Samohrani Roditelj - Prirucnik

2
ZA i O JEDNORODITELJSKIM OBITELJIMA
"ZA" i "O"
JEDNORODITELJSKIM
OBITELJIMA
3
ZA i O
JEDNORODITELJSKIM
OBITELJIMA
Zagreb, 2006.
4
Nakladnik
Udruga za unapreenje kvalitete ivljenja LET
Za nakladnika
Iva Jovovi
Recenzenti
Prof. dr. sc. Josip Jankovi
Mr. sc. Roberta Brusi
Autori
Stela Fier
Nedjeljko Markovi
Katarina Radat
Jelena Ogresta
Grafika priprema i dizajn
Danijel Brajkovi
Tisak
Tiskara Augustini d.o.o.
Naklada
1500 primjeraka
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb

UDK 316.356.2-055.52-058.832(035)
159.922.2-055.52-058.832(035)

ZA i O jednoroditeljskim obiteljima
/ <autori Stela Fier ... et al. - Zagreb :
Udruga za unapreenje kvalitete ivljenja LET, 2006.

Bibliografija.

ISBN 953-99866-1-3

1. Fier, Stela
I. Jednoroditeljske obitelji -- Savjetnik
II. Roditelji i djeca -- Savjetnik

460111087
5
Sadraj
Predgovor
1. Uvodna razmatranja ............................................................................................ 7
2. Komunikacija u obitelji ......................................................................................... 15
3. Zatitni i rizini imbenici u prevenciji poremeaja u ponaanju djece .............. 31
4. Ovisnosti i roditeljsko ponaanje ......................................................................... 49
5. Civilno drutvo i jednoroditeljske obitelji: udruge, lobiranje i grupni rad ........... 61
Literatura ................................................................................................................... 73
Prilozi ......................................................................................................................... 77
Iz recenzija ................................................................................................................ 83
6
5
Predgovor
Broura Za i O jednoroditeljskim obiteljima rezultat je rada udruge LET na
projektima Edukacijski centar za samohrane roditelje te Prevencija ovisnosti kod djece
samohranih roditelja koje su financijski podrali Ministarstvo zdravstva i socijalne
skrbi Republike Hrvatske i Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zatitu i
branitelje Grada Zagreba, a njezino tiskanje sufinancirao je i Ured za ravnopravnost
spolova Vlade Republike Hrvatske. Ovo je prva broura u Hrvatskoj namijenjena
jednoroditeljskim obiteljima, kao i strunjacima u socijalnim i javnozdravstvenim
ustanovama koje pruaju usluge takvim obiteljima. Obuhvaa nekoliko
meusobno povezanih poglavlja kojima smo nastojali dotaknuti razliita podruja
iz svakodnevnog ivota obitelji. Opisuje recentna istraivanja o jednoroditeljskim
obiteljima, komunikaciju, poremeaje u ponaanju djece i mladih, ovisnosti o
alkoholu i drogama te osnivanje i rad udruga i grupni rad. Na kraju broure su
navedene institucije i udruge, web stranice i literatura koja moe pomoi u daljnjem
traganju za informacijama.
U tekstu smo veim dijelom koristili pojam jednoroditeljska obitelj, a manje
samohrani roditelj budui se termin samohrani roditelj odnosi na roditelje koji
samostalno, bez drugog roditelja skrbe o djetetu, a ne na obitelj.
Broura je pisana s pozicije struke socijalnog rada koju moemo ukratko opisati:
...prihvaajui da socijalni rad promie socijalnu skrb pojedinaca, skupina i
zajednica, olakava socijalnu koheziju u razdobljima promjena i podupire i
titi ranjive lanove zajednice suraujui s korisnicima usluga, zajednicama
i drugim strukama. Kod nekih osoba, osobna nesrea ili promjena utjeu na
njihovu sposobnost da djeluju samostalno. Neki trebaju pomo i usmjeravanje.
Neki trebaju skrb, potporu i zatitu. Socijalni radnici reagiraju na te potrebe:
oni daju znatan doprinos promidbi socijalne kohezije kako preventivnim radom
tako i svojim rjeavanjem socijalnih problema. Stoga je socijalni rad investicija
za buduu dobrobit Europe...
1
6
Jednoroditeljske obitelji trebaju drutvenu potporu i podrku u kriznim razdobljima
ivota, a socijalni radnici su osobe koje im u tome mogu pomoi, u suradnji sa
drugim strunjacima- psiholozima, socijalnim pedagozima, pravnicima, lijenicima.
Ogranienja ove broure su sadrana u veem naglasku na teorijske osnove, a
manje na primjere. Time smo htjeli samim roditeljima i strunjacima dati mogunost
oivotvorenja teorije na vlastitim ili primjerima drugih, izbjegavajui davanje kratkih
savjeta ili uputa koje im mogu promijeniti ivot. Takoer, neka podruja koja su
bitna jednoroditeljskim obiteljima nismo obradili, najprije podruje obiteljskopravne
zatite, ekonomske aspekte jednoroditeljstva, duhovne potrebe i pitanja uloge vjere
u ivotu samohranog roditelja, posebne uzroke nastanka jednoroditeljstva kao i
specifina podruja: stres, traumu, posebne terapijske smjerove...
Navedna ogranienja emo nadoknaditi u drugom izdanju koji e, uvaavajui
ogranienja sadanjeg, biti rezultat njegove evaluacije.

Autori
7
1. Uvodna razmatranja
Suvremenoj obitelji svojstvena je raznolikost. Sve su prisutniji novi oblici obitelji meu
kojima su i jednoroditeljske obitelji. U drutvu se javlja transformacija obitelji kao
temeljne socijalne zajednice. Obitelj se smanjila, sve je vie samakih kuanstava,
jednoroditeljskih obitelji, izvanbrane djece i neformalnih veza.
U konstituiranju obitelji kao osnovne socijalne zajednice posljednjih su godina
zamijeeni sljedei trendovi: smanjivanje stope nupcijaliteta (sklapanja braka),
porast stope divorcijaliteta, poveanje dobi prilikom sklapanja prvog braka, sve
vea sklonost parova kohabitacijama, te opadanje stope fertiliteta i to s naglaskom
opadanja fertiliteta u branim zajednicama. O procesu pluralizacije obiteljskih
oblika svjedoi i podatak da je jednoroditeljskih obitelji u razvijenim industrijskim
zemljama danas izmeu 15% i 30%.
2
Samohrana obitelj nije jedinstvena socioloka kategorija pa ju je stoga vrlo teko
definirati.
Termin samohrani roditelj se odnosi na roditelje koji samostalno, bez drugog
roditelja skrbe o djetetu. Definicija samohranog roditelja uvelike ovisi o tome to se
podrazumijeva pod rijeju samohran. To moe znaiti sam, samostalan, usamljen,
preputen sam sebi, nevjenan ili izvan stalne veze. Stoga bi moda takve roditelje
bilo opravdanije nazvati roditelji samci, a ne samohrani roditelji kako se u nas
uobiajeno nazivaju.
To su dakle oni roditelji koji samostalno, bez drugog roditelja skrbe o djetetu.
3
U
svakom se sluaju radi o kvantitativno deficijentnoj ili kvantitativno insuficijentnoj
obitelji, u kojoj je jedan od roditelja umro, razveden, nestao, napustio, nepoznatog
boravita ili se naprosto nikad nije elio angairati u ivotu djeteta. To nadalje mogu
biti izvanbrane obitelji, zatim obitelji u kojima je jednom roditelju oduzeto pravo na
roditeljsku skrb ili poslovna sposobnost, koji su na izdravanju kazne ili na duem
lijeenju.
8
Uzroci nastanka jednoroditeljskih obitelji su viestruki: smrt, razvod braka,
naputanje obitelji jednog roditelja, izvanbrano roenje, a u novije vrijeme tu se
svrstava i dugotrajno odsustvo jednog roditelja iz bilo kojih razloga (bolest, posao,
izdravanje zatvorske kazne i sl.). Najei uzroci odsutnosti oca iz obitelji su razvod
braka, udovitvo te pojava sve veeg broja ena koje raaju djecu izvan braka.
4

Razvod braka pritom je puno uestaliji od druga dva uzroka.
U tim obiteljima najee jedan roditelj, ovisno o uzrocima, ispada iz obiteljskog
sustava dok drugi mora ponovno organizirati i izgraditi novi nain obiteljskog ivota
i sam izvravati brojne zadae.
5
Jednoroditeljske obitelji mogu postojati od poetka, kao rezultat osobnog
opredjeljenja majke za takav oblik obiteljske organizacije (izvanbrane majke
s djecom) ili ovisno o uzrocima takvima postaju kasnije. Sudei po istaknutim
uzrocima nastanka, jednoroditeljske obitelji nisu nov socijalni fenomen. Postaju fokus
sociolokog interesa tek 60-ih godina 20. stoljea kada je poslijeratna tradicionalna
obitelj preivjela burne transformacije uvjetovane smanjivanjem fertiliteta, porastom
broja razvoda, kohabitacija, izvanbranih roenja te proporcijom ekonomski
aktivnih majki. Te su pojave pod utjecajem prevladavajue obiteljske ideologije koja
kao normu nudi tradicionalnu nuklearnu obitelj (oenjeni par s dvoje ili vie djece),
viene kao odstupanja, kao devijacije norme, a nerijetko su interpretativne i kao
indikatori krize obitelji.
6
Udio jednoroditeljskih obitelji u ukupnom broju obitelji s djecom do 15 godina
1990. i 1991. godine kretao se izmeu 6% u Grkoj i 21% u Danskoj. Najvie ih
je poslije Danske bilo u Velikoj Britaniji i vedskoj. Ostale su zemlje June Europe,
izuzev Grke, imale mali udio jednoroditeljskih obitelji. U Velikoj Britaniji poveani
je broj jednoroditeljskih obitelji prije svega posljedica porasta broja rastava ili
odvajanja, a ne udovitva. Isto tako, njihov broj sve vie raste zbog porasta broja
neudatih majki, odnosno sve je vie izvanbrane djece.
Najvie potpore jednoroditeljskim obiteljima pruaju: Norveka, Francuska,
Luksemburg, Danska i Belgija, a najmanje panjolska, Grka, Irska, Portugal i SAD.
Istraivanje koje je 1996. godine u 14 drava lanica Europske unije proveo Eurostat
na uzorku od 60 000 kuanstava s 130 000 odraslih osoba u dobi od 16 i vie
godina pokazuje koliki je udio jednoroditeljskih obitelji u pojedinim dravama.
Prema standardnoj metodologiji, za sve drave u kojima se provodilo istraivanje,
nuklearna je obitelj definirana kao osoba samac ili par s djecom ili bez djece.
Djeca se pritom registriraju i definiraju kroz njihovu vezu s odraslom osobom te kroz
dob i brani status, tj. ako su neoenjena i ako imaju manje od 25 godina. Prema
ovom istraivanju, 12% europskih kuanstava s djecom mlaom od 25 godina
su jednoroditeljske obitelji.
7
Takvih je obitelji najmanje u panjolskoj (5%), Italiji i
Grkoj (7%), te Portugalu (8%), a najvie u Finskoj (19%) i Velikoj Britaniji (22%).
ene dominiraju u jednoroditeljskim obiteljima, osobito u Portugalu (94%). S druge
strane Danska, Luksemburg i Finska imaju najvei udio samohranih oeva (19- 20%).
Ovo je istraivanje takoer klasificiralo jednoroditeljske obitelji kao izolirane ako
9
ive same u kuanstvu ili kao ukljuene, odnosno proirene, ako kuanstvo sadri
vie od jedne obitelji od kojih je samo jedna jednoroditeljska.
U pogledu izvanbrane djece u ukupnom broju djece, Hrvatska se znatno razlikuje
od zapadnih i bliskih postsocijalistikih zemalja. Prema podacima iz izvora Vijea
Europe, 1980. godine u Hrvatskoj se rodilo 5,1% djece izvan braka, 1985.- 5,9%,
1990- 7%, 1995- 7,5%, a 2000. godine- 9%.
to se tie podataka za Hrvatsku, udio jednoroditeljskih obitelji iznosio je 1971.
godine 11,4%, 1981. godine 10,8% (odnosno 9% samohranih majki te 1,6%
samohranih oeva), 1991. godine 12,4% (odnosno 10% samohranih majki te 2,4%
samohranih oeva), a 2001. godine 15% svih obitelji (odnosno 12,5% samohranih
majki te 2,6% samohranih oeva). Prema posljednjem popisu stanovnitva, u
Hrvatskoj je bilo 27% branih parova s djecom.
Meu samohranim roditeljima pet je puta vie majki nego oeva, tj. 12,5% svih
hrvatskih obitelji ine majke s djecom, a 2,5% oevi s djecom.
8

Slika 1. Jednoroditeljske obitelji prema popisima stanovnitva u Hrvatskoj
U obiteljskoj slici stanovnitva Hrvatske prevladavaju brani parovi s djecom jer
su oni 1971. godine inili 63,8%, 1981. godine 62,4%, a 1991. godine 60,5%
ukupnoga broja obitelji Hrvatske. Prema razmjernom udjelu obitelji Hrvatske zatim
slijede brani parovi bez djece (1971.- 24,8%, 1981.- 26,8%, i 1991.- 27,1%), majke
s djecom (1971.- 9,4%, 1981.- 9,1% i 1991.- 10%) te s najmanjim udjelom oevi s
djecom (1971.- 2%, 1981.- 1,7% i 1991.- 2,4%).
Specifinosti socio-demografske slike hrvatskih obitelji potvruju podaci o snanom
porastu broja majki i oeva s djecom koji je u razdoblju od 1971. godine do 1991.
godine iznosio 24, 4% odnosno 18,8%. Tako je prema podacima Dravnog zavoda
za statistiku 1991. godine u naoj zemlji od ukupno 1 367 106 obitelji njih 169 659
(12,25%) bilo samo s jednim roditeljem, od ega 140 124 (10%) obitelji samohranih
majki i 29 525 (2,4%) obitelji samohranih oeva.
1. UVODNA RAZMATRANJA
10
U populaciji obitelji u Hrvatskoj ukupno je 188 001 ili 15% samohranih roditelja.
Od toga 83% ili 156 036 ine majke s djecom, dok 17% ili 31 965 ine oevi
s djecom. U ukupnom broju obitelji s djecom kojih je 914 000, udio samohranih
roditelja je 20,6% ili svaka peta obitelj s djecom.
Kad je rije o broju djece, jednoroditeljske i dvoroditeljske obitelji se znaajno
razlikuju. U populaciji jednoroditeljskih obitelji najvie je onih s jednim djetetom
(132 581 ili 70,5%), zatim s dvoje djece (44 630 ili 23,7%), a 5,7% (10 791) svih
jednoroditeljskih obitelji su one s troje ili vie djece. U usporedbi s jednoroditeljskim
obiteljima, meu branim parovima s djecom znatno je manje onih s jednim
djetetom (39,7%), a vie je parova s dvoje (45,1%) te s troje ili vie djece (15,2%).
Ovi podaci pokazuju da se u realnosti radi o velikom broju obitelji i da najvei broj
samohranih roditelja u naem drutvu jo uvijek ine ene.
Ipak, o enama samohranim majkama se u nekoj mjeri i govori, ali samohrani
oevi predstavljaju drutvenu grupu koja je do sada bila vrlo zanemarena i
preuivana. Oni sami za sebe govore da su, u usporedbi s majkama, nevidljivi
u drutvu i osjeaju se usamljenima i drutveno izoliranima. Slino tome, lanovi
NOMAH-a (Nacionalna organizacija mukaraca Hrvatske) smatraju da je drutvo
senzibiliziranije za probleme samohranih majki, nego oeva. Prema NOMAH-
u, majke su favorizirane u sluaju samohranog roditeljstva, a u brakorazvodnim
parnicama u 97% sluajeva djecu se dodjeljuje majci. Mukarci su ujedno svjesni
da su sami odgovorni za takav poloaj jer prema podacima navedene udruge, oko
60% mukaraca sami pristaju da dijete ostane kod majke.
9
U Zagrebu, prema podacima Statistikog ljetopisa grada Zagreba, 2003. godine
ivi 32 920 (20,2%) obitelji koje ine majke s djecom te 5 951 obitelji (3,7%) koje
ine oevi s djecom.
Te obitelji se nalaze pod posebnom opasnou od izolacije od ostatka drutva
budui su samohrani roditelji orijentirani na cjelodnevno pruanje skrbi za dijete ili
na traenje dodatnih financijskih sredstava za ivot. Prema istraivanju Balobana i
rpia,
10
u Hrvatskoj je prisutnija praksa solidarnosti na osobnoj razini od drutvene
razine, a zbog specifinog naina ivota samohranih roditelja one su u nepovoljnom
poloaju u odnosu na druge cjelovite obitelji te je potrebna pojaana briga drutva
u cjelini za njihovu dobrobit.
Konkretni problemi s kojima se suoavaju su: nezaposlenost, nedostatak
socijalne podrke prijatelja ili susjeda, nedovoljna upoznatost s propisima kao i
organizacijama koje nude pomo takvim obiteljima. Jednoroditeljske obitelji su
izloenije stresu i time u riziku od loe komunikacije s djecom. Samohrani roditelji
nastoje vlastitim radom rjeavati svoje financijske tekoe, no tu se esto suoavaju
s problemima usklaivanja radne i roditeljske uloge.
Jednoroditeljstvo je snano povezano sa ivotom u siromatvu, to je sukladno
svim inozemnim istraivanjima. Tako npr. u Rusiji neke jednoroditeljske obitelji nisu
primile djeji doplatak ve pet godina; najvaniji prihod samohranih majki jest plaa
11
s osnove zaposlenosti, a ona je u pravilu nia od prosjeka za sve zaposlene. Anketa
iz 1996. godine pokazala je da je struktura prihoda jednoroditeljskih obitelji u Rusiji
bila sljedea: plae- 42%, djeji doplatci- 6%, alimentacija- 4%, kuna proizvodnja-
13%, transferi obitelji- 11%, mirovine- 16%, pomo neprofitnih organizacija- 1%.
Oko 40% obitelji samohranih majki ivjelo je ispod crte siromatva. Takva situacija
rasprostranjenog siromatva u velikoj mjeri utjee na djecu koja trpe mnoge vrste
deprivacije. Ovakve obitelji esto ive s roditeljima (djed i baka) ili drugom rodbinom
i tako koliko-toliko olakavaju svoju teku socijalnu situaciju. I u ostalim zemljama
jednoroditeljske obitelji imaju visok rizik od siromatva i relativne deprivacije.
Ipak, u Njemakoj i Austriji rizik siromatva jednoroditeljskih obitelji slian je riziku u
drugim tipovima obitelji, s tim da su jednoroditeljske obitelji ee izloene relativnoj
deprivaciji.
Jednoroditeljstvo u Velikoj Britaniji specifino je po tome to ukljuuje mlae
roditelje, bez posla, s visokom stopom siromatva i relativne deprivacije. U
Norvekoj su stope siromatva i deprivacije meu ovim obiteljima znatno nie
zahvaljujui veoj zaposlenosti roditelja i izdanijoj dravnoj dohodovnoj potpori.
Tako, prema podacima za 2001. godinu i 2003. godinu, relativni rizik od siromatva
za jednoroditeljske obitelji s jednim ili vie djece je 70% vei od prosjenog. Budui
se broj jednoroditeljskih obitelji sve vie poveava, tom problemu e se u budunosti
trebati posvetiti vie pozornosti.
Utvreno je da meu korisnicima pomoi znaajno raste broj jednoroditeljskih
obitelji i ta je tendencija posebno izraena u zemljama engleskog govornog
podruja. Podaci za Njemaku govore da su samaka i jednoroditeljska kuanstva
s ovisnom djecom prezastupljena meu primateljima pomoi. Neto malo u ovom
odstupaju nordijske zemlje- unato injenici da one biljee rast jednoroditeljskih
obitelji, znatno se manji broj tih obitelji oslanja na naknade socijalne pomoi.
Razlog tome je to samohrani roditelji u tim zemljama imaju vie anse zaraivati na
tritu te su bolje zatieni kroz sustav naknada koje ne sadre provjeru resursa.
Prema empirijskom istraivanju siromatva u Hrvatskoj,
11
kada je rije o
jednoroditeljskim obiteljima, ova je kategorija slabije zastupljena u Hrvatskoj, nego
u zapadno europskim zemljama, a odreeni postotak jednoroditeljskih obitelji
pojavio se kao rezultat rata. Prema istraivanjima strukture obitelji primatelja
pomoi za uzdravanje u Hrvatskoj,
12
samohrane obitelji ine 11,2%. Siromatvom
su znatno ee pogoene obitelji samohranih majki koje ine gotovo 84% korisnika
pomoi iz jednoroditeljskih obitelji. Majke koje nisu bile nikada udavane mogu biti
u jo loijem poloaju unutar te skupine, nego razvedene majke ili one u statusu
udovitva. Moe se pretpostaviti da djeca razvedenih majki dobivaju odgovarajuu
potporu oeva, a vjerojatno je i da dio majki u statusu udovitva dobiva obiteljsku
mirovinu.
13

Dosadanja istraivanja samohranog roditeljstva veinom su bila usmjerena
utvrivanju njihova uinka na djetetov razvoj i ponaanje dok se u novije vrijeme
pojavljuje sve vei interes za istraivanjima obiteljskih procesa u obiteljima
samohranih majki.
Istraivanja koja se bave roditeljskim ponaanjem i ukupnom klimom u obiteljima
12
samohranih majki malobrojna su, a njihovi rezultati nisu dosljedni. Iako veina
istraivanja ukazuje na odreenu povezanost obiteljske strukture i obiteljskih odnosa,
takva povezanost ne postoji uvijek. U brojnim istraivanjima nastojalo se dokazati
gotovo linearna uzrona veza izmeu nepotpunih obitelji (strukturalno deficijentni)
i poremeaja u ponaanju te razvojnih tekoa djece i mladih. Time se zapravo
sugeriralo kako je jednoroditeljstvo tetno po psiholoki, socijalni i intelektualni
razvoj.
14
Bez obzira na dosadanja istraivanja, treba uzeti u obzir da su samohrani roditelji
vrlo heterogena skupina unutar koje nisu svi nuno ugroeni, niti ugroeni u
ostvarivanju istih prava ili u zadovoljavanju istih potreba.
Uz to, samohrani se roditelji meusobno prilino razlikuju po nainima suoavanja
s potekoama. Stoga je potrebno u skladu s njihovim prijedlozima provoditi niz
aktivnosti te razviti raznovrsne i kompleksne slube lako dostupne jednoroditeljskim
(a i drugim) obiteljima, koje e nadomjestiti potrebnu potporu i podrku s ciljem
poboljavanja njihovih ivotnih uvjeta i uspjene integracije u drutvo.
15

Dok u Hrvatskoj savjetovalita za roditelje postoje samo u veim gradovima kao to
su Zagreb, Osijek, Rijeka i Split, problem samohranog roditeljstva u svijetu rjeava
se u mreama savjetovalita i kola za roditelje. Tako se priprema sadanje ili
budue roditelje za kvalitetno partnerstvo i odgovorno roditeljstvo. U vedskoj, u
Stockholmu je u svakoj veoj gradskoj etvrti Obiteljski centar gdje strunjaci
razliitih podruja (socijalni radnici, psiholozi) educiraju jednoroditeljske obitelji. Oni
im pomau u konkretnoj brizi za djecu te u prevladavanju osobnih problema, kao i
u provoenju obiteljske terapije.
Samohrani roditelji poeli su stvarati mreu uzajamne podrke i organiziraju se u
vidu udruga u kojima ne nalaze samo prijateljsku i emocionalnu potporu, nego
razmjenjuju dobra i usluge (vie o tome u poglavlju: Civilno drutvo i jednoroditeljske
obitelji: udruge, lobiranje i grupni rad).
Prema istraivanju Raboteg- ari, Penik i Josipovi,
16
mnogo je tekoa i problema
s kojima se susreu samohrani roditelji: problemi skrbi (nadzora) nad djetetom
(osobito majke nad mukim djetetom), manje slobodnog vremena koje roditelj
i dijete mogu zajedno provesti, uinci razvoda ili nedostatka drugog roditelja na
djeji uspjeh u koli i odnose s vrnjacima, problemi nastali usred roditeljeve nove
veze s nekom drugom osobom, naruavanje odnosa u proirenoj obitelji. Iskustva
samohranih roditelja pokazuju da ne nailaze na dovoljnu podrku drutva u
ostvarenju svoje odgovorne roditeljske funkcije, to je njihova glavna preokupacija.
U Hrvatskoj nema sveobuhvatnih istraivanja o socijalnom, ekonomskom i pravnom
poloaju samohranih roditelja, ve o njihovim iskustvima moemo neto vie doznati
tek iz rijetkih novinskih lanaka. Jedino do sada sveobuhvatno i reprezentativno
istraivanje o kvaliteti ivota samohranih roditelja je provedeno tijekom listopada i
studenog 2002. godine. Istraivanje je bilo provedeno u Zagrebu, Osijeku, Splitu i
Rijeci, a rezultati su prikazani u publikaciji autorica Raboteg-ari, Penik i Josipovi
13
pod nazivom: Jednoroditeljske obitelji: osobni doivljaj i stavovi okoline. Knjigu
preporuamo kao poetnu toku u prouavanju problema jednoroditeljskih obitelji
u Hrvatskoj.
Prema spomenutom istraivanju, samohrani roditelji osjeaju da najveu podrku i
razumijevanje dobivaju prvenstveno od vlastite obitelji i svoje djece te drugih bliskih
osoba kao to su njihovi prijatelji i kolege s posla, a ona se sastoji najveim dijelom
od emocionalne podrke te pomoi u nekim praktinim ivotnim situacijama, npr.
uvanje i briga za djecu, podrka kroz razgovor itd., dok je najmanja koliina
podrke vidljiva od drugog roditelja i njegove obitelji, te raznih institucija kao to su
Crkva i centar za socijalnu skrb.
Bez obzira na razloge, samohrani roditelji se susreu s vie problema odjednom, od
kojih su neki oekivani, a neki ne. Najvei problem samohranih roditelja je teka
ekonomska situacija u kojoj se nalaze, a dodatne probleme stvara i birokracija
te loi programi potpore drave koji postoje samo za socijalne sluajeve, a nisu
prilagoeni specifinim potrebama samohranih roditelja, tj. ne pruaju se na
nain koji graane potie da ostvaruju svoja socijalna prava. Veliki problem je i
zapoljavanje samohranih roditelja jer poslodavci znaju za njihove poveane
potrebe i teko usklaivanje radne i obiteljske uloge te se zato ne odluuju na
njihovo zapoljavanje. Tu bi sigurno pomogla dravna intervencija s povlasticama
za one poslodavce koji zaposle samohranog roditelja, meutim danas toga jo
uvijek nema.
17
U jednoroditeljskim obiteljima roditelji su izloeni veim naporima na poslu i kod
kue te preuzimaju vei psihiki i tjelesni teret djejeg odgoja i odgovornosti za
djecu. Iskustva samohranih roditelja pokazuju da ne nailaze na dovoljnu podrku
drutva u ostvarenju svoje odgovorne obiteljske uloge. Samohrani roditelji suoeni
su s predrasudama okoline koje su osobito izraene prema razvedenim osobama i
osobama koje su rodile izvan braka. One su esto izloene osuivanju, ismijavanju,
podcjenjivanju i odbija im se pruiti podrka. Predrasude prema roditeljima, osobito
eni, dovode i do stigmatizacije djece. Zbog svega toga lanovi jednoroditeljskih
obitelji osjeaju se marginalizirano u drutvu. Nedovoljna senzibilizacija drutva za
probleme samohranih roditelja vidljiva je i u nedostatku sveobuhvatnih istraivanja o
njihovu poloaju. Za izradu uinkovitih mjera obiteljske politike, nuno je poznavati
probleme i potrebe jednoroditeljskih obitelji u kontekstu poznavanja drutvenog
poloaja i obiljeja ivotne situacije hrvatskih obitelji openito.
Rast broja jednoroditeljskih obitelji indikator je koji upozorava na transformaciju
obiteljske strukture. tovie, moe se predvidjeti da e se usporedno s gospodarskim
rastom i poboljanjem opih prilika u drutvu, obiteljska struktura jo vie pluralizirati
te da e se Hrvatska u tom pogledu prikljuiti europskim trendovima.
14
15
2. Komunikacija u obitelji
Ljudi meusobno razmjenjuju misli, osjeaje, poruke uglavnom govorom, ali i
mimikom, gestom, bojom, intenzitetom, visinom i intenzitetom glasa, ponaanjem
i cjelokupnim svojim biem. Odnosi i komunikacija u obitelji stvaraju sveukupni
ton ivota u obitelji, to se pokazuje i kao snaan faktor utjecaja na obitelj. Obitelj
utjee na dijete svojim sveukupnim nainom i stilom ivota kao i komunikacijom
meu lanovima.
Baviti se problematikom obitelji teko je, ako se pritom ne govori i o dimenziji
komuniciranja. Govoriti o komuniciranju u obitelji znai govoriti o jednom vanom
aspektu ivota u njoj. Taj aspekt obiteljskog ivota je odnos. Komunikacija zapoinje
odnosom i upravo odnos meusobno razlikuje obitelji. Tu se daju i primaju
informacije koje utjeu na ponaanje i razumijevanje sebe i drugih.
18
Kvaliteta odnosa esto ovisi o kvaliteti komuniciranja, no ne samo o tome.
Komunikacija se nekada definirala kao proces davanja i primanja informacija.
Meutim, takav pristup komunikaciji danas nije dovoljno obuhvatan jer ne zahvaa
prostor socijalnih i emocionalnih interakcija koje se u tom procesu razvijaju, a bez
kojih nije mogue ostvariti odnos. Dakle, temelj komunikacijskog procesa su odnosi.
Odnose je mogue definirati kao redovita socijalna susretanja s odreenim ljudima,
kroz odreeno vrijeme i s perspektivom trajanja. Izgradnja odnosa s drugim ljudima,
ali i njihov gubitak, najvaniji su ivotni dogaaji.
19
U obitelji se neprestano odvija komunikacija kojom se razmjenjuju razliiti resursi
(emocije, usluge, informacije) meu njenim lanovima. Komunikacija izmeu
lanova obitelji je dvosmjerna, u njoj sudjeluju barem dvije osobe ili sustava, sustav
i podsustav ili nadsustav. Ona moe biti verbalna, neverbalna, izravna, neizravna,
zdrava, nezdrava, kvalitetna i nekvalitetna. Nekvalitetna komunikacija izvor je
brojnih potekoa u funkcioniranju obitelji.
20
Komunikacija izmeu lanova obitelji treba biti kontinuirana, intenzivna i kvalitetna.
Ispunjavanjem ta tri kriterija obitelj e vjerojatnije osigurati postizanje uspjenog i
16
stalnog razvoja djece, ali i ostalih lanova, neprekidno unapreenje kvalitete ivota,
obitelji kao skupine i svakog lana posebice, ujednaavanje tenji svih lanova i
postizanje visokog stupnja zajednitva u kojem e ciljevi svih lanova obitelji biti
zajedniki.
21

