Jerome DavidSALINGER

Lovac u itu
Mojoj majci
1
Ako doista elite da vam priam o sebi,
prvo to ete vjerojatno htjeti znati jest gdje
sam se rodio, kakvo je bilo moje glupo djet-
injstvo, ime su se bavili moji roditelji prije
nego to sam doao na svijet i sve ono
uobiajeno david-copperfieldsko sranje, ali
ja nekako nisam raspoloen da se uputam u
te stvari, ako ve elite znati istinu. Kao prvo,
sve je to strano dosadno, a s druge strane,
moji roditelji dobili bi svaki po dva ivana
sloma kad bih ispriao neto poblie o nji-
hovu privatnom ivotu. Oni su vam prilino
osjetljivi u tim stvarima, pogotovo moj otac.
To su dragi ljudi, i sve - ne kaem nita - ali
su doista i preko svake mjere osjetljivi. Osim
toga, nije mi ni nakraj pameti da vam sad
ovdje priam itavu svoju prokletu
autobiografiju ili neto slino. Priat u vam
samo o onoj ludnici kroz koju sam proao
tamo negdje oko prolog Boia, upravo prije
nego to sam poludio pa su me dofurali ova-
mo da se malo smirim. To je zapravo ono to
sam ispriao D. B.-u, a on je moj brat. ivi u
Hollywoodu. To i nije tako daleko od ovog
idiotskog mjesta, pa me dolazi ovamo pos-
jetiti gotovo svakog vikenda. On e me i
odvesti kui kad me puste, moda sljedei
mjesec. Nedavno je nabavio jaguara. To je
jedan od onih malih engleskih auta koji idu
valjda dvije stotine milja na sat. Dao je za
njih skoro etiri soma. Sad je pun love. Prije
to nije bio. Prije je bio sasvim obian pisac,
dok je bio kod kue. Napisao je onu fant-
astinu zbirku pripovijedaka Tajna zlatna
ribica ako za njega niste uli. Najbolja pria u
njoj bila je upravo ta Tajna zlatna ribica.
To je pria o djeaku koji nikomu nije dop-
utao ni da pogleda njegovu zlatnu ribicu
zato to ju je bio kupio za vlastiti novac. Ta
4/486
me je pria obarala s nogu. Sada ivi u Holly-
woodu, D.B., kao prostitutka. Ako postoji na
svijetu neto to mrzim, onda je to film. Ne-
mojte ga preda mnom ni spominjati.
Mislim da e biti najbolje ako priu
ponem od dana kad sam napustio Pencey
Prep. Pencey Prep je kola u Agerstownu, u
Pennsylvaniji. Vjerojatno ste ve uli za nju.
Ako nita drugo, vidjeli ste zasigurno njezine
reklamne oglase. Ti oglasi izlaze moda u
tisuu raznih asopisa i na njima je uvijek
neki straan tip na konju koji preskakuje
ogradu. Kao da se u Penceyju ne radi nita,
samo se po itav boji dan igra polo. Ja
nikad, doista nikad nisam vidio konja ak ni
blizu tog mjesta. A ispod slike s tipom na
konju pie: Od 1888. godine prekaljujemo
djeake u vrste, karakterne, inteligentne
mlade ljude. Hrana za ptiice. U Penceyju
nikoga ne prekaljuju ni za dlaku vie nego u
bilo kojoj drugoj koli. Osim toga, ja tamo
nisam sreo nikoga tko bi bio karakteran ili
5/486
inteligentan. Moda samo dvojicu, ako i to-
liko. A oni su po svoj prilici takvi i doli u
Pencey.
No, bila je subota, dan nogometne utak-
mice sa Saxon Hallom. Na utakmicu sa Sax-
on Hallom gledalo se u Penceyju kao na ve-
oma vaan dogaaj. Bila je to posljednja
utakmica godine i od tebe se oekivalo da
izvri samoubojstvo ili neto slino ako
dobri stari Pencey ne pobijedi. Sjeam se da
sam oko tri sata poslijepodne stajao tamo
negdje na samom vrhu Thomsen Hilla, tamo
odmah pokraj onog glupog topa koji je
navodno sudjelovao u ratu za nezavisnost, i
sve. S vrha breuljka mogao sam dobro vid-
jeti cijelo igralite i dvije ekipe kako se
naganjaju po itavom polju. Tribine se nisu
mogle ba najbolje vidjeti, ali se moglo uti
kako svi viu, slono i skladno na strani Pen-
ceyja jer je gotovo itava kola osim mene
bila na igralitu, a neujednaeno i kretavo
6/486
na strani Saxon Halla jer je gostujua ekipa
rijetko dovodila sa sobom mnogo navijaa.
Na nogometnim utakmicama nije nikad
bilo mnogo djevojaka. Samo su stariji imali
pravo dovoditi svoje cure. Bila je to strana
kola, s koje god je strane promatrali. Volim
mjesta na kojima ovjek moe, ako nita
drugo, bar ponekad vidjeti poneku djevojku,
pa makar se samo ekale po rukama, brisale
rupiima noseve ili se samo aavo hihotale
i tako. Selma Thurmer - ki naeg upravitelja
- pojavljivala se na utakmicama prilino
esto, ali ona nije bila tip enske za kojom bi
ovjek izludio od elje. Bila je, ipak, sasvim
zgodna cura. Jednom sam sjedio kraj nje u
autobusu iz Agerstowna pa smo nekako
poeli razgovarati. Svidjela mi se. Imala je
povelik nos, nokti su joj bili blijedi i dokraja
izgrieni, nosila je one grozne lane grudi ko-
je stre na sve strane, ali ovjek je osjeao
neko saaljenje prema njoj. Svidjelo mi se
kod nje to to nije pokuavala zadaviti
7/486
ovjeka smradovima o tome kakav je glavni
frajer njezin stari. Vjerojatno je dobro znala
kakav je to umiljeni kreten.
Stajao sam tamo gore na Thomsen Hillu
umjesto da budem dolje na igralitu zato to
sam se upravo bio vratio iz New Yorka, gdje
sam bio sa maevalakom ekipom. Bio sam
nekakav menader maevalake ekipe.
Strano odgovorna dunost, udo jedno! Bili
smo tog istog jutra krenuli na maevalaki
turnir sa kolom McBurney u New Yorku.
Susret, meutim, nije odran jer sam ja i
opremu i maeve i sve one glupe rekvizite za-
boravio u podzemnoj eljeznici. Nije to bila,
ipak, samo moja krivnja. Morao sam itavo
vrijeme ustajati i gledati na one proklete
mape, kako bismo znali gdje trebamo sii. I
tako smo se vratili u Pencey ve oko pola tri,
umjesto naveer. itava me ekipa bojkotir-
ala, cijelim putem dok smo se vraali
vlakom. Sve je to bilo prilino smijeno, ve
prema tome kako se uzme.
8/486
Drugi razlog zato nisam otiao na tekmu
bio je taj to sam krenuo oprostiti se sa star-
im Spencerom, mojim profesorom povijesti.
Razbolio se od gripe pa sam zakljuio da ga
vjerojatno neu vidjeti sve tamo do poetka
boinih blagdana. Napisao mi je nekakvo
pismo u kojem je rekao kako me eli vidjeti
prije nego to odem kui. Znao je da se vie
neu vratiti u Pencey.
Zaboravio sam vam to spomenuti. Dali su
mi nogu. Rekli su mi da se ne vraam poslije
boinih blagdana, jer sam pao iz etiri pred-
meta, a nisam pokazao nimalo volje da se
prilagodim. Cesto su me opominjali da je
krajnje vrijeme da se ponem prilagoavati -
osobito sredinom polugodita, kad su se moji
roditelji doli posavjetovati sa starim
Thurmerom - ali ja to nisam uinio. Tako
sam dobio nogu. U Penceyju se esto dogaa
da ovjeka izbace. Pencey ima visok akadem-
ski standard. Ima, doista.
9/486
Ovako ili onako, bio je prosinac i bilo je
hladno kao na vjetijoj sisi, pogotovo gore
na vrhu onog glupog breuljka. Na sebi sam
imao samo kinu kabanicu s dva lica, nisam
imao ni rukavica ni niega. Tjedan dana prije
toga netko mi je iz moje sobe ukrao kaput od
kamelhara zajedno s krznom podstavljenim
rukavicama koje su bile u depu. Pencey je
bio pun lopova. U njemu je bilo relativno
malo djeaka iz veoma bogatih porodica, ali
je ipak bio pun lopova. to je kola skuplja,
to u njoj ima vie lopova - bez ale. Bilo kako
bilo, nije vano, stajao sam, dakle, pokraj
onog glupog topa, promatrao utakmicu i hla-
dio dupe na vjetru. Samo, nisam ba pratio
utakmicu. Motao sam se tamo zato to sam
pokuavao rei zbogom tom mjestu.
Dogaalo mi se da napustim neku kolu ili
grad a da ne znam da ih naputam. Mrzim
to. Svejedno mi je hoe li rastanak biti tuan,
ili teak, ili neugodan, kad naputam neko
10/486
mjesto elim znati da ga naputam. Inae se
ovjek osjea jo gore.
Imao sam sree. Iznenada sam se sjetio
neega to mi je pomoglo da shvatim kako
odlazim do vraga odavde. Sjetio sam se, sas-
vim neoekivano, kako smo negdje otprilike
u ovo doba, tamo u listopadu, Robert
Tichener, Paul Campbell i ja tjerali loptu po
dvoritu, tamo ispred akademske zgrade. Bili
su to dobri deki, naroito Tichener. Bilo je
ve skoro vrijeme za veeru, ve se bio spus-
tio mrak, ali mi smo i dalje nastavili s igrom.
Mrak je postajao sve gui i gui, jedva smo
mogli vidjeti loptu i jedan drugog, ali nekako
nam se nije dalo prestati. Konano smo mor-
ali. Profesor biologije, neki gospodin Zambe-
si, promolio je glavu kroz prozor na akadem-
skoj zgradi i naredio nam da se pokupimo u
svoje sobe i spremimo za veeru. Ako mi se
osmjehne srea pa se sjetim neeg takvog,
mogu bez problema rei zbogom kad god mi
je to potrebno - u najmanju ruku, mogu to
11/486
gotovo uvijek. im sam se sjetio tog
dogaaja, okrenuo sam se i potrao niz
suprotnu padinu breuljka, prema kui
starog Spencera. On nije stanovao u krugu
kole. Stanovao je u Aveniji Anthonyja
Waynea.
Trao sam cijelim putem, sve do glavnog
ulaza, i tu sam nekoliko sekundi zastao da
malo odahnem. Imam slab kapacitet plua,
ako ve elite znati istinu. Kao prvo, mnogo
puim - tonije, nekad sam puio. Natjerali
su me da prekinem. S druge strane, narastao
sam prole godine esnaest i pol centimetara.
Tako sam, u stvari, i dobio tuberkulozu i
morao doi ovamo na sve one proklete pre-
trage i preglede. Inae sam sasvim zdrav.
Sad svejedno, im sam odahnuo, pretrao
sam preko Ceste 204. Bila je zaleena i
glatka kao ogledalo, tako da sam skoro tres-
nuo. Uope ne znam zato sam trao - bio
sam, mislim, nekako raspoloen ba za to.
Kad sam preao preko ceste, obuzeo me neki
12/486
udan osjeaj, kao da nestajem. Bilo je tako
blesavo poslijepodne, jezivo hladno, bez
sunca, i bilo ega, i ovjek se osjeao kao da
nestaje svaki put kad bi preao preko ceste.
Ljudi moji, im sam stigao do Spencerove
kue, odmah sam legao na zvono. Bio sam
potpuno smrznut. Ui su me pekle i jedva
sam micao prstima. -Hajde, hajde, bre!-
rekao sam gotovo glasno. -Otvarajte ve jed-
nom ta vrata!-Konano ih je otvorila gospoa
Spencer. Nisu imali sluavku niti bilo koga,
pa su uvijek sami otvarali vrata. Nisu bili ba
pri lovi.
- Holden! - rekla je gospoda Spencer. -
Doista mi je drago to te vidim! Ui, dragi,
ui! Jesi li skroz-naskroz promrzao? - Mis-
lim da joj je doista bilo drago to sam doao.
Ona me voljela. Bar mislim da jest.
Ljudi moji, kako sam uletio u tu kuu! -
Kako ste, gospoo Spencer? - rekao sam. -
Kako je gospodin Spencer?
13/486
- Skini kaput, dragi - rekla je. Nije me
ula kad sam upitao za starog Spencera. Bila
je pomalo nagluha.
Objesila je moj kaput u plakar u hodniku,
a ja sam malo zagladio kosu rukom. Obino
nosim kratko oianu kosu i ne moram je
eljati.
- Kako ste ovih dana, gospoo Spencer? -
upitao sam ponovno, samo glasnije, da me
uje.
- Dobro, sasvim dobro, Holden. - Zatvori-
la je vrata plakara. - A kako si ti} - Po nainu
na koji me to upitala odmah sam znao da joj
je stari Spencer rekao kako su mi dali nogu.
- Fino - odgovorio sam. - Kako je gospod-
in Spencer? Je li ve prebolio gripu?
- Prebolio? Holdene, on se ponaa kao
najsavreniji... ne znam tko... U svojoj je
sobi, dragi. Ui samo.
14/486
2
Njih dvoje imali su svatko svoju sobu.
Imali su oko sedamdeset godina, i on i ona,
ako ne i vie. Ipak su nalazili zadovoljstvo u
mnogim stvarima - na jedan pomalo aav
nain, naravno. Znam da je neasno govoriti
takve stvari, ali ja to ne mislim tako. Hou
rei samo to da sam esto i puno razmiljao o
starom Spenceru, a ako ovjek o njemu pre-
vie razmilja, pone se pitati za kog vraga on
uope jo ivi. Mislim, bio je ve sav
pregaen, jedva se drao, a u razredu, kad
god bi pred ploom ispustio kredu, netko iz
prvog reda morao je izai iz klupe i pruiti
mu je. To je uasno, po mom miljenju. Ako
je, meutim, ovjek razmiljao o njemu ko-
liko je potrebno, ne previe, mogao je doi do
zakljuka da se stari Spencer, sve u svemu, i
ne dri tako loe s obzirom na okolnosti. Na
primjer, jedne me je nedjelje zajedno s dru-
gim dekima pozvao k sebi kui na alicu
vrue okolade i tu nam pokazao neki
prastari, izlizani Navajo pokriva to su ga on
i gospoda Spencer kupili od nekog Indijanca
u parku Yellowstone. Bilo je oito da je
kupovina tog pokrivaa bila za starog Spen-
cera vaan dogaaj. Eto, na to sam mislio.
Uzmite nekoga starog kao Biblija, na primjer
starog Spencera, i za njega e kupovina
obinog pokrivaa biti dogaaj ivota.
Vrata njegove sobe bila su otvorena, ali
sam svejedno pokucao, tek toliko da budem
pristojan. Vidio sam ga kako sjedi. Sjedio je u
velikoj konatoj fotelji, sav zamotan u
pokriva o kojem sam vam maloprije priao.
Pogledao je prema meni kad sam pokucao. -
Tko je? - dreknuo je. - Caulfield? Ui,
mladiu! - Uvijek je vikao, osim u razredu.
To je ponekad ilo ovjeku na ivce.
16/486
U trenutku kad sam stupio u sobu bilo mi
je ao to sam uope dolazio. itao je At-
lantic Monthly, itava soba bila je zatrpana
pilulama i flaicama, a sve je mirisalo na
Vicksove kapi za nos. Prizor me je dep-
rimirao. Ne ludujem ba za bolesnim lju-
dima, tako i tako. Da stvar bude jo
neugodni-ja, stari Spencer bio je ogrnut
nekim vrlo alosnim, otrcanim starim bade-
mantilom u kojem se vjerojatno rodio, ili
neto slino. Ne volim gledati stare ljude u
pidamama ili bademantilima, doista ne
volim. Iz njih uvijek proviruju njihove
mrave starake grudi. I noge, takoer.
Starake noge na plaama i slinim mjestima
uvijek izgledaju nekako bijele i bez dlaka. -
Dobra veer, gospodine - rekao sam. - Dobio
sam vae pismo. Mnogo vam hvala. - Bio mi
je napisao pismo i u njemu traio da svratim,
da se oprostim prije nego to nastupe prazn-
ici, s obzirom na to da se ionako vie neu
17/486
vraati u Pencey. - Niste trebali. Doao bih i
bez toga.
- Sjedni tamo, mome - rekao je stari
Spencer. Mislio je na krevet.
Sjeo sam.
- Kako vaa gripa, gospodine?
- Djeae moj, da bih se osjeao malo
bolje, trebalo bi zvati doktora - rekao je stari
Spencer. Izgleda da ga je ta vlastita
duhovitost oborila s nogu. Poeo se cerekati
kao lud. Konano se ipak uspravio i rekao: -
Zato nisi na utakmici? Mislio sam da se
danas igra neka velika utakmica.
- Igra se. Odigrana je. Samo to sam se ja,
ovaj, upravo vratio vlakom iz New Yorka s
maevalakom ekipom - odgovorio sam.
Ljudi moji, onaj je krevet bio tvrd kao
kamen.
Lice starog Spencera postajalo je sve ozb-
iljnije. Znao sam da e biti tako.
- I tako, naputa nas, je li? - rekao je.
- Da, gospodine. Tako izgleda.
18/486
Poeo je poputati svojoj navici da kimne
glavom. Niste sigurno nikad u ivotu vidjeli
ovjeka koji toliko kima glavom kao stari
Spencer. Nikad niste mogli znati radi li to
zato to razmilja, i te stvari, ili zato to je
dobar starac koji vie nije u stanju razlikovati
vlastito dupe od vlastitog lakta.
- to ti je rekao doktor Thurmer,
mladiu? uo sam da ste prilino dugo
avrljali.
- Jesmo. Jesmo, doista. Bio sam u
njegovu kabinetu, mislim, dobra dva sata.
- to ti je rekao?
- Oh... e pa, da je ivot kao sportska utak-
mica, i te stvari. Utakmica koju treba igrati
po usvojenim pravilima. Bio je veoma
ugodan. Hou rei, nije skakao do stropa, ili
neto slino. Samo je govorio i govorio o
tome kako je ivot utakmica, i te stvari. Znate
ve i sami.
19/486
- ivot jest sportska utakmica, mladiu.
ivot jest utakmica koju treba igrati po usvo-
jenim pravilima.
- Da, gospodine. Znam da jest. Znam.
Utakmica, govno! Ba je neka utakmica.
Ako se nae na onoj strani gdje su sve same
zvijezde i asovi, onda jest, u redu - to prizna-
jem. Ali ako se nae na drugoj strani, gdje
nema asova, kakva je to onda utakmica?
Nikakva. Nema utakmice. - Je li doktor
Thurmer napisao pismo tvojim roditeljima? -
upitao me stari Spencer.
- Rekao je da e im napisati u
ponedjeljak. -Jesi li ih ti obavijestio?
- Nisam, gospodine, nisam ih obavijestio
jer u ih vjerojatno vidjeti u srijedu naveer,
kad stignem kui.
- Pa to misli, kako e primiti tu novost?
- Pa sad... mislim da e se prilino uzru-
jati - rekao sam.
- Hoe, doista. Promijenio sam do sada
valjda etiri kole.
20/486
- Odmahnuo sam glavom. Imam ve tak-
vu neku naviku. -Ljudi moji - rekao sam.
esto govorim ljudi moji, prilino
esto. Dijelom zato to mi je rjenik vrlo siro-
maan, a dijelom zato to se ponekad pon-
aam kao da sam mladi nego to jesam. Imao
sam tada esnaest, sad imam sedamnaest, ali
ponekad se ponaam kao da imam svega
trinaest godina. To je doista ironija jer sam
visok 189 centimetara, a u kosi imam dosta
sijedih vlasi. Imam, doista. itava jedna
strana - desna strana - puna je milijuna
sijedih vlasi. Imam ih jo od djetinjstva. I uz
sve to, ponekad se ponaam kao da mi je
samo dvanaest godina. Svi to kau, a najvie
moj otac. To je dijelom istina, priznajem, ali
nije u cijelosti istina. Ljudi uvijek misle da
govore apsolutnu istinu. Meni je to potpuno
svejedno, osim to mi ponekad ide na ivce
kad me ponu upozoravati neka se ponaam
kako to dolikuje mom uzrastu. Ponekad se
ponaam kao da sam mnogo stariji nego to
21/486
jesam, doista, ali to ljudi nikad ne
primjeuju. Ljudi nikad nita ne primjeuju.
Stari Spencer poeo je ponovno kimati
glavom. Poeo je i eprkati po nosu. Radio je
to tako da je izgledalo kao da ga samo gnjei,
dok je u stvari ugurao u nosnicu itav palac.
Uvjeren sam da je smatrao kako je to sasvim
na mjestu, s obzirom na to da u sobi nema
nikoga osim mene. Meni je to bilo svejedno,
iako je prilino neugodno promatrati nekoga
kako eprka po nosu.
Zatim je rekao:
- Imao sam ast upoznati se s tvojim
ocem i majkom kad su prije nekoliko tjedana
doli porazgovarati s doktorom Thurmerom.
Silni su to ljudi.
- Da, jesu. Veoma su dobri.
Silni. Evo rijei koju mrzim iz dna due.
Kako lano zvui! Mogao bih povraati svaki
put kad je ujem.
Iznenada stari Spencer poprimi dranje
kao da se dosjetio neeg vrlo zgodnog da mi
22/486
kae, neeg otrog kao igla. Zavalio se dublje
u naslonja i nekako se bolje ugnijezdio u
njemu. Bila je to, meutim, lana uzbuna.
to je uinio, samo je podigao Atlantic
Monthly s krila i pokuao ga baciti na krevet,
do mene. Promaio je. Krevet je bio udaljen
svega nekoliko centimetara, ali svejedno je
promaio. Ustao sam, podigao asopis i po-
loio ga na krevet. Tada sam, iznenada, osje-
tio luaku elju da pobjegnem nekamo do
vraga iz te sobe. Osjeao sam da mi se
sprema strana lekcija. Samo po sebi, to mi
ne bi mnogo smetalo, ali nekako nisam bio
raspoloen sluati neije propovijedi, mir-
isati Vicksove kapi za nos i gledati starog
Spencera u pidami i bademantilu, sve to
odjednom! Nisam, doista. Stvar je, meutim,
ve poela.
- ta je to s tobom, mladiu? - rekao je
stari Spencer. Rekao je to prilino strogo, bar
za njega. - Koliko si predmeta imao u ovom
polugoditu?
23/486
- Pet, gospodine.
- Pet. A iz koliko si predmeta pao?
- etiri. - Pomaknuo sam malo stranjicu
na krevetu. Bio je to najtvri krevet na kojem
sam ikad sjedio. - Proao sam iz engleskog -
rekao sam - jer sam uda kao to su Beowulf
i Lord Randal My Son radio jo dok sam bio
u koli u Whootonu. Hou rei, iz engleskog
nisam morao raditi gotovo nita, osim s
vremena na vrijeme napisati poneki
sastavak.
Nije me ni sluao. Gotovo nikad nije
sluao to mu ovjek pria.
- Dao sam ti kolac iz povijesti zato to nisi
znao apsolutno nita.
- Znam, gospodine. Svjestan sam toga. Vi
tu niste mogli nita uiniti.
- Apsolutno nita - ponovio je jo jednom.
Takve stvari dovode me do ludila, kad netko
dva puta ponavlja jedno te isto, iako je ve
uo priznanje. Zatim je rekao to isto i trei
put. - Ali apsolutno nita. Duboko sumnjam
24/486
da si otvorio udbenik i jedan jedini put u
cijelom polugoditu. Jesi li? Reci mi istinu,
mladiu.
- Pa sad... malo sam kao zavirio u njega
nekoliko puta -odgovorio sam. Nisam elio
povrijediti njegove osjeaje. Bio je lud za
povijeu.
- Zavirio si, je li? - rekao je, veoma sar-
kastino. - Tvoj, ovaj, ispitni zadatak je tamo
gore na ormaru. Na vrhu one gomile papira.
Donesi ga, molim te, ovamo.
Bio je to odvratan trik, ali sam ustao i
donio mu zadatak - druge alternative, niti
bilo ega, nije bilo. Zatim sam opet sjeo na
onaj njegov betonski krevet. Ljudi moji,
nemate pojma koliko sam alio to sam
uope doao pozdraviti se s njim.
Drao je u rukama moj ispitni zadatak
kao da je neko govno ili neto slino.
- Egipane smo uili od 4. studenog do 2.
prosinca -rekao je. - Ti si kao slobodnu temu
25/486
izabrao da pie o njima. eli li uti to si
napisao?
- Ne, gospodine, ne ba naroito - rekao
sam.
On je, meutim, ipak poeo itati. Kad
profesor eli neto uraditi, nita ga ne moe
zaustaviti. On to jednostavno uradi.
Egipani su bili starodrevno kavkasko
pleme koje je ivjelo u jednoj oblasti sjeverne
Afrike. Afrika je, kao to je svima poznato,
najvei kontinent na Istonoj polutki.
Bio sam prisiljen sjediti i sluati to sranje.
Bio je to doista odvratan trik.
Stari Egipani su iz vie razloga veoma
interesantni za suvremenog ovjeka.
Moderna znanost jo uvijek nije odgonet-
nula kakve su tajne sastojke Egipani upo-
trebljavali kada su umotavali u platno svoje
mrtvace tako da im lica ne istrunu u toku
26/486
bezbrojnih stoljea. Ta zanimljiva zagon-
etka predstavlja jo uvijek nerjeivu tajnu
za modernu znanost dvadesetog vijeka.
Prestao je itati i spustio je papir. Poeo
sam ga gotovo mrziti.
- Tvoj esej, nazovimo ga tako, tu svrava -
rekao je onim svojim veoma sarkastinim
glasom. ovjek nikad ne bi pomislio da takav
starac moe govoriti tako sarkastino. - Ti si
mi, meutim, napisao i jednu kratku poruku,
ovdje, na dnu stranice - dodao je.
- Znam da jesam - rekao sam. Rekao sam
to veoma brzo jer sam ga elio prekinuti prije
nego to pone i to glasno itati. Ali njega je
bilo nemogue zaustaviti. Bio je upaljen kao
raketa.
Dragi gospodine Spencer (itao je
glasno), to je sve to znam o Egipanima.
Izgleda da nisam u stanju zainteresirati se
za njih, iako su vaa predavanja vrlo
27/486
zanimljiva. to se mene tie, moete me
mirne due sruiti, jer ionako padam iz svih
predmeta osim iz engleskog. S potovanjem,
Va HOLDEN CAULFIELD.
Spustio je taj moj prokleti sastavak i
pogledao me pobjedonosno, kao da je upravo
ubio boga u meni u ping-pongu ili neem
slinom. Mislim da mu nikad neu oprostiti
to mi je naglas proitao sve ono moje sranje.
Ja ga nikad ne bih njemu itao da ga je on
napisao - ne bih, doista. U prvom redu, onu
sam blesavu biljeku napisao samo zato da
mu ne bude teko to me mora sruiti. -
Zamjera li mi to sam te oborio, mladiu? -
upitao je.
- Ne, gospodine! Ni najmanje, kad vam
kaem - rekao sam. elio sam da me ve jed-
nom prestane cijelo vrijeme nazivati
mladiu.
Kad je konano zavrio propovijed, pok-
uao je baciti na krevet i moj ispitni zadatak.
28/486
Meutim, ponovno je promaio, naravno.
Morao sam ponovno ustati da ga podignem i
poloim na Atlantic Monthly. Dosadno je ra-
diti jedno te isto svake dvije minute.
- to bi ti uinio na mom mjestu? - upitao
je. - Reci mi istinu, mladiu.
to jest jest, bilo je oito da se doista os-
jea bijedno to me je morao sruiti. Zato
sam navio staru plou. Rekao sam mu da
sam pravi pravcati degenerik i sve to ide uz
to. Rekao sam mu da bih uinio tono isto
to i on da sam se naao na njegovu mjestu, i
da mnogi ljudi nisu u stanju shvatiti kakva je
to muka biti nastavnik. Ukratko, tosove te
vrste. Stara pjesma.
U svemu tome bilo je najsmjenije to to
sam ja, dok sam izvaljivao sve te gluposti,
mislio na sasvim druge stvari. Inae ivim u
New Yorku i nekako mi se odjednom uvuklo
u misli ono jezerce u Centralnom parku, ono
u junom dijelu parka. Pitao sam se hoe li
biti zamrznuto kad se vratim kui i, ako hoe,
29/486
kamo su otile patke. Pitao sam se kamo
odlaze patke kad se jezerce prekrije ledom i
zamrzne. Pitao sam se ne dolazi li moda
netko s kamionom i odvozi ih u zooloki vrt
ili neko slino mjesto. Ili jednostavno same
odlete nekamo.
Doista sam sretan ovjek. Hou rei, u
stanju sam tupiti stare tosove starom Spen-
ceru i u isto vrijeme razmiljati o patkama u
Centralnom parku. udno je to. ovjek ne
mora mnogo naprezati mozak kad razgovara
s profesorima. Stari me je Spencer, meutim,
prekinuo upravo kad sam bio uhvatio zalet.
Uvijek je prekidao svakoga.
- Kako se osjea poslije svega ovoga,
mladiu? Bilo bi mi drago znati. Neobino
drago.
- Mislite, to to su me izbacili iz Penceyja,
i te stvari? -rekao sam. U tom trenutku elio
sam samo da nekako ve jednom pokrije
svoja upala prsa. Nije to bila neka osobito
lijepa slika.
30/486
- Ako se ne varam, ini mi se da si sline
potekoe imao i u kolama u Whootonu i
Elkton Hillsu. - Rekao je to ne samo sar-
kastino, nego i nekako zlobno.
- U Elkton Hillsu nisam imao nekih
posebnih potekoa - rekao sam mu. - Nisu
me izbacili niti bilo to slino. Jednostavno
sam otiao iz te kole, tako nekako.
- A zato, ako smijem pitati?
- Zato? Oh, to je prilino duga pria, gos-
podine. Hou rei, prilino zamrena. -
Nekako mi se nije dalo uputati se s njim u
itavu tu stvar. Ne bi me, uostalom, ni razu-
mio. Pria uope nije bila za njegov kolosijek.
Jedan od najvanijih razloga zato sam
napustio Elkton Hills bio je taj to sam tamo
bio okruen samim licemjerima. To je sve.
Bilo ih je na tisue. Izvlaili su se iz svake
rupe. Bio je tamo, na primjer, onaj upravitelj,
gospodin Haas, najlicemjernija hulja to sam
je ikad u ivotu vidio. Bio je deset puta gori
od starog Thurmera. Nedjeljom je, na
31/486
primjer, stari Haas obilazio itavu kolu
rukujui se lijevo-desno s roditeljima koji su
dolazili posjetiti svoje sinove. Bio je ar-
mantan kao sam vrag, i sve - osim ako su
roditelji nekog djeaka bili mali, staromodni,
pomalo smijeni ljudi. Trebali ste vidjeti
kako se ophodio s roditeljima djeaka koji je
stanovao sa mnom u sobi... Hou rei, ako je
majka nekog djeaka bila onako podeblja
ena provincijskog izgleda ili slino, a otac
opet jedan od onih ljudi koji nose ona, u ra-
menima veoma iroka odijela i glupe crno-
bijele cipele, stari Haas bi se samo nakratko
rukovao s njima, uputio im jedan licemjeran
osmijeh i odmah se udaljio da se upusti u
razgovor od pola debelog sata s roditeljima
nekog drugog uenika. Ne podnosim takve
stvari. Dovode me do ludila. Tako me dep-
rimiraju da mi se ini da u poludjeti. Mrzio
sam taj prokleti Elkton Hills. Stari Spencer
me je neto upitao, ali ga nisam uo. Mislio
sam na starog Haasa.
32/486
- Molim, gospodine? - rekao sam.
- Osjea li bar malo grinje savjesti to
na ovaj nain naputa Pencey?
- Oh, poneto, naravno... ali ne previe.
Jo ne, u svakom sluaju, barem zasad. Mis-
lim da me sve to jo nije pogodilo kako treba.
Uvijek treba dosta vremena da neto tako os-
jetim. Sad mislim samo na odlazak kui u
srijedu naveer. Prava sam budala.
- Zar nisi ni malo zabrinut za svoju bu-
dunost, mladiu?
- Oh, brinem se pomalo za budunost,
naravno. Doista. Brinem se, naravno. -
Razmiljao sam o tome neko vrijeme. - Ali ne
previe, mislim. Ne previe, ini mi se.
- Sjetit e se toga - rekao je stari Spen-
cer. - Sjetit e se toga, mladiu. Sjetit e se
kad bude kasno.
Nije mi bilo ugodno to to je govorio. Os-
jeao sam se nekako kao mrtav, ili slino.
Njegove su me rijei deprimirale.
- Vjerojatno - rekao sam.
33/486
- elio bih da mogu uliti malo razuma u
tu tvoju glavu, mladiu. Htio bih ti pomoi.
Pokuavam ti, ako ikako mogu, pomoi.
Doista je to htio. To se moglo vidjeti.
Stvar je, meutim, hil.i u tome to smo bili
predaleko jedan od drugog, tono na suprot-
nim polovima. To je sve.
- Znam gospodine - rekao sam. - Mnogo
vam hvala. Bez ale. Ja to cijenim. Doista
cijenim. - Nakon toga sam ustao. Ljudi moji,
ne bih mogao izdrati sjediti na onom kre-
vetu jo deset minuta, sve da se radilo o
ivotu. - Stvar je, meutim, takva da sad
moram ii. Ostavio sam u gimnastikoj dvor-
ani gomilu nekih stvari koje trebam ponijeti
kui. Moram ii, doista. - Pogledao me i
poeo ponovno kimati glavom, s onim
strano ozbiljnim izrazom lica. Odjednom mi
ga je bilo ao, strahovito ao. Nisam, meu-
tim, vie mogao podnijeti taj osjeaj da se
nalazimo na suprotnim polovima, nain na
koji je promaio krevet kad god je pokuao
34/486
baciti neto na njega, pogled na njegov stari
alosni bademantil iz kojeg su mu provirivale
grudi i onaj gripozni miris Vicksovih kapi za
nos u cijeloj sobi. - ujte me, gospodine. Ne
brinite za mene - rekao sam. - Ozbiljno vam
kaem. Bit e sve u redu. Upravo prolazim
kroz neku takvu fazu. Svatko prolazi kroz
faze, i takve stvari, zar ne?
- Ne znam, mladiu, ne znam. Mrzim kad
netko tako odgovara.
- Sigurno. Pa naravno. Svima se to
dogaa - rekao sam. - Ozbiljno vam kaem,
gospodine. Molim vas, ne brinite za mene. -
ak sam mu poloio ruku na rame. - O.K.? -
rekao sam.
- Moda bi elio alicu vrue okolade
prije nego to ode? Gospoa Spencer bila
bi...
- elio bih, doista, ali stvar je takva da
moram krenuti. Moram iz ovih stopa u gim-
nastiku dvoranu. Hvala vam, ipak. Mnogo
vam hvala, gospodine.
35/486
Zatim smo se rukovali, plus sve ostale
gluposti. Sve me to, ipak, strahovito
raalostilo.
- Javit u vam se, obeavam. Pazite na
sebe, da se to prije rijeite gripe!
- Zbogom, mladiu.
Kad sam zatvorio za sobom vrata i krenuo
kroz dnevnu sobu prema izlazu, uo sam
kako mi je neto doviknuo, ali nisam dobro
razumio to. Gotovo sam siguran da mi je
doviknuo Sretno!. Nadam se da nije.
Nadam se, do vraga, da nije. Ja nikad
nikome ne dovikujem Sretno!. To zvui
uasno, kad ovjek malo razmisli o tome.
36/486
3
Siguran sam da u ivotu niste vidjeli
veeg laljivca od mene. Upravo je strano
koliko laem. Kad, na primjer, izaem na
ulicu da negdje na prvom kiosku kupim nov-
ine, a netko me upita kamo idem, u stanju
sam odgovoriti da idem u operu. To je
uasno. Tako je bilo i sad - kad sam rekao
starom Spenceru da se urim u gimnastiku
dvoranu po stvari, bila je to ista la. Ja svoje
stvari nikad nisam ni drao u toj prokletoj
gimnastikoj dvorani.
U Penceyju sam ivio u takozvanom
Ossenburgerovu krilu nove internatske
zgrade. U njoj su stanovali samo uenici
drugog i treeg razreda. Ja sam iao u drugi
razred. Mladi s kojim sam dijelio sobu iao
je u trei razred. Nae krilo zgrade dobilo je
ime po nekom Ossenburgeru koji je u svoje
vrijeme iao u Pencey, a nakon zavrenog
kolovanja osnovao pogrebno poduzee i
namlatio gomilu love. A sve to je napravio,
osnovao je pogrebna zastupnitva irom
cijele zemlje preko kojih ste mogli sahraniti
svakog lana svoje obitelji za otprilike pet
dolara po komadu. Trebali ste vidjeti tog
starog Ossenburgera. Vjerojatno ih je zaivao
u vree i bacao u prvu rijeku koja mu se nala
pri ruci. Bilo kako bilo, poklonio je Penceyju
brdo love pa su zbog toga naem krilu zgrade
dali njegovo ime. Dolazio je u kolu svakog
proljea na prvu nogometnu utakmicu
sezone, u onom svom prokletom cadillacu, a
mi smo na tribinama svi morali ustati i odati
mu poast, to jest pozdraviti ga u koru. Zatim
bi sljedeeg jutra odrao u kapeli govor koji
bi trajao u prosjeku deset sati. Poeo bi s ot-
prilike pedeset prastarih bradatih viceva i
tosova, tek toliko da nam pokae kakav je
frajer i pravi momak. udo jedno! Zatim bi
38/486
nam poeo priati kako se nikad nije sramio
kad bi se naao u nekoj nevolji ili neprilici,
da bi u istom trenutku pao na koljena i obra-
tio se Bogu. Govorio nam je kako se uvijek
moramo obraati Bogu, ma gdje se nalazili.
Govorio nam je da Isusa trebamo smatrati
svojim drugom. Rekao nam je i to kako on
uvijek razgovara s Isusom. ak i kad se vozi
automobilom. To me razbjesnilo. Mogao sam
lijepo vidjeti tog debelog demagokog gada
kako ubacuje u prvu brzinu i moli Isusa da
mu alje to vie leeva. Jedini dobar dio
njegova govora bio je onaj srednji. Upravo
nam je priao sve o tome kakav je straan
frajer bio, u svemu glavni, i te stvari, kad je
jedan djeak koji je sjedio u redu ispred
mene, neki Edgar Marsa-lla, odvalio straan
prde. Bila je to prilino gruba ala, s obzir-
om na kapelu i ostalo, ali bilo je i veoma
smijeno. Dobri stari Marsalla! Malo je falilo
pa da odnese krov. Gotovo se nitko nije
glasno nasmijao, stari Ossenburger pravio se
39/486
kao da nita nije uo, ali Thurmer, na up-
ravitelj, sjedio je tik do njega na podiju i bilo
je oito da je on odlino uo. Ljudi moji, kako
je bio bijesan! Nije tom prilikom rekao nita,
ali nas je zato sljedee veeri natjerao sve u
dvoranu za obavezno uenje u akademskoj
zgradi i tu nam odrao govor. Rekao nam je
da djeak koji je prouzroio nered u kapeli ne
zasluuje da ide u Pencey. Nagovarali smo
starog Marsallu da opali jo jedan hitac, up-
ravo u trenutku kad je stari Thurmer bio u
punom govornikom zanosu, ali on, na
alost, nije bio raspoloen kako bi trebalo.
Sad, svejedno, eto gdje sam ivio u Penceyju.
U Ossenburgerovu krilu nove zgrade.
Bilo je ugodno vratiti se u sobu nakon
razgovora sa starim Spencerom jer su svi bili
dolje na utakmici, a u sobi je, za divno udo,
bilo toplo. Osjeao sam se nekako ugodno u
njoj. Skinuo sam kaput i kravatu i raskopao
ovratnik na koulji, a zatim stavio na glavu
kapu koju sam tog istog jutra bio kupio u
40/486
New Yorku. Bila je to neka crvena lovaka
kapa, jedna od onih sa dugakim, dugakim
titnikom. Primijetio sam je u izlogu jedne
sportske radnje kad smo izali iz podzemne
eljeznice, upravo kad sam ustanovio da sam
izgubio sve one proklete maeve. Stajala me
samo jedan dolar. Nosio sam je tako da sam
titnik okrenuo natrag - otrcan tos, prizna-
jem, ali tako mi se svialo. Tako okrenuta,
dobro mi je stajala. Zatim sam uzeo knjigu,
koju sam bio poeo itati, i zavalio se u
naslonja. U svakoj sobi bila su po dva
naslonjaa. Jedan je bio moj a drugi mog
sobnog kolege, Warda Stradlatera. Stranice
su im bile u alosnom stanju jer su svi uvijek
sjedili na njima, ali bili su to ipak prilino
udobni naslonjai.
Knjiga koju sam itao bila je neka
kupusara to sam je grekom uzeo iz bibli-
oteke. Dali su mi pogrenu knjigu a to sam
primijetio tek kad sam se vratio u sobu. Dali
su mi knjigu Izvan Afrike Isaka Dinesena.
41/486
Mislio sam da e me zagnjaviti, ali nije. Bila
je to doista dobra knjiga. Ja sam prilino
nepismen, ali itam mnogo. Moj najdrai
pisac je onaj isti moj brat D. B., a sljedei po
redu je Ring Lardner. Brat mi je poklonio za
roendan jednu knjigu Ringa Lardnera, up-
ravo prije nego to sam otiao u Pencey. U
njoj su bile one njegove doista zabavne, lude
komedije, a osim toga i ona pria o saobraa-
jcu koji se zaljubljuje u vrlo zgodnu djevojku
to uvijek prebrzo vozi. Samo, on je oenjen,
taj saobraajac, pa se ne moe oeniti njom,
niti bilo to. Onda djevojka pogine jer uvijek
prebrzo vozi. Ta me je pria doslovno obarala
s nogu. Najvie volim knjige nad kojima se
ovjek moe bar s vremena na vrijeme
nasmijati. Proitao sam mnogo klasinih
djela, kao Povratak domoroca, i te stvari, i
sviaju mi se, nema to, itam mnogo ratnih
romana, krimia, i svega, ali sve to ne os-
tavlja na mene neki poseban dojam. Ono to
me doista moe nokautirati je knjiga nad
42/486
kojom, kad je proitate, poelite da njezin
autor bude va bliski prijatelj i da ga moete
nazvati telefonom kad god vam padne na
pamet. To se, meutim, ne dogaa naroito
esto. Bilo bi mi drago da sam mogao nazvati
telefonom tog Isaka Dinesena. Ili Ringa
Lardnera, ali D. B. mi je rekao da je on ve
odavno mrtav. S druge strane, uzmite, na
primjer, takvu knjigu kao to su Ljudski
okovi Somerseta Maughama. itao sam je
prolog ljeta. To je jako dobra knjiga, i sve
to god hoete, ali nemam neke naroite elje
da nazivam Somerseta Maughama tele-
fonom. Ne znam. On jednostavno nije tip
ovjeka kome bih poelio telefonirati, to je
sve. Radije bih nazvao starog Thomasa
Hardyja. Svia mi se ona njegova Eustacia
Vye.
Bilo kako bilo, nabio sam na glavu svoju
novu kapu, sjeo i poeo itati tu knjigu Izvan
Afrike. Bio sam je ve proitao, ali elio sam
neke dijelove proitati jo jednom. Proitao
43/486
sam, meutim, svega oko tri stranice kad
sam uo kako netko prolazi kroz zavjesu. I ne
gledajui, odmah sam znao tko je to. Bio je to
Robert Ackley, momak koji je stanovao u
sobi odmah pokraj nae. Izmeu svake dvije
sobe u naem krilu nalazila se jedna mala
prostorija s tuem i oko osamdeset pet puta
dnevno Ackley je tako nepozvan upadao u
nau sobu. On je, osim mene, bio vjerojatno
jedini stanovnik zgrade koji nije bio dolje na
utakmici. On gotovo nikad nije nikamo iao.
Bio je nekako udan. Iao je u etvrti razred,
proveo je u Penceyju sve etiri godine, i sve,
ali ga nitko nikad nije zvao drukije nego
Ackley. ak ni Herb Gale, momak koji je
stanovao u sobi s njim, nije ga nikad nazivao
Bob, pa ak ni Ack. Ako se ikad oeni,
njegova vlastita ena zvat e ga vjerojatno
isto tako Ackley. Bio je jedan od onih ve-
oma visokih mladia - imao je dobrih to de-
vedeset tri centimetra - s oputenim ramen-
ima i izjede-nim zubima. 2a cijelo vrijeme
44/486
otkad je stanovao u sobi pokraj nae, nisam
ga nikad vidio da pere zube. Uvijek su mu
bili uti i uope strani i ovjeku je gotovo
bilo muka kad ga vidi u blagovaonici s us-
tima punim pirea od krumpira, graka ili
neeg slinog. Osim toga, imao je strahovito
mnogo bubuljica, i to ne samo na elu ili na
bradi, kao veina ostalih djeaka, ve po
cijelom licu. I ne samo to, imao je uasan
karakter. Bio je pun neke zlobe. Nisam bio
naroito lud za njim, da vam kaem istinu.
Znao sam da stoji pokraj zavjese, odmah
iza mojeg naslonjaa, i provjerava je li Strad-
later negdje u blizini. Mrzio je Stradlatera i
nije nikad ulazio u sobu kad je ovaj bio kod
kue. Moglo bi se rei da je mrzio gotovo
svakoga.
Siao je s praga prostorije s tuem i
uetao u sobu.
- Zdravo - rekao je. Uvijek je to izgovarao
nekako kao da mu je strahovito dosadno ili
kao da je strano umoran. Nikako nije elio
45/486
da sluajno pomislite kako vam je doao u
posjet ili tako neto. elio je da pomislite
kako je, zaboga, uao grekom!
- Zdravo - rekao sam ne podiui glavu s
knjige. S ovjekom kao to je Ackley, ako
podignete glavu s knjige, pokojni ste. Pokojni
ste svakako, i ako ne podignete glavu s kn-
jige, ali barem ne tako brzo.
Poeo je etkati po sobi, veoma polako,
zna se, onako kako je to uvijek radio,
skupljajui usput sa stola i ormara razne vae
osobne stvari. Uvijek je uzimao u ruke svaku
tuu stvar na koju bi naiao i razgledao je.
Ljudi moji, kako mi je znao ii na ivce!
- Kako je prolo maevanje? - upitao je.
elio me samo nekako prisiliti da ostavim
knjigu i uivam u njegovu drutvu. Bilo mu je
stalo do maevanja koliko do lanjskog
snijega. - Jesmo li pobijedili ili nismo? - up-
itao je.
- Nitko nije pobijedio - odgovorio sam.
Nisam podignuo glavu, naravno.
46/486
- to? - rekao je. Uvijek je tjerao ovjeka
da sve kae po dva puta.
- Nitko nije pobijedio - rekao sam. Bacio
sam jedan brz pogled da vidim to to prevre
po mom ormaru. Promatrao je sliku Sally
Hayes, djevojke s kojom sam nekad hodao,
jo tamo u New Yorku. Siguran sam da je tu
prokletu sliku uzimao i razgledao najmanje
pet tisua puta otkako sam je dobio. Kad mu
je bilo dosta, onda ju je, osim toga, redovno
ostavljao na pogrenom mjestu. Radio je to
namjerno. To se moglo vidjeti.
- Nitko nije pobijedio - ponovio je za
mnom. - Kako to?
- Zaboravio sam u podzemnoj i maeve i
opremu i sve. -Jo uvijek nisam podignuo
pogled.
- U podzemnoj, za ime Boje! Izgubio si
ih, to si htio rei?
- Sjeli smo u pogrean vlak. Morao sam
stalno ustajati i gledati u one proklete mape
na zidovima.
47/486
Priao je i zaklonio mi svjetlost.
- Hej ti - rekao sam - otkako si doao, it-
am evo jednu te istu reenicu valjda ve
dvadeseti put.
Svatko drugi osim Ackleyja smjesta bi
ukopao to elim rei. Ali ne on.
- ta misli, hoe li traiti da nadoknadi
tetu? - rekao je.
- Ne znam, i ba me briga! Kako bi bilo da
sjedne, ili neto slino, Ackley, sinko? Stoji
mi na svjetlu. - Nije
podnosio da mu govorim Ackley,
sinko. Uvijek mi je govorio da sam to prok-
leto dijete ja, jer imam esnaest a on ima
osamnaest godina. Ono sinko znalo ga je
dovesti do bjesnila.
Uporno je stajao na istom mjestu. Bio je
tono tip ovjeka koji vam se nikad nee sk-
loniti sa svjetla ako to traite od njega. Na
kraju e to ipak raniti, ali e mu trebati
mnogo vie vremena ako to zatraite.
- Kog to vraga studira? - upitao je.
48/486
- itam knjigu.
Odgurnuo mi je knjigu rukom da vidi
naslovnu stranu.
- Vrijedi li to? - upitao je.
- Ova reenica koju itam doista je
fantastina.
Ja znam biti doista propisno sarkastian
kad sam raspoloen za to. On, meutim, nije
nita skopao. Poeo je opet vrljati po sobi,
prevrui moje i Stradlaterove osobne stvari.
Konano sam spustio knjigu na pod. ovjek
ne moe nita itati kad se netko kao ovaj tip
Ackley nalazi u blizini. To je nemogue.
Zavalio sam se jo dublje u naslonja i
promatrao Ackleyja kako se gnijezdi kao u
vlastitoj kui. Osjeao sam se nekako umorn-
im od putovanja u New York i svega skupa,
pa sam poeo zijevati. Onda sam se poeo
zezati, tek tako. Imam obiaj da se ponekad
zezam, i to mnogo, samo da se spasim od
dosade. to sam uinio, okrenuo sam titnik
svoje lovake kape naprijed, a onda ga nabio
49/486
na oi tako da od njega nisam mogao pod
Bogom nita vidjeti.
- Izgleda da sam oslijepio - rekao sam
strano promuklim glasom. - Majice draga,
kakav je ovdje mrak!
- Tako mi Boga, ti si potpuno aav -
rekao je Ackley.
- Majko, draga majko, prui mi ruku!
Zato mi nee pruiti ruku?
- Kad e, zaboga, ve jednom odrasti!
Poeo sam kao slijepac pipati oko sebe,
ali se nisam pomaknuo ni ustao. Bez prest-
anka sam ponavljao: - Majko, draga majko,
zato mi nee pruiti ruku? - Samo sam se
zezao, naravno. Ponekad fantastino uivam
u takvim stvarima, a osim toga znao sam da
to uasno ivcira Ackleyja. On je uvijek budio
u meni onog starog sadista. esto sam se
prema njemu odnosio kao sadist. Konano
sam, ipak, prestao. Okrenuo sam titnik kape
ponovno naprijed i smirio se.
50/486
- ije je ovo? - upitao je Ackley. Drao je
u ruci Stradlaterovu golmansku koljenicu i
pokazivao mi je. Taj Ackley bio je u stanju
uzeti u ruke bilo to. Bio je u stanju uzeti i
razgledati va suspenzorij i takve stvari.
Rekao sam mu da je Stradlaterova. Zato ju je
bacio na Stradlaterov krevet. Izvukao ju je iz
Stradlaterova ormara i bacio je na krevet.
Priao je i sjeo na naslon Stradlaterova
naslonjaa. On nikad ne bi sjeo u naslonja.
Uvijek samo na naslon.
- Gdje si, do vraga, nabavio tu kapu? - up-
itao je.
- U New Yorku. -Poto?
- Dolar.
- Opljakali su te. - Poeo je vrhom
drvceta od ibice istiti one svoje proklete
nokte. Vjeito je istio nokte. Bilo je to
smijeno, s jedne strane. Zubi su mu uvijek
izgledali kao da su pokriveni abokreinom,
ui su mu uvijek bile neopisivo prljave, ali je
zato neprestano istio nokte. Siguran sam da
51/486
je zbog toga ivio u uvjerenju kako je veoma
uredan mladi. Dok ih je istio, bacio je jo
jedan pogled na moju kapu. - Gore kod kue
nosimo takve kape kad idemo u lov na
srndae, zaboga - rekao je. - To je kapa za lov
na srndae.
- Jest, vraga - odgovorio sam, skinuo
kapu i pogledao je. ak sam i zamirio na
jedno oko, kao da je hvatam na nian. - Ovo
je kapa za lov na ljude - rekao sam. - Ja u
ovoj kapi lovim ljude.
- Znaju li ve tvoji da su te nogirali?
- Ne znaju.
- Gdje je, uostalom, taj Stradlater?
- Dolje na tekmi. Naao je neku maku. -
Zijevnuo sam. Razvalio sam usta od uha do
uha. Kao prvo, u sobi je vladala paklena
vruina. ovjeka je od nje hvatao san. U Pen-
ceyju se ovjek ili nasmrt smrzavao ili
umirao od vruine.
52/486
- Veliki Stradlater - rekao je Ackley. -...
Hej, posudi mi na sekundu karice, hoe?
Jesu li ti pri ruci?
- Nisu. Ve sam ih spakirao. Gore su
navrh ormara.
- Daj mi ih na trenutak, hoe? Htio bih
odrezati ovdje jednu zanokticu.
Njemu je bilo potpuno svejedno je li
ovjek ve neto spakirao i ostavio negdje
gore navrh ormara ili nije. Ipak sam mu dao
karice. Malo je nedostajalo pa da ne po-
ginem. U trenutku kad sam otvorio vrata or-
mara, Stradlaterov teniski reket - onako
kompletiran u drvenoj presi - pao mi je
ravno na glavu. Odjeknulo je kao u buretu i
strahovito me zaboljelo. Zamalo nije ubilo i
starog Ackleyja. Poeo se cerekati onim
svojim visokim falsetom. Cerekao se itavo
vrijeme dok sam se ja natezao s koferom i
traio u njemu karice za njega. Takva stvar -
ovjek udaren u glavu kamenom i tome
slino - bila je neto nad im bi Ackley
53/486
mogao gae izgubiti smijui se. - Ti doista
ima fantastino mnogo smisla za humor,
Ackley, sinko - rekao sam mu. - Zna li to?
Pruio sam mu karice. - Daj da budem tvoj
menader. Sredit u da doe na radio. -
Ponovno sam sjeo u naslonja, a on je poeo
rezati one svoje ogromne ronate nokte. -
Kako bi bilo da to radi nad stolom ili tamo
negdje? - rekao sam. - Rei ih gore nad sto-
lom, budi tako ljubazan. Ne osjeam neku
naroitu elju da noas bos hodam po tim
tvojim konjskim noktima. - Ipak ih je nasta-
vio rezati ravno iznad poda. Prostako pon-
aanje. Ozbiljno mislim.
- S kim to ide Stradlater? - upitao je.
Uvijek je vodio statistiku Stradlaterovih
sastanaka, iako ga je inae mrzio.
- Nemam pojma. Zato pita?
- Tek tako. Boe, kako ne podnosim tog
pasjeg sina! To je tene koje doista ne mogu
podnijeti.
54/486
- A on je sav lud za tobom. Rekao mi je da
si za njega pravi pravcati princ - rekao sam.
Kad se tako zezam, esto nazivam ljude
prinevima. To me uva od dosade i takvih
stvari.
- Uvijek se dri tako nekako superiorno -
rekao je Ackley. - Naprosto nisam vie u
stanju podnositi tog pasjeg sina. ovjek bi
pomislio da je...
- Ima li to protiv toga da ree nokte
nad stolom, hej? - rekao sam. - Upozoravam
te ve pedeseti...
- Uvijek se dri tako nekako prokleto su-
periorno - rekao je Ackley. - A ja sve mislim
da taj pasji sin nije ak ni inteligentan. On
misli da jest. On misli da je valjda naj...
- Ackley! Zaboga. Hoe li, molim te, rez-
ati te svoje konjske nokte nad stolom? Upo-
zoravam te ve pedeseti put.
Nastavio je, za promjenu, rezati nokte
nad stolom. Jedini nain na koji se kod njega
moglo neto postii, bilo je viknuti na njega.
55/486
Promatrao sam ga neko vrijeme, a onda
sam rekao:
- Bijesan si na Stradlatera zato to ti je
rekao da nee umrijeti ako barem ponekad
opere zube. A time nije htio
te uvrijediti, zaboga! Moda nije to rekao
kako treba, ali nije imao namjeru vrijeati te.
Htio je samo rei da e ljepe izgledati i da
e se bolje osjeati ako ponekad malo
opere te zube.
- Ja perem zube, ostavi se ti tih pria.
- Ne, ne pere. Promatrao sam te, ne
pere - rekao sam. Nisam to, meutim, rekao
nimalo zlobno. Bilo mi ga je nekako ao, na
odreen nain. Hou rei, nije ba ugodno
ako vam netko kae da ne perete zube. -
Stradlater je kako treba. Nije uope lo -
rekao sam. - Ti ga ne poznaje, u tome je
stvar.
- Ipak tvrdim da je pasji sin. Uobraeni
pasji sin!
56/486
- Uobraen jest, ali i veoma plemenit u
nekim stvarima. Doista jest - rekao sam. -
Gledaj. Uzmimo, na primjer, da Stradlater
nosi neku kravatu ili neto to ti se svia.
Recimo da je svezao kravatu koja ti se
strano svia... kaem to samo tako, kao
primjer. Zna li to bi on uinio? On bi je, po
svoj prilici, skinuo i poklonio ti je. To bi
uinio, doista. Ili... zna li to bi uinio?
Ostavio bi je na tvom krevetu, ili tako neto.
Ali bi ti dao tu prokletu kravatu. Veina dru-
gih jednostavno bi...
- Vraga - rekao je Ackley. - Da ja imam
njegovu lovu, i ja bih.
- Ne, ti ne bi. - Odmahnuo sam glavom. -
Ne, ti ne bi, Ackley, sinko. Kad bi ti imao
njegovu lovu, bio bi jedan od najveih...
- Prestani me zvati Ackley, sinko, do
vraga! Dovoljno sam star da ti budem otac.
- Ne, nisi. - Ljudi moji, kako je ponekad
znao biti teak! Nikad nije propustio priliku
da ti nabije na nos kako ima samo esnaest,
57/486
a on ima osamnaest godina. - Kao prvo, ne
bih te nikad primio u svoju obitelj - rekao
sam.
- Dobro, dobro, samo me prestani zvati...
U tom trenutku naglo su se otvorila vrata
i u sobu je upao Stradlater, sav u velikoj
urbi. Njemu se uvijek nekamo strahovito
urilo. Svi njegovi poslovi bili su uvijek
strano vani. Priao mi je i zalijepio mi dva
onako vesela i kao sam vrag aljiva amara
na oba obraza, to je dovoljno da ovjek
iskoi iz vlastite koe.
- Sluaj - rekao je - ima li veeras nekog
posebnog posla?
- Ne znam. Moda. ta se to, do vraga,
dogaa vani, pada snijeg, to li? - Na njegovu
kaputu jo su se bijeljele snjene pahuljice.
- Aha. Sluaj. Ako nema nekog posebnog
posla, kako bi bilo da mi posudi onaj svoj
sako od tvida?
- Tko je pobijedio? - upitao sam.
58/486
- Tek je zavrilo prvo poluvrijeme. Mi
vodimo - rekao je Stradlater. - Sluaj, bez
ale, hoe li veeras oblaiti taj sako ili
nee? Neim sam zasrao onaj svoj od
flanela.
- Neu, ali ne elim da mi ga razvue tim
svojim prokletim ramenima - rekao sam. Bili
smo otprilike jednake visine, ali je on bio
gotovo dva puta tei od mene. Imao je
strano iroka ramena.
- Neu je razvui. - Otiao je urno do or-
mara. - Kako je, Ackley, mladiu? - rekao je
Ackleyju. Bio je, ako nita drugo, ljubazan i
pristojan momak, taj Stradlater. Ta njegova
ljubaznost bila je jednim dijelom poza, ali je,
ako nita drugo, uvijek barem pozdravio tog
Ackleyja.
Ackley je samo neto promrmljao kad mu
je Stradlater rekao ono: Kako je, mladiu?
On mu ne bi odgovorio na pozdrav sve da ga
kolju, ali nije imao petlje da barem neto ne
promrmlja. Zatim se obratio meni:
59/486
- Mislim da je vrijeme da se kupim. Do
vienja.
- Okej - rekao sam. ovjeku nikad nije
pucalo srce od alosti kad bi ga vidio kako
odlazi u svoju sobu.
Stari Stradlater poeo je skidati kaput,
razvezivati kravatu, i sve. - Mislim da bih se
mogao na brzinu obrijati -rekao je. Imao je
prilino jaku bradu. Doista jest.
- Gdje si ostavio maku? - upitao sam.
- Eno je eka u aneksu. - Izaao je iz sobe
nosei pod rukom toaletni papir i runik.
Onako bez koulje i iega. Uvijek se etao na-
okolo pokazujui svima svoj goli torzo, jer je
smatrao da je ne znam kako lijepo graen. Pa
i jest, uostalom. To se mora priznati.
60/486
4
Nisam imao nikakvog posebnog posla i
zato sam otiao u kupaonu pa smo, dok se on
brijao, naklapali onako bez veze o svemu i
svaemu. Bili smo sami u kupaoni jer su svi
jo bili dolje na utakmici. Bilo je vrue kao u
paklu, a prozori su bili potpuno zamagljeni.
U kupaoni je bilo desetak umivaonika, sve
jedan do drugog uzdu itavog jednog zida.
Stradlater je stajao kraj jednog, negdje u
sredini. Sjeo sam na umivaonik odmah
pokraj njega i poeo otvarati i zatvarati
slavinu s hladnom vodom - imam taj
nervozni obiaj. Stradlater je, dok se brijao,
zvidukao onu Pjesmu Indije. Zvidukao je
uvijek nekako previe prodorno, nikad nije
bio u stanju tono pogoditi intonaciju, a
uvijek je birao komade koje je teko zvidati
ak i kad to ovjek dobro zna, melodije kao
to je ta Pjesma Indije ili Pokolj na Desetoj
aveniji. On je doista bio posebno nadaren da
unakazi pjesmu.
Sjeate li se kako sam vam rekao da je
Ackley, to se higijenskih navika tie, bio
pravi prasac? E pa, takav je bio i Stradlater,
ali na jedan drukiji nain. Stradlater je to
bio vie kao potajno. On je uvijek izgledao
kako treba, taj Stradlater, ali ste trebali, na
primjer, vidjeti njegov aparat za brijanje. Bio
je uvijek sav prekriven rom i pun sapunice,
dlaka i svakakvog dreka. Nikad ga nije ni
pokuao oistiti. Stradlater je uvijek izgledao
ist i uredan kad bi zavrio s dotjerivanjem,
ali to nije moglo prevariti nikoga tko je imao
prilike vidjeti kako on to radi, kao ja. Razlog
zato se uvijek glancao da izgleda tip-top bio
je u tome to je bio ludo zaljubljen u samog
sebe. Smatrao je sebe najljepim momkom
na zapadnoj polutki. Bio je prilino zgodan -
to priznajem. Bio je, meutim, onaj tip
62/486
lijepog mladia za koga roditelji, kad u kol-
skom godinjaku vide njegovu sliku, odmah
pitaju: A tko je ovaj djeak? Hou rei, bio
je onaj tip lijepog mladia kakve ljudi za-
paaju u kolskim godinjacima. Poznavao
sam u Penceyju mnogo mladia koji su, po
mom miljenju, bili kudikamo zgodniji od
Stradlatera, ali koji vam ne bi izgledali lijepi
da ste vidjeli njihove slike u naem godin-
jaku. inilo bi vam se da imaju velik nos ili
klempave ui. Cesto sam imao prilike uvjeriti
se u to.
