J O S I P Lui

P O V I J E S T D U B R O V N I K A
U D J ELI MA I V A N A LU C I U S A
Prije 300 godina pojavilo se djelo I. Luciusa De regno Dalmatiae et
Croatiae li'bri sex.
1
Otada do danas nalazi se u sreditu panje po-
vijesne nauke. Povijesna kritika kroz to vrijeme bila je pozitivna prema
Luciusovu djelu.
2
Starija povijesna djela zadravaju vrijednost ukoliko
su svojom naunom akribijom, vjerodostojnim izvorima pomogli da se
doe do objektivne povijesne istine. Slobodno nam je stoga u zgodi kad
odajemo priznanj e jednom velikom povijesnom djelu i imenu i kritiki
se osvrnuti na neke njegove postavke. Da se vidi to je u Luciusovim
djelima 'bilo uvjetovano objektivnim razlozima: nedostatak objeloda-
njene grae, tadanji stupanj povijesne nauke, politike prilike vremena,
a to subjektivnim faktorima. Time se iskazuje duno potovanje nje-
govu naporu, a djelo postaj e vrednije ako se upozori na neke povijesne
injenice i njihovo tumaunje koje je povijesna nauka usvojila ili pro-
mijenila.
Luciusu je jglavna tema istraivanja bila prolost Dalmacije i Hrvatske,
i to podruje izmeu Gvozda i Cetine, odnosno Neretve, te dalmatin-
skih -gradova unutar tog teritorija. Prolost ostalih dalmatinskih grado-
va, npr. Dubrovnika nije stoga ukljuio u program svog neposrednog
znanstvenog zanimanja. Zbog povijesne i teritorijalne povezanosti Du-
brovnika, s Dalmacijom i Hrvatskom u odreenim razdobljima srednjeg
vijeka, .morao se je ipak osvrnuti i na dubrovaku povijest. To je uinio
ne samo u djelu De regno Dalmatiae et Croatiae nego i u Memorie
istoriche di Tragurio ora detto Trau.
3
Budui da se namjeravam osvr-
nuti na prikaz dubrovake povijesti u Lucinsovim djelima, uzet u u
o'bzir oba njegova rada.
1
IziSlo u Amsterdamu 1666. god. u tiskari I. Blaev.
2
F. Raki, Povjesnik Ivan Lui Trogiranin. Na uspomenu 200. godinj ice smrti
nj egove. Rad JAZU (1879), 65-82. i dal j e. - F. ii, Prirunik izvora hrvatske histo-
riografije, 1914, 5158.
3
Tiskano u Veneciji 1673. i posveeno mletakom patrij arhu Petru asadonnij u.
115
ii
Lucius povezuje poetke Dubrovnika s opim prilikama u VII st. u
Bizantu. Dok je car Heraklije bio zauzet ratovima u Aziji, Slaveni i
Avari zauzimaju Dalmaciju i primorske gradove. Rue Salonu, Naronu
i Epidaur tako da gotovo nisu vie bili ni o'd kakve koristi.
4
Tom su
zgodom neke izbjeglice iz Salone prele i naselile se u Dubrovniku
(Rausium). Lucius je tu vijest preuzeo iz 29. gl. djela Konstantina
Porfirogeneta De administrando imperio. Lucius je ne preuzima je-
dnostavno. Primjeuje da u carevom izvjetaju upravo u tom podatku
postoji proturjenost. Izvjetava naime car pisac da se preseljenje nekih
stanovnika iz poruene Salone dogodilo prije 500 godina (raunajui
vrijeme K. Porfirogeneta tj. pol X st.). Prema tome
!
bi izgledalo da je
Dubrovnik osnovan u pol. V, a ne u poetku VII st. Lucius razrjeava
tu suprotnost tako da upozorava da je posrijedi zacijelo pisareva, od-
nosno prepisivaeva pogreka.
5
Zaklj uuj e da su Slaveni i Avari zauzeli
Dalmaciju za vrijeme cara Heraklija. Upozorava da se moe dopustiti
da su se Slaveni ve za vladara Mauricija i Foke zalijetali na ta pod-
ruja. Napominje da svakako trelba otro razlikovati Avare od Slavena.
Lucius slijedi dalje Ponfirogenetov izvjetaj o osnutku Dubrovnika
(gl. 29. i 30. De administrando). Prihvaa carevo tumaenje postanka
rijei Rausium od Lau (lausini) i opis postepenog Sirenja Dubrovnika
uslijed pridolaenja novih stanovnika.
6
Povijesna nauka pridrava se i danas u svojoj osnovi izvjetaja Kon-
stantina Porfirogeneta o osnutku Dubrovnika uz neke ispravke. Smatra
se da je hrid na koju su se smjestili Epidaurani bila naseljena i prije
njihova dolaska. To se zakljuuje na temelju nekih novo pronaenih
arheolokih nalaza na toj hridini. Nalazi se datiraju u vrijeme prije VII
st., dakle prije doseljenja Epidaurana na to mjesto.
7
P. Skok je dokazao
da rije Rausij nije istovetna sa Lau-Lauzij, odnosno da naziv Rausij nije
proiziao od rijei lau (Lauzijci). Prema njegovom tumaenju Rausium
je ilirska, predromanska rije, a oznauje otok. Lava, Labes, lau jest ro-
manska i oznauje hrid na otoku na kojem su se sklonile izbjeglice.
8
4
caedem civitates ipsis parvo, vel nulli usui essent, cum patrio more mapal ia
icolerent, ne Dalmatis ad Insulas se reducentibus receptacula contra ipsos essent,
possessinemque Dalmatiae terrestris inquietarent, tune Salonam, Naronam et Epidau-
rum destructas, quam nunc tantum ruinae cernuntur, verosimile videtur De Regno,
lib. I, eap. IX.
5
Salonam transisse Rausium anni sunt D in tune usque diem ex hocque ibi
quodammodo contradicere videatur, et innuere. Salona destruta Salonitanos Rau-
sium transisse, nisi mendum annorum numeri in codice Porpbir. ponatur, ipsum male
supputasse oportet ibidem.
6
Ex quibus apparet Epiaureoses, cum Patriam ob virium imbecillitatem restau-
rare non possent, ad proxima littora deserta, et praerupta confugiendo, rupem in
peninsulae f oram existentem, portumque efficientem insedisse, Lausiumque sive Rau-
sium, exilem privio civitatem fundasse, deinde tractu temporis pluribus vicibus au-
xisse De Regno, lib. I, cap. X.
7
C. Fiskovi, Starokranski ulomci iz Dubrovnika, Starinar NS IX-X, 1958-1959,
50.
8
P. Skok, Les origines de Raguse, Slavia X, Prag, 1931, 454.
116
Ne bi se dakle moralo izvoditi post anak naziva Rausium od Lau kako
predlae K. Porfirogenet, a prihvaa Lucius. Vano je, meutim, upozo-
riti da usprkos tim nadopunama i danas se smatra da je Dubrovnik kao
grad osnovan dolaskom Epidaurana u prvoj pol. VII st.
9
Upozorenje
Luciusovo da treba popraviti godinu presel j enj a nekih stanovnika iz Sa-
lone u Dubrovnik prihvaeno je u povij esnoj nauci. Umjesto sporne go-
dine 500 ispravlja se u 300.
10
Na taj se nain postanak Dubrovnika da-
tira openito u VII st., tako isto i pad Salone. Doputa se tako vjero-
dostoj nost vijesti da su neki stanovnici Salone prebjegli u Dubrovnik.
Luciusova je zasluga to je meu prvima odluno prihvatio izvj etaj
Porfirogenetov o poecima Dubrovnika. Time je stavio u 'drugi red osta-
le vijesti o tom dogaaju (Anonim, Lj etopis Popa Dukljanina, Orbini itd).
Lucius je uoio teritorijalne promj ene koje su nastale uslijed dose-
ljenja Slavena. Podruje rimskog poj ma Dalmacije suzilo se i ograniilo
na kopnene gradove Zadar, Trogir, Split i Dubrovnik i otone gradove
Rab, Krt, Osor.
11
Preostali dio kopna naselili su na zapadu Hrvati. To
je Luciusova Dalmatia Occidentalis.
12
Istoni dio nastavali su Srbi. To je
njemu Dalmatia Orientalis.
13
Obje slavenske zemlje dijeli rijeka Cetina,
odnosno podruje Neretvana.