Komunikacija u obitelji znaajno ovisi o socioekonomskim i strukturnim karakte-
ristikama obitelji, a posebno o karakteristikama linosti roditelja, kao i djeteta, o
branim odnosima, o brizi za dijete i odnosima roditelja prema djetetu.
Satir
22
definira zdravu obitelj kao onu iji lanovi imaju visok osjeaj vlastite
vrijednosti, komunikacija je direktna, otvorena, jasna i iskrena, dok su pravila
ponaanja fleksibilna, ljudska, adekvatna potrebama i situacijama. Poremeena
obitelj je ona u kojoj je doivljaj vlastite vrijednosti nizak, a komunikacija indirektna,
neiskrena, obiteljska pravila kruta, vjena, neizgovorena.
Prema istoj autorici, osjeaj o vlastitoj vrijednosti nije priroen, on se stjee i ui,
a prvo mjesto na kojem se to ostvaruje je upravo vlastita obitelj. To je mogue u
obitelji u kojoj se toleriraju razliitosti, pa i greke, gdje se otvoreno razgovara, a
atmosfera je zdrava i razvojno stimulirajua. Na osnovi toga mogue je zakljuiti
dvije stvari: osjeaj o vlastitoj vrijednosti preduvjet je za zdravu obiteljsku atmosferu,
istovremeno, samo u takvoj atmosferi on se moe razviti. Dakle, oni su meusobno
isprepleteni i uvjetovani. Pozitivan osjeaj o vlastitoj vrijednosti mogu je samo ako
se razvija ve od djetetova roenja, unutar obitelji u kojoj dijete dobiva dovoljno
povratnih informacija o vlastitoj vrijednosti, jedinstvenosti i prihvaenosti. Dijete
se potuje zbog svoje jedinstvenosti, bez nastojanja da se razvija na nain da se
uklapa u ve postojee obrasce. Samo u takvoj sredini ono moe dobiti osnovu za
jak i snaan vlastiti identitet sa sigurnou u sebe i svoju vrijednost.
23
Dakle, mogue je zakljuiti da je obitelj koju obiljeava tolerancija razliitosti, pa i
pogreaka, otvorena i jasna komunikacija, zdrava i oslobaajua atmosfera izmeu
njenih lanova, gdje je osjeaj o vrijednosti svakog njenog lana visok, sredina u
kojoj je mogu razvoj zdrave, snane i sretne linosti djeteta, bez obzira na strukturu
obitelji, a kvalitetna komunikacija u jednoroditeljskim obiteljima kljuna je za
suoavanje sa stresnim situacijama obitelji.
Treba znati da je dijete u vrijeme puberteta zaokupljeno brojnim problemima i da
nije u stanju raditi na kvaliteti odnosa s obitelji pa su za izgradnju dobrih odnosa
odgovorni roditelji. Iako nema recepta za postizanje takva cilja, nekoliko je uvjeta
sasvim sigurno potrebno zadovoljiti. Meu njih u prvom redu pripada nekoliko
osnovnih initelja kvalitetne komunikacije:
iskrena zainteresiranost za dijete
pronalaenje dovoljno vremena samo za njega
visok stupanj tolerancije
potovanje djetetovih osjeaja, stavova i elja
vie sluanja nego savjetovanja
17
Watzlawickov zakon komunikacije
Bai, Koller-Trbovi, iak
24
u svrhu boljeg razumijevanja komunikacije kao prostora
socijalnih interakcija, daju prikaz Watzlawickovih pravila komunikacije. Njegova
teorija je vana jer uzima odnos kao polaznu toku. To je jedan od najsustavnijih
pregleda karakteristika komunikacije i komunikacijskog tijeka.
Ovo je pet osnovnih pravila komunikacije:
1. Nemogue je ne- komunicirati
U situaciji licem u lice nije mogue ne komunicirati. ak i kad osobe jedne
drugima okrenu lea, alju odreenu poruku. Odbijanje komunikacije je
takoer komunikacija.
2. Svaka komunikacija sastoji se iz sadrajnog i odnosnog aspekta
Temelji se na shvaanju da poruka nosi dva tipa informacije: jednu o
znaajkama objekta (sadrajni aspekt) i drugu o odnosu i stavu prema poruci,
drugima itd. Sadrajni aspekt se odnosi na osobine predmeta, ljudi, dogaaja,
opise. Odnosni aspekt vezan je uz odnose izmeu osoba koje komuniciraju i
utjee na sadrajni aspekt.
3. Narav odnosa uvjetovana je interpretacijom komunikacijskih tijekova od
strane partnera
Ovo pravilo ukazuje na injenicu da svaki partner za poetak odreenog
komunikacijskog tijeka ima svoju poetnu toku prema kojoj svojoj verziji
pripisuje kljunu ulogu za razumijevanje uzroka i posljedice.
4. Komunikacija moe biti digitalna ili analogna
Digitalna (verbalna) komunikacija se koristi za razmjenu informacija znakovima,
tj. jezinim simbolima koje svatko moe razumjeti na jednak nain. Verbalnom
komunikacijom se razmjenjuje sadrajni aspekt poruke. Analogna (neverbalna)
komunikacija se slui znakovima koji omoguuju priblinu predodbu i njome
se prenose poruke o odnosu. Oba naina se odvijaju istodobno, ali je analogni
manje osvijeten.
5. Tijek meuljudskih odnosa je simetrian ili komplementaran
Simetrian odnos razvija ravnopravnost i jednakost, a izbjegava razliitost.
Komplementarni odnos podrazumijeva razliito, ali nadopunjavajue ponaanje.
Izmjena ova dva naina znak je zrele komunikacije.
Verbalna komunikacija
Verbalna komunikacija podrazumijeva slanje poruka od davatelja do primatelja
izgovorom ili pisanjem odreene poruke rijeima. To je najei oblik komunikacije
meu ljudima, kojemu valja zahvaliti i nagli razvoj ovjekove vrste od pojave pisma
na dalje.
25
Obzirom da je cilj nae komunikacije s okolinom to precizniji prijenos informacija,
odnosno uvjeravanje sluatelja u nae stavove, bitno je prepoznati nain razmiljanja
i percepcije sugovornika i svoj nain izlaganja prilagoditi tome.
2. KOMUNIKACIJA U OBITELJI
18
Jedna od prvih asocijacija kada se spomene verbalna komunikacija je ona o
standardnom jeziku i dijalektu. Tu je zatim i struni govor, odnosno sleng izrazi.
Ukoliko elimo da nas sluatelj uje, a ne samo slua, moramo biti razumljivi, ali
i pribliiti mu se psihiki kako bismo mu omoguili da se lake uivi u ono to mu
govorimo. Moramo mu se obraati i izrazima koje on poznaje i koji su mu bliski.
Stvar je osobne procjene maksimalnog efekta elimo li distancu i dostojanstvo ili
bliskost i prisnost.
Prije obraanja sluateljstvu, bitno je procijeniti vokabular sluatelja i prilagoditi
mu svoj izriaj. Po mogunosti i prije nego to osoba zapone svoj govor, dobro
je sluati nain na koji sluatelj izraava. Ukoliko je osoba kojoj se obraamo
vizualan tip, lake e biti predoiti joj situaciju upotrebljavajui rijei koje se odnose
na vizualni kanal (vidi to je bilo..., izgledalo je), nego onima koje upuuju
na sluni kanal (uje..., zvualo je...). Svi ljudi imaju svoj preferirani kanal
komunikacije; netko je vizualna osoba, netko je auditivna, netko trei je kinestetika.
Dakle, tri su kanala za komunikaciju: vizualni, auditivni i kinestetiki, ali isto tako
emocionalni, kognitivni i ponaajni.
Potrebno je obratiti i pozornost na rijei koje sluatelji koriste, procijeniti njihov
preferirani kanal i koristiti ga u svom govoru i dobit e se efekt mnogo vee
razumljivosti i bliskosti. Vano je da u svakoj naoj reenici postoje informacije,
ali i redundancije, poznatog i oekivanog, odnosno modalnih izraza, da bismo
sluatelju dali dovoljno vremena za procesiranjem informacije. Isto to se dobiva i
organiziranim iznoenjem informacija, to jest tema, a ne nasuminim praenjem
vlastitog toka misli i asocijacija.
Neverbalna komunikacija
Neverbalna komunikacija, govor tijela vrlo je vaan i neizostavni dio cjelokupnog
komuniciranja s drugima. Nju ine ponaanje tijela (dranje, usmjerenost i pokreti
pri sjedenju, stajanju, hodanju i leanju), mimika (ela, obraza, brade, obrva, usta),
kontakt oima (pogled), govorno ponaanje (brzina, ritam, jaina i boja glasa,
melodija, jasnoa, smijanje, glasovi bez verbalnog sadraja), gesta (govor ruku,
velike i male geste, radnje), dodirivanje, odijevanje, prostorno ponaanje, vremensko
ponaanje (intimno, osobno, drutveno i javno vrijeme za kontakte), vanjski kontekst
(vanjske okolnosti za vrijeme komuniciranja).
26
Najea podjela neverbalnih znakova razlikuje tri tipa:
(a) paralingvistiki - izgovor, popratni glasovi, visina i jaina glasa, ritam i tempo
govora, naglasak
(b) kinetiki - pokreti, geste, kontakt oima, dodir, miris
(c) proksemini - distanca u odnosu, znakovi kontroliranja osobnog izgleda
Mnogi autori bavili su se neverbalnom komunikacijom i do danas je zabiljeeno
oko milijun neverbalnih znakova. Veina se slae da se govorni kanal prvenstveno
19
koristi za prenoenje poruka, a neverbalnim putem se prenose meusobni stavovi i
pokazuju odnosi. Ljudi esto nisu svjesni neverbalnih znakova koje alju i ne znaju ih
opisati. Stoga neverbalni znakovi manje obvezuju i njima se mogu izricati stavovi
koji bi drutvu mogli biti neprihvatljivi.
Tajna uspjenosti interpersonalnog komuniciranja sastoji se u meusobnoj
usklaenosti verbalnih i neverbalnih poruka. Taj proces usklaivanja verbalnog
i neverbalnog dijela nae komunikacije sastoji se od tri etape. Prva etapa je
uoavanje, prepoznavanje i osvjetavanje vlastitog i tueg neverbalnog ponaanja
tijekom meusobnog komuniciranja. Druga etapa je razgovor, verbalizacija,
metakomunikacija u vezi s vlastitim i tuim neverbalnim porukama. Trea etapa
je zajedniko uklanjanje neusklaenosti, tj. obostrano usklaivanje uoenih i
protumaenih razilaenja verbalnih i neverbalnih poruka.
27
Neverbalna komunikacija kod djece
Psiholozi Stephen Nowicki i Marshal Duke ukazuju na injenicu da problemi u
neverbalnoj komunikaciji esto oteavaju djetetovu drutvenu interakciju vie nego
nedostatak konverzacijske vjetine. Dijete koje ini pogreke u verbalnoj komunikaciji
drugi e smatrati neobrazovanim ili neinteligentnim. Dijete koje ini pogreke u
neverbalnoj komunikaciji izgledat e udno. Na temelju verbalne komunikacije
ocjenjujemo neiju inteligenciju i obrazovanje, a na temelju neverbalne- psihiku
stabilnost.
Neverbalna komunikacija je neprekidna, nema definiranih pravila, ve su pravila
uglavnom implicitna. Razumijevanje neverbalne komunikacije moe djetetu pomoi
da razvije samopouzdanje, da bude omiljeno i naui suosjeati s potrebama i
problemima drugih.
Podruja tekoa u neverbalnoj komunikaciji
Nowicki i Duke navode est podruja neverbalne komunikacije u kojima djeca
obino imaju tekoa te su zbog toga ponekad odbaena i obiljeena:
1. Nain govora koji odudara od govora druge djece- dijete koje dolazi
u novu sredinu iz podruja u kojemu se govori drukijim narjejem ili
naglaskom.
2. Interpersonalni prostor- dijete koje stoji predaleko ili preblizu kad razgovara
s drugim djetetom ili ga preesto dodiruje, izazvat e nelagodu kod drugog
djeteta.
3. Pokreti i dranje- pokreti upotpunjuju emocionalni sadraj djetetovih
rijei. Npr. suvie oputeno dranje prenijet e dojam nepotovanja ili
nezainteresiranosti, premda dijete to ne osjea.
4. Kontakt oima- tijekom razgovora, 30-60% vremena provedemo
gledajui drugu osobu u lice. Vea odstupanja od te norme mogu se initi
neprilinima.
20
5. Zvukovi- zvukovi kojima se prenose emocije, bilo u govoru (ton glasa,
intenzitet, glasnoa) ili neverbalno (zvidanje, pjevuenje, mrmljanje) vrlo su
vani. ak i bezazlena navika kao kaljucanje moe dovesti do drutvene
odbaenosti.
6. Izgled- djeca se, kao i odrasli, koriste razliitim nainima, recimo odjeom,
nakitom, frizurom, kako bi neto priopila svojoj okolini. Neka djeca su
zaokupljena svojim izgledom kao nainom izraavanja drutvenog poloaja
i pripadnosti skupini. Druga djeca nesvjesna su poruka koje prenose
izgledom. Djeca, a posebno adolescenti, nesvjesni svojeg izgleda u veoj su
opasnosti da budu drutveno neprihvaeni.
Roditelji i nastavnici trebali bi obratiti panju na nain neverbalne komunikacije
djece. Emocionalna komunikacija podrazumijeva svijest o neverbalnom ponaanju
drugih (geste, tijela, izraz lica itd.), kao i vlastitu neverbalnu komunikaciju.
Neverbalne radnje i geste
D. Morris
28
dijeli radnje na:
1. Uroene radnje
2. Otkrivene radnje
3. Apsorbirane radnje
4. Uvjebane radnje
5. Mjeovite radnje
1. Uroene radnje su akcije koje ne moramo uiti, koje su uroene, npr. sisanje,
osmjehivanje, mrtenje
2. Otkrivene radnje su akcije koje otkrivamo sami za sebe, npr. prekrtanje ruku-
lako ih se zamjenjuje sa uroenima.
3. Apsorbirane radnje su radnje koje nesvjesno preuzimamo od drugih, nesvjesno
podraavanje stavova, pokreta, gesti skupine kojoj pripadamo.
4. Uvjebane radnje su radnje kojima nas obuavaju, npr. namigivanje, rukovanje,
pucketanje prstima itd.
5. Mjeovite radnje su radnje steene na vie naina, npr. uroene i otkrivene
radnje, modificiraju se kroz podraavanje drutvenih obiaja. Uvjebane radnje
pretvaraju se u apsorbirane itd.
Morris opisuje veliki broj neverbalnih ponaanja, znakova i signala, npr. odjevne
znakove, znakove pripadanja, spolne signale, pokazivanje statusa i sl., meutim ovo
podruje zahtijeva detaljniju analizu i panju.
Nama je zanimljiv nain na koji neverbalni znakovi izdaju nae prave misli i stavove
koje pokuavamo sakriti, to Morris naziva neverbalno curenje. Primjer za to je
umjetni osmijeh, poloaji tijela koji odudaraju od verbalnog iskaza. Cijelo tijelo
otkriva mnogo vie istine no to bi ljudi eljeli. Ljudi koji profesionalno moraju
21
obmanjivati druge, npr. politiari i sl., bolji su u ovom podruju od ostalih jer
kontroliraju svoje pokrete i znakove.
U nekim istraivanjima, otkriveno je sljedee o ljudima koji lau:
1. Smanjuje se uestalost obinih gestikulacija- pokreta rukama. Ljudi nesvjesno
osjeaju da bi ih pokret rukama mogao otkriti i zato ih smanjuju.
2. Poveava se uestalost dodirivanja lica rukama- glaenje brade, dodirivanje
i trljanje nosa, ekanje obrve, povlaenje za uho i sl. Dva su najea-
dodirivanje nosa i pokrivanje usta.
3. Broj tjelesnih pokreta raste- promjene u poloaju trupa, iz jednog sjedeeg
poloaja u drugi i sl.
4. Jedna gesta rukama bila je ea- odmahivanje rukom.
5. Mikroekspresija lica u lai drugaija je od one dok se govori istina. Te izraze
lica veina ljudi zapaa na nesvjesnoj razini.
Veinu ovih znakova ne treba generalizirati, ali ako se sagledaju zajedno, pruaju
dobru sliku o laljivcima.
Aktivno sluanje
Koncept aktivnog sluanja naglaava kako je ovakvo sluanje od iznimne vanosti
za kvalitetnu komunikaciju. Aktivno sluanje je baza komunikacije, a slanje poruka
dolazi nakon to smo shvatili to se dogaa. To sluanje obuhvaa sljedee
elemente:
1. Iskazivanje interesa za dijete, njegove teme i probleme s kojima se susree
2. Sluanje onoga TO dijete govori (sadrajni dio), uz potvrivanje da ga se
slua
3. Sluanje onog KAKO dijete govori (formalni dio), uz pratnju na neverbalnoj
razini
4. Ne kritiziranje djeteta i njegovih stavova za vrijeme sluanja
5. Kontroliranje ukljuivanja vlastitih stavova u razgovor
Sluanje kao komunikacijska vjetina ukljuuje usmjeravanje pozornosti, interpre-
tiranje i pamenje onoga to smo zaista uli. Dakle, dolazimo do definicije aktivnog
sluanja to znai: sluati usredotoeno, sluati s empatijom i prihvaanjem druge
osobe, te sluati odgovorno.
Gdje god se ljudi nau zajedno, nastoje biti sluani, meutim, vrlo su rijetko sluani
jer osoba koju nastoje pridobiti da ih slua, vrlo nestrpljivo eka ansu da- bude
sluana. (Jackins, 1981.)
22
Neki autori smatraju da je to zato to je tempo govorenja sporiji od tempa sluanja.
Prema istraivanjima, prosjena osoba govori tempom od 100-140 rijei u minuti,
dok slua tempom od 600 rijei u minuti. Tako sluatelju ostaje mnogo vremena za
vlastite misli.
Drugi smatraju da je stvar u vlastitoj procjeni pojedinca, vjeruje li da moe uti
neto korisno ili ako mu se ini nezanimljivo, dosadno i nerazumljivo, uope nee
ulagati napore da se usredotoi.
Kako prepoznati loe sluanje?
Pseudo sluanje
Situacija u kojoj osjeamo da bismo trebali sluati, ali nas ono to druga
osoba govori uope ne zanima i ne sluamo je. Tada se pravimo da nas
zanima, ali krivim pokretima tijela i prenaglaenim kretanjem otkrivamo se i
sugovornik postaje svjestan da se ne radi o pravom sluanju.
Pasivno sluanje
Nije nam do govorenja pa se preputamo sluanju. Zavalimo se u stolicu,
pokrivamo usta da bismo sakrili povremeno zijevanje, pogled nam luta i
rijetko gledamo sugovornika u oi.
Otimanje rijei
Dok druga osoba govori nestrpljivi smo, lupkamo prstima ili se igramo
nekim predmetom, jer elimo govoriti. Stoga sluamo tek toliko da bismo
mogli ugrabiti priliku za vlastiti nastup.
Doslovno sluanje
Uinkovito sluati znai primati verbalne i neverbalne signale.
Sluanje iz zasjede
Rije je o sluanju koje ima za cilj napad na drugu osobu. Sluamo, ali
samo kako bismo uoili pogreke u izlaganju i napali je.
Prepreke koje stvara sluatelj:
Ukljuuje ono to ne bismo trebali govoriti i to proces sluanja ometa.
1. Usmjeravanje
Preuzimanje kontrole nad onim o emu bi sugovornik mogao govoriti.
2. Procjenjivanje i vrednovanje
Sugovornik ne smije osjetiti da ga se procjenjuje.
3. Optuivanje
Moe se rei kako se osjea, ali na nain da se ne optuuje druga osoba.
23
4. Agresivnost
Izbjegavati reenice s ciljem da se drugoj osobi nanese bol ili je se ponizi.
5. Moraliziranje
Nepoeljne su pokroviteljske izjave o tome kako treba ivjeti.
6. Savjetovanje i poduavanje
Ne dajemo sugovorniku dovoljno prostora i vremena da sam doe do
rjeenja svog problema. Skloni smo ponaati se kao da jedino mi znamo
to je najbolje.
7. Neuvaavanje tuih osjeaja
Nameemo to bi sugovornik trebao osjeati. Svatko ima pravo na svoje
osjeaje, makar bili neprikladni.
8. Neprikladno prianje o sebi
Trebalo bi izbjegavati prianje o sebi.
9. Etiketiranje i postavljanje dijagnoze
Sasluajte sugovornika i shvatite njegov nain gledanja na problem.
10. Pretjerano interpretiranje
Vae vienje sugovornikova ponaanja ne mora imati nikakve veze sa onim
to ta osoba sama misli.
11. Skretanje pozornosti
Znai skretanje razgovora s jedne teme na drugu. Najee kada ne
sluamo sugovornika, kada nam je tema dosadna i neprivlana.
29

Gordonov model
Gordonov model govori o tzv. ja-porukama i ti-porukama. To je koncept
koji objanjava razliku izmeu ti-poruka- optuujueg naina komunikacije s
djecom putem koje se djeci namee osjeaj krivnje i ujedno ui kako da prebace
odgovornost na drugog, te ja-poruka- naina komunikacije koji polazi od toga
kako se osoba osjea u danoj situaciji to je posljedica nekog neadekvatnog
ponaanja.
Primjer:
Ti-poruka (negativna poruka)
Ne zna matematiku, ne ui i sada si dobio jedan! Neznalico!
Ja-poruka (pozitivna poruka)
Dobio si jedan iz matematike i zabrinut sam za tebe jer se bojim da e
zbog toga imati slabiju ocjenu na kraju kolske godine pa e to onemoguiti
provedbu tvojih planova za budunost, stoga bih volio da za idui sat i uope
do kraja kolske godine bude spremniji i postigne eljeni uspjeh.
24
Ti-poruka (negativna poruka)
Uuti! Stalno se dere!
Ja-poruka (pozitivna poruka)
Zbog te vike osjeam se napeto kao i ostali u kui zbog ega e na kraju doi
do ope svae i svi emo biti nesretni, a voljela bih da zajedno mirno rijeimo
probleme i svi budemo sretni!

