihova ivota, koje bi zatim sauvali i predavali s najveom tonou kasnijim pokoljenjima; usp.
Francis J. Me Cool, The Preacher and the Historical Witness oj the Gospels, u Theological Studies,. 21 (1960), 517543
(navod iz kondenzacije u Selecciones de Teologia, Barcelona, 1 1962, 42).
Za nas su dvije stvari izvan svake sumnje: da postaji kerigma, kranska poruka (postpashalno tumaenje) o Isusovoj
osobi i djelu: i da ta vizija vjere vjerno reproducira povijesnu (predpashalnu) sliku te linosti i njezina djela.
Koncilska konstitucija o boanskoj objavi (Dei Verbum) saima to na ovaj nain: Sveta Majka Crkva vjerovala je i
vjeruje vrsto i stalno, da navedena etiri evanelja, iji povijesni znaaj ustvruje bez oklijevanja, vjerno priopuju ono
to je Isus, Sin Boji, ivei meu ljudima, stvarno uinio i nauavao za njihovo spasenje, sve do dana kad je bio uzet na
nebo (usp. Dj 1, 12). Apostoli su zacijelo, poslije Gospodinovog uzaaa, propovijedali svojim sluateljima ono to
je on bio rekao i uinio, s onim poveanim razumijevanjem koje su tada imali, poueni slavnim Kristovim dogaajima i
svjetlom Duha istine. Sveti su autori napisali etiri evanelja izabravi neke stvari izmeu mnogih, koje su se ve
prenosile usmeno ili pismeno, dok su druge saeli ili ih protumaili prema stanju crkava, zadravi napokon oblik
navijetanja, ali tako da su nam uvijek saopavali istinu o Isusu. Napisali su ih, dakle, bilo na temelju vlastitog pamenja
ili uspomena, bilo po svjedoanstvu onih koji su od poetka bili oevici i sluitelji rijei, s namjerom da mi upoznamo
16

Sadraj propovijedanja sainjavaju dogaaji koji su se odigrali meu nama, tj. sve to se
odnosi na Isusa; prebogati materijal, koji su apostoli svjee pamtili, nakon to su ivjeli s Uiteljem
kroz skoro tri godine u bliskoj vezi

istinu o onim stvarima u kojima smo bili podueni (usp. Lk 1, 24) (br. 19).
Prema tome, kerigmatizirani Isus i povijesni Isus nisu dvije razliite stvari pa jedan proizlazi iz drugog. U ovoj opoj
procjeni slau se i mnogi protestantski autori, za koje su naa evanelja ozbiljni izvori informacija. Navodim ovdje neke
misli J. Jeremiasa: Evanelje i Kerigma pripadaju si intimno i nerazrjeivo. Ne mogu postojati izolirano. Isusovo
evanelje, bez svjedoanstva Crkve, koja ga prenosi, ispovijeda i posvjedouje, mrtva je povijest. Ali i kerigma bez
Isusa i njegova propovijedanja samo je ideja, teorem... Kerigma, navijetanje prvotne Crkve o Krisitu, stalno nadilazi
samo sebe i upuuje nas na povijesnog Isusa. Jer Kerigma... se odnosi na jedan povijesni dogaaj, u kojem se objavio
sam Bog. Ali, iznad svega, sredinji sadraj kerigme 'umro prema Pismima za nae grijehe' tumaenje je jednog
povijesnog dogaaja: ova smrt je podnesena radi nas... Na isti nain, i navjetanje uskrsnua upueno je dalje od samog
sebe. Uskrsli i po apostolima navijeteni Krist posjeduje povijesne i bitne crte s kojima su uenici dobro upoznati, crte
zemaljskog Gospodina... Osnov kerigme jest samo propovijedanje Isusovo. I dokaz da je prvotna Crkva bila svjesna
toga jest injenica da je uvijek popunjavala kerigmu (misionarsko propovijedanje) s didahe (poukom zajednice), kao to
je nalazimo u kazivanjima o ivotu, smrti i uskrsnuu Isusovom. Samo utjelovljenje zahtijeva, da Isusova povijest mora
biti otvorena povijesnom istraivanju. Ne moemo ostaviti po strani sablazan utjelovljenja; usp. Die zentrale
Bedeutung des historischen Jesus, u Theologie der Gegenwart, 4 (1961), 6672 (navod prema kondenzaciji u
Selecciones de Teologia, 9 1970, 14).
Dananja tendencija, ak i meu Bultmannovim uenicima, ide za tim da se ustvrdi jedinstvo izmeu povijesnog Isusa i
kasnijeg propovijedanja. Navodim sada neke rijei Ernsta Kasemanna: Prvotno kransko propovijedanje i s njim
povezana crkvena dogmatika jedini su nain to ga posjedujemo, da doznamo neto o povijesnom Isusu... Faktika
povijest ne dobiva svoju povijesno-znaajnu vrijednost od predaje kao takove (od samog izbrajanja ina), nego od
tumaenja od razumijevanja ina. Faktika povijest ima povijesno-znaajni smisao jedino ukoliko govori naoj
sadanjosti, pitajui i odgovarajui, to jest, ukoliko nae tumaa koji sluaju i iznose svoj upit i svoj odgovor naem
pokoljenju. To primorava prvotno kranstvo da preda faktiku povijest jedino unutar kerigme... Evanelja pokazuju
stvaran interes za tu faktiku povijest, i tom interesu dugujemo njihov postanak i njihov oblik, tako razliit od ostalih
spisa N. Z... Prvotno kranstvo, premda, istovjetujui poniznog Isusa s proslavljenim Gospodinom, oituje da, izlaui
povijest, ne moe ispustiti iz vida svoju vjeru, isto tako (izraava, da ne eli zamijeniti povijest s mitosom. Za prvotno
kranstvo, zemaljskog Isusa moemo razumjeti jedino polazei od pashe, ali pashu ne moemo razumjeti isputajui iz
vida zemaljskog Isusa... Evanelje, ako ne eli zapasti u moralizam i misticizam, mara biti povezano s onim koji se,
prije i poslije pashe, objavio kao Gospoin; usp. Bas Problem des historischen Jesus, u Zeitschrift fr Theologie und
Kirche, 51 (1954), 125153 (navodi iz kondenzacije u Selecciones de Teologia, 11 1972, 8891).
Kristologija i povijesni znaaj Isusove osobe zauzimaju u zadnje vrijeme osobitu pozornost. O raznim metodama i
kriterijima, po kojima se od propovijedanog Isusa (Isusa naih evanelja) moe doi do povijesnog, mogu se vidjeti
navedeni lanci Jeremiasa i Kasemanma; zatim Ignace de la Potiterie, Come imtpostare oggi il problema del Gesu
storico, u Civiltd Cattoiica, 120 (1969) II, 447463; Rene Latourelle, Criteres d' authenticite historique des Svangiles,
u Gregorianum, 55 (1.974), 609637; Jurgen Roloff, Auf der Suche nach einem rieuen Jesusbild. Ten-denzen und
Aspekte der gegenwdrtigen Diskussion, u Theologische Literaturzei-tung, 98 (1973), 56,1572; usp. takoer Chrisitian
Duquoc, Christologie, II, Paris 1972 (u panjolskom prijevodu, izi. Sigueme, Salamanca 1972, II, 124225). Uz ove
napore, postoji tafeoer tendencija da se Isusova slrka polkae ra'sitavljena od karigme, izvan kristaloSke doigime (za
ikoju se smaitra da naigriuije njegovu praviu sliku) i izvan dogmaitiike i tradicionalne Orlkve: Isus bi bio sveti luak
(H. Oox), radikalni nezadovoljni'k (A. Holl), politiar-revoluctonaraic (marksistiiSko .tumaenje), itd.; o toj tendenciji
moe se vidjeti navedeni lanak J. Rolofa i Waltera Kaapera, Jesus im Streit der Meinungen, u Theologie der
Gegenwart, 16 (1973), 233241; EinmaM.gk.eit und VnvoersaUtdt Jesu Christi, lb., 17 (1974), 111. Htjeasmo od
samog poetka pruiti neki povrni uvid u sadanje stanje pitanja, jer nas ovaj problem prati na svakoj stranici i u svakoj
rijei naih evanelja. Katolika egzegaza konstatira sa zadovoljstvom, da se i u nekatolikom polju najozbiljnije
tendencije slau u bitnom: da su zemaljski Isus i proslavljeni Krist jedna te ista osoba.
Utjelovljenje pretpostavlja povijest jednog ovjeka, i naa su evanelja jedini izvor za tu povijest. I ovaj rad ide posebno
za tim da osvijetli Isusov zemaljski lik pomou evaneoskih podataka; bez toga naa vjera ne bi imala oslona.
17

Ovaj je materijal trebalo takoer izloiti po ustaljenom redu, da se izbjegne nered i samovolja u
katehezi. Sigurno je i taj red bio smiljen od samog poetka.
Obje stvari, sadraj i globalni red izlaganja, odrazuju se u prvim govorima Petrovim (Dj 2,
1440; 3, 1326; 10, 3443), koji kronoloki predstavljaju prvo kransko navijetanje svijetu.
Budui da su prvi, prirodno je zakljuiti da su takoer programatski. Djela Apostolska oito ne
reproduciraju potpuni tekst govora, nego samo kratki sadraj izloenih ideja. To je normativna skica,
koju svako kransko navijetanje (onda i danas) mora slijediti. Neto kao skelet, koji je trebalo da
bude ispunjen u svim svojim dijelovima s onim materijalom koji su oevici vjerno predali.
Ovo to ovdje tvrdimo nije nikakva samovolja. Dovoljan je samo povrni uvid u ove Petrove
govore, da se uvjerimo, da oni predstavljaju globalnu skicu svih naih evanelja, posebno Markovog,
i s obzirom na sadraj i na opu rasporedbu.
Sve to dovodi nas do zakljuka da naa evanelja nisu nita drugo nego pisani kratki sadraj
usmene kateheze, ije su glavne crte bile zamiljene od samog poetka. Ovaj postanak i ovaj opi
plan dovoljno osvjetljuju globalnu suglasnost meu njima. Ta suglasnost jami nam takoer
najbitniju kronologiju Isusovog ivota (priprava, apostolsko djelovanje u Galileji, djelovanje u Judeji,
smrt i uskrsnue).
Meutim, da se sauva potpunost, istoa i jednolinost nauke prirodno je misliti da su takoer
popunjavanja skice bila izraena s vie-manje istim materijalima i da su bila rasporeena
sistematski. Tako se mogu istumaiti suglasja i u manjim jedinicama naih evanelja.

18

Kako se vidi, ve sami karakter prve kranske kateheze tumae nam jedan vidik (suglasja)
poznatog skeptikog pitanja (Ivanovo evanelje, budui da je vremenski zadnje i polazi s drugih
meridijana, predstavlja problematiku za sebe).
Ali, ovo nam tumai i nesuglasja. Istonjako je pamenje poslovino, pojaano jo raznim
mnemotehnikim metodama, ije tragove susreemo i u naim evaneljima. Ali, unato svemu tome,
u svim usmenim predajama neizbjeiva su kolebanja. Kranska predaja nije mogla izbjei te
potekoe. I to nije nita negativno. Naprotiv, ove razlike u sporednim stvarima obogauju katehezu i
uvruju u nemaloj mjeri njezinu autentinost.
Razlike su bile neizbjeive zbog razliitih karaktera raznih kranskih zajednica, a takoer, kao
to je naravno, i zbog posebnih linosti pojedinih propovjednika. Svaka zajednica ima svoje
specifine potrebe, rezultat je ljudske sredine, posebnih interesa, asovitih nastojanja..., itd. Tako se
ve tada osjetila potreba da se ista poruka prilagodi ovim posebnim potrebama; aggiornamento je
prvotna briga Crkve.
5

Na taj nain, prema razliitim okolnostima, nastaju razlike a da se ne gubi sveukupna
identinost. Ovdje se uzme neki materijal, a tamo se izostavi. Ovdje se voli ovaj izraaj, a tamo
drugi. Ovdje se prikupljaju u jednu loginu cjelinu razne stvari, da se bolje predstavi ili pojaa jedan
predmet, dok se tamo ostave svaka u svom vlastitom kontekstu. Kronoloke i topografske pojedinosti
mogu imati neku vanost za jedne a nikakvu za druge..., itd. Sve e se to poslije odraziti u naim
napisanim evaneljima, kao drugi vid sinoptikog pitanja (nesuglasja uz suglasja).
Drugu etapu kateheze predstavljaju prve zapisane biljeke. Ve unaprijed se moe pretpostaviti
da je bilo takvih biljeaka. Pamenje izdaje, dolazi neizbjeno zaboravljanje. Osjea se potreba da se
uspomene fiksiraju. I stvarno, posjedujemo u naim evaneljima raznih znakova, iz kojih se da
zakljuiti da je bilo takvih biljeaka, malih neslubenih zbirki. Na primjer, zbirka Isusovih logia,
onih kratkih i prodornih izreka poslovinog i sapijencijalnog karaktera, koje je Isus upotrebljavao u
velikoj mjeri, slijedei u tome stari obiaj svoga naroda (sapijencijalna knjievnost). Sad se jasno vidi
da se, kad je zbirka bila gotova, ve bio izgubio povijesni kontekst nekih od tih izreka (stvarno, danas
esto ne znamo gdje bismo ih stavili), ali radi njihovog doktrinalnog znaenja htjeli su ih sauvati
pod svaku cijenu. Isto se to moe rei o posebnim zbirkama parabola, udesa, govora, itd.
U Lukinom prologu moda je mogue nai neizravnu aluziju na ove zabiljeke i zbirke. Kad on
kae da namjerava pisati po redu, on moda eli rei da postoje i neki neuredni spisi, tj.
djelomini i neslubeni. S druge strane, to se ne moe odnositi na pripovijedanja, koga je
spomenuo na poetku prologa, jer ih smatra slinima svom vlastitom djelu.
Sigurno je da su evanelisti rabili ove male zbirke. To se da zakljuiti iz okupljanja u logine
jedinice evaneoskih materijala koji su izvorno pripadali raznim povijesnim kontekstima (kao Govor
na gori, itd.) a takoer iz nekih Isusovih logia koji se danas sigurno nalaze izvan svog povijesnog
konteksta.


5
Ali prilagoavanje nije isto to i krivotvorenje ili izmiljotina: Isusova je poruka magla biti aktualizirana; bila je
namijenjena svim narodima svih vremena; sadravala je ve u sebi budua pokoljenja. Crkva je imala zadau da je
prilagouje, ali vjerno je reproducirajui (Me Cool, nav. l.).
19

Naravno, i ove zabiljeke proizlaze iz usmene predaje (uvijek jedini izvor; ono to je bilo
predano od oevidaca), ali sa svoje strane pomau da sa ona sauva i proiri; one su novo orue
kateheze.
Daljna etapa u ovom procesu jesu spisi koje Luka izriito spominje u svom prologu. Kae da su
bili mnogi, to znai razni. On ih zove pripovijedanja, tj. uredna i potpuna knjievna djela.
Kao i naa dananja evanelja, ona su sadravala dogaaje koji gu se odigrali meu nama, tj. ivot
i djela Isusova; evanelja prije naih. Kad Luka kae da se i njemu uinilo dobro napisati po
redu te stvari, kao da hoe rei da su ti spisi slini njegovom.
I ti su spisi nastali iz usmene predaje i iz kateheze, a sa svoje strane bili su jo vanije
pomagalo toj istoj katehezi. Kako ih Crkva nije priznavala kao slubeno Pismo, nije se uditi da su
s vremenom potpuno iezli.
Konano, kao zadnja etapa, dolaze naa sadanja evanelja, koja se pojavljuju relativno kasno.
Luka govori o svom posebnom sluaju, ali sa svom sigurnou izraava ope pravilo, kojega se
Crkva drala u svim sluajevima ove vrste, tako da ono to on kae o svom spisu moemo mirne due
primijeniti i na druga evanelja.
Izvori su mnogobrojni. Temeljni je izvor usmena predaja, kateheza, koja je kroz nekoliko
desetljea dobila stalan i zajamen oblik ali koja sadrava ono to je bilo predano od oevidaca,
uspinjui se tako do samih poetaka. Neke pojedine obavijesti mogu dolaziti od osoba koje su bile u
dodiru s oevicima. Onda dolaze manje zbirke, i konano ona pripovijedanja (izgubljena
evanelja) koja se spominju u prologu. Kad Luka kae, da je pomno ispitao sve te stvari od
poetka (openit i neodreen izraz), on eli naznaiti da je, kao dabar povjesniar, ne samo pomno
provjerio povijesni karakter dogaaja o kojima pie u svojoj knjizi, nego da je takoer kritiki ispitao
autentinost posebnih izvora koje je upotrijebio.
Meu pisanim izvorima, u posebnom, Lukinom sluaju, openito se uzima, da se mogao
posluiti takoer Markovim evaneljem.
U svakom sluaju, upotreba pisanih izvora moe jednako istumaiti, i zbog istih osnovnih
razloga koje smo vidjeli govorei o usmenoj predaji, suglasja meu evaneljima (nekad i u pojedinim
rijeima) i u isto vrijeme bezbrojne razlike meu njima, koje su uvijek padale u oi.
Sadraj evanelja su dogaaji koji su se odigrali meu nama. Njihovi pisci nemaju namjere
pisati sistematski i potpuni Isusov ivotopis, nego samo prikupiti izbor najvanijih stvari, samo ono
to je Crkva smatrala bitnim da se nauava o njegovoj osobi.
Metoda se odlikuje ozbiljnou i redom Prije pisanja, pomni ispit svih stvari. Nita se ne
poduzima olako. Sve je proreetano kroz skrupulozno sito autorovo. Sve zasluuje potpuno
povjerenje. A ono to kae da eli pisati po redu,ne znai da uvijek slijedi strogi kronoloki red
dogaaja (kako emo kasnije vidjeti), nego da je djelo sastavljeno po loginom planu. Evanelist nije
neki mehaniki prepisiva, nego pravi autor, koji dobro zna svoj posao i pie pravo knjievno djelo.
Svrha evanelja je kranska pouka i utvrenje u njoj. Evanelje doprinosi vjerodostojnosti
onoga to se primilo u katehezi. Utvruje u vjeri koja se na njoj osniva.
Prema tome, evanelja su nadasve vjerske knjige. Ona su pisana kateheza. Njihova je svrha rei
nam istinu o Isusu Kristu i pobuditi vjeru u njega.

20

Sve ostalo, sve to ne spada na tu spasonosnu poruku, jest sporedno. Zbog toga, bilo bi
pogreno traiti u njima neko znanstveno postavljanje pitanja. I svemu tome treba jo dodati
posebni nain pisanja povijesti u stara vremena, gdje se vanim dri samo sredinji dogaaj, a
okolnosti se mogu zaobii ili preinaiti (gdje, kako, kada...). Tako se tumai injenica da u naim
evaneljima nekada potpuno manjkaju ili su sasvim neodreeni i nepotpuni kronoloki, geografski i
topografski podaci. Nai evanelisti nisu ni izdaleka slutili da e to zadati veliku glavobolju
dananjim ljudima kod kojih duhovno ustrojstvo ne podnosi takvih praznina.
I ova knjiga ima za cilj djelomino popuniti te okolnosti koje nedostaju.


ISUSOVI PRECI
Mt 1,117; Lk 3,2338
6


Osim povijesti, Isus je imao i svoju pretpovijest.
Jednu transcendentnu pretpovijest, u krilu Bojem; o tom govori Ivanov prolog (1,12).
I jednu ljudsku pretpovijest, koju sainjava dugi niz predaka; o njoj nas obavjetavaju
rodoslovlja, koja se nalaze u evaneljima Mateja i Luke.
U Bibliji se rodoslovlja poesto sretnu tako da njihova pojava u naim evaneljima nije nikakva
novost.
Briga za rodoslovno stablo uvijek je bila iva na staram Istoku, ve iz socijalnih razloga: mjesta
u drutvu, pitanja nasljedstva..., itd. Na poseban nain vai to za Izrael, mesijanski narod. Ta se briga
osjeala naroito otro u vrijeme poslije suanjstva. Povratnici iz suanjstva nali su u zemlji
iteljstvo sastavljeno djelomino od stranaca a djelomino pomijeano sa strancima. Sve je bilo
zamreno i nejasno; nestalo je slijeda loze. Takvo stanje raspiruje nacionalistike i rasne tenje (usp.
Ezr 9,2; Neh 13,24). Svi koji bi eljeli neku vanu slubu, posebno sveeniki stale, morali su
dokazati svoje izraelsko porijeklo pomou liste svojih predaka (usp, Ezr 2,5963; Neh 7,6465).
Poslije toga vremena nisu bile rijetke obitelji koje su posjedovale svoje rodoslovno stablo. Nije udo
da je i sv. Josip imao svoje.
Ova dva evaneoska rodoslovlja imaju neke oznake koje padaju u oi:
Jedno je silazno (Mt: svrava s Isusom), a drugo je uzlazno (Lk: poinje s Isusom). Ima
biblijskih primjera za obje metode.
Obadva su oito nepotpuna: spominju se nekoja pokoljenja a izostavljaju druga. Nemaju
namjere da budu iscrpna.
Obadva su umjetna. Matejevo rodoslovlje dijeli se na tri skupine od 14 imena. Lukino sadri 77
imena, podijeljenih u 11 skupina od 7.
Obadva se meusobno ne slau. Pokualo se na tisue naina dovesti ih u sklad, ali to je
uzaludan posao, vie pitanje znanstvene znatieljnosti, nego praktine koristi. Nije ih mogue
pomiriti. Svako od ovih rodoslovlja slijedi svoj vlastiti izvor (razlike su znak da se nisu meusobno
poznavali), bez nastojanja da se provjeri povijesna tonost u svakom pojedinom sluaju. Njihova je
namjera nadasve vjerska.
Oba rodoslovlja hoe dokazati, da je Isus rodoslovno povezan, da ima svoje pretke koji su
dobro poznati u povijesti, da je vrsto ukorijenjen u ovoj zemlji, da je u pravom smislu povijesni
ovjek. Ne radi se o nekom


6
Stavljamo u zagrade tekstove koji se u dananjoj redakciji evanelja nalaze izvan svog povijesnog konteksta.
21

mitu, ili nekoj legendi, ili o nekoj osobi koju bi bila stvorila kolektivna halucinacija
fanatiziranih vjernika.
Naravno, u granicama ovog opeg cilja, svaki evanelist ima svoj posebni naum.
Oito je da je Mt obuzet mesijanskom idejom. Prije same liste predaka, evanelist ustvruje da
je Isus sin Davidov, sin Abrahamov (r. 1). Abrahamu, ocu izabranog naroda, bilo je obeano da e
u njemu biti blagoslovljeni svi narodi zemlje (Post 12,3; 22,18). To se obeanje ispunja u punom
smislu samo u Isusu, koji je novi Abraham, otac novog naroda Bojeg Davidu je bilo obeano, da e
se njegovo prijestolje vrsto uzdrati dovijeka (2 Sam 7,16). Budui da je Isus njegov sin, po tom
je takoer njegov vjeni prestolonasljednik (usp. Lk 1,32). Naziv sin Davidov klasian je
mesijanski izraz.
7
) Matej, dakle, hoe dokazati da je Isus definitivni i istinski uvar mesijanskih
obeanja.
Luka, naprotiv, koji u prvom redu ima u vidu poganske itatelje, ima iri pogled. Uzdiui
svoje rodoslovlje sve do Adama i do Boga, eli naglasiti da je Bog na jednak nain otac svih ljudi,
premda je na poseban nain otac Isusov (usp. 1,35); i da je Isus novi Adam, otac novog ljudskog
roda, u kojem je saet cijeli ljudski rod. Tako se navijeta, da je Isus spasitelj cijelog ljudskog roda.
Ve od davne starine privlailo je panju to to se u rodoslovlju Matejevu spominju etiri ene:
Tamara, Rahaba, Ruta i Bateba (usp. 1,36). Oduvijek se isticalo da je ta injenica tim udnovatija,
ukoliko ena ne moe imati mjesta u idovskom rodoslovlju, ukoliko su sve etiri bile grenice, i
ukoliko su sve etiri bile strankinje.
Da se istumai ta prividna neskladnost, obino se kae, da je evanelist, Ukljuivi te ene, htio
izraziti nauku o openitosti spasenja (strankinje) i o openitosti milosti (grenice).
Ovdje bi se moglo primijetiti slijedee:
Spomenuta openitost spasenja i milosti teoloka je injenica, ali tko bi mogao dokazati da ju je
evanelist namjeravao nauavati ovdje, u tako strunom tekstu i kontekstu?
ene ne nastupaju ovdje kao karike rodoslovlja. Nasljee je obiljeeno iskljuivo po oinskoj
lozi. ene se spominju sasvim uputno, kako se vidi i iz same stilizacije.
Da su bile grenice, nema nikakvog smisla na ovom mjestu. Radi se o procjenama naeg
objektivnog morala, jednostavno prenesenim u jedan posve razliit moralni kontekst. I ne uzima se u
obzir nakana Biblije, koja, kad govori o ovim enama (izuzev moda Batebu), eli ih upravo
prikazati kao primjere rtve i svih vrlina.
A s obzirom na to da su bile strankinje stvar takoer nije tako jednostavna kao to se misli.
Istina je da je biblijski stav prema strancu negativan, iz vjerskih razloga. Na poseban nain vrijedi to
za ene strankinje u mjeovitim brakovima. Taj stav povijesno razumljiv,zbog negativnog upliva
poganskih naroda s vremenom se sve vie pojaavao,dok nije doao do krajnosti u periodu iza
suanjstva,za vrijeme Ezdre i Nehemije.
Ali u stvarnosti, to posebno vrijedi za stara vremena, na tu stvar nije se uvijek tako loe
gledalo. idovi davnine nisu bili iste osjetljivosti u tom pogledu. Brakovi i sveze s inostranim
enama nisu pobuivali velikih skrupula.


7
Usp. L. Satourin, Les noms et les titres de Jesus, Bruges-Paris, 1963 (u panjolskom prijevodu, Salamanca 1965, str.
4853); Maurice Carrez, Jesus fils de David, u Le Monde de la Bible, 7 (1979), 32.
22

Josip se oenio Egipankom (Post 41,45). Sam Mojsije se oenio Madijankom (Izl 2,18), ili,
prema drugog predaji, Kuankom (Abesinkom?) (Br. 12,1). Kod Samsona, jaa je njegova ljubav
prema jednoj Filistejki, nego protivljenje njegovih roditelja (Suci 14). I sami poeci Judinog plemena
(a to je Isusovo pleme!) pomijeani su s inostranom krvlju preko Tamare. Novo inostrano pojaanje
ulo mu je preko Rahabe i Rute. Sam David nije rasijecao nikakve potekoe da dri neizraelske ene
u svom haremu. Absalom je sin Aramejke (2 Sam 3,3). I Saloman je rasni mjeanac, sin Batebe,
koja je vjerojatno bila Hetitka kao i njezin mu (2 Sam 11,3). I upravo od toga mjeanca loza predaka
doi e do Isusa (Mt 1,7). Samo nae puritanske i elitnorasne ideje mogu vidjeti neku neprilinost u
toj stvari. Naprotiv, upravo u toj injenici treba moda vidjeti posebnu Boju providnost, to da je
mesijansko pleme bilo otvoreno za univerzalizam ve od samog poetka.
Po svoj prilici, problem je mnogo jednostavniji nego to se misli: ukljuenje ovih etiriju ena
meu Isusove pretke jednostavno zavisi od izvora koje je evanelist rabio: 1 Ljet 2,4 (Tamara), Ruta
4,13.21 (Rut); 1 Ljet 3,5 (Bateba). to se tie Rahalbe, predaja koja ju smatra enom Salamonovom
(Mt 1,5) nije biblijska. Prema idovskim legendama, bila je ena Joudma. Vidi se, da je Mt imao pri
ruci druge izvore.
8
)


8
O enama u Matejevom rodoslovlju opirno sam pisao u dugom nizu lanaka, objavljenim u dnevniku La Religion u
Caracasu (Venezuela): 25. i 28. veljae 1979: 10, 11, 12, 14, 15, 18, 20, 21, 22. srpnja 1979; 3, 4, 6, 7, 8, 9, 10, U, 13, 14,
15, 16, 17, 18, 20, 21, 1 28. studenog 1979; 6, 7, 8, i 10. veljae 1980.
23


II. EVANELJE DJETINJSTVA

A) Dva naa evanelja (Mt i Lk) posveuju svatko po dva poglavlja Isusovom djetinjstvu. U
materijalnom pogledu, to je razmjerno mali dio ovih dviju knjiga, ali ta poglavlja imaju vrlo veliko
znaenje za razumijevanje cijelog Evanelja.
U zadnje vrijeme, ove kratke crtice iz Isusova djetinjstva pobuuju veliko zanimanje i njima je
posveeno mnogo ozbiljnih i zanimljivih studija, zato to su ljudi shvatili njihovo izvanredno
znaenje za novozavjetnu povijest i teologiju. Otkrili su u njima veliko bogatstvo ne samo objektivne
informacije, nego takoer, i to naroito, teolokog razmatranja o Isusovoj osobi, poslanju i
providnosnoj zadai. Jednom rijeju, moe se kazati da ove pripovijesti predstavljaju cijelu malu
saetu kristologiju, koja je kasnije nairoko razraena pomou svega onog to slijedi.
One, prema tome, sadre u jezgri cijelo Evanelje, usredotoeno u Isusovoj osobi.
One su sadanjost koja ve navijeta budunost.
One su kao zgusnuti snop svjetla, koji preplavljuje i saima cijelu povijesno-spasonosnu
poruku o Kristu Spasitelju.
Ali, u isto vrijeme, vjerojatno nijedan drugi dio evanelja ne postavlja toliko potekoa i
prigovora kao ove pripovijesti o djetinjstvu. Potekoe se odnose prvenstveno na povijesni karakter
isprianih dogaaja. Lako je zapaziti da su ova poglavlja pisana posebnim stilom. udesno zauzima
ovdje prvo mjesto. Skoro bih rekao da je ono izabrano kao knjievni rod, da se tako naglasi
izvanredno znaenje glavne osobe. Postaji tu neko ozraje uda, koje se moe takmiiti s najboljim
biblijskim primjerima, kao to je knjiga proroka Jane. Sni, aneli, udljive zvijezde, dijete koje je sin
djevice... Kao da se namjerno htjelo skupiti na jednom mjestu sve najnevjerojatnije stvari koje se
mogu zamisliti.
Ne nalazimo li se moda u nestvarnom svijetu slatkih mitova, da se tako opravda kasnija,
iracionalna vjera?
Stvarno, mnogi tako misle: svi oni koji nijeu mogunost vrhunaravnog, svi racionalisti
svih vremena.
To se nijekanje osniva na takozvanom znanstvenom pojmu povijesti, koji je potpuno
antropocentriki: povijest bi sainjavalo jedino ono to moe uiniti ovjek. Znanstveno-povijesno
je iskljuivo ono to je ljudsko, to se moe ponoviti, to se moe ustanoviti i dokazati, to se moe
izraunati, samo iskustveno... Sve to nije ljudsko, nalazi se izvan povijesti. Nijedan
pretpostavljeni zahvat stran ovjeku ne moe pripadatipovijesnom

24

blagu ljudskog roda. Ne zamislivo je da vrhunaravno ili boansko prodre u povijest ovjeka.
Vrhunaravno se moe razumjeti jedino kao predstava subjektivne vjere. udo, ako ga uzmemo kao
povijesni dogaaj, jest apsurd. Prema tome, Isusova udesa, i, naravno, sve udesne okolnosti
njegovog roenja i djetinjstva, ne mogu pripadati povijesnoj objektivnosti. Radi se o mitovima,
stvorenim iza kako. je nastala vjera, s nakanom da se istumai ta ista vjera.
Na to bismo mogli primijetiti slijedee:
a) Sav svijet nema isto miljenje o tom tako znanstvenom pojmu povijesti. Previe je skuen
i, oito, ne moe istumaiti sve pojave ljudske povijesti. Povijest se sastoji od svih dogaaja koji se
stvarno dogaaju u svijetu; tumaenje tih dogaaja i njihovog postanka posve je druga stvar.
b) Zapaamo sa zadovoljstvom da ve izlazi iz mode biblijska i posebno evaneoska
mitomanija. Svaki dan otkrivaju se novi motivi potovanja prema povijesnom karakteru naih
evanelja. Doputa se da su evanelisti sastavili svoja djela na svoj nain, ali da nisu bili neki luaci
nego ozbiljni pisci, potpuno svjesni svoga posla. Puno je manje dopustivo da je cijela brojna i
mnogoznana ljudska zajednica, ija se vjera odrazuje u ovim spisima, bila neuravnoteena.
c) Pretpostaviti neke mitove koji bi bili stvoreni iza kako je nastala vjera,s nakanom da se
opravda ta vjera..., znai prevelik logiki skok. Na primjer, kako i odakle se mogla roditi vjera prve
kranske zajednice u uskrsnue, ako je uskrsnue mit nastao poslije vjere?
d) Nijekanje vrhunaravnog je apriorno, a poznato je kako su slabi takvi stavovi. Osim toga, radi
se o vrlo udobnoj metodi tumaenja uznemirujuih sloenih pitanja povijesne fenomenologije. Lako
je zanijekati udo, nita nas ne stoji. A vrlo se lako obrukati ako se ovjek suoi licem u lice s
misterijem. To pretpostavlja stalno i pozorno oslukivanje dogaaja, da bismo uspjeli nazrijeti togod
od tih tajanstvenih putova Bojih, koji esto zbunjuju i izazivaju nau racionalnost.
e) A jesu li bar neki od tih udnih dogaaja koji se ovdje spominju tako mitski za dananjeg
ovjeka? Na primjer, sni sv. Josipa, predstavljaju li neku zagonetku za modernu psihologiju? Vizija
zvijezde koja se kree, je li jo uvijek neto tako neobinog poslije dogaaja u Fatimi? U jednom
spisu Mrtvog Mora nalaze se tri Mesijina horoskopa: vidi se, da su astrolozi onoga vremena nastojali
ustanoviti pod kojim bi se sazvijeem rodio Mesija... U stvari, ono to je nekima teko priznati jest
to da preko ovih ljudskih nosilaca moe djelovati Bog.
f) Najzanimljivije je da evanelisti ne samo da ne ublauju udesni karakter dogaaja, nego bih
ak rekao da ih ele naglasiti i uvijek ih zadrati u prvom redu. Oduzeti ovim pripovijestima udesne
elemente, znailo bi liiti ih njihovog vlastitog smisla. Dogaaji iz Isusovog djetinjstva nali su svoje
mjesto u evaneljima upravo zbog toga jer su udesni. S ovim nizom udesa eli se pokazati, od
samog poetka, da je ovo dijete boansko Dijete. To je pradnavjetenje neizrecivog misterija Isusove
osobe. To je svjetlo, pomou kojega se moe razumjeti kasnija sudbina ovog Djeteta. Na primjer,
injenica da ve na samom poetku svog javnog djelovanja Isus nauava s neobinim auktoritetom
(Lk 4,32), nepoznatim kod drugih idovskih uitelja toga vremena (Mk 1,22), mogla bi izgledati kao
svojevoljna izmiljotina; no stvar postaje razumljiva ako se ima u vidu, da je On bio takav ve od
djetinjstva (Lk 2,47), to znai oduvijek
25

Radi se o Djetetu tako udesnom, da sama njegova majka ostaje zadivljena okolnostima
njegova roenja i prvim godinama njegova povijesnog ivota. Uzbuena je pozdravom, koji joj
izgleda neprikladan (Lk 1,29). S naivnim zdravim razumom seoske djevojke udi se pred pomilju da
bi se neko ljudsko bie moglo roditi bez posredovanja mukarca (Lk 1,34). Divi se kad joj druge
osobe govore o providnosnoj sudbini njezinog Sina (Lk 2,33), i ne razumije kad joj On sam to isto
kae (Lk 2,50).
Nai evanelisti kao da bi htjeli rei: ovo Dijete znai neto jer je takvo dijete; ne bi imalo
smisla zanimati se za to dijete, kad ono ne bi bilo boansko Dijete ... Radi toga nali evanelisti
govore o svim tim stvarima kao o najprirodnijim stvarima na svijetu. Za njih, i za narataje prvih
krana, sigurno se nije radilo o nekim mitovima, nego o zbivanjima koja su se stvarno dogodila,
koja su bila dobro ustanovljena i openito prihvaena.
B) Osim toga, u naim evaneljima jasno se oituje briga da se naglasi povijesni karakter
dogaaja. Vjeri prvih kranskih zajednica i katehezi koja je hranila tu vjeru, bila je potrebna ta
osnova, da sauvaju svoju vlastitu ustrajnost. Sami razvojkerigme (prvog veselog kranskog
navjetaja) dokazuje to posve jasno. Ako je sredinja izjava kerigme (spasenje smru i uskrsnuem
Kristovim obraenjem kao linim usvajanjem toga spasenja) bila proirena do oblika dananjeg
Markovog evanelja, dogodilo se to prvenstveno zato da je uine razumljivom i vjerodostojnom,
povezujui je s povijeu Isusovom. Bilo je apsolutno potrebno ustanoviti identitet izmeu
povijesnog Isusa i uskrslog Krista: bilo bi apsurdno vjerovati u uskrsnue,kad se ne bi znalo da je to
povijesni dogaaj povijesne linosti koga se zove Isus.
Pripovijesti iz Isusovog djetinjstva u evaneljima Mateja i Luke jesu daljnje proirenje te iste
kerigme, neovisno o svim pitanjima povijesne ili knjievne kritike koja je s njima u vezi; ne bi bilo
logino nijekati im istu nakanu i isto nastojanje.
Osim toga, vidjeli smo kako Luka, koliko se njega tie, jasno pokazuje svoju ozbiljnost s
obzirom na povijesni temelj dogaaja koje pripovijeda:sve je pomno ispitao, i izriito kae da eli
doprinijeti veoj solidnosti vjere... Nitko ne moe rei da Luka nije savjestan povjesniar; i knjiga
Djela apostolskih dobra je povijest.
C) Ova osjetljivost za povijest posebno je oevidna s obzirom na djeviansko zaee Isusovo,
koje je sredinji dogaaj ovih prapovijesti i najvea potekoa na koju se obara racionalistika
kritika.
U prvom redu, svjedoanstvo tekstova je besprijekorno: djeviansko je zaee obilno i snano
zasvjedoeno kod obojice evanelista (Mt 1,1825; Lk 1,2638). I ne moe se govoriti o
meusobnoj zavisnosti: ova dva pripovijedanja vrlo su razliita po sastavu i po nainu gledanja; zna
se da meu njima ne moe biti nikakvog odnosa. Oito je dakle da temeljne informacije obojice,
siguran posjed kranske zajednice, proizlaze iz jednog te istog zajednikog izvora, puno ranijeg
nego to su naa pisana evanelja. A to znai da o djevianskom zaeu Isusovu postoji neko ljudsko
svjedoanstvo;i barem je to injenica uistinu povijesna i zanajznanstveniji pojam povijesti.
Ali, povijesni znaaj onoga to je ispripovijedano potvruju jo neki unutarnji imbenici, koji
nisu nevani.
Evanelisti ne osjeaju nikakve potrebe da tumae, a jo manje da brane tu stvar. Izlau je
kao tako openito prihvaenu u kranskoj zajednici, da joj ne treba nikakva komentara. Kad Mt
citira tekst Izaije

26

(Mt 1,22; Iz 7,14), on oito ne polazi od proroanstva da mu prilagodi tobonje ispunjenje,
nego polazi od povijesne injenice da dokae da se u njoj ispunilo proroanstvo.
Zbog svega toga, dogaaj je isprian divnom jednostavnou, bez traenja rijei, kao posve
naravna stvar, s takvom neposrednou da se odmah razumije, bez ikakvog naprezanja, u svoj svojoj
sirovosti.
Ideja djevianskog zaea posebno je odbojna za idovski mentalitet. idov je svata mogao
oekivati prije nego da se Mesija rodi od djevice. Osim toga, zna se da djevianstvo nije ulazilo u
perspektive normalne idovske ene. Svi ti odbojni elementi najbolji su dokazi za povijesnu
autentinost dogaaja.
Matej citira tekst Izaije o djevici koja zainje i poraa sina kao dokaz da se ispunio u
sluaju Isusovom (Mt 1,2223). Kod Luke, aneo sigurno ima u vidu te iste rijei u asu navjetenja
(Lk1,31). A treba znati da se u idovskoj predaji ovaj Izaijin tekst nikad nije tumaio mesijanski; ta
izvanredna upotreba toga mjesta novi je dokaz za povijesnu autentinost dogaaja.
D) U vezi s povijesnim znaajem evanelja djetinjstva, nuno se postavlja i pitanje
knjievnog rada ovih kazivanja.
Radi li se o povijesti (histariogirafiji), kao to se obino mislilo prije? Ili se radi o pouci, kao
to se skoro jednoduno misli danas?
Ova dva stava mogla bi se izraziti ekstremistiki. Netko bi mogao rei, da se radi o
historiografiji u strogom smislu rijei. A drugi bi mogli rei, da se radi o dogaajima koji samo
izvana izgledaju povijesni, a u stvari su mitski, i upotrijebljeni su kao oslonac ili kao knjievni trik da
se izrazi odreena pouka, koja je na ovom mjestu jedino vana.
Krajnosti su uvijek opasne. Poznato je da nas ekstremistiki stav instinktivno dovodi do toga
da ne prepoznamo dio istine koji se nalazi na drugoj strani.
Iako pripovijedaju povijesne dogaaje, oito je da glavna nakana evanelista nije bila
historiografija. To je jasno ve iz injenice, da pripovijedaju samo neke izabrane epizode, koje
nemaju uvijek meusobne logine veze i ne pruaju nam zaokruenu sliku ni o jednom predmetu.
Prema tome, knjievni rod ovih kazivanja treba traiti u drugom smjeru. Glavna briga
evanelista bila bi ostaviti nam neku poruku, neki navjetaj. Radilo bi se o posebnom knjievnom
didaktinom rodu, gdje se uzimaju kao temeljne toke neki povijesni dogaaji, da se pomou njih
prui pouka o nekoj vanoj stvari i unaprijed navijesti izvanredna sudbina neke linosti. U Bibliji ima
i drugih primjera toga postupka; i ovdje kod Luke, takve su neke izrazitije epizode iz djetinjstva
Ivana Krstitelja.
Ovo miljenje, koje uenjaci danas openito zastupaju, Christian Duquoc (citirajui R.
Laurentina) ovako saima: Pripovijesti o roenju koje se nalaze u Mateju i Luki ukljuuju se u
predaju starog zavjeta: razaznati u zaeu ili u roenju neke znakove, koji unaprijed navijetaju neku
od Boga posebno blagoslovljenu sudbinu. Prema tome, te pripovijesti ne polaze od anegdote kao
polazne toke, nego vie stoje u vezi s rabinskim knjievnim rodom, zvanim haggada. On se bitno
sastoji od kazivanja iji temelj moe biti povijesni, iako nije nuno da tako bude, i ija je nakana
nauavati neki nauk. Ako haggada upotrebljava izvore uzete iz Sv. pisma, zove se midra
9



9
Christologie, I, Paris 1968. (u panjolskom prijevodu, izd. Siguame, Salamanca 1971, str. 37).
27

Kako se vidi, u ovom didaktinom knjievnom rodu temelj ne mora uvijek biti povijestan;
moe biti takoer izmiljen. Mnogi bi bili u napasti pomisliti da je to upravo na sluaj, iz razloga
koje je lako zamisliti. Ali, vidjeli smo da se povijesni karakter dogaaja Isusovog djetinjstva ne moe
razumno nijekati. Uostalom, midra (haggada) slui se takoer povijesnim dogaajima kao
polaznim tokama.
Prema tome, evanelje djetinjstva sadri neke povijesne injenice (stvari koje su se uistinu
dogodile), ali sadri takoer teoloko tumaenje glavne linosti.
Evo to se dogodilo: na temelju Uskrsnua i Duhova nastupilo je novo shvaanje svih stvari
koje imaju neku vezu s Isusom. Ne da su se promijenili dogaaji; oni su uvijek isti; ono to se
promijenilo jest to da su se pokazali pod novim svjetlom. To je neto slino iskustvu to ga je svaki
od nas moda imao: kad zbog nekog odlunog dogaaja, gledajui unazad, najedanput otkrijemo
drugi smisao svakog koraka to smo ga uinili u ivotu...
U tom novom shvaanju pokazali su se i dogaaji Isusovog roenja i djetinjstva. U svjetlu
totalne Kristove stvarnosti ljudi su otkrili poruku koju su oni sadravali. Bilo je neizbjeno vidjeti u
njima providnosno znaenje. Svaki dogaaj bio je opomena, prorotvo. Ova kazivanja proroki su
navjetaj Kristova misterija. Prednacrt.
E) Da kratko samemo glavne toke tog prednavijetanja.
a) U prvom redu, misterij Isusove osobe, izraen u njegovom djevianskom zaeu (Mt 1,
1825; Lk 1, 2638). Linost jedinstvena i neponovljiva. Nebo i zemlja skupa. Uovjeeni Bog.
Poboanstvenjeni ovjek. Neizreciva sinteza dvaju krajnosti, koje inae izgledaju nepomirljive.
Neizreciva integracija. Na jednoj strani, pravi ovjek, izdanak odreenog rodoslovlja, potomak
odreenih predaka, roen od ene; na drugoj strani, pravi Bog.
Misterij poboanstvenjenog ovjeka ili humaniziranog boanstva u osobi Isusovoj veliko je
svjetlo koje nam omoguuje shvaanje cijelog Evanelja. Uistinu, Isusovo osobno ponaanje, njegov
nain djelovanja i sama njegova paradoksalna sudbina, mogu se shvatiti samo iz integralne vizije
njegove osobe. Ako ga gledamo povrno (ili u samo jedinoj dimenziji), Isus izgleda protivurjean
ovjek. I sam njegov tragini svretak (to ga on, na izgled, izriito trai) rekao bih da izravno
opovrgava sami smisao njegovog duhovnog pokreta. A sve te stvari postaju shvatljive i divno se
slau, ako ih promatramo iz misterija njegove osobe.
b) Temeljna oznaka ove linosti sastoji se u tome da je on Spasitelj svijeta.
Kod Luke, aneli to proglauju pastirima kao bit Evanelja (Radosne novosti). Ovo je
dijete Spasitelj, to znai Mesija (ili Krist), u kojem su kroz duge vjekove bile pohranjene
nade Izraela, i koji je, prema vjeri kranske zajednice, Gospodin (Kyrios), boanski spasitelj
(Lk 2, 11).
Kod Mateja, naglasak je na etimolokom znaenju imena Isus (Jahve je spasenje).
Evanelist naglaava da je to ime odredila Providnost, da ga Bog izravno hoe (vidi takoer Lk 1,
31), radi mesijanskog poslanja Djeteta osloboenja od grijeha (Mt 1, 21).
Mesijanski karakter Isusov oznaen je takoer povijesnom injenicom njegovog porijekla.
Mesija nije neko iskljuivo boanske bie, nego ima svoje korijenje u ljudskoj povijesti. Dok Lukino
rodoslovlje oznaava jednostavno njegovo srodstvo s ljudskim rodom openito, Matejevo hoe da
izriito dokae njegovu povezanost s etnikom grupom Bojeg naroda, i, jo posebnije,

28

njegovo davidovsko porijeklo (sin Davidov), siguran znak mesijanske autentinosti.
c) Ali, Isus je u osnovi vjerski spasitelj:On e spasiti svoj narod od grijeha njegovih (Mt 1,
21). Grijeh; je bitno religiozni dogaaj. On je prekid odnosa s Bogom. Naravno, on ima i drutvene
posljedice: nije mogue da se stav prema Bogu ne odrazi na stavu prema ovjeku, ali to nipoto ne
oduzima grijehu njegov bitno vertikalni smisao.
Prema tome, mesijansko poslanje Isusovo ima za svrhu ponovno povratiti razbijenu
vertikalnost: On je onajkoji uzima grijeh svijeta (Iv 1, 29).
d) Napomenuli smo, da grijeh ima drutvenih posljedica i odjeka. Bog je tako intimno upleten
u ljudsku povijest, da prekinuti odnose s Njim nuno upliva na drutvene odnose meu ljudima. Kad
se govori o osloboenju od grijeha, treba isto tako, i to nuno, misliti na osloboenje drutvenih
odnosa od svih njihovih poniavajuih elemenata.
Isus nije samo duhovni Mesija.
Njegovo roenje nijemi je protest protiv onih situacija u kojima se mnoga djeca moraju roditi
u nekoj spilji.
I on je na poseban nain spasitelj siromaha. Doao je da gladne nasiti dobrima (Lk 1, 53).
Prije nego ikome drugom, objavljuje se pastirima, koji su mali vlasnici ili obini namjetenici,
siromani svijet (Lk 2, 1518). Ne radi se o obinom klasnom davanju prednosti, premda ni to ne bi
bilo nita psiholoki udno, budui da i on proizlazi iz tog drutvenog sloja. Postoji tu puno dublja
motivacija: siromatvo je posljedica grijeha, a Isus je doao da izbavi ovjeka od grijeha (Mt 1, 21).
e) Naravno, Isus smatra da se drutveno osloboenje postie osloboenjem od grijeha. Nije
mogue podignuti neku zgradu,ako se prije ne postave temelji. On je Mesija temelja. Svijet, naprotiv,
u njemu eli vidjeti politikog vjetaka. Mesijansko iekivanje njegovog vijeka vremenitog je
znaenja: oekivali su osloboenje od tuinskog tlaenja, koje je s vremenom postalo nepodnoljivo,
i lijenika od svih drutvenih zala naroda.
10
Po svemu sudei, Isus je ujedinjavao u svojoj osobi sve
uvjete za tu ulogu: svetost, osobnu simpatinost, neusporediv auktoritet, istinsko suosjeanje sa
siromanim svijetom, izvanrednu mo...
Ali, Isus je sve razoarao. I to je ve bilo unaprijed kazano u okolnostima njegova roenja.

10
Ovom stavu sline su neke grane junoamerike teologije osloboenja i oslobodilakih 'kristologija, svedenih
iskljuivo na obavezu ekonomskog, drutvenog i politikog osloboenja potlaenih naroda. Kaem neke grane, one
koje manipuliraju evanelje da slui odreenoj poetikoj ideologiji. Napomenimo ipak, da treba naglasiti da je teologija
osloboenja nastala iz dubokog evaneoskog osjeaja. Isusovi stavovi, gesti, rijei, dogaaji nadilaze svoj vlastiti
povijesni in i obraaju se svim ljudima svih vremena; posve je, dakle, opravdano ponovno itanje Evanelja idui od
suvremenih drutveno-ekonomsko-politikih situacija, ako uistinu vjerujemo u valjanost njegove vjene poruke. Samo
se radi o tome da se ne izgubi vizija cjeline, svodei poruku na samo jedan vidik. Ima ve par stoljea da se ne prestaju
nizati kristologije jedna za drugom,jedna kratkotrajnija od druge, koje ive samo toliko koliko ih iziskuje neka
drutvena ili ideoloka hitna potreba.
Kad L. Boff tvrdi, da nijedna kristologija nije i ne moe biti neutralna, nego mora biti partijska i kompromitirana,
i da njezin govor dira u drutvene interese, koliko god se ona smatrala nepolitikom, on kae istinu; ali bi nam to, vie
nego kao oslon da zauzmemo neki stav, trebalo posluiti kao opomena pred pogibelju. Radi se o naem subjektivnomu,
koji je u stanju izobliiti sve stvari. Polazei s ovog stanovita, kristologija potlaenih opravdala bi sve kristologije
tlaitelja. Upravo zato to nismo neutralni, morali bismo se truditi da to budemo to je mogue vie ...

29

Ne pokazuje se iznenada, na spektakularan nain, od nepoznatih predaka (Iv 7, 27). Ulazi u
povijest kao svako drugo siromano dijete, ovjek koji se zove Josip, smatran je njegovim ocem.
Majka mu je mlada idovka, po imenu Marija.
Ovo Dijete vie slii na ljudski promaaj. Ne moe imati ljudskog stana da se u njemu rodi.
Rodio se u spilji. Mjesto kraljevskih mirisa, porodilite vonja ubretom. Mjesto kolijevke, poloen je
u jasle.
Malo mjeseci poslije roenja, on mora bjeati u tuu zemlju. Politiki bjegunac. Prognanik.
Osim toga, to Dijete namjerava izbaviti ovjeka od grijeha..., iako bi bilo puno praktinije ne
plaati vie poreza cezaru i osloboditi se od bezdunih pekulanata.
I jo vie, nad betlehemskom spiljom i samo nebo pjeva o miru meu ljudima ..., mjesto da
trubi na oslobodilaki rat.
Nitko nije oekivao Mesiju ove vrste.
f) Konano, navijeta se protivurjena sudbina Mesijina, tj. odjeci koje e njegova pojava
izazivati za vrijeme svog povijesnog ivota i tokom cijele ljudske povijesti.
U tom pogledu, ove pripovijesti su skup svjetla i sjena, upravo kao i linost koju navjeuju.
Spajaju se tragedija i veselje. Matejevi tekstovi uporno ostaju vie na traginoj strani, to je
razumljivo u katehezi za idove, koji su kao nacija prestali biti Bojim narodom, zbog toga to su
odbacili Krista. Lukina kazivanja sva su proeta veselim notama, to je takoer razumljivo u poruci
namijenjenoj poganskom svijetu, koji je pozvan da postane novi Boji narod.
Ova protivurjena sudbina bila je navijetena na openit nain u Simeonovim rijeima u
hramu (Lk 2, 3435). Ovo Dijete bit e uzrok propasti i uskrsnua. Odsada, ne moe vie biti
nehaja i neutralnosti. Mogua su samo dva tabora: onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju, onih koji
se spaavaju i onih koji se gube. Zbog toga, Krist e uvijek biti protivurjeni znak, ospor ravani i
pobijani znak, oko kojeg e se raati protivurjeja ljudi; predmet mrnje i ljubavi. Na taj nain, otkrit
e se misli srdaca: izai e na vidjelo najskrovitiji zakuci svakog ovjeka, svijet e se mobilizirati
za ili protiv njega.
Ta opa konstatacija potvrena je zatim nekim pojedinostima.
Isus je odbijen. Nema kue da se u njoj rodi (Lk 2, 7). Iskljuen je iz ljudskih ustanova;
izbaen je iz ljudskog drutva. Plai se Herod i sav Jeruzalem (Mt 2, 3). Isus je velika smetnja.
Pravi neprilike. Mjesto da pobudi na radost, izvor je brige i nelagodnosti, za mogunike i za one koji
to nisu, za svakog od njih iz osobnih razloga. Stvarnost je da vie nitko nije miran. Bjei u Egipat
(Mt 2, 1315). Malo nedostaje da ga ubiju (Mt 2,16181. Tirani ga ne podnose. Mrze ga. Zloba se
ljudska obruava na njega. Prognanik, jer je nepoeljan. Izbjeglica, jer ga se boje. Ali se ne da ni
uhvatiti ni dotui,to samo tjera u oaj potajnu moru onih koji se osjeaju ugroeni od njega.
Isus je primljen. Radosni, prepoznaju ga pastiri (Lk 2, 1518), obini svijet, puk, bez
intelektualnih tenji i drutvene oholosti: Trae ga magi (Mt 2, 112), pogani koji su doli iz
dalekih zemalja, ljudi ne izabrani ali otvorena duha, dobrih namjera, bez vjerskih predrasuda, bez
osjeaja religiozne samodostatnosti,s jedinom velikom eljom da nau spasenje,radosni kad su ga
nali. Na taj nain, Isus je univerzalni spasitelj. Rodio se u tami tale, ali od te tame iri se svjetlo
koje e obasjati sve narode, nosei spasenje

30

svim narodima (Lk 2, 3032), Spasenje se ne ograniava na povijesni narod Boji. Od ovog
asa, i poganski se narod (zastupan magima) spontano nudi, s radou, poklonstvom i predanijem (Mt
2, 1011), da se stvori novi Boji narod. Plemensku vjersku uskogrudnost zamjenjuje univerzalizam
bez granica.
Na koncu, jedna je stvar izvan svake sumnje: evanelje djetinjstva jest autentian poetni
portret Isusova lika, koji e zatim biti u tanine popunjen (i obrazloen) drugim evaneoskim
materijalima. To je razlog radi kojeg smo mu posvetili ovaj razmjerno dugi uvod
11
na poetku
evaneoske povijesti, jer nam olakava opi pogled na razumijevanje cijele te povijesti, od poetka
do kraja.
Sada moemo prei na pojedinosti.

1) NAVJETENJE KRSTITELJEVOG ROENJA
(ZADNJE TROMJESEJE G. 746, 8. pr. Kr.)
Lk 1,525
12


Vijesti o djetinjstvu Ivana Krstitelja iskljuivo su Lukine. O njegovim izvorima openito, treba
vidjeti ono to smo rekli komentirajui njegov prolog. U svakom sluaju, konani izvor svih tih
informacija mogu biti samo Krstiteljevi roditelji.
Glavne osobe: Zaharija, sveenik jeruzalemskog hrama, i njegova ena Elizabeta, takoer
sveenikog porijekla, idealna ena za jednog sveenika. Oboje su bili pobone osobe, ali nesretni jer
su bili bez djece, iako su ih molili od Boga cijelog ivota (usp. r. 13). Sad ve nisu imali nikakve
nade, jer se konano pokazalo da je Elizabeta nerotkinja a oboje su ve bili i poodmakle dobi.
Prizor se odigrava u jeruzalemskom hramu, za vrijeme Zaharijine sveenike slube: ukazuje
mu se aneo Gabrijel i saopava mu od strane Boje, da e dobiti sina, koji e se zvati Ivan (Jahve
je bio milostiv), da e biti velik po svojim uzvienim osobnim svojstvima i po svojoj izvanrednoj
ulozi Mesijinog pretee (usp. zatim Lk 3,14; 2,7; Mt 17,1013). Zaharija sumnja (nije ni udo) i
trai neki znak kao potvrdu tog obeanja. Aneo mu navijeta da e ostati nijem: kazna za nevjeru i
znak koji je traio.
Svrivi svoju slubu u hramu, Zaharija se vraa kui. Ne naznaava se mjesto gdje mu je bila
kua; saznat emo to drugom zgodom (usp. Lk 3,39).
Elizabeta je nosea i kroz pet mjeseci proivljava svoju sreu u potpunoj intimnosti. Budui da
Zaharija nije mogao govoriti, ni ona ne htjede, iz osjeaja tankoutnosti, nikome rei za tu stvar;
sama Djevica Marija doznat e za to nadnaravnim putem (usp. r. 36).
to se tie vremena kad se to dogodilo, kae se samo da je bilo u vrijeme Heroda, to je vrlo
neodreeno (37-4. pr. Kr.). Da se malo tonije pribliimo, uzimamo kao polaznu toku roenje
Isusovo. Kako emo vidjeti u svoje vrijeme, ono se vrlo vjerojatno dogodilo pri koncu 747. godine od
utemeljenja Rima,tj. 7. pr.Kr.Prema tome,Isusovo zaee se dogodilo u

11
Ove su biljeke saetak i izvaci iz naeg opirnijeg rada o tom predmetu: Nuestro
Mesias, Caracais, 1976, 7100.
12
Pri svakom paragrafu stavljamo njegov odgovarajui tekst. Ako je u zagradama, znai da se ne nalazi u svom
povijesnom kontekstu.
31

prvom tromjeseju te godine. A u to vrijeme Elizabeta je ve bila u svom estom mjesecu (uap.
Lk 1,26), to znai da navjetenje Krstiteljeva roenja treba staviti u zadnje tromjeseje 746. godine
(8. pr. Kr.). Ivan e se roditi polovicom godine 747. (7. pr. Kr.).

2) NAVJETENJE ISUSOVOG ROENJA
(PRVO TROMJESEJE G. 747, 7. pr. Kr.)
Lk 1,2638

Ovaj ulomak, strogo paralelan sa prethodnim, takoer je iskljuivo Lukin.
Prvi izvor informacija (ovdje i u djelom evanelju djetinjstva) ne moe biti nitko drugi nego
sama Djevica Marija. Ali se moe pretpostaviti, da je ona priala te stvari i u svojoj obitelji, tako da
su informacije za katehezu mogle proizai isto tako iz tog izvora; ne treba zaboraviti da je jedan od
bliih roaka Isusovih bio prvi jeruzalemski biskup.
Jedina ljudska linost ovog prizora dovoljno je dobro predstavljena. Radi se o idovskoj
djevojci koja se zove Marija.
U tom asu djevojka je bila djevica, to znai ne samo mladu djevojku, ve sposobnu za
udaju, nego (kako e se odmah vidjeti iz dijaloga s anelom) djevojku koja jo nije imala spolnih
snoaja.
Ali, ona je bila zaruena za ovjeka iz istog sela koji se zvao Josip, to stvarno znai da je
bila udata za njega s obzirom na sve zakonske uinke braka, izuzev stanovanja pod istim krovom i
spolnog uivanja braka.
13
)
Kod idova, dob koju su smatrali sposobnom za brak poinjala je vrlo rano (12 godina za
enu, 13 za mukarca), ali brak se redovito sklapao oko osamnaeste godine (izmeu zaruka i enidbe
uzimao se razmak od jedne godine). Otprilike te dobi bila je Djevica Marija u asu navjetenja, ili
moda godinu dvije manje; dakle, vrlo mlada djevojka.
Mjesto gdje se odigrava ovaj dogaaj jest Marijina kua. Sigurno je to bila kuica slina
mnogim takvim stanovima koji su otkriveni arheolokim iskapanjima; spilja ureena za stanovanje, s
nadogradnjom od kamena ta ulazu.
14
) I ja sam vidio mnogo takvih bijednih stanova, koje su arapske
izbjeglice improvizirale u stranim godinama 1948. i slijedeim.
Marijina kua: siromana kua siromanog svijeta.
Marija se nalazi u unutranjosti kue i tamo ulazi aneo Gabrijel, isti koji se bio ukazao
Zahariji. Tu poinje dugi dijalog meu njima, iji kratki sadraj imamo sauvan u sadanjem
evanelju.
Aneo, kao to bi uinio na njegovom mjestu svaki doljak, najprije pozdravlja djevojku.
Samo to je njegov pozdrav vrlo svean, izraen zvunim


13
Neto vie o braku u pravnom i obiajnom pogledu moe se nai u Joseph Stiassnv, Le mariage juif au debut de lere
chretienne, u Le Monde de la Bible, 16 (1981), 42-43.
14
Ima mnogo drugih primjera gdje su spilje vjetaki iskapane, da bi sluile kao dopuna kua (skladita za namirnice).
Kuu od kamena gradili su nad piljom. Sauvalo se mnogo tih podruma, ali nijedna kamena kua iz evaneoskog
vremena: kamenje je vjerojatno iskoriteno u kasnijim gradnjama. Nestalo je i Gospine kamene kue; spilja koja se od
davnima tuje njezin je podrum; usp. Stanislao Laffreda, Nazareth a l'epoque evangelique, u Le Monde de la Bible, 16
(1981), 843;
32

rijeima, i oznaava oslovljenu djevojku kao osobu koju je Bog na najposebniji nain obdario
svojim milostima.
Ona se prepada: kako se te rijei mogu odnositi na nju, skromnu i neznatnu seosku djevojku?
Aneo joj odgovara da je sve to djelo milosti Boje. Zaet e i poroditi sina, kojemu e dati
ime Isus (Jahve spaava). Bit e velik, batinik vjenog mesijanskog kraljevstva.
Marija ne razumije kako se to moe dogoditi, budui da je ona jo uvijek u razdoblju
zaruka s Josipom, kad nisu dozvoljeni spolni brani odnoaji.
Aneo joj tumai da e njezin sin biti plod stvaralake snage Boje i da e se zbog toga zvati
Sinom Bojim u istinskom smislu. Bit e to sin-udo. Kod Boga nita nije nemogue, kao to se
takoer pokazalo u sluaju Elizabete, njezine roakinje (ne odreuje se poblie u kome je koljenu to
rodbinstvo).
Marija tada prihvaa odredbu Boju. Ona ne vidi sve to sasvim jasno, ali je sigurna barem u
jadnoj stvari: da joj Bog govori da sve mora biti tako kako joj on navijeta.
Prihvativi po vjeri rije Boju, ta Rije se utjelovljuje u njezinoj utrobi. To je as zaea. U
tom asu, Rije tijelom postade (Iv 1,14).
15

Sve se to dogaa u Nazaretu. U doba mitova govorilo se da je i Nazaret pobona
izmiljotina i da to mjesto nije postojalo u Isusovo vrijeme, budui da se ne spominje ni u S. Z., ni u
kasnijoj idovskoj knjievnosti. Arheoloka iskopavanja dokazala su da je na ovom mjestu postojala
ratarska naseobina u godinama 900500. pr. Kr. Nalo se takoer ostataka iz rimskog perioda, tj. iz
vremena N. Z
16
Ako se Nazaret ne spominje u dokumentima, to sigurno treba pripisati injenici da se
radilo o bijednom seocetu, koje do toga asa nije igralo nikakve uloge dostojne da mu se sauva
uspomena. Naprotiv, u Isusovo vrijeme spominju ga na poslovian nain, kao mjesto na zlu glasu
(usp. Iv 1,46). I stvarno, kasnije u Isusovom ivotu, njegovi se stanovnici pokazuju u nimalo
zamamljivom svjetlu: svadljivi, zavidni, neprijateljski i nesnoljivi (usp. Lk 4,2329).
Kao vrijeme navjetenja (i djevianskog zaea) stavili smo prvo tromjeseje g. 747. (7. pr.
Kr.), devet mjeseci prije Isusova roenja, koje emo staviti pri koncu te godine.
U asu Isusova zaea, Elizabeta je ve est mjeseci u drugom stanju (rr. 26 i 36). Ivan je pola
godine ispred Isusa.

3) POSJET MARIJE ELIZABETI
(DRUGO TROMJESEJE G. 747, 7- pr. Kr.)
Lk 1,3956

Kad je Marija otila u posjet? Evanelje kae u one dane, ali to je samo uvodna i spojna
formula, koja, prema tome, ne kae nita. Sudei prema kontekstu, Djevica se zaputila odmah iza
vrhunaravne objave o Elizabetinoj


15
Analiza Navjetenja u svjetlu tekstova S. Z. moe se vidjeti u jedinom kratkom osvrtu protestantske teoloke
spisateljice Nicale Falilo, L'Annonciation, u Le Monde de la Bible, 16 (1981), 4041.
16
Tonije govorei arheoloka iskopavanja koda je u Nazaretu vodio P. B. Bagatti (Stiuidium Biiblieuim .Franciscanum
iz Jeruzalema) pokazala su, da je mjesto bilo neprekidno nastanjeno jo od vremena prije patrijarha pa do Isusova
vremena: dvije tisue godina poviti usp. S. Laffreda, nav. l.
33

trudnoi (1,36): starica, Marijina roakinja, ve je u estom mjesecu (1,2636), i djevica e
ostati kod nje tri mjeseca (1,56), tj. itavo vrijeme do Krstiteljeva roenja, o kojem se odmah govori.
Kae se da se Marija zaputila urno ili revno, to oznaava neku uurbanost i veliki interes.
Ovdje se podrazumijeva takoer i pravi razlog tog dugog posjeta. Elizabeta je starica u noseem
stanju, to pretpostavlja mogunost komplikacija svih vrsta. Marija ide da bude s njom u ova zadnja
tri najkritinija mjeseca trudnoe, da je pomogne u kunim poslovima, da joj bude pri ruci u
eventualnim potekoama njezinog stanja, i da joj moda pomogne pri poroaju i u prvim danima iza
njega.
Elizabetina se kua nalazi u kraju koji se zove Judima Gora, to u biblijskom govoru
oznauje gorski kraj koji se prostire od Betlehema na sjeveru do juno od Hebrona. U jednom od
mjesta ovoga kraja ivio je Zaharija s Elizabetom. Tekst ne kae nita poblie, ali kranska tradicija
sve od VI. stoljea (Teodozije; izriitije Kalendar Jeruzalemske Crkve, VIIVIII. st.) poistovjeuje
to mjesto sa selom Ain Karem, koje se nalazi nekoliko kilometara zapadno od Jeruzalema i koje se
od srednjeg vijeka nazivalo Sv. Ivan od Gore.
17

Ako je ovo poistovjeenje tono, postoji znatna udaljenost izmeu Nazareta i ovog mjesta:
bila su potrebna otprilike etiri dana za taj put. I Marija putuje sama (jo nije bio sklopljen brak sa
Josipom), to budi pomisao, da se mogla prikljuiti kakvoj skupini hodoasnika koji su ili u
Jeruzalem. Ako je tona kronologija koju slijedimo (drugo tromjeseje g. 747.), moglo se raditi o
hodoau za Pashu te godine.
18

Prizor susreta dviju roakinja zasien je vrhunaravnim ozrajem.
Marija ulazi u Elizabetinu kuu i pozdravlja je na uobiajen nain (alom!). Dovoljan je taj
prvi doticaj (obadvije e zatim detaljnije govoriti o svojim stvarima) da Elizabeta prepozna u Mariji
Mesijinu majku. U tom smislu moe se istumaiti i naravno micanje djeteta u njezinoj utrobi, kao da
bi poskoilo od radosti zbog nevidljivog susreta sa Spasiteljem.
Marija tada izgovori uzvienu himnu zahvalnosti (Magnificat), koja je sva sloena od izraza
i misli S. Z., i predstavlja pravi jezgroviti saetak najie starozavjetne duhovnosti. Premda je oita
kasnija redakcija, nema razloga da se nijee marijinska izvornost ove himne. U isto vrijeme, ona
pokazuje obiteljsku sredinu obiljeenu biblijskom pobonou, u kojoj je bila odgojena Djevica.
Kae se da je Marija ostala s Elizabetom oko tri mjeseca i da se zatim vratila svojoj kui.
Tako evanelist zavrava ovaj prizor, da nam odmah iza toga ispripovijeda roenje djeteta, ali to ne
znai da Djevica nije mogla ostati sve do roenja djeteta i nekoliko dana poslije: upravo tih dana bila
je njezina prisutnost najpotrebnija.
Marija se vraa svojoj kui, ne Josipovoj; jo nisu u definitivnom braku.
Prema naoj kronologiji, ova tri mjeseca Marijinog posjeta odgovaraju drugom tromjeseju g.
747. (7. pr. Kr.)


17
Tekstove predaje(odVII.doXVII.st.)vidi u D. Baldi,Enchirdion Locorum Sanctorum, Jeruisatem 1935, br. 4388.
18
O hodoaima u jeruzalemski hram usp. Jotseph Cohen, Les pelerinages au Temple de Jerusalem, u Le Monde de la
Bible, 13 (1980), 2932.
34

4) KRSTITELJEVO ROENJE
(SREDINOM G. 747, 7. pr. Kr.)
Lk 1,57

Kad je dolo vrijeme, radio se Krstitelj. Slavljenje i estitanja, tim vie opravdana kad se
doznalo za providnosne okolnosti tog dogaaja.
Vrlo je vjerojatno da je Djevica s kojom iskusnom babicom iz susjedstva pomogla pri poroaju.
Izgleda da je Elizabeta sve do zadnjeg asa ljubomorno uvala svoju tajnu pred drugim
osobama.
Prema naoj kronologiji, Krstitelj se radio polovicom godine 747. (7. pr. Kr.).

5) KRSTITELJEVO OBREZANJE
Lk 1,5879

Osmi dam po roenju, dijete je bilo obrezano. Prema obiajima kasnijeg idovstva, toga dana
slubeno se davalo ime djetetu. Ovdje je nastala ljupka prepirka sa susjedima i roacima. Svi bi htjeli
da se dijete nazove Zaharija, vjerojatno u ast poodmakle dobi njegovog oca. Ali Elizabeta odlui da
e se zvati Ivan, ime neuobiajeno u obitelji. Sigurno ju je Zaharija ve obavijestio o pojedinostima
svog vienja u hramu, pa tako i o onom to se odnosilo na ime (1,13). Stvarno, i Zaharija potvrdi da
e se zvati Ivan; slaganje meu njima nije sluajno.
U taj as, Zaharija prestaje biti nijem: sve se ispunilo, pa znak prestaje. Posve spontano, iz
starevih grudi izvija se pjesma hvale (Benedictus), sva proeta, kao i himna Djevice, idejama S.
Z. o dobroti i vjernosti Bojoj, koji ispunja svoja obeanja o spasenju: jedna je karika u tome lancu i
ovo dijete, odreeno da bude Mesijin pretea.
Vjerojatno je da je Djevica jo uvijek bila prisutna na toj velikoj obiteljskoj slavi.
U meuvremenu, vijest se raznosila i tumaila po cijelom kraju. Svi su bili uvjereni u
vrhunaravnu sudbinu ovog djeteta.

6) PROBLEMI I BRAK SV. JOSIPA
(POETAK DRUGOG POLUGODITA G. 747, 7. pr. Kr)
Mt 1,18-24

Od Luke znamo mjesto i okolnosti Isusovog zaea (prizor navjetenja).
Matej samo ustanovljuje da je Marija zaela na vrhunaravan nain, i da se to dogodilo prije
nego to je poela ivjeti s Josipom (djeviansko zaee), dok se jo uvijek nalazila u razdoblju
zaruka.
I sad najedanput Josip zapaa da je Marija u drugom stanju. Kad je to mogao zapaziti? Treba
pretpostaviti neka etiri mjeseca trudnoe, kad ona poinje biti vidljiva izvana. To bi znailo jedan
mjesec poslije njezinog posjeta Elizabeti; zbog toga smo gore stavili poetkom drugog polugodita
g. 747.
Sasvim je prirodno da je Josip budno pazio na sve to se odnosilo na njegovu zarunicu.
Njezina ga je trudnoa strano zbunila. Nije mogao misliti na drugo,nego na pogrean korak. Kazna
za takve prekraje tako je

35

velika, da se on i ne usuuje pitati je, od straha da bi mogao uti vrlo neugodne stvari.
Uostalom, moda mu ni sama Djevica nije bila u stanju dati neko zadovoljavajue i vjerodostojno
tumaenje tog misterija. Budui da je bio ovjek u svemu ispravan, odlui se za zakonsko
otputanje. Ali, eli to uiniti potajno, tj. s najveom moguom obazrivou unutar neizbjenih
zakonskih norma (usp. Pnz 24,1). Unato svemu tome, s njegove strane postoji veliko potovanje
prema Djevici: sve izgleda vrlo stvarno, a sve je tako nevjerojatno ...
Dok se on mui s tim mislima, dolazi mu vrhunaravna objava o tom predmetu,
19
puno
uvjerljivija nego sve to bi mu sama Marija mogla rei. Daje mu se do znanja da se moe slobodno
oeniti Marijom, kako je ve bio naumio, jer je sin kojega ona nosi u svojoj utrobi izravni plod Boje
moi. Sam Josip treba mu dati ime, izjavljujui tako svoje zakonsko oinstvo nad njim, kao da bi se
rodio iz njegovog braka. I dat e mu ime Isus, koje ve po svom znaenju (Jahve spaava)
oznaava njegovo vrhunaravno poslanje: spasit e svijet od grijeha. Ovim zakonskim Josipovim
oinstvom, Isus e biti povezan s lozom Davidovom: mesijanski spasitelj.
S tim vrhunaravnim posredovanjem iezavaju sve Josipove sumnje. Slavi se svadba; tim se
svrava razdoblje zaruka, zapoeto prije godinu dana.
Ali, unato tome to se radi o normalnom braku, Josip i Marija nemaju spolnih branih
odnosa dok ona ne porodi sina (Mt 1,25); to ne znai da su ih. imali kasnije; hoe se rei da je
roenje Isusovo bilo stvarno djeviansko.
U asu Navjetenja mijenja se moemo rei religiozna linost Djevice. Ona dobiva
novu svijest. Poslije toga Bojeg uda u njoj, jedna je stvar za nju sigurna i odluena: da nikad nee
moi imati spolnih odnosa s bilo kojim ovjekom. Prije sklapanja braka, smatrala je svojom
dunou obavijestiti o tome svoga zarunika. Josip je ljubi toliko, da pristaje na brak s tim
pogodbama. I on s ljubavlju prihvaa vrhunaravni nacrt Boji i tako se djelotvorno ukljuuje u
povijest spasenja.
Kad se zatim rodio Isus, on nad njim vri svoje zakonsko oinsko pravo pa mu daje ime.

7) ISUSOVO ROENJE
(PRI KONCU G. 747, 7. pr. Kr.)
Mt 1,25; Lk 2,120

Oba evanelista donose vijest o Isusovom roenju ali je iznose na vrlo razliit nain.
Matejeva vijest sasvim je kratka i usputna: samo se spominje roenje, i to kao mimogred, u
okviru druge tvrdnje, bez ikakve okolnosti bilo vremena, bilo mjesta, bilo ega.
Luka je, naprotiv, bogat zanimljivim pojedinostima.
a) U prvom redu, kao dobar povjesniar, on uokviruje Isusovo roenje u dogaaj profane
povijesti: opi popis puanstva rimskog carstva (ti popisi imali su za zadau pruiti podatke potrebne
za ubiranje carskih poreza), to ga je u Palestini provodio Kvirin, upravitelj provincije Sirije, po
naredbi cara Augusta. To je vanjska okolnost, preko koje se ispunja providnosna


19
Objava dolazi u snu (1,20) i ta metoda e se ponoviti vie puta (2,13. 1920. 22; usp. takoer 2,12); o snovima sv.
Josipa usp. A. Augustinovich Nuestro Mesias, 1922.
36

Boja odluka: da se Mesija rodi u Betlehemu. Naime, prema rimskom obiaju, zajamenom i
po drugim krajevima, ljudi su se morali upisati u svom gradu, pa je Josip morao doi iz Nazareta u
Betlehem, izvorno sjedite davidovske obitelji, kojoj je i on pripadao.
b) Josip dovodi sa sobom Mariju. Ona je u zadnjim danima trudnoe. Zauuje da se ona
upravo tih dana izlae opasnosti dugog (oko 150 km) i, u ona vremena, tekog puta. Ali, bilo je
pogibeljnije ostavite je samu u tim okolnostima, ako je Josip morao biti odsutan vie dana. Jedino, on
nije bio primoran biti odsutan upravo tih dana. Popisi puanstva znali bi nekada trajati i po par
godina, tako da se uivalo dosta elastinosti za selenje iz jednog mjesta u drugo; bilo bi nemogue
zamisliti, da se svi koji su potjecali iz nekog mjesta najedanput nau tu u isto vrijeme. Sve bi nam to
moglo sugerirati neki nacrt i neki plan. Rekao bih da su Josip i Marija naumili ispuniti svoju dunost
da se popiu, pa se zatim nastaniti stalno u Betlehemu, gdje su se sigurno nadali nai bolje ivotne
uvjete za svoju obitelj, imajui u vidu skori dolazak novog lana. Iz nekog nama nepoznatog razloga
nisu mogli prije poi na put, ali su sigurno poduzeli sve mjere da put ispadne to manje pogibeljan.
Vie nego o obinom putovanju, ovdje se radi o selidbi i premjetaju.
Uistinu, poslije Isusovog roenja, obitelj ostaje nastanjena u Betlehemu. Magi je jo uvijek
nalaze na tom mjestu. Na povratku iz Egipta, obitelj misli, sasvim prirodno, ivjeti ponovo u Judeji
(Betlehemu), pa se jedino iz politikih razloga nastanjuje u Galileji (usp. Mt 2,22).
c) Stiu u Betlehem jo za dana i trae prenoite. Kao i svi drugi put nici, najprije trae
mjesto u primitivnoj seoskoj gostionici. Tih hanova bilo je u svim palestinskim selima, posebno u
onim koja su se nalazila na glavnim cestama. U njima se moglo zadovoljiti najelementarnijim
potrebama putnika. Kako je Marija predosjeala da e se te noi poroditi, jasno je da nisu mogli ostati
u velikom otvorenom dvoritu gostionice, gdje su noivali skupa ljudi i ivotinje; sigurno su potraili
zaklonjeniji kuti u neke vrste velikoj dvorani, zatvorenoj zidovima, koja je u tim gostionicama bila
odreena iskljuivo za osobe.
20



20
Tako tumaimo Lukin izraz. Na ovom mjestu, da oznai gostionicu, on rabi rije katalyma, istu kojom e kasnije
oznaiti mjesto posljednje veere (22,11). Sudei po upotrebi odgovarajueg glagola (usp. 9,12; 19,7), radi se o mjestu
gdje se netko privremeno smjesta; znai, gostinjska dvorana. Ova moe biti u privatnoj kui, ali ne nuno; glagol
katalyo (neprelazno znaenje) znai nastaniti se u privatnoj kui (19,7), ali oznaava takoer bilo koji privremeni
smjetaj (9,12). Na drugom mjestu (10,34: parabola o dobrom Samarijancu), da oznai gostionicu, evanelist rabi
rije pandoheion, to doslovno znai mjesto za sve, skupno mjesto za stanovanje. U starim istonjakim
gostionicama raunalo se s velikim nepokrivenim dvoritem, gdje su se smjetali ljudi i ivotinje skupa (to bi moglo
odgovarati pandoheion-u) ali je bilo takoer i soba, namijenjenih iskljuivo za ljude, koji bi mogli plati taj luksuz (to
bi moglo biti ka-talyma).
Drugi razumiju katalyma kao privatnu kuu, koja se redovito sastojala od samo jadne sobe, gdje je ivjela cijela
obitelj. Kua bi se prislanjala uz neku spilju prilagoenu za talu. Josip bi, dakle, zatraio stan u jednoj od tih kua, ali
ne naavi slobodnog mjesta, sklonio bi se u talu iza kue. Neki ak misle, da je kua bila Josipova, koji bi u
Betlehemu tako svoje stalno boravite. Marija je bila. Nazaretanka ili je barem ivjela u Nazaretu prije braka, dok je
Josip bio Betlehemac, Oni su sklopili brak u Nazaretu, i kad je dola obaveza popisa, Josip se sa svojom suprugom
pojavio u svojoj kui u Betlehemu. Ali njegova kua (soba) bila je tako puna rodbine i gosta, da se on morao skloniti u
talu... ; usp. M. E. Boismard, Synopse des quatre Evangiles en francais, II, Paris 1972, str. 63; ali usp. ve spomenutu
La Bible de Jerusalem, u komentaru na ovo mjesto.
37

Ali, tu ne naoe mjesta: nije bilo mjesta za njih. Sav naglasak je na rijeima: za njih. U
nakani evanelista nije mogue ne vidjeti transcendentni smisao opomene: Isus je odbaen od
ljudskog drutva Ali, uz ovo teoloko znaenje o Isusovoj budunosti, ove rijei zadravaju i svoj
smisao
o konkretnim okolnostima. Za njih, za osobe njihovih prilika, nije se nalo mjesta u seoskoj
gostionici. To je vjerojatno zbog toga to su bili vrlo siromani i nisu mogli sebi dozvoliti luksuz da
plate cijenu koju im je vlasnik traio za prikladno mjesto u dvorani (u ove dane popisa, potranja je
sigurno velika). Drugi razlog mogao bi biti da je bilo previe nagomilanog svijeta u toj dvorani, zbog
ega ne bi bilo ni najelementarnijih uvjeta za poroaj i da se sauva naravni stid, obzir i pristojnost u
tim okolnostima.
Ne naavi mjesta u gostionici, Josip i Marija idu u talu u blizini; ona tu porodi, povije dijete
u pelenice i poloi ga u jasle...
Govori se jedino o jaslama, ne o tali; ali jedina stvar pretpostavlja drugu. Kao tale sluile
su prireene prirodne spilje, kojih ima dosta ne samo u Betlehemu, nego i u cijeloj Palestini. Na
selima, ove su tale u stvari bile dio kue, nekad kao podrum (kua je nad njim), a nekad kao stranji
predio (kua je sprijeda). A nekad su bile i nezavisne od kue, ali nisu bile daleko od nje. Seoske
obitelji uvale bi tu svoje blago preko noi. Kako se Isus rodio nou, dobro su u skladu sa stvarnou
one stare predaje, prema kojima bi, osim Josipa i Marije, uz malog Isusa bilo i domaih ivotinja ...
Spilje su sluile kao tale takoer u poljima. Tu bi blago obino noivalo pod vedrim nebom,u
torovima, ali u sluaju teke studeni ili nevremena, i blago i pastiri zaklonili bi se u spilje.
Sve okolnosti Isusovog roenja upuuju na siromaan porod.
tala, mjesto normalnog ljudskog stana. Ne moe se zamisliti gore mjesto za poroaj nego to
je tala: zbog neistoe, ubreta, zaguljivog zraka i smrada ...
Djevica nema uza se nikakve babice; poraa sama, bez iije pomoi. Nevjerojatno je da bi je
Josip, mlad i neiskusan ovjek, mogao u neemu pomoi;uostalom,treba raunati s prirodnim
sustezanjem istog mua... Ova pojedinost dokazuje usput, da je Marija bila zdrava i jaka ena. Ve
od davnih vremena, hebrejske ene bile su na glasu kao vrlo snane i ivotne, da raaju lako, nekad
potpuno same, bez iije pomoi (usp. Izl. 1,19).
Sama Djevica povija svoje djetece u pelenice siromaha, koje je unaprijed pripravila. Nema
nikoga tko bi je pomogao u tom izrazito enskom poslu. Kolika razlika izmeu njezinog sluaja i
Elizabete, potovane sveenikove ene, okruene susjedama i rodbinom (usp. Lk 1,57)!
Mjesto u istu kolijevku, makar i najjednostavniju i najsiromaniju, Isus je poloen u
jaslice, primitivne jasle za ivotinje, izgraene od kamenja i naslonjene uz zidove pilje.
d) Rekli smo da se Isus rodio nou. To se da zakljuiti iz slijedee epizode s pastirima,
kronoloki povezane s njegovim roenjem. To su poljski pastiri; polje istono od Betlehema dobro je
za pau. Vidi se da ih ima nekoliko, da se mogu izmjenjivati preko noi, to bi znailo da se radi o
pastirima-najmenicima, a ne o vlasnicima blaga. O njima se kae da su bdjeli none strae. No se
dijelila na strae i pastiri su se izmjenjivali prema tim straama, da se zatiti blago od nonih
kradljivaca i od divljih ivotinja.
Dakle, u neki as te noi, ukae se pastirima aneo, okruen neobinim svjetlom, koje jako
odudara od okoline none tame. Sigurno su se probudili i oni pastiri koji su bili zaspali, i svi se
preplae. Aneo ih umiruje, uvjeravajui ih da se nemaju ega bojati, nego naprotiv da bi trebalo da
se naveliko

38

raduju, jer im se danas rodio oekivani Mesija, ovdje u Betlehemu, mesijanskom gradu
(gradu Davidovom). Oni sami moi e to provjeriti: neka idu u mjesto, i u toj i toj tali, nai e
novoroene, povijeno u pelenice i poloeno u jasle. S tim znakovima, nije mogue da se prevare. To
je neto sasvim drugo od onoga to svijet zamilja s obzirom na slavni dolazak Mesije! Izraz danas
oznauje neto to se dogaa ovog istog asa, u jednom te istom vremenskom razmaku (usp. Lk 4,21;
19,9; 23,43); ovdje, konkretno, ove iste noi.
I kao nebeska potvrda aneoske vijesti, ovom se anelu pridruuje cijelo mnotvo anela, koji
poinju pjevati hvalospjev, u kojem se izraava znaenje ovog dogaaja za nebo i za zemlju: na nebu,
vie slave Bogu; za zemlju, dolazak novog vremena mira i spasenja, plod ljubavi i blagonaklonosti
Boje.
Rodio vam se Spasitelj ... Mesija se rodio pastirima (iako ne iskljuivo: radost je za sav
narod), on je Mesija pastira. Pastiri su siromani ljudi, skromni i svesrdno prezreni od drutvene i
vjerske aristokracije. Svijet siromanih. Mesija siromanih. Objava Mesije siromanim. Paralelna s
objavom poganskom svijetu u osobama maga, u Matejevom evanelju.
e) Pastiri pou u Betlehem i nau sve kako im je rekao aneo. Sigurno su saopili Josipu i
Mariji objavu koja im je bila dana. Zatim poinju raznositi tu novost na sve strane. Ljudi ih sluaju
zapanjeni i zadivljeni. A za njih je sve to poticaj da slave Boga. Siromasi se raduju Mesijinom
roenju.
Za Djevicu, to to uje od pastira nije nikakva novost: to je ona ve bila ula osobno ranije i
djelomino ve proivjela (djevianski poroaj). Od samog poetka ona je bez kolebanja povjerovala
u ono to joj je Bog objavio. I najavljene stvari ve su se poele ispunjati. Ali, tko moe odjedanput
posve jasno vidjeti u tolikom misteriju? To je razlog da se sve pozorno opaa, da se ne zaboravi
nijedna pojedinost, da se meusobno poveu dogaaji, da se razmilja u molitvi..., s nakanom da sve
bolje otkrije te tajnovite puteve koje joj je Bog zacrtao.
To je samo nekoliko dogaaja to se dogodie u boinoj noi, koje je kranska kateheza
smatrala znaajnim za vjeru zajednice i koje nam Luka donosi s prizvukom radosti i optimizma.
Sredite tih dogaaja jest Betlehem Judin. Prema idovskom vjerovanju, koje nam je sauvao
i prorok Mihej, u tom mjestu trebalo je da se rodi Mesija (usp. Mt 2,56; Mih 5,1). Betlehemska
spilja jedno je od povijesno najzajamenijih svetita; posjeduje neprekidnu predaju sve od II. st.
poslije Kr. Da iskorijeni kranski kult, koji se tu odravao bez sumnje ve od poetka Crkve, rimski
car Hadrian ga je obeastio, sagradivi na tom mjestu svetite za rasputeni kult. U IV. st. (326), car
Konstantin i njegova majka Jelena dali su sagraditi na tom mjestu velianstvenu baziliku, koju je
zatim u VI. st. rekonstruirao car Justinijan (528565), i kao takva postoji jo i danas.
21
Misli pa, i to
s puno vjerojatnosti, da su polja istono od Betlehema i dananjeg sela Beth-Sahur polja Boaza i Rute
(Davidovih pradjedova) i da su se na njima nalazili pastiri one nezaboravne noi.

***
Moramo se sada dotaknuti pitanja GODINE ISUSOVA ROENJA. To nam je neophodno
za nau radnju, jer smo svu prethodnu kronologiju dogaaja postavili s obzirom na taj datum, a tako
emo uraditi i s kasnijom kronologijom Isusovog djetinjstva.

21
Tekstove predaje (od II.do XVII. st.) vidi u D. Baldi, Enchiridion, br. 89158
39

O tom pitanju napisana su brda knjiga. Izlaem ovdje samo one toke koje izgledaju
najvjerojatnije.
Sva zbrka proizlazi od jednog monaha iz VI. st. (umro g. 544), zvanog Dionizije Mali, koji je
podijelio povijest na dvije velike periode, prije Krista i poslije Krista, stavivi kao prvu godinu
kranskog doba g. 754. od osnutka Rima. Te se godine drimo jo uvijek u raunanju kranskog
doba; a taj raun je sigurno neispravan.
Da se odredi godina Isusova roenja, mogua su dva puta.
Jedan od njih jest poznati Kvirinov popis puanstva, jedini pozitivni podatak profane
povijesti, koji nam je sauvao Luka (2,12). Na alost, taj je popis puanstva kamen spoticanja i za
same povjesniare, koji nikako ne mogu da se sloe u toj stvari. Dok eventualno ne izau na svjetlo
neki novi dokumenti, s dananjim povijesnim znanjem ne moemo doi do sigurnih zakljuaka. Radi
toga, ovdje ne uzimamo u obzir taj nesigurni oslonac, da ne bismo zamarali obinog itatelja
raspravama koje nikuda ne vode.
Drugi put je smrt Heroda Velikog.
Danas se znade posve sigurno, da je stari ubojica umro (apokaliptiki)
22
g. 750. od osnutka
Rima, tj. etiri godine prije predmnijevanog poetka naeg doba. Umro je tono prvih dana travnja g.
750. Znamo to po svjedoanstvu Josipa Flavija: kad se svrie posmrtne poasti i sedam dana
slubene alosti, ve je bila na pragu svetkovina Pashe, koja je te godine padala na 12. travnja.
Prema tome, roenje Isusovo mara se pomaknuti naprijed (Isus se rodio za Herodovog
kraljevanja) barem za etiri godine s obzirom na poetak naeg doba.
Ali, to pomicanje mara biti jo vee.
Herod nije umro u Jeruzalemu, nego u svojoj palai u Jerihonu.
23
Jeruzalemski bogatai imali
su svoje luksuzne kue u Jerihonu, kao ljetovalita, gdje bi provodili hladne mjesece, od studenog do
veljae. Treba pretpostaviti, dakle, da se Herod preselio u Jerihon mjeseca studenog g. 749. Ne zna se
da li je ve doao bolestan ili mu se bolest tu pogorala; vjerojatno je da se ve pri dolasku nije
osjeao dobro.
Trebalo bi sada odrediti vrijeme proteklo izmeu njegovog prelaza u Jerihon (ili njegove
bolesti)i dolaska maga. Naime,dok se magi nalaze u Jeruzalemu, Herod ne pokazuje nikakvog znaka
bolesti ili neraspoloenja. Naprotiv, izgleda jo uvijek snaan, vrlo zabrinut za svoje prijestolje, u
pokretu i aktivan, pa jo i pomilja da i sam ode u Betlehem i sve osobno izvidi. Sve to daje
pretpostaviti,da je izmeu Herodove bolesti i dolaska maga moralo proi barem est mjeseci; na taj
nain, magi bi bili u Jeruzalemu u drugom tromjeseju g. 749.
Treba konano odrediti vrijeme izmeu dolaska maga i Isusovog roenja. Ovdje je odluujui
broj dvije godine. Herod zapovijeda da se ubiju sva betlehemska djeca roena u zadnje dvije
godine. Njegova se odluka zasniva na pomnoj istrazi kod maga o dobi djeteta Isusa, prema vremenu
kad se njima pojavila zvijezda, Naravno,dijete nije moglo tada imati pune dvije


22
Heroovu smrt opisuje Joisip Flavije u idovskom ratu,I, 656 i u idovskim starinama, XVII, 168170.
23
Arheoloka iskopavanja u herodovskom Jerihonu vrena su u g. 1950. i1951., a zatim bez prekida od g. 1973. U tim
istraivanjima naeni su ostaci triju Herodovih palaa, sagraenih u razmacima od priblino ;deset godina jedna od druge;
velebni graevinski kompleksi, raeni po poznatom herodovskom kriteriju veliine luksuza;vidi kratku informaciju, o
planovima i fotografijama,u Ehud Netzer, Jericho. Les construictions herodiennes, u Le Monde de la Bible,17 (1981)
2834.
40

godine, jer je Heorod morao raunati s nekim rubom sigurnosti, ali isto tako nije moglo imati
puno manje, jer bi onda izgubio snagu broj dva. Razumno je dakle, pretpostaviti, da pri dolasku
maga dijete Isus ima otprilike godinu i po, to bi njegovo roenje dovelo kod konac g. 747.
Prema tom raunu, Isus se rodio u mjesecu studenom ili prosincu godine 747. od osnutka Rima,
to odgovara g. 7. pr. Kr. Moglo bi biti neto prije, a nikako kasnije.
Ovakav bi, prema tome, bio slijed dogaaja:
konac g. 747. (7. pr. Kr.): Isusovo roenje;
drugo tromjeseje g. 749. (5. pr. Kr.): posjet maga;
konac g. 749. ,(5. pr. Kr.): Herodova bolest;
proljee g. 750. (4. pr. Kr.): Herodova smrt;
g. 754: prva slubena godina (pogrena) kranskog doba.
Kako je Isus umro poetkom travnja g. 30. posl. Kr., znai da je tada imao skoro 36 godina.
Naa godina 1983. trebala bi biti 1990.
Iz Lk 2,8 (pastiri koji nou borave pod vedrim nebom) neki su zakljuivali, da se Isus morao
roditi u ljetnim mjesecima, zato to je i u Betlehemu prilino hladno u studenom i prosincu. Ali u
rabinskim dokumentima razlikuju se tri vrste blaga: ono to uvijek boravi nou u tali; ono to se
zatvara u talu samo u zimskim mjesecima; i ono to u svako vrijeme ostaje u polju.''
24
Prema tome,
iz ovog teksta ne moe se nita sigurno zakljuiti s obzirom na godinje doba kad se rodio Isus.
to se tie 25. prosinca kao datuma Boia, on se pojavljuje tek od polovice IV. stoljea, kao
kranska zamjena poganske svetkovine roenja nepobijeenog sunca. Jedino istinsko sunce
ljudskog roda je Krist, svjetlo svijeta (Iv 8,12).

8) ISUSOVO OBREZANJE
Lk 2,21

Obrezanje je, prema obiaju, osam dana poslije roenja. Evanelje stavlja naglasak na davanje
imena, koje se tom zgodom slubeno postavlja. Taj in pripada po pravu Josipu, kao zakonskom ocu
djeteta (Mt 1,21), premda isto pravo uiva i majka (usp. Lk 1,31). Ali se izriito daje do znanja, da je
to ve prije bilo odlueno viom Bojom odredbom (usp. Lk 1,31). To ime je providnosno i
predstavlja cijeli program.

9) ZAKONSKI POSJET HRAMU
(PROSINAC G. 747, 7. pr. Kr., ILI SIJEANJ G. 748., 8. pr. Kr.)
Lk 2,2238

Ova je Lukina vijest, zbog svoje saetosti, vrlo nejasna. Ve na poetku (r. 22) ona govori o
nekom ienju Isusa i Marije, to se nikako ne moe odnositi na obje osobe u istom smislu. Iz
onoga to se govori kasnije postaje jasno, da se ta rije u pravom smislu odnosi samo na Mariju, i da
u Isusovom sluaju odgovara njegovom prikazanju Gospodinu, to se opet sastoji u zakonskom
otkupu prvoroenstva.


24
Navode Vidjeti u U. Holzmeister, Chronologia vitae Christi, Roma 1933, 3839.
41

to se tie Djevice, treba znati da je ena po poroaju postajala neista, i da bi sredila svoj
poloaj, morala se podvri posebnom obredu ienja u hramu,
25
etrdeset dana poslije roenoga
mukog djeteta. Bilo je propisano dati za rtvu janje od jedne godine, ili, ako siromatvo ne bi
dozvolilo tolikog troka, par grlica ili dva golubia (usp. Lev 12,18). Gospa je dala ovo zadnje (or.
24), kad je u tu svrhu posjetila jeruzalemski hram, etrdeset dana poslije Isusova roenja; rtveni dar
siromaha.
to se tie Isusa, situacija je drukija. O njemu se kae da su ga odnijeli u hram da ga
prikau Gospodinu; i to zauuje, budui da nema nikakvog zakonskog propisa koji bi nareivao
takvo prikazanje. Unato tome, ono je stavljeno u uzroni odnos s jednim zakonskim propisom (r.
23), i ta dunost, ispunjenje zakonske obaveze, ponovno je ustvrena rijeima r. 27: da izvre ono
to za njega nalae zakon. A spomenuti zakon je da svako muko prvoroene treba biti posveeno
Gospodinu (r. 23; usp. Izl 13,13; 34,20); to znai da se prikazanje Djeteta sastojalo u ispunjenju te
odredbe.
Ipak, evanelje spominje samo zakonsku premisu, a ne i njezinu posljedicu, a upravo je ona
predmet ovog putovanja. Treba znati da prvoroenci po pravu pripadaju Bogu, tj. Bojem kultu; ali
budui da se kultno osoblje uzimalo iz Levijevog plemena, morao se platiti otkup boanskog prava
prvoroenstva (Izl 13,30; 34,20). Isusova obitelj dola je u jeruzalemski hram da plati taj otkup.
Obaveza je spadala na roditelje; nije se zahtijevalo da i dijete bude prisutno, ali Gospa nije
htjela izgubiti ovu priliku da prikae svoga sina Gospodinu i da zamoli za njega Boji blagoslov.
Nije bilo nuno ii u jeruzalemski hrani da se plati otkup, jer je bilo mogue platiti ga kojem
bilo sveeniku, obino najbliem, ali budui da udaljenost izmeu Betlehema i Jeruzalema nije velika
(9 km), to putovanje nije predstavljalo nikakvu nezgodu.
Normalno bi se otkup morao platiti u mjesecu u kojem je dijete roeno (Br. 18,16), ali razlika
od deset dana nije previe vana, pa Djevica iskoritava priliku da ispuni obje obaveze u isto vrijeme.
Evanelje zatim biljei reakciju dviju starijih osoba koje su se toga asa nalazile u hramu:
obje vrlo pobone, nadahnute, eljno su oekivale mesijansko spasenje.
Jedna je od tih osoba imun, koji je po vrhunaravnoj objavi znao da nee umrijeti dok ne vidi
Mesiju. Odmah ga je prepoznao u Djetetu Isusu i izrekao hvalospjev (Nunc dimittis), koji navijeta
otvaranje nove epohe spasenja. Ali ta radosna nota odmah je zamraena navjetenjem dvostruke
drame: drame Isusove, koji e biti znak kojem e se protiviti, kamen smutnje za jedne i temelj
uskrsnua za druge; i drame Marijine, alosne majke, kojoj e ivot biti stalna mora zbog
odbacivanja i patnja njezina sina.
26

Druga je osoba proroica Ana, koja isto tako u Isusu prepoznaje Otkupitelja Izraela, dovoljan
razlog da se ona osjeti pozvanom govoriti o njemu svima onima, koji, kao i ona, podravaju ivu
mesijansku nadu.
27


25
Kroz tisuu godina,jeruzalemski hram bio je centar religioznog ivota u Izraelu. Nekim njegovim aspektima (povijest,
arheologija,predaja itd.)posveen je cijeli 13.broj revije Le Mondede la Bible(1980), s obiljem fotografija, planova i
crtea.
26
Usp. P. Benoit, Un glaive te transpercera l'ame, u The Catholic Biblical Quarterly, 25 (1963), 251261.
27
O toj linosti vidi A. Augustinovich Ana la profetisa, u La Religion od 18,20, 22. i 23. veljae g. 1977.
42

Prema kronologiji koju slijedimo, ako se Isus rodio u studenom ili prosincu g. 747. (7. pr. Kr.),
njegovo prikazanje u hramu palo bi ili u prosinac te godine ili u sijeanj g. 748. (6. pr. Kr.).

10) POSJET MAGA
(DRUGO TROMJESEJE G. 749, 5. pr. Kr.)
Mt 2,112

Ova epizoda o magima kronoloki je prva poslije prikazanja u hramu. Izmeu jednog i drugog
dogaaja postoji razmak od godinu i po dana; oit dokaz onoga to smo u svoje vrijeme napomenuli,
da ove pripovijesti iz Isusovog djetinjstva ne mogu imati biografsku ili historiografsku nakanu.
Zabiljeili smo drugom zgodom, da su Josip i Marija doli u Betlehem da se tu definitivno
nastane. Cijelo to vrijeme proveli su u tom mjestu. Samo to sada ve stanuju u kui (usp. Mt 2,11).
Mogue je da je Josip traio neki siromani stan za svoju obitelj (ako nije posjedovao svoju vlastitu
kuu, kao to neki misle) odmah poslije Isusovog roenja, budui da je tala najneprikladnije mjesto
za ivot netom roenog djeteta. Vjerojatno se ve obred obrezanja odrao u toj kui.
Ne znamo nita o ivotu svete obitelji u tom meuvremenu. Pretpostavlja se da je to bio
obian ivot siromane obitelji u Betlehemu onog vremena.
Epizoda maga ima oito teoloki znaaj pretkazivanja.
Ovi magi dolaze s Istoka; izraz je vrlo neodreen i njim se oznauju sve one zemlje istono
od rijeke Jordana, klasine zemlje astrologa i astronoma. Oni su vidjeli zvijezdu kako izlazi na istoku
i shvatili da se radi o zvijezdi netom roenog idovskog kralja.
28

Nita se ne kae o vremenu kad se pojavila zvijezda, da li onda kad se Isus rodio, ili onda kad
magi polaze na put; zna se da ima godina i po dana izmeu jednog i drugog dogaaja. Na prvi
pogled, ovjek bi rekao, da su pojava zvijezde i tajnovito saznanje njezinog znaenja neposredni
razlog njihovog putovanja; ali s druge strane, Herodovo ispitivanje o vremenu kad im se ukazala
zvijezda, s nakanom da se orijentira o priblinoj dobi djeteta i da zasnuje svoju strategiju smrti (usp.
Mt 2,7. 16), radije bi znailo da im se zvijezda ukazala kad se Isus rodio.
Magi dolaze u Jeruzalem i tu se raspituju za mjesto gdje se nalazi netom roeni idovski
mesija; neka ideja u oblinjim zemljama o idovskim mesijanskim nadama nije nita izvanredno.
Magi znaju pod sigurno da se taj kralj rodio; pitaju samo gdje se sada nalazi.
Vijest o tim udnim istonjakim tipovima i o jo udnovatijem njihovom propitkivanju (brzo
se rairi po cijelom gradu. Odmah doe i do Herodovih uiju, po uhodama rasijanim na sve strane.
Dovoljno je bilo samo uti rije kralj pa da se uzbudi preko mjere, premda svjestan da se radi o
kralju-mesiji (ali ipak kralju!). Odmah sazove ljude vjetake u tim stvarima da ga izvijeste o mjestu
gdje se treba roditi Mesija, i tako dozna da je, prema staroj prorokog predaji, to mjesto Betlehem.
On ima ve izraen plan. Pozove mage, ali potajno, sa svom obazrivou:da eventualno ne
izae smijean (sve to to se govori ne izgleda


28
O zvijezdi maga vidi A. Augustinovich , Nuestro Mesias, 2327.
43

normalno) ili da cijeli plan osigura sa svih strana, ako bude potrebno. S velikom lukavou
(koje mu nikada nije nedostajalo) dozna od njih vjerojatnu dob djeteta, a onda im saopi da se ono
nalazi negdje u Betlehemu: neka pomno ispitaju sve okolnosti i tono se obavijeste o mjestu gdje
sada ivi dijete, jer i on sam misli poi tamo i pokloniti mu se. Njegova je nakana da ide u Betlehem
iskrena: do krajnosti nepovjerljiv (nikad se nije pouzdavao ni u vlastitu obitelj), lino bi se uvjerio da
li su mu magi rekli istiniti...
Poslije razgovora s Herodom, magi pooe na put. Na tom putu izmeu Jeruzalema i
Betlehema, ona ista zvijezda, koju su oni vidjeli tamo u svojoj dalekoj zemlji (tko je ne bi
prepoznao?), pojavi im se opet i poe pred njima dok se konano ne zaustavi nad mjestom gdje je
bilo dijete. Oni uu u kuu, poklone se Djetetu i prue mu svoje darove: zlato, tamjan i smirnu ...
Zatim vrhunaravno obavijeteni o Herodovim ubilakim nakanama, na povratku se ne navrate vie u
Jeruzalem, nego odu u svoju zemlju drugim putem, spustivi se preko pustih krajeva istono od
Betlehema prema Mrtvom Moru.
Oduvijek je privlaila na se pozornost injenica da se magi zaustavljaju u Jeruzalemu: na
temelju toga reagira Herod onako kao to znamo, to se moglo izbjei da su otili ravno u Betlehem...
Na to se moe primijetiti slijedee:
Na prvom mjestu, sasvim je prirodno da oni idu najprije u prijestolnicu, budui da se radi o
roenju vane linosti, pa ovjek spontano misli da se takve stvari dogaaju u prijestolnici, a ne u
nekom drugom mjestu. Uostalom,obino se u prijestolnica najlake doznaju sve vrste vanih
informacija.
Na drugom mjestu, treba imati u vidu da je za cijelo ovo Matejevo poglavlje znaajna stroga
unutarnja knjievna povezanost. Autor je smatrao potrebnim dovesti mage u Jeruzalem
(ispripovijedati njihov prolaz kroz prijestolnicu), da uini razumljivim slijedee tri vane injenice:
da se Mesija morao roditi u Betlehemu; da tiranin progoni Mesiju, ne acajui se ni najodvratnijeg
ubojstva; da je Mesija morao bjeati u Egipat.
Ne zna se koliko su zlata, tamjana i smirne dali magi Djetetu Isusu. Kako se radi o vanim
strancima, koji dolaze iz takvih daljina, sigurno se nije moglo raditi o nekoj neznatnoj koliini. U
svakom sluaju, bila je to providnosna pomo, kao s neba pala, za siromanu obitelj, koja e ubrzo
morati bjeati u progonstvo ...
Teoloka je nakana oevidna:
Isus je odbaen od svojih, a prihvaen od tuih; nagovijeta se novi Boji narod.
Iza kako se objavio svijetu siromaha (pastiri:Lk 2,820),Isus se objavljuje poganskom
svijetu; on je svjetlo naroda (L/k 2,32).
29

Slijedei nau kronologiju, koju smo opravdali na drogom mjestu, stavljamo posjet maga u
drugo tromjeseje g. 749. (5. pr. Kr.), negdje pri koncu toga tromjeseja.


29
Naravno, teoloka nakana ne znai nijekanje povijesti. O povijesnom temelju ovog kazivanja vidi kratku biljeku P. F.
Mannsa, Hay que creer todavia en los magos? u Tierra Santa, Jeruzalem, sijeanj-veljaa 1979, 46.
44

11) BIJEG U EGIPAT
(SREDINOM G. 749, 5. pr. Kr.)
Mt 2,1315

Kronoloki, bijeg u Egipat slijedi ubrzo poslije posjeta maga. Ovo kazivanje odie nekom
hitnou.
Ne zna se koliko su vremena ostali magi u Jeruzalemu; moda par dana. Ne moe se
pretpostaviti dug boravak. Ali, isto tako ne moe se raditi o munjevitom posjetu; proveli su tu barem
jednu no (usp. r. 12).
Na isti nain, ne zna se koliko je vremena prolo izmeu odlaska maga i asa kad je Herod
zapazio da su ga oni izigrali (r. 16). Ne moe se raunati s mnogo dana, zbog blizine mjesta i velikog
broja uhoda, koje je kralj sigurno bio razmjestio na sve strane. Moe se pretpostaviti, da je odmah iza
kako je doznao stanje stvari poeo davati naredbe za izvrenje svoga plana. U taj as, i Josip je
obavijeten o pogibelji (r. 13). Sigurno je na brzu ruku pripravio najnunije stvari za dugi i teki put
preko junih pustinja i otputovao te iste noi (r. 14) s majkom i s djetetom.
Radi svega toga, stavljamo ovaj dogaaj u polovicu g. 749. (5. pr. Kr.).
Nije udno da sveta obitelj ide u izgnanstvo upravo u Egipat:
Zbog svog bogatstva, Egipat je oduvijek bio zaklonite za one koji su traili kruha. Radi
izvjesnog liberalnog duha i svojih vjetih poteza na meu narodnoj ahovskoj ploi, Egipat je isto
tako bio zaklonite za sve vrste politikih prognanika. U ono vrijeme, Egipat je bio provincija
rimskog carstva,pod izravnom upravom Rima, tako da nije bilo nikakve pogibelji za kakvo Herodovo
uplitanje.
Od nekoliko vjekova unazad, postojale su u Egiptu brojne idovske kolonije;neke od njih
(npr. Afeksandrija) vrlo su velike, aktivne i vane. U ovo vrijeme koje nas ovdje zanima, raunalo se
da idovska dijaspora u Egiptu ima otprilike milijun osoba. U svakom vanijem sreditu bilo je
skupina idovskih obitelji,meusobno solidarno ujedinjenih. Ne zna se u koje je mjesto stigla naa
mala prognanika obitelj, ali je sigurno da su nali neku podrku kod svojih sunarodnjaka.
Ali, glavini razlog tog dogaaja providnosnog je znaaja; naredba da se presele u Egipat
dolazi od anela (od Boga) i ima vii smisao. Od svih evanelista, Matej je onaj koji najpomnije pazi
da naglasi intimni odnos dvaju zavjeta i potpuno ispunjenje starog u Kristovoj osobi. Tako je u
Isusovom povratku iz Egipta trebalo vidjeti ispunjenje cijelog smisla prorotva izraenog u Ho 11,1:
Izrael osloboen iz Egipta, budui da je sin, jest slika i tip Sina ...
Sveta je obitelj ostala u Egiptu do Herodove smrti (r. 15), to ne znai da su se povratili
odmah poslije njegove smrti; samo se hoe rei, da se nisu povratili prije mjeseca travnja g. 750; u
stvari znamo da su se povratili nekoliko mjeseci kasnije.

12) POKOLJ NEVINE DJEICE
(SREDINOM G. 749, 5. pr. Kr.)
Mt 2,1618

Iza kako je ekao nekoliko dama, Herod konano opazi da su magi otputovali i da su ga
izigrali kao budalu Vrlo se rasrdio zbog toga, i ono to je u poetku mislio uraditi oprezno, radi
sada puno brutalnije,to je vie u

45

skladu s njegovim pravim karakterom:
30
zapovjedi da se ubiju sva muka betlehemska djeca
(teko ih je moglo biti vie od dvadesetak) od dvije godine pa nanie. On se prije bio obavijestio od
maga o priblinoj dobi djeteta (prema vremenu kad im se ukazala zvijezda), dodavi nekoliko
mjeseci vie za svaku sigurnost.
Poginu nekoliko nevine djeice, ali ne i Dijete Isus: u to vrijeme on se ve nalazio blizu
egipatske granice ...
Ono to se najvie ulo tih dama u Betlehemu bio je pla majki. Evanelist i ovdje vidi puno
ispunjenje Jeremijinog prorotva (31,15) gdje prorok zamilja veliku majku Rahelu kako plae nad
nestankom sjevernog kraljevstva (nad svojim sinovima) i deportacijom puanstva u Babiloniju (g.
721. pr. Kr.).

13) POVRATAK IZ EGIPTA
(KONCEM G. 750, 4. pr. Kr.)
Mt 2,1922

Poslije Herodove smrti (poetkom travnja g. 750), Josip je opet vrhunaravno obavijeten da
neposredne pogibelji za dijete vie nema, i da se prema tome moe povratiti sa svojom obitelji u
Izrael.
Sudei po tekstu, ovjek bi rekao da se sveta obitelj povratila odmah poslije te obavijesti. Ali
nije bilo tako, jer na svom ulasku u Palestinu oni doznaju da u Judeji vlada Arhelaj, a to je moglo biti
samo nekoliko mjeseci poslije Herodove smrti.
U svojoj posljednjoj oporuci, Herad Veliki razdijelio je svoju kraljevina meu svoja tri sina
(Ajrhelaja, Heroda Antipu i Filipa), i prema njoj Arhelaj je doibio Judeju, Samariju i Idumeju. Ali
budui da je trebalo da tu oporuku potvrdi rimski car, Arhelaj je otiao u Rim da se bori za svoju
stvar, protiv jake oporbe puanstva i samog svog brata Heroda Antipe. U tom meuvremenu, carski
legat Kvintilije Varon okupirao je Palestinu. Konano je Arhelaj bio potvren u svojim provincijama
s naslovom etnarha, ali su svi ti poslovi morali trajati skoro do konca g. 750. Ako se sveta obitelj
vraa pri samom poetku stvarne Arhelajeve vladavine, taj povratak bi pao u zadnje mjesece g. 750.
(4. pr. Kr.). Prema tome, njezin boravak u Egiptu trajao bi otprilike godinu i po dana (od polovice
prole godine).
Kad je troje izgnanika ulo u Palestinu i doznalo da u Judeji kraljuje Arhelaj, sv. Josip se
poboja ii onamo, tj. u Betlehem, odakle su bili otili. Njegova bojazan bila je opravdana, jer je i
Arhelaj bio na glasu zbog okrutnosti kao i njegov otac. Upravo zbog te okrutnosti i drugih
pretjeranosti svih vrsta, Rim ga je zbacio s prijestolja i protjerao u Galije g. 6. posl. Kr.
Jo jedanput, Bog upozoruje u snu Josipa da se povue u Galileju, koja je pri diobi kraljevine
pripala Herodu Antipi; ovaj, unato svemu, nije bio toliki kriminalac kao njegov brat.


30
Skoro patoloka okrutnost glavna je oznaka ovog monarha, inae Velikog u mnogom drugom smislu; usp. Maurice
Oarrez, L'envers d'un grand regne, u Le
Monde de la Bible, 17 (1981), 5052. Kad Josipa Flavija postoje dva Herodova portreta (jedan u Ratu, a drugi u
Starinama), koji se meusobno razlikuju, vjerojatno zbog toga to pisac popravlja svoj glavni izvor (usp. Paul-irenee
Fransen, Herode et l'historien, nav. mj., 5355), ali u oba je sauvana ova oznaka okrutnosti. i krvolonosti.
46

14) NASTANJENI U NAZARETU
(KONCEM G. 750, 4. Kr.)
Mt 2,23; Lk 2,39

Oba evanelista imaju vijest o tame kako se sveta obitelj nastanila zastalno u Nazaretu, ali u
razliitim povijesnim kontekstima.
Kod Luke, to se dogaa poslije prikazanja Djeteta u hramu. On je naprijed bio zabiljeio da su
u Nazaretu stanovali Josip i Marija prije poroenja Djeteta (1,27; 2,4). Vidjeli smo kako su se zatim
preselili u Betlehem, kako se tu rodilo Dijete, i kako su ga poslije etrdeset dana odnijeli u
jeruzalemski hram. Ispunivi tu zakonsku obavezu, sad se sasvim prirodno vraaju u svoj grad.
Luka ne zna za cijeli onaj niz dogaaja, koji su se odigrali u meuvremenu i o kojima govori
Matej. Oito je, dakle, da slijed dogaaja kojeg nam podaje Luka ne odgovara stvarnom kronolokom
redu.
Prema Mateju, sveta obitelj se nastanjuje u Nazaretu poslije povratka iz Egipta. On ne zna nita
o nekom prijanjem boravljenju tamo; ovdje ga prvi put spominje. Kao povijesni razlog navodi
Josipov strah od Arhelajeve okrutnosti (2,22), ali u stvari radi se o providnosti: to je nalog Boji (r.
22). Ovaj se tekst ne nalazi u ovom obliku nigdje u Bibliji, i teko je rei na to zapravo evanelist
misli.
U svakom sluaju, jasno je da je ispravna njegova kronologija dogaaja.
Uzaludan je posao nastojati uskladiti dvojicu evanelista. Upozorili smo u svoje vrijeme, da je
evanelje djetinjstva izbor najvanijih dogaaja, a ne biografija. Svaki evanelist donosi ono to je
naao u svojim izvorima. Vidi se da se meusobno ne poznaju. Oni se popunjuju.
Prema naoj kronologiji, kad obitelj definitivno dolazi u Nazaret, Dijete Isus navrava tri
godine.

15) DJEAK U HRAMU
(PASHA G. 759, 6. posl. Kr.)
Lk 2,4150

Rekli smo da je Isus imao tri godine kad se njegova obitelj konano nastanila u Nazaretu. Nita
ne znamo o slijedeih devet godina njegovog djetinjstva. A onda, jedan jedini dogaaj: neuveni
razgovor Djeaka s nekoliko velikih uitelja u jeruzalemskom hramu.
Taj prizor sadri nekoliko karakteristinih osobnih pojedinosti (npr. brigu i bol roditelja i
njihovo kasnije nerazumijevanje), iz kojih se da naslutiti da su Gospa i Josip prvi izvor te vijesti.
Dogaaj se odigrava za vrijeme Pashe (svetkovina o kojoj je bilo obvezatno hodoastiti u
Jeruzalem), kad je Isus imao dvanaest godina, to bi po naoj kronologiji odgovaralo Pashi godine
759, 6. posl. Kr.
Posve je shvatljivo da je predaja (kateheza) sauvala tu epizodu. Ona ima vrlo veliku
kristoloku vrijednost.
Ove odline spoznaje kod prostog djeteta, koje izazivaju divljenje kod svih, evanelisti ne
shvaaju kao jednostavni prerani razvoj, kao da se radi o udu od djeteta, nego kao vrhunaravnu
odliku, koja je dio misterija njegove osobe. Mnogi kasniji ini njegova ivota shvatljivi su samo u
svjetlu ove rane objave.
47

Najznaajnije rijei ovdje su one kojima Isus izjavljuje da se mora baviti stvarima svog oca
(r. 49), Postoji kontrast u njegovim odnosima s ovim Ocem i roditeljima Josipom i Marijom. Isus je
svjestan da na poseban nain pripada svom Ocu. Posjeduje tu svijest ve kao djeak. Kao da bi se
htjelo rei, da je posjeduje oduvijek, da ona nije neto steena; tu se sastoji sva tajna njegove osobe.
A pripadati Ocu na apsolutan nain moe nekada znaiti bol za sve ljudske odnoaje; Boji interes
prevladava nad svim. Ova epizoda osvjetljuje sveobuhvatni pojam to ga je Isus imao o svom
poslanju, kojeg e se drati cijelog ivota, do posljednjeg predanja na kriu.
Ovo nije bila jedina tjeskoba koju je Marija podnijela. Bit e ih ubudue puno vie, kako joj je
ve bilo najavljeno prije dvanaest godina (usp. Lk 2,35). Ovog asa ona nije razumjela rijei svog
Sina, i to nije nikakvo udo; malo pomalo, razumijevat e ih sve vie, upravo na osnovi bolnih
iskustava koja joj nee uzmanjkati...

16) MLADOST I SKRIVENI IVOT KRSTITELJA
(DO JESENI G. 27. posl. Kr.)
(Lk 1,80)

Vijest o Krstiteljevo j mladosti (Lk 1,80) trebalo bi po povijesnoj logici staviti ovdje, kad su
pisci zavrili s kazivanjima o Isusovu djetinjstvu. U sadanjem evanelju, Luka je stavlja izvan
njezinog povijesnog konteksta, da zaokrui sve to se odnosi na Ivana pa da se posveti Isusovom
ciklusu.
Upotrebljavajui tradicionalni izraz (usp. 1 Sam 2,26), kae se da je dijete raslo i jaalo duhom;
to oznaava normalni razvoj od djeteta do djeaka, mladia i odraslog ovjeka.
Kae se zatim da je boravio u pustinjama; to znai, da se ne radi samo o privremenom
boravku i na preskoke, nego da je stalno ivio tamo.
Palestinska pustinja nije klasina pjeana pustinja, nego kamenito zemljite bez raslinja, to
dolazi od kamenite naravi tla i od nedostatka kia. U naem sluaju radi se bez sumnje o onom
pustom kraju (zvanom judejska pustinja), ija zapadna granica polazi od idealne crte Jeruzalem-
Hebran i zavrava se na istoku rijekom Jordanom i Mrtvim Morem.
Izrazi upotrijebljeni u tekstu daju slutiti, da Ivan nije imao stalnog boravita, nego da se selio iz
mjesta u mjesto. U ovom irokom kraju ima doista prirodnih spilja i osamljenih mjesta, koja su
mogla posluiti za stan Krstitelju, kao to su kasnije posluila mnogim kranskim monasima. U
pustinji (blizu Mrtvog mora) nastanila se u svoje vrijeme i slavna kumranska zajednica.
31

U kranskoj predaji spominje se nekoliko tih Krstiteljevih pustinja: jedna blizu Ain Karema,
druga juno od Hebrona, itd.


31
O Kumranu postaji ogromna bibliografija, znanstvena i vie puka. Najvanije openite informacije o tom predmetu
danas je lako nai u svim biblikim publikacijama. - Ja sam ivio u Jeruzalemu kad je bila naena prva spilja i prvi
rukopisi. Jo se uvijek sjeam ogromnog uzbuenja, ne samo mjesnog, nego i svjetskog, prouzroenog ovim naaem,
sigurno najsenzacionalnijim u ovom stoljeu. Godine 1951. posjetio sam tu prvu spilju i napisao kratku informaciju o
dotada naenim stvarima: I manoscritti ebraici del Mar Morto, u La Terra Santa, Jeruzalem, 26 (1961), 7479;
objavljeno takoer u Dobrom Pastiru, Sarajevo 1951, III-IV, 276283. Tim se okonao moj osobni dodir s tim
predmetom, jer su me drugi vjetrovi odnijeli na druge strane ...
48

Ne zna se kad je Ivan ostavio udobnu sveeniku kuu svojih roditelja i otiao u pustinju.
Sigurno to nije uinio dok je jo bio dijete; roditelji mu to ne bi dozvolili. S druge strane, tekst
upuuje na dugi boravak, a ne samo kratko vrijeme priprave prije javnog nastupa i djelovanja.
Vjerojatno je Ivan izabrao taj nain ivota kad je doao do punoljetnosti.
Ne spominju se razlozi radi kojih je traio pustinju, ali oni su dovoljno nabaeni u kontekstu
(prije i poslije). Kad je Ivan stekao jasniju svijest o svom buduem poslanju (usp. Lk 1,1417. 66),
smatrao je, da je ivot u pustinji najbolji nain da se na njega pripravi. Tu je sve strogo, ne moe se
raunati s nikakvom lagodnou; pustinja je sigurno sredstvo za asketski rast osobe. Osim toga,
pustinja, samoa, tradicionalno je mjesto blizine Boje, gdje mu se moe govoriti izravnije, bez
ometanja sa strane, gdje ovjek moe proistiti svoje nakane i produbiti cijeli svoj duevni ivot;
sredina prikladna za duboko usvajanje u dui Bojeg plana, koje je Ivanu bilo potrebno isto kao i
snaga karaktera, koja se stjee askezom.
U pustinji je Ivan ostao do dana u koji se jasno oitova Izraelu, tj. do poetka svog javnog
djelovanja. Ovo, prema naoj kronologiji (kako emo vidjeti u svoje vrijeme), zapoinje u jesen
godine 27. nae ere, kad je Ivan tek navrio 35 godina ivota: ovjek u punoj, rascvjetanoj zrelosti.

17) MLADOST I SKRIVENI IVOT ISUSOV
(DO SIJENJA G. 28. posl. Kr.)
Lk 2,51. (40). 52

Poslije zgode u hramu (kad je Isusu bilo dvanaest godina), sveta se obitelj vraa u Nazaret (r.
51). Time zapoinje dugo razdoblje (od toga asa vie od dvadeset godina) Isusovog ivota, o kojemu
ne znamo nita pojedinano.
Posjedujemo meutim neke ope znaajke toga razdoblja.
Na prvom mjestu, da je Isus bio posluan svojim roditeljima (r. 51) Ta poslunost ne odnosi
se na neki pojedinani in, niti se ograniava samo na djetinjstvo, nego je oznaka cijelog ivota. Kao
to se roditelji brinu za sina (r. 48), tako je sin posluan njima. Roditeljska vlast s ljubavlju i sinovska
poslunost: dva stupa sretne biblijske obitelji...
to se tie Majke, ona je brino uvala u svom srcu sve te stvari koje su se odnosile na njezina
Sina. Ve u prvim godinama njegova ivota vidjelo se i reklo mnogo stvari, koje je trebalo zadrati,
vrsto upamtiti, prouavati, promiljati.
Ve prije je reeno da neke od tih stvari Majka nije mogla razumjeti; upravo zbog toga bilo je
potrebno uvijek ih se prisjeati i razmatrati ih u svjetlu one prve objave pri Navjetenju; i to je Gospa
inila, polaui ih u svoje srce, kao to se sjemenka polae u plodnu zemlju, da jednom proklija u
jasnoi... Moda e morati ekati do Duhova, dok doe do te sretne jasnoe.
Najvanija opa obavijest jest ona koja se odnosi na ljudski razvoj Isusove linosti (r. 52, i
ve prije r. 40). Formula je slina onoj kojom se izraava razvoj Krstiteljev (1,80). Ali je potpunija.
Jasno se misli na fiziki, intelektualni, moralni i religiozni razvoj: potpuna zrelost. I kao posljedica
toga, dvostruki pozitivni prijem: sa strane Boje, zbog svetosti njegova ivota; i takoer sa strane
ljudi, zbog posebne privlanosti i osobne simpatinosti koja e mu biti od velike koristi u kasnijem
apostolatu.
49

Ovdje se ponovno sreemo s tajnom njegove boansko-ljudske osobe.
Izuzev grijeh, Isus je bio pravi ovjek u svemu drugom. Prema tome, mogao je i morao rasti u
svojoj ljudskosti. Nema sumnje da je Isus bio podloen normalnoj evoluciji kroz koju prolazi svaki
ljudska stvor. Jedino to mi, zbog manjka informacija (posjedujemo samo malo zgoda iz djetinjstva i
samo jednu iz djeakog doba), ne moemo stvoriti tonu ideju o tom njegovom osobnom rastu ili
evoluciji. Zamiljamo da se Isus razvijao kao i svaki obini ovjek njegova vremena i njegove
povijesne, socioloke, kulturne i religiozne sredine.
Ali Isus je bio takoer Bog. Prema tome, ne moemo govoriti o razvoju njegove osobe kao da
bi se radilo o bilo kojem ovjeku. Sigurno je da postoji razvoj, ali unutar okvira koji ve postoji.
Vidjeli smo da Isus ima jasnu svijest da pripada u potpunosti svom Ocu. Ima je od svoje
djeake dobi (Lk 2,49). Nitko ne bi mogao rei kad ju je poeo imati; zakljuujemo, prema tome, da
ju je imao oduvijek. Isus nije mogao rasti u svojoj boanskoj biti (u svojoj kategoriji Boga). U nekom
smislu, Isus je uvijek bio isti; u njemu se nisu mogle dogaati potpuno nove stvari; on nikada nije
mogao postati neto to ve nije bio prije... Dosljedno tome, razvoj koji se dogaa u njegovoj osobi,
nije nezavisan, nego se razvija unutar tog osnovnog okvira koji oduvijek postoji. Zbog toga, sve to
Isus radi kao ovjek, sve to uini ili kae, sve to proizlazi iz tog okvira. Tako se dogaa da su sve
Isusove ljudske stvari uinjene boanski. Ljudski Isusov rast, razvoj njegove linosti, bitno je
obiljeen njegovim boanstvom neto analogno linom razvoju vjernika, kod kojega vjera nuno
upliva na sve njegove stvari i stavove.
Sve nam to dokazuje da nije mogue izraditi pravu Isusovu psihologiju.
On je izvanredna linost, jedinstvena, izvan svake ljudske mjere.
ovjek je kao i mi, sve je u njemu jednako kao i u nama: jede, govori, radi, uiva, pati...
Ali ipak, sve je u isto vrijeme razliito, jer on potpuno pripada Bogu i vidi sve stvari iz Boga
koji je u njemu.
To znai da o njemu moemo imati neke psiholoke spoznaje, analogno s naim ljudskim
iskustvima, jer je ovjek i ponaa se kao ovjek. Ali ta spoznaja ne moe biti iscrpna. Nae iskustvo
ne moe biti mjera razmjerna njegovom. On e uvijek biti izvanserijski. On je ivio (i umro) kao i
mi, ali ipak posve razliito. O njemu moemo rei mnogo stvari, ali nijedna ga ne moe potpuno
definirati. On ne moe biti u strogom smislu psiholoki analiziran. Svako psiholoko spoznanje o
njemu nuno je djelomino: dolazi do odreene toke, dok se ne sretnemo s boanstvom...
Nepoznavanje tog jedinstvenog znaaja Isusove linosti razlog je osnovnog nedostatka mnogih
tumaenja njegove osobe: djelominosti.
Tumaenje koje bi bilo samo psiholoko, nuno je nedovoljno. Isto to treba rei o svakom
iskljuivo ljudskom tumaenju Isusove osobe: povijesnom, sociolokom, religioznom itd.
Isusa treba istraivati i razumijevati u svim tim dimenzijama i uvijek e ostati misterij
32


32
Usp. Pietro Parente, La psicologia di Cristo, Milano 1957; Romano Guardini, Die menschliche Wirklichkeit des
Herrn, Wrsburg 1958.
50


III. PRIPRAVA

RAZDOBLJE PRIPRAVE

Vidjeli smo, da je vie od dvadeset godina Isusovog privatnog ivota u Nazaretu za nas
nepoznanica. Ne posjedujemo nikakvih informacija, osim ope znaajke tog dugog vremena.
Tako se dogodilo sigurno ne zbog nedostatka podataka. Kroz sve te duge godine, Isus je ivio
stalno usko povezan s Marijom i Josipom. Posve je sigurno da su oni pripovijedali o tom razdoblju
Isusova ivota, kao to su govorili o njegovom djetinjstvu. Ali, vidi se da kateheza nije tu otkrila
nita tako vano da se preda buduim kranskim pokoljenjima. Jednostavni i mirni ivot radnika, u
neznatnom seocetu galilejskih brda...
Skriveni Bog.
Sav interes kateheze (i naih evanelja) zaokupljen je Isusovim javnim ivotom, koji je
okrunjen smru i uskrsnuem.
Ali, njegov javni ivot nije otpoeo improvizirano.
Bilo je tu razdoblje priprave.
Bila je tu daljna i neposredna priprava.
Kao daljnu pripravu treba bez sumnje smatrati cijeli njegov privatni ivot u Nazaretu. Luka to
napominje prilino jasno (2,40. 52). Puna ljudska zrelost: fizika, psiholoka, duhovna, religiozna.
Iza najskromnijeg vanjskog izgleda, ivot dubokog sjedinjenja s Bogom, koji ga ini ugodnim u
njegovim (oima...
Neposredna priprava, jedna je vanjska a druga osobna. Prvu sainjava pokorniki pokret Ivana
Krstitelja, u koji spada i Isusovo krtenje. Osobna priprava sastoji se od dugog posta u pustinji i od
iskustva tekih kuanja.
Zanimljivo je zapaziti da sva etiri evanelista prije javnog Isusovog ivota stavljaju
Krstiteljevo djelovanje: to je siguran odraz prvobitnog nacrta, prema kojem se ravnala kranska
kateheza, kako se moe vidjeti iz najranijeg crkvenog kerigmatinog navijetanja (usp. Dj 10,37;
13,24).

1) KRSTITELJEV LIK
(JESEN G. 27. posl. Kr.)
Mt 3,16; Mk 1,16; Lk 3,16

Ova tri evanelista najprije nam predstavljaju Krstitelja: njegovu osobu, predmet njegova
propovijedanja i druge okolnosti njegova djelovanja kao pretee.
Sva trojica se slau u slijedeim tokama:
51

a) U opem predmetu njegovog propovijedanja koji se sastoji u metanoji, to mi
prevodimo kao obraenje ili pokora. Etimoloki, ova rije znai promjenu mentaliteta: promjenu
naeg naina kako promatramo i ocjenjujemo stvari, to e nas prirodno dovesti do promjene naeg
naina ivota i djelovanja (usp. Lk 3,714).
Matej dodaje, kao motivaciju obraenja, prisutnost nebeskog Kraljevstva, onog novog doba
za koje bi morala biti znaajna Boja vladavina u svijetu. U ovom kontekstu, obraenje koje Ivan
propovijeda, osim to znai unutarnju i vanjsku promjenu, dobiva i puno iri smisao: postaje potpuna
preorijentacija prema ovoj novoj stvarnosti, njezino usvajanje. Zahtjev je (radikalan.
Kad Ivan kae da je Kraljevstvo ve tu, misli na Mesiju, koji je ve prisutan, i kojega e on sam
uskoro otkriti svijetu.
b) U krtenju metanoje, koje se sastojalo u tome da se osoba zaroni u vode rijeke Jordana.
Taj pokorniki obred bio je odreen za oprotenje grijeha (Mk i Lk). Naravno, uinak oprosta ne
proizlazi od obreda, nego je plod unutarnjeg obraenja, koje se obredom izraava.
Prije obreda, ispovijedaju se grijesi (Mt i Mk). Sve to znamo o toj ispovijedi jest to da je bila
usmena (izvanjska).
Vjerojatno se radi o javnom i kolektivnom priznanju grijeha cijelog naroda, kao u Neh 9,23, i
kako je bio obiaj u kumranskoj zajednici pri primanju novih lanova.
33
Ako se radilo o tome, nema
nikakve potekoe to se i Isus podvrgao tom obredu, premda je bio bez osobnih grijeha.
Mnogi misle da postoje izvanbiblijske analogije toga obreda: npr. krtenje prozelita i naroito
dnevna ritualna pranja u kumranskoj zajednici, u vezi upravo s obraenjem ili iz elje za obraenjem
i unutarnjom istoom. Ali, unato tome, Ivanovo je krtenje razliito: davalo se samo idovima (ne i
prozelitima), i to svima koji bi htjeli (ne samo lanovima jedne zajednice ili jedne sekte), i davalo se
samo jedanput (nije se moglo ponoviti).
c) U navodu iz S. Z., koji odgovara Iz 40,3 (kod Mk proiren s Mal 3,1).
d) U pozornici njegovog djelovanja. To je pustinja (Mk), tj. judejska pustinja (Mt), veliki
kraj, to ga Lk oznauje kao jordansku pokrajinu: onaj malo nastanjeni dio krajeva nieg Jordana,
blizu njegovog ua u Mrtvo More.
Obred krtenja vrio se u rijeci Jordanu (Mt i Mk). Kako emo odmah vidjeti, Ivan se
premjetao du rijeke, prema asovitim potrebama, ali se mora pretpostaviti, da se najvie zadravao
na mjestu gdje je priliv svijeta bio najvei: poblie govorei, na onom mjestu kuda je vodio
tradicionalni put iz Jerihona, kojim su se sluili svi oni koji bi ili u Transjordaniju i na tom mjestu
prelazili rijeku. Na tom odsjeku rijeke, suelice Jerihonu, sigurno je i Isus bio krten.
Matej i Marko slau se u slijedeim tokama:
a) Oznauju Ivana kao Krstitelja (Mk: Krtavajueg, ako se usvoji itanje s lanom), po
najupadnijem inu njegova djelovanja (uronjavanje u rijeku).
b) Njegov strogi nain ivota u odijelu i hrani, potpuno usklaen s pustinjskom sredinom:
asketski lik, koji za sebe ,ne trai nita vie od onoga to mu pustinja moe dati.
c) Veliki priliv svijeta iz cijele Judeje, ukljuivi Jeruzalem (i pokrajinu (Jordana: Mt).

33
Uisp. Boismard, Synopse, II, 69.
52

d) Izriito se spominje ovaj kraj, jer je odavde bio sigurno najvei dio svijeta. Vidjet emo odmah da je
meu Ivanovim sluateljima bilo i Galilejaca, to znai da je njegov pokret u kratko vrijeme postigao
nacionalni odjek.
Sa svoje strane, Luka je jedini koji nas stavlja u povijesni okvir ovoga dogaaja: petnaeste godine
vladanja cara Tiberija (3,1). Ovo je jedini izriiti i toni kronoloki podatak u svim naim evaneljima, pa bi
prema tome morao biti od. najvee vanosti za kronologiju Isusova ivota,.
Na alost, nije tako oit zakljuak koji se moe izvesti iz ove vijesti s obzirom na nae kransko doba.
Tekst se moe tumaiti na mnogo naina,
34
i ja se ograniavam samo na neke bitne stvari.
August je umro 19. kolovoza g. 14. posl. Kr. Toga dana, Tiberije ga je slubeno naslijedio na
carskom prijestolju. Prema rimskom raunu, Tiberijeva petnaesta godina ila bi, prema tome, od 19.
kolovoza godine 28. do 18. kolovoza godine 29. posl. Kr. U nekom razdoblju izmeu ova dva krajnja
datuma trebalo bi staviti djelovanje Ivana Krstitelja.
Uza sve to, danas se redovito ne usvaja ta pretpostavka. S jedne strane, ne slae se dobro s
ostalom kronologijom Isusova ivota. S druge strane, manje je vjerojatno da bi se Luka sluio
rimskim raunanjem vremena. Mnogo je prirodnije pretpostaviti, da se sluio s irskim raunanjem i
raunanjem graa Antiohije; treba imati u vidu da je Luka Sirac iz Antiohije prema Euzebiju i sv.
Jeronimu; uostalom ovaj nain raunanja bio je uobiajen takoer u Palestini sve do vremena
Seleukovia.
Prema ovom sirskom raunanju, civilna godina poinje s 1. listopada, tako da bi prva godina
Tiberijeva odgovarala za onih nekoliko sedmica izmeu 19. kolovoza i 30. rujna godine 14, a
njegova petnaesta godina ila bi onda od 1. listopada godine 27. do 30. rujna godine 28. posl. Kr.
35
U
toj godini, dakle, treba staviti poetak javnog djelovanja Krstiteljevog.
Treba jo odrediti tono razdoblje te godine. Bez sumnje, radi se o jeseni (poevi od rujna)
godine 27, iz slijedeih razloga:
Ivanu se obraaju velike mase puka, i to nas upuuje na jesen, kad su poslovi u poljima ve
zavreni a novi se jo ne mogu poeti, tako da svijet ima vremena da uje glasovitog proroka.
Ovih mjeseci smanjuje se snaga sunane ege, koja je u drugo doba godine vrlo jaka u dolini
Jordana blizu Jerihona i Mrtvog Mora (depresija od skoro 400 m ispod nivoa mora). Osobno se dobro
sjeam te ege,
36
i znam da u ljetnim mjesecima tamo stanuju ili. idu oni koji moraju tu stanovati ili
ii, i to sigurno ne da provedu nekoliko sedmica praznika
Kako emo kasnije vidjeti, Isus je vjerojatno bio krten poetkom sijenja, i razmak
vremena izmeu poetka Krstiteljevog djelovanja i toga dogaaja nije velik.
Ostajemo, dakle, pri tome da Krstitelj zapoinje svoju slubu u jesen g. 27. posl. Kr. Tada mu
je vie od 35 godina. Kao i u ostalim kronolokim pitanjima, ni ovdje ne moemo raunati s
apsolutnom sigurnou, ali moemo raunati s razumnom vjerojatnou. Ova je toka od bitne
vanosti, jer polazei odavde moemo izraditi cijelu kronologiju Isusova ivota na prilino (skladan
nain.

34
Holzmaister, u svojoj Chronologia, posveuje tom pitanju trideset gustih stranica (5585). Moj dobri
profesor s Biblikog instituta u Rimu, kao estit Nijemac, skupio je tu sve to se moe rei o tom predmetu i
mislim da je jo uvijek nenadmaen u bogatstvu informacija.
35
Neki misle, da Iv 2,20 (46 godina gradnje hrama) potvruje ovaj raun; ali vidjet emo kasnije, da taj
podatak nije ni tako jednostavan ni siguran.
36
Iskusio sam to do sitosti spremajui svoju knjiicu o Jarihonu (Gerico e dintorni, Jeruzalem 1951).
53

2) POZIV NA OBRAENJE
Mt 3,710; Lk 3,79

Prema Luki, Ivanovi su sluatelji narod ili mnotvo. Matej, naprotiv, govori o farizejima i
saducejima (iako ove dvije grupe nikad nisu bile dobri prijatelji, Matej ih nekada stavlja skupa po
ustaljenom obrascu; usp. takoer 16,1.6.11-12). Uzevi skupa oba evanelista, rekli bismo da je u
onom mnotvu bilo takoer farizeja i saduceja. Nita udno, jer i Luka spominje neke posebne
skupine, kao to su carinici i vojnici (3,12.14).
Ono to kod Mateja zauuje jest upravo to da dolaze Ivanu farizeji i saduceji. Zna se da su
farizeji odbacivali Ivanovo krtenje (Lk 7,30), jer nisu vjerovali ovom propovjedniku (Mt 21,32);
naprotiv, alju istrana poslanstva radi ispitivanja (Iv 1,24; 5,33). Moda se nalaze ovdje upravo radi
pijunae (prorok je uvijek prijetnja za ustaljeni red, to ga oni predstavljaju), pa da mogu kasnije
poduzeti neke slubene mjere. Tu istu brigu moemo razumjeti i kod saduceja: u narodu se
komentiralo da bi taj pokret mogao imati mesijanski znaaj (Lk 3,15), to je stvar u najveoj mjeri
pogibeljna za njihov (drutveni i politiki poloaj, tako da je dobro ispitati i osobno provjeriti.
Farizeji su bili relativno malena skupina (oko 6000) religioznih ekstremista i teologa; svi
pismoznanci pripadali su toj skupini. U stvari, oni su predstavljali, ili bolje reeno, eljeli da
predstavljaju duh Izraela kao naroda Saveza. Krajnji konzervativni na tom polju, smatrali su herezom
svaku novu stvar koja ne bi slijedila njihovu vlastitu liniju.
Saduceji su bili vie politika stranka nego li skupina s religioznim tenjama. Stranka narodne
aristokracije, bezuvjetni podravatelj rimske vladavine, pa je njihova glavina svrha bila sauvati
svoje ekonomsko-drutvene privilegije. Odskakale su u toj skupini naroito velike sveenike
obitelji. Sinedrij (Veliko vijee) bio je u ono vrijeme potpuno pod uplivom saduceja. Njegov
predsjednik bio je Veliki sveenik. Od tri skupine koje su ga sainjavale, najjaa je bila sveenika
aristokracija. Iste usmjerenosti bila je i druga skupina, zvani starjeine, sastavljena od laike
aristokracije. Trea grupa, pismoznanaca, sastavljena od svjetovnjaka i od farizeja, bila je manjina
u vijeu. Odnoaji izmeu saduceja i farizeja nisu bili previe srdani, jer su u mnogom pogledu
saduceji bili religiozni racionalisti.
Njihova prisutnost u ovom prizoru je nesumnjiva, jer nain kojim Ivan kori svoje sluatelje
odgovara puno bolje farizejima i saducejima, nego pukim masama, koje su otvoreno dobro
raspoloene (Lk 3,7).
Sluajui Ivana, imamo dojam da govori neki od starih izraelskih proroka. Najavljuje se
Jahvin dan, strani mesijanski sud, koji je ve na vratima.
On vodi borbu protiv religiozne obmane, istu borbu koju su vodili i stari proroci.
U prolosti, ivjelo se od mnogih takvih obmana, uspavljujui se idejom da nijedan zloin nee
biti kanjen i da se moe mirno nastaviti kao i dosad, ne obazirui se na zloine: nita se nee
promijeniti (i sutra, e biti kao danas. Iz 56,12), Jahve e i dalje initi udesa za dobrobit svoga
naroda (Jer 21,2), ne moe se dogoditi nikakva nesrea, jer je Jahve uvijek s njima (Mih 3,11), jer
postoji hram (Jer 7,4)..., itd. Sva ta lana sigurnost zasniva se na injenici da je Izrael Boji narod,
izabrana rasa; da je Jahve njegov otac i prijatelj njegove mladosti (Jer 3,4).
Kao to se u svoje vrijeme Jeremija borio protiv tih obmana, govorei da hram nije nikakvo
jamstvo (Jer 26,6), tako sada Ivan izjavljuje, da biti

54

sinovi Abrahamovi isto tako nije nikakvo jamstvo: Bog nije vezan uz etniko potomstvo, ve
i od kamenja moe sebi nainiti djecu. Jedino vano za Spasenje jesu plodovi dostojni obraenja,
tj. ivot u skladu s novom religijom srca.
Jasno se najavljuje nova vizija Bojeg naroda, koji duguje svoj postanak ne rasnim elementima,
nego novim odnosima s Bogom. I u toj stvari Ivan nastavlja liniju starih proroka, koji su prije
nekoliko vjekova prorekli dolazak novog saveza, osnovanog na ljudskom srcu, na unutarnjim
nagnuima ovjeka, na unutarnjosti njegova bia (usp. Jer 31,3133).


3) DRUTVENI ZNAAJ OBRAENJA
Lk 3,1014

U obraenju koje je propovijedao Krstitelj najznaajniji su njegovi drutveni zahtjevi, koji
odgovaraju drutvenoj dimenziji grijeha.
Kad izlae u emu se konkretno sastoji obraenje o kojem propovijeda, on ne zahtijeva toliko
(budui da je ve unaprijed pretpostavlja) promjenu ivota pojedinca kao privatne osobe (u
njegovoj privatnosti), nego promjenu pojedinca kao lana drutva. Pojedinac moe otrovati
drutvo, kao to ga moe i preporoditi. Budui da pojedinac stvarno truje drutvo svojim uplivom na
drutvene strukture, on je takoer pozvan da ga tako i preporodi tim istim uplivom.
Masama naroda, koje ele promjenu i samo hoe da znaju kako da se ona provede u
konkretnom ivotu, kae da se obraenje sastoji u podjeli vlastitih dobara s onima koji nita nemaju.
Privatno vlasnitvo nije apsolutno pravo, nego mora sluiti kao orue ljubavi.
Carinicima kae da se obraenje sastoji u tome da ne zahtijevaju od svijeta ono na to nemaju
pravo. To je konkretna primjena obraenja posebno na njih. Carinik se obogaivao lako i
basnoslovno. Carinik je bio poduzetnik. On je plaao rimskoj drava odreenu svotu novca u ime
poreza nekog kraja, a onda bi to ubirao sebi od pojedinaca, ali s pretjeranim i nepristojnim dobicima.
Zato ih je narod toliko mrzio, s jedne strane kao strukturu u slubi inostranog tlaitelja, a s druge
strane kao pijavice siromanog svijeta. Krstitelj im daje do znanja da se ne mogu nagomilavati
bogatstva na osnovi nepravde. Nije dozvoljeno uveavati svoju vlast, otimajui svaku vlast slabijima.
Ne trai od njih da se odreknu svoga posla, nego da ga vre u duhu pravde i drutvene osjeajnosti;
nije loa struktura, nego njezina zloupotreba.
Onda dolaze i vojnici. Ne moe biti govora o rimskim vojnicima. A s druge strane,
idovi su bili izuzeti od vojne slube. Obino se misli da se radi o nekom poluvojnikom ili
policijskom tijelu, koje je sluilo kao oruana podrka carinicima. Dakle, oni moraju promijeniti svoj
ivot ondje gdje su dosad najvie grijeili: nikome ne initi nasilja, nikoga lano ne prijavljivati,
zadovoljiti se s ugovorenom plaom. Ne radi se o tome da ostave svoj posao. nego da ga vre u duhu
pravde i drutvenog osjeaja.
55


4) NAJAVA MESIJE
Mt 3,1112; Mk 1,78; Lk 3,1518

Lik i djelovanje Krstiteljevo stekli su neobian odjek u pukim masama i pojaali mesijanska
iekivanja u tolikoj mjeri, da se u narodu poela raati misao da bi sam Ivan mogao biti Mesija (Lk).
Ivan je zbog toga osjetio potrebu da predusretne to miljenje, stavljajui svaku stvar na svoje
mjesto.
Ne kae to izriito, ali kae neizravno: Mesija nije on. Mesija je onaj drugi koji e se ubrzo
pojaviti: dolazi poslije njega. To je osoba puno jaa i puno vanija od njega, tako da se on ne osjea
dostojnim ni skinuti mu sandale (izuti gospodara: posao roba).
Onaj Mesija koji dolazi donijet e drugo krtenje, mnogo uinkovitije od njegova. Ivan
krtava vodom, to je obina tvar i simbol oienja. Mesija e krstiti Duhom Svetim (Mk) i ognjem
(Lk). Oganj je sredstvo i simbol radikalnog oienja. Mesija donosi Duha Svetoga koji oiuje.
Njegovo krtenje bit e potpuno oienje iznutra.
- Ali, Mesija je takoer vrhovni sudac. Ono to Ivan ne moe uiniti, uinit e on: s
nepogreivim auktoritetom razluit e penicu od pljeve i spalit e pljevu (Mt i Lk).
U Ivanu se odraavaju najtee prijetnje S. Z. Stari su proroci najavljivali Jahvin. dan (sud i
kaznu), ali su isto tako najavljivali spasenje, pobjedu Boje pravde, koja je jaa od ovjekova grijeha;
kod njih je jaa optimistika vizija.
Ivan voli viziju ognja koji pali (pa moda tako zamilja i oganj Mesijinog krtenja); oito:
njegov Mesija jo nije kranski.

5) ISUSOVO KRTENJE
(PRVA SEDMICA SIJENJA G. 28)
Mt 3,1317; Mk 1,911; Lk 3,2122

A) Isusovo krtenje bilo je tako providnosno rasporeeno, da se on stvarno pojavio onako kako
je Ivan bio rekao: kao onaj koji je jai. U nekom smislu, to je vrhunski in njegova ivota, ukoliko
znai boansko posveenje za njegovo mesijansko poslanje. U tom pogledu, njegov teoloki doseg je
ogroman: ono je kao pozadina na kojoj se odraava i ini razumljivim cijelo Isusovo mesijansko
djelo, naroito njegov nauk i udesa, ali isto tako i njegova definitivna proslava uskrsnuem.
Tri sinoptika evanelja pripovijedaju nam taj dogaaj; etvrto evanelje ga nema, ali ga oito
pretpostavlja (usp. Iv 1,32).
Krstiteljev pokret dobiva svaki dan vei opseg. Glas o njemu iri se i na sjeverni dio zemlje.
Tako se dogodilo da su se i skupine Galilejaca spustile sa svojih brda prema Jordanu, meu njima i
Isus, kao jedan od mnogih.
Ivan ga ne pozna (usp. Iv 1,31), ali kad mu se Isus pribliio da zatrai krtenje, ima neki jaki
predosjeaj, neto kao asoviti intuitivni bljesak,
37
da bi se moglo raditi o oekivanom Kristu, koji
treba doi poslije njega. I nee

37
Nije nuno pretpostaviti nikakvu vrhunaravnu objavu. Prije svog krtenja, Isus je sigurno ivio u Ivanovom drutvu
skupa s ostalim Galilejcima. Svraao je na sebe pozornost svih svojom skromnou i nekim posebnim ozrajem svetosti
koje je okruivalo njegovu osobu. Neki su ga poznavali kao nekog Isusa, sina Marijina iz Nazareta. Sluajui razgovore,
Ivan se vjerojatno poeo prisjeati nekih stvari. Poznati su odnosi koji su neko vladali izmeu Isusove i Ivanove
obitelji i uvjerenje tih obitelji o providnosnoj sudbini njih dvojice. Ivan je proveo duge godine u pustinji i sve
je izgledalo zaboravljeno, ali sad najedanput poinju navirati iz podsvijesti ove mutne uspomene... Uskoro e
dobiti vrhunaravnu sigurnost znakom goluba (Iv 1,3133).
56

da ga krsti. Netko tko nije grenik, ne treba tog pokornikog simbola. Ne samo to, nego on, koji
je beskrajno vei, trebao bi preuzeti ulogu krstitelja.
Isus ga konano uvjeri, rekavi mu da je potrebno ispuniti svu pravdu, sve to je odreeno u
Bojim planovima. On se ovdje nalazi s drugim ljudima i eli raditi sve to i drugi rade, a sam e
Bog, koji je sve to predvidio, pokazati da je on nad svima drugima.
Jedini Matej nam govori o ovom rvanju dvojice velikana, s istom apologetskom notom koju
imaju i druga kazivanja o Krstitelju.
Ivan tada zaroni Isusa u vode rijeke.
38
Izaavi iz Jordana, iz otvorenog neba sputa se na njega
u obliku goluba Duh (Mk), Duh Sveti (Lk), jer je Duh Boji (Mt). U isto vrijeme, iz jo uvijek
otvorenog neba, uje se glas Boji (samo Bog govori iz nebesa), koji proglaava Isusa svojim
ljubljenim Sinom.
Duh Boji, na ovom mjestu, ima opi biblijski smisao snage ili moi Boje (ne radi se o
posveujuem Duhu, kojeg je Krist oduvijek posjedovao). Taj Duh se daje uvijek kad treba
ispuniti neku zadau koju je Bog odredio. Njegov silazak u ovom asu znai da je Krist pun boanske
moi da zapone svoju mesijansku slubu, ija e oznaka biti upravo ova snaga Boja.
Glas iz neba pokazuje Isusa u jedinstvenoj kategoriji pravoga Sina Bojega. Ali taj glas i Duh
koji silazi podsjeaju odve blisko na jedan Izaijin tekst (42,1), a da ne bismo vidjeli u njima i
Jahvinog Slugu: Mesiju koji spaava ovjeka bolom i smru, a ne oruanom revolucijom, kako su
sanjali zeloti.
Ovdje se spominju dva posebna iskustva: vienje (golub) i sluanje (glas iz neba). U tekstu, to
se izriito pripisuje samo Isusu. Luka kae, da je obje te stvari Isus iskusio u molitvi, to sugerira
mistino iskustvo: unutarnje gledanje i sluanje, gdje Isus doivljava ljudski odraslu i zrelu svijest
onoga ega je on oduvijek bio svjestan (usp. Lk 2,49). Napomenuli smo u svoje vrijeme, da Isusa
moemo psiholoki tumaiti samo do odreene toke. On je mogao rasti u svojoj ljudskosti (Lk
2,52).
Da li su i druge osobe koje su prisustvovale tom dogaaju vidjele i ule to isto? Tekstovi ne
kau nita izriita u tom pogledu, ali daju naslutiti da je tako bilo. Barem za Ivana smo sigurni da je
vidio goluba (usp. Iv 1,3134). (Ali i ovdje treba pretpostaviti unutarnje iskustvo, gdje je uvijek
mogua neka unutarnja sumnja; da se radilo o vanjskom vienju i sluanju, bilo bi puno tee
razumjeti kasnije sumnje Ivana (Mt 11,3) i njegovih uenika (Iv 3,26) s obzirom na Isusovu narav.
39

Prema openitoj patristikoj predaji, Isus je svojim krtenjem posvetio sve vode kojima emo
se mi krtavati, tako da se moe smatrati da je onog asa bilo ustanovljeno i kransko krtenje. A to
znai da je Isusovo krtenje ne samo poetak njegova javnog ivota, nego takoer poetak nove
epohe

38
Uronjavanju u vodu prethodi ispovijed grijeha. I Isus ju je uinio. Ve smo govorili o tom predmetu. U njegovom
sluaju, ne moe se pomiljati na osobne grijehe. Radi se o grijesima naroda: Isus ispovijeda grijehe grenog naroda. U
svakom sluaju, za kransku zajednicu ta je stvar magla izgledati sablanjiva; njezina povijesna autentinost tim je jo
vie zajamena.
Drugi, naprotiv, misle da je Krstitelj bio jedina osoba osim Isusa koja je vidjela goluba i da je golub bio realno Vidljiv;
tako, npr., A. Feuillet, Le Baptimo de Jesus, u Revue Biblique, 71 (1964), 321352.
39
Diragi, napratiiv, miisile da je Kmsitiitelj bio jedina osoba osim Isusa koija je vi djela goluba i da je golub bio realno
Vidljiv;, tako, npr., A. Feuillet, Le Baptimo de Jesus, u Revue Biblique, 71 (1964), 321352.

57

spasenja.Do Ivana seu Zakon i Proroci. Otada se navjeuje radosna vijest o kraljevstvu
Bojem (Lk 16,16).
B) S obzirom na kronologiju, od velike je vanosti ustanoviti MJESEC ISUSOVOG
KRTENJA Uz poetak javne Krstiteljeve djelatnosti, ovo je neuralgina toka cijele kronologije
javnog Isusova ivota. Radi toga posveujemo ovom pitanju izuzetno velik prostor.
Kaemo unaprijed da je najvjerojatniji datum Isusovog krtenja poetak sijenja g. 28. posl. Kr.
Nastojat emo sada opravdati tu tvrdnju.
Da se odredi
:
datum Isusovog krtenja, najvanija polazna toka je Pasha koja se spominje u Iv
2,13, kronoloki prva Pasha Isusovog javnog slubovanja. Budui da se spominju jo dvije Pashe (Iv
6,4; 11,55), imamo tu glavni dokaz da je Isusovo javno djelovanje trajalo tri godine. Prema tome,
kako smo poetak Krstiteljevog djelovanja stavili u jesen godine 27, ova prva Pasha Iv 2,13 mora biti
svetkovina godine 28.
idovska Pasha zapoinjala je 14. nizana, prvog mjeseca idovske godine (usp. Izl 12,18). A
mjesec nizan zapoinjao se prvim danom iza mlaaka naeg mjeseca oujka, tako da je, po naemu
kalendaru, Pasha poinjala 14. dana poslije mlaaka u oujku. A godine 28. posl. Kr. mlaak je bio
vidljiv 16. oujka, tako da je prvi dan nizana bio 17. oujka, a 14; nizana (poetak Pashe) morao je
biti 30. oujka.
40

Prema tome, Pasha prve godine javnog slubovanja Isusovog (Iv 2,13), ona godine 28, polazna
toka da se odredi datum njegova krtenja, slavila se 30. oujka. Ovdje emo zadrati taj datum, jer
nam se ini vrsto sigurnim.
Ali, teoretski, on nije bez prigovora. Ima autora koji misle da bi Pasha one godine 28. mogla
pasti i u zadnje dane travnja (mjesec dana kasnije). Radi se o slijedeem:
Vrijeme Pashe se odreivalo takoer stanjem etve. 16. nizana bilo je propisano prinijeti prvi
snop zrelog klasja (Lev 23,11). Ovaj tekst kae: sutradan po suboti, ali subota ovdje znai,
prema tumaenju farizeja (saduceji su tumaili drukije), 15. nizan, ili prvi dan Beskvasnih kruhova,
koji se slavio isto tako sveano kao i subota. Zrelo klasje, o kojem se govori u tekstu, odnosi se na
jeam, jer penica sazrijeva kasnije.
Ovaj obred prvih snopova smatrao se poetkom etve, koja se redovito nije mogla vriti prije
Pashe, izuzev vrue jerihonske krajine (znamo to iz rabinskih izvora). S druge strane, bilo je
zabranjeno slaviti Pashu, ako jeam jo nije bio zreo. U tom sluaju je trebalo ubaciti jedan mjesec,
to znai odgoditi Pashu za jedan mjesec. U naem sluaju, ako se godine 28. morao ubaciti jedan
mjesec, Pasha te godine bila bi pala na 28. ili 29. travnja, jer je travanjski mlaak bio vidljiv 14. ili
15. toga mjeseca.
41

Uprkos tome, u naem sluaju nema nikakve potrebe pretpostaviti to umetanje, a jo bi manje
bilo opravdano uspostaviti strogo pravilo (kao to ine neki autori), prema kojem bi se idovska
Pasha teko mogla slaviti izvan mjeseca travnja. Istina je, da je redovitiji sluaj poeti etvu, u
vruim krajevima, tek polovicom . travnja, ali je, takoer istina, da nekad moe poeti, i u oujku ili
poetkom travnja. Oni koji su ivjeli u Palestini znaju, da ovdje ne vai nikakvo pravilo, jer poetak
etve zavisi takoer od trajanja kinog perioda. Ja sam, npr., zabiljeio, da su godine 1949. kie
prestale tek sredinom travnja, tako da se te godine moglo poeti sa etvom mnogo kasnije nego
obino. S druge strane, treba znati da je bilo dozvoljeno, u sluaju da klasje iz blizine Jeruzalema ne
bi bilo zrelo za Pashu, donijeti

40
Vidi kronoloku tablicu u Holzmeister, Chronologia, 200,
41
Vidi navedenu kronoloku tablicu, Holzmeister, o. c.
58

ga iz drugih krajeva za vjerski obred, na primjer iz jerihonske ravnice; ovdje se dozvoljavalo
poeti etvu prije Pashe, jer se pretpostavljalo, da bi klasje moglo biti zrelo prije svetkovine.
Drugaije reeno, Pasha se mogla slaviti i prije etve, jer se uvijek moglo skupiti neto zrelog
klasja i prije etve. Prema tome, ubaciti jedan mjesec u godini 28. ne ini se potrebnim, jer je lako
pretpostaviti da se ve 30. oujka moglo upabiriti neto zrelih klasova, iako je prava etva morala
ekati do sredine travnja.
Ostajemo, dakle, pri tome da se Pasha g. 28. slavila 30. oujka. Da se doe do datuma krtenja,
treba ispitati slijed nekoliko dogaaja, koji su se odigrali izmeu ta dva datuma. S tim emo, u isto
vrijeme, uspostaviti kronologiju prvih ina Isusovog javnog djelovanja.
1) Imamo najprije Isusov post i kunje u pustinji. Prema Mk 1,12, taj period poinje odmah
(gr. euthys, uzastopce) poslije krtenja, i nema razloga da se tom izrazu ne prida njegovo doslovno
znaenje (premda s nekom elastinou), zato to je Isusovo krtenje bilo kao vrata njegove javne
slube, koju nije trebalo odgaati i za koju se odmah trebalo pripraviti. Taj period traje etrdeset
dana. Znamo da je to okrugao i simbolian broj, ali ga se moe zadrati upravo radi njegovog
simbolinog i tradicionalnog znaenja.
2) Slijedi sveano Ivanovo svjedoanstvo o Kristu pred jednim poslanstvom iz Jeruzalema,
koje su sainjavali sveenici i levite (hijerarhijska vlast) te farizeji. U nekim pojedinostima, ovaj je
odsjek paralelan s Lk 3,1517, i s obzirom na opi predmet mogao bi se slaviti i na poetku
Krstiteljevog slubovanja. Ali uesnici nisu isti. Kod Luke, puk je onaj koji misli da bi Ivan mogao
biti Mesija, dok se kod Iv ve radi o slubenom provjeravanju onih idova koji e kasnije biti
stalni Kristovi protivnici. Zatim je oito iz cijelog konteksta, da se prizor odigrava poslije Isusovog
krtenja. Najprije, Ivan se vie ne nalazi na Jordanu, nego je ve u Betaniji s onu stranu Jordana (Iv
1,28). U zimskim mjesecima, Jordan se skoro svake godine izlije iz svog korita, tako da nije udno
to je Krstitelj potraio drugo mjesto, manje pogibeljno i pristupanije. Osim toga, slijedeeg dana
(Iv 1,29), Ivan jasno pretpostavlja da je krtenje Isusovo prola stvar (Iv 1,3234).
Prema tome, jeruzalemsko poslanstvo treba staviti poslije Isusova krtenja i vjerojatno poslije
posta u pustinji. Isus nije prisutan u ovom prizoru, ali se slijedeeg dana i on pojavljuje u
transjordanskoj Betaniji (Iv 1,29). Ako se ne uzme da je tek prethodnog dana svrio svoj post trebalo
bi poslije posta nadodati barem nekoliko dana, recimo jednu sedmicu. Krstiteljeve rijei: Meu
vama stoji netko koga vi ne poznate (Iv 1,26) dale bi naslutiti, da je Isus ve bio zapoeo svoju
slubu u pravom smislu rijei. S druge strane, ne moe se pretpostaviti dug razmak vremena od posta,
jer se Ivanovo svjedoanstvo o Jaganjcu Bojem, kojim on predstavlja Isusa svojim uenicima tu
prisutnim (Iv 1,2934), dobro slae sa samim poetkom njegovog slubovanja.
3) Slijedeeg dana iza jeruzalemskog poslanstva (Iv 1,29) Isus dolazi u susret Ivanu u
Betaniji, s onu stranu Jordana. Ivan ga pokazuje kao Jaganjca Bojeg, koji uzima grijeh svijeta, i kao
Mesiju, nad kojim je vidio kako se sputa Duh Sveti u obliku goluba, u asu njegova krtenja, kako
mu je Bog bio obeao da e vidjeti (Iv 1,2934).
4) Slijedeeg dana odigrava se prvi poziv nekolicine uenika (Iv 1,3542). Ivan se jo
uvijek nalazi u Betaniji sa dva uenika, kojima ponovo pokazuje Isusa kao Jaganjca Bojeg. Ova
dvojica slijede Isusa do mjesta gdje je tih dana ivio oko etiri sata poslije podne (deseti sat Iv 1,39
prema istonjakom raunanju, gdje se dan uzima od izlaska do zalaska sunca) i ostaju s
59

njim do konca tog dana. Jedan od njih bio je Andrija, brat imuna Petra. Drugi nije nazvan po
imenu, ali se dovoljno daje do znanja (bila bi dovoljna samo ova kronoloka potankost) da se radi o
Ivanu evanelistu.
Andrija vodi svog brata imuna da ga predstavi Isusu. Isus mu ve toga asa promijeni ime u
Kefa-Petar-Stijena; razlog te promjene dat e mu kasnije (Mt 16,1718).
Kako je Andrija ostao kod Isusa do konca onog dana (Iv 1,39), treba pretpostaviti da mu je tek
slijedeeg dana predstavio svog brata imuna.
Prvi Isusovi uenici bili su Galilejci koji su s drugim ljudima svoga kraja bili doli da se
ukljue u Ivanov pokret. Oni su kroz neko vrijeme ostali u drutvu Krstiteljevom kao njegovi uenici,
i to im je iskustvo posluilo kao dobra priprava da kasnije postanu Isusovi uenici.
5) Sutradan Isus odlui poi u Galileju (Iv 1,43).
Izmeu jeruzalemskog poslanja i odluke da se ide u Galileju protekla su etiri dana.
Kronoloki slijed dogaaja koji iza toga dolaze, nije potpuno jasan.
Poziv Filipa i Natanaela (Iv 1,4351), mogao bi se, strogo govorei, staviti i poslije puta u
Galileju (kako smo vidjeli, razlog prisutnosti ovih Gaililejaca u Judeji jest Krstiteljev pokret), i u toj
pretpostavci svadba u Kani bila bi treeg dana (Iv 2,1) iza kako su Ostavili Jordan. Ovaj put od
Jerihona do Kane (danas Kefr Kenna, 9 km sjeveroistono od Nazareta), strogo govorei, moe se
prevaliti u tri dana, idui dolinom Jordana do Beisama, i onda preko doline Ezdrelona.
Ali, vjerojatnije je da se poziv Filipa i Natanaela dogodio po povratku u Galileju. Odluka za
povratak (Iv 1,43) ini se da oznauje samu stvarnost putovanja. Osim toga, injenica da se Natanael
nalazi pod smokvom (Iv 1,48) daje naslutiti familijarnu sredinu: radije smokva u kunom dvoritu,
nego neka smokva u jerihonskom kraju.
Prema tome, ovi su se dogaaji vjerojatno odigrali na slijedei nain:
6) Isus, s uenicima koje je ve bio pozvao, ostavlja jerihonsku pokrajinu i vraa se u Galileju.
Dolazi pravo u Betsaidu, grad Andrije i imuna (Iv 1,44), na sjevernoj obali Tiberijadskog jezera. Taj
put, prilino lagan u zimsko doba, moe se svriti u tri dana, idui uvijek dolinom Jordana, u smjeru
Beisana, a zatim moda prijekim putem preko jezera. Poslije tako dugog puta, treba pretpostaviti
barem dva-tri dana odmora. Tom je zgodom Isus moda naao i pozvao Filipa, koji je takoer iz
Betsaide (Iv 1,4344).
7) Treba umetnuti barem jedan dan do poziva Natanaela (Iv 1,4551). On je iz Kane galilejske
(Iv 21,2), udaljene dan puta od Betsaide. Upravo tih dana spremala se svadba u Kani, i Isus je
namjeravao uestvovati u njoj s uenicima koje je do tada bio pozvao. Moda ga je pozvao sam
Natanael, u ijoj je kui vjerojatno proveo dva dana. Trei dan (Iv 2,1) iza kako je pozvao Natanaela,
slavila se svadba u Kani, kojoj je prisustvovao takoer Isus sa svojim uenicima.
Prema tome, treba pretpostaviti barem devet dana izmeu asa kad su ostavili Jordan i svadbe u
Kani.
42


42
Kaiko se vidi, mi kronolokim biljekama Iv pridajemo povijesnu vrijednost. PP. Boismard i Laimouille (uisp. Synopse,
III, L'Bmmgile de Jean, Pari 1977, 99) vide tu radije vjetaki raspored: autor bi bio rasporedio poetak Isusove slube
prema shemi sedmice (Iv 1,192,1;1):
prvi dan: rr. 1928 (idovsko poslanstvo Krstitelju);
drugi dan: rr. 2934 (Ivanovo svjedoanstvo);
trei dan: rr. 3539 (dva uenika);
etvrti dan: rr. 4042 (poziv imuna);
peti dan: rr. 4351 (poziv Filipa i Natanaela);
esti dan: ne nalazi se izriito u kazivanju;
sedmi dan: rr. 2,1U (svadba u Kani).
esti dan se ne spominje upravo radi toga da se moe upotrijebiti (u 2,1) formula trei dan, koja je kranima evocirala
temu uskrsnua. Ova podjela na sedam dana je vjetaka; nije povijesni podatak u modernom smislu rijei, nego
oitovanje povijesti spasenja. Kao to se prvo stvaranje svrilo u sedam dana, tako se dogaa takoer s novim stvaranjem,
koje se poinje utjelovljenjem Rijei Boje u Isusu, a dobit e definitivni oblik u uskrsnuu. Ovi autori nisu jedini koji tako
misle. Nama se upravo njihovo kazivanje ini previe izvjetaeno
60

8) Poslije svadbe, Isus se sputa u Kafarnaum, na sjeveroistonoj obali jezera, skupa sa svojom
majkom i braom i uenicima (Iv 2,12). Moglo bi se dopustiti da je Isus iz Kane najprije otiao u
Nazaret, budui da se u Kafarnaumu najedanput pojavljuju s njim i njegova braa, koji nisu bili u
Kani (to se barem za njih ne kae), ali kako ova dva sela nisu daleko jedno od drugoga, razlika u
vremenu ne izlazi velika. Izriito se kae da Isus nije ostao u Kafainaumu mnogo dana (Iv 2,12),
moda samo dva-tri, tako da sve to vrijeme od svadbe u Kani do kraja kratkog boravka u Kafanaumu
moemo svesti na nekih pet ili est dana.
9) Ovom zgodom, Kafarnaum je samo jedna postaja na putu u Jeruzalem (moda da se izbjegne
ne uvijek siguran put kroz Samariju, ili iz nekog drugog razloga). Uistinu, bijae blizu idovska
Pasha, te Isus uzie u Jeruzalem (Iv 2,13).
Treba pretpostaviti barem tri dana puta izmeu Kafarnauma i Jeruzalema.
Zakljuujui prema situaciji u Jeruzalemu, izgleda da su hodoasnici ve poeli pristizati sa
svih strana. Moda je do svetkovine manje od jedne sedmice (nekih pet dana).
Prema naem, ne matematikom nego priblinom raunu, ovako moemo predstaviti redoslijed
dogaaja od krtenja do prve Pashe (obrnutim redom):

DOGAAJ TRAJANJE DAN U MJESECU
1) Pasha g. 28. (Iv 2,13) 30. oujka
2) Dolazak u Jeruzalem i vjerojatno vrijeme do Pashe 5 dana 25. oujka
3) Put od Kafarnauma do Jeruzalema (usp. Iv 2,1213) 3 dana 2225. oujka
4) Od svadbe u Kani do konca kratkog boravka u
Katfarnaumu (Iv 2,12)
6 dana 1622. oujka
5) Od povratka u Galileju do svadbe u Kani ,(Iv 1,432,1) 6 dana 1016. oujka
6) Povratak u Galileju od Jordana (Iv 1,43) 6 dana 710. oujka
7) Od jeruzalemskog poslanstva do odluke povratiti se u
Galileju (Iv 1,2943)
4 dana 37. oujka
8) Od konca posta do jeruzalmskog poslanstva (Iv 1,19) 7 dana 25. velj.3. oujka
9) Post i kunje 40 dana 16.sije.25.veljae
10)Krtenje Isusovo euthvs (Mk 1,12) odmah prije posta

61

Prema ovoj skici, Isusovo krtenje trebalo bi staviti polovicom sijenja godine 28. Ali, raun je
priblian, jer smo uzeli u obzir samo najnunije dane. Radi toga, moemo mirne due pretpostaviti
ovdje-ondje nekoliko dana vie, pogotovo u sluaju Isusovih putovanja: nije vjerojatno da bi on
putovao stalno i bez predaha, kao to nekad daje slutiti tekst evanelja. Na taj nain, s Isusovim
krtenjem moemo mirne due doi do prve sedmice sijenja. A to sa svoje strane pokazuje, kako se
dobro poklapaju kronologija evanelja i crkvena predaja (grka skoro jednoduno, latinska u velikoj
veini), koja Isusovo krtenje stavlja na 6. sijenja, dan kad se sveano slavio njegov spomen.
Prema naoj dosadanjoj kronologiji, kad je krten, Isus ima navrenih trideset i tri godine i
nekoliko mjeseci. Luka kae: otprilike trideset godina, oko trideset godina (3,23), Ni sam izraz koji
upotrebljava ne zahtijeva tonost, ali nije daleko od nje.
Kao mjesto Isusova krtenja smatra se, poevi od najstarije kranske predaje, jedan gaz na
Jordanu, suelice Jerihonu, blizu samostana zvanog Prodromos (Pretea). U kranskoj knjievnosti
prvih vjekova, ovo se mjesto stavlja u uski odnos s prelazom Hebreja preko rijeke pri svom ulasku u
obeanu zemlju (J 3). Bizantinska i srednjovjekovna predaja, s onom stalnom tenjom da nagomila
razne biblijske uspomene na jednom te istom mjestu, stavila je ovdje i prelaz preko rijeke proroka
Ilije prije njegovog uzaaa (2 Kr 2,8), Elizejeva udesa i svu Krstiteljevu djelatnosit.
43


6) KUNJE U PUSTINJI
(DO ZADNJE SEDMICE VELJAE G. 28)
44

Mt 4,111; Mk 1,1213; Lk 4,113

1) Jedini izvor obavijesti o ovom doivljaju u pustinji mogao je biti sam Isus, jer tu nije bilo
nikoga s njim. Oito je da se kasnije, na temelju bitnih podataka, izradila cijela jedna knjievno-
teoloka cjelina.
45

2) Dogaaj je, na izvanjski i unutranji nain usko povezan s krtenjem na Jordanu.
Vanjska je povezanost u vremenu. Dok je Matej, po svom obiaju, neodreen (onda), Marko
kae da se to desilo odmah poslije krtenja. To ne znai nuno da je redoslijed dogaaja
neposredan, nego da se izmeu jednog i drugog dogaaja nije nita drugog vanog desilo, i da nije
proteklo mnogo vremena, najvie par dana: radi se o asketskoj pripravi za slubu koju je ve trebalo
poeti.

43
Usp. A. Augustinovich, Gerico e dintorni, 172181.
44
Za datiranje vidi shemu i razlaganje u prethodnom poglavlju.
45
O postanku kazivanja moe se vidjeti J. Dupont, L'origine du recit des tentations de Jesus au desert, u Revue Biblique,
63 (1966), 3076.
Mnogi dre, da je nastanak kazivanja komunitaran: pripovijest izraena u kranskoj zajednici. Formulacija pojedinih
miljenja zavisi od pojedinih autora: svaki od njih brani svode miljenje iz svog vlastitog ugla.
Kazivanje se bolje razumije, ako se pretpostavi da dolazi od samog Isusa: odgovara problemima njegovog (javnog
djelovanja. Radi se o istinskom doivljaju (ne o fikciji), premda izraenom jezikom mate, koji je znaajan za Isusa.
Prema navedenom autoru, Isus nije saopio toga dogaaja ni u poetku svoga slubovanja, ni prije epizode u Cezareji
Filipovoj (ova epizoda je njegov najbolji okvir): pretpostavlja zabrinutost uenika o tome kako uskladiti ono to oni
oekuju od Mesije s konkretnim postupcima Isusovim u izvravanju svog poslanja.

