IVO BOJANOVSKI

STARI GRAD MAGLAJ

- ISTRAIVAKI I KONZERVATORSKI RADOVI 1962. i 1963. g. -
Maglajski grad spada meu vee i jae fortifi-
kapijske objekte u dolini Bosne, a kako se oko gra-
da vrlo rano razvilo i naselje, koje je s vremenom
preraslo u centar upe i nahije, to je dovelo do toga
da se ovaj grad-tvrava srednjovjekovnog postanja
odrao u dosta dobrom stanju sve do danas, mije-
njajui, naravno, formu i sadraj prema promje-
nama u nainu ratovanja.
Grad je, prema stratekim uslovima vremena
u kojem je nastao (najkasnije u XIV v.), podignut
na vrletnoj i strmoj efuzivnoj magmatskoj stijeni,
koja se snano istie nad desnom obalom Bosne.
U kontrastu sa ivopisnom okolinom, itav arhitek-
tonski ansambl, iako torzo, jo i danas plijeni
panju putni ka koji prolaze ovim najfrekventnijim
bosanskim putem (sl. 1).
Sl. 1 Stari grad Maglaj nakon konzervacije, pogled
sa sjeveroistoka. Uporediti i sl. 31 zapadnu vizuru.
61
Sadanji je izgled stari grad dobio u tursko
doba, tek u XVIII stoljeu. Jedna gravira iz vre-
mena vojnog pohoda Eugena Savojskog na Sara-
jevo (1697) pokazuje da je maglajska tvrava imala
(uglavnom) ve tada sve one dijelove koji su se
sauvali do danas. Mada je u svome dugom ivotu
od najmanje est stoljea proivio brojne manje
i vee promjene, mada je proao kroz vie faza
izgradnje, maglajski je kastrum u osnovi sauvao
svoje srednjovjekovno jezgro.
Maglaj
1
je u XIV i XV vijeku bio pravi srednjo-
vjekovni burg,
2
sazdan za ondanje uslove na
dominantnom poloaju, na visokoj oblongnoj sti-
jeni, koja se strmo ruila prema koritu Bosne, dok
je od pribrenih breuljaka Ozren-planine bila od-
vojena udolicom. Smjeten tako na topografski
snanoj taki i srastao s plastikom terena, zati-
en od prirode, visokih bedema i jo viih masivnih
kula, grad je u vrijeme svoga najveeg procvata
pruao relativno snanu zatitu svojim gospodarima
i braniteljima.
Drei korak s vremenom, tj . prilagoujui se
sve jaoj vatri topova, srednjovjekovni grad-dvorac
sve vie se pretvarao u tvravu novoga doba.
1
Toponim Maglaj oslanja se na pri rodnu poj avu to
j e ovdje na okuci rij eke m a g l a esta, svakidanja
pri rodna poj ava. Toponomasti ka naih srednjovje-
kovni h gradova isto je narodna, izvedena najee iz
pri rodni h karakteri sti ka mjesta i grada (Sokol, Bora,
Kamengrad, Ostroac, itd.), a to, ini se, ukazuj e da
su nai obrambeni gradovi naj veim dijelom i osno-
vani u srednj em vijeku, dok su za starije gradove
nazivi redovito poslavenj eni (Labin, Skradin, Solin,
Norin, Klis, Senj, Sisak, itd). Ime Maglaj, sa davno
zastarjelim sufiksom, spada u red topografskih nazi -
va staroga kova, kao to su Blagaj, Duboaj, Oglaj i
sl. Maglajski kast r um se ve 1408. javlja pod t i m i me-
nom, to dokazuje da je taj toponim jo stariji, a si-
gurno i sam obrambeni poloaj (moda neki od onih
munitiones et castra iz XIII v., Fermendin, Acta
Bosnae, Zagreb, 1892,14). Jeli je (GZM 1898, str. 551)
toponim Maglaj dovodio u vezu sa panonski m ple-
menom Mezeja Maezaei (Maizaioi kod Ptol o-
meja, Geograph. II, 5) to se ne moe prihvatiti, ni
sa lingvistikog ni topografskog gledita.
2
Ovdje se t ermi n b u r g upotreblj ava za srednj o-
vjekovni grad (u uem smislu) kao tipini proizvod
feudalizma. To je u isto vrij eme i stan i utvrda, za-
pravo ut vreni stan feudalca, sa karakteri sti nom
kul om D O N O N O M, obino poloen na teko pri -
stupanom mjestu, a razlikuje se od zamka (Schloss),
koji je plemika nezatiena kua, i od tvrave
(Festung) koja je isto vojnikog karaktera, sr. H. DE
CABOGASTUBER, Kleine Burgenkunde. Bonn 1961,
str. 11. Burg je i ndoevropska rije, koja dolazi i u naim
srednj ovj ekovnim spomenicima (vidi MAURANI,
Prinosi, s. v.), pa je kao takvu moemo upotreblj avati
kao nauni termin, j er na jezik g r a d o m naziva
razliite sadraj e: castrum, burg, varo, tvravu, za-
mak, pa i savremene vee aglomeracije. Srednjovje-
kovni grad je specifina graevi na svoga vremena, pa
stoga ostajemo kod termi na burg. Vidi o tome V.
HENEBERG. Nae gradine i gradovi, Narodna sta-
rina, sv. 6, str. 259. Rije b u r g uobiajena je u na-
im kraj evi ma (i u narodnoj pjesmi) ve od XIV v.
Stoga je moemo s puni m pravom upotrebl j avati kao
nauni termi n za srednjovjekovni (feudalni) grad. Ina-
e, o poj mu grada u srednjovjekovnoj Bosni v. AN-
ELI, Trgovite, varo i grad u srednjovjekovnoj
Bosni, GZM 1963, str. 186188.
gubei pri tome raniji strateki znaaj. Ipak i dalje
je sluio svojoj svrsi, prvenstveno kao centar ob-
rane unutarnj e sigurnosti nahije, dok nije konano
1878, izgubivi svaki vojniki znaaj, naputen kao
vojno-obrambeni anahronizam.
Preputen zubu vremena, naputen od ljudi
i bez stalnog nadzora, grad je nakon toga sve vie
propadao. Razorna snaga korijenja (makljen, brijest,
dud, orah, brljan i drugo drvee) rastakala je
ionako ve trul e zidove. Kule bez krovova (oko
1901. vjetar je odnio krov sa sjeverne tzv. Kape-
tanove kule, dok se za ostale i ne pamti kada
je to bilo) sve su vie propadale i obruavale se
zajedno sa bedemima rastoenim od vegetacije
i atmosferilija (sl. 2 i 3).
Pretvarajui se tako u ruinu, grad je postao
opasnost za naselje, koje se davno u prolosti
i razvilo pod njegovom zatitom. Oronula tvrava,
koja je u svoje vrijeme uspjeno branila imetak
i ivote graana koji su je sluili
3
postala je po-
tencijalna opasnost za njih same i njihove kue.
Najtee je bila ugroena mahala koja se smjestila
neposredno pod istonim bedemom (sl. 1). Bio je
ugroen i promet cestom Maglaj Zavidovii, nad
kojom kao da visi zapadni bedem. Grad je teme-
ljitije popravljen jo 1782, dok su svi kasniji zah-
vati bili skromni i parcijalni. Propadanj e grada
postalo je jo intenzivnije otkad su ga 1878. napus-
tili ljudi. Austrijanci su, dodue, vrili neke manje
popravke. Njihov je rad npr. ona eljezna traverza
nad ulazom u kapi-kulu. Tada je popravljeno i ste-
penite prema ovoj kuli. Manje konzervatorske
radove na junoj kuli i na zidovima oko glavne
kapije izvodio je i Zavod za zatitu spomenika
iz Sarajeva 1953. i 1954. godine.
4
Sve su to bili
zahvati ogranienog opsega, koji nisu zahvatili u
sanaciju tee oteenih zidnih masa.
Kada je konano 1962. Zavod za zatitu spo-
menika kulture SR BiH u saradnji sa SO Maglajem
osigurao potrebna financijska sredstva za globalno
saniranje grada, stanje najveeg dijela zidova bilo
je kritino i prijetee. Stoga su odmah 1962. orga-
nizovani obimni radovi kojima je bio cilj da se
u prvoj fazi konzerviraju tee oteeni objekti,
to bi za poetak omoguilo da se grad kao spome-
nik kulture prezentira javnosti i koristi kao re-
kreativni i turistiki objekt. Vodei rauna i o
kulturno-historijskim vrednotama grada, koji se
kao historijski spomenik nalazi pod zatitom drave,
trebalo je paralelno sa konzervacijom (i kao nje-
zina osnova) ispitati kasteloloku i historijsko-
spomeninu problematiku ovoga burga-tvrave, o
kojem narativni izvori daju krte podatke, a i te
srazmjerno kasno.