14
Budui da je Dubrovnik p& tom Luci-
usovom razmj etaj u pripao pod Dalmatia Orientalis, odijelio se od osta-
lih dalmatinskih gradova koji su inili onaj sueni teritorij alni poj am
Dalmacije posl ij e nasel j avanj a Slavena, i koj i su tokom vremena potpali
pod kral j evst vo Dalmacij e i Hrvatske (Dalmatia Occidentalis). U toj
novoj teritorij al noj konstelaciji Dubrovnik je uivao posebni pravni sta-
tus (jus quoque separatum habuisse). Usprkos toj geograf skoj razdvoje-
nosti, Lucius smatra da se Dubrovnik mora i dal j e uklj uivati u opi
poj am Dal macij e (sub nomine tamen Dalmatiae continebatur).
15
Stara
rimska provincij a Dalmacija teritorijalno se, prema Luciusu, raspala na
Hrvatsku, Srbiju i samu Dalmaciju.
16
V. Foreti, Postanak Dubrovnika, Dubrovaki vjesnik, br. 711, od 4. VI 1966. -
O razliitim miljenjima o osnutku Dubrovnika usp. B. Stulli, Dubrovnik, Enciklo-
pedija J ugoslavij e 3, 126-127.
10
F. ii, Povijest Hrvata u vrij eme narodnih vl adara I, 1925, 442. - B. Ferjani,
Vizantinski izvori za istoriju naroda J ugosl avij e II, str. 21.
11
civitates l adram videlicet, Tragurium, Spalatum et Rausium in continenti Dal-
matica, nomen Romanorum, vel Dalmatorum restrictum fuit De regno lib. I, cap.
X. Slavi Romanos deleverunt, eorumque loca tenuerunt, reliqui autem Romani in
orae maritimae oppidis servati, eaque etiam num tenent, et sunt ista: Rausium nunc
Ragusium, Aspa l a t hum nunc Spalatum, Tetranguria = Tragurium, Diadora = ladera,
Arbe = Arbum, Becla = Vigilia, Opsara = Absarus ibidem cap. XIV.
12
Occidentalem autem Dalmatiae partem a Croatis occupatam lib. I, cap. XII.
13
Dalmatiae partem Orientalem Heraclium Serblis assignasse - ibidem.
"ibidem.
15
At Rausina Civitas, quamvis in Regno Dalmatiae, de quo tractandum est in-
clusa non fuerit, sub nomine tamen Dalmatiae continebatur; se d secuti Dalmatia in
Orientalem, et Occidentalem divisa, Orientalis Serviorum censebatur, Occidentalis
vero Croatorum, ita Rausium in Orientali parte situm a caeteris Dalmatinis divisum,
jus quoquc separatum habuisse ib. lib. I, cap. XIV.
16
Dalmatia ergo sic in Croatiam, Serviam et ipsam Dalmatiam istinguebatur
- ib.
117
Usprkos toj razdiobi Lucius ukljuuje i dalje Dubrovnik u dalmatin--
sku povijest. Slaveni iz zalea uznemiravali su okolicu dalmatinskih gra-
dova, ne doputajui im da obrauj u prigradsku zemlju. Tad su Dalma-
tinci skl opil i mir sa Slavenima koj i im otada doputaj u mirno obraiva-
nje zemlje. Zapoinje meusobna trgovina, sklapanje \ brakova i si.
17
Za
uzvrat Dalmatinci su morali pl aati slavenskim vladarima tri'but. I Du-
brovani, kao i ostali dalmatinski gradovi, pl aaj u tribut vladarima iz
zalea Srbima, kao to ostali dalmatinski gradovi plaaju Hrvatima.
18
Dubrovani, a tako i ostali Dalmatinci, bavili su se pomorstvom. Lucius
smatra da su Dalmatinci nastojali koliko god je to mogue spreavati
Slavenima da se ukljue u pomorstvo da im ne bi mogli konkurirati.
19
Ostaci Romana u dalmatinskim gradovima sauvali su, prema Luciusu,
svoj jezik, obiaje, nain ivota razliit od Slavena.
20
Lucius dakle "tvrdi
da doselj avanj e Slavena nije izbrisalo teritorijalni pojam Dalmacije. On
se samo suzio. Dalmatinci su zadrali stanovitu povezanost i svoje zna-
ajke razliite od doseljenika usprkos meusobnoj geografskoj udaljeno-
sti.
III
Kroz Luciusovo djelo provlai se meusobna kontinuirana povezanost
dalmatinskih gradova. To se moe dokazati na nekoliko primjera.
Uoava da su mnoge odredbe statuta dalmatinskih gradova meu-
sobno sline. U sluaju da neki pojam nije dovoljno jasan u statutu
jednog grada, on ga tumai anal ognim izvodima statuta drugog grada,
najee dubrovakog. Teritorijalni pojam Astareje, koji se nalazi u
dokumentima Trogira, ibenika i Zadra objanjava izvodima dubro-
vakog statuta.
21
Pri tom dolazi do tanog zakljuka da Astareja ozna-
17
ib. Jib. I, cap. X.
18
Dal l a su a f ondat ione confino con Serviani, e quelli, che de terra conf inar ono
seco f ur ono etti Tribuniti e Cavaliti, a quali anco fu tributaria, come l'altre citta
Dalmatine alli Croati l oro confinanti Memorie i Trau, 263.
19
hanno sempre procurato per quanto hanno potuto i tener li Sclavi lontani
al l a navigatione; elcbe si come eono stati addotti molti esempii nella presente, e
neir altr' opera cosi ne trovano li vestigii nello Statuto i Ragusi - ib. 525.
20
Za potvrdu te tvrdnj e navodi mil j enj e putopisca Vil ima Tirskog et quamvia
sub ant iquo vocabul o Dalmatiae, Croatiam et Serviam Sclavonicas regiones, cum
ipsa Dal matia includere ignoscitur Vulielmus, tamen differentia morum, linguae et
habit us paucorum maritimam orani habit ant ium exprimeudo, Dal matas proprios de-
signare et a Slavi distinguere ignoscitur - De Regno, lib. IV, cap. III.
21
Nel meesimo Statuto di Ragusi vengono in piu luoghi nominate le terre i
Starea o Astarea, e perche in quel Statuto vi souo piu parol e Slave, che negl'altri
Statuti i Dal matia vine communemente creduto, che Starea sia parol a Slava, e sig-
nifichi terre vecchie, a dif f erenza delP al tre terre, che posteriormente acquistate
vengono nelli meesimi Statuti ette terre nuove Slijede zatim izvodi iz dubrova-
kih Ref ormacij a i l anaka statuta. Ordo laboratorum terrarum, De viie Astaree
aptandis - Memorie di Trau, 520-1.
118
uje kopnenu okolicu gradova - terra ferma;
22
da porijeklo te rijei ne
treba traiti u slavenskom i latinskom jeziku, nego grkom.
23
U dana-
nj oj povij esnoj nauci prihvaeno je da je izraz Astareja grkog po-
rijekla.
24
Slinom metodom objanjava znaenje izraza servi u statu-
tima dalmatinskih gradova. I u tom sluaj u su mu osnovicom odredbe
dubrovakog statuta koje usporeuje s odgovarajuim izvacima o ser-
vima iz statuta Zadra, ibenika, Splita i Trogira.
25
Spomenimo isto tako
da mu je dubrovaki statut temelj da protumai pojavu i znaenje
pravnog uzusa vraa. Istie da se ta pravna ustanova uvukla u sta-
tute dalmatinskih gradova iz slavenskog zalea isto tako kao i ustanova
stanka.
26
Uope kad raspravlja o bilo koj oj pravnoj normi ili ustanovi
istrauje i usporeuje ono to o tome piu statuti pojedinih dalmatinskih
gradova. Posebno ga je zanimao iprodor slavenskih izraza u statute Spli-
22
Dalle qual i leggi si deuce, che tutte quel l e terre, che si compredevano sotto
l'nome di Starea erano in terra ferma, il che se bene col raffronto d' altri Statuti di
Dal mat ia non si puo certificare, poiche in quelli non si trova tal parol a ibidem,
521.
29
Starea unque significa terra ferma trovandosene anco esempli simili tra le
scritture elli monastici di S. Grisogono, e SS Cosma e Damiano di ara, ma la pa-
rola non e Slava, ne anco Latina; onde per rintracciame il signif icato bisogna ricor-
rere al l a lingua greca, nel l a quale Stereos et Stereoma significa solido e firmamento.
questo deve esser uno di quelli vocaboli Greci, cKe sara stato in uso anticamente
in Dalmatia, quando era sottoposta ali' imperio Orientale - ibidem, 522.
24
C. Jireek, Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wabren des Mittel al ters,
I, 92. - M. G. Bortoli, Da Dalmatische I, 107, 235.
85
Lucius smatra da treba razlikovati tri vrste serva: II primo e d' huomini, e
onne venduti, et obligati a perpetua servitu che si icevano propriamenti servi.