Bilo kako bilo, sjedio sam tamo na
umivaoniku pokraj kojeg se brijao Stradlater
i igrao se otvarajui i zatvarajui slavinu. Jo
uvijek sam imao na glavi onu crvenu lovaku
kapu, sa titnikom okrenutim na potiljak. Ta
mi je kapa doista priinjala posebno
zadovoljstvo.
- Hej - rekao je Stradlater - hoe li mi
uiniti jednu veliku uslugu?
63/486
- to? - upitao sam. Bez nekog posebnog
oduevljenja. On je uvijek traio od ovjeka
da mu ini velike usluge. Uzmite takvog ve-
oma lijepog mladia, ili nekoga tko za sebe
misli kako je u svemu glavni, i te stvari, takvi
e ljudi od vas vjeito traiti da im inite ve-
like usluge. Samo zbog toga to je takav
ovjek lud za samim sobom, on misli kako
ste i vi ludi za njim i kako umirete od elje da
mu na svaki mogui nain ugodite. To je
pomalo smijeno, u jednu ruku.
- Izlazi li veeras? - upitao je.
- Moda u izai. Moda i neu. Ne znam.
Zato?
- Trebam za ponedjeljak nauiti oko
stotinu stranica povijesti - rekao je. - Kako bi
bilo da napie za mene jedan
sastavak iz engleskog? Teko u nadrljati
ako do ponedjeljka ne predam taj prokleti
sastavak, eto zato te molim. Hoe li?
Bila je to velika ironija. Doista jest.
64/486
- Ja sam onaj koga izbacuju iz ove prok-
lete kole, a ti trai od mene da ti piem
neke tamo sastavke - rekao sam.
- Aha, znam. Stvar je, meutim, takva da
u ponedjeljak moram predati sastavak, inae
e biti svata. Budi drug. Budi drugarina.
O.K.?
- Kakva je tema? - upitao sam konano.
- Slobodna. Opisati bilo to. Sobu, ili
kuu. Kuu u kojoj si nekad ivio ili neto
tome slino - ti ve zna to. Neto to se
moe opisati dovoljno opirno. - Dok je to
govorio, zijevnuo je razvalivi usta od uha do
uha, a to je neto od ega me to muka
uhvati. Mislim, kad netko zijeva upravo u
trenutku kad od vas trai da mu uinite neku
prokletu uslugu. - Nemoj ga samo napisati
previe dobro, to je sve -rekao je. - Onaj pasji
sin Hartzell misli da si glavni za engleski, a
zna da stanujemo u istoj sobi. Zato mislim da
ne stavlja sve zareze i ostala uda uvijek na
prava mjesta.
65/486
Eto, to vam je jo jedna stvar od koje me
redovno hvata muka. Hou rei, ako ovjek
dobro pie pismene sastavke, a netko pone
govoriti o nekim tamo zarezima. Stradlater je
uvijek radio upravo to. On je elio da
steknete dojam kako je jedini razlog zato on
uvijek pie kriminalno loe sastavke, eto,
samo u tome to uvijek stavlja zareze na
krivo mjesto. U tome je bio pomalo slian
Ackleyju. Jednom prilikom sjedio sam pokraj
Ackleyja na nekoj koarkakoj utakmici.
Imali smo u ekipi jednog sjajnog momka,
nekog Howarda Covlea, koji je bio u stanju
pogoditi ko sa sredine igralita a da lopta ne
dodirne plou niti bilo to drugo. Ackley je
bez prestanka, u tijeku itave te proklete
utakmice, govorio kako je Coyle perfektno
graen za koarku. Gospode, kako mrzim
takve stvari!
Nakon odreenog vremena dosadilo mi je
sjediti na onom umivaoniku i zato sam se od-
maknuo nekoliko koraka i poeo stepati, tek
66/486
toliko da neto radim. Da se nekako zabavim.
Ne znam stepati, niti bilo to slino, ali pod u
kupaoni bio je od kamenih ploica i odlian
za stepanje. Poeo sam imitirati jednog
filmskog plesaa. Iz jednog od onih mjuzikla.
Mrzim film kao otrov, ali uivam u tome da
ih imitiram. Stari Stradlater me promatrao u
ogledalu dok se brijao. Potrebna mi je samo
publika, to je sve. Ja sam tipini ekshibicion-
ist. - Tko sam ja?... Ja sam guvernerov sin -
recitirao sam. Izvodio sam do besvijesti. Ste-
pao sam O itavoj prostoriji. - On je protiv
toga da budem plesa. eli da idem u Oxford.
Ali stepanje mi je u krvi. - Stradlater se
nasmijao. Nije bio ba bez smisla za humor. -
Veeras je premijera u Ziegfeld Follies. -
Ponestajalo mi je daha. Gotovo uope
nemam daha za takve stvari. - Glavni glumac
nije u stanju da nastupi. Pijan je kao ep.
Koga e odabrati da ga zamijeni? Mene, eto
koga. Malog sina prokletog starog guvernera.
67/486
- Gdje si nabavio taj eir - upitao me je
Stradlater. Mislio je na moju lovaku kapu.
Tek tada ju je primijetio.
I tako sam ve izgubio dah, pa sam se
prestao zezati. Skinuo sam kapu i poeo je
razgledati, ve po devedeseti put.
- Kupio sam je jutros u New Yorku. 2a
jedan dolar. Svia ti se?
Stradlater je kimnuo glavom.
- Luda je - rekao je. Bilo je, meutim,
oito da mi laska, jer je odmah nakon toga
dodao: - Sluaj, hoe li mi napisati onaj
sastavak? Moram znati.
- Ako naem vremena, hou. Ako ne
naem, neu - odgovorio sam. Priao sam i
ponovno sjeo na umivaonik pokraj njega. - S
kojom makom ide veeras? - upitao sam
ga. -S malom Fitzgeraldovom?
- Do vraga, ne! Ve sam ti to puta rekao
da sam raskinuo s tim prasetom.
- Tako? Daj je meni, prijatelju. Bez svake
ale. Ona je moj tip.
68/486
- Uzmi je slobodno... Prestara je za tebe.
Iznenada - bez ikakvog stvarnog razloga,
u stvari, osim to sam nekako bio raspoloen
da izvodim gluposti - osjetio sam elju da
skoim s umivaonika i zgrabim Stradlatera u
polunelson. To je zahvat u hrvanju, ako
sluajno ne znate, pri kojem hvatate
protivnika oko vrata tako da ga moete
uguiti, ako ba poelite. Zato sam to i
uinio. Bacio sam se na njega kako kakva
prokleta pantera.
- Prestani, Holdene, zaboga! - rekao je
Stradlater. Njemu nije bilo do zezanja. Brijao
se, i te stvari. - to hoe da napravim... da
odrubim sam sebi glavu, to li?
Nisam ga ipak pustio. Uhvatio sam ga u
prilino dobar polunelson.
- Oslobodi se mog elinog stiska sam -
rekao sam.
- Isuse Kriste. - Spustio je aparat za bri-
janje, snanim trzajem iznenada podignuo
ruke i nekako razbio moj zahvat. Bio je
69/486
veoma snaan momak. Ja sam, opet, veoma
slab. - A sad dosta s glupostima - rekao je.
Poeo se ponovno brijati. Uvijek se brijao po
dva puta, da izgleda to blistavije. Onom svo-
jom odvratnom starom britvom.
- A tko je ta maka ako nije mala Fitzger-
aldova? - upitao sam ga. Ponovno sam sjeo
na umivaonik pokraj njega. -Ona lutkica
Phyllis Smith?
- Ne. Trebao sam ii s njom, ali nekako su
se svi planovi pobrkali. Sad sam se uhvatio s
prijateljicom djevojke Buda Thawa... Hej,
zamalo nisam zaboravio. Ona te poznaje.
- Tko to? - upitao sam.
- Maka s kojom izlazim veeras.
- Da? - rekao sam. - A kako se zove? -
Stvar me je prilino zainteresirala.
- Upravo se pokuavam sjetiti... Aha.
Jean Gallagher.
Ljudi moji, samo to se nisam sruio
mrtav kad sam to uo.
70/486
- Jane Gallagher - rekao sam. ak sam se
digao s umivaonika kad je to rekao. Samo to
nisam pao mrtav, asna rije. - U pravu si,
poznajem je. Stanovali smo praktino vrata
uz vrata, pretprolog ljeta. Imala je jednog
velikog vrajeg doberman-pina. Tako sam je
i upoznao. Taj njezin pas stalno je dolazio u
nae...
- Tono si mi zaklonio svjetlost, Holden,
zaboga - rekao je Stradlater. - Je li doista
neophodno da stoji upravo tu?
Ljudi, kako sam bio uzbuen! Jesam,
doista.
- Gdje je ona? - upitao sam ga. - Trebao
sam sii i pozdraviti je, ili slino. Gdje je, u
aneksu?
- Aha.
- Kako je dolo do toga da me spomene?
Ide li sad u B.M.? Rekla mi je da e moda
ii. Rekla mi je takoer da e moda ii u
Shipley. Mislio sam da je tamo i otila. Kako
se to dogodilo, da me spomene, mislim?
71/486
Bio sam prilino uzbuen. Doista jesam.
- Nemam pojma, zaboga! Digni se malo,
hoe? Sjedi mi na runiku - rekao je Strad-
later. Sjedio sam na njegovu blesavom
runiku.
- Jane Gallagher - rekao sam. Nisam bio
u stanju samo tako prijei preko toga. - Isuse
Kriste!
Stari Stradlater mazao je kosu bril-
jantinom. Mojim briljantinom.
- Ona je balerina - rekao sam. - Ui balet,
i te stvari. Znala je svakog dana vjebati po
dva puna sata, i za najvee ege. Bojala se da
e joj to pokvariti noge, da e postati
miiave, i te stvari. Igrali smo damu, cijelo
vrijeme.
- to ste igrali cijelo vrijeme?
- Damu.
- Damu, zaboga!
- Aha. Nije nikad htjela igrati s
kraljevima. Zna to, nije htjela ni da ih po-
makne. Kad god bi dobila kralja, naprosto bi
72/486
ga ostavila da stoji u zadnjem redu. Posloila
bi ih sve u zadnjem redu i nikad ih ne bi upo-
trijebila. Njoj se, eto, svialo kako izgledaju
tako posloeni u zadnjem redu.
Stradlater nije rekao nita. Takve stvari
uope ne zanimaju mnoge ljude.
- Njezina majka bila je lan kluba u koji
smo i mi odlazili - rekao sam. - Ponekad sam
igraima nosio pribor za golf, toliko da za-
radim neto novca. Pomagao sam tako neko-
liko puta i njezinoj majci. Katkad bi postigla i
po stotinu sedamdeset, sa devet rupa.
Stradlater me gotovo uope nije sluao.
eljao je svoje prekrasne kovre.
- Trebao bih sii i barem je pozdraviti -
rekao sam.
- Pa zato ne ide?
- Idem, za koji as.
Poeo je dijeliti kosu, opet sve ispoetka.
Trebalo mu je uvijek oko sat vremena da se
poelja.
73/486
- Njezin otac i majka su se razveli. Majka
joj se ponovo udala za nekog pijanca - rekao
sam. - Za nekog mravog tipa s dlakavim no-
gama. Sjeam ga se. Hodao je naokolo u
gaama, cijelo vrijeme. Jane mi je rekla da je
navodno neki dramski pisac, ili neto slino,
ali ja nisam nikad vidio da radi bilo to drugo
osim da potee iz flae i slua one glupe
kriminalistike drame na radiju. I tri po
itavoj prokletoj kui gol golcat - bez obzira
na Jane, i sve.
- Stvarno? - rekao je Stradlater. To ga je
iskreno zainteresiralo. Ta pria o pijanom
kretenu koji trkara po kui gol, pokraj Jane.
Taj Stradlater bio je seksualno opsjednut tip.
- Proivjela je jadno djetinjstvo. Bez ale.
To, meutim, nije zanimalo Stradlatera.
Njega su zanimale samo seksom zainjene
stvari.
- Jane Gallagher. Gospode! - Nije mi ila
iz glave. Nije, doista. - Trebao bih sii i
pozdraviti se s njom, ako nita drugo.
74/486
- Pa zato, do vraga, ne ode ve jednom
umjesto da mi to bez prestanka ponavlja? -
rekao je Stradlater.
Otiao sam do prozora ali se kroz njega
nije moglo nita vidjeti, tako je bio zamagljen
od topline u kupaonici.
- Trenutano nekako nisam raspoloen za
to - odgovorio sam. I nisam bio. Za takve
stvari ovjek treba biti posebno raspoloen. -
Mislio sam da je otila u Shipley. Zakleo bih
se da je otila u Shipley. - etao sam se neko
vrijeme gore-dolje po kupaonici. Nisam znao
to drugo da radim. -Je li joj se svidjela
tekma? - upitao sam.
- Aha. Mislim da jest. Ne znam.
- Je li ti priala o tome kako smo cijelo
vrijeme igrali damu, ili bilo to o tome?
- Ne znam. Tek sam je, zaboga, upoznao -
odgovorio je Stradlater. Konano je poeljao
svoju prekrasnu kosu i poeo pakirati onaj
svoj ugavi toaletni pribor.
- Sluaj. Pozdravi je u moje ime. Hoe li?
75/486
- O. K. - rekao je Stradlater, ali sam znao
da to po svoj prilici nee uiniti. Uzmite tak-
vog ovjeka kao to je Stradlater, taj nikad
nikome nee prenijeti vae pozdrave.
Vratio se u sobu ali ja sam ostao jo neko
vrijeme motati se po kupaoni, razmiljajui o
staroj Jane. Zatim sam se i ja vratio u sobu.
Kad sam uao, Stradlater je ispred
ogledala vezao kravatu. Pred ogledalom je
provodio dobru polovicu ivota. Sjeo sam u
naslonja i neko ga vrijeme promatrao.
- Hej - rekao sam. - Nemoj joj rei da su
me izbacili, vrijedi?
-O.K.
To je bila jedna od Stradlaterovih dobrih
strana. ovjek mu nije morao uvijek objan-
javati svaku prokletu sitnicu, kao na primjer
Ackleyju. Uglavnom zato to ga one nisu
posebno ni zanimale, mislim. To je bio pravi
razlog. Ackley je bio drukiji. U sve je morao
zabosti nos.
Obukao je moj sako od tvida.
76/486
- Gospode, pazi samo da ga cijelog ne
razvue - rekao sam. - Ja sam ga obukao
valjda samo dva puta.
- Neu. Gdje su, do vraga, moje cigarete?
- Na stolu. - Nikad nije znao gdje je to
ostavio. - Tamo, pod tvojim alom. - Gurnuo
ih je u dep sakoa - mog sakoa.
Odjednom sam, promjene radi, okrenuo
titnik lovake kape opet naprijed. Odjed-
nom me poela hvatati neka nervoza. Inae
sam prilino nervozan. - Sluaj, kamo se
sprema izvesti je? Ima li ve neki plan? -
upitao sam.
- Ne znam. U New York, ako budemo im-
ali dovoljno vremena. Traila je izlaz samo
do pola devet, Boe sveti!
Nekako mi se nije svidio nain na koji je
to rekao, i zato sam odgovorio:
- Uinila je to sigurno zato to nije znala
kakvo si ti lijepo i armantno ubre. Da je to
znala, vjerojatno bi uzela izlaz do pola deset
ujutro!
77/486
- Tono tako - rekao je Stradlater. Njega
nije bilo ba lako ironijom izbaciti iz takta.
Bio je previe umiljen. -Sluaj sad, bez ale.
Napii mi onaj sastavak - rekao je. Obukao je
kaput i stajao tu, spreman da krene. - Ne
mora se pretrgnuti ili to ja znam, napravi
tek tako da bude to slikovitije. O.K.?
Nisam mu odgovorio. Nije mi se dalo.
Samo sam rekao:
- Pitaj je da li jo uvijek dri sve kraljeve u
zadnjem redu.
- Okej - rekao je Stradlater, ali sam znao
da nee. - A sad uivaj! - Izjurio je iz sobe kao
sam vrag, tresnuvi vratima.
Nakon to je izaao, sjedio sam u sobi jo
nekih pola sata. Hou rei, sjedio sam tek
tako zavaljen u naslonja, ne radei nita.
Stalno sam mislio na Jane, na to kako Strad-
later izlazi s njom, i sve. Od toga me je uhvat-
ila takva nervoza da samo to nisam poludio.
Ve sam vam rekao da ona hulja Stradlater
ne zna ni za to drugo osim za seks.
78/486
Iznenada, u sobu je opet upao Ackley,
kroz zavjese onog prokletog tua, kao i
obino. Prvi put u mom glupom ivotu bilo
mi je doista drago to ga vidim. Odvukao mi
je misli na drugu stranu.
Motao se naokolo otprilike sve do veere,
priajui o svim dekima u Penceyju koje ne
podnosi, i istiskujui, usput, neku ogromnu
bubuljicu na bradi. Nije se ak ni rupiem
posluio. Mislim da prasac nije ak ni imao
rupi, ako ve elite znati istinu. Bilo kako
bilo, nikad nisam vidio da ga upotrebljava.
79/486
5
U Penceyju smo subotom imali za veeru
uvijek isto jelo. To je trebao biti velika ast,
jer su nam servirali biftek. Kladio bih se u
tisuu dolara da je pravi razlog zato su to
radili bio u tome to su mnogi roditelji
dolazili nedjeljom u kolu, pa je stari Thur-
mer, po svemu sudei, uvrtio sebi u glavu da
e svaka majka upitati svog dragog sinia
to je sino veerao, a on e odgovoriti:
Biftek! Kakva smicalica. Trebali ste vidjeti
te bifteke. Bili su to nekakvi maleni, ilavi,
suhi odresci koje ste jedva jedvice mogli rez-
ati. U dane bifteka dobivali smo uvijek i neki
zgrudani pire od krumpira, a kao desert
nabujak od jabuka koji nitko nije jeo osim
moda onih najmanjih klinaca iz niih
razreda, koji nisu znali za bolje, i tipova kao
Ackley, koji su jeli sve.
Bilo je, ipak, lijepo kad smo izili iz
blagovaonice. Na zemlji je ve lealo oko est
centimetara snijega koji je i dalje padao kao
lud. Sve je izgledalo upravo vraki lijepo i svi
smo se poeli grudati i igrati po itavom
dvoritu. Bilo je to veoma djetinjasto, ali svi
smo se doista odlino zabavljali.
Nisam imao ni zakazan sastanak s nekom
makom niti bilo to slino, pa smo ja i jedan
moj prijatelj, neki Mal Brossard, inae lan
hrvake ekipe, odluili odvesti se autobusom
do Agerstowna, da tamo pojedemo po ham-
burger i eventualno odemo u neko glupo
kino. Ni jedan od nas nije elio besposlen
itavu no sjediti i uljati stranjicu. Upitao
sam Mala ima li to protiv toga da i Ackley
pode s nama. Pitao sam ga zato to subotom
uveer Ackley nikad nita nije radio, ve je
ostajao sam u svojoj sobi i istiskivao
bubuljice, ili to ja znam to. Mal je rekao da
81/486
nema nita protiv, ali da nije ni osobito
oduevljen tom idejom. On nije ba naroito
volio Ackleyja. Bilo kako bilo, konano smo
otili svaki u svoju sobu da se spremimo, i te
stvari, i dok sam navlaio kaljae i ostale
gluposti, viknuo sam i upitao starog Ackleyja
hoe li poi s nama u kino. Mogao me je
lijepo uti kroz zavjese od tua, ali nije
odmah odgovorio. On vam je bio od one
vrste ljudi kojima je strahovito teko da
odmah odgovore. Konano se uvukao u sobu,
kroz one proklete zavjese, stao na prag one
prostorije s tuem i upitao tko ide osim
mene. On je uvijek morao znati tko sve ide.
Kladim se da bi taj ovjek, kad bi negdje
doivio brodolom, a vi biste doli s nekim
amcem da ga spasite, najprije zahtijevao da
mu kaete tko je onaj to vesla, prije nego to
bi se popeo u amac. Rekao sam mu da ide i
Mal Brossard.
82/486
- Zar taj skot? - rekao je. - U redu.
Priekaj trenutak. -Rekao je to tako da biste
pomislili kako vam ini neku veliku uslugu.
Da se spremi, trebalo mu je neto oko pet
punih sati. Dok se spremao, ja sam otiao do
prozora, otvorio ga i golim rukama napravio
grudu snijega. Snijeg je bio odlian za
pravljenje gruda. Nisam je, meutim, bacio,
niti bilo to. Htio sam je baciti. Na automobil
koji je bio parkiran na suprotnoj strani ulice.
Predomislio sam se, meutim. Automobil je
izgledao tako lijep, ist i bijel. Onda sam
zamahnuo da je bacim na hidrant, ali i
hidrant je izgledao previe lijep i bijel. Tako
je na kraju uope nisam bacio. to sam
uinio, zatvorio sam prozor i etao po sobi s
grudom u ruci, gnjeei je da bude to tvrda.
Nakon odreenog vremena, kad smo Ackley,
Brossard i ja uli u autobus, jo sam je drao
u ruci. Sofer autobusa je otvorio vrata i
natjerao me da je bacim. Ja sam mu rekao da
nemam namjeru da nekog gaam, ali mi nije
83/486
vjerovao. Ljudi nikad ne vjeruju onome to
im kaete.
I Brossard i Ackley bili su ve prije gledali
film to se davao, tako da se itav na provod
sveo na to da smo pojeli par hamburgera,
odigrali po nekoliko partija na fliperu a onda
se autobusom vratili u Pencey. Nije mi bilo
ba nimalo ao to nisam gledao film. Bila je
to, navodno, neka komedija s Caryjem Gran-
tom i svim ostalim udima. Osim toga, iao
sam i prije u kino s Ackleyjem i Brossardom,
i znam. Obojica su se cerekali kao hijene
stvarima koje uope nisu smijene. Nije
nikakvo zadovoljstvo sjediti u kinu s njima.
Kad smo se vratili u internat, bilo je neg-
dje tek etvrt do devet. Stari Brossard bio je
strano zagrijan za brid i otiao je traiti
drutvo za partiju. Ackley se parkirao u mo-
joj sobi, tek radi promjene. Ovaj put se,
meutim, umjesto da sjedi na naslonu Strad-
laterova naslonjaa, izvalio ravno na moj
krevet, s licem na mom jastuku, i poeo
84/486
mljeti onim svojim jezivo monotonim gla-
som, istiskujui usput bubuljice. Ispalio sam
barem tisuu raznih aluzija, ali mi nije us-
pjelo da ga se otresem. to je uinio, nastavio
mi je onim svojim monotonim glasom priati
o nekoj maki s kojom je prolog ljeta
navodno imao seksualni odnos. Priao mi je
to ve najmanje stotinu puta, a pria je svaki
put bila drugaija. Jednom ju je bio povalio u
roakovu buicku, a ve sljedee minute je
priao kako je to ustvari bilo pod nekim dr-
venim molom. Sve je to bilo obian drek,
naravno. On je bio junfer ako sam ikad ijed-
noga junfera vidio. Sumnjam da je ikad i
pipnuo neku ensku. Konano sam, naravno,
bio prisiljen da istupim otvoreno, da mu
kaem kako moram napisati sastavak za
Stradlatera i da je vrijeme da se nosi do a-
vola, kako bih se mogao koncentrirati. Kon-
ano se izgubio, ali mu je za to trebalo dosta
vremena, kao i obino. Kad je nestao, obukao
sam pidamu i kuni ogrta, nabio na glavu
85/486
onu crvenu lovaku kapu i poeo pisati
sastavak.
Problem je bio u tome to se nisam
mogao sjetiti nijedne sobe, kue ili bilo ega
to bi se moglo opisati na nain kako je to
elio Stradlater. Nisam, uostalom^ni
naroito lud za opisivanjem tamo nekih soba
ni kua. to sam uinio, napisao sam
sastavak o rukavici za bejzbol mog brata Al-
lieja. Bio je to predmet veoma zanimljiv za
opisivanje. Doista jest. Moj brat Allie imao je
lijevu rukavicu za bejzbol. Bio je ljevak. Ta
rukavica bila je zanimljiva za opisivanje zbog
toga to je itava - prsti, dep i sve - bila is-
pisana pjesmama. Zelenom tintom. Allie ih
je ispisao kako bi imao to itati kad se nalazi
u polju a nitko nije na redu za udarac. Sad je
mrtav. Dobio je leukemiju i umro dok smo
ivjeli gore, u dravi Maine, 18. srpnja 1946.
Siguran sam da bi vam se svidio. Bio je dvije
godine mladi od mene, ali zato valjda ped-
eset puta inteligentniji. Bio je fantastino
86/486
inteligentan. Njegovi nastavnici stalno su
pisali majci pisma o tome kakvo je zado-
voljstvo imati u razredu djeaka kao to je
Allie. I to ne samo onako, priam-ti-priu.
Govorili su doista iskreno. Stvar, meutim,
nije bila samo u tome da je bio najinteligent-
niji lan obitelji. Bio je i najbolji, na mnogo
naina. Nije se nikad ljutio ni na koga.
Openito se smatra da se riokosi ljudi ve-
oma lako raspale, ali Allie se nije nikad
raspalio, a imao je izrazito riu kosu. Rei u
vam kakvu je riu kosu imao. Poeo sam ig-
rati golf jo kad sam imao deset godina. Jed-
nom prilikom, sjeam se, bilo je to onog ljeta
kada sam imao oko dvanaest godina, upravo
dok sam se spremao za prvi udarac, odjed-
nom me obuzeo osjeaj da u, ako se naglo
okrenem, ugledati Allieja. Okrenuo sam se i,
naravno, ugledao ga kako sjedi na biciklu iza
ograde - bila je tamo neka ograda oko cijelog
igralita - i on je tu sjedio, oko to pedeset
metara iza mene, promatrajui me kako
87/486
igram. Eto kakvu je riu kosu imao. Boe,
bio je to divan deko, doista! Znao se
ponekad za stolom, usred veere, tako glasno
smijati neemu to mu je upravo palo na
pamet da mu je malo trebalo da padne sa
stolice. Ja sam tada imao samo trinaest god-
ina i spremali su se voditi me na pregled kod
psihoanalitiara zato to sam polupao sve
prozore na garai. Ne zamjeram im. Doista
ne. Spavao sam u garai one noi kad je
umro i porazbijao sam golom akom sve one
proklete prozore, onako, iz ista bijesa. Pok-
uavao sam ak porazbijati prozore ter-
enskog vozila koje smo imali tog ljeta, ali mi
je aka ve bila slomljena i svakakva, pa mi
to nije uspjelo. Bilo je veoma glupo uiniti
tako neto, priznajem, ali tada gotovo uope
nisam znao to inim, a vi osim toga niste
poznavali Allieja. aka me jo uvijek
ponekad boli, kad pada kia, i te stvari, i nis-
am u stanju poteno stisnuti aku - vrsto,
mislim - ali, sve u svemu, ne uzrujavam se
88/486
zbog toga posebno. Hou rei, znam da neu
biti nikakav prokleti kirurg niti violinist niti,
uostalom, bilo to.
Bilo kako bilo, eto o emu sam napisao
sastavak za Stradlatera. O Allievoj rukavici za
bejzbol. Sluajno mi se nala pri ruci, u
koferu, izvadio sam je i prepisao pjesme koje
su bile ispisane na njoj. Sve to sam trebao
uiniti bilo je da promijenim ime, tako da
nitko ne primijeti da je to bio moj brat, a ne
Stradlaterov. To mi ba nije bilo naroito
ugodno, ali nisam bio u stanju sjetiti se
niega drugog to bi se moglo lijepo opisati.
Osim toga, nekako mi se svialo da o tome
piem. Trebalo mi je otprilike sat vremena da
zavrim, jer sam morao pisati na onom idiot-
skom Stradlaterovu stroju koji je svaki as
zapinjao. Zato nisam pisao na svom stroju,
bio sam ga posudio jednom momku s istog
kata.
Bilo je, ini mi se, oko pola jedanaest kad
sam zavrio. Nisam, meutim, bio nimalo
89/486
umoran i zato sam neko vrijeme gledao kroz
prozor. Snijeg vie nije padao, ali se zato
svakog asa mogao uti zvuk nekog auto-
mobila koga je njegov vlasnik uzalud pok-
uavao pokrenuti. Moglo se uti i kako stari
Ackley hre. Kroz one proklete zavjese
mogao sam ga uti sasvim jasno. Imao je
neke muke sa sinusima i u snu je uvijek teko
disao. Taj momak je valjda imao sve to je
uope mogue - bolesne sinuse, bubuljice,
pokvarene zube, zadah iz usta, kvrgave
nokte. ovjek je morao pomalo aliti tog
ludog seronju.
90/486
6
Neke se stvari veoma teko pamte. Sad
neto razmiljam o tome kad se Stradlater
vratio sa sastanka s Jane. Hou rei, ne
mogu se tono sjetiti to sam radio kad sam
uo one njegove proklete idiotske korake
kako se pribliavaju hodnikom. Vjerojatno
sam jo uvijek gledao kroz prozor, ali, kunem
se, ne znam tono. Bio sam strahovito zab-
rinut, eto zato. Kad se iskreno brinem zbog
neega, onda ne izvodim gluposti. Ponekad,
kad se brinem zbog neega, ak moram i na
zahod. Samo, ne idem. Previe se brinem da
bih mogao otii. Ne elim odlaenjem
prekinuti svoju brigu. Da ste poznavali
Stradlatera, i vi biste bili zabrinuti. Bio sam s
tim tipom nekoliko puta na sastanku u
etvero i znam to govorim. To je beskrupu-
lozan ovjek. Doista jest.
Sad, bilo kako bilo, hodnik je bio sav
pokriven linoleumom i mogao sam jasno uti
one njegove proklete korake kako se prib-
liavaju ravno prema vratima. Ne sjeam se
ak ni gdje sam sjedio kad je uao - na pro-
zoru, u mojem ili njegovu naslonjau. asna
rije, nisam u stanju sjetiti se.
Uao je kukajui kako je vani hladno, a
onda je rekao: -Gdje su, do vraga, ostali?
Kua izgleda kao neka prokleta mrtvanica. -
Nisam se ni potrudio da mu odgovorim. Ako
je tako glup da nije u stanju shvatiti kako je
subota uveer i da su svi ili vani, ili u krevetu,
ili kod kue na vikendu, nisam imao namjeru
lomiti vrat objanjavajui mu to. Poeo se
svlaiti. O Jane nije rekao ni jedne jedine
rijei. Niti jedne. Nisam ni ja. Samo sam ga
promatrao. Sve to je rekao bilo je hvala to
sam mu dao da obue onaj moj sako. Objesio
ga je na vjealicu i spremio u ormar.
92/486
Zatim me je, dok je razvezivao kravatu,
upitao jesam li napisao onaj prokleti
sastavak. Rekao sam mu da jesam, eno, lei
na njegovu prokletom krevetu. Otiao je,
uzeo ga i itao, raskopavajui istovremeno
koulju. Stajao je tako, i nekako se tapao po
golim prsima i trbuhu, s nekim izvanredno
glupim izrazom na licu. Vjeito se tapao po
prsima ili trbuhu. Bio je ludo zaljubljen u
samog sebe.
Iznenada je progovorio.
- Zaboga, Holdene - rekao je. - Ovo je o
nekoj prokletoj rukavici za bejzbol.
- Pa to onda? - odgovorio sam. Mrtav
hladan.
- Kako to ondal Pa rekao sam ti da treba
biti o nekoj sobi ili kui ili slino!
- Rekao si da treba biti slikovito. Kakva
je, do vraga, razlika ako je o rukavici za
bejzbol?
- Neka ga vrag nosi! - Bio je ljut kao sam
vrag. Bio je doista bijesan. - Ti uvijek sve
93/486
napravi naopake. - Pogledao me. - Nije
nikakvo udo to te izbacuju odavde, do
vraga - rekao je. - Ti nisi u stanju ni jednu
jedinu stvar napraviti kako treba. Ozbiljno ti
kaem. Ni jednu jedinu stvar.
- U redu, vrati mi to onda - odgovorio
sam. Priao sam i izvukao sastavak ravno iz
njegove proklete ruke. Zatim sam ga
poderao.
- Zato, do vraga, sad to radi? - rekao je.
Nisam se potrudio da mu odgovorim.
Naprosto sam bacio komadie u koaru za
papir. Zatim sam se ispruio na krevetu. Ni
jedan ni drugi nismo dugo ni rijei
progovorili.
On se svukao, potpuno, sve do gaica, a ja
sam leei na krevetu pripalio cigaretu. Bilo
je zabranjeno puiti u sobama, ali mogli ste
to raditi kasno nou, kad su svi ve spavali i
nitko nije mogao osjetiti dim. Osim toga,
uinio sam to da naljutim Stradlatera. Svako
94/486
krenje pravila dovodilo ga je do ludila. On
nikad nije puio u sobi. Samo ja.
Stradlater jo uvijek nije progovorio ni
jedne jedine rijei o Jane, pa sam konano
rekao:
- Vraki kasno si se vratio ako je ona im-
ala izlaz samo do pola deset. to si uinio,
prisilio je da zakasni?
Kad sam ga to upitao, upravo je sjedio na
rubu svog kreveta i rezao nokte. - Par minuta
- odgovorio je. - Tko se, do vraga, subotom
uveer prijavljuje za izlaz do pola deset!
Boe, kako sam ga mrzio!
- Jeste li bili u New Yorku?
- Jesi li lud? Kad smo, do vraga, mogli ii
u New York ako se prijavila za izlazak do pola
deset?
- Zbilja nezgodna stvar. Pogledao me je.
- Sluaj - rekao je - ako ba hoe puiti u
sobi, kako bi bilo da ode u zahod ili
kupaonicu? Tebi puca prsluk, ti svakako
95/486
odlazi do vraga, ali ja moram ostati ovdje
dovoljno dugo da zavrim kolu.
Ignorirao sam ga. Doista jesam. Nastavio
sam puiti kao da me svi vrazi gone. ta sam
uinio, samo sam se nekako okrenuo na bok i
promatrao ga kako ree nokte. Kakva kola!
Tu ste vjeito bili prisiljeni promatrati kako
netko ree nokte na nogama, istiskuje
bubuljice i slino.
- Jesi li je pozdravio u moje ime? - upitao
sam.
- Aha.
Jest vraga, ivotinjo!
- to je rekla? - nastavio sam. -Jesi li je
upitao dri li jo uvijek kraljeve u zadnjem
redu.
Nisam. Nisam je pitao. ta ti, do vraga,
misli da smo radili cijele veeri, igrali damu,
to li?
Nisam mu odgovorio. Boe, kako sam ga
mrzio!
96/486
- Ako niste ili u New York, kamo si je od-
veo? - upitao sam ga nakon odreenog
vremena. Nastojao sam iz sve snage da mi
glas ne drhti irom itave sobe. Ljudi moji,
kako sam bio nervozan! Imao sam neki os-
jeaj da je neto otilo ki ivo.
Zavrio je s rezanjem onih svojih prok-
letih nokiju, pa se dignuo s kreveta, onako
samo u nekim glupim gaama, i poeo se
blesavo poigravati sa mnom. Priao je mom
krevetu, nagnuo se iznad mene i poeo me
onako vrlo zabavno udarati u ramena.
- Prestani - rekao sam. - Gdje si bio s
njom ako niste ili u New York?
- Nigdje. Jednostavno smo sjedili u prok-
letom autu. -Ponovno me onako blesavo razi-
grano mlatnuo po ramenu.
- Prestani ve jednom - rekao sam. - U
ijem autu?
- Eda Bankyja.
Ed Banky bio je koarkaki trener u Pen-
ceyju. Stari Stradlater bio je jedan od
97/486
njegovih ljubimaca zato to je bio centar u
ekipi i Ed Banky mu je posuivao svoj auto-
mobil kad god je ovaj to zatraio. Uenicima
nije bilo doputeno da posuivati auto od
nastavnog osoblja, ali sve te hulje atletiari
bili su jedna klapa. U svakoj koli u kojoj
sam bio sve hulje atletiari bili su jedna
klapa.
Stradlater me i dalje bez prestanka astio
onim sitnim imitacijama udaraca. Bio je uzeo
u ruku etkicu za zube i sad ju je drao u
ustima.
- to si uinio? - upitao sam. - Okrenuo je
u onom Bankyjevu automobilu? - Glas mi je
drhtao da je to bilo naprosto uasno.
- Kakvo pitanje! Hoe da ti isperem usta
sapunom? -Jesi li?
- Profesionalna tajna, mladiu!
Onoga to je uslijedilo sjeam se samo
kroz maglu. Sve to znam jest to da sam
ustao s kreveta kao da hou ii na zahod, ili
slino, i da sam ga u istom trenutku pokuao
98/486
akom, to sam jae mogao, tresnuti ravno u
onu etkicu za zube, tako da mu raskoli ono
njegovo prokleto grta. Samo, promaio sam.
Nisam dobro procijenio udarac. ta sam
uinio, zahvatio sam ga samo nekako sa
strane, tako neto. Vjerojatno ga je malo za-
boljelo, ali nije onako kako sam ja to elio.
Moda bi ga bilo i jae zaboljelo da nisam
upotrijebio desnu ruku, iju aku ne mogu
vrsto stisnuti. Zbog one povrede o kojoj sam
vam ve priao.
Bilo kako bilo, sljedea stvar koje se
sjeam jest to da sam se naao na podu a
Stradlater mi je sjedio na grudima, sav crven
kao rak. Odnosno, bolje reeno, kleao mi je
na grudima, bio je teak gotovo tonu. epao
me i za ruku, tako da ga nisam mogao
ponovno udariti. Da sam mogao, ubio bih ga.
- ta je to, do vraga, s tobom? - ponavljao
je neprestano, a njegovo glupo lice postajalo
je sve crvenije i crvenije.
99/486
- Nosi ta svoja gadna koljena s mojih prsa
- rekao sam mu. Gotovo sam urlao. Ustvari,
jesam. - Odlazi, skidaj se s mene, ivotinjo
odvratna!
On to, meutim, nije htio napraviti.
Drao me vrsto za ruke, a ja sam ga nazivao
pasjim kopiletom, i tako je to ilo valjda pun-
ih deset sati. Teko da bih se mogao sjetiti
to sam mu sve izgovorio. Rekao sam mu
kako misli da moe okrenuti svakoga tko mu
padne na pamet. Rekao sam mu da je hulja
koju ne zanima ak ni to da li neka djevojka
dri svoje kraljeve u zadnjem redu ili ne, a
razlog to ga to ne zanima jest taj to je prok-
leti blesavi idiot. Nije podnosio da ga netko
naziva idiotom. Nijedan idiot ne podnosi da
ga tko tako naziva.
- Zavei ve jednom, Holdene - rekao je s
onim svojim najglupljim izrazom na velikom
crvenom licu. - Zavei ve jednom, dosta je.
- Ne zna ak ni da li se zove Jane ili
Jean, idiote prokleti!
100/486
- Zavei ve jednom, Holdene, Boga ti...
upozoravam te - rekao je. Uspjelo mi je
istjerati ga iz koe. - Ako ovog trenutka ne
prestane, prilijepit u ti jednu.
- Nosi ta svoja gadna smrdljiva idiotska
koljena s mojih prsa.
- Ako te pustim, hoe li drati jezik za
zubima? Nisam se potrudio da mu
odgovorim.
- Holdene, ako te pustim, hoe li drati
jezik za zubima? - rekao je ponovno.
- Hou.
Dignuo se s mene, a ja sam odmah ustao.
Prsa su me jezivo boljela od onih njegovih
odvratnih koljena.
- Odvratno blesavo idiotsko pasje kopile -
rekao sam.
To ga je onako propisno naljutilo.
Zaprijetio mi je svojim debelim glupim
prstom.
101/486
- Holdene, Boga ti tvoga, upozoravam te.
Posljednji put. Ako ne zavee tu svoju
gubicu ja u te...
- A zato da zaveem? - rekao sam.
Ustvari, zaurlao sam. - Upravo u tome i jest
nevolja s vama idiotima. Nikad ne elite
diskutirati o bilo emu. To je ono po emu se
idioti i poznaju. Nikad ne ele diskutirati
intelig...
Tada mi je konano odvalio jednu i
sljedea stvar koje se sjeam jest to da sam se
ponovno naao na podu. Ne znam je li me
nokautirao, ali mislim da nije. Prilino je
teko nokautirati nekoga, osim u prokletim
filmovima. Ali krv mi je curila iz nosa po
cijeloj sobi. Kad sam podigao pogled vidio
sam starog Stradlatera kako stoji praktino
na meni. Pod rukom je drao onu svoju prok-
letu kutiju s toaletnim priborom.
- Zato, koga vraga ne uti kad ti kaem?
- rekao je. Glas mu je zvuao prilino
nervozno. Vjerojatno se bio uplaio da sam
102/486
razbio lubanju ili neto slino kad sam tres-
nuo glavom o pod. Velika je teta to nisam. -
to si traio, to si i dobio, Boga ti tvoga -
rekao je. Ljudi moji, kako je izgledao
zabrinut!
Nisam se potrudio ak ni da ustanem.
Jednostavno sam jo neko vrijeme ostao
leati na podu i nazivao ga idiotskim pasjim
kopiletom. Bio sam tako bijesan da sam
uistinu urlao.
- Sluaj, idi operi lice - rekao je Strad-
later. - uje li me? Rekao sam mu neka ide i
opere svoje vlastito idiotsko
lice, to je bio prilino djetinjast odgovor,
ali bio sam ljut kao sam vrag. Rekao sam mu
neka, kad ode u kupaonicu, svrati i okrene
gospodu Schmidt. Gospoda Schmidt bila je
ena vratara nae zgrade. Imala je oko ezde-
set pet godina. Sjedio sam tako na podu sve
dok nisam uo kako stari Stradlater zatvara
vrata i odlazi hodnikom prema kupaonici.
Zatim sam ustao. Nikako nisam mogao
103/486
pronai svoju lovaku kapu. Konano sam je
ipak naao. Leala je pod krevetom. Nabio
sam je na glavu, titnik sam okrenuo natrag,
kako mi se najvie svialo, a zatim sam
otiao do ogledala da bacim jedan pogled na
svoje glupo lice. Toliko krvi jo u ivotu niste
vidjeli. Usta, brada, pa ak i pidama i kuni
kaput bili su mi skroz-naskroz zaliveni kr-
vlju. Prizor me je djelomino uplaio, a djelo-
mino fascinirao. Ta krv i sve to uinili su da
nekako dobijem izgled grubog, okorjelog
ovjeka. U ivotu sam se tukao otprilike
svega dva puta i izgubio sam u obje tunjave.
Nisam neki razbija, pacifist sam, ako ve
elite znati istinu.
Imao sam neki osjeaj da je stari Ackley
vjerojatno uo itavu guvu i da lei budan.
Zato sam proao kroz onu prostoriju s tuem
u njegovu sobu, tek toliko da vidim kog vraga
radi. Inae nisam gotovo nikad odlazio u
njegovu sobu. U njoj se uvijek osjeao neki
104/486
udan zadah, zato to je u pogledu higijens-
kih navika bio takav uasan prljavac.
105/486
7
Kroz zavjese je prodiralo neto malo
svjetlosti iz nae sobe i mogao sam ga vidjeti
kako lei na krevetu. Tono sam znao da je
to posto budan.
- Ackley? - rekao sam. - Jesi li budan?
-Aha.
Bilo je prilino mrano, stao sam na
neiju cipelu koja je leala na podu i zamalo
nisam pao na nos. Ackley se nekako uspravio
u krevetu i oslonio na ruku. Lice mu je bilo
sve premazano neim bijelim, zbog
bubuljica. U tami je izgledao nekako
sablasno.
- Kog vraga radi, uostalom? - rekao sam.
- Pita kog vraga ja radim? Pokuavao
sam zaspati prije nego to ste vas dvojica
tamo poeli dizati svu tu buku. Zbog ega ste
se, do vraga, tukli? ta je bilo?
- Gdje je svjetlo? - Nikako nisam mogao
nai prekida. Vukao sam dlan po cijelom
zidu.
- Kog e ti vraga svjetlo?... Tu ti je odmah
kraj ruke. Konano sam napipao prekida i
okrenuo ga. Stari Ackley je podigao ruku da
mu svjetlost ne udari u oi.
- Isusel - rekao je. - ta se to, do vraga,
dogodilo s tobom? - Mislio je na onu krv, i
sve.
- Malo sam se zakvaio sa Stradlaterom -
rekao sam. Zatim sam sjeo na pod. U njiho-
voj sobi nije nikad bilo nijednog stolca.
Nemam pojma kog su vraga radili sa
stolcima. -Sluaj - rekao sam - jesi li raspo-
loen za jednu partiju kana-ste? - Bio je
strastven igra kanaste.
- Pa ti jo uvijek krvari, zaboga! Radije
stavi neto na to.
107/486
- Prestat e. Sluaj. Jesi li za partiju ka-
naste ili nisi?
- Kanaste, zaboga! Zna li ti uope koje je
doba noi?
- Nije kasno. Tek negdje oko jedanaest,
pola dvanaest.
- Tek toliko! - rekao je Ackley. - Sluaj. Ja
sutra moram rano ustati i ii na misu, za ime
Boje. A vi se momci derete i mlatite usred
proklete... Zbog ega ste se, uostalom, tukli?
- To je podua pria. Neu ti dosaivati s
tim, Ackley. Za tvoje vlastito dobro - odgo-
vorio sam mu. Nisam nikad htio diskutirati s
njim o svojim osobnim stvarima. Kao prvo,
bio je jo gluplji od Stradlatera. Stradlater je
u usporedbi s Ackleyjem bio pravi genijalac. -
Hej - rekao sam mu - ima li to protiv toga
da noas spavam na Elyjevu krevetu? On se
nee vratiti do sutra uveer, zar ne? - Znao
sam sasvim sigurno da nee. Ely je odlazio
kui praktino preko svakog vikenda.
108/486
- Nemam pojma kad se namjerava vratiti
- rekao je Ackley.
Ljudi moji, to me je doista raspalilo.
- Sto, do vraga, hoe rei time da nema
pojma kad se namjerava vratiti? Nikad se ne
vraa prije nedjelje uveer, je 1' tako?
- Ne, ali, zaboga, ne mogu tek tako rei
svakome kome padne na pamet neka
slobodno spava u njegovu krevetu.
To me oborilo s nogu. Sjedei na podu, is-
pruio sam ruku i potapao ga po ramenu.
- Ti si pravi princ, Ackley, sinko, zna?
- Ne, ozbiljno ti kaem... Ne mogu tek
tako svakome rei da moe spavati u...
- Ti si pravi pravcati princ. Ti si dentle-
men i kolovan ovjek, sinko - rekao sam.
Bio je to, bez ale. - Ima li sluajno, kojom
sreom, jednu cigaretu? Reci 'nemam', inae
u pasti mrtav.
- Nemam, doista nemam. Sluaj, zato ste
se, do vraga, tukli?
109/486
Nisam mu odgovorio. to sam uinio,
ustao sam, otiao i pogledao kroz prozor. Os-
jetio sam se odjednom strahovito usamljen.
Gotovo sam elio da me nema.
- Zbog ega ste se, kog vraga, tukli, ozb-
iljno? - upitao je Ackley valjda ve pedeseti
put. U tom pogledu bio je dosadan kao
stjenica.
- Zbog tebe - odgovorio sam.
- Zbog mene, zaboga?
- Aha. Tukao sam se za tvoju prokletu
ast. Stradlater je rekao da ima odvratan
karakter. Nisam mogao dopustiti da stvar os-
tane na tome.
To ga je uzbudilo.
- To je rekao? Bez ale? Ozbiljno?
Rekao sam mu kako sam se samo alio, a
onda otiao i legao na Elyjev krevet. Ljudi
moji, kako sam se gadno osjeao! Osjeao
sam se tako usamljen.
110/486
- Ova soba smrdi - rekao sam. - Osjeam
ak ovdje smrad tvojih arapa. Zar ih ba
nikad ne alje na pranje?
- Ako ti se ne svia, zna to ti je initi -
rekao je Ackley. ovjek pun duha, nema to.
- Kako bi bilo da ugasi to prokleto svjetlo?
Nisam ga, ipak, odmah ugasio. Samo sam
leao tako na Elyjevu krevetu i mislio na
Jane, i sve. Pomisao na nju i Stradlatera kako
sjede negdje u parkiranom automobilu onog
debeloguzog Eda Bankya dovodila me do
ludila. Kad god bih na to pomislio, dolazilo
mi je da skoim kroz prozor. Stvar je u tome
to vi niste poznavali Stradlatera. Ja sam ga
poznavao. Veina mladia u Penceyju samo
su priali o svojim tobonjim seksualnim
odnosima s djevojkama -kao Ackley, na
primjer - ali stari Stradlater je doista radio te
stvari. Osobno sam poznavao najmanje dvije
djevojke koje je on prevrnuo. To vam je iva
istina.
111/486
- Priaj mi fantastinu povijest svog
ivota, Ackley, sinko - rekao sam.
- Kako bi bilo da ugasi to prokleto
svjetlo? Sutra moram rano ustati, radi mise.
Ustao sam i ugasio svjetlo, kad ga je to
ve inilo tako sretnim. Zatim sam ponovno
legao na Elyjev krevet.
- to si naumio... spavati tu, u Elyjevu
krevetu? - upitao je Ackley. Kakav savren
domain, ljudi moji!
- Moda hou. Moda i neu. Ne uzru-
javaj se zbog toga. -Ja se ne uzrujavam, samo
ne bih volio da se Ely iznenada pojavi i nade
u svom krevetu nekoga kako...
- Nita ti ne brini. Neu spavati ovdje. Ne
bih elio zloupotrijebiti tvoje izvanredno
gostoprimstvo.
Nekoliko minuta kasnije ve je hrkao iz
sve snage. Ostao sam, ipak, i dalje leati u
mraku, pokuavajui da ne mislim na staru
Jane i Stradlatera u onom prokletom autu
Eda Bankyja. Ali to je bilo gotovo nemogue.
112/486
Nevolja je bila u tome to sam bio upoznat sa
Stradlaterovom tehnikom. To je samo po-
goravalo stvar. Jednom smo prilikom tako
izali u etvoro, u Edovu automobilu. Strad-
later je sa svojom makom bio na zadnjem
sjedalu, a ja sa svojom na prednjem. Kakvu
je tehniku imao taj ovjek! to je radio,
poeo je zasipati svoju maku onim veoma
tihim, iskrenim glasom - kao da nije samo
veoma lijep momak ve i veoma fin, poten i
iskren momak. Gotovo mi je pozlilo dok sam
ga sluao. Njegova maka je bez prestanka
govorila: Nemoj, molim te. Molim te nemoj.
Molim te!, ali stari Stradlater i dalje ju je
zasipao onim svojim abrahamlinkolnovskim,
iskrenim glasom, dok na kraju nije na zad-
njem sjedalu nastupila ona uasna, jeziva
tiina. Mislim da mu te noi nije uspjelo
okrenuti tu djevojku, ali je malo nedostajalo.
Vraki malo.
Dok sam tako leao i pokuavao ne mis-
liti, uo sam Stradlatera kako se vraa iz
113/486
kupaonice i ulazi u nau sobu. Moglo se
jasno uti kako sklanja onaj svoj odvratni
toaletni pribor i otvara prozor. Bio je veliki
ljubitelj svjeeg zraka. Zatim je, malo kasnije,
ugasio svjetlo. Nije ak ni pogledao da vidi
to je sa mnom i gdje sam.
Ulica je na moje raspoloenje djelovala
jo tee. Ni automobili se vie nisu uli.
Obuzeo me osjeaj takve usamljenosti i
potitenosti da sam ak poelio probuditi
Ackleyja.
- Hej, Ackley - rekao sam gotovo ap-
atom, da me Stradlater ne uje kroz one
zavjese.
Ackley me, meutim, nije uo.
- Hej, Ackley!
Jo uvijek me nije uo. Spavao je kao top.
- Hej, Ackley!
Sad je, naravno, uo.
- Koji ti je vrag? - rekao je. - Spavao sam,
zaboga!
114/486
- Sluaj. to je potrebno da netko bude
primljen u samostan? - upitao sam ga.
Nekako sam se poigravao milju da odem u
redovnike. - Treba li biti katolik, i te stvari?
- Naravno da treba biti katolik. Sluaj ti,
ivotinjo, jesi li me probudio samo zato da
mi postavlja takva blesava pita...
- Aah, idi spavaj. U samostan ionako neu
otii. Kakve sam sree, sigurno bih nabasao
na neku skroz-naskroz nezgodnu brau. Sve
neke glupane i hulje. Ili samo hulje.
Kad sam to rekao, stari Ackley se s trza-
jem uspravio u krevetu.
- Sluaj ti - rekao je - potpuno mi je sve-
jedno to pria o meni i bilo emu, ali ako
pone izvaljivati glupe ale na raun moje
proklete religije; onda, Boga mi...
- Smiri ivce - rekao sam. - Nitko ne pravi
viceve na raun te tvoje proklete religije. -
Ustao sam s Elyjeva kreveta i poao prema
vratima. Nisam elio da i trenutak vie visim
u toj glupoj atmosferi. Zastao sam, meutim,
115/486
na pola puta, uhvatio Ackleyjevu ruku i
onako teatralno je potresao. Oslobodio se
mog stiska i rekao:
- ta ti je sad?
- Nije nita. elim ti se samo zahvaliti to
si takav prokleti princ, to je sve - rekao sam.
Rekao sam to onim veoma toplim, iskrenim
glasom. - Glavni si, Ackley, sinko - rekao
sam. - Zna li to?
- A ti si suta pamet. Jednog dana netko
e ti udesiti tu tvoju...
Nisam se potrudio ni da ga sasluam. Zat-
vorio sam vrata i izaao u hodnik.
Svi su ili spavali, ili se jo nisu vratili, ili
su bili otili kui preko vikenda, pa je u hod-
niku vladala uasna, deprimirajua tiina.
Pred Leahyjevim i Hoffmanovim vratima
leala je prazna kutija Kolynos paste za
zube i, dok sam iao hodnikom prema stu-
bitu, udarao sam je ispred sebe onim
krznom podstavljenim papuama to sam ih
imao na nogama. to sam namjeravao, htio
116/486
sam sii i vidjeti to radi stari Mal Brossard.
Iznenada sam odluio to u - otii u odavde
iz Penceyja i poslati ga do vraga odmah, jo
iste te noi. Hou rei, da ne ekam tamo do
srijede, i to ja znam. Jednostavno vie nis-
am htio tamo sjediti. Od toga sam samo
postajao sve potiteniji i usamljeniji. to sam
odluio uiniti, odluio sam uzeti sobu u
nekom hotelu u New Yorku, u nekom jeftin-
ijem ili takvom nekom hotelu, i tamo u miru
priekati do srijede. Zatim, u srijedu, vratiti
se kui, odmoran i u dobrom raspoloenju.
Pretpostavljao sam da moji roditelji vjero-
jatno nee prije utorka ili srijede dobiti ono
pismo u kojem ih stari Thurmer obavjetava
da su mi dali nogu. Nisam htio ii kui niti
bilo to slino prije nego to ga dobiju,
temeljito prostudiraju, probave i te stvari.
Nisam se htio nai u njihovoj blizini u tren-
utku kad ga dobiju. Moja majka lako pada u
histeriju, ali nije tako loa nakon odreenog
vremena, kad joj stvar konano legne. Osim
117/486
toga, nekako mi je bio potreban jedan krai
odmor. ivci su mi bili pokidani. Doista jesu.
Bilo kako bilo, eto to sam odluio uiniti.
Zato sam se vratio u sobu, upalio svjetlo i
poeo se pakirati. Prilian dio stvari bio sam
ve prije spakirao. Stari Stradlater nije se
uope probudio. Upalio sam cigaretu,
obukao se, a zatim potrpao sve preostale
stvari u ona moja dva gledston kofera. Za to
mi je bilo potrebno samo par minuta. Veoma
sam brz u takvim stvarima.
Dok sam pakirao svoje kofere, jedna stvar
umalo me deprimirala. Morao sam spakirati
i one sasvim nove klizaljke koje mi je majka
bila tek poslala, prije nekoliko dana. To me
deprimiralo. Mogao sam vidjeti majku kako
odlazi k Spauldingu i postavlja prodavau
milijun aavih pitanja -a mene u isto
vrijeme opet upiraju iz kole. To me nekako
rastuilo. Nije mi kupila pravu vrstu klizaljki
- ja sam elio trkae, a ona mi je kupila kliza-
ljke za hokej - ali to me ipak rastuilo.
118/486
Gotovo svaki put kad mi netko neto pokloni,
ta me stvar na kraju rastui.
Kad sam sve spakirao, prebrojio sam no-
vac. Ne sjeam se ba tono koliko sam imao,
ali sam bio pun love. Baka mi je tjedan dana
ranije bila poslala deparac. Imam baku koja
je veoma iroke ruke kad se radi o novcu. Ne
rade joj vie svi kotaii - stara je kao sam
vrag - i stalno mi alje neki novac za
roendan, bar etiri puta godinje. Bilo kako
bilo, iako sam bio pun love, zakljuio sam da
bi mi koji dolar vie dobro doao. ovjek
nikad ne zna. to sam uinio, otiao sam i
probudio Fredericka Woodruffa, momka
kome sam bio posudio pisai stroj. Pitao sam
ga koliko bi mi dao za njega. Bio je prilino
bogat momak. Rekao je da ne zna. Rekao je
da nema ba mnogo volje da ga kupi. Kon-
ano ga je ipak kupio. Stajao je oko de-
vedeset dolara, a on mi je za njega dao samo
dvadeset. Bio je ljut zbog toga to sam ga
probudio.
119/486
Kad sam bio potpuno spreman poi, kad
sam spremio kofere, i sve, zastao sam na
nekoliko trenutaka pokraj stubita da bacim
posljednji pogled na hodnik. Gotovo sam
plakao. Ne znam zato. Nabio sam na glavu
onu crvenu lovaku kapu i okrenuo titnik
nazad, kako mi se najvie svialo, a onda
sam dreknuo najjae to sam mogao:
- Spavajte vrsto, kreteni! - Kladim se da
sam probudio sve hulje na cijelom katu. A
onda sam izjurio van. Neki idiot prosuo je po
stubitu ljuske od kikirikija i vraki je malo
nedostajalo pa da polomim svoj ludi vrat.
120/486
8
Bilo je kasno da pozovem taksi pa sam
otiao pjeice sve do eljeznike postaje. Nije
bila daleko, ali je bilo jezivo hladno, bilo je
teko gaziti kroz snijeg, a moji gledston
koferi neprestano su me udarali po nogama.
Ipak sam nekako uivao u svjeem zraku i
svemu oko sebe. Nezgodno je bilo samo to
to me od hladnoe zabolio nos i ono mjesto
ispod same gornje usne gdje me udario onaj
idiot Stradlater. Raspljeskao mi je usnu o
zube i gadno me boljelo. Ui su mi, meutim,
bile lijepo tople. Ona kapa to sam je kupio
imala je iznutra poklopce za ui pa sam ih
spustio - bilo mi je potpuno svejedno kako
izgledam. U blizini ionako nije bilo nikoga.
Svi su ve bili u krpama.
Imao sam sreu kad sam doao na stan-
icu jer trebao sam ekati vlak samo desetak
minuta. Dok sam ekao, uzeo sam aku
snijega i oprao njime lice. Bio sam jo sav
krvav.
Obino volim putovati vlakom, osobito
nou kad se upale svjetla i prozori izgledaju
tako crni, a jedan od onih momaka u bijelim
keceljama prolazi kroz hodnik i prodaje
kavu, sendvie i novine. Obino kupim send-
vi sa unkom i oko etiri asopisa. Kad se
naem u nonom vlaku, u stanju sam ak i
do kraja proitati neku od onih glupih pria
u tim asopisima, a da mi ne doe da pov-
raam. Znate ve na to mislim. Jednu od
onih pria u kojima sve vrvi od onih
nemoguih momina koatih vilica po
imenu David i nemoguih djevojaka po
imenu Linda ili Marcia, koje tim Davidima
vjeito pripaljuju one njihove proklete lule. U
vlaku, nou, u stanju sam ak i proitati
poneku od tih blesavih pria, ponekad. Ali
122/486
ovaj put bilo je drukije. Nekako mi se nije
dalo. Samo sam sjedio i nisam radio nita.
Sve to sam uinio bilo je da sam skinuo svo-
ju lovaku kapu i nabio je u dep od kaputa.
Odjednom, iznenada, ula je u Trentonu
ona dama i sjela pokraj mene. itav vagon
bio je gotovo prazan, bilo je ve prilino
kasno, i sve, ali ona je sjela pokraj mene
umjesto na neko prazno mjesto zato to je
vukla za sobom neki prilino teak kofer, a ja
sam sjedio na prvom sjedalu do vrata. Spust-
ila je kofer tono na sredinu prolaza izmeu
sjedala tako da se kondukter i svi mogu to
lake spotai o njega. Na haljini je imala neke
orhideje, kao da je bila na nekom gala
prijemu, ili neem slinom. Imala je etrde-
set do etrdeset pet godina, mislim, ali je bila
vrlo privlana. ene me obaraju s nogu. Oba-
raju, doista. Ne tvrdim da sam nekako
posebno opsjednut seksom ili neto slino,
iako sam prilino upaljiv. Jednostavno,
volim ih, to sam htio rei. One u vlaku uvijek
123/486
ostavljaju svoje proklete kofere nasred
prolaza.
Bilo kako bilo, sjedili smo tako jedno
pokraj drugog kad mi ona iznenada ree:
- Oprostite, nije li ono naljepnica kole u
Penceyju? -Gledala je u moje kofere, gore na
polici.
- Jest - odgovorio sam. Bila je u pravu. Na
jednom od mojih gladstona bila je naljepnica
kole u Penceyju. Glupa i prostaka stvar,
priznajem.
- Oh, vi idete u Pencey? - rekla je. Imala
je lijep glas. Lijep telefonski glas, uglavnom.
Morala bi uvijek nositi telefon sa sobom.
- Da, idem - odgovorio sam.
- Oh, kako je to divno! Onda vjerojatno
poznajete mog sina. Ernest Morrow? On je
takoer u Penceyju.
- Da, poznajem ga. U istom smo razredu.
Njezin sin bio je bez sumnje najvea hulja
koja je ikad bila u Penceyju, u itavoj blesa-
voj povijesti te kole. Uvijek je nakon
124/486
kupanja trao po hodniku i udarao mokrim
runikom ljude po stranjicama. Eto kakav je
to bio ovjek.
- Oh, to je divno! - uskliknula je dama. Ali
nimalo namjeteno. Bila je doista ugodna i
prirodna.
- Moram ispriati Ernestu da smo se
upoznali - dodala je. - Smijem li pitati kako
se zovete, dragi?
- Rudolf Schmidt - rekao sam. Nekako
nisam bio raspoloen da joj tu sad priam
itavu svoju biografiju. Rudolf Schmidt bio je
vratar u naem internatu.
