Sie sind auf Seite 1von 43

POLITIKA

PSIHOLOGIJA









1

to je psihologija?
Ljudi obino imaju prilino neodreenu predodbu o tome to je psihologija i ime se
bave psiholozi. Neki smatraju da se radi o tajanstvenoj znanosti, da psiholozi itaju tue
misli, da mogu utvrditi tko je normalan, a tko nije.
esto se pojam psihologije mijea sa pojmom psihijatrija. Mnogi psihologiju identificiraju
s jednim malim segmentom psihologije odnosno sa psihoanalizom.
Najjednostavnija definicija psihologije jeste da je ona znanost o psihikim procesima.
Meutim, mnogi ne vide pravu svrhu takve znanosti budui da se radi o neemu to je
svima nama dobro poznato jer duevni ivot je neto to imamo svaki dan, pa stoga o
njemu i bez psihologije sve znamo.
Pojava dobro poznatog karakteristina je za ovjekov odnos prema velikom broju
svakodnevnih pojava. One se prihvaaju kao neto to je samo po sebi razumljivo. Ljudi
se ne pitaju zato se dogaaju te pojave, kako nastaju i kako djeluju.
Jesmo li se ikada u ivotu zapitali zato predmet koji ispustimo pada na zemlju? Pa
naravno, pada zato jer smo ga ispustili iz ruku. -Sir Isaak Newton (1642-1727)
Zakon gravitacije opisuje pojavu opeg privlaenja meu svim tijelima u
svemiru.``Najvelianstvenijim poopenjem koje je ikad uinio ljudski um''. Ista ona sila,
koja privlai poslovinu Newtonovu jabuku tlu, odrava Mjesec u njegovoj putanji oko
Zemlje i planete u njihovim putanjama oko Sunca.
Svakodnevnica na koju smo ve od djetinjstva nauili ne izaziva u nama znatielju da se
upitamo kako i zato neka pojava nastaje. Mi smo sami sebi maksimalno svakodnevni i
ne dolazimo na pomisao da je naa svijest o sebi samima neto to moda i nije tako
jednostavno. Imamo dojam da sami sebe potpuno dobro poznajemo, a time da manje ili
vie poznajemo i druge ljude.

Definicija
Mislioce je itekako interesiralo pitanje to je to to se u nama dogaa, to je ono to se u
svakodnevnom ivotu obino naziva dua ili duevni ivot.
Upoznaj samog sebe!
Filozofi su pokuali protumaiti pojave koje se dogaaju u samom ovjeku tj. njegove
doivljaje,ali nisu koristili izraz psihologija. - Marko Maruli (1450-1524)
Psiha (dua) + logos (um, razum, znanje)
Psihologija je znanost o dui. - Nije zadovoljavajua definicija jer definicija mora
sadravati jasne, poznate pojmove, a pojam due je nejasan i nepoznat, filozofsko-
religiozni pojam koji uope nije jasno definiran, i ima razliita znaenja. Upravo nejasno
shvaanje pojma duevnog ivota, kao i injenica da je duevni ivot neto to se ne
moe konkretno vidjeti, opaati ili mjeriti.
2

Poetkom 20.st. ameriki psiholozi prestaju s prouavanjem i istraivanjem due.
Smatraju da znanost treba prouavati samo ono to je vidljivo, opipljivo i koliko-toliko
mjerljivo.
U znanosti jedino to smijemo i moemo istraivati su vanjske reakcije tj. vanjski znakovi
unutarnjih dogaanja. Strah ili radost zbog lupanja srca, brzinu i snagu nekih pokreta itd.
Svi vanjski znakovi u eng. jeziku mogu se poistovjetiti s izrazom behavior.
Psihologija - znanost o ponaanju. - Iz ove definicije proizlazi da je upravo ponaanje
samo po sebi glavni interes psihologije, a ne ono to se krije ispod ponaanja, a to su
doivljaji to znai da ni ovo nije zadovoljavajua definicija.
Jedna od najprihvatljivijih definicija jeste:
Psihologija je znanost o doivljajima i o ponaanju koje je odraz tih doivljaja.
Doivljaj pripada samo onome ko taj doivljaj ima. uvstvo koje imamo dok sluamo
glazbu, misao koja nam padne na pamet kada se sjetimo nekog dogaaja, elja da
poloimo neki ispit itd.
Doivljaji se mogu podijeliti u 3 kategorije:
1. Kognitivni doivljaji pomou kojih spoznajemo svijet (osjeti i percepcija, pamenje,
uenje, mata, miljenje,govor).
2. Emocionalni ili uvstveni doivljaji (dogaaje koji nam se dogaaju vrednujemo kao
ugodne ili neugodne).
3. Motivacijski doivljaji (ako elimo ostvariti neki postavljeni cilj uloit emo mnogo
napora i truda da ga i ostvarimo).
Bihevioristi - zanimaju se samo za odnos izmeu nekog objektivnog podraaja (stimulusa,
S) i mjerljive ili vidljive reakcije ovjeka ili ivotinje na taj podraaj (rekcija, R).
S R
P - R
Formula se dopunjuje:
S - O R
P O R
Organizam mijenja objektivne karakteristike podraaja, stoga su i mogue neizmjerno
mnoge i razliite reakcije ovjeka na neku objektivnu situaciju. I u malo kompleksnijim
situacijama vrlo teko tono predvidjeti kako e se podraaj transformirati, pa samim
tim i kako e se ovjek i ponaati. Moe se neposredno primijeniti na pojedine politike
procese, npr. u sluaju izbornih procesa.
Donosioci odluke, odnosno O (organizam), mogu biti birai, kandidati, stranaki organi.
Sa stajalita politike psihologije zainteresirani smo za karakteristike svakog takvog
donosioca odluka, koje dovode direktno do akcije, ili koje djeluju na okolinu na takav
nain da izazovu odluku.
3

Znanost i psihologija
Moraju biti ispunjeni odreeni uvjeti, a glavna dva su:
Znanost mora imati predmet istraivanja i svaka znanost mora imati priznate metode
istraivanja.
Predmet istraivanja psihologije su ovjekovi doivljaji i njegovo ponaanje.
Metode koje se koriste u psihologijskim istraivanjima su: eksperiment, anketa, opaanje
i/ili mjerenje i introspekcija (samoopaanje).
Drutvena ili prirodna znanost?
Dananja psihologija je znanost koja u sebi sadri razliite pristupe pojedinim
problemima:
neki su problemi potpuno bioloki (prouavanje uloge ivanog sustava),
neki su drutveni (npr. uloga odgoja i ostalih drutvenih utjecaja na razvoj pojedinevih
sposobnosti i linosti).
Kojim je profesijama psihologija potrebna?
Neophodna je za sve one profesije u kojima se dolazi do kontakta s velikim brojem ljudi:
nastavnicima, lijenicima, medicinskim sestrama, slubenicima na potama i bankama,
uposlenicima na alterima, kriminalistima, policajcima, sucima, direktorima, politiarima
itd.

Socijalna psihologija
ini iru znanstvenu podlogu politike psihologije. Politika psihologija se velikim
dijelom, mada ne iskljuivo, temelji na spoznajama socijalne psihologije.
Definicija socijalne psihologije:
Prema Allportu - nastoji razumjeti i objasniti kakav utjecaj na miljenje, osjeanje i
ponaanje pojedinca ima stvarna, predoena ili nagovijetena prisutnost drugih.
Predmet socijalne psihologije
Ukljuuje tri elementa zajednika svim aspektima socijalne psihologije.
1. socijalna psihologija do spoznaja dolazi empirijskom metodom provjere i uobliavanja
teorija.
2. drutveno ponaanje prouava se sa svrhom razumijevanja i predvianja.
3. ukljuuje socijalnu misao (stavovi, vrijednosti, uvjerenja, samopotovanje, socijalna
percepcija itd.)
Zadatak socijalne psihologije je kod ljudi poveati mogunost odgovorne akcije, a ne da
poveava mogunost vladavine ljudi nad drugim ljudima. Socijalna psihologija mora
istraivati i pronalaziti mogunosti da povea mogunost vladavine ovjeka nad svojim
vlastitim ivotnim mogunostima i objektivnim uvjetima.
4

Epoha graanskih revolucija, nagla gibanja unutar drutvene zajednice, sve vea politika
organiziranost drutva, meunarodni sukobi i sl. dovela su ne samo da razvoja politike
znanosti ve i do sve veeg razmatranja uloge ljudske prirode u tim drutvenim
procesima.
Lange je napisao:
Bure strasti su pogubile vie ljudskih ivota, opustoile vie zemalja, nego uragani;
njihova je bujica razruila vie gradova nego poplave. Zato nam je veoma udno to
ovjek ne posveuje vie napora da izui njihov karakter i sutinu.
U poetku su se traili neki univerzalni motivi, trajne karakteristike ovjeka koje bi mogle
objasniti ljudsko ponaanje. Meutim, s razvojem graanskog drutva i parlamentarne
demokracije rastu potrebe za razumijevanjem ljudskog ponaanja kao sastavne
komponente politike akcije.
Herman ukazuje na 5 temeljnih polazita politike psihologije:
1. Usredotoenost na interakciju politikih i psiholokih pojava
Kako psiholoki imbenici odreuju politiko ponaanje i kako politike akcije utjeu na
psiholoke varijable? Interakcija je obostrana! Percepcije, vjerovanja, motivi, miljenja,
vrijednosti, interesi, osobni stil i obrambeni mehanizmi pojedinca, neovisno radi li se o
graanima, voama, lanovima grupa, birokratima, teroristima ili revolucionarima, utjeu
na to kako e se oni ponaati i politiki djelovati. Isto tako, politika kultura, politiki
sustav, politiki pokreti i stranke, kao i meunarodni poredak, utjeu na to kako e se ljudi
formirati kao politika bia.
2. Politika je psihologija relevantna za mnoge societalne probleme
Mnogi drutveni problemi su izrazito politizirani. Svakodnevno smo suoeni s raznim
problemima, od zatite okolia do meuetnikih sukoba. Veina se tih problema rjeava
na politikoj razini i ljudi suoeni sa svojim svakodnevnim potrebama ulaze u podruje
politike.
3. Konkretna socijalna (politika) situacija je ta koja dovodi do razlika meu
ljudima
Politika psihologija uvijek prouava pojedinca i grupe u odreenom vremenu i prostoru
tj. u odreenom politikom sustavu i kulturi.
4. U politikoj psihologiji naglasak se stavlja kako na proces politikog ponaanja,
tako i na sam rezultat
Kako se birai opredjeljuju? Kako se mogu razrijeiti politiki sukobi? Kako voe
mobiliziraju sljedbenike? Samo politiko ponaanje jest rezultat niza okolnosti i
psiholokih procesa koji su predmet politike psihologije.

5

5. Temelji se na razliitim metodama prikupljanja podataka
Potreba za razliitim metodskim pristupima proizlazi iz injenice multidisciplinarnosti
predmeta politike psihologije. Metode koje se primjenjuju u istraivanjima su: anketa,
eksperiment (laboratorijski i terenski eksperiment), psihobiografska metoda i metoda
analize sadraja.
Politika psihologija je primijenjeno podruje psihologije koje prouava
psihologijske aspekte politikih fenomena, kao i politologijske aspekte psihologijskih
fenomena.
Psihologijski pristup politici moe biti dvojak: mogu se razmatrati sve one osobine
linosti u uem smislu, koje su na bilo koji nain povezane s politikom aktivnou-
teite je na pojedincu; moe se teite staviti na politiku akciju i prouavati one osobine
linosti koje odreuju vrstu i pravac akcije.
Meutim s prvim pristupom ostajemo potpuno na individualnoj psiholokoj razini- daleko
od bitnih politikih zbivanja! Drugi pristup naglaava da politiku akciju mogu odreivati
samo one osobine pojedinca koje su socijalno uvjetovane.
Usmjerenost na stavove, relativno trajnije strukture, nastale interakcijom pojedinca i
okoline, koje predstavljaju intervenirajuu varijablu izmeu kompleksnosti socijalne
okoline i mogueg ponaanja pojedinca.

Predmet, teorije i metode politike psihologije
Predmet politike psihologije
Sve varijable uvjetno svrstavamo u tri osnovne skupine, koje imaju i svoje disciplinarno
znaenje u okviru sociologije, politike psihologije i politologije.
Prva grupa varijabli odnosi se na temeljne osobine globalnog drutva:
Globalne karakteristike drutva (socijalno naslijee, ukupnost povijesnog razvoja,
ekonomske razvijenosti, politiku kulturu, religijsku tradiciju itd.)
Socijalno strukturiranje (razvijenost, urbanizaciju, prevladavajui nain prozvodnje,
tradicija, i sl.)
ivotna situacija obuhvaa kompleks individualnog socijalnog miljea unutar ireg,
zajednikog socijalnog grupiranja (stambena situacija i sl.).
Referentne grupe, ija postignua, norme i vrijednosti slue kao referencija individualnih
aspiracija i eljenog modela ponaanja.
Druga grupa - intervenirajue varijable:
Koje interveniraju izmeu poloaja pojedinca i drutvenih grupa u socijalnoj strukturi i
psiholokih sadraja relevantnih za politiko ponaanje.
6

Motivacija proces izazivanja i usmjeravanja ponaanja
Socijalizacija proces drutvenog oblikovanja pojedinca sukladno zahtjevima drutva
Trea grupa varijabli odnosi se na temeljne psiholoke procese:
Procesi spoznaje drutvenog realiteta (procjena objekata, situacija i pojava, s obzirom na
nae potrebe, interese, stavove i vrijednosti).
Stavovi i vrijednosti formirani socijalizacijom, koje u interakciji s potrebama, dinamino
utjeu na ponaanje.
Javno mnijenje neposredno reagiranje pojedinca na neki dogaaj.
Osobine linosti u uem smislu relativno ope i trajne osobine (npr. autoritarnost,
tolerantnost itd.) koje su nastale procesom socijalizacije u prilagoavanju nagonskim
socijalnim zahtjevima i obrambenim mehanizama linosti na frustracijske situacije.


