1

SVJETLOST S ONU STRANU IVOTA

Izdava PROSVJETA Radna organizacija za
izdavaku djelatnost Zagreb, Berislavieva 10
Za izdavaa
MIROSLAV MIHAJLOVI
Prvo izdanje 1989.
Naklada 5.000 ISBN 86-353-0037-8
Tisak
VARTEKS RO Tiskara Varadin

SADRAJ

PREDGOVOR
1. DOIVLJAJ TIK DO SMRTI
Tko, koliko njih i zato?
Obiljeje NDE-a
Neka istraivanja: Koliko ih je? Kako?
Pogled prema naprijed
2. PROMIJENJENI IVOTI: MO FENOMENA TIK DO
SMRTI DA IZMIJENI ONE KOJI GA DOZIVE
Vie nema straha od smrti
Osjeanje vanosti ljubavi
Osjeanje veze sa svim stvarima
Potovanje znanja
Novo osjeanje kontrole
Osjeanje hitnosti
Bolji razvoj duhovnosti
Povratak u realni svijet
3. DJECA I NDE: SASTAN A K S ANELOM UVAROM
Moje prvo dijete koje je doivjelo NDE
Svjetlost je bila veoma blistava
Zakljuci drugih istraivaa
Jo poneto od dra Morsea
Vidio sam samoga sebe kao odraslog
Zakljuak
4. ZATO NAS FENOMENI TIK DO SMRTI TOLIKO
ZANIMAJU
Jesu li NDE-ovci doista umrli?
Kako NDE-ovci gledaju na vlastito tijelo?
NDE kao potvrda religijskih vjerovanja
NDE u literaturi
Kako objasniti bojni NDE
Nada za ljude obuzete tugom
Djelovanje NDE-a na osobe sklone samoubojstvu
Da li bi dokaz o postojanju NDE-a izmijenio nauku
Da li NDE pobuuje radoznalost zato to se radi o neem
pomodnom
Zakljuak
5. ZATO NDE NIJE SIMPTOM DUEVNOG OBOLJENJA
Psihoza koja je povezana sa shizofrenijom
Organski mentalni poremeaji
Izmeu vas i dragog Boga
6. ISTRAIVAI NDE-a
Dr Melvin Morse
Dr Michael Sabom
Michael Grosso
Dr Kenneth Ring
Robert Sullivan
7. OBJANJENJA
Carl Sagan - Raanje kao tunelski doivljaj
Tunelski doivljaj i djelovanje prevelike koncentracije
ugljinog dioksida
Da li je za doivljaj NDE-a nuno da se pacijent nade na
samom rubu smrti?
NDE kao halucinacija
Religioznost nije nuna
Zato svi NDE-i nisu jednaki?
Jo neto prije spavanja
Ispunjenje elje
Jungova kolektivna podsvijest
Doivljaj svjetlosti
8. ZAKLJUAK - Neopisivo divno




2
Predgovor
Ravmond Moody ostvario je rijedak pothvat u potrazi za znanjem: stvorio je paradigmu.
U svom klasinom djelu Struktura znanstvenih revolucija (The Structure of Scientific Revolutions) Tomas Kuhn nas
upozorava da do znanstvenih revolucija dolazi onda kad netko stvori neku novu perspektivu, novo gledanje odnosno
novi pristup stvarnosti. Kad se dogodi takav proboj, postaje ostvariv, postaje mogu veliki progres koji je do tog
presudnog trenutka bio neostvariv. Kuhn iznosi tezu da znanstveni progres nije toliko rezultat uporne primjene
znanstvene metode na polju rjeavanja nerijeenih problema nego je, u veoj mjeri i ee, rezultat neke briljantne i
nove, originalne spoznaje koja otvara nove putove.
Kako to sam dr Moody napominje u knjizi koju ste upravo zapoeli itati, njegova ranija knjiga, ivot poslije ivota* kojoj
je ovo nastavak, nije bila prva o ovakvim iskustvima. U svojoj uzbudljivoj studiji Putovanja na drugi svijet (Otherworld
Journeys) dr Carol Zaleski, sa Sveuilita Harvard, iznijela je da se u literaturi iz srednjeg vijeka moe nai mnogo
slinih opisa. Drugim rijeima nije Moody prvi koji je otkrio takva iskustva (ili, tonije, doivljaje).
* Hrvatskosrpsko izdanje ove knjige objavila je Prosvjeta prije nekoliko godina i ona je doivjela, dok ovo piemo, est
izdanja.
Meutim, on im je dao naziv* i tako stvorio paradigmu za golema istraivanja do kojih je dolo poslije objavljivanja
njegove knjige ivot poslije ivota (Life after Life)
Zato je tako vano dati nekoj novootkrivenoj pojavi adekvatan naziv? Stephen Havvking, veliki engleski teoretski fiziar,
kae da naziv crna rupa ima za pojavu koju on izuava kritinu vanost. To dolazi do izraaja u svakoj ljudskoj
aktivnosti. Naime, kad dajemo nazive biima ili pojavama, a nazivi su takvi da daju odreeno znaenje fenomenu o
kojem je rije, oni koje tako izaberemo odredit e kako emo objasniti ili objanjavati pojavu o kojoj se radi i to e
kasnije drugi uraditi s naim djelom: kako e se prema njemu odnositi, to e o njemu misliti, kako e nastaviti ono to
smo zapoeli...
Iako dr Moody nije samo ponovo otkrio jedno iskustvo ili doivljaj (kako hoete), koji je est i rasprostranjen u naem
ljudskom bivstvovanju, nego je, ujedno, time to je ovoj pojavi dao prikladnu etiketu, zapravo unaprijed osigurao, da e
je i drugi istraivati, da e ona biti jo dublje istraivana. Zato se zapravo ne moe precijeniti vanost ovog i ovakvog
doprinosa ljudskom znanju.
Jednako kao i ranija Moodvjeva djela tako se i ovo Svjetlost s onu stranu ivota odlikuje otvorenou, iskreno-u,
osjeajnou i skromnou autora. Mislim da je znaajka ili obiljeje koje sam zadnje spomenuo najvanije obiljeje
Moodvjeva rada. Naime, on ne iznosi nikakve ekstremne tvrdnje o onom to je otkrio. Naziv fenomeni tik do smrti tako
je efikasan upravo zato to je tako skroman, umjeren; autor tvrdi samo to da je u svojim istraivanjima otkrio postojanje i
iroku zastupljenost NDE-a.
NDE - Near Death Experiences (Fenomeni tik do smrti).
Samo od sebe namee se pitanje: da li je Moody svojim istraivanjima NDE-a nauno dokazao da postoji ivot poslije
smrti? Mislim da to on nije dokazao, bez obzira na neke entuzijastine teze koje s tim u vezi ujemo. Moody je pokazao
samo to da u asu umiranja mnogi ljudi dozive benigne i obeavajue doivljaje. Ne mislim da u vezi s problemom
ovjekova preivljavanja smrti moemo oekivati bilo kakav drugi zakljuak. Zato mi nije jasno i naprosto mi ne ide u
glavu zato mnoge pripadnike znanstvenog i medicinskog establishmenta ne zadovoljava dokaz da ovakva iskustva i
doivljaji doista postoje (dokaz o tome je nesumnjiv) i zato ovu pojavu ne istrauju i ne izuavaju sa zanimanjem i
respektom, koji ona zasluuje.
Moe li se rei da rezultati izuavanja NDE-a jaaju vjerojatnost da ovjek nadivljava vlastitu smrt? Imam dojam da bi
odgovor na ovo pitanje morao biti potvrdan. Meutim, dokle god imamo posla s neim to moemo i moramo smatrati
samo vjerojatnim, nuan je, za definitivni stav prema svemu ovom, onaj skok vjere, skok to ga ne oklijevaju uiniti oni
koji su doivjeli NDE.
Pri kraju ove knjige dr Moody se obraa Williamu Jame-su,* ovjeku koji je bio moda najvei ameriki mislilac. NDE je
noetiko iskustvo, doivljaj iluminacije koji ostavlja spoznaju koja postaje neoboriva u oima onog koji je to doivio.
James je napomenuo, piui o tome, da takve spoznaje ne moe uvaiti empirijska nauka. Meutim kako se takva
iskustva dogaaju, ne moe ni empirijska nauka svojatati za sebe monopol na nain, pomou kojih se dolazi do
spoznaja. Carol Zeleski dola je na kraju svojih istrai-. vanja do istog zakljuka. Jednako kao Moody ona posee za
kategorijama koje je iznio William James: NDE je doivljaj mistine iluminacije.
William James (1842-1910), veliki ameriki psiholog i filozof. - Prev.
Vizije drugog svijeta su produkt one iste imaginativne moi koja je aktivna i u naim uobiajenim nainima vizua-
liziranja smrti, nae sklonosti da predoujemo ideje u konkretnim, tjelesnim i dramatinim formama, zatim sposobnosti
naih unutranjih stanja da transfiguriramo nau percepciju vanjskih krajolika, nae potrebe da internaliziramo kulturnu
mapu fizikog univerzuma, naeg nagona da doivljavamo taj univerzum kao moralni i duhovni, spiritualni kozmos,
kojem pripadamo i koji daje svrhu naem postojanju.
Prema tome NDE je jedno od mnogih iskustava to obnavljaju nadu u ljudskom ivotu - jedno od mnogih, ali zato
spektakularno. Ono predstavlja samo nagovjetaj jednog objanjenja, ali snaan nagovjetaj.
Ovo nije jedini takav nagovjetaj.
Dr Zaleski, u korespondenciji koju sam s njom vodio u vezi s njezinim radom i istraivanjima, napomenula je da je
odgovor na moje prvo pismo doao tako kasno zato jer ga je odgodilo raanje njenog prvog djeteta. Odgovorio sam da
se pitam nije li roenje njenog djeteta predstavljalo nagovjetaj objanjenja jednako snaan kao NDE, premda ei od
njega. Iz perspektive onog to je krajnje, ultimativno, moda bi se moglo postaviti pitanje moe li nam On davati snanije
ili brojnije migove od onih koje nam ve daje.
Bilo kako bilo, ostaje injenica da aputanja anela ne donose mnogo onima koji su skloni da ih sluaju ako ujedno ne
izvre utjecaj na njihov ivot. Dr Zaleski kae: Uvjerenje da ivot nadivljava smrt, pa ma kako ga snano osjeali,
sigurno e prije ili kasnije izgubiti na vitalnosti i spasti na obinu fosilnu zabiljeku, nama tuu kao to nam je tua svaka
posuena doktrina, ako to uvjerenje ne budemo provjerili i tako ponovo otkrili u svakodnevnom ivotu.
3
Dok sam itao o Moodvjevom istraivanju svjetlosti i Svjetlosti, imao sam dojam da i on zapravo iznosi isti takav
argument. Svjetlost je i dola u tamu, a tama ju nije uspjela ugasiti.
Andrew Greelev, Sveuilite Chicago, 1987. godine

SVJETLOST S ONU STRANU IVOTA

Doivljaj tik do smrti
ta se dogaa kad ovjek umre? Ovo je, moda, pitanje to ga je ovjeanstvo sebi najee postavljalo i ujedno pitanje
koje ga je najvie zbunjivalo. Da li kad jednom umremo naprosto prestanemo ivjeti, pa je jedino to od nas ostane nae
mrtvo tijelo, jedini znak da smo nekad ivjeli? Da li nas kasnije uskrsava vrhovno bie, ali samo pod uvjetom da smo
dobili dobre ocjene u Knjizi ivota? Da li se vraamo na ovaj svijet kao ivotinje, kako to vjeruju Indijci, ili moda kao
drugi ljudi, druge osobe, nakon nekoliko generacija?
Odgovoru na ovo glavno pitanje o ivotu i postojanju poslije nae fizike smrti danas nismo blie nego to smo bili prije
mnogo tisua godina kada ga je sebi postavio pradavni ovjek. Meutim, ima mnogo obinih ljudi koji su se nali na
samom rubu smrti i odatle nazrijeli udesan svijet koji postoji tamo prijeko, svijet koji blista ljubavlju i razumijevanjem i
do kojega se stie samo uzbudljivim putovanjem kroz jedan tunel ili prolaz.
Taj svijet nastanjuju nai umrli roaci i prijatelji koji se kupaju u divnoj svjetlosti, i njime vlada vrhovno bie koje
pridolici pokae retrospektivu njegova ivota prije nego to e ga poslati natrag da jo neko vrijeme ivi na zemlji.
Poto se tako vrati u ivot, osoba koja je umrla nije vie ista kao to je bila prije nego to je ovo doivjela. Ona grabi i
grli ivot objema rukama svom snagom i izraava vjerovanje da su ljubav i znanje vaniji od svega, jer to je jedino to
ovjek moe ponijeti sa sobom.
Zbog toga to ne postoji izraz kojim bismo opisali ovakve sluajeve, odluili smo da ga pronaemo i reknemo da su takvi
pojedinci iskusili doivljaj tik do smrti (NDE-near death experience).
Ja sam ovaj izraz iskovao prije nekoliko godina u svojoj prvoj knjizi, objavljenoj pod naslovom ivot poslije ivota. Drugi
istraivai daju ovom fenomenu druge nazive, na primjer, putovanje na drugi svijet, let samoga Samom, vizija tik
do smrti. Meutim karakteristike ovih sluajeva - bez obzira na naziv koji im se daje - ukazuju na to da se radi o
slinim, gotovo istovjetnim doivljajima. Oni ljudi koji dozive NDE, dozive ili neke ili sve od slijedeih doivljaja: osjeaj
da su umrli, osjeaj mira i bezbolnosti, ak za vrijeme neeg to bi zapravo moralo biti bolno, osjeaj smirenosti, osjeaj
odvajanja od vlastita tijela, ulazak u neko tamno podruje ili tunel, osjeaj brzog uzleta na nebo, doivljaj sastajanja s
umrlim prijateljima i roacima koji se kupaju u svjetlosti, doivljaj susreta s vrhovnim biem, retrospektivu vlastitog
ivota, koja se pred njihovim oima odvija kao kakav film, i osjeaj nevoljkosti da se vrate u ivot ivih.
Ove sam karakteristike izolirao tokom dvaju desetljea istraivanja, koja su zapoela sasvim sluajno kada sam bio
dvadesetogodinji student filozofije na Sveuilitu Virgini-je-
Zajedno s dvadesetak studenata sjedio sam u seminarskoj sobi sluajui kako na profesor, John Marshall, raspravlja o
filozofskim aspektima smrti. Marshall je spomenuo da u naem gradu ivi jedan psihijatar - dr George
Ritchie - koji je bio proglaen mrtvim uslijed dvostruke upale plua, ali ga je ekipa lijenika vratila u ivot, reani-mirala.
Za vrijeme dok je bio mrtav (kliniki mrtav) Ritchie je doivio neto izvanredno: proao je kroz nekakav tunel i vidio
bia sazdana od svjetlosti.
Ovaj doivljaj, napomenuo je profesor Marshall, snano je djelovao na tog lijenika, koji je bio siguran da se, eto,
dogodilo naprosto to da mu je bila pruena prilika da zaviri u drugi svijet.
Odmah moram priznati da mi do tog trenutka naprosto nije padalo na pamet da moda duhovno nadivljavamo vlastitu
fiziku smrt. Dotad sam uvijek pretpostavljao da je smrt kraj ne samo naeg fizikog tijela nego i nae svijesti. Razumije
se, meutim, da me je zaintrigiralo to da je eto jedan ugledni lijenik bio u tolikoj mjeri siguran da mu se upravo to
dogodilo pa je bez ustruavanja svima priao kako mu se dogodilo da zaviri u drugi svijet.
Nekoliko mjeseci poslije toga pruila mi se prilika da sluam kako on sam (dr Ritchie) pripovijeda o svom doivljaju grupi
studenata. Rekao je da je vidio, kao iz daljine, vlastito, naizgled mrtvo, tijelo kako lei na bolnikom kre-, vetu, da je
zatim uao u blistavu svjetlost, koja je zraila ljubavlju, i da je vidio sve dogaaje vlastitog ivota kako se ponavljaju u
trodimenzionalnoj panoramskoj slici.
Zapisao sam Ritchiejevu priu u svoju memoriju i nastavio studij, pa sam 1969. diplomirao filozofiju. A onda, upravo
kad sam poeo predavati na jednom sveuilitu, naletio sam sluajno na jo jedan primjer fenomena tik do smrti
(NDE).
Jedan od mojih studenata umalo nije umro godinu dana prije toga i ja sam ga zamolio da mi ispria kako je to doivio.
Zapanjio sam se kad se pokazalo da je to to je on ispriao bilo na dlaku isto kao ono to sam etiri godine ranije uo od
dra Ritchieja.
Poeo sam poslije toga pronalaziti studente koji su znali za druge sluajeve NDE-a. Kad sam 1972. poeo studirati
medicinu, imao sam ve prikupljeno nita manje nego osam studija sluajeva NDE-a to su mi ih opisali pouzdani i
iskreni pojedinci.
Na medicinskom fakultetu pronaao sam daljnje sluajeve pa sam tako uskoro raspolagao s dovoljnim brojem ispitanika,
i s dovoljno prostudiranih sluajeva da sam mogao napisati knjigu ivot poslije ivota, koja je kasnije postala
meunarodni bestseler. Bilo je oigledno da postoji e za znanjem o tome to se s nama zbiva poto umremo.
Ta je knjiga, naravno, postavila mnoga pitanja na koja nije mogla odgovoriti i izazvala je bijes skeptika koji su, eto,
smatrali i tvrdili da je izuavanje sluajeva samo nekoliko stotina ljudi bezvrijedno i bespredmetno u carstvu pravih
znanstvenih istraivanja. Javilo se mnogo lijenika koji su tvrdili da u svojoj praksi nisu nikad uli o doivljavanju NDE-a
premda su vratili u ivot, reanimirali, stotine kliniki mrtvih pacijenata. Drugi su lijenici iznosili tezu da se tu naprosto
radi o nekakvom obliku mentalnog oboljenja, o neem to nalikuje na shizofreniju. Neki su pak tvrdili da se NDE dogaa
samo ekstremno religioznim pojedincima; drugi su smatrali daje posrijedi nekakav oblik demonskog posjedovanja. NDE
nikad ne doivljavaju djeca, upozorili su neki lijenici, i to zato to djeca, za razliku od odraslih, nisu kontaminirana
4
kulturom. Jedna skupina protivnika NDE-a tvrdila je da premalen postotak ljudi vraenih u ivot doivi NDE da bi se to
tobonje doivljavanje moglo smatrati znaajnim.
Neki ljudi, meu koje se i ja ubrajam, htjeli su da dalje i dublje proue fenomen NDE-a. Radovi, koje smo obavili u toku
posljednjih deset godina, svojim su rezultatima znaajno rasvijetlili ovaj fenomen. To nam je omoguilo da danas
moemo odgovoriti na veinu pitanja to ih postavljaju oni koji misle da NDE zapravo nije mnogo vie od mentalnog
oboljenja ili pojave da mozak samom sebi podvaljuje kojekakvim trikovima.
Zapravo moram iskreno priznati da je bilo dobro to su se na nas oborili skeptici, jer nas je to prisililo da izuavanju ovog
fenomena priemo ozbiljnije i odlunije nego to bismo to moda inae bili uradili. U ovu je knjigu uvrten velik dio onog
to su u tih deset godina otkrili istraivai ove pojave.

Tko, koliko njih i zato?
Pojava koju elim razmotriti u ovom poglavlju jeste veliina broja NDE-a koji se faktiki dogaaju. Kada sam tek poeo
istraivati ovu pojavu, bio sam siguran da je malo ljudi to doivjelo. Nisam raspolagao njihovim brojem i naravno nijedan
takav sluaj nije se spominjao u medicinskoj literaturi. Ali da sam kojim sluajem morao nagaati bio bih rekao da je
samo jedan na svakih osam ljudi koji su se vratili iz klinike smrti ili imali kakav slian sudar sa smrtnou doivio barem
jedan od simptoma NDE-a.
Poto sam poeo predavati na sveuilitu i poeo ispitivati velike skupine ljudi da li je netko od njih ili njihovih znanaca
doivio NDE, moje se gledanje na uestalost i rasprostranjenost ove pojave dramatino izmijenilo. Za vrijeme mojih
predavanja zapitao bih studente: Da li je netko od vas doivio NDE ili zna za nekog tko ga je doivio? Gotovo svaki
put digao bi ruku otprilike svaki trideseti.
Glasoviti istraiva javnog mnijenja George Gallup mlai ustanovio je pomou anketa koje je organizirao, da
je u Sjedinjenim Dravama NDE doivjelo oko osam milijuna odraslih pojedinaca, to jest otprilike svaki dvadeseti odrasli
stanovnik ove zemlje.
Gallupov je institut osim toga obavio analizu sadraja ovih NDE-a odnosno njihovih elemenata i ustanovio za svaki
doivljeni element postotak onih koji su ga doivjeli. Evo to je ustanovio:

ELEMENTI POSTOTAK
Izlazak iz vlastita tijela 26
Tona vizualna percepcija 23
ujni zvukovi ili glasovi 17
Osjeanje spokojnosti i prestanak bolova 32
Svjetlosni fenomeni 14
Retrospektiva vlastita ivota 32
Doivljaj boravka u nekom drugom svijetu 32
Susreti s drugim biima 23
Doivljaj prolaza kroz tunel 9
Prekognicija 6

Ovakve ankete jasno pokazuju da je NDE u naem drutvu rasprostranjeniji nego to je to ranije mislio bilo koji
istraiva ove pojave.

Obiljeja NDE-a
Kao to sam ve ranije spomenuo uspio sam utvrditi set od devet obiljeja koja definiraju fenomen tik do smrti. To
sam postigao razgovarajui sa stotinama ljudi i tragajui za ovim obiljejima na osnovu pojedinosti iz njihovih doivljaja.
U knjizi ivot poslije ivota spomenuo sam da nisam naiao ni na jednog pojedinca koji je doivio sva obiljeja dok je bio
u stanju NDE-a. Meutim, poto sam objavio tu knjigu, razgovarao sam s vie od tisuu pojedinaca koji
su doivjeli NDE i naao nekoliko takvih koji su doivjeli kompletni doivljaj sa svih devet obiljeja.
Ipak je vano upozoriti da svi ljudi koji su doivjeli NDE ne dozive sve njegove simptome; neki dozive samo jedan ili dva,
neki pet ili est. Meutim, NDE definira, utvruje postojanje bar jednog ili vie ovih obiljeja o kojima u sada govoriti
opirnije.

Osjeaj da ste mrtvi
Mnogi pojedinci jednostavno ne uvide da NDE koji doivljavaju ima bilo kakvu vezu sa smru. Oni otkriju da lebde iznad
vlastitog tijela, da ga gledaju iz daljine i odjednom osjete strah i/ili zbunjenost. Pitaju se: Kako to da sam ja ovdje gore i
gledam odozgo na samoga sebe? To za njih nema nikakvog smisla i to ih veoma zbunjuje.
Na ovoj toki fiziko tijelo koje gledaju, oni moda ak i ne prepoznaju kao svoje vlastito.
Jedan mi je ovjek rekao da je, za vrijeme boravka izvan vlastitog tijela, prolazio sobama neke vojne bolnice i bio
iznenaen vidjevi u krevetima mnogo mladih ljudi koji su bili otprilike njegove dobi i koji su izgledali kao on. Zapravo je
gledao sva ta tua tijela i pitao se koje je od njih - njegovo.
Drugi ovjek koji je pretrpio stranu nesreu u kojoj je izgubio dva ekstremiteta sjeao se kasnije kako je lebdio iznad
vlastitog tijela, koje se nalazilo na stolu za operacije, kako je alio iskasapljenog nesretnika, a onda je odjednom shvatio
da taj nesretnik nije nitko drugi nego on.
Kad se to dogodi, ljudi koji se nau na udaru fenomena NDE-a obino osjete strah, koji poslije nekog vremena bude
potpuno zamijenjen razumijevanjem onog to se dogaa. Oni tada razumiju sve to lijenici i medicinske sestre
saopavaju jedni drugima (iako oni sami esto ne posjeduju nikakve medicinske kvalifikacije), ali kad se pokuaju
obratiti lijenicima ili drugim prisutnim osobama, otkriju da ih nitko ne uje.
5
Vidjevi to neki pokuavaju svratiti na sebe panju nastojei dodirnuti prisutne. Meutim, njihove ruke prolaze kroz ruke
tih osoba ili kroz njihova tijela kao da su od zraka.
To mi je opisala neka ena koju sam vratio iz klinike smrti. Vidio sam da je njezino srce prestalo raditi i odmah sam joj
poeo masirati grudni ko, kako se to ini u ovakvim situacijama. Kad se ona kasnije osvijestila, rekla mi je da se u
trenutku kad sam poeo stavljati njezino srce u pogon nalazila iznad vlastitog tijela i gledala ga odozgo. Zatim je stajala
iza mene i pokuavala mi kazati da prestanem s pokuajima da ju vratim u ivot, jer joj je lijepo i tamo gdje se nalazi.
Kad je vidjela da ju ne ujem, pokuala me uhvatiti za ruku da tako sprijei da joj zabijem u ilu na ruci iglu za injekcije i
ubrizgam joj intravenozno tekuinu za pokretanje srca. Ona tvrdi da je njezina ruka prola kroz moju kao da je nema.
Meutim, nije bilo ba sasvim tako. Kasnije je tvrdila da je pod rukom osjetila neku tvar s konzistencijom, gustoom
veoma razrijeene elatine, i da joj se uinilo da kroz tu tvar prolazi elektrina struja.
Sline opise dobio sam i od nekih drugih pacijenata.
Mnogi NDE-ovci, kad ponu komunicirati s drugim ljudima, osjete kako se u njima povealo osjeanje vlastitog
identiteta. Jedan mi je pacijent opisao ovu fazu kao vrijeme kad niste supruga vaeg mua, kad niste roditelj vae
djece ili niste dijete vaih roditelja. Postali ste potpuni ja. Jedna pacijentica rekla mi je da se u toj fazi osjeala kao
balon koji se slobodno die u zrak poto je presjeena vrpca koja ga je do tog trenutka drala prikovanog za zemlju.
U tom trenutku strah uzmie pred osjeanjem blaenstva i razumijevanja.

Spokojnost i nestanak boli
Dok se pacijent jo nalazi u vlastitom tijelu, esto osjea jake bolove. Meutim, kad se jednom presijee vrpca,
nastupa spokojstvo, mir i nestanak boli.
Razgovarao sam s pacijentima, kojima se zaustavilo srce i koji su mi rekli da je estoku bol koja nastaje kod sranih
napada nadomjestilo osjeanje velikog uitka. Neki istraivai podsjeaju na injenicu da mozak, kad osjeti neku
estoku bol, isputa u organizam kemijsku supstanciju koju sam proizvodi i koja zaustavlja bol. Vezu ove teorije s NDE-
om raspravit emo u 7. poglavlju, a ovdje u vas samo upozoriti na to da jo nitko nije izvrio eksperimente kojima bi se
ova teza dokazala ili oborila. Meutim, ak ako je ispravna, ona nije dovoljna za objanjenje drugih simptoma pojave o
kojoj govorimo.

Izvantjelesno iskustvo
esto se dogaa da u trenutku kad lijenik rekne: Mislim da smo ovog (bolesnika) izgubili!, pacijent o kojemu je rije
doivi potpunu promjenu perspektive. On osjeti kako se die u zrak, lebdi na visini i gleda odozgo vlastito tijelo.
Mnogi kojima se to dogodilo kau da u ovakvoj situaciji nisu predstavljali samo nekakvu toku u kojoj se koncen-
trirala njihova svijest. I dalje im se inilo da su sastavni dio nekakvog tijela, iako su se nalazili izvan svog fizikog tijela.
Kau da njihovo spiritualno tijelo ima oblik i dimenzije koji nisu nalik na oblik i dimenzije naeg fizikog tijela. To
spiritualno tijelo posjeduje ruke i fazonu ali ga oni kasnije ne znaju opisati. Neki ga opisuju kao oblak sazdan od boja,
drugi kao energetsko polje.
Jedan NDE-ovac s kojim sam razgovarao prije nekoliko godina, rekao mi je da je pomno razgledao svoje ruke dok se
nalazio u tom stanju i da je vidio da su sazdane od svjetlosti sa siunim strukturama. Vidio je one delikatne zavijutke
koe to tvore otiske prstiju, a na gornjim dijelovima ruku vidio je sjajne cijevi sazdane od svjetlosti.

Tunelsko iskustvo
Takozvano tunelsko iskustvo (doivljaj tunela) obino se dogaa nakon odvajanja od tijela. Prije nego to sam
napisao ivot poslije ivota nisam zapazio da ljudi kojima se dogodi NDE shvate da je to to im se dogaa u nekakvoj
vezi sa smru prije nego dozive presijecanje vrpce i izvan-tjelesni doivljaj.
to se dogaa u takvom trenutku? Pred ljudima kojima se ovo dogodi otvara se nekakav prolaz ili tunel i oni bivaju
odgurnuti u tminu to vlada u njemu. Prou kroz ovaj mrani prostor i na njegovom kraju izau u blistavu svjetlost o
kojoj emo govoriti malo kasnije.
Neki ljudi ne prou kroz tunel nego se uspinju nekakvim stepenitem. Jedna mi je ena priala da je bila kraj uzglavlja
svoga sina dok je umirao od raka plua. Jedna od njegovih posljednjih izjava bila je da vidi pred sobom divno spiralno
stepenite koje vodi prema gore. Malo kasnije
umirio je majku rekavi joj kako misli da se uspinje tim stepenitem.
Neki kau da su proli kroz prekrasna, divno ukraena vrata, dveri, to se doima simbolino, jer simbolino ukazuje
na prijelaz u nekakav drugi svijet, neko drugo carstvo.
Neki ljudi uju zvuk nalik na pitanje zrane struje dok prolaze kroz tunel. Neki uju zvuk nalik na zvuk elektrinih
vibracija ili na zujanje.
Tunelski doivljaj nije neto to sam upravo ja prvi otkrio. U XV stoljeu veliki slikar Hieronvmus Bosch naslikao je
sliku Uzlazak na nebo, koja vizualno prikazuje ovakve doivljaje. U prvom planu slike su ljudi koji upravo umiru. Oko
njih su spiritualna bia koja pokuavaju usmjeriti njihovu panju prema gore, uvis. Oni koji su umrli prolaze kroz mraan
tunel i stiu u prostor osvijetljen jarkom svjetlou. Ulazei u taj prostor oni se pobono bacaju na koljena.
U jednom od najudnijih tunelskih iskustava o kojima sam uo, tunel je opisan kao gotovo beskonano dugaak,
gotovo beskrajno irok i ispunjen svjetlou.
Opisa ima mnogo i nisu jednaki, ali smisao onog to se dogaa, doivljaj toga je manje-vie isti: osoba prolazi kroz
prolaz koji vodi u prostor snane, intenzivne svjetlosti.

Bia sazdana od svjetlosti
Poto proe kroz tunel i izae iz njega, osoba koja doivljava NDE obino sree bia sazdana od svjetlosti. Ona nisu
sazdana od obine svjetlosti. Blistaju prekrasnim i intenzivnim sjajem, koji kao da njih i sve oko njih potpuno proima te
ispunjava osobu koja to doivljava osjeajem
6
goleme ljubavi. Jedna osoba koja je to doivjela kae: To to sam vidio mogao bih opisati ili kao 'svjetlost' ili kao
'ljubav', ali bi u oba sluaja znailo jedno te isto. Neki kau da su imali dojam da se naprosto kupaju u oluji
svjetlosti.
Svi NDE-ovci opisuju ovu svjetlost kao neto to je mnogo sjajnije i blistavije od bilo ega to moemo doivjeti na ovom
svijetu. Meutim, unato tom tako silnom intenzitetu njezina sjaja, ova svjetlost ne smeta oima. Ona je topla, vibrantna i
iva.
Naavi se u ovoj situaciji NDE-ovci esto sreu prijatelje i roake koji su ranije umrli. O tim biima mnogi kau da imaju
isto tako rijeima neopisiva tijela kao to su i njihova vlastita.
Osim spomenute jarke svjetlosti i luminiscentnih prijatelja i roaka neki ljudi koji su to doivjeli opisuju prekrasne
pastoralne scene. Jedna mi je ena rekla da je vidjela livadu okruenu biljkama od kojih je svaka posjedovala vlastitu
svjetlost.
Neki ljudi vide prekrasne gradove svjetlosti koji su tako grandiozni da samim time postaju neopisivi.
U ovakvim situacijama komuniciranje se ne vri rijeima kako ih mi upotrebljavamo nego telepatskim, neverbalnim
komuniciranjem, koje se odmah razumije i bez ijedne izgovorene rijei.
Vrhovno bie sazdano od svjetlosti
Poto tako sretne nekoliko obinih bia sazdanih od svjetlosti, NDE-ovac obino sretne i vrhovno bie sazdano od
svjetlosti. Mnogi ljudi odgojeni u kranskoj religiji zakljue da je to bie Bog ili Isus. Pripadnici drugih religija
i s drugaijim vjerskim odgojem prepoznaju u tom biu Budu ili Alaha. Meutim, neki kau da to bie nije ni Bog ni Isus
ve netko drugi, takoer veoma svet.
to bilo da bilo, ovo vrhovno bie zrai totalnom ljubavlju i razumijevanjem. I to tako snano, u takvoj mjeri, da veina
onih koji ovo dozive ele da s njim ostanu zauvijek.
ele, ali ne mogu. Kad doe do ovog susreta rekne im se (a obino im to kae samo vrhovno bie) da se moraju vratiti u
svoje zemaljsko tijelo. Meutim, prije toga oni moraju vidjeti retrospektivu vlastitog ivota.

Retrospektiva ivota
Kad do toga doe vie nema fizikog okolia. Umjesto toga oni gledaju trodimenzionalnu viebojnu panoramsku
retrospektivu u kojoj gledaju sve to su ikad uradili u ivotu, itav svoj ivot. Pred njihovim oima odvija se film njihova
ivota.
Te se slike vrte pred njihovim oima kao da su oni neko tree lice, pa to gledaju iz perspektive gledaoca, a ne
uesnika. Osim toga to se ne zbiva u vremenu kako ga mi znamo. Najblii opis to sam ga dobio kae da se cijeli
ovjekov ivot odvrti u jednom trenutku.
U toj situaciji, gledajui ovakvu retrospektivu vlastitog ivota, onaj koji to doivi vidi ne samo sve to je ikad u ivotu
uradio nego doslovno u istom trenutku kada ga vidi spozna to je svaki pojedini njegov in donio drugim akterima u
njegovom ivotu.
Kako to zapravo izgleda? Na primjer, ako netko vidi da je uradio neto nevaljalo, neto runo, nae se u istom trenutku
u svijesti ovjeka kojemu je to uradio, pa osjeti njegovu tugu, njegovo osjeanje vlastite povrijeenosti, njegovo aljenje
to se to dogodilo.
S druge strane, ako se radi o inu dobrote prema nekoj drugoj osobi, onaj koji je to uradio i koji to sada vidi nae se
odmah na mjestu te osobe i doivi prijatne osjeaje.
U vrijeme kad se odvija ova retrospektiva ivota vrhovno bie sazdano od svjetlosti je s osobom koja to doivljava i pita
je to misli o tome, da li je ivot korisno upotrijebila. Pomae joj u ovoj retrospektivi i pomae joj da svaki dogaaj u
svom ivotu stavi u pravu perspektivu, da ga shvati u pravom znaenju.
Svi ljudi koji su proli kroz to izlaze iz ovog doivljaja sa spoznajom i vjerom da je ljubav najvanija stvar u ivotu.
Za veinu, na drugo mjesto po vanosti, dolazi znanje. I dok vide scene u kojima su neto uili, bie sazdano od
svjetlosti kae im da jedna od stvari koje mogu sa sobom ponijeti u smrt - jest znanje. Druga, vanija, je ljubav -kae
bie.
Kad se oni koji su to doivjeli vrate, obino osjete e za znanjem. Mnogi postaju lakomi itaoci ak ako prije toga
nisu uope marili za knjigu. Neki se upiu u kole ili fakultete to pripadaju drugim podrujima nego to je ono za koje su
se ranije kolovali ili na kojem su radili.

Brzi uspon na nebo
Moram upozoriti da ne doivi ba svaki NDE-ovac tunel-sko iskustvo. Neki kasnije pripovijedaju o doivljaju leb-denja
ili letenja, to jest da su se brzo dizali prema nebu i vidjeli univerzum iz perspektive koja je na ovom svijetu rezervirana
samo za astronautiare.
Psihoterapeut Carl G. Jung doivio je to 1944. godine poslije sranog napada. Kasnije je priao da je imao osjeaj da
brzo leti do jedne take visoko iznad Zemlje.
Jedno dijete s kojim sam razgovarao reklo mi je da se osjealo kao da leti daleko iznad Zemlje, da prolazi kraj zvijezda i
da se, na kraju, sree s anelima. Drugi jedan NDE-ovac opisao je kako se naglo digao na ogromnu visinu, vidio planete
oko sebe i duboko dolje Zemlju kao plavu djeju pekulu.
Odupiranje povratku u ivot
Za mnoge ljude NDE predstavlja doivljaj tako ugodan i lijep da se ne ele vratiti. Kad se ipak vrate, oni se zbog toga
ljute na lijenike to su ih reanimirali.
Dvojica mojih prijatelja lijenika otkrili su postojanje NDE-a na vlastitoj koi kad su pacijenti koje su spasili pokazali
neprijateljske osjeaje prema njima.
Jedan od ove dvojice spasio je ivot nekom kolegi lijeniku, koji je pretrpio srani napad. Kad je pacijent oivio, prvo to
je rekao bilo je: Carl, da se nisi usudio da ovo ponovi!
7
Carlu nije bilo jasno zato se njegov kolega ljuti na njega. Meutim spaeni lijenik kasnije je s njim razgovarao u etiri
oka. Ispriao se za svoj postupak i objasnio to se s njim zapravo dogodilo. Bio sam bijesan zbog toga to si me vratio
u smrt umjesto u ivot, rekao je.
Drugi kolega otkrio je postojanje fenomena NDE-a kad je reanimirao pacijenta, koji je, im se osvijestio, poeo na njega
vikati i prigovarati mu to ga je izveo iz onog krasnog i sjajnog mjesta.
NDE-ovci esto ovako reagiraju. Meutim takva je reakcija kratkotrajna. Ako s njima razgovarate nedjelju dana kasnije
obino kau da su zapravo sretni to su se vratili. Premda im sada nedostaje ono stanje blaenstva, oni su sretni to im
se pruila ansa da nastave ivot.
Zanimljivo je da mnogi NDE-ovci misle da im se pruila mogunost da sami odlue hoe li se vratiti ili e ostati. Takav im
izbor nudi ili vrhovno bie sazdano od svjetlosti ili neki njihov umrli roak.
Zapravo svi s kojima sam razgovarao o ovakvom njihovom doivljaju bili bi se opredijelili da ostanu da su nekim
sluajem mogli misliti samo na sebe. Meutim, oni obino odgovore da se ele vratiti zato to imaju djecu koju treba
odgojiti ili misle da e, ako ostanu, nedostajati svojim branim drugovima ili roditeljima.
Jedna ena iz Los Angelesa suoila se s takvim pitanjem bia sazdanog od svjetlosti ak dva puta u ivotu. Prvi put,
dogodilo se to pedesetih godina, dok je bila u komi izazvanoj automobilskom nesreom, bie sazdano od svjetlosti reklo
joj je da je dolo vrijeme da umre i ode na nebo.
Ona se tome oduprla rekavi da je jo previe mlada da umre. Meutim, bie sazdano od svjetlosti nije htjelo da popusti
sve dok mu ona nije rekla: Ali, ja sam jo mlada! Nisam ak imala vremena da se napleem!
Bie sazdano od svjetlosti prasnulo je u smijeh i dozvolilo joj da nastavi ivot.
Otprilike trideset godina kasnije ovoj je eni prestalo raditi srce dok je bila na nekoj manjoj operaciji. Ponovo je prola
kroz onaj tunel i srela se s biem, koje joj je opet reklo da je dolo vrijeme da umre.
Ona se tome i sada suprotstavila. Rekla je da ima djecu koju treba odgojiti i osposobiti i da ih ona zato ne smije
napustiti.
Bie je odgovorilo: U redu, dozvolit u vam da nastavite ivot. Ali, ovo je moja posljednja takva odluka. Kad se opet
sretnemo, morat ete ostati ovdje.