- Kako vam se svia Pencey? - upitala me
je.
- Pencey? Ne bi se moglo rei da je lo.
Nije to nikakav raj niti bilo to slino, ali je
dobar kao i veina drugih kola. Neki od
nastavnika prilino savjesno shvaaju svoju
dunost.
- Ernest ga oboava.
125/486
- Znam - rekao sam. Zatim sam, po svom
starom obiaju, poeo onako malo razvlaiti
stari drek. - Ernest se brzo prilagoava lju-
dima i okolnostima. Ozbiljno. Hou rei, zna
kako se prilagoditi.
-Jeste li doista sigurni u to? - upitala me
je. Bila je zainteresirana kao sam vrag.
- Ernest? Naravno! - rekao sam. Zatim
sam neko vrijeme promatrao kako skida
rukavice. Ljudi moji, kako je bila nakiena
kamenjem!
- Slomila sam nokat, upravo u trenutku
kad sam izlazila iz taksija - rekla je.
Pogledala me i kao da se osmjehnula. Imala
je strano lijep osmijeh. Jest, doista. Mnogi
ljudi nemaju uope nikakav, ili imaju samo
bezvezan osmijeh. - Ernestov otac i ja
ponekad se brinemo za njega - rekla je. -
Ponekad nam se ini da nije ba osobito
drutven.
- Kako to mislite?
126/486
- E pa... on je veoma osjetljiv djeak.
Nikad se nije osobito dobro snalazio u
drutvu drugih djeaka. Moda zato to na
mnoge stvari gleda s vie ozbiljnosti nego to
je normalno u njegovim godinama.
Osjetljiv! To me oborilo s nogu. Taj dri-
pac Morrow bio je osjetljiv otprilike kao za-
hodska daska.
Paljivo sam je pogledao. Nije mi
izgledala glupa. Izgledala je kao da bi mogla
sasvim dobro znati kakva je u stvari hulja
njezin sin. To, meutim, nikad nije mogue
sa sigurnou rei - za neiju majku, mislim.
Sve su majke pomalo neuraunljive. injen-
ica je, ipak, da se meni Ernestova majka
svidjela. Bila je kako treba. - Jeste li raspo-
loeni za cigaretu? - upitao sam.
Pogledala je naokolo.
- ini mi se da ovo nije vagon za puae,
Rudolfe - rekla je. Rudolfe. To me oborilo.
127/486
- Nema veze. Moemo puiti dok ne
ponu vikati na nas - rekao sam. Primila je
cigaretu, a ja sam joj pruio vatre.
Izgledala je lijepo dok je puila. Uvlaila
je dim i sve radila kako treba, ali nije gutala
dim na nain kako to veina ena njezinih
godina ini. Imala je mnogo arma. Imala je,
takoer, i mnogo seksepila, ako ve elite
znati istinu.
Iznenada me nekako udno pogledala.
- Moda se varam, ali ini mi se da vam
nos krvari, dragi - rekla je odjednom.
Kimnuo sam glavom i izvadio rupi.
- Netko me pogodio grudom snijega -
rekao sam. -Jednom od onih tvrdih, ledenih.
- Moda bih joj bio rekao to se ustvari do-
godilo da pria nije bila tako duga. Sviala
mi se, doista. Bilo mi je ve pomalo krivo to
sam joj rekao da se zovem Rudolf Schmidt. -
Dobri stari Ernie - rekao sam. - On je jedan
od najpopularnijih momaka u Penceyju.
Jeste li to znali?
128/486
- Ne, nisam. Kimnuo sam glavom.
- Trebalo nam je, svakome od nas,
prilino vremena da ga upoznamo kako
treba. udan je to mladi. Neobian mladi,
neobian na mnogo naina. Znate li na to
mislim? Kao, na primjer, kad sam ga prvi put
sreo, mislio sam da je prilian snob. Eto, to
sam mislio. Ali nije. To je momak sa svojom
posebnom, originalnom linou zbog koje je
drugima potrebno malo vie vremena da ga
upoznaju.
Dobra stara gospoda Morrow nije rekla
nita, ali, ljudi moji, trebali ste je vidjeti!
Doslovno sam je zalijepio za sjedalo. Uzmite
tako neiju majku, sve to ona eli uti jest to
kakav je njezin sin glavna faca.
Nakon toga sam poeo po pravom razba-
civati stare tosove.
- Je li vam Ernest priao o izborima? -
upitao sam. -Razrednim izborima?
Odmahnula je glavom. Drao sam je u
transu. Jesam, doista.
129/486
- E, pa, nas nekolicina htjeli smo da stari
Ernest bude predsjednik razreda. Hou rei,
bila je to jednoglasna odluka. Hou rei, svi
smo smatrali da je on jedini momak koji bi
mogao u potpunosti zadovoljiti na toj
dunosti - rekao sam. Ljudi moji, kako sam
lupetao! - Izabran je, meutim, neki drugi
mladi, Harry Fencer. A razlog zato je iza-
bran, jednostavno i oigledno, bio je taj to
Ernie nije dopustio da ga kandidiramo. Zato
to je tako ludo skroman i povuen, i sve.
Odbio je... Ljudi moji, on je doista skroman.
Trebali biste pokuati u tom pogledu malo
djelovati na njega. -Pogledao sam je. - Zar
vam nije priao o tome?
- Ne, nije. Klimnuo sam glavom.
- Takav je on, Ernie. Nije, naravno. To
mu je jedina mana... previe je povuen i sk-
roman. Doista biste ga trebali nekako nagov-
oriti da se pokua osloboditi toga, bar
ponekad.
130/486
Upravo u tom trenutku naiao je konduk-
ter, zatraio od gospode Morrow kartu i
pruio mi priliku da malo odahnem od tog
silnog lupetanja. Drago mi je bilo, ipak, to
sam se mogao malo ispucati. Takvi tipovi kao
stari Morrow, koji vjeito udaraju ljude
runikom po stranjicama - ozbiljno pok-
uavajui da ozlijede nekoga - ne ostaju
takori samo dok su djeca. Ostaju takori do
kraja ivota. Mogao bih se, meutim, kladiti
kako e poslije tog mog koncerta gospoda
Morrow gledati u njemu pretjerano skrom-
nog, povuenog deka koji nije dopustio da
ga izaberemo za predsjednika razreda. To je
veoma vjerojatno. Tu se ne moe nita rei.
Majke obino nisu osobito pronicave u tak-
vim stvarima.
- Jeste li raspoloeni za jedan koktel? -
upitao sam. Osjeao sam bi da bi mi nakon
svega toga jedna aica savreno legla. -
Moemo prijei u salonska kola. Vrijedi?
131/486
- Ah, dragi, zar vi smijete naruivati pie?
- odgovorila mi je pitanjem. Ali nimalo s vis-
ine. Bila je previe armantna da bi govorila s
visine, i te stvari.
- Ne, ne bih smio, u stvari ne bih smio, ali
obino mi polazi za rukom da ga dobijem za-
hvaljujui tome to sam prilino visok -
rekao sam. - A i zbog toga to imam dosta
sijedih vlasi. - Okrenuo sam se i pokazao joj
svoju sijedu kosu. Bila je fascinirana kao sam
vrag. - Hajdemo, pravite mi drutvo, zato
ne? - rekao sam. Bilo bi uivanje ii s njom.
- Mislim da e ipak biti bolje da ne idem.
Hvala vam ipak, dragi - rekla je. - Uostalom,
salonska kola su po svoj prilici ve zatvorena.
Ve je prilino kasno, znate. - Bila je u pravu.
Bio sam potpuno zaboravio koje je ve doba
noi.
Tada me pogledala i postavila mi pitanje
kojeg sam se ve odavno pribojavao.
- Ernest mi je pisao da e doi kui u
srijedu, da boini praznici poinju u srijedu
132/486
- rekla je. - Nadam se da vas nisu iznenada
pozvali kui zbog bolesti u obitelji? -
Izgledala je doista zabrinuto. Bilo je oito da
me to nije pitala samo zbog toga to je imala
obiaj zabadati nos u tue poslove.
- Ne, kod kue su svi dobro - odgovorio
sam. - Radi se o meni. Moram na operaciju.
- Oh, kako mi je ao - rekla je. Bila je
doista uznemirena. Meni je u istom trenutku
bilo krivo to sam to rekao, ali ve je bilo
kasno.
- Nije previe ozbiljno. Imam neki sasvim
mali tumor na mozgu.
- Oh, ne! - uzviknula je. Stavila je pritom i
ruku na usta, i sve.
- Oh, bit e sve u redu i sve kako treba!
Nalazi se na samom rubu. I vrlo je malen.
Mogu ga izvaditi za otprilike dvije minute.
Zatim sam poeo prouavati onaj red
vonje to sam ga nosio u depu. Samo da
prestanem lagati. Kad jednom ponem, u
stanju sam lagati satima. Bez ale. Satima.
133/486
Nakon toga nismo vie mnogo razgov-
arali. Ona je stala itati Vogue to ga je
izvukla iz torbe, a ja sam neko vrijeme gledao
kroz prozor. Izala je u Newarku. Poeljela
mi je mnogo sree prilikom operacije, i sve te
stvari. I dalje me oslovljavala s Rudolfe.
Zatim me pozvala da na ljeto posjetim
Ernieja u Gloucesteru, Massachusetts. Rekla
je da imaju kuu na samoj obali, da imaju
tenisko igralite, i sve, ali ja sam joj zahvalio i
rekao da putujem s bakom u Junu Ameriku
- to je doista bila debela la jer moja baka
rijetko uope izlazi iz kue, osim kad ide na
neku glupu matineju ili neto slino. Ali
onom gadu Ernieju ne bih otiao u posjet za
sve blago ovog svijeta, sve da se naem u na-
jbeznadnijoj situaciji.
134/486
9
Kad sam se iskrcao na stanici
Pennsylvania, prvo to sam uinio uao sam
u telefonsku govornicu. Bio sam raspoloen
nazvati nekoga, bilo koga. Kofere sam osta-
vio pred samom govornicom tako da mogu
paziti na njih, ali im sam se naao unutra,
nisam se vie mogao sjetiti nikoga koga bih
mogao nazvati. Moj brat D. B. bio je u Holly-
woodu. Moja mala sestra Phoebe ide u krevet
oko devet sati - nju, prema tome, takoer
nisam mogao nazvati. Ona se ne bi ljutila kad
bih je probudio, ali nevolja je bila u tome to
se sigurno ne bi ona javila. Javili bi se moji
roditelji. To je, prema tome, otpalo. Zatim
sam pomislio kako bi bilo da nazovem majku
Jane Gallagher i pitam kad Jane poinju
praznici, ali nije mi se dalo. Osim toga, bilo
je ve prilino kasno za takve razgovore.
Zatim mi je palo na pamet da nazovem jednu
djevojku s kojom sam se inae esto nalazio,
Sally Hayes, jer sam znao da su njezini
boini praznici ve poeli - bila mi je napis-
ala neko dugako, afektirano pismo u kojem
me pozvala da joj na Badnjak pomognem ki-
titi boino drvce i sve, ali nekako sam se
bojao da e mi se javiti njezina majka. Ta
njezina majka poznavala je moju majku i ve
sam je vidio kako lomi noge da se to prije
doepa telefona i javi mojim starcima da sam
u New Yorku. Osim toga, nisam ba osobito
izio za tim da razgovaram telefonom sa
starom Hayesovicom. Jednom je rekla Sally
da sam divljak. Rekla je da sam divljak i da
nemam nikakav odreeni cilj u ivotu. Zatim
sam se sjetio da bih mogao nazvati jednog
mladia koji je iao u kolu u Whootonu kad
sam ja bio tamo, nekog Carla Lucea, ali taj
mi nije bio osobito drag. Tako se sve svrilo
time da nisam nazvao nikoga. Izaao sam iz
govornice, nakon nekih dvadeset minuta ili
136/486
tako nekako, uzeo svoje kofere, otiao do
onog tunela u kojem parkiraju taksisti i sjeo
u taksi.
Tako sam prokleto rastresen da sam dao
vozau svoju pravu adresu, tek tako, iz
navike - hou rei, potpuno sam zaboravio da
sam bio naumio par dana ostati u nekom
hotelu i ne vratiti se kui dok praznici ne
ponu. Postao sam svjestan toga tek kad smo
stigli negdje do polovice puta kroz park.
Onda sam rekao:
- Hej, hoe li vam biti teko okrenuti se
im vam se prui prilika? Dao sam vam po-
grenu adresu. Htio bih se vratiti natrag u
centar.
Voza je bio neki lukav tip.
- Ne mogu okrenuti ovdje, efe. Ovo je
jednosmjerna ulica. Sad moram voziti ravno
sve tamo do Devedesete.
Nekako nisam imao volje uputati se u
prepirku.
137/486
- O.K. - rekao sam. Zatim mi je, iznenada,
neto palo na pamet. - Hej, ujte - rekao sam.
- Znate li one patke u onom jezercu u junom
dijelu Centralnog parka? U onom malom
jezeru? Da li kojom sreom znate kamo
odlaze, te patke, kad se jezero potpuno
zaledi? Znate li to moda, kojom sreom? -
Bio sam svjestan da su anse jedan prema
milijun.
Okrenuo se i pogledao me kao da sam
lud.
- ta ti to pokuava, efe? - rekao je. - Da
me zafrkava?
- Ne. Samo me zanimalo, to je sve.
Nije vie nita rekao, pa nisam ni ja. Sve
dok nismo izali iz parka u Devedesetu ulicu.
Onda je rekao:
- U redu, efe. Kamo sad?
- E pa, stvar je takva, ne bih elio odsjesti
ni u jednom od hotela u East Sideu, gdje bih
mogao naletjeti na nekog poznanika. Pu-
tujem inkognito - rekao sam. Mrzim takve
138/486
primitivne tosove kao to je putujem
inkognito, ali kad se naem s nekim takvim
primitivcem, uvijek se i sam tako ponaam. -
Znate li sluajno, kojom sreom, iji orkestar
svira kod Tafta ili New Yorkera?
- Nemam pojma, efe.
- E, pa, odbacite me onda do Edmonta
- rekao sam. -Jeste li raspoloeni da se usput
negdje zaustavimo i popijemo zajedno koju
aicu? Ja astim. Pun sam love.
- Ne mogu, efe. Zao mi je. - Bio je doista
izvanredno drutven tip. Fantastino izrazit
karakter.
Stigli smo do hotela Edmont, i tu sam
uzeo sobu. Usput, dok sam sjedio u taksiju,
bio sam nabio na glavu onu svoju lovaku
kapu, tek onako, iz istog zezanja, ali sam je
skinuo kad sam krenuo prijaviti se na recep-
ciju. Nisam htio izgledati kao da sam aknut
ili to ja znam. To je doista bila prava ironija.
Tada jo nisam znao da je prokleti hotel
139/486
prepun svakakvih perverznih tipova i degen-
erika. Da su ispunili kuu do krova.
Dali su mi veoma otrcanu sobu iz koje se
kroz prozor nije moglo vidjeti nita osim
suprotnog krila hotela. Zapravo, i nije mi bilo
stalo. Bio sam previe potiten da vodim
rauna jo i o tome hou li imati lijep vidik ili
ne. Sobar koji me odveo u nju bio je neki
starac od bar ezdeset pet godina. On me
svojim izgledom deprimirao jo vie nego
sama soba. Bio je jedan od onih elavih ljudi
koji svu kosu to im je ostala sa strane el-
jaju navie, da njom pokriju elu. Radije bih
bio elav nego inio tako neto. Sad sve-
jedno, kakav divan posao za ovjeka starog
ezdeset pet godina! Da nosi ljudima kofere i
iekuje napojnicu. Pretpostavljam da nije
bio neki osobito inteligentan ovjek niti bilo
to slino, ali bilo je to uasno, ipak.
Kad je otiao, gledao sam neko vrijeme
kroz prozor, onako u kaputu. Nisam znao to
da ponem. Iznenadili biste se da ste mogli
140/486
vidjeti to se dogaalo u suprotnom krilu
hotela. Nitko se nije trudio ak ni da spusti
zastore. Vidio sam jednog tipa, ovjeka sijede
kose i inae veoma dostojanstvenog izgleda,
samo u gaama, kako radi neto za to znam
da mi neete vjerovati kad vam kaem. Naj-
prije je podigao kofere na krevet. Zatim je
izvadio iz njih sve one enske stvari i obukao
ih. Sve prave pravcate enske stvari -svilene
arape, cipele s visokim potpeticama, grud-
njak i steznik, onaj s vrpcama, onako u kom-
pletu. Zatim je navukao veoma usku crnu
veernju haljinu. Tako mi Boga! Onda se
poeo etati gore-dolje po sobi, onim najsit-
nijim koracima, kako hodaju ene, puei ci-
garetu i promatrajui se u ogledalu. Bio je
potpuno sam, ako netko nije bio u kupaonici
- to nisam mogao vidjeti. Zatim sam, kroz
prozor gotovo odmah iznad njegova, ugledao
nekog mukarca i enu kako polijevaju jedno
drugo mlazovima vode - iz usta. Bio je to
vjerojatno viski sa sodom a ne voda, nisam
141/486
mogao tono vidjeti to imaju u aama. Bilo
kako bilo, najprije bi on napunio usta i itavu
je poprskao, a zatim bi ona to isto uinila
njemu - radili su to naizmjence, za ime
Boje! Trebali ste ih vidjeti. Cijelo vrijeme
bili su skroz-naskroz histerini, kao da je to
to rade najsmjenija stvar to se ikad do-
godila. Bez ale, taj hotel bio je od vrha do
dna pun svakakvih perverznih tipova. Ja sam
vjerojatno bio jedini normalan stvor u cijeloj
zgradi, nimalo ne pretjerujem. Eto, vraki je
malo nedostajalo pa da poaljem telegram
starom Stradlateru neka hvata prvi vlak za
New York. On bi u tom hotelu bio car.
Sad, bilo kako bilo, najgore u svemu bilo
je to to su besmislice takve vrste nekako
neodoljivo privlane za promatranje, ak i
kad to ne elite. Tako je, na primjer, ona
maka koja je putala da je prskaju po licu i
svuda bila prilino zgodna. Hou rei, to vam
je moja velika nevolja. Ja sam, u mislima,
vjerojatno najvei seksualni manijak koga ste
142/486
ikad vidjeli. Ponekad sam u stanju zamisliti
vrlo aave stvari, koje bih sasvim rado i os-
tvario kad bi mi se pruila prilika. U stanju
sam, recimo, predoiti sebi kako bi to mogla
biti itekako velika zabava - kad bismo oboje
bili cugu, i sve ostalo - nai tako neku
maku i uzajamno se prskati vodom ili neim
slinim po licu i svuda. Stvar je, meutim,
takva da mi se sve to ne svia kao ideja. Odv-
ratno je, ako malo dublje razmislite. Hou
rei, ako neku curu ne volite iskreno, onda se
uope ne biste trebali zezati naokolo s njom,
a ako je volite, onda biste trebali voljeti i
njezino lice, a ako ve volite njezino lice,
onda trebate biti paljivi i ne initi s njom to
ja znam kakve aave stvari, kao to je tamo
neko prskanje vodom, i slino. Doista je be-
skrajna teta to su mnoge takve glupe stvari
ponekad istovremeno i izvanredna zabava.
Djevojke vam u tom pogledu nisu od neke
velike koristi, mislim kad nastojite da se ne
ponaate previe aavo, kad nastojite da ne
143/486
pokvarite neto to je doista lijepo i vrijedno.
Poznavao sam jednu curu, prije nekoliko
godina, koja se ponaala ak aavije od
mene. Ljudi moji, kakve je ona stvari iz-
vodila! Neko smo se vrijeme, meutim,
izvrsno zabavljali, na jedan aav nain. Seks
je za mene neto jo uvijek prilino mutno.
ovjek tu nikad ne zna na emu je, vrag da
ga nosi. Stalno sastavljam za sebe neka sek-
sualna pravila i odmah ih na licu mjesta
krim. Prole godine donio sam pravilo da se
vie neu natezati naokolo s djevojkama od
kojih, u sutini, ovjeka moe samo iza
uhvatiti. Prekrio sam ga, meutim, ve istog
tjedna kad sam ga donio - jo iste veeri, ako
emo tono. Proveo sam cijelu no hvatajui
se s jednom uasno uobraenom curom po
imenu Anne Louise Sherman. Seks je neto
to naprosto nisam u stanju shvatiti. Nisam,
Boga mi.
Dok sam tako tu stajao, poeo sam se
nekako poigravati s idejom da nazovem
144/486
telefonom staru Jane - hou rei, da je
nazovem preko meugradske u B.M., gdje je
bila, umjesto da nazivam njezinu majku i pit-
am kad se Jane vraa kui. Nazivati uenice
telefonom kasno nou nije bilo doputeno,
ali ja sam ve imao spremnu kombinaciju.
Spremio sam se da onome tko podigne
slualicu kaem da sam njezin ujak. Spremio
sam se rei kako joj je tetka upravo poginula
u prometnoj nesrei i kako moram odmah
govoriti s njom. To bi upalilo. Jedini razlog
zato to nisam uinio bio je taj to nisam bio
raspoloen za to. Ako ovjek nije raspoloen
kako treba, onda takve stvari nikad ne moe
izvesti na pravi nain.
Nakon odreenog vremena sjeo sam u
naslonja i popuio par cigareta. Osjeao
sam se prilino jadno, to moram priznati.
Onda mi je, iznenada, sinula jedna ideja.
Izvadio sam lisnicu i poeo traiti jednu ad-
resu koju mi je ljetos na nekoj feti dao jedan
momak, student iz Princetona. Konano sam
145/486
je i naao. Bila je sva ulijepljena bojom od
lisnice, ali je jo bila itka. Bila je to adresa
jedne djevojke koja nije ba bila prava kurva,
ili neto slino, ali, navodno, nije imala nita
protiv toga da tu i tamo da ponekome, kako
mi je rekao taj momak iz Princetona. Jed-
nom ju je bio doveo na neku agu u Prin-
ceton, i malo je falilo pa da ga zbog toga
izbace. Bila je nekad striptizeta u nekom
baru, ili slino. Bilo kako bilo, otiao sam do
telefona i nazvao je. Zvala se Faith Cav-
endish, a stanovala je u hotelu Stanford
Arms na uglu ezdeset pete ulice i Broad-
wayja. Neka jazbina, bez sumnje.
Neko vrijeme inilo mi se da nije kod
kue, ili tako neto. Nitko nije odgovarao.
Zatim je, konano, netko podigao slualicu.
- Halo - rekao sam. Udesio sam da mi
glas zvui duboko, da ne bi posumnjala u
moje godine, ili slino. I tako imam prilino
dubok glas.
146/486
- Halo - odgovorio je neki enski glas.
Nimalo prijateljski, uostalom.
- Je li tamo gospoica Faith Cavendish?
- A tko je tamo? - rekla je. - Tko me to
zove sad, u ovo odvratno aavo doba?
Takav nastup malo me je uplaio.
- Pa sad, znam da je ve prilino kasno -
rekao sam onim veoma zrelim glasom. -
Nadam se da ete mi oprostiti, ali jedva sam
ekao da stupim u vezu s vama. - Rekao sam
to galantno kao sam vrag. Jesam, doista.
- Tko je tamo?
- Pa, sad, vi me ne poznajete. Ja sam pri-
jatelj Eddieja Birdsella. On mi je predloio
da vas, ako ikad doem u ovaj grad, potraim
i pozovem na aicu-dvije.
- iji? iji ste vi prijatelj? - Ljudi moji, ta
enska je preko telefona bila prava tigrica.
Vraki malo je nedostajalo pa da zaurla na
mene.
- Edmunda Birdsella. Eddieja Birdsella -
rekao sam. Nisam se nikako mogao sjetiti je
147/486
li se zvao Edmund ili Edward. Sreo sam ga
samo jednom, na onom prokletoj glupoj
feti.
- Ne poznajem nikoga s takvim imenom,
lafe. A ako mislite da sam sretna kad me
netko probudi usred...
- Eddie Birdsell? Iz Princetona? - rekao
sam.
Bilo je oito da urno prebire po mislima,
traei to ime.
- Birdsell, Birdsell... iz Princetona... Prin-
ceton koleda?
- Tono - rekao sam.
- Vi ste iz Princeton koleda?
- Pa sad... otprilike tako neto.
- Oh... pa kako je Eddie? - rekla je. - Ovo
je, meutim, doista pomalo neuobiajeno
vrijeme za razgovor. Isuse Kriste!
- On je dobro. Zamolio me da vas
pozdravim.
- Lijepo, hvala vam. Pozdravite i vi njega -
rekla je. -Silan je to ovjek. to radi? -
148/486
Iznenada je poprimila neki sasvim pri-
jateljski ton.
- Oh, znate ve. Sve jedno te isto - rekao
sam. Kako sam, do vraga, mogao znati to
radi? Jedva sam ga i poznavao. Nisam imao
pojma je li uope jo u Princetonu. - ujte -
rekao sam - imate li neto protiv toga da se
negdje sastanemo i popijemo zajedno koju
aicu?
- Ta znate li vi uope koje je doba? - rekla
je. - Kako vam je ime, uostalom, ako mogu
znati? - Odjednom je poela govoriti s nekim
engleskim naglaskom. - Kad govorite,
nekako mi se ini da ste mladi ovjek.
Nasmijao sam se.
- Hvala vam na komplimentu - rekao
sam, galantno kao sam vrag. - Zovem se
Holden Caulfiel. - Trebalo je da joj kaem
neko izmiljeno ime, ali tada mi to nije palo
na pamet.
149/486
- E pa, ujte, gospodine Cawffle. Nemam
obiaj zakazivati sastanke u pola noi. Ja
sam zaposlena cura.
- Sutra je nedjelja - rekao sam.
- Nema veze, to je isto. Moram se nas-
pavati bar radi ljepote. Znate ve kako je.
- Mislio sam da bismo mogli popiti za-
jedno bar po jedan koktel. Nije ba tako
strano kasno.
- Hvala. Vrlo ste zlatni - rekla je. - Odakle
zovete? Gdje se sad uope nalazite?
- Ja? U telefonskoj govornici.
- Oh - rekla je. Onda je nastala jedna
podua stanka. - E, pa, doista bih strano
voljela da se jednom naem s vama, gospod-
ine Cawffle. Kad govorite, imam dojam da
ste veoma privlani. Rekla bih da ste veoma
privlaan ovjek. Ali doista je kasno.
- Mogao bih doi k vama.
- Pa sad, u normalnim okolnostima, rekla
bih divno. Hou rei, bilo bi mi zbilja drago
da svratite na jedno pie, ali moja cimerica, s
150/486
kojom stanujem, danas je sluajno bolesna.
Evo je, lei ovdje cijele noi, ni oka da sklopi.
A upravo je ovog trenutka zaspala. Ozbiljno.
- Oh, to je doista prava teta.
- Gdje ete odsjesti? Moda bismo se
mogli nai sutra?
- Sutra ne mogu - rekao sam. - Mogao bih
samo noas. - E, jesam bio blesav. Nisam to
trebao rei.
- Onda, to moemo! Strano mi je ao.
- Pozdravit u Eddie ja od vas.
- Hoete, doista? Nadam se da ete se
lijepo provesti kod nas u New Yorku. Silan je
to grad.
- Znam da jest. Hvala vam. Laku no -
rekao sam. Onda sam spustio slualicu.
Ljudi moji, ovaj put sam doista zabrljao.
Trebao sam urediti tako da se naemo bar na
aicu-dvije, ako nita drugo.
151/486
10
Jo uvijek nije bilo previe kasno. Nisam
ba siguran koliko je tono bilo sati, ali kasno
ba nije bilo. Ako postoji stvar koju mrzim,
onda je to odlazak u krevet kad se uope ne
osjeam umornim. Zato sam otvorio kofer i
izvukao istu koulju, a onda sam otiao u
kupaonicu, umio se i obukao. to sam smis-
lio, smislio sam da odem dolje i vidim to se,
do vraga, radi u Plavom salonu. Imali su
tamo, u tom hotelu, neki noni klub, Plavi
salon.
Dok sam presvlaio koulju, vraki je
malo nedostajalo da popustim i nazovem
telefonom svoju malu sestru Phoebe. Doista
sam elio malo porazgovarati s njom tele-
fonom. Razgovarati s nekim pametnim. Nis-
am se, meutim, usudio riskirati i nazvati je,
jer je ona jo uvijek bila samo mala djevo-
jica i sigurno vie nije budna, a kamoli neg-
dje blizu telefona. Pomiljao sam da eventu-
alno, ako se jave roditelji, odmah spustim
slualicu, ali ni to ne bi ilo. Znali bi da sam
to ja. Moja majka uvijek zna kad sam ja na
telefonu. Ona je vidovita. Ali doista ne bih
imao nita protiv toga da sam mogao malo
naklapati sa starom Phoebe.
Trebali ste je vidjeti. U ivotu sigurno
niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojicu.
Doista je bistra. Hou rei, otkako je pola u
kolu, imala je uvijek odline ocjene iz svih
predmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijeloj
porodici. Moj brat D. B. je pisac i sve to god
hoete, a moj drugi brat Allie, onaj koji je
umro, o kome sam vam priao, bio je pravi
mudrac. Ja sam jedini koji je doista tup. Ali
trebali biste vidjeti staru Phoebe. Ima
pomalo crvenu kosu, pomalo slinu onoj
kakvu je imao Allie, ljeti uvijek kratko
oianu. Ljeti je uvijek zabacuje iza uiju.
153/486
Ima fine, lijepe male ui. Zimi je, meutim,
nosi prilino dugu. Majka joj tada ponekad
plete pletenice, a ponekad ne. Ima doista
lijepu kosu. Ima deset godina. Prilino je
mrava, kao i ja, ali zgodno mrava. Kotur-
aki mrava. Jednom sam je promatrao s
prozora dok je prelazila preko Pete avenije
prema parku i, eto, doista je takva, koturaki
mrava. Svidjela bi vam se. Hou rei, ako
staroj Phoebe kaete neto, ona e uvijek
tono znati o kom vragu govorite. Hou rei,
moete je ak i povesti sa sobom bilo kamo.
Ako je, recimo, povedete da gleda neki
blesavi film, ona e znati da je to blesav film.
Ako je povedete da gleda neki sasvim pristo-
jan film, ona e znati da je to sasvim pristo-
jan film. D. B. i ja poveli smo je jednom da
vidi onaj francuski film Pekareva ena sa
Raimujem. Bila je izvan sebe. Njezin najdrai
film je, meutim, Trideset devet stepenica sa
Robertom Donatom. Zna itav taj prokleti
film napamet jer sam je vodio da ga gleda
154/486
valjda deset puta. Kad ono, na primjer, stari
Donat dolazi u onu seosku kuu u kotskoj,
bjeei pred policijom, Phoebe e vam
uvijenu samom kinu glasno rei - u istom
trenutku kad i onaj kot u filmu - Jedete li
haringe?. Zna sve dijaloge napamet. A kad
u filmu onaj profesor, koji je u stvari
njemaki pijun, podigne svoj mali prst na
kome nedostaju dva lanka, pokazujui ga
Robertu Donatu, stara Phoebe ga u tome
uvijek pretekne - podigne uvijek svoj mali
prst u mraku i pravo meni pred lice. Perfekt-
na je. Svidjela bi vam se. Jedina joj je mana
to ponekad malo previe estoko izraava
svoje osjeaje. Veoma je emocionalna, za tak-
vo dijete. Doista jest. Ima jo neto to radi,
stalno pie knjige. Samo ih nikad ne za-
vrava. Sve su o nekoj djevojici po imenu
Hazel Weatherfield, samo to stara Phoebe
njezino ime pie Hazle umjesto Hazel. Stara
Hazle Weatherfield je djevojica-detektiv. Svi
misle da je siroe, ali se njezin stari svaki as
155/486
pojavljuje. Njezin stari je uvijek visok,
privlaan dentlemen od oko dvadeset god-
ina. To me obara. Dobra stara Phoebe!
Tako mi Boga, svidjela bi vam se. Bila je bis-
tra ak i dok je jo bila sitna mala klinka.
Dok je jo bila sasvim mala klinka, ja i Allie
esto smo je vodili sa sobom u park, osobito
nedjeljom. Allie je imao malu jedrilicu s ko-
jom se volio zabavljati nedjeljom u parku, pa
smo obino vodili i Phoebe sa sobom. Uvijek
je nosila bijele rukavice i ila izmeu nas
dvojice kao prava dama, i sve. A kad smo Al-
lie i ja vodili konverzaciju o stvarima
openito, stara Phoebe je uvijek sluala.
Ponekad se ak dogaalo da zaboravimo da
je prisutna, jer je bila jo takva mala klinka,
ali ona bi nam to uvijek dala do znanja.
Prekidala bi nas itavo vrijeme. Gurnula bi,
ili tako neto, Allieja ili mene i rekla: Tko}
Tko je to rekao? Bobby ili dama? Mi bismo
joj objasnili tko je to rekao, a ona bi rekla
Oh! i nastavila sluati. I Allie se njom
156/486
oduevljavao. Hou rei, i on ju je volio. Ona
sad ima deset godina i nije vie tako mala
mala klinka, ali jo uvijek oduevljava
svakoga - u svakom sluaju, svakoga tko ima
malo mozga.
Bilo kako bilo, ona je bila netko s kim je
ovjek bio uvijek raspoloen razgovarati tele-
fonom. Ipak, vie sam se plaio da bi se
mogli javiti moji roditelji i ustanoviti da se
nalazim u New Yorku, da su me nogirali iz
Penceyja, i sve. Tako sam naprosto zavrio s
oblaenjem koulje, spremio se i spustio
liftom u foaje da vidim to se radi.
Ne raunajui nekoliko tipova koji su ve-
oma nalikovali na makroe, i nekoliko plavua
koje su veoma nalikovale na kurve, foaje je
bio gotovo prazan. Iz Plavog salona su,
meutim, dopirali zvui orkestra, pa sam
otiao tamo. Nije bio ba pretrpan, ali su mi
svejedno dali najgluplji stol - u samom kutu.
Trebao sam efu sale gurnuti jedan dolar pod
157/486
nos. U New Yorku, gospodine moj, samo no-
vac govori - bez ale.
Orkestar je bio, dakle, pravi uas. Buddy
Singer. Metalno prodoran, ali ne ugodno
prodoran - seljaki prodoran. Osim toga, u
sali je bilo veoma malo gostiju mojih godina.
Ustvari, nije bilo nikoga mojih godina. Pub-
lika se dobrim dijelom sastojala od postarije
gospode strano razmetljiva izgleda i
dranja, i njihovih dama. Osim za stolom
odmah pokraj mojeg. Za stolom odmah
pokraj mojeg sjedile su tri ene tridesetih
godina ili tu negdje. Sve tri bile su prilino
rune, a na glavama su imale takve neke
eire, pa se moglo odmah vidjeti da ustvari
ne ive u New Yorku, ali jedna od njih,
plavua, i nije bila tako loa. Bila je nekako
privlana, ta plava, i bio sam ve poeo
pomalo razmjenjivati poglede s njom kad se
odjednom pojavio konobar s pitanjem to e-
lim naruiti. Naruio sam kotski viski sa so-
dom i rekao da ih ne mijea - rekao sam to
158/486
to sam mogao bre jer, ako tu neto oteete
hm-hm i ovaj-ovaj, konobari uvijek pomisle
kako jo nemate dvadeset jednu godinu i
odbijaju vam donijeti bilo kakvo alkoholno
pie. S ovim sam, meutim, ipak imao muke.
- ao mi je, gospodine - rekao je - imate li
neku potvrdu o tome koliko imate godina?
Vozaku dozvolu, moda?
Pogledao sam ga onako ledenohladno,
kao da me bogzna kako uvrijedio, i upitao ga:
- Zar izgledam kao da imam manje od
dvadeset jednu?
- ao mi je, gospodine, ali mi imamo...
- O.K., O.K. - rekao sam. Neka ide do
vraga, pomislio sam. - Donesite mi koka-
kolu. - Ve se htio udaljiti, ali pozvao sam ga
natrag. - Zar ne biste mogli naliti malo ruma
ili neega? - upitao sam. Pitao sam ga veoma
pristojno.
- Ne mogu uati u ovom vaem pajzlu
leden trijezan. Zar ne biste mogli naliti u
koka-kolu malo ruma ili bilo ega?
159/486
- Veoma mi je ao, gospodine - rekao je i
zbrisao. Nisam mu, meutim, mogao nita
zamjeriti. Ako ih uhvate da prodaju pie
maloljetnicima, izgube posao. A ja sam prok-
leti maloljetnik.
Poeo sam ponovno kicati one tri
vjetice za susjednim stolom. To jest, onu
plavuu. Ostale dvije bile su samo za krajnju
glad. Nisam to, meutim, inio nimalo
grubo. Samo sam ih sve tri pogledao, onako
mrtvo hladno. to su poele, sve tri, kad sam
to uinio, poele su hihotati kao idioti. Vjero-
jatno su pomislile da sam premlad da nekog
tako kicam. Htio sam iskoiti iz koe zbog
toga - ovjek bi pomislio kako se elim oen-
iti njima, to li. Trebao sam ih zatim ignorir-
ati, poto su to uinile, ali sva je muka bila u
tome to se meni doista plesalo. Ponekad
strano volim plesati, i upravo tad me je
uhvatilo. I tako sam se iznenada nekako kao
nagnuo prema njima i rekao:
160/486
- Je li koja od vas djevojaka raspoloena
za ples? - Nisam pitao nimalo neotesano niti
bilo to slino. U stvari, veoma galantno.
Samo, vrag neka ga nosi, one su pomislile da
je i to stvar za uzbunu. Poele su opet
hihotati. Bez ale, bile su sve tri prave
glupae, doista. - Hajde - rekao sam. -Plesat
u redom sa svakom od vas. Vrijedi? to vel-
ite? Hajdemo! - Doista mi se plesalo.
Konano se ona plavua digla da plee sa
mnom, jer je bilo oito da ustvari njoj govor-
im, pa smo otili do podija za ples. Kad smo
otili, ona druga dva gabora samo to nisu
dobila histerini napad. Sigurno mi je ve
bilo sve dolo do grla kad mi se uope dalo
natezati s njima.
Vrijedilo je, meutim. Ona plava doista je
znala plesati. Plesala je valjda najbolje od
svih maaka s kojima sam ikad plesao. Bez
ale, neke od onih doista priglupih ena u
stanju su na plesnom podiju upravo opiti
ovjeka. S druge strane, uzmite neku doista
161/486
pametnu curu, ta e vas stalno pokuavati
voditi naokolo ili uope nee imati veze s ple-
som, tako da je od svega najbolje ostati za
stolom i naprosto se napiti, skupa s njom.
- Vi doista znate plesati - rekao sam toj
plavui. - Trebali biste ii u profesionalce.
Ozbiljno vam kaem. Jednom sam plesao s
jednom pravom balerinom, ali vi pleete du-
plo bolje od nje. Jeste li ikad uli za Marca i
Mirandu?
- to? - rekla je. Nije me uope sluala.
Samo je gledala svuda naokolo po sali.
- Pitao sam vas jeste li ikad uli za Marca
i Mirandu.
- Ne znam. Nisam. Ne znam.
- E, pa, to vam je jedan plesni par, ona je
balerina. Ali nije bogzna to. Znate li kad se
za jednu djevojku moe rei da doista fant-
astino plee?
- to kaete? - rekla je. Uope me nije
sluala. Njene misli lutale su naokolo.
162/486
- Pitao sam znate li kad se za jednu djevo-
jku moe rei da doista fantastino plee?
- Ahm.
- E pa... evo, ja sad drim ruku na vaim
leima. Ako mi se ini da ispod moje ruke
nema niega - ni kukova, ni nogu, niega -
onda ta djevojka doista fantastino plee.
Ona me, meutim, uope nije sluala.
Zato sam i ja nju ignorirao neko vrijeme.
Samo smo plesali. Ljudi moji, kako je ta
glupaa znala plesati! Buddy Singer i njegov
smrdljiv orkestar svirali su onu pjesmu Tek
jedna od onih stvari, ak ni oni nisu bili u
stanju da je totalno upropaste. To je odlina
pjesma. Nisam pokuavao izvoditi nikakve
tosove dok smo plesali - mrzim ljude koji,
im se popnu na plesni podij, ponu izvoditi
gomilu bezveznih ekshibicionistikih tosova
- ali sam je vodio tamo-amo i ona je uvijek
ostajala uz mene. Smijeno je bilo to to sam
imao dojam da i ona uiva u svemu tome, sve
dok nije izvalila onu glupu primjedbu.
163/486
- Ja i moje prijateljice vidjele smo sino
Petera Lorrea -rekla je. - Onog filmskog
glumca. Osobno. Kupovao je novine. Kako je
sladak!
- Vi ste sretni - rekao sam. Stvarno ste
sretni. Znate li to? - Bila je doista prava
guska. Ali kakva plesaica! Nisam se mogao
suzdrati a da je ne poljubim u vrh njezine
glupe glave - znate ve, tamo gdje je imala
razdjeljak. Naljutila se kad sam to uinio.
- Hej! Kakvi su sad to tosovi?
- Nikakvi. Nikakvi tosovi. Vi doista znate
plesati - rekao sam. - Imam jednu malu ses-
tru koja ide tek u etvrti razred. Pleete
gotovo isto tako dobro kao i ona, a ona zna
plesati bolje nego itko iv ili mrtav na svijetu.
- Pripazite malo na svoj jezik, ako nemate
nita protiv. Kakva dama, ljudi moji! Prava
kraljica, tako mi Boga.
- Odakle ste vi, djevojke? - upitao sam.
164/486
Nije mi, meutim, odgovorila. Bila je,
mislim, previe zauzeta izvianjem nee li
odnekud izbiti stari Peter Lorre.
- Odakle ste vi, djevojke? - upitao sam je
ponovno.
- to? - rekla je.
- Odakle ste vi, djevojke? Ne morate
odgovoriti ako vam nije po volji. Ne bih elio
da se previe napreete.
- Iz Seattlea, Washington - rekla je.
Drala se kao da mi je time to mi je to
povjerila uinila neku uslugu.
- S vama je veoma zabavno razgovarati -
rekao sam joj. -Znate li to?
- to?
Odustao sam. Bila je ionako prekratka za
to.
- Jeste li raspoloeni za jedan mali bugi,
ako budu svirali neto brzo? Nita seljako,
nikakvo skakanje ili to ja znam. Onako
lijepo i lagano. Ako zasviraju neto brzo, svi
e otii na svoja mjesta, svi osim starih i
165/486
debelih, pa emo imati dovoljno prostora.
O.K.?
- Svejedno mi je - rekla je. - Hej... koliko
vi, ustvari, imate godina?
To me, ne znam zbog ega, naljutilo.
- Oh, Boe - rekao sam. - Nemojte sad sve
pokvariti. Imam dvanaest, zaboga. Velik sam
za svoje godine.
- Sluajte, ve sam vam jednom rekla. Ne
trpim takav nain govora. Ako nastavite
tako, moe se dogoditi da se vratim svojim
prijateljicama, znate.
Ispriavao sam se kao izbezumljen jer je
orkestar poinjao svirati neku brzu stvar.
Poeli smo plesati bugi - ali veoma lijepo i
lagano, nita seljaki. Plesala je doista dobro.
Sve to ste trebali uiniti bilo je da je dodir-
nete. A kad se okretala, njezino fino malo
dupe tako se lijepo uvijalo, i sve. Bio sam sav
izvan sebe. Ozbiljno vam kaem. Do trenutka
kad smo ponovno sjeli za stol bio sam ve na-
pola zaljubljen u nju. Takva vam je stvar s
166/486
curama. Svaki put kad uine neto lijepo -
ak i ako nisu bogzna to za oko, pa ak i ako
su onako malo priglupe - ovjek je odmah
napola zaljubljen u njih, a onda nikad ne zna
na emu je, kog vraga. Djevojke. Isuse Kriste.
Djevojke su u stanju dovesti vas do ludila.
Doista jesu.
Nisu me pozvale da sjednem za njihov
stol - uglavnom zbog toga to su za neto tak-
vo bile preglupe - ali ja sam ipak sjeo.
Plavua s kojom sam plesao zvala se Bernice
i jo nekako - Crabs ili Krebs. One dvije
rune zvale su se Marty i Laverne. Rekao
sam im da se zovem Jim Steele, tek onako, iz
istog zezanja. Onda sam ih pokuao navui
na neki malo inteligentniji razgovor, ali to je
bilo gotovo neizvedivo. ovjek im je morao
klijetima upati rijei. Teko bi bilo rei koja
je od njih tri bila najgluplja. to su radile, sve
tri su bez prestanka promatrale itavu prost-
oriju, kao da oekuju da e za koji trenutak
upasti unutra itav opor onih prokletih
167/486
filmskih zvijezda. Vjerojatno su zamiljale da
filmske zvijezde, kad god dou u New York,
nita drugo ne rade nego vise u Plavom
salonu, a ne u Stork klubu ili El Moroc-
cu i takvim mjestima. Sad, bilo kako bilo,
trebalo mi je pola sata da izvuem iz njih
gdje rade u Seattleu, i takve stvari. Sve su
radile u istom osiguravajuem drutvu. Pitao
sam ih svia li im se taj posao, ali mislite da
je od tih triju glupaa bilo mogue dobiti
neki inteligentan odgovor? Mislio sam da su
one dvije rune, Marty i Laverne, sestre, ali
su se obje strahovito uvrijedile kad sam ih to
upitao. Bilo je oigledno da ni jedna od njih
nije eljela izgledati kao ona druga, i ovjek
im to nije mogao ni zamjeriti. Bilo je to, ipak,
veoma zabavno.
Plesao sam sa svima - sa sve tri - redom.
Jedna od onih runih, Laverne, nije ni
plesala ba tako loe, ali zato je ona druga,
stara Marty, bila ubitana. Plesati sa starom
Marty bilo je isto kao i vui Kip slobode za
168/486
sobom po podu. Jedini nain na koji sam
mogao bar malo zasladiti to natezanje okolo-
naokolo bilo je da se malo zabavljam na njez-
in raun. Zato sam joj rekao da sam upravo
vidio Garvja Coopera, filmskog glumca, dolje
u dnu sale.
- Gdje? - upitala me, uzbuena kao sam
vrag. - Gdje?
- teta, zakasnili ste. Upravo je izaao.
Zato niste pogledali kad sam vam rekao?
Stala je usred plesa i poela nadvirivati
preko svih glava ne bi li ga jo vidjela.
- Oh, do vraga! - rekla je. Gotovo sam joj
srce slomio, doista jesam. Bilo mi je strano
krivo to sam se tako naalio s njom. S nekim
se ljudima ne treba tako aliti, ak i kad to
zasluuju.
Evo, meutim, to je u tome bilo od svega
najsmjenije. Kad smo se vratili za stol, stara
Marty je ponosno rekla ostalim dvjema kako
je Gary Cooper upravo izaao iz lokala. Ljudi
moji, stara Bernice i Laverne umalo to nisu
169/486
izvrile samoubojstvo kad su to ule. Bile su
potpuno izvan sebe i pitale su Marty je li ga
vidjela, i te stvari. Stara Marty je rekla da ga
je vidjela samo na trenutak. To me oborilo.
Bar se ve zatvarao pa sam svima, brzo,
prije nego to mu udare klju, naruio po dva
pia i jo dvije koka-kole za sebe. Stol je bio
sav zakren aama. Jedna od onih runih,
Laverne, stalno mi je pila krv to pijem samo
koka-kolu. Imala je izvanredan smisao za hu-
mor. Ona i stara Marty pile su Tom-Collinse
- usred prosinca, za ime Boje! Nisu znale za
bolje. Ona plavua, stara Bernice, pila je bur-
bon sa sodom. I ljutila ga je doista propisno.
Sve tri su itavo vrijeme bez prestanka traile
pogledima filmske zvijezde. Jedva ako su ko-
ju rije progovorile, ak i meusobno. Stara
Marty priala je vie nego druge dvije za-
jedno. Bez prestanka je izvaljivala one vrlo
otrcane, dosadne tosove - zahod je nazivala
soba za djevojice, a za onog jadnog starog
otrcanog klarinetista u orkestru Buddyja
170/486
Singera orkestru rekla je da je doista
mrtav kad je ustao i izvukao par jadnih
ledenih hotova. Njegov klarinet nazivala je
lizalicom. Prava primitivka! Druga runa,
Laverne, smatrala je da spada medu izuzetno
duhovite osobe. Stalno je traila od mene da
nazovem svog oca i da ga pitam to radi
noas. Stalno me je pitala je li moj otac iza-
ao noas s nekom makom. Pitala me to e-
tiri puta - bila je doista duhovita. Stara Ber-
nice, ona plava, nije gotovo ni rijei progov-
orila. Svaki put kad bih je neto upitao,
odgovarala je to?. To ovjeku nakon
odreenog vremena pone ii na ivce.
Iznenada, kad su ispraznile svoje ae,
sve tri su ustale i rekle kako je vrijeme da idu
u krevet. Rekle su kako sutra moraju rano
ustati jer ele vidjeti prvu predstavu u Radio
City Music Hallu. Pokuao sam ih nagovoriti
da ostanu jo neko vrijeme, ali nisu htjele.
Tako smo se pozdravili i sve to uz to ide.
Rekao sam da u ih potraiti u Seattleu, ako
171/486
ikad doem tamo, u to sumnjam. Da u ih
potraiti, mislim.
S cigaretama i svim ostalim raun je is-
pao na nekih trinaest dolara. Mislim da bi
bio red da su bar ponudile da plate pie koje
su popile prije nego to sam im se pridruio -
ja to ne bih dopustio, naravno, ali trebale su
barem ponuditi. Nije mi, uostalom, bilo
mnogo stalo. Bile su takve guske, a na
glavama su imale takve neke jadne, smijene
eire. A ono s ranim ustajanjem da bi vidjele
prvu predstavu u Radio City Music Hallu
posebno me deprimiralo. Ako netko, neka
djevojka u nemoguem eiru, na primjer,
doe ak u New York - iz Seattlea u dravi
Wasbington, za ime Boje - i zavri tako da
ustaje rano izjutra da pogleda neku idiotsku
prvu reviju u Radio City Music Hallu, onda
me to tako deprimira da je to naprosto ne-
podnoljivo. Platio bih im, svima trima,
stotinu aa pia samo da mi to nisu rekle.
172/486
Otiao sam iz Plavog salona ubrzo nakon
njih. I tako je ve bio fajrunt, a orkestar je
ve odavno bio ispario. Prvo i prvo, taj Plavi
salon bio je jedno od onih mjesta u kojima je
uasno sjediti ako nemate nekog dobrog s
kim moete plesati, ili ako vam konobar ne
dopusti da naruujete pia, prava, a ne tamo
neke koka-kole. U itavom svijetu ne postoji
nijedan noni klub u kojem je mogue sjediti
due ako ovjek ne moe, ako nita drugo, a
ono barem naruiti neki alkohol i nakresati
se. Ili ako nije s nekom makom uz koju je
doista sav izvan sebe.
173/486
11
Iznenada, dok sam iao prema foajeu,
pala mi je na pamet opet stara Jane Gallagh-
er. Uvrtjela mi se u glavu i nisam je mogao
nikako izbiti van. Tamo u foajeu uvalio sam
se u neki naslonja koji je izgledao kao sav
izbljuvan, i mislio sam na Jane i starog
Stradlatera kako sjede u onom prokletom
automobilu Eda Bankyja i, premda sam bio
prilino siguran da starom Stradlateru nije
uspjelo da je okrene -poznavao sam Jane kao
staru paru - ipak je nisam mogao da izbiti iz
glave. itao sam je kao knjigu. Doista jesam.
Hou rei da je, iako dama, prilino voljela
atletiku i sport i, poto sam se upoznao s
njom, itavo dugo ljeto igrali smo tenis
gotovo svakog jutra, a golf gotovo svakog po-
podneva. Doista sam je upoznao sasvim
intimno. Ne elim rei da je izmeu nas bilo
nekih fizikih veza ili to ja znam ega -nije -
ali viali smo se itavo vrijeme. ovjek ne
mora imati seksualne odnose s nekom djevo-
jkom da bi je upoznao.
Kako sam je upoznao - onaj njezin pin-
doberman naviknuo se nekako prelaziti k
nama i istresati se na naem travnjaku, i
moja se majka strahovito uzbuivala zbog
toga. Pozvala je njezinu majku i podigla ve-
liku galamu. Moja majka zna podii vrlo ve-
liku galamu oko takvih stvari. to se do-
godilo, nekoliko dana kasnije vidio sam Jane
kako potrbuke lei pokraj bazena za kupan-
je, tamo u klubu, i pozdravio je. Znao sam da
stanuje u kui odmah do nae, ali nikad prije
nisam razgovarao s njom, niti bilo to. Ona
mi je, meutim, tog dana kad sam je pozdra-
vio, uzvratila samo jednim ledenim tuem od
pogleda. to sam muka pretrpio dok je nisam
uvjerio da je meni sve ravno do mora. gdje se
njezin pas istresa. to se mene tie, mogao je
175/486
komotno to raditi i u naoj dnevnoj sobi. Bilo
kako bilo, Jane i ja smo nakon toga postali
veliki prijatelji, i sve drugo. Igrao sam s njom
golf tog istog popodneva. Izgubila je osam
lopti, dobro se sjeam. Osam. Grdnih me
muka stajalo da je nekako natjeram da bar
oi otvori kad udara loptu. Uspjelo mi je,
ipak, da neizmjerno popravim njezinu igru.
Ja inae veoma dobro igram golf. Kad bih
vam ispriao kakve rezultate postiem, po
svoj prilici ne biste mi vjerovali. Malo je ne-
dostajalo pa da me jednom snime za filmski
urnal, ali predomislio sam se u posljednjem
trenutku. Zakljuio sam da bi onaj tko toliko
mrzi film kao ja ispao licemjer kad bi dopus-
tio da ga strpaju u filmski urnal.
Bila je to udna djevojka, ta stara Jane.
Kad bih rekao da je izrazito lijepa, to ne bi
bio ba toan opis. Ipak, oduevljavala me.
Imala je nekako strano pokretna usta. Hou
rei da su joj se usta, kad bi govorila ili se
uzbuivala zbog neega, nekako kretala u
176/486
pedeset raznih pravaca, usne i sve. To me
obaralo s nogu. I nikad ih ustvari nije prop-
isno ni zatvorila, ta svoja usta. Uvijek su bila
tek malo otvorena, osobito kad bi u golfu za-
uzela pozu za udarac ili kad bi itala knjigu.
Uvijek je itala, i itala je veoma dobre kn-
jige. itala je svu silu poezije, i jo mnogo
toga. Ona je bila jedina osoba, izvan moje ob-
itelji, kojoj sam pokazao Allijevu rukavicu za
bejzbol, sa svim onim pjesmama ispisanim
po njoj. Nikad se nije upoznala s Allijem, niti
to slino, jer je to bilo prvo ljeto to ga je
provodila u Maini - prije toga ila je uvijek na
Cape Cod - ali sam joj ispriao dosta toga o
njemu. Nju su takve stvari zanimale.
Moja je majka nije ba bogzna kako
voljela. Hou rei, moja majka je uvijek
smatrala da se Jane i njezina majka nekako s
visine odnose prema njoj, ili to ja znam to,
kad je ne pozdravljaju. Moja ih je majka
esto viala u selu jer je Jane imala obiaj da
se sa svojom majkom vozi na trnicu u onom
177/486
lasalle kabrioletu to su ga imale. Moja ma-
jka nije ak smatrala da je Jane privlana. Ja,
meutim, jesam. Jednostavno mi se svialo
kako izgleda, to je sve.
Sjeam se dobro jednog popodneva. Bilo
je to jedini put da smo stara Jane i ja doli
blizu toga da se kao malo hvatamo. Bila je
subota, vani je pljus tala upravo pasja kia, a
ja sam bio preko kod njih, na verandi - imali
su neku veliku, zastakljenu verandu. Igrali
smo damu. Imao sam obiaj da je s vremena
na vrijeme zadirkujem zbog toga to nikako
nije htjela izvesti svoje kraljeve iz zadnjeg
reda. Nisam je, meutim, mnogo zadirkivao.
ovjek nikad nije osjeao elju da ba mnogo
zadirkuje Jane. Mislim da ustvari najvie
volim kad mogu, kad mi se prui prilika, za-
dirkivati cure do besvijesti, ali udna je to
stvar. Djevojke koje najvie volim upravo su
one koje nikad nemam ba mnogo volje za-
dirkivati. Ponekad mislim da bi one voljele
da ih zadirkujem - u stvari, znam da bi
178/486
voljele - ali teko je poeti kad ih ovjek
poznaje prilino dugo, a nikad ih prije nije
zadirkivao. Sad, nema veze, priao sam vam
o onom popodnevu kad smo Jane i ja
dospjeli veoma blizu toga da se kao malo
hvatamo. Pljutalo je kao u paklu, a mi smo
sjedili na njezinoj verandi kad se, iznenada,
pojavi onaj pijani kreten za koga je bila
udana njezina majka, i upita Jane ima li u
kui cigareta. Nisam ga ba dobro poznavao,
niti bilo to slino, ali izgledao je kao ona
vrsta ljudi koji nikad nee razgovarati s vama
osim ako neto trae od vas. Imao je neki
gadan karakter. Bilo kako bilo, stara mu Jane
nije htjela odgovoriti kad je upitao ima li
negdje cigareta. I tako ju je taj tip ponovno
upitao, ali ona mu ni tada nije htjela odgov-
oriti. Nije ak ni podigla pogled s ploe. Kon-
ano se tip opet povukao u kuu. Kad se izgu-
bio, upitao sam Jane to se to, do vraga,
dogaa. Na to nije ni meni odgovorila.
Drala se kao da se koncentrira na sljedei
179/486
potez u igri, i sve, ali u tom trenutku jedna
njezina suza iznenada je kapnula na plou.
Na jedno od crvenih polja - ljudi moji, kao da
je sad gledam. Ona ju je samo razmazala po
ploi prstom. Ne znam zato, ali to me je
strahovito uzbudilo. to sam uinio, priao
sam joj i natjerao je da prijee tamo na onu
iroku ljuljaku, tako da mogu sjesti pokraj
nje - u stvari, sjeo sam joj u krilo, praktino.
Onda se ona dokraja rasplakala, i sljedea
stvar koje sam bio svjestan bila je da je
ljubim - svuda, po oima, po nosu, po elu,
obrvama i svuda, po uima - po itavom licu,
osim usta. Nekako mi nije dala da doem do
usta. Bilo kako bilo, to je bio trenutak kad
smo bili najblie tome da se malo hvatamo.
Nakon odreenog je vremena ustala, otila u
kuu i obukla onaj svoj crno-bijeli pulover
to me obarao s nogu, i onda smo otili u
neko prokleto kino. Upitao sam je, usput, je
li joj se gospodin Cudahy - tako se zvala ona
vraja ispiutura - ikad pokuao nabaciti.
180/486
Bila je jo prilino mlada, ali je imala fant-
astinu figuru i smatrao sam da bi ona hulja
Cudahy bio u stanju pokuati neto slino.
Ona mi je, meutim, rekla da nije. Nikad mi
nije uspjelo da ustanovim u emu je bila
stvar. Kod nekih djevojaka, kad se neto do-
godi, gotovo nikad ne moete ustanoviti u
emu je stvar.
Ne bih elio da steknete uvjerenje da je
bila, to ja znam, neka ledenica ili neto
slino, samo zbog toga to se nismo nikad
hvatali niti se zezali naokolo. Nije to bila. Na
primjer, uvijek smo se itavo vrijeme drali
za ruke. To ba ne zvui kao neto osobito, to
mi je jasno, ali ona je bila djevojka s kojom je
fantastino drati se za ruke. Kod veine dje-
vojaka, ako se drite za ruke, njihova prok-
leta ruka umire u vaoj, ili opet, s druge
strane, misle da treba stalno i bez prestanka
micati rukom, kao da se boje da e vam inae
biti dosadno, ili to ja znam. Jane je bila
drukija. Uli bismo u neko prokleto kino, ili
181/486
tako neto, i odmah bismo se uhvatili za
ruke, i nismo se putali sve do kraja filma. I
nismo nikad mijenjali poloaj niti smo od
toga pravili bogzna kakvu senzaciju. ovjek
se s Jane ak nikad nije morao brinuti je li
mu ruka oznojena ili nije. Sve to bi znao bilo
je da je sretan. I doista je bio.
Upravo sam se sjetio jo jedne stvari.
Jednom prilikom, u kinu, Jane je uinila
neto od ega umalo nisam pao u nesvijest.
Upravo se davao filmski urnal, ili tako
neto, kad sam, odjednom, osjetio na
potiljku neiju ruku, bila je to njezina ruka.
Bila je to neobina stvar, uiniti tako neto.
Hou rei, bila je jo sasvim mlada i sve, a
veina ena koje viate kako polau ruku na
neiji potiljak negdje su tamo dvadeset
petih-tridesetih godina, i obino to ine
svojim muevima i djeci - ja to, na primjer,
inim ponekad kad sjedim u kinu sa svojom
malom sestrom Phoebe. Ali ako je neka dje-
vojka jo sasvim mlada, a uini tako neto,
182/486
onda je to tako lijepo da ovjek samo to ne
umre od sree.
Bilo kako bilo, eto o emu sam mislio dok
sam sjedio u foajeu, u onom naslonjau koji
je izgledao kao sav izbljuvan. Stara Jane!
Svaki put kad sam u mislima stigao do onoga
s njom i Stradlaterom u prokletim
Bankyjevim kolima, dolazilo mi je da
poludim. Znao sam da mu ona nikad ne bi
dopustila da je predribla do gola, ali mi je
ipak dolazilo da poludim. Ne elim uope ni
govoriti o tome, ako ve elite znati istinu.
U foajeu vie nije bilo gotovo nikoga. Nije
vie bilo ak ni onih plavua kurvinskog
izgleda i odjednom sam osjetio strahovitu
elju da se izgubim nekamo do vraga, da
nestanem s tog mjesta. Previe me je dep-
rimiralo. A nisam bio umoran niti bilo to
slino. Zato sam otiao gore u svoju sobu i
obukao kaput. Nisam propustio da bacim
pogled kroz prozor, da vidim jesu li svi oni
perverzni tipovi jo u akciji, ali svjetla su ve
183/486
svuda bila pogaena. Tako sam se opet spus-
tio natrag liftom, sjeo u taksi i rekao oferu
da me vozi dolje, do Ernijeva bara. Ernijev
bar, to vam je jedan noni klub u Greenwich
Villageu, u koji je moj brat D.B. imao obiaj
prilino esto zalaziti, prije nego to je otiao
u Hollywood i prostituirao se. Znao je
povesti i mene, s vremena na vrijeme. Ernie,
to vam je jedna velika, debela momina, cr-
nac, i svira glasovir. Straan je snob i ne eli
ak ni razgovarati s ovjekom ako sluajno
nije neka velika ili poznata osoba ili tako
neto, ali to jest, jest, svirati na klaviru
doista zna. Svira tako dobro da to ponekad
ide na ivce. Ne bih vam znao tono rei to
mislim kad to kaem, ali tako je. Naravno,
volim sluati kad svira, ali ovjek ponekad
poeli prevrnuti onaj njegov prokleti klavir.
Mislim da je to zato to se ponekad, kad
svira, u njegovoj glazbi osjea da je on ovjek
koji nee razgovarati s vama ako niste neka
veliina, ili slino.
