Sie sind auf Seite 1von 4

Konzervacija-restauracija, esto odreena i samo kao konzervacija (u zemljama njemakog

govornog podruja jo uvijek pretee pojam restauriranje), zanimanje je, odnosno djelatnost
posvedena ouvanju kulturne batine. Konzervatorske aktivnosti ukljuuju provjeru stanja,
dokumentiranje, rad na samom predmetu kulturne batine, te preventivnu zatitu. Sve su ove
djelatnosti pak podpomognute znanstvenim istraivanjima i obrazovanjem.

Tradicionalna definicija uloge konzervatora ukljuuje pregled, konzervaciju i ouvanje kulturne
batine koritenjem bilo koje metode koja se dokazala djelotvornom u odravanju predmeta u
stanju to bliem izvornom to je due mogude.
Danas je ta definicija meutim proirena i vie bi je mogli opisati kao etino upravljanje
kulturnim dobrom.Konzervator primjenjuje jednostavne etike odrednice, kao to su:Naelo
minimalne intervencije,Koritenje metoda i materijala usmjerenih ka reverzibilnosti, kako bi
smanjili mogudnost problema kod bududeg tretmana, istraivanja i koritenja.Temeljito
dokumentiranje svih poduzetih postupaka Konzervator mora uzeti u obzir i miljenje trede
osobe te svoju profesionalnu ekspertizu uskladiti s istim.

Briga o predmetima kulturne batine ima dugu povijest unutar tradicije spajanja i uvrdivanja
raznih predmeta, *2+ kao i individualnog restauriranja umjetnikih djela. Tijekom 19. stoljeda
dolazi do preplitanja znanosti i umjetnosti. Michael Faraday poinje prouavati tetan utjecaj
okolia na umjetnine, a u isto vrijeme Louis Pasteur poinje sa znanstvenim analizama boje. [3]
Meutim, prvi organizirani pokuaj konzervacije kulturne batine je utemeljenje Drutva za
zatitu drevnih graevina u Engleskoj, od strane Williama Morrisa i Philipa Webba, a pod
utjecajem teoretskog rada Johna Ruskina. Istovremeno s istim ciljevima u Francuskoj djeluje
Eugene Violet Le Duc, uven po "restauriranju" srednjovjekovnih graevina.Od 1998. Sveuilite
Harvard pokriva i zatiduje svoje znaajne kipove zbog vremenskih razloga.
Konzervacija se kao izdvojeno polje ljudskog miljenja prvo javlja u Njemakoj 1888. godine.
Friedrich Rathgen postaje prvi kemiar stalno zaposlen u muzeju (Kraljevski muzeji, Berlin).
Treba istaknuti da on nije samo razvio znanstveni pristup brizi za predmete u zbirkama ved je i
doprinio irenju ovog pristupa prije svega publiciranjem svog djela Handbook of Conservation iz
1898. *4+ Rani razvoj konzervacije je i u drugim dijelovima svijeta bio vezan uz zapoljavanje
kemiara u muzejima 1924. u Britanskom muzeju poinje raditi Harold Plenderleith. On zajedno
s Alexanderom Scottom utemeljuje Odjel znanstvenih i industrijskih istraivanja, radi se o
roenju konzervatorske profesije u Engleskoj. *5+ Bila je to posljedica loeg stanja umjetnina
koje su tijekom Prvog svjetskog rata bile uskladitene u tunelima Londonske podzemne
eljeznice. Razvoj ovog odjela Britanskoga muzeja pomaknuo je fokus djelovanja iz Njemake u
Englesku 1956. Plenderleith objavljuje svoj znaajan i utjecajan prirunik The Conservation of
Antiquities and Works of Art, ova knjiga se obino danas smatra vanijom od Rathgenove, te
bliom dananjoj definiciji struke.
U SAD-u su poeci znanstveno zasnovanog pristupa konzervaciji vezani uz Fogg Art Museum i
njegovog ravnatelja Edwarda Waldo Forbesa(od 1909.-1944.). On je davao podrku tehnolokim
istraivanjima (utemeljenje asopisa Technical Studies, izlazio od 1932.-1942.). Nadalje, u muzej
je doveo Rutherforda John Gettensa, prvog kemiara zaposlenog u nekom amerikom
umjetnikom muzeju. Gettens je blisko suraivao s Georgeom L. Stoutom, prvim izdavaem
Technical Studiesa, a zajedno su 1942. objavili i knjigu Painting Materials A Short Encyclopaedia,
naslov koji se i danas esto citira, te moemo redi da se vrlo malo podataka iz ove knjige smatra
zastarjelima. [6]
Daljnji znaajni trenuci vezani uz razvoj konzervatorske struke odnose se na SAD i Englesku,
Engleska je zemlja u kojoj je utemeljena prva meunarodno orijentirana konzervatorska
institucija - The International Institute for Conservation of Historic and Artistic Works,
utemeljena 1950. kao stalna organizacija posvedena koordinaciji razvoja i poboljanju znanja,
metoda i radnih standarda potrebnih u ouvanju i zatiti dragocjenog materijala svih vrsta. *6+
Porast broja konzervatorskih profesionalnih udruga, asopisa, publikacija i novosti, kako
meunarodnih tako i lokalnih, usmjerio je razvoj struke i u praktinom i u teoretskom smislu.
Povjesniari umjetnosti, te teoretiari kao to je Cesare Brandi takoer su odigrali znaaju ulogu
u razvoju teoretskih koncepata konzervacije i restauracije. Trenutano se konzervatori
ponajvie bave etikim pitanjima vezanim uz konzervaciju. Kao vrlo znaajnu razmjerno
recentnu ideju treba izdvojiti koncept Preventivne konzervacije. Spomenuti je djelomice baziran
na pionirskom radu i postavkama Garryja Thomsona te njegovoj knjizi Museum Environment
(prvo izdanje 1978.). [7] Njegovo je djelovanje vezano uz National Gallery u Londonu, instituciju
u kojoj je on razradio svoje upute za najbolje mikroklimatske uvjete potrebne za uvanje i
izlaganja objekata uvanih unutar muzeja. Danas se njegove smjernice vie ne slijede tako
rigidno, no njihov se utjecaj i dalje osjeda.