Double bind poruke
To su poruke same po sebi suprotne i znae zapravo dvostruku prisilu za primatelja
poruke. Takve dvostruke poruke mogu biti verbalne, neverbalne ili kombinirane.
Moe ih slati jedna osoba ili dvije i vie. Osobito je est sluaj dvostrukih poruka
kad su roditelji u pitanju. Djeca svoje roditelje poistovjeuju, jednako su im vani bez
obzira na okolnosti i kada jedan roditelj alje potpuno suprotne poruke od drugoga,
dijete to doivljava kao dvostruku prisilu. Takve situacije su za svako dijete vrlo
opasne, budui mogu dovesti do nesigurnosti, pomaka u ponaanju, a brojni autori
govore i o pojavi tekih duevnih poremeaja, izazvanih double bind odnosom
roditelja s djetetom.
30
este su dvostruke poruke razvedenih roditelja u vezi odgoja
djece- jedan roditelj ima tono odreena pravila ponaanja na javnom mjestu,
za obiteljskim stolom, a drugi roditelj suprotna. O dvostrukim porukama roditelji
moraju razgovarati i dogovoriti, u najboljem interesu djeteta, minimum zajednitva,
pravila i postupanja.
Poruke zdravlja
Osnove te teorije mogu se, vrlo pojednostavljeno, predstaviti u nekoliko crta: tijekom
svog razvoja, dijete od svojih roditelja ili njihovih supstituta (npr. posvojiteljske
ili udomiteljske obitelji) prima odreene poruke oblikovane kao svojevrsne upute,
kontrazabrane i zabrane. Upute- kontrazabrane govore djetetu to treba initi, kako
se ponaati, misliti i osjeati. Zabrane e govoriti djetetu to ne smije initi, misliti i
osjeati i kako se ne smije ponaati. Tijekom djetetova razvoja roditelji djeci upuuju
velik broj raznih poruka, ali odreena vrsta s osnovnim dominirajuim znaenjem
svakako prevladava i ee i s jaom emocionalnom pratnjom se ponavlja nego
ostale.
Vano je napomenuti da za zdravlje djeteta nisu najvaniji veliina njegove obitelji,
pretjerana pozornost, materijalno izobilje obitelji itd. Puno znaajnije je da obitelj
ivi prema unutra, vodi osobitu brigu o svakom lanu, gaji atmosferu topline, ljubavi
i meusobnog povjerenja. Autoritet treba biti vie zasnovan na znanju, prihvaanju
i pomaganju, nego na prisili. Poruke bi trebale biti jasne i nedvosmislene te
meusobno u skladu. Srea je to svaka prosjena pa i ispodprosjena obitelj to
moe postii hodajui po najsigurnijem putu u odgoju djece- slijedei njihove
temeljne potrebe i svoju ljubav prema njima. Uz tu osnovnu pretpostavku, potrebno
je uloiti mali napor kako bi se upoznalo sebe, svoje elje i oekivanja u vezi s
25
djecom i svoje ponaanje prilagoditi onome to je stvarno potrebno, a ne onome
to roditelji ele ili ne ele u nekom trenutku. Tada e i poruke biti one prave, poruke
zdravlja.
Prema Jankoviu (1996) to su poruke koje e djetetu pomoi da donese poeljne,
zdrave, takve rane odluke koje e mu osigurati uspostavljanje bazine sigurnosti,
pozitivne slike o sebi, samouvjerenosti, neovisnosti i kvalitetne prilagodbe u
emocionalnom, obiteljskom, socijalnom i profesionalnom podruju i tititi ga i poput
cjepiva drati imunim na mnogobrojne stresne situacije u ivotu i omoguiti mu da
ih sve prebrodi bez pomoi psiholokih taka. U osnovi one imaju sljedei sadraj:
Volim te! Ti si moje/nae dijete!
Ti si u redu i drugi su u redu!
Budi samostalan! Ne budi ovisan!
Budi ono to jesi i to razvijaj koliko moe!
Pomozi drugima i sebi e!
Imaj mjere! Sve to je pretjerano, nije dobro!
Naravno da poruke ne moraju biti upuene ovim rijeima i uope rijeima, vaan
je sadraj. Ni u trenutcima ljutnje, djetetu ne smijemo upuivati poruke suprotnog
znaenja, iako se i one odnose upravo na istaknute sadraje. Poruke zdravlja ne
smiju se davati kao double bind poruke, s neverbalnom pratnjom koja ima suprotno
znaenje, a ni izvan njihova konteksta nije poeljno slati djetetu poruke suprotnog
znaenja.
Roditeljske poruke u traumatskim stresnim situacijama posebno su vane i roditelji
u tim situacijama imaju veliku odgovornost. Prvo, nije uvijek dobro dijete drati
izvan stresnih situacija jer izlaganjem stresovima manjeg intenziteta ono jaa svoje
obrambene snage i postaje otpornije na stres. Dijete koje je proivjelo vie blagih
stresnih situacija u kojima su se roditelji znali postaviti tako da dijete shvati kako oni
vladaju situacijom, znaju to i kako treba initi, lake e podnijeti i tee stresove od
djeteta bez takvih iskustava.
Bit e korisno i ostale osobe iz djetetove socijalne mree usmjeriti prema istom stilu
odnosa s djetetom uope, a u vezi s porukama zdravlja posebno.
U osnovi poruka koja se tie odreene osobe moe imati dva osnovna znaenja-
prihvaanje i odbacivanje.
31
Prihvaanje (Stroke)
Prihvaanje moe biti bezuvjetno i uvjetno, pozitivnog i negativnog predznaka.
Pozitivno bezuvjetno prihvaanje izraeno je porukom intoniranom tako da se prema
nekoj osobi izraava pozitivan odnos, bez ikakvih ograda. Samim tim to postoji,
ona je dobrodola. Ta se poruka verbalno najee izraava rijeima Volim te,
Simpatian si mi i slino, a neverbalna mimikom, pokretima tijela...
Negativno bezuvjetno prihvaanje izraava se porukom intoniranom negativno,
26
ali ne tako da odbija i otpisuje u potpunosti zbog nekog konkretnog neposrednog
razloga. Pozitivno uvjetno prihvaanje verbalno se iskazuje rijeima npr. Ovo je
izvrsno napravljeno. U odgoju djece pozitivno prihvaanje (stroke) ima iznimno
veliko znaenje jer mu otkriva kako da bude dobar.
Negativno uvjetno prihvaanje ima isto tako vano mjesto u komunikaciji s ljudima,
a pogotovo u odgoju. Takve poruke alju se najee ovim rijeima: Ne govori
mi dovoljno jasno. One pomau djetetu da svoje akcije uini jo boljima, a sebe
uspjenijim.
Neverbalne poruke esto imaju isto znaenje i najee prate verbalnu poruku.
Bitno je naglasiti da u komunikacijama treba koristiti iskljuivo poruke poput
prihvaanja, a u odgoju djeteta to je geslo koje se nikako ne smije prekriti.
Odbacivanje je poruka koju treba izbjegavati, a u odnosu s djetetom ili
odgojenikom, potpuno iskljuiti. Kao i prihvaanje, ono moe biti uvjetno
i bezuvjetno, pozitivno i negativno. Odbacivanje valja potpuno izbaciti iz
komunikacije. Prihvaanje, strokeiranje treba postati u obitelji osnovno naelo
komunikacije svih lanova meusobno jer e kod djeteta inae doi do zbrke i
velikih problema u komunikaciji i identifikaciji s roditeljima.
32
ivotni scenarij
Jeste li ikad uinili neto za to ste znali da e biti loe po vas, ali jednostavno
si niste mogli pomoi? Jeste li ikad donijeli neku potpuno iracionalnu odluku i
poslije se pitali to mi je bilo?. ivite li na nain koji se svima oko vas, pa i vama,
ini pogrenim, ali ne znate niti zbog ega, niti kako da iz toga izaete? Imate li
problema u ostvarivanju kvalitetnih veza jer uvijek izabirete pogrene osobe?
Razlozi za ovakva ponaanja su brojni i vjerojatno toliko raznoliki koliki je broj
sluajeva, ali ipak, postoje odreene zakonitosti koje je mogue zapaziti. Jedan
od vjerojatnih uzroka za ovakva, i sva druga iracionalna ponaanja kojima
smo svakodnevno svjedoci, pa i akteri, lei u neemu to Eric Berne, osniva
psihoterapijskog smjera zvanog Transakcijska analiza (TA), naziva ivotni scenariji.
U svojim najpoznatijim djelima Koju igru igra? i to kae poslije zdravo?,
Berne je skrenuo panju na nain na koji se jo u djetinjstvu odgojem formiraju
iracionalni obrasci ponaanja (ivotni scenariji), a koji potom u velikoj mjeri utjeu
na ovjekov ivotni put i odluke koje u ivotu donosi.
Jednostavnije reeno, ivotni scenariji zapravo su niz informacija koje dijete na
vrijednosnoj razini dobiva o svijetu i ivotu od svoje najblie okoline te ih usvaja. Te
informacije mogu biti djetetu davane svjesno (direktnim porukama, priom, bajkom i
slino) i nesvjesno (putem modela ponaanja roditelja, neizreenih stvari koje utjeu
na ponaanja, i slino).
Takoer, vano je naglasiti da dijete sve te primljene informacije, ukoliko dolaze
od njemu vanih osoba, pohranjuje na nesvjesnoj razini jo od najranijih dana
ivota i da te informacije s nesvjesne razine poinju utjecati na njegovo miljenje
i ponaanje. One postaju temelj za navike, stavove, sustave vrijednosti i obrasce
27
ponaanja odrasle osobe. Djeluju upravo kao to govori i naziv koji im je dao
Berne- scenarij jer s nesvjesne razine utjeu na to da osoba ivi i donosi odluke
kao prema nekom ve zacrtanom scenariju (koliko god te odluke bile za osobu
negativne ili autodestruktivne).
Takoer, ivotni scenariji sastoje se od manjih komponenti koje se nazivaju
zabrane, naredbe i dozvole. Tako postoje zabrane i dozvole na sreu, na
uspjeh, na zdravlje, na bolest, na ivot, i mnoge druge; kao i naredbe za uspjeh, za
odreeno postignue, za preciznost, za istou i tako dalje.
Kako bi se prikazala ova teorija konkretnije, iznijet e se nekoliko jednostavnih
primjera:
Primjer prvi. Dijete se razboli, meutim, recimo da njegova majka od djetinjstva
ima duboko usaen strah od bolesti djece jer joj je netko blizak umro u djejoj
dobi. Ona je moda i svjesna straha za svoje dijete, ali ne moe ga kontrolirati i
kad je dijete bolesno, ona postaje plaljiva, ili agresivna, ili nervozna. Te osjeaje
svakodnevno nesvjesno prenosi na svoje dijete na razne naine- izrazom lica,
nainom govora, gestikulacijom, cjelokupnim ponaanjem. Nakon nekog vremena,
dijete postaje svjesno toga da njegova majka mijenja svoje ponaanje kad je ono
bolesno, i to na gore. Dijete zakljuuje da ono svojom boleu utjee na to da
majka na njega vie ili plae- i logina posljedica je djetetov zakljuak da ne smije
biti bolesno jer je to neto loe. Dijete se razvija u osobu koja ne eli priznati da je
bolesna ak niti sama sebi, a kamoli drugima, da ne bi nekog time povrijedila (jer
je time u djetinjstvu povreivala majku). Dijete je steklo zabranu na bolest.
Primjer drugi. Dijete ima obiaj svoju sreu i veselje izraavati glasnim smijehom,
pljeskanjem ruku ili pjevanjem. Meutim, njegov otac pati od migrene i osjetljiv je
na glasne zvukove. Majka se plai oevih reakcija na djetetovo glasno izraavanje
sree (jer tada postaje ljut i nervozan), a i sam otac nije time oduevljen i na sve
mogue naine nastoje dijete obeshrabriti u ovakvom ponaanju. To svakodnevno
nesvjesno prenose na svoje dijete na tisuu sitnih naina - izrazom lica, nainom
govora, gestikulacijom, cjelokupnim ponaanjem. Na kraju, majka dijete uvjerava
u neto to i sama vjeruje, da e mu se ono emu se raduje izjaloviti ako se tome
bude previe radovao i da e se sutra sigurno dogoditi neto loe ako se danas
dogodilo neto dobro. Djetetova euforija vremenom se gasi, i ono postaje sve
tie i tie, u strahu da svojim glasnim izraavanjem sree nee izazvati sudbinu
(tj. roditelje) da postane nezadovoljan njime i kazni ga nekom nesreom. Dijete je
steklo zabranu na sreu.
Primjer trei. Djevojica voli sluati bajke koje joj majka pria (to je normalno za
djecu), a najee bajku o Trnoruici. Majka takoer voli ovu bajku jer je u njoj
sadrano sve ono ega nema u njezinom ivotu- udana je za ovjeka kojeg zapravo
ne voli, za kojeg se udala iz osjeaja usamljenosti i svojoj keri sada eli bolju
sudbinu. Taj osjeaj svakodnevno nesvjesno prenosi na svoje dijete na tisuu sitnih
naina- izrazom lica, nainom govora, gestikulacijom, cjelokupnim ponaanjem.
28
Na nesvjesnoj razini, kroz bajku o Trnoruici, poduava ker o tome da je u ivotu
dovoljno biti strpljiv i ekati (poput Trnoruice, ali ne 100 godina, ve recimo 20,
25 ili 30) kako bi jednog dana princ na bijelom konju doao i odveo je u bolji ivot.
Ker dobiva jasnu sliku o tome kakvog princa eli za sebe. Dok odrasta, u prvim
ljubavima trai sve te osobine koje mora imati njezin princ, ali, zaudo- svi oni za
koje ona misli da su prinevi (armantni, zgodni, rjeiti), ubrzo je razoaraju.
Istovremeno, odbija od sebe one deke koji ne odgovaraju njezinoj predodbi o
princu- tihe, samozatajne, obinog izgleda. Na kraju, nakon niza razoaranja, ker
se udaje u 30-toj godini iz osjeaja osamljenosti za ovjeka kojeg zapravo ne voli i
ponovo svojoj keri prepriava bajku o Trnoruici. Ker je stekla naredbu za udaju
za pogrenu osobu.
Primjer etvrti. Dijete odrasta u obitelji s ocem koji je rijetko kod kue i s mladom,
depresivnom majkom. Majka je osoba koja je razoarana svojim ivotom i ne vidi
za sebe nikakvu budunost. Za nju, ivot je stao u njezinoj 18. godini kad se udala;
sve to se dogaalo prije toga, ona sada vidi kao jednu idealnu, davno izgubljenu
i nepovratnu sliku sretne mladosti, a sve to se dogodilo nakon toga, vidi kao
zatvor iz kojeg je nemogue izai i koji je neprekidno gui. Taj osjeaj svakodnevno
nesvjesno prenosi na svoje dijete. Dijete od nje ui da do svoje 18. godine (ili do
trenutka enidbe ili udaje) njegov ivot ima smisla, a da nakon toga prestaje smisao
postojanja, jer se sve ionako svodi na beskrajan zatvor. Zato na nesvjesnoj razini
odlui da tu mladost proivi najintenzivnije to moe jer e sve ostalo ionako biti
besmisleno. U toku mladosti navue se na marihuanu, a potom na heroin, i umjesto
da od svoje 18. godine ivi u zatvoru branog ivota, mlada osoba radije bira
bijeg iz tog zatvora- bijeg u ovisnost, a potom i smrt. I cijela se okolina pita Zato
se to dogodilo?. Ta je mlada osoba dobila jednu od najteih zabrana- zabrana na
postojanje.
Iz ovih primjera vidimo kako naizgled nevine stvari koje roditelji ine svjesno ili
nesvjesno mogu imati dramatine posljedice po dijete. Djeca ue uglavnom iz onog
to vide oko sebe, iz ponaanja roditelja i drugih bliskih osoba, a ne iz onog to
im se govori i to bi roditelji eljeli da djeca naue. Ovakvih primjera mogli bismo
navesti stotine i svi ti primjeri mogli bi ocrtati uzroke odreenih ponaanja; kao to
je ve spomenuto, neke zakonitosti postoje, ali ipak, u ivotu svake osobe postoji
odreena kombinacija ivotnih scenarija i onih normalnih, racionalnih odluka koje
su je dovele do one situacije u kojoj se nalazi.
Naravno, da ne bi bilo zabune, potrebno je naglasiti da ivotne scenarije imamo
svi mi, ali veina ivotnih scenarija posjeduje u sebi ravnoteu negativnih i pozitivnih
elemenata koja nam omoguuje relativno normalan ivot. Neki ivotni scenariji
mogli bi se nazvati ak i vrlo uspjenima- dok ne postanu pretjerani. Na primjer,
osoba koja ima u sebi usaenu naredbu za uspjehom, vjerojatno e biti vrlo
efikasna u svojem poslu, napredovati u karijeri i ostvariti kvalitetan ivot , ali ako
je taj scenarij u njoj previe snaan, radit e i vie no to je dobro za njeno zdravlje
i na kraju se razboljeti. Za ovo su nam najbolji primjer radoholiari koji sebi ne
29
dozvoljavaju nikakav odmor te zavravaju s infarktom ili kancerogenim oboljenjem.
Berne
33
smatra da je sve zabrane i naredbe mogue ukinuti tzv. dozvolama koje
se daju takoer na nesvjesnoj razini relevantne osobe, i koje osobama omoguuju
da ostvare krajnji cilj terapije- sposobnost za postizanje istinske bliskosti s ljudima,
liene utjecaja bilo kakvih scenarija. Meutim, to je mogue uiniti u sluajevima
kad osobe postanu svjesne da ive po odreenom scenariju i ele to promijeniti. A
to je s veinom ljudi koji toga nisu svjesni?
ivotni scenariji, to jest nesvjesni obrasci ponaanja, vrlo esto nose nazive
odreenih mitskih ili bajkovitih likova (npr. Sizif, Prometej, Ikar, Crvenkapica,
Trnoruica, krtac, itd.). Mogunost identifikacije s realnim ljudima i ivotnim
situacijama vjerojatno i proizlazi iz injenice da su oni i nastali upravo tako, to
jest, ve su i stari narodi zapazili tendenciju da se odreeni ljudi ponaaju prema
odreenim obrascima i tipovima ponaanja pa su ih poeli svrstavati u grupacije.
Pria iz ivota: Mrzim sebe jer unesreujem majku
Ova pria govori o izvanbranom djetetu i njegovoj majci koju je otac njena
djeteta napustio prije nego li se dijete rodilo. Osuivana od sredine u kojoj je
ivjela zbog izvanbrane trudnoe i nezainteresiranost za identifikaciju oca djeteta,
imalo je ozbiljne posljedice na njezin odnos prema sebi i okolini. Majka je imala
stroge zahtjeve prema svome djetetu koje je ono ispunjavalo, no ona je u njegovoj
prisutnosti ili odsutnosti govorila kako ju stalno unesreuje i sramoti. Uskoro je
svako djetetovo ponaanje bilo popraeno batinama, ponajee jakim i ivanim
amarima. U takvoj situaciji dijete je sve vie poelo nalikovati na sliku i priliku
prema majinim rijeima. Kako je dijete raslo pojaavao se i njegov osjeaj krivnje.
Tako je bilo sve dok dijete nije krenulo u prvi razred. Na sreu, uiteljica je osjetila
da iza njegove plahosti, mucavosti ima mnogo tuge i nesree, ali i potencijala koje
je pokuala aktivirati. Uiteljica je razgovorom s majkom nastojala upozoriti na loe
strane njena postupanja s djetetom. Uvidjevi da nee moi sama mnogo postii
nagovorila je majku da ode u savjetovalite, naravno zbog djetetovih problema, ne
svojih. Proces savjetovanja trajao je dulje nego obino. Prisjeajui se svega to je
ne znajui inila svome djetetu, opsjednuta svojom nesreom traila je naina kako
da to popravi. Ona potreba za djetetovim samounitenjem, izazvana osjeajem
krivnje za majine grijehe, koja je u djetinjstvu rezultirala samoozljeivanjem,
matanjem o samoubojstvu skakanjem u bunar, vjeanjem i na razne druge naine,
u zreloj dobi moe se manifestirati kroz ozbiljne pokuaje suicida.
30
31
3. Zatitni i rizini imbenici u prevenciji
poremeaja u ponaanju djece
Odluili smo posvetiti posebno poglavlje zatitnim i rizinim imbenicima u
prevenciji poremeaja u ponaanju s obzirom da su jedan od eih problema u
djetinjstvu i mladenatvu. Iako brojni autori istiu samohrano roditeljstvo kao rizini
imbenik, poznavanje zatitnih imbenika i opisivanje razliitih stilova odgoja mogu
pomoi u prevenciji razvoja poremeaja, bilo osvjetavajui nedjelotvorne postupke
ili osnaujui pozitivna ponaanja u odgoju djece.
Socijalizacijski utjecaj prvih osoba koje se brinu za dijete- roditelja/obitelji, kolskog
osoblja, vrnjaka u razredu, susjeda- primarni su za djeji razvoj.
to moemo uiniti kako bismo smanjili podruje rizika i rizinih imbenika razvoja
mladih, odnosno kako poveati podruje kompetentnosti mladih? Kako bismo
omoguili pozitivne razvojne putove kod djece, ali i prevenirali pojavljivanje
problema mladih, istaknut emo imbenike koji utjeu na poveanje problema u
djece.
Mnogi znanstvenici posebno naglaavaju:
34
djeju prisutnost nasilju
reducirano vrijeme provedeno s roditeljima
smanjenu roditeljsku kontrolu djece
veu zaposlenost obaju roditelja
samohrano roditeljstvo
malo vanih odraslih u zajednici koji pomau djeci uiti prilagoene
socijalne i emocionalne vjetine
32
Ono to su pokazala istraivanja jest da su navedeni rizini imbenici u interakciji.
Uz to je vano naglasiti da istraivanja upuuju da tek prisustvo tri ili vie rizinih
imbenika ini djeji razvoj kao takav visoko rizinim. Dakle, niti jedna pojedinana
nepovoljna okolnost sama po sebi ne dovodi do negativnog ishoda, pa tako ni
injenica samohranog roditeljstva, ve proces interakcije oblikuje ponaanja i stvara
probleme tijekom vremena.
Nasuprot rizinim imbenicima, postoji niz znaajki koje pomau u definiranju
koncepta pozitivnog razvoja te usprkos postojanju navedenih rizinih imbenika daju
priliku za razvoj otpornosti djeteta.
35
Poznato je da su djeca koja odrastaju okruena
nasiljem izloenija rizinim imbenicima nasilnosti, meutim, znamo da sva takva
djeca ne razvijaju agresivno ponaanje. Dakle, suoavajui se s rizikom, neka djeca
pokazuju otpornost koja ih, ovisno o vrsti rizika, titi od pribjegavanja, na primjer
delinkvenciji, ovisnosti, patolokim prilagodbama na traumu ili nekim drugim
poremeajima u ponaanju.
36
Zatitni imbenici predstavljaju unutarnje i vanjske snage koje pomau djetetu bolje
podnositi rizike ili ublauju rizike.
37
Zatitni imbenici:
promoviranje pozitivnih veza
podupiranje otpornosti
promicanje socijalnih, emocionalnih, kognitivnih, ponaajnih i moralnih
kompetencija
podupiranje samoodreenja
podupiranje duhovnosti
podupiranje samouinkovitosti
podupiranje pozitivnog identiteta
podupiranje vjerovanja u budunost
briga za prepoznavanje pozitivnih ponaanja i prilika za prosocijalna
ukljuivanja
podupiranje prosocijalnih normi (zdravi standardi za ponaanje)
33
Uspjenost pozitivnog razvoja djece ovisit e o zajednikom radu obitelji, kole i
lokalne zajednice; o jaanju meusobnih napora i kompenziranjem nedostataka
prisutnih u drugoj domeni.
Tablica 1. Rizini i zatitni imbenici te domene njihovog pojavljivanja i interveniranja
(modificirano prema David, Robertson, 2000, prema Bai, J., 2001., str. 46.)
Rizini imbenici Domene Zatitni imbenici

teko dijete pojedinac

uspjean uenik
rizini vrnjaci prosocijalni vrnjaci
dijete iz disfunkcionalne obitelji
nema supervizije
roditelji ukljueni u delinkventne
radnje
obitelj jake veze s obitelji
konzistentna disciplina
jaka obiteljska pravila
nedostatna supervizija
vrnjako nasilje
kola omoguavanje uspjeha
jasna pravila
kriminal/siromatvo
nema programa za mlade poslije
kole
zajednica konstantne poruke protiv
delinkvencije
dosljedna primjena zakona
Jedan od jakih zatitnih imbenika na podruju poremeaja u ponaanju su
socijalne mree djece i mladih. Socijalna mrea predstavlja pojam koji obuhvaa
sve odnose pojedinca: obiteljske, prijateljske ili strune.
38
Ona, dakle, obuhvaa formalne i neformalne odnose sa srodnicima, prijateljima,
susjedima, kolegama s posla.
39
Oznaava trajnije i kontinuirano komuniciranje
meu tono odreenim, meusobno povezanim subjektima.
40
ovjek moe
istovremeno pripadati razliitim socijalnim mreama koje mogu biti zasnovane na
srodstvu, obrazovanju, prijateljstvu, zanimanju, religiji te na nizu drugih interesa
pojedinaca. Spremnost ulaganja vlastitih snaga u odravanje mree socijalnih
odnosa ovisi o obiljeju linosti, vanjskim okolnostima kao to su bliskost ili daljina
postojeih konatakata, ali i o cjelokupnoj situaciji. Znaaj socijalnih mrea vidljiv je
na razliitim razinama pojedinca, obitelji i itavog drutva. Pozitivne socijalne mree
usmjerene su zatiti svojih lanova, prevenciji negativnih ivotnih dogaaja, odnosno
unapreenju ivota lanova takvih mrea. Neformalne socijalne mree temelje se na
tzv. primarnoj solidarnosti, odnosno na emocionalnoj povezanosti svojih lanova.
Time nadopunjuju rad institucija u pruanju pomoi, osobito u podruju obiteljskog
ivota.
Socijalne mree sastavljene su iz primarnih (ukupnost socijalnih odnosa pojedinca
u njegovom ivotu, osobnoj sredini koju ine obitelj, prijatelji, poznanici),
sekundarnih (globalne drutvene mree socijalnih institucija koje predstavljaju ire
3. ZATITNI I RIZINI IMBENICI U PREVENCIJI POREMEAJA U PONAANJU DJECE
34
sustave ivota pojedinca, npr. kole, djeji vrtii, sud) te tercijarnih (mree koje
stvaraju most izmeu svijeta primarnih mrea i sustava sekundarnih mrea- grupe za
samopomo, organizacije civilnog drutva) mrea jedne osobe.
Socijalna mrea moe stvarati uvjete za stvaranje novih veza (meu ljudima) ili ih u
tome ograniavati.
41
Vanost socijalne mree i njezine gustoe oituje se u stresnim
ivotnim situacijama. Vea gustoa socijalne mree u pojedinim e situacijama imati
pozitivan utjecaj, dok e u drugima biti oteavajui imbenik u prilagodbi.
Primjerice, u sluaju gubitka roditelja, iri krug osoba koje okruuju dijete, olakat e
njegovu prilagodbu, a kod razvoda braka- eni e biti oteani uvjeti stvaranja novih
veza, izvan uskog kruga ljudi ukljuenih u uu socijalnu mreu razdvojenog para.
42

Ipak, istraivanja pokazuju da e ene vjerojatnije vie traiti pomo od mree nego
mukarci.
43

Postoje tekoe u traenju pomoi od okoline, osobito u drutvima koja zagovaraju
autonomiju/individualnost, a uloga roditelja koji ne ivi s djetetom svodi se najee
iskljuivo na financijsku roditeljsku skrb.
U situacijama nastanka jednoroditeljske obitelji (radilo se o smrti branog druga,
razvodu braka ili raanju izvanbranog djeteta), ali i openito kada govorimo o
razvijanju i odravanju socijalnih mrea, mogue je raditi na:
1. odravanju mree, odnosno pozitivnih odnosa neke socijalne mree,
primjerice, odravati pozitivne odnose s djedom i bakom djece suprunika s
kojim djeca vie ne ive
2. proirenju postojee mree- osoba se nastavlja oslanjati na postojeu mreu,
ali je novim kontaktima i socijalnim odnosima proiruje
3. redefiniranju mree njenim produbljivanjem- postizanjem kvalitativnih
promjena postojeih odnosa unutar mree
4. saniranju socijalnih mrea- radikalnoj promjeni socijalne mree, tako da
osoba vie ne sudjeluje u odreenoj mrei ili da razvrgne neke kontakte
5. jaanju okoline socijalne mree, npr. izgradnji centra za obitelj gdje strunjaci
razliitih podruja (psiholozi, socijalni radnici) mogu pomoi u konkretnoj
brizi za djecu, te u prevladavanju osobnih problema, kao i u provoenju
obiteljske terapije
Odluku o tome koju (odnosno, koje) od istaknutih 5 strategija primijeniti, osoba
donosi ovisno o specifinosti ivotne situacije, a za pomo se uvijek moe obratiti
strunjaku (u prilogu- popis institucija, organizacija). Poticaj za jaanje okoline
socijalne mree mogu dati sami samohrani roditelji angamanom u udrugama ili na
neki drugi primjeren nain (vie u poglavlju: Civilno drutvo i jednoroditeljske obitelji:
udruge, lobiranje i grupni rad).
35
Stilovi odgoja
Roditeljstvo predstavlja niz aktivnosti koje ukljuuju mnoga specifina ponaanja
koja odvojeno i zajedniki utjeu na razvoj djece. Roditeljsko ponaanje moe
predstavljati neosporno velik zatitni potencijal u situacijama poveanog rizika, ali
moe isto tako biti i dodatni izvor stresa kod djeteta.
Primjerice, istraivanja su pokazala kako su djecu koja manifestiraju poremeaje
u ponaanju, roditelji odgajali koristei negativne odgojne postupke kao
indiferentnost, strogost, fiziko kanjavanje, zanemarivanje i odbacivanje.
44
Ovdje emo se osvrnuti na utjecaj razliitih stilova odgoja na osobine djeteta.
Odgojni stil se kao fenomen rijetko jasno definira- postoje razliite definicije toga
to odgojni stil podrazumijeva. U istraivanjima je mogue pronai osnovnu poruku
koja upuuje na definiranje odgojnog stila kao generalnog pravca koji roditelji
slijede u odgoju, odnosno osnovna tendencija u roditeljskim postupcima prema
djetetu.
45
Iako pojedina ponaanja, poput ibanja ili itanja na glas, mogu utjecati na razvoj
djeteta, isticanje nekog specifinog ponaanja zasebno bilo bi pogreno. Ovdje
emo obrazloiti koncept stilova odgoja koje je razvila Diana Baumrind. Taj koncept
nastoji objasniti normalno roditeljstvo, dakle, ono koje se ne odnosi na roditeljstvo
koje ukljuuje zanemarivanje ili zaputanje, a polazi od postavke da se normalno
roditeljstvo temelji na kontroli, tj. pretpostavlja da je primarna uloga roditelja
utjecati na djecu, poduavati i kontrolirati ih.
46
Stilovi odgoja obuhvaaju dva temeljna elementa roditeljstva: odgovornost i
zahtjeve, a pokazalo se da utjeu na socijalnu kompetenciju, obrazovna postignua,
psihosocijalni razvoj i prilagodbu te naine suoavanja s problemom.
Vano je napomenuti da u stvarnom ivotu nema potpuno istog odgojnog stila,
nego je on rezultat razliitih kombinacija i situacija. Odgojni stil stvaraju roditelji u
svom odnosu prema djetetu.
47