184/486
12
Taksi u koji sam sjeo bio je neka prastara
krntija i zaudarao je kao da se netko upravo
ispovraao u njemu. Ja uvijek imam takvu
sreu, kad god krenem nekamo kasno nou,
da naletim na takav neki, izbljuvani auto.
Stvar je bila utoliko gora to je vani sve bilo
tako tiho i pusto, iako je bila subota uveer.
Na ulicama nisam vidio gotovo ni ive due.
Tek tu i tamo mogli ste vidjeti ponekog
ovjeka i djevojku kako prelaze ulicu, drei
se rukama oko pasa, i tako, ili gomilu frajera
razbijakog izgleda sa svojim damama kako
se svi skupa smiju kao hijene neemu za to
biste se mogli kladiti da uope nije smijeno.
New York je jeziv kad se u njemu, u kasno
doba noi, netko glasno smije na ulici. uje
se na milje daleko. To uvijek djeluje na
ovjeka tako da se osjeti strahovito potiten i
osamljen. Osjetio sam neizdrivu elju da
odem kui i malo naklapam sa starom
Phoebe. Poslije odreenog vremena vonje
ofer i ja konano smo se upustili u neto kao
razgovor. Prezime mu je bilo Honvitz. Bio je
mnogo bolji ovjek od onog ofera s kojim
sam se vozio ranije iste veeri. Bilo kako bilo,
palo mi je na pamet da bi moda on mogao
znati neto o onim patkama.
- Hej, Honvitz - rekao sam - jeste li ikad
proli pokraj one lagune u Centralnom
parku? Dolje u junom dijelu?
- Pokraj ega?
- Lagune. Onog malog jezera, tamo. Tamo
gdje su one patke. Sigurno znate.
- Aha. Pa to je s tim?
- E, pa, znate one patke koje plivaju na-
okolo po njemu? Tamo u proljee, i uvijek?
Znate li moda, kojom sreom, kamo odlaze
zimi?
- Tko kamo odlazi?
186/486
- Patke. Znate li, sluajno? Hou rei,
dolazi li netko kamionom, ili tako neim, i
odnosi ih, ili one odlete onako same od sebe?
Odsele se na jug, ili tako neto?
Stari Honvitz se sav okrenuo prema meni
i odmjerio me. Bio je tip strahovito nes-
trpljivog ovjeka. Nije, meutim, bio lo.
- Otkud, do vraga, da to znam? - rekao je.
- Otkud, do vraga, da znam takve gluposti?
- Sad, nemojte se odmah ljutiti zbog toga
- rekao sam. Bio se nekako naljutio zbog tog
pitanja, to li.
- Tko se ljuti? Nitko se ne ljuti.
Prestao sam razgovarati s njim kad je
tako prokleto osjetljiv na takve stvari. On je,
meutim, ponovno poeo, sam od sebe.
Ponovno se itav okrenuo i rekao:
- Ribe ne odlaze nikamo. One ostaju tamo
gdje jesu, ribe. U samom jezeru.
- Ribe, to je neto drugo. Ribe su
drukije. Ja pitam za patke - odgovorio sam.
187/486
- ta tu ima drukije? Nema tu nita
drukere - rekao je Honvitz. Ma to da je
rekao, sve je zvualo kao da se ljuti. - Tea je
za ribe ta zima nego za patke, zaboga!
Razmislite malo, zaboga!
Nisam nita odgovorio gotovo cijelu
minutu. Zatim sam rekao:
- U redu. to rade te vae ribe, kad se
itavo jezerce pretvori u vrsti blok leda, po
kojem se ljudi voze na klizaljkama i sve
ostalo?
Stari Honvitz se ponovno okrenuo.
- to, do vraga, elite rei tim 'to rade'? -
dreknuo je na mene. - Ostaju tono tamo
gdje jesu, zaboga!
- Ne mogu opet tek tako ignorirati led. Ne
mogu ga ignorirati, tek tako!
- Tko ga ignorira? Nitko ga ne ignorira -
rekao je Horwitz. Bio se tako uasno uzbudio
da sam se uplaio da e taksijem naletjeti na
neki stup ili slino. - ive tono tamo u sam-
om ledu. Takva im je priroda, zaboga.
188/486
Zamrznu se i ostanu tako u jednom poloaju
itavu zimu.
- Je li? A to onda jedu? Hou rei, ako se
vrsto zamrznu, onda ne mogu plivati na-
okolo i traiti hranu i ostalo.
- Njihova tijela, zaboga, ma to je s vama?
Njihova tijela uvlae hranu i sve, ravno iz one
proklete trave i svakakvog dreka koji se nae
u ledu. Pore su im otvorene itavo vrijeme.
Takva im je priroda, zaboga. Shvaate li to
vam govorim? - Ponovno se itav okrenuo
prema meni, da me pogleda.
- Oh - rekao sam i preao preko toga. Bo-
jao sam se da e slupati prokleti taksi. Osim
toga, bio je tako osjetljiv ovjek da nije bilo
nikakvo zadovoljstvo diskutirati s njim o bilo
emu. - Jeste li za to da se negdje zaustavimo
i popijemo neto zajedno? - upitao sam.
Nije mi odgovorio. Mislim da je jo uvijek
razmiljao. Upitao sam ga ponovno. Bio je
prilino dobar momak. Sasvim zabavan i sve.
189/486
- Nemam vremena piti, efe - rekao je. - A
koliko, do vraga, uope imate godina? Zato
niste kod kue u krevetu?
- Nisam umoran.
Kad sam izaao pred Ernijevim barom i
platio vonju, stari Honvitz je opet izvukao
one svoje ribe. Oito su mu jo uvijek bile na
pameti.
- Sluajte - rekao je - da ste riba, majka
Priroda bi se pobrinula za vas, zar ne bi? Je 1'
tono? Ne mislite valjda da te ribe naprosto
umiru im nastupi zima, to li?
- Ne, ali...
- Imate, bogami, pravo da ne umiru -
rekao je Honvitz i odjurio kao da ga svi vrazi
gone. Bio je to valjda najosjetljiviji ovjek to
sam ga ikada sreo. Ljutilo ga je sve to sam
izgovorio.
Iako je ve bilo tako kasno, stari Ernijev
bar bio je nabijen kao kutija ibica. Dripci iz
pripremnih kola i koleda bili su u domin-
antnoj veini. Gotovo sve proklete kole na
190/486
svijetu rasputaju se za boine praznike
prije kola u koje ja idem. Jedva mi je uspjelo
ostaviti kaput u garderobi, tako je bilo sve kr-
cato. Vladala je, meutim, prilina tiina jer
je Ernie upravo svirao na klaviru. To je tre-
balo biti neto kao svetinja, zaboga, kad on
sjedne za klavir. A tako dobar nitko nije.
Dva-tri para, tu odmah pokraj mene, ekala
su da dobiju stol i svi su se gurali i dizali na
prste da bace pogled na starog Ernija dok
svira. Ispred klavira postavio je jedno veliko
blesavo ogledalo, s onim ogromnim reflekt-
orom uperenim ravno u njega, tako da svi
mogu promatrati njegovo lice dok svira. Pr-
ste mu, dok je svirao, niste mogli vidjeti -
samo ono njegovo veliko staro lice. Strano
velika stvar, nema to. Ne sjeam se ba
tono kako se zvala pjesma koju je svirao kad
sam uao, ali ma to da je bilo, on je to doista
do kraja uprskao. Udarao je sve mogue
glupe ekshibicionistike kovrice u visoke
note i masu drugih zavrzlama, caka i tosova
191/486
od kojih redovito dobivam proljev. Trebali
ste, meutim, uti onu gomilu kad je zavrio.
Dolo bi vam da povraate. Potpuno je po-
izila. Bila je sastavljena od tono onih istih
kretena koji se u kinima cerekaju kao hijene
stvarima koje uope nisu smijene. Tako mi
Boga, kad bih ja bio neki pijanist, ili glumac,
ili tako neto, i kad bi sve te budale smatrale
da sam fantastian, meni bi to bilo neto na-
jgore. Ne bih ak elio ni da mi aplaudiraju.
Ljudi uvijek aplaudiraju onome emu ne
treba. Kad bih bio neki pijanist, svirao bih
zatvoren u ormaru. Sad svejedno, kad je za-
vrio i kad su svima glave otpadale od
aplaudiranja, stari Ernie se okrenuo na svo-
joj stolici i poklonio se na onaj afektirani,
ponizni nain. Kao da je neki bogzna kako
skroman ovjek, i uz to to je tako fant-
astian pijanist. Bila je to teka afektacija -
hou rei, kad je ve bio takav snob, i sve. Na
neki udan i smijean nain meni ga je,
meutim, bilo nekako ao, kad je zavrio.
192/486
Mislim da ak ni on sam vie ne zna kad
svira dobro a kad loe. Nije sve to bila ni
samo njegova krivnja. Jednim dijelom
krivim za to sve one kretene koji uvijek do
besvijesti aplaudiraju - oni e pokvariti
svakoga, samo ako im pruite priliku. Sad
svejedno, ponovno me uhvatila ona potiten-
ost i utuenost i vraki je malo je nedostajalo
pa da uzmem natrag svoj kaput i vratim se u
hotel, ali bilo je jo prerano i nekako nisam
ba imao volje ostati potpuno sam.
Konano su mi nali neki smrdljivi stol,
odmah do samog zida, iza nekog blesavog
stupa odakle se nije moglo ama ba nita vid-
jeti. Bio je to jedan od onih uskih malih sto-
lova kod kojih se - ako ljudi za susjednim
stolom ne ustanu da vas puste, a oni to nikad
ne ine, stoka - morate gotovo pentrati do
vaeg stolca. Naruio sam kotski viski sa so-
dom, to je moje omiljeno pie, pokraj
ledenih dejkvirija. Kod Ernija ste mogli dob-
iti pie ako ste samo bili stariji od est godina
193/486
- tako je mrana bila sala, a osim toga, tu
nitko nije obraao panju na to koliko imate
godina. Mogli ste ak biti i narkoman, nitko
ne bi na to obratio panju.
Oko mene su bili sve sami ubiboe tipovi.
Bez ale. Za drugim malim stolom, meni
odmah s lijeve strane, gotovo meni na glavi,
sjedio je jedan ruan mladi s jednom isto
tako runom djevojkom. Bili su negdje mojih
godina, ili moda tek neto malo stariji. Bilo
je zabavno promatrati ih. Vidjelo se da paze
kao sam vrag da onu obaveznu konzumaciju
ne ispiju prebrzo. Neko sam vrijeme sluao
njihov razgovor, jer nisam imao to drugo ra-
diti. Priao joj je o nekoj kolskoj nogomet-
noj utakmici koju je gledao tog istog popod-
neva. Opisivao joj je svaki pojedini udarac u
itavoj igri - bez ale. Bio je to najdosadniji
ovjek koga sam ikad sluao. Bilo je oito da
tu njegovu djevojku utakmica ama ba nita
ne zanima, ali ona je bila jo runija od njega
i tako ga je, mislim, morala sluati. Runim
194/486
djevojkama doista nije lako. Ponekad ih
iskreno alim. Ponekad ih uope ne mogu ni
gledati, osobito ako su u drutvu nekog
tupana koji im prepriava svaku sitnicu s
neke blesave nogometne tekme. S moje
desne strane razgovor je, meutim, bio jo
jezovitiji. S moje desne strane sjedio je mo-
mak koji kao da se trudio da to vie izgleda
kao student iz Yalea, u sivom flanelskom
odijelu i jednom od onih pederskih kariranih
Tattersall prsluka. Sve te hulje iz Ivy
League nalikuju jedan na drugog. Moj otac
eli da i ja idem u Yale ili eventualno u Prin-
ceton, ali kunem se da nikad ne bih stupio ni
u jedan od koleda iz Ivy League, pa makar
na mjestu umro, tako mi Boga. Sad, bilo
kako bilo, taj momak koji je nalikovao na
studenta iz Yalea bio je u drutvu jedne fant-
astine make. Ljudi moji, kakva je to cura
bila! Ali trebali ste uti razgovor to su ga
vodili. Kao prvo, obadvoje su bili pomalo
nacvrcani. to je taj tip radio, navalio je da je
195/486
pipa pod stolom i u isto joj vrijeme tupio o
nekom mladiu iz njegova studentskog doma
koji je pojeo itavu boicu aspirina i zamalo
izvrio samoubojstvo. Djevojka je bez prest-
anka govorila: - Kako je to strano!... Nemoj,
dragi. Molim te, nemoj. Nemoj ovdje. - Zam-
islite to. Pipati nekoga i u isto vrijeme mu
priati kako je neki mladi izvrio sam-
oubojstvo! Obarali su me.
Malo-pomalo poeo sam se doista os-
jeati kao konjska stranjica, sjedei onako
potpuno sam. Nisam imao to drugo raditi
nego da puim i pijem. to sam uinio, rekao
sam konobaru da pita starog Ernija je li
raspoloen da doe, da zajedno popijemo ko-
ju aicu. Rekao sam mu neka kae Erniju da
ga poziva D.B.-ov brat. Mislim, meutim, da
mu on tu moju poruku uope nije prenio. Te
hulje nikad nikome ne prenose niije poruke.
Iznenada, iz neba pa u rebra, pojavila se
preda mnom jedna djevojka i rekla:
- Holden Caulfield!
196/486
Zvala se Lillian Simmons. Moj brat D.B.
vukao se s njom naokolo neko vrijeme. Imala
je ogromna mljekarstva.
- Zdravo - rekao sam. Pokuao sam, nara-
vno, ustati, ali bilo je pravo umijee ustati na
takvom mjestu. Bila je u drutvu nekog mor-
narikog oficira koji se drao kao da su mu u
stranjicu ugurali drak od metle.
- Kako je divno to te vidim! - rekla je
stara Lillian Simmons. Strogo afektirano. -
Kako tvoj veliki brat? - To je u stvari bilo sve
to je htjela uti.
- Fino. U Hollywoodu je.
- U Hollywoodu! Divno! A to radi tamo?
- Nemam pojma. Valjda pie - rekao sam.
Nekako mi se nije dalo da sad tu diskutiram
o tome. Bilo je oito da ona misli kako je to
strana stvar, to to je on u Hollywoodu. To
misle gotovo svi. Uglavnom oni koji nikad
nisu proitali nijednu njegovu priu. To me
ponekad dovodi do ludila.
197/486
- Kako je to uzbudljivo - rekla je stara Lil-
lian. Onda me predstavila onom mornaru.
Zvao se kapetan Blop, ili tako nekako. Bio je
jedan od onih ljudi koji misle kako e ispasti
mekuci ako vam, kad se rukuju, ne polome
bar etrdeset prstiju. Boe, kako mrzim takve
fore! -Jesi li tu sam, mali? - upitala me je
stara Lillian. Bila je zaustavila itav prokleti
promet u prolazu izmeu stolova. Bilo je
oito da uiva kad tako moe zakriti sav
promet. Neki konobar je ekao da mu se sk-
loni s puta, ali ona ga nije ak ni
primjeivala. Smijeno je bilo sve to. Bilo je
oito da se ne svia previe ni onom morn-
aru, iako je, eto, izaao s njom. Nije se
sviala previe ni meni. Nije nikome. ovjek
je bio prisiljen da je na odreen nain ali. -
Zar nisi ni s kakvom djevojkom, mali? - upit-
ala me. Do tog vremena bilo mi je ve uspjelo
da ustanem, a ona se nije potrudila ni da mi
kae neka sjednem. Bila je od onih ena koje
putaju ovjeka da stoji satima. - Zar nije
198/486
lijep? - rekla je onom svom mornarikom ofi-
ciru. - Holdene, ti postaje svake minute sve
ljepi. -Mornar joj je rekao da pou. Rekao je
da su zakrili prolaz.
- Holdene, hajde s nama - rekla je stara
Lillian. - Ponesi svoje pie.
- Upravo sam namjeravao krenuti - rekao
sam joj. - Trebam se sastati s nekim. - Bilo je
oito da mi se samo pokuava dodvoriti.
Tako da ja kasnije priam D.B.-u o tome.
- Dobro, ti mali, da ne kaem to. Tako ti i
treba. Reci svom velikom bratu da ga mrzim,
kad ga vidi.
Onda je otila. Mornariki oficir i ja rekli
smo jedan drugome kako nam je veoma
drago to smo se upoznali. To me uvijek
obara. Uvijek govorim: Drago mi je to smo
se upoznali ljudima za koje mi uope nije
drago to sam ih upoznao. ovjek, meutim,
mora izgovarati takve stvari ako eli ostati
iv.
199/486
Poto sam joj rekao kako se trebam
sastati s nekim, nije mi preostalo nita drugo
nego da doista i odem. Nisam se mogao zad-
rati ak ni toliko da ujem kako stari Ernie
svira neto koliko-toliko estito. Nije mi,
meutim, bilo ni na kraj pameti da sjedim za
stolom sa starom Lillian Simmons i njezinim
mornarikim oficirom i da pustim da me
zagnjave do smrti. I tako sam otiao. Bio sam
bijesan kad sam uzimao kaput iz garderobe.
Ljudi vam uvijek sve tako pokvare.
200/486
13
Vratio sam se u hotel pjeice. Pokraj
etrdeset i jednog predivnog bloka. Nisam to
uinio zbog toga to sam osjeao potrebu da
se proetam, ili neto slino. Ne. Vie zbog
toga to nisam bio raspoloen da opet
zaustavljam taksi, ulazim unutra i izlazim iz
njega. ovjeku ponekad dosadi vonja tak-
sijem isto onako kao to mu dosadi vonja
liftom. Iznenada osjeti da mora hodati, bez
obzira na to koliko daleko ili do kojeg kata.
Dok sam bio mali, veoma esto bih se popeo
uz stepenice sve do naeg stana. Dvanaest
katova.
Bilo je veoma teko primijetiti da je snijeg
uope padao. Na plonicima nije bilo gotovo
ni traga snijegu. Bilo je, meutim, strahovito
hladno i zato sam izvadio iz depa onu svoju
crvenu lovaku kapu i navukao je na glavu.
Bilo mi je potpuno svejedno kako izgledam.
ak sam spustio i one poklopce na ui. Volio
bih da sam mogao saznati tko mi je u Pen-
ceyju dignuo rukavice, jer su mi se ruke
smrzavale. Ne bih u vezi s tim bio neto
posebno uinio, ak i da sam saznao. Inae
sam strana kukavica. Nastojim da se to ne
primijeti, ali ustvari jesam. Da sam, na
primjer, u Penceyju ustanovio tko mi je
ukrao rukavice, vjerojatno bih bio otiao u
sobu tog lopova i rekao mu: O.K., kako bi
bilo da mi vrati one rukavice? Lopov koji
ih je digao vjerojatno bi odgovorio glasom
potpuno nevinog ovjeka: Kakve sad
rukavice? to bih uinio, otiao bih do
njegova ormara i negdje u njemu pronaao
svoje rukavice. Skrivene, recimo, u nekim
kaljaama, ili slino. Izvukao bih rukavice,
pokazao ih tom frajeru i rekao: Pretpostavl-
jam da su ove proklete rukavice tvoje? Lop-
ov bi me na to vjerojatno pogledao onim
202/486
posebnim, usiljenim pogledom, olienjem
nevinosti, i rekao: Nikad u ivotu nisam vi-
dio te rukavice. Ako su tvoje, nosi ih. Tvoje
stvari mi nisu potrebne. Nakon toga ja bih
naprosto odstajao tu valjda nekih pet
minuta. Drao bih te proklete rukavice u
ruci, s osjeajem da bi bilo neophodno mlat-
nuti tog tipa jednom po njuci, ili slino -
izbiti mu sve zube. Samo, ne bih imao tri
iste da to i uinim. Samo bih tako stajao,
pokuavajui izgledati opasno. to bih
mogao uiniti, mogao bih mu rei neto ve-
oma otro i zajedljivo, ugristi ga rijeima
umjesto udariti akom. Meutim, kad bih
rekao neto veoma otro i zajedljivo, taj bi tip
vjerojatno ustao, priao mi i rekao: Sluaj
ti, Caulfielde, je 1' ti to kae da sam ja lop-
ov? Tada, umjesto da mu odgovorim:
Tono to hou rei, odvratna lopovska
huljo! - sve za to bih vjerojatno smogao
snage procijediti bilo bi: Ja znam samo to
da sam svoje rukavice naao u tim tvojim
203/486
prokletim kaljaama! Tip bi nakon toga bio
ve potpuno siguran da nemam namjere za-
lijepiti mu jednu, i vjerojatno bi rekao:
Sluaj, daj da izvedemo stvar naistac.
Tvrdi li ti da sam ih ja ukrao? Ja bih na to
rekao neto kao: Nitko ne govori nita o
kradi. Znam samo to da su moje rukavice
bile u tvojim kaljaama. I tako bi to moglo
ii satima. Konano bih otiao iz njegove
sobe a da ne bih ak ni pokuao udariti ga.
Vjerojatno bih otiao dolje u zahod, potajno
popuio cigaretu i promatrao sebe u
ogledalu, pokuavajui da svom licu dam
izraz tvrdoe i surovosti. Eto, o tome sam ot-
prilike razmiljao itavo vrijeme dok sam se
vraao u hotel. Nije nimalo zabavno biti tak-
va kukavica. Moda i nisam u svakom
pogledu kukavica. Ne znam. Mislim da sam
tek djelomino kukavica a djelomino ovjek
kome je potpuno svejedno hoe li mu ukrasti
tamo neke rukavice. Jedna od mojih osobina
koja me zabrinjava upravo je to to mi nije
204/486
mnogo stalo ako neto izgubim - kao dijete,
znao sam majku dovesti do ludila. Neki ljudi
gube dane traei ono to su izgubili. Meni se
ini da nikad nisam posjedovao nita za im
bih, ako to izgubim, mnogo alio. Moda sam
upravo zbog toga takva djelomina kukavica.
To, meutim, nije nikakvo opravdanje.
Zaista nije. ovjek bi trebao uope ne biti
kukavica. Ako je potrebno da nekog tresne
po zubima, pa jo ako osjea elju da to i
uini, onda se ne treba predomiljati. Ja,
meutim, nekako nisam stvoren za to. Radije
bih gurnuo ovjeka kroz prozor ili mu odru-
bio glavu sjekirom nego ga udario akom.
Mrzim tunjavu akama. Nije mi osobito
krivo ako me tko udari - iako ba nisam lud
za tim, naravno - ali ono to me u takvoj
borbi najvie plai, to je lice onog drugog
ovjeka. Ne mogu izdrati da gledam ovjeka
ravno u lice, u tome je sva moja nevolja. Ne
bi bilo tako strano kad biste i vi i onaj s kim
se tucete imali neki zavoj preko oiju ili neto
205/486
slino. udna je to vrsta kukaviluka kod
mene, kad se ovjek nad tim malo zamisli, ali
kukaviluk jest, tu sumnje nema. Neu zav-
aravati samog sebe. to sam vie razmiljao o
rukavicama i kukaviluku, to me obuzimala
sve snanija potitenost, i odluio sam, tu
dok sam jo iao, svratiti nekamo na koju
aicu. Kod Erni-ja sam popio svega tri ae,
a onu treu nisam ni iskapio do kraja. Neto
to doista posjedujem, to je fantastian kapa-
citet za alkohol. U stanju sam lokati itavu
no a da se na meni nita ne primijeti, samo
kad sam raspoloen kako treba. Jednom pri-
likom, dok sam jo bio u koli u Whootonu,
neki Raymond Goldfarb i ja kupili smo pola
litre kotskog viskija i iskapili ga jedne
subote uveer u kapeli, gdje nas nitko nije
mogao vidjeti. On se naljoskao, a na meni se
gotovo nita nije primjeivalo. Postao sam
samo nekako hladan i nonalantan. Povraao
sam prije nego to sam legao u krevet, iako
ustvari nisam morao - prisilio sam se.
206/486
Bilo kako bilo, prije nego to sam stigao
do hotela, skrenuo sam prema nekom baru
veoma sumnjiva izgleda, ali su, prije nego to
sam stigao do vrata, iz lokala ispala dva
ovjeka, totalno nakresana, i poela me ispit-
ivati kojim bi putem mogli stii do
podzemne. Jedan od njih, neki kubanski tip,
neprestano mi je disao ravno u lice, itavo
vrijeme dok sam im davao upute, a dah mu
je strahovito zaudarao na rakiju. Stvar se
svrila tako da nisam ni uao u taj prokleti
bar. Jednostavno sam se vratio u hotel.
Foaje hotela bio je potpuno prazan.
Zaudarao je na pedeset milijuna ugaenih ci-
gara. Doista jest. Nisam uope bio pospan
niti bilo to slino, ali sam se osjeao nekako
odvratno. Potiten i sve. Gotovo sam poelio
da me nema.
Onda sam se, iznenada, uvalio u onu
strahovitu guvu.
Samo to sam stupio u lift, momak liftboj
mi je rekao:
207/486
- Jesi P za malo zabave, lafe? Ili misli da
je ve prekasno?
- Kako to mislite? - odgovorio sam. Nis-
am znao to eli da mi kae.
- Bi P to prevrnuo veeras?
- Tko, je P ja? - rekao sam. Bio je to glup
odgovor, s koje god se strane uzme, ali nema
toga tko se ne bi zbunio kad pred njim iznen-
ada iskrsne netko i postavi mu ravno u lice
takvo pitanje.
- Koliko ima godina, efe? - upitao me je
taj momak iz lifta.
- Zato? - rekao sam. - Dvadeset dvije.
- Ah-ha. E pa, to veli? Zanima 1' te? Pet
komada jedan metak. Petnaest komada
itava no. - Pogledao je na svoj runi sat. -
Sve do podne. Pet dolara jedan metak, pet-
naest dolara sve do podne.
- O.K. - rekao sam. Bilo je to protiv svih
mojih principa i svega, ali sam se osjeao
tako deprimiran da uope nisam mogao
208/486
misliti. U tome je sva nesrea. Kad je ovjek
veoma deprimiran, nije u stanju misliti.
- O.K. to? Jedan metak ili do podne?
Moram znati.
- Samo jednom.
- O.K., u kojoj sobi?
Pogledao sam na crvenu ploicu s brojem
sobe koja je visila na kljuu.
- Dvanaest tisua dvadeset dva - rekao
sam. Ve sam se pomalo kajao to sam
dopustio da se stvar pone kotrljati, ali ve je
bilo prekasno.
- O.K. Poslat u ti maku za petnaestak
minuta. - Otvorio je vrata i ja sam izaao.
- Hej, je li barem zgodna? - upitao sam. -
Neu nikakvo staro groblje.
- Nita groblje. Nemoj brinuti, efe.
- Kome trebam platiti?
- Njoj - rekao je. - Idemo, efe. - Zalupio
mi je vrata ispred samog nosa.
Otiao sam u sobu i smoio kosu, ali zn-
ate ve da se takva kratka frizura ustvari
209/486
uope ne moe poeljati. Zatim sam
provjerio da li mi usta zaudaraju od svih onih
silnih popuenih cigareta i viskija sa sodom
to sam ih popio kod Ernija. Sve to trebate
uiniti jest da postavite dlan ispred usta, tako
da vam se dah odbija prema nosnicama.
Uinilo mi se da se ne osjea ba mnogo, ali
sam ipak oprao zube. Zatim sam obukao
istu koulju. Znao sam da nema potrebe da
se za jednu obinu prostitutku dotjerujem
kao lutka, ali nekako nisam znao to drugo
da radim. Bio sam pomalo nervozan. Poeo
sam se osjeati prilino uzbuen, seksualno,
ali ipak sam bio nervozan. Ako ve elite
znati istinu, nevin sam. Doista jesam. Imao
sam ve nekoliko puta priliku da izgubim tu
svoju nevinost i sve, ali jo nikad nisam
stigao do kraja. Uvijek se dogodi neto to
me omete u tome. Kad se ovjek, recimo,
nade u kui neke djevojke, njezini se roditelji
uvijek vrate u najnezgodnije vrijeme - ili se
ovjek boji da e se vratiti. Ili, ako se nade na
210/486
zadnjem sjedalu neijeg automobila, onda se
na prednjem uvijek nalazi netko - neka dje-
vojka, mislim - tko uvijek eli znati sve to se
dogaa u svakom dijelu tog prokletog auto-
mobila. Hou rei, neka djevojka na pred-
njem sjedalu koja se svakog trenutka osvre
da vidi to se, kog vraga, tamo iza dogaa.
Uvijek se dogodi neto tako, svejedno to. U
nekoliko sluajeva bio sam, ipak, veoma
blizu cilja. Pogotovo jednom prilikom, dobro
se sjeam. Neto je, meutim, otilo krivo -
vie se ne sjeam ni to je bilo. Stvar je takva,
kad ovjek ve gotovo stigne blizu cilja s
nekom djevojkom -hou rei, s djevojkom
koja nije prostitutka niti bilo to slino - ona
mu uvijek bez prestanka govori da prestane.
Kod mene je nevolja u tome to ja i
prestanem. Drugi momci veinom ne
posluaju. Ja tu ne mogu nita. Nikad ne zn-
a ele li one doista da prestane, ili su samo
uplaene kao sam vrag, ili ti govore da
prestane samo zbog toga da, ako produi
211/486
stvar do kraja, krivnja ne bude na njima ve
na tebi. Bilo kako bilo, ja uvijek prestanem.
Nevolja je u tome to ih uvijek ponem aliti.
Hou rei, mnoge djevojke su tako glupe.
Nakon to se neko vrijeme hvatate s njima,
moete tono promatrati kako gube pamet.
Takva jedna djevojka, kad je doista uhvati
strast, vie uope nije u stanju da misli. Ne
znam. Kau mi da prestanem, i ja prestanem.
Uvijek mi bude ao to sam ih posluao, na-
kon to ih otpratim kui, ali stvar se, sve-
jedno, uvijek ponavlja.
Bilo kako bilo, dok sam tako oblaio istu
koulju, nekako sam doao do zakljuka da
mi se, eto, sada, u neku ruku, prua velika
ansa. Zamiljao sam da u, poto je prosti-
tutka, i te stvari, s njom moi stei odreenu
praksu za sluaj ako se ikad oenim ili neto
slino. Ponekad se brinem zbog tih stvari.
itao sam jednom neku knjigu, jo dok sam
bio u koli u Whootonu, u kojoj je bio opisan
jedan takav iskusan momak, profinjen,
212/486
galantan i vrlo seksi. Zvao se Monsieur Blan-
chard, jo uvijek se sjeam. Bila je to oajna,
doista loa knjiga, ali taj Blanchard bio je
sasvim dobar. Imao je neki veliki chateau, i
te stvari, dolje na Rivijeri, u Europi, i u
slobodno vrijeme, to je radio, odbijao je od
sebe ene tapom. Bio je pravi razvratnik i
sve, ali ene su padale na njega. Tamo u jed-
nom dijelu knjige rekao je kako je ensko
tijelo kao violina, i kako ovjek treba biti
savren muziar pa da na njemu svira kako
treba. Bila je to knjiga puna otrcanih tosova
- toga sam svjestan - ali ona stvar s violinom
nikako mi ne izlazi iz glave. To je, u neku
ruku, bio razlog zato sam elio stei malo
prakse, za sluaj da se ikad oenim. Caulfield
i njegova arobna violina, ljudi moji! Zvui
otrcano, toga sam svjestan, ali ne previe
otrcano. Ne bi mi bilo nimalo krivo da sam
maher u tim stvarima. Kad se hvatam s
nekom makom, ako ve elite znati istinu,
uvijek sam na to muka dok sam naem ono
213/486
to traim, zaboga, ako znate na to mislim.
Uzmite, recimo, onu djevojku s kojom sam
doivio onu najuspjeliju avanturu o kojoj
sam vam priao. Trebalo mi je gotovo pun
sat vremena samo da joj skinem onaj prok-
leti grudnjak. Kad sam ga konano skinuo,
ona je ve bila gotovo spremna da mi pljune
u lice.
Bilo kako bilo, etao sam tako naokolo po
sobi i ekao da se ona prostitutka konano
naslika. Stalno sam se nadao da e biti
zgodna. Nije mi, ipak, bilo bogzna koliko
stalo. Nekako sam najvie od svega elio
samo da se sve to to prije svri. Konano je
netko pokucao na vrata i, kad sam poao da
ih otvorim, sapleo sam se o kofer koji mi se,
ih-znam kako, naao na putu, pao preko
njega i zamalo razbio koljeno. Ja uvijek
izaberem najzgodnije mogue vrijeme da
padnem preko kofera, i takvih stvari.
Kad sam otvorio vrata, ugledao sam dje-
vojku. Imala je na sebi sportski kaput i bila je
214/486
bez eira. Bila je neto kao plavua, ali bilo
je oito da boji kosu. Nije bila, ipak, nikakvo
groblje. - Kako ste? - rekao sam. Galantno
kao sam vrag, ljudi moji!
- Jeste 1' vi momak koji je razgovarao s
Mauriceom? -upitala me je. Nije se drala
ba osobito ugodno.
- S momkom iz lifta?
- Aha - rekla je.
-Jesam, ja sam taj. Uite, izvolite - rekao
sam. Postajao sam sve nonalantniji. Doista
jesam.
Ula je, odmah skinula kaput i nekako ga
bacila na krevet. Ispod kaputa imala je neku
zelenu haljinu. Zatim je nekako postrance
sjela na stolac pokraj pisaeg stola, koji se
nalazio u sobi, i poela klatiti nogom gore-
dolje. Bila je veoma nervozna, za jednu pros-
titutku. Doista jest. Mislim da je to bilo zbog
toga to je bila veoma mlada. Bila je negdje
mojih godina. Sjeo sam u veliki naslonja,
pokraj nje, i ponudio joj cigaretu. - Ne
215/486
pjuim - odgovorila je. Imala je sitan, njean,
piskav glasi. ovjek ju je jedva mogao uti.
Osim toga, nije nikad govorila hvala kad bi
joj ovjek neto ponudio. Bolje vjerojatno
nije ni znala.
- Dopustite da se predstavim. Zovem se
Jim Steele - rekao sam.
- Imate li kakav sat? - upitala je. Nije je
uope zanimalo kako se zovem, prirodno. -
Hej, kol'ko u stvari imate godina?
- Je l' ja? Dvadeset dvije.
- Imate ako Bog da!
Bila je to smijena fraza. Kao da ju je
izgovorilo neko dijete. ovjek bi pomislio da
e jedna prostitutka rei Ima vraga, ili
Drugome ti to, a ne Imate ako Bog da!
- A koliko godina imate vi?
- Dovoljno da sama ocijenim stvar - odgo-
vorila je. Imala je doista mnogo duha. -
Imate li kakav sat? - upitala je ponovno, a
zatim je ustala i svukla haljinu preko glave.
216/486
Osjeao sam se udno kad je to uinila,
naravno. Hou rei, uinila je to tako naglo.
Znam da bi se ovjek morao prilino zapaliti
kad neka ena tako ustane i svue haljinu
preko glave, ali ja nisam. Strast je bila valjda
posljednja stvar na svijetu koju sam u tom
trenutku osjeao. Osjeao sam mnogo vie
potitenost nego neku tamo strast.
- Imate li kakav sat, hej?
- Ne, nemam. Nemam - rekao sam. Ljudi
moji, kako sam se osjeao udnovato! - Kako
vam je ime? - upitao sam je. Na sebi je imala
samo neki ruiast kombine. To me nekako
zbunjivalo. Doista jest.
- Sunny - rekla je. - Hej, hoemo li?
- Zar nemate volje da najprije malo
porazgovaramo? -upitao sam je. Bila je djet-
injarija rei tako neto, ali osjeao sam se
tako prokleto udnovato. - Zar vam se toliko
uri?
Pogledala me kao da sam poludio.
217/486
- O kom vragu hoe da razgovaramo? -
rekla je.
- Ne znam. Ni o emu osobito. Samo sam
pomislio da biste moda eljeli da najprije
malo popriamo.
Ponovno je sjela na onaj stolac pokraj
pisaeg stola. Ideja joj se nije sviala, to je
bilo oito. Poela je opet klatiti nogom - ljudi
moji, kako je to bila nervozna djevojka!
-Jeste li za jednu cigaretu? - upitao sam.
Zaboravio sam da ne pui.
- Ne puim. Sluajte, ako ve elite
priati, pria/te. Imam ja svojih poslova.
Nisam se, meutim, mogao sjetiti niega
o emu bih mogao priati. Pomiljao sam na
to da je upitam kako je dolo do toga da
postane prostitutka, i te stvari, ali sam se
bojao da joj postavim to pitanje. Ona mi,
uostalom, ne bi odgovorila na njega.
- Vi niste iz New Yorka, zar ne? - rekao
sam konano. To je bilo sve ega sam se
mogao sjetiti.
218/486
- Iz Hollywooda sam - rekla je. Zatim je
ustala i otila do kreveta na kojem je bila os-
tavila haljinu. - Imate li neku vjealicu? Ne
bih htjela da mi se haljina sva izguva. Samo
to sam je ispeglala.
- Naravno - rekao sam odmah. Bio sam
sretan to mogu ustati i napraviti neto. Uzeo
sam njezinu haljinu i objesio je u ormar. Bilo
je to smijeno. Osjeao sam se nekako ras-
tuen dok sam to radio. Zamiljao sam je
kako odlazi u prodavaonicu i kupuje haljinu,
a nitko u radnji i ne pomilja da je ona pros-
titutka, i te stvari. Prodava je, dok ju je
kupovala, vjerojatno mislio da je pred njim
sasvim obina djevojka, kao i sve druge. To
me strahovito rastuilo - ne bih vam tono
znao rei zato.
Ponovno sam sjeo i pokuao nastaviti za-
poeti razgovor. Ona, meutim, nije imala
nimalo smisla za konverzaciju.
- Radite li svake noi? - upitao sam je.
Zvualo je uasno kad sam to rekao.
219/486
- Aha. - etala je naokolo po sobi. Uzela je
sa stola jelovnik i poela ga itati.
- to radite po danu?
Nekako kao da je slegla ramenima. Bila je
prilino mrava.
- Spavam. Idem u kino. - Spustila je
jelovnik na stol i pogledala me. - Hoemo li,
hej? Ne mogu itavu...
- Sluajte - rekao sam - noas se ne os-
jeam bas najbolje. Proveo sam teku no.
asna rije. Platit u vam i sve, ali hoe li
vam biti jako krivo ako ne uradimo nita?
Hoe li vam biti jako krivo? - Nevolja je bila
u tome to to doista nisam elio. Osjeao
sam se vie potiten nego seksualno
uzbuen, ako ve elite znati istinu. Ona me
je deprimirala. Njena zelena haljina u or-
maru, i sve. Osim toga, mislim da nikad ne
bih mogao lei s nekim tko sjedi u blesavom
kinu itav bogovetni dan. Mislim da doista
ne bih mogao.
220/486
Prila mi je, s nekim udnim izrazom na
licu, kao da mi ne vjeruje.
- to ti fali? - upitala je.
- Nita mi ne fali. - Ljudi moji, postajao
sam sve nervozniji. - Stvar je u tome to sam
prije kratkog vremena operiran.
- Da? A gdje?
- Na mom, kako se ono kae... klavikordu.
- Da? A gdje je, do vraga, to?
- Klavikord? - rekao sam. - E, pa, u stvari,
u spinalnom kanalu. Hou rei, veoma blizu
donjeg dijela spinalnog kanala.
- Daa? - rekla je. - To je nezgodno. -
Zatim mi je sjela u krilo. - Zgodan si ti.
Tako me je nervirala da mi nije preostalo
drugo nego da dalje laem, do besvijesti.
- Jo uvijek se oporavljam - rekao sam.
- Izgleda kao filmski glumac. Zna: Zna
koji. Zna na koga mislim. Kako se ono, do
vraga, zove?
- Ne znam - odgovorio sam. Nije nikako
htjela skinuti se s mog krila.
221/486
- Sigurno zna. Igrao je u onom filmu sa
MElyinojn Douglasom. Onaj to je igrao
Melwinovog malog brata. to pada iz onog
amca. Zna na koga mislim.
- Ne, ne znam. Idem u kino samo kad
moram. Nato je poela da se mazi. Na
prilino sirov nain.
- Hoe li prestati s tim? - rekao sam. -
Nisam u formi, ve sam ti rekao. Nedavno
sam operiran.
Nije ustala s mog krila niti bilo to slino,
ve me je pogledala onim strahovito pok-
varenim pogledom.
- Sluaj ti - rekla je - ja sam spavala kad
me je onaj ludi Maurice probudio. Ako misli
da u ja...
- Ve sam rekao da u ti platiti to si
dola i sve. I hou, doista. Imam love na
bacanje. Samo zbog toga to se jo uvijek
oporavljam nakon vrlo ozbiljne...
- A kog si vraga onda govorio onom bud-
alastom Mauriceu da ti treba djevojka? Ako
222/486
si nedavno imao operaciju na tom tvom
prokletom, kakoseonozove? A?
- Mislio sam da u se bolje osjeati. Bolje
nego to se u stvari osjeam. Malo sam
pretjerao u raunu. Bez ale. ao mi je. Ako
na trenutak ustane, donijet u svoj
novanik. Ozbiljno.
Bila je bijesna kao sam vrag, ali se ipak
podigla tako da sam mogao otii do ormara i
uzeti novanik. Izvukao sam novanicu od
pet dolara i pruio joj je.
- Ba ti hvala - rekao sam. - Milijun puta
hvala.
- Ovo je pet. Treba platiti deset.
Postajalo je zabavno. To se moglo osjetiti.
Bojao sam se da e se neto slino dogoditi -
doista jesam.
- Maurice je rekao pet - rekao sam joj. -
Rekao je petnaest do podne, a samo pet za
jednom.
- Deset za jednom.
223/486
- On je rekao pet. ao mi je... doista... ali
to je sve to sam spreman dati.
Ona je na to slegla ramenima, na isti
nain kao ono ranije, a zatim je veoma
hladno rekla:
- Hoe li mi dodati haljinu? Ili ti je to
previe teko.
Bila je prilina jeza od djeteta. ak i s on-
im svojim tankim, piskavim glasiem bila je
u stanju da pomalo uplai ovjeka. Da je bila
kakva krupna stara kurva, s licem debelo
premazanim minkom, ne bi bila ni upola
tako jeziva.
Otiao sam i donio joj haljinu. Obukla ju
je, a zatim je uzela svoj sportski kaput s
kreveta.
- Do vienja, spretnjakoviu - rekla je.
- Do vienja - rekao sam. Nisam joj za-
hvalio niti bilo to. Drago mi je to nisam.
224/486
14
Poto je stara Sunny otila, sjedio sam
neko vrijeme u naslonjau i popuio nekoliko
cigareta jednu za drugom. Vani je ve svitalo.
Ljudi moji, kako sam se bijedno osjeao! Os-
jeao sam se tako potiten da to uope ne
moete zamisliti. to sam radio, poeo sam
razgovarati - gotovo naglas - s Alliejem.
Radim to ponekad, kad sam najvie potiten.
Tad mu bez prestanka govorim neka se vrati
kui, uzme bicikl i prieka me ispred kue
Bobbyja Fallona. Bobby Fallon stanovao je,
dok smo bili u Maini - to jest, prije mnogo
godina - u naem najbliem susjedstvu. to
se dogodilo, jednog dana Bobby i ja krenuli
smo na biciklima do jezera Sedebego.
Spremali smo se ponijeti sa sobom jelo i sve,
ak i zrane puke - bili smo tada jo djeca i
mislili smo da naim zranim pukama
moemo uloviti neto. Bilo kako bilo, Allie
nas je sluajno uo kako govorimo o tome i
htio je poi s nama, ali sam ja bio protiv toga.
Rekao sam mu da je jo dijete. Zbog toga mu
sada, ponekad, kad sam osobito potiten,
neprestano govorim: O.K. Poi kui, uzmi
svoj bicikl i priekaj me ispred Bobbyjeve
kue. Samo pouri. Nije da ga nisam nikad
vodio sa sobom, kad sam nekamo iao. Jes-
am. Ali tog jednog dana nisam. Nije se nalju-
tio zbog toga - nikad se ni zbog ega nije lju-
tio - ali, bez obzira na to, uvijek mislim na taj
dogaaj, kad god se osjeam veoma
potiten.
Konano sam se ipak svukao i legao u
krevet. Osjeao sam, kad sam se naao u kre-
vetu, da bi mi dobro dola neka molitva, ili
neto slino, ali nisam se mogao moliti. Nis-
am u stanju moliti se ni kad imam volje za to.
U prvom redu, ja sam neto kao ateist. Isus
mi je simpatian, i sve, ali ne dira me ba
226/486
mnogo sve ono ostalo to se moe nai u Bib-
liji. Uzmite, na primjer, one apostole. Uasno
mi idu na ivce, ako ve elite znati istinu.
Oni su nakon Isusove smrti moda i bili na
svom mjestu, i to god hoete, ali dok je on
bio iv, koristili su mu tono koliko i rupa u
glavi. to su radili, neprestano su ga samo
uvaljivali u neprilike. Gotovo svaku osobu iz
Biblije volim vie nego te apostole. Ako ve
elite znati istinu, osoba iz Biblije koju - uz
Isusa - najvie volim, to je onaj luak koji je
ivio u grobnici i neprestano sam sebe ran-
javao kamenjem. Njega, jadnika, volim deset
puta vie nego sve one apostole. Kad sam bio
u koli u Whootonu, prilino sam se esto
uputao u estoke rasprave o tim pitanjima,
najvie s jednim djeakom koji je stanovao u
sobi odmah do nae, s nekim Arthurom
Childsom. Dobri stari Childs bio je kveker, i
sve, i itao je cijelo vrijeme Bibliju. Bio je ve-
oma dobar djeak i ja sam ga volio, ali se
nikad nismo mogli sloiti oko mnogih stvari
227/486
u Bibliji, posebno oko tih apostola. On mi je
bez prestanka govorio da, ako ne volim
apostole, ne volim ni Isusa. Govorio je kako
apostole svatko treba voljeti jer ih je Isus
sam osobno izabrao. Ja sam mu na to odgov-
arao kako mi je poznato da ih je izabrao, ali
da ih je izabrao nasumce. Rekao sam kako
nije imao vremena da luta naokolo i da anal-
izira svakoga. Rekao sam i to da Isusu zbog
toga nita ne zamjeram. Nije bila njegova
krivnja to nije imao vremena. Sjeam se
kako sam pitao Childsa je li uvjeren da je
Juda, onaj to je izdao Isusa, i sve, otiao u
pakao poto je izvrio samoubojstvo. Childs
je rekao da je to potpuno sigurno. Eto, up-
ravo je to ono u emu se nisam mogao sloiti
s njim. Rekao sam kako bih se kladio u
tisuu dolara da Isus nije poslao starog Judu
u pakao. I sad bih se kladio, da imam tisuu
dolara. Mislim da bi ga svaki od ostalih
apostola otpremio ravno u pakao i to eks-
presno - ali kladio bih se u bilo to da Isus to
228/486
nije uinio. Stari Childs je rekao da je kod
mene nevolja to to nikad ne idem u crkvu,
niti bilo kamo. U tome je imao pravo, u jed-
nu ruku. U crkvu ne idem. U prvom redu,
moji roditelji nisu iste vjere, i sva su djeca u
naoj obitelji ateisti. Ako ve elite znati
istinu, ne podnosim ni popove. Svi koje sam
upoznao, u svim kolama koje sam pohaao,
svi su uvijek prelazili na neki svetojosipovski
glas im bi otpoeli propovijed. Gospode,
kako to mrzim! Nikako mi nije jasno, kog
vraga ne mogu govoriti svojim prirodnim
glasom. Njihov govor uvijek zvui tako
licemjerno.
Bilo kako bilo, kad sam legao u krevet,
nisam se mogao pomoliti ni za to. Svaki put
kad bih poeo, hvatao sam samog sebe kako
zamiljam staru Sunny, i to kako me je
nazvala spretnjakoviem. Konano sam se
uspravio u krevetu i popuio jo jednu cigar-
etu. Ukus joj je bio odvratan. Sigurno sam
229/486
popuio najmanje dvije kutije od trenutka
kad sam napustio Pencey.
Iznenada, dok sam tako leao i puio,
netko je pokucao na vrata. Ponadao sam se
da to nitko ne kuca na moja vrata, ali sam
vraki dobro znao da kuca upravo na njih. Ne
znam kako sam to znao, ali sam znao. Znao
sam ak i tko kuca. Ja sam vidovit.
- Tko je? - upitao sam. Bio sam se prilino
uplaio. Velika sam kukavica kad se radi o
takvim stvarima.
Oni su, meutim, ponovno pokucali.
Ovoga puta glasnije.
Konano sam ustao iz kreveta, samo
onako u pidami, i otvorio vrata. Nije ak
bilo potrebno ni da palim svjetlo u sobi, jer je
ve bio dan. Stara Sunny i Maurice, onaj
makro liftboj, stajali su na hodniku.
- to je sad opet? to elite? - rekao sam.
Ljudi moji, glas mi je drhtao kao u samog
vraga.
230/486
- Nit' osobito - rekao je stari Maurice. -
Samo pet dolara. - itavo vrijeme govorio je
samo on, za njih oboje. Stara Sunny samo je
stajala pokraj njega, otvorenih usta.
- Ve sam joj platio. Dao sam joj pet
dolara. Pitajte je -rekao sam. Ljudi, kako mi
je glas drhtao!
- Deset dolara, efe, rekao sam ti. Deset
dolara jedan metak, petnaest do podne.
Rekao sam ti lijepo.
- To mi uope niste rekli. Rekli ste pet
dolara metak. Rekli ste petnaest dolara do
podne, u redu, ali sam sasvim razgovijetno
uo...
- Hajde, efe. Pljuni lovu.
- A zato? - rekao sam. Boe, ovo moje
staro srce samo to me nije svojim udarcima
izbacilo iz sobe. elio sam da barem budem
obuen. Uasno je to, biti samo u pidami
kad se dogaaju takve stvari.
- Hajde, efe - rekao je stari Maurice.
Zatim me je snano gurnuo svojom
231/486
odvratnom rukom. Vraki je malo nedostaja-
lo pa da tresnem na dupe, bio je krupan,
pasji sin. Sljedee ega sam postao svjestan,
bilo je to da se on i stara Sunny nalaze u sobi.
Ponaali su se kao da su vlasnici itavog tog
mjesta. Stara Sunny sjela je na prozorsku
dasku. Stari Maurice se uvalio u onaj veliki
naslonja i raskopao ovratnik. Bio je jo u
onoj liftbojskoj uniformi. Ljudi, kako sam bio
nervozan!
- U redu, efe, pare na sunce. Moram se
vratiti na posao.
- Rekao sam vam valjda ve deset puta da
vam ne dugujem ni centa. Ve sam joj dao
pet...
- Ne jedi govna. Pare na sunce!
- Zato da joj dajem jo pet dolara? -
rekao sam. Glas mi je promuklo odjekivao po
itavoj sobi. - Pokuavate mi podvaliti.
Stari Maurice raskopao je do kraja kaput
uniforme. Sve to je imao ispod njega bio je
onaj lani ovratnik od koulje, ali bez
232/486
koulje, ili bilo ega. Imao je velik, debeo,
dlakav trbuh.
- Nitko ne pokuava nikome nita podval-
iti - rekao je. -Pare na sunce, efe.
- Ne dam.
Kad sam to rekao, ustao je iz naslonjaa i
krenuo polako prema meni. Drao se kao da
je veoma, veoma umoran ili veoma, veoma
ugnjavljen. Gospode, kako sam se prepao!
Sjeam se da sam ruke drao nekako kao
skrtene. Ne bi sve to ni bilo tako strano,
mislim, da nisam na sebi imao samo onu
prokletu pidamu.
- Pare na sunce, efe. - Doao je tono do
mjesta gdje sam stajao. To je bilo sve to je
znao rei: Pare na sunce, efe. Bio je pravi
idiot.
- Ne dam.
- efe, natjerat e me da te malice
prodrmam. Ja to ne bi', ali tako mi nekako
izgleda - rekao je. - Duan si nam pet dolara.
233/486
- Nisam vam duan nikakvih pet dolara -
rekao sam. -Ako me dotaknete, vikat u kao
sam vrag. Probudit u cijeli hotel. Policiju i
sve. - Glas mi je tako drhtao da je bio pravi
uas.
- Samo naprijed. Vii da ti otpadne ta
blesava glava. Fino - rekao je stari Maurice. -
Hoe da ti roditelji saznaju kako si proveo
no s kurvom? Takvo fino dijete kao ti? - Go-
vorio je prilino grubo, na onaj svoj ljigav
nain. Doista jest.
- Ostavite me na miru. Da ste rekli deset,
bila bi druga stvar. Ali ste jasno i glasno...
- Hoe li pljunuti tu lovu ili nee? -
Stjerao me ak do samih vrata. Gotovo je sta-
jao na meni, njegov ljigavi stari dlakavi trbuh
i sve.
- Ostavite me na miru. Odlazite do vraga
iz moje sobe -rekao sam. Ruke sam jo uvijek
drao kao skrtene. Boe, kakav sam bijednik
bio!
234/486
Tada je Sunny progovorila prvi put. - Hej,
Maurice. Hoe da potraim njegov
novanik? - rekla je. - Tamo je na onom,
kakoseonozove...
- Aha, uzmi ga.
- Ne dirajte moj novanik!
- Ve sam ga nala - rekla je Sunny.
Pokazala mi je pet dolara. - Vidi li? Uzimam
samo onih pet koje mi duguje. Nisam ja
lopov.
Iznenada sam zaplakao. Dao bih ne znam
to da nisam, ali to je bilo, bilo je.
- Ne, niste lopovi - rekao sam. - Samo
kradete mojih pet...
- Zavei - rekao je stari Maurice i gurnuo
me.
- Ostavi ga na miru, hej - rekla je Sunny. -
Hajd'mo, hej! Dobili smo lovu koju nam je
bio duan. Hajd'mo odavde. Idemo, hej!
- Dolazim - rekao je stari Maurice, ali se
nije ni pomakao.
235/486
- Ozbiljno ti govorim, hej Maurice! Ostavi
ga na miru.
- Tko ga dira? - rekao je, neduno kao
sam vrag. Zatim, to je napravio, kucnuo me
prstom veoma snano u pidamu. Neu vam
rei gdje me je udario, ali strano me
zaboljelo. Rekao sam mu da je prokleti odv-
ratni degenerik.
- to si rekao? - upitao je. Stavio je i ruku
iza uha, kao da bolje uje. - to si rekao? to
sam ja?
Jo uvijek sam nekako plakao. Bio sam
tako uasno bijesan i nervozan, i sve.
- Odvratni degenerik, eto to si - rekao
sam. - Blesavi degenerik i prevarant, a za
dvije godine bit e jedan od onih odrpanaca
koji presreu ovjeka na ulici i prose deset
centi za kavu. Hodat e u prljavom
smrdljivom kaputu sav ulijepljen balama i bit
e...
U tom me trenutku udario. Nisam mu se
ni pokuao skloniti s puta, da se izmaknem
236/486
ili bilo to. Sve to sam osjetio bio je
strahovit udarac akom u trbuh.
Nisam bio nokautiran niti bilo to slino,
jer se sjeam da sam leei na podu vidio
kako obadvoje izlaze i zatvaraju vrata za
sobom. Ostao sam nakon toga leati tako na
podu prilino dugo, kao onda sa Strad-
laterom. Samo, ovaj put sam mislio da umir-
em. Doista jesam. inilo mi se da se guim,
ili tako neto. Nevolja je bila u tome to sam
jedva mogao disati. Kad sam konano ustao,
morao sam otii u kupaonicu sav svijen,
drei se za trbuh.
Ja sam, meutim, lud. asna rije da jes-
am. Negdje na pola puta do kupaonice
nekako sam poeo umiljati sebi kako sam
dobio metak u trbuh. Stari Maurice me us-
trijelio. A ja sad idem u kupaonicu da po-
tegnem dobar gutljaj viskija ili neeg slinog,
da mi smiri ivce i pomogne mi da ovaj put
propisno stupim u akciju. Zamiljao sam
sebe kako izlazim iz kupaonice potpuno
237/486
obuen, i sve, s automatskim pitoljem u
depu, pomalo teturajui. Zatim kako silazim
niz stepenice umjesto da se spustim liftom.
Drim se za ogradu dok mi krv, kap po kap,
tee niz krajeve usta. ta u uiniti, spustit u
se stepenicama nekoliko katova nie - drei
se za trbuh, dok e krv potocima tei naokolo
- a zatim u pritisnuti dugme lifta. im stari
Maurice otvori vrata, ugledat e me s
pitoljem u ruci i poet e vritati, onim
svojim visokim, piskavim, kukavikim gla-
som^ da ga ne diram. Ali ja u ga, bez obzira
na to, ustrijeliti. est metaka ravno u onaj
njegov debeli, dlakavi trbuh. Zatim u baciti
pitolj u otvor za lift - nakon to izbriem ot-
iske prstiju, i sve. Poslije toga u se odvui u
svoju sobu i nazvati telefonom Jane, pozvati
je da doe i previje mi rane. Zamiljao sam
kako mi pridrava cigaretu da puim, dok ja
krvarim, i sve.
Prokleti filmovi! U stanju su upropastiti
ovjeka. Bez ale.
238/486
Ostao sam u kupaonici oko jedan sat,
kupajui se, i sve ostalo. Onda sam se vratio
u krevet. Trebalo mi je dosta vremena da za-
spim - nisam bio umoran - ali sam konano
ipak zaspao. Ono to sam ustvari elio bilo je
da izvrim samoubojstvo. Imao sam volju da
skoim kroz prozor. Vjerojatno bih to i uinio
da sam bio siguran da e me netko neim
pokriti im tresnem o zemlju. Nisam elio da
tamo neki opor blesavih radoznalih njuki
zuri u mene onako krvavog.
239/486
15
Nisam spavao ba dugo jer mislim da je,
kad sam se probudio, bilo tek negdje oko de-
set sati. im sam popuio cigaretu, osjetio
sam glad, prilinu. Zadnje to sam pojeo bila
su ona dva hamburgera kad sam sa Brossar-
dom i Ackleyjem iao u Agerstown u kino. A
to je bilo jako davno. Prije pedeset godina,
inilo mi se. Telefon mi je bio odmah tu, pri
ruci, i ve sam htio nazvati kuhinju i naruiti
da mi poalju neto za doruak, ali nekako
sam se pribojavao da bi ga mogli poslati po
starom Mauriceu. Ako mislite da sam umirao
od enje da ga ponovno vidim, ludi ste.
Tako sam naprosto ostao izleavati se u kre-
vetu jo neko vrijeme i popuio jo jednu ci-
garetu. Pomiljao sam na to da nazovem
staru Jane, da vidim je li se ve vratila kui, i
sve, ali nekako nisam bio raspoloen za to.
ta sam uinio, nazvao sam staru Sally
Hayes. Ona je ila u koled Mary A. Wood-
ruff i znao sam da je ve kod kue jer sam
nekoliko tjedana ranije bio dobio ono pismo
od nje. Nisam bio ba lud za njom, ali
poznavao sam je ve godinama. U svojoj
gluposti nekad sam smatrao da je sasvim in-
teligentna. Razlog zato sam bio tog uvjer-
enja leao je u injenici to je znala prilino
toga o kazalitu, predstavama, literaturi i o
svim tim stvarima. Ako netko zna dosta toga
o takvim stvarima, onda je ovjeku potrebno
prilino mnogo vremena da ustanovi je li
dotina osoba doista glupa ili nije.
Meni su u sluaju stare Sally Hayes za to
bile potrebne godine. Mislim da bih to ustan-
ovio mnogo ranije da se nismo tako vraki
mnogo hvatali. Moja je velika nesrea to
uvijek nekako mislim da su sve djevojke s
kojima se hvatam vrlo inteligentne osobe. To
241/486
nema ama ba nikakve veze jedno s drugim,
ali svejedno to uvijek mislim.
Bilo kako bilo, nazvao sam je. Najprije se
javila njihova kuna pomonica. Zatim njezin
otac. Zatim konano ona.
- Sally? - rekao sam.
- Da... tko me treba? - rekla je. Bila je to
poprilino usiljena cura. Ve sam njezinom
ocu bio rekao tko sam.
- Holden Caulfield. Kako si mi?
- Holden! Ja sam odlino. Kako si ti?
- Odlino. Sluaj. Kako si, sve u svemu?
Hou rei, kako kola?
- Fino - rekla je. - Mislim... ve zna.
- Odlino. Dobro, sluaj. Htio sam te pit-
ati jesi li zauzeta danas. Nedjelja je, a nedjel-
jom se uvijek nade neka matineja. Dobrot-
vorna, i takve stvari. Jesi li za to da poemo?
- Voljela bih. Mono.
Mono. Ako postoji rije koju mrzim,
onda je to mono. Kako lano zvui!
Sekundu-dvije bio sam u iskuenju da joj
242/486
kaem neka zaboravi na matineju. Ipak smo
neko vrijeme onako naklapali o raznim
glupostima. To jest, ona je naklapala o
glupostima. Nisam mogao doi do rijei. Naj-
prije mi je priala o nekom tipu iz Harvarda -
bio je to vjerojatno neki bruco, ali ona mi to,
naravno, nije rekla - koji je u pravom smislu
rijei opsjeda. Telefonira joj nou i danju.
uj, nou i danju - to me oborilo. Zatim mi je
priala o tamo nekom drugom momku,
nekom kadetu iz West Pointa, koji takoer
gine za njom. Velike stvari. Predloio sam joj
da se naemo pod satom kod Biltmorea, u
dva sata, i dodao da ne zakasni jer predstava
vjerojatno poinje u pola tri. Ona je uvijek
kasnila. Onda sam spustio slualicu. Od
njezinih pria ovjek bi mogao dobiti proljev,
ali bila je doista vrlo zgodna cura.
Nakon to sam zakazao sastanak sa
starom Sally, izvukao sam se iz kreveta,
obukao se i spakirao kofer. Prije nego to
sam izaao iz sobe, bacio sam, meutim, jo
243/486
jedan pogled kroz prozor da vidim kako
napreduju svi oni perverzni tipovi, ali svi su
bili spustili zavjese. Jutrom su bili pravo
utjelovljenje ednosti. Zatim sam se spustio
liftom i odjavio. Starog Mauricea nije bilo
nigdje u blizini. Nisam se, naravno, satirao
da ga naem, hulju prokletu!
Ispred hotela sjeo sam u taksi a da nisam
imao ni pojma kamo da krenem. Nisam imao
kamo. Bila je tek nedjelja, a kui nisam
mogao do srijede - ili utorka, najranije. A
doista nisam bio raspoloen da se preb-
acujem u drugi hotel i poludim tamo u
njemu. ta sam uinio, rekao sam oferu da
me vozi do Velikog centralnog kolodvora.
Centralni kolodvor nije daleko od Biltmorea,
gdje sam se trebao kasnije sastati sa Sally, pa
sam odluio ostaviti prtljagu u jednom od
onih sefova od kojih vam onda daju klju, a
zatim otii nekamo na doruak. Bio sam pre-
gladnio Dok sam sjedio u autu, izvadio sam
novanik i prebrojio novac. Ne sjeam se
244/486
tono koliko mi je bilo ostalo, znam samo da
nije bilo ba bogzna kakvo bogatstvo. Po-
troio sam brdo love u samo dva bijedna
tjedna. Zaista jesam. Zapravo sam bijedan
rasipnik. to ne potroim, izgubim. Vrlo
esto mi se dogaa da ak i sitni zaboravim,
u restoranima i nonim klubovima, i slino.