62

Vaniji je unutarnji odnos izmeu dva dogaaja. Na prvom mjestu, isti Duh Boji, koji se za
vrijeme krtenja spustio na Isusa u obliku goluba, vodi ga sada u pustinju s velikom silom (Mk rabi
jak izraz: istjera ga), i sa snagom tog Duha pobjeuje Isus neprijatelja. Na drugom mjestu, Isus je
pri krtenju bio uveden u slubu Mesije s oznakama Jahvinog Sluge, i to svojstvo njegovog
mesijanizma postat e okvir napasti.
3) Sva tri sinoptika evanelja donose ovaj doivljaj u pustinji. Marko se ovdje puno
razlikuje od ostale dvojice, jer ima samo mali saetak, i to nepotpun:
ne govori o postu;
samo spominje kunje, ali ne govori posebno o njihovim sadrajima;
ima detalj o ivotinjama koje su boravile s Isusom u pustinji;
46

pretpostavlja da je Isus bio napastovan kroz svih etrdeset dana (to i Luka izriito kae), dok
prema Mateju, napasti se dogaaju na koncu toga vremena.

4) Pozornica je palestinska pustinja: neko zabaeno i osamljeno mjesto, bez raslinja,
nenastanjeno i divlje, gdje kao jedini stanovnici borave ivotinje (Mk).
47
Mora biti neko mjesto tih
oznaka nedaleko od Jordana. Ne moemo ga zamisliti na samoj ravni Jerihona i Mrtvog mora. U
prvoj napasti govori se o kamenju koje je mogue pretvoriti u kruh, to dobro pristaje nekoj
kamenitoj pustinji, kao to je ona brdska pustinja, koja prema zapadu ograniava jerihonsku ravnicu i
see sve do Jeruzalema.
5) Isus je ostao u pustinji etrdeset, dana. Broj etrdeset ima tradicionalnu vrijednost i to upravo
u kontekstu posta i kunja. I Mojsije je bio na Sinaju, u prisutnosti Jahvinoj, kroz etrdeset dana i
etrdeset noi, u strogom postu, bez kruha i bez vode (Izl 34,28). I kroz etrdeset godina izraelski je
narod lutao po pustinji, izloen kunjama i gladi, ali ga je konano Jahve nahranio manom i svojom
rijeju (Pnz 8,23). Isus je novi Mojsije i novi narod Boji...
Ali ova vrijednost povijesnog simbola ne oduzima ovom broju njegovo vremensko znaenje. U
najmanju ruku, nema nikakvog razloga da ga tako ne razumijemo; zbog toga smo, polazei od
krtenja, stavili boravak u pustinji do zadnje sedmice veljae.
6) Isus ivi cijelo to vrijeme u potpunom postu (dan i no). Nije to post na istonjaki
nain (kakav je jo uvijek kod muslimana), koji obavezuje samo preko dana. Osim toga, tekst
pretpostavlja apsolutni post. Tako dugi period uzdrljivosti pretjeran je za obini ljudski organizam;
to bi moglo znaiti da je Isus bio izvanredne fizike konstitucije; ali, naravno, nikad ne zaboravljajui
da evanelisti uvijek gledaju njegovu osobu vrhunaravnim oima.
Biblija esto povezuje post s molitvom. Post olakava molitvu i ini je autentinijom. Kao to
ini laganijim tijelo, tako izgleda da isti i duu, ini je prozirnijom, olakanijom i raspoloenijom za
saobraaj s Bogom. Duboki duhovni smisao posta sastoji se u pobjedi nad naom oholou, i prema
tome u sposobnosti da se predamo providnosti: stavovi koji su neophodno potrebni za isto
priblienje Bogu. Znali su to vrlo dobro kranski askete, koji su tjelesni post smatrali povlatenim
sredstvom duhovnog uzdignua.

46
Mt i Mk spominju takoer slubu anela. Po Mk ovjek bi rekao, da je ta sluba trajala cijelo vrijeme posta i napasti,
dok bi, prema Mt, aneli pristupili k Isusu da mu slue tek poslije napasti. Sin ovjeji (Mesija) ima pratnju anela
(usp. Mk 8,38; Iv 1,51), i oni se zovu njegovi aneli (usp. Mt 16,27; 24,31).
47
Divlje se zvijeri, ovdje spominju bez sumnje da se naglase fizike znaajke pustinje; ali to ne ide na utrb eventualne
teoloke vizije o novom zemaljskom raju pomirenom u Kristu (usp. Iz 11,69).
63

Ali, dugi post moe postati i pogibeljan. Glad remeti ovjekovu ravnoteu, organski i psihiki.
To moe dati povoda najjaim i najneoekivanijim napastima. I to su iskusili stari kranski anahoreti
u svojim pustinjskim skrovitima. Kako emo kasnije vidjeti, dugi Isusov post igrao je veliku ulogu u
psihologiji njegovih napasti.
7) Isusov napasnik je avao. On je napasnik u najistinskijem smislu rijei, napasnik bez
daljnjega (1 Sol 3,5), onaj koji zavodi ljude na zlo (1 Kor 7,5; Dj 5,3). Uvijek stoji u zasjedi (Ef
6,11), oekujui zgodnu priliku da te ulovi u svoje mree (1 Tim 3,7) prevarom i laima (2 Sol 2,9
10).
48

8) Isus je bio napastovan cijelo vrijeme svoga posta, ali Matej i Luka govore posebno samo o
tri napasti. Jedna od njih ne stoji u istom redoslijedu kod obojice: druga kod Mateja jest trea kod
Luke. Matejev redoslijed izgleda da je izvoran, jer je loginiji: od nie na vie, napasti rastu u
intenzivnosti.
9) Danas se svi slau u tome da ove tri napasti imaju mesijansko znaenje, tj. da napadaju
izravno Isusa u svojstvu Mesije. Pri njegovom krtenju vidjeli smo da se kod njega radi o
mesijanizmu Jahvinog Sluge: mesijanizmu sluenja, boli i smrti (najvii stupanj dareljivosti), koja
su prema Bojoj namisli jedina sredstva istinskog osloboenja ovjeka.
Napasnik nastoji da skrene Isusa od toga poimanja mesijanizma i od tog puta. Sugerira mu da s
takvim idejama u glavi nee moi nikoga spasiti, da nijedna normalna osoba ne moe misliti, da bi se
ovaj svijet robova mogao osloboditi nezainteresiranim sluenjem i idui svojevoljno u smrt. Treba
imati vlast u ruci, da se moe uiniti neto uistinu uspjenog. Napasnik, dakle, poziva Isusa da se
osloni na druge vrijednosti, upravo na one vrijednosti koje njegovi suvremenici dre jedino
vrijednim.
Mesijanizam kruha, materijalnog blagostanja (prva napast). Beskorisno je govoriti o
drugim stvarima, dok se ovjek previja sa praznim elucem. Otkupljenje ovjeka sastoji se u
materijalnom obilju. ovjek e se (osjetiti slobodnim tek onda, kad vidi zadovoljene sve svoje
materijalne potrebe, kad vidi rijeene sve svoje ekonomske probleme, da ne mora zavisiti ni od koga i
da ga nitko ne izrabljuje. Materijalistiki mesijanizam.
Magini mesijanizam (druga napast): mesijanizam spektakla i uda, velikih pothvata i
nepogreive sigurnosti, gdje je sve zajameno izvana, bez vlastitog napora. Pod drugim vidom,
mesijanizam kazalita, cirkusa, ringa, mikrofona, zvijezda, opojne iako prolazne slave, pljeska (s
jedne strane) i jeftinog zadovoljenja instikta masa (s druge strane).
U panem et circenses (kruha i igara) saimali su stari Rimljani prve dvije napasti; ali tim su
samo izraavali primitivnu tenju, koja kuca u srcu svakog ovjeka.
Politiki mesijanizam (trea napast): mesijamizam gospodstva nad svijetom,
mesijanizam vlasti i moi, koji bi unitio rimsko carstvo, da namjesto njega uspostavi sveope
idovsko carstvo.
S obzirom na Sotonu u ovoj treoj napasti, zanimljivo je zabiljeiti neke stvari.
Na primjer to, da je jedan od uvjeta politikog mesijanizma pokloniti se avlu; znai da
nuno ukljuuje otpadnitvo od Boga. I nije mogue da bude drukije, budui da se on osniva na
nadmonosti jaega (moral svih imperijalizama).

48
O problematici u vezi s biblijsko-kranskim vjerovanjem u opstojnost sotone (koji nipoto nije pria za djecu), usp.
Raymond Didier, Satan: Quelques reflexions theologiques, u Lumiere et Vie, 78 (1906), 7798.
64

Vana je takoer njegova tvrdnja da je gospodar svijeta. Potpuno je istinita. avao ne
pretjeruje. Sotona spava svake noi na uzglavlju monika, govorio je Papini.
Ogromnu loginu pogreku poinio je avao u samom postavljanju pitanja. Ako je neki ovjek
ili narod zagospodario svijetom, to znai da je prije morao podjarmiti i zasunjiti mnoge ljude ili
narode. avolska je teorija da se moe donijeti sloboda zarabljujui... Politiki mesijanizam ne
donosi slobode, zato to neizbjeivo gnoji leevima jednih zemljite gdje obeava razbuditi ivot
drugih.
10) Znamo da je Isus asno izaao iz napasti. Pokazao se nepokolebljiv. Nita ne moe slomiti
njegovo beskrajno pouzdanje u Boga. On rauna jedino s Bojom snagom. Nije mu potrebno nikakvo
jamstvo da to dokae samom sebi. I apsolutno je proet onim to Bog eli od njega. Potpuno je
uvjeren da je to jedini put spasenja. Svaku napast zaustavlja s nekom rijeju iz Biblije: iznad svih
ljudskih vrijednosti stoji beskrajna snaga rijei Boje...
49

11) Upravo ove obrasce mesijanizma koje mu avao predlae, morao je Isus pobijati za vrijeme
cijelog svog javnog ivota.
Narod je oekivao materijalistikog mesiju: moni lijek protiv svih narodnih zala. Mesiju koji
bi rijeio sve drutvene probleme i oslobodio zemlju od inozemne kolonizacije. U Isusovo vrijeme, ta
je nada skoro nada oajnika. Rimsko carstvo nikad nije izgledalo tako openito i tako uvreno.
Izgledalo je vjeno i neosvojivo ljudskim snagama. Samo udesan i sjajan zahvat mesije mogao bi
spasiti situaciju, a ve je bilo nemogue vie ekati. U tom ozraju postaju razumljive neke
iracionalne oznake zelotskog mesijanizma. Narod (a i Isusovi apostoli) nije poznavao nikakve druge
ideje o mesiji.
Kazivanje o napastima pretpostavlja da Isus od samog poetka vidi u mesijanizmu vremenskih
vrijednosti i moi novu avolsku napast, koja mora biti iskorijenjena. Njegovo kasnije dranje bit e
u skladu s tim stavom.
Premda Isus zna da je Mesija, nikad to izriito ne kae on osobno, sve dok se ne nae na sudu,
kad e nedvosmisleno odrediti granice i pravi domaaj tog mesijanizma.
ini udesa, ali ne eli da se o njima govori, jer se boji da ih loe ne shvate, kao spektakularne
poteze monog osloboditelja....
Zabranjuje demonima da mu se obraaju s mesijanskim naslovima.
Zabranjuje apostolima govoriti o tim stvarima pred masama.
Bjei kad ga ele proglasiti kraljem.
I kako prolaze mjeseci, tako se malo pomalo povlai od pukih masa, posveujui se sve vie
pripravi svoje izabrane skupine.
U ovom kontekstu treba se mjeriti vanost koju je prva Crkva i njezina kateheza pridavala
ovom dogaaju: za njih on ima teoloko-prognostiki smisao, on je predobjava, unaprijed iskazana
znaajka neke osobe i nekog poslanja; isti sluaj koji smo vidjeli u epizodama djetinjstva.

49
Ovaj kritini 'ne' treba odzvanjati pri svakom pokuaju da duboko izmijenimo ovjeka polazei od samog ovjeka...
Samo ga Bog moe obnoviti... Isus blaenstva obeaje ne samo sitost, samilost i utjehu, nego takoer i posljednji
elemenat: vidjet e Boga (Mt 5,8). Zbog toga, nedovoljno je ne samo sadanje stanje svijeta, nego i svako drugo, ak i
najbolje... Bez Boga, ovjek ne izgrauje raja, nego babilomsku kulu. Ona e ga smrviti: Wolfgang Knorzer, ... dann
wollen wir an, dich glauben, u Bilbel und Kirohe, 25 (1970), 913 (citirano prema kondenzaciji u Selecciones de
Teologia, 11 1972, 132133).
65

A to opet potvruje povijesni znaaj dogaaja. Iz evaneoske povijesti znamo, da je Isus
uistinu esto bio podvrgnut napastima ove vrste. Prema tome, ne radi se o nekoj izmiljotini
kranske zajednice, jer ona Crkva sigurno nije mogla doivjeti napasti te vrste...
12) Napasti imaju veliku vanost i u prouavanju Isusove psihologije. Na prvom mjestu, jesu li
te napasti bile osjetne ili potpuno unutranje? Stari su pisci mislili, da se radilo o osjetnim napastima:
avao se pokazuje u ljudskom liku, govori ljudskim rijeima, prenosi Isusa ... Danas nitko tako ne
misli. Ne treba umnoavati udesa bez potrebe. Iz vlastitog iskustva znamo da se napast uvlai preko
mate. Osim toga, avao je i previe inteligentan, da bi se dao tako lako vidjeti i prepoznati. Njega ne
moemo lino vidjeti (Mt 13,25). On radi sa zadovoljstvom kad ga odmah ne prepoznaju, jer tako
moe lake sijati ljulj (Mt 13,39) i oduzeti rije Boju (Mk 4,15).
Potekoa je u tome kako moe avao imati vlast nad Isusovom matom, budui da je on
apsolutno (boanski) savren; ali to isto pitanje moe se postaviti i s obzirom na mogunost same
napasti, kako emo kasnije vidjeti.
Zanimljivo je zapaziti, kako kod Isusa napast trai ista vrata za ulazak kao i kod nas:
odgovarajui kontekst. Sitog se ovjeka ne bi moglo napastovati jelom; kod gladnog ovjeka to je
sasvim prirodno. Visina izaziva elju za spektakularnou. iroki vidik, koji daje naslutiti nepoznate
svjetove, lako potakne elju za vlau.
Glavni je problem napasti pitanje njihove mogunosti u Isusovoj osobi. Poznato je da je napast
izazov naoj slobodi, raunajui s ovjekovom prirodnom sklonou na zlo. Kako je onda mogua
kod Krista, koji je sama svetost? Oito je da katoliki teolog i itatelj ne mogu zaobii to pitanje; to
je toliko istina da mu jo uvijek i Duquoe posveuje nekoliko stranica u svom djelu.
50

Autor s pravom opaa da je beskorisno, elei izbjei potekou, pretpostaviti da se ne radi o
stvarnosti, nego o knjievnoj fikciji, koja bi predstavljala pedagoku opomenu nama (Crkvi) da ne
padnemo u vremenite mesijanizme; jer ako napasti nisu bile stvarne u osobi Kristovoj, ne .mogu biti
nikakav primjer za nas.
Da istumai tu stvar, Duquoc se hvata za razliku koju prave teolozi izmeu napasti koje izviru
iz tijela ili svijeta, i napasti koje proizlaze od vraga. U prvom sluaju, pretpostavlja se prethodno
postojanje grijeha, barem istonog, i unutarnja suglasnost sa zlom, to je kod Krista iskljueno.
Preostajala bi ona druga vrsta, napasti koje dolaze od vraga, U tom sluaju, ne postoji prije
spomenuta suglasnost. Vrag je pokuava probuditi, polazei od dane situacije. Sotona e uiniti sve
mogue da ona postane subjektivna. I sva lukavost sotone sastoji se u tome to rui unutarnju
ravnoteu i ini da se objektivna situacija shvati kao napast. On eli uspostaviti suglasnost. Da
nastane takva napast, dovoljno je da situacija u kojoj se duhovni ovjek nalazi prui objektivno
predmet za sumnju o Bogu. A s druge strane, svetost Kristova, nagovijetena u njegovom krtenju,
ne odvaja ga od naeg zemaljskog stanja. Njemu je svijet predmet iskustva. Situacija, u koju ga je
stavila Boja volja, shvaena je prema tome u konkretnom iskustvu sa svom tamom i prividnom
avanturom koju u sebi nosi. Ta situacija, dakle, posljedica poslanja kojeg je Bog nametnuo svom
sluzi, moe postaviti jedno pitanje, tim vie to je prividno osuena na propast i to oito nije na
nivou ispravnog i inteligentnog ljudskog iskustva, da li je to najbolji nain da se ljudima objavi Boji
plan i njegov osobni misterij.

50
Usp. Christologie, I, 8495
66

Svi bi se mogli sloiti s ovim zakljucima. Ono to meni izgleda bjeanje od potekoe, jest
ona polazna toka, ona razlika to je teolozi prave meu napastima, razlika vie spekulativna nego
stvarna. I avao, kad napastuje, rauna konano s naom unutranjou: s poudom koja je plod
grijeha (Rim 7,8): svakoga napastuje njegova vlastita pouda, koja ga privlai i mami (Jak 1,14).
Kad ne bi s tim raunao, avao bi badava gubio vrijeme (a nije lud). U tom smislu, postoji jedan
jedini izvor svih napasti: naa ljudska narav, ranjena grijehom: naa suglasnost sa zlom. Prema
tome, uvijek ostaje pitanje: kako je to mogue kod Isusa Krista?
Ovdje treba uzeti u obzir nekoliko stvari:
Najprije, misterij Isusove osobe. Nai tekstovi sasvim spontano, i bez ikakvog
nastojanja za harmoniziranjem, imaju o njemu tvrdnja koje izgledaju proturjene. S jedne strane:
savren Bog, svet, apsolutno sjedinjen s voljom Bojom. S druge strane, bijedan i ranjiv ovjek.
Mnogo tee bit e one napasti u Getsemanskom vrtu i u zapostavljenosti na kriu. Kad Isusa, osim
grijeha (svjesnog usvajanja zla), moe se pripustiti sva teina naih slabosti (Heb 4,15).
Da ne ispadnemo neozbiljni, moramo primiti oba niza tekstova tako kako glase. Drukije
reeno: na planu objektivnog prouavanja dokumenata, potrebno je prihvatiti misterij Krista.
Sva ova zbrka i sve ove rasprave nastaju radi dvosmislenog znaenja pojma napasti, onoga
to je u njoj bitno. Pogreno je poi od izvora napasti, kao da bi to bilo najvanije. Budui da se na
izvoru napasti nalazi naa pouda, odmah stvaramo ideju da je ona neto negativno, neto zlo, i da
prema tome ne moe postojati u Isusovoj osobi. A napast nije zla. Napast je dvolina, i zato opasna,
ali nije zla; naprotiv, moe postati sredstvo poveanja duhovnog savrenstva. Ne molimo se Bogu da
nam oduzme napast, nego da nas pomogne da ne padnemo u nju.
Kod napasti treba razlikovati dva vida: jedan objektivni i drugi subjektivni; ili dva trenutka:
vanjsku predstavu i unutarnju odluku.
Na bit napasti spada samo prvi vid ili prvi trenutak; ne treba ga pobrkati s procesom asimilacije
ili odbacivanja.
Napast je uvijek izazov naoj slobodi, izazvan neim to stoji izvan nas. Dola s bilo koje
strane (iz poude ili od sotone), napast je uvijek neka stvarnost izvan nas, koja nastoji odvratiti nau
panju od Boga prema drugim interesima. To je postavljanje alternative protiv Boga, ali koju ovjek
osjea kao neizbjeiv poziv, pred kojim ne moe ostati ravnodunim, gdje se mora odluiti. Zbog
toga napast osjeamo kao sablazan (Mt 16,23); tj. kao zapreku, kao kamen o kojeg se moemo
spotaknuti... ako ne raunamo s pripravnom samoobranom.
U navedenim biblijskim tekstovima, koji izvor napasti stavljaju u poudu, govor je o sadanjoj
ljudskoj naravi, izmijenjenoj grijehom. Ali to ne iskljuuje da bi moglo u nevinoj ljudskoj naravi
biti drukije. Napast je stavljanje u pitanje Boga, i ono ne zavisi od kreposti ili grijeha, nego od
bitnog svojstva ovjeka kao slobodnog bia. Stavljanje u pitanje Boga jedna je od mogunosti
ljudske naravi kao takve, ne nuno grene ljudske naravi; drukije, Eva ne bi bila mogla
doivjeti napast. A tako je mogao biti napastovan Isus, bez utrba njegove boanske savrenosti; to je
cijena njegovog uovjeenja. Nema nita zla u tom stavljanju u pitanje (u najgorem sluaju, moglo bi
se govoriti o slabosti); naprotiv, u Isusovom sluaju bilo je povod da on pokae svoju svetost,
ostajui neslomivo vjeran Bojem planu (drugi trenutak); ali ovdje se ve nalazimo izvan same biti
napasti.
67

13) Isusove napasti bile su uvjetovane takoer dugim postom u pustinji. Ovako o tom predmetu
pie Romano Guardini: Post vri unutarnji upliv, tijelo gubi svoju ukruenost, i duh se uzdie do
vee slobode. Sve dobiva krila i postaje laganije. Manje se osjea breme i prepreka sile tee. Stavljaju
se u. pokret granice stvarnosti, poveava se vlast moguega... Duh postaje osjeajniji, savjest
pronicljivija, tankoutnija i zahtjevnija... Poveava se osjeaj koji se suouje s odlukama duhovnog
znaaja... Obrambena sredstva, koja moraju uvati ljudski ivot protiv tajanstvenih snaga ili ivotnih
pogibelji, protiv svih previe bliskih i prijeteih sila, koje se nalaze ispod, iznad ili pored ljudskog
postojanja, postaju slabija. Dua je kao izloena tim silama bez ikakve zatite... Poveava se svijest
duhovne moi isto kao i pogibelj da se jasno ne razlikuje mjera onoga to nam je bilo doznaeno, ni
granice naeg vlastitog ogranienog bitka, njegovog dostojanstva i moi... To je napast oholosti,
arobnjatva, duhovne zanesenosti... Ako religiozno vrlo nadarena dua to proivljuje, moe upasti u
krizu, koja ju stavlja pred krajnje alternative i uvodi je u najtee pogibelji. Ovo je as kad se raa
napast za Isusa ...
51

14) Zanimljivo je vidjeti Isusove reakcije na napasti, prema onome to nam napominju
evaneoski tekstovi:
ne zapaa se kod njega nimalo elje da posjeduje ono na to ga avao nastoji navesti;
nema u njemu nikakve unutarnje borbe;
ne ini nikakvog napora da nadvlada napast;
reklo bi se da napast odbija automatski.
Jo se jedanput sreemo s misterijom njegove boansko-ljudske osobe; kako rekosmo,
psihologija Isusa mogua je samo do stanovite toke. U njemu postoje u isto vrijeme stavovi koji bi
kod obinog ovjeka bili protivurjeni. On moe u isto vrijeme staviti in i njegovu negaciju. U
Getsemaniju, on istovremeno i odbija i prihvaa smrt. U jedan te isti as, doivljuje i odbija napast...
Kako, onda, on moe biti primjer za nas, u naim napastima?
Isus ne moe biti na primjer u savrenstvu kojim je inio sve stvari i koje obini ovjek nikada
nee moi dostii. Njegova se egzemplarnost sastoji u tome da je put (Iv 14,6). S obzirom na
napast, put se sastoji u odbijanju. Pozvani smo da odbijemo napast. On to radi automatski, od
svoje vlastite boanske snage; ovjek proet njegovim nakanama, morat e se namuiti da doe do
istog rezultata; ali vano je ii tim putem. Ono to je u njemu naravno i beskrajno, to ovjek
mora stei svojim vlastitim naporom i na svom vlastitom stupnju stvorenja.
15) Nekatoika tumaenja redovito nijeu povijesnu stvarnost napasti. Moe biti
zanimljivo zabiljeiti veliku raznolikost tih tumaenja:
prema jednima, radilo bi se o nekoj Isusovoj paraboli, koju su evanelisti pretvorili u stvarni
dogaaj;
prema drugima, to je mit koji vue svoje korijene iz S. Z., i prema kojem se Kristu, sinu
Bojem, pripisuje ono to je iskusio izraelski narod, kolektivni sin Boji;
poganski mitovi o borbi izmeu boanskih sinova i vlasti tame;
napasti Budine, o kojima se govori u budistikoj knjievnosti, prenesene na Kristovu osobu;

51
Der Herr, (navod prema panjolskom prijevodu u izdanju Rialp, peto izd., Madrid 1963, str. 61).
68

avao je neki farizej, koji je ispoetka zadivljen slijedio Krista a poslije postao njegov
neprijatelj;
izaslanik Velikog vijea sa zadatkom da napastuje Isusa;
knjievna fikcija, u kojoj je Isus izrazio svoje kasnije borbe;
nain kojim prvobitna kranska predaja predstavlja unutarnje Isusove borbe, bilo prije, bilo
za vrijeme njegovog javnog djelovanja...
Itd., itd.
52

Povijest tumaenja Isusove osobe dobra je uiteljica: ui nas kako je neizbjena samovolja i
slijepe ulice, kad se polazi od apriornih pretpostavki.
16) Tradicionalno mjesto prve i tree napasti (druga [Mt] ima za pozornicu jeruzalemski hram)
jest brdo koje se danas zove arapski Debel Karantal, zapadnjaki Kvarantena (takoer Kvarantana,
Kvadrantana, Karantana, Karantena...), na spomen broja etrdeset. Nalazi se blizu Jerihona, zapadno
od njega, i izdie se okomito nad ravnicom.
ini se da je to ime iz XII. stoljea, kad je predaja ve jednoduna. Ali se moe rei da predaja
dolazi sve do IV. stoljea, premda nemamo izriitih svjedoanstava, jer je u tom stoljeu hodoasnica
Egerija posjetila to brdo kao sveto mjesto. Nije nam se sauvao opis njezina Putovanja, ali sv.
Valerije opat (VII. st.), spominjui njezin put, kae da se hodoasnica takoer popela na brdo koje
je iznad Jerihona i koje je isto tako posvetio Gospodin.
Lokalizacija ovih dviju napasti nije jednoduna u srednjovjekovnoj predaji. Najstalnija i
najjednodunija je predaja koja pravi razliku izmeu boka toga brda (negdje oko polovice uspona,
gdje se danas nalazi grki pravoslavni samostan) i njegovog vrha: na prvom mjestu stavlja se prva
napast, a na drogom trea (ovdje je vjerojatno postojala makabejska tvrava Dok; usp. 1 Mak
16,14.16).
53

Naravno, predaja pretpostavlja da je Isus bio fiziki prenesen s jednog mjesta na drugo; ali ve
znamo to treba misliti o toj stvari.


52
Usp. Vasite, De baptismo, tentatione et transflguratione Jesu, Roma 1934, 7698.
53
Usp. A. Augustinovich, Gerico e dintorni, 120138.
69



IV. JAVNO DJELOVANJE: PRVA ISKUSTVA

JAVNO DJELOVANJE

Isusovo misionarsko djelovanje zove se javnim djelovanjem u suprotnosti s njegovim
privatnim ivotom u Nazaretu. Toj djelatnosti posvetio je on relativno kratko vrijeme; svojom
preranom smru bio je silom sprijeen.
Strogo govorei, javno Isusovo djelovanje poinje ve s njegovim krtenjem; ono je kao
slubeno ustolienje i boansko osposobljenje za poslanje; od toga asa, njega nosi Duh Boji.
Dugi post u pustinji neposredna je osobna priprava za poslanje, u srdanoj povezanosti s Ocem.
Ali, kao javna sluba redovito se uzima Isusova misionarska djelatnost u pravom smislu rijei,
koja se protee od konca posta do njegove smrti, i koja, kako emo vidjeti, obuhvaa neto vie od
dvije godine. Tom periodu posveen je skoro sav sadraj naih evanelja, ali bez naroitog osvrtanja
na povijesni redoslijed, nego rasporeen prema loginim pretpostavkama pojedinog evanelista;
unutarnji studij tekstova nastoji staviti svaku stvar u svoj vjerojatni kontekst.
Staro je pitanje o trajanju javnog djelovanja.
54
Danas se redovito slau u tome da treba slijediti
Ivanove kronoloke podatke. Toniji je nego sinoptici. On izriito spominje tri idovske Pashe za
vrijeme javnog djelovanja: 2,13; 6,4; 11,55.
55
To znai, da je Isusova sluba trajala dvije godine vie
ono nekoliko mjeseci prije prve Pashe.
Neki autori uzimaju takoer Iv 5,1 kao svetkovinu Pashe. U tom sluaju, javno djelovanje
Isusovo trajalo bi tri godine i nekoliko mjeseci. Ali vidjet emo u svoje vrijeme da je to miljenje vrlo
malo vjerojatno.
Sinoptici nemaju nikakvog izriitog podatka u tom pogledu. Openito itanje njihovih
evanelja daje dojam da se radi o samo jednoj godini (ili ak manje). Ali ve u stara vremena rekli su
da bi Isus morao biti sportski prvak u tranju, ako je za jednu godinu mogao uiniti sve ono to su
evanelja zabiljeila (a radi se samo o izboru dogaaja)...
Ipak, i u sinopticima se moe nai pokoji neizravni znak, koji pretpostavlja barem jednu Pashu
vie osim posljednje, to nuno produuje javno (slubovanje za jednu godinu vie. Tako se u Mk
2,23 (i paral.) govori o zrelom klasju, to znai vrijeme oko Pashe, malo prije ili malo kasnije. Isto

54
Po obiaju, iscrpljiv studij svih mogunosti moe se nai kod Holzmeistera, o. c, 111155.
55
Tekst naveden na zadnjem mjestu (11,55) odnosi se na posljednju Pashu, Pashu njegove smrti, koja e biti zatim
spomenuta jo nekoliko puta (12,1; 13,1; 18,28; 19,14).
70

tako u Mk 6,39 (umnoenje kruhova) govori se o zelenoj travi, to znai proljetno vrijeme oko
Pashe.
56

Openito je poznato, da Iv pojanjuje i popunjuje sinoptike. Posebno u ovom predmetu
jednostavno je neophodno osloniti se na njegovo svjedoanstvo. Na osnovi toga i mi ostajemo pri
tome da je javno djelovanje Isusovo trajalo dvije godine i nekoliko mjeseci.
To se vrijeme moe podijeliti u nekoliko etapa, dovoljno ocrtanih u naim evaneljima:
prva misionarska iskustva: od napasti do definitivnog puta u Galileju;
djelovanje u Galileji, koje traje skoro godinu i po, s kratkim prekidom u Jeruzalemu;
slubovanje u Judeji, koje odgovara zadnjem polugoditu Isusova ivota;
posljednja sedmica, koja se svrava smru i pokopom.


PRVA MISIONARSKA ISKUSTVA
(OD KONCA VELJAE DO SVIBNJA G. 28)

Simoptici nemaju nita o Isusovom djelovanju izmeu napasti i puta u Galileju, gdje e
zapoeti svoju dugotrajnu slubu. Kad bismo raunali samo s njima, ne bismo mogli ni pomisliti na
neko takvo djelovanje. U njihovoj perspektivi, javno djelovanje Isusovo ima svoj poetak u Galileji, i
to iza kako je Ivan Krstitelj bio baen u tamnicu (Mt 4,12; Mk 1,14).
Kao i u drugim sluajevima, etvrto evanelje popunja ovdje veliku prazninu. Iz toga evanelja
doznajemo da je Isus neko vrijeme djelovao skupa s Krstiteljem, tj. prije nego to simoptici i zaponu
sa svojim izvjetajima o njegovoj javnoj slubi. Tom periodu posveen je sav materijal ovog
evanelja od 1,19 do konca 3. poglavlja.
Za ovaj kratki period znaajni su esti pokreti: Isus djeluje u dolini Jordana, putuje na kratko
vrijeme u Galileju, ide na svetkovinu Pashe u Jeruzalem i konano ostaje u Judeji sve do galilejskog
djelovanja.
Zanimljiv je ovaj period upravo radi toga jer se radi o prvim apostolskim iskustvima:
prvi poziv i upoznavanje s uenicima;
prvo udo;
prvi doticaj s prepredenim (i ve neprijateljskim) mentalitetom u Jeruzalemu.
Ovaj prvi period obuhvaa skoro tri mjeseca.
to se tie kronologije pojedinih dogaaja, upuujemo na ono to smo prije izloili (str. 41
44).

56
Ovdje je Mk paralelan s Iv 6,4, gdje se spominje druga Pasha u Isusovom javnom djelovanju. Iz ovog paralelizma
izlazi, da Mk pretpostavlja jo jednu Pashu prije ove druge; ali kad bi se uzelo u obzir samo njegovo evanelje, jedino to
bi se maglo zakljuiti jest jo jedna Pasta osim posljednje. I Mt 23,37 (Lk 13,34) daje naslutiti da je Isus u vie navrata
djelovao u Jeruzalemu, ali se to, strogo govorei, moglo dogoditi i u samo jednoj godini. Mnogo manje dokazuje Lk
13,15: Isus nije nuno morao biti u Jeruzalemu, kad je izgovorio te rijei.
71


1) KRSTITELJEVO SVJEDOANSTVO PRED JERUZALEMSKIM
POSLANSTVOM
(POETKOM OUJKA G. 28)
Iv 1,1928

Poslije krtenja i posta, kronoloki dolaze na red dva Krstiteljeva svjedoanstva o Isusu,
priloena u etvrtom evanelju (Iv 1,1934)
57

Stavljamo ih sedmicu dana poslije posta, prvih dana oujska g. 28.
Moe se neizravno zakljuiti da je Isus ve zapoeo svoje javno djelovanje. Kad Krstitelj kae
da meu njima stoji netko koga oni ne poznaju (Iv 1,26), vjerojatno se to ne odnosi na Isusovu
fiziku prisutnost, nego na njegovu aktivnu prisutnost.
Na Krstiteljevu osobu razliito gledaju sinoptici i etvrto evanelje. Kod sinoptika, Ivan je
prvenstveno pokornik koji nastoji pripraviti srca ljudi da prihvate Mesiju, dok je u etvrtom
evanelju prvenstveno svjedok mesijanskog dostojanstva Kristovog. Ta Krstiteljeva oznaka svjedoka
bila je ve prije spomenuta u prologu (1,78. 15). Njegovo svjedoanstvo je od velike vanosti, jer
se osniva na osobnom iskustvu, kojim je spoznao vrhunaravna svojstva Isusove osobe i poslanja (usp.
1,3334).
Prvo od ovih svjedoanstava dato je jednom poslanstvu iz Jeruzalema. Poslali su ga idovi.
etvrto evanelje vrlo esto rabi ovu rije da oznai idove neprijateljski raspoloene prema Isusu,
naroito politike i religiozne vlasti. Ove vlasti, uzbunjene Krstiteljevim pokretom, alju slubeno
izaslanstvo da sumnjivog proroka podvrgnu detaljnoj istrazi. I iz sinoptika znamo da je religiozna
aristokracija bila nesklona prema Ivanovom pokretu (usp- Mt 21,32; Lk 7,30).
Izaslanstvo se sastoji od sveenika i levita (r. 19) te farizeja (r. 24).
58

Prisutnost sveenika i levita je razumljiva. S jedne strane, uivaju povjerenje Velikog vijea, a
s druge strane, oni su specijalisti u tom predmetu: Krstitelj se slui svojim vlastitim obrednikom, a to
je iskljuiva nadlenost ljudi kojima je povjeren kult...
Prisutnost farizeja jo je razumljivija: u vjerskom ivotu Izraela, to je najosvjetenija skupina,
najosjetljivija za bilo koju stvar, koja bi izala izvan

57
Radi karaktera ovoga rada, pridravamo se povijesne perspektive sadanje redakcije naih evanelja sve dok nam je to
razumno mogue, sve dok se ne osjetimo primorani (nekad emo biti primorani) uraditi drukije. Mi ovdje govorimo o
dva svjedoanstva. Knjievna kritika, u svom studiju evolucije teksta, uvijek e moi doi do drukijih zakljuaka. Na
primjer, Boismard i Lamouille (o. c, 81) govore o obilju duplikata u odsjeku Iv 1,1936; usp. rr. 19 i 22; 29 i 3536;
31a i 33a; 32 i 33b34... Duplikati predstavljaju razliite predaje i izvore jednog te istog dogaaja; znai onda da se
mijenja povijesna perspektiva. Isti autori povezuju ovaj odsjek s Iv 3,23.25, to mijenja ak i geografsku situaciju (usp. o.
c, 81 i 88). To su potovanja vrijedne hipoteze, ali koje toliko vae koliko dokazuju. Drugi se vjerojatno nee sloiti s tim
zakljucima. U svakom sluaju, ini nam se, da sadanji tekst prua zadovoljavajui povijesni redoslijed.
58
R. 24 moe se itati na dva naina: ili da su neki od poslanih bili farizeji, ili da je izaslanstvo bilo poslano od farizeja.
Povezavi ga s r. 19, moe se jo razumjeti u smislu da su poslani sveenici i levite pripadali skupini farizeja .. Prvo
tumaenje je najoitije. Tree je previe izvjetaeno. Drugo (izaslanstvo poslano od farizeja) je nevjerojatno, jer farizeji
nisu bili slubeno ovlaeni intervenirati u ovom sluaju; iako je najsigurnije da su potiho nadahnuli taj pothvat. Sve bi
ispalo drukije, kad bi se rr. 22:24 uzeli kao duplikat ili kao paralelna predaja, prema kojoj bi farizeji zamijenili
sveenike i levite: u tom sluaju, jedini izaslanici bili bi oni.
72

okvira predaje i kanona koje su oni sami uspostavili, najalerginija na svaku novost... Sigurno
je da su oni bili prvi koji su zapazili Krstiteljevu. prisutnost. Budui da oni nisu mogli izravno povesti
istragu, sigurno su uinili da se pokrene Veliko vijee da to uini (tako su postupili i s Isusovom
osudom: oni ga sami nisu mogli osuditi, ali su pomno pripravili teren da to uine nadlene vlasti). Ali
oni ne vjeruju potpuno ni u izaslanike sinedrija i zato se ele lino osigurati.
Svrha poslanstva jest dobiti obavijesti o znaaju pokreta: da li je izravno mesijanski ili da li ima
barem neku vezu s mesijanizmom. Prema tome je i pripravljen ispit glavne linosti, koji se
usredotouje na ove tri konkretne toke:
Da li je Mesija.
59
To je bilo upravo ono miljenje o Ivanu koje je kolalo u masama puka
(usp. Dk 3,15).
Da li je Ilija... Prema starim idovskim predajama, Ilija nije umro, i u posljednja vremena on
e se ponovo pojaviti da pripravi ljude za dolazak Mesije. Te predaje odrazuju se i u Bibliji (Mal
3,2223; Mt 7,1012)
60

Da li je Prorok... Onaj prorok slian Mojsiju, novi Mojsije, kojeg se oekivalo u eshatoloka
vremena (usp. Pnz 18,1518)
61
.
Na sva tri pitanja Krstitelj odgovara s odlunim ne. On je samo glas koji vie u pustinji,
pripravljajui put Mesiji (Iz 40,3; Iv je ovdje paralelan sa sinopticima: Mt 3,3; Mk 1,3; Lik 3,46).
Ako stvari tako stoje, s kakvom vlau onda on krtava?
Odgovor Krstiteljev vrlo je saet (ili moda nije u cijelosti reproduciran): On samo krtava
vodom (Mesijino krtenje bit e drukije: r. 33), obred koji simbolizira unutarnje obraenje, izazvano
njegovim propovijedanjem; to spada na njegovo poslanje da pripravi Mesijin dolazak; njegova se
vlast sastoji u tom poslanju, kojim se ispunja ono to je prorokovao Izaija.
Ovo je posao priprave i uvoenja; poslije njega dolazi Mesija, beskrajno vei od njega, kojemu
on nije dostojan ni odrijeiti sveze na sandalama (jo jedan paralelizam sa sinopiticima: Mt 3,11; Mk
1,7; Lk 3,16).
Kao mjesto gdje je bilo dato ovo svjedoanstvo, spominje se Betanija s onu (istonu) stranu
Jordana; i kae se da je to mjesto gdje je Ivan krtavao tih dana. To znai da se nije vie nalazio na
mjestu gdje je prije krtavao i gdje je bio krten Isus. Ova promjena mjesta duguje se moda
nabujaloj rijeci, to je obina stvar u ovim mjesecima; mogue da je u ovakvim prilikama ovaj kraj
bio pristupaniji i prelaz preko rijeke u Betaniji laki.
Mjesto Betanija mnogi stari rukopisi imaju Betabara, itanje koje se vie svia mnogim
starim i modernim tumaima. Betabara znai kua (mjesto) prelaza, i misli se da bi to ime bilo u
vezi s prelazom Izraelaca preko rijeke pri svom ulasku u obeanu zemlju. Prema toj lekciji, Ivan ne bi
bio promijenio mjesto, nego bi jo bio na mjestu gdje se krstio Isus. Ali sa stanovita tekstualne
kritike, lekcija Betabara je nevjerojatnija; radije je treba smatrati kao ispravak, da se izbjegne zbrka
s drugom Betanijom, koja je vrlo poznata u evaneljima i koja se nalazi blizu Jeruzalema.

59
Poslanici pitaju: Tko si ti; ali Krstitelj razumije doseg pitanja i odgovora da on nije Mesija.
60
Usp. A. Augustinovich, El-Khader e il profeta Elia, Jeruzalem 1971 (drugo izd.), 4648.
61
Tekst Ponovljenog zakona govori o ustanovi profetizma kao takvog a ne o nekoj posebnoj osobi. Puko miljenje,
pretpostavljeno u pitanju izaslanika, tumailo ga je o jednom pojedincu, koji je, prema kontekstu, razliit od Mesije.
Kasnije crkveno tumaenje razumjelo je ovaj tekst o samom Mesiji (usp. Dj 3,22).
73

U svakom sluaju, na drugoj strani rijeke nije se dosada mogla nai i poistovjetiti nikakva ni
Betanija ni Betabara; sve to se o tome reklo, jest nesigurno.

2) SVJEDOANSTVO ,O JAGANJCU BOJEM
(PRVI DANI OUJKA G. 28)
Iv 1,2934

Sutradan
62
iza prvog svjedoanstva, Ivan vidi Isusa kako ide prema njemu, i pokazuje ga kao
jaganjca Bojeg koji uzima (ukida) grijeh svijeta.
Mnogo se crnila potroilo na ovom retku. Odakle je Krstitelj izvadio ovu sliku jaganjca?
Predloeno je bilo nekoliko rjeenja, ali su miljenja redovito podijeljena izmeu Iz 53,7.12 i Izl 12.
U prvom sluaju, radi se o Jahvinom Slugi, koji se isporeuje s pitomim janjetom na putu u klaonicu
i koji na sebi nosi (a ne uzima) grijehe svijeta. U drugom sluaju, radi se o pashalnom janjetu, kao
simbolu otkupljenja Izraela. Na koncu konca, i prvi tekst sadri smisao otkupljenja. Oba miljenja
imaju svojih prednosti i svojih potekoa. Moda su ovdje sliveno prisutne obje slike. Bez sumnje,
slika pashalnog janjeta vie je u skladu s kontekstom ovog evanelja (usp. 19,36). Slika janjeta
otkupitelja, primijenjena na Krista, postala je kasnije openita u kranskoj knjievnosti (usp. 1 Kor
5,7; 1 Pt 1,19; Otk 5,610; 7,14).
63
Ali upravo odatle nastaje druga potekoa: ne radi li se tu o
kasnijoj crkvenoj teolokoj elaboraciji? Je li Krstitelj mogao imati takvu ideju Mesije kakvog
predstavlja? Na razini naravi, nije mogao. U tom sluaju, ako se ovdje odraava vjera Crkve, koje bi
znaenje Ivan bio dao slici janjeta? To e ostati nepoznanica.
Ali ipak, ne treba zaboraviti da je Krstitelj bio predstavljen kao ovjek koji je imao
vrhunaravne objave o Isusu (rr. 32,34). Zar nije mogue da mu je bila objavljena i ta strana?
Drugi je izvor rasprava grijeh svijeta. Neki misle, da se radi o nekom posebnom grijehu; na
primjer, o nepoznavanju Boga i njegove Rijei, koju e Krist dokinuti davi nam pravu spoznaju
Boga i njegove volje (Boismard i Lamouille). Openitije je miljenje koje shvaa grijeh u
univerzalnom smislu: sve to na svijetu ima znaaj grenoga.
64

Ne spominje se publika, pred kojom je Ivan ovo svjedoio, ali ne treba previe umovati o toj
stvari, govorei ak o manjku logike u kazivanju (Boismard i Lamouille): lako je zamisliti, da je
Krstitelj stalno bio okruen osobama eljnim da ga uju.
Mjesto je isto kao i u prethodnoj epizodi: transjordanska Betanija.
Iza kako je predstavio Isusa kao jaganjca Bojeg, Krstitelj spominje jednu svoju prethodnu
izjavu o njemu kao ovjeku koji e doi poslije njega, koji je vei od njega, jer je postojao prije
njega. Isto je svjedoanstvo bilo zabiljeeno ve u prologu (r. 15). S obzirom na Isusovu prednost,
Ivan se o tom izrazio dan prije, pred izaslanstvom iz Jeruzalema (r. 27), a iz sinoptika znamo da je to
uinio i prije krtenja (Mt 3,11; Mk 1,7; Lk 3,16). to se tie svjedoanstva o predopstojanju, ne zna
se kad ga je izgovorio.

62
Ova e se formula ponoviti ubudue nekoliko puta. Kako smo vidjeli, neki autori smatraju to vjetakim rasporedom.
Mi smo joj zadrali povijesnu vrijednost.
63
O toj slici, posebno s obzirom na idovsku apokaliptiku, usp. Annie Jaubert, L'image de l'Agneau, u Le Monde de la
Bible, 3 (1978), 2224.
64
O drugim tumaenjima vidi A. Augustinovich, Critica determinisrni foannei, Jeruzalem 1947, 116117.
74

Zatim Ivan dva puta naglaeno tvrdi, da nije poznavao Isusa (barem u svojstvu Mesije), kao da
bi elio jae naglasiti vanost sadanjeg vrhunaravnog znanja o njemu. Ivan ne spominje Isusovo
krtenje, ali spominje jedan dogaaj koji se tada odigrao (poznajemo ga detaljno iz sinoptika): Duh
koji se spustio iz neba u obliku goluba i stao nad Isusa. On ga je vidio svojim vlastitim oima. I za
njega to je bio siguran znak, jer Bog, koji ga je poslao da krsti vodom, bio mu je prije objavio, da
osoba nad kojom vidi da stane Duh, jest Mesija, koji e krtavati Duhom Svetim. Tako on, na osnovi
ovog svog osobnog iskustva i ove vie spoznaje, moe posvjedoiti da je Isus uistinu Mesija (sin
Boji, idi izabranik Boji prema drugim rukopisima).

3) PRVI POZIV ANDRIJE I IVANA
(PRVI DANI OUJKA G. 28)
Iv 1,3539

Prvi poziv dvojice prvih uenika jest prvi Isusov misionarski in, koji je izriito zabiljeen u
evanelju.
Ovdje nas ve predusree jedan stari problem, jo uvijek bez sigurnog rjeenja.
Ve tih prvih dana djelovanja, etvrto evanelje nam pripovijeda ovdje (rr. 3551) jedan niz
poziva na uenitvo. ovjek bi rekao da se radi o definitivnom pozivu, jer ovi uenici prate Isusa
posvuda za ovih prvih mjeseci, koji prethode dugom galilejskom djelovanju (usp. 2,11.12.17; 3,22;
4,8.27. 31.33).
Sa svoje strane, sinoptici govore, ali ve za vrijeme galilejske djelatnosti, o drugom nizu
poziva: najprije dvaju parova brae (Mk 1,1620 i paral.), zatim Levija (Mk 2,1314 i paral.), i
zatim Dvanaestorice (Mk 3,1319 i paral.)
Ta su kazivanja potpuno razliita jedno od drugog: s obzirom na pozvane osobe i na mjesto i
vrijeme poziva.
Kako ih uskladiti?
Mislim da ovdje treba imati u vidu slijedee imbenike:
Nije mogue paralelizirati spomenute dogaaje: svaki pokuaj te vrste udario bi na
nesavladive potekoe.
Ne bi bilo poteno priznati povijesnu vrijednost jednom kazivanju a zanijekati je drugom.
Sinoptici poinju javni Isusov ivot sa slubom u Galileji; nije udo da nemaju nikakvih
podataka o svemu onom to se dogodilo prije toga perioda.
Openito se priznaje da etvrto evanelje nastoji da popuni sinoptike.
Ni u samim sinopticima uenici nisu bili pozvani svi u isto vrijeme; postoji kao neko
stupnjevanje.
Poslije ovih opaski, iskreno mislimo, da se treba povratiti tradicionalnom rjeenju problema,
koje pretpostavlja dva poziva: jedan prvi, privremeni poziv, u poetku slube (Iv), i drugi, definitivni,
poziv za vrijeme galilejske djelatnosti (sinoptici).
To je najnaravnije i najrazumnije rjeenje (ne lako izbjegavanje potekoe) iz slijedeih
razloga:
Tako se svim kazivanjima na jednak nain priznaje njihova povijesna vrijednost, kako
to iziskuje znanstveno potenje.
75

Bez ovog prethodnog dodira (Iv), potpuno je psiholoki neuvjerljivo kazivanje sinoptika.
ovjek ne mijenja tako lako svoj nain ivota. To da su se uenici onom zgodom odjedanput odluili,
pretpostavlja prethodno vrijeme razmiljanja i mjerenja svih za i svih protiv. Inae bi trebalo
pretpostaviti, da je Isus hipnotizirao ili vrhunaravno utjecao na te odluke, to bi bilo protivno
njegovom nainu postupanja s ljudima i njegovom apsolutnom potivanju ljudske slobode.
Prvi poziv, privremen, pokazuje da i Isus ne uzima stvari olako. Ako netko namjerava
osnovati solidnu zajednicu, treba prije misliti na neki period kunje. To je upravo ono to ini Isus
ovom metodom stupnjevanja. Prvo poziva budue uenike i trai od njih da budu s njim cijelog
ovog prvog perioda (par mjeseci); tako imaju dovoljno vremena da se meusobno upoznaju, oni
njega i on njih. Kad su zatim stigli u Galileju, daje im slobodu, da se, ako hoe, povrate svom
prijanjem ivotu (usp. Mk 1,16 i paral.); tako mogu isporediti ono to ostavljaju i ono to ih eka u
Isusovoj zajednici. Kako emo vidjeti, ovo vrijeme sazrijevanja traje otprilike mjesec dana, a za neke
i vie. To je vrijeme potrebno i da oni srede sva obiteljska pitanja, za sluaj da se odlue poi s
Isusom. Kad zatim doe definitivni poziv, njihova neposredna odluka nije ni nepromiljen in ni
psiholoko silovanje, nego plod zrelog i ozbiljnog razmiljanja, potpuno slobodni i svjesni svega to
na se preuzimaju. Isus potiva osobnu slobodu odluke; bez toga, njega slijediti ne bi imalo nikakve
zasluge.
Kod ovog prvog poziva spominje se samo pet uenika (Andrija, Ivan,
65
Petar, Filip i Natanael),
ali treba pretpostaviti, da je Isus isto tako postupio i s drugima, dok nije doao do broja dvanaest. Za
vrijeme svoga kratkog boravka u Galileji, o kojem emo ubrzo govoriti, Isus je imao prilike
upotpuniti doticaje s dotinim osobama.
Poslije ovih biljeaka, moemo sada vidjeti kazivanje u kojem nam se pripovijeda prvi Isusov
doticaj s prvim uenicima.
Dogaaj se odigrava sutradan iza posljednjeg Ivanovog svjedoanstva, na istom mjestu
(Betanija s onu stranu Jordana).
Ova dva ovjeka bili su Ivanovi uenici i upravo su bili u drutvu svog uitelja, kad vidjee
Isusa kako prolazi u blizini. Krstitelj im ga pokae i predstavi kao jaganjca Bojeg; vidi se da ova
dvojica nisu bila prisutni dan prije i da nisu uli toga izraza. Sigurno je uinio na njih dubok utisak i
pobudio veliko zanimanje za tu osobu, jer odmah odluie da pou za Isusom. U dani as on se
okrene, i videi da idu za njim, upita ih to ele. Oni mu odgovore s drugim pitanjem, o mjestu gdje
on boravi. S tim mu daju do znanja, da bi eljeli porazgovarati se s njim nadugo i mirno, nasamu, u
njegovom stanu. Isus ih pozva da pou s njim i vide mjesto. Vjerojatno je to bila neka kua u selu u
kojoj je bio kao gost; ili moda neka privremena koliba koju si je sam bio nainio u polju. Ova dva
uzvanika pooe s njim i ostadoe kod njega cijeli taj dan. Ali, dan se (prema idovskom nainu
raunanja) ve svravao, jer je bilo etiri sata poslije podne i ostala (su samo dva sata do zalaska
sunca. Sigurno je, radi toga, da su ova dvojica ostala s Isusom i preko noi; istonjako
gostoprimstvo ne bi Isusu dozvolilo da ih otpusti u taj sat.
Nita se ne kae o emu su njih trojica govorili tog popodneva i te noi. Ali, znamo to
neizravno. Kao rezultat sastanka, dva uenika postigoe

65
Ivan nije spomenut po imenu, ali se dovoljno upuuje na njega.
76

sigurnost da je Isus Mesija (usp. r. 41); doputeno je zakljuiti da je to takoer bio predmet
njihovog dugog i prisnog razgovora.
66

Od dvojice prvih uenika, jedan je izriito spomenut po imenu: Andrija, brat imuna Petra.
Drugi se ne spominje poimenice, ali upravo zbog toga sigurno je da se radi o Ivanu evanelistu; u
prilog tome moglo bi se navesti ovaj vrlo ivi i osobni nain pripovijedanja, svojstven nekom
oevicu; takoer i ova prividno nevana potankost (bilo je to oko desetog sata), koja, u stvari,
otkriva intimnost i veliku ljubav prema Uitelju, to je takoer jedna od oznaka ovog evanelja. Ovo
tradicionalno miljenje, daleko je najvjerojatnije, iako ne posve sigurno.
67

Sudei po rezultatu sastanka (uvjerenje da je Isus Mesija), moe se nagaati, da su se oba
uenika ve tada odluili slijediti Isusa. Naslov Rabbi (uitelj), nedavno samo uglaeni pozdrav (r.
38), postaje sada za njih stvarnost. Oni su njegovi uenici.
Andrija to dokazuje odmah, pridobivi svog brata imuna.

4) PRVI POZIV PETRA
(PRVIH DANA OUJKA G. 28)
Iv 1,4042

Premda se ovaj put ne ponavlja formula sutradan, treba je postaviti, jer je dan prije (a
vjerojatno i no) Andrija ostao u drutvu s Isusom.
Mjesto je jo uvijek isto: transjordanska Betanija.
Prije nego to uradi ita drugo, Andrija trai svog brata imuna, koji se takoer nalazi na
Jordanu meu Ivanovim uenicima. Iskustvo koje je proivio dan prije bilo je tako jako, da nije
mogao ekati: htio je podijeliti svoju sreu sa svojim bratom i privezati i njega za novog Uitelja.
Naavi imuna, saopi mu da su nali Mesiju (grki Krista, ili Pomazanika). Samo to, nita
vie. On je apsolutno uvjeren. S tim uvjerenjem i s tom hitnjom vodi ga pred Isusa, da se i on lino
uvjeri u istoj stvari.
Isus ga pogleda prodorno pa mu ree: Ti si imun, sin Ivanov, ali zvat e se Kefa; to je
prijepis aramejske rijei koja znai peina, grki Petar (kamen).
Drugo ime, drugi ivot.
Novo ime, novo posebno poslanje.
Zasada se, naravno, radi samo o najavi. Kasnije, svi e razumjeti doseg poslanja, sadranog u
ovom imenu (usp. Mt 16,1819; Iv 21,1517).
Ova epizoda otkriva nam neto o Isusovom poznavanju ljudi.
Naravno, ono to se najprije naglaava, to je njegovo vrhunaravno poznavanje. Tako je on
poznavao nutrinu svakog ovjeka, bez potrebe da mu netko kae neto o nekomu (Iv 2,25). Tako je
on poznavao intimni ivot Samarijanke (Iv 4,1619), i mrmljanja svojih uenika iako ih nije uo (Iv
6,61: tekst kae, da je to znao u samom sebi, unutar; znanje koje dolazi

66
Ovdje reproduciramo povijesni smisao dogaaja, to ne iskljuuje i simboliki smisao, koji se stalno ponavlja u
etvrtom evanelju a koji bi ovdje izraavao narav Kristova uenika: slijediti i traiti dva su uvjeta da netko bude
uenik; nai ga i ostati s njim je nagrada onima koji ga znadoe traiti i slijediti (tako jo uvijek Boismard i
Laimouille, o. c, 96).
67
Drugi istovjetuju ovog uenika s Filipom; ali to znai traiti potekoe i ondje gdje ih nema.
77

iznutra a ne od nekog fizikog iskustva). Tako, naavi se prvi put sa imunom, zna mu ime i
da je sin Ivanov.
68

Ali, ipak, on posjeduje i izuzetnu naravnu intuiciju. Radi se o njegovom pogledu. On gleda
ljude intenzivno, duboko, istraujui samo dno bitka. Njemu je dovoljno vidjeti nekoga, pa da
obuhvati cijelu njegovu linost. On ita ljude. Zbog toga, on moe jednom jedinom rijeju izraziti
bit neke osobe, obiljeujui u isto vrijeme njezinu sudbinu; tako radi sa imunom na ovom mjestu, a
kasnije e to uraditi s Natanaelom (rr. 4748). I sinoptici e nam govoriti o ovom pogledu, kojim e
Isus savreno vladati svim situacijama.
Tako, ve pri ovom prvom susretu, Isus je vidio imuna u potpunosti, i naao ga pogodnim
za posebno poslanje, koje mu je ve tada bio odluio povjeriti. Usprkos svih nesavrenosti Petrovog
karaktera, Isus se nije prevario.
Evanelje nije zabiljeilo Petrovu reakciju na ovaj susret. Kranska ju je zajednica previe
dobro poznavala, da bi evanelist osjetio potrebu rei neto o tome.

5) PUT U GALILEJU
(DRUGA SEDMICA OUJKA G. 28)
Iv 1,43a

Poslije Petrova poziva, evanelist biljei, da je sutradan Isus htio ili odluio poi u Galileju.
Ne govori zatim o tom putu, ali malo dana kasnije stvarno ga nalazimo u Galileji, u Kani... Sve to
navodi na misao, da Isusova odluka putovati znai isto to i sam put.
Stavljamo, dakle, put u Galileju sutradan iza Petrovog poziva. Prema tome, Filipov i
Natanaelov poziv bit e poslije putovanja, u Galileji, a ne prije putovanja, u dolini Jordana, kako neki
misle.
U prilog ovog miljenja govore upravo okolnosti Natanaelovog poziva: sve upuuje na domau
galilejsku sredinu radije nego na nemirni ivot oko Krstitelja u jordanskoj dolini.

6) PRVI POZIV FILIPA
(DRUGA SEDMICA OUJKA G. 28)
Iv 1,43b44

Poziv Filipa nije obiljeen nikakvom naznakom okolia. Teoretski, on se mogao dogoditi bilo
gdje. Mi ga stavljamo u Galileju, poslije putovanja.
Vjerojatno se odigrava u Betsaidi, Filipovom rodnom mjestu. Tekst osim toga kae, da je to bio
i Petrov i Andrijin grad. Sigurno se hoe rei, da je bio njihovo rodno mjesto, jer onoga asa oni su
bili nastanjeni u Kafarnaumu (Mk 1,29). U Betsaidi su moda imali rodbine i prijatelja. Moda je i
Filip bio jedan od njih. Sigurno su ga smatrali prikladnim da ue u njihovu skupinu, i to su predloili
Isusu. Isti postupak kojeg je poeo Andrija sa svojim bratom: postavi uenicima, postaju apostoli.

68
U etvrtom evanelju ima doista tekstova o ovom predmetu: Isus zna od poetka tko e ga izdati (6,64. 7071; 13,11.
2728); zna da e umrijeti za vrijeme Pashe (13,1); zna to misle neki od njegovih uenika (16,19); zna sve to e se s
njim dogoditi (.16,4). Tako je bilo naglaeno kad njega to nadnaravno znanje, da su svi oni koji su dolazili u doticaj s
njim, bili uvjereni u to (16,30; 21,17).
78

Tako se ini vrlo vjerojatno, da je Isus (u drutvu Petra, Andrije i Ivana), iz ovih razloga
misionarskog znaaja, putovao izravno iz transjordanske Betanije u Betsaidu. Ovo se mjesto nalazilo
na sjeveroistonoj obali Tiberijadskog jezera. Putovanje se moglo udobno zavriti u tri dana, idui
jordanskom dolinom do june obale jezera i onda plovei preko jezera do Betsaide. Doavi u mjesto,
nali su Filipa i Isus ga poziva da ga slijedi (da poe za njim, uobiajena formula za poziv
uenika).
Ni ovdje se ne biljei neposredna reakcija pozvanog, ali se iz slijedeeg dogaaja vidi da je bila
pozitivna.
69


7) PRVI POZIV NATANAELA
(DRUGA SEDMICA OUJKA G. 28)
Iv 1,4551

Natanael je bio iz Kane galilejske (Iv 21,2) i vjerojatno ga je Isus pozvao u tom mjestu. U selu
se pripravljala neka svadba, u kojoj je trebalo da sudjeluje i Isus. Tako je Isus, poslije par dana
odmora u Betsaidi, preao u Kanu (s etiri uenika, koje je dotada bio pridobio). Nije bilo potekoa
za smjetaj kroz nekoliko dana prije svadbe, jer je Kana blizu Nazareta, tako da je Isus tu sigurno
imao svojih poznanika. Uostalom, u Kani je ivio Natanael, vjerojatno Filipov prijatelj. Moda je
upravo Filip predloio drutvu da idu izravno k Natanaelu i preporuio ga kao dobrog kandidata za
njihovu opu stvar, siguran da e ga moi pridobiti.
Dolaze u Kanu popodne, kad se Natanael mirno odmara pod smokvom u dvoritu svoje kue.
Kazivanje opet postaje vrlo ivo i potanko, odajui svakom rijeju da je pisac oevidac
Sastavljeno je od niza dijaloga.
Filip se uputi naprijed prije ostalih, da pozdravi Natanaela i da mu predstavi svoje nove
prijatelje, posebno Isusa.
Nali smo, kae mu, onoga o kome su pisali Mojsije u Zakonu i proroci ... Najvanija vijest
koju mu saopuje, jest duboko uvjerenje cijele skupine, da su konano otkrili dugo oekivanog
Mesiju, navijetenog u cijelom Starom Zavjetu. I pokae mu ga.
To je Isus, sin Josipov, iz Nazareta... Puko je miljenje, da je Isus Josipov sin (Lk 3,23).
Stvarno, i sami Nazareani ga smatraju Josipovim sinom (Lik 4,22) ili zanatlijinim sinom (Mt 13,55);
svi su mu susjedi dobro poznavali oca (Iv 6.41).
70

Zar iz Nazareta moe ta dobra izai?..., odbrusi mu Natanael, sav preneraen tako
nevjerojatnom vijeu. Natanael tim pokazuje da jest ono to e zatim Isus o njemu rei: iskren
ovjek, koji otvoreno kae to misli. Kana i Nazaret su dva susjedna sela (9 km). Svijet se poznaje. A
moda ima i neto zavisti, kao to se zna dogoditi u malim selima u unutranjosti zemlje. U svakom
sluaju, Nazaret je neznatno seoce, koje se nikad nije ni u emu istaklo. A osim toga, njegovi su
stanovnici na glasu kao svadljivci (usp.

69
Neki nastoje, oslanjajui se i na neka svjedoanstva predaje, poistovjetovati ovog Filipa s onim iz Djela (6,5; 8,5 ss.)
(usp. Boismard i Lam'ouille, o. c, 94); ini mi se nemogu pothvat.
70
Boismard i Lamouille (o. c, 93) misle, da bi ovdje, osim doslovnog smisla (sin Josipa iz Nazareta), mogao biti prisutan
i iri smisao (sin patrijarha Josipa), analogno izrazu sin Davidov: Isus bi imao pravo na naslov kralj izraelski (r. 49)
ukoliko je batinik patrijarha Josipa.
79

Lk 4,2829), tako da su dobro zasluili loe miljenje to je o njima postojalo u ovom kraju.
Natanael u potpunosti dijeli ope miljenje, da nita dobroga odatle ne moe izai. A jo se manje
moe zamisliti, da bi Mesija mogao doi iz Nazareta. Galileja nije Mesijina zemlja (usp. Iv 7,41
42.52); prema starim predajama, Mesija se ima roditi u Betlehemu Jude (Mih 5,1; Mt 2,56).
Doi i vidi..., veli mu Filip. On je uvjeren u ono to govori i siguran da e se i
Natanael moi o tome osobno uvjeriti.
Onda se Natanael zaputi prema skupini, i kad je bio dovoljno blizu da je mogao uti Isusov
glas, ree Isus svom drutvu:
Evo ovdje pravog Izraelca, bez lukavstva... ovjek dobar i religiozan, ovjek koji uistinu
zasluuje ime Izraelca, zato to ivi po vjeri Izraela u potpunosti, bez smicalica, licemjerja i
tumaenja osvrui se na osobe (kao npr. farizeji).
Odakle me poznaje ...? pita ga Natanael, sav u udu, zateen i duboko potresen. Nije ga
vidio nikad prije, a ipak ita u njegovoj unutranjosti.
Prije nego to te Filip pozva, dok si bio pod smokvom, vidjeh. te... Vidio sam te potpuno.
Jednim jedinim pogledom, ja znam tko si i kako si; mogu te u tanine odrediti.
Rabbi, ti si Sin Boji, ti si Kralj Izraelov..., oduevljeno povika Natanael. Vrhunaravno
poznavanje njegove osobe dovoljno mu je, da doe do istog uvjerenja kao i ostali s obzirom na Isusa.
Nalazi se u prisutnosti Mesije. Prebujali osjeaj nagoni ga da se poslui sa dva mesijanska naslova
(Kraj Izraela i Sin Boji; ovaj zadnji ne prelazi domaaj mesijanskog naslova; bilo bi prerano
pretpostaviti kod Natanaela vjeru u Isusovo sinovstvo Boje...).
Jer ti rekoh da sam te vidio pod smokvom, vjeruje? Vidjet e veih stvari nego to je ova...
Dosada zna o meni vrlo malo. Bit e svjedok puno veih dogaaja, kao to su moja udesa; ve
ovih dana vidjet e izvanredno (udo, upravo ovdje u Kani... Takav svjedok bit e ne samo on, nego
svi oni. Ali to to e oni stvarno vidjeti, bit e snaga Boja koja e po njemu djelovati, radi uskog i
stalnog jedinstva izmeu Boga i njega. Dosljedno tome, po onom to e vidjeti, on e prepoznati, da
je Bog u zajednitvu s njim (Sinom ovjejim);
71
na malo zagonetan nain on im to svima kae u r.
51.
72

Po obiaju, ne kae se izriito da li je Natanael primio poziv, ali je to oito iz cijelog konteksta.
I Isus pokazuje da to zna, kad mu kae da e vidjeti veih stvari.
73


71
U ovom odlomku susreemo se s tri mesijanska naslova: Kralj Izraela, Sin Boji i Sin ovjeji; o njima vidi
Sabourin, o. c, 4858, 219231, 264267; takoer Boismard i Lamouille, o. c, 5153.
72
Openito ovdje vide aluziju na Jakovljev san (Post 28,1215) o ljestvama koje su spajale nebo i zemlju, i anele Boje
koji su uzlazili i silazili po njima, to je sve znailo da je Bog bio s njim; tako i aneli Boji koji uzlaze i silaze nad
Mesijom, oznauju stalnu vezu izmeu Boga i njega. U Mt 25,31 aneli prate Sina ovjejeg pri njegovom slavnom
povratku na koncu vremena; zbog toga neki vide i u naem tekstu da je ve najavljena ta eshatoloka vizija; nama se ini
ta anticipacija preranom.
73
Natanaela obino poistovjeuju s Bartolamejem iz liste Dvanaestorice (Mt 10,3 i paral.).
80


8) SVADBA U KANI
(POLOVICOM OUJKA G. 28)
Iv 2,111

Ova je pripovijest izvanredno vana, jer stavlja na kunju kristologiju i mariologiju. U isto
vrijeme, jedna je od egzegetski najteih u etvrtom evanelju, djelomino moda upravo zbog toga
svog znaaja. Moe se rei, da je skoro svaka rije u prvih pet redaka predmet rasprava. Komentatori
uivaju u ovom tekstu, pokazujui otrinu svog opaanja, svoju obrazovanost i mata. Stvarno se
teko odluiti meu tolikim miljenjima i tolikim mogunostima miljenja. Najzanimljivije je da se
ima to prigovoriti svim tim miljenjima; nijedno od njih nije neranjivo; nijedno od njih ne moe
raunati sa sigurnou. Ako se ja odluujem za neko tumaenje, inim to jer mi izgleda da je
izravnije izraeno u samom tekstu. A raunam takoer i sa utnjama teksta. Bilo bi nerazborito
pretpostaviti da je dijalog izmeu majke i sina u ovom prizoru reproduciran u potpunosti. Isto tako,
treba raunati s ljudskim i religioznim psiholokim stanjem glavnih osoba tono u ovom povijesnom
asu.
Dogaaj se odigrava trei dan poslije zadnjeg ispripovijedanog sluaja, tj. Natanaelovog
poziva. Vidi se da je Isus ostao dva dana kao gost u Natanaelovoj kui. Naa kronologija vodi nas do
polovice oujka.
U nekoj kui u Kani slavila se svadba. U imunijim obiteljima, (po svemu izgleda da je to i na
sluaj), te bi sveanosti znale trajati i po sedmicu dana. Uzvanici bi dolazili prema prilikama; svi nisu
mogli doi istog dana.
Mjesto se zove Kana galilejska. Identifikacija ovog mjesta je nesigurna. Miljenja su
podijeljena izmeu Kefr Kenna, sela sjeveroistono od Nazareta, na sadanjem putu izmeu Nazareta
i Tiberijade, i ruevina zvanih Khirbet Qana, 14 km sjeverno od Nazareta. Vjerojatnije je prvo mjesto
(Kefr Kenna), sudei prema staroj predaji. Sadanja franjevaka crkva u selu sagraena je na mjestu
nekog starog svetita, iji tragovi se mogu pratiti sve do VI st.
74

Na svadbi je i Isusova majka.
75
Pretpostavlja se da je tamo dola prije Isusa. Sudei po tome da
ona pazi na sve pojedinosti i da posreduje u asu nevolje, reklo bi se da joj je bila povjerena dunost
da bdije nad dobrim tokom sveanosti; a to bi opet moglo znaiti da je bila u nekom uem odnosu s
mladencima. To je razlog da je i Isus bio pozvan na svadbu. Ali, njegova bi se prisutnost i bez toga
mogla razumjeti zbog posebnog prijateljstva s Natanaelom, koji je iz ovog sela. U svakom sluaju,
kako je Isus ve imao oko sebe skupinu uenika, poziv je bio za sve njih. Oni dolaze jednog od
zadnjih dana sveanosti, kad namirnica ve poinje ponestajati... Marija, koja sve vidi, zapaa da
nema vina.
Nemaju vina, kae Isusu. Strano teak poloaj. Vino je glavna stvar na svadbi.
Ovdje poinje govoriti utnja teksta.
Gospa saopava tu nemilu vijest upravo Isusu, koji je obini uzvanik kao i drugi, i koji kao
takav nije pozvan da rjeava obiteljske probleme te vrste. Prirodno bi bilo da je ona otila govoriti s
domainom, jer je oito da je Marija zabrinuta zbog te potekoe i da bi je htjela nekako rijeiti. Ako

74
Tekstove predaje o Kani vidi u Baldi, Enchiridion, far. 238-264. Autor zapaa da redoslijed puta i:udaljenost koju
hodoasnici pretpostavljaju izmeu Nazareta i Kane, vie govore u prilog Kefr Kanne (o. c, 257, bilj. 1). Drugi se ne
slau s tim miljenjem.
75
Kako je odsutan Josip, neki misle da je u to vrijeme ve bio mrtav.
81

se ona, usprkos tome, obraa Isusu, znai da mu eli rei, da ga moli, da mu predlae, da se
nada da bi on mogao nekako rijeiti tu potekou. Nije to obina obavijest, nego zainteresirano
posrednitvo
76

Neki kau da Marija nije mogla moliti za udo, Zbog toga to Isus dotada nije bio uinio
nijednog uda, i to se ni po emu ne vidi da bi ona mogla neto znati o udotvornoj moi svog Sina.
Ali, oni koji tako misle, ostavljaju na brzu ruku po strani cjeloviti kontekst evanelja, po kojem bi se
inae moglo bolje razumjeti Gospino psiholoko stanje ovog asa.
U prvom redu, tu su izvanredni dogaaji pri roenju i djetinjstvu. Oni su neizbrisivi. Za nju su
bili objava vrhunaravnog znaaja i sudbine njezina Sina. Ona je povjerovala bezuvjetno, oslanjajui
se jedino na Boju rije. Ali ta je vjera takoer i obaveza: uvati brino sve te stvari u svom srcu
(Lk 2,51): razmatrati, opaati, usporeivati... Sigurno, iza toga slijedi dvadesetak godina mirnog
ivota u Nazaretu. Godine ljudske monotonije. Nita izvanrednog. Njezin Sin ivi i radi kao i svi
drugi ljudi. Ali ona zna, da nije kao drugi ljudi. Zna to po vjeri, koju je imala jo prije nego se on
rodio. Ona se hrani tom vjerom, sa eljom da sve bolje razumije te stvari. S tom svojom tajnom u
srcu i s majinskim okom koje na sve pazi, ona je u stanju otkriti, pod obinom vanjtinom, neke
boanske bljeske, koje vjerojatno nijedan drugi ljudski pogled ne bi bio u stanju zapaziti. To je drugi
period vjere i intimnih otkria... Njezin Sin nije kao drugi ljudi... I sada, (dogaaji ovih posljednjih
sedmica. Prije tri mjeseca, Isus je sa skupinom Galilejaca otiao na Jordan, da se prikljui
Krstiteljevom pokretu. Ubrzo je doznala da se radi o konanom odlasku. Vijesti se ire brzo kao
poar. Ona zna sve to se tamo dogodilo, to je rekao Krstitelj..., o Duhu Bojem, koji je ve
zavladao ivotom njezinog Sina... I sad ga vidi ovdje, ve okruenog uenicima, koji vrsto vjeruju
da je on Mesija. Njezina vjera, koja se dosad nije osnivala ni na emu konkretnom, dobiva sada
osjetnu podrku. Ona osjea da joj njezin Sin vie ne pripada, jer vidi da se definitivno predao
stvarima svoga Oca (Lk 2,50). Ona sad razumije da se kod njega poela pokazivati ona druga
dimenzija njegova bia, kako joj je to bilo objavljeno prije vie od trideset godina ...
S ovim Duhom Bojim, koji ga sada nosi posvuda, ne bi li moda mogao rijeiti i ovaj
obiteljski problem?
Isus, u prvi as, to nee. Zatim mijenja svoj plan. Sve to moe izgledati udno, ali samo na prvi
pogled.
to ti hoe od mene, eno? Jo nije doao moj as...
eno nije izraz prezira ili manjka ljubavi. Najbolji dokaz za to je da upotrebljava taj izraz i u
vrhunskom asu kria (19,25). I upotrebljava ga isto (tako obraajui se jednoj eni, koju je uvijek
volio (20,15). Ali je sigurno da ne znai nikakvu familijarnu bliskost; zvuilo bi to nekako kao kad
bismo se mi obratili svojoj majci zovui je gospoom mjesto imamom... Nema sumnje da Isus
eli naglasiti razmak. Fiziko materinstvo za njega ne stoji vie na prvom mjestu; on ve djeluje kao
Mesija; stvari njegova Oca zauzimaju prvo mjesto.

76
Drugi misle, da bi to znailo praviti nasilje nad tekstom. Majka bi jednostavno obavijestila sina o delikatnoj i za
domaine malo nedostojnoj situaciji: Katastrofa! Nemaju vina! ta e uraditi? (usp. Boismard i Lamouille, o. c, 105
106; ali nisu oni jedini koji tako misle). Sigurno, tekst ne trai vie od toga, ali kontekst, da. Iz konteksta je posve
jasno, da je Gospa zabrinuta zbog te potekoe i da je nastoji rijeiti. Zato se onda obraa Isusu, kojeg se ta stvar ne tie?
Prisutnost Djevice nije bila patrebna obliku ovog uda; zbog toga, ako ona posreduje, sigurno to ne radi u ulozi obinog
komentatora.
82

to ti hoe od mene? Doslovno: to meni i tebi?. Ovaj izraz susree se esto u Bibliji (i
takoer u grkoj knjievnosti), i prema raznim kontekstima dobiva i razliite nijanse u znaenju, ali.
uvijek s osnovnim biljegom opozicije meu dvojicom uesnika. Postoji uvijek razlika u planovima, u
miljenjima, u interesima, u postavljanju pitanja ... Ovdje bi mogao otprilike znaiti: Zato se mijea
u moje planove? Ti misli na to kako da se rijei asovita potreba, dok ja moram misliti na svoj as
...
Tvrdi izrazi, bez sumnje. Mogli bi se sablazniti oni koji ih uzimaju ovako nasamu, ne drei u
vidu duhovni kontekst osoba. Zato se u komentarima sreemo s tolikim stilistikim akrobacijama, s
nakanom da se ublai njihov smisao...
Ali to zaslaivanje nije potrebno. Opet se treba prenijeti u psiholoko stanje osoba u tom
povijesnom asu.
Isus je ve zapoeo svoju mesijansku djelatnost. On je oduvijek bio svjestan da pripada svom
Ocu (Lk 2,50). Od vremena svog krtenja, on tu svijest proivljava kao zreo ovjek i ve pretvorenu
u konkretne nacrte svog poslanja. Odsada, njegovo e poslanje orijentirati cijeli njegov ivot.
Poslanje prije svega: stvari njegova Oca prije svake druge stvari. Odsada, sve je podvrgnuto
najviem interesu Kraljevstva Bojeg.
Takva odluka nuno donosi bolne raskide: otraga ostaju prijanja kua, prijanja obitelj,
prijanje zanimanje ... Korjenite odluke ne poznaju srednjih nijansa: sve je da ili ne, sa mnom ili
protiv mene. Korjenita odluka za Boga stavlja u drugi red sve ljudske procjene.
Jesu li stvarno bolni ti raskidi? Sve zavisi od toga kako ovjek proivljuje tu odluku. Ima
bolova i bolova. Ima i radosnih bolova. Ne znam zato nas zauuje Isusov sluaj, kad isto to
moemo iskusiti i u svom vlastitom ivotu. Kad se mladi ili mlada djevojka odlue za redovniki
ivot, to nekim osobama, tuim obitelji, moe izgledati kao neosjetljivost prema roditeljima, ali kad
bi upitali same roditelje, vidjeli bi, da su oni sretni to njihova djeca mogu ostvariti svoj san, premda
ih nuno mora boliti rastanak s njima...
To je sluaj Isusa i Marije. Njih su dvoje bili proeti jedno drugim. Majka je proivljavala
sudbinu svoga sina. Oni su mogli govoriti posve jasno jedno drugome. I savreno su se razumijevali,
jer su bili na istom valu.
Sluaj koji najvie slii ovome jest epizoda u hramu (Lk 2,50). Zato ste me traili? Zar niste
znali da se ja moram zauzimati za stvari mog Oca? ... Zato se mijea u moje stvari? Zar nisi znala
da ja imam svoj as?
Ovom zgodom, Djevica se sigurno sjetila onih rijei u hramu od prije vie od dvadeset godina...
Sad ih uje po drugi put, ali ih razumije bolje u ovom kontekstu novog ivota, koji je njezin Sin ve
zapoeo. Mjesto bola, intimno se raduje, jer vidi da se ispunjaju obeanja...
Jo nije doao moj as ... Isus nee djelovati, jer jo nije doao njegov as. Taj as je u
vezi s eventualnim djelovanjem, to ga iziskuje sadanja situacija; uspkos Ivanovoj terminologiji na
drugim mjestima, ovdje kontekst ne doputa drukijeg tumaenja.
77
Drukije reeno: u misionarskim
Isusovim planovima, nastupiti s udom nije bilo predvieno za ovaj as.

77
Mnogi tumae as kao proslavljanje po smrti i uskrsnuu, na temelju Iv terminologije, koji uvijek rabi ovaj izraz u
ovom smislu (usp. 7,30; 8,20; 12, 23. 27; 13,1; 17,1). udo koje ovdje ini, bila bi prefiguracija i anticipacija tog
proslavljenja (usp. r. II). Ali ideja asa kao konanog proslavljenja ini nam se prerana u ovom povijesnom momentu.
83

Potekoa je u tome, da Isus ipak protivurjei sam sebi i ini udo. Ali to ipak nije nikakvo
protivurjeje, niti ima razloga za sablazan.
78
Ovo nije jedini sluaj da Isus mijenja svoje planove.
eni Kananejki najprije kae da joj nee ozdraviti ker, a zatim je ozdravlja (Mt 15,24.28). Svojoj
rodbini (najprije kae da nee ii na svetkovinu, a zatim ode (Iv 7,8.10). U bilo kakvom planiranju
bilo kojeg razumnog ovjeka, ovo mijenjanje je mogue i treba ga predvidjeti. Pastoralno planiranje
ne moe biti ukoeno: mora raunati s novim okolnostima, koje mogu nastati i kojima se treba
prilagoavati. Isus ne radi nita drago. Ne moe se rei da time mijenja Boje planove. U Bojim
planovima ve su bile predviene i te promjene...
I sada, jo jedanput, govori utnja teksta. Prvi odgovor Isusov bio je negativan, ali se Gospa
ponaa kao da je on pristao. To znai da su njih dvoje jo razgovarali, i da je Isus konano dao svoj
pristanak.
Uinite to vam god rekne..., kae Marija posluiteljima.
S tim poinje ostvarivanje uda. Cijeli niz pojedinosti naglauje njegovu veliinu i autentinost.
Isus nareuje sluiteljima da napune vodom est posuda koje su redovito sluile za obredna
pranja. Bile su to ogromne posude, svaka od njih od dvije ili tri metrete, tj. izmeu 80 i 120 litara;
u cijelosti oko est stotina litara vode a kasnije vina. Koliina sadraja naglaava veliinu uda.
Posude su bile napunjene do vrha, da ne bude nikakve sumnje u autentinost promjene.
Isus sada naredi da odnesu sadraj ravnatelju stola. Oni zahvatie jednu koliinu, ali odmah
zapazie, da se voda koju su oni sami bili donijeli najednom pretvorila u vino. Zadivljeni u prvi as
ne mogu izgovoriti ni jedne jedine rijei... Govorit e kasnije... Uvelike se zadivio i ravnatelj stola, ali
iz drugog razloga. On nije nita znao o udu, ali okuavi vino, ustanovi da je odlino, udna stvar,
da se tako dobro vino ostavi za konac sveanosti. On tako prigovori mladoenji: obino se dobra vina
iznose na poetku, a kad se svi dovoljno ponapiju, pa vie dobro ne razlikuju, moe im se dati i
bukuri... A ovdje su uradili sasvim protivno ... Jo jedna pojedinost, koja potvruje autentinost
uda.
Evanelist biljei da je to bio prvi Isusov znak; tj. prvo udo koje je uinio za vrijeme svog
javnog djelovanja. Dva uinka postie to udo:
S njim je Isus pokazao svoju slavu. Zbog toga to je isto s Ocem Sin uiva njegovu slavu
(usp. 1,14). udo je djelo moi Boje, i to sainjava njegovu slavu; to znai, da su Isusova udesa
izvanjska i povijesna oitovanja te vjene slave, koja je njemu priroena (usp. takoer 11,4). udo je
znak njegove slave.
Zbog ovog uda, njegovi uenici povjerovae u njega. Ve prije, oni su poetno vjerovali da
je on Mesija, ali se sada ta vjera potvruje i raste s ovim oitim dokazom vrhunaravne moi, koja
djeluje u Isusu.
79


78
U zadnje vrijeme, sve vie se prihvaa upitni oblik fraze (tako i na hrvatski prijevod u izdanju Stvarnosti, Zagreb
1998). Zar moj as nije ve doao? to znai da je ve doao. Tekst bi rekao sasvim protivno od onoga to prividno kae.
I tako bi nestala svaka potekoa. Trai od mene da interveniram? Pa nema potekoe, ve je doao moj as...
Filoloki, mogue je tako itati tekst, ali takvo itanje, osim to je nasilno, jest i sumnjivo kao elja da se izbjegne
potekoa teksta.
79
U komentarima se mogu vidjeti razne simbolike ovog kazivanja. Simbolika je stalna oznaka etvrtog evanelja. Neki je
toliko pretjeruju, da skoro upadaju u alegorizaciju (od tog pretjerivanja boluje i inae odlini komentar Boismarda i
Lamouillea). Zna se da simboliko tumaenje ne ide na utrb povijesne istinitosti dogaaja.
84

udo u Kani prua nam priliku, da reknemo nekoliko rijei o Isusovim UDESIMA uope. To
nas opet primorava, da se sjetimo nekih opih crta teologije uda.
80
Budui su Isusova udesa jedan
od bitnih dijelova evanelja, ovi reci posluit e nam kao orijentacija za bolje razumijevanje
pojedinih sluajeva.
Odmah na poetku treba napomenuti da je udo siloviti upad vrhunaravnog u ivot svijeta i
ovjeka, i da je, prema tome, jedini mogui stav prema njemu stav vjere ili nevjerovanja. Nastojati
uiniti udo prirodnim lud je i beskoristan pothvat. Jednostavno reeno, treba imati odvanosti
(rei: vjerujem, ili: ne vjerujem.
Naravno, naa vjera treba biti razumna. Sv. Augustin je rekao da nitko ne bi vjerovao, kad ne bi
vidio da treba vjerovati (nemo crederet, nisi videret asse credendum). Vjerniku udo nije neto
nelogina ili protivurjena u samom sebi.
Definicije uda iz prolih vremena obino su nepotpune (djelomine), zato to su uzimale u
obzir samo neke vidove uda, zapostavljajui ili ne obazirui se na druge.
U Rjenicima se kae da je udo osjetni in koji nadvisuje naravni red, proizveden od Boga.
U stvari, to je definicija sv. Tome, kako emo kasnije vidjeti. Ovdje se bit uda oito stavlja u odnos
s naravnim redom (nadvisuje ga, neto je vrhunaravno) i s njegovim uzrokom (proizvedeno je od
Boga, jedinog koji nadvisuje naravni red). Jednom rijeju, bit uda bila bi njegova transcendencija.
Treba odmah napomenuti, da za Bibliju (glavni izvor teologije uda) ovaj vid ne samo nije bitan,
nego nije ni najvaniji.
Uostalom, i sam odnos uda prema naravnom redu teko da bismo danas izrazili na isti nain.
Definicija, koja je kroz vjekove vladala u teologiji, potjee od sv. Tome: Aliquid dicitur esse
miraculum quod fit praeter ordinem totius naturae creatae Zove se udom neto to se dogodi
izvan reda bilo koje stvorene naravi.
Kad kaemo 'narav', razumijemo cjelovitu stvarnost koja nas okruuje i koja je pristupana
naem opaanju, koja ini sama po sebi zatvorenu i savrenu cjelinu te koja se kree zahvaljujui
svojoj vlastitoj vitalnosti i ponaa se prema karakteristinim zakonima i normama. to odatle ne
proizlazi, zove se vrhunaravno ili mimonaravno.
81

udo ne rauna s ovom naravi ni sa zakonima koji je sainjavaju. Ove zakone udo obustavlja,
ukida, povreuje..., ili kako vam se to svidi nazvati. Jedino Bog, koji je stvorio taj red, moe ga i
ukinuti. udesa su, dakle, dogaaji proizvedeni od Boga izvan kozmikih procesa (Lapointe).
Razvitak znanosti i racionalizma odluno je zanijekao tu tvrdnju, pa se udo smatra nemoguim
apsurdom. Mislilo se da svijetom vlada apsolutni!

80
Bibliografija, o ovoj tami je beskonana, i lako se moe nai u svakoj biblijskoj enciklopediji ili u specijaliziranim
studijama. Ja ovdje navodim samo neke radove kojima sam se vie sluio: lanak Miracle u Vooabulaire de Theologis
Biblique (Xaviar Lean-iufaur); Ch. nuquioc, Christologie, I, 1141:20; Vittoirio Marcozzi, II Miracolo, Milano 1(957;
Adriantus de Gtroot, De Bijbel over het Won-der, Roermiorud; Franz Kamphatuis, Die Wunderberichte der Evangelien, u
Bibel und Leben, 6 (1965), 122135; Heniry Wansbrough, Jesus the Wonderworker, u The Clergy Revievo, 55 (19<70),
859867; Roger Lapointe, Qu'en est-il des miracles?, u Eglise et TKeologie, 6 (1975), 7796; Dr. Vjelkoslav Bajsi,
Osjeaj za udo i udesno kao sastavni dio tovanja svetaca, u Bogoslovskoj smotri, 44 (1974), 5358; A.
Augustinovich, Notas sobre el pentecostalismo catolico, Caracas 1974, 7482; Norbart Bunscherer, Moderne
Naturivissenshaft und christlicher Glaube, Miinohen 196-8 (u pamjolsikom prijevodu, Billbao itd. 1969, str. 283
301).
81
De Groot, o. c, u panjolskom prijevodu (Estella 1970), str. 13.
85

determinizam, ustaljeni, kruti, nepromjenljivi i univerzalni zakoni, koji ne doputaju da se
dogodi neto izvan njihova dosega, tako da udo ne bi bilo nita drugo nego neznanje koje ne zna da
je neznanje (Spinoza). Znanost moe dopustiti neistumaeno, ali ne moe dopustiti neistumaivo; tj.
ima stvari koje znanost danas nije u stanju istumaiti, ali koje se mogu istumaiti prirodnim putem i
koje e sigurno biti istumaene u budunosti. Pripustiti udo, znai tumaiti pomou transcendmcije
ono to se danas ne moe istumaiti znanstvenim putem ...
Danas znanost nije ba tako uvjerena u determinizam prirode. Na primjer, doputa se
mogunost sluaja, da se i ne govori o slobodi i nepredvidljivom u ljudskom ivotu, tako da nije
nelogino pomisliti isto tako da je mogua neka nadnaravna intervencija izvan prirodnih zakona.
82

Ali, ipak, danas se ljudima ne svia puno ideja Boga koji bi ukidao, obustavljao ili povreivao
svoje vlastite zakone. Djelovanje Boje u stvorenom svijetu dogaa se nuno unutar prirode; tj.
takoer unutar njezinih zakona. U stvari mi niti smo otkrili te zakone niti ih moemo zamisliti. To su
skrivene i na neko vrijeme nedjelotvorne moi stvorenog svijeta. Te moi je sam Bog stavio u
stvoreni svijet i one su, prema tome, svakog asa podlone njemu. Kad Bog uini neko udo, izvodi
na svjetlo i stavlja u pokret te skrivene mogunosti, koje bi inae bez njegova zahvata ostale tog asa
nedjelotvorne: udo je ostvarenje snaga, koje postoje u svijetu, prema njegovim vlastitim zakonima,
ali tako da se same po sebi ne bi mogle povezati na onaj nain kako se one pojavljuju u odreenom
asu. Premda udo znai izuzetak unutar onoga to zapaamo u svijetu kao stalno, ipak je sigurno da,
doputajui udo, doputamo isto tako da Bog djeluje u svijetu po zakonima koji su svojstveni tom
svijetu. udo, kao inicijativa Boja, savreno se i bez ikakvog otpora ukljuuje u razvoj svijeta.
83

Stvarno, svijet se razvija prema nekom blistavom zavretku kozmikih razmjera. Jedanput e se
i materijalni svijet, sada podvrgnut propadanju i vremenitosti, pridruiti konanoj slavi sinova Bojih
(Rim 8,1822). udom, Bog unaprijed ostvaruje iako samo djelomino, lik toga otkupljenog svijeta.
Svako je udo novo stvaranje Boje, koje nam daje nazrijeti ono to e jednom postati na svijet i mi
u njemu: novo nebo i nova zemlja,
84


82
Iskljuujui ono to se oznailo kao inflacija uda, koja je u prolosti pogodovala nepoznavanju znanstvenih
determinizama, koje je znanost otkrila, ostaje vrsta mogunost, da razum ne mora odbaciti uda, jer bi mogao doi u
protivurjenost sa znanstvenim determiniranom. Uistinu, determinizam naravnih zakona nije toliko krut, da ne bi
dozvolio neko povezivanje, neko krivudanje, neki pluralizam moguih izbora u razvoju pojava. Sam ivot, naroito u
svojim viim oblicima, a posebno u ovjeku, daje nam za sve to dokaz, to ga, kako izgleda, bioloka filozofija nije
shvatila u svoj njegovoj irini i znaenju: Francois Russo, La science et l'incroyance, u Nouvelle Revue Theologique,
106 (1974), 246265; navod prema kondenzaciji na panjolskom u Selecciones de Teologla, 15 (1976), 34.
83
De Groot, o. a, 1415.
84
Nita nas ne primorava, da vidimo udo kao neki samovoljni i strani zahvat Boji, kao da bi Bog sprijeio tok svog
vlastitog stvorenja. Naprotiv, udo ne ide protiv sila stvorenog svijeta, nego na divan, dobar i sretan nain ini da ona
zablistaju u pravcu 'uzdisaja i poroajnih muka' stvorenja (Rim 8,22). 'Moj Otac neprestano radi, zato i ja radim' (Iv 5,17).
Zbog svega toga, ne smijemo govoriti o 'povredi naravnih zakona'. Najbolje bi bilo rei, da udo ini ovjeka svjesnim da
ne zna to se moe dogoditi u njemu samom i u svijetu. ovjek se zaudi kad mu svijet dopusti spoznati togod od njemu
svojistvenih ciljeva. Vjernik po udu ide tragom poetne akcije novog stvorenja, u koje je ve uao uskrsli Gospodin: De
nieuwe katechismus, famozni Novi holandski katekizam iz g. 1966; navod prema panjolskom prijevodu, Barcelona 1969,
1089.
86

udo, dakle, pripada viziji ovog novog budueg svijeta ne pokraj, nazad, povrh ili ispod,
nego pred njim. Jedan 'drukiji svijet' i koji ide pred ovim, ne da ga uniti ili da mu oduzme stvarnost,
nego da pokae njegovu relativnost. Ne ponituje ga, jer se ocrtava jedino u perspektivi koju otvara
svijet naeg sadanjeg iskustva. Ali ono pokazuje njegovu relativnost, jer se predstavlja s obzirom na
njega kao dugoronije rjeenje. Kakve razloge imamo da zamiljamo neki svijet vii od sadanjeg?
Jednostavno to to nam ovaj svijet naeg sadanjeg iskustva ne izgleda dovoljan. Sposobni smo
utopijski ili ne zamisliti mogunost drukijeg i boljeg svemira nego to je ovaj. Dapae i
fatalistine vizije svijeta ukljuuju neki ciklini preporoaj, kao da predmnijevaju da se stvari ne
mogu iskljuivo svesti na sadanje stanje. I jo vie. Postoji ovjekova elja i mata. ovjekova elja
redovito ide dalje od onoga to se funkcioniranjem ovoga svijeta moe dobiti. A to se tie mate, u
opoj ekonomiji ljudskog ivota ,ona ima ulogu odbiti ono to je ve bilo uinjeno, s pogledom
uprtim u ono to bi moglo biti.
85

Perspektiva razlinog i vieg svijeta, kamo nas udo unaprijed uvodi, jest ne samo predmet
ovjekove nade, nego i zahtjev ljudskog duha. Kako rekosmo, vjera koja doputa udo jest razumna,
ali samo vjera ga moe dopustiti.
Ova razmatranja o odnosu Boga i naravnog reda u udu bila su potrebna da se zadovolji naa
znanstvena nespokojnost, ali su daleko od onog to zaokuplja Bibliju s obzirom na udo. Bibliju su
napisali ljudi posebnog naina miljenja, koje ne razaznaje skup uzroka koji se kreu u svijetu,
nego sve izravno svodi na Boga, jedini uzrok svih stvari. Za Bibliju, udo je jednostavno in Boji i
nita vie.
Ali za nas danas nije svejedno znati na koji je nain Bog (ili Isus) auktor nekog udesnog
ina. Zbog toga, na koji bilo nain se razumio odnos Boga i prirodnih zakona, uvijek treba imati pred
oima razliku izmeu takozvanog apsolutnog i relativnog uda. Apsolutno udo uvijek je
dogaaj, koji se, pri sadanjem razvitku svijeta, ne moe dogoditi bez izravne intervencije Boje, bilo
da se radi o ukidanju prirodnih zakona, ili da se radi o anticipaciji budueg svijeta unutar dinamike
dananjeg svijeta. Naprotiv, relativno udo jest udo samo s obzirom na nas i na stupanj naeg
razumijevanja prirodnih zakona. Doseg udesnog zavisit e od mjere znanstvenih spoznaja. Mnoge
osobe smatrat e udesnim neke dogaaje, koji e za druge biti posve prirodni.
Treba imati u vidni da su u mnogim sluajevima koji su smatrani udesnim, bili po srijedi
fiziki, premda nepoznati ili nedovoljno poznati uzroci kao to isto tako mogu biti po srijedi psihiki
uzroci, koji su danas strastveni predmet psihologije i parapsihologije: ozdravljenja, objave,
prikazanja, vizije, uvenja, telepatija, pronicljivost, predznanja, poruke s drugog svijeta..., itd. Zbog
svega toga, udo treba dokazati, a nikada pretpostaviti. Premda moe izgledati pretjerano, u praksi se
treba drati slijedeeg pravila: Koliko god bi udna i izvanredna mogla izgledati neka znanstvena
hipoteza, ne treba je omalovaavati, jer bi sto puta udnovatija i izvanrednija bila nadnaravna
intervencija.
86

Razumije se da se ni u ovim naravnim sluajevima ne moe iskljuiti udo ve unaprijed i
aprioristiki. Ne moe se iskljuiti mogunost, da bi

85
R Lapointe, nav. l.; navod prema kondenzaciji na panjolskom, u Selecciones de Teologia, 15 (1976), 250251.
86
Usp. A. Augustinovich , Notas sobre el pentecostalismo catolico, 72 i 80.
87

neka metafizika transcendentalna snaga iskoristila skup imbenika, kojima znanost tumai
neki fenomen.
87

Sve to treba primijeniti i na Isusova udesa u naim evaneljima. Neka su od njih oito
apsolutna, kao uskrsnua mrtvih ili zahvati u fizikom svijetu; i najvee od svih udesa, njegovo
vlastito uskrsnue. Ali neke druge dogaaje njegovi su suvremenici mogli smatrati udesima, dok su
u stvari oni mogli biti prirodni, premda njima nepoznati procesi. Ipak ni u ovim sluajevima ne moe
se unaprijed iskljuiti udotvorni zahvat Isusov; potrebno je razaznati stvarnost u svakom pojedinom
sluaju.
Za bibliko razumijevanje uda treba imati u vidu slijedee dvije stvari:
Najprije, da transcendentno i udesno nije isto: Budui da je transcendentno, upravo zato
to nadilazi naravne snage ovjeka i prirode, na svoj nain neobino i udesno, dolazi lako do krivog
zakljuka da je rije o posvemanjoj identinosti, tj. da reenica: 'Sve to je transcendentno jest i
udesno' vrijedi i obrnuto: 'Sve to je udno i udesno jest i transcendentno'. Pri tom se, meutim, ne
uvauje injenica da je ovjek vrlo ogranien i da sve to je po njegovu shvaanju ili po njegovu
iskustvu udesno, ne mora biti doista znak Bojeg djela. Inae bi svi luaci bili sveci .. ..
88

Nisu sva uda znakovi Boji. Ima izvanrednih stvari, koje izgledaju udesa, ali koje s
Bogom nemaju nita zajednikog. Tako moemo razumjeti stroge Isusove opomene, da se ne damo
prevariti, budui da udesne stvari mogu initi i zle osobe (usp. Mt 7,22) i lani kristi i lani proroci
(Mk 13,22). Sveti Pavao kae da e ih dapae initi i sam sotona preko Antikrista (2 Sol 2,9; usp. Otk
13,13).
Isto tako razumijemo zato Isus nikad ne pristaje da uini neko udesno djelo zbog samog
udesnog djela. Zamka koju mu je avao htio postaviti za vrijeme kunje, sastojala se upravo u tome,
i znamo s kakvom snagom ga je Isus odbio (Mt 4,111). Isto je tako odbio pismoznance i farizeje,
kad su zatraili od njega da im uini neko izvanredno udo (Mt 12,3839). Isto tako nije htio
pomou udesa zadovoljiti takmiarske elje svojih zemljaka iz Nazareta (Lk 4,23), niti bolesnu
znatielju Herodovu (Lk 23,89).
Treba zatim znati da udo nije odvojen in, koji samo ima svoj posebni smisao kao taj in,
nego da je dio spasonosnog plana Bojeg, i da prema tome ima puno iri smisao: Kranski Bog
posjeduje, obzirom na ovjeka, svoj spasiteljski plan i to prije no to ga je itko zamolio za neko po
sebno uslianje. Tako i udo, koje igra stanovitu ulogu u tom spasiteljskom planu, nije samo neki
proizvoljni ili hiroviti proboj sa strane transcendencije u redoviti tok prirode, u svojoj posebnosti
posve osamljen, nego se udo posve uklapa u spasiteljski boanski plan te slui objavi i ostvarenju
toga plana. udo je tu, dakle, podreeno nekom objektivnom redu koji stoji prije i ne zavisno od
svakog ljudskog htijenja ili izraene potrebe.
89

Tako smo doli do sri biblijskog pojma uda, do njegovog religioznog znaenja. udo je
objava (i djelomino ostvarenje) spasiteljskog plana Bojeg. Prema tome, ono se ne moe odijeliti od
Boje rijei; ono je i samo objavljujua rije Boja, samo to je izraena inom. Zato ga ne moemo
odvojiti ni od osobe i poslanja Bojeg Mesije, u koje se ono uklapa sasvim prirodno kao njegov nauk
i drugi njegovi egzemplarni gesti.
Jasno je, dakle, da transcendentni vid uda ne samo nije bitan za Bibliju, nego da je
drugorazredan. On je pretpostavka (Bog je autor uda). Stoji se

87
Usp. Wihelm Boll, Religionspsychologie, Mnchen 1965; navedena misao prema panjolskom prijevodu,
Barcelona 1869, 452.
88
V. Bajsi, na nav. mj., 55.
89
V. Bajsi, nav. ., 5354.
88

na tome da on ima objavnu dimenziju znaka i ostvarenja Bojeg plana po svom Kristu. Sama
transcendencija nije dovoljna, jer se ona uvijek moe loe tumaiti pa se takvim tumaenjima moe
doi ak do neoprostivog grijeha protiv Duhu Svetom (usp. 12,2232).
Ovdje moemo spomenuti samo neke najvanije toke koje se odnose na religiozno znaenje
uda:
1)U prvom redu, udesa su nerazrjeivo povezana s osobom Isusa kao Mesije, spasitelja i
poslanika Bojeg; tako su usko sjedinjena s njegovim poslanjem da bi zanijekati njih znailo
zanijekati cijelo Evanelje.
Moraju voditi do vjere u Isusa kao Krista, Sina Bojeg (Iv 20,31).
Moraju biti dokaz, da ga je Otac poslao (Iv 10,36).
Ona su Oevo svjedoanstvo o njegovom mesijanskom poslanju (Iv 5,36).
Lazarevo uskrsnue treba sluiti kao dokaz, da ga je Otac poslao (Iv 11,42).
Ozdravljenje uzetog ovjeka dokazuje da ima vlast opratati grijehe (Mt 9,6).
Ii po vodi dokazuje da je Sin Boji (Mesija) (Mt 14,33).
Natanael prepoznaje u njemu Sina Bojeg (Mesiju) (Iv 1,49).
Po udesima zna Nikodem da on dolazi od Boga (Iv 3,2).
Na pitanje nije li on Krist, odgovara pozivajui se na svoja udesa, koja treba da svjedoe za
njega (Iv 10,2425).
Tako Isus moe odgovoriti Krstiteljevim izaslanicima, da su njegova udesa dokaz da je on
Mesija i da on s njima zapoinje novo mesijansko doba l(Mt 11,25), kao to su navijestili proroci
da e se dogoditi u eshatolokim vremenima (usp. Iz 35,56; 61,1).
2)Ali udesa dokazuju ne samo da je Isus Mesija, nego i to da je boanski Mesija, u posjedu
boanske moi, zato to je bitno ujedinjen sa svojim Ocem.
Opratati grijehe moe jedino Bog a Isus pomou uda dokazuje da posjeduje tu vlast (Mt
9,3).
udesa dokazuju da je Otac u njemu i on u Ocu (Iv 10,37; 14,11).
Zbog toga, Lazarova bolest, s obzirom na udo koje misli uiniti, slui za to da se pokae
slava Boja i slava Sina Bojeg, po snazi Bojoj, koja sada djeluje u Sinu (Iv 11,4).
Na taj nain, udo u Kani pokazalo je njegovu slavu (mo), jer ga je uinio snagom
Bojom, koja je u njemu (Iv 2,11).
3)Budui da su udesa nerazdvojiva od Isusovog mesijanskog poslanja, isto su tako
nerazdvojiva od njegove evangelizacije ili poruke. Njegovo navijetanje i njegova udesa sainjavaju
jednu jedinu poruku; njegova su udesa rijei u akciji.
Na njegovim misionarskim putovanjima, propovijedanje evanelja o Kraljevstvu ide skupa
s njegovom udotvornom djelatnou (Mt 1,39; Mk 9,35).
Izabirao je Dvanaestoricu, da budu s njim i da im podijeli poslanje da propovijedaju i ine
udesa (Mk 3,1415).
Kad alje uenike na misionarski posao, daje im istu zadau da navijetaju evanelje i ine
udesa (Mt 10,78).
Stvarno, oni rade i jedno i drugo na svom apostolskom poslanju (Mk 6,1213).
4)Ali ipak, nikada udo ne moe zauzeti mjesto koje ima rije, i u usporedbi s rijeju ono je
drugorazredno. udo ne vodi nuno do vjere, dok bi rije trebala biti dovoljna za tu svrhu (Lk 14,31).
Puno vie vai to za Isusovu rije, jer prema javnom priznanju on je nauavao s takvim auktoritetom
89

kakav se nikad prije nije vidio (Mt 7,29). Stvarno, mnogi su povjerovali u njega samo zbog
njegove rijei, kao Samarijanci (Iv 4,41) ili dvorski inovnik (Iv 4,50). Isus hvali vjeru koja svoju
sigurnost ne osniva na fizikim dokazima (Iv 20,29).
5)Ali sa sivim tim, udo znai doprinos rijei; dodaje joj novu vjerodostojnost, pokazujui
mo i boansku vlast onoga koji izgovara rije (Iv 10,36 37; 14,11). udesa su boanska potvrda
poruke.
6)Budui da udesa dokazuju prisutnost i mo Mesijinu, i budui da je glavini predmet
Mesijinog poslanja Kraljevstvo Boje, udesa dokazuju u isto vrijeme, da se to Kraljevstvo ve
zapoelo njegovom prisutnou (Mt 12,28). A to opet znai da je svrilo kraljevstvo sotone. Odatle
veliko znaenje uda kao pobjede nad sotonom.
Sotona se doepaje vlasti nad svijetom izravno posjednuem;
90
ali iskoritava i svaku slabost
dananjeg svijeta (posljedica prvog grijeha, usp. Post 3,1619) da posije ljulj (Mt 13,25) i tako
proiri svoju vlast.
Bila je, dakle, neizbjeiva borba izmeu Mesije i sotone. Ovaj dvoboj poinje kuanjem u
pustinji (Mt 4,111), gdje Mesija pobjeuje: simboliki (preludij onoga to e se stalno dogaati u
udesima.
Izravna borba (i pobjeda) nad sotonom odigrava se u izgonjenju zlih duhova; zbog toga su tako
esti ti sluajevi (kod sinoptika; u Iv nema nijednoga). Isus to ini snagom Duha Bojega
(boanskom mou), kojim je bio obdaren pri svom krtenju; i budui da je Duh Boji protivan duhu
zla, dokaz je to da je ve dolo Kraljevstvo Boje (Mt 12,28).
Ali svako Isusovo udo znai poraz sotone a ne samo kad izgoni zle duhove. Uistinu, svako je
udo popravak nekog zla u prirodi, neke prirodne nesree ili nedostatka (bolesti, neprijateljskih
prirodnih elemenata, smrti), to je sve oruje u vrajim rukama. Na taj nain, svako udo tjera sotonu
iz jednog dijela njegovog carstva.
Tako su udesa stvarni prednastup eshatolokog Kraljevstva, tog novog svijeta, u kojem vie
nee biti nikakvih nesrea ni zala.
Tu istu vlast Isus predaje i svojim apostolima: ali duhovi se i njima pokoravaju, premda uvijek
u ime Isusovo (Lk 10,17).
Razumije se da pobjeda nad sotonom nije definitivna. Zanimljivo je primijetiti da se on,
poraen u pustinji, povlai, ali do (pogodnog asa (Lk 4,13). Ta prilika odlunog napada prua mu
se uoi Isusove smrti, kad se on slui Judom (Lk 22,3) i onima koji ga osuuju na smrt (Lk 22,57). U
toj zgodi izgledalo je kao da je sotona pobijedio ali je kasnije postalo oito, da je tu doivio najvei
poraz. Ipak, on se nikad ne umara i nastavit e sa svojim napadajima sve do konca svijeta. Ali, on je
ve pao s neba kao munja (Lk 10,18): nema vie nikakve nade u pobjedu. A definitivni poraz
zakljuit e se definitivnom borbom na posljednjem sudu (Otk 20,10).
7)Poslije izloenog, bolje se razumije znaenje uda kao znaka. Ono je simbol, vanjsko
oitovanje vie stvarnosti. Ono je simbol Mesijine prisutnosti, autentinosti njegovog poslanja,
vrijednosti njegove poruke, njegove pobjede nad sotonom...
To simboliko znaenje izraava se ve samom rijeju, kojom naa evanelja oznauju udo:
znak (grki, semeion, plural semeia).
Nalazimo ovu rije ve u sinopticima (Mt 12,3839; 16,1.4; 24,30; Mk 16,17; Lk 23,8, itd.),
premda uz druge izraze,
91
dok je ona u etvirtom evanelju

90
Za teoloko-pastoralni. sud o toj stvari, usp. A. Augustinovich , Notas sobre el pentecostalismo catolico, 8897.
91
Thaumasiia (divni ini, koji pobuuju pozornost i udivljenje); dynameis (moi, ini koji pokazuju mo); terata
(uda, udesni ini).
90

postala struni izraz, iskljuivi nain da se oznai udo, kad o njemu govori evanelist ili druge
osobe osim Isusa.
92
Zanimljivo je da u ovom evanelju Isus, kad govori o svojim udesima, ne
upotrebljava ovaj izraz, nego rije djelo (grki ergon, plural erga).
93
Samom uporabom ovih
dviju rijei kao da bi se htjelo rei, da su udesa objektivno, za cijeli svijet, znakovi ili simboli, ali da
nisu to isto za Isusa: za njega su djelo, svojstveno Boje djelovanje u njemu.
to se tie udesa koja donosi etvrto evanelje, posebna simbolika nekih od njih jasno je
naznaena Isusovim govorima ili izjavama, izriito povezanim s udom: takav je sluaj umnaanja
kruhova (pagl. 6), slijepca od roenja (pogl. 9), Lazarovog uskrsnua (pogl. 11) i udesnog ribolova
(pogl. 21). To ne znai, da druga udesa nisu znakovi, nego da njihovu simboliku treba odrediti
prema cjelovitom kontekstu evanelja.
Da se povratimo sada na opu liniju znaka. Osim ve spomenutih znaenja mogu se naglasiti
jo i ovi:
udo je znak moi, znak vrhovne moi, kojoj se sve podlae (usp. Mk 4,41). Odatle rije
mo (grki dynamis) da se oznai udo.
94
Naravno, radi se o Bojoj moi. Isus je lijeio mou
Gospodnjom (Uk 5,17).
udo je znak Bojeg djelovanja u svijetu po Isusovoj osobi. Uistinu, sve to Isus radi, to Bog
radi u njemu (Iv 5,1921). I budui da Bog nikad ne moe prestati djelovati u svijetu, tako isto i Isus
mora uvijek biti aktivan (Iv 5,17). Tako se moe Istumaiti zato Isus rabi rije djelo: on je
uvjeren, da je udo djelo Boje u njegovoj osobi, i da ga drugi mogu zapaziti kao znak tog djela. On
je u svemu bitno sjedinjen s Ocem; njegovo poslanstvo sastoji se u tome da dovri djelo Oevo (Iv
4,34; 17,4).
Kako smo vidjeli, udo je simbol slave Boje (Iv 2,11; 11,4.40), upravo jer je simbol
boanske snage, koja se sada oituje u Isusu.
Konano, udo je znak Isusove dobrote, njegovog razumijevanja ljudskih potreba (Mk
8,1; lik 7,13).
8) Ali udo nije mrtav znak, nego uspjean. Ostvaruje ono to znai. Kako rekosmo, stvarno
anticipira, u jednom dijelu dananjeg svijeta, definitivno kraljevstvo, gdje vie nee biti oporbi, ni
bolesti, ni smrti.
9) udo je usko povezano s vjerom, samo to ta povezanost, na prvi pogled, moe izgledati
dvoznana. S jedne strane, kae se, da udo moe i treba voditi do vjere, a s druge strane zahtijeva se
vjera kao prethodni uvjet za udo ... Treba imati u vidu razna znaenja vjere u ovom odnosu i razne
asove toka dogaaja.
Prvi as: potrebne su neke prethodne dispozicije da se prihvati udo, biti prethodno
otvoren prema vrhunaravnom. Vjera je tu isto to i povjerenje. Povjerenje u njegovu osobu, i jo
konkretnije, povjerenje u njegovu vrhunaravnu mo (usp. Mk 2,5; 5,28-34; 10,5152; Lk 17,13,19).
Isus ga zahtijeva od onih koji od njega trae udo; taj zahtjev se pretpostavlja u njegovim izjavama
slijepcu iz Jerihona (Mk 10,52) i izlijeenom gubavcu (Lk17,19),


92
Sam Isus nikada ne rabi te rijei osim u sloenom izrazu znakovi i uda (semeia kal terata), kao u Iv 4,48 i barem u
nekim kodeksima Iv 6,36 (radi toga, sloeni izraz na ovom mjestu je vjerojatniji, iako manje zastupan). Kako je rabe
evanelist i druge osobe usp. Iv 2,11.18,23; 3,2; 4,54; 6,2.14.30; 7,31; 9,16; 10,41; 1.1,47; 12,18.37; 20,30.
93
Iv 5,20.36; 7,21; 9,3.4; 10. 25.32.37.38; 14,10.1,1.12; 15,24; 17,4. Jedanput i braa Isusova govore o njegovim
(djelima (Iv 7,3). Iz konteksta je jasno da se odnose na udesa, ali kao na dio njegovog djelovanja, a da im ne pridaju
neko transcendentno znaenje.
94
Mt 7,22; 11,10.21.23; 13,54.58; 14,2; Mk 9,39; Lk 19,37, ito.
91

kad im kae, da ih je njihova vjera spasila. Ali ga zahtijeva (i hvali) i kod onih koji trae udo u
korist drugih osoba: od onih to su doveli uzetoga (Mk 2,5), od Jaira (Mk 5,36), od padaviarevog
oca (Mk 9,23), od stotnika (Lk 7,9).
Tako je neophodna ova prethodna vjera, da zbog nevjere Nazareana Isus nije uinio ondje
mnogo udesa (Mt 13,58); to vie nije mogao da ih uini (Mk 6,5). Oito, ne radi se o
metafizikoj, nego o moralnoj nemogunosti. Bez prethodnih dispozicija, udo ne znai nikakvu
duhovnu dobrobit ni za koga; naprotiv, moglo bi se pretvoriti u djeje igranje ili glumako isticanje, a
to Isus nikako nije htio dopustiti.
Sluaj Nazareta samo je konkretni sluaj nedostatka potrebnih dispozicija. U etvrtom
evanelju, taj stav zauzimaju osobito politiki, socijalni i religiozni efovi naroda. Taj se stav osniva
na raznim moralnim uzrocima, koji su opreni otvorenosti prema vrhunaravnom: fanatiki legalizam
(5,16; 9,16), nacionalistike mesijanske tenje (5,43), traenje osobne slave (5,44), oholost koju daje
poznavanje zakona (7,4849), strah da se ne izgube postignuti poloaji (1.1,4748), zavist (12,11),
itd. Sve to dovodi do onog strahovitog sljepila, koje ini nemoguim pristup k istini (9,34; 12,40).
95

Drugi as: kad ve postoje potrebne prethodne dispozicije, udo moe dovesti do autentine
vjere, do savrene vjere (usap. Mt 11,2024; Mk 8,1721). Pod tim se razumije vjera u Isusovu
osobu; u transcendentni znaaj njegove osobe; vjera da je on Krist-Mesija (Iv 7,31; usp. 9,3538;
20,31), poslan od Boga i jedno te isto s Bogom (Iv 3,2; 9,16; 10,36). Vidjeti ono to smo rekli pod br.
1.
udo moe dovesti do vjere, ali nije nuno da tako bude; vjera je uvijek slobodna; udo ne
pravi sile naem pristanku (usp. Lk 16,31); zbog toga neki mogu i dalje biti nevjerni, iako su
prisustvovali udesima (Iv 15,24; 7,45; 12,37). Ali njihova nevjera ne moe imati isprike (Iv
15,24; 9,41), zato to se svojevoljno zatvaraju pred mogunou vjerovanja, koju im Bog prua.
udo, dakle, omoguuje vjeru, a ova, sa svoje strane, vodi do autentinog razumijevanja uda.
Samo vjera u Isusa kao Mesiju i Sina Bojega moe dosegnuti pravi smisao uda. Ono to je ovdje
vano, nije sam povijesni in, nego ono to se iza njega skriva i to se samo po vjeri moe vidjeti.
ovjek koji ne vjeruje moe prisustvovati nekom udu a da ne prihvati njegovo religiozno znaenje
(Iv 4,48); moe priznati njegov udesni znaaj i njegov transcendentni uzrok, ali neispravno tumaei
tu transcendenciju (Mk 3,22). I sami uenici mogu ne razumjeti neko udo (Mk 8,1721). Tako se
moe istumaiti Isusovo ponaanje u nekim sluajevima: to, na primjer, kako smo ve vidjeli, da ne
pristaje uiniti udo, kad mu se to trai iz elje za udesnim ili iz bilo kojeg drugog lanog motiva; ili
da ne pridaje vanosti prianjanju uz njegovu osobu, koje se oslanja iskljuivo na vanjski udesni in
(Iv (2,2324; 4,48) ili na neki interes koji se od toga ima (Iv 6,26). Tako se tumai takoer njegova
stalna praksa, kojom je zabranjivao da se njegova udesa razglauju (Mk 1,44; 3,12; 5,43; 7,36; 8,26,
itd.): govoriti o nekom udesnom inu, ne znai izraziti cijelu njegovu stvarnost; ispripovijedati neki
udesni in u njegovoj povijesnoj golotinji nekom nevjerniku, ne samo da mu nee donijeti nikakve
duhovne koristi, nego moe jo imati sasvim protivne uinke.

95
O misteriju idovske nevjere u etvrtom evanelju usp. A. Augustinovich, Critica determinismi joannei, 151190.
92

Trei as: kad ovjek ve vjeruje u Isusa-Mesiju, udo moe jo poveati, produbiti i pojaati
njegovu vjeru (Iv 2,11).
10)S obzirom na autentinost Isusovih udesa, njegovo zahtijevanje prethodnog povjerenja
moglo bi navesti nekog na misao da se radi o sugestiji ili autosugestiji. Ali ta sumnja nije opravdana.
Kako smo vidjeli, Isus nekada ne trai vjeru od onih koji su izravno zainteresirani, nego od onih koji
ih predstavljaju. U drugim zgodama, uope ne zahtijeva prethodnu vjeru (barem evanelisti o tom ne
govore): to je sluaj s udom usahle ruke (Mk 3,16), sa sinom naimske udovice (Lk 7,1115), sa
zgrenom enom (Lk 13,1013), s bolesnikom od vodene bolesti (Lk 14,16). A u drugim
zgodama on djeluje iz udaljenosti, iskljuujui tako svaku mogunost sugestije: to je sluaj stotnika
(Lk 7,110) i Kananejkine keri (Mk 7,2430).
Na isti nain, ne moe se govoriti o maginim smicalicama. To je posve oito kod udesa iz
daljine. Ali je oito takoer u sluajevima gdje se udo dogaa jednostavnim doticajem (Mk 1,41), ili
uzeti ruku i pozvati (Mk 5,41), ili jednostavno zapovijedajui: da bolesnik ustane (Mk 2,11), da
isprui ruku (Mk 3,5), da umukne more (Mk 4,39).
Iznad svega postoji Isusova savrena moralna estitost, koju priznaju ak i njegovi najgori
neprijatelji (Mt 22,16).
Ovdje bi se moglo postaviti pitanje, nije li Isus, osim vrhunaravne boanske moi, posjedovao
i neku naravnu parapsiholoku snagu. Razlog za to pitanje mogli bi nam dati tekstovi kao Lk 6,19
(sve je mnotvo trailo da ga se dotakne, jer je iz njega izlazila sila dynamis koja je lijeila
sve) ili Lk 8,46 (Mk 5,30) (Isus, osjetivi odmah silu dvnamis koja je iz njega izila ...).
Mislim da se kod Isusa moe dopustiti takva posebna prirodna energija, koja bi djelovala ak i
automatski, mimo njegove volje, premda bi kasnije toga bio svjestan (sluaj ene bolesne od
krvarenja). Ove dvije moi nisu protivne jedna drugoj. Bog moe upotrijebiti za svoje ciljeve i ove
izvanredne prirodne sposobnosti.
Ali. ipak, sam evanelist Luka istumaio nam je u emu se sastojala ta Isusova sila
(dynamis) kojom je lijeio: da je to bila snaga Boja (Lk 5,17). Pomou nje je on inio i druga udesa
(Lk 4,36); nju je on predao i svojim apostolima (Lk 9,1; 10,19). I u sluaju ene bolesne od krvarenja
udo se izriito pripisuje njezinoj vjeri (Lk 8,48), da se predusretne svako naravno tumaenje.
11)to se tie povijesnog znaaja Isusovih udesa, treba se sjetiti onoga to smo rekli o
povijesnom znaaju evanelja i Isusove osobe uope. udesa su tako nerazdruivo ujedinjena s tom
osobom, s njezinim poslanjem i porukom, da bi zanijekati njih znailo oduzeti svaku vrijednost toj
poruci.
udo apriorno nijeu oni koji ne doputaju mogunost vrhunaravnog reda; oni koji ne mogu
zamisliti da bi se Bog mogao mijeati u stvari ovog svijeta.
Poznato je da su apriorne tvrdnje sumnjive i slabe. Uostalom, to se bez obrazloenja tvrdi, bez
obrazloenja se i nijee...

9) KRATKI BORAVAK U KAFARNAUMU
(TREA SEDMICA OUJKA G 28)
IV 2,12

Kae se da je Isus siao u Kafarnaum poslije toga, to u kronolokom redoslijedu znai
poslije svadbe u Kani.
U evaneoskim tekstovima esto se spominje Kafarnaum, grad smjeten na sjevernoj obali
Tiberijadskog jezera. U ono vrijeme bio je to napredan
93

i vaan grad. Kao pogranino mjesto (izmeu Filipovog teritorija i teritorija Heroda Antipe),
imao je carinarnicu, vojniku postaju i, naravno, sinagogu. Kako emo vidjeti u svoje vrijeme, Isus je
za vrijeme svog galilejskog djelovanja razvio veliku misionarsku djelatnost u ovom gradu; ne samo
to, nego ga je izabrao i za stalno boravite u tom periodu; bolje reeno, za neku vrstu misijskog
sredita, odakle je putovao po cijeloj Galileji. Ipak, sva ta ljubav i sav taj napor posveeni ovom
gradu, nisu ostavili nikakvog neposrednog rezultata; to nije jedini Isusov neuspjeh.
96

Skupa s Isusom, sili su u Kafarnaum. njegova majka, braa i uenici.
Majka je ve bila na svadbi u Kani.
Braa Isusova jesu njegovi vie-manje blii roaci; imat emo prilike govoriti o njima.
Evanelist ne spominje da bi bili prisutni na svadbi u Kani; vidi se da su se kasnije pridruili ovoj
skupini; ili je moda Isus uinio kratki izlet iz Kane u Nazaret i onda se povratio s njima.
injenica da cijela obitelj ide u Kafarnaum ne znai da mijenja boravite, selei se iz Nazareta
da se nasrtani u Kafarnaumu. Radije treba misliti sasvim protivno. Isus je definitivno ostavio svoju
obitelj, svjestan svih posljedica tog ina, da bude potpuno slobodan za Kraljevstvo Boje. Sigurno je,
da nema nikakve namjere povratiti se na prijanji ivot. Kasnije, nastanit e se privremeno u
Kafarnaumu, ali e njegova obitelj ostati i dalje u Nazaretu.
Prisutnost je uenika (mekih ih rukopisi ne spominju) razumljiva: kako smo vidjeli, oni prate
Isusa u svim ovim prvim misionarskim iskustvima.
Skupina nije ostala puno vremena u Kafarnaumu; najvie sedmicu dana. Vjerojatno u
slijedeem retku moemo nai razlog toga. Bila je blizu Pasha te godine. Isus ima namjeru
hodoastiti u Jeruzalem. Prate ga ve spomenute osobe i, sigurno, mnoge druge skupine Galilejaca.
Kafarnaum je samo prolazno mjesto.
Da se ode iz Galileje u Jeruzalem, redovno se upotrebljavao krai put preko Samarije. Ali,
Samarija nije bila uvijek siguran teritorij (zbog neprijateljstva njezinih stanovnika), osobito kad se
radilo o veim skupinama idova. Zbog toga (znamo to od Josipa Flavija), nekada bi radije izabrali
dui ali sigurniji put po jordanskoj dolini. Iz Kafarnauma bi putnici obilazili


96
Ve godine 66. poslije Krista (podatak je uzet iz Josipa Flavija) Kafarnaum je bio sveden na kategoriju sela. Sudei po
nekim rabinskim izvorima, u I. st. veina njegovih stanovnika pripadala je kranskoj zajednici. U IIIII. st mjesto je
doivjelo veliki, procvat idovstva. U IV. st., obraeni idov, knez Josip od Tibarijade, sagradio je ondje crkvu na mjestu
gdje se mislilo da je bila kua sv. Petra. Mjesto je balo potpuno porueno g. 665. Nekoliko mjesta u blizini jezera
svojatalo je istovjetnost s Kafarnaumom, ali danas ne moe biti nikakve sumnje da se radi o mjestu zvanom Tell Hum,
oko 4 km zapadno od ua Jordana. Svjedoanstva stare kranske predaje (usp. Baldi, Enchiridion, br. 432458) bez
sumnje idu u prilog toj identifikaciji. Franjevci tu posjeduju rezidenciju blizu ostataka (sada djelomino rekonstruiranih)
neke sinagoge, koja sigurno nije ona iz evanelja (Lk 7,5), nego nekoliko vjekova kasnija, iako je moda sagraena na
istom mjestu gdje je stajala ona evaneoska. Ima ve nekoliko godina (od 1968) otkako su franjevaki arheolozi
Kustodije Svete Zemlje izvrili iscrpno arheoloko prouavanje Kafarnauma. Rezultati tih radova mogu se vidjeti u
njihovim znanstvenim izvjetajima, objavljenim u Jeruzalemu. Otkriven je grad iz vremena evanelja, sa svojim ulicama i
trgovima. Ali najvaniji pronalazak bila je lokalizacija kue sv. Petra i njegovog brata Andrije, koja je najvjerojatnije
sluila Isusu i njegovoj skupini kao rezidencija za vrijeme javnog djelovanja u Galileji. Ovih dana javlja Kustodija Svete
Zemlje, da ima gotov nacrt za zatitu kue sv. Petra, i da je ve dobila dozvolu gradnje od izraelske vlade ....; usp. Tierra
Santa, sijeanj-veljaa 1982, str. 43. Vie o tom Memorijalu i uope o arheolokim nalazima u Kafarnaumu donosi Tierra
Santa ad oujka-travnja 1962, str. 6588.
94

jezero (po zapadnoj ili po istonoj strani), i onda bi ili dolinom Jordana, odakle bi se uspinjali
u Jeruzalem starim putem, koji je preko brda izlazio na Maslinsku goru.

10) ISUS STIE U JERUZALEM
(MALO DANA PRIJE 30. OUJKA G. 28)
Iv 2,13

Iz Kafarnauma, gore opisanim putem, Isus je uziao u Jeruzalem. Tim hodoaem on
izvruje obavezu koju je imao svaki odrasli idov.
Put od jezera do Jeruzalema mogao je trajati oko tri ili etiri dana.
Pasha je bila blizu. Uistinu, kad je Isus stigao u Jeruzalem, naao je tu komeanje koje je
odavalo blizinu svetkovine. Do nje ima jo moda etiri ili pet dana.
Kao to znamo, Pasha se one godine 28. (prva u njegovom javnom djelovanju) slavila 30.
oujka.
oOo
Kad je Isus stigao u Jeruzalem za prvu Pashu svog javnog ivota, etvrto evanelje pripovijeda
nam kako je istjerao trgovce iz hrama i kasniju raspravu sa idovima (Iv 2,1422). Ali slino
kazivanje nalazimo i kod sinoptika samo to je oni pripisuju zadnjoj sedmici Kristovog ivota, tj.
nekoliko dana prije posljednje Pashe (Mt 21,1217; Mk 11,1519; Lk 19,4548).
Narav naega rada primorava nas, da se ve sada odluimo u ovom problemu: da li se u oba
sluaja radi o istom dogaaju i kad se on dogodio.
Ovo je pitanje vrlo staro i mnogo se o njemu raspravljalo. Ja u se osvrnuti samo na bitne toke
te rasprave, nastojei izvui zakljuak koji mi se ini najuvjerljivijim.
1) Prije svega treba napomenuti da se ovdje ne radi o samom dogaaju, nego o evaneoskom
kazivanju. Iako se dopusti, da ova kazivanja predstavljaju jedan jedini izgon trgovaca i da se on
dogaa pri zadnjoj Pashi (kao kod sinoptika), mora se pretpostaviti kao sigurno da je Isus naao
trgovaca u hramu i za prve Pashe. Iz tekstova izlazi jasno jedna stvar: da je u pashalno vrijeme
postojao taj obiaj, da bi se zadovoljilo potrebama mnogih hodoasnika koji su se tom zgodom
slijevali u Jeruzalem. Doputa se da se sam in izgona mogao dogoditi dvaput; za prve i za posljednje
Pashe. Pitanje je da li kazivanja o izgonu, kod Iv i kod sinoptika, govore o samo jednom ili o dva
razliita dogaaja.
2) Razlozi za dva izgona su slijedei:
razliite kronoloke okolnosti;
razlika u raspravi, koju Krist dri sa idovima poslije izgona: Ivanovo kazivanje (2,1822)
pretpostavlja drukije okolnosti od onih u sinoptika (Mt 21,1417; Mk 11,1819; Lk 19,4748).
3)Glavni razlog da se dopusti samo jedan izgon jest oita slinost dviju naracija. Ne priznati tu
injenicu rekao bi P. Lagrange ilo bi ve protiv samog dostojanstva katolike egzegeze.
Ali ni oni koji doputaju samo jedan izgon, ne slau se u vremenu kad se to dogodilo, da li za
prve ili za posljednje Pashe. Ima dobrih razloga za jedno i za drugo vrijeme.
95

4)Ovo su razlozi za prvu Pashu (Iv):
Iv pie posljednji i moe imati nakanu da ispravi neke stvari, stavljajui ih na svoje pravo
mjesto.
Iv je mogao staviti ovaj dogaaj bilo za prve bilo za posljednje Pashe, jer spominje tri
svetkovine. Ako pripisuje taj dogaaj prvoj Pashi, znai da to radi svjesno. Sinoptici, naprotiv, nisu
mogli uiniti drukije, jer nemaju mjesta za tri Pashe.
Kronoloka biljeka Iv 2,20 (46 godina gradnje hrama) bila bi u skladu s prvom Pashom (g.
28). Prema Josipu Flaviju, Herod je poeo gradnju hrama 18-e godine svoje vladavine, to bi
odgovaralo g. 20/19. pr. Kr. Ako se kao poetak uzme g. 19. pr. Kr., svretak perioda od 46 godina
podudarao bi se s g. 28. posl. Kr.
97

5)Ovo su razlozi za posljednju Pashu:
Ovaj izvanredni dokaz mesijanskog dostojanstva sa strane Isusa, koji se tek postepeno
objavljivao, slae se puno bolje s koncem nego s poetkom njegove slube.
Isusove rijei o ruenju hrama u tri dana (Iv 2,19) citirane su na njegovom sudskom procesu
(Mt 26,61; Mk 14,58; usp. Mt 27,40), to bi znailo da se radi o skorom dogaaju.
Isusova otvorena aluzija na svoju smrt (Iv 2,19.2122) razumije se bolje, ako je izgovorena
u vremenu kad je ve bila nareena.
6)S ovim jo uvijek nije iscrpljen problem. I oni koji doputaju samo jedan izgon, ne slau se u
tome kad se odrala rasprava koja je iza toga slijedila.
Jedni misle da se radi o dvjema razliitim raspravama: ona etvrtog evanelja (Iv 2,1822)
dogodila bi se poslije izgona trgovaca, za prve Pashe; a ona kod sinoptika (Mt 21,1417 i paral.)
bila bi jedna od tolikih kontroverzija koje je Isus imao zadnje sedmice svog ivota.
Drugi, naprotiv, misle da se kod Iv i kod sinoptika radi o jednoj te istoj raspravi, koja bi se
dogodila za vrijeme posljednje Pashe (kao kod sinoptika), jer se ini da se bolje slae s vremenom
prije muke.
7)to moemo konano rei?
Nije nuno pretpostaviti dvije rasprave. Razlike izmeu ova dva kazivanja nisu takve, da se
ne bi mogla u njima vidjeti jedna te ista stvar, pogotovo ako se uzme u obzir, da je Iv mogao imati
nakanu ovdje, kao i u mnogim sluajevima, da upotpuni sinoptike.
Ova jedina rasprava dogodila se za vrijeme posljednje Pashe (blizu muke); mislimo, da su
gore navedeni razlozi (br. 5) prilino uvjerljivi.
Izgleda neosporivo da se mora dopustiti samo jedan izgon. Slinost izmeu dvaju kazivanja
uistinu je takva, da bi bilo zaista neozbiljno pretpostaviti da se radi o dvjema razliitim stvarima.
Kronoloke razlike ne znae neku neprevladivu potekou: kod Iv se moe raditi o loginom
rasporedu dogaaja, kao to je est sluaj u svim naim evaneljima.
Razlike u raspravama isto tako nisu neprevladive, kako smo vidjeli.

97
Tekst oznauje da su radovi trajali 46 godina. To povijesno nije posve tono. Prema Josipu Flaviju, rekonstrukcija je
bila potpuno svrena tek g. 63. posl. Kr., kad su bili otputeni svi radnici... Moda su ve u Isusovo vrijeme bili svreni
glavni radovi, pa bi tako bio opravdan ovaj izraz; ili se jednostavno govori o trajanju radova od poetka do ovoga datuma.
U svakom sluaju, ovaj kronoloki podatak (Iv 2,30) mnogo je nesigurniji i mnogo kontroverzniji nego to komentari
redovito pretpostavljaju; usp. Holzmeister, Chronologia, 8591.
96

Izgleda, da se ovaj jedini izgon ne moe staviti u vrijeme prve Pashe (kao kod Iv), nego da
ga treba staviti za vrijeme posljednje Pashe (kao kod sinoptika). Navedeni razlozi su dovoljni.
Kod Iv se radi o knjievnom i loginom rasporeaju dogaaja. U ovom dijelu evanelja nalazi
se cijeli niz javnih Krstiteljevih svjedoanstava o Isusu, tako da je evanelist mogao smatrati
zgodnim da nadoda i ovo drugo svjedoanstvo samoga Isusa o svojoj osobi.
Prema tome, iako inae puno cijenimo kronoloke vijesti etvrtog evanelja, ovdje smo
primorani ne slijediti njegov redoslijed; u ovom kontekstu, dakle, neemo govoriti o izgonu trgovaca
iz hrama, nego ga ostaviti za posljednju sedmicu Isusova ivota.

11) PRVI VJERNICI U JERUZALEMU
(PRVA SEDMICA TRAVNJA G. 28)
Iv 2,2325

Svetkovina Pashe trajala je sedmicu dana. Isus ju je cijelu proveo u Jeruzalemu. Uzevi u obzir
da je stigao u prijestolnicu nekih pet dana prije svetkovine, njegov boravak u gradu tom zgodom
potrajao bi do dvije sedmice: dovoljno vremena da mu omogui predstaviti se jednom svom
posebnom sluateljstvu, sastavljenom od gradskih stanovnika i od mnotva hodoasnika, koji su stigli
sa svih strana.
Isus je sigurno iskoristio prisutnost tog mnotva da propovijeda. Evanelist ne govori o tome,
ali spominje udesa to ih je tom zgodom uinio; u ono prvo vrijeme to je najvie svraalo pozornost.
On biljei takoer prve reakcije pred tim udesima: ovdje reakcije svijeta uope; u slijedeem
odlomku, reakcije farizeja po imenu Nikodema.
Kae se, da su mnogi povjerovali u njega, upravo zbog udesa koja su vidjeli. Vjera koja se
osniva na udesima. Vjera koja se ne svia Isusu; on nema povjerenja u takvu vjeru. Mjesto vjere,
radije bi trebalo govoriti o asovitom priznanju, o prolaznom entuzijazmu, to ga pobuuju udesna
djela. Ve znamo da ono to je u udu vano nije njegov udesni oblik, nego to da je znak
vrhunaravnih stvarnosti. Vjera koja se raa od uda, trebala bi biti vjera u Isusovu osobu kao Mesije i
poslanika Bojeg i Sina Bojeg. Tako nije u ovom sluaju. I Isus je to znao. Dovoljno mu je bilo
samo vidjeti neku osobu, pa da proita njezinu unutranjost; o tom njegovom viem poznavanju
stvari ve smo govorili drugom zgodom.

12) RAZGOVOR S NIKODEMOM
(PRVA SEDMICA TRAVNJA G. 28)
Iv 3,112

Isus je, bez sumnje, ostao u Jeruzalemu cijelu prvu sedmicu travnja, tj. cijelo vrijeme trajanja
svetkovine i dok je bilo hodoasnika u gradu. Ova mnotva svijeta bila su mu dobro dola za njegove
misionarske svrhe. Zatim emo ga vidjeti kako ostavlja Jeruzalem i ide po pokrajini Judeji (Iv 3,22).
Prije tog misionarskog izleta, tj. jednog od tih dana osmine Pashe, on ima razgovor s Nikodemom.
97

Osobe kao Nikodem kljune su osobe u idovskom drutvu. Pripadao je skupini farizeja, bio je
lan Velikog vijea (grki arhon, prvak) i jo k tomu uitelj (r. 1 i 10); kao to je netko rekao
sama sr idovstva.
Taj ovjek ide Isusu u posjet. Budui da se radi o ovako velikoj linosti, taj in ima veliko
znaenje: znai da je ovaj novi prorok bio u stanju u malo dana privui ozbiljno pozornost na sebe i
osoba koje se ne zadovoljavaju s malim. Nije da Nikodem ve vjeruje, ali postoji u njemu iskreni
interes, da temeljitije upozna ono to mu se na prvi pogled predstavlja sa svim oznakama ozbiljnosti i
vieg jamstva.
Nikodem dolazi na razgovor Isusu nou, sigurno iz straha pred svojim kolegama farizejima.
Jo su neki istog poloaja kao i on simpatizirali s Isusom, ali potajno, sigurno iz istog straha (12,42;
npr. Josip iz Airimateje: 19,38). Kasnije, Nikodem e izraziti svoja uvjerenja s vie slobode (7,50
51) i uestvovat e velikoduno u Isusovom pogrebu (19,39).
Nikodem poinje razgovor. Obraa se Isusu kao Uitelju, i priznaje mu to svojstvo na osnovi
udesa koja je uinio, a koja su oiti znakovi prisutnosti Boje u njemu i da ga je Bog poslao; prema
tome, i nauavat e s boanskim auktoritetom.
injenica da naglaava njegovo svojstvo uitelja otkriva nakanu njegova posjeta: on eli uti
neto o Isusovoj nauci.
Isus se tada otkriva govorei o jednom predmetu koji je bitan: o potrebi nekog novog stanja u
ovjeku, u vidu novih stvarnosti koje on donosi. Kae mu da je potrebno roditi se iznova (ili
odozgo; tj. od Boga; ovaj izraz moe znaiti obje stvari; u stvari, dolaze na isto), da se vidi
Kraljevstvo Boje.
Kraljevstvo Boje, na ovom mjestu, isto je to i sjedinjenje s Bogom, definitivno spasenje u
povezanosti s Bogom. Vidjeti Kraljevstvo, isto je to i ui u njega (r. 5); tj. uestvovati u njemu,
iskusiti ga. Dakle, da se doe do tog iskustva, potrebno je novo roenje, preporoaj (ili roenje od
Boga); znai da treba promijeniti potpuno nain ivota, postati novi ovjek, kao novoroene.
Drugom zgodom rei e Isus da je potrebno postati kao djeca, da se ue u Kraljevstvo (Mt
18,3).
Nijedna razumna osoba ne moe ovdje pomiljati na neko novo fiziko roenje; ali Nikodem
se priinja da ga tako razumije, eljan nastaviti dijalog i dobiti neka daljna razjanjenja. Njemu je
takva tvrdnja jednostavno apsurdna.
Isus mu sada stvarno bolje razjanjuje svoju tvrdnju. Da se ue u Kraljevstvo Boje da se
uestvuje u boanskom ivotu neophodno je potrebno preporoditi se u jednu novu narav, to se
postizava jedino po Duhu ili snazi Bojoj, koja djeluje po vodi krtenja.
98

Logino je da je tako. ovjeka moemo vidjeti u dvije dimenzije: u svojstvu naravnog ovjeka
(tijelo) i u njegovom duhovnom postojanju (duh). ista ljudska narav ne nadvisuje isto naravne
mogunosti. ovjek, da doe do duhovnog postojanja, mora se utei jednakom, duhovnom principu,
jer u svojoj ljudskoj naravi ne nalazi te mogunosti.
99


98
Moda je Isus govorio jedino o Dubu, i da je vodu (krtenje) nadodao evanelist, tumaei potpuni smisao
Isusovih rijei onako kako ih je razumijevao sakramentalni ivot zajednice. U svakom sluaju, istinska preporodna snaga
jest djelo Duha Bojega; krtenje je sredstvo i efikasni simbol ovoga Duha. Nauka ovdje izraena ista je kao u Tit 3,5:
spaavamo se kupelju preporoda i obnove Duha Svetoga.
99
O suprotstavljanju tijelo-duh usp. A. Augustinovich, Critica determimsmi joannei, 5962.
98


To Nikodemu moe izgledati udno, ali ne bi trebalo da tako bude, jer i u prirodnom ivotu ima
misterija koje ne razumijemo. Na primjer, jedna tako svakidanja stvar kao to je vjetar: zna da
postoji, osjea ga kad ti miluje lice, uje njegov zviduk, a ipak obini ovjek ne zna ni odakle
dolazi ni kamo ide. Isto to se dogaa s duhovnim preporodom: to je neto apsolutno stvarnog, iako se
ne moe razumjeti samo naravnim razumom; a osim toga on pripada ekonomiji suverene Boje
slobode, kao to je i vjetar slobodan.
Nikodem ne razumije kako moe biti neto takva. To s jedine strane pokazuje, kako je sredina
bila slabo duhovno pripravljena za novu Isusovu poruku, a s druge strane, stvar je razumljiva, jer,
iako se radi o uitelju u Izraelu, koji ima iza sebe vjekovnu religioznu tradiciju, obinim ljudskim
znanjem nije mogue prodrijeti u ove vrhunaravne stvarnosti. Svjedoiti o tim stvarima moe jedino
netko tko ih je vidio, kao Isus. Jedini on, budui da je Sin, ima to izravno iskustvo boanskog
ivota (1,18), i kad govori, on samo saopava ono to je vidio ivei kod Oca (8,38); zato njegovo
svjedoanstvo zasluuje puno povjerenje; samo to na alost nitko ne prihvaa tog svjedoanstva.
100

A to znai da perspektive nisu previe laskave, jer, ako mu ne vjeruju kad govori o zemaljskim
stvarima, o stvarima koje se tiu ljudi ove zemlje, kao na primjer o novom roenju, kako e mu
vjerovati kad im bude govorio o nebeskim stvarima, o boanskim stvarnostima u pravom smislu
rijei, kao na primjer o onome to je on vidio i znade o boanskom ivotu.
Smatramo vjerojatnijim, da se ovdje (r. 12) svrava dijalog s Nikodemom. Ono to iza toga
dolazi, radije je niz teolokih razmiljanja, povezanih s opom temom razgovora koje prirodno
razvijaju glavnu ideju.

13) TEOLOKA RAZMILJANJA
Iv 3,1321. (3136)

Openito se uzima kao dijalog s Nikodemom cijeli odsjek do r. 21, tako da bi i reci 1321
bili rijei Isusove. Ali meu novijim tumaima ima ih koji misle da se razgovor s Nikodemom
svrava s r. 12, ili 13, ili 14, ili 15. (ve prema raznim autorima), i da zbog toga drugi dio ovog
odlomka ne predstavlja Isusove rijei, nego da su to teoloki komentari evanelista, (nastali na
temelju ope teme razgovora.
ini nam se da tekst stvarno treba tako tumaiti i da je najvjerojatnije da ti komentari poinju
ve s r. 13. Meu ostalim razlozima mogu se spomenuti slijedei:
rjenik je svojstven ovom evanelistu;
govor je u treoj osobi;
stil, tematika i teoloke perspektive podsjeaju izbliza na Prolog.
Istina je da nema nikakvog izravnog znaka, po kojem bi se dalo zakljuiti, da ovdje poinje
govoriti evanelist, ali to ne zauuje u djelu ovih znaajki, gdje prelazi nisu jasno obiljeeni: na
primjer, izmeu povijesne

100
Plural r. 11 tumaio se na razne naine. Za neke, to je plural velianstva. Za druge, slikoviti plural, nasuprot onom to
rabi Nikodem u r. 2 (znamo), postavljajui se skupa s drugim osobama koje isto misle; i Isus se pridruuje
vjernicima. Najvjerojatnije je da je Isus govorio u singularu i da je plural djelo evanelista, koji je Isusovom
svjedoanstvu pridruio svjedoanstvo kranske zajednice; tekst podsjea izbliza na 1 Iv 1,1-3
99

stvarnosti i simbola, izmeu originalnog izraza i kako je kasnije bio shvaen,itd.
Isto to treba rei o recima 3136. Ovaj se odlomak redovito smatra nastavkom Krstiteljevog
svjedoanstva, ali se treba teko oznojiti da se nekako ujedine te dvije stvari. Tema ovih redaka
razliita je od teme razraene u prethodnom kontekstu, dok je naprotiv usko povezana s odlomkom
rr.1321. Zbog toga, uzimamo oba odlomka kao cjelinu, kao jedno jedino razmiljanje evanelista,
prouzrokovano dijalogom s Nikodemom.
101

Ovi tekstovi, prema tome, nemaju kronolokog mjesta u Isusovom ivotu; izvanvremenski su
kao Prolog; stavljamo ih ovdje zbog njihove veze sa prizorom o Nikodemu.
Za svoje opaske u r. 13, evanelist se oslanja na posljednje Isusove rijei (r. 12), gdje on
govori o nebeskim stvarima. Dakle, nijedan ovjek ne moe govoriti mjerodavno o tim stvarima, zato
to nijedan ovjek nije uzaao na nebo. Jedini boji je uzaao na nebo jest Sin ovjeja,
102
onaj isti koji
je saao s neba postavi ovjekom (1,14). On, dakle, zasluuje da mu se u potpunosti vjeruje sve to
rekne (r. 11), i ovo to kae o duhovnom preporodu (rr. 3 i 5), koji se sada zove vjeni ivot (r.
15): ivot Boji u ovjeku, ali koji se ne moe zapaziti osjetilima niti mjeriti ljudskim vremenom.
103

Sredstvo kojim se dolazi do tog Vjenog ivota jest vjera; ali vjera u spasiteljsku vrijednost
Kristove samrti; zbog toga, on mora biti uzdignut na kri (r. 14; usp. 12,3233), da svi oni koji
pogledaju u njega s oima vjere mogu imati ivot, kao to su se idovi spaavali od smrti
pogledom na (mjedenu zmiju, koju je Mojsije bio uzdigao u pustinji (Br 21,89).
To je zbog toga to na poetku svih stvari postoji beskrajna Boja ljubav prema svijetu. Iz te
ljubavi predao je Bog svog jedinog Sina, da bi ljudi mogli postii vjeni ivot (r. 16). To znai da se
svrha utjelovljenja bitno sastoji u spasenju svijeta po Sinu (r. 17). Ali postoji i osuda, jer i ovjek
sudjeluje u svom spasenju. Sve zavisi od vjere. Onaj koji vjeruje u Sina, odgovara nakanama Bojim
i nakanama utjelovljenja, i nee biti suen (osuen), dok onaj koji ne vjeruje, ve je osuen,
automatski, samim inom svoje nevjere (r. 18). Tako je dolazak Kristov stvorio rastavu ili
diskriminaciju (grki krisin) meu ljudima, bilo s obzirom na samog Krista (r. 19), bilo s obzirom
na ljude meusobno (r. 2021).
104

Diskriminacija se sastoji u tome to je Svjetlo
105
dolo na svijet, ali svi ga ne prihvatie:
mnogi su vie voljeli tamu, emu se ne treba uditi, jer su im djela bila zla (r. 10);
106
tj. cijeli je
njihov ivot bio zao, bez ikakve norme savjesti i zakona. Ta je injenica razumljiva po onome to se
openito zapaa u ivotu ljudi (rr. 2021). Postoje dvije vrste ljudi: jedni koji imaju dobre nakane i
drugi koji ih nemaju. Dolazak Kristov prigoda je da ljudi pokau ono to stvarno jesu. ovjek koji
ivi nemoralno, mrzi svjetlo ljudi i istine, svjesno bjei od njega, da ne otkrije pred drugima svoju
moralnu golotinju i da se, kad bi to bilo mogue, sakrije i pred vlastitom savjeu (r. 20). Drukije se
ponaa onaj koji ini istinu, tj. onaj koji

101
Naravno, ostaju na snazi svi kritiko-knjievni problemi, kaje ovo stanovite izaziva, ali za ta pitanja upuujemo na
komentare.
102
Oito je, da to Isus nije mogao rei govorei s Nikodemom; dogaaj je iz vremena nakon uskrsnua.
103
O tom pojmu usp. A. Augustinovich , Critica determinismi joannei, 6566.
104
O tim pojmovima usp. isto djelo, 6271,
105
Isto Svjetlo iz Prologa: 1,4.5.9.
106
Ljudi iz r. 19, u perspektivi evanelista, istovjetnoj s onom iz Prologa, pred stavljaju onaj dio Izraela koji je odbacio
Spasitelja (1,1011).
100

uvijek polazi s istom nakanom, iskreno, prema nalogu, svoje savjesti:
107
on ne samo da ne
bjei od svjetla, nego ga jo i pozitivno trai, da budu bjelodana njegova djela kao djela uinjena u
Bogu (r. 21).
108

Reci 3136 ponavljaju, naglauju i proiruju ideje sadrane u tekstovima koje smo ve vidjeli
i u Prologu-
R. 31 Onaj koji dolazi odozgo ili s neba, stoji iznad-sviju..., zato to je jedini koji je
uzaao na nebo (r. 13), koji se od sve vjenosti nalazi u krilu Bojem (1,18); zato je on jedini koji zna
boanske stvari i moe biti,njihov svjedok (r., 11). Naprotiv, naravni (zemaljski) ovjek boluje od
naravnih ogranienosti: moe govoriti jedino o zemaljskim stvarnostima i nije u stanju razumjeti
vrhunaravne tajne; odatle Nikodemovo nerazumijevanje (r. 10).
R. 32 Onaj koji dolazi s neba, stvarno svjedoi o svemu to je vidio i uo, ali nitko ne
prihvaa njegovo svjedoanstvo, kao to se ve reklo u rr. 11 i 19 i 1,5,1011.
R. 3334 Prethodna tvrdnja opeg znaaja poznaje iznimke. Uvijek se nae osoba koje
prihvate njegovo svjedoanstvo i tako dokau da je Bog istinit, budui da je on Boji poslanik i
govori Boje rijei (usp. 8,26), i, osim toga, posjeduje bez mjere Duha... Tako je zajamen kao uitelj
(r. 2): pun je istine (1,14), posjeduje puninu boanstva (1,16).
R. 35 Sve je to tako zato to Otac ljubi Sina i sve je stavio u njegovu ruku (vlast)... On
je jedini Sin (1,14.18), kojemu Otac iz ljubavi pokazuje sve to ini (5,20).
R. 36 - Meu ovlastima predanim Sinu jest i ta da daje vjeni ivot onima koji u njega
vjeruju, dok su nevjernici osueni..., kao to se reklo u rr. 1618 (usp. 9,41).

14) MISIONARSKI IZLET PO JUDEJI
(TRAVANJ G. 28)
Iv 3,22

Poslije Pashe, Isus ostavlja Jeruzalem i ide po unutranjosti Judeje, zadravajui se tu i
krtavajui..., premda znamo, da nije krtavao on osobno, nego da su to radili njegovi uenici (4,2), u
njegovo ime i njegovim auktoritetom.
Bilo je to pokorniko krtenje, kao i Ivanovo.
109
Kao i Ivanovo, i ovo je krtenje pripravljalo
ljude, samo jo izravnije i neposrednije, da mogu prihvatiti Mesiju.
U ovom periodu, Isus je razvio vrlo intenzivnu djelatnost. Krtavao je vie nego Ivan, to znai,
da je imao i vie sluateljstva nego on. Prema tome, dobivao je i vie sljedbenika. Tako se u malo
vremena razvio vaan pokret, tako da je ozbiljno zabrinuo prvake u prijestolnici (4,1).

107
Za izraz initi, istinu usp. A. Augustinovich , Aletheia nel IV Vangelo, u Studii Biblici Franciscani hiber Annuus, 1
(10501951), 161190, posebno 168,172; Fare la Verita, u La Terra Santa 22 (1947), 120124.
108
Bmsmard i Lamouille misle da je redakcija rr. 1:9;21. pretrpjela .upliv Ef 5,614; a oba teksta da su pod uplivom
misli i frazeologije Kumrana, oite u dualizmu svjetlo-tama; usp. o.c, 116; tekstovi i citiranja Kumrana ib., 123-124.
109
Oito je, da ovdje ne moe biti govora o kranskom krtenju, ve najavljenom po Isusu (r. 5), ali ostvarenom tak
poslije njegovog. proslavljenja i dolaska Duha Svetoga (16,7; usp. Mt 28,19).
101

Nita se ne kae o mjestu gdje se Isus zadravao u to vrijeme. Bio je u Judeji, ali to je dosta
neodreeno. Moda negdje u dolini Jordana. Drugi misle, da bi to moglo biti u Betelu: u samom selu
postojao je veliki ribnjak i u blizini dva obilna vrela. Prema drugima opet, djelovao je moda u
nekom mjestu sjeverne Judeje, gdje je bilo vode. Sigurno je da to nije bilo u Jeruzalemu ili u
neposrednoj blizini grada, jer farizeji tek kasnije doznaju za njegove uspjehe (usp. 4,1). Mogue je
takoer, da je vie puta mijenjao mjesto, ve prema onima koji su traili njegovo krtenje.
Osim krtavanja, ne govori se ni o kakvoj drugoj Isusovoj djelatnosti u Judeji u tom periodu.
To je sve to o njemu znamo do njegovog puta u Galileju. Budui da taj put pada u mjesecu svibnju
godine 28. (kako emo vidjeti), znai da se Isus zadrao na ovom misionarskom izletu po Judeji
cijelog mjeseca travnja te godine.

15) PARALELNA KRSTITELJEVA DJELATNOST
(TRAVANJ G. 28)
Iv 3,23-24

U isto vrijeme dok je Isus misionario po Judeji, nastavljao je Ivan sa svojim krtavanjem. To
znai, da su kroz neko vrijeme oba prvaka djelovala skupa. Znamo to jedino iz etvrtog evanelja, jer
prema promatranju sinoptika Isus poinje svoje javno djelovanje tek iza kako je Ivan bio utamnien.
U ovo vrijeme, Krstitelj se ne nalazi vie u dolini Jordana blizu Jerihona i Mrtvog Mora, nego
znatno dalje na sjeveru, u Enonu blizu Salima. Kao razlog te promjene navodi se obilje vode u tom
mjestu: enon (ovdje vlastito ime u grkom prijepisu) znai vrela.
Identifikacija ovog mjesta nije osobito sigurna. Prema staroj kranskoj predaji iz IV. st.
(Euzebije, sv. Jeronim, Eterija),
110
postojalo je selo zvano Salem ili Salim,
111
nekih 12 km juno od
Beisana (starog Sikythopolisa), na zapadnoj obali Jordana, koje bi odgovaralo mjestu spomenutom u
evanelju. Istina je da se u tom mjestu nalazi nekoliko izvora vode.
Razumljivo je to se Krstitelj premjestio ovamo. Poplave Jordana u travnju jo su jae nego u
sijenju, tako da su u to doba godine i rijeni gazovi manje upotrebljivi. Moda je pristup
transjordanskoj Betaniji (gdje je Krstitelj zadnje vrijeme djelovao) postao teak ili nemogu, tako da
se on osjetio primoranim poi vie na sjever, u potrazi za boljim mjestom. Ali ne treba iskljuiti ni
apostolski vidik stvari: dati mogunost i drugim krajevima da se prikljue njegovom pokornikom
pokretu.
Ali svi se autori ne slau s ovom identifikacijom, jer joj dananja toponimija kraja ne ide u
prilog. Neki misle, da bi evaneoski Enon odgovarao radije obilnim vrelima Wadi Faraha, koja bi
navodno u starini nosila to ime. Nedaleko odande oko 9 km na jug, blizu starog Siheina i dananjeg
Nablusa, postojao je u Kristovo vrijeme grad Salem (usp. Post 33,1819 u prijevodu LXX), ije se
ime sauvalo u dananjem arapskom selu Salimu.

110
Tekstovi u.Baldi, Enchiridion, br. 265268.
111
Kod Eterije susreemo takoer oblik Sedima, ali sama autorica napominje da dolazi od coirrupto sarmone, od
pukog iskrivljenja imena Salem.
102

Prema toj pretpostavci, Krstiteljevo djelovanje odvijalo bi se u samom srcu Samarije.
112

Nama se ini, da je puno vanije svjedoanstvo predaje. U svakom sluaju, u bilo kojoj od
ovih dviju pretpostavki, jedna je stvar sigurna: da se Krstiteljev pokret nije ograniavao na samo usku
zonu rijeke Jordana, nego da se stalno irio i da bi sigurno obuhvatio cijelu zemlju, da prorok nije bio
silom uklonjen.
Dotle, evanelist izriito biljei, Ivan jo nije bio baen u tamnicu; to znai da pretpostavila,
da je sinoptika predaja o tom predmetu dobro poznata, tako da on ne treba nita vie dodavati.

16) POSLJEDNJE KRSTITELJEVO SVJEDOANSTVO
(TRAVANJ G. 28)
Iv 3,2530

U ovo vrijeme nastade rasprava izmeu Ivanovih uenika i nekog idova
113
o oienju koje
se postizavalo krtenjem, a koje sada obavlja ne samo Ivan, nego i ovaj novi prorok, koji se pojavio u
zadnje vrijeme. Sudei po onome to se kasnije kae, izgleda da je rasprava bila o tome, koje je
krtenje bolje: Ivanovo ili onog drugog. Izgleda da je onaj idov davao prednost Isusovom krtenju,
budui da je vie svijeta ilo k njemu nego k Ivanu. To je dovoljno da se u Ivanovim uenicima,
vjernim svom uitelju i poistovjetovanim s njime, pobudi zavist i zloba: kad uitelj gubi na vanosti,
smanjuju se i oni... Idu, dakle, svom uitelju, da im kae to on o tome misli: onaj drugi ovjek, koji
je bio s njim s onu stranu rijeke (u Betaniji), i o kojem je Krstitelj dao svoje svjedoanstvo, sad i sam
krtava, ali s takvim uspjehom, da sav svijet grne k njemu... Daju mu na znanje, da bi, ako tako
nastavi, ubrzo moglo nestati njegovog pokreta; a to boli.
Uitelj im odgovara, da se mora dogoditi upravo to, ali da to njemu nije nikakav razlog da
bude alostan, nego sasvim protivno. Podsjea ih na svoje vlastite rijei (usp. 1,20.23), da on nije
Mesija, nego da je poslan od Boga pred njim, da mu pripravi put. Radi se samo o tome da svatko
shvati svoje vlastito poslanje. S jedine strane, Isus ne prisvaja sebi na silu nikakvog prava: ako radi to
to radi, znai da je to Boja volja. S druge strane, Ivan je dobio od Boga poslanje da bude Mesijin
pretea, i pravo zadovoljstvo dolazi pravom ovjeku samo od svijesti da je vjerno odigrao ulogu koju
je imao u ivotu. Takav je njegov sluaj. Kad bi se taj sluaj usporedio sa svadbom, Isus bi bio
mladoenja, a Ivan poasni prijatelj, koji ima zadau da sveanost to bolje ispadne. Kad on vidi da
su mladenci sretni, prirodno je da se i on osjeti sretnim, budui da je pridonio svoj obol toj srei...

112
Tako, meu ostalim, Boismard i Lamouile. Osim toga, oni misle da se sva Krstiteljeva djelatnost odvija ovdje u
Samariji: Iv 3,23.25 bila bi prva pojava Krstiteljeva, neposredno prije 1,19; radilo bi se o predaji nezavisnoj od sinoptike
predaje, koja stavlja Ivanovo djelovanje u dolinu Jordana; usp. o. c, 20.8880.126.
113
itanje kritiki sigurno, nasuprot plurala idovi; prema tame, ne moe se staviti u vezu sa idovima iz 1,19 (kao
to ine Boismard i Lamouille); mnogo manje se moe misliti da se zamijeni s Isusovim uenicima, kao to ine neki
autori (meu njima i La Bible de Jerusolem).
103

U ovom asu, Krstiteljevo je srce puno te sree.
Ispunjuju se namjere Boje: Isus mara rasti a on se umanjivati. Vidjeti sebe umanjenim u
ovakvim prilikama, takoer je razlog sree za velike due (usp. Mt 11,11); samo duhovna siunost
nekih uenika mogla je vidjeti tu stvar drukije.
Sunce koje izlazi i sunce koje zalazi.
Naskoro, upravo ovih dana, Krstitelj e potpuno ieznuti. Tako e se ak i fiziki zavriti
jedna epoha, a Isus e se svom snagom dati na to da ostvari novu ...
104


105







II DIO
JAVNO
DJELOVANJE
U
GALILEJI
106


107


I. USPJESI I KRIZE
1) KRSTITELJ U TAMNICI
(SVIBANJ G. 28)
(Mt 14,34); i(Mk 6,1720); <Lk 3,1920)

Isusovo poslanje u Galileji, najdui period njegovog javnog djelovanja, prema etvrtom
evanelju zapoinje se poslije zadnjeg Krstiteljevog svjedoanstva (usp. Iv 4,13). Kako smo
vidjeli, ono se dogodilo nekog dana mjeseca travnja g. 28. Evanelist je izriito zabiljeio, da u to
vrijeme Krstitelj jo nije bio utamnien.
Sa svoje strane, sinoptici kau, da je Isus poduzeo svoj put u Galileju poslije Ivanovog
utamnienja (Mt 4,12; Mk 1,14).
Te vijesti zajedno uzete upuuju nas da je Krstitelj bio baen u tamnicu malo vremena iza ovog
posljednjeg svjedoanstva.
U svakom sluaju, Ivanovo utamnienje dolazi kronoloki prije Isusovog puta; zbog toga,
stavljamo ga ovdje na prvom mjestu. Kako emo naprijed vidjeti, ovo se putovanje ostvaruje sa svom
vjerojatnou u svibnju g. 28: istog mjeseca i Ivan je baen u tamnicu.
etvrto evanelje ne govori o Krstiteljevom utamnienju, ali zna za njega (3,24). Naprotiv, o
njemu govore tri sinoptika, ali sva trojica izvan njegovog povijesnog konteksta (Mt 14,34; Mk
6,1720; Lk 3,1920). Luka ga spominje piroleptiki, prije Isusovog krtenja, da tako rekne zadnju
rije o svemu to se odnosi na Krstitelja; ostala dvojica stavljaju ga kasnije, jer o njemu pripovijedaju
skupa sa Krstiteljevom smru.
Izvritelji ovog zloina jesu Herod Antipa i Herodijada.
114

Herod Antipa je mlai sin Heroda Velikog i Samarijanke Maltake. U ovo vrijeme on je tetrarh
Galileje i Pereje (Transjordanije). Bio se oenio jedinom kerkom Arete IV, kralja Arapa-Nabateja,
ali prigodom jednog puta u Rim, gdje je ivio jedan njegov polubrat, oenjen s Herodijadom, on se
zaljubi u nju i obea joj, da e se rastaviti od svoje zakonite ene i oeniti se njom. Kad je doznala za
tu stvar, njegova zakonita ena utee na vrijeme k svome ocu, koji e se kasnije ljuto osvetiti za tu
uvredu.
Herodijada je bila unuka Heroda Velikog, ki Aristobula i Berenike. Bila je udata za jednog
svog strica, koji se takoer zvao Herod, polubrata Antipinog (sina Heroda Velikog i Marijamninog).
Evanelisti mu daju ime Filip, to moe dovesti do zabune s drugim Filipom, tetrarhom Itureje i
Trahonitide, koji je takoer polubrat Antipin, i koji se kasnije oenio s

114
Glavni izvanbiblijski izvor je Josip Flavije; navode i tumaenje injenica vidi u U. Holzmeister, Historia aetatis Novi
Testamenti, Roma 1938, 6976.
108

Herodijadinom kerkom Salomom. I uistinu neki tumai misle, da su se evanelisti ovdje
prevarili, jer navodno misle na ovoga Filipa-tetrarha. Drugi smatraju vjerojatnijim da je
Herodijadin mu, po obiaju u obitelji, nosio kao drugo ime Filip (Herod Filip). Kako on nije bio
vladar nikakvog teritorija, Herodijada iskoristi Antipino obeanje i ode s njim. Od jednog strica
pree drugom stricu.
Ovo zdruenje ne moe se nikako zakonski opravdati. Herodijada je neakinja i snaha
Antipina, tako da se ovdje radi o rodoskvrnuu i o preljubu (mu joj je jo uvijek bio iv), dva
zloina koje je zakon strogo kanjavao.
Ali Herod je sam sebi bio sav zakon. Ima dosta podataka o moralnom karakteru ovog
beznaelnog vladara. To je itav mozaik ljudske psihologije. Tipini istonjaki knez, ija je glavna
oznaka luksuz i slijepa sjetilnost. U sebi nesiguran, on slijedi odluke svoje ene. U isto je vrijeme
lukav i smilja sredstva obrane pred nekom moguom opasnou. Ubojica je i ne htijui.
Nezamislivo je okrutan, ali kao da to nije njegova stvar. Osjea strah pred vrhunaravnim, u koje
ozbiljno ne vjeruje. Zna za grinju savjesti, ali ona ne ostavlja nikakva traga u njemu. Neozbiljan i u
najsveanijim asovima ...
Razlog zbog kojeg je Ivan baen u tamnicu upravo je taj zajedniki ivot Heroda i Herodijade.
U nekoliko zgoda (vremena upotrijebljena u tekstu oznauju ponovljenu ili trajnu radnju), Krstitelj je
predbacio vladaru to njegovo nedostojno i sramno ponaanje. Njegova veza s Herodijadom
dvostruko je oskvrnue: jer je njegova neakinja i snaha (usp. Lev 18,14.16; 20,2021). Tekst
uzima u obzir ovaj zadnji vidik i naglauje takoer da se radi o preljubu. Prema Lk, Krstitelj je kudio
Heroda ne samo za ovaj in, nego i zbog svih drugih zlodjela, tako da je utamnienje Ivanovo
samo jedan zloin vie na gomili drugih. Herod je tip, koji je daleko od nedunosti.
Tamnica je, dakle, Herodu sredstvo da se oslobodi nepoeljnog kritiara. Prema Josipu Flaviju,
Herod se otarasio Ivana iz straha pred moguom pukom revolucijom, koju bi podiglo njegovo
propovijedanje, a to je bilo pogibeljno za njegovu tetrarhiju. Ali ovaj politiki motiv ne iskljuuje
onaj drugi religiozno-moralnog znaaja, koji navode evanelisti.
115

Ali unato svemu tome, pravi je avao u ovoj stvari Herodijada. Osvetljiva ena, mrzila je
Ivana svim srcem, i njezina je elja bila da ga odmah ukloni (Mk), ali bilo je nekih prepreka koje je
trebalo svladati i ekati zgodnu priliku. Glavna je privremena zapreka sam Herod, koji se mui u
protivurjenostima. I on bi elio ubiti Ivana (Mt), ali se zasad ne usuuje da to uini iz dvostrukog
straha. S jedne strane, iz straha od naroda (Mt), iz politikog straha: zatvorenik je uivao velik ugled
u narodu pa se trebalo bojati pukog ustanka. S druge strane, iz straha od samog Ivana, kojega su
openito smatrali pravednim i svetim. To je religiozno-praznovjerni strah, razumljiv kod ovjeka
koji je izgubio pravi religiozni osjeaj. Radi svega toga, unato elji da ukloni neugodan glas, on bi u
stvari vie volio ne ubiti Krstitelja. Ima neto u tom ovjeku to ga privlai protiv njegove volje. Bilo
mu je drago sluati ga, iako su ga njegove rijei ostavljale u nedoumici... Ponor protivurjeja. I ubit
e bez uvjerenja.
Iz evanelja nita ne znamo o mjestu gdje se nalazila tamnica, ali znamo iz Josipa Flavija, da se
nalazila u Maherontu. Bila je to tvrava, i tamnica,

115
Jacques Dominique Butin isporeuje ove dvije predaje u studiji La mort de Jean Baptiste en Macherante, u Le Monde
de la Bible 22 (1982) 4041. O Krstiteljevoj smrti u Maherontu govori Josip Flavije u svojim Starinama, XVIII,
116119.

109

i luksuzna palaa, na samoj istonoj obali Mrtvog mora, u divljem i teko pristupanom
kraju.
116
Za zimskih mjeseci, sigurno je divno bilo provesti nekoliko dana praznika u tako
osamljenom, ali tako udobnom i luksuznom mjestu. Zbog svoje usamljenosti bilo je to ujedno idealno
mjesto da se u njemu prirede poznate istonjake orgije za mogunike ...
Gdje je Krstitelj bio uhvaen? Zadnje mjesto njegovog djelovanja, spomenuto u evanelju, bilo
je Enon kod Salima (Iv 3,23). Vidjeli smo, da se ueni ljudi ne slau s ime da ga poistovjete: jedni
misle, da se nalazimo u samom sreditu Samarije, dok bismo prema drugima bili u blizini Beisa-na
(starog Skitopolisa). Ni u jednom sluaju ne bi to bilo pod vlau Heroda Antipe: Samarija je bila
pod izravnom rimskom upravom, a Skitopolis je pripadao skupu slobodnih helenistikih gradova,
zvanom Dekapolis. To bi onda znailo, da je Krstitelj poslije Enona uao u Galileju, u Herodov
teritorij, gdje je bio uhien.

2) PUT U GALILEJU
(SVIBANJ G. 28)
Mt 4,12; Mk 1,14; Lk 4,14a; Iv 4,14

Sinoptici govore o putu u Galileju odmah poslije napasti u pustinji, jer oni nemaju nita o
Isusovoj djelatnosti izmeu ova dva datuma. etvrti evanelist, iza kako je govorio o toj djelatnosti u
meuvremenu, govori o putu: na toj toki susreu se sva etiri evanelja.
Luki je stalo do toga da ustvrdi, kako je Isus noen u Galileju Duhom Bojim. Radi se o istom
Duhu koji je obuzeo Isusa prigodom krtenja (3,22). Isus je pun toga Duha (4,1.18). Duh je snaga
Boja (1,35). Isus je orue snage Boje; izvritelj boanskih planova; poslanje u Galileji dio je tih
planova.
Marko ima u prvom redu kronoloku biljeku: Isus ide u Galileju iza kako je Ivan bio
predan.
Matej i Ivan takoer napominju neposrednu okolnost, koja je izravno pokrenula ovaj
misionarski plan to ga je Isus ve otprije bio spremio. Mislim da se oba evanelista podudaraju u
motivu, iako to ovjek ne bi na prvi pogled rekao.