Drukije vrijeme i prostor
Osim spomenutih obiljeja fenomena NDE-a ljudi koji su ga doivjeli govore da je tamo vrijeme silno ubrzano i da se
potpuno razlikuje od onog to ga mjere nai satovi. Oni ovaj fenomen opisuju kao bivstvovanje u vjenosti. Kad sam
jednu enu zapitao koliko je trajao njen doivljaj, ona je odgovorila: Mogla bih rei da je sve to trajalo samo jednu
sekundu ili da je trajalo deset tisua godina - razlike nema!
Granice to ih namee prostor u naem svakodnevnom ivotu u NDE-fenomenu se esto prelaze i rue. Dok traje
ovakav doivljaj, osobi koja ga doivljava dovoljno je da samo zamisli da je na nekom mjestu da bi se tamo nala u
istom trenutku. Neki su mi pacijenti priali da im je u trenutku kad su bili izvan vlastitog tijela i gledali kako se lijenici s
njima mue (kako bi ih spasili) bilo dovoljno da poele da odu iz dvorane za operacije u predvorje gdje su ekali njihovi
roaci i to bi se u istom trenutku dogodilo.
Ovakvi doivljaji predstavljaju moda najbolji i najpode-sniji odgovor ljudima koji misle da je sutina fenomena NDE-a u
tome da mozak nadmudruje samoga sebe. Ako emo pravo, na prvi pogled je lako mogue da ljudski mozak, kad se
naemo u nekoj veoma tekoj neprilici, pokuava smiriti samoga sebe stvarajui (zapravo: izmiljajui) tunelske
doivljaje i susrete s biima sazdanim od svjetlosti. Meutim, okolnost da ljudi koji su doivjeli NDE znaju to se
dogaalo u drugim prostorijama bolnice dok
su oni leali na stolu za operacije naprosto nas tjera na zakljuak da su ti ljudi doista doivjeli izlazak iz vlastitog tijela.
Sreo sam (i s njima o tome razgovarao) nekoliko ljudi koji su doivjeli fenomen izvantjelesnosti i koji su napustili svoje
tijelo, koje je ostalo u dvorani za operacije, dok su oni vrljali po drugim prostorijama bolnice i tamo vidjeli svoje roake.
Jedna ena, koja je izila iz vlastitog tijela, otila je u ekaonicu i vidjela da njena kerka, koja je tamo ekala, ima na
sebi suknju koja ne pristaje uz kaputi kostima to ga je nosila.
ta se dogodilo? Naprosto to da je sluavka koja je djevojicu dovela u bolnicu u urbi dohvatila prvo to joj se nalo pri
ruci.
Kad je pacijentica kasnije priala svojoj obitelji to je doivjela i to je vidjela, njima je bilo jasno da se naprosto morala u
jednom trenutku nalaziti u ekaonici, jer to inae ne bi vidjela.
Jedna ena doivjela je izlazak iz vlastitog tijela i otila iz sobe, u kojoj se ekipa lijenika trudila da ju reanimira, u
predvorje bolnice. Tamo je ugledala svog djevera, vidjela kako mu je pristupio jedan njegov poslovni partner i ula kako
ga je taj ovjek zapitao zato je doao u bolnicu.
Upravo sam se spremao da odem na vano poslovno putovanje kad su mi telefonirah da je June otpremljena u
bolnicu. Izgleda da e umrijeti, pa je zato bolje to nisam otputovao, jer je sigurno da u morati upravo ja organizirati
njezinu sahranu - odgovorio je djever.
Nekoliko dana kasnije, kad se pacijentica ve oporavljala, posjetio ju je djever. Ona mu je rekla da je ula razgovor to
ga je on vodio s onim poslovnim partnerom. Da otkloni i posljednji traak sumnje da govori istinu rekla je: Kad
opet budem umirala otputuj slobodno, jer sa mnom e tada biti sve u redu. Djever je problijedio kao smrt.
Neto slino tome dogodilo se nekoj starijoj eni koja je pala u komu i koju sam pokuavao reanimirati. Masirao sam joj
srce na krevetu u ambulanti bolnice u kojoj sam radio, dok je medicinska sestra koja mi je pomagala skok-nula u jednu
od oblinjih soba da odatle donese ampulu s lijekom koji je bio potreban.
Radilo se o ampuli koja se otvara tako da joj se slomi vrak, ali se to ne smije raditi golim rukama nego tako da se u ruci
dri papirnu maramicu, jer inae postoji opasnost da se onaj tko to radi poreze na staklo. Medicinska sestra vratila se s
ve otvorenom ampulom, pa sam lijek mogao odmah upotrijebiti.
8
Kad se pacijentica osvijestila, pogledala je medicinsku sestru blagim i prijatnim pogledom i rekla: Mala moja, vidjela
sam to ste radili u onoj sobi. Nemojte to raditi bez papirne maramice, jer ete se posjei! Medicinska sestra bila je
zapanjena i odmah priznala da je u urbi doista slomila vrak ampule golim prstima.
Pacijentica nam je zatim ispriala da je za vrijeme kad se sve ovo dogaalo otila u sobu u koju je bila otila i
medicinska sestra pa je tako vidjela to je ona tamo uradila.

Neka istraivanja: Koliko ih je? Kako?
Kako sam ve spomenuo Gallupov institut za ispitivanje javnog mnijenja organizirao je 1982. godine anketu koja je
pokazala da je osam milijuna odraslih Amerikanaca doivjelo NDE. Budui da to znai da je NDE doivio otprilike svaki
dvadeseti odrasli Amerikanac, istraivaima ove pojave bilo je jasno kao na dlanu da e lako dolaziti do ispitanika
potrebnih za istraivanje. Zapravo su mnoga takva istraivanja zapoela prije nego to je Gallupov institut postavio
Amerikancima pitanje: Da li postoji ivot poslije ivota?
U jednom od tih istraivanja, koje je dobilo naziv Ever-green Study, istraivai su uspjeli istraiti nain kako je
fenomen tik do smrti doivjelo etrdeset i devet stanovnika sjeverozapadnog dijela Sjedinjenih Drava.
Istraivai (James Lindlev, Sethvn Brian i Bob Conlev, nastavnici Evergreen State College, koji se nalazi u mjestu
Olvmpia u saveznoj dravi Washington) primijenili su standardnu metodu ispitivanja. Svakom ispitaniku prvo se pruila
mogunost da bez prekidanja i bez upadica sa strane opie svoj susret sa smru. Tek poslije toga, u drugom krugu,
ispitanici su odgovarali na seriju standardnih pitanja u vezi s njihovim doivljajem.
Bila su to ona ista pitanja kojima se bio posluio Kenneth Ring, psiholog iz Connecticuta, koji je istraio nekoliko
desetaka sluajeva doivljavanja NDE-a i rezultate objavio u odlinoj knjizi ivot u smrti: Nauno istraivanje fenomena
tik do smrti (Life at Death: A Scientific Investigation of Near-Death Experience, 1980). Ringova metoda ispitivanja NDE-
ovaca prihvaena je kao metoda kojom se moe utvrditi da li je neka osoba doista doivjela NDE. Pitanja su neutralna -
do stanovite take - a onda poinju vriti blagi pritisak.
Ekipa istraivaa s Evergreen State Collegea upotrijebila je ista pitanja da bi kasnije mogla usporediti svoje rezultate s
rezultatima koje je postigao Ring:
1. Da li se radi o doivljaju koji je teko opisati rijeima? (Ako je odgovor potvrdan slijede pitanja: Moete li barem
pokuati da objasnite zato je ovaj doivljaj teko opisati
rijeima? Da li je ono to ste doivjeli nalik na san ili je to neto drugo, neto to se razlikuje od sna?)
2. Kad se to dogaalo, jeste li mislili da umirete ili da ste na rubu smrti? Jeste li moda mislili da ste ve mrtvi? Jeste li
moda uli da je netko rekao da ste umrli? Da li se moda sjeate da ste uli jo neto dok ste bili u tom stanju?
3. Kakve ste imali osjeaje dok se to dogaalo?
4. Jeste li uli bilo kakvu buku ili neobine zvukove dok se to zbivalo?
5. Jeste li u bilo kom trenutku imali osjeaj da se nekud kreete, da nekud odlazite, da nekamo dolazite? Kako je to
izgledalo? (Ako je odgovor na 4. pitanje potvrdan, postavlja se potpitanje: Da li je ono to ste doivjeli na bilo koji nain
povezano s bukom ili zvukovima koje ste uli i koje ste nam maloprije opisali?)
6. Jeste li u bilo kojem trenutku vaeg doivljaja dobili dojam da ste se na neki nain odvojili od vlastitoga fizikog tijela?
Jeste li ga u bilo kojem trenutku vidjeli? (Ako su odgovori na ova dva pitanja potvrdni, slijede pitanja: Moete li opisati
ovaj doivljaj? Kako ste se osjeali dok ste bili u tom stanju? Gdje ste se nalazili dok ste bili izvan svog fizikog tijela?
Jeste li imali neko drugo tijelo? Ako je odgovor na zadnja pitanja potvrdan slijedi pitanje: Da li je postojala bilo kakva
veza izmeu vas i vaeg fizikog tijela? Molimo vas da je opiete ako je postojala. Dok ste se nalazili u tom stanju kakve
su bile vae percepcije vremena? A percepcije prostora? A percepcije teine? Jeste li, dok ste se nalazili u tom stanju,
mogli uraditi neto to nikako ne biste mogli uraditi sa svojim fizikim tijelom? Jeste li imali bilo kakav osjeaj okusa? A
mirisa? Kako su, dok ste bili u tom stanju, funkcionirali va vid i sluh? Ili moda uope nisu funkcionirali? Jeste li,
nalazei se u tom stanju, osjetili usamljenost?)
7. Jeste li, za vrijeme svog doivljaja, sreli bilo koga: ivog ili mrtvog? (Ako je odgovor potvrdan slijede pitanja: Tko su
bili ti ljudi? to se dogodilo kad ste se s njima sreli? Jesu li oni komunicirali s vama? to su vam saopili? Kako? Kako
ste se osjeali u njihovom drutvu?)
8. Jeste li u bilo kojem trenutku vidjeli nekakvu svjetlost, sjaj ili iluminaciju? Moete li to opisati? (Ako je odgovor
potvrdan, slijede potpitanja: Da li vam je ta svjetlost bilo ta saopila? ta vam je saopila? ta ste u tim trenucima
mislili o toj svjetlosti? Kakve je osjeaje pobudila u vama? Jeste li sreli bilo kakve religijske likove, na primjer, anela,
duhove uvare, Krista i tako dalje? Jeste li sreli bilo kakve duhove to uasavaju, na primjer, demone, vjetice ili vraga?)
9. Dok ste sve to doivljavali da li vam se va vlastiti ivot (ili prizori iz vaeg vlastitog ivota) pojavio ili u obliku
mentalnih slika ili u obliku sjeanja? (Ako je odgovor potvrdan, slijede pitanja: Moete li nam to podrobnije opisati? Kako
je zapravo izgledao taj doivljaj? Kakve je osjeaje izazvao u vama? Jeste li od tog doivljaja neto nauili? ta?)
10. Jeste li u bilo kojem trenutku dobili dojam da se pribliavate nekoj vrsti granice ili nekoj taki s koje nema povratka?
(Ako je odgovor potvrdan, slijede potpitanja: Moete li to opisati? Moete li se sjetiti bilo kakvih osjeaja ili misli to ste ih
imali dok ste se pribliavali toj mei? Imate li neku predodbu o tome to je ta mea predstavljala ili znaila?)
11. (Ako je ispitanik prije ispitivanja izjavio da se pribliio smrti, postavljaju mu se sada slijedea pitanja): Dok ste mislili
da umirete, to ste osjeali? Jeste li eljeli da se vratite u svoje tijelo, da nastavite ivot? to ste osjeali kad ste se
osvijestili i vidjeli da se opet nalazite u svom fizikom tijelu? Da li imate bilo kakvu ideju o tome zato
ovom prilikom niste umrli? Jeste li u bilo kojem trenutku dobili dojam da vam sudi nekakva nepersonalna sila?
12. To to ste doivjeli dogodilo se nedavno, ali nas ipak zanima da li vas je to u bilo kojem smislu izmijenilo? Ili nije?
Ako vas je izmijenilo, u kojem vas je smislu i kako izmijenilo? (Ako odgovori nisu negativni, postavljaju se slijedea
potpitanja): Da li je ono to ste doivjeli promijenilo va stav prema ivotu? Kako? U kojem smislu? Da li je promijenilo
vaa religijska uvjerenja? Ako je promijenilo, recite kako, u kom smislu? Ako usporedite ovo to mislite i osjeate danas
s onim to ste mislili prije nego to ste ovo doivjeli, da li se danas vie ili manje bojite smrti? Ili jednako kao prije? Ili se
vie uope ne bojite smrti? [Ispitaniku koji je pokuao izvriti samoubojstvo, ali je spaen, postavlja se slijedee pitanje:
9
Kako je to to ste doivjeli djelovalo na va stav prema samoubojstvu? Kolika je vjerojatnost da ete moda opet
pokuati da sami sebe ubijete? (Ispitiva mora biti taktian.)]
13. Ako problem koji e se postaviti slijedeim pitanjem nije dobio puno objanjenje u odgovorima na 12. pitanje i
potpitanja, i, osim toga, ako je pacijent-ispitanik sam izjavio da se naao na samom rubu smrti, moe mu se postaviti
slijedee pitanje: Kao ovjek koji se naao na samom rubu smrti moete li nam opisati, vlastitim rijeima, to za vas
znai rije smrt?
14. Da li elite neto dodati onom to ste nam dosad rekli o svom doivljaju i njegovom djelovanju na vas?
Budui da su upotrebili ista pitanja kao Ring, istraivai s Evergreen Collegea mogli su usporediti svoje rezultate s
rezultatima koje je on dobio u svom, po obimu, veem istraivanju.

Fenomen tik do smrti podijelili su na pet irih faza umjesto na devet specifinih faza. Te su faze: spokojstvo,
odvajanje od tijela, tama, svjetlost i unutranje stanje.
U istraivanjima koje je obavila ta ekipa pokazalo se da je 74,5 posto upotrebljenog uzorka (uzorak su inili ispitanici)
doivjelo fazu spokojstva za vrijeme NDE-a, dok je u Ringovom istraivanju to iznosilo 60 posto.
Istraivai s Evergreen Collegea ustanovili su da ih je sluanje opisa ove faze (faze spokojstva) naprosto iscrpljivalo, jer
bi se ispitanici, govorei o toj temi navili i kao da nisu mogli prestati priati o blaenom spokojstvu i emocionalnoj
toploti, koje su osjeali u toj fazi.
Fazu odvajanja od fizikog tijela doivjelo je 70,9 posto ispitanika u istraivanjima na Evergreen Collegeu i 37 posto
Ringovih ispitanika. Tminu, koja se moe poistovjetiti ili barem usporediti s tunelskim doivljajem, doivjelo je 38,2
posto ispitanika na Evergreen Collegeu i 23 posto Ringovih ispitanika. Svjetlost (ukljuujui bia sazdana od svjetlosti)
doivjelo je 56,4 posto ispitanika na Evergreen Collegeu i 16 posto Ringovih ispitanika.
Unutranju scenografiju, koju su mnogi ispitanici doivjeli kao raj doivjelo je 34,5 posto ispitanika na Evergreen
Collegeu i 10 posto Ringovih ispitanika.
Meu svim ispitanicima koje je istraila ekipa na Evergreen Collegeu, naao se samo jedan koji je doivio paklenski
NDE. Istraivai su paklenski NDE definirali kao NDE u kojem ispitanik doivi strah, uas, paniku ili bijes, srdbu, a u
nekim sluajevima doivljaj obuhvati i vienje demonskih bia. Jedan ovjek, koji je doivio ak tri NDE-a, rekao je
istraivaima da je zabunom za vrijeme svog drugog NDE-a bio poslan u - pakao.
Takva iskustva su ipak rijetka. Istraivai s Evergreen Collegea kombinirajui vlastita istraivanja s mojim i Rin-
govim, utvrdili su da samo 0,3% ispitanika opisuje svoj NDE kao paklenski.
Meutim, neto to nipoto nije rijetka pojava kod ljudi koji su doivjeli NDE je tendencija da se promijeni njihova linost.
Doivljaj NDE-a predstavlja tako snaan instrument mijene da se mnogi ljudi koji su to doivjeli moraju kasnije
podvrgnuti psihoterapiji da bi pomou nje saznali kako e se, ovako promijenjeni, uklopiti u ivot i drutvo.
Meutim, kako bilo da bilo, NDE mijenja ljude koji su ga doivjeli, u pozitivnom smislu rijei. No, ak i s pozitivnom
promjenom vlastite linosti nije uvijek lako izai na kraj, ako ni zbog ega drugog a ono svakako zbog naglosti takve
promjene. Treba osim toga spomenuti i emocionalne posljedice okolnosti da se svijet odjednom smatra boljim nego to
se prije smatrao, i spoznaje da e se u takvom boljem svijetu dalje ivjeti.
Moda jedan od najboljih primjera djelovanja NDE-a na ljude opisuje slavna amerika spisateljica Katherine Anne
Porter, koja je doivjela NDE prilikom gotovo fatalnog oboljenja od gripe 1918. godine. Evo to je autorica Broda luaka
(Ship of Fools) rekla o tome u jednom svom intervjuu:
Doivjela sam viziju neba i poslije toga ovaj svijet bio mi je prilino dosadan. Nekoliko narednih godina moje
raspoloenje bilo je takvo da sam mislila da ovaj svijet ne vrijedi da bi se u njemu ivjelo. Meutim, imala sam vjeru,
posjedovala sam onu unutranju jezgru snage koja dolazi odnekud, koja je moda od nekog naslijeena. U itavom
mom ivotu bilo je dana kada sam istovremeno osjeala snanu elju da odmah umrem i jedva ekala da iva doekam
sutranji dan. Zapravo, da nisam bila ilava kao kakva maka-skit-nica ne bih danas bila iva.

Pogled prema naprijed
Nekim ljudima koji ga dozive NDE prui priliku da zavire u budunost. Ali, ovo se dogaa u tako neznatnom postotku
sluajeva da oklijevam to smatrati jednim od obiljeja fenomena NDE-a. Meutim, vano je i bitno da se to (kako
izgleda) doista dogaa.
Ovu sam pojavu otkrio sasvim sluajno. Dogodilo se to 1975. godine, nekoliko mjeseci prije nego to je objavljena moja
knjiga ivot poslije ivota. Dogodilo se to na Hallo-ween.* Louise, moja tadanja ena, odvela je nau djecu u etnju.
etajui tako stigli su do jedne kue i djeca su stupila u razgovor sa stanarima te kue, simpatinim postarijim
mukarcem i enom. Oni su zapitali djecu kako se zovu, a kad je moj najstariji sin rekao da se zove Ravmond Avery
Moody, ena kao da se zaprepastila.
Gospoo, svakako moram razgovarati s vaim muem - rekla je Louisi.
Kad sam nekoliko dana poslije toga razgovarao s tom enom, ona mi je opisala NDE koji je doivjela 1971. godine. Za
vrijeme kirurke operacije kojoj se morala podvrgnuti, prestalo joj je raditi srce i kolapsirala su joj plua, pa je prilino
dugo bila kliniki mrtva. Dok je bila u tom stanju, doivjela je NDE u toku kojega je srela vodia koji ju je proveo kroz
itav njen dotadanji ivot i dao joj neka obavjetenja o budunosti. Pred sam kraj NDE-a bila joj je pokazana moja
fotografija i saopeno moje ime i prezime, a onda joj je bilo reeno da mi u pravo vrijeme mora ispriati to joj se
dogodilo.
Mislim da je ovaj sluajni susret vaan u vezi s temom ove knjige. Meutim, jo su vaniji i impresivnije djeluju
* No prije blagdana Svih Svetih, No vjetica, - Prev.
neki sluajevi pogleda u budunost na koje je naiao Kenneth Ring u svojim istraivanjima.
Premda je broj ovih sluajeva procentualno tako neznatan u usporedbi s brojem ispitanika da je neupotrebljiv i potpuno
zanemariv za statistiku analizu, Ring je uspio pronai nekoliko nesumnjivih primjera ovog fenomena u vlastitim
istraivanjima i u istraivanjima drugih istraivaa. U ovakvim sluajevima radi se o tome da NDE-ovac doivi viziju
10
buduih dogaaja ili budueg dogaaja, obino dok se nalazi u dubokom NDE-u. Ponekad se on toga sjeti neposredno
poto se probudio, i to poslije ne zaboravi. Meutim, u drugim sluajevima sjeanje na to izbije kasnije, s jakim
osjeanjem ve vienog, i dojmom ispitanika da je dogaaj koji vidi ve jednom u prolosti vidio.
Takav primjer prua nam sluaj jednog Ringovog ispitanika, koji danas ivi u Sjedinjenim Dravama, ali se rodio i
odrastao u Engleskoj. Kad je imao deset godina doivio je NDE u toku operacije koja je morala biti obavljena jer mu je
prsnulo slijepo crijevo. Evo to je o tome napisao u pismu Ringu:
Nakon operacije, dok sam se oporavljao, uvidio sam da imam neka udna sjeanja - jest, upravo sjeanja! - to su se
odnosila na neke dogaaje u mom, s tadanjeg gledita, buduem ivotu. Ne znam kako su mi (ta sjeanja) dola u
glavu - naprosto su dola... Meutim u to vrijeme (1941) i sve do 1968. naprosto nisam u njih vjerovao.
Poslije ovog malog uvoda opisao je pet specifinih sjeanja, ukljuujui sjeanje na datum vlastite smrti i okolnosti zbog
kojih se dogodila (to ovdje ne elim citirati). Sada u opisati dva od tih specifinih sjeanja:
1. Oenit ete se u dobi od 28 godina.
To je bilo prvo sjeanje spomenutog ispitanika. Izrekao ga je bez uzbuenja, kao da konstatira neku injenicu. .. Nikakva
emocija nije tu bila prisutna.
2. Imat ete dvoje djece i ivjet ete u kui koju upravo vidite.
Ovo sam sjeanje doslovno iskusio. Bilo je to ivo sjeanje na to kako sjedim u naslonjau i gledam kako se dvoje djece
igra na podu ispred mene. Znao sam da sam oenjen iako u mojoj viziji nije bio nikakav znak osobi s kojom sam
oenjen. Svatko tko je oenjen zna kako izgleda biti oenjen, a to zna naprosto zato to je oenjen. Neenja ne zna i ne
moe znati kako je to biti oenjen. To pogotovo ne moe znati ni zamisliti djeak koji ima samo deset godina!

Upravo to udno
1 zapravo nemogue (za 10-godinjeg djeaka) osjeanje predstavlja neto ega se najbolje i najjasnije sjeam, pa sam
siguran da je upravo zato ovaj sluaj ostao neizbrisiv u mojoj memoriji. to to sve znai? Znai to da sam se sjeao na
neto to se imalo dogoditi gotovo 25 godina kasnije! Meutim, to nije znailo VIDJETI budunost u konvencionalnom
smislu rijei nego DOIVJETI budunost, iskusiti budunost. U ovom sluaju budunost se zbivala SADA.
U ovom doivljaju ja sam gledao ravno prema naprijed i malo udesno. Nisam mogao gledati lijevo ispred sebe, ali
sam znao da osoba s kojom sam oenjen sjedi upravo na toj, od mene lijevoj, strani sobe. Djeca to su se igrala na
podu imala su otprilike etiri i tri godine. Starije dijete imalo je crnu kosu i bilo je djevojica; mlae dijete bio je plavokosi
djeak. Meutim u zbilji se dogodilo da su oboje moje djece djeaci. Jo neto. Bio sam svjestan da se iza zida krije
neto jako udno, neto to ne mogu shvatiti ni dokuiti. Moja svijest to nije mogla zamisliti, ali ja sam ZNAO da se tamo
neto krije.
Ovo sjeanje iznenada se ostvarilo jednog dana 1968. godine, dok sam sjedio u naslonjau, itao neku knjigu i
sluajno bacio pogled na moju djecu. U trenu sam shvatio da to to vidim nije nita drugo nego sjeanje iz 1941.
godine. Tog trenutka shvatio sam da ovakva i slina sjeanja nisu bilo to, da na njih treba ozbiljno obratiti panju. Sada,
1968, gotovo 30 godina od onog sjeanja, ja sam saznao to se to skrivalo iza onog zida. Taj meni zagonetan i
nedokuiv predmet (u originalnom sjeanju) bio je elektrini grija zraka koji ugrijani zrak ubacuje pod pritiskom. Da
se razumijemo: ovakvi ureaji 1941. god. nisu postojali u Engleskoj, a mislim da se ni danas tamo ne upotrebljavaju.
Meutim, jedan takav ureaj pojavio se u mom sjeanju na budunost! Zato 1941. nisam mogao dokuiti
zagonetku ovog ureaja iza zida, ije sam postojanje samo naslutio? Naravno zato to tada nisam mogao imati pojma o
postojanju i upotrebi takvih ureaja.
Dok nauka ulae velike napore da vrsto dohvati fenomene na rubu smrti i da ih objasni, o tome da bi pokuala
objasniti fenomen sjeanja na budunost ne moe biti govora. Na jednoj visoko spekulativnoj razini Ring tome prilazi
s pretpostavkom o djelovanju etvrte dimenzije. U toj dimenziji NDE-ovci mogu vidjeti svoj ivot (proli i budui) kao
kakvu planinsku panoramu, od poetka do kraja. Meutim, oni ga ne mogu izmijeniti. Mogu ga samo vidjeti.

Promijenjeni ivoti: mo fenomena tik do smrti da izmijeni one koji ga dozive
Postoji jedan element koji je zajedniko obiljeje svih doivljaja tik do smrti. To je njihova mo da promijene ljude koji
to dozive. U dvadeset godina intenzivnih i prisnih veza s NDE-ovcima nisam se namjerio ni na jednog jedinog (radilo se
o mukarcima i enama) koji se nije veoma duboko i pozitivno izmijenio, uslijed djelovanja NDE-a.
To to ste upravo proitali ne znai da smatram da NDE pretvara ljude u sladunjave, nekritine mlakonje i dobriine.
Pretvara ih u pozitivnije ljude, u ljude s kojima je ugodno dolaziti u kontakt (pogotovo ako prije doivljaja NDE-a nisu bili
ba jako ugodni kao linosti) i ima za posljedicu njihov aktivniji angaman prema realnom svijetu. Ta promjena im
omoguava ili im pomae da se rvu i izlaze na kraj s neugodnim aspektima stvarnosti na jedan neemocionalan i bistro
misaon nain - to za njih predstavlja novost.
Svi znanstvenici i kliniari s kojima sam razgovarao, a koji su prije toga razgovarali s NDE-ovcima, doli su do istog
zakljuka: da su ti ljudi postali bolji upravo zbog onog to su doivjeli.
Premda svaki doivljaj NDE-a predstavlja ono to psiholozi nazivaju kritinim dogaajem, NDE ne izaziva one
negativne posljedice to ih obino izazivaju krizni dogaaji. Tako je, na primjer, poznato da kakav ruan ratni doivljaj
moe ovjeka koji ga doivi zakoiti u toj taki njegova ivota. Tako, na primjer, mnogi veterani rata u Vijetnamu
neprestano iznova proivljavaju uasne prizore smrti i razaranja koje su vidjeli u tom ratu. Oni haluciniraju u tolikoj
mjeri i tako intenzivno da im se ini da njue miris baruta i osjeaju tropsku vruinu. A to je tip negativnog reagiranja na
krizni dogaaj.
Razni drugi traumatini dogaaji, na primjer, poplava, tornado, poar ili automobilska nesrea mogu na neke ljude tako
snano djelovati i tako ih mogu obuzeti da se naprosto ne mogu oteti sjeanju na njih, i ono ih progoni na svakom
koraku, kao da se za njih zalijepilo.
Doivljaj fenomena tik do smrti u istoj je mjeri krizni doivljaj kao bitka u ratu, automobilska nesrea ili kakva
prirodna katastrofa. Zapravo su takve nesree est uzrok NDE-a. Meutim, umjesto da ostanu emocionalno
11
zalijepljeni, NDE-ovci reagiraju na drugaiji nain. Izgleda po svemu onom to smo uspjeli do danas saznati da ovaj
doivljaj tjera one koji ga dozive da poduzmu neku pozitivnu akciju u ivotu u koji se vrate. Neki govore da im glavni
poticaj za to daje spokojstvo to ga stvara osjeanje da ima ivota poslije ivota. Drugi misle da je takav stav rezultat
susreta s viim biem.
Jedno od meni najdraih istraivanja o moi NDE-a da mijenja ljude je ono to ga je obavio Charles Flynn, sociolog sa
Sveuilita Miami u dravi Ohio.
Flynn je prvo analizirao podatke koji su bili dobiveni u dvadeset i jednom upitniku, koje je NDE-ovcima dao da popune
Kenneth Ring, istaknuti istraiva NDE-a. Flynn je htio tono saznati kakve su promjene nastupile kod NDE-ovaca, koji
su dali odgovore na taj upitnik.
Otkrio je da oni u prvom redu poslije NDE-a vie mare za druge ljude nego to su marili prije nego to su doivjeli NDE.
Isto tako se kod njih poveala vjera u postojanje zagrobnog ivota i jako smanjio strah od smrti.
Rezultati Flvnnovog istraivanja pobuuju nadu i optimizam. Jer ovakva nam istraivanja, odnosno njihovi rezultati daju
na znanje da je NDE - iako doivljaj koji ovjeka mora dobro prodrmati - zapravo pozitivan, koristan doivljaj . Iako jo
dodue ne znamo na koji nain ovakvi doivljaji djeluju na milijune ljudi koji ih dozive kad je u pitanju njihov stav prema
nuklearnom ratu i gladi u svijetu, i kako u krajnjoj liniji djeluju na njihov brak, mi znamo neto to je i te kako vano: da je
NDE-ovac dobar ovjek.
itava moja aktivna praksa specijalista psihijatra posveena je psiholokom savjetovanju ljudi koji su doivjeli NDE.
Premda te ljude ovaj doivljaj postavlja pred velik broj problema s kojima se golema veina ljudi nikad ne suoi, svaki se
NDE-ovac promijeni nabolje. Slijedei primjeri do kojih sam doao u toku svojih istraivanja ove pojave pokazuju da
NDE zapravo poveava ljudsku vrijednost ovjeka koji ga je doivio.
Jedan od najuzbudljivijih sluajeva koji pokazuju da se radi o poveanju ovjeje vrijednosti zbog djelovanja NDE-a je
sluaj ovjeka kome u ovdje dati ime Nick (to naravno nije njegovo pravo ime). Nick je bio pravi umjetnik u varanju
drugih ljudi, ovjek koji nije prezao ni od kakvog kriminala: od muenja i pljakanja nemonih i naivnih udovica do
verca drogom. Nicku je kriminal omoguio da ivi dobro. Imao je krasne automobile, finu i skupocjenu odjeu, nekoliko
kua i nikakav problem s vlastitom savjeu.
A onda se njegov ivot potpuno izmijenio. Jednog oblanog dana otiao je da igra golf. Odjednom je nadola oluja, tako
iznenada da Nick nije stigao da pobjegne u klupsku kuu nego ga je na igralitu pogodio grom i ubio.
Neposredno poto se to dogodilo, Nick je vidio kako lebdi iznad vlastitog tijela, a odmah poslije toga jurio je kroz
nekakav mrani tunel prema svjetlosti koja se nazirala na drugoj strani tunela. Iz tunela je izletio u jarko obasjan
pastoralni ambijent gdje su ga doekali i pozdravili neki njegovi umrli roaci i drugi ljudi koji su svi sjali kao lampioni
(njegova usporedba).
Malo kasnije sreo je bie sazdano od svjetlosti (on sam tvrdi da je to vjerojatno bio - Bog) koje mu je pokazalo
retrospektivu njegova vlastitog ivota. Nick je tako zapravo jo jednom proivio itav svoj ivot. Ne samo da je vidio
sve svoje ine u tri dimenzije, ve je isto tako vidio i osjetio djelovanje svojih ina na druge ljude.
Upravo ovaj doivljaj promijenio je Nicka. Kada se, kasnije, oporavljao u bolnici, osjetio je pun uinak ove retrospektive.
U susretu s biem sazdanim od svjetlosti Nick je bio izloen djelovanju iste ljubavi. Shvatio je da e, kada jednom bude
doista umro, morati jo jednom gledati retrospektivu svog ivota, a to e za njega biti izuzetno neugodno ako ne bude
izvukao korisne pouke od onog to je doivio.
Nick kae: Danas ivim tako da neprestano vodim rauna o spoznaji da u jednog dana, prije ili kasnije, morati
ponovno vidjeti retrospektivu svog ivota.
Neu vam rei od ega Nick danas ivi. Rei u vam samo to da se on sada bavi jednom asnom profesijom.
Jo jedna osoba, koju je doivljaj NDE-a dramatino promijenio, jest ovjek kojega u nazvati Mark. Mark je itav ivot
bio opsjednut novcem i drutvenim poloajem. Bavio se prodajom medicinske opreme, i u tom je poslu
pokazivao da vie mari za to da proda to vie opreme i to bre zaradi nego da prodanu opremu poteno servisira.
A onda, sredinom etrdesetih godina ivota, pogodio ga je teak srani udar. Dok je bio kliniki mrtav, Mark se sreo s
vlastitom bakom i s mnogim drugim roacima i bio je izloen njihovoj istoj ljubavi.
Poto su mu lijenici spasili ivot, njegovo gledanje na ivot potpuno se promijenilo. Svi oni poticaji koji su ranije
upravljali njegovim ivotom sada su se nali nisko na listi njegovih prioriteta - daleko ispod obitelji, prijateljstva s drugim
ljudima i znanja.
Mark mi je takoer rekao da se u toku svog boravka na onoj strani dogovorio s biem sazdanim od svjetlosti da vie
nikad nee u prvi plan stavljati novac, nego e umjesto toga u prvom redu nastojati da prema drugim ljudima bude
dobar i poten.
Gotovo kao nekom ironijom novo njegovo ponaanje donijelo mu je vee profite. Sada sam ljudima simpatiniji i drai,
rekao mi je sa smijekom, pa zato radije kupuju kod mene.
Istraivai koji su sasluali velik broj NDE-ovaca potvrdili su postojanje ove posljedice NDE-a. Neki istraivai zapazili su
ak blistavu smirenost ovih ljudi. Dobivao se dojam da su oni vidjeli budunost i znaju da se na kraju krajeva sve
dobro zavrava.
Meni je polo za rukom da izdvojim osam tipova promjena to nastaju kod ljudi koji su doivjeli NDE. Te su se promjene
pojavile kod svih NDE-ovaca s kojima sam razgovarao. A upravo je njihova kombinacija ono to stvara onu blistavu
smirenost zapaenu kod velikog broja NDE-ovaca.

Vie nema straha od smrti
Onaj tko doivi NDE vie se ne boji smrti. Strah od smrti nije isti kod svih ljudi. Neki se najvie boje stranih bolova za
koje misle da prate umiranje i smrt. Drugi se ne boje za sebe nego za svoje drage: brine ih hoe li se itko za njih brinuti.
Tree najvie plai trajno gubljenje svijesti.
12
Ljudi koji vole zapovijedati drugima, koji imaju autoritativni karakter, boje se onog gubljenja kontrole nad sobom i nad
drugima, koje donosi smrt. Mnoge plai strah od paklenog ognja i vjenog prokletstva. Neki se naprosto boje
nepoznatog.
Kad NDE-ovci kau da su izgubili strah od smrti, oni najee time hoe rei da se vie ne boje nestanka svijesti,
gubljenja svoga ja. To, meutim, ne znai da ele umrijeti u neko dogledno vrijeme. Oni kau neto sasvim drugo.
Kau da je ono to su doivjeli uinilo njihov ivot bogatijim i punijim nego to je bio prije. NDE-ovci koje poznajem ele
vie nego ikad da nastave ivot.
Jedan mi je to ovako objasnio:
Prvih pedeset i est godina ivota ivio sam u neprestanom strahu od smrti. Mislio sam samo o tome kako da se spasim
od smrti, koju sam smatrao neim stranim. Meutim, nakon onog to sam doivio (NDE) shvatio sam duboku istinu: da
sam, ivei u neprestanom strahu od smrti, zapravo sprijeio samoga sebe da cijenim ivot.
Strah od paklenske kazne za djela poinjena za ivota za mnoge vie nije problem. Vidjevi retrospektivu svog ivota
NDE-ovci su shvatili da ih bie sazdano od svjetlosti voli i da mari za njih. Shvatili su da se ono ne ponaa i ne
postupa kao sudac nego eli da oni postanu bolji ljudi. Ta im spoznaja omoguuje da eliminiraju strah i usredsrede se
na to da postanu bolji ljudi.
Morate shvatiti da im bie sazdano od svjetlosti ne kae da se moraju promijeniti. Poto sam sasluao nekoliko stotina
sluajeva doao sam do zakljuka da su se svi ti ljudi promijenili vlastitom voljom, jer su bilo suoeni s takvim
standardom dobrote koji je u njima stvorio golemu volju da svoje ponaanje i postupke korjenito promijene.
Jedan od NDE-ovaca s kojima sam razgovarao bio je upnik onog tipa tih ljudi koji vjernicima prijete prokletstvom i
ognjem paklenim. Priznao mije, bez ustruavanja, da je svojoj pastvi esto prijetio da e, ne budu li vjerovali u Bibliju na
tano odreen i propisan nain, biti osueni na vjeni oganj i vjene muke u paklu.
Za vrijeme dok je doivljavao NDE, sreo se taj ovjek s biem sazdanirn od svjetlosti, i ono mu je reklo da sa svojim
vjernicima ubudue ne smije tako razgovarati. Meutim, bie sazdano od svjetlosti kazalo je to u obliku savjeta, a ne kao
neku zapovijed. Zadovoljilo se samo time da je mom buduem ispitaniku dalo na znanje da njegovi postupci ine
njegovu pastvu nesretnom. Kad se ovaj propovjednik opet popeo na svoju staru propovjedaonicu, propovijed koju je
odrao bila je propovijed ljubavi, a ne izazivanja strave.
Jo neto. Ljude, koji su prije svog NDE-a bili impulzivni i esto nesposobni da vladaju sobom, vie ne plai bojazan da
e izgubiti samokontrolu. Kod mnogih obinih ljudi potreba da vladaju samima sobom i nad drugima potjee od straha.
Meutim, mnogi koji su doivjeli NDE rekli su mi da njihovim ivotom vie ne upravlja strah. Dijelom je to zbog toga to
oni sada vjeruju u ivot poslije smrti. Meutim, ne radi se samo o tome, nego je tu posrijedi i okolnost da im se pruila
prilika da vide sreu koja ih eka na drugom svijetu. Poto su vidjeli to blaenstvo, oni vie ne znaju to je strah i ne
mogu biti nesretni.
Premda se strah od smrti smanjuje, ne smanjuje se elja za ivotom. Veina NDE-ovaca s kojima sam razgovarao
mentalno su zdraviji nego to su bili prije doivljaja NDE-a. Iako vjeruju u postojanje ivota poslije smrti ni jednom od njih
se ne uri da ostavi ovaj ivot. Jedan mi je to ovako objasnio:
To ne znai da elite izai na ulicu i pustiti da vas pogazi kamion samo zato da biste se vratili u svijet koji ste vidjeli. Ja i
dalje imam u sebi snaan instinkt preivljavanja. Ono to sam doivio pokazalo mi je da je volja da se ivi instinkt.
Kratko vrijeme nakon doivljenog sranog zastoja survao sam se niz stepenice svoje kue. Dok sam tako padao opazio
sam da grevito grabim rukama pokuavajui se uhvatiti za neto to bi zaustavilo moj pad. Dogodilo se neto udno.
ak i dok sam tako padao uhvatio sam samog sebe kako mislim: To to radi je udno. Ti zna gdje e zavriti ako
pogine, zna kako je tamo lijepo! A ipak, osjetio sam kako me hvata panini strah; bio je to strah to ga stvara instinkt
samoodranja, instinkt preivljavanja. ak ako doivite NDE, on ne nestaje, on se ne gubi. On je ipak jai od svega.

Osjeanje vanosti ljubavi
Jeste li nauili voljeti? Ovo je pitanje s kojim se suoe gotovo svi koji dozive NDE. Kad se vrate iz klinike smrti i iz
doivljaja svega onog o emu ovdje pripovijedamo, gotovo svi kau da je ljubav najvanija stvar u ivotu. Mnogi kau da
je ljubav ono zbog ega uope postojimo. Veina NDE-ovaca shvati da je ljubav vrhunac sree i punoe ivljenja, da sve
druge vrednote blijede u usporedbi s njom.
Kao to ste zacijelo ve i sami pogodili, takva spoznaja korjenito promijeni strukturu vrijednosti veine NDE-ovaca. Oni
koji su prije toga bili bogati, sada gledaju na svakog pojedinca kao na osobu vrijednu njihove ljubavi. Dok su prije toga
smatrali materijalno bogatstvo najviim ivotnim dostignuem, sada u njihovim oima dolazi na prvo mjesto bratska
ljubav prema drugim ljudima. Evo to mi je o tome rekao jedan NDE-ovac:
Kako da vam to objasnim? Ovaj doivljaj snano je djelovao na svaki vid mog svakodnevnog ivota. Molim vas da mi
vjerujete ako vam kaem da obino etanje ulicom predstavlja sada za mene potpuno nov i drugaiji doivljaj. Nekad
sam hodao ulicom zaahuren u svoj vlastiti mali svijet, razbijajui sebi glavu s bezbroj malih problema i problemia, koji
su se samo mene ticali. Kad danas hodam ulicom, osjeam se kao da plivam u oceanu ljudstva. Svaku osobu koju
sretnem ili proem pokraj nje, svaku koju vidim, htio bih bolje upoznati. A znam i siguran sam da u tu osobu, ako je
doista upoznam, zavoljeti.
Jedan ovjek koji radi u uredu sa mnom zapitao me zato imam uvijek smijeak na licu. On nije znao to mi se dogodilo,
pa sam mu odgovorio da sam sretan zato to sam ostao iv premda je za dlaku nedostajalo da umrem. Jednog e dana
i on doivjeti ono to sam ja doivio.

Osjeanje veze sa svim stvarima
NDE-ovci se vraaju u ivot s osjeanjem da je sve u svemiru meusobno povezano. Radi se o poimanju koje oni ne
znaju rijeima objasniti, ali jedno znaju: da im se vratilo potovanje prema prirodi i svijetu oko njih.
Rjeit opis ovog osjeanja dao mi je jedan energini biznismen koji je doivio NDE za vrijeme sranog napada to ga je
pretrpio kad je imao ezdeset i dvije godine i u toku kojeg je bio kliniki mrtav:
13
Prvo to sam vidio kad sam se probudio u bolnici bio je jedan cvijet i ja sam od ganua zaplakao. Vjerovali ili ne, ja
nikad nisam vidio cvijet, svjesno vidio, prije nego to sam se tada vratio iz smrti. Jedna krupna i velika spoznaja do koje
sam doao kad sam umro je spoznaja da smo svi mi dio jednog velikog ivota, ivota univerzuma. Ako mislimo da
moemo povrijediti neko drugo ivo bie, a da time sami sebe ne povrijedimo, ljuto se varamo. Kad danas gledam
umu, ili cvijet ili pticu, govorim samom sebi: Oni su ja, oni su dio mene! Svi smo povezani sa svim biima,
ivotinjama i stvarima, i, ako emitiramo ljubav prema svemu, mi smo sretni.