To moje roditelje dovodi do ludila. Ne moe
mi ovjek ni zamjeriti. Moj otac je, meutim,
prilino bogat. Ne znam koliko love mlati - o
tome nije nikad govorio sa mnom - ali, mis-
lim, prilino mnogo. On je pravnik u nekoj
velikoj korporaciji. Takvi doista propisno
zgru lovu. Druga stvar po kojoj znam da
prilino dobro stoji jest to to vjeito invest-
ira novac u neke brodwayske revije. Te re-
vije, meutim, redovito propadaju i majka
uvijek poizi kad on uini tako neto. Od
smrti mog brata Allija ona ba i nije osobito
zdrava. Strano je nervozna. To je jo jedan
razlog zato mi je strahovito krivo to e
saznati kako su mi ponovno dali nogu.
245/486
Kad sam ostavio kofere u jednom od onih
sefova na kolodvoru, otiao sam u mali
sendvi-bar i dorukovao. Dorukovao sam
prilino obilno, za svoje navike - sok od
narane, jaja sa slaninom, tost i kavu. Obino
samo popijem au naranina soka. Malo je-
dem. Doista malo. Zato i jesam tako prokleto
mrav. Trebao sam drati onu dijetu koja
nalae da se jede mnogo kroba i slinog
dreka kako bi se dobilo na teini, ali nikad o
tome nisam vodio rauna. Kad nekamo iza-
em, obino pojedem sendvi sa vicarskim
sirom i popijem laktomalt. To nije mnogo, ali
u laktomaltu ima dosta vitamina. H. V
Caulfield. Holden Vitamin Caulfield.
Dok sam jeo jaja, neke dvije redovnice s
koferima u rukama - pretpostavljao sam da
se sele iz jednog samostana u drugi ili tako
neto, pa ekaju na vlak - ule su i sjele
pokraj mene za ank. Nisu, izgleda, znale to,
kog vraga, da rade sa svojim koferima, pa
sam im pomogao. Bili su to koferi onako
246/486
prilino jeftinog izgleda, bez trunke prave
koe i iega. To nije vano, znam, ali mrzim
kad netko ima jeftine kofere. To zvui uasno
kad se izgovori, ali ja sam doista u stanju
zamrziti nekoga, tek tako gledajui ga, ako
nosi svoje stvari u jeftinim koferima. Jednom
se u vezi s tim neto dogodilo. Za mog
kratkotrajnog boravka u Elkton Hillsu stan-
ovao sam u sobi s nekim Dickom Slagleom,
koji je imao takve veoma jeftine kofere.
Umjesto na polici, uvijek ih je drao pod kre-
vetom, tako da ih nitko ne vidi kako stoje
pokraj mojih. To me deprimiralo kao samog
vraga, tako da mi je dolazilo da svoje kofere
izbacim kroz prozor ili tako neto, ili da ih
zamijenim za njegove. Moji su bili od Mark
Crossa, prava govea koa i svi ti tosovi,
pretpostavljam da su stajali lijepu lovu. Ali
bila je to smijena stvar. Evo to se dogodilo.
ta sam napravio, konano sam i ja svoje
kofere gurnuo pod svoj krevet, umjesto da ih
ostavim na polici, tako da stari Slagle ne
247/486
dobije zbog njih neki prokleti kompleks
manje vrijednosti. A evo to je on uinio.
Odmah sutradan, nakon to sam i ja sakrio
kofere pod krevet, on ih je izvukao i vratio ih
natrag na stalau. Razlog zato je to uinio,
trebalo mi je dosta vremena da to otkrijem,
bio je taj to je elio da ljudi misle kako su ti
moji koferi njegovi. Doista jest. Bio je veoma
udan momak, u tom pogledu. Uvijek je
nabacivao razne pakosne primjedbe u vezi s
njima, s tim mojim koferima, na primjer.
Stalno je govorio kako su previe novi i
izgledaju burujski. To je bila njegova
omiljena rije. Negdje ju je proitao ili uo.
Sve to sam posjedovao bilo je burujsko kao
sam vrag. ak je i moje nalivpero bilo
burujsko. itavo vrijeme ga je posuivao od
mene, ali je svejedno bilo burujsko. Stan-
ovali smo u istoj sobi samo oko dva mjeseca,
a onda smo obojica zatraili da nas prebace u
druge sobe. I smijeno je bilo to to mi je ne-
dostajao kad smo se razili, jer je imao
248/486
izvanredan, fantastian smisao za humor i
ponekad smo se doista odlino zabavljali. Ne
bi me iznenadilo da ujem kako sam i ja
njemu nedostajao. U poetku se uvijek samo
alio kad je nazivao moje stvari burujskim, a
mene to nije ni najmanje uzrujavalo - i to je
bilo nekako smijeno, ustvari. A onda je, na-
kon odreenog vremena, postalo oito da se
vie ne ali. Stvar je takva, doista je teko
stanovati u istoj sobi s nekim ako ima
kofere koji su mnogo bolji od njegovih - ako
su tvoji doista prvoklasni, a njegovi nisu.
Pomislit ete moda da e toj drugoj osobi,
ako je inteligentna, i te stvari, i posjeduje
odreen smisao za humor, biti ravno do
mora iji su koferi bolji, ali nije tako. Ustan-
ovit ete da joj je i te kako stalo do toga. To je
jedan od razloga zato sam stanovao u sobi s
onakvom glupom huljom kao to je Strad-
later. Ako nita drugo, njegovi su koferi bili
bar isto toliko dobri koliko i moji.
249/486
Bilo kako bilo, nije vano, te dvije re-
dovnice sjele su tu do mene i nekako smo se
upustili u konverzaciju. Ona odmah do mene
nosila je jednu od onih pletenih koara kakve
moete vidjeti kod asnih sestara i onih cur-
ica iz Armije spasa kad oko Boia skupljaju
naokolo priloge. Moete ih vidjeti na svim
uglovima, pogotovo na Petoj aveniji, ispred
velikih robnih kua i na takvim mjestima.
Sad, to je bilo, ona do mene ispustila je tu
svoju koaru na pod, a ja sam se sagnuo i
podigao je. Upitao sam je da li je izala
skupljati novac u dobrotvorne svrhe, i te
stvari. Rekla je da nije. Rekla je da za nju nije
imala mjesta u koferu kad se pakirala i da je
tek tako nosi. Imala je lijep osmijeh kad bi
pogledala u ovjeka. Imala je povelik nos i
naoale s onim ne bas lijepim tankim
eljeznim okvirom, ali lice joj je svejedno
izgledalo vraki ljubazno.
- Mislio sam da bih, ako sakupljate pri-
loge, mogao i ja dati neki mali doprinos -
250/486
rekao sam joj. - Moete sauvati novac dok
ne poduzmete kakvo skupljanje priloga.
- Oh, to je doista ljubazno od vas - rekla
je, a ona druga, njezina prijateljica, pogledala
je u mene. Ta druga je, dok je pila kavu, it-
ala neku malu crnu knjigu. Izgledala je kao
Biblija, ali nekako mi se inilo da je
pretanka. Bila je to neka knjiga biblijskog
tipa, ipak. Njihov doruak sastojao se samo
od tosta i kave. To me deprimiralo. Ne volim
kad netko jede samo tost s kavom dok ja je-
dem jaja sa slaninom, i takve stvari.
Dopustile su da im kao prilog dam deset
dolara. Stalno su me pitale jesam li siguran
da to mogu sebi priutiti. Rekao sam im da
imam dovoljno love, ali inilo se da mi ba ne
vjeruju. Konano su, ipak, uzele novac. Obje
su mi bez prestanka toliko zahvaljivale da mi
je to ve postalo neugodno. Skrenuo sam
razgovor na ope teme i upitao ih kamo pu-
tuju. Rekle su mi da su uiteljice, da su up-
ravo doputovale iz Chicaga i da e drati
251/486
nastavu u nekoj samostanskoj koli u 168. ili
186. ili takvoj nekoj ulici, tamo negdje be-
straga na periferiji. Ona pokraj mene, ona sa
eljeznim naoalama, rekla je da predaje
engleski, a njezina prijateljica povijest i
ameriko dravno ureenje. Tada sam se
poeo kao pravi skot pitati to li ona koja je
sjedila pokraj mene, ona koja je predavala
engleski, misli - s obzirom na to da je re-
dovnica, i sve - kad ita odreene knjige koje
spadaju u obaveznu literaturu za taj pred-
met. Knjige koje ne moraju nuno biti ba
pune seksa, ali u kojima ipak ima ljubavnika
i takvih stvari. Uzmimo, na primjer, onu
Eustaciju Vye u romanu Povratak domoroca
Thomasa Hardyja. To ba nije bila neka os-
obito senzualna ena niti bilo to slino, ali
opet ovjek ne moe a da se ne pita to otpri-
like takva asna sestra misli kad ita o staroj
Eustaciji. Nisam, ipak, rekao nita, naravno.
Sve to sam rekao bilo je da je engleski pred-
met iz kojeg imam najbolju ocjenu.
252/486
- Oh, doista? Oh, kako mi je drago - rekla
je ona s naoalama, ona koja je predavala
engleski. - to ste itali ove godine? Veoma
bi me zanimalo da ujem. - Bila je doista
ugodna.
- Pa sad, uglavnom smo itali stare An-
glosaksonce. Beowulfa i starog Grendela,
Lord Randala i sve takve stvari. S vremena
na vrijeme trebao sam, meutim, proitati
poneku knjigu i izvan tog programa. Ja sam
proitao Povratak domoroca Thomasa
Hardyja, zatim Romea i Juliju i Julija...
- Oh, Romea i Juliju! Divno! Recite, zar
nije divno? -Nije doista govorila ba kao
asna sestra.
- Jest. Doista jest. Jako mi se svidjelo.
Bilo je nekoliko stvari koje mi se ba nisu
svidjele, ali stvar je prilino dirljiva, sve u
svemu.
- to vam se nije svidjelo? Moete li se
sjetiti?
253/486
Da vam iskreno kaem, bilo je to nekako
nezgodno, na odreen nain, razgovarati o
Romeu i Juliji s njom. Hou rei, ta drama je
na nekim mjestima sam goli seks, a ona je
bila redovnica, i sve, ali pitala me i zato sam
diskutirao s njom o tome neko vrijeme. - Pa
sad, nisam ba posebno lud za samim
Romeom i Julijom - rekao sam. - Hou rei,
simpatini su mi, ali... ne znam. Ponekad mi
prilino idu na ivce. Hou rei, bio sam
daleko vie dirnut kad stari Merkucio gine
nego kad Romeo i Julija umiru. Stvar je u
tome to za Romea nisam vie osjeao nikak-
vih posebnih simpatija nakon onoga kad
stari Merkucio pogine proboden od onog
drugog momka... Julijina roaka... kako se
ono zvao?
- Tibalt.
- Tako je. Tibalt - rekao sam. Stalno za-
boravljam ime tog tipa. - Bilo je to Romeo-
vom krivicom. Hou rei, od svih osoba u ko-
madu najvie mi se svidio on, taj stari
254/486
Merkucio. Ne znam. Svi ti Montecchi i Capu-
letti, svi su kako treba -osobito Julija - ali
Merkucio, on je bio ... teko je to objasniti.
Bio je pametan i duhovit, i sve. Stvar je tak-
va, strano mi je teko kad netko pogine...
pogotovo netko pametan i duhovit, i sve... i
to jo tuom pogrekom. Romeo i Julija... na
kraju krajeva, bila je to njihova vlastita
pogreka.
- U koju kolu idete? - upitala me. Vjero-
jatno je htjela nekako pobjei od te diskusije
o Romeu i Juliji.
Rekao sam joj da idem u Pencey, a ona je
rekla da je ula za nju. Rekla je da je to vrlo
dobra kola. Preao sam, meutim, preko
toga. Zatim je ona druga, ona to je predava-
la povijest i dravno ureenje, rekla da e biti
bolje ako pozu re. Uzeo sam njihov raun, a
one nisu htjele dopustiti da platim za njih.
Ona s naoalama me prisilila da im ga
vratim.
255/486
- Bili ste vie nego dareljivi - rekla je. - Vi
ste doista zlatan deko. - Bila je doista
ugodna. Podsjeala me pomalo na majku
onog Ernesta Morrowa, onu damu s kojom
sam se upoznao u vlaku. Najvie kad se os-
mjehivala. - Bilo nam je tako ugodno razgov-
arati s vama - rekla je.
Rekao sam da je i meni bilo veoma
ugodno razgovarati s njima. I doista sam
tako mislio. Uivao bih u tome, mislim, jo
daleko vie da se za itavo vrijeme razgovora
nisam nekako plaio da e iznenada pokuati
ustanoviti jesam li katolik. Svi katolici uvijek
tako pokuavaju saznati jeste li katolik.
Znam jer mi se to esto dogaa, djelomice
zato to imam irsko prezime, a veina ljudi
irskog podrijetla su katolici. U stvari, moj je
otac i bio katolik, nekad. Istupio je, meu-
tim, iz crkve kad se oenio mojom majkom.
Ali katolici uvijek pokuavaju saznati jeste li
katolik, ak ako vam i ne znaju prezime.
Poznavao sam jednog djeaka, katolika,
256/486
nekog Louisa Shaneyja, kad sam bio u koli u
Whootonu. Bio je to prvi djeak s kojim sam
se tamo upoznao. Sjedili smo jedan pokraj
drugog na prve dvije stolice pred onom prok-
letom ambulantom, prvog dana kole,
ekajui na lijeniki pregled, i nekako smo
se upustili u razgovor o tenisu. Bio je vrlo
zainteresiran za tenis, kao i ja. Rekao mi je
da svakog ljeta odlazi na prvenstvo u Forest
Hills, a ja sam mu rekao da takoer idem,
zatim smo prilino dugo razgovarali o tamo
nekim glavnim tenisaima. Znao je dosta
toga o tenisu, za klinca njegovih godina.
Doista jest. Zato me, nakon odreenog
vremena, usred tog prokletog razgovora,
onako iz neba pa u rebra, upitao: Jesi li
sluajno primijetio gdje je u ovom gradu
katolika crkva? Stvar je bila takva da je
bilo oigledno - prema nainu na koji me je
upitao - da pokuava ustanoviti jesam li
katolik. Dakako da jest. Nije patio od tamo
nekih vjerskih predrasuda ili tako neega,
257/486
htio je naprosto znati. Uivao je u naem
razgovoru o tenisu i svemu tome, ali je bilo
oito da bi u njemu uivao jo vie da sam
katolik, i te stvari. Tako neto moe me
dovesti do ludila. Ne kaem da je to pokvar-
ilo razgovor niti bilo to - nije -ali je sigurno
kao sam vrag da mu nije nita ni pridonijelo.
Eto zato mi je bilo drago to me te dvije
asne sestre nisu upitale jesam li katolik. Da
su me upitale, to ne bi upropastilo konverza-
ciju ali bi ona, vjerojatno, tekla drukije. Ne
elim rei da imam neto protiv katolika.
Nemam nita. Bilo bi po svoj prilici sasvim
jednako da sam i sam katolik. To je, na neki
nain, slino onome s koferima o emu sam
vam ve priao. Sve to elim rei jest da tak-
ve stvari nimalo pozitivno ne utjeu na
razgovor. To je sve to elim rei.
Kad su ustale da podu, te dvije redovnice,
uinio sam neto veoma glupo, neto zbog
ega sam se osjetio veoma neugodno. Puio
sam cigaretu i, kad sam ustao da se s njima
258/486
pozdravim, nepanjom sam im puhnuo dim
u lice. Nisam htio, ali, eto, dogodilo se. Is-
priavao sam se kao izbezumljen, one su bile
veoma fine i ljubezne, ali bilo je to, svejedno,
veoma neugodno.
Kad su otile, poeo sam aliti to sam im
kao prilog dao svega deset dolara. Stvar je,
meutim, bila takva da sam bio zakazao onaj
sastanak sa Sally Hayes, da je vodim na onu
matineju, pa mi je bila potrebna lova za
karte, i te stvari. Bilo mi je, meutim, ao,
svejedno. Prokleti novac! Uvijek nekako is-
padne da zbog njega na kraju ostane
potiten kao sam vrag.
259/486
16
Kad sam dovrio s dorukom, bilo je tek
negdje oko podne, a sastanak sa starom Sally
bio sam ugovorio tek za dva sata, pa sam
krenuo u onu dugu etnju. Nikako nisam
mogao prestati misliti na one dvije re-
dovnice. Mislio sam na onu staru, otrcanu,
pletenu koaru s kojom su hodale naokolo
skupljajui novac kad nisu predavale u koli.
Pokuavao sam zamisliti svoju majku ili
nekoga, tetku, na primjer, ili onu ludu majku
Sally Hayes, kako stoje pred nekom robnom
kuom i skupljaju novac za sirotinju u staru,
otrcanu pletenu koaru. Bilo je teko to zam-
isliti. Ne toliko majku koliko one druge dvije.
Moja tetka je nekako toboe sklona dobrot-
vornom radu - mnogo radi u Crvenom kriu i
svuda - ali je inae veoma elegantno obuena
dama. Cak i kad radi neto u dobrotvorne
svrhe, uvijek je superelegantna i
naminkana, i sve to ide uz to. Nikako je
nisam moga zamisliti da radi bilo to s nekim
dobrotvornim ciljem kad bi pritom morala
nositi neku crnu haljinu ili biti bez minke. A
majka stare Sally Hayes - Isuse Kriste! Jedini
nain na koji bi ona pristala da ide naokolo s
koarom i skupljala priloge, bio bi da je svi
oni koji neto priloe jo i poljube u
stranjicu. Kad bi samo spustili novac u
njezinu koaru i otili dalje a da joj nita ne
kau, ne primjeujui je, ona bi digla ruke od
tog posla za manje od jednog sata. Bilo bi joj
dosadno. Vratila bi koaru, a zatim otila u
neki mondeni lokal na ruak. To je ono to
mi se svidjelo kod onih redovnica. Kao prvo,
bilo je oito da nikad ne odlaze u mondene
lokale na ruak. Dok sam mislio na to, kako
nikad ne odlaze ni u kakve mondene lokale
na ruak, niti bilo kamo, uhvatila me takva
nekakva prokleta tuga da je to bio pravi uas.
261/486
Znao sam da takve stvari nisu ba jako vane,
ali me to ipak rastuilo.
Krenuo sam u etnju tamo prema Broad-
wayju, tek onako, bez ikakva razloga, jer nis-
am bio u tom kraju ve godinama. Osim
toga, elio sam pronai neku prodavaonicu
gramofonskih ploa koja je otvorena nedjel-
jom. Bila je jedna ploa koju sam htio kupiti
Phoebe, pjesma Mala Shirley Beans. Tu
plou bilo je veoma teko nabaviti. Bila je to
pjesma o jednoj maloj djevojici koja nije
htjela izai iz kue jer su joj ispala dva pred-
nja zuba, pa se stidjela zbog toga. uo sam je
u Penceyju. Imao ju je jedan djeak koji je
stanovao na katu iznad nas i pokuavao sam
je kupiti od njega - znao sam da bi Phoebe
dovela do delirija - ali on je nije htio prodati.
Bila je to veoma stara, fantastina ploa koju
je ona crnaka pjevaica, Estelle Fletcher, sn-
imila prije nekih dvadeset godina. Ona vam
tu pjesmu pjeva veoma junjaki i
kuplerajski, tako da ne zvui nimalo
262/486
sladunjavosentimental-no. Kad bi je pjevala
neka bijela pjevaica, izvela bi je tako da
zvui draesno kao sam vrag, ali stara Estelle
Fletcher znala je svoj posao, bila je to jedna
od najboljih ploa koje sam ikad uo.
Namjeravao sam je pokuati kupiti u nekoj
prodavaonici koja je otvorena nedjeljom i
ponijeti je onda sa sobom u park. Bila je ned-
jelja, a Phoebe nedjeljom veoma esto odlazi
u park voziti se na koturaljkama. Znao sam
na kojim mjestima ona obino visi.
Nije bilo tako hladno kao prethodnog
dana, ali sunce je jo uvijek bilo skriveno i
nije bio osobito lijep dan za etnju. Ali vidio
sam neto lijepo. Upravo ispred mene ila je
neka obitelj koja je oito tek izala iz crkve -
otac, majka i djeak od oko est godina.
Izgledali su nekako siromano. Otac je imao
na glavi jedan od onih eira biserno-sive
boje kakve rado nose siromani ljudi kad ele
djelovati impozantno. On i njegova supruga
naprosto su etali, razgovarajui, ne
263/486
obraajui nikakvu panju na dijete. A klinac
je uivao. Iao je kolnikom umjesto po no-
gostupu, ali odmah do samog ruba. Drao se
kao da ide du neke veoma ravne linije, kako
to ve djeca rade, i itavo vrijeme bez prest-
anka je neto pjevuio i mumljao. Priao sam
mu blie da ujem to pjeva. Pjevao je onu
pjesmu Ako netko ulovi nekog dok kroz ito
ide. Imao je ugodan, tanak glasi. Pjevao je
tek tako, sam za sebe, to se vidjelo. Auto-
mobili su fijukali naokolo, konice su krip-
ale lijevo i desno, njegovi roditelji nisu na
njega obraali nikakvu panju a on je iao uz
rub nogostupa i pjevao Ako netko ulovi
nekog dok kroz ito ide. Taj prizor uinio je
da se odmah osjetim bolje. Uinio je da se
vie ne osjeam toliko potitenim.
Broadway je bio prljav i zakren svjet-
inom. Bila je nedjelja i tek oko dvanaest sati,
ali bio je ipak zakren svjetinom. Svi su urili
prema kinima - Paramountu, Astoru,
Strandu ili Capitolu, ili prema nekom
264/486
slinom aavom mjestu. Svi su bili u punoj
paradi, jer je bila nedjelja, i stvar je bila uto-
liko gora. Najgore u svemu tome bilo je,
meutim, to to je bilo oito da svi ele ii u
kino. Nisam mogao podnijeti da ih gledam.
Mogu shvatiti kad netko ide u kino zbog toga
to nema kamo na drugu stranu, ali kad
netko doista eli ii, pa ak se i uri da tamo
to bre stigne, onda me to deprimira da je
strahota. Pogotovo kad vidim milijune ljudi
kako stoje u onim uasnim, dugim redovima,
du itavih blokova, ekajui s onim
strahovitim strpljenjem na karte, i sve. Ljudi
moji, inilo mi se da nikad neu stii pobjei
s tog prokletog Broadwayja. Imao sam sree.
U prvoj prodavaonici gramofonskih ploa u
koju sam uao imali su jedan primjerak Male
Shirley Beans. Naplatili su mi za nju pet
dolara, zato to se tako teko mogla dobiti,
ali meni to nije bilo vano. Ljudi moji, kako
sam se iznenada osjetio ispunjen sreom!
Jedva sam ekao da stignem u park i vidim je
265/486
li stara Phoebe negdje u blizini, pa da joj pre-
dam tu plou.
Kad sam izaao iz prodavaonice ploa,
proao sam pokraj onog dragstora i uao un-
utra. Palo mi je na pamet da bih mogao
nazvati staru Jane i vidjeti je li se ve vratila
kui na praznike. Tako sam uao u telefon-
sku govornicu i okrenuo njezin broj. Nesrea
je bila to se javila njezina majka, pa sam
morao spustiti slualicu. Nekako nisam bio
raspoloen da se uvalim u neki dug razgovor
s njom. Uostalom, ionako ne ludujem za tele-
fonskim razgovorima s majkama svojih dje-
vojaka. Trebao sam, meutim, barem upitati
je li se Jane ve vratila kui. To me ne bi
ubilo. Ali nekako nisam imao volje za to.
ovjek doista treba biti posebno raspoloen
za takve stvari.
Jo uvijek mi je ostalo da nabavim one
proklete karte za kazalite pa sam kupio nov-
ine da vidim koje se predstave daju. Bila je
nedjelja, pa su na programu bile valjda samo
266/486
tri. ta sam uinio, otiao sam i kupio karte
za dva sjedala u parketu za predstavu Pozna-
jem svoju ljubav. Bila je to neka dobrotvorna
predstava, ili tako neto. Nisam ba osjeao
neku naroitu elju da je vidim, ali znao sam
da e se stara Sally, kraljica svih afektacija,
naveliko oduevljavati kad joj kaem da im-
am karte za nju, jer su nastupali Luntovi, i
svi. Ona je oboavala takve navodno visoko
intelektualne i cinine komade, s Luntovima
i svim to ide uz to. Ja predstave uope ne
volim, ako ve elite znati istinu. Openito
nisu tako loe kao film, ali sigurno nisu ni
neto za im treba ludovati. U prvom redu,
mrzim glumce. Oni se nikad ne ponaaju kao
ljudi. Oni samo misle da se tako ponaaju.
Neki od onih ponekad doista dobrih, i to
na veoma blijed nain, u svakom sluaju na
nain koji nije nimalo zabavno promatrati. A
ako je neki glumac doista dobar, onda se
uvijek jasno vidi da on zna da je dobar, pa to
sve kvari. Uzmite, na primjer, sira Laurencea
267/486
Oliviera. Gledao sam ga u Hamletu. D.B. je
lani poveo Phoebe i mene da ga vidimo. Naj-
prije nas je pozvao na ruak a onda nas je od-
veo da gledamo Hamleta. On ga je ve prije
toga gledao, prema nainu na koji je govorio
o njemu za rukom. Bio sam nestrpljiv kao
sam vrag da ga vidim. Nije mi se, meutim,
ba bogzna kako svidio. Jednostavno ne vi-
dim to je tako udesno u sir Laurenceu
Olivieru, to je sve. Ima fantastian glas, a os-
im toga je vraki lijep mukarac, i veoma je
lijepo promatrati ga kad hoda, ili se mauje,
ili tako neto, ali nije uope bio onakav kako
je D.B. opisao Hamleta. Previe je podsjeao
na nekog prokletog generala, a previe malo
na nekog tunog, sumornog, sumnjama
izjedanog ovjeka. Najbolji trenutak u
cijelom komadu bio je onaj kad Ofelijin brat
- onaj koji na samom kraju vodi dvoboj s
Hamletom - odlazi na put a njegov ga otac
obasipa savjetima. I dok ga njegov otac oba-
sipa savjetima, stara Ofelija se zeza sa svojim
268/486
bratom, izvlai mu onaj bode iz korica, za-
dirkuje ga, i sve, dok on pokuava da izgleda
jako zainteresiran za oeve bezvezne prodike.
To je bilo lijepo. Ta me stvar doista
oduevila. Ali takve stvari ne mogu se vidjeti
tako esto. Stvar koja se svidjela Phoebe bila
je ona scena kad Hamlet miluje svog psa po
glavi. To je, po njezinu miljenju, bilo za-
bavno i lijepo, i doista jest. to u morati
uiniti, morat u proitati tu dramu. Nevolja
sa mnom je u tome to takve stvari uvijek
moram sam proitati. Ako ih igra neki glu-
mac, jedva ih mogu sluati. Stalno me mui
bojazan da e sljedee minute uiniti neto
usiljeno i neprirodno.
Nakon to sam kupio karte za Luntove,
odvezao sam se taksijem gore, do parka. Tre-
bao sam se odvesti podzemnom eljeznicom
ili takvim neim, jer sam ostao prilino tanak
s lovom, ali elio sam to bre pobjei s tog
prokletog Broadwayja.
269/486
U parku je bilo odvratno. Nije bilo previe
hladno, ali sunce se jo nije bilo probilo i
inilo se da u parku nema nieg osim pasjeg
izmeta, starakih ispljuvaka i opuaka cigar-
eta, a sve su klupe izgledale kao da e biti
mokre kad sjednete na njih. Taj prizor je
deprimirao ovjeka i svakog trenutka, bez
ikakvog stvarnog razloga, osjeali ste kako
vam se koa jei dok hodate. Ni po emu se
nije moglo osjetiti da e za koji dan biti
Boi. Nije izgledalo da e iega biti. Ipak, i
uz sve to, odetao sam se sve do Malla, jer je
to mjesto gdje se Phoebe obino zadrava
kad doe u park. Ona se rado vozi oko podija
za orkestar. Smijeno je to. To je isto mjesto
na kojem sam se volio voziti na koturaljkama
dok sam bio dijete.
Kad sam tamo stigao, nisam je, meutim,
vidio nigdje u blizini. Djece je bilo, vozikala
su se naokolo, a dva djeaka igrala su se ve-
likom mekanom loptom, ali Phoebe nije bilo.
Vidio sam, meutim, jednu djevojicu
270/486
njezinih godina, sjedila je potpuno sama na
klupi i privrivala koturaljke. Pomislio sam
da ona moda poznaje Phoebe i da bi mi
mogla rei gdje je ili tako neto, pa sam joj
priao, sjeo do nje i upitao je:
- Da li sluajno poznajete Phoebe
Caulfield?
- Koga? - upitala je. Na sebi je imala
traperice i valjda dvadeset pulovera. Bilo je
oito da su proizvodi njezine majke jer su bili
veoma grubo i neravno ispleteni.
- Phoebe Caulfield. Stanuje u Sedamdeset
prvoj ulici. Ide u etvrti razred, tamo u...
- Vi poznajete Phoebe?
- Aha, ja sam joj brat. Znate li gdje je?
- Ona ide u razred gospoice Callon, zar
ne? - rekla je djevojica.
- Ne znam. Da, mislim da ide.
- Onda je vjerojatno u muzeju. Mi smo
ili prole subote - rekla je.
- U kojem muzeju? - upitao sam. Slegla je
ramenima.
271/486
- Ne znam - rekla je. - U muzeju.
- Znam, ali je li u onome gdje su slike ili u
onome gdje su Indijanci?
- U onome gdje su Indijanci.
- Ba vam hvala - rekao sam. Ustao sam i
poao, ali onda sam se iznenada sjetio da je
nedjelja. - Danas je nedjelja -rekao sam
djevojici.
Ona me je pogledala.
- Ah, onda nije.
Bila je na sto muka pokuavajui da
uvrsti koturaljke. Nije imala rukavica niti
iega i ruke su joj bile ledene i potpuno cr-
vene. Priskoio sam joj u pomo. Ljudi moji,
nisam valjda ve godinama imao u rukama
klju od koturaljki. Nije mi, meutim, bilo
nimalo neobino. Moete mi od sada pa za
pedeset godina dati u ruku klju od kotur-
aljki, u mrklom mraku, i uvijek u znati to je
to. Kad sam joj privrstio koturaljke, lijepo
mi je zahvalila. Bila je to veoma simpatina i
lijepo odgojena djevojica. Boe, kako volim
272/486
kad su klinci fini i uljudni kad im pomognete
da privrste koturaljke ili tako neto. A klinci
veinom to i jesu. Doista jesu. Upitao sam je
da li je raspoloena da zajedno popijemo po
alicu vrue okolade ili neto slino, ali ona
je odbila. Rekla je da se treba sastati s jed-
nom prijateljicom. Klinke se uvijek trebaju
sastati s nekom prijateljicom. To me obara.
Iako je bila nedjelja, iako sam znao da
Phoebe nee biti tamo sa svojim razredom i
iako je napolju bilo tako maglovito i odv-
ratno, otiao sam pjeice kroz itav park, sve
tamo do Prirodoslovnog muzeja. Znao sam
da je to muzej na koji je ona djevojica s
koturaljkama mislila. Poznavao sam taj
muzej skroz-naskroz, kao vlastiti dep.
Phoebe je ila u istu kolu u koju sam i ja
iao kad sam bio mali, i ili smo tamo veoma
esto. Imali smo uiteljicu, neku gospoicu
Aigletinger, koja nas je tamo vukla gotovo
svake bogovetne subote. Ponekad smo
gledali ivotinje, a ponekad one drangulije
273/486
koje su Indijanci pravili u prastara vremena.
Lonce i slamnate koare, i sve takve stvari.
Uvijek mi je nekako toplo pri dui kad na to
mislim. ak i sad. Sjeam se da smo, poto
bismo razgledali sva ona indijanska uda,
obino ili gledati neki film u onoj velikoj
predavaonici. Uvijek su nam prikazivali kako
Kolumbo otkriva Ameriku, kako jedva
jedvice uspijeva nagovoriti starog Ferdin-
anda i Izabelu da mu posude lovu da kupi
brodove, kako se nakon toga mornari bune
protiv njega i sve ostalo. Nikome od nas nije
ba bilo stalo do starog Kolumba, ali zato
smo uvijek nosili sa sobom gomilu bombona,
i vaka, i svaega, a osim toga u toj pre-
davaonici osjeao se uvijek neki ugodan
miris. Uvijek je mirisalo kao da vani pada
kia, i kad nije padala, a vi sjedite u jedinom
udobnom, suhom i toplom mjestu na svijetu.
Volio sam taj prokleti muzej. Sjeam se da je,
da se doe do predavaonice, trebalo proi
kroz Indijansku dvoranu. Bila je to veoma
274/486
dugaka sala, i u noj se smjelo samo aptati.
Uiteljica bi ila naprijed, a za njom razred.
Ili smo dvoje po dvoje, svatko je imao svog
partnera. Sa mnom je najee ila jedna dje-
vojica po imenu Gertrude Levine. Uvijek je
htjela da se drimo za ruke, a ruka joj je
uvijek bila sva ljepljiva ili oznojena, i tako
neto. Pod u dvorani bio je sav od kamena
pa, ako ste sluajno imali u ruci pekule i is-
pustili ih, skakale su kao lude po itavoj
prostoriji i dizale paklenu buku, tako da bi
uiteljica uvijek zaustavila razred i vratila se
da vidi koji je vrag. Nikad se, meutim, nije
ljutila, ta gospoica Aigletinger. Zatim ste
morali proi pokraj onog veoma dugakog
indijanskog kanua, dugog otprilike kao tri
cadillaca postavljena jedan iza drugog, s oko
dvadeset Indijanaca u njemu, od kojih su
neki veslali a neki tek tako, bez veze stajali,
nastojei da izgledaju opasno, a svi su po
licima bili naarani ratnim bojama. Na zad-
njem dijelu kanua sjedio je jedan tip jezivog
275/486
izgleda, s maskom na licu. To je bio vra. Od
njega me uvijek hvatala jeza, ali volio sam ga,
svejedno. Jo jedna stvar, ako ste dodirnuli
jedno od vesala ili bilo to dok ste prolazili,
jedan od uvara bi vam rekao: Nemojte
nita dirati, djeco. Rekao bi to, meutim,
uvijek ljubazno, a ne kao neki prokleti
andar ili to ja znam tko. Nakon toga biste
proli pokraj one velike staklene vitrine s
Indijancima koji trljaju drvo o drvo da zapale
vatru, i s jednom Indijankom koja tka ilim.
Indijanka koja je tkala ilim nekako se
naginjala naprijed i mogli ste vidjeti njezine
grudi, i sve. Nitko od nas nije proputao da
kriom baci dobar pogled na njih, ak i dje-
vojice, jer su bile jo samo klinke i nisu
imale nita vie grudi nego to smo ih mi im-
ali. Zatim ste, neposredno prije nego to
biste stupili u predavaonicu, odmah pokraj
vrata, proli pokraj onog Eskima. Sjedio je
nad rupom probijenom u nekom toboe za-
leenom jezeru i pecao kroz nju ribu. Uz
276/486
samu rupu leale su dvije ribe, koje je ve
ulovio. Ljudi moji, taj vam je muzej bio pun
staklenih vitrina. Bilo ih je jo vie gore na
katu, s jelenima koji piju vodu iz izvora i sa
pticama selicama koje lete na jug. One na-
jblie ptice bile su ispunjene i visjele su na
icama, a one u pozadini bile su samo naslik-
ane na zidu, ali su sve izgledale kao da doista
lete na jug, a ako ste sagnuli glavu i pogledali
u njih naopako, izgledale su kao da se jo
vie ure da to prije odlete na taj jug. Ono
to je, meutim, u tom muzeju bilo najbolje,
bilo je to to je sve uvijek ostajalo tono tamo
gdje je i bilo. Nitko se ne bi ni pokrenuo.
Mogli ste tamo otii to tisua puta i onaj
Eskim bi upravo zavrio s pecanjem onih
dviju riba, ptice bi jo uvijek bile na putu
prema jugu, jeleni bi sa svojim prekrasnim
rogovima i lijepim, vitkim nogama jo uvijek
pili vodu iz izvora, a ona Indijanka golih
grudi jo uvijek bi tkala onaj isti ilim. Nitko
se ne bi nimalo promijenio. Jedino vi. Ne
277/486
mislim da biste bili mnogo stariji, ili tako
neto. Ne bi bilo to, u stvari. Naprosto biste
bili drukiji, to je sve. Imali biste na sebi ovaj
put kaput. Ili bi dijete s kojim ste proli put
ili u redu dobilo arlah, pa biste imali novog
partnera. Ili bi razred vodila neka zamjena,
umjesto gospoice Aigletinger. Ili biste prije
toga uli oca i majku kako se strahovito
svaaju u kupaonici. Ili biste naprosto proli
pokraj jedne od onih lokvi na ulici po kojima
se ire benzinske duge. Hou rei, bili biste
na neki nain drukiji - ne mogu tono objas-
niti to mislim. A ak i kad bih mogao, nisam
siguran da li bih imao volje za to.
Dok sam tako iao, izvukao sam iz depa
svoju staru lovaku kapu i nabio je na glavu.
Znao sam da neu sresti nikoga tko me
poznaje, a vani je bilo prilino hladno. Iao
sam i iao, i stalno mislio na to kako stara
Phoebe odlazi subotom u taj muzej, isto kao
to sam i ja nekad odlazio. Mislio sam na to
kako e gledati one iste stvari i kako e i ona
278/486
biti drukija svaki put kad ih vidi. To o emu
sam razmiljao nije me ba deprimiralo, ali
nisam zbog toga bio ni bogzna kako ra-
dostan. Odreene stvari trebale bi ostati kak-
ve jesu. ovjek bi trebao imati mogunosti
da ih zatvori u jednu od onih staklenih vit-
rina i da ih ostavi da stoje. Znam da je to
nemogue, a to je velika teta, kako god se
uzme. Sad svejedno, o tome sam razmiljao
itavo vrijeme dok sam iao.
Proao sam pokraj onog igralita, zastao i
promatrao dvoje veoma male djece na nji-
haljci. Jedno od njih bilo je
poprilino bucmasto pa sam spustio ruku
na stranu na kojoj je sjedilo ono mravo, da
nekako izjednaim teine, ali bilo je oito da
im moja prisutnost nije osobito po volji, pa
sam ih ostavio.
Onda se dogodila jedna udna stvar. Kad
sam stigao do muzeja, iznenada sam postao
svjestan da ne bih uao unutra ni za milijun
dolara. Jednostavno me nije privlaio - a
279/486
preao sam, eto, itav park veselei se tome.
Da je Phoebe bila tamo, vjerojatno bih uao,
ali nije. I tako, to sam napravio, tu pred
muzejem - sjeo sam u taksi i odvezao se
dolje, do Biltmorea. Nije mi se nimalo ilo.
Imao sam, meutim, onaj prokleti sudar sa
Sally.
280/486
17
Bilo je jo prerano kad sam tamo stigao i
zato sam naprosto sjeo u jednu od onih kon-
atih fotelja odmah ispod sata u foajeu i stao
promatrati make. Mnoge kole bile su se ve
raspustile za praznike i mali milijun cura sta-
jao je i sjedio naokolo, iekujui svoje deke.
Cure s prekrtenim nogama, cure s fant-
astinim nogama, cure s oajnim nogama,
cure koje su izgledale kao perfektne cure,
cure koje su na ovjeka ostavljale snaan
dojam ali bi ubrzo ustanovio da su prave
betije, kad bi ih upoznao. Bio je to doista ve-
oma ugodan prizor, ako znate na to mislim.
Istovremeno je, na odreen nain, nekako
deprimirao ovjeka, jer se stalno morao pit-
ati to e se, do vraga, dogoditi sa svima
njima. Kad izau iz kole i koleda, mislim.
ovjek je morao doi do pretpostavke da e
se veina njih poudavati za kojekakve
glupane. Za ljude koji vjeito priaju o tome
koliko njihov prokleti auto troi benzina na
to kilometara. Ljudi koji se deru i ponaaju
djetinjasto kao sam vrag ako ih pobijedite u
golfu ili ak u nekoj tako blesavoj igri kao to
je, na primjer, ping-pong. Ljude veoma
osrednje i beznaajne. Ljude koji nikad ne
itaju knjige. Ljude velike gnjavatore - ali u
tom pogledu trebam biti veoma oprezan.
Hou rei, kad nazivam neke ljude gnjavator-
ima. Takve ljude nisam u stanju da shvatim.
Nisam u stanju da ih shvatim, doista. Kad
sam bio u Elkton Hillsu, stanovao sam oko
dva mjeseca u sobi s nekim Harrisom Mack-
linom. Bio je veoma inteligentan, i sve, ali
zato i jedan od najveih gnjavatora koje sam
ikad upoznao. Imao je neki posebno kretav
glas i gotovo nikad nije prestajao priati.
Nikad nije prestajao priati, a to je u svemu
bilo najstranije, nikad nije govorio o onom.
282/486
to ste eljeli uti. Ali znao je jednu stvar.
Prokleti pasji sin znao je zvidati bolje nego
itko koga sam ikad uo. Spremao bi krevet i
vjeao svoje stvari u ormar - vjeito je vjeao
svoju odjeu u ormar - to me dovodilo do
ludila - i zvidao dok bi to radio, ako nije
nita priao onim svojim kretavim glasom.
Znao je ak zvidati klasine stvari, ali na-
jee je naprosto zvidao dez. Znao je
uhvatiti neto veoma dezovistiko - Blues o
limenom krovu, na primjer -i stvar zvidati
tako fino i lako (vjeajui istovremeno svoju
odjeu po ormaru) da bi vas to doslovno
oborilo. Naravno, nikad mu nisam rekao
kako smatram da izvanredno zvidi. Hou
rei, ovjek ne moe tek tako prii nekome i
rei mu: uj, ti doista fantastino zvidi!
Stanovao sam, meutim, s njim u istoj sobi
gotovo puna dva mjeseca, iako me gnjavio
tako da sam od toga bio ve napola lud, samo
zbog toga to je znao tako fantastino zvid-
ati, bolje nego itko koga sam ikad uo. I tako,
283/486
ne znam to rei o gnjavatorima. Moda
ovjek i ne bi trebao biti previe alostan kad
vidi kako se neka perfektna cura udaje za
nekog takvog tipa. Oni nikome ne ine nita
naao, bar veina njih, a moda u tajnosti svi
znaju fantastino zvidati, ili neto slino.
Tko bi to, do vraga, mogao znati? Ja ne
znam.
Konano ugledah staru Sally kako kree
uz stepenice, i pooh joj u susret. Izgledala je
fantastino. Doista jest. Imala je na sebi neki
crni kaput i neto kao crnu beretku. Rijetko
je uope nosila neki eir, ali ta beretka je
izgledala veoma lijepo. Smijeno je u svemu
tome bilo to to sam osjetio elju da se oen-
im njom istog asa kad sam je ugledao. Ja
sam lud. Nije mi ak bila ni osobito draga, a
ipak sam se iznenada osjetio kao da sam za-
ljubljen u nju, i poelio da se njom oenim.
Tako mi Boga, lud sam. Priznajem to.
- Holdene! - rekla je. - Divno je to te opet
vidim! Prola je itava vjenost! - Imala je
284/486
nekako veoma snaan glas zbog kojeg se
ovjek osjeao nelagodno kad bi je negdje
sreo. Njoj se to moglo oprostiti zato to je
bila onako prokleto zgodna, ali od tog njez-
ina glasa uvijek samo to nisam dobio
proljev.
- Tebe je lijepo vidjeti - rekao sam. Tako
je, uostalom, i bilo. - Kako si, sve u svemu?
- Apsolutno divno. Jesam li zakasnila?
Rekao sam joj da nije, a u stvari je bila za-
kasnila oko dvadeset minuta. Meni je to,
meutim, bilo potpuno svejedno. Sav onaj
drek od karikatura u Saturday Evening Postu
na kojima se vide ljudi kako bjesne na ulin-
im uglovima zato to im one koje ekaju
kasne - sve su to besmislice. Ako cura, kad se
s njom naete, izgleda lijepo, koga je briga
to je zakasnila? Nikoga.
- Bit e bolje da pourimo - rekao sam. -
Predstava poinje u dva i etrdeset.
Krenuli smo niz stubite prema stajalitu
taksija.
285/486
- to emo gledati? - upitala je.
- Ne znam. Luntove. To je jedino za to
sam mogao dobiti karte.
- Luntove! Oh, divno!
Rekao sam vam da e biti sva izvan sebe
kad uje da imam karte za Luntove.
U taksiju, za vrijeme vonje do kazalita,
poeli smo se hvatati. U poetku nije htjela,
zato to je imala namazane usne, i sve, ali
sam ja nastupio zavodniki kao sam vrag,
tako da nije imala alternative. Dva puta, kad
bi se prokleti taksi naglo zaustavio zbog pro-
meta, sasvim malo je nedostajalo da tresnem
sa sjedala. Ti prokleti vozai nikad ne gledaju
kuda voze, kunem vam se da je tako. Zatim,
tek toliko da vam pokaem koliko sam lud,
kad smo se izvlaili iz jednog velikog stiska,
rekao sam joj da je volim, i sve ostalo. Bila je
to ista la, naravno, ali stvar je u tome to
sam to osjeao kad sam joj rekao. Lud sam.
Tako mi Boga, jesam.
286/486
- Oh, dragi, i ja tebe volim - rekla je. Onda
je, u istom dahu, dodala: - Obeaj mi da e
pustiti da ti poraste kosa. Te kratke frizure
izlaze iz mode. A ima tako krasnu kosu!
Krasnu guzicu.
Predstava nije bila tako loa kao neke ko-
je sam gledao. Bila je, meutim, ipak blie
onim blesavim. Sadraj: pet stotina tisua
godina ivota nekog starog branog para.
Poinje od toga kako su mladi, ali djevojini
roditelji ne ele da se ona uda za tog mladia.
Ona se, meutim, ipak udaje za njega. Onda
postaju sve stariji i stariji. Mu ide u rat, a
ena ima brata pijanca. Nikako se nisam
mogao zainteresirati za sve to. Hou rei,
nisam se osobito uzrujavao kad bi netko u
porodici umro, ili to ja znam to. Svi su bili
samo obian opor glumaca. Mu i ena bili
su sasvim zgodan stari par -veoma duhoviti, i
sve - ali nekako se nisam mogao zainteresir-
ati ni za njih. Kao prvo, bez prestanka su pili
aj ili takvu neku prokletu tekuinu, od
287/486
poetka do kraja predstave. Svaki put kad ste
ih vidjeli, neki lakej je postavljao pred njih
aj, ili je opet ena nekome toila aj. I svi su
ulazili i izlazili, itavo vrijeme - ovjeku se
vrtjelo u glavi promatrajui kako svi ti ljudi
stalno sjedaju i ustaju. Alfred Lunt i Lynn
Fontanne igrali su stari par, i bili su vrlo
dobri, ali nisu mi se ba svidjeli. Bili su, ipak,
nekako drukiji od ostalih, to da. Nisu se
ponaali kao obini ljudi, a nisu se ponaali
ni kao glumci. Teko je to objasniti. Drali su
se nekako vie kao da su svjesni da su
veliine, i sve. Hou rei, bili su dobri, ali bili
su nekako previe dobri. Kad bi jedno od njih
prestalo govoriti, ono drugo bi reklo neto
vrlo brzo, odmah nakon toga. To je trebalo
izgledati kao da ljudi doista priaju i upadaju
jedno drugom u rije. Nevolja je bila u tome
to je sve to bilo previe slino tome kako
ljudi razgovaraju i upadaju jedno drugome u
rije. Ponaali su se nekako pomalo slino
onome kako stari Ernie, dolje u Greenwich
288/486
Villageu, svira klavir. Ako ovjek neto ini
previe dobro, onda se, nakon odreenog
vremena, ako ne pazi na to, poinje time
razmetati. A nakon toga nije vie tako dobar
kao to je bio. Meutim, bilo kako bilo, jedini
su oni u itavoj predstavi -Luntovi, govorim
o njima - ostavljali dojam kao da imaju neto
malo mozga. To se mora priznati.
Nakon zavretka prvog ina izili smo za-
jedno sa svim ostalim minkerima da pop-
uimo po cigaretu. Kakav vam je to festival
bio! Nikad u ivotu niste vidjeli na gomili to-
liko usiljenih tipova - svi su puili da su im
ui otpadale i razgovarali o predstavi tako da
svi ostali mogu uti i saznati koliko su
otroumni. Neki blesavi filmski glumac sta-
jao je pokraj nas i puio cigaretu. Ne sjeam
mu se vie imena, ali znam da u ratnim
filmovima uvijek igra vojnike koji se pokau
kao kukavice upravo prije nego to nastupi
trenutak da se ide naprijed i kad doe gusto.
Bio je s nekom raskonom plavuom i njih su
289/486
se dvoje pokuavali drati veoma blazirano,
kao da nemaju pojma da rulja zuri u njih. Sk-
romno kao sam vrag. Uivao sam promat-
rajui ih. Stara Sally nije mnogo priala osim
to je buncala neto o Luntovima -bila je pre-
vie zauzeta izvijanjem i nastojanjem da
izgleda zanosno. Onda je, iznenada, ugledala
na suprotnoj strani foajea nekog blesana
koga je poznavala. Nekog tipa u jednom od
onih odijela od veoma tamnog sivog flanela,
s kariranim prslukom uz to. Strogo prema
propisima Ivy League. Velika stvar. Stajao je
pokraj samog zida, puio do besvijesti i drao
se kao da umire od dosade. Stara Sally bez
prestanka je govorila: Taj mi je mladi
odnekud poznat. Ona je uvijek poznavala
nekoga, svuda, kamo god ste otili s njom, ili
je mislila da poznaje. Ponavljala je to dok mi
se nije sve popelo navrh glave. - Zato ne
ode do njega i ne poljubi ga, kad ga ve
poznaje? - rekao sam. - Bit e oduevljen. -
Naljutila se kad sam to rekao. Konano ju je,
290/486
meutim, taj idiot primijetio, priao i rekao
zdravo. Trebali ste vidjeti kako su se
pozdravili. Pomislili biste da se nisu vidjeli
bar dvadeset godina. Pomislili biste da su se
kupali zajedno u istoj kadi, ili to ja znam
to, kad su bili djeca. Stare drugarine! Bilo
je to odvratno. Smijeno je bilo to to su se
po svoj prilici sreli svega jednom, na nekom
majmunskom uru. Konano, kad su zavrili
s onim blesavim maenjem, stara Sally nas je
predstavila jednog drugom. Ime mu je bilo
George i jo nekako - nisam se potrudio za-
pamtiti - i studirao je u Andoveru. Velika,
strano velika stvar. Trebali ste ga vidjeti kad
ga je stara Sally upitala kako mu se svia
predstava. To je bio jedan od one vrste pre-
potentnih ljudi kojima je potreban prostor
kad odgovaraju na neije pitanje. Odstupio je
korak i stao tono na nogu neke dame koja je
stajala iza njega. Vjerojatno joj je polomio
sve prste. Rekao je da komad sam po sebi
nije nikakvo remek-djelo, ali da su Luntovi,
291/486
naravno, apsolutni aneli. uj, aneli!
Zaboga. Aneli. To me oborilo. Zatim su on i
Sally poeli priati o masi zajednikih zn-
anaca. Bila je to najvea jeza od razgovora
koju sam ikad uo u ivotu. I jedno i drugo
sjeali su se raznih mjesta to su bre mogli,
a zatim bi se sjetili nekoga tko je tu ivio i
spomenuli njegovo ime. Kad je dolo vrijeme
da se vratimo na svoja mjesta, bio sam ve
spreman da povraam. Doista jesam. A na-
kon toga, kad je zavrio i drugi in, nastavili
su taj svoj prokleti dosadni razgovor. Sjetili
su se jo i drugih mjesta i imena drugih ljudi
koji su tamo ivjeli. Najgore u svemu bilo je
to to je taj tip govorio nekim superafektir-
anim glasom, Ivy League glasom, takvim
nekim veoma umornim, snobovskim glasom.
Zvuao je kao enski. Nije uope oklijevao da
se prikrpi mojoj djevojci, stoka jedna! ak
sam na trenutak pomislio da e se, nakon za-
vrene predstave, uvaliti u na taksi, jer je
iao valjda itava dva bloka s nama, ali
292/486
trebao se sastati s nekim oporom
pametnjakovia na nekom koktel-partyju,
rekao je. Ve sam ih vidio kako svi sjede na-
okolo u nekom baru, svi u onim blesavim
kariranim prslucima, pa kritiziraju pred-
stave, knjige i ene onim umornim
snobovskim glasovima. Obaraju me ti
momci.
Do trenutka kad smo konano uli u tak-
si, bio sam ve gotovo zamrzio staru Sally,
poto smo valjda deset sati sluali onog pre-
potentnog endoverskog majmuna. Bio sam
spreman da je odmah otpratim kui, i sve -
doista jesam -ali je ona rekla da ima jednu
divnu ideju. Ona je uvijek imala divne ideje.
- Sluaj - rekla je - u koliko sati treba biti
kod kue na veeri? Hou rei, uri li se, ili
tako neto. Treba li se vratiti kui u neko
odreeno vrijeme?
- Ja? Ne. Ni u kakvo odreeno vrijeme -
rekao sam. Ljudi moji, vea istina nikad nije
izgovorena. - Zato?
293/486
- Poimo u Radio City da se kliemo na
ledu. Eto, takve vam je divne ideje ona uvijek
imala.
- Da idemo na klizanje u Radio City? Mis-
li odmah sada?
- Samo na jedan sat, ili tako neto. Hoe
li? Ako ne eli...
- Nisam rekao da ne elim - odgovorio
sam. - Naravno. Ako ti to eli.
- Ozbiljno kae? Nemoj samo govoriti
ako ne misli ozbiljno. Hou rei, meni je
potpuno svejedno, ovako ili onako...
Da znate da joj je bilo.
- Tamo se mogu posuditi one tako
draesne suknjice za klizanje - rekla je stara
Sally. - Jeannette Cultz je ila prole nedjelje.
Eto zato se bila toliko upalila da ide.
Htjela se vidjeti u jednoj od tih suknjica koje
jedva pokrivaju stranjicu.
Tako smo otili i, poto su nam dali kliza-
ljke, Sally je dobila neko malo plavo
otkridupe od haljine. U njemu je, meutim,
294/486
doista izgledala sjajno. To se mora priznati. I
nemojte pomisliti da toga nije bila svjesna.
Stalno je ila ispred mene, tako da mogu vid-
jeti kakvo zgodno dupe ima. I bilo je sasvim
zgodno, doista. To se mora priznati.
Najsmjenije u svemu tome bilo je to to
smo bili najgori klizai na itavom klizalitu.
Hou rei, doista najgori. A bilo je i drugih
nespretnjakovia. Glenjevi stare Sally stalno
su se svijali dok nisu gotovo polegli po ledu.
Ne samo da su vraki glupo izgledali, ve su
je vjerojatno vraki i boljeli. Znao sam da
mene moji bole. Moji su mene naprosto ubi-
jali. Sigurno smo predivno izgledali. to je
bilo jo najgore, bilo je tu najmanje nekoliko
stotina radoznalih besposliara koji nisu im-
ali nikakvog pametnijeg posla nego da stoje
naokolo i promatraju kako se ljudi prevru
jedni preko drugih.
- Da potraimo jedan stol i popijemo
neto, to kae? -upitao sam je konano.
295/486
- To je najbolja ideja koja ti je danas pala
na pamet -rekla je. Ona se ubijala. Bilo je to
brutalno. Bilo mi ju je doista ao.
Skinuli smo one proklete klizaljke i uli u
onaj bar u kojem moete naruiti pie i pro-
matrati klizae sjedei onako, samo u ar-
apama. im smo sjeli, stara Sally je svukla
rukavice, a ja sam je ponudio cigaretom. Nije
izgledala previe sretna. Konobar je doao,
pa sam naruio koka-kolu za nju - ona nije
pila - i kotski viski sa sodom za sebe, ali
prokleti skot nije mi ga htio donijeti. Tako
sam i ja naruio koka-kolu. Onda sam poeo
paliti ibice. To prilino esto inim kad me
uhvati neko posebno raspoloenje. Putam ih
da gore sve dok ih mogu drati, a onda ih
bacam u pepeljaru. To je obiaj ivenjaka.
Zatim je stara Sally iznenada, onako iz
neba pa u rebra, rekla:
- Sluaj. Hou znati. Hoe li mi ili nee
doi pomoi ukrasiti bor za Badnjak? Hou
296/486
znati. - Jo uvijek se drala mrkavo, sve
zbog onih svojih glenjeva dok smo se klizali.
- Pisao sam ti da hou. Pitala si me to ve
valjda dvadeset puta. Hou, naravno.
- Mislim, hou sigurno znati - rekla je.
Poela je bacati poglede naokolo po itavoj
onoj prokletoj prostoriji.
Iznenada sam prestao paliti ibice i
nekako se nagnuo blie njoj, preko stola. U
mislima mi se motalo bezbroj raznih pitanja.
- Hej, Sally - rekao sam.
- to je? - rekla je. Gledala je u neku curu
na suprotnom kraju sale.
- Jesi li ikad osjetila da si sita svega? -
rekao sam. - Hou rei, jesi li se ikad uplaila
da e sve otii do vraga ako ne poduzme
neto? Hou rei, voli li kolu i te stvari?
- Uasna je to gnjavaa.
- Hou rei, mrzi li je? Znam da je
uasna gnjavaa, ali mrzi li je, to hou rei?
- Pa sad, nije da je ba mrzim. Ti uvijek
mora...
297/486
- E pa, ja je mrzim. Ljudi, kako je mrzim -
rekao sam. -Ali nije samo to. Mrzim sve.
Mrzim ovaj ivot u New Yorku. Taksiji,
autobusi na Madison aveniji u kojima oferi
uvijek urlaju na ovjeka da je izlaz na zadnja
vrata, upoznavanje s kojekakvim umiljenim
tipovima koji Luntove nazivaju anelima,
penjanje i sputanje liftovima kad ovjek ne
eli nita drugo nego izai van, momci koji
nita drugo ne rade nego cijelo vrijeme kod
Brooksa dotjeruju hlae, ljudi koji vjeito...
- Nemoj vikati, molim te - rekla je stara
Sally. to je bilo vrlo aavo jer uope nisam
vikao.
- Uzmi samo taj auto - rekao sam. Rekao
sam to veoma tihim glasom. - Uzmi veinu
ljudi, svi su ludi za autom. Uzrujavaju se ako
ih sluajno malo ogrebu, vjeito govore o
tome koliko litara troe na to kilometara i,
im nabave nov novcat auto, ve poinju
razmiljati kako da ga zamijene za neki jo
noviji. Ne volim ak ni stari auto. Hou rei,
298/486
uope me ne zanima. Vie bih volio imati
kakvog konja. Konj je, ako nita drugo, bar
ivo bie, za ime Boje. Konja moe, ako
nita drugo...
- Nemam pojma o emu uope pria -
rekla je stara Sally. - Skae s jednog...
- Zna to? - rekao sam. - Ti si vjerojatno
jedini razlog zato sam sad u New Yorku i
uope ovdje. Da ti nisi ovdje, vjerojatno bih
bio negdje daleko, daleko, negdje kod samog
vraga. Negdje u umama ili na takvom
nekom prokletom mjestu. Ti si zapravo
jedini razlog zato sam ovdje.
- Ti si srce - rekla je. Bilo je, meutim,
oito da eli da promijenim temu.
- Trebao bi jednom otii u neku kolu za
djeake. Pokuaj jednom - rekao sam. - Pune
su umiljenih majmuna i ovjek u njima ne
radi nita drugo nego treba da naui tek to-
liko da bude dovoljno pronicljiv pa da moe
jednog dana kupiti neki prokleti cadillac, i
mora se bez prestanka pretvarati kako mu
299/486
nije svejedno to je njihova nogometna ekipa
izgubio, i to radi, pria o makama i piu i
seksu cijelog dana, a svi su podijeljeni u one
odvratne male proklete klape! Mladii koji
igraju koarku, to je jedna klapa, katolici su
isto jedna klapa, prokleti intelektualci su
opet jedna klapa, momci koji igraju brid su
jedna klapa, ak i mladii koji su lanovi
onog prokletog kluba Knjiga mjeseca, i oni
su jedna klapa. Ako pokua zapoeti malo
inteligentniji...
- E, sad, sluaj - rekla je stara Sally. -
Mnogim momcima kola prua daleko vie
od toga.
- Slaem se! Slaem se da prua, nekima
od njih! Ali to je sve to ona prua meni.
Shvaa li? U tome i jest poanta. Tono u
tome i jest ta prokleta poanta - rekao sam. -
Meni ona nita, gotovo nita ne prua. U oa-
jnom sam stanju. U odvratnom sam stanju.
- To se vidi.
300/486
Zatim mi je, iznenada, pala na pamet ona
ideja.
- Sluaj - rekao sam. - Evo jedne ideje. Da
li bi imala volje da ode nekamo do vraga
daleko odavde? Evo moje ideje. Poznajem
jednog momka dolje, u Greenwich Villageu,
od koga moemo posuditi auto na nekoliko
tjedana. Ili smo nekad u istu kolu i jo
uvijek mi duguje deset dolara. to bismo
mogli uiniti, mogli bismo se sutra ujutro
odvesti nekamo u Massachusetts, ili Ver-
mont, ili tamo nekamo, razumije li? Tamo je
fantastino lijepo. Doista jest. - Poeo sam se
uzbuivati kao sam vrag to sam vie mislio
o tome, i nekako sam posegnuo preko stola i
uhvatio staru Sally za ruku. Kakva sam prok-
leta budala bio! - Bez ale -rekao sam. -
Imam u banki oko to osamdeset dolara.
Mogu ih podii sutra ujutro, kad se banka ot-
vori, a zatim bih mogao otii i uzeti auto od
onog momka. Bez ale. Stanovat emo u
nekom od onih kampova s kuicama ili na
301/486
takvom nekom mjestu dok nam lova traje, a
onda, kad ostanemo bez para, mogao bih se
negdje zaposliti. Mogli bismo ivjeti negdje u
prirodi kraj potoka, a kasnije bismo se mogli
i vjenati, ili neto slino. Zimi bih mogao
sam cijepati drva i raditi sve drugo. Tako mi
Boga, mogli bismo se fantastino provoditi!
to veli? Hajde, reci! Hoe li uiniti to za-
jedno sa mnom? Molim te!
- Pa ne moe tek tako uiniti tako neto -
rekla je stara Sally. Rekla je to ljutito kao
sam vrag.
- Zato ne? Zato ne, do vraga?
- Prestani se derati na mene, molim te -
rekla je. to je bilo obino sranje jer se uope
nisam derao na nju.
- Zato ne moe? Zato ne?
- Zato to ne moe, to je sve. Kao prvo,
oboje smo zapravo jo djeca. Jesi li se ikad
upitao to e raditi ako ne dobije posao kad
ostane bez novaca? Umrli bismo od gladi.
itava stvar je tako fantastina, nije ak ni...
302/486
- Nije fantastina. Nai u posao. Nita ti
ne brini za to. Ne treba se brinuti za to. U
emu je stvar? Zar ne eli poi sa mnom?