116
Danas ruevine poznate kao Khirbet el-Mukawer, to podsjea na staro ime. Tekst Josipa Flavija i kratka povijest
mjesta moe se vidjeti kod Baldija Enchiridion, 288289 (i bilj. 1); usp. i njegovu Guida di Terra Santa, Jeruzalem
1953, 471. Tvrava se nalazila na vrhu brda. Premda se Krstiteljevo tijelo (bez glave) tovalo u Sebasti, ovdje u
Maherontu, na spomen njegova muenitva, odrala se cvatua kranska zajednica sve do arapske najezde, kako to
svjedoe jo uvijek vidljivi ostatci crkava. Prvi pokuaj arheolokih iskapanja u Qal'at el Mishnaqa, identifictiranom s
herodijaruskom tvravom u Maherontu, uinjen je g. 1968. Pokazalo se tada, da ono to se prije smatralo kosinom, koja
je povezivala tvravu na vrhu brda sa selom na podnoju, nije nita drugo nago temelj vodovoda, koji je dovodio vodu u
cisternu tvrave. Drugo istraivanje mjesta izvreno je g. 1973. Od g. 1978. iskapanja na ovom mjestu preuzela je na sebe
jedna arheoloka ekspedicija ispred Studium Biblioum Franciscaniuim iz Jeruzalema, pod vodstvom o. Virgilija Corboa.
Kratki izvjetaj o rezultatu prvih dviju sezona (s fotografijama i planovima) prua Michele Piccirillo, Macheronte.
Identification et exploration de Qal'at el Mishnaqa, u Le Monde de la Bible 17 (1981) 1016. Kratki izvjetaj o
posljednjoj sezoni (7. rujna 10. listopada 1981) usp. E. Loreda, Nuevos deseubrimientos en Maqueronte, u Tierra
Santa, Jeruzalem 1982, sijeanj-veljaa 1982, str. 2531.
110

Matej kae da se Isus povlai u Galileju iza kako je uo da je Krstitelj bio predan. Glagol
povui se uvijek oznauje udaljiti se od neke pogibelji (usp. Mt 2,12.13.14.22; 12,15; 14,13;
15,21). Ovdje bi to konkretno znailo da se Isus eli udaljiti od pogibelji da i sam ne bude utamnien.
Ali onda, kako je netko rekao, idui u Herodov teritorij, ide upravo u vuja usta. To znai, da se Isus
ne boji izravno Heroda. On se eli udaljiti od nekoga koji moe spletkariti protiv njega kad Heroda,
kao to je vjerojatno ve uinio s Krstiteljem. Ivan je bio predan (Mt i Mk). Tko ga je predao? Nije
teko zamisliti da iza te stvari stoje farizeji. Oni nikada nisu bili Krstiteljevi prijatelji (usp. Lk 7,30;
Iv 1,2425), i svojim spletkarenjem mogli su vrlo dobro poduprijeti razloge, koje je sam Herod ve
imao, da zatvori nepoeljnog proroka. Ovo je pravi neprijatelj, od kojeg se Isus eli udaljiti, udaljivi
se od glavnog sredita njegovog upliva; provincijalni ivot na sjeveru nije predstavljao tolike
pogibelji.
To je upravo informacija koju nam daje Iv. Isus je otiao u Galileju iza kako je doznao da su
farizeji obavijeteni o njegovim uspjesima i kako pridobiva mnogo pristalica. Sigurno su bili
zabrinuti za svoj vlastiti poloaj i vlast, videi kako raste glas i uticaj jednog izvanrednog ovjeka.
Sigurno nisu mogli mirno gledati tu situaciju, i sada Isus trai kraj manje izloen njihovim
zasjedama. Ali radi se o vrlo relativnoj sigurnosti, kako emo ubrzo vidjeti.
Sudei jedino po sinopticima, reklo bi se da je ovo prvo putovanje u Galileju, jer oni nemaju
nita o Isusovoj prethodnoj djelatnosti. Iv, naprotiv, vrlo je toan u ovom sluaju: kae da je otiao
ponovno (4,3), da se povratio u Galileju, budui da je ve jedanput prije obavio to isto putovanje
poslije napasti u pustinji (Iv 1,43).
Jedino, ovaj put je staza razliita: ide iz Judeje ravno u Galileju preko Samarije. Evanelist (Iv
4,4) biljei, da je bilo potrebno da proe preko Samarije. Vjerovatno eli dati providnosno
znaenje ovom izrazu: s ovim poslanjem meu Samarijancima ispunja Boji plan... Ali u povijesnom
smislu on hoe da kae da je to u ovom sluaju najprikladniji put. Na slian nain i Josip Flavije
govori o ovom prolazu kroz Samariju, kad se netko uri da u kratko vrijeme stigne iz Galileje u
Jeruzalem. Pie isto tako, da je bio obiaj meu Galilejcima ii preko Samarije u Jeruzalem
(prigodom vjerskih svetkovina. To je bio redoviti obiaj, ali bilo je iznimaka. Neprijateljstvo izmeu
idova i Samarijanaca nekad bi preporuivalo onaj drugi put, dui ali sigurniji, po jordanskoj dolini,
kao to je vjerovatno uinio Isus na svom prvom putovanju (tako se moe istumaiti njegov prijanji
kratki boravak u Kafarnaumu: Iv 2,12). Ovom zgodom, Isus ide uobiajenim putem.
Zanimljiva je Mk informacija: Isus je putovao propovijedajui. To znai da nije proao u
Galileju ravno, odjedanput, nego da se zaustavljao na putu i iskoritavao svaku prigodu da navijeta
Dobru vijest. Ova metoda da iskoristiti sve prednosti neke okolnosti, bit e jedna od karakteristika
njegove kasnije misionarske prakse.
Jedan primjer te djelatnosti na putu u Galileju jest i sve ono to se dogodilo u sreditu Samarije.
111

3) EVANGELIZACIJA SAMARIJANKE
(SVIBANJ G. 28)
Iv 4,530

Kako rekosmo, Isus putuje u Galileju propovijedajui. Zaustavi se gdje mu izgleda prikladno.
Iskoritava svaku zgodu da ostavi svoju poruku. Toj se metodi duguje ovih par dana to se zaustavio
u zemljopisnom i religioznom srcu Samarije (jedini sluaj koji su nam. evanelisti zabiljeili, ali to
ne iskljuuje da je bilo i drugih slinih na istom putovanju).
Najprije, razgovor s nekom Samarijankom sumnjivog ivota. Tematika je mnogostruka, ali se
odvija logino po osobitom redoslijedu asocijacije ideja. Poslije Nikodema, ovo je drugi primjer
Isusove evangelizacije pojedinaca, sigurno prema uzorku posebnog tipa kranske kateheze, koja se
odraava u etvrtom evanelju.
Kao daljni nastavak ovog individualnog razgovora, Isus ostaje jo dva dana misionarei meu
Samarijancima; ne spominju se teme tog propovijedanja, ali se spominju njegovi pozitivni rezultati.
Pozornica razgovora sa Samarijankom jest Jakovljev zdenac blizu Sihara. (Iako se kae da je
Isus doao u samarijski grad zvan Sihar, oito je da je doao na spomenuti zdenac, koji se nalazi u
blizini tog grada.
Neki (poevi od sv. Jeronima) identificiraju ovaj evaneoski Sihar sa starim Sihemom,
dananjim Teli el-Balatah, dok drugi vae vole da ga poistovjeuju s dananjim selom El Askar.
117

Oba su mjesta blizu Jakovljeva zdenca; otprilike 1 km udaljenosti. Zanimljivo je da u oba mjesta
postoje obilni izvori vode, tako da se ne vidi jasno zato je ena (predpostavlja se da je iz Sihara)
dola na zdenac da uzme vode: moda jer joj je kua bila blie zdencu nego seoskom vrelu..., ili iz
bilo kojeg drugog sporednog razloga.
Zdenac se nalazi u polju to ga je Jakov dao svom sinu Josipu (usp. Post 48,22). Prema
jednoj predaji, Jakov je to zemljite u Sihemu kupio (Post 33,19), dok ga je, prema drugoj tradiciji,
osvojio orujem (Post 48,22). Voda je u Palestini od ivotne vanosti; radi toga je Jakov, premda je u
blizini bilo vode u izobilju, iskopao svoj vlastiti zdenac na svom zemljitu, da bude nezavisan i on i
njegovo blago. Kasnije e, na ovom posjedu, biti sahranjeni smrtni ostaci njegovog sina Josipa,
doneseni iz Egipta (J 24,32),
Ovaj zdenac je zdenac-vrelo (grki pege, izvor, vrelo), jer se hrani podzemnim izvorom. U
Bibliji takav zdenac se zove zdenac ive vode (usp. rr. 1011 i Post 26,19), tj. tekue vode, za
razliku od zdenca-cisterne, koji sadri ustajalu vodu. Jakovljev je zdenac vrlo dobro izgraen, jer se
jo uvijek poslije etiri tisue godina upotrebljava i razina vode se mijenja, izmeu deset i vie od
trideset metara dubine.
118

Nita ne znamo o mjestu odakle je Isus zapoeo svoje putovanje. Jedino to znamo jest to da je
skoro cijelog travnja krtavao na teritoriju Judeje (Iv 3,22; 4,12). Ako je krtavao u jordanskoj
dolini, to mjesto nije moglo biti previe na sjeveru, jer bi u tom sluaju puno lake bilo putovati u
Galileju preko Beisana (Skitopolisa). Ako se nalazio pri niem Jordanu, mogao je doi u blizinu
Sihema idui jednim od ova dva brdska puta: ili
111

117
Tekstovi predaje u Baldi, Enchiridion, br. 269296.
118
Radi ovog evaneoskog navoda, krani su uvijek smatrali Jakovljev zdenac kao sveto mjesto. Od IV. st. postajala je
tu crkva-svetite, poruena i ponovno sagraena nekoliko puta. Zdenac je danas vlasnitvo pravoslavnih; usp. Baldi,
Guida, 303304; tekstovi predaje u Enchiridion, br. 269296.
112

uzlazei od Fazaela preko Agrabe, ili (malo vie na sjever) slijedei tok Wadi Fara. A ako se je
nalazio u unutranjosti Judeje, iao je tradicionalnim putem Jeruzalem-Nablus.
Isus je, dakle, sjeo na rub zdenca. Sam je, jer su uenici otili u grad, da kupe neto hrane;
neprijateljstvo sa Samarijancima nije prijeilo svaku izmjenu dobara. Podne je. Isus je umoran od
puta; sigurno su putovali sve od zore. Osim toga, ovo je as najvee vruine. edan je, ali nema im
zagrabiti vode iz zdenca (usp. r. 11); ako ne doe tko iz sela, trebat e potraiti neku posudu ... Ali
upravo tog asa stigne jedna Samarijanka da zagrabi vode; ona ima sve potrebno za taj posao. Kad je
napunila svoje posude, Isus je zamoli da mu dadne malo vode. ena u strancu lako prepozna idova
(fizionomija, nain govora i njezino veliko iskustvo s ljudima!), i pone ironino: Kako je mogue
da ti, idov, trai vode od Samarijanke? Vi idovi izbjegavate nas Samarijance kao kugu, ali se ne
ustruuvate s nama opiti kad vam zatreba, kao to ti sada trai vode i kao (tvoji drugovi koji su
otili da trae hrane... ena ima svoje razloge da tako govori, jer stvarno zapaa evanelist
idovi se ne drue sa Sarnarijancima.
119

Isus daje eni do znanja da to to ona kae ima svoj temelj gledajui na opu situaciju, ali da
sadanji as ima izvanredno znaenje i da ona i ne pomilja o ovome to se ovog asa dogaa, jer kad
bi ona znala tko je taj to s njom sada govori, i to je taj dar Boji boanski, jedini, neisporedivi,
najdragocjeniji poklon njegove prisutnosti meu ljudima, uloge bi se izmijenile: ona bi traila od
njega, i on bi joj dao ivu vodu vodu svog spasenja to ju je donio na svijet, jedinu koja je u
stanju osigurati neumrli ivot ovjeku.
Unato enine zagriljive opaske, a s namjerom da podgrije razgovor, Isus daje Samarijanki do
znanja, da svi idovi nisu jednaki, da svi nemaju neprijateljskih osjeaja prema Samarijancima, da on
osobno nema tog kompleksa. Ova je epizoda rani primjer onog to emo kasnije stalno vidjeti kao
jednu od karakteristika njegove linosti: sloboda od bilo kakvih predrasuda, rasnih, drutvenih,
moralnih... On je idov, ponosan na autentine vrijednosti svoga naroda, ali to ga ne smeta, kad mu
se prui prilika, da pohvali istinske vrline Neidova ... Prijatelj je siromaha, ali to ga ne prijei

119
Biblija (2 Kr 17, 2411) tumai postanak Samairijanaca polazei od asirske okupacije sjevernog kraljevstva g. 722.
pr. Kr. Tom su zgodom mnogi Izraelci bili deportirani u Asiriju a mnogi Asirci naseljeni u Izraelu. Od sjedinjenja ovog
novog elementa s Izraelcima preostalim u zemlji, sjedinjenja krvi i vjerovanja, nastala je ova posebna rasna i vjerska
mjeavina, koju poznajemo pod imenom Samarijanaca (jo ih ima vrlo mali broj u gradu Nablusu). Etnika neistoa i
vjerski sinkretizam snano su ih odjeljivali od idova. Poslije suanjstva za vrijeme rekonstrukcije hrama, Samarijanci su
pokuali da se ujedine sa idovima, ali Zarobabel i drugi voe odluno su ih odbili (usp. Ezr 4,1-5). To je definitivno
zapeatilo takozvani samarijanski raskol. Oni su podigli svoj suparniki hram na brdu Garizimu i taj hram je postojao
do g. 128. pr. Kr., kad ga je poruio Ivan Hirkan; ali je vrh brda ostao kao sveto mjesto samarijanskog kulta sve do danas
(u bizantinsko vrijeme taj je kult bio neko vrijeme zabranjen i na vrhu brda sagraena crkva u ast Majke Boje). Raskol
je samo zaotrio duboku mrnju izmeu dvaju naroda. Prema knjizi Sirahovoj, Samarijanci su glup svijet, (koji ak i
nisu narod, gore nego Edomiani i Filisterjci (Sir 50,2526). I samo ime Samarijanac bilo je teko uvredljivo, bilo je isto
to i rei nekome da je posjednut (Iv 8,48). Po miljenju mnogih idova, Saimarijainci su neisti kao i svaki drugi
poganski narod, tako da je openje ,s njima donosilo zakonsku neistou. A oni opet sa svoje strane nisu tedili nijedne
zgode da pokau svoje neprijateljstvo prema idovima (usp. Lk 9,53; i Josip Flavije biljei sluajeve kao to je ovaj).
Samarijanka zna zato ovako govori; i u njezinim rijeima, osim ironije, odzvanja stara mrnja ...
113

da ima prijatelja bogataa... Poznat je po svojoj svetosti: i moralnoj estitosti, ali to ga ne smeta
da opi s moralno sumnjivim osobama (bludnicama, carinicima)... Taj e stav i njega uiniti
sumnjivim zbog praktinog krivovjerja pred javnim miljenjem, nad kojim je vladao okamenjeni
legalistiki tradicionalizam. S velikim osjeajem nezavisnosti, Isus se izdie iznad kazuistike svoje
sredine, zna razlikovati ovjeka od njegova pogrenog postupka, nikad ne gubi vjeru u dobrotu i
sposobnost popravka...
to se tie napose Samarijanaca, dovoljno je poznat Isusov ljubazni ton prema njima: dosta se
sjetiti parabole o dobrom Samarijancu ili sluaja zahvalnog gubavca ... Istina je, kad alje uenike u
misije, da iskljuuje pogane i Samarijance (stavlja ih na isti stepen) (Mt 10,5), ali to nije znak mrnje
ili diskriminacije, nego rezultat realistinog planiranja misionarskog rada za vrijeme svog povijesnog
ivota; to je prva etapa, nuno ograniena, iza koje e doi druga univerzalnih nacrta (usp. Mt 28,19).
eni su vjerojatno Isusove rijei izgledale kao hvalisavost: kad bi ti znala tko sam ja! io misli
ovaj ovjek da je on? Govori joj o nekoj ivoj vodi koju bi joj dao, a ne moe biti govora o drugoj
vodi nego o ovoj, iz ovog zdenca, ali i to je ludo ovog asa. Kako bi mi ti mogao dati da se napijem,
kad nema ni ime da zagrabi vodu a voda u zdencu je ovih dana niska? Zar moda misli da moe
dobiti vodu bilo gdje, arobnim tapiem, kao Mojsije u pustinji? Ali u tom sluaju, ti bi smatrao
sebe veim od samog naeg oca Jakova budui da on nije raunao s kakvom udesnom vodom, nego
je morao teko raditi da iskopa ovaj zdenac ...
Govorei o ivoj vodi, Isus namjerno upotrebljava dvoznani izraz, da izazove
nerazumijevanje svoje sugovornice i da tako proiri svoju ideju (postepeni ulazak); ali ni taj korak
naprijed nee biti posve jasan, to e izazvati promjenu teme i dovesti do sredinje toke koja zanima
Isusa.
ena misli na fiziku vodu, a to to Isus obeava posve je razliita voda, koja gasi e ne samo
asovito, nego zauvijek, jer se u onome koji je pije pretvara u nepresuivo vrelo, koje struji za vjeni
ivot voda spasenja koju on donosi jest sposobnost biti novo stvorenje po vjeri u njega, ivot
koji se odlikuje boanskim oznakama, koji se ne mjeri ljudskim kategorijama vremena i prostora
120

Objektivno, Isusove rijei znae korak naprijed s obzirom na ono to je rekao prije, ali ena
jednako nita ne razumije. Njih se dvoje nalaze na razliitim valnim duinama. ena ne moe
zamisliti da postoji i neka druga voda, razliita od ove koju obino pijemo. Ovaj idov mora biti
luckast kada obeava neku udesnu vodu koja bi zauvijek ugasila nau e. Njezina ironija sad je jo
ljua. Divno! Neka joj ovaj idovski arobnjak dadne malko te svoje arobne vode, da ve jedanput
pritedi sebi ovo dosadno dolaenje na zdenac.
enine su reakcije razumljive; Isus ih ne uzima za zlo. Naprotiv, i on e sebi dozvoliti malo
ironije, da joj dokae, na vrlo izravan nain, da je sposoban ispuniti ono to obeaje. U tu svrhu
potrebno je promijeniti temu, ali iznenadno, bez prelaza, da je uhvati nepripravnu, bez ikakve
mogunosti da pobjegne.

120
Obino se dar Boji i iva voda (rr. 10 i 14) tumae o Duhu Svetom usp Iv 7,3739; posebno paralelizam
izmeu 4,14 i 7,38). Ova posebna primjena nije mi uvjerljiva, jer se u 7,34 kae izriito, da dar Duha dolazi poslije
Isusovog proslavljenja, dok se ovdje iva voda ve nudi Samarijanki (r. 10); r. 14 mogao bi se razumjeti za budunost,
ali ga ne smijemo odijeliti od r. 10. Zbog toga, vie volim ope tumaenje u smislu novog ivota to Isus donosi; metafora
je dobro upotrijebljena, budui da je voda elemanat bitan za ivot.
114

Budui da nije pristojno da mukarac govori nasamo sa enom, a jo manje ako je ena udata
(usp. r. 27), zato ne potrai svoga mua, pa da tako nastave zapoeti razgovor, bez pogibelji da bi
tko mogao togod posumnjati?
Nemam mua odgovori mu ena. Priznaje istinu i moda hoe da ovom tako stasitom
idovu dadne do znanja, neka bude bez brige, ona je slobodna ena!
Jasno je da nema mua odvrati joj Isus kao iz puke. Dobro si rekla, jer unato tome to
ima ovjeka, nema mua. ovjek s kojim sada ivi nije po zakonu tvoj, a prije njega imala si
drugih petoricu, koji isto tako nisu bili tvoji kao ni sadanji.
Ovo je odluan udarac. U tren oka ena razumije da se ovdje radi o puno ozbiljnijoj situaciji
nego to je mislila. Ovdje staji ovjek koji ita tajne srca i ivota. Na svakog ostavlja teak utisak kad
vidi da je razotkriven u svojoj najdubljoj unutranjosti, pogotovo ako nas ona bruka. Ovo je znanje
oito nadljudsko Tako je pao Natanael (Iv 1,49).
Sad vidim da si prorok priznaje ena. Ovaj puta, nestalo je svake ironije i mjesto nje je ulo
potovanje i zanimanje. Samo proroci mogu znati i razotkriti tajne stvari (usp. Lk 7,39).
A kad je tako, isplati se iskoristiti ovu priliku i razjasniti jedan vrlo vaan predmet. On kao
prorok sigurno moe dati zadovoljavajui odgovor na problem koji vjekovima razdvaja Samarijance i
idove: mjesto tovanja Boga. Za nas Samarijance, sredite bogotovlja jest ovo brdo Garizim, koje
nas tu promatra sa svim svojim velianstvom, dok je za vas idove jedino zakonito mjesto
bogotovlja jeruzalemski hram. Tko ima pravo?
Isus joj navijeta da e ubrzo doi vrijeme, kad e pitanje materijalnog mjesta tovanja Boga
biti potpuno drugorazredno. Istina je da Samarijanci nemaju pune spoznaje Boga, ukoliko su
(priznajui samo prvih pet knjiga Biblije) okrnjili objavu, dok idovi uvaju potpunu objavu i jo su
osim toga orue spasenja odreeno od Boga. Ali u svakom sluaju, doi e vrijeme, i stvarno je ve
dolo, kad pravi klanjaoci Oca nee biti privezani za neko materijalno mjesto, nego e se klanjati u
duhu i istini. Stvar je razumljiva: budui da je Bog duh izvor svih duhovnih stvarnosti koje
saopava ovjeku prirodno je da i tovanje to ga on oekuje od ovjeka bude klanjanje u duhu i
istini duhovno tovanje, koje je jedino istinito ukoliko odgovara nainu Bojeg
djelovanja, to se ne moe rei za staro bogotovlje, ni samarijansko ni idovsko.
121


121
Za izraz vidi A. Augustinovich, Aletheia nel IV Vangelo, u Studii Biblici Fran-sciscani Liber Annuus, I (19501951)
173176. Isusova tvrdnja pretpostavlja, da staro bogosluje nije bilo duhovno, to treba promatrati u svijetlu
povijesnih ostvarenja Izraela vie nego po njegovom religioznom kodeksu. Mojsije je ispovjedio duhovnost Boju
zabranivi svaku plastinu predstavu Jahvinu (Izl 20,4), i ovaj najvii karakter Jahvin morao je vladati svim detaljnim
zakonima bogotovlja. Vjerski materijalizam, usvojen kasnije od velike veine naroda, nikada nije bio prihvaen kao
zakonit; dokazuje to djelo proroka, neumornih boraca za Boja prava. Ali i zakonito bogosluje se je postepeno kvarilo,
jer se smatralo bitnim ono to je vanjsko i materijalno a zaboravljalo da materijalne rtve nisu u stanju, same po sebi,
oistiti duu (usp. Heb 10,4). Trebalo je. dakle, ekati nova vremena, gdje bi duhovne rtve (usp. 1 Pt 2,5) zauzimale prvo
mjesto. Proroci, u alosnim prilikama sadanjice, tjeili su se vizijama ove posve duhovne budunosti. Jeremija predvia,
da e u mesijanska vremena ak i krinja zavjetna biti potpuno beskorisna i zaboravljena (Jer 3,16); nee vie biti
potreban taj vanjski simbol, upravo zbog toga to e novi odnos izmeu ovjeka i Boga biti religija srca, duhovna religija;
Bog e stanovati u srcu svakog vjernika, i svi e se narodi s njim ujediniti na isti nain snagom
115

ena priznaje da je Isus prorok, koji poznaje tajne stvari, ali da nije prorok slian Mojsiju (Pnz
18,18), kojega Samarijanci oekuju kao Mesiju (Taeb, povratnik). Ona nije posve uvjerena u
rjeenje koje joj je Isus dao o mjestu bogotovlja. Ali, kako ima doi Mesija, on e definitivno
razrijeiti taj spor ...
Mesija sam ja, ja koji govorim s tobom kae joj Isus.
122
Ovo je sredinja toka, zavrna
toka cijelog razgovora: tvrdnja i prihvaanje njegova mesijanskog znaaja. Jer, u stvari,
Samarijanka ga ve sada prihvaa. Isus se bez sumnje izrazio s takovom sigurnou u glasu, da ona
nije mogla uzmaknuti. Razumjela je tog asa, da sve ono to joj je otkrio iz njezinog intimnog ivota
nije bilo neko obino pretkazanje nekog obinog proroka, nego udesno znanje Mesije-Proroka.
Sad se mijenja prizor. Vraaju se uenici iz sela s kupljenom hranom i uvelike se ude kad vide
da njihov Uitelj razgovara javno sa enom; neto to vjekovna starozavjetna i rabinska kultura nije
mogla zamisliti za nekog uitelja.
123
ude se, da (jo e mnogo puta ostati zaueni u njegovom
drutvu), ali ne sumnjaju u njega; njihov je Uitelj izvan svake sumnje (mogli su to ustanoviti u ovo
malo vremena to su s njim), tako da oni ne osjeaju nikakve potrebe da ga upitaju togod o toj stvari.
Kad su uenici doli, ena je otila. Premda gonjena velikim uzbuenjem, ne prestaje biti ena,
pa misli na detalje. Isus joj je bio zatraio vode; zato ostavlja tu svoj krag za ruak cijeloj druini. I
tri u selo te nadigne sve, da idu na zdenac i upoznaju ovjeka, koji joj je otkrio sav njezin proli
ivot. Tko zna ne radi li se o Mesiji. Kae to u obliku pitanja, da pobudi vie znatieljnosti, ali ona je
potpuno uvjerena u to. Toliko je uvjerena i toliko govori o toj stvari, da njezino uvjerenje zaraava i
druge: stvarno, stanovnici sela kreu prema zdencu, da sve osobno provjere.

4) VE SE BIJELE POLJA ...
Iv 4,3138

Kad je ena ve otila, uenici pozovu Isusa na hranu, koju su bili kupili u Siharu. On im
odgovori da ima drugu hranu, koju oni ne poznaju. Uenici misle da mu je moda netko donio togod
da pojede, dok su oni bili odsutni. Isus im tada istumai, da se njegova hrana sastoji u tome da vri
volju ornoga koji ga je poslao (usp. 5,30; 6,38) i da dovri njegovo djelo (usp. 5,36; 9,4) to se
sastoji u ispunjenju njegova poslanja, da vodi ljude Bogu prihvaanjem rijei koju im Isus objavljuje.
Ljudi, kad posiju polja, obiavaju rei da jo ima etiri mjeseca do etve. Ovdje nije bilo potrebno
ekati toliko vremena. Neka pogledaju ova lijepa polja, koja se ire odavle prema istaku: ve se bijele
usjevi za etvu... Pa tako isto ve je gotova duhovna etva Samarijanaca; mogli su to vidjeti na eni
koja je otila, i ubrzo e vidjeti i na drugima. I Isus, etelac, vidi nagraen


ove unutarnje religije. Radi se o onom novom savezu, to ga isti Jaremija opisuje (Jer 31,3134), koji nee biti
ustanovljen onako kao to je bio stari (postao nevaljan nevjerom naroda), jer nee biti upisan u kamenu, nego u
ovjekovom srcu (usp. i 2 Kor 3,3). Isus Samarijanki ne dodaje nita novoga. Samo kae, da je to vrijeme ve dolo
(nav. mg., str. 173, bilj. 38).
122
U Galileji Isus ne bi nikad dozvolio takve tvrdnje ni sebi ni drugima (usp. Mk 8,30; Iv 6,15), zbog opasnosti da ga
pogreno razumiju u vremenitom smi slu; u Sanrariji, gdje je samo na prolazu, takva opasnost ne postoji..
123
Usp. A. Augustinovich, La mujer como problema, Caracas 1975, 6892, 103104.
116

svoj posao i sabire plodove, ne u materijalne i prolazne itnice, nego za vjenost. Samo to su u
ovom sluaju sija i etelac ista osoba, tako da se obojica raduju u isto vrijeme... A to se redovito ne
dogaa u poljskim poslovima, gdje je uglavnom istinita poslovica, da je jedno sija a drugo etelac. I
kad bi se radilo o istim osobama, izgledi roda ne bi bili isti: sija se ne veseli tekom naporu, dok
etelac uiva skupljajui plodove, tim vie ako se on osobno nije umarao sijui... I sami uenici ve
su mogli iskusiti neto od toga. Cijelog prolog mjeseca, Isus ih je poslao da rade na teritoriju Judeje,
i postigoe dosta uspjeha (usp. 3,22; 4,12); ali u stvari oni su skupili plodove onoga to su drugi
bili pripravili (Krstitelj i njegovi uenici)...
124


5) EVANGELIZACIJA SAMARIJANACA
(SVIBANJ G. 28)
Iv 4,3942

Vidjeli smo kako je Samarijanka otila u selo da ispria
zemljacima svoj sastanak na zdencu i da i njih pozove. Postignuta se
srea odmah priopava drugima: ve poznajemo nekoliko primjera:
uenika koji se automatski pretvaraju u apostole ...
Kao jedini razlog svoje vjere, ena spominje Isusovo vrhunaravno poznavanje njezina intimnog
ivota (nr. 29 i 39). To je dokaz vie da je udo valjan motiv vjerodostojnosti, ako je ovjek
prethodno otvoren prema istina. To je jedan od puteva kojima se dolazi do vjere, uvijek mogu,
premda manje est i najnesigurniji od svih.
enino posredovanje u selu imalo je pozitivan rezultat: stvarno, mnogi povjeravae u Isusa po
njezinom svjedoanstvu (r. 39).
Vjera koja se osniva na ljudskom svjedoanstvu navjestitelja. To je najobiniji nain kojim
mase vjernika dolaze do vjere. Vjera koju smo dobili od majke, od katehete, od sveenika, od sredine
... Puka i tradicionalna vjera. Vjera sigurna (vjera ugljara), ali ne i nuno proivljena vjera
(svjesno usvojena kao osobno vlasnitvo, kad postane duboko lino uvjerenje); prema tome, izloena
svim pogibeljima neasimiliranog doivljaja.
125

I enin poziv imao je pozitivan uinak: stanovnici sela izali su prema zdencu, da se sastanu s
Isusom (r. 30). Pri tom sastanku ostadoe osvojeni njegovom osobom. Zamolie ga da ostane s njima
neko vrijeme, i ostade tu dva dana (r. 40). Rezultat: povjerova jo mnogo vie njih, ali ovaj puta
izravno radi Isusove rijei. I govorili su eni, da sada vjeruju ne zbog njezinog svjedoanstva, nego
zbog svoga vlastitog iskustva (rr. 4142).
Najsavreniji stupanj vjere: proivljena vjera, vjera koja je postala osobna vrijednost i odluka.

124
Moglo bi se nastaviti s idejom, da i oni uvijek moraju biti spremni raditi, prihvaajui da drugi poberu ono to su oni
zasijali; da apostolski radnik ne moe traiti da uvijek vidi rezultat svog napora; da je naa dunost sijati, sa neslomivom
vjerom u Boju uspjenost, iako se plodovi ne pojave odmah... Cijeli ovaj ulomak izraen je poneto zagonetnim
govornom, koji doputa da ga se tumai na mnogo naina; ja nastojim itati onako kako mi izgleda najprirodnije u opem
povijesnom kontekstu.
125
Usp. A. Auigustinovich, Puebla y religiosidad poipular, Caracas 1&79, 3648.
117

To ne znai da nije potreban navjestitelj; u stvari, nitko ne moe doi do vjere bez posrednika
(usp. Rim 10,14). Ali znai, da se moja vjera ne osniva na ugledu navjestitelja, nego na vrijednosti
onoga to se navijeta, same navijetene rijei, koju priznajem kao Boju rije i kao odluno dobro za
moj osobni ivot. Radim to ili to radim tako, ne zato to mi to drugi kau, nego jer sam uvjeren da je
to za mene jedini izbor, da je to ono to Bog trai od mog ivota.
Ali proivljenost vjere ide jo dalje, kad se doe do toga da se poistovjeti Isusova osoba s
osobom vjernika, kad se ne samo njegova rije, nego totalni Krist, koji je put, istina i ivot (Iv 14,6),
pretvori u moj put, moju istinu i moj ivot... Kranin ne prianja prvenstveno uz neki nauk, nego uz
jednu osobu.
126

Isus ostade u Siharu dva dana. Dva dana misionarskog djelovanja u sredini, u koju se vie nee
s tom namjerom povratiti. Ali kad se poslije nekoliko godina bude evangelizirala Samarija (Dj 8,4
25), uenici e se sigurno sjetiti te prve sjetve velikog Sijaa ...
Ne kae se izriito o emu je Isus propovijedao u ta dva dana, ali je bez sumnje glavna
pozornost svraena na mesijanski znaaj njegove osobe; moe se to zakljuiti iz onoga to se
spominje kao jedini predmet vjere Samarijanaca, tj. da je Isus Mesija. Ovdje se on zove spasiteljem
svijeta (r. 42). Formula je Ivanova (ovdje i u 1 Iv 4,14), ali je ideja vrlo uobiajena u cijelom N. Z.:
Isus je mesijanski spasitelj,
127
ali sveopeg znaaja (ne ograniuje se iskljuivo na idovski narod).
Teko je zamisliti, da bi sami Samarijanici mogli upotrijebiti taj izraz;
128
jezik je to evanelistov, koji
tako tumai neki vie-manje istoznani izraz Samarijanaca; ali oni su ve mogli iskusiti poetke toga
univerzalizma, videi kako Isus s njima opi, stavljajui se tako iznad stare uskogrudnosti idovstva
...
xxx
Isusov put u Galileju (gdje e zapoeti svoju dugotrajnu galilejsku djelatnost) i kratki boravak
od par dana u Samariji stavili smo u svibanj g. 28, bez nekog podrobnijeg datuma. Do tog zakljuka
dovela nas je cijela kronologija koju smo dosada slijedili (u I. dijelu ovog djela).
Izgleda da ova kronologija moe biti potvrena rijeima Iv 4,35: Zar vi ne kaete: Jo etiri
mjeseca pa dolazi etva? Evo velim vam: Podignite vae oi i pogledajte njive, ve se bijele za
etvu.
Naravno, svi ne tumae ovako ovaj tekst. Dapae, izgleda da je ee miljenje protivno ovome
to mi (s drugima) ovdje zastupamo. Naglaavaju prvi dio retka, i pretpostavljaju da je Isus izgovorio
ove rijei kad je uistinu jo bilo etiri mjeseca do stvarne etve, koja se u onom brdskom kraju
obino ne vri prije svibnja; prema tome, bili bismo sada u sijenju ...
Glavna je mana ovog tumaenja u tome to ne uzima u obzir drugi dio retka, gdje se kae da su
njive ve bijele za etvu; tj. da je klasje ve zrelo za etvu. Istina je da Isus ovdje govori o duhovnoj
etvi, o vjeri Samarijanaca, ali se mora pretpostaviti da uzima kao sliku toga stvarnu etvu; inae ni
prvi dio retka ne bi imao nikakva smisla. Zbog toga, puno je vjerojatnije tumaenje koje naglaava
drugi dio retka. Isus govori o duhovnoj

126
Usp. A. Augiustinovich, Vivencia de la Iglesia comunidad, Madri-Salamanca 1972, 3637.
127
O naslovu (spasitelj uap. L. Sabourin, o. c, 153168.
128
Naslov je izgleda helenistikog porijekla; usp. Xavier Leon-Dufour, Dictionnaire du Nouveau Testament, Paris 1975,
486.
118

etvi, ali pokazuje (kao sliku te duhovne stvarnosti) ve zrelo klasje kako se bjelasa u poljima
(izraz je poznat u rabinskoj knjievnosti). Prema tome, bili bismo u mjesecu svibnju, mjesecu etve u
Samariji.
Prvi je dio retka neka vrsta puke poslovice, kao uvod u Isusovu izreka. Ovaj tekst treba ovako
razumjeti: Nije li istina da vi obiajete rei poslije sjetve: Ve posijasmo, sad imamo etiri mjeseca
za odmor, a onda e trebati misliti na etvu? Evo, dakle, podignite oi i pogledajte polja, ve su zrela
za etvu ...
Protivnici ovog miljenja kau, da se nigdje nije nala takva poslovica; ali ne moe se
zahtijevati da budu zapisane sve poslovice. Uvodna formula (zar vi ne kaete?) ista je kao i kod
drugih poslovica (usp. Mt 16,2; Mk 7,11; Lk 12,5455).
Drugi kau, da takva poslovica nije vjerojatna, jer je, prema rabinskim dokumentima i prema
stvarnim prilikama zemljita, razmak izmeu sjetve i etve est mjeseci. Ali taj razmak od est
mjeseci ne smije se uzeti u strogom smislu. Sjetva u Palestini poinje u studenom, poslije prvih kia,
i traje cijelog prosinca. etva jema poinje u travnju, i zatim, prema itaricama i krajevima, traje jo
dva mjeseca. Prema tome, ona poslovica nije protivna mjesnim prilikama. Slavni zemljoradniki
kalendar iz Gezera (X. st. pr. Kr.) stavlja etiri mjeseca izmeu sjetve i etve.
Ovo prvo miljenje, koje put u Galileju stavlja u sijeanj, nije prihvatljivo jo iz slijedeih
razloga:
Kad bi se radilo o sijenju, bili bismo ve u drugoj godini javnog Isusovog djelovanja. Isus,
nakon dolaska u Jeruzalem za prve Paste (Iv 2,13), ostao bi u Judeji devet mjeseci. A to je posve
nevjerovatno: najprije, jer je sjeanje na udesa uinjena za vrijeme svetkovine jo uvijek ivo u
Galileji (Iv 4,45), to upuuje na skorije dogaaje; zatim, jer bi se teko mogla istumaiti utnja
sinoptika o tako dugom periodu javnog djelovanja; napokon, jer boravak u Judeji, poslije prve Pashe,
tako kako je ispripovijedan kod Iv (3,224,1), radije upuuje na relativno kratko vrijeme.
Isus, umoran od puta, sjeda na rub zdenca, edan je i trai da pije (Iv 4,67): sve se to vrlo
dobro razumije u svibnju, mjesecu velike ege, ali nije tako oito u sijenju i u ovom kraju.
U onim prilikama, dok Isus govori o svojoj duhovnoj hrani (Iv 4,32), teko je zamisliti da bi
uenici bili zauzeti samo gledajui polja i vulgarno govorei o etvi koja e doi tek poslije etiri
mjeseca ... A spomenuto tumaenje pretpostavlja upravo to.
Ostajemo, dakle, pri tome, da Isus dolazi u Samariju u svibnju g. 28. Zadrao se dva dana u
Siharu i onda je stigao u Galileju (Iv 4,4345).

6) DOLAZAK U GALILEJU I PRVE REAKCIJE
(SVIBANJ G. 28)
Lk 4,14b.l5b; Iv 4,43.45

Isus je ostao u Siharu (Samariji) dva dana (Iv 4,40). Poslije ta dva dana, krenuo je u Galileju
(4,43). Nita se ne kae da li se pri prolazu zaustavljao na drugim mjestima, ali to nije iskljueno, jer
znamo da je putovao propovijedajui (Mk 1,14).
Evanelisti nam biljee takoer prve utiske Galilejaca, izrazito pozitivne.
119

Luka kae da se dobar glas o njemu rairio po cijelom kraju (r. 14b). Jedna od znaajki Lukinog stila
jest da biljei pohvalne osvrte o Isusovoj osobi (4,37; 5,15; 7,17). Kae takoer da ga je cijeli svijet
hvalio (slavio) (r. 15b); to je druga znaajka Lukina, da biljei udivljenje ljudi pred njegovom
osobom i djelovanjem (4,22; 5,26; 8,25; 9,43; 13,17, itd.).
Kad bi se oslonili samo na Luku, ovi pozitivni osvrti i ovo udivljenje nad Isusovom osobom
izgledalo hi posve neoekivano, jer se prije toga ne spominje nikakvo Isusovo djelovanje koje bi
pobudilo takve osjeaje. Ali stvar postaje razumljiva, ako je stavimo u opi povijesni kontekst
Isusova ivota. Klju za razumijevanje daje nam upravo etvrto evanelje. Tu se kae (4,45) da je,
doavi u Galileju, Isus bio dobro primljen od svojih zemljaka zbog svih onih udesa, koja je bio
uinio prigodom nedavne svetkovine Pashe (usp. 2,23); stvari koje su i mnogi od njih vidjeli, jer su
isto tako bili na svetkovini; kad su se povratili iz Jeruzalema (dok je Isus ostao u Judeji), ovi oevici
imali su dovoljno toga priati po svim zakucima svoje pokrajine o udesnim stvarima koje je Isus
inio; oni su mu pripravili tlo, pa ga je, kad je doao u Galileju, sav svijet primio s oduevljenjem i
udivljenjem ...
Ovdje ne uzimamo u obzir Iv 4,44: Jer je sam Isus izjavio da nijedan prorok nije uvaen u
svom vlastitom zaviaju. Ovaj se redak otvoreno protivi onom prije njega i onom poslije njega.
Posve je oito, da ovo nije njegovo povijesno mjesto. To je opaska evanelista, koja biljei upravo
negativne reakcije Galilejaca ili njihovo odbijanje Isusa. Ta e situacija nadoi kasnije. Znamo iz
sinoptika (etvrto evanelje pretpostavlja kao poznat taj sinoptiki detalj) tonu okolnost u kojoj je
Isus izgovorio te rijei (Mk 6,4 i paral.); zato ovaj redak ostavljamo za kasnije, paralelno onoj
povijesnoj situaciji.

7) OPI SAETAK
(Mt 4,17); Mk 1,15; Lk 4,15a

Prije nego to zau u pripovijedanje pojedinih dogaaja dugotrajnog galilejskog djelovanja,
evanelisti nam pruaju sasvim openit saetak toga razdoblja o Isusovom djelovanju i o sadraju
njegova propovijedanja.
Glavna je djelatnost Isusova sluba rijei. Luka je predstavlja kao nauavanje: prevladava lik
Isusa kao uitelja. Matej oznaava tu djelatnost kao propovijedanje: tu je pruen lik misionara.
Luka nadodaje da je nauavao u njihovim sinagogama. Tim se hoe rei, da su ove
bogotovne zgrade bile povlatena mjesta gdje je Isus nauavao; razlog je lako razumljiv; ali, kako
emo vidjeti, Isus nije nauavao samo u sinagogama.
Kad bismo itali samo Mateja, rekli bismo, da je Isus poeo propovijedati tek iza kako se
nastanio u Kafarnaumu (od toga asa). Oito, ova njegova biljeka, u dananjoj redakciji, ne stoji
ondje gdje bi trebalo da stoji; njezino je mjesto ovo gdje smo je mi stavili.
to se tie sadraja propovijedanja, Luka u svom saetku ne kae nita. Matej spominje
dvije toke: obraenje i dolazak nebeskog kraljevstva, ali tako da jedno zavisi od drugog: obraenje
kao neto potrebno, imajui u vidu da je Kraljevstvo ve dolo. To je isti obrazac kojim je saeto i
Krstiteljevo propovijedanje (Mt 3,2). Jedino vidik je drukiji. Za Krstitelja, obraenje je potrebno
radi Kraljevstva, koje ubrzo treba da zapone; za Isusa, ono je potrebno jer je Kraljevstvo ve
zapoelo.
129
Marko ulazi vie u

129
Upotrijebljeni izraz (engiken) moe znaiti, da je pojava Kraljevstva na vratima (ali jo ne prisutna), ili da je
Kraljevstvo ve dolo (da je prisutno); prvo znaenje odgovara vidiku Krstitelja, drugo vidiku Isusovom.
120

pojedinosti. Najprije daje do znanja, da se u Isusovom propovijedanju Kraljevstvo Boje
pokazuje kao nova epoha spasenja, iza kako se ispunilo predmesijansko vrijeme, vrijeme starog
saveza; da je to epoha ostvarenja, iza kako se svrilo vrijeme obeanja. Zatim nas izvjeuje, da je
Kraljevstvo Boje Evanelje ili Dobra Vijest, o kojoj je Isus propovijedao ve od poetka svog
puta (r. 14).
130
Konano dodaje, kao drugu toku Isusovog propovijedanja, potrebu vjere u to
Evanelje.
Izlazi, dakle, da je Kraljevstvo Boje sredinja toka Isusovog Evanelja. Uistinu, sva
bezbrojna tematika njegova propovijedanja svodi se u osnovi na ovu jedinu temu, koja sve obuhvaa.
KRALJEVSTVO BOJE je jedan od onih vrlo sloenih biblijskih pojmova, koje je teko
obuhvatiti samim jednim pogledom.
131
Ovdje se ograniujemo jedino na njegove najhitnije elemente,
tako kako se izdvajaju iz Isusovog naina izraavanja.
Formula Kraljevstvo Boje je Markova i Lukina, dok Matej upotrebljava formulu
Kraljevstvo nebesko,
132
to je ropski prijevod hebrejskog malkoth ammaim (aramejski
malkutha diemaja), gdje nebo (nebesa) nije drugo nego sinonim Bojeg imena, prema
hebrejskom obiaju da se to manje izgovara ime Boje. Iz toga slijedi, da je formula Mk i Lk stvarni
prijevod (vie u skladu s nesemitskim uhom) istog izraaja. Nema sumnje, da je izvorni izraz, koji je
Isus upotrebljavao bio onaj Mt; imat emo i drugih prilika vidjeti, kako on upotrebljava i mnoge
druge opisne govore, da ne izgovori Boje ime.
Kraljevstvo Boje, prema saetoj i tonoj definiciji P. Lagrange-a, jest vrijeme spasenja, kad
Bog mora vladati savrenije nego prije. Ova definicija je istinita, ali samo ako je uzmemo u
neogranienom smislu. Da se doe do toga smisla, treba uzeti u obzir cijeli sklop Isusovih izreka o
tom predmetu. Nijedan pojedinani tekst ne izraava ovaj pojam u potpunosti. Glavna pogreka nekih
tumaenja jest upravo djelominost, uvaavanje nekih izriaja a zaboravljanje drugih.
Prema miljenju nekih, Isusa zanima jedino unutranje kraljevstvo, koje se nalazi u dui;
prema tome, glavni predmet njegove djelatnosti sastoji se u nauavanju nove nauke.
Prema drugima, Isus je revolucionarac, koji misli osnovati nacionalno kraljevstvo, prema
politikim iekivanjima svojih suvremenika.
Napokon, trei misle, da Isus govori iskljuivo o eshatolokom kraljevstvu, koje bi se
ustanovilo nekom kozmikom katastrofom u preobraenom svijetu, prema apokaliptikim idejama
idovstva.
Glavni nedostatak svih tih tekstova sastoji se u tome to uzimaju odvojeno pojedinane
tekstove ili nizove tekstova, zanemarujui cjelinu; to znai isto to i usredotoiti pogled na jedno
drvo, da se vie ne vidi uma; a istina je u umi.

130
Zanimljivo je zapaziti, da je Marko jedini evanelist koji upotrebljava rije evanelje, samo za sebe, nezavisno, dok
se kod Mateja uvijek radi (izuzimajui moda 26,13) o evanelju Kraljevstva (usp. 4,23; 9,35; 24,14).
131
Odatle bezbrojne studije, tumaenja, miljenja, gledita ..., itd. ove teme; dobre saetke moemo nai u biblijskim
enciklopedijama i u ekskurzima nekih komentara; usp. i nau Vivencia de la Iglesia comunidad, 129146.
132
Izuzetak ini samo nekoliko mjesta, gdje i on kae Kraljevstvo Boje (12,28; 19,24; 21,31.43); Isus ga nekad zove
Kraljevstvo mog Oca (26,29).
121

Ni ideja ni terminologija Kraljevstva Bojeg nisu izvorno Isusove; vuku svoje duboko korijenje
iz starog zavjeta i iz kasnije teologije idovstva. Radi se o tome da se dadne konkretni oblik
mesijanskoj nadi Izraela. Govoriti o Kraljevstvu, znailo je za Isusa kretati se po domaem podruju.
Njegova se izvornost sastoji u tome to je proistio ovaj pojam od vremenskih prizvuka i od
politinosti, koji su u idovstvu njegova vremena bili duboko ukorijenjeni, i to mu je odredio neke
nove dimenzije, koje mu ni stari zavjet ni idovstvo nisu mogli pruiti. S obzirom na sve drugo, on
jednostavno navijeta da su se ispunila oekivanja Izraela.
Rije kraljevstvo u ovoj je formuli posveena upotrebom, ali je dvoznana, jer ono to ona
najprije napominje jest ideja teritorijalnosti, to je potpuno strano biblijskom pojmu. Formula
Kraljevstvo Boje (ili nebesko) imeniki je prijevod glagolskog biblijskog izraza Jahve vlada
(malak Jahweh), to oito dokazuje, da kraljevstvo ne moe biti uzeto u teritorijalnom smislu,
makar ga shvatili i neogranieno, nego u smislu kraljevske vlasti ili moi: vladavina, vlada,
zapovijedanje, gospodstvo, vrhovna vlast... Naravno, sve to vai u moralnom smislu, iskljuujui bilo
koji oblik politike teokracije: zna se da u takvim oblicima vlade prvi izgnanik moe biti sam Bog;
poznat je kritiki biblijski stav s obzirom na teokratsku monarhiju Izraela (1 Sam 8,68), a ne
manjkaju primjeri ni iz drugih povijesnih epoha.
Biblija smatra, da svijet nikad ne moe prestati biti vlasnitvo Boje. On je njegov svijet. I
budui da je njegov, Bog ne moe prestati izvrivati svoju vlast nad njim. On zapovijeda u svojoj
kui. U monarhinoj kulturi, to se kae kraljevati. Danas se to kraljevanje osporava i opovrgava,
ali doi e vrijeme kad e biti potpuno i bez oporbe.
Jednom rijeju, Kraljevstvo je Boje vladavina Boja u svijetu, po kojoj svijet treba da se
definitivno spasi; prema tome, ono oznaava i samo definitivno spasenje, kao rezultat te vladavine.
U Oenau molimo da doe kraljevstvo Boje i da se vri njegova volja (Mit 6,10). To je
usporedno mjesto koje tumai ovaj naziv. Molimo, da se svijet stvarno upravlja voljom Bojom ili
njegovim mjerilima; da se strukture svijeta vjerno dre Bojih smjernica; da se postigne jedinstvo
ciljeva izmeu ovjeka i Boga.
Ali Isus nam u ovoj molitvi pokazuje da je Boja vladavina naa zadaa i na cilj.
Ako molimo da doe njegovo kraljevstvo, to je zbog toga to ono jo nije dolo (barem ne u
svoj punini): dakle, moramo uraditi sve da doe.
Ako molimo da doe, znai da smo sigurni da e doi; kad ne bi tako bilo, ne bismo molili. To
znai, da nakon toga naa molitva ne moe nita vie moliti. To je ono najvee, ono definitivno,
zadnji cilj.
Sve to pokazuje, da Kraljevstvo Boje moe biti razliitog opsega i stupnja i dosega: da moe
imati razne smjetaje ili prostore, razne etape razvoja, razne vidove pod kojima se ostvaruje.
1) to se tie smjetaja ili prostora kraljevstva, ono je u isto vrijeme unutranje i izvanjsko.
Kraljevstvo je unutranje. Zapoinje se u ovjekovom srcu. Ostvaruje se najprije u nama
samima, ako prianjamo intimno uz Boga i njegova mjerila, ako osobno prihvatimo njegovu rije (Mt
13,23). To je unutarnji, osobni, snani, odluni doivljaj. Tako je razumljivo, da se, uz temu o
Kraljevstvu, govori ujedno o obraenju i vjeri, kao prethodnim uvjetima, koji pretpostavljaju potpuno
suoblienje sa ivim i prisutnim Bogom. Bez tog unutranjeg doivljavanja, Kraljevstvo nikad ne bi
moglo postati osobni izbor i zakon u ivotu. Priznati da je Kraljevstvo najvea vrijednost, kojoj sve
drugo mora
122

biti podvrgnuto, ak i uz najvee rtve (Mt 13,4446; Mk 8,35), to je osobni sud pojedinca
(drugi mogu drukije misliti).
Ali, treba se uvati zatvorenosti u sebe i individualizma, jer je Kraljevstvo takoer
vanjsko i drutveno.
Da se Boja vladavina (kao i svaka druga) pretvori u ljudsku stvarnost, potrebno je da se ona
ostvari i da na neki nain stvori svoje oblike, strukture.
Zdrav razum to zahtijeva: svjetlo se ne pali da ga se sakrije (Mt 5,15). Cijeli svijet eka na
svoje preobraenje (Rim 8,1920), i ono (kao i sva preobraenja) ne daje se odjedanput, nego je
rezultat povijesnih procesa. Kraljevstvo se, dakle, mora ukorijeniti u svijetu, vladati i upravljati tim
procesom, tako da se svijet po Bogu spasi (Iv 3,17). I sama je Crkva oblik, struktura Kraljevstva;
malo kvasca, koji mora ukvasiti sve tijesto svijeta (Mt 13,33).
Kraljevstvo, da bi bilo ljudska stvarnost, mora biti takoer drutvena ili kolektivna tekovina.
Mora postati kolektivnom savjeu ljudskog roda. Sav je svijet pozvan na to (Mt 22,210). Na
konanom sudu, mnogi e biti iskljueni upravo zbog toga jer su u svojoj sadanjoj povijesti izdali
svoje zvanje (Mt 13,41; 25,4146).
2) U razvoju Kraljevstva razlikuju se tri razdoblja: poetak, rast i svretak.
Kraljevstvo se otpoinje Isusovom osobom (Mt 4,17; Mk 1,15; Lk 4,21). Poetak je
Kraljevstva u mesijanskom djelu Kristovu. Epoha Kraljevstva poklapa se s mesijanskom epohom
koju je Krist ustanovio. Tako Isus moe izjaviti, da se navrilo vrijeme od davnina, i da je dolo
Kraljevstvo Boje, nova epoha spasenja. Zbog toga, Zakon i Proroci seu do Ivana, a otada se
navijeta evanelje (Radosna vijest) Kraljevstva Bojeg (Lk 16,16). U vrijeme kad Isus poinje
svoje poslanje, ve je prisutno Kraljevstvo Boje, ve je dolo, nezavisno od ljudske volje.
Treba zapaziti da je ovaj poetak u nekom smislu ve konac; konano stanje koje se poelo
povijesno ostvarivati. Kad Isus lijei bolesti, ne radi se o nekom nevezanom dogaaju; to je ve
stvarni korak prema stvaranju potpunog osloboenja od smrti, to je stvarnost posljednjih vremena
(Mt 11,5). Korak prema uskrsnuu. Isto tako, pobjeda nad sotonom (Iv 12,31; Lk 10,18) znai da je
eshatoloko kraljevstvo ve prisutno (Mt 12,28): smrt grijehu, ivot u Bogu.
U Kraljevstvu postoji razdoblje rasta. To je zemaljska faza, kad se Kraljevstvo mora
razvijati i ostvarivati se sve savrenije. Zato molimo da doe Kraljevstvo Boje, (Mt 6,10), da se
svaki dan malo vie priblii. Nalazimo se u vremenu izgradnje i ekanja. Vrijeme sasvim neodreeno
(Mt 24,36; Dj 1,7), koje ne doputa ni nestrpljivosti ni bezbrinosti. To su svi dani povijesti, do
svretka vremena (Mt 28,20). To je cijelo ovo vrijeme sadanjeg ovjeka i sadanjeg svijeta, kad se
izgrauje i sazrijeva eshatologija, dok se ne pojavi sasvim obnovljen svijet. Jasno to nagovjetavaju
takozvane parabole rasta (Mk 4,26; Mt 13,3133). To je vrijeme naeg rada u vinogradu (Mt
20,17), pomou kojeg moramo ubrzati pojavu konca (2 Pt 3,12).
Ali i konac je ve sadran u rastu: razna razdoblja tog rasta su razna ostvarenja sve blie
budunosti.
Kraljevstvo e imati takoer svoj slavni svretak. Ve je Stari zavjet navijetao nova
vremena na koncu povijesti, kad e sve biti obnovljeno i kad e biti zaboravljena prolost (Iz 65,17),
vremena koja e podsjeati na
123

ljepotu staroga raja (Iz 11,68). To je vidik Kraljevstva koji je Isus najvie naglaavao kako emo
kasnije vidjeti.
To je novo nebo i nova zemlja (Iz 65,17; Otk 21,1; 2 Pt 3,13); potpuno preobraenje cijelog
svemira, rezultat postupnog sazrijevanja, koje omoguava ponovni dolazak Gospodinov (Dj 1,11);
Boja vlast, odsele neosporna, Kraljevstvo koje e Krist potpuno ostvariti i predati Ocu (1 Kor
15,24); definitivno sjedinjenje svih stvari s Bogom (Kol 1,20); mnotvo koje je ponovno jedinstvo,
ostvareno ljubavlju, koja brie sve razdaljine: Bog sve u svemu (1 Kor 15,28).
To je definitivno Kraljevstvo, iza kojeg se nita drugo ne moe zamisliti, Vjeno,
nadzemaljske, budue. Kraljevstvo obeano onima koji su na ovoj zemlji siromani i progonjeni (Mt
5,310). Ono se za pojedince otvara smru i povoljnim sudom Bojim (usp. Lk 23,4243); za cijeli
svijet poinje Gospodnjom parusijom (ponovnim dolaskom) (usp. Mt 24,30).
3) S obzirom na proces ostvarenja, treba imati u vidu opu ekonomiju milosti.
Kraljevstvo je dar Boji. Uvijek je ovjek sanjao kako bi stvorio svoj raj ovdje na
zemlji svojim iskljuivim naporom, i uvijek je to nastojanje dovodilo do najgorih zastranjenja i
najgorih zloupotreba samog ovjeka. Kraljevstvo Boje ne moe se izgraditi bez Boga, jer ono je dar
njegove moi i njegove ljubavi. Onaj koji sprema gozbu uvijek je kralj (Mt 22,2) ili domain kue
(Lk 14,16). Onaj koji daje Kraljevstvo jest Otac (Mt 12,32).
Budui da je Kraljevstvo dar, treba svaki dan moliti da doe (Mt 6,10), da se Boja mo
suprotstavi naoj ljudskoj kukavnosti. ovjek se ne smije osjetiti skrhanim zbog svojih slabosti, ali ih
ne smije zaboraviti. Obvezani smo pouriti parusiju (2 Pt 3,12), ali je ne moemo silom dovesti.
S druge strane, Kraljevstvo je ljudska zadaa. Vjeni misterij milosti: Bog se daje, i
ovjek ga prihvaa, jer mu Bog daje da ga prihvati... Ne preostaje nam drugo nego ponizno prigrliti
uvjete toga misterija.
Napredak Kraljevstva zavisi od ovjeka, kao to napredak sjemena koje smo posijali zavisi vie
ili manje od zemljita gdje je ono posijano (Mk 4,2634). Otkako je Isus zapoeo svoje mesijansko
poslanje, spasenje je otvoreno svima ljudima; Kraljevstvo je ve prisutno ali se ne namee silom,
nego ovjek treba da ga primi slobodno i da surauje s njim (Mt 13,4446), spreman nekad i na
najvee rtve, samo da ga sauva (Mk 9,4347). Radi toga, ovjeku se zapovijeda da trai
Kraljevstvo (Mt 6,33). Sve to ovjek ima, smatra se rezultatom napora (Mt 20,10). U Bibliji se
esto susreu ideje saenja, zalijevanja, graenja, kao izrazi poslanja u svijetu (Jer 1,10; 1 Kor 3,6
10, itd.). Ovaj posao izgradnje upravljen je najprije na samog ovjeka, da se svlada njegova moralna
bijeda, dok se on toliko ne oisti, da njegovo definitivno sjedinjenje s Bogom ve postane stvarnost
(usp. Mt 5,48). Ali je upravljen i prema svijetu, u svrhu stvaranja takve situacije, gdje bi bilo manje
glada i bijede, manje bolesti, manje nepravde i nasilja (usp. Mt 25, 3540).
Kako rekosmo na poetku, pojam Kraljevstva vrlo je sloen, jer se radi o mnogolikoj
stvarnosti. Da ne budemo nepravedni prema Isusu, svodei njegovu ideju na samo jedan dio, treba
uvijek imati na umu, da se mozaik moe razumjeti jedino ako ga se gleda cjelovito, u sklopu svih
dijelova koji ga sainjavaju ...
124

oOo
Drugi predmet Isusovog propovijedanja, ali podreen temi Kraljevstva (i nuno ujedinjen s
njom) jest OBRAENJE. To je takoer bio sredinji predmet Krstiteljevog propovijedanja i prakse,
kad je pripravljao za Kraljevstvo koje se ubrzo imalo pojaviti. Kad Isusa, obraenje je neophodno
potrebno, da bi se moglo prihvatiti Kraljevstvo, koje je ve prisutno. Ono to je Krstitelj navijetao,
ve je tu, sa svom svojom sablanjivom novou, i, blaeni oni koji se ne sablazne! (Mt 11,6). A da
ne bude sablazni, potrebno je primijeniti razum i ivot. Ono to Isus donosi, istinska je revolucija, i
da je prihvatimo treba da prethodno proemo kroz svoju vlastitu unutranju revoluciju.
Isus tako ponovno preuzima veliku proroku temu. U borbi protiv ljudskog grijeha, ostvarenog
tlaenjem i nepravdom, jedini pravi i trajni lijek kojeg su naznaivali proroci, jest obraenje. Novo
srce i nov duh. Te dvije novosti znaajke su novog saveza (naroito kod Jeremije i Ezekijela), i taj
savez otpoinje Isus.
133

oOo
Kao tema Isusovog propovijedanja spominje se takoer VJERA u Kraljevstvo i u navijetanje
Isusovo. U biti, vjera je prianjanje uz Isusovu osobu i sve to ona sa sobom donosi. Ne moe se
prihvatiti Evanelje, ako ne vjerujemo u Evanelje.
Ali, u stvari, razlika izmeu obraenja i vjere samo je logina. Radi se o jednom te istom stavu
pred Bogom (Isusom), jedino to ga vidimo pod razliitim uglovima. Zato ovdje oboje stoji na istom
planu. Vjerovati u Isusa isto je to i obratiti se njemu okrenuti lice prema njemu (Dj 9,35)-To su
dva vida jedne te iste stvarnosti, koji se meusobno uvjetuju: obraenje je nuni uvjet za vjeru, ali
bez vjere ovjek se ne bi nikad odluio na obraenje...
Jednom rijeju, Isus izjavljuje, da je Kraljevstvo Boje novo vrijeme spasenja, ve prisutno i na
djelu, ali da je potrebno, da bismo ga priznali kao najviu vrijednost i kao jedini ivotni zakon,
postignuti novi mentalitet, prekinuvi sa svim onim to se prije moglo misliti ili eljeti.
8) PRVI POSJET NAZARETU, DOBAR PRIJEM
(SVIBANJ G. 28)
Mt 4,13a; Lk 4,1622a
Kao prvu djelatnost Isusovu u Galileji Luka opisuje posjet Nazaretu, njegovom zaviaju.
Odavde e prijei u Kafarnaum (4,31).
Mislimo da je ovaj povijesni redoslijed ispravan, jer ima oslon i u Mt 4,13a (zato smo ovaj
tekst stavili ovdje kao paralelan): I ostavivi Nazaret, doe da se nastani u Kafarnaumu. Kako se
vidi, Matej zna za Isusov boravak u Nazaretu im je doao u Galileju; nema sumnje da se radi o
istom posjetu o kojem govori Luka.
Marko (1,1620) kao prvu Isusovu djelatnost u Galileji stavlja definitivni poziv etvorice
uenika, ali to je oito neodrivo.

133
Temu obraenja opirno smo obradili u El hombre roto, Caracas 1974, 176206; usp. takoer Lineas biblicas del
Movimiento de Cursillos, Salamanca 1970, 150151; Jesus y la polittica, 8992.
125

ini nam se posve normalnim to je Isus, na poetku svog dugog djelovanja u Galileji, otiao
najprije u Nazaret, ak kao gest uljudnosti prema selu gdje je odrastao (misli se na Lk 2,51).
Ali on nee ostati u Nazaretu i to iz vie razloga. Najprije, jer je prekinuo s prijanjim
obiteljskim ivotom; sada, on pripada cijelom svijetu. Zatim, jer Nazaret nije prikladno mjesto da
bude sredite velikog misionarskog pothvata: to je neznatno seoce, zabaeno u brdima, izvan velikih
saobraajnih puteva. Isus e potraiti drugo sredite (Kafarnaum), puno prikladnije u svakom
pogledu.
Treba zapaziti da se u sadanjoj Lukinoj redakciji na ovaj posjet odnosi i ono to se kae u
recima 22b30; ali to je posve nevjerojatno. U prvom dijelu (nr. 1622a), Nazareani primaju
Isusa s velikim oduevljenjem, dok u drugom dijelu izbacuju ga bijesni iz sela i hoe da ga
strmoglave s nekog brijega; osim toga, aludira se na neku Isusovu djelatnost u Kafarnaumu (r. 23), o
kojoj nigdje nije bilo rijei. Sve to pokazuje, da je neizbjeno dopustiti dva posjeta Nazaretu: jedan s
pozitivnim rezultatima, a drugi s tekim neuspjehom. O ovom zadnjem govore takoer Mt 13,5358
i Mk 6,16a, tako da ostavljamo Lk 4,22b30 za ovaj kasniji povijesni kontekst.
Kako i zato je evanelist slio u jedan ta dva dogaaja, ostaje tajnom, premda svaki tuma
moe pronai kakav razlog za to.
to se tie kronologije, ova prva godina galilejskog djelovanja prilino je tamna. Jedini
spomen, koji moe imati neku kronoloku vrijednost, jest Mt 12,1 (i paralel.): uenici trgaju klasje i
jedu zrnje. Nalazimo se u vremenu kad je penica spremna za etvu, toliko zrela da se moe jesti. To
je vrijeme prilino nestalno, kao to je i etva u Palestini. U niskim i vruim krajevima, kao u
jordanskoj dolini, etva poinje u travnju, poslije Pashe. U visokim krajevima, sve je otprilike jedan
mjesec kasnije: jeam se anje sredinom svibnja, a penica neto kasnije, koncem svibnja ili
poetkom lipnja. U naem sluaju, nalazimo se u visokoj Galileji, gdje etva dolazi kasnije nego u
drugim krajevima. Osim toga, cijeli period etve moe trajati i do tri mjeseca, tako da je to vrijeme
vrlo promjenljivo. Ni polja u istom kraju ne sazrijevaju i ne anju se istog dana. U naem sluaju,
moemo zamisliti, da se radi o koncu etve, tako da ovaj dogaaj moemo mirno staviti oko konca
lipnja. Kako je Isus doao u Galileju u svibnju (recimo oko polovice mjeseca), sve dogaaje ovog
razdoblja, u ovim granicama, razdijelit emo izmeu svibnja i lipnja godine 28.
Dok je bio u Nazaretu,
134
jedne subote, Isus, po svom obiaju, ode u sinagogu da prisustvuje
slubi Bojoj.
135
Sve je izgledalo da e to jutro ostati nezaboravno; sve je bilo puno iekivanja zbog
same njegove prisutnosti, jer su svi doznali za njegovo nedavno djelovanje u Jeruzalemu (Iv 4,45;
2,23). Poslije itanja i tumaenja onog dijela Zakona koji je bio propisan za taj dan, na redu je itanje
i tumaenje Proroka prema slobodnom izboru (izgleda da u ono vrijeme tekstovi Proroka, koji su se
itali u sinagogama,

134
Mjesto uobiajenog Nazareth (Mt 2,23; 21,11; Mk 1,9; Lk 1,26; 2,4.39.51; Iv 1,45.46; Dj 10,38) upotrebljava se
rijetki oblik Nazara ovdje i u Mt 4,13; jo jedan dokaz da su to paralelni tekstovi; to ima neku vanost i za
kronologiju, kako smo vidjeli.
135
O sinagogi (ime, sinonimi, porijeklo, arhitektura, namjetaj, ukrasi, vlasti, liturgija, itanja, vanost) uap. Holzmeister,
Historia, 266282. Radi se o vrlo vanoj ustanovi kasnog idovstva, sreditu kulta (nepovezanog sa rtvom) i puke
poduke; bila je od velike pomoi Isusovom propovijedanju i kasnije prvom rasprostiranju kranske poruke.
126

nisu bili odreeni za svaki dan). Poglavar sinagoge ponudi Isusu da proita tekst i odri govor,
sigurno zbog glasa kojeg je najednom stekao. Slubeni pomonik u sinagogi preda mu svitak koji je
sadravao knjigu proroka Izaije. On se podigne, odvije svitak i nae tekst Iz 61,12 (ovdje spojen
jednom izrekom iz 58,6)...
Neki misle da bi rije nae znaila, da je ulomak o kojem je govor bio sluajan, da se
sluajno naao kad je Isus razvio svitak; ulomak koji mu je ispao providnosno ... Zamiljaju da je
Isus postupio na isti nain kao neki moderni karizmatiari: otvoriti knjigu bez ikakvog promiljanja i
uhvatiti se za tekst koji ispadne ... Ali taj je postupak lak kad se radi o knjizi; nije tako lak kad se
radi o s vitku pergamene. Osim toga, Isus je odvie ozbiljan za takve stvari. Jedna je od njegovih
znaajki njegovo veliko potovanje prema Sv. pismu, koje mu nikad ne bi dozvolilo da se s njim
poigrava. On je sigurno mislio na sve: sigurno je izriito traio Izaijin svitak, te u njemu potraio i
naao upravo ovaj tekst...
To je nastupni tekst. Prorok osjea da je duh Jahvin nad njim, zna da je pomazan za poslanje
koje puno obeava: mora navijestiti radosnu vijest o boljim vremenima za siromahe, o lijeenju
bolesnika, o osloboenju od svake bijede i tlaenja. Sve se to moe saeti u simbolu jubilarne
godine
136

Kako je itao, tako je i prevodio s hebrejskog na aramejski, da svi sluatelji mognu razumjeti
tekst. Kad je svrio itanje, sjeo da zapone svoj nagovor. Zrak je pun napetosti. Sve su oi uprte u
Isusa. Svi predosjeaju, da e rei neto vrlo vanog. Od cijelog nagovora evanelist nam je sauvao
samo poetnu izjavu, koja je najvanija od svega: rijei koje ste ovoga asa uli, ispunile su se danas,
ovdje, pred vama ... Ono poslanje, koje je u Izaijinoj knjizi Jahve stavio u dunost proroku, u
potpunosti se ispunjuje u Isusovoj osobi. On ima dunost da navijesti svijetu novo razdoblje
osloboenja od svih nesrea. U njemu se otvara novo vrijeme spasenja ...
To je mesijansko doba. U stvari, to djelo osloboenja jest neto to radi Mesija (usp. Lk 7,21
22), ali Isus se ne predstavlja otvoreno u tom svojstvu. Mogao je rei to Samarijanki (Iv 4,26), ali
ovdje, u svom zaviaju, zna dobro zemlju kojom gazi...
Rezultat ovog prvog posjeta Nazaretu bio je izvanredan: svi su ostali oduevljeni, upravo radi
vrijednosti njegove poruke.
Ova zgoda otkriva nam neke znaajne vidove Isusove linosti.
1) Na primjer, ova vijest, da je obiavao prisustvovati subotom slubi u sinagogi. Navika koju
je stekao ve u svom privatnom ivotu i koje se sada i dalje dri u ovoj novoj situaciji. Za njega kao
misionara ova praksa znai da apostol ne smije samo ekati da ga ljudi potrae, nego da mora traiti
ljude tamo gdje ih se najvie nalazi ...
Ali openito, ova nam vijest govori o velikom potovanju koje je Isus osjeao prema dobrim
ustanovama svoga naroda. Tako e se pokazati pun

136
Godina jubileja slavila se u hebrejskom narodu svakih 50 godina, s posebnom sveanou i najavljena rogom
Jobel, po kojem se prozvalo samo slavlje. Prema biblijskom zakonu (Lev 25), uz slavljenje jubilarne godine vezane su
vane drutvene i ekonomske povlastice; nije bilo ni etve ni berbe, nego se jelo od onoga to je preostajalo od prolih
godina; sva zemljita i kue, steene poslije zadnjeg jubileja, morale su biti povraane, bez odtete, svom prvom vlasniku;
izraelski robovi mogli su ponovno stei slobodu. Na taj nain, zakon je ograniavao ropstvo i latifundije. Ne zna se u
kojoj su mjeri opsluivali sve to, ali je to postojalo barem kao imperativ u pukoj svijesti.
127

potovanja prema ope priznatim praksama, kao svetkovinama, hodoaima, itd. Isusa
moemo oznaiti kao tradicionalista u dabrom smislu rijei, kad se radi o autentinim
vrijednostima idovstva (Zakon, Pismo, Proroci...)
Isus je pravi idov. Jest to po svojim roditeljima. Znamo da dva naa evanelja donose Isusovo
rodoslovlje (Mt i Lk). Kranska kateheza drala je mnogo do toga da naglasi tu injenicu, da dokae
da je Isus dobro ukorijenjen u povijesti i krvi svog naroda. idov je po obiajima svog vremena i
svoje sredine: govorio je i jeo i oblaio se kao i svaki obini idov onog vremena. idov je po
duhovnom ozraju koje je udisao: Pismo, pobone skupine, rabinske ideje. idov je po nainu
ivota i poslanju: toliko slii prorocima i uiteljima Izraela.
Ali Isus nije idov s kompleksima rase ili veliine. Ne zatvara oi pred nijednom negativnom
pojavom u ivotu svoga naroda. Kao i kod starih proroka, ljubav ne pokriva istinu, nego je otkriva.
Ima kritiki stav ak i pred stvarima koje su smatrali najsvetijim. Opsluuje subotu, ali zastupa da je
subota bila stvorena radi ovjeka, a ne obratno. Ne daje boansko dostojanstvo stvarima ili
ustanovama. Smatra sve stvari relativnim pred apsolutnou Bojom.
2) Imamo i jednu obavijest o Isusovom obrazovanju. Znao je itati i pisati, tj. pohaao je
osnovnu kolu kao i svako drugo idovsko dijete. idovi su mnogo drali do te stvari ve od davnih
vremena, sa ciljem da svaki idov mogne itati Bibliju. Neki misle da i poznati zemljoradniki
kalendar iz Gezera nije nita drugo nego kolska zadaa iz pisanja nekog seoskog djeteta; to bi
znailo da je ve u X. st. pr. Kr. osnovno obrazovanje bilo neto normalnog ak i na selima. U Bibliji
nemamo izriitih svjedoanstava o kolama, ali mora da su one postojale u svim razdobljima, barem
za neka struna zanimanja (pisar, sveenik, levita, prorok ...), to opet zahtijeva neku prethodnu
osnovnu pripravu. Ovo se obuavanje uvelike pojaalo ustanovom sinagoge, ija je zgrada sluila i
kao kola; meu inovnicima sinagoge, osim njezinog upravitelja, njegovog pomonika i sabiraa
milostinje, spominje se takoer i uitelj djece. Dijete je uilo idovsko pismo i prevoenje na
aramejski; taj osnovni studij Biblije poinjao je a petoj godini. Svaka zajednica vea od deset obitelji
bila je obvezana uzdravati uitelja djece. Tako je i Isusova obitelj, skupa s drugim obiteljima iz
susjedstva, plaala svoj skromni dio uitelju kod kojeg je Isus nauio itati i pisati.
Ali, vidi se da je Isus posjedovao i neko vie poznavanje Biblije, jer mu se daje da je ita i
tumai na slubi u sinagogi. Svaki idov, mukarac i punoljetan, imao je pravo na to, ali samo ako je
bio dobro pripravljen. Isus je pokazao da je vrlo dobro spreman, sudei po oduevljenju koje je
pobudio. Struno poznavanje Biblije postizavalo se viim studijima, koje se pruali u viim
rabinskim kolama. Isus sigurno nije pohaao nijedno od tih sveuilita; njegovi zemljaci znali su to
vrlo dobro pa odatle njihovo uenje i svakojake pretpostavke (Mt 13,5455 i paral.). Njegova
obitelj nije mogla plaati vrlo skupe strune studije. Isus je mogao nadomjestiti taj manjak privatnim
uenjem. Evanelisti vie misle na njegovo nadnaravno znanje (usp. Lk 2,47).
3) Imamo napokon obavijest o Isusovom stavu prema siromasima. Siromah u naem
tekstu nije mogue shvatiti bilo kako: oito je da ga treba shvatiti u najopenitijem smislu. Onaj koji
oskudijeva dobrima (na koje ljudska osoba ima pravo); i to ne samo ekonomskim i materijalnim,
nego
128

koje bilo vrste.
137
Izlazi, dakle, da ve sada, pri samom poetku svog galilejskog djelovanja,
Isus stavlja siromahe kao smisao svog poslanja. On e to ponoviti i u drugim zgodama (usp. Lk 7,22).
Cijeli njegov javni ivot pokazat e da siromasi zauzimaju prvo mjesto u njegovom srcu i njegovim
brigama.
Budui da se transcendentno i naravno upotpunjuju, ovom stavu simpatije prema potrebnom
ovjeku moemo pristupiti i iz ljudske pozadine.
Isus dolazi iz siromane, iako ne bijedne, obitelji: obitelji zanatlije u malom brdskom seocu.
Uvijek e se ponaati kao ovjek ove drutvene klase: meu pukom on e se osjeati prijatno, kao
u svojoj kui, vrlo blizak i drutven, dok s nekim bogatim ljudima, premda e se prema njima vladati
posve prirodno, nikad nee moi uspostaviti posebno prijateljstvo (usp. Lk 7,4446).
Kae se da samo siromah moe razumjeti drugog siromaha. Tako razumijemo veliku Isusovu
osjeajnost prema tuim nevoljama i mukama. Pristupaan je kad od njega bilo tko trai pomo.
Nekada, kao u sluaju udovice iz Naima, on sam izae ususret i nezamoljen (Lk 7,1315). Lijei
bolesne gdje god ih nae. Nekad ide u njihove kue s tim ciljem (Mk 1,29; Lk 8,51). idovska
drutvena i religiozna aristokracija prezire puk zbog njegovog neznanja i zaostalosti (Iv 7,49), dok je
Isus pun razumijevanja i simpatije za njegovo stanje. Dok su drugi, zabrinuti jedino za svoja
religiozna naela, bili neosjetljivi prema trpljenju puka (Iv 9), dotle se Isus stavlja njemu u slubu.
Prema staroj idovskoj predaji o nagradi (odavno prevladanoj, ali za koju su se farizeji jo uvijek
ustrajno hvatali), siromah je bio sinonim nesretnog i od Boga ostavljenog ovjeka zbog njegovih
grijeha, dok su, prema Isusovom miljenju, upravo siromasi nasljednici Kraljevstva Bojeg (Mt 5,3).
Narod je nuno morao odmah zapaziti razliku u naglasku: Govor na gori (a naroito
Blaenstva) bilo je neto vrlo blizu njegovom srcu.
Ali unato tome, Isus nije neki puki tip. Nije demagog. Ne eli biti voa masa. Nee da
osobno iskoritava jeftino prianjanje uza svoju osobu. On tono mjeri puke motivacije i puku
religioznost. On zna da se od njega oekuje neto razliito od onoga to on navijeta. Isti kritiki stav
i udaljenost ima i prema masama i prema eliti. Ne pada u napast da unizi svoju poruku laskajui
masama. Bjei i sakriva se kad se ta pogibelj pokae izbliza (Iv 6,15).
Nadasve, Isus nije drutveni ni klasni borac. On nikad nije imao namjere i nikad nije
upotrijebio neku taktiku da pobuni siromane protiv bogatih. On nije bio nikakav strunjak u
ekonomskim pitanjima, niti u politikim reimima, niti u ruenju vlada. Za te stvari, narod je imao
svoje vrlo sposobne strunjake: imao je svoje bogatae, koji su znali vrlo dobro skupljati novac na
sve mogue naine; imao je svoje politike stranke (zelote, herodijance, saduceje), vrlo vjete u
teoriji i u praksi; imao je svoje zelotske gerilce, vrlo izvjebane u rukovanju noem ... To nisu
Isusovi specijaliteti. Za te stvari nije potrebna nikakva objava Boja. Isus je strunjak Boje rijei.
Rijei spasenja. Rijei koja mora biti dua svake ljudske tehnike, namijenjene za osloboenje
siromaha.
Naravno i transcendentno se upotpunjuju. Naravna simpatija prema osobama svoje klase
pretvara se kod Isusa u apostolsku odluku, zbog njegove svijesti o svom poslanju. Ono je potpuno
openito, odnosi se na sve ljude, a

137
O pojmu siromaha i drugim slinim, usp. J. Jeremias, Neutestamentllche Theologie, I; cit. po panjolskom prijevodu,
Salamanca 1974, str. 134-138; usp. takoer A. Augustioovich, EJ nino en la Biblia, Caracas 1979, 151185.
129

posebno na one kojima je najvie potrebno (Mt 9,12; Lk 19,10). Svjestan svoga poslanja, Isus
se sasvim prirodno priklanja onima koje drutvo progoni i diskriminira: on ljubi one koje nitko ne
ljubi...

9) OZDRAVLJENJE CINOVNIKOVOG SINA: DRUGO UDO U KANI
(SVIBANJ G. 28)
Iv 4,4654

Ovo kazivanje vrlo je slino drugom, koje se nalazi kod sinoptika, o ozdravljenju stotnikova
sluge (Mt 8,513; Lk 7,110), i meu novijim tumaima sve vie pretee miljenje, da ovo kod
Ivana nije drugi, razliit dogaaj, nego varijanta sinoptikog kazivanja. Kad bi to bilo tako, moralo bi
se pretpostaviti, da je cijelu stvar trebalo uveliko preraditi. I kao uvijek u takvim sluajevima,
miljenja o odnosu izmeu Ivana i sinoptika puno se razilaze. To samo obilje miljenja najbolji je
dokaz za nesigurnost toga stava. Iskreno mislimo da spomenuta hipoteza postavlja nove potekoe,
mnogo vee od onih koje hoe da rijei.
Ostajemo, dakle, pri tome da je kazivanje kod Iv autonomni dogaaj. Kronoloki ga stavljamo
ovdje, jer nam se tako ini najloginije. Iz sinoptika je oito da je Isus, kad je stigao u Galileju, otiao
najprije u Nazaret i da odande prelazi u Kafarnaum (Mt 4,1213; Lk 4,16.31). Kana se nalazi
upravo na putu koji se od Nazareta sputa prema jezeru, tako da se Isus, idui prema Kafarnaumu,
zaustavlja u Kani, gdje je prije par mjeseci uinio svoje prvo udo.
138

Iz Kafarnauma navla dolazi u Kanu neki inovnik sa dvora Heroda Antipe. Ovaj je ovjek
sigurno idov, kako se vidi iz Isusove opaske o vjeri u r. 48. Njegov je sin teko bolestan u
Kafarnaumu. On je bio uo, da se Isus povratio u Galileju iz Judeje, gdje je iziao na glas zbog svojih
udesa (Iv 2,23; 4,45). Moli ga, dakle, da sie (razlika u visini izmeu Kane i Kafarnauma je nekih
800 m) i ozdravi njegova sina koji je na umoru.
Isus odgovara na neoekivan nain: Ako ne vidite znakove i udesa, ne vjerujete. Izgleda da
odbija i ak prekopava zbog nedostatka vjere ovjeka koji je doao ovamo upravo jer vjeruje u
njegovu mo. Ali, u stvari se Isus ne obraa izriito inovniku, nego iznosi openitu opasku, koja u
nekoj mjeri saima situaciju onoga asa. On je doao u Galileju s glasom da ini udesa zbog onoga
to je uinio u Jeruzalemu. Otkako je doao u svoj zaviaj, ljudi ga ne putaju na miru traei od
njega udesa: djelomino jer ele postii neko dobroinstvo, ali djelomino i jer ele provjeriti ono
to se o njemu govori, da vide da li mu se stvarno moe vjerovati ili ne ... Isus kae da vjera koja se
iskljuivo oslanja na udesa ne zasluuje njegovog povjerenja.
inovnik ga hitno ponovno moli i daje mu do znanja da on nije od tih, nego da ve ima
povjerenja u njegovu mo, zbog onoga to su mu drugi o njemu govorili, samo misli da je potrebna
njegova fizika prisutnost da uini udo; neka se pouri, dakle, prije nego to mu sin umre.
Isus mu onda kae da se mirno povrati svojoj kui, jer je njegov sin ve dobro ... To su rijei
koje ine udo iz daljine. Jo vei zahtjev vjeri inovnika. Ali on ne sumnja nijedan as, on vjeruje
samoj Isusovoj rijei. Na povratku u Kafarnaum, izlazi mu u susret posluga s radosnom vijeu da
mu

138
Prema Iv, Isus, doavi u Galileju, ide izravno u Kanu, jer etvrto evanelje ne govori o njegovom boravku u
Nazaretu.
130

je sin ozdravio i da se poeo osjeati bolje juer u jedan sat poslije podne (u sedmi sat);
tono onog asa kad mu je govorio Isus; ovjek je to vrlo dobro zapamtio.
udo se vrlo vjerojatno dogodilo tog istog dana kad se inovnik povratio. Ono idovsko
juer jest sve ono to se dogodilo prije est sati naveer, kad ovjek govori poslije tog sata
Udaljenost od Kane do Kafarnauma je oko 30 km. Ako je inovnik ostavio Kanu neposredno poslije
jedan sat popodne, mogao je stii u Kafarnaum izmeu 7 i 8 naveer. Prema naem raunanju,
ozdravljenje bi se dogodilo istog dana; prema idovskom raunanju, dan prije.
Kao rezultat uda, uvrstila se oeva vjera a osim toga povjerova cijeli .dom: obitelj i
posluga.
Evanelist biljei da je to bilo drugo udo to ga uini Isus na povratku iz Judeje u Galileju.
Prema izlaganju kod Iv, dosad su se dogodila dva povratka u Galileju (1,43 i 4,3.43), ali su ovdje
predstavljena kao samo jedan. Na prvom povratku bilo je uinjeno prvo udo, u Kani (2,111); na
ovom drugom povratku dogaa se ovo drugo udo, takoer u Kani; to je ono to se hoe napomenuti,
jer evanelist zna i za druga udesa koja je Isus uinio u Jeruzalemu (2,23; 4,45).
Ovdje je potrebno govoriti o vrlo vanom pitanju za kronologiju Isusovog javnog ivota: o
redoslijedu 47. poglavlja Iv.
U etvrtom evanelju, neposredno poslije spomenutog uda u Kani, kojim se svrava 4.
poglavlje, pripovijeda se u 5. poglavlju djelatnost Isusova u Jeruzalemu prigodom neke svetkovine.
Ali pri sadanjem redoslijedu poglavlja (4567), susreemo se s jednom nesavladivom
potekoom: sa svetkovinom koja se spominje u 5,1. Ta potekoa iezava ako se ova poglavlja
rasporede ovako: 4657. To rjeenje bilo je predloeno ve u II. st. (Tacijan).
Koji je od ova dva redoslijeda originalan i koji treba prihvatiti? Od odgovora na to pitanje
zavisi znaenje svetkovine u 5,1, a od toga zavisi ne samo kronologija Isusovog javnog ivota
odsad pa nadalje, nego takoer i samo trajanje njegova djelovanja (dvije godine i nekoliko mjeseci
kako mi zastupamo ovdje, ili vie od tri godine). Radi znaaja naeg rada, posveujemo prilian
prostor ovom pitanju.
Potekoa je, dakle, u svetkovini 5,1. Koja je to svetkovina?
Najprije, nije jasno da li se mora itati sa lanom ili bez njega (u grkom to znai, da li se radi
o odreenoj svetkovini, ili o nekoj neodreenoj svetkovini). Stari kodeksi su podijeljeni: jedni imaju
lan, a drugi ga nemaju. Izdavai su takoer podijeljeni. Isto tako prijevodi i komentari. Prema
nekima, razlozi za jedno i drugo stanovite podjednake su vanosti; drugi misle da je lan ovdje
neodriv.
Ako se prihvati lan (to je manje vjerojatno), svetkovina moe oznaavati jedino najveu
svetkovinu, to znai Pashu. Ova Pasha morala bi biti ili prva ili druga za vrijeme Isusova javnog
djelovanja. Ako je prva, ne razumijemo zato bi Isus ponovno govorio o stvarima koje su se onom
zgodom dogodile (Iv 2,13.23; 4,45). Ako je druga, javno se djelovanje automatski protee na jednu
godinu vie. Ali i opet se sreemo s nepremostivim potekoama. Ova bi Pasha morala biti godinu
dana udaljena od one koja se spominje u Iv 6,4, i godinu i po od svetkovine Sjenica (1521.
mjeseca Tiri, u naem listopadu), o kojoj je govor u Iv 7,2. A to je nemogue, jer dogaaji koji su se
odigrali za vrijeme svetkovine o kojoj je govor u 5. poglavlju, pretpostavljaju se kao skorog datuma
za vrijeme svetkovine Sjenica (pogl. 7);
131

moe se isporediti 7,2123 sa 5,8 i 7,25 sa 5,18; to vrijedi ako se ne radi o materijalu 5.
poglavlja prenesenom u pogl. 7, kako misle neki tumai. Zakljuak: ne moe se raditi o Pashi u Iv
5,1.
Kao veliku svetkovinu neki su uzimali i svetkovinu Sjenica, zbog velikih sveanosti koje su se
tom zgodom slavile; ali, ovdje se ne moe raditi o toj svetkovini, jer se ona drugom prilikom
spominje pod vlastitim imenom (Iv 7,2), i nije jasno zato bi je pisac ostavio tako neodreenom na
ovom mjestu. Osim toga, trebalo bi pretpostaviti godinu dana do Sjenica o kojima se govori u 7,2, to
nije mogue, kako smo gore vidjeli.
Ako se naprotiv uzme itanje bez lana (to je vjerojatnije: neka svetkovina), mogue je
nekoliko pretpostavki. Blagdani Pashe i Sjenica ve su iskljueni. Treba zapaziti, da Isus uzie u
Jeruzalem za taj blagdan: ovaj se izraz upotrebljava kad je govor o trima velikim svetkovinama
(Pasha, Pedeseti dan, Sjenice), kad su svi odrasli idovi bili obvezani hodoastiti u svetite (zato su
ih i zvali svetkovinama hodoaa). Budui da su iskljuene Pasha i Sjenice, ostala bi svetkovina
Pedesetog dana. Prema tumaenju (koje smo mi odbili), koje redak Iv 4,35 shvaa o mjesecu
sijenju, radilo bi se oito o Pedesetom danu iza Pashe spomenute u Iv 6,4 a to je nemogue u
sadanjem redoslijedu Iv. Prema drugom tumaenju, koje Iv 4,35 stavlja u mjesec svibanj, radilo bi
se o Pedesetom danu prve godine javnog djelovanja, onom poslije prve Pashe (Iv 2,13.23; 4,45). Taj
bi blagdan onda pao u drugu polovicu svibnja; ali smo vidjeli, da je upravo u tom mjesecu Isus doao
u Galileju, i sasvim je nevjerovatno da bi se tako brzo, odmah, vratio u Jeruzalem. Prema tome, pri
sadanjem redoslijedu poglavlja, trebalo bi iskljuiti takoer svetkovinu Pedesetog dana.
Ostala bi jo zadnja hipoteza (vrlo nevjerojatna), misliti na neku od manjih svetkovina. Te su:
svetkovina Truba (1. Tiri, sredinom rujna), Pokore (10. Tiri, koncem rujna), Posveenja hrama
(cijela sedmica poevi od 25. Kislewa, u prosincu) i blagdan Purim (1415. Adar, u oujku).
Ako se Iv 4,35 tumai u smislu mjeseca sijenja (manje vjerovatno), moglo bi se misliti jedino
na blagdan Purim. Ali taj se blagdan mora iskljuiti iz raznih razloga: nikad se ne zove svetkovinom
u N. Z. i nije bilo obvezatno slaviti ga u Jeruzalemu; osim toga, ve u Kristovo vrijeme taj je blagdan
izgubio religiozni znaaj i bio se pretvorio u neto slino naim pokladama, i nije vjerovatno da bi
Isus iao u Jeruzalem da prisustvuje nekim profanim i ponekad nepristojnim prizorima. Druge su
spomenute svetkovine iskljuene, jer bi pale poslije Pashe spomenute u Iv 6,4, to sadanji redoslijed
Iv ne doputa.
Ako se Iv 4,35 tumai u smislu mjeseca svibnja (vjerojatnije), mora se iskljuiti blagdan Purim,
iz ve poznatih razloga. Isto treba rei o svetkovini Posveenja hrama, jer se na drugom mjestu
spominje pod vlastitim imenom (Iv 10,22), i jer bi bila previe daleko (9 mjesec) od dogaaja
spomenutih u pogl. 7. (blagdan Sjenica slijedee godine, poslije Pashe iz 6,4), to je nemogue iz
razloga koje ve poznajemo. Jo vie to vai za blagdan Truba i Pokore (udaljenost bi bila od jedne
godine).
Ispitali smo, ak s neto pedanterije, sve mogue hipoteze, i nijedna od njih ne rjeava ovu
potekou. Te potekoe nestaje (vidjet emo to kasnije), ako se pogl. 5. stavi iza pogl. 6,
uspostavljajui slijedei redoslijed: 4657. Slijedei razlozi preporuuju taj izvrnuti red
poglavlja:
Svretak pogl. 5. (Isus u Jeruzalemu) ne ide dobro s poetkom pogl. 6. (Isus prelazi na
drugu stranu Tiberijadskog jezera).
132

Svretak pogl. 5. ide vrlo dobro s poetkom pogl. 7. (Isus je obilazio odlazio i dolazio
Galileju, to nije htio uiniti u Judeji, jer su ga idovi nastojali ubiti).
139

Kazivanje pogl. 7. je nastavak kazivanja pogl. 5, i nije mogue ostaviti dug razmak vremena
izmeu njih dvaju, kako smo ve vidjeli.
Umnaanje kruhova (Iv 6 i sinopt. paral.) dogaa se malo poslije Krstiteljeve smrti, prema
Mt 14,13; dok se u Iv 5,35 Krstiteljeva smrt vie napominje kao daleki dogaaj.
Zbog svih tih razloga, izgleda da je prvobitni redoslijed Iv stvarno bio ovaj: 4657.
Bilo bi zanimljivo znati kako je dolo do sadanjeg redoslijeda, koji je openito zasvjedoen u
svim starim kodeksima. Neki misle da su ova poglavlja bila napisana u odvojenim komadima, i da ih
se pobrkalo pri skupljanju u cjelinu. Prema Boismardu i Lamouilleu, posljednji redaktor Iv namjerno
je izvrnuo red 5. i 6. poglavlja. Mogue da je tako htio produiti Isusovu slubu za jednu godinu,
umetnuvi jedan blagdan (5,1) izmeu prve (2,13) i druge Pashe (6,4). Budui da taj blagdan nije
izrazito odreen, moglo bi ga se shvatiti kao jo jednu Pashu, jer je stavljen izmeu druge dvije
Pashe. Na taj nain, Isusovo djelovanje trajalo bi tri godine, sa poetkom malo prije prve Pashe
(2,13) a zavrilo bi se sa etvrtom (11,55; 12,1). Na taj je nain, posljednji redaktor Iv moda htio
uskladiti svoje evanelje s podatkom koji se mogao izvui iz parabole o smokvi kod Lk 13,7, gdje su
tri dana mogla aludirati na Isusovo djelovanje.
140
Ali mi smo ve vidjeli da je nemogue
poistovjetovali blagdan iz 5,1 s bilo kojom. Pashom.
Ostajemo, dakle, pri tome da je redoslijed 4657 prvobitan, premda ne razumijemo kako
i zato je bio izvrnut. Blagdan iz 5,1 bit e u svoje vrijeme kronoloki odreen.

10) NASTANJEN U KAFARNAUMU
(SVIBANJ G. 28)
Mt 4,1316; Mk 1,21a; Lk 4,31a

Prema Mt i Lk, Isus ide iz Nazareta ravno u Kafarnaum (oni ne donose nita o boravku u Kani,
o kojem govori Iv 4,4654).
Prema Mk, on ulazi u grad dolazei od obale jezera, iza kako je pozvao etvoricu uenika; ali
je oito da je njegova kronologija slabija negoli kod druge dvojice.
Mt biljei da se Isus nastanio u Kafarnaumu; tj. da je tu uspostavio svoje boravite; ovaj
izraz (gr. katokesen) znai boravite ili privremeno boravite. Stvari su se korjenito promijenile.
Vie se ne rauna s rodnom obitelju iz Nazareta. Promjena boravita jest simbol prekida. Osim toga,
vani su i razlozi poslanja. Kafarnaum je vano sredite, saobraajno dobro

139
Drugi naprotiv uzimaju upravo to kao dokaz protiv izvrtanja redoslijeda. Kau da je pogl. 7. u skladu s pogl. 6, jer se
ondje Isus nalazi u Galileji; radi toga se, u 7,1 ne spominje nikakav povratak u Galileju. Osim toga, iza kako je proslavio
Pashu u Galileji (Iv 6,4), nije bilo razloga da ide u Jeruzalem. Ovi su dokazi slabi. Najprije, nije bilo potrebno izriito
spomenuti povratak iz Jeruzalema, koji je dovoljno napomenut neprijateljstvom idova o kojem se govori. Zatim, i
poslije Pashe Isus je mogao otii u Jeruzalem za svetkovinu Pedeset dana (koja je takoer hodoasnika svetkovina).
140
Usp. L'evangile de Jean (Synopse, III), Paris 1977, 44 i 165.
133

povezano na sve strane, u gusto nastanjenom kraju. I nije bilo potekoe za stanovanje: tu je
bila Petrova i Andrijina kua, a kasnije i Levijeva...
Mt u ovoj injenici vidi nadasve providnosni smisao: potpuno ispunjenje jedinog Izaijinog
proroanstva. Citiran je slobodno Iz 8,23 9,1. Prorok navjeuje ovom sjevernom kraju
osloboenje i blagostanje poslije perioda velikog ponienja (odnosi se na asirsko pripojenje zemlje i
odvoenje u suanjstvo stanovnika u godinama 734732. pr. Kr.; usp. 2 Kr 15,29). Prema
evanelistu, ovo radosno navjetenje osloboenja ispunja se potpuno prisutnou Isusovom na ovom
mjestu. On je onaj koji donosi pravi ivot i svjetlo kraju koji lei u tami i smrti...

11) NAUAVA S IZVANREDNOM VLAU
(Mt 7,2829); Mk 1,2122; Lk 4,3132

Marko i Luka stavljaju biljeku o Isusovoj vlasti (auktoritetu) u njezin povijesni kontekst (u
Kafarnaum). Matej ju je naprotiv prenio na konac Govora na gori, kao svoju linu opasku; bez
sumnje, i tu dobro stoji.
Usporedba sa pismoznancima manjka kod Luke. Matej je uzima od Marka.
Evanelisti biljee da je Isus, im se nastanio u Kafarnaumu, odmah poeo da redovno
sudjeluje u subotnjim slubama u sinagogi. To je i prije radio a sada samo nastavlja s tim obiajem i
u novoj sredini.
Tako zadovoljava duevnu potrebu pobonog idova, melodino posvetiti neto posebnog
vremena molitvi i razmiljanju Sv. pisma. Ali to mu je bila prigoda i za nauavanje.
Ovdje se ne spominje nikakav posebni predmet njegovog nauavanja. Ali, ranije je bilo reeno
da je Kraljevstvo Boje bila opa tema njegovog propovijedanja; to znai da je u svom nauavanju
Isus uvijek obraivao neki posebni vidik te ope teme.
Ono to se eli posebno naglasiti, jest uinak: to ga je njegovo nauavanje ostavljalo na
sluatelje, i razlog toga; i to ve od samog poetka djelovanja.
Ustanovljuje se da su ljudi ostajali zadivljeni i zaneseni njegovim naukom i nainom kako ga je
izlagao. Bilo je to neto novo, neto to se nikad prije nije vidjelo. Kod njega se u nastupu zapaala
neka izvanredna vlast, silno razlina od one u nastupu idovskih pismoznanaca.
Pismoznanci su bili stale ili skupina, od prvenstvene vanosti u ivotu idovstva. Bili su to
uenjaci, teolozi, strunjaci za Bibliju, doktori zakona, poasno zvani rabi (uitelj), jer su stvarno
bili uitelji u Izraelu. Pojavljuju se u periodu obnove poslije suanjstva, ali njihov upliv izvanredno
raste ustanovom sinagoge. Oni su redovito drali pouku kod slubi u sinagogama, zato to su bili
najspremniji za tu stvar. Tako su s vremenom dospjeli potpuno ovladati religioznom svijeu Izraela i
stvoriti cijele naune cjeline, koje su kasnije bile ujedinjene u zbirkama, koje poznajemo kao
rabinsku knjievnost.
I tako, ljudi sada poinju spontano isporeivati. Ovaj novi uitelj posjeduje neto, to njihovi
tradicionalni uitelji nemaju.
Jednak, ali razliit.
Jednak (ovjek), ali razliit (Bog). Uvijek se naemo pred tajnom njegove osobe.
134

oOo
Gore reeno doputa nam da uoimo jo neke vidove Isusove linosti: njega kao uitelja i kao
ovjeka vlasti.
1) Isus je posjedovao sve oznake idovskog uitelja. Izgleda da su ga ljudi redovito nazivali
naslovom rabi (usp. Mk 4,38; 5,35; 10,17, itd.). Ponaa se kao i drugi uitelji. Nauava kao i oni.
Raspravlja kao i oni. Upotrebljava iste pedagoke i strune metode kao i oni. Postoje nebrojene
slinosti izmeu rabina i Isusa; dovoljno je sjetiti se famoznih komentara Strack-Billerbecka.
141

Ali znaajnije nego slinosti jesu razlike. Neke su sporedne a druge su bitne.
Svaki je idovski uitelj nastojao stvoriti krug uenika (kao to su u stara vremena radili veliki
proroci), da oni sauvaju i predaju kasnijim pokoljenjima misao svog uitelja. Tako su postepeno
nastajale razne rabinske predaje; dosta se sjetiti, iz Isusovog vremena, kola amaja i Hillela. Glas
nekog uitelja mjeri se i po broju uenika.
Isus isto tako stvara oko sebe prilino brojnu skupinu uenika, onih najosjetljivijih za njegovu
poruku. Meutim, on se ne brine za broj uenika. Izgleda naprotiv, da ne eli velikog broja. Od one
velike skupine on izabire malu skupinicu, kojoj pridaje golemu vanost. Prije nego to ih definitivno
odijeli od ostalih, cijelu no provodi u molitvi (Dk 6,12). Oni su uvijek s njim; skupa ine putujuu
zajednicu. Dok ostalom svijetu esto govori u parabolama i isporedbama, njima privatno sve jasno
tumai (Mt 13,10.18). Osim toga, ima posebne poduke za njih same. To to on s njima namjerava,
nadilazi okvir nekog uitelja. Sam broj Dvanaest jest simbol.
Isus nije uitelj na stalnom mjestu. Nema svoje vlastite kole kao drugi rabini. On je putujui
uitelj. Poduava na bilo kojem mjestu, gdje mu se prui prilika da ostavi neku poruku: u sinagogi,
kao ovom prilikom koju tumaimo; u trijemovima i dvoritima hrama (Mt 21,23); u carinarnici (Mt
9,9); u nekoj kui (Mk 7,17); uz jedan zdenac (Iv 4,6); na obali jezera (Mk 3,9); na kakvom
uzvienom mjestu (Mt 5,1); u polju (Mt 12,1); na pustom mjestu (Mk 8,4), itd.
Nekad se zadrava vie vremena na jednom mjestu, koje mu slui kao misionarsko sredite;
tako u Kafarnaumu, u poetku javnog djelovanja, i, ini se, u Betaniji pri koncu.
Isus je izabrao ovaj ivot putujueg uitelja ne radi toga to se on svia njemu osobno, nego
radi zahtjeva i svrhe njegova poslanja: budui da mora biti u slubi svih, ne moe stalno ostati na
jednom mjestu (Mt 8,20).

141
Postoje i mnoge druge komparativne studije. uvam u svojoj maloj knjinici, kao dragu uspomenu, knjigu Izraela
Zollija, II Nazareno, Udine 1938. To je zbirka novozavjetnih egzegetskih studija u svjetlu aramejskog jezika i rabinske
misli (jadna od tih stadija radi upravo o rijei vlast aksusia, to ovdje komentiramo: str. 5058). Knjiga je
zanimljiva, jer je napisana kad je Zolli bio rabin, mnogo prije njegovog obraenja na katolicizam, ali pokazuje na svakoj
stranici, da njezin autor, kako bi -rekao Isus, nije bio daleko od Kraljevstva Bojeg. Ja pribiljeih olovkom, uz njegovo
ime na naslovnoj stranici: Glavini rabin Rima, krten 14. 2. 1945. u Svetoj Mariji Aneoskoj (Rim), uzevi ime Eugenije
Marija; sjeam se da je ime Eugenije uzeo iz zahvalnosti prema Euganiju Pacelliju, Piju XII, za sve to je uinio u prilog
idova za vrijeme rata. Poslije obraenja, Zolli je imao katedru na Gregorijani; ja sam prisustvovao jadnom njegovom
teaju o rabinskoj literaturi s beskrajnim uitkom, uoavajui upravo ove paralelizme izmeu ova dva svijeta, tako
jednaka i tako razliita.
135

Isto to trai od uenika u njihovom misionarskom poslu: moraju ii tamo gdje su potrebni (Mt
10,1115).
Stil Isusovog nauavanja razlikuje se od nauavanja idovskih uitelja i uvijek je vrlo osoban.
Mjesto aptraktne, do najsitnijih detalja dovedene, izvjetaene, nekad do smijenosti zamorne
kazuistike, to je znaajka rabinskog stila, u Isusovom nauavanju nalazimo jednostavne izriaje,
osnovane na opem iskustvu, uzete iz obinog ivota, potpuno jasne, oigledne, neposredne, za
svakoga razumljive (usp. Mt 5,15; 6, 34; 12,25; Iv 12,24, itd.).
Kod Isusa se ne radi, kao u rabinskoj literaturi, o nekoj blistavoj umnoj vjebi, nego o
izvanrednoj sposobnosti da se najuzvienije, boanske stvari, izraze na najobiniji nain. To je neto
od onog istog misterija njegove osobe, gdje se nebeski Bog objavljuje u naim skromnim ljudskim
dimenzijama i doivljajima. I upravo u ovoj injenici, da je njegov nauk lako razumljiv, prilagoen
najobinijim umovima, osniva Isus svoju tvrdnju da ne mogu imati nikakve isprike oni koji nee da
prime njegovu poruku (usp. svrhu parabola).
idovski uitelji ne ive po onom to nauavaju (oni su uitelji, ali ne svjedoci), i bilo je
razborito upozoriti na to (Mt 23,3), dok Isus vri ono to propovijeda (ljubav, oprotenje, odricanje
...), tako da s potpunom sigurnou moe pozvati druge da ga slijede (Mt 4,19; 8,22; 9,9; Iv 1,43).
2) Ovdje se postavlja tema vlasti kakva se dotada nije poznavala. Rije koja je ovdje
upotrijebljena je exusia, koja moe znaiti i mo; stvarno, nema odreene granice izmeu vlasti
i moi.
Ova mu vlast dolazi od Boga (Iv 5,27), ali je postala bitno svojstvo njegove osobe. Dok
idovski uitelji moraju nauiti svoje znanje, Isus ga posjeduje od samog sebe: on jest istina (Iv
14,6). Rabin se morao uvijek oslanjati na auktoritet Pisma i drugih uitelja. I Isus citira Pismo, ali
prisvaja sebi pravo da ga upotpuni i s vlau protumai (Mt 5,17); i nikad ne citira nijednog uitelja u
svoju korist.
to drugi mogu postati, Isus to ve jest. On se nikad ne vara, nikad ne koleba u ocjeni dobra i
zla: on jest nepogreivi put (Iv 14,6). Njemu nitko ne moe predbaciti u lice neki grijeh (Iv 8,46): on
jest svetac Boji (Mk 1,24). Odatle mu ona apsolutna sigurnost u samog sebe i ona apsolutna sloboda
u djelovanju: ona mu dolazi od svijesti da je posljednja rije Boja, koja nikad nee proi (Mk
13,31); da se u njemu ispunja naum Boji, budui da se definitivno zapoinje Kraljevstvo Boje. Ova
je sigurnost kao prikivala ljude, dajui njegovim rijeima onaj ton neeg definitivnog i neoporecivog.
Osim toga, njegove rijei ne samo da imaju konvencionalno znaenje, nego su takoer
stvaralaka snaga. Za Isusa je rei hou da vidi znailo dati vid. Vlast je postala mo. Mo
razliita od ljudske (vojnike, ekonomske, drutvene, politike), jer ne zavisi od sluajnih imbenika,
nego od vlasti nad bitkom stvari. Njemu je bila data sva mo (Mt 28,18) nad svim stvarima (Iv 17,2).
Po njemu su bile stvorene sve stvari (Iv 1,3.10). Sada, dakle, upotrebljava tu istu mo inei udesa,
koja su nova stvaranja. S ovom exusiom, ovdje u Kafarnaumu, zapovijeda zlim duhovima i oni mu
se pokoravaju (Lk 4,36). Uope, ovom mou on raspolae svom stvorenjima kako njemu izgleda
dobro u slubi Kraljevstva Bojeg.
Tako on vlada ljudima. Ta vlast ili mo doputa mu da postupi krajnje energino, bez ikakvog
razmjera izmeu sredstava i rezultata, u velikom skupu ljudi, koji su jo pod uplivom jake psihoze
vjerske sveanosti i protiv ustaljenog i ozakonjenog obiaja (Iv 2,15). Ima u njemu neto to, kad on
hoe, ukoi ljude, bez ikakvog nasilja i vanjskog napora, moda jednim
136

svojim pogledom ili samom svojom prisutnou (Lk 4,30; Iv 18,57). Njemu nitko ne moe
uiniti neko zlo ako on to ne dopusti; ovi sluajevi dokazuju kako je njegova smrt bila apsolutno
slobodna.
Ali ta vlast nadilazi podruje isto ljudskog i ulazi u predjele u potpunosti boanske: on moe
oprostiti grijehe (Mk 2,10), raspolagati sa subotom (Mk 2,28), suditi (Iv 5,27), dati ivot i ponovo ga
uzeti (Iv 10,18), ustanoviti novi savez (Lk 22,20)...
Eto to je ono to je uinilo toliki utisak na ljude ve prvi put kad se predstavio u Kafarnaumu.
Neto nevieno. Velike se novosti naziru...

12) OSLOBOENJE OPSJEDNUTOG U KAFARNAUMU
(SVIBANJ G. 28)
Mk 1,2328; Lk 4,3337.

Jedne od tih subota (sigurno prve) u Kafarnaumu, pridoe i neki opsjednuti
142
i pone vikati.
Onaj koji vie je neisti duh, koji se slui glasom, opsjednutog. Govori u mnoini, kao da predstavlja
cijeli svoj stale. Pozna Isusa po imenu i po porijeklu. Pozna takoer njegovo unutarnje svojstvo
boanske svetosti, kao nekog koji uestvuje u svetosti Bojoj da je Svetac Boji. Radi toga on
protestira zbog Isusove prisutnosti. Postoji nepomirljiva oporba izmeu njih dvojice. On zna da
Isusova prisutnost znai za njega propast. Neisto i Svetac ne mogu skupa mirno ivjeti.
Isus mu najprije zapovjedi da umukne; to je postupak koji emo kasnije esto susresti,
takozvana mesijanska tajna.
143
Izraz Svetac Boji nije izravno mesijanski, ali Isus, ovdje u
Galileji, zabranjuje razvikivati bilo koju stvar koja bi mogla dovesti do pogrenog shvaanja njegove
osobe u smislu izoblienog mesijanizma, koji je bio duboko ukorijenjen u iekivanju puka.
Zatim zapovjedi zlom duhu da izae iz ovjeka. Uinak je brz: demon odmah izae, uz veliku
viku i oborivi na tlo jadnog ovjeka. Luka, koji je lijenik, rado biljei detalj da ovjek zbog toga
nije pretrpio nikakve fizike ozljede.
Novi razlog za udivljenje i ak za strah; nova prilika da se zapazi ona vlast kakva se prije
nikad nije vidjela.
I glas se Isusov brzo rasprostire po cijeloj Galileji; ovakve se stvari munjevito ire ...
Ovdje bi trebalo proitati ono to smo rekli o Isusovim udesima uope.
Sto se tie egzorcizama opsjednutih, oni su relativno vrlo esti kod sinoptika, dok se u etvrtom
evanelju ne spominju. Ako se ograniimo jedino na Marka, osim ovoga, spominju se jo slijedei
pojedinani sluajevi: 5,120; 7,2430 i 9,1429 i slijedei skupni navodi: 1,3234; 1,39; 3,11;
3,2227. Ovu mo nad zlim duhom Isus predaje takoer svojim uenicima (Mk 3,15; 6,7), i oni se
njom slue (Mk 6,13).
Opsjednua u N. Z. uvijek su popraena patolokim pojavama, tako da je nekad teko rei da li
se radi o opsjednuu ili o bolesti. Racionalisitika

142
ovjek u neistom duhu (Mk), ili ovjek koji je imao duha neistog demona (Lk). Neistoa je oprena svetosti,
koja je moralna istoa. avao je neist, jer je upravo nijekanje svetosti.
143
On je posebno naglaen u Markovom evanelju; o toj temi, o raznim tumaenjima i neto bibliografije usp. Jose Caba,
El Jesiis de los Evangelios, Madrid 1977, 2534.
137

kritika nijee mogunost opsjednua, jer nijee mogunost vrhunaravnoga u povijesti.
Opsjednue bi bilo samo izraz neke kulture. Budui da se u Bibliji sve bolesti pripisuju avlu (usp.
Post 3,1619), bolest se shvaa kao opsjednue, pogotovo kad se radi o psihikim bolestima.
Takozvani egzorcizmi ne bi bili drugo nego ozdravljenja koja je Isus inio pomou sugestije ...
Sigurno je da se u nekim sluajevima moe raditi o bolestima (nije nimalo udno to Isus i
evanelisti upotrebljavaju terminologiju svoga vremena), ali je takoer sigurno da se u to ne mogu
utrpati svi sluajevi. Kako bi se istumaio pomou sugestije egzorcizam iz udaljenosti? (Mk 7,24
30).
Danas, moderna psihologija i psihijatrija misle da mogu istumaiti sve pojave opsjednua
pomou prirodnih psihikih uzroka. To isto treba rei o egzorcizmu. Nitko ne nijee ovim
znanostima njihovo pravo. Bez sumnje, bezbroj sluajeva moe se istumaiti na ovaj nain. Ali, ak i
kad bi se pretpostavilo da se tako mogu istumaiti svi sluajevi, jo uvijek bi ove znanosti o ovjeku
nadilazile svoje granice, kad bi metodiki i metodoloki iskljuile svaki avolski upliv. Stvar je u
tome da one ne mogu donijeti nikakvog suda o avlu; to je posve razliito polje; to je podruje
religiozne spoznaje. Znanost moe ustanoviti neku naravnu pojavu i biti zadovoljna svojim
rjeenjem, ali ne moe odluiti da li preko te naravne pojave djeluje moda neka nadnaravna mo ili
ne.
144

Nas danas zanima ovo razgranienje izmeu znanosti i vrhunaravnog reda, ali Isusa i
evaneliste to pitanje nimalo ne zanima. Ono to njih iskljuivo zanima jest, dati do znanja da Isus
ima mo nad sotonom, da ga pobjeuje na njegovom podruju, da uspostavlja Kraljevstvo Boje na
ruevinama kraljevstva sotoninog ...
U ovom naem sluaju treba posebno zapaziti ove dvije stvari:
Isus izbacuje zlog duha jednom rijeju. Postupak se puno razlikuje od sloenih
egzorcistikih rituala, starih i modernih. Ni sjene nekih smicalica. Ono to djeluje jest suverena mo
njegove rijei.
Zli duh daje do znanja da posjeduje neke vie spoznaje o Isusovoj osobi. Tako se dogaa i u
drugim prilikama (usp. Mk 3,11; 5,7). Barem u naem sluaju, na samom poetku Isusovog
djelovanja, ovo se poznavanje mora pripisati zlom duhu, a ne opsjednutom ovjeku, koji ga nikako
nije mogao imati ili dobiti od svojih suvremenika ...

13) OZDRAVLJENJE PETROVE PUNICE
(SVIBANJ G. 28)
(Mt 8,1415); Mk 1,2931; Lk 4,3839

Matej ima ovu epizodu izvan njezina povijesnog konteksta. Ukljuio ju je u zbirku od deset
udesa, koja sainjavaju poglavlja 89. Kazivanje je vrlo pojednostavljeno u usporedbi s drugom
dvojicom sinoptika.
Izaavi iz sinagoge, gdje je oslobodio opsjednutog, Isus doe u kuu imuna
145
i Andrije, u
pratnji Jakova i Ivana. U vezi s tim treba zabiljeiti slijedee:

144
O posjednuu i egzorcizmu usp. W. P611. o. c, 444455; A. Augustinovich, Notas sobre el pentecostatismo
catolico, 8896.
145
Mt ga zove Petrom, imenom familijarnijim u kranskoj zajednici; ali usp. ve Iv 1,42.
138

Kua je vlasnitvo imuna i Andrije, ne punca i punice imunove. Ova dva brata su
porijeklom iz Betsaide (Iv 1,44), ali su se nastanili u Kafarnaumu, traei sigurno bolju priliku za rad
i za ivot. imun je ve bio oenjen i roditelji njegove ene (ili barem punica) ivjeli su u njegovoj
kui.
Isus ne ide u imunovu kuu radi toga to bi znao da mu je punica bolesna i da bi je
ozdravio; to e on doznati kad unie unutra; nego ili zato to su ga dva brata pozvala, ili (to je
vjerojatnije), jer se ve nastanio u toj kui. U ovoj posljednjoj pretpostavci, malo je udno da Isus
nije zapazio da je ena bolesna prije nego to je poao u sinagogu; moda se tako daje naslutiti da je
bolest dola iznenadno, kao to e iznenadno biti i ozdravljenje.
Prema Marku (kod druge dvojice nema te pojedinosti), Isusa prate Jakov i Ivan, jer je ovaj
evanelist ve prije govorio o njihovom definitivnom pozivu. Drugi se ne spominju. Znamo (o tome
smo govorili u naem I. dijelu) da je Isus ve jedanput pozvao neke uenike, moda sve bio je to
prvi poziv , i da su ga oni svuda pratili za vrijeme njegovog kratkog djelovanja u Judeji; ali vidi se,
da ih je, doavi u Galileju, ostavio na slobodi da idu svojim kuama, ako su tako eljeli, do novog
poziva, kad bi se morali definitivno odluiti...
imunova punica bila je u groznici. Ne zna se kakva je to bila groznica i im je bila
prouzrokovana. U evaneljima imamo samo ovaj sluaj i onaj inovnikovog sina (Iv 4,52). Luka
govori o velikoj groznici; to je moda struni izraz ondanje lijenike znanosti, da bi se naznaila
razlika od neke neznatne groznice; znai da se radilo o ozbiljnoj stvari...
Ozdravljenje je asovito. Postignuto je bez ikakvog napora: Isus jedino uzima bolesnicu za
ruku i groznice nestaje (Mt i Mk). Sigurno je taj gest popratio i nekom rijeju: kod Luke, groznica je
personificirana pa joj Isus zapovijeda, kao to je ranije inio sa zlim duhom ...
Ozdravljenje je takoer potpuno; ne radi se samo o nekom lakom poboljanju; ena se odmah
podie i poinje da slui svojim gostima: ponovno posve normalno ponovno preuzima svoje kune
poslove ...
14) DRUGA OZDRAVLJENJA I EGZORCIZMI
(SVIBANJ G. 28)
(Mt 8,1617); Mk 1,3234; Lk 4,4041

Matej i ovu biljeku opeg znaaja ima u istom kontekstu kao i prijanju, u svojoj zbirci
udesa; izvan njezinog povijesnog konteksta.
Ova ozdravljenja se dogaaju iste subote u Kafarnaumu, ali uveer (Mt i Mk); tj. poslije
zalaska sunca (Lk), kad je ve prestao subotnji odmor i moe se slobodno hodati. Po gradu se brzo
prouo glas o opsjednutom u sinagogi i o Petrovoj punici; bilo bi dobro iskoristiti udotvorca; ubrzo
se tu sletie svi bolesnici i opsjednuti; velika mnoina svijeta tiskala se uz vrata Petrove kue.
Te (prezaposlene) veeri, Isus je na ope zadovoljstvo pritekao u pomo svima.
Sva tri evanelista prave jasnu razliku izmeu bolesnika i opsjednutih; to znai da ni u stara
vremena sve bolesti nisu bile smatrane kao opsjednua, nego samo neke od njih, moda najvie one
duevne i one koje prate grevi.
Luka biljei da je Isus ozdravljao ove kafarnaumske bolesnike stavljajui ruke na njih. Nije se
uvijek sluio tim gestom, ali nekada jest (osim
139

ovog sluaja, moe se jo vidjeti Mk 6,5; 8,23.25; Lk 13,13). Isto je tako obeao uenicima da
e tim gestom lijeiti bolesnike (Mk 16,18). Tako se radilo i u prvotnoj Crkvi: tako je ozdravio Pavao
od svoga sljepila (Dj 9,12.17), a tako je i on lijeio druge (Dj 28,8). Oito se ne radi o nekoj
maginoj smicalici, nego o simbolikom gestu. Ruka je kod ljudi sredstvo saopavanja i predavanja.
Kad netko stavi ruke na neku osobu, tim se s njom ujedinjuje i predaje joj neto od samog sebe;
Ovdje, zdravlje. Simbolinost je sasvim biblijska, da se oznai predaja blagoslova, ili dunosti, ili
neke odgovornosti, itd.
Luka jo podrobnije biljei, da je Isus stavljao ruke na svakoga od njih: individualna panja,
premda je mogao postii isti uinak i zajednikim gestom.
Matej upozorava, da je istjerivao zle duhove rijeju, potvrujui i tako autentinost uda,
iskljuujui svaku smicalicu.
Zli duhovi pokazuju opet vee poznavanje Isusove osobe, ispovijedajui ga kao Mesiju, pod
naslovom Sina Bojeg (Lk). Isus im zabranjuje da o tome govore, upravo zbog toga jer su znali da
je on Mesija (Lk). Imamo ovdje jo jedan sluaj gdje Isus nalae mesijansku tajnu. Naloit e je i
onima koje ozdravi od bolesti (Mk 1,44; 5,43; 7,36; 8,26), i samim apostolima (Mk 8,30; 9,9).
Apostoli e moi objaviti tu tajnu tek poslije njegovog uskrsnua (Mk 9,9), jer tada vie nee biti
mogue da ga pogreno razumiju, i jer e ve biti vrijeme da se o njemu propovijeda cijelom svijetu.
Matej, po svom obiaju, i ovdje vidi ispunjeno proroanstvo, ono Iz 53,4. Evanelist neznatno
mijenja tekst, prilagouje ga svojoj situaciji. Kod Izaije, Jahvin Sluga nosi na sebi nae patnje, dok
ovdje uzima (ukida) nae bolesti ..., ozdravljujui svu tu mnoinu bolesnika ...

15) TAJNI IZLAZAK IZ KAFARNAUMA
(SVIBANJ G. 28)
Mk 1,3538; Lk 4,4243

U kazivanju ima nekoliko manjih razlika meu ovom dvojicom evanelista. Ni predaja
(kateheza), ni izvori koje upotrebljavaju, a ni sami evanelisti ne brinu se previe za pojedinane
okolnosti nekog dogaaja; barem ne u onoj mjeri kako bismo mi to danas eljeli; to je pojava koju
emo stalno sretati itajui naa evanelja; za katehezu je vaan sam dogaaj i poruka koju sadrava.
U ovom sluaju, oito je da je Markovo kazivanje povijesno najuspjelije.
Sutradan iza one prezaposlene subote u Kafarnaumu, rano, u zoru, prije svanua, dok je jo bio
mrak (Mk), Isus se die, izlazi iz Kafarnauma i ide na neko samotno mjesto, gdje pone moliti.
Prema Luki, izlazi kad nastade dan; ne spominje se molitva kao razlog izlaska; Isus se jednostavno
odjeljuje od drugih, da bude nasamo.
imun i njegovi drugovi izlaze u potragu za njim, i naavi ga, pozivaju ga da se vrati, jer ga
sav svijet trai (Mk). Vidi se da je jueranji dan bio znaajan dogaaj; ljudi nee da im izmakne
takva neobina prilika da se oslobode svih svojih problema: uenici su istog miljenja. Kod Luke,
nisu imun i njegovi drugovi oni koji trae Isusa (on jo nije ispripovjedio njihov poziv), nego narod,
mase; one nau Isusa na mjestu gdje se nalazio i ine sve mogue da ga povrate u grad i tu zadre.
140

Na osnovi ovih dviju predaja, ovaj se dogaaj moe lako rekonstruirati na slijedei nain: Vrlo
rano, jo za mraka, Isus se die i ide na neko samotno mjesto, da moli; im svane, gradski svijet ide
do kue gdje on stanuje, da ga trai; kako on nije u kui, imun i njegovi drugovi izlaze da ga trae;
s njima idu i mase; nalaze ga i mole da se vrati ...
Isus, mjesto da zadovolji molbi imuna i drugova, poziva naprotiv njih, da pou s njim u druga
mjesta i oblinja sela; on je upravo radi toga izaao iz Kafarnauma,
146
da se ne ogranii samo na
jedno mjesto, nego da propovijeda u cijelom kraju. Prema Luki, u tome se sastoji njegovo
poslanje; radi toga poslanja on mora izai i u druge krajeve, da im donese radosnu vijest
0 Kraljevstvu Bojem; usp. takoer Lk 4,18.
Ovo kazivanje sadri nekoliko zanimljivih opih podataka.
Na prvom mjestu, o imunu i njegovim drugovima. Oznauje ih kao one koji su bili s
njim (s Isusom), to je redoviti nain kojim se oznaavaju Isusovi uenici (usp. Mk 3,14; 4,10;
5,18.40). U Markovom vidiku (on je ve ispripovjedio njihov definitivni poziv: 1,1620), to su
Andrija, Ivan i Jakov, uz imuna. U pitanju definitivnog poziva ove etvorice mi ne slijedimo
Markovu kronologiju; stavit emo ga kasnije. Ali i s naeg vidika, mogua je prisutnost ove
etvorice; i jo moda kojega. Znamo da je Isus, ve od poetka svoga djelovanja, pozvao neke
uenike, a moda i sve. Dok je bio u Judeji, i oni su uvijek bili s njim, a kad su doli u Galileju,
ostavio ih je na slobodi da budu s njim ili ne; zbog toga, ovdje u Galileji, nekad su s Isusom, kao u
ovom sluaju, a nekad ih vidimo kod svog uobiajenog posla, kao u asu definitivnog poziva ...
Bilo kako bilo u ovom posebnom sluaju, sigurno je da su ovom prilikom imun i neki drugi
uenici pratili Isusa; i da su svi bili zajedno u istoj kui, jer inae ne bismo razumjeli kako tako brzo
zajedno izlaze da ga trae; i da je ta kua bila imunova, ona ista gdje se sino tiskao narod, i ona
ista koja je jutros bila opkoljena svijetom (u ovom periodu, ona je boravite Isusa i njegove skupine,
kad se nalaze u Kafarnaumu); i da je skupina uenika ve bila dovoljno upoznata s Isusom, tako da
su odmah znali gdje e ga traiti i nai...
Druga zanimljiva vijest jest ono to se odnosi na Isusovu osobnu molitvu. eli biti
sam, na osamljenom mjestu, daleko od buke, od uzburkanog ivota, od materijalnih interesa. U
pustinji se izravnije dolazi u doticaj s Bogom. Za unutarnji dijalog s Bogom potrebni su neki vanjski
povoljni uvjeti. Da se osobno pomoli, Isus uvijek najvie voli goru, osamljena mjesta (Mk 6,46;
14,32; Lk 5,16; 6,12; 9,18.2829).
injenica da Isus moli, dokazuje da djelovanje i molitva nije ista stvar. Djelovanje je ivot, a
molitva je integracija Boga u ivot. Isus je imao uurban i pun ivot u apostolatu i njegovim
problemima, ali nikad nije bio u napasti da rekne da mu je ve sam taj ivot bio molitva. Sasvim
protivno, im se vie osjeao zauzet djelovanjem, tim je usrdnije traio asove samoe i unutarnjeg
dijaloga s Ocem, nastojei sauvati svoje potpuno sjedinjenje s njim (Iv 10,30) i na razini djelovanja
(Iv 5,19).
147
Zanimljivo je, na

146
Neki misle da bi ovdje moglo biti prisutno dublje znaenje njegovog izlaska (dolaska) od Boga. to bi odgovaralo
njegovom poslanju kod Lk; ali to je tipino Ivanova tema (usp. Iv 8,42; 13,3; 16,27.28.30).
147
O problemima u vezi s molitvom, usp. A. Auguislinovich, Lus lentaciones del cristia.no de hoy, Caracas 1973, 133
162; o tome to bi Kristova molitva trebala znaiti za kranina usp. Jon Sobrino, La oracion de Jesus y del cristiano, u
Christus 42 (1977) 2548.
141

primjer, da se Isus eli usredotoiti u molitvi poslije jakog doticaja s masama, kao u ovom
sluaju ili poslije mnoenja kruhova (Mk 6,46): znai da je potrebno pregledati se iznutra, da nam se
i neopazice ne uvue u duu togod lana. Isto tako, Isus moli dugo i snano prije nekih vanih
dogaaja, kao prije izbora Dvanaestorice (Lk 6,12) ili uoi svoje smrti (Mk 14,32): znai da se u
tekim asovima jae osjea potreba Bojeg nadahnua i pomoi.
Molitva je neto stalno i obiajno u Isusovom ivotu; jednostavno, u programu njegova ivota
predvieni su ovi asovi intimnog doticaja s Ocem (Lk 5,16; 9,18; 11,1); molitva i djelovanje kod
njega se meusobno zahtijevaju i uslovljavaju.
Isus je svoje najvee mistike doivljaje imao za vrijeme molitve, kao krtenje (Lk 3,2122)
ili preobraenje (Lk 9,2829).
Videi ili sluajui Isusa u molitvi, apostoli su instinktivno shvaali da je on savren molitelj, i
da svima moe pokazati najbolji nain molenja (Lk 11,1). Zaista nitko nikad nije mogao ponuditi
ovjeku tako savren model istinske molitve kao to je Oena.
Od svih evanelista, Luka najizrazitije istie Isusovu molitvu.

16) MISIONARSKI IZLET PO GALILEJI
(LIPANJ G. 28)
Mt 4,2325; Mk 1,39; Lk 4,44

Isus je bio jasno izrazio svoju namjeru (kao smisao svoga poslanja) da proiri svoje
propovijedanje na cijelu Galileju. Ovdje imamo vijest koja saima tu posebnu misiju. Mk i Lk su vrlo
kratki; Mt je malo opirniji, jer nadodaje i neke njezine rezultate.
Znamo da je na ovaj misionarski izlet Isus pozvao i neke uenike (Mk 1,38), ali kako se svi jo
nisu bili definitivno njemu prikljuili, sigurno je da ga nisu pratili cijelo vrijeme, jer neke od njih
vidimo zauzete svojim stalekim poslom u ovom periodu (Mt 4,18; Mk 1,16).
Ne znamo koliko je vremena trajala ova posebna galilejska misija izvan Kafarnauma. Sudei po
velikom prostoru, moe se pretpostaviti, da je zauzela dobar dio mjeseca lipnja.
Evanelisti su nam sauvali samo dva posebna dogaaja iz ovog perioda: definitivni poziv
etvorice uenika i ozdravljenje gubavca, to emo odmah vidjeti.
Saetak ove misije sadri slijedee toke:
Iao je po cijeloj Galileji;
148
to se ne mora razumjeti apsolutno.
Propovijedao je u mjesnim sinagogama; to se isto tako ne smije uzeti u iskljuivom smislu.
Predmet propovijedanja bila je tema o Kraljevstvu Bojem.

148
Lk ima Judeju, ali, radi uskog paralelizma s Mk, sigurno eli rei isto. Nije ovo jedini puta da upotrebljava ovu rije
da oznai Izraela uope; usp. 1,5; 6,17; 7,17; 23,5; Dj 10,37; 28,21. Kad bi se Judeja shvatila u strogom smislu, o
junom dijelu Palestine opreno Galileji na sjeveru (usp. Lk 3,1; 5,17; Dj 9,3), trebalo bi pretpostaviti neko Isusovo
djelovanje u vezi s nekim njegovim hodoaem u Jeruzalem..., ali kojim?, i kako to da je ova vijest mogla upasti ovdje,
kad je sve drugo paralelno s Mk?
142

Lijeio je sve vrste bolesti i muka. Posebno se spominju: opsjednuti, mjeseari
(epileptiari)
149
i uzeti (Mt).
Uvijek propovijed skupa s udesima. Rijei i djela; oboje su poslanje.
Matej nadodaje neobini uinak to ga je ovaj misionarski izlet pobuivao u cijeloj zemlji.
Kae da se Isusov glas rairio po cijeloj Siriji, to oito ne oznauje rimsku provinciju Siriju u
strogom smislu,
150
nego krajeve spomenute u r. 25, odakle su ga, kako se kae, slijedila velika
mnotva; konkretno, od cisjordanske Palestine, osim Galileje, takoer iz Judeje (razumljivo je da se
ne spominje krivovjerna Samarija); s one (istone) strane Jordana, iz Pereje i Dekapolisa.
151

Iako se uzme u obzir stil poopavanja i istonjakog pretjerivanja, oito je da je Isusov pokret
od samog poetka pobuivao snaan utisak u narodu.

17) DEFINITIVNI POZIV ETVORICE
(LIPANJ G. 28)
(Mt 4,1822); (Mk 1,1620); Lk 5,111

Ovdje bi se nuno moralo raspravljati o tome, da li Lukino kazivanje predstavlja isti dogaaj
kao i ostale dvojice sinoptika. Jo uvijek troiti vrijeme na tu stvar, ini mi se pravo basposliarenje.
Paralelizam je oit. Tonije govorei, paralelizam postoji izmeu Lk 5,10b11 i MtMk. Ali Lk
5,110a (udesni ribolov) ini s ovim recima (Lk 5,10b11) savrenu idejnu, psiholoku i
knjievnu cjelinu; prema tome, isto tako savreno dobro ide skupa s kazivanjem MtMk, kao uvod i
psiholoko obrazloenje; s druge strane, u svjetlu ove dvojice, puno se prirodnija razumije Lukin r.
11.
152

Sigurno, ima razlika izmeu ova dva kazivanja. Kod Luke, Isus propovijeda na obali jezera i
toliko se svijeta tiska oko njega, da je primoran udaljiti se od obale u laici; kod Mt i Mk, Isus
jednostavno prolazi kraj obale, i nema mnotva.
153
Isto tako, kod Mt i Mk, Petar i Andrija nalaze se
usred ribolova (bacajui mreu u more), dok kod Luke peru mree i uvjereni su da nema nikakvog
izgleda za ribarenje... Ali razlike u pojedinostima kao to su ove, obina su stvar u naim
evaneljima. Zavise od razliitih predaja o jednom te istom dogaaju. U usmenim predajama ove su
razlike neizbjeive, i ta stvar nije zadavala previe brige kranskoj katehezi.

149
Mjesear je puko ime za epileptiara (usp. Mt 17,15); mislilo se da mjeseeve mijene imaju veze s ovom boleu.
Kod Mk i Lk epilepsija je predstavljena kao pasjednue (usp. Mk 9,1720; Lk 9,3839); govor Mt je nesiguran:
jedanput istovijetuje bolest s pasjednuem (usp. Mt 17,15.18), dok se ovdje jasno razlikuju posjednuti i mjeseari.
150
Usp. L. Szczepanski, Geographia historica Palestinae Antiquae, Roma 1928. 227230.
151
O Pereji, o. c, 208211, 219221; o Dekapolisu, o.c. 261266.
152
Od vremena do vremena postavlja se hipoteza paralelizma izmeu Lk 5,49 (udesni ribolov) i Iv 21,113 (drugi
udesni ribolov, ali s ukazanjem Uskrslog). Misli se da je prvobitno kazivanje Lk bilo kazivanje o Isusovom uskrsnuu,
ali da ga je redaktor Lk pretvorio u kazivanje o pozivu etvorice apostola i prenio na poetak javnog djelovanja; tako jo
uvijek misli Boismard. Synopse, II, 100101.
153
Ista situacija kao kod Lk nalazi se kod Mk 4,12, u vezi s parabolama. Mogue da ju je Lk premio ovamo kao uvod u
udesni ribolov. Premda bi radije trebalo misliti na povijesnost obiju situacija: Genezaretsko jezero bilo je omiljela po
zornica Isusovog djelovanja, i u tako gusto naseljenom kraju prizori kao to je ovaj sigurno su se esto ponavljali.
143

S naeg gledita, dakle, udesni se ribolov dogaa prilikom poziva, kao njegov pristup njemu
ili simboliki njegov uvod. Premda bi se, strogo govorei, ovdje moglo dopustiti i drugo miljenje, da
se radi o dva razliita dogaaja, odvojena moda nekoliko dana jedan od drugoga: kod Luke bi se
radilo o pretkazivanju budue Petrove slube, a kod Mt-Mk o definitivnom pozivu uenika; samo to
nema nikakvog odlunog razloga za to razlikovanje.
to se tie kronologije, mi slijedimo Lukinu. On stavlja poziv etvorice poslije ozdravljenja u
Kafarnaumu i za vrijeme misionarskog izleta po Galileji. Matej se slae s njime samo djelomino, jer
taj poziv stavlja iza kako se Isus nastanio u Kafarnaumu ali prije misionarskog izleta. U potpunom
nesuglasju je Marko, koji ga stavlja kao prvu Isusovu djelatnost u Galileji. To nam se ini najdalje od
stvarnosti. Kako smo izloili na drugom mjestu, Isus je, doavi u Galileju, ostavio uenike na
slobodi, da mogu mirno i zrelo donijeti svoj definitivni odgovor a sigurno i da mogu urediti sve svoje
obiteljske poslove za sluaj da se odlue poi s njime. Osim toga, Lukina se kronologija preporua i
prisutnou velikog mnotva naroda na obali jezera, po emu se vidi, da se Isus ve od nekog
vremena nalazi u punoj misionarskoj djelatnosti. Isto tako, to da uenici smjesta prihvaaju Isusov
poziv, bolje se psiholoki razumije, ako se pretpostavi da su oni kroz neko vrijeme bili svjedoci
njegove moi i ovdje, u svom galilejskom zaviaju.
Znamo da je Isus bio iziao iz Kafarnauma da misionari po selima Galileje. Sada se nalazi na
obali jezera, ne znamo tono na kojem mjestu, ali ni u kojem sluaju to nije moglo biti daleko od
Kafarnauma; to znai da je ve bio na povratku iz unutranjosti pokrajine. Moda se nalazimo oko
sredine lipnja g. 28.
Pozornica je Genezaretako jezero.
154
Isus stoji na obali i propovijeda. Ima puno svijeta koji se
gura ako Isusa: svi bi htjeli biti blie da bolje uju. Poloaj je nezgodan. Na obali su stajale dvije
prazne laice: jedna je bila imunova i Andrijina, druga Ivanova i Jakovljeva. Ribari su bili izili iz
njih i toga asa prali su mree. Isus ue u imunovu laicu i zamoli ga da je otisne malko od obale.
Sjedei u laici, on nastavlja propovijedanjem. Svrivi propovijed, rekne imunu da otplovi na
puinu i da bace mree: govori u mnoini, jer je u laici skupa s Petrom sigurno i njegov brat
Andrija. Petar ga upozorava da ovo nije dobro vrijeme za ribolov, da su se cijelu no trudili bez
uspjeha, ali da e ipak jo jednom pokuati, da zadovolji uitelja i pouzdavajui se u njegovu rije. I
ribolov je bio tako obilan, da se mrea skoro razdirala. Bila je preteka za samo ovu dvojicu brae,
zato oni znakovima zatraie pomo od svojih drugova, dvojice Zebedejevih sinova, koji su se
nalazili nedaleko odatle u drugoj laici. Obje se laice tako napunie ribom, da su skoro tonule.
Ribolov protiv svakog oekivanja i tako obilan, oito je i veliko udo. Petar je i prije bio
prisustvovao nekim Isusovim udesima (nedavno prije, ozdravljenju svoje punice), moda i
ugodnijim nego to je ovo, ali nijedno nije bilo tako. pristupano njegovom profesionalnom znanju
kao ovo, i zbog toga u stanju da ga toliko zaudi i uplai. On jasno zapaa da je tu na djelu boanska
mo; da se pred njim nalazi sami beskrajno sveti Gospodin, pred kojim ovjek ne moe imati drugog
stava nego preneraenje i strah, klanjanje, i osjeati se nedostojan i grenik. Isti osjeaji obuzimali su
njegove drugove, Jakova i Ivana (Andrija se ne spominje, ali se stalno pretpostavlja da je prisutan;
usp. rr. 4, 6, 7, 9).

154
U evaneljima zovu ga takoer Galilejisko more ili Tibarijadsko more ili jednostavno more; njegov sumarni
opis usp. Szczepanski, o. c, 5557; tekstovi predaje u Baldi, Emchiridion, 336363.
144

Ovdje poinje paralelizam s Mt-Mk. Prema Lk, Isus rasprava imunov strah, navjeujui mu
da e biti ribar ljudi. Navjetaj je ravan pozivu, kako se razabire iz r. 11. Samo se imunu govori
izravno, ali r. 11 dokazuje da su u poziv ukljuena i ostala trojica. Budui Mt-Mk nemaju udesnog
ribolova, kod njih se ne govori o utiavanju religioznog straha, nego Isus jednostavno poziva da ga
slijede prvo dvojicu brae (imuna i Andriju), obeavi im da e ih uiniti ribarima ljudi, a zatim radi
to isto s drugom dvojicom (Jakovom i Ivanom).
Poslije toga, sva tri evanelista biljee uspjeh tog Isusova poziva: ova etiri ovjeka ostavljaju
sve i definitivno se prikljuuju Isusu.
Trojica od ove etvorice bit e kasnije, u okviru Dvanaestorice, mala skupina u koju e Isus
imati posebno povjerenje.
oOo

U vezi s ovom epizodom treba napomenuti slijedee:
a) Kad bismo itali jedino sinoptike, iznenadna odluka etvorice ribara izala bi
psiholoki neobrazloena, neto prenagla i nepromiljena, potpuno protivno onoj ozbiljnosti s kojom
je Isus shvaao pitanje svojih uenika (usp. Lk 14,2833). Stvar je razliita, ako itamo sinoptike u
svjetlu onoga to znamo od Iv. Postoji jedan poziv uenicima jo od dana na Jordanu. Prvim
kranima nije bilo teko itati sinoptike, jer je predaja znala za ovaj rani poziv poevi od krtenja
Ivanova (Dj 1,22). Postojao je novicijat. Bilo je dovoljno vremena da dobro promjere to su
morali ostaviti i to su imali dobiti. I nije bilo malo ono to su ostavljali, i nije ga bilo lako ostaviti
(usp. Mk 10,28), tako da je definitivna odluka mogla biti samo plod ozbiljnog razmiljanja.
I samo kazivanje (naroito kod Luke) pokazuje da se sve osobe u njoj osobno poznaju: Isus se
obraa njima na domau, kao osobama s kojima je prije blisko opio.
U ovoj zgodi uenici se nalaze na svom zanatskom poslu, a nekoliko dana prije bili su skupa s
Isusom (usp. Mk 1,29.36), to znai da od dolaska u Galileju do definitivnog poziva nisu imali
stalnog rasporeda ivota, premda nikad nisu gubili Isusa iz vida.
b) to se tie drutvenog poloaja ove etvorice, izgleda da su oni bili udrueni lanovi
ribarskog poduzea (grki, metohoi, Lk 5,7, uesnici, mi bismo danas rekli akcionari, dioniari),
industrijskog drutva, gdje su se dijelili trokovi i dobici. U poduzeu su radili ne samo oni, nego i
nadniari ili plaeni radnici, barem to se tie starog Zebedeja (Mk 1,20). Ova je popojedinost
zanimljiva, jer znai da je drutvo uivalo prilino dobar ekonomski poloaj; njegov ekonomski
doprinos buduoj Isusovoj zajednici morao je biti od velike vrijednosti.
c) Od ovog asa, ova etvorica ostavljaju sve, korjenito prekidaju s prolou i slijede Isusa.
To je nova mnogostruka stvarnost.

Najprije, nije uenik onaj koji izabire uitelja (kao to je bio sluaj s rabinima), nego uitelj
izabire sebi uenike. Prema tome, ve na prvom koraku, u prihvaanju poziva sa strane uenika
postoji stav odricanja vlastitog suda i potpunog oslanjanja na osobu uitelja. Drukija je teoloka
perspektiva: Bog izlazi naprijed, ima inicijativu, ali zato i jami za zvanje koje se prihvaa svjesno sa
svim rizicima.
Slijediti Isusa znai ne samo prihvatiti njegovu poruku, nego takoer prianjati uz njegovu
osobu: biti uvijek s njim, sainjavati zajednicu ivota
145

s njim (Mk 3,14), dijeliti dobro i zlo. S obzirom na prijanji ivot, to je posve novo iskustvo.
Uenitvo je korjenita novost.
Prema tome, slijediti Isusa znai usvojiti isti nain ivota kao i on. A to opet nuno
ukljuuje cijeli niz odricanja. Isus je imao svoj zanat i ostavio ga, imao je svoju obitelj pa je i nju
ostavio. Zato i uenicima nepreostaje drugo nego ostaviti ne samo svoje lae, nego i svoju obitelj.
Odricanje mora biti potpuno; Luka je onaj koji najvie naglauje tu posvemanjost (r. 11) (usp.
takoer Lk 14,33; Mk 10,21, itd.).
I kako je najvii stepen Isusovog odricanja njegov kri, ni ueniku ne preostaje drugi put nego
put kria (Mt 10,38; 16,24, itd.).
Ali odricanje nije samo sebi cilj, nego nuno sredstvo u vidu Kraljevstva Bojeg. Isus
se svojevoljno odrie svega, to bi na bilo koji nain moglo sprijeiti ili umanjivati njegovu
raspoloivost za Kraljevstvo. Njegovo odricanje je u vezi s njegovim poslanjem. Prema tome,
slijediti Isusa znai asimilirati smisao njegovog poslanja. Biti uenik znai prihvatiti biti suradnik u
irenju Kraljevstva. Izraz lovci ljudi (ribari-ribolovci) izraava to pomou simbola koje ljudi nuno
dobro razumiju. Hvatati ljude za Kraljevstvo. Loviti druge, kao to je Isus ulovio njih ...
155

Toga su se dana ova etvorica ukrcala u onu novu lovaku avanturu, koja se jo nije svrila.

18) OZDRAVLJENJE GUBAVCA
(LIPANJ G. 28)
(Mt 8,14); Mk 1,4045; Lk 5,1216

Poznato je da se pod imenom gube oznauju u Bibliji sve vrste konih bolesti pa ak i neke
mrlje na zidovima i na odjei (usp. Lev 13); ali u naem sluaju radi se o tekoj gubi, jer je ovjek
pun gube (Lk), tj. pokriven gubom od glave do pete; neizljeiva bolest, koja tim vie naglauje
veliinu uda, to je ono postignuto jedinim inom Isusove volje.
Matej ima ovu epizodu izvan njezinog povijesnog mjesta, poslije Govora na gori, kad se Isus
spustio s brda, negdje na putu prema Kafarnaumu (8, 1.5); ovo je udo uvrteno u izbor udesa, koja
je Matej skupio u poglavlja 89; zbog toga se njegove kronoloke naznake ne mogu uzeti u obzir.
Mk i Lk stavljaju ovu zgodu u okvir misionarskog izleta po Galileji. Kod Marka nema nita o
mjestu gdje se dogodilo udo. Luka, naprotiv, kae da se dogodilo u jednom od gradova, tj. u
jednom od onih gradova koje je Isus posjetio na svom pohodu (4,43). Isto tako prema Lk, ovo je
udo uinjeno poslije poziva etvorice uenika, koji se zbio na obali jezera, blizu Kafarnauma,
vjerojatno na Isusovom povratku iz unutranjosti pokrajine; to bi znailo da i ozdravljenje gubavca
treba staviti u ovo vrijeme, u nekom od gradova na jezeru.
Zauuje injenica da se sve ovo dogaa u nekom gradu, jer su zakonske mjere o gubavcima
predviale, meu drugim mjerama sigurnosti, i to da su morali ivjeti odvojeno od nastanjenih mjesta
(Lev 13,4546). Izgleda da je ta disciplina s vremenom popustila: iako je uvijek ostao na snazi
propis o odjeljenju i druge preventivne mjere, gubavac je od vremena do

155
Temu o Isusovom ueniku (ovdje u strogom smislu) skuili smo na apsolutno bitne crte; usp. takoer G. Bornkamm,
Jesus von Nazareth, cit. po panjolskom prijevodu, Salamanca 1977, str. 151159.
146

vremena mogao doi u grad da moli milostinju, samo to nije mogao govoriti zdravom svijetu
izbliza, nego je morao vikati izdaleka; ega se na gubavac isto tako ne dri, nego dolazi do Isusa i
pada niice pred njega, molei ga da ga oisti.
Isus ozdravlja gubavca, ali rasren (Mk),
156
tj. izraavajui cijelim svojim dranjem duboko
negodovanje nad ovom ljudskom nesreom; bolje reeno, nad ovom sotoninom vlau (po biblijskom
poimanju) nad nezatienim ovjekom ...
Detalj je zanimljiv za studij Isusovog ljudskog lika. On ima jakih osjeaja, kao i svaki od nas, i
doivljava ih snano. U evaneljima nema nikakve tenje da se preuti neto to bi moglo sablazniti
nekog povrnog promatraa. Svi su nam evanelisti sauvali primjere zlovoljnog ili naljuenog Isusa;
na primjer, kad izgoni trgovce iz hrama, ili kad se obraa farizejima s onim poznatim stranim
prijekorima. Ali od svih evanelista, Marko je onaj kojemu je najdrae naglasiti tu stranu njegove
osobe. U ovom sluaju radi se o srdbi koju izaziva nesretno stanje. Drugom zgodom, bit e to
rasreni pogled, uperen na farizeje zbog njihova licemjerja (Mk 3,5).
Srdbu su definirali kao naravni poriv da odbijemo ono to nam je protivno (Hring). Kod
Isusa, to je instinktivno odbijanje svega onoga to ne bi trebalo da postoji. To je sveta srdba koja
odbija zlo i grijeh.
Ljudska osjeajnost postaje grena kad izgubi nadzor nad samom sobom: kad doe do
pretjeranosti i pretvori se u strast, ometajui razmiljanje i zdravo suenje. Kod Isusa nikad ne
susreemo taj sluaj. On nikad ne gubi svoje vedrine i ravnotee, tako da i u najnapetijim asovima
odrava svoju sposobnost da nas uvjeri.
Poslije emo imati i drugih prilika da se sretnemo s nekim snanim Isusovim osjeajima. I u
ovoj epizodi Isus se ponaa tvrdo, uvijek prema Mk, s ozdravljenim gubavcem: obraa mu se s
jakim unutranjim uzbuenjem, (to u ovom kontekstu znai vrlo strogo), to se sigurno
razabiralo iz tona glasa i iz gesta (u drugoj zgodi, izraz koji je ovdje upotrijebljen oznauje duboku
unutarnju potresenost zbog bola: Iv 11,33.38); zatim se kae, da ga je istjerao odande, to jest, da ga
je otpustio na brz i zapovijedajui nain.
Ima se dojam da Isus stalno treperi od one poetne srdbe, koju je osjetio kad je vidio ovu
nesreu. Ono to nam Isusa ini najbliim i najrazumljivijim jest ova osjeajna strana njegove
duevnosti.
Isus se dotie gubavca. Po zakonu, taj je in prouzrokovao ritualnu neistou, ali ga Isus ne
uzima u obzir; kako emo kasnije vidjeti, prema njemu ritualizam S. Z. definitivno je okonan.
Gubavac je ozdravljen iskljuivo inom Isusove volje; ovdje nije vano to Isus prua ruku ili
to ga dotie, nego rije hou.
I u ovom sluaju naloena je mesijanska tajna, da se izbjegne senzacionalnost i loa
tumaenja; i lijeenje gube smatrano je znaajkom mesijanskog vremena (uap. Mt 11,5).
Isus zapovijeda ozdravljenom da uini ono to u ovim sluajevima trai od njega zakon, da
moe biti ponovno priputen u vjersku zajednicu Izraela (da dobije ponovno istou, koju je s
gubom bio izgubio): najaviti se sveeniku i prinijeti rtvu (Lev 14) kao svjedoanstvo njima.
Isusa ne zanima opsluivanje obreda koji je izgubio vanost (ovjek je, ostao ist po svojoj vjeri), ali
je za ozdravljenog ovjeka vrlo vano dobiti od sveenika

156
itanje manje zastupljeno u kodeksima, ali vjerojatnije originalno: openitije itanje (saaljen) ima sve izglade
namjernog popravka, da se izbjegne sablazan Isusove srdbe.
147

zdravstveno svjedoanstvo: njegova izjava i rtva bit e dovoljno svjedoanstvo za sveenike i
za javno miljenje.
157

Na vrlo strogi ton kojim Isus namee utnju bivem gubavcu, on je sigurno potaknut samim
duevnim stanjem ozdravljenog. Isus je vidio da je lud od uzbuenja, spreman da razvie na sve etiri
strane svoju sreu, i da izbjegne svaku pogibelj, postupa s njim strogo ... Samo to ni to nije
pomoglo, jer je ovjek odmah poeo razglaivati svoje ozdravljenje s najveim zanosom. Ta je
reakcija razumljiva: ima nezadrivih uzbuenja, koga su nekad jaa nego volja. Ali to vladanje stvara
potekoe Isusu. I u narodu nastaje veliko uzbuenje, ozraje protiv kojega se Isus mora boriti svom
snagom. Kroz neko vrijeme, poslije ovog dogaaja, Isus izbjegava gradove, trai samotna mjesta, ali
ga ljudi i tu pronalaze i dolaze mu sa svih strana (Mk).
Ovu vijest o Isusovom povlaenju na samotna mjesta radi ove posebne okolnosti, Luka je
pretvorio u opi saetak ovog perioda: Isusov glas se iri sve vie, mnogi narod trai da ga uje i
da se izlijei od svojih bolesti, dok se Isus povlaio na samotna mjesta i molio ... Molitva je kod
Isusa obiaj, neto to je redovito predvieno u programu njegova ivota.

19) POVRATAK U KAFARNAUM
(LIPANJ G. 28)
Mk 2,1

Poslije nekoliko dana doe ponovno u Kafarnaum, i prou se glas da je u kui.
Tih (nekoliko) dana, su oni dani, koje je Isus proveo na samotnim mjestima poslije
ozdravljenja gubavca. Kad se neto stiala opa uzbuenost, Isus dolazi u Kafarnaum; s tim
povratkom svrava se njegov misionarski izlet po Galileji, poduzet poslije one nezaboravne subote u
Kafarnaumu.
Odmah se proulo da je u kui, obiajni izraz, kao da bi rekao kod svoje kue, kod kue
(Francuzi bi rekli chez lui); sigurno je to imunova kua (Mk 1,29; 3,20; 9,33), ustupljena Isusu za
vrijeme galilejskog djelovanja.
U ovoj kui odigrava se dogaaj o kojem je u nastavku govor.
20) OZDRAVLJENJE UZETOGA: PRVI SUKOB S FARIZEJIMA
(LIPANJ G. 28)
(Mt 9,28); Mk 2,212; Lk 5,1726
Od poetka djelovanja u Galileji, Isus je bio predmet udivljenja narodu. To se (udivljenje
pojavilo ve u sinagogi u Nazaretu (Lk 4,22). Poraslo je u sinagogi u Kafarnaumu (Mk 1,22). Po
ozdravljenju opsjednutog u istoj sinagogi, glas o Isusu proirio se po cijeloj Galileji (Mk 1,28).
Udiviljenje dolazi

157
O ovom izrazu (kao svjedoanstvo za njih) usp. I. Zolli, o, c, 156169. Prema pievu miljenju, naglasak je na
rijei oni (za njih), opreno Isusovom miljenju: Levitski ritual ienja potreban je, ali za njih, za one koji slijede
tradicionalno miljenje. Za njega, za Krista koji je izlijeio zahvaljujui vjeri..., levitski obred ienja posve je izlian.
148

do vrhunca poslije ozdravljenja gubavca, tako da se Isus osjetio prisiljenim osamiti se ,u
zabaenim mjestima (Mk 1,45).
Farizeji su bez sumnje vrlo budno pratili sve te pokrete, premda javno nisu pokazivali nikakve
reakcije. Vjerojatno je ozdravljenje gubavca bilo znak za uzbunu: ovaj ovjek postaje previe
popularan, njegov glas stalno raste i, to je najgore, u svemu se pokazuje potpuno nezavisan od
slubene linije, koju oni predstavljaju; dolo je vrijeme da mu se javno suprotstave ...
U ovaj povijesni kontekst dobro se uklapa cijeli niz rasprava i sukoba s farizejima. Obje strane
poinju odreivati svoje stavove.
Stavljamo ove rasprave u ovaj povijesni kontekst zbog mjesta koje zauzimaju u evaneljima
Mk i Lk. Strogo govorei, mogli bismo ih staviti u bilo koji drugi kontekst. Nije iskljueno da se radi
o izboru nekih tipinih sluajeva, ujedinjenih ovdje s nakanom da se pokae, kako je ve od samog
poetka Isusovog djelovanja postojala odluna oprenost izmeu njega i farizeja. U tom sluaju, ovo
bi mjesto bilo logino a ne povijesno. Slian niz rasprava ima Mk pri kraju Isusovog javnog ivota
(11,2712,37).
Mi ih ipak zadravamo na ovom povijesnom mjestu, jer nema nikakvog razloga da ih odavde
premjestimo; naprotiv, one se slau vrlo dobro s onim stalnim nadzorom to su ga farizeji vrili nad
pravovjerjem idova, kako su to pokazali ve u Krstiteljevom sluaju.
Prvi od tih sukoba dogaa se prilikom ozdravljenja nekog uzetog. Mk 1,45 i Lk 5,15
pretpostavljaju neki razmak vremena izmeu ozdravljenja gubavca i ovog dogaaja, ali nije nuno
uzeti neko dugo vrijeme, kako neki misle. Sve ove rasprave vrlo se dobro mogu smjestiti u mjesecu
lipnju.
Kako znamo, Isus se nalazi u Kafarnaumu, u kui koja mu slui kao stan, vjerojatno
imunovoj. Tu se sleglo toliko svijeta, da su ne samo ispunili sobu gdje je Isus navijetao Rije
(Mk), nego da nisu mogli stati ni u vanjskom dvoritu pred vratima.
Meu Isusovim sluateljima bilo je i nekoliko pismoznanaca (Mt i Mk), strunih promatraa,
koji su vrlo pomno pazili na sve to ovaj novi sumnjivi kolega ini i govori. S najviih mjesta dobili
su nalog da pripaze.
Kod Luke, ova je vijest dosta preraena. Najprije, stavlja skupa pismoznance i farizeje, kao to
je est sluaj u sinoptikim evaneljima; to stavljanje skupa ak je i povijesno opravdano, ukoliko su
pismoznanci redovito pripadali skupini farizeja. Nadalje, predstavlja tu njihovu prisutnost kao brojnu;
doli su iz svih galilejskih i judejskih sela i iz Jeruzalema. S tim ima nakanu rei da su Isusovi
neprijatelji udrueni protiv njega ve od samog poetka; da se ve sada stvara zavjera, koja e
neminovno dovesti do sudbonosnog ishoda ... To je povijesno manje vjerojatno. Nije bilo dovoljno
vremena za takvo okupljanje. U ovom sluaju, radije treba pomiljati na neku skromnu promatraku
komisiju, koja je najprije trebala sve vidjeti i onda postaviti svoje prigovore. Zanimljivo je opaziti da
kod ovog prvog razilaenja oni nita ne kau, nego samo misle protivno.
Luka ima i jednu teoloku opasku, kao uvod udu koje e se dogoditi: da je snaga Boja
pomogla Isusa da lijei (da je lijeio snagom Bojom; udesa su znakovi te vrhunaravne moi).
Dok je Isus govorio, dooe etvorica ljudi (Mk), nosei uzetoga u postelji. Mislili su unijeti ga
kroz vrata, ali to nije bilo mogue zbog tolikog
149

svijeta. Onda se po vanjskim stepenicama popnu na ravni krov kue, otvore rupu na njemu, i
tako spuste uzetoga u njegovoj postelji i stave ga pred Isusa.
158

Vijest o rupi na krovu ima sve izglede autentinosti, upravo zbog toga jer je udnovata. A moe
imati i kronoloko znaenje. Znai da ovaj dogaaj treba staviti u vrijeme kad nema bojazni od kia,
to dobro ide s mjesecom lipnjem, kamo je mi stavljamo, dok se jo nije svrila sva etva (usp. M;k
2,23 i paral., nekoliko dana kasnije). U Palestini, period kia traje od listopada do travnja. Redovitost
u toj stvari skoro je matematika, tako da je kia izvan toga vremena pravi izuzetak. Postalo je
poslovino, kako je neobina kia u vrijeme etve: bilo bi isto kao dati poasti bezumnom, ovjeku
(Izr 26,1).
Videi Isus izvanredno povjerenje u svoju osobu koje pokazae ovi ljudi (povjerenje koje e
imunovu obitelj stajati posla i novca da popravi krov), Isus izjavljuje uzetome da su mu oproteni
grijesi. To je posve neoekivan zahvat. Svi su oekivali da ga proglasi ozdravljenim. O toj
neprikladnosti govorit emo kasnije. Ali u tekstu, kako ga danas posjedujemo, postoji odnos izmeu
grijeha i bolesti. Bilo je puko miljenje, da je bolest izravna posljedica osobnog grijeha (Iv 9,2). Isus
ne dijeli to miljenje (Iv 9,3; Lk 13,15). Ni ovdje ga u stvarnosti ne dijeli, ali se izraava jezikom
puka, koji su svi mogli lako razumjeti. Rekavi mu da su mu oproteni grijesi, eli mu dati do znanja
da je ozdravljen od svoje bolesti. Drugim rijeima, Isus ne govori naelno o oprotenju grijeha, nego
o ozdravljenju bolesnika. Ali je sasvim prirodno da su oni koji nisu mislili na bolest, razumjeli
njegove rijei u doslovnom smislu; odatle potekoa farizeja i sukob.
Isusove rijei mogu se razumjeti na dva naina:
Mogu znaiti: Bog ti je oprostio tvoje grijehe (po naem tumaenju: Bog te je ozdravio,
Boja mo, koja po meni djeluje, povratila ti je zdravlje). Bezlini izraz bio bi neizravni nain da se
oznai Bog, a da se ne spomene njegovo ime, radi potovanja.
Mogu znaiti: Ja sam ti oprostio grijehe (u naem tumaenju: ja te ozdravljam od tvoje
bolesti).
U prvom sluaju, Isus bi izjavio da su grijesi oproteni (ozdravljenje podijeljeno) od Boga.
Ustvrdio bi to s potpunom sigurnou, ali ga ne bi pripisao samom sebi, tako da doslovno ne bi bilo
razloga da se farizeji upliu. I to je najvjerovatnije.
U drugom sluaju, Isus bi taj in pripisao izravno sebi. Tako ga razumiju farizeji; i to u
strogom smislu, o oprotenju grijeha. Naravno, kad ovjek prisvaja mo koja je iskljuivo boanska
(usp. Iz 1,18), to je za njih psovka protiv Boga (bogohuljenje), strani religiozni zloin, koji se
kanjava smru (Lev 24,16). Ne kau to glasno. Ali to misle. I nee to zaboraviti. To je prva psovka
meu mnogim drugim koje e jo zabiljeiti. Dvije godine kasnije, Isus e biti osuen kao
bogohulnik...
Ali Isus zna to oni misle. On je to saznao svojim duhom (Mk), iznutra, bez posredovanja
ikakvog vanjskog iskustva; to je prirodno znanje, koje je uvijek u njemu; vie poznavanje ljudi i
stvari, o kojem smo govorili drugom zgodom. Isus ita misli.

158
Ovi su ljudi morali dosta raditi da naprave dovoljno veliku rupu na krovu neke palestinske kue, koji se sastojao od
debelog sloja otvrdle gline na drvenoj podlozi; bilo bi puno lake, da je krov bio od crijepova, kao u grko-rimskim
kuama, onako kako ga zamilja Lk za svoje itatelje iz helenistikog svijeta.
150

Sigurno je da su se farizeji osjetili neugodno iznenaeni, kad su uli da ih prekorava zbog misli
koje nisu bili izrazili; samo Bog moe prodrijeti u unutranjost ljudske due (Jer 17,10; Dj 1,24).
Isus im daje do znanja da je njemu posve jednako, to se tie ozdravljenja uzetoga, rei da mu
se oprataju grijesi, ili rei da ustane i da ide svojoj kui sa svojom posteljom. Nekome koji raspolae
zdravijem i boleu, svejedno je to e rei bolesniku; ono to je vano, to je ova mo nad (stvarima.
Ali ipak, da oni vide da on
159
ima vlast opratati grijehe na zemlji (ovaj puta zacijelo upotrebljava
rijei u doslovnom smislu), naloi uzetome da ustane i ide kui. Dokazivanje Isusovo nije: ako mogu
vie, mogu i manje; nego: nadnaravna mo, koja se moe potvrditi iskustveno, jamstvo je druge
nadnaravne moi, koja se ne moe iskustveno potvrditi ...
Ali, to je neoekivan nain dokazivanja.
Cijeli ovaj komentar polazi od pretpostavke, da se je itava ova zgoda izvorno dogodila onako
kako je danas ispripovijedana u naim evaneljima. Ali neki suvisli smisao te cjeline moe se samo
na silu izvui. Ima neto to hramlje: tema oprotenja grijeha ne izgleda na svom mjestu. Nisu joj
prirodni ni uvod (Mk 2,51b) ni zakljuak (Mk 2,10). Osim toga, u ovakvoj mjeavini, ovo bi udo
ispalo kao neko isticanje samog sebe, to je posve protivno Isusovom nainu postupanja. I, konano,
Isus bi ovdje postupio protiv svog vlastitog naela o mesijanskoj tajni ... Sve te potekoe iezavaju,
ako se odavde izlui tema o oprotenju grijeha (Mk 2,5b10); ostalo bi samo kazivanja o udu,
savreno u skladu sa svim.
Zbog svega toga, mnogi misle da je tema oprotenja grijeha donesena ovamo iz nekog drugog
konteksta i umjetno povezana s udom, s namjerom da se sva ta cjelina pretvori u predmet sukoba i
nadoda ovom sadanjem nizu sukoba... U svakom sluaju, ovo pitanje spada na knjievnu kritiku.
Bilo kako bilo, ozdravljenje uzetoga dogodilo se u tren: pred svima, na samo jednu Isusovu
rije, ovjek ustade, uze svoju postelju i ode kui, slavei Boga (Lk): zahvalan za dobroinstvo, koje
je po vlastitom priznanju dobio od Boga po Isusu. Sva tri evanelista biljee i reakcije prisutnih:
duboko snebivanje (Mk i Lk) i religiozni strah (Mt i Lk), osjeaji koji potiu sve da slave Boga, to
im je dopustio vidjeti udesne stvari (Lk), kakve se nikad prije nisu vidjele (Mk).
160


21) POZIV LEVIJA-MATEJA
(LIPANJ G. 28)
(Mt 9,9); Mk 2,1314; Lk 5,2728

Matej je izvan povijesnog konteksta; prema tome, ni njegova kronoloka naznaka ne vai.
Marko ima uvod, koji ograniava neposredne okolnosti dogaaja. Kae da Isus izie ponovno
k moru. Izie je isto to i ode. Isus je otiao na

159
Kod trojice evanelista Isus se naziva Sinom ovjejim, mesijanskim naslovom, koji mu se svia; usp. L. Sabourin,
o. c, 219231; Ch. Duquoc, o. c, I, 251279; J. Jeremias, o. c, I, 299320.
160
Prema Mt, prisutni slave Boga, koji daje takvu mo ljudima. Ovaj plural ljudima nema smisla u povijesnom asu
kad se dogaa udo. Zbog toga misle da evanelist odraava situaciju Crkve u asu kad pie evanelje: u to vrijeme bilo
je u Crkvi ljudi koji su imali vlast opratati grijehe; prema tome, tu vlast imaju slubenici Crkve izravno od Boga preko
Isusa (usp. Mt 16,10; 18,18).
151

obalu jezera. To, naravno, pretpostavlja izlazak: bilo iz grada, bilo iz kue gdje je ozdravio
uzetoga. Rekavi ponovno, aludira na drugi izlazak (Mk 1,16), kad su bila pozvana etvorica
uenika.
161

I tako, idui od kue prema jezeru (na prolazu), vidio je Levija... Zbrka je s imenima. Kod
Lk: Levi. Kod Mk: Levi, sin Alfejev. Kad Mt: Matej. Radi li se o istoj osobi?
Neki su sumnjali u to od najstarijih kranskih vremena. Najprije, imamo kod Mk i ono drugo
itanje, u nekim kodeksima manje vanosti: Jakov, sin Alfejev, istovjetujui ovog sada pozvanog
uenika s onim drugim apostolom, koji u listi Dvanaestorice nastupa kao Alfejev sin (Mk 3,18). U
tom sluaju, svaki od tri evanelista imao bi drukije ime. Ali, ovo se itanje s pravom odbacuje, jer
je lake, upravo zato to usklauje (harmonizira). Imali bismo, dakle, dvojicu (Mk i Lk: Levi) protiv
jednoga (Mt: Matej). Radi li se o istoj osobi? Treba napomenuti da u listama Dvanaestorice ni Mk ni
Lk ne spominju nikakvog Levija, ali spominju Mateja (Mk 3,18; Lk 6,15), tako da bi Levi iz ove
epizode mogao biti i neki drugi uenik pozvan od Isusa, ali koji nije pripadao skupini Dvanaestorice
...
Meutim, treba drati kao sigurno da su Levi (Mk i Lk) i Matej (Mt) ista osoba. Ova tri
kazivanja strogo su paralelna u svim pojedinostima i u svemu onome to dolazi poslije ovoga; to
znai da i ovdje moraju biti paralelna. Osim toga, u listi Dvanaestorice prvi evanelist zove Mateja
carinikom (Mt 10,3). A Lk ovdje kae, da je Levi bio carinik (grki telones). Ostala dvojica ne
kau to izriito, ali kau neizravno, jer je Isus naao ovoga ovjeka u carinarnici (gr. telonion).
Levi-Matej, dakle, bio je carinik, tj. zakupnik ili podzakupnik ili pobiratelj javnih poreza,
ustanovljenih od rimske vlasti u Palestini. Radio je izravno za Heroda Antipu, kojemu je Rim bio
dao pravo da pobire poreze na svom teritoriju.
162

Levi je staro hebrejsko ime: tako se zvao jedan od Jakovljevih sinova, glava vanog levitskog
plemena.
Matej, grki Maththaios, hebrejiski Mattai, je skraenica od Matenai, i ovo od Mattanyah ili
Mattanyahu, to znai Jahve je dao; jedno od onih teodozinih imena (gdje se kae o Bogu da je
dao, darovao, podijelio, uinio, usliao ...), dosta estih u Bibliji;
163
odgovara grkom Teodoru i
latinskom Adeodatu i naem Bogdanu. Nije bilo posve neobino da neka osoba ima dva hebrejska
(ili aramejska) imena.
Isus je naao Levija-Mateja u njegovom carinskom uredu, koji je bio na putu prema jezeru,
kojim je Isus iao. Samo jednostavno pozvan, ustaje i definitivno postaje Isusov uenik. Prema svom
obiaju (usp. 5,11), Luki je drago naglasiti da je ostavio sve. Slijediti Isusa znai potpuno
prekinuti s prolou. Poinje se posve iznova, od novog nita.
Ovaj dogaaj, ako se uzme samo ovako kako je ovdje ispripovijedan, psiholoki je neuvjerljiv,
odijeljen od prethodne Isusove povijesti. Teko je zamisliti da bi netko, na sam neiji poziv, pa
makar se radilo i o najglasovitijoj osobi, ostavio najednom svoj posao, tako sloen i tako pun
odgovornosti, ne znajui to ga eka, a da ne sredi svoje obiteljske poslove i ne pripremi i uredno
preda raune svojim starjeinama ... Ili bi trebalo pretpostaviti da je Isus zloupotrebljavao mo
sugestije nad osobama, to bi se

161
Mk zatim dodaje ovu vijest kao saetak: I sav je narod dolazio k njemu i on ih je nauavao. Smisao je: Isus je
obiavao nauavati na obali jezera.
162
Vidjeti potanje u slijedeem paragrafu.
163
O njima usp. A. Augustinovich, El nino en la Biblia, 2829.
152

potpuno protivilo njegovom karakteru i njegovom nainu postupanja, kako emo imati prilike
vidjeti u mnogim sluajevima.
Treba pretpostaviti, dakle, da se Isus u sluaju Levija-Mateja posluio istom metodom kao i s
drugim apostolima. Najprije ga je tek napola vezao uza se, davi mu mogunost, da sve promotri,
razmisli, slobodno se odlui i uredi sve svoje materijalne i obiteljske poslove. U asu poziva, o kojem
je govor u ovoj zgodi, ve je sve bilo odlueno i uraeno... Prvi doticaj s Levijem mogao je Isus imati
ve za onog prvog kratkog boravka u Galileji i Kafarnaumu, poslije njegovog krtenja (usp. Iv 1,43;
2,12). Ovo bi se dobro slagalo s onim to je Petar rekao prilikom izbora Matije, da su uenici pratili
Isusa od Ivanovog krtenja (Dj 1,21-22).

22) GOZBA S CARINICIMA I GRENIClMA; DRUGI SUKOB S FARIZEJIMA
(LIPANJ G. 28)
(Mt 9,1013); Mk 2,1517; Lk 5,2932

Ovaj je odlomak vrlo vaan za poznavanje Isusove osobe u njegovim odnosima prema ljudima,
njegova moralnog pogleda na ovjeka i poimanja vlastitog poslanja.
Stvar se dogaa prilikom velike gozbe,
164
gdje ima dosta uzvanika. Sva tri evanelista usko je
povezuju s pozivom Levija-Mateja (samo to se kod Mateja obje stvari nalaze izvan svog povijesnog
mjesta), ali to ne znai da se ona odigrava istog dana.
Gozbu je priredio sam Levi u svojoj kui. Lk izriito to kae i tako objanjava nejasnu
tekstualnu situaciju. Stilistiki, Mt i Mk mogu se shvatiti kao da je Isus ponudio gozbu u svojoj kui
(u kui gdje je stanovao u Kafarnaumu). To bi bilo apsurdno pretpostaviti, jer Isus, ni zbog sredine a
kojoj se nalazi, ni ekonomski, nije bio u stanju da ponudi tako svean banket tako brojnim
uzvanicima. Naprotiv, vrlo je dobro to mogao uiniti bogati bivi carinik. On se odluio slijediti
novog Uitelja i sad se oprata od svog drutvenog kruga. Gozba se slavi malo poslije poziva, moda
sutradan.
Ima mnogo uzvanika.
Osim ugostitelja, tu je Isus sa svojim uenicima. Mk kae da su uenici (oni koji su ga
slijedili) bili mnogi. Oito se ne moe raditi o uenicima u irem smislu rijei, nego o onima koji
su sainjavali skupinu Dvanaestorice. Kad kae mnogi, hoe rei da se njihov broj do onoga asa
poveao; mogue da su bili prisutni svi. Evanelja ne pripovijedaju sve pozive napose, nego samo
nekoje, koji mogu posluiti kao tipini primjeri.
Osim Isusa i njegovih uenika, bio je i dobar broj carinika. Velik je broj razumljiv, jer se
radilo o cijeloj organizaciji zakupnika, podzakupnika i inovnika. Levi je pozvao na banket svoje
suradnike u poslu. Oprata se od svoga zanimanja.
Bilo je jo i drugog svijeta (Lk), gdje su se isticali razni grenici (Mt i Mk), tj. ljudi
drugih zanimanja, koja su smatrana isto tako nepotenim kao i carinarsko. Sasvim je prirodno da se je
Levi osjeao solidaran s njima, da je imao prijatelja meu njima i da ih je pozvao na svojtu gozbu.

164
Mk u r. 15 rabi glagol katakeisthai, to znai poloiti se; to naglaava sveani karakter gozbe, budui se kod
obinih objeda sjedalo za stol; usp. J-Jeremias, o. c. 140 bilj. 25.
153

Farizeji (Mt), i njihovi pismoznanci (Lk), tj. pismoznanci farizeja (Mk), jasno je da nisu
prisutni na gozbi, ali tu su negdje vrlo blizu, da mogu izvriti svoju ulogu nadziratelja. Izraz
pismoznanci farizeja je malo udnovat (ovo je jedini put kad se upotrebljava u naim evaneljima),
ali je opravdan, ukoliko su pismoznanci (ueni rabini) redovito pripadali sljedbi farizeja. Prema tome,
Isusovi su nadziratelji i kritiari farizeji; njihova je inicijativa i zabrinutost; jedino to se oni, da budu
sigurni, slue svojim vlastitim rabinskim specijalistima.
Poslije jela, prvom zgodom koju su uhvatili da govore s Isusovim uenicima (jo uvijek se
ustruavaju suoiti se s njim izravno), ovi strogi suci javnog ponaanja izraavaju im svoje
neodobravanje i sablazan zbog postupka ovog novog uitelja. Kako je mogue da on (i oni) jedu s
takvom vrstom ljudi, s najgorim tipovima idovskog drutva? Ne moe se jesti skupa s bilo kim. Jede
se skupa s vlastitom obitelju, s prijateljima, s ljudima koji misle isto kao i mi. Jesti skupa, u nekom
smislu jest isto to i ivjeti skupa. To to Isus jede skupa s carinicima i grenicima, znai da pripada
istoj moralnoj kategoriji ljudi. To je zakljuak do kojeg su otroumno eljeli doi; rijei kau vie
nego to doslovno izraavaju.
Carinici ili pobiratelji carinskih prava, razlikuju se od pobiratelja izravnih poreza. Carinici su
bili podzakupnici bogatih zakupnika carina ..., koji su prava carina i troarina nekog okruga
prodavali na drabi onomu koji je najbolje platio. Ope pravilo zakupnine prava carinskih tarifa,
pravilo koje je. ini se, bilo openito u Palestini, u tom pogledu bez ikakve razlike izmeu teritorija
pod vlau herodovskih kneeva i teritorija pod izravnom vlau Rima, pomae nam razumjeti zato
je mrnja puanstva bila uperena upravo na carinike ili pobiratelje carina. Istina je da je i policija,
koja je pratila i titila pobiratelje poreza, inila svakovrsne zloupotrebe (Lk 3,14), ali su carinici
(pobiratelji carina) bili puno vie izloeni napasti da varaju, jer su na bilo koji nain morali
izvui iznos zakupnine i povrh toga dobitak. Tako su iskoritavali neznanje ljudi s obzirom na
carinske tarife i radili sve da za vrijeme svoje zakupnine poveaju svoje dobitke, bez ikakve grinje
savjesti (Lk 3,1213). Zbog toga su ih smatrali varalicama u najpunijem smislu rijei. A puki se
prezir proirivao i na njihovu obitelj. Carinicima su nijekali civilna prava: nisu im davali asne
slube. I nisu im doputali da budu svjedoci na sudu. Ako su prije pripadali nekoj farizejskoj
zajednici, iskljuili bi ih iz nje. 'Pobirateljima poreza i carinicima teko se je pokajati'. Jer kajanje
ukljuuje ne samo odrei se slube, nego i popraviti tetu (povratiti uzeto, vie jednu petinu). A kako
su jo mogli znati koliko su svijeta prevarili?
165

Tako se razumije zato su ovdje carinici zdrueni s grenicima (usp. takoer Lk 7,34; 15,1); to
je zbog toga to je carinik tip grenika u punom smislu rijei (Lk 19,7): Pojam 'grenika' imao je
u Isusovoj sredini posve odreen zvuk. Vrlo openito reeno, oznaavao je ne samo one koji su
javno prezirali zapovijedi Boje i na koje su svi zbog toga prstom pokazivali, nego je oznaavao
takoer osobe koje su vrile prezira vrijedna zanimanja. Posjedujemo liste gdje se nabrajaju takvi
neasni poslovi. Radi se o poslovima, koji su, po opem miljenju, dovodili do nemoralnosti. Ali se
prvenstveno radi o poslovima, koji su kako se znalo iz iskustva navodili na nepotenje. U ovu
drugu kategoriju, meu ostalim, idu kartali, lihvari, pobiratelji poreza, carinici i pastiri (za ove se
sumnjalo da su ugonili svoja stada u tua polja i da su za sebe krali od proizvoda stada). Kad
evanelja govore

165
J. Jeremias, o. c, 135136.
154

o 'grenicima', misle ne samo na osobe zlog ponaanja, nego i na one koji se bave zanimanjima
smatranim gnusnim.
166

Budui da se carinici broje u neasna zanimanja, shvatljivo je zato ih spominju skupa s
poganima, s Neidovima, koji ne poznaju Boga (Mt 18,17), s bludnicama (Mt 21,31), s razbojnicima,
varalicama i preljubnicima (Lk 18,11); znai, s najgorim drutvenim elementima.
Kreposna osoba mora izbjegavati svaki doticaj s takvim svijetom, da ne zaprlja svoju moralnu
istou i da svojom prisutnou ne opravdava zlou zlih ljudi; a ve jesti skupa s njima, to se ne moe
ni zamisliti kod ovjeka koji imalo sebe potuje ...
Isus slua (Mt i Mk) sve te povike sablanjenih i odgovara im poslovicom, punom zdravog
razuma: da lijenik nije potreban zdravima nego bolesnima; da, prema tome, on nije potreban
pravednicima, nego grenicima. Pridravajui se strogog paralelizma izmeu dva lana toga
izriaja, Isusove rijei treba razumjeti u smislu, da nije doao zvati pravednike, nego grenike.
To ne znai da su pravednici iskljueni iz njegovog poziva, nego on pravednicima nije potreban,
upravo zbog toga jer su pravednici; da se njegov poziv ne moe odnositi na njih, da ih se ne tie;
jer oni su u stanju zdravih, kojima ne treba lijenik. Bez sumnje, ova tvrdnja ukljuuje strahovitu
ironiju na raun onih koji se smatraju pravednicima (Lk 18,9), i koji su zbog toga zatieni od
njegova poziva (neki od njihovih predstavnika prisutni su ovdje!), ali po sebi ona nadilazi taj smisao i
uzdie se do opeg znaenja njegovog postanja: traiti za Boga ono to je bilo izgubljeno. Ova
gozba s grenicima, na poetku javnog djelovanja, zgoda je koja ima znaenje uzora i koja je klju za
razumijevanje postupanja i pouka (npr., takozvane parabole milosra), a koji e obiljeavati cijelo
Isusovo javno poslanje.
Kod Lk, Isus poziva grenike na obraenje. Ovo moe izgledati kao obino tumaenje stvari
koja se sama po sebi razumije. Meutim, to kae puno vie. Znai da se Isus drui s grenicima ne
zato to voli grijeh, nego jer eli obraenje grenika. Jo jedanput izlazi na vidjelo razlika izmeu
Isusove i farizejske metode. Farizeji su doputali opiti s grenikom tek poslije njegovog obraenja,
dok Isus opi s njima prije, da pobudi u njima obraenje.
167

I pod drugim vidicima ova je zgoda znaajna za Isusovu osobu, osobito ako je promatramo u
kontekstu s farizejskom duhovnou.
Farizej je ovjek klasa, jer pravi razlike meu ljudima. Isus se bori protiv bilo kakve
diskriminacije. Zato to se druio s carinicima i grenicima, Isus je bio nazvan njihovim prijateljem
(Lk 7,34), ali on je jeo i s farizejima (usp. Lk 7,36; 11,37; 14,1). Time se ne nijee da postoje
drutvene klase, ali Isus eli rei, da su pregrade meu ljudima podigli sami ljudi, i da one ne
odgovaraju izvornoj misli Bojoj o ljudskom bratstvu. On bi elio povratiti prvobitni red stvari.
Farizej, odgojen u iskljuivom ozraju obredne istoe i neistoe, smatra bitnim fiziki
odnos. Isus je bitno usmjeren na nutarnjost. Svojim je

166
J. Jaremias, o. c, 134.
167
Mt (9,13a) navadi Ho 6,6: Milosre hou a ne rtvu. Ovaj prorokov tekst moe imati prihvatljivu primjenu u ovom
kontekstu: Isus se u svom openju s carinicima i s grenicima ravna po ljubavi i milosru, to u Bojim oima vai puno
vie nego sva farizejska izvanjska odanost zakonu ... Ali navod do slovno raskida prirodno jedinstvo izmeu r. 12 i r. 13b.
Osim toga, nalazi se i u drugoj raspravi ovog niza (12,7) i malo je vjerojatno da bi ga evanelist tako esto navodio. Puno
bolje spada u 12,7; ovdje izgleda da mu nije izvorno mjesto.
155

primjerom dokazivao, da ga druenje s carinicima nije preobraalo u carinika, niti ga je
blagovanje skupa s farizejima inilo farizejem. ovjek je ono to je sam po sebi. Moralna vrijednost
osobe dolazi joj iznutra.
Farizeji smatraju da se Isus drui s carinicima i grenicima zato to je moralno isti kao i oni.
Isus smatra da je situacija potpuno obrnuta: grenici su oni koji ele biti kao i on. To su dva gledanja
koja se potpuno razilaze.
Farizej ima okamenjenu i nepromjenljivu, u biti pesimistinu ideju o ovjeku. Isus vjeruje u
bolji svijet, jer ima povjerenja u carinike i grenike da se mogu obratiti ... Upravo radi toga on se i
pribliuje njima.
168


23) PITANJE POSTA: TREI SUKOB S FARIZEJIMA
(LIPANJ G. 28)
(Mt 9,1417); Mk 2,1822; Lk 5,3339

Kod Mateja, ovaj se odlomak nalazi izvan svog povijesnog mjesta. Luka ga povezuje s
prethodnim prizorom (linosti su iste). Mogue je da se oba dogaaja odigravaju istog dana. Moda
se gozba u Levijevoj kui slavila upravo jednog od posnih dana u sedmici, tako da bi rasprava o
postu ispala posve prirodno.
Uz mala redakcijska odstupanja, ovaj je problem (i njegovo rjeenje) kod sve trojice
evanelista postavljen na jasan i jednolian nain: uenici Ivana Krstitelja i farizeji
169
poste, dok
Isusovi uenici ne poste; kako je to mogue?
U osnovi, rasprava se uvijek vodi s farizejima, iako se ovaj put s njima slae i ova mala
religiozna skupina koja se stvorila na temelju djelovanja Ivana Krstitelja.
Iz ovog se svjedoanstva vidi da su Krstiteljevi pristalice, u svojim vjerskim izrazima, bili
jednostavno ostali kod tradicionalnih oblika idovstva.
Lk kae da su postili (i dodaje da su i molili; obino se zdruuju post i molitva) esto, to
znai, da se ne radi o jedinom postu ustanovljenom po zakonu na dan Ispatanja (Lev 16,2931),
nego o slobodnim postovima, koje su farizeji bili prihvatili iz pobonosti, dvaput sedmino (usp. Lk
18,12), svakog ponedjeljka i svakog etvrtka (u ast Mojsijevu, koji je uziao na brdo Sinaj u
etvrtak i siao u ponedjeljak), i to se smatralo velikom duhovnom savrenou onih koji su ih
obavljali. Upravo odatle eli se zakljuiti da ne moe biti dobar ovaj novi uitelj, koji je protivan
tako pobonoj praksi. Izravno, prijekor je upuen uenicima, ali je oito da se stvarno odnosi na
Isusa kao na njihovu odgovornu glavu. Nije vano da li prigovaraju Ivanovi uenici (Mt) ili farizeji
(Lk); glavni su protivnici uvijek farizeji.
Isus opravdava svoje uenike (i samog sebe) s dva razliita odgovora, sluei se poslovicama i
isporedbama.
Na prvom mjestu, postoji ovdje, u ovom novom razdoblju, neto novo, neto to ne potie i
ne pobuuje na post, a znaenje toga novog posve je opreno znaenju posta. Osnovni je smisao
posta ponienje pred Bogom, i,


168
Usp. takoer A. Augustiraovich, Jesus y la politica, 165168; M. Drouzy, Jesus mange avec les pecheurs, u La Vie
Spirituele 112 (1965) 276299.
169
Mk u istom r. 18 jednom govori o postu farizeja a drugi put o muenicima farizeja (tako i Lk), izraz koji upada u oi,
jer farizeji nisu imali uenika (ako se ne misli posebno na uenike rabina, koji su pripadali farizejskoj skupini); ali upravo
taj nain govora kod Mk dokazuje da se radi o sinonimima: farizeji i uenici farizeja su ista stvar.
156


zbog toga, alost i bol zbog vlastitih i tuih grijeha. S druge strane, prisutnou i djelatnou
Isusovom ve je otvoreno mesijansko razdoblje: vrijeme radosti zbog mesijanskog spasenja koje se
nudi. Kako bi se Isusovi uenici mogli osjetiti potaknuti na izraaje alosti u ovaj as tako prepun
radosti? Bilo bi to isto kao da bi neki povlateni uzvanici na svadbu postili cijelo vrijeme
sveanosti...
Meutim, doi e i vrijeme posta. Kad se svri svadba i mladoenja zapone svoj redoviti ivot,
treba ekati do druge prilike: to je meuvrijeme posta i alosti, jer se svrila sveanost ... dok
ne doe druga. I Isus e otii (bit e nasilu uzet: prva prikrivena aluzija na njegovu samrt), i onda e
se poeti dugo razdoblje ekanja njegove definitivne gozbe; vrijeme nesigurnosti, napetosti, borba,
bolova; vrijeme kad post zadobiva svoj puni smisao ...
Drugi Isusov dokaz
170
osniva se na nepomirljivosti izmeu religioznih praksa idovstva i
novog evaneoskog duha; smisao je da nije mogue umjetno smijeati te dvije stvari. Na taj nain,
obje bi izgubile svoju identinost, obje bi se pokvarile. Judaizanti prvotne Crkve nastojat e
kasnije napraviti tu mjeavinu, ali e je Crkva prerezati u korijenu. To su dvije nepomirljive stvari
Nastao je rez u povijesti spasenja: Zakon i Proroci seu do Ivana; otada se navijeta radosna vijest o
Kraljevstvu Bojem (Lk 16,16). Evanelje je potpuna novost. Ne podnosi jeftinih nagodbi s
elementima stranim samom sebi. To ne znai da se odbacuju sve vrijednosti prolosti, nego da se
mogu usvajati jedino ukoliko ih Evanelje moe asimilirati i usavriti (usp. Mt 13,52). Povrni
sinkretizam meu njima (kod Lk, r. 36, naglaava se, da se odmah zapazi, kako je runo kad se
zakrpa od novog platna priije na staro odijelo) mogao bi imati samo negativne rezultate.
171

Oito je da Isus niti osuuje post niti ga iskljuuje za budunost. Jedino kae da je to pitanje
kranske slobode, da e ga pojedinci obavljati ako ga budu i kad ga budu smatrali prikladnim, i da
e on dobivati smisao iz cjeline religioznog ivota. Sam je Isus postio dugo vremena (Mt 4,2). Za
druge predvia post kao izraz religioznosti, ali oien od farizejskog krivotvorenja (Mt 6,1618).
Prvotna Crkva drala ga je od poetka u velikoj cijeni (Dj 13,2; 14,23; 2 Kor 6,5).