II secondo e Liberti o Libertitii che i servi divenivano liberi. II terzo d* huomini,
e donne liberi, che s'obligavano a servire per tempo determinato e vengono etti
Pactuali, Prestavi e Mercenarii - Memorie, 524 Obj avl j uj e na dal j im stranama op-
irne izvode iz dubrovakog, zadarskog, ibenskog, splitskog i trogirskog statuta o
tom pitanj u. Ibidem 524-527. Ne zaboravl j a pri tom spomenuti da su Spliani 1373,
a Dubrovani 1417, zabranili prodaj u ljudi kao robija.
* U tumaenj u znaenja vrade naj prij e obj avl j uj e odredbu dubrovakog statuta
De pena vrasde. Konstatira da se vraa j a vl j a kod Slavena, Hrvata i Srba. Bu-
dui da oni granie s dalmatinskim gradovima, prelazi vraa meu zidine tih gra-
dova. Lucius to potvruj e navodima iz zadarskog statuta, primjerima arhivske grae
iz Trogira i Splita. Da tutte le sopraregistrate memorie dunque appar che tra gli
Slavi fosse in uso di pagar ili sangue, o vero Vrasda, e eh
1
anco il medesimi Dalma-
tini erano soliti di pagar esse Vrasda, il medesimo uso col processo di tempo tra-
passo anco nelle citta Dal mat ince - Memorie, 514-520. O stanku donosi vijest in
Stagno dove erano solite di convenire le citta della Dalmatia inferiore a parlamento
over Stanichio, quando nasceva qualche controveraia con Ragusei, come si legge nel
loro statnto - ib. 261. - O vradi (krvavini) i stanku usip. VI. Mouroni, Prinosi
za pravno povijesni rjenik, sub voe, 553, 1365, 1603. - V. Bogisi, Stanak po du-
brovakom zakoniku od 1272. Glasnik srpskog uenog drutva XLIV, 1877, 199 -
isti: Le statut de Raguse - codification ineddte du XIII siecle, Pari, 1894. - A. Ma-
rinovi, O etnikom sastavu starog dubrovakog drutva (proces slavizacije Dubrov-
nika), Dubrovnik 1-2, 1962, 86.
119
ta, Trogira, Zadra, Dubrovnika.
27
Iako danas imamo broj ne i dublje
rasprave o statutima dalmatinskih gradova - osobito radove M. Ko-
strenia
28
- put koj'im je iao Lucius u rj eavanj u pojedinih pit anj a iz
dalmatinskih statuta pokazao se do danas ispravnim.
Lucius se nije zadravao samo na tome da pravne norme i ustanove
dubrovakog statuta povezuje s onim iz statuta 'dalmatinskih gradova.
Upozoravao je i na politike momente povezanosti Dubrovnika s Dalma-
cijom.
Kad je oko god. 1000. dud Petar Orseolo zauzeo Dalmaciju, poklo-
nio mu se kod otoia Sv. Maksima, blizu otoka Korule, dubrovaki
nadbiskup kunui mu 'se na poslunost.
29
Tom zgodom Lucius ubraja
Dubrovane meu Dalmatince jer je taj dogaaj uklopio u poglavlje
Quomodo Dalmatae a Slavi pressi Venetorum tutelam consecuti sint.
G. 1358. Ludovik sklapa u Zadru mir s Venecijom i dobiva itavu
istonu obalu J adrana do Draa. Lucius podvl ai: premda je Dubrovnik
bio smjeten 'do tada izvan granica kraljevstva Dalmacije, pripao je
kralj evstvu Dalmacije i Hrvatske kao grad stare rimske Dalmacije. Na
taj nain teritorij koji su Mleani posjedovali ,pod bilo kakvim nainom
na istonoj obali Jadrana, ukljuujui i Dubrovnik, prozvan je 1358.
imenom Dalmacija, prikljuen i podreen j ednoj vlasti kralj evstvu Dal-
macije i Hrvatske.
30
27
Pronal azi u dubrovakom statutu slijedee Parole del l a l ingua l at ina corrota:
sclatto (pro familia), barca fervitoribus, marinarii, viagium, forasterii, discaricare, ca-
ricare, robaria, briga sive discordia, sclavina, laborerii, mercantia, compagnia vel so-
cietas, imprestare, ficta domorum, inducium pro termino, pacare dcbitum, pacamen-
tum, bastardus, ruf f iana, balchionem sive fenestram, roboratoribus stratarum, ad
dados ludenti imprestare, vogare barcam, ingravidare, alibamentis. Biljei zatim
koj e su slavenske rijei u dubrovakom st at ut u: stanichium = conventus; ancilla,
babiza = nutrix; supra meiam, subtus meiam = maceriam, vel ripam; crabonozius =
= personatus. - lb. 198, 202.
28
M. Kostreni, Pomorsko pravo u statutima primorskih naih gradova i otoka,
Mjesenik pravnikog drutva u Zagrebu, XLI, knj. l (1915), br. 5, 6.
28
Hoc peracto, Victor Princeps, S. Maxim. Ecclesiam reciprocavit, il l uc Ragusi-
ensis Episcopus cum suis conveniens, eidem Principi Sacramenta omnes facientes ob-
sequia mul ta detulerunt - De Regno, lib. II, cap. IV.
80
Sed cum pax inter Ludovicum, et Venetos agitarentur, Rex non solum loca,
quae nomine Dal mat iae, et Croatiae Veneti possidebant, ced Ragu&ium quoque quam-
vis extra Regnum Dalmatiae situm (quod an ul l um Regem Ungariae recognoverit
nul l a memoria reperitur) asserebat, simul cum caeteris insulis Adriaticis, Narcnta-
norum olim nomine censitis, quae ad illum uti Ramae et Serviae Regcm pertine-
bant ; Ideo omnia Dyrrachium usque tradi pactns est, quae prout maritima, Dal mat ia
vel Sclavonia promiscue nuncupabantur, solius tamen Dalmatiae nomine t r adit a
fuerunt, ut ex tabulis pacis supralectis constat; Exinde Dal mat iae Romanae pars
Orientalis maritima a Serblis possessa Dalmatiae rcstdtuta f uit , in qua Ragusium
tantum ex antiquae Dalmatiae civitatibus erat. Unde cuncta, que Veneti in Adriatico,
tam titulo Dalmatiae, et Croatiae, quam sine titulo ab Istria in Orientem Dyrrachium
usque posscderant, deinceps sublatis Croatorura, et variis Serviorum nominibus, solius
Dalmatiae nomine ut plurimum nuncuipata fuerunt, et sicut usque tune singulari
dictione Regnum Dal mat iae et ' Croat iae scribeatur, ita deiuceps plurali Regna Dal ma-
tiae et Croatiae distincta reperiuntnr. De Regno, lib. IV, cap. XVII. Usp. Me-
morie, 264.
120
U nacrtu i konanoj redakciji Viegradskog ugovora 1358, koj im pri-
znavaj u vrhovnitvo hrvatsko-ugarskog kralj a, Dubrovani su se obve-
zali Ludoviku da e naor uavat i gal ij u na svoj troak i u sluaju rata
boriti se na nj egovoj strani. Redovita je bila poj ava da se opremanj e i
naoruavanj e te galije (la galera di Ragusei, galera Ragusea) vrilo pri-
godom kakve zaj ednike akcije, u koj oj su sudj elovali svi dalmatinski
gradovi.
81
Lucius posveuje dosta panj e pokuaj u formiranj a lige dalmatinskih
gradova pot kraj XIV st. Naime 1389. poj avil a se opasnost od gusara
na Jadranu. Dubrovani alju svoje poklisare u Zadar, preko Trogira,
da se poduzme neto protiv gusara. U tu svrhu predlau obrazovanje
jedne obrambene lige dalmatinskih gradova. Za tu obrambenu ligu protiv
gusara bili su zainteresirani i ibenani, Spliani i Skradinjani.
52
Kao zajedniku osobinu dalmatinskih gradova Lucius spominje i pje-
vanj e l auda (laudes) u ast onoga koj i vri suverenitet nad tim grado-
vima. Lau'de, koj e su se pj evale u Dubrovniku, Splitu, Trogiru, Zadru,
Rabu, Krku imale su slian obrazac.
33
Lucius dakle pronalazi zaj ednike elemente u prolosti Dubrovnika i
dalmatinskih gradova koje podvlai i istie. Pri tom meu dalmatinske
gradove ubraj a npr. ibenik, koji nije iskonski dalmatinski grad, nego
hrvatski.