Reci, ako ne eli.
- Ne radi se o tome. Ne radi se uope o
tome - rekla je stara Sally. Ve sam je bio
poeo mrziti, na odreen nain. -Imat emo
vremena napretek da jednom uinimo sve
to... sve. Mislim, kad zavrimo studije, i ako
se vjenamo, i sve. Bit e bezbroj prekrasnih
mjesta kamo emo moi otii. Ti samo...
- Ne, nee biti. Nee uope biti bezbroj
mjesta kamo emo moi otii. Sve e biti sas-
vim drukije - rekao sam. Ponovno sam
postao potiten kao sam vrag.
- to? - rekla je. - Ne ujem te. U jednom
trenutku se dere na mene, a u sljedeem...
- Rekao sam ne, nee biti prekrasnih
mjesta kamo emo moi otii kad zavrimo
studije, i te stvari. Otvori ui. Sve e biti sas-
vim drukije. Morat emo se sputati
liftovima s koferima u rukama, i sve te
303/486
gluposti. Morat emo telefonirati svakom
ivom, i svima govoriti zbogom, i slati im
razglednice iz hotela, i svata jo. A ja u ra-
diti u nekoj kancelariji, mlatiti grdne pare i
voziti se na posao taksijem i autobusima po
Madison aveniji, itati novine i igrati brid
od jutra do mraka, i odlaziti u kino, i gledati
masu glupih dokumentaraca, urnala i
filmova koji dolaze. urnala. Isuse
svemogui! U njima se uvijek mogu vidjeti
neke blesave konjske trke, i neka dama kako
razbija flau o brod, i neka impanza kako se
u gaama vozi na nekom idiotskom biciklu.
Nee uope biti isto. Ti uope ne shvaa na
to mislim.
- Moda ne shvaam! Moda ne shvaa
ni ti - rekla je stara Sally. Oboje smo u tom
trenutku mrzili sve jedno kod drugog. Bilo je
oito da nema nikakvog smisla pokuavati
povesti neki inteligentan razgovor. Bilo mi je
uasno krivo to sam uope i poinjao.
304/486
- Hajde, idemo odavde - rekao sam. - Od
tih tvojih pria upravo me kraljevski za-
boljela guzica, ako ve eli znati istinu.
Ljudi moji, kako je odskoila do plafona
kad sam joj to rekao. Znam da nisam to tre-
bao rei, i vjerojatno to ne bih uinio u nor-
malnim okolnostima, ali me deprimirala kao
samog vraga. Obino nikad ne govorim takve
grube stvari djevojkama. Ljudi, kako je
odskoila do plafona! Ispriavao sam se kao
izbezumljen, ali nije htjela primiti moje is-
prike. Poela je ak i plakati. To me pomalo
uplailo jer sam se pribojavao da ne ode kui
i ne ispria ocu kako sam rekao da me od
njezinih pria zaboljela guzica. Njezin otac
bio je od onih krupnih, utljivih tipova, a os-
im toga nije bio ba lud za mnom. Jednom je
rekao staroj Sally da sam previe buan.
- Bez ale, ao mi je - ponavljao sam
neprekidno.
- ao ti je. ao ti je. To je vrlo smijeno -
rekla je. Jo uvijek je pomalo plakala, i
305/486
iznenada mi je doista bilo ao to sam joj ono
rekao.
- Hajde, otpratit u te kui. Bez ale.
- Mogu otii kui i sama, hvala lijepo. Ako
misli da u dopustiti da me ti prati kui,
onda nisi normalan. Nijedan mladi mi jo
nikad u ivotu nije rekao nita slino.
itava stvar bila je pomalo smijena, na
odreen nain, ako ovjek malo razmisli o
tome, i iznenada sam uinio neto to nisam
trebao uiniti. Nasmijao sam se. A smijem se
uvijek onako vrlo glasno, prilino glupo.
Hou rei, kad bi se ikad moglo dogoditi da
sjedim iza samog sebe u kinu, ili na takvom
nekom mjestu, vjerojatno bih se nagnuo
naprijed i zamolio samog sebe da uutim. To
je staru Sally razbjesnilo vie nego ita
drugo.
Motao sam se naokolo neko vrijeme, is-
priavajui se i nastojei je nagovoriti da mi
oprosti, ali nije htjela. Stalno mi je govorila
neka se gubim i neka je ostavim na miru.
306/486
Tako sam konano i uinio. Uao sam u gar-
derobu i uzeo svoje cipele i ostalo, i otiao
bez nje. Nisam trebao to napraviti, ali u tom
trenutku bio sam ve do grla sit svega.
Ako ve elite znati istinu, nemam uope
pojma zato sam poeo taj razgovor s njom.
Hou rei, o tome da odemo nekamo, u Mas-
sachusetts, ili Vermont, ili tamo nekamo. Ne
bih je po svoj prilici poveo ak i da je htjela
poi sa mnom. Ona nije bila netko s kim bi
vrijedilo poi. Najstranije je u svemu tome,
meutim, to to sam tako zbilja mislio kad
sam je pitao. To je ono najstranije. Tako mi
Boga, lud sam.
307/486
18
Kad sam izaao iz klizalita, osjetio sam
neto kao glad, pa sam svratio u jedan drag-
stor, pojeo sendvi sa vicarskim sirom i po-
pio alicu laktomalta, a zatim sam uao u
telefonsku govornicu. Pomislio sam da bih
mogao ponovno pokuati nazvati staru Jane i
ustanoviti je li se ve vratila kui. Hou rei,
imao sam pred sobom itavu slobodnu veer
pa sam pomislio da joj telefoniram i da je,
ako se ve vratila kui, povedem nekamo na
ples, ili neto slino. Nisam nikad plesao s
njom niti bilo to za cijelo vrijeme otkako je
poznajem. Vidio sam je, ipak, jednom kako
plee, i to veoma dobro, bar je tako izgledalo.
Bilo je to u klubu, na zabavi u povodu
etvrtog srpnja. Tada je jo nisam bio os-
obito dobro poznavao i nisam smatrao da bi
trebalo da joj se prikljuim. Bila je s onim
jezivim tipom Alom Pikeom, koji je pohaao
kolu u Choateu. Nisam ba najbolje
poznavao ni njega, ali znam da je uvijek visio
oko bazena za plivanje. Nosio je uvijek neke
bijele kupae gaice od lasteksa i skakao
samo s najvie daske. Pravio je uvijek jedan
te isti bezvezni polusalto, itav bogovetni
dan. To je bio jedini skok koji je znao, ali je
bio uvjeren da je to velianstvena stvar. Sve
sami miii a ni trunka mozga. Sad svejedno,
eto s kim je Jane imala sudar te veeri. To mi
nikako nije ilo u glavu. Tako mi Boga, nije.
Kad smo poeli izlaziti zajedno, pitao sam je
kako je mogla izlaziti s onakvom napuhanom
budalom kao to je Al Pike. Jane je rekla da
on uope nije napuhan. Rekla je da pati od
kompleksa inferiornosti. Drala se kao da ga
saaljeva ili neto slino, i imao sam dojam
da u tome nije bilo usiljenosti. Ona je to
doista i osjeala. To vam je udna stvar kod
djevojaka. Svaki put kad spomenete nekog
309/486
momka koji je prava pravcata bitanga - ve-
oma zloban i veoma uobraen, i te stvari -
kad ga tako spomenete nekoj djevojci, ona e
vam uvijek rei da on pati od kompleksa in-
feriornosti. Moda doista i pati, ali time se,
po mom miljenju, nikako ne moe opravdati
to to je bitanga. Djevojke! ovjek nikad ne
zna to e i kako e misliti o neemu. Jed-
nom prilikom sam onoj djevojci koja je stan-
ovala u sobi s Robertom Walash udesio spoj
s jednim svojim prijateljem. Zvao se Bob
Robinson i doista je patio od kompleksa in-
feriornosti. Na njemu se, recimo, vidjelo da
se stidi svojih roditelja, i svega, zato to su
govorili oni ivu i oni volu i takve razne
stvari, a nisu bili ba ni bogati. Nije, meu-
tim, bio nikakva hulja niti ita tome slino.
Bio je veoma dobar deko. Ali onoj kolegici
Roberte Walash nije se nimalo svidio. Rekla
je Roberti kako je nemogue uobraen - a
razlog zato je smatrala da je uobraen bio je
u tome to joj je nekim sluajem spomenuo
310/486
da je predsjednik debatnog kluba. Takva sit-
nica, a ona ga je odmah proglasila za uo-
braenog momka! Nevolja s djevojkama je u
tome to e one, ako im se momak svia -
bez obzira na to kakva je inae hulja - rei da
pati od kompleksa inferiornosti dok e, ako
im se ne svia - pa ma kako dobar momak
bio, i ma kako velik kompleks inferiornosti,
imao - uvijek rei da je uobraen. ak i inae
sasvim pametne djevojke tako ine.
Bilo kako bilo, ponovno sam nazvao staru
Jane, ali nitko se nije javio pa sam objesio
slualicu. Nakon toga nije mi preostalo nita
drugo nego da prelistam adrese u svom
notesu, da vidim koga bih, do vraga, mogao
nai da mi pravi drutvo te veeri. Nezgoda
je bila u tome to u svom notesu imam ad-
rese valjda samo trojice ljudi - Jane, zatim
onog gospodina Antolinija koji je bio moj
nastavnik u Elkton Hillsu, i telefonski broj
ureda mog oca. Stalno zaboravljam zapisivati
adrese ljudi. to sam konano uinio, nazvao
311/486
sam starog Carla Lucea. On je zavrio kolu u
Whootonu nakon to sam ja otiao iz nje. Bio
je oko tri godine stariji od mene i nisam ga
ba volio, ali bio je jedan od onih doista in-
teligentnih mladia - imao je najvii I. Q. u
cijelom Whootonu - pa sam pomislio da e
moda htjeti da izaemo nekamo na veeru i
vodimo intelektualne razgovore. Od njega se
ponekad moglo uti dosta pametnih stvari. I
tako sam okrenuo njegov broj. On je tada ve
bio student univerziteta Columbia, ali je
stanovao u ezdeset petoj ulici i znao sam da
u ga zatei kod kue. Kad mi se konano ja-
vio, rekao je da na veeru ne moe stii, ali
da bismo se u deset sati mogli sastati i popiti
zajedno koju aicu u baru Wicker, u
Pedeset etvrtoj ulici. Mislim da je bio
prilino iznenaen kad je ustanovio tko ga
trai. Jednom sam ga bio nazvao debeloguz-
im upljoglavcem.
Ostalo mi je prilino vremena da
prekratim do deset sati, i to sam uinio,
312/486
otiao sam u kino u Radio City. Bilo je to
vjerojatno ono najgore to sam mogao uin-
iti, ali bilo je blizu, a nisam bio u stanju smis-
liti nita drugo.
Uao sam u dvoranu kad je predstava ve
bila u punom jeku. Gerle su trzale glavama
da se ovjek pribojavao da e im otpasti - zn-
ate ve kako to ine kad onako sve stoje u
redu drei jedna drugu oko pasa. Publika je
aplaudirala kao sumanuta, a neki momak iza
mene stalno je govorio svojoj eni: Zna li ti
to je ovo? To ti je preciznost. Taj me je
dotukao. Zatim se, kad su gerle izale, poja-
vio na sceni jedan tip u smokingu i s kotur-
aljkama na nogama i poeo kruiti naokolo i
provlaiti se ispod redova malih stolova,
priajui usput viceve. Bio je veoma spretan i
sve, ali nekako nisam bio u stanju da u tome
uivam jer sam ga stalno zamiljao kako
vjeba da postane artist koji se na kotur-
aljkama vozi po pozornici. To je izgledalo
tako glupo. Mislim da naprosto nisam bio
313/486
raspoloen kako treba. Zatim je, poslije
njega, dola na red ona boina scena koju
svake godine prireuju u Radio Cityju. Svi
oni aneli poeli su se izvlaiti iz loa i odas-
vud, momci s raspelima i svim ostalim
drangulijama preplavili su itavu pozornicu,
i sva ta gomila - tisue njih - zapjevali su
Priite svi vjerni kao izbezumljeni. Zbilja ve-
lika stvar. Sve je to trebalo biti religiozno kao
sam vrag i bogzna kako lijepo, ali, zaboga,
nisam bio u stanju vidjeti nita religiozno ili
lijepo u tome to tamo neki opor glumaca
nosi raspela naokolo po pozornici. Kad je sve
bilo gotovo i kad su svi poeli izlaziti kroz
loe, vidjelo se da jedva ekaju da zapale ci-
garetu, ili neto slino. Istu takvu predstavu
gledao sam lani sa starom Sally Hayes i ona
je bez prestanka govorila kako je divno, svi ti
kostimi i sve drugo. Ja sam rekao da bi stari
Isus vjerojatno povraao kad bi to vidio - sve
te arene kostime, i uope sve. Sally je rekla
da sam bogohulni ateist. Vjerojatno i jesam.
314/486
Ono to bi se Isusu doista svidjelo, bio je mo-
mak koji je u orkestru udarao u timpane.
Promatrao sam tog momka jo kao osmo-
godinji djeak. Moj brat Allie i ja, iako smo
bili s roditeljima, uvijek smo naputali svoja
sjedala i odlazili dolje, blie, da ga moemo
promatrati. Bio je to najbolji timpanist to
sam ga ikad vidio. U toku itavog komada ne
stie da u te svoje timpane udari vie od
nekoliko puta, ali nikad nije izgledalo da mu
je dosadno dok sjedi besposlen. A kad je
udarao u njih, inio je to uvijek tako lijepo i
njeno, s onim nervoznim izrazom na licu.
Jednom prilikom, kad nas je otac odveo u
Washington, Allie mu je poslao razglednicu,
ali bih se kladio da je nikad nije dobio.
Nismo bili sigurni kako da je adresiramo.
Kad je boina predstava zavrila, poeo
je prokleti film. Bio je toliko blesav da nisam
bio u stanju oi odvojiti od njega. Bio je to
film o nekom momku, Englezu, nekom
Alecu, ili kako se ve zvao, koji je u ratu
315/486
izgubio pamenje, i sve. Izaao je iz bolnice
sa tapom, epajui naokolo itavim Lon-
donom, ne znajui tko je i to je. On je u
stvari vojvoda, ali to uope ne zna. Zatim,
ulazei u autobus, susree onu dobru, lijepu,
iskrenu djevojku. Vjetar odnosi njezin prok-
leti eir i on ga hvata, a zatim odlaze na
gornji kat autobusa, sjedaju jedno pokraj
drugog i poinju razgovarati o Charlesu
Dickensu. On je i njezin i njegov najmiliji
pisac. On nosi u depu primjerak Olivera
Twista, ona takoer. Dolo mi je da pov-
raam. Naravno, smjesta se zaljubljuju jedno
u drugo, na osnovi toga to su oboje tako ludi
za Charlesom Dickensom. On joj poinje po-
magati u izdavakom poslu - ona je izdava,
ta djevojka. Samo ne zarauje ba mnogo
para jer ima brata pijanca koji joj uvijek zap-
ije svu lovu. To je neki razoaran i ogoren
momak, taj njezin brat, jer je bio doktor u
ratu i sad vie ne moe operirati jer su mu
ivci otili do vraga, i tako itavo vrijeme
316/486
cuga, ali inae je prilino duhovit ovjek.
Konano stari Alec pie roman, a djevojka ga
izdaje, i njih oboje tu namlate brdo love.
Spremaju se vjenati kad se iznenada po-
javljuje jedna druga cura, Marcia. Marcia je
bila Alecova zarunica prije nego to je bio
izgubio pamenje i prepoznaje ga dok u
knjiari potpisuje svoje knjige. Alec od nje
saznaje da je u stvari vojvoda, i te stvari, ali
joj ne vjeruje i ne eli poi s njom da posjeti
svoju majku i ostale. Majka mu je skroz-
naskroz slijepa. Ali druga djevojka, ona do-
bra i lijepa, prisiljava ga da poe. Ona je ve-
oma plemenita, i sve. Tako odlazi, ali mu se
sjeanje ipak ne vraa, ak ni kad njegova ve-
lika doga skoi na njega i kad mu majka
prstima prelazi preko lica i donosi med-
vjedia od plia s kojim se igrao kad je bio
mali. Ali tada, jednog dana, neka djeca igraju
kriket na livadi i jedna zalutala lopta mazne
ga po glavi. U istom trenutku vraa mu se i to
njegovo prokleto pamenje i smjesta odlazi u
317/486
kuu i ljubi majku u elo. Onda poinje opet
ivjeti kao pravi vojvoda i potpuno zaboravlja
onu lijepu i pametnu djevojku iz izdavakog
poduzea. Ispriao bih vam i ostatak prie ali
se bojim da bi mi pozlilo kad bili pokuao.
Ne bih je nastojao pokvariti, to ne. U njoj, za-
boga, i nema to da se pokvari. Sad, nema
veze, stvar zavrava tako to se stari Alec eni
onom lijepom i dobrom curom, a onom
bratu ispiuturi smiruju se ivci, pa operira
Alecovu majku tako da ona ponovno
progleda, a onda se pijani brat i Marcia ene.
Na kraju svi sjede za onim dugakim svean-
im stolom i cerekaju se da im stranjice ot-
padaju, jer se ona velika doga iznenada po-
javila s oporom tenadi. Svi su, valjda, do
tada smatrali da je muko, to li. Sve to
mogu da vam kaem, to je - nemojte gledati
taj film ako ne elite da povraate sve skroz
po sebi.
Ono to me u svemu tome zapanjilo, to je
bila jedna gospoa koja je sjedila odmah do
318/486
mene i plakala tijekom itavog tog prokletog
filma. to je film postajao gluplji, to je vie
plakala. ovjek bi pomislio da plae zbog
toga to je njenog srca kao sam vrag, ali ja
sam sjedio odmah do nje i znam da nije.
Dovela je sa sobom nekog malog deka koji
se dosaivao kao u paklu i htio je ii u zahod,
ali ona nije ga htjela odvesti. Stalno mu je
govorila neka mirno sjedi i pristojno se pon-
aa. Po njenosti srca mogla se mjeriti s
nekim prokletim vukom. Uzmite tako nekoga
tko je u stanju da oi isplae nad gomilom
gluposti u filmu, i u devet sluajeva od deset
ustanovit ete da je u srcu najobinija bit-
anga. Bez ale.
Poslije filma krenuo sam polako prema
baru Wicker, gdje sam se trebao nai sa
starim Carlom Luceom, i dok sam tako iao,
poeo sam razmiljati o ratu i tim stvarima.
Ti ratni filmovi uvijek tako djeluju na mene.
Mislim da ne bih bio u stanju, da moram, ii
u rat. Doista ne bih mogao. Ne bi bilo tako
319/486
loe kad bi te u ratu naprosto odmah izveli
van i strijeljali, ili neto slino, ali ovjek je
prisiljen ostati u vojsci tako vraki dugo! U
tome je sva nevolja. Moj brat D.B. bio je u
vojsci etiri beskrajne godine. Bio je i u ratu -
iskrcao se u Francuskoj na dan invazije - ali
mislim da je, sve u svemu, zamrzio vojsku
vie nego rat. Ja sam u to doba bio gotovo
dijete, ali se sjeam kako je dolazio kui na
dopust, i to je radio - itavo je vrijeme pre-
leao u krevetu. Rijetko je uope ulazio u
dnevnu sobu. Kasnije, kad je otiao preko
mora i sudjelovao u ratu, i svemu tome, nije
bio ranjen, niti bilo to i nije morao pucati ni
u koga. Sav mu je posao bio da nekog
kauboja-generala vozi po itav dan naokolo
tapskim kolima. Jednom je prilikom rekao
Allieju i meni da ne bi znao kako treba
okrenuti puku da je morao pucati u nekoga.
Rekao nam je da je u vojsci bilo gotovo isto
toliko stopostotnih hulja koliko i medu
nacistima. Sjeam se kako ga je Allie jednom
320/486
upitao zar za njega, onako openito, nije
dobro to je bio u ratu, jer mu je to kao piscu
sigurno pruilo mnogo stvari o kojima bi
mogao pisati. D. B. je natjerao Allieja da mu
donese svoju rukavicu za bejzbol, a zatim ga
je upitao tko je, po njegovu miljenju, na-
jbolji ratni pjesnik, Rupert Brooke ili Emily
Dickinson. Allie je rekao Emily Dickinson. Ja
osobno o tome ne znam ba mnogo jer ne it-
am ba esto poeziju, ali znam da bih poludio
kad bih u vojsci morao cijelo vrijeme ivjeti s
oporom tipova kao to su Ackley, Stradlater
i stari Maurice, marirati s njima, i sve. Bio
sam jedno vrijeme u skautima, nekih tjedan
dana, i nisam bio u stanju podnijeti ak ni to
da gledam u potiljak onome ispred sebe.
Stalno su nam govorili da gledamo u potiljak
onima ispred nas. Kunem se da u, ako ikad
doe do jo jednog rata, uiniti sve da me i
odmah izvedu pred stroj i strijeljaju. Neu se
nimalo bumu. Kod D.B.-a me dovodilo u za-
bunu upravo to to me mi, iako toliko mrzi
321/486
rat, ljetos natjerao da proitam onu knjigu
Zbogom oruje. Rekao je da je fantastina.
To je ono to nikako ne mogu shvatiti. U njoj
se govori o nekom momku, nekom por-
uniku Henryju, koji bi trebao biti dobar mo-
mak, plemenit, i sve. Nikako ne mogu shvat-
iti kako D.B. moe tako mrziti vojsku i rat, i
sve, a da mu se istovremeno svia neto tako
umjetno i lano. Hou rei, nisam u stanju da
shvatim, na primjer, kako moe voljeti jednu
tako umjetnu knjigu i istovremeno se
oduevljavati knjigama Ringa Lardnera, ili
onom za kojom je tako lud, knjigom Veliki
Gatsby. D.B. se naljutio kad sam mu to rekao
i izjavio da sam premlad da je ocijenim kako
treba, ali ja ne mislim tako. Rekao sam mu
da volim Ringa Lardnera, Velikog Gatsbyja, i
sve. I doista ih volim. Bio sam lud za Velikim
Gatsbyjem. Stari Gatsby. Stari laf! To me
obaralo s nogu. Sad, bilo kako bilo, sretan
sam to su pronali atomsku bombu. Ako
ikad doe do rata, sjest u na sam njezin
322/486
prokleti vrh. Javit u se za to dobrovoljno,
kunem se da hou.
323/486
19
Ako sluajno ne ivite u New Yorku, bar
Wicker nalazi se u zgradi jednog elegant-
nog hotela, hotela Seton. Imao sam obiaj
da prilino esto zalazim u njega, ali sada
vie ne. Postepeno sam prestao. To je lokal
koji uiva glas mjesta na kojem se okupljaju
sve sami visoki intelektualci, i snobovi samo
to ne ispadaju kroz prozore. Nekad su tamo
bile one dvije Francuskinje, Tina i Janine,
koje su izlazile na podij, svirale klavir i pje-
vale dva do tri puta tijekom veeri. Jedna je
od njih svirala klavir - doslovno odvratno - a
druga je pjevala. Pjesme su im obino bile ili
prilino vulgarne ili na francuskom. Ona koja
je pjevala, stara Janine, uvijek je ap-tala u
onaj prokleti mikrofon, prije nego to bi za-
pjevala. Govorila je, na primjer: A sad elim
da vam dam svoju impresion dobre vule vu
franse. To je jedna pvita o jednoj maloj
Fvancuskinji koja dolazi u jedan veeliki
gvad, upvavo kao Njujovk, i zaljubi se u jed-
nog mladita iz Bvuklina. Nadam se da te
vam se svidjeti. Zatim bi, kad bi zavrila sa
aputanjem, sva zanosna kao sam vrag, ot-
pjevala neku idiotsku pjesmu pola na
engleskom, pola na francuskom, i dovela sve
snobove u dvorani u stanje delirija. Ako ste
sjedili dovoljno dugo i uli te tipove kako
aplaudiraju, dolazilo vam je da zamrzite itav
ljudski rod, kunem vam se da jest. Barmen je
bio prava stjenica, takoer. Bio je uasan
snob. Nije htio razgovarati ni s kim tko nije
bio specijalno krupna riba, neka veliina ili
neto slino. Ako ste bili krupna riba, ili
veliina, ili neto slino, onda je bio jo odv-
ratniji. Priao bi vam i rekao, s onim irokim,
bogzna kako armantnim osmijehom: E pa,
kako je u Connecticutu? ili Kako je u Flor-
idi? tako da svatko pomisli kakav je on
325/486
veliki laf. Bilo je to strano mjesto, bez ale.
Postupno sam potpuno prestao tamo
zalaziti.
Bilo je prilino rano kad sam tamo stigao.
Sjeo sam kraj bara - bila je prilina guva - i
popio nekoliko kotskih viskija sa sodom dok
se stari Luce nije konano naslikao. Ustajao
sam dok sam ih naruivao, tako da svi vide
koliko sam visok i da ne pomisle da sam neki
prokleti maloljetnik. Zatim sam neko vrijeme
promatrao one usiljene tipove oko sebe. Neki
tip pokraj mene obasipao je starim toso-
vima neku maku s kojom je bio u drutvu.
Stalno joj je govorio kako ima aristokratske
ruke. To me dotuklo. Na drugom kraju bara
bili su sami goli homoseksualaci. Nisu os-
obito pederski izgledali - hou rei, nisu im-
ali preduge kose, i slino - ali ste na prvi
pogled i bez toga mogli sa sigurnou ustan-
oviti da su pederi. Konano se pojavio i stari
Luce.
326/486
Stari Luce. Kakva momina! Bio je moj
student-mentor dok sam bio u Whootonu.
Jedino to je ikad radio bila su duga pre-
davanja o seksu, i tim stvarima, koja je drao
kasno uveer, kad bi se u njegovoj sobi oku-
pilo itavo drutvo. Znao je dosta toga o
seksu, osobito o nastranostima, i takvim
stvarima. Uvijek nam je priao o jezivim nas-
tranim ljudima koji lutaju naokolo i
odravaju seksualne odnose s ovcama, ili o
momcima koji hodaju sa enskim gaicama
zaivenim u podstave eira. I o homoseksu-
alcima i lezbijkama. Stari Luce je tono znao
tko je homoseksualac a tko lezbijka u itavim
Sjedinjenim Dravama. Trebali ste samo
spomenuti nekoga - bilo koga - i stari Luce bi
vam smjesta rekao je li peder ili nije.
Ponekad je bilo teko u to vjerovati, u to da
su ljudi o kojima govori homoseksualci i
lezbijke, i te stvari, filmski glumci, i takvi
ljudi. Neki od onih za koje je govorio da su
pederi bili su, za ime Boje, ak oenjeni, i
327/486
sve. ovjek bi jedva stigao promucati: I ti
kae da je Joe Blow peder? Joe Blow? Onaj
snagator koji uvijek igra gangstere i
kauboje? a stari Luce bi samo rekao:
Naravno. Stalno je odgovarao Naravno.
Tvrdio je kako nije bitno je li tko oenjen ili
nije. Govorio je da su polovica oenjenih
ljudi u svijetu pederi a da toga i nisu svjesni.
Govorio je da se ovjek moe pretvoriti u ho-
moseksualca gotovo preko noi, ako nosi u
sebi odreene uroene sklonosti, i te stvari.
Znao nas je vraki uplaiti. Stalno sam
iekivao kad u se pretvoriti u pedera, ili
neto slino. Najsmjenije kod starog Lucea
bilo je to to sam stalno imao dojam da je i
sam homoseksualac, na odreen nain.
Stalno je govorio: Probajte ovu mjeru!, a
onda vas to je mogao jae utinuo dok ste
ili hodnikom. A kad god je iao u zahod, os-
tavljao je vrata otvorena i govorio vam neto
dok ste prali zube, ili slino. To su na
odreen nain pederski postupci. Doista
328/486
jesu. Upoznao sam prilian broj pravih ho-
moseksualaca, u kolama i na takvim mjes-
tima, oni su uvijek radili takve stvari. Zbog
toga sam uvijek pomalo sumnjao u starog
Lucea. Ipak, bio je to prilino inteligentan
mladi. Doista jest. Nikad nije govorio
zdravo, niti bilo to drugo, kad bi sreo
ovjeka. Prvo to je rekao kad je sjeo bilo je
da moe ostati samo nekoliko minuta. Rekao
je da ima sastanak s nekom makom. Zatim
je naruio jedan jak martini. Rekao je bar-
menu da bude to jai i da ne stavlja
maslinu.
- Hej, imam za tebe jednog pedera - rekao
sam mu. -Dolje u dnu bara. Nemoj odmah
pogledati. uvao sam ga za tebe.
- Vrlo duhovito - rekao je. - Isti onaj stari
Caulfield. Kad e ve jednom odrasti?
Bio sam mu dosadan. Jesam, doista. On
je mene, meutim, zabavljao. Bio je jedan od
onih ljudi ija me prisutnost uvijek nekako
zabavlja.
329/486
- Kako tvoj seksualni ivot? - upitao sam
ga. Ilo mu je na ivce kad ga pitaju takve
stvari.
- Samo uivaj - rekao je. - Samo mirno
sjedi i uivaj, ako Boga zna.
- Uivam - rekao sam mu. - Kako je na
Columbiji? Svia li ti se?
- Naravno da mi se svia. Da mi se ne
svia, ne bih tamo iao - rekao je. I on je
ponekad znao biti prilino dosadan.
- ta studira? - upitao sam ga. - Nas-
tranost? - Imao sam nekako volju da ga malo
zezam.
- to to hoe? Da bude duhovit?
- Ne, samo se alim - rekao sam. - Hej,
sluaj, Luce. Ti si jedan od inteligentnih
ljudi. Treba mi tvoj savjet. Uvalio sam se u
uasnu...
- Sluaj, Caulfield - riknuo je na mene. -
Ako eli da sjedimo ovdje, da tiho i u miru
popijemo koju aicu i tiho, mirno razgo...
330/486
- U redu, u redu - rekao sam. - Bez uzru-
javanja. - Vidjelo se da nije raspoloen da
diskutira sa mnom o bilo emu ozbiljnom. To
je nevolja s takvim intelektualno nastrojenim
ljudima. Nikad ne ele diskutirati o bilo
emu ozbiljnom ako sami nisu raspoloeni za
to. I tako, to sam napravio, poeo sam
priati o opim stvarima. - Bez ale, kako tvoj
seksualni ivot? - upitao sam ga. - Jo uvijek
ide s onom istom curicom s kojom si iao u
Whootonu? S onom to je imala onako
fantastine...
- Zaboga, ne - rekao je.
- Kako to? to se dogodilo s njom?
- Nemam ni najmanjeg pojma. Prema
onome to je poznato, kad ve pita, dosad je
vjerojatno ve postala prva bludnica u New
Hampshireu.
- To nije lijepo. Ako je ve bila tako dobra
da ti dopusti da se seksualno iivljava s
njom cijelo vrijeme, onda bar ne bi trebao o
njoj tako govoriti.
331/486
- O, Boe! - uzviknuo je stari Luce. -
Treba li ovo biti tipian caulfieldski razgov-
or? Hou znati.
- Ne - rekao sam mu - ali nije lijepo, bilo
kako bilo. Ako je ona ve bila tako dobra i
ljubazna da ti da...
- Je li ba neophodno da slijedimo taj
uasni tok misli?
Nisam nita odgovorio. Nekako sam se
uplaio da e ustati i ostaviti me samog ako
ne uutim. ta sam uinio, naruio sam jo
jedno pie. Osjeao sam da u se napiti kao
svinja.
- S kim sad ide? - upitao sam ga. -Jesi li
raspoloen da mi pria o tome?
- Ni s kim koga poznaje.
- Da, ali s kim? Moda je ipak poznajem.
- S jednom djevojkom iz Villagea. Ki-
paricom. Ako ve mora znati.
- Doista? Bez ale? A koliko joj je godina?
- Nisam je nikad pitao, zaboga.
- Dobro, koliko, onako priblino?
332/486
- Mislim da ima negdje blizu etrdeset -
rekao je Luce.
- Blizu etrdeset? Doista? I to ti se svia?
- upitao sam ga. - Sviaju ti se tako stare
ene? - To sam ga upitao zato to je on doista
znao mnogo toga o seksu, i tim stvarima. Bio
je jedan od onih ljudi za koje sam bio siguran
da znaju. Izgubio je nevinost kad mu je bilo
svega etrnaest godina u Nantucketu. Jest,
doista.
- Volim zrele osobe, kad me ba pita.
Naravno.
- Voli? A zato? Bez ale, bolje su u sek-
sualnim stvarima, ili to?
- Sluaj. Daj da izvedemo na istac jednu
stvar. Veeras odbijam odgovarati na bilo
kakva tipino kolfildska pitan|.i. Kad e, do
vraga, ve jednom odrasti?
Nisam neko vrijeme progovorio nijedne
rijei. Odustao sam od te teme, privremeno.
Zatim je stari Luce naruio jo jedan martini
333/486
i rekao barmenu neka bude mnogo jai od
prethodnog.
- Sluaj. Koliko ve dugo hoda s njom, s
tom curom kiparicom? - upitao sam ga.
Doista me je zanimalo. -Jesi li je poznavao
jo kad si bio u Whootonu?
-Jedva. Stigla je u ovu zemlju tek prije
nekoliko mjeseci.
- Doista? A odakle je?
- Sluajno upravo iz Sangaja.
- Ne ali se? Da nije, zaboga, Kineskinja?
- Oito.
- Zato? Htio bih znati... Doista me
zanima!
- Jednostavno zato to smatram da mi is-
tonjaka filozofija bolje odgovara od za-
padne. Kad me ve pita.
- Doista? A to podrazumijeva pod tom
filozofijom? Misli na seks, i te stvari. Mis-
li da je u Kini bolje? To misli?
334/486
- Ne ba posebno u Kini, zaboga. Na Is-
toku sam rekao. Trebamo li nastaviti ovaj be-
smisleni razgovor?
- Sluaj, govorim ozbiljno - rekao sam. -
Bez ale. Zato smatra da je bolje na Istoku?
- Previe je zamreno da bismo se sad up-
utali u to, za ime Boje - rekao je stari Luce.
- Oni naprosto smatraju da je seks i fiziko i
duhovno iskustvo. Ako misli da u ja...
- Ja takoer! I ja smatram da je, kako-
sionorekao... fiziko i duhovno iskustvo, i
sve. Doista. Ali ovisi o tome s kim, do vraga,
imam posla. Ako trebam imati odnos s
nekim koga ak i ne...
- Nemoj tako glasno, zaboga, Caulfielde!
Ako se ne moe savladati i govoriti tiho,
onda e biti bolje da itavu stvar ...
- U redu, samo sluaj - rekao sam. Uzbu-
dio sam se i doista sam govorio previe
glasno. Ponekad govorim previe glasno kad
se uzbudim. - Evo, meutim, to ja mislim -
rekao sam. - Znam da treba biti fiziki, i
335/486
duhovno, i umjetniki, i sve to god hoe.
Ali, hou rei da se ne moe postii sa
svakim... sa svakom curom s kojom se ovjek
hvata, i sve... pa da ispadne tako. Moe li ti?
- Ostavimo sad to - rekao je stari Luce. -
Ima li to protiv?
- U redu, ali sluaj. Uzmimo, na primjer,
tebe i tu maku Kineskinju. ta je to tako
dobro medu vama?
- Ostavi sad to, rekao sam ti.
Bio sam poeo malo previe ulaziti u os-
obne stvari. To mi je jasno. Ali to je bila
jedna od onih stvari koje su mi najvie
smetale kod Lucea. Kad smo bili u
Whootonu, on je tjerao ovjeka da opisuje
najintimnije stvari to ih je doivio, ali kad bi
netko poeo njemu postavljati pitanja o
njemu, naljutio bi se. Takvi intelektualno
nastrojeni momci ne vole voditi intelektual-
ne razgovore ako sami ne usmjeravaju stvar.
Uvijek zahtijevaju da utite kad oni ute, i da
se raziete u svoje sobe kad se oni raziu u
336/486
svoje. Kad sam bio u Whootonu, vidjelo se -
to nije bilo teko otkriti - da stari Luce ne
podnosi da mi, poto on zavri svoje pre-
davanje o seksu u svojoj sobi, ostanemo jo
neko vrijeme onako bez veze priati, onako,
za svoj gro. Mislim, ostali mladii i ja.
U neijoj sobi. Stari Luce to nije trpio.
Uvijek je htio il.i se svi raziemo i zatvorimo
po sobama kad on prestane lni centar pan-
je. ega se plaio, plaio se da bi netko njoj
mogao rei neto pametnije od onoga to je
on ispriao. Doista im-je zabavljao.
- Moda u otii u Kinu. Moj seksualni
ivot je mizeran - rekao sam.
- Prirodno. Pamet ti je jo nezrela.
- Jest. Doista jest. Znam to - rekao sam. -
Zna li kakva je nevolja sa mnom? Nikako se
ne mogu stvarno upaliti, mislim stvarno se
upaliti, ako sam s djevojkom koju ne volim
mnogo. Hou rei, trebam je najprije voljeti,
mnogo. Ako je ne volim, izgubim svaku prok-
letu elju za njom, i sve. Ljudi, to doista
337/486
pritie moj seksualni ivot. Moj seksualni
ivot zaudara.
- Naravno da zaudara, zaboga! Jo proli
put kad smo se vidjeli rekao sam to ti je
potrebno.
- Misli da idem k psihoanalitiaru, i te
stvari? - rekao sam. To je bilo ono to mi je
rekao da uinim. Njegov otac bio je
psihoanalitiar.
- To ovisi o tebi samom, zaboga. Mene se
ama ba nimalo ne tie to e uiniti sa
svojim ivotom.
Neko vrijeme nisam nita rekao. Razmil-
jao sam.
- Pretpostavimo da odem do tvog oca i
pustim da me analizira, i sve - rekao sam. -
to bi on uinio sa mnom? Hou rei, to bi
uradio sa mnom?
- Ne bi uradio s tobom ama ba nita.
Jednostavno bi razgovarao s tobom, a ti bi
razgovarao s njim, zaboga. to je najvanije,
pomogao bi ti da shvati sklop svojih misli.
338/486
- to je sad opet to?
- Sklop tvojih misli. Tvoj mozak radi
kao... sluaj, nemam namjere da ti sad ovdje
drim osnovni kurs iz psiho-analize. Ako te
to zanima, nazovi mog oca i dogovori vrijeme
sastanka. Ako te ne zanima, nemoj. Meni je
to potpuno svejedno, da ti iskreno kaem.
Poloio sam mu ruku na rame. Ljudi
moji, doista me zabavljao.
- Ti si doista prava drugarina - rekao
sam mu. - Zna li to?
On je pogledao na svoj runi sat.
-Ja sad briem - rekao je i ustao. - Drago
mi je to smo se vidjeli. - Pozvao je barmena i
rekao mu da donese njegov raun.
- Hej - rekao sam trenutak prije nego to
je ispario. -Je li tvoj otac ikad analizirao
tebe?
- Mene? Zato pita?
- Tek tako. Znai, jest. Zar ne?
339/486
- Ustvari, nije. Pomogao mi je da se prila-
godim, do odreene mjere, ali temeljita anal-
iza nije bila neophodna. Zato pita?
- Tek tako. Samo sam se pitao.
- Dobro. Sjedi i uivaj - rekao je. Ostavio
je napojnicu, i sve, i upravo se spremao otii.
- Da ispijemo samo jo po jednu aicu -
rekao sam mu. - Molim te. Osamljen sam kao
sam vrag. Bez ale.
Rekao je, meutim, da ne moe. Rekao je
da je ve zakasnio, a zatim je otiao.
Stari Luce! Od njega je ovjek, u stvari,
mogao dobiti proljev, ali to jest, jest, imao je
bogat rjenik. Imao je najbogatiji rjenik od
svih mladia u Whootonu dok sam ja bio
tamo. Testirali su nas.
340/486
20
Sjedio sam, postajao sve nakresaniji i
ekao da se pojave stara Tina i Janine i
raspale ono svoje, ali vie nisu bile tu. Jedan
momak pederskog izgleda, duge valovite
kose, izaao je i svirao klavir, a onda je ona
nova enskica, Valencia, izala i otpjevala
neto. Nije bila ni za to, ali je ipak bila bolja
od starih Tine i Janine i, ako nita drugo,
pjevala je dobre pjesme. Klavir se nalazio tik
do anka za kojim sam ja sjedio i stara
Valencia stajala je odmah pokraj mene. Pok-
uao sam joj malo namignuti, ali se
pretvarala da me uope ne vidi. To vjerojatno
nikad ne bih pokuao uiniti, ali bio sam ve
pijan kao ep. Kad je zavrila svoju toku,
zbrisala je iz salona takvom brzinom da je
nisam stigao pozvati da mi se pridrui na
aicu pia, i zato sam pozvao glavnog
konobara. Rekao sam mu neka pita staru
Valenciju je li raspoloena da popije sa
mnom koju aicu. Rekao je da hoe, ali joj
vjerojatno uope nije prenio moju poruku.
Ljudi nikad nikome ne prenose niije
poruke.
Ljudi moji, sjedio sam u tom prokletom
baru sve do oko jedan sat, ili tu negdje, i
natreskao se kao svinja. Jedva sam bio u
stanju da gledam pred sebe. Meutim, ipak
sam vraki pazio na to da ne budem previe
buan, ili neto slino. Nisam elio da me tko
primijeti i upita koliko, u stvari, imam god-
ina. Ali, ljudi moji, jedva sam mogao gledati
pred sebe. Kad sam bio propisno nacugan,
poeo sam ponovno s onim glupim tosom sa
kuglom u trbuhu. Bio sam jedini ovjek u
baru koji je imao kuglu u trbuhu. Stalno sam
zavlaio ruku pod kaput, na trbuh, kako bih
zadrao krv da se ne razlije po itavoj prost-
oriji - nisam htio da tko primijeti da sam
342/486
ranjen. Skrivao sam injenicu da sam obian
ranjeni bijednik. to mi je konano palo na
pamet, odluio sam nazvati preko telefona
staru Jane da vidim je li se ve vratila kui.
Zato sam platio raun, a onda sam izaao iz
bara i otiao do telefonskih govornica. Stalno
sam drao ruku pod kaputom da zadrim
krv. Ljudi moji, bio sam treten pijan!
Meutim, kad sam se naao u telefonskoj
govornici, nisam vie bio raspoloen da tele-
foniram Jane. Bio sam previe pijan, mislim.
to sam uradio, nazvao sam Sally Hayes.
Okrenuo sam oko dvadeset brojeva dok
konano nisam pogodio onaj pravi. Ljudi, bio
sam pijan kao zemlja.
- Halo - rekao sam kad je netko podigao
slualicu. Dreknuo sam, u stvari. Tako sam
bio pijan.
- Tko je to? - odgovorio mi je neki veoma
hladan enski glas.
- Ja sam Holden Caulfield. Dajte mi Sally,
molim.
343/486
- Sally spava mladiu. Ovdje je njezina
baka. Zato zove u ovo doba, Holdene? Zna
li uope koliko je sati?
- Aha. Hou da govorim sa Sally. Jako je
vano. Zovite je.
- Sally spava, mladiu. Nazovi je sutra.
Laku no.
- Probudite je! Probudite je, hej! ekajte!
Tada se javi jedan drugi glas.
- Holdene, ja sam. - Bila je to Sally. - to
ti je sad opet palo na pamet?
- Sally? Jesi l' ti?
- Jesam. Ne vii. Jesi li pijan?
- Aha. Sluaj. Hej, sluaj. Doi u k tebi
na Badnjak. Vrijedi? Da zajedno kitimo bor.
Vrijedi? Vrijedi, hej, Sally?
- Da. Ti si pijan. Idi sad i spavaj. Gdje si?
Tko je s tobom?
- Sally? Doi u da okitimo bor? Vrijedi,
hej?
- Vrijedi. Idi sad u krevet. Gdje si? Tko je
s tobom?
344/486
- Nitko. Sa samim sobom sam. - Ljudi,
kako sam bio pijan! ak sam se jo uvijek
drao za trbuh.
- Udesili su me. Rockyjeva banda me
udesila. Zna li to? Sally, zna li?
- Ne ujem te. Idi u krevet. Moram ii.
Nazovi me sutra.
- Hej, Sally! eli li da zajedno kitimo
bor? eli li? A?
- Da. Laku no. Idi sad kui i lezi! Spust-
ila je slualicu.
- Laku no. Laku no, Sally, djevojice.
Sally draga, ljubljena - rekao sam. Moete li
zamisliti kako sam bio pijan? Nakon toga
sam i ja spustio slualicu. Nekako sam zam-
iljao da se upravo tog trenutka bila vratila
kui. Zamiljao sam je negdje s Luntovima i
svim ostalim, i s onom stjenicom iz An-
dovera, kako plivaju naokolo u nekom loncu
punom prokletog aja i vode visoko in-
telektualne razgovore, svi ve bogzna kako
armantni i izafektirani. Bilo mi je do-boga
345/486
ao to sam joj uope telefonirao. Kad sam
pijan, potpuno izgubim razum.
Ostao sam u onoj prokletoj telefonskoj
govornici jo neko vrijeme. Drao sam se za
aparat, da nekako kao izdrim da ne
izdahnem. Nisam se osjeao ba velian-
stveno, da vam kaem istinu. Konano sam,
ipak, izaao i odvukao se do prostorije za
gospodu, teturajui naokolo kao malouman.
Tamo sam napunio jedan lavabo hladnom
vodom. Za-moio sam glavu u nju sve do
uiju. Nisam se potrudio ak ni da je osuim
niti bilo to. Pustio sam prokletnicu neka se
cijedi. Zatim sam otiao do onog radijatora
kraj prozora i sjeo na njega. Tu je bilo lijepo i
toplo. I dobro mi je inilo jer sam se sav
tresao kao pas. Smijena je to stvar, kad sam
pijan, uvijek se tresem kao sam vrag.
Nisam znao to drugo da radim i zato
sam naprosto sjedio tako na radijatoru i
brojio one male bijele kockice na podu. Bio
sam sav mokar. Bar deset litara vode cijedilo
346/486
mi se niz vrat, preko ovratnika, kravate i
svega, ali mi je bilo sve ravno do mora. Bio
sam previe pijan da bih mario za bilo to.
Nakon odreenog vremena onaj momak koji
je pratio staru Valenciju na klaviru, onaj tip
pederskog izgleda i veoma valovite kose,
uao je da poelja svoje zlatne loknice. Dok
se eljao, nekako smo se upustili u razgovor,
samo to on nije bio bogzna kako ljubazan.
- Hej. Hoe li vidjeti onu curicu Valen-
ciju kad se vrati u bar? - upitao sam ga.
- Vrlo vjerojatno - odgovorio je. Zbilja
duhovit tip. Uvijek nailazim samo na neke
takve duhovite tipove.
- Sluaj. Prenesi joj moje izraze
potovanja. Pitaj je da li joj je onaj prokleti
konobar prenio moju poruku. Hoe li?
- Zato ne ide kui, efe? Koliko, u stvari,
ima godina?
- Osamdeset est. Prenesi joj moje izraze
potovanja, O. K.?
- Zato ne ide kui, efe?
347/486
- Ne ja. ovjee, ti doista zna svirati na
onom prokletom klaviru - rekao sam mu.
Samo sam mu laskao. Svirao je odvratno, ako
ve elite znati istinu. - Trebao bi se javiti na
radio - rekao sam. - Takav lijep momak kao
ti. S tim prokletim zlatnim loknama. Treba 1'
ti menader?
- Idi kui, efe, kao svaki dobar deko. Idi
kui i ravno u krpe.
- Nemam kue kamo bih mogao otii. Bez
ale, treba l' ti menader?
Nije mi odgovorio. Jednostavno je izaao.
Bio je zavrio s eljanjem i namjetanjem
kose, pa je iziao. Kao onaj Stradlater. Svi su
ti lijepi momci isti. Kad zavre s eljanjem,
naprosto vam okrenu leda.
Kad sam konano siao s radijatora i
poao prema garderobi, plakao sam. Ne
znam zato, ali plakao sam. Mislim zbog toga
to sam se osjeao tako prokleto potiten i
osamljen. Zatim, kad sam uao u garderobu,
nisam mogao nai onaj prokleti broj.
348/486
Djevojka u garderobi bila je, meutim, ve-
oma ljubazna i dala mi je moj kaput i bez
broja. I onu plou Mala Shirley Beans - jo
uvijek sam je vukao naokolo sa sobom. Dao
sam joj dolar, zato to je bila tako ljubazna,
ali ga nije htjela primiti. Stalno mi je govorila
neka idem ravno kui u krevet. Pokuao sam
zakazati spoj s njom kad zavri posao, ali nije
pristala. Rekla je da je dovoljno stara da mi
bude majka, i sve. Pokazao sam joj onaj svoj
prokleti pramen sijede kose i rekao da imam
etrdeset dvije godine - samo sam izvodio,
naravno. Ipak je ostala ljubazna. Pokazao
sam joj i onu svoju aavu crvenu lovaku
kapu, svidjela joj se. Natjerala me da je
stavim na glavu prije nego to sam izaao, jer
mi je kosa jo bila prilino mokra. Bila je to
dobra djevojka.
Kad sam izaao na ulicu, nisam se vie os-
jeao tako strano pijan, ali bilo je opet
prilino zahladnjelo i zubi su mi poeli
cvokotati kao samom vragu. Nisam ih nikako
349/486
mogao zaustaviti. Odetao sam se do Madis-
on avenije i stao da priekam autobus, jer mi
od novca nije preostalo gotovo nita i trebao
sam poeti tedjeti na taksijima i takvim
stvarima. Ali kad je prokleti autobus naiao,
nekako mi se nije dalo ui u njega, a osim
toga nisam uope znao kamo da krenem. to
sam uinio, krenuo sam prema parku. Palo
mi je na pamet da proem pokraj onog
jezerca i vidim kog vraga rade patke, da vi-
dim jesu li jo tamo ili nisu. Park nije bio
daleko, a ja nisam imao nikakvog osobitog
cilja - jo nisam znao ni gdje u spavati - i
tako sam poao. Nisam uope bio umoran,
niti bilo to slino. Samo sam bio mamuran
kao sam vrag.
Tada se dogodilo neto strano, upravo
kad sam stigao do parka. Ispustio sam onu
plou to sam je kupio Phoebe. Razbio sam je
valjda u pedeset komada. Bila je u onom ve-
likom zatitnom omotu, ali se ipak razbila.
Gotovo sam zaplakao, tako sam se uasno
350/486
osjeao, ali sve to sam mogao uiniti bilo je
da izvadim komadie iz omota i da ih
nabijem u dep od kaputa. Nisu vie bili ni za
to, ali mi se nije dalo da ih samo tako bacim.
Zatim sam uao u park. Ljudi, kako je bilo
mrano!
Proivio sam u New Yorku itav ivot i
poznajem Centralni park kao svoj dep, jer
sam kao dijete cijelo vrijeme dolazio tu da se
vozim na koturaljkama i biciklu, ali sam te
noi jedva jedvice pronaao onu lagunu.
Znao sam tono gdje se nalazi - u neposred-
noj blizini junog ulaza, tono tamo - ali je
ipak nikako nisam mogao pronai. Morao
sam biti nakresaniji nego to sam mislio.
Hodao sam i hodao, a park je postajao sve
tamniji i tamniji, sve jeziviji i jeziviji. Za
itavo vrijeme to sam bio u parku nisam vi-
dio ni ive due. I to mi je drago. Sigurno bih
odskoio kilometar daleko da sam nekog
sreo. A onda sam, konano, naao jezerce.
Kako je izgledalo, bilo je dijelom pod ledom a
351/486
dijelom slobodno. U blizini, meutim, nisam
vidio niti jednu patku. Obiao sam itavu
prokletu baru - u stvari, vraki je malo ne-
dostajalo pa da u jednom trenutku padnem u
nju - ali nisam vidio niti jedne jedine patke.
Pomislio sam da moda, ako su tu, sad
spavaju, ili neto slino, negdje pokraj same
obale, u travi ili tu negdje. Tako se dogodilo
da zamalo nisam pao u vodu. Nisam, meu-
tim, naao niti jednu.
Konano sam sjeo na onu klupu, gdje nije
bilo tako prokleto mrano. Ljudi moji, jo
uvijek sam se sav tresao kao stoka, a kosa na
zatiljku, iako sam imao na glavi onu lovaku
kapu, bila mi je sva kao puna ledenih iglica.
To me zabrinulo. Pomislio sam da u vjero-
jatno dobiti upalu plua i umrijeti. Poeo
sam zamiljati kako milijuni najgorih
minkera dolaze na moj pogreb. Moj djed iz
Detroita koji uvijek i bez prestanka glasno
izvikuje brojeve ulica kad god se ovjek vozi s
njim u autobusu, i moje tetke - imam valjda
352/486
oko pedeset tetaka - i svi oni moji blesavi
roaci. Kakva bi se guva napravila! Svi su
doli kad je Allie umro, itav taj prokleti idi-
otski opor. Imam jednu blesavu tetku kojoj
strahovito zaudara iz usta kad govori, ta je
bez prestanka lupetala kako smireno izgleda
dok lei tamo na odru. To mi je priao D.B.
Ja nisam bio prisutan. Bio sam jo u bolnici.
Morao sam leati u bolnici jer sam bio pov-
rijedio ruku. Sad, bilo kako bilo, mislio sam
zabrinuto da u sa svim tim ledom u kosi sig-
urno dobiti upalu plua i umrijeti. Bio sam
alostan kao sam vrag, radi majke i oca.
Naroito radi majke, jer ona jo uvijek nije
prealila mog brata Allieja. Zamiljao sam je
kako ne zna to da radi s mojim odijelima,
sportskim rekvizitima i tim stvarima. Jedina
dobra stvar u svemu tome bilo je to to sam
znao da nee dopustiti Phoebe da doe na
moj prokleti sprovod, jer je ona jo uvijek
samo malo dijete. To je bila jedina utjena
stvar. Zatim sam zamiljao kako me itava ta
353/486
banda nabija u ono prokleto groblje i
navaljuje na moj grob spomenik s imenom i
svim to ide uz to. Opkoljen samim mrtvim
ljudima. Ljudi moji, kad ovjek umre, onda
ga doista propisno srede! Nadam se da e,
kad doista umrem, netko imati dovoljno
pameti da me naprosto baci u rijeku, ili neto
slino. Da uini bilo to, samo da me ne
nabiju u ono prokleto groblje. Da ljudi ned-
jeljom dolaze i stavljaju mi bukete cvijea na
trbuh, i sve to sranje. Kome je potrebno
cvijee kad je mrtav? Nikome.
Kad je vrijeme lijepo, moji roditelji esto
odlaze i odnose bukete cvijea na Alliejev
grob. Iao sam s njima nekoliko puta, ali sam
prestao. U prvom redu, sigurno nimalo ne
uivam u tome da ga vidim u onom blesavom
groblju. Okruenog samim mrtvacima, i svim
tim stvarima. Kad je sjalo sunce, nije ni bilo
tako loe, ali dva puta - dva puta - zatekli
smo se tamo upravo kad je poela padati
kia. Bilo je uasno. Kia je padala na onaj
354/486
njegov odvratni spomenik, padala je na travu
iznad njegovog trbuha. Padala je svuda na-
okolo, po itavom tom mjestu, a svi posjeti-
oci koji su doli na groblje poeli su, kao po-
divljali, trati prema svojim autima. To me
gotovo dovelo do ludila. Svi ti posjetioci
mogli su se zavui u svoje automobile,
ukljuiti radio, a onda se odvesti na neko
ugodno mjesto na veeru - svi osim Allieja.
Ta misao bila je prosto nepodnoljiva. Znao
sam da tu u groblju lei samo njegovo tijelo,
da mu je dua u raju, i sve te stvari, ali ipak
nisam mogao podnijeti tu pomisao. elio bih
da nije tamo. Vi ga niste poznavali. Da ste ga
poznavali, znali biste to hou rei. Nije tako
loe kad sja sunce, ali sunce sja samo onda
kad mu se prohtije.
Nakon odreenog vremena, tek da
nekako odvratim misli od upale plua i svega
u vezi s tim, izvukao sam sav novac i pokuao
ga prebrojiti pod onim bijednim svjetlom
uline lampe. Sve to mi je preostalo bile su
355/486
tri novanice od po jednog dolara, pet
novia po dvadeset pet centi i jedan od pet
centi - ljudi, potroio sam itavo bogatstvo
otkako sam otiao iz Penceyja! to sam na-
kon toga uinio, otiao sam do jezerca i ba-
cao one novie od dvadeset pet centi i onaj
od pet centi tako da se odbijaju od povrine
vode, tamo gdje nije bila pokrivena ledom.
Ne znam zato sam to uradio, ali uradio sam.
Mislim da sam time elio nekako odvratiti
misli od upale plua i smrti. Nije mi, ipak,
uspjelo.
Poeo sam razmiljati o tome kako bi se
osjeala stara Phoebe kad bih sluajno dobio
upalu plua i umro. Bilo je to djetinjasto,
misliti na takve stvari, ali nisam se mogao
suzdrati. Njoj bi bilo prilino teko kad bi se
neto tako dogodilo. Ona me zbilja voli.
Hou rei, drag sam joj. Doista jesam. Bilo
kako bilo, nisam nikako mogao da se
otresem tih misli i tako sam konano rijeio
da e biti najbolje da se nekako uvuem u
356/486
stan, da je vidim, za sluaj da umrem, i te
stvari. Imao sam u depu klju od stana, i to
sam odluio uiniti, odluio sam uvui se u
stan, veoma tiho, i naprosto onako bez veze
malo popriam s njom. Jedina stvar koja me
brinula bila su kuna vrata. kripe kao
aava. Stanujemo u prilino staroj stamben-
oj zgradi, a kuepazitelj je lijena hulja, tako
da sve u njoj pucketa i kripi. Bojao sam se
da me roditelji ne uju kad budem ulazio.
Ipak sam, i uz to, odluio pokuati.
Tako sam ostavio park neka ide do vraga i
krenuo kui. Iao sam pjeice itavim putem.
Nije bilo daleko, a nisam bio umoran, pa ak
ni pijan. Bilo je samo jako hladno, a nigdje u
blizini nije bilo nikoga.
357/486
21
Najvea srea, kakvu godinama nisam
doivio, bilo je to to stari noni liftboj, Pete,
nije bio u kabini kad sam stigao kui. U liftu
je bio neki novi momak, koga nikad ranije
nisam vidio, i tako sam zakljuio da u se -
ako ne naletim ravno na roditelje - moi
pozdraviti s Phoebe, a zatim nestati, tako da
nitko nikad ne sazna da sam bio u kui. Bila
je to doista velika srea. Jo je bolje bilo to
to je novi liftboj bio od onih priglupih.
Rekao sam mu, sasvim nonalantnim gla-
som, da me odbaci do Dicksteinovih. Dick-
steinovi su bili ljudi koji su stanovali u onom
drugom stanu na naem katu. Bio sam
skinuo svoju lovaku kapu, da ne izgledam
sumnjiv, ili neto slino. Uao sam u lift kao
da mi se strahovito uri.
Momak je zatvorio vrata od lifta i ve se
bio spremio da me odveze gore, ali se iznen-
ada okrenuo i rekao:
- Oni nisu kod kue. Otili su na neki
prijem na etrnaestom katu.
- U redu - rekao sam. - Priekat u ih. Ja
sam njihov neak.
Pogledao me je nekako glupo, kao
sumnjiavo.
- Bit e bolje da priekate u predvorju,
efe - rekao je.
- Volio bih, doista bih vie volio - rekao
sam - ali neto mi noga nije u redu. Trebam
je drati u odreenom poloaju. Mislim da e
biti bolje ako sjednem na klupu pred nji-
hovim vratima.
Nije uope shvatio o kom vragu priam
pa je rekao samo
- Oh! - i odvezao me gore. Nije bilo loe.
Smijeno je to. Sve to trebate napraviti jest
da kaete neto to nitko ne razumije, pa e
359/486
ljudi uiniti praktino sve to vam padne na
pamet.
Izaao sam iz lifta na naem katu - e-
pajui kao sam vrag
- i krenuo ravno prema stanu Dick-
steinovih. Kad sam uo kako se vrata lifta za-
tvaraju, okrenuo sam se i preao na nau
stranu. Odlino sam se drao. Nisam se vie
uope osjeao pijan. Zatim sam izvukao klju
i otvorio vrata, tiho kao sam vrag. Onda sam,
veoma, veoma oprezno uao u stan. Trebao
bih biti lopov, doista.
U hodniku je bio mrak kao u paklu, nara-
vno, a isto je tako bilo jasno da ne smijem
upaliti svjetlo. Bio sam prisiljen kretati se ve-
oma paljivo da ne udarim u neto i ne
napravim buku. Ipak, bio sam siguran da
sam kod kue. Nae predsoblje ima neki
takav poseban miris po kojem se razlikuje od
svih ostalih mjesta. Ne znam koji je to vrag.
Nije ni karfiol, ni neki parfem - ne znam koji
je vrag - ali po njemu uvijek znam da sam
360/486
kod kue. Bio sam ve poao da skinem
kaput i da ga objesim u plakar u predsoblju,
ali taj plakar je uvijek pun vjealica koje
klepeu kao sumanute im otvorite vrata, i
tako sam ga ostavio na sebi. Onda sam ve-
oma, veoma polako krenuo prema sobi
Phoebe. Znao sam da me naa djevojka nee
uti, jer ima samo jedan bubnji. Imala je
tamo nekog brata koji joj je, dok je jo bila
dijete, gurnuo slamku u uho, priala mi je
jednom. Tako je ostala nagluha. Ali moji rod-
itelji, osobito moja majka - ta vam ima ui
kao kakav lovaki pas. Tako sam bio veoma,
veoma tih dok sam prolazio pokraj njihove
sobe. ak sam i dah zadrao, tako mi Boga.
Mog starog moete slobodno
mlatnuti stolicom po glavi i on se nee
probuditi, ali moja majka... za moju majku
vam je dosta da se nakaljete negdje u Sibiru
i ona e vas uti. Nervozna je kao sam vrag.
Veinom lei po itavu no budna, puei
cigarete.
361/486
Konano, nakon otprilike jednog sata,
stigao sam do sobe stare Phoebe. Ona, meu-
tim, nije bila u njoj. Na to sam bio potpuno
zaboravio. Zaboravio sam da ona uvijek
spava u D.B.-ovoj sobi kad god je on tamo u
Hollywoodu ili uope negdje na putu. Ona je
voli zato to je to najvea soba u kui.
Takoer zbog toga to se u njoj nalazi onaj
veliki stari aavi pisai stol to ga je D.B. u
svoje vrijeme kupio od neke dame alko-
holiarke dolje u Philadelphiji, i onaj veliki,
gigantski krevet, oko deset kilometara irok i
deset kilometara dug. Ne znam gdje ga je us-
pio nabaviti. Sad svejedno, stara Phoebe
rado spava u D.B-ovoj sobi kad njega nema, i
on joj to doputa. Trebalo bi da je vidite kako
radi domau zadau ili neto slino za onim
ludim pisaim stolom. Velik je gotovo kao
onaj krevet. Jedva se vidi iza njega kad pie
zadau. Eto, takve stvari vam ona voli. Ne
voli svoju vlastitu sobu jer je, kae, pre-
malena. Kae da voli da se iri. Takve stvari
362/486
me obaraju s nogu. ta ima na staroj Phoebe
da se iri? Nita.