Tri razine analize politike psihologije su:
1. Analiza agregata
Polazi od opih drutvenih uvjeta unutar kojih se pojedinac socijalizira. Poznavajui
osnovne prevladavajue psihologijske osobine neke populacije, moemo neposredno
analizirati ponaanje uvjetovano osobinama konkretne situacije.
Vrlo je esto osnovni pristup u komparativnim istraivanjima konflikata meu pojedinim
narodima, npr. da pripadnici nekog naroda imaju odreene osobine po kojima se razlikuju
od drugih.
2. Tipoloka analiza
Polazi od pretpostavke da postoje relativno stabilne psiholoke osobine koje
karakteriziraju odreenu skupinu i razlikuju je od drugih.
Na temelju psihologijskih osobina pojedinci se mogu svrstati u odreene tipove koji su
relevantni za razumijevanje odnosa ljudi i politike, npr. pokuava analizirati socijalne i
psiholoke razlike izmeu biraa demokrana i socijaldemokrata u Njemakoj, odnosno
biraa HDZ-a, liberala ili neke lijeve opcije u Hrvatskoj.
3. Analiza pojedinca
Analiziraju se izuzetni oblici ponaanja (kreativna, obrambena, patoloka) izuzetnih ljudi,
najee politikih voa, koji znatno utjeu na politike procese.
Ove tri analize omoguavaju i tri osnovna pristupa u prouavanju politike psihologije, po
kojoj pojedinac ne slii ni na koga, ppojedinac lii na neke i ppojedinac je slian svim
ostalima (Kluckohana i Murraya)

7

1. Individualna razina
Na razini individualne analize zanima nas konkretan pojedinac koji ima svoj poseban
razvoj i svoje osobine, distinktivne osobine.
2. Razina pripadnost nekoj grupi/tipu linosti
Zaokupljeni smo stvaranjem odreene klasifikacije na osovi zajednikih ili slinih
osobina.
3. Razina pripadnost jednoj cjelini
Analizira na koji nain ta cjelina sa svoje strane odreuje osobine svojih lanova.
Ove razine nisu nezavisne, nego se proimaju i meusobno uvjetuju.


Teorijski pristupi psihologije znaajni za politiku psihologiju su:
Temeljne dileme
Getalt psihologija
Teorija uenja
Psihoanalitika teorija
Teorija uloga

Metode politike psihologije
1. Anketa
Temeljna metoda u empirijskom istraivanju politikog ponaanja. Istraivanje provedeno
na veem broju ljudi izabranih strogom metodom uzorkovanja, koje se provodi u
svakodnevnim ivotnim uvjetima na temelju jasnih, standardiziranih postupaka
podvrgnutih kvantitativnim mjerenjima.
Tri razloga zbog kojih se primjenjuje anketa u analizi politikih procesa:
mogue ju je provesti u svakom trenutku to omoguuje predvianje i djelovanje na
politiko ponaanje,
vvrsta podataka i mogunost analize. Preko nje dolazimo do bitnih psi. podataka
(percepcije, stavova, motivacije), upravo na te se varijable moe djelovati kako bi se
usmjerilo politiko ponaanje, i da bi se razumjelo,
daje nam podatke na individualnoj razini, pomou kojih smo u stanju uoavati promjene u
zavisnim varijablama.


8

2. Eksperiment
Kraljica svih metoda!
Koliko ju je mogue primjenjivati u podruju kompleksnih politikih zbivanja?
Umjetno izazvati pojavu, kontrolirati uvijete u kojima se dogaa politiki proces i mjeriti
istraivanu pojavu!! Potrebno je kreativno uoiti problem i na primjeren nain
operacionalizirati pojedine varijable.
Tri temeljne vrste eksperimentalnih istraivanja u politikoj psihologiji su:
Laboratorijski eksperiment
Prilikom interpretacije rezultata dobivenih u laboratorijskim uvjetima treba se voditi
rauna o tome da ispitanik u takvim situacijama uvijek mora donijeti odluku, dok su u
svakodnevnom ivotu takve situacije rjee, i postoji vei broj rjeenja.
Takoer, situacije s kojima je pojedinac suoen u lab. eks. veoma jednostavne, jasne i
interpretabilne, to u ivotu najee nije sluaj. Podaci eks.lab. istraivanja tako su
dramatini, te ih treba paljivo analizirati.
Zato ljudi prihvaaju grupni pritisak- problem konformizma
Zato ljudi izvravaju nareenja problem poslunosti

Terenski eksperiment
Znaajno je tee operacionalizirati varijable i kontrolirati uvjete!
Kombinacija metoda eksperimenta i anketnog istraivanja, budui da se podaci skupljaju
na reprezentativnom uzorku pomou upitnika.
Istraivanje iz podruja ponaanja na izborima i utjecaja naina propagandnog djelovanja

Posredni eksperiment ivot sam stvara eksperimentalnu situaciju
Zadatak istraivaa da u kompleksnosti stvarnih procesa uoi neke eksperimentalne
karakteristike, i da pokua interpretirati zbivanja na temelju spontano nastalog
eksperimentalnog nacrta

Prednosti eksperimentalne metode
Jednoznano ustanovljavanje uzronosti
Kontrola pojedinanih varijabli
Omoguuje istraivanje dimenzija i parametara kompleksnih varijabli
Nedostaci su:
Umjetna situacija (atrificijelna) i nemogunost uopavanja na temelju kontroliranih
bivarijantnih ili trivarijantnih nacrta istraivanja na kompleksnost stvarnih zbivanja.
Postoje problemi koje je jednostavno nemogue eksperimentalno istraivati


9

3. Psihobiografska metoda
Psihobiografija je svaka ivotna povijest na koju se primjenjuje neka eksplicitna teorija
linosti. Tei se ustanoviti je li neki postupak pojedinaca nuno uvjetovan nekom
povijesnom injenicom, i ako jeste, moe li se njegovo ponaanje objasniti specifinim
osobinama linosti pojedinca. Teorijsko polazite koje se koristi u objanjavanju
ponaanja je najee psihoanaliza Sigmunda Freuda, ali i Junga, Horney i Sullivanna.
4. Metoda analize sadraja
Tehnika koja na objektivan, sistematian i kvantitativan nain izraava manifestni sadraj
komunikacije. Usmjerena je na nositelja komunikacije i na njen sadraj.
Obiljeje ove metode je kvantifikacija, analiza je usmjerena na manifestni aspekt sadraja,
ali se rezultati mogu upotrijebiti i za analizu latentnog sadraja
Analizirala se rasprava sudionika iz razliitih krajeva bive Jugoslavije tijekom I.
konferencije SKJ (1989). Ukupno je analizirano 4599 pojmova, iz koje se nalo 7
pojmovnih sklopova: ideologijski, kritika privredne politike, trino-reformski itd. U
konanoj analizi dobivene dvije meusobno suprotstavljene orijentacije: reformska i
tradicionalna.
Zastupnici reformske delegati Slovenije i Hrvatske
Zastupnici tradicionalne delegati Srbije i Crne Gore
to se u javnosti nasluivalo i znalo, empirijski je i potvreno

Stavovi
U gotovo svim aspektima naeg drutvenog ivota neprestano traimo da drugi ljudi
izraze svoj stav, iznosimo drugima nae poglede, i pokuavamo promijeniti miljenje
drugih. Neslaganja s drugima oko toga to je odgovarajui ili korektan stav ine nas
svjesnima njihove snane emotivne osnove.
Stavovi su vani za razumijevanje stereotipa, predrasuda, namjera pri glasovanju,
potroakog ponaanja i meuljudske privlanosti itd.
Dva su razloga zbog kojih su socijalni psiholozi posvetili toliku panju istraivanju
stavova:
ciljevi socijalne psihologije su objanjavanje i predvianje ponaanja, tada bi poznavanje
stavova trebalo pruiti znaajan uvid u to;
stavovi su relativno trajni ali se mogu promijeniti i zbog toga je vano otkriti uvjete i
okolnosti te promjene.

Socijalni psiholozi pokuali su odgovoriti na pitanje to su stavovi na dva razliita naina
Jedan se pristup usredotoio na strukturu stavova, a drugi na razliite funkcije koje stavovi
imaju za neku osobu. Nijedan pristup, sam za sebe, ne prua zadovoljavajui odgovor na
pitanje to su stavovi - uzeti zajedno moda mogu pruiti taj odgovor.
10

Strukturalni pristup prua razumijevanje stavova osvrtanjem na vezu stavova s drugim
kljunim pojmovima: uvjerenjima, vrijednostima, namjerama i ponaanjem. Odraava
trokomponentnu analizu afektivne, kognitivne i konativne komponente stavova (Katz,
1960).
Kognitivna komponenta odnosi se na uvjerenja o objektu stava!
Uvjerenje je znanje koje imamo o svijetu (ljudima i stvarima) i koje varira prema tome
koliko nam je vano to znanje.
Na primjer, vjerovanje neke osobe u postojanje Boga predstavlja sredinje uvjerenje te
osobe koje utjee na puno uvjerenja koje ta osoba ima o svijetu.
Nasuprot tome, uvjerenje osobe da je sigurnije nositi sunane naoale pri vonji na suncu
vjerojatno znatno ne utjee na druga uvjerenja te osobe.
Sredinja uvjerenja utjeu na cijelu nau kognitivnu strukturu i odreuju je, a periferna
uvjerenja nemaju utjecaj ireg dosega na nae promiljanje o svijetu (Rokeach, 1968).
Sredinja uvjerenja otpornija su na promjenu nego periferna uvjerenja.
Afektivna komponenta odnosi se na evaluaciju (dobro ili loe) objekta stava!!
Pozitivno ili negativno vrednujemo pojedine politike pojave, subjekte, situacije.
One izazivaju odreena emocionalna stanja ugode ili neugode.
Samo pojava nekog politiara u nama izaziva ne samo sve ono to o njemu znamo, ve i
to to znamo (vjerujemo da znamo) praeno je pozitivnim ili negativnim, unaprijed
odreenim vrednovanjem, odnosno emocijama.
Konativna (ponaajna) komponenta odnosi se na ponaanje s obzirom na objekt ili
osobu stava.
Sastoji se od tendencija da se na odreen nain reagira u vezi s nekom pojavom.
Izlazimo na izbore i dajemo svoj glas onoj politikoj stranci za koju vjerujemo da u
najveoj mjeri izraava nae politiko opredjeljenje i prema kojoj imamo pozitivne
osjeaje.
Definicija, koju je predloio Newcomb (1950): "nauena sklonost reagiranju na
dosljedno povoljan ili nepovoljan nain s obzirom na dani objekt".







11

Funkcionalni pristup
Stavovi unapreuju dobrobit pojedinca jer vre etiri funkcije:
1. Funkcija prilagodbe
Odnosi se na mjeru u kojoj stavovi doputaju nekoj osobi da postigne eljeni cilj i
izbjegne ono to joj je neugodno. S drutvenog stajalita, dogaa se vaan proces
identifikacije.
Osoba razvija stavove sline stavovima ljudi koje voli i trai za prijatelje one ljude kod
kojih percipira sline stavove.
Ukratko, ova funkcija je hedonistika u tome to slui svrsi poveavanja zadovoljstva ili
ugode i izbjegavanja kazne ili boli.
2. Funkcija spoznaje
Odnosi se na informacije koje neka osoba posjeduje o fizikom i drutvenom svijetu.
Omoguava da svijet postane poznatije, predvidljivije i manje nejasno mjesto budui da se
odreena struktura namee ili se kao takva percipira.
3. Funkcija samoizraavanja
Potreba da se drugima priaju stvari o sebi i da oni znaju to hoemo, tj. da budu svjesni
onoga to osjeamo, vjerujemo i to nam je vrijedno.
4.Funkcija obrane ega
Stavovi mogu sluiti obrani ljudi od samih sebe i drugih ljudi.
Stavovi imaju selektivnu ulogu, pojedinac o sebi i drugima saznaje odreene injenice,
kako bi odrao unutarnju ravnoteu i izbjegao konfliktne situacije.
Vlastiti osjeaj inferiornosti moe se kompenzirati negativnim stavovima prema nekim
manjinskim grupama.