3
Sve slube na gradu bile su u tursko doba na-
sljedne i prelazile s oca na sina, br at a ili bliega ro-
aka, KREEVLJAKOVl , Prilozi povijesti bosan-
skih gradova pod turskom upravom, Prilozi za ori -
j ental nu filologiju i istoriju j ugoslavenskih naroda
pod turskom vladavinom, II, Sarajevo, 1951, str. 126.
4
Pr ema Knjizi evidencije sredstava utroenih za
konzervacije nepokretni h spomenika kul ture, koja se
62
ARHEOLOKO-HISTORIJSKI OSVRT
Jedini spomen Maglaja u vrijeme bosanske
samostalnosti nalazimo u povelji koju je ugarsko-
hrvatski kralj Sigismund izdao 16. IX 1408. pod
Maglaj em (sub castro nostro Maglay), vjerojatno
na povratku sa vojne protiv Tvrtka II
5
Grad j e
vjerojatno zauzela ugarska vojska u toku rata koji
pada u prvu polovinu septembra 1408, a koji je
za Bosance zavrio katastrofom pod Doborom, gdje
je Sigismund dao pogubiti preko stotinu bosanskih
velikaa i plemia.
6
Na Maglaj bi se mogao odnositi i j edan neto
stariji podatak iz povelje kralja Stj epana Ostoje
Dubrovanima od 15. I 1399. god. Ostoja se nalazio
u Usori va slavnoj vojsci na Lisnici i tu dubro-
vodi u Zavodu za zatitu spomenika kul t ure SR BiH,
utroeno je na Maglaj u 1953. i 1954. svega 610.915. di -
nara.
5
MIHAHLYI, Maramarosi di pl omak a XIV es XV
szazadbol, Maramaros-Szi get 1900, str. 156 (citirano po
IIU, Vjestnilk Kr. hrvatsko-sl avonsko-dal mati n-
skog arkiva, VI, Zagreb 1904, str. 135).
6
Po iievu miljenju bosanski poraz se dogodio
negdj e u srcu Bosne, j unij e od Dobora i Maglaja,
Pregl ed povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, 1962, str.
221. ii je sklon da u ovu fazu ratovanj a stavi i
proval u srebreni ki h kast el ana Stj epana Gorazde i
Nikole Silaija u Usoru, gdje su nakon opsade osvo-
jili, i nae nepoznati grad Brani, usp. II, Vojvoda
Hrvoj e Vuki Hrvati ni i njegovo doba, Zagreb, 1902,
str. 203, bilj. 215. Ruevine ovoga katela naao je
Mazali u Posavini, zapadnij e od amca (usmeno
saopenje).
vakim poklisarima predao voljom pae i hotinjem
vlastel i velemo kraljevstva . . . zemlje od Kurila
deri do Stona. . .
7
Kako Maglaj lei pokraj Lije-
nice, Vego smatra da se pod ti m ima smatrati
Maglaj.
8
Teko je u slaboj svjetlosti izvora utvrditi
o emu se zapravo radi. Znamo da je jo u ok-
tobru 1398. Zigmundova vojska ratovala u Usori
i da joj se suprostavio sam kralj Ostoja sa broj nim
velikaima. Ostoja je ostao u Usori sve do kraja
j anuara 1399, nakon ega se povratio u Sutjesku,
gdje se oenio drugom enom Kujavom.
9
Ostoja
se nalazio na Lijenici, koja utie u Bosnu 1 km
uzvodno od Maglaja, oito opsjedajui maglajski
kastrum, koji je tada bio u rukama ugarskih
vojnika.
Prema tome prvu pojavu Maglaja u svjetlu
izvora i mamo u vrijeme Sigismundovih intervencija
nakon akovakog sporazuma (1393), kada je ovaj
bosanski grad, sudei po krtim vijestima, ee
prelazio iz j edne u drugu ruku.
9 a
Sl. 2 Pogled na zapadni dio dvori ta sa kapi -kul om
pri j e konzervacij e.
63
7
MIKLOI, Mon. serb, str. 233235.
8
VEGO, Naselj a bosanske srednj ovj ekovne drave,
s. v. Maglaj .
9
Ve 5. f ebruara Ostaj a u svom dvoru u Sutjesci
potvruj e Dubrovani ma sve i vsake povelje i za-
pisania . . . I povelj u gospodina kralj a Tvrtka , MI-
KLOI, o. c, str. 235237. Usp. Napret kova Povij est
hrvat ski h zemalja Bosne i Hercegovine, Saraj evo, 1942,
str. 378379.
9a
Nije poznato ko su bili feudalni gospodari Ma-
glajskog grada. Meu bosanskom vlastelom, u povelji
koj om je Tvrt ko u Moitri 12. mar t a 1380. podijelio
Turci su se prvi put pojavili u Usori 1415.
godine. Moda je to bio i prvi susret Maglaja
sa buduim gospodarima. Te su godine Turci kao
saveznici Bosanaca ametom potukli ugarsko-sla-
vonske ete negdje u blizini Doboja. Otada vie
nisu ni Sigismund ni njegovi nasljednici upadali
u Bosnu, ali su to inili Turci. Oni su se ponovno
pojavili u Usori ve 1426, ali ne kao saveznici
nego kao osvajai.
10
Proi e, ipak jo jedan ljudski
vijek do pada Maglaja u njihove ruke.
U turskim izvorima XV stoljea Maglaj se prvi
puta spominje tek u defteru iz 1485. kao nahija
grada Maglaja (NAHIYEI KALEI MAGLAY), to
znai da je ve tada bila formirana Maglajska
nahija. U istom defteru spominje se i selo Maglaj
sa 32 porodice vlaha koji dolaze izvana i tu se
nastanjuju.
11
I kasnije se jo dugo Maglajska
i Ozrenska nahija u defterima nazivaju vlakim
nahijama.
12
Kako je dolo do toga?
Kada je 1463. propalo bosansko kraljevstvo,
a kralj Matija Korvin formirao obrambenu liniju
od Beograda do Jajca (1464), izmeu ugarskog
Hrvoji Vukiu dostojanstvo velikog vojvode bosan-
skog, potpisan je kao svjedok: Od Usora knez Do-
brosav Divoevi z bratiom, THALLOCZY. Kako i
kada je Hrvoje postao veliki vojvoda bosanski GZM
1897, str. 183192, sa fotoreprodukcijom listine;
URMIN, Acta croat. I, str. 9193. Isti ovaj Dobrosav
Divoevi potpisan je kao svjedok i na listini Stj epana
Dabie Dubrovani ma od 17. j ula 1392. UMRIN, o. c.
str. 430431; MIKLOI, Mon. Serb. 220222. U ovoj
istoj povelji navodi se kao svjedok i u s o r s k i voj-
voda Vlatko (Hrani). Sokol u Usori (1449) bio je grad
kneza Radivoja, sina kralj a Ostoje. U feudalno doba
kralj je u stvari vrhovni gospodar gradova. On ih
moe pokloniti ili oduzeti.
10
Dipl. ragus, 317319. O turski m proval ama u
Bosnu pisali su Dubrovani Si gi smundu 6. VIII 1426.
pismo iz kojega se vidi da su Turci te godine d v a
put a pljakali Usoru i Srebreni k. Usp. DINI, Sre-
breni k kraj Srebrenice, u Glasu Srpske kralj , akade-
mije CLXI, Beograd, 1934, str. 194; Napretkova po-
vijest, str. 471472.
11
ABANOVI, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1959,
str. 150.