Potovanje znanja
Ljudi koji dozive NDE otkriju u sebi i nov respekt prema znanju. Neki kau da je to rezultat spomenute retrospektive
njihova ivota. Bie sazdano od svjetlosti reklo im je da uenje ne prestaje kad umremo i da je znanje neto to moemo
ponijeti sa sobom. Mnogi koji su doivjeli NDE gotovo svi kau da je ljubav najvanija stvar u ivotu, da je ljubav ono
zbog ega uope postojimo. Veina NDE-ovaca shvati da je ljubav vrhunac sree i punoe ivljenja, da sve druge
vrednote blijede u usporedbi s njom. Drugi koji su doivjeli NDE opisuju itavo jedno carstvo drugog ivota, kojemu je
namjena i svrha strasno bogaenje znanjem i dolaenje do novih spoznaja.
Kao to ste zacijelo ve i sami pogodili, takva spoznaja korjenito promijeni strukturu vrijednosti veine NDE-ovaca. Oni
koji su prije toga bili bogati, sada gledaju na svakog pojedinca kao na osobu vrijednu njihove ljubavi. Dok su prije toga
smatrali materijalno bogatstvo najviim ivotnim dostignuem, sada u njihovim oima dolazi na prvo mjesto bratska
ljubav prema drugim ljudima. Evo to mi je o tome rekao jedan NDE-ovac:
Kako da vam to objasnim? Ovaj doivljaj snano je djelovao na svaki vid mog svakodnevnog ivota. Molim vas da mi
vjerujete ako vam kaem da obino etanje ulicom predstavlja sada za mene potpuno nov i drugaiji doivljaj. Nekad
sam hodao ulicom zaahuren u svoj vlastiti mali svijet, razbijajui sebi glavu s bezbroj malih problema i problemia, koji
su se samo mene ticali. Kad danas hodam ulicom, osjeam se kao da plivam u oceanu ljudstva. Svaku osobu koju
sretnem ili proem pokraj nje, svaku koju vidim, htio bih bolje upoznati. A znam i siguran sam da u tu osobu, ako je
doista upoznam, zavoljeti.
Jedan ovjek koji radi u uredu sa mnom zapitao me zato imam uvijek smijeak na licu. On nije znao to mi se dogodilo,
pa sam mu odgovorio da sam sretan zato to sam ostao iv premda je za dlaku nedostajalo da umrem. Jednog e dana
i on doivjeti ono to sam ja doivio.
Jedna mi je ena opisala to mjesto kao neku vrstu velikog sveuilita gdje oni koji tamo ive vode dubokoumne
konverzacije o svijetu oko sebe. Jedan mi je ovjek opisao to kraljevstvo kao stanje svijesti u kojem moete dobiti sve
to elite. Ako, na primjer, pomislite da biste neto htjeli nauiti, to se odmah pojavi pred vama i to moete odmah
nauiti. Taj mi je ovjek ujedno rekao, da mu taj proces izgleda otprilike tako kao da se do novih informacija dolazi u
svenjevima misli.
To mogu biti najrazliitije informacije. Ako, na primjer, netko zaeli da sazna kako je to biti predsjednik Sjedinjenih
Drava, dovoljno je da to samo poeli i elja e mu se ispuniti. Ako poeli da sazna kako je biti kukac, dovoljno je da to
narui, tj. da to poeli, i elja e mu se odmah ostvariti.
Taj kratak - iako snaan - doivljaj promijenio je ivot mnogih NDE-ovaca. Ono kratko vrijeme dok su mogli nauiti i
saznati sve (totalno uenje) imalo je kao posljedicu da su oni, kad su se zatim vratili u svoja tijela, osjetili neutaivu e
za znanjem.
Mnogi promijene profesiju i zaponu sasvim novu karijeru ili nastoje svladati svoju profesiju do kraja. Meutim, nijedan
od onih koje sam upoznao i s kojima sam razgovarao nije nastojao da obogati s\,_ je znanje samo znanja radi. Smatrali
su da je ono vano samo ako doprinosi stvaranju cjelovite linosti. Osjeanje povezanosti i ovdje dolazi u igru: stjecanje
znanja je dobro i korisno samo ako pomae da se neto kompletira.
Poslovni ovjek kojega sam maloprije citirao, objasnio je to bolje od bilo kojeg znanstvenika:
Doktore, moram vam priznati da sam prije onog sranog udara, osjeao samo prezir prema uenjacima. Probio sam se
u ivotu s malo kole i radio sam kao konj. Nedaleko od grada u kojem ivim nalazi se jedno sveuilite i ja sam esto
razmiljao o tome kako su profesori koji tamo rade zapravo Ijenine, ljudi koji ne rade nita to bi imalo praktinu
vrijednost i koji zapravo ive na naoj grbai, na tuem trudu. Vie nego jednom rekao sam im u lice da mi se to nimalo
ne dopada, da ja u svom poslu ponekad radim sedam dana u tjednu po deset, dvanaest sati samo zato da bi oni mogli
vriti svoja istraivanja i pisati knjige koje nemaju veze ni sa im stvarnim.
Meutim, dok su doktori koji su me reanimirali govorili jedan drugom da sam mrtav, ona osoba koja je u tom asu bila sa
mnom, ono bie sazdano od svjetlosti, onaj Krist, pokazala mi je kakve dimenzije ima znanje, da tako kaem. Ne bih
vam to mogao tonije objasniti, ali to zapravo i ne smeta mnogo, jer e to svatko na ovom svijetu prije ili kasnije sam
vidjeti, bez obzira na to da li u to ve danas vjeruje.
Za mene je taj doivljaj predstavljao neto to me je skrilo i uinilo mnogo skromnijim. Danas mogu iskreno rei da
vie ne omalovaavam profesore. Znanje je vano. itam sve ega se mogu domoi, sve to mi doe u ruke. Ne mogu
tvrditi da mi je ao to sam, prije onog doivljaja, izabrao onakav ivotni put, ali sam sada sretan to imam vremena da
neto nauim. Zanima me sve: povijest, nauka, knjievnost. Moja se ena ponekad ljuti zbog nereda to ga u kui
stvaram svojim knjigama. Rekao bih da mi neke pomau da bolje shvatim ono to sam doivio. Pomau mi zato to, kad
doivite ovako neto, shvatite odjednom da je sve povezano, da je sve dio jedne velike cjeline.

Novo osjeanje kontrole
Svi NDE-ovci bez razlike osjeaju se odgovornijim za tok svog ivota nego ranije. Osim toga postaju akutno svjesni
neposrednih i dalekometnih posljedica svojih ina. Upravo je ona dramatina retrospektiva ivota (koju gledaju kao
tree lice) ono to im omoguuje da kasnije na svoj ivot gledaju objektivno.
NDE-ovci su mi rekli da im ona retrospektiva ivota omoguava da vide svoj vlastiti proli ivot, da ga gledaju kao film
na ekranu. Oni esto osjete emocije koje su u vezi s akcijom koju gledaju, i to ne samo vlastite emocije nego i emocije
14
svih ljudi koji su s tim na bilo kakav nain bili povezani. Pred njihovim oima povezuju se naizgled potpuno nepovezani
dogaaji i oni kristalno jasno vide da li su bili u pravu, jesu li postupili poteno, ili ne.
Jo nisam sreo osobu koja je to doivjela i koja bi tvrdila da je zbog toga danas paljivija u svim svojim akcijama.
Meutim, to nipoto ne znai da ovakvi ljudi postanu neurotino krivi, odnosno da ih mui neurotino osjeanje
krivnje. Osjeanje odgovornosti je pozitivno osjeanje koje se ne manifestira tjeskobom ili strahom to ih izaziva
osjeanje krivnje.
Jedna ena, koja je doivjela NDE na svoj dvadeset i trei roendan, neposredno poto je diplomirala sociologiju, rekla
mi je ovo:
Najvanije to sam nauila u ovom doivljaju bila je spoznaja da odgovaram za svaki svoj in. Nikakvi izgovori nisu
dolazili u obzir kada sam s onim biem gledala retrospektivu svog ivota. To nije sve to sam nauila. Shvatila sam da
odgovornost kao takva, sama po sebi, nije nita loe i da se u ivotu ne smijemo izvlaiti i prebacivati vlastite greke na
tua lea. A sada u vam rei neto to e vam moda biti smijeno.
Moje greke postale su mi drage jer su moje i jer znam da u i od njih neto nauiti.
Naroito dobro sam zapamtila jedan incident u svom ivotu koji sam vidjela u onoj retrospektivi. O kakvom se incidentu
radilo? Radilo se o tome da sam, na Uskrs, iupala iz ruku moje male sestre koaru s darovima, i to zato jer sam u njoj
spazila igraku koju sam eljela za sebe. Dok sam gledala onu retrospektivu tano sam osjetila sestrine osjeaje
razoaranja i aljenja zbog takvog gubitka.
ta sve ne inimo drugim ljudima kad to inimo bez ljubavi! Meutim, krasna je spoznaja da nam je sudbina odredila da
ubudue vie neemo biti nesvjesni toga. Ne smeta mi, ako netko ne vjeruje to to sam upravo kazala, jer znam da
emo se sresti na onom svijetu i da emo tada moi o tome diskutirati...
Dok gledate ovu retrospektivu prua vam se prilika da ocijenite sve to ste ikada u ivotu uradili. Neki dijelovi toga su
neugodni sami po sebi, ali je konani dojam ugodan, jer time to ste to ocijenili vi ste to iz sebe izbacili. U ivotu moete
samima sebi nalaziti razne izlike za svoje ine, moete neke i zatakati, ali se i pritom osjeate bijedno. Meutim, dok
sam gledala onu retrospektivu nikakvo zatakavanje nije dolazilo u obzir. Jer, ja sam, na neki nain, postajala ona
osoba koju sam povrijedila, ili sam postajala ona osoba kojoj sam uinila neko dobro djelo. Moja je elja da smislim
kakav nain da protumaim svim ljudima kako je ugodno znati da ste doista odgovorni i kako je ugodno prihvatiti
odgovornost i u situacijama kada je nemogue ne suoiti se s njom.
To je sigurno osjeaj koji ovjeka oslobaa vie nego bilo koji drugi osjeaj. Za mene, svaki dan predstavlja stvarni
izazov spoznaja da u, kad jednom umrem, morati jo jednom vidjeti sve moje ine i osjetiti kako
su djelovali na druge ljude. To je neto nad im se treba duboko zamisliti. Ali, ja se toga ne plaim. Tome se radujem.

Osjeanje hitnosti
Osjeanje hitnosti je fraza koja se pojavljuje u mnogim razgovorima koje vodim s NDE-ovcima. Oni se s tim u vezi
pozivaju na kratkotrajnost i krhkost njihovog ivota. Meutim, isto tako osjeaju da treba da poduzmu neto hitno u
svijetu u kojem su goleme moi razaranja u rukama obinih smrtnika.
Ne znam zato NDE-ovci imaju ta osjeanja. Meutim, ini se da je kod ljudi koji su doivjeli NDE takvo osjeanje jedan
od onih faktora koji imaju kao posljedicu da oni duboko cijene ivot. Ljudi koji dozive NDE pokazuju poslije toga da
smatraju da je ivot neto silno vrijedno, da su u njemu vane male stvari i da ivot treba ivjeti to je mogue
punije.
Jedna mi je ena rekla da retrospektiva ne obuhvaa samo krupne dogaaje u ivotu, ve prikazuje i one manje,
beznaajnije. Jedan od dogaaja, koje je ta ena naroito snano uoila u onoj retrospektivi bio je njen doivljaj u robnoj
kui kada je tamo nala malu djevojicu koja se izgubila. Djevojica je plakala, a ona ju je posjela na tezgu i s njom
razgovarala sve dok nije dola njezina majka.
Upravo ovakve sitne pojedinosti, u kojima ljudi sudjeluju gotovo automatski, bez razmiljanja, dolaze u retrospektivi do
naroito jakog izraaja.
Bie sazdano od svjetlosti zapitalo je mnoge ljude: ta je bilo u vaem srcu dok se to dogaalo? Zapravo se to
pitanje moe shvatiti kao da je bie sazdano od svjetlosti htjelo NDE-ovcu dati na znanje da su mali akti dobrote, pod
uvjetom da dolaze od srca, najvaniji zato jer su najiskreniji.

Bolji razvoj duhovnosti
Doivljaj NDE-a ima gotovo uvijek kao posljedicu duhovnu radoznalost. Zato mnogi NDE-ovci poinju izuavati i onda
prihvaati uenja velikih religioznih uitelja.
Meutim, to ne znai da oni sada odjednom postaju stubovi lokalne crkve. Ba naprotiv, pokazuju sklonost da odbace
vjerske doktrine koje su samo to, to jest samo doktrine.
Naroito saet i misaono izazovan opis ovakvog stava dao mi je jedan ovjek koji je pohaao sjemenite prije nego to
je doivio NDE.
Moj doktor mi je kasnije priao da sam za vrijeme operacije umro. Meutim, ja sam odgovorio da sam upravo tada
oivio. Ona vizija mi je pokazala kako sam bio glup dok sam slijepo vjerovao u svu onu teologiju s kojom su mi punili
glavu, dok sam gledao s visoka na sve ljude koji nisu pripadali mojoj vjeroispovijesti ili se nisu slagali s mojim vjerskim
uvjerenjima. Mnogi ljudi koje poznam sigurno e se iznenaditi kad saznaju da Boga ne zanima teologija. Imam dojam da
mu je dobar dio teologije smijean. To sam zakljuio po tome to me uope nije zapitao kojoj religiji pripadam. Zanimalo
ga je samo to je u mom srcu, a ne to je u mojoj glavi.

Povratak u realni svijet
Neki istraivai su ponovno prilagoavanje na ovaj svijet nazvali sindrom povratka. Mislim da je jasno zato je takvo
prilagoavanje potrebno i zato stvara potekoe ljudima koji su doivjeli NDE? Jer, shvatljivo je da svakom tko je stupio
u spiritualni raj, povratak u ovaj na svijet mora biti neugodan.
15
Prije vie od dvije tisue godina grki filozof Platon obradio je ovaj sindrom u svojoj Dravi. U toj knjizi Platon poziva
itaoca da zamisli podzemni svijet u kojem zatvorenici borave jo od roenja, u okovima, okrenuti prema stranjoj strani
jedne peine, pa zato mogu vidjeti samo sjene predmeta to se miu ispred velike vatre, koja gori iza njih.
Pretpostavimo, kae Platon, da se jedan zatvorenik oslobodi okova, da se digne uvis tako da potpuno izae iz peine i
nae se tako u svijetu u kojem ivimo i vidi njegove ljepote. ta e se dogoditi ako on bude sputen natrag u svijet
tmine? Platon kae da e mu se rugati drugi zatvorenici, oni koji nisu nikad izali iz peine, kad im bude priao o onom
to je napolju vidio. Oni se nee zadovoljiti samo ruganjem, nego e on upasti u grdne nevolje kad se bude morao
ponovno pomiriti s dogmom koja vlada podzemnim svijetom.
Upravo sam se s takvim problemima suoio u svojoj psihijatrijskoj praksi. Poeo sam se baviti neim to nazivam
spiritualnom praksom 1985. godine, kad sam otkrio da se mnogi ljudi koji su doivjeli neobine spiritualne doivljaje
kasnije teko uklapaju u svakodnevni ivot.
Tako, na primjer, ima mnogo ljudi koji naprosto ne ele uti bilo to o doivljajima NDE-ovaca. Te ljude takve prie
zbunjuju i oni moda ak misle da je onaj koji to pria enuo. Meutim, sa stajalita NDE-ovaca dogodilo se neto
veoma vano, neto to je promijenilo njihov ivot, a kad o tome ele priati, nitko ih ne slua s razumijevanjem.
Zapravo, nastaje situacija da je tim ljudima upravo nasuno potreban netko tko e razumjeti njihov doivljaj i htjeti da ih
slua dok o njemu priaju.
Zanimljivo je (i zapravo zapanjuje) da NDE-ovci obino dobivaju slabu podrku od svojih branih drugova i od vlastite
obitelji kad treba izvesti naistac ono to su doivjeli. esto se dogaa da ne ba male promjene linosti koje prate NDE
izazovu napetost u obitelji. Tako, na primjer, ljudi koji su godinama potiskivali emocije u svom braku sada odjednom
postaju jako otvoreni to kod branog druga moe izazvati prilinu neugodu. Odjednom im se ini da su u braku s
nekom posve drugom osobom.
Jedan mi je ovjek o tome priao:
Kad sam se vratio nitko nije znao to da misli o meni. Prije nego to sam pretrpio srani udar bio sam veoma
kolerian i tvrdoglav tip. Ako neto nije ilo tono onako kako sam to ja elio, postajalo je naprosto nemogue sa mnom
ivjeti. To je vrijedilo u kui, u obitelji, kao i na radnom mjestu. Ako moja ena nije bila od glave do pete odjevena i
spremna za polazak u asu kad je trebalo da nekud krenemo, ja bih naprosto eksplodirao i muio ju itavo vee
predbacivanjima.
Zato se ona s tim pomirila, ne znam; vjerojatno se na to tokom godina privikla. Kako bilo da bilo, poto sam doivio
NDE, ona se naprosto nije mogla pomiriti s mojom mekoom i popustljivou. Sada se vie nisam na nju derao. Nisam
ju ni na to primoravao, ni nju ni bilo koga drugog. Postao sam najugodniji ovjek koji se moe zamisliti. Ali ova moja
promjena bila je za nju gotovo nepodnoljiva. Morao sam biti veoma strpljiv - dakle neto to nisam ranije nikada bio
da nekako odrim na brak. Ona mi je svakog dana govorila: Poslije sranog udara nekako si drugaiji! Mislim da je
zapravo htjela rei: Poludio si!
Da svojim pacijentima olakam sve stresove obiavam s vremena na vrijeme skupiti grupu NDE-ovaca i njihovih branih
drugova da im pomognem da, u neku ruku, podijele teret posljedica NDE-a u podruju obiteljskog ivota. Oni tako
saznaju da drugi ljudi imaju iste probleme kao oni i naue kako e izlaziti na kraj s novom linou svog branog druga.
Jo neto to se obino dogaa NDE-ovcima jest da oni gotovo eznu za onim stanjem blaenstva koje su otkrili
doivljavajui NDE. Kad se vrate u ovaj svijet, njima nedostaje onaj drugi i oni eznu za njim. Zato moraju nauiti kako
da s tim porivom izlaze na kraj.
Godine 1983. vodio sam jednu konferenciju posveenu problemu tretmana NDE-ovaca. Na konferenciji je bilo nekoliko
desetaka lijenika koji su imali iskustva o tome. U toku ovog trodnevnog skupa dogovorili smo se o nekoliko smjernica,
koje se odnose na tretman ovakvih duevnih kriza. Navodim ih da vidite neke vidove postupanja s NDE-ovcima.
Pustite ih da slobodno govore o onom to su doivjeli. Sluajte ih sa simpatijom i pustite ih da priaju o svom
doivljaju koliko im drago. Nemojte iskoristiti ovu priliku da ublaite vau vlastitu zabrinutost zbog ivota nakon smrti ili
da dokaete bilo kakvu svoju teoriju o tome. NDE-ovac je doivio jedan psihiki, veoma intenzivan doivljaj i njemu je
potrebno uho koje je spremno da uje kako je to izgledalo.
Uvjerite ih da nisu ni jedini ni sami. Objasnite im da su ovakvi doivljaji veoma esti. Recite im da uenjacima jo
uvijek nije potpuno jasno zato se to dogaa, ali da je
mnogima koji su doivjeli NDE taj doivljaj mnogo koristio u duhovnom pogledu.
Recite im o kakvom se doivljaju radi. Premda milijuni ljudi dozive NDE, malo ih je koji znaju kako se to zove. Zato im
recite da je ono to su doivjeli fenomen tik do smrti. Ako NDE-ovcu reknete kako glasi kliniki, medicinski naziv onog
to je doivio, on e tako nai oslonac za razumijevanje tog zbunjujueg i neoekivanog dogaaja.
Objasnite lanovima obitelji to se dogodilo. Promjene to ih NDE izaziva kod ljudi esto su takve da ih lanovi njihove
obitelji teko prihvaaju i teko s njima izlaze na kraj. Neki otac, glava obitelji, koji je prije NDE-a bio energian i
svojeglav tip A, odjednom e postati blagi i mlitavi tip B. Takva promjena moe teko pasti obitelji koja je navikla na to
da glava obitelji od svakog trai maksimum i da plane zbog svake sitnice.
Vano je poticati obiteljski dijalog da bi se na taj nain postiglo da svatko izrazi svoje osjeaje prema tome, prije nego
to doe do loma obiteljske strukture.
Sastanci s drugim NDE-ovcima. esto obiavam da novog NDE-ovca upoznam s drugim NDE-ovcima. Tokom godina
vodio sam nekoliko grupnih terapija s NDE-ovcima. Idealna je grupa od etiri lana koji jednostavno jedan drugom
priaju o problemima koje im je donio NDE.
Ove grupne sesije ubrajaju se meu najzanimljivije koje sam ikada vidio. Njihovi uesnici jednostavno priaju o jednom
njima zajednikom doivljaju, a ne o nekakvoj iluziji, fantaziji ili snu. Gotovo bi se reklo da priaju o zajednikom izletu u
neku stranu zemlju.
Na ove grupne sesije esto pozivam i brane drugove NDE-ovaca. To inim zato jer mi je jasno (a i rezultati to
pokazuju) da upoznavanje drugih NDE-ovaca i njihovih branih drugova (ili druica) koristi, jer ih ohrabruje i bodri.
Istraivanja pokazuju da za NDE-om esto slijedi
16
razvod braka, jer su se kod jednog branog druga pojavile znatne promjene linosti. Naavi se s ljudima koji su bili u
istoj situaciji, novopeeni NDE-ovci i njihovi brani drugovi mogu vidjeti kako su ti drugi uklopili ove epizode u svoj
obiteljski ivot.
Razumije se da je nekim ljudima drago, da su ak oduevljeni, kad vide da im je sada u kui mnogo pitomija brana
druica ili drug. No, mnogima to nije drago. Premda su godinama govorili svom branom drugu kako bi bilo dobro da se
ve jednom smiri, kad on to uradi oni (ili one) nisu zadovoljni. Zato? Moe se dogoditi da ovu promjenu protumae kao
simptom psihoze, duevnog oboljenja, ili kao znak smanjene vitalnosti.
Meunarodno udruenje za istraivanje fenomena tik do smrti (IANDS - International Association for Near-Death
Studies) financijski pomae grupe koje se time bave u gotovo trideset gradova. Ako elite s njima stupiti u kontakt, evo
njihove adrese: Friends of IANDS, Department of Psychiatry, Universitv of Connecticut Health Center, Farmington,
CT 06032, USA.
Potaknite NDE-ovce da itaju o svom doivljaju. Ovaj tip terapije zove se biblioterapija, a psihijatri i psiholozi ga obino
ne preporuuju svojim pacijentima. Zato? Zato to veinu pacijenata ne smiruje itanje o njihovim psihikim
problemima. Ako emo pravo, bolesnike od shizofrenije sigurno ne bi smirilo kad bi im se dala prilika da vide opis
vlastitih simptoma tiskan crno na bijelom. No NDE-ovci su neto sasvim drugo. Ono to su doivjeli smatra se
spiritualnim doivljajem a ne simptomom neke bolesti.
Otkrio sam, tokom vlastitih istraivanja, da kasnije, poto im se dade vremena da se uklope u novu situaciju, izazvanu
onim to su doivjeli, postaje veoma vano da ih se upozori na dobre knjige napisane o ovoj temi. Tako im
se prua prilika da steknu uvid u sve mogue tipove ovog doivljaja kao i miljenja o njemu.
Krajnja je svrha svega toga da se pacijentu pomogne da ono to je doivio uklopi u svoj ivot i da bude siguran da je
kasnija promjena koja se u njemu dogodila pozitivna i korisna.
Ono malo istraivanja koja su o tome obavljena pokazuju da su promjene doista sasvim pozitivne. Istraivanja pokazuju
da bez obzira na to da li je NDE putovanje na drugi svijet ili neto manje od toga, on snano djeluje na ljude koji ga
dozive. Odnosno, kako je to jednom rekao neki psiholog: Pojave su stvarne kada imaju stvarne posljedice.

Djeca i NDE:
Sastanak s anelom uvarom
Kad djeca dozive nde, fenomen tik do smrti dobiva posebno znaenje. Bavei se ovim nedunim stvorenjima,
istraivai imaju mogunost da ispituju bia koja su potroila malo vremena na razmiljanja o ivotu, smrti i onom
svijetu. Budui da ne znaju gotovo nita o spekulacijama odraslih, o njihovim nagaanjima, djeca prije doivljaja NDE-a
ne znaju ni za to slino.
Kako su djeca slobodnija od utjecaja kulturnog uvjetovanja, manje njime sputana nego odrasli, ono to dozive kad se
nau tik do smrti ima veu teinu od onog to dozive odrasli; nekako je autentinije.
Zato je vano da ak i kad su jo sasvim mala - kao to e se vidjeti neka od njih dozive NDE u dobi od samo est
mjeseci - djeca iskazuju iste simptome povezane s NDE-om kao i odrasli iz bilo koje kulture: govore o osjeaju da
gledaju vlastito tijelo s neke toke izvan njega; o panoramskoj retrospektivi svog ivota; priaju o prolasku kroz onaj
tunel; o susretima s drugim ljudima, meu kojima su njihovi ivi i mrtvi roaci; priaju o susretu s biem sazdanim od
svjetlosti, o tome kako su osjetili prisutnost boanstva i kako su se vratili u svoje tijelo.
Mudrost dolazi iz djejih usta! aksiom je koji vrijedi i za djecu koja su doivjela NDE.

Moje prvo dijete koje je doivjelo NDE
Susret s tim djetetom doao mi je kao iznenaenje u vrijeme dok sam radio kao lijenik u jednoj bolnici u Geor-giji.
Upravo sam obavljao rutinski pregled pacijenta kojega u zvati Sam, devetogodinjeg djeaka koji prethodne godine
umalo nije umro uslijed zastoja srca zbog bolesti nadbubrene lijezde.
askao sam s njim o njegovoj bolesti kad mi je on odjednom plaho rekao: Prije otprilike godinu dana sam umro.
Poeo sam ga nukati da mi o tome pria. Rekao mi je da je poto je umro izlebdio iz svog tijela i gledao odozgo,
lebdei nad svojom posteljom, kako lijenik gura i masira njegov grudni ko da tako ponovo pokrene njegovo srce.
Nalazei se u tom promijenjenom stanju Sam je pokuao nagovoriti lijenika da ga prestane udarati, ali se ovaj nije na to
obazirao.
Odmah poslije toga Sam je osjetio kako se die, kako leti sve vie uvis, veoma brzo, i uskoro je vidio kako se Zemlja
udaljava od njega.
Zatim je proao kroz nekakav mrani tunel, a na drugoj. strani doekala ga je skupina anela. Zapitao sam Sama jesu
li aneli imali krila, a on je odgovorio da nisu.
Sjali su, blistali vlastitim sjajem, vlastitom svjetlou, rekao je Sam. inilo se da me svi veoma vole.
Prostor u kojem se naao bio je ispunjen svjetlou, kroz , koju su se vidjele krasne, pastoralne scene. Ovo nebesko
mjesto bilo je okrueno ogradom. Aneli su mu rekli da ako pree onu ogradu vie se nee moi vratiti u ivot. Zatim mu
je bie sazdano od svjetlosti (Sam tvrdi da je to bio Bog) saopilo da se mora vratiti i ponovo ui u svoje tijelo.
Nisam se htio vratiti, ali me on prisilio! rekao je Sam.
Ovaj me razgovor naroito uzbudio, vie nego drugi slini razgovori. Kad pojedinci dozive NDE u veoma ranoj ivotnoj
dobi, ovaj doivljaj kao da se inkorporira, u njihovu linost. On postaje neto s im oni ive do kraja ivota i on ih
promijeni. Ne boje se vie smrti kao ljudi koji su im inae u mnogoemu slini, doimaju se kao da su vidjeli ono to eka
svakog od nas.
To ih ini veoma senzitivnim i zrelim osobama, koje neobino zrelo pristupaju ivotu. esto godinama govore o nostalgiji
koju u njima izaziva sjeanje na njihov doivljaj. A kad im se u ivotu dogodi neto gadno, kad on postane teak, oni se
tjee, kako mi je to jedan od njih rekao, spoznajom da su bili na drugoj strani.
17
Jedan ovjek koji je doivio NDE kao dijete rekao mi je da mu je kasnije dva puta zaprijetila smrt. Prvi put se to dogodilo
u ratu. Drugi put leao je na podu jedne samoposluge na to ga je prisilio napola ludi razbojnik naoruan revolverom koji
je rekao da e njega ubiti za primjer drugima koje je zarobio.
Meutim, on se ni u jednom od ova dva sluaja nije uplaio. Strah koji bi inae vjerojatno osjetio potpuno su iz njegove
svijesti istisnula sjeanja na susret s biem sazda-nim od svjetlosti.

Svjetlost je bila veoma blistava
Neki su istraivai zakljuili da je NDE zapravo obrambeni mehanizam kojim se ovjek brani od straha da e umrijeti.
Meutim, ovu teoriju obaraju djeji doivljaji NDE-a, jer djeca imaju drugaije predodbe o smrti od odraslih.
Na primjer, djeca mlaa od sedam godina obino gledaju na smrt kao na neto privremeno, kao na kakav izlet ili
ljetovanje, to jest, smrt za njih predstavlja neto odakle e se vratiti. Od sedme do desete godine smrt je za djecu
magini pojam. Tek u toku narednih nekoliko godina djeca shvate da smrt znai organsko raspadanje tijela. Od sedme
do desete godine djeca personificiraju smrt. Zamiljaju je kao neku vrstu nemani koja e ih pojesti. Misle da se smrt
unja i skriva u mraku i da se od nje, kad doe, moe pobjei.
Bilo kako bilo, djeje poimanje smrti veoma se razlikuje od poimanja odraslih. Tako se, na primjer, mnogi stariji ljudi boje
potpunog gaenja i nestanka svijesti, dok druge najvie plai bol za koju vjeruju da e je doivjeti dok budu umirali. Neki
se boje biti sami ili biti daleko od svojih roaka i prijatelja, dok se drugi plae paklenog ognja i vjenog prokletstva. Neki
ljudi se boje gubljenja kontrole koju donosi smrt, boje se da vie nee moi upravljati svojom firmom, nee moi voditi
svoju obitelj i tako dalje. Neki osjeaju primitivan strah od raspada vlastitog tijela.
Djeca jo nisu tako kulturno uvjetovana. Meutim, odrasli ili djeca, koji su doivjeli NDE, u pravilu kasnije ne osjeaju ni
jedan od spomenutih strahova. Malo se boje smrti i esto s nostalgijom govore o onom to su doivjeli kad su dospjeli
tik do smrti. Neka djeca s kojom sam razgovarao rekla su mi da bi se htjela vratiti svjetlosti.
Jedno od ove djece bila je devetogodinja djevojica kojoj u dati ime Nina. Ona je doivjela NDE za vrijeme operacije
slijepog crijeva. Kirurzi su se odmah bacili na posao da je reanimiraju, a ona je sve to gledala s jedne toke izvan
vlastitog tijela.
ula sam kako su lijenici rekli da se moje srce zaustavilo, ali sam se u tom trenutku nalazila ispod samog stropa i
gledala ih odatle. S tog mjesta sve se moglo lijepo vidjeti. Lebdjela sam ispod samog stropa i kad sam spazila vlastito
tijelo nisam ga odmah prepoznala. To se desilo malo kasnije. Otila sam u predvorje i tamo vidjela majku kako plae.
Zapitala sam je zato plae, ali me ona nije ula. Lijenici su mislili da sam mrtva.
Malo kasnije prila mije neka lijepa gospoa i pomogla mi, jer je znala da sam uplaena. Prole smo zajedno kroz tunel i
popele se na nebo. Tamo ima prekrasnog cvijea. Srela sam Boga i Isusa. Oni su mi rekli da se moram vratiti majci, jer
je nesretna. Takoer su mi rekli da moram dovriti svoj ivot. I tako sam se vratila i probudila.
Tunel kroz koji sam prola bio je veoma dug i veoma mraan. Ali kroza nj sam prola veoma brzo. Na drugom kraju
tunela bila je svjetlost. Kad sam je ugledala bila sam jako sretna. Jo dugo poslije ovog doivljaja eljela sam da se
tamo vratim. I danas elim da se vratim toj svjetlosti kad jednom umrem... Svjetlost je bila veoma blistava.
Drugo dijete koje s nostalgijom pria o svom doivljaju NDE-a je djeak kojemu u dati ime Jason. On je doivio NDE
poto ga je pregazio automobil dok se vozio biciklom. Njegov je doivljaj zanimljiv najvie zbog svoje kompletnosti.
On je naime doivio gotovo sve simptome NDE-a i to veoma intenzivno.
S njim sam razgovarao kad je imao etrnaest godina, tri godine poslije njegova doivljaja. Premda je nesrea kojoj je bio
rtva bila teka, testovi pokazuju da nije pretrpio nikakve povrede mozga. Uostalom, kako emo odmah vidjeti, svi
njegovi odgovori na moja pitanja su vrlo lucidni.
Jason: To se dogodilo kad sam imao jedanaest godina. Dobio sam za roendan novi bicikl. Kad sam se sutradan vozio
na tom biciklu, nisam vidio da nailazi automobil i bio sam pregaen.
Ne sjeam se samog gaenja, odnosno udarca. Sjeam se samo da sam odjednom gledao iz visine na samoga sebe.
Vidio sam vlastito tijelo ispod bicikla i vidio sam da mi je jedna noga slomljena i da krvari. Tono se sjeam da sam vidio
da su mi oi zatvorene. Sve to gledao sam odozgo.
Lebdio sam u zraku otprilike metar i pol iznad vlastitog tijela oko kojega se okupilo prilino mnogo ljudi. Jedan ovjek iz
te gomile pokuao je da mi pomogne. Malo kasnije stigao je automobil prve pomoi. udio sam se zato su svi ti ljudi
tako zabrinuti, jer sam se dobro osjeao. Gledao sam kako stavljaju moje tijelo u automobil prve pomoi. Pokuao sam
im rei da to nije potrebno jer se dobro osjeam, ali me nitko nije uo. uo sam to govore. Pomognite mu, rekao je
jedan. Mislim da je mrtav, ali pokuajmo ipak.
Automobil je krenuo, a ja za njim. Neprestano sam ga slijedio lebdei iznad njega. Mislio sam da sam mrtav. Malo
kasnije naao sam se u jednom mranom tunelu na ijem se drugom kraju vidjela svjetlost. Dobio sam dojam da se
tunel strmo uspinje. Najzad sam izaao na drugu stranu tunela.
U svjetlosti koja je vani vladala bilo je mnogo ljudi, ali nijednog nisam poznavao. Rekao sam im to mi se dogodilo, a oni
su mi rekli da se moram vratiti. Kazali su mi da jo nije dolo vrijeme da umrem i da se moram vratiti mojim roditeljima i
sestri.
Ostao sam u svjetlosti dugo vremena; ili mi se barem tako inilo. Osjeao sam da me tamo svi vole, da su svi sretni.
Mislim da je ona svjetlost bila Bog. Onaj se tunel spiralno dizao poput kakva vrtloga. Nisam znao zato sam u tunelu i
kuda idem. Moja jedina elja bila je da doem u onu svjetlost. A kad sam doao, vie se nisam htio vratiti. Gotovo sam
zaboravio na svoje tijelo.
Dok sam se uspinjao onim tunelom pomagale su mi dvije osobe. Vidio sam ih tek kad su zajedno sa mnom izale na
svjetlost. Bile su sa mnom na itavom putu.
Rekle su mi da se moram vratiti tamo odakle sam doao. Vratio sam se kroz onaj tunel i tako stigao u bolnicu gdje su se
dva lijenika trudila da me oive. Vidio sam vlastito tijelo na bolnikom stolu i bilo je modro. Ali, ja sam znao da u se
vratiti u ivot jer su mi to rekla ona bia svjetlosti.
18
Lijenici su bili zabrinuti, pa sam im pokuao rei da sam u redu, da nema razloga da budu zabrinuti. Jedan lijenik
prislonio je na moj grudni ko neto nalik na dvije lopatice i moje se tijelo trgnulo od udara struje.
Kad sam se probudio rekao sam tom lijeniku da sam vidio kako je one lopatice prislonio na moj grudni ko. Pokuao
sam to isto rei i mojoj majci, ali me nisu htjeli sasluati. Naprosto mi nisu vjerovali. Jednog dana ispriao sam to mom
razredniku i on je to rekao vama.
Moody: Jasone, to ti misli o svemu tome? To se dogodilo prije tri godine, pa mi sada reci da li te je to to si doivio na
neki nain promijenilo. ta misli, ta je sve to znailo?
Jason: Dakle, moram priznati da o tome mnogo razmiljam. Mislim da sam tada doista umro, pa mi se pruila prilika da
vidim mjesto gdje svi odlaze kad umru. Ja se ne bojim umrijeti. Tamo sam shvatio da je od svega najvanije da volite
druge ljude dok ivite.
Lani je umro jedan djeak iz mog razreda. Imao je leukemiju. Nitko nije htio o tome razgovarati, ali sam im ja rekao da je
Donu dobro tamo gdje je sada i da smrt nije nita veliko. Ispriao sam im to sam doivio kad sam umro. To je saznao
moj razrednik i rekao vama.
Moody: Jasone, jesi li zapazio bilo to u vezi s ono dvoje ljudi koji su te vodili kroz onaj tunel?
Jason: Oni su me doekali u tunelu i pomogli mi da proem kroza nj. Zapravo nisam znao gdje se nalazim, a svakako
sam htio stii do svjetlosti koja se nazirala na drugom kraju tunela. Moji vodii su mi rekli da e sve biti u redu i da e me
oni odvesti do svjetlosti. Osjetio sam veliku ljubav prema njima. Nisam im vidio lica nego samo siluete. Njihova lica vidio
sam tek kad smo izali iz tunela. Ono to sam tamo ugledao teko je objasniti jer se jako razlikuje od ovoga svijeta.
Nemam rijei kako da to opiem. Ti ljudi izgledali su kao da na sebi imaju jako bijele halje. Sve je bilo jarko obasjano.
Moody: Rekao si da si s njima razgovarao. to su ti rekli?
Jason: Zapravo uope nismo razgovarali. Stvar je u tome da sam pogaao njihove misli, a oni su pogaali moje.
Moody: Rekao si mi, u jednom naem razgovoru, da si tada umro. Moe li mi kazati neto poblie o tome?
Jason: Mislite onda kad sam lebdio iznad automobila hitne pomoi? Dakle, gledao sam prema dolje, lebdei iznad tog
automobila. Znao sam da se moje tijelo nalazi u automobilu, a da sam ja iznad njega. Jedan od ljudi hitne pomoi rekao
je da mu se ini da sam mrtav, a kad sam pokuao s njima razgovarati, nitko me nije uo, pa mi je bilo jasno da sam
doista mrtav. im sam shvatio da sam mrtav, otvorio se ispred mene onaj tunel i ugledao sam onu svjetlost na
njegovom drugom kraju. im sam uao u tunel zaulo se ono itanje zraka. Unutra je bilo zabavno. Lijepo je bilo biti u
tunelu.
Djeja, oito lijepa i ugodna sjeanja na doivljaj NDE-a su dobar znak. Ova djeca esto zavole one s kojima su se sreli
na drugoj strani. Kad se vrate u ivot priaju o prekrasnoj eni koja se za njih brinula kad su umrli.
Za mene sve to predstavlja samo jo jedan znak pozitivnosti efekata NDE-a, ak kad se radi o kulturno neuvje-
tovanim segmentima drutva. Ovakav doivljaj nema kao posljedicu ni strah niti djeluje na djecu kao duevna bolest.
Zapravo mali NDE-ovci obino postanu na neki nain privreni onom to su doivjeli. Ova enja za prekrasnom
svjetlou (objasnio mi je jedan od mojih pacijenata) ima za posljedicu da veina djece koja su doivjela NDE postanu
bolji ljudi kad jednom odrastu. Zapravo se moe ponovo rei da je upravo njihovo specijalno znanje ono to ih ini boljim
i strpljivijim, tolerantnijim ljudima.
Jedan stariji pacijent koji je kao dijete doivio NDE rekao mi je:
Nikad ne sudjelujem u obiteljskim svaama i svai-cama kao moja brae i sestre. Moja majka kae da se ja tako
ponaam zato to posjedujem vie predodbe. Moda ima pravo.
Zapravo ja naprosto znam da nita zbog ega se prepiremo nema nikakvo stvarno znaenje, nema nikakvu stvarnu
vanost. Nakon susreta s biem sazdanim od svjetlosti ja znam da nikakve svae nemaju smisla. I zato kad u obitelji
izbije svaa ili prepirka, ja se naprosto povuem i itam neku knjigu, putajui druge da bez mene rjeavaju svoje
probleme. Moj problem je ve rijeen. Tako se ponaam i tako postupam i danas - vie od trideset godina nakon onog
doivljaja.

Zakljuci drugih istraivaa
Postoji malo medicinskih istraivanja djece koja su doivjela NDE. Meutim, radi se o temi koja zasluuje da bude
temeljito istraena jer svaki istraiva dolazi do vlastitih zakljuaka o znaenju NDE-a za ivot (veoma) mladih osoba, a
ti se zakljuci razlikuju.
Jedan od tih istraivaa je dr David Herzog, koji radi u Opoj bolnici Massachusettsa u Bostonu. U saopenju to ga je
objavio pod naslovom Doivljaji fenomena 'tik do smrti' kod veoma mladih osoba* Herzog opisuje sluaj bebe od est
mjeseci koja je bila primljena na Odjel za intenzivnu njegu s tekom boleu. Odmah su joj dali potrebnu terapiju,
izmeu ostalog kisik za stabilizaciju stanja, i ona se nakon kratkog vremena oporavila.
Meutim, poslije nekog vremena kad je dorasla do igre, djevojicu je uhvatio panini strah kad su je braa i sestre, u
jednoj robnoj kui, pokuali natjerati da se provue kroz tunel namijenjen zabavi djece. Dr Herzog, koji je identificirao
djevojiin strah kao tunelsku paniku, kae da se to s njom dogodilo jo nekoliko puta.
Sudei po izjavi njezine majke, kae Herzog, u takvim epizodama mala pacijentica govori grozniavom brzinom,
pokazuje da je veoma uplaena i dobiva se dojam da ona taj ili nekakav drugi tunel dobro poznaje otprije.

(* Herzog Near-Death Experiences in the Very Young, objavljeno u asopisu Critical Care Medicine, Sv. 13, br. 12,
str. 1074.)