Funkcionalni pristup ima implikacije na to kako treba postupati u promjeni stavova:
Da bi se promijenilo stav neke osobe treba poznavati dvije stvari: stav koji posjeduje i
funkciju koju taj stav vri za osobu.
Da bi izvrio promjenu stava, ovaj bi se pristup trebao slagati s funkcijom;
Vjerojatno je da e se stav koji slui spoznajnoj funkciji promijeniti ako osobu izloimo
novim informacijama.
S druge strane, stav koji slui funkciji obrane ega vjerojatno se nee promijeniti
predstavljanjem novih informacija



12

Mehanizmi formiranja stavova
1936. godine, Allport je formulirao etiri temeljna mehanizma formiranja stavova:
1. Mehanizam integracije
Proces s kojim mi najee objanjavamo nastanak naih stavova.
Pojedinac tei, razumjeti sebe, i jo vie predstaviti se drugima, kao racionalno bie, koje
na temelju osobnog iskustva, u svakodnevnim ivotnim situacijama, formira svoj
pozitivan ili negativan stav prema pojavama, situacijama, objektima i pojedincima s
kojima se susree.
Stavovi su nastali na temelju integracije pojedinanih iskustava tijekom naeg ivota.
2. Mehanizam imitacije
Pojedinac mnoge svoje stavove jednostavno preuzima kao dio svog socijalnog naslijea.
Od obitelji, preko kole i sredstava masovnih komunikacija, pojedinac je suoen s
vrednovanjima koja prethode njegovom osobnom iskustvu, ali koja jednom usvojena,
odreuju njegova budua iskustva.
Odnosi prema vlastitom identitetu, naciji, religiji, moralnim normama i sl., steeni su
davno prije nego to je pojedinac imao dovoljno znanja za samostalno odreenje.
3. Mehanizam traume
Odnosi se na ona pojedinana iskustva koja su, svojim intenzitetom i emocionalnom
ukljuenou, pojedinca dovela do stava prema nekoj pojavi ili ljudima, najee izrazito
negativnog i teko promjenjivog.
Ratovi na ovim prostorima, pojedinane i kolektivne rtve i stradanja, primjer su stavova
formiranih na temelju trauma koje traju desetljeima, a esto se prenose s generacije na
generaciju.
4. Mehanizam diferencijacije
Sekundaran proces.
Na temelju jednog ili vie ve formiranih stavova, formiramo nove prema objektima o
kojima nemamo dovoljno iskustva.
Negativan stav prema pripadnicima neke nacionalne skupine, pogotovo ako je formiran na
temelju traumatskog iskustva, ima tendenciju da se generalizira na sve vanjske grupe.
Teorijski pristupi stavovima
Funkcionalna teorija
Teorija uenja
Teorije konzistencije
Teorija osobnog ukljuenja
13

Teorije konzistencije:
Zajednika im je postavka po kojoj misli, vjerovanja, stavovi i ponaanje tee da se
organiziraju na smislen i svjestan nain.
1. Teorija ravnotee
Interes je usmjeren na oblike u kojima ljudi vide svoj odnos s drugim ljudima i okolinom.
Ako imamo pozitivan stav prema nekom ovjeku, koji u isto vrijeme iznosi negativne
injenice o nekoj drugoj osobi koja nam je takoer draga, remeti se ravnotea.
Neuravnoteeno stanje izaziva napetost i dovodi do tenje da se ravnotea ponovo
uspostavi. Doi e do promjene stava, ili prema jednom od prijatelja, ili, to se ee i
dogaa, do reinterpretacije injenica koje su iznesene.
2. Teorija kongruentnosti (podudarnosti)
Usmjerena na problem promjene pravca stava.
Okvir prosuivanja tei ka maksimalnoj jednostavnosti, u smislu crno-bijelo ili sve ili
nita. Princip podudarnosti znai da promjena u vrednovanju ili stavu uvijek ide u pravcu
poveavanja podudarnosti s prevladavajuim okvirom.
Nepodudarnost postoji kada su stavovi prema izvoru injenica i prema objektu isti
(pozitivni), a iznesene injenice negativne.
3. Teorija nesklada (kognitivne disonance)
Festinger (1957) definira disonancu kao "negativno (nelagodno) nagonsko stanje koje se
pojavljuje kad god pojedinac ima dvije spoznaje (ideje, uvjerenja, stavove) koje su
psiholoki nedosljedne". Zasniva se na injenici da osoba eli stanje ravnotee i sklada
izmeu uvjerenja, stavova, ponaanja. Teorija disonance ima irok raspon primjene jer
spoznajni nesklad mogu uzrokovati bilo koje dvije neusklaene spoznaje.
Meutim, kasnija su istraivanja razjasnila da nisu sve spoznajne nedosljednosti jednako
uznemirujue. Pokazalo se da je nesklad najsnaniji i najvie uznemiruje kada se ljudi
ponaaju tako da ugroavaju sliku o samima sebi. To je uznemirujue upravo stoga jer nas
prisiljava da se suoimo s neusklaenou izmeu onoga tko mislimo da jesmo i kako smo
se ponaali. Spoznajni nesklad uvijek izaziva nelagodu te stoga motivira osobu da je
pokua smanjiti, slino kao to glad i e izazivaju nelagodu koja osobu motivira da jede
ili pije. Meutim, za razliku od zadovoljavanja gladi ili ei jelom ili piem, naini
smanjenja nesklada nisu jednostavni. Umjesto toga, oni esto dovode do zadivljujuih
promjena u tome kako razmiljamo o svijetu i kako se ponaamo.
Nesklad moemo smanjiti na tri naina:
Mijenjanjem ponaanja kako bismo ga uskladili s nesukladnom spoznajom;
Pokuajem opravdavanja ponaanja promjenom jedne od nesukladnih spoznaja;
Pokuajem opravdavanja ponaanja dodavanjem novih spoznaja.
14

Istraivai teorije disonance posvetili su znatnu panju trima posebnim podrujima
istraivanja:
1. Donoenje odluka
Predvia se da e svatko tko donosi odluku u kojoj svaka alternativa ima i pozitivne i
negativne aspekte doivjeti "disonancu nakon odluke". Disonanca se doivljava tek
nakon to se odluka donijela zbog toga jer odabrana alternativa uvijek ukljuuje i
pozitivne i negativne aspekte, a odbaene alternative imaju pozitivne osobine koje nisu
prisutne u odabranoj alternativi. Disonanca se smanjuje podupiranjem izabrane
alternative. Selektivno e se traiti informacije koje e initi da odabrana alternativa
izgleda privlanijom, a odbaena alternativa izgleda manje privlanom.
Ehrlich i sur. (1957) ustanovili su da su ljudi koji su upravo kupili novi automobil u
asopisima traili lanke i oglase koji su hvalili njihov izbor.
Brehm je (1956) nadalje pokazao da ljudi omalovaavaju odbaenu alternativu i uzdiu
izabranu.
U eksperimentu enama su pokazani razliiti kuanski aparati, a trebale su procijeniti
svaki od tih aparata po njihovoj privlanosti. Nakon toga, svakoj od ena dano je da
izabere jedan od dva aparata koje je procijenila kao najprivlanije. ene su zatim dobile
aparat koji su izabrale i onda trebale ponovno procijeniti ta dva aparata.
Brehm je pronaao da je izabrani aparat procijenjen kao poeljniji, a odbaeni aparat kao
manje poeljan nego prije izbora.

2. Ponaanje prisilnog poputanja
Vjerojatnije je da e neka osoba promijeniti svoja uvjerenja ili stavove to je manje
plaena da uradi neto to je protivno tim uvjerenjima i stavovima.
Suprotno tome, manje je vjerojatno da e se stav neke osobe promijeniti ako je vie
plaena da uradi takvo to i takvo ponaanje mora manje opravdavati sama sebi.
Ovo je jedno od iznenaujuih predvianja teorije kognitivne disonance. Prvi put
istraeno klasinim eksperimentom Festingera i Carlsmitha (1959).
Dali su studentima da rade vrlo dosadan zadatak (umetanje drvenih klinova u rupice na
ploi) u trajanju od jednog sata. Od studenata je zatim traeno da sljedeem ispitaniku,
kojeg je ekao isti zadatak, kau da je zadatak bio vrlo zanimljiv, vrijedan i zabavan, tj. od
njih je traeno da lau. Postojale su dvije eksperimentalne situacije:
Studenti, koji su trebali lagati o zadatku, plaeni su za to ili 20 ili 1 dolar.
Festingera i Carlsmitha interesirao je stav studenata prema zadatku nakon to su
ispitanicima koji su ekali rekli da je zadatak bio zanimljiv.
Ispitanici kojima je plaeno 20 $ procjenjivali obavljeni zadatak kao dosadan i
beznaajan, dok su ga ispitanici kojima je plaen 1 $ procjenjivali kao zanimljiv, znaajan
i ugodan.
Teoretiari disonance objanjavaju rezultate iz eksperimenata prisilnog poputanja u
terminima opravdavanja.
15

Tvrdi se da kad postoji dovoljno vanjskog opravdanja (20 $) ispitanici doivljavaju malo
(moda uope i ne) disonancu i stoga ne trebaju promijeniti svoje stavove. Ipak, kad je
vanjsko opravdanje za izgovorenu izmiljotinu nedovoljno (1 $), ispitanici doivljavaju
kognitivnu disonancu.
Budui da ne mogu promijeniti svoje ponaanje (prisiljeni su popustiti
eksperimentatorovim zahtjevima), njihovi stavovi se mijenjaju.
Situacija male nagrade (1$) ne nudi dovoljno vanjskog opravdanja za ponaanje tako da se
traga za unutranjim opravdanjem. Unutranje opravdanje je to da je zadatak ustvari
zanimljiv, i stoga se disonanca smanjuje ili uklanja.
3. Ulaganje napora
Primanjima u neku politiku stranku, klub, bratstvo, sestrinstvo, tajno drutvo itd., esto
prethode "obredi inicijacije" kroz koje treba proi. Teorija disonance pokazuje da ti
"pristupni obredi" imaju odreene socijalno-psiholoke funkcije. Predvia se da to vie
napora osoba uloi u postizanje cilja, ona e taj cilj percipirati privlanijim i vrednijim kad
ga konano postigne. Teorija disonance kae da bez obzira na to koliko je cilj stvarno
privlaan, poeljan, zanimljiv, itd., ono to odreuje njegovu vrijednost jest to to osoba
mora proi da bi ostvarila taj cilj. Zato bi osoba ovdje morala doivjeti disonancu?
Ako trebate proi "kroz pakao" da biste stekli lanstvo u nekom klubu, vjerojatno ete biti
jako uzrujani ako nakon toga otkrijete da vam je taj klub ili drutvo dosadno ili
bezvrijedno. Disonanca se pojavljuje jer su spoznaje "Uloio sam puno vremena i napora
da bih uao u ovaj klub" i "Klub je dosadan i bezvrijedan nesuglasne, budui da ljudi
obino ne ulau puno vremena i napora u neto beskorisno.
Kako bi smanjila disonancu, osoba moe napustiti klub ili drutvo kojem se upravo
pridruila - to nije vjerojatno jer bi osoba trebala priznati injenicu da je protratila
vrijeme i uzalud uloila napor.
Festinger i Carlsmith predviaju da e osoba percipirati klub ili drutvo kao zanimljivo i
vrijedno to opravdava utroak vremena i napora.
Aronson i Mills (1959) proveli su eksperiment koji je to trebao testirati. Oni su angairali
ene da se pridrue skupini koja je raspravljala o psihologiji seksa. No, prije toga im je
reeno da trebaju proi kroz selekcijski test ("inicijaciju"). Ispitanice su sluajnim
izborom rasporeene u jednu od tri situacije "selekcijskog testa":
"strogu inicijaciju", gdje su ene u prisutnosti mukarca trebale naglas proitati
nepristojne rijei i odlomke koji jasno opisuju seksualne aktivnosti;
"blagu inicijaciju", gdje su ene naglas proitale rijei povezane sa seksom koje nisu bile
nepristojne;
"bez inicijacije", gdje su ene primljene u skupinu za raspravu bez ikakve selekcije.
Sve su ispitanice sluale ono za to su mislile da je iva rasprava o psihologiji seksa
(ustvari sve su ispitanice sluale istu vrpcu sa snimljenom raspravom), koju su
eksperimentatori namjerno napravili bezvrijednom i dosadnom. Po zavrenom sluanju te
dosadne rasprave ispitanice se pitalo kako im se svidjela, smatraju li je zanimljivom i
vrijednom.
16

Aronson i Mills su ustanovili, u skladu s predvianjima teorije disonance da su ispitanice
koje su prole kroz "strogu inicijaciju smatrale raspravu zanimljivom i vrijednom.
Ispitanice bez ikakve inicijacije smatrale su raspravu dosadnom, dok su ispitanice s
"blagom inicijacijom smatrale raspravu samo donekle zanimljivom i vrijednom.
Na osnovi toga te drugih slinih istraivanja moe se vidjeti da e bilo koja situacija u
kojoj se osoba bori kako bi bila prihvaena, a posebice obredi inicijacije, vjerojatno
rezultirati time da e se cilj smatrati poeljnim i vrijednim kad se postigne, bez obzira na
to je li on stvarno takav ili nije!
Teorija osobnog ukljuenja
Polazi od pretpostavke da nain na koji pojedinac percipira i razvrstava injenice odreuje
utjecaj koji one imaju na njega. Stavovi o nekom problemu mogu biti poredani na
kontinuumu od potpunog prihvaanja do potpunog odbijanja. Pojedinac sebe nalazi na
jednoj toki tog kontinuuma za koju smatra da najbolje odgovara njegovu miljenju i
odreuje podruje koje je za njega prihvatljivo.
Dva nova pojma: opseg prihvaanja i opseg odbijanja
Informacija se percipira kao sastavni dio jednog od ta dva procesa (izmeu njih se nalazi
opseg neopredjeljenja). Koliki e biti opseg prihvaanja odnosno odbijanja, ovisi
uglavnom o intenzitetu kojim se pojedinac povezuje s objektom, odnosno o tome koliko
se objekt stava odnosi na ego pojedinca, njegove osnovne vrijednosti i potrebe.
Uporina toka na kojoj se pojedinac nalazi, a koju sam odreuje, s jedne je strane
posljedica, a s druge uzrok procesa selekcije. Iz ukupnosti objektivnih injenica s kojima
se suoava, pojedinac percipira samo dio koji odreuje stav, a to e percipirati ovisi o
socijalnom kontekstu u kojem se nalazi. Jednom formiran stav djeluje selektivno na
percepciju u pravcu svog odravanja.