Bilo kako bilo, otiao sam u D.B.-ovu
sobu tiho kao duh i upalio lampu na stolu.
Stara Phoebe nije se ni pomakla. Kad je
svjetlo bilo upaljeno, neko sam vrijeme kao
gledao u nju. Leala je i spavala, s licem
nekako kao na strani jastuka. Usta su joj bila
otvorena. Smijeno je to. Uzmite odrasle, oni
izgledaju odvratno kad spavaju tako
otvorenih usta, ali klinci ne. Klinci izgledaju
kako treba. Mogu i zaprljati itav jastuk pa
da opet izgledaju kako treba.
Obiao sam sobu, veoma, veoma tiho,
razgledajui neko vrijeme sve one stvari i
stvarice u njoj. Osjeao sam se sjajno, nim-
alo kao prije. Nisam vie osjeao ak ni to da
u dobiti upalu plua niti bilo to uope.
Naprosto sam se osjeao lijepo, nimalo kao
prije. Haljine stare Phoebe bile su ni onoj
stolici do samog kreveta. Ona je veoma
uredna. Hou rei, ne ostavlja stvari da lee
363/486
naokolo, kao neki djeca. Nije nikakvo
razmaeno derite. Njezin kaputi uz onu
utosmeu haljinu koju joj je majka kupila u
Kanadi bio je prebaen preko naslona stolice.
Bluza i ono ostalo bili su na sjeditu. Cipele i
arape bile su na podu, ispi u I stolice, sve
jedno pokraj drugog. Te njezine cipele nisam
nikad ranije vidio. Bile su nove. Bile su to
neke tamnosmee mokasinke, sline onima
kakve ja imam, i ile su sjajno uz onu utos-
meu haljinu koju joj je majka kupila u Ka-
nadi. Majka je lijepo oblai. Doista. Moja
majka ima u nekim stvarima fantastino
mnogo ukusa. Ona nije ni za to ako se radi o
kupovanju klizaljki ili slinih stvari, ali kad
se radi o haljinama, onda je sjajna. Hou
rei, Phoebe na sebi uvijek ima neku haljinu
da vam se noge odsijeku. Uzmite veinu tak-
ve male djece, ak i djece bogatih roditelja, i
ustanovit ete da ta djeca obino nose upravo
jezivu odjeu. elio bih da vidite staru
364/486
Phoebe u onoj haljini koju joj je majka kupila
u Kanadi. Bez ale.
Sjeo sam za onaj D.B.-ov pisai stol i
poeo razgledati stvari na njemu. Bile su to
veinom stvari stare Phoebe, iz kole i slino.
Veinom knjige. Ona na vrhu zvala se Vesela
aritmetika. Okrenuo sam prvu stranicu i
pogledao je. Evo to je stara Phoebe napisala
na njoj:
PHOEBE WEATHERFIELD CAULFIELD
4 B- 1
To me oborilo. Njezino srednje ime je
Josephine, zaboga, a ne Weatherfield. Ali
ona ga ne voli. Svaki put kad je vidim,
pronae za sebe neko novo srednje ime.
Knjiga ispod aritmetike bila je geografija,
a ispod geografije leala je gramatika. Gram-
atiku zna doista odlino.
Odlina je iz svih predmeta, ali od svega
najbolje zna gramatiku.
Ispod gramatike leala je gomila biljen-
ica. Ona vam ima oko pet tisua biljenica.
365/486
Nikad niste vidjeli dijete koje ima toliko
biljenica. Otvorio sam onu na vrhu i
okrenuo prvu stranicu. Na njoj je pisalo:
Bernice priekaj me na odmoru imam
neto vrlo vano da ti kaem.
To je sve to je pisalo na toj strani. Na
slijedeoj je stajalo:
Zato u jugoistonoj Aljaski postoji tako
velik broj tvornica konzervi. Zato to u njoj
ima mnogo lososa. Zato ima veoma bogate
ume? Zato to ima pogodnu klimu. to je
uinila naa vlada u cilju poboljanja ivota
Eskima na Aljaski? To pogledati za sutra!!!
Phoebe Weatherfield Caulfield Phoebe
Weatherfield Caulfield Phoebe Weatberfield
Caulfield Phoebe W Caulfield Gda Phoebe
Weatherfield Caulfield Molim te dodaj ovo
Shirlej !!! Shirley ti si rekla da si strijelac a ti
si samo bik ponesi klizaljke kad poe k
meni!
Sjeo sam tu za D.B.-ov pisai stol i
proitao itavu biljenicu. To mi nije oduzelo
366/486
mnogo vremena, a ja bih mogao itati takve
stvari, djeje biljenice, stare Phoebe ili bilo
ije, itave dane i noi. Djeje biljenice me
obaraju. Zatim sam zapalio cigaretu - bila mi
je to posljednja. Sigurno sam tog dana pop-
uio najmanje tri kutije. Nakon toga sam je,
konano, probudio. Hou rei, nisam mogao
do kraja ivota sjediti tu za tim stolom, a os-
im toga bojao sam se da bi roditelji mogli
iznenada banuti. elio sam da se prije toga
bar pozdravim s njom. Zato sam je probudio.
Ona se budi veoma lako. Hou rei, ne
treba na nju vikati niti bilo to slino. Sve to
ovjek treba napraviti jest da sjedne na kre-
vet i kae: Probudi se, Phoebe! i bang! -
ona je ve budna.
- Holden - rekla je istog trenutka. Obavila
mi je ruke oko vrata i sve. Veoma je emo-
cionalna. Hou rei da je, za dijete, prilino
emocionalna. Ponekad je ak previe emo-
cionalna. Nekako sam je poljubio, a ona je
367/486
rekla: - Kad si stigao kuci* - bila je sretna kao
sam vrag to me vidi. To je bilo oito.
- Nemoj tako glasno! Upravo ovog tren-
utka. Kako si, sve u svemu?
- Fino. Jesi li dobio moje pismo? Napisala
sam ti na pet stranica...
-Jesam. Nemoj tako glasno! Hvala.
Doista mi je bila napisala pismo. Nisam,
meutim, stigao da joj odgovorim. Bilo je sve
o onoj predstavi, kolskoj predstavi, u kojoj
je treba sudjelovati. Rekla mi je da za petak
ne zakazujem nikakve sudare s djevojkama
niti bilo to, kako bih mogao doi vidjeti je.
- Kako napreduje komad? - upitao sam. -
Kako si rekla da se ono zove?
- Boina alegorija za Amerikance.
Blesavo zvui, ali ja igram onog Benedicta
Arnolda. Dobila sam, u stvari, glavnu ulogu -
rekla je. Ljudi moji, bila je ve sasvim budna.
Uvijek se osobito uzbudi kad govori o takvim
stvarima. - Poinje od toga kako ja umirem.
Pojavljuje se onaj duh, na sam Badnjak, i
368/486
pita me da li se stidim, i te stvari. Zna ve.
Zato to sam izdala svoju domovinu, i sve.
Hoe li doi da me vidi? - Ve je sasvim us-
pravno sjedila u krevetu. - O tome sam ti pis-
ala. Hoe li doi?
- Naravno da u doi. Doi u sigurno.
- Tata nee moi doi. Mora otputovati
avionom u Kaliforniju - rekla je. Ljudi, bila je
ve sasvim budna. Potrebno joj je samo oko
dvije sekunde da se potpuno razbudi. Sjedila
je, vie kao kleala, uspravno u krevetu i
drala me za ruku. - Sluaj. Mama je rekla da
e doi kui u srijedu -rekla je. - Rekla je u
srijedu.
- Otiao sam ranije. Nemoj tako glasno!
Probudit e sve ivo.
- Koliko je sati? Nee se vratiti do kasno u
no, rekla je mama. Otili su na neki prijem
u Nonvalk, u Connecticutu - rekla je stara
Phoebe. - Pogodi to sam radila danas po-
podne? Koji film sam gledala. Pogodi!
369/486
- Ne znam... Sluaj. Zar nisu nita rekli u
koliko e sati...
- Lijenik - rekla je stara Phoebe. - To ti je
jedan specijalni film to su ga davali u Lister-
ovoj fundaciji. Davali su ga samo danas...
danas je bio jedini dan. Bio je to film o onom
doktoru iz Kentuckyja, kako je uguio
pokrivaem ono svoje dijete koje je bilo
bogalj i nije moglo hodati. I kako ga onda
strpaju u zatvor i sve. Bilo je odlino.
- Sluaj trenutak. Zar nisu rekli u koliko
e se sati...
- Njemu je strano ao tog djeteta, tom
doktoru. Zato mu on i prebacuje pokriva
preko glave, i ugui ga. Onda ga zbog toga
alju u zatvor na doivotnu robiju, ali ono
dijete koje je uguio pokrivaem stalno
dolazi, posjeuje ga i zahvaljuje mu za ono
to je uinio. On je ubojica iz milosra.
Samo, on zna da je zasluio da sjedi u zat-
voru, jer doktor nema prava da uzima ono
to je Boje. Vodila nas je mama jedne
370/486
djevojice koja ide sa mnom u isti razred,
Alice Holm borg. Ona je moja najbolja pri-
jateljica. Jedina je djevojica u itavom...
- ekaj jedan trenutak, hoe li? - rekao
sam. - Odgovori mi na pitanje. Jesu li rekli u
koliko e se sati vratiti ili nisu?
- Nisu, ali nee doi do kasno u no. Tata
je uzeo auto i sve, tako da ne moraju voditi
rauna o vlakovima. Sad u autu ima i radio!
Samo to mama kae da ga nitko ne moe
sluati kad je velik promet.
Napetost u meni poela je nekako pop-
utati. Hou rei, konano sam prestao
strepiti hoe li me uloviti kod kue ili nee.
Zakljuio sam, neka sve ide do vraga. Ako me
ulove, ulove!
Trebali ste vidjeti staru Phoebe. Imala je
na sebi onu plavu pidamu sa crvenim
slonovima oko ovratnika. Luda je za
slonovima.
- I tako, film je bio dobar, kae? - rekao
sam.
371/486
- Odlian, samo to je Alice bila preh-
laena i njezina mama ju je cijelo vrijeme
pitala nema li anginu. Tono za sve vrijeme
filma. Uvijek upravo onda kad se dogaalo
neto vano, njezina mama bi se nagnula
preko mene i pitala Alice nema li anginu. Ila
mi je na ivce.
Zatim sam joj ispriao to se dogodilo s
ploom.
- Sluaj, bio sam ti kupio jednu plou -
rekao sam joj -ali mi se usput razbila. -
Izvukao sam komade iz depa na kaputu i
pokazao joj. - Bio sam malo nacvrcan - rekao
sam.
- Daj mi te komade - rekla je. - Sauvat u
ih. - Uzela mi ih je iz ruke i sakrila u ladicu u
nonom ormariu. Doista zna kako da me
obori.
- Hoe li D.B. doi kui na Boi? - upitao
sam.
- Moda hoe a moda i nee, rekla je
mama. Ovisi o mnogo emu. Moda e
372/486
morati ostati u Hollywoodu da pie film o
Annapolisu.
- O Annapolisu, zaboga!
- Bit e to neka ljubavna pria, i svata.
Pogodi tko e sve igrati! Koje zvijezde.
Pogodi!
- Ne zanima me. Annapolis, za ime Boje!
ta D.B. zna o Annapolisu, zaboga? Kakve to
ima veze s priama kakve on pie? - rekao
sam. Ljudi moji, takve stvari dovode me do
ludila. Taj prokleti Hollywood! - to ti se do-
godilo s rukom? - upitao sam je. Primijetio
sam da na laktu ima veliki kri od flastera.
Primijetio sam to zato to njezina pidama
nije uope imala rukava.
-Jedan deko, Curtis Weintraub, koji ide
sa mnom u isti razred, gurnuo me dok sam
silazila niz stepenice u parku -rekla je. -
Hoe vidjeti? - Poela je skidati onaj flaster
s ruke.
- Ostavi sad to. Zato te gurnuo niz
stepenice?
373/486
- Ne znam. Mislim da me mrzi - odgovor-
ila je stara Phoebe. -Jedna druga djevojica,
Selma Atterburv, i ja pro-lile smo tintu i jo
svata po njegovoj jakni.
- To nije bilo ba lijepo. to si ti, zaboga?
Dijete?
- Ne, ali svaki put, kad god poem u park,
on me svuda prati. Uvijek ide za mnom. Ide
mi na ivce.
- Vjerojatno mu se svia. To nije razlog
da mu tintom...
- Ne elim mu se sviati - rekla je, a onda
me poela nekako udno promatrati. -
Holdene - rekla je - kako to da se nisi vratio u
srijedu?
- to?
Ljudi moji, ovjek mora paziti na nju
svakog trenutka. Ako mislite da nije pronic-
ava, ludi ste.
- Kako to da se nisi vratio kui u srijedu?
- upitala je. -Nisu te valjda opet izbacili ili
neto slino, nisu, zar ne?
374/486
- Ve sam ti rekao. Pustili su nas ranije.
Pustili su itavu...
- Izbacili su te! Jesu! - rekla je Phoebe.
Zatim me udarila akom u nogu. Zna dobro
udariti akom, kad je uhvati. -Jesu! Oh,
Holdene! - Poloila je ruku na usta, i sve.
Doista zna biti veoma emocionalna, tako mi
Boga.
- Tko je rekao da su me izbacili. Nitko
nije rekao da su me...
- Jesu! Jesu! - rekla je. Zatim me je
ponovno tres nula akom. Ako mislite da to
ne boli, ludi ste.
- Tata e te ubiti! - rekla je. Zatim je pala
potrbuke na krevet i navukla onaj prokleti
jastuk preko glave. To radi veoma esto.
Prava je izika, ponekad.
- Dosta s tim - rekao sam. - Nitko me
nee ubiti. Nitko me nee ak ni... hajde,
Phoebe, skidaj tu prokletu stvar s glave.
Nitko me nee ubiti.
375/486
Nije, ipak, htjela to uiniti. Ne moe je
nikad natjerati da uradi neto to ona nee.
to mi je stalno govorila, govorila je: Tata
e te ubiti! Jedva sam je mogao razumjeti, s
onim prokletim jastukom preko glave!
- Nitko me nee ubiti. Muni malo gla-
vom. Prvo i prvo, odlazim. to u uraditi,
moda u za prvo vrijeme potraiti posao na
nekom rancu ili takvom nekom mjestu.
Poznajem jednog momka iji djed ima ran u
Coloradu. Moda u tamo nai neki posao -
rekao sam. - Redovito u ti se javljati kad
odem, ako odem. Hajde, skidaj to s glave.
Hajde, hej, Phoebe! Molim te, hoe li?
Meutim, ipak nije htjela skinuti taj jas-
tuk s glave. Pokuao sam ga podii, ali je
snana kao sam vrag. ovjek se umori borei
se s njom. Ljudi, ako ta mala eli drati jas-
tuk na glavi, ona ga i dri. - Phoebe, molim
te. Izvlai se odatle - govorio sam joj stalno. -
Hajde, haj... Hej, Weatherfield! Izlazi.
376/486
Meutim, nije htjela izai. Ponekad se s
njom ne moe razumno govoriti. Konano
sam ustao, otiao u dnevnu sobu, uzeo neko-
liko cigareta iz kutije na stolu i gurnuo ih u
dep. Bio sam iscrpio sve rezerve.
377/486
22
Kad sam se vratio, ve je bila izvukla
glavu ispod jastuka
- znao sam da e to uiniti - ali me jo nije
htjela pogledati, iako je leala na leima, i
sve. Kad sam priao krevetu i ponovno sjeo,
okrenula je onu svoju ludu facu na drugu
stranu. to posto me iskljuila iz igre. Ba
kao ona maevalaka ekipa u Penceyju kad
sam ostavio u podzemnoj eljeznici sve one
proklete maeve.
- Kako je stara Hazel Weatherfield? - up-
itao sam je. - Jesi li napisala koju novu priu
o njoj? Onu koju si mi poslala imam u
koferu. Dolje na kolodvoru. Vrlo je dobra.
- Tata e te ubiti.
Ljudi, kad ta neto uvrti sebi u glavu,
onda to doista uvr-ti.
- Ne, nee. Najgore to moe uiniti, to je
da mi opet oita potenu molitvu a zatim me
poalje u onu prokletu vojnu kolu. To je sve
to e uiniti sa mnom. Samo, prvo i prvo,
mene nee biti tu. Ja u biti daleko. Ja u...
vjerojatno u biti u Coloradu, na onom
rancu.
- Ne nasmijavaj me. Pa ti ne zna ak ni
jahati na konju.
- Tko ne zna? Naravno da znam. Sigurno
da znam. To se moe nauiti za otprilike
dvije minute - rekao sam. - Prestani akati
po tome! - Stalno je dirala onaj flaster na
ruci.
- Tko ti je napravio tu frizuru? - upitao
sam je. Upravo sam primijetio kako ju je
glupo netko bio oiao. Nekako prekratko.
- Ne tie te se - rekla je. Ponekad zna biti
veoma drska. Zna se ponaati veoma drsko. -
Pretpostavljam da si opet pao iz svih pred-
meta do zadnjeg - rekla je, vrlo drsko. Bilo je
to pomalo i smijeno, na svoj nain. Ponekad
379/486
govori kao kakva prokleta uiteljica, a tek je
obina klinka.
- Ne, nisam - odgovorio sam. - Proao
sam iz engleskog. - Onda sam je, onako iz
istog zadovoljstva, utinuo straga. Bila je is-
turila pozadinu na vjetar, kako je leala na
boku. U stvari, pozadine gotovo uope nema.
Nisam je jako utinuo, ali me je ipak pok-
uala udariti. Promaila je, meutim.
Onda je, odjednom, rekla:
- Oh, zato si to uinio!
Htjela je da kae zato sam dopustio da
mi u koli opet dadu nogu. To me malo
rastuilo, taj nain na koji je to rekla.
- Oh, Boe, Phoebe, ne pitaj me to! Ve
mi se smuilo od takvih pitanja - rekao sam.
- Ima za to milijun razloga. Bila je to jedna
od najgorih kola od svih u koje sam iao.
Bila je prepuna licemjera. I podlaca svake
vrste. U itavom ivotu nisi sigurno vidjela
toliko podlih ljudi. Na primjer, ako se u nei-
joj sobi odravala kakva sjedeljka, a netko je
380/486
htio ui, nitko ga nije htio pustiti unutra ako
je taj koji je htio ui bio onako priglup,
bubuljiav djeak. Svi su uvijek zakljuavali
vrata kad bi tko htio ui. I imali su onu prok-
letu tajnu bratovtinu kojoj sam se prikljuio
jer nisam imao tri iste da to ne uinim. Bio
je tamo jedan takav bubuljiav djeak,
dosadan kao stjenica, neki Robert Ackley,
koji je elio da ga prime. Stalno je nastojao
da ga prime, a oni nikako nisu htjeli. Samo
zato to je bio dosadan i to mu je lice bilo
puno bubuljica. Mrsko mi je ak i govoriti o
tome. Bila je to odvratna kola. Na asnu
rije.
Stara Phoebe nije rekla nita, ali je
sluala. Po zatiljku sam joj mogao vidjeti da
me slua. A najsmjenije je u svemu tome to
to itavo vrijeme zna o emu priate. Doista
zna.
Nastavio sam priati o starom Penceyju.
Nekako sam bio raspoloen za to.
381/486
- Bilo je u toj koli i nekoliko dobrih
nastavnika, ali su i oni bili usiljeni - rekao
sam. - Bio je tamo takav jedan starac, neki
gospodin Spencer. Njegova ena uvijek je
svakoga nudila vruom okoladom i svim to
ide uz to, bili su to doista sasvim pristojni
ljudi. Ali trebala si ga vidjeti kad je upravi-
telj, stari Thurmer, doao u razred na sat
povijesti i sjeo u zadnju klupu. Uvijek je tako
dolazio i po pola sata sjedio u zadnjoj klupi.
Htio je da tu bude kao inkognito, to li.
odreeno vrijeme sjedio bi tamo otraga, a
zatim bi poeo upadati u rije starom Spen-
ceru, izvaljujui gomilu blesavih viceva. Stari
Spencer je umirao cerekajui se i smijeei
se, i sve mogue, kao da je Thurmer neki
vraji princ ili to ja znam tko.
- Ne psuj toliko.
- Dolo bi ti da povraa, kunem ti se da
bi - rekao sam. - Zatim, uzmi samo onaj Dan
veterana. Imaju tamo takav neki dan, Dan
veterana, kada se svi oni kreteni koji su
382/486
diplomirali u Penceyju oko 1776. godine
vraaju i etkaju naokolo sa svojim enama,
djecom i svim i svakim. Trebala si vidjeti jed-
nog tamo starca od oko pedeset godina. ta
je uradio, doao je u nau sobu, pokucao na
vrata i upitao nas doputamo li da se poslui
kupaonom. Kupaona je bila tamo skroz na
kraju hodnika - ne znam koji mu je vrag bio
da pita upravo nas. Zna li to je rekao?
Rekao nam je da eli vidjeti da li njegovi ini-
cijali jo uvijek stoje na jednim od zahodskih
vrata. ta je uradio, urezao je svoje proklete
glupe alosne inicijale na jednim od zahods-
kih vrata prije tamo nekih devedeset godina,
i sad je elio da vidi jesu li jo uvijek tamo.
Tako smo ja i moj sobni drug otili s njim
dolje do kupaone i morali smo stajati i ekati
dok je on traio svoje inicijale po svim
vratima. itavo vrijeme nam je neto priao,
o tome kako je vrijeme to ga je proveo u
Penceyju najljepe doba njegova ivota, i
dijelio nam je gomile savjeta za budunost i
383/486
te stvari. Ljudi, kako me taj starac dep-
rimirao! Ne elim rei da je bio lo - nije bio.
Ali ovjek ne treba biti lo da bi deprimirao
nekoga, ovjek moe biti i ne znam kako
dobar pa da opet tako djeluje na ljude. Sve
to treba napraviti da nekog deprimira jest
da ga obaspe gomilom toboe brinih savjeta
dok sam trai svoje inicijale po nekim tamo
zahodskim vratima. To je sve to treba
napraviti. Ne znam. Moda sve to skupa i ne
bi bilo tako strano da nije bio sav bez daha.
Bio je bez daha od samog penjanja uz ste-
penice i itavo vrijeme dok je traio one svoje
inicijale bez prestanka je teko disao, kroz
one svoje smijene i tune nosnice, sve jed-
nako govorei meni i Stradlateru da
izvuemo iz Penceyja sve to moemo. Boe,
Phoebe! Ne znam kako da ti to objasnim.
Naprosto mi se nije svialo nita od svega
onoga to se dogaalo u Penceyju. Ne znam
kako da ti to objasnim.
384/486
Phoebe je na to neto odgovorila, ali nis-
am uo to. Usta su joj bila priljubljena uz
sam jastuk, tako da nisam mogao uti to
kae.
- to? - rekao sam. - Odmakni ta usta od
tog jastuka, nita ne ujem kad tako govori.
- Tebi se ne svia nita od svega to se
dogaa. Kad je to rekla, obuzela me jo vea
potitenost.
- Svia mi se. Svia mi se. Zato, do
vraga, tako govori?
- Zato to ti se nita ne svia. Ne voli
nijednu kolu. Ne voli milijun drugih stvari.
Ne voli!
- Volim! Eto, u tome grijei... to je tono
ono u emu grijei! Kog vraga ti treba da
tako govori? - odgovorio sam. Ljudi, kako
sam bio potiten!
- Zato to ne voli - rekla je. - Eto, reci bar
jednu stvar.
- Jednu stvar? Jednu stvar koju volim? -
rekao sam. - U redu.
385/486
Nevolja je bila u tome to nisam bio u
stanju da se koncentriram kako treba.
Ponekad je ovjeku teko da se koncentrira.
- Misli jednu stvar koju jako volim? - up-
itao sam je.
Nije mi, meutim, odgovorila. Leala je u
nekom aavom poloaju, ak tamo negdje
na drugom kraju kreveta, nekih tisuu kilo-
metara daleko. - Hajde, odgovori mi - rekao
sam. - Da ti kaem neto to jako volim ili
neto to volim tek tako?
- Neto to jako voli.
- U redu - rekao sam. Vrag je, meutim,
bio u tome to se nisam mogao koncentrirati.
Nisam mogao misliti ama ba ni na to
osim na one dvije asne sestre koje su hodale
naokolo skupljajui novac u one stare
otrcane slamnate koare. Naroito na onu
koja je nosila naoare s onim elinim okvir-
om. I na onog djeaka to sam ga upoznao u
Elkton Hillsu. Bio je u Elkton Hillsu jedan
djeak po imenu James Castle, koji nije htio
386/486
povui neto to je rekao o onom strano
umiljenom momku, nekom Philu Stabileu.
James Castle ga je nazvao uobraenkom i
jedan od onih ljigavih Stabileovih prijatelja
otiao je i otkucao to Philu. Onda je Stabile,
sa est-sedam drugih odvratnih tipova,
otiao dolje u Jamesovu sobu, uao, za-
kljuao ona prokleta vrata i pokuao ga pri-
siliti da povue ono to je rekao. Ovaj, meu-
tim, nije htio. Tada su se okomili na njega.
Neu vam priati to su radili s njim - previe
je gadno - ali ni nakon toga nije htio da
povue rije, stari James Castle. A trebali ste
ga vidjeti. Bio je to sitan i slabaan djeak,
sama kost i koa, ruke kao olovke, nita
deblje. to je konano uradio, umjesto da
povue rije, skoio je kroz prozor. Ja sam
bio u kupaoni pod tuem, a ipak sam ga uo
kad je tresnuo o zemlju. Pomislio sam,
meutim, da je nekome valjda neto ispalo
kroz prozor - radio, pisai stol ili neto
slino, a ne djeak ili tako neto. Onda sam
387/486
uo kako svi tre kroz hodnik i niz stubite,
pa sam obukao kupai ogrta i takoer
otrao dolje. to sam vidio, vidio sam starog
Jamesa Castlea kako lei nasred onih ka-
menih stepenica. Bio je mrtav, zubi i krv bili
su mu rasuti svuda naokolo, i nitko se nije
usuivao da mu prie. Imao je na sebi onaj
pulover s visokim ovratnikom koji sam mu
bio posudio. Tipovima koji su bili s njim u
sobi nije se dogodilo nita, bili su samo
iskljueni iz kole. Nisu ih ak ni strpali u
zatvor.
To je bilo manje-vie sve na to sam
mogao misliti. Na one dvije redovnice to
sam ih vidio dok sam dorukovao i tog
djeaka, Jamesa Castlea, koga sam poznavao
u Elkton Hillsu. U itavoj je toj stvari najud-
nije to sam tog Jamesa Castlea jedva i
poznavao, ako ve elite znati istinu. Bio je to
jedan od onih sasvim tihih djeaka. Iao je sa
mnom na matematiku, ali sjedio je ak tamo
negdje na drugom kraju sobe i rijetko je
388/486
ustajao da odgovara ili izlazio pred plou, i te
stvari. Neki djeaci u koli rijetko ustaju da
odgovaraju ili izlaze pred plou. Mislim da
sam s njim razgovarao svega jedan jedini
put, i to onda kad me upitao hou li mu
posuditi onaj pulover. Malo je nedostajalo pa
da me na mjestu udari kap kad me to upitao,
tako sam se bio iznenadio. Dobro se sjeam
da sam upravo prao zube u kupaoni kad me
to upitao. Rekao mi je da dolazi neki njegov
roak koji e ga povesti na vonju autom, i
to ja znam to. Nisam imao pojma da on
uope zna da ja imam neki takav pulover s
visokim ovratnikom. Sve to sam znao o
njemu bilo je to da je njegovo prezime bilo
uvijek ispred mojeg prilikom prozivanja. Ca-
bel R., Cabel W, Castle, Caulfield... jo se
toga sjeam. Ako ve elite znati istinu, malo
je nedostajalo pa da mu ne posudim onaj pu-
lover. Samo zbog toga to ga nisam bolje
poznavao.
389/486
- to? - upitao sam staru Phoebe. Neto
mi je rekla, ali je nisam uo.
- Nisi uope u stanju da se sjeti neke tak-
ve stvari. -Jesam. Jesam. U stanju sam.
- Dobro, daj onda!
- Volim Allieja - rekao sam. - I volim ra-
diti upravo ovo to sada inim. Sjediti s to-
bom, priati i misliti o raznim stvarima i...
- Allie je mrtav... Uvijek to kae! Ako je
netko ve mrtav i u nebu, onda doista
nema...
- Znam da je mrtav! Misli da ne znam?
Ali ga svejedno mogu voljeti, zar ne mogu?
To to je netko mrtav jo ne znai da ga
ovjek treba prestati voljeti, zaboga... osobito
ako je taj netko bio tisuu puta bolji od ljudi
za koje ovjek zna da su ivi, i sve.
Stara Phoebe nije nita odgovorila. Kad
ne moe nai odgovor, ne kae ni jedne jed-
ine rijei.
- Evo, volim ovo sada - rekao sam. - Hou
rei, upravo ovo sada. Sjediti ovdje s tobom,
390/486
naklapati tek onako o svemu i svaemu i
izvoditi...
- To nije nita stvarno.
- To je itekako stvarno! Naravno da jest.
Zato, do vraga, ne bi bilo? Ljudi uvijek za
sve govore da nije stvarno. Ve mi je pun
kofer svega toga.
- Nemoj psovati. U redu, reci neto drugo.
Reci neto to bi volio biti. Kao, na primjer,
uenjak. Ili pravnik, ili neto slino.
- Ne bih mogao biti uenjak. Nisam
nekako stvoren za nauku.
- Dobro, onda pravnik... kao tata.
- Pravo je, mislim, dobra stvar... ali
nekako me ne privlai - odgovorio sam. -
Hou rei, pravnici su kako treba ako idu na-
okolo i spaavaju ivote nevinih ljudi i tome
slino, ali ovjek, ako je pravnik, ne radi tak-
ve poslove. to radi, mlati pare, igra golf i
brid, kupuje auto, ispija martinije i dri se
kao ne znam kako veliki drmator. Ali, ima jo
toga. ak i ako ide naokolo i spaava
391/486
ljudske ivote, i te stvari, kako e znati da li
to radi zato to doista eli spaavati ljudske
ivote, ili to ini zato to ti je prava elja da
postane uveni pravnik, da te svi tapu po
ramenima i estitaju ti na sudu poto se
prokleti proces zavri, novinari i svi ostali,
kako se to moe vidjeti u onim odvratnim
filmovima? Kako e znati da nisi obian
licemjer? Nevolja je u tome to to ne moe
znati!
Nisam ba sasvim siguran da je stara
Phoebe znala o kom vragu priam. Hou rei,
ipak je jo samo dijete, i nita drugo. Ali je,
ako nita drugo, sluala. A ako netko bar
slua, stvar odmah nije tako loa.
- Tata e te ubiti. Ubit e te - rekla je.
Meutim, nisam je sluao. Razmiljao
sam o neemu drugom ... o neemu ludom.
- Zna li to bih elio biti? - rekao sam. -
Zna li to bih elio biti? Hou rei, kad bi
me netko stavio pred neki vraji izbor?
- Sto? Samo nemoj psovati.
392/486
- Zna li onu pjesmu Ako netko ulovi
nekog dok kroz ito ide? elio bih...
- To ide ovako: Ako netko sretne nekog
dok kroz ito ide -rekla je Phoebe. - To je
pjesma Roberta Burnsa.
- Znam da je to pjesma Roberta Burnsa.
Imala je, meutim, pravo. Tekst doista
glasi Ako netko sretne nekog dok kroz ito
ide. Tada to, meutim, nisam znao.
- Mislio sam da glasi ako netko ulovi
nekog - rekao sam. - Sad svejedno, stalno
zamiljam mnogo male djece kako se igraju u
jednom velikom itnom polju. Na tisue
male djece, a nikoga u blizini... nikog
odraslog, mislim... osim mene. A ja stojim na
samom rubu jedne grozne provalije. to mi
je dunost, trebam uloviti svakoga tko se
zaleti prema provaliji... hou rei, ako netko
tri ne gledajui kuda ide, ja moram iskr-
snuti odnekud i uloviti ga. To je sve to bih
radio itavog dana. Da budem takav neki
393/486
lovac u itu. Znam da je to ludo, ali je to
jedino to bih doista elio biti. Znam da je
ludo.
Stara Phoebe nije dugo vremena rekla
nita. Zatim, kad je konano progovorila, sve
to je rekla bilo je:
- Tata e te ubiti.
- Nije mi nimalo stalo i da me ubije -
rekao sam. Zatim sam ustao s kreveta jer, to
mi je palo na pamet da uradim, palo mi je na
pamet da telefoniram onom momku koji mi
je bio nastavnik engleskog jezika u Elkton
Hillsu, gospodinu Antoliniju. Znao sam da
sad ivi u New Yorku. Napustio je Elkton
Hills. Dobio je mjesto nastavnika engleskog
na newyorkom univerzitetu. - Trebam
obaviti jedan telefonski razgovor - rekao sam
Phoebe. - Odmah u se vratiti. Nemoj za-
spati. - Nisam htio da zaspi dok ja budem u
dnevnoj sobi. Znao sam da nee, ali rekao
sam to svejedno, tek toliko da stvar bude
sigurna.
394/486
Dok sam iao prema vratima, Phoebe je
uzviknula: - Holdene! - Okrenuo sam se.
Sjedila je uspravno u krevetu. Izgledala je
neobino lijepo.
- Uzimam sate iz podrigivanja kod one
djevojice, Phyllis Margulies - rekla je. -
Sluaj!
Sluao sam i uo sam neto, ali nije bilo
nita osobito.
- Dobro je - rekao sam.
Zatim sam otiao u dnevnu sobu i nazvao
onog svog na stavnika, gospodina Antolinija.
395/486
23
Na telefonu sam bio super kratak jer sam
se bojao da me roditelji ne zateknu usred
razgovora. To se, meutim, nije dogodilo.
Gospodin Antolini je bio veoma ljubazan.
Rekao je da mogu odmah doi k njemu, ako
elim. Mislim da sam, po svemu sudei,
digao iz kreveta i njega i njegovu enu, jer im
je trebalo vraki mnogo vremena da se jave.
Prvo to me je upitao bilo je da se nije neto
dogodilo, a ja sam rekao da nije. Rekao sam
mu, ipak, da su me izbacili iz Penceyja. Mis-
lio sam, kad je stvar ve takva, da mu mogu i
kazati. On je, kad je to uo, rekao samo: -
Gospode Boe! - Uvijek je posjedovao
prilian smisao za humor, i tome slino.
Rekao mi je neka odmah doem ravno k
njemu, ako elim.
Bio je to valjda najbolji nastavnik od svih
koje sam ikad imao, taj gospodin Antolini.
Bio je mlad, moda tek neto stariji od mog
brata D.B.-a, i ovjek se mogao zadirkivati s
njim a da ne izgubi ono potrebno potovanje
prema njemu. On je bio taj koji je konano
podigao onog djeaka koji je skoio kroz pro-
zor, onog Jamesa Castlea o kome sam vam
priao. Stari Antolini opipao mu je puls, i
sve, a onda je skinuo kaput, prebacio ga
preko Jamesa Castlea i odnio ga na rukama
ak tamo u ambulantu. Nije se uope
obazirao na to to e mu kaput ostati sav
krvav.
Kad sam se vratio u D.B.-ovu sobu,
Phoebe je upalila radio. Iz njega se ula neka
plesna glazba. Pustila ga je, meutim, da
svira sasvim tiho, da djevojka ne uje. Tre-
bali ste je vidjeti. Sjedila je na samoj sredini
kreveta, na pokrivau, onako podvijenih
nogu kako to ine oni tipovi u jogi. Sluala je
glazbu. Doista me obara.
397/486
- Hajde - rekao sam. - Jesi li raspoloena
za ples? - Uio sam je plesati i sve te stvari
jo dok je bila sasvim mala beba. Odlina je
plesaica. Hou rei, nauio sam je samo
neke osnovne stvari. Ostalo je nauila
uglavnom sama. Ne moete tek tako nauiti
nekoga da plee kako treba.
- Ima cipele na nogama - rekla je.
- Skinut u ih. Hajde.
Skoila je s kreveta, priekala da izujem
cipele, a zatim smo neko vrijeme plesali.
Plee doista fantastino. Ne volim ljude koji
pleu s malom djecom, jer to uvijek i cijelo
vrijeme izgleda grozno. Hou rei, kad se
naete negdje u nekom restoranu i vidite
nekog starca kako izvodi svoje dijete na
plesni podij. Takvi obino iz nespretnosti
stalno podiu djetetu haljinu na leima, a
dijete i tako nema veze s plesom, i sve to
izgleda uasno, ali ja nikad s Phoebe ne
pleem na javnim i takvim mjestima. Mi
samo onako izvodimo po kui. Osim toga, s
398/486
njom vam je uope druga stvar, jer ona zna
plesati. Zna pratiti sve to radite. Hou rei,
zna ako je drite vrsto privijenu, tako da
nije vano to su vam noge mnogo due.
Uvijek e ostati uz vas. Moete mijenjati
korak, izvoditi svakakve seljake figure, pa
ak i plesati pomalo neto kao bugi, uvijek e
vas pratiti. Moete plesati ak i tango, tako
mi Boga.
Otplesali smo valjda etiri plesa. Izmeu
plesova zna nasmijati ovjeka da pukne od
smijeha. Ostaje tono u poziciji. Ne eli ak
ni razgovarati, niti bilo to. Tako morate i vi
stajati kao kip i ekati dok orkestar ponovno
ne zasvira. To me obara s nogu. Ne smijete se
ak ni nasmijati, niti bilo to slino.
Sad, bilo kako bilo, otplesali smo oko e-
tiri plesa, a zatim sam ugasio radio. Phoebe
je skoila natrag u krevet i uvukla se pod
pokriva.
- Napredujem, zar ne? - upitala je.
399/486
- I te kako - rekao sam i ponovno sjeo
pokraj nje na krevet. Bio sam kao pomalo za-
dihan. Toliko sam puio da sam bio gotovo
bez daha. Ona se nije zadihala ama ba
nimalo.
- Opipaj mi elo - uzviknula je, iznenada.
- Zato?
- Opipaj ga. Opipaj ga samo jednom.
Poloio sam joj ruku na elo. Nisam,
meutim, nita osjetio.
- Zar ti se ne ini kao da imam temperat-
uru? - upitala me je.
- Ne. Zar misli da je ima?
- Da. inim to namjerno. Opipaj jo
jednom.
Ponovo sam joj opipao elo. Nisam jo
uvijek nita osjeao, ali sam rekao:
- Mislim da sad poinje. - Nisam elio da
dobije neki kompleks inferiornosti.
Klimnula je glavom.
- Mogu uiniti da se popne preko
termometra.
400/486
- Termometra. Tko te to nauio?
- Alice Holmborg mi je pokazala kako se
to radi. Prekrsti noge, zadri dah i misli
na neto veoma, veoma vrue. Radijator ili
neto slino. Onda ti se itavo tijelo tako up-
ali da moe nekome opriti ruku.
To me oborilo. Trgnuo sam ruku s
njezinog ela kao da sam u bogzna kakvoj
opasnosti.
- Hvala ti to si me upozorila - rekao sam.
- Oh, tebi ne bih oprila ruku. Prestala
bih prije nego to postane previe... Pssst! -
Uspravila se u krevetu, brzo kao sam vrag.
Vraki sam se uplaio kad je to uinila.
- ta se dogodilo? - upitao sam.
- Ulazna vrata - rekla je onim svojim glas-
nim apatom. - Oni su!
Brzo sam skoio, pretrao preko sobe i
ugasio svjetiljku nad stolom. Zatim sam uga-
sio cigaretu o cipelu i gurnuo je u dep.
Nakon toga poeo sam kao lud mahati
rukama kroz zrak da rastjeram dim - nisam
401/486
trebao puki, za ime Boje! Zgrabio sam
cipele, uvukao se u ormar i zatvorio vrata.
Ljudi moji, srce mi je udaralo kao aavo!
uo sam kako majka ulazi u sobu.
- Phoebe! - rekla je. - Dosta je toga. Vid-
jela sam svjetlo, mlada gospoice.
- Zdravo! - uo sam kako odgovara
Phoebe. - Nisam mogla zaspati. Jeste li se
lijepo proveli?
- Izvanredno - odgovorila je majka, ali se
moglo osjetiti da ba ne misli tako. Ona se ne
zabavlja osobito kad tako nekamo izae. -
Zato si budna, ako smijem pitati? Je li ti
bilo dovoljno toplo?
- Bilo je dovoljno toplo. Jednostavno nis-
am mogla zaspati.
- Phoebe, da nisi sluajno ovdje puila ci-
garetu? Recite mi istinu, molim, gospoice.
- to? - rekla je Phoebe.
- Jesi li me ula?
402/486
- Zapalila sam jednu, samo na sekundu.
Povukla sam samo jedan dim. Onda sam je
bacila kroz prozor.
- A zato, ako smijem pitati?
- Nisam mogla zaspati.
- Ne svia mi se to, Phoebe. Ne svia mi
se to nimalo -rekla je majka. - eli li jo jed-
nu deku?
- Ne hvala. 'Ku no - rekla je Phoebe.
Pokuavala je da je se otarasi, to je bilo oito.
- Kakav je bio film? - upitala je majka.
- Odlian. Samo mi je Alicina mama
smetala. Stalno se naginjala preko mene i
pitala Alicu da li ima anginu, za vrijeme
cijelog filma. Vratili smo se kui taksijem.
- Daj da ti opipam elo.
- Nisam nita uhvatila. Nije joj bilo nita.
Samo ta njezina majka...
- Dobro. Sad spavaj. Kakva je bila veera?
- Blesava - odgovorila je Phoebe.
- ula si to je otac rekao o upotrebi te
rijei. to je u njoj bilo blesavo? Imala si
403/486
divan janjei kotlet. Prela sam itavu Lex-
ington aveniju da ga...
- Janjei kotlet je bio perfektan, ali Char-
lene uvijek die u mene kad god poloi neto
na stol. Die ravno u jelo. Die u sve.
- Dobro. Sad spavaj. Daj majci poljubac.
Jesi li se pomolila?
- Jo dok sam bila u kupaoni. 'Ku no!
- Laku no. A sad odmah spavaj. Glava
me boli, mislim da e mi pui - rekla je ma-
jka. Nju glava boli vrlo esto. Doista.
- Uzmi nekoliko aspirina - rekla je stara
Phoebe. - Holden se vraa u srijedu, zar ne?
- Koliko ja znam. A sad se pokrij. Skroz.
uo sam kako majka izlazi iz sobe i za-
tvara vrata. Priekao sam nekoliko minuta, a
onda sam se izvukao iz ormara.
Dok sam izlazio, sudario sam se s Phoebe,
jer je vladao mrkli mrak a ona je bila izala iz
kreveta da mi kae kako je majka otila.
- Jesam li te udario? - upitao sam je.
Morao sam aptati jer su sad obadvoje bili
404/486
kod kue. - Moram se nekako izvui odavde -
rekao sam. Napipao sam u tami rub kreveta,
sjeo na njega i poeo obuvati cipele. Bio sam
prilino nervozan, priznajem.
- Nemoj ii sada - apnula je Phoebe. -
ekaj dok zaspi.
- Neu. Idem sad. Sad je najbolje vrijeme
- rekao sam. -Ona e biti u kupaoni, a tata e
sluati vijesti, ili neto slino. Sad je najbolje
vrijeme. -Jedva mi je polo za rukom da
sveem vezice, tako sam bio prokleto nervoz-
an. Nije da bi me ubili i ili neto slino, kad
bi me uhvatili u kui, ali bila bi to vrlo neu-
godna situacija. - Gdje si, do vraga? - rekao
sam Phoebe. Bilo je tako mrano da je uope
nisam mogao vidjeti.
- Ovdje. - Stajala je tik do mene. A nisam
je uope vidio.
- Ostavio sam kofere na kolodvoru - rekao
sam. - Sluaj. Ima li kakve love, Phoebe?
Praktino sam vorc.
405/486
- Imam samo novac za Boi. Za poklone,
i te stvari. Jo uope nisam ila u kupovinu.
- Oh. - Nisam htio da joj uzmem njezin
boini novac.
- Je li ti potreban? - upitala je.
- Ne elim ti uzeti tvoj boini novac.
- Mogu ti posuditi neto - rekla je. Zatim
sam je uo kako se mota oko D.B.-ova
pisaeg stola, otvara milijun nekih ladica i
pipa rukama naokolo. Bio je mrak kao u
rogu, takva je tama vladala u sobi. - Ako
ode, nee me vidjeti u onom komadu -
rekla je. Glas joj je zvuao udno dok je to
govorila.
- Hou. Neu otii dok te ne vidim. Misli
da bih dopustio da mi promakne taj komad?
- rekao sam. - Zna to u u uraditi, ostat u
kod gospodina Antolinija vjerojatno do
utorka uveer. Onda u doi kui. Ako mi se
prui prilika, telefonirat u ti.
406/486
- Evo - rekla je Phoebe. Pokuavala je da
mi da novac, ali nije mogla pronai moju
ruku.
- Gdje si?
Gurnula mi je novac u aku.
- Hej, ne treba mi ovoliko - rekao sam. -
Daj mi samo dva dolara, to je sve. Bez ale,
evo ti. - Pokuao sam joj vratiti novac, ali nije
ga htjela primiti.
- Moe uzeti sve. Vratit e mi. Donesi
mi kad doe na predstavu.
- Koliko ima toga, za ime Boje?
- Osam dolara i osamdeset pet centi. Ne,
ezdeset pet centi. Potroila sam neto.
Tada sam, odjednom, zaplakao. Nisam se
mogao savladati. Plakao sam tako da me
nitko nije mogao uti, ali plakao sam. Stara
Phoebe se uplaila kao sam vrag kad sam za-
plakao, prila mi i pokuavala me utjeiti, ali
kad ovjek jednom pone, onda ne moe tek
tako prestati. Jo uvijek sam, tako plaui,
sjedio na rubu kreveta. Phoebe mi je
407/486
prebacila ruku oko vrata, a ja sam zagrlio
nju, ali trebalo mi je dosta vremena da
prestanem. Mislio sam da u se uguiti ili to
ja znam to. Ljudi moji, kako sam vraki up-
laio jadnu staru Phoebe! Prozor je bio
otvoren i osjeao sam kako sva drhti, jer na
sebi nije imala nita osim pidame. Pokuao
sam je natjerati da se vrati u krevet, ali nije
htjela. Konano sam se nekako smirio, ali za
to mi je trebalo doista mnogo, mnogo
vremena. Zatim sam zakopao preostalu
dugmad na kaputu. Rekao sam da u joj se
redovito javljati. Rekla mi je da mogu spavati
kod nje ako elim, ali sam rekao da neu, bit
e bolje da se izgubim, gospodin Antolini me
eka, i te stvari. Zatim sam izvukao iz depa
na kaputu onu lovaku kapu i dao je njoj.
Ona oboava takve lude kape. Nije ju htjela
uzeti, ali natjerao sam je. Kladio bih se da je
spavala s tom kapom na glavi. Zaista voli
takvu vrstu pokrivala. Zatim sam joj
408/486
ponovno rekao da u je nazvati im mi se
prui prilika, a onda sam otiao.
Bilo je, iz nekog razloga, mnogo lake
izvui se iz kue nego to je bilo uvui se u
nju. Kao prvo, sad mi je bilo sve ravno do
mora hoe li me uhvatiti ili nee. Doista jest.
Ako me uhvate, uhvate, mislio sam. Gotovo
sam, na neki nain, prieljkivao da se to
dogodi.
Umjesto da pozovem lift, siao sam niz
stepenice, i to niz ono stranje stubite.
Gotovo sam slomio vrat sudarajui se s oko
deset milijuna kanti za smee, ali sam se
izvukao zdrav i itav. Liftboj me uope nije
vidio. Vjerojatno ivi u uvjerenju da sam jo
uvijek gore kod Dicksteinovih.
409/486
24
Gospodin i gospoda Antolini ivjeli su u
jednom vrlo raskonom stanu, tamo kraj
Sutton Placea, sa dvije stepenice na ulazu u
dnevnu sobu, s barom i tko zna ime jo. Bio
sam tamo vie puta zato to je - nakon to
sam napustio Elkton Hills - gospodin An-
tolini prilino esto dolazio k nama na
veeru, da vidi kako napredujem. Tada jo
nije bio oenjen. Kasnije, kad se oenio, esto
sam igrao tenis s njim i gospodom Antolini,
dolje, u westsideskom teniskom klubu, u
Forest Hillsu, na Long Islandu. Gospoda An-
tolini bila je kuhana i peena u tom kraju.
Nije znala to e s lovom. Bila je oko ezdeset
godina starija od gospodina Antolinija, ali
inilo se da se sasvim dobro slau. Oboje su
bili pravi intelektualci, osobito gospodin
Antolini, s tim to je on u drutvu uvijek
djelovao vie nekako duhovitokozerski nego
intelektualno, neto kao D.B. Gospoda An-
tolini bila je uvijek preteno ozbiljna. Ima
prilino teku astmu. Oboje itaju sve D.B.-
ove pripovijetke - gospoda Antolini takoer -
i kad se D.B. spremao krenuti u Hollywood,
gospodin Antolini mu je telefonirao i nagov-
arao ga da ne ide. Meutim, ipak je otiao.
Gospodin Antolini je rekao da ovjek koji zna
pisati kao D.B. nema to traiti u tamo
nekom Kollywoodu. To je, u stvari, ono isto
to sam i ja uvijek govorio.
Odetao bih se tamo do njihove kue jer
nisam elio da od novca to mi ga je dala
Phoebe potroim ni centa vie nego to je
neophodno, ali sam se, kad sam izaao na
ulicu, osjetio nekako udnovato. Nekako kao
omamljen. Zato sam uzeo taksi. Nisam htio,
ali ipak sam to uinio. Grdno sam se
namuio dok sam samo pronaao taksi.
411/486
Stari gospodin Antolini osobno mi je ot-
vorio vrata kad sam pozvonio - nakon to me
je liftboj konano pustio u lift, hulja jedna!
Na sebi je imao kuni ogrta i papue, a u
ruci je drao au viskija sa sodom. Bio je
ovjek s puno ukusa, a uz to je volio popiti.
- Holdene, mladiu moj - rekao je. - Boe,
pa porastao je jo dobrih pola metra. Drago
mi je to te vidim.
- Kako ste, gospodine Antolini? Kako je
gospoda Antolini?
- Obadvoje smo kao puka. Daj mi taj
kaput. - Svukao mi je kaput i objesio ga na
vjealicu. - Oekivao sam da u te vidjeti s
novoroenetom u rukama. Bez kue i
kuita. Snjene pahuljice na trepavicama. -
On ponekad zna biti prilino duhovit.
Okrenuo se i viknuo u kuhinju: - Lillian!
Hoe l' skoro kava? - Lillian je bilo ime gos-
pode Antolini.
- Gotova je - odgovorila mu je, takoer
viui. - Je li to Holden? Holdene, zdravo!
412/486
- Zdravo, gospodo Antolini.
Svi koji su dolazili u njihovu kuu morali
su uvijek vikati. To zbog toga to njih dvoje
nisu nikad bili u isto vrijeme u istoj sobi. Bilo
je to zabavno na svoj nain.
- Sjedni, Holdene - rekao je gospodin An-
tolini. Na njemu se vidjelo da je ve malo
podmazan. Soba je izgledala kao da su up-
ravo ispratili neko vee drutvo. ae i tan-
jurii s kikirikijem stajali su svuda naokolo. -
Oprosti to sve ovo ovako izgleda - rekao je. -
Zabavljali smo ovdje neke prijatelje gospode
Antolini, neko drutvo iz Buffala... krdo bu-
fala, u stvari.
Nasmijao sam se, a gospoda Antolini mi
je doviknula neto iz kuhinje. Nisam, meu-
tim, uo to.
- to je rekla? - upitao sam gospodina
Antolinija.
- Rekla je da je ne gleda kad ude u sobu.
Upravo se izvukla iz kreveta. Uzmi cigaretu.
Pui li ve?
413/486
- Hvala - rekao sam i uzeo cigaretu iz
kutije koju mi je pruio. - Tek tu i tamo.
Spadam medu umjerene puae.
- U to sam siguran - rekao je. Pripalio mi
je cigaretu velikim upaljaem koji je stajao
na stolu. - Tako. Ti i Pencey ste se, dakle,
razveli - rekao je. Uvijek je govorio na takav
nain. To me ponekad silno zabavljalo, a
ponekad nije. Nekako je to malo preesto
inio. Ne elim rei da nije bio duhovit, ili
neto slino tome - bio je - ali ovjeku
ponekad ide na ivce kad netko stalno govori
stvari kao Ti i Pencey ste se razveli. D.B.
to, ponekad, takoer previe esto ini.
- Gdje je zapelo? - upitao me je gospodin
Antolini. -Kako si proao iz engleskog?
Pokazat u ti vrata po kratkom postupku ako
ujem da si okinuo iz engleskog, ti, mali as u
pisanju sastavaka!
- Oh, iz engleskog sam proao bez greke.
Radili smo, meutim, najvie literaturu. U
itavom polugoditu napisao sam valjda
414/486
svega dva sastavka - odgovorio sam. - Pao
sam, meutim, iz usmenog izraavanja.
Imali smo takav neki obavezan predmet,
usmeno izraavanje. Iz toga sam pao.
- Zato?
- Ma ne znam. - Nisam bio ba raspoloen
da se uputam u to. Jo uvijek sam se osjeao
nekako omamljen, ili kako ve da to opiem,
i odjednom me uhvatila paklena glavobolja.
Doista jest. Vidjelo se, meutim, da ga to
zanima, pa sam mu ispriao neto o tome. -
To vam je takav neki predmet na kojem svaki
djeak u razredu mora ustati i pred svima
odrati govor. Znate ve. Sasvim spontano, i
te stvari. A ako se onaj tko govori udalji od
teme ili slino, trebate mu doviknuti Di-
gresija! to bre moete. To me dovodilo do
ludila. Iz tog sam predmeta dobio topa.
- Zato?
- Ma ne znam ni sam. Ona stvar s digresi-
jama ila mi je na ivce. Ne znam. Nevolja je
sa mnom u tome to mi se svia kad se netko
415/486
udaljava od glavne teme. To je mnogo
zanimljivije.
- Zar je tebi svejedno ako se netko, kad ti
neto pria, ne dri onoga o emu ti govori?
- Oh, naravno. Volim kad se netko dri
onoga o emu govori, i sve to. Ali ne volim
kad se netko previe dri toga. Ne znam.
Mislim da ne volim kad se netko itavo
vrijeme strogo dri teme. Djeaci koji su pok-
upili najbolje ocjene iz usmenog
izraavanja bili su oni koji se cijelo vrijeme
niti jednom nisu udaljili od predmeta - to
priznajem. Ali bio je tamo jedan djeak, neki
Richard Kinsella. Taj se nikad nije mnogo
drao teme i svi su mu uvijek dovikivali Di-
gresija! Bilo je to uasno jer je, prije svega,
taj Richard Kinsella bio veoma nervozan
djeak - mislim, doista veoma nervozan
djeak - i usne su mu uvijek zadrhtale kad
god bi na njega doao red da dri govor, i
jedva ste ga mogli uti ako ste sjedili negdje
u zadnjem redu. Poto bi mu usne malo
416/486
prestale drhtati, meni su se njegovi govori
sviali vie od drugih. On je, meutim,
takoer pao iz tog predmeta. Dobio je 1 plus
zato to su mu svi bez prestanka i cijelo
vrijeme dovikivali Digresija! Jednom je,
na primjer, drao predavanje o nekoj tamo
farmi koju je njegov otac kupio u Vermontu.
Stalno su mu vikali Digresija! u toku ita-
vog govora, a onaj nastavnik, gospodin Vin-
son, dao mu je nedovoljan jer nije rekao kak-
ve se sve ivotinje i povre, i takva uda,
uzgajaju na toj farmi. to je radio taj Richard
Kinsella, poeo je govoriti o svemu tome, a
onda je odjednom poeo priati o nekom pis-
mu koje je njegova majka dobila od njegova
ujaka, i kako je taj njegov ujak dobio poliom-
ielitis, i sve to uz to ide, kad je imao etrde-
set dvije godine, pa nije nikom doputao da
ga posjeuje u bolnici jer nije elio da ga tko
vidi onako utegnutog u steznik. Sve to nije
imalo mnogo veze sa farmom - priznajem -
ali je bilo lijepo. Lijepo je kad vam netko
417/486
pria o svom ujaku. Naroito kad netko
pone priati o oevoj farmi, a onda odjed-
nom osjeti da ga njegov ujak vie zanima.
Hou rei, nije poteno vikati bez prestanka
Digresija! kad ovjek lijepo govori i sav je
uzbuen... ne znam. Teko je to objasniti. -
Uostalom, i nisam imao ba mnogo volje da
pokuavam. Prije svega, iznenada me je
uhvatila ta strahovita glavobolja. Molio sam
se Bogu da se stara gospoa Antolini kon-
ano pojavi s tom kavom. To je stvar koja
moe iz koe da me istjera - hou rei, kad
netko kae da je kava ve gotova a nije.
- Holdene... samo jedno kratko, pomalo
dosadno, pedagoko pitanje: zar ne misli da
sve ima svoje vrijeme i mjesto? Zar ne misli
da ovjek, ako ve pone priati o oevoj
farmi, treba i da se dri te teme, a ne da zas-
trani i da ti pria o steznicima svog ujaka? Ili
da je, ako je ujakov steznik ve tako pro-
vokativan predmet, trebalo da izabere tu
temu za razgovor... a ne farmu!
418/486
Nisam bio ba raspoloen da sad tu
razmiljam i odgovaram. Boljela me glava i
osjeao sam se odvratno. Nekako me je bio
poeo i eludac boljeti, ako ve elite znati
istinu.
- Da... ne znam ni sam. Mislim da bi tre-
balo. Hou rei, mislim da bi trebao kao
temu razgovora izabrati ne farmu ve svog
ujaka, ako ga je ve to najvie zanimalo. Ali
htio sam rei da najee ovjek ne zna to ga
najvie zanima sve dok ne pone govoriti o
neemu to ga ne zanima najvie.
Hou rei, tu se ponekad ne moe nita
uiniti. Moje je miljenje da ovjeka treba os-
taviti na miru ako je ono to govori zanim-
ljivo i ako se zbog neega uzbuuje. Volim
kad se netko zbog neega uzbuuje. To je
lijepo. Vi naprosto niste poznavali tog
nastavnika, gospodina Vinsona. On je
ponekad bio u stanju da vas dovede do
ludila, on i itav onaj prokleti razred. Hou
rei, bez prestanka je i cijelo vrijeme govorio
419/486
da zaokruite [pojednostavite svoje izlaganje.
S nekim stvarima to se naprosto ne moe
uiniti. Hou rei, teko je ovjeku neto za-
okruiti i pojednostaviti samo zbog toga to
to netko eli. Vi niste poznavali tog ovu,
gospodina Vinsona. Hou rei, bio je vrlo in-
teligentan i sve to god hoete, ali bilo je
oito da nema mnogo mozga.
- Kava, gospodo, konano - rekla je gos-
poda Antolini. Ula je u sobu nosei
posluavnik s kavom i kolaima. -Holdene,
nemoj se zagledati u mene. Izgledam kao
udo.
- Zdravo, gospodo Antolini - rekao sam.
Htio sam ustati, i sve, ali me gospodin An-
tolini uhvatio za kaput i povukao nazad.
Kosa gospode Antolini bila je puna onih li-
menih viklera i nije uope bila naminkana,
niti bilo to. Nije izgledala ba prekrasno.
Izgledala je prilino stara, i sve.
- Ostavit u ovo ovdje. Vi samo navalite,
vas dvojica -rekla je. Spustila je posluavnik
420/486
dolje na stoli, odgurnuvi ae s puta. -
Kako je mama, Holdene?
- Dobro je, hvala. Nisam je vidio dosta
dugo, ali zadnji put...
- Dragi, ako Holdenu bude potrebno
neto, sve je u ormaru za rublje. Na najvioj
polici. Ja idem u krevet. Iscrpljena sam -
rekla je gospoda Antolini. Tako je, uostalom,
i izgledala. - Hoete li vi momci znati sami
namjestiti krevet?
- Pobrinut emo se za sve sami. Ti samo
bje' u postelju - rekao je gospodin Antolini.
Poljubio je gospodu Antolini, a ona mu je
rekla laku no i otila u spavau sobu. Njih
su dvoje uvijek ljubili jedno drugo pred
svijetom.
Popio sam nepunu alicu kave i pojeo ot-
prilike pola nekakvog kolaa koji je bio tvrd
kao kamen. Stari gospodin Antolini nije,
meutim, uzeo nita osim jo jednog viskija
sa sodom. On ih, treba rei, pravi vrlo jake,
to se vidjelo. Na najboljem je putu da
421/486
postane alkoholiar, ako ne bude pazio to
radi.
- Ruao sam s tvojim ocem prije nekoliko
tjedana - rekao je iznenada. - Jesi li to znao?
- Ne, nisam.
- Svjestan si, naravno, da je on strahovito
zabrinut za tebe?
- Znam to. Znam da jest - rekao sam.
- Izgleda da je upravo prije nego to mi je
telefonirao dobio dugo, prilino muno
pismo od tvog posljednjeg upravitelja, u ko-
jem je pisalo da ne pokazuje ni najmanje
zanimanje, niti se trudi. Markira. Dolazi
nespreman na nastavu. Openito, da si
apsolutna...
- Nisam markirao. Nije bilo doputeno
markirati. S nekih predmeta sam izostajao,
vrlo rijetko, kao na primjer s onog usmenog
izraavanja o kojem sam vam priao, ali nis-
am markirao.
Nisam bio nimalo raspoloen da
diskutiram o tome. Od kave mi je bol u
422/486
elucu popustila, ali ona strahovita glavo-
bolja jo uvijek me drala.
Gospodin Antolini je pripalio novu cigar-
etu. Puio je kao narkoman. Zatim je rekao:
- Iskreno govorei, ne znam kog vraga da
ti kaem, Holdene.
- Znam. Sa mnom je veoma teko razgov-
arati. Svjestan sam toga.
- Imam osjeaj da se pribliava nekoj
vrsti strahovitog, strahovitog pada. Ali doista
ti ne bih znao tono rei kakve vrste... Slua
li me uope?
- Da.
Bilo je oito da se pokuava koncentrirati.
- Moe doivjeti pad te vrste da se pret-
vori u ovjeka koji, sa trideset godina, sjedi
u baru i mrzi svakoga tko ude, a izgleda kao
da je mogao igrati nogomet u koledu. I
moda e prikupiti upravo dovoljno
obrazovanja da mrzi ljude koji kau: To
nas dvojica drimo u diskretnosti. A moda
e opet zavriti u nekoj poslovnici, gaajui
423/486
spojnicama za papir najbliu stenografkinju.
Ne znam, naprosto. Samo, zna li ti uope to
ti hou rei?