Kad je djevojica imala tri i pol godine i kad joj je majka rekla da je baka na samrti, djevojica ju je zapitala: Hoe li
baka morati da proe kroz onaj tunel u robnoj kui da vidi Boga?
Premda dr Herzog priznaje da je predodba o onom tunelu kod ove djevojice manje-vie ista kao predodba odraslih
osoba koje su doivjele NDE, on ne eli protumaiti znaenje i pozadinu ove epizode. Umjesto toga upozorava na to da
lijenici i roditelji malih NDE-ovaca moraju odmah pokazati da ih razumiju, moraju ih smiriti, tjeiti i bodriti.
19
Ako djetetu pomognete da izrazi svoje emocije i shvati svoje reakcije na prole traumatine doivljaje to e mu
omoguiti da razrijei svoje strahove i oslobodi se posljedica traume.
Drugi zanimljiv sluaj iznosi dr Melvin Morse lijenik Djeje ortopedske bolnice Medicinskog centra u Seattleu. Radi se o
sedmogodinjoj djevojici koja umalo da se nije udavila u bazenu.
Morse ju je prvi puta vidio kad su je donijeli u sobu za hitne intervencije. Pruio joj je potrebnu terapiju i stavio je tri dana
na respirator (ureaj za umjetno disanje).
Otprilike dva tjedna nakon tog dogaaja, na kontrolnom pregledu, ona je priznala da je doivjela NDE. Na pitanje da li se
sjea onog to je doivjela, djevojica je rekla samo to da je razgovarala s boanskim ocem, a zatim joj je postalo
neugodno da dalje o tome pria.
Nedjelju dana poslije toga Morse ju je sasluao. Bilo joj je neugodno kad je on spomenuo njen doivljaj, ali je zatim
odluila da ipak s njim o tome razgovara jer je o tome ugodno govoriti. Nije dopustila da se razgovor snimi na
magnetofon i pristala je da opie svoj doivljaj tek poto je nacrtala ono to je vidjela. Morse je zabiljeio:
Pacijentica je izjavila da je prvo ega se sjea u vezi s njezinim utapljanjem bila spoznaja da se nalazi u vodi. Rekla je:
'Bila sam mrtva. Onda sam bila u tunelu. Tamo je bilo mrano i ja sam se bojala. Nisam mogla hodati.' Tada se pojavila
neka ena koja se zvala Elizabeth i u tunelu je postalo manje mrano. Ta ena bila je visoka i imala je svjetloplavu kosu.
Zajedno su otile na nebo. Djevojica je izjavila: 'Tamo je bilo lijepo. Bilo je veoma blistavo i posvuda je bilo mnogo
cvijea.' 'Nebo' je bilo okrueno granicom preko koje se nije moglo vidjeti. Djevojica je tamo srela mnoge ljude, medu
kojima su bili njeni mrtvi djedovi i bake, pokojna tetka po majci i Heather i Melissa, koji su ekali da se ponovo rode.
Zatim je srela 'Nebeskog oca i Isusa'. Oni su je zapitali da li se eli vratiti na zemlju. Odgovorila je da to ne eli. Tada ju
je Elizabeth zapitala da li bi htjela vidjeti svoju majku. Djevojica je odgovorila potvrdno i probudila se u bolnici. Na kraju
svoje izjave rekla je da je vidjela mene u sobi za hitne intervencije. To su bile sve pojedinosti kojih se sjeala u vezi s
ona tri dana koje je provela u komi.
Morse je uzeo u obzir i vjersku pripadnost i vjerski odgoj svoje male pacijentice. Kao mormonki bilo joj je reeno da je
zemlja samo stanica na putu koji vodi u nebo. Takoer joj je bilo reeno da e se, kad jednom bude umrla, ponovno
sresti sa svojim mrtvim roacima, pa tako i s onom tetkom koja je umrla dvije godine prije nego to se ona umalo
utopila.
Djevojicina majka opisala je djevojici smrt kao oprotaj s ljudima na brodu. Moemo doi samo do ruba gata i mahati
im. Dua joj je bila opisana kao rukavica koja se u asu smrti skida s ruke i ponovo na nju vraa na nebu.
Morse priznaje da se ono to je djevojica doivjela u toku svog NDE-a - sastanak s Isusom, susret s umrlim roacima -
poklapa s vjerskim odgojem kojemu je bila izloena. Meutim, bitno je neto drugo. Naime, unato takvom vjerskom
odgoju djevojica je doivjela isto to su doivjeli mnogi nereligiozni ljudi koji su doivjeli NDE. Jednako kao ona i oni su
proli kroz onaj tunel, vidjeli bia sazdana od svjetlosti, razgovarali s boanstvom i vidjeli nebo.
Zato Morse zakljuuje isto to i drugi istraivai: da vjerski odgoj ne djeluje na doivljaj nego samo na njegovu
interpretaciju, tumaenje.

Jo poneto od dra Morsea
Poto je objavio ovaj sluaj 1983, dr Morse je nastavio s istraivanjem NDE-a kod djece.
Godine 1985. objavio je studiju Doivljaji NDE-a u pedijatrijskoj populaciji u kojoj je iznio rezultate razgovora sa
sedmoro djece koja su bila stara od tri do esnaest godina kad su se kritino razboljela (tj. nala se u stanju kojemu je
karakteristika visoki mortalitet). U veini ovih sluajeva radilo se o prestanku rada srca izazvanom traumom ili
utapljanjem. Morse je razgovarao i s drugim pacijentima iste dobne skupine, koji su se nali u veoma ozbiljnim (ali ne za
ivot pogibeljnim) stanjima. Pripadnici druge skupine nisu doivjeli NDE.
Sva ova djeca bijahu sasluana otprilike dva mjeseca po izlasku iz bolnice. S njima su na razgovore doli i njihovi
roditelji od kojih je bilo zatraeno da iznesu svoje dojmove o medicinskom historijatu svoje djece. Zatim su djeca i
roditelji odgovarali na pitanja o sjeanjima djece na boravak u bolnici i na sve s tim u vezi. Bila su im postavljena pitanja
poput ovih: Jesi li snivao?, ega se sjea u vezi s razdobljem kada si bio bez svijesti ili kada si spavao? Djeca su
ujedno bila poticana da crtaju crtee u vezi sa svojim doivljajem.
Gotovo pred sam kraj razgovora djeci je bila postavljena serija pitanja na koja su mogla odgovoriti samo sa Da ili
Ne, na primjer: Jesi li vidio tunel? ili Jesi li vidio bia sazdana od svjetlosti?
etvoro od sedmoro kritino oboljelih pacijenata tvrdilo je da su doivjeli NDE. Dvoje od tih etvoro djece izjavilo je da je
NDE na njih djelovao smirujue, dvoje su doivjeli izlazak iz vlastita tijela, jedno je vidjelo sjajan tunel, jedno je vidjelo
mrano stepenite. Dvoma je bie sazdano od svjetlosti postavilo pitanje da li ele ostati na onom boanskom mjestu,
ali su odluila da se vrate.
Neki razgovori bili su veoma uzbudljivi. Jedan od malih pacijenata koji je umro kad mu je na stolu za operacije
prestalo raditi srce, rekao je kasnije svojim roditeljima: Mogu vam kazati jednu krasnu tajnu. Doao sam na pola puta
do neba. Objanjavajui potanje svoj doivljaj rekao je da se naao na nekakvom mranom stepenitu po kojem se
penjao. Stigavi na pola puta do vrha stepenita, odluio je da se ipak vrati, jer je njegov mlai brat umro pa je
zakljuio kako se mora vratiti roditeljima da oni ne ostanu sami na svijetu.
Morse je na temelju svojih istraivanja zakljuio da djeca doivljavaju gotovo isti NDE kao i odrasli. U studiji o tome
Morse je iznio nadu da e to alarmirati druge lijenike i upozoriti ih da se ovo dogaa znaajnom postotku kritino
oboljele djece. Ovaj istraivaki rad potaknuo ga je takoer da pokua pronai odgovor na jo jedno intrigantno pitanje:
Da li se ovjek ili dijete moraju sasvim pribliiti smrti da bi doivjeli NDE ili takav doivljaj mogu
imati i osobe oboljele od bolesti koja ne ugroava njihov ivot?
Na to pitanje Morse je pokuao odgovoriti novom studijom, novim istraivakim projektom. On i lanovi njegove ekipe
pretraili su 202 medicinska dosjea i pronali jedanaest pacijenata koji su preivjeli kritina oboljenja (kao kritino
bilo je definirano takvo oboljenje kod kojeg, gledano statistiki, stopa mortaliteta iznosi vie od 10 posto). Takoer su
20
ispitani i istraeni sluajevi 29 djejih pacijenata koji su preivjeli neku ozbiljnu bolest (bolest s niskom stopom
mortaliteta).
Premda nijedan od ozbiljno oboljelih nije doivio NDE, sedmoro kritino oboljelih imali su sjeanja na takve
doivljaje kao izlazak iz vlastitog tijela (estoro pacijenata), ulaenje u mrani prostor (petoro pacijenata), umirujui ili
pozitivni efekti (troje pacijenata), susret s osobama ili biima odjevenim u bijelo (troje pacijenata), vienje ili susreti s
umrlim drugovima iz razreda ili nastavnicima (dvoje pacijenata), vienje umrlih roaka (jedan pacijent), dolazak na neku
granicu (jedan pacijent), prola-enje kroz mrani tunel (etvoro pacijenata) i odluku da se vrate u svoje tijelo (troje
pacijenata).
Razgovori su bili voeni na slian nain kao i oni koje je dr Morse obavio u ranijem projektu istraivanja odnosa djece i
NDE-a. Odgovori koje je dobio u ovom istraivaju bili su mnogo zanimljiviji. Jedan jedanaestogodinji djeak pretrpio je
srani udar u predvorju jedne bolnice i srce mu se zaustavilo. Evo to se zatim dogaalo:
On se sjea da je bio u bolnikom predvorju i da je odjednom osjetio kao da pada 'kao kada automobilom preete preko
neke izboine na cesti i onda osjetite kao neku prazninu u trbuhu'. Zauo je kao neko itanje i
uo kako ljudi neto govore. Odmah poslije toga lebdio je ispod samog stropa predvorja i gledao odozgo svoje vlastito
tijelo. uo je kako je neka medicinska sestra rekla: Bila bih sretna da ovo ne moram raditi! a onda je vidio kako ga
tamo dolje reanimiraju nastojei da mu pokrenu plua i srce. Vidio je kako je jedna od medicinskih sestara 'premazala
moj grudni ko nekakvom mau' i kako je zatim pruila lijeniku 'neto kao dvije lopatice'. Lijenik ih je prislonio na
njegovo (dje-akovo) tijelo i 'kad je doktor pritisnuo jedno dugme, ja sam se odjednom naao ponovo u mom tijelu i
gledao lijenika koji se nagnuo nada mnom'.
Kad mu je elektrini udar prodrmao itavo tijelo, osjetio je jaku bol. Kasnije je priao da mu se u morama koje doivljava
vraaju bolna sjeanja na bol koju izaziva ova tehnika oivljavanja poznata kao kardioverzi-ja.
Medicinske sestre koje su prisustvovale ovom dogaaju, rekle su dru Morseu da je djeak odmah nakon kardioverzije
otvorio oi i rekao: To je bilo zbilja udno, upravo sablasno. Jo malo prije lebdio sam iznad svog tijela, a onda sam bio
kao usisan u nj. Djeak se kasnije nije sjeao da je to rekao.
Drugi djeak koji je razgovarao s drom Morseom sjetio se nekog bia visokog otprilike osam stopa (2,5 m) koje ga je
vodilo kroz tunel. To bie nije bio Krist, tvrdio je djeak. Moda je to bio samo neki aneo koji me vodio Kristu.
Morse je zakljuio da glavne, kljune epizode NDE-a dozive samo oni ljudi koji preive neko kritino oboljenje i ljudi
izloeni stresnoj situaciji opasnoj po ivot.

Vidio sam samoga sebe kao odraslog
Posljednje dvije-tri godine pitam djecu koliko su imala godina u vrijeme trajanja NDE-a. Zapravo me zanima da li je
njihovo duhovno tijelo bilo tijelo djeteta ili odrasle osobe. Iznenaujue velik postotak ispitanika odgovara da su za
vrijeme samog tog doivljaja bili odrasle osobe, ali ne znaju kazati po emu su to znali ili zato su imali taj dojam.
Ako vjerujete da se fenomen NDE-a zapravo sastoji u tome da duh napusti svoje fiziko tijelo, onda to moda znai da
je duh, sam po sebi, entitet, jedinka, koji je izvan vremena koje mijenja tijelo u kojem biva smjeten. Kad se jedno tijelo
istroi, taj duh ode u jedan drugi svijet.
Drugo objanjenje koje dolazi u obzir glasi da je ovoj djeci tako ugodno biti s biima sazdanim od svjetlosti da se zbog
toga osjeaju kao da su se nala meu sebi ravnima. A to ih moe potaknuti da zakljue da su jednako stari kao oni oko
njih.
Jedna mi je ena priala o takvom NDE-u koji je doivjela kao dijete.
Dogodilo se to u vrijeme kad sam imala sedam godina, jednog dana, otprilike u podne. Vraala sam se iz kole da
ruam kod kue. Spazila sam jednu zaleenu plohu usred ceste i nisam mogla odoljeti elji da se po njoj kliem.
Zaletjela sam se i skoila na tu plohu, ali sam izgubila ravnoteu, pala natrake i svom snagom udarila glavom o led.
Digla sam se i otila kui, ali sam osjeala kao neku vrtoglavicu.
Majka me je zapitala to se to sa mnom dogodilo i ja sam joj rekla. Smjestila me u krevet i dala mi tabletu aspirina, ali
kad sam je pokuala progutati nisam mogla pronai usta.
Majka je odmah pozvala lijenika. Malo kasnije sam izgubila svijest. U nesvijesti sam bila dvanaest sati i za to vrijeme
oni nisu znali hou li preivjeti ili umrijeti.
Naravno, ja se svega toga ne sjeam. Jedino ega se sjeam je da sam se probudila u nekom vrtu punom velikog
cvijea. Ako traite da opiem to cvijee jedino vam mogu rei da su ti cvjetovi izgledali kao velike i visoke dalije. U vrtu,
koji je bio naprosto prekrasan, bilo je toplo i svijetlo.
Stala sam se ogledavati oko sebe i tako spazila ono bie. Vrt je bio prekrasan, ali dojam o njemu je blijedio u usporedbi
s dojmom to ga je stvaralo to bie. Osjeala sam da me ono potpuno voli i da me njegova prisutnost duevno hrani. Bio
je to najljepi osjeaj to sam ga ikad doivjela. Iako se sve to dogodilo prije nekoliko godina ja i sada osjeam to
raspoloenje.
Bie mije reklo (bez rijei): Dakle, ti e se vratiti! Odgovorila sam, na isti nain: Da. Bie me je tada zapitalo zato
se elim vratiti u svoje tijelo. Odgovorila sam: Zato to me moja majka treba.
Sjeam se da sam se odmah poslije toga sputala kroz nekakav tunel i da je svjetlost postajala sve slabija. Kad je
potpuno nestala, ja sam se probudila.
Digla sam se iz kreveta, ogledala oko sebe i rekla: Zdravo, mama!
Kad se danas sjeam ovog doivljaja postaje mi jasno da sam bila potpuno zrela i odrasla kad sam se nala s onim
biem. Imala sam samo sedam godina, ali sam bila odrasla.
Moda emo u daljnjim istraivanjima ustanoviti koliko je rasprostranjen ovaj fenomen.
21
Zakljuak
Mnogi misle da je fenomen doivljavanja NDE-a kod djece jo jai dokaz o postojanju ivota poslije smrti nego
doivljavanje ovog istog fenomena kod odraslih. To nije teko razumjeti. Stariji ljudi imali su vie prilika da budu izloeni
kojekakvim ivotnim iskustvima i religijskim vjerovanjima, i to sve bi moglo djelovati na njih.
to se tie djece ona NDE doivljavaju sa stanovitom duhovnom svjeinom. Nije bilo vremena da na njih djeluju kulturni
sadraji kojima brzo bivaju okrueni.
Meutim, na klinikoj razini najvaniji aspekt djejeg NDE-a je onaj pogled u svijet na drugoj strani to ga djeca
dozive. To je najvanije zajedno s onim kako taj doivljaj na njih djeluje kasnije, u cijelom njihovom ivotu. Oni postaju
sretniji i gledaju na ivot s veom nadom nego ljudi oko njih. Oni tako uenjacima pruaju jo vri dokaz da NDE
izaziva pozitivne promjene kod onih koji ga dozive.
Zato nas fenomeni tik do smrti toliko zanimaju
Dosad smo razmatrali efekte to ih doivljaj tik do smrti izaziva kod onih koji ga dozive. Meutim, kako on djeluje na
ljude u okolini NDE-ovaca? Zato je javnost tako fascinirana ovim fenomenom?
Moram priznati da u vrijeme kada sam pisao ivot poslije ivota, ima tome vie od deset godina, nisam mislio da e
zanimanje za ovaj fenomen trajati tako dugo i da e biti tako veliko. Mislio sam da e sve to postati jedno od onih
podruja znanstvenih istraivanja to nestanu u istraivakim laboratorijima i medicinskim uionicama, a odatle izrone
samo kad neki pacijent doivi NDE, i tako se ukae potreba da se to objasni i da se pacijentu dadu potrebni savjeti.
Meutim premda objanjenja fenomena NDE-a nisu postala jasnija, zanimanje javnosti se ne smanjuje. Na mojim
putovanjima po raznim zemljama i u mojim nastupima na javnim skupovima, ljudi dalje trae od mene odgovore na
mnoga bazina pitanja o NDE-u:
Jesu li NDE-ovci doista umrli?
Kako su mogli vidjeti vlastito tijelo?
Da li se fenomen NDE-a moe tumaiti kao potvrda tonosti nekih religijskih vjerovanja?
Da li se sluajevi NDE-a spominju u medicinskoj literaturi?
Kako objasniti NDE izazvan sudjelovanjem u bitkama, to jest kako objasniti takozvani bojni NDE?
Moe li NDE pruiti nadu i utjehu ljudima koje je zadesila neka nesrea?
Kako NDE djeluje na ljude sklone samoubojstvu?
Da li bi dolo do neke promjene u nauci kao takvoj da se dokae postojanje NDE-a?
Da li NDE pobuuje tako golemo zanimanje naprosto zato to se radi o neem novom i pomodnom?
U ovom poglavlju pokuat u odgovoriti na ova pitanja koliko god mi to budu omoguile moje sposobnosti. Meutim,
prije toga u vam pokazati kako NDE moe ive ljude uzbuditi vie nego sama smrt.
Prije nekoliko godina jedan mi je psihijatar opisao incident koji se dogodio u avionu kojim se on vraao iz Indije u
Ameriku.
Dok su stjuardese servirale veeru, jednom je putniku pozlilo. Meu putnicima nalazilo se nekoliko lijenika, koji su se
odmah ponudili da pomognu oboljelom, koji je izgubio svijest i prestao disati. Meutim unato pokuajima lijenika da ga
oive on je nakon nekog vremena izgledao kao da je umro.
Njegovo tijelo polegnuto je na tri spojena sjedita i pokriveno ebadima. Radoznalo uzbuenje ostalih putnika se smirilo
i oni su nastavili da veeraju kao da se nije nita dogodilo.
Nakon par minuta putnici koji su sjedili u neposrednoj blizini lesa opazili su da se ispod ebadi neto mie. Upozorili su
na to lijenike, koji su se odmah bacili na posao i nakon nekog vremena oivjeli tog ovjeka.
Sada je uslijedilo ono zanimljivo. Naime sada vie ni jedan putnik nije nastavio jesti. Pitajui one putnike to su sjedili
oko njega zato ta promjena, na je psihijatar otkrio da ih je vie uznemirila injenica da se netko vratio od mrtvih nego
njegova smrt prije toga.
Poruka je jasna: mi ljudi provodimo ivot podiui oko sebe svakakve granice. Zato smo spremniji da prihvatimo neiju
smrt nego prividni povratak iz nje. Neke pojave stavljamo na jednu stranu naih mentalnih granica, a neke na drugu.
Tako, na primjer, kao djeca otkrivamo razlike izmeu djeaka i djevojica. Kasnije u ivotu nas veoma zbunjuju ali i
uznemiruju ljudi koji prijeu granicu izmeu spolova, na primjer, transseksualci ili transvestiti.
Mi vjerujemo da je jedno tijelo, jedno ja prirodni zakon. Zato, kad saznamo da postoje ljudi s nekoliko odvojenih
linosti, kao to su to, na primjer, slavne Eva i Sibila (jedna osoba s dvije linosti) nae se mentalne granice rue, a rui
ih pomisao na mogunost da vie nego jedna linost moe ivjeti u istom tijelu.
Mi isto tako ve kao djeca nauimo da smo mi, ljudska bia, jedno, a ivotinje neto drugo. Zato kad se negdje pronau
djeca koju su odgojili vukovi ili majmuni, to predstavlja izazov za nae mentalne granice i to nas duboko uznemiri. Zbog
istog razloga nas tako silno fasciniraju pojave kao to su sijamski blizanci ili ovjek slon. Jer, to je izazov naim
predodbama o tome kako bi svijet trebao izgledati i tjera nas da posumnjamo u vrednote u koje smo uvijek vjerovali. A
to uznemirava.
Veza izmeu onog to ste upravo proitali i pitanja zato nas NDE tako intrigira morala bi sada biti jasna.
Granica izmeu ivota i smrti je granica koja nas najvie zabrinjava. Mi u ivotu nauimo (i u tom smislu postajemo
uvjetovani) da je smrt neto to treba izbjei odnosno izbjegavati dokle god se moe. Nastojimo ne misliti na smrt,
nastojimo je drati daleko od nae svijesti, i tako malo po malo usvojimo odreeno poimanje smrti.
A upravo je postojanje jasne granice izmeu ivota i smrti ono to NDE stavlja pod znak pitanja. U posljednjih dvadeset
godina esto sam imao priliku vidjeti uzbuenje publike kad bi sluala kako netko opisuje vlastiti doivljaj NDE-a. ini se
kao da mnogi ljudi naprosto ne mogu provakati pomisao da se osoba koja stoji pred njima i opisuje svoj doivljaj ne
samo vratila od mrtvih nego je vidjela neto to mnogi poistovjeuju s drugim svijetom, ivotom poslije ivota.

Jesu li NDE-ovd doista umrli?
Jednom zgodom poto sam odrao predavanje o svojim istraivanjima, pristupila mi je postarija ena iz publike. Rekla
mi je da je prije dvije godine izgubila mua koji je umro od sranog udara premda su se lijenici trudili da ga reanimiraju.
22
Poto je ula o NDE-ovcima koji su takoer pretrpjeli srani udar i pali u komu, ali su ih lijenici uspjeli oivjeti, njoj su
se, sada, nametnula ova pitanja: Jesu li lijenici prebrzo odustali? Koliko su se NDE-ovci pribliili smrti?
Odgovor na njeno prvo pitanje spretno sam izbjegao. Budui da nisam bio prisutan, naprosto ne mogu znati da li su oni
lijenici poduzeli sve to je trebalo ili nisu.
Odgovoriti na drugo pitanje - Jesu li NDE-ovci doista umrli? - za sada je nemogue. U mnogo sluajeva se dogodilo
da su lijenici prekinuli nastojanje da reanimiraju pacijenta naprosto zato to u njegovom tijelu vie nije bilo ba nikakvih
znakova ivota. U drugim sluajevima na ekranu elektroencefalografa vidjela se samo ravna linija, to znai da je
prestala svaka zabiljeiva aktivnost mozga. Pa ipak, ponekad takvi pacijenti oive, a nitko ne zna zato i kako.
Prema klasinoj definiciji smrt je stanje iz kojega nema povratka. Ona je, dakle, ireverzibilna. Prema tome budui da su
se svi NDE-ovci vratili, to znai da zapravo nisu umrli. Dogodilo se samo to da su bili ispunjeni stanoviti kriteriji za
ustanovljavanje smrti. Na primjer, njihovo srce prestalo je kucati i nije radilo neko vrijeme, ili su oni prestali disati.
Postoje stanovite (dodue rijetke) okolnosti kad nestanu modani valovi, a zatim se spontano opet pokrenu. Neki ljudi
koji su pretrpjeli hipotermiju (drastino snienje tjelesne temperature) ne pokazuju nikakvu elektrinu aktivnost u mozgu
sve dok ih ne ponemo zagrijavati.
Premda se ovi ljudi veoma priblie smrti, u skladu s definicijom koja je na snazi, oni ipak nisu mrtvi. Ovakve situacije
stavljaju pod znak pitanja takozvano pravilo pet minuta, koje kae da ako srce prestane raditi vie od pet minuta
nema smisla da se nastave pokuaji da se pacijent oivi naprosto zbog toga to je mozak beznadno oteen zbog
pomanjkanja kisika. Zbog pojave novih metoda oivljavanja moda bi pravilo pet minuta trebalo preispitati.
Jedan moj znanac bio je teko povrijeen u automobilskoj nesrei i s mjesta udesa otpremljen u odjel za hitne
intervencije gdje je proglaen mrtvim.
Njegovo je tijelo poloeno na kolica i odgurano iza zastora u dnu sobe, dok su lijenici hitne slube prionuli na pruanje
pomoi drugim rtvama iste nesree. Nekoliko sati poslije, kad su posluitelji poeli gurati ona kolica prema mrtvanici,
ovjek na njima poeo se micati!
Iako kod njega, u asu kad je bio dopremljen u bolnicu, nije bilo vitalno vanih znakova ivota kao to su kucanje srca i
reagiranje zjenica, on je bio iv, a to je i danas.
Drugi jedan moj znanac nosi sa sobom vlastiti nekrolog i svima ga pokazuje. Njega su takoer dopremili u bolnicu,
proglasili mrtvim i pokrivi ga otpremili u mrtvanicu. Nekoliko sati poslije toga on je spontano oivio.
Pouka koju moemo izvui jest da u vezi s fiziologijom umiranja postoje mnoge stvari koje jo uvijek ne znamo. I zato,
tehniki govorei, moemo rei da NDE-ovci nisu bili mrtvi nego su se samo primakli smrti mnogo blie nego veina od
nas.

Kako NDE-ovci gledaju na vlastito tijelo?
Jedna je od posljedica doivljavanja fenomena tik do smrti u tome je to oni koji to dozive ponu na svoje tijelo gledati
na nov i drugaiji nain. Veina NDE-ovaca s kojima sam razgovarao smatraju svoje tijelo kuom svog duha.
Posljedica je ta da ih manje plai svijet oko njih i da prestanu mariti to drugi misle o njihovom izgledu.
Evo jednog primjera. Jedna NDE-ovka, koja je kasnije postala jedna od mojih najboljih prijateljica, umrla je jer joj je
prestalo raditi srce za vrijeme operacije mokranog mjehura. Kirurg, koji je obavljao tu operaciju, estoko se trudio punih
dvadeset minuta da pokrene njezino srce, a onda je digao ruke od toga i naredio da se napie smrtovnica. Meutim
traak ivota to se u tom trenutku pojavio na bolesnici potaknuo je kirurga da nastavi pokuaje da pokrene njezino srce
i ono je nakon nekog vremena poelo kucati.
Dok se sve ovo zbivalo pacijentica je doivjela odvajanje od vlastitog tijela i gledala je kako kirurg i njegova ekipa
pokuavaju da joj spasu ivot. Kroz jedan tunel digla se u prekrasan svijet svjetlosti i ljubavi u kojem je vidjela de-
taljnu retrospektivu vlastitog ivota. Tamo je srela roake i prijatelje koji su umrli prije vie godina i ak joj je bilo
ponueno da sama odlui hoe li se vratiti ili ostati. Iako joj je takva odluka bila teka, odluila je da se vrati u ivot zbog
kerke i mua.
Od tog dogaaja koji se zbio prije deset godina njezino se fiziko zdravlje dalje pogoravalo. Sada boluje od eerne
bolesti i od kroninih problema s kimom zbog kojih se morala nekoliko puta operirati.
Unato svemu tome nikad nisam uo da se ali na svu tu patnju i bolove koje ima. Umjesto da se tui i jada ona je
potpuno smirena.
Nedavno sam saznao da je i prekoraila granice koje joj postavlja bolesno tijelo - tako je posjetila jedno zabavi-te i
vozila se na najopasnijim i najvrtoglavijim vozilima. Za mene je taj njen in simbolizirao njezinu vjeru u ivot poslije smrti.
Mnogi ljudi koji dozive odvajanje od vlastitog tijela za vrijeme NDE-a ak ne prepoznaju tijelo koje su napustili (i koje
sada vide) kao svoje vlastito. Mnogi NDE-ovci su mi rekli da su prije doivljaja NDE-a znali kako izgledaju samo
zahvaljujui onom to su vidjeli u ogledalu ili na fotografijama. Meutim, NDE im je omoguio da vide svoje tijelo onako
kako ga drugi vide.
Jedan od najzanimljivijih sluajeva s tim u vezi, je sluaj jednog psihijatra koji je doivio NDE. Kasnije mije o tome
priao: Dok ste ivi, mislite da znate kako zapravo izgledate. Meutim kad iziete iz vlastita tijela i kad ga tako vidite
teko ga je prepoznati meu drugim tijelima.
Ovaj je ovjek, izaavi iz vlastita tijela, lutao po jednoj vojnoj bolnici iz sobe u sobu i gledao ljude koji su u njima leali,
ali nikako nije mogao pogoditi koje je od tih brojnih tijela njegovo vlastito. Neposredno poto je izaao iz svog tijela, on je
izaao i iz bolnice sa eljom i odlukom da ode kui. Meutim, kad je shvatio da ga nitko ne moe ni uti ni vidjeti, vratio
se u bolnicu s odlukom da pronae svoje tijelo.
Uspjelo mu je to tek nakon dugog lutanja, a ni onda ne bi prepoznao svoje tijelo da na njegovom prstu nije spazio prsten
studentskog udruenja kojem je nekada pripadao.
Drugi moj znanac pao je s postolja za reklame na ice pod visokim naponom. Od opekotina je izgubio obje noge i dio
ruke. Izlazak iz vlastita tijela doivio je u sobi za operacije u koju su ga donijeli. Dok je odozgo gledao na tijelo koje je
lealo na stolu za operacije nije ga prepoznao kao svoje vlastito. Pomislio je: Gledaj ovog jadnika! Kad je najzad ipak
23
shvatio da je to strano oteeno tijelo zapravo njegovo, dogodilo se neto udno: opazio je da je njegovo spiritualno
tijelo - neoteeno.
Mnogi fiziki hendikepirani ljudi koji su doivjeli NDE otkriju kasnije da je ono to ih je ranije hendikepiralo sada nestalo.
U spiritualnom carstvu oni su kompletna, neoteena i veoma pokretna bia. Moja istraivanja pokazala su mi da
doivljaj NDE-a omogui hendikepiranim ljudima da lake prihvaaju svoje probleme.
Premda mnogi NDE-ovci smatraju da su njihova fizika tijela dom njihova duha, to ne znai da oni zbog toga zadobiju
sigurnost koja bi ih tjerala da prihvaaju razne rizike. Oni ne prihvate stav ba me briga koji je tipian za padobrance
ili alpiniste. Zapravo se dogaa neto sasvim suprotno: oni vie paze na svoje tijelo.

NDE kao potvrda religijskih vjerovanja
Iako neki istraivai prihvaaju teoriju prema kojoj je uzrok NDE-a duboko vjerovanje u Boga i zagrobni ivot, ne moe
se porei i ne uzeti u obzir injenica da se NDE dogaa jednako esto i onima koji ne vjeruju ni u ta.
U toku viegodinjih istraivanja nailazio sam na NDE-ovce s najrazliitijim vjerskim odgojem. Neki su mi rekli da prije
ovog doivljaja nisu vjerovali u Boga. Drugi kau da su bili veoma poboni.
S ovim u vezi zanimljiva je pojava da je, kako izgleda, uinak NDE-a isti i kod jednih i kod drugih. Ljudi koji nisu bili
naroito poboni prije doivljaja kasnije govore da vjeruju u Boga i u postojanje spiritualnog svijeta, a to isto kau ljudi
koji su i prije u to vjerovali.
Meutim, pripadnici obiju skupina imaju sada stav prema religiji koji se razlikuje od uskogrudnog stava veine crkava.
Doivljaj to su ga iskusili omoguio im je da shvate kako se religioznost ne svodi na to da se smatra da samo vlastita
religija ima pravo, dok su sve druge pogrene i u zabludi. Ljudi koji dozive NDE izau iz tog iskustva sa spoznajom da
je u religioznosti najvanija sposobnost da se vole drugi ljudi i da to nije prihvatanje odreene doktrine ili pripadanje
odreenoj vjeroispovijesti. Ukratko, oni misle da je Bog bie koje je mnogo velikodunije i irokogrudnije nego to su
prije mislili i da on ne smatra vanim kojoj religiji netko pripada.
Dobar primjer za to daje nam sluaj postarije ene iz New Hampshirea koja je doivjela NDE kad joj je, nakon sranog
udara, prestalo raditi srce. Jo od djetinjstva bila je veoma pobona i doktrinarna luteranka. Meutim, poto je doivjela
NDE, ona se opustila i postala vedra osoba. Kad su njezini roaci zatraili od nje da im objasni tu promjenu svoje
linosti, ona im je odgovorila da se radi naprosto o tome da nakon onog doivljaja bolje razumije Boga i zna da on ne
mari za vjerske dogme i doktrine.
U svijetu ima mnogo religija ije se uenje lako poklapa sa shvatanjem NDE-a kao ulaza u spiritualni svijet. U tom
pogledu, medu jaim zapadnjakim religijama, najdalje ide mormonska crkva.
Mormonska doktrina podrava predodbu o NDE-u kao pogledu u spiritualni svijet. Mormoni naime vjeruju da je svijet
duhova dimenzija koju ivi ne mogu sagledati, ali u njoj ive oni koji su napustili svoje fiziko tijelo.
Mormonska sveta knjiga Journal of Discourses, zbirka komentara mormonskih vjerovanja koje su napisali voe ove
sekte, kae da spiritualno tijelo (duh) zadrava pet ula fizikog tijela (vid, sluh, okus, njuh i opip) ali zajedno s tim
posjeduje i neke natprirodne sposobnosti i sposobnost da istovremeno razmatra po nekoliko ideja. Takoer se moe
kretati munjevitom brzinom, gledati i vidjeti istovremeno u nekoliko smjerova i komunicirati ne govorom nego na nekoliko
drugih naina. Osim toga takvo tijelo ne moe oboljeti i ne moe biti onesposobljeno bilo kakvom povredom.
Mormonska doktrina tvrdi da duh ulazi u tijelo u asu njegova roenja i izlazi iz njega u asu smrti. Ova doktrina definira
smrt kao obinu promjenu statusa ili sfere postojanja.
Mi emo se okrenuti i pogledati je (dolinu smrti). Mislit emo, kad budemo preli preko te doline, da je to najvea
prednost itavog naeg bivstvovanja, jer smo preli iz stanja tuge, alosti, bijede, boli, korote i razoaranja u stanje
bivstvovanja u kojem moemo uivati ivot u punoj mjeri u kojoj je to mogue bez tijela.
Mormonski voe opisali su mnoga obiljeja NDE-a. Jedan kae da su sjaj i divota narednog boravita neopisivi, to je
u biti isto kao i tvrdnja o kupanju u svjetlosti koja smiruje i stvara spokojstvo. Drugi mormonski voa kae da je tamo
sve prirodno, pa ete to lako shvatiti kao to danas shvaate ono to je ovdje prirodno. Ta je teza u skladu s tvrdnjom
mnogih NDE-ovaca da su tamo naili na univerzalno razumijevanje.
Doivljaj vienja umrlih roaka i prijatelja poklapa se s onim to se tvrdi i iznosi u Journal of Discourses:
Imamo vie prijatelja na drugoj strani vela nego to ih imamo na ovoj. Oni e vas doekati s veom radou i veseljem
nego to su vas ikada doekali vai vlastiti roditelji i prijatelji na ovom svijetu. A i vi ete se susretu s njima radovati vie
nego to ste se ikada radovali susretu s nekim prijateljem na ovom svijetu.
Neki mormonski voe tvrde da neki duhovi koji su iskusili smrt bivaju pozvani natrag u svoja fizika tijela. Ti ljudi tako
prou dva puta kroz prirodnu ili ovozemaljsku smrt.
Moda je najglasovitiji NDE koji se dogodio nekom mormonu bio onaj to ga je doivio Jedediah Grant, a zapisao ga je
crkveni voa Heber Kimball u Journal of Discourses:
Rekao mi je: 'Brate Heberu, bio sam u svijetu duhova dvije noi zaredom. Najstranije to mi se ikada dogodilo u cijelom
ivotu bilo je to sam se morao vratiti u svoje tijelo. A to sam morao uiniti.'
Grantu je povratak bio tako straan zato to je u svijetu duhova sreo svoju pokojnu enu i pokojnu kerku kao i mnogo
umrlih prijatelja.
Vidio je svoju enu. Ona je bila prva osoba koja mu je pristupila. Vidio je mnoge koje je poznavao, ali je razgovarao
samo sa svojom enom, Caroline. Ona mu je prila, a on kae da je divno izgledala i da je nosila
u naruju njihovo malo dijete koje je umrlo kad su putovali prerijom. ena mu je rekla: 'Gospodine Grant, ovo je naa
mala Margaret. Znate da su je pojeli vukovi, ali joj to nije nita naudilo, kako sami moete vidjeti.
ivot poslije smrti spominje i Biblija na mjestu gdje apostol Pavle opisuje kakvo emo imati tijelo na drugom svijetu:
Ali netko e pitati: Kako uskrsavaju mrtvi? S kakvim li se tijelom pojavljuju... Bezumnie! Ono to ti ije ne oivljuje
ako ne umre. I ono to ije nije lik koji e se pojaviti, ve golo zrno, recimo penice ili kakva drugog sjemena. A Bog mu
daje lik kakav hoe, i to svakom sjemenu njegov vlastiti lik. Tako je i s uskrsnuem mrtvih; sije se u raspadljivosti,
24
uskrsava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskrsava u slavi; sije se u slabosti, uskrsava sa silom; sije se tijelo
zemaljsko, uskrsava tijelo duhovno.

