HRVATSKI NARODNI PREPOROD ILIRSKI POKRET

Hrvatske zemlje na kraju 18. stoljea

Teritorij hrvatskih zemalja, koje su se u 18. stoljeu veim dijelom nalazile pod vlau
Habsburgovaca, a manjim pod Venecijom, dobio je tada granice koje su ostale gotovo nepromijenjene
do propasti Monarhije.
Za razliku od mletakog posjeda, habsburki dio hrvatskih zemalja doivljavao je tijekom 18. stoljea
razliite promjene koje su ugroavale njegovu cjelovitost. Osloboeno podruje, koje je bilo
prostranije od banske Hrvatske, nije vraeno matici zemlji, nego je do obnove upanijskog ureenja u
Slavoniji 1745. bil u cjelini podvrgnuto sredinjim oblastima na dvoru. Velik je dio Slavonije ukljuen
u Vojnu Krajinu kojom su upravljale iskljuivo austrijske vojne vlasti. Iako podruje varadinskog
generalata nije graniilo vie s Osmanskim Carstvom, ono nije sve do 1871. ponovo ujedinjeno s
banskom Hrvatskom.
Tek to su tri slavonske upanije opet bile uspostavljene, one su se 1751., na poticaj tamonjeg
plemstva, ue povezale s Ugarskom. Njihovi su predstavnici u ugarskom saboru, za razliku od
hrvatskih nuncija, sjedili meu zastupnicima ugarskih upanija. Slavonija je imala porezni sustav po
uzoru na ugarski i bitn ose razlikovao od sustava u Hrvatskoj, tako da je oito da je Slavonija do 1848.
imala nedovoljno odreen poloaj izmeu Ugarske i Hrvatske, iako je i dalje ostala formalno
podreena upravi bana i Hrvatskog sabora.
Hrvatska je nakon povlaenja Turaka zadrala posebni dravnopravni poloaj prema Ugarskoj. Na
poetku 18. stoljea prvi put se spominju iura municipalia njezina plemstva kao pravni temelj toga
poloaja. Ovaj se najprije oitovao u postojanju Hrvatskog sabora kao skuptine stalea i redova i u
asti bana kojeg imenuje vladar.
Marija Terezija je zbog svoje tenje za centralizacijom, osnovala 1767. Hrvatsko kraljevsko vijee kao
vrhovnu izvrnu vlast za Hrvatsku koja, mimoilazei sabor, uspostavlja vezu izmeu Bea i
upanijskog ureenja u zemlji. Iako je to vijee, poglavito zaslugom Nikole krleca, razvilo plodnu
djelatnost na razliitim podrujima javnog ivota, a bilo je potpuno neovisno o ugarskoj vladi,
hrvatsko je plemstvo u njemu gledalo samo sredstvo centralne vlasti u ograniavanju njegovih
stalekih povlastica i opasnost za ustavni poredak. To je nakraju potaknulo Mariju da 1779. ukine
vijee njegove ovlasti prenese na ugarsku vladu tj. Ugarsko namjesniko vijee. Hrvatska je na taj
nain po prvi put u svojoj povijesti potpala pod vladu Ugarske.
Vojna krajina, kao vojno ureeni sustav, nije bila plodno tlo za razvoj privrede. Iako su krajinici
uivali ak i slobodu trgovanja, njezino vojno ureenje s podlogom u kunoj zadrugi spreavalo je bilo
kakav napredak u obradi zemlje ili razvoju obrta. Sa izgradnjom prometnih putova i razvojem
sedamdesetih godina rijenog prometa, postavljeni su temelji za budui gospodarski razvoj.
Iako su se veliki novci zaraivali izvozom stoke na srednjoeuropsko trite, prihod od te razgranate
trgovine samo je manjim dijelom ostajao u zemlji. Njome su, pogotovo u Slavoniji, ovladali strani
trgovci. Kao to su i u stoarstvu bile nepoznate staje, tako se ni ito nije spremalo u hangare nego u
tzv. itne jame, u kojima bi poprimalo zadah zemlje. Na unapreenje poljoprivrede nepovoljno je
utjecalo i ostavljanje treine obradive zemlje na ugaru, a pogotovo injenica da se u Slavoniji zemlja
nije obnavljala gnojenjem. Usporedno s porastom tranzitne trgovine poeli su se od sredine 18.
stoljea ee javljati i pokuaji manufakturne proizvodnje, poglavito na velikom zemljinom posjedu.
U tome je posebna vanost pripala proizvodnji stakla i onim proizvodnim granama koje su ovisile o
vanjskom tritu, kao to je proizvodnja pepeljike i drvene grae. Proizvodnja tekstila ostala je
ograniena na neke skromne radionice. Posebnu brigu je dravna vlast obratila razvoju svilarstva,
uglavnom na krajikom podruju gdje je pristupila sustavnoj sadnji dudovih stabala. Glavno sredite
manufakturne djelatnosti postala je u tom razdoblju Rijeka s velikom rafinerijom eera u kojoj je vie
stotina radnika, uglavnom iz hrvatskog susjedstva.
Ekonomski razvoj je u drugoj polovici 18. st. bio polagan i skroman pa se tek donekle odrazio na
strukturu drutva. Bilo je nekih promjena u nainu ivota oko 1770., ali se one ponajvie odnose na
propadanje plemstva koje se sve vie zaduivalo i na neke nove pojave u graanskom sloju kao to je
porast odvjetnika i uspon trgovakog i obrtnikog stalea.