Pored tih opih dogaaj a Luciusu su bile poznate i druge pojedinosti
i injenice iz dubrovake prolosti. Objavljuje npr. dotad nepoznat po-
datak da su Spliani zaplij enili neku 'dubrovaku robu. To su uinili u
znak odmazde to su Mleani 1357. opljakali oltu. Mleani su pak
opljakali oltu jer su Trogir i Split poslali poslanike Ludoviku da mu
se predadu. Radi poravnanj a to.g spora odrali su 1359. sastanak u Stonu
predstavnici Splita, ibenika i Dubrovnika. Od strane Splita prisustvo-
vali su Lazar, vikar dominikanaca i S. Luccari, od strane Dubrovnika
31
Memorie 283, 304, 320. - O sudjelovanju Dubrovana u zajednikim pomorskim
akcijama dal matinskih gr adova u toku XIV st. usp. D. Klen, Gal iot i i ratni brodovi
na vesla u naoj prolosti, Pomorski zbornik I, Zagreb, 1962, 121-124. - O ligi koj u je
pokuao 1366. organizirati Lndovik protiv Turaka u koj oj su trebali sudj elovati i
Dubrovani (Memorie, 283) uap. /. Boi, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku,
SAN, 1952, 5-6.
32
Li Ragusei inviassero Ambassatori a ara, che nell'andare toccarono Trau, e
li fu diferita la risposta al ritorno loro . . . ma degl' altri s'interessarono gli Sibenzani
con Spal atini e Scardonesi uniti nel l a sopradetta Lega, e quelli balestrieri, e pavesani,
che mandarono arano stati per armar la Galera, delle quale fu capitano un l oro
oittadino, che con due Galere, et un brigantino ando alli danni i quelli de Bari ...
onde capitate le galere Dalmatine a Bari fecero pae. Memorie, 347348. Iz du-
brovakih izvora znade se za ee ipokuaje f ormiranj a zajednike lige (saveza) dal-
matinskih gradova ukl j uuj ui i Dubrovnik. TJsp. V. Foreti, Godina 1358. u povijesti
Dubrovnika, Starine JAZU 50 (1960), 271-272.
33
Hae autem laudes nunc canuntur in his tantum civitatibus, quae olim Roma-
norum vcl Dal mat arum nomcn retinuere, ut dictum est, quae im<periales etiam dictae
fuere ad dif f erent iam Croaticarum quae Regales, suntque Ragusium, Spalatum, Tra-
gurium, lara, Arbum, Viglia. - De Regno, lib. II, cap. VI.
121
Ivan Bona i Ilija Radovanov od strane ibenika.
34
Spominje da su 7. IV
1389. Spliani traili od Dubrovana zaj am o'd 500 dukata.
35
Znade,
preko dubrovakog povj esniara Lukarevia, za akciju papinskog po-
slanika Akoncij a da se u Dubrovniku izabere bis'kup koji e se boriti
protiv gusara Omiana i heretika u Bosni.
36
Biljei posj etu Sigismunda
Dubrovniku posl ij e bijega i spasa 1396. iz bitke kod Nikopolja.
37
Po-
stupke Mladena ubia prema dalmatinskim gradovima ocj enj uj e kao
samovoljne, a napominj e da je bio neprij atel j ski raspoloen prema
Dubrovanima.
38
Prenosi Dandol ovu vijest o pomoi Mleana Dubrov-
anima u nj ihovoj borbi protiv Uroa I.
39
Poznat mu je pokuaj pape
Inocencija VI godine 1354. da se uspostavi - zbog lake obrane od Tu-
raka unij a izmeu katolike i srpske pravosl avne crkve za vrij eme
cara Duana. U pripremama za tu misiju sudjelovao je 1351. i dubro-
vaki biskup.
40
Izvjetava da je Dubrovnik dobro utvren grad koj i se
nije morao boj ati naval e Mleana u ratu 1378. Dubrovaka je luka, 'kae
34
Per questa depredatione de olta deve esser stato il procl ama li 30. Agosto
1357. in Spalato d'ordine de consoli che nelle note del l a cancellaria si trova, che
tutti quelli che havessero beni de Venetiani, Zaratini, Nonesi, Scardonesi, Sibenzani,
Lesignani, Brazzani e di qualsivoglia suddito Venetiano debbano notificarli alli con-
soli sotto pena di lire 100 e quelli, cbe furono notificati furono confiscati li 8. Set-
tembre sussequente al l i medemi consoli con autorita concessali dal conaeglio gene-
rale, come nelle medeme note si legge, tra quali beni confiscati ve ne dovevano esser
anco de Ragusei, come da un compromesso, che si trova appresso il Sig. Girol amo
Cinro fatto dopo la pae el 1359 li 17 Ottobre in Stagno dove erano solite di
convenire le citta del l a Dal matia inferiore ad parl ament o ovcr Stanichio, quando
nasceva qualche controversia con Ragusei, come si legge nel loro statuto ... - Me-
morie 260-261. - O pril ikama u Splitu 1357-1358, usp. G. Novak, Povijest Splita I, 142.
35
ad petendum mutuo duc. 500 auri a comune vel regimini Ragusii - ib. 350.
36
et sicut ab eodem Aconcio convocatum consilium Ragusii contra haereticos
Dalmi Jacobus a Lucari memorat ita casethos Almisanorum protectores, eidem Legato
l adram progrediendi insiiatos constat. - De Regno, lib. IV, cap. IV. Pri tom Lucius
obj avl j uj e ispravu o odnosu Kaia prema Akonciju. Tiskana je kasnije u T. Smii-
klas, odex diplomaticus III, 205-206 (kratica SCD). O odnosu Dubrovana i Akon-
cij a u vezi Omiana usp. SCD III, 209-210.
37
ad Nicopolim .. . victus, f ug a Constatinopol im (lelatus, in Dal matiam Ragu-
sium veniu. - De Regno, lib. V, cap. III.
38
universas civitates maritimas ex arbit rio regebat ... RagusinUque infestus
fuit. - ib. lib. IV, cap. XI. - O odnosu Mladena ubia prema Dubrovanima uap.
K. Jireek, Istorija Srba I, 1952, 200.
39
narre anco il meesimo Dandolo, ch'il Re di Rascia del 1275 facesse danni nel
territorio di Ragusi, ma ch'alla citta non potessero nuocere, perche dal conte Pietro
Tiepolo col soccorso ricevuto da Venetia fosse preservata, e che venuti Ambasciatori
da Venetia persuaessero il Re a partire. Memorie, 263. O tom sukobu Dubrov-
ana i Uroa, Jireek, n. dj. 185.
40
nello stesso tempo che si guerreggiava tra Venetiani et Ongari Papa Inocentio
VI insistendo nelli vestigii di Clemente VI suo precessore (che de! 1351 haveva f at t o
suoi Nuntii li Arcivescovi di Durazzo, e Ragusi, e artolomeo Vescovo di Trau per
procurare di convertire gl'heretici di Rasoia et Al bania) haveva del 1354 di nuovo
inviat o il predetto vescovo di Trau insieme con Pietro Vescovo Pactense a Stefano
Re di Rascia, et esortalo i l asciar lo Scisma, ct unirsi al l a cbiesa Romana. Memo-
rie, 253. O toj akcij i pape usp. Jireek, n. dj. 234.
122
Lucius, osrednje veliine i okruena zidinama.
41
Prema Orbiniju objav-
lj uj e podat ak da je Dubrovnik stekao Ston i Peljeac 1333. god.
42
Ne
zaboravlj a spomenuti da su hrvat ski ban Matko Talovac i braa mu bili
priml j eni u dubrovako plemstvo.
43
Takvih i slinih podataka iz dubro-
vake prolosti ima notiranih u nj egovim djelima, kao npr. da je Dubrov-
nik u IX st. izdrao naval u Saracena i da su Dubrovani prevezli svoj im
laama Hrvate kad su pritekli u pomo gradu Bariju.
IV
U srednjem vijeku post oj al e su odreene veze izmeu dalmatinskih
gradova openito, osobito od XIII do pol. XIV st., te od XV st. dalje,
i posebno Dubrovnika s Venecijom (12051358). Veze su bile uzroko-
vane zbog dominacij e Mletake Republike na J adranu. Potrebno je stoga
upoznati kako je Lucius prikazao odnose Dubrovnika i Venecije.
Za vrijeme rata izmeu Roberta Gviskarda i Bizanta Dubrovani su
se odmetnuli od Bizanta 1081-1085. god.
44
Prili su Normanima koj ima
su prikljuili svoju flotu. Godine 1081. u bici nedaleko Draa zaj edno s
Normanima, te hrvatskim vojnicima i mornarima koje je posl ao kral j
Zvonimir, estoko su se tukli upravo Dubrovani protiv bizantsko-mle-
take saveznike f l ot e. O tom dogaaj u donose nesumnj ive vijesti du-
brovaki analisti i povjesniari, suvremena talij anska kronika Vilima
Apulskog Gesta Roberti Guiscardi, lib. IV i dr. U tim izvorima po-
sebno se naglaava sranost Dubrovana:
Gens comitata ducem cum Dalmaticis Ragusea
telorum crebris consternit jactibus aequor.