rofesija konzervatora umjetnina je iroko podruje i obuhvada brojne specijalnosti. Ovdje demo
navesti samo neke:
konzervacija knjiga i papira
znanost o konzervaciji
konzervacija elektronskih medija(ouvanje digitalog materijala, ouvanje nosioca, ouvanje
gramofonskih zapisa...)
ouvanje povijesnih spomenika
konzervacija arhitekture
konzervacija objekata (arheolokih, kiparskih, etnografskih...)
konzervacija namjetaja
konzervacija okvira za slike
konzervacija slika na platnu,dasci i zidu
konzervacija gramofonskih zapisa
ouvanje filma
konzervacija fotografija
konzervacija tekstila
konzervacija arheolokih predmeta
konzervacija metala
konzervacija stakla
konzervacija keramike
konzervacija koe
konzervacija plastike

Preventivna konzervacija[uredi - +

Preventivna konzervacija prapovijesnih slika na stijenama u nacionalnom parku Serra da
Capivara.
Brojni su kulturni proizvodi osjetljivi na okoli u kom se uvaju, poput temperature, vlanosti
zraka te razinu osvijetljenja i ultraljubiastog zraenja. Predmeti moraju biti zatideni i uvani u
primjerenim uvjetima. Kao primjer moemo uzeti zatitu slika slikanih vodenim bojama, bez
primjerene zatite od sunevog ili umjetnog svijetla iste bi brzo izblijedjele.
Preventivna je konzervacija vaan element muzejske zatite i brige za zbirke. Jedna od bitnih
odgovornosti lanova muzejske struke je stvoriti i odravati okoli povoljan po opstojnost zbirki.
Bilo u uvaonici, tijekom izlobi ili u tranzitu. Muzej je duan paljivo nadzirati stanje zbirki, kako
bi se primjereno i na vrijeme moglo odluiti treba li neki predmet podvrgnuti konzervatorskom
zahvatu.
Interventna konzervacija[uredi - +
Ovaj pojam odgovara bilo kom djelovanju poduzetom od strane konzervatora, a koje ukljuuje
neposredan rad na kulturnom materijalu. Spomenuti postupci mogu ukljuivati idenje,
stabilizaciju, popravak otedenja ili ak nadoknadu nedostajudih dijelova izvornika. Od sutinske
je vanosti da konzervator potpuno i precizno opravda bilo koje navedeno djelovanje.
Podrazumijeva se primjereno i temeljito dokumentiranje svih faza rada, znai prije, tijekom i
nakon zahvata te je nuno kako bi se na minimum svele mogudnosti za naknadne dvojbe i
primjedbe.
Prvenstveni je cilj rada minimiziranje propadanja tretiranog predmeta i do tog cilja moe se dodi
primjenom neintreventnih kao i interventnih metoda djelovanja. Interventni pristup
podrazumijeva sva djelovanja koja konzervator poduzima direktno na materijalnom tkivu
objekta. Te akcije mogu ukljuiti naprimjer idenje te uklanjanje starog laka ili samo
konsolidaciju odnosno podljepljivanje boje koja se ljuti. Ovi se radovi pak izvode iz vie razloga,
a ukljuuju i estetski izbor. Stabilizacija tei strukturalnom integritetu te kulturalnim zahtjevima
za opstojnodu nematerijalnog.
Drugi od vodedih principa svakako je ideja o reverzibilnosti primijenjenih postupaka, odnosno
da po potrebi sve izvedene akcije mogu biti potpuno uklonjive te da predmet moe biti vraden u
stanje koje je prethodilo konzervatorskoj intervenciji. Iako je ovaj koncept i dalje jedan od
vodedih principa profesije,*8+ danas se on sve vie kritizira, a pojedini ga praktiari oznaavaju
kao suvie zbunjujud i neodreen.*9+ Nadalje vaan jest i princip kvalitetnog i egzaktnog
dokumentiranja svih izmjena, kao i jasne razluivosti istih u odnosu na izvorni predmet.
Kao primjer javno obznanjenog interventnog konzerviranja moemo uzeti konzervatorske
radove na Sikstinskoj kapeli u Rimu.