Seljatvo je takoer doivljavalo velike promjene. Godine 1756. MT je objavila urbar za Slavoniju u
kojem je odredila minimum seljakog posjeda i maksimum njegova optereenaja od vlastele. Budui
da je ovo plemstvo svjesno otezalo donoenje konanog urbara, dravna je vlast 1780. i za Hrvatsku
objavila osnovni zakonski tekst kojim je zamijenila sve pojedinane urbare. Taj reformni rad MT
doveo je do vrhunca 1785. Josip II. svojim patentom o emancipaciji kmetova, kojim ih je oslobodio
vezanosti za zemlju i osobne ovisnosti o vlastelinu.
Hrvatske zemlje od smrti Josipa II. do propasti Mletake Republike ( 1790. 1797. )
Budui da je car Josip II. uoi smrti morao opozvati gotovo sve svoje reforme, staleki je ustav 1790.
uspostavljen i u banskoj Hrvatskoj. upanije su opet postale poprita politikog ivota. Hrvatski je
sabor 1790. zakljuio da Ugarsko namjesniko vijee, zamijeni kao zajednika vlada, Senat
kraljevstva, u koji bi oba sabora slala svoje poslanike i koji bi bio neovisan o kruni. Ali je Sabor,
predviajui da taj prijedlog propadne, izrazio takoer spremnost da prizna Ugarsko nam. vijee
vladom Hrvatske to je ono 1779. stvarno i postalo. rtvujuu upravnu i financijsku samostalnost,
Hrvatski se sabor nije odrekao svojih municipalnih prava. Zakljuci Hrvatskog saora nisu prihvaeni
na zajednikom saboru 1790/91 u Budimu, potom Pounu. Hrvatska je izgubila pravo plaanja poreza
u polovinom iznosu, Sabor je izgubio pravo predlaganja bana, ban je iizgubio pravo samostalnog
sazivanja Sabora, otpalo je i vremensko ogranienje za priznanje ugarske vlade pa je Ugarsko nam.
vijee ozakonjeno kao vrhovna vlast u Hrvatskoj. Hrvatsko plemstvo ustrahu pred dosezima
Francuske Revolucije i reformnog apsolutizma Bea, izglasava zakon kojim se 1791. maarski jezik
uvodi kao neobvezatan predmet u hrvatske kole.
Ideje francuske revolucije su snano utjecale poetkom devedesetih na radikalnije elemente u
ugarskom plemstvu. Nadali su se pobjedi Francuske 1792. godine. Tim tenjama je 1794. dao
organizacijsku podlogu bivi franjevac Ignjat Martinovics, po ocu srpskog podrijetla, ali jo od
djetinjstva pomaaren. Osnovao je dva tajna drutva koja suse zalagala za ideje revolucije no ve
1795. je bio uhienm u Beu i ubrzo je odao sve sudionike. Poznat je njegov sudionik drutva barun
Siegfried Taufferer, porijeklom iz Kranjske, koi je kao oficir isprva sluio u Krajini, a poto mse bavio
nekim privrednim poslovima. Pobjegao je Veneciju i stupio u francusku vojsku. Osnovao je
dobrovoljaki odred u kojem je bilo mnogo krajikih vojnih bjegunaca. Ali su ga Austrijanci 1795.
zarobili i ubili. Martinovi je u svojim iskazima teretio i Vrhovca, ako demokrata koji iri ideje meu
klerom, ali se biskup uvijek uspjeno obranio od optubi.


Hrvatske zemlje od pada Mletake Republike do dolaska Francuza ( 1797. 1805. )
U skladu s odredbama primirja sklopljena izmeu generala Napoleona i Austrije u Leobenu, francuska
vojska 1797. ulazi bez borbe u Veneciju i unato zamjeni njezina aristokratskog ureenja
demokratiskim, koje je bilo sklono Francuskoj, uinila je kraj drevnoj Republici. Austrijska je vojska
mogla zapoeti s okupacijom dotadanjih mletakih posjeda. Zauzela je iste godine, za vrijeme ljeta,
sav teritorij mletake Istre, kvarnerske otoke, Dalmaciju zajedno s Bokom i otocima. Austrijska je
vojska potpuno osigurala unutranji red i postojei poredak. Samo je na otocima puk se nadao da e
doi do neke promjene u njegovu odnosu prema vlasteli, vezujui tu nadu uz oekivani dolazak
Francuza. Ni kasnije nije austrijska uprava mijenjala zateeno stanje, osim to je, zadravajui
komunalno ureenje, podijelila novosteeno podruje na kotareve, a u plemka vijea komuna uvelia i
predstavnika graana kojima je omoguila slobodan pristup u javne slube.
Najobrazovaniji dio klera i vlastele je smatrao da se najpogodniji izlaz moe nai u povratku ugarskoj
kruni, kojoj je pripadala Dalmacija u asu prelaska pod mletaku vlast poetkom 15. stoljea.
Najdalje je u tom pravcu otiao veliki franjevaki zbor, odran u Karinu, prema kojemu su poglavari iz
84 naselja i upa izrazili elju da se zdrue s pukom kraljevstva hrvatskog, s kojim su u stara vremena
bili pridrueni kruni i ugarskom kraljevstvu.