- Da. Naravno - rekao sam. I doista sam
znao. - Samo, kad govorite o toj mrnji, niste
u pravu. Hou rei, to da mrzim nogometae,
i sve takve. Doista se varate. Ja ne mrzim
mnogo ljudi. to se moe dogoditi, mogu
mrziti jedno kratko vrijeme, kao onog tipa
Stradlatera kojeg sam poznavao u Penceyju, i
onog drugog, Roberta Ackleyja. Mrzio sam ih
ponekad, to priznajem, ali to kod mene nikad
ne traje dugo, to hou rei. Nakon odreenog
vremena, ako ih nisam viao, ako se nisu po-
javljivali u mojoj sobi ili ako ih nekoliko dana
nisam vidio u blagovaonici, nekako bi mi
poeli nedostajati. Hou rei, nekako su mi
nedostajali.
Gospodin Antolini nije neko vrijeme nita
rekao. Ustao je, uzeo jo jednu kockicu leda i
ubacio je u au, a zatim je ponovno sjeo.
Bilo je oito da razmilja. Ja sam, sa svoje
424/486
strane, arko elio da se razgovor nastavi
ujutro umjesto sada, ali to se nije dogodilo.
Ljudi se obino zapale za neku diskusiju up-
ravo onda kad si mrtav hladan.
- U redu. Sluaj sad malo to u ti rei...
Moda neu uspjeti da sve to sroim onako
kako bih elio, da ti to ostane u sjeanju, ali
napisat u ti za dan-dva pismo o tome. U
njemu e nai sve jasno i precizno. Ali, bez
obzira na to, sad sluaj dobro. - Ponovno se
zamislio, nastojei se koncentrirati. Zatim je
rekao: - Taj pad prema kojem se, po mom
miljenju, kree, to je jedna posebna vrsta
pada, uasna vrsta pada. ovjeku koji pada
nije omogueno da osjeti ili uje kad tresne o
dno. Stalno pada i pada. itav taj aranman
namijenjen je ljudima koji su, u ovo ili ono
doba svog ivota, traili neto to im njihova
okolina nije mogla pruiti. Ili su mislili da im
ona ne moe to pruiti. I tako su digli ruke od
traenja. Odustali su prije nego to su u
425/486
stvari uope i poeli. Jesi li u stanju da me
prati?
- Da, gospodine.
- Sigurno? -Da.
Ustao je i nalio jo malo viskija u ae.
Onda je ponovo sjeo. Nije nita rekao
prilino dugo vremena.
- Ne bih te elio plaiti - rekao je - ali
mogu te veoma jasno vidjeti kako ve-
likoduno umire, na ovaj ili onaj nain, za
neku savreno bezvrijednu stvar. - Pogledao
me je nekako udnoaljivo. - Ako ti napiem
neto, hoe li to paljivo proitati? I
sauvati?
- Hou. Sigurno - rekao sam. I uinio sam
tako. Jo uvijek imam onaj papir koji mi je
dao.
Otiao je do pisaeg stola na drugom
kraju sobe i stojei napisao neto na komadu
papira. Zatim se vratio i sjeo, drei papir u
ruci.
426/486
- Za divno udo, ovo nije napisao neki
profesionalni pjesnik ve jedan psihoanal-
itiar po imenu Wilhelm Stekel. Evo to je...
slua li me uope?
- Da, naravno.
- Evo to je rekao: Karakteristika
nezrela ovjeka je da eli slavno poginuti za
neku stvar, dok je karakteristika zrelog
ovjeka da za istu tu stvar smjerno ivi.
Nagnuo se naprijed i pruio mi list.
Proitao sam tekst im sam ga dobio u ruke,
a zatim sam mu zahvalio i gurnuo papir u
dep. Bilo je lijepo od njega to se toliko tru-
dio. Doista jest. Stvar je, meutim, bila takva
da nisam imao mnogo volje da se koncentri-
ram. ovjee, odjednom me uhvatio takav
umor!
Na njemu se, meutim, nije uope
primjeivalo da je umoran. Bio je, prije
svega, ve prilino pod gasom.
- Mislim da e u toku ovih dana - rekao
je - morati ustanoviti kamo eli ii. A onda
427/486
e morati tamo i krenuti.. I to odmah. Ne
moe dozvoliti sebi da izgubi makar samo
jednu minutu. Ti ne.
Kimnuo sam glavom jer je gledao ravno u
mene, ali nisam bio sasvim siguran o emu
govori. Bio sam prilino uvjeren da znam, ali
nisam bio sasvim siguran, za cijelo to
vrijeme. Bio sam vraki umoran, doista
previe.
- Teko mi je to rei - rekao je - ali mislim
da e jednom, kad doe do kakvog-takvog
uvjerenja o tome kamo eli krenuti, tvoj prvi
potez obavezno biti da se prilagodi koli. To
e biti neophodno. Druge nema. Ti si uenik,
svialo ti se to ili ne. Ti si zaljubljen u znanje.
I mislim da e, kad jednom prebrodi svu tu
gospodu Vinese i njihova usmena izraza...
- Gospodu Vinsone - rekao sam. Mislio je
na svu gospodu Vinsone, a ne na svu gos-
podu Vinese. Nisam ga, meutim, trebao
prekidati.
428/486
- U redu... gospodu Vinsone. Kad jednom
preturi preko glave svu tu gospodu Vinsone,
poet e se sve vie i vie pribliavati - to
jest ako to eli, ako to trai i na to eka -
onoj vrsti spoznaje koja e biti veoma, veoma
draga tvom srcu. Izmeu ostalog, ustanovit
e da nisi jedini ovjek kojeg je zbunilo, up-
lailo, kome se ak i zgadilo ljudsko ponaan-
je. Saznat e s uzbuenjem da nisi ni u kom
sluaju jedini na popisu takvih, i to e te ohr-
abriti. Mnogi, mnogi ljudi bili su na isti nain
moralno i duhovno pokolebani kao ti upravo
sad. Na sreu, neki od njih vodili su biljeke
o tim svojim brigama i nemirima. Od njih e
nauiti - ako to eli. Na isti nain kao to e
jednog dana, ako bude imao to pruiti
svijetu, netko nauiti neto od tebe. To je
prekrasno udeen reciprocitet. A to nije kol-
sko obrazovanje. To je povijest. To je poezija.
- Zastao je i povukao dug gutljaj viskija sa so-
dom. Onda je nastavio. Ljudi moji, bio je
doista zagrijan. Bilo mi je drago to ga nisam
429/486
pokuao prekinuti, ili neto slino tome. - Ne
pada mi na pamet da ti priam o tome -
rekao je - da su samo obrazovani i kolovani
ljudi sposobni da dadu doista dragocjen
doprinos svijetu. To nije tono. Tvrdim,
meutim, da obrazovani i kolovani ljudi,
ako imaju talenta i stvaralake snage od
kojih e poeti - to je, na alost, rijedak
sluaj - imaju mogunosti da ostave iza sebe
neizmjerno vie dragocjenih ostvarenja nego
ljudi koji posjeduju samo talent i stvaralaku
snagu. Takvi tee da se izraavaju to jasnije
i obino posjeduju strast da slijede svoje
misli do kraja. Osim toga, to je najvanije, u
devet sluajeva od deset takav ovjek posje-
duje vie skromnosti nego neki nekolovani
mislilac. Prati li me uope?
- Da, gospodine.
Nakon toga opet prilino dugo vremena
nije nita rekao. Ne znam jeste li to ikad pok-
uali, ali nekako je prilino muno sjediti
negdje dok netko o neemu razmilja i ekati
430/486
da vam neto kae. Doista jest. Pokuao sam
se savladati da ne zijevam. Nije mi bilo
dosadno ili neto slino - nije - ali osjetio
sam se iznenada tako uasno pospanim.
- Akademsko obrazovanje pruit e ti jo
neto. Ako zae dovoljno daleko njegovim
stazama, ono e ti poeti davati predodbu o
tome kakvim dimenzijama uma raspolae.
emu one odgovaraju, a emu, moda, ne.
Nakon odreenog vremena stei e
odreenu sliku o tome kakve vrste misli nosi
u sebi um tvojih dimenzija. To ti, prije svega,
moe utedjeti izvanredno mnogo vremena
koje bi inae gubio eksperimentirajui s ide-
jama koje ti ne odgovaraju, koje ti ne lee.
Poet e upoznavati svoje istinske mjere i
oblaiti svoj um prema njima.
Tada sam, iznenada, zijevnuo. Kakva
ivotinjska grubost, ali to je bilo jae od
mene.
Gospodin Antolini se, meutim, samo
nasmijao.
431/486
- Hajde - rekao je i ustao. - Namjestit
emo ti kau. Poao sam za njim. Otiao je
do onog ormara i pokuao
s najvie police skinuti neke plahte i
pokrivae, i te stvari. To mu, meutim,
nikako nije polazilo za rukom, jer je u ruci
drao au s viskijem. Zato ju je iskapio,
spustio na pod i nakon toga skinuo s police
sve to mu je trebalo. Pomogao sam mu te
stvari odnijeti do kaua. Zajedno smo
namjestili postelju. Nije pokazivao ba
mnogo volje za taj posao. Nije nita osobito
uredno slagao niti poravnavao. Meni je,
meutim, bilo svejedno. Bio bih mogao za-
spati stojeki, toliko sam bio umoran.
- Kako sve one tvoje enske?
- Sasvim dobro. - Moje sudjelovanje u
razgovoru bilo je bijedno, ali doista nisam
bio raspoloen za razgovor.
- Kako je Sally? - Poznavao je staru Sally
Hayes. Upoznao sam ih jednom prilikom.
432/486
- Dobro je. Nali smo se danas poslije
podne. - Ljudi, to kao da je bilo prije dvade-
set godina! - Izgleda da nam nije ostalo ba
mnogo toga zajednikog.
- Vraki zgodna cura! A to je s onom
drugom djevojkom? Onom o kojoj si mi
priao, onom iz Maine?
- Oh, Jane Gallagher. I ona je dobro.
Vjerojatno u joj sutra telefonirati.
U tom trenutku bili smo ve gotovi s
namjetanjem postelje.
- Raskomoti se - rekao je gospodin An-
tolini. - Ne znam samo kako e, do vraga,
smjestiti te svoje noge.
- To je u redu. Ve sam navikao na kratke
krevete - odgovorio sam. - Mnogo vam hvala,
gospodine. Vi i gospoda Antolini noas ste
mi doista spasili ivot.
- Zna gdje je kupaona. Ako ti bude po-
trebno bilo to, samo vikni. Ja u se jo neko
vrijeme zadrati u kuhinji. Hoe li ti smetati
svjetlo?
433/486
- Nee. Nema veze. Mnogo vam hvala.
- U redu. Laku no, ljepotaniu!
- Laku no, gospodine. Jo jednom vam
hvala.
Otiao je u kuhinju, a ja sam otiao u
kupaonu i svukao se. Nisam mogao oprati
zube jer nisam imao etkice. Nisam imao ni
pidame, a gospodin Antolini je zaboravio da
mi posudi jednu od svojih. Tako sam se
naprosto vratio u sobu i ugasio onu malu
lampu koja je stajala kraj kaua, a zatim sam
se uvukao u postelju, onako samo u
gaicama. Bio je prekratak za mene, taj kau,
ali tada sam doista bio u stanju zaspati sto-
jeki, okom da ne trepnem. Leao sam budan
svega nekoliko sekundi, razmiljajui o
svemu onome to mi je rekao gospodin An-
tolini. O traenju dimenzija uma i svim tim
stvarima. Bio je to doista prilino pametan
ovjek. Nisam, meutim, mogao dugo drati
otvorene oi, i zaspao sam.
434/486
Tada se dogodilo neto o emu ne volim
ak ni priati. Iznenada sam se probudio. Ne
znam koje je doba noi bilo, ali probudio sam
se. Osjetio sam neto na glavi, neiju ruku.
Ljudi moji, to me je doista prestravilo. ija je
bila, bila je to ruka gospodina Antolinija! to
je radio, sjedio je na podu pokraj samog
kaua, u mraku, i sve, i nekako me milovao,
odnosno gladio rukom po prokletoj glavi.
Ljudi moji, mislim da sam odskoio bar pola
kilometra.
- to to, do vraga, radite} - rekao sam.
- Nita. Samo sjedim i divim se...
- to radite, to? - ponovio sam. Nisam
znao to, do vraga, da mu kaem. Hou rei,
bio sam u neprilici kao sam vrag.
- Kako bi bilo da govori malo tie? Ja
samo sjedim i...
- Uostalom, trebam ii - rekao sam. Ljudi
moji, kako sam bio nervozan. Poeo sam u
tami navlaiti hlae. Jedva sam ih nekako
obukao, tako sam bio nervozan. Upoznao
435/486
sam dosta tih prokletih nastranih ljudi, u
kolama i svuda, vie nego itko koga ste ikad
sreli, i uvijek vam oni oituju svoje nas-
tranosti kad sam ja u blizini.
- Kamo treba ii? - upitao je gospodin
Antolini. Pokuavao se drati hladno i neusil-
jeno, ali ba osobito hladan nije bio. Na as-
nu rije.
- Ostavio sam kofere i sve na kolodvoru.
Mislim da e biti najbolje da odem po njih. U
njima su mi sve stvari.
- Bit e tamo i ujutro. A sad, natrag u kre-
vet! Idem i ja. to je to s tobom?
- Nije nita, samo to su sav moj novac i
sve moje stvari u jednom od kofera. Odmah
u se vratiti. Uzet u taksi i odmah u se vrat-
iti - rekao sam. Ljudi moji, sapletao sam se
preko samog sebe u onoj tami. - Stvar je u
tome to nije moj, taj novac. To je novac mo-
je majke i ja...
436/486
- Ne budi smijean, Holdene. Lezi natrag
u taj krevet. Idem i ja na spavanje. Novac e
ti biti tamo, zdrav i itav, i ujutro...
- Ne, bez svake ale. Trebam ve krenuti.
Doista moram. - Bio sam se gotovo ve pot-
puno obukao, samo nisam bio u stanju nai
kravatu. Nisam se nikako mogao sjetiti gdje
sam je ostavio. Obukao sam kaput i sve, bez
nje. Stari m>-spodin Antolini sjedio je sad u
onom velikom naslonjau malo podalje od
mene, i promatrao me. Bio je mrak, i sve, i
nisam ga mogao ba dobro vidjeti, ali sasvim
sam dobro znao da me promatra. Jo uvijek
se natakao. Vidio sam da u ruci jo uvijek
dri onu svoju vjernu au s viskijem.
- Ti si veoma, veoma udan djeak.
- Znam - rekao sam. Kravatu nisam ni
traio dugo naokolo. Tako sam otiao bez
nje. - Zbogom, gospodine - rekao sam. -
Mnogo vam hvala. Bez ale.
Pratio me u stopu kad sam krenuo prema
ulaznim vratima, a kad sam pritisnuo na
437/486
dugme lifta, ostao je stajati u hodniku. Sve
to je rekao bilo je ponovno ono isto o tome
kako sam veoma, veoma udan djeak.
udan, govno! Stajao je u hodniku sve dok
nije stigao lift. Nikad u itavom svom prok-
letom ivotu nisam ekao na lift tako dugo.
Mogao bih se zakleti.
Nisam znao o emu, do vraga, da govorim
dok sam ekao na lift, a on je stajao nepom-
ino na istom mjestu, i zato sam rekao: -
Poet u itati dobre knjige. Hou, doista. -
Hou rei, morao sam progovoriti neto. Sve
je to bilo doista strano neugodno.
- Zgrabi te svoje kofere i dotri smjesta
ovamo. Neu zakljuavati vrata.
- Mnogo vam hvala - rekao sam. -
Zbogom!
Lift je konano stigao. Uao sam i spustio
se u prizemlje. Ljudi moji, sav sam se tresao,
kao izbezumljen. Znojio sam se, takoer. Kad
se dogodi neto perverzno, slino tome,
ponem se preznojavati kao stoka. Ovakve
438/486
stvari doivio sam najmanje dvadeset puta,
jo od vremena kad sam bio dijete. Ne pod-
nosim ih.
439/486
25
Kad sam izaao iz kue, upravo je svitalo.
Bilo je, usto, prilino hladno, ali meni je to
godilo jer sam se bio strahovito uznojio.
Nisam znao kamo, do vraga, da krenem.
Nisam htio ii u neki hotel i potroim sav no-
vac to sam ga uzeo od Phoebe. to sam
uradio, konano sam se odetao do Lexing-
tona i odvezao se podzemnom eljeznicom
dolje, do Velikog centralnog kolodvora.
Tamo su bili moji koferi, i sve, i pomislio sam
da bih mogao malo odrijemati u onoj aavoj
ekaonici sa samim klupama. Tako sam i
uinio. Neko vrijeme i nije bilo ba loe jer
nije bilo mnogo ljudi, pa sam mogao podii i
ispruiti noge. Samo, nekako nemam volje
sad priati o tome. Nije bilo nimalo ugodno.
Nemojte to nikad pokuavati. Ozbiljno vam
kaem. Deprimirat e vas.
Drijemao sam samo do oko devet sati jer
su u ekaonicu nagrnuli milijuni ljudi, pa
sam morao spustiti noge na pod. Ne mogu
tvrdo spavati ako moram drati noge na
podu. Zato sam se uspravio. Jo uvijek sam
osjeao onu glavobolju. Bila je gora nego
prije. I mislim da sam bio potiteniji nego
ikad u ivotu.
Nisam to elio, ali sam nekako poeo
razmiljati o starom Antoliniju. Pitao sam se
to li je rekao gospodi Antolini kad je vidjela
da nisam ostao spavati kod njih. Ta strana
stvari nije mi, meutim, zadavala mnogo
brige jer sam znao da je gospodin Antolini
dovoljno prepreden i da e ve znati izmisliti
neko objanjenje. Mogao bi joj rei da sam
otiao kui ili neto slino. Ta stvar nije me
osobito zabrinjavala. Ono to me muilo bilo
je to kako sam se probudio i zatekao ga kako
me miluje po glavi. Pitao sam se, naime,
441/486
nisam li se moda prevario kad sam pomislio
da mi se pokuava pribliiti kao peder. Pitao
sam se ne voli li, to ja znam, naprosto mi-
lovati ljude po glavi dok spavaju. Hou rei,
zar ovjek u takvim stvarima moe uope biti
siguran u neto? Ne moe, nikako. Poeo
sam se ak pitati ne trebam li moda pok-
upiti svoje kofere i vratiti se njegovoj kui,
onako kako sam mu bio rekao da u uiniti.
Hou rei, poeo sam nekako misliti o tome
kako je on, ak i ako je doista peder, ipak bio
veoma dobar prema meni. Sjeao sam se
kako mi uope nije zamjerio to ga nazivam
tako kasno nou, i kako mi je rekao neka
odmah doem k njemu, ako elim. I kako se
svim silama trudio da mi da onaj savjet o
tome kako ovjek treba da ustanovi dimen-
zije svoga uma, i sve to, i kako je to bio jedini
ovjek koji se usudio prii onom djeaku
Jamesu Castleu, o kome sam vam priao, kad
je ovaj leao mrtav. Razmiljao sam o svim
tim stvarima i, to sam vie o njima
442/486
razmiljao, obuzimala me je sve vea
potitenost. Naime, poeo sam misliti kako
sam se moda trebao vratiti njegovoj kui.
Moda me je doista milovao po glavi tek
tako, bez veze. to sam vie o tome razmil-
jao, postajao sam sve potiteniji i utueniji,
zbog svega toga. itava stvar bila je utoliko
gora to su me oi pakleno pekle. Pekle su
me i boljele jer se nisam dovoljno naspavao.
Osim toga, osjeao sam kako me hvata
nekakva prehlada, a nisam imao uza se ak
ni prokleti rupi. Imao sam ih nekoliko u
koferu, ali mi se nije dalo vaditi ga iz onog
sefa i otvarati tamo pred itavim svijetom, i
sve.
Kraj mene na klupi leao je nekakav
asopis koji je netko tu ostavio, pa sam ga
poeo itati, u nadi da u tako bar na neko
vrijeme prestati misliti na gospodina An-
tolinija i milijun drugih stvari. Ali taj prokleti
lanak koji sam poeo itati gotovo je uinio
da se osjetim jo gore. Bio je to neki lanak o
443/486
hormonima. U njemu je bilo opisano kako bi
trebalo izgledati vae lice, oi i sve, ako su
vam hormoni u dobroj formi, a ja nisam ni
izdaleka tako izgledao. Moj je izgled tono
odgovarao opisu onog momka s mizernim
hormonima. Tako sam se poeo derati zbog
svojih hormona. Nakon toga sam proitao
onaj drugi lanak o tome kako moete ustan-
oviti imate li rak ili ne. U njemu je pisalo da
ranice u ustima koje ne mogu dovoljno brzo
zarasti predstavljaju gotovo siguran znak da,
po svoj prilici, imate rak. Ja sam imao neku
ranicu na unutranjoj strani usne ve valjda
dva tjedna. Tako sam zakljuio da bolujem
od raka. Taj asopis bio je prilino jadna
razbibriga. Konano sam prekinuo itanje i
izaao van da se proetam. Uvrtio sam sebi u
glavu da u za par mjeseci biti mrtav, jer
bolujem od raka. Doista jesam. Bio sam ak
siguran u to. To, naravno, nije mnogo
pridonijelo da se osjeam ba sjajno.
444/486
Nekako je izgledalo da e udariti kia, ali
ipak sam otiao da se proetam. Kao prvo,
palo mi je na pamet da bih trebao neto dor-
ukovati. Nisam uope bio gladan, ali sam
pomislio da bi bilo dobro da bar neto poje-
dem. Hou rei, da pojedem neto to u sebi
sadri bar malo vitamina. Tako sam krenuo
tamo prema istonoj strani, gdje ima dosta
onih prilino jeftinih restorana, jer nisam
htio potroiti mnogo novca.
Dok sam se etao, proao sam pokraj
neke dvojice koji su iz kamiona istovarivali
jedno veliko boino drvce. Jedan od njih
stalno je govorio onom drugom: Dri ga
okomito, kurvu! Dri ga okomito, zaboga!
Bio je to doista krasan nain govora o
boinom drvcu. Bilo je to, ipak, smijeno na
svoj nain, na jedan straan nain, i poeo
sam se smijat i. To je bila valjda najgora
stvar koju sam mogao uraditi, jer mi se u
trenutku kad sam se nasmijao uinilo da u
poeti povraati. Doista jest. ak sam ve bio
445/486
i poeo, ali je prolo. Ne znam zato. Hou
rei, nisam bio pojeo nita nehigijensko ili
tome slino, a inae imam izdrljiv eludac.
Sad, bilo kako bilo, nekako je prolo, i palo
mi je na pamet da u se sigurno osjeati bolje
kad neto pojedem. Tako sam uao u jedan
restoran za koji mi se inilo da je veoma jeft-
in i naruio utipke i kavu. Samo, nisam po-
jeo utipke. Nisam ih mogao gutati. Stvar je
takva, ako se ovjek osjea veoma potiten
zbog neega, onda je strahovito teko gutati
neto. Konobar je, meutim, bio veoma
ljubazan. Odnio ih je natrag i nije ih naplatio.
Tako sam samo popio kavu. Zatim sam iza-
ao i polako krenuo tamo, prema Petoj
aveniji.
Bio je ponedjeljak, Boi je bio prilino
blizu i sve su trgovine bile otvorene. Zbog
toga ta etnja du Pete avenije i nije bila tako
loa. Prilino se osjeala ona boina atmos-
fera. Svi oni onako previe vitki Djed Mrazevi
stajali su na uglovima i udarali u ona zvona,
446/486
pa i djevojke iz Armije spasa, one to se
uope ne minkaju niti bilo to, takoer su
udarale u zvona. Nekako sam se kao osvrtao
naokolo ne bih li gdje ugledao one dvije re-
dovnice koje sam prethodnog dana bio
upoznao na doruku, ali ih nisam vidio. Znao
sam da neu jer su mi rekle da su dole u
New York raditi kao uiteljice, ali sam ipak
gledao naokolo, traei ih. Bilo kako bilo,
iznenada sam se osjetio sasvim kao na Boi.
Milijuni klinaca furali su kroz grad sa svojim
majkama, ulazili u autobuse i trgovine i
izlazili iz njih. Poelio sam da stara Phoebe
bude sa mnom. Nije vie tako malena da
skroz-na-skroz poblesavi u nekom odjelu ig-
raaka, a uiva u tome da se zeza naokolo i
promatra svijet. Pretprolog Boia bio sam
je poveo sa sobom u grad u kupovinu. Bogov-
ski smo se proveli. Mislim da je to bilo kod
Bloomingdalea. Otili smo u odjel obue i
pretvarali se da ona - Phoebe - eli kupiti par
onih veoma visokih terenskih cipela, onih
447/486
koje imaju oko milijun rupica za niranje.
Onog jadnog prodavaa gotovo smo doveli
do ludila. Stara Phoebe isprobala je oko
dvadeset pari i taj jadnik je svaki put morao
jednu od cipela zanirati skroz do vrha. Bili
su to odvratni tosovi, ali stara Phoebe bila je
sva izvan sebe. Konano smo kupili par
mokasinki, i to na raun. Prodava je ipak
ostao veoma ljubazan. Mislim da je znao da
se samo zezamo, jer se stara Phoebe uvijek
pone hihokati.
Sad, bilo kako bilo, hodao sam i hodao
du Pete avenije, onako bez kravate i iega.
Onda se, iznenada, poelo dogaati neto -
kako rei - sablasno. Svaki put kad bih stigao
do kraja nekog bloka i siao s prokletog tro-
toara hvatao me je neki osjeaj kao da nikad
neu stii na drugu stranu ulice. Osjeao sam
se kao da u potonuti, duboko, duboko,
duboko, i da me vie nikad nitko nee vidjeti.
Ljudi moji, kakav me strah uhvatio! Ne
moete ni zamisliti. Poeo sam se znojiti kao
448/486
sam vrag, po itavoj koulji i rublju i svuda.
Onda sam poeo izvoditi neto drugo. Svaki
put kad bih stigao do kraja bloka, zamiljao
sam da razgovaram sa svojim bratom Al-
liejem. Govorio sam mu: Ne daj da
nestanem, Allie. Ne daj da nestanem, Allie.
Ne daj da nestanem, Allie, molim te! A
onda, kad bih stigao na drugu stranu ulice a
da nisam nestao, zahvaljivao sam mu. Zatim
bi sve poelo ispoetka, im bih stigao do
sljedeeg ugla. Meutim, ipak sam iao dalje.
Bilo me je, mislim, nekako strah stati - ne
sjeam se tono, da vam kaem istinu. Znam
da nisam stao sve dok nisam stigao ak tamo
negdje do ezdesete, iza Zoolokog vrta.
Onda sam sjeo na neku klupu. Jedva sam
nekako uhvatio dah, i jo uvijek sam se
preznojavao kao blesav. Sjedio sam tako,
mislim, najmanje jedan sat. Konano, to
sam odluio uiniti, odluio samotii. Od-
luio sam da se vie nikad neu vratiti kui i
da vie nikad neu ii ni u kakvu kolu.
449/486
Odluio sam samo se jo jednom vidjeti s
Phoebe i oprostiti se s njom, vratiti joj novac
to ga je bila sauvala za boine poklone, a
zatim krenuti svojim putem, auto-stopom
prema zapadu. to u uraditi, zamiljao sam,
otii u dolje do Holland Tunnela i ubaciti se
u neki auto, zatim u drugi, pa u trei i etvrti
i za nekoliko dana bit u negdje tamo na
Zapadu, u nekom lijepom i sunanom kraju,
gdje me nitko nee poznati. Tamo u se i za-
posliti. Zamiljao sam da bih mogao dobiti
posao negdje na nekoj benzinskoj stanici i
puniti ljudima auto benzinom i uljem. Bilo
mi je potpuno svejedno kakav bi to bio
posao. Vano je bilo samo to da me nitko ne
poznaje i da ja ne poznajem nikoga. to u
uraditi, mislio sam, pretvarat u se da sam
jedan od onih gluhonijemih. Na taj nain
neu morati voditi nikakve proklete beskor-
isne razgovore ni s kim. Ako mi netko bude
htio neto rei, morat e mi to napisati na
komad papira i turnuti mi ga pod nos. Nakon
450/486
odreenog vremena to e se svima popeti
navrh glave pa u se do kraja ivota rijeiti
svih razgovora. Svi e misliti da sam tek
jedno bijedno gluhonijemo kopile i svi e me
ostavljati na miru. Pustit e me da punim nji-
hova glupa vozila benzinom i uljem, platit e
mi i sve to uz to ide, a ja u od zaraenog
novca sagraditi sebi negdje malu kolibu i
ivjeti tu do kraja ivota. Sagradit u je neg-
dje odmah pokraj ume, ali ne u samoj umi
jer u htjeti da uvijek bude strano sunana, i
sve. Kuhat u samom sebi svu hranu, a kas-
nije, ako mi padne na pamet da se oenim ili
neto slino, upoznat u se s jednom
prekrasnom djevojkom koja je takoer
gluhonijema i vjenat emo se. Ona e doi
ivjeti sa mnom u mojoj kolibi, a kad bude
eljela da mi bilo to kae, morat e mi to
napisati na neki prokleti komad papira, kao i
svi ostali. Ako budemo imali djece, sakrit
emo ih negdje. Moemo im kupiti mnogo
knjiga i sami ih nauiti da itaju i piu.
451/486
Uzbudio sam se kao sam vrag razmil-
jajui o svemu tome, doista jesam. Znao sam
da je to o izigravanju gluhonijemog obina
budalatina, ali svejedno mi se svialo da
razmiljam o tome. I doista sam bio odluio
da odem na zapad, i sve to. Jedino to sam
prije toga elio uraditi bilo je rei zbogom
staroj Phoebe. Tako sam, iznenada, potrao
kao luak preko ulice - malo je nedostajalo
pa da usput poginem, ako ve elite znati
istinu - uao u neku papirnicu i kupio blok i
olovku. Imao sam namjeru da joj napiem
pisamce u kojem u joj rei gdje da se
naemo kako bih se mogao oprostiti s njom i
vratiti joj novac, a zatim da ga odnesem u
njezinu kolu i naem u upravi nekoga tko e
joj ga predati. Spustio sam, meutim, olovku
i blok u dep i brzo kao sam vrag krenuo
prema njezinoj koli - bio sam previe
uzbuen da bih mogao napisati to pismo na
licu mjesta, u samoj papirnici. Iao sam brzo
jer sam elio da primi poruku prije nego to
452/486
ode kui na ruak, a nije bilo mnogo
vremena.
Znao sam, naravno, gdje se nalazi njezina
kola jer sam i sam kao mali iao u nju. Kad
sam uao, obuzeo me neki udan osjeaj.
Nisam bio siguran da u se sjetiti kako
izgleda iznutra, ali jesam. Bila je potpuno
ista kakva je bila kad sam ja iao u nju. U
sredini se nalazilo ono isto veliko dvorite,
uvijek nekako mrano, s onim krletkama oko
svjetiljki koje su ih uvale da se ne razbiju
ako ih pogodi lopta. Na zemlji su bili naslik-
ani oni isti bijeli krugovi, za razne igre, i te
stvari. Bili su tu i oni isti obrui bez mree, za
koarku -samo table i obrui.
Nikoga nije bilo u blizini, vjerojatno zbog
toga to nije bio odmor a jo nije bilo vrijeme
ruku. Nisam vidio nikoga osim jednog ma-
log djeaka, malog crnog djeaka, koji je iao
u zahod. Iz depa na hlaama virila mu je
ona palica--propusnica, ista kakve smo i mi
453/486
nekad imali, da se vidi kako ima dozvolu da
ide u zahod.
Jo sam se znojio, ali ne vie onako
strano. Otiao sam do stepenica, sjeo na
prvu i izvadio blok i olovku koje sam kupio.
Stepenice su zaudarale isto kao nekada, kad
sam ja iao u tu kolu. Kao da se netko asak
prije popisao po njima. kolske stepenice
uvijek tako zaudaraju. Bilo kako bilo, sjeo
sam i napisao ovakvo pisamce:
Draga Phoebe,
Ne mogu vie ekati do srijede i zato u
vjerojatno ve danas popodne krenuti auto-
stopom na zapad. ekam te u Muzeju umjet-
nosti kraj samog ulaza, u dvanaest i etvrt.
Doi ako moe, da ti vratim tvoj boini
novac. Nisam mnogo potroio.
Voli te
Holden
454/486
Njezina kola bila je praktino do samog
muzeja i u svakom sluaju morala je proi
pokraj njega na putu kui za ruak, pa sam
znao da joj nee biti teko da me nade.
Zatim sam krenuo uz stepenice do uprav-
iteljeva ureda da predam pisamce nekome
tko e ga moi odnijeti Phoebe u razred. Sa-
vio sam ga valjda deset puta, tako da ga nitko
ne otvara. U tim prokletim kolama ovjek se
ne moe ni u koga pouzdati. Znao sam,
meutim, da e joj ga predati kad uju da
sam njezin brat, i sve.
Meutim, dok sam se penjao uz ste-
penice, iznenada mi se uinilo da u ponovno
poeti povraati. Ipak, nisam.
Sjeo sam na nekoliko sekundi i odmah
sam se osjetio bolje. Meutim, dok sam tako
sjedio, ugledao sam neto to me je gotovo
dovelo do ludila. Netko je na zidu napisao
JEBEM TE. To me zamalo dovelo do ludila.
Pomislio sam kako e Phoebe i ostala mala
djeca to vidjeti i kako e se pitati to to, do
455/486
vraga, znai, i kako e im na kraju neko pok-
vareno dijete rei - sasvim naopako, naravno
- kakav je smisao tih rijei, i kako e svi na to
misliti, pa ak se moda i nekoliko dana
uznemiravati zbog toga. Osjetio sam elju da
umlatim onoga tko je to napisao. Zamiljao
sam da je to bio neki perverzni klipan koji se
negdje kasno nou uvukao u kolu da se is-
pisa, ili to ja znam to, i nakon toga napisao
to na zidu. Zamiljao sam sebe kako ga
hvatam na djelu i kako mu razbijam glavu o
kamene stepenice dok ne bude i propisno
mrtav i krvav. Znao sam, meutim, da ne bih
imao petlje da to uinim. Znao sam to. I to
me je deprimiralo jo vie. Jedva sam skupio
toliko hrabrosti da to rukom izbriem sa
zida, ako ve elite znati istinu. Bojao sam se
da me netko od nastavnika ne uhvati kako to
briem i ne pomisli da sam to ja napisao.
Konano sam, meutim, ipak zbrisao taj nat-
pis. Zatim sam otiao gore, u upraviteljev
ured.
456/486
Upravitelja, izgleda, nije bilo, ali naao
sam neku staru gospodu, staru oko stotinu
godina, koja je sjedila za pisaim strojem.
Rekao sam joj da sam brat Phoebe Caulfield
iz etvrtog B-l i zamolio je da preda pisamce
Phoebe. Rekao sam da je vrlo vano jer mi je
majka bolesna i nee moi spremiti ruak za
Phoebe, pa da zbog toga ona treba da se nade
sa mnom, da ruamo u dragstoru. Bila je ve-
oma ljubazna, ta stara gospoda. Uzela je pis-
amce i pozvala neku drugu gospodu iz sus-
jedne kancelarije, pa je ta druga gospoa
otila da ga urui Phoebe. Zatim smo ja i ona
stara gospoda, ona oko stotinu godina stara,
neko vrijeme mlatili praznu slamu. Bila je
prilino ljubazna i ja sam joj ispriao kako
sam i ja iao u tu istu kolu, i moja braa. Pit-
ala me je u koju kolu sad idem, a ja sam joj
rekao u Pencey. Ona je na to rekla da je Pen-
cey vrlo dobra kola. ak i da sam htio, ne
bih imao snage da joj sad objanjavam pravo
stanje stvari. Osim toga, ako je ve bila
457/486
uvjerena da je Pencey vrlo dobra kola, onda
neka to misli i dalje. ovjeku se ne da priati
nove stvari nekome tko je tamo ve blizu to
godina star. Takvi to ne vole sluati. Zatim
sam, nakon odreenog vremena, otiao.
udna stvar, doviknula mi je Sretno! isto
onako kao to je to uinio stari Spencer kad
sam naputao Pencey. Boe, kako mrzim kad
mi netko dovikuje Sretno! kad odlazim s
nekog mjesta. To tako deprimira ovjeka.
Silazio sam drugim stepenicama i
ugledao jo jedan natpis JEBEM TE na zidu.
Pokuao sam ga ponovno izbrisati rukom, ali
ovaj je bio izgreban u buku noem ili neim
slinim. Bilo je nemogue izbrisati ga. Stvar
je, meutim, ionako bila beznadna. Kad biste
imali na raspolaganju milijun godina, ne bi
vam uspjelo izbrisati ni polovicu natpisa
JEBEM TE u svijetu. To je nemogue.
Pogledao sam na sat u dvoritu za odmor,
bilo je tek dvadeset do dvanaest, tako da mi
je do sastanka s Phoebe ostalo da prekratim
458/486
jo prilino vremena. Ipak sam otiao ravno
do muzeja. Nisam imao kamo da poem.
Mislio sam da u moda svratiti u neku tele-
fonsku govornicu i nazvati staru Jane Galla-
gher prije nego to krenem u skitnju prema
zapadu, ali nekako nisam bio raspoloen za
to. Prije svega nisam uope bio siguran da je
ve dola kui na praznike. Tako sam
naprosto odetao do muzeja i vrljao
naokolo.
Dok sam ekao na Phoebe tamo u muze-
ju, odmah iza vrata, prila su mi ona dva
mala klinca i upitali me da li znam gdje se
nalaze mumije. Jedan od njih, onaj koji me
upitao, imao je raskopane hlae. Upozorio
sam ga na to i on ih je zakopao, tu odmah
na licu mjesta, dok je razgovarao sa mnom -
nije se potrudio ak ni da ode nekamo iza
stuba ili bilo kamo. To me oborilo. Bio bih se
nasmijao, ali sam se bojao da e me opet
uhvatiti muka, i zato nisam.
459/486
- Gdje su mumije, efe? - upitao me
ponovno djeak. - Zna li?
Zabavljalo me je da se malo zezam s
njima dvojicom.
- Mumije? A to su to mumije? - upitao
sam klinca.
- Zna ve. Mum-mije... oni mrtvaci. to
su sahranjeni tamo u srakofazima.
uj, srakofazima. To me oborilo. Htio je
rei sarkofazima.
- Kako to da vi deki niste u koli? - up-
itao sam.
- Danas nema kole - rekao je djeak s
kojim sam vodio itav taj razgovor. Slagao je,
glavu bih dao, lopov mali! Nisam imao
nikakvog posla dok se ne pojavi stara Phoebe
i tako sam im pomogao da nadu mjesto gdje
su te mumije. Ljudi moji, nekad sam tono
znao gdje se nalaze, ali nisam u tom muzeju
bio godinama.
- Vas dvojicu tako zanimaju te mumije? -
upitao sam. - Aha.
460/486
- Zar tvoj prijatelj ne zna govoriti? - up-
itao sam.
- On nije moj prijatelj. To mi je brat.
- Ne zna govoriti? - rekao sam, gledajui
onoga koji nita nije govorio. - Zar ti ne zna
govoriti? - upitao sam ga.
- Aha - rekao je. - Ali mi se ne da.
Konano smo nali odjel s mumijama i
uli unutra.
- Znate li kako su Egipani sahranjivali
svoje mrtve? -upitao sam jednog od djeaka.
- Neee.
- E pa, trebali biste znati. To je veoma
zanimljivo. Obavijali su im lica platnenim
trakama koje su bile natopljene nekom ta-
jnom kemikalijom. Tako su mogli leati
sahranjeni u grobnicama na tisue godina, a
da im lica ne istrunu nm bilo to. Nitko ne
zna kako se to radi, osim Egipana. ak ni
moderna znanost.
Da biste doli u dvoranu u kojoj se nalaze
mumije morate sii kroz neki veoma uzak
461/486
hodnik, neto kao predsoblje, uz ije je
zidove prislonjeno kamenje to su ga skinuli
sa samog faraonovog groba i takvih mjesta.
Atmosfera je prilino sablasna i vidio sam da
se ona dvojica junaina s kojima sam iao ne
osjeaju osobito ugodno. Privijali su se uz
mene koliko su samo mogli, a onaj koji uope
nije govorio drao se za moj rukav.
- Hajd'mo nazad - rekao je svom bratu. -
Ja sam ih ve vidio. Hajd'mo, hej! - Okrenuo
se i zbrisao.
- Kukavica, napunio je gae - rekao je
drugi. - Do vienja! - Zatim je kidnuo i on.
Tako sam ostao u grobnici potpuno sam.
Bilo mi je gotovo ugodno, na odreen nain.
Bilo je sve tako lijepo i tiho. Onda sam, izn-
enada, opazio neto na zidu, nikad ne biste
pogodili to. Jo jedno JEBEM TE. Bilo je is-
pisano crvenom kredom ili neim slinim,
odmah ispod staklenog dijela zida, ispod
kamenja.
462/486
Eto, u tome je sva nevolja. Ne moete nig-
dje nai lijepo i tiho mjesto, jer takvih nema.
Moete misliti da postoje, ali kad jednom
tamo stignete, netko e se, kad ne budete
gledali, uvui za vama i napisati JEBEM TE
tono ispred vaeg nosa. Provjerite to jed-
nom i vidjet ete. Mislim da e, ako ikad um-
rem i ako me nabiju u neko groblje i postave
mi nadgrobni spomenik i te stvari, na njima
pisati HOLDEN CAULFIELD, zatim koje
sam godine roen a koje sam godine umro, a
odmah ispod toga bit e napisano JEBEM
TE. U to sam, u stvari, siguran.
Kad sam izaao iz dvorane s mumijama,
morao sam otii u toalet. Dobio sam proljev,
ako ve elite znati istinu. To sa proljevom
nije mi mnogo smetalo, ali dogodilo se neto
drugo. Kad sam izlazio iz klozeta, upravo kad
sam bio stigao do vrata, nekako sam kao
izgubio svijest. Imao sam, meutim, sree.
Hou rei, mogao sam se ubiti kad sam se
sruio na pod, ali sve to se dogodilo zavrilo
463/486
se tako da sam nekako kao tresnuo na kuk.
Bila je to, ipak, smijena stvar. Nakon te nes-
vjestice osjetio sam se bolje. Doista jesam.
Ruka me je pomalo boljela, gdje sam se
udario, ali se nisam vie osjeao onako prok-
leto omamljen.
Bilo je ve negdje oko dvanaest i deset ili
tu negdje, i zato sam se vratio, stao kraj vrata
i ekao Phoebe. Mislio sam kako bi to moglo
biti posljednji put da je vidim. Bilo koga iz
moje obitelji, mislim. Zakljuio sam ipak da
u ih vjerojatno opet jednom vidjeti, ali tek
nakon mnogo godina. Mogao bih se vratiti
kui kad mi bude tamo negdje oko trideset
pet, mislio sam, u sluaju da se netko razboli
i poeli da me vidi prije nego to umre, to bi
mogao biti jedini razlog da napustim svoju
kolibu i vratim se. Poeo sam ak i zamiljati
kako e sve to izgledati kad se vratim. Znao
sam da bi moja majka bila nervozna kao sam
vrag, da bi poela plakati i da bi me molila da
ostanem kod kue i da se ne vraam u svoju
464/486
kolibu, ali ja bih, svejedno, otiao. Drao bih
se savreno nonalantno. Uinio bih neto da
se smiri a zatim bih otiao u drugi kraj
dnevne sobe, izvadio dozu za cigarete i prip-
alio jednu, mrtav hladan. Pozvao bih sve da
me, ako ele, jednom zgodom posjete, ali ne
bih inzistirao na tome niti bilo to. ta bih
uradio, pozvao bih staru Phoebe da mi doe
u posjet ljeti, preko boinih praznika i preko
uskrsnih praznika. Dopustio bih i D.B.-u da
ponekad doe na odreeno vrijeme ako mu
zatreba lijepo i tiho mjesto za pisanje, ali pod
uvjetom da u mojoj kolibi ne pie nikakve
scenarije za filmove nego samo pripovijetke i
romane. Ustanovio bih takvo pravilo da
nitko, dok se nalazi kod mene u posjetu, ne
smije raditi nita usiljeno. Ako itko pokua
baviti se tamo nekim afektacijama, ne bi
mogao ostati kod mene.
Iznenada sam bacio pogled na sat u gar-
derobi i vidio da je ve dvanaest i dvadeset
pet. Poeo sam strahovati da je ona stara
465/486
gospoa u koli moda rekla onoj drugoj
staroj gospoi da ne preda Phoebe moje
pismo. Poeo sam se pribojavati da joj je
moda rekla neka ga spali ili neto slino. To
me doista vraki uplailo. Doista sam elio
vidjeti staru Phoebe prije nego to raspalim
cestom. Hou rei, kod mene je bio njezin
boini novac, i sve.
Konano sam je ugledao. Ugledao sam je
kroz staklo na vratima. Kako sam je primije-
tio - imala je na glavi onu moju ludu lovaku
kapu. Ta se kapa mogla vidjeti sa dvadeset
kilometara udaljenosti.
Izaao sam van i krenuo joj u susret niz
one kamene stepenice. Bila je, meutim,
jedna stvar koju nisam mogao shvatiti -
vukla je za sobom onaj veliki kofer. Upravo je
prelazila preko Pete avenije i vukla za sobom
onaj prokleti veliki kofer. Jedva ga je vukla.
Kad sam joj priao blie, vidio sam da je to
moj stari kofer, onaj to sam ga upo-
trebljavao kad sam bio u Whootonu. Nisam
466/486
nikako mogao odgonetnuti kog se vraga
natee s njim.
- Zdravo - rekla je kad smo se sastali. Bila
je sva bez daha od tog prokletog kofera.
- Ve sam pomislio da vie nee doi -
rekao sam. -Kog vraga vue u tom koferu?
Meni nije nita potrebno. Idem naprosto
ovakav kakav jesam. Neu ponijeti ak ni
kofere koji su mi na kolodvoru. ta to vue
u tome?
Spustila je kofer.
- Moje haljine - rekla je. - Idem s tobom.
Mogu li? Vrijedi?
- to? - rekao sam. Gotovo sam se sruio
kad je to rekla. Zamalo, tako mi Boga. Sve mi
se nekako zamaglilo i pomislio sam da u se
ponovno onesvijestiti ili neto slino tome.
- Spustila sam se pomonim liftom, tako
da me Charlene nije vidio. Nije teak.
Ponijela sam samo dvije haljine, mokasinke i
moje rublje i arape i jo neke stvarice.
Probaj. Nije teak. Evo, probaj samo... Mogu
467/486
li poi s tobom? Holdene? Mogu li? Molim
te!
- Ne moe. Zavei!
inilo mi se da u se skljokati mrtav.
Hou rei, nisam imao namjeru viknuti da
zavee, i sve to, ali imao sam osjeaj da u se
ponovno sruiti.
- Zato ne mogu? Molim te, Holdene!
Neu ti smetati... samo u poi s tobom, to je
sve! Neu ponijeti sa sobom ak ni ove
haljine, ako ba ne eli... Ponijet u samo...
- Ne moe ponijeti nita. Zato to nee
ii. Idem sam. I zato zavei!
- Molim te, Holdene! Molim te, daj da
poem. Bit u vrlo, vrlo, vrlo... Nee ak ni...
- Nee ii. A sad zavei! Daj mi taj kofer -
rekao sam. Uzeo sam joj kofer iz ruku. Bio
sam gotovo spreman da je udarim. Sekundu-
dvije mi se inilo da u je mlatnuti. Doista
jest.
Poela je plakati.
468/486
- Mislio sam da mora nastupiti u kol-
skoj predstavi, i svemu. Mislio sam da mora
igrati Benedicta Arnolda u tom komadu, i sve
- rekao sam. Rekao sam to vrlo zlobno. - to
bi ti zapravo htjela? Da ne nastupi u pred-
stavi, za ime Boje! - Tada se jo vise
rasplakala. I to mi je bilo drago. Iznenada
sam poelio da plae dok joj oi ne iskaplju.
Gotovo sam je mrzio. Mislim da sam je mrzio
najvie zbog toga to ne bi vie mogla nas-
tupiti u onoj predstavi kad bi otila sa
mnom.
- Hajde - rekao sam. Poao sam uz ste-
penice ponovno u muzej. to u uraditi,
pomislio sam, ostavit u taj ludi kofer, to ga
je dovukla, u garderobi tako da ga moe
ponovno podii u tri sata, poslije kole. Znao
sam da ga ne moe ponijeti sa sobom u
kolu. - A sad hajde - rekao sam.
Nije, meutim, pola uz stepenice za
mnom. Nije htjela poi sa mnom. Ja sam,
meutim, bez obzira na to, uao u zgradu,
469/486
odnio kofer i predao ga u garderobu, a onda
se vratio. Ona je jo uvijek stajala tamo na
nogostupu ali mi je, kad sam joj priao,
okrenula lea. Ona zna raditi takve stvari.
Zna vam okrenuti lea kad joj neto tako
padne na pamet. - Ne idem nikamo. Predom-
islio sam se. Zato prestani plakati i uti -
rekao sam. Smijeno je bilo to to vie uope
nije plakala kad sam joj to rekao. Rekao sam
to, meutim, svejedno. - Hajde, idemo. Ot-
pratit u te do kole. Hajde. Zakasnit e.
Nije mi htjela odgovoriti niti bilo to.
Pokuao sam je nekako kao uhvatiti za ruku,
ali se otrgla. Stalno je okretala glavu od
mene.
- Jesi li ruala? Jesi li ve ruala? - upitao
sam je.
Nije mi htjela odgovoriti. to je uradila,
skinula je onu crvenu lovaku kapu - onu ko-
ju sam joj dao - i tresnula mi je u lice. Onda
se ponovno okrenula od mene. Ostao sam
gotovo ukoen, ali nisam nita rekao. Samo
470/486
sam podigao kapu i turnuo je u dep od
kaputa.
- Hajdemo, hej! Otpratit u te natrag do
kole - rekao sam.
- Neu ii natrag u kolu.
Nisam znao to da joj kaem na to. Samo
sam stajao i utio nekoliko minuta.
- Treba se vratiti u kolu. Sigurno eli
nastupiti u onom komadu, zar ne? eli ig-
rati onog Benedicta Arnolda, zar ne?
-Ne.
- Naravno da eli. Sigurno eli. Hajde
sada, idemo -rekao sam. - Kao prvo, neu
otii nikamo, rekao sam ti ve. Vratit u se
kui. Otii u kui im se ti vrati u kolu.
Najprije u otii dolje na kolodvor i uzeti
kofere, a onda u krenuti ravno...
- Rekla sam ti da ne idem natrag u kolu.
Ti moe uraditi to god hoe, ali ja se u
kolu ne vraam - rekla je. -Zato, zavei. -
Bilo je to prvi put da mi je rekla da zaveem.
Zvualo je uasno. Boe, kako je uasno
471/486
zvualo! Zvualo je gore od psovke. Jo
uvijek me nije htjela pogledati, a svaki put
kad bih pokuao da joj kao poloim ruku na
rame ili neto slino, odbijala me je.
- Sluaj, hoe li da proetamo? - upitao
sam je. - Hoe li da proetamo dolje, do
Zoolokog vrta? Ako pristanem da se danas
poslije podne ne vraa u kolu i da se
proetamo, hoe li prekinuti s tim
glupostima?
Nije mi htjela odgovoriti, a zato sam
ponovno rekao:
- Ako pristanem da izostane iz kole
danas popodne i da malo proetamo, hoe li
prestati s tim glupostima? Hoe li otii sutra
u kolu, kao dobra djevojica?
- Moda hou, a moda i neu - odgovori-
la je. Zatim je otrala ravno preko ulice, a da
nije ni pogledala da sluajno ne nailazi kakav
automobil. Ponekad se doista ponaa kao
luakinja.
472/486
Ja, meutim, nisam poao za njom. Znao
sam da e poi za mnom i zato sam krenuo
polako dolje, prema Zoolokom vrtu, no-
gostupom pokraj parka, a ona je krenula is-
tim pravcem, samo po drugoj strani ulice.
Nije uope htjela pogledati preko, u mene, ali
sam znao da me vjerojatno promatra
krajikom onog svog ludog oka, da vidi kamo
idem, i sve. Bilo kako bilo, ili smo tako
itavim putem, sve do Zoolokog vrta. Malo
sam se uznemirio samo kad je ulicom naiao
jedan dvokatni autobus jer mi je on zaklonio
pogled preko ulice, tako da nisam mogao
vidjeti gdje se, do vraga, nalazi. Kad smo
stigli do Zoolokog vrta, doviknuo sam joj: -
Phoebe! Ja idem u Zooloki vrt. Dolazi ve
jednom! - Nije me htjela pogledati, ali znao
sam da me ula i, kad sam krenuo niz ste-
penice prema ulazu, okrenuo sam se i vidio
kako prelazi ulicu.
U Zoolokom vrtu nije bilo mnogo svijeta
jer je bio nekakav aav dan, ali nekoliko je
473/486
ljudi stajalo oko bazena s tuljanima. Htio
sam proi pokraj njega, ali Phoebe je zastala,
pretvarajui se da promatra kako morski la-
vovi dobivaju hranu - neki momak bacao im
je ribu - pa sam se vratio. Zakljuio sam da
mi se prua lijepa prilika da joj se pribliim, i
sve. Priao sam, stao iza nje i nekako joj kao
poloio ruku na ramena, ali je ona savila
koljena i izmaknula se -doista se zna drsko
ponaati, kad ba hoe. Stajala je tu dok su
morski lavovi dobivali hranu, a ja sam stajao
odmah iza nje. Nisam joj vie polagao ruke
na ramena niti bilo to slino jer bi, da sam
to uinio, uistinu pobjegla od mene. Djeca su
udna. ovjek mora paziti to rade.
Kad smo se rastali s morskim lavovima,
nije htjela ii pokraj mene, ali nije ila ni na
previe velikom odstojanju. Ila je vie jed-
nom stranom nogostupa, dok sam ja iao
drugom. Nije bilo ba sjajno, ali je bilo ipak
bolje nego kad je ila valjda kilometar daleko
od mene, kao prije. Otili smo dalje i neko
474/486
vrijeme promatrali medvjede, tamo na onom
malom breuljku, ali nije bilo mnogo toga za
vidjeti. Samo jedan medvjed bio je vani,
bijeli medvjed. Onaj drugi, smei, bio je u
onoj svojoj prokletoj pilji i nije htio da
izai.
Sve to se moglo vidjeti bila je njegova
stranjica. Bio je tamo jedan mali djeak, u
kaubojskom eiru koji mu je doslovno
padao preko uiju, stajao je odmah do mene i
neprestano govorio ocu: - Natjeraj ga da iza-
e, tata! Natjeraj ga da izae. - Pogledao sam
Phoebe, ali ona se nije htjela nasmijati. Znate
ve kakvi su klinci kad se ljute na vas. Nee
se nasmijati, niti bilo to.
Kad smo otili od medvjeda, izali smo iz
Zoolokog vrta i preli preko one male ulice u
park, a zatim smo proli kroz jedan od onih
malih tunela koji uvijek zaudaraju kao kakav
pisoar. Bilo je to na putu prema vrtuljku.
Stara Phoebe jo uvijek nije htjela razgovar-
ati sa mnom, ni nita, ali sad je ve nekako
475/486
kao ila pokraj mene. Uhvatio sam je za po-
jas na kaputu, tek onako, iz istog zezanja, ali
nije mi to htjela dopustiti. - Ruke sebi,
molim te, ako nema nita protiv - rekla je.
Jo uvijek je bila ljuta na mene. Ali ne vie
onako ljuta kao to je bila prije. Sad, bilo
kako bilo, svakim korakom sve vie smo se
pribliavali vrtuljku i ve smo uli onu luck-
astu muziku koja uvijek svira. Svirali su Oh,
Mariel Svirali su tu istu pjesmu tamo negdje
prije pedeset godina, kad sam ja jo bio
dijete. To je jedna od lijepih stvari kod tih
vrtuljaka, to uvijek sviraju jedne te iste
pjesme.
- Mislila sam da vrtuljak ne radi zimi -
rekla je stara Phoebe. Bilo je to ustvari prvi
put da mi je neto rekla. Vjerojatno je bila
zaboravila da bi se trebao ljutiti na mene.
- Moda zato to je blizu Boi - rekao
sam.
Nije nita odgovorila kad sam to rekao.
Vjerojatno se sjetila da se ljuti na mene.
476/486
- eli li se provozati? - upitao sam. Znao
sam da to vjerojatno eli. Kad sam bio mali i
kad smo D.B., Allie i ja ili s njom u park,
bila je luda za vrtuljkom. Niste je mogli
otrgnuti od te proklete mainerije.
- Previe sam velika za to - rekla je. Mislio
sam da mi nee odgovoriti, ali je ipak
odgovorila.
- Ne, nisi. Hajde. Ja u te ekati. Idi -
rekao sam. U tom trenutku ve smo bili na
mjestu. Na vrtuljku su se vozili neki klinci,
uglavnom sasvim mali mali klinci, a roditelji
su ekali u krugu, sjedei na klupama. to
sam uradio, otiao sam do onog malog pro-
zora gdje su se prodavale karte i kupio jednu
za Phoebe. Pruio sam joj kartu. Stajala je
odmah pokraj mene. - Evo - rekao sam. -
ekaj malo... uzmi odmah i ostatak novca. -
Htio sam da joj dam ostatak novca koji mi je
bila pozajmila.
477/486
- Neka ostane kod tebe. uvaj mi ga -
rekla je. Odmah nakon toga dodala je: -
Molim te.
To deprimira ovjeka, kad mu netko go-
vori molim. Hou rei, ako je to Phoebe, ili
takav netko. Deprimiralo me to kao samog
vraga. Ali spustio sam novac natrag u dep.
- Zar se nee i ti provozati? - upitala me.
Gledala me je nekako udno, nekako iron-
ino. Vidjelo se da vie nije jako ljuta na
mene.
- Moda drugi put. Sad u te samo gledati
- rekao sam. - Ima li kartu?
- Imam.
- Hajde onda... ja u biti na onoj klupi.
Gledat u te. -Otiao sam i sjeo na klupu, a
ona je prila vrtuljku. Obila je itavu vrteku
naokolo. Hou rei, najprije je obila oko
itave vrteke, a tek nakon toga je sjela na
onog velikog smedeg konja, prilino otrcanog
izgleda. Onda je vrtuljak krenuo, a ja sam je
promatrao kako obilazi okolo naokolo.
478/486
Pokraj nje vozilo se jo svega petoro ili
estoro druge djece, a vrtuljak je svirao pjes-
mu Dim u tvojim oima. Svirao ju je na neki
komian nain, prilino dezistiki. Sva djeca
su pokuavala uhvatiti onaj zlatni prsten,
stara Phoebe takoer, i pomalo sam se ve
pribojavao da ne padne s onog prokletog
konja. Nisam, meutim, nita rekao niti
uinio. Djeca su takva, ako ele uhvatiti tamo
neki zlatni prsten, treba ih pustiti i ne govor-
iti nita. Ako padnu, pala su, ali nije dobro
bilo to im govoriti.
Kad je vonja zavrila, sjahala je s konja i
dola do mene.
- Ovaj put provozaj se i ti jednom - rekla
je.
- Neu, samo u te promatrati. Mislim da
u te samo promatrati - rekao sam. Dao sam
joj neto od onog njezinog novca. - Evo, uzmi
jo koju kartu.
Uzela je novac.
- Ne ljutim se vie na tebe - rekla je.
479/486
- Znam. Pouri, stvar samo to nije
krenula.
Onda me, odjednom, poljubila. Zatim je
ispruila dlan i rekla:
- Pada kia. Poinje padati kia.
- Znam.
Sto je uradila nakon toga, gurnula je ruku
u dep mog kaputa, izvukla onu moju crvenu
lovaku kapu i stavila mi je na glavu. To me
oborilo.
- Zar je ne eli ti? - rekao sam..
- Moe je nositi neko vrijeme.
- U redu. A sad ipak pouri! Propustit e
vonju. Nee dobiti onog svog konja.
Ona je, meutim, jo uvijek stajala tu,
kraj mene.
- Jesi li ozbiljno mislio ono to si rekao?
Doista nee nikamo otii? Hoe li se doista
ve danas vratiti kui? -upitala me.
- Aha - rekao sam. Tako sam i mislio. Nis-
am joj lagao. Nakon toga sam doista otiao
480/486
kui. - A sad pouri - rekao sam. - Stvar
kree.
Potrala je, kupila kartu i stigla do
vrtuljka jo na vrijeme. Opet je obila na-
okolo dok nije nala onog svog konja. Zatim
se popela na njega. Mahnula mi je, a ja sam
mahnuo njoj.
Ljudi moji, poelo je lijevati kao aavo.
Kao iz kabla, tako mi Boga. Svi roditelji i ma-
jke i svi su otili i sklonili se pod sam krov
vrteke, da ne pokisnu do koe, ali ja sam os-
tao sjediti na klupi jo prilino dugo. Bio sam
sasvim pristojno mokar i natopljen, osobito
po vratu i hlaama. Ona lovaka kapa doista
me prilino dobro titila, na odreen nain,
ali ipak sam bio sav mokar. Nije mi, meu-
tim, bilo nimalo stalo. Iznenada sam se osje-
tio tako savreno sretan, promatrajui
Phoebe kako obilazi okolo naokolo. Vraki je
malo nedostajalo pa da ponem klicati, tako
sam se osjeao sretan, ako ve elite znati
istinu. Ne znam zato. Jednostavno zato to
481/486
je izgledala tako fantastino lijepo dok je
onako obilazila okolo naokolo i naokolo, u
onom svom plavom kaputu. Boe, da ste bar
mogli biti tamo!
482/486
26
To je sve to sam vam htio ispriati.
Moda bih vam jo mogao rei to sam radio
kad sam se vratio kui, kako sam se razbolio i
sve, i u koju kolu trebam krenuti na jesen,
kad izaem odavde, ali nekako nisam raspo-
loen za to. Doista nisam. Sve me to sada
nekako ne zanima ba osobito.
Mnogi me ljudi, osobito onaj psihoanal-
itiar kojeg dre ovdje, stalno pitaju hou li
nastojati da se nekako prilagodim kad se u
rujnu vratim u kolu. To je glupo pitanje, po
mom miljenju. Hou rei, kako moete znati
to ete uraditi dok to ne uradite} Odgovor je
- ne moete nikako. Mislim da hou, ali kako
da to sad znam? asna rije, to je glupo
pitanje.
D.B. nije tako lo kao ostali, ali i on mi
stalno postavlja masu pitanja. Dovezao se
ovamo prole subote s onom makom Engle-
skinjom koja e igrati u jednom novom filmu
za koji pie scenarij. Prilino afektira, ali je
vrlo lijepa. Sad, to na stranu, u jednom tren-
utku kad je otila u toalet tamo nekamo ak u
drugo krilo zgrade, D.B. me pitao to mislim
o itavom ovom udu o kome sam vam up-
ravo priao. Nisam znao to, do vraga, da mu
kaem. Ako ve elite znati istinu, ne znam
to da o tome mislim. Zao mi je to sam sve
to ispriao tolikim ljudima. Sve to sad
znam, to je da mi nekako nedostaju svi oni o
kojima sam vam priao.
ak i stari Stradlater i Ackley, na primjer.
Mislim da mi nedostaje i onaj prokleti
Maurice. udno je to. Nemojte nikad nikome
nita priati. Ako to uinite, odmah ponete
osjeati kako vam nedostaju svi oni.
484/486
KIKA
485/486
@Created by PDF to ePub