45
41
ladra et Ragusium civitates probe munitae nul l am agresrionem Venetorum
timebant ... Ragusinus portus mediocris est, et intra moenia civitatis inclusus.
De Regno, lib. V, cap. I.
49
ut Orbinus refert ... ipse Stephanus dictis titulis uterctur (1326) ut videre
est in concessione Stagni et Peninsulae Nesti Ragusinis f act a ab eo tamquam Chul-
miae a domino (1333). ib. lib. V, cap. III. Postoji dobro obrazloeno miljenje
da su Dubrovani zavl adal i Stonom i Peljecom jo 1326. god. Usp. V. A. Trpko vic,
Oko ustupanja Stona i Peljeca Dubrovanima (1326-1333), Istoriski glasnik 1963,
l str. 39-60. Usp. i biljeku o toj raspravi /. Sidak, Historijski Zbornik XVII (1964),
507-508.
48
II Thuroz e Bonfinio nel riferire li fatti i Sigismondo scrivono, ch'egli esal tasse
a richezze, et honori grandi Matko Bano di Dalm. e Croatia e Franco, Petco e
Zouanno snoi fratelli nobili Ragus&i, e cbe questi fossero molto potenti nel Regno
d'Ongaria, e Mauro Orbini e Giacomo Luccari Scrittori Ragusei soggiungono. Me-
morie, 445. Ban Matko Talovac kao dubrovaki vlastelin dobio je 1442. sa 7 lanova
obitelji zemlju u Konavl ima kod Dubrovnika {prilikom diobe zemlj e dubrovakoj vl a-
steli. Usp. D. Roller, Agrarno-proizvodni odnosi na podr uj u Dubrovake republ ike
od XIII do XVI stolj ea, Zagreb JAZU, 1955, 241.
44
B. Kreki, Dubrovnik (Raguse) et le Levant au moyen age, Pari 1961, 18-19.
45
B. Popari, O pomorskoj sili Hrvata za doba narodnih vl adara, 1899, 110-113.
- F. ii, n. j. 580-581. - /. Ferluga, Vizant inska uprava u Dalmaciji, SAN, 1957,
123.
123
Luciusu je poznat taj sukob izmeu Normana i Mleana. Meutim
on o'dbija priznati udio Dalmatinaca, a pogotovu Dubrovana, u toj za-
j ednikoj borlbi protiv Mleana. Na Trogiranin pie da ni'tko od po-
vjesniara, osim Lukarevia i Orbinija, ne zna to su Dalmatinci radili
za vrij eme tog rata, da izvori na koj e se ti pisci pozivaj u nisu objelo-
danjeni, da se na temelju nj ihovih izvj et aj a ne moe nita prosuditi.
46
Oito je da Lucius eli zamagliti dogaaj kako se ne hi moglo tvrditi
da su se Dubrovani i Dalmatinci te godine borili protiv Mleana, da
su im bili neprijatelji. Takav stav Luciusa moe se opravdati jedino
njegovom opreznou da ne prihvati sve ono to kroniari piu i to nije
sam provjerio.
Neto drugaij i Lucius izgleda kad opisuje druge dogaaja vezane uz
Dubrovnik i Veneciju.
G. 1171. Mleani su u ratu protiv bizantskog cara Emanuela privre-
meno zauzel i Dubrovnik. Lucius opirno opisuje kako su Mleani osvo-
jili Dubrovnik, skinuli vanjske znakove 'bizantskog suvereniteta i posta-
vili one grada -sv. Marka. Graani su se sveano zakleli dudu na vjer-
nost. Kler, nadbiskup i narod dubrovaki dobrovoljno su se podloili u
crkvenom ipogledu ipatrij arhu u Gradu.
47
Iako su Mleani 1171. god.
samo privremeno bili zauzeli Dubrovnik, Lucius je tom dogaaj u po-
svetio izuzetnu panj u i prostor. Naprotiv, dogaaj kad je Venecija
1205. potinil a Dubrovnik i nad nj im imala vrhovnu vlast sve do 1358,
Lucius je zabiljeio lapidarno: Veneta classe vectum Ragusium et Dyr-
rachium Venetis acquississe Dandulus refert.
48
Iz tog moemo zaklju-
iti da je Lucius pretpostavlj ao crkveno podvrgavanj e gradekom pa-
trij arhu 1171. pol itikoj vrhovnoj vlasti Venecije 1205. Oito je veu
vanost pridavao crkvenoj pripadnosti Dubrovnika gradekoj crkvenoj
j urisdikcij i, kao vie manj e politikom neutralnom faktoru u to vri-
jeme, nego izrazitoj politikoj pripadnosti Dubrovnika Veneciji od
1205. dalje.
Lucius takoer opirno obavjetava o prilikama oko 13571358. god.
u Dubrovniku. Pri tom se"slui u velikoj mjeri mletakim izvorima.
Opisuje kako je Venecija poticala Dubrovane da se ne priklone hrvat-
sko-ugarskom kralju. Iz tih razloga poslala je svoja dva prokuratora
A. Contarinija i P. Loredana u Dubrovnik per offerirgli ogni .agiuto
faceno inten'der a Ragusei. Oni su trebali uvjeriti Dubrovane da se
Ludovikova vojska pribliava Humu, a posebno njihovom teritoriju Sto-
48
Qui autem huj us belli tempore Dal matae egerint nemo historicum memorat,
tantum Maurus Orbinus et Jacobus Luccari Roberto Spalatensi et Ragusinos ahaesisse,
eique triremes auxiliares misisse, ex Baldassare Spalatensi referunt .. . aldassar au-
tem, prout, et Michael Salonitanus a Luccaro et Orbino nominati, cum vulgati non
sint, neque ubi nam reperiantur adhuc constet, quo tempore scripserint, cujusve aucto-
ritatis eorum scripta existimanda sint,. ex rel atis ab eisdem auctoribus jmlicari non
potest. - De Regno, 1. III, cap. II.
47
Luoiu (lib. III, cap. XI) obj avl j uj e opirni Dandolov izvj etaj o tom dogaaj u.
- O ovom priznanj u mletake vlasti usp. . Ljubi, Ob odnoajih dubrovake sa mle-
takom republikom tja do godine 1358, p. o. Rad JAZU 5 (1868), 35-38.
48
De Regno, lib. IV, cap. XI.
124
nu. Zato je potrebno da Venecija ispita u emu moe pomoi Dubrov-
anima u oruanoj obrani nj egova teritorij a. Kad su se dogaaji tako
razvijali da su postaj ali mali izgledi da e Dubrovnik moi ostati pod
Venecijom, Mleani su odluili podijeliti Dubrovanima svoje graansko
pravo samo da ih zadre za sebe (risolsero di dare la cittadinanza Ve-
netiana a tutti li Ragusei). Uprli su sve svoj e diplomatske sposobnosti
da barem sauvaj u Dubrovnik na ist onoj obali Jadrana kad ve mo-
raj u prepustiti Ludoviku ostale gradove Dalmacije i Hrvatske. Pri tom
su isticali kako je Dubrovnik izvan granica kral j evstva Dalmacije i Hr-
vatske i si. Ludovik, meutim, nije uvaavao te njihove primjedbe. Nije
trpio nikakve rasprave o pripadnosti Dubrovnika i granicama Dalma-
cije. Odluno je stao na stanovite da sve ono to je pripadalo Veneciji
na kopnu ili moru od Istre do Draa Venecija mora napustili. To je
bio, kako on tvrdi, stari teritorij Dalmacije. Na taj nain Dubrovnik se
ukljuio u kral j evstvo Dalmacije i Hrvatske (insieme col titolo di Dal-
matia e Croatia).
49
Prema izvorima koj ima se Lucius sluio i njegovom
prikazu dogaaj a mogao bi se stei dojam kako Dubrovani nisu nita
sami od sebe poduzeli da se oslobode Mleana, da Dubrovnik toboe
nije trebao promijeniti mletaki suverenitet, da je barem Dubrovnik
trebao ostati pod Venecijom kao jedini venecijanski grad na istonoj
obali J adrana i si. Meutim, dogaaji u Dubrovniku oko otklanjanja
mletakog, a prihvaanj a hrvatsko-ugarskog suvereniteta razvijali su se
drugaije nego to sprikazuju mletaki izvori. Dubrovani su zaslugom
Marina Guetia (Gozze) dragovol j no i odluno uli u zajednicu stvo-
renu na J adranu zadarskim mirom 1358. U toj dravnoj zajednici Du-
brovnik je postao njezin integralni dio. Gueti je vidio da u toj
dravi Dubrovnik moe doi do faktine nezavisnosti i da mu je pru-
ena mogunost teritorij alne ekspanzije.