NDE u literaturi
Treba imati na umu da postoji itav jedan literarni i filmski anr koji se bavi, odnosno, kojemu je tematika vraanje
ljudi iz smrti. Naalost, najvei dio ove produkcije spada u kategoriju horora (pripovijetke, romani i filmovi strave i
uasa). U tim filmovima mrtvi se vraaju u svijet ivih s opakim namjerama.
Iako je kod NDE-a obino posrijedi neki oblik vraanja iz mrtvih, rezultati su sasvim drugaiji od rezultata koje ima
pojava vampira ili Frankensteina. Umjesto da postaju opaki i zloudni, NDE-ovci su u pravilu dobroudni. Umjesto da
nas plae i izazivaju stravu, oni nam nude nadu i spokojstvo.
U takozvanoj velikoj literaturi (velikoj po vrijednosti) ima nekoliko primjera neeg to podsjea na NDE. U Dickensovom
romanu Boina pria Ebenezer Scrooge, jedan od glavnih likova, pretvara se iz krtog i cininog udovca u najboljeg
prijatelja, najboljeg gospodara i dobrog ovjeka to ga je poznavao stari grad, a sva ta silna promjena nastala je kao
posljedica doivljaja neke vrste NDE-a.
U ovoj klasinoj prii Scrooge sree tri duha - koji predstavljaju proli, sadanji i budui Boi. Oni ga vode da gleda
panoramu vlastitog ivota koja zavrava na njegovom grobu.
Ova panorama koju on gleda zajedno s tri bia sazdana od svjetlosti potpuno transformira Scroogea. On poslije toga
duboko ali to dotad nije pokazivao vie ljubavi prema drugim ljudima. On se potpuno mijenja nakon ovog doivljaja i,
potpuno promijenjen, osjea i pokazuje suut prema drugim ljudima i ini dobra djela da bi tako nadoknadio ono to je
ranije propustio.
Neto nalik NDE-u spominje se i u krasnom romanu Jadnici Victora Hugoa. Junaka romana, Jeana Valjeana, progoni
itav ivot jedan opaki policajac zato to je pobjegao iz tamnice u koju je bio baen zbog toga to je ukrao hljeb da
nahrani gladno dijete svoje sestre.
U itavom romanu Valjean ini nebrojene dobrote. Tako, na primjer, vodi brigu o izgladnjeloj trudnici Fantini koja na
kraju ipak umire. Evo kako je Hugo opisao njezinu smrt:
Jean Valjean uhvatio je Fantininu glavu i poloio je njeno na jastuk, uradivi ono to bi majka uradila svom djetetu...
Uradivi to zatvorio je njezine oi.
U tom trenutku lice Fantine se udno obasjalo. Smrt je ulazak u veliku svjetlost.
A evo kako je Hugo opisao Valjeanovu smrt:
Svakog trenutka Jean Valjean je sve vie slabio... Svjetlost nepoznatog ve se vidjela u njegovu oku.
Valjeanove posljednje rijei pred smrt glasile su:
Morate se neprestano i uvijek voljeti. U svijetu postoji samo to: ljubav prema blinjem... Vidim svjetlost... Umirem sretan.
Inspirirana vlastitim sukobom s gotovo fatalnom gripom Katherine Anne Porter napisala je Blijedi konj, blijedi jaha,
desperantnu novelu ija se radnja dogaa potkraj prvog svjetskog rata.
U prvom poglavlju knjige koju upravo itate naveo sam njene komentare koje je dala u jednom intervjuu o svom dodiru
sa ivotom poslije ivota. Sada u prenijeti jedan pasus pripovijetke Blijedi konj, blijedi jaha u kojem se opisuje susret
Mirande, glavnog lika pripovijetke, s njezinim davno umrlim roacima:
Kreui se prema njoj laganim tempom poput oblaka u zraku koji podrhtava, pribliavala joj se velika skupina ljudskih
bia i Miranda je s iznenaenjem i radou shvatila da su sve to ljudi koje je poznavala dok su ivjeli. Njihova su lica bila
dodue izmijenjena, svako je bilo prekrasno na svoj nain, drugaije nego to ga se Miranda sjeala, njihove su oi bile
bistre i jasne kao lijepo vrijeme i nisu bacali nikakvu sjenu. Bili su isti identiteti i ona ih je svakog prepoznala i ne
dozvavi ih po imenu niti se sjetivi u kakvom je odnosu bila s njima dok su jo ivjeli. Okruili su je blago neujnim
koracima, a onda svoja lica, obuzeta transom, ponovo okrenuli prema moru. Krenula je s njima i kretala se lako kao
jedan val medu drugim valovima.
U literaturi ima mnogo drugih primjera doivljavanja fenomena tik do smrti. Tako ih nalazimo u pismima Ernesta
Hemingwaya i u pripovjetkama Thorntona Wilde-ra. Poenta onog to sam malo prije iznio je u tome da su NDE-ovci
nali mjesto u literaturi koju ne smijemo svesti samo na uzbudljivu literaturu strave i uasa.
Kako objasniti bojni NDE?
Ponekad se dogodi, u ratu i borbi, da pojedinci zapadnu u egzaltirana stanja a da prije toga uope nisu bili povrijeeni.
Kako to obino izgleda? Takvi se pojedinci nau u kakvoj silno pogibeljnoj situaciji - sudjelovanje u bitki je najbolji
primjer za to - i odjednom primijete da su se njihove percepcije sasvim izmijenile.
Neki ljudi to brkaju s NDE-om i, naravno, postavljaju logino pitanje: Kako je mogue da fenomen tik do smrti doivi
netko tko nije ni bolestan ni traumatiziran?
Moj je odgovor da takve osobe ne dozive NDE. Situacija je sasvim jednostavna: njihov veoma intenzivni doivljaj ne
obuhvata obiljeja doivljavanja NDE-a. Oni koji dozive takozvani ratniki NDE ne prou ni kroz kakav tunel i ne stiu,
na drugoj strani tunela, u onaj prekrasan prostor svjetlosti. Jedino to veina doivi je kratak uvid u dogaaje to su ih
doivljavali u toku ivota i dojam da se sva zbivanja oko njih odjednom usporavaju. U nekim od ovih doivljaja prisutna
je elja da se ode negdje drugdje, vjerojatno da bi se tako izbjegla neugodna situacija. Ne javljaju se ekstatina stanja
prisutna kod NDE-a.
Evo jednog primjera to mi ga je ispriao jedan veteran drugog svjetskog rata:
Dogodilo se to na Siciliji, za vrijeme nae invazije na Italiju. Moj se vod naao na brisanom prostoru, kad nas je prikovalo
jedno njemako mitraljesko gnijezdo. Budui da sam ja bio komandir voda smatrao sam da upravo ja moram likvidirati to
mitraljesko gnijezdo i tako omoguim mojim vojnicima da nastave napredovanje.
Zaobiao sam ih u velikom luku, posluivi se jednim vonjakom kao zaklonom. Tako sam se naao u pozadini
Nijemaca, za njihovim leima. Bio sam oduevljen svojim uspjehom, naprosto sam pao u ekstazu oduevljenja. Bila su
trojica, ukopani u rov na suprotnoj strani jednog mosta. Bili su tako zabavljeni nastojanjem da prikuju moj vod za zemlju
da se nijedan od njih nije okrenuo.
25
Vjerojatno sam im se mogao pribliiti na udaljenost od samo est metara a da me ne primijete. Mislio sam to uraditi, ali
sam ipak umjesto toga bacio na njih runu granatu u trenutku kad sam se popeo na most.
Sjeam se da sam povukao iglu detonatora i pripremio se da bacim granatu na Nijemce s udaljenosti od oko dvadeset
metara. Digao sam ruku i neposredno prije nego to u baciti granatu tono u njihov rov zaurlao sam: Evo vam
frajeri!. Priljubio sam se k zemlji i ekao eksploziju.
ekao sam i ekao, ali se nita nije dogodilo. Granata nije eksplodirala, jer je bila muak, bezvrijedna kao komad
kamena.
Prije nego to sam mogao bilo ta poduzeti, Nijemci su okrenuli svoj mitraljez prema meni i otvorili paljbu. Sklupao sam
se i ekao, da me neko zrno pogodi, ali nije nijedno. Moda mi je zaklon dalo nekakvo uzvie-nje na mostu, moda sam
naprosto imao sreu. Kako bilo da bilo nijedan metak njihova mitraljeza nije me pogodio.
Umjesto toga dogodilo se neto udno. Leei tako i ekajui da budem izreetan, odjednom sam napustio vlastito tijelo
i zajedno s njim itavu Siciliju. Otputovao sam u jednu tvornicu municije u New Jerseyu, i tamo sam lebdio nad
montanom trakom i radnicama koje su sastavljale granate. Pokuao sam s njima razgovarati i rei im da paljivije
obavljaju svoj posao, ali me nisu ule.- Umjesto toga dalje su radile i avrljale.
Mislim da sam tamo ostao petnaest do dvadeset minuta, a onda sam se odjednom naao opet u Italiji leei na onoj
uzvisini, iv ivcat, ali potpuno nepomian. Nijemci su oito prije toga zakljuili da su me ubili, pa su zato ponovo
okrenuli svoj mitraljez. Digao sam se, povukao iglu druge granate i bacio je u njihov rov. Ova druga granata je
eksplodirala.
Vojnici mog voda su sve to vidjeli i mislili da sam poginuo, pa su se iznenadili kad su me vidjeli kako hodam. Prema
svemu to mi se dogodilo bio sam potpuno miran, tako miran da je to postalo sumnjivo mom komandantu koji me je
poslao psihijatru. Rekao sam psihijatru to mi se dogodilo, ali me on proglasio potpuno zdravim i normalnim i poslao
natrag u borbu.
Psihijatar mi je rekao, u povjerenju, da je takve prie uo i od drugih vojnika, koji su mu bili poslani na pregled, ali da o
tome to se meni dogodilo ne smijem nikom priati ako elim da mi se ne dogodi da budem ponovo poslan na pregled
kod njega. Posluao sam ga.
Kao to vidite ovaj se doivljaj jako razlikuje od NDE-a i ne smije se s takvim doivljajima brkati. Meutim, ovu pojavu
(jer radi se o pojavi) treba dalje izuavati, jer se to esto dogaa vojnicima u borbi i drugim ljudima koji se nau u slinim
stresnim situacijama.
Nada za ljude obuzete tugom
Najvea tuga je tuga koju izaziva smrt ljubljene osobe. Mnogi tu tugu mogu veoma ublaiti opisima doivljaja fenomena
tik do smrti.
Kratko vrijeme poto sam objavio ivot poslije ivota dobio sam pismo od jedne porodice ija je kerka stradala kao
rtva ubojstva. Radilo se o inteligentnoj mladoj profesorici, koju je ubio provalnik kojega je sluajno zatekla u svojoj kui.
Bila je jedinica i njezini su roditelji ivjeli u paklenskoj patnji nakon njene smrti.
U pismu koje su mi poslali rekli su da nakon itanja moje knjige doivljavaju mnogo lake svoj strani gubitak.
Svi istraivai ovog fenomena imaju prie o ljudima koji su se pomirili sa smru ljul^ene ili voljene osobe poto su
saznali za neiji doivljaj NDE-a. Mislim da NDE tjera mnoge ljude obuzete tugom da shvate da je smrt odlazak na neko
drugo mjesto, da ak i kad je ono to prethodi smrti bolno, bol prestaje im samrtnik izae iz vlastita tijela i tada osjeti
golemi osjeaj olakanja. Osim toga, sudei po iskazima brojnih NDE-ovaca, on se tamo, u svijetu duhova, sree s
onima koje je volio za ivota. A to je utjeha za mnoge ucveljene.

Djelovanje NDE-a na osobe sklone samoubojstvu
Najpodesniji nain da pristupimo ovom problemu sastoji se u tome da istraimo kako je NDE djelovao na one ljude koji
su doivjeli NDE upravo zbog toga to su pokuali izvriti samoubojstvo.
Dr Bruce Grevson izvrio je opsena ispitivanja takvih ljudi. Otkrio je da ne samo vlastiti doivljaj NDE-a, nego i
spoznaja da on postoji, praktiki briu svaku elju za samoubojstvom.
Dr Grevson je lijenik hitne psihijatrijske slube na klinici Medicinskog fakulteta Sveuilita Connecticut i on svaki dan
ima posla s ljudima koji su pokuali izvriti samoubojstvo. Evo to je ustanovio. Ako usporedite skupinu ljudi koji su
doivjeli NDE kao posljedicu pokuaja samoubojstva sa skupinom ljudi kojima se pri pokuaju samoubojstva to nije
dogodilo, ustanovit ete da gotovo nijedan NDE-ovac kasnije ne ponovi pokuaj samoubojstva dok s druge strane velik
postotak onih koji nisu doivjeli NDE uini drugi pokuaj. Drugim rijeima, doivljaj NDE-a otklanja sklonost k
samoubojstvu.
Jedan njujorki istraiva opisao je sluajeve NDE-a pacijentima koji su pokuali samoubojstvo. Otkrio je da je to kod
njih otklonilo ideju o samoubojstvu kao rjeenju njihovih problema. Ovaj je eksperiment ponovljen nekoliko puta i uvijek s
istim rezultatom. Svaki puta se pokazalo da upoznavanje NDE-a (vlastitog ili tueg) spreava ljude da diu ruku na
sebe.
Mene ovi rezultati ne iznenauju. Gubljenje nade esto je razlog zbog kojeg se ljudi pokuaju ubiti. ivot im postaje
preteko breme i lien je spiritualnih vjerovanja. NDE ispunjava tu prazninu. Dok su prije toga ti ljudi smatrali da njihov
ivot ne vodi nikud, da nema cilja, sada znaju da ih na onom svijetu eka sadrajan i smisaon ivot ispunjen
zadovoljstvom. A ta spoznaja olakava njihove muke. Shvate da vrijedi ivjeti.
Jedan moj prijatelj zapazio je tu reakciju kod jedne susjede koja je, recimo tako, inila samoubojstvo tako da je samu
sebe potpuno zanemarivala. Jednog dana oko podne pokvario se njegov telefon. Budui da su njegovi najblii susjedi
bili na poslu, otiao je nekoliko kua dalje do stana jedne veoma povuene stare gospoe da pokua s njenog telefona
nazvati centralu.
Pokucao je na njezina vrata i doskora uo njene nesigurne korake kako se pribliavaju. Pustila ga je u stan, a onda,
potpuno iscrpljena, sjela za kuhinjski stol i poela udisati kisik iz jednog velikog zelenog rezervoara.
26
Poto je obavio razgovor s telefonskom centralom, moj je prijatelj stupio u razgovor sa starom gospoom i tako saznao
da joj u medicinskom pogledu nita ne fali, da je zdrava. Rekla je da se radi samo o tome da je stara i podlona depresiji
i da je od silnog sjedenja u kui tako oslabila da joj je njen lijenik dao bocu s kisikom da bi joj olakao i zapravo
omoguio ono malo pokreta.
Moj je prijatelj odbio da prihvati takvo objanjenje. Zakljuio je da ona naprosto umire zbog posljedica nekretanja i
odluio da joj pokua dati neto to e promijeniti njezino raspoloenje. Skoknuo je kui i vratio se s primjerkom ivota
poslije ivota da ga ona proita.
Nekoliko dana poslije toga sreo ju je na ulici s tom knjigom u ruci. Poela mu se zahvaljivati i rekla da je ovo njen prvi
izlazak iz kue nakon godinu dana, i to potaknut njenom eljom da izae van. meu ljude. Rekla je, takoer, da je vie
ne smeta spoznaja da je tako stara i da joj ne smetaju misli na neizbjean kraj. Nada da postoji ivot nakon ivota
uinila ju je spremnijom da prihvati ovaj ivot kakav je.
Moj prijatelj danas pria da se ova ena sada aktivno rekreira vrtlarstvom i da joj vie nisu potrebne one velike, zelene
boce s kisikom.

Da li bi dokaz o postojanju NDE-a izmijenio nauku?
Znanstvenici smatraju da svijetom upravlja niz prirodnih zakona. Tako je, na primjer, predodba da nas gravitacija dri
na ovoj planeti pojednostavljenje zakona gravitacije. Drugi jedan prirodni zakon kae da su sva iva bia na Zemlji
sazdana od kemijskih tvari ija je glavna sastojina ugljik. Svijet nauke poiva na ovim i mnogim drugim pretpostavkama,
a mi smo ostvarili golemi progres zato to poznajemo te zakone i jer ih iskoritavamo.
Ako bismo dokazali postojanje ivota poslije ivota time bismo otvorili jednu novu dimenziju, to bi svakako revo-
lucioniralo nauku.
Na primjer, ako bi se dokazalo da neka osoba moe napustiti vlastito tijelo i prolaziti kroz zidove samo djelovanjem misli,
to bi promijenilo poglede nauke na komuniciranje i kretanje, da i ne spominjemo poglede na svojstva ivota.
Bio bi to dokaz o postojanju jednog sasvim drugog univerzuma, koji je sigurno razvijeniji od onog u kojem danas ivimo.
Implikacije ovakvog otkria naprosto su neopisive. Moete li zamisliti mogunost da se pree u neku drugu dimenziju i
razgovara s pripadnicima odavno nestalih civilizacija? Ili: pokuajte zamisliti kako bi dokaz o postojanju duhovnog svijeta
djelovao na nauku o ratovanju? Mislim da bi rat postao suvian kao neto zastarjelo.
Ako bismo saznali da postoji svijet duhova u kojem su vani samo ljubav i znanje i ako bismo saznali da su stvari za
koje se borimo - novac, teritoriji, politika mo - vani samo na ovom svijetu, to bi sigurno promijenilo nae predodbe o
ljudima koje smatramo neprijateljima.
Odjednom bismo ih vidjeli u sasvim novom i drugaijem svjetlu. Jer, spoznaja o postojanju svijeta duhova, znaila bi
ujedno spoznaju da emo s tim ljudima vjeno ivjeti. To bi isto tako znailo da bismo u naem ivotu poslije ivota
tono saznali ta su oni mislili o ivotu na zemlji i o nama. Sasvim je sigurno da bi nas spoznaja o postojanju tog svijeta
uinila tolerantnijim prema drugima.
U vezi s problemom postojanja NDE-a jo nije rijeen jedan problem. Naime, svaka spoznaja o NDE-u temelji se samo
na anegdotskim dokazima. Zasad je jo nemogue znanstveno duplicirati tu pojavu i izuavati je na prisnijoj razini od
razine rekla-kazala. Sve dok se fenomen NDE-a ne bude mogao po volji duplicirati, nauka nee moi prihvatiti sve te
silne prie kao dokaz postojanja bilo ega osim neeg to se dogaa ljudima koji gotovo umiru.
Iako su lino meni kao i mnogim drugima ove anegdote krajnje uvjerljive, ostaje injenica da e NDE biti pod sumnjom
sve dok ga ne budemo mogli po volji duplicirati, to jest umjetno izazivati.
Da li NDE pobuuje radoznalost zato to se radi o neem pomodnom?
Neki ljudi tvrde da NDE zanima javnost zato to predstavlja neto novo. Ima ljudi koji tvrde da je moja knjiga ivot
poslije ivota prvi objavljeni historijat fenomena tik do smrti. Zbog toga mnogi misle da e s vremenom zanimanje za
nju splasnuti i da e NDE doivjeti sudbinu hu-lahupa ili Fordovog automobila edsel.
U stvari nita od toga nije tono. Ima sluajeva NDE-a koji su zabiljeeni u dalekoj prolosti, ak u Platonovoj Dravi,
napisanoj jo u staroj Grkoj.
Danas ima vie izvjetaja i opisa NDE-a nego prije dva desetljea zahvaljujui golemom razvoju, kardiopulmonarnih
postupaka spaavanja ivota. Ova nova tehnika omoguava da se danas spaavaju sa samog ruba smrti bolesnici koji u
prolosti ne bi preivjeli.
Velika veina ljudi s kojima sam razgovarao umrli bi da im se to dogodilo prije trideset ili etrdeset godina. I zato umjesto
da NDE-ovci budu bizarni kurioziteti o kojima piu opskurni medicinski asopisi (to im se dogaalo jo prije samo
nekoliko godina), danas moemo nai na stotine i tisue ljudi koji su doivjeli NDE.
Jo jedna razlika u usporedbi s nekadanjom situacijom je u tome da su ljudi danas spremniji da otvoreno govore o
ovakvim doivljajima. Danas se ljudi manje plae da e ih lijenici oigosati kao aavce ili aknute. Jo neto:
danas se nitko od ovih ljudi ne mora bojati da e biti strpan u ludnicu, to bi se mnogima dogodilo prije trideset godina.
Danas oni spremno govore o svojim neobinim doivljajima. A kad to ine, imaju drutvenu podrku drugih NDE-ovaca.
Meutim, ako vas zanimaju historijske paralele, prvi opis ivota poslije smrti za koji znam dao je papa Grgur koji je
ivio u estom stoljeu, u zbirci teolokih napisa Dijalozi-
U posljednjem svesku Dijaloga papa Grgur iznosi etrdeset i dvije anegdote koje, po njegovu miljenju, slue kao dokaz
besmrtnosti due. Tu se radi o raznim vizijama iz samrtne postelje, o priama o duhovima i o opisima doivljaja tik do
smrti. Grgur je mnoge prie uljepao kako bi opravdao svoje silno moraliziranje.
U prikazu koji navodimo radi se o nekom vojniku koji je umro, ali se vratio s drugog svijeta sa upeatljivom priom o
tom svijetu, te priom o sudbini nekog Stefana, poslovnog ovjeka u Konstantinopolu, danas Carigradu.
Nekog vojnika, koji je ivio u naem gradu, pogodila je kuga. Izaao je iz svog tijela koje je ostalo leati bez ivota, ali se
uskoro vratio i onda priao to mu se dogodilo. U to vrijeme to se dogaalo i mnogim drugim ljudima. Vojnik je priao da
je naiao na nekakav most ispod kojeg je tekla crna, turobna rijeka iz koje se isparavao nepodnoljiv smrad. Na drugoj
strani rijeke vidjele su se krasne livade, obrasle zelenom travom i mirisavim cvijeem. Izgleda da je to bilo sastajalite
27
ljudi odjevenih u bijelo. Zrak iznad livade bio je ispunjen tako krasnim mirisom da je sam taj miris bio dovoljan da se
zadovolje sve potrebe stanovnika to su tamo etali. Tamo je svatko imao svoj zasebni stan, ispunjen divnom
svjetlou. Upravo se gradila ogromna kua, po svemu sudei od zlatnih opeka, ali za koga se gradila vojnik nije uspio
saznati. Na obali rijeke takoer su se nalazile kue. Neke su bile zagaene smradom to se dizao s rijeke, ali su druge
ostale nedirnute.
Na samom mostu obavljao se ispit. Ako je neka nepravedna osoba pokuala da pree preko mosta, okliznula bi se i
pala u mranu i smradnu rijeku. Meutim pravednici, koji nisu bili optereeni krivnjom, lako su prelazili na drugu stranu,
u podruje uivanja. Vojnik je rekao da je tamo vidio Petra, starjeinu jedne sveenike obitelji, koji je umro etiri godine
ranije. Leao je u groznom mulju ispod mosta, vezan ogromnim eljeznim lancem. Kad je vojnik zapitao zato se tako s
njim postupa, dobio je odgovor koji ga je odmah podsjetio na postupke tog ovjeka: On sve ovo mora trpjeti zato jer
kadgod mu je bilo nareeno da nekog kazni, on je rtvu tukao potaknut vie okrutnou nego poslunou. Svi koji su
ga poznavali znaju da se on upravo tako ponaao.
Vojnik je isto tako vidio kako je preko mosta sigurnim korakom preao jedan sveenik-hodoasnik. Koraao je isto tako
sigurno kao to je bio iskren u ivotu.
Na istom mostu vojnik je, kae, prepoznao onog Ste-fana o kojem smo govorili maloprije. Dok je pokuavao prei preko
mosta, Stefan se okliznuo, pa mu je donja strana tijela visila s mosta, a gornja je bila na mostu. Iz rijeke su se digla
nekakva odvratna stvorenja, nekakvi grozni ljudi, koji su zgrabili Stefana za bokove i poeli ga vui dolje. No,
istovremeno su Stefana vukli prema gore, drei ga za ruke, neki vrlo pristali ljudi odjeveni u bijelo. Dok se vodila ta
borba za Stefana u kojoj su ga dobri dusi vukli prema gore a zli prema dolje, vojnik koji je sve to gledao bio je vraen u
svoje tijelo. Tako on nikad nije saznao ishod ove borbe.
ta se dogodilo sa Stefanom moe se objasniti polazei od njegova ivota. U njemu su se zla puti borila s dobrim
djelima milosra. Budui da su ga prema dolje vukli drei ga za bokove, a prema gore drei ga za ruke, postaje jasno
da je on rado davao milodare ali nije zazirao od bludnih grijeha, to ga je sada vuklo prema dolje. Oevidac nije saznao
koja je strana pobijedila u ovoj borbi. Ni mi ne znamo i ne moemo znati vie od ovjeka koji je sve to vidio i zatim se
vratio u ivot. No, jedno se ipak moe naslutiti. Iako je bio u paklu i vratio se iz njega, Stefan nije potpuno popravio svoj
ivot. I zato, kad je mnogo godina kasnije, ponovo izaao iz svog tijela, morao se opet suoiti s onom borbom na ivot i
smrt.

Zakljuak
Odmah poto je objavljen ivot poslije ivota postalo je jasno i oito da se radi o jednoj tako silno popularnoj temi da moj
ivot nee vie nikad biti onakav kakav je bio prije toga. Brzo sam shvatio da je smrt naa najvea misterija i da svakog
zanima rjeenje zagonetke koju ona pred nas postavlja.
NDE nas tako zanima i pobuuje nau znatielju zato to predstavlja najopipljiviji dokaz o postojanju spiritual-nog svijeta
koji danas moemo pronai. NDE je doista svjetlost na drugoj strani tunela.

Zato NDE nije simptom duevnog oboljenja
PO ZAVRETKU JEDNOG OD PREDAVANJA dra Michaela Saborna, digao se jedan kardiolog i ljutito se obratio
predavau. Rekao je za sebe da je lijenik ve trideset godina i da je u toku svoje dugogodinje karijere reanimirao,
vratio u ivot nekoliko stotina pacijenata to su se nali na samom rubu smrti.
Dakle, godinama sam bio u samoj ii zbivanja, dragi kolega, rekao je ljutito, ali se nisam namjerio ni na jednog
pacijenta koji je doivio fenomen 'tik do smrti' o kojem nam vi ovdje priate!
Prije nego to je Sabom stigao odgovoriti, digao se jedan slualac koji je sjedio tono iza ljutitog doktora. Ja sam jedan
od pacijenata koje ste spasili, ali vam naalost moram rei da ste posljednja osoba kojoj bih priao o svom doivljaju
fenomena 'tik do smrti'!
Poruka je jasna. Mnogi lijenici i pripadnici medicinskog osoblja ne pokazuju simpatije prema NDE-ovcima, naprosto
zato to ne znaju kako da se prema njima postave i nisu spremni da ih sasluaju. Mnogi NDE-ovci s kojima sam
razgovarao u toku mnogo godina, rekli su mi da su im njihovi lijenici savjetovali da naprosto ignoriraju ono to su
doivjeli kao da se to naprosto nije dogodilo. Ako bi ih ak sasluali, rekli bi im da se radilo o runom snu, o neem to
treba da to bre zaborave. Ili bi im dali na znanje kako misle da je posrijedi nekakav oblik duevnog oboljenja i da se
zato trebaju obratiti psihoterapeutu ili otii u duevnu bolnicu, da se tamo lijepo izlijee. Ovi lijenici naprosto se nisu
obazirali na injenicu da su im pacijenti opisali NDE kao pozitivan doivljaj, kao neto to je popravilo njihovo psihiko
stanje, to ih je uzdiglo. Za mnoge lijenike NDE je simptom ludila.
Mnogo veem broju NDE-ovaca s kojima sam razgovarao naprosto se nije htjelo priati svom lijeniku o tome to su
doivjeli, a isto tako nisu htjeli o tome priati ni svojim roacima i prijateljima. Bilo im je jasno da e ih smatrati ludim
ako zucnu bilo to o onom tunelu ili o biu sazdanom od svjetlosti. Zato su sjeanje na taj divni doivljaj zadrali za
sebe i nikom nisu priali o dogaaju koji ih je tako kompletno promijenio. Neki ljudi koji su o tome priali doivjeli su
razne neugodnosti.
To se dogodilo, na primjer, Marthi Todd, uglednoj profesorici engleskog na jednom koledu na jugu Sjedinjenih Drava.
Prije nekoliko godina ona je doivjela veoma intenzivan NDE za vrijeme rutinske operacije amputiranja ciste.
Gotovo neposredno poto joj je bio ubrizgan anestetik nastupila je alergijska reakcija zbog koje se njezino srce
zaustavilo. Sjea se da je ula kako glavni kirurg vie da mu odmah donesu opremu za reanimaciju. Martha Todd danas
kae da je u tom asu postala svjesna da se nala u grdnoj nevolji, ali je istovremeno bila tako relaksirana, smirena
da je to uope nije uzrujavalo. ula je kako je netko u sobi za operacije rekao: Srce je prestalo raditi!, a onda se
dogodilo ono:
Odjednom sam otkrila da lebdim, diui se prema stropu. Tono sam vidjela ljude okupljene oko kreveta
28
na kojem sam leala, a vidjela sam ak i vlastito tijelo. Pomislila sam kako je udno to se ti ljudi tako uzbuuju zbog
mog tijela. Osjeala sam se lijepo i ugodno i htjela sam im to saopiti, ali nije bilo naina da to uradim. Bilo je to kao da
se izmeu njih i mene isprijeio nekakav veo ili zavjesa.
A onda sam spazila neto kao izlaz, neto jako dugoljasto i mrano. Jurnula sam kroz taj otvor, da tako . kaem. Bila
sam zbunjena, ali i oduevljena. Iz tog tunela izala sam u prostor njene blistave ljubavi i svjetlosti. Ljubav je bila
svugdje, posvuda oko mene, i inilo mi se kao da ju moje tijelo upija kao spuva. U jednom trenutku vidjela sam, ili su mi
bili pokazani svi doivljaji mog ivota. Vidjela sam ih kao u nekoj velikoj panorami. Sve to bilo je naprosto neopisivo.
Ljudi koje sam poznavala prije nego to su umrli sada su bili sa mnom u toj svjetlosti: jedan moj prijatelj, koji je umro dok
smo jo bili na koledu, moj djed, jedna moja pratetka, i mnogi drugi. Bili su sretni i sjali su od zadovoljstva.
Nisam se htjela vratiti, htjela sam ostati, ali mi je jedan ovjek u toj svjetlosti rekao da se moram vratiti, jer nisam dovrila
ono to sam morala uraditi u ivotu.
Odjednom sam se vratila u svoje tijelo.
Gotovo neposredno nakon ovog doivljaja Martha je jasno vidjela da se njen ivot potpuno promijenio, da se pred njom
otvorila nova realnost i da ona nee vie nikad biti onakva kakva je bila prije nego to joj se ovo dogodilo. Htjela je da o
svom doivljaju pria lanovima svoje obitelji i prijateljima - ak svom lijeniku - ali dok je smiljala, traila prave rijei da
sve to opie, odjednom je shvatila stranu istinu. Umjesto da na licima onih to su se okupili oko njezina kreveta vidi
zanimanje, radoznalost i radost, vidjela je brigu i strah.
Bilo je oito da oni misle da sam poludjela, kae Mar-tha. Moja vlastita majka postala je jako zabrinuta. Prvo mi je
pokuala odrati prodiku. Pokuala me je uvjeriti da se ljudima lako dogodi da ih ponese ono to su proitali u Bibliji, i da
moram gledati i misliti trezveno. Ja sam joj pokuala rei da ne govorim ni o emu to sam proitala ili ula u crkvi nego
o neem to mi se doista dogodilo.
Lijenik je jo gore reagirao.
Rekao je mojim roditeljima da sam pala u delirij i da haluciniram, pa me zato treba odmah poslati psihijatru. Mislili su
da sam enula i poslali su me na lijeenje u jednu bolnicu za duevne bolesti. Naprosto nisam mogla vjerovati da mi se
to dogaa, da se sa mnom tako postupa.
Vjerujem da bi situacija bila sasvim drugaija da Martha Todd doivi NDE danas. U prvom redu psiholozi i psihijatri
danas znaju za NDE, pa osoba koja bi ga danas doivjela ne bi zavrila na odjelu za psihijatriju. Na alost jo i danas
ima mnogo lijenika koji znaju malo o NDE-u i o tome po emu se on razlikuje od duevne bolesti. A budui da su
upravo oni prvi ljudi s kojima se NDE-ovac sretne nakon svog doivljaja, lako se dogodi da ostane posramljen.
To je velika teta, jer, za razliku od duevnog oboljenja, NDE moe imati kao posljedicu psihiko smirenje, to pacijenta
bolje prilagoava ivotu. S druge strane, duevna bolest ima kao posljedicu nezadovoljstvo samim sobom, nesreu,
oaj, depresiju i beznae.
Neki lijenici ak i danas misle da je NDE jedan oblik duevnog oboljenja. Oni se prema njemu tako postavljaju i tako
misle zbog toga to (ali sasvim povrno) tipini NDE nalikuje na neke oblike duevne bolesti. Naglaavam: samo
povrno gledajui. Kad ovaj problem pomnije razmotrimo, a to emo sada uraditi, vidjet emo da duevna bolest nije
nita slinija NDE-u nego to je janje slino lavu.
Tipovi mentalnih poremeaja koji se najee, i to pogreno, povezuju s NDE-om su slijedei poremeaji: 1. tee
psihoze kao to su shizofrenija i paranoja; 2. stanoviti organski poremeaji u funkcioniranju mozga, kao to su delirij,
demencija i oboljenje poznato kao epilepsija eonog renja.
Sada emo vidjeti kako se ovi poremeaji brkaju s NDE-om i, to je jo vanije, kako su zapravo potpuno drugaiji od
njega.

Psihoza koja je povezana sa shizofrenijom
Najjednostavnije reeno, psihoza je stanje u kojem bolesnik izgubi vezu sa stvarnou. Ovaj se problem manifestira s
nekoliko simptoma:
Halucinacije. Bolesnik vidi ljude ili stvari koji ne postoje.
Deluzije. Radi se o lanim uvjerenjima od kojih bolesnik ne moe biti razuvjeren; na primjer, ako vjeruje da je
Napoleon.
Divlje asocijacije. To je stanje u kojem bolesnik skae s jedne misli na drugu na dezorganiziran nain koji se
esto ne moe deifrirati.
Premda postoji itav niz psihoza, shizofrenija je vjerojatno najpoznatija i najrasprostranjenija. To je oboljenje koje za
sobom povlai simptom koji se izraava tako da bolesnik uje glasove (slune halucinacije), da oituje bizarne
manirizme, da ima divlje asocijacije, to se esto izraava u upotrebi bizarnih rijei i fraza to su besmislene (a zovu
se neologizmi) te u sve veoj apatiji.
U toku napada, shizofreniara mue glasovi i kaotine, nepovezane misli, to tako debilitantno djeluje na njegovu linost
da je u mnogim sluajevima tok bolesti silazan. Shizofrenici se esto izoliraju od okoline, postaju nesposobni da s bilo
kim stupaju u suvisli odnos. Ukratko, oni postaju nesposobni da funkcioniraju u drutvu.
Vjerojatno ste ve sami shvatili kako je velika razlika izmeu ove strane duevne bolesti i doivljavanja fenomena tik
do smrti, koji obino psihiki uzdigne onog tko ga doivi. Premda mnogi NDE-ovci uju glasove u toku svog doivljaja,
ti glasovi izriu suvisle rijei i reenice, a ne izriu besmislenosti.
Dok shizofrenici idu nizbrdo u pogledu svoje sposobnosti da izlaze na kraj s okolinom i drutvom, NDE-ovci obino
nakon svog doivljaja funkcioniraju bolje u svijetu koji ih okruuje. Oni dodue vide bie sazdano od svjetlosti, ali im ne
pada na pamet da sebe zbog toga smatraju Na-poleonom ili Bogom. NDE je koherentni, suvisli doivljaj koji se
dogodi, zavri i koji pozitivno djeluje na daljnji ivot. Shizofreniju tvore nesuvisli, nekoherentni doivljaji koji mogu trajati
veoma dugo - u nekim sluajevima do kraja ivota - i obino vuku bolesnika prema dolje.
Iskustvo to sam ga stekao kao psihijatar, pokazuje mi da je slinost izmeu NDE-a i shizofrenije samo povrna i brzo
nestaje im neki sluaj dublje istraimo. Da vam to zorno ilustriram citirat u dva razgovora: prvi s jednim
29
shizofreniarom, a drugi s osobom koja je doivjela fenomen tik do smrti. Svaki od ovih razgovora tipian je za svoju
kategoriju. Ovi e vam primjeri sigurno pomoi da samostalno odluite da li NDE-ovce moemo smatrati duevnim
bolesnicima.

Shizofreniar
Ovo je dio razgovora voenog u jednoj duevnoj bolnici s jednom 58-godinjom enom koja kronino boluje od
shizofrenije. Lijenik, koji je vodio ovaj razgovor, htio je pomou njega stvoriti predodbu o tome to je sve ova ena
prola u svom ivotu i ta se zapravo dogaa u njezinoj glavi.
Lijenik: Dobar dan. Rado bih saznao to vas je dovelo u nau bolnicu. Zato ste doli k nama?
Helen: Ja uope ne znam zato su me ovamo doveli.
Lijenik: Imate li danas bilo kakve potekoe? Da li vas neto uznemirava?
Helen: Znam da ti ljudi alju radio valove u moju glavu... na frekvenciji koja ne pripada naem svijetu.
Lijenik: Kakvi su to ljudi? Tko su?
Helen: Ne znam tko su. Udaljeni su od nas najmanje tisuu milja. Neprestano alju poruke u moju glavu. Molim vas
pozovite federalnu policiju da ih uhapsi. Znam da federalna policija moe otkriti odakle se emitiraju radio valovi. Ovo
postaje strano. Oni neprestano alju radio valove u moju glavu.
Lijenik: Da li ih i u ovom trenutku emitiraju?
Helen: Da.
Lijenik: Da li ih i sada ujete?
Helen: Da.
Lijenik: Prema tome vi ujete nekakve glasove, zar ne?
Helen: Tako je.
Lijenik: Moete li mi rei to vam ti glasovi govore?
Helen: Ne mogu rei tono to kau.
Lijenik: Jesu li to muki ili enski glasovi?
Helen (uti nekoliko trenutaka i oslukuje): Ja to naprosto ne znam.

Ovaj kratki segment jednog mnogo dueg razgovora veoma je tipian u smislu da pokazuje to shizofreniari govore o
glasovima koje uju. Oni najee ne razumiju to ti glasovi govore. Glasovi dolaze kao iz daljine i nejasni su.
Ponekad zvue kao daleka grmljavina. Kad bolesnik razumije glasove, oni obino govore rune stvari o njemu i ljudima
oko njega.
Po ponaanju bolesnika vidi se da ove halucinacije imaju slunu kvalitetu. Bolesnik esto okree glavu u smjeru odakle
uje glasove.
Razgovor s jednom NDE-ovkom
Kao kontrast razmotrite slijedei izvadak iz razgovora s Alice, ezdesetogodinjom enom koja je doivjela klasini NDE
dok su je lijenici reanimirali poto joj je srce prestalo raditi. U ovom razgovoru Alice je opisala kako je izala iz svog
tijela i onda odozgo gledala kako je lijenici pokuavaju oivjeti. Poslije toga prola je kroz jedan tunel i nala se na
mjestu obasjanom blistavom svjetlou, gdje je srela tri umrla roaka: majku, oca i sestru. Kasnije u razgovoru, lijenik
je zatraio od nje da mu opie detalje svog doivljaja.
Lijenik: Rekli ste da ste, za vrijeme dok ste bili izvan vaeg tijela, u sobi za hitne intervencije u bolnici, mogli vidjeti ljude
koji su se trudili da ponovno pokrenu vae srce i da ste uli to govore. Alice: Tako je. Meutim nikako nisam mogla
svratiti na
sebe njihovu panju. Za njih kao da nisam postojala. Lijenik: Zanima me kako ste mogli ustanoviti to oni govore. Jeste
li uli njihove glasove ili je to bilo vie nalik na...

Alice: Ne, nisam ula glasove, odnosno nisam ih ula kao to sada ujem vas. Ne sjeam se da sam bilo to ula uima.
Ta bia moete razumjeti bez rijei. Razumjela sam, na primjer, to moj lijenik misli. 'ula' sam njegove mi^Ii. Osjeala
sam kako je zbog mene zabrinut i misli da u umrijeti. Spremao se da rekne: 'Bit e najbolje da pozovete njezinu obitelj,
jer e ona umrijeti!' Znala sam da e to on rei. Ali nikakve glasove nisam ula. Uostalom, mislim da ionako ne bih
mogla uti njegov glas, jer sam bila mrtva. Naprosto sam na neki nain hvatala njegove misli.
Lijenik: A da li je va lijenik rekao nekom da pozove vau obitelj? Da li to znate?
Alice: Znam. On je to doista uradio. Kasnije sam o tome mnogo razgovarala s mojim lijenikom i on naprosto nije znao
ta da misli o tome. Traio je da to nekoliko puta ponovim i neprestano je tresao glavom i slijegao ramenima. Rekao mi
je daje sve to sam rekla o onom to se tada dogaalo tono, ali da naprosto ne moe shvatiti kako ja to mogu znati, jer
je mislio da sam mrtva.
Lijenik: On je, dakle, ipak pozvao vau obitelj, zar ne? Ili je rekao nekom iz svoje ekipe da to uradi?
Alice: Tono. Kasnije mi je sam rekao da je to uradio. Takoer mi je rekao da je tono sve to sam mu ispriala.
Lijenik: Ali vi kaete da zapravo niste uli njihove glasove?
Alice: Tono. Zapravo to je bilo kao da itam njihove misli. Vidjela sam kako miu usnama dok govore, ali se ne sjeam
da sam ula njihove glasove. Zapravo bi se moglo rei da sam razumjela njihove misli.
Lijenik je zatim zatraio od Alice da mu podrobnije opie onaj dio njezina doivljaja koji se dogodio kad je ona, proavi
kroz onaj tunel, srela svoju majku, oca i sestru, koji su svi umrli mnogo godina ranije.
Lijenik: Dakle, vi ste, naavi se u onoj svjetlosti, sreli tamo vae umrle roake?
Alice: Da. Srela sam oca, koji je umro jo 1932. godine, srela sam majku, koja je umrla 1949. godine i sestru, koja je
umrla 1970. godine.
Lijenik: Dobili ste dojam da s njima na neki nain komunicirate, zar ne?
30
Alice: Tako je. Bilo je u tom naem susretu mnogo ljubavi, i to s obje strane. Naprosto sam znala to je u njihovim
srcima, da tako kaem. Takoer su mi rekli da se moram vratiti, da nije dolo vrijeme da ostanem kod njih. Rekli su mi
da se moram vratiti i dovriti svoj ivot.
Lijenik: Hm. Ovo mi nije sasvim jasno. Jeste li shvatili to oni time ele rei?
Alice: Ne. Nikad nisam dokuila zato mi se ne dozvoljava da tamo ostanem. Pretpostavljam da su oni bili u mogunosti
da znaju odgovor na to pitanje. Ali ni danas mi nije jasno zato sam se morala vratiti.
Lijenik: Kaete da su vam oni rekli da se morate vratiti. Kako su vam to rekli? Da li ste to uli?
Alice: Ne, doktore. To je izgledalo sasvim drugaije. Kad ste tamo ne trebaju vam rijei. Odmah znate ta oni ele, i to
znate bez rijei, a oni isto tako odmah znaju to se dogaa u vaoj glavi. Ne znam kako bih to bolje opisala.

Kao to vidite, postoji doista stvarna razlika izmeu psi-hotinog doivljaja i NDE-a. Kao to sam ve ranije istaknuo,
NDE je doivljaj koji ovjeka psihiki uzdigne, koji ima kao posljedicu stvaranje vee ivotne radosti. Psiho-tini doivljaji
djeluju u potpuno suprotnom smjeru: vode u depresiju i oajanje.
Osim toga ne moe se rei da osobe koje doivljavaju NDE zapravo haluciniraju kad im se ini da su izali iz vlastitog
tijela, jer da bi se haluciniralo treba izgubiti vezu sa onim to nas okruuje.
Ono to je Alice priala o svom doivljaju pokazuje da je i te kako dobro znala to se dogaalo dok je bila mrtva. Njen
sluaj ne predstavlja nikakvu rijetkost. Drugi istraivai i ja ustanovili smo da NDE-ovci koji dozive izlazak iz vlastitog
tijela mogu kasnije tono opisati to se dogaalo oko njih, iako su bili bez svijesti. Treba spomenuti i to da tonost
njihovih iskaza potvruju nezavisni i neutralni promatrai, na primjer medicinsko osoblje i lanovi obitelji NDE-ovaca. A
te ljude naprosto zapanjuje tonost iskaza NDE-ovaca o tome to se dogaalo.
Organski mentalni poremeaji
Veina doivljaja fenomena tik do smrti zbiva se u uvjetima kada je mozak lien kisika. Budui da mozak moe
reagirati na udan nain kad biva lien tog ivotno vanog plina, mnogi ljudi misle da NDE-i zapravo nisu nita drugo
nego reakcija mozga koji se nae u situaciji kad ne moe normalno funkcionirati, odnosno kada se nae u stanju koje
obino nazivamo delirijem.
Delirij esto prati mnoge vrste tekog oboljenja a izaziva ga stvaranje akutne kemijske neravnotee u modanim
procesima, koja je obino takva da se moe ispraviti bez teta za duevno stanje pacijenta.
Osobe koje padnu u delirij toliko su dezorijentirane i njihova pribranost o tome to se dogaa oko njih biva drastino
smanjena. Oni esto imaju stravine halucinacije u kojima se pojavljuju razne ivotinje i kukci. Njihove su misli esto
fragmentirane, razjedinjene i dezorganizirane, a osim toga ne mogu se dovriti, kompletirati. Osoba koja padne u delirij
obino se ne moe koncentrirati, a ako je ne uvuete u razgovor, ona pada natrag u halucinantno stanje.
Osobe koje padnu u delirij obino doivljavaju halucinacije na bezlian nain, kao neto to se dogaa podalje od njih,
kao na kakvom filmskom ekranu. Jedan pacijent priao mi je, na primjer, da je vidio mahnitu jurnjavu konja po golemoj
pustinji. Iako mu se uinilo da je usred tog podivljalog krda, on je ipak imao dojam da ga gleda sa strane.
Poto delirij prestane, pacijent obino zadri samo mag lovita sjeanja na prizor koji je vidio i moe opisati samo
njegove pojedine fragmente, a ne cjelinu. Pacijenti obino takav doivljaj ne opisuju kao neto to je za njih, osobno,
imalo dublje znaenje i ne tvrde da su doivjeli duhovnu transformaciju.
U toku moje lijenike prakse sasluao sam na desetke pacijenata koji su pali u delirij, i to kako u vrijeme dok su
doivljavali delirij, tako i kasnije kad je prestao. Ono to su mi opisali potpuno se razlikuje od doivljaja o kojima su mi
priali NDE-ovci.
rtve delirija ne spominju doivljaje koji bi bili istovjetni s doivljavanjima NDE-a. Ne priaju o izlasku iz vlastita tijela, ne
priaju o panoramskom sjeanju na vlastiti ivot, ne govore o golemoj ljubavi kojom su bili okrueni... O onom to su
preivjeli oni pripovijedaju kao o nekakvoj neugodnoj aberaciji, kao o neem poslije ega su sretni da je zavrilo. Oni ne
opisuju svoj doivljaj kao neku vrstu
duhovne prekretnice, kao viziju koja je njihovu ivotu dala nov smisao i unijela radost u njihov ivot. Zapravo malo tko od
onih koji su doivjeli delirij priaju kasnije o njemu kao neem to je bilo vee i znaajnije od runog (narko-manskog)
izleta.
Jedan primjer. ovjek poznih sedamdesetih godina sluajno je primio preveliku dozu nekog medikamenta. Kad su ga
donijeli na odjel za hitne intervencije bio je estoko uzbuen i govorio je potpuno nesuvislo. Pruila mi se tako prilika da
s njim razgovaram dok je leao na leaju za pregled vezan remenjem da se ne moe bacakati i eventualno ak
povrijediti.
Dok sam s njim razgovarao on je buljio u nekakvu toku u daljini. Nakon nekog vremena rekao mi je da se okrenem i
pogledam ono to on vidi: pse kako tre kraj jednog potoka.
Dva dana kasnije, kad mu se stanje opet normaliziralo, nije se nieg sjeao.
esto mi se dogaalo da budem pozvan pacijentima koji su zapali u delirij i halucinirali. Jedan ovjek koji je dobio silno
visoku temperaturu potuio se da vidi kako mu oko glave plivaju ribe. Jedan mladi koji je zadobio teke opekline,
potuio se da vidi kako malu djecu kuhaju u kotlo-vima. Jedna ena, tridesetih godina, koja se teko razboljela od neke
infekcije nakon manje-vie lake operacije, tvrdila je da vidi lijesove na intenzivno zelenom sportskom igralitu. Nijedan
od pacijenata koji su doivjeli delirij i s kojima sam kasnije razgovarao nije taj doivljaj opisao kao neto divno, to jest
onako kao to NDE-ovci opisuju svoje doivljaje.

