Peta lektira 19.01.2014.

godine

Fedra
an Rasin

Moje impresije: Proitano djelo predstavlja tanku granicu izmeu ljubavi i
mrnje i nije mi se svidjelo to to je Fedra izjavila svoju ljubav Hipolitu, iako je
unaprijed znala kakav e biti odgovor, te mi se nije svidjelo to je zbog toga
izazvala veliki nesporazum sa loim posljedicama. Svidjelo mi se to to je
Hipolit unato tome to ga je i sam otac progonio zbog lanih optubi Fedre i
Enone, odluio da pobjegne sa Aricijom. Djelo je vie zasnovano na rijeima
nego to se razvijala radnja, to nije izazvalu veliku panju.
Knjievno-historijski kontekst: Klasicizam u Francuskoj:
Klasicizam je naziv za razdoblje, stil ili smjer u europskim umjetnostima. To je
razdoblje od sredine 17. st. do kraja 18. st. Karakterizira ga
nasljedovanje antikih knjievnih uzora, formi, stila i sadraja, kao i slijeenje
strogih pravila knjievnog oblikovanja, uzvienost stila, vanost jasnoe, mjere,
harmonije i kompozicije, njegovanje pounosti i visokih etikih vrijednosti, kao
i prevladavanje racionalnog principa nad strastima, osjeajima i neobuzdanom
matom te formalnim i sadrajnim prekomjernostima. Osobito se snano razvio
u francuskoj knjievnosti. Knjievnost je po tome hijerarhijski ureen sustav
knjievnih vrsta, koje se razlikuju po stilu, tematici, nainu izraavanja i
drugom, pri emu su ep i tragedija najcjenjenije knjievne vrste kojima pripada
visoki stil, dok se komedija koristi niskim stilom. Sredinje linosti francuskog
klasicizma su pisci uzornih tragedija Pierre Corneille i Jean Racine te
komediograf Jean Baptiste Poquelin Moliere, koji se udaljuje od strogih
klasicistikih normi, ali njeguje racionalnost, kompozicijska naela i
didaktinost. Prema nekim obiljejima svojih djela, predstavnicima klasicizma u
njemakoj knjievnosti mogu se smatrati J. W. Goethe i F. Schiller, u talijanskoj
knjievnosti V. Monti i V. Alfieri, u engleskoj knjievnosti J. Dryden i A. Pope,
a u ruskoj knjievnosti A. D. Kantemir, M. V. Lomonosov i Gavrila Deravin.

Tematski krug:
Tvrdica, Molijer
Tartif, Molijer
Don Juan
Ljubav je lijek za sve
Mizantrop
Depresivni doktor
Mlicerte
Komina pastorala
Smrt Popmejeva, Pierre Corneille
Andromeda, Pierre Corneille
Esther(1689.) , Jean Racine
Athalie(1691.), Jean Racine
Biografsko-bibliografski podaci:
Rodio se u La Fert-Milon 22. decembra 1693., ostao je bez roditelja s etiri
godine i klasino obrazovanje ljubaznosti je primio od svoje bake, Marie des
Moulins, koja ga je odvela u samostan Port-Royal. Maturirao je u Port-Royalu,
kranskoj ustanovi koja je imala velik uticaj na njegove savremenike,
ukljuujui i Blaisea Pascala. Oekivalo se da e studirati teologiju, ali se
posvetio pozoritu i preselio se uPariz. Njegova prve dvije tragedije, Thbaide
(1664.) i Alexandre (1665.), su imale klasine teme, ali su ve bile kontroverzne,
napadajui optube da zagauje umove svoje publike. Nastavio je s
tragedijom Andromaque(Andromaha,1667.) u kojoj pie o
Andromahi, Hektorovoj udovici, i njezinoj sudbini nakon Trojanskog rata.
Dotada je stekao mnoge neprijatelje, ukljuujui Pierrea Corneillea i njegovog
brata Thomasa. Dramatiari su se esto natjecali piui razliite verzije iste
teme: na primjer, Michel le Clercje napisao Iphignie(Ifgeniju) iste godine kad i
Racine (1674.);Jacques Pradon je takoer napisao Phedre (Fedru) kad i Racine
(1677.). Uspjeh Pradonova djela je uzrokovao prekid Racineovog dramskog
rada. Ipak, incident, zbog kojeg je Racine otiao iz javnog ivota, je imao zaplet
skandalom na sudu 1679. U to vrijeme se oenio. Kad se vratio pozoritu, na
zahtjev Madame de Maintenon, ljubavnice Luja XIV, napisao je moralne
prie Esther(1689.) i Athalie(1691.), obje temeljene na starozavjetnim priama,
a izvedene pred uenicima kole Saint-Cyr. Jean Racine je umro 21. aprila 1699.
i pokopan je u crkvi St. Etienne-du-Mont u Parizu.