12
Ozrenska nahij a spominje se od 1516. do 1574,
kada j e vj eroj atno bila prikl j uena Maglajskoj nahiji,
usp. ABANOVI, o. c, str. 150. Centar ove nahi j e
mogao je biti u mal om gradu ije se ruevine i danas
dobro vide u Trbuku, na kupastom breulj ku iznad
desne obale Bosne, kraj eljeznike stanice. O gradu
se ni ta ne zna. U nar odu je poznat pod imenom
Gradi. Sastoji se od trapeziodne kul e (cca 5x6 m) i
bedema krunog oblika sa j arkom na sjevernoj stra-
ni, sa koje se ulazilo u katel. Grad je vjeto izgraen
na stijeni. Sauvali su se pri zemni zidovi kul e i bede-
ma na duini od 30 m. Zidovi kul e su naknadno po-
j aavani. Kastel j e dominirao kanj onom Bosne kod
Trbuka i skelom (brod) koja i danas ispod grada
prevozi preko Bosne. Grad je sigurno iz srednjeg vi-
jeka, ali nije identificiran. Ovdje se daju i prvi po-
daci o njegovom izgledu. Jedi no ga spominj e Boi
u svom opisu Bosne iz 1795. (auf ei ner Fel senkupe
liegenden rui ni rten Schloss Terbu, po emu bi se
moglo zakljuiti da je tada bio jo doista dobro sau-
van). Moda bi se ovdje mogao locirati Brodar, j e-
dan od dva grada (Brodar i Susjed) to ih je podi-
gao Hrvoj e poetkom XV vijeka u vrij eme borbi sa
Sigismundom (usp. II, Hrvoje, str. 221, bilj. 61).
i turskog posjeda u sjevernoj Bosni ostao je iroki
prostor niije zemlje. U defteru iz 1468, najsta-
rijem koji je dosad poznat, navodi se Vranduk
kao najsjeverniji grad u Vilajetu Kralj, a nepunih
20 godina kasnije, u defteru iz 1485, imamo ve
prvi spomen Maglajskoj nahiji (sa gradom i s e-
l om) , i sa 90 popisanih vlakih porodica.
13
Iz izvora se ne vidi kad je Maglaj doao u
turske ruke, ali se to na osnovu dogaaja koji su
vezani za ove krajeve ipak moe prilino sigurno
odrediti.
Poslije neuspjeha sultana Mehmeda II el Fatiha
pod Jajcem 1464. godine, Turci su u niijoj zemlji
formirali malu tampon-dravu koju su predali na
upravu renegatu Matiji, lanu dinastije Kotro-
mania.
14
U situaciji koja je za njih bila u Bosni
vrlo teka, naroito nakon poraza pod Jajcem,
Turci su se nadali da e time predobiti narod pro-
tiv ugarskih nastojanja. Prema najnovijim istra-
ivanjima dr Hazima abanovia, oblast bosanskog
kralja sterala se od Lave na sjever do podruja
ugarskih banovina, a sastojala se od est gradova
i njihovih podruja. Rezidencija kraljeva bila je po
svoj prilici u Vranduku.
15
Na alost, izvori ne navode imena ovih gradova
(a ni njihovih upa), ali sudei po ve poznatim
injenicama, meu njima je pored Travnika,
16
bio i
Maglaj. Naime, grad se nigdje u izvorima ne spo-
minje kao ugarski posjed, a prije 1485. ni meu
turskim posjedima.
Kad im eksperimenat sa bosanskim kraljem
(koji je kod Bosanaca imao stvoriti iluziju da se
obnavlja bosanska drava i stara uprava) nije
donio oekivane koristi, Turci su oko 1476. uinili
kraj ovoj minijaturnoj dravi (14651476), a
njezin teritorij uskoro pripojili Bosanskom sand-
aku.
17
Tada je, vjerojatno neto prije 1485, za-
pravo izmeu 1476. i 1485, kada se prvi put spo-
13
ABANOVI, ibidem. To znai da se vilajet
Kral j eva Zemlja, kao teritorij alna jedinica Bosanskog
sandaka u vremenu od 1469. do 1485. godine protegao
do i s p o d Maglaja (usp. ABANOVI, o. c, str. 119).
14
KLAI, Povijest Hrvat a H, ,sv. 3, Zagreb, 1904,
str. 64; THALLOCZY-UFFLAY, Povijest Jaj ca 1450
1527, Zagreb, 1916, str. 98; ABANOVI, o. c, str. 48
i 49. Ova se oblast steral a od Lave na sjever do pod-
ruj a Jaj ake i Srebreni ke banovine. Kral j j e tu
imao svoju vlastelu i ekonomski i muni tet na svome
podruju, tako da u njegovoj oblasti nije bilo dvo-
vlaa, ni ti su tu djelovale ikakve druge t urske vlasti
(abanovi, ibidem).
15
ABANOVI, o. c, str. 119, gdje se doslovno ka-
e: Na osnovu injenica koje pruaj u naj starij i turski
popisi, a u vezi sa poznatim injenicama, moe se za-
kljuiti da se na tome prostoru, izmeu Vranduka,
Travni ka i Maglaja nalazilo obnovljeno Kralj evsko
bosansko.
16
KREEVLJAKOVI, Travni k u prolosti 1464
1887, Travnik, 1961 str. 9.
17
ABANOVI, o, c, str. 49. Otprilike u isto vri -
j eme pao je u turske r uke i Teanj, a ne 1520, kako
se to rani j e mislilo, jer se a taj kastel 1489. go-
dine nalazio u turskoj vlasti zajedno sa Maglajom i
epom. (usp. abanovi, o. c, str. 150).
64
Sl. 3 Obj ekti uz istoni bedem prij e konzerviranj a.
Vide se teko oteeni objekti donona (u sredini)
i kazamat a (lijevo).
minje, formirana Maglajska nahija sa sjediteni u
utvrenom gradu Maglaju.
Da je Maglaj ve tada bio tursko pogranino
utvrenje, vidi se i iz toga to su Turci ovdje
odmah kolonizirali vlahe, praksa koja nam je i inae
dobro poznata iz turskih izvora.
18
Zadaa vlaha
bila je da pod upravom svojih knezova uvaju
pogranine turske oblasti i izloena mjesta i kao
konjanici da ratuj u uz muslimane. Iz katastarskog
popisa od 1489. vidi se da je Maglaj, zajedno sa
epom i Tenjom, i dalje ostao u turskoj vlasti i
da su ih drali. .. vlasi koji su pripadali carskom
hasu.
19
18
UREV, Neto o vlakim starj einama pod tur-
skom upravom, GZM 1940, str. 52 i 59.
19
ABANOVI, o. c. str 150. Na alost, ne raspo-
laemo popisima iz ovoga doba iz kojih bi se vidio
sastav posade maglaj skog grada, ali se na osnovu
uobiaj ene t urske prakse mora suponi rati da su j edan
dio posade ve t ada sainjavali turski grani ari
alufedije. Usp. ADEM HANDI, Pri l og istoriji
stari h gradova u bosanskoj i slavonskoj Kraj i ni pred
kraj XVI vijeka u Godinj aku Drutva istoriara
BiH, god. XIII, Sarajevo, 1963, str. 322 i 323.
Meutim, ne treba potpuno iskljuiti mogunost da
Prvi diplomatski dokumenat kojim se Maglaj
priznaje Turskoj jeste ugovor o primirju izmeu
Ugarske i Turske od 20. VIII 1503, kojim se u stvari
po naelu s t a t u s q u o a n t e objema stranama
priznaje ono to su ve od ranij e drale.
20
Padom Srebrnika u turske ruke (1512) probijena
je obrambena linija Matije Korvina iz 1464, a ugar-
su izvjesna grani na podruj a ponekad ostajala
pust a za izvjesno vrij eme, i zvan redovite t urske admi -
nistracije, odnosno da su takva podruj a neko vri j eme
drali samo vlasi u turskoj slubi. Ovdje navodi m
pri mj er grada" Ripa koji su Tur ci povjerili na uva-
nje vl asima (1591), LOPAI, Biha i bi haka kraj ina,
Zagreb, 1943, str. 215. O uti caj u vl akih vojvoda jo
tri deseti h godina 16. v. rjeito govori poznato pismo
Ferdi nanda Habsburkog arku od Maglaja i J u-
rai nu od epa (1529), IVI, oc. str. 1213; KRE-
EVLJAKOVI, N. S. I., str. 20 (cit. u br. 22).
2 0
Tekst ugovora kod HAMMERA, Geschichte des
Osmanisches Reiches II. Pest 1828, str. 618. Usp.