Autoskopske halucinacije
Postoji mnogo medicinskih fenomena o kojima obino ljudi ne znaju gotovo nita. Jedan od tih fenomena su takozvane
autoskopske halucinacije. Odluio sam da ih ovdje spomenem zato jer ima ljudi koji tvrde da izlazak iz vlastita tijela to
ga doivljavaju NDE-ovci nije zapravo nita drugo nego autoskopska halucinacija.
Meutim, izmeu ova dva fenomena postoji golema razlika. Autoskopska halucinacija je projekcija vlastite slike u vlastiti
vizualni prostor. Bolesnik sebe vidi kao to bi vidio neku drugu osobu. Ovo je rijedak simptom povezan s tekim
31
migrenama ili epileptinim napadima. U vlastitoj praksi otkrio sam neto to ne spominje medicinska literatura:
autoskopske halucinacije ponekad su povezane sa sranim udarom.
Obino bolesnik vidi samo svoj torzo, no ponekad i itavo tijelo. Veoma esto slika koju vidi oponaa njegove kretnje.
Pacijenti koji su ovo doivjeli obino opisuju tu sliku kao prozirnu. Osim toga, zbog okolnosti koje su meni apsolutno
neobjanjive, autoskopske halucinacije obino se dogaaju u sumrak.
Predsjednik Lincoln priao je da je to doivio dok je bio u Bijeloj kui. Jedne noi leao je na sofi i odjednom spazio sliku
samoga sebe kao u ogledalu. Teko je rei kako bi danas nacija primila takvu priu iz Bijele kue!
Aristotel je, koliko je meni poznato, dao prvi opis autoskopske halucinacije. Opisao je sluaj ovjeka koji je, idui ulicama
Atene, esto vidio samoga sebe u gomili.
Jedan sluaj autoskopske halucinacije vidio sam kad sam primao u bolnicu nekog ovjeka, koji je doivio srani udar.
On mi je priao da je prvi znak da se s njim neto dogaa opazio dok je bio na nekom banketu i odjednom osjetio kako
ga hvata glavobolja. To ga ba i nije zabrinulo sve do trenutka kada je, digavi pogled, spazio samoga sebe kako ulazi u
prostoriju gdje se odravao banket. Ta slika njega samoga prikazivala ga je u fraku, s malim cvijetom u zapuku.
Sjela je za jedan od stolova i poela se zabavljati.
Moj pacijent je u tom trenutku pomislio da se naao u zoni sumraka i da e umrijeti. Zapravo je u neku ruku imao
pravo. Bio ga je uhvatio srani udar i izazvao auto-skopsku halucinaciju.
Ovakvi fenomeni postoje i o njima se mnogo pie. Meutim, oni se veoma razlikuju od izlaenja iz vlastitog tijela, koje
doivljavaju NDE-ovci.
U tipinom doivljaju izlaska iz vlastita tijela onaj koji to doivi kasnije pria da se u toj situaciji naao na nekoj toki
izvan svog fizikog tijela i da ga je vidio kao da ga gleda sa distance. Osim toga on ne vidi vlastito tijelo kao neto
prozirno ve kao neto sazdano od krutog i neprozirnog materijala, onako kakvo je u stvarnom ivotu.
Osobe koje dozive NDE takoer tvrde da su se u takvoj situaciji nale u centru doivljavanja koji se nalazio izvan njihova
tijela.
Kod autoskopske halucinacije taj centar ostaje u vlastitom fizikom tijelu kao kad vi sada itate ovu knjigu.
Toke s kojih osobe koje dozive izlazak iz vlastita tijela promatraju svoje tijelo razlikuju se i po nekim drugim obiljejima.
Tako, na primjer, osobe koje dozive ovaj fenomen kasnije esto priaju da su za to vrijeme lutale tamo--amo i mogu
tono ispriati to se upravo u tim trenucima zbivalo u prostorijama i na mjestima gdje se njihovo fiziko tijelo tada nije
nalazilo. Budui da se toka gledanja bolesnika, kod kojih nastane autoskopska halucinacija, nalazi unutar njihova
fizikog tijela, oni naravno nikud ne odlaze.
Mene silno fascinira i uzbuuje injenica da nae tijelo ima u sebi ugraene funkcije kao to je autoskopsko
haluciniranje. Nemam pojma i ne mogu dokuiti to je zapravo njihova svrha ili namjena. Mogu vam samo sa sigurnou
rei da autoskopske halucinacije nemaju ba nikakvu vezu s NDE-om.
Izmeu vas i dragog Boga
Nadam se da sam uspio pokazati kako nema gotovo nikakve veze izmeu NDE-a i duevnih oboljenja. Ta spoznaja
danas prodire i u psihijatrijske krugove. Umjesto da NDE-ovce tretiraju kao duevne bolesnike mnogi psihijatri i
psiholoki savjetnici poinju im danas pomagati da ono to su doivjeli uklope u svoj ivot, da to upotrebe na koristan,
pozitivan nain.
Jedan ovjek s kojim sam se upoznao nakon jednog mog predavanja opisao mi je odlian primjer mudre i nadahnute
intervencije jednog pametnog psihijatra. Taj ovjek (zove se Charlie Hill) imao je neto manje od pedeset godina kad mu
je srce prestalo raditi za vrijeme hitne operacije perforiranog ira.
Doivio je tipini NDE, ali budui da se to dogodilo poetkom sedamdesetih godina, kada se o ovakvim sluajevima nije
mnogo prialo, dogodilo mu se da su ga poslali na pregled psihijatru kad je ispriao kirurgu i eni to je doivio.
Psihijatar je strpljivo sluao dok mu je on opisivao divnu viziju koju je doivio na stolu za operacije. Sasluavi njegovu
priu psihijatar je bio oito ganut. Gospodine Hill, vi niste psihotik, rekao je. Doivjeli ste isti spiritualni
doivljaj kakav su doivjeli neki veliki ljudi u povijesti, ali ono to vam se dogodilo neka ostane izmeu vas i dragog
Boga. Moe li se traiti bolje razumijevanje?

Istraivai NDE-a
Sve dok nije objavljena moja knjiga ivot poslije ivota nisu se obavljala gotovo nikakva istraivanja fenomena tik do
smrti. Zapravo lijenike i druge strunjake ova tema nije gotovo uope zanimala.
Veina lijenika nisu se obazirali na prie svojih pacijenata o tome. Ponekad su ak zakljuivali da su pacijenti
poludjeli, pa su im zato savjetovali da se obrate psihijatru ili podvrgnu bolnikom lijeenju. Jednako kao mnogi
dananji lijenici tako ni lijenici prije deset godina nisu, i to u ogromnoj veini, nikad uli da je netko doivio odlazak na
drugi svijet. Uostalom ak da su se i potrudili da u medicinskoj literaturi potrae podatke o ovoj temi, ne bi pronali
doslovno nita o tome. U to vrijeme postojalo je dodue nekoliko studija o ovakvim sluajevima, ali nije bilo nieg to bi
tadanjim lijenicima posluilo kao uputa o tome to da urade ili ta da reknu pacijentu.
Danas je situacija drugaija. Zahvaljujui naporima aice istraivaa, koji su proitali ivot poslije ivota i koji su se zato
poeli zanimati za NDE, dananji lijenici raspolau s mnogo podataka - kako anegdotskih tako i empirijskih - koji im
omoguuju da saznaju mnogo o ovoj rasprostranjenoj pojavi.
Zahvaljujui radovima ovih smionih istraivaa dananji lijenici ne samo da mogu saznati za obiljeja NDE-a nego
mogu nauiti kako da s pacijentima razgovaraju o njihovom divnom, ali i zagonetnom doivljaju.
Kaem da su ovi istraivai smioni zato to je potrebna prava hrabrost da bi se otilo nekud gdje nitko prije nije bio. Kao
veliki istraivai nae Zemlje, ovi ljudi istrauju geografiju duha. Neki, kao naprimjer dr Michael Sabom i dr Kenneth
Ring, obavljaju svoja istraivanja na vrlo me-todian nain da bi doli do vrstih medicinskih fakata. Za otkrivanjem
takvih vrstih fakata ide i dr Melvin Rose, s tom razlikom da njega zanimaju doivljaji fenomena tik do smrti kod
nedune male djece. Drugi, kao na primjer filozof Michael Grosso, promatraju NDE kroz filozofsku lupu nastojei da tako
otkriju znaenje ovakvih doivljaja i iskustava i onda to povezu sa spiritualnim fenomenima. S vremena na vrijeme oni
32
dozive razne neugodnosti ili neprilike, od sumnji u same sebe do ismijavanja od strane svojih kolega. No, oni neumorno
i nepokolebljivo idu naprijed, i nastavljaju svoja istraivanja, jer osjeaju upravo neodoljivu potrebu da nau prave
odgovore na ova pitanja.
Pojedinci o kojima u govoriti ubrajaju se meu najaktivnije pionire ovog bogatog novog podruja naunih istraivanja.
Razumije se da ima i drugih koji se time bave, ali ovi koje sam izabrao su avangarda.

Dr Melvin Morse
Pedijatar u Seattleu, u saveznoj dravi Washington, dr Morse predvodi na polju izuavanja NDE-a kod djece. Njegova
su istraivanja posebno vana za izuavanje fenomena NDE-a zbog toga to se on bavi jednom nedunom popu-
lacijom, osobama koje nisu stigle da budu izloene vjerskom ili openito, kulturnom odgajanju. Kad se pokae da se
njihovi doivljaji zapravo ne razlikuju od doivljaja odraslih NDE-ovaca, to onda ima posebno znaenje i teinu.
Dr Morse se poeo zanimati za NDE nakon to je na ovu pojavu sluajno naiao dok je radio kao lijenik u bolnici u
saveznoj dravi Idaho. Otada do danas nije prestao izuavati ovu pojavu.
Dugo sam bio skeptian, rekao mi je dr Morse kad sam ga posjetio u njegovom domu u Seattleu, a onda sam jednog
dana proitao u jednom medicinskom asopisu veliki lanak u kojem se nastojalo objasniti NDE kao rezultat raznih
'trikova', podvala mozga. Ja sam prije toga intenzivno izuavao NDE i zato sam sada zakljuio kako nema smisla ni
jedno od objanjena koje je iznio autor ovog lanka. Meni je bilo jasno da je on previdio najoiglednije objanjenje, to
jest da je NDE stvaran, realni fenomen. Autoru jednostavno nije pala na pamet mogunost da ljudska dua moe
putovati, kretati se.
Evo ta mi je ispriao dr Melvin Morse. To prenosim njegovim vlastitim rijeima.
Za doivljaj fenomena tik do smrti kod djece zainteresirao sam se u vrijeme kada sam radio kao lijenik u bolnici u
mjestu Pocatello u saveznoj dravi Idaho. Bio sam deuran kada je u bolnicu dopremljeno jedno dijete koje umalo da se
nije utopilo. Sluaj ove djevojice doista zapanjuje.
Ona se tog dana kupala u bazenu Kranske zajednice mladih ljudi koji je bio prepun kupaa. Kad su, pred samo
zatvaranje kupalita, svi izali iz bazena ona je ostala leati na njegovom dnu.
Sluajno se na licu mjesta naao jedan lijenik. Bio je jedan od onih lijenika, koji uvijek sa sobom nose nuni pribor, pa
je zato mogao poeti reanimirati djevojicu od-
mah kraj bazena i pruiti joj prvu pomo. Zatim su je odvezli u gradsku bolnicu i pozvali mene, kao deurnog lijenika,
da je pregledam.
Bila je u dubokom komatoznom stanju: imala je ukoene i rairene zjenice, nije disala i srce joj nije radilo. Pomislio sam
da je vjerojatno ve umrla, ali sam znao da moram prekontrolirati rad njezinog mozga. Da bih to uinio morao sam joj
ugurati jednu cijev u venu i tako ubrizgati boju koja omoguuje da se dobije dobra slika mozga. Nikad neu zaboraviti
one trenutke dok sam joj gurao onu cijev u tijelo. Krv je iz nje trcala na sve strane, dok su njezini roditelji i roaci kleali
oko kreveta i molili boga da bude spaena.
Meni je bilo savreno jasno da e, ako preivi, imati ozbiljne povrede mozga. Meutim, prevario sam se. Djevojica se
potpuno oporavila za samo tri dana.
Kao student medicine uio sam da pacijentima treba postavljati takva pitanja da oni mogu na njih nesputano i opirno
odgovarati. Pacijentu se nikad ne smiju postavljati pitanja na koja on moe odgovoriti samo s da ili ne. Ne smije ga
se sputavati u odgovorima. Moj partner prima po pedeset bolesnika dnevno. Ja ih ne mogu primiti toliko, jer se
raspriam i dozvolim pacijentima da se i oni raspriaju kako bih saznao sve, uo cijelu priu.
Kako bilo da bilo ja sam ovu istu djevojicu ponovo sreo kad je dola na kontrolni pregled neposredno nakon putanja iz
bolnice. Rekao sam joj: Priaj to se dogaalo dok si bila u bazenu. Htio sam saznati da li ju je uhvatio gr, ili ju je
netko moda udario po glavi ili se dogodilo neto slino. Meutim ona je odgovorila: Hoete da vam priam to se
dogaalo prije nego to sam sjedila u krilu Nebeskog oca?
Oho, ovo zvui jako zanimljivo! - pomislio sam, a onda sam rekao djevojici: Ajde, priaj mi o tome! Razumije se
samo po sebi da me zapanjilo ono to sam tada uo.
Ono to mi je ispriala ova sedmogodinja djevojica bilo je ispriano tako podrobno da je to moralo zapanjiti. Rekla mi
je da se nala na nekom mranom mjestu, da nije znala gdje se nalazi ni kako je tamo dospjela. Nije mogla govoriti. Bilo
je ipak oito da se nalazi u nekakvom tunelu. A onda joj je pristupila da ju pozdravi neka ena s dugom plavom kosom
koja se zvala Elizabeth. Uzela je djevojicu za ruku i povela ju dublje u tunel, koji je postajao sve mraniji. Djevojica je
tada ustanovila da moe hodati. Ona i Elizabeth dole su tako do jednog mjesta za koje je djevojica zakljuila da
predstavlja nebo.
Djevojica mi je rekla da mjesto gdje je dola ima granicu. Tu granicu tvori krug preko kojeg se ne moe vidjeti jer se
sastoji od cvijea.
Odluio sam da pokuam testirati kakav odnos ima djevojica prema stvarnosti. Zato sam je zapitao: ta po tvom
miljenju znai umrijeti?! Odgovorila je: Vidjet ete kad za to doe vrijeme. Tada ete vidjeti da je na nebu krasno.
Ovu njezinu izjavu neu nikad zaboraviti, jer ju je dala s tako velikom sigurnou, gledajui me ravno u oi. Jo je rekla:
Vidjet ete!
Opet sam je zapitao: ta znai umrijeti? Odgovorila je: Ono to se meni dogodilo nije bila smrt, jer kad umrete stave
vas u sanduk i zakopaju.
Zapitao sam je da li je njen doivljaj bio san. Odgovorila je: Ne, to nije bio san nego neto to se meni stvarno
dogodilo. Meutim, to nije bila ni smrt. Smrt je kada vas stave u sanduk i zakopaju pod zemlju.
Ovaj je odgovor bio naprosto savren, jer se potpuno podudarao s predodbama sedmogodinje djece o smrti.
Zatim mi je rekla da je srela Isusa, koji ju je odveo Bogu Ocu. Bog Otac joj je rekao: Zapravo ne bi trebalo da
bude ovdje. Hoe li ostati ili se eli vratiti? Odgovorila je da eli ostati. On joj je tada postavio isto pitanje, ali na
drugi nain: Zar ne bi eljela da bude opet s majkom? Ona je na to pitanje dala potvrdni odgovor i u istom se
trenutku probudila u bolnici.
33
Kad se probudila zamolila je medicinske sestre da dovedu njezine prijatelje. Kad su prijatelji doli, prvo to ih je zapitala
bilo je gdje su ti i ti ljudi. Radilo se o ljudima koje je ona srela na nebu. Razumije se da bolniko osoblje nije moglo znati
o emu djevojica govori.
Razgovarao sam s tim medicinskim sestrama i one su sve to potvrdile kao tono. Rekle su da se djevojica, im se
probudila, poela raspitivati o ljudima koji nisu bili s njom ni u kakvom srodstvu i o kojima nitko od prisutnih nije nita
znao. Djevojica je poslije toga opet izgubila svijest, a kad se probudila sjeanje na to potpuno se izgubilo. Zapravo je o
ovoj epizodi svog doivljaja govorila tek meni, na kontrolnom pregledu.
Doivljaj djevojice bio je tako iv i tako ivo opisan da je izazvao moje veliko zanimanje. Odluio sam da o tome
napiem lanak za neki medicinski asopis, jer u medicinskoj literaturi u to vrijeme jo nije bilo nikakvih prikaza takvih
doivljaja kod djece njene dobi. Ispitivao sam lanove drugih obitelji s djecom koja su doivjela NDE da saznam da li se
tu radi o utjecaju kulture.
Naravno, pokazalo se da o djelovanju takva utjecaja ne moe biti govora. Gledano na povrinskoj razini to se moe
dojmiti kao plod kulturnog utjecaja, ali kad stvar istraite dublje i pitate, naprimjer, to se djetetu govorilo o smrti i ivotu
na drugom svijetu otkrijete da takvo objanjenje ne dolazi u obzir.
Ovoj djevojici govorilo se da je smrt nalik na jedrilicu. Kad umrete, naete se u maloj jedrilici koja vas vozi u jednu
drugu zemlju. Djevojici nije naravno nitko priao o anelima uvarima, o biima koja vas vode na nebo ili o tome da
moete odluiti da li da se vratite na zemlju ili ne. Zapravo nita od onog to je djevojica doivjela nije bilo nalik na ono
to su joj roditelji govorili o smrti.
Meutim, mnoge moje kolege i dalje su tvrdile da se ovdje moralo raditi o kulturom uvjetovanom doivljaju, o neem to
je bilo u vezi s jako pobonom obitelji djevojice. Odluio sam da to sam istraim.
Radio sam za jedno poduzee u dravi Idaho koje se zvalo Airlift Northwest, a zapravo je bilo sluba za brzo zrano
prebacivanje bolesnika u bolnice. Zahvaljujui tome pruila mi se prilika da razgovaram s desecima i desecima djece
koja su bila reanimirana nakon klinike smrti.
Zamolio sam efa ove slube da mi dopusti da usput izuavam NDE-ovce i sluajeve NDE-a na neformalan nain.
Odgovorio je da nema nita protiv toga, pa sam tokom narednih deset godina uspio razgovarati sa svakim djetetom koje
je u toj bolnici preivjelo potpuni zastoj rada srca. Samo istraivanje trajalo je tri godine i u toku tog razdoblja ispitao sam
na stotine dosjea o ovakvim sluajevima.
Ovim istraivanjem nije bio obuhvaen nitko stariji od osamnaest godina. Razgovarao sam sa svakim pacijentom ije
sam ime naao u dosjeima, a koji je preivio zastoj rada srca, kojemu je takozvani Glascovrov test stupnja kome bio
manji od etiri ili kod kojega se razvio kakav proces bolesti koji je prijetio smru.
Za to vrijeme proitao sam takoer sve to sam pronaao o takozvanoj prolaznoj depersonalizaciji {transient deperso-
nalization - TD). Radi se o teoriji prema kojoj duh samoga sebe vara trikovima (podvalama) kad se suoi s kakvom
stranom situacijom. To sam uradio samo zato to je jedan od lijenika tvrdio da se TD-om moe objasniti NDE.
Proitao sam mnogo prikaza sluajeva prolazne depersona-
lizacije i zakljuio da uope ne slie onom to se dogaa osobi koja doivi fenomen tik do smrti.
Zatim sam istraio, u literaturi, djelovanje svakog medikamenta, koji su dobili moji pacijenti. Proitao sam i sve to se
moglo nai o tome kako se osjeaju bolesnici kojima se daju razne terapije. Nita od onog to sam pronaao nije bilo
nalik na NDE. Meutim o svemu tome sam se htio sam uvjeriti, sve sam provjeriti.
Zato sam iz moje populacije pacijenata izabrao one pacijente (a bilo ih je mnogo) koji se dodue nisu pribliili smrti, ali
za koje sam zakljuio da su doivjeli naroito zastraujue i gadne simptome ili procese. Rezonirao sam ovako: ako itko
doivljava NDE zbog bilo kojeg od ovih drugih razloga ili uzroka (djelovanja narkotika, djelovanja medikamenata,
prolazne depersonalizacije) onda e to biti upravo pripadnici ove skupine.
Namjerno sam izabrao neke veoma drastine sluajeve. Imao sam, naprimjer, pacijenticu koja je bila etiri mjeseca
potpuno paralizirana. Trpjela je tako strane bolove da su joj davali sve mogue narkotike i droge za mijenjanje psihe:
Thorazine, Valium, Demerol, morfij... Takoer su joj pomagali aktivnom, neprestanom hipnozom u toku koje joj je bilo
sugerirano da samu sebe zamilja kao da je izala iz vlastita tijela. Bolji kontrolni sluaj nisam mogao zamisliti.
Rezonirao sam ovako: ako ova ena, zbog djelovanja prolazne depersonalizacije ne zapadne u neto slino doivljaju
fenomena tik do smrti, a onda to nee nitko.
Dakle, ona nije doivjela NDE! Ustvari nitko iz kontrolne skupine nije doivio nita to bi bilo nalik doivljaju NDE-a. Svi
su rekli isto: Sanjao sam da mi lijenici prilaze sa pricama za davanje injekcija!Ili: Sanjao sam da vidim nekakve
nemani! Meutim ni jedan nije doivio ono to nazivamo NDE.
Pripadnici druge skupine - to jest oni pacijenti koji su se pribliili smrti - su svi doivjeli NDE. Svi od prvog do
posljednjeg! Svi su prolazili kroz tunel, svi su gledali vlastito tijelo kao da su iz njega izali, svi su vidjeli bia sazdana od
svjetlosti. Zapravo su svi doivjeli praktiki identine doivljaje.
U svakom od ovih doivljaja bila je na ovaj ili onaj nain prisutna svjetlost. Ako je istina ono to mi je priao njen otac,
jedna pacijentica doslovno je svjetlucala. On je naime morao zaroniti do dubine od oko dvanaest metara da bi ju spasio,
a pronaao ju je na toj dubini samo zato to joj je tijelo svjetlucalo bijelom svjetlou.
Jedan pacijent mi je rekao da nije vidio ni svjetlost ni tunel - ve samo vlastito tijelo koje je svjetlucalo. On se nalazio u
tami u nekakvom uglu odakle je, gledajui odozgo prema dolje, spazio vlastito tijelo obasjano mekanom, blagom,
bijelom svjetlou. A onda se naglo vratio u vlastito tijelo im su ga prodrmali elektrinom strujom iz onih lopatica. To to
je doivio nije u njemu izazvalo nikakve emocije, nikakve osjeaje. Nije bio ni radostan ni tuan. To to se s njim
dogodilo, naprosto se dogodilo!
Veina djece, obuhvaene ovim mojim istraivanjem, nije smatrala da je ono to su doivjeli najintenzivniji doivljaj u
njihovu ivotu. Mislim da je to veoma realistian stav. Oni su to primili kao neto to se samo po sebi razumije. Zakljuili
su: Evo to se dogaa kad umrete!
Istraivanja, obavljena s djecom koja su doivjela NDE, navela su me na nekoliko zakljuaka:
34
Meni je jasno da ono to u sada rei zvui jako neznanstveno, ali sam siguran da svaka osoba, kojoj se zbog sranog
napada zaustavi srce pa je lijenici moraju reanimirati doivi barem neku epizodu NDE-a, ako ve ne kompletni doivljaj
sve do susreta s biem
sazdanim od svjetlosti. Uzrok zbog kojega se neki toga ne sjeaju vjerojatno se krije u injenici da medikamenti koje
primaju, naprimjer Valium, izazivaju amneziju, gubitak pamenja. To sam zakljuio nakon to sam ustanovio da su oni
pacijenti koji su dobili manje medikamenata doivjeli najintenzivniji NDE. Ako ovjek o tome dublje promisli ispada da
takav zakljuak ima smisla. Jer, ako emo pravo, manje je vjerojatno da e se nekog doivljaja sjeati oni pacijenti koji
su zapali u stanje otupjelosti izazvano morfijem nego oni pacijenti to su primili manje medikamenata koji ometaju
memoriju.
Na studiju medicine ue nas da za svaki medicinski problem moramo traiti najjednostavnije rjeenje. Nakon to sam
razmotrio sva druga objanjenja fenomena tik do smrti mislim da je najjednostavnije ono koje kae da je doivljaj
NDE-a zapravo neka vrsta zavir-kivanja u drugi svijet. Uostalom, zato ne? Proitao sam sva nategnuta psiholoka i
fizioloka objanjenja NDE-a i ni jedno ne smatram uvjerljivim.
Tko zna, moda dua osobe koja doivljava NDE doista izlazi iz svog fizikog tijela i posjeuje neki drugi svijet.

Dr Michael Sabom
Dr Michael Sabom reagirao je sa skepsom kad je prvi puta uo o fenomenu NDE-a. Meutim, kako je njegov interes za
ovu temu rastao, odluio je da izvri jedno istraivanje koje je postalo mea na polju istraivanja NDE-a. Sabom je
analizirao NDE u 116 osoba i njihove doivljaje podijelio na tri skupine: autoskop-ski doivljaji (izlazak iz vlastita tijela),
transcedentni doivljaji (odlazak u spiritualno carstvo, carstvo duhova) i kombinirani doivljaji (kombinacija
autoskop-skih i transcedentnih doivljaja).
Vjerojatno je najzanimljiviji vid Sabomovih istraivanja njegovo pomno izuavanja doivljaja izlaska iz vlastita tijela. U
takvim sluajevima ispitanik tvrdi da je izaao iz vlastita tijela i onda gledao kako ga lijenici pokuavaju reanimirati ili na
odjelu za hitne intervencije ili u dvorani za kirurke operacije. Sabomovo istraivanje obuhvatilo je trideset i dvojicu
takvih pacijenata.
Sabom je ono to su ti ljudi opisali o postupku rea-nimacije, koju su gledali, usporedio s onim to su mu rekli medicinski,
ne ba sasvim neupueni laici, o tome to se po njihovom miljenju dogaa kad lijenici nastoje pokrenuti zaustavljeno
srce. Sabom je htio otkriti to ti ljudi znaju o tome i onda to usporediti s kazivanjem osoba koje tvrde da su doivjele
fenomen izlaska iz vlastita tijela.
Ustanovio je da su dvadeset i tri od dvadeset i pet ispitanika kontrolne skupine poinili krupne greke opisujui postupak
oivljavanja. S druge strane nijedan od pacijenata koji su tvrdili da su doivjeli fenomen tik do smrti nije pogrijeio
opisujui ono to su, prilikom reanimiranja s njima lijenici radili, to je jak povod da se zakljui kako su oni doista
napustili vlastito tijelo i promatrali to se s njim dogaalo.
Sa Sabornom sam razgovarao u Atlanti, gdje on danas ima privatnu kardioloku ordinaciju. Ja sam uvjereni kranin i
prihvaam vjerovanje u postojanje ivota poslije smrti kao jedno od temeljnih kranskih vjerovanja, rekao mi je
Sabom. Smatram da se ova tema ne smije senzacionalizirati onako kako se s njom postupilo u nekoliko sluajeva. To
o emu je ovdje rije treba smatrati kao dio normalnog procesa ivljenja i umiranja. Da ljudi tako gledaju na NDE, on im
ne bi izgledao tako udno.
Evo to on pria o tome kako se poeo zanimati za NDE i kako je to njegovo zanimanje preraslo u veliko znanstveno
istraivanje da bi kulminiralo knjigom Sjeanja na smrt: Rezultati jednog medicinskog istraivanja (Recollections
ofDeath: A Medical Investigation).
Godine 1978, dok sam jo ivio u Gainsvilleu na Floridi, saznao sam o knjizi ivot poslije ivota. Na tu knjigu upozorila
me arah Kreutziger, psihijatar i socijalna radnica, koja ju je prikazala u predavanju odranom u nedjeljnoj koli. Poslije
predavanja zapitala me je to mislim o toj knjizi. Odgovorio sam da ju smatram smijenom. Nikada prije toga nisam uo
za takav ili slian doivljaj od mojih pacijenata. No, ipak sam se potrudio da skoknem u bolnicu i zapitam moje kolege,
druge lijenike, da li su uli neto slino tome. Svi su odgovorili da nisu.
Meutim, arah je navalila da barem proitam tu knjigu i ja sam to uinio. Zakljuio sam da je ova knjiga jako zabavna,
ali da, ruku na srce, ba ne obiluje injeninim dokazima.
Kad je arah dobila ponudu da prikae ovu knjigu vjernicima nakon jedne nedjeljnje mise, ona je to prihvatila, a onda
smo pomislili da bi bilo zgodno i zanimljivo da nastupimo zajedno. Meutim, da to ispadne kako treba, odluili smo da
pokuamo pronai nekoliko pacijenata koji su to ili neto slino tome doivjeli. Pitao sam o tome nekoliko mojih
pacijenata i ostao sam zapanjen brojem onih koji su to doivjeli. Zapanjilo me i to da se ovaj fenomen dogaa nama
pred nosom, a uope ne znamo da postoji.
Ovaj nas je predmet tako zainteresirao da smo odluili da obavimo istraivanje NDE-a. Poeli smo tako da smo
razgovarali s ljudima kojima je prestalo raditi srce ili koji su se zbog nekog drugog uzroka nali na samom rubu smrti, ali
su bili spaeni. Htjeli smo saznati koliki je postotak tih pacijenata doivio NDE, kakvom tipu ljudi pripadaju oni koji dozive
NDE, u kakvim se to okolnostima dogaalo i tako dalje.
Sasluali smo oko 120 osoba u toku istraivanja koje je trajalo pet godina. To to smo otkrili posluilo je kasnije kao
osnova knjige koju sam napisao.
Ne smijete zaboraviti na ono na to sam vas ve upozorio, naime da sam ovoj temi priao s veoma skeptikog stajalita.
Moram svakako spomenuti i to da je moj odgoj izrazito tradicionalan. Zapravo je ovo bio prvi sluaj da sam se upetljao u
neto to odskae od tradicionalnog lijenikog odgoja i obrazovanja.
Izuavanje NDE-a pokazalo se kao proces ruenja nekih ranije stvorenih predodbi. Naprimjer: itavo moje lijeniko
kolovanje bilo je usmjereno na fizike aspekte ovjekova postojanja i ivota, a ne na spiritualne.
Jedan vid fenomena NDE-a koji je pobudio moje najvee zanimanje bili su autoskopski doivljaji, doivljavanje izlaska iz
vlastita tijela. Ljudi koji su tvrdili da su to doivjeli pobuivali su dojam da su, na nekakav paranormalni nain, mogli
vidjeti to se dogaa s njihovim tijelom.
35
Sluaj koji me je u to dokraja uvjerio bio je sluaj jednog veterana vijetnamskog rata, koji je, u vrijeme kad sam s njim o
tome razgovarao, radio u Veteranskoj bolnici ovdje u Atlanti i koji je imao ovakav doivljaj na bojitu.
Bio je veoma teko ranjen i doivio je fenomen tik do smrti na samom bojnom polju. Gledao je (nakon to je izaao iz
vlastita tijela) to se s njim, to jest s njegovim tijelom, dogaalo kad su na poprite stigli neprijatelji, borci
Vijetkonga, i kako su s njegova tijela skinuli sve to se moglo skinuti: runi sat, puku, ak i cokule.
Sve to on je gledao odozgo i nastavio je gledati i kako su, kasnije, doli do njega Amerikanci. Tono je vidio kako su
njegovo tijelo strpali u crnu vreu u kakvu se stavljaju leevi poginulih, kako su ga natovarili na kamion i onda odvezli u
mrtvanicu, gdje je trebalo biti balzamira-no.
ovjek koji je trebao obaviti balzamiranje presjekao je lijevu bedrenu venu da u tijelo ubrizga tekuinu za balzamiranje,
ali je opazio da je iz vene isteklo vie krvi nego to inae istekne iz ila mrtvaca.
Pozvani su lijenici, koji su ustanovili da je on zapravo jo iv. Pregledali su ga da to dobro provjere, a onda su ga
prenijeli ravno u sobu za operacije gdje su mu amputirali ruku.
On je sve to gledao.
Ja sam ve ranije uo da je ovaj veteran bio ranjen u Vijetnamu i da je izgubio ruku, ali nisam imao pojma da je doivio
ono o emu mi je sada priao i to ste upravo proitali. Pa kako sam to saznao? Razgovarali smo o Vijetnamu i on mi je
bez pitanja rekao to mu se tamo dogodilo.
Vjerovao sam mu donekle, ali mi je kao znanstveniku bilo jasno da o tome trebam dobiti i kakav-takav dokaz. Da li bi
vas smetalo da pogledam vae lijevo bedro? zapitao sam ga. On mi je to spremno dozvolio. Kad mi je pokazao svoje
lijevo bedro spazio sam na njemu malu brazgotinu dugaku otprilike dva i pol centimetra. To me je najzad uvjerilo da je
njegova fantastina pria istinita.
Nekoliko ljudi tamo na bojnom polju bili su sigurni da je on mrtav. Meutim on nije bio mrtav. Bio je svjestan, ali na
jednoj drugoj razini. Njegovo ponaanje kad se naao u toj situaciji bilo je smireno. Nije bio uasnut onim to mu se
dogaalo. Nije patio. Mislim da je to jako utjena spoznaja koje se sjetim kadgod tretiram komatozne pacijente. Uvijek
se pitam: Da li on mene odnekud gleda?
Ono to mi je ispriao ovaj vijetnamski veteran zvualo je jako uvjerljivo, ali vam ne mogu tono kazati kada sam poeo
vjerovati da se ovakve pojave doista zbivaju. Za to je bilo potrebno da razgovaram s velikim brojem pojedinaca koji su
doivjeli NDE. Kad sam ustanovio da oni svi priaju u biti isto, potrudio sam se da utvrdim da li su mogli nakon
oivljavanja saznati to je netko drugi doivio u ovom smislu.
Prvo pitanje koje sam im postavljao glasilo je: Vi ste proitali knjigu Ravmonda Moodvja, zar ne? Pokazalo se da je
nisu proitali. Veina ovih ispitanika ivjela je na Floridi, gdje ljudi ba ne itaju mnogo novine, a jo manje itaju knjige.
Meutim, doivljaji o kojima su mi priali bijahu tako slini da sam dobio dojam kao da mi priaju o neem to su svi
vidjeli gledajui isti film.
U toku mojih istraivanja naiao sam na nekoliko sluajeva da je netko umro i da je netko drugi postao toga svjestan u
istom trenutku. Takve sluajeve nisam stavio u moju knjigu jer nisam smatrao da je ovakav tip telepatije u bilo kakvoj
vezi s fenomenom NDE. Danas vie nisam tako siguran u to. to vie ujem i saznajem o ovakvim sluajevima, to sam
vie uvjeren da su doivljaji izlaska iz vlastita tijela stvarni, neto to se doista dogaa.
Jedan sluaj koji je naroito zanimljiv odnosi se na jednog djeaka koji je umirao. Lijenici su mu davali morfij
intravenozno, nastojei mu tako ublaiti bolove. Imao je tri vizije, ali ve poslije prve morfij je postao nepotreban, jer
djeak vie nije osjeao nikakve bolove.
U prvoj viziji vidio je bijelog konja, a zatim nebesku sferu u koju je otiao i tamo razgovarao s Bogom.
U drugoj viziji on je telepatski kontaktirao svoju baku, koja je godinama leala u krevetu, jer je bolovala od tekog
artritisa. Znam da se doista dogodilo da se djeak telepatski povezao s bakom. Naime, on je doivio svoju viziju u etiri
sata ujutro, to jest u isto vrijeme kada se njegova baka probudila i zatraila od svoje njegovateljice da ju odveze k
unuku, u bolnicu. Meutim kad je tamo stigla, djeak je ve bio zahvaen svojom treom vizijom i govorio je potpuno
nesuvislo. Kratko vrijeme poslije toga je umro.
Znam da ovo zvui kao neto to je objavila senzaciona-listika tampa, ali je ova pria, kao i druge njoj sline,
provjerena.
Poslije nekog vremena injenice koje smo otkrivali postale su tako neodoljive da vie naprosto nisam mogao nijekati
postojanje NDE-a kao stvarne pojave. Meutim, ak i danas, kad o svemu ovom razmiljam na tradicionalan nain,
pomislim ponekad da od buhe pravim slona. No, kad god to pomislim, proitam opet zapisnike razgovora koje sam
vodio s tim ljudima i tako ponovno shvatim da u svemu ovom neto mora postojati.
Naalost, ovo gledite ne dijele mnogi od onih koji imaju kontrolu nad medicinskim izdavatvom, pogotovo kad se radi o
izboru lanaka i studija za objavljivanje u strunim asopisima. U tim krugovima vlada negativan stav prema NDE-u
naprosto zato to on predstavlja neto to se ne nalazi na utabanim stazama.
Prava je teta to nam ovi urednici zapravo onemoguavaju da sa informacijama o NDE-u dopremo do veeg broja
lijenika. To je velika teta pogotovo danas, u eri velikog razvoja znanosti, kad tako velik broj ljudi preivljava udese koji
su nekad bili fatalni. Ono to je nekad bilo klasificirano kao vizija u samrtnoj postelji danas predstavlja NDE, i
pacijentu treba pruiti savjet u vezi onog to je doivio. Ako njegovi lijenici ne znaju o emu se tu radi, pacijent zapravo
biva prikraen.