17

Politiki stavovi su dio vrijednosnog sistema pojedinca. Izraavajui ih, pojedinac
izraava sebe, doivljaj svojeg mjesta i uloge u politikom kontekstu. Politiki stavovi
slue kao sredstvo prilagodbe socijalnoj grupi, omoguavaju pojedincu da bude prihvaen
i potovan. Imaju instrumentalnu ulogu, kao sredstvo postizanja odreenog cilja.
Pojedinac koji se nalazi u depriviranom poloaju imat e pozitivan stav prema politikim
rjeenjima koja obeavaju promjenu tog poloaja.
Politiki stavovi imaju i funkciju obrambenog mehanizma linosti, rezultat su frustracija,
a svoj izraz najee nalaze u predrasudama ("stav koji ini neku osobu sklonom da misli,
osjea, percipira i djeluje na povoljne ili nepovoljne naine prema nekoj grupi ili
pojedinim lanovima te grupe)
Politiki stavovi su steeni u interakciji pojedinca i socijalne okoline. Preuzeti su od
roditelja i ostalih autoriteta u procesu socijalizacije.
Politika orijentacija formira se prije nego to za pojedinca ima neko dublje znaenje,
klasinim uvjetovanjem. Javlja se kao neutralan podraaj (politiki stav) zajedno s
intenzivno vrednovanim podraajem (roditelji), te se poinje vrednovati na isti nain. Ue
se i instrumentalnim uvjetovanjem.
U obliku neposredne nagrade i kazne (reakcija roditelja na ponaanje djeteta s obzirom na
pripadnike drugih rasnih, etnikih, religioznih grupa), da bi kasnije poprimilo oblik
sloenijih spoznaja oblika stjecanja ugode i izbjegavanja neugode.
Struktura politikih stavova
Thurston je konstruirao niz ljestvica za mjerenje raznih socijalnih stavova. Faktorskom
analizom je ustanovio da postoje dva osnovna faktora : radikalizam konzervatizam i
nacionalizam internacionalizam
Radikali su za teoriju evolucije, za kontrolu raanja, laki razvod braka i komunizam.
Konzervativci imaju pozitivne stavove prema crkvi, Bogu kao postojeoj linosti,
potpunoj zabrani svake aktivnosti nedjeljom i neupitno su vezani za vlastitu dravu.
Politiki relevantni pristupi vrijednostima:
Vrijednosni prioriteti se organiziraju na temelju tzv. individualistikokolektivistike
podjele i tradicionalno-modernistike podjele.
Individualizam stavlja teite na individualna prava i osobne tenje nadreene socijalnim
obavezama i kolektivnim ciljevima. Individualistike kulture gledaju na pojedinaca kao na
autonomnu jedinku.
Kolektivizam okrenut prema grupi. Ljudi u kolektivistiki orijentiranim kulturama
doivljavaju sebe kao dio kolektiva. Vrijednosti pojedinog drutva organizirane su tako da
tvore ravnoteu izmeu individualnih i kolektivnih interesa u drutvu.




18

Prema Triandisu, oblici zajednikog sudjelovanja i hijerarhije autoriteta naglaeniji su u
kolektivistikim kulturama, dok su tenja ka jednakosti i trinoj konkurenciji prisutniji u
individualistikim kulturama. Dobijemo etiri teorijski mogua tipa vrijednosnih
usmjerenja kojima odgovaraju i politike orijentacije, pa i itavi poredci.

Triandisov model
Idnividualizam Kolektivizam
Nejednakost
Konkurencija liberalno
drutvo
(SAD)
Autoritet
komunistiko drutvo
(azijska drutva- Kina, Sjeverna
Koreja- Kuba)
Jednakost
Socijalna jednakost
socijaldemokratsko drutvo
(drave blagostanja)
Zajedniko pripadanje
etnocentriko drutvo
(irnasko drutvo)














19

Linost i politika
Linost znai sveobuhvatnu cjelinu, integraciju osobina pojedinca u relativno stabilnu i
jedinstvenu organizaciju koja determinira njegovu aktivnost u promjenjivoj okolini, oblikuje
se i mijenja pod utjecajem te aktivnosti.
Linost jeste individualno psiholoka kategorija, ali je uvijek treba promatrati kao rezultat
ukupnih drutvenih zbivanja, itave povijesti i povijesnog naslijea, i konkretnog poloaja
pojedinca u drutvu te neposrednog okruenja u kome se pojedinac formirao kao odrasla,
zrela linost, pa time i politika osoba.
Socijalizacija
Oznaava proces uenja tijekom kojega pojedinac razmjenjuje iskustva s drugima, razvijajui
tako posebne oblike socijalno-relevantnog ponaanja, koji ne moraju uvijek biti u skladu s
normama i vrijednostima zajednice.
Proces socijalizacije je neizbjena osobina ljudskog drutva. To nije samo proces uenja u
kojem je pojedinac pasivna jedinka, u koju drutvo ugrauje odreene sadraje, kao to ni
pojedinac nije u potpunosti aktivan subjekt koji se prilagoava ili ui. To je proces interakcije
u kojem se pojedinac socijalizira i biva socijaliziran.
Politiku socijalizaciju moemo odrediti kao proces kojim se u strukturu linosti pojedinca
inkorporiraju politiki relevantni stavovi i oblici ponaanja koji su znaajni za funkcioniranje
politike zajednice.
To je kompleksan proces kojim pojedinac postaje svjestan politike, ui politike injenice i
formira politike vrijednosti. Kao to sazrijeva bioloki, ovjek sazrijeva i politiki. Politiko
sazrijevanje je proces u kojemu je pojedinac u poetku uglavnom pasivan i prima utjecaje
okoline, i nema svoju politiku linost, da bi kasnije i sam djelovao na okolinu, postupno
usvajajui i formirajui svoju kompleksnu politiku orijentaciju. Osjeaj pripadnosti jednoj
politikoj zajednici, kao to je domoljublje; Osobna identifikacija s pojedinim grupama u
drutvu i formiranje stranake opredijeljenosti itd. su primjeri rezultata procesa politike
socijalizacije.

Dvije razine politike socijalizacije
Politika socijalizacija se odvija na: ope drutvenom i individualnom planu.
Na drutvenom nivou postojee vrijednosti se prenose na nove generacije.
Oblik kulturne transmisije kojim drutva odravaju sebe i svoje politike standarde uvodei
nove generacije u ustanovljene oblike miljenja i akcije (Dawson, Prewitt, 1969). Dijete
roenjem ulazi u nae, ameriko, kinesko ili neko drugo drutvo, i nalazi se u situaciji gdje su
mnoge norme, ponaanja, miljenja i vrednovanja dana u stereotipnim formama tih drutava, i
to je upravo ono to karakterizira ta drutva, pa i njega koji to prihvaa.
Politika socijalizacija na drutvenoj razini prijeko je potrebna pretpostavka postojanja
odreenih drutava, kultura i cijelih civilizacija.

20

Na drutvenoj razini politika socijalizacija ima tri razliita zadatka:
1. U stabilnim drutvima koji imaju postupni razvoj, gdje se radi o odravanju drutva i
osiguranju kontinuiteta, zadatak politike socijalizacije je uklapanje pojedinca u postojei
vrijednosni sistem.
Tipian primjer jesu drutva zapadnih razvijenih zemalja.
2. U drutvima gdje je dolo do nagle promjene drutvenog sistema, samim tim i nagle
promjene vrijednosnog sistema, normi ponaanja i politikih struktura, zadatak politike
socijalizacije je da djeluje na mijenjanje ranijeg sistema vrijednosti i usvajanju novog, koji
odgovara novonastalim drutveno-politikim i ekonomskim odnosima.
Karakteristino za zemlje u tranziciji centralne i istone Europe.
3. U zemljama u razvoju, koje su tek zapoele politiki ivot, bez ikakve politike tradicije.
Zadatak politike socijalizacije da uvodi nove vrijednosti i osjeaj zajednike pripadnosti.
Bila je izrazito prisutna u novo formiranim zemljama tzv. treeg svijeta, nakon raspada
kolonijalnih imperija.
U cijelom procesu socijalizacije treba imati na umu tri elementa:
Pojedinca koji je objekt ali i subjekt socijalizacije;
Procese utjecaja preko kojih se usvaja odreeni sadraj;
Elemente socijalne sredine koji djeluju kao nosioci tih procesa.
Posredni i neposredni oblici politike socijalizacije
Posredni oblici omoguavaju stjecanje nekih osobina koje same po sebi nisu politike, ali
djeluju na razvoj politike linosti.
Neposredni oblici oznaavaju prijenos izrazito politikih sadraja i orijentacija.
U posrednoj politikoj socijalizaciji pojedinac prenosi usvojene oblike ponaanja i
vrednovanja iz nepolitikih u politike situacije.

Prema Dawson posredna politika socijalizacija sadri tri procesa:
1. Prijenos, formirani stav ili odnos prema nekom nepolitikom objektu prenosi na neki
politiki objekt. Autoritativan odnos u obitelji i isti takvi odnosi i u koli, djelovat e na
formiranje takve linosti koja e se i u politikim situacijama ponaati na isti nain.
2. Naukovanje, uenje nekih pravila i obrazaca ponaanja, koji se kasnije primjenjuju u
politici. Odreena pravila igre kod djece takoer se kasnije mogu odraziti u politikom
ponaanju; Demokratski izbor voe, tenje da se pobijedi pod svaku cijenu, ili spremnost da
se primi zaslueni poraz, sastavni su i dio mnogih igara u politikoj sferi.
3. Generalizacija, podrazumijeva da su politike vrijednosti samo dio irih socijalnih i
kulturnih vrijednosti, unutar kojih je pojedinac socijaliziran.

21

Neposredni oblici politike socijalizacije su:
1. Imitacija
Svjesno ili ne, dijete preuzima veliki dio socijalnih, kulturnih i politikih vrijednosti od
odraslih, u prvom redu roditelja, i prihvaa ih kao svoje. To je mehanizam koji se moe
shvatiti kao funkcija drutvene prilagodbe. Pojedinac imitira ponaanje kako bi bio prihvaen
od grupe i smatran lanom.
2. Anticipatorna socijalizacija
Ako pojedinac tei odreenom mjestu u drutvu, on e prihvatiti vrijednosti i norme
ponaanja prije nego to je doao na to mjesto.
3. Politiko iskustvo
Dolazi kao rezultat interakcije pojedinca s ljudima, injenicama, idejama, politikim
strukturama i na taj nain se prilagoava drutvu u kojem ivi.
4. Politiko obrazovanje
Proces u kojem drutvo daje odreene informacije o svojem funkcioniranju, pravima i
obavezama pojedinca kao svog lana, djeluje u pravcu formiranja nekih osnovnih vrijednosti
na kojima se ono zasniva.
U prva tri procesa naglasak je na pojedincu. On je taj koji se socijalizira, koji imitira,
anticipira i stie iskustva.
Kod posljednjeg procesa naglasak je na onome tko socijalizira, na raznim drutvenim
institucijama.
Dob i politika socijalizacija
Dijete stie odreene vrijednosne okvire o svojoj zemlji, narodu, povijesti, odnosu s drugima,
a da zapravo ne zna o emu se radi. Kasnije se ti osnovni okviri pune novim znanjima i
politike vrijednosti dobivaju svoje pravo znaenje. Politiki fenomeni postaju sve
strukturaniji i pojedinac spoznaje svoje mjesto i ulogu. Pripadnost grupi dobiva odreeno
ire, vrijednosno, politiko pa i ideologijsko znaenje.
Vanost rane dobi za politiku socijalizaciju oituje se u dva temeljna naela:
Naelo primarnosti - ono to je prvo naueno najbolje je naueno.
Naelo strukturiranja ono to je prvo naueno strukturira kasnija znanja.
Politika socijalizacija je proces, razvija se u vremenu, dobiva razliita usmjerenja i sadraje i
nije identina u svakoj ivotnoj fazi.
U prvoj fazi, rano razdoblje, dolazi do formiranja: identifikacije (politiki simboli i autoriteti);
lojalnosti (lojalnost prema demokraciji; formiranja temeljnih politikih uvida (BiH jest mala
zemlja, ali je zato najljepa na svijetu)
Formiraju se odnosi prema politikoj zajednici, politikom poretku i prema autoritetu.
22

U drugoj fazi, srednje razdoblje, dolazi do usvajanja politikih znanja o politikim
strukturama i procesima i do formiranja politikih stavova i stranakih preferencija.
Procesi i iskustva u tom razdoblju najbolje objanjavaju konkretan politiki izbor,
opredjeljenje prema aktualnim politikim problemima i konkretnim politikim kandidatima.