KLAI, o, c, str. 220 i THALLOCZY-UFFLAY, o.
c, str. 150. Ovim dogaaj em se ranij e obino i poinj a-
la povijest Maglaja (vidi n. pr. KREEVLJAKOVI,
St ari bosanski gradovi, Nae stari ne I. Saraj evo 1953.
str. 20). Mi smo na osnovu podat aka dra abanovia
i drugi h poznatih injenica pokual i da rekonst rui ra-
mo prolost maglaj skog katela od po. XV vijeka.
Nae starine X
65
5
ska vojska uskoro sasvim potisnuta iz Bosne. Od
toga asa (neto prije 1528) Maglaj ostaje tvrava
u dubokoj turskoj pozadini.
Najznaajnije razdoblje u ivotu maglajskog
grada svakako je XV stoljee, a to mutatis mutan-
dis vrijedi i za ostale nae gradove koji su nad-
ivjeti revoluciju u ratovanju koju je donijela
pojava topova. Ve krajem XIV vijeka dolo je
i u naim krajevima do potpune prevlasti vatrenog
oruja.
21
U isto vrijeme sve vie je jaao i turski
pritisak. Ni jedno ni drugo nije moglo ostati bez
znaajnijih posljedica i za razvoj gradova. Nepre-
kidni ratovi izmeu vlastele ubrzali su jo vie
proces jaanja gradova. Da se odre i da ojaaju
svoju mo, morali su kao to je ve poznato
feudalni gospodari (vladari i vlastela) obranu svo-
jih gradova prilagoditi novim uslovima ratne teh-
nike i strategije.
Kako su se i u kojoj mjeri ove promjene
odrazile na Maglaju? Kako se burg prilagodio
novim potrebama? Odgovor na ova i slina pitanja,
u oskudici narativnih izvora, mogla su dati samo
sistematska kasteloloka i arheoloka ispitivanja
grada i njegove arhitekture. Ona su nas trebala
dovesti do samog poetka grada, koji je, ako pro-
suujemo po njegovom p o l o a j u , morao nastati
p r i j e pronalaska vatrenog oruja, negdje u XIII
vijeku. Poloaj grada bio je dominantan dok su
glavno oruje bile strijele, ali kada su strijele za-
mijenili topovi, susjedni vii breuljci postadoe
bastioni za napad na sam grad.
R e z u l t a t i a r h e o l o k i h i s p i t i v a n j a
Arheoloka iskopavanja na maglajskom gradu
nisu ranije vrena. Sauvao nam se samo jedan
krai kasteloloki opis grada od Truhelke.
22
Stoga
21
U Dubrovni ku se vatreno oruje prvi put spo-
minj e 1351 (Div. Canc. 17, f. 8v), a ve 1378. Dubrov-
nik je bio naoruan veim broj em bombardi (Mon.
Rag. IV, str. 166). Od susjednih zemalja Bosna je prva
poela upotreblj avati vatreno oruje. Godine 1378. da-
rivaju Dubrovani Tvrt ku j ednu bombardu (Mon. Rag.
IV, str. 165). Tvrt ko je i od Venecije dobio j edan top
( f a l c o n i u s ) 1383. godine (Ljubi, Listine IV, 195).
Vie vijesti o upotrebi vatrenog oruja u Bosni i mamo
iz poetka XV st. U to vrij eme Dubrovani ee alju
oruje i barut bosanskim velikaima Hrvoji, Sanda-
lju, Pet ru Pavloviu i dr. U drugoj etvrti ni XV st.
kuj u se ve topovi i u Bosni. G. 1450. u Bosni se
kuje za Dubrovni k bombarda najveeg kalibra. O
pojavi i upotrebi vatrenog oruja u srednj em vijeku
kod nas isp. TRUHELKA, GZM 1914, str. 244, i dalje
DINI, Prilozi za istoriju vatrenog oruja u Dubrovni ku
i susjednim zemljama, Glas Srpske kral j . akademije
CLXI, str. 5797; UR I , Stari nsko oruje u Bosni
i Hercegovini, GZM 1943, str. 21 225; BERITI,
Dubrovaka artiljerija, Beograd, 1960; DEROKO, Naj -
starij e vatreno oruje u srednjevekovnoj Srbiji, Glas
SANU CCXLVI, Beograd, 1961, str. 1550; KRI-
VANI, Oruje u srednj evekovnoj Srbiji, Bosni i Du-
brovniku, Beograd, 1957.
22
Nai gradovi, Sarajevo, 1904, str. 80 84. Ostala
l i teratura: IVI, Spomenici Srba u Ugarskoj , Hrvat -
skoj i Slavoniji I, Novi Sad, 1910, str. 12 13; KRE-
EVLJAKOVI, Maglaj, Kal endar Narodna Uzdani-
ca III, Sarajevo, 1935, str. 142 145 i Prilozi povijesti
se osnovni zadatak naih istraivanja sastojao u
slijedeem:
1. da se iskopavanjem dobiju svi elementi sred-
njovjekovne i kasnije
1
, turske arhitekture na gradu,
kako bi se ostvarila to autentinija i historijski
vjernija konzervacija, a ujedno dobio pregled arhi-
tekture u razvoju grada;
2. da se odrede elementi za hronologiju srednjo-
vjekovnog grada, o kojemu izvori pruaju malo
podataka, a i te kasno;
3. da se utvrde kul turne epohe koje su se na
ovom poloaju smjenjivale u toku vremena.
Sistematska istraivanja zahvatila su uglavnom
dvorite grada, koje je od najstarijih vremena bilo
jezgro kastruma. U toku dvogodinjih radova istra-
eni su nizom manjih i veih sondi svi dijelovi
srednjovjekovnog burga
2 3
(sl. 4).
Iskopavanjem se nije mogao utvrditi kontinuitet
od rimskih ili ak prethistorijskih vremena, Ako je
na ovom poloaju i postojala ilirska gradina,
24
ili
bosanskih gradova pod turskom upravom (Prilozi za
orij entalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda
pod turskom vl adavinom II, Sarajevo, 1951), str. 115
194. ISTI. Maglaj, u Naim stari nama I, str. 20. Od
izvora vidi Bodenstein, GZM 1908, str. 95 i d, zatim
Kodeks Orij entalne zbirke JAZU 1420, f. 56a, Manus-
cripta turcica Orijentalnog i nsti tuta u Saraj evu i def-
teri koj e je koristio abanovi u cit. djelu na str. 55,
119, 149, 150, 184, 185, 230, 233 i 234.
2 3
BOJANOVSKI, Arheoloka iskopavanja na
srednj evj ekovnom gradu Maglaju, Arheoloki pregled
4, Beograd, 1962, str. 260263. i Prethodni izvjetaji o
arheolokim iskopavanj ima na starom gradu Maglaju,
Arheoloki pregled 5, Beograd, 1963, str. 137140.
24
Broj ni su se burgovi razvili na mj estima pret hi -
storijskih gradina (Bobovac, Bora, Vratar, Sokolac na
Plivi, itd.). Mnoge su gradine koritene u obrambene
svrhe i u srednj em vijeku (Vitanj na Glasincu, Loz-
nik iznad Prae, itd.). Sudei po novijim istraivanji-
ma, srednjovjekovni grad se i razvio iz prethi stori j -
skih gradi na (odnosno gradita srednjeg vijeka). to
se tie arhi t ekt ure burga (uzevi u cjelini), ona se u
osnovnom poklapa sa arhi tekturom gradina. Uticaj
ri mske obrambene arhi t ekt ure u srednj oevropskom
prostoru, ogranien je na pojedinosti i na tehniku, j er
zidovi sa mal terom dolaze u te kraj eve tek s Rimlja-
nima. Ti me smo se ve dotakli teorije o postanku
srednjovjekovnog grada. Ispitivanja prethistorij skih
gradina u oblasti Bozena (Bolzano) u Tirolu pokazala
su da je ve tada kula igrala vanu ulogu i da osnove
gradina na vlas slie srednj ovj ekovnim burgovima
(usp. INNEREBNIER, Schlern, 1933, 1934 i 1935.). Iako
ovaj probl em nije jo do kraj a istraen (kod nas je
samo naet ali se i bez iskopavanja na mnogim
gradi nama primj euj u tzv. obrambeni (limitni) t umul i
od nasute zemlje i kamena, a treba sunoni rati i posto-
j anj e drvenih kula), sa sigurnou se moe uzeti da
obje Schuchhardtove osnovne forme grada, indoevrop-
ski Volksburg (= Rinburg) i medi teranski Herren-
burg (= Turmburg) dolaze ve u prethistorij sko vrij e-
me, ne samo j edna uz drugu, nego i pomij eane u ra-
znim vari j antama (usp. SCHUCHHARDT, Die Burg im
Wandel der Weltgeschi
,
chte, Wildpark-Potsdam, 1931;
Ursprung und Wanderung des Wohnturms, Sitz. Ber. der
Preussischen Akademie der Wissenschaftten, Phi l
hist. Klasse 1929, XXIII i Die Zweiteilung des euro-
pischen Burgenwesens, Forschungen und Fortschri tte
1937, br. 16). Rimski uticaj (vjerojatno posredstvom
Bizanta) karakteri sti an je za romaniku, i to vie u
pojedinostima, a posebno u tehnici zidanja, dok su se
66
Sl. 4 Plan iskopanih sondi u toku arheolokog isko-
pavanja.