24) TRGANJE KLASJA U SUBOTU: ETVRTI SUKOB S FARIZEJIMA
(LIPANJ G. 28)
(Mt 12,18); Mk 2,2328; Lk 6,15

Kao u svim ovim zgodama s raspravama, Matej je izvan povijesnog mjesta.
Ne postoji nikakva veza s prethodnim dogaajima.

170
Mnogi misle da slijedee dvije isporadbe nisu bile izgovorene ovom zgodom nego u nekoj drugoj nepoznatoj prilici.
To bi dao naslutiti i uvod u Lk 5,36. U svakom sluaju, one su savreno u skladu s opim sadrajem.
171
Lk dodaje jednu izreku (r. 39), koja doslovno izraava davanje prednosti starom, u protivnosti sa svim prethodnim
Isusovim dokazivanjem. Vidi se jasno da ovo nije njezino izvorno mjesto. Isus je mogao izgovoriti ove rijei poslije
nekog od onih mnogih izraza idovske nevjere: vrsto se drei svoga, ne prihvaaju Isusove novosti. Stavivi ih ovdje,
redaktor Lk shvaa ove rijei konkretni prigovor Isusovim protivnicima u ovoj raspravi,
157

Ovaj je sukob tei od prethodnih, jer se odnosi na opsluivanje subote, koja je uz, obrezanje
najstroa zapovijed idovske vjere.
Jedne subote,
172
Isus i njegovi uenici prolaze kroz njivu zrele penice. Uenici su gladni (Mt),
poinju trgati klasje i jedu penina zrna (Mt i Lk)
173

Uenici taru klasje rukama (Lk): da se zrna oslobode, treba trti klas i oistiti zrna od pljeve. Sve
to znai da je penica zrela i spremna za etvu.
Zasijana polja napominju unutranjost Galileje, neto podalje od Kafarnauma: slijedea zgoda
odigrat e se u sinagogi (u Kafarnaumu) druge subote, to pretpostavlja barem jednu sedmicu
razmaka (Lk 6,6). U visokim krajevima penica sazrijeva kasnije, pa zakanjava i etva u usporedbi s
vruim krajevima; vjerojatno se nalazimo pri koncu lipnja.
Poslije gozbe u Levijevoj kui i rasprave o postu, Isus se vjerojatno elio udaljiti od buke
Kafarnauma za par dana, ili se moda htio malo odmoriti od dosaivanja farizeja. Sigurno je da mu
se ova posljednja nada nije ispunila, jer ih i ovdje u polju ima za petama, i oni su strano sablanjeni
ovim poslom uenika, zabranjenim u subotu. Kako je mogue da uine tako neto? Kako Isus
moe dozvoliti da mu uenici kre tako otvoreno zakon o subotnjem odmoru (kod Lk, protest je
upravljen uenicima, a kod Mt i Mk izravno Isusu).
To to uenici rade oni osuuju kao teki prekraj subote. Stvarno, prema rabinskim
tumaenjima, trgati klasje isto je to i eti; ak ozrniti klasje i oistiti pljevu isto je to i pripremiti
hranu; a oba su ina zabranjena subotom.
Isus im odgovara nizom protudokaza. Svi se ne nalaze kod svih evanelista. Najpotpuniji je
Matej.
a) Prvi se dokaz nalazi kod sve trojice evanelista i uzet je iz Davidove povijesti (.1 Sam
21,27)
174
: u tekom sluaju glada, sam mu je Veliki Sveenik predao posveene kruhove da ih
pojedu on i njegovi drugovi, premda su te kruhove mogli jesti samo sveenici (Lev 24,9). Ako su
veliki David i jedan Veliki sveenik mogli prekriti zakon, kad je to traila ljudska potreba, zato ne
bi mogli isto to uiniti i njegovi uenici?
Vai naelo: pozitivni zakon ne obvezuje apsolutno; moe biti nekih jaih okolnosti, koje
ispriavaju od obaveze, kao na primjer sluajevi velike potrebe; ljubav je jaa od zakona.
b) Drugi je dokaz iskljuivo Matejev: Ili, zar niste itali u Zakonu da subotom sveenici u
hramu kre subotu pa su ipak bez krivnje? (r. 5). Stvarno, subotom se ne samo dozvoljavaju, nego
su i propisana neka prinoenja

172
Kod Lk neki manje vani kodeksi imaju zagonetni izraz subota druga prva (gr. deuteroproto). Nitko mu jo nije
mogao nai neko zadovoljavajue znaenje. U svakom sluaju, stari svjedoci teksta nikako ne doputaju smatrati ga
autentinim itanjem.
173
Zauuje vijest Mk da uenici otkidaju klasje ne da ga jedu, nego da si naprave put preko polja. Mjesto da idu
tradicionalno rabljenim putem, prave si preac preko posijanog polja otkidajui klasje. Ako bi se to uzelo doslovno, to bi
predstavljalo teku tetu za vlasnika polja i teko je vjerovati da bi to Isus dozvolio radi asovite urbe. Vjerojatno je
smisao da uenici rastavljaju klasje na jodnu i na drugu stranu, da mogu proi, i prolazei otkidaju neke da ih pojedu... Da
se radi o jedenju zrnja, jasno je iz slijedeeg dokazivanja.
174
Jedina pojedinost u kojoj se ne slau jest to Mk spominje vrhovnog sveenika Abiatara, to uostalom nije povijesno
ispravno, jer je u ono vrijeme vrhovni sveenik bio Ahimelek (1 Sam 21,2), otac Abiatarov; ovaj e tek kasnije biti
vrhovni sveenik, za kraljevanja Davidova (2 Sam 20,25); ili moda Mk slijedi drugu tradiciju, sadranu u hebrejskom
tekstu 2 Sam 8,17, prema kojoj je Abiatar bio otac Ahimelekov (usp. La Bible de Jerusalem, komentari Mk 2,28 i 2 Sam
8,17).
158

rtava i drugi bogoslovni ini (Br 28,910; Dev 24,8): tko bi mogao i pomisliti da radi toga
optui sveenike zbog prekraja subote? Zakon o suboti treba da ustupi mjesto izravnom kultu
Bojem.
Vai naelo: u sukobu dvaju zakona, nevaniji se mora ukloniti pred vanijim; zakon o suboti
treba da ustupi mjesto zakonu ljubavi.
Osim toga, ovdje ima neto vee nego hram; bolje reeno, netko vei nego hram, a to je sam
Isus; vii od hrama i od kulta. Ako sveenici ne grijee subotom opsluujui bogotovni red, kako
mogu optuiti njegove uenike, ako oni postupaju po pravilima nekoga koji je beskrajno vii nego
sve to?
c) Trei dokaz, takoer iskljuivo Matejev, zasniva se na jednoj osobini Bojoj (koju bi
ovjek morao oponaati): to da je njegovo milosre jae od zakonskih propisa, prema tekstu proroka
Hoeje (6,6), to ga je evanelist ve bio citirao drugom prilikom (9,13), ali koji puno prirodnije
pristaje na ovom mjestu. Kad bi farizeji postupali prema ovom boanskom pravilu, ne bi osuivali
njegove uenike.
Vai naelo: u tumaenju primjene nekog zakona, razumijevanje konkretne ljudske situacije
mora biti jae od hladnog legalizma (slova zakona).
d) etvrti dokaz, sauvan jedino kod Marka, sastoji se u onoj glasovitoj Isusovoj tvrdnji,
da je subota stvorena radi ovjeka, a ne ovjek radi subote. Osniva se, dakle, na samoj naravi
zakona, koji je u slubi ovjeka. Ne smiju se izvrnuti pojmovi: ovjek ne smije biti u slubi zakona.
Upravo stoga to je zakon stvoren da slui ovjeku, on prestaje biti obvezatan kad vie ne ispunjava
tu svrhu. Apsolutno podvrgavanje zakonu ne vodi rauna o nepredvienim okolnostima osobe. Dobro
osobe stoji iznad zakona, ak i Bojeg zakona, kao to je subotnji odmor.
Vai naelo: najprije ovjek pa onda zakon; ako nije tako, zakon postaje besmisao.
e) Zadnji dokaz, zajedniki kod svih trojice evanelista, jest odluan: Sin ovjeji
(Mesija) gospodar je i subote. Ve je prije u ovoj raspravi Isus tvrdio za sebe da je vei od hrama i od
bogotovlja; sad izjavljuje da je gospodar subote, to jasno znai boansku mo, jer je subota
boanska ustanova. Biti gospodar subote, znai moi raspolagati zakonom (usp. Mt 5,17; 19,9). Isus
je ve na razne naine dao do znanja, da se s njegovom osobom otvorio novi red spasenja, gdje,
prema tome, jedino on moe suditi o tome to je dobro a to zlo, to dozvoljeno a to zabranjeno
njegovim uenicima ...
Isusovi odgovori nisu se mogli svidjeti farizejima, a jo su ih manje mogli uvjeriti. Oni uope
nisu mogli ni dopustiti da se raspravlja o suboti. Ova injenica morala je ostati duboko urezana u
njihovim krugovima. Jo je uvijek svjea uspomena na ono to je ovaj ovjek uinio jedne subote u
Kafarnaumu (Mk 1,2131 i paral.). Epizoda s klasjem jo je jedan primjer prezira najveeg zakona
idovstva. Ubrzo e nadoi jo jedan sluaj, koji e ih potaknuti na konkretne mjere protiv
krivovjernika.

25) OZDRAVLJENJE USAHLE RUKE: PETI SUKOB S FARIZEJIMA
(SRPANJ G. 28)
(Mt 12,914); Mk 3,16; Lk 6,611

Matejevo kazivanje nalazi se opet izvan svog povijesnog mjesta. On ovu zgodu povezuje s
prijanjom, rekavi da je odatle doao u sinagogu, to bi napominjalo da je doao izravno iz onog
polja s klasjem. Ali, ovdje se
159

radi samo o knjievnoj ili umjetnoj vezi (nain da se pree od jednog kazivanja na drugo), jer
znamo po Luki, da se ova zgoda dogaa druge subote. Ako je druge sinonim za slijedee,
imali bismo ovdje razmak od jedne sedmice, ali strogo govorei moglo bi se dopustiti i neto vie
vremena, iako ne previe, jer bi se inae izgubio svaki odnos s prethodnom subotom kod Luke. Stoga
stavljamo ovu zgodu u srpanj prve godine javnog djelovanja.
Mjesto je dogaaja neka sinagoga; sigurno sinagoga u Kafarnaumu, sudei po Markovom
ponovo, koji tako podsjea na prvi ulazak Isusov u kafarnaumsku sinagogu, spomenut u 1,21.
Isus je nauavao (Lk) u toj sinagogi, tj. tumaio biblijsko itanje, koje se toga dana moralo
itati (ili koje je on slobodno izabrao).
Meu sluaocima nalazio se i ovjek s usahlom (paraliziranom) rukom; bila je to desna ruka
(Lk), zbog ega je sluaj jo tei. Moraju biti prisutni i farizeji (Mt i Mk), s pratnjom svojih
pismoznanaca (Lk). Sigurno su sjedili u prvom redu (usp. Mt 23,6), ali s jednim okom na Isusu (koji
se nalazi naprijed, na uzdignutom mjestu odakle je propovijedao) a s drugim na bolesniku (koji se
nalazi otrag ili sa strane, meu vjernicima). Bolesnik je vjerojatno ve prije slube zamolio Isusa da
ga ozdravi, tako da farizeji sada samo oekuju da vide, da li e jo jednom raditi u subotu. Neki ga
ak, elei dobiti izriit odgovor da ga kasnije mogu optuiti, upitae za miljenje, da li je dozvoljeno
lijeiti subotom (Mt); poznato je da je, prema rabinskim tumaenjima, svaka lijenika djelatnost
zabranjena subotom, osim u sluaju neposredne smrtne pogibelji. Ali jo prije nego to su ga upitali,
Isus je poznavao njihove misli (Lk; ovom se evanelistu svia naglasiti Isusovu sposobnost itanja
misli, usp. 5,22; 9,47; 11,17; 20,23).
Isus tada pozove bolesnika, da stane na sredinu (Mk), izmeu njega, koji se jo uvijek nalazi na
katedri propovjednika, i pismoznanaca-farizeja, koji sjede u prvom redu. eli da ga dobro vide; u
prvom redu da budu svjesni ljudske bijede, a zatim da dobro mogu ustanoviti udo. Ovaj put, i Isus
postupa izazovno. Stoga, na njihovo pitanje odgovara drugim pitanjem, koje vie udara nego bilo
kakva izravna tvrdnja.
Poinje (Mt) sa stvarnou koja se nerijetko dogaa na palestinskim selima: ako nekom
ovjeku padne subotom ovca u rupu, u cisternu ili provaliju, zar je nee subotom izvaditi odatle?
Nema ovjeka koji to ne bi uinio. ak bi i svaki od njih to uinio, i ne mislei na vlastitu kazuistiku
o tome.
175
Da, ali ovjek vrijedi vie nego ovca ... Onda dolazi na teorijsko pitanje (Mk i Lk): je li
dozvoljeno subotom initi dobro ili initi zlo? Je li dozvoljeno initi dobro, ili ne uiniti ga, to znai
uiniti zlo? Primijenjeno na ovaj sluaj, je li dozvoljeno spasiti ivot ili ga ubiti? Oito je da Isus ne
govori o krajnjem sluaju spaavanja ivota, jer se bolesnik ne nalazi u neposrednoj smrtnoj
pogibelji, i jer zna da bi i farizeji dozvolili lijeniku intervenciju u takvom krajnjem sluaju. Dva
dijela Markovog r. 4 (r. 9 kod Lk), kau to isto, samo pojaavajui ton. Uiniti dobro, znai spasiti
ivot; uiniti zlo, znai ubiti ivot. Isus smatra da poboljati ivot, znai spasiti

175
Prema rabinskoj nauci, bilo je dozvoljeno izvaditi subotom nekog ovjeka iz rupe. Naprotiv, ako se radilo o nekoj
ivotinji, prema blaem miljenju, samo joj se mogao prostrijeti ogrta, da ona sama izae, a prema stroem miljenju
jedino je bilo dozvoljeno odnijeti joj hranu na mjesto gdje se nalazila. Isusove rijei pretpostavljaju, da vai blae
miljenje (J. Schimid, kom. Mt). Po miljenju kumranskih esena, zabrana je apsolutna: Ako neka ivotinja padne u neki
zdenac ili neku rupu, neka je nitko ne izvadi odanle u subotu (izreka iz Damaanskog Dokumenta, navedena u
Boismard, Synopse, II, 118119). Isus ima u vidu ono to ljudi redovito ine, voeni neposrednim interesom, bez
obzira na rabinske rasprave.
160

ga; ne poboljati ga (kad je to mogue uiniti), znai ubiti ga; ivot je cjelina i u takvoj cjelini
svaka je bolest ve poetak smrti. Jednom rijeju, je li dozvoljeno uiniti dobro djelo subotom? Da
tekst treba razumjeti na ovaj nain, dokazuje to to sam Isus samom sebi odgovara: Slobodno je
subotom initi dobro (Mt). Ali su tako to razumjeli i farizeji, jer na njegovo pitanje, puno
neposrednog razuma, ne mogoe nita odgovoriti nego zautjee (Mk).
Isus razumije ovu kukaviku utnju. Stoga ih pogleda vatrenim pogledam, punim srdbe zbog
njihova licemjerja, ali osjeajui u isto vrijeme duboku alost radi tog sljepila.
176
Poslije ovog
pogleda, nije potrebno da im ita vie kae. Samo zapovjedi bolesniku da isprui ruku; to je bilo
dovoljno da je ozdravio; postala je zdrava kao i druga, kae Matej.
Ali farizeji smatraju, da je to ve otvoren izazov protiv najsvetije stvari u Izraelu. Bijesni (Lk)
izlaze iz sinagoge i trae nekoliko najuplivnijih mjesnih herodijanaca (Mk): dugo su se i ozbiljno
zdogovarali i donijeli odluku da ga ubiju.
Ovo je prva teka kriza, tek na poetku javnog djelovanja. Od ovoga asa, Isus mora biti
svjestan da izlae ivot opasnosti. Ve je prije bio optuen zbog psovke (Mk 2,7), i dvaput je
prekrio subotu,
177
osim drugih stavova i izraaja, koji ga oito stavljaju izvan idovskog pravovjerja.
O ovim herodijancima puno se pisalo i jo se tono ne zna to su bili. Sudei po imenu,
jedino to se moe rei jest to da su bili u nekoj uskoj vezi s Herodom Antipom (dvorski inovnici,
vojnici ...) ili sa dinastijom Haroda openito (pristalice njezine politike...). Farizeji se utjeu k njima
zbog njihovog upliva kod Heroda Antipe, koji bi trebao da bude kljuna osoba u njihovim
planovima.
Mnogi autori misle da je ova vijest anticipirana, jer da je ovog povijesnog asa prerano govoriti
o nekom smrtnom dekretu protiv Isusa; to e se dogoditi dvije godine kasnije i bit e djelo
nacionalnog farizejizma. Mi, naprotiv, mislimo da je vijest ovdje na svom mjestu. Ovdje se radi o
zavjeri pokrajinskog farizejizma, koji se utjee herodijancima raunajui s Herodom; ovaj bi mogao
osuditi Isusa na smrt, bez potrebe da mu to Rim odobri.
178

Meutim, nita se nije dogodilo, jer svaka stvar ima svoj as.

176
Podatak je iskljuivo Markov. On svakom prilikom naglaava njegovu osjeajnost; ve smo govorili o njegovog
srdbi.
177
Bit e i drugih sukoba radi subote: Lk 13,1017; 14,16; Iv 5,118; 7,2223; 9;141. Moe upasti u oi da su
tako esti. Nekad se ima dojam, da Isus izriito eli izazvati sukob. U stvari, ne radi se o tame, nego o neam posve
normalnom. Subota je bila dan odmora i sastanaka u sinagogi. Isus nikada nije izostajao s ovih religioznih slubi. Ljudi su
to znali i za bolesnike to je bilo najsigurnije mjesto gdje su ga mogli nai. S druge strane, kad se radilo da uini neko
dobro, Isusu je subota bila kao i svaki drugi dan.
178
Ne moe se predbaciti ovim mislima injenica da idovi nisu mogli izvriti smrtnu osudu izreenu na njihovim
sudovima, jer nisu posjedovali ius gladii (Iv 18,31). Jer ovo je pravo vailo jedino u krajevima pod izravnom rimskom
vlau, to jest u Judeji i Samariji, ali ne u Galileji. Nitko nije mogao sprijeit; Heroda Antipu da na svom teritoriju izvri
neku smrtnu osudu, kao to to vidimo na primjeru Krstitelja, kojemu je dao odrubiti glavu (J. Jeremias, o. c, 324).
161

II. PROGRAM I ORGANIZACIJA

1) MNOTVO NARODA NA OBALI JEZERA
(SRPANJ G. 28)
(Mt 12,1521); Mk 3,712; (Lk 6,17b19)

Matej izvjetava da je Isus doznao ono to su farizeji (i herodijanci) bili zakljuili o njegovoj
smrti, i da se, zbog toga, uklonio odatle; tj. iz sinagoge, iz Kafarnauma, od izravnog doticaja s
farizejima. Nije to uinio ni iz straha, ni da se sakrije, nego da izbjegne nepotrebne sukobe;
jednostavno, njegov as jo nije bio doao.
Matej ne kae kamo se Isus zaputio. To treba odrediti prema Marku i Luki, kod kojih ima
topografskih naznaka, samo to se u njima ne slau.
Prema Marku, Isus se, poslije uda s usahlom rakom, povlai prema moru (Genezaretskom
jezeru); tamo idu za njim gomile naroda iz cijele Palestine; iza toga uzlazi na brdo i izabire
dvanaestoricu apostola.
Po Lukinom redoslijedu, Isus poslije uda s usahlam rukom uzlazi na brdo, gdje cijelu no
ostaje u molitvi i sutradan izabire dvanaestoricu apostola; iza toga, silazi s brda i zaustavlja se na
nekoj visoravni, praen mnotvom naroda (zatim slijedi Govor na gori).
Mk: udo usahle ruke;
mnotvo na obali jezera;
izbor Dvanaestorice.
Lk: udo usahle ruke;
izbor Dvanaestorice;
mnotvo (na visoravni).
Sasvim je jasno da je bolji redoslijed Markov. Ako se Isus uklanja iz Kafarnauma, posve je
prirodno, da najprije ide na obalu jezera i da odatle uzae na brdo. Prema Luki, naprotiv, Isus bi
najprije uziao na brdo, zatim bi se spustio prema jezeru (Mk), zatim bi se opet uspeo na brdo da tu
odri govor ... ; ini se hodanje bez plana.
Ostajemo, dakle, kod Markovog redoslijeda: Isus izlazi iz Kafarnauma i zaustavlja se na obali
jezera, kamo dolaze za njim velike gomile naroda. Kako smo vidjeli, Luka ovu vijest o gomilama
donosi u razliitom kronolokom i topografskom kontekstu. Oito je, da se radi o paralelnim
izvjetajima, jedino to mjesto gdje Luka stavlja dogaaj nije prikladno: u tom sluaju, sluatelji
Govora na gori bila bi gomila naroda, dok u stvari to nisu mase, nego uenici (usp. Lk 6,26 i Mt 5,1).
I ovaj je odlomak jedan od onih saetaka ili openitih informacija o nekom razdoblju
Isusovog javnog djelovanja. Kod Mk je prikaz oitiji kao
162

saetak nego kod Lk. Matej ga ovdje saima u par rijei (r. 15), sigurno da izbjegne
ponavljanje, jer on je ve drugom zgodom bio zabiljeio slian skup masa (4,2425). Sasvim je
vjerojatno, da su se prizori kao to je ovaj esto ponavljali za vrijeme galilejskog djelovanja, tako da
mu se ovdje, iako se radi o openitom saetku, ipak ne moe nijekati povijesna vrijednost s
obzirom na ovaj as, prije izbora Dvanaestorice.
Glas se Isusov rairio po cijeloj zemlji, tako da dolaze u potrazi za njim gomile naroda iz svih
palestinskih pokrajina.
179
Stiska je bila tolika, da su uenici imali naredbu drati uvijek spremnu
kakvu laicu, da se mogu udaljiti od obale u sluaju potrebe. Razlog je bio u tom to je iz Isusa
izlazila posebna snaga, koja je lijeila (Lk). Izlazila je spontano i bez njegove kontrole, ali ljudi su
bili svjesni te sile i stoga to stiskanje da mu se prikue i da ga se barem dotaknu (usp. takoer Lk
5,17; Mk 5,27-30; 6,56; Mt 14,36). Osim drugih bolesnika, spominju se, kao posebna kategorija,
posjednuti od neistih duhova (Mk i Lk). Oni su ga ispovijedali kao Mesiju, ali im je on zabranjivao
da ga tako nazivaju (Mk). Ponovno je na snazi mesijanska tajna. Kod Mt, to se zabranjuje
ozdravljenim bolesnicima, i evanelist u tome vidi ispunjenje proroanstva o Jahvinom Slugi (Iz 42,
14). Polazei od Isusove volje da ga ne prokazuju, naglaava se ne Slugino poslanje (rr. 18 i 21),
nego njegova poniznost: nee svraati panju na sebe viui po ulicama i trgovima (. 19) niti e
prezirati ponizne izraze pokajanja ljudi, koje slubeni farizejizam osuuje (r. 20).

2) USTANOVA DVANAESTORICE
(SRPANJ G. 28)
(Mt 10,24); Mk 3,1319; Lk 6,1216

Sva tri sinoptika evanelja ne idu jednako daleko. Kod Mk i Lk govori se prvo o izboru
Dvanaestorice, koji su prozvani apostolima (Lk), a zatim se prua njihova lista. Matej, prilikom
poslanja (kasniji povijesni kontekst), sadri samo listu Dvanaestorice; pretpostavlja se da su ve bili
izabrani i da je poznat njihov struni naziv apostola.
Izbor je izvren na nekom brdu (Mk i Lk). Ovo se brdo, prema prethodnom kontekstu, mora
nalaziti nedaleko od Kafarnauma i jezera. Prema slijedeem kontekstu, to je isto brdo gdje je bio
izgovoren Govor na gori.
Lk izvjetava da je Isus proveo u molitvi cijelu no prije izbora, to nagovijeta izvanrednu
vanost ina koji je sutradan imao izvriti.
Kakvo, dakle, znaenje moe imati ovaj in, budui da se u evaneljima ve vie puta govorilo
o pozivu uenika? Kakav smisao ima ovaj izbor u sklopu drugih izbora?
Prema onome kako mi vidimo cijelu stvar, Isus je pri stvaranju svoje posebne skupine uenika
postupio vrlo razborito, po etapama.
a) Prvi poziv dogodio se na samom poetku javnog djelovanja, u dolini Jordana; o njemu
govori jedino etvrto evanelje. Bio je to pokusni i privremeni poziv, sa svrhom da uenici upoznaju
Isusa i on njih.
b) Poslije nekoliko mjeseci meusobnog upoznavanja i ispitivanja, i poslije nekog vremena
sluenja u Galileji, vri se definitivni poziv. Pozvani su

179
Na popis Mt 4,25 dodaje se jo Idumeja (o tom teritoriju usp. L. Szczepanski, o.c, 187190; 217218) i ak i
primorje Tira i Sidona, ali se isputa Dekapolis; i naravno, nikad se ne spominje Samarija.
163

se ve definitivno odluili da prate Isusa i poduzeli su mjere s obzirom na svoje kune poslove,
tako da prekidaju sve svoje bive veze i veu se uz Isusovu sudbinu. Ali jo nisu bili uoblieni kao
posebna skupina, s posebnim znaajkama i s posebnom svrhom. Drugim rijeima, jo nisu
posjedovali definitivnog statusa.
c) Konano, dolazi i taj as, as stvaranja ustanove. Zanimljivo je opaziti da, dok Lk
upotrebljava glagol izabrati, Mk se dvaput (rr. 14 i 16) slui izrazom uini Dvanaestoricu (gr.
epoiesen dodeka). Obojica ele u biti rei istu stvar, ali Markov izraz moe imati odreeniji smisao
ustanove ili stalnog rasporeaja; oznaava konac povijesnog razvoja; to je prije bilo spremljeno
nizom poziva, dobiva sada stalnost i posve odreenu fizionomiju.
Najprije, zastalno se uspostavlja broj Dvanaest. Od brojne skupine uenika (usp. Lk
6,17), Isus odabire tono ovu Dvanaestoricu. Simbolizam ovog broja tako je oit, da ga ne treba
naglaavati. To je dvanaest novih patrijarha. Dvanaest novih izraelskih plemena. Novi Izrael.
Eshatoloki Izrael, konanih vremena. Novi Boji narod. Ovog dana mjeseca srpnja godine 28, Isus
je postavio prve temelje svoje Crkve.
180

Upravo zbog svog simbolikog znaenja, ovaj broj mora biti stalan (usp. Otk 21,14): poslije
Judinog otpada, broj je bio upotpunjen s Matijom (Dj 1,1526). Meutim, nije bio po drugi put
upotpunjen nakon Jakovljeve smrti (Dj 12,2). To je zbog toga to se lan ovog tijela ili kolegija
Dvanaestorice ne moe ponoviti. Oni su prvi i jedini. Oni su poeci i temelji Crkve; to je osobni
poloaj koji ne moe dvaput nastupiti. Njihovi nasljednici tokom povijesti, bit e samo nasljednici u
ulozi.
Ova skupina od dvanaest ljudi ustanovljuje se kao zajednica. Prema Mk, prvi Isusov cilj kad
je uinio Dvanaestoricu jest da budu s njime. Ovaj izraz moe oznaivati jednostavno uenika ili
sljedbenika Isusovog (usp. Mk 5,18; 14,67), ali ovog povijesnog asa, stavljen ovdje kao cilj tijela
koje se ustanovljuje, sigurno ima jai smisao zajednitva s njime. I kako Isus nikad nije postupao na
laku ruku, to znai da je ve prije bio izradio plan zajednikog ivota: pravilnik o skupnom ivotu, o
ekonomskim stvarima, o pojedinanim slubama unutar zajednice, itd. Ubrzo e se ovoj zajednici
pridruiti i nekoliko ena; tom emo zgodom o njoj opirnije govoriti.
Zavodi se kao ustanova i poslanje. Kao drugi cilj skupine, Mk stavlja da ih alje da
propovijedaju. Isus ima tu namjeru s njima, i ovaj e se plan ubrzo poeti ostvarivati, im im
uzmogne dati neke prve najelementarnije poduke o toj stvari. Nee im se ostaviti na volju predmet
propovijedanja, nego e propovijedati isto ono to i Isus, a imat e i njegovu mo izgoniti zle
duhove. U svemu e nastupati njegovom vlau, bit e stvarno njegovi opunomoenici, njegova
produena ruka. Bit e poslani od njega, njegovi ovlateni poslanici, a to se grki naziva
apostoli. Zato Lk kae da


180
Kad se tumai broj dvanaest, ne smijemo izgubiti iz vida injenicu, da je u Isusovo vrijeme postojala ukorijenjena
ideja, da su preostala samo dva i pol plamena, to jest Juda, Banjamin i polovica Levijeva plemena. Ostalih devet i pol
plemena smatralo se iezlim jo od propasti sjevernog kraljevstva (722. pr. Kr.); tek u vrijeme spasenja imao bi ih Bog
povratiti na legendarnu rijeku Sambation, uspostavivi tako ponovno narod od dvanaest plemena. Prema tome, broj
dvanaest, kod Isusovih uenika, ne znai da bi spasenje ostalo ogranieno, na partikularistian nain, na empiriki
idovski narod, nego naprotiv navijeta uspostavu eshatolokog Bojeg naroda, kojemu e, po Isusovim rijeima,
pristupiti i Neidovi: J. Jeremias, o. c, 274.
164

im je Isus tom zgodom dao ime apostoli, i u prvoj Crkvi poznavali su ih pod tim imenom.
181

U vezi s ovim vanim dogaajem tekstovi naglaavaju dvije stvari.
U prvom redu, potpunu Isusovu slobodu i inicijativu pri ovoj odluci (usp. takoer Iv 6,70;
15,16). On je onaj koji zove i izabire koje on hoe. Sva je odgovornost iskljuivo na njemu. U
stvari, to je skok u prazno; primjer Judin e to pokazati; razumijemo zato je Isus cijelu prolu no
proveo u molitvi...
Zatim, jasno se razlikuje odabrana skupina Dvanaestorice od dosta velikog broja ostalih
uenika. Ova je skupina tako odreena, da je nije mogue pobrkati s nijednom drugom. Svi drugi su
uenici ili sljedbenici Isusovi samo analogno s njima, nesavreno i djelomino.
O povijesnom znaaju ovog dogaaja mnogo se pisalo a mi emo istaknuti samo neke
najvanije toke. Od poetka kritike evanelja tvrdilo se da ustanova Dvanaestorice nije djelo
povijesnog Isusa, nego izmiljotina Crkve nakon Uskrsnua, s nakanom da se neke faktine prilike
opravdaju auktoritetotm svog osnivaa ... Danas se (i ne samo s katolike strane) ta pretpostavka
smatra neodrivom.
Juda Iskarijotski nalazi se u svim popisima sinoptika (prirodno je da se ne nalazi u
popisu Djela), i nije mogue zamisliti da bi ga tu stavila Crkva iza Uskrsnua. Izvan popisa, izdajnik
je uvijek oznaen kao jedan od Dvanaestorice (usp. Mk 14,10.20.43; Iv 6,71).
Najstarija pismena predaja o ukazanjima uskrslog Isusa, a ona se izriito povezuje sa samim
poetkom Crkve, tvrdi da se uskrsli ukazao Dvanaestorici (1 Kor 15,5), a toga ih asa nije bilo
dvanaest, nego jedanaest. To dokazuje, da je od poetka kranske zajednice broj dvanaest bio
posveen kao ime izvorne skupine, to ne bi bilo razumljivo, kad ne bi potjecalo od Isusa.
Neki od ove Dvanaestorice (a nekoliko su puta spomenuti svi skupa), i to upravo u svojstvu
Isusovih najbliih, tako su intimno utkani u tkivo evaneoske povijesti, da bi ona bez njih bila
osjetljivo osakaena, ako ne i potpuno nerazumljiva.
Nesigurnost s obzirom na imena nekih od njih dokazuje, da predaja ve nije bila sigurna u
toj stvari u vrijeme kad su napisana sinoptika evanelja; a to opet dokazuje, da je to stara stvar i da
vrlo lako moe dopirali do Isusa.
182

N. Z. sadri etiri popisa s imenima Dvanaestorice; tri kod sinoptika a jedan u Djelima (1,13;
naravno, bez Jude). Kako znamo, Ivanovo evanelje govori samo o jednom, prvom pozivu nekolicine
uenika na samom poetku javnog djelovanja, ali nema nita o ustanovi Dvanaestorice kao tijela, niti
sadri kakav popis njihovih imena. Ali ono govori skoro o svima njima kao intimnim uenicima
Isusovim. Spominje po imenu imuna-Petra (1,40.41.42.44; 6,68; 13,6.8.9. 24.36.37; 18,10.11;
21,2.3.7.11.15.16. 17.20.21), Andriju (1,40.44; 6,8; 12,22), Filipa (1,4346.48; 6,5.7; 12,21.22;
14,8.9), Natanaela (1,4549; 21,2),

181
Ovaj izraz Mt 10,2 jest jedini u N. Z. (izuzev Otk 21,14, gdje se nalazi s apozicijom Janjeta), Spaja u jadnom dva
struna imena, kojima se u staroj Crkvi oznaivalo prve Isusove uenike: Dvanaestorica (usp. Mt 26,14) i Apostoli
(usp. Mk 6,30).
182
Saetak pitanja, osim u komentarima, moe se vidjeti i u J. Jeremias, o. c, 27273; G. Bornkamm, o.c, 157: Isto se
moe rei o povijesnom karakteru imena apostol: nita se ne moe predbaciti Lukinoj vijesti, da dolazi od samog Isusa;
bolje reeno, samo je ime ve prije postojalo (idovski elihin izaslanici), .a Isus ga je primijenio na svoju
Dvanaestoricu, nadodavi mu neke specifine osobine i uloge.
165

Tomu (11,16; 14,5; 20,24.26.27.28; 21,2), Judu Iskariotskog (6,71; 12,4; 13,2.16.29; 18,2.3.5) i
drugog Judu, ne Iskariotskog (14,22). Jakova i Ivana spominje kao sinove Zebedejeve (21,2). Na
istom mjestu spominje drugu dvojicu bez vlastitog imena. Kako se vidi, govori o sedmorici
nazivajui ih vlastitim imenom, o dvojici pod oinskim imenom, i o dvojici bezimeno; u svemu
jedanaest, vrijedna potvrda sinoptike predaje, tim vie to je neizravna.
Popisi se u nekim stvarima slau a u nekim razilaze; i jedno i drugo na svoj nain dokazuje
autentinost ove stvari; naroito to dokazuju razlike meu njima, jer pretpostavljaju da su meusobno
neovisne i da svaka od njih ima svoju vlastitu vrijednost.
Pruamo ovdje sinoptiku skicu, pomou koje e nam biti lake pratiti neke nae opaske:

Mt 10,24 Mk 3,1619 Lk 6,1416 Dj 1,13 Iv
1 imun-Petar imun-Petar imun-Petar imun-Petar imun-Petar
2 Andrija Jakov Zebedejev Andrija Ivan sin Zebedejev
3 Jakov Zebedejev Ivan Jakov Zebedejev Jakov Zebedeoev sin Zebedejev
4 Ivan Andrija Ivan Andrija Andrija
5 Filip Filip Filip Filip Filip
6 Bartolomej Bartolomej Bartolomej Toma Toma
7 Toma Matej Matej Bartolomej Natanael
8 Matej Toma Toma Matej
9 Jakov Alfejav Jakov Alfejev Jakov Alfejev Jakov Alfejev
10 Tadej Tadej imun Revnitelj imun Revnitelj
11 imun Kainanac imun Kananac Juda Jakovljev Juda Jakovljev Juda, ne Iskariotski
12 Juda Iskariotski Juda Iskariotski Juda Iskariotsiki Juda Iskariotski

U ovoj sinoptikoj skici, stupac koji se odnosi na Iv ne predstavlja nikakav popis ni redoslijed,
nego samo odgovarajua imena (Natanael = Bartolomej).
pobuuje pozornost da sva etiri popisa poinju sa imunom-Petrom i zavravaju se s
izdajnikom Judom (njega nema samo u popisu Dj). Ovo bi na prvi mah moglo dati naslutiti, da
redoslijed imena zavisi od vanosti osoba, ali to ne moe biti tako, jer redoslijed imena nije isti u
svim popisima, i jer bi, izuzev povlatenu trojku (Petar, Jakov, Ivan), teko bilo zamisliti neki Kriterij
prednosti, koji bi potakao na redoslijed imena u svakom popisu.
Sva etiri popisa posjeduju isti oblik od tri skupine po etiri imena u svakom (bez imena
izdajnikova u popisu Dj): svaka skupina poinje uvijek s istom osobom (imun, Filip, Jakov
Alfejev), ali unutar svake od njih ima izmjena.
Da se izbjegne zbrka s osobama koje imaju isto ime, popisi ih razlikuju nadodajui im jo jedno
ime: tako imamo imuna nazvanog Petar i imuna Kananca (ili Revnitelja); Jakova Zebedejeva i
Jakova Alfejeva; Judu Jakovljeva i Judu Iskoriotskoga.
Matej, poinjui svoj popis sa imunom, oznaava ga kao prvog. Oito se ne radi o prvom
mjestu kojeg ima na popisu, to se razumije samo po sebi; redovito se ovaj izraz shvaa u smislu
kvalitetnog prvenstva; sigurno onog koje se osniva na Mt 16,1819.
166

Tekstovi Mk i Lk mogli bi dati naslutiti, da je Isus tek tada dao imunu ime Petar. Ali takvo
tumaenje nije nuno: ovi tekstovi mogu jednostavno znaiti in promjene imena, bez ikakve aluzije
na vrijeme kad se to dogodilo. Stvarno znamo da mu je Isus promijenio ime ve pri prvom susretu u
dolini Jordana (Iv 1,42), i da mu ga je istumaio i opravdao dosta kasnije, prigodom njegove
ispovijesti (Mt 16,1819).
O Bartolomeju, osim ovog spomena u popisima, u evaneljima se nikad ne govori. U popisima
se, naprotiv, ne spominje Natanael, o kojem se govori u Ivanovom evanelju. Stoga, za njih se
dvojicu misli da su ista osoba. Aramejski Bartolomej je Bar Toflmay, sin Tolmajev; patronimiko
ime, koje bi vrlo dobro moglo biti kao apozitiv vlastitom imenu Natanael: Natanael, sin Tolmajev...
Poistovjetovanje potjee iz IX. st.
Matej je nazvan carinik, ali samo u popisu Mt; oito se cilja na kazivanje o njegovom
pozivu, koje smo u svoje vrijeme protumaili (Mt 9,9; Mk 2,1314; Lk 5,27-28). Iz ovog
kazivanja izlazi da je njegovo drugo ime bilo Levi, ali se ono ne spominje na popisu, jer je Matej
jedini od Dvanaestorice koji nosi to ime, tako da nije bilo pogibelji da ga se s kim zamijeni.
Toma se, u etvrtom evanelju, uvijek naziva Blizancem (11,16; 20,24; 21,2), to je u stvari
prijevod s aramejskog (teoma), gdje upravo to znai.
Dvojicu sinova Zebedejevih (Jakova i Ivana) Isus je nazvao Boanerges, to je malo
nepravilna transkripcija dviju aramejskih. rijei, koje znae sinovi buke ili gungule. Evanelje
(Mk) to prevodi kao sinovi groma; mi bismo reki Gromovi. Neki misle da bi to ime moglo biti
sinonim revolucionarca (J. Jeremias), nekog koji simpatizira sa strankom zelota. Najvjerojatnije je
da se radi o familijarnom nadimku, kojim je Isus htio obiljeiti njihov vatreni temperamenat (usp. Lk
9,49.54).
Najzamreniji od svih jest Tadej. Najprije, jer se njegovo ime spominje jedino u popisima Mt i
Mk, i to s posve nesigurnom predajom. U tekstu Mt postoje slijedee varijante: Lebej, Tadej zvani
Lebej, Lebej zvani Tadej, Juda Revnitelj, Juda Jakovljev (usklaenje s Lk). Nesigurnost se, dakle,
kree meu ova tri imena: Tadej, Lebej, Juda. Ime koje mu odgovara u popisima Lk i Dj jest Juda
Jakovljev (u oba popisa zauzima predzadnje mjesto). Pod tim imenom poznaje ga i etvrto evanelje
(Iv 14,22). Nema sumnje da se radi o istoj osobi; nesigurno je samo ime. U stara vremena se mislilo,
da je apostol nosio sva tri imena, i zato su ga zvali trinomos (troimeni). Danas mnogi misle da
nije moglo biti tako, jer da su sva tri ova imena semitska, a da je u ono vrijeme bio obiaj nositi uz
idovsko grko ili rimsko ime. Drugi naprotiv misle da se to ne moe uzeti kao stalno pravilo. Pravo
apostolovo ime bilo bi Juda (oevim imenom razlikuje ga se od izdajnika), a Tadej bi bio nadimak,
koji se s vremenom nametnuo u jednom dijelu predaje, stoga to je kranskoj zajednici bilo
antipatino ime Juda.
183
Jedino sigurno u cijeloj toj zbrci jest to da je, u asu kad su bila redigirana
naa evanelja, predaja ve bila nejasna, a to je, kako rekosmo, dokaz da je ustanova Dvanaestorice
vrlo stara.
Puka pobonost nema nikakve sumnje u tom pogledu: za nju je ovaj apostol sveti Juda
Tadej.

183
... Ime Juda kao to je prirodno nije zvuilo dobro u prvobitnoj zajednici. Bilo bi vrlo razumljiva, da su, poslije
uskrsnua, drugog Judu iz zajednice zvali po njegovom prezimenu, koje ga je, osim to mu je bilo patronimik, jo i
razlikovalo od Jude Iskarijotskog. Prema tome, Lukina predaja sauvala bi vlastito ime drugoga Jude, a predaja Markova
njegov nadimak: J. Jeremias. o. C, 271272.
167

Meu Dvanaestoricom nalazi se i imum zvani Revnitelj (kod Lk i Dj) ili Kananac (kod Mt i
Mk). Oba nadimka znae isto: prvi u grkom obliku a drugi u aramejskom (qanana revnost,
ar). Radilo bi se o bivem lanu zelotske stranke, silovite politike stranke s ekstremnim
nacionalistikim i proturimskim tenjama; bila je to stranka vrlo popularna u Isusovo vrijeme,
osobito u Galileji, gdje je i nastala. Vidjeli smo kako neki povezuju s njim i sinove Zebedejeve.
Drugi ukljuuju tu i Judu Iskarijotskog.
Juda Iskariotski uvijek zatvara popis i uvijek je popraen s uvredljivim nadimkom izdajnik.
Prezime mu se redovito tumai u zemljopisnom smislu: ovjek iz Keriota, starog mjesta june
Palestine (J 15,25; Am 2,2). Moda je njegova obitelj potjecala odatle. U etvrtom evanelju tako se
naziva njegov otac imun (Iv 6,71; 13,26); njemu bi to prezime dolo od oca. Ako je tona ta
pretpostavka, izdajnik bi bio jedini Negalilejac meu Dvanaestoricom. Isus ga je mogao upoznati
boravei u Judeji za vrijeme kratkog djelovanja poslije svog krtenja. Meutim, neki u nadimku
Iskarijotski vide semitsku transkripciju rijei sikarij.
Sikariji su bili ekstremistiki pokret, jo radikalniji nego zeloti, neka vrsta gradske gerile,
oboruani kratkim noem (latinski sica), kojega je bilo lako sakriti pod irokim istonjakim
platem i kojim su, pri velikim okupljanjima ljudi, lako i neopazice ostavljali mrtvu na ulici neku
prethodno odabranu rtvu ... U toj pretpostavci, Juda bi bio bivi lan te stranke ubojica, ijih se
ideala u stvari nikad nije bio odrekao; i samu njegovu izdaju trebalo bi prema ovoj pretpostavci
promatrati na toj pozadini politikog razoaranja u Isusovoj osobi. Ali, drugi se autori ne slau s tom
etimologijom.
Iz teksta (Mk i Lk) jasno se razbire jedna stvar: da je Isus pozitivno izabrao Judu kao i ostale, s
istim ulogama i prednostima kao i ostale. I ne samo to, nego e mu Isus jo dati vrlo vanu slubu u
svojoj zajednici. S tim nam se otvara strana Judima tajna; moda se kasnije navratimo na taj
predmet.
Drutveni slog iz kojeg potjeu Dvanaestorica jest nizak. Isto to treba rei o njihovoj kulturi
uope: vjerojatno nisu bili potpuni nepismenjaci (u seoskim sinagogama uilo se itati i pisati), ali su
bili uglavnom neuki i priprosti ljudi (usp. Dj 4,13). U ovom pothvatu nije se moglo raunati s
ljudskim sposobnostima; ovjek sada razumije zato je Isus cijelu no proveo u molitvi prije nego to
se odluio.
Osim toga, Dvanaestorica su bili rtve tako jako ukorijenjenih predrasuda, da su ove konano
bile jae nego sve njihovo iskustvo steeno uz Isusovu, osobu. Kroz pune dvije godine, usko su
ivjeli s Isusom, dobivali su posebne poduke od njega, upoznali se izbliza s njegovim primjerom,
poznavali njegove osjeaje i namjere..., i unato svemu tome, nikad ga nisu istinski razumjeli.
Usprkos fizikog zajednikog ivota, Isus se sigurno uvijek morao osjeati usamljenim; to je sudbina
velikih ljudi. Naravno, ovo preduskrsno iskustvo s Uiteljem dobro je dolo Dvanaestorici kasnije,
kad su poeli razumijevati sve stvari.
Za Petra znamo, da je bio oenjen; to isto treba rei za druge (izuzev moda Ivana), jer je brak
normalna tenja idovskog mukarca.
184
Neki su od njih sigurno imali djece. O nekima znamo da su
jo imali roditelje

184
To bi potvrdila i 1 Kor 9,5, prema tumaenju koje mi izgleda vjerojatnije (gynaika periagein imati suprugu, ne
jednostavno voditi sa sobom jednu enu); usp. A. Augustinovich, Colaboradoras de los apdstoles, u La Religion,
Caracas, 10. i 12. svibnja 1978.
168

(Jakov i Ivan). Sve to znai da su, prije nego to su ostavili sve, morali (srediti razine
obiteljske probleme, a tako i profesionalna i poslovna pitanja. O nekima od njih imamo vijesti u
evaneljima. Iz tih vijesti moemo izvesti neke zakljuke o znaajkama njihovih osoba i
temperamenata; bit e prilike da se o tome govori. Uz mnoge ljudske vrijednosti, bilo je i velikih
nedostataka. Zbog svega toga, bila je to arena skupina puna opreka. Ali usprkos svemu, ivjeli su
skupa bez sukoba, i uvijek, do zadnjeg asa, s jakim osjeajem zajednice. Vidi se da je izvanredna
Isusova linost bila stalno imbenik ravnotee.

3) OKOLNOSTI GOVORA NA GORI
Mt 5,12; Lk 6,17a.20a

to se tie vremena, stavljamo Govor u srpanj g. 28. Do ovog datuma doveo nas je niz
dogaaja. I to je prikladan datum. S jedne strane, ne nalazimo se na samom poetku javnog
djelovanja: pretpostavlja se da je Isus ve dovoljno predstavljen i da posjeduje dovoljno auktoriteta
da izrazi neke ideje, koje su u mnogom smislu jasni prekid s prolou. S druge strane, ne nalazimo
se daleko od poetka djelovanja, pa su tako dobro smjeteni neki stavovi, koji su u nekom smislu
programatski.
to se tie mjesta, izgleda da si protivurjee Mt i Lk. Prvi kae da je Isus uzaao na brdo;
drugi, da je siao. U samoj stvari, nema nikakve protivurjenosti. Prethodni kontekst Mt jest
saetak Isusovog djelovanja za vrijeme jednog misionarskog izleta po Galileji. Po njemu samom
ne bi se znalo gdje je Isus bio prije Govora. Jedino to se sigurno moe izvesti iz Mt jest to da je
Govor bio izreen na nekom brdu; a na brdo se uzlazi. Tona oznaka nalazi se kod Lk, i, prema
njemu, brdo Govora je ono isto gdje je Isus ustanovio Dvanaestoricu, samo to je poslije izbora
siao s tog uzvienijeg mjesta na jednu visoravan istog brda, gdje je izrekao Govor. Brdo se
nalazi blizu Kafarnauma (usp. Lk 7,1; Mt 8,1.5). Razna mjesta blizu jezera mogla bi posluiti za tu
priliku. Mjesto gdje kranska predaja stavlja ovaj dogaaj nalazi se na sjevernoj obali jezera,
nedaleko od njega, ali dovoljno izdignuto nad njim, na junom rubu male visoravni, iza koje se (vie
na sjever) izdiu via brda.
185

S obzirom na sluaoce, to sigurno nisu mase, nego uenici. Oba evanelista izriiti su u tom
pogledu. I sami izraz uzae na brdo daje nam naslutiti da se Isus eli osamiti od gomile (usp. Mk
3,13; 6,46; 9,2). Isus to radi upravo videi mnotvo (Mt). Kod Lk, Isus poinje blaenstva podiui
pogled prema svojim uenicima. Matej je jo detaljniji.
Najprije, Isus sjede: sjedei je nemogue propovijedati velikim masama. Kad je sjeo,
pribliuju mu se uenici, ne drugi svijet. Konano, poinje njih poduavati...
Oni koji dre da Govor slua mnotvo, oslanjaju se na Lk 6,17b19, ali smo vidjeli da taj skup
naroda spada na prethodni kontekst. Drugi se pozivaju na zakljuak kojeg je Mt dodao Govoru, ali i
taj tekst pripada prilino ranijem kontekstu. A trei navode rijei pred narodom Lk 7,1. Ali
narod je ovdje vario relativan izraz, i moe vrlo dobro predstavljati veliko mnotvo njegovih
uenika (Lk 6,17a), to sainjavaju Isusovo sluateljstvo ovom prilikom; uenici na ovom mjestu
nisu jedino Dvanaestorica, nego i ira skupina Isusovih sljedbenika. Naravno, to ne oduzima Govoru
njegovu univerzalnu vrijednost.

185
O tradicionalnom mjestu i svetitu Blaenstava usp. Baldi, Guida, 406411.
169

4) GOVOR NA GORI
(SRPANJ G. 28)
Mt 57; Lk 6,2049

OPE BILJEKE

Ono to je poznato kao Govor na gori predstavlja srce Evanelja, jer otkriva bitne oznake
Kraljevstva Bojeg, one nove pravde
186
i onog novog duha, koje je Isus donio na svijet. To je Isusova
novost koja jo uvijek potresa svijetom; nikad se, ni prije ni poslije, nije uo neki proglas ovih
dimenzija i s ovakvom apsurdnom snagom.
Govor se nalazi jedino kod Mt i Lk. Ima velikih razlika meu njima, ali i tolikih slinosti, da se
razumno ne moe sumnjati o njihovoj identinosti, to najvie izaziva panju jest razlika u opsegu:
kod Mt je triput dui nego kad Lk. Dva su razloga za to. Prvi, jer je Mt logian sistematizator, koji
esto skuplja na jednom mjestu stvari reene ili uinjene u raznim prilikama; tako se razne stvari,
koje su sada dio Govora kod Mt, nalaze u drugim povijesnim kontekstima kod Lk. Drugi razlog: Lk
pie za Neidove i zato ne stavlja u svoj govor one teme koje se odnose na tipino idovsku sredinu,
te su bez interesa ili bi ostale nerazumljive za. njegove itatelje.
Je li Govor na gori izvoran? Danas je nemogue izbjei to pitanje. Mnogi moderni tumai, pa i
katoliki, misle da se radi o isto redigiranom sastavku. Prema tome miljenju, Isus nije odrao
nikakvog govora te vrste, nego su evanelisti (misli se konkretno na Mt) skupili nekoliko Isusovih
logia, izvorno nezavisnih jednog od drugoga, i uobliili ih u jednu cjelinu didaktiko-govornikog
znaaja, s teolokom nakanom, da nam prue usredotoeno ono najhitnije od Isusove nauke o navoj
ekonomiji spasenja... A s druge strane opet se govori o manjku loginog jedinstva meu raznim
dijelovima cjeline ...
Dosljedno tome, Govoru se ne bi maglo odrediti nikakvo kronoloko mjesto, ni ovaj kontekst
gdje ga mi stavljamo, niti ikoji drugi.
U ovoj pretpostavci, Govor, naravno, ne bi nita izgubio od svoje vrijednosti, jer bi njegov
sadraj u svakom sluaju poticao od Isusa. Meutim, tako ekstremno dranje ini nam se pretjerano.
U prvom redu, spomenuti manjak loginog jedinstva (koji uostalom nije tako potpun kao to neki
misle) iao bi protiv te teze: dokazivao bi, da onaj koji je povezao te razne dijelove nije imao jasne
ideje o onome to je elio. Zatim, trebalo bi istumaiti slijedee sigurne injenice: da oba evanelista
imaju Govor vie-manje u istom povijesnom kontekstu (prvih mjeseci javnog djelovanja); da se
sadraj Lk (6,2049) nalazi u potpunosti kod Mt, i skoro istim redoslijedom: da posve oito jedan
ne zavisi od drugoga, nego da oba zavise od istog spomena sauvanog u katehezi. Konano,
spomenuta se pretpostavka ne oslanja ni na kakav odluan razlog, koji bi nas primorao da se
odreknemo onoga to je bitno u sadanjoj redakciji.
Stoga mi ostajemo pri tome da je Isus izvorno izrekao ovaj Govor u ovoj povijesnoj prilici (niz
dogaaja doveo nas je do srpnja g. 28), premda ne u cijelosti kako se danas nalazi kod Mt. Potekoa
je upravo u tome da se odredi to je ovdje izvorno pripadalo Govoru, a to su nezavisni Isusovi

186
O novoj pravednosti Kraljevstva, u irem evaneoskom kontekstu, usp. Aiuguistmovich, Jesus y la politica, 134139.
170

izriaji, koje je evanelist doveo u ovu cjelinu. Za to bi morali biti slijedei kriteriji:
izvorno pripadaju Govoru svi oni dijelovi Mt koji imaju paralele kod Lk;
izvorno pripadaju Govoru svi oni dijelovi Mt kojih uope nema kod Lk;
ne pripadaju izvorno Govoru oni dijelovi Mt koje Lk donosi u drugom kontekstu.
U ovom zadnjem pravilu ima iznimaka. Na primjer, Mt 5,18 puno bolje stoji u kontekstu
Govora nego u Lk 16,17. To isto treba rei o Mt 5,3132 u odnosu na Lk 16, 18 (kod Mt je jedna od
antiteza a ja vam kaem; tema e se ponoviti, u drugim okolnostima, u Mt 19,9; Mk 10,1112).
U skladu s gore reenim, treba iskljuiti iz Govora (jer mu nisu izvorno pripadali) slijedee
odlomke Mt:
1) Mt 5,1316: sol zemlje i svjetlo svijeta; usp. Lk 14,3435; 8,16; 11,33 (Mk 9,50; 4,21).
2) Mt 5,2526: pomiriti se na vrijeme; usp. Lk 12,5859.
3) Mt 6,915): Oena; usp. Lk 11,14.
4) Mt 6,1934, veliki odsjek s nekoliko tema (pravo blago; oko, svjetiljka tijela; Bog ili
bogatstvo; pouzdanje u Boga), koji se kod Lk nalazi u raznim kontekstima: 12,3334 (Mt 6,19
21); 11,3436 (Mt 6,2223); 16,13 (Mt 6,24); 12,2231 (Mt 6,2534).
5) Mt 7,711: mo molitve; usp. Lk 11,913.
6) Mt 7,1314: dva puta; usp. Lk 13,23-24.
7) Mt 7,2829: evanelistov zakljuak; ve smo vidjeli da pripada drugom povijesnom
kontekstu.
Prema tome, predmnijevani izvorni sadraj Govora bio bi slijedei:

Mt Lk
5,312 6,20b26
5,1719
5,2
5,2124
5,2730
5,3132
5,3337
5,3842 6,2930
5,4348 6,2728.3236
6,1
6,24
6,58
6,1618
7,15 6,3738.4142
7,6
7,12 6,31
7,1520 6,4344
7,2123 6,46
7,2427 6,4749

Na osnovu ovih odlomaka mogue je izraditi vie-manje loginu skicu Govora. Pretjerano je rei da
nema nikakve logine veze meu raznim dijelovima Govora. Stvar je u tome to mi od semitskog
uitelja zahtijevamo
171

zapadnjaku akademsku logiku. Osim toga, bilo bi smijeno pretpostaviti, da dananji tekst
predstavlja izvorni govor Isusov. Ovo je saetak glavnih ideja; kompendij za katehezu. Kostur koji
nema mesa. Nedostaju osobito prelazi, koji prvenstveno daju loginu vezu idejama. Danas je
potrebno upotpuniti u duhu tu prazninu, a to nije nemogu posao.
Govor se sastoji od Uvoda, Glavnog dijela i Zakljuka.
UVOD se sastoji od blaenstava, kojih, prema raznim tumaenjima, ima osam, sedam, devet ili
ak deset. Blaenstva su putevi koji vade do Kraljevstva Bojeg (najvee ovjekove sree), u skladu s
raznim vidicima ovog ivota. Luka ima etiri blaenstva i etiri aljenja, ali ova zadnja predstavljaju
samo negativnu stranu iste stvarnosti (Mt 5,312; Lk 6,20b26).
GLAVNI DIO Govora ima dva dijela: jedan vie teoretski a drugi praktini (Mt 5,137,23 i
Lk paral.).
I. PRVI DIO naglaava, da je savrenija nova pravednost nego stara, sadrana bilo u
Mojsijevom zakonu bilo u farizejskoj duhovnosti (Mt 5,176,13 i Lk paral.).
1) to se tie Mojsijevog zakona (S. Z.), Isus najprije tvrdi da on nije doao da ukine
zakon (naprotiv, njegova je moralna obaveza uvijek na snazi), nego da ga usavri (Mt 5,1719);
zatim izjavljuje naelo bitne prednosti nove pravednosti u usporedbi sa starom (Mt 5,20), to je
osnovna tema cijeloga Govora. Da to dokae, Isus izabire nekoliko posebnih tema, koje sainjavaju
cijeli niz antiteza:
a) U zakonu se zabranjuje slobodno, vanjsko i izvreno ubojstvo; sad se zabranjuje i srdba,
koja po sebi vodi do ubojstva (Mt 5,2124).
b) U zakonu se zabranjuje preljub; sada se zabranjuje i svaka neista elja (Mt 5,2730).
c) U zakonu se, pod nekim uvjetima, dozvoljava rastava; sada je apsolutno zabranjena (Mt
5,3132).

d) U zakonu se zabranjuje krenje prisege; sad se zabranjuje zakletva uope (Mtro mira (Mt
5,3842; Lk 6,2930).
e) U zakonu ljubav prema blinjemu odnosi se na one koji se na bilo koji nain mogu smatrati
prijateljima; novo pravilo zahtijeva ljubav i prema neprijateljima, po primjeru nebeskog Oca, koji u
svojoj dobrohotnosti ne pravi razlike izmeu dobrih i zlih (Mt 4,4348; Lk 6,2728.3236).
2) to se tie farizejske duhovnosti (pojam svetosti u idovstvu), odmah se izjavljuje
ope naelo, da se naa djela ne smiju vriti da nas ljudi hvale, nego iskljuivo radi Boga (Mt 6,1).
Ovo se naelo primjenjuje osobito na ova tri glavna elementa idovske pobonosti:
a) Milostinja: treba je initi bez razmetanja, diskretno, mislei jedino na Oevu nagradu (Mt
6,24).
b) Molitva: mora isto tako biti neupadna, ponizna, dajui veu vanost unutarnjem stanju due
nego vanjskom mnotvu rijei (Mt 6,58).
c) Post: treba biti tako diskretan, da ne svraa pozornost na sebe, radije popraen znakovima
veselja, to je plod prisutnosti Oeve, koji sve vidi (Mt 6,1618).
II. DRUGI DIO Govora (parenetiki dio) sadri nekoliko praktinih preporuka, koje
moraju karakterizirati novog uenika Kraljevstva.
172

1) Ne suditi, da ne bude suen; ne gledati na tue nedostatke (moda nevane), zaboravljajui
na vlastite vrlo velike (Mt 7,15; Lk 6,3738.4142).
2) Ne obeastiti. svetinje; svinje znaju samo pogaziti i zdrobiti biserje (Mt 7,6).
3) Drati se zlatnog pravila ljudskog vladanja: initi drugima to bismo eljeli da se nama uini
(Mt 7,12; lik 6,31).
4) uvati se lanih proroka, koji se obino predstavljaju sa zamamnom vanjtinom; da ih
moemo prepoznati, treba gledati na plodove koje donose, jer nije mogue da dobro stablo urodi zlim
plodovima, ni obratno (Mt 7,1520; Dk 6,43-14).
5) Istinski uenici treba da trae i da slue Gospodinu ne rijeima, nego djelima, ne
formalistiki, nego ivotom predanja u volju Boju. Najblistavija djela nemaju vrijednosti pred
Bogom, ako ne proizlaze iz te pobude i s toga stanovita (Mt 7,2123; Lk 6,46).
ZAKLJUAK Govora ima oblik isporedbe ili parabole. Isusove stavove, izloene u ovom
programu nove savrenosti, nije dovoljno samo uti, nego ih treba provesti u djelo. Onaj koji ih
ispuni u svom ivotu, slian je pametnom ovjeku koji gradi svoju kuu na dobrim temeljima, tako
da nema oluje koja bi joj mogla nakoditi; onaj koji samo uje, ali ne provede u djelo, slian je
nerazboritom ovjeku koji gradi kuu na pijesku, i tako je izlae pogibelji potpunog ruenja pri prvoj
oluji koja nadoe (Mt 7,2427; Lk 6,4749).
Prema tome, ovo je grafiki nacrt Govora na gori:




Pri izlaganju drat emo se ovog nacrta.
Ostalo bi jo da neto reknemo o osnovnom smislu ili osnovnoj ideji Govora na gori. I tu ima
mnogo miljenja. Mislimo da je dobro pogoeno ono
173

to je u svoje vrijeme ve pisao o. Prat: Neki su ga nazvali Ustavom kranstva, ali to nije neki
zakonik, koji bi se mogao primijeniti za neko politiko pa ni religiozno vrenje vlasti. Isto tako, nije
to neki kratki prirunik kranske vjere, jer tu ne nalazimo ni nauka o otkupljenju, o sakramentima, o
Crkvi, o eshatologiji; niti tu nailazimo moralnu raspravu, jer se ne odreuju dobro granice izmeu
prava i dunosti i ne razlikuju se zapovijedi od savjeta. Govor na gori pravilo je moralnog
savrenstva, koje se nudi svima onima to tee za Kraljevstvom Bojim i ele usvojiti njegov duh ...
Bitna je tema tu kranski duh, suprotstavljen idovskom duhu. Krist odreuje taj duh pomou dviju
suprotnosti: izmeu starog zakona to ga novi zakon milosti popravlja, popunja i preobraava; i
izmeu idealne savrenosti s kojom su se zadovoljavali farizeji, smatrani savrenim obrascima
idovske duhovnosti
187


5) BLAENSTVA
(GOVOR : UVOD)
Mt 5,312; Lk 6,20b26

Blaenstvo, ovdje, znai sreu, i u isto vrijeme estitanje na srei. Srea nije isto to i uitak.
Uitak se sastoji u zadovoljenju neke pojedinane i asovite elje, dok srea znai najvie
zadovoljenje cijeloga bia, nakon ega vie nije mogue eljeti nita bolje. U blaenstvima Isus
pokazuje gdje se nalazi ta najvea srea i estita onima koji se nalaze u tom stanju.
To su najapsurdniji izrazi koje je ikad ulo ljudsko uho. Sve se nalazi ondje gdje ne bi trebalo
biti. Sve je ono to nije. Potpuna revolucija vrijednosti. Sve postavljeno naglavce. Blaenstva su
neprihvatljiva za ovjeka koji gleda samo na zemlju. Mi se krani ne trebamo uditi to ih ljudi
odbacuju kao neostvarive utopije romantiara, kao opsjenarske iluzije zanesenjaka, kao projekcije
duevnog stanja rezignacije i straha slabog ovjeka koji se boji ivota. Ovdje nema niega to bi
mogao probaviti obini eludac.
Blaenstva su najvea Isusova ludost, i njih mogu prihvatiti samo oni koji su se duboko
usaglasili s njime. A za nas koji vjerujemo, ona znae najvii domet ljudskog duha. I uprkos ovom
prividnom besmislu, ovo je najstvarnija vizija rjeenja ljudskih problema.
Ima mnogo kritikih pitanja u vezi s tekstom blaenstava. Mi emo samo kratko natuknuti neka
od njih; ono najnunije to iziskuje narav naeg rada.
Radi li se o istoj temi kod Mt i kod Lk? Treba rei da, usprkos velikim razlikama meu njima
dvojicom; razlike koje ne mogu zasjeniti osnovni sklad u najvanijim stvarima.
Ove razlike postavljaju pitanje izvornosti: koja od ovih dviju recenzija predstavlja bolje
izvornik to ga je Isus izrekao. Kao uvijek u takvim sluajevima, miljenja su podijeljena, i sva se
oslanjaju na dobre dokaze. Nama izgledaju puno uvjerljiviji razlozi u korist Luke.
Kod Lk govor je izravan, u drugoj osobi, to Govoru daje znaaj nagovora, to je u stvari i bio,
sudei po uvodnim okolnostima.
188
Kod Mt, naprotiv, govor je bezlian, u treoj osobi, to pomalo
slii na izricanje kakve teorije, i daje naslutiti da se radi o razradi izvornika. Znaajno je da i Mt rabi
izravni govor u rr. 1112.

187
Jesus-Christ, Paris 1933, I, 268.
188
To ne znai, da su siromasi i bogatai ovoga nagovora prisutni meu sluateljima i da se Isus obraa izravno njima.
Njegovi su sluatelji ovdje njegovi uenici, ali je doseg njegovih rijei oito sveopi.
174

Kod Lk postoje samo etiri Blaenstva, dok ih kod Mt ima barem dvaput toliko. Mislimo da je
broj etiri izvoran. Luka nije imao nikakvog razloga da izbaci druga etiri blaenstva, ako su izvorno
postojala. Vidjet emo, da je Mt imao razloga da nadoda jo nekoliko onim etirima, koja su mu
zajednika s Lk.
Broj etiri potvruju etiri Jao ili Nesree kod Lk. Ne radi se o prokletstvu, nego o
saaljenju; opreno estici. Neki ih smatraju stranim tijelom u ovom kontekstu i, prema tome,
evanelistovim dodatkom, s namjerom da se kontrastom pojaa snaga blaenstva. Nama se naprotiv
ini, da vrlo dobro stoje tu gdje jesu. Ovaj stil (navjetaj nesrea pokraj sretnih obeanja) je prilino
est u Bibliji. A ovdje ona ne samo da pojaavaju misao blaenstava, nego im jo daju i posebnu
nijansu, koja je po naem miljenju vrlo vana (kako emo kasnije vidjeti).
Kod Lk, stvarnosti o kojima se radi spominju se bez daljnjega, to je znak izvornosti, dok Mt
rabi kvalifikativne dodatke (siromah duhom, glad i e pravednosti, isti u srcu), to ve znai
neko tumaenje.
Zbog te injenice, blaenstva kod Lk polaze od konkretnih nesretnih dogaaja u sadanjosti,
navijetajui sretnu promjenu u budunosti, dok su kod Mt ove konkretne situacije pretvorene u
stalne unutarnje stavove ili kreposti, koje moraju posjedovati svi oni koji ele pripadati Kraljevstvu
Bojem, u skladu s cijelim kasnijim sadrajem Govora. Mateju su blaenstva cijeli sustav moralnih
imperativa, na kojima se osniva nova epoha spasenja. Razumije se, da pod takvim vidnim kutom
Matej nije mogao prihvatiti Lukine Jao. I razumljivo je da je na etiri Blaenstva, koja su mu
zajednika s Lk, nadodao jo neke druge: da upotpuni sliku. Ali ova druga Blaenstva nisu njegova
izmiljotina; njegova je jedino redakcija, ali sainjena na temelju Isusovih izriaja izgovorenih u
drugim kontekstima; radi se o temama, koje je Isus dotakao vie puta i na razne naine.
S obzirom na Matejeva blaenstva, svi se ne slau ni u njihovom redoslijedu ni u broju. Neki
tekstovi imaju blaenstvo krotkih u r. 4. (bilo bi drugo po redu), dok ga veina njih ima u r. 5.
(tree po redu). Uprkos toj veini, neki autori radije ga stavljaju u r. 4, jer bi tako dolazilo neposredno
iza blaenstva siromanih; u stvari, bilo bi to isto blaenstvo, samo razdvojeno ili jednostavno
ponovljeno drugim rijeima, po poznatom postupku biblijskog paralelizma. Na taj nain bilo bi
iskljueno to blaenstvo (ve sama nesigurnost u smjetanju ila bi protiv njegove autentinosti). Ako
se jo spoje u jedno reci 10. i 11, dobio bi se broj od sedam Blaenstava, koji bi bio autentini
Matejev broj, u skladu s karakteristikama ovog evanelista.
Nama se ini bolje ostaviti ovo blaenstvo ondje gdje ga ima veina tekstova (r. 5) i smatrati ga
kao posebno blaenstvo: u stvari, nije istina da jednostavno ponavlja blaenstvo siromanih, nego mu
dodaje novu nijansu. S druge strane, oito je, da r. 11. nije nikakvo posebno blaenstvo, nego
konkretna primjena blaenstva sadranog u r. 10. Na taj nain, nema devet blaenstava; ostajemo kod
klasinog broja osam.
U naem pregledu slijedit emo redoslijed Lk u blaenstvima koja su mu zajednika s Mt,
zatim emo nadodati ona koja su vlastita Mt. Ali je vano odmah napomenuti, da ova razna
blaenstva ne pretpostavljaju razliite vrste osoba, nego da se uvijek radi o jednoj te istoj kategoriji,
to jest o siromasima, samo to ih se promatra pod raznim vidovima i u raznim situacijama njihova
ivota. Prema tome, glavno je blaenstvo ono prvo (ostala su samo njegove potanje oznake), i njemu
emo zato posvetiti veu panju.
1) Blago siromasima (Lk 6,20b; Mt 5,3). Lk kae jednostavno: Blaeni (vi), siromasi, jer je
vae Kraljevstvo Boje!. Rije siromah upotrijebljena
175

je naprosto, bez ikakve oznake, to znai da se radi o zbilja siromanima, o pravoj sirotinji. I to
ne u onom prvotnom smislu: osobe koja malo posjeduje, nego u smislu ovjeka koji gladuje (r.
21): siromani bijednici, oni koji nemaju ni najelementarnijih stvari da bi mogli ivjeti ljudskim
ivotom, oni kojima je potrebna tua pomo da mogu preivjeti.
Za takve osobe Isus izjavljuje da su blaeni i estita im na tome.
Kolika sablazan!
Bilo bi uistinu sablanjivo i nepodnosivo protuslovlje, kad bi se Isusove rijei shvatile u
smislu proglaavanja blaenim siromatva i bijede, uzimajui u obzir samo prvi dio izreke (blago
siromasima). Kao da bi Isus proglasio blaenim siromahe zato to su siromasi; kao da bi im estitao
na tome to im manjka sve potrebno za pravi ljudski ivot.
Ovdje se ne proglaava blaenim siromatvo, nego odnos koji moe postojati izmeu njega i
Kraljevstva Bojeg; drugi dio izreke odreuje smisao cjeline.
Siromatvo je izjalovljenje namjera Bojih s obzirom na ovjeka, zlo protiv kojega se valja
boriti: to je stalna teza cijele Biblije. Kad se Isus proglaava Mesijom siromaha, neizravno oznauje
siromatvo kao zlo, protiv kojega je doao da se bori; smisao njegovog mesijanskog poslanja, uz
ostalo, jest i borba u korist siromaha (o odnosu izmeu Isusa i siromaha ve smo govorili na drugom
mjestu). Siromatvo poniava, sramoti i obeovjeuje ovjeka. Mesijansko je doba doba
rehabilitacije siromaha, doba ponovnog uspostavljanja njihovih izvornih i neotuivih prava: ono
stavlja sebi u dunost da oslobodi siromaha od njegova siromatva i da mu povrati njegovo ljudsko
dostojanstvo.
U prvom blaenstvu Isus kae upravo to: da je dolo ovo vrijeme rehabilitacije. Blago vama,
siromasi, jer vam se konano otvara stvarna perspektiva osloboenja!
Glagolsko je vrijeme prezent (sadanje): jer je vae Kraljevstvo Boje. Ne radi se o
obeanju za budunost, nego o sadanjoj stvarnosti. Ne radi se o jeftinom tjeenju, obeavajui
vjenu sreu na nebu kao nagradu za bijedu pretrpljenu u ovom ivotu; kad bi se Isusove rijei tako
razumjele, stvarno bi bile vjerska demagogija i opijum naroda. Dakle, nije tako, nego je srea ve
sadanja, jer je sadanje i posjedovanje Kraljevstva. U tom istom smislu treba shvatiti i future
(budua vremena) slijedeih blaenstava; radi se o prezentskim futurima; kod govornikog stila, ne
moe se zahtijevati akademska strogost u upotrebi vremena.
Blaenstva nisu otuujue bjeanje od stvarnosti.
Siromasi, dakle, nisu blaeni zbog svog siromatva, nego zbog onoga to za njih znai
Kraljevstvo Boje. Odsada, otkako se otvorilo mesijansko doba, blago siromasima, utoliko to su oni
povlateni u Kraljevstvu (Lk 4,18; Iz 61,1), jer im Kraljevstvo pripada i brinut e se za njih. Svi oni
koji vjeruju u Kraljevstvo, borit e se da ih oslobode od njihovog siromatva. Svi oni koji prihvaaju
Boju vladavinu u svijetu, borit e se protiv nepravde, koja je korijen siromatva. Blago siromasima,
jer odsada nee vie biti preputeni svojoj zloj sudbini. Blaeni, jer su se bitno izmijenili izgledi
njihova stanja.
Samo to ovdje treba napomenuti, da Kraljevstvo, objektivno, pripada svim siromasima, ali
svi siromasi ne pripadaju Kraljevstvu. Ima puno siromaha za koje Kraljevstvo ne znai nita; ne
krivnjom Kraljevstva, nego zbog njihovog stava prema njemu. Nisu blaeni svi siromasi. Ima puno
siromaha za koje ne postoje vie stvarnosti nego to je kruh; koji su isto tako

176

pohlepni, otimai, egoisti i nasilnici kao i bogatai; koji se ne uzidaju ni u koga drugog osim u
same sebe. Postoje milijuni siromaha koji ne priznaju, da bi se mogli osloboditi od svog siromatva
metodama Kraljevstva, nego koji iskljuivo vjeruju u svoju revoluciju sile. Isus je to znao; on nije
bio nikakav sanjar, koji hoda po oblacima. Onaj koji mu je dao zaunicu na (sudu, nije bio neki
bogata, nego siromaan proleter, jadan proleter (Iv 18,22). Ovakvog siromaha Isus nije mogao
nazvati blaenim.
A Isus govori o siromasima koji su blaeni; tj. o onima koji pripadaju Kraljevstvu, koji
vjeruju, nadaju se i pouzdavaju se u njega. Neizravno, Isus eli rei upravo to da je najvea srea
pripadati Kraljevstvu Bojem; odatle e izai sve drugo, ukljuivi tu i osloboenje od siromatva.
Tako ovo Lukino blaenstvo govori izriito o materijalnom siromatvu, ali preutno ima u
vidu i duhovni smisao siromatva. Nije moglo biti drukije, jer Isus ovdje ne govori kao moderni
sociolog, nego kao biblijski ovjek. A Biblija, kad govori o siromasima, misli naravno na siromahe u
drutvenom smislu, ali misli isto tako na Jahvine siromahe, koji se spontano raaju iz drutvenog
siromatva: to su oni koji su na temelju svoje vlastite neimatine iskusili, da materijalno imanje nije
sve i da mora postojati neto drugo i vie, to je u stanju zadovoljiti nau udnju za sreom; da su
ljudska sredstva vrlo ograniena, i da se stoga nae pouzdanje ne moe definitivno usredotoiti na
ovjeka; to su oni, koji se radi svog drutvenog stanja osjeaju malenim i poniznim, otvarajui tako u
svom srcu mjesto za Boga, pouzdavajui se i ufajui se u njega.
Da se u tekstu Lk podrazumijeva ovaj duhovni smisao, jasno je i iz odgovarajueg jao!
(kontrastom) u r. 24. Tu se izraava aljenje nad bogataima, ali ne nad bogataima uope, nego nad
onim bogataima koji su u ovom ivotu dobili svoju utjehu; to jest nad onim koji ne znaju ni za to
drugo nego za svoja vlastita sredstva, koji se ne pouzdavaju ni u koga vie nego u svoja vlastita
sredstva, koji se osjeaju puni samih sebe. To su bogatai duhom; oni koji imaju bogataku duu;
na taj su nain bogati i mnogi socioloki siromasi. Kao to smo prije napomenuli, ovi jao dodaju
Blaenstvima vanu nijansu.
A to to se kod Lk podrazumijeva, Mt stavlja naprijed: siromani duhom (u duhu, po
duhu); oni koji posjeduju duh ili duu siromaha. S ovim se ne ini izdaja Isusovoj misli kako je
izraena kod Lk; radi se jednostavno o drugom licu medalje. Mt misli izravno na Jahvine
siromahe, na ponizne edne, na neumiljene, na one koji prihvaaju da Bog vlada u njihovom
ivotu, na one koji se pouzdaju i ufaju u Boga...
Evaneliste treba uvijek itati u biblijskom kontekstu. Na taj nain, i kad bi Mateja itali
samog, bez obzira na Luku, ne bismo imali pravo smatrati da on otuuje. Za biblijskog ovjeka,
duhovno siromatvo ne iskljuuje materijalnoga, nego ga pretpostavlja; materijalno je siromatvo sok
u kojem se kuha ono duhovno; vrlo vaan podatak za kransku ascetiku. S druge strane, duhovno
siromatvo vodi do materijalnog: osposobljava ovjeka da vidi drutvenu ulogu privatnog vlasnitva,
da se odrekne svojih vlastitih stvari u korist drugih, da bude efektivno velikoduan odricanjem ...
Ve smo napomenuli da Mt mijenja vidni kut pod kojim se promatra siromatvo. Ono vie nije
situacija u ivotu, kao bod Lk, nego (shvaeno u duhovnom smislu) krepost, neophodno potrebna da
se moe pripadati Kraljevstvu Bojem: potrebno je imati duu siromaha, da se moe ui u
Kraljevstvo Boje...
Ovo je blaenstvo moda najneprobavljivija rije cijelog Evanelja. Misliti da se moe biti
sretan trpei siromatvo jest neto to ne ide s naravnim
177

zdravim razumom. ovjek sanja o tome kako e biti bogat da bude sretan. Isus kae sasvim
protivno tome. To e moi razumjeti jedino onaj koji se ve obratio Isusu; inae e to odbaciti kao
utopiju, kao nesmisao ili kao otuujue licemjerje.
Siromatvo je, u sebi, zlo, neto neljudsko i odbojno. Ali je neizbjeivo u sadanjem sastavu
naeg svijeta (Iv 12,8), kao bolest, ili potres, ili smrt. Ne radi se tu ni o kakvom fatalizmu, nego o
realistikom gledanju na svijet koji se razvija, koji je na putu usavravanja u pravcu Kraljevstva. Ali,
siromatvo nije apsolutno zlo, kae Isus, nego se ak moe pretvoriti u sreu, koju daje posjedovanje
Kraljevstva ...
Budui da je siromatvo zlo, protiv njega treba se boriti na svim razinama, po primjeru
Isusovom, koji se borio protiv zla vlastite smrti. Ali nekada se moe iscrpiti sve to poduzmemo da
se oslobodimo siromatva, a da to ne postignemo. U tom asu moemo misliti da ta injenica mora
imati neki smisao u opem planu Bojem (nama nerazumljivom i esto odbojnom), i da je moemo
prihvatiti kao izraz njegove volje u ovom asu, po primjeru Isusovom, koji je prihvatio zlo vlastite
smrti pokoravajui se Bojoj odredbi (usp. Mt 26,39). Naravno, ovo prihvaanje nije isto to i
fatalistika rezignacija, ukoliko se ne odriemo boriti se u budunosti; protiv zla treba se uvijek
boriti; ni Jahvini siromasi u psalmima nikad se pasivno ne pomiruju sa svojim stanjem; uvijek se
nadaju i tee za boljom budunou. Ali onaj koji na ovaj nain prihvaa siromatvo, pokazuje da ga
je materijalno siromatvo dovelo do duhovnoga, i da po njemu ve pripada Kraljevstvu; a to je
najvea srea za kojom je mogue teiti.
Ovakav stav pred prisilnim siromatvom znai da se konkretno preoblikujemo u Isusa, koji se
pokorava Bojem planu. Dobrovoljno je siromatvo, naprotiv, preoblikovanje u Isusa po njegovoj
ljubavi, koji se, iako bogat, radi nas uinio siromanim, da bismo se mi mogli obogatiti njegovim
siromatvom. (2 Kor 8,9).
Uvijek ona ista ludost: boriti se protiv siromatva prihvaajui ga... Svatko moe rei to
hoe, ali to je ipak jedini realistiki izgled za rjeenje problema bijede u svijetu. Sve dok ovjek ne
doe na ovaj duh dareljivosti, odricanja, podjele, pravde, (duh Kraljevstva), sve e revolucije ostati
kratkih ruku.
189

Proivljen primjer ovog blaenstva jest sam Isus; ali o tome kako je on proivljavao
siromatvo govorit emo u svoje vrijeme.
2) Blago gladnima (Lk 6,21a; Mt 5,6). Kod Lk, proglaavaju se blaenim (i estita im se
kao takvim) oni koji sada gladuju, jer e se nasititi.
Ne uvodi se ovdje neka nova kategorija osoba. Oni koji gladuju, to su jo uvijek oni isti
siromasi iz prvog blaenstva, samo promatrani u njihovom glau (neimatini najpotrebnijih dobara
za ivot). I taj glad je sada; konkretno sadanje stanje, ali stanje koje se mora promijeniti.
Glad je zlo pa Isus nije mogao estitati siromasima zato to gladuju. Gladni su proglaeni
blaenim ne zbog svoga glada, nego radi sigurnog izgleda da e se nasititi. Taj je izgled ve otvoren;
kako rekosmo, futur je ovdje prezentski futur. Kao to u prvom blaenstvu Isus ne obeaje dati
bogatstva siromasima, tako ni ovdje ne obeaje dati kruha gladnima, nego im navijeta, da se otvorila
nova epoha spasenja, kad e se ljudi boriti da oni imaju kruha. To je promjena sudbine, zbog koje
zasluuju da im se estita.

189
O toj temi usp. takoer A. Ajugustinovich, Las tentaciones del cristia.no de hoy, 169181; Jesus
y la politica, 143148.
178

Odgovarajui jao! (r. 25a), kao u prethodnom sluaju, donosi neke nove nijanse duhovnog
znaaja. Izraava se saaljenje nad onima koji su sada siti, koji u ovom ivotu nemaju nikakvih
potekoa, koji se daju na puno uivanje svog materijalnog blagostanja; ali ne zato to bi te stvari
bile zle u sebi, nego zato to su od uivanja uinili jedini smisao svog ivota, ubijajui u sebi svaku
viu tenju, iskljuujui se iz Kraljevstva, koje je jedino u stanju zadovoljiti istinsku glad ljudske
due. Ovdje se Lk prikuuje Mt.
Kod Mt, glad se pretvorio u glad i e pravednosti. Ne misli se izravno na drutvenu
pravdu, nego na biblijski pojam pravde, koja je isto to i svetost, traenje Boje volje, ukljuenje u
boanski plan .... to opet sve zahtijeva drutvenu pravdu.
Potrebno je stalno imati na pameti Matejevo gledanje na blaenstva kao na skup kreposti,
neophodno potrebnih za Kraljevstvo Boje. U prvom blaenstvu zahtijevala se potpuna duhovna
sloboda pred materijalnim dobrima. Kad je jednom ispunjena ta prva pretpostavka, kad se ovjek;
ve oslobodio te prepreke, trai se sada od njega da stalno tei za svetou ako eli pripadati
Kraljevstvu. estita se onima koji imaju takvu dispoziciju, jer je, s druge strane, jedino Kraljevstvo u
stanju zadovoljiti tu tenju za savrenou.
3)Blago onima koji plau (Lk 6,21b; Mt 5,4). Kod Lk, proglaavaju se blaenim (i estita
im se kao takvim) oni koji sada plau, jer e se smijati. Radi se uvijek o istim siromasima, samo to
ih se sada promatra alosne, potitene, u strepnji i oaju zbog materijalnog stanja koje podnose, ali
koji se nalaze pred sretnom promjenom na bolje.
Biti potiten i u tjeskobi, nije nikakva srea pa Isus nije mogao estitati siromasima na
njihovom oaju. Oni koji plau blaeni su ne zbog svoga plaa, nego zbog sigurnog i ve
prisutnog izgleda na ivot, u kojem e biti mjesta za veselje i optimizam. Mesijansko razdoblje jest
vrijeme utjehe za potitene (Iz 61,2).
Kao i u prethodnim sluajevima, odgovarajui jao! donosi produhovljenu crtu. Izraava se
aljenje nad onima koji se sada smiju, koji se osjeaju zadovoljni, siti i okrueni raskoem; ne zato
to bi te stvari bile zle u sebi, nego zato to su od povlaenja u sebe, od samozadovoljenja, od
egoistinog uitka napravili osnovno pravilo svog ivota, i tako se iskljuili iz Kraljevstva i prerezali
jedini istinski izvor pravog ljudskog rasta.
Znaenje plaa kod Lk ne predstavlja nikakvu potekou. Tee ga je razumjeti kod Mt, u
ijoj je opoj perspektivi on krepost koja je takoer potrebna za Kraljevstvo Boje. Mora da se radi o
unutranjem stavu koji valja zauzeti pred ljudskim bolom.
Prihvatiti bol naega ivota kao neto to mora imati neki smisao u opem Bojem planu, iako
mi toga ne vidimo; imati dovoljno snage, da nas ne saviju protivurjenosti ivota; predati se
pouzdano u Boju dobrotu i mo. To je posebna nijansa duhovnog siromatva, kad ga promatramo
iz mukotrpne problematike ivota. Te su dispozicije nune, da se ovjek moe ukljuiti u Kraljevstvo
Boje, koje e za uzvrat donijeti definitivnu utjehu u svim naim mukama.
4) Blago progonjenima (Lk 6,2223; Mt 5,1012). Kod Lk, ovo se blaenstvo
dvostruko razlikuje od triju prethodnih.
U prvom redu, ona druga tri blaenstva polaze od nesretnih stanja (siromatva, gladi, boli)
koje ivot nosi sa sobom, koje nisu dobrovoljne; u ovom se blaenstvu takoer polazi od nesree i
muka, ali koje su posljedica dobrovoljnog izbora: prianjanja uz Sina ovjejeg (Krista, Mesiju).
179

U drugim trima, bolna su stanja stvar sadanjice pa se i promjena sudbine promatra kao
sadanja; u ovom blaenstvu, nesree su najavljene u budunosti a njihova se nagrada oekuje u
nebu.
Ali uprkos tome postoji uski odnos meu ovim blaenstvima. Oni koji se odlue za
Kraljevstvo Boje (siromasi, oni koji gladuju, oni koji plau), neizbjeno e nai svoje neprijatelje u
svim bogataima i sitima. Zbog toga, njihova vjera u Krista, koji otvara i vodi naprijed
Kraljevstvo, neizbjeno e im donijeti progonstva: mrnju, izopenje, pogrde, klevetanja...
Bit e blaeni zbog toga, ne zato to bi te stvari bile dobre u sebi, nego zato to ne znae nita
u usporedbi s nagradom koja ih eka na nebu. Radi toga, kad se to dogodi,
190
mjesto da budu alosni
i potiteni, treba da se raduju i naveliko vesele. Osim toga, tim progonima svrstat e se u slavni niz
izraelskih proroka, koje su isto tako muili predasnici ovih koji e njih muiti (usp. Lk 11, 4751;
13,3334, itd.).
Odgovarajui jao! (r. 26) druga je strana medalje: treba aliti one koje ljudi hvale i kojima
laskaju, jer se tako stavljaju u niz lanih proroka, koji su govorili samo o onim stvarima koje su
godile prvacima ili javnom miljenju, s namjerom da, za uzvrat, uivaju sve one povlastice, koje
donosi takav stav ljudi koji se prodaju drugima.
Kod Mt, isto je blaenstvo (r. 10) iskazano u stilu ostalih. Proglauju se blaenim progonjeni,
ali oni koji su progonjeni radi pravednosti. Ovdje je pravda malko razliita od one u r. 6; iz
slijedeeg je konteksta jasno, da je isto to i vjera u Isusa; bila bi, dakle, konkretna primjena one
ope svetosti koju je oznaivala pravda u r. 6.
U opoj perspektivi Mt, i progonstvo se pretvara u krepost potrebnu za Kraljevstvo Boje;
oito se radi o unutranjoj dispoziciji da se prihvate sve neugodne posljedice vjere u Isusa. Napredak
u vjeri (kao i u svakoj drugoj stvari) ostvaruje se silom udaraca, i oni koji imaju dovoljno odvanosti
da ih prime, ve pripadaju Kraljevstvu. Stara biblijska teza o nagradi (koju jo uvijek tvrdoglavo
zastupaju farizeji) smatrala bi te udarce kaznom za grijehe; Isusu oni su srea, radi neisporedivo vee
nagrade.
Obino se misli, da r. 11 nije posebno blaenstvo, nego primjena i konkretno tumaenje
prethodnoga. Reci 1112 strogo su paralelni s Lk (nr. 2223).
Ostala etiri blaenstva ima samo Matej. Evanelist ih je nadodao da popuni okvir unutranjih
dispozicija (ili kreposti), koje moraju posjedovati oni koji tee za Kraljevstvom Bojim.
5) Blago krotkima (Mt 5,5). Ovo je blaenstvo citat iz Ps 37 (36), 11. Ve znamo, da neki
sumnjaju u njegovu autentinost. Prema drugima, ono ne bi bilo razliito od prvoga. U stvari je
razliito, ukoliko naglaava posebnu znaajku duhovnog siromatva: krotkost ili blagost. Upravljeno
je onima koji se odlikuju blagou, strpljivou, poniznou: nenasilnim osobama koje se zlu ne
suprotstavljaju zlom.
191
Sam Isus oznaava sebe kao krotka i ponizna srca (Mt 11,29); kao u ovom,
tako on moe biti uzorom i u svim drugim blaenstvima, samo nam se ini, da se ne misli na tu
povezanost s njegovim primjerom.
Naravno, ovdje se ne radi o krotkosti koliko je izraz temperamenta, nego o kreposti koja se
izgrauje svjesno i iz uvjerenja da se silom ne moe definitivno rijeiti nijedan ljudski problem.

190
Onoga dana je sinonim rijei onda; u gledanju Lk nemogue ga je uzeti kao
mesijanski izraz sudnjeg dana.
191
Jacques Dupont, Introduction aux Beatitudes, u Nouvelle Kevue Theologique 98
(1976) 97108.
180

Krotkost je uvjet za posjedovanje zemlje, prema doslovnom citatu iz psalma; a to je isto to
i ulazak u Kraljevstvo Boje.

6) Blago milosrdnima (Mt 5,7). Pod milosrem razumijeva se aktivna ljubav. To je
sauee nad bijedom blinjega, ali pretvoreno u konkretno olakanje te bijede. Isus smatra ova djela
milosra definitivnim kriterijem spasenja na zadnjem sudu, upravo zbog toga jer smatra da su bila
uinjena njemu osobno (Mt 25,40). Postignut e milosre. Dobit e natrag ono to su dali: Ljubav o
kojoj Isukrst govori jest kao iva rijeka, koja dolazi od Boga i vraa se k njemu iza kako je prola
kroz ljude; ona je kao ivi i. sveti oblik, koji ide od Boga k ovjeku, od ovjeka njegovom blinjem,
od vjernika k Bogu. Onaj koji prekine na nekom mjestu njezinu povezanost, unitava sve. Onaj koji
je savreno ostvari u jednoj kariki lanca, oduevljava sve.
192

7) Blago onima koji su ista srca (Mt 5,8). isto srce znai ispravnu savjest, iskrenost,
moralnu estitost. ovjek istog srca jest ovjek nainjen od jednog komada, koji pred Bogom i pred
ljudima uvijek pokazuje sukladnost izmeu svoje unutranjosti (osjeaji, misli, nakane) i vanjskih
ina. To je ovjek koji se pozitivno bori protiv subjektivizma u samom sebi i protiv drugih lanih
namjera, koje stalno vrebaju na nae ponaanje. istoa srca jest sve ono to je protivno farizejskom
licemjerju.
Ovaj duhovni stav jo je jedan uvjet da neto moe pripadati Kraljevstvu. Vidjeti Boga u
ovom blaenstvu, prema mnogim katolikim tumaima, znailo bi blaeno gledanje, stvarno
duhovno promatranje Boga 'licem u lice' (1 Kor 13,12), 'takvog kakav jest' (1 Iv 3,2), to stoga
predstavlja najvie od svih obeanja sadranih u cijelom evanelju (Josef Schmid, u komentaru
Mt). Na ovom mjestu, to znai letjeti previsoko; iz konteksta je jasno, da ovaj izraz znai isto to i
ui u Kraljevstvo Boje.
8) Blago mirotvorcima (Mt 5,9). U ovom se blaenstvu ne radi o mirotvorcima pitome
naravi, o mirnim i spokojnim ljudima, koji se ne miu, koji ne ele problema ni sebi ni drugima.
Sasvim protivno. Ovu rije treba uzeti u njezinom etimolokom smislu: oni koji ine mir, koji tvore
mir, stvaratelji mira. Prema tome, Isusov mirotvorac u prvom redu je aktivan ovjek, koji se stalno
kree u potrazi za mirom i pomirenjem; a zatim, ovjek koji mora biti spreman ne imati mira,
dobivati neprijatelje na sve strane, jer e se morati boriti protiv uzroka koji donose raskole meu
ljude a naroito protiv nepravde, od koje potjeu svi drutveni sukobi; posao koji neizbjeno podie
oporbu zainteresiranih.
Po Isusovom miljenju, pomirenje s blinjim dolazi prije bilo kojeg ina bogotovlja; to
znai da je to najbolji in bogotovlja (Mt 5,2324). To je ono to treba najprije uiniti. Biblija
smatra jednom od posljedica grijeha razlike, sklonost na sukobe meu ljudima. S grijehom se
izgubio raj. Prema tome, borba protiv grijeha ukljuuje nuno stalni napor za pomirenjem meu
ljudima: initi mir.
193
Ponovno zadobiti raj. Poslanje Mesije sastoji se upravo u tome da stvori novi
pomireni raj (Iz 11,19). Tako se razumije zato Isus zahtijeva ovu spremnost na rad za mir meu
ljudima kao neophodni uvjet onima koji ele suraivati u njegovom mesijanskom poslanju,
ukljuivi se u Kraljevstvo Boje.

192
R. Guardini, Der Herr, 128.
193
O biblijskom znaenju i to sve povlai za sobom ovo pomirenje usp. A. Augustinovich, El
hombre roto, 220231.
181

Bog je Bog mira (Rim 15,33; 16,20); zbog toga, oni koji rade za mir slini su njemu i usko su
sjedinjeni s njim, kao sinovi. Odatle se vidi, da i biti nazvani Bojim sinovima jest isto to i
pripadati ili ui u Kraljevstvo Boje.
Kao i sva Matejeva blaenstva, ovo je uvjet da netko pripada Kraljevstvu, ali je i najvea
srea to je to tako.
0O0
Blaenstva je mogao izgovoriti samo ovjek prepun unutranje sree; pesimist ne bi nikad
doao do ovih izraza. Zbog toga su blaenstva, na svoj nain, portret ISUSA KAO SRETNOG
OVJEKA.
Ovdje nam se unaprijed pokazuje ono to e biti znaajka cijelog njegovog ivota. Jedino se
iz ove pozadine moe razumjeti cjelina Isusovih stavova i reakcija. Stoga mislimo da se isplati
dotaknuti se ovdje zaokrueno ovog posebnog vidika njegove linosti.
194

Ve smo napomenuli da nije ista stvar uitak i srea ili ivotna radost. Srea ne ispunja samo
jedan in ili jedan komadi bia, nego je cjelovita. To je ono osjeanje ugodnosti i punine, koje
ovjek nosi gdje god se nalazio i koje ispunja sve asove ivota. To je zadovoljstvo prouzrokovano
cijelim ivotom.
Govorimo ovdje o Isusovoj ljudskoj srei, to jest, o srei koja izvire iz njegovog ljudskog
iskustva ivota, premda se ova srea, u stvarnosti, ne moe rastaviti od njegove vrhunaravne radosti,
koja se hrani svim onim to ima neko sretno znaenje u njegovom spasiteljskom poslanju.
Sreu svodimo na ova tri izvora: nai samog sebe pred ivotom, puno ostvarenje ivota i
duhovna sloboda.
Zadnji izvor radosti jest sam ovjek; sve to je izvanosobno (stvari i drugi ljudi), moe
donijeti uitak, ali ne moe stvoriti sreu. Prema tome, prvi je izvor sree nai samog sebe pred
ivotom ili cjelovit smisao to ga ovjek osobno daje svom ivotu.
To je izvor i Isusove radosti. On uvijek zna, s apsolutnom sigurnou, to hoe i kamo eli
doi. Svjestan je posebnog poslanja koje mora izvriti. Poslanje je elemenat koji organski ujedinjuje
u cjelinu sve dijelove njegova ivota; najvii kriterij, kroz koji vidi, sudi i ini sve stvari. Ta svijest o
poslanju daje Isusu apsolutnu linu sigurnost.
Stoga se on nikad ne koleba prije nego to zapone neko djelo. Nema kod njega mjesta za i
protiv; sve je odjedanput; odlueno i od samog poetka. On moe promijeniti neki osobni plan
djelatnosti, ali i ta je promjena predviena, slae se sa smislom poslanja, nije improvizacija nekoga
koji ne zna to bi izabrao izmeu dviju alternativa (Mt 15,24.28; Iv 7,8.10). Pokazuje istu sigurnost
kad mu postave zamke: poznaje tono situaciju, otkriva tue namjere i spaava se od potekoe na
nain kojeg nitko nije bio predvidio (Mt 22,15; 19,3; Iv 8,6). ak i na sudu, najprije religioznom a
zatim politikom, on zadrava u potpunosti svoju vedrinu i svoj nepromjenjivi pravac. Niti nijee niti
ublauje optubu, koja e postati zakonski motiv da ga osude na smrt (Lk 22,7071).
Prirodno je da se ova sigurnost prenese i na one koji imaju neki doticaj s njim. Nikog ne
ostavlja u neodlunosti. Svi znaju to treba da misle i da rade. Prvi uenici, kad ih je ve definitivno
pozvao, ne sumnjaju nijednog

194
Usp. A. Augustinovich, Alegria humana de Jesus, u reviji Tripode (Caracas) 1975, 1113.
182

asa (Mt 4,20). Ali kasnije, razoarani i s pomilju da ga ostave, znaju savreno dobro jedini
put kojim treba da krenu (Iv 6,6768). Isto je tako s mladim bogataem (Mt 19,22).
To je utisak koji je ostavljao svima onima koji su jednom doli u doticaj s njim i upoznali ga:
ovjek savreno u skladu sa samim sobom, bez unutranjih praznina, koji je uvijek dovoljan sam
sebi. On je zaetnik novog religioznog pokreta, ali nikada se ne utjee kakvoj sumnjivoj metodi
pridobivanja sljedbenika. Dogaa se sasvim protivno (Mt 19,1622). Ne boji se biti u oporbi s
onima koji imaju vlast u svojim rukama i koji pokreu mase.
U svom nainu govora nikad se ne slui demagogijom. Isto tako u svom djelovanju: bjei i
sakriva se u asu koji bi neki ambiciozni voa iskoristiti do kraja (Iv 6,15). Zahtijeva teke stvari;
sama blaenstva su dokaz za to. Nikad ne ini neko udo radi vlastite koristi ili iz drugih lanih
motiva (Mt 12,3839). Nita kod njega nije slabo, lano ili nesuglasno: slika koju ostavlja pred
drugima jest slika ovjeka koji uiva vrstou i vlast, kakva se nikad prije nije vidjela (Lk 4,32).
Isus je slika ovjeka koji je rijeio svoj ivotni problem. Samo takav ivot jest sretan ivot.
Da ovjek bude sretan nije dovoljan samo pojam o ivotu i sigurnost da smo na pravom
putu; potrebno je i potpuno ostvarenje ivota. Srea se postizava stvaralatvom. To je donekle ono
to eli rei Biblija, kad govori o zadovoljstvu Bojem pri stvaranju: I vidje Bog da je dobro (Post
1,10).
To je Isusov ivot: ivot pun, stalno stvaranje. Naoko je obian ovjek: spava, jede, odmara
se, radi. Meutim, ako analiziramo izbliega pokretake snage ove linosti, zapaamo da je
ispunjenje poslanstva nad svim drugim, ne samo kao kriterij koji daje usklaen smisao svemu to
ini, nego i kao najdublja opruga stalne djelatnosti. On nikad nije bez posla. Ispunja sve minute.
Njegov je dnevni ivot stalni pokret. Nekada ostavlja gotovo utisak da mu se uri; na primjer, kad
radi subotom. Prema idovskom shvaanju, sam Bog je uzeo za odmor jedan dan poslije stvaranja;
opsluivanje subote trebalo je da simbolizira tu injenicu. Isus naprotiv kao da bi stalno elio
potvrditi, da se stvaranje ne moe zaustaviti nijedan as, da se Bog nikad ne odmara: Otac moj
neprestano do danas radi. Odatle logian zakljuak: Zato i ja radim (Iv 5,17).
Proao je ivot inei dobro (Dj 10,38): retrospektivni saetak cijelog jednog stvaralakog
ivota.
Tvorenje dobra: najvea ivotna radost.
U molitvi na posljednjoj veeri, u onom izravnom razgovoru s Bogom uoi smrti, kad se sve
stvari vide apsolutno jasno, kad se briu sve mrlje (sitniavosti i ljudske oholosti, kad se dua nae
gola pred beskonanou, Isus uporno tvrdi nekoliko puta da je izvrio svoje djelo, saimajui sve
ovim rijeima: Ja sam te proslavio na zemlji, izvrio sam djelo koje si mi dao da uinim (Iv 17,4).
I u samom asu posljednjeg izdisaja, gdje su drugi vidjeli potpuni neuspjeh toga ivota, Isus je bio
potpuno svjestan da je dao zadnji potez njegovoj punini; upravo toga asa bio je svjesniji toga nego
ikad (Iv 19,2830).
Tako razumijemo kako se Isus, uoi svoje smrti, uprkos smrtnoj tjeskobi (Mk 14,34), mogao
osjetiti presretnim (Iv 17,13). Smrt je saetak ivota. Samo ovjek koji je imao pun i radostan ivot,
moe umrijeti na ovaj nain, ovako jasno.
Potpuno ostvariti ivot moe jedino slobodan ovjek. ivotna radost nastaje u slobodi, u
potpunoj nezavisnosti. Sloboda se sastoji u tome da
183

ovjek ne pripada nikome i niemu, da ne doputa da ga itko i ita posjeduje. Sloboda je
suvereno posjedovanje samoga sebe, divna sigurnost da se moemo predati bez zapreka.
Isus je savrena slika slobodnog ovjeka. To je oito u njegovom dodiru sa stvorenjima: sa
stvarima i s ljudima. S jedne strane, Isus daje vanost stvarima, ima ukus za stvari, diskretno ali
duboko uiva u stvarima. Isusu su prijatne stvorene stvari. Sva stvorenja njemu izgledaju kao da su
tek izala iz ruku Bojih. Njegovi izrazi posjeduju neku posebnu njenost, koju moe imati samo
ovjek duboko proet svijetom, koji osjea intimnu radost zbog sjedinjenja sa svijetom. A s druge
strane, Isus izgleda potpuno osloboen od stvari. Ima svega, i mirne due moe rei da nema nita.
Slui se stvarima, i kao da ih se ne dotie. Stvari ispune svoju ulogu, i poslije kao da i ne postoje.
Ovaj vidik Isusove linosti zasluivao bi posebni studij. Ali ve i ovo to smo rekli, pomae
nam razumjeti opi utisak to ga ostavlja itanje naih evanelja: utisak ovjeka koji je definitivno
naao svoju unutranju ravnoteu i koji pomou nje stvara ravnoteu u stvorenom svijetu, tako da
svaka stvar dobije svoju tonu dimenziju i zauzme svoje ispravno mjesto. Sretan ovjek, koji stoga,
kuda god proe, zrai tiinu, duhovno spokojstvo, sigurnost, mir: mir tako posebno njegov, da mu se
nigdje ne moe nai neto slina (Iv 14,27).

6) OPI STAV PRED ZAKONOM
(GOVOR: 1,1, OPE IZJAVE)
Mt 5,1720; (Lk 16,17)

Mnogi autori misle da je evanelist donio ovaj odlomak ovamo iz drugih konteksta. Radilo bi
se o Isusovim nezavisnim logia, skupljenim ovdje zbog slinog sadraja, da poslue kao uvod
dugom odsjeku koji iza toga slijedi. Oni koji tako misle imaju svojih dobrih razloga.
Mi ga ostavljamo ovdje na njegovom mjestu, jer jednostavno ne moemo zamisliti gdje bi on
pristajao bolje nego ovdje. Ne samo to, nego je i vrlo vjerojatno da je Isus izrazio ove misli upravo
ovom prilikom. Stil je nesavren, razni dijelovi nisu dobro spojeni, ali sve je to razumljivo u saetku
ideja, gdje nema svih literarnih elemenata pomou kojih se stvara knjievna cjelina.
U zadnje vrijeme, Isus je imao cijeli niz sukoba sa slubenim religioznim miljenjem zemlje s
obzirom na njegovo vie puta ponovljeno i sablanjivo neopsluivanje nekih zakona idovstva.
Prirodno je pomisliti da su se i njegovi uenici, odgojeni u ozraju velikog potivanja zakona, pitali o
tome kakav bi konano bio njegov opi stav u toj stvari; i posve je prirodno pomisliti, da je Isus, u
programatskom nagovoru, upravljenom izravno uenicima (iako on vrijedi za cijeli svijet), a koji radi
upravo o novosti Kraljevstva, istumaio taj svoj stav: da uini razumljivim svoje postupke i
nauavanja, dosadanje i budue, a posebno da izbjegne nesporazume s obzirom na predmete o
kojima se radi u ovom nagovoru. Treba nadodati da je ova problematika bila vana i za staru Crkvu
(afera judaizanata): kad je pisano Matejevo evanelje, bilo je hitno potrebno da upravo njegovi
itatelji idovskog porijekla zmaju Isusovo miljenje u tom pogledu.
Ovaj Isusov stav pred starim zakonom moe se oznaiti kao kritiko potovanje.
184

Potovanje. Isusa su optuili kao neprijatelja zakona, kao ovjeka koji ga ne uzima u obzir.
Ali, nije tako, jer on nije doao (to nije njegovo poslanje, niti je on sebi uzeo za zadau taj posao)
da ukine zakon.
195
Zakon je izraaj Boje volje, i stoga nitko nema prava nijekati njegovu vrijednost.
Iz konteksta je jasno, da Isus ima na umu u prvom redu dekalog, boanske zakone, koji imaju
nadvremensku vrijednost.
Kritiko potovanje. U idovstvu su smatrali zakon neim definitivnim i nepopravljivim,
skoro kao nekom boanskom personifikacijom. Isus kae da to nije tako. U starom zavjetu, Bog nije
govorio na definitivan nain. Definitivna je rije Boja Isus, utjelovljena Rije Boja (Iv 1,14).
Prema tome, on ima vlast, i to mu je zadaa i poslanje, da upotpuni i usavri
196
zakon (r. 17).
To usavrenje, prema slijedeem kontekstu i Isusovim praktinim stavovima koje dosada
poznajemo, razvija se u ova dva pravca:
zakonima S. Z., koji zadravaju svoju vrijednost, on moe nadodati nove dublje
dimenzije, nova tumaenja, nova znaenja u skladu s tenjom da se religioznost uini unutarnjom;
on ima vlast ukinuti one zakone S. Z., koji su, po samoj svojoj naravi, bili povijesno
ogranieni, ukoliko su bili doneseni za odreeno povijesno razdoblje (razdoblje priprave) i samo za
jedan povijesni narod, koji je onda bio Boji narod.
Dosljedno tome, zakon je star i nov u isto vrijeme. U svom starom obliku, nesavrenom i
ogranienom, dopire do Ivana (Lk 16,16). U svom novom obliku, koji je usavrio Isus, dobiva
apsolutnu i bezuvjetnu vrijednost. O ovom zakonu koji Isus usavruje, govore slijedei izriaji
(glagol plerosai, upotpuniti, bitan je u cijelom odlomku): vait e do svretka sadanjeg svijeta
(dok se sve ne ostvari), zato to je konana rije, i bit e to uvijek i u najmanjim pojedinostima (r.
18),
197
jer u cjelini novoga zakona (vjere, vjerskog ivota) nema malih i velikih stvari, nego je sve
veliko, tako da onaj koji prekri ili naui druge da prekre i ono to u toj cjelini izgleda posve
beznaajno, zasluuje osudu, dok onaj koji bude vrio i uio druge da vre i najmanje stvari ovog
zakona, bit e uvelike cijenjen u ekonomiji Kraljevstva Bojeg (r. 19).
U stvari, usavrenje zakona sastoji se u novom duhu, u novom ponutarnjenom i uzdignutom
shvaanju odnosa izmeu ovjeka i Boga; u beskrajno viem duhu nego to je duhovnost
pismoznanaca i farizeja, okamenjena u svojoj ritualistikoj strogosti a kojoj je glavna oznaka
licemjerje. Nekoliko primjera te nadmonosti novog zakona nad starim sainjavaju upravo
materijalni sadraj Govora na gori. Neki drugi primjeri bit e spomenuti kasnije, tu opirnom a
otrom nagovoru upravljenom predstavnicima one stare duhovnosti (Mt 23,136).

195
Izraz koji se ovdje upotrebljava zakon i proroci oznauje cijeli stari zavjet (usp.
takoer Mt 7,12; 11,13; 22,40; Us 16,16; Iv 1,45; Rim 3,21), ali je oito da je ovdje uzet u
svom zakonskom aspektu.
196
Grki izraz plerosai, po sebi, mogao bi znaiti takoer izvriti, u smislu ostvarenja
neega to je bilo proreeno (Isus bi tako bio puno ostvarenje onoga to je bilo navijeteno
u S. Z.), pa bi se to odnosilo posebno na proroke, ali kasniji kontekst zahtijeva ovaj drugi
smisao: popuniti, napuniti, usavriti, dodati ono to manjka, dovesti do punine...
197
Ve smo vidjeli da je Lk 16,17 paralelan s ovim retkom, ali da je uvjerljiviji kontekst Mt.
185

Uistinu, ako Isusovi sljedbenici ne usvoje ovaj novi duh, ako njihovo shvaanje odnosa s
Bogom (pravednost) nije vee nego ono prijanje, ne mogu tvrditi da se nalaze u okviru
Kraljevstva Bojeg (r. 20).
U stvari, r. 20 je osnovna tema Govora na gori.

7) UBOJSTVO
(GOVOR: I, 1, a)
Mt 5,2124

Ovo je prva od est antiteza sa starim zakonom. Predmet je namjeravano i nasilno ubojstvo,
zabranjeno zapovijeu dekaloga (Izl 20,13; Pnz 5,17). Radi se iskljuivo o vanjskom i izvrenom
ubojstvu, jedinom koje je bilo pravno kanjivo. Uistinu, za ubojicu su bile predviene odgovarajue
kazne, koje su odreivali sudovi (usp. Pnz 17,811; Izl 21,12.14; Lev 24,17; Br 35, 1621).
198

Tako je bilo prije. A sada Ja vam kaem... Isus govori kao onaj koji ima istu vlast kao i
onaj koji je dao zapovijedi dekaloga.
199
Treba uoiti, da je bezlini izraz reeno je starima isto to
i Bog je rekao starima (jedan od naina da se izbjegne spomenuti Boje ime), tako da Isus u stvari
kae: Bog je rekao ..., a ja vam kaem. A to bi, teoloki prevedemo, znailo: Ja koji sam Bog,
kaem vam sada ono to vam prije nisam bio rekao, ili isti vjeni Bog, koji je sada u meni, kae
vam mojim ustima ...
Dohvat ove antiteze bio je dobro razumljiv za njegove sluatelje, ali su morali ostati
preneraeni kad su je uli izraenu na tako sirov nain. Zasigurno bilo je teko zamisliti, da bi neki
normalni idov mogao pokuati rei takve stvari...
Punina ili usavrenje zakona u ovom sluaju sastoji se u tome, da i ljutnja protiv blinjega
pripada u kategoriju ubojstva. To je stoga to je onaj koji se naljuti na blinjega, ve ga nekako ubio
u svom srcu, ukoliko bi ga i stvarno ubio, kad ga ne bi sprijeila neka lina ili drutvena konica.
Stari su mudraci naglaavali da srdba dovodi do krvi: Nagla svaa raspaljuje vatru (srdbe), nagla
prepirka vodi u krvoprolie (Sir 28,11). I Ahikarova Mudrost je tvrdila: Ljutita rije budi i podie
bijes, a od tog bijesa dolazi nesloga, a poslije nesloge dolazi ubojstvo.
200

To to Isus hoe da rekne jest da grijeh, nastaje ve u srcu, u nutrini due; vanjski in je tek
kulminacija razvoja koji je poeo u unutranjosti.
Poslije ovoga dolazi drugo proirenje, to je novo usavrenje zakona: i usmene uvrede
spadaju na kategoriju ubojstva (r. 22b). Ove uvrede nisu sve jednako teke,
201
ali su uvijek grene,
tako da ne samo zasluuju zakonske kazne, nego se nekada kanjavaju i paklenskom vatrom.
202


198
Oito je da se rijei tko ubije... itd. ne navode kao dio zakona, nego da se njima izraava ono to je zakon predviao
za ubojicu.
199
O ovoj antitetikoj formuli i njezinom teolokom znaenju usp. J. Jeremias, o. c, 292296.
200
Navod u u Boismard, Synopse, II, 139.
201
Tumaenja ovih Isusovih rijei nisu sigurna; sigurno je. da postoji stupnjevanje u teini.
202
Izraz, ovdje upotrijebljen, je famozna ognjena gehena. Rije gehena (gr. geenna) jest grki prijepis aramejske
rijei gehinnam, to dolazi od hebrejskog gehinnom, a to je skraenica od ge-ben-hinnom, i znai Dolina
Hinnomovih sinova. Nalazila se u neposrednoj blizini Jeruzalema (jugoistono), danas Wadi er-Rababah. Ovo je
mjesto postalo po zlu znamenito, jer su u stara vremena neki idovi, ak i neki kraljevi (usp. 2 Kr 16,3; 21,6; Jer
7,31; 19,5), tu rtvovali svoju vlastitu djecu u ast boga Moloha. Zbog te uasne stvari, mjesto je postalo simbol
eshatoloke Boje kazne za grenike. O rtvovanju djece bogu Molahu usp A. Augustinovich, El ocultismo en la Biblia,
Caracas 1977, 8990.
186

Ova tvrdnja u vezi je s prethodnom, ukoliko uvrede proizlaze iz ljutnje, kao izraz pogoranog
duhovnog stanja.
A s druge strane, one mogu razbuditi ljutnju kod "blinjega, koji zbog toga moe postati tvoj
neprijatelj i poeti pomiljati na ubojstvo. Treba paziti na jezik, drei se opomene starog mudraca:
Ako pue u iskru, ona e se rasplamsati; ako pljune na njiu, ona e se ugasiti; takva je mo tvojih
usta (Sir 28,12). Ali ako si ti izazvao neprijateljske reakcije protiv sebe u dui blinjega, neophodno
je potrebno da se pomiri s njim; i to ne iz straha od njegove ljutnje, nego da se ponovno uspostavi
moralna ravnotea meu vama, nuni uvjet da se uspostavi ravnotea s Bogom. Mnogi se zavaravaju
mislei da se s bogoslujem rjeavaju sve stvari. Ali nije tako, jer bogosluje, ako eli biti prava
poast Bogu, mora proizlaziti iz elje za sjedinjenjem s Bogom, a ono je nemogue bez iskrenog
sjedinjenja s ljudima. Prijateljski odnosi s blinjim uivaju apsolutni prioritet; Bog ne moe primiti
bogosluje od nepomirenog srca.

8) PRELJUB
(GOVOR: I, 1, b)
Mt 5,2730

Jedan od zakona dekaloga zabranjuje preljub (Izl 20,14; Pnz 5,18). Kao preljub smatra se
jedino vanjski, izvreni in; to je vie pravna nego moralna injenica. Preljub ini ovjek s udatom ili
slubeno zaruenom enom, to jest sa enom koja je ve neije vlasnitvo. Taj je in, dakle, vie
nego moralni prekraj, zloin protiv prava vlasnitva; u tom istom smislu treba razumjeti i onaj drugi
zakon dekaloga, koji zabranjuje poeljeti enu svoga blinjega (Izl 20,17).
Isus usavruje ovaj zakon proirujui pojam preljuba i na poudni pogled kojim se gleda tua
ena. Uvijek taj isti princip ponutarnjivanja morala. Ne osuuje se bilo koji pogled, nego pogled sa
eljom da se posjeduje tua ena. Upravo ova elja daje pogledu moralni znaaj preljuba. elja, po
svojoj naravi, izaziva in. ovjek koji strastveno poeli tuu enu, doao bi do toga da je posjeduje,
kad mu se na putu ne bi isprijeila neka smetnja; to znai da ju je ve posjedovao u svojoj
unutarnjosti.
Isus s ovim nauava nekoliko stvari:
da je ovjek neto nedjeljivo, i da, prema tome, pod etike postulate potpadaju ne samo
njegovi vanjski ini, nego i njegove nakane;
da nai ini nemaju samo pravno znaenje, nego da su isto tako predmet Bojeg suda kao
moralni ini (usp. slijedei kontekst);
da je najvanije od svega nadzirati srce, jer to nam je uvijek jo mogue, prije nego to
doe do ina; kad je in jedanput uinjen, nitko ga vie ne moe nadzirati.
203


203
Moemo ak rei, da je dispozicija srca u sebi vanija nego djelo ruke, premda ono izgleda
efikasnije. Od asa kad neka misao postane djelo, pretvori se u dijelak svemira, i vie ne pripada
samoj sebi. U unutranjosti, misao jo uvijek zavisi od slobode i jasnije se zapaa njezina dobrota ili
njezina zloa. Ono to ja ovdje odluno jest prihvatiti je ili je odstraniti, ovaj da ili ne to se upuuje
poetnoj strasti. Ovdje moramo zahvatiti. (R. Guardini, Der Herr, 147).
187

Treba priznati da u ovom pitanju Isus nije originalan. Ve je stari mudrac savjetovao odvratiti
pogled od lijepe a tue ene (Sir 9,8; 41,23); sigurno stoga to oko moe biti instrumenat elje, a
elja vodi do djela. Rabini su jo izriitije tvrdili da se preljub moe poiniti i oima i srcem, i da je
gledati poudno tuu enu isto to i imati odnose s njom...
Originalno je kod Isusa nastojanje da dadne svojoj tvrdnji peat definitivnoga i peat
boanskog auktoriteta (Ja vam kaem). Originalno je takoer njegovo uporno isticanje moralnog
znaaja preljuba (neisti grijeh). To je oito iz nadodatka o sablazni. Meu mnogim imbenicima
koji mogu sablazniti (uiniti da ovjek posrne ili padne) nalaze se i tjelesni udovi, kao oi ili ruke,
ukoliko mogu postati organi zlih elja i nakana koje dovode do preljuba. Kad bi se neto takvo
dogodilo, bilo bi bolje odsjei ih i ostati osakaen, nego s cijelim tijelom dospjeti u pakao... Ovdje
se sigurno ne preporuuje nikakvo fiziko sakaenje, koje uostalom ne bi samo po sebi sprijeilo ni
zle elje ni zla djela. Ovo je metaforiki govor. Desno oko i desna ruka su najkorisniji udovi za
ovjeka. Isus eli rei, da je bolje rtvovati i najdrae stvari ovoga svijeta, nego pasti pod Boju
osudu zbog grijeha.
204


9) RASTAVA
(GOVOR: I, 1, c)
Mt 5,3132

Stari je zavjet poznavao, ne upravo branu rastavu u dananjem smislu rijei, nego otpust
ene sa strane mua, iz razloga neega runoga (Pnz 24,1). Isus sada zabranjuje takav otpust na
apsolutan nain. U kontekstu krajnjih antiteza, nikakav drugi smisao ovdje nije mogu osim potpune
zabrane: prije se dozvoljavao iz tekih razloga, sada se zabranjuje apsolutno...
Isus to kae neizravno. ovjek koji otpusti svoju enu, izlae je tekoj pogibelji da se ona
zdrui s drugim ovjekom, to bi je uinilo preljubnicom, ukoliko je prijanji brak valjan. Iz istog
razloga, ovjek koji bi se oenio s otputenom enom, uinio bi preljub.
Danas se openito priznaje da ovaj radikalni, apodiktiki stav predstavlja istinsku Isusovu
misao, tim autentiniju ukoliko se protivi izriitoj zakonskoj dozvoli; ni druga svjedoanstva ne
doputaju nikakve sumnje u tom pogledu (Mk 10,9; Lk 16,18; 1 Kor 7,1011).
Sumnja dolazi od poznate klauzule (ovdje i u 19,9): Osim zbog sluaja bludnitva. Prema
ovom umetku, rastava bi bila dozvoljena u sluaju bludnitva (gr. porneia). Taj Matejev
izuzetak dvostruk je problem: dogmatski (za katolike), ukoliko bi bio izuzetak od nerazrjeivosti
braka; i kritiki, ukoliko ne moe imati mjesta u Isusovom miljenju. Prema nekim autorima, radilo
bi se o kasnijem razvoju unutar kranske zajednice, koja se, radi konkretnih potreba pastorala, nala
primoranom pravno regulirati ovu Isusovu zabranu: taj razvoj pokazuje kako je prvotna Crkva bila
naveliko zaokupljena spomenutom zabranom. Stupnjevi toga razvoja bili bi, prema J. Jeremiasu,
slijedei: Apodiktina zabrana otpusta bila je pravno

204
O sablazni se govori opirnije i u Mt 18,89; Mk 9,4347. Obino se misli, da je
evanelist prenio tu temu ovamo,u redakciji udeenoj za ovaj sluaj, da potkrijepi svoj
dokaz. To je mogue. U svakom sluaju, mora se priznati, da ima dobar smisao i u ovom
konteksta.
188

ureena uredbom od dva lana koja je bila kazuistiki sroena; stupnjeve njezina razvoja
moemo pratiti jo prilino detaljno: od Mt 5,32 bez klauzule (zabrana otpusta ene i zabrana da ena
sklopi novi brak) prelo se na 1 Kor 7,1011 (dodaje se rastava sa strane ene, imajui u vidu
pravni poloaj helenizma) i rr. 1216 (odredba o izuzetku za mjeovite brakove), a odatle se dolo
na Mt 5,32 i 19,9 (izuzetak porneia).
205
Hvale je vrijedno ovo nastojanje da se obrani istoa
Isusove misli, ali se tako ne rjeava pitanje katolikog tumaenja nerazrjeivosti, ukoliko je umetak o
bludnitvu u svakom sluaju kanonski tekst. to onda moemo misliti o tome? Ono to je za nekog
itatelja Biblije koji je bez predrasuda izvan svake sumnje, jest to da je klauzula o izuzetku, kako
smo vidjeli, u oporbi sa svojim vlastitim kontekstom (takoer u 19,9); i da je prema tome potpuno
protivna radikalnom Isusovom miljenju o nerazrjeivosti braka. Ostalo bi, dakle, da se vidi kakav bi
smisao mogle imati one rijei. To je ve isto egzegetsko pitanje. Dosada je dato mnogo tumaenja.
Ali, radi se samo o hipotezama, koje, uz neto vjerojatnosti, zasluuju i mnoge prigovore. Nijedna od
njih ne rjeava ovog pitanja. Jo uvijek preostaje nepoznanica. Biblijski znanstvenik mora priznati da
su se dosada metode samo biblijske znanosti pokazale neefikasnima. Sve dok se eventualno ne
otkrije kakav novi elemenat, koji bi mogao unijeti malo svjetla u tu stvar, jedino sredstvo koje nam
stvarno preostaje jest crkvena predaja; prema njoj ini se da je poloaj Katolike crkve jak.
206

Osim to uvodi novu temu, ovaj odsjek takoer proiruje prijanju temu preljuba.
207


10) ZAKLETVA
(GOVOR: I, 1, d)
Mt 5,3337

Stari zavjet je zabranjivao krivo se zaklinjati i zahtijevao da se izvri ono to se pod
zakletvom obealo. Isusov navod nije doslovni, nego slobodni saetak nekoliko zakonskih tekstova
(Izl 20,7; Lev 19,12: ne kleti se (krivo; Br 30,3: izvriti obeano pod zakletvom).
Isus usavrava ovaj zakon iskljuujui potpuno zakletvu.
idovi su zloupotrebljavali zakletvu; to je bila jo jedna tema koja je otvarala iroko polje
tananoj rabinskoj kazuistici. Sve je to znak drutva koje se osniva na lai, gdje nitko nikome ne
vjeruje. Isus cilja na novo drutvo koje bi se osnivalo na istinoljubivosti.
Zakletva uvijek ima neki odnos s Bogom. Zakleti se znai zazvati Boga kao svjedoka i jamca
da je istinito ono to se kae, jer se njemu nita ne moe sakriti; ali znai takoer zazvati kaznu Boju
za sluaj da se slae; odatle njezina uspjenost (religiozni strah). idovi su se, da ne spomenu izriito
imena Bojeg, zaklinjali mnogim drugim stvarima. Bila je to neka pobona izlika. Isus spominje
nekoliko tih stvari: nebo, zemlju, Jeruzalem,

205
O. c, 263.
206
O najnovijim saecima svega to se o tome mislilo ili se moe misliti usp. A. Hortelamo, El amor
y la familia en las nuevas perspectivas cristianas, Salamanca 1974, 157184.
207
Budui da je tema rastave obraena i u Mt 19,9; Mk 10,1112; Lk 16,18, mnogi misle, da ju je
evanelist odanle prenio ovamo, preuredivi je u obliku antiteze, s namjerom da pojaa dokaz o
preljubu. Meutim, njezino mjesto ovdje je opravdano; nije nita udno da se Isus ponovno vratio na
ovu temu na profesionalniji nain.
189

vlastitu glavu. Ali upozorava da je znaaj zakletve isti, jer su sve te stvari nerazrjeivo
povezane s Bogom; isto je kao kad bi se zazvalo ime Boje.
Prema Isusu, na govor (rije), sve nae tvrdnje trebalo bi da se mogu svesti na isto da
ili isto ne; i sve to je vie od toga (konkretno, zakletva), dolazi od zla (ili od Zloga), to jest
osniva se na zlom raspoloenju ovjeka da lae i da vara.
Nae da i nae ne moraju biti izraz dvostruke istine: objektivne i subjektivne. Objektivna
istina: da ono to tvrdimo, odgovara stvarnosti. Subjektivna istina: da ono to kaemo odgovara
onome to u sebi mislimo.
Postanak zakletve treba traiti u ovjekovoj laljivosti i nepovjerenju koje iz toga proizlazi.
Isus sanja o drutvu gdje bi zakletva bila suvina; drutvu osnovanom na istinoljubivosti, to je plod
moralne estitosti, iskrenosti i potenja osobe; drutva kojemu bi znaajka bila povjerenje.
Stavljati ovdje pitanje o dozvoljenosti ili nedozvoljenosti zakletve nije na svom mjestu. Isus
nije kazuist. Ovdje, kao i u cijelom Govoru na gori, on se ne kree na terenu prava, zakona, pa niti
morala, nego na terenu ideala, utopije, onoga to bi moralo biti, neeg to nadvisuje svaki moralni
zahtjev paloga ovjeka; drukije reeno, neega to ovjek nikad nee moi potpuno ostvariti u
ovom ivotu; neega to je mogue samo u okviru vjere u Boga, koji sve moe.
Neto nedohvatljivo, a ipak izneseno kao obvezatni ovjekov cilj (usp. Mt 5,48): nije li to
protivurjeje? Isus je svjestan da se bez odlunog poziva na utopiju cijeli ovjekov duhovni napredak
u korijenu paralizira.

11) ZAKON ODMAZDE
(GOVOR: I, 1, e)
Mt 5,3842; Lk 6,2930

Zakon odmazde bio je u stara vremena opa ustanova i postavljao je naelo da ovjek koji je
drugom uinio neku ozljedu, mora biti kanjen tom istom ozljedom (Izl 21,24; Lev 24,20; Pnz
19,21). Uprkos njegovom barbarskom izgledu za na nain miljenja, nakana ovog zakona bila je
pozitivna, jer je nastojao sauvati pravednost nasuprot divljim pretjeranostima krvne osvete. Za
toliku uvredu, tolika kazna; ne vea.
Ve od davnine zakon se nije primjenjivao u svojoj gruboj surovosti; ljudi su se poeli
drukije nagaati. Nevjerojatno je da je u Isusovo vrijeme ovaj zakon jo uvijek vaio ovako
doslovno, kako bi na tekst mogao dati nasluivati. Ali zakon je vaio u smislu pravedne odtete za
pretrpljenu tetu.
Isus usavrava zakon nadrastajui pravednost i pravo ljubavlju i opratanjem, odriui se
onoga to bismo mogli zahtijevati zbog uinjene nam nepravde.
On to izraava kad kae da se ne opiremo zlom, to jest zlom ovjeku, zlotvoru koji nam
ini tetu ili uvredu. Glagol koji je ovdje upotrijebljen znai suoiti se na sudu s protivnikom. Isus
nazire tu mogunost, kao i osobno privatno suoenje kad se trai svoje pravo. Prema tome, opirati
se treba biti ovdje shvaeno, u skladu s kontekstom, u smislu zakona odmazde: udarac za udarac...
Novi Isusov zakon to ne doputa.
Isus osvjetljuje ovaj svoj novi stav s pet konkretnih primjera uzetih iz ivota. Bilo bi smijeno
uzeti njegove rijei doslovno. Imamo posla sa snano antitetikim stilom. Sve ove izraaje treba
shvatiti u smislu da i sama ljubav
190

mora biti nadmaena nadljubavlju: ne samo ne odgovoriti na silu silom; ne samo ne zahtijevati
nae, to je ve ljubav (oprotenje), nego jo povrh toga dati vie, to je nadljubav.
a) Moe se dogoditi da te netko udari po jednom obrazu; onda mu okreni i drugi... Radi
se o fizikom nasilju. Dakle, ne samo da nije dozvoljeno vratiti nasilje nasiljem, nego kranin povrh
toga mora biti spreman da primi jo i druge i gore uvrede.
b) Moe se dogoditi da ti neki ovjek koji ti je uzajmio novac, oduzme na sudu koulju
kao jamstvo za svoj zajam; onda ostavi mu i ogrta (vanjsko odijelo)... (Lk izvre red: najprije ogrta
a onda koulju)... Ovdje se radi o zakonskom nasilju. Na stav mora biti isti kao i u prethodnom
sluaju.
c) Neki vojniki ili upravni predstavnik moe te natjerati na neki posao koji traje neko
odreeno vrijeme; onda mu se ponudi i za dvostruko vrijeme... Ovdje se radi o nasilju prinuivanja.
Prema njemu, isti stav kao i prije.
d) Ako te netko moli neto, podaj mu... Ovdje se vie ne radi o nasilju i o neopiranju sili,
nego jednostavno o ljubavi.
e) Ako te netko moli da mu pozajmi (razumije se: a da mu ne trai neki zalog, da bi
osigurao svoj zajam, i da mu ne trai kamate na pozajmljeno; usp. Izl 22,24; Pnz 23,20), nemoj ga
odbiti... Kod Mt se opet ne radi o nasilju, nego iskljuivo o ljubavi. Lk je naprotiv zadrao temu
neopiranja nasilju, jer se zahtijeva da se ne trai natrag ono to je netko nepravedno uzeo...
Problem nasilja i nenasilja uvijek je suvremen, ali beskrajno sloen, da ne kaemo nerjeiv u
teoriji i praksi.
208
Ne sputajui se na kazuistiku, Isus je oito naelno protivan nasilju; ovaj ulomak
Govora na gori jest najrjeitija i najradikalnija osuda nasilja. Jedino mogue nasilje, najavljeno kao
jedini lijek, ovdje je nasilje protiv samoga sebe, odriui se onoga to nas cijelo nae naravno bie
tjera da traimo.
Usko povezana s temom nasilja jest tema osvete, jer svaka osveta pretpostavlja nasilje. Isus
zabranjuje osvetu; zabranjuje vratiti udarac za udarac. On zna da nasilje i osveta ne mogu definitivno
rijeiti nijednog ljudskog problema, nego da naprotiv jo vie zamrse stvari. U tome Isus nije posve
originalan, jer je prije njega postojala o tome duga biblijska predaja, koja je zabranjivala osvetu i
gajenje srdbe i zahtijevala opratanje i pouzdanje u Jahvinu pravednost mjesto osvete (usp. Lev
19,18; Sir 28,12; Izr 20,22). Te iste misli susreemo u ascetici kumranske zajednice: ne vratiti zlo
za zlo, nego ga uzvratiti dobrim, jer je Bog onaj koji sudi svako ivo bie i on e svakome platiti ono
to zasluuje.
209

Poznato je da Biblija skuuje sve to na iskljuivi okvir vlastitog naroda (usp. Lev 19,18), dok
je Isus univerzalist. Ali prava Isusova originalnost nije u propovijedanju ljubavi, nego u herojstvu
ljubavi. Ne odgovoriti silom na silu, ve je velika stvar. Jo je vea, pokopati pozitivno srdbu i
bezuvjetno oprostiti. Ali odrei se onoga na to ovjek ima pravo kao osoba, ne boriti se za
pravednost prema samom sebi, izgleda previe. A jo se ponuditi s ljubavlju i za vee nepravde,
izgledalo bi da je ve izvan okvira ljudske naravi

208
Nekoliko refleksija o tom predmetu usp. takoer A. Augustmovich. Los tentaciones
del cristiano de hoy, 6585; Jesus y la politica, 221255.
209
Tekst u Boismard, Synopse, II, 145.
191

Nijedna Isusova izreka nije bila toliko kritizirana kao stavovi ovog ulomka.
Optuivali su Isusa, da je neastan pasivist, da polae oruje pred zlom ... U stvari, om
je najljui aktivist, ali prema unutra, prema potpunoj vlasti unutranjeg ovjeka u naima.
Optuivali su ga da je obmanut, nerealist, djetinjast romantiar ... U stvari, toliko je
realist s obzirom na ljudsku narav, da se usuuje zahtijevati od nje i nemogue stvari.
Proglasili su ga neprijateljem napretka, jer ne priznaje ulogu protivurjeja u razvoju
drutva... U stvari, Isus smatra da nikakav napredak nije mogu, ako ovjek prije ne postane
odgovorno svjestan protivurjeja u svom vlastitom srcu.
Rekli su da pogoduje nasilnom napadaju, tlaenju i stalnoj nepravdi ..., U stvari, Isus
eli rei, da nee moi biti pravde u svijetu sve dok je ljudi ne nadvise ljubavlju.
210

Optuili su ga da rui osobno i drutveno pravo, da potpuno razara cijeli pravni
poredak, jer zabranjuje samoobranu, a onda obezvlauje i dravne vlasti kao hraniteljice graanskih
prava ... U stvari, nijedan od tih prigovara nije valjan. Jo jedanput treba napomenuti da se Isus ovdje
ne kree u sferi prava, zakona, etike. Kad se on nae na tom terenu, ponaa se drukije. Kad su ga
udarili po jednom obrazu, nije pruio i drugi, nego je snano prosvjedovao protiv nasilja (Iv 18,23).
Meutim, nije povratio udarac, i njegova posljedna molitva za oprotenje sigurno je ukljuivala i
ovog bezdunika (Lk 23,34).
U Govoru na gori Isus se kree na terenu ideala savrenosti. Nova kranska pravednost.
Ideal moda neostvarljiv u svoj svojoj istoi, ali uprkos tome neophodan postulat za autentini
ljudski ivot: odricati se samoga sebe. Odrei se samoga sebe znai predati se drugima.
Velikodunost. Bez tog preduvjeta nemogue je zamisliti da se moe rijeiti bilo koji drutveni
problem.

12) LJUBAV PREMA BLINJEM (NEPRIJATELJU)
(GOVOR: I, 1, f)
Mt 5,4348; Lk 6,2728.3236

Sredinja je tvrdnja ovog ulomka ljubav prema neprijateljima. Budui da se ovdje radi o
antitezi, gdje se staro nadvisuje novim, korelativ ove ljubavi mora biti ljubav koja ne obuhvaa
neprijatelje. S ovog stajalita moraju se tumaiti Isusove rijei koje stoje kao uvod u ovaj ulomak (Mt
r. 43), i koje za egzegete predstavljaju poveliku potekou.
Isusovo navoenje S. Z. ima dva dijela. Prvi dio je navod iz Lev 19,13: Ljubi svog
blinjega. Ljubav prema blinjem jedan je od temelja starozavjetnog morala. Samo to je pojam
blinjega osobit. U dvjema zapovijedima dekaloga, koje se odnose na blinjega (Izl 20,1617),
pojam blinjega ima univerzalni domet. To je izvorna Boja misao. Ali u stvarnom ivotu, Izrael nije
prihvatio tu ideju, nego je skuio pojam blinjega. On je u

210
ovjek ne moe biti pravedan, ako ne trai neto to je iznad same pravednosti. Iznad nje, ne
samo kvantitativno, nego i kvalitativno. Mora traiti neku snagu koja bi unitila prokletstvo nepravde
i nasilja, koja bi stvorila prostor, u kojem bi bilo uhvaeno i razoruano agresivno nasilje: i ta snaga
jest ljubavi: R. Guardini, Der Herr, 143.
192

uskom odnosu s pojmom brata, koji se odnosi jedino na Izraelce. Izrael je bratska obitelj.
Budui da je Jahve zajedniki otac cijelog Izraela (Mal 2,10), prirodno je da su svi Izraelci,
podjednako sinovi Boji, takoer braa medu sobom (Lev 19,17; Zah 7,9, itd.). Blinji nije
nuno brat; to je po sebi iri pojam, premda u praksi redovito znae isto. Tako je blinji skuen
jedino na Izraela (vidi, na primjer, paralelizam izmeu blinjeg i sunarodnjaka i brata u Lev
19,1617), i tako je to ostalo sve do Isusovih vremena: Blinji nije ni Samarijanac, ni stranac, ni
prozelit, govorili su rabini. Uprkos tome, ipak su neki od njih morali osjetiti grinju savjesti, kao
onaj to moli Isusa da ga poui u tom pogledu (Lk 10,29). Jedino poputanje u zakonskim
tekstovima S. Z. odnosi se na strance koji borave u Izraelu: u nekim sluajevima oni su
poistovjetovani s Izraelcima (usp. Lev 17,8.10.13), ukljuujui i to da ih treba ljubiti kao samoga
sebe (Lev 19,34).
Ovo skuavanje pojma blinjega pomae nam razumjeti drugi dio Isusove tvrdnje s
odnosom na S. Z.: Mrzi svoga neprijatelja. Ovaj se izraz ne nalazi nigdje u S. Z. Ali u govoru bez
nijansa, glagol mrziti, moe znaiti manje ljubiti ili ne ljubiti; na primjer Mal 1,23 naveden
u Rim 9,13, i Lk 14,26 u svjetlu Mt 10,37. Ima dobrih autora koji misle, da glagol mrziti ima
ovdje upravo to znaenje: ne ljubiti.
211
Ovim rijeima Isus ne navodi nikakvog posebnog teksta,
nego ope shvaanje koje je S. Z. imao o ljubavi prema blinjemu: ljubi svog blinjega, to jest
Izraelca ili stranca koji s tobom boravi, ali nisi duan ljubiti druge, koji ne pripadaju u taj okvir...
Je li Isus imao pravo suditi ovako S. Z.?
Ne moe se rei da S. Z. ne poznaje ljubav prema neprijateljima. U Izl 23,45 zapovijeda se
pruiti pomo ivotinjama svog neprijatelja koje se nalaze u nevolji. U Izr 25,2122 preporuuje se,
kao dobro djelo koje Bog nagrauje, gladnog neprijatelja nahraniti kruhom i ednog neprijatelja
napojiti vodom. Kumranski Eseni nauavali su isto to: ve smo vidjeli tekst, prema kojemu su se
lanovi ove zajednice obvezivali povratiti dobro za zlo. I moral Ahikarove Mudrosti iao je tim istim
pravcem.
212

Sve je to istina, ali se radi uistinu o jednoj kapljici vode u neizmjernosti oceana. Mrnja je
uguila ove slabane pojave dobrote. I trebalo je oekivati neto takvo. Prvi korak u tom pravcu bio
je skuiti opseg ljubavi. Drugi je korak bio neizbjeiv: kad se skui ljubav, otvore se vrata mrnji.
Zanimljivo je zapaziti da je navedena zapovijed iz Izl 23,45 bila promijenjena ve u
Ponovljenom zakonu: mjesto neprijatelja, govor je o tvom bratu (Pnz 22,14). Zatim bi se
trebalo sjetiti ustanove herema (svetog rata istrebljenja)..., psalama koji mole za osvetu (dovoljan
bi bio psalam 109!)..., strahovitih izljeva Jeremijinih (18,21-23) ... I mudrac nauava, da greniku
ne treba ni u emu pomoi (jer bi bio gori nego prije), i da za svako dobro koje mu se uini, eka
dobroinitelja dvostruko zlo (Sir 12,47). Isto tako i kumranski monasi, uz poznatu nam obavezu
neosveivanja, ipak tvrdo trae strogu rastavu od grenika i srdanu mrnju prema njima; smatrajui
vjerojatno grenicima sve one koji ne pripadaju u njihovu skupinu. U svom Pravilu Zajednice
ustanovljuju da se lan zajednice mora odijeliti od skupa zlih ljudi... Mora se obvezati osobno,
savezom, da e se rastaviti od svih zlih ljudi, koji idu putem bezbotva... Da ljube sve to

211
U parovima kontrasta u semitskim jezicima negativni dio vrlo esto nije
nita drugo nego nijekanje pozitivnog dijela: J. Jeremias, o. c. 250 bilj. 44; usp.
takoer La Bible de Jerusalem, kam. na ovo mj.
212
Vidi dva teksta u Boismard, Synopse, II, 150.
193

je on (Bog) izabrao i mrze sve to je on osudio ... Da ljube sve sinove svjetla ... i da mrze sve
sinove tame.
213
Formulacija ovih zadnjih dviju fraza (kontrasti u dva lana) podsjea izbliza na
Isusov izraz na ovom mjestu, i stoga mnogi misle da Isus navodi ove tekstove ili njima sline. Ali
Isus ne uspostavlja antitezu za idovskom knjievnou, nego sa S. Z. to se tie idovstva njegova
vremena, dovoljno se sjetiti strahovite mrnje idova prema Samarijancima.
Kod ovakvog stanja, Isus zahtijeva ljubav i prema neprijateljima. Pojam blinjega postao je
apsolutno univerzalan (usp. Lk 10,2937). Isus sanja o takvom drutvu gdje ne bi bilo neprijatelja,
gdje ovjek ne bi poniavao drugog ovjeka.
Ali neprijatelj nije samo ovjek koji ne pripada istom narodu ili istom krugu bliskih osoba,
nego i osobni neprijatelj. Jedan od posebnih vidova ljubavi prema blinjemu, prema Mt, jest moliti
za one koji nas progone. Kod Lk su tri naina: initi dobro onima koji nas mrze, blagoslivljati one
koji nas proklinju, moliti se za one koji nas ogovaraju. Jednom rijeju: uzvraati zlo dobrim; ne zbog
kapituliranja pred zlom, nego s nakanom da pobijedimo zlo dobrotom (usp. Rim 12,21). Druga
nakana: biti sinovi nebeskog Oca, to jest sliiti Ocu kao to sin slii ocu, oponaajui njegov stav
bezuvjetne dobrote, koja ne pravi razlike izmeu prijatelja i neprijatelja, izmeu dobrih i zlih,
izmeu svetaca i grenika (Lk: izmeu nezahvalnih i grenika), nego svoje sunce i svoju kiu
(elemente potrebne za ljudski ivot) podjednako dijeli svima.
Drukije reeno, kranska ljubav mora biti bitno vea od naravne ljudske ljubavi. Naravna se
ljubav temelji na interesu ili egoizmu: ljubimo, jer nas drugi na neki nain ljube. Isus kae da
drugu osobu treba ljubiti radi nje same, a ne radi nas. U protivnom sluaju, kakva bi bila razlika
izmeu Isusovih uenika i carinika (Lk; i grenika)?
Mt donosi konkretan primjer: pozdrav. Ako pozdravljamo jedino one koji su nam vrlo bliski,
u emu bismo se razlikovali od pogana, koji rade isto tako?
Lk stavlja dva primjera: initi dobro onima koji nam ine dobro, i pozajmljivati ali s izgledom
na dobit. U oba sluaja, radi se o raunici i interesu, ne o ljubavi; i grenici tako rade.
A ako naa pravednost nije vea od svega toga, sigurno neemo biti u stanju pripadati
Kraljevstvu Bojem.
Ulomak se zavrava zahtjevom da budemo savreni kao to je savren na Otac nebeski. Kod
Mt, ovaj zahtjev moe biti shvaen u posve openitom smislu, ali takoer, prema kontekstu, i o
praksi ljubavi. Na ovaj posljednji nain shvaa je Lk, koji mjesto savreni kae milosrdni: naa
ljubav (milosre) mora biti kao i Boja ljubav, bez truna egoizma, potpuno besplatna i bezuvjetna.
Ovaj Isusov zahtjev ne moe biti shvaen koliinski: ovjek je metafiziki nesposoban da
doe do stupnja boanske savrenosti. Isus zahtijeva da ovjek prihvati boanski stav pred stvarima.
Bog (Kraljevstvo) se ne zadovoljava pustim rijeima: hoe cijelog ovjeka, iako u okviru njegovih
ljudskih ogranienosti. Cijeli Govor na gori kree se u toj totalnosti: ovjek je pozvan da nadvisi
svoju vlastitu narav.
214


213
Tekstovi u A. Gonzalez Lamadrid, Los descubrimientos del Mar Muerto, Madrid 1973,
138140.
214
Oito je da ovaj postulat nadilazi ljudske snage. Oistiti srce do te toke da potivanje
dostojanstva blinjega nadvlada prirodne elje ve od njihovih prvih oitovanja, uiniti
nekodljivom sve do najmanjeg dijela mrnju u naim najtajnijim duevnim dispozicijama,
zaustaviti nasilje, da se ono uhvati u mreu slobode koju je isplela ljubav, tako da se ono svlada;
vratiti dobro za zlo, prijateljstvo za neprijateljstvo, sve to nadilazi same nae ljudske snage, i bilo bi
dobro da ne govorimo previe lako o tim stvarima. Bolje je da se ljudsko srce opire tim zahtjevima ili
da se zaustavi s bojazni i nadam pred milou, da govori o njima samo kao o naelima vieg morala,
koje je na snazi od Isusovih vremena. U stvari, to su pozivi koji hoe da rode nov ivot: R.
Guardini, Der Herr, 148149.

194

13) PROTIV HVASTANJA
(GOVOR: I, 2: Ope naelo)
Mt 6,1

Dosada je Govor na gori radio o novoj pravednosti kao premaivanju starog zakona; sada
poinje nastojati da se nadmai farizejska vjerska praksa. Usredotouje se na tri vrlo vana pobona
ina: milostinju, molitvu i post. Opreka je s licemjerima (Mt 6,2.5.16), to jest s pismoznancima i
farizejima (Mt 5,20); bolje reemo, s glavnom znaajkom farizejske duhovnosti, hvastavou i
licemjerjem.
Prije nego to pree na konkretne sluajeve, Isus izlae ope naelo, da se nova pravednost
ne smije vriti pred ljudima, da je ljudi vide ... Prema slijedeem kontekstu, pravednost su poboni
ini. Isus ustanovljuje, da se ovi ini ne smiju initi hvastavo, s popratnim inima koji svraaju
pozornost na sebe, s nakanom da ljudi zapaze te ine i pohvale nas zbog njih. U tom sluaju, ve
bismo primili plau od ljudi, ne bismo se mogli nadati nagradi (eshatolokoj) naeg nebeskog Oca.
Upada u oi paralelizam opreka ovog izriaja s Mt 5,16: Neka tako zasja vae svjetlo pred
ljudima, da vide vaa dobra djela te slave vaeg Oca koji je na nebesima. Stil je isti, ali izgleda da
postoji ovdje dvostruko protivurjeje. Meutim, to je protivurjeje samo prividno.
Kod Mt 5,16 naglaavaju se naa dobra djela kao dobri primjer pred drugim ljudima; izgubili
bi tu snagu, kad ih ljudi ne bi vidjeli. A ovdje se upravo kae da ljudi ne treba da ih vide ... Ali je
oito da su izvanjski poboni ini nuno vidljivi, jer su izvanjski. Prema tome, Isus ne zahtijeva da ih
sakrijemo, jer im osim toga priznaje i vrijednost dobrog primjera, nego zahtijeva istu nakanu:
izbjegavati hvalisanje i traenje ljudske slave.
U Mt 5,16 kae se da je svrha naih dobrih djela slava Boja. Bog je proslavljen svakom
dobrom stvarju. U svakoj dobroj stvari oituje se neto od slave Boje. ovjekov ivot mora se tako
ivjeti, da se po njemu svaki put vie oituje ta slava. Na naem mjestu, naprotiv, govori se o
nagradi, koju na sudnji dan moemo oekivati od naeg Oca za naa dobra djela... Ali ove dvije
pobude meusobno se ne iskljuuju, nego nadopunjuju. Slava Boja sja takoer u dobrostivoj i
milosnoj nagradi za naa dobra djela.
Misao ove glavne izreke, ponovljena kasnije u konkretnim primjerima, jest da ono to nije
autentino (hvastavost, kojom ovjek trai da ugodi sam sebi) treba da ustupi mjesto onom to je
autentino (skromnosti, kojom ovjek trai da ugodi jedino Bogu).

14) MILOSTINJA
(GOVOR: I, 2, a)
Mt 6,24

Licemjeri iz ovog i dvaju slijedeih ulomaka jesu pismoznanci i farizeji (usp. Mt 15,7;
22,18; 23,1345). Licemjerje je farizejski kvasac (Lk 12,1).
195

Prema S. Z. i prema rabinskoj duhovnosti, milostinja je jedno od najvanijih duhovnih djela.
Smatra se praktino svemoguom da se zaslue Boje milosti. S njom se sve moe postii. To je
nain da kupimo Boga i uinimo ga naim dunikom. Tu nastaje prvo krivotvorenje pri pobudi u
davanju milostinje: inimo je ne radi ovjeka u potrebi, nego radi nas, da tako zaduimo Boga prema
sebi... Ali postoji i druga pogibelj u davanju milostinje a to je zahvalnost onoga koji je primi i
pohvale onih koji to vide. Odatle ovo drugo, jo gore, krivotvorenje pri pobudi u davanju milostinje:
traiti njom pohvale ljudi. Odatle i postupanje da razni publicitetski sustavi prate dobrotvorne akcije,
s namjerom da se na prvu razinu javne pozornosti postavi onaj koji ih ini.
Isus, dakle, zahtijeva da se u tome izbjegava svaki publicitet, kojim netko eli dobiti pohvale
ljudi. Dati milostinju ne smije biti nikakva kazalina predstava. Oni koji bi tako postupali, ve bi bili
naplaeni ovdje na zemlji, tako da ne bi mogli oekivati nikakve Boje nagrade. Naprotiv, milostinju
treba initi tako da tvoja ljevica ne zna to ini tvoja desnica. Dvije stvari eli Isus naglasiti ovim
simpatinim i izvornim rijeima. U prvom redu, prema prethodnom kontekstu, izbjegavati hvalisanje
pred ljudima. A zatim izbjegavati hvalisanje i pred samim sobom, ne znati za sebe u uinjenoj stvari,
zaboraviti dobro koje inimo; izbjegavati samozadovoljstvo, to bi bio jo jedan nain da sami sebi
platimo ovdje na zemlji. Odavde treba tumaiti ono to Isus kae o milostinji uinjenoj u tajnosti.
Ne radi se o materijalnoj tajnosti. Ona je nekad nemogua. Osim toga, ne treba zaboraviti da i
milostinja ima svoju vrijednost dobrog primjera za druge (Mt 5,16). U svakom sluaju, materijalna
tajnovitost ne rjeava ovo pitanje. I kad bi jedini svjedok moje milostinje bio onaj koji ju je dobio,
samo njegova zahvalnost mogla bi biti dovoljna mom samozadovoljstvu. Pa i kad bi moje
dobrotvorno djelo ostalo potpuno bezimeno, ja bih se jo uvijek u svojoj unutranjosti mogao osjetiti
zadovoljenim zbog svoje velikodunosti i tako bi moja ljevica saznala to je uinila moja desnica ...
Kao i uvijek, Isus cilja na unutranjost. On eli da u toj stvari nae nakane budu apsolutno iste.
Iskljuivi predmet naih dobrotvornih akcija mara. biti na blinji u nevolji. Isus eli da izbjegavamo
sve to bi nas moglo postaviti na njegovo mjesto ... S ovako proienom nakanom, sasvim je
drugorazredno da li se milostinja ini javno ili bezimeno. istoa nakane odredit e i nain postupka
u svakom sluaju. S ovako proienom nakanom, nitko se ne vara: ljudi intuitivno znaju kada neko
dobrotvorno djelo treba uzeti kao dobar primjer, a kad ga treba smatrati odbojnim hvalisanjem.
Samo ta nakana vai pred Bogom. Premda je skrivena pred ljudima, Bog je vidi i znat e je
nagraditi.
Ovdje, i u slijedea dva primjera, i u mnogo drugih prilika, Isus govori o nagradi kao
izravnom motivu naeg moralnog djelovanja. Ne govori o njoj kao o neemu dunom, kao to su
radili farizeji. to dolazi od Boga ista je milost u odnosu na ljude. ovjek ne moe nita zasluiti
u tom smislu da bi mu Bog bio duan platiti, kao to se radniku plaa nadnica. Kad govori o nagradi,
Isus eli rei da e Bog posve sigurno nagraditi svako dobro djelo, i ono najmanje (usp. Mt 10,42);
ne zbog naih zasluga, nego zbog svoje beskrajne dobrote. Shvatljivo je da ova sigurnost nagrade
moe neizravno utjecati na na moralni ivot: kome bi se moglo prigovoriti, ako eli i oekuje dobro
samom sebi kao sigurnu posljedicu svog iskrenog sluenja Bogu?
196

15) MOLITVA
(GOVOR: I, 2, b)
Mt 6,58

Isus nam je ostavio mnogo lijepih nauka o molitvi, koje emo postepeno ispitivati, kako nam
se bude pruala prilika. Ovdje govori o temeljnom stavu bez kojeg molitva nije mogua, a to je
poniznost: iskrena elja da se stavimo u vezu s Bogom.
Istie se opreka s molitvom licemjera, ija je oznaka, kao u prethodnom primjeru, isticanje
samog sebe, hvalisavost, traenje ljudske slave.
Propisana molitva inila se triput dnevno, u stalne sate (9 prije podne, u podne, 3 poslije
podne), i mogla se obavljati u hramu, u sinagogi, na ulici, na svakom mjestu gdje bi se netko nalazio
u asu kad je trebalo moliti. Ta je okolnost pomagala tatini licemjera: ako je netko htio, mogao je,
predviajui propisani sat za molitvu, urediti sve stvari tako da se u taj as nae na nekom mjestu
gdje se skuplja puno svijeta pa da tako svrati molitvom pozornost na se ...
Kad Isus kae da vole moliti stojei, ne eli tim osuditi taj tjelesni stav kao takav, jer se
redovito molilo stojei, nego oholo nastojanje da se bude zapaen (ovjeka bolje vidimo kad stoji,
nego kad sjedi), to je mogue postii na tisue naina. Nije zao nijedan tjelesni stav u molitvi: zla je
elja za isticanjem samog sebe u bilo kojem od njih. Naravno, pohvale koje primaju od ljudi ve su
njihova plaa; ne mogu raunati s Bojom nagradom.
Nasuprot toj elji za ljudskom pohvalom, Isus zahtijeva najveu unutranju skrovitost.
Molitva je govor ljubavi, a ljubav spada u najintimniju oblast due. Molitva je uvijek, i kad je
zajednika, tajni razgovor nasamu s Bogom. im se bilo to umijea u tu intimnost, to ini da
molitva ne bude ono to jest.
Prema tome, kad Isus kae da se moramo moliti zatvoreni u nekom skrovitom prostoru u
kui, ne govori o materijalnom zatvaranju, nego o ovoj intimnoj istoi nakane u naoj vezi s
Bogom. Ono to je vano u molitvi (i to jami Boju nagradu) nije to da li je javna ili privatna, nego
ovaj ponizni osjeaj potrebe Boga i njegova prijateljstva.

16) POST
(GOVOR: I, 2, c)
Mt 6,1618

O postu smo ve prije govorili. Isus ovdje upozorava na duh kojim ga treba vriti. Postoji
savren paralelizam izmeu ovog i prethodna dva sluaja, tako da je smisao ovog ulomka posve
jasan.
Jo jednom, opreka je s teatralnou licemjera i njihovim isticanjem samoga sebe. Oni, kad
poste, rade sve mogue da se pojave u javnosti s iscrpljenim i tunim licima, da svijet moe tako
procijeniti visoki stupanj njihovog mrtvljenja i svetosti. Njihova namjera nije slaviti Boga pobonim
inom, nego pribaviti sebi pohvalu ljudi. Tako se posve gubi izvorni smisao posta, bol i kajanje za
nae grijehe, i prema tome, ponizna svijest da smo
197

grenici i da nam je potrebno Boje milosre. Farizej, naprotiv, i u postu je pun samoga sebe.
Nasuprot tome, Isus zahtijeva namirisati glavu i oprati lice pri postu, kao kad bi se ovjek
spremio za neki banket; treba uiniti sve mogue da nitko, pa niti mi sami, ne zapazi da postimo ...
Treba ponovno napomenuti, da se ne radi o materijalnim inima; usprkos ovom vanjskom
maskiranju, ja mogu u svojoj unutranjosti osjetiti zadovoljstvo zbog svoga posta i tako ga pretvoriti
u odvratnu stvar. Isus ponovno govori o savjesti, o potpunom proienju naih nakana. Vanjski je
izgled veselja pri postu metaforiki izraz unutranjosti nakane, koju ljudi ne mogu prepoznati. Ali
Bog je vidi i svojevremeno e je nagraditi. Iskljuivi predmet cijelog naeg duevnog ivota jest Bog,
bez ikakve egoistine primjese s nae strane: Bog daje nagradu za tu nakanu, a ne za sam poboni
in.
17) NE SUDITI
(GOVOR: II, 1)
Mt 7,15; Lk 6,3738. 4142

Ovdje poinje drugi dio Govora na gori, pobudnog i praktinog znaaja. Sadri niz opomena,
kojem na elu stoji velika mana osuivanja drugih.
Isus zabranjuje suditi blinjemu u smislu nepovoljnog, prezirnog, negativnog suda. Suditi
je isto to i osuditi. To je oito kod Lk, koji ovoj zabrani dodaje dva tumaenja. Prvo je ne
osuivati, da ne budemo osueni. Drugo je opratati, da nam se oprosti; oprotenje nuno ukljuuje
velikodunost u suenju.
Isus navodi i dva razloga za takvo ponaanje: jedan teolokog i jedan psiholoko-moralnog
znaaja.
Teoloki je razlog najvii eshatoloki sud Boji, koji nas sve eka. Kako mi budemo sudili
druge, tako e i Bog nas tada suditi; kako budemo mjerili drugima, tako e i Bog nama mjeriti... To
znai da e sud Boji o nama biti povoljan, ako je na sud o blinjemu povoljan. To je ono to Lk
eli naglasiti, kad tumai mjeru u r. 38. Mi trebamo dati drugima, da moemo biti sigurni da e i
Bog nama dati; a Bog e nam dati ne po mjerilu pravde, nego preobilno.
215
Ali upravo radi toga isto
je tako istina, da e i Bog nas osuditi, ako mi osudimo druge.
Isus time nauava da negativni sudovi o blinjemu zasluuju Boju kaznu, jer su nedozvoljeno
uplitanje u iskljuivo Boje podruje. Vano je ne pobrkati pojmove. ovjek mora imati neko
miljenje (u tom smislu, neki sud) o ljudima i dogaajima ili injenicama koje ga okruuju.
ovjek stvara to miljenje na temelju osobnog opaanja i nekih objektivnih kriterija. Upravo na
temelju tih objektivnih kriterija ovjek moe i osuditi ine koje zapaa; meutim, nikad nee moi
osuditi ovjeka koji ih ini, jer nikad nije u stanju otkriti posljednje pobude ljudskih ina i bezbroj
uvjeta koji su uplivali da se stvore te pobude. To moe uiniti samo Bog, koji sve zna. Stoga ovjek
koji zlo sudi blinjega, ne samo da sebi prisvaja Boje

215
Kad Isus govori o mjeri koja se baca u krilo, podsjea na obiaj da se vlastito odijelo
(tunika ili ogrta) skupi tako da slii vrei, gdje se onda moe sasuti ito.
198

svojstvo, nego nanosi i nepravdu blinjemu; a to je jo jedan razlog vie za Boju osudu.
Drugi razlog je psiholoko-moralne naravi. Opa je injenica, skoro prirodni nagon, da se
uporno obaziremo na tue nedostatke pa i one najmanje, i da ih nastojimo uveati do nevjerojatnosti.
To je neka vrsta samoobrane. Gledajui uporno na tue nedostatke, elimo nemati vremena da
promatramo sami sebe, upravo iz straha da ne bismo otkrili u sebi puno veih nedostataka. Na je
blinji lagodna prepreka koja nam smeta da doemo do vlastite kue. Meutim, i najmanji osjeaj za
potenje zahtijevao bi od nas da zaponemo s vlastitom savjeu.
Po tom istom nagonu uvijek smo spremni popraviti blinjega; to bi bila stvar vrlo pohvalna,
kad bi nam to bila uistinu nakana i kad bi se upotrijebila prava sredstva; sam Isus to od nas trai
govorei o bratskoj opomeni. Ali ovdje se ne radi o tako svetom pothvatu. Ovdje eljeti popraviti
blinjega isto je to i rei mu da je zao ili osuditi ga; a sve to da naa dobrota odskoi s veim sjajem
...
Isus naziva taj postupak licemjerjem. Postoji neka osnovna neiskrenost u takvom ponaanju.
Stvarnost je okrenuta naopake. Prekrivamo svoju zlou, a nazivamo to lijepim imenom...
Isus kae da moramo poeti popravljajui same sebe. Nai nedostaci (mane, grijesi...) nekad su
tako veliki (brvna), da nam ne doputaju objektivno procijeniti tue stvarnosti. To je neto kao
ukaljane ili zapraene naoale. Ne vidi se jasno. Treba najprije oistiti vlastitu savjest i onda e
vidjeti jasno, kae Isus. Onda tvoj pogled i vid nee vie biti iskrivljen: pred oima tvoje tako
oiene due, tvoj e se blinji pokazati kako ga Bog vidi...

18) NE OBEASTITI SVETE STVARI
(GOVOR: II, 2)
Mt 7,6

U S. Z., psa i svinju smatrali su najneistijim ivotinjama, simbolima prljavtine.
Jela koja su se prinosila u obrednim rtvama bila su posveena stvar, i nisu ih mogle jesti
osobe koje nisu pripadale svetitu (usp. Izl 29,33; Lev 22,10, itd.).
Jo se manje moe dopustiti, kae Isus, da se ono to je nama posveena stvar baci psima.
Bilo bi to isto kao kad bi netko bacio svoje biserje (smatrano u stara vremena kao najvea
dragocjenost) svinjama; ove bi ga pogazile skupa s drugom prljavtinom u kojoj se valjaju, i jo bi
mogle i napasti onoga koji ga baca videi da nije dobro za jelo ...
Na to se odnosi ovaj metaforiki govor?
Ako je Govor na gori uistinu povijesno mjesto ove izreke, posveena stvar i biserje
znaile bi ovaj posebni nauk izloen u Govoru, a psi i svinje bile bi osobe bez dobrih
dispozicija, osobe nesposobne da prime ovu poruku u cijeloj njezinoj istoi, osobe koje bi naprotiv
eljele iskriviti tu poruku i jo zamrziti one koji je navijetaju. Stvarno, Govor na gori sadri toliko
ludosti da e mnogima biti neprobavljiv; nije to obino jelo. Ali nita nas ne prijei, da shvatimo
ovu izreku i o navijetanju Evanelja uope.
199

Isus nam preporua pastoralnu razboritost pri evangelizaciji. Upozoruje nas protiv
nepripravljenosti, neosnovanog pouzdanja, nepromiljenosti, lakoumnosti, preuzetnosti... Danas
bismo rekli: o potrebi prouavanja sredine u kojoj djelujemo, da znamo to je najpotrebnije
navijetati u nekom odreenom asu (to je pree) i koji je najbolji nain da se to uini...

19) ZLATNO PRAVILO
(GOVOR: II, 3)
Mt 7,12; Lk 6,31

Sve, dakle, to elite da ljudi ine vama, inite i vi njima. To su Zakon i Proroci (Mt). Kod
Lk manjka spomen Zakona i Proroka.
Nije sigurno da li je ova izreka pripadala izvorno Govoru na gori i da li je izvorno bila upravo
na ovom mjestu. Pristajala bi puno bolje poslije ulomka o mjeri (Mt 7,2).
Ovo takozvano zlatno pravilo ljudskog ponaanja nije izvorno Isusovo; nalazimo ,ga u skoro
svim starim knjievnostima. Stari zavjet ga je sauvao u negativnom obliku: Nikad ne ini drugome
to bi tebi bilo mrsko da ti drugi ini (Tob 4,15). Isto tako u negativnom obliku ima ga glasoviti rabi
Hilel (iz Isusovog vremena): Ono to je tebi mrsko nemoj uiniti svom blinjem. To je cijeli zakon;
sve je drugo samo komentar. Isus ga donosi u pozitivnom obliku. Izvanbiblijske knjievnosti imaju
ga u oba oblika.
Sve nam to pokazuje da ovo pravilo nema uvijek istu vrijednost: zavisi od kulturnog i
religioznog konteksta u kojem je primijenjeno.
Njegova upotreba u nebiblijskim sredinama dokazuje, da ono vai i u naravnom i utilitarnom
moralu: ne initi zlo drugima, da nam ga drugi ne ,uine; initi dobro drugima, u nadi da e ga i oni
nama uiniti. Oito je da se kod Isusa ne radi o etikom utilitarizmu: kontekst Govora na gori
iziskuje bitno nadmasivanje takvog miljenja.
Isus isto tako nadvisuje shvaanje ovog pravila u S. Z. i u rabinskom moralu. Znamo da obje
ove duhovnosti skuuju pojam drugoga i blinjega, dok je on kod Isusa posve openit; obuhvaa
i neprijatelja. To je prvo nadvisivanje. A drugo se sastoji u pozitivnom obliku ovog pravila, koje tako
kae puno vie nego u negativnom obliku. Ovdje se ne slaemo s onim autorima koji dre da je
razlika meu ova dva oblika neosnovana suptilnost, jer ne postoji vele nikakva stvarna razlika
meu njima, budui da, u moralu, ne uiniti neto ve pretpostavlja uiniti neto, izraz je nekog
odreenog etikog stava, navodei kao primjere Mt 25,4144 i naroito Mk 3,4.
216
Sve zavisi od
toga to je ono to se ne uini. Ako se ne uini neto dobro i duno, to je grijeh propusta; to je upravo
sluaj navedenih primjera, i taj sluaj ne potpada pod zlatno pravilo u negativnom obliku. Ovdje se
radi o tome da se ne ini zlo (ono to ne elimo nama samima). Prema tome, u prvom sluaju, ne
initi stvarno pretpostavlja initi, ali initi zlo: na blinji se liava nekog dobra; ne dati hrane
gladnom ovjeku znai uiniti da trpi od gladi. U drugom sluaju, ne uiniti ne pretpostavlja stvarno
initi: na blinji se ne obogauje nikakvim dobrom, ostaje u istom poloaju; ne spaliti susjedu kuu
ne dodaje nita njegovom blagostanju.
Zlatno pravilo u negativnom obliku znai ne koditi blinjemu, ne initi mu nasilja i nepravde,
potivati ga u njegovom dostojanstvu. To je ve dosta.

216
Tako J. Schmid u svom komentaru na ovo mjesto Mt.
200

Ali Isus se ne zadovoljava samo tim. On eli pozitivno promicati dobro. Pokrenuti dobro.
Stvarati dobro. Ljubav je stvaralaka. Ne neki stacionarni moral, nego moral koji koraa naprijed. I
to initi dobro radi dobra; zato to je dobro svima kao i nama.
Ovo je tema ljubavi prema blinjemu. Isus je ve bio naznaio teoloki kriterij te ljubavi: samu
Boju ljubav (Mt 5,48; Lk 6,36). Ovaj uzor nije posve siguran, jer moe biti iskrivljen, ak
nesvojevoljno, naim subjektivnim tumaenjima. Isus ovdje nadodaje psiholoki kriterij: ljubav
prema samome sebi. Ovaj je uzor nepogreiv, jer se nikad ne varamo u onome to bi nam bilo drago
u nekom odreenom asu. Radi se samo o tome da prenesemo ovo na poloaj naeg blinjeg. U isto
vrijeme to je dokaz potenja: nikad se kao u takvim sluajevima ne moe tako dobro omjeriti stupanj
nae iskrenosti.
To su zakon i proroci, dodaje Isus: sve najpozitivnije misli koje sadri S. Z. o ljubavi prema
blinjemu mogu se saeti u ovom naelu.