Izbor iz kritike:

Rasinova tragedija 'Fedra' jedan je od najreprezentativnijih tekstova ovog pisca.
Vezana je za anticke tragedije: strukturom, pisana je u pet cinova; Aristotelovim
jedinstvom mjesta, vremena i radnje; uzvisenim govorom i likovima koji
predstavljaju aristokratsko drustvo.
Sam motiv je preuzet iz opusa grckog tragicara Euripida i upotpunjen licnim
dozivljajem samoga autora, koji kroz psiholoska previranja Fedre, zene atinskog
kralja Tezeja, koja svoju neostvarenu ljubav prema pastorku Hipoklitu, sinu
Tezeja i amazonske kraljice Antiope, dozivljava kao vlastito ponizenje i kaznu.
Fedrina ljubav je do krajnosti istinita i istovremeno bolna, da je zasljepljuje u
njenim postupcima i izjavama. Ona govori samo jezikom ljubavne strasti koja je
obuzima i zbog toga je spremna odreci se krune, vlasti i casti. U potpunosti se
predaje tom snaznom osjecanju, unaprijed svjesna da je ono osudjeno na propast

Analiza strukture:
Vrsta djela: Tragedija u pet inova
Tema: Smrt zbog zabranjene ljubavi
Mjesto radnje: Atena
Glavni motiv: zabranjena ljubav
Likovi:
Fedra:
Tezejeva ena, ki Mina i Pasifaje. Priznaje ljubav Hipolitu ne mislei na
posljedice, te ne marei za asnost svog braka saTezejom. Kasnije shvaajui
to je uinila, sama sebi oduzima ivot otrovom. (Kroz cijelu radnju drame bila
je teko bolesna). Ona trpi srdbu boginje Venere. Sama se stidi svojih osjeaja
i zna da grijei. Pokuala je Hipolita od sebe udaljiti mislei da e to sve
promijeniti. Sama se bori izmeu moralnog i nemoralnog, te ljubavi koja je titi.

Hipolit:
Sin Tezeja i Antiope, kraljice Amazonki. rtva je tragine sudbine. Nakon to
mu otac pomisli kako je zaljubljen u Fedru,protjeran je i proklet. Zaljubljen je u
Ariciju koja mu uzvraa ljubav. astan je ovjek. Na kraju biva ubijen od
uplaenih konja.

Tezej:
Sin Egeja, atenskog kralja. Veliki je borac, te ja kao takav uzor svome sinu.
Nakon to dozna za lanu ljubav svog sina, proklinjega i tjera od sebe. Kasnije
se kaje zbog toga to je uinio, jer znada i dalje voli svog sina. Takoer astan
ovjek, mislei kako ese dijelom iskupiti, sinovu ljubav Ariciju eli kao kerku.

Enona:
Fedrina pouzdanica, podravala je u svemu to je radila i bila spremna da za nju
ak slae kada je trebala Tezeju ispriati o tome kako je Hipolit izjavljivao Fedri
svoju ljubav.
Aricija:
Odvjetak atenske kraljevske obitelji, zaljubljena u Hipolita i bila je spremna
napustiti sve da bi ostala sa njim.


Fabula:

Hipolit govori Teramenu kako ide traiti svoga oca jer ga nije vidio ve 6
mjeseci.
Teramen se brine, no Hipolit mu obeava kako e se uvati i
klonit runih mjesta.
Teramen ga pita da li moda bjei od ljubavi prema Fedri;
Hipolit mu govori kako to nije istina te da on voli samo Ariciju.
Teramen ga moli za pravi razlog njegova odlaska.
Prije odlaska Hipolit se otiao oprostiti od Fedre, no njoj nije dobro i on odlazi.
Fedra govori Enoni kako se nee boriti za ivot, odnosno kako e ga se bez
borbe odrei.
Fedra priznaje Enoni kako je zaljubljena, i to u Hipolita.
Panopa govori Enoni i Fedri kako je Tezej mrtav.
Takoer govori kako Atenjani ele njezina sina za vladara, poto je umro kralj
(Tezej).
Enona sada govori Fedri kako nema smisla ekati jer je kralj mrtav, te neka
uzme Hipolita, kako bi se imao na koga osloniti u nevolji, i da se Tezejevom
smru njihov brani vor kida i da njezina ljubav nee biti zloin.
Aricija pita Himenu na koji nain je Tezej umro, a ona odgovara kako ga je
preljub stajao ivota.
Ismena govori Ariciji da je Hipolit zaljubljen u nju.
Aricija ne vjeruje kako je Hipolit ljubi.
Hipolit dolazi do nje i priznaje joj svoju ljubav.
Hipolit se sprema za put i dolazi Fedra, te mu govori kako e se bojat za svog
sina dok se bude borio.
Fedra priznaje Hipolitu svoju ljubav, no Hipolit joj govori kako je ona jo u
braku sa njegovim ocem.
Fedra shvaa to radi te mu govori kako ju slobodno moe mrziti ili ju ak ubiti
jer takva osoba jedino zasluuje smrt.
Teramen je uo vijest kako je Tezej ipak iv, te da je stigao tajno u Epir.
Fedra se kaje i govori Enoni kako je uinila neto strano.
Enona njoj govori kako je njezin mu ipak iv.
Fedra joj govori kako umire te kako od sramote nee moi stati pred Tezeja, te
da i ako mu ne kae nita se nee promijeniti.
Tezej dolazi do Fedre, no ona mu govori kako nije vrijedna njegovih dodira.
Hipolit moli oca da ga otjera od kue, a kao izliku govori kako eli uhvatiti
neman kao to je to uinio on.
Tezej se udi kako njegova obitelj sada bjei pred njim, a uspio ju je spasiti od
neprijatelja.
Tezej doznaje da je netko izjavio ljubav Fedri no ne zna tko, pa pod svaku cijenu
eli uhvatiti tog ovjeka koji je taknuo njegovu ast.
Tezej na neki nain shvaa kako mu je sin dirnuo u ast, te mu govori kako je
besraman, te se pita kako Fedranije znala kazniti tu drskost.
Enona govori Tezeju kako si je zbog toga Fedra gotovo oduzela ivot, te da ju je
ona spasila.
Hipolit dolazi do oca, no ovaj ga vrijea, prokllinje, proglaava ga izdajicom, te
ga tjera od sebe prije nego to ga ubije.
Hipolit ne moe vjerovat da ga Fedra tui za ljubav prema njoj, kada zna da je
ona ta koja je izjavila ljubav.
Hipolit govori kako je on zaljubljen u Ariciju, a ne u Fedru, no Tezej mu ne
vjeruje.
Kasnije Tezej sam sebi priznaje kako i dalje voli svog sina, te da zbog toga to
je uinio jako pati.
Fedra dolazi do Tezeja i moli ga da ne ubija Hipolita.
Ovaj odgovara kako to nije ni htio uiniti, ali ga je otjerao.
Tezej joj govori kako mu je Hipolit priznao ljubav prema Ariciji, no Fedra pati
zbog toga i ne moe vjerovati.
Fedra optuuje Enonu kako je ona kriva za sve ovo jer ju je sprijeila kada se
htjela ubiti.
Hipolit razgovara sa Aricijom, priznavaju si svoje osjeaje i na kraju se
dogovore kako e pobjei zajedno.
Panopa upozorava kralja kako bi se Fedra mogla ubiti.
Takoer govori kako seEnona, nakon to ju je Fedra otjerala od sebe, bacila sa
litice i tako poginula.
Nakon to je to uo, Tezej moli nebesa da ne uslie njegova proklinjanja, jer bi
se veliko zlo moglo dogoditi njegovoj obitelji.
Tezej dolazi do Teramena koji mu govori da mu je sin mrtav.
Umro je tako da su ga pregazili uplaeni konji nakon to su vidjeli morsku
neman.
Fedra priznaje Tezeju kako je ona prva izjavila svoje osjeaje Hipolitu, te da joj
nije ostalo jo mnogo vremena jer je popila otrov koji je u Atenu donijela
Medeja.
Tezej jako pati i eli umrijeti sa njom.
Odlazi do tijela svoga sina i kaje se to ga je prokleo i protjerao, te eli da mu se
iskae poast kao junaku.
Takoer, kako bi si smirio duu eli da Hipolitova draga postane njegovom
kerkom.

Sentencijalna mjesta:

O kobnog li puta,
to sudba nam ga dala!
Zar morali smo doi do ovog kobnog ala?

Ovo je oivjelo mene, ostatak moga duha!

O ljubavi dok priam, to divlja je i vrela,
crvenite se moda
zbog vlastitog djela...
Zlo izraenog ara vi nemojte odbijat -
Ta bez vas ne bi mogo u dui mi proklijat!

O, bozi, to ja to ujem?!
Ta, dr'te me na pameti!,
Da Tezej mi je otac, s njim brak vas vee!