67
neko ranoslavensko gradite VIII do XII stoljea,
njihove su tragove zatrla kasnija zdanja, izvedena
na starom substratu ali u mnogo solidnijoj tehnici.
Najstariji otkopani ostaci pripadaju srednjovjekov-
nom kastrumu, onom koji se spominje u Sigismun-
dovoj povelji od 1408. godine. To je ve sasvim
razvijeni tip srednjovjekovnog grada-burga.
Arheoloka iskopavanja dala su ovu stratigra-
fijsku sliku: ispod sloja humusa (debljine do 25
cm) nalazi se relativno debeli sloj nasipa koji
u odnosu na kosinu terena varira izmeu 0,75 do
1,00 m debljine (sl. 5). Za datiranje ovog sloja od-
luan je nalaz turske gleisane keramike i novca
na, dubini od 0,90 m. Tek ispod sloja nasipa dolazi
srednjovjekovni kulturni sloj sa mnogobrojnim
fragmentima tipine slavenske keramike, mrko-sive
boje i grube fakture. Debljina ovog sloja iznosi
u zapadnom dijelu dvorita (sonda I) oko 1 m. U
njemu su se jasno mogli izdvojiti i pojedini stra-
tumi. U najgornjem, prelaznom stratumu otkopani
su ostaci ognjita od kamenih ploa sa tragovima
gara i zapeene zemlje, slavenske keramike i ko-
stiju. Drugi meusloj, od 1,15 do 1,55 m, nosilac
je nekog uta koji se sastoji od zemlje pjeskue
i lomljenog pritesanog kamena sa tragovima mal-
tera, a potie od neke srednjovjekovne graevine
koja je stajala u ovom dijelu (palas?). Najdonji
stratum slavenskog sadraja, koji se oslanja na
zdravicu, na dubini od cca 2,00 m, sainjava vrlo
tamni kulturni sloj, bogat kostima i fragmentima
keramike.
Slinu stratigrafijsku sliku dale su i sonde II,
IV i V u dvoritu grada. Slavenski keramiki mate-
rijal i drugi srednjovjekovni pokretni nalazi jav-
ljaju se tek ispod turskog nasipa. U kapi-kuli je
nasuti sloj dublji. Svugdje se u nasipu javlja mlai,
turski materijal sa karakteristinom gledisanom
keramikom, najee zelene boje, i turskom numiz-
matikom u gornjim slojevima nasipa. To dokazuje
da je nivo dvorita srednjovjekovnog grada bio
nii i da su ga podigli tek Turci materijalom do-
nesenim sa strane (tako je u kapi-kuli otkopan i
sasvim sterilan sloj nasipa) i od ostataka poruenih
dijelova srednjovjekovnog burga. Ovo su potvrdili
i drugi elementi dobijeni iskopavanjem. Tako je
npr. u dvoritu pred kapi-kulom otkopana stara
originalna kaldrma na dubini od neto vie od
1 m, a u sondi VII na dubini od 0,62 m to pred-
stavlja niveletu srednjovjekovnog dvorita (sl. 4a).
osnovni oblici (kula i bedemi) organski razvijali iz
prethistorij skih osnova. Znaaj nij e novi ne u gradnj i
gradova pridonijeli su tek Krstaki ratovi. Teorije o
postanku burga, primij enj ene na tirolski prostor, vidi
kod Josefa WEINGARTNER-a, Tiroler Burgenkunde,
str. 9 0 100. Primij enj eno na nae prilike (koje su
dosta sline tirolskim) moe se rei da su se i nai
burgovi (pa i Maglaj) razvili naj veim dijelom iz auto-
htoni h utvrenj a ranijeg vremena. Na njihov daljnji
razvoj u klasino doba burgova (tzv. Burgenzeit) sna-
no utiu dva kul t urna kruga, Bizant i susjedne
austrij ske zemlje. Ti se uticaji ukrtavaj u ba na pod-
ruj u Bosne.
K a s t e l o l o k a p r o b l e m a t i k a
Za studij razvoja gradske arhitekture posebno
su zanimljivi i znaajni rezultati iskopavanja u
sondama V, VII i IX. Tako je u sondi V otkopan
na dubini od 2 m ostatak ranijeg zapadnog bedema.
Sauvani su ostaci unutarnj eg lica zida do visine
od 25 do 35 cm, u duini od nekih 8 ni sa prekidom
od 1,5 m. (sl. 4, 4
a
i 5) Zid je bio poruen i gotovo
iskren, a materijal upotrijebljen za gradnju no-
vog zapadnog podzida. Trag stare malternice na
dubini od oko 90 cm pokazuje da je pomjeranje
zapadnog bedema izvreno u isto vrijeme ili neto
ranije kad i nasipanje dvorita. Jedan dio ovoga
bedema sauvao se i uz sjevernu kulu (sl. 28 i 29).
Visina mu je jo i danas oko 8 m. Ostaci ovoga be-
dema otkopani su i u sondi VII i potpuno se
uklapaju u osnovu srednjovjekovnog perimetra,
ija debljina iznosi samo 0,85 m
2 5
(sl. 4a).
Juni dio srednjovjekovnog dvorita, zajedno
sa j unom kulom i moda stanbenim objektom
pored nje (palas), bio je od dvorita odvojen pre-
gradnim bedemom, irine 0,90 m. Zid je na cijeloj
svojoj duini od istonog do zapadnog bedema
otkopan u sondi IX. To odvojeno, unutarnj e dvo-
rite na neto viem nivou vjerojatno je sluilo
za stan vlastelina ili zapovjednika grada. Tako bi
se mogao objasniti onaj ut u drugom stratumu
sonde I
2 6
. U ranije vrijeme burgovi nisu imali jae
utvrene ulazne kule, pa je ovakav zid moda
ujedno sluio i za neposrednu zatitu stambenog
dijela. Ova diferencijacija gradskih prostora
stambenog i isto obrambenog odraava puno
prisustvo gotike. Analogija za ovu specifinost na-
lazimo i u drugim gradovima i kod nas (Klju i
25
Debljina bedema srednj evj ekovnih gradova, u
temelj ima vea, a prema vrhu sve tanja, kree se iz-
meu 1 i 2. m, koliko je potrebno da izdri udarce
rat ni h sprava. Na Maglaj u je 0,85 m. Zato su bedemi
vrlo visoki, od 8 do 12 m (na Maglaj u preko 10 m) da
se nqprijatelj ne bi uz pomo ljestava prebacio u grad.
Bedemi su na vr hu imali kruni ta za strijelce i drvene
hodni ke za kretanj a unaokolo no bedemu. Na Maglaju
se nisu sauvali tragovi kruni ta, osim kamenog st e-
penita uz j ugozapadni dio bedema. Usp. TRUHELKA,
Nai gradovi, str. 7; WEINGARTNER, o. c, str.. 118;
Herbert de CABOGA-STUBER, Kleine Burgenkunde,
Bonn, 1961, str. 34.
26
U Hrvatskoj i Slavoniji mnogi su gradovi imali
stambeni obj ekat (konak ili nia), ali su vremenom
uniteni (usp. SZABO, Sredovjeni gradovi u Hrvat -
skoj i Slavoniji, Zagreb, 1920, str. 23). Svi su uslovi
za to postojali i na Maglaju. Od bosanskih gradova
(koji jo nisu istraeni) poznato j e da je, osim kr a-
ljevskog grada Bobovca, t akav obj ekat imao i ut vreni
grad Klju na Sani (Truh. Nai gradovi, str. 60), a u
Srbiji npr. Magli (usp. ZDRAVKOVI, Istraivaki i
konzervatorski radovi na starom gradu Magliu, Zbor-
nik zatite XIV str. 45 i d). Obino je takva graevina
(Palas) smjetena na najzatienijem mjestu u gradu,
usp. WEINGARTNER, o. c, str. 136 i CABOGA, o. c,
str. 32. U kasnij e doba burgova (u Tirolu od XIII v.)
stambene su se prostorije ugraival e i u donon (usp.