Na odluku vlastele da se podvrgnu vlasti Franje I. kao ugarskog kralja svakako je utjecala i svijest o
tome da je poloaj njihovih stalekih drugova u Ugarskoj i Hrvatskoj bio tada mnogo povoljniji nego u
Austriji, gdje je plemstvo moralo ak plaati porez.
Dorotiev proglas potaknuo je iroke slojeve na selu i u gradu da istupe protiv omraenih i bezbonih
jakovljevaca, ali su se oni ubrzo okrenuli i protiv plemstva, nastojei da ga potisnu s vlasti i
primoraju na ustupke u podavanjima. Na otoku Brau je puk, koji se iskljuiivo sastojao odteaka,
ukinuo ak plemstvo i sva podavanja, a vlastelinske ume proglasio vlasnitvom opine. S pojavom
austrijske vlasti odmah su unitene sve tekovine pukog pokreta, pa i pismene obveze vlastele na
smanjena podavanja.
Uzalud je i biskup Vrhovac, uz pomo metropolita Stefana Stratimirovia, pokuao ljeti 1797. da
pomou sveenstva pokrene u Dalmaciji akciju sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom.
Teaci u Dalmaciji se nisu lako mirili s povratkom na odnose u agraru koje su oni 1797. pokuali
promijeniti te je to esto dovodilo do intervencije austrijskih snaga. Iako je austrijska vlast izriito
potvrdila sve povlastice koje su pod prijanjom vlau uivala vijea plemia i graana u pojedinim
komunama, ipak je, kao i u Istri, omoguila takoer puanima da preko graanskog vijea, dosta
zamrenim postupkom, utjeu na upravu komune prekosvojih predstavnika. U javnom ivotu zadrala
je i dalje talijanski jezik kao slubeni, pa ga je kao nastavni jezik uvela i u osnovne kole, koje je
poela otvarati u veim mjestima. Od srednjih kola osnovala je samo niu gimnaziju u Zadru, a kako
se nastava i u njoj trebala odvijati na talijanskom jeziku,, hrvatski jezik je naao utoite jedino u
nastavi glagoljakih sjemenita u Zadru (tzv. Zmajevievo) i u Prikom kod Omia. Korisnu novost u
daljnji razvoj Dalmacije unijelo je otvaranje tiskare u Zadru 1797., prve u njezinoj povijesti.
Misao o ujedinjenju s ugarskom krunom i Hrvatskom i dalje se oitovala u Dalmaciji na razliite
naine, ali ju je Franjo I. odlukom 1802., kojom je rjeenje tog pitanja odgodio na neodreeno vrijeme,
uinio nestvarnom.
Ugarski sabor koji je zasjedao u vrijeme treeg koalicijskog rata vs. Francuske potkraj 1805. zakljuio
je da se maarski jezik uvede u sudove i neke grane uprave na cijelom teritoriju Ugarske. Protest
hrvatskih nuncija, koji je biskup Vrhovac odluno podupro istupom u velikakoj kui, sprijeio je da
taj zakljuak vrijedi i za Hrvatsku. Vrhovac je tom priliko nagovjestio da e Hrvatim po uzoru na
Maare, uvesti u svoje urede ilirski jezik ( mislio je na tokavsko narjeje koje se u pravilu i
nazivalo ilirskim ). Hrvatski je sabor kao odgovor na maarski pritisak, izglasao da je jedini diputeni
skubeni jezik u Hrvatskoj latinski, to je Franjo II. 1806. i sankcionirao.
Dvije komedije na kajkavskom koje su obogatile hrvatsku knjievnost jesu komedije od Titua
Brezovakog, Matija Grabancija dijak & Diogene ili sluga dveh izgubljeneh bratov ( obje
1804. ).
Maksimilijan Vrhovac se brinuo da pomou arhivskih dokumenata ubrzaakciju sjedinenja Dalmacije s
Hrvatskom. Svoju bogatu knjinicu, koju je sustavno proirivao knjigama na slavenskim i drugim
jezicima, uinio je pristupanom javnosti. Uspio je 1804. nagovoriti generala Filipa Vukasovia ma
gradnju Lujzinske ceste, kojm se, za razilku od starije Karoline, poslije 1810. mogla prevoziti roba na
kolima od Karlovca do mora.
Hrvatske zemlje u doba francuske vladavine ( 1805. 1815. )
U ratu tree koalicije protiv Napoleona Austrijsko je Carstvo mirom u Pounu ( Bratislavi ) 1805.
izgubilo sve svoje teritorijalne tekovine koje je 1797. nakon propasti Venecije, preuzelo. Iako su Istra i
Dalmacija bile 1806. pripojene Talijanskom Kraljevstvu, s prijestolnicom u Milanu, nise bile s njime
neposredno povezane jer je Austrija zadrala u svom posjedu Trst s Posojem i dananje Slovensko
primorje.