U treoj fazi dolazi do formiranja politike participacije, odnosno do konkretne motivacijske
osnove politikog ponaanja, ovisno o socijalnom poloaju i interesnoj strukturi.
Ove tri faze govore o tome da su u ranoj fazi politiki izbori fluidni, da bi s vremenom
poprimili konkretne oblike i sadraje. Treba se naglasiti da konkretna politika znanja i
opredjeljenja nisu konano odreena ranim iskustvom, samo su pod njegovim utjecajem.
U odrasloj dobi dolazi do naglih promjena u politikom opredjeljenju, uvjetovanih znaajnim
promjenama u poloaju pojedinca (napredovanje, umirovljenje i sl.), odnosno promjenama u
drutvu (promjena poretka, krize, ratovi)

Nosioci politike socijalizacije
Primarni nosioci politike socijalizacije su: obitelj i grupe prijatelja.
Sekundarni nosioci su: kola kolovanje.

initelji politike socijalizacije (Dekker)

initelji politike socijalizacije (Dekker)
initelji politike
socijalizacije
Osobe i grupe Institucije, organizacije,
objekti
1. Primarne grupe Djed/baka, roditelji,
braa, sestre
Socijalna okolina
2. Obrazovni sustav Nastavnici, uenici Obrazovanje, vrsta kole,
struktura uenika, nastavni
program, odnosi u razredu
itd.
3. Crkva Sveenici Vjerska sluba
4. Masovni zabavljai Spikeri, glumci Tv, kino, radio, novine,
romani, stripovi, reklame
5. Vrnjaci Prijatelji, drugovi Razliite organizacije,
sublulture, izleti
6. Struktura zaposlenja Poslovoa, rukovoditelj Samostalan rad, u poduzeu,
nezaposlen itd
7. Politiki faktori Politiari, suci, policajci Stranke, drutvene
organizacije, izborne
kampanje, sluenje vojske...


23

Psihologijski aspekti politikog ponaanja mladih

Svaka analiza politikih procesa obavezno ukljuuje i analizu mladih, njihova poloaja,
ambicija, opredjeljenja, supkulture, politikog opredjeljenja. Mladi se smatraju zrcalom
drutvenih odnosa i ukupnog stanja u drutvu.
U prvom redu dobna skupina i sve znaajke mladih proizlaze iz: specifinog procesa
sazrijevanja, traenja vlastitog identiteta i specifinih oblika ponaanja.
Razlikujemo 3 osnovna sadraja sazrijevanja:
Intelektualno formiranje intelektualno-mentalnih sposobnosti (razvoj sa 16, odnosno 19
godina)
Socijalno- emocionalno oznaava socijalizaciju u neposrednim socijalnim odnosima,
prihvaanja normi i standarda ponaanja, iskazivanja emocija i prilagoavanje zahtjevima
okoline (dostie sa 20 godina)
Politiko proces politike socijalizacije i formiranje homo politicusa, kao samostalnog,
aktivnog subjekta politikih odnosa (formira do 25 godine)
Traganje za identitetom se izraava u tri osnovna oblika:
1. Pokuaj afirmacije vlastitih vrijednosti u sukobu s okolinom, dolazi do stvaranja tzv.
supkultura mladih, ono to postoji ne prihvaa se jednostavno zbog toga jer je to vlasnitvo
odraslih. Do izraaja dolazi antikonformizam mladih, s time da se kao negativna referentna
grupa odreuju odrasli.
2. Spremnost na nekritiko preuzimanje novih ideja koje daju osjeaj samostalnog,
neprisilnog opredjeljenja, nasuprot onim vrijednostima koje mladi osjeaju da im se nameu
od starijih.
3. Najrazliitiji oblici protesta kojima se pokuava izraziti neslaganje s onim to jest, s tim da
taj protest nije praen pozitivnom razradom onog to bi mladi eljeli da bude.
Upravo u periodu traenja osobnog identiteta nasuprot nametnutom identitetu sa strane
svijeta odraslih, nalazi se zahvalna osnova za manipulaciju mladima i osnova na koju se mogu
nadograditi razliiti socijalni pokreti.
Najuoljivija psiholoka osobina mladih je ekstremnost shvaanja i ponaanja Sve to rade,
rade na nain koji izaziva panju, sva njihova opredjeljenja su krajnosti. Govor je znatno
glasniji nego to je potrebno, odjea provokativnija, najee su birai i aktivisti krajnjih
opcija na politikoj sceni, sredine jednostavno nema!

Sve ovo proizlazi iz nekoliko bitnih osobina mladih:
Mladi su u procesu socijalizacije, nisu jo do kraja definirali svoja opredjeljenja i shvaanja.
ele skrenuti panju na sebe, imaju potrebu za afirmacijom, za pokazivanjem svoje
vrijednosti;
ele promijeniti svijet odraslih i prilagoditi ga sebi, postati ravnopravan lan, pobjei iz
podreenog poloaja.
24


Mladi kao faktor drutvenih promjena
S jedne strane su proizvod societalne reprodukcije, a s druge su nosioci socijalnih
transformacija. Reprodukcija se zasniva na procesu socijalizacije unutar odreenih kulturnih
sadraja i socijalnog konteksta. Postaju sastavni dio drutva usvajajui osnovne drutvene
vrijednosti.
Transformacija ovisi o stupnju slobode u nekom drutvu to se oituje u:
Mogunosti izbora vrijednosti ovisno o postojanju pluralistike ponude;
Postojeim kulturnim i obrazovnim suprotnostima;
Konfliktima unutar drutva.
U dobro strukturiranim drutvima, bez latentnih konflikata, mladi procesom socijalizacije
postaju nosioci societalne reprodukcije. Drutva, u kojima postoje unutarnji konflikti, ne
uspijevaju jednoznano socijalizirati mlade. Najpodatnija su socijalna grupa za formiranje
razliitih socijalnih pokreta. Stoga mladi i jesu subjekt drutvene promjene.

Autoritarna linost
Uveo u literaturu Fromm (1978).
Najee navoen koncept kojim se eli objasniti nesklad izmeu drutvenih zahtjeva i
mogunosti pojedinca. Autoritarna linost je ona koja trai autoritet kome bi vjerovala, koji bi
joj pruio sigurnost i izvjesnost, u isto vrijeme ona je spremna da se na isti nain postavi
prema onima koji o njoj ovise, i inzistira na svome autoritetu i hijerarhiji.
ivei i socijalizirajui se u okviru autoritarnih odnosa u obitelji, religiji, dravi, pojedinac
trai sigurnost u ocu, bogu ili vlasti. U situacijama drutvene krize, nesigurnosti, gubitka
perspektive, pojedinac trai oca domovine, vou ili mesiju.
Prevladavajui autoritaran karakter je zahvalno psiholoko tlo za razne oblike manipulacije, a
posebno za unutargrupnu homogenizaciju i za iskazivanje agresivnosti prema vanjskim
grupama. Sastavni dio takvog karaktera jesu predrasude, a ovisno o vanjskim okolnostima
(krizi, frustracijama) ovisi njihovo izraavanje.
Potisnuta agresivnost, koja se iz odreenih i irih drutvenih, ali i neposredno psiholokih
razloga ne moe oitovati prema pravom izvoru frustracije, nalazi svoj izlaz u izlazu prema
onima koji nisu mi. Ti drugi poprimaju sva obiljeja rtvenog jarca, postaju otjelovljenje
uzroka naeg neuspjeha i objekt agresije.
Povijesni primjeri to zorno pokazuju!
Progoni idova u Engleskoj nakon rata s Francuskom.
Progon idova u Carskoj Rusiji 1905.nakon poraza u ratu s Japanom.
Genocid nad idovima u Hitlerovoj Njemakoj, racionaliziran njihovom krivicom za poraz
Njemake u I.sv.ratu i za opu ekonomsku krizu.


25

Primjeri prenesene agresivnosti nastale zbog frustracija na irem drutvenom planu. Odreeni
odnosi u obitelji formiraju autoritarne odnose i stav prema jednakosti. Jednom formirane
osobine pripadnika pojedinog drutva djeluju na dominantnost pojedinih idejnih orijentacija
pa i drutvenih poredaka. Naglasak je na odnosima u obitelji koji stvaraju psiholoke
pretpostavke za odreena politiki relevantna ponaanja.
Imajui u vidu odnose u obitelji, politike poretke i procese, razlikujemo 4 temeljna modela s
neposrednim ideolokim implikacijama:
1. Autoritarna nejednakost
U autoritarnoj obitelji sin nastavlja ivjeti s roditeljima, ima vea prava i odgovornost od
ostale brae i nasljeuje imovinu, ali ostaje pod autoritetom oca. Djeca ue nejednakost
(izmeu brae) i podlonost autoritetu (ocu). Mlaa braa tee ka jednakosti s najstarijim
sinom. Postoji kombinacija vrijednosti potivanja autoriteta, nejednakosti i tenje ka
jednakosti.
Temelj kransko-demokratskih i socijalno-demokratskih stranaka (Njemaka, Austrija,
eka, Maarska, Slovenija, Hrvatska, kotska, Izrael, Koreja, Japan itd.)
2. Neovisna jednakost
Nuklearna obitelj individualizam, neovisnost i osobna sloboda. Djeca rano naputaju
roditelje a imovina se dijeli ravnopravno. Jednakost brae, ima dvije strane: s jedne strane,
bratska solidarnost, a s druge, stalna borba meu njima da ostanu jednaki. Rezultat
anarhizam, a napetosti se rjeavaju nasiljem .
Temelj diktatorske solucije, bez izraenog etnocentrizma (Italija, panjolska, Grka,
Rumunjska, Poljska, C. i J. Amerika)
3. Neovisna nejednakost
Nuklearna obitelj koju djeca rano naputaju i oslobaaju se autoriteta oca, ali postoji temelj
nejednakosti u roditeljskoj odluci o podjeli imovine.
Temelj su individualizma i liberalizma (Danska, Nizozemska, Engleska, SAD, Australija,
Juna Afrika i Novi Zeland)
4. Autoritarna jednakost
Zajedniki ivot i poslije enidbe sinova, to uvruje autoritet oca i poslunost, a sinovi su
jednaki u raspodijeli imovine.
Temelj za totalitarne i egalitarne poretke (Rusija, Kina, Vijetnam, Finska, Srbija, Slovaka,
Bugarska i Albanija)






26

Konformizam

S jedne strane oznaava drutvenu prilagodljivost, prihvaanje zajednikog vrijednosnog
sustava i normi ponaanja.
Ovako shvaen konformizam pretpostavka je zajednike egzistencije, meusobnih odnosa u
drutvu, uzajamnog potivanja i tolerancije.
S druge strane konformizam oznaava izrazito i nekritiko prihvaanje grupnih normi bez
vlastitog osmiljavanja injenica i osobnog stava, prikrivanje vlastitih interesa i slabosti
uranjanjem u bezlinost grupa.
Konformist je pojedinac koji nije voljan da na sebe preuzme rizik zalaganja za neto novo,
kojem je osnovni cilj osobna sigurnost i nepovredivost, a ne promjena, stvaranje i borba.
Znai, radi se o dvije kvalitativno razliite pojave. U prvom sluaju rije je potrebi
prihvaanja odreenih oblika ponaanja kao pretpostavke realizacije zajednikih vrijednosti,a
u drugome o samostalnosti kao pretpostavci daljnjeg razvoja.
Do konformizma kao negativnog procesa dolazi i u jednom i u drugom sluaju. I onda kada
pojedinac nije usvojio zajednike osnove ponaanja i vrijednosti nune za sistem u cjelini, pa
nekritiki prihvaa utjecaj grupe, pojedinca, drave, kao i onda kada nema hrabrosti i snage da
se samostalno opredijeli i angaira, te se nekritiki uklapa u postojee.
Nonkonformistiko nasuprot konformistikom ponaanju
Razlikuju se u ciljevima i procesima Cilj je nezavisnog ponaanja rjeavanje problema,
razumijevanje i istina, kreativan odnos prema vanjskom realitetu.
Kod konformistikog ponaanja pojedinac tei postii osjeaj podrke protiv pritiska, bijeg od
bojazni, osjeaj da ide ukorak s grupom (Crutchfield)
Willis razlikuje tri osnovana tipa:
1. Normativni konformizam razumijeva neposredni grupni pritisak, postojanje manifestni
grupni normi i vrijednosti u ijem se sklopu odreeni oblici ponaanja nagrauju a drugi
kanjavaju.
Ima dva oblika izraavanja: interesni i iskreni konformizam
Budui da je opasno ne slagati se, javno se slae s grupom sve dokad percipira situaciju
prijetnje, al se privatno u sebi ne slae. Pojedinac se i javno i privatno slae s grupom.
2. Informacijski konformizam
Prisutan u situacijama koje su nejasne, ambivalentne, u kojima pojedinac nema temelj za
samostalno prosuivanje.
Pojedinac je nesiguran trai autoritet i povodi se za odgovorima onih za koje smatra da
poznaju problem.
3. Podilazei konformizam
Prisutan je kad pojedinac eli biti prihvaen, kada nije prisutan grupni pritisak, ve se
odreenim ponaanjem eli zadobiti neije priznanje. Prisutan u situacijama hijerarhijske
strukture i ovisnosti pojedinca.
27

Psihologija grupe
Svi psihiki fenomeni relevantni za politiku psihologiju dogaaju se u interakciji s drugim
ljudima. Sama injenica postojanja drugih i meuodnosi ljudi odreuju pojam grupe.
Odreenje i osobine grupa:
ovjek je prije svega socijalno bie. Socijalna okolina, drugi ljudi, pretpostavka su
formiranja ovjeka i njegove egzistencije, tako i ovjeka u punoi njegovih mogunosti.
Uope, socijalna okolina zadovoljava dvije osnovne potrebe ovjeka: potrebu egzistencije i to
od trenutka roenja pa sve do smrti, i potrebu za drutvom tzv. gregarni motiv, pod ime se
podrazumijeva univerzalna potreba ovjeka da je u interakciji sa drugima u okviru grupnog
ivota doivi sebe i svoje ponaanje, da ima podrku, kriterije vrednovanja i osobnu vanost.