50
Dubrovnik je sam najvie
pridonio da ue u sastav hrvatsko-dalmatinskog kraljevstva.
Dogaaje pak oko 1420, kad Mleani zauzimaj u preostali dio Dalma-
cije, na koj i su, prema njihovu miljenju, imali pravo na temelju kupo-
vine 1409. god., Lucius izlae dosta objektivno. Kao razlog zato Du-
brovnik nije tada, zajedno s ostalim gradovima Dalmacije, potpao pod
Veneciju, Lucius navodi prema nekom dubrovakom kroniaru (un cro-
nista Raguseo), 'da su postojali pregovori i sporazum izmeu oba grada
o nenapadanju. Lucius pretpostavlja da su Dubrovani dobili pomo u
lj udstvu i oruju od Sigismunda da se bore (e credibile, ohe li Ragusei
habbino ricevuto da Sigismondo rinforzo di gente, e munitioni), a da
mletaki admiral Loredan nije imao vie vojnike snage, ni ratnih galija
da napadne Dubrovnik. Iz tih razloga, prema Luciusu, Dubrovnik je
poteen od mletake opsade i nij e podij elio sudbinu ostalih dalmatin-
skih gradova (percio non si trova memoria oh'all' hora fosse f at t o
alcun danno alli Ragusei dali' armata de Loredano).
51
Dakle u prika-
Memorie, 262-264.
60
M. Medini, Dubrovnik Guetia, SAN, 1953, 60.
51
Memorie, 441-442.
125
zivanju dogaaja 1420. Lucius se koristi dubrovakim izvorima i svojim
pretpostavkama, a u prikazivanju prilika 135758. slui se mletakim.
Odatle i dva stava, odnosno kuta gledanja. Za god. 1358. kao da ali to
Dubrovnik nije ostao pod mletakom vlau, a za 1420. kao da odobrava
to je Dubrovnik izvan mletake vlasti.
Lucius je crpao podatke o prolosti Dubrovnika iz razliitih izvora.
Za najstarije doba slue mu: djelo Konstantina Porfiroigeneta De ad-
ministrando imperio, donekle Toma arciakon Historia salonitanorum
pontificum atque spalatensium i Ljetopis Popa Dukljanina. Obilno se
koristi dubrovakim statutom. Podatke za povij est do XVI st. daju mu
dubrovaki povjesniari Lukarevi, mjestimino Orbini i Tubero i neki
kroniar (un cronista raguseo).
52
Slijede mletaki kroniari, osobito
Dandolo.
63
Meu vrijedne vijesti o Dubrovniku spadaju njegovi vlastiti
ispisi iz trogirskih i splitskih arhiva.
61
Neki put je zahtijevao posebne is-
pise iz dubrovake prolosti, npr. kad trai .prijepis lauda koje su se pje-
vale u Dubrovniku.
65
Uslijed takve raznolikosti i razliite vrijednosti upo-
trebljenili izvora, dogodilo se da podaci koje je upotrijebio iz nepouzda-
nih vrela i pisaca nisu uvijek neprijeporni.
Podjela negdanje provincije Dalmacije na Dalmatia Occidentalis i
Orientalis jest Luciusova tvorevina. Nema tome nazivu traga u pravo-
valjanim izvorima. Luciusova podj ela je vj eroj atno odjek starih naziva
Illvricum Orientale i Occidentale ije porije'klo potjee od Dioklecija-
nove upravne reforme. Oito je da je Lucius naziv lllvricum zamijenio
sa Dalmatia. Lucius, takorei, nije vidio nikakve politike i etnike pro-
mjene na podruju juno od Cetine i Neretve od VII et. do svojeg vre-
mena, dakle XVII st. Teko je pretpostaviti da on iz Trogira nije u XVII
st. znao tko tamo ivi. Slavizacija dalmatinskih gradova tekla je bre
nego je Lucius predmijevao.
56
"
Luciusu je poznato da se Dubrovnik postepeno teritorijalno irio. Ne
moe se meutim prihvatiti tvrdnj a da su Dubrovani sav kopneni i
otoni teritorij stjecali iskljuivo od srpskih vladara. Tu je netanost
preuzeo od Lukarevia.
56
Lastovo se npr. dragovoljno predalo Dubrov-
52
De Regno lib. I, cap. X, XIV, - lib. II, cap. XIV, - lib. III, cap. II, - lib. IV,
cap. III, - lib. V, cap. I, - lib. VI, cap. II i passim. - Memorie, 328, 348, 441
i passim.
53
De Regno, lib. IV, cap. XI i passim. - Memorie, 263. i passim.
54
Memorie, 196, 260 i passim. - F. Raki, Notae loanis Lucii, ;p. o. Starine JAZU,
XIII (1881), 3-58.
55
B. Popari, Pisma Ivana Luia Trogiranina, p. o. Starine J AZU 31 (1907), 31.
G. Novak, Prolost Dalmacije I, 1944, 175-180.
58
ab iisem quoque Serviae Principibus posterioribus temporibus terrarum et
Insularum concessiones obtinentes territorium terra marique dil at ar unt ut Jacobus
Luccari in eorum Annalibus acribit. - De Regno, lib. I, cap. CIV.
126
anima u pod. XIII st. Elafitski otoci Sipan, Lopud, Koloep u posjedu
su Dubrovana od pamtivij eka.
57
Lucius ubraj a u dubrovaku Asta-
reju Peljeac i Ston,
58
to se ne moe usvojiti. Astareja je obuhvaala
samo podruj e od Zatona do Cavtata i to: upu, umet, Rijeku, Zaton,
Gru i okolicu grada.
59
Osim tanih godina kad su Dubrovani stekli
Ston, Primorje, dio Konavala, ostali datumi stjecanja drugih podruja,
osobito to se tie otoka Lastova
60
nisu pouzdani. upa i utnet nisu sa-
stavni dio dubrovakog teritorija od 1360. god.
61
Radi se u stvari samo
o tzv. gornjim dijelovima Astareje, uskom pograninom pojasu, koji je
1357. Uro IV dodijelio Dubrovanima, a ne o itavoj upi i umetu.
62
Dandolo je kriv za Luciusov podatak da je bizantski car Emanuel
zauzeo Dubrovnik.
63
Dubrovnik je do 1171. bio pod bizantskim suve-
renitetom pa nije bilo potrebe takvog postupanj a.
Lucius se posebno zadrava na poecima crkvenog ivota, odnosno
osnutkom biskupije, tanije metropolije u Dubrovniku.
Dubrovaka biskupija bila je sufragan salonitanske (splitske) nad-
biskupije (erat autem Epidaurus Episcopalis civitas, Salonitanae Eccle-
siae suffraganea). Dubrovaka biskupija postala je tako to je epi-
daurski biskup, preavi u Dubrovnik (Ragusium), prenio tamo i bisku-
piju.
64
Time u stvari Lucius podrava dubrovaku tradiciju o kontinui-
tetu biskupije u Dubrovniku kao nasljednici epidaurske biskupije.
to se tie porijekla dubrovake metropolije, dakle crkvene vlasti,
Lucius i ovdje podrava dubrovaku tradiciju. Prema njoj neodreenog
datuma, jednom zgodom (aliquo asu) dukljans'ki nadbiskup i metropo-
lita doao je u Dubrovnik, osnovao biskupiju i na nju prenio svoja
metropolitanska prava. Zbog toga ina nastali su crkveni sukobi sa Spli-
tom i Barom koji su smatrali sebe sjeditem metropolije.
65
Zakljuak je
67
K. Jireek, Vanost Dubrovnika u t rgovakoj povijesti srednjeg vijeka, (prev.
B. Cvjetkovi), Dubrovnik 1915, 22.
58
Stagno e la Fonta erano in terrafenna e per consequenza in Starea. - Memorie,
521.
"Comitatus e Astaria, videlicet Breno, Juncheti, Gravoei, Mal f i et Umbole. -
Monumenta ragusina, Libri reformationum I, MSHSM 10, str. 110 (kratica Mon. rag.).
- J. Lui, Dubrovaka Astarej a, granice i podruje do 1366, Beritiev zbornik, Du-
brovnik 1960, 49.
M
Lucius ipie da je Lastovo postalo dubrovako 1310. sottoposta l'Isola i La-
gusta del 1310 Memorie, 263.
M
circa 1*1360, havevano ottenuto Breno e Gionchetto da Urose Re, o Imperator
e Rascia Memorie, 442.
82
J. Lui, n. dj. 50-52.
"Emanueli autem Spalatum et Tragurium et Ragusium ac pene tota Dal mat ia
subjugatur De Regno, lib. III, cap. VIII.
64
se sicut ab Epidauritanis Rauaium aedificatum constat, ita Episcopatum quo-
que ibidem translatum argui ebet ib. lib. II, cap. XIV.