Michael Grosso
Dr Michael Grosso je filozof i zato ima jedinstveno mjesto medu istraivaima NDE-a. Umjesto da skuplja empirijske
podatke kao drugi istraivai, dr Grosso traga za sponama izmeu doivljaja tik do smrti i velikih filozofskih istina. A to
mu polazi za rukom: on takve spone otkriva. Kao to ete vidjeti dr Grosso je ustanovio da postoji jaka i vrsta veza
izmeu onog to su doivjeli NDE-ovci s kojima je razgovarao i uenja velikih filozofa, od Platona do Krista.
Meutim to nisu jedine spone koje je otkrio. Dok sam razgovarao s ovim ovjekom, koji je diplomirao filozofiju na
Kolumbijskom sveuilitu, zagolicalo me kad mije rekao kako vjeruje da je NDE povezan s mnogim parapsiholokim
36
pojavama kao to je, naprimjer, i kanaliziranje. U spiri-tualno carstvo vode mnoga vrata, kae dr Grosso, a prolaz
kroz mnoga je laki od situacije tik do smrti.
Dr Grosso smatra da je NDE pogled u neinstitucionalizi-ranu religiju, tj. u religiju kakvu Bog eli. Evo to on, ispriano
njegovim vlastitim rijeima, misli o tome.
Kod Platona postoji prekrasan mit nazvan Mit prave Zemlje. Ispriao ga je Sokrat u zatvoru, prije nego to je ispio
otrov kao kaznu za kvarenje atenske omladine.
Sokrat je govorio svojim sljedbenicima o stanju prave Zemlje i o tome to se dogaa s duhom kad se oslobodi tijela.
Sokrat je u tom mitu rekao:
Ali oni za koje se ustanovi da su ivjeli ivotom prave svetosti bit e osloboeni zatoenitva na ovoj Zemlji. Oni e se
uspeti u jedan isti prostor i nastaniti se iznad Zemlje.
A oni meu njima koji su se dovoljno proistili filozofijom ivjet e otada bez svojih tijela, i to u jednom prostoru koji nije
lako opisati.
Ono zanimljivo to iznosi Platon jest tvrdnja da u okviru ovog vieg modaliteta prave Zemlje ljudi neposredno
komuniciraju s bogovima.
A mislim da upravo to doivljavaju NDE-ovci. Vjerujem da za vrijeme i u toku svog doivljaja oni komuniciraju s
bogovima, pa zbog toga moemo od njih mnogo nauiti.
U vrijeme dok sam radio doktorat iz filozofije doivio sam nekoliko izvanrednih doivljaja. Tako sam, naprimjer, vidio
jedan UFO,* to je, naravno djelovalo na moju matu.
Zatim sam se bacio na prouavanje parapsiholoke literature, a nekoliko godina kasnije namjerio sam se sluajno na
istraivanja fenomena tik do smrti. Odjednom sam shvatio da zapravo prouavam dokaze o postojanju ivota poslije
smrti.
Ono to me u vezi s NDE-om naroito fasciniralo bila je injenica da se sve to su mi priali ljudi koji su to doivjeli
doimalo kao da su oni posjetili onu pravu Zemlju koju je opisao Platon. Osim toga radilo se o stvarnim, a ne
simbolinim doivljajima. U dvadesetom stoljeu ljudi doivljavaju neto to je frapantno nalik opisu Platonove vizije. To
me je naprosto moralo uzbuditi.
I tako sam stao tragati za ljudima koji su to doivjeli. Mislio sam da oni nee htjeti o tome.govoriti, no brzo sam otkrio da
zapravo jedva ekaju da ih netko saslua. Gotovo svaki me je upozorio: Treba da znate da o ovom ne priam bilo
kome! A zatim bi mi ispriali uzbudljive prie.
Da, doista su me uzbuivale. Za mene je to bilo kao da mi netko pripovijeda o putovanju u neku stranu zemlju,
zemlju koja mi ulijeva strah, ali znam da u je jednog dana morati posjetiti.
Jedan primjer. Neka ena imala je veoma teak poroaj u toku kojega je njezino srce iznenada prestalo raditi. Lijenici
su odmah poeli s reanimiranjem, dok je njezinog mua, koji je svemu tome prisustvovao, uhvatila panika. Tako se
uzbudio i toliko je izgubio vlast nad samim sobom da su lijenici poeli i na njega gledati kao na pacijenta kojemu treba
pomoi.
Poslije nekog vremena srce ene je opet proradilo i ona je rodila dijete pomou carskog reza.
Kasnije, u toku iste noi, rekla je muu da je napustila vlastito tijelo i da je lebdei ispod samog stropa vidjela sve to se
dogaalo kad se nala na rubu smrti. Premda je jo bila omamljena zbog svega onog to joj se dogodilo, ona se sjetila
da je vidjela mua kako plae u jednom kutu raaonice.
Drugi jedan NDE-ovac mi je ivopisno i podrobno opisao svoj snani doivljaj od izlaska iz tijela do gledanja
retrospektive vlastitog ivota.
Meutim, sam doivljaj NDE-a nije ga se dojmio tako snano kao njegove posljedice. Bio je naprosto zapanjen svojom
poveanom senzitivnou. Prije ovog doivljaja on je mario samo za ono do ega je dolazio logikim zakljuivanjem.
Sada je otkrio da je postao mnogo elastiniji u svojim stavovima i mnogo matovitiji.
Moja reakcija u to vrijeme bila je intelektualna u smislu da sam to to sam saznavao povezivao s raznim stvarima. Tako
sam, naprimjer, otkrio stanovite veze s Tibetanskom knjigom mrtvih, ili s onim to o poznatom doivljaju sv. Pavla govori
Biblija. Meutim, sada, dok sam sluao ono to su mi priali ljudi koji su doivjeli NDE, bio sam ispunjen sjeanjima na
moj odgoj i moje obrazovanje.
Sjetio sam se, naprimjer, krasne prie o sv. Tomi Akvin-skom, filozofu i teologu koji je ivio u 11. stoljeu. On je mnogo
pisao sve do kraja svog ivota, ili gotovo do kraja. Tada je doivio viziju svjetlosti i konstatirao: Sve to sam napisao
nalik je na slamu! Prestao je pisati i godinu dana poslije toga je tiho i tajanstveno umro.
Sasluavi sve te prie spoznao sam da su mi, obini, neobrazovani ljudi koji ne poznaju filozofiju, koji ne znaju nita o
misticizmu pruili uvid u jedno podruje postojanja
0 kojem sam prije toga uo samo putem drugih izvora, na primjer mistike, filozofije i poezije. Zapravo neke od tih pria
bijahu samo novi dijelovi zagonetke u obliku mozaika. A ono to me uzbudilo bijae kompletna slika koju sam poeo
nazirati.
Ponekad se pitam nije li jedan od velikih indijskih mudraca imao pravo kad je iznio misao da je za onog koji je manje
razvijen dovoljno da se nae u blizini nekog visoko razvijenog bia pa da osjeti udar njegova duha: upravo kao da se
radi o rukopolaganju. Ponekad se zapitam da li je okolnost da nas privlai ono to priaju ovi ljudi, da se volimo nai u
kontaktu s njima, ono zbog ega imamo u takvim susretima dojam da doivljavamo udar neke vrste dodatne energije.
A mislim da se radi o boanskoj energiji. Vjerujem, kao
1 mnogi drugi, da je NDE neka vrsta ulaenja u boansku dimenziju svijesti, koja je u svakom od nas latentna. Drugi
istraivai iznose ili kao hipotezu ili kao tvrdnju da postoje drugi naini hvatanja kontakta s tom dimenzijom svijesti. A to
u stanovitom smislu rijei znai da ako polazimo od Platonova teutonskog modela znanja - da je znanje sjeanje na
stvari koje ve zapravo znamo - ova spiritualna spoznaja ve latentno postoji u nama.
Zato se pitam jo neto: da li je razlog zbog kojeg nas NDE tako duboko privlai to da sluanje pria o njemu
detonira jedno sjeanje koje se krije duboko u nama. To je kao neka vrsta povratka kui. Prie o NDE-u su poput jeke
koja odzvanja odnekud duboko u nama i mi elimo da i dalje sluamo ovakve prie koje u nama bude svijest o tome.
37
Istovremeno mi pada na pamet jo nekoliko pitanja. Kako objasniti ove doivljaje? Da li se radi o iluzijama, o
fantazijama? Najvie su me impresionirali oni sluajevi kod kojih je dolo do takvih izlazaka iz tijela koji su se mogli
provjeriti. Jer, kad se tako neto provjeri, ne moe se nad tim samo slegnuti ramenima.
Sve u svemu moe se konstatirati da NDE predstavlja pozitivan doivljaj koji mijenja ljude na pozitivan nain. Meutim,
ponekad naiete i na negativni NDE, negativan u pogledu djelovanja. Takve sluajeve uvijek uzimam ozbiljno, ali se
pitam kako to da ih nema vie. Inae, kao to sam rekao, djelovanje je obino pozitivno, jednako kao doivljaj boravka
na nebu, ali ponekad je sam doivljaj kao takav ipak straan.
Dat u vam jedan veoma frapantan primjer. Radi se o jednom mladiu koji je pokuao poiniti samoubojstvo. itav ivot
bio je zapravo nikogovi, nievrijedna osoba. Odluivi da se ubije uzeo je pretjerano veliku dozu nekog narkotika i
proao kroz dvije razine doivljaja. Na prvoj razini, dok je tonuo u smrt, osjeao je samo boli i stravu. U prisustvu
nekoliko prijatelja doivio je da mu otkae srce.
Na svu sreu prijatelji su, vidjevi da je sav poplavio, doveli lijenike, koji su ga reanimirali. Kasnije mi je priao to se s
njim dogaalo kad je uao u kritinu fazu umiranja. To to mi je opisao predstavlja najstraniji doivljaj NDE-a o kojem
sam ikada uo.
Opisao mi je, veoma zorno, nekakva strana bia to su posezala za njim. To to je doivio bilo je nalik na Danteov
silazak u Pakao. Doivio je klaustrofobski, sablasni, stravini NDE bez iega pozitivnog. Nije doivio izlazak iz vlastita
tijela, susret s biem sazdanim od svjetlosti, nita lijepo, nita ugodno.
Meutim ovaj gaje doivljaj potpuno izmijenio, transformirao. Osjetio sam da je postao druga osoba. Shvatio sam da
sada gleda jasno i na sebe i svoj ivot, da je zadobio odlunost, osjeanje cjelovitosti vlastite linosti, svijest da moe
vladati samim sobom i svojim postupcima. Nije bio neka naroito nadarena ili ambiciozna osoba, ali je sada tako jasno
gledao na to to treba uraditi sa svojim ivotom da je to naprosto imponiralo.
Ovaj je sluaj imao, da tako kaem, doista udan finale. Bio sam naravno sretan to mi je uspjelo da snimim na
magnetofonsku traku njegov podrobni opis paklenskog NDE-a, koji je doivio. Meutim, kad sam pokuao da njegov
snimljeni iskaz presluam, otkrio sam da je snimka potpuno izbrisana. Magnetofon koji sam upotrebljavao deset godina
nije me nikada ni prije ni poslije toga iznevjerio. To se, eto, dogodilo samo u ovom sluaju.
To je neto meni neobjanjivo. Moda je posrijedi puka koincidencija, a moda neto drugo. U svakom sluaju materijal
za udnu malu fusnotu.
Izuavanje NDE-a izmijenilo me, na dva naina. U prvom redu, sada imam jai kontakt sa ivotom. A to me duhovno
oslobaa. Druga zanimljiva stvar, je ta da mi ono to su mi pripovijedali ljudi koji su doivjeli fenomen tik do smrti daje
neku vrstu uvida u mnoge probleme povezane s religijskim iskustvom.
Zanimljivo je jo neto. Naime kadgod mi se uini da mi je svega toga dosta, da sam se time zasitio, otkrivam da mi
se misli same od sebe vraaju na to, i to zbog toga to je to nadovezano s mnogim mojim, osobnim iskustvima ili
doivljajima.
Religijski aspekt NDE-a znai mnogo onima koji ga dozive. Doima se poput paradoksa, ali je injenica da mnogi ljudi koji
su doivjeli NDE kasnije govore da je najljepi dio njihova ivota bio onaj u kojem su gotovo umrli. To me podsjea na
Euripida, koji je, preko jednog od svojih likova, rekao: Kako moemo znati da ivi zapravo nisu mrtvi, a da su mrtvi -
ivi? Mislim da se ovdje radi o potpunom okretanju zdravog razuma na glavu. A mene takve stvari privlae. Meutim
mnoge ljude to uznemirava, stvara u njima tjeskobu. Ja u svemu ovom nalazim neto gotovo nadrealistino, a
nadrealistima sam se uvijek divio. U stanovitom smislu rijei ova iskustva i doivljaji pokazuju nam i daju na znanje, ako
ba tako hoete, da su nae normalne, na prvi pogled oigledne, percepcije svijeta moda na neki nain iskrivljene.
Ima pokuaja da se NDE objasni kao bioloki mehanizam, koji stupa u akciju kad se priblii smrt. Ja nikako ne mogu
prihvatiti takvo objanjenje, jer ne vidim kakvu bi korist imao ljudski organizam od doivljaja koji nastupa tek kad otpone
nezaustavljivi i nepovratni proces umiranja. Mislim da je teko zamisliti da bi to imalo bilo kakvu bioloku funkciju ili
svrhu, jer se zapravo radi o paradoksu. Kakvu bi korist imala ljudska tijela da na taj nain evoluiraju?
Neto sasvim drugo je duhovna, spiritualna evolucija. Jedan je filozof rekao: Genijalnost je ono to se dogaa kad vas
pritisnu uza zid. Mi smo, kao drutvo, doista pritisnuti uza zid: za naim je leima nuklearni zid. Teko da emo, s
obzirom na sve opasnosti koje nam prijete, preivjeti kao vrsta, ako ne doivimo duhovnu evoluciju -ili, tonije, ako se ne
vratimo spiritualnom znanju koje je u nama.
Moda e u teko shvatljivoj shemi evolucije pojava ove samoubilake tehnologije zapravo stimulirati, potaknuti,
spiritualno buenje. Moda je spiritualna evolucija neto to nam se dogaa kad se kao vrsta naemo pred zidom.
Mislim da je upravo opasnost od samounitenja ono to izaziva pojavu globalnog irenja parapsihickih pojava emu smo
danas svjedoci.
Doivljavanje fenomena tik do smrti samo je jedan obrazac u pravoj porodici obrazaca pojava koje su rezultat
ubrzanog intelektualnog i tehnolokog razvoja.
Sva ova spiritualna zbivanja povezuju stanovite zajednike spone. Tako, naprimjer, postoje neke zanimljive veze izmeu
stanovitih dubokih NDE-a i profetinih, proroanskih NDE-a. (Vidi 1. poglavlje.) A postoje i veze izmeu nekih kontakata
s UFO-ima (Neidentificirani letei objekti - Letei tanjuri) i zapanjujuim kolektivnim doivljajima nazvanim
marijanske vizije (vienje Bogorodice) kod kojih se Djevica Marija prikazuje ljudima, postaje vidljiva na zidovima i
drugim objektima.
Mislim da postoji fundamentalna veza izmeu svega ovog: da su svi ovakvi doivljaji zapravo manifestacije kolektivne
transformacije svijesti koja, ta transformacija, nastaje kao reakcija na spoznaju o moguem nuklearnom unitenju
ljudskog roda.
Zanimljivo je, s tim u vezi, da su se pojave vienja UFO-a poele zbivati 1947. godine, samo 2 godine nakon eksplozije
prve atomske bombe. Istovremeno su u itavom svijetu sve vie uestala javljanja marijanskih vizija.
Ja isto tako vjerujem da je takozvani fenomen kanalizi-ranja, fenomen u kojem ljudi odjednom postaju sposobni da
razgovaraju s mrtvima, samo jedna varijanta ovog procesa otvaranja. Zapravo bi se moglo rei da fenomen
kanaliziranja predstavlja lak nain da se doe do NDE-a, da je to za ivot bezopasno otvaranje one iste dimenzije
38
svijesti koju otvara NDE. Mislim da ljudi koji dozive ovakve doivljaje prolaze kroz ista vrata, ali na drugaiji nain.
Mogu slobodno kazati da ovakav nain razmiljanja nije naudio mojoj reputaciji meu kolegama, no nije joj ni koristio.
Samo je nekoliko kolega, profesora na Jersev City State Collegeu htjelo diskutirati sa mnom o ovim fenomenima, no s
druge strane isto tako je bilo malo onih koji su pokazali bilo kakav antagonizam.
Pripadnici akademske profesije skloni su izuavanje ovakvih fenomena smatrati nazadnim, praznovjernim i nera-
zlonim. Takav stav mi je poznat i donekle shvatljiv. Mislim da ipak moram biti zahvalan onima koji, ne elei da se
opredijele ni tamo ni ovamo, zauzimaju stav utive neutralnosti.

Dr Kenneth Ring
esto kaem da je upravo Ken Ring dao mom radu znanstvenu legitimnost. Budui da se moja knjiga temeljila na NDE-
ovskim priama nekoliko desetaka pojedinaca, tvrdnjama u kojima sam razotkrio stanovite obrasce to se ponavljaju,
drugi su me lijenici, uglavnom kritizirali. Smatrali su da sam ovom predmetu (predmetu mojih istraivanja) pristupio vie
kao novinski reporter a manje kao znanstvenik (ili barem ne dovoljno kao znanstvenik). Na svu sreu za mene, naao se
Ring da poduzme i taj znanstveni korak.
On je jo kao student psihologije saznao za postojanje NDE-a, ali se za nj definitivno zainteresirao tek 1977. g., kad je
proitao moju knjigu ivot poslije ivota.
Ring je podrobno ispitao i analizirao doivljaje 102 NDE-ovca. Na temelju onog to je tako otkrio zakljuio je da
pripadanje ovoj ili onoj religiji nije uvjet za doivljavanje NDE-a, ba kao ni pripadanje ovoj ili onoj rasi. To vai i u
pogledu ivotne dobi. Ring je takoer potvrdio moj nalaz, odnosno zakljuak, da je NDE u krajnjoj liniji pozitivan
doivljaj: osoba koja ga doivi se transformira.
Na rezultate Ringovih istraivanja pozivaju se svi znanstvenici koji se bave ozbiljnim izuavanjem NDE-a. Kao to ste
vidjeli u 2. poglavlju, metoda i pitanja koja je Ring smislio za svoje istraivanje, danas su standardna pitanja to ih
postavljaju manje-vie svi istraivai NDE-a. Rezultati njegova istraivanja objavljeni su u njegovoj knjizi ivot u smrti:
Znanstveno istraivanje doivljaja fenomena tik do smrti. Evo to mi je sam Ring o tome ispriao:
Bilo je dovoljno da saznam za samo jedan doivljaj fenomena tik do smrti pa da budem upecan za itav ivot. To
se dogodilo 1977. godine nakon to sam o ovoj pojavi proitao dovoljno da me ovo potakne da se upustim u
istraivanje.
Prva pria, koju sam uo o tome, bila je pria o eni kojoj se, dok je raala, drastino smanjio krvni tlak; iznenada joj je
postalo sve crno pred oima. Kad se poslije nekog vremena osvijestila shvatila je da lebdi ispod stropa raaonice i
da odozgo gleda lijenike kako se trude da je reanimiraju i izvuku dijete iz njezina tijela.
Ova ena nije prola ni kroz kakav tunel i nije vidjela nijedno bie sazdano od svjetlosti. Meutim u njezinoj glavi pojavile
su se misli koje je doivjela kao da ih joj netko govori. I to ne jedna osoba nego njih nekoliko. Te su joj osobe rekle da e
se sve dobro zavriti i da se ona mora vratiti u svoje tijelo. Iskusila si ovo, rekao joj je jedan glas, i sada se mora
vratiti!
Taj isti glas joj je otkrio da e njezino dijete dobiti ime Peter (ona i mu su se bili dogovorili da e mu dati ime Harold) i
da e ono kasnije imati potekoa sa srcem, no koje e biti pravovremeno izlijeeno.
Sve se to kasnije dogodilo, upravo kao to joj je rekao onaj glas.
Ova me je pria fascinirala. Kao psihologa zanimala su me sva izmijenjena stanja svijesti, pa sam zato, nakon to sam
ovo uo, prvo proitao neke lanke o tome objavljene u medicinskim asopisima. Doivljaji ije sam opise tako proitao
pokazali su mi to se dogaa ljudima kad se nau na samom pragu smrti. Poslije toga proitao sam nekoliko knjiga o
parapsihologiji, a zatim i ivot poslije ivota. Bio sam upecan! Dobro se sjeam kako sam se uzbudio dok sam itao
sjedei u naslonjau u vrtu. ak sam odmah na licu mjesta zapisao nekoliko ideja o tome kako da pristupim
znanstvenom istraivanju ovog predmeta. Ono to sam u tom asu osjeao moglo bi se izraziti jednom jedinom
reenicom: To je ono ime se elim baviti!
Odluio sam da krenem s vlastitim naunoistraivakim projektom koji bi trebao odgovoriti na neka pitanja koja su se
postavljala:
Koliko je ljudi doivjelo pet opih stadija, faza, NDE-a (osjeanje spokojstva, odvajanje od vlastitog tijela, ulaenje u
tminu, zapaanje svjetlosti, ulaenje u zonu svjetlosti).
Da li religija ili religioznost djeluju na NDE?
Kakvi su efekti NDE-a? Da li se oni koji dozive NDE doista poslije toga manje boje smrti i vie prihvaaju ivot kakav
ve je?
Htio sam pronai odgovore na ova pitanja, ali prije toga je trebalo pronai NDE-ovce s kojima u o tome razgovarati.
Zato sam obiao nekoliko bolnica u Connecticutu i
odrao o ovoj temi predavanja s ciljem da osoblje upoznam sa svojom namjerom.
Dobro sam se namuio prije nego to sam uspio uvjeriti neke ljude u ovim bolnicama da je moj istraivaki projekt
znanstveno legitiman. Meutim, ipak sam uspio dobiti sve potrebne dozvole. Od nekih bolnica sam ak dobio preporuke
za ljude, njihove bive pacijente, koji su doivjeli (i preivjeli) kliniku smrt.
Nije mi bilo vano jesu li ti ljudi doivjeli NDE ili ne, jer je jedan od ciljeva mog projekta bio da saznam koliki postotak
bolesnika koji su se pribliili smrti doivi ovaj fenomen. Moram priznati da sam se zapravo nadao da takvih ljudi ima
mnogo, jer sam ivo elio da se namjerim na jo koji NDE.
Dogodilo se to da je ve druga osoba s kojom sam razgovarao doivjela NDE.
To me je tako uzbudilo da sam se osjeao kao da sjedim na dinamitu. A to se u istom smislu nastavilo - i nastavlja se
danas - bez obzira na broj ljudi s kojima razgovaram.
Obino bih se odvezao u neko mjesto u Novoj Engleskoj (New England) da razgovaram s nekim tko je navodno doivio
NDE. Najee bi ta osoba ve ranije bila otputena iz bolnice, pa smo mogli razgovarati u njenoj kui. Poslije toga
vraao sam se u Hartford i kod kue presluao magnetofonsku snimku razgovora. Ono to su mi ovi ljudi priali tako me
je uzbuivalo da sam svaku snimku sluao po nekoliko puta.
39
Neu ii tako daleko da tvrdim da sam, sluajui ove prie, doivio bilo kakav vjerski doivljaj, ali mi vjerujte kad vam
kaem da kontakt s NDE-ovcima ostavlja veoma snaan dojam. Sigurno ste i sami doivjeli onaj osjeaj to se javlja
nakon razgovora s osobom koja je putovala u neku daleku zemlju koja je oduvijek pobuivala vau znatielju. Jeste li
ikad pomislili kako biste se osjeali da
razgovarate s nekim astronautom ili s nekim istraivaem nepoznatih zemalja? Slian osjeaj pobuuju razgovori s
ljudima koji su doivjeli NDE.
Zgodno je s tim u vezi napomenuti da su NDE-ovci s kojima sam razgovarao uivali u naim razgovorima jednako kao
ja. Mnogi od tih ljudi nisu nikada prije toga mogli s bilo kim razgovarati o svom doivljaju ili su se ustruavali da o tome
razgovaraju iako su silno eljeli da se nekom povjere. A ako su i razgovarali o tome obino im se dogodilo da budu krivo
shvaeni, a ponekad su bili ak ismijani.
Upoznati ovjeka kakav sam ja, to jest nekog tko se iskreno zanimao za njihov doivljaj, znailo je za njih veliko
olakanje. Znali su da mi se mogu povjeriti i znali su da u ih razumjeti. A mnogi su mi postavljali vie pitanja nego to
sam ja postavljao njima.
Neki su htjeli saznati jesu li oni neto posebno. Druge je zanimalo jesu li poludjeli. Neki su me pitali zato se nakon
doivljaja NDE-a osjeaju drugaijim nego to su bili prije toga i zato to ne mogu shvatiti lanovi njihove obitelji. U
gotovo svim sluajevima koje sam sasluao oni su naprosto eljeli razgovarati s nekim tko e ih razumjeti, ali im nee
suditi. Za njih sam bio ovjek koji otvorena srca i due slua to mu se govori, ne nameui pri tome nikakva
ogranienja.
Gotovo svaki mi je rekao: To je najdublji, najtajniji spiritualni doivljaj mog ivota? Kad bi oni to rekli, ja sam im
vjerovao. Po njihovu pogledu, njihovim oima vidjelo se da se radi o neem to rijei jedva da mogu opisati.
Ovi su se razgovori tako odvijali i tako me uzbuivali da se nisam mogao drati pitanja koja sam unaprijed pripremio.
Ponekad sam se samom sebi smijao zbog iskazane emocionalnosti, ali sam odmah shvatio da se, razgovarajui s ovim
ljudima, povezujem s izvorom spiritualnog nadahnu-
a. A budui da nisam sazdan od kamena, morao sam se emocionalno otvoriti.
Ovo to slijedi je doslovni opis jednog veoma snanog NDE-a to mi ga je dala jedna ena koja je gotovo umrla za
vrijeme trbune operacije:
Sjeam se da sam se nalazila iznad mog kreveta -dakle ne u krevetu - / da sam gledala odozgo samu sebe kako leim u
krevetu. Sjeam se da sam samoj sebi rekla: Ne elim da me reu... Znam da su lijenici radili na meni nekoliko sati.
Takoer se sjeam da sam u poetku lebdjela iznad mog tijela, a da sam se, neto kasnije, nala kao u nekoj dolini. Ta
me je dolina podsjetila na moje ranije predodbe o dolini smrti, no unato tome sjeam se da je to bila veoma lijepa
dolina. Veoma ugodna. U tim trenucima osjeala sam se veoma smireno. U dolini sam srela jednu osobu. Tek kasnije
sam shvatila da je to bio moj (pokojni) djed, kojega nisam nikad upoznala. Sjeam se da mi je on rekao: Helen, ne
odustaj! Jo uvijek si potrebna. Ja za tebe jo nisam spreman. Tako je to izgledalo. A sjeam se i da sam ula glazbu.
Ta je glazba, na neki nain, bila slina crkvenoj glazbi. Spiritualna, duhovna glazba. I nekako tuna, turobna.
uo sam nekoliko tisua ovakvih pria, ali mi nisu dosadile. Obino mi dou ljudi i reknu: Znam da ste ve uli sve
prie koje su vam potrebne, ali evo jo jedne! im to ujem, ja se ponovo uzbudim. Ne mogu tvrditi da je to kod mene
neka vrsta ovisnosti, slina ovisnosti o cigaretama ili drogi, ali ipak predstavlja neto to meni nikad ne moe dosaditi.
S tim ljudima osjeam se tako prisno, da radim neto to je psiholozima zapravo zabranjeno. Zovem ih prijatelji. S
nekoliko NDE-ovaca s kojima sam razgovarao u toku mog istraivanja ostao sam i kasnije u kontaktu.
Mislim da se sve to dogodilo zato to dijelimo neto to moe shvatiti samo malen broj ljudi. Ovakvim naim
razgovorima mi smo zapravo stvorili meusobnu vezu koja nadilazi uobiajeni odnos izmeu istraivaa i ispitanika.
Osim toga, ovi su ljudi jako ugodni, kontakt s njima vrlo je prijatan, pa zato uvijek zakljuujem da bi bila prava teta da
se sretnemo samo jedanput. esto ih pozivam da dou na moja predavanja na sveuilitu ili da sa mnom sudjeluju u
radio ili televizijskim emisijama.
Razumije se da to ima i jednu lou stranu. Naime, nije lako vriti istraivanja na ljudima koji su vam postali prijatelji.
Istraivanje fenomena tik do smrti izmijenilo je moj ivot na mnogo naina. U prvom redu postao sam spiri-tualniji.
Pazite, da ne bude zabune: nisam rekao pobo-niji nego spiritualniji! U emu je razlika? Jedan mudri ovjek
jednom je rekao: Religiozna osoba slijedi uenje crkve, dok duhovna, spiritualna osoba slijedi ono to joj kazuje vlastita
dua.
Izuavanje NDE-a uinilo je da ja u to vjerujem. Ako dublje izuavate velike svjetske religije uviate da je NDE u osnovi
mnogih od njih. to je temeljna poruka s kojom se vraa ovjek koji doivi NDE? To je poruka da su znanje i ljubav
vaniji od svega. A razne dogme i doktrine izmislile su slubene religije!
Kontakti s NDE-ovcima promijenili su i moje gledanje na ivot poslije smrti. Zapravo ja tu frazu vie ne upotrebljavam.
Umjesto toga smatram da je jedino to postoji -ivot. Smrti nema, ona ne postoji. Kad fiziko tijelo pre-
stane funkcionirati, duh ga napusti i nastavi ivjeti negdje drugdje.
Razgovori s NDE-ovcima pruili su mi predodbu o tome kako izgleda ovo odvajanje tijela i duha. Oni su me uvjerili da
postoji samo ivot, a da je vlastita smrt neto to samo gledamo sa strane.
Moja su me istraivanja takoer nauila da se ne bojim kraja kako ga obino zamiljamo. Zapravo gotovo da jedva
ekam da vidim kakva me pustolovina eka.

Robert Sullivan
ivim od trgovine plastikom, kae Bob Sullivan, no to nije ono to ja zapravo jesam. Sullivan se naime bavi
istraivanjem i izuavanjem NDE-a. Njegova ua specijalnost: izuavanje NDE-a to ih doivljavaju vojnici u boju. To je
takozvani bojni ili ratniki NDE.
Sullivan se poeo zanimati za NDE potkraj sedamdesetih godina nakon stoje uo jedno predavanje Kennetha Ringa.
40
Mene je ta tema zainteresirala, kae Bob, pa sam potraio Ringa i zapitao da li se vre istraivanja o tome to se, u
vezi s ovom pojavom, dogaa vojnicima u borbi. Odgovorio je da se takva istraivanja ne vre i predloio mi da se ja
toga prihvatim. Odluio sam odmah, bez premiljanja, da postanem istraiva.
Sullivan je posjedovao sve komponente potrebne da postane istraiva. Osim radoznalosti, bez koje nema nita, on je
imao vojniko iskustvo, jer je ezdesetih godina sluio vojsku kao vojni obveznik, i kasnije nekoliko godina kao
rezervista. Osim toga studirao je psihologiju na jednom sveuilitu, ali s tim studijem nije bio sasvim zadovoljan; u stvari
je to tek kasnije shvatio. Ono to sam nauio na sveuilitu tjeralo me da na sve gledam kao na rezultat ili posljedicu
djelovanja kemijskih procesa ili elektrinih impulsa, kae. Kasnije se zaposlio u obiteljskoj firmi (prodaja plastinih
materijala), ali je osim toga radio kao psiholoki savjetnik u jednoj bolnici, i to s ljudima koji su prijetili da e izvriti
samoubojstvo.
Okolnost da sam radio kao psiholoki savjetnik, kasnije mi je mnogo pomogla u radu s NDE-ovcima, kae Sulli-van.
U toku tih istraivanja nailazio sam na neke doista fascinantne i zapanjujue sluajeve. Ali da bih saznao ba sve to
me zanimalo, morao sam duboko akati.
Sullivan danas opet radi s plastikom i to kao predsjednik jedne kompanije za prodaju tih proizvoda. Meutim, usvoje
slobodno vrijeme, on dri predavanja o fenomenu NDE-a.
U tri godine koliko su trajala moja istraivanja NDE-a razgovarao sam s etrdesetak ratnih veterana koji su doivjeli ovaj
fenomen. Dijapazon njihovih doivljaja kretao se od kompletnog doivljaja sa svim epizodama do osjeaja smirenosti i
spokojstva kod teko ranjenih vojnika. Zapravo su, sve u svemu, svi ti ratnici doivjeli iste doivljaje kao i obini NDE-
ovci, civili koji su bili poteeni intenzivnog doivljaja ranjavanja u bitki. A to je, naravno, samo jo jedan dokaz da su ovi
fenomeni transkulturni u svakom pogledu i svakom znaenju te rijei.
Jedan NDE dogodio se mladiu kojem u dati ime Tom. On je u Vijetnamu nagazio na minu, koja mu je doslovno
raznijela nogu u paramparad. Doivio je totalni NDE. Izaao je iz tijela, projurio ili proletio kroz onaj tunel, vidio bie
sazdano od svjetlosti, gledao panoramsku retrospektivu vlastitog ivota; zatim se vratio natrag na bojite, u svoje tijelo,
iz kojeg je liptala krv.
Bolniari koji su, kasnije, doli do njega doivjeli su veliko iznenaenje. Jedino to je radio ovaj vojnik, kojemu
je eksplozija nagazne mine raznijela nogu, u tom trenutku, i kasnije, dok su ga previjali, bilo je da im pria o onom
tunelu.
NDE-ovci poput Toma zapanjuju. Meutim zapanjuju i njihovi doivljaji, gotovo vie nego doivljaji civila koji dozive
NDE.
Tako su mi dvojica veterana priali da su tono vidjeli neprijateljske metke to su jurili prema njima i da su ak imali
vremena da im se uklone. Kau da su ti meci njima izgledali veliki, gotovo kao lopte za bejzbol i da su se, naizgled, tako
sporo kretali i bili su tako vidljivi da su im se oni mogli uklanjati kao to se igra bejzbola uklanja loptici koja leti prema
njemu.
Jedan veteran 2. svjetskog rata tvrdio je da je jednom prilikom, dok je bjeao od njemakog mitraljeskog gnijezda,
doivio vidno polje iroko 360 stupnjeva. Vidio je ne samo ispred sebe nego i iza sebe, i tono je vidio, gledajui tako
prema natrag, kako njemaki mitraljezac niani tono na njega. Drugi jedan veteran tvrdio je, razgovarajui sa mnom, da
je za vrijeme rata mogao, i to prije svake borbe ili okraja, predskazati sa 100-postotnom tonou, tko e od njegovih
drugova poginuti ili biti ranjen. Kad se vijest o tome proula u njegovoj jedinici, svakog jutra postavili bi se drugi vojnici
u repu ispred njegova atora ili leaja da im on saopi iji e broj toga dana biti izvuen.
Jednako kao i obini NDE-ovci, ovi ljudi nisu ni eljeli ni nastojali da postignu ove neobine moi. Naprosto su jednog
dana otkrili da ih posjeduju. Za njih je to bilo isto tako neobjanjivo kao i nama koji smo ih kasnije izuavali.
to sve to znai za mene? Znai slijedee: kad god otvorimo neka vrata za koja mislimo da vode objanjenju NDE-a,
naemo se ispred nekoliko novih zatvorenih vrata. U sluajevima koje sam opisao moda su posrijedi neke
parapsiholoke pojave. Meutim ni u takvom sluaju nemam za njih nikakva objanjenja. Jedino to vam mogu ponuditi
su nagaanja.
Gotovo svi oni koji znaju ime se bavim pitaju me to je NDE. Radi se o pitanju koje ja i samom sebi postavljam. A ono
glasi: Jesu li fenomeni NDE-a pogled u onaj svijet? Ili se tu radi o posljedicama nekakvih kemijsko-fi-ziolokih
procesa? Moj odgovor glasi: Ne znam.
Kad sam saznao da postoji NDE prvo to sam pomislio bilo je da ovakvi fenomeni predstavljaju neku vrstu vrata koja
vode u drugi svijet. Sakupio sam na hrpu sve to sam ikada nauio ili saznao o psihologiji, kemiji, filozofiji i religiji, i
onda to razmatrao to sam mogao pomnije. Meutim, odmah se pojavio veliki problem: odgovor na svako pitanje
postavljao me je pred tucet novih pitanja. A upravo je taj vjeni izostanak pravih odgovora ono to me u svemu ovom
najvie frustrira.
Sve ono to sam do danas saznao tjera me da zakljuim da se moda pravo znaenje NDE-a ne moe otkriti. Mislim da
ovaj fenomen omoguava onima koji ga dozive da zavire u jednu drugu razinu stvarnosti. Da li se radi o ivotu poslije
ivota? To naprosto ne znam.
Smatram da nam NDE daje izliku da govorimo o smrti, to jest o predmetu koji nas sve silno i duboko zanima, ak ako je
u pitanju samo doivljaj na podsvjesnoj razini. Mislim da ovo predstavlja najpozitivniji pristup razmatranju ove teme.
Dat u vam primjer koji to pokazuje. ovjek, kojemu sam prije nekoliko godina prodao moju firmu, je pravi pravcati,
prozaini biznismen.
Nakon to smo potpisali ugovor o prodaji, on me je poveo na veeru i zapitao me to namjeravam sada, kad sam se
oslobodio poslovnih briga. Mislio sam da e me
smatrati aavim ako mu priznam da u izuavati NDE i ljude koji su ga doivjeli, ali sam to ipak uinio.
Tip je bio fasciniran. Rekao mi je da ima tetku koja je doivjela NDE i itavo to vee vodili smo ivu konverzaciju o smrti.
Kasnije sam pomislio da su ljudi za susjednim stolovima vjerojatno mislili da razgovaramo o bejzbolu ili o nekoj slinoj,
za obine ljude uzbudljivoj temi. A mi smo razgovarali o smrti.
41
Sada vam moram rei da sam doao do nekoliko, po mom miljenju neoborivih, zakljuaka o ljudima koji su doivjeli
NDE.
U prvom redu mislim, zapravo sam siguran, da iz tih ljudi zrai nekakva posebna energija. To snano osjetite kad god im
se pribliite.
Jedno vee morao sam se voziti po snjenoj meavi da odrim jedno od svojih predavanja o NDE-u. Mislio sam da me
zbog meave tamo nee doekati ni iva dua, ali kad sam najzad stigao, ekalo me oko pedeset ljudi.
Odrao sam predavanje i zatim pozvao sluaoce da postavljaju pitanja. Nekoliko ljudi iz publike doivjelo je NDE i poeli
su o tome priati. Diskusija je potrajala nekoliko sati.
Moram vam kazati da sam nakon njezina zavretka bio u gotovo euforinom raspoloenju. Osjeao sam se kao da sam
uzeo kakvu drogu. Zbog energije koja je zraila iz tih ljudi i djelovala na mene, bio sam euforian gotovo itavu no.
Od tog dana ja to nazivam grupni doivljaj aure. Isto to doivjelo je i nekoliko mojih znanaca. Mislim da je upravo
energija koju zrae NDE-ovci ono to istraivae gotovo opaja temom koju izuavaju.
Jo jedan zakljuak do kojega sam doao jest da je svaki doivljaj NDE-a u krajnjoj liniji pozitivan, ak kad se radi
o veteranima iju bi psihu morao razoriti rat i ono to su u njemu proli i vidjeli. Mislim da je ovo vana spoznaja u vezi s
posttraumatinim stresovima koje doivljavaju mnogi veterani. Iako su mnogi NDE-ovci s kojima sam razgovarao,
doivjeli takve stresove, kojima je poetni uzrok bio kakav dramatian doivljaj u borbi, oni su, netko prije, netko kasnije,
shvatili svoj NDE u svjetlu drugih doivljaja i postali bolji ljudi.

Objanjenja
Ima mnogo pokuaja da se doivljaj fenomena tik do smrti objasni kao neto to nije spiritualni doivljaj, niti doivljaj
vienja drugog svijeta. Sada u vas upoznati s tim tezama i iznijeti moja gledita o njima -moja gledita i gledita drugih
istraivaa. Meutim, prvo treba da objasnim zato mislim da je NDE spiritualni doivljaj.
U ovom ete poglavlju vidjeti da ima nekoliko teorija -teolokih, medicinskih i psiholokih - pomou kojih se doivljaji
NDE-a pokuavaju objasniti kao fiziki ili mentalni fenomeni, koji su povezani s nekim poremeajem u funkcioniranju
mozga pa zato nisu rezultat neke pustolovine ljudskog duha.
Meutim oni koji iznose ove teorije suoavaju se s jednom upravo ogromnom potekoom. Naime, namee se pitanje
kako je mogue da pacijenti, koji su doivjeli NDE, daju tako podroban opis nastojanja lijenika da ih reanimi-raju? Kako
je mogue da oni mogu tono opisati sve to su lijenici radili da ih vrate u ivot? Kako je mogue da tako velik broj
pacijenata moe tako tono opisati ta se dogaalo u drugim prostorijama bolnice dok su u sobi za operacije lijenici
nastojali da reanimiraju njihovo tijelo?
Mislim da ovo predstavlja onaj vid doivljavanja NDE-a koji je najtee objasniti. Do sada ova pojava nije objanjena.
Jedino to se zna sigurno u vezi s njom je injenica da se ona doista dogaa, da ona doista postoji.
Prije nego to vam predoim razne teze kojima se pokuava objasniti NDE dozvolite mi da vam prikazem nekoliko
primjera ove neobjanjive pojave.
Jedan 49-godinji ovjek pretrpio je tako teak srani napad da su lijenici nakon 45 minuta grevitih nastojanja da ga
reanimiraju digli ruke od toga i poeli ispunjavati njegovu smrtovnicu. Tada je jedan od lijenika opazio da se pacijent
mie, da je u njemu ostala iskra ivota. Procedura reanimacije je nastavljena pomou elektrinih udara i opreme za
umjetno disanje - i srce pacijenta je najzad proradilo.
Sutradan, kad mu se vratila sposobnost da suvislo govori, pacijent je podrobno opisao sve to se dogaalo u sobi za
hitne intervencije dok se on nalazio u stanju klinike smrti. Razumije se da je to lijenike iznenadilo. A jo vie ih je
iznenadio pacijentov iv opis jedne medicinske sestre koja je upala u sobu da pomogne lijenicima.
Pacijent ju je opisao upravo savreno, sa svim detaljima, od njezine frizure do odjee i cipela. ak je tono rekao da se
ona zove Hawkes. Rekao je da ju je vidio kako je gurala po hodniku nekakvu napravu na kojoj je bilo privreno neto
nalik na dva reketa za stolni tenis. Bio je to toan opis sprave za davanje elektrookova koja se upotrebljava za
pokretanje zaustavljenog srca.
Kad su lijenici zapitali pacijenta odakle zna prezime te sestre (koju nije ranije poznavao) i kako je mogue da on zna
to je ona radila dok je on imao srani napad, pacijent je odgovorio da je izaao iz svog tijela i da je, idui hodnikom u
potrazi za svojom enom, proao kroz tijelo medi-
cinske sestre Hawkes. Dok je kroz nju prolazio proitao je njezino ime i prezime na bedu to ga nose medicinske
sestre.
Razgovarao sam s glavnim lijenikom o tome dugo i potanko. Bio je zaprepaten. Rekao mi je da je pacijent mogao sve
to opisati tako tono samo ako je to sve doista gledao dok se dogaalo.
Na Long Islandu jedna ena, koja je bila slijepa od svoje osamnaeste godine, potanko je opisala to se dogaalo oko
nje dok su lijenici nastojali da joj spase ivot nakon to je pretrpjela srani napad.
Ne samo da je opisala kako su izgledali instrumenti pomou kojih je bila reanimirana, odnosno vraena u ivot iz klinike
smrti nego i njihove boje.
Ono to me u ovom sluaju najvie zapanjilo je injenica da se, uglavnom, radilo o instrumentima koji nisu postojali prije
pedeset godina, kada je ona oslijepila. Povrh svega, kao kruna svemu, ona je, i to tono, rekla glavnom lijeniku da je
imao na sebi odijelo plave boje i tek kasnije obukao bijelu doktorsku kutu.
Drugi sluaj, koji pokazuje da fenomen NDE-a predstavlja neto vie od rezultata trikova mozga, ispriao mi je jedan
lijenik iz savezne drave Juna Dakota.
Vozei se jednog jutra na posao u bolnicu sluajno je naletio na automobil koji se kretao ispred njega i iznenada
zakoio. To ga je jako uzrujalo. Bojao se da e ga putnici drugog automobila optuiti da su, od udarca, ozlijedili vrat ili
kimu, i da e im on morati platiti veliku odtetu.
Tako uzrujan i zbog toga rastresen stigao je u bolnicu upravo u trenutku kad je trebalo spaavati ivot ovjeku koji je
pretrpio srani napad.
42
Sutradan mu je taj pacijent (uspjeli su ga spasiti) ispriao udnu priu: Dok ste me spaavali ja sam izaao iz svog
tijela i gledao kako me spaavate.
Lijenik mu je poeo postavljati pitanja o tome to je zapravo vidio (ili misli da je vidio) i ostao je zapanjen (govorimo o
lijeniku) tonou bolesnikova opisa onog to se dogaalo dok je on (pacijent) bio kliniki mrtav. Pacijent je potanko
opisao izgled instrumenata koji su bili upotrijebljeni prilikom njegova spaavanja iz klinike smrti, ak i toan redoslijed
njihove upotrebe. Opisao je boju instrumenata, njihov oblik i ak namjetanje kazala za njihovu upotrebu.
Meutim ono to je mladog kardiologa potpuno uvjerilo da je pacijent doista doivio, odnosno vidio ono o emu je
priao, bila je slijedea pacijentova izjava: Doktore, znam da ste bili zabrinuti zbog onog automobilskog sudara, ali vas
to ne treba zabrinjavati. Vi inite dobra djela drugim ljudima. Nitko vam nee uiniti nikakvo zlo.
to je to znailo za lijenika? Znailo je da pacijent ne samo da je vidio to se s njim i oko njega dogaalo nego je ak,
na neki nain, itao lijenikove misli.
Poslije predavanja koje sam odrao lijenicima to rade u bazi ratnog zrakoplovstva u Fort Dixu, u saveznoj dravi New
Jersev pristupio mi je jedan ovjek i opisao zanimljiv doivljaj NDE-a to ga je sam doivio. Kasnije su mi lijenici tog
ovjeka potvrdili njegovu priu.
Strano sam se razbolio i umalo da nisam umro od srca u isto vrijeme dok se moja sestra, u dijabetikoj komi, borila sa
smru, u istoj bolnici u koju su mene dovezli- Izaao sam iz svog tijela i iz jednog kuta gledao kako me lijenici
pokuavaju spasiti.
A onda sam odjednom stupio u razgovor s mojom sestrom, koja se nala na istom mjestu kao ja, u istom uglu ispod
stropa. Ja sam svoju sestru jako volio i bio joj jako privren. Sada smo razgovarali o tome to se dogaalo ispod nas, a
onda se ona poela odjednom udaljavati od mene.
Pokuao sam poi za njom, ali mi je rekla da se ne miem, da ostanem gdje jesam. Ne moe ii za mnom jer jo nije
dolo tvoje vrijeme, rekla mi je. Udaljavala se sve vie, a onda je nestala u nekakvom tunelu i mene ostavila samog.
Kad sam se probudio, rekao sam lijenicima da je moja sestra upravo umrla. Odgovorili su da nije, ali budui da sam
ostao uporan poslali su medicinsku sestru-da ode u sestrinu sobu i to provjeri. Pokazalo se da je moja sestra doista
umrla.
To su samo neki od mnogobrojnih sluajeva koji pokazuju da fenomen NDE-a nije rezultat obine halucinacije ili ruan
san. Za ono to su doivjeli ovi ljudi nema loginog objanjenja. Premda se tunelski doivljaj i susreti s biima
sazdanim od svjetlosti mogu otpisati kao varka mozga, fenomen izlaska iz tijela zbunjuje ak i najskeptinije
lijenike.
Sada emo dati kratak pregled nekih teorija o NDE-u, i ujedno pokazati zato one ne dolaze u obzir i ne mogu se
prihvatiti kao objanjenje ove pojave.