Uz pomo cetinskog vladike Petra I. Rusi su ve poetkom oujka 1807. zavladali Kotorom i cijelom
Bokom. Buduu da su time nanijeli teak udarac stratekim zamislima Napoleona, pitanje Boke je, u
sklopu tadanje zamrene meunarodne situacije, postalo jednim od najosjetljivijih njenih vorita. On
je 26. svibnja 1806. dovelo i do ulaska francuske vojske u Dubrovnik. Ruska mornarica je do kraja
1806. zauzela jo otoke Vis, Korulu i Bra te osigurala premo na moru gotovo do Istre. Tek 1807.,
mirom u Tilzitu, Rusija je prepustila Francuskoj Boku i druga uporita na jadranskoj obali.
Istrom je u politikim i ekonomskim poslovima upravljao prefekt sa sjeditem u Kopru, a dotadanja
administrativna podjela zamijenjena je kantonalnim ureenjem s delegatima na elu i jednim
sredinjim vijeem.
Dalmacija je podijeljena na 4 okruja koja su se sastojala od kantona i kojima su upravljali delegati.
Vrhovna je oblast bila generalna providurija u Zadru sa 6 odsjeka ( unutranji poslovi, sudstvo,
nastava, vojni poslovi, financije, raunovodstvo ) i generalnim providurom kao poglavarom
cjelokupne uprave. Ova upravna reforma oznaila je potpuni prekid sa srednjovjekovnom tradicijom i
njezinim komunalnim ureenjem na tlu nekadanjih mlet. posjeda i Dub. Republike. Budui da su u
isto vrijeme ukinuti i svi privilegiji pojedinaca, te je uspostavljena jednakost graana pred sudom i
zakonom, uskladu s Napoleonovim graaskim zakonikom, oblasti pod francuskom vlau prve su od
junoslavenskih zemalja dobile moderno ureenje.
U kolonat, teatinu, koja je unato osobnoj slobodi seljaka zadrala razliita obiljeja feudalne
ovisnosti, nova vlast nije dirala. Ozakonila ga je kao privatnopravni odnos izmeu vlasnika zemlje i
zakupnika i ostavila u svemu nepromijenjena.
Uem povezivanju pojedinih krajeva, osobito 1807., pomogla je izgradnja cestovne mree, iako je ona
bila ponajprije namijenjena vojim potrebama. Od tih je prometnih putova najvaniji bio Napoleonov
put koji je prolazio unutranjou pokrajine od Knina do Dubrovnika.
Generalni providur, mletaki demokrat i uenjak Vicenzo Dandolo, koji je upravljao Dalmacijom od
1806. do 18010., poklanjao je naroito panju ekonomskom podizanju zemlje, teko zanemarene pod
vlau Venecije. Podupirao je poumljavanje goleti, isuivanje movara, uvodio nove kulture
(krumpir, luk, duhan, lan i dr. ), dovodio strunjake iz Italije i unapreivao voarstvo. U njegovoj
reformi kolstva posebno je mjesto dodijeljeno otvaranju obrtnikih kola, a u Splitu je osnovao
poljodjelsku akademiju. Svi ti plodni poticaji nisu urodili plodom jer je Dalmacija u to vrijeme stalno
bila izvrgnuta pogubnim posljedicama rata i blokadom svoje obale koja je unitila njeno brodarstvo i
onemoguila svaku trgovinu morem.
Odlukom Kraljevine Italije 1807. bile su ukinite gotovo sve bratovtine u Dalamciji i Istri, a od
njihovih imanja, prodanih na drabi, osnovane su zaklade namijenjene izdravanju kola, crkava i
siromaha.
Dandolo je od 1807. otvorio 23 osnovne kole, 8 srednjih i 2 liceja u Zadru i Dubrovniku u kojima su
se trebali educirati buduu pravnici, lijenici, inenjeri. Potalijenenje Dalmacije smatrao je
neophodnim uvjetom za njezino daljnje napredovanje.
Kraljsku Dalmatin Il regio Dalmata su bile dvojezine novine koje su izlazile od 1806. do 1810.
godine. Osnovni tekst novina bio je talijanski, a hrvatski je s vremenom bio ogranien samo na
najvanije obavijesti, ali su urednici hrvatskog dijela, osobito dominikanac Nikola Budrovi, bdjeli
nad istoom hrvatskog jezika i inili ga podobnim za slubenu upotrebu.
Za razliku od Dandola, vrhovni vojni zapovjednik u Dalmaciji, maral Auguste Marmont, tako je
zavolio taj jezik da je svjesno poticao rad na njegovom prouavanju. U kratkom razdiblju pojavila se
se odjednom 2 vana djela posveena ilirskom jeziku : Rjeosloje Joakima Stullija ( 1806) i
Grammatica della lingua illyrica Franje Appendinija ( 1808). Appendini je prethodio kasnije
ilirskom razdoblju.
Ugarski sabor je 1807. ozakonio reskript MT iz 1779. o pripojenju Rijeke, ali je hotimice izbjegao da
pritome izriito spomene pripadnost Rijeke kraljevini Hrvatskoj. Hrvatski sabor odgovara na to 1808.
te zakljuuje da grad i luku Rijeku smatra integralnim dijelom kraljevine Hrvatske. Kralj je to jo iste
godine sankcionirao. Iste godine se ponovno zaotrilo i jezino pitanje. Ugarski sabor se nije tada
zadovoljio uvoenjem maarskog jezika u javni ivot ue Ugarske nego je zahtijevao da on postane
slubeni i u Hrvatskoj ( sa Slavonijom takoer ), a da ondje se obuka latinskog provodi na maarskom
jeziku. Otpor hrvatskih nuncija primorao je Ugarski sabor da taj zahtjev privremeno povue.