Tri su opa razloga za istraivanje grupe:

Prvo: grupe su znaajan faktor formiranja pojedinca, u njima se odvija proces socijalizacije,
one su svojevrstan prijenosnik ukupnosti kulture nekog drutva i konkretan milje u ijem se
okviru oblikuje linost pojedinca. Linost ovjeka u velikoj mjeri rezultat njegovih razliitih
grupnih pripadnosti.

Drugo: razumijevanje psiholokih procesa u grupi, omoguava razumijevanje aktivnosti
razliitih grupa. O strukturi grupe i unutargrupnih odnosa, ovisi produktivnost rada,
rjeavanje odreenih problema, ili ovisnost pojedinca u grupi.
Tree : unutar grupe deavaju se specifini fenomeni koji izvan grupe nisu mogui npr., mo,
drutvene norme, komunikacija, interakcija, grupna dinamika, konformizam, autoritet isl.
U okviru politike psihologije ako elimo razumjeti konkretnog politikog ovjeka i njegovo
ponaanje, prijeko je potrebno analizirati njegove grupne pripadnosti

Odreenje pojma grupe
Prema Zvonareviu, razliite skupine, znai vei broj ljudi, mogu se analizirati na temelju tri
bitna kriterija:
prostorne ili fizike blizine,
slinosti
psiholoke blizine
1. Kriterij fizike blizine
Govorimo o agregatu, o injenici da se na odreenom prostoru nalazi vei broj pojedinaca.
Npr. ljudi koji se nalaze u autobusu (tramvaju), predstavljaju odreeni agregat, s tim da u
normalnim uvjetima izmeu njih ne postoji nikakva interakcija.

28

2. Kriterij slinosti
Govorimo o kategoriji ili klasi. Podrazumijeva se neka odreena skupina ljudi koji imaju
jednu ili vie zajednikih osobina. Npr. ene/mukarci, mladi/stari
3. Kriterij psiholoka blizina
Na temelju ovog kriterija govorimo o grupi. Pojedinci se nalaze u neposrednoj ili posrednoj
interakciji, gdje postoji vanost ostalih za pojedinca, u kojima pojedinci dijele zajednike
interese i vrijednosti, postoji odreena identifikacija sa skupinom, a skupina je funkcionalna
za pojedinca.
Za razliku od agregata i kategorije, grupe predstavljaju organizirani napor a ne samo puku
skupinu pojedinaca. Svaka grupa je na odreeni nain funkcionalna za pojedinca, bilo da mu
kao obitelj daje najvanije i najkompletnije iskustvo socijalnog identiteta, bilo da mu kao, na
primjer, politika stranka, pomae da postigne one ciljeve koje sam pojedinac nebi mogao da
postigne. Ukupno drutvo je sastavljeno od razliitih vrsta grupa, a na svakodnevni ivot
sastoji se u velikoj mjeri od akcija tih grupa.
Sociolog Simmel (1950) smatra da su male grupe ogledalo onoga to se dogaa u drutvu.
Homans naglaava da male grupe nisu ono to se prouava, ve mjesto gdje se prouava
drutvo, odnosno u malim grupama se prelamaju svi drutveni procesi i oblikuje i djeluje
pojedinac.

Vrste grupa koje su znaajne za politiko formiranje i ponaanje pojedinca

1. Veliina grupe
Broj pojedinaca koji ini grupu znatno utjee na grupnu strukturu i unutargrupnu dinamiku, i
na samog pojedinca. Najjednostavnija i najea podjela je na male, srednje, i velike grupe
Koliki broj pojedinaca ini malu grupu? Najei kriterij jeste mogunost neposredne
interakcije meu lanovima grupe. Dolazimo do maksimalnog broja od 7-8 lanova, budui
da taj broj omoguava da svaki lan grupe u isto vrijeme percipira ostale lanove. Ovaj
kriterij je blizak poznatoj maginoj brojci sedam, kod neposrednog pamenja.
U takvoj veliini grupe pojedinac se obino nalazi i to je okvir (porodica,bliski prijatelji) koji
neposredno djeluje na pojedinca i oblikuje njegove politike preference. Na primjeru
politikih stranaka takvu grupu ine njihova najua rukovodstva.
2. Primarne i sekundarne grupe
Uvodi Cooley uoavajui vanost tzv odnosa licem u lice. Pod primarnim grupama
podrazumijevamo one grupe kod kojih postoji intiman odnos licem u lice i suradnja. One su
primarne u nekoliko znaenja, ali prije svega zbog toga to su fundamentalne u formiranju
drutvene prirode pojedinca i njegovih ideala.
Za razliku od primarnih grupa sekundarne grupe nemaju personalni karakter i uglavnom su
odreene nekim ugovornim odnosom meu lanovima.
Identifikacija sa tim grupama nije cilj po sebi ve sredstvo za postizanje nekog drugog cilja.
29

3. Formalne i neformalne grupe
Postoje grupe kod kojih je njihova struktura odreena od samih lanova, kao i grupe ija je
struktura odreena nekim vanjskim faktorom.
Primjer za to je grupa prijatelja gdje su odnosi potpuno neformalni, a na primjer u radnim
organizacijama, politikim strankama ciljevi i aktivnosti grupe kao i sama struktura odreeni
su nekim vanjskim uticajima.

Ope osobine grupa
U istraivanju grupe uobiajena su tri osnovna pristupa:
1. Istraivanje populacije
Pod populacijom se podrazumijevaju socijalne i psiholoke osobine lanova grupe.
Osnovna pretpostavka ovog pristupa je da se pojedine grupe razlikuju po osobinama svojih
lanova i da su te razlike dijelom razlozi razliitih aktivnosti, usmjerenja i uspjeha u
postizanju ciljeva pojedinih grupa.
2. Struktura grupe
Bez obzira na motive nastanka grupe unutar nje uvijek nastaju odreeni organizacijski oblici
meusobnih odnosa. To je struktura grupe koja odreuje grupnu interakciju. Konkretno to
znai da ljudi dijele odreene funkcije, ustanovljavaju odreene oblike komunikacije,
osjetljivi su na izraavanje normativnih akcija, i stvaraju osjeaj grupnog identiteta.
Jedan od najvanijih tipova strukture je rang ili hijerarhijska pozicija koju ima pojedinac.
3. Sintalitet
Pojam grupnog sintaliteta uveo je Cattell, pokuavajui njime oznaiti ono to je jedinstveno
za svaku pojedinu grupu. Pojedine sportske ekipe mogu imati u svom sastavu pojedince istih
socijalnih i psihofizikih svojstava, mogu imati ak i istovjetnu unutarnju strukturu odnosa, a
da meu njima ipak postoje oite razlike.

Specifine osobine grupa su:
1. Homogenost grupe
Odnosi se na slinost osobina lanova grupe. Slinost meu pojedincima esto je temelj na
kojem se grupa okuplja. Stupanj homogenosti omoguava ne samo nastajanje grupe ve i
njeno jednostavnije djelovanje. Npr. lanovi politikih stranaka su znatno homogeniji po
svojim osobinama



30

2. Stupanj u kojem grupa djeluje kao cjelina
Postoje grupe u kojima svi djeluju kao jedan (svi za jednog i jedan za sve) kao i grupe koje se
sastoje od niza podgrupa, kilika ili frakcija.
Npr. politike stranke u SAD-u. Republikanska stranka funkcionira kao vrsta cjelina s
hijerarhijskom strukturom, Demokratska stranka predstavlja svojevrsnu koaliciju niza
interesnih grupa sindikata, manjinskih etnikih i religijskih zajednica, pokreta za
emancipaciju ena...
3. Fleksibilnost
Odnosi se na unutargrupne procedure i pravila ponaanja. Postoje izrazito krute grupe,
pojedinac se mora pridravati rituala kako bi bio prihvaen i uvaavan.
Npr. pojedine vjerske sekte, pogotovo u manjim sredinama gdje je lake kontrolirati
ponaanje lanova. Grupe prijatelja najee su veoma fleksibilne i ne kanjavaju odstupanje
od normi.
4. Stabilnost grupe
Odnosi se na promjene u lanstvu tijekom vremena. Izrazito stabilne grupe koje ne mijenjaju
svoje lanstvo tijekom vremena. Npr. prijateljstva koja se najee sklapaju u ranoj mladosti i
koja prate pojedinca tijekom cijelog ivota. Postoje i ad hoc grupe, koje se formiraju na
godinjem odmoru ili u nekoj drugoj situaciji kada se vei broj ljudi nae zajedno.
5. Otvorenost grupe
Ukazuje na spremnost grupe da primi nove lanove. Postoje grupe koje su izrazito iskljuive,
teko primaju nove lanove, postavljaju posebne zahtjeve i obavljaju provjere, kao i grupe
koje su potpuno otvorene. Grupe prijatelja su dosta zatvorene, kao i pojedine vjerske pa i
politike sekte. Treba se dokazati i zasluiti lanstvo.
6. Usredotoenost grupe
Postoje grupe koje se temelje na postizanju samo jednog cilja politika stranka ka osvajanju
vlasti- ali i grupe koje su multifunkcionalne (obitelj).
7. Autonomija grupe
Podrazumijeva ovisnost i neovisnost grupe o drugim grupama. Do koje mjere sekcije mladih
u nekoj stranci ili izvrni ograni vlasti, ovise o stranakom rukovodstvu?
Neformalne grupe su znatno neovisnije od formalnih, jer se zasnivaju na uzajamnoj
privlanosti lanova, a ne nekim izvanjskim nagradama.
8. Intimnost lanova grupe
Meusobno poznavanje lanova, neposrednost interakcija jedna je od izrazito vanih osobina
grupa koja odreuje mehanizme grupne dinamike.
to je grupa vea i mogunost intimnosti lanova znatno je manja.
31

9. Grupna kontrola
Grupe se razlikuju u stupnju i nainu na koji kontroliraju i reguliraju ponaanje svojih
lanova. U seoskoj sredini znatno je vea mogunost kontrole pojedinanog ponaanja nego u
gradu, i da odstupanje od grupne norme na selu dovodi do znatno vee osude nego u urbanoj
sredini.
10. Participacija
Grupe se znatno razlikuju po tome koliko vremena pojedinac provede u grupnim
aktivnostima.
11. Vanost
Tijekom ivota pojedinac je lan mnogih grupa (obitelji, radnog kolektiva, prijatelja, susjeda,
religijskih, sportskih, politikih organizacija itd). Sve grupe su pojedincu vane, jer svaka
zadovoljava neku od njegovih potreba. Meutim neke grupe su vanije od drugih. Za nekoga
je najvanije to o njemu misli njegova obitelj. Za neke je stranaka pripadnost i stranaka
aktivnost na prvom mjestu, dok je za druge to aktivnost crkve, humanitarna djelatnost itd.
12. Hedonistiki ton
Pojedinac ima i odreene emocije povezane sa svojim grupnim pripadanjem. Uspjeh politike
stranke za koju smo se opredijelili dovodi do potrebe da istaknemo grupnu pripadnost. Postoje
i sluajevi kada se grupna pripadnost prikriva ovisno o stavu javnosti prema tom grupnom
djelovanju.
13. Poloaj pojedinca u strukturi grupe
Svaka grupa tei uspostavi odreene strukture, koja se oituje u hijerarhijskim i u
komunikacijskim odnosima. Pojedinac ima vei ili manji ugled i veu ili manju mogunost
odstupanja od grupnih normi.
14. Ovisnost pojedinca o grupi
Grupe su pretpostavka ivljenja i oblikovanja ovjeka. Neke su nam dane neovisno o
pojedincu (obitelj), a neke su rezultat njegova izbora. U svim grupama se formiraju odreeni
odnosi samostalnosti i ovisnosti, to je uvjetovano neophodnou grupe za pojedinaca
(materijalna podrka unutar obitelji), mogunost kontrole i sankcija (gubitak radnog mjesta),
vrijednosnom vezanou pojedinca s grupom (u politikim pokretima) ili mogunost
promjene grupe.
15. Kohezivnost grupe
Ukazuje na solidarnost i jedinstvenost grupe, a odreuje se kao ukupnost sila koje djeluju na
pojedinca da ostane u grupi, odnosno kao stupanj u kojem se lanovi podvrgavaju grupnim
normama.