Popustljiv odgoj znai ponaati se na prihvatljiv i afirmativan nain prema
impulsima, eljama i postupcima djeteta. Roditelj se konzultira s djetetom o politici
donoenja odluka i daje objanjenja obiteljskih pravila. Daje tek poneka pravila
o odgovornostima u kuanstvu i pristojnom ponaanju. Predstavlja se djetetu
kao resurs koji moe koristiti prema eljama, ne kao aktivnu osobu odgovornu za
oblikovanje ili promjenu budueg ponaanja. Doputa djetetu organizirati vlastite
aktivnosti koliko god je to mogue, izbjegavajui provoenje kontrole, a dijete ne
ohrabruje na potivanje definiranih pravila. Pokuava koristiti razum, ali ne koristi
autoritet kako bi postigao svoj cilj.
esto se dogaa da se upravo samohrani roditelji, u novonastaloj situaciji odlue
posvetiti iskljuivo djeci, pri tome zanemarujui svoje potrebe, ispunjavajui djetetu i
najmanju elju, ne postavljajui granice, a sve kako bi nadoknadili odsutnost drugog
roditelja.
48

36
Iako je ovaj stil odgoja smatran kreativnim i originalnim, ignoriranje loeg ponaanja
zapravo ne daje djetetu informaciju o tome koje je ponaanje prihvatljivo. Bez
intervencije, nasilnik dijete pobjeuje, dok pasivno dijete gubi- to je predispozicija
za kasniju ulogu rtve u ivotu.
Takoer, slabiji roditeljski nadzor i neorganizirani stil provoenja slobodnoga
vremena, nazvan izlasci i zabave, najvaniji su prediktori slabijeg kolskog uspjeha
i ee uporabe opojnih sredstava.
49
Autoritaran odgoj znai oblikovati, kontrolirati i vrednovati ponaanje i stavove
djeteta prema vlastitom sustavu standarda ponaanja, obino formiranom prema
nekom viem autoritetu. Roditelj smatra da je poslunost vrlina i koristi kanjavanje
i primjenu sile za obuzdavanje samovolje u trenutcima kada su djetetova ponaanja
i vjerovanja u konfliktu s roditeljevim. Takav roditelj vjeruje u ugraivanje
instrumentalnih vrednota poput potovanja autoriteta, potovanja rada, ouvanja
reda i tradicionalne strukture. Ne ohrabruje verbalno primanje i davanje, vjerujui
kako bi dijete trebalo prihvatiti rije roditelja kao istinu.
U povijesti, ovaj je stil odgoja bio dominantan i efektivan kod drutava koja
su prolazila kroz male promjene i koja su prihvaala jedan nain obavljanja
poslova, primjerice u poljoprivredno- industrijskim drutvima. Tada su djeca uila
oponaajui, primjerice roditelja, kako saditi i eti.
50
Ovaj stil odgoja nije adekvatan
u drutvima koja vrednuju jednakost, izbor i inovaciju.
Autoritativno odgajati dijete znai usmjeravati aktivnosti djeteta, ali na razuman,
bitnom orijentiran nain. Roditelj ohrabruje verbalno primanje i davanje i dijeli s
djetetom razloge za pojedina postupanja, odnosno objanjava djetetu granice
koje postavlja. Vrednuje, kako ekspresivna, tako i instrumentalna obiljeja; kako
autonomnu samovolju, tako i disciplinirani konformizam. Dakle, iskazuje vrstu
kontrolu u pitanjima neslaganja izmeu roditelja i djeteta, ali ne koi dijete
ogranienjima.
Prepoznaje vlastita posebna prava odrasle osobe, ali i djetetove individualne interese
i posebnosti. Autoritativan roditelj potvruje djetetove trenutne kvalitete, ali postavlja
i standarde za budua ponaanja. Koristi rasuivanje (objanjavanje), jednako kao
i autoritet za postizanje ciljeva. Ne temelji svoje odluke na grupnom konsenzusu ili
individualnim eljama djeteta, ali se ne smatra nepogreivim.
Osobine djeteta u odnosu na stilove odgoja:
51
Popustljiv odgoj
loa kontrola osjeaja
buntovnitvo i prkos kada netko osporava njihove elje
niska upornost u izazovnim zadacima
anti-socijalno ponaanje
37
Autoritaran odgoj
anksiozno, povueno i nesretno odreenje (dispozicija)
loe reakcije na frustraciju (djevojice e vrlo vjerojatno odustajati, a djeaci
postati nasilni)
dobar uspjeh u koli (usporedivo i kod djece autoritativnih roditelja)
nije vjerojatno da e se ponaati anti-socijalno (npr. zloupotreba droga,
vandalizam)
Autoritativan odgoj
ivahno i sretno odreenje (dispozicija)
dobro razvijena regulacija osjeaja
razvijene socijalne vjetine
manje rigidni glede osobina povezanih sa spolom, primjerice prisutna
osjetljivost kod djeaka, samostalnost kod djevojaka
Zato autoritativan odgoj djeluje?
Dijete e se vjerojatnije pridravati i internalizirat e kontrolu koja mu se ini
razumnom (nije samovoljna, arbitrarna). Brini roditelji koji su sigurni u standarde
koje postavljaju djeci, pruaju modele brine skrbi, kao i za samouvjereno, staloeno
ponaanje. Kada je djetetu model ovakav roditelj, daje mu se mogunost stjecanja
vjetina kontrole osjeaja, razumijevanja osjeaja i socijalnog razumijevanja.
Roditelji koji kombiniraju toplinu s racionalnom, razumnom kontrolom, vjerojatno
e odgojiti vrstu djecu. Autoritativan roditelj postavlja takve zahtjeve djeci koji
odgovaraju sposobnostima djeteta za preuzimanje odgovornosti za svoje postupke.
Djeca s vremenom naue da su sposobne individue koje mogu samostalno
uspjeno ispunjavati zadatke. Na taj nain jaa se samopouzdanje, kognitivni razvoj
i emocionalna zrelost.
Nedosljednost roditeljskog odgoja, odnosno djeca koja su esto ili nedosljedno
fiziki kanjavana pokazuju poveanu agresivnost, a autori esto istiu kako
je agresivnost u djejoj dobi jedan od najboljih prediktora za maloljetniku
delinkvenciju.
52
Kanjavanje djeteta koje nije jasno povezano s njegovim
ponaanjem nee mu pomoi da shvati pravilo. Takvo hirovito ponaanje roditelja
moe stvoriti predodbu kod djeteta kako je nasilje prihvatljiv i uobiajen nain
izraavanja osjeaja.
Nedjelotvorni odgojni postupci
Kada jednoroditeljska obitelj nastaje razvodom braka ili raskidanjem izvanbrane
zajednice, briga, odgoj i uzdravanje djece ostaje zajednika odgovornost oba
roditelja. U tim je sluajevima izuzetno vano postii zavravanje emocionalno-
branog partnerstva, ali ne i prekid komunikacije i kontakta bivih branih partnera
kao roditelja. Bivi brani partneri trebaju ostati i dalje roditelji svome djetetu/
38
djeci te zajedniki donositi odluke, kada se one tiu djeteta. Kao to ima osjeaj
uspjenosti roditelj koji ivi sa djetetom, tako treba imati osjeaj uspjenosti i roditelj
koji ne ivi s djetetom. Odvojen ivot od roditelja ne znai da je taj roditelj manje
roditelj od onog s kojim dijete ivi. Bitno je da drugi roditelj ima sve informacije o
djetetu te da zajedniki donose odluke.
Tijekom svoga ivota stvaramo razliite odnose, neki su manje dobri i kvalitetni,
a neki vie. Kakav e odnos biti, ovisi o naem pristupu. Glasser
53
razlikuje
nedjelotvorne odgojne postupke i jo ih naziva ubojitim ponaanjima. On ih smatra
pravim ubojicama svakog odnosa i to ne samo odnosa izmeu roditelja i djece,
ve i odnosa u koje stupamo tijekom cijelog ivota: partnerskog, profesionalnog,
rodbinskog, prijateljskog, susjedskog.
54
Navodi sedam nedjelotvornih oblika
ponaanja: kritiziranje, okrivljavanje, prijetnja, kanjavanje, potkupljivanje, aljenje
i prigovaranje.
Nedjelotvorni oblici ponaanja
Nedjelotvorni oblici ponaanja prisutni su i u odnosima djece i roditelja to je
potvrdio i rad strunjaka
55
s roditeljskim grupama u kojima su roditelji proirili popis
nedjelotvornih ponaanja:
zanovijetanje
propovijedanje
optuivanje
usporeivanje
prijetnja
vikanje
udaranje
omalovaavanje
stvaranje osjeaja krivnje
pretjerivanje
ucjenjivanje
poniavanje
obeshrabrivanje
odustajanje
generaliziranje
omalovaavanje odgojnih postupaka drugog roditelja
Vrlo esto nismo svjesni svojih nedjelotvornih ponaanja, znamo i vidimo da
neto ne funkcionira, ali ne moemo napraviti odmak od trenutne situacije i
uoiti svoje osobne pogreke. Ono to je vrlo esto prisutno kod roditelja, a
spada u nedjelotvorne oblike ponaanja su vikanje, zanovijetanje, pretjerivanje i
nedosljednost koje smo izdvojili kako bismo ih podrobnije obrazloili.
39
Nedjelotvorni oblici ponaanja mogu otjerati dijete u ovisniko ponaanje. Tim
ponaanjem sam roditelj tjera svoje dijete u ovisnost, naravno nesvjesno, ali ipak to
ini. Kako bi se sprijeilo dobro je uoiti svoja nedjelotvorna ponaanja.
Filipovi iz svoga praktinog iskustva izdvaja slijedea nedjelotvorna ponaanja
i kao dominantni nedjelotvorni odgojni postupak navodi vikanje. U procjeni
uestalosti nedjelotvornih odgojnih postupaka, na to su ga mjesto stavili i roditelji i
djeca. On uvodi u obitelj nain komunikacije koji ubrzo prihvate i djeca, ali se sada
radi o tome tko e vikati glasnije i due.
Dok je vikanje u domeni roditelja, ono im se ini posve prikladnim i prihvatljivim
odgojnim postupkom. Oni njime ele postii da ih dijete slua, da ini ono to oni
ele. Ako prijenos elja, informacija, uputa i zahtjeva vikanjem postane pravilo u
domu, moe se dogoditi da se od vikanja ne uju rijei koje se izgovaraju. Realno je
pretpostaviti da e u svakoj obitelji povremeno biti povienih tonova. Ali ako su oni
rijetki, podcrtat e snagu roditeljskog zahtjeva ili negodovanja. Ako su svakodnevna
pojava, pretvorit e se u naviku koja e umanjiti vrijednost meusobnih odnosa.
Odmah iza vikanja je zanovijetanje: Zato nisi to napravio? Kad e konano
pospremiti? Koliko ti puta to trebam rei? Rekla sam ti ve pedeset puta!. Ako neki
zahtjev morate ponoviti pedeset puta bez rezultata, oigledno je da on ne djeluje
i da treba mijenjati nain komuniciranja. Na treem mjestu je pretjerivanje: Ako
odmah ne ispravi svih 10 jedinica, vie nikada nee smjeti...
Na visokom mjestu je nedosljednost. Nedosljedan roditelj poruuje svom djetetu
da ni sam ne dri do svog zahtjeva. Zato bi onda bolji odnos prema roditeljskim
zahtjevima imala djeca? Djeca vrlo brzo uvide da zahtjev roditelja nije neto to
ne bi mogle promijeniti i neznatne okolnosti, a roditelji najee odustaju od svojih
zahtjeva zato jer nisu spremni u njihovo ostvarenje uloiti onoliko energije koliko
ono zahtijeva. Zato je bolje ne postavljati zahtjeve od kojih e se odustati i razmisliti
prije nego se izabere neki odgojni postupak. Ako nas je ponaanje djeteta zbunilo,
moemo rei: Ne mogu ovog trena odluiti kako bi bilo najbolje postupiti. Moram
malo razmisliti pa u ti rei za pola sata (sat, do kraja dana).
Nakon zadanog roka, postoji obveza roditelja rei svom djetetu to smo odluili
i onda to i provesti. Odluka ne smije ovisiti o trenutanom raspoloenju. Ona se
mora temeljiti na dogovorenim pravilima i realnim injenicama: Jasno mi je da ne
moe svih deset jedinica ispraviti u kratkom roku, ali moemo napraviti plan kako
da to uini u razumnom roku. Koji rok ti smatra prihvatljivim? Ima li ti kakav plan?
eli li da ti ja pomognem napraviti plan?.
56
Djelotvorni oblici ponaanja
Kako postoje nedjelotvorni oblici ponaanja, tako postoje i oni suprotni, pozitivni
oblici ponaanja s kojima stvaramo odnose kakve svi elimo- dobre, kvalitetne,
tople, poticajne. Glasser ih naziva djelotvornim odgojnim porukama, odnosno
povezujuim navikama, a meu njih spadaju: sluanje, podravanje, ohrabrivanje,
potivanje, vjerovanje, prihvaanje i pregovaranje.
57
40
U koli za uspjenije roditeljstvo Filipovi istie sljedee:
58
iskazivanje ljubavi
razumijevanje onoga to dijete govori
uvaavanje drukijeg stava i miljenja
dijalog
kompromis
pohvala
strpljenje
informiranje
pomaganje u traenju izbora
dosljednost
odreivanje i pridravanje pravila
odreivanje i proirivanje granica
pronalaenje dobrih osobina u drugima
njegovanje prijateljskih odnosa
samopotovanje
Samoprocjena i poremeaji u ponaanju mladih
Wylie
59
izvjetava o velikom broju studija koje pokazuju da osobe s negativnim
samovrednovanjem, odnosno osobe s niskim samopotovanjem, imaju znaajno
vie emocionalnih i motivacijskih problema od osoba s umjerenim ili visokim
samopotovanjem. I izvjetaji klinikih psihologa sugeriraju da su osobe niskog
samopotovanja ee ukljuene u razliite terapije sa svrhom promjene ponaanja.
One su i ee hospitalizirane zbog emocionalnih poremeaja ili poremeaja
motivacije ponaanja.
Coopersmith je takoer naglaavao da su osobe niskog samopotovanja sklone
depresiji, da su letargine i sklone odvajanju od ljudi, te da se pasivno prilagoavaju
zahtjevima okoline. Slini rezultati dobiveni su kod djece, kod adolescenata,
ali i kod odraslih. Lackovi-Grgin smatra da bi se povezanost samopotovanja
i depresije mogla objasniti slinou procesa koji im lee u osnovi, to potvruju
Workman i Beer (1989) te Patton.
60
Zanimljivi su rezultati istraivanja stresa kod
djece i adolescenata. Ranije se smatralo da u stresu (zbog razvoda, bolesti ili smrti
roditelja, ili slinih nepovoljnih ivotnih dogaaja) obrambeni mehanizmi, odnosno
strategije suoavanja sa stresom slue obrani samopotovanja. Meutim, utvrdilo
se da samopotovanje kao relativno stabilna osobina linosti nije povezano s
takvim stresnim doivljajima, ve da je ono zapravo medijacijska varijabla. O njoj
e ovisiti efekti stresa, odnosno ponaanje u stresu, kao to su npr. emocionalne
reakcije, somatske reakcije i dr. Dakle, samopotovanje nije izvor depresivnog ili
nekog drugog poremeenog ponaanja, ve ono samo odreuje da li e neki izvor
poremeaja doista producirati poremeeno ponaanje.
41
Kernis i suradnici
61
utvrdili su da se samo stabilno samopotovanje javlja kao
moderator odnosa izmeu samopotovanja i depresije. Utvrdili su da stupanj
samopotovanja (visoko ili nisko) nije dobar prediktor depresije kod osoba s
nestabilnim samopotovanjem. Ako je osoba stabilno niskog samopotovanja,
ona je doista vie izloena riziku depresivnosti od osobe koja ima stabilno visoko
samopotovanje.
Samoprocjena se s tog stajalita ipak moe smatrati dovoljno stabilnim initeljem
da bi se pomou njega vrila prognoza (predikcija) razliitih oblika ponaanja.
Tonost predikcije bit e vea to su bolje usklaeni nivoi openitosti, odnosno
specifinosti kako samoprocjene, tako i ponaanja.
62