66
argui potest, Diocletanam Archiepiscopum aliqno asu Ragusium se recepisse
ibique creatum Episcopum, J UB Diocletanae Metropolis retinere voluisse, ob id contro-
versiam, cum suo Metropolita Spalatensi, et simnl cum Antibarensi ob Diocl et anae
Metropolis retentionem habuisse, ut Pontif ex innuere vietur, et J acobus Luccari in
Annal ibus Ragusini refert ibidem.
127
Luciusov: poj avom duklj anske metropolij e crkvena se j urisdikcij a dijeli
na teritorij Donje Dalmacij e koj a crkveno pot pada pod metropol ij u u
Splitu i Gornje Dal macij e koja spada pod metropol ij u u Duklji. itavu
tu razdiobu temelji na pisanju Tome arciakona, Ljetopisa Popa Duklja-
nina i Lukarevia.
66
Lucius u stvari iznosi dvije verzije o osnutku du-
brovake biskupij e: epidaursku i dukl j ansku.
Moramo meutim upokoriti da su dogaaji oko osnutka dubrovake
metropolij e tekli neto drugaije. Biskupi Gornje i Donje Dalmacij e bili
su sufragani metropolije u Splitu, i to biskupij e Kotora i Dubrovnika od
svojeg poetka, a biskupij e u Svau, Baru i Ulcinju od 989. Prilikom
j ednog brodoloma kad su ili na sinodu u Split potopili su se biskupi
Gornje Dalmacije, tj. Svaa, Bara, Ulcinja i Kotara. Meu nj ima je 'bio
i biskup iz Dubrovnika. Da bi se u budue izbjegli slini nesretni, smrtni
sluajevi, i da se ne putuj e daleko u Split, dubrovaka je biskupija uz-
dignuta oko 999. na metropolij u s time da su joj bili podloni kao
sufragani biskupije u Kotoru, Ulcinju i Baru tj. biskupij e geografskog
podruja zvanog Gornja Dalmacija (Dalmatia Superior).
67
Nema dakle
rijei o prijelazu i prerastanju dukljanske u dubrovaku metropoliju.
Propusti koji su se potkrali u Luciusovim djelima, a tiu se dubro-
vake prolosti, plod su 'dakle objektivnih inilaca: nedovoljno pouzda-
na literatura, neobj avlj eni izvori dubrovakog arhiva, stupanj tadanj e
povij esne nauke.
U Luciusovim dj el ima nije dubrovaka prolost prikazana u itavoj
svojoj svestranosti i potpunosti. Nedostaju opirnij i podaci o pomorstvu
i trgovini i drutvenom ustrojstvu. Luciusu i nije bio glavni cilj izloiti
dubrovaku prolost u pojedinostima. Glavni momenti politikog raz-
voj a dubrovake historije ipak su 'obuhvaeni. Vano je Luciusovo shva-
anje o povezanosti dalmatinske i dubrovake povijesti (sub nomine
tamen Dalmatiae continebatur). Koncepcija Luciusova da se starija
dalmatinska povijest uklapa u dubrovaku, da je dubrovaka prolost
sastavni i neo'dvojivi dio dalmatinske povijesti to se osobito odraava
u slinim pravnim ustanovama jest ono to je do danas ostalo nepo-
bitno. Ispravnost te koncepcije tok vremena od tri stoljea nije mogao
oslabiti.
VI
U srednjem vijeku postoje tijesne veze izmeu Dubrovnika i Trogira.
U XIII st. npr. brojni Dubrovani ive i posluj u u Trogiru. Isto tako
mnogi Trogirani rade i privreuj u u Dubrovniku. Meusobno sklapaju
brane veze patriciji i puani iz oba grada. Dubrovakim statutom je
66
Ibidem.
67
M. Barada, Dal matia Superior, Rad JAZU 270, 101-113. - O opsegu podruj a
Gornje Dalmacije, usp. J. Lui, Veze Dubrovnika sa Zadrom i ostalim gradovima
Dalmacije u XIII stolj eu, Pomorski zbornik 4 (1966), 359-360.
128
odreeno kako i gdj e se imaj u izravnavati meusobni sporovi. U ugovoru
izmeu Trogira i Dubrovnika 1250. posebno se podvl ai da stara bli-
skost i prijateljstvo obaju gradova treba da dobiju duni napredak.
68
U XIV st. raste priliv Trogirana u Dubrovnik. Za'biljeeno je znatno
sudj el ovanj e Trogirana kao trgovaca i brodovlasnika i obrtnika u tom
pomorskom i trgovakom gradu.
69
Posljedica je toga da nalazimo neko-
liko Trogirana koj i su primili dubrovako graanstvo. Npr. 1323. Cra-
noe, fil ius Petri Cardii de Tragurio; Lancialo Tragurinus, sartor i Stry-
anus, f il ius Raeni, sartor (oba 1348) .
70
Dubrovani su davali pojedin-
cima svoj e graansko pravo, u pravilu, zbog (zasluga za grad i u znak
iskazivanj a izrazite .poasti.
71
Osim tih osoba moemo napabiriti da u
Dubrovniku borave i posl uj u npr. 1380. prodava mirodij a Ziucus,
quondam Michaelis Tragurii, speciarius;
72
lijenik Johannes cirovcus de
Tragurio 13781379;
73
gradski glasnik Pasqualis Mathei de Tragurio,
1303. god.;
74
svjedok Crosse de Tragurio, 1304; mij enj at novca Mathias
de Tragurio, 1302;
75
opat lokrumskog samostana Nicholaus de Tragurio,
afobas monasterii Lacromonensis, 13531368. god.
76
itd. Trogirani do-
laze u Dubrovnik nabavl j at i kupe, 1367,
77
naruivati topove 1378. god.,
78
kupovati ito 1352.,
79
sreivati dugovanja 1364.,
80
nastanjuju se i kupuju
zemlju: Cherste de Tragurio dma 1305. posjed u okolici Dubrovnika.
80
"
Slubeni gradski trogirski izaslanici esto se spominju da dolaze u Du-
brovnik po razliitim poslovima, npr. 1313, 1320, 1397. god.
81
Grupa
68
J. Lui, n. dj. 365-372.
69
/. Mahnken, Dubr ovaki pat ricij at u XIV veku, SAN, Beograd, 1960, 81.
70
Ibidem, 97.
71
J. Mijukovi, Docl el j ivanj e dubrovakog gr aanst va u srednjem veku, Glas SAN
CCXLVI (1961), 102-108.
72
J. Tadi, Pisma i uputstva dubrovake republike, SAN, 1935, XXXII.
73
Mon. rag. IV, 186, 260.
74
Mon. rag. V, 130. - Sauvao se nj egov testament od 28. VII 1339. u koj em
ostavlj a domum meam lignaminis positam in territorio sancti Simonis dimilo f r a-
teraitati f uscatorum et Bogdana uxor mea de omnibus rebus que sunt in domo faciat
pro anima mea et sua quod placet ibi secundum suam vol unt at em Testamenta (dubr.
arhiv), 4, 37.
76
Mon. rag. V, 19, 82.
76
Mon. rag. II, 181, 282, - III, 7, - IV, 1. - Kat al og opata l okrumskog samost ana
objavio je I. Ostoji, Benediktinci u Hrvat skoj III, (1965), 306.
77
Uli de Tragurio f a ct a f uit gracia posse extrahere de Ragusio mil l iar ia cupiporum
V Mon. rag. IV, 95.
78
de concendendo magistros fabros ut f aciant unam bombardam Tragurinis
J, Gelcich L. Thdlloczy, Dipl omatarium rel ationum reipublicae Ragusanae cum
regno Hungariae, 1887, 699.
79
Mahnken, n. dj. 243, 244.
80
Tadi, n. dj.
80
Testamenta 4, 25.
81
Mon. rag. I, 38, - V, 171. - Gelcich-Thalloczv, n. dj. 712.
9 ZBORNI K O LUI U 129
protjeranih trogirskih plemia nala je 1389. utoite u Du'brovniku.
8
Meu Trogiranima koj i se ee j avl j aj u kroz dubrovake dokumente
jest Mise Matejev Trogiranin (1348-1356). Za vrij eme prol aza kuge (cr-
ne smrti) 1348. (ali i kasnije) javlja se nekoliko puta kao prokurator
djece iji su roditelj i umrli. Imao je posjed na otoku Koloepu. Oenio
se Dubrovkinjom Dobrom s kojom je imao sina Matka i ker Maruu.
83
Izmeu Trogiranki koje su se udomile u Dubrovniku moemo izdvojiti
Belu, ker Gervazija Trogiranina, udanu za Mateja de Qualla. Iz nje-
zine oporuke vidimo kakvo joj je bilo imovno stanj e. Posjeduje zidanu
kuu i vinograd u Rijeci Dubrovakoj. Oba posjeda izbacivala su pri-
linu godinju rentu.