Niti u kulturnoj djelatnosti nije se tih godina pojavilo u banskoj Hrvatskoj nita vrijedno panje osim
posmrtnog djela Otiorum Croaiae liber unus (1806), u kojem je bivi isusovac Josip Mikoczi kritiki
rjeavao razliita pitanja najstarije hrvatske povijesti do kraja 11. stoljea. ii to djelo naziva
najvanijim djelom itave starije hrvatske historiografije.
U radu Hrvatskog sabora kao i u javnom ivotu uope nije tada dolazilo do izraaja drutvena
problematika, tako znaajna za feudalni sistem. A ipak se u travnju 1807. podigao srpski seljak u
Srijemu da se oslobodi kmetske ovisnosti ili da je bar ublai, pri emu se oitovala i tenja za
ujedinjenjem s osloboenom Srbijom. Taj je ustanak, prozvan po nadimku (Tican) njegova voe
Todora Avramovia Ticanovom bunom, bio pomou vojske uguen, ali je ipak u neemu olakao
poloaj seljaka. Prekobrojna je tlaka (supererogacija) bila ograniena, a dio iduzetih zemlja vraen
seljacima. Od 1806. do 1809. bunili su se i kmetovi u virovitikoj upaniji.
Godine 1807. donesen je temeljni zakon za Vojnu krajinu koji e vrijediti do njena ukinua. Zemljini
posjed je zadrao obiljeje pravog vojnog lena, a njegova neotuivost i nasljednost bila je jo jae
istaknuta.
Otpor Poljiana i Primoraca juno od Cetine, to su ga podravali Rusi koji su 1807. ovladali i
susjednim Braom, odvijao se pod zastavom nekadanje Mlet. Rep. koju su i Rusi pri svom
napredovanju du obale isticali. Tu su pobunu Francuzi okrutno uguili. Na temelju ugovora u
Schonbrunu, Francuskoj je pripala Dalmacija i Istra ponovo te se Austrija morala povui iz Dalmacije
koju je prethodno pokuala preoteti. Austrija je osimt toga morala Napoleonu odstupiti i Hrvatsku
juno od Save, zajedno sa karlovakom i banskom Krajinom.
Imenovanje marala Marmonta za generalnog guvernera Ilirskih provincija, koj ije na tom poloaju
ostao sve do 1811., potaknulo je Dandola da se povue. Doneseni su zakoni koji nisu ukinuli
podaniki odnos zajedno s tlakom, ve su ga smatrali privatnopravnom ustanovom kao i kolonat na
bivem mletakom posjedu. Novosti su da je dunost plaanja poreza protegnuta i na vlastelu i da je
ukinuta crkvena desetina u Dalmaciji i Istri. Osim uvoenja moderne uprave, odvojene od susdtva,
veu je promjenu unijela u ivot grad. stan. zabrana cehova, odnosno sloboda obrta, ali je ono nije
dobro primilo.
Marmont je bio sklon da tokavtinu uini slubenim jezikom u Provincijama. Dvije godine kasnije,
kada je Marmont ve ostavio Iliriju, pop ime Starevi izdao je svoju Novu rioslovnicu iliriku
koje je jedno od najsjajnijih hrvatskih gramatikih djela u 1. pol. 19. st. Appendinijevu kutlu
dubrovakog govora suprotstavio je istu ikavtinu likog seljaka, za koju je pokazao veoma istanan
smisao i znanstveni pristup.
Od 1809. namjesnikom banske asti u banskoj hrvatskoj bio je M. Vrhovac. Ugarski sabor je 1811. bio
sazvan zbog dravnog bankrota, a on je meu ostalim opet stavio na dnevni red jezino pitanje.
zakljuio je da se u Hrvatskoj i Slavoniji od 1812. uvede maarski kao predmet, a od 1822. mora se
ureivati samo na maarskom, u nastavi i openito slubi. Donoenje konane odluke o tom
saborskom lanku sprijeilo je rasputanje Ugarskog sabora u lipnju 1812., s kojim je zapoelo
trinaestgodinje razdoblje apsolutizma u Ugarskoj i hrvatskoj, prozvanog po imenu vladara
franciscejskim.
Dubrovaka Republika od 1790. do propasti 1808. godine
Tijekom Napoleonovih ratova, Dubrovnik je uvije zauzimao nautralan stav. I u prijanjim ratnim
sukobima, Dubrovani su uvelike iskoritavali neutralnost svoje zastave, no sada im je to bilo tee jer
su zaraene sile zauzele otrije stavove. Francuska je vlada objavila da ratni brodovi i gusari pod
francuskom zastavom smiju zadrati neutralne brodove s teretom koji je namijenjen neprijatelju.
Takva e se roba zaplijeniti, ali e se brodovi poslije oduzimanja tereta vratiti. Engleske su mjere bile
po tom pitanju jo gore jer su oni zapljenjivali brodove bez obzira to nosili za Francusku i
zapljenjivali su brodove ukoliko bi uli u francuske vode. Austriji je izrazito smetala neutralnost
Dubrovana koji su to iskoritavali kako bi se obogatili ne birajui s kime trguju.