32

Nestrukturirane socijalne grupe
Zasnivaju se na agregatu, odnosno na injenici da se vei broj ljudi nalazi na istom mjestu u
isto vrijeme. Radi se o neformalnim oblicima bez ikakvih unaprijed zadanih, propisanih i
napisanih organizacijskih pravila, koja bi regulirala zajedniko ponaanje.
Masa
Ne postoji jednoznano odreenje pojma mase. Neki autori upotrebljavaju taj pojam kao opi,
koji oznaava veliki broj ljudi na odreenom prostoru.
Milgram i Toch kau da je generiki pojam koji oznaava vrlo razliite oblike ljudskog
okupljanja: publika, gomila, skup, panika nalaze se unutar odreenja pojma mase. Zajedniko
je tim pojavama da injenica okupljanja ljudi utjee na ponaanje.
Objektivne osobine mase su njezina veliina i gustoa. Psiholoki gledano, znatno je vanija
gustoa od veliine mase!
injenica da su ljudi jedni uz druge, da nemaju mogunost slobodnog kretanja, ve da se
kreu kako se i kree i sama masa, dovodi do gubljenja identiteta, to dovodi i do tri znaajne
pojave:
1. Pojedinac ne djeluje kao izdvojena osoba ve iskljuivo kao dio cjeline, tako da govorimo o
ponaanju cjeline;
2. to je gustoa mase vea, to je vei i osjeaj anonimnosti;
3. Budui da je pojedinac samo jedan od mnogih koji se ponaa na odreeni nain, i da je
teko ustanoviti njegovo konkretno ponaanje, dolazi do osjeaja nekanjivosti.
G. Le Bon je jo 1899. ukazao na osobine mase i pojedinca u masi:
Tko god bili pojedinci koji se nalaze u gomili, koliko god bili slini ili razliiti njihovi naini
ivota, njihova zanimanja, njihovi karakteri ili njihova inteligencija, injenica da su
transformirani u gomilu daje im neku vrstu kolektivne svijesti koja ine da osjeaju, misle i
djeluju na nain sasvim razliit od onog na koji bi svaki pojedinac od njih osjeao, mislio ili
inio kada bi bio sam. Postoje odreene ideje i osjeanja koja se ne mogu javiti ili pretvoriti u
akciju osim u sluaju kad pojedinci formiraju gomilu.
Kod ponaanja mase dolazi do tri bitne karakteristike koje je Le Bon uoio:
1. Niveliranje individualnih razlika, pojedinci postaju sve sliniji;
2. Intelektualna inferiornost, pojedinac u masi, kao i masa u cjelini ne prihvaa injenice;
3. Emocionalnost i ekstremnost u iskazivanju emocija, koje postaju osnovni mehanizam
upravljanja ponaanja
Supek ukazuje na sljedee osobine gomile:
1.Gubitak individualnosti ili linih osobina
2. Poveana je sugestibilnost ili zarazno djelovanje izvana (...svaki in je zarazan, i
pojedinac lako rtvuje svoj interes za zajedniku probiti)
3.Povean osjeaj moi
4. Opinjenost voljom voe ili hipnotizera
5. Impulzivnost i sklonost agresiji
33

Oblici masovnog ponaanja su:
1. Publika - nestrukturirana i neorganizirana skupina ljudi okupljena na ogranienom
prostoru, ija je pozornost usmjerena na odreeni objekt ili zbivanje.
Razlikujemo dvije osnovne vrste publike:
Namjerna okuplja na nekom mjestu s unaprijed formiranom namjerom da prisustvuje
nekom dogaaju
Sluajna nastaje bez namjere pojedinaca da se okupe, ve je izazvana nekim iznenadnim,
neplaniranim zbivanjem (npr. prometna nesrea, poar itd.)
2. Gomila je masa u pokretu. Razlikujemo tri osnovne vrste gomile:
Manifestacijska gomila
Oznaava masu ljudi koji su se okupili na jednom mjestu da bi iskazali svoja opredjeljenja ili
neslaganja sa snanom vrijednosnim i emocionalnim nabojem, koji dovode do potrebe da se
javno iskae opredjeljenje. Jedan od oblika demokratskog djelovanja i slui u politikom
sueljavanju za: jaanje homogenizacije vlastitih pristalica, stvaranje povjerenja u odreenu
politiku, iskazivanje snage politikim predstavnicima, a posredno i djelovanje na ostalu
javnost.

Agresivna gomila
Da bi do njene pojave dolo, moraju postojati odreene pretpostavke: Veliki broj prisutnih
koji stvara odreenu kritinu masu Vei broj agresivnih pojedinaca koji svojim ponaanjem
daju osnovni ton i usmjeravaju masu. Opravdanost napada racionalizira se odreenjem krivice
i odgovornosti (nogometni navijai brane ast svog kluba). Osjeaj anonimnosti - da se
nekanjivo, iskazuje svoje neprijateljstvo i agresija.
Agresivna gomila moe poprimiti tri razliita oblika:
1. Rulja, nasilno ponaanje gomile koja rui sve pred sobom, pogotovo u situaciji kada je
suoena s nekom preprekom (razbijanje izloga, prevrtanje automobila i sl.).
2. Lin, specifian oblik ponaanja agresivne gomile, kada je usmjerena na konkretnu osobu
optuujui je za neku krivnju.
3. Pogrom, agresivno ponaanje prema pripadnicima druge grupe, ne razlikujui eventualnu
individualnu krivnju.
Panina gomila
Do panine gomile dolazi kada se situacija percipira tako da postoji opasnost za sve, a izlaz
samo za neke. Npr. iznenadni poar u zatvorenom prostoru, petarde, tunjava i sl. u
gledalitima na sportskim terenima.
Za gomilu u panici karakteristino je:
1. Gomila se od neeg brani ili bjei pred neim,
2. Velika, nekorisna aktivnost,
3. Dolazi do dezorganizacije ponaanja, esto suprotno normama
4. Poto-poto pokuava se osigurati osobna sigurnost, tako da dolazi do svojevrsne borbe za
izlaz.
34

Mintz (1951) proveo eksperiment. Provjerio je pretpostavku da je panika vie rezultat
nestanka kooperativnog ponaanja, nego percepcije opasnosti i straha. U laboratorijskoj
situaciji grupa ispitanika morala je izvui iz boce aluminijske utege tako da je kroz grli boce
mogao izai samo po jedan uteg. U normalnoj situaciji, bez neke prijetnje u sluaju neuspjeha,
ispitanici su vrlo lako ostvarili suradnju i u kratkom vremenu rjeavali zadatak. Kada je
uvedena prijetnja kazne (lagani elektrook), ako se u odreenom vremenu ne rjei zadatak,
dolo je uvijek do zaepljenja izlaska iz boce.


35

Psihologija nacionalnog i meunacionalnih odnosa
Traei opravdanje za dominantni poloaj i privilegije odreenih drutvenih grupa, inzistira se
na organicistiko-biologistikim uzronicima odreenog ponaanja, formirajui antropoloko-
rasne teorije. Ovi pristupi u kombinaciji s tzv. geografskom kolom u svojoj krajnjoj
konsekvenci politike primjene doveli do poznate maksime krvi i tla, odnosno do genocida
nad itavim narodima!
Psihologija naroda i narodni karakter se nekritiki preuzimaju s namjerom da iskau
posebnost pojedinih naroda, to proizlazi iz njihove etnike prirode i to je zatvoreno prema
drugim utjecajima.
Sedam pravila nacionalizma: Vodi kroz etniku politiku za poetnike (Kaufman, 2001)

1. Ako je neko podruje bilo nae 500 godina, a vae 50 godina, treba pripasti nama vi ste
naprosto okupatori.
2. Ako je neko podruje bilo vae 500 godina, a nae 50 godina, treba pripasti nama granice
se ne smiju mijenjati.
3. Ako je neko podruje bilo nae prije 500 godina, ali nikad nakon toga, treba pripasti nama
to je kolijevka nae nacije.
4. Ako veina naeg naroda tamo ivi, mora pripasti nama oni moraju imati pravo na
samoodreenje.
5. Ako manjina naeg naroda tamo ivi, mora pripasti nama oni moraju biti zatieni od
vae opresije.
6. Sva se gornja pravila odnose na nas, ali ne i na vas.
7. Na san o veliini je historijska nunost, va je faizam.

Nacija
Jedna od najuticajnijih doktrina u povijesti je da su svi ljudi podijeljeni u grupe koje se
nazivaju nacije. Doktrina je sama po sebi etika i filozofska i poetna je faza za stvaranje
ideologije i nacionalizma. Pripadnici jedne nacije su specifini po tome to imaju zajedniki
identitet i gotovo uvijek zajedniko srodstvo i porijeklo u smislu nasljedstva.
Nacionalni identitet podrazumijeva prepoznatljive specifinosti odreene grupe kao i osobni
osjeaj pripadnosti. Nacija nema rok trajanja i stara je nekoliko vjekova.
Dvije osobe mogu biti podijeljene razlikama u miljenju, vjerovanju, mjestom boravka,
vremenom pa ak i govornim jezikom a da se meusobno smatraju i da ih i drugi smatraju,
dijelom iste nacije. Nacije postoje vie generacija i ukljuuju i preminule lanove.
Psihologijski aspekt nacije ponajprije je osjeaj pripadnosti, zajednitva, sistem stavova
prema vlastitoj nacionalnoj grupi.


36

Bitna psiholoka odrednica nacije- nacionalni osjeaj
Subjektivno, psiholoko stanje. Pripadanje nekom narodu se izjavljuje a ne dokazuje, osim u
rasistikim shvaanjima (agi, 1994)
Nacionalni osjeaj moe se odrediti uzimajui u obzir prvenstveno procese formiranja grupne
identifikacije i procesa socijalizacije. Nacionalni osjeaj moemo odrediti kao osjeaj
pripadnosti odreenoj grupi- naciji, koji je steen procesom socijalizacije kroz koji se prima
jezik, tradicija i kultura odreene nacije i preko kojeg se pojedinac poistovjeuje s grupom-
nacijom, njenim vrijednostima.

Prema A. Smithu (1973): Nacionalni osjeaj je svijest o pripadnosti naciji i osjeaj
solidarnosti s njenim lanovima; takoer elja za jaanjem, slobodom i jedinstvom nacije.
Ipak, i pored toga to je nacionalni osjeaj subjektivna kategorija, ona u velikoj mjeri ovisi i o
ponaanju drugih prema nama, o tome kako nae nacionalne ili neke druge identifikacije
vrednuju drugi ljudi.

U situacijama jaanja meunacionalnih konfrontacija i nacionalne iskljuivosti, dolazi do
sukoba izmeu vlastitog samoodreenja i procjene drugih o naoj nacionalnoj ili nekoj drugoj
grupnoj pripadnosti.
Primjer pojedinci idovskog podrijetla koji su se u potpunosti ne samo integrirali nego i
asimilirali u druge zajednice, koji su sebe doivljavali Nijemcima, Francuzima, Hrvatima,
Srbima i sl., koji esto nisu ni znali za neko svoje drugo pripadanje. Da bi na traumatski nain
shvatili da ih drugi vide drugaije i svrstavaju ih u druge nacionalne pripadnosti.
Na temelju povijesnog pedigrea svrstavaju u graane druge vrste, s manje vrijednim
osobinama, te se smatraju tetnim za veinsku zajednicu.

Nacionalni osjeaj omoguava pojedincima integraciju u odreenim konfliktnim situacijama s
vanjskim grupama. Omoguava prevladavanje unutarnjih konflikata i javlja se kao
integrirajui, centripetalni mehanizam grupnog djelovanja. U sloenom suvremenom svijetu,
u kojem ne postoji samo pluralitet nacija, koje egzistiraju usporedo meusobnom suradnjom i
latentnim ili manifestnim sukobima kao dravne zajednice.
U ogromnoj mjeri je prisutno i proimanje na istom prostoru, u okviru istih dravnih
zajednica razliitih nacionalnih skupina, nacionalni osjeaj kao pozitivan element nacionalne
integracije i formiranja pojedinaca, nerijetko se pretvara u svoju patologiju, u nacionalnu
iskljuivost, etnocentrizam, ovinizam.
H. Dekker i D. Malova (1994) pristupaju problematici nacionalnog kao hijerarhijskoj strukturi
Prema Guetzkow-u paralelno postoji nekoliko oblika nacionalne vezanosti





37

Postoje 4 oblika nacionalne lojalnosti:
Multiplisti lojalnost prema svojoj naciji, ali istovremeno i osjeaj vezanosti za osobe izvan
svoje nacije, pokazujui viestruku lojalnost.
Patrioti osjeaju zajednitvo samo s pripadnicima svoje nacije;
Alijenirani nemaju osjeaj nacionalne pripadnosti;
Nezadovoljni su oni kojima su blii pripadnici drugih nacija, nego njihove vlastite nacije.