WEINGARTNER, ibidem str. 85), a ponekad i stam-
beni dio ima oblik kule.
68
Sl. 4a Ako se usporedi tlocrt srednjovjekovnog burga sa dananjim izgledom, kakav je nastao negdje po-
etkom XVIII v., jasno se opaaju promjene koje su nastale u izgledu (formi) grada. U srednjovjekovni se
grad ulazilo preko visoke stijene na kojoj grad lei, i to sa zapadne strane, dok je kasnije ulaz prebaen
na sjevernu stranu gdje je i danas. Oznake na crteu: a mjesto nalaza ljemova, b mjesto na kojem je
iskopana bombarda, c srednjovjekovni podzid, K srednjovjekovna kaldrma, P palas.
Ostroac, Blagaj na Sani, Gabela i Visoki, i dr.)
27
i na strani.
28
Zidan je na srednjovjekovni nain.
Da je ovaj bedem, koji se sauvao do 0,50 m
u visinu, zaista sastavni dio srednjovjekovnog bur-
ga, vidi se i po tome to je na zapadnoj strani
organski vezan sa podzidom, dok je na istonoj
uz bedem iskren, kada je kasnije uz istoni be-
dem ugraen banket.
U opisu istonog bedema Truhelka je u spome-
nutom lanku kratko opisao i tursku tabiju pored
velikog kazamata. Ve prva ispitivanja pokazala
su da se ovaj objekat (oznaen na naem planu
grada brojem 7) moe smatrati mnogo starijim. Za
to je snano govorio ne samo njegov poloaj (sl. 5)
27
Blagaj, Ostroac i Klju kod TRUHELKE, o. c,
str. 13, 22 i 63, a Visoki kod MAZALIA, GZM 1954,
str. 244. Gdje god je to bilo mogue, grad je podije-
ljen bedemom u vie dvorita zbog efikasnije obrane.
To nalazimo najee kod gradova klinastog, dugu-
ljastog oblika. U Hrvatskoj ima pregraeno dvorite
Medvedgrad, usp, SZABO, o. c, str. 41, sl. 14.
28
SCHMIDT, Burgen des deutschen Mittelalters,
Mnchen, 1959, str. 24 (burg Wildenberg iz XIII sto-
ljea slinog oblika i rasporeda kao Maglaj), zatim
str. 30 i 65; WEINGARTNER, o. c, str. 75 i 93.
nego i itava konstrukcija objekta, a napose struk-
tura zidova sa tragovima karakteristinih srednjo-
vjekovnih poprenih drvenih stega (hatula). Stoga
su ostaci ove kule potpuno otkopani i ispitani, pa
je utvreno da se u stvari radi o ostacima srednjo-
vjekovne brani
J
kule (Bergfrith, donon).
29
Uklopljena, u istoni bedem, brani-kula je
svojom visinom i svojom masivnou dominirala
cijelim obrambenim poloajem. Fundirana na vi-
sokoj stijeni, bila je postavljena tako da je ujedno
titila i ulaz u grad koji se nalazio u zapadnom
bedemu. Od donona su se sauvali temeljni dijelovi
(sa tamnicom u sredini) i vanjsko platno u visini
prvoga sprata. Ulaz u kulu bio je u visini prvoga
29
U ovome lanku termin donon upotrebljava
se uslovno, jer su nae brani-kule blie tipu Berg-
frita (franc. Beffroi, engl. Belfry) nego francuskog
d o n j o n a , najvie kule feudalnog doba, koji se po
svom historijskom razvoju, po namjeni i po formi,
razlikuje od srednjoevropskog tipa brani-kule (Berg-
frit). Donon je stan feudalnog gospodara, dok naj-
stariji bergfriti nemaju gospodareva stana pa slue
samo za strategijske svrhe. (Po tome je bergfrit blii
rimskim uzorima od donona). Od XIII v. poinju se
i u bergfrite ugraivati jedna ili vie stambenih pro-
69
etaa kao i obino. Objekat je vjerojatno bio visok
tri kata sa krovom i krunitem. Po svome poligo-
nalkom obliku i po tehnici domaeg naina zidanja
odgovora tradicijama ratno-obrambenog graditelj-
stva iz XIV vijeka, ali se ve javljaju i bitno novi
elementi obrane: vei otvori u vanjskom zidu
za artiljerijska orua (Kanonenscharten) origi-
nalno ugraeni u vanjsko platno brani-kule (sl. 5a
i 26). Ovakove topovske strijelnice u neku ruku
storija. Na Maglaju su vjerojatno prostorije na spratu
ve bile kori tene za stanovanje, dok npr. na Bobovcu
po svoj prilici nisu.
Brani-kula, najvii, i najmasivniji objekat sred-
njovjekovnog grada, po koj emu burg i dobij a karak-
teristiku, medi teranskog je porijekla. (Knjiga sudaca,
9, 22 i. d.). Svojom visinom od 20 do 25 m omoguuje
osmatranj e itavog kraja. Na Maglaju je sama brani-
kula (ne raunaj ui stijenu na ikojoj je poloena) vje-
roj atno imala oko 15 m visine, sa dva ili tri etaa.
Gornji dio moe biti i od drva, a najee je pokriven
krovom. Usp. WEINGARTNER, o. c, str. 128 136;
CABOGA, o. c, str. 24 28; Otto PIPER, Burgen-
kunde, str. 194. U Bosni su se sauvali ostaci don-
ona (od kojih su kasnije mnogi preureeni) na broj -
nim srednjovjekovnim gradovima (Sokol na Plivi,
Jezerski grad, Buim, Vranogra, Visoki, oba Blagaja,
Dobor, Teanj, Doboj i broj ni drugi). Dobro su se sa-
uvale donon kul e gradova Sokolac na Uni (slika na
str. 31 kod TRUHELKE), Buima (str. 35 kod Truhelke)
i Medvedkula u Jajcu. Kod SZABO-a, o. c, vidi sl.
1, 33, 41, a kod DEROKA, Srednjovjekovni gradovi
u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, Beograd, 1950, sl.
38, 39 i 47 i tab. II i V.
su pretea baterijskog tornja XVI i XVII stoljea,
kakav se npr. razvio na Tenju. Sasvim iste to-
povske otvore susreemo i na starom gradu Klju-
u.
30
Sudei dakle, po ovoj inovaciji, brani-kula
je sagraena u vrijeme kad je ve bilo prevagnulo
vatreno oruje. Otvori su postavljeni na visini pr-
voga kata, koso u vanjskom zidu kule, tako da su
topovskom vatrom mogli efikasno tititi prilaz is-
tonom bedemu, odakle se i najlake prilazilo
gradu. Ni u kom sluaju ovi otvori ne mogu pred-
stavljati prozore, koji se nikada ne postavljaju
s vanjske strane i ne tako nisko.
31
Sudei dakle po fortifikacijskim osobinama
donona, Maglaj je morao nastati negdje 90-tih
godina XIV ili prvih godina XV v. Sa ovakovim
datiranjem u skladu je i jaina zidova brani-kule,
koja u temeljima iznosi oko 3 m, ali se prema vrhu
30
TRUHELKA, o. c, str. 63 sa slikom. Vidi i tloris
doksata (donona) str. 63. Vanjska irina otvora na
Maglaju je 0,45, unut arnj a 1,70, a visina 0,60.
31
Na dononu donji dio nema ni vrata ni prozora.
Prozori, obino mali, dolaze tek iznad ulaza, u svakom
kat u po j edan. U gornjim spratovima moglo je biti
vie otvora (prozori, strijelnice, maikuli), usp. SZA-
BO, Prilozi za povijesnu topografiju poeke upanije,
u Vjesniku Hrv. arh. drutva XI (Zagreb, 1910), str.
42 (gdje se opisuje Stupanica, tipini mali srednj o-
vjekovni nj emaki grad) sa brani-kulom visokom 18
m). Usp. i CABOGA, o. c, str. 40 i PIPER, o. c, str.
254, sl. 452, 506, 534 i dr.
Sl. 5 Popreni presjek grada: od donona do kapije.