Samopotovanje i samopouzdanje
U naoj okolini sve su popularnije teme emocionalne inteligencije, samopouzdanja i
samopotovanja, no ono to se vrlo esto susree u svakodnevnom radu je da se ti
pojmovi i njihova znaenja ili ne prepoznaju ili mijeaju ili da se jednostavno, osim
itanja o njima, nita drugo ne radi.
Godine 1930. u SAD-u su poela istraivanja samopouzdanja i rezultati su donijeli
zakljuke da je manjak samopouzdanja produkt pretjeranog kritiziranja djeteta od
strane roditelja.
U posljednjih pedesetak godina vrlo je prisutna potreba za vjerom, u sebe i u
svoju uspjenost i kvalitetu, kao glavni preduvjet uspjeha u ivotu i jedan drugaiji
trend- trend mnogo hvaljenja. Iako se ivotni uspjeh najee mjeri u materijalnim
stvarima, to je ponukalo na razmiljanje o utjecaju emotivnog na na ivotni put.
Vrlo esto moemo uti kako ljudi govore prekrasno, fantastino, predivno u
elji da nekoj osobi, ili djetetu potiu samopotovanje, no zapravo rezultat njihovih
nastojanja postaje osoba s prevelikim egom i samopouzdanjem. Osnovna razlika
ta dva pojma upravo je nain kako se oni grade i kako ih mi moemo osjeati u
nama.
63
Kada se beba rodi, za nju e svi odmah rei da je ona sama po sebi savrena,
dragocjena, jedinstvena. Dijete dobiva sve te pridjeve samo zato to postoji, nije mu
potrebno dokazivanje, nastup ili bilo koja druga akcija da bi dobilo potvrdu u naim
oima. to se onda dogaa s tom istom djecom kada porastu? Odjednom su puna
mana i teko zasluuju sve ono to smo im do nedavno bezrezervno davali.
Samopotovanje je egzistencijalna kvaliteta, na nju se oslanjaju nae postojanje i
nae sposobnosti mijenjanja. Dobivamo je roenjem, slui nam kao unutarnja
kvaliteta, kao kraljenica, koja nas dri uspravno usprkos okolini i njezinom
utjecaju.
Ljudi s visokim samopotovanjem su mirni i zadovoljni sobom, oni vjeruju da vrijede
i bez potvrda izvana iz svoje okoline. Znaju ili prepoznaju svoje dobre i loe strane i
prihvaaju ih kao takve. Znaju kada se trebaju mijenjati i znaju da to mogu uiniti.
Mogu prihvatiti svoj neuspjeh, krivicu i nositi se s njima jer znaju da ih to ne ini
loim osobama.
42
PRIMJER: Djevojica s visokim samopotovanjem kada ui plesati balet i prepozna da
joj to ne ide, da se u njemu ne moe nai, pomilja da to nije slobodna aktivnost za
nju, ili da moda nije talentirana za balet. Djevojica s niskim samopotovanjem kojoj
ne ide plesanje baleta pomilja da nije dobra ni u emu, da je glupa i nesposobna.
Samopouzdanje je mjera toga to smo sposobni, u emu smo dobri ili loi, ona
je vanjska kvaliteta. Dobili smo je interakcijom s naim roditeljima, prijateljima,
susjedima... Ono nam omoguuje da u pojedinim situacijama budemo hrabri,
samouvjereni, da obavimo odreene zadatke s vjerom u sebe. Ona nas titi
od loeg utjecaja okoline, od ljudi koji nas pokuavaju uvjeriti kako smo mali i
beznaajni kako bi oni s nama lake vladali, ona je na tit, iako esto i naa
taka.
Problem je samo to to je teko biti samouvjeren na svim poljima pa tako uvijek
imamo neki aspekt naeg ivota u kojem nismo sigurni u sebe i u svoje mogunosti,
tako da moramo naglaavati svoje dobre strane da bi se ove druge to manje
vidjele.
PRIMJER: Povueni djeak sa slabim samopouzdanjem je upuen da se pone
baviti sportom. On nakon nekog vremena postaje vrhunski koarka i njegovo
samopouzdanje raste i postaje vesela i otvorena osoba. Za vrijeme treninga slomi
zglob i ne moe vie nastaviti svoju karijeru niti se baviti sportom i vrlo brzo postaje
ponovo pretjerano povuen, moda i pretjerano sklon alkoholu. Sport je bio njegova
taka, ako mu ga oduzmete, ponovo ste mu oduzeli i samopouzdanje. On ne zna
je li u iemu osim toga dobar.
esta situacija u odgoju djece je situacija na toboganu. Dijete se po prvi puta
usudilo popeti na tobogan i s njegovog vrha vie Mama, gledaj me (traei
potvrdu svojih osjeaja). Majka ga pogleda i kae Bravo! Kako si ti pametan! (daje
mu potvrdu znanja), ili kae Pazi da se ne ozlijedi (daje mu poruku da ne vjeruje
da e uspjeti), umjesto da kae Hej! Izgleda zabavno! (i potvrdi da dijete ima
pravo na uzbuenje i zabavu koju osjea radi svog novog dostignua). Ovakvim
primjerima uimo djecu da nije bitno biti, ve je vano samo biti dobar, da nije
bitna egzistencija, ve samo uspjeh.
Self-esteem je osjeaj samopotovanja koji ukljuuje pet karakteristika:
osjeaj sigurnosti
osjeaj identiteta
osjeaj pripadnosti
osjeaj svrhe
osjeaj osobne kompetencije
Razvijanje osnovnih karakteristika samopotovanja rano u ivotu je vrlo bitno,
jer on odluuje kako e se djeca ponaati i uiti. Djeca koja posjeduju visoko
samopotovanje su spremna na uenje, dobro surauju s drugima, uivaju u novim
43
izazovima i visoko su motivirana. Djeca s visokim samopotovanjem postaju uspjeni
ljudi.
Djeca kojoj nedostaje samopotovanje ne ue toliko dobro, osjeaju se
nekompetentnima i kompenziraju to kritiziranjem uspjeha drugih.
Ona postaju preosjetljiva i previe zabrinuta miljenjem drugih o njima, da bi na
kraju i gubila motivaciju. Kada se pojavi problem, ona esto okrivljuju druge i
nalaze izgovore za sebe.
Djeca kojoj nedostaje samopouzdanje vjeruju da ionako nee uspjeti, tako da
e rijetko uloiti napor potreban za uspjeh. Nakon uzastopnih neuspjeha, ona
postaju potpuno uvjerena da ne mogu uspjeti. Kao rezultat svega toga njihov nivo
samopotovanja i motivacija padaju jo nie. Istraivanja pokazuju da djeca kojoj
nedostaje samopotovanje esto postaju neuspjena, delinkventi, ovisnici i da ne
zavravaju kolu.
64
to roditelji mogu uiniti za samopotovanje svoje djece?
Mogu promijeniti miljenje djeteta i osjeaje o sebi, i mogu razviti svaku od pet
karakteristika samopotovanja. Mogu ga izgraditi nainom na koji razgovaraju s
djetetom, oekivanjima koje mu postavljaju i s iskustvima koja omoguuju djetetu.
Naravno, postoji i niz stvari koje ne bismo smjeli initi. Ne bismo smjeli tititi dijete
od zahtjevnih i tekih situacija, prihvaati bilo koju kvalitetu onog to dijete uini ili
smiljati izgovore za dijete kada ono upadne u nevolju. Ova ponaanja uglavnom
potiu pad samopotovanja jer se dijete ne ui susretu s neuspjehom i problemima.
Ovo je generalni pristup koji bi trebalo slijediti na putu izgradnje samopotovanja
djeteta. Treba napomenuti da pretjerano hvaljenje i glorificiranje djece naravno nije
poeljno. Ono stvara umiljenu djecu, djecu koja ne znaju procijeniti vlastite granice
to ih esto dovodi u situacije da zbog toga stradaju. Takva djeca ive od toga da
ih svi hvale i moraju uvijek dobiti svoju dozu hvale inae njihovo samopouzdanje
pada, a kvaliteta samopotovanja im je upitna.
Usprkos tome, jo je i ea pojava u naim krajevima da se u odgoju koristi nasilje.
Nasilje pouzdano unitava samopotovanje. Nije bitno upotrebljava li se nasilje kao
metoda odravanja moi, kao izraz nemoi ili u duhu totalitarnih ideologija malo
nasilja nije tetno. Nasilje kratkorono raa strah, nepovjerenje i osjeaj krivnje, a
dugorono ljutnju, nisko samopotovanje i ponovo- nasilje. Ne treba zaboraviti da
se postupci daju popraviti, ali ne tako to se ispria i kae da e biti bolje, jer na taj
nain dijete i dalje ostaje krivac. Potrebno je da kao odrasli budemo odgovorni. Sa
znanjem dolazi i odgovornost, a odgovornost za sebe i svoje postupke je jedini put
do slobode.
Samopotovanje se dobiva roenjem, ali i razvija cijeli ivot kroz vlastito
upoznavanje, a o njemu ovisi koliko emo voljeti druge i ono to je takoer vano,
koliko emo voljeti sebe.
44
Nenasilno rjeavanje sukoba
U ivotu se svakodnevno susreemo sa sukobom- u obitelji, na radnom mjestu,
meu prijateljima. Veina ljudi misli da je sukob iznimna situacija i da je nuno
destruktivan, no sukob je istovremeno i opasnost i prilika.
Sama rije nam neto govori o njezinom znaenju. Latinska rije confligere, najbolje
opisuje najproirenije znaenje, udariti u to. Za razliku od toga, kineski znak za istu
ovu rije, sastoji se od znaka opasnost i znaka prilika. Na izraz, koji bi nam trebao
biti najblii i najpotpuniji u njegovom znaenju oznauje su-kob, ili zajedniku
sudbinu.
Izvori brojnim sukobima nalaze se u zapravo zdravim i uobiajenim razlikama meu
ljudima, razliitim sustavima vrijednosti, stavovima, oekivanjima, potrebama, dobi,
osjeajima, nainu ponaanja. Kada dou u sukob, ljudi razliito reagiraju: neki se
povlae, neki napadaju dok trei taktiziraju. To nam pokazuje da postoje odreene
vjetine koje nam mogu pomoi da zadrimo kontrolu i da uinkovito, a nenasilno
rijeimo sukob na zadovoljstvo sukobljenih strana.
Postoji pet najeih tipova osoba kakve moemo biti, ili kakve moemo susresti u
sukobu:
65
Osoba koja izbjegava sukobe jer ne eli sebe dokazivati
Takve osobe esto nisu prodorne, ravnodune su spram problema i ishoda sukoba
ak i ako o njemu ovisi njihova budunost, vrlo esto su to upravo osobe koje imaju
nisko samopotovanje.
Osoba koja se prilagoava
Ona eli suraivati s drugima da bi imala svoj mir i zadrala svoj status, no
istovremeno odbija zastupati svoje interese. Takve osobe nisu prodorne i vrlo esto
su rtve.
Osoba koja se natjee
Ona eli rei svoje, boriti se za sebe i iznijeti i objasniti sve svoje stavove, no
uglavnom nije spremna sasluati drugoga, to dovodi ili do toga da bude po
njenom ili do toga da se ne pronae nikakav kompromis.
Osoba koja reagira traenjem kompromisa
Osoba koja malo surauje i malo zastupa. Iako je ta osoba spremna i rei i sluati,
kompromisom se esto dobije obostrani osjeaj prevarenosti i nitko nije potpuno
zadovoljan. Ova osoba esto uzima ulogu spasitelja koji odrava stvari lijepim i
sigurnim.
Osoba koja zastupa suradnju
Osoba koja nastoji da se svi ukljueni u sukob uju i da sasluaju druge, kako bi se
suoili s izvorom sukoba koji lei ispod sadanjeg problema. Ovaj nain ima najvie
anse da se svi osjeaju pobjednicima.
45
No nemojmo zaboraviti da svi naini rjeavanja sukoba nisu dobri. Neki od njih e
naprotiv, samo produbiti sukob. Najei pogreni naini rjeavanja sukoba su:
Pokoravanje
Ciljevi pokoravatelja su ostvariti pobjedu, poraziti protivnika i dokazati da je u
pravu. Ovakav oblik sukoba je borba za pobjedu (brakorazvodna parnica, sukob
na radnom mjestu).
Nedostaci ove metode rjeavanja sukoba:
na taj se nain stvara obrazac u kojem je mo uoljiva i koristi se na
destruktivan nain
dominantna strana koristi mo i prednost te stvara nezdrave odnose
jedna strana kontrolira drugu
gubitnik je nuan pa se stvara elja za osvetom
Izbjegavanje
U ovom nainu jedna ili obje strane se prave da sukoba niti nema kako bi on
sam od sebe nestao. Ovo je vrlo esta strategija ljudi koji nemaju dovoljno
samopouzdanja za suoavanje s problemom. Vrlo je est i strah da e naa
borba za prava biti percipirana kao neprijateljsko ponaanje, a takoer i da bi
borba mogla dovesti do poraza, odnosno da nikamo neemo pripadati ukoliko se
suprotstavimo ili da e doi do rata bez pravila u kojem e svi biti gubitnici.
Nedostaci ove metode su:
izbjegavajui sukob uskraujemo si mogunost osobnog rasta i razvoja
izbjegavanje samo odlae sukob, koji kasnije moe biti i gori, a propustili
smo priliku da nas tekoe do kojih je dolo potaknu na nove ideje i
miljenja
izbjegavanjem sukoba postaju sve vee frustracije, a esto se i grade stavovi
na krivim i neprovjerenim pretpostavkama, to opet pojaava sukob.
No, ne mora se od svake razlike u miljenju stvarati sukob; razlike esto nisu tako
znaajne, te ih je neki puta potrebno prihvatiti. Dobrim voenjem razrjeenja, svi
mogu dobiti. Sukob se moe ponekad i odloiti ukoliko smatramo da nije pogodno
mjesto ili vrijeme za njegovo rjeavanje, ali ga je svakako potrebno rasvijetliti.
Cjenkanje
Ovo nikako nije dobar nain rjeavanje sukoba. Kompromisom, na ovaj nain,
ne postie se trajno niti djelotvorno rjeenje; jedna strana nastoji iskoristiti svoju
mo traenjem naina za pridobivanje druge srane. Ovim nainom se uglavnom
unitavaju odnosi na duge staze.
46
Krpanje ili pristup brzih rjeenja
Krpanjem sukob ne prestaje, nego se naprotiv trae nove prilike za njegovo izbijanje.
Primjer toga je kada se sukob dvojice kolega na poslu rjeava s razliitim radnim
vremenom, razliitim koritenjem godinjeg odmora ili razmjetanjem stolova.
Nedostaci ove metode su:
ovaj pristup stvara dojam da su osnovni problemi odstranjeni dok su u stvari
prava pitanja ostala nerazjanjena
obje strane u sukobu ostaju pri svojem i kruto se dre svojih stajalita
ovaj pristup oslabljuje sve strane jer ne razvija proces u komunikaciji koji bi
mogao biti djelotvoran ubudue.
Igranje uloga
Svaka osoba moe u toku svog ivota imati razliite uloge. Kao zaposlenici imamo
neke svoje funkcije, kao lanovi obitelji imamo neke druge, no problem nastaje
kada neku od svojih uloga proirimo na veinu ili ak na sve ivotne situacije. Kada
su u sukobu, ljudi se esto skrivaju iza svoje uloge. Drutvo daje svakoj socijalnoj
ulozi odreeni status, oekivanja, mo i prava, a ta podjela esto nije pravedna.
Umjesto da se u rjeavanju sukoba ponaamo kao ovjek prema ovjeku, mi se
ponaamo kao uitelj prema ueniku, ef prema zaposleniku i sl.
Nedostaci ove metode:
mogu se ustaliti nepravedni odnosi i sustavi
onemoguuje se osobama nieg socijalnog statusa da sudjeluju u rjeavanju
sukoba
broj moguih rjeenja je ogranien
stvaraju se neprijateljski odnosi
Ne zaboravimo da u svaki sukob nosimo sa sobom torbu u kojoj su nai proli
odnosi s tom osobom, nai sadanji osjeaji prema njoj, nae dosadanje iskustvo u
sukobima, nai osjeaji u vezi sa samim sobom i sve nae predrasude i stereotipi.
U svakom sukobu postoji temeljni uzrok koji odreuje ponaanje, a to ponaanje
opet raa sukobom.
66
Osnovni uzrok sukoba esto je jedna od naih nezadovoljenih
potreba. Maslow je postavio teoriju o pet osnovnih grupa motiva koji imaju
hijerarhijsku vrijednost. To su redom: fizioloki motivi, motivi sigurnosti, ljubavi,
potovanja i samoostvarenja.
Dogaa se da u trenucima sukobljavanja, osoba na drugoj strani ne shvaa koja
potreba se nalazi u osnovi sukoba te se moe doimati da je rije o sitnici.
Usprkos injenici da nije mogue svaku potrebu pojedinca zadovoljiti, osoba ima
pravo izrei o kojoj je potrebi rije te je na taj nain barem djelomino zadovoljiti.
Izbjegavanje sukoba ne rjeava sukob, ve zapravo poveava napetost u
47
meuljudskim odnosima. Ipak, pogreno je shvaati da je svrha sukoba promjena
druge osobe, ili prisiljavanje druge osobe na jednak pogled na problem.
Svrha sukoba je pruanje mogunosti da se nai problemi, nezadovoljene potrebe
iznesu na svjetlo dana. Time prihvaamo sukob te, nakon to preispitamo ozbiljnost
sukoba, njegovo trajanje, cilj, utjecaj sukoba na okolinu, u konanici pridonosimo
meusobnom razumijevanju.
Ponekad e u sukob biti potrebno ukljuiti posrednika jer jedna ili vie strana:
nijee svaku odgovornost za nastali sukob ili krivnju prebacuje na drugoga
ne moe priznati i imenovati svoje osjeaje
ne moe sluati bez prekidanja
iskrivljuje ili manipulira onim to sugovornik kae
ima vidne znakove ozbiljne depresivnosti, straha, prisilnih misli, ponaa se
neuraunljivo
pod utjecajem je psihoaktivnih sredstava, u pijanom stanju ili pod utjecajem
droga ili drugih sredstava ovisnosti
Posrednik je neutralna strana, osoba koja vjeruje kako postoji rjeenje prihvatljivo
ukljuenima u sukob te da ga sudionici sukoba mogu sami nai.
Kako bi sukob sluio izgradnji i poboljanju meusobnih odnosa, istaknut emo
neka pravila koja ga mogu uiniti pozitivnim.
1. Borba ZA odnos
Borba za odnos oznaava temeljni stav pozitivnog sukoba- sukob ima cilj unaprijediti
odreeni odnos, ne borbu protiv partnera. Potrebno je izbjegavati sukobe kojima
je motiv borba protiv osobe s kojom smo u sukobu, a usmjeriti se na zajedniki
problem. Time se odluujemo za zajedniku borbu za dobar odnos.
2. Usmjeravanje na glavni predmet razmirice
U sukobu je potrebno ne unositi stare sukobe ili uvrede. Time emo oteati
usmjeravanje na glavni predmet razmirice kao i mogunost pozitivnog rjeenja.
3. Imenovanje osjeaja, neoptuivanje
Tijek i dobar ishod razmirice sigurno e oteati vrijeanje, omalovaavanje
partnera. Umjesto usmjeravanja na optuivanje, potrebno je govoriti o osjeajima
i pri tom ih konkretizirati to je vie mogue (bez uopavanja, poput nikada, uvijek,
svi kau). Govorimo o tome kako se osjeamo prije, za vrijeme i poslije razmirice.
Ako se osoba osjea bolje nakon razmirice i to kae na glas, situaciju e uiniti
oputenijom.
4. Sluanje suprotstavljene strane
Osobi s kojom smo u svai, potrebno je dati priliku da ispravi, odnosno objasni
svoje postupke ili rijei koje su nas povrijedile. Pri tome moemo objasniti kako smo
48
mi doivjeli pojedini postupak, ali tada biti otvoreni mogunosti da smo moda i u
krivu.
U svojem obrazlaganju, potrebno je biti jasan i kratak, a partneru treba dati
dovoljno vremena da govori, bez prekidanja i upadica. Kako bismo to bolje shvatili
razloge za odreeno ponaanje, moramo nastojati sluati partnera, a ne smiljati
odgovor i time propustiti uti bitno.
5. Isticanje pozitivnih osjeaja
Ne smijemo zaboraviti spomenuti pozitivne osjeaje.
6. Smiren govor
Brz govor poveava napetost te je potrebno usporiti govor- govoriti prirodno i
polako, a ne govoriti visokim tonom. Visok i kretav ton djeluje napadaki. Takoer,
osobu s kojom smo u sukobu treba gledati u oi.
7. Odgoda razgovora
Kada se osjetimo umornima, ili osjetimo da je situacija napetija nego to smo
spremni prihvatiti, molba za odgodom uz odreivanje vremena u kojem emo
nastaviti razgovor biti e konstruktivnija. Motiv za odgodu sukoba pri tome ne bi
smio biti izbjegavanje sukoba jer tako odajemo djetinji odnos prema problemima.
8. Donoenje zajednikog zakljuka
Kod okonanja rasprave, dobro je donijeti neke zajednike odluke u svezi budueg
ponaanja i djelovanja. Smatramo li da je problem rjeiv, ili nije? Moe li se
problem rijeiti uz pomo posrednika? Moemo li se dogovoriti o posredniku? Ako
je problem nerjeiv, kako izbjei nove, moda vee probleme?
9. Sukob bez pobjednika- gubitnika
U sukobu koji je motiviran borbom za dobar odnos nema pobjednika, odnosno
gubitnika jer tako odnos gubi. Ovo saznanje pomoi e nam u usmjeravanju k
pravoj svrsi sukoba.
Ako se, nakon to se sukob nastojao rijeiti, utvrdi kako za postojei problem nema
rjeenja, potrebno je pokuati pronai nain kako ivjeti s problemom. Takvu odluku
donosimo svjesno. Odluujemo se ne aliti na postojei problem te da neemo
preuzeti ulogu muenika.
49
4. Ovisnosti i roditeljsko ponaanje
Ovisnost o pojedinim tvarima kod nas i u svijetu zauzima vodee mjesto meu
socijalnim i javnozdravstvenim problemima. Meu rizinim grupama za razvoj
ovisnosti o alkoholu i drogama ubrajaju se i jednoroditeljske obitelji. Statistiki
podaci govore da djeca rastavljenih roditelja imaju pet puta vei rizik za skretanje
u ovisniko ponaanje nego djeca koja ive u cjelovitoj i skladnoj obitelji.
Razlikujemo nekoliko vrsta ovisnosti. Najrasprostranjenija je ovisnost o alkoholu.
Podaci govore da u Republici Hrvatskoj ima 250 000 ovisnika o alkoholu, a s
obzirom na injenicu da od alkoholizma ne obolijeva samo pojedinac nego i
njegova obitelj, odnosno da je on signal da obitelj ne funkcionira dobro, taj broj se
obino mnoi s tri ili etiri. Iza alkoholizma, ako ne i u istom koraku, jest ovisnost o
narkotinim sredstvima, odnosno narkomanija.
U Republici Hrvatskoj se ovisnostima o alkoholu i drogama pridodaje velika panja,
postoje dobro uhodani mehanizmi lijeenja, rehabilitacije, resocijalizacije, a u
zadnje vrijeme velika panja posveuje se i prevenciji. No s obzirom da je u drutvu
prisutan stalni trend rasta ovisnosti, postavlja se pitanje kvalitete kao i dostatnost
dosadanjih preventivnih programa. Potreban je stalni razvoj preventivnih programa
te podupiranje od strane same drave, ali i lokalne samouprave i uprave.
No, ne smijemo zaboraviti niti druge ovisnosti poput ovisnosti o hrani, lijekovima,
osobama, duhanu, kavi, kocki, mobitelima, internetu i seksu u koje mladi ljudi vrlo
esto i neprimjetno upadaju.
50
Ovisnost o alkoholu i drogama
Pokazatelji razvoja ovisnosti u drutvu pokazuju stalnu stopu rasta. Podaci
istraivanja provedenih u osnovnim kolama pokazuju da se prva opijanja
kod djevojica javljaju u 13. godini ivota, a kod djeaka u 12. godini ivota.
Alarmantnost je iste jakosti kada je u pitanju konzumiranje droga. Dobna granica se
sputa kod konzumiranja na dob od 14, 15 godina ivota, pa i nie. Novi problemi
se javljaju i u tome to su osnovnokolci postali primamljiva ciljna skupina za narko-
dilere te djeca postaju preprodavai za svoje vrnjake to omoguava unos droge
u kole i time veu pristupanost meu velikim dijelom kolske populacije. Uska
povezanost postoji izmeu roditeljske ovisnosti i delikventnog ponaanja djece.
Praksa pokazuje da u 70% sluajeva djece koja su u tretmanu centra za socijalnu
skrb (u referadi maloljetnike delikvencije), postoje problemi u obitelji vezani uz
alkoholizam, meusobnu agresivnost roditelja te agresivnost i zanemarivanje djece
od njihovih roditelja.
Ovisnost ne nastaje preko noi; razvija se kroz dui vremenski period razliit za
razliita sredstva ovisnosti. Na sam razvoj ovisnosti utjeu razliiti imbenici: od
drutvene situacije do osobnog stanja duha i psihe pojedinca, drutva u kojem se
pojedinac kree kao i drugi imbenici. Jedan od imbenika razvoja je i dostupnost
sredstva koje izaziva ovisnost jer sva sredstva nisu ravnomjerno dostupna, npr.
razlika postoji izmeu dostupnosti alkohola, droga i cigareta i dostupnosti igara
na sreu i interneta. Razvoj ovisnosti ovisi i o vrsti sredstava, njegovoj prihvaenosti
u drutvu, kulturi pijenja, drogiranja ili ne drogiranja, kartanja ili ne kartanja,
postojanju pozitivnih ili negativnih stavova o tome. Na razvoj ovisnosti utjee
i trajanje intervala uzimanja, kao i koliina, iako je dokazano da se kod nekih
sredstava ve nakon prvog uzimanja znanstvenim metodama mogu dokazati
karakteristine, iako suptilne promjene, a za neke je potrebno vrijeme od nekoliko
mjeseci, pa ak i godina.
Sam pojam ovisnosti oznaava neodoljivu, bolesnu vezanost uz uzimanje
psihoaktivnih sredstava iji nedostatak uzrokuje poremeaj normalnog drutvenoga
djelovanja, tjelesni poremeaj ili poremeaj oba sustava.
67
Potpunije pojanjenje ovisnosti dano je u definiciji Svjetske zdravstvene organizacije
koja ovisnost definira kao:stanje fizioloke i/ili psihike ovisnosti o bilo kojoj tvari
koja djeluje na centralni ivani sustav. Fizioloka ovisnost proizlazi iz specifine
prilagodbe organizma na efekt droge, zbog koje smanjenje doze ili odsustvo droge
u organizmu izaziva fizioloku neravnoteu i vrlo neugodne simptome apstinencijskog
sindroma. Psihika ovisnost oituje se u trajnoj ili povremenoj prisilnoj potrebi za
uzimanjem odreene droge u svrhu izazivanja nekog ugodnog ili izbjegavanja
neugodnog stanja.
68
Ovisnost ima negativne posljedice na ovjeka jer izaziva somatske, psihike i
socijalne posljedice kojima su obuhvaeni, u poetku samo pojedinac, a vrlo brzo
nakon toga, obitelj i ira okolina.
51
Uz pojam ovisnosti vee se i pojam zlouporabe koja podrazumijeva uporabu
psihoaktivnih sredstava izvan zdravstvenih ili drutveno prihvaenih normi i to u
opsegu koji e vjerojatno izazvati mentalnu disfunkciju, poremeeno ponaanje,
tjelesne potekoe i naruene drutvene odnose. Posljedica zlouporabe jest ovisnost
o pojedinom psihoaktivnom sredstvu.
Ovisnost se moe manifestirati na dva podruja, na psihikom i fizikom, na temelju
ega razlikujemo dvije vrste ovisnosti: psihiku i fiziku ovisnost.
Psihika ovisnost oituje se snanim psihikim porivom za uzimanjem psihoaktivne
tvari, tako da to postaje glavna preokupacija ovisnika. Ni ljubav, roditeljska ili
bilo koja druga, ni drutveni status, ni nagrada ili kazna, bez obzira na veliinu i
teinu, ne mogu nadomjestiti sredstvo koje jedino moe rijeiti iznimno teko
psihiko stanje apstinencijske krize ovisnika. Osoba e poslije odreenog razdoblja
prilagodbe imati osjeaj smanjenja poriva za uzimanjem droge, nevoljkosti,
deprimiranosti i ostalih psihikih simptoma (jer tjelesnih u poetku nema), ali e se
oni vraati od vremena do vremena u nekim situacijama.
Fizika ovisnost oituje se tjelesnom potrebom za tvari o kojoj je stvorena ovisnost.
U sluaju nedostatka tvari javljaju se tjelesne smetnje koje mogu biti vrlo teke,
ovisno o sredstvu ovisnosti, vremenu apstinencije i ovisnikom stau. Fizika se
ovisnost, za veinu sredstava, osim kod medicinski izazvane, u pravilu javlja zajedno
s psihikom. To je razlog to se esto spominje kombinirana ovisnost.
69
U naem drutvu se vrlo esto na pijenje alkoholnih pia gleda kao na neto to je
normalno i uobiajeno- svi piju. Normalno je da i djeca malo popiju piva ili vina.
Vrlo esto se zaboravlja da se u ovisnost ulazi upravo s prvom aicom pia, to
je prvi korak u stvaranju navike pijenja i prihvaanja pijenja kao neeg to je
normalno i drutveno poeljno.
4. OVISNOSTI I RODITELJSKO PONAANJE
52
Ovisnost o alkoholu stvara se godinama. Svjetska zdravstvena organizacija
alkoholizam je definirala kao socijalno medicinsku bolest u koju upadne pojedinac
uslijed prekomjernog i dugotrajnog konzumiranja alkoholnih pia. Danas je
alkoholizam na etvrtom mjestu bolesti koje uzrokuju probleme kod osoba.
U alkoholizmu se ne utapa samo pojedinac, nego on za sobom vue i svoju obitelj,
djecu, suprunika.
Kako prepoznati alkoholiara
U naoj kulturi vrlo rijetko susreemo osobe koje ne konzumiraju alkoholna pia,
posebno ako smo i sami konzumenti. U drutvu je vrlo esto prisutna manja
kritinost prema alkoholiarima. Alkoholiar je osoba:
koja ne moe bez alkohola- opsjednuta je pijenjem, stalno ima razlog za
pijenje, npr. proslava roendana, imendana, roenje, pobjeda ili poraz
portskog kluba, obiljeavanje neije smrti, zavretak bolovanja ili godinjeg
odmora, svaa sa suprugom, bolesti roditelja, loa politika ili ira
ekonomska situacija, susret bilo s kim
koja ne moe normalno funkcionirati dok ne popije
koja moe izdrati najdue do est mjeseci (moe i due, ali ispod godine
dana) bez alkohola, a onda nadoknauje proputeno i esto pije jo vee
koliine
koja ima trajni gubitak kontrole pijenja
U tzv. fazi badara (vidi Jellinekov trapez) polako se stvaraju socijalni problemi ili
socijalni znakovi alkoholizma (brani, obiteljski, radni, drutveni). Neki od njih su:
gubitak kvalitetne komunikacije u braku
udaljavanje od supruge, ozbiljna seksualna udaljenost do odbojnosti, uz to
se javlja alkoholna ljubomora. Meu branim drugovima svakodnevne su
ili uestale svae, vrlo este tzv. "tihe mise", a nerijetko dolazi i do fizikih
obrauna kao i prijetnji rastavom ili same rastave
udaljavanje od djece, izbjegavanje kontakata s djecom zbog grinje savjesti
od loeg roditeljstva, nedostatak osnovnih informacija o djeci- nepoznavanje
njihovih razrednika, prijatelja, njihovih problema, potpuni gubitak
komunikacije. Djeca se nerijetko srame svoga roditelja koji pije, ne eli da
roditelj odlazi u kolu, neugodno mu je kada sretne roditelja vani
Cijela obitelj postupno postaje bolesna, lanovi razvijaju bolesne obrasce
ponaanja. Meu lanovima razvija se cirkularno optuivanje, trai se krivac za
nastali kaos.
53
Drugi dio socijalnog zakazivanja oituje se na:
radnom mjestu na kojem dolazi do javljanja problema, degradiranja
na poslu. Kod pojedinca se javlja nekompetentnost kao i osjeaj manje
vrijednosti uslijed opadanja kvalitete rada. Vrlo esti su otkazi, a isprika se
nalazi u neslaganju sa efom, smjetavanju od kolega, dok se istovremeno
ne vidi problem u osobnom alkoholizmu
opem drutvenom okruenju u kojem su ponaanja alkoholiara ispod
oekivanog ponaanja s obzirom na njegovo obrazovanje, socijalni i kulturni
milje kojem pripada
Problem alkoholizma kod pojedinca moe se prepoznati i po fizikim znakovima
alkoholizma koji se ogledaju u:
crvenilu lica, alkoholiarskom nosu, ispucalim kapilarama na obrazima
stalnom mirisu osobe po alkoholu iako je osoba trenutno trijezna (javlja se
zbog natopljenosti koe alkoholom)
hod klauna koji je potreban za odravanje ravnotee
tremoru ruku, nesanici,
jutarnjim povraanjima