20) LANI PROROCI
(GOVOR: II, 4)
Mt 7,1520; Lk 6,4344

Ovaj se ulomak nalazi kod Mt i Lk u kontekstu Govora na gori, ali je kod Lk skraen i s neto
drukijim smislom: nadovezuje se na r. 42 (slamka-brvno), slui mu kao razjanjenje, htijui vie-
manje rei, da zao ovjek ne moe dovesti do moralnog poboljanja drugih, jer ne moe dati ono to
nema niti moe imati...
Kod Mt naprotiv govor je o lanim prorocima i kako ih raspoznati.
Problem lanih proroka stari je biblijski problem, koji se povlai skoro od samih poetaka
izraelskog profetizma, a naroito od razdoblja monarhije, kad se lani proroci pojavljuju, nekad u
neoekivano velikom broju (usp. 1 Kr 22,6), kao prava nacionalna ustanova. Zovu se lani,
prvenstveno zato to tvrde da su Jahvini proroci i takvim se predstavljaju, a to nikako nisu; ali
takoer i stoga to govore lai (usip. 1 Kr 22,2223). Nebrojeni su biblijski osvrti na njih, osobito
kod pravih proroka (Amosa, Izaije, Jeremije, Ezekijela ...), tako da u Bibliji imamo upotpunjenu
sliku lanog proroka.
Isus spominje samo neke od njihovih znaajki, ali najvanije. U prvom redu: izvana se
predstavljaju kao ovce, a unutra su kao vukovi... Postoji temeljni raskorak izmeu vanjtine i
unutranjosti. Svijetu se predstavljaju na divan nain. Govore vrlo lijepo. Govorei, u stanju su
zavesti svaku neopreznu osobu, jer sve to govore ide za tim da se polaska mogunicima ili pukim
masama. Lani prorok ugaa javnom miljenju, propovijeda oportunistiki moral... Ali ispod te
zamamljive vanjtine krije se druga njegova znaajka: grabeljivost vuka. Sve to radi i nain
kako to radi ima posve odreenu svrhu: vlastitu linu korist. Egocentrizam.
Po njihovim plodovima vi ete ih prepoznati, napominje Isus. Govori o plodovima, jer e
zatim govoriti o vokama. Smisao je oit: ponaanje, ivot, osobno svjedoanstvo.
S. Z. prua nekoliko kriterija kako se moe razlikovati autentini od lanog profetizma. Meu
tim kriterijima (objektivna injenica boanskog poziva; ostvarenje nekog pretkazanog dogaaja;
potpuna vjernost tradicionalnoj
201

jahvistikoj vjeri) nastupa i kriterij ivotnog svjedoanstva.
217
Pravom proroku, rije Boja nije
samo rije koja se izgovara, nego i rije koja se proivljuje. ivot proroka i objava koju je primio
jedna je te ista stvar. Poruka se poistovjeuje s glasnikom.
Od svih biblijskih kriterija proroke autentinosti, Isus izabire ovaj kriterij ivota, zato to je
najuvjerljiviji za obinog ovjeka. Poruka je nekog proroka autentina, ako je on osobno provodi u
ivot; treba odbaciti kao lanog onog proroka, koji propovijeda jednu stvar a vri drugu.
218

Isus zasniva svoju tvrdnju na naravnoj oiglednosti, promatranoj pod ovim dvostrukim vidom:
neko stablo moe uroditi samo plodovima koji su svojstveni tom stablu; bilo bi besmisleno
oekivati da se mogu ubrati kruke na jabuci;
mlado, zdravo i dobro uzdrano stablo urodit e velikim i sonim plodovima, dok e kakvo
staro i bolesno stablo nuno uroditi rahitinim plodovima; bilo bi neprirodno kad bi se desilo
drukije.
Ovaj naravni zakon fizikog ivota moe se primijeniti i na duhovni ivot. Nitko ne moe dati
ono ega nema. Lani prorok nije usvojio u svom srcu boansku poruku, pa je zato ne moe provesti
u ivot; po neautentinosti ivota prepoznat e se kao lani prorok.
Drugom zgodom, Isus e upozoriti svoje uenike na pogibelj lanih proroka u budunosti (usp.
Mt 24,11.24). Crkva e iskusiti njihovu pogubnu prisutnost u vlastitim redovima (usp. Dj 13,6; 1 Iv
4,1 itd.). Ali izgleda, da se u ovom povijesnom asu Isusova aluzija odnosi konkretno na
pismoznance i farizeje, koje treba zamisliti kao stalne protivnike svih njegovih duhovnih stavova u
Govoru na gori. Znaajke lanog proroka, koje Isus iznosi na ovom mjestu, u skladu su sa svim onim
to u drugim zgodama predbacuje svojim neprijateljima: osnovna neiskrenost, koja dolazi od
nesklada izmeu vanjtine i unutranjosti; zamamni privid svetosti, pod kojim se skrivaju najgore
namjere; nepremostivi raskorak izmeu misli i ivota; egocentrino naprezanje da svrate pozornost
na same sebe, a sve pod lijepim izgovorom sluenja Bogu...
Eshatoloka prijetnja (svako stablo, ako ne raa dobrim plodom, sijee se i baca u vatru)
uzeta je doslovno iz Krstiteljeva propovijedanja (Mt 3,10; Lk 3,9); moda je evanelistov dodatak ali
je dosta obiajan i u Isusovoj apokalipsi, kako emo vidjeti. Laljivost eka strogi Boji sud (pasivni
oblik sijee se jest jedan od naina da se izbjegne spomenuti ime Boje).

217
Naravno, sve ove kriterije treba uzeti kao cjelinu; mogue je da pojedinano ne bi uvijek potpuno
zadovoljavali; usp. slijedeu biljeku.
218
Izgleda da ovo protiviurjei onome to Isus kae u Mt 23,3, gdje on odobrava kao valjano rabinsko
nauavanje, usprkos tome to njihov ivot nije u skladu s njime. Ali je oito da Isus odobrava to
nauavanje jedino ukoliko stvarno predstavlja Mojsijevu katedru, to jest tradicionalni nauk.
Dragim rijeima, poruka moe biti autentina a neautentian onaj koji je navijeta; u tom sluaju,
kriterij ivotnog svjedoanstva ne bi bio apsolutan; zato rekosmo, da se biblijski kriteriji o prorokoj
autentinosti moraju se uzeti kao cjelina (usp. prethodnu biljeku). Ali, ovdje kriterij apsolutno valjan
s obzirom na samog proroka: uvijek e biti istina da prorok koji ne ivi prema poruci koju navijeta
jest lani prorok. Ali treba znati da nekad i lani proroci mogu rei istinite stvari.
202

21) PRAVI UENICI
(GOVOR: II, 5)
Mt 7,2123; Lk 6,46

Ove Isusove izreke dobro se povezuju s prethodnim kontekstom, ali isto tako mogu dobro
posluiti kao uvod u slijedei ulomak.
Prethodno, Isus je govorio o lanim prorocima, koji se prepoznaju po svom ponaanju, to jest
po neslaganju izmeu ivota i nauke koju propovijedaju. Odatle se, oprekom, odreuje narav pravog
uenika: ne rijei, nego djela. Mjerilo po kojem se prepoznaje da li netko pripada Kraljevstvu jest
Izvravanje Oeve volje: pravi je uenik onaj koji usklauje svoj svakodnevni ivot s moralnim
Bojim zahtjevima.
219
Taj najvii zahtjev ne moe biti niim zamijenjen. Mnogi bi mogli pomisliti da
im izvanredne karizme koje su imali, kao to su prorotvo, egzorcizam, injenje udesa, s kojima su
moda uinili velike stvari u Isusovo ime, jame da su pravi uenici. Varaju se ako tako misle, jer sva
su ta djela uinjena ne njihovom zaslugom, nego Isusovom mou. Jedina njihova zasluga mogla bi
biti da su ivjeli po volji Bojoj. A ako toga nema, znai da nemaju onaj bitni elemenat, bez kojega i
najvea ljudska djela gube vjenu vrijednost pred Bogom: ljubav (1 Kor 13,2). U tom sluaju, na
zadnjem sudu,
220
najvii eshatoloki sudac, a to je sam Isus (kao i u Mt 25,3146; Iv 5,22.27), nee
ih priznati kao uenike, nego e ih ubrojiti meu one koji moraju biti udaljeni od njega, stoga to su
uinili zlo u svom ivotu (Ps 6,9).

22) KUCA SAGRAENA NA STIJENI
(GOVOR: ZAKLJUAK)
Mt 7,2427; Lk 6,4749

Govor na gori zavrava se isporedbom o tome kako da se upotrijebi Isusov nauk. Ovaj je
ulomak logino srodan s prethodnim, koji se moe smatrati kao njegov uvod. U prethodnom ulomku
radilo se o onima koji govore, a (ne) provode u djelo; ovdje se radi o onima koji sluaju, a (ne)
provode u djelo.
Kod Mt, elementi isporedbe odraavaju prilike palestinskog tla i klime. Kua na selu moe biti
sagraena na kamenitom ili na pjeskovitom zemljitu. Teke kie redovito idu skupa s olujama i
orkanskim vjetrovima. U takvim sluajevima, uska korita wadija brzo se napune vodom, bujica
navali s takvom silom da sravni sa zemljom svako zdanje koje nema dobrih temelja.
Kod Lk nema tih posebnih oznaka. Opreka je izmeu dubokog kopanja kojim se dolazi do
litice, da se na njoj postave temelji (u Palestini, litica je prekrivena samo tankim slojem zemlje), i
neke gradnje bez temelja, na samoj povrini. Ono to porui loe sagraenu kuu nije vie nenadana
bujica nekog wadija, nego rijeka koja se razlijeva (u Palestini se to ne dogaa).
Ove razlike znae dvije razliite predstave jedne te iste stvari, u skladu s kulturnim
pretpostavkama dvojice evanelista. Bila bi zloupotreba izvoditi iz

219
Kod Lk, mjesto Oeve volje, mora se vriti ono to zapovijeda Isus. I zahtjev je snanije
formuliran.
220
U onaj dan (r. 22) podsjea na Jahvin dan kod proroka, eshatoloki sud kazne i spasenja.
203

toga kojekakve zakljuke u svrhu tumaenja; radi se o isporedbi, ne o alegoriji.
Isus, dakle, kae da nije dovoljno samo sluati, poznavati, nauiti njegov nauk, nego da ga
treba provoditi u djelo, pretvoriti ga u ivot. Onaj koji tako postupa, slian je razboritom, pametnom,
pronicljivom, praktinom ovjeku, koji gradi svoju kuu na vrlo solidnim temeljima, tako da joj ni
najgora bujica ne moe nakoditi. Njegova se razboritost sastoji u tome da predvia sve najgore
eventualnosti za svoju kuu i poduzima sve potrebne mjere da ih predusretne, s nakanom da mu kua
traje dugo vremena i da ne troi uzalud napor i novac. Tako je razborit i onaj koji provodi u djelo
Isusov nauk: ne napree se uzalud da ga naui, ve gradi svoj ivot da bude vjeno vrijedan.
Tako je jasan i smisao ludosti kod oprenog ponaanja: improvizacija, povrnost, nedostatak
zdravog razuma, ludo gubljenje povoljnih prilika. Prvi pljusak odnese kuu; nita nisi zasluio kod
Boga, ako samo zna a ne ivi ...
Iz toga se zakljuuje, da je Govor na gori obvezatan. U opreci izmeu razboritog i nerazboritog
ovjeka odraava se povoljni i nepovoljni sud Boji. Radi toga, nemogue je ne vidjeti u ovom
ulomku prekriven nagovjetaj eshatoloke nagrade i kazne. Govor na gori zavrava se s posljednjim
sudom, kae J. Jeremias.
221

Ali, kako moe biti obvezatno neto to je utopian ideal, neto to se ne moe u potpunosti
ostvariti u ovom ivotu? Stvarno, Govor na gori jest boanska vizija stvarnosti, ono to je objektivno,
to bi trebalo biti, bez obzira na sadanju ovjekovu sposobnost, kao da ovjek nije izgubio raja.
Upravo stoga to Isus misli, da se poziv ovjeka sastoji u tome da ponovno osvaja izgubljeni raj,
obvezuje ga na ovaj ideal. Ali ono to obvezuje, nije savreno postignue ideala, nego ideal, to jest
njegov znaaj pravila, linije, puta. Savrenost e doi u eshatologiji, ali da se stigne do nje, ovo je
jedini put. Nema drugog puta. Ja sam put (Iv 14,6).

23) POVRATAK U KAFARNAUM
(SRPANJ G. 28)
(Mt 8,1); Lk 7,1

Iz mjesta gdje je izgovorio Govor na gori Isus se povratio u Kafarnaum. Prema Lk, uinio je to
izravno. Prema Mt, naprotiv, siavi s brda Isus je ozdravio nekog gubavca (8,24) i zatim uao u
Kafarnaum (8,5). Mi smo u svoje vrijeme vidjeli, da se ozdravljenje gubavca dogodilo u drugom
povijesnom asu. Prema tome, vjerojatnija je Lukina vijest, da se Isus poslije Govora vratio izravno u
Kafarnaum.
Znamo da su Isusovi sluatelji kad Govora bili ne mase, nego iri krug uenika.
Mt kae sada, da su Isusa, kad je saao s brda, slijedila velika mnotva naroda: vidi se da su
ga ove mase ekale blizu jezera.

221
Die Gleichnisse Jesu, navod prema panjolskom prijevodu, Estella 1974, 236.
204

24) STOTNIKOV SLUGA
(SRPANJ G. 28)
(Mt 8,513); Lk 7,210

Mt ima ovu zgodu u svojoj zbirci udesa (pogl. 89), ali je ona ovaj put, (za razliku od ostalih
ovdje skupljenih udesa), dobro postavljena na svoje povijesno mjesto: slae se s Lk, kad je stavlja
poslije Govora na gori, na povratku u Kafarnaum. Prema naoj kronologiji, nalazimo se u mjesecu
srpnju g. 28, to jest u prvim mjesecima javnog djelovanja. Svi se nee sloiti s tim datiranjem:
Isusove rijei u r. 10 Mt (r. 9 Lk) dokazivale bi da se ova zgoda nije dogodila u poetku njegovog
javnog djelovanja.
222
Meutim, ve u ovim prvim mjesecima Isus je stekao dovoljno iskustva u tom
pogledu, da je mogao ispareivati vjeru svojih sunarodnjaka i vjeru poganskog asnika ...
Ono to ova pripovijest prvenstveno eli istaknuti nije samo udo, nego upravo vjera ovog
stotnika, koja zasluuje takvu pohvalu. Radi toga, taj je ovjek predstavljen s nekoliko vrlo
simpatinih poteza: prijatelj je idovske zajednice u kojoj ivi, puno voli i cijeni svoga roba, paljiv
je i ponizan...
etvrto evanelje ima vrlo slino kazivanje, koje smo mi u svoje vrijeme ispitali (Iv 4,4654).
Danas se redovito dri da se radi o istom dogaaju, koji je bio izmijenjen u predaji. Postoji u
egzegezi neka vrsta manije svoenja na manje, kao da se u Isusovom ivotu nikad nisu mogle
dogoditi sline stvari, ili kao da kateheza nikako nije smjela sauvati sline uspomene iz Isusova
ivota. Vidjeli smo da ova hipoteza donosi vie potekoa od onih koje eli rijeiti. I oni koji nimalo
ne sumnjaju da je Isusovo kazivanje samo varijanta iste pripovijesti, moraju dopustiti, da je tako
duboko izmijenjena, da je nemogue sa sigurnou otkriti trag nekog zajednikog izvora.
223

Postoje razlike i meu dvjema sinoptikim kazivanjima. Glavna je razlika u tome to se kod Mt
stotnik osobno sastaje s Isusom i razgovara s njim, dok to kod Lk ini pomou dvaju izaslanstava.
Lukin oblik je sigurno izvorniji, jer osim toga sadri i nekoliko znaajnih pojedinosti, za koje je,
skupa s ovim ve spomenutim, teko pretpostaviti da ih je izmislila predaja na koju se evanelist
oslanja, dok ne bi bilo udno da je Mt izostavio one pojedinosti, koje mu nisu izgledale potrebne.
Kod nae parafraze drat emo se Lukinog oblika.
Glavna je linost neki stotnik, asnik koji u rimskoj vojnoj organizaciji zapovijeda odjelom od
stotinu ljudi. Budui da se nalazi na teritoriju Heroda Antipe, sigurno se ne radi o rimskom asniku,
nego o nekom asniku plaenike vojske samog Antipe. Kafarnaum je bio vrlo vaan graniarski
grad, i vojni odred u njemu posve je opravdan.
Iz konteksta se zakljuuje da je ovaj asnik bio poganin (ne idov), to nije udno, jer je Herod
uglavnom novaio svoje vojnike u oblinjim krajevima s poganskim iteljstvom.
Dakle, ovaj je asnik imao u kui roba, kojega je mnogo cijenio; ali toga asa bio je vrlo
bolestan, ve paraliziran i s tekim bolovima (Mt), blizu smrti (Lk). Stotnik je ve prije bio uo o
Isusu, i bio je siguran da on moe spasiti njegova roba. Kad je doznao da je opet u gradu, zamoli
nekoliko mjesnih prvaka (starjeina) da posreduju kod Isusa za njegov sluaj: mislio je da je
sasvim prirodno, da e Isus radije usliiti svoje sunarodnjake,

222
Tako J. Schmid u svom komentaru Mt.
223
Tako John L. McKenzie u svom komentaru Mt.
205

idove, iste vjere. Ovi dou do Isusa i ponu ga naveliko moliti da pomogne ovjeku: dobar je
ovjek, veliki prijatelj idova, toliko da im je i sinagogu podigao, ovu istu sinagogu u kojoj je i Isus
propovijedao subotom. Isus im obea da e otii i ozdraviti bolesnika (Mt), i odmah se zaputi skupa s
njima prema stotnikovoj kui (Lk). Kad su ve doli blizu, stotnik poalje drugo izaslanstvo svojih
prijatelja idova, da kau Isusu neka se ne trudi da doe u njegovu kuu. Ovaj ovjek je paljiv,
osjetljiv, fin ovjek: on zna to znai za idova ui u pogansku kuu ... A nadasve, to je ponizan
ovjek: on je obini nii vojni asnik, a pred njim je osoba koja uiva silan glas, tako da se on ne
smatra dostojnim ni da se osobno pokae pred njim. Osim toga. nije potrebno da se Isus uzalud trudi,
jer ono to moe uiniti prisutan, moe to uiniti i odsutan; on je posve siguran u to. I ini mu se to
vrlo logino, slino njegovoj vlastitoj situaciji. On je nii podloni asnik, ali ima pod svojom
komandom i odreeni broj vojnika. Dakle, kad on zapovjedi nekom od svojih vojnika (ili svom sluzi)
da neto uini, on to neizostavno uini. Dovoljna je samo njegova rije, koja uiva ustavni auktoritet.
Tako i Isus ima neosporni auktoritet nad bolestima: dovoljno je da rekne samo jednu rije, i ozdravit
e njegov sluga...
uvi to, Isus ostade udivljen i ree onima to su s njim ili (Mt), cijelom onom mnotvu koje
je iza njega ilo (Lk), da ni u Izraelu nije naao tako velike vjere kao kod ovog poganina; toliko
apsolutnog pouzdanja u njegovu suverenu mo. Isus smatra, da je ovo zgodna prilika da upozori (Mt)
na budui preokret ustaljenog reda: ulazak jednih, za koje bi rekli, da ne bi trebalo da budu unutra, a
iskljuenje drugih, koji bi, kako se inilo, imali neosporno pravo da budu unutra...
Eshatoloka se srea zamilja u obliku sveane gozbe,
224
kojoj predsjedaju veliki oci naroda:
Abraham, Izak i Jakov. Imaju pravo na gozbu jedino sinovi kraljevstva, to jest naravni batinici
obeanja danih ocima. Gozba se dri u vrlo rasvijetljenoj dvorani. Od nje su iskljueni svi pogani,
koji prema tome ostaju u tami, kojom je ovijeno sve to je izvan dvorane (vanjska tama). Tu e
provesti svoju vjenost u plau i krgutu zuba: u bijesu i oaju osuenika ..,
225

Da, onda e se dogoditi ono to nitko ne oekuje: sudjelovat e u vjenoj srei pogani sa svih
strana svijeta, zbog njihove vjere u Isusa; a bit e iskljueni oni koji tvrde da imaju pravo na nju,
zbog svoje nevjere ...
Iza toga, ne ulazei u kuu, Isus je ozdravio bolesnog slugu iz udaljenosti. Ozdravljenje je bilo
u tren, postignuto iskljuivo inom Isusove volje (Mt). Kad se izaslanici povratie kui, naoe
ovjeka zdrava (Lk).

25) USKRIENJE U NAINU
(SRPANJ G. 28)
Lk 7,1117

Mjesto gdje se dogaa ovo udo grad je zvani Nain. Lk obiava zvati gradom bilo kakvo
nastanjeno mjesto (usp. 4,43; 8,4; 9,5; 10,812). U Isusovo vrijeme, Nain je morao biti beznaajno
seoce, toliko beznaajno, da se

224
Za ovu sliku usp. takoer Mt 22, 214; Lk 14. 1524; Otk 19,9.
225
Nekoliko puta rabi Mt iste slike: vanjska tema, da oznai mjesto osuenika (22,13; 25,30); pla i
krgut zubi, da oznai muke i oaj osuenika (13,12.50; 22,13; 24,51; 25,30). krgutati zubima
klasini je izraz da se oznai bijes, io ga bezbonici osjeaju prema pravednima (Ps 35,16; 37,12;
112,10; Job 16,9).
206

nigdje vie ne spominje. Sigurno odgovara dananjem selu, koje nosi isto ime, na sjevernom
boku brda zvanog Mali Hermon, desetak kilometara jugoistono od Nazareta, s prekrasnim
pogledom na Ezdrelonsku dolinu, nasuprot Taboru. Blizu mjesta naeno je nekoliko grobova
iskopanih u stijeni, to prua sigurnost da je mjesto bilo nastanjeno u Isusovo vrijeme. U srednjem
vijeku sagraena je crkva na mjestu gdje se po predaji dogodilo udo. Na njezinim ruevinama,
franjevci su podigli kapelu u prolom stoljeu.
226

Nain se nalazi na junoj granici Galileje, oko pedeset kilometara daleko od Kafarnauma. Ako
je povijesni redoslijed Lk siguran, to bi znailo da je Isus, malo poslije Govora na gori, ostavio
Kafarnaum i dao se na dugu redovitu misiju po cijeloj Galileji. Lk e izvijestiti o njoj u 8,1 kao o
neemu to je ve dobilo definitivno organizirani oblik.
Lk je jedini evanelist koji nam govori o ovom udu, jednom od malobrojnih uskrienja
mrtvih, tako da je njegovo kazivanje u ovom evanelju jedini kriterij prema kojemu moemo odrediti
povijesno mjesto ovom dogaaju. Stoga smo ga stavili ovdje, a ne zbog evanelistove kronoloke
primjedbe (zatim, poslije toga), koja je posve neodreena. Osim toga, ovo se udo lijepo smjeta na
ovom mjestu. Obino se misli, da ga je Lk stavio ovdje da pripravi odgovor Krstitelju u r. 22 (mrtvi
ustaju). Ali to znai, u stvarnosti, da se prije toga odgovora dogodilo neko uskrienje. Budui da su
druga dva (Jairova ki i Lazar) oito kasniji, u ovom povijesnom asu dobro se smjeta ovo iz Naina.
I tako, u toj misiji po Galileji, Isus je doao do june granice pokrajine, u pratnji svojih uenika
i, kao to se obino deavalo tih prvih mjeseci, s velikim mnotvom naroda. Kad se sva ta skupina
pribliila vratima sela, iznosili su upravo mrtvaca na ukop. Najalosnija situacija to se mogla
zamisliti: s mrtvacem je nestajao jedini oslonac i jedina nada jadne majke, jer to joj je bio jedini sin a
ona udovica. U pogrebnoj povorci bilo je dosta svijeta (sudjelovati u sprovodu idovi su smatrali
jednim od velikih djela milosra), tako da se udo dogaa pred mnogobrojnom publikom. Isus
227

najprije svraa pozornost na majku i njezinu bol. Njegov prvi korak upravljen je k eni. Ne plai,
kae joj s prizvukom simpatije i njenosti, ali i dajui joj pouzdanje da nema zato plakati. Zatim
pristupi onima koji su nosili mrtvaca na nosiljci (nije bio u upotrebi mrtvaki koveg), i stavi ruku na
nosiljku da se nosioci zaustave. Kad se oni zaustavie, svi su prisutni napeto ekali to e se dogoditi.
Isus jednostavno zapovjedi mrtvacu da ustane. Mladi se odmah digne i pone govoriti... i najvei
skeptik morao bi priznati udo Isus ga onda dade njegovoj majci, kao to je uinio Ilija s oivjelim
sinom udovice iz Sarefte (1 Kr 17,23).

226
Srednjovjekovnu crkvu spominje Petar akon g. 1137. Ali ve g. 1335. kae fra
Jakov iz Verone da je sruena. U XVI. st. jo uvijek su se vidjele njezine ruevine
sravnjene sa zemljom (Fr. Bonifacije de Staphanis, g. 15521564). Franjevaka
kapela sagraena je g. 1881. Stanovnici Naina uivali su vrlo lo glas meu
kranima. Spomenuti fra Jakov iz Verone kae da vrlo zli Saraceni ive u onoj
zemlji. I fra Nikola od Poggibonsija (g. 1345) biljei, da ondje ive najgori
Saraceni koje je mogue nai u onoj zemlji, koji kao da bi htjeli pojesti druge. I
jedan francuski fratar XVII. st. kae za njih, da su divlji kao tigri (fra Eugen Roger,
g. 1664). Za sve ove podatke, tekstovi u Baldi, Enchiridion, br. 530541.
227
Lk zove ovdje Isusa Gospodinom (ho Kyrios), i to je uope njegov posebni
nain kojim ga oznauje (7,19; 10,1.39.41; 11,39; 12,42; 13,15; 17,56; 18,6; 19,8;
22,61; 24,34). U S. Z. ovaj se naslov (u grkom prijevodu LXX) davao Jahveu. U
drugim spisima N. Z. to je naslov proslavljenog Krista. Moda ta crkvena upotreba
imena nalazi svoj odjek kod Lk.
207

udo proizvodi dvostruki uinak na prisutne. U prvom redu, religiozni strah. Nema ovjeka
koji ga ne bi osjetio, videi kako se podie mrtvac! Zatim, svijest da ovdje djeluje mo Boja, ovjek
nije u stanju initi takve stvari, i ako ih ini, znak je da posjeduje Boju snagu. Svi su se osjeali
ponukanim da dadnu slavu Bogu i da se osjete sretnima, jer je sam Bog posjetio svoj narod u osobi
ovog velikog proroka koji se pojavio meu njima, proroka kakvog su oekivali u mesijanska
vremena; proroka na nain Ilije i Elizeja, neisporedivih velikana povijesti Izraela, jedinih koji su
uskrisivali mrtvace (1 Kr 17,1724; 2 Kr 4,1837).
Evanelist biljei da su se oduevljeni osvrti o Isusovoj osobi irili po cijeloj Palestini
(Judeji) i po svim okolnim krajevima.

26) KRSTITELJEVO POSLANSTVO
(SRPANJ G. 28)
(Mt 11,26); Lk 7,1823

Ivan Krstitelj baen je u tamnicu u svibnju g. 28, i poslije tog utamnienja Isus je poduzeo svoj
put u Galileju, da tamo zapone svoje dugo djelovanje.
Krstitelj je ve dva mjeseca u zatvoru. Ta dva mjeseca vrlo su plodna u Isusovom ivotu,
bogata djelovanjem, udesima, vanim naucima. Krstiteljev zatvor nije sasvim strog; mogu ga
posjeivati njegovi uenici; ustupak koji se moda duguje sujevjernom strahu, to ga je pred njim
osjeao Herod. Pri tim posjetima, uenici ga obavjetavaju o svim stvarima koje se odnose na Isusa
(Mt r. 2; Lk r. 18). Ali sve to u tamnici uje tako je opreno onome to je on oekivao od Mesije, da
poinje sumnjati. I da se oslobodi sumnje, alje dvojicu svojih uenika da upitaju Isusa, je li on
konano Mesija (onaj koji ima doi, mesijanski naslov u svim naim evaneljima), ili treba ekati
drugoga...
Ova Krstiteljeva sumnja oduvijek je sablanjavala mnoge. Nema razloga za to. Sumnja je
dobra, ako nije isto to i nijekanje ili odbijanje. Pretpostavlja elju da se bolje spozna neka stvar, da
se vidi jasnije. Shvatljiva je u Krstiteljevom sluaju. Tamnica je u stanju da unese pometnju i u
najjae karaktere. Njegovi su uenici ljubomorni zbog Isusovih uspjeha, i tko zna koliko su
netonosti i poluistina ispriali svom uitelju. Osim toga, tu je i objektivna stvarnost. Po njegovom
miljenju, Mesija bi morao biti eshatoloki osvetnik zla, Mesija koji je poloio sjekiru na korijen
stablima, koji isti svoje gumno i rastavlja penicu od pljeve (Mt 3,1012); ali nita se od svega
toga nije dogodilo, niti ima izgleda da e se dogoditi.
Istina je, da je on na Jordanu bio siguran da je Isus Mesija, ali stvari su se puno promijenile od
onog vremena: nisu se ispunila njegova oekivanja. Ali jo uvijek ima vremena, neka ve jednom
pone djelovati u tom smislu, i onda nitko vie nee sumnjati o njegovom mesijanskom znaaju.
Isus odgovara neizravno, upozorujui na djela kojima su svjedoci bili i Ivanovi uenici iz
njegova poslanstva. Vidi se da su oni neko vrijeme ostali skupa s Isusom, promatrajui sve to on
radi. U njihovoj prisutnosti, (u taj as, Lk r. 21), Isus je imao prilike da uini vie udesa. Ali kako
njegova djela uvijek idu skupa s evangelizacijom, Ivanovi su uenici mogli isto tako uti neke
njegove nauke (stvari koje ujete, Mt r. 4). Osim onoga to su osobno vidjeli i uli, sigurno su
imali izvjetaje i o mnogim drugim slinim
208

stvarima koje je on prije bio uinio. Eh pa dobro, neka idu i kau Krstitelju sve to su vidjeli i
uli i to su uli od drugih: da se ine sve vrste udesa, kojima se pomae ljudima u nevolji, i da se
navijeta vesela vijest siromasima; upravo onako kao to je navijetao prorok Izaija imajui na umu
mesijanska vremena (usp. Iz 29,1819; 35,56; 61,12). Ni sjekira ni oganj, nego milosre,
dobrota, ljubav ...
To je autentina slika Mesije, kakvu je Bog elio i navijestio i koju Isus vjerno ostvaruje u
svojoj osobi. Svi je nee moi prihvatiti. Ali blago onima koji je prihvate po vjeri, i tako se ne
sablazne zbog Isusa, to jest ne stvore potekoa svojoj vjeri unaprijed zamiljenom idejom koja ne
odgovara stvarnosti...
Da Krstiteljeva sumnja nije bila nijekanje, nego da je imala pozitivne namjere, dokazuju
slijedei Isusovi izrazi o njemu; uistinu, nita nije pretrpjelo njegovo visoko miljenje o velikom
zatoeniku.

27) ISUSOVA SVJEDOANSTVA O KRSTITELJU
(SRPANJ G. 28)
(Mt 11,719); Lk 7,2435; (Lk 16,16)

Ovaj mali odsjek sadri niz pohvalnih Isusovih osvrta na Krstitelja. Oba evanelista donose ga
poslije Ivanova izaslanstva. To je protutea. Postojalo je suparnitvo izmeu Ivanovih i Isusovih
sljedbenika. Stoga se ona Ivanova nesigurnost mogla loe tumaiti i baciti nepovoljnu sjenu na njega.
Isus eli otkloniti tu pogibelj. On je dobro razumio znaenje Ivanova posredovanja iz zatvora. On je
bolje nego itko poznavao i cijenio izvanrednu veliinu ovog ovjeka.
Kod Luke je odreeno povijesno mjesto ovog dogaaja: malo poslije Govora na gori. Ove se
pohvale mogu podijeliti na pet odjeljaka, koji nisu meu sobom napose dobro logino povezani; iz
toga bi se moglo slutiti da su neki od njih bili izreeni drugom zgodom a doneseni ovdje radi iste
teme (na primjer Mt 11,1213 nalazi se, iako drukije stilizirano, u drugom kontekstu kod Lk
16,16).
Isus govori ove komentare pred mnotvom naroda: stalo mu je do toga da svoje visoko
miljenje o Krstitelju ustvrdi pred cijelim svijetom. I ne ini to zato da bi mu ugodio i zadobio
njegovu milost, jer su njegovi izaslanici ve bili otputovali.
1) Mt 11,710; Lk 7,2427.
U ovom. ulomku Isus hvali jaki Krstiteljev karakter i njegov isto tako snaan stil ivota, a sve
to povezano s posve jedinstvenom ulogom koju je on imao u povijesti spasenja. Isus oivljuje
spomen na one dane prole jeseni na Jordanu, u kojima je i on sudjelovao skupa s mnogim koji su
sada ovdje njegovi sluatelji. Sluei se pitanjima, da postigne vie ivahnosti i interesa, ustanovljuje
ove tri injenice:
Tamo na Jordanu nisu vidjeli nekog slabia, koji se naklanja prema volji mogunika ili
prema nestalnim prohtjevima masa, kao to se pri najmanjem vjetru njiu trske jordanskih traka;
nego su mogli vidjeti ovjeka iskovanog od jednog komada, nepopustljivog u svojim zahtjevima,
koji je traio potpunu promjenu ivota, koji se nije bojao nazvati zmijskim porodima one koji su to
zasluivali...
209

Tamo nisu vidjeli mekuca, obuenog u sjajno odijelo, kakvi su oni koji raskono ive u
palaama velikaa, nego su vidjeli strogog asketa, isposnika, obuenog u odijelo koje odgovara
pustinji.
Mogli su vidjeti proroka, ovjeka koji navijeta narodu volju Boju, koji se ne osvre ni na
to drugo osim na volju Boju. Ali, nisu vidjeli obinog proroka, kao to su bili toliki drugi poznati iz
biblijske povijesti. On je vie nego prorok, on je prethodnik, oduvijek predvien da pripravi putove
Mesiji (Mal 3,1). Ova uloga prethodnika ini Krstitelja posve izuzetnom linou u razvoju Bojeg
plana.
2) Mt 11,11; Lk 7,28.
Isus razvija dalje ideju o izvanrednom Krstiteljevom dostojanstvu, kad kae o njemu, da je
najvei dosad roeni ovjek (roen od ene = ovjek). Ali ga u isto vrijeme relativira: najmanji
u Kraljevstvu nebeskom vei je nego on... U stvari, ne dira se u osobnu Knstiteljevu veliinu; ona je i
dalje izvan svake ljudske isporedbe. Ne uspostavlja se opreka izmeu dvije osobe, nego izmeu dvije
ekonomije spasenja: ekonomija Kraljevstva i ona prijanja. Ivan je bio prethodnik, pripravio je
putove Kraljevstvu, ali je ostao na vratima, nije uao; pripada prijanjem razdoblju; razdoblje
Kraljevstva je beskrajno vie.
3) Mt 11,1213; Lk 16,16.
Ovaj Isusov logion nema paralele kod Lk u ovom povijesnom kontekstu, ali ga Lk ima na
drugom mjestu (16,16), samo obrnutim redom, tako da Mt 11,12 odgovara Lk 16,16b i Mt 11,13
odgovara Lk 16,16a. Redoslijed Lk je loginiji i njegovi izrazi jasniji, tako da nam mogu pomoi da
razumijemo r. 12 Mt, izraen na tee razumljiv nain.
Isus eli rei slijedee: Stari Zavjet dolazi do Krstitelja, ukljuujui i njega; on zatvara jedno
razdoblje; ovaj smisao, koji i Krstitelja ukljuuje u S. Z., razabire se iz dviju prethodnih izreka (on je
samo prethodnik, doao je samo do vrata Kraljevstva). Od tog vremena poinje novo razdoblje:
razdoblje Isusovo i razdoblje Kraljevstva.
A prema Lk 16,16b, u Kraljevstvo se ulazi silom, to jest stalnim naporom, jer Kraljevstvo puno
iziskuje, trai velike rtve i velika odricanja; to su uska vrata, na koja se ne moe ui bez truda (usp.
Lk 13,24). Lukin tekst pretpostavlja ovu misao o naporu, ali je ne izraava izriito. Izgleda da je to
ono to Mt eli rei. Glagol koji on upotrebljava moe po sebi znaiti, da Kraljevstvo ini nasilje
ili da trpi nasilje. Ovdje je prisutno ovo drugo znaenje: Kraljevstvo trpi sve vrste zapreka, koje
oteavaju ulazak u njega; neke proizlaze iz samih Isusovih zahtjeva, a druge iz oporbe ljudi... Prema
tome, samo siloviti ga prisvajaju (Mt); to jest samo oni koji se trude da svladaju sve potekoe
(Lk), oni koji prihvaaju sva odricanja to ih Isus trai i bore se protiv svih snaga zla...

4) Mt 11,1415.
Kod Lk nema paralele.

Podsjea se na jo jedno Malahijino proroanstvo (3,2223), u kojem se odraavaju stare
idovske predaje o proroku Iliji, prema kojima on ne bi bio mrtav, nego bi se imao povratiti prije
nego, to doe Jahvin dan prije nego to se pojavi Kraljevstvo Boje. A budui je Kraljevstvo
ve tu, znai da se i Ilija povratio, samo to je to uinio u osobi Krstitelja, o kojem je ve prije
njegova roenja reeno da e doi s Ilijinim duhom i snagom (Lk 1,17). Isus autentino tumai
ovu staru predaju. Naravno, prihvatit e njegovo tumaenje samo ako elite vjerovati: nije to neto
oito, treba ga
210

vjerom prihvatiti. U svakom sluaju, isplati se paljivo pripaziti i potruditi se da se razumije
znaenje tih tvrdnja (tko ima ui, neka uje!).
5) Mt 11,1619; Lk 7,2935.
Lk je paralelan s Mt tek od r. 31.
Rr. 2930 nemaju paralele kod Mt. Govore o reakcijama na Krstiteljev pokret, to slui kao
uvod u slijedei ulomak (paralelan s Mt), u kojem se prave neki zakljuci i s obzirom na Isusa.
Meu Krstiteljevim sluateljima postoje dvije vrste ljudi i dvije vrste reakcija. Na jednoj strani,
jednostavni svijet i ak neki pojedinci koje su smatrali najveim grenicima (carinici): oni priznae
pravednost Boju (doslovno: opravdae Boga, ili dadoe pravo Bogu), to jest priznae da je
Ivanovo krtenje od Boga izabrano sredstvo za promjenu ivota i dadoe se krstiti. Na drugoj strani
su farizeji i rabini (zakonoznanci): oni prezree Boju volju, koja se oitovala u Krstiteljevom
djelovanju, i ne primie njegovog krtenja.
Vano je imati u vidu ovaj uvod, da se ispravno shvati ovaj narataj u slijedeem ulomku,
gdje on nastupa kao opi pojam. U stvari, ovaj narataj, na ovom mjestu, jesu pismoznanci, farizeji
i uope svi oni koji odbacuju Isusa.
Uzimajui u obzir dva iskustva, Ivanovo i svoje, Isus prikazuje stav ovih ljudi pomou
simpatine parabole, smisao koje se jasno razabire. Slika je vrlo realistina i iva, uzeta s javnog trga
kojeg bilo palestinskog mjesta. Prisutne su dvije skupine djece. Dole su na trg da se igraju, ali je
nastala neka razmirica meu njima. Jedna skupina predlae drugoj da se igraju svatova, ali se njihov
prijedlog odbija- Predlau im onda, da se igraju sprovoda, ali su opet odbijeni. Ni radosne ni alosne
igre.
Upravo to isto dogaa se ovdje u zemlji ovih zadnjih mjeseci. Doao je najprije Ivan Krstitelj,
strog ovjek, koji niti je jeo niti pio kao obian svijet, i uprkos tome odbacie ga, smatrajui ga
luakom (posjednutim). Poslije njega doao je Isus, koji nema nita od te asketske strogosti, koji
jede i pije kao i svi drugi, koji ide na gozbe, koji ne posti..., ali odbacie i njega, oznaujui ga kao
izjelicu i pijanicu i kao prijatelja vrlo sumnjivih osoba.
228

Dva razliita osobna stila. Dovoljno za sve ukuse. Nijedan se nije svidio.
Iza ovih dvaju osobnih stilova kriju se dva razliita religiozna stila. Ivan je stavljao naglasak na
pokoru, dok ga Isus stavlja na veselje (usp. Mt 9,15 i paral.) Dovoljno za sve ukuse. Ali nijedan se
nije svidio.
Iz svega toga jasno je da problem nije ni u poruci ni u navjestitelju, nego u zanimanju to ga
sluatelji imaju.
Ipak, nasuprot toj nevjeri, mnogi drugi su prepoznali u Krstiteljevim i Isusovim djelima
providnost Boju i njezino mudro upravljanje svijetom, tako da je tim djelima bila opravdana (dalo
joj se pravo) Boja mudrost (Mt). Oni koji tako postupaju jesu sinovi Mudrosti, dajui joj pravo
svojom vjerom (Lk).

228
Kranska je predaja sauvala vjerno i bez ikakvog straha ova vulgarna klevetnika miljenja o
Isusovom osobnom ponaanju; nema ovdje nikakve apologetske tendencije za uljepavanoem stvari;
dobar znak povijesne autentinosti.
211

28) GRENICA
(SRPANJ G. 28)
Lk 7,3650

Ova prekrasna epizoda iz Isusova ivota sauvana je jedino kod Luke, evanelista milosra i
opratanja. Crta koja se posebno istie u Isusovom portretu. Otkriva nam nekoliko znaajnih vidova
njegove osobe i njegove vizije ovjeka.
Stalno opiranje farizejskom formalizmu, koji je nesposoban ui u ovjekovu
unutranjost, koji iskljuivo prosuuje izvanjske ine, i koji, u skladu s tim, rasporeuje ljude u
nepromjenjive kategorije, ne doputajui nikakve mogue evolucije prema dobru.
Njegovo dosljedno dranje prema pokajanim grenicima: ne samo da ne bjei od njih iz
straha od javnog miljenja, nego ih naprotiv razumije u njihovom bolnom stanju i nastoji podijeliti s
njima teinu osude sa strane licemjernih savjesti.
Njegov jasni pojam o pratanju i milosru Bojem, koje sam on sprovodi u svijetu:
bezgranino milosre, koje oprata i u sluajevima gdje mi nikad ne bismo oprostili.
Uz ovo kazivanje nema nikakve kronoloke naznake. Stavljamo ga u ovaj povijesni as jedino
radi redoslijeda to ga zauzima u Lk evanelju. Osim toga, ne vidimo u koji bi drugi kontekst bolje
pristajalo. Slika je sasvim galilejska: Isus koji ide na gozbe i u drutvu grenika ...
Nalazimo se, dakle, u prvim mjesecima javnog djelovanja, u nekom neimenovanom
galilejskom gradu. Uz rije grad rabi se lan (r. 37), ali to ne znai da se radi o Jeruzalemu,
idovskom gradu u najpunijem smislu rijei, nego jednostavno o gradu u kojem se razvijaju
dogaaji.
Stvar se dogaa u kui nekog farizeja po imenu imuna, koji je pozvao Isusa na gozbu (glagol
poloi se, r.36, po rimskom obiaju, oznauje sveanu gozbu a ne obian objed). Ne nazire se
jasno motiv ovog poziva, iz konteksta se jasno vidi da se nije radilo o iskrenom prijateljstvu; moda
je to bila posljedica ugodnog utiska, to ga je farizej dobio za vrijeme propovijedi ovog novog
uitelja;
229
a moda ga u isto vrijeme eli promatrati izbliza, da tako moe osobno provjeriti neke
stvari koje se o njemu priaju ...
Dok se Isus nalazi za stolom, u dvoranu ulazi neka ena, poznata u gradu kao grenica. Ovu
rije treba shvatiti u njezinom najelementarnijem smislu: raskid s Bogom, konkretiziran u
nemoralnom ivotu ili profesiji. Bez sumnje, prostitutka visoke klase.
Njezin nenadani ulazak u dvoranu i sve to. zatim radi bez ikakvog uvoda neto je posve
neoekivano, ako se ne pretpostavi da se prethodno dogodilo neto to se ne spominje u evanelju:
susret izmeu Isusa i ove ene, kojom je zgodom on njoj oprostio grijehe. Mora da je ostala puna
zahvalnosti, koju tom zgodom iz nekog razloga nije mogla izraziti. Sad je doznala da je Isus u
imumovoj kui, pa je dola ovamo da izvri ono to smatra dunou obraenog srca.
ena je donijela sa sobom alabastar pomasti, to jest bocu koja je sadravala parfem.
Alabastar ne oznaava nuno taj posebni materijal, nego


229
Budui da se smatralo zaslunim pozvati na objed subotom uitelje na prolazu, posebno ako su
propovijedali u sinagogi (usp. na pr. Mk 1,29-31), moemo iz svega toga zakljuiti: ovom
dogaaju vjerojatno prethodi neko Isusovo propovijedanje, kaje je ostavilo dubok utisak na sve, na
gostoprimca, na uzvanike i takoer na gosta-uljeza, enu: J. Jeremias, Die Gleichnisse, 156.
212

moe znaiti kakvu bilo bocu za parfeme, pa i one od stakla. Pomast je sigurno jako
namirisano ulje, s kojim se moglo pomazati glavu ili druge dijelove tijela. U vruoj istonjakoj
klimi i u sobi zasienoj kuhinjskim vonjevima, malo parfema prima se sa zahvalnou kao znak fine
panje. Kad sam bio u Jeruzalemu, otiao bih nekad u posjet jednoj arapskoj obitelji: svaki put su me
ponudili kolonjskom vodom.
Budui da je Isus naslonjen za stolom, ena dolazi iza njega ali uz njegove noge, i sva se
predaje izrazima njenosti, koji provaljuju kao oluja u mirno ozraje objeda. Ona izraava svoje
osjeaje (ovamo je dola ve pokajana, primivi opirotenje i ispunjena zahvalnou) na jedini nain
kako je dosada nauila u svojoj profesiji (i to upravo izaziva farizejevo negodovanje):
pla kojega ne moe suzdrati;
tako obilne suze, da s njima pere Isusove noge;
svojom dugom i gustom kosom, u kojoj su se ranije utapale strasti, otire vlastite suze i
Uiteljeve noge;
posipa mu noge poljupcima, pretvarajui tako u djelo svoju zahvalnost;
mae mu noge mirisnim uljem svoga alabastra.
Farizej se sablanjava. Ozbiljno sumnja da li je Isus prorok. On je pukog miljenja da je
prorok ovjek koji sve zna, kojemu se nita ne moe sakriti, koji odgoneta sve stvari. Ovaj ne
odgoneta nita. Jer, kad bi on znao kakva je ova ena, ne bi sve to dopustio. Ona je neista, a
uitelj koji potuje samog sebe, nikad ne bi dopustio da ga se dotakne, a najmanje s ovim ljubavnim
gestima prostitutke.
Meutim farizej se varao, jer je Isus odgonetavao vrlo dobro. Dvostruko preziranje: s jedne
strane zna to farizej u sebi misli; s druge strane, procjenjuje autentinu vrijednost ovih eninih
gesta. To su izrazi duboke raskajane ljubavi: rijeka osjeaja, koja se pretae u djelo na nain
svojstven bivoj prostitutki.
Isus onda, sluei se vrlo jednostavnom parabolom, pokazuje farizeju imunu kako je bijedna,
nepravedna i okrutna njegova osuda, u opreci s boanskim oprotenjem bez pridraja, koje je
razmjerno naoj ljubavi.
230

Kako se vidi, prizor je zasien ozrajem kajanja, zahvalnosti i oprotenja. Vie nego parfem,
svraaju pozornost enine suze. Upravo zbog tih suza upotrebljava se parfem i niu izrazi ljubavi.
ena radi sve ovo posve spontano, po nekom nesuzdrivom nagonu. Ne stidi se svog postupka,
jer zna da je potpuno ist. Ne misli na to (ovog asa ne bi to bila u stanju), to bi drugi mogli misliti o
svemu tome; nje se ne tie to bi mogao misliti neki farizej. Uostalom, samo farizej moe se
sablazniti radi poljupca datog javno, kad je taj poljubac, za odreenu osobu i u odreenom asu,
jedini nain kojim moe izraziti drugu vrstu ljubavi, koja je najednom silno izbila u njezinoj dui...
I Isusove reakcije u vezi su s ovim istim ozrajem. On prihvaa grenicu. Razumio je njezinu
novu duu, koja se izraava svojom prijanjom

230
Tumai redovito istiu nesklad koji postoji izmeu parabole o dvojici dunika (,rr. 4142 i 47b) i
njezine praktine primjene (r, 47a). Po tekstu, parabola nauava da je protenje uzrok ljubavi, dok bi
ono u primjeni bilo njezin uinak. Vee oprotenje raa veom ljubavlju (parabola); vea ljubav raa
veim oprotenjem (primjena). Ali u stvari taj nesklad ne postoji. U paraboli manjka zakljuak, koji
nije izreen, ali koji se nuno podrazumijeva: ako veem oprotenju odgovara vea ljubav, to u
stvarnosti znai, da gdje je postojala velika ljubav, posto jl i veliko oprotenje. Na tom neizreenom,
ali nunom zakljuku osniva se praktina primljena parabole (r. 47a).
213

materijalnou. Prihvaa je posve prirodno, bez bunih apologija, skoro s nekom zahvalnou.
Ne odstupa pred drutvenim pritiskom. Dijeli s njom farizejevo odbijanje. Kao to je na kriu
podijelio nae patnje.
Oprotenje koje Isus spominje, oprotenje je koje sam on daje; tako su ga razumjeli svi
prisutni, odatle sablazan i protest nekih od njih. Nije udno: prije malo vremena, vodila se ozbiljna
rasprava o tom predmetu izmeu Isusa i farizeja (Mt 9,28 i paral.).
Tekst ne biljei Isusovu reakciju na taj protest. On se ograniava na to da otpusti enu, sa
zahtjevom da se ne vrati na svoj prijanji greni ivot: oprotenje uvijek zavisi od stvarne promjene
ivota.
ooo

Ovdje se neizbjeno moramo dotaknuti starog egzegetskog problema, to ga tumai uvijek
iznova postavljaju: pitanja IDENTIFIKACIJE ove grenice s Marijom iz Magdale i s Marijom iz
Betanije, Lazarovom sestrom. Po toj identifikaciji, mjesto tri, imali bismo samo jednu enu.
Mnogo se je pisalo o tom problemu; ja ovdje spominjem samo najnunije.
Openito reeno, egzegetska predaja nije jednoduna. Grka se Crkva uvijek protivila
identifikaciji. Naprotiv, u latinskoj Crkvi teza o poistovjetovanju moe se smatrati opim
miljenjem, ali tek od pape Grgura Velikog (590604) pa sve donedavno. U zadnje vrijeme,
egzegete sve vie zabacuju to miljenje (pri koncu ove biljeke vidjet emo jednu skoranju
iznimku), ali tako ne ine i oni koji piu o Isusovom ivotu za iroku publiku.
1) Da vidimo najprije identifikaciju ove Lukine grenice s Marijom Magdalenom.
Jedan od razloga koji se navode u prilog ovoj tezi jest auktoritet latinske predaje od etrnaest
stoljea. Predaje koju pojaava liturgija Rimske crkve.
Stvarno, prije posljednje liturgijske reforme, u misi na dan Marije Magdalene (22. srpnja)
postoji dvostruka identifikacija. Magdalena je poistovjetovana s Lukinom grenicom ve po naslovu
pokornice; misno evanelje toga dana bilo je ovo Lk 7,3650; u molitvi Secreta ciljalo se na
dar njezinog prinosa mirisavog ulja. Ova zadnja pojedinost moe se odnositi i na Mariju, Lazarovu
sestru, s kojom je grenica izriito identificirana u prvoj molitvi mise.
Nema sumnje, da su liturgijski tekstovi, i na njima zasnovane puke propovijedi, bili glavni
imbenici, koji su utvrdili puko miljenje o Magdaleni kao raskajanoj grenici. Stvarno, to je jo
uvijek slika koju puk openito ima o njoj; i ne samo puk, nego i neki koji su proli neto biblijskih
studija po sjemenitima.
A najzanimljivije je da to miljenje ponavljaju jo uvijek i neki veliki pisci, ali koji ne piu
pravu biblijsku egzegezu, nego vie pobudnu duhovnu literaturu.
231


231
Tako na pr. Francois Mauriac (Vie de Jesus, pogl. XII), koji iskoritava ovu Magdaleninu sliku, da
napie nekoliko nezaboravnih stranica o bludnosti i sedam glavnih grijeha (ali sve je to mogao
napisati mislei na Lukinu grenicu, ne upliui Magdalenu u tu stvar). Autor je neodluan u pitanju
da li je Marija iz Betanije ova ista grenica (pogl. XIII). Naprotiv, dvostruku identifikaciju zastupa
Fulton J. Sheen u svom popularnom djelu o Isusovom ivota. Moj nezaboravni O. Baldi, s kojim sam
proivio nekoliko lijepih godina u naem Franjevakom biblijskom institutu u Jeruzalemu, u svojoj
poznatoj i ovdje vie puta navedenoj Guida di Terra Santa identificira Mariju Magdalenu s
grenicom (ste: 399401), ali ne ini to s Marijom, Lazarovom sestrom (str. 134137).
214

Dokaz iz predaje nije u ovom sluaju valjan. Latinska predaja (koja se uostalom formira tek od
VI. st.) nije cijela crkvena predaja. Nadasve znamo kako se stvaraju predaje u tumaenju nekog
biblijskog teksta: prepisujui jednostavno miljenja prethodnih autora, bez ikakvog kritinog ispita.
Takve predaje imaju neznatnu znanstvenu vrijednost.
Isto tako vrlo relativnu znanstvenu vrijednost ima u ovom sluaju liturgija, ukoliko je izravni
plod mehanike predaje. Nova misa Marije Magdalene (takoer 22. srpnja) izgleda da ima u vidu
zakljuke moderne egzegeze: nestalo je svakog traga poistovjetovanja s grenicom i s Marijom iz
Betanije; svi tekstovi upuuju na njezinu ulogu u jutru Uskrsnua...
Postoji i jedan unutranji razlog (bez sumnje, glavni), koji je doveo do identifikacije Marije
Magdalene s Lukinom grenicom: sedam zlih duhova od kojih je bila izlijeena ... Zli duh
napominje ideju zloe i grijeha. Osoba toliko demonizirana, mislilo se, morala je biti velika grenica.
Tako je asocijacija izmeu zlog duha i grijeha dovela do asocijacije izmeu Magdalene i grenice,
tako karakteristino ocrtane u Lukinom evanelju.
Ali ne postoji nuna veza izmeu posjednua i grijeha: po sebi, neka posjednuta osoba nije
nuno i grena. U povijesti posjednua nailazimo esto na osobe koje su prethodno ivjele redovitim
vjerskim ivotom, nekad i na djecu ...
Osim toga, posjednuti o kojima je govor u evaneljima, nikada to nisu u duhovnom ili
alegorinom smislu grenika; uvijek se radi o stvarnim i fizikim pojavama.
Treba takoer drati u vidu ovu literarnu injenicu: poslije prizora o grenici, tako ivog i
detaljnog, Lk neposredno govori (8,13) o enama koje su pratile Isusa, meu kojima se nalazi i
Marija Magdalena, iz koje je bilo izalo sedam zlih duhova... To znai da je pisac predstavlja kao
posve novu osobu, o kojoj ranije nije govorio. U pretpostavci da su ove dvije osobe jedna te ista,
ovakav postupak ne bi kod paljivog autora bio razumljiv.
Moglo bi se predbaciti da je Lk naao dva nezavisna dokumenta i da ih je jednostavno iznio u
svom evanelju, ne brinui se za pitanje o identitetu ovih dviju osoba... Ali Luka nije bio mehaniki
prepisiva, nego pravi autor djela. A osim toga, poznat je kao dobar povjesniar, koji je pomno
ispitao sve od poetka (Lk 1,3). Ako predstavlja ove dvije osobe kao razliite, ini to jer je ispitao
podatke svojih dokumenata; mi danas ne moemo tvrditi da znamo vie nego on o evaneoskoj
povijesti.
2) Da vidimo sada identifikaciju Lukine grenice s Marijom iz Betanije, koja se temelji na
prizoru u kojem glavnu ulogu igra Lazarova sestra i koju nam donose tri evanelista: Mt 26,613;
Mk 14,39; Iv 12,111.
Ovu emo pripovijest analizirati u svoje vrijeme. Ako je i samo povrno proitamo, otkrit emo
zajednikih toaka s kazivanjem o grenici, ali i pojedinosti koje se toliko razilaze, da nikako ne
dozvoljavaju identifikaciju tih dviju osoba.
a) U oba sluaja, ovjek koji poziva Isusa u svoju kuu zove se imun.
Meutim, radi se o dvjema razliitim osobama. U sluaju grenice, radi se o nekom farizeju, sa
svim znaajkama njegove skupine. U drugom sluaju, ne kae se nita o toj stvari. ovjek ima
prezime; poznat je i potovan. Stavovi njih dvojice isto tako nisu jednaki. Prvi je u sebi neprijateljski
raspoloen od samog poetka: premda ga je pozvao u svoju kuu, ne pokazuje mu nikakvog
izvanjskog izraza gostoprimstva (na Istoku, to je propust tako teak, da mu ga i sam Isus predbacuje),
osuuje ga i ne mislei da bi se stvar mogla drukije razumjeti, svrstava ga u kategoriju grenika... O
215

drugom se ne kae nita od svega toga, i teko je zamisliti da bi se u ovoj okolnosti preutjela
neka neprijateljska reakcija, kad je takva reakcija sa strane apostola zabiljeena s puno pojedinosti.
Uostalom, to da oba ovjeka imaju isto ime, ne znai nita. imun je vrlo uobiajeno idovsko
ime; u samoj maloj skupini Dvanaestorice, dvojica su se tako zvala.
b)U oba sluaja, ena igra prvu ulogu.
Ali ove dvije ene imaju posve razliite oznake.
Prva je izriito nazvana grenicom, prostitutkom, poznatom u mjestu. Ona je uljez na gozbi.
Vlasnik je kue uasnut njezinom prisutnou. Anonimna je.
Nita od toga nema u prizoru s Marijom iz Betanije. Ona je pozvana kao i drugi, potovan je
lan asne obitelji. Njezin gest izaziva lakomost, ali se ne odbacuje njezina osoba. Osim toga, o njoj
imamo dosta vijesti u evaneljima. Nema tu nita to bi makar izdaleka podsjealo na neku
prostitutku. Sasvim protivno. To je tiha djevojka, njena, kontemplativna, usredsreena, sva u
unutarnjoj intimnosti koju privlai vie duhovna ljepota nego senzualnost, koja snano ljubi. Ja je
zamiljam kao jednu od onih ena s velikim i malo zasjenjenim oima, koje se priljube i osjeaju
beskrajnu sreu samo u tome da mogu biti blizu i gledati, bez rijei, saopujui se duom. Naglaeno
afektivni karakter. Bez sumnje, Isus je za nju znaio neisporedivu duhovnu privlanost (usp. Lk
10,39). Odatle duboko prianjanje i ljubav, koju Isus uzvraa (usp. Iv 11,5). Njezin zanos za Isusa
skoro je djetinjast, mjeavina ljubavi i potovanja. Njezin gest u ovom prizoru izraava sve to.
c) U oba sluaja, ena mae Isusove noge mirisnim uljem. Meutim, kazivanja su dosta
razliita.
U prvom redu, to se tie kompozicije.
Marija iz Betanije mae Isusove noge i otire ih svojom kosom. To je jedino to ona radi
(prema Iv; osim to mu mae glavu, prema Mt i Mk). Sve to Marija radi, usredotouje se u tom
inu.
Kod grenice, naprotiv, mazanje nogu zadnji je gest u nizu drugih. I nije ih tada otrla svojom
kosom. Jer ona je poela sa suzama. Pla je bio tako jak, toliko je suza lila, da je njima prala Isusove
noge; i kako ih je prala, tako ih je otirala svojom kosom. Onda ih je posipala poljupcima. Najposlije
ih je namirisala: to je tankoutan higijenski gest, vrlo prirodan kod ene ove vrste. I poslije toga, nije
ih vie otirala kosom.
Odatle velika razlika u znaenju ovih dvaju prizora.
Grenica je sva predana pokajanju i zahvalnosti. Ovdje prvenstveno govore suze i poljupci.
Pomazanje je skoro sporedni elemenat, vie praktinog znaaja, premda motiviran istim unutarnjim
raspoloenjem.
Kod Marije iz Betanije, naprotiv, sva je vrijednost ina u pomazanju. To je balzamiranje lea.
Unaprijed se vri ono to e biti uinjeno s Isusovim mrtvim tijelom slijedeeg petka naveer... Ne
kaemo da ona misli izriito na to, ali blizina dogaaja, prijetee ozraje u Jeruzalemu i zle glasine
uplivaju da ona pojaa svoju njenost.
d) U oba sluaja, ima negativnih reakcija. Ali i ovdje stvari izgledaju vrlo razliito.
U sluaju grenice, protest je unutranji, dolazi od farizeja imuna i odnosi se na moralno
stanje osobe o kojoj je govor.
U drugom sluaju, protest dolazi od nekih apostola (od Jude), izraen je na vanjski nain i u
vezi je s materijalnom vrijednou samoga gesta.
216

Osim svega reenog, treba uzeti u obzir i okolnosti vremena i mjesta.
Prizor sa grenicom dogaa se u poetku galilejskog djelovanja; prizor u Betaniji, skoro uoi
Isusove smrti.
Zgoda sa grenicom dogaa se u nekom neimenovanom mjestu sjeverne pokrajine; druga
zgoda jest u Betaniji, blizu Jeruzalema.
Zakljuak: nije mogue poistovjetovati galilejsku grenicu s Marijom, Lazarovom sestrom.
Zbog toga, jo manje je mogue poistovjetovati Mariju Magdalenu s Marijom iz Betanije. Jedna je
sa sjevera, iz Magdale; druga je s juga, iz Betanije. Jedna stalno prati Isusa od poetka galilejskog
djelovanja; druga se pojavljuje u njegovom ivotu kasnije i od zgode do zgode.
Ovo je pitanje ponovno pokrenuto u jednom skoranjem vrlo vanom djelu,
232
polazei od
literarne kritike etvrtog evanelja. Kratko reeno, u prvobitnom kazivanju o pomazanju u Betaniji,
Marija je ispadala kao razliita osoba od Lukine grenice, ali u sadanjoj redakciji ona je
identificirana s njom. Taj je posao djelo treeg redaktora Iv, koji je pomou dodataka i modifikacija
umjetno identificirao ove dvije osobe, pod uplivom same Lukine predaje, gdje se preutno
istovjetaju ove dvije ene: jer ako Lk nema kazivanja o pomazanju u Betaniji, to je stoga to je
smatrao da je ve ispripovjedio taj dogaaj u 7,3650 ,
233

Dokazi za ovu hipotezu slabo uvjeravaju.
To o Lukinoj predaji, koja bi utnjom poistovjetovala ove dvije ene, pretpostavlja neto
to se ne moe dokazati i to je nevjerojatno. Presmjelo je zamisliti, da su autori ili redaktori naih
evanelja bili toliko tupi. To to Lk ne govori o pomazanju u Betaniji, treba pripisati drugim
razlozima, koje mi ne poznajemo; moda zbog velike slinosti u nekim pojedinostima ovih dviju
pripovijesti.
U svakom sluaju, i ova teorija o postanku etvrtog evanelja (etiri etape, etiri redakcije),
u ovom posebnom sluaju, radije nas utvruje u miljenju, da je u stvarnosti nemogue identificirati
ove dvije osobe. Stvarno, ova teorija zastupa da su one izvorno izlazile razliite, i da je identifikacija
uinjena poslije, kasnijim zahvatom, ali tako prozirnim, da mu nije teko pronai tragove ...
Puno drukije rezultate pruila bi literarna kritika s obzirom na Mariju iz Betanije i Mariju
Magdalenu. Njih dvije, premda na prvi pogled izgleda da se manje mogu poistovjetiti, bile bi stvarno
jedna te ista osoba, u primitivnom tekstu i u kasnijoj redakciji Iv. Polazi se od ukazanja uskrslog
Isusa Mariji Magdaleni (Iv 20, 1118). Prema tezi ovih autora, na razini prve redakcije evanelja,
ena kojoj se Isus ukazuje zove se jednostavno Marija (r. 11), i bila bi to Lazarova sestra (Iv 11, 1 i
si.), koja je poslije uskrienja svog brata pomazala Isusa u Betaniji (Iv 12,3). Ali na razini treeg
redaktora, ta se Marija zove iz Magdale. Ne radi se o dvije razliite Marije. Mogue je da je treem
redaktoru Iv, Marija iz Betanije bila porijeklom iz Magdale. On istovjetuje dvije Lazarove sestre,
Martu i Mariju, s dvjema istoimenim enama koje primaju Isusa u nekom galilejskom selu, prema Lk
10,3842. Prema tome, on doputa da bi se dvije sestre, porijeklom iz Galileje, nastanile kasnije u
Betaniji (Judeja). Izgleda da ovom redaktoru ne predstavlja vee potekoe to da je Marija iz
Magdale identina s ovom Marijom, koja je stanovala u Betaniji malo vremena prije Isusove smrti.
234


232
Boismard et Lamouille, L'evangile de Jean (trei svezak velike Synopse).
233
Vie detalja usp. o. c, 300304.
234
Usp. o. c, 465466.
217

Ovaj je sluaj jo neuvjerljiviji nego onaj prijanji, gdje stvarno treba raunati s nekim
nesuglasnostima u sadanjem tekstu i s moebitnom literarnom zavisnou. Najslabija toka ove
teorije jest pretpostavka, da selo spomenuto u kazivanju o Marti i Mariji kod Lk 10,3842, jest
neko galilejsko selo. Identifikacija dviju ena temelji se na toj pretpostavci. Prema njoj, zgoda sa
dvjema sestrama dogodila bi se za vrijeme galilejskog djelovanja a selo (koje Lk spominje ali ne
imenuje) bilo bi oito Magdala, tako da bi Marija, Lazarova sestra, bila uistinu Marija iz Magdale;
to to se kasnije pojavljuje u Betaniji bilo bi stoga to se obitelj Lazarova preselila u to judejsko selo
malo prije Isusove smrti.
Sve to izgleda vrlo nevjerojatno. Ovo je pitanje povezano s kronologijom Isusovog ivota.
Zgoda o Marti i Mariji (Lk 10,3842) smjetena je u onom velikom Lukinom odsjeku, poznatom
pod imenom puta u Jeruzalem, koji se u cjelini odnosi na zadnje polugodite Isusovog ivota, to
jest na njegovo djelovanje u Judeji i Pereji (Mk 10,1; Mt 19,1), iza kako je Isus definitivno ostavio
Galileju. Poznato je da u tom odsjeku Lk nema tonih ni topografskih ni kronolokih oznaka i da se
mora upotpuniti i objasniti pomou Iv. Poznato je takoer da sav materijal toga odsjeka ne stoji u
svom povijesnom kontekstu, ali taj je kontekst mogue ustanoviti u onim sluajevima koji imaju
paralele u drugim sinoptikim evaneljima. U naem sluaju, kazivanje je iskljuivo Lukino, tako da
nemamo nikakvog znaka, koji bi nam dopustio staviti ovu epizodu izvan ovog opeg konteksta
(zadnji mjeseci Isusova ivota). U skladu s tim, Isus je ve napustio Galileju, i selo koje se spominje
u kazivanju, ne moe biti neko galilejsko selo (Magdala), nego mora biti neko judejsko selo (nova
pozornica Isusovog djelovanja). Znamo iz Iv da se radi o Betaniji. Prema teme, Marija ovog
kazivanja ne moe biti Marija iz Magdale, nego je Marija, sestra Lazarova, iz Batanije.
Ovdje se treba takoer sjetiti, da je u Lk 8,2 Marija Magdalena lan skupine ena koje prate
Isusa od prvih mjeseci djelovanja, to je protivno svemu onome to iz evaneoskih podataka znamo
o Mariji iz Betanije: eni koja ivi normalnim obiteljskim ivotom u jednom seocu. ak i Lk (u
komentiranoj zgodi) predstavlja je kao osobu posve razliitu od Magdalene i u posve drukijim
ivotnim prilikama.
235


29) ENE U ISUSOVOJ ZAJEDNICI
(SRPANJ G. 28)
Lk 8,13

Ovaj ulomak jo je jedan od onih saetaka nekog odreenog razdoblja Isusova ivota, koje
prilino esto sreemo u naim evaneljima. Ako su tone nae pretpostavke, Isus bi, poslije Govora
na gori, bio ostavio Kafarnaum i zapoeo misiju po unutranjosti Galileje, doavi do njezine june
granice u selu Nain. U nekom mjestu za vrijeme ovog izleta dogodio se prizor sa grenicom... Ovaj
ulomak bio bi saetak ovog perioda. Od svih saetaka ovaj je dosada bez sumnje najvaniji, jer
nam, s jedne strane, pokazuje ve definitivni oblik Isusove misionarske organizacije, a s druge strane
otkriva nam neke temeljne oznake njegove povijesne linosti i njegovih praktinih briga. Radi toga,
posveujemo ovom kratkom ulomku

235
Opirnije o tom predmetu usp. A, Augustinovich, Curiosidades de critica lileraria, u La Religion
(Caracas). 19, 20. i 21. srpnja 1978.
218

posve izuzetan prostor; to e nam pomoi da bolje razumijemo ostali evaneoski materijal, i
dopustit e nam, da se ne bavimo izvjesnim stranama toga materijala svaki put kad se s njim
sretnemo ...
I tako, u tom periodu Isus je iao po cijeloj Galileji, obilazio gradove i sela, propovijedajui i
navijetajui radosnu vijest o Kraljevstvu. U to vrijeme, njegova zajednica, njegova nova obitelj, ve
je definitivno osnovana. Dvanaestorica ive s njim, to ne znai da ga samo vie-imanje redovito
prate, nego da dijele ivot s njim. Ali u tu istu kategoriju osoba koje ive s njim idu i neke ene
koje je Isus bio izlijeio od tekih bolesti, i koje su se sada iz zahvalnosti prikljuile njegovoj
zajednici. To je originalno i smjelo iskustvo, s problemima koji su u naravi svake zajednice: skupni
ivot, stan, itd. S druge strane, to je prava kulturna revolucija, koja pretpostavlja novo shvaanje
ovjeka i ene; sve su to teme koje neizbjeivo moramo dotaknuti na ovom mjestu.
Neke od tih ena (konkretno, Magdalena) bile su Isusove prijateljice, to nuno postavlja
pitanje o njegovim prijateljstvima.
Kae se, da su te ene sluile njih svojim dobrima, to jest ekonomski pomagale Isusa i
njegovu skupinu. A to znai da je Isus imao redovitu ekonomiju za uzdravanje svoje i lanova svoje
zajednice. Ovdje nas zanima nekoliko stvari: kako se upravljalo zajednikim dobrima, odakle su
dolazili dohoci, na to se troilo, kakva je bila materijalna razina zajednice, itd.
Ali, ako je Isus imao svoju vlastitu ekonomiju, zar to nije protivno njegovim ideolokim
nacrtima? S jedne strane, on zauzima vrlo tvrdo stanovite prema materijalnim dobrima i bogatstvu,
videi kako ih ljudi obino stjeu i kako se njima slue. S druge strane, on je realist: te su stvari
potrebne za ovjekov napredak, a nune su i za vrenje ljubavi prema blinjemu da bi se imalo to
podijeliti. Stav ravnotee, koji se jasno vidi ostvaren u njegovom ivotu i ivotu njegovih najbliih.
U ovom kontekstu treba takoer vidjeti njegove odredbe s obzirom na materijalnu nagradu
apostolskih radnika. I u toj stvari Isus je uravnoteen. Nema u njega materijalizma ni angelizma.
Apostolski radnik mora svladati napetost izmeu prava na plau i dunosti da navijeta evanelje
besplatno.
Evanelist spominje ovdje poimence samo tri ene: Mariju Magdalenu, Ivanu Kuzinu i Suzanu.
Ali nadodaje: i mnoge druge.
Stvarno, pri dogaajima koji su se odigrali u petak kad je Isus bio razapet i u nedjelju
uskrsnua, skupa s ovima (izuzev Suzane) spominju se i neke druge ene, koje tri sinoptika tono
oznauju kao lanice iste skupine koja je sainjavala Isusovu zajednicu. Kad govore o njima kako
gledaju izdaleka, poslije Isusove smrti, mrtvo tijelo svoga Uitelja, Mt biljei da su to bile one
koje su ve od Galileje pratile Isusa, da mu slue (27,55). Mk kae, da su bile one koje su ga, kad
bijae u Galileji, pratile i sluile mu, i... koje su bile uzile s njim u Jeruzalem (15,41). Luka ih
oznauje kao one koje su ga pratile od Galileje (23,49), i ponavlja tu istu okolnost malo kasnije u
drugom momentu (23,55).
O ovim drugim enama Isusove zajednice pozabavit emo se u svoje vrijeme. Ovdje govorimo
o ovim trima spomenutim u ovom ulomku.
1) SUZANA
Luka je jedini evanelist koji je spominje i to samo ovdje, u ovoj obavijesti o Isusovoj
zajednici (8,3). Ne spominje se u dogaajima petka i nedjelje; ali to ne znai da nije uestvovala u
njima.
219

Prema tome, o ovoj eni ne znamo nita vie od onoga to je zajedniko svima njima: da je
raspolagala s izvjesnim ekonomskim sredstvima i da je bila zahvalna Isusu zbog zadobivenog
zdravlja, izraavajui svoju zahvalnost portvovnim sluenjem njemu i njegovoj skupini.

3) IVANA ENA KUZINA
236


O njoj Luka kae da je bila ena Kuze, upravitelja Herodova (8,3). Iz toga izlazi da je Ivana
bila vrlo bliska dvoru Haroda Amtipe i da je dobro poznavala tog ovjeka. Stoga se pretpostavlja, i
to s dobrim temeljom, da je mogla biti izravni izvor podataka o zloglasnom tetrarhu. Treba
primijetiti, s jedne strane, da je Luka jedini evanelist koji spominje Ivanu, a s druge, da on ima
nekoliko iskljuivih informacija o Herodu.
Na primjer, dok ga Mt i Mk jednostavno nazivaju tetrarhom (ili kraljem), Lk poblie
oznaava da je bio tetrarh Galileje (3,1).
Jedini Luka govori o Harodovom vrebanju da ubije Isusa, i da mu je Isus davao nimalo
simpatini naziv lisice (13,3132).
Jedini Luka ima podatak o jadnoj ulozi koju je Herod odigrao u petak Isusove muke
(23,612).
I u Djelima (4,27) se govori o udruenoj zavjeri izmeu Heroda i Poncija Pilata.
U Dj 13,1 govor je o nekom Manahenu, koja se ubraja meu proroke i uitelje antiohenske
zajednice i o kojem se kae da je bio Herodov brat po mlijeku.
U zbrci tolikih Heroda, oito se tu radi o Herodu Antipi, najmlaem od sinova Heroda
Velikog. Bio je tetrarh Galileje i Pereje od g. 4. pr. Kr. do g. 39. posl. Kr.
Posebni soj ovjeka.
Rob vlasti: da sauva svoje prijestolje, nije se ustruavao ni pred kojim sredstvom, ni pred
najodvratnijom servilnou Rimu, pa je postao uhoda i potkaziva visokih rimskih inovnika na
Istoku kod cara Tiberija. Sigurno je i Poncija Pilata budno pratilo to podlo carevo oko, i njegov gest
onoga petka moe se mirno smatrati finom osvetom nad uhodom.
Rob egocentrine oholosti: uvijek je bio neosjetljiv za vjerske osjeaje naroda kojim je vladao.
Sve je sablaznio slikama ivotinja, kojima je ukrasio svoju vrlo luksuznu palau u Tiberijadi. I sam
grad bio je sagraen nad grobljem, neistom mjestu za svakog pravovjernog idova.
Rob luksuza, i u stanju da ga pribavi bez mjere. Dovoljno se sjetiti da je samo na ime poreza
dobivao godinje od svoje tetrarhije 200 talenata. Ako se uzme u obzir, da je talenat vrijedio 10.000
(deset tisua) drahma, i da je drahma (iste vrijednosti kao i rimski dinar) bila dnevna plaa radnika,
moemo sebi stvoriti sliku o basnoslovnim dohocima (za ono vrijeme), koji su mu dolazili po samo
jednom kanalu.
Rob senzualnosti: rastavio se od svoje zakonite ene i sklopio rodoskrvni brak s Herodijadom,
u koju se bio do ludosti zaljubio. Postao je prava lutka ove pogubne ene, koja je, zbog svoje
bezgranine ambicije, bila najneposredniji uzrok njegove propasti. Svrgnut s vlasti g. 39. posl. Kr.,
bio je izgnan u Galije. Njegova ena, uprkos svemu, jo je jednom pokazala svoj jaki karakter i
ostala mu vjerna u nesrei: podijelila je s njim izgnanstvo, odrekavi se carskog pomilovanja, koje joj
je osobno bilo podijeljeno...
Kuza, mu Ivanin, bio je nadzornik ovog Heroda, kad je on bio tetrarh Galileje i Pereje.
Rije nadzonik (ili upravitelj, gr. epitropos)

236
A. Augustinovich , Juana de Khuza, u La Religion, 3. veljae 1978.
220

samo je dvaput upotrijebljena u N. Z. Kod Mt 20,8 (parabola o radnicima u vinogradu) ima
znaenje nadzornika dobara, upravitelja, ekonoma. U Gal 4,2 sigurno znai isto to i staratelj
malodobnih (nadzornik osoba). Kod Josipa Flavija, ovo je najobiniji izraz da se oznai rimskog
prokuratora Judeje. U N. Z. on se nikad tako ne naziva; meutim neki stari kodeks Lk 3,1
upotrebljava glagol epitropeuein, da oznai slubu prokuratora Poncija Pilata. Po toj upotrebi rijei
mogli bismo zakljuiti, da Kuza nije bio obini upravitelj Herodovih dobara, nego da je obnaao
neku visoku politiku slubu u njegovoj vladi, o kojoj ne moemo rei nita tonije. Budui da ga
evanelist samo kratko spominje, ne osjeajui potrebu da ita vie nadoda, moe se zakljuiti, da je
Kuza bio dosta poznata linost.
Sudei po njegovoj slubi, sigurno je Kuza bio dobrog ekonomskog stanja. Tako se razumije
da je Ivana mogla pomoi Isusovu skupinu svojim vlastitim dobrima.
Vie nas golica pitanje, kako je njezin mu, osoba tetrarhovog povjerenja, mogao njoj dozvoliti
da se prikljui toj skupini i da za njezino uzdravanje troi dio zajednikih dobara, kad se zna da je
Herod osjeao prema Isusu sve vie nego simpatiju (usp. Lk 13,31). Nekoliko razloga daju se ovdje
naslutiti. U prvom redu, Ivana je bila zahvalna Isusu, jer ju je ozdravio od neke teke bolesti ili
posjednua. A ene uvijek imaju svoja posebna enska sredstva da neto postignu, ako se ozbiljno na
to odlue... Moglo bi se takoer pomisliti na Herodov praznovjerni karakter. Racionalist po odgoju,
on nije bio slobodan od iracionalnih bojazni (usp. Mt 14,2; Mk 6,16). Moda je htio, kako bi se puki
reklo, drati zapaljenu jednu svijeu Bogu a drugu avlu... A ne bi trebalo posve iskljuiti ni njegovo
poslovino politiko lukavstvo, onu igru na dvije karte, koja je bila znaajna za njega cijelog ivota...
A moda se moe zamisliti jo jai razlog. Nekim autorima se svia identificirati Kuzu s onim
basilikos Iv 4,4653, ijeg je sina Isus ozdravio, i koji je, zbog te milosti, povjerovao sa
cijelom! svojom obitelji. Radilo bi se, dakle, o dvostrukom pristajanju uz Isusa i dvostrukoj
zahvalnosti najjaa motivacija.
Rije basilikos vjerojatno znai kraljevski inovnik. Nije udno da je kraljevski, jer Mt
i Mk nekad nazivaju Heroda kraljem (usp. Mt 14,9; Mk 6,14. 22.25.26), sigurno jer ga je tako puk
nazivao.
Ali rije basilikos moe takoer znaiti kraljevskog porijekla.
Vulgata (latinski prijevod) prevodi ovu rije s regulus, to doslovno znai kraljevi (mali
kralj). Stoga bi neki htjeli identificirati ovu osobu (upravitelja, Kuzu) s prije spomenutim
Manahenom (Dj 13,1), za kojeg se kae da je bio syntrofos tetrarha Heroda. Ova rije, u svom
prvom i materijalnom smislu, znai brat po mlijeku, ali moe znaiti i skupa odgojen. U svakom
sluaju, radi se o osobi vrlo bliskoj i tetrarhu poznatoj. Ako se poistovjetuje s Kuzom, lako se
razumije da on, uprkos svojim odnosima s Isusom, nije pobuivao nikakve sumnje kod svog inae
nepovjerljivog brata po mlijeku ili kolskog druga.
Bilo kako bilo, njegova ena prati stalno Isusa i njegovu skupinu i slui im svojim radom i
svojim dobrima. U skupini ena koje nose uskrsnu vijest apostolima, u jutro uskrsne nedjelje, Luka
spominje i neku Ivanu (24,10). Kako ne nadodaje nikakve druge poblie oznake, pretpostavlja da je
dovoljno poznata po onom to se reklo u 8,3: Kuzina ena. Sigurno pretpostavlja da je prisutna i u
skupini koja uestvuje u dogaajima u petak (tom zgodom,
221

Luka govori o enama openito, ne spominjui nijedne poimence: usp. 23,49.55).
Kao Magdalena i druge, zahvalna i vjerna do konca.
3) MAKIJA MAGDALENA
237

Marija Magdalena je jedna od najvanijih linosti Novog zavjeta. Kad ne bi bilo nikakvog
drugog svjedoanstva, dovoljna bi bila samo njezina osoba da dobijemo neku ideju o strahovitom
preokretu to ga je N. Z. uinio u shvaanju ene.
Kao svjedoka Uskrsnua, moramo je postaviti u istu liniju s apostolima. Tako u stvari rade s
njom naa evanelja. ak joj u poetku pridaju izvjesno prvenstvo. Sigurno je da se vjera prvotne
Crkve (i naa vjera) temelje i na tom svjedoanstvu. Iz evaneoskih podataka, koji je spominju
takvom jednodunom upornou, moe se zamisliti s kakvim je interesom i ljubavlju prva kranska
kateheza postupala s ovim enskim likom.
Magdalena je osim toga zanimljiva i kao ena; stoga je zgodna da bude predmet romana. Tko
se ne sjea romana Franka G. Slaughtera? Sigurno je da je bio zamiljen s poletnom matom, ali
takoer i s beskrajnom simpatijom i s velikim kranskim nadahnuem; samo treba poaliti to su
neki evaneoski podaci ostali na slabim nogama ...
Nemogue je pisati o Mariji Magdaleni, makar bilo i na razini pukog pounog spisa, a da se
ne susretnemo s nekima od najledenijih tema dananje teoloke misli, upravo s omima koje se
odnose na uskrsnue.
U svoje vrijeme zabavit emo se tom problematikom.
A sada da vidimo najprije neke objektivne podatke o njezinoj osobi.
U prvom redu, ime Marija. Ime vrlo uobiajeno meu idovima. Njegov je najstariji hebrejski
oblik Miryam. Tako se zvala glasovita Mojsijeva sestra. Noviji hebrejski oblik istog imena je
Maryam. Stvarno, tako ga prepisuje grki prijevod (LXX) na svim mjestima gdje je govor o
Mojsijevoj sestri. U grkom je poznat jo pojednostavljeniji oblik Maria (bez m na koncu).
Skoro na svim mjestima, gdje se spominje Magdalena u N. Z., njezino se ime pie na ovaj nain;
mnogo je manje zastupan oblik Mariam.
Ime joj je uvijek popraeno s prezimenom Magdalena: Marija Magdalena (gr. Maria he
Magdalene). Samo jednom prezime dolazi prije imena: Magdalena Marija (Lk 23,10: he
Magdalene Maria).
Kako se Magdalena redovito spominje skupa s drugim enama, meu kojima nastupa neka
Marija, lan (gr. he) slui za to da se istakne razlika od ene istog imena. Ali lan se upotrebljava i
kad se spominje sama (Mk 16,9; Iv 20,1.18), to znai da je bio obiaj tako je zvati (usp. Lk 8,2:
Marija, zvana Magdalena Maria he kalumene Magdalene), s emfazom na mjestu njezinog
porijekla.
Prezime Magdalena u vezi je s Magdalom; sigurno oznauje porijeklo.
Grad Magdala, izuzev to se podrazumijeva u Magdaleninom prezimenu, nikad se ne spominje
u N. Z. pod svojini vlastitim imenom. U Mt 15,39 govor je o Magadanu, to bi moralo biti neko
mjesto na zapadnoj obali Genezaretskog jezera, priblino ondje gdje se nailazila Magdala. U nekim
kodeksima stoji upravo Magdala mjesto Magadan, ali se oito radi o kasnijoj ispravci, da se
rijei potekoa Magadana, nepoznatog mjesta u palestinskoj toponimiji na ovoj strani jezera.
Najvjerojatnije je da je Magadan (kako izvorno pie) Magdala, ali sa puki iskvarenim imenom.

237
Usp. A. Augustinovich, La Magdalena, niz lanaka objavljenih u dnevniku La Religion izmeu 8.
listopada i 2. studenog 1977.
222

U paralelnom mjestu kod Marka (8,10), to isto mjesto zove se Dalmanutha, bez ikakve (ili
vrlo izvjetaene) slinosti s Magadanom, i kao takvo posve nepoznato. Odatle nekoliko varijanata
u tekstu: Magdala, Mageda, Melegada ... To je nerjeivo pitanje. Najvjerojatnije je da se jo jednom
radi o vrlo udnovatom iskvarenju imena Magdala.
Naprotiv, u rabinskoj knjievnosti Magdala se esto spominje pod imenom Migdal (opa
imenica, koja znai kula), popraenim razliitim pridjevima. Toponomastiki podsjea na nju
dananje selo el-Maddel. Kod Josipa Flavija zove se Tarikeja. Bio je to ribolovno-industrijski grad,
nekoliko kilometara sjeverno od Tiberijade, vie-manje na sredini zapadne obale jezera, opkoljeni
genezaretskom ravnicom, koja je bila u starini, i jo uvijek je danas, jedan od najdivnijih krajolika
cijele zemlje.
Marija Magdalena bila je, dakle, istokrvna Galilejka. Isusova zemljakinja. Njezino rodno
mjesto bilo je najvaniji grad u ovom kraju prije osnutka Tiberijade, tako da je s nazivom Magdalena
sigurno jasno oznaena za svakoga. Ovaj divni kraj oko jezera bio je najdraa pozornica Isusova
misionarskog rada u prvom razdoblju njegove javne slube. Tako se razumije, da je Magdalena vrlo
rano dola u doticaj s njime, da se rijeila svojih potekoa, i da je do konca ostala nerazrjeivo
vezana uz njegovu sudbinu.
O Magdaleni se kae da je iz nje izalo sedam zlih duhova. Kod Mk 16,9 izriito se kae da
je Isus istjerao iz nje tih sedam zlih duhova.
Treba napomenuti da Lk 8,2 pravi jasnu razliku izmeu lijeenja od zlih duhova i lijeenja
od bolesti. Prema tome, bolesti na ovom mjestu treba shvatiti o obinim bolestima, o bolestima
koje se ni po pukom idovskom shvaanju ne mogu pobrkati s avolskim posjednuem. U svakom
sluaju, morale su to biti teke bolesti a ozdravljenja tako brza i nenadana, da sve ene ostanu tako
duboko dirnute i zauvijek zahvalne.
to se tie lijeenja od duhova, ovdje treba napomenuti neke kriterije za tumaenje
posjednutih.
Je li Marija Magdalena biva posjednuta?
Poznato je da su rabini u Isusovo vrijeme pripisivali razne bolesti, osobito one psihikog
znaaja, avolskom djelovanju. Ne bi bilo nita udnovato da su i Isus i kranska zajednica, koja je
tumaila njegove egzorcizme, dijelili to ope miljenje svoga vremena. Ali bilo bi nekritiki izvesti
iz toga neke prebrze zakljuke, nacionalistika egzegeza, koja ne doputa vrhunaravnog reda u
ljudskoj povijesti, ne doputa isto tako mogunosti posjednua. Sva istjerivanja zlih duhova o
kojima nas obavjetavaju naa sinoptika evanelja, bila bi jednostavna lijeenja bolesti, koja je Isus
inio svojom velikom hipnotikom i sugestivnom mou. Ali ta egzegeza ne odolijeva literarnom
ispitu tekstova; zato nekada kritiari briu te tekstove jednim potezom pera.
Evaneoske pripovijesti o Isusovim egzorcizmima danas je neophodno potrebno kritiki
odreivati prema naim dananjim znanstvenim spoznajama, vodei se uvijek naelom, da se neki
vrhunaravni in moe dopustiti samo onda kad ne postoji nikakvo naravno tumaenje; ali mi smo o
toj stvari govorili na svom mjestu.
U tom pogledu ne moemo sa sigurnou nita rei o Mariji Magdaleni: da li je bila
ozdravljena od posjednua ili od neke bolesti. Ali kako u prilog posjednua ne raspolaemo s
nikakvim drugim dodatnim znakom, izgleda vjerojatnije da je bila izlijeena od neke teke bolesti, ili
od vie njih.
Ovdje ulazi u igru broj sedam (sedam zlih duhova).
223

Ovaj se broj u Bibliji Starog i Novog zavjeta naveliko upotrebljava i ima veliko znaenje.
Jedna mjesena faza (temelj astronomskog vremena) sastoji se od sedam dana. Sedmica ima sjedam
dana pa se zavrava subotnjim odmorom. Odatle broj sedam dobiva znaenje savrenosti, punine,
cjelovitosti. Da se izrazi da je oprotenje bezuvjetno i bezgranino, kae se da treba oprostiti sedam
puta i sedamdeset puta sedam (Mt 18,2122). Magdaleninih sedam zlih duhova podsjeaju na onog
zlog duha koji izae iz nekog (ovjeka i onda se povrati s drugih sedam zlih duhova gorih nego to je
on (Mt 12,4345). Upravo kao onaj posjednuti iz Gerase, u kojem je stanovala legija zlih
duhova, cijela vojska, premda svi pod istom oznakom (Lk 8,30).
Ako je Magdalena bila posjednuta (imanje vjerojatno), eli se rei, da je avolski upliv na nju
bio krajnje teak.
Ako se, naprotiv, radilo o bolesti (vjerojatnije), eli se rei da je bolest bila izvanredno teka;
ili da je patila od vie bolesti; da je njezino zdravstveno stanje bilo vrlo loe.
Sudei po terminologiji, trebalo bi pomiljati prije svega na psihike bolesti. U osnovi se
moemo sloiti s Renanom, da se radilo o bolesti ivaca: Marija iz Magdale... bila je, kako se ini,
vrlo zanesena osoba. Prema govoru onoga vremena, bila je posjednuta od sedam zlih duhova ili, to
je isto, patila je od ivanih bolesti, iji se uzroci onda nisu mogli istumaiti. Isusova ljepota, dobrota
i njenost stiae onu neurednu matu.
238

Ipak, na ovo Renanovo miljenje treba napomenuti slijedee:
Teko je pretpostaviti da bi spomenuti simptomi duevnog poremeaja (zanesenosti,
neuredna mata ...) mogli biti oznaeni kao sedam zlih duhova. Ovaj izraz upuuje na neto puno
tee; moglo bi se misliti, na primjer, na mnogostruke pojave histerije, na padavicu, itd.
Renanu je stalo, da predstavi Magdalenu kao enu sklonu halucinacijama, da tako zanijee
svaku povijesnu vrijednost njezinom svjedoanstvu o uskrsnuu (usp. nav. dj., XXVI), ali ne uzima u
obzir svjedoanstvo teksta o njezinom ozdravljenju; i kako emo vidjeti u svoje vrijeme, njezino
iskustvo uskrsnua nije bila nikakva halucinacija, nego vrsto iskustveno uvjerenje, protivno posve
razliitom miljenju, koje je u prvi as imala o praznom grobu.
Prema Renanu, Magdalena je ozdravljena (radije stiana) blagodarnim uplivom Isusove
osobe, naravnom metodom sugestije i komunikativnog prijateljstva. Prema evanelistu, ozdravljenje
je oito vrhunaravnog karaktera.
Iz svega reenog izlazi, da Magdalenina bolest ili posjednue ne moe biti shvaeno u
duhovnom ili metaforikom smislu. Radi se o stvarnim bolestima ili o stvarnom posjednuu. Nikad u
naim evaneljima posjednue od zlih duhova nema neko duhovno znaenje.
Meutim, od starine su u latinskoj predaji ovih Magdaleninih sedam zlih duhova tumaili u
duhovnom smislu o njezinom grenom ivotu. Tako je Marija Magdalena postala figura obraenice i
pokornice. Njezino ozdravljenje bilo je osloboenje od grijeha. Od grenice postala je najvjernija
Isusova sljedbenica.
Upnkos protivnoj modernoj katolikoj egzegezi, ovo se miljenje zadralo sve do naih dana,
osobito u pristupanim djelima; vidi se da ovakva figura zanima vie puku matu (i matu
knjievnika). Jo uvijek ovako pie Francois Mauriac u svom divnom ivotu Isusovom: Sedam
zlih duhova Marije Magdalene staju vrlo dobro u jedan jedini zli duh. Postoji samo jedan

238
Vie de Jesus, pogl. IX.
224

demon, kao to ih postoji tisuu, i sve se mogunosti zla raaju na onoj poudi, ije samo ime
prekriva crvenilom lice svetaca. Ne radi se ovdje o jadnim slabostima, o pogrekama kojima je
podlono svako stvorenje, o bijedama koje ponizuju mladie i pune stidom zrele ljude; nego o nekom
posjednuu, ije rtve postaju neki ljudi; oni koji su u apsolutnom smislu izludjeli zbog svog tijela,
oni kojima se smisao ivota na ovom svijetu sastoji samo u traenju apsolutnoga u tijelu. To su
uistinu posjednuti od sedam zlih duhova, kojima dajemo ime sedam grijeha (pogl. XII).
O ulozi Magdalene u danima raspea i uskrsnua govorit emo u svoje vrijeme.
ooo
Kako smo ve najavili, ovdje je neophodno govoriti o nekim temama, koje duboko
karakteriziraju Isusovu povijesnu osobu i u isto vrijeme osvjetljuju njegov nain ivota i materijalne
temelje kojima se uzdravao kroz sve vrijeme svog misionarskog djelovanja.
239

U prvom redu govorit emo o ISUSOVOJ MISIONARSKOJ ZAJEDNICI, koja predstavlja
vrlo originalno pa ak i udnovato iskustvo za idovski mentalitet onog vremena. Vidjet emo
njezine svakodnevne probleme, njezin revolucionarni znaaj i motive njezinog osnivanja.
a) to se tie obinih problema Isusove zajednice, treba imati u vidu, da je to mjeovita,
heterogena zajednica. Prava zajednica, ali ne monastika, nego s odreenom gipkou u svom
sastavu. Ta zajednica nije bila stvorena sluajno. Tu zamisao sigurno je Isus zamislio ve od samog
poetka, prije nego to je posve zaao u svoj apostolski posao. A ostvarivao ju je postepeno, kuajui
i eksperimentirajui, dok nije doao do njezina konanog oblika. Isus nije bio neki osobito
organizatorski karakter, vie je bio karizmatiar, ali se vidi da je ipak mislio na neka osnovna
ustrojstva, koja je smatrao nunim za svoje povijesno poslanje i za budui ivot Crkve. Njegovi
neposredni suradnici imat e zadau da kasnije proire i potanko odrede tu organizaciju prema
potrebama vremena.
to se tie napose ena, to je smion pokus, uzevi u obzir poloaj ene u idovskom drutvu
onog vremena. Isus je sigurno u svakom pojedinom sluaju traio obiteljsku privolu i sreenje svih
obiteljskih problema u vezi s tim. Sigurno nije mogao imati namjere uvesti anarhiju u obiteljske
obiaje i ivot. Osim toga, boravak u zajednici sigurno se nije ravnao po nekom strogom i ukoenom
pravilu, nego je doputao izvjesne slobode. Moemo zamisliti da su ak i apostoli mogli od vremena
do vremena ostaviti zajednicu. To mnogo vie vai za ene, zbog same naravi njihove slube, koja se
sigurno ograniavala na poslove smatrane u ono vrijeme tipino enskim (hrana, odjea, itd.). Bilo ih
je nekoliko, pa su se mogle mijenjati na poslu. Kako su sve bile Galilejke, bilo im je relativno lako
posjeivati svoje obitelji za vrijeme dugog galilejskog djelovanja. Tee je to bilo zadnje pola godine
Isusovog ivota, kad se njegova misija odvijala u Judeji i Jeruzalemu: zbog udaljenosti i potekoa
pri putovanju u ono vrijeme, boravak ovih ena u zajednici sigurno je bio puno stalniji u ovom
periodu.
Isus je morao predvidjeti i suoiti se s jo nekim problemima, koje je ovaj pokus nuno
donosio sa sobom.
Na primjer, s problemom zajednikog ivota. Zapaamo da su i ovdje postojali neki negativni
imbenici, koje redovito susreemo u svim zajednicama:

239
Usp. A. Augustinovich, Colaboradoras de Jesus, niz lanaka objavljenih u dnevniku La Religion
izmeu 2. veljae i 2. oujka 1978.
225

zavisti, ljubomore, sebinosti, suparnitvo, tvrdoglavosti... Ali, sve to ne previe naglaeno.
Vidi se da je Isusova izvanredna linost znala vrlo dobro izgladiti sve hrapavosti. Uprkos svim
potekoama (i s jednim jedinim izuzetkom otvorenog izdajstva), lanovi ove zajednice drali su se
kao prava zajednica, vrsta i ujedinjena, i u najtraginijim asovima, i upravo u tim asovima, kad se
lako uvue u due psihoza rasula.
Postojao je i problem smjetaja. Ova zajednica nije posjedovala svog vlastitog i stalnog stana.
U Palestini ima mjeseci, kad se moe spavati pod vedrim nebom, naroito u blizini
Genezaretskog jezera. To se ne moe ni zamisliti po kinom ili relativno hladnom vremenu, posebno
u brdskim krajevima. Ali i za vrlo vruih noi teko je pretpostaviti, da bi cijela tako brojna
zajednica spavala pod vedrim nebom, upravo zbog ena koje su ivjele u zajednici.
Ne znamo tono kako je bio rijeen taj problem, ali posjedujemo neke znakove koji nam to
daju naslutiti. Isus nije imao nikakve potekoe u tom pogledu kad se nalazio u Kafarnaumu ili
okolici. On je ovaj grad izabrao kao neku vrstu stalnog boravita (Mt 4,13); stoga ga zove svojim
vlastitim gradom (Mt 9,1). Odavle je izlazio da propovijeda po okolnim mjestima. I ovdje je
raspolagao sa stanom: kuom Petrovom, Levijevom...
U unutranjosti Galileje, Isus je mogao raunati s onima koji su s njim simpatizirali, a bilo ih
je mnogo, zbog svoje slave i mnogobrojnih dobroinstava, koje je inio na sve strane.
Ako u nekom mjestu nije imao prijatelja, mogao se obratiti na gostoprimstvo, koje je za
istonjaka sveta stvar.
A ako ni na taj nain nije mogao dobiti stana, jo se uvijek moglo raunati s pukim
gostionicama, razasutim po cijeloj zemlji, u svim vanijim mjestima uzdu puteva, kao to je ona
gostionica u Betlehemu, gdje sv. Josip i Gospa nisu nali mjesta (Lk 2,7), ili ona druga gostionica na
putu izmeu Jeruzalema i Jerihona, o kojoj govori parabola o dobrom Samarijancu (Lk 10,34). Ove
gostionice bile su primitivne pretee dananjih hotela. To su bili ograeni i natkriveni prostori, gdje
su smjetali ljude i ivotinje. Tu se moglo dobiti neto jela i jo koja druga elementarna usluga (kao u
spomenutoj paraboli). Spavalo se na hasurama, prostrtim po podu, pomijeano. I ja sam kao dijete
proveo koju no po tim hanovima, koji nam u Bosni ostadoe od turskog vremena.
U Judeji, za zadnjih est mjeseci javnog djelovanja, situacija nije mogla biti puno razliita. I
ovdje je Isus imao prijatelja, na ije je kue mogao raunati, kao na primjer Lazara u Betaniji. ak i
u Jeruzalemu imao je simpatizera, vie-manje potajnih, kao to je onaj ovjek u ijoj se kui odrala
posljednja veera (Mk 14,14; Lk 22,11). U unutranjosti pokrajine moglo se raunati s
gostoprimstvom i s hanovima.
Najtee je bilo kad se prolazilo kroz neprijateljske krajeve, kao to je Samarija. Moglo se
dogoditi da ih ne prime u nekom selu (Lk 9,53), gdje je mrnja bila jaa; u tom sluaju, trailo se
neko drugo selo (Lk 9,56), gdje je smisao za gostoprimstvo bio jai od vjerskog neprijateljstva.
Drugi teki problem koji je Isus morao rjeavati, bilo je materijalno uzdravanje dosta brojne
zajednice odraslih osoba, ali o toj stvari govorit emo kasnije.
b) S obzirom na sastav ove zajednice, moemo rei da se radi o pravoj kulturnoj revoluciji.
injenica da ene uestvuju u ovom to mi nazivamo Isusovom zajednicom i da su ukljuene u
javni misijski pothvat, izlazi iz okvira idovske
226

biblijske i rabinske kulture. Odjedanput, ena je uzviena na razinu koju nije poznavala kroz
tisue godina.
Stvarno, dovoljno je u tom pogledu vidjeti tek nekoliko elemenata poloaja ene u idovskom
drutvu, prema podacima S. Z.
240

Ne smatra se potpunom osobom. Ne odluuje o sebi. Prije udaje, vlasnitvo je svog oca. On
raspolae s njom, ak i s njezinim ivotom. Po pravilu, raspolae njezinom udajom. Tu se s njom
trguje kao sa svakom drugom stvari. Njezina osobnost potpuno iezava iza osobnosti mukarca
(njezina oca). Kad se uda, postaje vlasnitvo mua, kao magarac ili krava. Budui da je njegovo
vlasnitvo, mu je moe ostaviti, kao to se ostavlja neko odijelo (otpust). ena vrijedi samo
ukoliko slui muu, ak i u materinstvu (da osigura potomstvo mukarcu).
Njezin drutveni poloaj dobro je odreen: ona je domaica. enski je posao iskljuivo
kuni posao. Jedan od tih poslova jest i odgoj djece, s posebnom brigom za enskinje. I dobro
domainstvo je u slubi mua: njegovog blagostanja, njegove udobnosti, njegovog ugleda pred
drugim ljudima.
ena je zapostavljena i u vrenju vjerskog ivota. Najuzvienija funkcija ene, njezino
materinstvo, ini je neistom, to jest udaljenijom od Boga, s kojim se mora pomiriti preko
oienja. I neistija postaje ako rodi ensko nego muko dijete ... Ne pripada jednako jako
Bojem narodu, jer neki vjerski ini (na primjer, godinja hodoaa), koji su za mukarca obvezatni,
njoj su ostavljeni na slobodan izbor... U hramu se ne moe mijeati s mukarcima; za to je
predvieno posebno dvorite za ene.
U skladu s gore reenim posve su pesimistini sudovi o moralnom ustrojstvu ene, naroito
u mudrosnoj knjievnosti (Propovjednik, Mudre izreke). ena je skoro po naravi zla. Kao takva,
uzrok je svih grijeha. Za mukarca, ona je stalna zamka i pogibelj, kao oganj i upaljeni ugalj. Ona je
sjedite svih poroka, izvor svih nesrea, emerni ja od smrti.
Poznato je da miljenje rabina o tom predmetu nije manje pesimistino. ena nije potpuno
ljudsko bie. U najboljem sluaju, moe se smatrati polovinim ljudskim biem, slinim djeci i
robovima. Vlasnitvo je oevo ili muevo. Oni raspolau njezinim vremenom, ak i za molitvu. Ne
moe uiti Zakona; njezin uitelj jest njezin mu. Ne moe se pouzdati u njezinu moralnost. Po
naravi je sklona razvratnosti i nevjernosti. Puna poroka, ona je propast ovjeka, kojega zna svezati
svojim lukavstvom. Zbog svega toga, ovjek koji sebe potuje, ne smije govoriti na ulici sa enom,
ni sa svojom vlastitom; ne treba je ni pozdraviti.
Hvala ti, Boe, to me nisi stvorio enom!, spontano moli idovski mukarac.
A sve te kulturne skele srozale su se na tlo kad se Isus pojavio.
241

Njegova naela oslobaaju enu od ponienja, u koje je drutvo bilo nju stavilo,
uzdiui je na istu razinu dostojanstva kao i mukarca. U zgodi s preljubnicom daje do znanja, da bi
mnogi mukarci koji su doli da je kamenuju, trebali biti na njezinom mjestu... Ukinuvi rastavu
braka, on u stvari dokida sramotnu diskriminaciju ene, ostavljene na milost i nemilost mukarca;
mu je nee vie moi otpustiti kad mu se ne svidi juha na veeri... Izjavivi se za monogamni brak
kao jedini oblik veze izmeu ovjeka i ene, on u stvari okonava najdublje ponienje ene u
poligamiji, koju drutvo ak zakonski prihvaa s jedinim ciljem da zadovolji nagon mukarca...

240
Usp. A. Augustinovich , La mujer como problema, 68104.
241
Usp. o. c, 113125.
227

Meu Isusovim sluateljima uvijek ima ena. Ve je idovska ena podigla glavu; odsada
njezin mu nije njezin jedini uitelj.
Isusove poduke mnogo se puta oslanjaju na stvari iz ivota ene njegova vremena (ena koja
upotrebljava kvasac, ena koja se moe prodati, ena koja je izgubila novi, ena koja raa, uporna
udovica, udovica koja daje sve to ima, trudna ena, itd.).
ene su esto predmet Isusovih tjelesnih dobroinstava (Petrova punica, ena koja boluje od
teenja krvi, Magdalena i njezine drugarice, zgrbljena ena, Sirofenianka, udovica iz Naina ..., itd.).
U drugim zgodama, ene dobivaju od Isusa neku moralnu pomo (grenica, Samarijanka,
preljubnica, Marija iz Betanije..., itd.).
S nekim enama Isus podraje osobno prijateljstvo (Magdalena, Marija iz Betanije, itd.).
I, povrhu svega, on ukljuuje enu u svoj apostolski posao. I rabini su rado primali
ekonomsku pomo koje pobone ene, ali nita vie od toga. Bilo bi nezamislivo da ih prime kao
pomonice u svom poslanju. Bilo je nezamislivo da ene izau iz kue i hodaju po tim Bojim
putevima, u pratnji ljudi koji nisu njihovi muevi ...
Moe se prigovoriti da je Isus ipak dodijelio enama sporedne i uvijek podreene zadae, a nije
im dozvolio rad na evangelizaciji jednako kao apostolima. To je istina, ali je postupio tako ne zato
to je smatrao enu nezgodnom ili nedostojnom takvog posla, nego zato to bi to bilo beskorisno:
nitko u ono vrijeme nije bio spreman sluati enu da propovijeda...
Ovdje je bitno da ena ima jednaku odgovornost u apostolskom poduzeu, iako prema svojoj
enskoj sposobnosti. Posve je nova injenica da ena izlazi iz svoje kue i trai novu duhovnu
obitelj, premda nastavlja u njoj vriti svoje kune poslove, u skladu sa svojim spolom prema
miljenju onoga vremena.
Bilo bi teko ne priznati: ovo je prva istinska emancipacija ene.
I Isus je morao izgledati u oima farizejskog pravovjerja, osim toliko drugih spornih toaka,
kao neki sablanjivi individuum, kao onaj koji kvari drutvo i njegove vjekovne obiaje. Dovoljno se
sjetiti reakcija farizeja imuna u zgodi sa grenicom u Lukinom evanelju.
Postoji jedno razlino zanimljivo itanje u Lk 23,1, gdje se nalazi saetak optubi idovskih
vlasti na sudu pred rimskim prokuratorom. Osim drugih optubi, Isus se optuuje kao onaj 'koji kvari
ene i djecu'. Naravno, ova varijanta nema nikakve vanosti za sam tekst, ali je simptomatina kao
tumaenje stava.
242

c) to se tie dubokih pokretakih snaga ovog pokusa i ovog novog stava prema eni, lako e
ih otkriti onaj koji je malo izblieg upoznao Isusovu osobu.
Bez sumnje, tu su bila vana praktina pitanja. Iza svega toga treba pretpostaviti neki
plan. Isus nije uzimao stvari na laku ruku.
Ovdje je zajednica bila nova obitelj. Raspodjela poslova u obitelji (muki i enski poslovi)
jedan je od temelja obiteljskog ivota. Da bi se apostoli i Isus mogli posve posvetiti svojoj posebnoj
zadai, bila im je potrebna kuna pomo ena, da zadovolje svim onim sitnim dnevnim potrebama,
o kojima se redovito nikada nije brinuo mukarac.
Nije se mogla zanemariti ni ekonomska strana. Dosta je usta moralo dnevno jesti. I sama narav
ovog misionarskog posla nuno je iziskivala potpunu slobodu od briga te vrste. Isus se stalno drao
pravca: biti slobodan

242
O. c, 121.
228

ne samo od materijalnih stvari, nego i od svih veza, koje ovjeka redovito spreavaju da bude
potpuno raspoloiv za Boga.
Meutim, ovi motivi nisu bili ni jedini ni glavni. Zadnju osnovu ovoga stava treba
traiti u Isusovoj novoj viziji ovjeka, drutva i njegove sudbine.
U prvom redu, u njegovoj univerzalnoj viziji spasenja. Jednakost pred Bogom, pa s toga vidika
ne moe se ana i nadalje diskriminirati. Stvarno, poziv na savrenost je jednak za sve (Mt 5,48),
novo roenje apsolutni je zahtjev za sve (Iv 3,3.5), uskrsnue je boanska sudbina za sve (Iv 11,25
26). Odsada, jedini kriterij spasenja jest vjera u Isusa (doi k njemu: Iv 6,37). U novom Bojem
narodu nee se ljudi razlikovati po vanjskim kriterijima: nema vie ni muko ni ensko (Gal 3,28).
Posebno treba drati u vidu da su, radi njihovih potreba i nezatienosti, prva Isusova briga
maleni (Mt 11,25): oni koji trpe i osjeaju se pritisnuti teinom ivota (Mt 11,28), siromani i
potlaeni, koji su predmet blaenstva (Mt 5,312), drutveno zapostavljeni, koji su njegovi prijatelji
(Lik 7,34), bolesni koji trebaju lijenika i grenici koji trebaju milosra (Mt 9,1213).
ena, potlaeno bie idovskog drutva, bez sumnje se lako prepoznavala u svim tim
kategorijama. Ona je bila prva koju je trebalo osloboditi. I upravo zbog toga nju je trebalo udruiti u
djelo osloboenja.
Nalazimo ovdje isto tako razliit pojam o ovjekovoj askezi, naroito o vladanju nad
spolnou.
Znamo da je idovska, biblijska i rabinska, slika ene krajnje pesimistina, i da taj pesimizam
izvire iz poimanja spola kao neeg fatalnog. ena je vulkan i spolni avao, i mukarac e neizbjeno
podlei ako se ne zatiti. Kako se vidi, uvijek mukarac izlazi ljepe obojen: on je rtva a ena igra
ulogu bolesti. Jedini nain da se mukarac zatiti sastoji se u tome da se udalji od ene.
Isus vidi tu stvar drukije. Ne da on ima neki aneoski pojam o ovjeku. Sasvim protivno. On
zna da je i ovjek uronjen u nered stvorenog svijeta. Ali ne smatra taj nered fatalnou, nego neim
to ovjek moe nadvladati. Radi toga (i to je jedno od istaknutih obiljeja Evanelja) on stalno
naglaava da treba bdjeti, da se treba odricati, da se treba kontrolirati. Obrambeni zid gradi se
najprije iznutra, jer bez te samozatite sve su vanjske mjere beskorisne. S obzirom na nered spolnosti,
Isus stoji na istoj liniji: i ovdje naglaava unutarnju vlast, koja mora nadzirati ne samo vanjske ine,
nego i elje (Mt 5,28).
To je itav novi svijet, koji se na ovaj nain najavljuje. Mijenjaju se iz temelja ljudski odnosi.
Nestaje straha pred enom. Raa se povjerenje u ovjeka. Svijet se vie ne promatra kao blatna
movara, nego kao pozornica borbe s izgledam na pobjedu.
I taj novi svijet ve se otvara, ne samo teoretski, nego i u konkretnom ivotu. ena nije
udaljena od ovjeka, nego je s njim udruena, ali ne kao napast, nego kao predmet potovanja. Bez
sumnje, to je vrlo smion pokus. Ali, Isus je imao povjerenje u ovjeka i u njegove vrijednosti,
povjerenje u novi red koji je on proglasio svijetu. Ovaj zajedniki ivot ljudi i ena, skladan i bez
veih potresa, govorio je idovskom drutvu vie nego ikakva teorija, da ovjek moe vladati svojim
nagonima i da Isus ne zahtijeva nemogue stvari.
Sredina u kojoj je Isus ivio nastojala je zatititi enu, odjeljujui je, jer je mislila da se spolna
elja ne moe kontrolirati. Isus prihvaa ene meu svoje uenike, jer ima pouzdanja da e njegovi
uenici vladati svojim
229

spolnim porivima. Stari je eon pod vlau poude od koje se ovjek mora hraniti kako najbolje
zna. U novom eonu kraljuje istoa, koja i pogledu namee svoju disciplinu... U nijednoj drugoj sferi
drutvenog ivota ne ulazi novi ivot u svakidanjost tako oito kao to se dogaa ovdje.
243

Konano, imamo ovdje i orijentaciju za budui ivot Crkve. Isusovo iskustvo eli u osnovi
rei, da crkveni apostolat mora biti udrueno djelo ovjeka i ene, iako treba potivati posebnost
jednog i drugog spola. Isus u svojoj zajednici dijeli zadatke prema potrebama i prema kulturnom
shvaanju spola u ono vrijeme. Crkva e u budunosti morati postupati isto tako: naznaivati
apostolske poslove prema kulturnim znaajkama i duhovnim potrebama pojedinih razdoblja.
Na taj nain, sam je Isus postavio problem enskog sluenja u Crkvi. Danas je to pitanje na
prvom mjesto, radi krize mukih duhovnih zvanja. Ali, ima jo puno nejasnih stvari u tom pogledu.
S obzirom na apostolat openito, dokumenti o apostolatu svjetovnjaka ne prave nikakve
razlike izmeu ovjeka i ene. Uloga koju e ena imati na tom polju zavisit e uglavnom od nje
same, od njezine priprave i od jakosti kojom e ivjeti mistiku svoga krtenja.
to se tie slubi (nehijerarhijskih), zapaa se izvjesna otvorenost, premda jo uvijek stidna.
Nedostaju neke pretpostavke: prikladno osoblje, izbor, sistematska priprava, itd. Crkva je jo uvijek
izrazito muko drutvo; teko je razbiti neke kalupe duge prolosti.
Problem e se sve vie usredotoivati na sveenikom reenju ene. O ovom se predmetu
raspravlja vie kao o teolokom nego kao pastoralnom; a vie je (ili skoro vie) pastoralan nego
teoloki. S oba vidika otvara se beskrajno polje najrazliitijih procjena, i to e pitanje sigurno jo
dugo vremena biti na dnevnom redu.
Treba takoer zabiljeiti da se ovo pitanje vrlo esto ukljuuje u opu problematiku
emancipacije ene u dananjem drutvu. To je takoer jedan od tolikih modernih zahtjeva ene.
Odatle polemike u raspravama, nepotpune vizije i izlaenja iz kolosijeka. Promatrati tu stvar
iskljuivo iz tog ugla znai skrenuti perspektivu problema posve na stranu. U Crkvi se ne radi (ne bi
se smjelo raditi) o tome.
Crkva je zajednica ljubavi. U bilo kojoj ljudskoj obitelji koja se osniva na ljubavi, poslovi se
dijele dobrovoljno i nijedan se lan obitelji ne osjea smanjenim zbog svoje uloge. U Crkvi e biti
isto tako. Znamo da je to idealistika tenja, ali uprkos svim potekoama to je jedini put.
To je put to ga je Isus otvorio sa svojom misionarskom zajednicom. I u tome je htio biti put. A
njegovo iskustvo pokazuje da ga je mogue ostvariti.

ooo

Prisutnost ena u zajednici spontano postavlja pitanje o ISUSOVIM PRIJATELJSTVIMA,
posebno o njegovom prijateljstvu sa enama.
244

Ovaj predmet je vrlo osjetljiv (a ja ne govorim jedino o osjetljivosti koja izvire iz vjere):
ukljuuje poteno, bez predrasuda, promatranje cjelokupne Isusove osobe, onako kako ono proizlazi
iz izvornih dokumenata koji govore o njemu.
Znamo da je o tome napisano mnogo nitavosti. Dananja panseksualistika opsesija uiva u
smeu. ini mi se da neki evropski tip jo nije dobio dozvole ni u kojoj zemlji gdje je to traio, da
snimi pornografsku vrpcu o

243
J. Jeremias, Neutestamentliche Theologie, I, 265.
244
Uisp. A. Augustinovich , Amistades de Jesus, u La Religion, 1. i 2. studenog 1977.
230

tobonjim Isusovim spolnim iskustvima... Vidi se da je jo uvijek ostalo neto smisla za
dostojanstvo, da se me dozvoli tolika grubost. I tako velika falsifikacija linosti pred kojom nitko ne
mae biti ravnoduan.
Bili mi vjernici ili ne, moramo priznati barem to da je Isus bio posve iznimna osoba, da pripada
povijesti i da je (svialo nam se to ili ne) preobrazio povijest.
Isus, ve samim tim to je bio ta povijesna linost, zasluuje da se obrauje s najveom
objektivnou, s kojom nastupamo prema bilo kojem drugom znamenitom liku.
Voeni tim objektivnim potovanjem, mi se krani ne bojimo govoriti o Isusovim linim
prijateljstvima.
Jedna od njegovih prijateljica bila je Marija Magdalena.
Oito je da je Magdalena osjeala duboku ljubav prema Isusu. Da se uvjerimo o tome,
dovoljno bi bilo pomno proitati poznati izvjetaj o ukazanju (Iv 20,118). Isus je to se takoer
moe razabrati iz itanja odgovarao na tu ljubav. I Magdalena nije bila jedina. Izriito se kae da
je Isus ljubio (gr. egapa, u nekim kodeksima efilei) Martu i njezinu sestru Mariju (Iv 11,5). A
obje su bile neudate.
O kakvoj se to ljubavi radi?
Ovdje treba podsjetiti na neke stvari koje smo ve analizirali na drugim mjestima.
Kad itamo naa evanelja, odmah zapaamo zaudnu pojavu. Nailazimo na neke situacije,
gdje Isus reagira na ljudski nain (kao i svaki drugi ovjek), i na druge situacije, gdje su njegove
reakcije drukije, nekog vieg reda. Evanelisti se nimalo ne uznemiruju zbog toga niti nastoje da to
nekako usklade. Radi se jednostavno o dva niza tekstova, koje treba prihvatiti s jednakim
potovanjem, ako ne elimo initi nasilje povijesnom dokumentu.
Iz te injenice kranska je vjera izvukla neizbjeiv zakljuak: Isus je ljudsko-boanska ili
boansko-ljudska osoba.
Prema tome, nikakav dualizam, pola i pola; nego sve i sve.
S punim pravom, dakle, govorimo o Isusu kao ovjeku, to jest o njegovim ljudskim
iskustvima ivota, ali nikad ne moemo govoriti o njemu kao samo ovjeku.
Prema tome, ni o Isusovoj ljubavi ne moe se stvarati samo ljudska psihologija. Bila bi
nuno lana. Uiniti to, znailo bi sniziti ga na samo ljudsku razinu, a to bi bilo grubo izoblienje
njegove osobe. Jo jedanput, treba potivati tekstove.
Bez sumnje, Isus je podravao posebno prijateljstvo s nekim osobama.
Ali i njegova ljubav je bila poboanstvenjena.
Poslije reenoga, itanje evanelja doputa nam utvrditi slijedee elemente:
Isus je bio normalan ovjek u svakom pogledu. I u prvom redu, bio je mukarac u
najboljem smislu te rijei. Ovako to sintetiki izraava Romano Guardini: Isus je ovjek energine,
duboke i jasne mukosrti... To postaje oitije u sreditu njegove egzistencije, to jest u nainu kako
ostvaruje svoje poslanje ... On vri tu zadau s tako jasnom objektivnou i s tako oitim
podreivanjem onog to je osobno dijelu podreivanjem u kojem ono to je osobno nije zagueno
ili zakrljalo, nego naprotiv dostie svoju najiu slobodu tako da u tome dolazi do punine
najintimnija bit prave mukosti... U analognom pravcu ide ona odsutnost straha, mirno dranje, koje
u cijelosti izvire iz njegova poslanja i onoga im on vri svoje
231

poslanje; niti ide natrag, niti se sklanja u stranu, niti tri naprijed; niti odstupa, niti leti u visinu
...A s druge strane, tu je njegova duboka dobrota u pravednosti: njegovo potivanje slobode; iroki
prostor koji on daje egzistenciji; njegov nain, koji tek polako postaje oit, da ne kae sve, nego
upravo ono to pokree egzistenciju ...
245

Isus je ovjek normalne afektivnosti. Osjea kao i svaki drugi ovjek. Na poseban
nain, prijateljuje s nekim osobama. Bio je prijatelj Lazarov: tako veliko prijateljstvo da plae nad
njegovom smru (Iv 11,5,35). U samoj skupini apostola postoje stupnjevi u osobnoj intimnosti.
Izdvaja se mala skupina trojice (Petar, Jakov i Ivan), jedini koji se nalaze s Isusom u nekim vanim
asovima (Mk 5,37; 9,2; 14,33). I od ove trojice posebno mjesto zauzima Ivan, osobito ljubljeni
(Iv 13,23; 19,26, itd.).
Vjena tajna osobe: srca koja su usaglaena.
Posebno s obzirom na enu, Isus predstavlja potpuni prekid sa svom starinom koja mu
je prethodila. Uzdie ponovno enu na izvornu razinu, koju je Bog elio. Ne boji se nje. Simpatizira s
njom i s njezinim problemima. Ima je stalno meu svojim sluateljima. Pomae je fiziki i duhovno.
ak ju je ukljuio i u svoj apostolski posao. I podrava posebno prijateljstvo s nekim enama:
Marija, Marta, Magdalena ...
Meutim, sve je to uzdignuto i preobraeno na tipino njegov nain, koji ne nalazi isporedbe u
naem ljudskom iskustvu.
Nikad se kod njega ne pokazuje nagon mukarca. Spolnost stoji pod savrenim nadzorom.
Posve je podloena Duhu (usp. Iv 6,63). On ne trai za sebe nita, jer mu nije potrebno nita.
Njegova lina punina je takva, da je on samo dar. Ispitivanje teksta bez predrasuda pokazuje, da
nikako ne dolazi do oitovanja neki nagon. Ne zato to bi ga pripovjedai htjeli sakriti. I ne zato to
bi Isus bio bezosjeajan ovjek, ili to ga je on asketski svladao. Iz njegove naravi zrai topla izvorna
punina ivota. Ali sva njegova muka snaga ula je u osobno religiozno sredite. Bolje reeno: u
neko dublje i jae sredite, nego to je duhovno i religiozno sredite koje postoji u ovjeku. Neka
boanska ljubavna mo, u najistijem znaenju rijei, uzela je nju u vlasnitvo i razvija se u njoj:
Isusova mukost preobrazila se U savreno atruistinu, boansku ljubav.
246

On ne moe pripadati nikome, ni svojoj obitelji, jer pripada potpuno svom Ocu (usp. Lk
2,49). Ljubav prema nekoj osobi ne vee ga uz nju, nego ga naprotiv oslobaa da bude u slubi
najvie vrijednosti svih stvari, upravo Ka dobrobit i te osobe.
Ljubav prema nekoj osobi znai za njega potpuno predanje ivota toj osobi. On je znao, da
samo nesebina rtva za ljubljenu osobu moe preporoditi ljudsku ljubav do boanskih visina. A to je
u isto vrijeme najvee dostignue ljubavi. Zato on kae, da nema vee ljubavi nego dati vlastiti ivot
za ljubljene osobe. I dokazao je to svom tvrdom konkretnou vlastite rtve.
Lako je zamisliti da pred takvom ljubavlju nitko nije mogao ostati pri starim obrascima.
Isusova ljubav sigurno je bila kola, blaga i ljubazna, ali boanski postojana, u kojoj se odgajala
ljubav ena koje su izbliza dijelile Isusov ivot. I kad bi se pretpostavilo da su one u poetku mogle
imati i

245
Die menschliche Wirklichkeit des Herrn, 135136.
246
O. c, 136137.
232

egoistinih natruha, uostalom razumljivih, sigurno je da se njihova ljubav postepeno i stalno
proiavala snagom ove druge ljubavi, koja nije trpjela protivurjeja, dok nisu postale onakve ene
kakve je Isus htio da budu.
ooo

Lukina biljeka o materijalnoj pomoi, koju je jedna skupina ena pruala Isusovoj putujuoj
zajednici za vrijeme njegova javnog djelovanja, navodi nas na temu ISUSOVE EKONOMIJE.
a) to se tie same injenice, treba rei, makar i uz pogibelj da se sablazni koji moderni
mistik siromatva, da je Isus imao osiguran, barem minimalno, materijalni temelj svoga apostolata.
I on je imao svoju ekonomiju (zajedniarsku) u pravom smislu rijei, i ujedno neku osnovnu
upravnu organizaciju te ekonomije.
Ova injenica nimalo ne umanjuje njegovu osobu, nego joj naprotiv dodaje biljeg autentinosti.
Kad se Bog odluio da bude ovjek, htio je biti potpuni ovjek. Samo tako moe biti uvjerljiva
njegova prisutnost meu nama. I naa kranska vjera izvire iz tog sveobuhvatnog povijesnog
dogaaja koji se zove Isus, a ne iz neke apstraktne ideje ili filozofije.
Isus je znao da ni najduhovniji posao, kao to je dijeliti ljudima boanske darove, nije mogu
bez materijalne opskrbe. Radi toga, i on je morao upotrebljavati novac, da izvri svoje povijesno
poslanje. Vidjet emo kasnije kako je to uradio, ali injenica je tu. Ne moe biti organiziranog
apostolata bez neke minimalne materijalne organizacije; znao je to Isus, kao to znamo i mi danas.
Na alost, mogao bi dodati neki plaljivac, kao da nae tijelo ne bi jednako pripadalo biti naeg
bia i kao da bi nae materijalne potrebe bile razlog da se stidimo. Nita ne treba poaliti u svemu
tome, jer je to neto svojstveno naoj ljudskoj naravi. Ako Isusov primjer dokazuje neto, to je da
novac nije u sebi proklet, da nije samo mamac na zlo, nego da takoer moe (da bi morao) ispuniti
korisnu drutvenu ulogu. Sve zavisi od ovjeka koji ga posjeduje. U protivnom sluaju, morali bismo
odbaciti sve to se radi za poboljanje ovjekovog materijalnog blagostanja.
Malo je tekstova koji se odnose na ovaj predmet, ali su izriiti. Imamo u prvom redu ovu
Lukinu informaciju o enama i njihovoj ekonomskoj pomoi. A posjedujemo i neke druge vrlo tone
informacije u nekim tekstovima o Judi, upravo u etvrtom evanelju, tako bogatom pojedinostima,
koje Uvijek vrlo podesno popunjuju praznine koje su sinoptici ostavili.
Znamo tako da je Isusova skupina imala svog ekonomskog upravitelja i da je to bio Juda; on je
imao za zadau da se brine za kesu ili kutiju (gr. glosokomon), u koju su se stavljali prilozi od
kojih se sastojala ekonomija zajednice (Iv 12,6; 13,29). I znamo da taj upravitelj nije bio posve
ispravan i da je stvar bila poznata, a da ga je ipak poglavar skupine ostavio u toj ulozi sve do zadnjeg
asa.
Uvijek te zrake misterija oko Isusove osobe.
Juda je potajno uzimao od onoga to se stavljalo u zajedniku kasu za svoje osobne ciljeve.
Zato to je bio lopov, kae Ivan (12,6).
To da je bio lopov (kradljivac), nije samo neka sluajna oznaka, koju je dobio samo radi
malih kraa, uinjenih prema svojoj vlastitoj zajednici; reklo bi se radije da se radi o opoj
karakteristici. Kleptoman. Koji ima manu da krade. Pohlepan ovjek, za kojega ukrasti nije
predstavljalo nita naroitog, kad je za neto novca izdao i vlastitog Uitelja. Ovako strog sud, bez
ikakvih olakavajuih okolnosti, sigurno se temelji ne samo na iskustvu proivljenom u zajednici,
nego i na nekim drugim znakovima, koje mi ne poznajemo.
233

Tim zagonetnije je onda pitanje, zato ga je Isus izriito izabrao, kao i druge apostole (Iv 6,69),
za lana svoje skupine. Ne moe se raditi o nekoj prevari. Ve od prvog susreta, jednim jedinim
pogledom, Isus je mogao znati o kome se radi. Posjedovao je izravnu i nefaljivu intuiciju osoba, kae
isti evanelist Ivan (2,25), onaj koji najtvre osuuje Judu. A ipak ga je izabrao. Nije to jedina
nerjeiva zagonetka u naim evaneljima.
Jo zagonetnija je injenica da ga je Isus, i iza kako su bile otkrivene krae, ostavio u ulozi
ekonoma sve do posljednje veere (Iv 13,39).
Treba sigurno pretpostaviti da je Juda imao i dobrih odlika, koje je Isus znao uzeti u obzir kao
protuteu njegovoj slabosti, ali kojih je nestalo u evaneoskoj uspomeni pod teinom zadnjeg
gnusnog djela.
Treba isto tako pretpostaviti, da Isus nije putao te stvari kao da ih ne bi vidio, nego da je
svojom karakteristinom obzirnou, koja se javlja i u asovima najvee napetosti na zadnjoj veeri
(Iv 13,2129), nastojao da ga privede na pravi put...
Htio mu je pokazati da voli vjerovati u mogunost popravka nego oajati...
Htio je rei da je u svakom sluaju odgovornost za ono to ini potpuno njegova.
Apostoli, koji su sigurno poznavali ovu situaciju, nisu se ni sablanjivali ni uznemirivali ovim
Isusovim stavom. Poznavali su svoga Uitelja. Nauili su i na ovom primjeru neto vie o
razumijevanju ovjeka i o samilosti nad ljudskom slabou. I na ovom ivom primjeru vie nego iz
bilo koje teoretske pouke oni su stekli uvid u ono to je Isus elio da oni budu, napose s obzirom na
ovo pitanje novca. Svi evaneoski podaci ciljaju na to da je pohlepa bila glavni motiv Judine izdaje...
U skupini Dvanaestorice, koja je cijela simbol, Juda je takoer simbol. Nikad Crkvi nee
uzmanjkati poneki Juda; u svakom od nas lei prikriveno neto od njega.
Informacija o Judinim kraama sigurno potjee od one skupine ena koje su pripadale
zajednici. I one su doprinosile za zajedniku ekonomiju, pa su imale interesa da joj se nita
nepravedno ne uzima; znale su to ulazi i koliko bi trebalo biti u kasi, kao to su znale koliko se troi,
jer su se brinule za materijalne stvari... Nuno su morale zapaziti neke nepravilnosti. Zna se da je
ena domaica vrlo tona i krta s kunim novcem, i da joj tu ne izbjegne nijedna pojedinost. Zna
se takoer da teko obuzdava jezik, tako da je ta stvar brzo dospjela ne samo do Isusovih uiju, nego
i do znanja cijele skupine ...
Bilo bi zanimljivo znati otkad je Juda poeo oteivati zajedniku ekonomiju. Ja mislim od
samog poetka. Bio je ovjek dvostrukog ivota. Pripadao je skupini ali je i dalje mislio na svoje
osobne interese. Tip sebinog ovjeka. Samo neizljeivi romantiari mogu jo uvijek govoriti o
njegovoj ljubavi prema Isusu. On je prihvatio Isusov poziv, jer je karakteristinom otroumnou
pohlepnog ovjeka vidio (mislio je tako) da se radi o nekom vanom lideru i vanom pokretu, koje se
moe dobro iskoristiti. Vjerovao je da Isus posjeduje sva svojstva voe kojeg je puki mesijanizam
oekivao, sa svim prednostima za njegove najblie suradnike. Ali dok doe taj as, mislio je da je
razborito osigurati sebi neto posebne osobne ekonomije, i to na lagan nain ... Oko proljea godine
29. (druge godine javnog djelovanja), Juda se ve bio razoarao u svojim oekivanjima, i ve tada je
razmiljao o svojim zlokobnim nacrtima (usp. Iv 6,70), ali je, zlorabei Isusovu snoljivost, i dalje
ostao u zajednici, upravo da i dalje iskoristi to se dalo ekonomski iskoristiti na isti lagani nain ...
234

b) to se tie izvora dohodaka, jedan nam je ve poznat: spontani doprinosi nekih ena koje
su vjerovale u Isusa i bile mu zahvalne za primljena dobroinstva. To je jedini izriiti tekst o tom
predmetu. Ali on nam dozvoljava izvui analogne zakljuke Tako se moe posve vjerojatno
pretpostaviti da su i apostoli uinili isto kao i ene, svaki prema svojim mogunostima. Neki od njih
bili su u dosta dobrom ekonomskom poloaju, kao Petar i Andrija, Jakov i Ivan. Levi je bio ovjek
od novca. Po istoj analogiji moe se pretpostaviti, da je Isus rado primao i druge eventualne
doprinose od drugih osoba, koje su mu bile odane po vjeri, simpatiji ili zahvalnosti.
Treba zakljuiti, dakle, da se Isus, u pitanju materijalnog uzdravanja svoje zajednice, oslanjao
iskljuivo na osobe, koje su bile usko povezane ili simpatizirale s njegovim pokretom. Ne
zahtijevajui nita ni od koga. Raunao je s osobama koje su vjerovale u njega i cijenile njegovo
djelo. Osobe koje su spontano doprinosile svoj dio, zato to su bile svjesne situacije i to su se
osjeale ivim i odgovornim elementima ovog pothvata.
Samo se tako Isus mogao osjeati slobodnim pred imbenicima izvan svog poslanja. Nije
zavisio ni od koga, osim od onih koji su mislili kao i on to nije nikakva zavisnost. Tako se mogu
istumaiti mnogi njegovi stavovi. Nikad ne laska nikome. Po tome kako brani siromaha, daje do
znanja da ga ne zanimaju bogatstva bogatih. Nikad ne iskoritava nikakvu situaciju u vlastitu korist.
Smatra vlast avolskom napau. Naroito treba istaknuti njegovu slobodu kad govori, osudi, u lice
otkree, nazove svaku stvar svojim imenom, bez obzira o kome se radi; potpuni manjak straha pred
nacionalnim, vjerskim, politikim, drutvenim, ekonomskim vlastima. Nezavisan od drugih, zato to
se oslanja na svoje.
I ovo je prva orijentacija za Crkvu. Temeljna I Crkva, kao ljudsko drutvo, ima svoje
materijalne potrebe. Kako da se pokriju te potrebe, to je sloen problem u svako doba. Ali iz
Isusovog primjera jedna je stvar sigurna: Crkva pri tome ne smije raunati s elementima izvan nje
same. Njezini vlastiti vjernici moraju ispuniti tu prazninu. I mora se postii da to ine spontano, iz
uvjerenja, iz osjeanja vlastite crkvene odgovornosti. Treba odgajati savjest naih vjernika u tom
pogledu. I to je jedan od naina kojim se izgrauje Crkva. Upravo onako kako se radilo u
apostolskim zajednicama. S ovakvom savjeu, nee biti potrebno nikoga slubeno taksirati niti
eventualno zavisiti od obvezatnih poreza ...
Znam da se moe mnogo toga prigovoriti ovom miljenju. Rei e se da mnogi od naih
krtenih nee da imaju posla s tim problemom. To je istina. Ali ni Isus nije raunao s takvim
osobama (usp. Iv 2,2324). Uvijek e se nai onih, koji e ispravno shvatiti situaciju, onih koji e,
po zahtjevima svoje vjere (iako ne uvijek tako zrele, kao to bismo eljeli), traiti duhovne usluge i
biti spremni doprinositi za njihovu materijalnu osnovu.
247

Ono to bi se na poseban nain protivilo Isusovom mentalitetu, bilo bi traiti materijalnu
sigurnost kod politikih vlasti zemlje. Ako je u iemu


247
Sveenici koji se nalaze na aktivnom pastoralnom poslu meu kranskim
pukom, znaju to iz svog malog svakidanjeg iskustva. A veliko iskustvo pruaju
nam neke periode crkvene povijesti, poevi od apostolske Crkve i Crkve prvih
vjekova. Kad Crkva nije raunala ni sa kakvom slubenom pomou, kad je bila
progonjena, skrivena i stijenjena na sve mogue naine, upravo je tada doivjela
najveu ekspanziju. Dobar primjer za to je i naa franjevaka povijest u Bosni za
vrijeme turske vladavine kroz etiri stoljea: barem jedina stvar nije nam nikada
ponestala, materijalna solidarnost naeg puka, premda se i on nalazio u najgoroj
bijedi. Narod dijeli kad zna da Crkva rauna iskljuivo s njime. Narod gubi interes
kad vidi da Crkva trai druge podrke, tue njoj samoj.
235

bio krajnje brian i tankoutan, bio je u razgranienju slubi (usp. Iv 18,36). Priznavao je
civilnu vlast i bio joj posluan, ali ju je gledao odozgor, iz posve razliite dimenzije. Njegova je
nezavisnost potpuna. Previe nezavisnosti, to ga je dovelo do kria.
c) U ovom kontekstu, zanimljivo je vidjeti Isusov nivo ivota. to se moe rei o koliini?
Moe li se govoriti o irokom i udobnom ivotnom standardu?
Ovako pie Christian Duquoc: Pria se da su sveci doli do granica strogosti. Evanelisti
nemaju nita takvog da nam ispriaju o Isusu. Sveti Luka nam ak kae da Isusova financijska
situacija nije bila tako bijedna. Isus je raspolagao sredstvima, pomou kojih je mogao biti stvarno
nezavisan u materijalnom pogledu.
248
Drugi e govoriti o udobnoj situaciji, i tome slino.
Ovakav govor mogao bi nas prevariti da ne shvatimo pravu situaciju. Mogli bismo biti u napasti da
govorimo terminologijom srednjeg dobrostojeeg stalea, mislei na ljude koji, iako nisu bogati,
ipak ive udobno, bez veih briga ...
Isusovo stanje sigurno nije bilo takvo. Dovoljno je podsjetiti na neke injenice.
Isusova zajednica bila je dosta mnogobrojna, nekih dvadesetak osoba; nemogue je ovdje
misliti na neka vea materijalna sredstva, budui da su svi lanovi te zajednice bili ekonomski
pasivni (bez nekog plaenog zanimanja).
ivjeli su u siromanoj i podjarmljenoj zemlji, zaostale seoske ekonomije. Sve je sigurno
bilo u razmjeru s tom opom situacijom. Izuzev Levija, druge osobe koje su dobrovoljno doprinosile
svoj obol, nisu raspolagale velikim kapitalima.
Osim toga, Juda se stalno brinuo da se nikad ne nae previe novca u kasi...
Treba zakljuiti, dakle, da je Isus posjedovao vrlo skromnu ekonomiju, jedva dovoljnu za
njegovo poslanje; dovoljnu da bude slobodan i nezavisan od drugih, ali takoer slobodan od napasti
novca...
ak je vrlo vjerojatno, da je zajednica poesto imala asova oskudijevanja. U tom pogledu,
zanimljiva je epizoda o hramskom porezu, kad se Isus naao primoran uiniti udo da ga plati (Mt
17,2427). Moglo bi se rei da Isus ovim udom eli dokazati svoju tvrdnju, da je on izuzet od
poreza, bez obzira na njegovu novanu situaciju; ali, on je to mogao dokazati na tisuu drugih
naina, pa ako posee upravo za ovim udom, znak je da postoji neka materijalna pozadina. Osim
toga, treba zapaziti, da je ovo jedino udo koje Isus ini u svoju korist. Morao je imati neki teki
razlog da odstupi od stalnog pravila, po kojem se uvijek vladao. A razlog je da je htio izbjei
drutveno nezgodnu situaciju (da ih ne sablazni: r. 27), budui da je kasa bila prazna.
A s tim ide i trajna pouka: kasa nikad ne smije biti tako puna, da ne bude mjesta za
Providnost...
Druga jasna orijentacija za vladanje u Crkvi: ni angelizam ni materijalizam. Potrebna su nam
materijalna sredstva za ivot i rad, ali ona nikad ne smiju postati neka sigurnost. Neka crkvena
politika koja bi traila tu sigurnost, kao to se dogaa u svijetu novca i zarade, ne bi bila put koji je
Isus pokazao. Uvijek moraju ostati otvorena vrataca za pouzdanje u Boga. U protivnom sluaju,
upali bismo u pande dijalektike novca i u fatalno neshvaanje karaktera naeg poslanja.

248
Christologie, I, 166.
236

d) Konano, potrebno je vidjeti u to su se troili Isusovi dohoci.
Da se ne padne u napast (prisutnost Judina bila je stalni mamac za ostale lanove zajednice)
koju uvijek predstavlja novac, Isus je tono odredio i nain upotrebe zajednike ekonomije.
Posjedujemo o tome samo jedno izriito svjedoanstvo (Iv 13,29), ali posve jasno.
Troilo se u materijalno uzdravanje zajednice (to nam treba za blagdan).
Poznajui otri Isusov stav u tom pogledu, moemo biti sigurni da se ovdje moglo misliti samo
na najvanije stvari. Nemogue je zamisliti burujske udobnosti koje danas poznajemo.
Dijelilo se siromasima (da dadne neto siromasima).
Sve to nije bilo strogo potrebno zajednici, pripadalo je siromasima. U tome je Isus vjeran
svom zacrtanom pravcu da dijeli.
Na taj nain, nikad nije bilo tako znaajnog vika, da bi se moglo ostaviti u njemu srce ili da
bi on osujetio pouzdanje u Providnost.
Imali su sve i nisu imali nita.
Pravo siromatvo, ali ne bespomonost.
Jo jedanput, jasna orijentacija za postupak u Crkvi, radilo se o zajednicama ili osobama.
Danas se mnogo govori o siromatvu, o siromanoj Crkvi, o Crkvi siromanih, itd. To je
pitanje teoretski neodreeno i nezavrivo. To je predmet zgodan za demagoke dogmatine izjave
teologa i za surove smicalice politiara.
Problem koji postie neto jasnoe samo u praktinoj stvarnosti ivota.
Isusov primjer pokazuje neke smjerove koje uvijek treba uzimati u obzir.
Siromatvo nije isto to i bijeda. Siromatvo moe postati najvea srea vjernika (Mt 5,3), dok
je bijeda zlo protiv kojega se uvijek treba boriti kod nas i kod drugih. Prema tome, siromatvo ne
iskljuuje nune stvari za ivot i rad, niti razumno predvianje da se izbjegne bijeda u budunosti.
Suvino je rei da se u praktinom ivotu nuno i razumno esto vrlo prilagodljivo
tumae, ali to je ve pitanje osobne ocjene (poistovjetovanja s evaneoskim duhom), koje se ne moe
staviti pod nadzor nikakvog vanjskog zakona.
Prema tome, pravo pitanje evaneoskog siromatva ne sastoji se u tome da li se posjeduje ili
ne posjeduje fiziki, nego u tome da se ono to se posjeduje upotrebljava na evaneoski nain (po
Isusovom primjeru). To je jasno, premda vrlo openito pravilo. ovjek e biti bogat ili e biti
siromaan upravo u onoj mjeri u kojoj se zadri u granicama tog pravila.
Pojam nunoga za ivot i apostolat beskrajno je elastian. Znamo iz iskustva, da ivot u
siromatvu ne moe pravo odrediti nitko drugi osim nas samih u onoj mjeri u kojoj usvojimo Isusov
duh.
Isusova ekonomija stajala je takoer u slubi siromaha. Ovo je moda najodluniji vidik
cijelog ovog pitanja, ono to istinski prokuava evaneosku temperaturu kranina. Jedini crkveni
novac koji stvarno sablanjava, to je novac koji se ne vidi u apostolatu (shvaenom u najirem
smislu), jer je apostolat prvenstveno na specifini nain upotrebe novca za dobrobit siromanih.
Govorim o sablazni ozbiljnih osoba, jer zemlja je puna farizejskih sablazni.
Znam da je lake pisati o ovim stvarima, nego po njima ivjeti. Nema tee stvari nego to je
dovesti u ravnovjesje u praktinom ivotu krajnosti oprene jednu drugoj. A ovdje se radi upravo o
ravnotei izmeu
237

idolopoklonikog materijalizma i nestvarne vizije ovjeka. Isus i njegova skupina ostvarili su
je posve prirodno i bez galame. Povijest Crkve bogata je i drugim primjerima. Ne radi se o nekoj
utopiji.
ooo

Dosada smo vidjeli ovu jednostavnu injenicu Isusovog ljudskog ivota: posjedovao je
materijalnih sredstava za ivot, imao je vlastitu ekonomiju, upotrebljavao je novac. Ali, nije li ta
praksa protivna njegovim teorijskim naelima i njegovom opem ponaanju? Kakav je stvarno
ISUSOV STAV PREMA BOGATSTVU I MATERIJALNIM DOBRIMA?
U ovoj stvari, Isus se pokazuje divno uravnoteenim. Nema demagokih stavova. Veliki
realizam.
Ovaj smisao za realizam doputa mu da jasno vidi dvoznanost bogatstva: moe sluiti na
dobro i na zlo.
Isti taj smisao za realizam navodi ga da utvrdi (tko bi se mogao s tim ne sloiti?), da je
bogatstvo vie imbenik zla nego dobra.
Odatle izlazi da je Isus, gledajui stvar sa svog specifinog religioznog stanovita, otvoreno
pesimist s obzirom na materijalna bogatstva. Njegovi negativni sudovi u tom pogledu tako su ubojni,
da skoro briu drugu stranu medalje. Hiperbolini nain kako se nekada izraava, moe biti pitanje
stila, ali upravo tako se otkriva snaga i odreenost njegove misli.
Ovaj stav otvorene suzdranosti vrsto svjedoe sva naa sinoptika evanelja, posebno
Lukino, koje se odlikuje naglaenim socijalnim zanimanjem. U tome, Isus nastavlja, premda jo
odreitijim tomom, kritinu stranu starozavjetne misli (posebno kod proroka), opreno pretenoj
ideji, u S. Z. i u suvremenom idovstvu, o bogatstvu kao nagradi i znaku boanske blagonaklonosti.
Njegov korjeniti zahvat moi e pravo shvatiti samo oni, koji ga prosuuju polazei od onog
religioznog sredita koje zauzima cijeli prostor: od Kraljevstva Bojeg kao najvie i neosporne
vrijednosti. Odnos prema tom sreditu ini relativnima ne samo sve stvari, ukljuivi i bogatstvo,
nego im pravo odreuje bitak ili nebitak.
Isusov stav polazi od temeljne injenice koja se da lako provjeriti: bogatstvo je lana
vrijednost, ali tako sjajna da zasljepljuje.
Bogatstvo je neto to samo izgleda vrijednost; prema tome, neto bitno varavo. Nestvarna
stvarnost.
Lano je, jer je nestalno.
S jedne strane, to je neto to uvijek ide gore-dolje. Pojavljuje se i nestaje. Jedni kapitali jedu
druge, jedini ljudi jedu kapitale drugih. Moljac i ra ih izgirizaju, lopovi prokopavaju zidove i
kradu (Mit 6,19). Lopov je nekada poar, ili potres, ili lukavstvo trita, ili obina inflacija, koja
odnese znoj cijelog jednog ivota ...
S druge strane, ovjekov ivot ne zavisi od dobara koje posjeduje (Lk 12,15). Najnestalniji od
svega jest sam ovjek. Mogu ga pozvati na putovanje kada se osjea najsigurnijm. Iskusio je to onaj
bogata velikih itnica iz parabole. A onda samo njegovo bogatstvo pretvara se u avolski kikot
rastanka. I sve to si skupio, komu e pripasti? (Lk 12,20).
Ipak, ovjek se ne da uvjeriti tom stvarnou. Bogatstvo mu donosi previe povlastica, iako
nestalnih. Tako su ugodne te povlastice da ovjek izgubi pojam o njihovoj nestalnosti. Mo.
Drutvena prednost. Vlast nad drugim. Osjeaj slobode, kad zna da sebi moe sve dozvoliti. I
osjeaj sigurnosti, ono to najtjeskobnije trai cijeloga ivota.
238

Tako bogatstvo postaje zavoenje (obmama, gr. apate: Mt 13,22), sloen pojam: blago
uvjeravanje, ugodno osvajanje, zasljepljenje, sve osnovano na prevari, koja oduzima ovjeku smisao
za stvarnost.
Zavoenje je blago, ali jako, definitivno privlaenje. Pande. Posjeduje apsolutnu mo, tim
vie neospornu to ovjek ne vidi da je bogatstvo takvo. Na taj nain, bogatstvo postaje vlasnik koji
zarobljuje (Mt 6,24), gospodar bez milosra, ali najtraeniji od svih. Neumoljivi tiranin koji gui (Mt
13,22), ali koji se doivljuje kao osloboditelj, ime se ostvaruje linost, veliana: kao donosilac
svakog dobra.
Vlasnik, gospodar, stvoritelj, najvii gospodin.
I najvii dobroinitelj.
Idol. Boanstvo, izravno opreno Bogu (Mt 6,24).
A pred njim: rob koji se, u ekstazi, klanja svom gospodaru.
Tko se sjeti biblijskog uasa nad idolopoklonstvom, bolje e shvatiti korjenitost Isusove misli
o ovoj stvari.
Stvar je u tome da idol zahtijeva svoj kult.
Saetak cijelog kulta koji se daje Bogu jest pravednost, to znai cjelovitost ljudskog
ponaanja u skladu s voljom Bojom; pojam koji vie-manje odgovara naem pojmu svetosti.
Prema tame, bit idolopoklonikog kulta, u opreci s prethodnim, bit e nepravednost, to je
isto to i bezakonje, grijeh, bezbotvo ...
U tom pogledu, zanimljiv je izraz nepravedni mamon (Lk 16,911). U aramejskom
korijenu ove rijei (mammon) lei ideja trajanja, stalnosti, sigurnosti, lana ideja, koju je ovjek
oduvijek imao o bogatstvu.
Ali to najvie upada u oi, to je oznaka nepravednog, to jest bezbonog, grenog. Isus se
izraava ekstremno, neublaenim bojama, ne zato to eli popisati svojim rijeima apsolutno
znaenje, nego zato to misli na ono to se redovito dogaa: u dijalektiku novca redovito se umijea
grijeh...
To se moe ustanoviti bilo u nainu kako se postizava bogatstvo, bilo u nainu kako se
upotrebljava.
to se tie stjecanja, Sirah kae da trgovac teko odolijeva napasti, i prodava e teko biti
bez grijeha (26,29). Svijet poslova. Novac kao poticaj, kao napast. Izaziva pohlepu, a ona je kao
lavina, koja se ne zaustavlja dok ne dospije do dna. Stoga, nastavlja mudrac, mnogi su poinili
grijeh radi dobitka (27,1). Kad jednom ugaze u dinamiku novca, ne mogu se osloboditi. Bogatstvo
se nastoji umnoiti na svaki nain. Probitak postaje najvii kriterij. Zato onaj koji trai da se
obogati, vrti oima (27,1), to jest odvraa pogled od svega to bi ga moglo smesti u njegovim
namjerama: od straha Bojeg (27,3), od pristojnosti, od ispravnosti, od prava drugih, od tuih potreba
... Kao to se kolac zabija izmeu dva kamena, tako se utiskuje grijeh izmeu kupnje i prodaje
(27,2).
Tako je i kod malih kapitala, i u svjetskim poduzeima, i u ekonomskoj politici naroda. Velika
riba guta malu ..., s dobro prouenom strategijom, s divljom okrutnou, ne birajui sredstva.
Isus je dobro znao sve to, jer se radi o elementarnim stvarima. I nije mogao ostati ravnoduan.
U paraboli o nepravednom upravitelju (Lk 16,113) ostavio nam je portret administrativne
korupcije (problem jo uvijek vrlo aktualan i vrlo na!), koji je tako rjeit upravo zbog toga jer je
tako jednostavan, a susree se pri svakom nepravednom stjecanju dobara. Malo poteza, a slika
savrena:
bezobrazan egoizam, iskljuivo traenje vlastitog interesa, bez pomisli na tetu drugih;
239

pomno prouavanje postojee situacije, s ciljem da se to bolje iskoristi;
lukavost u izboru najboljih sredstava u tom asu i u toj situaciji;
promiljena odluka da se izabere najlaki put, premda nepravedan;
ostavljanje potenja po strani, nevjernost prema prihvaenim obavezama;
prevara;
sve tako dobro uinjeno, da ga je teko otkriti...
Najsramotnije i najbezbolnije (najnepravednije) je ono u tom to bogatstvo jednih
osiromauje druge, upravo zbog toga to se ono stjee otimajui slabima. U svoje vrijeme vikao je
Jeremija: U mom narodu ima zlikovaca, koji vrebaju iz zasjede kao unuti ptiar: stavljaju zamke
da love ljude. Kao krletka puna ptica, tako su njihove kue pune grabea; tako postaju veliki i bogati,
tusti i ugojeni. Prevrili su granice zla, ne potivaju prava siroadi i trijumfiraju, ne uzimaju u obzir
pravo siromaha (5,2628).
Zamke i grabei, bijeda jadnih i tustost drugih.
Tko ne bi prepoznao odjek istog glasa u Isusovim rijeima o onima koji izjedaju udovike
kue (Mk 12,40)? Udovica (skupa sa siroetom i strancem) simbol je nezatienosti i potrebe. Ukor
ima ope znaenje, premda se ovdje konkretno odnosi na pismoznance.
Vidjeli smo, da mamon postaje nepravedan, ako se greno stjee. Ali ne manje
nepravedan postaje ako se greno upotrebljava. A najradije se tako upotrebljava. A to je temelj
drutvene neravnotee.
U ovoj stvari postoji individualna i drutvena dimenzija. Kad se danas govori o
institucionaliziranom ili strukturalnom grijehu, govori se o stvari koja je vie nego oita. Sve
poinje u pojedincu, ali onda prelazi na ustanove i oblike drutvenog ivota. Osobni grijeh tei po
svojoj naravi da postane drutveni jer i on trai svoju stabilnost.
Isus nije bio naviknut na ovu nau terminologiju, ali njegovo vienje problema obuhvaa
nuno obje dimenzije. ak je vjerojatnije, uzevi u obzir opi domet njegovih izjava, da je imao u
vidu prvenstveno drutveni vid grijeha (ovoga grijeha), slikajui u ponaanju povlatenih pojedinaca
ponaanje povlatenih klasa.
Najljepu sliku te stvarnosti ostavio nam je Isus u parabolama o nerazumnom bogatau (Lk
12,13-21) i o bogatau koji se svaki dan gostio (Lk 16,1931): gola, okrutna, paklenska slika
grenog i bezbonog svijeta, utemeljenog na sablanjivim ekonomskim nejednakostima, gdje se
jedni razbacuju a drugi i dalje nastavljaju sa svojom gubom ...
Dovoljno se sjetiti glavnih poteza.
Bogatstvo odgaja za egoizam. Ono je iskljuivo. ovjek ga skuplja za sebe (12,21).
Uitak to ga ono moe dati upija svu panju; nestaje svaki drugi obzir.
Iz istog razloga, bogatstvo potie da se uiva egoistiki. I ovaj puta ono je iskljuivo.
Nijedan od spomenute dvojice bogataa ne pomilja da bi netko drugi mogao imati dijela s njima.
Bogatstvo otvrdne ovjeka da bude drutveno beutan. Najstraniji naglasak parabole o bogatau
koji se gosti jest u tome to on jednostavno ne vidi siromaha. Problemi siromaha njega se apsolutno
ne tiu. Za siromaha se nikako ne zna. Ne postoji, ak i ivotinje mogu biti samilosnije. Poniujua
opreka sa psima namjerna je pojedinost u paraboli, da tako njezini obrisi postanu jo crnji. (16,21).
Bogatstvo mami da se uiva na neodgovoran nain. Isus nije bio neki asketski tip u
tradicionalnom i stereotipnom znaenju rijei. Znao je cijeniti u svom vlastitom ivotu normalni
uitak u stvorenim dobrima (Sin
240

ovjeji jede i pije: Mt 11,19), koje je on smatrao boanskim darom, koji se odraava ak i u
ljepoti ljiljana ... Ali je sluaj bogataa drukiji. Ona dva tipa dviju parabola ostavljaju utisak da je
materijalni uitak jedini smisao njihova ivota. Kreu se na razini odakle je nemogue gledati prema
gore. Kao da ovjek nema nikakvog drugog cilja. U pitanju je ovdje cijelo poimanje ivota. Radi se o
najvulgarnijem materijalizmu, karakteristici svijeta, kojemu je Isus odluio porei vrijednost i oteti
mjesto.
Odatle nastaju takve razlike u nivou ivota pojedinih lanova drutva, da poniavaju i
vrijeaju samu bit ljudske osobe. Bogata ne troi za potrebno, nego rasipa za luksuz, dok
siromah ne moe dobiti ni mrvica (16,1921).
Nitko ne tvrdi da svi ljudi mogu biti potpuno izjednaeni u posjedovanju dobara, ali se eli
rei, da se nekad razbije i ona posljedna razina jednakosti, koja bi bila potrebna da se svi moemo
nazivati ljudima. Odatle se opet raaju napetosti i nasilja, koja zatim pripremaju nove cikluse
situacija s klicama sukoba. U paraboli ova je napetost skrivena, jer joj se rjeenje oekuje na koncu,
u eshatologiji, to Isusa na ovom mjestu posebno zanima. Ali mi ne moemo ostaviti po strani
povijesne napetosti.
Lako je s naih teoretskih visina govoriti protiv nasilja; njega treba i dalje osuivati, ne samo
zato to ono po Bojoj namisli nije zgodno sredstvo za rjeavanje drutvenih problema, nego i to
stvarno ne rjeava nita. Ali trebalo bi da se zainteresirani konano uvjere, da je nasilje neizbjeno
kad drutveni odnosi dou do ove dubine. Ne moe se oekivati da se ue ne prekine, ako je napetost
prela granicu otpora ...
Egoistino baratanje s bogatstvom ne doputa da ono postigne svoju prirodnu namjenu, da
bude razdijeljeno meu sve ljude, koji su na jednak nain djeca Boja. Tim vidom pitanja zabavit
emo se kasnije. Ali to je jo jedan razlog (ili to je isto pitanje gledano na drugi nain) zbog kojega
mamon postaje nepravedan: to da mu ne dozvoljavamo da bude instrumenat ljubavi, kao to bi
trebalo da bude.
Budui da stvari tako stoje, neizbjeiv je otvoreni sukob s Bogom (Mt 6,24).
Stvarno, nijedan od ove dvojice tipova iz parabola nema nekog mjesta za Boga. On je
potpuno iskljuen iz njihovih briga i njihovih planova i njihovog konkretnog ivota.
Stvarno, bogatstvo ini da ovjek zaboravi na svoju ogranienu narav, ini da se ovjek
osjeti samodostatnim, postaje novo mono i umirujue boanstvo (Lk 12,19). Na taj se nain stavlja
u pokret preutna pobuna protiv Bojeg suvereniteta, a Bog je, uprkos svemu, jedini koji vlada
naom sudbinom (Lk 12,20).
Sve se to deava zbog toga to bogatstvo moe priutiti toliko utjeha u ovom ivotu, koje
uguuju svaku elju i svaku tenju za nekim drukijim ivotom u Bogu, tiranski zatvarajui ovjeka
u jednu jedinu dimenziju (Lk 6,24; 16,25).
Drukije reeno, bogatstvo posjeduje paklensku snagu, koja moe vjeno i definitivno
odijeliti ovjeka od Boga (Lk 16,26). Nema sumnje da to za Isusa predstavlja najveu nesreu
(opreno blaenstvima) u koju moe upasti neko ljudsko bie: iskljuenje iz Kraljevstva, izdaja
svoga cilja, potpuno proigravanje svoga poziva (Lk 6,24).
Kako se vidi, ono to Isus kae o bogatstvu nisu nikakvi uvstveni ispadi. To je cijela organska
misao, osnovana na tako openitom iskustvu da je samo slijepci mogu ne poznavati.
241

Iz svega toga izvodi Isus dva praktina zakljuka.
Prvi. ovjeku uronjenom u dijalektiku novca i bogatstva vrlo je teko, skoro nemogue,
shvatiti i usvojiti stvarnost Kraljevstva. Hiperbolika usporedba (tipinog istonjakog ukusa) o
iglenim uicama i devi eli svojom besmislenou naglasiti kako je strahovito istinita ova tvrdnja
(Mt 19,2324). Bogatstvo ne doputa ovjeku ii dobrim putem (Mt 19,22), i samo posebna Boja
milost moe spasiti takva bogataa (Mt 19,26).
Prema svemu onome to smo dosada vidjeli, ova milost sastojala bi se u tome da ovjek
razumije pravi providnosni smisao materijalnih dobara, i u skladu s tim, etiku stjecanja i upotrebe u
korist drutvenog razvitka.
Drugi. ovjeku, koji se odlui slijediti Isusa cijenei i provodei u ivot Kraljevstvo, ne
preostaje nikakvo drugo sredstvo nego korjenito odricanje (Mt 19,21). Kako emo vidjeti, ne radi se
o matematiki potpunom odricanju. Ni Isus ga nije tako provodio, niti bi se to moglo zamisliti. Ali je
ipak korjenito, ukoliko se odnosi na bilo koji vid posjedovanja koji bi mogao biti smetnja da se
potpuno pripada Kraljevstvu.
Konkretno osloboenje od robovanja.
Najvia Isusova briga jest potpuna sloboda i spremnost da se slui Kraljevstvu Bojem.
Ve smo rekli, Isus je pesimist s obzirom na bogatstvo. Ali, ako se ta stvar ispita mirno i bez
predrasuda, te ako uvaimo njegov posebni ugao gledanja suverenitet Kraljevstva Bojeg, vidjet
emo da bismo taj stav, mjesto pesimisitikim, morali oznaiti vrlo realistikim. Stvarno, na temelju
svakodnevnog iskustva, teko je nijekati, da bogatstvo predstavlja teku pogibelj za duhovne ciljeve
ovjekove. Upozoriti na tu pogibelj, i na jak nain, jedna je od osnovnih Isusovih briga.
Ali on nikada ne gubi svoje ravnotee, upravo stoga to nikad ne zaboravlja cjelovito gledanje
na svaku stvar.
Ne osuuje novac i bogatstvo na apsolutan nain. Zna da su potrebni za razvoj ovjeka.
Potrebno zlo, moda e rei neki skeptik. Ne mislim da Isus hoe to rei. Analogno njegovom
ukupnom gledanju svijeta, novac i materijalna dobra takoer su dar Boji. Za Isusa, jedino zlo na
svijetu jest ovjekova pokvarena volja, koja moe demonizirati sve stvari. Ali i ona se moe
popraviti, i Isusov poziv na obraenje pretpostavlja, da se i bogatstvo moe obratiti.
On je to osobno iskusio. Upotrebljavao je novac kao i svaki obini ovjek svoga vremena.
ene koje ga slijede nisu samo pomonice u poslu, nego i suradnice u ekonomiji. Tim to ih je
primio u svoju zajednicu priznavao je korisnost usluge koju su mu pruale.
Kako smo vidjeli, pozitivni vidovi materijalnog posjeda skoro nestaju pod maljem njegove
grenosti, ali uprkos tomu, Isusova misao o toj stvari posve je jasna.
Da novac nije u sebi zlo, jasno je ve iz injenice da je to normalno sredstvo za ivot, koji se
odvija po sistemu razmjene. I Isus ga je upotrebljavao u tu svrhu (Iv 13,29). Nitko ti nee pokloniti
ulja, treba ga kupiti (Mt 25,9).
Samo dobra stvar moe stvoriti pravo. To se dogaa s novcem, koji moemo zahtijevati kao
plau za neku uslugu ili neku vrijednost. Carinici ne smiju naplaivati prekomjerno, ali imaju pravo
traiti to im pripada (Lk 3,14). Vojnici ne smiju otimati, ali imaju pravo na svoju plau (Lk 3,14).
Radnik ima pravo na svoju nadnicu (Mt 20,14); tovie i onaj koji radi
242

duhovne poslove (Lk 10,7). Onaj koji daje pod zakup ima pravo na svoju zakupninu (Mt
21,41).
Odatle pohvala za svaki poteni i ispravni napor da se steknu novac i materijalna dobra. Isus
nije mehaniki providencijalist. Nije fatalist. vrsto vjeruje u Providnost, vidi prst Boji u svim
stvarima, i u najneznatnijim, i zato jedna od velikih oznaka njegove poruke jest neogranieno
pouzdanje u dobrotu koja vlada svijetom (usp. Mt 6,2534); ali njegov pojam providnosti obvezuje
ovjeka, ukoliko ovjekov posao i neko normalno predvianje budunosti izgledaju kao imbenici te
providnosti, kao aktivni sastavni dijelovi njezinog mehanizma.
to se tie rada kojim se stjeu novac i blagostanje, on ulazi u tkivo nekih parabola kao neto
normalno i hvalevrijedno. Tko se ne sjea s koliko se simpatije govori o izvanrednom naporu neke
ene da nae izgubljeni novi, i o velikom veselju kad ga nae (Lk 15,89)? Velikoduno su
nagraeni oni koji su se potrudili da zarade kamate s povjerenim novcem, dok je ovjek koji je
ostavio da mu novac miruje, nazvan zlim, lijeninom, beskorisnim, to jest drutvenim parazitom (Mt
25,1430). Vrlo je simpatian gest vlasnika vinograda koji neumorno trai besposlene ljude da im
prui mogunost da zarade dnevnicu, ak i onima koji su radili samo kratko vrijeme (Mt 20,116).
Isto to treba rei i o normalnom predvianju budunosti, koje se smatra elementarnom
razboritou. Nazvane su ludima one djevojke koje se nisu pobrinule da se opskrbe s dovoljno ulja
za sveanost (Mt 25,113), dok se hvali lukavost nepotenog upravitelja, kojom se znao osigurati za
crne dane koji su ga oekivali (Lk 16,18). Razborit je oprez graditi kuu na tvrdim temeljima, dok
je ludost graditi je na pijesku (Mt 7,24-27). Da su zakupnici izvrili svoje obaveze, bili bi izbjegli
svojoj zloj sudbini (Mt 21,41).
tovie, Isus nas izravno poziva da osiguramo nau vjenost upravo pomou materijalnih
dobara, koje bismo mogli posjedovati u ovom ivotu To se postie dijelei ono to je nae s onima
koji imaju manje. Oni koji tako dobiju pomo pravi su prijatelji, ija e vanost pretegnuti upravo
onog asa kad sve materijalno izgubi vrijednost (Lk 16,9). Tako upotrijebljen novac jesu jedine
trajne kase, jedina banka s neiscrpivim kamatama, jedina u stanju da nam da konanu sigurnost
(Lk 12,33).
Tako smo dospjeli do sri Isusove misli o novcu i materijalnim dobrima: dobri su jer su i
ukoliko su instrumenti ljubavi; prestaju biti zli u onoj mjeri u kojoj postaju imbenici blagostanja i
integralnog drutvenog napretka.
Prema Isusovom shvaanju, jedina ispravna upotreba novca i materijalnih dobara sastoji se u
pravednoj i karitativnoj razdiobi. Mamon postaje nepravednim kad se upotrebljava egoistiki i
iskljuivo u vlastitu korist. Ako je ita posve jasno u Isusovom miljenju, to je da je privatno
vlasnitvo tek relativno privatno. Svijet je bio stvoren za sve ljude. Stvorena dobra imaju drutvenu
namjenu. ovjek nema pravo na neogranienu upotrebu i zloupotrebu onoga to posjeduje. Sve to
se proizvodi i to se posjeduje, treba sluiti za to da se podigne ivotna razina svih.
Isusov poziv na razdiobu je uporan. To je nuni uvjet da se mogne sudjelovati u Kraljevstvu
(Lk 16,9). Bez toga uvjeta nije mogue istinski slijediti Isusa; uz ponovnu napomenu, da samo
dijelei moe se osigurati blago na nebesima, koje ne propada (Mt 19,21). Izriito je zabiljeena, i
s naglaenom namjerom, Zakejeva odluka da podijeli napola svoje imanje sa siromasima (Lk 19,8).
To je prvi uinak Isusove kateheze ovom ovjeku, i vidi se da je to bio glavni predmet njihovog
razgovora. Toga asa, bogataev
243

mamon prestao je biti nepravednim, jer je postao imbenikom drutvene solidarnosti. I
stotnik iz Kafarnauma imao je gest solidarnosti s mjesnom idovskom zajednicom, pa bih rekao, da
je ta njegova velikodunost bila jedan od motiva da mu se podijeli posebna milost (Lk 7,45). U
tom kontekstu isto je tako shvatljivo, da Isus ne samo ne odbija, nego jo hvali i zahvaljuje se za
skupe izraze panje jedne prijateljice prema njegovoj osobi, uprkos protestu i sablazni vjenih
licemjera (Mk 14,36). Novac je dobar kad se upotrebljava u korist drugih.
Uvodom u ovaj pravac misli i postupka moe se smatrati Krstiteljevo propovijedanje, prema
kojemu se istinsko obraenje ne moe zamisliti bez svoje drutvene dimenzije, koja se upravo sastoji
u podjeljivanju odjee i hrane s onima koji toga nemaju (Lk 3,11). Tako je postavljeno naelo; danas
jedino treba proiriti pojmove. Danas, odjea i hrana jesu materijalna sredstva, bio sirovine bilo
industrijski proizvodi. Pozvani su na dijeljenje jednako oni koji prodaju petrolej, premda kau za
sebe, da su tek na putu razvoja kao i oni koji proizvode rakete za planetarna putovanja. I odnos
pojedinac-pojedinac, jedini nain nekadanje dobrotvornosti, danas mora imati kolektivne razmjere,
bogati narodi siromani narodi. Oblici se mogu mijenjati, ali bit onoga to se trai ne moe se
mijenjati.
Ta ista Isusova misao jasno se oituje i kad govori o milostinji. Milostinja je bila jedna od
velikih stupova starozavjetne duhovnosti. Isus se dri istog pravca.
Mnogo puta, ova rije dobiva nuno znaenje, zbog rune i poniavajue upotrebe neko i
danas. Grka etimologija (eleemosyne) cilja na suosjeanje, milosre, saaljenje ... Ali, ne radi se
o sentimentalizmu. To je svijest nejednakosti, bol radi tue bijede, elja za drutvenom pravdom.
Nije to umirujua pilula za one koji imaju svega previe, nego boanski krik nad pogaenim
ljudskim dostojanstvom. Isus je doao dotle da se poistovjetovao s najodbaenijim meu ljudima,
dotle da svaki rad oko drutvene pravde u korist ovih razbatinjenih smatra kao da je uinjen njemu
samome, tako da ta drutvena briga nuno postaje zadnji kriterij, po kojem e se na sudnji dan ljudi
razlikovati (Mt 25,3146). Tako je razumljivo da je milostinja u Isusovoj misli, budui da je
odricanje od egoizma, sredstvo unutarnjeg oienja (Lk 11,41) i najsigurnije pripremanje za
vjenost (Lk 12,33; 16,9).
Naravno, uvijek se spekuliralo s milostinjom.
S jedne strane, pomo siromahu isprika je mogunicima, da prave sebi propagandu (Mt
6,12). Ve smo odavno naueni na bezbroj dobrotvornih inicijativa buno najavljenih, s
brojevima u novinama, s mnogo fotografija, s promicanjem na televiziji osoba iz visokog drutva ili,
javnog ivota (moda mislei na izbore), sve to okrueno tako sablanjivim luksuzom, da bijednici
jo dublje osjeaju svoju bijedu... Licemjeri, jo uvijek im Isus dobacuje u lice, koji plaaju sami
sebi. Te se stvari rade u tajnosti, ne naglaujui diskriminaciju, jedino iz osjeaja za pravdu i
odgovornost pred Ocem (Mt 6,23).
Na drugoj strani (i to je drugi, jo odurniji, oblik licemjerja), pomo je siromahu elegantan
nain obogaivanja na raun upravo toga siromaha (Lk 6,34; usp. 14,1214). To je meunarodna
praksa, na koju smo takoer naueni. U tom svjetlu treba promatrati mnoge zajmove bogatih
zemalja. I iz ovog ugla meunarodne pravde treba prosuivati one lijepe formule, kojima se
obrazlae podizanje cijena nekog nunog proizvoda, toboe da se popravi deficit siromanih zemalja,
koje ga nemaju; a zna se da se nita
244

ne poklanja i da se radi o trgovakom poslu, koji e siromasi morati platiti ... I grenici
pozajmljuju grenicima, da od njih. jednako prime nazad (Lk 6,34).
Tako je razumljivo zato Isus hvali s toliko simpatije siromanu udovicu, koja daje doprinos sa
svojim zadnjim noviem (Mk 12,4144): radi to iz velikodunosti, jedino iz osjeaja drutvene
odgovornosti, budui da nije u stanju niti da zadovolji tatinu, niti da se neizravno okoristi... S tim
istim duhom i Isus je davao milostinju, uzimajui ono malo od svoje skromne ekonomije (usp. Iv
13,29), vjeran svojoj metodi da najprije ini ono to drugima propovijeda.
Cijeli ovaj izlet po tekstovima N. Z. eli pokazati, kako je Isus daleko od toga da osudi novac i
bogatstvo uope. Naprotiv, smatra da su oni neto dobro i potrebno za ljudski ivot. Ostali su
razoarani oni koji su oekivali, da e se izjaviti protivnim plaanju carskih poreza (Mt 22,172:2).
Novac i materijalna dobra, ako se upotrebljavaju prema namjeni koju im je Bog dao od samog
stvaranja (Post 1,28), postaju instrumenti ljubavi i ovjekovog napretka, i, preko njega, eshatolokog
osiguranja.
Proi e puno vremena prije nego to ovjek vidi stvari na ovaj nain. Ali Isus nikad ne oajava
nad ovjekovom dobrotom ni nad mogunou obraenja. Osobno, on je imao i pozitivnih iskustava.
Stoga meu njegovim prijateljima ima i nekih bogatih ljudi: Levi, Lazar, Zakej, Nikodem, Josip iz
Arimateje.
Ispitujui izibliega Isusovu misao o novcu i bogatstvu, mogli smo ustanoviti ono to smo rekli
na poetku: ni materijalist ni angelist. Ni demagog desniar, ni demagog ljeviar.
Realistian, umjeren i ozbiljan stav.
Stav utjelovljen u Isusovom konkretnom ivotu.
Kod Isusa se jasno zapaa dvostruko nastojanje ili traenje dvostruke slobode koju mora
uivati apostol.
S jedne strane, biti slobodan od materijalnih briga, na osnovi neke minimalne ekonomske
sigurnosti. Bez te osnove, apostol ne bi mogao niti posvetiti sve vrijeme svome poslanju, niti
ponuditi svoje usluge bez interesa. Po Isusovom shvaanju, ove dvije stvari nune su kad se radi o
apostolu u strogom smislu rijei, to se lako zaboravlja u dananjim raspravama o sveenikoj slubi.
Kraljevstvo posve zaokuplja i trai od apostola cijelo njegovo vrijeme i cijelu njegovu osobu. Puna
raspoloivost jedino za interese Kraljevstva, bez ikakvog potinjavanja ikakvom moguniku vlasti ili
ekonomije. Isus je osjeao tu potrebu za sebe i za svoje neposredne suradnike. Jedna od simpatinih
znaajki njegove osobe jest upravo ova briga za apostole, ukljuivi i njihove materijalne potrebe,
izraena u raznim zgodama i na razne naine. Uistinu, ljubio je svoje i ljubio ih je do kraja (Iv 13,1).
Radi toga se pobrinuo, ve od poetka, da organizira materijalno uzdravanje svoje skupine. Ali o toj
stvari mi smo ve dovoljno govorili.
S druge strane, sloboda pred napau novca i bogatstva. To je drugo Isusovo nastojanje, moda
jae nego prvo. Ve smo spomenuli njegove izraze u tom pogledu. Kao to ekonomska nezavisnost
stvara raspoloivost, tako sklonost prema materijalnim stvarima ubija u korijenu duu apostola. Radi
toga, i on osobno i njegovi neposredni suradnici odrekli su se svega to je na bilo koji nain moglo
skrenuti njihovo nastojanje na putove tue Kraljevstvu.
Isus je rekao o sebi: Lisice imaju rupe i ptice nebeske gnijezda, a Sin ovjeji nema gdje da
nasloni glavu (Mt 8,20). Iako se radi o neto patetinoj isporedbi, ova tvrdnja potpuno odgovara
stvarnosti. Ove sitne ivotinje,
245

iji je ivot let i lutanje (pomalo kao i njegov), imaju barem neko mjesto kamo se vrate nou,
iza kako su se po danu pozabavile u svom ogranienom ivotnom prostoru. Vlastiti krov. Isus ga
nema. Odrekao se vlastite kue, ne zato to bi bilo zlo imati kuu, nego da ne bude privezan uz nju,
da se ne osjeti ogranienim na samo jedno mjesto. Moje prikiva uz mjesto. A apostol ne pripada
svojoj kui, nego bilo kojoj kui na svijetu. Svjesno je prihvatio svu nelagodnost, nesigurnost i
nestalnost to ih to odricanje ukljuuje, da postigne potpunu slobodu kretanja za svoje poslanje.
Iz istog razloga, nije htio imati vlastite obitelji i odrekao se one koju je prije imao. Ne zato to
bi bilo zlo imati obitelj, nego to je i ona neto moje, koje potpuno obuzima ovjeka i smanjuje
njegovu raspoloivost za neki drugi predmet.
I iz tog istog razloga odrekao se takoer zvanja to ga je prije imao. O njemu se kae da je bio
tekton (Mk 6,3). Ova se rije upotrebljava samo jo jednom u N. Z., da se oznai zanat sv. Josipa
(Mt 13,55). Grki izraz ima ope znaenje runog radnika ili zanatlije, ovjeka koji radi s
materijalima: stolar, kova, klesar, zidar... Nai prijevodi redovito prevode sa stolar, to je
najnevjerojatnije: radovi s drvetom bili su u Palestini vrlo rijetki, i nevjerojatno je da bi dva obrtnika
iste struke u jednoj te istoj obitelji, u neznatnom brdskom mjestancu, mogli imati dovoljno posla.
Bilo kako bilo, Isus je imao svoje zvanje, skromno ali kao siguran izvor skromnih dohodaka za
svoju obitelj. Ostavio je i njega, ne zato to bi runi posao bio manje dostojan ovjeka, nego zato to
svako zvanje donosi svoje posebne obveze koje troe vrijeme i osobu, a to je nespojivo s potpunom
raspoloivou za Kraljevstvo.
Kua, obitelj, zvanje zahtijevaju mnogo. I samo materijalno uzdravanje esto postaje
dvosmisleno: pobrkaju se pojmovi potrebnog i suvinog.
A kad se bogati nain ivota shvati kao neto potrebno, razmae se dijalektika bogatstva:
pretjerana briga za probitkom, pohlepnost, i, kao karike na lancu, sve druge materijalistike pobude,
koje Isus tako postojano i otro igoe.
On je htio biti slobodan od svega toga.
Nije mogao drukije shvatiti korjenito opredjeljenje za Kraljevstvo Boje.
Od svojih je apostola traio da se isto tako velikoduno odreknu, da postignu tu istu slobodu.
Napomenu da nema gdje nasloniti glavu, upravlja upravo nekom nepromiljenom zakonozmancu,
koji je umiljao da moe prihvatiti isti nain ivota (Mt 8,19). Konica za prenagljene porive. Onaj
koji eli pripadati njegovoj skupini ne moe oekivati nikakve materijalne prednosti; moe oekivati
samo materijalnu nesigurnost.
Znamo stvarno da su apostoli, kad su se ve odluivali da se poistovjetuju s Isusovim
poslanjem, uinili isto to i on: ostavili su svoje kue, svoje obitelji, svoje poslove i svoju sigurnost,
zaputivi se u posve razliito zvanje (ribare ljudi) i u nesigurni nain ivota kao i njihov Uitelj
(Mk 1.1620).
Vidjeli smo da su Isus i njegova zajednica ivjeli od spontanih doprinosa. To nas potie da
reknemo nekoliko rijei o tome to Isus misli o NAGRAIVANJU APOSTOLA.
Isusova pravila u toj stvari sadrana su u uputama za misiju Dvanaestorice (Mt 10,515;
paralelni Mk 6,611 i Lk 9,15) i sedamdeset dvojice
246

uenika (Lk 10,112); ostavljamo zasada po strani kritika pitanja da li se radi o jednoj ili
dvjema misijama, o 70 ili 72 uenika, itd.
Prvo to jako pobuuje pozornost jest napetost izmeu badava (Mt 10,8) i plae (Lk
10,7); dvije stvari koje izgledaju nepomirljive.
S jedne se strane ustanovljuje: Ostanite, dakle, u toj kui, jedui i pijui to oni imaju; jer
radnik zasluuje svoju plau (gr. misthos) (Lk 10,7). Paralelni tekst kod Mt 10,10: radnik
zasluuje svoje uzdravanje (gr. trofe).
Na drugoj se strani kae: Badava ste primili, badava i dajte (Mt 10,8).
Rekli bismo, dakle, da se radi o dva protivurjena zahtjeva. A nemogue je zamisliti da Isus
tako otvoreno protivurjei samom sebi u istom kontekstu. Oba izraza moraju imati neki skladni
smisao u opem sistemu Isusove misli.
Treba najprije zapaziti da Matej upotrebljava rije trofe, to znai hranu.
Evaneoski radnik ima pravo na svoje materijalno uzdravanje.
Luka, naprotiv, upotrebljava jai izraz: plaa (misthos). Ali u stvari ta se plaa svodi na
isto, jer se sastoji u stanu, jelu i piu. Evaneoski radnik ima pravo da ga nagrade svim onim to mu
je potrebno za materijalni ivot. Mogao se primati novac (zajednica je imala kasu), ali u
zemljoradnikoj kulturi, kao to je bila palestinska onog vremena, nagrada se sigurno prvenstveno
sastojala od proizvoda zemlje.
Ovdje se jasno vidi ona dobro poznata Isusova briga oko materijalne osnove apostolata, bez
koje bi on bio optereen drugim interesima.
Potekoa je u pravnom dometu rijei plaa. Obino se u komentarima ovoj stvari ne pridaje
nikakva vanost, a istina je (premda moe izgledati pretjerano) da od ispravnog shvaanja toga izraza
moe zavisiti cijela crkvena politika o naplaivanju svoga posla.
Rije misthos (plaa), po sebi, podrazumijeva strogi pravni odnos, koji proizlazi iz ugovora.
Onaj koji je izvrio posao, ima strogo pravo zahtijevati ono to je ugovoreno, a onaj u iju korist je
uinjen posao strogo je obavezan platiti ono to je ugovoreno. Upotreba ove rijei (i slinih) u N. Z.
ide u prilog ovom znaenju, a ima ih koji je tako razumijevaju i na ovom mjestu (Lk 10,7).
249

Meutim, po naem miljenju, ovo je strogo znaenje nezamislivo u ovom sluaju. Netko je
plaenik (najamnik) (Mk 1,20; Lk 15,17.19) po ugovoru, koji odreuje cijenu (Mt 20,2). Snagom
tog ugovora najamnik moe zahtijevati ugovorenu koliinu (Lk 3,14). Ali bilo bi besmisleno to
pretpostavljati u sluaju apostola.
Oni ne vre svoje poslanje ni po kakvom ugovoru, niti su unaprijed postavili kakvu cijenu
svome poslu. Oni nisu plaeni najamnici u strogom smislu rijei. Oni idu zato to ih Isus alje; to
jest jer znaju da je to njihovo poslanje, izvan svake druge pomisli; to je unutarnja potreba, rei e
kasnije sv. Pavao (1 Kor 9,16). A ako ne postoji nikakav ugovor, ne postoji ni pravo da se trai neka
plaa.
Stvar je takoer jasna i po tome to su apostoli, iako imaju pravo na plau, posve ostavljeni
blagonaklonosti ljudi. Ako ih u nekom mjestu ne prime, moraju ii drugamo. Nita zahtijevati.
Po Isusovom miljenju, dakle, apostol ne moe nita zahtijevati za svoj posao.