Crte zorno ilustrira kosinu terena.
70
suuje
32
kao i poligonalni oblik objekta, zbog riko-
etnog djelovanja topovskog zrna, U to vrijeme
mogu se datirati i ostali dijelovi srednjovjekovne
arhitekture grada (juna kula, bedemi, ulazna kula),
kao i itav izgled grada. U kraj XIV i XV stoljee
idu i pokretni arheoloki nalazi, o emu e jo biti
govora.
Ovakvo datiranje nalazi puno opravdanje i u
politikim dogaajima. To je vrijeme velikih di-
nastikih smutnji iza smrti ugarsko-hrvatskog kra-
lja Ludovika (1382), koje su bile povod neprekid-
nom ratovanju kroz punih 20 godina, i to najee
ba u Usori,
33
Tih je godina osnovan i nedaleki
Dobor (1387), koji i tipoloki podsjea na Maglaj,
a za koji je Truhelka, ini se s pravom, zakljuio
da je bio uzorom svih ostalih gradova u tim kraje-
vima (Sokol kraj Graanice, Maglaj, Srebrnica, ini
se i Doboj), pa ga treba smatrati zaetnikom grad-
skog tipa sa polukrunim kulama.
34
I Maglaj (kao
i Dobor), bar to se tie arhitektonskih osobina
brani-kule, ima opet uzore u srednjoevropskom
prostoru.
35
Prema tome, ako je na ovom mjestu sudei
po poloaju ranije i postajao neki upski grad
(Fluchtburg), on je zamijenjen negdje krajem XIV
32
Na Maglaju se brani-kula suavala sa vanjske
strane, a ne sa unutarnje, kao na Doboru, usp.
TRUHELKA, o. c, str. 76 sa slikom.
33
Nezadovoljstvo u Hrvatskoj zbog centralistike
politike kraljeva iz anuvinske kue vjeto je iskori-
stio bosanski kralj Tvrtko u nastojanju da proiri gra-
nice bosanske drave do Jadranskog mora. Stoga je
aktivno pomagao nezadovoljnike, kojima na elu sta-
jahu braa Horvati, pa je uspio da osvoji svu Hrvat-
sku juno od Velebita ,ali je umro prije nego to je
uvrstio Vlast (1391). Njegov nasljednik Stjepan Dabia
nije znao da odri Tvrtkove teevine, pa se ugovorom
u akovu (1393) obavezao da nakon svoje smrti bo-
sansku dravu ostavi ugarsko-hrvatskom kralju Sigi-
smundu. Uskoro se odrekao i onih oblasti to ih je
Stjepan Tvrtko bio osvojio u Hrvatskoj. Ovim je do-
gaajem, dodue, svrio hrvatski ustanak pod vod-
stvom brae Horvata, ali Sigismund ipak nije dobio
bosanske krune poslije Dabiine smrti (1395), pa je
odluio da svoje pravo izvojti orujem. U vremenu
od 1398. do 1408. poveo je na Bosnu etiri vojne (1398,
1405, 1407. i 1408). Dua otpora protiv Sigismunda bio
je nakon pogibije brae Horvata veliki vojvoda bo-
sanski Hrvoje Vuki Hrvatini. Konano je Sigis-
mund slomio bosanski otpor 1408, nakon ega je Ostoja
priznao vrhovnu vlast Sigismunda. Ugarske vojske
obino su u Bosnu provaljivale dolinom Bosne, jedinim
prirodnim putom, pa je tako Usora bila prva na uda-
ru. Zbog toga je uz rijeku Bosnu i nastao itav niz
katela kojima je bio zadatak da brane pristup nepri-
jateljskoj vojsci u gornju Bosnu. Jedan od najstarijih
burgova na tome putu, a i prvi na udaru, bio je Do-
bor, koji su podigli dozvolom Tvrtkovom braa Hor-
vati 1387. Na tome putu bio je i Maglaj, podignut
vjerojatno jo u XIII v., u vrijeme estih borba sa
Ugrima.
34
Taj oblik, karakteristian za kule u sjeverois-
tonoj Bosni, najprije nalazimo gotovo u uzornom
tipnom rasporedu na Doboru, TRUHELKA, o. c, str.
83 i 76 sa slikom.
35
U austrijskim nasljednim zemljama imala je
brani-kula jo u kasnoj gotici vee znaenje nego u
(ili po. XV) vijeka novim i vrim zdanjem koje
se prvi put spominje 1408. godine. Moda se ba
izgradnjom novog burga moe i objasniti injenica
da Ostoja svoju darovnicu Dubrovanima od 16. I
1399. izdaje na Lijenici, a ne u Maglaju ili pod
Maglaj em. Ipak, ini se vjerojatnijom pretpostavka
da je grad tada privremeno bio u ugarskim rukama.
U prizemlju brani-kule otkopana su dva tijesna
prostora (sl. 5 i 26), od kojih je vei sluio kao
tamnica, Prostor tamice bio je osvijetljen jedino
kroz usko prozore (Lichtschlitz) sa dvorine strane,
a u nj se silazilo iz kule kroz otvor u drvenom
tavanu (Angstloch). Ostaci ognjita sa tragovima
dima, obilje ivotinjskih kostiju i ulomaka sred-
njovjekovne keramike, a posebno pod od nabijene
zemlje, dokazuju da se ovaj neudobni i memljivi
prostor i koristio kao tamnica, dok je onaj drugi,
koji je od njega odvojen zidom, sluio za spremite.
Prostorije identine namjene esto se susreu u pri-
zemnom dijelu donona, ne samo u srednjoevrop-
skom prostoru
36
nego i kod nas (npr. na Sokocu
na Uni, Buimu, Podzvizdu, Doboru i dr.).
37
Juni dio dvorita titila je manja kula, prema
vani polukrunog oblika (sa blagim poligonom),
a iznutra etvrtasta,
37a
U donjim dijelovima ove
kule sauvala se srednjovjekovna konstrukcija zida
sa poprenim hatulama, dok su gornji dijelovi
djelomino i kasnije popravljani. Pod zatitom
june kule bio je po svoj prilici manji stanbeni
objekat (palas), koji je uslijed kasnijih pregradnja
i gradnje kazamata potpuno uniten, ali su se ar-
heoloki ostaci sauvali u sondi I. itav dio grada
sa junom kulom i unutarnjim dvoritem (B),
mogao je nastati i neto kasnije od donona.
38
ostalim zemljama njemakog govornog jezika. Ona jo
uvijek veliinom i masivnou dominira silhuetom
grada, usp. SCHMIDT, o. c, str. 53. Po obliku i po
pojedinostima maglajska brani-kula ima velike sli-
nosti sa tirolskim bergfritima, usp. WEINGARTNER,
o. c, str. 133 i d, CABOGA, o. c, str. 24 i d, PIPER,
o. c, str. 205. sl. 68.
36
U Tirolu, kao ni na Maglaju, spratovi donona
obino nisu odvojeni svodom nego drvenim podom.
Ni tamnica nije presvoena. V. lit. u bilj. 35.
37
Sva tri navedena primjera su sa presvoenom
tamnicom, usp. TRUHELKA, o. c, str. 31 sa slikom,
35 sa slikom, 50 i 76 sa slikom. Vidi i SZABO, Sredo-
vjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, str. 24.
37a
ini se da ni gradovi u srednjoevropskom pro-
storu nisu do Krstakih ratova imali kula na bede-
mima (Mauerturmen), Piper, Abriss der Burgenkunde,
Berlin u. Leipzig, 1914, st. 50.
38
Srednjovjekovni burg se razvio postepeno. Naj -
primitivniji oblik predstavlja visoka kula sa bede-
mom koji zatvara gradsko dvorite (tzv. Burgstall).
Najkarakteristiniji primjeri u Bosni su Jezerski grad
na Uni, Vranduk na Bosni, Stog na Krivaji, i dr. To
bi u osnovi mogao biti oblik starijeg upskog grada
koji je sluio kao zbjeg stanovnitva (Fluchtburg). U
daljnjem razvojnom hodu pojaani su bedemi sa jed-
nom ili vie kula i kapi-kulom, izgraen je konak
i druge potrebne zgrade, koliko je to dozvoljavala kon-
figuracija terena. Takav je ve i Maglaj. Poslije toga
se javljaju vanjski obori i cvinger.
71
Sl. 5a Topovska strijelnica (juna) na brani-kuli. Uz-
duni i popreni presjek.