Kada se radi o alkoholizmu mukarca, razvojem alkoholizma obitelj se dijeli na
dva klana. U jednom je majka s djecom, a u drugom je otac. ena u toj situaciji
preuzima sve obveze u obitelji, pokuava nadomjestiti oca. Otac je u ovoj fazi
posveen samo sebi i pijenju alkohola. Jedan lijeeni alkoholiar je rekao: U
krajnjoj fazi alkoholizma znala me je uhvatiti panika hou li imati to popiti kada
budem imao potrebu. Sve sam usmjerio na skupljanje zaliha. U tom trenutku me nije
zanimalo to se dogaa s mojom djecom.
Osvijetlivi problem alkoholizma, lijeeni alkoholiar postao je svjestan da su
njegova djeca odrasla, da su zavrila kolu, fakultet, da su diplomirala, a on je bio
pijan. Jednostavno kau: Nije me zanimalo treba li moje dijete pomo od mene,
ima li elju da budem prisutan na njemu vanim dogaajima kao to je diploma i sl..
Alkoholizam kod ena je neto drugaiji. ena pokuava ostati dobra i uspjena, i
kao supruga i kao majka. Sve obveze zadrava i trudi se napraviti ih to je mogue
bolje i kvalitetnije. ena ne pije javno, nego skrivena od oiju javnosti: Pila sam
kada su svi zaspali i opijala se do besvijesti. Moemo izdvojiti primjer razvedene
ene ija su djeca ivjela s ocem i nisu vidjela majku dok je pila jer se zatvarala u
svoju kui i sama opijala. Izlazila je tek nakon par dana. Djeca su znala da pije i to
joj rekla kroz razgovor nakon par godina apstinencije zahvalivi joj na prekrasne
dvije godine trijeznog ivota.
Mnogi kod pojave ovisnosti trae uzroke. Neki od uzroka uivanja droga su: ivot
54
bez roditelja, poremeeni obiteljski odnosi, usamljenost, utjecaj okoline, izobilje
i dokolica, krizne situacije, skupine istomiljenika, otuenost, neuroze, siromatvo,
ratne situacije, razvoj linosti. Kod konzumacije droga vezuju se kriminalne radnje,
sukobi sa zakonom, promiskuitetna ponaanja, promjene u zdravstvenom stanju
organizma. Puno je vei rizik od oboljenja zaraznim bolestima kao to je hepatitis,
HIV/AIDS. Konzumiranje droga ima posljedice na seksualni ivot ovisnika (spolna
hladnoa i impotencija).
Iako u drutvu nije uobiajeno drogirati se i uz to se javljaju vidljive promjene u
fizikom izgledu, ali i u ponaanju samog ovisnika, mnogi (vrlo esto sami roditelji)
negiraju te promjene i odmahuju rukom: Moje dijete nije ovisnik!.
Dobro je biti upuen i znati prepoznati simptome. Neki od njih su: promijenjena
linosti, smanjena koncentracija, tremor, znojenje, podbuhle ili crvene oi, jako
rairene ili jako suene zjenice, suzne oi, curenje nosa, neurednost, nemarnost za
obaveze, mijenjanje drutva, novo drutvo, uestali telefonski pozivi stranih osoba,
noenje dugih majica i hlaa kako bi prekrili ubode iglom. Bitno je naglasiti da je
mogue bre zapaziti promjene u ponaanju ovisnika o narkotinim sredstvima,
nego kod alkoholizma, no mnogi zatvaraju oi pred tim problemom i negiraju ga.
Roditelji- djeca i ovisnosti
Odnosi u obitelji uvelike igraju ulogu u razvoju ovisnosti kod pojedinca.
Doivljavanjem roditeljske ljubavi u prvim godinama ivota i stjecanjem povjerenja u
okolinu, dijete razvija osjeaj sigurnosti, formira se u uravnoteenu osobu koja e se
moi othrvati drogi.
Upravo sreeni i zajedniki ivot u obitelji omoguava djetetu da se odupre
drogi. Roditelji u radu sa svojim djetetom, naravno, pravilnim radom pod kojim
podrazumijevamo onaj bez upotrebe prijetnji i kazni, osiguravaju svoje dijete da ne
posegne za drogom.
Cilj pedagokih nastojanja odgoja trebao bi biti izgradnja uravnoteene mlade
osobe koja e razumno i trijezno znati prevladati strah i teke situacije, a nee
postati okirana, oajna, bespomona i u takvom raspoloenju sklona bijegu u
drogu.
Upravo bi se cilj pedagokog nastojanja trebao izgraivati na sposobnosti za
prevladavanjem straha. To znai nauiti pojedinca kako prevladati sukob, a pritom
se ne izdvajati iz drutvene okoline. U obitelji je potrebno uvjebavati duevne i
drutvene sposobnosti, npr. prevladavanje napetosti, razvijanje dobrih odnosa
prema drugima, slobodno izraavanje osjeaja i rijei. Djeca se trebaju uvijek
sigurno i dobro osjeati u obitelji, slobodno izraavati svoja miljenja i stavove, kao
i ravnopravno sudjelovati u razgovorima.
U odgoju djece roditelji bi se vrlo esto trebali zapitati: Koja ponaanja sam
koristim i kojim ponaanjima dajem primjer djetetu? (vie od tome u poglavlju:
Zatitni i rizini imbenici u prevenciji poremeaja u ponaanju djece- stilovi odgoja).
Konzumiram li redovito alkoholna pia ili druga sredstva ovisnosti, podravam li i
izraavam stavove za konzumaciju ili imam stav da je to tetno i opasno? To su neka
55
pitanja koja si i sami moemo i trebamo postaviti i iskreno na njih odgovoriti.
Za kvalitetno roditeljstvo, bilo ono kod roditelja koji ive u branoj zajednici ili se
radi o samohranim roditeljima, a koje je usmjereno na prevenciju razvoja ovisnosti
kod djece, vano je stalno ulaganje u roditeljstvo, jer je roditeljstvo proces koji
traje (zapoinje roenjem djeteta i zavrava tek smru). Roditelj treba kontinuirano
uoavati potrebe i interese djeteta te mu omoguiti zadovoljenje kao i razvoj
izgraivanja osobnog sustava vrijednosti, osobnih stavove koji e biti jasni kada su
u pitanju konzumacija alkohola, narkotikih sredstava, ali i razvijanja ovisnosti.
Roditeljstvo se treba usmjeriti na dva podruja: jedno je podruje izgradnja sigurne,
samosvjesne, samopouzdane, neovisne, prilagoene i snane osobnosti djeteta.
Drugo podruje je izgradnja poeljnog stava prema psihoaktivnim sredstvima pri
emu postoji stupnjevanje selektivnog stava od ograniene tolerancije do averzije
prema psihoativnim sredstvima.
Vrste i oblici lijeenja i pomoi alkoholiaru
Kompleksnost same bolesti ovisnosti o alkoholu u kojem, uz pojedinca, obolijevaju
i drugi lanovi obitelji, zahtijeva kompleksan pristup samom lijeenju. Kompleksnost
pristupu lijeenja alkoholizma ogleda se u stalnom razvijanju novih pristupa
lijeenju koji ukljuuju nove vrste i oblike lijeenja. Suvremeni pristup alkoholizmu
podrazumijeva sveobuhvatne programe koji ukljuuju:
prevenciju
ranu dijagnostiku
lijeenje i
rehabilitaciju/resocijalizacije
Proces lijeenja alkoholiara, jo donedavno, provodio se dugotrajnim boravkom
u psihijatrijskoj bolnici, a danas je to indicirano samo kod tekih poremeaja
ponaanja, u psihotinim stanjima i kad su prisutna teka tjelesna oteenja.
Noviji pristupi lijeenja alkoholizma preferiraju izvanbolnike oblike lijeenja kao i
dugotrajni postupak resocijalizacije u klubovima lijeenih alkoholiara.
Najvei napredak u lijeenju svake ovisnosti je rano otkrivanje same bolesti ovisnosti
te ukljuivanje u proces lijeenja osoba kod kojih se jo nisu razvili teki oblici
ovisnosti o alkoholu. Kako se ovisnost razvija kod pojedinca koji pije ili se drogira,
tako dolazi do razvoja i poprimanja ovisnikih ponaanja i njegove obitelji. Zbog
toga je potrebno ukljuivanje i cijele obitelji u proces lijeenja i kod ranog lijeenja
kako bi se postigla uspjenost lijeenja pojedinca, ali i itave obitelji.
Proces lijeenja osoba kod kojih se nisu razvila teka oteenja uzrokovana
pijenjem alkohola traje krae i bri je oporavak. To otvara vrata za bri ulazak u
fazu resocijalizacije. S obzirom da alkoholizam i ovisnost o drogama nije bolest
pojedinca, nego i lanova obitelji (suprunika, djece), djelotvornost i uspjenost
lijeenja ogleda se i u ukljuivanju svih lanova obitelji u lijeenje.
Faza resocijalizacije oznaava period nakon lijeenja u kojem uz apstinenciju od
56
alkohola dolazi do razvoja nove linosti. Tijekom faze pijenja osoba i lanovi obitelji
poprimili su poseban pijani stil ivota u kojem je dolo do naruavanja branih,
obiteljskih, meuljudskih odnosa, ali i unitavanja samopouzdanja samog ovisnika.
U fazi resocijalizacije dolazi do promjene ivotnih navika, rada na sebi, uvoenja
novih oblika ponaanja, jaanja samopouzdanja i samopotovanja, stvaranja novog
sustava vrijednosti. Novi sustav vrijednosti lijeenog alkoholiara na prvom mjestu
stavlja sebe, ali u pozitivnom smislu (da u svemu bude sretna i zadovoljna osoba,
da ima pravo na osobno zadovoljstvo, ali i da moe izraziti ljutnju, nezadovoljstvo
i tugu). Odmah iza sebe lijeeni alkoholiar stavlja svoju obitelj to se ogleda u
kvalitetnom provoenju vremena sa lanovima obitelji. Veliki uspjeh u resocijalizaciji
ogleda se u skladnom odnosu meu suprunicima. Mnogi lanovi klubova lijeenih
alkoholiara na simbolian nain prikazuju uspjeh u stvaranju novih branih odnosa
rijeima: Ponovno smo se upoznali, ponovno smo poeli hodati i zaljubljivati se
nakon to smo prestali piti..
U procesu lijeenja ovisnika o alkoholu i njihovih obitelji primjenjuju se slijedee
tehnike i metode lijeenja ovisnika o alkoholu:
Koritenje lijekova (ovisno o komplikacijama koje su se razvile)
Psiholoki postupci
Socijalni postupci
Kompleksni socijalno-psihijatrijski postupci:
- Individualna i grupna psihoterapija
- Koritenje lijekova
- Terapijska zajednica
- Obiteljski pristup lijeenju
- Klub lijeenih alkoholiara
U Republici Hrvatskoj imamo razvijen niz ustanova u kojima se lijee ovisnici
o alkoholu. Najbolje i najdjelotvornije su specijalizirane poliklinike slube za
alkoholizam s dnevnom bolnicom, a u Zagrebu su to: Psihijatrijska bolnica Sv.
Ivan, Psihijatrijska bolnica Vrape i Kliniki bolniki centar Sestara Milosrdnica.
Pristup lijeenju od alkoholizma i rjeavanju ovog problema tretira se i kroz razne:
psihijatrijske ambulante
psihijatrijske odjele opih bolnica
psihijatrijske bolnice
razliite odjele opih bolnica
specijalizirane ustanove
Proces resocijalizacije lijeenih alkoholiara i njihovih obitelji provodi se kroz
klubove lijeenih alkoholiara, koji su rasprostranjeni na podruju cijele drave.
Vea brojnost i rasprostranjenost klubova lijeenih alkoholiara jednim dijelom
57
govori i o efikasnosti rjeavanja problema alkoholizma. Doprinos i veliku ulogu u
lijeenju alkoholiara imaju i udruge koje u okviru svojih programa nude kvalitetne
programe za resocijalizaciju ovisnika, ali i prevenciju ovisnosti (u prilogu navodimo
neke klubove lijeenih alkoholiara i udruge).

Prevencija
U novije vrijeme, upravo kada se govori o problemu ovisnosti, sve vie se panje
posveuje upravo prevenciji. Prevencija je najdjelotvorniji i najkvalitetniji pristup u
borbi protiv ovisnosti jer sprjeava samu pojavu ovisnosti.
70

Prevenciju moemo podijeliti na tri razliite razine: Primarna prevencija (koja
obuhvaa sve one pristupe, metode, tehnike i postupke koji onemoguuju pojavu
odreenog problema ili pojave uspostavljanjem takvih opih standarda ivljenja i
odnosa koji osiguravaju zadovoljavanje bitnih potreba populacije) je najvanija
prevencija te se provodi prvenstveno u obitelji. Metode koje se primjenjuju
osiguravaju da do bolesti, odnosno ovisnosti, nikada niti ne doe. Temelji se na
koritenju raspoloivih resursa za vlastiti rast, razvoj, napredak i unapreenje
kvalitete ivota i ivota okoline: obitelji, radnog i ireg drutvenog okvira.
Sekundarna prevencija je usmjerena je na zaustavljanje daljnjeg razvoja ovisnosti
do koje je ve dolo, a tercijarna prevencija se odnosi na ograniavanje daljnjeg
irenja ve poodmakle bolesti, saniranje posljedica i osiguravanje odgovarajuih
medicinskih, socijalnih, materijalnih uvjeta potrebnih za zbrinjavanje ve, najee,
unitenog bolesnika.
Primarna prevencija je najbolji (najsigurniji, najdjelotvorniji i najjeftiniji) oblik
prevencije jer titi osobu od tetnih tvari i izbjegavaju se tetne posljedice.
Primarna prevencija provodi se prvenstveno u obitelji i to najee kod djece, a
usmjerena je na tri podruja: Prvo podruje je odravanje kvalitetnih (osjeajnih)
odnosa i ope psiholoke klime u obitelji. Odnosi u obitelji trebaju biti takvi koji
e omoguiti stupanj kakvoe ivota, koji je dovoljan da osigura djetetu postizanje
stupnja zdravlja koji se odnosi na postizanje blagostanja u socijalnoj, ali i duhovnoj
dimenziji pojedinca (pri tome treba imati na umu definiciju Svjetske zdravstvene
organizacije koja kae da je zdravlje psihiko, fiziko i socijalno blagostanje, a
ne samo odsustvo bolesti). Ovaj moda, na prvi pogled pretenciozan cilj dosee
svaku obitelj, ukljuujui i onu s manjim materijalnim mogunostima u kojoj se
roditelji meusobno vole, potuju, pomau, svakidanjicu ine ljepom, veselijom.
U obitelji u kojoj se lanovi meusobno nagrauju najvrednijim i najdragocjenijim
darovima- ljubavlju, panjom, povjerenjem, nema ovisnosti, a niti straha od
njenog pojavljivanja. Upravo takve obitelji su sigurna oaza u koju nee prodrijeti
psihoaktivna sredstva, niti jedna ovisnost.
Drugo podruje naziva se jo i psiholoko cjepivo, a njima e se na due vrijeme
kod djeteta uspostaviti takav cjelokupni odnos prema psihoaktivnim tvarima da ga
ove nee privlaiti ili e ono na njih reagirati burnim odbijanjem. Time e dijete
biti dvostruko osigurano, jer uz to to nee trebati nikakav umjetni dodatak, ono
58
nee doi u situaciju da pod utjecajem okoline pone s eksperimentiranjem koje
je sudbonosno kada je rije o drogi. Poruke koje dijete dobiva od svojih roditelja
trebaju biti jasne, iskrene, ne smiju biti suprotnog znaenja, ne smiju straiti,
ve trebaju biti sukladne ponaanjima roditelja, pazei pri tome na verbalne i
neverbalne poruke.
Primarna prevencija podrazumijeva i raiavanje osobnog odnosa prema
ovisnostima o duhanu, alkoholu, drogama, tabletama, kockanju, internetu... Rad na
sebi, upoznavanje sebe i partnera, rjeavanje kriznih i konfliktnih situacija doprinosi
kvaliteti odnosa u obitelji iz koje onda nee izai ovisnik jer se osoba koja je ovisna
osjea suvinom u obitelji.
U tree podruje djelovanja u primarnoj prevenciji ovisnosti dolazi dodatno
informiranje i uvrivanje negativnog stava djeteta prema sredstvima koja
izazivaju ovisnost. Tu se uvruje i jaa ono to se postiglo u prva dva podruja
djelovanja. Djetetu informiranost pomae kao sredstvo afirmacije meu nedovoljno
informiranima, najee onima koji su ve konzumenti droga.
71
Prema Branici prevenciju (sprjeavanje) uporabe droge potrebno je poeti u
djetinjstvu, u kolskom uzrastu, pa ak i prije. Potrebno je provoditi zdravstveno
prosvjeivanje trudnica, majki i oeva. Ono mora motivirati da se neto uini za
dijete. Isto vrijedi za vrti i kolu. Branica smatra da je prevencija ovisnosti zadatak
roditelja, kole, zakonodavstva, policije, informiranja i prosvjeivanja.
Roditelji provode primarnu prevenciju ovisnosti kroz zdravu i otvorenu komunikaciju.
Putem razgovora potie se dijete na razvijanje osobnih stavova prema psihoaktivnim
sredstvima i alkoholu, ali i ovisnosti koja proizlazi iz konzumacije. Roditelji svome
djetetu trebaju omoguiti da bez straha kae roditeljima da je konzumiralo neko od
psihoaktivnih sredstava ili alkohol. Upravo kod tih otvorenih i zdravih odnosa djeteta
i roditelja, roditelj treba prihvatiti trenutnu situaciju te s djetetom o tome otvoreno
razgovarati. U toj situaciji potrebno je djetetu dopustiti i omoguiti da iznese svoje
miljenje, osjeaje i stavove o konzumiranju sredstva, ali i posljedicama koje su se
dogodile ili koje bi se mogle dogoditi. Roditelj se u tom trenutku treba suzdrati
od osuivanja djeteta zbog toga to je napravilo i time kod djeteta razviti osjeaj
povjerenja u roditelje i sigurnosti koje u svakom trenutku moe dobiti od roditelja.
Roditelji se esto oslanjaju na druge (kolu, lijenike, crkvu) kao meritorne za
provoenje prevencije ovisnosti kod djece, a zaboravljaju da najdjelotvornija
prevencija ovisnosti upravo dolazi od njih samih. Svaki roditelj, ukljuujui i
samohrani, najvie moe napraviti za prevenciju ovisnosti kod sebe i svoje djece
primjenjujui nove oblike ponaanja kako to su:
ne konzumirati alkohol ili droge
provoditi vrijeme kvalitetno s djetetom (ne smiju zaboraviti da su slika
uspjenih osoba svojoj djeci)
59
kada se radi o samohranim roditeljima, neophodno je djetetu omoguiti
kontakte s drugim roditeljem- ako je ikako mogue, jer djetetu nedostaje
drugi roditelj za identifikaciju ili uenje komunikacije i izgradnje odnosa sa
suprotnim spolom
odrati dobre odnose s bivim partnerom, posebno o pitanjima vezanim za
djecu kako dijete ne bi imalo priliku neto napraviti kod drugog roditelja to
inae ne bi smjelo
znati prepoznati potrebe i elje djece i time iskljuiti mogunost projiciranja
osobnih elja na djecu (moe se, primjerice, dogoditi da roditelji pretjeraju
sa portskim ili kulturnim aktivnostima djece)
Problem ovisnosti je problem koji sve vie zahvaa mlae narataje. Cjelokupno
drutvo ne moe biti efikasniji i djelotvorniji lijek i preventivna metoda u sprjeavanju
razvoja ovisnosti kod djeteta od njegove primarne obitelji, odnosno roditelja.
Ponekad nije jednostavno odgajati djecu, ali roditelj uvijek treba raunati da e i on
i dijete profitirati ukoliko ulae i stvara kvalitetan meusoban odnos s djetetom.
60
61
5. Civilno drutvo i jednoroditeljske obitelji:
udruge, lobiranje, grupni rad
Jednoroditeljske obitelji smatraju potrebnim u javnosti iznijeti svoje probleme
s kojima se svakodnevno susreu (mijenjati naine rjeavanja problema
uzdravanja, stambenih pitanja nakon razvoda branih partnera i smrti suprunika,
komunikacijskih problema s bivim branim partnerom i obitelji, odgojnih metoda
zajednike djece), ali ne ele dobiti status slabih, neuspjenih, nemarnih roditelja
kojima upravlja osveta. Jednoroditeljstvo moe nastati i smru branog druga pa
su potrebe i zahtjevi takvih roditelja i djece drukiji, a reakcije okoline (politike,
kulturne, intelektualne) pozitivnije i podravajue.
Stvarnost pokazuje da je potreban drutveni angaman, sudjelovanje u javnosti za
utjecanje na drutvene procese i odluivanje. Kritiko preispitivanje dosadanjeg
naina rada, podrka svih dionika, solidarnost lanova meusobno i s drugim
interesnim i srodnim grupama, odreivanje zajednikih interesa koji su uvijek iznad
osobnih i koji su transparentni i nedvosmisleni, odreivanje zajednikih strategija i
osnivanja koalicija i partnerstava s drugim- dravnim, neprofitnim, lokalnim, privatnim
sektorom, omoguuje unapreenje kvalitete ivota jednoroditeljskih obitelji i otvara
nove poglede koji su bolji za iru drutvenu zajednicu.
Ugledni autori
72
definiraju civilno drutvo kao podruje institucija, organizacija,
mrea i pojedinaca (i njihovih vrednota) smjetenih izmeu obitelji, drave i trita,
povezanih nizom civilnih pravila koja zajedno dijele, a u koje se ljudi dobrovoljno
udruuju radi zagovaranja opih interesa. Svoju angairanost u civilnom drutvu
62
jednoroditeljske obitelji mogu izraziti putem sudjelovanja u radu ili osnivanju udruga.
Udruga, u smislu Zakona o udrugama,
73
je svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog
udruivanja vie fizikih, odnosno pravnih osoba, koje se, radi zatite njihovih
probitaka ili zauzimanja za zatitu ljudskih prava i sloboda, te ekoloka, humanitarna,
informacijska, kulturna, nacionalna, pronatalitetna, prosvjetna, socijalna, strukovna,
portska, tehnika, zdravstvena, znanstvena ili druga uvjerenja i ciljeve, a bez
namjere stjecanja dobiti, podvrgavaju pravilima koja ureuju ustroj i djelovanje toga
oblika udruivanja. Udruga moe zadovoljavati potrebe svojih lanova ili obavljati
djelatnosti od javnog interesa (za ope, javno dobro).
S jedne strane, opekorisnost se realizira u samoj djelatnosti, a s druge i u
preuzimanju obavljanja onih djelatnosti koje bi morala obavljati sredinja ili lokalna
vlast.
74
Drava je osigurala posebnu pomo registriranim udrugama koje obavljaju
poslove od opeg interesa, putem javnih natjeaja.
Osnovati udrugu mogu najmanje tri osnivaa- poslovno sposobne fizike ili pravne
osobe. Kako bi udruga mogla stei svojstvo pravne osobe, potrebno je izvriti upis u
Registar udruga Republike Hrvatske koji se vodi u elektronikom obliku, jedinstveno
za sve udruge u Hrvatskoj.
75
Kako poinjete
Kada osnivai odlue osnovati udrugu- na temelju dobro promiljenog plana rada -
moraju sazvati Osnivaku skuptinu. Na toj Skuptini e osnivai rei svoje planove
ostalim lanovima te predloiti plan i program rada udruge te usvojiti obvezne
dokumente.
Kamo dalje
Upis se vri podnoenjem Zahtjeva za upis u registar udruga pri nadlenom tijelu
dravne uprave, prema sjeditu udruge, s obzirom da registar udruga vode uredi
dravne uprave u jedinicama podrune (regionalne) samouprave i Gradski ured za
opu upravu Grada Zagreba.
Procedura
Zahtjev za upis u registar udruga podnosi se na propisanom obrascu u dva primjerka,
(moete ga kupiti u Narodnim novinama ili nai na Internetu: Obrazac broj 1-
Zahtjev za upis u Registar udruga Republike Hrvatske), a uz njega prilaete:
Zapisnik o radu i odlukama osnivake skuptine
Odluku o pokretanju postupka za upis u registar udruga
Statut (u dva primjerka)
Popis osnivaa i osoba ovlatenih za zastupanje (na propisanom obrascu:
Obrazac broj 2 - Popis osnivaa i osoba ovlatenih za zastupanje udruge)
Preslike osobnih iskaznica osnivaa i osoba ovlatenih za zastupanje udruge
Ako udrugu osniva pravna osoba: Preslika izvoda iz sudskog ili drugog
63
registra za pravnu osobu i preslika osobne iskaznice za njenog predstavnika u
udruzi
Suglasnost ili odobrenje nadlenog tijela dravne uprave za obavljanje
odreenje djelatnosti (samo ako je to propisano posebnim zakonom kao uvjet
za upis udruge)
Zahtjev za upis u registar udruga mora se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana
donoenja odluke o pokretanju postupka za upis udruge te je u ime osnivaa
podnosi osoba ovlatena za zastupanje udruge.
O upisu udruge donosi se rjeenje u roku od trideset dana od dana predaje
urednog zahtjeva za upis, osim u sluaju nepotpunog zahtjeva ili neusklaenog
statuta sa zakonom, kada nadleno tijelo podnositelju zahtjeva zakljukom odreuje
rok od petnaest do trideset dana za dostavu dopune zahtjeva odnosno usklaenog
statuta.
Koje dokumente ete dobiti od nadlenog tijela:
rjeenje o upisu- uvajte ga i napravite puno preslika jer e vam trebati za
javljanja na natjeaje
ovjereni statut, kao temeljni opi akt kojeg je donijela Osnivaka skuptina,
a u skladu s kojim moraju biti i ostali opi akti te djelovanje udruge
Udrugom upravljaju lanovi neposredno ili putem svojih izabranih predstavnika u
tijelima udruge, na nain propisan statutom, s tim da unutarnji ustroj udruge mora
biti zasnovan na naelima demokratskog zastupanja i demokratskog oitovanja
volje lanova.
Udrugu moe zastupati jedna ili vie fizikih osoba koje su na tu dunost imenovane
od strane ovlatenog tijela, sukladno statutu udruge.
Takoer, osoba ovlatena za zastupanje duna je nadlenom uredu dravne uprave
podnijeti zahtjev za upis promjena u registar udruga koje se odnose na: statut, naziv,
adresu sjedita (ulica i kuni broj), izbor osoba ovlatenih za zastupanje i prestanak
udruge, a u pravnom prometu udruga ne smije postupati niti rabiti podatke o
promjenama prije nego to su upisani u registar udruga.
O albama protiv rjeenja ureda dravne uprave odluuje Sredinji dravni ured za
upravu.
Udruga moete registrirati i kao humanitarnu, pri ministarstvu nadlenom za poslove
socijalne skrbi (sada je to Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi). Time vaa
organizacija moe pruati humanitarnu pomo, sukladno statutu organizacije. Pod
humanitarnom pomoi, u smislu Zakona o humanitarnoj pomoi,
76
razumijevaju
se prikupljena materijalna i financijska dobra, struna i laika psihosocijalna pomo
(psiholoka pomo i pomo u socijalnoj prilagodbi) te usluge namijenjene socijalno
ugroenim osobama prema posebnim propisima, rtvama prirodnih i drugih
katastrofa kao i osobama iji prihod ne prelazi razinu nacionalnog praga siromatva.
Humanitarna pomo za korisnika je besplatna.
5. CIVILNO DRUTVO I JEDNORODITELJSKE OBITELJI: UDRUGE, LOBIRANJE, GRUPNI RAD
64
Tako, primjerice, udruga samohranih roditelja dobiva legitimitet za organiziranje
humanitarne akcije u svrhu prikupljanja pomoi za socijalno ugroene lanove,
ili moe otvoriti vrti koji bi bio besplatan korisnicima, a koji bi se financirao iz
donacija. Humanitarne organizacije imaju povlastice koje klasine udruge nemaju.
Ako ne elite udrugu registrirati kao humanitarnu ili imate neformalnu organizaciju/
graansku inicijativu/klub, moete povremeno pruati humanitarnu pomo u obliku
materijalnih dobara, bez suglasnosti nadlenog ministarstva, ako o tome prethodno
obavijestite ministarstvo, ali tada ne uivate status humanitarne organizacije prema
navedenom Zakonu.
Gotovi obrasci koji se mogu nai na Internetu:
Zahtjev za upis u registar udruga Republike Hrvatske
Popis osnivaa i osoba ovlatenih za zastupanje udruge
Zahtjev za upis promjena u registar udruga Republike Hrvatske
Komuniciranje s javnou
Udruge samohranih roditelja ili udruge koje se bave problemima samohranih
roditelja trebaju izgraenu medijsku potporu za ostvarivanje svojih ciljeva, a ona
se moe ostvariti poveanjem vidljivosti organizacije i senzibilizacijom za probleme
kojima se ona bavi. Odnosi s javnou u neprofitnim organizacijama obuhvaaju
irok spektar usluga, ali one same esto nemaju dovoljno sredstava za angairanje
profesionalaca koji se bave poslovima odnosa s javnou te su preputene na
jednostavne, nestrukturirane ad hoc kampanje.
Odnosi s javnou su funkcija upravljanja koja uspostavlja i odrava uzajmno
korisne odnose izmeu organizacija i razliitih javnosti o kojima ovisi njezin uspjeh
ili neuspjeh.
77