249
Vidi na pr. Xavier Leoin-Dufour, Dictiannaire du Nouveau Testament, rije salaire, gdje navodi
nae mjesto kao sluaj stroge retribucije.
247

A ipak zasluuje (gr. aksios) svoju plau. Ima neko pravo. To je pravo primiti sve to mu
se ponudi. Oito je, dakle, da je upotreba ove rijei djelomino opravdana.
Meni se ini vanim ovo razgranienje izmeu prava zahtijevati i prava primiti.
Iskljuujui pravo zahtijevanja, eli se zatititi posebni znaaj apostolata i njegovih slubenika.
Nije to kakvo bilo zvanje. Nije to nain da se doe do stalnih ekonomskih dohodaka. Nije to samo
nain da se zaradi potrebno za ivot, nego povrh svega duhovno zvanje. Izbjegava se svaki vid
trgovanja s duhovnim stvarima i pogibelj pohlepnosti.
Tvrdei pravo primanja, eli se osigurati materijalno uzdravanje apostola i njihova
nezavisnost u svojstvu apostola, naznaujui u isto vrijeme, da se radi o neemu to su duni uraditi
oni kojima koristi taj posao. Radi se o pravom ljudskom poslu, potenom i dostojnom (u Isusovom
promatranju, najplemenitijem i najpotrebnijem), koji mora biti nagraen. Oni kojima apostolat
koristi, moraju shvatiti da njihova materijalna nagrada toga posla nije neka milostinja, nego stroga
obveza u savjesti.
Sad se konano moe razumjeti u svom pravom znaenju Isusov zahtjev, da se badava daje to
se badava primilo (Mt 10,8). Daje badava onaj koji ne postavlja unaprijed neku nagradu kao uvjet
svog rada. Onaj koji radi poradi samog posla, dali mu neto za to ili ne. Mnogo puta, apostolov e
posao biti ak i fiziki badava, jer mu nee dati nikakve nagrade za njega. Drugom zgodom, dobit
e materijalnu nagradu, ne zato to ju je on traio, nego zato to e se drugi osjetiti obvezanim da
tako uine.
Uvijek ta divna Isusova ravnotea: ni nezatieni, ni izloeni pogibelji da zaboravimo na
providnost...
248

III. ZGODE I NEZGODE POSLANJA

1) SUKOB S OBITELJU
(DRUGO POLUGODITE G. 28)
(Mt 12,4650); Mk 3,2021.3135; (Lk 8,1921)

Ovog asa izgleda nam najvjerojatnije povratiti se na redoslijed Markova evanelja. Openito
govorei, ovom evanelistu priznaju da je najpouzdaniji od svih sinoptika to se tie kronologije.
Matej je najnesigurniji. U ovom sluaju, i Luka je nesigurniji nego Marko, jer poslije biljeke o
enama u Isusovoj zajednici (8,3) donosi parabolu o sijau, koju drugi sinoptici donose u drugom
kontekstu, neto kasnijem i vjerojatnijem.
Slijedimo, dakle, redoslijed Mk, ali nemamo tragova po kojima bismo mogli odrediti povijesni
as svakom pojedinom dogaaju. Dosad smo bili sretniji, jer smo uvijek mogli nai neku naznaku,
po kojoj smo se mogli orijentirati. Odsad pa priblino do mjeseca oujka godine 29. nemamo
nikakve naznake, tako da dogaaje koji prethode ovom vremenu, moemo samo globalno staviti u
drugo polugodite godine 28. i prve mjesece godine 29.
Ova je epizoda mali sukob i razraun s krvnom Isusovom obitelju. Nije ju mogue tono
smjestiti, ni kronoloki, ni topografski.
Mk donosi ovaj dogaaj nakon ustanove Dvanaestorice. Kad bi ova dva dogaaja bila
povijesno povezana, ovo vrati se kui (r. 20) znailo bi povratak s brda (gdje se dogodio izbor
Dvanaestorice) u Kafarnaum i u kuu koja mu je tu sluila kao boravite. Ali, vidjeli smo da se
izmeu ova dva dogaaja odigralo nekoliko drugih stvari. Ostavili smo Isusa u misiji po
unutranjosti Galileje poslije Govora na gori, tako da onda ovaj povratak kui znai povratak iz
nekog mjesta u neku kuu (nama nepoznatu), gdje je tom zgodom bio na stanu. Vrlo je vjerojatno da
se ne radi o Kafarnaumu, nego radije o nekom selu blizu Nazareta; to bi barem dao slutiti brzi
dolazak njegove rodbine.
Rekao bih da Isus dolazi umoran i da ulazi u kuu da se odmori i da jede. U istom poloaju bili
bi i uenici. Ali, nisu mogli uzeti ni hranu zbog velikog mnotva svijeta koji je odjednom napunio
kuu. Zanimljivo je da ovaj narod nije doao u potrazi za udesima (barem se to ne kae), nego sa
eljom da uje njegov nauk: radi toga sjedoe na pod oko njega (r 32).
Toga asa pojavljuju se njegovi (r. 21), to jest rodbina iz Nazareta (r. 32). Doli su da ga se
domognu. Ima nasilja u njihovim namjerama: odvesti ga silom u obitelj, u njegovu nazaretsku
kuu... Razlog je oit: oteti ga i osamiti u svojoj kui, da ne ini i dalje potekoe obitelji, jer
govorili su da je izvan sebe. Strogo govorei, ovo govorahu moglo bi se odnositi i na rodbinu;
bio bi to zakljuak do kojeg su oni sami doli; ali,
249

to bi ispalo posve nenadano i bez temelja. Govorahu moe se odnositi i na druge osobe: u
tom sluaju bilo bi isto to i govorilo se. Bila su to javna govorkanja nekih osoba, pa je to bilo
puno ozbiljnije: to pokazuje da je, pored masovnog zanosa, bilo i negativnih miljenja o Isusovoj
osobi. Naskoro emo vidjeti tko je mogao potaknuti takva govorkanja; vano je da su ona postojala i
da su dopirala do uiju obitelji, ukljuivi tu i Isusovu majku (usp. r. 31). Svaki lan obitelji sigurno
je tumaio i ocjenjivao stvar na svoj nain, ali svi su bili jednako zabrinuti.
U glasinama se govorilo, da je Isus izvan sebe: neto kao luak, luckast, manijak,
zaslijepljen, fanatik ... Neto kao Dostojevskijev Idiot, pametniji od svih, ali lud u oima
mnogih... Najgore je to da je Isus stvarno mogao nadahnuti takvu sliku o sebi obinom ovjeku koji
se nije duboko uivio u njega. Njegova je obitelj (izuzev naravno njegovu majku), u ovom razdoblju
njegova ivota, pripadala upravo meu one koji nisu vjerovali u njega (usp. Iv 7,5). Kako su onda
mogli razumjeti neke Isusove stavove, koji su izgledali nerazumni, a isto tako i neke njegove izreke,
koje nijedan ovjek zdravog razuma nije mogao probaviti? Isus je stvarno izgledao kao neki
luak. Ludost, o kojoj e kasnije govoriti sv. Pavao, ustanovljena je ve ovog asa, samo
nekoliko mjeseci iza kako je poeo svoje javno djelovanje.
Jedino Mk ima ovaj uvod (rr. 2021); poevi odavde (rr. 3135), s njime su paralelni i
druga dva sinoptika.
Oni koji su doli da ga trae jesu njegova majka i njegova braa. Ne spominje se Josip, a
bilo bi prirodno da i on bude prisutan pri ovakvoj prilici; moda je u ono vrijeme ve bio mrtav.
Isusova braa nisu njegova krvna braa, nego blii roaci; o njima emo govoriti kasnije.
Kako oni u ono vrijeme nisu vjerovali u Isusa (Iv 7,5), nije udno da su ozbiljno shvatili glasine o
Isusovom duevnom stanju: upravo radi toga su i doli da otmu Isusa i tako ga sprijee da i nadalje
ne oduzima ugled obitelji ...
Drukije je s njegovom majkom. Ona dobro pozna svog sina i zna da su zlobna sva ta
govorkanja. Ali, ona se nalazi pred tajnom u kojoj jo ne moe povezati sve konce. ivo se sjea
rijei koje je ula od njega kad je jo bio djeak (Lik 2,49), i razumije to je sve ostavio da se
potpuno posveti toj misli koja vlada cijelim njegovim ivotom. Ali ipak, nije mogue ivjeti u toj
vjenoj trci; dobro bi mu dolo da se malo odmori... Marijina je namjera razliita od onoga to
namjeravaju braa; ona je dola s majinskim srcem.
Kad je stigla rodbina, Isus jo uvijek govori svijetu stisnutom u kui (Mt), tako da njegovi ne
mogu ui zbog tolikog svijeta (Lk) i ostaju vani (Mk). Ali porue mu po nekoj osobi (Mt), koja je
uspjela ui i saopiti Isusu, da se vani nalaze njegova majka i njegova braa, da trae (Mk) da ga vide
(Lk) i da s njim govore (Mt).
Isus iskoritava tu priliku da dobro naglasi stvar koju on smatra vrlo vanom: ne nijeui
vrijednosti naravnoj obitelji, ustanovljuje da postoji nadnaravna obitelj, koja je via od bilo koje
krvne veze. On je upravo i ostavio svoju krvnu obitelj da se mogne potpuno predati ovoj novoj
duhovnoj obitelji; od svojih sljedbenika trait e to isto; zato je on uinio prvi korak.
Moja majka i moja braa? Pogledavi naokolo (Mk) i ispruivi ruku (Mt) prema onima koji su
sjedili oko njega (Mk), to jest prema svojim uenicima u irem smislu (Mt), izjavi sveano da su
oni njegova majka i njegova braa. Oni su to oito zato to su s njim i to sluaju njegov nauk.
Odsada, oni koji se skupe oko Isusa po vjeri u njega, ine novu obitelj, koju
250

on objedinjava; to je krv u naravnoj obitelji, to je ovdje njegova osoba. Ali, biti sjedinjen s
njim i sluati njegovu rije isto je to i biti sjedinjen s Bogom i sluati Boju rije, tako da se moe
rei da novu Isusovu obitelj sainjavaju, openito govorei, svi oni koji vre volju Boju (Mt i Mk)
,to jest svi oni koji sluaju rije Boju i vre je (Lk). Isus se konano odluio za ovu novu obitelj.

*
*
*
Ovdje je prikladno rei nekoliko rijei o Isusovoj brai. Oito je da ova rije ne oznauje
uvijek u Bibliji brata po krvi (usp. Post 13,8; 14,16; 29,15; 1 Ljet 23,22); hebrejski jezik nema
posebne rijei za sve stupnjeve srodstva; na pr. za bratie i sestrie.
Evanelja spominju etvoricu Isusove brae: Jakova, Josipa, imuna i Judu (Mt 13,55; Mk
6,3). Nema nikakvog sigurnog znaka o stupnju srodstva izmeu ove etvorice i Isusa; tek vie-manje
vjerojatne hipoteze.
Trebalo bi poi od Iv 19,25, gdje se govori o enama prisutnim uz Isusov kri. Prema jednoj
punktuaciji ovog retka, one bi bile tri:
Isusova majka;
sestra njegove majke, Marija Kleofina;
Marija Magdalena.
itajui tako ovaj redak, Marija Kleofina bila bi Gospina sestra. Meutim, puno
openitije itaju ovaj redak kao simetrini distih:
Isusova majka i sestra njegove majke;
Marija Kleofina i Marija Magdalena.
Na taj nain, Gospina sestra i Marija Kleofina bile bi dvije razliite osobe. Obje ulaze u pitanje
Isusove brae.
Ovaj Kleofa, Marijin mu, bio bi, prema Hegezipu (ije svjedoanstvo prenosi Euzebije u
svojoj Crkvenoj povijesti), brat sv. Josipa i Isusov zakonski stric, a otac imuna i Jude, dvojice
Isusove brae to ih spominju evanelja. Prema tome, imun i Juda bili bi Isusovi bratii.
Naprotiv, Jakov i Josip bili bi mu sestrii. Vidjeli smo da se u Iv 19,25 spominje neka Gospina
sestra, koja nije Marija Kleofina (prema vjerojatnijoj punktuaciji). Tko bi onda ona mogla biti?
Neki je poistovjeuju sa Salomom, majkom Zebedejevih sinova (Ivana i Jakova Starijega). Nikad
nisam mogao dobro razumjeti razloge tog poistovjeivanja. Brak izmeu neke nazaretske branke i
nekog ovjeka s jezera, iako mogu, jest nevjerojatan: udaljenost je za ona vremena prilina a radi se
o dvjema razliitim ljudskim sredinama. Osim toga, kad se Isus prvi put susree s jednim od
Zebedejevih sinova (drug Andrijin iz poznate epizode Iv 1,3542 sigurno je Ivan), ponaaju se kao
da se ne poznaju, to je nevjerojatno u pretpostavci da se radi o sestriima ...
Ovu Gospinu sestru radije treba poistovjetovati s majkom druge dvojice Isusove brae:
Jakovom Mlaim i Josipom. I ona se zove Marija, to znai da nije krvna sestra Djeviina, nego neka
blia roakinja. Ova se Marija (vie puta spominje u dogaajima Velikog petka i Uskrsne nedjelje.
Kada, poslije Isusove smrti, gleda izdaleka prema Kalvariji, Mt ju naziva majkom Jakova i
Josipa, a Mk majkom Jakova Mlaeg i Josipa (Mt 27,56; Mk 15,40). Poslije pokopa, kad sjedi
pred grobom, Mk je zove Marijom (majkom) Josipovom (15,47), to je kod Mt (27,61)
jednostavno druga Marija (tako je naziva i u nedjelju ujutro: 28,1). U subotu naveer (kupujui
mirisna ulja), Mk je zove Marijom (majkom) Jakovljevom (16,1), kao to ini i Lk u nedjeljnom
prizoru (24,10).
251

Razlog poistovjeivanja ove Marije s Gospinom sestrom upravo je to to njezini sinovi
Jakov i Josip nastupaju kao Isusova braa. Budui da u tekstovima muke ni Mt ni Mk ne pruaju
nikakvog tumaenja u vezi s ova dva imena, zakljuuje se iz toga, da se radi o istim osobama koje su
ve jednom prije bile spomenute (Mt 13,55; Mk 6,3). U ovim istim tekstovima muke, imun i Juda
ne pojavljuju se kao sinovi ove Marije, ali ondje gdje se prvi put spominju nastupaju kao Iusova
braa: vidjeli smo da su to stvarno bili, samo drugog porijekla.
Ve znamo da toga povijesnog asa Isusova rodbina nije vjerovala u njega (usp. Iv 7,5; Mk
6,4). Ne znamo kad su promijenili taj stav. Sigurno je da su ga promijenili, jer Isusovu brau
nalazimo u prvoj Crkvi nekoliko istaknutu, aktivnu u molitvi i u apostolatu (Dj 1,14; 1 Kor 9,5).
Vjerojatno su u tom obraenju, koje se sigurno odigralo ve za Isusova ivoga (Dj 1,14 je iz
vremena prije Duhova), odlunu ulogu imale njihove majke, koje su pripadale Isusovoj zajednici.
Od ove etvorice najvie se istakao Jakov Mlai, openito poznat u kranskoj zajednici kao
brat Gospodinov (Gal 1,19). On je glava jeruzalemske crkve (Dj 12,17; 21,18; Gal 1,19) i kao
jedan od njezinih stupova (Gal 2,9). ovjek silnog ugleda u Crkvi, on vodi glavnu rije na
jeruzalemskom saboru (Dj 15,1321). Po istonjakom shvaanju, ovaj ugled treba pripisati i
injenici da je Isusov roak. Njegova bi bila i kanonska Jakovljeva poslanica.
Poznata je rasprava o tome da li je ovaj Jakov, budui biskup jeruzalemske crkve, pripadao
skupini Dvanaestorice ili ne. ini se, da meu katolikim egzegetima prevladava tenja da se ovaj
Jakov poistovjetuje s jednim od Dvanaestorice, koji se u svim popisima (Mt 10,3: Mk 3,18; Lk 8,15;
Dj 1,13) naziva Jakovom Alfejevim. Bio bi sin Kleofin, a to bi ime bilo grki oblik aramejskog
imena Halfaj (Alfej). Ali s pravom se istovjetovanje ovih dvaju imena smatra jeziki skoro
nemoguim (Sehmid). Osim toga, izalo bi da je Jakov sin Marije, ene Kleofine, a ova bi se, da se
sauva linija srodstva s Isusom, poistovjetovala s Gospinom sestrom (Iv 19,25); a to je, kako smo
vidjeli, manje vjerojatno.
Ono io se najvie protivi poistovjetovanju ovog Jakova s nekim od apostola jest upravo ona
biljeka u Iv 7,5, da ni njegova braa nisu vjerovala u njega. To potvruju i negativna iskustva
koja je Isus imao u Nazaretu. I vrlo rjeito govore ovi njegovi izrazi: Prorok je prezren jedino u
svom zaviaju, kod svoje rodbine i u svojoj kui (Mk 6,4). Nema nikakvog razloga, da se Jakov
izuzme od te nevjere.
250


2) RASPRAVA O BELZEBULU
(DRUGO POLUGODITE G. 28)
(Mt 9,3234 = 12,2223; 12,2430); Mk 3,2227; (Lk 11,1423)

U uvodu u prizor o rodbini (r. 21), Mk donosi glas koji je kolao u narodu da je Isus izvan
sebe. S namjerom da natukne pravo porijeklo tih kleveta, evanelist stavlja poslije toga retka
raspravu sa pismoznancima i farizejima o Belzebulu. Ali, prema drugoj dvojici sinoptika znamo da je
ta rasprava nastala u vezi s ozdravljenjem nekog nijemog slijepca; Mk isputa to udo.

250
O tome pitanju usp. A. Augustinovich, Colaboradoras de Jesus, u dnevniku La Religion (Caracas),
2. i 4. veljae 1978.
252

Ovo udo Mt donosi ve u pogl. 9,3233. Oito je da se radi o duplikatu s obzirom na
12,22. Njegovo je povijesno mjesto ovdje u pogl. 12 (to je oito i iz 9,34, gdje se aludira na raspravu
o Belzebulu); duplikaciju pogl. 9 treba moda pripisati elji evanelista, da popuni niz udesa u
pogl. 89. Postoji samo jedna sporedna razlika: u pogl. 9 posjednuti je jedino nijem, dok je u pogl.
12 slijep i nijem. I Lk govori samo o nijemosti, ali cijeli sluaj izraava na drugi nain: izravno je
nijem zli duh, ne ovjek.
Ne znamo nita o povijesnom asu kad je uinjeno ovo udo. Jedino to se moe rei jest to da
je tumaenje koje su o tome udu dali pismoznanci i farizeji, bilo temelj nepovoljnih glasina, koje su
zatim doprle i do Isusove obitelji.
Isus ozdravlja bolesnika, koji odmah poinje normalno vidjeti i govoriti. Taj in izaziva dvije
vrste reakcija: jednu pozitivnu i jednu negativnu.
Ogromna veina svijeta reagira povoljno. Prema Lk, ostaju zadivljeni. Mt je jo izraajniji:
govorilo se da se nikad nije vidjelo neto slino u Izraelu (9,33), i ak su poeli masovno nazrijevati
da bi se moglo raditi o Mesiji (sinu Davidovu: 12,23).
Meutim, neki (Lk), konkretno pismoznanci (Mk) i farizeji (Mt), tumaili su taj in pomou
najtee optube to je ikad izreena protiv Isusa. Izriito se kae da su pismoznanci bili doli
(sili) iz Jeruzalema, ne samo da pojaaju nadzor galilejskih sudrugova, nego jer su sigurno bili
poslani ili od visokih krugova farizeja iz prijestolnice ili od samog Velikog vijea; to znai, da je i
ova strana kleveta dola, ve skovana, iz Jeruzalema, od ovih slubenih krugova; i dokazuje isto
tako da je oporba protiv Isusa ve postala neizljeiva i smrtna.
Prema tome, budui da pred masama nije mogue nijekati oite injenice, ovi obrazovani
Isusovi neprijatelji ne nijeu samog uda, ali ga tumae na svoj vlastiti nain, koji je u stanju da
unese zbrku kod bilo koga: Isus izgoni zle duhove pomou Belzebula, starog kananejskog boanstva,
koje je u idovskoj demonologiji postalo poglavicom svih zlih duhova.
251

Ova optuba
252
nije izraena jednako teko kod svih evanelista. Mt i Lk kau jednostavno da
to radi pomou Belzebula, to bi znailo savez sa zlim duhom i djelovanje mou pozajmljenom od
zlog duha, tako da bi se kod Isusa radilo tek o nekom demonskom arobnjatvu. Kod Mk naprotiv
kae se da Isus posjeduje Belzebula, da je posjednut u pravom smislu rijei, tako da nije nita
drugo nego slijepo sredstvo sotonske moi.
Isus odbacuje ovu optubu sa dva dokaza i izvlai dva zakljuka mesijanskog znaaja.
Prvi dokaz osniva se na loginoj oevidnosti. U pretpostavci farizeja, jedan sotona izbacuje
drugog sotonu; sotonino kraljevstvo nalazilo bi se u graanskom ratu; ali, takvo kraljevstvo ne moe
se odrati, kao to je nemogue da se dri na nogama teko podijeljena obitelj. Toliki besmisao
mogla je izmisliti samo slijepa otvrdnutost, koja ne rauna s logikom.
Drugi dokaz (Mt i Lk) uzet je iz prakse idovskih egzorcizama (usp. Dj 19,1315). Isus se ne
izjanjava o vrijednosti tih egzorcizama. On utvruje

251
Mnogo se je raspravljalo o etimologiji i znaenju ovog imena. Ono izvorno znai Baal Prvak
(Knez), to se lako primijenilo prvaku zlih dubova. U 2 Kr 1,2 dolazi pod imamom Baalzebub (ma
koncu rijei je b mjesto l), to znai Baal (gospodin) muha, i jest bog grada Ekrona;
vjerojatno se tako ve u stara vremena namjerno iskvarilo izvorno ime, da se na taj nain izrazi prezir
prema tom boanstvu ... ; usp. La Bible de Jerusalem, u tumaenju Mt 12,24.
252
Lk nadodaje, da su drugi traili od njega znak s neba (r. 16), ali to je anticipacija ulomka
11,2932.
253

injenice. I farizeji posjeduju svoje egzorciste (svoje sinove), i sigurno nee pripisati
Belzebulu uspjehe, koje eventualno mogu postii u tom poslu; prema tome, ve ovi egzorcisti znae
negativan sud protiv njih: optuuju ih zbog njihovog neosnovanog neprijateljstva prema Isusu.
Iz svega toga Isus izvlai prvi zakljuak velikog znaenja. Slui se isporedbom. Ako neki jak i
dobro naoruan ovjek uva svoju kuu, nitko nee moi ni ukrasti (Mt), ni silom oteti (Lk) njegove
stvari. Ali, ako ga neki drugi ovjek, jai od njega, u dvoboju pobijedi, razorua i svee, moe mu
oplijeniti kuu do mile volje. Primjena u ovom sluaju namee se sama po sebi: jaki ovjek jest zli
duh; njegove stvari, to je posjednuti ovjek; ovjek jai od njega, jest Isus, koji pljaka zlog duha
oslobaajui posjenutoga .., Zakljuak je oit (Mk i Lk): Isus je pobijedio sotonu; svrilo se
kraljevstvo slabijega a na njegovo mjesto dolo je kraljevstvo jaega; dakle, ako je iz svega toga
jasno, da se Isus ne slui mou zlog duha, nego mou (Mt: duhom; Lk: prstom) Bojom, onda
to znai da je ve prisutno Kraljevstvo Boje, da je ve otpoela nova epoha spasenja.
Ali, odavle izlazi i drugi zakljuak: Isus je Mesija, jedan jedini, tako da od ovog asa svi se
moraju neizbjeivo odluiti za njega ili protiv njega. Otkako se Krist predstavio kao Mesija, izbor je
nuno potpun; nema druge alternative. Tko nije sa mnom, protiv mene je: nema vie neutralnosti.
Ovaj sluaj opipljivo dokazuje ono to smo prije rekli: da udo ne dovodi nuno do. vjere; da
je potrebna prethodna vjera da se udo uvai u svom transcedentnom znaenju; da udo moe ak
otvrdnuti u nevjeri one koji nemaju vjere ...

3) HULA PROTIV DUHA
(Mt 12,3132); Mk 3,2830; (Lk 12,10)

Ovaj je ulomak usko povezan s prethodnim o Belzebulu.
Isus izjavljuje da se bilo koji grijeh i bilo koja hula (uvreda Bogu, izravna ili neizravna) moe
oprostiti; da se ak i odbiti Isusa kao Mesiju (govoriti protiv Sina ovjejeg: Mt) moe ispriati,
zbog njegove ljudske vanjtine; ali da postoji grijeh koji nikad ne moe biti oproten, a taj je grijeh
hula protiv Duha (Svetoga), to jest protiv Boje moi koja djeluje u Isusu, konkretno, protiv Boje
moi, kojom je Isus ozdravio slijepog i nijemog posjednutog iz prethodnog ulomka. Mk (r. 30) daje
do znanja, da su takvu hulu poinili farizeji, pripisavi Isusovo udesno djelovanje sotonskoj moi.
Dakle, hula protiv Duha jest grijeh protiv oevidnosti: kad se oito boanska mo pripisuje
apriorno, zbog unaprijed stvorenog stava, samom neprijatelju Bojem, sotoni. Taj je grijeh
neoprostiv ne zbog toga to ga Bog ne bi htio oprostiti, nego zbog stava onog koji ga ini: stava koji
potpuno odbacuje oprotenje. Onaj koji ne priznaje moi Boje u Isusu, ne priznaje da je dolo
Kraljevstvo Boje (Mt 12,28); to jest, odbija novu ekonomiju spasenja, i prema tome, svaku
mogunost da do njega dopre oprotenje.
253



253
Neki stavljaju u ovaj povijesni kontekst jedino sukob s obitelju (Mk 3, 20 21.3135),
ostavljajui raspravu o Beelzebulu i hulu protiv Duha za dosta kasniji kontekst Lk i Mt. Navodi se
kao razlog da je optuba farizeja (da je Isus posjednut od zlog duha) prerana u povijesnom kontekstu
Mk. Mi naprotiv mislimo da nije nimalo prerana, kad se imaju na pameti toliki sukobi koje je Isus
dosada imao s farizejima. Ako se isporedi s Isusom, Ivan Krstitelj nije nita uinio (sasvim protivno,
ivio je uistinu asketski), a ipak su ga smatrali posjednutim (Lk 7,33). Jo prije dogaaja s grenicom,
farizeji su openito mislili o Isusu da je izjelica i pijanica (Lk 7,34), tako da ve nita nije
nedostajalo da ga proglase posjednutim...
254

4) PARABOLE
(Mt 13,13a); Mk 4,12; Lk 8,4

Poslije sukoba s rodbinom iz Nazareta, Marko ima cijeli niz parabola o Kraljevstvu Bojem
(4,134), i to je jedini razlog da o njima govorimo na ovom mjestu. Parabolama posveuje i Matej
cijelo svoje 13. poglavlje. Luka ima neke od njih u Markovom kontekstu, dok druge donosi u
razliitim kontekstima.
Kod ovog predmeta nemogue je govoriti o kronolokom mjestu. Ve prije smo se sreli s
parabolama u Isusovom nauavanju; kao primjer mogu posluiti parabola s kojom se zavrava Govor
na gori (Mt 7,2427; Lk 6,4749) i kratka parabola iz prizora sa grenicom (Lk 7,4142). Vidjet
emo da se Isus tom pedagokom metodom sluio sve do zadnjeg asa.
Dosljedno tome, premda Mt i Mk predstavljaju ovaj odsjek kao dan parabola, kao da su sve
one bile izgovorene istog dana, oito je da ne moe biti tako; najbolji dokaz je Lk, koji nekoliko njih
ima u drugim kontekstima. Premda izgledaju kao jedinstvena cjelina (osobito kod Mt), jasno je da se
radi o umjetnom ili redakcionalnom jedinstvu.
Namjera je Mt i Mk dati nam zbirku parabola, pokazati poseban vid Isusove kateheze, kao
to je drugi vid te kateheze bio pokazan (kod Mt i Lk) u Govoru na gori.
Literarne naznake nemaju stroge kronoloke vrijednosti. Mt kae, da je onog dana izaao Isus
iz kue... (r. 1). Budui da je to poslije sukoba s rodbinom, onog dana morao bi biti isti dan kad
se odigrao onaj dogaaj, ali to nije vjerovatno. Kua (s lanom) iz koje izlazi Isus ne moe biti ona
gdje se nalazio kad su doli njegova majka i braa (neposredno prethodni prizor), ve i stoga to Mt
ne predstavlja taj prizor kao da bi se dogodio u nekoj kui (to znamo jedino po Mk); tako da kua
ovoga teksta mora biti neka kua poznata (lan) po kontekstu, iji spomen nam se izgubio. Isto tako,
izraz onog dana sigurno je neodreeni vremenski prelaz s jednog dogaaja na drugi (kao to je
esto sluaj s izrazom u ono vrijeme).
Prema Mk, Isus je poeo ponovno nauavati uz more; tim izrazom podsjea na prvu zgodu
(3,79) kad je nauavao isto ovako stijenjen.
Mjesto ovog nauavanja jest obala Genezaretskog jezera. Mnotvo je naroda bilo toliko da se
Isus osjetio primoranim ui u neku laicu, odakle je propovijedao puku koji je bio na obali. Obala
jezera bila je jedno od mjesta gdje je Isus najradije propovijedao. Ali, ve u Mk 4,10 nastupa
promjena pozornice; mora da se radi o nekom drugom mjestu; Isus je sam s uenicima; jo jedan
dokaz, da jedinstvo cjeline nije stvarno, nego da potjee samo od pisca.
Lk predstavlja drukiju sredinu za parabolu o sijau: neko nepoznato mjesto, gdje se skupilo
mnogo svijeta koji je iziao iz gradova, to bi dalo slutiti neko mjesto na poljima, odakle se moda
mogao vidjeti neki seljak kako sije ... Kako emo vidjeti, to bi se moglo uzeti kao neka mogua
kronoloka naznaka. U svakom sluaju, to jo jednom dokazuje umjetni sastav ovih poglavlja u Mt i
Mk. Jedina sigurna stvar koju iz njih moemo izvesti, jest to da se Isus nekom zgodom podrobnije
zaustavio na osobinama Kraljevstva Bojeg, sluei se metodom parabole, i da su nam evanelisti
sauvali nekoliko primjeraka te metode.
U ovoj zbirci, Mt ima sedam parabola, a Mk samo tri, ali uz neke kratke izreke, koje takoer
mogu ui pod iroki pojam biblijske parabole. Broj tri kod Mk ne izgleda da ima neko posebno
umjetno znaenje; to se ne
255

moe rei o broju sedam kod Mt, koji voli da logino razvije neki sluaj. Vjerojatno je izabrao
ovih sedam parabola i rasporedio ih ovim redoslijedom, da bolje ocrta narav i razvoj Kraljevstva
Bojeg. Moda se logina povezanost moe popuniti na slijedei nain:
Kraljevstvo mora biti najprije pripravljeno ovdje na zemlji (Sija). U tom pripremnom
razdoblju, dok razliiti lanovi ulaze u nj, neizbjeno je da dobri i zli budu pomijeani (Ljulj). Ta
injenica ve je unutarnja zapreka napretku Kraljevstva, uz koju e bez sumnje nadoi i mnoge
vanjske zapreke; ali uprkos svim potekoama, Kraljevstvo e sve vie rasti i od malih poetaka doi
do velike rasprostranjenosti, koja e sve obuhvatiti (Goruino zrno, Kvasac). Da se postigne taj
rezultat, lanovi Kraljevstva moraju se stalno boriti, rtvujui sve (usp. Mt 11,12; Lk 16,16); ali
Kraljevstvo je neto tako izvanredno dragocjeno, da se nikakva rtva ne moe smatrati previe
velikom da se ona postigne (Blago, Biser). Oni koji sve rtvuju radi Kraljevstva, samo e se u nebu
moi sa sigurnou odrediti, jer e tek u nebu Kraljevstvo biti dovreno, i samo ondje moi e
konano biti odijeljeni dobri od zlih (Mrea).
Na taj nain, u ovoj shemi od sedam parabola ve su u osnovi ocrtani temeljni vidici i razvojne
faze Kraljevstva.

5) CILJ PARABOLA
(Mt 13,1015); Mk 4,1012; Lk 8,910

Treba napomenuti da svi evanelisti ne predstavljaju ovaj problem na formalno isti nain. Kod
Mateja se radi o motivu (zato?), koji Isusa vodi da govori u parabolama. Kod Marka se radi o
smislu nauavanja u parabolama (kod Lk, pitanje je o smislu parabole o sijau). Meutim, ova dva
vidika izlaze na isto: uvijek se radi o tome kakav cilj Isus eli postii s ovom metodom.
Ovo je jedno od najteih i najtamnijih mjesta N. Z. To vai naroito za oblik kakav je kod Mk.
Postoji beskrajna literatura o tom predmetu.
254
Izloit emo ovdje kratko ono to nam se ini
najvjerojatnije, pridravajui se vie Isusovog opeg konteksta nego izvjesnih teza spekulativne
teologije. Ali u tu svrhu potrebno je podsjetiti na neke ope ideje o parabolama.
Temeljno znaenje grke rijei parabole je isporedba. Uistinu, parabola je isporedba
izmeu nekog poznatog, konkretnog ina (realnog ili izmiljenog) i neke nepoznate vjerske istine
koja se eli osvijetliti. Ali grka parabole prijevod je hebrejskog maal, to u Bibliji i u
rabinskoj knjievnosti moe oznaavati mnogobrojne oblike slikovitog govora.
255
Mnoge od tih
oblika upotrebljavao je Isus pod imenom parabole. Tako ima parabola u strogom i u irem smislu;
u svakom pojedinom sluaju treba vidjeti o kakvoj se govornoj figuri radi. Pod parabolom u strogom
smislu razumijemo jedino razraenije isporedbe u obliku pripovijesti.

254
Povijest raznih miljenja moe se vidjeti u Fr. J. M. Voste, Parabolae selectae D. N. J.C., Roma
1933, I, 119163; novija miljenja usp., meu ostalim, J. Jeiramias, Die Gleichnisse, 1622; Ch.
Duqiuoc, Christologie, I, 103108; Jacgues Dupont, Le chapitre des paraboles, u Nouvelle Revue
Theologique, 89 (1967), 800820; Y. M. Congar, Jesus-Christ (citiram po panjolskom prijevodu,
Barcelona 1866, 93110). Navedeni tekst Iz 6,910 opirno smo, tekstualno i teoloki, ispitali u
naoj Critica determinismi joannei, 169196.
255
O ovoj mnogostrukoj uporabi maala usp. J. Jeremias, Die Gleichnisse, 2425.
256

Kako emo vidjeti, parabola, osim to je isporedba, uvijek sadri i neki zagonetni etemenat.
Oba ova imbenika razlog su da je parabola kao knjievni rod vrlo rado primljena u biblijskom
govoru, jer odgovara semitskom mentalitetu, koji uiva u svim vrstama isporedaba i u tajanstvenom
nainu izraavanja. Ukus za isporedbe odraava se, na primjer, u antropomorfizmima (govoriti o
Bogu kao da bi bio ovjek), u simbolinim inima proroka (Hoejin brak, itd.), u stvarnostima ivota
kojima se tumae odnosi izmeu Boga i ovjeka (pastir, vinograd, brak...), itd. Ukus za tajanstveno
nalazi bezbroj svjedoanstava u zagonetnim navjetenjima proroka i konano u apokaliptikom
knjievnom rodu, gdje se vie stvarnosti ili budunost, izraavaju pomou vrlo snanih slika, koje su
po sebi nerazumljive i moraju se istumaiti (vizije Ezekijela, Zaharije, Danijela)...
S parabolama je Isus vrsto ukorijenjen u svojoj duhovnoj sredini. Ali. izuzev tu pozadinu,
neki misle da je ovaj knjievni rod izvorno Isusov. Ovako pie J. Jeremias: Isusove su parabole,
osim toga, neto posve novo. U cijeloj rabinskoj literaturi ne nalazimo nijedne jedine parabole iz
vremena prije Isusa; samo dvije slike rabina Hillela (oko g. 20. pr. Kr.): sveana isporedba tijela s
kipom i due s gostom. Prvi puta (oko g. 80. posl. Kr.) susreemo se s parabolom kod Rabbana
Johanana ben Zakkai... Budui da se ova parabola slae u slikovnoj temi s jednom Isusovom
parabolom, treba se ozbiljno upitati da nije Isusov uzorak (uz druge utjecaje, npr. grke basne o
ivotinjama) imao odlunog upliva na postanak parabolinog knjievnog roda kod rabina.
256

Ovi zakljuci izgledaju nam pretjerani. Ako ima rabinskih parabola pri koncu prvog vijeka,
znak je da su postojale i neto prije, da je postojala neka predaja; teko je zamisliti, da bi rabini
prihvatili upravo izvornu Isusovu metodu... Isusova zasluga ne sastoji se u nekoj moebitnoj
izvornosti knjievnih oblika govora. On je sin svoga vremena i iskoritava sredstva svoga vremena.
Zasluga Isusovih parabola sastoji se u divnoj i neisporedivoj ljepoti njihovih slika i u uzvienim
duhovnim stvarnostima, koje on njima nauava.
U naim sinoptikim evaneljima, parabole (u strogom smislu) jesu kazivanja ili prie, obino
sastavljene na osnovi konkretnih injenica, stvarnih ili izmiljenih, uzetih iz obinog ivota, s ciljem
da se osvijetle tajne Kraljevstva Bojeg. Nekad se u sliku namjerno unesu neke udne, rijetke,
nevjerojatne pojedinosti, koje svojom besmislenou svraaju pozornost i pobuuju znatieljnost.
Prema tome, u paraboli treba razlikovati ova tri elementa:
sliku iz realnog ivota, koja predouje neku nadnaravnu stvarnost;
nadnaravnu stvarnost, koja nije izraena, i koju slualac treba da otkrije (i duhovno usvoji),
polazei od slike;
analogiju (tertium comparationis), koja postoji izmeu slike i stvarnosti; ona upravo
omoguuje odreivanje stvarnosti polazei od slike.
Tako je, za ispravno tumaenje parabola, potrebno uiniti slijedee korake:
ustanoviti tono analogiju koja postoji izmeu stvarnosti slike i duhovne stvarnosti; u toj
analogiji skriva se sredinja misao parabole;
ograniiti se na traenje jedne jedine sredinje misli; parabole, po sebi (ako se ne radi o
sloenim parabolama, kao to je parabola o izgubljenom sinu, u stvari dvije parabole u jednoj)
nauava samo jednu duhovnu stvarnost; da se odredi ta glavna misao parabole, glavnu ulogu igra
situacija

256
O.c, 1415. 256
257

ili povijesni kontekst u kojem ju je Isus izgovorio, tako da je prva zadaa egzegeze nastojati
odrediti tu situaciju;
imati u vidu, da je u paraboli temelj isporedbe cijela slika, ne neka njezina pojedinost; da je,
radi toga, bitno nai toku gdje se usredotouje naglasak cjeline; parabola je u tome razliita od
alegorije, gdje svaki detalj cjeline ima svoje vlastito znaenje; to znai da se pri tumaenju parabola
treba uvati alegorizacije, to je bila glavna pogreka stare egzegeze.
Ali, ovdje se sukobljavamo s injenicom da nema skoro nijedne evaneoske parabole koja bi
bila bez alegorikih elemenata; zato se govori o alegorizirajuim parabolama. Neki kritiari dre, da
su Isusove parabole bile izvorno iste, ali da su ih kranska kateheza i propovijedanje, gdje su se
obilno iskoritavale, alegorizirali, i da se u tom alegorizirajuem obliku nalaze danas u naim
evaneljima. To je miljenje pretjerano, ako se uzme u ovom krajnjem obliku. Neki alegoriki
elementi sigurno potjeu od Isusa; nije ih bilo mogue izbjei zbog predmeta o kojima rade.
Uostalom, to je jedini oblik kako ih danas poznajemo. Prema tome, u tumaenju svake parabole
treba razlikovati paraboliki smisao, koji je nuno jedan, i moebitna alegorika znaenja
pojedinosti.
Sve nam to pomae da razumijemo narav parabole kao metode nauavanja i razlog zbog
kojega ju je Isus tako esto upotrebljavao; stvarno, znatan dio evaneoskog materijala sastoji se od
parabola. Parabola bez sumnje ima velike pedagoke prednosti.
S jedne je strane, slika (figura) lako razumljiva, jer se osniva na jednostavnim, svakidanjim
injenicama iz neposrednog iskustva, pristupanim svakom umu. Neposredna naviknutost na sliku
poziva sluaoca da prati slijedei razvoj pitanja.
S druge strane, u svakoj paraboli ima neeg zagonetnog, to nije reeno i emu se treba
dovinuti. Neki put, to je jednostavan posao: sami sluatelji mogu odgonetnuti smisao parabole, prema
kontekstu u kojem ju je uitelj izgovorio... Isus nekada predbacuje uenicima njihovu kratku pamet,
zato to ne razumiju smisao nekih parabola, koji se dosta jasno namee sam po sebi (usp. Mk 4,13;
7,18). Ali, u drugim zgodama odgonetnuti je teko ili nemogue, i uitelj treba da istumai; vidimo
tako, da u raznim prilikama uenici trae od Isusa da im istumai smisao neke parabole.
Zbog svega toga, parabola rauna sa zapletajem, pobuuje znatieljnost i zanimanje (glavno
sredstvo uenja), primorava na razmiljanje, potcrtava vanost teme i budi elju da se usvoji u ivotu.
Zbog tih osobina, uitelj je uvijek u stanju da procijeni duhovni stav svojih uenika. Ako se
zanimaju za njegov nauk, potrudit e se da otkriju smisao parabole, pa ako to ne mogu uiniti sami,
trait e od uitelja da im ga istumai. Naprotiv, ako ih ne zanima, nee se potruditi u tom smislu,
tako da e ova metoda, tako prikladna za svakoga, kod njih ostati bez ikakvog uinka, i to e biti
najbolji dokaz njihove zle volje.
Poslije ovih biljeaka, bit e lake govoriti o cilju parabola, tako kako se on postavlja u
evaneljima. Gore reeno primorava nas da drimo u vidu neke pretpostavke:
Nemogue je shvatiti parabole kao kaznu, namijenjenu da jo vie zaslijepi neke
osobe, mjesto da ih podui. Bio bi to isti besmisao. Kroz vjekove su se izmiljale teoloke formule
da se to opravda, ali se stvarno radi o sofizmima, koji ele prekriti besmisao. Bilo bi to neto sasvim
opreno samom poslanju Isusovom. On nije doao da osudi svijet, nego da se svijet po njemu spasi
(Iv 3,17), pa se sluio i parabolama kao jednim od sredstava
258

svog spasiteljskog djela. Bilo bi to neto opreno najosnovnijoj logici ivota: lako se Isus cijelo
vrijeme dao na to da nauava narod, njegova namjera mora biti da ih naui, a ne da ih jo vie
zaslijepi.
Parabole treba shvatiti onako kao to ih je Isus stvarno shvaao: kao pedagoku metodu,
kojom se on naveliko sluio cijelo vrijeme svog javnog propovijedanja; to jest kao jednostavnu i za
obine umove privlanu metodu, prikladnu upravo za velike puke mase, ukoliko je nainjena prema
mjeri njihove sposobnosti razumijevanja (Mk 4,33).
Ne smije se previe naglaavati zagonetni znaaj parabole. Zagonetka postoji, kao to smo
vidjeli, ali je posve relativna: ostaje zagonetkom jedino ako to sluatelj hoe; a zagonetke nestaje,
ako sluatelj to hoe, jer e se ili on sam potruditi da je odgonetne ili e traiti da mu se istumai...
S ovim pretpostavkama treba pristupiti tekstovima; osobito Markovom, koji postavlja veih
potekoa.
Najprije treba upozoriti na suprotnosti izmeu uenika i onih izvana. Po naem miljenju,
ova suprotnost od osnovne je vanosti za razumijevanje ovog problema. Uenicima je dano spoznati
tajne Kraljevstva Bojeg, dok se onima izvana sve govori u parabolama.
257

Iz konteksta (Mk) vidi se jasno da uenici nisu samo Dvanaestorica, nego u irem smislu svi
Isusovi sljedbenici. Svi oni koji vjeruju u njega. Njima je Bog dao tu milost (dalo vam se isto je
to i Bog vam je dao) da spoznaju tajne Kraljevstva, to jest da vjeruju u Isusa kao Mesiju i u
dolazak Kraljevstva u njegovoj osobi... To je jo uvijek vrlo nesavrena vjera, ali je stav otvorenosti,
koji dovodi do sve savrenije vjere. Nasuprot njima stoje drugi, koji jo nisu u tom stanju, jer jo
nemaju takve otvorenosti.
258

Suprotnost, dakle, nije izmeu jasnog i zagonetnog nauavanja, izmeu izravnog i figurativnog
(parabolinog) nauavanja, jer je Isus i uenicima govorio u parabolama. Suprotnost isto tako ne
postoji izmeu onih koji razumiju parabole i onih koji ih ne razumiju, jer ih mnogo, puta ni uenici
ne razumiju (usp. Mk 4,13; 7,18).
Suprotnost je izmeu onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju. Jedino je izraz ove misli vrlo
zamren, pa bi je trebalo razviti vie-manje na ovaj nain:
Vi, uenici, imate pristup tajnama Kraljevstva, zato to vjerujete u mene. Drugi jo
nisu doli do toga, ali moja je namjera da i oni dou do iste vjere. Zato im govorim u parabolama, jer
je ta metoda u skladu sa sposobnou razumijevanja masa (usp. Mk 4,33), prikladna da pobudi
zanimanje za Kraljevstvo, i da ih otvori prema milosti koje jo nemaju.


257
Vrlo uvaani tumai misle da rije parabola znai ovdje isto to i zagonetka (po
sebi, ona moe imati i to znaenje). Na jadnoj strani bili bi uenici, koji jasno razumiju, u
suprotnosti s onima izvana, koji se suouju sa zagonetkom. Upozoruje se, da izraz Mk
doslovno kae da onim izvana sve se dogaa u zagonetkama, to bi znailo, da im sve
postaje zagonetkom, da im sve ostaje zagonetno, obavijano zagonetkama... Tekst Mk
prema njima izvorno je pripadao drugom kontekstu i odnosio se na cijelu Isusovu
nauku; evanelist ga je prenio ovamo i suzio mu dohvat jedino na parabole, iskoriujui
mnogostruko znaenje ove rijei... Ali, bez obzira na to to je, po miljenju knjievne
kritike, izvorno maglo biti s tom stvari, tuma se mora suoiti s tekstom kako on danas
postoji, i u dananjem tekstu sve im se dogaa znai sve im se govori, i parabole
su parabole a ne zagonetke. Osim toga, vidjeli smo, da ne smijemo pretjerivati sa
zagonetnim elementom u parabolama, jer on konano zavisi od stava sluatelja.
258
Poslovica Mt 13,12 ini se da bolje pristaje drugom kontekstu (Mk 4,25; Lk 8,18).
259

Ali, svaki put kad govorim parabolama, mogu procijeniti raspoloenja mojih sluatelja. Oni
koji su dobro raspoloeni, koji se ele ukljuiti u Kraljevstvo, iskoristit e do kraja moj nauk; ako ne
razumiju smisla neke parabole, pitat e i ja u im istumaiti; s tim prianjanjem uz mene prei e u
red mojih uenika. Naprotiv, oni koji nemaju takvog raspoloenja nee se nita okoristiti, uprkos
tako zanimljivoj pedagokoj metodi, s njima sam izgubio svoje vrijeme, tako da
259
se u njima ispunja
ono to je govorio Izaija: da vide a ne spoznaju, uju a ne razumiju, i tako se ne obraaju da bi im se
oprostilo: Bog bi im oprostio, kad bi se obratili, ali oni su zakljuali vrata oprotenju (usp. Iz 6,9-
10).
Parabola je u stanju otkriti tajne srdaca.
U tome parabola, koja je isto; tako na liniji znaka, slii na udo. U oba sluaja, otvorenost
prema Bogu jest temeljna. Bez tog stava, udo ne samo ne vodi do vjere, nego moe jo vie
otvrdnuti u nevjeri (sjetimo se rasprave o Belzebulu). Neto slino je i s parabolom: u stanju je
otkriti tajne Kraljevstva onima koji to ele, dok onima koji se zatvaraju pred istinom ona se svodi
samo na obinu priu ...

6) SVJETILJKA I MJERA: KAKO TREBA ISKORISTITI ISUSOV NAUK
(Mt 5,14b15); Mk 4,2123; Lk 8,1618; (11,33) (SVJETILJKA)
(Mt 13,12); Mk 4,2425 (MJERA)

Imamo ovdje etiri Isusove izreke (logia), sada ujedinjene, pa sainjavaju dvije slike ili dva
parabolina primjera, ali su izvorno sigurno bile nezavisne. Mk je uinio od njih dva para, spojivi ih
zbog sadraja.
Svaka od ovih izreka ima opu vrijednost, koja bi se mogla primijeniti u najrazliitijim
vezama; stvarno ih nalazimo i u drugim kontekstima osim ovoga. To to ih je Mk (ili dokumenat od
kojeg on zavisi, ili predaja) stavio ovdje, znai da ih je shvatio kao znaajne za parabolino
nauavanje, premda su itatelji lako hvatali i njihov dalji odjek.
Dvostruki uvod (i ree im: Mk 4,21 i 24) povezuje ove dvije slike s Mk 4,10, gdje su
sluatelji oni koji su bili oko njega, skupa s Dvanaestoricom, kojima Isus tumai cilj parabola, tako
da ih moemo smatrati nastavkom te teme, pa u potpunosti potvruju ono to smo o njoj rekli: to je
razlog da smo ih prenijeli ovamo.
1) Slika svjetiljke (prvi par izreka) kae slijedee: ako se upali svjetiljka, to je zato da osvijetli
sredinu i radi toga se stavlja na svijenjak; bilo bi besmisleno zapaliti je, a onda je pokriti variakom
ili krevetom; tako je ono to je bilo u tami i sakriveno, odreeno da se pokae u svjetlu.
Ako se primijeni na nauavanje parabolama, slika kae slijedee: ako ja govorim parabolama,
to je zato da ljudi razumiju i duhovno se podignu; bilo bi besmisleno da se ja toliko trudim
propovijedajui, pa da ipak sve ostane

259
Tako da (posljedino), mjesto da (namjerno). Svi openito doputaju, da prijedlog hina u
novozavjetnom grkom jeziku moe imati to posljedino znaenje. Izravno, to je svetopisamsko hina,
kao da bi se reklo: tako da se ispunja ono to je bilo napisano (poznati izraz: da se ispuni pismo).
Oblik teksta kod Mateja potvruje ovo posljedino znaenje: onim izvana Isus govori u parabolama,
jer gledajui ne vide, itd., i tako se u njemu ispunja Izaijino prorotvo... Govorim im u parabolama
upravo radi toga jer nemaju vjere, da pobudim u njima elju za Kraljevstvom; ali ako taj nauk ostane bez
uinka, to je najbolji dokaz da se radi o osobama neosjetljivim za istinu...
260

u tami; istina je da u paraboli uvijek ima neki zagonetni elemenat (upravo se na njemu osniva
sav njezin pedagoki interes), ali se on mora rasvijetliti ili vlastitim naporom sluatelja ili zatraenim
tumaenjem uitelja.
Dalji odjek za uenike: ono to vi nauite od mene, ne smije ostati skriveno u vama, nego
mara biti predano drugima ...
2) Slika o mjeri poinje se pozivom da se skrene pozornost na ono to se uje (Mk) i kako se
uje (Lk). Primijenjeno na parabole, cilja se na njihov zagonetni znaaj i na potrebu dobre volje, ako
se eli imati od njih neku duhovnu korist. ovjeka e mjeriti onom mjerom kojom on bude mjerio:
parabole e biti korisne razmjerno zanimanju koje se u njih stavi. Tim vie e imati ovjek koristi od
Isusove nauke, im vie pokae marljivosti i elje da se ukljui u Kraljevstvo.
Ovdje vai dijalektika bogatstva i siromatva: i jedno i drugo tee da rastu svojim vlastitim
neumoljivim unutarnjim kretanjem; bogati su sve bogatiji, a siromasi sve siromaniji (sve vie gube
od ono malo to imaju).
260
Isto to vai i za religiozni ivot: osobe dabre volje postignut e s
parabolama nova duhovna bogatstva; indiferentni, naprotiv, izgubit e i ono to imaju, jer je
ekonomija S. Z. (jedino to su imali) ve ustupila mjesto ekonomiji Kraljevstva ...
Kao daljnu misao, uenici su lako mogli razumjeti, da Isus od njih trai sve velikodunije
predanje budunosti Kraljevstva, da svoje sudjelovanje u njemu mognu podijeliti drugima ...

7) SIJA
(STUDENI g. 28?)
(Mt 13,3b9.1823); Mk 4,39.1320; Lk 8,58.1115

Vidjeli smo da Isus, prema Mt i Mk, nauava parabole (na prvom je mjestu ona o sijau), na
obali jezera, sjedei u nekoj laici. Naprotiv, za parabolu o sijau Lk izgleda da napominje neko
mjesto u poljima, u unutranjosti pokrajine, kamo se zgrnulo mnogo svijeta izalog iz gradova. Osim
toga, i sam Mk u 4,10, kod tumaenja parabole, predstavlja razliitu pozornicu. Zbog svega toga,
rekli bismo da u ovom sluaju nisu sigurne ni kronologija ni topografija.
Ako se pretpostavi da se (s Lk) nalazimo u nekoj poljskoj sredini, bilo bi prirodno misliti da
Isus gleda i pokazuje sluateljima nekog seljaka, zauzetog sijanjem u svom polju (premda se takav
prizor mogao vidjeti i s obale jezera). Bili bismo prema tome pri koncu studenog ove prve godine
javnog djelovanja. U Palestini se siju polja izmeu prvih jesenskih kia (sredina listopada-sredina
studenog), koje pripravljaju tlo otvrdlo za vrijeme ljeta, i hladnih zimskih kia (prosinac-sijeanj).
Slika u paraboli savreno je postignuta; pretpostavlja odlino poznavanje jednog vidika
palestinskog ivota. etiri svojstva zemljita (u paraboli) lako je nai u bilo kojem palestinskom
polju. Sija nosi vreu sa sjemenom, objeenu o ramenu, i rukom zahvaa iz nje i razbacuje sjeme.
Na taj nain neizbjeivo je da neto sjemena padne i na manje prikladna zemljita. Osim toga, seljak
se i ne brine za to, jer sije prije oranja.
261
) Kad se zatim polje uzore, zemlja prekrije sjeme, tako da se
iskoristi i mnogo sjemena za koje bi

260
Mt donosi ovu izreku u 13,12, u okviru teme o cilju parabola, gdje takoer ima zadovoljavajui
smisao, premda bolje pristaje u sadanjem kanitetestu Mk i Lk.
261
Usp. J. Jereimias, Die Gleichnisse,
14.
261
Usp. J. Jeremias, Die Gleichnisse, 14.
261

inae izgledalo da e se izgubiti. Meutim, uvijek se izgubi poneto. Put koji ide preko polja, to je
preac to ga ljudi naprave za vrijeme ljeta, zbog kojega nitko ne prosvjeduje, jer je to openit obiaj
na neobraenim poljima. I tako to sjeme koje je palo na puteljak,
262
ako polje nije odmah uzorano,
mogu ili pogaziti ljudi (Lk) ili pozobati ptice. Zrno koje padne na kamenito tlo bit e pokriveno samo
tankim slojem zemlje: brzo e niknuti, ali kako ne moe imati dubokog korijenja, isto e se tako brzo
osuiti pod prvim jakim sunanim zrakama. Na mjestima gdje ima puno trnja, plug ga ne moe
potpuno iskorijeniti, i kako trnje ima jae korijenje nego penica, bre e odrasti i uguit e penicu.
Dakle, uvijek e biti gubitaka, ali seljak je ve spreman na to i siguran je da e konano imati vrlo
obilnu etvu,
263
ve prema stanju svakog pojedinanog polja.
Tko ima ui, neka uje. Isus izaziva panju sluatelja, da svaki od njih osobno usvoji
parabolu. Sudei po ukoru uenicima (Mk 4,13), zbog njihovog nerazumijevanja, reklo bi se, da ju
je Isus smatrao lako razumljivom. Stvarno, ako se ne uzme u obzir kasnije tumaenje, misao koja
spontano izlazi iz parabole jest slijedea: Uprkos svim neuspjesima za vrijeme razvoja, konani je
uspjeh Evanelja i Kraljevstva Bojeg osiguran ...
Parabola je mogla nastati u nekom periodu neuspjeha, kad je izgledalo da e Isusovo
propovijedanje ostati bez uinka, i kad se, dosljedno, mogla roditi sumnja u konani uspjeh
njegovog pothvata. Stoga neki stavljaju ovu parabolu u zadnji dio galilejskog djelovanja, kad velike
mase ostavljaju Isusa, a ostaje mu vjerna samo mala skupina ...
264
To je mogue. Ali ve pri koncu
prve godine, mnogi su mogli imati ozbiljnih razloga za sumnju: ni njegova rodbina nije vjerovala u
njega, smatrali su ga luakom, najodabraniji slojevi idovskog vjerskog drutva bili su protiv njega i
u smrtnoj suprotnosti s njim ... Svima takvim Isus eli uliti pouzdanje, saopujui im svoju vlastitu
sigurnost: uprkos svim potekoama, Kraljevstvo ide naprijed ...
Ali ovaj parabolini smisao izgleda poniten tumaenjem koje slijedi, u obliku kako ga danas
imamo: parabola je pretvorena u alegoriju a njezino izvorno znaenje promijenjeno, s namjerom da
se kae, da uspjeh Kraljevstva zavisi od ovjekovih raspoloenja i prihvaanja... Danas se skoro
openito dri da to tumaenje nije dao Isus, nego kasnija kranska zajednica.
265

Alegorizirajui elementi su slijedei:
a) Sija nije izriito odreen, ali je oito da se radi o propovjedniku Kraljevstva,
konkretno o Isusu.
b) Sjeme se istovjetuje s Rijeju, to jest s Evaneljem Kraljevstva, koje Isus
navjetava.
c) Razliite vrste tla su razliita raspoloenja ljudi, ili ljudi promatrani u svojim
razliitim stavovima prema Rijei:
puteljak: ljudi posve neosjetljivi za Rije; ona i ne unie u njih;
kamenito tlo: ljudi asovitog zanosa, ali nestalni, promjenljivi i povrni, koji se lako slome
pred bilo kakvom potekoom;

262
U stvari, sjeme pada na put, a ne kraj puta; usp. J. Jeremias, o.c, 14 bilj. 4.
263
Postoci u paraboli sasvim su pretjerani (eshatoloka ljetina je iznad svakog ljudskog
iekivanja); ve prihod od 10 je dobra ljetina; usp. J. Jeremias, o.c, 184185 i bilj. 184.
264
Usp. M. E. Boismard, Synopse, II, 182.
265
U potvrdu toga navodi se vie dokaza: na primjer, da su razne potekoe, ocrtane u
razliitim crtama tla, svojstvene ivotu Crkve, a ne Isusovom vremenu; da je upotreba
Rijei bez dodatka, u smislu Evanelja, znaajna za kasniju crkvenu praksu, da se tako
oznai kransko propovijedanje (usp. Dj 6,4; 17,11; 8,4; Gal 6,6; 1 Sol 1,6; Kol 1,5; Jak
1,21, itd.), itd.
262

trnje: ljudi u kojima se Rije ne ukorjenjuje zbog iskljuivih materijalistikih interesa, to
ugue u njima svaku viu tenju;
dobra zemlja: ljudi otvoreni prema Bogu, koji ne samo sluaju Rije bez predrasuda, nego
je i provode u ivot.
d) Razliiti postoci uroda nemaju izriite primjene, ali je oito da se radi o osobnim naporima
pojedinaca, koji se nuno razlikuju.
Razlozi koji se navode u prilog crkvenog tumaenja imaju bez sumnje svoju vrijednost. Ali,
ipak se priznaje da nema nikakve naelne potekoe protiv toga da je i sam Isus mogao dati to
tumaenje, i da injenica to je parabola pretvorena u alegoriju ne bi bila dovoljan razlog da mu se
odrekne autorstvo.
266
Mi zaista drimo da je Isus istumaio ovu parabolu, a da je kranska zajednica
u tom tumaenju istakla neke od svojih potekoa, koje sada izlaze na povrinu u nekim
pojedinostima. Samo ustrojstvo parabole, umnaajui elemente koji su nepotrebni za sliku, ve
pripravlja buduu alegorizaciju: na primjer, etiri vrste zemljita, kad su bile dovoljne dvije, jedno
loe (zapreke) a drugo dobro (uspjeh); to isto treba rei o razliitim postocima uroda, to je u
paraboli neoekivan elemenat.

Isto tako ne treba govoriti o nekoj anomaliji, kad je govor o smislu parabole kako je danas
posjedujemo, ukljuivi i njezino alegoriko tumaenje. Ne radi se o dva razliita smisla, kao da bi
parabola izraavala jednu misao a tumaenje drugu, nego o jednom jedinom smislu u dva dijela koja
se dopunjuju: Konani uspjeh Kraljevstva siguran je uprkos svim zaprekama i neuspjesima,
koje ono moe doivjeti za vrijeme svog razvoja, ali taj uspjeh zavisi od naeg stava prema
Kraljevstvu i od naeg napora da ga usvojimo ...
Isus nas poziva na pouzdanje, ali nas isto tako podsjea na nau odgovornost.

8) SJEME KOJE SAMO RASTE
Mk 4,2629

Ova se parabola nalazi samo kod Mk. Mislimo da je usko povezana s parabolom O sijau i da
je neke vrste njezin nastavak. Njezino je pravo mjesto ovo ovdje. Vjerojatno ju je izazvala ista
zabrinutost nekih s obzirom na konani uspjeh Isusovog djela. On eli raspriti sumnje i uliti
pouzdanje.
U paraboli o sijau izraavala se sigurnost o konanom uspjehu Kraljevstva uprkos svim
zaprekama i neuspjesima za vrijeme razvoja. Tumaenje dodaje razlog toga uspjeha sa strane
sluatelja. Ova parabola izraava tu istu sigurnost i nadodaje jo jedan razlog apsolutnog znaaja.
U uvodu (r. 26), Kraljevstvo se Boje isporeuje sa svim onim to se u slici parabole kae o
sjemenu.
Neprekidni redoslijed spavanja i ustajanja, dana i noi, nain je da se izrazi redoviti ivot
seljaka, koji, kad je jednom posijao sjeme, i ne misli vie na njega; ono samo nie i raste a da
zemljoradnik niti se u to uplie, niti zna kako se to dogaa, budui da sama zemlja
267
vri
automatski sve stupnjeve razvoja zrna do same etve.
U paraboli se naglaavaju dvije jake suprotnosti: izmeu sjemena posijanog na poetku i etve
na kraju; i izmeu potpunog manjka uplitanja sa strane sijaa i potpune sigurnosti konanog uspjeha.
Ali, postoji, imbenik

266
Usp. Boismard, o. c, 188.
267
Uspjenost se doslovno pripisuje zemlji a ne sjemenu, ali je oito, da se radi o unutranjoj
snazi sjemena koje se sije u zemlju.
263

koji daje smisao tim suprotnostima: unutarnja mo sjemena, ona tajnovita snaga koja je u
njemu i koja u osnovi sadri i izvodi sve stupnjeve razvoja do budue etve.
Ovu su parabolu tumaili vrlo raznoliko. To je razumljivo, jer se ona stvarno moe promatrati
pod raznim uglovima: sve zavisi od gledita s kojega se vidi naglasak ili glavna misao parabole. A
to takoer dokazuje da, osim sredinje misli, parabola moe nadahnuti (i mogla je nadahnuti
Isusovim sluateljima) i neke sporedne misli; razlike u tumaenju zavise od razliitih naina kako se
vide bitne i sporedne stvari.
Po naem miljenju, ova je parabola produenje parabole o sijau, i u skladu s reenim,
njezina glavna misao bila bi slijedea: jedanput usaeno Kraljevstvo Boje, ima osiguran razvoj
i punu zrelost, neovisno od napora i volje onih koji su ga usadili, unutranjom snagom samog
Kraljevstva.
Poetak ve sadri svretak, ve kod uspostavljanja Kraljevstva prisutna je eshatologija (zrela
ljetina Jl 3,13), boanski sigurna (Hab 2,3). Nije problem rast, nego sijanje; kad je jedanput izvren
taj posao, sve je drugo djelo Boje.
Ova je parabola vrlo utjena za sve one koji rade na uspostavi Kraljevstva Bojeg u svijetu.
Lijek je protiv oholosti i oaja: moja je dunost sijati i nita vie. Protiv oholosti: nije potrebno da ja
vidim rezultat svog rada, to bih moda mogao pripisati svom naporu, dok je istina da on dolazi
iskljuivo snagom Bojom. Protiv oaja: moda sam se godinama trudio bez ikakvog rezultata i sad
sam u napasti da bacim sve; ali, moram biti siguran da moj neuspjeh nije Boji neuspjeh, i da sam ja
bio ne samo koristan, nego nuno potreban za ostvarenje njegovih planova u svijetu; moje poslanje
bilo je da sijem a ne neto drugo.
Teza ove parabole nije u protivurjenosti s tumaenjem parabole o sijau, gdje se naglaavala
potreba stava prihvaanja od strane ovjeka za uspjeh Kraljevstva. Radi se o razliitim gleditima.
Ovdje se radi o unutranjoj i potpunoj uspjenosti rijei Boje, nezavisno od onoga koji ju je sijao.
Tamo se radi o ukorijenjenju te rijei u pojedinanim duama, to je nemogue bez ovjekove
suradnje. Premda, apsolutno govorei, mo Boja nije uvjetovana tim ljudskim naporom; jer milosti
Bojoj zahvaljujem i svoju suradnju s Bogom ...
Kako rekosmo, parabola je mogla (i moe) potaknuti na jo neke sporedne ideje; na primjer na
ideju strpljivosti, pouzdanog ekanja. etva je osigurana, ali treba znati ekati s pouzdanjem, da se
svri sav ovaj proces razvoja koji do nje dovodi otkako je sjeme posijano; taj razvoj ne doputa
nasilnih skokova.
Kraljevstvo Boje ne moe biti ostvareno nasiljem. U Isusovo vrijeme, to je bila velika napast
kod zelotizma; danas je to velika napast kod modernog revolucionarca.

9) GORUIINO ZRNO
(Mt 13,3132); Mk 4,3032; (Lk 13,1819)

Ovu parabolu imaju sva trojica sinoptika, ali dok je Mt i Mk donose u poglavlju parabola, kod
Lk se nalazi u razliitom, dosta kasnijem, kontekstu. Stoga je nemogue odrediti joj povijesno
mjesto. Kao i u sluaju dviju prethodnih parabola, mogla je nastati u bilo kojem asu sumnje u
Isusovo djelo, ovaj puta posebno s obzirom na njegov beznaajni poetak: on sam je skromnog
264

porijekla; uenici neobrazovani; carinici i grenici kao prva naklona jezgra pokreta..., itd. Tko
je mogao prepoznati u tim poecima prisutnost mesijanskog Kraljevstva? Kao i dvije prethodne
parabole, i ona eli uliti pouzdanje.
Kao i u prethodnom sluaju, treba napomenuti da se Kraljevstvo ne isporeuje s prvim
spomenutim predmetom, koji je goruino zrno, nego sa svim to se o toj sjemenki kae od poetka
do kraja.
Govor je tipino istonjaki, bogat pretjerivanjima. O goruinom se zrnu kae da je to
najmanje od svih sjemena to postoje na zemlji (Mk), to nije istina, premda se zbog njegovog malog
obujma redovito uzima kao simbol malenkosti (usp. Mt 17,20). Na koncu razvoja predstavlja se kao
drvo (Mt i Lk), to takoer nije istina, premda se radi o biljci koja u nekim vruim krajevima moe
narasti i do tri metra visine.
Ustrojstvo parabole vrlo je jednostavno. Neki ovjek posije zrno goruice u svom vrtu, i ono,
uprkos tome to je vrlo maleno, naraste toliko da na koncu postane kao drvo, s tako velikim granama
da se i ptice mogu na njima gnijezditi.
Ne namee se posve oito nijedan alegoriki elemenat.
Po ustrojstvu, ovo je parabola suprotnosti: suprotstavljaju se posve beznaajan poetak i sjajan
svretak, gdje je rast doao do krajnjih mogunosti.
U skladu s reenim, smisao parabole bio bi slijedei: Kraljevstvo Boje, uprkos svojim
sablanjivo skromnim i skoro neprepoznatljivim poecima, razvit e se tako da e na koncu
obuhvatiti cijeli svijet.
S pravom se ova parabola ubraja meu parabole rasta; ona stvarno predstavlja da Kraljevstvo
mora proi kroz neodreeni period razvoja, izmeu poetka i eshatolokog konca; meutim, rast je
ovdje jednostavno neto to je u samoj prirodi stvari, ali nije misao koja se eli izravno naglasiti; ono
to je ovdje vano, nije rast, nego njegov snani svretak.
Druga misao, koju parabola moe nadahnuti ali koja nije izravno izraena, jest unutranja
snaga Kraljevstva (snaga Boja, snaga Isusovog djelovanja), koja, kao i u prethodnoj paraboli, tjera
naprijed ovaj udesni razvoj.

10) KVASAC
268
(Mt 13,33); (Lk 13,2021)

Mt i Lk, posve logino, spojili su ovu parabolu s onom o goruinom zrnu. Kod Mk je uope
nema, to je udno.
Po svom optimistikom tonu, ova je parabola u istom redu sa svim drugima koje smo dosada
ispitali: pouzdanje namjesto sumnje, jer Kraljevstvo napreduje uprkos svim prividnostima koje
razoaravaju ...
Jo jednom: Kraljevstvo se ne isporeuje s kvascem, nego sa svim onim to se o njemu u
paraboli kae.
Sastav je vrlo jednostavan: neka ena stavi malo kvasca u tijesto, gdje kvasac pone djelovati
dok sve ne ukvasi.
Kao i prethodna, ovo je parabola suprotnosti: neznaajnom poetku odgovara svretak koji sve
obuhvaa.
U biblijskoj upotrebi, kvasac uvijek simbolizira snage zla; jedino je ovdje simbol pozitivne
moi; i tako Isus prekida s cijelom jednom predajom.
269


268
Usp. A. Augustinovich, Fermento de Evangelio, Caracas 1976, 1346.
269
Ali i rabini zmaju za upotrebu kvasca u pozitivnom smislu. L. Fonck navodi slijedeu
rabinsku Izreku: Blago onom sucu, koji kvasi svoj sud; usp. Le parabole del Signore nel
Vangelo, Roma 1924, 232.
265

Tumaenje parabole jo je uvijek predmet rasprava. U ovom pitanju vana je injenica, da je
ona dola do nas skupa s parabolom o goruinom zrnu (koja ne predstavlja nikakve potekoe u
tumaenju), s kojom ini ono to se zove dvostruka parabola, ili blizanka, ili parabolini
paralelizam. Meutim, tumaenje e jo uvijek zavisiti i o tome kako se poima narav tih
dvostrukih parabola. Ako se shvate kao dvije slike koje predstavljaju istu misao, samo s razliitim
izrazom,
270
tumaenje e biti jednako. Ipak, obje parabole vre svoju ulogu, ukoliko na razne naine
snano naglaavaju neku misao; ovaj se postupak openito svia Semitima (biblijski paralelizam).
Naprotiv, ako se shvate kao dvije slike, koje osvjetljuju istu misao, ali pod razliitim vidicima,
271

tumaenja e biti praktino razliita, premda e se podudarati u nekim stvarima.
Tako, prema nekim autorima, ove dvije slike (goruino zrno i kvasac) osvjetljuju istu stvar:
konano vanjsko proirenje Kraljevstva: suprotstavlja se neznatni poetak veliini svretka. Kvasac
je simbol malenkosti poetka i univerzalnosti svretka. To je ope tumaenje meu novijim
tumaima.
Drugi, naprotiv, misle, da su parabole u osnovi srodne i da, prema tome, obje znae rast
Kraljevstva, ali pod razliitim vidicima: goruino zrno oznauje vanjsku opu rasprostranjenost, a
kvasac unutarnju snagu opeg preobraaja. Kvasac bi, dakle, bio simbol Kraljevstva, ukoliko je
snaga koja prodire, unutranja sila promjene i preobraaja: ono to je vrlo maleno izvana, ogromno je
svojom mou i uinkovitou, jer preobraava sve. Kvasac Kraljevstva preobraava svijet: prodirui
u ivot, daje novi karakter i okus (okus Kraljevstva) svim ovjekovim stvarima ... Ovo tumaenje
prevladavalo je uvijek meu katolikim autorima, poevi od Eutimija
272

Drugi, konano, spajaju ova dva tumaenja: parabola bi nauavala rast Kraljevstva, ali s
idejom preobraavanja ...
Da budemo toni, treba razlikovati ono to Isus eli nauavati od onoga to slika kvasca od
sebe napominje. Isus ovdje nema druge misli razliite od one koju je izrazio u paraboli goruinog
zrna: konani opi razvoj Kraljevstva od neznatnih poetaka. Skucati njegovu misao na ovu mjeru
primorava nas ne samo paralelizam s prethodnom parabolom, nego i to da ne postoji nikakav znak da
bi se Isus elio izraziti o nainu kako djeluje kvasac i o njegovoj unutarnjoj uinkovitosti: ono to ga
ovdje zanima, jest vrlo maleni poetak i konani obujam, koji sve obuhvaa. Druga je stvar da i on
pretpostavlja sve ostalo.
U biti, naa je parabola primjena na Kraljevstvo poznate puke izreke: malo kvasca ukvasi
cijelo tijelo (1 Kor 5,6; Gal 5,9).
Gledanje je isto eshatoloko. U tom smislu, kljuna je rije ovdje sve, konani stupanj
Kraljevstva. Ono to se zapravo tvrdi o kvascu jest da ukvasi sve: na koncu vremena, svi narodi
zemlje bit e Kraljevstvo Boje. Sredinja misao parabole jest, dakle, slijedea: od posve neznatnih
poetaka Kraljevstvo e rasti sve dok na koncu ne obuhvati sve narode zemlje. To ne znai da
parabola (i sama simbolika kvasca) nije mogla napominjati i neke druge sporedne misli. Na primjer,
mnogi autori stavljaju naglasak na rije sakriva (ena koja sakriva kvasac u tijesto): neto to se
ne zapaa, to ostaje tajno, ali to se mora objaviti (usp. Mk 4,22; Lk 11,33), jer Bog, koji vidi ono
to je tajno, pokazuje pomou njega veliinu Kraljevstva.
273


270
Na primjer J. Jeremias, o. c 111.
271
Na primjer J. M. Voste, o. c, I, 238.
272
Vidi njegov tekst kod L. Fonck, o. c, 231.
273
Vidjeti na primjer L. Cerfaux, Le Tresor des Paraboles (navodim prema panjolskom prijevodu,
Madrid 1972
;
8788).
266

U tom naglaavanju postoji pogibelj, da se bez potrebe alegorizira jedna pojedinost
parabole. Isus ne namjerava nita posebnog s ovom rijeju, koju upotrebljava kao bitni elemenat
slike (ako se kvasac ne sakrije u tijesto, nema nita). Ali budui da je bitna za sliku, znai da
sakriveno (tajno, skrovito) ulazi u simboliku samoga kvasca: kvasac je sakriven u tijestu, nestaje
ga u njemu, mijea se s njim, ne razlikuje se vie od njega; njegovo je djelovanje takoer nevidljivo,
ostaje skriveno cijelo vrijeme; njegov uinak se moe prepoznati tek na koncu, tako da se samo
retrospektivno mogu ustanoviti i suditi poeci i proces razvoja.
Isto tako, premda Isus na ovom mjestu ne misli izravno na unutarnji proces djelovanja kvasca,
bez sumnje ga pretpostavlja (vidjeli smo da se na toj pretpostavci osniva izvjesno tumaenje
parabole). On je naviknut na ovu sliku (Mk 8,1416; Mt 16,57.1112). Bez te pretpostavke,
posebni vid simbola koji ovdje promatramo, bio bi nerazumljiv, i njegova upotreba ne bi bila
opravdana. Konani obujam znai da je postojao prethodni rast, a rast pretpostavlja da kvasac
posjeduje energian ivot, koji svojom ivotnom snagom zaraava sve u to prodire, dok sve ne bude
pretvoreno u taj novi ivot.

11) LJULJ
(Mt 13,2430.3643)

Ova parabola nalazi se samo kod Mt. Kao to je uradio s parabolom o sijau, tako je evanelist
i ovdje odijelio parabolu od njezinog tumaenja, umetnuvi izmeu njih drugi materijal.
Nemogue je odrediti povijesnu zgodu, koja je potakla Isusa da izgovori ovu parabolu. Mogao
je to uiniti svakog asa poslije onog sukoba s farizejima o njegovom openju s carinicima i
grenicima (Mt 9,1013), poslije iskustva s grenicom (Lk 7,3650) i drugih slinih; to jest, iza
kako se jasno vidjelo i ljudi se poeli tuiti na to, da Isus ne namjerava stvoriti neku zajednicu
svetaca i savrenih, po stilu farizeja, kumranskih esena i samog Krstitelja, koji je takoer oekivao da
e Mesija oistiti svoje gumno (Mt 3,12).
274
Jo jednom, radi se o tome da se zaustave
nestrpljivosti i predusretne razoaranje izazvano nekim zbunjujuim vidovima Isusovog djela.
Kao i uvijek, treba biti na oprezu s uvodom: Kraljevstvo se ne isporeuje s prvim spomenutim
predmetom (r. 24), nego sa svim onim o emu se u prii govori.
Ova je parabola jo jedna slika seoskog ivota u Palestini. Neki ovjek posije dobro penino
sjeme u svom polju. Ali po noi, kad sav svijet mirno spava, neki njegov neprijatelj, iz osvete, posije
mu po penici otrovni ljulj. Kad je oboje niklo, nita se nije zapaalo, ali kad penica poe klasati, svi
vidjee da je skupa uzraslo i mnogo ljulja. Gospodareve sluge ude se naveliko, jer znaju da je bilo
posijano dobro sjeme. Vlasnik, koji bolje nego itko pozna svoje raune, istumai im stvar s
neprijateljem. Sluge mu predlau da odmah iupaju ljulj. Vlasnik im to ne dozvoljava, jer je tog asa
jednostavno nemogue iupati ljulj bez penice, budui da ima puno ljulja a korijenje im je
isprepleteno. Treba sve tako ostaviti do etve, kad e se moi rastaviti, jer penica naraste znatno vie
nego ljulj, tako da se moe eti a da se ljulj

274
Usp. J. Jaremias, o. c. 270; Boismard, o. c, II, 191. 266
267

i ne dotakne; kad je penica ve ponjevena povrh ljulja,
275
ovaj se skupi napose, povee u
snopove i ostavlja se za vatru, a penica se stavi u itnicu.
Prilino jasno, glavna je misao parabole slijedea: U Kraljevstvu Bojem, na povijesnom
stupnju njegova ostvarivanja, ive skupa pomijeani dobri i zli; ne treba izgubiti strpljivost
zbog toga, jer to je neizbjeivo, budui da ovjek nije u stanju nefaljivo razluiti ove dvije
vrste; jedini koji to mnoe uiniti jest Bog, koji e na posljednjem sudu napraviti razdiobu,
uklonivi zle i nagradivi slavom dobre.
U tumaenju parabole (rr. 3643)
276
postoji dvostruka nesuglasnost. Najprije, u njoj se
zapaaju dva dijela, od kojih je prvi niz alegorija (jedna stvar jest druga stvar), dok je drugi dio
isporedba (kao to... tako). Zatim, tumaenje ne izraava cijelu misao parabole, nego jedino
njezino eshatoloko razrjeenje: konanu sudbinu zlih i dobrih. To dokazuje da dananji oblik ovog
tumaenja ne moe biti izvorno Isusov, nego da je on bio kasnije prilagoen, zanemarujui neke
elemente parabole.
277

Alegorini elementi izbrojeni su poimence prema popisu:
Onaj koji sije, to je Sin ovjeji, Mesija; Isus, koji usauje Kraljevstvo.
Polje, to je svijet; ovjekov svijet, ljudi uope.
Dobro sjeme, to su sinovi Kraljevstva, oni koji su se poistovjetovali s Kraljevstvom, koji
se izjavljuju spremnim prihvatiti njegove ideale.
- Ljulj, to su sinovi Zloga, oni koji slijede neprijatelja Kraljevstva i istovjetuju se s njim.
Neprijatelj koji sije ljulj, to je zapravo avao, koji je zaetnik svakog zla na svijetu.
etva, to je svretak svijeta, to nije neko unitenje, nego konac sadanjeg eona, iza
kojega e nastupiti drugi, nepromjenljivi.
eteoci, to su aneli, i to su Mesijini aneli (r. 41; usp. Mt 16,27), jer su u njegovoj slubi,
prate ga upravo u dijeljenju njegove eshatoloke pravde (usp. Mt 16,27; Mk 8,38).
Ovdje se prekida alegorija, i poinje isporedba, pomou koje se osvjetljuje eshatoloki sud.
Kao to se deava s ljuljam, da se vee u snopove i baca u oganj, tako e se dogoditi i sa svim
sablaznima (ljudima koji navode na grijeh) i uope sa svima zloincima: Mesija e poslati svoje
anele (oni su njegovi poslunici na sudu), da ih sve skupe i bace u paklenu ognjenu pe, gdje
postoji jedino bol i oaj. Dobri, naprotiv, uivat e najveu sreu u konanom Kraljevstvu svog
Oca...
Treba znati ekati taj konani as. Treba imati dovoljno poniznosti, da na sud ostavimo
jedinomu koji je neprevarljiv; mi nemamo pravo ikoga poslati u pakao.



275
L. Cerfaux navodi slijedee rijei Bievera, sveenika latinskog patrijarhata u Jeruzalemu:
Penica redovito odrasta znatno vie nego ljulj. Seljaci onda reu srpom penicu iznad
ljulja, tako da ljuljevo klasje ostane netaknuto. U takvim sluajevima, esto se moe uti
kako vlasnik polja kae eteocima: Podignite vie ruke (o. c, 48).
276
Ono se daje jedino uenicima, iza kako je Isus otpustio mnotva. Uenici nisu jedino
Dvanaestorica, nego ira skupina sljedbenika (usp. Mk 4,10). Mjesto u kojem se daje
tumaenje jest kua. Znamo da je u stvari posve nesigurno o kojoj se kui radi.
277
Neki misle i navode za to vrlo uvjerljive razloge , da tumaenje nije uope Isusovo,
nego Matejevo; tako J. Jeremias, o. c., 99106.
268

12) MREA
(Mt 13,4750)

Ovu parabolu stavljamo poslije ljulja, jer ih smatramo stvarno blizankama ili paralelnim
parabolama, koje izraavaju istu misao, ali sluei se razliitim slikama.
Zanimljivo je da je Mt u ovom poglavlju skupio tri para dvostrukih parabola: goruiino zrno i
kvasac; ljulj i mrea; blago i biser. Cilj bilo kojeg paralelizma jest snanije naglasiti neku misao,
ponavljajui je na razliite naine; to dokazuje da evanelist smatra vidove Kraljevstva koji se
nauavaju u ovim parabolama, vrlo vanim.
Mrea je paralelna s ljuljom ak i u tome to osim parabole (rr. 4748) ima i tumaenje (rr.
49-50), i ovo tumaenje, iako to ne izgleda na prvi pogled, istih je znaajki kao i tumaenje o
ljulju.
Ovaj put slika je uzeta iz pomorskog ivota, iz ribolova s mreom
278
kojom se hvataju i izvlae
svakovrsne stvari: dobre i nevaljale ribe, druge morske ivotinje, dobre i nevaljale za jelo, a
moda i neto smea ... Kad je mrea puna, ribari je izvlae na obalu, da razlue ono to su uhvatili:
dobre ribe (dobro) skupe u koare, a sve to je nevaljalo (zlo)
279
bace kao otpadak.
Misao je ista kao u prethodnoj paraboli: U Kraljevstvu neizbjeno ive skupa dobri i zli do
eshatolokog svretka, kad e biti odijeljeni jedni od drugih i odluena sudbina jednih i drugih
... A to znai da su i motiv i prigoda u kojoj je izgovorena ova parabola isti kao i prije.
Rekosmo da je i tumaenje ove parabole paralelno s tumaenjem o ljulju, premda to ne izgleda
na prvi pogled. ovjek bi rekao, na primjer, da nedostaje alegoriki dio, ali se on u stvari
podrazumijeva. Sluei se terminologijom prethodne parabole, mrea bi bila svijet; dobre ribe, to
su sinovi Kraljevstva; nevaljale ribe, to su sinovi Zloga; razluenje riba, to je svretak svijeta;
ribari (koji razluuju ribe), to su aneli ...
Kao i u prethodnoj paraboli, drugi dio tumaenja (formalno jedini, jer se alegoriki dio
podrazumijeva) jest isporedba, ali koja i opet ne izraava cijelu misao parabole, nego jedino njezin
eshatoloki as: izai e aneli (Mesijini, r. 41) i odijelit e zle od pravednih, da ih bace u ognjenu
pe vjenog oaja ... Ne spominje se sudbina pravednika, ali nju naziremo po opreci.

13) BLAGO I BISER
(Mt 13,4446)

Ovo su dvije parabole blizanke, koje izraavaju istu misao sluei se razliitim slikama.
Slika zakopanog blaga uzeta je iz poznatog obiaja starih vremena, kad je najsigurnija banka
bila zakopati novac u polju. U mnogih naroda postoji bogati folklor o zakopanom blagu.
U sluaju ove parabole, skriveno je blago naao teak u tuem polju. Poto ga je naao, opet ga
pomno sakrije, da ga u to vrijeme netko ne bi

278
Kao i uvijek, Kraljevstvo se ne isporeuje sa samom mreom nego s onim to se dogaa u
vezi s njom.
279
Na primjer obredno neiste ribe, one koje nemaju ljusaka ili peraja (Lev 11,10-11),
ili druge vodene ivotinje, koje se ne mogu jesti (J. Jeremias, o. c, 273).
269

otkrio, i sav radostan proda sve to je imao i kupi ono polje, da bi postao vlasnikom blaga.
Ovaj ovjek nema moralnih skrupula (Isus to ne uzima u obzir, jer ne ulazi u smisao parabole),
zato moe izgledati udno da opet zakopava naeno blago, kad je bilo prirodnije da ga odmah
odnese sa sobom. Ali naprotiv, ovaj ovjek izgleda krajnje oprezan. Prema pravu to ga parabola
pretpostavlja, blago je vlasnitvo vlasnika polja, i ovjek misli ovako: kad bi se jedanput otkrilo da
sam odnio blago, bio bih optuen i odgovarao bih za krau, dok naprotiv, ako kupim polje, postat u
zakoniti vlasnik blaga.
U paraboli o biseru, glavno lice je neki putujui trgovac koji trguje s biserjem, koje se u stara
vremena smatralo najdragocjenijim od svih dragulja. S vremenom, ovaj je trgovac postao specijalist
u tom predmetu. Nekom zgodom naie na neki izvanredno fini biser, iju je neizmjernu vrijednost
mogao ocijeniti jedino on kao specijalist; stoga proda sve to je imao, da ga kupi.
U oba sluaja, ove osobe prodaju sve to su prije posjedovale, jer su uvjerene da to ova nova
nabavka daleko, preko svake isporedbe, nadoknauje.
Smisao, dakle, ove parabole dosta je jasan: Kraljevstvo je neto najvee to ovjek moe nai
u ivotu, neprocjenjive vrijednosti, tako da se isplati sve rtvovati da ga se domogne.
Postavljeni smo svaki osobno pred Kraljevstvo. Bez ove prethodne osobine procjene bit e
nemogua radikalna odluka za Kraljevstvo (usp. Mt 19,2122).

14) RAZLOG NAUAVANJA U PARABOLAMA
(Mt 13,3435); Mk 4,3334

Kod Mk, ovaj je ulomak zakljuak odsjeka parabola ovog poglavlja. Ima ga i Mt, ali ovaj
evanelist nadodaje jo jedan zakljuak razliitog sadraja (13,5152).
Ovaj ulomak radi o razlogu koji je Isusa naveo da upotrijebi ovu metodu nauavanja, tako da je
usko povezan s onim ulomkom o cilju parabola, to smo ga prije vidjeli; u stvari, ovo je dalje
razvijanje onog predmeta; mislimo da potpuno potvruje ono to smo tamo rekli.
Mk biljei da je Isus poduavao narod mnogim parabolama ove vrste, dajui tako do znanja, da
su parabole ovog poglavlja tek mali izbor. Oba evanelista zatim biljee, da im nije drukije govorio
osim parabolama, to s malo istonjake pretjeranosti znai, da je to bila metoda koju je Isus najvie
upotrebljavao kad je govorio masama puka.
Iz ove dvojice evanelista vidimo dva razloga ovog postupka. Prema Mk, parabola je
prilagoena sposobnosti razumijevanja jednostavnog puka (r. 33). Prema Mt, to ima providnosni
smisao; tako se potpuno ispunja rije proroka (Ps 78,2), koji je obeavao govoriti parabolama
(maal) i objaviti skrivene stvari. Znai da Isus objavljuje tajne Kraljevstva Bojeg pomou
parabola, jer je to zgodna metoda za tu stvar. Cilj njegovog nauavanja (kao i svakog nauavanja)
jest da ljudi naue na najpogodniji nain.
Mk izgleda da sebi protivurjei u r. 34. U prethodnom retku tvrdio je da se Isus sluio
parabolama zato to su prikladne za jednostavne umove (na taj nain ih je pomagao), a ovdje ini se
da kae da istinu objavljuje samo uenicima. Ali, u stvari, ne radi se o suprotnosti izmeu jednih i
drugih, nego se konstatira jedna istina. O masama se nikad ne kae da su zatraile neko tumaenje od
Isusa, dok ga uenici trae i Isus im onda tumai napose. Vie se koriste, jer se vie zanimaju.
270

15) ZAKLJUAK O PARABOLAMA
(Ml 13,5152)

Isus poinje s pitanjem da li su razumjeli sve ovo, to jest (prema neposrednom konteksta)
sve ove parabole o Kraljevstvu. Ne kae se izriito kome je upravljeno ovo pitanje, ali je iz odgovora
oito da se radi o uenicima. Oni odgovaraju da: razumjeli su. Njima je dato da upoznaju tajne
Kraljevstva (r. 11).
S ovim razumijevanjem oni su postali novi, izueni pismoznanci Kraljevstva, novi
specijalisti novog zakona. Prijanjim spoznajama, velikim ili malim, nadodaju sada nove spoznaje o
novoj stvarnosti. I tako su slini dobro snabdjevenom ovjeku, koji u svojim skladitima slae skupa
korisne stvari iz prolih vremena i poboljanja suvremenog ivota, da bude spreman za svaki sluaj.
Staro i novo (predaja i napredak) ne iskljuuju se; treba da se korisno popunjaju.

16) STIANA OLUJA
(DRUGO POLUGODITE G. 28)
(Mt 8,18.2327); Mk 4,3541; Lk 8,2225

Ovo udo, iz kruga svladavanja kozmikih sila, donose sva tri sinoptika evanelja.
Najpotpuniji, najdetaljniji i najslikovitiji je Mk; vidi se da je njegov izvor kateheze iz prve ruke
(Petar).
Slijedimo Mk i u pitanju kronologije: dogaaj se odigrava na dan parabola, naveer, poslije
nauavanja. Znamo da, prema Mk, Isus izgovara parabole od jezera, sjedei u laici (4,1), a uveer
istoga dana nalae da se pree na drugu obalu jezera.
Znamo isto tako da su, prema Lk, parabole mogle biti izgovorene i u nekoj sredini u
unutranjosti pokrajine. U tom sluaju, prema Lk, trebalo bi pretpostaviti, da se Isus povratio iz
unutranjosti u predio jezera (uvijek poslije dana parabola), i jednog dana uao u neku laicu s
uenicima i naloio im da preu na drugu obalu.
Ova druga obala jest istona strana jezera, kao to se vidi iz slijedeeg konteksta.
injenica da Isus spava za vrijeme plovidbe usred strahovite oluje dokazuje, da je posao onog
dana bio teak i naporan; iz toga se moe zakljuiti, da razlog ovog prelaza na drugu stranu treba
vjerojatno traiti u elji da se oslobodi od masa i da se malo odmori.
Prije vonje, uenici su otpustili svijet. Isusa uzimaju tako kako je bio u laici (Mk), to jest
on plovi u istoj laici u kojoj je bio za vrijeme nauavanja (Mk 4,1). Ali osim ove, u pratnji je bilo i
drugih laica (Mk), vjerojatno da se dadne mjesta nekima od Dvanaestorice, koji nisu mogli stati u
Isusovu laicu, i nekim drugim ljudima (Mt 8,27), koji su se vozili istim putem, moda nekim
osobama s istone strane jezera ili skupinama Isusovih uenika u irem smislu.
Isus spava na jastuku na krmi (Mk). Ve je no. Odjedanput podigne se vrlo jaka oluja. Bio
je to jaki vihor (Mk i Lk), koji je siao na jezero (Lk)... Dobro su poznate ove neoekivane i silne
oluje na jezeru. Redovito se dogaaju nou, zbog sukoba razliitih zranih struja. Na ozraje jezera,
ugrijano do krajnosti po danu, silazi hladni sjeverni vjetar (s brda Hermona),
271

koji se sve snanije i snanije uvlai u ovaj geografski lijevak s depresijom veom od 200
metara ispod morske razine. Kao rezultat, podignu se jaki valovi, koji lako mogu prevrnuti manje
lae. U ovom sluaju, valovi su bili tako veliki, da su doslovno prekrivali laicu (Mk), sruujui se
na nju da su je skoro napunili (Mk), tako da su bili u najblioj pogibelji da se potope (Lk).
Neki od Dvanaestorice su ribari, pravi vjetaci u svom jezeru. Oni poznaju ovu pojavu, ali vidi
se da je ovaj put stvar puno ozbiljnija. Suouju se s neposrednom pogibelju smrti, a to ih najvie
mui jest da Uitelj i dalje spokojno spava, kao da se nita ne dogaa. Oni su uvjereni da ih jedino
on moe spasiti. Uvrijeeni zbog onoga to smatraju prezirom svojih osoba, bude ga i predbacuju
mu to na grub nain. Zar mu je svejedno da potonu? Ili e ih spasiti on, ili e poginuti!
Isus se podie, zaprijeti vjetru i moru (valovlju: Lk), i... nastade velika tiina. Silni i
iznenadni bijes prirode iznenadna i potresna tiina elemenata ... Odskae mo uda. I literarni je
uinak kontrasta izvanredan. Iznenaujui.
Znaajna je zatim dvostruka reakcija: Isusova i prisutnih.
Isus kori uenike (kod Mt, prije nego to je stiao oluju; kad Mk i Lk, poslije) zbog njihove
slabe vjere (Mt); bolje reeno, nedostatka vjere (Mk i Lk). Vjera je ovdje isto to i pouzdanje u
njega. Gdje je njihovo pouzdanje? Kad bi ga imali, ne bi bili tako izvan sebe... Ova Isusova opaska
izgleda neopravdana. Ako ga apostoli bude i trae od njega da ih spasi, to je zato to imaju
povjerenje da ih moe spasiti; i to dobro osnovano povjerenje na drugim udesima koje su vidjeli...
Meutim, imaju povjerenje i nemaju ga. Nemaju povjerenja u Isusa koji spava ..., u samu njegovu
prisutnost. A samo bi ona morala biti dovoljna, jer se njegova mo ne moe odijeliti od njegove
osobe. Ova je zgoda poziv na takvu vjeru kojoj nije potrebna rije, nego koja se osjea isto tako
vrstom i onda kad Bog uti.
Reakcija uenika (i ostalih prisutnih ljudi: Mt 8,27) jest udivljenje i sveti strah. I s dobrim
razlogom! Vidjeli su svakovrsnih, udesa, ali nikad neko udo kao ovo, gdje je i ono to izgleda
nepobjedivo posluno jednoj jedinoj rijei. Tko je ovaj ovjek? Oni sami odgovaraju na svoje
pitanje. To znai da pitanje ne dolazi od nekoga koji ne zna, nego od nekoga koji poinje vidjeti
jasnije ono to je prije samo napola nazirao. Samo Bog moe svladati uzburkano more i utiati
njegovo valovlje (Ps 88,10). ovjek bi rekao da se Isus objavljuje uenicima malo pomalo,
postepeno ...

17) POSJEDNUTI IZ GERASE
(DRUGO POLUGODITE G. 28)
(Mt 8,2834); Mk 5,120; Lk 8,2639

Ovaj sluaj egzorcizma donose nam sva tri sinoptika. Najdui, najdetaljniji i najslikovitiji je
Mk. Najsaetiji je Mt.
Ovo je jedno od najspornijih Isusovih udesa. U ovom obliku kako je do nas dolo, s ovim
naivnim i smijenim detaljima, u protivnosti s velikom ozbiljnou, koja je znaajna za Isusova
udesa, ovo udo slii na neko od onih napirlitanih udesa iz apokrifnih evanelja. Moda ni u
jednom drugom dogaaju Isusova ivota puka mata i folklorno tumaenje nisu igrali tako veliku
ulogu. Razluiti ove elemente od povijesnog sloja, danas je izazov egzegetskom potenju. Kasnije
emo se povratiti na ove misli.
272

Kronoloki smjetaj odreen je kod Mk. Iza olujne noi na jezeru, moda vrlo rano, u zoru,
iskrcavaju se na drugoj obali, i odmah izaavi iz laice poinje se odvijati ispripovijedani
dogaaj. Nema razloga nijekati ovom prilogu (odmah) njegovo stvarno znaenje. A to znai da je
Isus, ako je bio doao ovamo s namjerom da se odmori, ubrzo vidio da mu je nakana izigrana: jedini
odmor bili su oni asovi to je prospavao u laici za vrijeme oluje i slijedea vonja preko jezera u
protivnom pravcu, koju e poduzeti tog istog dana ...
Topografska situacija posve je nesigurna. Jedino je sigurno da se radi o (obali na) drugoj
strani (gr. to peran) Genezaretskog jezera; to jest na istonoj strani. Lk ograniuje predio na
openit i vrlo neodreen nain, s rijeima da se nalazi nasuprot Galileji, to se moe primijeniti na
bilo koju toku istone obale.
to se tie samog mjesta, predaja teksta krajnje je nesigurna. Kritika lekcija kod Mk i Lk je
gerasenski kraj, to bi znailo zemljite helenistikog grada Gerase (dananji Dera), ali to je
nemogue, jer grad iz ove pripovijesti morao bi biti blizu jezera (Mk 5,14), a Gerasa je bila 50
kilometara daleko.
Kritiko itanje kod Mt je gadarenski kraj, to bi znailo zemljite Gadare,
280
drugi
dekapolski grad, malo blie jezeru, ali ipak dovoljno udaljen (nekih 10 km prema jugoistoku), da ne
moe biti u skladu s pripovijeu; osim toga, rastavljen je od jezera rijekom Jarmuk. Neki misle,
budui da je Gadara bila najvanije mjesto istono od jezera, da bi se cijela ta krajina zvala
gadarenskim krajem; ali to je samo pretpostavka.
Ovu potekou, da se bilo koji od ova dva grada stavi u ovu pripovijest, vidio je ve Origen
(III. st.), zato on ovdje govori o nekom starom gradu Gargesi (odatle kananejski narod Girgasejaca,
usp. Post 10,16; 15,21; Pnz 7,1 itd.), uz Tiberijadisko jezero, blizu kojega da se navodno pokazuje
provalija, odakle su se strovalile svinje;
281
) vidi se da on zavisi od neke mjesne predaje. Od Origena
je vijest prela u Onomastikon Euzebija Cazarejskog (IIIIV. st.) i sv. Jeronimu (IVV. st.),
282
i
takoer u tekst evanelja kao varijantno itanje kod sva tri evanelja: gergesenski kraj.
Obino Origena ne uzimaju u obzir u ovom sluaju. Kau da ovo nije prvi put da on u
biblijskom tekstu mijenja ime nekom mjestu, ne iz kritikih razloga (npr. oslanjajui se na neki
rukopis s vie auktoriteta), nego spekulirajui s podacima skupljenim na samom mjestu.
283

Ja mislim, naprotiv, da se mora priznati vanost nekoj mjesnoj predaji, kad je tako stara i nije
mogla nastati iz sumnjivih izvora. Te predaje ne raaju se samovoljno. A pogotovo ih treba uzeti u
obzir, kad se u imenu moe otkriti neki trag mjesne toponomastike.
Ba u vezi s tim, ima danas neko mjesto, na uu Wadi es-Samak (nasuprot mjestu gdje se
nalazila stara Magdala na zapadnoj obali), koje se zove Kursi. To je arapsko ime, sainjeno od
grkog imena Horsia (to je opet prepis aramejskog izvora), iz bizantinskog perioda, kad je bilo
tovano kao

280
Gadara je jadan od najvanijih gradova Dekapolisa. Od g. 1974, Njemaki evangeliki
institut vri tu arheoloka iskapanja, pod vodstvom ge dr Ute Wagner-Iux; usp. kratku
obavijest koju je ona sama napisala, o nekim nalascima: Gadara, la cite de l'epoque greco-
romaine, u Le Monde de la Bible, 22 (1982), 3033.
281
Tekst u D. Baldi, Enchiridion, br. 471.
282
Tekstovi u o. c, br. 4724/73.
283
Tako na primjer P. A. Vaccari, u Antonianum 25 (1950), 498.
273

proteniko mjesto,
284
i gdje su i kasnije predaje stavljale ovo udo.
285
Ali treba znati da ovo
ime, kao sva arapska imena, poznaje razliite lagane varijacije u izgovoru: Kursi, Kursa, Korsa,
Gersa... Tko ne vidi da je samo jedan korak do Origenove Gergese? Ovo mjesto odgovara vrlo
dobro pripovijesti iz evanelja. Dananje mjesto vjerojatno je vrlo starog porijekla, moda iz
eljeznog doba. Mjesto koje je zauzimao bizantinski grad naeno je oko 1 km prema istaku. Osim
toga, Origen kae, da su tu blizu pokazivali provaliju odakle su se strmoglavile svinje... Uistinu, neka
dva kilometra juno bilo je na Schummacherovoj zemljopisnoj karti neko mjesto zvano Moga Edlo,
uzvisina koja praktino silazi do jezera, koja je na svom viem dijelu sadravala nekoliko prirodnih
spilja, koje su se lako mogle preudesiti za grobove i koje su mogle sluiti kao stan posjednutom iz
ove pripovijesti.
Ali Horsia (i njezin izvorni aramejski oblik) mogla je proizvesti Gerasa (slau se
konzonantski elementi, jedini vani u semitskim jezicima), koju predpostavlja kritiko itanje kod
Mk i Lk; to bi u grkom prijevodu Mt postalo Gadara, grad najblii jezeru, ukoliko je Garasa
odmah sugerirala poznati helenistiki grad, previe udaljen.
286

im se Isus iskrcao, doe mu ususret neki posjednuti ovjek.
287
Dolazi iz predjela grobova
iskopanih u stijeni; to je razumljivo, budui da ve due vremena (Lk) nije stanovao u kui nego u
mjesnim grobovima. Njegov je opis potresan. To je neki divlji ovjek, opasan za druge i za sebe,
tako bijesan da svi izbjegavaju susresti se s njime (Mt); hoda posve gol, napada svijet, i stoga su ga
mnogo puta vezali lancima; ali, budui da posjeduje izvanrednu snagu, uvijek bi iskidao okove i
lance; stalno vie po brdima i ranjava se kamenjem ... ; gadan bjesomunik.
Sve bi ove znaajke dale slutiti da se radi o bijesnom luaku. O posjednuima u evaneljima
ve smo govorili na drugom mjestu. Redovito ih prate patoloke pojave. Nekad se moe raditi o
obinim bolestima (osobito duevnim), ali koje je kultura onoga vremena smatrala posjednuem.
Mislimo da je ovo jedan od tih sluajeva, premda povrh toga postoji i posjednue. Iznosilo se da
upravo u ovom kazivanju, a osobito u njegovom sredinjem, dijelu (Mk 5,1114), doivljuju
neuspjeh svi pokuaji da se sluajevi posjednua u evaneljima razumiju kao obine duevne
bolesti,
288
a po naem miljenju upravo se ovaj sredinji dio mora podvrgnuti kritikom tumaenju.
U svakom sluaju, asovito ozdravljenje bolesnika ne bi bilo manje udesno, makar ostavili
posjednue potpuno po strani.
Posjednuti, dakle, vidi Isusa izdaleka, poinje vikati (Lk) i bijesno trati (Mk), sigurno s
neprijateljskim namjerama, kao to je radio sa svima koje je susretao. Ali, iznenada mijenja stav:
mjesto da napadne, baca se pred Isusa da mu se pokloni. To je zato to ga je Isus poeo egzorcizirati
im je doao blizu. Zli duh ne bi elio ostaviti svoj plijen. Odmah prepoznaje o kom se

284
Usp. tekst irila Skitapolitainstoog (VI. st.), u Baldi, o. c, hr. 474.
285
Vidi tekstove u Baldi, o. c, br. 475482.
286
Tako vie-manje P. Lagrange u svom tumau Mk.
287
Mt ima dva posjednuta mjesto jedinoga. Njemu se svia podvostruiti osobe (vidi dva
jerihonska slijepca u 20,30). Osim toga, njih dvojica se ponaaju na isti nain, tako da su
ostali evanelisti, s obzirom na cilj pripovijesti, mogli mirne due govoriti o samo jedinom,
i u sluaju da su stvarno bala dva. Poznato je da stari pisci nisu pridavali previe vanosti
sporednim pojedinostima nekog dogaaja.
288
Josef Schmid, tum. Mk.
274

radi, zna i Isusovo ime, i podjeljuje mu mesijansko dostojanstvo,
289
nastojei da ga udobrovolji.
Meu njima dvojicom zapoinje se dijalog sa cjenjkanjem, koji se zavrava neoekivanim
rezultatom.
Isus nalae zlom duhu da izae iz ovjeka.
Zli duh mu daje do znanja da ne bi trebalo da se on mijea u tu stvar, i zaklinje ga u ime
Boje da ga ne mui. Istjerati ga iz ovog ovjeka, to je za njega muka, jer ga prijei u njegovom
djelovanju. I to je muka prije vremena (Mt), to jest prije posljednjeg suda, kad e biti definitivno
podloen (1 Kor 15,24).
Isus ga pita za ime (idovski egzorcisti su mislili, da im je znanje imena zlog duha davalo
mo nad njim).
Zli duh nije tako lud da odkrije svoje ime, to bi uostalom bilo nemogue, jer se ne radi o
samo jednom, nego o cijeloj legiji; mnogo ih je, ali su vrsto ujedinjeni kao da su samo jedan,
neto slino stranim rimskim legijama (jedinica od 50006000 ljudi), koje su u svoje vrijeme
osvojile svijet. Ali, premda ih je mnogo, osjeaju se nemonim pred viom snagom, zato ga mole da
ih ne izbaci iz ovog kraja (Mk), jer je to posve nepovoljno, prema bilo kojem tadanjem vjerovanju o
njihovoj sudbini. Prema jednom vjerovanju, kad izau odavle, morali bi lutati po pustim mjestima,
bez spokoja (Mt 12,43). Prema drugom vjerovanju, ostaviti ovoga ovjeka znailo bi za njih svretak
ovih ugodnih praznika, koji im se doputaju od vremena do vremena, jer bi bili zatvoreni u ponor
(Lk), podzemno i tamno mjesto, gdje bi bili privremeno zatoeni do posljednjeg suda (2 Pt 2.4).
290

Neka ih ostavi ovdje!
Isus nije raspoloen dozvoliti im da i nadalje mue jadnog ovjeka.
Oni onda predlau Isusu krajnu mogunost. Njima je vano da neizau iz ovog kraja, zbog
ve poznatih razloga, makar se morali nastaniti bilo gdje, na primjer u svinjama. Tu u blizini paslo je
veliko krdo svinja (oko dvije tisue: Mk): neka im dozvoli ui u njih!
Isus im to dozvoli.
Oni uu u svinje i odmah cijelo krdo pobjesni i strovali se niz strminu u jezero i tu se ugui...
Ovaj put, zli duhovi nisu bili previe pametni: uprkos svemu ostadoe izgurani i moradoe
izai iz ovog kraja ...
Svinjari odu u grad i u sela, da obavijeste vlasnike o ovom dogaaju. Ljudi su brzo stigli na
mjesto dogaaja. Kad su doli blizu Isusa, uveliko se iznenade: bivi posjednuti mirno sjedi pred
Isusovim nogama, ve obuen (vidi se da je jo uvijek uvao svoje dronjke u nekoj pilji) i posve
normalan ...
Kad su uli od onih koji su bili prisutni sve to se dogodilo s ovjekom i sa svinjama, prirodno
je da ih je obuzeo veliki strah, zbog onoga to se dogodilo i zbog onoga to bi se moglo dogoditi u
budunosti, ako bi se ovaj ovjek, koji posjeduje tako izvanredne moi, odluio da ostane ovdje
Radi toga, podie se cijeli grad (Mt) da moli Isusa da se povue iz njihova kraja. Isus je razumio tu
zabrinutost pa odlui otputovati tog istog asa.

289
Izrazom Sin najuzvienijeg Boga (Mk i Lk); ovim izrazom pogani redovito oznauju
Izraelovog Boga, ali ga upotrebljavaju i rabini, tako da se iz njegove upotrebe na ovom
mjestu ne moe zakljuiti da li je posjednuti bio idov ili poganin.
290
Ali i njegovo konano boravite poslije posljednjeg suda bit e takoer ponor; usp.
Otk 20,2.
275

Dok se ukrcavao, priblii mu se bivi posjednuti i zamoli ga da ga primi meu svoje uenike
(biti s njim).
291
Isus mu to ne dozvoli. Ve znamo da se uenikom Isusovim ne postaje vlastitom
inicijativom, nego njegovim pozivom. Osim toga, taj bi ovjek meu njima bio kao stalni trofej
njegova djela: ako ostane ovdje, moe uiniti dosta za stvar Kraljevstva: neka ide i neka
ispripovijeda svojima sve to je Bog s njim uinio. U ovom sluaju, ne postoji mesijanska tajna,
jer u poganskoj zemlji nema pogibelji da se mesijanstvo iskrene. Ozdravljeni ovjek shvaa ovu
zadau vrlo ozbiljno: stade navijetati ovaj dogaaj ne samo u svom gradu (Lk), nego i po cijelom
Dekapolisu (Mk). I svi su se divili (Mk).
U ovoj pripovijesti jasno se razlikuju dva dijela: egzorcizam i prizor sa svinjama.
to se tie egzorcizma, on ne predstavlja nita izvanrednog; stoji u istom redu s drugima. Radi
se o duevnom bolesniku, o bijesnom luaku, koji je jo vie razdraen posjednuem. Mi dodue
mislimo da se posjednue moe i posve iskljuiti, ostajui samo kod izvanredno tekog sluaja
ludila. Dijalog izmeu zlog duha i Isusa, za vrijeme egzorcizma, danas se lako tumai u
psihologiji, ako se pretpostavi da osoba uzima na sebe linost zlog duha; bolje reeno, cijele legije
demona... Evanelista ne zanimaju ova znanstvena pitanja; njemu je stalo da dokae da Mesija
pobjeuje zlog duha. I kako rekosmo, veliina uda jednaka je u bilo kojoj od ovih pretpostavaka.
Stvar je drukija sa svinjama ove pripovijesti, idovima je bilo zabranjeno jesti svinjsko meso
(Lev 11,78), ali su im rabinski zakoni zabranjivali i uzgoj tih ivotinja. Svinju su smatrali tako
neistom, da su je rabini zvali pokretnim nunikom. Ali ipak, krdo svinja na istonoj strani jezera
nije nita udno, jer se radi uglavnom o poganskom kraju. Ono to je nevjerojatno, jest ovaj golemi
broj ivotinja na onoj brdskoj golotinji; ovdje se vidi poslovino istonjako pretjerivanje. A jo je ne
vjerojatniji ugovor izmeu zlog duha i Isusa. Ova vrsta cjenjkanja, kao to rade prodava i kupac u
nekom istonjakom bazaru, vrlo malo pristaje Isusovoj ozbiljnosti. Uostalom, kakav su uistinu
razuman motiv mogli imati zli duhovi, da trae nastaniti se u svinjama? Konano, tu je pitanje velike
materijalne tete, koju Isus pozitivno doputa. S kojim pravom? Ovako, je odgovarao na to pitanje P.
Prat: Bilo bi isto kao i pitati zato Bog doputa fiziko zlo, bolesti, epidemije, poare, potrese,
poplave, tolike bieve, koji pustoe zemaljsku kuglu i cvijele ljudski rod. Bog ima svoje nakane, koje
mi ne poznajemo, a Isus je mogao imati svoje, kojih mi nemamo pravo suditi
292
Ovaj se dokaz
redovito ponavlja po katolikim komentarima. Ali, to je poboni izgovor. U sluaju fizikih zala,
mjesto da se govori o doputenju (rije koju teolozi loe upotrebljavaju), radije bi trebalo govoriti
o Bojem podnoenju u nuno nesavrenom svijetu, dok se u Isusovom sluaju ne radi o tome, nego
o izriitom doputanju, o udovoljavanju avlu, a ne ,zna se zato ...
Sve nam to dokazuje da se ono to se dogodilo svinjama ne moe uzeti onako kako doslovno
glasi. U cijeloj ovoj pripovijesti obiluje puki kolorit. Jasno izbija na povrinu idovska puka
demonologija, na primjer ono o ponoru (Lk; usp. 2 Pt 2,4). Na isti nain, oko prirodnog dogaaja
(svinje koje se strmoglavljuju, preplaene vikom posjednutog), puka je mata isplela s puno
pojedinosti svoje vlastito tumaenje ove pojave; dosta je svijeta

291
Iz toga bi izlazilo da je ovjek bio idov; to bi izlazilo i iz Mk 5,19 (neka javi u svojoj
kui i svojima to je Gospodin s njim uinio). Stanovnitvo Dekapolisa bilo je veinom
pogansko, ali bilo je i idova.
292
Jesus-Christ, I, 354355.
276

(ukljuivi i uenike) prisustvovalo cijelom dogaaju i nije udo da su sebi stvorili upravo tu
sliku o ovoj pojedinosti sa svinjama. Evanelisti, kad nam donose ovakve puke predaje, jame nam
da su one povijesno postojale, ali ne jame da su i teoloki istinite; kao to ne jame da je doslovno
istinit spomenuti ponor ...

18) ENA BOLESNA OD KRVARENJA I JAIROVA Kl
(DRUGO POLUGODITE G. 28)
(Mt 9,1.1826); Mk 5,2143; Lk 8,4056

Radi se o dva uda vremenski isprepletena. Dogaaju se istog dana kad i prethodno udo, iza
kako se Isus povratio na zapadnu obalu jezera, vjerojatno u Kafarnaum (svoj grad: Mt). Tu ga je
ve ekalo veliko mnotvo svijeta (Lk). I dok je on govorio narodu, dolazi neki glavar (Mt), to jest
neka od vanih linosti u gradu ili moda upravitelj mjesne sinagoge (Mk i Lk), zvani Jair. On je
imao jedinicu ker od nekih dvanaest godina, koja je bila na umoru (Lk). ovjek se baci Isusu pred
noge (znak najponiznije molbe), zaklinjui ga da doe u njegovu kuu i stavi ruke na djevojicu, da
je ozdravi.
293

I u drugim zgodama Isus ozdravlja stavljajui ruke na bolesnika (Mk 6,5; 7,32; 8,23.25). Nije
to neki magini gest, nego vrlo zgodan simbol da se izrazi saopenje moi koja ozdravlja. Na tom
svojstvu ovog simbola osniva se puko vjerovanje (vrlo staro, usp. 2 Kr 5,11), da i sam gest ima tu
mo, kad ga ine neke povlatene osobe. To je i Jairovo vjerovanje. I Isus je za njega jedna od tih
iznimnih osoba, koje imaju vlast nad bolestima; mogao je to ustanoviti vie puta i ovdje u
Kafarnaumu, i u svojoj sinagogi, u kojoj je moda bio upravitelj.
Isus se zaputi s Jairom prema njegovoj kui u pratnji uenika (Mt) i velikog mnotva naroda,
koji se tiskao oko njega sa svih strana. U toj guvi mnotva nalazi se i ena koja je dvanaest godina
bolesna od krvarenja. Izgleda da je ena krajnje oajna. Njezina joj bolest, osim to je se mora
stidjeti, donosi jo i zakonsku neistou, a ova se prenosi na sve to ona dotakne (usp. Lev 15,25
27). Lako je zamisliti koliko je osoba morala dotaknuti u prilici kao to je ova, ukljuivi i samog
Isusa, ali ona se ne obazire na to. U stara vremena, za ovu bolest traio se lijek kod nadrilijenika i
arobnjaka kao za malo koju drugu, tako da je ova ena potroila sva svoja dobra na nadrilijenike,
koji su je samo napatili i pogorali joj bolest. Njezina posljednja nada je Isus. I sigurna je da bi
ozdravila, ako bi se samo dotakla njegove haljine.
Doticaj, kao i stavljanje ruke, vrlo je prikladan simbol saopavanja i predavanja. Isus ga esto
upotrebljava da izrazi saopenje svoje boanske moi kojom lijei bolesne (usp. Mk 1,41; 3,10; 6,56;
8,22). Ali, u puku je postojalo vjerovanje da i sam doticaj posjeduje maginu mo. Tako je
razumljiva vrua elja ove ene da se dotakne Isusa, a tako su osjeali i svi drugi kad bi on nekud
prolazio (Lk 6,19), a to e kasnije biti sluaj i s apostolima (Dj 5,15; 19,1112).

293
Kod Mt, djevojica je ve mrtva, i otac moli Isusa da je uskrisi. Ova razilaenja u sporednim
pojedinostima nekog dogaaja obina su stvar u naim evaneljima. Mt, po svom obiaju, svodi
pripovijest na bitno, i u taj tenji za skraivanjem anticipira smrt djevojice.
277

Stvarno, probijajui se laktima, ena se priblii Isusu otraga i dotakne se rese njegova ogrtaa
(Lk),
294
i toga asa osjeti da je ozdravila od svoje bolesti. Ali u isto vrijeme i Isus osjeti da je iz
njegovog tijela izalo neto kao izljev snage, kao posljedica nekog posebnog doticaja. Tko me se
dotakao? Svi ute (Lk). Uenici misle da to pitanje nije na mjestu, budui da je toliko svijeta koji se
gura oko njega na sve strane. Ali, Isus se ne obazire na tu poneto neuljudnu opasku. Kad on kae da
ga se netko dotakao, ne misli na ovo guranje mnotva, nego na neki posebni doticaj, tako intenzivan i
pun pouzdanja, da mu je skoro nasilu oteo onu snagu za koju je osjetio da mu izlazi iz tijela ...
Pogleda onda naokolo i kad mu pogled padne na enu, ona se osjeti otkrivenom (Lk). Sva drui,
,baci se preda nj i pred cijelim svijetom ispovjedi razlog svog postupka i da je ozdravila. Isus joj daje
do znanja da ju je spasila njezina vjera, neka ide u miru i da je njezino ozdravljenje stalno i konano
...
Ova je pojedinost zanimljiva, jer nam otkriva jedan od mehanizama Isusovih udesa. Ono
to lijei, to je snaga (dynamis) koja izlazi iz njegova tijela. To je neki fiziki izljev snage. Ona
djeluje automatski, samim doticajem zainteresirane osobe a da to Isus ne eli svjesno. On samo
zapazi kad se ova snaga odvoji od njegova tijela. A mi znamo da ova snaga nije nita drugo nego
mo (dynamis) Boja (Lk 5,17). A to znai da Bog nekada upotrebljava Isusovo tijelo kao sredstvo
svoje moi, koja se prenosi dodirom; ne dodirom kao takvim nego ukoliko je on izraaj vjere; to je
razlog da je, iako mnogo svijeta dotie Isusa u ovoj strci, ozdravljena samo ova ena, koja ga se
dotie s neogranienom vjerom u njegovu mo. To je upravo ono to joj Isus daje do znanja: neka ne
vjeruje da se je izlijeila maginom mou doticaja, nego svojim pouzdanjem u njega ...
Dok Isus otputa enu, stiu od Jairove kue neke osobe da ga obavijeste, da mu je kerka
umrla i da nije vie potrebno muiti Uitelja... Vidi se da je Jairova rodbina vjerovala da Isus moe
lijeiti bolesnika, ali ne da moe i uskrisiti mrtve; jo nisu bili doznali za ono to se jednog dana
dogodilo u Nainu. Isus uje te govore pa umiruje oca: neka se ne brine, neka samo vjeruje. Tako
stignu do kue, koju ve nau svu u obaveznoj folklornoj alosti, punu sviraa, narikaa i vike. Isus
naloi da se prestane sa svim tim, jer djevojica nije umrla nego spava... Prisutni znaju vrlo dobro,
da je umrla pa mu se rugaju. Ali Isus zapovjedi svima da izau iz sobe, pa ostane samo on s
roditeljima djevojice i s trojicom povlatenih uenika (Petrom, Jakovom i Ivanom), od kojih, kao
oevidaca, dolaze bez sumnje sve ove tako realistine i slikovite pojedinosti. Onda uzme djevojicu
za ruku i zapovjedi joj da se digne. Ona se odmah podigne i pone hodati po kui. Tko zna koliko je
vremena bila bez jela, kad joj se pogorala bolest, pa je sada, kao svaka normalna osoba, bila gladna.
Isus naloi da joj dadnu jesti. udo je potpuno.
Reakcija se mogla oekivati: svi su izvan sebe od straha zbog tako udesnog dogaaja.
Vrlo strogo Isus im preporui da ne raznose tu stvar (mesijanska tajna).

294
Upotreba resa na etiri ugla ogrtaa osniva se na Br 15,3740; Pnz 22,12. Postoje potanki
rabinski propisi o toj stvari. Izvorno (navedeni tekst Br), te resice trebale su podsjeati na Boje
zapovijedi i na njihovo opsluivanje i na obavezu svetosti.
278

19) DRUGI POSJET I NEUSPJEH U NAZARETU
(SIJEANJ-VELJAA G. 29)
(Mt 13,5358); Mk 6,16a; (Lk 4,22b30); (Iv 4,44)

Upozorili smo u svoje vrijeme da Lk 4,1630) u jednoj literarnoj cjelini iznosi dva dogaaja;
konkretno, dva posjeta Nazaretu, Isusovom zaviaju. Prvi je posjet uinio Isus im je stigao u
Galileju, moda kao in uljudnosti prema selu u kojem je odrastao (rr. 1622a). Drugi posjet
pretpostavlja da je od toga prolo dosta vremena i da se dogodilo mnogo stvari u Isusovom ivotu (rr.
22b30); ovdje su mu paralelna i druga dva sinoptika, a takoer spomen (sauvan u jednoj Isusovoj
izreci) u etvrtom evanelju (Iv 4,44).
Slijedimo redoslijed Mk, jer njemu priznaju da je bolje nego ijedan drugi sinoptik sauvao
kronologiju Isusovog ivota. Odustajemo od tog redoslijeda jedino kad smo primorani, to ovdje nije
sluaj. Mt stavlja ovaj dogaaj poslije govora u parabolama; Lk ga stavlja na poetku djelovanja u
Galileji. Najuvjerljiviji je Mk. Izgleda da je posjet Nazaretu dio nekog opeg misionarskog izleta po
Galileji (Mk 6,6b). Izgleda takoer da Isus na svretku ovog izleta, alje Dvanaestoricu na misijsko
putovanje, to se, kako emo vidjeti, dogaa vjerojatno u oujku godine 29; nalazimo se ve u drugoj
godini javnog djelovanja. Zato stavljamo pokusno ovaj posjet Nazaretu izmeu sijenja i
veljae godine 29. Vidjet emo da su ovi prvi mjeseci druge godine dovoljno odluni za dranje
naroda prema Isusovom pokretu. Neto prije Pashe te godine, Isusova e popularnost doi do
vrhunca (umnoavanje kruhova), ali e odmah iza toga poeti opadati i djelovanje u Galileji svrit e
se pravim neuspjehom. Izgon iz Nazareta zloslutna je predigra.
Isus dolazi u svoje selo u pratnji svojih uenika. Dolazi, dakle, sa svim oznakama velikog
uitelja; prethodi mu kroz nekoliko mjeseci dobro steen glas mudrog ovjeka i udotvorca. Mnogo
se stvari promijenilo od prvog posjeta. U onoj zgodi postojao je zanos za novost, ponos na vlastiti
zaviaj, koji e, inilo se, postati slavan... A onda su doli farizeji sa svojim spletkama, najoprenija
govorkanja, glas da je poludio, nepovoljno miljenje kod same rodbine, a takoer i seoska zavist na
ovog zemljaka, koji izgleda da je zaboravio na svoje selo ... Sva ta nagomilana napetost buknut e
ovom zgodom.
Prve subote svog boravka u Nazaretu, Isus ide u sinagogu da prisustvuje slubi, pa uzima rije
poslije itanja. Njegovo nauavanje izaziva suprotne reakcije, koje svaki as postaju sve jae.
Najprije, udivljenje s uenjem, neto kao kad ovjek ne zna to bi rekao, sumnja s
nevjericom, neto gdje su sve pretpostavke dopustive... Sve je ovo, u najmanju ruku, udno. Odakle
mu to znanje i ta mudrost, kad svi znaju da nije uio ni u kakvoj vioj rabinskoj koli (usp. Iv 7,15)?
I ta velika udesa o kojima govori cijeli svijet..., nee li biti ispravno tumaenje farizeja da se
udruio sa samim sotonom?
Zatim otvoreno odbijanje vjere u njega: sablanjuju se nad njegovom osobom; to jest
nalaze u njoj stvari koje im ne daju vjerovati (usp. Mt 11,6; 26,31; Iv 6,61). To je zato to oni
poznaju njegovu prolost. Cijelog ivota bio je obini zanatlija,
295
sin je Marijin,
296
brat je
Jakovljev, Josipov,


295
Bolje je ostaviti rije tekton s njezinim opim znaenjem; najmanje je vjerojatno da su sv. Josip
i Isus bili stolari.
296
Ovo je jedini sluaj da se o Isusu govori kao o sinu Marijinom, to je protivno idovskom
obiaju, da su prezimena patronimika a ne matronimika. Neki su izvodili kojekakve zakljuke
iz ovog izraza, koji preuuje oevo ime, u smislu da su Nazaretano: znali da Isus nije
Josipov sin Meutim, na ovom istom mjestu u paralelnom tekstu kod Mt, zove se
zanatlijinim sinom ... Ovaj izraz vjerojatno znai da je Josip u ono vrijeme bio umro.
279

Judin i imunov,
297
ima i sestara, koje takoer ive u Nazaretu.
298
On dolazi, dakle, od
obitelji koju cijeli svijet poznaje ovdje u selu i koja je posve obina obitelj, tako da on ne moe
tvrditi o sebi da je neto izvanredno a jo manje da je Mesija, koji e, po pukom miljenju, biti
nepoznatog i tajanstvenog porijekla (usp. Iv 7,27).
Ali, upravo jer njegovi zemljaci ne vjeruju u njega, da ih uvjeri i pridobije, Isus bi i ovdje u
Nazaretu morao uiniti neko od onih velikih udesa koja je, kao to se govori, uinio u Kafarnaumu i
drugim mjestima. Tako bi ispravio nepravdu protiv svog sela, koju mu je dosad nanosio time to ga
je zapostavljao. Zar se ne sjea one poslovice, da bi dobar lijenik morao znati najprije izlijeiti
samoga sebe? (Lk). Prije nego u ikojem drugom mjestu, Isus treba uiniti svoja udesa ovdje u
Nazaretu.
Ovdje Isus poinje odgovarati. Da njegovi zemljaci ne vjeruju u njega, to je skoro trebala
oekivati. Nigdje se toliko neki prorok ne prezire kao u svojoj vlastitoj zemlji i u svojoj obitelji. To
je psiholoki razumljivo (oni koji najmanje idu na misu upravo su upnikovi susjedi): bliskost s
nekom osobom oduzima joj aureolu, koju moe imati neki neznanac; osim toga, zavist lake nastaje
meu rodbinom i poznanicima, nego meu stranim osobama. Isus razumije te okolnosti, ali to je i
razlog da on ovdje ne moe (Mk) initi udesa. Gdje nema vjere, on ne ini udesa. udo nije
djelo arobnjake igre. Bez vjere, udo ne moe imati vrijednost simbola; znai da gubi svoj istinski
znaaj uda. Ipak, nisu u Nazaretu svi nevjerni: izlijeio je nekoliko bolesnika, stavivi na njih ruke
(Mk). I uprkos svemu, udio se toj nevjeri (Mk): kao to su to uinili nekoji, tako su i drugi mogli
svladati te psiholoke imbenike i zbliiti mu se po vjeri...
to se tie tobonje zapostavljenosti Nazareta s obzirom na Kafarnaum i druga mjesta, i to je
posljedica njihove nevjere. I nije ovo prvi puta da su zapostavljeni oni koji misle da imaju pravo biti
povlateni, kako to dokazuje povijest proroka Ilije i Elizeja (Lk): Ilija nije uinio dobroinstva nekoj
izraelskoj udovici,
299
nego udovici Fenianki; i nijednog izraelskog gubavca (nije Elizej izlijeio,
nego nekog Sirca... uvi te rijei, svi se u sinagogi razbjesnie. To je ve previe. Prema tome,
Nazaret bi bio od Boga odbaeno mjesto. Isus je otpadnik. Nasilno ga izvukoe izvan sela do
vrhunca brda na kojem je ono bilo sagraeno (Lk), s namjerom da ga odatle strmoglave i ubiju.
Vidi se, da evanelist (ili njegov neposredni izvor) ne pozna geografiju Nazareta. Mjesto se ne nalazi
na nekom strmenitom brdu ove vrste, ali je opkoljeno brdima. Jedno od njih, oko tri kilometra
jugoistono od grada, zove se Debel el-Qafse, Brdo strmoglavljenja, to odgovara
srednjovjekovnom Saltus Domini. Od poetka IX. st. postoji svjedoanstvo,
300
da se na tom mjestu

297
O ovim Isusovim bratiima i sestriima ve smo govorili na drugom mjestu
298
Ovo je jedino kritiki sigurno mjesto (neki kodeksi i u Mk 3,32) gdje se spominju
Isusove sestre, sigurno bratine ili sestrine. Zauuje da se o njima kae da ive ovdje;
to je u suprotnosti s prije spomenutom braom, za koje bi ovjek rekao da oni nisu vie
stanovali u Nazaretu. Ili se jednostavno eli pojaati dokaz, dajui do znanja, da je osim
bratia i sestria Isus imao i druge, enske, rodbine.
299
Sua, na koju se ovdje aludira, prema 1 Kr 18,1 prestala je tree godine, dok ovdje (Lk
4,25) traje tri godine i est mjeseci (takoer Jak 5,17); moda je to slika eshatoloke drame,
koja e trajati jedno vrijeme (godinu), dva vremena i pala vremena (Dan 7,25; usp. 12,7).
300
Tekst u Baldi, Enchiridion, br. 10.
280

nalazio oratorij i samostan u ast svete Marije, iji ostaci se jo uvijek vide.
301
Brdo se izdie
strmenito nad Ezdrelonskom ravnicom; zbog vanjskog izgleda kranska predaja smatrala je
prikladnim da tu stavi ovaj evaneoski dogaaj.
Ubojnika namjera Nazaretanaca nije se ispunila; sigurno ne zato to je njima manjkala volja,
nego zbog neke tajanstvene konice, koja ih je sprijeila da izvre namjeravani zloin. Ne zna se
tono to se tu dogodilo onog asa. U evanelju se kae, zaudno mirno i prirodno, da je Isus
jednostavno proao izmeu njih i otiao dalje. Nitko mu nita nije uinio. Nitko se nije maknuo, kad
je doao as da ga strmoglave u ponor. To znai da je njegova osoba posjedovala neto to je moglo
paralizirati ljude. Moda je to bio samo njegov pogled, kojim je dao do znanja svima prisutnim, da se
u njegov ivot ne moe nitko mijeati, ako to on ne dozvoli, da s njegovom sudbinom raspolae
jedino on, posve suvereno i slobodno. Neto slino desilo se u Getsemanskom vrtu, one sudbonosne
noi Velikog etvrtka, kad su, uvi samo njegov glas kojim je izjavio da je to on, biri uzmakli i pali
na zemlju (Iv 18,6). On ih je sam morao podignuti: dokazuje time da je njegova smrt potpuno
slobodna, da mu nitko ne oduzima ivota ...

20) MISIONARSKI IZLET PO GALILEJI
(SIJEANJ VELJAA G. 29)
(Mt 9,35); Mk 6,6b

Rekli smo da je drugi posjet Nazaretu, o kojem smo ovdje govorili, vjerojatno dio nekog opeg
misionarskog izleta po cijeloj Galileji: Iao je po okolnim selima i uio (Mk). Kod obadvojice
evanelista, radi se o misiji prije poslanja Dvanaestorice. Kod obadvojice formulacija je u obliku
saetka. Mt ne spominje Galileju, ali od Mk znamo da se radi o toj pokrajini. Mt kae da je Isus
iao po svim gradovima i selima; to znai, da se radilo o novom posvemanjom prolazu kroz
cijeli kraj, slinom onom prvom na poetku djelovanja (Mk 1,3839).

21) DVA SLIJEPCA
(SIJEANJ VELJAA G. 29)
(Mt 9,2731)

Ovaj dogaaj stavljamo ovdje samo zato to ne znamo gdje bi bolje pristajao. Kronologija Mt u
ovom sluaju nije uvjerljiva. Prema toj kronologiji, ovaj bi se dogaaj desio u Kafarnaumu, odmah
poslije uda s Jairovom kerkom. Ali, kao to je est sluaj kod Mt, moe se sumnjati da li se radi o
povijesnom ili isto loginom redu. Jer odmah poslije ozdravljenja dvojice slijepaca, Mt ima
kazivanje o posjednutom nijemom (9,3234), to vjerojatno samo ponavlja isto udo doneseno u
12,2224 (paral. Lk 11,1416), a koje smo mi prenijeli u kontekst Mk 3,22. Drugi ga stavljaju u
kontekst Lk, ali uvijek smo izvan konteksta Mt. Vjerojatno isto to treba rei o dvojici slijepaca:

301
Usp. Baldi, Guida, 382383. Drugi tekstovi predaju u Enchiridion (vidi kazalo pod
Praecipitium Nazareth).
281

evanelist ih je sigurno stavio tu iz neke logike potrebe, moda da pripravi odgovor Krstiteljevim
izaslanicima (Mt 11,5).
Mi vie volimo staviti ovo udo za vrijeme ovog zadnjeg misionarskog prolaska kroz Galileju,
na poetku druge godine javnog djelovanja; i to, naravno, ako se ne smatra vjerojatnijim da se radi o
duplikatu jerihonskih slijepaca (Mt 20, 2934), neto preudeenom za ovaj kontekst.
Prema sadanjem mjestu kod Mt, dvojica slijepaca obratili bi se Isusu na putu izmeu Jairove
kue i kue u kojoj je Isus stanovao u Kafarnaumu, ali ozdravljenje bi se dogodilo u kui; ve
se zna da je evanelist preudesio te okolnosti.
Slijepci viu Isusu nazivajui ga sinom Davidovim. Po govorenju svijeta, znali su o kome se
radi. Slue se najpopularnijim mesijanskim naslovom, koji je u ustima cijelog svijeta, a kojega sam
Isus nikad nije na sebe primijenio, jer je sadravao jaki vremeniti i politiki naglasak.
Isus se na putu ne obazire na slijepce. Kad stie kui, upita ih da li vjeruju u njegovu mo.
Vie nego pitanje, to je ohrabrenje da imadnu pouzdanja; da se pouzdaju jo jae nego dosad; da
njihovo ozdravljenje bude ono to uistinu mora biti, znak Boje moi, a ne jednostavno rjeenje neke
osobne nevolje.
Kao i u drugim sluajevima, Isus im dodiruje oi (prenosi svoju mo po dodiru) i ozdravlja
ih. Snano im zapovijeda, da ne govore o tome (mesijanska tajna), ali su oni raznijeli dogaaj po
cijelom kraju.

22) UVOD U POSLANJE DVANAESTORICE
(Mt 9,3638)

Sigurno je da ovaj ulomak nije ovdje na svom povijesnom mjestu. R. 36 nalazi se kod Mk
prigodom umnaanja kruhova (6,34); rr. 3733 nalaze se kod Lk prigodom poslanja 72 uenika
(10,2). Osim toga, udno je da Isus nuka da se molimo Gospodaru etve da poalje radnike na svoju
etvu a zatim alje Dvanaestoricu; to znai da su rijei izgovorene u drugom povijesnom
kontekstu, koji nema veze s poslanjem.
Mi zadravamo ovaj ulomak na ovom mjestu, jer mu ne znamo onog povijesnog konteksta, a
potivamo evanelistovu namjeru, kojemu ona slui kao uvod u poslanje apostola. Mora se priznati
da on vrlo dobro vri tu ulogu.
Isus je mogao dosad osobno ustanoviti, da su puke mase bile vjerski zaputene, sline ovcama
bez pastira (Br 27,17; Ez 34,46). Vjerski voe naroda mjesto da ga prihvate i zatite, prezirali su
naprotiv i ostavljali njegovoj zloj sudbini ovaj zemaljski puk kao neto prokleto i to zasluuje
prokletstvo (usp. Iv 7,49). Isus ali ovaj puk. Potrebno ga je podignuti, orijentirati, ohrabriti. U ovoj
novoj epohi Kraljevstva, stvari ne mogu ostati kao prije. Ali postoji vrlo velik nerazmjer izmeu
konkretnih potreba i raspoloivog, osoblja. Zato. treba moliti Boga da poalje apostolskih radnika; to
pripada njemu, jer je njegovo djelo ...
Kad zatim Isus alje Dvanaestoricu da propovijedaju, oni su ve spremni da prihvate tu zadau,
svjesni svog poloaja:, oni su mali dio onih radnika, koje je sam Bog izabrao da rade u njegovom
polju.
282

23) POSLANJE DVANAESTORICE
(OUJAK G. 29)
(Mt 10,1. 516); Mk 6,713; (Lk 9,16)

Ovo je prvo misionarsko iskustvo Dvanaestorice. Stjeu ga godinu dana od poetka Isusovog
javnog djelovanja; jo jedan dokaz kako je Isus ozbiljno shvaao sve stvari. Htio je imati dovoljno
vremena da ih barem u osnovnim stvarima pripravi za tu zadau. Od ustanovljenja Dvanaestorice
kao zajednice (Mk 3,1319; Lk 6,1216) oni su bili svjesni da e jednog dana biti poslani da
propovijedaju (Mk 3,14), i da su radi toga nazvani apostolima (Lk 6,13). Sad je dolo vrijeme, da
ponu ostvarivati Uiteljeve namjere.
Prigoda za ovo poslanje bio je moda zadnji misionarski izlet po Galileji, kad je Isus dramatski
mogao ustanoviti koliko je narod duhovno zaputen i kako je urno potrebna duhovna panja ove
vrste (Mt 9,3637). Poslanje Dvanaestorice mara poeti ispunjati tu prazninu.
Ne zna se koliko je vremena trajalo ovo poslanje. Zbog same naravi toga pothvata, treba mu
dati relativno dugo vremena, recimo jedan mjesec. Stavljamo ga u oujak g. 29, jer, prema
redoslijedu Mk (kojega mi slijedimo zato to mu se nita ne protivi), poslije povratka apostola (Mk
6,30) dolazi neposredno umnaanje kruhova, a to se dogaa kad ima mnogo zelene trave (Mk 6,39;
Iv 6,10) i kad je vrlo blizu svetkovina Pashe (Iv 6,4); to jest poetkom travnja. Pasha koja se ovdje
spominje, jest druga Pasha za vrijeme javnog djelovanja (prva je spomenuta u Iv 2,13). Prema tame,
po naoj kronologiji, povratak apostola i umnaanje kruhova dogodili su se poetkom travnja godine
29, druge godine Isusovog djelovanja. Samo poslanje, dakle, pada u mjesec oujak te godine. Ovaj je
mjesec prikladno vrijeme za misiju: s jedne strane, kie nisu tako este kao u prethodnim mjesecima;
nije ni previe hladno ni previe vrue; s druge strane, ljudi jo nisu potpuno zauzeti poljskim
poslovima, tako da imaju vremena da uju ove nove misionare.
Isus alje apostole po dvojicu (Mk): da budu jedan drugome na pomoi na putu i pri poslu.
alje ih sa svojom mou da ine udesa: da egzorciziraju, lijee sve vrste bolesti i ak da
uskrisuju mrtve (Mt). Dvanaestorica se nee predstaviti javnosti u svoje ime i svojom vlau, nego u
ime Isusovo i s njegovom vlau. Oni su njegove ispruene ruke. Nije to neko poslanje razliito od
njegovog: isto je poslanje, samo s pomnoenim radnicima.
Kao daljinu pripravu za ovo poslanje apostoli su imali cijelu godinu bogatih iskustava u
Isusovom drutvu: njegove misli (Govor na gori, itd.), njegova udesa, njegovo puko
propovijedanje, njegove stavove, njegov nain ophoenja s prijateljima i neprijateljima ...
Ali, osim svega to su tako openito nauili, Isus im daje jo neke posebne poduke. Kad bismo
imali samo Mt, ovdje bismo ukljuili cijelo njegovo 10. poglavlje. Ali ovo Mt poglavlje jo je jedan
od onih govora, koje je evanelist sastavio od Isusovih izreka o istom predmetu, ali izreenih u
razliitim zgodama. Po paralelizmu s Mk i Lk, kao poduke za ovu posebnu misiju treba uzeti rr. 5
15, dodavi im moda jo r. 16. Ostatak poglavlja ima razliit vidik pa emo ga vidjeti u drugim
povijesnim kontekstima.
U ovim podukama Isus se dotie raznih tema.
a) U prvom redu, ogranienje prostora (Mt). Misija nije upuena ni poganima (poganskim
krajevima na sjeveru i istoku zemlje), ni Samarijancima
283

(zbog njihovog etnikog i vjerskog sinkretizma, pravovjerni idovi njih su istovjetovali s
poganima), nego iskljuivo izgubljenim ovcama doma Izraelova; to ne oznaava samo grenike
meu Izraelcima (kao to bi nas mogao zavesti ovaj izraz), nego cijeli izraelski narod, koji zbog
duhovne zaputenosti zasluuje naziv izgubljenih ovaca (usp. 9,36).
To to Isus nalae uenicima, bio je postavio i samom sebi: ni njegovo poslanje nije trebalo
prei granice Izraela (usp. Mt 15,24). Postoje dva vana vidika te stvari. Najprije providnosni vidik.
Izrael je narod Boji. Po svojoj povijesti, koju je Bog vodio, on je povlateni narod. Od njega treba
poeti mesijansko spasenje. Ve kod Drugog Izaije, Izrael se pojavljuje kao misionarski narod i
posrednik spasenja... Ali postoji i praktini vidik, gdje se jo jednom pokazuje Isusov smisao za
stvarnost: ne eli obuhvatiti vie od onoga to mu konkretne prilike doputaju, nego se ograniava
na to da udari solidne temelje buduoj internacionalizaciji.
b) Tema apostolskog propovijedanja mora biti prisutnost Kraljevstva Bojeg (Mt i Lk) i
potreba obraenja (Mk r. 12); to jest ista opa tema Isusovog propovijedanja (usp. Mt 4,17; Mk
1,15). Isto poslanje, ista poruka: uenici ne mogu nauavali neto razliito od onoga to nauava
uitelj.
c) Propovijedanje mora ii skupa s udesima; ljudi dabre volje vidjet e u njima potvrdu
nauke. Jo jednom, kopija Isusove metodologije. Rije i djelo idu skupa. I udo je jedan nain
propovijedanja.
d) Ne smiju naplaivati svoje duhovne usluge, jer ono to se dobilo badava, treba povratiti
badava; meutim, mogu primiti sve to im se ponudi, jer radnik zasluuje svoje uzdravanje.
302

e) Upravo zbog toga to moraju raunati s velikodunou onih kojima navijetaju evanelje,
misionari ne smiju nositi sa sobom ni novca (zlato, srebro, bakar), ni hrane (torba), ni priuvnog
odijela (dvije tunike)..., ni ega to ne bi bilo strogo potrebno.
303
Tako e dati svjedoanstvo
siromatva i s njim pouzdanja u Boju providnost, i tako e biti slobodni od napasti, da uspjeh svoje
slube pripiu materijalnim imbenicima.
f) Vano je pitanje stan, jer moe imati odjeka na samu misiju. Sve zavisi od moralne vrsnoe
kue koja prima misionare. Radi toga je vrio vano, kada dou u neko mjesto, da se pomno
obavijeste o pouzdanim obiteljima (Mt), da se tako ne nastane u mjestima nedolinim za njihovo
poslanje.
g) U kui koja im je dala gostoprimstvo, misionari moraju ostati cijelo vrijeme dok tu borave,
sve dok se ne odsele u druga mjesta. Bila bi neuljudnost i nezahvalnost mijenjati kue svaki as.
h) Misionarov pozdrav, kad ue u neku kuu, mora biti tradicionalni pozdrav kojim se poeli
mir (alom!). Stvarno, mir je skup svih Bojih blagoslova. Poeljeti mir, znai moliti Boji
blagoslov onome koga pozdravljamo. Ako zasluuje taj blagoslov, sigurno e ga dobiti (Bog ne
ostaje duan), a ako ga ne zasluuje, ostat e bez uinka (povratit e se onomu (koji ga daje)...
i) Ako misionare ne prime u nekoj kui (odreknu im gostoprimstvo), ili ako ljudi nekog mjesta
nee da ih uju, moraju ostaviti to mjesto i ii

302
O ovom ekonomskom vidiku poslanja ve smo prije opirno govorili.
303
Ovdje se sreemo s jednom od onih znamenitih evaneoskih potekoa, na koje se
prije troilo mnogo tinte: kad Mt, zabranjuje se nositi tap i sandale, a "kod Mk se to
dozvoljava. Znamo da naa evanelja obiluju ovakvim protivurjenim pojedinostima:
stari im pisci nisu pridavali vee vanosti, pazei da se sauva ono to je bitno u nekom
dogaaju ili nekoj misli. Ovdje je glavna misao siromatvo misionara, koje Mt izraava
na radikalan nain, ali koje ni Mk ne nijee, kad doputa ove dvije tvari, koje su nuno
potrebne svakom putniku.
284

drugamo. Nema koristi troiti vrijeme s tvrdokornim svijetom. I ne smiju nita raditi na silu.
Pitanje vjere pitanje je slobode. Stresti prainu s nogu (Mt), prema obiaju, znai dati do znanja
stanovnicima onoga mjesta, da se prekida svako openje s njima, da se tu nema vie nita raditi zbog
njihovog odbijanja (usp. Dj 13,51). Za Izraelca je svaka zemlja, koja nije Sveta Zemlja, neista
zemlja; radi toga, kad se netko vraa u Palestinu iz nekog poganskog kraja, pomno strese prainu s
obue, da ne prenese tu neistou u sveto zemljite. A mjesto koje odbija Evanelje takoer je
neista zemlja, pa injenica da ga misionari ostavljaju a da nita ne mogu u njemu uiniti svjedoi
protiv njega. Zbog ovog odbacivanja, strana sudbina eka ovo mjesto na eshatolokom sudu, gora
nego to je sudbina Sodome i Gomore (Mt), koje su postale simboli teke Boje kazne, ali koje ipak
nisu imale ovakvu prigodu za spasenje ...
j) Kako se vidi, Isus predvia da njegovi izaslanici mogu biti sasvim odbaeni u nekom mjestu.
I on je imao takvih iskustava (npr. u Nazaretu). U drugim zgodama nee se raditi o potpunom
odbacivanju, ali e naii na upornu i podmuklu oporbu, kao to je to i Isus iskusio od poetka svog
djelovanja. Stoga se ne treba ni obeshrabriti ni izgubiti strpljenje. Dobar primjer kako se moraju
vladati u takvim prilikama imaju u samom Isusu. Moraju biti mudri kao zmije, a bezazleni kao
golubovi (Mt).
304
Mudri: postupati razborito, ne nagliti se, biti sigurni u sebe same i u cilj za kojim
idu. Bezazleni: istog srca, ispravnih namjera, iskreni, bez sumnjivih smicalica u dui ...
Poslije ovih pouka, Dvanaestorica su otila da ispune svoje poslanje (Mk i Lk): navijetajui
Evanelje, vrei egzorcizme i lijeei.
Prema uputama, apostoli su se morali ograniiti jedino na Izrael, ali to ne znai da su morali
proi kroz cijelu zemlju. Budui da je ovo prvo misionarsko iskustvo, sigurno je da nisu izali izvan
granica Galileje.
Ne znamo gdje im je Isus dao ove naputke i odakle su Dvanaestorica izala na svoju misiju.
Bilo bi prirodno misliti da se je, poslije izleta po cijeloj pokrajini (to smo vidjeli u prethodnim
ulomcima), cijela skupina povratila u svoje sredite u Kafarnaumu, da se malo odmori i pripremi za
novi pothvat.
Dvanaestorica su vjerojatno izala na svoje poslanje iz Kafarnauma. Isus, takoer.

24) ISUS UPOREDO U MISIJI
(OUJAK G. 29)
(Mt 11,1)

Prirodno je da se pitamo, to je radio Isus kroz cijelo vrijeme, koliko je trajalo poslanje
Dvanaestorice na teritoriju Galileje. Treba pretpostaviti, da nije ostao bez posla (to bi bilo protivno
njegovom apostolskom aru, to ga pokazuje na svakom koraku), nego da je i on poduzeo novi izlet,
posebnim pravcem, koji se nije ukrtavao s njihovim. Mislimo da se tako mora shvatiti Mt 11,1, to
je kao zakljuak naputaka pogl. 10: Kad je Isus dovrio pouku dvanaestorici svojih uenika, krene
odatle dalje da ui i propovijeda u njihovim gradovima.

304
Bog kae o Izraelcima: preda mnom su jednostavni kao golubovi a pred narodima svijeta lukavi
kao zmije (izreka jednog rabina).
285

Ovaj put, s njim nisu bila Dvanaestorica, ali mu sigurno nije uzmanjkalo drutvo drugih
uenika.
25) KRSTITELJEVO MUENITVO
(OUJAK G. 29)
(Mt 14,512); Mk 6,2129

U redoslijedu Mk, izmeu odlaska Dvanaestorice na svoje poslanje i povratka s njega, nalazi
se miljenje Heroda Antipe o Isusu a zatim smrt Ivana Krstitelja. U prvom ulomku pretpostavlja se
da je Krstitelj ve umro (nagovjetava se da je to bilo nedavno) pa to, izgleda, pokazuje da
evanelisti izvru red dogaaja, da bi spomenuvi Ivanovu smrt u prvom ulomku pripremili
kazivanje o njoj u drugom ulomku.
Mi ovdje ponovo izvremo redoslijed, stavljajui na prvo mjesto Krstiteljevu smrt, da bismo
uspostavili vjerojatni povijesni red dogaaja.
O Krstiteljevoj smrti govore Mt i Mk, dok Lk, koji donosi nekoliko podataka o njegovu
djelovanju, nema nita o njegovom svretku; moda zato to se taj im odnosi iskljuivo na idovsku
povijest, pa je bez interesa za njegove itatelje.
to se tie kronologije, Krstiteljeva smrt, prema redoslijedu Mk (nemamo razloga da ga se ne
drimo), dogaa se izmeu odlaska i povratka Dvanaestorice; to jest takoer u oujku, iz poznatih
razloga. Oujak je zgodno vrijeme za praznike i gozbe na obalama Mrtvog Mora.
Evanelja ne kau nita o mjestu gdje je Krstitelj bio ubijen, ali iz Josipa Flavija znamo da je
to bilo u Maherontu, tvravi-palai na istonoj obali Mrtvog Mora.
305
Neki misle da su evanelja
vjerojatno u opreci s ovom vijeu, jer bi prisutnost svih tih galilejskih velikaa i prvaka na
Herodovoj gozbi napominjala ne daleke i divlje krajeve Maheronta, nego radije njegovu palau u
Tiberijadi. Ali orgija, kao to je ova ovdje opisana, vie se uiva i uzbudljivija je u mjestima
udaljenim od svake radoznalosti...
Roendanska Herodova gozba velika je prilika za Herodijadu. Otkako je Krstitelj postao
neumoljivi sudac njezina ivota, smrtno ga je zamrzila i htjela mu oduzeti ivot, ali joj je stajao na
putu Herodov sujevjerni strah pred ovom svetom linou (Mk 6,1920).
306
Morala je ekati na
svoju priliku. I divno ju je iskoristila.
Bila je to izabrana gozba: dvoranici, asnici, prvaci zemlje. Na najviem stupnju gozbe, u kasne
none sate, kad su jela i vina ve pripremila stanje senzualnog uzbuenja, dolazi ples. Na ovakvim
gozbama obino plee neka profesionalna plesaica, koja je u isto vrijeme i prostitutka na glasu.

305
Tekat u Baldi, Enchiridion, br. 297.
306
S ovom vijeu izgleda da se ne slae Mt, kad kae da je Herod elio ubili Krstitelja, ali da se
bojao naroda, koji ga je smatrao prorokom. Neslaganje je dvostruko: najprije u tome to ga je elio
ubiti; a zatim s obzirom na razlog zbog kojega ga ne ubija, naime iz straha od naroda, koji Ivana
smatra prorokom (kod Mk, boji se samog Ivana)... Ali, osim toga, Mt izgleda da protivurjei i sam
sebi. Ako je Herod elio ubiti Krstitelja (r. 5), kako se onda raalouje (r. 9) kad mu trae njegovu
glavu? Mi mislimo, da je vijest. Mk povijesno ispravna. Herod je dao zatvoriti Krstitelja, ali nije
imao namjere ubiti ga. Ona koja ga je elila ubiti bila je Herodijada, a Mt pripisuje istu stvar i
Herodu, zato to njih dvoje sainjavaju moralno jedinstvo. A to se tie Herodovih razloga da ga ne
ubije, oni su nuno sloeni kod ljudskog tipa kao to je on: bojazan od Ivana i bojazan od naroda,
moda s politikim prizvucima, kako tvrdi Josip Flavije.
286

Ovaj put, tu ulogu ima mlada kneginja, Herodijadina ki iz prvog i zakonitog braka (znamo iz
Josipa Flavija da se zvala Saloma), pravi strunjak usprkos svojoj dobi. Zanijela je sve prisutne.
Herod je toliko bio izvan sebe da je obeao djevojici, i to sa zakletvom, sve to zaeli, ak i
polovicu svojih zemalja. Obeanje je bilo tako veliko da djevojica nije znala to bi zatraila. Izae
iz dvorane gdje je plesala pred ljudima, i ode u drugu dvoranu, gdje su bile skupljene ene, da potrai
svoju majku i da je upita za savjet.
307
Iz ove se pojedinosti zakljuuje da se njih dvije nisu bile prije
zdogovorile, da nisu bile smislile cijeli dogaaj. Ali pomnoj Herodijadi nije izmaklo da je ovo
izvanredna prilika. Neka trai Ivanovu glavu, ali brzo, ovog istog asa, da joj ouh nemadne vremena
povui rije. I to je zatraila. Herodu se nije svidjelo, ali se nije mogao povui zbog zakletve koju je
javno izrekao pred svim prisutnim. Krvnik je odmah izvrio tuni zadatak; to znai da se gozba
drala na istom mjestu gdje je Ivan bio zatvoren i da je palaa imala odio za tamnicu. Krstiteljevu
glavu donesoe na pladnju i predae je djevojci. Ova je predade svojoj majci. Osveta je bila izvrena.
Jedna smetnja manje.
Ovo to evanelisti pripovijedaju jest jezovito. Krvava glava na luksuznom pladnju usred
gozbe... to je patoloko barbarstvo. Uivanje u zlu.
Antiki svijet nije bio nenaviknut na ovakve prizore. Stvar je tovie mogla izgledati
hvalevrijedna zbog svoje dovitljivosti, u ozraju zasienom pijanstvom i koje oekuje uvijek nova
uzbuenja.
Vidi se da su Ivanovi uenici stalno pazili na sudbinu svoga uitelja, kako to dokazuju posjeti,
moda svakodnevni, u tamnici (usp. Mt 11,2). Tako odmah doznadoe i za njegovu smrt, zatraie i
dobie njegovo mrtvo tijelo i pokapae ga; evanelja ne kau gdje.
308

Mt dodaje jo jednu neoekivanu vijest: da Ivanovi uenici, iza kako su pokopali svog uitelja,
dooe da to jave Isusu. Stvarno se ne bi oekivalo da e ljudi, za koje se znalo da su ljubomorni
na Isusa zbog suparnitva s Krstiteljem, doi upravo njemu da mu ispripovijedaju ovu tragediju...
Meutim, to je vrlo vjerojatno. Bilo im drago ili nedrago, Ivanovi su uenici znali da je Isus uistinu
jedina osoba koju ta vijest zanima i alosti. I kao da bi mu eljeli rei, da je sada njegov put ak i
fiziki posve otvoren, da se ak i fiziki zauvijek obraunalo s jednom epohom ... Mogli bismo
takoer

307
Za vrijeme zadnjih iskapanja u Maherontu (1981) bio je otkriven znameniti triklinij ili
blagovaonica palae, u kojoj su donijeli Herodu na pladnju glavu Ivana Krstitelja. Otkrilo se tom
zgodom, da je ogromna blagovaonica bila razdijeljena na dvije nezavisne dvorane, veu i maniju;
prva je vjerojatno sluila za mukarce a druga za ene. Tako bi arheologija na ovom mjestu potvrdila
stari istonjaki obiaj, da ljudi jedu odijeljeno od ena, a potvrdila bi takoer i evaneosku
pripovijest (to da Saloma stalno ulazi i izlazi); usp. E. Loffreda, Nuevos descubrimientos en
Maqueronte, u Tierra Santa, Jeruzalem, sijeanj -veljaa 1982, str. 2531.
308
Prema kranskoj predaji, Krstitelj je bio sahranjen u Sebasti (nekadanjoj Samariji), izvan
Herodovih zemalja. Predaja dopire do Euzebija Cezarejskog (IIIIV. st.). Za vrijeme Julijana
Apostate (g. 361362), njegov je grob bio obeaen, kosti spaljene i pepeo raspren (sauvali su
se samo neki ostaci zaslugom monaha), ali i dalje gu bez prestanka astili njegov grob. Od V. st. s
tim spomenom bio je spojen i spomen njegove tamnice i mjesta muenitva. U VI. st. ve se na tom
mjestu spominje bazilika Sv. Ivana. Sruili su je Perzijanci g. 614. Poetkom IX. st. spominju se
dvije crkve: jedna nad grobom a druga na mjestu tamnice i muenitva. U XII. st., kriari podigoe
dragu crkvu na ruevinama one bizantinske... Predaje o Krstiteljevoj glavi idu drugim putevima.
Tekstovi predaje mogu se vidjeti u Baldi, Enchiridion, br. 297335; usp. takoer Guida, 311312.
287

mislili da su ovu vijest donijeli Isusu oni od Ivanovih uenika koji nisu osjeali antipatije
prema njemu, i koja su moda bili odluili da se sada prikljue njegovom pokretu ...
309


26) HERODOVO MILJENJE O ISUSU
(OUJAK G. 29) (Mt 14,12);
Mk 6,1416; (Lk 9,79)

Stavljamo ovaj ulomak u isti mjesec kad je Krstitelj umro, jer je uspomena na njega svjea i
kao da jo drhti u zraku i u poremeenom Herodovom duhu.
Vijest se nalazi kod sve trojice sinoptika. U sredinjoj tvrdnji slau se Mt i Mk, ali im se
protivi Lk. Ovo formalno protivurjeje moda nije nita drugo nego razliite etape u razvoju
psihikog stanja ubojice: Lk bi predstavljao prvu reakciju, a Mt i Mk zadnji zakljuak.
Isusova je osoba postala tako glasovita da je njegov glas dopro i do Heroda. Zar tek sada,
nakon deset mjeseci upornog rada u njegovim zemljama? Herod je obino ivio u Tiberijadi,
obalnom gradu na jezeru, blizu Kafarnauma, sredita Isusovog djelovanja: nemogue je zamisliti da
ve od poetka nije bio obavijeten o tom velikom pokretu. Javljali su se veliki pokreti masa, pred
kojima nije mogao ostati ravnoduan. Osim toga, njegovi herodijanci sigurno su ga izvijestili o
onom planu to su ga prije nekog vremena bili napravili s farizejima, da se rijee toga ovjeka (Mk
3,6). Samo to je Herod ubrzo uvidio, da Isusov pokret nije predstavljao nikakve politike pogibelji
za njega, pa ga je pustio na miru i nije se vie zanimao za njega. Ali, sad su dolazili glasovi sa svih
strana, vijesti o izvanrednim stvarima koje su se pripovijedale o tom ovjeku... Sve se to dobro slae
s poslanjem Dvanaestorice, koji su prolazili Galilejom i irili glas o Uitelju. Granice Kristovog
djelovanja ve prelaze njegov osobni okvir: religiozni pokret to ga je on zapoeo, ve je
misionarsko djelo, koje se ozbiljno iri.
Skupa s Isusovom slavom dolaze Herodu i puka govorkanja o njegovoj osobi, prvenstveno tri
miljenja:
Neki misle da se radi o Ivanu Krstitelju, uskrslom od mrtvih. Ponovno oivjeli Ivan. Isus je
reinkarnacija Krstiteljeva. Tako bi se istumaile one nadnaravne moi, koje po njemu ine udesa
... To je najnevjerojatnije i najneosnovanije miljenje. U prvom redu, Ivan nikad nije uinio nikakvog
uda (Iv 10,41), tako da pada i sam temelj ovog istovjetovanja. Ali narod je mogao vjerovati da je
Ivan, veliki muenik, o ijoj se smrti puno govorilo ovih dana, bio i udotvorac; osim toga, ako je
imao mo da uskrsne, moe se pretpostaviti, da je imao i druge moi... Najvea je potekoa u tome,
to su Isusova udesa bila poznata puno prije Krstiteljeve smrti, tako da puke mase ne bi mogle
poistovjetovati ove dvije linosti. To bi bio znak, da je ovo miljenje moglo doi jedino od neke male
skupine ljudi, koja nije poznavala Isusovu prolost, i koja se, pod dojmom Ivanove smrti, nije mogla
pomiriti s tim da on tako lako nestane...
Drugi su mislili da se radi o proroku Iliji. Po pukom miljenju, ovaj prorok nije umro, nego
se mora ponovno pojaviti u mesijansko vrijeme.

309
Literarno, ova vijest (r. 12) slui evanelistu da opravda slijedei redak o Isusovom povlaenju
na osamljeno mjesto, kao to je uinio i onom zgodom kad je Krstitelj bio zatvoren (4,12); ali taj
literarni imbenik ne oduzima povijesni znaaj samom dogaaju.
288

Osim toga, za svog ivota uinio je izvanrednih udesa; novi udotvorac sam po sebi podsjea
na njega.
Konano, drugi su opet mislili da se radi o nekom drugom staram izraelskom proroku, sada
uskrslom. I ova je pojedinost zanimljiva. Znai da je povijesna Isusova osoba izazivala sliku
klasinog izraelskog proroka, onako kako ju je sebi puk zamiljao. Stvarao, narod ga posve prirodno
naziva prorokom (Mt 21,11). To je stoga to su podudaranja s prorokim stilom vrlo naglaena:
kritiki stav prema nacionalnoj religiji (subota, post, zakonska istoa, zakon, rabinska kazuistika)...
; nunost odnosa izmeu kulta i ivota: liturgija koja ne upliva na drutvene odnose (koja ne
preobraava ivota) jest licemjerje; ljubav prema Bogu i prema blinjemu je nerazdjeljiva ...; ljubav
prema blinjemu znai odricanje od vlastitog egoizma, rizik da se togod izgubi (vidjeti, na primjer,
ono to se kae o zajmu: Mt 5,42) ... ; materijalna dobra moraju biti sredstva i govor ljubavi (Mt
6,1921, itd.) ... ; optuivanje drutvenih nepravda (bogata koji se svaki dan gosti, itd.)...; zahtjev
za unutarnjom promjenom (obraenjem)...; nekada estok govor (Mt 23, itd.).. ; simboliki ini koji
svraaju pozornost (Mk 11,1314)..., itd.
Sva ova miljenja bila su pretresana na Herodovu dvoru. On sam nije znao to da misli: bio je
u nedoumici Lk). to ga je najvie zanimalo (i uznemiravalo), bilo je to miljenje o uskrslom
Krstitelju. Vidi se da je strah jo uvijek bio iv; nije bilo vremena da se zakopa u zaborav. Najprije je
reagirao nijeui takav besmisao; Ne moe biti Krstitelj. Krstitelj je mrtav, i dobro mrtav: sam on
dao mu je odsjei glavu. To je naravno reakcija nekog racionalista, odgojenog u helenistikoj kulturi,
koja ismijava uskrsnue od mrtvih. Ali, ako nije Krstitelj, tko bi mogao biti? Odatle elja da ga vidi
(Lk): razgovorivi se s njim, moda bi se oslobodio ove nepoznanice... Meutim, strah je nekad jai
nego razum. to ako narod ima pravo? To miljenje mora imati neki temelj. Ako se uistinu radi o
oivjelom Krstitelju? Od ove mogunosti, izazvane sujevjernim strahom, do iste tvrdnje (Mt i Mk)
samo je jedan korak ... I elja da vidi Isusa, s ovom ve odreenom milju morala je postati jo jaa:
moda bi se tako oslobodio od svojih bojazni.
Sve to znai da je i Herod dosada samo dosta neodreeno poznavao Isusov pokret, i da nije
posjedovao tonih obavijesti o njegovoj osobi. Nije uo o njegovim udesima; inae ga ne bi mogao
sada poistovjetovati s Krstiteljem upravo zbog njegovih udesa.
Do ovog asa, Herod se nije zanimao za Isusa; sada se raa ova nemirna znatielja, koja e biti
zadovoljena u jednoj vrlo dramatinoj prigodi (Lk 23,8).

27) POVRATAK IZ MISIJE
(POETKOM TRAVNJA G. 29)
(Mk 6,30; (Lk 9,10a)

Mt ne biljei povratak Dvanaestorice, kao to nije bio zabiljeio ni odlazak.
Stavljamo konac apostolske misije i njihov povratak na poetak travnja, jer je kronoloki
povezan s umnoavanjem kruhova, to se, kako znamo, dogaa prvih dana ovog mjeseca,
Mjesto gdje se skupljaju sigurno je Kafarnaum, misionarsko sredite; poslije toga govori se o
prelasku preko jezera na drugu stranu.
Dvanaestorica izvjeuju Isusa o ostvarenom radu. Taj rad zavisi od njega, on ih je poslao. A
potrebno je zajedniki procijeniti postignute rezultate.
289

28) UMNAANJE KRUHOVA
(POETKOM TRAVNJA G. 29)
Mt 14,1321 + 15,3239); Mk 6,3144 (+ 8,110); Lk 9,10b17); Iv 6,115)

Ovo je jedan od najznaajnijih i najvie objanjavanih dogaaja Isusovog javnog ivota.
Upravo stoga, i zbog naina kako je do nas doao, izaziva razna pitanja, koja treba osvijetliti.
1)U prvom redu, radi li se o jednom ili o dva umnaanja kruhova?
Neko prvo umnaanje kruhova donose sva etiri evanelista, i to podudarajui se neobino u
pojedinostima, napose brojanim: 5 kruhova, 2 ribe, 12 koara ostataka, 5000 osoba (ne raunajui
ene i djecu, posebno upozorava jedino Mt).
Ali dvojica evanelista (Mt i Mk) donose jo i neko drugo umnaanje kruhova, s razliitim
znaajkama u nekim pojedinostima. Brojevi su razliiti: 7 kruhova, nekoliko malih riba, 7 koara
ostataka, 4000 osoba (s Matejevim upozorenjem). Isto tako, u prvom sluaju, inicijativu imaju
apostoli, u drugom, Isus. U prvom sluaju, narod je s Isusom samo toga dana, kad se dogaa udo,
dok je u drugom sluaju s njim ve tri dana. U prvom sluaju, Isus osjea saaljenje nad duhovnom
zaputenou naroda; u drugom sluaju, osjea saaljenje zbog tjelesnog glada ...
Kako se vidi, sve su ovo sporedne razlike, nimalo vee od bezbroj drugih, koje susreemo u
naim evaneljima. Naprotiv, oba se kazivanja podudaraju na vrlo uvjerljiv nain u bitnim crtama
dogaaja. Osim toga, postoji vaan psiholoki dokaz: u drugom sluaju, apostoli se ponaaju kao da
nikad prije nisu imali toga iskustva.
Radi svega toga, misli se da se ovdje radi o duplikatu, to jest o dvije neto razliite
pripovijesti o istom dogaaju, koje zavise od dviju razliitih predaja. Razlozi za i protiv mogu se
vidjeti u bilo kojem strunom komentaru. Mi mislimo da se ne moe ozbiljno govoriti o dva
umnaanja; da treba dopustiti duplikat. Tako, radi povijesne perspektive ovog rada, uzimamo ovdje
skupa sve tekstove koji se odnose na ovaj dogaaj. Kod drugog umnaanja, kronologija je posve
neodreena, tako da nema nikakve potekoe prenijeti ga na povijesno mjesto prvog.
Istina je da se kasnije Isus osvre na tu stvar, kao da bi se radilo o dva uda (Mk 8,1920), ali
je oito da se evanelist prilagouje prije prihvaenoj situaciji o dvostrukom udu.
S pravom se zapazilo da je ovaj duplikat jo jedan dokaz za veliku vanost, to ju je kranska
kateheza pridavala ovom udu radi njegovog euharistikog znaenja: toliko se upotrebljavalo od
samog poetka, da su se brzo i neizbjeno poele javljati razlike, i u asu kad se pisalo evanelje Mk,
ve se mislilo da se radi o dva razliita dogaaja ...
2) to se tie kronologije, nju odreuje redoslijed Mk i Lk: odmah poslije povratka
Dvanaestorice iz misije. Proljee je: na mjestu gdje se dogaa udo ima mnogo zelene trave (Mk
6,39; Iv 6,10). Osim toga, ve je sasvim blizu idovska Pasha (Iv 6,4): radi se o poetku travnja. Ovo
je druga Pasha koja se spominje za vrijeme Isusova javnog ivota (prva: Iv 2,13); prema naoj
kronologiji, Pasha godine 29.
3) Razlog radi kojeg se Isus povlai s Dvanaestoricom na neko osamljeno mjesto, to e dati
priliku da se uini udo, razliit je kod Mt i Mk (Lk i Iv ne spominju nikakvog). Kod Mt to se
dogaa poto je primio vijest o Ivanovoj smrti. Kao to se, kad je doznao za njegovo utamnienje,
povukao u
290

Galileju (4,12), tako se sada povlai na osamljeno mjesto. Namjera bi bila da se udalji od
pogibelji, barem za neko vrijeme dok traje vladarevo uzbuenje: kako emo vidjeti, prema Lk,
mjesto kamo se Isus povlai, nalazi se izvan njegovih zemalja. Prema Mk, naprotiv, razlog je umor
apostola, zbog napora za vrijeme misije i stalnog navaljivanja masa, tako da nisu imali vremena ni
za jelo. Mk nam ovdje otkriva drugu simpatinu crtu Isusove osobe: njegovu tankoutnu panju za
svoje suradnike, i njegov smisao za uravnoteenost, koji priznaje mjesto tjelesnim potrebama Ne
iznenauju nas razlike ove vrste u naim evaneljima. Osim toga, ova dva tumaenja meusobno se
ne iskljuuju.
4) Zamrenije je pitanje geografije i topografije uda.
Kako smo vidjeli, poslije misije apostoli su se vjerojatno sastali s Isusom u Kafarnaumu.
Odatle se povlae na osamljeno mjesto. Putuju preko jezera, u nekoj laici. Sve se radi privatno:
Isus sam s apostolima, u potrazi za samoom i odmorom. Ono to nije jasno, to je cilj puta.
Prema Mt i Mk, radi se jednostavno o nekom pustom mjestu. Sigurno nije govor o
pustinji u obinom znaenju rijei, jer na mjestu ima mnogo zelene trave (Mk 6,39; Iv 6,10), nego o
osamljenom i nenastanjenom mjestu, ali ne previe udaljenom od nastanjenih sredita (usp. Mk 6,36 i
paral.). Nita se ne moe zakljuiti s obzirom na obalu jezera, da li je istona ili zapadna: na obje
strane ima mjesta s ovim oznakama, premda vie na istonoj obali.
Najizriitiji je lik: cilj puta je grad zvani Betsaida. Iz konteksta (r. 12) je oito, da se ne
radi o samoj Betsaidi, nego o nekom nenastanjenom mjestu u njezinoj okolici.
Oslanjajui se na tu vijest, nalazimo se na istonoj obali jezera, na podruju tetrarha Filipa,
izvan Herodove vlasti. Betsaida je zaviaj Petra, Andrije i Filipa (Iv 1,44; 12,21). Bilo je to ribarsko
selo, koje se vjerojatno nalazilo na poloaju dananjeg El-Arad. Josip Flavije govori o nekoj
Betsaidi u Filipovoj zemlji u donjoj Gaulanitidi. Filip ju je podigao na stupanj grada, stavivi joj
temelje na drugom mjestu, malo vie na sjeveroistok (vjerojatno dananji Et-Tell), i nazvavi je
Julijom, u ast Augustove keri. Tetrarh je tu umro i bio pokopan.
Cijeli je ovaj kraj oko Betsaide ravnica, danas zvani El-Batiha, koja se zavrava brdima na
istoku i na jugu. Neko mjesto u ovoj ravnici vjerojatno je pusto mjesto, o kojem govore evanelja
(Mt i Mk). Ovu ravnicu na istoku moemo nazvati pustinjom, ako se ona isporedi s genezaretskom
ravnicom na protivnoj obali, koja je mnogo plodnija, a napose ako se uzme u obzir, da je udaljena od
velikog ljudskog prometa oko Kafarnauma. Kako su imali namjeru da se odmore, treba pretpostaviti
da je Isus odveo uenike daleko na jug, do samog podnoja brda (usp. Iv 6,3).
Predaja teksta Lk posve je sigurna, bez i jednog protivnog svjedoanstva; mislimo da je to
kriterij koji se ne moe ostaviti po strani, koji ne doputa nekih drugih lokalizacija. Potekoa je Mk
6,45, gdje bi se pretpostavljalo, da se od mjesta gdje se dogodilo udo vraaju na drugu obalu
prema Betsaidi ..., ali vidjet emo u svoje vrijeme, da se ovaj tekst moe istumaiti na zadovoljiv
nain, i da ne upliva na nau topografiju mjesta.
Kod Iv, predaja teksta poneto je kolebljiva, to moe dati povoda dvosmislenostima.
Prema njemu, Isus je otiao na drugu stranu Galilejskog mora, to jest Tiberijadskog (6,1). Malo je
udno to dvostruko ime jezera. Tiberijadu, na zapadnoj obali jezera, osnovao je Herod Antipa
(izmeu 17. i 22. g. posl. Kr.), i nazvao je tako u ast cara Tiberija. Poto je proglaena
291

prijestolnicom Galileje, postala je tako vana da se i jezero poelo nazivati po njoj (usp.
takoer Iv 21,1). Dakle, dodatak Tiberijadsko bio bi evanelistov, da tonije izrazi ime jezera:
Galilejsko more, koje se takoer zove Tiberijadsko...
Izraz druga obala (gr. peran) znai stranu suprotnu nekoj toki s koje se gleda. Redovito
se odnosi na istonu ili zapadnu obalu jezera. Ali, strogo govorei, mogao bi se primijeniti i na
pravac sjever-jug. Budui da je zapadna obala jezera u stvari doista naglaen zaljev, neka toka
juno od Tibenrijade, na primjer, mogla bi se vrlo dobro nazvati drugom obalom s obzirom na
Kafarnaum. S te strane, dakle, ne bi bilo nikakve potekoe da se mjesto ovoga uda stavi na
zapadnu obalu.
Stvarno, neki vrlo uvaeni autori stavljaju ga na ovu stranu. Oslanjaju se na neke kodekse Iv
6,1, koji mjesto Tiberijadskog imaju prema Tiberijadskom kraju. Isus bi, dakle, otiao sa svojim
uenicima prema Tiberijadskom kraju, i tu bi se dogodilo udo. To itanje prema njima trebalo bi
smatrati izvornim, unato tome da je malo zastupano u kodeksima; rijei prema kraju bile bi
kasnije izbaene, da se izbjegne protivurjenost s Lk, koji stavlja udo na istonu obalu, blizu
Betsaide. Potvrdu toga pruili bi navodno neki kodeksi Iv 6,23, koji namjesto Tiberijadskog imaju
koji stoji (gr. uses); to jest koji je blizu mjesta gdje su bili jeli kruh. To bi znailo da je mjesto
gdje se dogodilo udo bilo blizu Tiberijade. Usprkos tome to su ovo drugorazredni kodeksi, oni bi
naravno predstavljali izvorno itanje, koje bi kasnije bilo ispravljeno (izbacivi koji stoji), da se
izbjegne protivurjeje s topografijom Lk. Prema tome miljenju, dakle, mjesto gdje su bili umnoeni
kruhovi treba traiti na zapadnoj obali jezera, moda na onim dosta visokim bregovima, to se
uzdiu nad jezerom, juno od Tiberijade. Sigurno, ova hipoteza protivurjei Lk 9,10, ali krivnja je na
Lk, ija topografija predstavlja potekoe s obzirom na Mk 6,45, kako smo vidjeli.
310

Iskreno mislimo da se ova hipoteza osniva na vrlo krhkim dokazima. Topografija Lk
tekstualno, je zajamena. Mk 6,45 ne moe se shvatiti u smislu prema Betsaidi, kao cilju povratka
uenika, jer oni u stvari idu prema Kafarnaumu (Iv 6,17).
Ostajemo, dakle, pri tome, da je Isus od Kafarnauma preao u nekoj laici sa svojim uenicima
na istonu obalu jezera, i onda zaao duboko u betsaidsku ravnicu do brda na jugu.
311
Ali, u
Kafarnaumu i okolici ve se bilo skupilo golemo mnotvo svijeta, koji je slijedio Isusa osobito radi
njegovih udesa nad bolesnicima (Iv). Vidi se da je nakon misije Dvanaestorice glas o Isusu doao
do vrhunca. Ova mnoina naroda koja je oekivala udesa, sigurno se stalno poveavala velikim
skupinama hodoasnika, koji su ve ili u Jeruzalem za Pashu, odluivi se ovom zgodom za ovaj
dui ali sigurniji put jordanskom obalom. U takvim prilikama politiki snovi lako dobijaju odreen
oblik. Mnogi su uvjereni da je Isus oekivani Mesija. Tko zna nije li dolo vrijeme da se zapone s
trijumfalnim pohodom na prijestolnicu? Vjerojatno su se mnogi od onih najveih zanesenjaka
zadrali ovdje s tim nadama...