Prema Rotu i Havelki (1972) postoji pet oblika nacionalne vezanosti:
1. Iskljuiva nacionalna vezanost
Karakterizira je naglaavanje vezanosti za vlastitu naciju i ocjena da je ta vezanost jedino
vana i znaajna. Ovaj tip vezanosti odgovara etnocentrizmu, nacionalizmu, nacionalnom
ovinizmu.
2. Istaknuta nacionalna vezanost
Postoji vezanost za vlastitu naciju, ali i prihvaanje postojanja drugih nacionalnih pripadnosti.
Izraava se u pridavanju vanosti nacionalnom osjeaju i nacionalnoj vezanosti i oznaava se
kao nacionalna idealizacija ili patriotizam.
3. Viestruka nacionalna vezanost
Postoji osjeaj pripadnosti vlastitoj naciji, ali i lojalnost prema meunacionalnoj suradnji i
sporazumijevanju. Oblik internacionalizma, koji se zasniva na osjeaju vlastite nacionalne
pripadnosti.
4. Istaknuta internacionalna vezanost
Karakterizira je naglaavanje vezanosti za opu ljudsku zajednicu, ukljuujui misao da je
napredak ovjeanstva u prevladavanju uih nacionalnih interesa. Oznaava se kao
mondijalizam ili kozmopolitizam.
5. Nepostojanje nacionalne vezanosti
Odsustvo vezanosti za bilo koju naciju i isticanje nepotrebnosti ili tetnosti nacionalnih
osjeaja. Oznaava se kao anacionalizam ili individualizam.

Primjeri sluajeva nacionalizma: Zapadna Europa i doseljenici, Sjeverna Irska, Jugoslavija,
Kosovo i albanska nezavisnost, Cipar, eenija, Turska i pobuna Kurda


38

Psihologija voe i vodstva u politici
Voa, potreba za voom, kao i njegov izbor sastavni je dio svakog socijalnog grupiranja.
Suvremena znanstvena literatura odnosi se na ulogu voe i njegovih osobina, u okviru radne
organizacije i vojske. Podjela rada i zaduenja je jasna u takvim jednoznano strukturiranim
hijerarhijskim odnosima. Politika je znatno fluidnija, odnosi manje strukturirani, nain izbora
voe, njegovo djelovanje i odgovornost sasvim su drugaiji. Politike stranke trebaju biti
organizirane kao organizacije, ali odnos lanova unutar njih nije postavljen na isti nain.
U politici voa treba biti znatno vie:
mobilizator, animator, imati odreenu karizmu, snanu linost, odreen politiki eros.
Snano vrijednosno-emocionalno ukljuen
Snano prisutna motivacija postignua i intrinzina motivacija
Personificirati program stranke

Herman razlikuje pet bitnih osobina koje utjeu na ponaanje voe
1. Politika uvjerenja
Da bi se razumio odnos izmeu voe i sljedbenika moraju se znati politika uvjerenja voe.
Jer ona odreuju nain na koji voa interpretira politiku okolinu, ona su svojevrsna
selektivna reinterpretacija stvarnosti. Sukladno uvjerenjima voe odreuju se prioriteti
politikog djelovanja. U drutvima gdje postoje snani vrijednosni, ideoloki rascjepi vanost
uvjerenja znatno je vea nego u drutvima gdje postoji vrijednosni konsenzus.
2. Politiki stil
Politika uvjerenja voe neposredno djeluju na sljedbenike, utjecaj politikog stila je
posredan. Oituje se u nainu interakcije sa sljedbenicima: da li voa preferira odnos licem u
lice ili se vie oslanja na posrednike, prouava li probleme u detalje ili se oslanja na opu
informaciju, je li vie usmjeren na suradnju ili se iskljuivo oslanja na vlastite prosudbe, ima
li smisla za dramatiku, je li proces odluivanja pred oima javnosti, ili se dri u tajnosti?
Kotter i Lawrence razlikuju pet tipova stilova voe:
1. Briljiv
2. Ceremonijalan
3. Individualistiki
4. Izvrni
5. Programski


39

3. Motivacija

Primitivna dominacija
Neki autori smatraju da u svakom ovjeku postoji tendencija da dominira i to ne kao rezultat
steenih, ve kao dio uroenih osobina. Ne samo kod ljudi nego i kod ivotinja ustanovljeno
je da postoji hijerarhija unutar grupe zasnovane na spolu, veliini, snazi, dobi... Osobine koje
u odreenim situacijama omoguavaju postizanje nekih ciljeva.
Mo nad drugima
Voa je objekt prenoenja trajnih emocija ovisnosti i podreenosti sljedbenika. Lee (1950)
kae: socijalna znanost mora prihvatiti da postoje ljudi u drutvu koji trae mo, a takoer da
i drutvo treba takve ljude motivirati, uz napomenu, da drutvo mora uspostaviti kontrolne
mehanizme njihova ponaanja.
Potreba za statusom
Motiv koji je steen na temelju generaliziranog iskustva da je vie zadovoljstva povezano s
viim statusom. to znai i vie moi i vie utjecaja, ali i vie novaca. Vii status omoguava i
socijalne kontakte s ljudima do kojih je pojedincu stalo.
Potreba da se rijei problem
Ljudi sa snanim vrijednosnim usmjerenjima, kod kojih dominira osjeaj odgovornosti prema
zajednici, koji se smatraju odgovornima prema sebi da uine sve to mogu u rjeavanju
odreenog problema, esto ulaze u politiku i preuzimaju ulogu voe. Njima politika ili
poloaj voe nije cilj, ve sredstvo za postizanje cilja.
Potreba kompenzacije
esto je politiki ovjek onaj koji u politikoj sferi pokuava kompenzirati neuspjehe i
frustracije svog svakodnevnog ivota (Lasswell, 1930)!
Nevoljko vodstvo
Postoje i situacije kada pojedinac preuzima ulogu voe suprotno svojim eljama, kada ga
socijalna sredina jednostavno prisili da preuzme odgovornost za zajednicu. To su situacije
kada grupa doivljava pojedinca kao osobu sposobnu da rijei problem, a kod pojedinca
prevlada osjeaj obaveze prema grupi.





40

4. Reakcija na stres
Pozicija politikog voe je izrazito stresna budui da su situacije s kojima se on suoava esto
nejasne, ukljuuju veliki rizik, ovise o suradnji razliitih grupa i organizacija i ukljuuju
sukob vrijednosti. Da bi pojedinac bio uspjean politiar mora se nauiti suoavati sa stresom.
Analize pokazuju da u stresnim situacijama voe najee postaju rigidnije; znatno bre
dolaze do zakljuaka; manje su usredotoeni na mogue posljedice svojih aktivnosti;
promatraju aktualna zbivanja na temelju prolosti; oslanjaju se iskljuivo na najblie
suradnike i preuzimaju neposrednu kontrolu nad procesom odluivanja.
Sve ovo dovodi do toga da se smanjuje broj opcija koje se razmatraju, i analize se zasnivaju
na manjem broju informacija. Posebno je vano kako se pojedinac ponaa u onim situacijama
kada je on osobno ugroen. U pitanju je samopotovanje voe, njegov poloaj voe u odnosu
na grupu, odnosno sama politika u koju je on uloio i vrijeme i napor. Na temelju analiza crta
linosti voe bi morale imati visok stupanj integracije linosti i prilagodbe, uz odsutnost
anksioznosti i visok stupanj samokontrole.
5. Ulazak u politiku
Poznavajui nain ulaska u politiku nekog voe, moe se donekle razumjeti i njegovo
aktualno ponaanje. Misli se na njegov prvi politiki poloaj, politiko iskustvo i politiku
klimu u vrijeme kada se politiki socijalizirao. Vrsta politikog poloaja, nain na koji je
pojedinac na njega doao, kao i nain na koji je obavljao prve politike zadatke, imaju
neposredne posljedice na daljnje politiko djelovanje. Voa tei da one oblike ponaanja koji
su mu ranije pomogli primjeni i na nove probleme. Upravo, prva iskustva daju temeljno
obiljeje buduem ponaanju.

Psihodinamika odnosa voa-sljedbenici
Svojevrsna interakcija i meuovisnost. Postoje dva temeljna motiva ljudi da slijede odreenog
pojedinca i da mu pruaju podrku: Pomo u rjeavanju problema i Potreba pripadanja


Tipologija voe i vodstva prema Gibbu
1. Patrijarh
Sljedbenici osjeaju veliko divljenje, ali ga se u isto vrijeme izrazito boje! U radnim
organizacijama naziva se paternalistikim, i oznaava oinski odnos voe i podreenih.
To je otac kojeg djeca vole ali ga se i boje.
2. Karizmatski voa
Oznaava odnos izrazitog divljenja sljedbenika, uz snaan pozitivan odnos bez straha.
Karakteristian za socijalne pokrete koji se jo uvijek nisu institucionalizirali i formalizirali,
tako da voa i nije u mogunosti da izrekne sankcije. Iskljuivo ovisi o sljedbenicima.
41

3. Tiranin
Voa se odrava na poloaju iskljuivo zahvaljujui eksplicitnom ili implicitnom nasilju i
strahu podanika. Zapravo i nema sljedbenika jer su prisutne iskljuivo negativne emocije.
4. Voa organizacije
U stabilnim drutvima politiki je voa u poloaju rukovoditelja vrlo sloene organizacije.
Ljudi ga se ne boje, ali ga ni ne vole, ne postoji nikakav poseban emocionalan odnos, A voa
je u odnosu na sljedbenike anoniman. On je organizator, ali ne i animator, stabilno drutvo ne
zahtjeva njegovu ulogu oca, a uhodani mehanizmi funkcioniranja drutva svojim
automatizmom zadovoljavaju potrebe lanova.

Stilovi vodstva
1. Autokratski stil
Stil koji psiholoki kontrolira grupu. Voa stvara potrebe unosei u grupu nesigurnost,
frustracije i strah, i na taj je nain kontrolira. Voa je centar i nezamjenjiva osoba. Odlazak
voe moe uzrokovati kaos, pa ak i nestanak grupe.
2. Demokratski stil
Povezan s uzajamnim odnosima potovanja i nalaenja zajednikog zadovoljstva.
Demokratski voa tei da stvori maksimalno ukljuenje i sudjelovanje svakog lana u
grupnim aktivnostima i u odreivanju ciljeva. Tei da podijeli odgovornost, tei ohrabriti i
pojaati meusobne odnose i kontakte kroz grupnu strukturu i da ih jaa, tei smanjiti
unutargrupne napetosti i sukobe, tei izbjei hijerarhijsku grupnu strukturu u kojoj su posebne
privilegije i status razliito odreene
3. Slobodni stil ili Laissez faire
Voa mo koristi u vrlo maloj mjeri Podreeni imaju visok stupanj neovisnosti Voe svoju
ulogu vide u pomaganju rada podreenih kroz snabdijevanje informacijama i kao veza sa
vanjskim okruenjem
4.Cezarizam
Svojevrsna patologija u kojoj se gube svi vie-manje prihvaeni odnosi voe i sljedbenika, a u
prvi plan dolaze osobne patoloke osobine voe. U svakom potencijalnom politiaru kriju se
odreene cezaristike osobine. Hoe li one postati dominantan model njegova ponaanja,
ovisi o ukupnom demokratskom okruenju drutva, konkretnim drutvenim procesima,
politikoj kulturi drutva i samoj psihologiji linosti voe.



42

Fenomen cezarizma izraava se u :

1. Osjeaj mesijanstva
cezari najee nastaju u vrijeme krize, velikih strahova i velikih nada. Na temelju
oekivanja sljedbenika, laskanja i vlastite sujete, gubi se osjeaj za realnost i voa se poinje
ponaati kao mesija. vrsto je uvjeren u ispravnost svojih ideja i svog poslanja.
2. Osjeaj sveznalatva
Neupitnost odluka voe i nesamostalnost sljedbenika dovodi do toga da se vou pita za vie
manje sve svakodnevne probleme. Uvjerenost u ispravnost njegovog poslanja s vremenom
se generalizira i na ostala podruja ivota. Voa poinje vjerovati kako je njegovo znanje
neupitno i neogranieno.
3. Osjeaj nepogreivosti
Ako netko sve zna, ne moe ni pogrijeiti. Ako injenice ne odgovaraju miljenju voe, to
gore po injenice. Pojedinci koji se ne slau vie s voom, smatra se da se protive istini, iji je
on jedini nepogreivi tuma.
4. Osjeaj nezamjenljivosti
Kada je voa uvjeren da je on inkarnacija same ideje na temelju koje je postao voa, da ima
povijesnu zadau voditi narod u obeani raj, da sve zna i da nikada ne grijei, logino je da
nema drugoga koji to moe ispuniti, te je nezamjenljiv!