84
Iz Trogira je bila i supruga Ivana de Volce, du-
brovakog vlastelina.
85
82
M. Dini, Odluke vea dubrovake republike II, SAN, 1963, 509.
83
Mon. rag. II, 12, 38, 54, 97, 102, 106, 132, 156, - III, 69. - Sauvao se testament
sina mu Matka, od 25. X 1389. u kojem kae: lo Matcho fiol e Misse e Tragur,
f aco lo meo ultimo testamento cum bona et sana memoria mia. In prima lasso per
primitia e decima grossi VI. Item l asso la possession che io aco ala Isola de Meco al a
nepo$a mia, f iol a dc Marussa surella mia cum la mare sua che f aca d'essa como de
le lor cosc proprie. Ancora volo che negun testamento altro che sia creduto sal vo
questo ultimo mio testamento. Ancora 50 che my pertien a Traguro ele cose del mio
pare oy pocho o asay che possa domandare la mia nepoca sovrascrita, cosi in Traguro
et in cascuna parte che pertien a my Testamenta 7, 168.
84
Die XVI decembris 1324 in Ragusio ... Ego quidem Bella f il l ia quondam
Cervasii Tragurini et uxor Mathei de Qual l a cum bona et integra, sanaque memoria
et bona mente mea, et recte locutionis existens, de rebus meis meum dispono et sic
ordino testamentum sic icens: in primi volo quod dent ur pro decima grossi XII et
primicia grosso I. Item habeo unam domum e muro, que domus confiniat cum
Pancratio de Saracha et cum Matheo de Gangullio. Item habeo unam vineani in
Omhla que confinat a parte orientis cum Martolo Cigrea, ex parte pellagi cum Ma-
rino quondam Vite de Magssi, et ex parte ponentis cum Radascl avo de Quala, cum
pignore quod tenent illi de Corji, ex parte moutis cum omnibus terris, et istam
vineam quam habeo dimito in manibus thesaurariorum ecclesie sancte Marie maioris,
et quod supradicta domus mea cum dicta vinea detur ad af f ict um sive locetur
anuatim donec munus durabit, et omnes reditus qui erunt de dicta vinea et domo
dentur primo anno integre sosoribus Laurebcii de ubagna, et ipse teneantur facere
sicut eis comisi. Volo quod predicti reditus predictarum vinee et domus in sequenti-
bus duobus annis dentur integre f rat ri Michaeli de Gal l a de ordine f r at r um predica-
torum pro faciendo ibi unum breviarium, et quarto sequenti anno volo iterum quod
omnes predicti reditus dentur presbitero Laurencio fillio quondam Obbradi callegarii,
patrino meo spirituali. Post hec autem volo quod de dictis introitibus vinee et domus
anuatim donec munus stabit, f iat unum prandium de yperperis duobus conventui
fratrum minorum, et unum similiter conventui f rat rum predicatorum de yperperis
duobus, residuum autem predictorum reditum quod superaverit, detur pro missis cele-
brandis pro anima mea et meorum defunctorum, et volo quod omnia masaricia mea
que sunt in domo mea, et omnes pauni mei de dorso (?) dentur supradictis sororibus
dicti Laurentii de ubagna et ipse f aciant sicut ego ibi or diua v i. . . Testamenta 3,
66'. Na moju molbu, zbog moje sprijeenosti, test. mi je prepisao prof. Z. undrica,
arhivist u dubrovakom arhivu. Na trudu i susretlj ivosti mu se zahval j uj em.
85
Manhken, n. dj. 425, 445.
130
Isto tako Dubrovani posl uj u i privreuj u u Trogiru. Iz tih odnosa
nabacit emo struak podataka. Dubrovani 1375. nabavlj aj u u Trogiru
ulje.
86
Trgovakim poslovima u Trogiru bavi se u drugoj pol. XIV st.
dubrovaki vlastelin Kl ement Bona.
86
"Dubrovaki kanonik i arciakon
Pedismontski (Pedismontis) Andrij a de Seregna dobio je 1354. crkvu na
upravu u trogirskoj biskupiji.
87
Za izvezenu robu u Trogir dubrovaki
trgovci e plaati carinu 2%> O'd vrij ednosti robe.
88
Razliite su dakle
vrste dj elovanj a Dubrovana u Trogiru. Inae su Dubrovani odravali
s Trogirom redovite brodske veze, savjetovali se s nj ima o poj edinim
pitanj ima, traili o'bavjetenja o dogaaj ima u Hrvatskoj i ostaloj Dal-
maciji, izravnavali nesuglasice i si.
89
Uslijed takvih dobrih veza i odnosa
Dubrovani i Trogirani susreu se zajedno kao trgovci u kopnenom za-
leu, npr. u Rudniku 1323. god.,
90
da bi isto tako zajedno trpj eli ogra-
nienja u trgovini koj a im. 1389. namee Venecija.
91
Odraz tih tij esnih
veza izmeu oba grada jest topla pohvala koju je izrekao u slavu Du-
brovnika poznati Trogiranin Koriolan Cipico (14251493). Taj huma-
nist velia Dubrovnik kao dalmatinski grad u kome cvate kul tura i blago-
stanje.
92
Luciusu ne samo 'da nisu ipromakli iz njegova vidokruga odnosi izmeu
Dubrovnika i Trogira, nego nam je o nj ima ostavio nekoliko novih
podataka crpljenih iz trogirskih izvora. Doznajemo npr. da je 1315.
Trogir namjeravao oblikovati unij u (savez) s 'ostalim dalmatinskim gra-
dovima,
93
da je trogirski knez 1371. otputovao u j ednoj misij i u Du-
brovnik.
94
Vrij edno je istaknuti da se iz Luciusovih biljeaka vidi da su
Trogirani predlagali izbor Dubrovanina za svoga kneza. injenica je
da je 1412. vrio dunost trogirskog comesa dubrovaki vlastelin Pasqua-
lin de Resti, a 1416. Mihajlo Resti, koji je bio potvren i 1417. godine.
88
Tadi, n. dj. XXIX.
" Manhken, n. dj. 149.
87
SCD XII, 225.
88
Mon. rag. V, 190.
89
Mon. rag. IV, 183, 199. - Gelcich-Thalloczy, n. j. 695, 713-714.
60
Mon. rag. I, 103.
91
S. Ljubi, Listine o odnoajih izmeu j unoga Slavenstva i mletake republike,
IV, 253.
92
Usp. tekst, kod V. Foreti, n. dj. 258.
93
Banus petit quod civitas Tragurium faciat unionem cum aliis civitatibus Dal-
matiae 7. XI 1315. - F. Raki, Notae ... 19.
91
Licentia comiti ad exeundum Ragusium, et rel iquendi uicarium loco sui ibidem
32. U Trogir se svraaj u dubr ovaki poklisari na povr at ku iz Zadra, npr. 1363,
1388. god. - ibidem 39, Memorie, 280.
131
Zakljuak nam se namee: Iako su se znale poj avlj ivati nesuglasice,
trzavice koje su uzrokovane komunalnom zatvorenou dalmatinskih gra-
dova i razliitim politikim suverenitetima, prolost dalmatinskih gra-
dova meusobno je u mnogoemu slina. Povezan hod u prolosti odra-
zuje se ne samo u opim konturama dalmatinske povijesti, nego i u
posebnim historijama pojedinih gradova, konkretno Dubrovnika i Tro-
gira. Lucius je uoio da je potrebno ukazivati na te meusoibne veze.
Iz tog podruj a objavljivao je podatke i injenice i davao sinteze. U
tome je znaenje njegovog shvaanja dubrovake i dalmatinske povijesti,
odnosno onog teritorija koji je obuhvatio pod poj am Regnum Dal-
mat iae et Croatiae bez obzira na krajnju namjenu pisanj a tog djela.
96
95
1415, 13 em. Mihatius e Restis Ragusinus fit comes. 1417. 20. feb. Confirmetur
Michael de Restis in comitem, - 1412, 30. mart Pasqualus de Restis de Ragusio comes,
- Raki, Notae, 43-58. - Pasko Resti bio je prije izbora za trogirskog kneza knez u
ibeniku. Upravo za vrijeme njegova knezovanja donijela se 1402. god. odluka da se
sagradi nova, dananj a ibenska katedrala. Tempore ... egregii et sapientis viri do-
mini Pasqualini de Restis de Ragusio honorandi comitis civitatis Sibenici - A. G.
Fosco, Documenti inediti per la storia della fabbrica della cattedrale di Sebenico,
1891, str. 4.
88
O toj namjeni usp. F. Sii, Prirunik, 52.
132