310
Tako misle Boismard i Lamouille, L evangile de Jean, 178, 183, 190 (usp. takoer La Bible de
Jerusalem, biljeka uz Mt 14,13); meutim, prijevod u samoj Synopse (vol. I) slijedi ope primljeni
tekst; o tome pitanju mogu se vidjeti i opaske u enciklopedijskom komentaru Rudolfa
Schnackenburga, Das Johannes- evangelium ((navodim prema panjolskom prijevodu, Barcelona
1980, II, 34, 5860).
311
Tekstovi predaje u Baldi, Enchiridion, br. 380399.
292

Stvarno je sva ta svjetina pomno pazila na smjer Isusove lae i pjeice stigla na mjesto prije
njega (Mk), preavi vjerojatno preko Jordana neto povrh njegova ua.
S nakanom da se odmore, Isus uzie na obronak neke uzvisine i sjedne tu s apostolima. Ali,
odozgor bolje vidi tu golemu mnoinu svijeta dolje u ravnici i vidi kako ga udno trai. On pozna
vrlo dobro ove jadne puke mase, zaputene i prezrene od svojih poglavara, gladne kruha i Boga.
Izgledaju mu kao beskrajno stado ovaca bez pastira. Osjea saaljenje nad tim stanjem. Zaboravlja
na svoj odmor, silazi s breuljka, mijea se medu puk, ide od skupine do skupine, i po svom obiaju
ui ih mnoge stvari (Mk), osobito o Kraljevstvu Bojem (Lk), te lijei sve koji su bili potrebni
njegova udesnog posredovanja. U tom intenzivnom hodanju tamo-ovamo zaboravlja i na vrijeme,
pa poinje padati dan (Lk) i apostoli ga moraju dozvati stvarnosti: ve je kasno, bitno je pitanje hrane
i prenoita, bilo bi vrijeme da se otpusti svijet, da u oblinjim selima potrai neto hrane.
Nije potrebno da to uine oni kae im Isus , trebalo bi da im vi date da jedu ...
Besmislen zahtjev: sva siromana ekonomija njihove zajednice ne bi bila dovoljna za to.
Ali ono na to Isus stvarno misli s tim besmislom jest da izazove iekivanje i pobudi
pozornost na udo to e ga uiniti. Radi toga, ne obazire se na opasku apostola nego pita konkretno
Filipa gdje bi se moglo kupiti kruha za ovaj svijet (Iv). Filip je iz Betsaide, pozna cijeli kraj,
najpozvaniji je da zna tu stvar. Praktian ovjek, brzo izrauna koliinu prisutnog svijeta. Netko je
bio spomenuo svotu od dvjesta rimskih dinara (Mk), otprilike dvjesta radnikih nadnica (usp. Mt
20,2). To je premalo. Rabini su govorili, da se za jedan dinar moglo kupiti dvanaest dnevnih obroka
kruha, to znai, da bi 200 dinara jedva doteklo za 2 400 obroka, a ovdje je 5 000 mukaraca, osim
ena i djece; jednom rijeju, spomenuta svota ne bi bila dovoljna ni da svaki od njih dobije po
komadi.
Isus im onda naloi da vide koliko se kruhova moe dobiti ovdje na mjestu (Mk). Oni se
raspitae i otkrie nekog djeaka s pet jemenih kruhova (kruh siromaha) i dvije ribe; pametan
djeak, predviao je ovu situaciju i bio siguran, da e moi dobro prodati svoju robu. Andrija
izvijesti o tome Isusa, ali s napomenom, da je to prava sitnica za toliki svijet (Iv). Isus se ne obazire
na tu opasku, nego naloi apostolima da posade svijet na tlo prekriveno proljetnom travom, uredno, u
skupinama od sto i od pedeset (Mk), da se i raspodjela kruha moe izvriti uredno. Onda uzima onih
pet kruhova i dvije ribe, kao to svaki kuedomain blagosilja hranu i lomi kruh i ribe, dajui
komade apostolima da ih oni razdijele svijetu ...
Svi su jeli do sitosti. I prema obiaju, skupie ostatke hrane: dvanaest punih koara, mnogo vie
nego je bilo na poetku. Svaka pojedinost govori o veliini uda.
312

Pitamo se znatieljno na koji je nain Isus izvrio ovo udo, ili kako su ga doivjeli apostoli i
ostali prisutni svjedoci, kojih je bilo mnogo. Mislimo da je kruh bio dvaput umnoen, u dva razliita
asa: prvi put, kad Isus predaje kruh apostolima, i drugi put, kad apostoli dijele narodu.

312
U naoj parafrazi uzimamo u obzir podatke prvog umnaanja, ali bi se isto
tako mogli uzeti i podaci drugoga; ono to je bitno u ovom dogaaju, isto je u
oba sluaja
293

Zanimljivo je svratiti panju na onih dvanaest koara, u koje su skupili ostatke hrane;
313
to
znai da su neke osobe bile donijele sa sobom jela, ali da ga je brzo nestalo; preostalo je jo samo
ono malo to je imao onaj djeak. Zamiljamo da je Isus naloio da se skupe sve prazne koare, i da
se dadnu apostolima i drugim dobrovoljcima koji su eljeli pomoi pri raspodjeli hrane. Zamiljamo
da je pri lomljenju kruha i riba i jedno i drugo ostajalo uvijek isto, nije se smanjivalo, sve dok
koare nisu bile pune. I zamiljamo da se zatim, pri raspodjeli, koare nisu praznile sve dok i zadnja
osoba nije ostala zadovoljena ...
Ivan je zabiljeio (rr. 1415) i uinke ovog izvanrednog dogaaja. Stvorilo se burno stanje.
U Isusovom ivotu moe se zapaziti nekoliko vrhunaca pod raznim vidicima (krtenje,
preobraenje, itd.), a jedan je od njih i ovaj as. Vrhunac popularnosti, simpatije pukih masa. Sve
od poetka, ta je simpatija stalno rasla, dok nije dola do ovih udovinih razmjera.
U Pnz 18,15 navjeuje se u budunosti pojava nekog tajanstvenog proroka slinog Mojsiju.
Puko tumaenje (koje se nije uvijek slagalo s rabinskim tumaenjem) poistovjetovalo ga je s
oekivanim Mesijom. Mase prisutne u betsaidskoj ravnici poistovjetovale su ga s Isusom. Imao je
sve uvjete za to. ovjek koji je mogao uiniti ono to je on uinio, u stanju je uiniti bilo koju drugu
stvar, ak sruiti i rimsko carstvo. Politiki vikai po zanatu lako raspale mase u ovakvim prilikama.
Nita drugo ne manjka nego proglasiti ga zajedniki idovskim kraljem i krenuti u oslobodilaku
borbu prema Jeruzalemu. Povici i klicanja mesijanskom kralju. Vano je zapoeti; sve drugo e doi
po neprevarljivom boanskom redu; bit e slobode i kruha za sva vremena ... Vidi se jasno kako
velik skup masa, koji izvorno ima religiozni cilj, postaje pravi revolucionarni ustanak.
Zamiljamo da je toga asa Isus pribjegao jednom od onih svojih posebnih pogleda ili gesta,
kojima je znao paralizirati svaki nepoeljni neprijateljski pokret. Zanos se utrnu kao pod udarcem.
Opet tumai masama pravi smisao svog pokreta, koji nema nita s ovakvim nadama. Energino
nalae apostolima da se povrate na drugu obalu, da se ne zaraze jo vie nego to su bili zaraeni, i
da prekine s tim ozrajem snova. Zatim se mirno povlai na brdo sam. Njegova neizbjena sudbina:
usred tolikog svijeta, neshvaen i sam ...
Lako je zamisliti razoaranje to ga doivljuju mase toga asa. Poinje se uvlaiti uvjerenje da
se s ovim ovjekom ne moe raunati kada je u pitanju politiko osloboenje. U psihologiji masa
nastaje lom. Nikad se vie nee vidjeti prizor kao to je ovaj. Djelovanje u Galileji produit e se jo
za nekoliko mjeseci, ali s drukijim znaajkama. Nee vie pokretati mase ...
314


29) ISUS HODA PO JEZERU
(POETKOM TRAVNJA G. 29)
(Mt 14,2233); Mk 6,4552; Iv 6,1621

Ovo udo (kojeg nema kod Lk) kronoloki je povezano s prethodnim, jer se dogaa za vrijeme
putovanja po jezeru, na povratku s mjesta gdje su bili

313
Kod Iv (r. 1.2) Isus nalae da se skupe ostaci s namjerom da se nita ne izgubi, u skladu s velikim
idovskim potivanjem kruha; za neke rabinske navode usp. Schnackenburg, II, 40 bilj. 33.
314
O odnosu izmeu sinoptikog i Ivanova kazivanja, o predaji kojom je raspolagao Iv i o njegovim
vlastitim teolokim namjerama, usp. Schnackanburg, II, 4348.
294

umnoeni kruhovi. Zbog te povezanosti, odmah se postavlja i mora biti rijeen geografsko-
topografski problem mjesta kamo se povraaju; a to je vrlo zamreno pitanje.
Kad govore o tome kako je Isus poslao apostole da se povrate, evanelisti (Mt i Mk)
upotrebljavaju vrlo jake izraze: kau da ih je primorao prisilio, skoro ugurao u laicu... eli ih bez
otezanja odijeliti od ovog politikog metea. Prerezuje na ivo moebitne revolucionarne simpatije. I
oni moraju ii sami, dok on jo uvijek ostaje ovdje, otputajui i umirujui svijet.
Kamo idu? Ovdje zapoinje zamrena zbrka.
Postoji jedan siguran podatak i to je ono to kae Iv: ili su na drugu stranu mora, prema
Kafarnaumu (6,17). Tekst je posve jasan. Druga strana, na kojoj se nalazi Kafarnaum, oito je
zapadna strana, tako da je mjesto na kojem se dogodilo udo na istonoj obali, kao to smo
prethodno tvrdili. Posve je prirodno da ih Isus alje upravo u Kafarnaum, jer tu im je misionarsko
sredite: odatle su izali i tamo se vraaju. I svijet, koji se jo uvijek nalazio na istom mjestu, mogao
je vrlo dobro vidjeti da idu prema Kafarmaumu; tako e i oni sutradan otii u Kafarnaum u potrazi za
Isusom (Iv 6,24).
Ali, ovu jasnou muti Mk 6,45: Isus im nalae da idu na drugu stranu, prema Betsaidi.
Budui da se ovaj grad nalazi istono od jezera, izalo bi da se mjesto uda mora staviti na zapadnu
obalu; to je hipoteza koju ve poznajemo i za koju smo rekli da je u svakom pogledu neodriva.
Da se rijei ta potekoa, neki se utjeu hipotezi dviju Betsaida: Betsaide Julije, istono od
jezera, i druge Betsaide, na zapadnoj obali. Kao dokaz za ovu drugu Betsaidu navodi se Iv 12,21,
gdje se spominje neka Galilejska Betsaida. Budui da je istona granica Galileje na rijeci Jordanu,
oito je da se Iv tekst ne moe odnositi na Betsaidu Juliju. Prema tome, Mk 6,45 govori o galilejskoj
Betsaidi, dok se Lk 9,10 odnosi na istonu Betsaidu. udo umnaanja kruhova dogodilo bi se na
istonoj obali, u kraju Betsaide Julije; uenici bi se sada vraali na zapadnu obalu prema Betsaidi u
Galileji ...
Budui da se ne osniva na ikakvom solidnom dokazu, obino se odbacuje ova hipoteza o nekoj
Betsaidi; na zapadnoj obali (odgovarala bi dananjem mjestu Et-Tabgha ili Khirbet Minijeh). Ivanov
tekst nije odluan. Dodatak galilejska, kad bi se i primijenio na Betsaidu Juliju, lako bi se razumio
zbog blizine ove pokrajine, koja je Isusov zaviaj i najpoznatija njegovim itateljima. Osim toga, kad
bi se pretpostavilo da Iv tako eli razlikovati dvije Betsaide, bilo bi neshvatljivo zato tako ne rade i
drugi evanelisti kad govore o Betsaidi (vidi naprotiv Mt 16,13 za sluaj Cezareje Filipove).
Uostalom, bilo bi stvarno neto neobino da dva mjesta tako blizu jedno drugom nose isto ime.
Izgleda da je najjednostavnije rjeenje u grkom prijedlogu pros: on s akuzativom, osim
prema, moe takoer znaiti pred ili napram, nasuprot, suelice. Ovo on i znai na
naem mjestu. Apostoli moraju ii na drugu obalu (konkretno u Kafarnaum: Iv), prolazei suelice
Betsaidi. Stvarno, izravna linija izmeu mjesta gdje se dogodilo udo i Kafarnauma prolazi suelice
Betsaidi... Jedino to izgleda malo udno to im Isus naglaava stvar koja se po sebi razumije. Ali, ne
smije se smetnuti s uma ton uurbanosti kojim Isus postupa u ovom sluaju. Vjerojatno im tako eli
dati do znanja, da uzmu najkrai put, za Kafarnaum: u tom sluaju ispunja se ova
295

topografska naznaka dobrim smislom, to ne bi bilo tako istinito, na primjer, kad bi skrenuli
vie na jug ...
Meutim, uprkos svim preporukama, laica ne prispijeva u Kafarnaum, nego u Genezaret (Mt
4,34; Mk 6,53). To se sigurno dogodilo radi protivnog vjetra za vrijeme puta (Mt 14,24; Mk 6,48).
Genezaret (ili Genezar) zove se prekrasna, vrlo plodna ravnica (danas el-Ghuweir) na zapadnoj obali
jezera, koja se protee od Magdale do Kafarnauma, i o kojoj Josip Flavije govori kao o raju. Misli se
da je postojalo i neko selo istoga imena (mogue dananji Kh. Minijeh), i da je laica moda pristala
na tom mjestu, ili na bilo kojem drugom mjestu ovog, vrlo gusto naseljenog kraja, u svakom sluaju
dosta jugo-zapadno od Kafarnauma, radije blizu Magdale. Ovo zadnje preporuuju vijesti o
povratku poslije drugog umnaanja kruhova (koje je za nas isto to i prvo). Prema Mt 15,39,
laica stie u kraj Magadana. To je mjesto nepoznato u palestinskoj toponimiji na zapadnoj obali
jezera. Neki kodeksi imaju ovdje Magdala mjesto Magadan, ali je posve oito da se radi o
kasnijem ispravku, da se rijei nepoznanica Magadana. Najvjerojatnije je, da je Magadan (izvorno
itanje) sama Magdala, raunajui s vulgarnim kvarenjem imena. U paralelnom tekstu Mk 8,10, to
isto mjesto kamo stie laica zove se Dalmanutha, koja nimalo ne slii na Magadan i posve je
nepoznata. Odatle nekoliko varijanata u tekstu: Magdala, Mageda, Melegada ... Nerjeiv problem.
Najvjerojatnije je, da se opet radi o vrlo udnom kvarenju imena Magadan ili Magdala... Tako bi se
dogodilo da su protivni vjetrovi toliko skrenuli laicu, da je mjesto u Kafarnaum, stigla u Magdalu.
Poslije ove topografske orijentacije, moemo preuzeti redoslijed dogaaja. Nastojimo
rekonstruirati cijeli ovaj sluaj povezujui razliite podatke trojice evanelista.
Moralo je biti prilino kasno onog dana (kad su umnoeni kruhovi) kad su se uenici ukrcali u
laicu (Iv, rr. 1617). Isus je neko, vrijeme otputao svijet, a onda se povukao na brdo da se moli
(Mt i Mk). Osjeao je veliku potrebu za molitvom. Potrebno mu je bilo razvedriti se poslije dana
prepunog oprenih uzbuenja. Potrebno mu je bilo ponovno ponijeti svom Ocu, u intimnosti ove
samoe, svoje iste namjere. Bio je to sotonski dan, dan tako jakih napasti kao to su bile one u
pustinji, to mu je toga asa ivo dolazilo na pamet... I tako je molio do zore.
Kroz to vrijeme, apostoli i laica nalaze se u tekoj neprilici. Brzo iza kako su zaplovili pala je
no i podigla se oluja, s jakim vjetrovima i uzburkanim morem (Iv, rr. 1718). Vjetar im je bio
protivan (Mt i Mk). To znai da im je, budui da su ili u pravcu Kafarnauma, vjetar puhao od
sjeverozapada; a to znai da ih je ne samo spreavao da napreduju, nego da ih je jo stalno otiskivao
prema jugu; tako se razumije, da su mjesto u Kafarnaum stigli u kraj Magdale... Protivni vjetar bio je
tako jak da su potroili skoro cijelu no da prevale samo dio puta, koji se redovito mogao prei u
jedan sat ili neto vie. Stvarno, oko etvrte none strae (izmeu tri i est sati izjutra), to jest
sutradan u zoru, prevalili su tek oko pet kilometara, i nalazila se negdje oko sredine jezera.
315

U zoru, s prvom jasnoom dana, s brda gdje je molio, Isus je mogao vidjeti laicu na moru, pa
je shvatio da su u tekoi, trudei se da idu naprijed protiv vjetra (Mk). Tada im se prikui, hodajui
po vodi. Svi apostoli vide neki ljudski lik, koji im se pribliava idui po valovima tako sigurno

315
Mt kae mnogo stadija; Iv kae podrobnu je 2530 (oko 5 km); prema Mk, bili su nasred
mora (najvea irina jezera je nekih 12 km).
296

brzo, da su imali utisak da eli proi kraj njih (Mk). Kako jo nije bilo posve svanulo, nisu ga
mogli jasno raspoznati u jutarnjoj magli, i najprije pomislie, da se radi o nekoj prikazi. Prestraie se
i zavikae od straha. Isus im na nesumnjiv nain dadne do znanja da je on; neka imaju pouzdanja,
neka se ne boje... Morao je biti ve tako blizu laice da su mogli uti njegov glas usred ove morske
huke; ovako izbliza mogu ve raspoznati i njegov lik.
Ovog asa, na pozornici se pojavljuje Petar (samo kod Mt). U nekom smislu, podudaraju se
njegova sudbina i njegov karakter. On je predvien da bude na elu i prvi je u svemu ... Obino to
radi bez razmiljanja, ne razmotrivi poloaje i mogunosti, noen prvim poticajem, ali uvijek iz
beskrajne ljubavi prema Uitelju. Ova e ljubav biti jaa nego sve njegove slabosti i uinit e od
njega dobrog poglavara Crkve ...
U ovom sluaju, rijei ako si ti na prvi pogled napominju sumnju: kae da si ti, ali ja nisam
siguran, elio bih to ustanoviti, reci mi da i ja hodam po vodi, ako si uistinu ti ... Meutim, nita nas
ne ovlauje da ovako tumaimo ovaj tekst; kontekst naprotiv iziskuje smisao bujnog pouzdanja.
Prema tame, ovaj izraz u stvari znai: budui da si ti ...
316
Petar zna da je Isus, i budui da se radi o
njemu, siguran je da i s njime moe uiniti isto udo; neka mu samo zapovjedi da doe i bacit e se u
vodu bez promiljanja.
317
Iz njega govori ljubav, toplo pouzdanje, nestrpljivost...
318
Isus pristaje na
neto to izgleda djeji prohtjev, jer e s ovim iskustvom Petar nauiti neto vie o samom sebi.
im je uo Isusov doi!, Petar sae s laice i pone hodati po vodi kao po vrstoj zemlji.
Kad je ve bio blizu Isusa, osjeti izvanredno jaki udarac vjetra. Tog asa, zaboravlja na Isusa i samo
misli na prirodnu pogibelj. Osjea strah i zapone tonuti ... Uinak izgubljenog pouzdanja. Pouzdanje
dodaje novu dimenziju naim mogunostima. Pouzdanje unosi Boju mo upravo ondje gdje nae
naravne sile ne dopiru. Izgubivi ovaj novi elemenat, Petar je ostao sam sa svojom prirodom, a
njezine su mogunosti ve bile iscrpljene: poeo se utapati...
Isus prui ruku i uhvati ga, pridravi ga na vodi. Tako Petar fiziki iskusi onu nadnaravnu
snagu, na kojoj moe mirno poivati ljudsko pouzdanje. Ipak, i usprkos svim dokazima koje je
dosada imao, Petar nije uspio da je usvoji na stalan nain. I uspjet e to tek poslije uskrsnua, uprkos
pokojem asovitom bljesku ...
Kad su obojica uli u lau, vjetar se odmah stiao. Druga udesna pojedinost, koja podsjea na
drugo umirenje oluje na istom jezeru.
Izgleda da Iv napominje jo jedan udesni dogaaj po vrhu. On kae da su apostoli htjeli
prihvatiti Isusa u laicu, ali da je ova odmah pristala na mjestu kamo su ili... Rekli bismo da Isus
nije dospio ui u laicu, nego da je ova u jedan as preletjela nekih 6 ili 7 kilometara, koji su jo
preostajali...
319


316
Isti smisao imaju i Isusove rijei bogatom mladiu u Mt 19,1721: ne rad: se o neemu
to je ostavljeno slobodnom izboru pojedinaca (ako hoe, ali moe ne htjeti), nego o
neem obvezatnom i neizbjeivom u pretpostavci da se stvorila neka odreena odluka.
317
Tekst kae doslovno: odgovarajui mu Petar, ree. Neki zbog tog izraza misle da
inicijativa dolazi od Isusa i da Petar jedino odgovara na njegov poziv ali u stvari ovo je
poznati semitizam, koji naprosto znai ree.
318
listo tako nestrpljivo ponaa se Petar u Iv 21,7.
319
Od ostale dvojice evanelista doznajemo, da je Isus stvarno uao u laicu. To bi znailo,
ako ih se ita skupa s Ivanom, da je laica pristala na obalu im je Isus uao u nju ...
297

Sav taj niz udesnih dogaaja proizvodi duboki uinak u apostolima. Duboko su preneraeni.
Usprkos svim udesnim iskustvima koje su dosada imali, jo uvijek imaju otvrdnulo srce,
zamraeno razumijevanje; ne razumiju doseg stvari. Na primjer, nisu razumjeli pravi smisao
umnaanja kruhova (Mk), onaj znaaj znaka to ga posjeduje udo, ukoliko je otkrie suverene
Boje moi nad prirodom; jer da su to zapazili, mogli bi vidjeti da je ista mo prisutna i u dogaajima
ove zore ...
Kod Mt, utisak je na apostole drukiji: bacaju se pred Isusa u znak potovanja zbog izvanrednih
stvari kaje su vidjeli i obraaju mu se kao Sinu Bojem, to nije ispovijed vjere u boansko
sinovstvo Isusovo (nezamiljivo u ovom povijesnom asu), nego priznanje njega kao osobe
povlatene od Boga; konkretno povlatene po ovoj moi kojom vlada prirodnim stvarima...
To su dvije predaje neto razliite, ali obje vjerojatne.
320
Uzete skupa, oznaavaju razliite
osjeaje koje su u razliitim asovima apostoli mogli imati prema Isusu.

30) OZDRAVLJENJA U GENEZARETU
(POETAK TRAVNJA G. 29)
(Mt 14,3436); Mk 6,5356

Vidjeli smo da se u zoru slijedeeg dana iza umnaanja kruhova Isus i apostoli iskrcavaju na
nekom mjestu genezaretske ravnice, oko Magdale. Cijeli je kraj puno naseljen i sigurno ga je Isus
esto posjeivao (zbog blizine Kafarnauma), tako da ga ovdje svi poznaju. Zbog toga, im se iskrcao,
svi su ga odmah prepoznali i rairili glas po cijelom kraju, te sa svih strana poee donositi mu
bolesnike.
Toga je dana Isus htio doi u Kafarnaum. Taj put Mk opisuje u stilu saetka: gdje god je
ulazio, stavljali su mu na prolazu bolesnike, molei ga, da se dotaknu barem resa na njegovu ogrtau,
i ozdravljali su svi koji su ga se doticali... Mi ve poznajemo ovaj vid Isusovog udesnog djelovanja.
Kad je stigao blizu Kafarnauma, susretne se s drugim ljudima koji su ga traili (Iv 6,25).

31) POVIJESNI UVOD U EUHARISTIJSKI GOVOR
(POETAK TRAVNJA G. 29)
Iv 6,2225.29

Iza kako je ispripovjedio o udesnoj plovidbi po jezeru, Iv se ponovno vraa na mjesto gdje su
bili umnoeni kruhovi. Naveer onog dana kad je bilo uinjeno udo, nisu se svi povratili svojim
kuama. Mnogi su mislili da je bolje ostati ovdje na mjestu i prenoiti pod vedrim nebom. Moda su
se nadali iskoristiti sutranji dan da dobiju jo koju milost od Isusa, koji je takoer ostao tu na istom
mjestu.

320
Marku je drago naglasiti nerazumijevanje apostola; usp. 4,13; 7,18; 8, 1718.21; 9,10.32. Bez
sumnje, to je narazumijevanje povijesno istinito s obzirom na cijeli preduskrsni period. Sluajevi u
kojima oni razumijevaju nadnaravne stvari, vie su povlateni i prolazni asovi.
298

Ali, sutradan se zaudie kad nigdje nisu vidjeli Isusa, A oni su se vrlo dobro sjeali, da je juer
ovdje bila samo jedna laica i da se juer naveer Isus nije ukrcao s uenicima, nago da su oni otili
sami. to se dogodilo? U meuvremenu su stigle blizu onog mjesta
321
druge laice iz Tiberijade,
sigurno u potrazi za Isusom, koji je prema njihovim obavijestima jo uvijek morao tu biti. Ali ga ne
naoe ovdje. Onda ljudi u laama krenue prema Kafarnaumu, jer su znali da Isus stanuje ondje i jer
su juer naveer vidjeli da su uenici otili u tom smjeru.
Meutim, ne naoe ih u Kafarnaumu, nego negdje na drugoj strani mora, sigurno blizu
grada. Stvar je udna i svi navaljuju s pitanjima. Kad je doao ovamo? Kad je mogao doi, kad ga
nisu vidjeli da se ukrcao? A to pitanje pretpostavlja drugo: Na koji je to nain mogao uiniti? S tim
pitanjem hoe se rei da ima neeg tajanstvenog i udesnog u toj stvari.
Bez ikakvog prelaza, evanelist donosi zatim euharistijski govor, kao odgovor na ovo pitanje,
kao da je izgovoren istog dana. A to je nemogue. Govor je bio izreen u Kafarnaumu, dok je Isus
uio u sinagogi (r. 59),
322
to jest neke subote (kao to dodaju neki kodeksi), kad se nijedan idov ne
bi. usudio prei preko jezera ...
323

Govor o kruhu ivota izreen je prve subote poslije umnaanja kruhova, u proljee godine 29,
vrlo blizu druge Pashe javnog djelovanja.

32) EUHARISTIJSKI GOVOR
(POETAK TRAVNJA G. 29)
Iv 6,2658

Ovo je jedan od onih govora etvrtog evanelja koji se povezuju s nekim udom i razvijaju
izvjesne mogunosti toga uda; ovdje konkretno uda umnaanja kruhova.
Zbog njegovog euharistijskog znaenja, ovo je jedan od najspornijih dijelova ovog evanelja.
Izaziva mnogo kritikih problema; rasprave o njima mogu se vidjeti u strunim tumaenjima.
Kao to sinoptici nemaju nikakve euharistijsike aluzije u vezi s umnaanjem kruhova, tako Iv
ne govori o ustanovi Euharistije na posljednjoj veeri. Teko je ne vidjeti neku vezu izmeu ove dvije
injenice: Ivanov euharistijski govor igra donekle ulogu sinoptike pripovijesti o zadnjoj veeri. Ili, u
najmanju ruku, nauk o Euharistiji ovoga govora jest kao neka priprava za ono to e se dogoditi na
posljednjoj veeri. Stvarno, bez ove priprave misterij onog etvrtka bio bi apostolima potpuno
nerazumljiv.
Sve nas to potvruje u miljenju, da euharistijski govor u dananjem obliku nije govorniki
nastup izgovoren u jednom mahu, u jednom te istom.

321
Vidjeli smo prije tekstualni i topografski problem ovog r. 23.
322
Tekst kae en svnagoge, bez lana, to neki prevode u skupu, a to znai isto to i javno:
Isus bi dao te izjave javno (usp. Iv 18,20), u Kafarnaumu, ne nuno u sinagogi. Premda je, strogo
govorei, takav prijevod mogu, nema nikakvog razloga da ga ovdje prihvatimo. Izraz jednostavno
znai u sinagogi: za vrijeme sinagogalne slube, ne na ulici.
323
Schnackenburg misli, da Isus upotrebljava sinagogu kao kolu, kao sredite za nauavanje, a ne
kao mjesto gdje se zajednica skuplja na bogotovlje. Isus etvrtog evanelja navodno se izdvojio iz
idovskog bogotovlja (usp. 2,1322; 4,2,1 ss.) i sluio se sinagogama i jeruzalemskim hramom da
izloi svoj nauk (7,14.28; 8,20; usp. 18,20) (II, 109, kom. Iv 6,59). Iz navedenih tekstova nije
nuno izvui taj zakljuak.
299

povijesnom kontekstu, nego knjievna kompozicija (slina onoj kojom su i kod sinoptika
sainjeni Isusovi govori), sastavljena od raznih Isusovih izreka o tom istom predmetu, izreenih u
razliitim prilikama, a iji prvotni kontekst je nepoznat. Budui da se radi o tako vanom predmetu,
prirodno je misliti da se Isus vie puta navraao na tu temu, tako da je na posljednjoj veeri mogao
postupiti onako kako je postupio, a da nita ne tumai. Ovom zgodom, obraa se svima openito, ali
je vjerojatno da je u drugim prilikama govorio o toj stvari i u intimnosti svoje skupine.
Meutim, posao redaktora bio je tako dobro obavljen, da govor danas predstavlja zavidno
tematsko i knjievno jedinstvo.
Prema sadanjem obliku i sadrajnu, govor se moe razdijeliti na dva velika dijela, premda
usko povezana: prvi dio (rr. 2650) radi o kruhu ivota a to je sam Krist, koji daje ivot onima koji
u njega vjeruju; drugi dio (rr. 5158) sadri obeanje Euharistije, da e Isus dati svoje tijelo i svoju
krv, da oni koji ga jedu imaju vjeni ivot...
Govor se, po Iv obiaju, razvija u obliku raspre sa idovima; zgodno sredstvo da se ponovno
ustvrdi, bolje istumai, razvije i produbi ono to se prije reklo.
Ovdje se, jo manje nego kod sinoptika, ne moe misliti da su izrazi koje danas posjedujemo
same izvorne Isusove rijei. To bi znailo traiti previe; mnogo je vremena proteklo izmeu asa
kad su bili izgovoreni i kad su napisani u evanelju. Kateheza nam je vjerno sauvala njihov smisao i
Isusovu misao, koja je ovdje izraena govorom i stilom svojstvenim Iv.
Kao stalna pozadina govora stoji udo umnaanja kruhova. Nema sumnje da je ovom prilikom
bilo izgovoreno ono to je najbitnije u tom govoru.
Prema r. 59, ovaj je govor izreen u Kafarnaumu, u sinagogi, to jest za vrijeme subotnje slube.
Uistinu, ova je tema vrlo malo prikladna za homiliju u sinagogi. Ali, poznato je da je Isus znao vrlo
dobro iskoristiti itanja Sv. pisma i druge okolnosti (npr. prisutnost mnogih osoba koje su
prisustvovale udu umnaanja kruhova), da saini neki nagovor koji ga je zanimao u nekom
odreenom asu.
U svakom sluaju, ostaje otvorena sumnja da li se sve odvilo u sinagogi. Literarno, govor se
zapoinje (r. 26) kao odgovor na pitanje postavljeno na mjestu sastanka, negdje blizu Kafarnauma.
Prema tome, nema govora o sinagogi. Meutim, vjerovatno se radi ba o umjetnom literarnom
postupku, da se uvede tema. Isus je mogao izgovoriti i ovaj prvi dio u sinagogi, iskoriujui
okolnost da su tu bili prisutni mnogi od onih koji su jeli onaj udesni kruh.
Moglo bi se isto tako umovati o prividnoj promjeni sluateljstva, kao dokazu protiv jedinstva
govora. U rr. 2640, Isusovi sugovornici su oni, koji su bili prisutni kod umnaanja kruhova, dok se
poevi od r. 41 ve pojavljuju idovi. Ali, u stvari, sluateljstvo je trajno isto, jer ovi idovi
prosvjeduju zbog neega to je bilo reeno prethodnim sugovornicima (r. 33); jedina novost je u
tome, to u datom asu ulaze na pozornicu oni od prisutnih koji su idovi, Isusovi neprijatelji;
kako rekosmo, redakcija je tako dobro izvrena da se avovi skoro ne zapaaju.
Zamiljamo, dakle, kafarnaumsku sinagogu punu svijeta jo uvijek pod utiskom skoranjeg
uda umnaanja kruhova. Mnogi su iz Kafarnauma bili prisutni na onom mjestu, jeli su udesni kruh
do sitosti, i sada se nalaze ovdje oekujui moda togod slino. Isus zapaa na licima to iekivanje i
odmah ocjenjuje poloaj. Oni ga trae jedino iz materijalnog interesa. to su oni cijenili u udu s
kruhovima, to je da su dobili hranu badava i bez
300

ikakvog napora, ali nisu vidjeli u njemu znaaj znaka; njima udo nije nita reklo kao znak
boanske moi koja poiva u Isusu i koja ga preporuuje kao Mesiju poslanog od Boga. Materijalni
kruh kojega su jeli neto je to nestaje, to ne hrani zauvijek, to nije nikakav ideal; idealna bi bila
hrana koja traje do vjenog ivota (ivota nepodvrgnutog ljudskoj vremenitosti), i treba se truditi da
se postigne takav kruh. To je kruh to ga Isus, Mesija (Sin ovjeji), donosi na svijet.
324

Po sebi, to je neto to pripada Bogu, ali to i Isus moe uiniti, jer ga je Otac, Bog, oznaio
svojim peatom, predavi mu svoja svojstva i svoje moi, to su i oni mogli ustanoviti u udu s
kruhovima: onima koji posjeduju potrebno raspoloenje, ovi udesni ini najbolje su svjedoanstvo
njegovog mesijanskog poslanja (usp. 5,36).
325
Tako nema nikakve protivurjenosti s onim to se
poslije kae, da je Otac onaj koji daje pravi nebeski kruh (r. 32): radi to Otac, ali preko Isusa. U
stvari, taj kruh vjenog ivota jest sam Isus (usp. rr. 41,48,51), svojom rijeju i svojim djelom, koji se
daje
326
svima koji su spremni da vjeruju u njega.
Isus, dakle, nuka svoje sluatelje da se trude da postignu ovaj kruh koji donosi vjeni ivot. Ali,
u emu se sastoji taj napor, to moraju initi? Sigurno je da Bog mora stavljati svoje uvjete: kakva su
to onda ta djela Boja, ono to Bog hoe, to zahtijeva u tom pogledu?
Isus im daje do znanja da postoji samo jedno djelo Boje, jedina stvar to je Bog zahtijeva u
ovom sluaju, jest da vjeruju u njegovog izaslanika. Vjera u Isusa.
Vjera u Isusa? To znai traiti previe. Ako on za sebe zahtijeva tu stvar, morao bi to opravdati
nekim stvarno izvanrednim inom, nekim udom za koje bi bilo jasno da uistinu dolazi iz neba, bez
ikakve mogunosti sumnje (usp. Mt 16,1; Mk 8,11). Neka ne misli, da je za to dovoljno ono udo s
kruhovima. Tko jami da je uistinu bilo udo? U svakom sluaju, bio je to obini kruh i posluio je
samo za jedan put. Neisporedivo je vee bilo Mojsijevo udo u pustinji, jer je mana bila stvarno
nebeski kruh i hranila je kroz duge godine cijeli jedan narod (usp. Izl 16,4; Ps 78,24; Neh 9,15).
Neka ponovi, dakle, ovo udo iz pustinje, ako misli da je novi Mesija.
Ovdje, kao i u drugim sluajevima, pokazuje se veliko razilaenje u pojmu vjere izmeu
idova i Isusa. idovima je vjera uvjetovana velikim udesima; Isus je, naprotiv, smatra uvjetom da
se udo shvati i prihvati kao djelo Boje.
Govorei o mani (r. 31), Isusovi sugovornici ne spominju Mojsija, ali je oito da misle na njega
kao udotvorca. Isus sada stavlja svaku stvar na svoje mjesto. Mana je bila nebeski kruh jedino u
prostornom smislu (silazila je odozgor), ali nije bila istinski, autentini kruh, jer nije rjeavala
zauvijek problem glada i ivota. Jedini istinski nebeski kruh jest kruh

324
O ovom mesijanskom naslovu usp. dugu raspravu u Schnackenburgovom komentaru (I,
448461); Sabourin, o. c, 219231; s posebnim obzirom na idovsku knjievnost Geza
Vermes. Jesus the Jew (navodim prema panjolskom prijevodu, Barcelona 1979, 171
202).
325
Drugi vie vole tumaiti peat r. 27. posebno o Dubu Bojem, koji je siao na Isusa u
asu krtenja (Mt 3,16), to bi se slagalo s kranskom terminologijom (i teologijom)
krtenja, prema kojoj smo zapeaeni Duhom Svetim Bojim; usp. Ef 1,13; 2 Ko,r 1,22.
Meutim, i tako bi uvijete ostali na istoj stvari, ukoliko Isus ini udesa upravo snagom
ovoga Duha Bojeg (usp. Mt 12,28).
326
Glagol dati u r. 27 itamo u sadanjem vremenu; budue vrijeme, premda ee dolazi
u starim kodeksima, vjerojatno nije izvorno, nego tumai kruh u smislu euharistije, koja
se iz povijesne sadanjosti nuno obeava kao budua stvarnost...
301

Boji, jest onaj to silazi s neba (to silazi od Boga, poslat od Boga) i daje ivot cijelom
svijetu. Prema tome, Mojsije nije dao narodu nebeski kruh, to ga samo Otac moe dati i sada ga
daje.
Izlazi, dakle, da je autentini nebeski kruh Isusova osoba, ali izraeno u slici i ne posve jasno.
Rije kruh podsjea previe na materijalni ivot. Sugovornici je stvarno razumiju o fizikoj hrani.
Izgled na kruh predstavljao bi napast pa bi on, u poredbi s manom, morao biti puno bolji nego onaj
bljutavi kruh u pustinji. I kako je taj kruh vjean, bio bi zauvijek i to na lak nain, rijeen ekonomski
problem naroda. Neka im dadne zauvijek toga kruha!
Isus im sada daje do znanja da nisu dobro razumjeli njegove rijei. On ne govori o
materijalnom kruhu, nego o duhovnom kruhu, koji je on sam.
327
On je kruh ivota, jer daje ivot.
ivot se uzdrava jelom i piem, ime se zadovoljava glad i e. To se postizava dolazei k njemu,
vjerujui u njega:
328
onaj koji vjeruje u njega, rijeio je svoj problem gladi i ei, jer se ukljuuje u
neiscrpivu struju njegova vlastitog ivota.
Meutim, ovdje se ispunjava neto to je Isus ve bio napomenuo (r. 26): prisutni su vidjeli
udo s kruhom, ali i dalje ne vjeruju To se dogaa zato to su vidjeli samo materijalnu stranu uda, a
da nisu uli u njegovu simbolika. Vjera je sloena stvarnost, koja se sastoji od jednog boanskog
(milost) i jedinog ljudskog (suradnja s milou) elementa. Kad se u nekom pojedincu ujedine ova dva
imbenika, ostvaruje se ono to Isus naziva da ga Otac daje njemu.
329
Takav onda dolazi Isusu,
to jest vjeruje u njega. I onoga koji na taj nain doe Isusu po vjeri, on ne moe odbaciti, jer se
njegova volja bitno podudara s voljom Oca, koji ga je poslao; a volja Oca jest da se ne izgubi nijedan
od onih koje mu je on dao, nego da ih on uskrisi na koncu vremena.
Volja je Oeva da svaki onaj koji stvarno vidi Sina kao Sina to je jedino mogue
vjerujui u njega ima vjeni ivot, koji e imati svoj slavni svretak (zahvaljujui Isusu) u
eshatolokom uskrsnuu.
Ovdje izlaze na pozornicu napose oni koji najmanje vjeruju, idovi. Ono to ih je najvie
sablaznilo jest Isusova tvrdnja (rr. 33 i 35) da je on kruh ivota koji je siao s neba. Prisvaja, dakle,
sebi da je on neko nebesko boanstvo? Poinju mrmljati (kao to su njihovi oevi mrmljali u pustinji
protiv Boga i protiv Mojsija): obino je lano hvalisanje to to on kae da je siao s neba, jer se zna
da je on Isus, sin Josipov. Zar je Kafarnaum tako daleko od Nazareta da mnoge osobe nisu mogle
poznavati njegova oca i majku?
330
Odakle mu sada to o nebu?
Isus im odgovara da nemaju prava mrmljati, jer je samo njihova krivnja to ne vjeruju u njega i
to misle na tako materijalistiki nain. Istina je da nitko ne moe doi Isusu, to jest vjerovati u
njega, ako ga Otac ne privue: vjera se ne moe zamisliti bez inicijative Boje milosti. Ali Otac
privlai sve, on nikome ne nijee svoje milosti, nikoga ne diskriminira, u

327
O izrazu Ja sam u etvrtom evanelju vidi raspravu u Schnackenburgovom
komentaru, II, 7385.
328
Vidi u r. 35 paralelizam izmeu doi k njemu i vjerovati u njega.
329
Pojam biti dat od Boga je sloen: sastoji se od Boje milosti i od njezinog
usvajanja sa strane ovjeka; naziv (biti dat) dolazi od boanskog elementa, koji je
glavini. Prema tome, ovaj pojam nije isto to i biti privuen od Oca (6,44), to se
odnosi jedino na boanski elemenat; usp. nau Critica determinismi joannei,
134138.
330
R. 42 mogao bi sugerirati, da je toga asa Josip jo uvijek bio iv. Drugom
zgodom smo vidjeli da bi prema nekim drugim znakovima bio umro nekoliko
mjeseci prije. Nema nita sigurnog u toj stvari.
302

skladu s onim to je napisao neki prorok (Iz 54,13), da e u mesijanska vremena svi ljudi biti
uenici Boji... Ali samo to nije dovoljno: potrebna je ovjekova suradnja, potrebno je uti Oca i
primiti njegov nauk to ga on sada daje po Isusu. Onaj koji tako surauje s milou Bojom,
sigurno dolazi Isusu po vjeri.
331

Ali neka ne razumiju ove rijei u grubo materijalistikom smislu, kao da bi Bog bio neki rabin
opkoljen djecom u sinagogi. Otac ne ui sam izravno, nego pomou svog Sina, jedinog koji je vidio
Oca, jer je od vjenosti kod njega, jedinog koji poznaje sve njegove tajne i sad ih otkriva ljudima
(usp. Iv 1,18). Isus posjeduje sve osnove da mu se vjeruje. I tako je istina da onaj koji vjeruje
posjeduje vjeni ivot, jer uestvuje u vjenom ivotu Oca, objavljenom u Sinu.
Kao u nekoj vrsti (rekapitulacije, Isus ponavlja ono to je sveano ustvrdio: da je kruh ivota
jer daje ivot; i moe to uiniti jer je ivi (r. 51); to je kruh razliit od mane, koja, iako je bila
nadnaravnog porijekla, nije inila ljude besmrtnima; ovaj, naprotiv, jest kruh koji silazi s neba,
izravno od Boga, jer se radi o samom utjelovljenom Sinu Bojem, da svi oni koji ga jedu po vjeri,
vie ne umiru, nego da vjeno ive ...
Obino se misli da poslije r. 51c poinje novi odsjek govora, koji sadri obeanje Euharistije:
Kruh koji u ja dati jest moje tijelo za ivot svijeta.
I redovito se misli da je ovaj dio bio izgovoren drugom prilikom, moda blie posljednjoj
veeri.
Sigurno, nain promatranja je razliit. Ima novih razvijanja. Govor je djelomino nov a
djelomino ve upotrebljavan u prvom dijelu, ali i ve poznati izrazi obojeni su novim znaenjem i
tonovima.
Dosada, kruh ivota koji je saao s neba, bio je sam Isus. Onaj koji ga daje jest Otac (r. 32).
Moe se jesti metaforiki, vjerujui u njega (rr. 50 i 51b).
Sada, govor je drukiji. Kruh nije vie njegova osoba, nego njegovo tijelo, to jest njegova
smrtna ljudska stvarnost, jednaka naoj (usp. Iv 1,14). Onaj koji ga daje nije Otac, nego Isus. Ali, on
e ga dati u budunosti; jo to ne ini. Bitno je zapaziti, da se radi o tijelu koje e koristiti ivotu
svijeta, to jest o tijelu koje se predaje kao rtva, da cijeli svijet moe imati ivot. Stvarno bi bilo
teko ne vidjeti ovdje ve izreeno ono to e izraziti euharistijska formula na posljednjoj veeri (1
Kor 11,24; Lik 22,19). Ovdje se doslovno govori o mesu (sigurno izvornije), to je sinonim
tijela u ustanovi Euharistije. Navijeta se, dakle, ve sada rtveni i univerzalno otkupiteljski znaaj
Euharistije.
Budui da je njegovo tijelo kruh, hrana, on e dati da ga jedu, ali se vie ne radi o
metaforikom, nego o sasvim stvarnom jedenju. idovi ga zbilja tako i razumiju, samo to ne mogu
zamisliti neto drugo osim Isusova fizikog tijela. Osim to je to za njih silna sablazan, poinju
sumnjati i o zdravoj pameti ovjeka koji moe rei takve stvari. Meutim, Isus ne ublaava svoju
tvrdnju, nego je ponavlja na jo siroviji nain, koji moe jo vie pojaati kanibalistiki utisak kod
njegovih sluatelja, spominjui odijeljeno tijelo i krv. Izraz tijelo i krv oznauje cijelu ljudsku
narav pa Isus eli rei da se jedenje odnosi na cijelu njegovu ovjenost. Ali, spomen krvi uinio je
cijelu ovu stvar jo odvratnijom, jer je, budui da su u krvi gledali ivotni princip svakog ivog bia,
idovima bilo strogo zabranjeno jesti krv bilo koje ivotinje (Lev 17,1014). Isus, bez sumnje,
poznaje taj mentalitet i

331
O rr. 4445) (pojam privlaenja itd.) usp. nau Critica determinismi joannei, 124129.
303

zna kako moraju u svojoj unutranjosti reagirati njegovi sluatelji, ali ipak namjerno uporno
stoji na tome, da, ako netko ne jede njegovog tijela i ne pije njegove krvi, ne moe imati ivota. Bez
ove hrane nije mogu boanski ivot u ovjeku, kao to materijalni ivot nije mogu bez materijalne
hrane. Naprotiv, onaj koji jede njega, ima vjeni ivot; ve od ovog asa kad jede, posjeduje ivot
koji ima sve znaajke vjenog Bojeg ivota, i kojeg e sam Isus ovjenati u eshatologiji uskrsnuem
tijela.
Prema tome, govor ovdje nije figurativan, nego stvaran; jesti je jesti, piti je piti; jer je tijelo
Kristovo prava hrana a njegova krv pravo je pie. Odatle i pojava potpunog proimanja. Onaj koji ga
euharistijski jede, ostaje u Kristu i Krist u njemu: meu njima se stvara tako usko jedinstvo, skoro
stapanje, kao to se deava s materijalnom hramom i tijelom koje ju usvaja. To je zato to onaj koji
ga jede, crpi njegov vlastiti ivot i poinje ivjeti njegovim ivotom, ivotom Sina, koji je opet ivot
Oev, to ga je Sin primio. Tako se zatvara ivotni krug, koji izvire u Ocu, prolazi kroz Sina i
nastanjuje se u ovjekovom srcu.
R. 53 ponavlja reeno u rr. 4850, samo ovaj puta s euharistijskog gledita stvarnog
jedenja.
332


33) UINCI GOVORA
(TRAVANJ G. 29)
Iv 6,6071

U ovom ulomku pravi se razlika izmeu uenika i dvanaestorice (rr. 67 i 70: jedini put kad
se ovo ime upotrebljava kod Iv); oni prvi, to su uenici u irem smislu (sljedbenici, simpatizeri,
privrenici).
Uinci govora razliiti su u ovim dvjema spomenutim skupinama: kod jednih su kobni,
drugima slue da potvrde svoju vjeru. U skladu s ovim razliitim reakcijama, cijeli ulomak dijeli se
na dva dijela: rr. 6066 (reakcija uenika) i rr. 6771 (reakcija Dvanaestorice).
Nije nuno pretpostaviti da su se ovi rezultati vidjeli odmah istog dana kad je izreen govor.
Naprotiv, trebalo bi pretpostaviti, kao to se redovito deava kad ovjek pretrpi udarce kao to je
ovaj, neko vrijeme unutarnjeg preudeavanja, dok se opet ne doe do novog odreenog stava. Ono
to je jasno iz teksta i iz konteksta jest da se ova promjena dogaa na osnovi ovog govora i uda s
kruhovima.
Ve prije (r. 41), evanelist je ispripovijedio reakciju masa, koje su u nevjerovanju predstavljali
idovi. Upravo zbog toga, Isusove rijei koje se uenicima ine tvrde (r. 60), nisu jedino rijei
euharistijskog govora u strogom smislu (drugi dio), nego cijelog govora: i u prvom dijelu (govor o
kruhu ivota) nalazi se ne manje sablanjivih tvrdnja.
Sada, dakle, poslije reakcije masa, opisuje se reakcija uenika, isto tako negativna kao i prva.
Mnogi od njih ostali su sablanjeni. Isus je rekao nekoliko stvari koje obino ljudsko uho ne moe
sluati. To su neprobavljive stvari. Tako ne govori normalan svijet... Ali oni samo mrmljaju (kao
idovi u r. 41), govore nerazumljivo u skupinama koje isto misle, da izbjegnu polemike s onima
koji ne misle jednako i da Isus ne dozna. Ali Isus ve zna za njihovo mrmljanje, u sebi, to jest
iznutra, iz one boanske unutranjosti, koja sve zna. I prigovara to onim nezadovoljnim

332
O povijesti tumaenja ovog govora vidi Schnackenburg, II, 109113.
304

skupinama. To ih sablanjuje? Samo ovo to je ovdje rekao u stanju je da im sprijei vjeru? A
to bi bilo kad bi uli i vidjeli veih stvari? Ako oni sada, samo zbog ovih njegovih rijei, ne vjeruju
u njegovo boansko porijeklo i poslanje, kako bi mogli vjerovati kad doe vrijeme da ga vide pri
njegovom povratku (uzlasku) tamo gdje je prije bio, to jest pri njegovom boanskom proslavljanju na
nebesima, poslije puno tajanstvenijih i nevjerojatnijih stvari koje e prethoditi i pratiti ovaj
dogaaj?
333

Na stvari je da ovim uenicima koji su postali nevjerni manjka neto bitno da ispravno
razumiju Isusove rijei. Sve to je on rekao o kruhu ivota koji je siao s neba, to je on sam, i o
euharistijskom blagovanju njegovog tijela i krvi, pripada viem podruju stvarnosti, podruju Duha
Bojeg, gdje i nastaje ova via vrsta ivota a to je boanski ivot u ovjeku, to samo oivljujui Duh
Boji moe dati. Prema tomu, onaj koji se ne daje voditi Duhom Bojim, ne samo da ne posjeduje
ovog ivota, nego nije sposoban ni da razumije Isusa kad govori o ovim stvarima, jer samo tijelo
ovdje nita ne koristi, sam naravni razum je nesposoban da prodre u nadnaravne stvarnosti (usp. 3,6, i
naprotiv 14,26; 15,26).
To je ono to se deava uenicima: ostaju sa samim tijelom, ne utjeu se Duhu, i, naravno,
sablanjuju se. To su neki od njih (r. 64), radije mnogi (rr, 60 i 66). Ali nisu svi. To znai da
njihova nevjera nije neto fatalno i neizbjeivo, nego greni prijestup: ne daju da kroz njih proe Duh
Boji, kao to drugi ine. Samo, to za Isusa ne predstavlja nikakvo iznenaenje: otkako se stvorila
skupima njegovih privrenika, on je znao koji stvarno nisu vjerovali u njega, premda su i dalje bili u
njegovom drutvu. Naravno, to to je on znao, nije smetalo njihovoj slobodi. Isto tako, od poetka,
to jest od samog asa kad ga je izabrao za skupinu Dvanaestorice, Isus je znao koji e ga od njih
izdati (r. 64). Tu je upravo najvei misterij Jude: da ga Isus poziva znajui sve to ... A najzanimljivije
je da se i danas ponaa posve jednako: zove, znajui da e ga mnogi izdati. Nikad se ne umara da
dadne dobre prilike svima. Nama izjalovljena zvanja izgledaju gubitak vremena. Vidi se da Bog ne
misli tako, barem ne u posvemanjem smislu. Tko e ikad moi razumjeti srce Boje?
Ali, korijen za razumijevam je ovog otpada uenika treba traiti u samoj naravi odnosa izmeu
Boga i ovjeka. Ti su odnosi uistinu meusobni, pa tu Bojoj inicijativi odgovara ovjekov slobodni
odgovor. I u ovom govoru Isus je spominjao ova dva elementa i njihovo slijevanje da se doe do ina
vjere. Sada na to podsjea uenike: nitko ne moe doi k njemu po vjeri, ako mu to nije dato od
Oca (r. 65). Oito je da Isus navodi svoje rijei iz r. 44, s tom razlikom, to je onda upotrijebio glagol
privlaiti, kao in Oca, mjesto dati. To je dio Boje inicijative u ekonomiji milosti, ali onom
zgodom Isus je govorio takoer o nunoj ulozi ovjeka (uti Oca, primiti njegovu nauku).
Podsjeajui ih na prve odlomke onog dijela govora, Isus eli, da se oni sjete svega i razumiju svoj
poloaj: ono to njima manjka jest upravo uti Oca, koji govori preko Sina.
Kao konani rezultat, mnogi od njegovih uenika povlae se i ne idu vie za Isusom: prestaju
biti uenicima.

333
R. 62 je nedovreno pitanje. Namjerno se stvara napetost da se pojaa misao, ostavljajui
sluatelju, da on odgovori ono to nije reeno, ali to se daje naslutiti. A to to se daje slutiti, moe se
shvatiti na dva naina: ili da se oekuje vea sablazan, ili vie razumijevanja, koje bi iskljuilo
sablazan. Protivno mnogim tumaima, mi se priklanjamo prvom rjeenju, koje nam se ini
naravnijim, budui se radi o osobama koje vie ne vjeruju.
305

Najprije mase, sada i njegovi blinji. Raskid. Isus postepeno ostaje sam. Kako rekosmo, ovi
dani znae neki vrhunac. S ovim se zavrava jedno razdoblje javnog djelovanja s vrlo osebujnim
znaajkama, kojih vie neemo vidjeti sve do posljednje sedmice njegovog ivota.
Euharistijski je govor prikazan kao izravni uzrok ovog odstupanja masa. Povijesna je istina
sigurno puno zamrenija. Ovaj je govor bio samo posljednja kapljica, koja je prepunila au. to
mase konano ostavljaju Isusa, plod je razoaranja koje se stvaralo izdaleka. Isus nije nikad jasno
govorio o sebi kao Mesiji. Uvijek se izmicao kad se radilo o tom predmetu. Zabranjivao je da se
govori o bilo kakvoj stvari koja bi u puku mogla podgrijavati takav utisak. Ali, mase su ipak stavljale
svoje nade u njega. Onog dana kad je umnoio kruhove primorali su ga da se izjasni. On se izjasnio
bjeei. To je bilo konano razoaranje. Pravi razlog ostavljanja masa treba traiti a ovom konanom
uvjerenju, stvorenom upravo ovog povijesnog trenutka, da se s ovim ovjekom ne moe raunati u
pitanju narodne oslobodilake revolucije. Govor u Kafarnaumu samo je potvrdio ovo uvjerenje:
ovako besmislene tvrdnje mogu doi samo od ovjeka koji se previe ne odlikuje zdravom pameu ...
Sada se napokon Isus obraa Dvanaestorici: moda i vi elite otii? Moda je ovo najbolnije
pitanje to ga je ikad uputio ovoj skupini svojih najbliih. Ne znai da je Isus oekivao upravo
negativan odgovor, ali pitanje je svakako bilo opravdano: sigurno ga Isus ne bi bio postavio, da meu
njima nije bilo sumnje i kolebanja. Osim toga, jedan je od njih ve izgubio vjeru. Ovo je, dakle, as
da se ispitaju do dna. Nalazili su se na raskru, kad je bilo potrebno stvoriti sebi novu odluku. Bolni
ali nuni poziv na odluku. Biti uenik, pitanje je slobode. Ako ele otii, mogu to mirno uiniti, on ih
nee zadravati, a onda e zapoeti iznova ...
Petar odgovara u ime svih; vidi se da se on smatra i da ga drugi priznaju za prvaka skupine.
Ovih dana opeg raspadanja, a opaajui neku nesigurnost i meu njima samima, Petar je vjerojatno
napravio oprezno ispitivanje u svojoj skupini. Svi su openito mislili (tko zna to mu je rekao Juda!),
da se treba drati vrsto, da treba vjerovati u Uitelja, da treba nastaviti s njime. Petar je to saopio
Isusu rijeima koje nisu doputale nikakve sumnje. Oni ga nee ostaviti, oni nee nikamo otii. On je
jedini koji je donio svijetu rije Boju, jedini koji posjeduje tu objavu Boju, koja je u stanju da u
ovjeka ulije vjeni ivot Boji. Nasuprot nevjere drugih, oni su mu vjerovali i nadalje vjeruju, a
imali su dovoljno iskustva da je on svetac Boji: svetac, jer ga je posvetio Otac (10,36), koji je
beskrajno svet. Prema tome, on je iznimno bie, izvan kategorije obinog ovjeka, netko tko
posjeduje oznake Boje.
334

Bez sumnje, Petrova ispovijest bila je utjena za Isusa. Ali, postoji jo uvijek neka strana
sjena. Ope rasulo odrazilo se i u njegovog maloj i

334
O naslovu Svetac Boji usp. Sabourin, o. c, 6869. Mnogi misle da Petrova ispovijest u r.
69 izraava isto to i ispovijest u Cezareji Filipovoj (Mt 16,1319): da se u biti izraava ista stvar u
oba sluaja. Da je to jo jedan duplikat vie... Moderni pisci naginju umnaanju duplikata. Nekad
ih maramo pripustiti. Ali to nije uvijek potrebno; takav je i na sluaj. Svetac Boji nije stvarno
mesijanski naslov. To je do te mjere istina, da neki rukopisi imaju ovdje Krist, Sin Boga ivoga,
potpuno isto kao i naslov u Mt 16,16, s namjerom da naem tekstu dadnu smisao ispovijesti u
Cezareji. Osim toga, ispovijest u Cezareji sadri nekoliko tvrdnja koje se ovdje ni izdaleka ne naziru.
Na koncu, konteksti su u oba sluaja vrlo razliiti, ali tako prirodni u jadnom i drugom sluaju, da je
nemogue zamisliti da se uzimaju kao jedina te ista stvar ili da je pisac samo literarno preudesio isti
dogaaj.
306

izabranoj skupini. Ima za njih vijest, koja e ih neugodno iznenaditi: jedan od njih bit e njegov
izdajica. Jedan od njih ve je sada izli duh, sredstvo Onog istog neprijatelja koji ga je napastovao u
pustinji i koji nije priznao poraza, nego e se u drugom asu posluiti Judom za konani napad (Iv
13,2.27). Evanelist biljei da je Isus mislio na Judu, sina imuna Iskariotskog, jednog od
Dvanaestorice, jednog od ove povlatene skupine, to njegov zloin ini jo gadnijim i vrednijim
prezira; a radi se o ovjeku kojega je Isus izriito izabrao kao i sve druge (r. 70), to je strahovita
opomena da se ne pouzdavaju iskljuivo u Isusov poziv ...
Ne spominje se, niti se daje naslutiti neka motivacija Judine izdaje; i to je stvar koju e
evanelja ostaviti obavijenu tajnom. Meutim, znaajna je injenica da se ova vijest donosi unaprijed
ovog povijesnog asa (premda je to Isus znao od samog poetka, r. 64): znai da je ve u to vrijeme
nevjerni apostol bio preao od ljubavi na mrnju. Ako se ima u vidu opi kontekst otpada masa, ne bi
bilo neispravno zakljuiti da je i Juda prolazio kroz istu takvu krizu: mesijansko razoaranje, ne
iskljuujui drugih razloga. Ovog asa, Juda je, u okviru male skupine apostola, predstavnik onog
openitog razoaranja masa s obzirom na mesijanske nade koje su se stavljale u Isusa...
307

IV. KRATKI POHOD JERUZALEMU
1) ISUS U JERUZALEMU
(KONAC SVIBNJA G. 29)
Iv 5,1

Drugu Pashu javnog djelovanja (Iv 6,4) Isus je vjerojatno proveo u Galileji; barem se ne govori
o nekom njegovom putu u Jeruzalem tom zgodom. Ali neto kasnije, Isus se nalazi u Jeruzalemu
prigodom neke svetkovine (Iv 5,1), prekinuvi tako dugu galilejsku misiju novim jeruzalemskim
iskustvom, koje nije bilo nimalo pobudno.
Protivno svom obiaju, ovaj put kad spominje svetkovinu Iv ne kae o kojoj se svetkovini radi.
Najsigurnije je da se radi o Pedeset dana godine 29.
Drugom smo zgodom vidjeli, da redoslijed 47. poglavlja etvrtog evanelja mora biti: 4
657
335
Vidjeli smo takoer, da svetkovinu 5,1 treba itati bez lana; da ona prema tome nije
Pasha. U redoslijedu Iv to smo ga prihvatili, ova svetkovina vrlo dobro moe biti Pedeset dana. Tako
se dobiva toan kronoloki slijed triju velikih idovskih svetkovina i u isto vrijeme uvjerljivo
uokvirenje Isusova javnog ivota:
2,13 (prva Pasha);
6,4 (druga Pasha);
5,1 (Pedeset dama druge godine);
7,2 (Sjenice druge godine);
11,55; 12,1; 13,1 (trea i zadnja Pasha).
U skladu s reenim, po naoj kronologiji, nalazimo se pri koncu svibnja g. 29.

2) UDO KOD RIBNJAKA BETHESDE
(KONAC SVIBNJA G. 29)
Iv 5,29a

Kronologija: subota, za vrijeme ovog kratkog Isusovog boravka u Jeruteailemu prigodom
svetkovine Pedeset dana.
Zamrenije je pitanje topogirafije, jer predaja teksta nije jednoduna. Prema najvjerojatnijem
itanju, udo bi se dogodilo kod nekog ribnjaka ili kupalita blizu Rrofoatike, tj. Ovijih vrata.
Rije vrata (gr. pyle) ne nalazi se u tekstu, ali se podrazumijeva. Probatika znai Ovija
vrata, koja se spominju u Neh 3,1.32; 12,39; otvarala stu se na sjevernim zidinama

335
O tom problemu vidi takoer Sctinackenburg, II, 3429.
308

Jeruzalema, blizu hramskog predjela; vjerojatno su dobila to ime zato to se kroz njih provodilo
blago odreeno za bogotovlje.
336

Ni ime ribnjaka nije dolo do nas jednoduno: Bethzatha, Bethasda, Bethsaida, Belzetha...
Najbolje su zastupani u kodeksima su Bethzatha i Bethesda. Prvo ime (Bethzatha = kua maslina =
maslinjak) odgovara onoj sjevernoj etvrti Jeruzalema, gdje se nalazio ribnjak. Nama se vie svia
ime Bethesda, jer vjerojatnije reproducira, u grkom obliku, ime Beth Edatajin (kua od dva
ribnjaka), to je oslanjajui se na jedan kumranski dokumenat vrlo vjerojatno aramejsko (na
tekst kae hebrejsko) ime ovog ribnjaka.
337

Kae se, da je ribnjak imao pet trijemova. To je bio kamen smutnje za racionalistiku kritiku,
sve dok u prolom stoljeu nije bio otkriven, uz dananju crkvu Svete Ane, to jest na mjestu koje
topografski tono odgovara, glavni dvostruki bazen, razdijeljen na dva ribnjaka irokim zidom (kako
dobro mu stoji ime Bethesda = Beth Eadatajin = Kua od dva ribnjaka!). Lako zamiljamo etiri
trijema (otvoreni prostori sa stupovima koji nose krov) na etiri strane bazena i peti na zidu koji
razdjeljuje bazen. Izgleda, meutim, da najnovija iskapanja ne potvruju sve pojedinosti ovog
kazivanja; to po sebi ne odluuje o njezinoj istinitosti.
338

338

308

336
O jeruzalemskim vratima, koja jo uvijek postaje, usp. Jean Roger i Jacques Potin, Les portes de
Jerusalem, u Le Monde de la Bible 1 (1977) 1219; o starim gradskim zidinama usp. nav. mj., 2035
(Piarre Banoit, Les remparts de Jerusalem); oba lanka obiluju fotografijama. Neki autori misle da je
umetak blizu Probatike (Ovjih vrata) kasnije tumaenje nekog pisara, koji je tako elio poblie oznaiti
mjesto gdje se nailazi ribnjak, i da je, prema tome, izvorno itanje ono krae: Postoji u Jeruzalemu ribnjak,
koji se hebrejski zove...; usp. Boismard i Lamouille, o. c, 152. Treba znati, da se i due itanje (s
umetkom) moe drukije prevesti: Postaji u Jeruzalemu, blizu Ovjeg ribnjaka, (i ribnjak) koji se hebrejski
zove.... U tom sluaju, postojala bi dva bazena, jadan koji se zvao Probatika (Ovji) i drugi..., gdje se
dogaa udo. Neki tumai vie vole itati tekst na ovaj nain.
337
Usp. Boismard i Lamouille, o. c, 152 i 161.
338
Poznato je da arheologija znai vrijednu pomo egzegezi, jer je u stanju osvijetliti podatke nekog teksta,
ali se ona ni u kojem sluaju ne moe smatrati nepobitnim dokazom ni za ni protiv; mnogo se puta, jedan te
isti arheoloki podatak tumai na razine naine; nova iskapanja donose nova iznenaenja..., itd. Knjievna
svjedoanstva posjeduju nezavisnu vrijednost i vlastite kriterije, kojima se uspostavlja njihova
vjerodostojnost. to se tie ribnjaka Bethesda, prenosim ovdje dugu biljeku Boismarda i Lamouillea (o.
c, 161), koja moe posluiti kao arheoloka obavijest i (za one koji na temelju nje ostanu uvjereni) kao
smjernica za razumijevanje evaneoske pripovijesti u skladu s ovim podacima: Bakreni svici, naen u
jednoj od pilja u Kumranu, otkrili su s izvjesmom vjerojatnou aramejsko ime ovog ribnjaka: Beth
Edatain, to bi u prijevodu znailo Kua dvaju ribnjaka; u grkom, to ime postalo je Bethesda. Nalazio se
taj ribnjak u niskom dijelu etvrti Bezatha i sjeverno od Ovijih vrata, koja su se nalazila sjeverno od
hramskog podruja (Neh 3,1.32; 12,39). Dakle, tona je opaska, koju je unio neki pisar u tekst Iv 5,2: blizu
(vrata) Probatike. Taj se ribnjak sastojao od dva velika sabiralita vode, djelomino iskopan u stijeni,
trapezoidalnog oblika, koje je dijelila brana iroka 6,5 m. Srednji opseg junog ribnjaka mjerio je 55x48 m, a
bio je dubok 14 m; sjeverni je ribnjak bio isto toliko dubok, ali neto manjeg opsega. U blizini ovih ribnjaka
nisu nali nikakvih ostataka temelja za stupove, a ono malo komada od stupova to su otkrili iskapanjima sve
je iz bizantskog doba. Posve je vjerojatno, da u Kristovo vrijeme ova dva ribnjaka nisu bila u upotrebi i da je
kinica, koja se sputala s breuljka Bezatha, ila u ogromno sabiralite zvano Birket Israil, neto malo vie
na jug, i tako blie hramu. Odmah na istok od ovih ribnjaka, arheolozi su nali niz malih kupatila, iskopanih
u stijeni i uglavnom podzemnih, kojima je vodu davala cisterna, duboka oko 8,5 m i s promjerom od 6 m.
Ova mala kupatila pripadala su bogotovnom postrojenju,
309

I tako, na trijemovima ovog bazena uvijek je bilo mnogo bolesnika. Izriito se spominju slijepi,
hromi i uzeti, sigurno jer su to bili najei sluajevi. Svi ovi bolesnici ekali su svoju zgodnu priliku
da se izlijee, zaronivi u vodu ribnjaka iza kako bi se pokrenula. Naime, aneo Gospodnji silazio bi
od vremena do vremena u ribnjak i pokretao vodu. Osoba koja je imala sreu da zaroni prva u vodu
iza kako ju je aneo pokrenuo, ozdravljala bi od bilo koje bolesti.
339

U ovoj vijesti jasno se vidi nekoliko tragova sujevjernih pukih vjerovanja. U najmanju ruku,
dva magina imbenika uvjetuju ozdravljenje: pokret vode i onaj koji prvi zaroni u vodu. Daje se do
znanja da se nije moglo ozdraviti bez ova dva uvjeta. idovski religiozni mentalitet prenio je ovaj
magina elemenat na Boga kao posljednji uzrok ozdravljenja.
Vjerojatno se ispod ovog religioznog tumaenja kriju neki prirodni elementi, koji se jo ne
mogu dovoljno istumaiti. Na primjer, moglo bi se misliti na neko ozdravljujue svojstvo vode, kao
to je sluaj s nekim termalnim vodama; jedino to nije jasno kako bi to moglo biti u nekom ribnjaku.
to se tie pokretanja vode, nuno bi trebalo misliti na pokret pri mijenjanju vode u ribnjaku. Ako
ovaj pokret nije dolazio od priticanja na mahove nekog izvora, u svakom sluaju morao je postojati
neki mehanizam za izmjenu vode.
340
To da se ozdravljenje pripisivalo upravo ovom pokretu vode,
moe

koje je bilo posveeno Serapisu, bogu lijeniku, a u to se vrijeme nalazilo izvan gradskih zidova. Porueno
u ratu g. 70, (kad su Rimljani zauzeli Jeruzalem), ovo bogotovno postrojenje bilo je ponovno podignuto
oko g. 130, kad je Jeruzalem bio obnovljen pod imenom Aelia Capitolina. Kako se moe razumjeti Ivanov
tekst u vidu ovih arheolokih naaa? Onih pat trijemova, o kojima govori Iv 5,2, bilo bi ovako
rasporeeno: etiri, trijema oko ogromnog trapeza to su ga inila ova dva ribnjaka, i jo jedan trijem na
brani koja je dijelila sjeverni ribnjak od junog. Mnogo bolesnika koji ekaju ljekovitu snagu vode (5,3.7),
lako bismo razumjeli u svetitu posveenom Sarapisu (= Asklepiju). Ali, ipak nam smeta izvjestan broj
pojedinosti. Iv govori o trijemovima, to pretpostavlja stupove, a od njih se nije naao ni trag. Nije li pisac
zamislio u mati oko ovih ribnjaka i na zidu meu njima stupove sline onima koji su se mogli vidjeti, na
primjer, oko velianstvenog asklepiona U Pergamu? On pretpostavlja da su bolesnici ozdravljali ronei u
ribnjaku, dok je sigurno da su se ozdravljenja dogaala u oblinjem svetitu, koje se sastojalo od malih
kupatila, kako smo prije vidjeli. I kako zamisliti bolesnika zaronjenog u ribnjak, koji je dubok 14 m? A to
se tie povremenog kretanja vode, arheoloka iskapanja ne mogu ga istumaiti; ne radi li se tu o zbrci s
ribnjakom. Siloe, koji dobiva vodu od izvora boji radi na mahove? Dobivamo utisak, da pripovijest Iv
odgovara dvjema namjerama. S jedne strane, autor (Ivan II B), koji vjerojatno pie u Efezu..., eli tonije
dozvati u pamet poganska svetita, koja su njegovi itatelji mogli vidjeti u Maloj Aziji; odatle je da on
spominje pet trijemova, gdje su se bolesnici skupljali, da ekaju svoje ozdravljenje. Ali, s druge strane, on
eli demitologizirati kult bogova ozdravljenja; zato on opisuje tako da se ozdravljenja dogaaju ne u malim
kupatilima poganskog svetita, nego u ribnjaku; to to bolesnici ozdravljaju, pripisuje se milosti Bojoj, iji
aneo doe od vremena do vremena da uzburka vodu u ribnjacima. Tekstove kranske predaje vidi u
Baldi, Enchiridion, br. 682720.
339
U najboljim kodeksima nema rr. 3b4, i mnogi ih autori ne smatraju izvornim, nego misle da se radi o
nadodatoj opasci, koja tumai r. 7; tako i Schnackenburg, I, 208; II, 131. Drugi, naprotiv, usprkos ovoj
utnji kodeksa, smatraju ih autentinim, upravo zbog toga jer bi bez njih r. 7. bio posve nerazumljiv, i jer
ima vie razloga da se oni izbace nego da se nadodaju; usp. Boismard i Lamouille, o. c, 152153.
340
J. Jaremias smatra moguim da je i u Bethesdi postajao izvor koji je radio s prekidima; dokaz za to
mogla bi biti i crvena boja vode u jedinom od ribnjaka, o emu govori Euzebije... a poslije njega drugi
hodoasnici. Dovodnim sistemom cijevi, pokret vode u jednom ribnjaku prenosi ge i na drugi:
Sehnackenburg, II, 132.
310

se razumjeti ako se misli puki, da nova voda mora biti uspjenija nego stara. Kad se neka
osoba okupa u njoj, ve prestaje biti nova i gubi snagu: tako se tumai da ozdravlja samo onaj koga
prvog zagnjure. Prirodno je da se voda nije mogla esto mijenjati, to znai da je trebalo dosta ekati
da se doe do zgodne prilike; tako se razumije da je u trijemovima uvijek bilo dosta bolesnika.
Kako napomenusmo, idovsko puko vjerovanje, koje evanelist ovdje jednostavno biljei,
tumai sve to svojom vlastitom religioznom batinom: aneo Gospodnji silazi u ribnjak (neki kodeksi
kau da se kupa u njemu)
341
i pokree vodu, tako da je na koncu konca uzrok ozdravljenja sam Bog,
koji se slui anelom kao sredstvom ...
I tako u jednom od ovih trijemova ribnjaka, meu mnoinom bolesnika, nalazio se i neki
ovjek koji je ve 38 godina bolestan. Leao je na postelji. Sudei po nekim pojedinostima (r. 7),
rekli bismo, da je bio skoro posve uzet; ako mu je i ostalo neto pokreta, bio je tako spor i muan da
su drugi uvijek stizali do ribnjaka prije njega. Vjerojatno je leao tu ve nekoliko dana: neke
samilosne osobe valjda su ga dovele ovamo, s dovoljno hrane da moe saekati svoju zgodnu priliku
i s nadom da e mu netko pomoi da se spusti u ribnjak ...
Ve prije svog razgovora s bolesnikom, Isus je znao da se ve dugo vremena nalazio u takvom
stanju; evanelisti ne proputaju priliku da naglase Isusovo nadnaravno znanje. Moda je jednim
pogledom takoer zapazio da je ovaj bolesnik u gorem poloaju nego drugi. Da otvori razgovor s
bolesnikom, Isus mu stavlja pitanje koje izgleda smijeno u ovom trenutku i na ovom mjestu: eli li
ozdraviti? Ba radi toga je ovdje! Zlo je u tome, to, otkako je doao ovamo, nije imao prilike: poslije
dugog iekivanja da se pokrene voda, dok se on vue prema ribnjaku, ve je neki drugi bolesnik
boljeg fizikog stanja doao prije njega. A on nema nikoga tko bi mu pomogao. Moda bi njegov
sugovornik bio spreman poekati s njim slijedeu priliku?
Ali naoko besmisleno Isusovo pitanje elilo je svratiti pozornost upravo na ono to se imalo
dogoditi toga asa i to bolesnik nije zamiljao. Posve prirodnim tonom kae mu da se digne, da
uzme svoju postelju i da ide svojoj kui. Bolesnik se osjeti odjedanput zdravim, potpuno izlijeenim
tako da ode hodajui posve normalno, i uz to jo nosei svoju postelju. Sve ove okolnosti podsjeaju
na drugog uzetog, ozdravljenog u Kafarnaumu (Mk 2,1112).

3) RASPRAVA O SUBOTI
(KONAC SVIBNJA G. 29)
Iv 5,9b18

Budui da je bolesnik bio ozdravljen subotom, to odmah izaziva oporbu idova, gorljivih
branitelja propisa o suboti i Isusovih prirodnih protivnika. Oni vide onog ovjeka kako nosi svoju
postelju, a to je zabranjeno: subotom se moglo prenijeti bolesnog ovjeka, ali ne praznu postelju.
ovjek im odgovori da mu je osoba koja ga je ozdravila naredila da nosi svoju postelju. On se
osjea ovlatenim na to. Izgleda mu posve normalno

341
Pojedinost koja mnogima moe izgledati neozbiljna; jedan od razloga da je neki rukopisi izbacuju
iz teksta; usp. Boismard i Lamouille, o. c, 152153.
311

no da netko tko ima mo nad boleu, ima takoer mo i nad nekom zapovijeu zakona.
Dakle, glavni je krivac ovjek koji ga je ovlastio da to uini. Tko bi to mogao biti? Trebalo bi
poduzeti mjere da se ubudue ne dogode sablazni kao ova. Ali ozdravljani ovjek nije znao o kome
se radi, jer se Isus poslije uda bio neprimjetno izgubio, da se ne uzbuni svijet.
Malo kasnije, Isus sretne ozdravljenog ovjeka u hramu, kamo je bio otiao vjerojatno da se
zahvali Bogu za ozdravljenje, i iskoritava tu priliku, kad se nalaze nasamo, da ga opomene da je
njegovo tjelesno ozdravljenje simbol duhovnoga, simbol obraenja: da bi odgovarao ovom novom
stanju, on ne smije vie grijeiti, jer bi mu se inae moglo dogoditi togod od bive bolesti, naime
pravedni sud Boji za grijehe.
342

ovjek sada ve moe obavijestiti zainteresirane tko ga je ozdravio, i uri se da to uini, da ne
bi stajao loe s vjerskim vlastima: u Jeruzalemu, to bi moglo biti pogibeljnije nego drugdje. S tim
zapoinje stalna potjera za Isusovom osobom zbog nepotivanja subotnog odmora. Ali, prvom
prilikom kad se suoava sa svojim progoniteljima, Isus im istumai razloge svoga postupka. On se
ponaa isto kao i njegov Otac. Sami su rabini govorili da Bog, premda se sedmoga dana odmara kao
stvoritelj, stalno radi kao sudac. Isus radi isto tako: radi uvijek, bez prekida; nema subote za njegov
odmor.

4) VELIKI KRISTOLOKI GOVOR
(KONAC SVIBNJA G. 29)
Iv 5,1947

Ovaj tipino Ivanov govor doslovno je odgovor na ono to se reklo u r. 18: idovi jo vie
nastoje da ubiju Isusa, ne samo radi prekraja subote, nego takoer, i osobito stoga, jer se ini
jednakim Bogu, to je za njih strahovita bogohula. Isus izravno cilja na ovu drugu optubu.
Govor je na taj nain povezan s udom kod ribnjaka Bethesde. To ne smeta da pretpostavimo
da su neke stvari mogle biti izreene i u drugim kontekstima, a donesene ovdje, da se zaokrui ova
logina kompozicija.
Kao i uvijek, Isusova je misao vrlo saeta. Prelazi nisu jasno obiljeeni. Ali, ipak mislimo da je
mogue otkriti neki nacrt koji se sastoji od uvoda, glavnine govora i zakljuka.
Uvod (r.r. 1920) je opa izjava o bitnoj istovjetnosti izmeu Oevog i Sinovljevog
djelovanja.
U glavnom dijelu govora (rr. 2140) razlikuju se dva velika dijela.
Prvi dio (rr. 2130) razvija temu jedinstva izmeu Oca i Sina nekim posebnim djelovanjima,
kao to su dati ivot i suditi.

342
Obino se ove Isusove rijei tumae u ovom smislu. Meutim zbog njihovog donekle
dvosmislenog oblika, onaj ih je ovjek mogao i drukije razumjeti. Prema staroj biblijskog nauci,
nesree koje ovjek pati u sadanjosti posljedica su njegovih vlastitih grijeha ili grijeha njegovih
otaca, i kazna Boja za njegove ili za oinske grijehe. Ta se nauka mijenjala i ispravljala kroz
vjekove (naroito kad proroka), ali uprkos tame uporno se zadrala kao puko miljenje sve do
Isusovih vremena (usp. Izl 20,5; 34,7; Jer 31,29; Iv 9,2). I ozdravljeni ovjek bio je sigurno toga
miljenja, tako da je mogao tumaiti Isusove rijei kao da bi mu povratak na greni ivot mogao
donijeti jo goru bolest... Isus nije mogao tako misliti (usp. Iv 9,3).
312

Drugi dio (rr. 3140) sadri niz svjedoanstava u prilog Sina: poslije uvoda (rr. 3132),
spominju se napose Krstiteljeva svjedoanstva (rr. 3335), djela (r. 36), izravno Oca (rr. 3738) i
Pisma (rr. 3940).
Zakljuak (rr. 4147) je strogi sud o idovskoj nevjeri, promatranoj pravo u svjetlu ovdje
izloenog. Ovo je, dakle nacrt govora:
Uvod (rr. 1920)
Glavnina govora (rr. 2140):
Prvi dio (rr. 2130)
Drugi dio (rr. 3140)
a) (rr. 3132)
b) (rr. 3335)
c) (r. 36)
d) (rr. 3738)
e) (rr. 3940)
Zakljuak (rr. 3940)
UVOD (rr. 1920). Isus najprije ustanovljuje na openit nain istovjetnost u djelovanju
izmeu Oca i Sina. Naime, Sin ne moe initi razliite stvari od onoga to ini Otac, niti ih moe
initi nezavisno od Oca. Sin moe initi samo ono to vidi da i Otac ini. Sa svoje strane, ni Otac ne
djeluje nezavisno od Sina, nego sve to on radi, to radi takoer i Sin. To znai da nema posebnih
djelovanja koja bi bila ostavljena Ocu, i drugih, koja bi bila ostavljena Sinu: postoji savreno i
potpuno jedinstvo u djelovanju njih dvojice. Prema tome, sve to utjelovljeni Sin Boji radi za
vrijeme svog povijesnog ivota, nije nita drugo nego djelo nevidljivog Oca, boji se na taj nain
objavljuje svijetu.
Uzrok ovog posvemanjeg jedinstva jest ljubav. Ljubav stavlja u zajednitvo sve stvari. Po ovoj
ljubavi koju Otac ima prema Sinu pokazuje mu sve to ini, to jest daje mu da i on ini iste stvari,
saopujui mu svoju vlastitu mo (usp. r. 36). Jedan primjer tih izvanrednih djela jest i ovo udo na
ribnjaku, ali Otac e mu dati da ini jo vea djela, koja e zadiviti cijeli svijet. Nema sumnje da u
vidu ovih buduih udesnih djela stoji u prvom redu njegovo uskrsnue i sve povlastice u vezi s tim
proslavljenjem. O njima upravo radi prvi dio govora.
PRVI DIO (rr. 2130). U uvodu se ustanovilo ope naelo savrenog jedinstva u
djelovanju izmeu Oca i Sina, zbog toga to Otac saopuje Sinu sve to ima. Sad se ta tema opirno
razvija i usredotouje se posebno na (uskrsnue mrtvih (ivot) i sud.
Otac uskisuje mrtve, povraajui im ivot: openita je nauka u Bibliji da Bog ima potpunu vlast
nad smru i nad ivotom (usp. Pnz 32,39; Mudr 16,13, itd.). Dakle, tu istu vlast ima i Sin: i on daje
ivot ljudima, i daje ga kojima hoe, to jest s potpunom slobodom odluivanja, to je samo Bog moe
imati. Naravno, ta boanska autonomija nije sinonim samovoljnosti. ivot nije pitanje jedino Sina,
nego i ovjekova stava prema njemu: u tome se sastoji raspoznavanje suda.
Stvarno, dati ivot samo je jedan vid suenja; bolje reeno, to je manjak suda; jo bolje,
to je njegova protivna strana. Ova rije u etvrtom evanelju ima skoro uvijek znaenje osude;
tako i ovdje (usp. r. 24). Onome koji ne zasluuje da bude suen, Sin daje ivot (sud je duhovna
smrt), to se moe dogoditi u povijesti (sadanja eshatologija) ili na koncu vremena (konana
eshatologija).
313

U stvari, Otac ne sudi nikome izravno, nego je posvemanju vlast suenja predao Sinu.
Naravno, ako Sin nekoga osudi, ne radi to samovoljno, nego u skladu sa stavom to ga taj ovjek ima
prema njemu (usp. r. 24).
Cilj toga je da se Sinu iskazuje ista ast koja se duguje Ocu, tako da onaj koji ne asti Sina, ne
moe rei da asti Oca; njih dvojica su posve jednaki.
A astiti, u Bibliji, isto je to i biti posluan (usp. Izl 20,12; Iz 29,13, itd.): to je praktino
ponaanje, ne afektivno. Konkretno, astiti Sina znai sluati njegovu rije (r. 24; usp. 14,23), to nije
fiziko sluanje, nego prihvaanje u vjeri. I budui da Sinovljev nauk nije neki njegov posebni nauk,
nego isti nauk Oca, koji ga je poslao (7,16), onaj koji slua u vjeri Sinovljevu rije, vjeruje takoer u
Oca, koji ga je poslao; a onaj koji vjeruje u Oca, uestvuje u njegovom ivotu, to je vjeni ivot, bez
ikakvog ogranienja, istih znaajki kao i Bog.
Drukije reeno, astiti Sina (i po njemu Oca) znai vjerovati u njega, a vjerovati u Sina (i po
njemu u Oca) jest onaj imbenik koji ovjeku daje boanski ivot, koji je vjean. A to opet znai da
je vjenost ovakvog vjernika ve zapoela njegovim inom vjere. Konana rije o vjenoj ovjekovoj
sudbini izrie se u povijesti, ne u eshatologiji. Eshatologija to je jo jedna znaajna misao etvrtog
evanelja ve je prisutna, unutar povijesti. Eshatoloki sud na koncu vremena bit e samo potvrda
povijesti. Naa je vjenost rezultat onoga to smo sebi pripremili ovdje u vremenu.
Onaj koji vjeruje,
343
dakle, ve je preao od smrti na ivot. Smrt je stanje odijeljenosti od
Boga; iskljuena je vjerom. ivot je stanje prisnog ujedinjenja s Bogom, uestvujui u njegovu
vlastitom ivotu; ve je zapoeto vjerom. Zato onaj koji vjeruje, vie ne ide na sud (== osudu):
eshatoloka osuda nee ga dotaknuti, ve od ovog asa osloboen je od nje (r. 24; usp. 3,18).
Ve ostvarena eshatologija. Obino su nju oekivali u budunosti, na koncu, ali ona je ve tu,
ona je sadanja as, sada Sina Bojega, koji je ostvaruje. U svijetu ima mnogo mrtvih, mnogo
onih, koji su iz razliitih razloga udaljeni od Boga, mnogo onih koji ne uestvuju u Bojem ivotu.
Sin im sada prua tu priliku. Neki od njih ut e njegov glas i vjerovati, a oni koji uzvjeruju, primit e
Boji ivot: ivjet e po Sinu. A Sin im moe dati taj ivot zbog svoje istovjetnosti s Ocem.
Naime, Otac ima ivot po sebi. ivot mu ne dolazi izvana. On je sami ivotni princip. Taj svoj
vlastiti ivot saopio je Sinu, tako da je i Sin ivotni princip, isti kao i Otac. Budui da je princip
ivota, jasno je da ga moe saopiti drugima. Ali kao to moe dati ivot onima koji u njega vjeruju,
tako moe i osuditi one koji ne vjeruju; i moe to uiniti jer, kako smo vidjeli, Otac ne sudi nikoga
izravno (usp. r. 22), nego je vlast suenja (= osude) dao Sinu; i dao mu je tu vlast zato to je Sin
ovjeji, Mesija, predvien za ostvaritelja Bojih planova; oito boanski Mesija, s istim svojstvima
Boga Oca.
Prema tome, ne treba se uditi to Sin pripisuje sebi takvu vlast; to je neto to mu pripada po
pravu njegovog boanskog ustrojstva. I kako on vri tu svoju vlast u sadanjoj eshatologiji, tako e to
uiniti i u konanoj. Doi e i taj as. I oni koji lee u grobovima, ut e njegov glas, koji e ih
pozvati da se probude, i izai e sa svojim tjelesima. Ali, bit e dvostruko uskrsnue: jedno, na
ivot, na vjeno sudjelovanje u slavi Bojoj; a drugo,

343
I dok vjeruje; uvijek je mogue prestati vjerovati, ali u tom sluaju i izreka bi prestala vaiti.
314

na sud idi osuenje, to jest na strahovitu vjenost odijeljenja od Boga. Toga asa, bit e
konano potvrena podjela ljudi na dvije vrste; ali podjela, koja je u korijenu bila uinjena ve za
povijesnog ivota svakog pojedinca.
344

Zakljuak ovog dijela govora (r. 30) u osnovi ponavlja ono to je reeno u uvodu (r. 19), neto
proireno. Isus ne radi nita sam, nezavisno od Oca. On i Otac su jedno te isto (10,30): djelovanje
jednoga samo oituje djelovanje drugoga. Prema tome, ako Isus
345
sudi (= osuuje) nekoga, ne ini
to nezavisno od Oca, nego jer to uje od njega; znamo da to Otac ne ini izravno (r. 22). I upravo
stoga, ta osuda je pravedna, jer Boji sudovi mogu biti samo pravedni. Ali je pravedna takoer u
smislu da nije svojevoljna, nego utemeljena na ponaanju osuene osobe. Postoji stoga logika u
svemu tome. U svom djelovanju Isus ne trai (niti bi to mogao uiniti) da ostvari svoju vlastitu volju,
nego volja Oca koji ga je poslao: u stvari to su dvije volje u jedinoj, tako da se nuno podudaraju u
svim stvarima. A mi znamo da je volja Oeva da se nitko ne izgubi, nego da se spasi sav svijet
(6,3940). Isusova volja ne moe biti razliita. Prema tome, ako je netko osuen, nije to od Boga ili
od njegovog Krista, nego svojom krivnjom: to nije htio vjerovati (usp. r. 24).
DRUGI DIO (rr. 3140). Drugi dio govora posveen je temi svjedoanstva, jo jednoj
od velikih tema etvrtog evanelja. Isusove tvrdnje s obzirom na svoju osobu nisu nikakva
samovolja; temelje se na solidnim svjedoanstvima, koja jame za njihovu vjerodostojnost.
a) U uvodu ovog dijela, Isus predusrse potekou koja se postavlja sama od sebe. U prvom
dijelu govora, on je zastupao potpunu istovjetnost s Ocem na razini djelovanja: istovjetnost koja
dolazi odatle to Otac saopuje Sinu sve stvari, djelujui na taj nain ne izravno, nego preko Sina. Ali
sav taj niz tvrdnja su stvarno svjedoanstva u prilog samom sebi, to ne vai ni u kakvom pravnom
poretku na svijetu. Njegovi neprijatelji sigurno su mu htjeli predbaciti tu stvar kao to su to uinili
drugom zgodom, usp. 8,13 pa ih Isus eli unaprijed razoruati, istina je da je sve to je on dosad
rekao, njegove vlastite tvrdnje, da su svjedoanstva njemu u prilog. Pravno nisu valjana, ne bi nikoga
obvezivala, ali on ne stoji uporno na tom vidu njihove valjanosti. U toj stvari, on nije sam: ima
drugi koji svjedoe za njega. Vidjet e se da je taj drugi sam njegov otac (r. 37). Bog svjedoi za
njega. A Boje svjedoanstvo mora bisti istinito. I Isus zna, na temelju njihova meusobnog bitnog
proimanja, da je ono istinito.
Poslije toga, Isus navodi niz svjedoanstava u prilog svojih tvrdnja i kao dokaz za njih. Sva ova
svjedoanstva on smatra svjedoanstvima Oevim, ak i ono prvo (Krstiteljevo), samo su neka vise a
druga manje izravna.
b) Prvo u ovom nizu jest svjedoanstvo Krstitelja (rr. 3335). Isus po novo stoji na
injenici da su upravo njegovi sugovornici naloili da Ivan bude ispitan (1,19). S jedne strane, ne
mogu nikoga optuiti zbog moebitnih smicalica, a s druge strane, bili su vrlo dobro obavijeteni o
tome kako stvari stoje. Zar nije sumnjivo to oni ovo svjedoanstvo uope nisu uzeli u obzir? Jer,
Ivan je dao svjedoanstvo istini. Krajnje poteno i nezainteresirano,

344
Neozbiljno je tvrditi da se u etvrtom evanelju nijee budua (konana) eshatologija; o Ivanovoj
eshatologiji vidi dobru raspravu u Wikenhauserovom komentaru (u panjolskom prijevodu,
Barcelona 1967, 415422); takoer Schnackenburg, II, 523537.
345
To jest utjelovljeni Sin; u dijelom ovom ulomku, to to se ima pred oima jest utjelovljenje, ne
vjeno Sinovljevo postojanije u krilu Oca.
315

pokazao je ne na sebe, nego na Isusa kao na Mesiju, na Jaganjca Bojeg, nad kojeg je vidio da je
saao Duh Boji (1,2034).
Svjedoanstvo Krstiteljevo u stvari je i svjedoanstvo Oevo, jer Ivan djeluje kao Boje
sredstvo, kao providnosni djeli u povijesti spasenja: kao onaj koji je imao pripraviti tlo Mesiji i
objaviti ga Izraelu. Meutim, po svom vanjskom ustrojstvu, to je ljudsko svjedoanstvo; onu drugu
njegovu stranu mogu vidjeti samo oi vjere. Zbog toga njegova ljudskog znaaja, Isusu nije bilo
potrebno ni spomenuti ga, i on ga u stvari ne navodi u prilog sebi, nego jedino mislei na svoje
sugovornike: da se vi spasite (r. 34). Istina je da je to ljudsko svjedoanstvo, ali je vrlo vano.
Krstitelj nije bio obian ovjek, nego izvanredna osoba, openito potivana kao prorok (usp. Mt
21,26). Zar im njegove rijei nita ne kau?
Vidi se da im ne kau nita. Ivan je uistinu bio svjetiljka koja gori i svijetli, jer je cijelo
njegovo poslanje trebalo voditi k Mesiji i Spasitelju i k radosti spasenja. Imali su sve uvjete da budu
trajni sudionici u toj radosti spasenja da su bili prihvatili Ivanovo svjedoanstvo. Ali, upravo zato to
nisu prihvatili njegovo svjedoanstvo, sve je ispalo vrlo kratkotrajno. Krstiteljev pokret bio je nuno
privremen; takav je bio i zanos kojega je on pobudio; trajno je bilo ono na to je on upuivao, a to
nisu uzeli u obzir.
c) Slijedee svjedoanstvo jesu djela ili udesa Isusova (r. 36), koja su stvarno znakovi
Boji. Nije ovo jedini put da se Isus poziva na njih (usp. 14,10). To su svjedoanstva upravo zbog
toga to su znakovi moi Boje. Mo initi udesa iskljuivo je boanska: nitko ne moe uiniti
udo, ako Bog nije s njime (usp. 3,2). Ako Isus to ini, znak je da dolazi od Boga (usp. 9,33), da
posjeduje istu mo kao i Bog, da to zapravo sam Bog, koji je u njemu, ini udesa.
d) Tree je svjedoanstvo izravno Oevo (r. 37a). Ne kae se u emu se sastoji. Neki misle na
ono unutarnje svjedoanstvo nae savjesti, to ga Bog izravno ulijeva omima koji vjeruju (usp. Rim
8,16; 1 Iv5,9) To nam izgleda previe visoka mistika za Isusove sugovornike Drugi misle na
svjedoanstvo Oca sadrano u Pismima. Ali o tome e se govoriti napose (rr. 3940), premda se ono
to Isus kae u rr. 37b38 moe proiriti i u tom smislu. Konano, misli se da se radi o Oevom
izriitom svjedoanstvu pri Isusovom krtenju. Istina je da ga je malo njih ulo i vidjelo, moda
nijedan od sadanjih sugovornika; ali u svakom sluaju, radi se o javnoj injenici, openito poznatoj
po Krstiteljevom svjedoanstvu (usp. 1,3234). Ovo tumaenje izgleda nam najvjerojatnije upravo
zbog Krstiteljevog svjedoanstva, koje je ovdje stavljeno na prvom mjestu.
Postoji, dakle, Oeva izriita izjava s obzirom na Isusovu osobu. Ali za idove je isto kao da i
ne postoji. Oni nikad nisu uli Oevog glasa, nikad nisu vidjeli njegova lica, nikad nisu sauvali u
sebi njegove rijei; trostruki paralelizam, no koji izraava samo jednu misao: da su idovi slijepi i
gluhi za Oevo svjedoanstvo. Najbolji dokaz za tu tvrdnju jest to to ne vjeruju u Isusa, koji je Oev
izaslanik.
Aluzija na Boju rije, koju idovi nisu u sebi sauvali (r. 38), mogla bi se razumjeti i o
rijei Bojoj sadranoj u Pismu; u tom sluaju, ova bi biljeka bila kao uvod u zadnje svjedoanstvo
ovoga niza.
e)Ovo zadnje svjedoanstvo je biblijsko svjedoanstvo Pisma (rr. 3940). Moralo bi biti
uvjerljivo. idovski mudraci, pismoznanci i zakonoznanci, cijeli svoj ivot posveuju pomnom
prouavanju Pisma, i kad ocjenjuju prouavanje dolaze skoro do idolatrije, smatrajui prokletom i
osuenom svjetinu koga nije imala te povlastice (7,49). Bez sumnje, izvorna je namjera ispravna:
316

u Pismima se nalazi vjeni ivot, jer sadre rije Boju, koja je rije ivota. Prema tame, isplati
se posvetiti cijeli ivot, da se sve bolje otkrije smisao rijei Boje. Ali, usprkos svemu tome naporu,
oni ne razumiju pravi smisao Pisama. Naime, ona govore o Isusu i tako svjedoe u prilog njemu.
Stvarno, S. Z. sadri stvari i rijei koje su predoznaivale i pripravljale Isusov dolazak. S. Z. je
evaneoska priprava. U Isusu se ispunja S. Z. Isus je zadnji stvarni predmet S. Z., koji se samo u
njemu moe u potpunosti razumjeti (usp. Dj 3,18.24; 8,3235, itd., itd.). Meutim, manjkale su
potrebne dispozicije, da dou do tog razumijevanja. Na stvari je to da oni ne vjeruju Pismima; ne
vjeruju u pravi duh Biblije (usp. r. 46). Iz svega toga treba zakljuiti da se oni ne ele pribliiti Isusu
po vjeri, i da se tako iskljuuju iz istinskog Bojeg naroda, koji je odreen da sudjeluje u Bojem
ivotu, odsada, on je jedini koji moe dati taj ivot.
ZAKLJUAK (rr. 4147). Unato Oevim svjedoanstvima koja jame njegovu
vjerodostojnost, idovi ne prihvaaju Isusa. U zakljuku ovog govora, Isus saima ovu nevjeru
sluei se izravnim i tvrdim izrazima, koji su znaajni za sve polemike kod Iv. U stvari, ovdje se
tumae duboki uzroci ove nevjere, psiholoki i religiozni.
Isus poinje sa tvrdnjom da on ne trai slavu od ljudi. Na taj nain, ve se istie psiholoka
opreka prema njegovim protivnicima, jer je oni trae (r. 44). To su dva oprena stava, koji nuno
zahtijevaju dva naina ponaanja u praktinom ivotu. Mjesto da ujedine, oni neizbjeno udaljuju.
Isus se ne brine za ljudsku slavu. Ve nam je donekle poznata ta strana njegove linosti. Nije
demagog. Ne radi nita to bi moglo laskati ljudskim strastima ili pobuditi simpatije, ili uiniti da
zadobije pristalice. Sasvim protivno, rekli bismo, on uiva u tome da bude antipatian: zahtijeva
mnogo, trai odricanje i kri, kae da treba ostaviti sve. Isus ne ini nita u svoju vlastitu korist,
upravo stoga jer ga ne zanima njegova osoba, nego jedino njegovo spasiteljsko poslanje, koje mora
izvriti po nalogu svoga Oca.
Nasuprot ovom stavu potpune nesebinosti stoje njegovi protivnici, koje on pozna vrlo dobro
pa zna da nemaju u sebi ljubavi Boje, to jest ljubavi koju Bog ima prema njima (usp. 1 Iv 4,16);
drukije reeno, ne zanimaju ih Boje spasiteljske nakane pomou kojih on oituje svoju ljubav.
Poznato je da je Bog upravo iz ljubavi poslao svog Sina na svijet, da bi se ljudi mogli spasiti
vjerujui u njega (3,16). I Isus je zato ovdje da spaava u ime svoga Oca, ne oslanjajui se na svoju
vlastitu ast i ugled. Ali, oni ga ne prihvaaju, jer ne laska njihovim politikim, drutvenim ili
religioznim osjeajima. Naprotiv, zanosno bi primili svakog drugog koji bi doao u svoje vlastito ime
i predstavio se svojim vlastitim auktoritetom kao Mesija ili prorok, jer bi bio ivi izraz njihovih
vlastitih elja i oekivanja: svatko ljubi ono to misli da mu je dobro (usp. 15,19). Stvarno, Isusov
vijek se isticao obiljem lanih mesija i nesretnih revolucionarnih ustanaka (usp. Mt 24,24; Mk
13,6.2122; Dj 5,3637).
Jedan od razloga, dakle, idovske nevjere treba traiti u samoj naravi Isusove poruke i osobe:
vrsto se drei iskljuivo istine Boje, on ne odgovara vremenitom interesu ljudi.
Ali, glavni je uzrok uvijek oholost, pohlepa za ljudskom slavom, elja za potovanjem i hvalom
kod drugih. Oholost je glavna zapreka vjeri; nema vjere gdje nema otvorenosti prema Bogu u
poniznosti. Bile su poslovine oholost i hvalisavost farizeja, premda su ih oni preruavali na razne
naine; Isus im je to svakom zgodom predbacivao (usp. Mt 23,57). Zakonoznanci, kao to obino
biva s ljudima od knjige, nadimali su se napose priznanjima
317

i pohvalama strunjaka svoje vlastite skupine. Ali, jedina slava koja vai, jest ona koja dolazi
od Boga kao priznanje nae vjere, ali njih ta slava, ne zanima. Kako je mogue povjerovati u Isusa u
takvim okolnostima?
Ova oholost ne doputa idovima shvatiti pravi smisao Pisama, koja se globalno pripisuju
Mojsiju. Prema tome, nee biti potrebno da ih Isus optui na Oevom sudu; njihov tuitelj bit e sami
Mojsije, u kojega oni stavljaju svoje nade; to jest Pisma, koja oni strastveno prouavaju, jer misle da
e u njima nai ivot vjeni (r. 39). Nalazimo se pred nevjerojatnim besmislom; za njih, Mojsije je
neto najvie, njihov uitelj i ovjek kojemu je Bog izravno govorio (usp. 9,2829), ali oni ipak, u
stvari, ne vjeruju Mojsiju; jer kad bi vjerovali u njega, vjerovali bi i u Isusa, jer je Mojsije pisao O
Isusu; ve smo vidjeli kako je S. Z. proroanstvo i priprava Isusova (r. 39). Ako ne vjeruju spisima
koje oni potuju, kako e vjerovati Isusovim rijeima?

5) RASPRAVA SA IDOVIMA
(KONAC SVIBNJA G. 29)
(Iv 7,1524)

Prenosimo ovamo ovaj ulomak 7. pagl., jer mislimo, da mu je stvarno ovdje mjesto, kao
nastavak 5. pogl. Kako je bio umetnut u 7. pogl., to je pitanje koje moramo ostaviti knjievnoj kritici.
Opravdati njegovo sadanje mjesto mogue je, ali na vrlo izvjetaen nain. Da na blagdan Sjenica
(povijesni kontekst 7. pogl.) Isus spominje stvari koje su se dogodile prije etiri mjeseca, na blagdan
Pedeset dana (5. pogl.), vrlo je nevjerojatno; i to se zapaa u raznim pojedinostima, kako emo
vidjeti. Osim ovih aluzija, cijeli ulomak pun je paralelizama s kristolokim govorom 5. poglavlja,
tako da se uistinu ima utisak, da se radi o razvoju i proirenju istog govora. I to bi bilo posvema u Iv
stilu: poslije nekog vie ili manje dugog Isusovog izlaganja, dolaze prigovori njegovih protivnika, i
tako nastaje rasprava puna osporavanja, gdje Isus ima prilike da se opirnije pozabavi ve izreenim
pojmovima ...
Ostajemo, dakle, pri tome da je 7,1524 logiki nastavak 5. pogl., posebno o temi idovske
nevjere.
346

Sugovornici su Isusovi idovi, pod im se razumijeva sva religiozna aristokracija Izraela,
osobito farizeji i pismoznanci, arki Isusovi neprijatelji od samog poetka; ali ovaj put se
suprotstavlja Isusu i mnotvo (r. 20), to jest onaj dio sluateljstva to ga sainjavaju stanovnici
Jeruzalema, ve podueni od prije spomenutih, ili moda najvie neiskusni hodoasnici koji se ovih
dana nalaze u Jeruzalemu.
Prvi koji zapoinju jesu idovi, a meu njima, sigurno pismoznanci jer se hvataju, da
zaponu svoj napad, za neke rijei koje je Isus izrekao na koncu svog govora o Mojsiju i Bibliji
(5,4547). To je polje gdje su oni strunjaci. Na njihovo veliko uenje, ini se, da on dobro
poznaje sadraj
itumaenja Pisama, iako nije proao kroz kakvu viu rabinsku kolu, gdje se dobivala strunost
u toj svetoj znanosti. Odakle mu to da pozna Pisma a da nije uio?

346
Kratak saetak dovoljnih dokaza u prilog ove promjene moe se vidjeti u Wikenhauserovom
komentaru (str. 236237) i kod Schnackenburga (II, 188190). Drugi autori misle, da bi i
nekoliko drugih ulomaka 7. pogl. (rr. 1113. 31 32.4452) trebalo prenijeti u 5. pogl., ali poslije
r. 18; tako na primjer Boismard i Lamouille, o. c, 153164; mi u najmanju ruku mislimo da to nije
potrebno kao u sluaju prethodnog ulomka.
318

Lukavi jeruzalemski pismoznanci iskoristili su prisutnost mnogobrojnih Galilejaca i
Nazareana, u Jeruzalemu da se dobro obavijeste o toj osobi. Tako su doznali da je on kao i sva djeca
u selu, nauio itati i pisati u mjesnoj sinagogi, i nita vie. Cijeli svoj ivot odraslog ovjeka proveo
je kao radnik. Nije pohaao nikakvih viih nauka. Odakle mu onda ovo navodno znanje? Oni iz
iskustva znaju da treba dosta vremena, novca i truda, da se naue te stvari, i da nema uljevene
znanosti.
Ali, stvar je posve jasna. Ako nije nauio, znai da izmilja. Obino blebetalo. Ako se stvar
bolje ispita, vidjet e se da se ne radi o pravom poznavanju Pisma; bit e da je nauio nekoliko fraza
pa ih stalno ponavlja. Varalica koji obmanjuje narod pripisujui sebi nemogue stvari. U pitanju je
samo astohlepnost nekog malo ozbiljnog ovjeka ...
Isus opaa kamo ciljaju zakljuci njegovih protivnika, pa im odgovara (r. 16) da s njegove
strane nema nikakvog osobnog isticanja. Njegov nauk njegova poruka, sve to on navijeta
svijetu nije neto osobno njegovo. Istina je da on to nije nauio ni na nekom sveuilitu s
uiteljima, niti privatnim uenjem. Sve njegovo znanje jest Oevo znanje i on ga je nauio ivei s
Ocem od sve vjenosti (usp. 1,18; 3,1113). Prema tome, budui da je Oev izaslanik, sve to on
govori i nauava jest jedino ono to mu Otac nalae (12,49). On je u svom govoru napomenuo da je u
svemu potpuno zavisan od Oca (5,19.30). Njegov je nauk neto to se ne moe nauiti ovdje na
zemlji.
Ali svi to nee priznati; to je stvar ispravnog razluivanja. Sve zavisi od stava to ga netko ima
prema volji Bojoj, koja je spasiteljska volja (usp. 6,39): onaj koji je otvoren prema ovoj spasiteljskoj
Bojoj struji, dobiva neko esto osjetilo, osjetilo vjere, pomou kojega e moi spoznati porijeklo
Isusova nauka. Osim toga, onaj koji se u bilo kojoj stvari predstavlja u vlastito ime i govori za svoj
raun, obino e traiti svoju vlastitu slavu, to jest branit e svoje interese, nastojat e da se svidi
ljudima, i u tu svrhu sluit e se smicalicama, lagat e, bit e jednostran u svoju korist. Naprotiv, ako
netko ne dolazi u vlastito ime, nego kao predstavnik drugog koji ga alje, nema razloga da postupa na
taj nain: bit e istinit ili iskren i u njemu nee biti nepravednosti ili jednostranosti. U tom
poloaju nalazi se Isus: on je u svom govoru sveano upozorio da ne trai popularnosti pred ljudima
(5,41).
Uprkos svemu tome, poloaj u kojem se on nalazi prema svojim protivnicima krajnje je teak.
Oni trae nita manje nego da ga ubiju (r.19; usp. 5,18). Zato? U ime zakona to im ga je dao
Mojsije, s optubom da je prekrio taj zakon, ozdravivi subotom bolesnog ovjeka (5,16). Meutim,
oni nemaju nikakvog moralnog prava da ga osude, jer oni su prvi koji ne opsluuju zaklon; to jest
duh zakona. Najbolji dokaz za ovu tvrdnju jest upravo ovaj ubojniki stav u ime onog zakona koji
nije bio nita drugo nego daleka priprava za Isusov dolazak.
Toga asa uplie se takoer mnotvo. Uplie se neprijateljskim tonom; to je onaj dio pukih
masa kojega su Isusovi protivnici vrlo dobro pouili. Oni nisu gubili vrijeme u Jeruzalemu za vrijeme
ovog blagdana; isti posao to su ga mirno vrili cijelo vrijeme u Galileji.
Protivno istini, dovikuju iz mase Isusu da ga nitko ne eli ubiti. Neizravno, dre ga time za
laca i klevetnika. I jo vie: da ima neistog duha, da je izvan sebe, da je lud, da ne zna to govori
...
Ovo je teka uvreda, koju poznajemo jo iz Galileje. Podudaranje je zanimljivo, jer pokazuje na
isti izvor.
319

Osim toga, laci i klevetnici ispadaju Isusovi protivnici jer nijeu istinu. Ne pobijajui ih
izravno, Isus se dri onoga to je ustvrdio. Samo to im sada, posve mirno, dokazuje kako su naveliko
nedosljedni u svom postupku, i kako nemaju temelja da ga optue. Naime, svi su se sablaznili radi
jednog jedinog djela to ga je Isus uinio subotom: jedno jedino ozdravljenje uzetoga kod ribnjaka
(5,89). Sablanjuju se radi jedne jedine stvari kad se radi o njemu, a oni mimo kre subote svaki
put kad im se prui prilika. Radi se o obrezanju. Ono dolazi od patrijarha, konkretno od Abrahama
(usp. Post 17,1013; 21,4), i bilo je propisano u Mojsijevom zakonu (Lev 12,3). Dijete se moralo
obrezati osmi dan po roenju. to da se radi ako taj dan padne u subotu? Rabini su openito uili da
je zakon osmog dana jai od zakona subotnjeg odmora, tako da se mirne due obrezivalo subotom; a
to je posao. Za rabine, obrezivanje je isto to i ozdravljenje nekog tjelesnog uda, pa su odatle oni
izvlaili dokaz od lakeg na tee (od nieg na vie): ako je dozvoljeno ozdraviti samo jedan ud
(jedan od 248!), s puno vie razloga moe se ozdraviti cijelog ovjeka. To je tono Isusov dokaz: ako
oni kre subotu obrezujui, to jest ozdravljajui samo jedan ud, zato prosvjeduju protiv njega to je
izlijeio cijelog ovjeka?
347

Bez sumnje, Isus ide dalje nego slubeni rabinski nauk. Prema tome nauku, subotom se moglo
lijeiti ovjeka jedino ako se nalazio u neposrednoj pogibelji smrti. Isus je znao da je to samo teorija,
i da su oni krili subotu i za mnogo manje stvari, kad se radilo o njihovom vlastitom interesu (usp. Mt
12,11; Lk 13,15). U svakom sluaju, on ui da je subotom dozvoljeno svako lijeenje (nijedan od
onih koje je on ozdravio subotom nije bio u smrtnoj pogibelji), jer je po srijedi dobro ovjeka: svi
pozitivni zakoni, ak i oni boanski, doneseni su da budu na korist ovjeku (usp. Mk 2,27), tako da
povrh svih njih stoji zakon ljubavi (usp. Mk 3,4).
U stvari je to da idovi sude po vanjtini, po onomu to vide, to je izvanjsko, po slovu zakona,
dok bi bilo potrebno da se potrude suditi po pravednom mjerilu, to jest pazei na duh koji nadahnjuje
zakon.

347
O tom predmetu usp. Boismard i Lamouille, o. c, 163.
320

V. GALILEJSKI SLOM

1) OPET U GALILEJI
(LIPANJ G. 29)
(Iv 7,1)

Tvrdo je bilo iskustvo u Jeruzalemu za vrijeme blagdana Pedeset dana. Prevladavajua oznaka:
nevjera i progonstvo. Poglavari, Isusovi protivnici, dolaze ak do toga da nastoje ubiti Isusa.
Intuitivno su znali da sukob s njime nije neto povrno: radilo se o biti ili ne biti. Radi toga, da izae
iz tog ozraja krajnjeg neprijateljstva, da izbjegne nepotrebna suoavanja, Isus se brzo povratio u
Galileju (Iv 7,1).
Kako se vidi, konac 5. pogl. i poetak 7. pogl. povezuje se posve naravno.
Isus e ponovno otii u Jeruzalem za blagdan Sjenica (Iv 7,2.10), i tom zgodom e zauvijek
ostaviti Galileju. Ali, od povratka s blagdana Pedeset dana pa do Sjenica, ponovno djeluje u Galileji
(Iv 7,1.10). Jo etiri mjeseca djelovanja u Galileji. Iv ne donosi nita iz ovog razdoblja, ali mu je
vjerojatno posveen znatan odsjek kod sinoptika.
Ovo vano razdoblje javnog djelovanja zavrit e se slomom to ga ve unaprijed ocrtavaju
dogaaji prigodom umnaanja kruhova, a on e opet biti predigra konanog sloma prigodom Pashe
slijedee godine.

2) RASPRAVA O FARIZEJSKIM PREDAJAMA
(LIPANJ G. 29)
Mt 15,19; Mk 7,113

Povrativi se iz Jeruzalema s blagdana Pedeset dana, Isus dolazi ponovno u Galileju, ali ne
znamo u koje mjesto. Budui da je za vrijeme cijelog galilejskog djelovanja Kafarnaum bio njegovo
boravite i misionarsko sredite, bilo bi prirodno misliti da se povratio u taj grad. Ali, nije postigao
ono to je vrue elio: biti slobodan od proganjanja prijestolnikih neprijatelja, koji su ozbiljno
mislili na njegovu smrt. Ova misao da ga se rijee prvom zgodom, navela je jednu skupinu farizeja i
pismoznanaca iz Jeruzalema da doputuju u Galileju. Nije bio dovoljan nadzor mjesnih farizeja i
rabina; rekli bismo da je ovaj pohod bio neka vrsta slubenog izaslanstva (iako se ne predstavlja kao
takvo) Vrhovnog vijea, sa svrhom da prikupi dokaze.
Tako se tumai to oni posebno paze na stvari koje idu protiv vaeih vjerskih obiaja. Posebno
je ozbiljna pogreka izostavljanje ritualnog pranja
321

(pranja ruku) prije jela. To je vrlo teak prekraj predaje otaca, o kojem se rabini vrlo strogo
izraavaju, idui ak i do izopenja.
Oinske predaje jesu skup usmenih rabinskih uenja koji sadrava zakone i obiaje nadodate
Mojsijevom zakonu, a koji tumae taj zakon. Ispisane su u II. st. pr. Kr. Sainjavaju golemi zbornik
Mine, koji se sastoji od est velikih dijelova, 63 traktata, 523 poglavlja i 4187 paragrafa. Jedan od
tih velikih dijelova posveen je pitanjima istoe i neistoe (Toharoth). Sadri dvanaest traktata, a
svaki od njih po nekoliko poglavlja. Cijeli jedan traktat (Jadaim) posveen je istoi ruku. U Isusovo
vrijeme, njega su uili u rabinskim kolama. Poznavanje ovih predaja, koje dolaze od velikih uitelja,
smatralo se duhovnom povlasticom; proklet je bio onaj zemaljski puk lien toga znanja (Iv 7,49).
Budui da se radi o tipino idovskoj stvari, nerazumljivoj za krane Neidove, evanelist
Marko tumai je s dosta pojedinosti. Poinje napomenom da farizeji i svi idovi ne jedu ako prije
vrlo pomno ne operu ruke. Prvotno, to je obvezivalo samo sveenike, i to u okviru bogotovnih ina i
u svetitu (Izl 30,1821). Farizeji, iako svjetovnjaci, prihvatili su tu obvezu kao zasluno djelo
svetosti
348
a onda je proirili na sve kao nuni dio idovske duhovnosti. U kumranskoj zajednici,
tjelesna pranja vrila su se u posebnim ribnjacima, izgraenim u tu svrhu.
Ta je praksa uvijek na snazi, nadodaje evanelist, jer se oni vrsto dre predaje otaca.
Stvarno se smatra da te predaje dolaze od samog Mojsija od samog Boga na Sinaju i da su
usmeni zakon, isto tako vrijedan i (po miljenju nekih rabina) ak vii nego Torah.
Meu ovim predajama koje se odnose na zakonsku istou
349
evanelist spominje posebna
pranja prije jela, kupanja kad se povrate s trita i ritualna pranja aa, vreva i bakrenog
posua.
350

I tako, pismoznanci i farizeji zapazie da neki od Isusovih uenika jedu a da prije nisu oprali
ruke, to je teki prekraj predaje starih. Ako se oni tako ponaaju, krivnja je na uitelju, koji ih je
tako nauio; radi toga, prosvjed je upravljen Isusu kao pravom krivcu.
Izraz neki zanimljiv je s vie gledita. Znai, ne svi; neki su se i dalje drali svoje pobone
prakse. A to je znaajno za Isusovu pedagogiju sa svojim uenicima. On se osobno nije prao prije jela
(usp. Lk 11,38), ali Svojim uenicima nije to isto nametao odmah i bez iznimke; znao je da se te
stvari duboko urezuju u svijest; bilo je bolje ostaviti stvar vremenu da njegov nauk i primjer prodru u
svijesti nenasilno.
S druge strane, ovo neki daje slutiti da uprkos svim rabinskim prijetnjama mnogo svijeta nije
opsluivalo toga zakona. To je moglo biti iz raznih razloga. U prvom redu, zato to taj zakon moda
jo nije bio duboko sjeo u kolektivnu savjest kao teka obveza; vjerojatno nije bilo dovoljno vremena
za to, ako je ispravna ona tradicija koja proirenje te prakse openito pripisuje glasovitim rabinima
Hilelu i amaju, tek nekoliko desetljea prije Isusa. Meutim, glavni razlog sigurno treba traiti u
praktinoj nemogunosti da taj zakon opslue svi oni koji su vrili neke materijalne poslove, napose
poljske. Ako nije bilo iste vode na mjestu gdje se netko nalazio, prema

348
S tim su htjeli pokazat; (slijedei Izl 19,6) da oni predstavljaju sveeniki narod
spasenja, na koncu vremena: J. Jeremias, Neutestamentliche Theologie, I, 173.
349
Ruke su se morale jo bolje oistiti, zaronjujui ih potpuno u vodu, na povratku s
trita, jer je u takvim sluajevima i oneienje bilo jae zbog doticaja s drugim osobama
(s trgovcima poganima ili s pukom); J. Schmid, kom. Mk.
350
Cijeli jedan traktat (Kelim) ovog velikog dijela Mine radi o tom predmetu.
322

nekim uiteljima ona se morala traiti ak do etiri milje daleko. I sam obred bio je tako
zamren zbog guste mree propisa, da su ga uistinu mogli dobro izvriti samo oni koji nisu imali ni
na to drugo misliti: Taj in su zvali netilah Jadaim uzdignuti ruke, i razlikovao se od obinog
higijenskog pranja ruku, koje se zvalo rehisah, pranje. Ovaj obred zakonskog ienja imao je dva
dijela: prva voda i druga voda. Za svako pranje bila je potrebna etvrtina loga (oko 0,137 litra).
Pranje se moglo uiniti u kakvoj bilo posudi, ali ne zahvatajui vodu udubljenjem ruke. Voda se
morala izliti na obje ruke. Ako se izlila samo na jedinu, moralo se paziti da oiena ruka opet ne
postane neista dotaknuvi se druge jo neoiene. Voda je morala biti ista i neupotrijebljena za
druge potrebe. Ako ruka nije oprana do zglavka, ne smatra se oienom. Da ienje bude uistinu
isto, vodu je trebalo najprije izliti na ruku. Ali budui je ova voda postajala neista radi doticaja s
neistom rukom, trebalo je ponovno izliti vie vode, da se tako oiste one neiste kapljice, koje bi
moda ostale na ruci. S druge strane, ako bi se voda za oienje dotakla podlaktice, postojala je
pogibelj, da bi, kad se izlije druga voda, ona voda koja je ostala na podlaktici, mogla kliznuti na ruku
i tako je uiniti neistom. I u tu svrhu rabinska je kazuistika rijeila da se oba ienja obave drei
prste i ruke prema gore.
351

Bio bi dovoljan samo ovaj navod da se vidi kako su neke prakse idovske pobonosti znaile
strahovito duhovno ropstvo, premda je njihova izvorna namjera bila sigurno sveta. Nije udo da je
takva duhovnost nala neumoljivog protivnika u slobodarskom duhu kakav je bio Isusov.
Farizeji, dakle, i pismoznanci prosvjeduju kod Isusa zato to njegovi uenici kre tako vanu
predaju starih, jedui s obinim ( neistim, obredno neopranim) rukama.
Isusov odgovor ima dva dijela: jedan navod iz proroka Izaije (29,13) i primjer korbana (Mk).
Mt ima obrnut redoslijed: najprije primjer korbana a onda navod iz Izaije. S tim se posve mijenja
perspektiva dokazivanja.
Redoslijed Mt je loginiji. Budui da protivnici iznose jedan jedini sluaj (pranje ruku), i Isus
im tako odgovara s jednim jedinim sluajem (korban), potvrujui ga Izaijinim tekstom. Osim
toga, kod Mt sam literarni oblik ima izravniji znaaj odgovora (koji se zapoinje drugim pitanjem)
nego kod Mk, gdje Isus tek neizravno odgovara. Ali upravo to nas navodi na miljenje, da se kad Mt
radi o redakcionalnom zahvatu pa da Mk ima vie vjerojatnosti da je izvoran.
Prema Mk, Isusov odgovor ima openit doseg: njemu je pitanje ienja ruku dio temeljnog
problema vrijednosti oinskih predaja uope.
Ve od poetka Isus naziva svoje protivnike licemjerima (neiskrenim osobama koje raunaju
samo ma vanjtinu), mislei na Izaijin tekst, koji e na njih primijeniti. Prorok (prema prijevodu
LXX, koji je ovdje upotrijebljen) stavlja u Boja usta teki prigovor narodu, koji ga asti samo
ustima, dok je njegovo srce daleko od njega. Formalistika religioznost, zasnovana iskljuivo na
vanjskim inima, religija koja ne izvire iz ovjekove unutranjosti, koja, dosljedno tome, moe u
konkretnom ivotu postojati razdvojena od ispravnog bogotovlja, bez vrijednosti, jer u njegovom
sreditu ne stoji Bog, nego ovi vanjski ini, kojima su ljudi dali zakonski oblik i koji su ljudskog
porijekla.

351
Manuel de Tuya, kom. Mt, kratki saetak iz Strack-Billerbeck, Komentar zum Neuen Testament
aus Talmud und Midrasch, I, 698705.
323

Isus kae da je ono to je Izaija govorio o ljudima svoga vremena u isto vrijeme prorotvo, koje
se sada ispunja na njegovim protivnicima.
Prema tome, ovo je temeljni Isusov dokaz: predaje otaca nisu obvezatne, jer su to ljudske
ustanove, nezajamene boanskim auktoritetom. To je za farizejske ui strahovito krivovjerna
tvrdnja.
Taj bi dokaz mogao izgledati sklizak, jer bi se moglo initi da se njime eli zanijekati svaka
vrijednost ljudskim ustanovama. Ne radi se o tome. U stvari, Isus eli osuditi osnovnu la farizejske
duhovnosti: to da se boanska vanost pridaje isto ljudskim zakonima, sa svim besmislenim
posljedicama koje iz toga proizlaze. Osim toga, sve su ljudske ustanove nuno privremene i pod
uplivom povijesnih uvjeta. to u neko odreeno vrijeme moe biti dobro i potrebno, moda je u neko
drugo vrijeme tetno i bez smisla. To je ovdje sluaj.
Dokle moe dovesti besmisao ove zbrke izmeu boanskog i ljudskog, Isus pokazuje na
jednom primjeru, gdje se predaja otaca, koja se smatra boanskog porijekla i obaveze, u stvari
iskoritava, da se izbjegne obaveza pravog boanskog zakona, od prvotne vanosti za drutveni ivot.
To je sluaj korbana. Tu su praksu strogo osuivali ve u samom idovstvu, ali uprkos tome
farizeji su je prihvatili kao valjanu. To je tipini sluaj zakonske smicalice pomou koje je bilo
mogue izbjei bilo kakvu neugodnu obvezu. Bila je to neka vrsta zavjeta kojom se posveivalo
Bogu ono to bi inae trebalo sluiti za uzdravanje roditelja, ve starih i bez sredstava za ivot (ali je
predmet zavjeta mogao biti i bilo kakav dug). Budui da je posveeno, ono to se prinosilo kao
zavjet nije se moglo upotrijebiti ni u kakvu profanu svrhu, tako da je sin mogao mirne due
zanemariti brigu za svoje roditelje. A najgore je bilo to to je zavjet bio samo u rijeima (nekad ni
Bogu ni hramu nije dopalo nita), a ipak je on opravdavao sasvim stvarnu zloupotrebu i nemoralnost.
Doputao je ponititi zapovijed Boju pod izmiljenom izlikom sluenja Bogu. To je vrhunac
licemjerja do kojega moe doi religiozni farizejizam.
352

Obred koji ponitava ljubav: stvar koju Isus ne bi nikad bio u stanju progutati.

3) NAUK O ISTOI I NEISTOI
(LIPANJ G. 29)
MT 15,1020; MK 7,1423

Tematski, ovi su Isusovi nauci u uskoj vezi sa prethodnim ulomkom. Mogli bi se ak smatrati
njegovim nastavkom i da su izgovoreni istom zgodom. Bio bi to drugi dio Isusovog odgovora na
farizejski prosvjed u vezi sa ienjem ruku. U prvom dijelu, Isus openito nijee obvezatnu
valjanost predaja; u ovom drugom dijelu nijee valjanost samog farizejskog pojma istoe.
Meutim, ovdje imamo drugu pozornicu: u prethodnom ulomku, sluaoci su bili farizeji i
pismoznanci, a ovdje je to mnotvo naroda. To bi dalo slutiti da je Isus ove nauke izgovorio drugom
zgodom, ali u izravnom odnosu

352
Korban je zloin protiv etvrte zapovijedi, premda se ne smatra takvim; Biblija inae
smatra vrlo tekim zloine protiv roditelja; usp. A. Augiuistmovich, El nino en la Biblia,
7981. Da se bolje razumije i osvijetli pitanje korbana, usp. Boismard, Synopse, II,
230 (natpis na jednoj kosturnici iz prvog stoljea i jedan kumranski tekst).
324

na uplitanje farizeja. Opa je tema bila od velikog interesa za puk: farizejski pritisak na mase
mora da ih je pritiskao isto tako kao sada Isusa i njegovu skupinu
Da se umire savjesti suoene s nemoguim zahtjevima i da se ima ispravan pojam o
religioznosti, potrebno je da puk ima jasnu sliku o tome to je isto a to neisto pred Bogom, sliku o
samoj osnovi istinskog odnosa s Bogom. Zbog vanosti teme, Isus pobuuje pozornost svojih
sluatelja (posluajte me svi i razumijte!)
Zatim uspostavlja naelo koje sainjava temelj religioznog ivota. Samo ovjek moe ukaljati
ovjeka. Zasluga nekog ljudskog ina ne dolazi mu izvana, nego iznutra. Bit moralnosti i
religioznosti nalazi se u ljudskom sircu: u njegovoj savjesti, u njegovim nakanama, u njegovim
unutarnjim raspoloenjima.
Odatle posve prirodno izlazi praktini zakljuak o upotrebi stvari. Nema istih i neistih stvari:
nita nije isto ili neisto po sebi, rei e kasnije sv. Pavao (Rim 14,14). ovjek je onaj koji odreuje
kakvou stvari. Samo od ovjeka zavisi da li e neko jelo biti dobro ili zlo. Nema po sebi istih ili
neistih jela. Hrana je neto to dolazi izvana, razliita je od ovjeka i stoga ga ne moe okaljati:
moe ga ukaljati samo ono to izlazi iz ovjekove unutranjosti, iz njegovog srca, iz dubine njegovog
bia.
Isus razlikuje moral od obreda, religiozni ivot od vanjskog ina, za koji se smatra da ga
oituje. Bitan je ivot. Ako je obred uistinu njegov izraaj, imamo pravo bogotovlje; ako je
naprotiv postao razlogom samom sebi, imamo isprazno bogotovlje, ritualizam, ije sredite nije
vie Bog, nego ovjek.
353
Jezgrovito i vrlo jasno, Isus saima lapidarnom formulom veliki niz
prorokih predasnika o unutranjoj religiji (usp. Am 5,2124; Iz 1,1117, itd.).
Od ovog nagovora mnotvu evanelisti su nam sauvali samo ovaj vrlo kratki saetak
najbitnijega. Sad se opet mijenja pozornica. Otpustivi svijet, ulaze u kuu (Mk); to je, ako se
nalazimo u Kafarnaumu, Petrova kua, gdje Isus stanuje. Prisutni su jedino uenici. Oni najprije
obavijeste Isusa o negativnom govorkanju o njegovom nauku, to su ga uli od farizeja (Mt). Vidi se
da njegovi protivnici ne naputaju bojnog polja nego da ga slijede na sve strane. Stvar je ozbiljna:
novi je uitelj krivovjerac pa ne samo sebi i svojima, nego i masama nauava krivovjerje. Kad su uli
njegove rijei, farizeji su ostali sablanjeni: oni izjavljuju da konano postoji neprelazna brana
meu njima, da se radi o dva nepomirljiva svijeta...
Isus umiruje svoje uenike. Neka ih ne udi ta pojava. Ona je neizbjena. Neka se sjate
parabole o ljulju. Na alost, u ovoj povijesnoj etapi Kraljevstva, u polju Bojem mora biti i ljulja.
Isusovi protivnici nisu ono dobro sjeme to ga je njegov Otac posijao u polju, nego ljulj to ga je
posijao neprijatelj (Mt 13,2425). Sad je vrijeme ljulja, neizbjeno je da tako bude, ali doi e i
vrijeme da se on iupa (Mt 13,30).
U meuvremenu neka se uenici ne brinu. Ovo povijesno stanje ne moe se promijeniti silom.
Na alost, farizeji su slijepci, ali oni vode druge slijepce, i rezultat je neizbjeiv: oboji e pasti u
jamu. Farizeji i pismoznanci su svojevoljni i svjesni slijepci: po svojoj spremi u svetoj znanosti, oni
bi trebali biti u stanju doi k Isusu po vjeri, ali to izriito nee, radi interesa za kojima idu. I puke su
mase slijepe, ali one su u nemogunosti da dou do veih spoznaja. Budui da oni koji ih predvode
boluju od takvih smrtonosnih predrasuda, ove mase isto tako nee doi do toga da vjeruju u

353
Usp. A. Augustinovich Puebla y la religiosidad popular, 8587.

325

Isusa. Na taj nain, farizeji niti ulaze u Kraljevstvo, niti doputaju da drugi uu (Mt 23,13).
Meutim, ovi Isusovi izrazi nisu bili ni samim uenicima posve jasni, i Petar istupa i trai da im
to istumai. To je tako velika promjena mentaliteta, da ju je teko od jedanput usvojiti. Ali, Isus im
uprkos tome prigovara zbog toga nerazumijevanja: poslije toliko vremena to su s njime oekivao bi
s njihove strane da bolje poznaju njegovu misao.
U ovom sluaju stvar je dosta jasna: ono to ulazi u ovjeka izvana u obliku hrane ne moe ga
moralno ukaljati, jer samo ispunja bioloku ulogu, a da ne dodirne njegovo srce, to jest njegovu
savjest, jedini izvor moralnosti i religioznog ivota. Sve to je tue ovjeku, tue je takoer
moralnosti i religioznom znaaju njegovih ina.
Na taj nain zapaa evanelist Isus je proglasio istim sva jela (Mk). Uinio je to
stvarno neizravno, ali odrjeito i posve jasno. Imajui u vidu tu konstataciju, zauuje nas injenica
da se u prvoj Crkvi jo uvijek mogao postaviti taj isti problem, u onako tekom obliku kako ga
poznajemo (usp. Dj 10,1016; 15,2029; Rim 14,1423; Gal 2,1114, itd.); to je najbolji dokaz
kako je duboko bila uvrijeena u idovskom mentalitetu predaja o istoi i neistoi; ali, Crkva je
imala sigurnu orijentaciju, pomou koje je konano mogla rijeiti to stanje.
Isus sada izlae drugi dio svoje misli. Jedina stvar koja moralno kalja ovjeka jest ono to izlazi
iz njega; to jest ono zlo koje se raa u njegovoj unutranjosti, i onda se na razne naine oituje
izvana. Tu se nalazi porijeklo i psiholoki nastanak grijeha.
354
U ovdje napravljenim popisima grijeha
zastupljene su sve vrate grijeha: grijesi koji se ine milju, rijeju i djelom. Ali, svima je zajedniko
da imaju svoje sjedite u ovjekovoj unutranjosti.
355
Grijeh, izravni proizvod ljudskog srca, jedina je
neistoa u Bojim oima.

4) SIROFENIANKA
(LIPANJ G. 29)
Mt 15,2128; Mk 7,2430

Poslije rasprava o oienju nalazimo Isusa u krajevima Tira. Kod Mt (i u raznim kodeksima
Mk) ita se Tira i Sidona, jer je to biblijski uobiajeni izraaj. Sidon je vie na sjeveru, i tamo e
Isus otii tek poslije ovog dogaaja. Ovom zgodom, on dolazi u podruje Tira do june granice stare
Fenicije, koja je u ono vrijeme politiki pripadala rimskoj provinciji Siriji. To je kraj koji granii s
Galilejom. Poslije e odatle otii do Sidona, a zatim e se spustiti prema jugoistoku do istone obale
jezera, sve po neidovskim krajevima: kroz nekoliko dana bit e izvan svoje domovine.
Ne navode se razlozi ovog izleta po pograninim krajevima sjevera i istoka. Sigurno nije razlog
misija (Mt 15,24). Mk (r. 24) napominje da mu je namjera bila da ostane nezapaen, da se za njega ne
zna, to je moglo biti iz raznih razloga. Na primjer, izbjei progon farizeja i suoenje s njima, koje
nije vodilo niemu dobrom, nego je samo jo vie zamuivalo sredinu. Ili, odmoriti se malko od
napora propovijedanja. Ili, to je najvjerojatnije,

354
O tom predmetu vidi nairoko na El hombre roto, 13123.
355
Popis grijeha kod Mk opirniji je nego kad Mt; takvi popisi osobito su esti u Pavlovim pismima;
usp. Rim 1,2931; 13,13; 1 Kor 5,1011; 6,910; 2 Kor 12, 2021; Gal 5,1921, itd.
326

ostati neko vrijeme nasamu s apostolima i posvetiti se vie njihovoj izgradnji; u budunosti
nee biti previe takvih zgoda, a njegov ivot ve poinje ii nizbrdo ...
U ovom kazivanju, Mt ne izgleda vjeran sam sebi: on je, u usporedbi s Mk, redovito onaj koji
pojednostavljuje stvari, dok je ovdje potpuniji, detaljniji i slikovitiji. A ovo nije jedina razlika. Na
primjer, sastanak sa enom mogao se odigrati i u Galileji, na putu prema granici: doznavi da se Isus
nalazi blizu na drugoj strani, ena je mogla izai iz svog kraja da se s njim susretne. Meutim, znamo
od Mk (7,31) da se susret dogaa na fenikom zemljitu. Isto tako, susret, prema Mt, dogaa se na
ulici, dok se, prema Mk, odigrava u kui u kojoj se Isus asovito nastanio; premda mislimo da ovdje
obojica imaju pravo: u stvari, dogaaj zapoinje na ulici a zavrava se u kui.
U knjievnom pogledu, prizor sa Sirofeniankom jedina je ad lijepih evaneoskih stranica.
Portret je ove ene savren: portret majke srvane bolom i ljubavlju, tvrdoglave majke koja ne poputa
ni pred kakvom potekoom, koja je odluila da pod svaku cijenu postigne ono to je naumila;
pametne i pronicave ene, brzih reakcija, koja u jedan as pretvara u vlastitu korist sve to doe i sve
svodi na onaj jedini predmet koji je potpuno zaokuplja; ene tako ljubazno ponizne, da bi bilo
nemogue odoljeti tome aru. Isus nije odolio.
I Isusov portret popunjen je novom nijansom u njegovom openju s drugim osobama:
dobroudnou, koja se uputa u ljubaznu polemiku, koja ima za svrhu da se malo zaboravi na
tjeskobu i umire ivci. Povrni itatelj evanelja, koji se ne trudi da rekonstruira psiholoki prizor
ovoga asa, koji sudi jedino po golim izrazima, smatrat e neopravdano tvrdim ovaj Isusov usmeni
postupak, koji uostalom nije u skladu s njegovim kasnijim vladanjem. Ja naprotiv mislim da je ovo
jedan od spontano najnjenijih prizora, koji nas osvaja svojim ljudskim naglaskom.
Prema Mt, ena je Kananejka, to jest Neidovka; poganske stanovnike Fenicije jo uvijek su
smatrali potomcima starih Kananejaca. Mk je opisuje kao Helenku (Grkinju), porijeklom
Sirofenianku; to znai da se rodila u tom kraju Fenicije, dijelu provincije Sirije a da je bila grke
kulture, ili jednostavno Neidovka (usp. Iv 7,35).
Kad se Isus s apostolima ve nalazi na zemljitu Tira, izlazi mu ususret ova ena. Pozdravlja ga
idovskim mesijanskim naslovom sina Davidovog, to udno zvui u ustima poganke; ali blizina
dvaju zemljita i neizbjene kulturne izmjene ne ine ga toliko sumnjivim. ena ga vrue moli da joj
se smiluje i ozdravi joj ker, koja je posjednuta od zlog duha...
Iz pripovijesti se ne moe zakljuiti, da li se uistinu radilo o posjednuu ili o obinoj bolesti.
Vjerojatnije je da se radi o ovom zadnjem; evanelisti se izraavaju prema kulturi svoga vremena.
Bolest je morala biti teka tako da je djevojka bila osuena na krevet (usp. Mk 7,30).
Isus eni nita ne odgovara ali je ni ne uutkuje. Jednostavno se ne obazire na nju (ili tako
izgleda); ono to ga neposredno zanima jest doi do neke kue da se odmori od dugog puta.
ena ne gubi sranosti zbog ove Isusove prividne ravnodunosti. Moli i vie bez prestanka.
Vikati u svim moguim tonovima, to je veliko oruje istonjaka. Ali ena toliko navaljuje da konano
dosadi i apostolima, koji (vrlo dobro poznaju ovu taktiku. Zbog toga oni se zalau kod Isusa da joj
uini tu milost i da otpusti.
356


356
Za upotrebu glagola apolyein u ovom smislu (otpustiti, osloboditi, ali podijelivi neku milost)
usp. Mt 18,27; 27,15; Lk 2,29; 13,12, itd.
327

Isus im odgovara da je njegovo lino poslanje ogranieno jedimo na Izrael. Zar se ne sjeaju da
je i njima nametnuo to isto (Mit 10,56)? Ni oni nisu mogli prijei granice Izraela za vrijeme
Uiteljevog povijesnog ivota; moraju se imati u vidu stvarne mogunosti; doi e i vrijeme
proirenja.
Tako dou do kue gdje su im pruili gostoprimstvo. Sigurno se radi o kui nekog idova, koji
simpatizira s Isusom. Isus je mogao mirne due ostati i u nekoj poganskoj kui bez bojazni da e se
ritualno oneistiti; njegova zadnja borba s farizejima odnosila se upravo na tu temu; ali idov se
uvijek osjea bolje s drugim idovom. U ovom pograninom sirofenikom kraju sigurno je bilo dosta
idova pa je Isus bio dobro poznat meu njima, jer su se mnogi od njih okupljali u znatnim
skupinama oko Isusa u Galileji (usp. Mk 3,8).
Isus ima namjeru da bude nasamu i da po mogunosti nitko ne zna da se nalazi ovdje. Ali
barem za jedan as nije mogao ostati skriven. Doe ona ena i padne mu pred noge. Ona je ula ono
to je Uitelj rekao svojima da se ograniuje samo na Izrael, ali se ona ne moe pomiriti s time,
njezina je ki u tekom stanju, potrebna joj je pomo ...
Isus je ve razumio s kakvim tipom ene ima posla i do kolikog se pouzdanja i nade moe
uzdii neko napaeno srce. Ve je odluio to ima uiniti. Ali, u svakom sluaju potrebno je razjasniti
situaciju. Neka ova ena ne sudi loe njegove rijei. Neka ga ne smatra okrutnim, kao da nee da
uini djelo ljubavi. Ozdraviti nekog bolesnika nije odvojen in nego je sastavni dio njegovog opeg
poslanja. I tu postoji plan. Neke stvari imaju prednost pred drugima, kao i u svakom pametnom
planu. Ne bi bilo razumno ako bi se izvrnuo red; to bi bilo kao kad bi majka najprije dala jesti kunim
psima pa tek onda svojoj djeci...
Ovu isporedbu obino tumae kao primjenu na idove (sinovi) i pogane (psi), to je vrlo
uvredljivo za pogane. Razumjeti tako ovaj tekst bilo bi posve protivno Isusovom stilu; ve su nam
poznati njegovi izrazi puni simpatije za neke pogane koji su pokazivali izvanredno pouzdanje u
njega. Isporedba ne cilja na osobe, nego na prioritet u postupku.
Osim toga, u prizoru kao to je ovaj, koji je prepun uzdrhtale ljudske napetosti, treba priznati da
tekst ne kae sve: moramo zamisliti posebnu modulaciju glasa, pogled, uzdah, podsmijeh... Moda je
upravo toga asa u Isusa gledao neki od onih kunih psia, s onim krupnim mokrim i divnim oima,
koje su u stanju izazvati u ovjeku sve drugo prije nego odbojnost. Ja ne mogu zamisliti da bi Isus
dijelio predrasude svoje idovske kulture o ovoj ivotinji sa skoro ljudskom duom ...
Sigurno je to da se ena ne osjea uvrijeenom nego naprotiv potaknutom da se nada. Ve die
zrak olakanja. Poputa napetost. I ena u letu hvata dijalektiku mogunost koju joj sam Uitelj
nudi. Sigurno, svaka stvar ima svoje vrijeme; najprije hrana gospodaru a onda psu; samo to su psi
vrlo pametni pa ne ekaju strpljivo na svoj red, iskoritavaju i gospodarev ruak, hvatajui pod
stolom sve to im padne... Dakle, ona se vrlo rado stavlja u taj poloaj: ne trai puno, ne misli da on
radi nje promijeni cijeli svoj plan djelatnosti, moli tek malu milost, jednu mrvicu ... eno, kako je
velika tvoja vjera!, Isus se ne uzmoe uzdrati da ne uzvikne. Tko ne bi uinio udo! Nemogue je
odbiti moliteljicu kao to je ova.
udo je uinjeno izdaleka, posve jednostavno, samo na Isusov nalog (neka ti bude kako
eli). Kad se ena povratila kui, nala je ker jo uvijek u krevetu, moda odmarajui se od svog
vlastitog uzbuenja, ali potpuno zdravu.
328

Ovo nije jedini put da Isus mijenja neki osobni program; o tome smo ve govorili drugom
zgodom. Na razini njegovog ljudskog iskustva, to je posve normalno: svaka pametna osoba mora
predvidjeti mogunost takvih promjena, kad to prilike zahtijevaju.

5) GLUHONIJEMI IZ DEKAPOLISA
(SRPANJ G. 29)
Mt 15,2931; Mk 7,3137

Ovu i slijedee zgode do preobraenja stavljamo u srpanj godine 29, ne zato to bismo bili
ponukani kakvom kronolokom naznakom, nego jednostavno jer mislimo, po redoslijedu kojeg se
drimo, da mogu imati mjesta u ovom mjesecu; preobraenje se, vrlo vjerojatno, moe staviti
poetkom kolovoza.
Mt je ovdje samo djelomino paralelan s Mk: u pojednostavljenoj zemljopisnoj biljeci i u onoj
pojedinosti koja se moe smatrati poopenim proirenjem uinaka ovog uda sa gluhonijemim; ne
spominje samog uda.
Mt pojednostavljuje zemljopisnu biljeku. Kae da je odande, to jest od mjesta gdje se sastao
sa Sirofeniankom, Isus doao na Galilejsko more. Kad bismo se oslanjali samo na njega, ne bismo
znali kojim je putem Isus stigao do jezera. Isto tako ne bismo znali na koju je obalu jezera doao,
istonu ili zapadnu: njegov se tekst dobro slae s bilo kojom od njih.
Mk razjanjava poloaj. Da doe do jezera, Isus iz krajeva Tira prolazi kroz Sidon. Preneraava
ta vijest zbog ovog silnog, prividno nepotrebnog zaobilaenja. Sidom je oko trideset kilometara
sjeverno od Tira: zato ii tako daleko na sjever? Isus to radi namjerno. U njegovom programu ovi su
dani, slobodni od pukih misija, namijenjeni apostolima. Ne uri mu se da se vrati k jezeru: vratit e
se prema planu. U meuvremenu, mirniji je na poganskom teritoriju, daleko od pritiska idovskog
puanstva.
Od Sidona, Isus se sputa u pravcu jugoistoka i stie do jezera, ali usred podruja
Dekapolisa; to jest dolazi na istonu obalu jezera, ali u dekapolskom predjelu. Ovo je podruje
uglavnom nastanjeno poganskim iteljima, ali ima i idova. Ve otprije, Isus je dobro poznat u ovom
kraju.
U nekom mjestu, ovdje blizu jezera, dovode mu nekog gluhog ovjeka, koji je takoer bio
mucav (upotrijebljena rije mogilalos znai vie mucavost nego potpunu nijemost). Sudei
po nekim okolnostima, ovjek je idov. Ljudi koji su ga doveli k Isusu mole ga da stavi na njega
ruke, to je tradicionalno idovski gest. Osim toga, nalae mu mesijansku tajnu, to bi bilo
nerazumljivo u poganskom kraju i s nekom poganskom osobom.
Isus uzima gluhonijemog nasamo, odvojeno od mnotva, to jest odvojeno od osoba koje su ga
dovele, od apostola i od nekih drugih koji su se bili skupili. eli uiniti udo nasamo s bolesnikom. I
to je dio mesijanske tajne: vidjeti proces nekog udesnog ozdravljenja uvijek je u stanju izazvati
neumjerene reakcije. Ali vjerojatno ima i drugi razlog: ne eli da svijet vidi geste koje e upotrijebiti,
jer bi ih svatko lako shvatio kao arobnjatvo.
357
A Isus upotrebljava te geste (metnuti prste u ui i
dotaknuti jezik pljuvakom) zato to su ivi simboliki izraaj onoga to e se dogoditi i jedini nain
da se opi s gluhim ovjekom: da mu dadne do znanja da e ga ozdraviti i da pobudi pouzdanje u
njemu.

357
Isus to ne smatra arobnjatvom; udo se postie pomou molitve (podie oi prema nebu,
uzdahnu: Mk r. 34).
329

Ovi gesti popraeni su jednom aramejskom rijeju, koja izraava usmeno ono to oni kau
simboliki: otvori se!. To je kao naredba bolesniku da se otvori uima i jezikom ...
Uistinu, tog istog asa poe uti i govorio je ispravno, to jest ve nije vie mucao. Tako
ozdravljen, doe meu prisutne a onda zapoe graja. Isus mu stoga zabrani da govori o toj stvari, ali
zabrana je bila beskorisna; reklo bi se naprotiv, da se zbog nje udo vie razglasilo. Veliko udivljenje
u cijelom kraju. Govorenja o Isusovoj osobi vrlo su povoljna: sve to radi, dobro radi. I osim drugih
udesa, ini da gluhi uju i nijemi govore; a to podsjea na mesijanska vremena koja najavljuje Izaija
(35,56); u Isusu se ostvaruje to sretno navjetenje.
Mt je sve to dobro sredio. Ne govori o udu gluhonijemoga, nego o velikim mnotvima koja
dovode sve vrste bolesnika pa da ih Isus sve ozdravljava. Nastaje onda ope udivljenje zbog tih
ozdravljenja i svi su zbog toga slavili Boga Izraelova.
358

Kako se vidi, Mt je posebni in pretvorio u opi saetak. I stvorio mu je takoer prikladnu
scenografiju: Isus je na nekom uzdignutom mjestu, a u ravnici pod njegovim nogama velika
mnotva... Oito je da mu taj topografski ureaj slui da uvede drugo umnaanje kruhova, o kojem
u nastavku govori.

6) POVRATAK NA ZAPADNU OBALU
(SRPANJ G. 29)
Mt 15,39; Mk 8,10

Poslije ozdravljenja gluhonijemoga na podruju Dekapolisa blizu jezera, Mt i Mk imaju
drugo umnaanje kruhova. Kad bi ono bilo povijesno, bilo bi se odigralo vie-manje na istom
mjestu kao i prvo ili u nekom podruju blizu njega. Ali mi smo vidjeli da se u stvari ne radi o nekom
drugom umnaanju, nego o ponovljenoj pripovijesti jednog te istog umnaanja, to se dogodilo oko
Pashe godine 29. Stoga ovdje ne uzimamo u obzir ovo drugo kazivanje.
Znamo da je Isus poslije umnaanja kruhova (jednog) preao jezero i doao u neko mjesto
genezaretske ravnice. Biljeka Mt i Mk u ovom tekstu mogla bi posluiti da se geografski tonije
odredi to mjesto, ako su Magadan (Mt) i Dalmanuta (Mk) iskvarena imena Magdale: Isus bi
stigao u genezaretsku ravnicu u podruju Magdale ...
Ali, prema mjestu koje sada zauzima u evaneljima, ova bi biljeka oznaivala Isusov povratak
na obalu jezera (u predjelu Magdale) poslije onog drugog izleta po poganskim krajevima na sjeveru i
istoku, poslije ozdravljenja gluhonijemoga.
Ali i kad ne bismo uzeli u obzir ovu biljeku, svakako bismo morali pretpostaviti da se Isus
povratio na zapadnu obalu, jer se u slijedeem prizoru pojavljuje u drutvu farizeja i saduceja, to
ne bi moglo biti u poganskoj Dekapoli.

358
Ovaj izraz napominje da su oni koji su tako oitovali svoju zahvalnost bili pogani (ne
Izraelci).
330

7) FARIZEJI TRAE ZNAK S NEBA
(SRPANJ G. 29)
Mt 16,12a.4; Mk 8,1113

Kako se vidi, iskljuujemo iz ovog konteksta Mt 16,2b3, kojega nema u vrlo vanim
kodeksima, i koji zato neki izdavai (Larfeld, Nestle) donose u zagradama prema tome, u ovom
ulomku radi se jedino o znaku s neba, to ga farizeji zahtijevaju od Isusa, a ne o znakovima vremena.
Interpolacija ove teme kod Mt vjerojatno dolazi od povezivanja misli: udo s neba izazvalo je
misao na meteoroloke znakove na nebu ...
Glavni razlog zbog kojeg iskljuujemo ovaj ulomak, jest, to ga nema kod Mk. S druge strane,
Lk se bavi ovom temom u drugom kontekstu (12,5456), kamo emo staviti kao paralelan i ovaj
odlomak Mt.
Isus se, dakle, nalazi na zapadnoj obali jezera, moda u predjelu Magdale. Tamo se pojavljuju i
farizeji. Mt kae farizeji i saduceji, ali se zna da je to kod njega neka formula (usp. takoer 3,7;
16,6.11.12); ova se asocijacija moda tumai injenicom da su ove dvije skupine, svaka na svoj
nain, odluivale sudbinom zemlje; kad se radi o oporbi prema Isusu, to je udruenje vjerojatno, jer i
jedna i druga skupina vide u njemu neprijatelja, jedna s religioznog stanovita, a druga radi politike
pogibelji, koju predstavlja koji bilo mesijanski pokret; uostalom, ovaj izraz treba smatrati
stereotipnim i vidjeti iza njega jedino farizeje.
Farizeji ovog prizora vjerojatno su mjesni farizeji. Nije vjerojatno da se tu jo uvijek nalazila
ona skupina koja je bila dola iz Jeruzalema i koja je prije Isusovog izleta po poganskim krajevima
raspravljala s njim o zakonskoj istoi. Ipak je posve vjerojatno da su svojim mjesnim kolegama
ostavili tone upute, kako e slijediti Isusa u korak i nastojati da ga kompromitiraju.
Stvarno, njihovo uplitanje u ovom sluaju ima nakanu kuati ga: navui ga u potekoe,
dokazati da ne moe uiniti ono to se od njega trai i da su stoga njegova mesijanska umiljanja
lana, u nadi da bi na taj nain togod uinio i rekao to bi mu moglo nakoditi i poveati jo vie
njegov ionako glomazan popis zloina ...
Trae od njega nita manje nego neki znak s neba, neto udesno to bi oevidno dolazilo s
neba. Isus je dosad uinio dosta udesnih ina, kojima su i farizeji prisustvovali i koje oni nikad nisu
nijekali kao objektivne stvarnosti. Ali sve te stvari bile su zemaljske, dogodile su se ovdje dolje, pa
je stoga uvijek mogue istumaiti ih nekako drugaije, na primjer kao arobnjatvo ili vraji posao
(usp. Mt 12,24; Mk 3,22). Oni sada trae neto to bi salo izravno odozgor, s neba, neto to se ne bi
moglo pobrkati ni s im drugim, to se ne bi moglo tumaiti drukije nego kao sigurni znak Boje
moi; moda neto kao Jouina udesa, kad je uinio da na njegove neprijatelje padne veliko kamenje
iz neba, i kad je zaustavio u njihovom hodu sunce i mjesec (J 10,1113); ili neto kao Ilijino udo,
kad je uinio da sae s neba Jahvin oganj (1 Kr 18,38) ...
Isus jaukne u svom duhu (Mk): uzdahnu iz dubine due, prepun dubokog bola, beskrajne
gorine zbog te zlobe; u stilu je Mk naglasiti jaka Isusova uzbuenja. Ovo pokoljenje, ovi
predstavnici naroda koji ne vjeruju, zato trae neki takav znak? ine to oito sa zlim namjerama:
njih u stvari ne zanima ustanoviti da Boja mo djeluje po Isusu, nego kuati ga, nastojati da
poklizne, pa da ga osude ...
331

Zbog svega toga, ovo je pokoljenje zlo i preljubniko (Mt) u biblijskom znaenju rijei:
nevjerno odredbama Bojim, olaka i gnusna supruga koja stalno vara svog mua
Naravno, ovim nevjernim ljudima nee se dati nikakvo udo (Mk); bezlini oblik kojim se
izraava da im Bog (ije se ime ne eli spomenuti) nee dati nikakvog znaka. Bog je ozbiljan
gospodin; nije to neki lakrdija, koji bi bio raspoloen pruiti besplatne predstave zlim ljudima. Za
njih nee biti znakova; nikakvog znaka. Neki udesni in moe postati znak jedino osobama koje
vjeruju, koje su spremne da u njemu vide mo Boju; a to ovdje nije sluaj (usp. Mk 3,2830). Bez
te vjere, svaki se in, ak i najudnovatiji udesni in, ak neki udesni in s neba, moe istumaiti
na drugi nain (usp. Iv 12,2829). idovi su jednom ve imali takvo udo s neba u vezi s Isusom,
neto to se desilo prigodom njegovog krtenja i to je zajamila osoba daleko izvan svake sumnje
(usp. Mt 3,1617; Iv 1,3234), i nitko nije povjerovao u to udo.
Potpuno iskljuenje znakova kod Mk ne protivurjei iznimci kod Mt. Isus nikada nee uiniti
neko udo na potranju idova (Mk), pa se jedini znak kojeg e imati a kojeg oni nikad ne bi traili i
u koji isto tako nee vjerovati, jest znak Jone (Mt), znak njegove smrti i uskrsnua (usp. Mt 12,39),
kojim e Bog dati konani peat svima drugima.
Oito raaloen i oneraspoloen, Isus ostavlja farizeje, ponovno se ukrcava i prelazi na
istonu, obalu, kraj slobodan od ovih nesmiljenih napadaa. Posljednji Isusovi pokreti jasno pokazuju
da on sve vie eli izbjegavati ova suoenja s njima: ukoliko je mogue, valja upotrijebiti vrijeme u
korisnije stvari.

8) FARIZEJSKI KVASAC
(SRPANJ G. 29)
Mt 16,512; Mk 8,1421; (Lk 12,1)

Treba primijetiti da je Lk 12,1 paralelan jedino s r. 6 Mt i s r. 15 Mk. I treba napomenuti da se
ova izreka o kvascu
359
ne nalazi ovdje u svom izvornom kontekstu. Oito se radi o neem
neoekivanom. Prekida nasilno govor o kruhovima. Kod Mt, r. 6 jest umetak izmeu r. 5 i 7, koji su
ujedinjeni prirodnom logikom. Isto se to dogaa s Mk, gdje je r. 15 neprirodni umetak izmeu r. 14 i
16. Dokaz da se radi o umetku jest i Lk, koji ovu izreku stavlja u posve drugi povijesni i stvarni
kontekst, premda je i on neodriv. Vrijeme je kod njega nesigurno, kao i u cijelom ovom velikom
odsjeku Lk. Okolnosti su nevjerojatne. Isus se nalazi u kui nekog farizeja, pozvan od njega na objed,
i upravo za vrijeme tog objeda izrie najei govor protiv farizeja. To je psiholoki nevjerojatno.
Osim toga, taj govor (s vie pojedinosti) donosi Mt u drugom povijesnom kontekstu (Mt 23,1336).
Poslije objeda, Isus izlazi, i pismoznanci i farizeji poinju ga napadati. Odjedanput, pojavljuje se
mnotvo naroda, na tisue. I onda, opomena o kvascu...
Beskoristan je, dakle, napor da se odrede povijesne okolnosti, u kojima su bile izgovorene ove
rijei. Da je aluzija upuena samo farizejima, mogli bismo zamisliti nekoliko takvih zgoda. Ali, kako
se aludira i na Heroda (Mk), trebalo bi misliti na neku priliku gdje je on udruen s farizejima. Moda

359
Usp. A. Augustinovich, Fermento de Evangelio, 2330.
332

bi to moglo biti poslije prizora u Lk 13,3133, ali on je iz dosta kasnijeg doba, dok prisutnost
tisua naroda daje slutiti radije galilejsko doba velikih skupina...
Bilo kako bilo, sigurno je da se u vrijeme kad su pisana naa evanelja nije znalo gdje bi
trebalo staviti ovu odvojenu Isusovu izreku. Mt i Mk su mislili da bi najbolje pristajala u ovom
kontekstu: s jedne strane, neposredno prije toga dogodilo se ono podmuklo uplitanje farizeja, a s
druge strane mogue je uspostaviti neku asocijaciju, iako malo prisilnu, izmeu kvasca i kruha, koji
je bio predmet govora meu uenicima.
Naravno, kad su ovu izreku stavili u ovaj kontekst, napravili su i neka preudeavanja u cijelom
ulomku (to je posebno oito kod Mt, rr. 1112), da se dobije zadovoljavajui smisao. Ne preostaje
nam drugi put, nego vidjeti cijeli ulomak u njegovom dananjem ustrojstvu.
Nije posve jasno kad je Isus izgovorio ove napomene, da li onda kad su ve bili na drugoj obali,
kao to daje slutiti Mt, ili radije za vrijeme plovidbe, kako s vie vjerojatnosti izlazi itajui Mk.
Sigurno je da su uenici zaboravili ponijeti sa sobom hrane na put. Samo su jedan kruh imali u
laici. Premda nisu nita govorili, mislili su na taj zabarav i na taj jedini kruh. U tom asu dolazi
Isusova napomena o kvascu ... Prema tekstovima, ima vie subjekata kvasca. Kod Lk, to su jedino
farizeji, i to ne predstavlja nikakvu potekou. Kod Mk, osim farizeja, jo je i Herod Antipa; i tu je
potekoa. Stavljaju se na istu razinu dva subjekta, koji nemaju nita zajednikog, ni u socijalnom, ni
u politikom, ni u religioznom pogledu. Potekoa je jo vea, ako se uzme u obzir da Mt
poistovjeuje kvasac s naukom: Heroda se ni na koji nain ne moe smatrati uiteljem.
Vjerojatno su stoga kod Mk neki kodeksi promijenili Heroda u herodijance; ali se oito
radi o kasnijem itanju da se izbjegne potekoa.
Kod Mt, mjesto Heroda su saduceji, ali ve znamo da se radi o formuli; vrlo je vjerojatno da
saduceja nije izvorno bilo u Isusovom savjetu, premda se poredba i na njih s pravom moe
primijeniti.
Subjekti kvasca su, dakle, farizeji i Herod Antipa (Mk): toga kvasca moraju se uvati uenici.
Mk ne oznauje poblie u emu se sastoji taj pogubni kvasac. Mt kae, da je to nauk farizeja
(i saduceja). Lk ga oznauje kao licemjerje. Mt i Lk se popunjuju. Luka proiruje Mateja,
nadodavi obiljeje kvasca. Izvorno, Isus je sigurno aludirao na nauk i na ivot farizeja.
Nauk farizeja dobro je poznavao cijeli svijet; to je bilo ono to se slubeno nauavalo kao
religija. Isus se mnogo puta osvrtao na taj nauk, napose s obzirom na one toke, koje su mu najvie
sluile da naglasi razliku izmeu stare duhovnosti i nove pravednosti (vidjeti posebno teme
skupljene u dvjema velikim izborima: Mt 57 i 23). Kad aludira na taj nauk kao na zli kvasac,
sigurno misli na te toke.
Ali, farizeji su nauavali ne samo teorijama, nego i praksom, svojim ivotom. Ono to na prvi
pogled i openito obiljeuje to svjedoanstvo, to je, po Isusovom kritinom miljenju, licemjerje:
hinjen je, pretvaranje, neiskrenost, neautentinost.
360

Tako se razumije i kvasac Heroda Antipe. Ne radi se samo o nauku, nego o cjelovitom
svjedoanstvu osobe. Herod je bio poznat kao lukav ovjek (lisac: Lk 13,32) a lukavstvo je jedan
od izraaja licemjerja. Ali to je samo jedan vidik. Mnoge druge oznake ove podle linosti, koju je
nemogue definirati,

360
O licemjernim stavovima farizerja, usp. ib. 27. 332
333

upotpunjuju taj nesretni kvasac; nepovjerljivost, izvrtanje vrijednosti u javnom ivotu,
senzualni materijalizam, neosjetljivost za moralne vrijednosti, servilnost...
uvi opomenu o kvascu, uenici odmah pomiljaju na kruh. To je razumljivo, jer onoga asa
oni su zabrinuti za tu stvar: zaboravili su kruh i sada ne znaju to e raditi. Te im se misli sada vrte po
glavi (Mt) pa moda neki od njih govore napose o toj stvari (Mk).
Isus poznaje njihove brige, i prigovara im dvije stvari. Najprije, njihovu malovjernost (Mt):
zabrinuti su zato to nemaju kruha, kao da nikad nisu upoznali svog Uitelja, kao da dosad nisu imali
dovoljno dokaza, da on moe rijeiti taj problem i mnogo vee. Zatim im prigovara (tvre kod Mk
nego kod Mt) njihovo nerazumijevanje, zatvorenost, nesposobnost da shvate poloaj, da procijene
stvari koje bi svratile na sebe svaiju pozornost, kao oni koji imaju oi a ne vide, koji imaju ui a ne
uju (Jer 5,2.1). Zabrinuti su ovog asa zato to nemaju kruha, a zar se ne sjeaju onih pet tisua ljudi
koji se nahranie s pet kruhova, i onih etiri tisue ljudi koji se nahranie sa sedam kruhova?
361

Sigurno se sjeaju. I onda, jo uvijek nita ne razumiju? (Mk), zar jo ne shvaaju da je sama Isusova
prisutnost sigurno jamstvo protiv svih briga?
Da, sad su konano razumjeli, kad im je govorio o kvascu, da nije mislio ni na kakav kruh,
nego da ih je elio upozoriti da se uvaju nauka farizeja (Mt).
Kvasac djeluje iznutra, irei se neosjetljivo kroz cijelo tijesto: nitko ne vidi kako on ukiava,
ali rezultat je tu. Tako se uvlae i pogubni nauci: im su sliniji kvascu, tim je potrebnija opreznost ...

9) OZDRAVLJENJE SLIJEPCA IZ BETSAIDE
(SRPANJ G. 29)
Mk 8,2226

Vidjeli smo, da se Isusov nastup u prethodnom ulomku dogaa vjerojatno za vrijeme plovidbe
prema istonoj obali. Skupina se zatim iskrcava na nekom mjestu juno od Betsaide. Isus opet eli
biti izvan Galileje, u poganskom kraju. Odavle namjerava ii dalje na sjever. Prva je postaja Betsaida,
odakle su trojica iz njegove skupine (Petar, Andrija i Filip); o tom mjestu govorili smo drugom
zgodom.
Jedini Mk donosi ovo udo, u mnogim pojedinostima slino ozdravljenju gluhog i mucavoga,
to se takoer nalazi samo kod Mk (7,3237). Neki misle da se u stvari radi o duplikatu, o drugoj,
naravno, preudeenoj, pripovijesti istog dogaaja. Ali, nama se ini da su razlike izmeu ova dva
sluaja tako velike da ih nije mogue poistovjetovati. injenica da se pripovijest nalazi samo kod Mk
nije nita udno: i drugi sinoptici imaju gradiva kojega ostali nemaju.
Od mjesta gdje su se iskrcali Isus i njegova skupina idu prema sjeveru i stiu u Betsaidu (r.
22). Ali znamo da nisu doli u samo mjesto: udo se dogaa pri je (r. 26).