Odnosi s javnou u veini neprofitnih organizacija nastoje:
78
1. stei potporu za misiju organizacije
2. razviti komunikacijske kanale s javnostima kojima organizacija slui
3. stvoriti i odravati klimu za prikupljanje sredstava
4. potaknuti razvoj i opstanak javne politike koja bi bila naklonjena organizaciji
i njezinoj misiji
5. informirati i motivirati kljune organizacijske javnosti (kao to su zaposlenici,
volonteri) da se posvete i ciljevima organizacije te da ih produktivno
podupru
Rad s medijima zahtijeva poznavanje nekih pravila:
79
(a) govoriti otvoreno
(b) biti na usluzi
(c) ne moliti i kritizirati
65
(d) ne traiti da se pria zataji
(e) ne pretjerivati s koliinom informacija
Govoriti otvoreno poinje s razmiljanjem da je iskrenost najbolja politika u
odnosima s medijima. Time stjeemo povjerenje medija te stvaramo partnere
u irenju, za nas, pozitivnih dogaaja. Biti na usluzi znai novinarima ponuditi
zanimljivu i pravodobnu vijest koju oni mogu iskoristiti. Novinari imaju fiksne rokove
koje, ako elimo da naa pria bude u javnosti, moramo potovati i prilagoavati
se.
Vijesti ne ekaju ni na koga ni na to. Mnoge situacije zahtijevaju odgovore
sada ili nikada. Dobro napisani, detaljno pregledani i uravnoteeni odgovori ili
izjave nikada nee ugledati svjetlost dana ako na vrijeme ne dospiju u medije.
80
Ne moliti i kritizirati znai ne vriti pritisak na novinara da objavi vijest ili inzistirati
na drugaijem tretmanu u medijima. Traiti da se pria zataji zapravo dovodi do
sukoba s medijima i odnosa nepovjerenja. Iznimke su jedino pitanja od nacionalnog
interesa ili posebni interesi zatite braka, obitelji ili djece. U sluaju da su objavljene
netone ili nepotpune informacije, imate legitimno pravo traiti ispravak. Koliina
informacija mora biti razumna i dovoljna za opis vaih ciljeva i aktivnosti. Ako
aljete priopenje za medije, ono moe biti veliine, najbolje do jedne stranice s
naslovom koji privlai panju, smisleno i gramatiki tono napisano tako da moe
zaokupirati panju novinara. Mediji svaki dan primaju stotine poziva za praenje
tribina, okruglih stolova, konferencija, izjava stranaka i rasprava o drutvenim
pitanjima- imajte to na umu kada aljete svoje priopenje.
Korisne informacije o medijima moete nai na:
Hrvatsko novinarsko drutvo www.hnd.hr
(Adresar novinskih izdanja i medija, imenik televizijskih i radijskih postaja)
Hrvatska udruga za odnose s javnou www.huoj.hr
(Istraivanja i edukacije, okupljanje strunjaka koji se bave poslovima odnosa s
javnou)
Kaemo Javno mnijenje nije naklonjeno samohranim roditelja te oni zbog toga
ne mogu utjecati na javne politike. to to zapravo znai? Javno mnijenje se javlja
u skupinama koje komuniciraju, koje grupno odreuju to je tema, zato je ona
predmet javnog interesa te to se s njom moe uiniti.
81
Prvi preduvjet je da skupine
komuniciraju- postoji vidljiv dijalog i on se oituje u javnim raspravama (tribinama,
seminarima, konferencijama, novinskim lancima, televizijskim i radijskim emisijama
i prilozima, internet stranicama i portalima). Zna li javnost to je predmet interesa
jednoroditeljskih obitelji i tko prenosi tu poruku, komuniciraju li udruge i pojedinci
takve poruke prema javnostima?
66
Svoje informacije moete posredovati pomou razliitih komunikacijskih alata koji se
mogu grafiki prikazati:
82
komunikacijski
alati
Osnovne
informacije o
udruzi/organizaciji
Izjava za
javnost
Konferencija
za novinare
Intervjui,
izjave
Odgovaranje
na telefonske
pozive
Izjave za javnost su kljuni komunikacijski alat za posredovanje informacijama,
koju emo ovdje ukratko obrazloiti. Pomou njih organizacija pojanjava svoja
stajalita, izraava miljenje o kljunim problemima i nudi rjeenja. Izjava za javnost,
posebno ako je organizacija u kriznoj situaciji, mora se brzo i esto nadopunjavati
novim informacijama. Svaka izjava treba biti dopunjena datumom.
Izjava za javnost treba sadravati sljedee elemente:
83
a. narav ili svrha dogaaja, okupljanja
b. mjesto i vrijeme dogaaja (ako je ono udaljeno od centra grada, navesti
naine dolaska automobilom)
c. pojedinosti o dogaaju: tko su govornici ili sudionici, njihov znaaj za
javnost
d. pojedinost o poduzetim aktivnostima organizacije/udruge u vezi organizira-
nog dogaaja
e. citati ili parafraze sudionika, voditelja organizacije ili drugih znaajnih osoba
koje mogu pribliiti problematiku prosjenom graaninu
f. kontakti - telefon, mobitel, e-mail voditelja organizacije ili PR managera
67
Zagreb, 25.9.2007. godine
Udruga za pomo jednoroditeljskim obiteljima
Trg Josipa Jelaia 1, Zagreb
www.upjo.hr
Izjava za javnost
Predsjednik Vlade podupire Nacrt prijedloga zakona koji e poboljati
kvalitetu ivljenja jednoroditeljskih obitelji
U srijedu 25. rujna 2007. godine vodstvo Udruge za pomo jednoroditeljskim
obiteljima susrelo se s predsjednikom Vlade RH Vladom Vladiem. U
izaslanstvu Udruge, predvoenim njegovom predsjednicom Anom Mirkovi, bili
su i Marko Markovi, voditelj posebnih projekata i Josip Josipovi, koordinator
pravnih aktivnosti.
Izaslanstvo Udruge izvijestilo je predsjednika Vladia kako je Udruga u
kampanji za donoenje Zakona o jednoroditeljskim obiteljima obavila niz
konzultativnih aktivnosti s domaim i meunarodnim organizacijama, koje su
mu pruile podrku u izradi i prezentaciji u javnosti.
Navedenim Zakonom e se poboljati poloaj jednoroditeljskih obitelji na
radnom mjestu, regulirati pravo na prednost pri upisima u jaslice i djeje vrtie,
regulirat e se pravo na plaanje alimentacije iz Alimentacijskog fonda i sl.
Javnost je upoznata sa Nacrtom prijedlogom zakona putem niza edukativnih
radionica koje su zajedniki organizirale Udruge samohranih roditelja, ija je
lanica i Udruga za pomo jednoroditeljskim obiteljima, a prema posljednjim
istraivanjima javnog mijenja, ak 97% graana podupire Nacrt prijedloga
zakona.
Predsjednik Vlade je podrao Nacrt prijedloga zakona, najavljujui skoru
raspravu u Vladi, rekao da razumije potrebe jednoroditeljskih obitelji, koje ine
ak gotovo petinu graana Hrvatske, te za njegovu Vladu imaju visok prioritet.
Kontakt: Mirka Mirki, PR manager, tel. 01 407 000, mob. 094 407 704, e-mail: mirko@upjo.hr
Lobiranje
Kae se: Jednoroditeljske obitelji trebaju lobirati kod dravnih vlasti radi promjena
zakona i unoenja zakonskih odredbi o zatiti samohranog roditelja ili Jedno-
roditeljske obitelji trebaju osobe koje e njihov interes zastupati pri Gradskim
poglavarstvima pri donoenju kriterija za dobivanje stanova, povlastica pri upisima
u vrtie ili dodatnih socijalnih ili zdravstvenih usluga. Lobiranje je specijalizirani dio
odnosa s javnou ija je svrha uspostavljanje i odravanje odnosa s dravnom vlasti,
pogotovo s ciljem utjecanja na donoenje zakona ili propisa,
84
jedna od definicija
68
koja naglaava ulogu dravne vlasti i zakone, ali korisno smjeta lobiranje u
podruje odnosa s javnou.
Lobiranje kao skup aktivnosti koje provode pojedinci ili grupe kako bi utjecali na
zakonodavnu vlast, dravnu ili lokalnu upravu u vlastitom ili u interesu onih koje
zagovaraju
85
je definicija koja nam se uinila jako prikladnom za ovu publikaciju
i kao onu koja itateljima moe pomoi u promiljanjima. Ako elite da lobiranje
bude iskreno i dobronamjerno, a esto ga se proglaava upravo suprotnim-
poslovima za iju je zaslugu presudna rodbinska ili politika veza ili mito, morate
slijediti odreena pravila, principe.
Lobiranje i zagovaranje
86
se temelji na principima legitimnosti, vjerodostojnosti,
podnoenja rauna i moi.
LEGITIMNOST odgovara na pitanje Za iji raun i s kojim ovlatenjem neka
organizacija ili grupa osoba govori u javnosti?
VJERODOSTOJNOST odgovara na pitanje Koliko nekoj organizaciji mogu vjerovati
i imati povjerenja u njene ciljeve i metode rada?
PODNOENJE RAUNA odgovara na pitanje Radi li organizacija u javnom i za
javni- opi interes i odgovara li svojem lanstvu?
MO odgovara na pitanje Kakva je raspodjela resursa unutar organizacije-
novca, infrastrukture, zaposlenike, kao i utjecaja, ovlatenja i medijskog djelovanja
lanova?
Grupe jednoroditeljskih obitelji koje su udruene u udruge i druge oblike djelovanja
(klubove, neformalne graanske inicijative) moraju odgovarati na navedena pitanja
ako u javnosti i pred svojim lanstvom ele postii cilj kojeg su same sebi postavile.
Kao iri pojmovi za lobiranje se spominju jo i grupe za pritisak, interesne grupe,
zagovaranje ili javno zagovaranje.
Strategija javnog zagovaranja treba dovesti do odgovara na pitanja gdje se u ovom
trenutku nalazite, gdje elite biti u odreenom vremenskom roku (za kratkorono
razdoblje- jednu godinu ili srednjorono- tri ili pet godina), kako to namjeravate
uiniti i s kojim resursima. Razmiljanje o strategiji javnog zagovaranja djelovanja
organizacije moe zapoeti praktinim primjerom prema problemu stanovanja
samohranih roditelja i moguoj ulozi Vlade, gradova i opina.
TO SE ELI POSTII?
Dati poticaj Vladi, gradovima i opinama za osmiljavanje programa povoljnog
kreditiranja za kupovinu stambenog prostora namijenjen jednoroditeljskim obiteljima
bez stana. Na kraju lobiranja dobiti zakonsku i/ili strategijsku i strunu podrku
ministarstava, osigurana sredstva u dravnom proraunu kao i u lokalne programe
ugraen problem stanovanja jednoroditeljskih obitelji i osigurana sredstva u
proraunima gradova i opina.
69
KOJU PORUKU POSLATI?
Potrebe jednoroditeljskih obitelji koje nemaju rijeeno stambeno pitanje za
kvalitetnim stanovima i povoljnim kreditima su velike. Samohrani roditelji koji nemaju
rijeeno stambeno pitanje su pod posebnom opasnou od padanja u trajno
siromatva kao i od pojave niza socio-patolokih pojava. Udio jednoroditeljskih
obitelji u Hrvatskoj iznosi oko 15% i predstavlja znaajnu izbornu bazu. Rjeenje
problema donosi korist svim dionicima: jednoroditeljskim obiteljima, aktualnoj Vladi,
gradovima i opinama.
PREMA KOME JE AKCIJA USMJERENA?
Primarno prema Vladi, gradovima i opinama. Sekundarno prema medijima.
Tercijarno prema poslovnom sektoru i iroj javnosti.
TKO PRENOSI PORUKE I NA KOJI NAIN?
Udruge jednoroditeljskih obitelji kao organizirana lobistika grupa. Ako poruke
prenosi udruga, potrebno je tono znati koja su ovlatenja pojedinaca udruge, koja
je platforma djelovanja organizacije te koje su snage, slabosti, prilike i prijetnje
(SWOT analiza). Pojedinci- samohrani roditelji koji imaju pristup informacijama
u dravnom, javnom i poslovnom sektoru. Udruge i pojedinci prema medijima
stvaranjem saveznitva.
KOJI SU POETNI RESURSI I KAKVA JE MOGUNOST RAZVOJA?
Na prvom mjestu su resursi organizacije- udruge. Ljudska i tehnika infrastruktura,
dobro educirani i za temu pripremljeni lobisti (s tonim poznavanjem zakonskih
propisa, primjera iz prakse, obiaja rada i internog komuniciranja). Trajna
senzibilizacija graana putem medija za probleme organizacije, odnosno grupe
koju zastupamo, doprinosi identifikaciji veine graana s posebnom potrebom
jednoroditeljskih obitelji. Kada graani shvate da je rijeeno stambeno pitanje jedne
skupine zapravo korak prema rjeavanju problema stanovanja uope, moe se
krenuti u osvajanje i vrenje pritiska prema centrima moi.
KAKO UNAPRIJEDITI RAD?
Ostvarivanjem saveznitva s drugim dionicima koji nemaju direktne koristi od akcije
- medijima, drugim graanima.
KAKO PROCJENJUJEMO UINKOVITOST RADA?
Lobiranje je proces. Kada su osigurana sredstva, zakonska i struna podloga kao i
javna podrka, moe se rei da je pola posla gotovo. Drugi dio posla je provoenje
ideje na terenu. Tu se lobiranje nastavlja na razini ukljuenosti velikog broja osoba
koje zanima taj problem.
Prema nekim autorima,
87
kod prouavanja lobiranja, javljaju se tri osnovna
problema koja uvijek morate imati na umu:
lobiranje se javlja u nebrojeno mnogo pojavnih oblika od kojih mnogi
nemaju dovoljno bitnih zajednikih karakteristika
lobiranje je izuzetno ovisno o lokalnim prilikama
lobiranje se najee dogaa iza zatvorenih vrata
70
Ako smatrate da je osnivanje udruge nepotrebno i suvie komplicirano, a lobiranje
dugotrajno, a imate problema u odgoju djece ili elite vidjeti iskustva drugih pri
razvodima brakova i slinim problemima, moete svoju podrku ili pomo nai u
grupnom radu.
Grupni rad je
88
cilju usmjerena aktivnost male skupine ljudi ija je svrha
zadovoljavanje razliitih potreba lanova, rjeavanje njihovih problema i osnaivanje
za djelotvornije suoavanjem sa ivotnim potekoama i izazovima. Ajdukovi
89

navodi prednosti grupnog rada: Sudjelujui u grupama pojedinci spoznaju da nisu
jedini koji imaju odreen problem, mogu se emocionalno rasteretiti i podijeliti svoje
brige, ue jedni od drugih i tako lake usvajaju nova znanja i vjetine, podupiru se i
potiu u rjeavanju problema, zadovoljavaju potrebu za pripadanjem i prihvaanjem.
Sudjelujui u grupi, moete spoznati da vi niste jedini koji imaju problem to
je posebno dobro znati kod razvoda koji su bili popraeni fizikim ili psihikim
nasiljem jednog branog partnera ili kada je u pitanju zlostavljanje ili zanemarivanje
djeteta od strane jednog roditelja. To je prvi i poetni korak kojeg se mora nauiti
i spoznati. Ostale prednosti grupnog rada emo prikazati kroz nekoliko primjera
grupa.
Ukoliko elite promijeniti svoj ivot kroz grupni rad, moete odabrati nekoliko
moguih naina, prema sudjelovanju voditelja.
90
Voditelj je osoba educirana za
struno voenje grupa. On planira i strukturira rad i ima sredinju ulogu u grupnom
radu.
To su razliite obrazovne grupe, npr. grupa samohranih roditelja koja eli dobiti
informacije o zlouporabi droga kod djece adolescenata kao i nainima prevencije,
rizinim ponaanjima i mjestima na kojima mogu potraiti pomo. Voditelj je
strunjak- socijalni radnik, psiholog, socijalni pedagog, koji zna teorijsku osnovu i
praktine primjere. Roditelji ue od voditelja i nauena znanja primjenjuju kod kue.
Rad se moe odvijati u centrima za socijalnu skrb, udrugama, kolama, vrtiima.
Ovdje je naglasak na nauenom, novom praktinom i teorijskom znanju, a ne na
emocionalnoj podrci ili podjeli iskustava s drugim lanovima grupe.
Grupe za osobni rast i razvoj, npr. grupa samohranih roditelja koji imaju
zajedniku malodobnu djecu nad kojom ostvaruju roditeljsku skrb, a razvod je bio
uzrokovan razliitim stilom odgoja majke i oca. Razliiti stilovi odgoja djece mogu
biti uzrokom razvoda brakova, posebno ako su praena loom, nekvalitetnom
komunikacijom partnera. U ovoj grupi samohrani roditelji mogu raspravljati
o razliitim stilovima odgoja i dobiti povratne informacije od drugih lanova i
voditelja o svom ponaanju, mogu igrati razliite uloge i eksperimentirati s novim
ponaanjem. Tako steeno iskustvo moe unaprijediti odnose bivih branih
partnera, posebno ako je u grupu ukljuen roditelj ije je ponaanje vodilo raspadu
braka. On moe unaprijediti svoje odnose s drugim roditeljem, ali i vidjeti rast i
razvoj drugih lanova grupe.
Grupe za osobnu promjenu u uem smislu, npr. grupa samohranih oeva
koji su zlostavljali svog biveg branog partnera i djecu. Ova grupa ima cilj
71
promijeniti nepoeljno ponaanje roditelja, a nepoeljno ponaanje nije povezano
s psihopatolokim procesima. lanovi grupe otvoreno i iskreno govore o svom
ponaanju i njegovim vidljivim posljedicama za drugog branog partnera, iskazuju
svoje osjeaje, zajedniki trae rjeenje problema, igraju uloge drugog branog
partnera ili djece. esto je uloga voditelja usmjeravanje na pojedinog lana grupe i
njegove specifine potrebe kako bi iz tog iskustva uili i drugi lanovi.
Socijalizacijske grupe: grupe za uenje socijalnih vjetina, grupe za slobodno
vrijeme i rekreaciju. Grupe za uenje socijalnih vjetina i grupe za slobodno
vrijeme i rekreaciju su izrazito pogodne za jednoroditeljske obitelji. Prve su pogodne
osobama koje imaju probleme u uspostavljanju zadovoljavajuih socijalnih odnosa.
Ovdje lanovi mogu nauiti temeljne socijalne vjetine i ostvariti sadrajne i smislene
socijalne odnose.
Djeca npr. ovdje mogu nauiti primjere nenasilnog rjeavanja sukoba i
osmiljavanje kvalitetnog provoenja slobodnog vremena, roditelji mogu nauiti
primjenjivati pravila aktivnog sluanja i naine upoznavanja i komuniciranja s
osobama suprotnog spola. U grupama za slobodno vrijeme i rekreaciju moe se
organizirati slobodno vrijeme samohranih roditelja i djece tijekom kolskih praznika,
organizirati izlete i zajednika druenja. Cilj je smanjiti napetosti i stres koji se javlja
kod jednoroditeljskih obitelji i dati im osjeaj pripadanja odreenoj grupi. Ove
aktivnosti mogu voditi udruge samohranih roditelja kao i pojedinci koji imaju vjete
naine ophoenja i komuniciranja s veim brojem osoba.
Grupe za podrku mogu biti izrazito korisne jednoroditeljskim obiteljima. U njima
se roditelji uzajamno podupiru jer imaju sline ivotne potekoe. Te potekoe
zahtijevaju prilagodbu i na osobni angaman, npr. smrt branog partnera u
mlaoj ivotnoj dobi zahtijeva dui proces oporavka te veu socijalnu podrku
obitelji, prijatelja, rodbine. Prilagodba novonastaloj situaciji je kljuna za daljnji
normalan razvoj obitelji, a grupnim radom stjeu se iskustva drugih i njihove naine
suoavanja s slinom ivotnom situacijom.
Grupe u kojima voditelji nisu strunjaci su grupe za samopomo i uzajamnu
podrku. Od klasine grupe za podrku se razlikuju po voditelju koji nije u ulozi
strunjaka, ve je to osoba koja osobno poznaje problem grupe, i glavnoj ideji
osnivanja grupe- osnaivanju. Grupe za samopomo i uzajamnu podrku su
nastale kao odgovor na nedovoljnu podrku institucija i strunjaka koji rade u
njima u razdobljima kada je pomo bila potrebna ili u nepostojeoj ili nedovoljno
podravajuoj socijalnoj podrci.
Grupe za samopomo i uzajamnu podrku imaju sljedea obiljeja
91
koja treba
imati na umu, a sada ih moemo prikazati na primjeru npr. grupe za samopomo
samohranim roditeljima:
1. Naglasak je na grupi kao izvoru meusobne podrke koja se ostvaruje
kroz mogunost da se ispria cijela pria u okruenju prihvaanja,
postoji unaprijed utvren nain davanja podrke izmeu susreta i razvoj
72
samopotovanja kroz pomaganje drugima. Samohrani roditelj moe u grupi
ispriati svoju ivotnu priu: tijek branog ciklusa, uzroke razvoda, naine
komunikacije s partnerom, njegov odnos prema djeci, ivotnim nazorima i
slino. Ta mogunost da se ispria cijela pria omoguuje uvid roditelju u
vlastito ponaanje, ali bez razgovora o osobnoj patologiji i krivnji.
Te grupe daju i novi pogled na negativnu sliku osobnog i obiteljskog
ivota ime situacija postaje podnoljivija. Zbog slinosti iskustava, meu
lanovima grupe se stvara empatija.
2. Grupe za samopomo nude iskustvo o tome kako se moe uspjenije
suoavati s tekim i bolnim ivotnim situacijama. lanovi meusobno dijele
savjete i upute, daju informacije o mjestima na kojima mogu potraiti pomo
te priaju iskustva koja grupa zajedniki obrauje. Posebno je znaajno
da meu lanovima imaju one koje mogu ponuditi kao uspjene modele
ostalima. Samohrana majka koja je uspjena na polju odgoja djece moe
dati primjer samohranom ocu koji je uspjean u odravanju odnosa s bivom
partnericom te se njihova iskustva mogu nadopunjavati.
3. esto imaju cilj i socijalnu akciju kako bi osigurali bolje strune usluge
odreenim skupinama, promjene zakona ili praksi te su te akcije usmjerene
prema javnosti. Socijalna akcija moe biti usmjerena na lokalne usluge- due
radno vrijeme vrtia ili smanjenje cijena ili vee subvencioniranje od strane
lokalnih vlasti.
4. U grupama za samopomo voditelji nisu strunjaci, a lanovi grupe su
prema strunom vodstvu esto sumnjiavi. lanovi ele imati cijeli grupni
proces, nain sudjelovanja i dobivanja pomoi pod svojom kontrolom.
Strunjaci mogu biti savjetnici za odreeno podruje, posrednici izmeu
grupe i socijalnih, zdravstvenih slubi te pravi partneri.
Grupe za samopomo mogu poboljati kvalitetu ivljenja jednoroditeljskih obitelji te
dati osjeaj da su promjene mogue, da je davanje i primanje pomoi trajan proces
i obogauje sve lanove grupe, a ire i cijelu zajednicu.
73
Literatura
1. Ajdukovi, M. (1997) Grupni pristup u psihosocijalnom radu: naela i procesi,
Drutvo za psiholoku pomo: Zagreb
2. Akrap, A. (1999) Brak i obitelj u demografskom kontekstu, Bogoslovska smotra
2/3
3. Baloban, S., rpi, G. (2004) Hrvatska na putu europskih integracija, Centar za
promicanje socijalnog nauka Crkve i Kranska sadanjost: Zagreb
4. Bai, J., iak, A., Koller-Trbovi, N. (1998) Integralna metoda u primjeni,
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu i Alinea: Zagreb
5. Berne, E. (1984) Koju igru igra, Nolit: Beograd
6. Beovan, G. (2003) Utjecaj organizacija civilnog drutva u Hrvatskoj, Revija za
sociologiju, Vol XXXIV, No 3-4
7. Braja, P. (1979) Interpersonalna komunikacija u obitelji, Defektologija: Zagreb
8. Braja, P. (1985) Ljubav i svaa u dvoje, NIRO: Varadin
9. Braja, P. (1994) Pedagoka komunikologija: razgovor, problemi i konflikti u koli,
kolske novine: Zagreb
10. Brusi, R. (1997) Obitelj i prevencija poremeaja u ponaanju djece i mladei,
magistarski rad, Fakultet za defektologiju Sveuilita u Zagrebu
74
11. Buljan Flander, G., Karlovi, A. (2004) Odgajam li dobro svoje dijete? Savjeti za
roditelje, Marko M.: Zagreb
12. Chambaz, C. (2001). Lone-parent families in Europe: A variety of economic and
social circumstances. Social Policy and Administrations, 35 (6)
13. Cutlip, S. M., Center, A. H., Broom, G. M. (preveo Domagoj Rogulja) (2003)
Odnosi s javnou, Mate: Zagreb
14. Duke, M., Nowicki, S., Jr. (1972) A new measure and social learning model
for interpersonal distance. Journal of Experimental Research in Personality,
reprinted in An international selection of readings in personal space, Vol. 2,
Mallenby
15. Filipovi, I. (2005) Knjiga za roditelje, Hrvatska udruga socijalnih radnika:
Zagreb
16. Glasser, W. (2000) Nai se i ostati zajedno, Alinea: Zagreb
17. Glasser, W. (2000) Nesretni tinejder, Alinea: Zagreb
18. Grozdani, S. (2000) Jednoroditeljske obitelji prema uzrocima njihova nastanka,
Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 7
19. Halmi, A. (1997) Marginalizacija samohranih roditelja- strategija protiv
iskljuenja, Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 4
20. Ivanovi, M., Moore, D. (2005) Pravni okvir za djelovanje nevladinih
organizacija koje u Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnosti od javnog interesa;
Status organizacija koje djeluju za ope/javno dobro: Meunarodni pregled,
Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva: Zagreb
21. Jackins, H. (1981) The Art of Listening, Rational Island Publishers: Seattle
22. Jankovi, J. (1996) Pristupanje obitelji, Alinea: Zagreb
23. Jankovi, J. (1995) Zloesti aci genijalci, Alinea: Zagreb
24. Jankovi, J., Bai, J., ur. (2001) Prevencija poremeaja u ponaanju djece i
mladih u lokalnoj zajednici, Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremeaja u
ponaanju djece i mladei i zatitu djece s poremeajima u ponaanju: Zagreb
25. Javno zagovaranje - STAR projekt, Delphi Interantional
75
26. Kuftinec, M., et. al. (1998) Modifikacija ponaanja putem igre, Zagreb
27. Mihaljevi, J. (1995) Ovisnost o drogi i alkoholu: bolest-lijeenje-prevencija,
Matica hrvatska Livno: Livno
28. Morris, D. (1988) Govor tijela, August Cesarec: Zagreb
29. Novak, B., (2001) Krizno komuniciranje i upravljanje opasnostima, Binoza Press:
Zagreb
30. Pavii, J. (2004) Strategija marketinga neprofitnih organizacija, Masmedia:
Zagreb
31. Petz, B. i sur. (1992) Psihologijski rjenik, Prosvjeta: Zagreb
32. Ponzetti, J. J., Jr., ur. (2003) Social networks, International encyclopedia of
marriage and familiy, vol. 4: New York
33. Preporuka Rec 2001 (1) VIJEE EUROPE ODBOR MINISTARA- Odbora
ministara dravama lanicama o socijalnim radnicima (koju je donio Odbor
ministara na 737. sastanku zamjenika ministara 17. sijenja 2001). Prijevod:
Gertruda Preis Hur
34. Puljiz, V., Zrinak, S. (2002) Hrvatska obiteljska politika u europskom kontekstu,
Revija za socijalnu politiku (9) 2
35. Raboteg-ari, Z., Penik, N., Josipovi, V. (2003) Jednoroditeljske obitelji:
osobni doivljaj i stavovi okoline, Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i
mladei: Zagreb
36. Raboteg-ari, Z., Sakoman, S., Braja-ganec, A. (2002) Stilovi roditeljskoga
odgoja, slobodno vrijeme i rizino ponaanje mladih, Drutvena istraivanja 58-
59
37. Radat, K. (1999) Prevencija ovisnosti u lokalnoj zajednici, seminarski rad, Studijski
centar socijalnog rada
38. Satir, V. (1988). The new peoplemaking, Mountain View: Science and Behaviour
Books
39. Statistiki Ljetopis Republike Hrvatske 2002, Dravni zavod za statistiku
40. uur, Z. (2001) Siromatvo: teorije, koncepti i pokazatelji, Pravni fakultet u
Zagrebu: Zagreb
LITERATURA
76
41. Uzelac, M., Bognar, L., Bagi, A. (1994) Budimo prijatelji: prirunik odgoja za
nenasilje i suradnju, Slon: Zagreb
42. Vodogaec, I. Bez supruga i s djecom osueni na ivot graana drugog reda,
Veernji list, 19.09.2000.
43. Vuleta, B., Ani, R. (1999) Na putu mira, Franjevaki institut za kulturu mira i
Nacionalni katehetski ured HBK-a: Split
44. Zakon o humanitarnoj pomoi, Narodne novine 96/2003
45. Zakon o udrugama, Narodne novine 88/2001
46. ganec, N. (1995) Obitelj- socijalna mrea- socijalni rad, Drutvena istraivanja:
4 (4/5)
47. iak, A. (1991) Komunikacijski procesi, u: Evaluacija i integralne metode u
radu s djecom predkolske dobi i njihovim roditeljima, Fakultet za defektologiju:
Zagreb
48. www.ciciban.net/obitelj.php
49. www.devpsy.org/teaching/parent/baumrind_styles.html, Diana Baumrinds
Theory of Parenting Styles (1967) Original Descriptions of the Styles
50. www.kidsource.com/better.world.press/parenting.html, Sue Dinwiddie; MA
Human Development; 1995 One Small Step Affiliate Member
51. www.mobms.hr
52. www.uprava.hr
77
Prilozi
Popis nekih udruga i institucija koje jednoroditeljske obitelji mogu kontaktirati
u vezi savjetovanja, pravne pomoi ili koje mogu uputiti na sljedeu korisnu
adresu. Neki brojevi udruga su tijekom vremena promijenjeni ili ne pruaju
navedene usluge.
Prvo mjesto u potrazi za informacijama i strunom pomoi, u kojima roditelji mogu
dobiti besplatnu pomo su savjetovalita za djecu, mlade, brak i obitelj:
Grad Adresa Broj telefona Radno vrijeme
Dubrovnik Mata Vodopia 30 020/ 358 731 pon/sri/pet
8h-16h
uto/et
11h-19h
Karlovac Ivana Metrovia 10 047/ 411 446 pon/sri/pet
8h-15h
uto/et
8h-17.30
Split Matoeva 10 021/ 384 364
(tel/ fax)
021/ 315 388
pon/sri/pet
7.30-15.30h
uto/et
7.30-19h
ibenik Prvika 2 022/ 200 404
022/ 405 420
7h-15h
Vinkovci etalite Dionizija
vagelja 2
032/ 336 082 7h-15h
Krapina Frana Galovia bb 049/ 370 847 (tel)
049/ 371 649 (fax)
7h-15h
78
ZAGREB
Centar za socijalnu skrb Zagreb Ured zajednikih poslova
Tel.: 01/4550 220
Besplatni telefon o socijalnim, obiteljskom-pravnim pitanjima: 0800/200 090 (8h-
15h)
Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti
Uprava za obitelj
Tel.: 01/6176 858, 01/6176 745
Faks: 01/6176 857
Otvoreni telefon: 01/6177 796 namijenjen pitanjima graana s podruja rodiljnih
dopusta i naknada, doplatka za djecu, problematike jednoroditeljskih obitelji glede
ostvarivanja prava na alimentaciju za djecu, socijalnog poloaja vielanih obitelji,
problematike vezane uz nasilje u obitelji itd.
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Uprava za socijalnu skrb
Tel.: 01/6169 240
Faks: 01/6196 394
Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zatitu i branitelje Grada Zagreba
Tel: 01/6101 111, 6101 239, 6101 570
Faks: 01/6101 498
Puki pravobranitelj
Tel.: 01/4851 855 (utorkom, srijedom i etvrtkom od 10 do 13 sati, u Uredu
pukog pravobranitelja u Zagrebu, Opatika 4/II)
Pravobranitelj za djecu
Andrije Hebranga 4/I, 10000 Zagreb
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
Tel.: 01/4848 100
Faks.: 01/4844 600
e-mail: ravnopravnost@prs.hr
Udruga samohranih roditelja Hrvatske
Tel.: 01/3697 025 (sastanci etvrtkom iza 16h)
Plavi telefon
Tel.: 01/4833 888
Predbrano, brano i obiteljsko savjetovalite
Tel.: 01/4839 894
79
B.a.b.e. - besplatni pravni savjet enama
Tel.: 01/4846 181
Hrabri telefon -telefon za zlostavljanu i zanemarivanu djecu
Tel.: 01/3793 000
Faks: 01/3793 000
(Radno vrijeme linije za pomo je od 9 do 18h radnim danom)
Besplatni tel.: 0800 0800
Otvoreni telefon Drutva Naa djeca, za pomo i potrebe djece
Tel.: 9191
O-zona, pomo enama u krizi
Tel.: 01/4613 786
Telefon za psiholoku pomo
Tel.: 01/4613 111
ensko savjetovalite
Tel.: 01/4823 259
Centar za krizna stanja i prevenciju suicida
Tel.: 01/215 318, 01/233 466
Psihijatrijska bolnica Jankomir
Centrala- tel.: 01/3430 000
Drutvo za psiholoku pomo (DPP)
Tel.: 01/4826 111, 01/4826 112 (ponedjeljak - petak, 09h - 17h)
Fax: 01/4826 113, e-mail: spa@dpp.hr
Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba
Tel.: 01/3457 518
Psiholoki centar Tesa
Tel.: 01/4828 888
ensko savjetovalite Autonomne enske kue
Tel.: 0800 55 44
Centar za djecu, mlade i obitelj Modus
Najave i dogovori mogui svakim radnim danom od 9 do 17h
Susreti i aktivnosti odravaju se radnim danom od 8 do 21h.
Informacije na tel.: 01/4621 554, faks: 01/4621 552
PRILOZI
80
Uruga za rad s ovisnicima o alkoholu KRENI
Tel: 098/827 193
Moravek.net - medicinski obavijesni program
http://www.moravek.net
Udruga za inicijative u socijalnoj politici
Tel.: 01/4817 734, 01/4817 735
Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida
Tel./fax: 01/4812 004
Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba Dodir
Tel.: 01/ 4875 431
Meunarodna organizacija za migracije, Ured za ljudska prava Vlade RH
SOS telefon- trgovanje ljudima: 0800 77 99
BJELOVAR
Plavi telefon
Tel.: 043/242 482 (18h - 21h)