Godine 1797. Francuzi su doli u posjed Jonskih otoka te poto nisu imali novaca da uspostave
kvalitetnu upravu na otocima, zatraili su 1798. od Dubrovnika zajam od milijun lira s time da isplata
mora biti izvrena u roku od 24h. Ukoliko ne udovolje zahtjevu Francuza, francuski e brodovi unititi
grad i zaposjesti ga. Dubrovnik je jedva naao 300 tisua i posudio uz kamati od 4%. Taj je zajam
doveo grad u velike financijske tekoe te su morali ak razmiljati o ukiniu samostana na Lokrumu i
njegovom podravljanju i prodaji kako bi vratili posueni novac od uprave dobrotvornih fondova.
Prosvjetiteljske ideje Francuske Revolucije su prodirale velikom brzinom meu bogatije graane i iri
puk. Meu aristokratima intelektualcima, zadojeni tim idejama, siticali su se Toma Basiljevi i Miho
Sorkoevi.
Iako je Dubrovnik bio tipina pomorsko-trgovaka republika, ipak je seljatvo na izvangradskom
teritoriju inilo znatan i vaan dio stanovnitva. Agrarni sistem se kroz stoljea donekle mijenjao. Na
otocima Mljetu i Lastovu seljatvo je bilo slobodno, organizirano u seljake opine s ogranienom
autonomijom. Na drugim otocima je takoer bil slobodnih seljaka i kmetova ( otok Lopud ). Kmetovi
na Peljecu, nisu bili vezani za svoju zemlju jer su mogli oti u grad ili na more, ali kada su ivjeli u
svom kraju, morali su biti kmetovi nekog gospodara. U 18. stoljeu, budui da je tada vlastela
ekonomski nazadovala, ne bavei se vie aktivno niti pomorstvom niti trgovinom, njihov je ekonomski
pritisak na kmetove ojaao, a bilo je svi vie i vie zloupotreba. Takav je poloaj izazvao
nezadovoljstvo seljaka.
Jo je jedan razlog financijske krize Dubrovnika krajem i poetkom 19. stoljea, a to je injenica da je
Dubrovnik drao svoje novce u austrijskim bankama. Zbog rata s Francuzima i velikih trokova,
austrijska je vlada posegnula za dubrovakim novcem i oduzela im 30 %. Dubrovnik je zbog toga
mora opovisiti neke dae i uvesti nove te povisiti cijenu soli. kad je knez Konavala proitao tu vijest
seljacima, dolo je do tzv. konavoske bune. Vijee umoljenih je moralo ublaiti svoje mjere.
Dubrovaka je vlada zbog bojazni da se buna proiri, zatraila je da svojom prisutnou na granicama
Republike turska i austrijska vojska prestrae Konavljane no meutim oni su i dalje inzistirali na
svojim zahtjevima te su traili ukidanje kmetstva. Pritisak vojski uplaio je dio Konavljana te se buna
smirila. Dubrovaka je vlada 1800. odredila strogo da se ne smije kmetova sluba poveati iznad 90
dana te je odredila da e ih gospodari tijekom slube hraniti ili davati novac.
Godine 1805., nakon Pounskog mira, Francuzi su zaposjeli Dalmaciju, a Rusi su pourili zajedno s
Crnogorcima da zaposjednu Boku. Odjednom se Dubrovnik naao izmeu 2 vatre. Francuze su
smatrali manjim zlom. Francuski general Lauriston 1806. ulazi u grad jer je dobio doputenje Vijea.
Lauriston je imao zapovjedi da ue u grad, ali da Dub. Republika mora i dalje postojati. Zapoela je
uskoro iste godine rusko-crnogorska opsada grada no meutim ubrzo su se morali povui i nakon mira
u Tilzitu 1807. Rusi se povlae sa Jadrana, a Francuzi i dalje ostaju u gradu iako su obeali da e
sotati u gradu sve dok se Rusi ne povuku. Francuzi su naredilida Dub. Rep. se stavi pod zastavu
Kraljevine Italije to je Vijee odbilo. Laurston odlazi s dunosti te Marmont 1808. objavljuje proglas
o ukiniu republike.
Dalmacija od 1815. do 1835. godine AUSTRI J SKA VLAST
U Dalmaciji je burnu i na svim podrujima dinaminu francusku upravu od 1813. zamijenilo sivilo
Metternichova apsolutizma, praenog svim oblicima birokratskog i policijskog pritiska. Prvi koraci
beke vlade svodili su se na likvidaciju svega to je preostalo jo u upravi i sudstvu od Francuza.
Francuski su zakoni zamijenjeni austrijskim, a teritorijalno-upravna podjela zemlje usklaena je s
onom austrijskih pokrajina. Na elu pokrajinske uprave providura je zamijenio namjesnik kojem uz
bok stoji Zemaljska vlada. Namjesnik je bio nosilac civilne i vojne vlasti, a zajedno sa Zemaljskom
vladom podinjen izravno Beu. Radi potpunije kontrole nad javnim ivotom, politika i sudska vlast
inile su jedinstveno tijelo. itavo se podruje djelilo na okruja sa sjeditima u ZD, SP, DUB i Kotor,
a okruja na kotareve, a kotarevi na opine. Administrativni centar pokrajine je bio Zadar.