361
Nai evanelisti smatrahu dvije pripovijesti o umnaanju kruhova kao da se radi o dva uda, pa ih
tako predstavljaju i na ovom mjestu; mi znamo da se u stvari radi samo o jednom udu.
334

Upada u oi da se Betsaida naziva selom, kad znamo da ju je tetrarh Filip pretvorio u grad;
ali je poznato kako su nai evanelisti nestalni u tim oznakama.
Kad se pribliio mjestu, dovedoe mu nekog slijepca i zamolie da ga se dotakne: Isusa dobro
poznaju u ovoj sredini, i svi znaju da on moe ozdraviti bolesnike samim doticajem. Postupa isto kao
u sluaju gluhonijemoga: ini udo izvan grada, on sam s bolesnikom, da izbjegne moebitna
mesijanska uzbuenja i da se njegovi gesti ne shvate kao arobnjake manipulacije. Evanelist
pomno biljei da je izveo bolesnika izvan sela uzevi ga za rubu: budui da se radi o slijepcu, nije
moglo biti drukije.
Kod ovog uda Isus upotrebljava dva gesta: stavlja mu pljuvaku na oi i polae na njega ruke.
Pljuvaka je u ono vrijeme bila openito smatrana uspjenim lijekom mnogih bolesti; rabini su s
njom pravili najudnovatije recepte. I Isus ju je upotrijebio pri ozdravljenju gluhonijemog (7,33), i
jo e je upotrijebiti (pomijeanu s blatom) u sluaju slijepca od roenja (Iv 9,6). Naravno, za Isusa
pljuvaka nije lijek, nego simboliki gest, kojega bolesnik moe razumjeti i koji moe pobuditi
pouzdanije u njemu: bolesnik je bio doveden k Isusu ne kao nekom nadrilijeniku, nego kao
udotvorcu.
Velika novost ovog uda jest u tome to se njegov uinak ne daje u tren, odjedanput, nego
postepeno, malo pomalo, na dijelove. Poslije prvih gesta, Isus pita bolesnika da li vidi togod: samo
njegovo pitanje znai da on sumnja ili da zna da neto nedostaje. Bolesnik mu odgovara da poinje
vidjeti, ali nejasno i iskrivljeno: vidi daleko neke ljude to se miu (one koje su ostavili na ulazu u
selo), ali mu izgledaju kao stabla koja hodaju ... Ponovo je stekao vid, ali vrlo nesavreno.
Isporedba ljudi sa stablima pokazuje da je taj ovjek neko imao vizuelno iskustvo o njima; to
znai da nije slijepac od roenja.
Po drugi puta, Isus mu se rukom dotie oiju i ovjek, savreno ozdravljen, poinje jasno
vidjeti sve stvari.
Oduvijek je pobuivao znatielju ovaj Isusov postupak: zato ga nije ozdravio odjedanput, kao
to je uvijek radio u drugim sluajevima? Postoje bezbrojna miljenja o tom predmetu. Jedna je stvar
sigurna: ne moemo to pripisati ogranienosti Isusove moi. Takvo tumaenje bilo bi protupovijesno,
protivno svemu to o njemu dosad znamo i samom konanom rezultatu ovog uda. Da to
razumijemo, moda bi bilo potrebno zamisliti utisak koji su mogli dobiti prvi kranski itaoci ove
pripovijesti: vjerojatno su mislili da je sluaj bio vrlo teak, ali da sama njegova veliina pokazuje u
jaem svjetlu Isusovu udesnu mo, a nju je i sam bolesnik mogao bolje ocijenili s ovim polaganim
postupkom ...
Isus alje bolesnika njegovoj kui, ali mu zabranjuje ui u selo. ini se da su ve u antiko
vrijeme ovdje vidjeli neto neskladno. Izlazilo bi da slijepac nije iz Betsaide, ali onda ne bi imalo
nikakvog smisla zabraniti mu da ue u Betsaidu. Da se izbjegne ta potekoa, neki su kodeksi
promijenili tekst: ako ue u selo ne reci nikome... Nisu bili potrebni ovi ispravci. U dananjem
tekstu nema nikakve nesuglasnosti. Ozdravljani ovjek, prije nego to poe svojoj kui, mislio je ui
u Betsaidu da saopi cijelom svijetu svoju sreu; Isus mu jednostavno zabranjuje da to uini; trebalo
je sauvati mesijansku tajnu pred irokom publikom.
335

10) PETROVA ISPOVIJEST I PRIMAT
(SRPANJ G. 29)
Mt 16,1320; Mk 8,2730; Lk 9,1821

Ovo je jedan od najvie osporavanih tekstova u naim evaneljima. Njegovo tumaenje i uope
stavovi prema njemu dobar su primjer kako odlunu ulogu igra naa subjektivnost u itanju tekstova.
Kod pristupa nekom tekstu (kao i svakoj drugoj pojavi) ulaze u igru mnogi imbenici: odgoj, kultura,
predaja, duhovno ozraje, a napose ivotno opredjeljenje osobe. ovjek ne moe biti posve
objektivan pred nekim tekstom. Nisu to ni protestanti ni katolici. I jedini i drugi, ve se nalazimo pod
utjecajem. Jedino to nam ostaje: obnavljati stalno nau iskrenost.
Brda papira ispisana su o ovom vrlo vanom ulomku. Obavijest o problematici koju on podie
lako je nai ne samo u tumaenjima, nego i u svakom udbeniku klasine ekleziologije.
Mi emo, ovdje kao i drugdje, nastojati jedino da ovaj tekst uinimo razumljivijim obinom
itatelju. Radije bi trebalo govoriti o tekstovima, jer su evanelisti nejednaki: dok Mk i Lk donose
iskljuivo Petrovu mesijansku ispovijest, Mt dodaje jo i ulomak o primatu, to ga Isus ovom zgodom
podjeljuje Petru. Ova razlika podie sumnje o autentinosti ovog Mt dodatka kod svih onih koji
pripadaju teolokoj struji koja ne prihvaa primata, iz razloga koji nekad nemaju nikakvog posla sa
samim biblijskim tekstom.
Sigurno je da se polemika ne moe odnositi na tekstualnu kritiku. Predaja teksta ovog Mt
ulomka (nr. 1719) posve je sigurna, bez ikakve iznimke. Moete ga tumaiti kako hoete, ali je
nemogue ne priznati poteno njegovu povijesnu autentinost: povijest teksta ne predstavlja nikakvog
kolebanja.
injenica da ovog teksta ne navode izvanbiblijski pisci prve kranske starine jest dokaz iz
utnje, ali je poznato kako je relativan i nedjelotvoran takav dokaz.
Semitski znaaj, koji se vidi u svakoj rijei ovog teksta, dokazuje da on nije mogao nastati
izvan Palestine: to ide protiv onih koji dre da je nastao u neidovskoj kranskoj sredini, da opravda
svojatanja rimske crkve.
Bez ovog teksta, ime Petar i razlog zbog kojeg je Isus tako prozvao imuna bili bi zagonetka
i povijesna neizvjesnost u naim evaneljima; jedino im ovdje nalazimo tumaenje.
To to se ulomak ne nalazi kod Mk i Lk nije nipoto dokaz protiv njegove autentinosti. Nije
ovo prvi sluaj, da se neki materijal nae u jednog evanelista a da ga nema kod drugih. Neki put,
neki pisac isputa neki materijal zato to mu nije potreban za njegov posebni plan. Drugi put, isputa
ga jednostavno zato to ga ne poznaje, to ga nije naao u usmenim ili pismenim izvorima svoga
djela. To je sigurno i na sluaj, jer se ne moe zamisliti, da bi ova dva evanelista namjerno ispustila
tako vano svjedoanstvo za ivot Crkve.
Ovo izostavljanje postaje jo razumljivijim, ako se pretpostavi da ovaj ulomak o primatu ne
pripada izvorno ovom kontekstu, nego da se radi o jednoj od onih zalutalih Isusovih izreka ije se
povijesno mjesto bilo izgubilo, a za koju je Mt smatrao prikladnim da bude ovdje, kao odgovor na
Petrovu ispovijest. Mislimo da je ta hipoteza ispravna. Ulomak o primatu stvarno je tema strana i
prethodnom i slijedeem kontekstu i uistinu posjeduje sve karakteristike interpolacije. Naravno, to
nita ne smeta njegovoj kanonskoj autentinosti niti njegovoj dogmatskoj i ekleziolokoj vrijednosti.
336

Mi o njemu radimo na ovom mjestu zato to uistinu ne znamo gdje se izvorno nalazio.
to se tie topografskih okolnosti, postoje male razlike meu evanelistima. Prema Mt, Isus je
ve stigao u okolicu Cezareje Filipove. Ali to ne znai da je doao u sam grad, nego u okruje koje se
po njemu zvalo. Mk se jo manje pribliuje. On kae, da je Isus s uenicima iao prema selima
Cezareje Filipove, to jest prema selima toga okruja; tako se oznaava pravac sjevera, kojeg se Isus
drao od Betsaide; i da na putu prema tom kraju stavlja ono pitanje apostolima. Sve to sugerira da
se ova putujua skupina ne nalazi ni u Cezareji ni blizu nje, tako da nagaanja Ricciottija (i nekih
drugih tumaa) o stijeni na kojoj je poivao velianstveni Augustov hram, koja bi osvjetljivala novo
imunovo ime (Petar)..., iako su zamamljiva, samo su romantika nagaanja.
Jo manje pomae ovdje biljeka Lk. Prema njemu, Isus se nalazio na nekom osamljenom
mjestu u molitvi (poznato je da Lk najvie govori o Isusovoj molitvi), i da je tu postavio svoje pitanje
apostolima. Lk ne protivurjei ostaloj dvojici, nego ih upotpunjuje: na putu prema kraju Cezareje
Filipove, skupina se zaustavila na nekom samotnom mjestu, da bi se Isus mogao pomoliti... Isus je
esto molio, osobito u vanim asovima; ovo je jedan od njih.
Cezareja Filipova, prijestolnica tetrarhije Heroda Filipa (sina Heroda Velikog), nalazila se oko
40 kilometara sjeverno od Betsaide, blizu izvara rijeke Jordana. Mjesto se danas zove Bania, spomen
na stari Panias ili Paneas, koji se opet tako zove po nekoj spilji posveenoj bogu Parnu (svetite se
grki zvalo Paneion) Nad ovom spiljom ve je Herod Veliki bio podigao velianstven mramorni
hram u ast cara Augusta, ali je grad sagradio njegov sin, tetrarh Herod Filip, i nazvao ga Cezareja
u ast cezara Augusta. Dodao joj je ime Filipova, da se razlikuje od druge Cezareje, zvane
Morske, vanog grada i luke na palestinskom Sredozemlju. Ali Cezareju Filipovu zvali su i
Cezareja Panias, zbog starog Panovog svetita.
I tako, na nekom samotnom mjestu u okolini ovog grada, Isus stavlja uenicima pitanje o svojoj
osobi, s nakanom da on sam izazove temu svog mesijanstva. To je nov elemenat. Nikada prije ne
bismo zamislili Isusa s takvim pitanjem; naprotiv, izbjegao bi ili zabranio govoriti o tim stvarima.
Nastala je promjena u njegovom javnom ivotu. Ta promjena zapoinje umnaanjem kruhova i
razoaranjem puka, koje je nastalo na temelju toga uda. Isus sve vie ostaje sam s uenicima.
Poinje period posveen preteno izgradnji uenika. Njihova vjera u Isusovo mesijanstvo zauzima
prvo mjesto. Polazna je toka ispovijest te vjere. Isus je svjestan da je njihov pojam mesijanizma isto
tako kriv kao i puki, i poslije ovog prizora poet e im izlagati njegov pravi smisao. Na alost, oni
ga nee usvojiti sve do iza Isusovog proslavljenja, ali kad doe taj as, oni e se sjetiti tih poduka, i
ne e postati sadrajem njihove nove postpashalne vjere ...
U ovaj opi kontekst stavlja se Isusovo pitanje o tome to se misli o njemu.
Na prvom mjestu, on pita to svijet openito misli o njemu:
362
javno miljenje. Ne radi to zato
to bi ga stvarno zanimalo to pitanje; to je sauno nain da se doe do pitanja upravljenog njima,
uenicima; da im dadne do

362
U prvom pitanju, Isus kod Mk i Lk upotrebljava zamjenicu ja, dok kod Mt mjesto nje
upotrebljava izraz Sin ovjeji. Ovo je mesijanski naslov, kojim Isus redovito oznauje sama sebe,
ali je ovdje oito da znai isto to i ja, samo sveanije izraeno, i stoga ovaj izraz vjerojatno nije
izvoran na ovom mjestu (vjerojatnije je da je Isus rekao jednostavno ja)
337

znanja, da ga stvarno zanimaju samo oni i to to misle oni, radi njihovog mjesta i zato to su
zbog svoje duge udomaenosti s njime u stanju da ga bolja poznaju.
Puko miljenje (koje su apostoli vrlo dobro poznavali) slae se s onim to je reeno drugom
zgodom (Mk 6,1415 i paral.): Isus bi bio ili ponovno oivljeni Ivan Krstitelj, ili Ilija koji se
povratio iz svog skrovita, ili neki drugi uskrsli stari prorok. Jedina razlika nalazi se kod Mt, koji na
ovaj popis znamenitih linosti, ija bi reinkarnacija mogao biti Isus, dodaje jo proroka Jeremiju, koji
je bio postao popularan u pobonim idovskim predajama (usp. 2 Mak 2,112; 15,1415).
Prema ovom tekstu, puko miljenje o Isusovoj osobi ne nadilazi sliku o nekom znamenitom
proroku. Meutim, u narodu nekad izbijaju na povrinu i miljenja o moguem Isusovom
mesijanskom znaaju, pa je zanimljivo da to apostoli ne spominju, nego Petar izraava to miljenje
kao svojstveno za njegovu skupinu i kao opreno onome to misli puk. Na primjer, Kananejka
pozdravlja Isusa kao sina Davidovog (Mt 15,22). S tim istim naslovom zazivaju ga dva slijepca
(Mt 9,27). Drugom zgodom, nee to biti samo neki pojedinci, nego cijelo prisutno mnotvo naroda
koje e iznijeti tu mogunost (usp. Mt 12,23). Poslije umnaanja kruhova, puke mase ne samo misle
da bi mogao biti, nego su uvjerene, da Isus jest prorok koji je imao doi na svijet, to jest
eshatoloki prorok (Pnz 18,15), Mesija, i radi toga nastoje ga proglasiti nasilu kraljem (Iv 6,1415).
Ali, upravo ovi tekstovi mogli bi nam napomenuti razlog ili razloge zbog kojih uenici ne
spominju tih stvari: ne vide u njima solidno miljenje puka, nego
odvojeno miljenje nekog pojedinca (Mt 15,22; 9,27); ili
predmnijevanje ili obinu mogunost (Mt 12,23); ili
asoviti zanos, koji ne ostavlja nikakvog traga, kao to se pokazalo u stvarnosti (Iv 6,14
15).
Nasuprot tim pukim miljenjima stoji vjera skupine uenika, koju izraava Petar kao
predstavnik svih:
Ti si Krist (Mk); grki prijevod hebrejskog Mesije; najjednostavniji oblik.
Ti si Krist Boji (Lk); sveaniji oblik.
Krist, Sin Boga ivoga (Mt); razvijeniji i sadrajniji oblik. Obino se zastupa (meu
katolikim tumaima) da u formuli Mt postoji dvostruka ispovijest: mesijanstva (ti si Krist) i
bitnog boanskog sinovstva (Sin Boga ivoga). Ono to je uistinu izvanredno, to bi bila ova druga
ispovijest, koja bi zasluila Kristovu nagradu; samo na nju moe se odnositi ono to se kae o
objavljenju (r. 17); Petru bi bilo nadnaravnim putem objavljeno ono to je po sebi misterij,
nedohvatljiv ljudskom razumu.
Iskreno mislimo da ovo tumaenje uvodi neuravnoteenost u naa evanelja, posebno
sinoptika. Kad bi se pretpostavilo da je ovaj izraz dodao Mt, ne bi bilo problema: u asu kad je
pisao, evanelist je dobro poznavao ovu dogmu kranske vjere. Ali pretpostaviti tu istu vjeru kod
Petra, u ovom povijesnom asu njegove ispovijesti, nema nikakvog temelja. Nikad se poslije ne moe
nai ni jedan znak da bi Petar mogao imati tu objavu (naprotiv ima mnogo znakova da je nije imao)
sve do uskrsnua svoga Gospodina.
Ovaj izraz, u odnosu na Isusa, redovito ima mesijansko znaenje (usp. Mk 3,11; 5,7; Lk 4,3; Iv
1,49); nikad ne dopire do znaenja vjenog sinovstva u krilu Trojstva. Osim toga, treba imati u vidu,
da je Mt dosada strogo
338

paralelan s Mk i Lk, koji govore samo o mesijanstvu. ak i sam Mt, kad navodi zabranu da se
govori o toj stvari, cilja iskljuivo na Isusov mesijanski znaaj (r. 20), to dokazuje, da ovom izrazu
nije pridavao nikakvo drugo bitno razlino znaenje.
Petar, dakle, ispovijeda da je Isus Krist, Mesija, najavljen po prorocima i oekivan kroz
vjekove; i da je Mesija koji se odlikuje svojim posebnim odnosom s Bogom, s kojim je Bog tako
intimno ujedinjen kao to je otac ujedinjen sa svojim sinom ...
Petrov je stav vrlo razliit od pukog. Kod pukih masa, radije bi se trebalo govoriti o
predosjeaju, o nejasnom miljenju, ili o asovitom zanosu i elji roenoj iz politikog oaja, dok se
kod Petra radi o uvjerenju, o sigurnosti, o vrstoj vjeri.
Kod Petra (i njegovih drugova) postoji vjera, vrhunaravno uvjerenje, da je njihov Uitelj
oekivani Mesija. Drugo je pitanje sadraja te vjere ili narav toga mesijanizma. Ubrzo e se pokazati
da Petar u tome nije nadilazio opu razinu pukih oekivanja i bit e strogo ukoren zbog toga (usp.
Mt 16,2223).
Meutim, ve sama injenica vjere zasluuje pohvalu. Isus se obraa Petru njegovim domaim
imenom imun Barjona. Naziva ga sretnim, blaenim. Sretnim, jer mu je Bog objavio da je Isus
mesija. Upotrebljava se isti izraz estitke kao u Blaenstvima. Petar spada u onaj red blaenih
siromaha, koji imaju srce otvoreno za objavu.
Ako je ovaj misterij bio objavljen Petru, znak je da ga nije mogao sam od sebe spoznati,
tijelom i krvlju, samim ljudskim moima, koje su ograniene i prevarljive. On je svojim vlastitim
prirodnim opaanjem mogao doi do nekih priblinih zakljuaka, kao i ostali puk, do nekog
predosjeaja i vjerojatnog miljenja, ali ne do sigurnosti vjere. Vjera dolazi iskljuivo od objave; i
vjera je srea iako se u nju umijeaju i lani elementi; uvijek e biti vremena za proiavanje, ali ako
ve postoji neki temelj.
Kao odgovor na ovu vjeru i ovu ispovijest, Isus mu sada sveano kae da ga postavlja za ono
to znai njegovo novo ime Petar, to mu ga je dao ve od prvog asa kad ga je upoznao.
Petar je grki Petros, a to je muki oblik od petra, to znai stijena, peina.
363
imun e,
dakle, biti masivna stijena i vriti ulogu temelja u solidnoj zgradi, odreenoj da ostane trajno (usp. Mt
7,2426); bit e temelj, jer e na njemu biti sagraena ona zgrada; na njemu ili na njegovoj osobi,
ne na nekoj njegovoj osobini.
Zgrada koju e sam Isus sagraditi na ovoj stijeni (Petru) kao temelju, jest njegova Crkva,
njegova eshatoloka zajednica, novi Boji narod, koji e doi na mjesto staroga.
364

Isus kae: moju Crkvu. Time on preutno sebi prisvaja Boja svojstva: kao to je Jahve u S.
Z. izabrao jedan narod, tako e i on zasnovati svoj.
Ako se ova simbolika prevede, Petar je vrstoa, solidnost, neosvojivost, vjeno trajanje ...

363
Aramejski Kefah, u grkom obliku Kefas (usp. Iv 1,42; 1 Kor 1,12; 3,22; 9,5; 15,5; Gal
1,18; 2,9,11.14). Izgleda da se prije ove primjene na imunaPetra, ni grko ni aramejsko
ime nije upotrebljavalo kao vlastito ime.
364
U grkom prijevodu LXX, rije crkva (grki ekklesia) redovito je prijevod hebrejske
rijei qahal skup, zbor, skuptina, Boja zajednica, izabrani narod ... I u kumranskim
spisima govori se o zidanju zajednice, to je prijevod rijei adah, koja se skoro uvijek
odnosi na zajednicu lanova to pripadaju narodu spasenja : J. Jeremias, Neutest. Theologie,
I, 199200.
339

S druge strane, on je osnova, temelj, ono to daje vrstou i postojanost, bez ega se ne moe
zamisliti postojanje Crkve ...
Upravo zato to e Crkva biti sagraena na tako nepokretnom temelju koji je Petar-stijena,
nikakva oluja nee je moi poruiti (usp. Ml 7,2425). Vrata Hadesa, to jest vrata eola (boravita
mrtvih), nee je nadvladati. Smrt je nee pobijediti. Nee umrijeti. Nee se svriti. Crkva je zauvijek
nepropadljiva.
Ono to je ve bilo naznaeno simbolom stijene kao temelja, sada se predaje Petru izriito:
kljueve kraljevstva nebeskog, najviu i opu vlast u Crkvi, pomou koje e on odluivati tko e
unii u eshatoloko Boje kraljevstvo, a tko e biti iskljuen iz njega. Uinit e to konkretno veui
i razrjeujui.
365
Ovo su poznati rabinski izrazi disciplinarnog i doktrinalnog znaenja. U okviru
discipline, znae izopiti iz zajednice ili primiti u zajednicu. Na doktirinalnom polju, znae izjaviti da
je neto pogreno i zabraniti ga kao zlo, ili izjaviti da je pravovjerno i dopustiti ga kao dobro.
Jednom rijeju, Petru se podjeljuje najvia vlast u Crkvi: u stvarima discipline, dogme,
morala... To je osobna vlasi, oigledna i neprenosiva, koja nimalo ne umanjuje istu takvu vlast
doputenu drugim osobama, niti je ta ista vilast drugih osoba umanjuje (usp. Mt 18,18).
I njegovim odlukama jami se ovdje nebeska potvrda: znai da iza ove Petrove vlasti stoji
izravno vlast Boja.
Petar je bio svjestan svog povlatenog poloaja u apostolskoj skupini i bio je kao takav priznat
ve za povijesnog Isusovog ivota. Napose je oito da je vrio svoj primat u prvotnoj Crkvi (usp. Dj
1,1526; 2,1440; 3,37; 4,812; 5,311.2933; 8,2024; 10,148; 11,118; Gal 1,18; Lk
22,3; Iv 21,15, itd.).
Ono to protestantizam ne moe dopustiti jest da ove Petrove povlastice prelaze i na njegove
nasljednike. Katolici se ovdje pozivaju na logiku: ako je zgrada odreena da traje, trajan mora biti i
njezin temelj... Povijesni Petar davno je umro, ali trajnost Crkve zahtijeva da se on ovjekovjei u
svojoj ulozi.
Sva tri evanelista donose zatim strogu Isusovu zabranu uenicima, da nikome ne kau nita o
ovom predmetu njegovog mesijanstva. Izgleda da Isus sebi protivurjei: s jedne strane, on sam
izaziva temu, a s druge strane je zabranjuje. Ali nema tu nikakvog protivurjeja: tema je pokrenuta za
skupinu uenika, i treba ostati u toj skupini; za druge vrijedi uvijek mesijanska tajna; puke mase
zamiljaju sebi jedino nekakvog politiko-socijalnog mesiju. Brzo e se vidjeti (i Isus je to znao), da
uenici plivaju u istim vodama, i ve odsada Isus e poeti da im tumai pravu sliku Mesije, koju e
on ostvariti u potpunosti u svojoj osobi. Ova zabrana ima pedagoku vrijednost i za uenike: ne bi
mogli ispravno istumaiti drugima ono to ni oni sami dobro ne razumiju.

11) PRVO PRORICANJE MUKE
(SRPANJ G. 29)
Mt 16,2123; Mk 8,3133; Lk 9,22

Odmah na poetku treba napomenuti da se redovito govori o tri najave muke (osim ove, jo Mk
9,3032 i 10,3234 i paral.), zato to su njih tri

365
Budui da se u semitskim jezicima upotrebljavaju parovi oprenih pojmova
da se opie sveukupnost, ovaj par izraza oznaava... sveukupnu vlast: J. Jeremias, o.c, 278.

340

najire izraene. Ali, bilo je i drugih izriitih najava, samo u kraem obliku; na primjer Mk 9,12
i paral. i ona u Getsemaniju Mk 14,4142 i paral. Ali osim ovih izriitih proricanja, evanelja imaju
i mnogo preutnih aluzija, izraenih na razne naine,
366
koje su prave najave, razasute po svim
evaneljima, bez kojih bi mnogo evaneoskog gradiva ostalo nerazumljivo.
Neophodno je potrebno drati to u vidu nasuprot radikalnoj kritici, koja dri da Isus nije mogao
izrei te najave, i da su zato ova tri spomenuta navjetenja muke i smrti kasnije djelo kranske
zajednice, sastavljeno poslije dogaaja. Radilo bi se o saetku prolosti, predstavljenom kao najava
budunosti.
Istina je da se ne moe posve nijekati uloga zajednice, s obzirom na jezini oblik ovih
proricanja; to je oito, na primjer, iz nabrajanja pojedinosti, napose u treem proricanju (Mk 10,32
34); ovdje se jasno vidi povijest muke. Ali, odavde pa do posvemanjeg nijekanja da bi Isus
navijestio i same bitne injenice, postoji neoprostivi skok. J. Jeremias, s onom potankou i
potenjem, koji su njegova znaajka, podrobno je prouio to pitanje
367
i doao do slijedeeg
zakljuka: S ovim ne elimo ustvrditi da su sve mnogobrojne rijei koje se odnose na muku pred-
pashalne (to treba ispitati u svakom konkretnom sluaju). Ali, elimo pobiljeiti kao rezultat
injenicu, da ne moemo sumnjati da je Isus oekivao i navijestio svoju muku i smrt. Videi da se
nalazi pod stalnim prijetnjama, Isus je morao raunati sa sudbinom proroka. Istina je da su ta
takozvana tri proricanja muke, u svom dananjem obliku, sastavljena ex eventu... Golema veina
ostalih navjetenja muke oito su pred-pashana. Skepticizam, koji ne zna granica u kritici, moe i
nehotice navesti da se falsificira povijest. Tako je i ovdje, gdje ispravna opaska da su neki izrazi i
logia bili izraeni iz retrospektivne vizije muke, moe dovesti do zloupotrebe, da se itavo ovo
gradivo smatra djelom zajednice.
368

Ovaj ulomak nije jednak kod trojice evanelista: kod Lk uope nema dogaaja s Petrom.
Isto tako, ne moe se od njih dobiti jednoduno svjedoanstvo o tonom vremenu kad su bile
izgovorene ove Isusove rijei. Uvod Mk (i poe) moe se razumjeti povezan s prethodnim
ulomkom, ali se moe shvatiti i kao posve nezavisan od njega, tako da oznaava novu etapu. Kod Mt
(otada) postoji sigurno veza s prethodnim dogaajem, ali ne nuno u tom smislu da jedna stvar
slijedi neposredno iza druge; moe se shvatiti da se dogaa na temelju druge. Kod Lk naprotiv postoji
tijesna veza s prethodnim dogaajima: navjetaj muke navodi se kao motiv zabrane da se govori o
Isusovom mesijanskom znaaju, kao da se kae da ta stvar moe biti objavljena samo poslije njegove
smrti i uskrsnua.
Ukratko, ovaj nauk misaono se povezuje izravno s Petrovom ispovijeu i oznaava poetak
novog perioda u sklopu Isusove djelatnosti. Sadraj ulomka odreuje priblino tu novost.
U prvom redu, radi se o pouci (Mk). Ne znai to da Isus dosad nije pouavao, nego e to
odsada biti njegova pretena djelatnost. Dosad, vanu su ulogu u njegovom javnom ivotu imala
udesa, i to je izravno povezano s navalom masa; i unaprijed e on initi udesa ali, kako je nestalo
velikih masa, smanjit e se i broj udesa.

366
Vidjeti navode u J. Jeremias, o.c, 327328.
367
O.c, 321331.
368
O.c, 331.
341

Osim toga, treba znati da se ta pouka daje apostolima. I dosad je Isus pouavao svoje najblie,
ali odsada ta e izgradnja biti stalnija i sistematinija.
Zatim, odsada e se Isus u svojim nauavanjima jasno doticati i one teme koju je dosada
izbjegavao: govorit e o sebi i o svom poslanju, o providnosnom znaenju svoje osobe i svoga djela.
Ovaj novi pravac otvara se upravo s ovim ulomkom, gdje Isus navijeta svoju blisku
budunost: to to e mu
369
se dogoditi kao Mesiji, ukoliko je Mesija i jer je od Boga eljeni Mesija.
Isus je znao kako su mesijanizam zamiljali njegovi apostoli (ovog istog asa ut e to iz Petrovih
usta), i sad im poinje izlagati prava svojstva i sudbinu Mesije, onakvog kako ga je Bog predvidio u
svojim planovima, i kakvog e on slobodno ostvariti. Ovaj pojam slobodnog izvrenja sadran je
upravo u izrazu koji doslovno znai posve protivno. Isus kae da se sve ono to e ga zadesiti u
Jeruzalemu, mora dogoditi (grki dei). Ali, ne radi se o nekoj fatalistikoj ili deterministikoj
nunosti, nego se eli rei da je sve to predvieno u Bojem planu, da Bog hoe da tako bude, da Isus
zna za taj Boji plan i da ga eli izvriti posve svjesno ...
etiri su stvari koje Isus navijeta da e mu se dogoditi u razmjerno bliskoj budunosti.
Puno e prepatiti; sva tri evanelista upotrebljavaju prilog puno; premda ne spominju
nita pojedinano, imaju pred oima pripovijesti o muci; radi se o fizikim i moralnim mukama.
Bit e odbaen (Mk i Lk) od Vrhovnog vijea svog naroda (spominju se tri kategorije
lanova koje su sainjavale sinedrij). Spomenom odbacivanja Isusa sa strane narodnih vlasti eli se
ve odsada staviti u prvi red njihovu krivnju i grijeh, njihovu izravnu odgovornost za ovaj in. Jo
jednom naglaavamo da se ne radi o nekoj fatalistikoj nunosti, nego o svojevoljnoj sljepoi, koju je
Bog takoer predvidio kao posve slobodnu. Mt ne govori o odbacivanju, pa se uloga sinedrija
sastoji u tome da e mnogo napatiti Isusa.
Umrijet e.
Uskrsnut e; svaki put kad Isus govori o svojoj smrti, govori takoer o uskrsnuu; ponienje
i slava meusobno se uvjetuju i osmiljavaju; i ponienje je slava.
370

Mk biljei da je Isus govorio te stvari uenicima posve otvoreno, bez parabola i isporedaba,
ne prikrivajui ili ublaujui izraze, bez mogunosti da ga se dvoznano shvati; da se ne moe
sumnjati o znaenju njegovih rijei niti o pojmu to ga Bog ima o Mesiji.
Mt sa svoje strane biljei, da se sve to mora dogoditi u Jeruzalemu, gradu koji ubija proroke:
prorok ne moe umrijeti izvan Jeruzalema.
Misao o Mesiji koji pati i nasilno umire neprihvatljiva je za idova Isusovog vremena. A
takoer i za apostole. Svi su oekivali neodoljivo monog mesiju koji bi smrvio neprijatelje naroda i
uspostavio vjenu vlast Izraelovog

369
Mk. i Lk rabe naslov Sin ovjeji, ali to opet (usp. Mt 16,13) znai isto to i on (Isus govori u
treoj osobi); kod Mt je Isus Krist (Mesija).
370
Govorei o uskrsnuu, Mk upotrebljava izraz poslije tri dana (tako i u druga dva navjetenja:
9,31 i 10,34), dok ostala dvojica evanelista vie vole izraz trei dan. Nema sumnje da oba izraza
znae isto; meutim, kad bi se Markov izraz uzeo sa svom strogou, mogao bi se razumjeti u smislu
da je protekao jo jedan dan vie izmeu smrti i uskrsnua, to bi bilo protivino povijesnim
podacima; stoga je vjerojatno da je formula trei dan kasniji ispravak one druge (poslije tri
dana), koja bi tako bila starija i izvornija. Ali je zanimljivo da i Mt upotrebljava isti izraz u 27,63.
342

Boga u svijetu. Osloboditelj koji bi se borio za slobodu predavi se u smrt, jest neprobavljiv
besmisao.
Brzo doe reakcija. Jo jednom plane Petar u ime svih. Njegova je reakcija impulzivna, s
izvjesnim znakovima nasilnosti. Razoaranje je vrlo veliko. Toliko su oekivali od Uitelja a on im
sad izlazi s tim poniavajuim i nemoguim stvarima! Najprije se kae da je uhvatio Isusa, kao da bi
mu htio ak i fiziki svratiti pozornost. Ono to je rekao o uskrsnuu, Petar kao da nije ni uo. Ono
to ga je odmah pogodilo, bio je govor o mukama i o smrti. Kakav besmisao! Ne daj Boe! Nee se
to dogoditi! Ti ne moe dopustiti tako neto!
Na sve ovo trebalo bi nadodati i ono to se ne kae u ovom vrlo kratkom saetku: ton glasa,
poglede, geste ..., da bi se razumio jo tvri naglasak Isusovog odgovora.
Mk biljei da je Isus ukorio Petra gledajui uenike: premda upravljen (Petru, ukor vai za sve,
jer svi su istog miljenja.
Ukor Petru sastoji se od nekoliko elemenata, sve jedan tvri od drugoga:
Idi! Povuci se! Ne radi se o fizikom odvajanju, nego o vrstom odbijanju Petrovih
umiljavanja.
Iza mene! Slijedi me! Ponovno, ne radi se o fizikom premjetanju, kao da ga ne bi elio
vidjeti. Isus ne izraava prezir, nego svakom pojedincu oznaava njegovu ulogu. Uitelj nije Petar,
nego Isus. Petrova je dunost slijediti. Isus je onaj koji pokazuje pravi put.
Sotono! Sigurno nehotice, Petar ponavlja ulogu sotone, onog istog neprijatelja, koji mu je
pri napastima u pustinji predlagao posve isti tip mesijanstva to mu ga sada predlae Petar.
Sablazan si za mene! Ti si kamen o koji se spotiem na svom putu. Ti bi me htio odvratiti
od jedinog istinskog puta to ga je za Mesiju zacrtao sam Bog. Upravo tako ti izvrava sotonine
namjere!
Ti ne misli o Bojim stvarima, nego ljudskim! Ne misli boanski, nego ljudski.
Rasuuje naopako. Slika Mesije, kako ju je opisao Isus, nije izmiljotina ili njegova svojevolja, nego
Boja misao o toj stvari. Petar predstavlja ljudske interese, koji ne uzimaju u obzir Boje naume.
Vjeni nesklad izmeu neba i zemlje.

12) UVJETI DA NETKO BUDE UENIK
(KONAC SRPNJA G. 29)
Mt 16,2428; Mk 8,349,1; Lk 9,2327

Sadanje mjesto ovih Isusovih izreka logiki je dobro izabrano. Iza kako je jasnim bojama
naslikao sudbinu Mesije, bilo je prikladno upozorili uenike da njihova sudbina ne moe biti
drukija: da biti uenik znai slijediti Uitelja u svemu, pa i u najneugodnijim vidovima njegovog
providnosnog poslanja.
Ovdje poinje dubinska izgradnja apostola s obzirom na smisao njihovog posebnog odnosa s
Isusom, premda se njegove rijei mogu primijeniti openito na sve njegove sljedbenike.
Vrlo je vjerojatno, dakle, da se Isus jednog od onih dana iza kako je navijestio svoju muku,
dotakao i ove teme uenitva: slijediti ga s kriem. To ne znai da ova dva nagovora slijede
neposredno jedan iza drugog; na
343

protiv, uvodi evanelista u ovaj ulomak daju slutiti da je meu njima bio prekid. Isto tako nije
jasno koja ili koje od ovih izreka pripadaju ovom povijesnom asu, jer je oito da sve ne pripadaju;
sline izraaje nalazimo i u drugim kontekstima; evanelisti su skupili ovdje nekoliko nepovezanih
logia istog sadraja.
to se tie geografskog mjesta ovog nagovora, stvar nije napose jasna. Najvjerojatnije je da se
vie ne nalazimo u kraju Cezareje Filipove, gdje se zbila Petrova ispovijest i prvi navjetaj muke,
nego ponovno u Galileji, kamo se Isus izgleda bio povratio ovih dana. Na to navodi
prvenstveno promjena sluatelja. Kod Mt, sluatelji su uenica (kao u prethodnim dogaajima na
poganskom zemljitu), ali Mk govori o mnotvu s uenicima, a Lk o svima, to jest o narodu i o
uenicima iz Mk vijesti. Rije mnotvo ve je postala stereotipnom i moe znaiti bilo kakvu
skupinu ljudi; ve znamo da nije vjerojatno da ovoga asa Isusa slijede velike mase naroda, ali u
svakom sluaju sredina je sigurno idovska a ne poganska sa sjevera. Kao potvrda moda moe
posluiti i slijedei dogaaj koji donose sva tri sinoptika, a to je Preobraenje, koje se dogaa
sedmicu dana poslije ovog nagovora i sasvim sigurno u Galileji.
to se tie povijesnog asa, ove Isusove izreke stavljamo piri koncu srpnja g. 29, oslanjajui se
upravo na kronologiju Preobraenja: ono se dogaa sedmicu dana poslije ovih rijei (Lk 9,28); kao
to emo vidjeti, vrlo vjerojatno poetkom kolovoza.
Kako smo vidjeli, Isusovo se sluateljstvo sastoji od apostola i od mnotva (Mk), koje
vjerojatno nije nita drugo nego skupine pristalica. Isus se obraa svima (Lk), to znai da uvjeti
potrebni da netko bude uenik, vae (openito za sve one koji ele biti njegovi istinski sljedbenici; ne
jedino za apostole, iako za njih vae u prvom redu, zbog njihove bliskosti s Isusom.
Slijedei Markov tekst (ostala dva evanelista predstavljaju neke male razlike), cijeli se ulomak
sastoji od est logia; evanelisti se nisu potrudili ak ni da ih literarno poveu; jedino to ih
ujedinjuje, jest glavna misao o Isusovom ueniku.
1) Prva izreka sadrava (r. 34) neposredne uvjete da netko moe biti Isusov uenik. Ti su uvjeti
tri ili dva, ve prema tome kako se tumae upotrijebljeni izrazi. Ako je pojam uenika izraen jedino
sa ii za mnom, bila bi tri: zanijekati samog sebe, nositi kri i slijediti ga. Ali, meni se ini
vjerojatnijim da je uenik ovdje oznaen na dva naina: ii za njim i slijediti ga. U skladu s tim,
bila hi dva uvjeta: odrei se samog sebe i nositi kri. Isus bi rekao: ako netko eli biti moj uenik,
neka se odrekne samog sebe, neka nosi svoj kri i neka tako bude moj uenik...
Ii za nekim ili slijediti nekoga izraava plastino ono to znai biti neiji uenik: drati
tog ovjeka za svog vodia i predvodnika, slijediti u svemu njegove misli, elje i zapovijedi, potpuno
se povezujui s njegovom stvari, preoblikovati svoj ivot prema njegovom ivotu ...
Radi toga, da netko bude pravi Isusov uenik, potrebna su ova dva uvjeta:
Odrei se samog sebe. Zanijekati se. Izraz je vrlo jak. Znai rei sam sebi: ne postojim vie
ja, nego Isus; ne postoje moja mjerila, nego samo Isusova; ne postoje moje elje ni nacrti, nego samo
Isusovi; ja vie ne mislim na svoje interese, nego na Isusove; sve je moje posve podvrgnuto Isusu.
Nositi svoj kri. U Isusovo vrijeme, raspee ili smrt na kriu bila je dosta poznata u Palestini
kao rimska kazna smrti, tako iznimno okrutna, da se mogla upotrijebiti kao metafora razumljiva za
svakoga. Kri je simbol odvratne smrti. Isus kae da njegov uenik mora nositi svoju smrt. Svoju
344

malu smrt koja se sastoji u odricanju nekada silno dragih stvari i osoba, kad to sluenje Uitelju
bude zahtijevalo. Ali, i veliku smrt, ono izgubiti svoju duu (ivot), kad to povezanost s
Uiteljevom stvari zatrai (usp. r. 35). I to noenje vlastite smrti mora biti svaki dan (Lk): mora
postati stil ivota.
2)Druga je izreka (r. 35) mudra poslovica, koja se, kad se jednom uje, nikad ne moe
zaboraviti: onaj koji sauva svoj ivot, gubi ga; a onaj koji ga izgubi, spasi ga.
371
Paradoks, igra rijei
sa dva vremena ljudskog ivota: povijesnim i eshatolokim. Onaj koji pod svaku cijenu misli sauvati
svoj zemaljski ivot, koji samo misli kako e osigurati svoju osobu ovdje na zemlji, sigurno nee
moi uivati vjenog ivota u slavi Bojoj. Naprotiv, onaj koji se ovdje, radi Isusa,
372
odrekne svega
to se od njega zatrai, ak i vlastitog fizikog ivota, imat e osiguran svoj vjeni ivot u
eshatologiji. Mogue su samo ove dvije skrajnosti; ne postoji nikakvo srednje stanje. Isus nas
primorava da se odluimo za jednu od njih.
Lk stavlja u uzroni odnos (jer) ovu izreku s prvom, kao da kae: budui da je po srijedi ovo
pitanje sauvanja i gubljenja ivota, sasvim je prirodno, da Isusov uenik zanijee samog sebe i
nosi svoj kri ... Ostala dvojica evanelista, iako to ne kau izriito, ve samim tim to stavljaju jednu
uz drugu ove dvije izreke, misle istu stvar.
373

3) Trea izreka (r. 36) jest kao daljni razvoj druge: kao da kae da se isplati izgubiti jedan ivot
da se dobije drugi, jer kakvu korist ima ovjek od toga da posjeduje sve na ovoj zemlji, ako e zatim
izgubiti svoju duu u vjenosti, to jest ako se on sam izgubi za eshatoloku vjenost (Lk).
374

4) etvrte izreke (r. 37) nema kod Lk. to e dati ovjek kao otkupninu za svoju duu (ivot)?
to moe ovjek dati Bogu da opet zadobije izgubljeni vjeni ivot? Tada se nee moi vie nita
uiniti. U opem kontekstu ovog ulomka, ovaj logion eli svratiti pozornost na vanost povijesnog
vremena, u kojem se odvija poziv uenika: naa vjena sudbina zavisi od toga kako emo upotrijebiti
ovo vrijeme, jer kad se ono jedanput zatvori, zatvaraju se i sve mogunosti popravka.
Peta izreka (r. 38) ima paralelu kod Lk, ali je nema u r. 27 Mt, osim samo djelomino. Pravu
paralelu kod Mt trebalo bi traiti u drugom kontekstu (10,33; takoer Lk 12,9). Ovaj logion izgleda
neprirodno u ovom kontekstu; jedino opravdanje da bude ovdje moe se nai u opoj ideji uenika,
koji mora takoer biti Isusov svjedok. Na taj nain, onaj koji se zastidi Isusa i njegovih rijei
375
i iz
stida ih zanijee, toga e se i Isus zastidjeti na

371
Doslovno se kae da se spaava ili gubi dua, ali je poznato da to znai, da se spaava ili gubi
ivot, a to opet znai, da ovjek spaava ili gubi sebe (tko se eli spasiti, izgubit e se): spaava
se ili se gubi cijeli ovjek, a ne samo ona bioloka pojava to se zove ivot.
372
Mk nadodaje i radi Evanelja, to je sigurno njegov vlastiti dodatak, Isus je poistovjeen s
njegovim Evaneljem: jednako je zasluno boriti se za njega i boriti se za njegovo Evanelje. U tom
dodatku odraava se vrijeme progonstva i muenitva radi navijetenja Evanelja, kad je Crkva
mogla u svom ivotu iskusiti to znai izgubiti svoj ivot radi njega. Ali, Isus je vrlo dobro mogao
predvidjeti sve to, tako da nije potrebno pomiljati da je to kasnija izmiljotina kranske zajednice.
373
Isti logion ponavlja se nekoliko puta u drugim kontekstima; usp. Mt 10.39; Lk 17,33; Iv 12,25
26.
374
Lk stvarno prevodi semitski izraz (dua) ostale dvojice evanelista; vidi bilj. 371.
375
Mk nadodaje: pred ovim preljubotvornim i grenim naratajem; to jest pred ovim nevjernim i
Isusu neprijateljskim narodom (koji se promatra osobito u njegovim predstavnicima); ali to
neposredno gledite ne ide protiv openitog znaenja ovog izraza.
345

eshatolokom sudu: zanijekat e ga izjavivi mu da je izgubio svoju duu. Taj je rezultat
neizbjeiv: onaj koji se ne eli pribliiti, ostaje daleko ... Isus ovdje tvrdi dvije stvari koje ga uzdiu
na boansku razinu:
da vjena sudbina ovjeka zavisi od stava prema Isusu u ovom ivotu;
da je Isus eshatoloki sudac, od ijeg suda zavisi vjenost svakog pojedinca.
Na taj posljednji sud doi e Isus u svojstvu Sina ovjejeg (proslavljenog Mesije) u slavi
svoga Oca; to jest, uivajui istu slavu kao i njegov Otac; i okruen svojim anelima. Prema Lk, doi
e u svojoj vlastitoj slavi, u slavi svoga Oca i u slavi svojih anela ..., to je u stvari isto.
U ovom dijelu paralelan je Mt (r. 27): Sin ovjeji doi e na posljednji sud u slavi svoga Oca i
okruen svojim anelima, da plati svakome prema njegovim djelima; kako se na vrlo slikovit nain
opisuje u Mt 25,3146.
6) Posljednji je logion najzagonetniji i najvie pretresan. Mnogi ga smatraju nastavkom i
misaonim proirenjem prethodne izreke, gdje je bio govor o eshatolokom sudu. U tom sluaju, Isus
bi ovdje tvrdio da e se ovaj njegov posljednji dolazak (parusija) dogoditi prije nego to potpuno
nestane njegovog narataja: veina ga ne bi vidjela, ali jo bi bilo nekih koji bi prisustvovali tom
dogaaju. Prema tom miljenju, i Isus bi, kao i svi njegovi suvremenici, oekivao skoru uspostavu
eshatolokog Bojeg Kraljevstva; i, naravno, bio bi se prevario. Ali, na drugom mjestu Isus vrlo jasno
tvrdi da ni on sam ne zna kad e biti konac svijeta (usp. Mt 24,36) a tako veliko protivurjeje ne
moe se dopustiti kod normalne osobe. Osim toga, dobro je poznato, kako je nestalna, nesigurna i
kliska idovska apokaliptika. Ova tema nije tako jednostavna kako bi je odreena strana htjela
prikazati, nego puno zamrenija, pa moda da se drugom zgodom na nju navratimo.
to se tie naeg teksta, postoji tematska analogija s prethodnom izrekom, i stoga se nalazi
ovdje (dok je oito, da bi njegovo mjesto moralo biti u nekom apokaliptikom kontekstu), ali se ne
radi o istoj stvari, nego o dvjema razliitim temama: u prethodnom logionu govor je o posljednjem
sudu, a ovdje, vrlo jasno, o Kraljevstvu Bojem (Mk i Lk), to je i Kraljevstvo Sina ovjejeg (Mt:
Sin ovjeji u svom Kraljevstvu). Konkretno, radi se o nekoj monoj (Mk) objavi Kraljevstva
Bojeg, koju e jo uvijek moi konstatirati neki od ovog narataja.
376
Tumai se ne slau u tome na
koji bi poseban dogaaj mogao misliti Isus: na ruenje Jeruzalema, na Uskrsnue, ak (prema
nekima) na Preobraenje ... Moda se odnosi na udesno proirenje Evanelja (Kraljevstva Bojeg) u
apostolsko doba. Stvarno, nekih tridesetak godina kasnije, sv. Pavao mogao je pisati, da se Evanelje
propovijeda po cijeloj zemlji (Rim 9,18), to se onda poklapalo s granicama rimskog carstva...

13) PREOBRAENJE
(POETKOM KOLOVOZA G. 29)
Mt 17,18; Mk 9,28; Lk 9,2836

Isusovo preobraenje je jo jedan od vrhunskih dogaaja njegova ivota. A ono je i diobna crta
koja dijeli Isusov javni ivot na dva dijela: uspon i pad. Prvi je dio bio prirodna priprava za Petrovu
ispovijest, potvrenu


376
Vidjeli smo u svoje vrijeme da se Kraljevstvo Boje ostvaruje u raznim etapama; teza da je Isus
govorio samo o eshatolokom Kraljevstvu prav; nasilje nad tekstovima (i to mnogim).
346

slavom preobraenja; drugi je dio put koji vodi k ponienju i smrti. Preobraenje stoji izmeu
napasti u pustinji i agonije u vrtu kao vrhunac u Isusovoj zemaljskoj slubi (Trench).
Kao knjievna kompozicija, obino se misli, da preobraenje pripada apokaliptikom
knjievnom rodu (usp. napose Dan 10), ali s dodatkom nekih elemenata sinajske teofanije.
Male razlike u nekim pojedinostima kod trojice evanelista pokazuju to svaki od njih eli
naglasiti na posebni nain. Kod Mt, Isus je novi Mesija, jedini uitelj, koga treba sluati. Kod Mk, u
prvom redu stoji objavljenje vrhunaravne Isusove slave. lik naglaava njegovo mistiko iskustvo u
molitvi ...
Preobraenje donose sva tri sinoptika i sva tri u istom povijesnom kontekstu. Ivan ga ne
spominje, kao i toliko drugih stvari koje on smatra dovoljno poznatim iz drugih evanelista. ivi
karakter pripovijesti daje naslutiti, sugerira oevica. Razne Petrove reakcije, vrlo otroumno
pribiljeene, daju slutiti da je on taj oevidac. On je saopitelj dogaaja. Od njega, izravno ili
neizravno, (proizlazi pripovijest sinoptika. Dogaaj se kratko spominje i u 2 Pt 1,1617, koje
svjedoanstvo, ako se i ne pripie izravno Petru, sigurno je iz apostolskog doba. Na taj nain,
povijesni karakter pripovijesti dobro je uvren; nijee ga jedino radikalna kritika, koja ne doputa
mogunost vrhunaravnog u povijesti.
to se tie kronologije, ovaj dogaaj stavljamo poetkom kolovoza, iskazujui priznanje
datumu liturgijske sveanosti (6. kolovoza), koja u istonoj Crkvi potjee iz V. st. U stvari, do toga
nas je doveo kronoloki redoslijed koji mi slijedimo. Osim toga, vidjet emo da se preobraenje
vjerojatno dogaa nou. Isus moli. Apostoli spavaju. Svi prenouju na brdu, pod vedrim nebom. Sve
to napominje ljetno vrijeme, to se dobro poklapa s naom kronologijom.
Lk kae da se dogaaj odigrava oko osam dana (Mt i Mk tonije ustanovljuju da je bilo est
dana) poslije ovih rijei, to se izravno odnosi na Isusovo uenje o uvjetima da netko bude uenik,
a ovo je povezano s prvim navjetenjem muke a ono s Petrovom ispovijeu, tako da se Lk izraz
odnosi vjerojatno na sve to. Vidjeli smo da se kod zadnjeg ulomka Isus ve nalazi u Galileji. (Mk
8,34).
Kao mjesto preobraenja, Lk jednostavno spominje neko brdo, to je kod Mt i Mk neko
visoko brdo. Vrlo stara kranska predaja, koja potjee iz III. st., poistovjeuje ovo brdo s
Taborom (dananji Debel etTor), posve usamljeni unj na ezdrelonskoj ravnici, koji se izdie skoro
500 m nad njezinom razinom; geoloka rijetkost i uzbudljiva prirodna ljepota, odakle se uiva
jedinstven pogled na dobar dio Palestine i susjednih krajeva.
377

Meutim, svi se ne slau s tim mjestom. Mnogi misle, da se preobraenje odigralo na nekom od
vrhova Velikog Hermona.
378
Kao glavni razlog navodi se to se prethodni prizor (Petrova ispovijest i
sve drugo s njom u vezi) odigrava na zemljitu Cezareje Filipove, blizu Hermona, i da je prva
geografska promjena zabiljeena tek u Mk 9,30. Ali, ako se ovaj tekst bolje analizira, odmah e se
zapaziti da se u njemu ve pretpostavlja ta promjena, da se Isus ve otprije nalazio u Galileji.
Stvarno, vidjeli smo da se on nalazi u Galileji ve od Mk 8,34.

377
Tekstova predaje u Baldi, Enchiridion, br. 490529; kratka povijest svetita u
Guida, 361365.
378
Tako jo uvijek Boismard, usp. Synopse, II, 253.

347

Drugi razlog bio bi to Isus uzlazi privatno s apostolima, odijeljen od drugih, nasamo; to
nije moglo biti tako, jer je u Kristovo vrijeme vrh brda bio nastanjen. S obzirom na taj povijesni
podatak, treba rei da je vrh brda morao biti nastanjen i utvren u vrijeme Antioha III. Velikog, koji
ga je osvojio oko g. 218. pr. Kr. Isto je tako bilo u vrijeme Josipa Flavija, koji ga je utvrdio, i
Vespazijana, koji ga je osvojio (66. posl. Kr.). Josip Flavije pravi jasnu razliku izmeu vojnike
tvrave i drugih stanovnika. Ne moemo rei da je isto tako bilo u vrijeme Kristovo, ali to ne
moemo ni nijekati. Bilo kako bilo s tom stvari, nita se s tim ne moe dokazati, jer izraz privatno
(odijeljeno, nasamo) jedino pokazuje na odijeljenje od ostalih ljudi u istom dogaaju; neto to se ne
radi javno; a to ne ide protiv poistovjetovanja s Taborom, iako se pretpostavi da je onda vrh brda bio
nastanjen. Zaravan na vrhu Tabora tako je velika (1200 x 400 m.), da se tu uvijek moglo nai neko
osamljeno mjesto, pogotovo nou.
Ukratko, ne postoji nikakav ozbiljan razlog protiv Tabora, dok u prilog njemu govori
jednoduna predaja, ija su prva svjedoanstva vrlo blizu apostolskog doba. Istoni krani jo uvijek
zovu blagdan Preobraenja to Thaborion (Taborij).
379

Jedina tri apostola, koja prate Isusa u ovom sveanom asu, oni su isti koji su bili s njim pri
uskrienju Jairove kerke (Mk 5,37) i koji e ga pratiti i u Getsemanskom vrtu (Mk 14,33).
Jedini Lk biljei bliski i neposredni razlog zbog kojeg Isus trai samou na brdu: eli moliti.
Preobraenje se odigrava upravo dok se molio. To znai da su vanjske pojave namijenjene trojici
apostola, ali da je ono to Isus proivljava u svojoj unutranjosti, mistiko iskustvo posebne Boje
blizine, gdje se Isusu potvruje njegova sudbina smrti u Jeruzalemu, ali da radi toga nije manje Sin i
izabranik.
injenica da Isus moli, ini vjerojatnijim miljenje da se preobraenje odigrava nou, jer je Isus
znao i cijelu no provesti u molitvi (Lik 6,12). Naravno, nije to apodiktian dokaz, jer Isus nije molio
samo nou. Ali postoje i drugi znakovi. Tako su apostoli svladani snom, pa su tek kad su se probudili
vidjeli Isusovu slavu (Lk, r. 32). Isto tako tek sutradan (iza preobraenja) silaze s brda (Lk, r. 37), to
po svoj prilici pokazuje da su prethodnu no proveli na brdu.
380

Ono to se zatim dogodilo pred oima apostola, latinski je prijevod (Vulgata) izrazio glagolom
transfigurare, preobraziti, i otada imamo taj pojam koji doslovno znai promjenu u figuri (u
obrazu) ili vanjskom izgledu, povrnu mijenu. Ali, grki glagol (metamorfoo) je snaniji: po
sebi on bi trebalo da znai unutranju promjenu, bitnu promjenu, promjenu u samoj formi bia. Taj
isti glagol upotrebljava se jo u Rim 12,2, gdje znai duboku i potpunu promjenu naega uma, i u 2
Kor 3,18, gdje oznauje potpuno

379
Taboru je posveen cijeli broj 22 (veljaa-oujak 1982) u Le Monde de la Bibl"; zemljopisni
okoli, povijest, arheologija, predaja, sadanjost..., sve to popraeno krasnim fotografijama,
planovima, crteima; prava zaokruena mala monografija s najnunijim podacima.
380
Ovo je najopenitije miljenje meu tumaima. Ali ima ih koji misle da se je dogaaj zbio po
danu. Kau da su apostoli mogli biti pospani i po danu dok je Isus molio. Kad se kae da su istog
asa kad su se probudili, vidjeli slavu Kristovu, eli se rei da nisu vidjeli sve ispoetka i ponovno
uvesti na neki nain govor o prikazanju. Ako su bili pospani po noi, to je stvar koja se sama po sebi
razumije, tako da nije trebalo o tome govoriti; dok je bilo umjesno to zabiljeiti, ako se dogodilo po
danu, jer je neto neobino. Osim toga, oblak koji pokriva svojom sjenom, razumljiviji je po danu
nego po noi... (tako P. Lagrange, u svom kom. Lk).
348

preoblikovanje u Kristov lik. S tim u skladu, i ovdje bi trebalo govorili o transformaciji
mjesto o transfiguraciji, ali kako u Kristu ne moe biti bitnih promjena, ostali smo pri rijei
transfiguracija, preobraenje, da se izbjegne svaka mogua dvoznanost. Luka, koji pie poganima,
isputa potpuno ovaj glagol, da se on ne bi potekao s metamorfozom boanstva u poganskim
mitologijama. Mt i Mk upotrebljavaju taj glagol da oznae, da je ova vanjska promjena, promjena u
Isusovom vanjskom izgledu, bila duboka, korjenita i potpuna; neto to se nije vidjelo nikada prije.
Prema Lk, tri apostola nisu vidjela poetak preobraenja, jer su bili svladani snom i tek iza
kako su se probudili,
381
vidjeli su Isusovu slavu i dvojicu ljudi s njime. Prema ostaloj dvojici
evanelista, apostoli su vidjeli sve od poetka. Ova pojedinost ne mijenja nita na samom dogaaju.
Preobraenje se moglo vidjeti na licu (Mt i Lk; kod Mk nema te pojedinosti) i na odijelu
Isusovom. O licu kae Lk da je zadobilo drugi oblik, to kod Mt znai da se zasvijetlilo kao
sunce. Sigurno je od njegovog sjaja blistalo i njegovo odijelo: njegove haljine postadoe tako sjajne
i bijele (Mk i Lk) kao svjetlo (Mt), iji sjaj nije mogue postii nikakvim ljudskim umijeem (Mk).
To je sjaj boanske slave; vidi se da evanelisti ne nalaze dovoljne isporedbe da ga izraze.
Onda im se pojavljuju Mojsije i Ilija:
382
apostoli ih vide unutranjim ali stvarnim vienjem; ne
radi se o obinoj prevarljivoj sugestiji. Sigurno ih prepoznaju kao takve po pukoj slici, kako su
tradicionalno bili predstavljeni (Loisy).
Raspravlja se o tome kakav smisao moe imati prisutnost ovih dviju linosti u ovom dogaaju.
Bilo u apokrifima, bilo u rabinskoj knjievnosti, Ilija ima vezu s Mesijom, kao njegov suradnik i
pretea, ali Mojsije se nikad ne pojavljuje u toj ulozi, barem ne u najstarijoj idovskoj knjievnosti,
383

tako da se njegova prisutnost u ovom prizoru ne moe uzeti kao izraz neke idovske misli onog
vremena o vezi izmeu njih i Mesije. Obino se misli da Mojsije ovdje predstavlja zakon a Ilija
prorotvo: uzete skupa, cijeli stari zavjet. Cijela starozavjetna ekonomija, koja je bila priprava za
Krista, daje svjedoanstvo Kristu: Dvije najvie linosti S. Z. klanjaju se pred Sinom ovjeijim,
Zakon i Proroci iskazuju poast Evanelju (Loisy).
Mt i Mk jednostavno biljee da su ove dvije linosti S. Z. govorile s Isusom, ali Lk nam otkriva
takoer sadraj toga razgovora: njegov izlazak ili smrt, koja se mora dogoditi u Jeruzalemu;
sigurno tema prikladna tome asu. Poslije Petrove ispovijesti, Isus je jasno najavio da e biti
odbaen, da e trpjeti i umrijeti, a kako znamo, apostoli su se sablaznili zbog toga. Bilo je prikladno
govoriti sada o toj stvari. Isus mora umrijeti, ali se apostoli ne smiju sablazniti: preobraenje im treba
pokazati Isusovu boansku narav, kao neko unaprijed ostvareno uskrsnue (koje je takoer navijestio
skupa sa smru): kada se uvjere o slavi, morali bi razumjeti kri ...


381
Tako s veinom tumaa prevodimo glagol diagregorein. Ovaj glagol nalazi se samo na
ovom mjestu. U prijevodu LXX ne dolazi nijednom. U profanoj knjievnosti samo
jedanput, ali tu znai bdjeti, biti budan, Neki autori tako prevode ovaj glagol i na naem
mjestu, tako da bi, po tom tumaenju, apostoli bili budni cijelo vrijeme i vidjeli sav prizor
od poetka, premda vrlo pospani. Mi vie volimo ono drugo tumaenje jer govor je o
snu apostola (Lk r. b2), tako da je prirodnije misliti da su se probudili, nego da su bili
budni.
382
Tako Mt i Lk, stavivi jasno Mojsija na prvom mjestu. Mk kae Ilija s Mojsijem, ali i
kod njega je Ilija pratilac Majsijev, koji je glavna linost. Nije to udno, jer se radi o
najveem liku izraelske povijesti.
383
Moe se vidjeti u Stracik-Billerbeck, I, 756758; IV 779798.
349

Lk je isto tako jedini koji biljei da su se takoer Mojsije i Ilija vidjeli u slavi: sigurno po
odrazu sjaja Isusovog lika.
Ve znamo, prema Lk, da apostoli nisu vidjeli poetak preobraenja. Dok se Isus molio, oni su
spavali. Probudivi se, vidjee sav taj izljev nebeske slave. Poloaj je tako psiholoki uvjerljiviji: pri
buenju, kontrasti se jae zapaaju. Tako se bolje razumije luda Petrova reakcija, uzevi jo u obzir
da su se Mojsije i Ilija ve opratali od Isusa.
Kao i uvijek, Petar posreduje prije svih drugih (kod Mt se ak nudi da on sam napravi tri
sjenice): dobro je da budemo ovdje, kae on Isusu, pa ako hoe, napravit emo tri atora ..., to
jest tri kolibe od kolaca i granja, koje se brzo naine (kao to i danas ine preko ljeta Arapi u svojim
poljima).
Dobro je da budemo ovdje redovito se tumai kao uzvik zadovoljstva i uitka: kako je dobro,
ugodno, divno ovo! Dobro za trojicu apostola: Petar nije mogao govoriti u ime Isusovo i njegove
dvojice gosta. Prema tome, prijedlog da se sagrade tri kolibe ima za svrhu zadrati Isusa i njegove
goste u ovom stanju, da i nadalje mogu uivati u tolikoj ljepoti... Jedino to pretpostaviti tu stvar
previe je ak i u Petrovim ustima, koji nije znao ta govori. Zato razni dobri tumai, po naem
miljenju vie u pravu, razumiju ove rijei u smislu prikladno i korisno. Petar se budi, vidi posve
neuobiajen prizor, nita ne razumije, i prva ideja koja mu dolazi u glavu jest gostoprimstvo: mogu se
nainiti barem tri kolibe za tri znamenite linosti, da ne budu tako na vedrom nebu; vrlo je dobro da
smo ovdje nas trojica; ako hoe, uitelju, ve emo poeti posao... Jo jednom, Petrova dobro
poznata spontanost i preuzetnost. On nimalo me razumije uzviena znaaj ovog dogaaja, nego samo
misli na materijalnu uslugu koju bi mogao uiniti.
U pravom smislu, nije znao to je govorio. On vidi kako Isus razgovara s Mojsijem i Ilijom, pa
eli da se i on uplete u razgovor, ali mu nita drugo ne pada na pamet nego vulgarni prijedlog o
kolibama: stvarno, u ovom uzvienom kontekstu, ove rijei nemaju nikakva smisla.
A posljednji razlog ove bezrazlonosti jest da su apostoli bili uplaeni (Mk), bojali su se: radi
se o prirodnom religioznom strahu pred neobinim i nadnaravnim inima (usp. Mk 4,41; 5,15.33;
6,50; 16,8). Taj strah im neutralizira mo da procijene okolnosti i da vedro umuju: stoga nije znao to
je govorio ...
Dok Petar jo govori (Mt i Lk), ulaze na pozornicu neki novi elementi, koji skoro ponavljaju
teofaniju krtenja.
Najprije, oblak. Mt biljei da je i on bio sjajan, moda radi zraenja sjaja Isusove osobe. Zbog
tog izvanrednog osvjetljenja cijele sredine, razumljivo je da je oblak mogao i nou baciti svoju sjenu.
Prema stalnoj upotrebi u Bibliji, oblak oituje prisutnost Boju.
384
Tako je i ovdje: iz oblaka e
se uti glas o Kristu kao Sinu.
Ovaj ih je oblak pokrio, to jest bacio svoju sjenu na njih, pokrivi ih tom sjenom. Koga?
Tekstovi nisu posve izriiti u tom pogledu, ali izgleda skoro sigurno, da se radi samo o Mojsiju, Iliji i
Isusu; ne o trojici apostola; oni uju nebeski glas kako dolazi iz oblaka, im se pokazuje da se nalaze
izvan njega.

384
Tako se pojavljuje oblak u teofanijama (Izl 16,10; 19,9.16; 33,9; Lev 16,2; Br 11,25), u zavjetnom
atoru (Izl 40,35 gr. 29), pri posveenju hrama (1 Kr 8,10); oekuju ga u mesijanska vremena (2 Mak
2,8); u N. Z., osim na ovom mjestu, nalazimo ga pri uzaau (Dj 1,9) a bit e prisutan na parusiji
(Mk 13,26; 14,62; Otk 1,7).
350

Ali i ovdje treba razlikovati dva vremena. U prvom asu, oblak pokriva Isusa i njegova dva
gosta; o tome govore sva tri evanelista. Zatim jedini Luka biljei (r. 34), da ove tri linosti koje
ulaze u oblak potpuno nestaju u njemu; Mojsije i Ilija nee se vie ni pojaviti. Toga asa, apostoli se
ponovno plae (Lk); prvi puta bili su se jako prestraili kad su vidjeli Isusovu slavu (Mk).
Iz oblaka se uo glas, koji je govorio: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega sluajte.
385
Glas Oev,
jer Isus je proglaen Sinom; oito se ne radi o uobiajenom jednostavnom mesijanskom naslovu. Isti
taj glas uo se i pri Isusovom krtenju. I okolnosti su sline: u oba sluaja radi se o sveanom
prikazivanju Isusa kao Sina Bojeg. Jedino su kod krtenja ove rijei upravljene svima prisutnima,
dok je ovdje sluateljstvo svedeno na tri apostola: u prvom sluaju radilo se o sveanom
predstavljanju Isusa na ulazu u njegovo javno djelovanje, dok je ovdje cilj utvrditi u vjeri apostole,
koji trpe sablazan kria.
Njega sluajte znai budite mu posluni: nema mjesta za sablazan, iako Isus govori o
svojoj muci i smrti; treba ga sluati i biti mu posluan, jer je Sin Boji, iako je odreen da bude
ponien.
Toga asa kad su uli nebeski glas, tri apostola se ponovo silno preplaie: padoe na zemlju i
ne usuivahu se dignuti od straha. Sam Isus morao im se pribliiti, dotaknuti ih i zapovjediti im da se
dignu (Mt). On je opet bio poprimio svoj normalni ljudski oblik. Dok su apostoli bili prostrti na
zemlji, nestalo je oblaka i u njemu Mojsija i Ilije, tako da ih apostoli, kao to ih nisu vidjeli pri
dolasku, nisu vidjeli ni pri odlasku...
Sve se povratilo u svoj obini tok. Vrhunac brda poprimio je opet svoj uobiajeni izgled, kao i
kad su doli ovamo. Skoro ne mogui vjerovati samima sebi, apostoli najprije gledaju oko sebe (Mk),
ali uzalud; onda podignu oi (Mt), s nadom da bi jo uvijek mogli vidjeti boanski oblak i dva
znamenita gosta u njemu, ali... ne vidjee nikoga vie osim samog Isusa.
Lk jo biljei, da su tri apostola utjela o toj stvari, me rekavi nikome nita o onome to su bili
vidjeli. On tako unaprijed iznosi Isusovu izriitu zapovijed, kako emo vidjeti u slijedeem ulomku.
*
*
*

Preobraenje je asoviti sjaj boanstva Rijei u Isusovoj ljudskoj naravi. Isusovo je tijelo,
slavno po hipostatskom jedinstvu, uvijek uivalo neizrecivi sjaj, ali ga Krist nikad nije pokazao osim
sada u preobraanju. U svom obinom ivotu Isus je izgledao kao i svaki ovjek svoga vremena. Ne
pokazati izvana svoju vlastitu slavu, njemu posve prirodnu radi hipostatskog sjedinjenja, bilo je
sigurno vee udo nego samo preobraenje, ali bio je to jedan od uvjeta Isusovog ponienja i
ovjekova spasenja. Samo jedanput, i samo za jedan as, Isus se pokazao u svojoj priroenoj slavi,
pokazavi jasno svoje boanstvo; k tomu je dodata izriita izjava s Boje strane.
A sve to s posebnom nakanom.
Taj cilj preobraenja moe se izvesti iz okolnosti i konteksta dogaaja. Preobraenje se dogaa
poslije Petrove ispovijesti, gdje je Isus bio priznat kao Mesija, i iza kako je on jasno najavio svoju
smrt, koja je trebala zapeatiti njegovo mesijansko djelo, a kojoj je kao priprava trebalo da slui cijeli
drugi dio njegove javne slube. Ali apostoli nisu bili u stanju prihvatiti misao

385
Mjesto ljubljeni, Lk ima izabrani; Mt dodaje koji mi je po volji, Vidi i povijesnu
uspomenu na taj dogaaj u 2 Pt 1,17.
351

mesije odbaenog od svih i osuenog na sramotnu smrt. Odatle sablazan kria i velika
prikladnost preobraenja. Oiti sjaj boanstva i izriita Oeva izjava treba da potvrde Petrovu
ispovijest i uklone svaku sumnju. Treba sluati Krista, treba slijediti Krista, iako ponienog. Njegova
je smrt potrebna Bojim naumima, ali ona nimalo ne smanjuje njegovu slavu, koja se pokazala u
preobraenju. Krist ovdje proslavljen, jamac je Krista koji e umrijeti, on jest i uvijek e biti
ispunjenje Zakona i Proroka.
Ovdje, u jednom povlatenom i trenutnom asu, dogodilo se unaprijed ono to e se u nedjelju
uskrsnua pokazati na stalan nain: neizreciva slava Kyriosa.
386

Drugo je pitanje da li su apostoli u onaj as razumjeli pravo znaenje ovog dogaaja. Vie
izgleda da nisu. Njihovo ponaanje za vrijeme Muke pokazuje da su ostali otvrdnuli u razumijevanju
i poslije preobraenja.
Petar je vjerojatno tek poslije uskrsnua razumio Isusovu veliinu objavljenu u preobraenju,
iako mu se veliina i sjaj onoga asa nikada nisu izbrisali iz pameti (usp. 2 Pt 1,1617).
387

14) ILIJIN POVRATAK
(POETKOM KOLOVOZA G. 29)
Mt 17,913; Mk 9,913
Sutradan iza noi preobraenja (Lk 9,37), Isus i tri apostola koji su ga pratili silazili su s brda. I
dok su silazili, strogo im zabrani da nikome nita ne reknu o onome to su vidjeli, dok on (Mesija,
Sin ovjeji) ne uskrsne od mrtvih. Jo jednom to je mesijanska tajna, koju treba pomno uvati do
uskrsnua. Kako smo vidjeli, preobraenje je bilo asoviti sjaj slave uskrsnua. iriti tu stvar bilo bi
tetno, zbog pogibelji loe shvaenog mesijanizma, a bilo bi i nekorisno, jer je nitko ne bi mogao
razumjeti prije samog uskrsnua.
Vidjeli smo kako je Lk unaprijed iznio (9,36) rezultat te zabrane: apostoli su utjeli i nikome
nisu nita rekli o onome to su vidjeli. Mt nita ne kae o toj utnji. Mk biljei, da su sauvali tu
rije (stvar) u samima sebi, to jest u svojoj unutranjosti. Obino se te rijei shvaaju u smislu da su
zadrali tajnu koju im je Isus bio naloio. Ali, izgleda vjerojatnije da se tim eli oznaiti, da su oni
zadrali ove rijei o uskrsnuu u svojoj pameti i u svom srcu, ali da onoga asa nisu razumjeli nita
od svega toga; sjetit e se toga i razumjeti u svoje vrijeme ...

386
Evanelisti, slijedei svaki pravac interesa svoje knjige, vidjeli su u ovom prizoru oitovanje
istinskog Kristovog bia, onoga bia koje sakriva sama njegova narav sluge. Ovo oitovanje
Kristovog bia ostvaruje se time to unaprijed pokazuje slavu koju e uivati u uskrsnuu ili
uivanju. Marko napose naglaava Kristov identitet spajajui naslove sluge i sina ovjejeg, naslove
koji su u idovskoj predaji bili opreni jedan drugome. Zajednika je znaajka svim evanelistima da
se objavljenje Kristove slave ostvaruje njegovim ponienjem. Da pokae smisao toga ponienja, Isus
pokazuje unaprijed slavu do koje ono dovodi: Ch. Duquoc, Christologie, I, 124.
387
Radikalni kritiari ne priznaju preobraenje kao povijesnu injenicu, jer ne mogu zamisliti da se neto
nadnaravna moe dogoditi u povijesti. Stoga, mnogi od njih nastoje istumaiti ovu pojavu prirodnim
nainom, ali se moe rei da je tu skoro toliko miljenja koliko autora. I neka od tih miljenja stvarno su
tako smijena, da se ovjek udi kako su ozbiljne osobe mogle tako neto napisati. Sam broj i arolikost
tih miljenja najbolji je dokaz kako neznanstvena stanovita ne pruaju nikakve sigurnosti; o tim
udnovatim tumaenjima usp. Voste, De baptismo, tentatione et transfigumtione Jesu, 141156.
352

Stvarno, raspravljali su meu sobom to bi moglo znaiti to uskrsnue od mrtvih. Uskrsnue je
pitanje posljednjih vremena, dok se ovdje navijeta kao blisko. Osim toga, to ima uskrsnue s
Mesijom? I uvijek ta sablazan Mesijine smrti, koja mora prethoditi uskrsnuu ...
U svakom sluaju, ako je Isus Mesija, kamo emo s uenjem pismoznanaca o povratku Ilije,
koji se mara ponovno pojaviti prije nego to doe Mesija? Uenici ne vide jasno tu stvar. Ako je Isus
Mesija, nauka pismoznanaca mora biti pogrena, jer nigdje misu vidjeli Iliju ...
Isus im odgovara da je uenje pismoznanaca ispravno. Sigurno, najprije mora doi Ilija a rekao
je to ve prorok Malahija (3,2324; usp. Sir 48,10), pripisujui Iliji, uoi Mesijinog dolaska,
plemenito djelo opeg pomirenja: obratiti srce oeva sinovima, i srce sinova oevima ...
Sve je to istina ali onda se suoujemo s besmislenom situacijom (Mk):
Mesija je doao, i to je Isus;
u sukladnosti s tim, moralo bi biti da je doao i Ilija, njegov pretea, da izvri svoje djelo
pomirenja ... ;
ali pomirenje nije izvreno, jer kako bi se inae shvatilo, da Mesija (Sin ovjeji) mora
mnogo trpjeti i biti obeaen, kao to je napisano?;
388
zasigurno, oni koji e ga poniziti ne postupaju
u duhu pomirenja...
Sada sam Isus odgovara na svoju vlastitu potekou: u stvari, novi je Ilija ve doao, ali uzalud,
jer ga nisu priznali kao takvog; on je uinio djelo pomirenja, pozivajui sve na obraenje, uinivi
uistinu da se obrati srce oeva sinovima i srce sinova oevima, ali ga ne posluae, nitko nije vidio
u njemu Mesijinog preteu, koji mu na taj nain pripravlja put; naprotiv, odvedoe ga u tamnicu i na
smrt; jednom rijeju, uinie od njega sve to htjedoe, tako kako je napisano o njemu (Mk) to
jest promatrajui ga prema onome to je napisano o prvom Iliji, njegovom povijesnom tipu (o novom
Iliji to nije nigdje napisano).
Upravo zbog toga, zbog toga nepoznavanja uloga i situacija, na isti e nain muiti Sina
ovjejeg, Isusa Mesiju.
389

Tek tada razumjee uenici da im je govorio o Ivanu Krstitelju. Mogli su doi do tog zakljuka
sjeajui se nekih drugih njegovih napomena o toj stvari (usp. Mt 11,14). Jo prije Krstiteljevog
roenja proreeno je za njega da e doi s Ilijinim duhom i snagom (Lk 1,17).
15) OZDRAVLJENJE PADAVIARA
(POETKOM KOLOVOZA G. 29)
Mt 17,1421; Mk 9,1429; Lk 9,3743a
Ovu pripovijest donose sva tri sinoptika. Kad Mk je puno dua nego kod druge dvojice, punija
pojedinostima i ivlja.
udo se odigrava sutradan iza noi preobraenja (Lk), kad su Isus i njegova tri pratioca sili s
brda na ravnicu, na mjesto gdje se nalazilo ostalih devet uenika.

388
Napisano je da Mesija mora trpjeti (vidi to se kae o Slugi kod Iz 52,14; 53, 410, ali nikad se to
ne kae o njemu kao o Sinu ovjejem.
389
To je drugi navjetaj muke, ali kratak i ne spominje uskrsnua. Od vremena prvog navjetaja,
budunost muke i smrti stalno je pred Isusovim oima.
353

Ovi ostali uenici prenoili su prole noi vjerojatno u selu na podnoju Tabora, koje se danas
zove Daburijeh, to odgovara starinskom Daberath (J 19,12).
390

Mnogi misle da ova pripovijest nema dobrog unutarnjeg jedinstva; bio bi to umjetni amalgam
od nekoliko prizora svedenih na samo jedan; u tekstu bi osim toga bilo nekoliko nesuglasnosti, koje s
radom sreivaa nisu posve iezle. Ostavljamo ta pitanja knjievnoj kritici, ograniujui se na
pripovijest u njezinom dananjem obliku.
Sva tri evanelista spominju mnotvo naroda na podnoju brda, koje je Isus tu naao okupljeno
kada je siao s brda. Sigurno se radi o stanovnicima Daberatha, koji su doli ovamo iz velike
znatieljnosti: po selu se rairila vijest da je devet Isusovih uenika vrilo egzorcizam nad nekim
mladiem, ali da nisu mogli nita uiniti; sada ekaju velikog udotvorca, jedinog koji je to u stanju
uiniti ...
to se tie ovog egzorcizma, sluaj ovoga djeaka pripisuje se posjednuu zlog duha. I sam se
Isus izraava na taj nain; ne moe se oekivati od njega da govori kao moderni lijenik. Znamo da
se ni u jednom takvom sluaju ne moe unaprijed iskljuiti demonski upliv: kakva bilo bolest moe
biti uzeta kao polazna toka za neki vrhunaravni utjecaj. Znanost ne moe rei odlunu rije u toj
stvari, jer ona nadilazi njezino fenomenoloko polje. Ali, znanost nekada moe istumaiti sve pojave
na prirodan nain, tako da ni teolog nije uvijek primoran utei se nadnaravnim snagama. To je i na
sluaj. Nema ovdje nikakvog razloga koji bi nas primorao da mislimo na opsjednue.
Oito se radi o sluaju padavice s dosta tekim krizama.
Simptomi koje spominje Marko (najbrojniji) su slijedei: nijemost (r. 17) i gluhoa (r. 25),
391

padanje na tlo, pjena u ustima, krgutanje zubima, ukoenost (r. 18), valjanje po zemlji (r. 20),
padanje u vatru i u vodu (r. 22), vika, siloviti potresi u cijelom tijelu i, konano, stanje potpune
iscrpljenosti (r. 26).
Na ovaj dugi popis Mt i Lk ne nadodaju nita novoga.
Kako se vidi iz ove slike, sluaj je dosta teak. U tome je vjerojatno razlog da se ovdje, osim
mnotva znatieljnika, nalaze na pozornici i pismoznanci, otro se prepirui s devetoricom
uenika, koji nisu uspjeli u svom pokuaju. Sigurno je to bila nejednaka prepirka: uenici nisu bili
dovoljno pripravljeni, da se suprotstave napadajima ovih obrazovanih ljudi, vjetih u dijalektikim
finesama. A bilo je tu i neto ironije i unutarnjeg uitka zbog njihovog neuspjeha. Zar im njihov
uitelj nije dao mo nad zlim duhovima? Gdje im je ostala ta mo? Po ueniku se moe suditi
vrijednost uitelja...
Kad je Isus stigao i vidio uenike kako raspravljaju s pismoznancima, ne svidje mu se ta stvar:
pitanje koje im postavlja (to raspravljate s njima?: Mk) u stvari je ukor; zato gubiti vrijeme s tim
ljudima?; oni ne dolaze s ispravnim namjerama, nikad se ne postie nita pozitivno raspravljajui s
njima ...
Vjerojatno se Isus pojavio prije oekivanog vremena, tako da se svijet iznenadio, ali, ugledavi
ga, svi odmah potrae da ga pozdrave; vidi se da je uivao velik ugled u ovom kraju.

390
Na tom mjestu otkriveni su ostaci crkve (22x10 m), koja je bila podignuta na spomen
ovog uda; usp. Baltdi, Guida, 367 i Enchiridion, br. 524,2.
391
Smatraju se anomalijom u okviru padavice, koji je ovdje jasan; moda se misli na
gubitak sposobnosti, koji moe nastupiti u asovima krize (neosjetljivost nekih udova).
354

Kad se stvar malo smirila, iz mnotva izae neki ovjek, priblii se Isusu i klekne pred njega
(Mt) pa, da nadjaa glasove prisutnih ljudi, poe vikati (Lk) molei samilost za svog sina, koji je bio
teko bolestan. Sin je jedinac (Lk) i zato je oaj jo vei. Otac ga naziva mjesearom, to jest
padaviarom (ljudi su u ono vrijeme mislili, da su napadi padavice u vezi s mjesenim mijenama), to
je u pukom shvaanju bilo isto to i posjednue zlog duha. Da dobro obavijesti Isusa, djeakov otac
spominje u pojedinostima znakove posjednua. Ve prije, on se bio obratio njegovim uenicima da
ga izbave iz te potekoe, ali oni nisu mogli nita uiniti.
Isus tada nastupa na nain koji u sadanjem kontekstu nije dobro shvatljiv. Obraa se
nevjernom narataju, i to vrlo tvrdim rijeima: dokle u ostati s vama, dokle u vas podnositi?
Oito je rasren (Mk uvijek biljei njegove jake osjeaje), ali nije posve jasno na koga; ne zasluuju
to ni djeakov otac, ni skupljeni narod, koji su ga primili vrlo srdano. Sigurno nije zabiljeena neka
pojedinost, koja bi uinila razumljivim ovaj nastup. Osim toga, izraz nevjerni narataj postao je
stereotipan i moe znaiti koje bilo nevjernike, iako ih je malo. Ovom zgodom, jedini koji se izriito
spominju kao nevjernici jesu devetorica uenika (r. 20 Mt), pa je mogue da se Isus srdi na njih;
srdba tim jaa to se radi upravo o njima, koji su svojim nedostatkom vjere prouzroili svu tu
sramotu ...
Isus tada zapovjedi da mu dovedu djeaka (Mk, r. 19). I u tome su htjeli vidjeti neku
anomaliju, budui da je otac ve bio doveo djeaka (r. 17). Ali, sudei po nekim znakovima, Isus
se bio odvojio od svijeta, zato trai da mu dovedu djeaka tamo gdje se on nalazi. To je njegov stil.
Uinit e udo nasamo, potajno, da izbjegne nezdrave zanose.
Djeak je dosada bio miran, ali im doe pred Isusa, doivje vrlo teak napad, padne po zemlji
i pone se valjati i pjeniti. Prema govoru ovog kazivanja, zli duh se brani da ga Isus ne izbaci. Isus
pita djeakova oca koliko mu se vremena to dogaa, elei tako izraziti svoje sauee nad tako
alosnim sluajem.
Od djetinjstva mu se to dogaa, odgovara otac, i mnogo je puta bio u ivotnoj opasnosti,
padnuvi u vatru ili u vodu. Izgleda da su znakovi bolesti svaki as sve tei, i tko zna kako e se to
svriti; zato, ako moe, pomozi nam iz iste samilosti... Poslije iskustva s uenicima, ovjek nije
siguran ni za Isusa, da li ima tu mo ili ne.
to se tie onoga ako moe, odgovara mu Isus, bitno je imati pouzdanja. Nema toga to se
ne moe postii pouzdanjem u Boga. Ako s takvim pouzdanjem netko trai neto od Isusa, nema toga
to ne moe uiniti...
Isus zapaa da je ovjek oajan, ali dobro raspoloen; ini sve mogue da postigne povjerenje u
njega.
Vjerujem, gospodine povie ovjek , pouzdajem se u tebe, ali osjeam da moje pouzdanje
nije dovoljno, da nije toliko kao to bih ja elio; pomozi ti mom nedostatku vjere!
Duhovno tlo za udo ve je pripravno. Prisutne osobe postaju nestrpljive i poinju se
pribliavati mjestu gdje su se nalazila njih trojica. Isus onda ubrza cijelu stvar. Egzorcizira djeaka.
Djeak doivljuje drugi napad, koji ga potpuno iscrpi, ostavivi ga kao mrtvog, tako da su mnogi od
prisutnih, koji su u meuvremenu doli do mjesta, govorili da je stvarno mrtav. Ali, Isus ga uze za
ruke, podie ga, i djeak stade na noge.
Bez obzira da li se radi o posjednuu ili bolesti, snaga je uda uvijek ista: ozdravljenje je
asovito i potpuno.
392


392
Slian sluaj koji se nedavno desio u ovom kraju, analizirao sam u lanku EJ diablo pegado del
techo, u dnevniku La Religion (Caracas), 13. 11. 1973.
355

Jedini Lk biljei reakcije naroda na ovo udo: svi su ostali zaprepateni veliinom Bojom,
puni udivljenja zbog tako velikih stvari to ih ini Bog...
Od mjesta gdje se dogodilo udo Isus ode s uenicima u neku kuu u selu. Kad su se nali
nasamo, uenici ga zamole da im istumai, zato oni nisu uspjeli osloboditi djeaka; sigurno su svi
bili nemirni zbog toga. Isus im navodi dva razloga, no koji su u stvari samo jedan.
Osnovni je razlog njihova oskudna vjera (grki oligopistia), u stvari njihov nedostatak
vjere; jer prava vjera, makar bila malena kao goruino zrno, bila bi u stanju prenijeti i samo ovo
brdo preobraenja; nita joj ne bi bilo nemogue (Mt).
393

Drugi je razlog nedostatak molitve. To je prirodno. Vjera pobuuje molitvu. Molitva je izraz
vjere, kao to je poljubac izraz ljubavi. Ovom zgodom, uenicima je ponestalo i vjere i molitve. A to
se tie posjedmua, ona nisu sva jednaka; neka su vie a neka manje jaka; neka se mogu egzorcizirati
jedino molitvom (Mk),
394
to jest intenzivnim dodirom s Bogom, kad potpuno zaboravimo na same
sebe i potpuno se predamo moi Bojoj.
16) POSLJEDNJI IZLET PO GALILEJI
(KOLOVOZ RUJAN G. 29)
Mt 17,22a; Mk 9,30
Od brda preobraenja Isus je poduzeo, sam s uenicima, svoj posljednji izlet po Galileji. Mk
biljei da on to radi nezapaeno, izbjegavajui koliko je mogue dodir sa svijetom, jer eli
upotrijebiti sve raspoloivo vrijeme za poduku uenicima.
U izvjesnom smislu, ovaj je izlet takoer dugi oprotaj od svoga kraja. Bit e i alosnih crta.
Posljednji izlet, ali dug; skoro dva mjeseca. Za blagdan Sjenica godine 29, Isus e otii u
Jeruzalem, ostavivi konano Galileju. Ovaj se blagdan slavio koncem rujna ili poetkom listopada.
Zbog toga, sinoptiko gradivo, koje nam, po naem redoslijedu, jo preostaje do Sjenica, stavit emo
okruglo u mjesec kolovoz-rujan.
17) DRUGI NAVJETAJ MUKE
(KOLOVOZ-RUJAN G. 29)
Mt 17,22b23; Mk 9,3132; Lk 9,43b45
Znamo da u naim evaneljima postoje tri formalna navjetenja muke i nekoliko kraih (malo
prije govorili smo ovdje o Mt 17,13).
Neki noviji tumai misle da sva ova navjetenja nisu nita drugo nego varijante jednog jedinog
Isusovog proricanja svoje muke i smrti. To miljenje nikako nam se ne ini vjerojatnim. Isusovim je
uenicima smrt Mesije bila strano muno pitanje, uzevi u obzir njihov pojam politiki
pobjedonosnog mesijanizma, tako da je prirodno misliti, da se Isus vie puta i uporno vraao na tu
temu.

393
Neki ovom r. 20 Mt stavljaju kao paralelu Lk 17,56 (Lagrange, Larfeld), ali nam se ini
vjerojatnijim da je Lk 17,56 paralelan s Mt 21,21; Mk 11,22.
394
Neki kodeksi dodaju i postom (u Bibliji, molitva i post esto idu skupa), ali to nije autentino
itanje. Isto tako nije autentian r. 21 Mt (uzet je iz r. 29 Mk).
356

Ovaj drugi formalni navjetaj pada vrlo dobro u ovaj mirni period, kad Isus hoda po Galileji,
privatno i sam s uenicima, odajui se iskljuivo njihovoj pripravi.
Kod Luke, ovaj navjetaj dolazi kao kontrast: kad se sav svijet divi stvarima koje Isus radi, on
zvoni na smrt...
Ovaj put se ,kae da e Mesija (Sin ovjeji) biti predan u ruke ljudi; to jest u ruke njegovih
neprijatelja, koji samo misle kako e ga ukloniti. Neki tumae glagol predati o Judinoj izdaji (usp.
Mk 14,41), ali to je strano ovom kontekstu gdje je govor o smrti: Mt i Mk upravo nadodaju da e ga
ovi ljudi ubiti. Mesija e, dakle, biti predan na smrt, a tim se hoe rei (da se ne spomene ime Boje),
da e ga Bog predati na smrt: da e ispuniti vjenu odredbu Boju da umre za ljude.
Ovaj put Lk ne spominje uskrsnue, ali ga spominju ostala dvojica; to malo mijenja smisao
reakcije kod uenika, koju biljee sva tri evanelista; bolje reeno, njih trojica se popunjuju, da izraze
onaj sloeni doivljaj kojega uenici imaju pri ovom navjetaju.
Mt kae da su uenici ostali duboko raaloeni. To je znaajno. Oni nisu primijetili
nagovjetaj uskrsnua, koji je trebalo da im pobudi pouzdanje i nadu. Glavni utisak kojega u njima
ostavljaju Isusove rijei, jest skora Uiteljeva smrt, a to je izvor alosti.
Mk i Lk biljee da uenici nisu razumjeli toga govora i da nisu bili sposobni razumjeti ga. Pod
vidom Lk (koji ne spominje uskrsnua) ovo se nerazumijevanje odnosi na smrt; zar se moe zamisliti
Mesija koji umire da spasi? Kod Mk, misli se ne samo na smrt nego i na uskrsnue (koje on
spominje). Ve prije evanelist je bio zabiljeio nerazumijevanje uenika u pitanju uskrsnua (usp.
9,10): istina je da je vjera u idovstvu prihvaala uskrsnue mrtvih, ali se vidi da ta vjera nije bila
dovoljno rasprostranjena u puku.
Mk i Lk jo biljee da se uenici, premda nisu razumjeli, ipak nisu usudili nita pitati.
Vjerojatno su se jo uvijek ivo sjeali tekog Isusovog ukora Petru poslije prvog navjetaja ...
18) VELIKO JE ONO TO JE MALENO
(KOLOVOZ-RUJAN G. 29)
Mt 18,12.4; Lk 9,4647.48c
395

S ovim ulomkom otvara se 18. poglavlje Matejevo, jo jedan snaan dio u naim evaneljima.
Tumai mu daju razna imena: crkveni govor, pravilo zajednice, ustav Crkve, itd. Radi se o
skupu Isusovih uenja o meusobnim odnosima izmeu raznih lanova zajednice. Neka od tih uenja
odnose se posebno na odgovorne vlasti u zajednici a druga na sve lanove.
Oito je iz posebnog sadraja ovih izreka, pa ak iz naina kako su kod sreivanja sastavljene,
da sve ove nauke nisu bile izgovorene istom zgodom, nego da se opet radi o jednom od onih
govora, koje je Mt umjetno sloio, skupivi u jednu cjelinu razne nevezane Isusove izreke (iji je
povijesni kontekst ve tada bio nepoznat), koje su na neki nain radile o ovoj opoj crkvenoj temi.

395
Usp. A. Augiustinovich, El nino en la Biblia, 151159; s tom razlikom to smo u toj knjizi stavili
kao paralelu jo i Mk 9,3336, to ne inimo na ovom mjestu, iza kako smo bolje promislili tu stvar.
357

Najbolji dokaz, da sve ove izreke ne pripadaju istom povijesnom asu, jest to da se nekoliko
njih nalaze kod Lk u posve razliitim kontekstima.
Nekoliko ovih izreka nalazi se i kod Mk, i to sve u 9. poglavlju, koje pripada istom povijesnom
kontekstu kao i 18. poglavlje Mt. Vano je to imati na umu, jer na osnovi toga podudaranja moemo
itavo gradivo Matejevog 18. poglavlja staviti u ovaj period posljednjeg Isusovog izleta po Galileji.
U ovom periodu, Isus je iskljuivo zabavljen pripravom uenika i ovdje imamo nekoliko bitnih
poduka. Osim toga, radi se o dosta dugom vremenu (dva mjeseca), tako da je lako zamisliti mnogo
posebnih okolnosti, koje su mogle neposredno motivirati svaku pojedinu izreku.
Neke izreke iz Markovog 9. poglavlja Matej donosi u drugim kontekstima; u tim sluajevima,
vie volimo redoslijed Markov, zbog povijesnog vremena o kojem smo gore govorili.
Kod Mt, na pitanje sadrano u r. 1. odgovaraju izravno rijei r. 4, ne r. 3, kojeg stoga vadimo iz
ovog konteksta i kojeg emo ispitati posebno. Isto to treba rei o prvom dijelu Lukinog r. 48: na
pitanje odgovara jedino drugi dio.
Tema je ovog nauka pitanje prednosti ili prvenstva, tko ima veu vlast i tko je vaniji meu
uenicima. Kod Mt, sami uenici to izriito pitaju Isusa, ali openito, tako da se moe odnositi uope
na sve: tko je najvei u nebeskom kraljevstvu? Ali znamo iz Lk da je njih muilo pitanje prvenstva
meu njima; tko bi od njih bio najvei. Prema tome evanelistu, oni to ne pitaju izriito Isusa,
nego u sebi mozgaju o tome, pa im Isus, koji zna to oni misle, odgovara na njihove misli.
Jo jednom postaje jasno da su apostoli dijelili ope puko miljenje o mesijanstvu. Nisu mogli
zamisliti neko duhovno Mesijino kraljevstvo. Za njih to kraljevstvo, premda je izravno djelo Boje,
nije moglo biti bez ljudskih znaajki bilo kojeg kraljevstva; prema tome, morale su biti predviene u
njemu slube koje daju vlast i dostojanstvo a koje je Isus sigurno uvao za svoje najblie. Ali i meu
ministrima postoje kategorije. Neki od njih odreen je da zauzme najvanije mjesto, da bude
najvei. Koji bi to mogao biti? Uprkos svim Isusovim posredovanjima, to e ih pitanje i nadalje
muiti. Jednog dana, dvojica od njih pokrenut e ak i svoju majku da se zauzme za njih. Tom
zgodom, ostali su se razgnjevili i prosvjedovali pa su tim dokazali da su imali iste tenje (usp. Mt
20,2024).
Da bude jasniji, Isus iskoritava prisutnost nekog djeteta na onom mjestu: djeca se uvijek
uvuku tamo gdje se nalaze starije osobe. Stavi ga pred njih (uza se, kae Lk, kao znak njene
ljubavi), kao uzor kojega treba slijediti: maleno je, nemono, nesposobno da nekome zapovijeda ili
da sebi to zamilja, veselo jer ne zna za zavist, posve zavisno od onoga to mu dadnu...; dakle, tko
postane malen kao ovo dijete, taj je najvei u Kraljevstvu nebeskom (Mt). Lk to kae jo
jednostavnije, i zato s vie vjerojatnosti da je izvoran: tko je najmanji meu vama, taj je velik.
Izvrnute vrijednosti: veliko je ono to je maleno.
Ono to je beznaajno u oima svijeta, veliko je u oima Bojim.
Pred Bogom, jedini odrastao ovjek, to je dijete.
Da postane vaan u Kraljevstvu, mora postati malen kao dijete.
Ovo nije antropoloko ili drutveno, nego nadnaravno vrednovanje. Apostoli se pitaju o tome
tko je najvei u Kraljevstvu nebeskom, premda oni razumiju to Kraljevstvo na svoj nain. Isus im
odgovara mislei na istinsko Kraljevstvo nebesko onako kako ga on razumije. Radi se, dakle, o
boanskom sudu o tome to znai biti velik i biti malen: kad je netko velik ili malen u Bojim
oima.
358

Zabrinutost apostola raa se iz njihove elje da zauzmu vodea mjesta uprave u Kraljevstvu; a
Isusov odgovor ima u vidu upravo te njihove elje. A to znai da u ovom kontekstu ustava Crkve
(Mrt 18) ove rijei nisu upravljene svim lanovima, nego crkvenim vlastima, dostojanstvenicima
odgovornim za zajednicu. Isus pokazuje jedini prikladan stav kojim treba eljeti i vriti te uloge.
Potekoa nije u tome da netko tei za takvim mjestima: ako ih se shvati kao ono to stvarno jesu, to
jest kao nesebino sluenje zajednici, ve je prva Crkva smatrala takvu tenju izvrsnom stvari (usp. 1
Tim 3,1). Potekoa je u tome s kakvim se duhom i s kakvim potajnim namjerama ele a zatim vre
te vodee uloge.
Taj stav, dakle, to ga Isus trai, jest djetinjska poniznost, koju sainjava dijeli skup ovisnih
stavova: ne smatrati se vanim, nesebinost, nezavidnost, netakmienje, skromnost, potreba tue
pomoi i zatite ..., itd.
Naravno, kod biolokog djeteta sve je to priroeno i nesvjesno. Dijete je ponizno po svom
ustrojstvu. Ono nema u tome nikakve zasluge. Biti malen, to je kod djeteta narav njegove dobi.
Zasluga poinje kad se ova malenost svjesno prizna pred Bogom kao jedini valjani stav, kad se
osobno usvoji i uzme za orijentaciju cijelog ivota. Svi ne naprave toga koraka od naravnog do
duhovnog djetinjstva. Ali Isus izjavljuje da je to osnovni uvjet, da mognemo imati neku vrijednost
u Kraljevstvu Bojem.
19) KRALJEVSTVO DOBIVAJU ONI KOJI SU KAO DJECA
(KOLOVOZ-RUJAN G. 29)
Mt 18,3; (Mk 10,15); <Lk 18,17)
396

Sva tri evanelista izraavaju istu misao ali razliitim rijeima. Mk i Lk doslovno se slau i na
jednostavniji nain donose samo ono to je bitno. Mt predstavlja ve daljnju razradu; bolje reeno,
dodaje tumaenje glavnom pojmu.
Mislei na aramejski izvornik, u kojem se izraavao Isus, rijei Mt promijeniti se i postati kao
djeca mogle bi se takoer prevesti sa postati ponovno djeca. Vratiti se na poetak. Ponovno
poeti. Preporoditi se. Kad bismo tako preveli, nali bismo neoekivan paralelizam s poznatim
Isusovim rijeima kod Iv: Tko se ne rodi ponovno, ne moe vidjeti Kraljevstva Bojeg (3,3). Da se
moe vidjeti Kraljevstvo, nuno je ponovno se roditi (Iv) ili ponovno postati dijete (Mt).
U tom sluaju, sredinja misao teksta bila bi obraenje, potpuna promjena. Stvarno, ovjek
koji se obrati, koji promijeni jedan ivot s (drugim, koji pone ivjeti razliitim ivotom, slian
je djetetu koje se otvara prema novosti.
Meutim, ovo nije glavna misao teksta.
U dananjem Matejevom tekstu, rije promijeniti (se) sadri bez sumnje pojam obraenja, ali
obraenje je uvjet da se postane kao djeca. Ako elite postati kao djeca (a to je nuno da se ue u
Kraljevstvo), treba se obratiti, potrebno je promijeniti svoje ivotne stavove.
Promijeniti se tumai ono to znai postati kao djeca: kako rekosmo, onaj koji se obrati,
stvarno poinje ivjeti novim ivotom, kao dijete. Ali naglasak je ne na obraenju, nego na djetetu
kao obrascu ivota.

396
Usp. o. c, 159166. 358
359

Ukratko, Mt eli rei slijedee: da se moe ui u Kraljevstvo, nuan je uvjet postati kao djeca
(ali za to je potrebno obraenje).
Svaki od trojice evanelista ima ovu frazu u razliitom povijesnom (i kronolokom) kontekstu;
najbolji dokaz da se radi o nevezanoj izreci, iji je povijesni kontekst ve bio nepoznat. Mi vie
volimo povijesni as Mt, jer se dobro slae s periodom snanog pouavanja uenika o ustrojstvu
Crkve.
Ali upravo zato to ne poznamo povijesnog konteksta ove izreke, bilo bi pogreno tumaiti ove
Isusove rijei kao da su bile upravljene posebno apostolima (crkvenim vlastima). Kod nijednog
evanelista ne nalazimo nikakvog znaka za takvo tumaenje. Treba ih, dakle, shvatiti da su
upravljene svima bez razlike, potivajui njihov openiti izriaj: za sve i za svakoga vrijedi pravilo,
da je potrebno postati kao djeca, da se moe ui u Kraljevstvo nebesko. Kako se vidi, ne radi se o
razliitim kategorijama ili dostojanstvima u Kraljevstvu, nego o samom ulasku ili prijemu u njega.
Iz tog istog razloga (nedostatak povijesnog konteksta), ne moemo pomiljati na neki posebni
vid djeteta. Nemamo za to nikakva oslonca. Stvar je bila drukija u prethodno ispitanom sluaju.
Tamo se radilo o traenju veliine; radi toga, dijete je bilo simbol malenosti (poniznosti). Ovdje
se moramo pridravati jedino opeg izriaja.
Dijete, nita vie.
Ali dijete je svijet za sebe. To oteava tumaenje: koliko se toga moe rei o djetetu!
Na ovom mjestu, dijete treba shvatiti jednostavno kao opreno odraslom, suprotstavljajui
cijelu psihologiju djeteta psihologiji odraslog ovjeka.
Ali, ja mislim da nam Isusova misao pokazuje neto konkretnijeg.
Za Isusa, praslika odraslog ovjeka, protivna Kraljevstvu, jest farizej. Isus izriito izjavljuje
da je farizejska duhovnost neprikladna za ulazak u Kraljevstvo (Mt 5,20). Jo vae: kae da niti
ulaze niti doputaju da drugi uu (Mt 23,13). To je naa tema.
Da se ue, kae Isus, potrebno je usvojiti stavove protivne stavovima odraslog ovjeka.
Dijete je antipod farizeja.
Ovdje bi se moglo pomiljati na sve to je opreno znaajkama farizejstva: oholost, traenje
samog sebe, licemjerje, legalizam, smatrati se veim od drugih ..., itd.
397

20) LJUBAV PREMA BIJEDNIKU: BRIGA ZAJEDNICE
(KOLOVOZ-RUJAN G. 29)
Mt 18,5 K +10,4041); Mk 9,3637; Lk 9,48ab
398

Kod Mk, ovaj je ulomak ujedinjen s raspravom meu apostolima tko je najvei meu njima (rr.
3335). Mi smo ga izvadili iz tog konteksta, jer stvarno nema nita zajednikog s njim. Dijete
ovdje nije uzorak niega, nije uzorak ivota i djelovanja, nego predmet primanja od strane
zajednice.
Sva tri evanelista donose ovu izreku u istom povijesnom kontekstu: za posljednjeg Isusovog
izleta po Galileji. Ona posve prirodno nalazi svoje mjesto u ovom vremenu, kad se govori o
odnosima meu lanovima zajednice i kad je ideja ljubavi stalno prisutna.

397
O farizejskoj duhovnosti, promatranoj u vidu ove suprotnosti, usp. o. c, 161166.
398
Usp. o. c, 167169.
360

R. 5 Mt strogo je paralelan s r. 37a Mk i 48a Lk, dok rr. 37b Mk i 48b Lk sadre dodatak, koji
je paralelan s Mt 10,40, u posve drukijem kontekstu i s proirenim vidikom.
Isus razgovara s apostolima. ovjek bi rekao da se nalaze u nekoj kui. Unutra se nalazi i neko
dijete. Isus ga uzme na ruke, drei ga pred uenicima (Mk). Njean i ljubazan gest, kakvoga nisu
obiavali initi u javnosti ozbiljni ljudi. Isus razbija kalupe. Apostoli, odgojeni u ozraju rabinskog
preziranja djeteta kao poluosobe i bezvrijednog bia, vjerojatno su gledali taj prizor sa iroko
otvorenim oima ...
Pokazujui uenicima ovo dijete koje njeno grli, kae im: Tko u moje ime primi jedno dijete
kao to je ovo, mene prima.
Smisao ove izreke mora se odrediti polazei od rijei primiti, to znai dati utoite, zatitu,
pomo ...
Dijete je ovdje, dakle, simbol nevoljnog ovjeka, sinonim siromaha. Ali, ne radi se o
duhovnom, nego o fizikom siromatvu. Radi se o siromahu u najirem znaenju rijei: o ovjeku
koji nema najnunijih stvari, da bi mogao ivjeti istinskim ljudskim ivotom, koji nije u stanju da
sam pribavi te stvari, nego je potrebno da mu ih netko dadne.
Dijete je nemoan ovjek u svakom pogledu.
Takvo dijete treba primiti, priskoiti mu u pomo, dati mu to mu je potrebno ... A oito se
ne radi o prolaznom djelu ljubavi (premda se i to podrazumijeva), nego o stalnom primanju.
Radi se o pastirskoj slubi ljubavi.
Ovo je poduka za zajednicu. Pravilo kojega se moraju drati Isusovi uenici s obzirom na
najpotrebnije meu sobom. Posebna primjena velike zapovijedi o ljubavi blinjega.
Dijete ovdje, dakle, nije simbol svih uenika (nije znaajka uenika kao takvog), nego je
simbol siromanih, najnevoljnijih. Oni koji se nalaze u boljem poloaju, cijela zajednica, mora ih
uzeti pod svoju zatitu. Zato to su najnevoljniji i najnapaeniji i stoga takoer najizloaniji svim
moralnim i materijalnim potekoama , zajednica ih mora imati u vidu kao prvenstveni predmet
svoje brige. Prema veliini te brige moi e se osjetiti bilo duhovnog ivota zajednice, njezinog
konkretnog razumijevanja zapovijedi ljubavi.
Ljubav trai siromahe na prvom mjestu.
Premda se u djeci na ovom mjestu mogu vidjeti u prvom redu siromasi zajednice, izraz je po
sebi opeg znaenja, i ukljuuje sve siromahe bez razlike. Kranska zajednica mora biti otvorena
svim nevoljnicima i patnicima svijeta.
U naem tekstu, Isus se poistovjeuje sa siromasima: to se uini djetetu, ini se njemu.
Istinska ljudska ljubav prema ovjeku uvijek ima religiozni znaaj, zato to se ne moe rastaviti od
ljubavi prema Bogu: ona je jedan od naina kojim se ljubi Bog.
Zbog ovog poistovjetovanja Isusa sa siromahom, ova je izreka uvelike paralelna s Mt 25,35
46, samo to je u ovom zadnjem tekstu mjesto o djeci govor o najmanjima. Oito je da su ovi
izrazi sinonimni. U ovom drugom ulomku nadodata je i jedna nova, vrlo vana dimenzija:
pretpostavlja se da ljubav prema blinjemu moe biti i nesvjesno kranska: iako ovjek ne
pomilja izriito na Krista (u moje ime), u stvari dolazi do Krista po siromahu ... Vjerojatno ima
mnogo slubenih krana, koji to u stvari nisu po istini ljubavi; ali ima i mnogo drugih, koji to jesu
a da toga i ne znaju. Utjena je ta konstatacija.
361

Poslije toga, Mk dodaje: A tko mene primi, ne prima mene, nego onoga koji je mene poslao
(r. 37b). Lk to izraava jednostavnije (r. 48b). Isus se, s jedne strane, poistovjeuje s djetetom, a s
druge se strane poistovjeuje s Bogom; u ovom kontekstu, to znai, tko primi siromaha, prima
samoga Boga...
Te iste rijei nalaze se jo i u Mt 10,41, u drugom povijesnom asu: na zakljuku apostolskog
govora u vezi s poslanjem apostola. U tom kontekstu, Isus se obraa posebno njima i poistovjeuje
se s njima. Tako gledita postaju drukija. Poistovjeuje se navjestitelj s onim koji ga alje; ne
poistovjeuju se osobe, nego poslanje ili uloga s porukom; ideja poznata i u idovstvu. Ali, tako
postaje drukiji i domet primanja. Ne radi se vie o tome da se primi siromah; nije vie govor o
pastirskoj slubi ljubavi; radi se o tome da se prime Isusovi navjestitelji, radi Isusove poruke koju
nose; bolje reeno, radi se o tome da se primi ta poruka, prihvaajui je osobno i podvrgavajui joj se
po vjeri...
S druge strane, Isus se poistovjeuje s onim koji ga je poslao. Temelj ove istovjetnosti nije
bitno jedinstvo izmeu Sina i Oca, nego injenica da je Bog poslao Isusa. Konkretno, eli se rei, tko
primi Isusove apostole, prima samoga Boga: s Isusovim navjestiteljima sam Bog ulazi u domove
(J. Jeremias).
Ovdje (10,41) Mt dodaje jo i nagradu koja eka one koji prime Isusove navjestitelje: ista
nagrada koju e dobiti sami navjestitelji. Isus ih oznauje kao proroke i kao pravednike (svete),
to je isto kao kad bi rekao pravedne proroke (usp. jo 13,17 i 23,29). Dakle, tko primi te svete
misionare, dobit e istu nagradu kao i ti sveti misionari, upravo stoga to ne primaju jedino njihove
osobe, nego i njihove rijei. Jo jednom reeno, ne radi se izravno o vrenju ljubavi (to se
podrazumijeva), nego o prihvaanju Isusove poruke po vjeri...
21) NI AA VODE NEE OSTATI NENAGRAENA
(KOLOVOZ-RUJAN G. 29)
(Mt 10,42); Mk 9,41
399

Ispitujemo ovdje ovaj logion radi redoslijeda kod Mk, koji je povijesno paralelan s Mt 18
(posljednji Isusov izlet po Galileji), premda se njemu paralelan tekst nalaza u Mt 10,42.
R. 41 Mk nadovezuje se na r. 37 (rr. 3840 rade o posve drugom predmetu), tako da je posve
naravno misliti na Boju nagradu (r. 41) za postojan ivot ljubavi (r. 37). Osim toga, retku 37b Mk
tekstualno je paralelan Mt 10,40, iza kojega slijedi 10,41, gdje se izriito govori o nagradi; sad se u
10,42 nastavlja ta tema rijeima da e biti nagraene i najneznatnije usluge. Ni aa vode nee ostati
nenaplaena ...
Mislimo da je ova izreka bila izgovorena u ovom opem periodu od dva mjeseca, koji prethode
blagdanu Sjenica, ali to je dosta dugo vrijeme, a nije joj mogue odrediti neki poblii povijesni as.
Matej (10,42) govori o ovim malenim. Ali tko su oni? U svom dananjem kontekstu, ove se
rijei ne mogu odnositi ni na koga osim na apostole. Ali potekoa je upravo tu: to imaju ovi
maleni s apostolima? O primanju misionara bilo je govora u dva prethodna retka, tako da su ovi
maleni

399
Usp. o. c, 169175.
362

ovdje neto uistinu nenadano; oit dokaz da ovaj logion nije na svom mjestu; teko je rei gdje
se izvorno nalazio, jedino treba zamisliti neki prizor gdje se nalazi nekoliko djece: zamjenica ovi
to pokazuje.
Kod Mk, mjesto ovih malenih stoji. vas, mislei izriito na apostole. Ali i ovdje, i to jo
jasnije nego kod Mt, stvar je odvojena od neposredno prethodnog prizora, nema s njime nikakve
logine veze. A to znai da se ovaj logion ni kod Mk ne nalazi u svom povijesnom kontekstu i da ga
zato treba tumaiti nezavisno.
Zamjenica vas odnosila bi se na Isusove uenike. Po Mt znamo da se oni isporeuju s ovim
malenim.
Ako ovi maleni nisu posebno apostoli, kakve nam jo mogunosti ostaju? Na koga konkretno
misli Isus kad govori o ovim malenim?
Moglo bi se pomisliti da je maleno (dijete) simbol nezatienog, potrebnog, nevoljnog,
siromanog ovjeka; kao u prethodnoj izreci. Jedina razlika bila bi u tome to se ovdje radi o
siromanim kranima, o siromahu zajednice. U tom sluaju, Isus bi izrazio da bi bilo kakva panja,
pruena bilo kojem od njegovih nevoljnih uenika, zato jer se radi o njegovom ueniku (Mt) (jer ste
Kristovi: Mk), bila prikladno nagraena...
Ali u tom sluaju, poticaj ljubavi bila bi injenica da je netko kranin, a to bi je bitno
umanjilo: inim djelo ljubavi jer se radi o kraninu... Vidjeli smo da je samo siromatvo dovoljan
poticaj ljubavi, radilo se o kranima ili ne.
Mi radije mislimo da su ovi maleni svi krani, bogati i siromani. Da nema kranina koji
ne bi bio malen. Isus bi onda uio, da e biti nagraen svaki onaj koji uini bilo kakvu panju bilo
kojem njegovom ueniku, jer je njegov uenik, ali upravo zbog toga to su njegovi uenici maleni i
zasluuju da ih se razumije. Posljednji poticaj ljubavi bio bi ne biti uenik, nego biti malen.
Ali, kako meu malenima moe biti i bogatog svijeta, ovdje malen nije nuno simbol
fizikog siromatva (premda ga ne iskljuuje); trebalo bi, dakle, misliti na neku drugu vrstu
malenosti.
Znamo da je potrebno biti dijete da se ue u Kraljevstvo Boje. Sjetimo se sada Isusovih
rijei, kojima zahvaljuje svom Ocu to je otkrio tajne Kraljevstva djeici (Mt 11,25). Grka rije je
nepios, to doslovno znai vrlo malo dijete, djetece, malian, prve godine djetinjstva; a u
prenesenom smislu, sve to ta dob pretpostavlja: nerazuman, neznalica, glup, neiskusan, naivan,
nerazvijen, djetinjast... U Heb 15,13, takvo djetece hrani se mlijekom i opreno je savrenom
ovjeku, to jest odraslom ovjeku, koji moe uzimati tvrdu hranu U 1 Kor 3,12, sv. Pavao smatra
Korinane djeicom u Kristu, koju mora hraniti mlijekom jer ne podnose tvrdu, hranu, budui da
su previe tjelesni, zabrinuti i oslonjeni jedino na prirodne i fizike stvari; u oprenosti s
duhovnima, to jest s duhovno razvijenim osobama. U tekstu Mt 11,25, djeica su oprena
mudrim i uenim, koje klasino predstavljaju farizeji.
Na drugom mjestu, Isus ih zove siromasima u duhu (Mt 5,3). Ogromna veina tog
jednostavnog puka i ekonomski je siromana: o njima govori Lk na paralelnom mjestu Govora na
gori (6,20). To njihovo stanje pomae im da budu duhovno siromani.
Maleni, dakle, to su beznaajni ljudi, bezvrijedni, oni koji nita ne znae u drutvu
povlatenih. Isus je bio rekao prije, da svaki koji prima jednoga od njih, prima njega samoga. Sada
nauava, da ni najmanja usluga takvim njegovim vjernicima nee ostati bez Boje nagrade
363

22) TEINA SABLAZNI
(KOLOVOZ-RUJAN G. 29)
Mt 18,67; Mk 9,42; (Lk 17,13a),
400

Ovaj logion govori o teini sablazni, tako ozbiljnoj, da se ona ne moe isporediti ni s najveom
nesreom, kao na primjer utopiti se u moru...
Mt i Mk imaju ga u istom kontekstu, ali bez ikakve veze s prethodnim izrekama. Kod Lk,
kontekst je razliit, ali ni kod njega nije dobro u skladu ni s onim to dolazi prije ni s onim to dolazi
poslije.
Sve to dokazuje da su evanelisti nali ovu izreku nepovezanu, bez konteksta; Mateju i Marku
dobro dolazi na ovom mjestu kao uvod u slijedei predmet.
U glavnoj izreci, malo je razlika u rijeima meu tekstovima. Mk je jednostavnija i zato blii
izvorniku. Lk izvre redoslijed rijei.
Ovo je vrlo vana poruka za uredan i koristan ivot zajednice. Isus eli sprijeiti sablazan
malenih. Kod Mk, to su maleni koji jednostavno vjeruju. Mt dodaje u me, tumai i
proiruje: ne samo vjera, nego vjera u Krista. Kod Lk, vjera se ne spominje.
Sablazan je kao kamen na putu o koji se ovjek spotakne, posrne i moda padne. Nije to
izravno guranje u grijeh, nego varka, zamka. Sablazan je sve ono to moe biti poticaj ili prilika za
moralni pad drugih.
Na ove sablanjive stvari ili ine, sav svijet ne odgovara na isti nain: neki su jai u vjeri pa
se i ne pomaknu; drugi su slabija i padnu. Na poseban nain treba imati u vidu ove zadnje. I jake
linosti mogu imati asova slabosti, i u tom se asu mogu sablazniti. To je bio sluaj s Krstiteljem,
koji je moda oekivao da e se Isus drukije pojaviti kao Mesija, pa se sablaznio kad to nije vidio; i
to mu Isus prikriveno i neizravno predbacuje, ciljajui u isto vrijeme na sve one koji su tako mislili
(usp. Mt 11,6).
Ima takoe sablazni koje su plod zlobe a ne slabosti. S pravom se zovu farizejske. Farizeji su
se bez prestanka sablanjivai Isusovim stavovima i inima. On se nikada ne osvre na ovu vrstu
sablazni, kaju bi stvarno trebalo drukije zvati.
S ovim rijeima, Isus ne misli na neko dijete; prema tome, ne treba zamiljati, da je ovdje
prisutno neko dijete. Isus govori o malenima ali koji mogu pasti, to jest o odraslima koji su
maleni.
Malena su, dakle, ovdje svi oni koji vjeruju (Mk) u Krista (Mt).
Isusovi su uenici maleni: siromani, jednostavni, ponizni svijet..., kao djeca. Misao ide
paralelno s onim to smo vidjeli u prethodnoj izreci.
Meutim, treba misliti posebno na slabost, na neotpornost, kao to je upravo sluaj s djecom:
na najslabije u vjeri meu Isusovim uenicima. Jer su slabiji, lake padnu. Njihova vjera jo nema
vrstih temelja. Njih Isus eli na poseban nain zatititi.
Kazna se opisuje isporedbom uzetom iz ivota onoga vremena: mlinski kamen (Lk), ali ne
kuni mlinski kamen, kojeg okreu ene, manjeg obujma (premda bi on bio dovoljan za ovu svrhu o
kojoj govore evanelja), nego veliki mlinski kamen, kojeg okree magarac ...
Teina kazne znak je izvanredne teine sablazni.
Poslije glavnog izriaja, imamo dva dodatka. Lk: Pazite na se! promislite dobro to
govorite i radite, da ne bude uzrok propasti za druge ...

400
Usp. o. c, 176177.
364

Mt dodaje dva Jao. Nesretan je svijet (ljudski rod) zbog sablazni: zbog onih koji trpe sablazni
i zbog onih kojih ih uzrokuju. Istina, sablazan je neizbjena zbog sadanje naravi slabog ovjeka, ali
to ne oduzima odgovornosti (sasvim protivno!) onima koji su uzrok tueg grijeha: teko njima!

23) KRALJEVSTVO BOJE, A TO JE BITNO, BOLJE JE OD
SVEGA DRUGOG
(KOLOVOZ-RUJAN G. 29)
Mt 18,89; Mk 9,4349
Skoro iste izreke ima Mt i u Govoru na gori (5,2930). Tamo je govor jedino o desnom oku i
desnoj ruci; ovdje, o ruci, o nozi i oku (kao kod Mk). Ne bi bilo udno ako je Isus vie puta izrazio
isti nauk, budui da se radi o tako vanom predmetu. Sigurno je da se dobro uklapa u oba konteksta.
Ovdje Isus nastavlja i proiruje temu o sablazni. U prethodnom ulomku radilo se o sablazni
koju uzrokuju drugi; ovdje smo upozoreni na svoju vlastitu narav, koja nas takoer nekad
sablanjava, to jest navodi na grijeh.
Ljudsku narav, sklonu na grijeh, predstavljaju neki tjelesni udovi. Spominje se ruka, noga i
oko, jer su najaktivniji i jer nas najee i najoitije navode na grijeh. U isto vrijeme, to su
najkorisniji udovi za materijalni ivot ovjeka, tako da su, kao predmet isporedbe, simbol onoga to
ljudi obino smatraju najkorisnijim i najdragocjenijim.
Isus govori o tome da ih odreemo i bacimo daleko od sebe, kao to bacamo smrdljivo smee...
Naravno, ne radi se o fizikom rezanju, koje uostalom ne bi nita koristilo, jer grijeh uvijek ima svoje
gnijezdo u srcu. eli se rei da je potrebno, kad nas naa narav navodi na grijeh, podvri je Bojem
kriteriju pod svaku cijenu, da ne zgrijeimo; da je grijeh (biti sablanjen) najgore to nam se moe
desiti, jer nam ne doputa ui u ivot, koji se sastoji u vjenom sudjelovanju u Bojem ivotu;
stoga je ui u ivot isto to i ui u Kraljevstvo Boje (Mt) ili sudjelovati u konanom ostvarenju
Kraljevstva Bojeg.
Kraljevstvo Boje, prema tome, najvie je dobro ovjeka, iznad svake druge vrijednosti,
dragocjenije i od stvari koje se smatraju najdragocjenijim; to je isti nauk koji nam je Isus ostavio i u
nekim parabolama (Biser, Blago).
Time to se tri puta ponavlja ono to bolje, u skladu s tri uda (kod Mk; kod Mt ponavlja se dva
puta, jer su ruka i noga spomenute skupa), eli se naglasiti izvanredna vanost ove stvari.
Ovdje, Kraljevstvo je Boje eshatoloko, Kraljevstvo vjenosti; to je oito i iz onoga to je
njemu opreno, naime pakla (Mk), ili ognjenog pakla (Mt),
401
ili vjenog ognja (Mt), ili
neugasivog ognja (Mk). Snano je naglaena misao konanosti i vjenog trajanja, pojaana jo
(kod Mk) strahovitom slikom kojom se zavrava Izaijina knjiga (66,24), silikom paklenog crva koji
ne umire, i ognja koji se nikada ne gasi...
402

Najvia vrijednost i najvia protuvrijednost. Neto radi ega se isplati svaka rtva i svako
odricanje; i neto to se moira izbjegavati pod svaku cijenu, da ne budemo kroz cijelu vjenost
zasoljeni vatrom (Mk, r. 49).

401
Taj izraz nam je ve poznat; usp. jo Boismard, Synopse, II, 266.
402
Ove rijei nisu izvorne u rr. 44 i 46, nego su uzete iz r. 48 (da se sauva paralelizam u
svim lanovima). 364

365

Vidjeli smo da je kazna onih koji se daju sablazniti vjeni i neugasivi pakleni oganj.
Vjenost ognja nalazi dobar simbol u soli, koja se upotrebljava da se neke stvari sauvaju od trulenja.
Oni koji idu u pakao jesu kao zasoljeni vatrom, to jest uzdrani kroz cijelu vjenost za djelovanje
vatre ...
403
Tako i sol spada u inventar apokaliptikih slika.
24) SOL
(KOLOVOZ-RUJAN G. 29)
(Mt 5,13); Mk 9,50; (Lk 14,3435)
Izreku o soli donose sva trti sinoptika, ali svaki od njih u drukijem kontekstu; dokaz da
nijedan od njih nije vie poznavao izvornu okolnost u kojoj je bila izgovorena.
Mi je zadravamo na ovom povijesnom mjestu zbog redoslijeda kod Mk, jer nas nita ne
primorava da ga promijenimo. Evanelist ju je sigurno stavio ovamo zbog povezivanja misli s vatrom
koja zasoljuje, o kojoj je govor u r. 49, ali je uvjerljiv i ovaj opi kontekst Isusovih poduka o
lanovima zajednice (paralelan s Mt 18), gdje sol mora simbolizirati neke od bitnih znaajki Isusovog
uenika.
Gledan s ovog gledita, dobar je takoer i Matejev kontekst u Govoru na gori. Mogue je da
upravo ovdje najbolja odskae ope simboliko znaenje soli. Osnovna tema Govora na gori jest
kranska nova pravednost, oprena prijanjoj starozavjetnoj i idovskoj duhovnosti.
Dosljedno tome, sol je ovaj novi evaneoski duh, sadran u Isusovom teoretskom i praktinom
nauku. Nema sumnje da joj je evanelist, ukljuivi je ovdje, htio dati ovo znaenje. Meutim, mi
smo je iskljuili iz Matejevog Govora na gori, jer je nema u Lukinom Govoru.
Sadanji je Lukin kontekst najneuvjerljiviji od svih.
Kod Mt, isporedba se odnosi izrazito na uenike; kod druge dvojice to se izvodi neizravno.
Uenici moraju biti sol zemlje (Mt), to jest za sve ljude; isto kao to moraju biti svjetlo
svijeta (5,14).
Kako rekosmo, sol je novi kranski duh, sadran u Isusovom Evanelju. Uenici su pozvani
da budu ivo utjelovljenje tog duha (Mt). To je neto dobro (Mk i Lk); to je jedini dobri duh, po
kojem se ljudi mogu spasiti; radi toga je doao Isus.
Ali, kod nijednog evanelista nije jasno na to tono cilja ova isporedba, to jest pod kakvim
posebnim vidom mora djelovati ovaj evaneoski duh. Zbog te neodreenosti, morali bismo pomiljati
na ono to ovjek obino misli kad je govor o soli, naime na zain jela (kuhinjski vidik, kako bi
tekao Boismard). Sva tri evanelista naglaavaju ukus soli i gubljenje toga ukusa.

403
Svi se nee sloiti s ovim tumaenjem, koje se nama ini ne samo moguim, nego i
najvjerojatnijim, u skladu s onim to je prije reeno. Mi stoga spajamo ovaj r. 49 Mk s prethodnim
kantekstom. Drugi ga naprotiv spajaju s onim to dolazi u nastavku (izreka o soli); mi mislimo, da je
ovaj logion o soli donesen ovamo upravo radi rijei soliti u r. 49, to slui kao zakljuak
prethodnom ulomku. Najsigurnije itanje jest svi e biti posoljeni ognjem. U dragim rukopisima
stoji: I (jer) svaka rtva bit e posoljena solju; to moe biti sjeanje na Lev 2,13, ime bi se dobilo
i drugaije znaenje ovog izraza. Mislimo da je nae tumaenje najvie u skladu s kontekstom.
366

Drugo svojstvo soli koje puk dobro poznaje, jest da titi od gnjiljenja, ali nema nikakvog znaka
da se na to misli na ovom mjestu.
Isus nas, dakle, ui da njegov uenik, s ovim novim duhom stvorenim na temelju njegove
poruke, mora biti slian onome to sol znai za jelo: da mora dati ugodan ukus ovjekovom ivotu u
njegovim odnosima s Bogom (Isusa ne zanima isto praktini vidik ivota); ljudi bi morali shvatiti,
na osnovi nae rijei i naeg primjera, da je evaneoska poruka najvia ovjekova srea; i da je to
jedino to moe uiniti ovjeka ugodnim u Bojim oima ...
Kranin bi u svijetu morao biti neto privlano a ne odbojno.
Ali i sol moe izgubiti svoj posebni ukus, moe postati neukusna, ako joj se primijea previe
stranih elemenata, pa joj u tom sluaj nita ne moe povratiti njezin ukus ili posebnost da zaini jelo.
Isto tako i kranin moe izgubiti svoj evaneoski duh, ako ga vie ne pokree Evanelje, nego drugi
interesi strani Evanelju. Ako se to dogodi, nita drugo, osim Evanelja, ne moe mu povratiti onaj
prijatni znaaj kranskog bia.
Pokvarena sol niemu ne koristi ni za zemlju ni za gnoj (Lk). U Egiptu i Palestini
obiavali su dodati soli gnoju, kojim se gnojilo tlo, da bude plodnije.
404
Dakle, pokvarena sol ak ni
za to ne koristi.
To se isto dogaa s kraninom koji je izgubio svoj evaneoski duh: nije vie koristan ni za to,
nije vie prikladan za ono za to je bio namijenjen, nije vie sposoban oploditi ljudska srca, inei ih
ugodna Bogu ...
S pokvarenom solju ne moe se uiniti nita drugo nego baciti je na ulicu. Tako ona doivljuje
istu sudbinu kao i svako smee: ljudi je pogaze.
Ista ta sudbina eka i kranina koji je izgubio svoj duh: bit e baen van, to nas podsjea na
vanjsku tamu eshatoloke kazne... Tko ima ui, neka uje, ponavlja Isus kod Lk ovaj uobiajeni
izraz, kojim eli svratiti pozornost na neki vrlo vani predmet.
Prirodno je, dakle, to nas Isus pobuuje da imadnemo u sebi tu sol (Mk), da budemo posve
proeti duhom Evanelja. Taj e duh zatim dati obiljeje naim odnosima prema drugim ljudima, ija
e temeljna znaajka biti mir (Mk): naa e Crkva biti zajednica ujedinjena mirom, slobodna od
sukoba u bitnim stvarima, i jo k tomu obogaena svim boanskim blagoslovima, to znai mir u
biblikom govornu.
405

25) POD ANEOSKOM ZATITOM
(KOLOVOZ-RUJAN G. 29)
Mt 18,10
406

Ovaj se logion nalazi samo kod Mt.
Polazei od dananjeg teksta, prvo pitanje koje se namee jest: s ime treba povezati ovu
izreku, s prethodnim ili sa slijedeim ulomkom?
Neki tumai idu prvim smjerom, drugi drugim. Oba se mogu pohvaliti dobrim razlozima.

404
Usp. Boismard, Synopse, II, 131.
405
Mnogi tumai misle da se spomen mira kod Mk odnosi na raspravu meu apostolima, o kojoj je
evanelist prije govorio (9,3334); ali u tom sluaju moralo bi se pretpostaviti, da se radi o
evanelistovom komentaru a ne o Isusovim rijeima; a nemamo nikakvog razloga misliti, da ovo nisu
Isusove rijei.
406
Usp. El nino en la Biblia, 179181.
367

Tekstualno se on povezuje s r. 6 pomou rijei maleni: u onom se retku govori o ovim
malenim, a ovdje smo opomenuti da ne preziremo ove malene.
U ovom kontekstu, ovi maleni bili bi isti kao i u prethodnom sluaju: Isusovi uenici, ponizni i
neznatni, samo se posebno istie njihova slabost. Smisao opomene bio bi taj, da se oni ne preziru,
sablanjujui ih; zbog toga to imaju beskrajnu vrijednost pred Bogom, premda su neznatni i slabi.
U drugom sluaju, parabola o izgubljenoj ovci treba da poslui kao osvjetljenje ove izreke.
Maleni bi, oigledno, bili Kristovi uenici, ali pod posebnim vidom grenika kojima je potrebno
obraenje. Ne treba ih prezirati, mislei da su nitavni zato to su grenici; postupiti tako, znailo,
bi vladati se isto kao i farizeji, kojima je grenik prije obraenja bie vrijedno prezira, s kojim se ne
moe imati nikakva veza. Sasvim protivno, oni uvijek imaju golemu vrijednost pred Bogom, tako da
ih Bog ne samo ne prezire, nego ih jo i izriito trai, inei sve mogue da se obrate i povrate na
pravi put.
U kontekstu Mt 18 (crkveni govor), ovo bi bila vrijedna poduka za kransku zajednicu:
kako se treba vladati prema svojim vlastitim grenim lanovima i prema grenicima uope. Ne treba
ih ostaviti same sebi. Oni nisu zauvijek izgubljeni, kako bi neki mogli misliti. asovito su se izgubili,
ali za to ima rjeenje; greniku je uvijek otvoren put povratka. Mjesto da ih prezire ostavivi ih
samima sebi, zajednica se mora uvijek izriito truditi da ih trai... ,
Pastirska sluba samilosti, oponaajui Boju samilost.
Oba ova tumaenja mogu se braniti, ali konano ne uspijevaju da nas uvjere.
Veza s r. 6 posve je vjetaka, osnovana na rijei maleni. U stvari, naa izreka nema nikakve
veze sa sablazni.
Na drugoj strani, isto se tako ne slae dobro s parabolom o izgubljenoj ovci. Glavna nakana ove
parabole usredotouje se na Boje veselje nad obraenjem grenika, a naa izreka ne slae se dobro
s tom sredinjom milju.
Izlazi, dakle, iz svega toga, da se radi o nezavisnoj izreci, ije nam je izvorno mjesto
nepoznato, premda se moe lijepo staviti u ovaj opi period zadnjeg Isusovog izleta po Galileji; stoga
je treba tumaiti prema onom to izraava, bez veze s iim drugim.
Na taj nain, maleni su Isusovi uenici, nazvani tako zbog njihove drutvene neznatnosti. Ne
smije ih se prezirati, kolikogod ih ljudi mogli smatrati nevanim. Ljudi se mogu prevariti, a Bog ne.
Pred Bogom, svaki je ovjek izvanredno vaan. Kad se radi o spasenju ovjeka, nema razlike izmeu
malenog i velikog. Najzadinji na drutvenim stepenicama vai u Bojim oima isto toliko kao i prvi.
Moda i vie, ukoliko ovi maleni, upravo zbog toga jer su maleni i bez obrane na ovom svijetu,
imaju svoje posebne zatitnike na nebu: najvii razred anela, one koji su stalno u neposrednoj
Bojoj prisutnosti kao njegovi sluitelji. Pretpostavlja se da ovi bliski prijatelji i slubenica Boji
stalno paze na svaku pogibelj koja bi mogla prijetiti ovim malenima, da to odmah saope
Gospodinu
407


407
Ovo je glavni novozavjetni tekst u potporu nauke o anelima uvarima. Ona ima predasnika u
S. Z. i u vjerovanjima idovstva. Kad slikamo anele uvare, uvijek ih predstavljamo kako uvaju
neko dijete. To je psiholoki razumljivo. Ali vidimo da su oni zatitnici svih, i malih koji su veliki...
368

Ne smije se izgubiti iz vida povijesni vidik. Napomena da se ne preziru podsjea izravno na
farizeje, koji su upravo prezirali sve one koji nisu farizeji (Lk 18,9). Isus ovdje osuuje taj
kompleks nadmonosti. Upozoruje da je potrebno promijeniti nain miljenja u tom pogledu.
26);BRATSKA OPOMENA
(KOLOVOZ-RUJAN G. 29)
Mt 18,1517; (Lk 17,3b)
Poslije opomene o preziru malenih (18,10), Mt ima parabolu o izgubljenoj ovci (rr. 1214)
408
,
koju ima i Lk, ali u drugaijem kontekstu. I kod Mt, parabola moe imati prihvatljiv smisao, osobito
ako se uzme kao uvod u slijedei ulomak o bratskoj opomeni, ali je kontekst Lk sigurno puno bolji.
409

Zato ne smatramo ovu parabolu dijelom Matejevog crkvenog govora; razmotrit emo je u
Lukinom povijesnom kontekstu.
Kod Lk, izreka je vrlo openita i jednostavna: Ako ti brat sagrijei, ukori ga. Kod Mt se
pojedinano odreuje kako treba vriti taj ukor. Ali postoji jo jedna vanija razlika. Iz konteksta je
oito (nr. 3c4), da je kod Lk grijeiti isto to i osobna uvreda,
410
to ograniava Isusovu izreku i
u irini i u dubini: zakon bratske opomene obvezuje jedino u pojedinanim sluajevima uvrede
(obvezan je jedino onaj koji je bio uvrijeen), i jedino u sluajevima osobne uvrede (ne bilo kojeg
grijeha). Kod Mt, naprotiv, grijeh ima neodreeno, ope znaenje svakog prekraja Bojeg zakona.
411

Dakle, obveza opomene postoji kad se poini bilo kakav grijeh, jedino to se pri tome treba drati
nekih pravila i postupati postepeno.
a) Pretpostavlja se da grijeh nije poznat cijeloj zajednici, nego samo jednom njezinom lanu.
Taj je lan zajednice duan opomenuti grenika. Ali mora to uiniti vrlo paljivo, nasamo s
grenikom. Ovaj moe reagirati dobro ili loe. Ako te saslua, primi opomenu i popravi se, dobio si
svog brata ... A ako ne, treba nastaviti s postupkom.
Izlazi iz toga da svrha opomene moe biti samo da dobijemo svog brata, to jest uiniti sve
mogue, da on i nadalje bude brat; dosljedno tome, jedini je poticaj opomene bratska ljubav, duhovna
osnova svake zajednice; odatle izlaze njezine znaajke.
U prvom redu, obvezatnost. Isusove rijei zvue kao obveza. Moralisti su je skoro dokinuli
u praktinom ivotu svojom kazuistikom, ali ona postoji i treba je smatrati tekom obvezom. Ljubav
prema bratu na to nas obvezuje. Ako ljubim brata, ne mogu biti ravnoduan ni pred njegovim
spasenjem ni pred moralnom razinom zajednice, kojoj obojica pripadamo. Ako uistinu ljubim, osjetit
u se obvezanim ukoriti neuredne (1 Sol 5,14), jer i Bog kori one koje ljubi (Izr 3,12; Otk 3,19).
412


408
R. 11 nije izvorno pripadao ovom mjestu; nema ga u najboljim rukopisima; vjerojatno je uzet iz Lk
19,10.
409
Matejev kontekst ne prua nam nikakvog oslonca u pitanju izvorne zgode u Isusovom ivotu,
koja ga je potakla da izgovori parabolu o izgubljenoj ovci. Nema sumnje da nam je Luka sauvao
izvornu zgodu: J. Jeremias, Die Gleichnisse Jesu, 50.
410
Zato neki rukopisi dodaju ovdje protiv tebe; to je tumaenje.
411
Premda i ovdje neki kodeksi nadodaju protiv tebe, suujui tako grijeh na osobnu uvredu; ali je
oito da ele uskladiti tekst s Lk.
412
O opomeni kao sredstvu poduke u Bibliji usp. A. Augustinovich, El nino en la Biblia, 101106.
369

Ljubav e pokazati i nain kako da se to uini u svakom sluaju. Ne smije se postupati kako
bilo. Treba znati opomenuti sa svom mudrou (Kol 3,16). Kad Bog kaznama popravlja, radi to radi
naeg spasenja (1 Kor 11,32); takav mora biti i na stav prema drugima: savjetovati ih kao brau koju
ljubimo i koju elimo spasiti (2 Sol 3,1415).
Radi toga, opomenu treba zapoeti nasamo, posve neupadljivo. S tim se u prvom redu postie
da neto to nije javno ne postane javno naom krivnjom. S druge strane, ukori se nikome ne sviaju;
stoga treba postupati krajnje obzirno, da opomenuti brat shvati da to radimo iskljuivo iz ljubavi, da
se ne smatramo boljim od njega, da mu ne elimo biti uitelji...
b) Moe se takoer dogoditi da nae posredovanje izazove neoekivane i neugodne reakcije, ali
u svakom sluaju moemo biti zadovoljeni, ako to slui spasenju nekog brata (usp. 2 Kor 7,812).
Radi toga, ne moemo ostaviti cijelu stvar, ako nas spomenuti ne poslua, ako prvi pokuaj bude
uzaludan. Slijedei je korak uzeti sa sobom jo jednoga ili dvojicu. I navodi se Pnz 19,15. Ali ovaj
zakonski tekst govori o barem dvojici ili trojici svjedoka, potrebnih da neki dokaz na sudu bude
valjan, jer samo jedan svjedok nije dovoljan, dok je u naem tekstu dovoljan i samo jedan; to je
najbolji dokaz, da se ovdje ne misli na sudski postupak; jo uvijek smo kod privatnog postupka; tek
kod slijedeeg koraka stvar dolazi na razinu zajednice, gdje bi se moglo pomiljati na neki proces.
Prema tome, ovdje prisutnost jedne ili dviju osoba ima drugu svrhu: pokazati dotinomu da je ta stvar
ozbiljna, da se ne radi o procjeni, moda s predrasudama, samo jedne osobe; a moda, ako te osobe
zasluuju njegovo vee povjerenje, i da izvre na njega jai upliv, da se popravi...
c) Ako i to posredovanje bude uzaludno, treba se utei Crkvi, to jest mjesnoj zajednici kojoj
dotini pripada.
413

Dvije stvari treba ovdje naglasiti:
U prvom redu, vanost za zajednicu svakog lana i njegovog ivota. U Crkvi, nitko nije
otok. Crkva je skladni slijev osobne savjesti sa savjeu zajednice.
414
Ovi se sluajevi saopuju
zajednici, zato to zajednicu ivotno zanima sve to radi svaki njezin lan i njegovo spasenje.
Neki razumiju ovdje crkvu kao zajednicu sa svim lanovima (tako J. Schmid u svom
komentaru), ali to je tehniki nemogue. Stoga radije treba misliti na odgovorne predstavnike
zajednice, koja e onda izabirati prikladna sredstva, kojima sama zajednica raspolae, da se taj brat
obrati.
To bi bio dokaz da Isus nije mislio na neku anarhiku Crkvu, nego da je od poetka zamislio
organiziranu zajednicu, s vlau koja moe donositi odluke u svim sluajevima, kao to se to dogaa
u bilo kojem ljudskom drutvu.
415


413
Jedino drugo mjesto u naim evaneljima gdje se nalazi ova rije, jest Mt 16, 18, ali u
smislu ope Crkve.
414
O toj temi usp. A. Augjusrtinovich, El hombre roto, 118121.
415
Mislim da i u kumranskim tekstovima moemo nai oslonac za ovo tumaenje. Eseni ove
zajednice drali su se iste prakse koju Isus ovdje nauava: opominjali su grenog lana, postupajui
istim redom kroz ova tri stupnja; vidi tekstove kod Boismard, Synopse, II, 2672,68; usp. takoer A.
Gonzalez Lamadrid, Los deseubrimientos del Mar Muerto, Madrid 1973, 293. Budui da nema
nikakvog drugog svjedoanstva o toj praksi u idovskoj predaji, Boismard misli da je Kumran
sigurno uplivao na dananji tekst Mt (ib., 268). Moda je pretjerano govoriti o sigurnosti, ali je
svakako zanimljivo napomenuti da se u Kumranu, kad je stvar stigla na razinu zajednice, grenika
moralo prijaviti poglavarima zajednice (Brojnima), a ne zajednici u smislu svih lanova
zajednice, premda je to u kumranskaj zajednici bilo tehniki mogue.
370

d) Skrajnja mogunost koja se predvia jest, da dotini ne poslua ni samu Crkvu; da budu
uzaludni i svi napori sa strane zajednice. U tom sluaju, neka ti bude kao poganin i carinik, to jest
smatraj ga kao da nikad i nije bio kranin i kao simbol grenika.
416
Jedino to preostaje jest: ne
raunati s tom osobom kao lanom zajednice, jer je u stvari prestao biti njezinim lanom.
Netko je rekao da su ove rijei tvrde u Isusovim ustima, jer je on prijatelj grenika i razumije
grenike. Ali to znai vidjeti tu stvar sentimentalno. Isus nikad nije bio blag prema grijehu i nepokori.
U ovom se tekstu ni ne spominje neka ustavna mjera izopenja sa strane zajednice, nego se samo
tvrdi, da se neposluni lan sam izopuje iz zajednice. To je sluaj konane ivotne odluke protiv
zajednice. Zamiljam da to Isus sa alou konstatira. Zanimljivo je da upravo evanelist samilosti
donosi parabolu o smokvi koja se na koncu mora posjei, iza kako su se pokazale uzaludnima sve
izvanredne panje koje su joj bile uinjene (Lk 13,9).
27) VLAST ODLUIVANJA U CRKVI
(KOLOVOZRUJAN G. 29)
Mt 18,18
Nae je miljenje da ova izreka prirodno razvija i zakljuuje prethodni ulomak. Tamo je bio
govor o lanu zajednice koji je pogrijeio i bio dostavljen zajednici, da ona potrai sredstva za njegov
popravak, ili, za sluaj da on konano ne htjedne posluati, da ga ne smatra vie svojim lanom.
Ovdje se tvrdi, da e Bog (na nebu) potvrditi svaku odluku zajednice u takvim sluajevima, na
temelju vlasti s vezivanja i razrjeivanja koju Isus dodjeljuje zajednici, to jest vlasti kojom moe
neto zabraniti ili dozvoliti, osuditi ili oprostiti.
417

Ta ista vlast bila je dodijeljena posebno Petru (Mt 16,19). Ako se sada daje i drugima, to
nimalo ne umanjuje Petrovu vlast: svatko na svojoj razini.
Vanije je pitanje kome se specifino dodjeljuje ta vlast: da li zajednici kao takvoj
(tradicionalno protestantsko tumaenje) ili njezinim poglavarima (tradicionalno katoliko tumaenje).
Danas ova dva tumaenja ne izgledaju protivurjena jedno drugome.
Ako se avaj logion povee s prethodnim, kao to mi radimo, vlast o kojoj je govor odnosit e se
prirodno na predstavnike zajednice; ne moe biti drukije (vidi nae opaske u prethodnom paragrafu).
Ako se naprotiv ovaj tekst uzme nezavisno, nita nas ne ovlauje da suzimo ovu vlast jedino
na poglavare zajednice; ton teksta iziskivao bi, naprotiv, da se ova vlast shvati kao neto svojstveno
cijeloj zajednici.
418

Naravno, u izrazu to god sveete ... , lina zamjenica vi koja se tu podrazumijeva,
oznauje zajednicu kao takvu, i nije isto to i svaki od vas,

416
Ethnikos za krana isto je to Neidov (poganin) za idova; to se tie carinika, poznato je
da se Isus prijateljski odnosio prema njima; ovdje on ne izraava svojtu osobnu ocjenu, nego puko
miljenje o njima kao praliku javnog grenika.
417
Prelaz od jednine (ti, r.17) na mnoinu (vi, r.18) ne predstavlja nikakve potekoe, jer ti je
openito i u stvari znai isto to i vi.
418
S katolike strane, obino se dokazuje pomou Mt 18,1, prema kojemu bi cijeli ovaj govor bio
upravljen crkvenim poglavarima. To je neispravno. Vidjeli smo, da sve izreke nisu namijenjene
njima.
371

to bi znailo posve anarhinu i nemoguu zajednicu. Zajednica ima vlast, i po toj vlasti ona
odreuje osobe koje e je predstavljati.
Razumije se da je odnos ove vlasti Crkve prema vlasti Petrovoj isti onakav kao to je odnos
neke zgrade prema svom temelju (Mt 16,18).
28) ZAJEDNIKA MOLITVA
(KOLOVOZRUJAN G. 29)
Mt 18,1920
Ova Isusova izreka ide vrlo dobro u ovom opem kontekstu poduka o zajednici za vrijeme
posljednjeg izleta po Galileji. Osim ovog opeg okvira, nije mogue odrediti neki poblii povijesni
as ni ovoj izreci niti ijednoj drugoj iz ove zbirke. Evanelist je vjerojatno eli povezati s prethodnom
izrekom o bratskoj opomeni, a ima za to i dobrih razloga.
Sadraj ove izreke vrlo je jednostavan, ali teoloki vrlo dubok: zajednika je molitva uspjena
zato to je Isus prisutan u skupu koji moli...
Broj dva ili tri najmanja je koliina da se moe govoriti o zajednici. Da Isus tu bude prisutan,
skup dvojice ili trojice mora biti prava kranska zajednica (crkva). Kao uvjet da Isus bude prisutan i
da zajednika molitva bude uspjena, skup mora biti sazvan u njegovo ime, to jest radi njega, radi
njegove osobe, iz ljubavi prema njemu. Temeljna je oznaka crkve, bila velika ili malena, to da je
skup osoba koje se osjeaju ujedinjene istom ljubavlju prema Kristu kao svom sreditu i po njemu
ujedinjene meu sobom. Isus je na poseban nain prisutan u kranskoj zajednici snagom te ljubavi:
iako bi se radilo o malom broju osoba, ali o osobama koje njega ljube i ljube se meusobno, ova ga
ljubav zove, vee ga za crkvu, primorava ga da bude prisutan. I budui da je prisutan, i on, moli s
onima koji mole: odatle uspjenost ove molitve. Osim toga, pretpostavlja se da oni koji se skupe u
ime Isusovo, takoer mole u njegovo ime: ne mislei na svoj interes, po njegovim nakanama,
nadahnuti ljubavlju prema njemu, podvrgavajui sve ostvarenju Kraljevstva (usp. Mt 6,10); jo jedan
razlog uspjenosti.
Ako se ovaj logion povee s prethodnima, moe se shvatiti kao njihov daljnji razvoj i potvrda
pod raznim vidicima:
Kad neki greni lan bude prijavljen zajednici radi popravka (r. 17), zajednika je molitva
uspjeno sredstvo da se ponovno privede na pravi put (ako u njemu jo postoji neto dobrih
dispozicija, ako ve nije postao posve neposluan).
Svaka odluka crkvene zajednice s obzirom na nekog pojedinanog lana (r. 17) bila je
zajamena Isusovom prisutnou u njezinoj sredini.
Mo vlasti koju Crkva posjeduje (r. 18) pojaana je mou molitve.
Dvojica ili trojica koji se saberu (r. 20), podrazumijeva se da su u odnosima s crkvom
(r. 17). Male zajednice unutar velike; ne odijeljene od nje.
419

Takve moraju biti i crkvene osnovne zajednice. Ali, bilo bi neispravno misliti da se ovim
tekstom preporuuju kranske osnovne zajednice.
420
Ovdje

419
Prema tome, ova Isusova rije ne ovlauje odijeljene male zajednice. Uistinu, kontekst pokazuje
da su se ova dvojica ili trojica skupili u Crkvi (r.17), jednoj skuptini: Traduction Oecumenique de
la Bible, kom. ov. mj.
420
Drugi ih pastoralni razlozi preporuuju. Misli se na tzv. bazine zajednice koje su se u novije
vrijeme proirile po Junoj Americi. (Napomena korektora).
372

se male zajednice ne preporuuju, nego se samo kae da i one najmanje uivaju stvarnu
Kristovu prisutnost...
29) UPOTREBA ISUSOVOG IMENA
(KOLOVOZRUJAN G. 29)
Mk 9,3840; Lk 9,4950
Stavljamo ovaj ulomak ovdje, poslije zajednike molitve, oslanjajui se na izraz u ime
Isusovo, koji se nalazi i u jednom i u drugom. Mislimo da ovog puta ovaj izraz oituje stvarni odnos
izmeu ova dva ulomka, a ne knjievni ili redakcijski (ni u jednom od ova dva sluaja ne postoji
paralelizam izmeu Mt i ostalih). Taj odnos sastojao bi se u slijedeem: prije je reemo da se Isus
nalazi s dvojicom ili trojicom koji se saberu u njegovo ime, zato to oni tako skupljeni ine Isusovu
zajednicu; sad se daje do znanja da se Isusovoj zajednici moe pripadali i nesvjesno, ne znajui to,
samim djelovanjem u njegovo ime.
S oslonom na ovaj Isusov nauk govor je o egzorcizmu to ga je u ime Isusovo obavio neki
ovjek koji nije pripadao krugu Isusovih uenika (njegovih sljedbenika). Prijava dolazi od Ivana,
jednog od estoke brae Gromova. Apostoli su nastojali da sprijee taj egzorcizam, upravo stoga
to onaj ovjek nije pripadao njihovoj skupini. Vidi se da toga asa Isus, nije bio skupa s njima, pa su
oni mislili da imaju vlast postupiti na taj nain, ukoliko je Isus samo njima ostavio svoju mo (Mt
10,1; Lk 9,1); onaj je egzorcist prisvajao sebi vlast na koju nije imao pravo. Ali, oito je da oni
zauzimaju taj stav iz skupinske zatvorenosti, zbog pogibelji koja prijeti svakoj specijaliziranoj
skupini.
421

U svakom sluaju, vijest je zanimljiva jer pokazuje da je Isus bio poznat u zemlji kao uspjean
egzorcist. Psiholoki je vjerojatno da se neki od idovskih egzorcista (bilo ih je i meu farizejskim
uenicima, usp. Mt 12,27) odluio da obavi egzorcizam u ime te nadnaravne Isusove moi...
Isus iskoritava taj sluaj, da podui apostole o tome kako kranin mora bita irok i snoljiv.
Neka ubudue ne spreavaju takve ine. Razlog je jasan. Ako netko ini neto u ime Isusovo, s
povjerenjem u njegovu mo, znak je da vjeruje u njega, da ga slijedi a da to ne zna, da je njegov
uenik na nesvjestan i preutan nain. Jedni su Isusovi uenici zato to ih je on izabrao; drugi su
njegovi uenici, jer su oni izabrali njega a da to i ne znaju...
U ovoj irini treba vidjeti predmet pripadanja Isusu: tko nije protiv vas, taj je za vas.
422
Pred
Isusom su mogui samo krajnji stavovi: za ili protiv, da ili ne. Pred Isusom nije mogua neutralnost i
poluboje. Tko nije neprijatelj, taj je prijatelj...
Ali takoer..., tko nije prijatelj, taj je neprijatelj (usp. Mt 12,30; Lk 11,23).
Kako se vidi, ova dva prividno nepovezana Isusova izraza izriu potpuno istu stvar, samo na
dva oprena naina, u skladu s dvjema razliitim situacijama.

421
Uisp. A. Auguatinovich, Puebla y religiosidad popular, 3435.
422
Tako kod Lk. Kod Mk, mjesto vas stoji nas, to ovom Isusovom izrazu daje okus poslovice.
Mislimo da je Lk izvorniji, jer je osoban; slian je onaj drugi kontrast kod Mt 12,30; Lk 11,23.
373

30) OPRATANJE UVREDA
(KOLOVOZRUJAN G.29)
Mt 18,2122; (Lk 17,3c4)
Govorei o bratskoj opomeni, vidjeli smo da je kod Lk (17,3b) bratov grijeh u stvari lina
uvreda zbog koje treba opomenuti brata. Sada (17c) Isus zahtijeva da bratu treba oprostiti ako se
pokaje. Ne samo to, nego da mu treba oprostiti uvijek koliko god te puta uvrijedio, ako se isto toliko
puta pokaje. Sedam puta znai neodreeni broj puta ...
Opratanje ne poznaje granica.
Ali izriito se predvia da se onaj koji je uvrijedio pokaje i da moli za oprotenje. A to ako on
toga ne uini? Lk izgleda da ograniuje openitost zapovijedi.
Kod Mt, ne spominje se ni pokajanje ni molenje oprotenja, tako da oprotenje izlazi sasvim
openito i bezuvjetno. Petru ta stvar ne izgleda vrlo pametna (zar to ne bi znailo ostaviti otvorena
vrata svim bezobraznicima?), zato pita Isusa da li postoji neka granica kod opratanja kad me brat
(sugraanin) uvrijedi, ili moram oprostiti uvijek (do sedam puta). Isus mu odgovara da se mora
oprostiti ne jednostavno uvijek, nego u najapsoliutnijem smislu uvijek (do sedamdeset puta
sedam)...
Opratanje nema granica. Treba oprostiti uvijek, pokajali se ili ne pokajali, molili te za
oprotenje ili ne.
Isus je na kriu oprostio ne ekajui da se pokaju.
31) OKRUTNI DUNIK
(KOLOVOZ-RUJAN G. 29)
Mt 18,2335
423

S ovom parabolom evanelist eli osvijetliti prijanju nauku o opratanju. Ali, neki poznati
tumai misle da ovo nije njezino izvorno mjesto, jer se u prethodnom ulomku radi o opratanju koje
se ponavlja bez granica, dok ovdje nije govor o tom ponavljanju nego o potrebi oprotenja.
424

Mi mislimo da je Isus mogao vrlo dobro izrei ovu parabolu upravo u ovom povijesnom asu.
U prijanjoj poduci, ponavljanje oprotenja, ili pokajanje onoga koji je uvrijedio (Lk), samo su
sporedni ini; sredinja misao je samo opratanje, neizbjeiva dunost kranina da oprosti; parabola
upravo osvjetljuje nadnaravni temelj te dunosti.
Neki dre da povijesni okvir parabole nije palestinski. Na primjer: kod idova je bilo
zabranjeno prodati enu (r. 25); nije poznato da se ilo u zatvor zbog dugova (r. 30); nije postojala
kazna muenja (r. 34)... Parabola bi pretpostavljala prilike koje su vladale u Egiptu za ptolomejskog
doba.
425

Kad bi to uistinu bilo tako, znailo bi da su te prilike bile dobro poznate u Palestini, moda zato
to su takve ili njima sline prilike jo uvijek postojale u oblinjim zemljama Srednjeg Istoka.

423
Elemente slike vidi J. Jeremias, Die Gleichnisse Jesu, 254259.
424
Usp. J. Jeremias, o. c, 120; J. Schmid, kom. nav. mj., itd.
425
Usp. J. Jeremias, o. c, 255 i 257; Boismard, Synopse, II, 268269.
374

Po naem miljenju, uvodna formula zato nije tek knjievni nain prelaza s jedne stvari ma
drugu, nego stvarno povezuje parabolu s prethodnim predmetom opratanja.
U uvodu parabole, isporedba se uspostavlja izmeu nebeskog Kraljevstva i sreivanja rauna
meu kraljem i njegovim slugama; ali se radi o obinoj uvodnoj isporedbi s prvim spomenutim
predmetom, koji ne predstavlja smisao parabole; njega treba pronai u razvoju pripovijesti.
Sluge u paraboli jesu kraljevski sluge, to jest visoki kraljevski inovnici, konkretno
upravitelji ili satrapi pokrajina, izravno odgovorni kralju za poreze svojih pokrajina. Prvi kojega
dovode da uredi raune jest nesavjestan inovnik, koji je kroz dugo vremena varao kraljevsku
riznicu, bilo time to je upotrebljavao porezni novac za svoje osobne trokove, bilo skrivajui ga, da
sebi osigura budunost, sve dok nije dostigao golemu svotu od deset tisua talenata, to znai deset
milijuna rimskih dinara ili deset milijuna radnikih dnevnica ...
Ovaj broj nadilazi sve mogunosti bilo kojeg poreza i bilo kakvog duga; neto sasvim
pretjerano i nemogue. Isus esto unosi u svoje parabole nevjerojatne elemente, da tako snano svrati
pozornost na neki posebni vidik svojeg nauavanja.
Pred kraljem, ovaj inovnik izjavljuje da nema ime platiti duga. Kralj, ljutit, zapovijeda da ga
prodaju kao roba, sa svime to ima i sa cijelom obitelji; to mu slui samo da malo iskali ljutnju, jer je
svjestan da iznos te prodaje ne moe podmiriti mi najmanji dio golemog duga.
Straan prizor: od kraljevskog ministra rob! inovnik pada niice pred svog gospodara,
zaklinjui ga da ima samilosti s njime, da mu produi rok, pa e mu on sve platiti. U asovima oaja
lako se obea to bilo, iako se zna da se nee moi ispuniti ono to se obealo.
Kralj ima samilosti s ovjekom pa ide jo dalje od onoga to se trai: kako zna da mu ovjek
ionako ne moe povratiti duga, bez daljega mu oprata cijeli dug.
im izae iz kraljevog dvora, ovaj visoki inovnik odmah zaboravi kako mu je bilo oproteno.
Sretne na ulici jednog od svojih drugova, ini se nieg reda, koji mu je dugovao sto dinara, posve
smijenu svotu u ispotredbi s onim to je on dugovao kralju. Da mu ne pobjegne, uhvati ga tako
snano za vrat da ga skoro udavi, i zaprijeti mu da mu odmah i na tom mjesta plati onih sto dinara.
ovjek toga asa nema ime platiti. ini isto to je i onaj bio uinio pred kraljem: pada niice pred
njega i moli ga da mu produi rok, pa da e mu on sve platiti. Ali onaj drugi nee da eka nego ga
nemilosrdno baca u zatvor, s namjerom da ga tu pridri sve dok ili on ili netko za njega ne plati dug.
Ali stvar se doznala pa se drugovi ovog nesretnog ovjeka navelike razjarie; ljutnja je posve
razumljiva zbog tako gnusnog postupka, tim vie ako su bili obavijeteni o svemu to se prije bilo
dogodilo. Odoe, dakle, i obavijestie kralja o toj stvari. Ovaj se sada naljuti jo vie i naloi da mu
dovedu onog neodgovornog i okrutnog inovnika. Naziva ga zloestim: njemu je bio oproten golem
dug, a on nije u stanju oprostiti jednu sitnicu! Zato to on nije oprostio, ne zasluuje vie ni da se
njemu oprosti. I nee mu se oprostiti. I mjesto oprosta, zahtjev: predaje ga muiteljima, da ga mue,
to je prikladno sredstvo, da ili krivac prokae gdje je sakrio ili uloio novac, ili da netko od njegove
rodbine ili prijatelja plati za njega...
Isus ovako zavruje parabolu, otkrivajui njezin smisao.: Tako e i Otac moj nebeski postupiti
s vama, ako svaki od vas me oprosti od srca svome bratu.
375

Kao u veini parabola, tako i ovdje ima nekoliko alegorijskih elemenata:
Kralj: Bog.
Kraljev sluga: ovjek primalac Bojeg oprotenja.
Sreivanje rauna: posljednji sud.
Novac koji se duguje: ovjekov grijeh.
Pretjeranost duga: beskrajna ovjekova nedostojnost pred Bogom i beskrajna potreba
njegove samilosti.
Nauk same parabole (njezinu sredinju misao) pokazuju zakljune Isusove rijei, gdje nam se
daje do znanja da e na zadnjem sudu Bog postupiti s nama isto onako kao to smo mi ovdje
postupali s naom braom. Konkretno: moramo oprostiti uvrede koje nam drugi nanose, jer je
Bog uvijek spreman oprostiti nama beskrajno vee uvrede koje mi njemu nanosimo; i, ,ako mi
ne oprostimo, ni on nama nee oprostiti.
Kako se vidi, ovjekovo oprotenje bilo bi kao uvjet da Bog oprosti, to bi na neki nain
ograniavalo dobrotu i slobodu Boju. U stvari nije tako. Boje oprotenje, kao uope njegova
milost, po sebi je stalno i bezuvjetno, ali kako je namijenjeno ovjeku nalazi u njemu neizbjean
protivuteg, koji ini da je ono samo relativno uspjeno: zavisi od ovjekove reakcije. Bog uvijek
prua ovjeku svoje oprotenje, ali ono ga ne moe dosei, ako se ovjek nalazi daleko od Boga. Tu
uvjetovanost Bojeg oprotenja jasno nauava parabola o izgubljenom sinu: mladiev je otac bio
oprostio svom sinu od samog poetka, ali je ovaj mogao doivjeti to oprotenje tek onda kad se po-
vratio oevoj kui...
ovjek koji ne oprata svom blinjem, pokazuje da se ne eli pomiriti s Bogom, koji je
prisutan, u blinjemu; a kad je odijeljen od Boga, postaje nepristupaan za njegovo oprotenje.
Ali to ne znai, da ja svojim oprotenjem kupujem Boje oprotenje, kao da postiem pravo na
njegovo oprotenje; naime, ono to ja opratam neto je posve beznaajno nasuprot beskrajnog duga
to ga ja imam pred Bogom. Ova nam parabola osvjetljuje samo jednu od molba Oenaa (Mt 6,12):
naa spremnost da oprostimo ovlauje nas da molimo samilost Boju.
Bogatstvo neke parabole ne iscrpljuje se samom sredinjom milju. Kao u veina parabola,
tako i ovdje, osim sredinjeg nauka parabole, ima i nekoliko drugih sporednih poduka:
Poduava se, na primjer, da ima oprotenja od srca i drugih koja nisu takva; pravih i
nepravih oprotenja. Jedino valjano oprotenje jest ono od srca, potpuno, pri kojem uvreda uistinu
vie ne postoji ni pod kojim vidom (r. 35).
Imamo ovdje jo jedan sluaj Isusovog kritinog stava prema novcu, zbog pogibelji da nas
dovede do potpune drutvene neosjeajnosti (rr. 2830).
Ostavivi kazuistiku po strani, mora se rei da je svaka uvreda Boga beskrajna (r. 24), zato
to je Bog beskrajan; grijeh je manjak ravnotee u odnosu izmeu stvorenja i Stvoritelja, koji su
beskrajno udaljeni.
Pred Bogom, ovjek nema nikakvog prava, ne moe nita zahtijevati,ne preostaje mu nita
drugo nego moliti samilost Boju (r. 26).
Grijeh koji ne bude oproten, nuno mora biti kanjen. Po sebi, kazna bi morala trajati sve
dok se ne plati sav dug, ali kako je dug beskrajan,nikad nee moi biti plaen u cijelosti, i zbog toga
kazna e biti vjena (r. 34).
Isus ovdje potvruje svoj nauk o mjeri, izloen drugom prigodom (Mk 4,24): kojom
mjerom mjerite, onom e vam se mjeriti: u svemiru postoji ravnotea, koja se ne moe nekanjivo
prekriti (r. 35).

376

32) VLAST JE SLUENJE
(KONAC RUJNA G. 29) Mk 9,3335
Ovaj Markov ulomak ne smatramo strogo paralelnim ni s jedinim drugim evanelistom.
426
Isus
se i u drugim zgodama doticao ovog predmeta, ali ovdje to ini pod posebnim vidom i u posve
odreenim prilikama.
Stavljamo ovaj prizor u ovaj povijesni as radi vijesti: dooe u Kafarnaum, to smatramo
zavretkom zadnjeg velikog Isusovog izleta po Galileji u drutvu svojih apostola, koji se zapoeo u r.
30. Kako znamo, taj je izlet trajao skoro dva mjeseca, koje je on upotrijebio iskljuivo za
poduavanje Dvanaestorice. Budui da je bio blizu blagdan Sjenica (Iv 7,2), na koji je i Isus hitio
hodoastiti, on prekida ovu povuenost i vraa se u Kafarnaum. To je posljednji ulazak u onaj grad
koji je za galilejskog djelovanja bio njegov. Uskoro e izai iz njega zauvijek.
Neposredna blizina Sjenica dovela nas je do konca rujna.
Ve otprije, apostole je uznemirivalo pitanje tko e od njih biti prvi u buduem Isusovom
Kraljevstvu (usp. Mt 18,1; Lk 9,46). Ali, izgleda da se ova tema sada, na putu u Kafarnaum,
pretvorila u vruu raspravu. Apostoli su raspravljali tako glasno da ih je mogao uti i Isus, koji je iao
malo odijeljen od njih.
Ve drugom zgodom Isus im je bio izloio svoje miljenje o toj stvari (usp. Mt 18,4; Lk 9,48c).
Sad ima prilike da se povrati na taj predmet, iako s drukijim naglaskom. Ali eli to uiniti polako i
mirno, kad se jedanput smjestio u kui, gdje je redovito stanovao kad se nalazio u gradu (usp. Mk
2,1; 3,20), moda Petrovoj i Andrijinoj (usp. Mk 1,29).
Kad su ve bili sami u kui, Isus se obrati apostolima i upita ih o emu su raspravljali. On je
znao o emu su raspravljali, i dat e im svoje rjeenje ne ekajui njihov odgovor; pita ih samo zato
da im najavi predmet svoje poduke a i da se oni osjete pokorenim i da se postide to im nisu bile ni
od kakve koristi sve ove Isusove poduke za vrijeme zadnjeg povuenog putovanja po Galileji (Mt
18).
I stvarno, oni su utjeli. Bilo ih je stid!
Isus im onda izloi svoju misao o prvenstvu u zajednici, promatranom pod ova dva slijedea
vidika:
Onaj koji eli biti prvi neka bude zadnji od svih... Isusovo mesijansko kraljevstvo ne smije
biti pobrkano ni s kakvom ljudskom vladavinom. Ovdje se izvru uloge i vrijednosti. U politikim
vladavinama, vlast se smatra poglavarstvom, mou nad drugim ljudima, koja nekad postane pravi
despotizam; onaj koji je na vrhu osjea potrebu dokazati i sebi i drugima da je prvi. Ovdje, kod
Isusa, bit e sasvim protivno. Ako neki od vas sanja da bude prvi, neka se spremi da bude
zadnji. Vidi se da pred Bogom vae samo zadnji.
Crkvena vlast (o njoj je ovdje izriito govor) ne smije pobrkati svoje mjesto s ljudskim pojmom
moi i gospodstva. Mora zaboraviti na sve ono to svijet moe smatrati velikim u njezinom poloaju.
Uzorak je sam Krist, koji je saao s postolja boanstva i postao smrtni ovjek (Fil 2,67). Ako je
nijekala samoga sebe (Mt 16,24) obvezatan put za sve krane, mnogo je to vie za one koji
upravljaju kranskom zajednicom, zbog stalne napasti veliine, kojoj su izloeni u drutvu kojemu
je gospodariti drugima postalo smislom ivota.

426
Protivno onomu to rekosmo u El nino en la Biblia, 151159.
377

Onaj koji eli biti prvi, neka bude. sluga svima ... U politikim vladavinama, vlast je ona
koja zapovijeda, raspolae, odreuje; drugi moraju sluiti, sluati njezine naredbe, nekada
izvrgnuti pravim zloupotrebama sile (usp. Mt 20,25). Ovdje kod Isusa bit e sasvim protivno. Onaj
od vas koji tei zapovijedati svima neka bude spreman sluiti svima. Prvenstvo, veliina, vlast u
Crkvi (i pred Bogom) sastoji se u sluenju. Starjeina je onaj koji vie slui; drukije bi spali na
politiki pojam vlasti.
Sin ovjeji nije doao da mu slue, nego da on slui (Mt 20,28).
Dakle, ako ja, Uitelj i Gospodin, oprah vama noge, i vi morate prati noge jedan dragome (Iv
13,14).
33) HRAMSKI POREZ
(KONAC RUJNA G. 29)
(Mt 17,2427)
Smatramo da ovaj ulomak nije u dananjem evanelju na svom mjestu i da mu je povijesno
mjesto ovdje: po Isusovom povratku u Kafarnaum, iza posljednjeg izleta po Galileji. Dvostruko se
povezuje s Mk 9,33: kad se spominje ulazak u Kafarnaum (r. 24) i ulazak u kuu (r. 25). U toj kui,
Isus je izloio apostolima svoj nauk o vlasti kao sluenju (Mk 9,3335). Zamiljamo da se, poslije
toga, u istoj kui, odvija razgovor s Petrom o hramskom porezu.
Ali, ova je stvar s porezom poela prije dolaska u kuu. im je Isusova skupina ula u
Kafarnaum, pojavie se pobirai didrahme, kako se zvao hramski porez. Vidi se da im se uri i da
vrebaju na sve; to bi ukazivalo da je raspoloivo vrijeme za ovogodinje pobiranje bilo na izmaku.
Obino se pobirao taj porez prije Pashe, ali nekada se to inilo i prije blagdana Pedeset dana i
Sjenica. Ovaj posljednji blagdan bio je vrlo blizu; upravo zadnji rok za pobiranje.
Porez za hramsko bogotovlje stara je ustanova. Bala je obavezna za sve idove od dvadeset
godina navie. U Izl 30,1315 on je ustaljen na pola ekela godinje po glavi. U vrijeme Nehemije
spustili su ga na treinu, ekela (Neh 10,33), ali u Isusovo vrijeme opet je iznosio pola ekela, to
znai dvije drahme ili jednu didrafamu; zato su ga i zvali jednostavno didrahmom. Jedna drahma je
jedan rimski dinar, tako da je hiramski porez iznosio dva dinara ili dvije radnike nadnice.
Pobirai se pribliie Petru, odmah tu na ulici, i upitae ga da li njegov Uitelj plaa hramski
porez; u sluaju da ga plaa, neka ga plati odmah i tako ispuni ovu obavezu.
Ne zna se kako ali pobirai priznaju Petra kao poglavara Dvanaestorice.
Pitanje pobiraa pokazuje da oni sumnjaju, da li Isus stvarno plaa ovaj porez.
Nije se uditi zbog ove sumnje. Po cijeloj Galileji, a osobito u Kafarnaumu, gdje su ga bolje
poznavali, Isus je bio na glasu kao krivovjernik, koji je zanijekao toliko tradicionalnih idovskih
ustanova; ne bi bilo nimalo udno, ako ne bi hitio platiti ovog poreza.
Ali, Petar im odgovori da on plaa porez i da e ta stvar danas biti rijeena. Meutim, kad su
unili u kuu, Isus mu ne dade vremena da postavi to pitanje, jer ga je najvie zanimalo ono to su oni
raspravljala na
378

putu, naime tko je od njih najvei i najvaniji (Mk 9,3335). Ali, kad je zavrio s tom
podukom, prikui se Petru, da govori s njim o porezu. Nitko mu nita nije bio rekao, a sve je ve
znao. Nije to prvi puta da se ustanovljuje njegovo nadnaravno poznavanje stvari.
Tko plaa poreze kraljevima, sinovi ili stranci?
Neki misle da su sinovi ovog teksta kraljevska obitelj, koja prirodno ne plaa poreza,
nasuprot drugim graanima, koji ih moraju plaati. Drugima se vie svia vidjeti u njima
podlonike kraljevstva. U ono vrijeme, rimski graani nisu plaali poreze; inili su to jedino
stranci (oni koji nisu bili rimski graani).
Jedino stranci plaaju poreze, odgovori mu Petar.
Dosljedno tome, sinovi su osloboeni od njih, zakljuuje Isus. Konkretno, njega i apostole ne
obvezuju ovi porezi.
Isusov je dokaz oit, premda nije izravno izraen. On je Sin Kralja kojemu je hram posveen.
Budui da je Sin, razumljivo je da nije podloan zakonima hrama; ne samo to, nego on jo moe, kao
i Kralj, raspolagati tim zakonima, jer je vei od hrama (Mt 12,6). S druge strane, i apostoli su, zbog
uske povezanosti s njim, isto tako sinovi Kralja, premda na drukijoj razini; prema tome, i oni su
izuzeti od ovog zakona.
Meutim, ovo nije zgodna prilika, da se pobiraima tumae ove sloene teoloke stvarnosti,
koje oni uostalom ne bi razumjeli, ni povjerovali, ni prihvatili. Osim toga, Petar je bio rekao da Isus
plaa porez, i radi toga je trebalo platiti, da ih ne sablaznimo.
Meutim, onih dana zajednika kasa izgleda da mije bila u najboljem stanju. To je razumljivo:
kroz skoro dva mjeseca cijela se skupina zadravala po unutranjosti pokrajine, to bez sumnje
predstavlja skuplji, nain ivota, vee trokove. Radi toga, neka Petar ode na jezero, neka baci udicu,
nek otvori usta prvoj ribi koju ulovi, i nai e jedan stater,
427
novac koji vai etiri drahme (jednu
tetradrahmu) ili dvije didrahme, upravo svotu potrebnu za dva poreza: neka s tim plati za Isusa i za
se.
Jo jedan primjer nadnaravnog predznanja. Petar je sigurno otiao na jezero s potpunim
uvjerenjem da e uspjeti.
Nita se ne kae o tome da li su i drugi apostoli platili odgovarajui porez i kako su to uradili;
ovdje se htjela posebno naglasiti uloga Petrova, njegova bliskost s Isusom i njegova vanost unutar
skupine Dvanaestorice.
34) ALOSNI OPROTAJ NEUSPJELOG
(KONAC RUJNA G. 29)
(Mt 11,2024); (Lk 10,1315)
Ovdje se radi o poznatom Isusovom nagovoru trima tvrdokornim gradovima na jezeru, gdje se
najvie odvijala Isusova galilejska djelatnost. Svaki ga evanelist donosi u razliitom kontekstu, i
nijedan od njih ne slae se s ovim koji mu mi dodjeljujemo

427
To da se u ribama moe nekada nai udnih predmeta, ope je vjerovanje kod svih naroda, s
izvjesnim osloncem u stvarnosti; o takozvanoj ribi sv. Petra vidi neke opaske kod Ricciottija.
379

Treba priznati da su oba evanelista psiholoki dobro ugradila ovaj ulomak u svoj knjievni
kontekst. Kod Mt, on dolazi poslije estokog Isusovog osvrta na svoje nevjerne suvremenike, koji su
odbacili Krstitelja kao to sada odbacuju njega ... Kod Lk, on se nalazi u okviru poslanja 72 uenika,
i iza kako je gradu koji ih odbije proreena gora sudbina od Sodome ...
Meutim, nijedan od tih konteksta nije povijesno uvjerljiv. Kod Mt, ulomak se nalazi za punog
galilejskog djelovanja, kad jo ima dosta vremena da se ono zavri i kad jo nije opravdano govoriti o
slomu. Kod Lk, naprotiv, dolazi dosta vremena iza kako je Isus ostavio Galileju, kad se nalazi u
drukijim sredinama, i kad bi spominjanje galilejskog sloma bilo uistinu neto neoekivano.
Stoga smo ostavila ovaj ulomak za ovaj povijesni as, kad Isus zavrava svoj posao u Galileji,
uoi konanog oprotaja sa svojim zaviajem. Njegove rijei uistinu imaju i oblik i ton oprotaja. Bez
sumnje, radi se o alosnom i obeshrabrujuem oprotaju, ali posve u skladu sa stvarnou.
Kad je Isus doao u Galileju, u svibnju prole godine, njegova glavna namjera bila je da se
narod obrati: da ljudi, namjesto svojih prijanjih duhovnih stavova, prihvate ovu novost koju je on
donio na svijet (usp. Mt 4,17; Mk 1,15). Sva njegova djelatnost bila je usredotoena na postignue
toga cilja. I udesa je inio u tu svrhu. Ona su bila u stanju pobuditi na obraenje sve ljude dobre
volje. Bilo je nekoliko ohrabrujuih primjera. Ali ih je bilo vrlo malo. Golema veina naroda ostala je
pri svojim prijanjim religioznim stavovima.
Najvei dio ovog napora utroio je Isus u predjelu jezera, u ovom kraju triju gradova:
Kafarnauma, Betsaide i Korozaina. I najvei dio svojih udesa Isus je uinio u ovom kraju.
Kafarnaum je bio grad povlaten vie nego ijedan drugi. Isus ga je izabrao sebi za boravite i za
cijelo vrijeme svog galilejskog djelovanja imao je tu svoje misionarsko sredite. Ovdje je proveo
najvie vremena, najvie nauavao i najvie udesa uinio.
Od udesa uinjenih u Betsaidi i u njezinoj okolici spominju se samo dva: ozdravljanje nekog
slijepca (Mk 8,2226) i umnaanje kruhova (Mk 6,3144 i paral.), ali iz ovog se teksta zakljuuje
da ih je bilo mnogo vie.
to se tie Korozaina, u cijeloj se Bibliji spominje jedino ovdje. Odgovara dananjem Khirbet
Kerazeh, oko tri kilometra sjeverno od jezera, usred vulkanskog bazaltnog kraja, gdje se nalaze
ruevine neke stare sinagoge.
428

Sav ovaj Isusov napor bio je uzaludan, jer se stanovnici ovih gradova nisu obratili.
Teko tim gradovima zbog zle sudbine koja ih neizbjeivo eka!
Isti Jao! kao u Govoru na gari (Lk 6,2426): nije proklinjanje, nego izraz samilosti, bola,
jadikovanja.
Betsaida i Korozain ispareuju se s Tirom i Sidonom, bliskim poganskim gradovima, koji su u
prorokoj knjievnosti dobro poznati kao klasini predmeti Boje srdbe (Iz 23; Ez 2628; Am
1,910; Zah 9,24). Dakle, da su se u njima zbila udesa to su se dogodila u ovim galilejskim
gradovima,

428
O Kafarnaumu i Betsaidi govorili smo drugom zgodom. Tekstove predaje koji se odnose na
Korozain vidi u Baldi, Enchiridion, br. 459470. Ve u vrijeme Euzebija Cezarejskog (g. 265
340) mjesto je bilo pusto (ib., br. 459). U srednjem vijeku, razni putopisci izgleda da ga poistovjeuju
s Kursi,..na istonoj obali jezera (ib., str. 383 bilj. 2).
380

odavno bi inili pokoru.
429
Stoga e kazna Tiru i Sidonu na eshatolokom sudu biti laka nego
kazna koja eka ove gradove.
Kafarnaum, oholi napredni grad, koji misli da se moe podii do neba, na najnie e pasti:
uvijek su najsmrtniji padovi s visina. Da su u samoj Sodomi bila uinjena udesa to su ovdje
uinjena, jo uvijek bi stajala uzgor, jer bi se i taj neisporedivi primjer ljudske pokvarenosti bio ve
obratio i Bog ga ne bi bio poruio. Stoga e na sudnji dan sudbina Sodome biti podnoljivija od
sudbine Kafarnauma ...
Isus nije ni uvrijeen ni osvetljiv. Osjea alost i bol pred neizbjeivim: radi se o izriitom
odbacivanju izvanredne Boje milosti. Ovakvi stavovi povlae za sobom neizbjene posljediice.
430

Odatle njegova bol, jer je Bog bio poslao svog Sina na svijet s namjerom da se nitko ne izgubi...
Galilejsko se djelovanje svrava slomom. Moemo upotrijebiti ovaj izraz, jer se je stvarno
izjalovio glavni cilj Isusovog dolaska: obraenje, vjera u njega, ukopavanje u novu ekonomiju
spasenja to znai Kraljevstvo Boje. Istina je da su neki pojedinci povjerovali u Isusa, ali to su bili
rijetki sluajevi. Golema veina naroda ostala je ravnoduna prema njegovoj poruci. Bilo je vremena
kad su se oko Isusa skupljale velike mase naroda, ali to nije bilo upravo iz vjerskih motiva; bilo je tu
svega pomalo: zanosa za nove i izvanredne stvari, traenja udesa iz koristoljubivosti, mesijanskih
nada u lijepu politiku budunost ... ak i ta povrna montaa srozava se iza umnaanja kruhova, kad
razoaranje ovladava pukim masama; od toga proljea godine 29, Isus ve predosjea sudbonosni
rasplet slijedeeg proljea.
Kad na koncu Isus ostavlja ovaj predio jezera i njegovih gradova, ne ostavlja u njima praktino
nikakvog traga ...
Jao tim gradovima!
Iako jedna stvar nema veze s drugom, teko se oteti dojmu to ga ovjek ima kad s neke
uzvisine nad jezerom promatra ovaj kraj triju nestalih gradova, ovu bazaltnu crninu, koja pritie
srce; stvarno je nemogue ne pomiljati na ove Isusove rijei gledajui panoramu koju imamo pred
oima; nikad u ivotu nisam vidio tako pustog i paklenskog krajolika.
431

Galilejski slom predigra je drugog velikog sloma na Veliki Petak.
Isus se oprata od Galileje s tugom u srcu. Nekoliko mjeseci kasnije, isto tako i s istog razloga,
zaplakat e nad Jeruzalemom ...
Blizu je blagdan Sjenica. Tom e zgodom Isus zauvijek ostaviti zemlju u kojoj je odrastao i
kojoj je posvetio skoro godinu i pol svog javnog djelovanja. Odsada mu se nee vie izbrisati iz vida
Jeruzalem koji ubija proroke ...


429
U kostrijeti i pepelu (odjeveni u kostrijet i posuti pepelom), simboli koji su se
upotrebljavali u stara vremena, da se izrazi javna ispovijed i bol za grijehe; usp. Jer 6,26;
Jon 3,58.
430
Da nisam doao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha. Ali sad nemaju isprike za
svoj grijeh... Da nisam meu njima uinio djela kojih nitko drugi ne uini, ne bi imali
grijeha (Iv 15,2224).
431
Ima dosta godina otkako sam ostavio Palestinu, pa ne znam da li se u ovo vrijeme
velikih promjena izmijenilo togod i u anom kraju.
381






382



383



384



385



386



387



388



389






390



391



392







393







394



395



396



397



398



399



400



401








402


403