AKOVEC
SOS telefon
Tel.: 040/314 555 (radnim danom 16h - 19h)

DUBROVNIK
Plavi telefon, besplatni telefon
Tel.: 0800-1833

KARLOVAC
SOS telefon Karlovac
Tel.: 047/611 805 (17h - 20h)

MAKARSKA
Savjetovalite Lanterna
Tel.: 021/612 332 (ponedjeljkom i etvrtkom 17h - 20h)

OSIJEK
SOS telefon Osijek
Tel.: 031/127 317
81
Udruga samohranih roditelja Nada
Tel.: 031/377 734 (ponedjeljkom od 16-19 sati)

RIJEKA
upanijsko savjetovalite za psihosocijalnu pomo djeci i mladima
Tel.: 051/261 656 (radnim danom od 7.30 - 14.30)

SPLIT
Plavi telefon
Tel.: 021/343 800
Psiholoka pomo za adolescente i obitelj
Tel.:021/591 377

Udruga MIRTa, udruga za djecu i rtve nasilja u obitelji
Tel.: 021/360 076

IBENIK
areni telefon za djecu
Tel.: 022/29-943 (radnim danom 16.30 - 20.30)
PRILOZI
82
83
Iz recenzija
...Osobito je vano nuenje bitnih informacija koje roditelji najee nemaju jer
ih nitko ne priprema za taj najvaniji poziv u ovjekovom ivotu, a mogu im biti
od izuzetne koristi kako bi pojaali svoju roditeljsku kompetentnost i tako svojoj
djeci omoguili kvalitetan rast i razvoj te stvaranje snane linosti koju odlikuje:
vrsta bazina sigurnost, pozitivna slika o sebi, samopouzdanje, neovisnost, dobra
prilagoenost u svim bitnim aspektima (emocionalna, obiteljska, socijalna) i to
je osnova stvaranja uspjenog, zadovoljnog, uravnoteenog, sretnog, a samim tim i
zdravog potomstva- buduih kvalitetnih roditelja sljedeoj generaciji djece.
Sve su to postignua koja se uglavnom podrazumijevaju i veina roditelji dre da su
u stanju realizirati ih kod svoje djece, mada i nisu svjesni to je to roditeljstvo u stvari
i kako mogu postii sve ove podrazumijevajue ciljeve. Ne samo roditelji, nego i
cjelokupno ovo drutvo, bez ikakvog pokria daje mandat za tako odgovornu ulogu
uglavnom neobavijetenim osobama, tek bioloki sposobnim za reprodukciju, ne
uloivi ni sata u njihovu pripremu za roditeljstvo- najvanije zanimanje u ovjekovom
ivotu. Stvaranje novog ovjeka sa svim potrebnim atributima koje trai suvremeno
drutvo i civilizacija uope, da bi, suprotno tome, ali i opravdano, za izradu
najjednostavnijih predmeta budui majstor morao ii bar jedanaest godina u kolu,
ukljuujui tri godine prakse i sve to takva priprema podrazumijeva.
Najee ovog problema roditelji postanu svjesni tek kada njihova djeca bespovratno
zalutaju na putu procesa socijalizacije (drutvo ni tada, ono ostaje zaueno i
zbunjeno kao da problemi i sami zajedno sa strukom koja se njima bavi, dovoljno
glasno ne viu za pomo i ne nude putove razrjeavanja problema), kada su ve
identificirana kao iz nekog nepoznatog razloga zloesta djeca! No, ve je odavno
poznato da zloeste djece nema, nego su to nesretna djeca ija nesrea je posljedica
nekompetentnosti njihovih roditelja i nezainteresiranosti drutva, pa samim tim i
njegove nekompetentnosti, odnosno za drutvo odgovornih osoba!...
Prof. dr. sc. Josip Jankovi
LITERATURA
84
Unato mnoini knjiga o odgoju i obrazovanju, obitelji, o odgoju zdrave djece, o
koli i sl., u hrvatskoj literaturi o samohranim roditeljima ili jednoroditeljskim obiteljima
gotovo uope nema literature, stoga je broura ZA i O jednoroditeljskim
obiteljima... doista vrijedan doprinos osvjetljavanju izazova svakodnevnog ivota
ovih obitelji. Kako odgovoriti na zahtjeve koje roditeljstvo danas nosi? Kako biti
uspjean roditelj? Kako prepoznati znakove da se s djetetom neto mijenja, a kada
ih zanemariti znajui da je to dio zdravog odrastanja? Mogue je zamisliti kako
zahtjevi koji se danas stavljaju pred roditelje, da roditelje ine tjeskobnima. Mogue
je pretpostaviti kako roditeljima, kada im se poremeti normalan ivot, postaje teko
brinuti se o vlastitom djetetu ili da mogu osjeati krivnju kad nisu u stanju pruiti svom
djetetu osnovnu skrb, to je stvarnost mnogih samohranih roditelja u Hrvatskoj.
Kako autori navode, brourom su dotaknuli samo neka od bitnih podruja iz
svakodnevnog ivota obitelji samohranih roditelja ili jednoroditeljskih obitelji...
Navedena podruja sreu se u jednoj toki- samohrani roditelj, jednoroditeljska
obitelj sa svojim mogunostima i potekoama.
Podruja poput obiteljskopravne zatite, ekonomske dimenzije ivota jednoroditeljskih
obitelji, njihovih duhovnih potreba te pitanja vjere i dr. bit e sadraj drugog,
revidiranog izdanja to je upuuje i na ambicioznosti mladih autora. Pomagati, ima li
ljepeg zanimanja?
Umjesto da daju savjete, autori jednostavno i praktino daju osnovni podsjetnik
svima koji ele saznati vie o rairenosti jednoroditeljskih obitelji u svijetu i kod
nas, koji se ele upoznati s terminologijom i o tome kako nastaju, no s druge
strane daju itateljima i sloenija, struna znanja, primjerice o vanosti dobrog
sluanja, o osnovnim komunikacijskim vjetinama kao jednoj od pretpostavki
dobre obiteljske klime, a time i razvoja zdrave osobnosti djeteta. esto se, suoeni
s tuim tekim problemom, osjeamo beskorisnima ako ne moemo pomoi, a u
elji da pomognemo moda ponekad i prebrzo dajemo savjete to osobi koja ima
problem moe dodatno oteati situaciju jer joj se ini kako je ne razumijemo ili se
moe osjeati loe jer nije u mogunosti postupiti prema naem savjetu. Autori
broure ne obeaju da e rijeiti problem nastanka poremeaja u ponaanju djece
u jednoroditeljskim obiteljima niti nastoje ponuditi neko rjeenje. Kao to dobar
sluatelj daje savjet tek kad je siguran da je dobro razumio problem, tako i autori
jednostavno ukazuju na vanost poznavanja i prepoznavanja imbenika koji mogu
djelovati kao osnaujui faktori za adekvatan razvoj djeteta ili pak nose odreeni
rizik za poremeaje u njegovu ponaanju. Nekim roditeljima broura moe pomoi
u izbjegavanju nesporazuma s njihovim djetetom ili nesporazuma izmeu djeteta i
okoline to im onda moe pomoi i u njihovom spreavanju, a ako ne uspiju u tome,
moe im pomoi da na vrijeme prepoznaju da se trebaju obratiti strunjacima za
djecu i obitelj. Nadamo se kako e itatelji, prije svega sami samohrani roditelji, u
ovoj brouri nai ohrabrujue rijei za svoju roditeljsku svakidanjicu, a oni koji sami
imaju podrku, mogu pruiti bolju pomo i drugima.
mr. sc. Roberta Brusi
85
Krajnje biljeke
1
Preporuka Rec 2001 (1) VIJEE EUROPE ODBOR MINISTARA - Odbora ministara
dravama lanicama o socijalnim radnicima (koju je donio Odbor ministara na 737.
sastanku zamjenika ministara 17. sijenja 2001). Prijevod: Gertruda Preis Hur
2
Puljiz, V., Zrinak, S. (2002) Hrvatska obiteljska politika u europskom kontekstu, Revija za
socijalnu politiku (9) 2
3
Raboteg-ari, Z., Penik, N., Josipovi, V. (2003) Jednoroditeljske obitelji: osobni doivljaj
i stavovi okoline, Dravni zavod za zatitu materinstva, obitelji i mladei: Zagreb
4
Akrap, A. (1999) Brak i obitelj u demografskom kontekstu, str. 313.-338., Bogoslovska
smotra 2/3: Zagreb
5
Halmi, A. (1997) Marginalizacija samohranih roditelja-strategija protiv iskljuenja, str. 77-
91, Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 4
6
Grozdani, S. (2000) Jednoroditeljske obitelji prema uzrocima njihova nastanka, str. 169-
182, Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 7
7
Chambaz, C. (2001) Lone-parent families in Europe: A variety of economic and social
circumstances. Social Policy and Administrations, 35 (6), 658-671
8
Statistiki Ljetopis Republike Hrvatske 2002, Dravni zavod za statistiku
9
Raboteg-ari, Z., Penik, N., Josipovi, V. (2003) Jednoroditeljske obitelji, osobni doivljaj
i stavovi okoline, Dravni zavod za zatitu materinstva, obitelji i mladei: Zagreb
10
Baloban, S., rpi, G. (2004) Hrvatska na putu europskih integracija, Centar za
promicanje socijalnog nauka Crkve i Kranska sadanjost: Zagreb
11
Ibid., str. 161.
12
uur, Z. (2001) Siromatvo: teorije, koncepti i pokazatelji, Pravni fakultet u Zagrebu:
Zagreb
13
Ibid., str. 181.
14
Grozdani, S. (2000) Jednoroditeljske obitelji prema uzrocima njihova nastanka, str. 169-
182, Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada 7
15
Raboteg-ari, Z., Penik, N., Josipovi, V. (2003) Jednoroditeljske obitelji, osobni
doivljaj i stavovi okoline, Dravni zavod za zatitu materinstva, obitelji i mladei: Zagreb
86
16
Ibid.
17
Vodogaec, I. Bez supruga i s djecom osueni na ivot graana drugog reda, Veernji
list, 19.09.2000.
18
Braja, P. (1985) Ljubav i svaa u dvoje, NIRO: Varadin
19
iak, A. (1991) Komunikacijski procesi, u: Evaluacija i integralne metode u radu s djecom
predkolske dobi i njihovim roditeljima, Fakultet za defektologiju: Zagreb
20
Jankovi, J. (1996) Pristupanje obitelji, Alinea: Zagreb
21
Jankovi, J. (1994) Obitelj i droga, kolske novine: Zagreb
22
Satir, V. (1988) The new peoplemaking, Mountain View: Science and Behaviour Books
23
Braja, P. (1979) Interpersonalna komunikacija u obitelji, Defektologija: Zagreb
24
Bai, J., iak, A., Koller-Trbovi, N. (1998) Integralna metoda u primjeni, Edukacijsko
-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u Zagrebu i Alinea: Zagreb
25
26
Braja, P. (1994) Pedagoka komunikologija: razgovor, problemi i konflikti u koli, kolske
novine: Zagreb
27
Kuftinec, M., et. al. (1998) Modifikacija ponaanja putem igre, Zagreb
28
Morris, D. (1988) Govor tijela, August Cesarec: Zagreb
29
http://hr.wikipedia.org/wiki/Aktivno_slu%C5%A1anje
30
31
Ibid.
32
Ibid.
33
Berne, E. (1984) Koju igru igra, Nolit: Beograd
34
Jankovi, J., Bai, J., ur. (2001) Prevencija poremeaja u ponaanju djece i mladih u
lokalnoj zajednici, str. 34., Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremeaja u ponaanju
djece i mladei i zatitu djece s poremeajima u ponaanju: Zagreb
35
Jankovi, J., Bai, J., ur. (2001) Prevencija poremeaja u ponaanju djece i mladih u
lokalnoj zajednici, str. 35., Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremeaja u ponaanju
djece i mladei i zatitu djece s poremeajima u ponaanju: Zagreb
36
Satir, V. (1988). The new peoplemaking, Mountain View: Science and Behaviour Books
37
Fraser 1997., u: Jankovi, J., Bai, J., ur. (2001) Prevencija poremeaja u ponaanju
djece i mladih u lokalnoj zajednici, Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremeaja u
ponaanju djece i mladei i zatitu djece s poremeajima u ponaanju: Zagreb
38
Bullinger, Nowak, 1998., u: Jankovi, J., Bai, J., ur. (2001) Prevencija poremeaja u
ponaanju djece i mladih u lokalnoj zajednici, str. 57., Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju
poremeaja u ponaanju djece i mladei i zatitu djece s poremeajima u ponaanju:
Zagreb
39
ganec, N. (1995) Obitelj- socijalna mrea- socijalni rad, Drutvena istraivanja: asopis
za opa drutvena pitanja 4 (4/5): 503- 515
40
Jankovi, J. (1996) Pristupanje obitelji, str. 49., Alinea: Zagreb
41
Ponzetti, J. J., Jr., ur. (2003) Social networks, International encyclopedia of marriage and
familiy, vol. 4: New York
42
Jankovi, J. (1996) Pristupanje obitelji, str. 51., Alinea: Zagreb
43
Suitor i Pillemer 2000., Julien i Markman 1991., u: Ponzetti, J. J., Jr., ur. (2003) Social
networks, International encyclopedia of marriage and familiy, vol. 4: New York
87
44
Brusi, R. (1997) Obitelj i prevencija poremeaja u ponaanju djece i mladei, str. 28.,
magistarski rad, Fakultet za defektologiju Sveuilita u Zagrebu: Zagreb
45
Ibid., str. 24.
46
http://www.devpsy.org/teaching/parent/baumrind_styles.html, Diana Baumrinds Theory
of Parenting Styles (1967) Original Descriptions of the Styles
47
www.ciciban.net/obitelj.php
48
Buljan Flander, G., Karlovi, A. (2004) Odgajam li dobro svoje dijete? Savjeti za roditelje,
str. 213., Marko M.: Zagreb
49
Raboteg-ari, Z., Sakoman, S., Braja-ganec, A. (2002) Stilovi roditeljskoga odgoja,
slobodno vrijeme i rizino ponaanje mladih, Drutvena istraivanja 58-59: 213-530
50
http://www.kidsource.com/better.world.press/parenting.html, Sue Dinwiddie; MA Human
Development;1995 One Small Step Affiliate Member
51
http://www.devpsy.org/teaching/parent/baumrind_styles.html, Diana Baumrinds Theory
of Parenting Styles (1967) Original Descriptions of the Styles
52
Brusi, R. (1997) Obitelj i prevencija poremeaja u ponaanju djece i mladei, str. 26.,
magistarski rad, Fakultet za defektologiju Sveuilita u Zagrebu: Zagreb
53
Glasser, W. (2000) Nai se i ostati zajedno, Alinea: Zagreb
54
Glasser, W. (2000) Nesretni tinejder, Alinea: Zagreb
55
Filipovi, I. (2005) Knjiga za roditelje, str. 45., Hrvatska udruga socijalnih radnika: Zagreb
56
ibid., str. 46.-47.
57
ibid.
58
ibid., str. 54.
59
Wylie 1979., u: Lackovi-Grgin, K. (1994) Samopoimanje mladih, Naklada Slap:
Jastrebarsko
60
Patton 1991., ibid.
61
Kernis i suradnici 1991., ibid.
62
ibid.
63
ibid.
64
ibid.
65
Uzelac, M., Bognar, L., Bagi, A. (1994) Budimo prijatelji: prirunik odgoja za nenasilje i
suradnju, Slon: Zagreb
66
Vuleta, B., Ani, R. (1999) Na putu mira, Franjevaki institut za kulturu mira i Nacionalni
katehetski ured HBK-a: Split
67
Petz, B. i sur. (1992) Psihologijski rjenik, Prosvjeta: Zagreb
68
Mihaljevi, J. (1995) Ovisnost o drogi i alkoholu: bolest-lijeenje-prevencija, Matica
hrvatska Livno: Livno
69
ibid.
70
Jankovi, J. (1995) Zloesti aci genijalci, Alinea: Zagreb
71
Radat, K. (1999) Prevencija ovisnosti u lokalnoj zajednici, seminarski rad, Studijski centar
socijalnog rada: Zagreb
72
Beovan, G. (2003) Utjecaj organizacija civilnog drutva u Hrvatskoj, Revija za
sociologiju, Vol XXXIV, No 34: 127142
73
Zakon o udrugama, Narodne novine 88/2001, l. 2.
74
Ivanovi, M., Moore, D. (2005) Pravni okvir za djelovanje nevladinih organizacija koje u
KRAJNJE BILJEKE
88
Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnosti od javnog interesa; Status organizacija koje djeluju
za ope/javno dobro: Meunarodni pregled, str. 8, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog
drutva: Zagreb
75
www.uprava.hr
76
Zakon o humanitarnoj pomoi, Narodne novine 96/2003, l. 1.
77
Cutlip, S. M., Center, A. H., Broom, G. M., (preveo Domagoj Rogulja) (2003) Odnosi s
javnou, str. 6. Mate: Zagreb
78
ibid., str. 526.
79
ibid., str. 326.
80
ibid., str. 328.
81
ibid., str. 267.
82
prilagoeno prema: Novak, B., (2001) Krizno komuniciranje i upravljanje opasnostima,
str. 166., Binoza Press: Zagreb
83
prilagoeno ibid., str. 167.-169.
84
ibid., str. 19.
85
Pavii, J. (2004) Strategija marketinga neprofitnih organizacija, str. 224., Masmedia:
Zagreb
86
Javno zagovaranje STAR projekt, str. 17., Delphi Interantional
87
Pavii, J. (2004) Strategija marketinga neprofitnih organizacija, str. 227., Masmedia:
Zagreb
88
Ajdukovi, M. (1997) Grupni pristup u psihosocijalnom radu: naela i procesi, str. 6.,
Drutvo za psiholoku pomo: Zagreb
89
ibid., str. 6.
90
ibid., str. 61.
91
ibid., 72-73.
89
Udruga LET je osnovana u prosincu 2002. godine na inicijativu mladih diplomiranih
socijalnih radnika s ciljem unapreenja kvalitete ivljenja graana Zagreba.
Svrha djelovanja udruge je razvijanje i poticanje multidisciplinarnog pristupa
kompleksnom pitanju zdravlja i bolesti, izrada i provedba programa zdravstvene
edukacije graana i pruanja socijalnih usluga, razvijanje svih oblika zdravstvene i
socijalne kulture, zatita ljudskog zdravlja i unapreenje zdravog ivljenja jaanjem
sustava prevencije nastanka bolesti i sudjelovanjem u odgoju djece, mladei i
odraslih osoba, razvijanje javnozdravstvenih programa, pruanje savjetodavne
pomoi pojedincima i obiteljima, provoenje programa smanjenja tete te pruanje
humanitarne pomoi.
Udruga iskljuivo i neposredno slijedi ciljeve koji su opekorisni i humanitarnog
karaktera.

Broura Za i O jednoroditeljskim obiteljima rezultat je rada udruge LET na
projektima Edukacijski centar za samohrane roditelje te Prevencija ovisnosti kod djece
samohranih roditelja.
Projekt Edukacijski centar za samohrane roditelje sastojao se od organiziranja
struno voenih radionica posveenih i kreiranih prema specifinim potrebama
samohranih roditelja. Radionice su bile organizirane mjeseno od svibnja do
prosinca 2005. godine, a obuhvaale su teme: obiteljska komunikacija, nenasilno
rjeavanje sukoba, obiteljsko-pravna zatita, zatitni faktori u prevenciji poremeaja
u ponaanju.
Komplementarno se odvijao i projekt Prevencija ovisnosti kod djece samohranih
roditelja s ciljem unapreenja kvalitete ivota samohranih roditelja i djece na
podruju Grada Zagreba. Njime smo unaprijedili znanja samohranih roditelja o
prepoznavanju ovisnosti kod djece, o mogunostima prevencije ovisnosti u obitelji,
govorili smo o socijalnoj podrci samohranim roditeljima u borbi protiv ovisnosti,
unaprijedili njihove socijalne vjetine za kvalitetnu komunikaciju o problemima
ovisnosti te im unaprijedili znanja o ostvarivanju relevantnih prava iz podruja
prevencije ovisnosti.
Provedbu projekata su financijski podrali Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi
Republike Hrvatske i Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zatitu i branitelje
Grada Zagreba, Gradska ljekarna Zagreb te Euro Alfa d.o.o., a njezino tiskanje
sufinancirao je i Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske.
Vie informacija:
Izvrna direktorica: Iva Jovovi
www.udruga-let.hr
e-mail: let@zg.htnet.hr
90
Biljeke
91
92
Iz recenzija
"...Davanje teorijske osnove cjelokupnog ovog podruja autori su shvatili u skladu s
odavno poznatom tvrdnjom da je dobra teorija najbolja praksa i to je dobro jer
omoguava korisnicima da shvate itav ovaj kompleks pitanje u njegovoj cjelini i tako se
lake snau u realitetu i svim iznenaenjima koja ih u njemu ekaju... Jedan od takvih
dobrodolih oblika pomoi je i ova broura koja roditelje upuuje na osobne resurse,
njihov razvoj, mogunosti pomoi i podrke kroz udruivanje i koritenje razliitih drugih
udruga i institucija kroz programe koje ovi nude te ih samo treba prihvatiti, iriti i dalje
razvijati... "
Prof. dr. sc.
"Unato mnoini knjiga o odgoju i obrazovanju, obitelji, o odgoju zdrave djece, o koli i
sl., u hrvatskoj literaturi o samohranimroditeljima ili jednoroditeljskimobiteljima gotovo
uope nema literature, stoga je broura "ZA" i "O" jednoroditeljskim obiteljima... doista
vrijedan doprinos osvjetljavanju izazova svakodnevnog ivota ovih obitelji... Nadamo
se kako e itatelji, prije svega sami samohrani roditelji, u ovoj brouri nai ohrabrujue
rijei za svoju roditeljsku svakidanjicu, a oni koji sami imaju podrku, mogu pruiti bolju
pomo i drugima."
Mr.sc.
Josip Jankovi
Roberta Brusi
4
6
0
1
1
1
0
8
7
LET
Udruga za unapreenje kvalitete ivljenja
Life Quality Improvement Organisation

Samohrani Roditelj - Prirucnik

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Samohrani Roditelj - Prirucnik

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

2

Das könnte Ihnen auch gefallen