Carl Sagan - Raanje kao tunelski doivljaj
Carl Sagan, ugledni uenjak, astronom i popularizator astronomije, ubraja se meu one znanstvenike koji su pokuali
objasniti tunelsko iskustvo kao pojavu izazvanu podsvjesnim sjeanjem na vlastito raanje.
Na prvi pogled to kao da ima smisla. Svaki ovjek doivi vlastito raanje i tom injenicom bi se moda moglo objasniti
zato su doivljaji NDE-a jednaki kod svih ljudi, bez obzira jesu li u pitanju budisti ili baptisti.
Provui se kroz rodnicu i biti izvuen na blistavu svjetlost, medu ljude koji se vesele to vas vide, predstavlja neto to
gotovo svatko doivi kad se rodi.
Nije nikakvo udo to Sagan usporeuje, dovodi u vezu, raanje i smrt. U svom bestseleru Broca's Brain: Reflec-tions
on the Romance of Science Sagan je napisao:
Jedina alternativa koju danas vidim kao mogue objanjenje polazi od injenice da svatko bez razlike doivi doivljaj
slian onom o kojem priaju putnici koji tvrde da su se vratili iz svijeta mrtvih: doivljaj svjetlosti, doivljaj izlaska iz tmine
u svjetlost, doivljaj u kojem se sretne neki herojski lik. Postoji samo jedan doivljaj koji odgovara ovom opisu. Zove se
raanje.
Saganova teorija bila bi logina kad ne bi bilo onog to je uradio Carl Becker. Ovaj profesor filozofije na Sveuilitu
Southern Illinois analizirao je sva istraivanja pedija-tara kojima se eljelo otkriti to djeca znaju kad se rode i to od
toga zapamte. Njegov zakljuak: Bebe se ne sjeaju da su se rodile, jer njihov mozak jo nije sposoban da registrira i
zapamti taj doivljaj.
Evo kako je to Becker objasnio, toku po toku:
Sposobnost percepcije novoroeneta je previe siromana da bi ono moglo vidjeti to se dogaa dok se ono raa.
Prema Saganovoj teoriji ovjek kojega doekaju i pozdrave bia sazdana od svjetlosti naprosto ponovo doivljava
trenutke izlaska iz rodnice i prvog susreta s ljudima: s primaljom, s lijenikom ili s ocem.
Becker obara ovu tezu upozoravajui na rezultate mnogobrojnih istraivanja percepcije novoroenadi i dojenadi koja
pokazuju da mozak tako male djece naprosto nije razvijen u toj mjeri da bi ona mogla bilo ta percipirati.
Jedno je istraivanje pokazalo da novoroena djeca ne mogu razaznavati likove. Druga su istraivanja pokazala
slijedee:
Novoroenad ne reagira na svjetlost ako ne postoji najmanje 70-postotni kontrast izmeu svjetlosti i mraka.
Novoroenad ne moe fiksirati pogled na bilo kakav predmet. A ako to urade, vide samo maleni segment tog
predmeta i to samo kratko vrijeme.
Novoroenad posjeduje sposobnost fokusiranja detalja. Dakle, ako uspiju fokusirati pogled na neki predmet, oni
vide samo jedan njegov maleni dio koji odskae od drugih dijelova, i ne vide objekt u cjelini.
Gotovo svako drugo novoroene ne moe koordinirati gledanje predmeta koji su dalje od duine ruke. Ni jedno
dojene mlae od mjesec dana ne moe fokusirati pogled na objekt koji je od njega udaljen vie od metar i pol.
Pokreti oiju dojeneta su brzi i dezorganizirani, naroito dok plau. Njihove su oi esto zamagljene suzama,
pogotovo dok se raaju.
43
Jo neto je utvreno znanstvenim istraivanjima: mala djeca posjeduju slabu sposobnost pamenja oblika i obrazaca.
A budui da njihov mozak jo uvijek nije potpuno razvijen i budui da prije raanja nisu bili izloeni ivotu izvan majine
utrobe, mozgovi male djece, tj. novoroenadi ili dojenadi, ne posjeduju sposobnost kodiranja onog to vide, a bez
toga nema pamenja.
ak i da je nekim sluajem tona teza da je NDE neka vrsta dramatinog playbaka doivljaja vlastitog raanja, ostalo
bi bez odgovora pitanje zato se taj playback doivljava tako pozitivno kao to je sluaj u veine NDE-ovaca. Jer, ako
emo pravo, raanje je veoma neugodan doivljaj, neugodan odlazak iz jednog ugodnog svijeta. Djecu grubo izguraju u
jedan za njih potpuno novi i nepoznati svijet, okrenu ih tako da im glava visi prema dolje, tuku ih po njihovoj maloj
stranjici i odreu im makazama pupanu vrpcu.
Da je NDE playback raanja, kao to tvrdi Sagan, vjerojatno ne bi tako pozitivno djelovao na ljude koji ga dozive.
Jo jedna primjedba u vezi sa Saganovom teorijom. Tu-nelski doivljaj esto obuhvata naglo i brzo putovanje,
kretanje prema svjetlosti na drugom kraju tunela. Meutim, kad se dijete raa, njegovo je lice pritisnuto o stijenku
rodnice. Ono ne gleda naprijed, prema svjetlosti. Ono zapravo ne vidi ama ba nita.
Tunelski doivljaj i djelovanje prevelike koncentracije ugljinog dioksida
Neki ljudi kau da je tunelski doivljaj neka vrsta odlaska na drugi svijet. Oni koji su to doivjeli obino to
usporeuju s doivljajem brzog kretanja kroz neki pravi tunel prema svjetlu na njegovom drugom kraju.
Neki istraivai su zakljuili da NDE nastaje kao posljedica reagiranja mozga na poveanje koncentracije ugljinog
dioksida (CO2) u krvi. Ovaj je plin nusprodukt metabolizma: mi udiemo kisik, a izdiemo zrak s poveanom
koncentracijom ugljinog dioksida. Kad prestanemo disati -zbog sranog napada ili kakve druge teke traume -
koncentracija ugljinog dioksida u krvi naglo se poveava. Kad postane prevelika, naa tkiva ponu umirati.
Budui da se pedesetih godina inhaliranje ugljinog dioksida primjenjivalo kao jedan oblik psihoterapije, doivjeli su ga
mnogi bolesnici i simptomi koje je to izazivalo dobro su istraeni i poznati. Zabiljeeni su sluajevi (ova se terapija vie
ne primjenjuje) da su neki pacijenti kasnije tvrdili da su doivjeli neto nalik na putovanje kroz nekakav tunel i da su
doivjeli da budu okrueni jakom svjetlou.
Meutim nije zabiljeen ni jedan jedini sluaj da je udisanje ugljinog dioksida imalo kao posljedicu doivljaje kao to su
susreti s biima sazdanim od svjetlosti ili gledanje panoramske retrospektive vlastitog ivota.
Bio sam gotovo spreman prihvatiti tezu da prevelika koncentracija ugljinog dioksida u krvi izaziva tunelski doivljaj ali
sam se predomislio kad sam saznao za neke rezultate istraivanja dra Michaela Saborna.
U jednom od tih sluajeva jedan je kardiolog iz Atlante mjerio koncentraciju kisika u krvi pacijenta upravo u asu kad je
pacijent doivljavao veoma snaan NDE. Otkrio je da je koncentracija kisika bila iznad normalne, a ne ispod nje.
To naravno dovodi u sumnju teoriju prema kojoj je tunelski doivljaj posljedica djelovanja prevelike koncentracije
ugljinog dioksida u krvi. Ako nita drugo, Sabornovo istraivanje pokazuje da nikakav zakljuak ne moemo stvoriti
prije nego to se obave daljnja istraivanja.

Da li je za doivljaj NDE-a nuno da se pacijent nae na samom rubu smrti?
Mnogi skeptici kau da NDE nastaje naprosto zbog toga to je pacijent izloen stresu ili je jako bolestan. Iako ovi
skeptici prihvaaju injenicu da se NDE dogaa ljudima koji se nau na samom rubu smrti, oni misle da to mogu
doivjeti i osobe koje se teko razbole, ali ne tako teko da bi im ivot zbog toga bio ugroen.
Da bi provjerio ovu tezu dr Melvin Morse je izvrio slijedee istraivanje. Prvo je razgovarao s jedanaestoro djece u dobi
od tri do esnaest godina koja su preivjela okraj sa smru. Radilo se o djeci koja su preivjela komu i djeci kojoj je
srce prestalo raditi. Sedmoro od ove djece doivjelo je elemente NDE-a, meu njima osjeanje da su izala iz vlastitog
tijela, da su ula u tminu, da su prola kroz nekakav tunel i da su na kraju odluila da se vrate u svoje tijelo.
Ovo jedanaestoro djece Morse je usporedio s dvadeset i devetoro djece iste dobi, koja su preivjela ozbiljne bolesti, koje
su dodue teke, ali imaju nisku stopu smrtnosti, te zato nemaju kao posljedicu okraj sa smru. Nijedno dijete iz ove
druge skupine nije doivjelo ni jedan jedini element NDE-a, odnosno, nije ga se moglo sjetiti.
To je Morsea i njegove suradnike potaknulo na zakljuak da bez obzira na pitanje to je zapravo pravi uzrok ove
jedinstvene pojave (doivljaja NDE-a) jasno je daje dozive samo ona djeca koja preive bliski susret sa smru.
A to, naravno, pokazuje da je fenomen NDE-a povezan samo s dolaskom na sam rub smrti, a ne s bilo kakvom boleu
kao takvom.

NDE kao halucinacija
Neki ljudi tvrde da su NDE-i obine halucinacije, mentalni fenomeni ili zbivanja izazvani stresom, pomanjkanjem kisika
ili, u nekim sluajevima, ak i nekim medikamentima.
Meutim, jedan od najjaih argumenata protiv teze da je NDE posljedica haluciniranja jest injenica da se on javlja kod
pacijenata s ravnim EEG-om.
Da to malo pojasnimo. Elektroencefalogram (EEG) je snimka elektrine aktivnosti mozga. Elektroencefalograf, sprava
za snimanje EEG, registrira elektrinu aktivnost mozga tako da povlai jednu liniju na papirnoj traci. Ta se linija die ili
sputa reagirajui na promjene intenziteta elektrine aktivnosti mozga dok razmiljamo, govorimo, sanjamo ili radimo
bilo ta drugo. Ako je mozak mrtav, pa u njemu nema nikakve elektrine aktivnosti, ta je linija ravna, a to, naravno,
pokazuje da je mozak nesposoban za bilo kakvu misao ili akciju. Danas se u mnogim zemljama ravni EEG uzima kao
element zakonskog utvrivanja smrti.
Dogaalo se ma to u mozgu, to mora biti popraeno elektrinom aktivnou, pa to EEG mora registrirati. Zato on
registrira ak i halucinacije.
Meutim, zabiljeen je velik broj sluajeva da su ljudi s ravnim EEG-om doivljavali NDE. Naravno, to se saznalo zato
to su preivjeli. ta to znai? To znai da se tim ljudima NDE dogaao dok su bili tehniki mrtvi. Jer, da su
halucinirali, to bi se vidjelo na njihovom EEG-u.
44
Moram vas odmah upozoriti na to da EEG nije uvijek tono mjerilo ivota mozga. Vjerovali ili ne, zabiljeeni su sluajevi
da je aktivnost mozga bila registrirana i onda kada su elektroencefalografi bili spojeni s tanjurima napunjenim
pudingom.
To, naravno, ne znai da je puding iv. To znai neto sasvim drugo: elektroencefalograf hvata i registrira elektrine
smetnje koje dolaze izvana, naprimjer, smetnje izazvane radio valovima. Neki to zovu sablast u maini.
Ponekad se ivot mozga nae na tako niskoj i slabanoj razini intenziteta da elektroencefalograf ne registrira nikakvu
elektrinu aktivnost, premda je mozak iv. Jedan takav sluaj opisao mi je jedan lijenik s Dukeovog sveuilita (Duke
Universitv). On i njegova ekipa spojili su jednu djevojicu s ovim ureajem, ali on nije registrirao nikakvu elektrinu
aktivnost: linija EEG-a bila je potpuno ravna.
Lijenici su zakljuili da je djevojica umrla i ve su je htjeli odvojiti od ureaja za umjetno odravanje na ivotu.
Meutim, roditelji djevojice su to energino odbili, tvrdei da e se dogoditi udo i da e se djevojica spasiti. Okupili su
se oko njenog kreveta i kleei molili itav tjedan bez stanke i odmora.
Djevojica se spasila. Lijenik koji mi je o tome priao kae da je tada oivjela, a da je nedavno zavrila prvi razred
osnovne kole. On energino tvrdi da bi sigurno umrla da su se on i njegove kolege oslonili na njen EEG. Ovaj je lijenik
otkrio neto to su otkrili i otkrivaju mnogi drugi lijenici: da se aktivnost mozga moe dogaati tako duboko ispod
njegove povrine da tu aktivnost ne mogu uhvatiti i registrirati elektrode elektroencefalograf a.
Religioznost nije nuna
Neki ljudi pogreno misle da NDE mogu doivjeti samo jako poboni ljudi. Meutim istraivanja pokazuju da to naprosto
nije tono. Istraivai kao Melvin Morse i drugi, otkrili su da kod veoma pobonih ljudi postoje vei izgledi
da e za bie sazdano od svjetlosti pretpostaviti da je Bog ili Krist, i da e mjesto na drugoj strani tunela smatrati nebom.
Meutim njihova religioznost ne mijenja bitna obiljeja njihova doivljaja NDE-a. Oni jednako, kao i nere-ligiozni, izlaze iz
vlastita tijela, prolaze kroz tunel, vide bia sazdana od svjetlosti i gledaju panoramsku retrospektivu svog ivota. Tek
kasnije, nakon doivljaja, oni svoj doivljaj stave u religijski kontekst.
Uzgredna napomena. Otkrio sam da, govorei openito, postoje dva tipa ljudi koje zanima veza izmeu religije i NDE-a.
Prvi nastoje da dokau ovo ili ono (govorim o pobonima) to je u vezi sa Svetim pismom pozivajui se na to kako je
netko doivio NDE. Drugu skupinu zanima da li ateisti koji dozive NDE postaju poslije toga religiozni. Pripadnici ove
skupine zapravo ele dokazati da je NDE to ga doivi neki ateist znaajniji i objektivniji. Jer, kako oni misle, takva
osoba ne doivljava NDE s bremenom svojih ranijih shvatanja ili predrasuda.
Otkrio sam da je problem religijskog backgrounda, religijske podloge, previe sloen da bi se mogao svesti na
pitanje da li je netko poboan ili nije.
Kad pokuavate rijeiti ovaj problem nije dovoljno uzeti u obzir samo svijest. Morate voditi rauna i o raznim
podsvjesnim faktorima, jer se oni mogu silno razlikovati od onog to osjeamo na razini svijesti.
Ustanovio sam, na primjer, da iako neki ljudi tvrde za sebe da su ateisti, oni u sebi nose bar neto od vjerskog odgoja
steenog u djetinjstvu. Uostalom, moete li zamisliti da neko dijete doivi est ili sedam godina a da nema pojma o
Bogu i da nema ba nikakvu predodbu o njemu ili njegovu postojanju? ak ako roditelji dijete namjerno i svjesno
tite od religije i njezina utjecaja, ono biva bombardirano istim slikama i predodbama kao i druga djeca, jer
naprosto mora saznati da postoje crkve, sretati svee-
nika na ulici, i tako dalje. Zapravo je u svakom ovjeku bar kakva-takva predodba o Bogu.
A kad se takva osoba suoi s takvom krizom kao to je smrt, sigurno se u njoj pobude takve predodbe. Jednako kao
to na bojnom polju nema ateista, tako ih nema ni na rubu smrti.
Zbog svega toga mislim da u nama postoje stanovite, latentne, svjesne ili nesvjesne, sklonosti religijskom vjerovanju,
koje ak ni najiskusniji istraivai ne mogu ieprkati u razgovorima s osobama koje su doivjele NDE.
Jedno je sigurno. injenica je da se jako poboni ljudi koji su doivjeli NDE vraaju iz tog doivljaja s predodbom da
pripadanje ovoj ili onoj religiji ili sekti nije uope vano. Oni kau da Boga vie zanimaju spiritualni nego dogmatski
aspekti religioznosti.

Zato svi NDE-i nisu jednaki?
Neki ljudi iznose slijedei argument: ako NDE zaista prua pogled u drugi svijet, zato se doivljaji NDE-ovaca razlikuju
umjesto da budu istovjetni? Trebalo bi da ba svaki NDE-ovac vidi svoje tijelo iz perspektive tree osobe, da ba svaki
proe kroz onaj tunel, da ba svaki, doavi u svjetlost, sretne svoje davno umrle roake i predivno bie sazdano od
svjetlosti, da ba svaki vidi retrospektivu svog ivota...
Meutim ne doivljavaju svi NDE-ovci isto. To ste sigurno i sami zakljuili itajui o sluajevima opisanim u ovoj knjizi.
Neki ljudi dozive samo izlazak iz svog tijela, a drugi dozive kompletni NDE u koji je ukljuena i posjeta svijetu
duhova.
Jedno istraivanje o kojem dosad nisam govorio obavili su na Sveuilitu Kalifornije J. Timothv Green i Penelope
Friedman. Oni su obavili dubinske razgovore sa etrdeset i jednom osobom kojima se dogodilo da budu ili kliniki
mrtve ili su se sasvim pribliile smrti zbog nekog nesretnog sluaja, bolesti ili zbog pokuaja samoubojstva. Pripadnici
ove skupine doivjeli su ukupno pedeset NDE-a. Ono to su ti ljudi doivjeli usporedili su istraivai s rezultatima
ekstenzivnijeg istraivanja Kennetha Ringa. Budui da su se Green i Friedmanova posluili manjim uzorkom, postoci
koje su dobili dosta se razlikuju od postotaka koje je dobio Ring. Evo njihove usporedbe.

STADIJ RINGOVO ISTRAIVANJE ISTRAIVANJE GREENI FRIEDMAN
1. Osjeanje spo-kojstva 60 % 70 %
2. Izlazak iz tijela 37 % 66 %
3. Prolazak kroz tunel, odnosno mranu zonu 23 % 32 %
4. Vienje svjetlosti (na kraju tunela) 16 % 62 %
5. Ulazak u svjetlost 10 % 18 %
45

Ovo istraivanje i njegovo usporeivanje s rezultatima Ringova istraivanja ponovo istiu raznolikost doivljaja u toku
NDE-a. Premda su svi ispitanici doivjeli fenomen tik do smrti, njihovi su se doivljaji razlikovali. Neki su doivjeli
samo izlazak iz tijela, neki prolaz kroz tunel, a neki su doivjeli kompletni NDE.
Ipak ostaje pitanje: Zato svi koji dospiju tik do smrti ne dozive isti doivljaj? Zar ne bi tako trebalo da bude?
Moj odgovor glasi: Ne! Pokuajte o tome razmisliti na drugaiji nain. Ako deset raznih osoba posjeti Francusku, ja
sumnjam da e svaka od tih deset osoba tamo doivjeti isto i vratiti se s istim iskustvom. Trojica e priati da su vidjeli
tu-i-tu veliku graevinu, petorica e priati da su jeli fantastina jela, a dvojici e se naroito usjeci u pamenje da su
plovili nekom rijekom. Svatko tko otputuje u Francusku vraa se odatle s donekle drugaijom priom, s neto drukijim
dojmovima, iako naravno u njihovim priama ima podudaranja ili preklapanja.
Tako stoje stvari i s doivljavanjem NDE-a. Dva jednaka doivljaja naprosto ne postoje.

Jo neto prije spavanja
Neki ljudi misle da je NDE mehanizam kojim se na duh brani od najgoreg vida naeg postojanja: od smrti. Prema ovoj
teoriji teina situacije tjera na duh da se, varajui sam sebe, prividno prebaci u neku bolju situaciju. Evo
pojednostavljene verzije toka dogaaja:
Postoje dva naina reagiranja na opasnost. Ako moete poduzeti neki fiziki in kojim ete promijeniti situaciju - na
primjer da se skokom ustranu spasite od automobila koji juri ravno na vas - vi ete to uraditi. Meutim, ako ba nikako
ne moete izmijeniti situaciju - ako vas je taj automobil ve pogazio - va duh mora unutar samoga sebe neto poduzeti
da rijei ovaj problem. On to ini obino tako da se odvoji od situacije u koju ste zapali. U nekim sluajevima ide tako
daleko da naprosto izmisli nekakav svijet fantazije.
Iako se moda ovakav fantazijski pristup doima kao pasivni nain rjeavanja problema, koji, recimo, nastaje ako vas
pregazi neki automobil, on je ipak u vaem interesu. Budui da je ovakva za ivot opasna situacija i bolna i
paralizirajua, vi ne moete poduzeti nikakav fiziki in da se spasite od boli.
Da bi tedio energiju i odrao tijelo u funkcioniranju, u pogonu, da tako kaemo, va duh tone sve dublje u takvu
ugodnu fantaziju. To ne samo da vam omoguuje da usmjerite panju na neto drugo umjesto na strane bolove koje
osjeate nego to omoguava vaem tijelu da se donekle opusti i, zahvaljujui tome, uspjenije rjeava svoje interne
probleme.
Sve to postie se zahvaljujui sposobnosti vaeg mozga da proizvodi stanovite kemijske supstancije. Kad osjeamo
bol, mozak pone proizvoditi takozvane modane opijate ili endomorphine, supstancije koje imaju trideset puta jae
djelovanje od morfija. Oputajue djelovanje endomor-phina moete osjetiti i poslije kakvog veeg fizikog napora.
Upravo oni izazivaju ono divno osjeanje koje zovemo opijenost trkaa. Kad vas obori jurei automobil mozak pone
proizvoditi mnogo vie ove supstancije nego kad dogirate. Osim toga on ju proizvodi mnogo bre.
Fantazije postaju mnogo intenzivnije. Poinju se dogaati i neka udna zbivanja. Dobivate dojam da ste izali iz vlastita
tijela. Ili dobivate dojam da brzinom veom od brzine zvuka jurite kroz nekakav tunel prema jarkom svjetlu na njegovom
suprotnom kraju. Moda vas ak tamo doekaju vai pokojni djedovi i bake ili umrli strievi i tetke. Moda vas doeka
preivno bie sazdano od svjetlosti i pokae vam retrospektivu vaeg vlastitog ivota. Moda elite ostati u tom svijetu,
na nebu, ali vam bie sazdano od svjetlosti kae da je dolo vrijeme da se vratite.
I poslije nekoliko trenutaka - zapravo ne znate poslije koliko vremena - vi ste opet u svom tijelu, koje kao da vas je
usisalo u sebe.
U stvarni svijet vraate se kao promijenjena osoba. to vas je promijenilo? Doivljaj izazvan drogom koju proizvodi va
vlastiti mozak. Na svijet gledate drugim, novim oima. Moda mislite da ste vidjeli drugi svijet. Meutim, neki istraivai
smatraju da ste gledali svoju moda posljednju priu prije spavanja.
Ovo je po mnogo emu dobro pakirana i fino prezentirana teorija. Meutim ona ne objanjava NDE. Uostalom,
premda sam pomno pregledao medicinsku literaturu, nisam u njoj naiao ni na jednu studiju koja bi endomor-phine
povezivala s halucinacijama ili bilo kojim drugim vizualnim fenomenom.
Ja znam da se u tijelu trkaa na duge pruge kao i drugih atleta koji moraju posjedovati veliku izdrljivost, proizvodi
izvanredno velika koliina endomorphina dok treniraju ili dok se natjeu. Poslije takvih napora oni se osjeaju gotovo
euforino, to je sasvim u skladu s onim to se zna o nainu djelovanja ovih supstancija na ivani sistem.
Meutim, ne znam ni za jedan sluaj da su ti atleti doivjeli bilo koji simptom NDE-a, osim ako im se dogodilo da su
umalo umrli od napora.
Isto tako ova teorija ne moe objasniti pojavu izlaenja iz vlastita tijela o kojoj smo govorili na nekoliko mjesta u ovoj
knjizi.
Mislim da ova teza duguje svoju kakvu-takvu uvjerljivost injenici da endomorphini izazivaju osjeanje spokojstva i,
gotovo bi se reklo, blaenstva. To se naravno od njih oekuje, jer njihova proizvodnja i luenje predstavljaju mehanizam
kojim se tijelo bori protiv boli. Meutim logiki se od ove tvrdnje ne moe ii dalje.

Ispunjenje elje
Moda ljudi koji vide da im se smrt brzo pribliava odbijaju takvu spoznaju izmiljanjem tlapnje da e ipak preivjeti. To
je zapravo jedna vrsta ispunjavanja elja. Radi se o obrambenom mehanizmu koji nas, toboe, brani od potpunog i
konanog unitenja.
Kao najoitiji argument protiv ovakvog objanjenja slui injenica da NDE-ovci doivljavaju u sutini isto. Da se radi o
pukom ispunjavanju elja, postojali bi vei izgledi da e oni ivo pamtiti neki lijep prvomajski izlet ili da e sanjati da su
okrueni lijepim enama, a ne da e prolaziti kroz nekakav tunel ili gledati retrospektivu vlastitog ivota.
Doivljaji skopani s fenomenom tik do smrti nikako ne mogu predstavljati puko ispunjavanje elja. Kad bi to bio
sluaj, bile bi prie NDE-ovaca potpuno drugaije, i ne bi imale zajednika obiljeja.
46
Jo jedan problem s kojim se sukobljava ovakvo objanjenje jest u injenici da se ono ne podudara s utvrenim
spoznajama o tome to se dogaa za vrijeme NDE-a. Naime, psiholoka samoobrana tipa ispunjenja elja odrava
situaciju onakvom kakva je, ne mijenja ju, jer je psiha u takvom stanju da eli da se nita ne dogodi, da sve ostane isto,
nepromijenjeno.'
Doivljaj fenomena tik do smrti potpuno se razlikuje, jer predstavlja neku vrstu proboja. Umjesto da oni koji to dozive
ostanu nepromijenjeni, doivljaj NDE-a ih potie da gledaju na vlastiti ivot kao to na njega nisu nikad gledali.
Poslije ovog doivljaja ljudi se duboko suoavaju sa svojom osobnom istinom, s istinom o sebi, i to ih ini sretnim. Za
razliku od ispunjenja elja, pojave koja je poznata i kao sanjanje na javi, i koja daje privremeno olakanje od pritiska
svijeta oko nas, NDE je platforma za promjenu ije posljedice traju do kraja ivota.
Jungova kolektivna podsvijest
Veliki psihoterapeut Carl Jung zapazio je da u kulturama koje se inae razlikuju i nemaju nikakav meusobni kontakt
ima mnogo identinih mitova i vjerovanja. Tako je, na primjer, pria o stvaranju svijeta kod Indijanaca iz plemena
Papago ista kao ona kod starih Grka.
Jung je ovaj fenomen nazvao produktom kolektivne podsvijesti, a pojedinanim primjerima za to dao je skupni naziv
arhetipovi. Po Jungu, kako bi to danas rekli informatiari, arhetipovi nisu nita drugo nego unaprijed u-
programirane reakcije koje su iste kod svih ljudi. Jedan jednostavan primjer arhetipa je rije majka. U svakoj
kulturi ova rije izaziva iste asocijacije i reakcije, koje su univerzalne.
Premda je i sam doivio fenomen tik do smrti, Jung nije povezao NDE s kolektivnom podsvijeu. Meutim,
znanstvenici koji su skloni Jungu i njegovim teorijama poistovjeuju NDE s arhetipovima, jer se radi o fenomenu koji kao
da preskae kulturne barijere (jednako ga doivljava podjednak broj pripadnika razliitih kultura) i koji je sazdan od istih
elemenata bez obzira na starost i spolnu pripadnost onoga (ili one) koji (koja) ga doivi.
Tipian arhetipski doivljaj moe izgledati ovako: Neka osoba usne san koji sadri elemente kojih nema u njegovu
svjesnom iskustvu, ali su slini elementima koje nalazimo u mitovima ili u drevnim ritualima. Ti neobjanjivi elementi su
arhetipovi: njihova slinost ili istovjetnost je ono neobjanjivo u njima.
Neki sljedbenici Junga smatraju da umiranje, smrt ili pribliavanje smrti ima za posljedicu to da se ovakve arhe-tipske
slike izvuku iz dubine podsvijesti na povrinu. A slike koje se pri tom doivljavaju iste su kod svih ljudi: tunelski
doivljaj, bia sazdana od svjetlosti, retrospektiva vlastitog ivota, i tako dalje.
Ovu teoriju je teko oboriti, najvie zbog toga to je to ipak samo teorija. Kao to je to sluaj s drugim teorijama koje smo
vam prikazali u ovom poglavlju, tako i ona nosi u sebi zrno istine. Meutim najvei problem za nju stvara okolnost da se
njome nikako ne moe objasniti doivljaj izlaska iz vlastita tijela. Nijedna teorija koja takav doivljaj ne moe objasniti ne
dolazi u obzir da bude prihvaena!
Doivljaj svjetlosti
Ja ve godinama nastojim otkriti fizioloko objanjenje NDE-a, ali do danas to nisam uspio.
Meni se ini da su sva takozvana objanjenja ili nepotpuna ili se zasnivaju na pogrenim premisama. Veina onih to
daju ovakva objanjenja su ljudi koji se nisu nikad potrudili da razgovaraju s onima koji su doivjeli fenomen tik do
smrti.
Da su to uradili moda bi doli do istih zakljuaka do kojih je doao filozof William James kad je razmiljao o misticizmu.
James je zakljuio da je misticizam noetiko iskustvo. On samoga sebe potvruje jer predstavlja oblik saznanja. Tako je
lian da se drugima ne moe opisati. Osim toga duboko mijenja ivot. On je, drugim rijeima, doivljaj svjetlosti.

Zakljuak
Neopisivo divno
Ve vie od dvadeset godina, istraujui NDE, kreem se samom otricom sjeiva. U toku mojih istraivanja sluao sam
nekoliko tisua ljudi koji su mi priali o svojim duboko linim putovanjima u... u to? U drugi svijet? Na nebo njihove
religije? Ili, moda, u podruje mozga koje se razotkriva samo u oajnim, desperatnim situacijama?
Razgovarao sam o njihovom radu i s gotovo svim istraivaima NDE-a. Znam da veina vjeruju, u dnu srca, da doivljaj
NDE-a predstavlja pogled na ivot poslije ivota. Meutim kao uenjaci i lijenici, oni smatraju da jo nisu doli do
naunog dokaza da dio naeg bia nastavlja ivjeti nakon smrti naeg fizikog bia. Okolnost da taj dokaz do danas
nisu pronai brani im da iznesu pred javnost svoje prave osjeaje. No, oni se itavo to vrijeme upinju da pronau
znanstveni odgovor na pitanje, koje nas oduvijek zbunjuje: ta se s nama dogaa kad umremo?
Mislim da znanost ne moe i da nikad nee moi odgovoriti na ovo pitanje. Ona ga moe razmatrati sa svih strana, ali
nijedan odgovor koji bude pronala nee biti potpun, kompletan. ak ako se dogodi da uspijemo duplicirati fenomen tik
do smrti u laboratorijskim uvjetima i okolnostima, bit emo tamo gdje smo sada: na poetku. Znanost e samo uti o
jo jednom putovanju, koje sama nee moi vidjeti.
Razni istraivai trude se da iznau postupke izuavanja ili istraivanja NDE-a koji bi, kako oni misle, omoguili da tu
pojavu istraujemo iz vee blizine nego danas. Njihovi su prijedlozi zanimljivi zbog toga to bi se takvim postupcima
moglo i vie otkriti ili saznati, ali je mala vjerojatnost da e biti ikada primijenjeni, jer to ne moe dozvoliti lijenika etika.
Moemo koliko nas volja razmiljati o nekim od tih postupaka, ali nam mora biti jasno da bi njihova primjena prekrila
pravo pacijenta na privatnost i njegovu sigurnost, njegov ivot.
Naime, kad neki lijenik radi na pacijentu koji samo to nije umro, razumije se da je lijenikov najvaniji zadatak da spasi
pacijenta a ne da na njemu vri bilo kakvo znanstveno istraivanje ili pokus.
Mislim, zapravo sam siguran, da bi se stvorila runa slika o nama, koji istraujemo i izuavamo NDE, ako bismo
predloili ili predlagali da vrimo nauno izuavanje ljudi u najintimnijim, najprivatnijim i posljednjim trenucima njihova
ivota.
Bilo bi sa stajalita morala nedopustivo ometati na bilo kakav nain kliniki zadatak pred kojim se nae lijenik, od kojeg
se oekuje da u prvom redu spasi pacijenta koji umire. Jo neto, jednako vano: ak ako bi se poduzela takva
47
nedopustiva istraivanja, ne bi se o NDE-u saznalo vie nego to se saznalo metodama istraivanja koje su opisane u
ovoj knjizi.
Meutim, ipak postoji jedan postupak koji bi bio ne samo zanimljiv nego i etiki dopustiv. Jedan je istraiva doao na
zgodnu ideju. Predloio je da se na trbuh pacijenata, koje lijenika ekipa pokuava reanimirati nakon to su pretrpjeli
srani napad i pali u komu ili u kliniku smrt, stavi kakav predmet koji uope ne spada u sobu za hitne intervencije.
U emu je dra ove ideje? Ako bi pacijent doista doivio fenomen tik do smrti i ako bi se doista odvojio od svog tijela i
lebdio iznad stola za operacije, vjerojatno bi vidio taj predmet, i kasnije, oivjevi, to bi kazao.
Na prvi pogled, ali samo na prvi, ovo se doima kao zgodna i prihvatljiva ideja. Meutim o njoj neete tako misliti ako
bolje o njoj razmislite. Jer, da li vas smeta sama pomisao na to da lijenika ekipa petlja s nekakvim medaljonom udna
izgleda u trenucima kada mora svu panju i trud usmjeriti na spaavanje ivota pacijenta? Mene pomisao na to smeta.
Druga ideja, koju smatram razboritijom od prve, bila bi da se na odreena mjesta u prostoriji u kojoj se vri reani-macija
pacijenta postave oznake, s tim da ta mjesta budu tako izabrana da se te oznake mogu vidjeti samo s odreene toke
ispod samog stropa prostorije. to bi to znailo i u emu bi bila prednost ove ideje? Ljudi koji bi doivjeli ovu fazu NDE-a
u kojoj se odvajaju od vlastita tijela mogli bi dokazati da se to s njima doista dogodilo, tako da opiu te predmete, koje
inae ne bi mogli vidjeti.
Kakvi bi trebalo da budu ti predmeti? Svakako, upadljivi. Naprimjer, to bi mogle biti jarkom bojom obojene papirne trake
nalijepljene na gornje, s poda nevidljive, dijelove lustera.
Jedan je istraiva svojevremeno predloio jedan doista udan postupak istraivanja u kojem bi sudjelovale - gorile. Ja
to spominjem samo zato jer to pokazuje u kakve frustracije zapadamo samo zato to ne moemo duplicirati NDE u
klinikim uvjetima.
O kakvoj se ideji radilo? Tvorac ove ideje poao je od pretpostavke da bi se gorile moglo nauiti da govore govorom
znakova i gesta (govorom slinim govoru gluhonijemih). Nakon to bi gorile nauile takav govor, dovelo bi ih se na sam
rub smrti, i to u laboratorijskim, kontroliranim uvjetima, zatim bi ih iz takve klinike smrti spasili lijenici. Kad bi se gorile
oporavile, mogle bi svom dreseru ispriati to su doivjele.
Ja sam protiv ove ideje. U prvom redu, ovakav bi postupak bio okrutan prema gorilama, predstavljao bi in okrutnosti
prema ivotinjama. A to je, naravno, zabranjeno i moralno neprihvatljivo. Inae, bez obzira na to da li se neki NDE
dogodi u stvarnom ivotu ili u laboratorijskim uvjetima, doivljaj kao takav vjerojatno je isti. Tunelski doivljaj ili
gledanje trodimenzionalne panoramske retrospektive vlastita ivota moe vidjeti samo onaj tko to doivi i nitko drugi,
bez obzira na situaciju, to jest bez obzira na to da li se radi o neem to se dogodi u stvarnom ivotu ili u okviru
laboratorijskih eksperimenata. Nitko drugi to ne moe vidjeti. A kad je to tako, zato riskirati ivote gorila?!
Mislim da je ovo, da tako kaem, fanatiki prijedlog i neto to ne zavreuje komentar. No, ja sam to ipak spomenuo.
Zato? Zato jer je to jedini zamislivi nain da se izvede neto to nauka zahtijeva: pokus na ivotinjama.
Budui da nema vrstih znanstvenih dokaza, ljudi me esto pitaju da li mislim da se postojanje NDE-a moe smatrati
dokazom o postojanju ivota poslije ivota. Moj je odgovor: Da!
Ima nekoliko obiljeja NDE-a koja me navode da tako mislim. Jedno je od tih obiljeja provjerljivost doivljaja izlaska iz
vlastita tijela o emu sam govorio u prethodnom poglavlju. Da li je uope potreban jai dokaz da ljudi nad-ivljavaju smrt
svog fizikog tijela nego to su to mnogobrojni primjeri da su pojedinci napustili vlastito tijelo i vidjeli kako ih lijenici
pokuavaju reanimirati?!
Premda se doivljaji izlaska iz vlastita tijela mogu prihvatiti kao najvri znanstveno utemeljeni razlog za vjerovanje u
ivot poslije ivota, ono to u vezi s NDE-om najvie impresionira jesu ogromne promjene linosti to ih on izaziva u
ljudima. Okolnost da NDE upravo totalno transformira ljude kojima se dogodi, pokazuje i njegovu realnost i njegovu mo.
Nakon dvadeset i dvije godine promatranja fenomena tik do smrti mislim da ipak jo uvijek nemamo dovoljno
znanstveno utemeljenih dokaza o postojanju ivota poslije smrti.
Meutim, drugo je ono to osjeamo u svom srcu, to nam ono govori. A njemu nije nuan strogo nauni pogled na
svijet i ivot. Ipak, meni kao znanstveniku nije dovoljno ono to mi govori vlastito srce, nego mi je potrebna znanstvena
analiza, i to iroka.
I to mislim poslije takve analize? Mislim da se NDE-ov-cima pruila prilika da zavire u jedan drugi svijet, u jednu drugu
stvarnost.
Ono to ja mislim o ivotu poslije ivota, psihoterapeut CG. Jung saeo je u pismu koje je napisao 1944. godine. Ovo je
pismo naroito znaajno zbog toga to je Jung, samo nekoliko mjeseci prije nego to e ga napisati, doivio NDE za
vrijeme sranog napada:
Ono to se s nama dogaa nakon smrti je tako neizrecivo i neopisivo divno da naa mata i nai osjeaji nisu dovoljni
za stvaranje makar samo pribline predodbe o tome...
Prije ili kasnije svi mrtvi postaju ono to smo i mi. Meutim, u ovoj naoj stvarnosti znamo malo ili ne znamo gotovo nita
o tom drugom nainu postojanja. to emo znati o ovoj naoj Zemlji kad jednom umre-
mo? Rastapanje ove nae vremenski ograniene forme u vjenosti nema kao posljedicu gubitak znaenja. Dogaa se
neto drugo: mali prst shvati da je dio ruke.