Austrijska je vlada krajnjim naporima nastojala Dalmaciju izolirati od Hrvatske kao njezina prirodnog
etnikog i gospodarskog zalea. Austrija je podizala namjerno jezinu barijeru postavljajui talijanski
jezik kao slubeni te je favorizirala talijanske doseljenike koje je novaila u birokraciju. Podignula je
takoer i ekonomsku barijeru ukljuivi Dalmaciju u austrijski privredni i carinski sustav. Za uvoz i
izvoz s podruja austrijske uprave nije se plaala carina, dok sa ostalih podruja Monarhije,
ukljuujui i Hrvatsku, plaala se carina.
Austrija kao kontinentalna sila nije pokazivala ekonomsko i politiko razumijevanje za Dalmaciju, ne
cijenjei njenu obalu. Svu je svoju panju usmjerila na Veneciju i Trst koji su bili prometnim
pravcima spojeni s unutranjou Monarhije, dok se Dalmacija prometno izolirala.
Agrarna proizvodnja je bila temeljena na ve preivjelim kolonatskim odnosima. Privreda jedrenjaka
nije se uspjela nositi s modernim parobrodima.
Vie od 90 % puanstva u Dalmaciji inili su prigradski teaci, koloni i mnogo zaostaliji seljaci
Dalmatinske zagore. Uz birokraciju i kler, osobitu grupaciju stanovnitva inili su gradski trgovci i
obrtnici, mahom iz redova doseljenika s Apeninskog poluotoka. Doseljeni tuinci su predstavljali
Austriji povlatenu politiku grupaciju koja je sluila kao srdstvo i oslonac bekoj politici izoliranja
Dalmacije od Hrvatske. Ta je drutvena grupacija, zahvaljujui svojoj ekonomskoj moi i podrci
austrijske vlade, diktirala cijene seljakim proizvodima i vladala tritem. Dalmatinski patricijat je
sauvao svoje zemljie posjede, a na njima i pravo eksploatacije kolona. Posebnu grupaciju ine vie i
nie sveenstvo. Vie sveenstvo je bilo regrutirano mahom iz redova doseljenika, nie sveenstvo je
bilo regrutirano iz naroda te samim time su se osjeali blie narodu i imalisu razumijevanja prema
njegovim zahtjevima.
Reformom 1816. nametnut je kolama Dalmacije talijanski jezik kao nastavni jezik. Nastavniki se
kadar birao iskljuivo iz redova klera,a direktori kola su bili efovi lokalne policije.
Pod utjecajem obrazovanja, steenog na stranim sveuilitima, poglavito u Padovi, neki liberalni
pojedinci, zaneseni metodama politike borbe u Italiji, pokuali su te metode prenijeti u Dalmaciju.
Revolucionarne ideje nastale srpanjskom revolucijom u Francuskoj su naleplodno tlo meu visokom
inteligencijom.
I stra od 1815. do 1835.
Provodei administrativne i druge reforme, Be je stare austrjske dijelove Istre formalno uklopio u
Njemaki savez. Godina 1825., carevom odlukom je gotovo cijeli istarski poluotok postao jedinstvena
pokrajina s administrativnim i financijskim sreditem u Pazinu, dok je samo dio podgradskog podruja
na sjeveru pripao Gorikoj i Kranjskoj.
Uredovni jezik je bio talijanski i u austrijskom dijelu Istre. Gradsko se stanovnitvo uglavnom
talijansko najvie nalazilo na zapadnoj obali Istre.
Velika glad 1817. osobito je utjecala na izmjenu poljoprivrednih struktura, tako se uvelike poeo sijati
kukuruz, a istodobno se zanemarivalo stoarstvo i vinogradarstvo. Austrija u poetku nije obraala
previe panje pomorskoj privredi sve do neoekivanog posjeta francuske fregate Puli te je vlada
odredila da se na tom mjestacu izgradi ratna luka. Osim toga, od 1817. poinje se razvijati
zdravstveno-privredna djelatnost u Istarskim Toplicama.
Austrija je sve do tridesetih imala potpuni oslonac u obrazovanijem sloju tj. talijanskom uskom i
zatvorenom krugu. Politikog ivota uope nije ni bilo. Kulturni ivot uglavnom se odvijao na dva
kolosijeka na hrvatskom i talijanskom.

Dalmacija od 1835. do 1847. godine
Na mladu graansku inteligenciju snano su utjecali dosezi ilirskog pokreta. No budui da su
pokretake snage bile preslabe i ograniene na grupicu obrazovanih pojedinaca, koji su bez podrke
irokih masa i pod pritiskom policije jedva se odravali. Tako se i moglo dogoditi da su impulsi iz
Hrvatske uspjenije djelovali meu pravoslavnim ivljem, jer je taj, zahvaljujui nacionalnom
karakteru svojih vjerskih institucijam uspio ranije izolirati i na taj nain sauvati nacionalni identitet
od opasnosti asimilacije. Tako je akciju prosvjeivanja prvi zapoeo ibenanin, prijatelj Ljudevita
Gajam, Boidar Petranovi koji je bio pristaa ilirskog pokreta. Pokrenuo Srpsko-dalmatinski
Magazin u Zadru 1838. godine. Magazin je svojim sadrajem trebao djelovati na obrazovanu, ali
nacionalno neorijentiranu dalmatinsku sredinu. No ipak je bio namijenjen vie pravoslavnim
itateljima te je s toga izlazio na irilici. Petranovi se deklarira kao Ilir iz Dalmacije. On je tretirao
Hrvate kao Srbe zapadne crkve i nazivao ih braom. Takoer je vaan i prio Popovi, koji je
javno osuivao dalmatinske Hrvate i Srbe to su potpali pod utjecaj Talijana. Gaj putuje po Dalmaciji
1841. irei ideje ilirskog pokreta. Ostavio je veliki dojam u Duborvniku kojeg je probudio iz sivila
austrijske politike.
Osvit u Dalmaciji Pojava Zore Dalmatinske
Djelo Ivana Katalinia Memorie (1841) ostavilo je veliki znaaj na uspavanu obrazovanu graansku
elitu Dalmacije., Ovo jedjelo pisano na talijanskom, ali je sadrajem bilo hrvatsko jer je opisivalo
vrline dalmatinskog zagorca te njegovu teku prolost pod mletaklom vlau. katalini je otkrivajui
javnosti bijedni poloaj seljaka iz Dalmatinske zagore u razdoblju mletake vlasti, najvjerovatnije
aludirao i na suvremeni pod austrijskom upravom isto tako bijedan poloaj.
Ante Kuzmani, lijenik iz Zadra, je htio svim snaga odluno trgnuti Dalmaciju iz vjekovnog mrtvila i
jeziku goleme veine vratiti oteta prava. Da bi svoju zamisao proveo u djelo, Kuzmani je ve 1842.
poeo pregovarati s tiskarskom kuom vrae Battara u Zadru. Zbog breg izlaenja lista, Kuzmani i
braa Battara podnijeli su u svibnju 1843. zajedniku molbu prezidiju Namjesnitva da im dopusti
pokretanje asopisa na hrvatskom jeziku pod nazivom Zora dalmatinska. Be je odobrio bio zahtjev.
Kuzmani je od Preradovia zatraio da napie programatsku pjesmu za asopis te je nastala Zora
puca, bit e dana. Pjesma je osvanula na naslovnoj stranici 1. 1. 1844. u Zadru. Kuzmaniev konani
cilj je bio da se hrvatski jezik izvue na svjetlo i da se otkrije njegova ljepota. Usmjerio se prema
puanima i seljacima Dalm. zagore. Tekst slijedi regionalni pravopis i ikavicu. Ubrzo je Kuzmani
morao odstupiti pa ga je naslijedio Ivan kaznai koji se takoer 1845. morao povui. Naslijedio ga je
N. Valenti koji je pokuao uvesti u list Gajev pravopis to je izazvalo estok otpor veine suradnika
te je broj pretplatnika poeo naglo opadati. Valenti je htio sam pripremiti teren za sjedinjenje sa
prekovelebitskom Hrvatskom meutim bilo je jo prerano. Nakon njega, urednitvo je opet pripalo
Kuzmaniu. On je smatrao da Dalmacija, zemlja s najiom etnikom hrvatskom slikom, mora imati
primat pred ostalim hrv zemljama te da ikavica mora biti temelj za stvaranje opeghrvatskog
pravopisa.





I stra od 1835. do 1847.
Administrativno ureenje
Gubernij austro-ilirskog primorja i dalje upravlja Istrom. Unato centraliziranoj njemakoj upravi
osjea se smanjenje pritiska birokratskih krugova. Godine 1835. istarski okrug se dijeli na podruja
komesarijata prve, druge i tree klase. Uprava okruja i financije u Pazinu jo uvijek je njemaka, ali
je kotarski sudo bio talijanski. U crkvenoj podjeli nema promjena. Djeluju poreko-puljska, transko-
koparska i krka biskupija, a iz Dalmacije se upravlja malom pravoslavnom zajednicom u Peroju.
Vojna komanda nalazi se u Trstu, a glavno zapovjednitvo je u Gracu.
Gospodarske prilike
Slabljenje feudalnih odnosa nastavlja se intenzivnije, ali uglavnom na starom austrijskom posjedu.
Poljoprivredni se proizvodi izvoze neto bre i ekonominije, ponajprije zahvaljujui iroj cestovnoj
mrei. Poticaj poljoprivredi dala je i drava 1839. kadaje nareeno da se neobraena opinska
zemljita prodaju ili razdijele meu zainteresirane seljake. Glavni poljoprivredni proizvodi su vino i
ulje. Najvee brodogradilite je Loinj.
Prosvjetno kulturne prilike
Godine 1835. dravna gimnazija se nalazila u Rovinju. Meutim, se do 1847. kole su postojale na
selu samo tamo gdje je slubovao vii katoliki sveenik, upnik. Germanizacija kolstva je i dalje bila
intenzivna. Godine 1845. po nalogu gubernije, ilirski jezik je uveden u kole, ali u praksi nije bilo
tako. Od 1846. njemaki se jezik postupno gubi iz kola te ga zamjenjuje talijanski.
Politike prilike
Denacionalizacija poinje prodirati i u crkvu, koja je kroz stoljea bila uporite hrvatskog puka i
njegova materinskog jezika. To je razdoblje biskupovanja A. Peteanija u Poreu, u iju nadlenost
ulazi vei dio Istre, vrijeme u kojem raste broj talijanskih sveenika. Stanko Vraz je u Kolu 1843.
objavio narodne istarske pjesme to ih je sakupio Josip Bratuli.