Prema tome srednjovjekovni Maglaj, onaj iz
X;V stoljea, kako ga vidimo nakon sistematskih
istraivanja, predstavlja ve razvijeniji tip burga
sa brani-kulom, koja u obrambenom sklopu zauzi-
ma centralni poloaj, i visokim bedemima, koje na
junom uglu flankira neto manja kula (Eckturm),
pod ijom se zatitom nalazio neki stambeni obje-
kat. Dio zapadnog bedema (sa stepenitem) uz junu
kulu ve je tada postojao (sl. 24). U sjevernom
uglu dvorita prvobitno nije bilo kule (objekat 2
na planu, sl. 17), nego je bedem na tome mjestu
bio poligonalno sveden, zatvarajui prostor sa ok-
ruglom cisternom, ukopanoj u ivoj stijeni u sje-
vero-istonom uglu dvorita, uz istoni bedem.
Cisterna je izgraena od sedre, koja je uzidana
u debelom sloju ilovae (sl. 6). Oko cisterne se
vjerojatno nalazila neka drvena arhitektura, koja
je fungirala i kao slivnik za vodu.
Iskopavanjem se nije moglo tano ustanoviti
kako je izgledala srednjovjekovna kapija, ali je si-
gurno da je u osnovi imala isti oblik kao dananja
kapi-kula. Mogla je za zatitu imati manju kulu
(Torturm), kakve su poznavali ve Babilonci, Grci
i Rimljani, ali se one kod srednjovjekovnih gradova
javljaju dosta kasno. U pravilu vrata su nezati-
ena (visoko) u bedemu. Na Maglaju se ipak s
vanjske strane zatiena ogradom, nekom vrsti
barbakane. Ali, gdje je god to mogue, ulaz u grad
je pod zatitom donona.
39
Tako je i na Maglaju,
koji je imao i tu prednost to je prilaz brdu bio
vrlo strm (sl. 4 i 5).
U grad se naime nije ulazilo sa sjeverne strane
kao danas, nego sa zapadne, stazom koja je dolazila
sa june strane, iz Zagrada, odakle se verala preko
visoke stijene do grada.
40
Neprijatelj koji bi poku-
ao da ovim putom prie gradu imao je desnu
stranu potpuno nezaklonjenu, a to je na onom
strmom terenu iznad Bosne za branitelje, koji su
kroz krunita na bedemima lako mogli drati ulaz
pod vatrom strijela, predstavljalo veliku pred-
nost.
Osnova ovoga srednjovjekovnog burga XV vi-
jeka prikazana je na slici. 4a. To je tipian burg
kakav se u naim krajevima razvio sa izvjesnom
retardacijom negdje u drugoj polovini XIV i po.
XV st.
41
Maglajski grad se sastojao od dvije kule:
39
Jarak dolazi iznimno, a pokretni mostovi mnogo
kasnije i to samo gdje je to zahtijevao teren, usp.
WEINGARTNER, o. c., str. 123 i 125.
40
Put, usjeen u stijenu, irok 2,5 do 3 m, djelo-
mino je uniten prije desetak godina radom kame-
noloma. Dolazei iz predjela Zapor, penje se iza kue
Huseina Hadihamidovia i izlazi na gradski brijeg
(stijenu) pa kroz tzv. Halenska vrata ulazi ravno u
kapi-kulu (sl. 4).
41
U Tirolu se (po WENGARTNERU, o. c, str. 101
i 102) klasino doba burgova (Burgenzeit) datira u
XIII i XIII stoljea. Prvi poeci grada seu u VI i VII
v, ali prvi sigurni ostaci potiu tek iz XI i XII st. U
72
masivne poligonalne brani-kule, koja je titila
najosjetljiviju stranu grada (onu od brda kuda
je prolazio i put), i od neto nie kule na junom
dijelu perimetra visokog bedema sa drvenim ob-
rambenim trijemom (Wehrgang) i krunitem na
vrhu, koji zatvaraju usko i strmo dvorite grada
(A). Sve je bilo podreeno obrani, na udobnost
se nije mnogo polagalo.
41a
U toj razvojnoj fazi
burg jo nije imao ni obora ni predvorja, koji
se u opem razvoju burga javljaju neto kasnije,
a kod nas su u starije vrijeme rijetki, pogotovo
predvorje (Zwinger).
42
Nikakave graevine, osim
moda palisada i jarka, nisu prijeile neprijatelja
da prie gradu. Branitelj klasinog burga uvijek
spreman da iz svoga visokog zaklona prihvati bor-
bu, ako mu je neprijatelj nametne, imao je pred
sobom ist, brisan prostor bez vegetacije i gra-
evina (sl. 4 i 17).
Maglajski grad iz XV vijeka prua sliku kasno-
gotikog burga, ali strogo tvravskog karaktera,
bez ikakvih ukrasa i udobnosti i bez one slikovi-
tosti gotikog burga kakvu obino susreemo na
Zapadu. Njim jo uvijek dominira masivna brani-
-kula kao i kod gradova u Tirolu. Grad, ipak, svo-
jim poloajem na visokoj stijeni i svojim snanim
kubinim formama (koje kao da su se srasle sa
plastikom terena) djeluju monumentalno, kao da
je izrastao iz svog pitomog i slikovitog krajolika
i srastao sa prirodom.
P o k r e t n i a r h e o l o k i ma t e r i j a l
Od pokretnih arheolokih nalaza iz XIV i XV v.,
osim obilja fragmentirane keramike, potrebno je
to je vrijeme, i u ostalim njemakim krajevima, grad-
nja u kamenu ve istisnula drvenu gradnju, uobia-
jenu u ranom srednjem vijeku, usp. CABOGA, o c,
str. 9. U Francuskoj su ovi termini neto raniji. Jai
impuls za gradnju tvrdih gradova u Hrvatskoj dala
je provala Mongola polovinom XXII vijeka. U Srbiji
je (po vijesti Gijom Adama iz 1332) tada bilo malo
utvrenih gradova. Najvei broj bosanskih burgova i
kastela nastao je u XIV i prvoj polovini XV vijeka.
Zbog brzog razvoja vatrenog oruja posljednji se bur-
govi grade u prvoj polovini XVI st. Njih zamijenjuje
tvrava, graevina potpuno razliitog karaktera, bez
donona, sa jakim, niskim bedemima, simetrinim ba-
stionima i ugaonim kulama po talijanskim modelima,
usp. WEIGARTNER, o. c, str. 153 i dalje. Ve po.
XV v. izgraen je u Slavoniji grad Sira po novoj
ariljerijskoj koncepciji bez donona, SZABO, o. c,
str. 112.
41a
To je mogao biti razlog da Sigismund 1409. iz-
daje povelju pod gradom, a ne na gradu.
42
WEINGARTNER, o. c, str. 105 i dalje. Priblino
slian izgled, samo je Maglaj na strmijoj stijeni, daje
ematski prikaz Vel. Graca (kod Gline), kod SZABA
o. c, str. 2, sl. 41. Na maglajskom gradu uslijed
kasnijih adaptacija nisu se sauvale srednjovjekovne
strijelnice (pretpostavljamo da je bedem imao kru-
nite sa obrambenim, moda natkrivenim, hodnikom)
ni m a i k u 1 i (Pechnasen ili Gusslcher), zahodi
na vanjskom platnu bedema i donona (Aborterker)
ni prozori, pa o njima ovdje i nema govora. Sauvani
su jedino otvori za topove na brani-kuli, isti kao i
oni na dononu srednjovjekovnog grada Kljua na
Sani, batini Hrvatinia.
istai nalaz (depo) srednjovjekovnih kaciga i jedne
manje obrambene bombarde od lijevanog eljeza.
Ve smo istakli da keramika predstavlja grub
domai rad na lonarskom kolu, od neproiene
zemlje, preteno tamnosive boje, tanjih i debljih
zidova, obino bez ukrasa (sl. 7 i 7a). S obzirom da
zasad za Bosnu ne postoji razraena tipologija sla-
venske srednjovjekovne keramike, posebno ne za
kasniji srednji vijek, i s obzirom na atipinost ove
keramike, jer su se starije forme i nain izrade
uporno odravali (sve do danas), teko je dati
hronologiju naih tipova sa Maglaja. Stoga u dati-
ranju keramike treba biti na oprezu, koristei se
uglavnom stratigrafijskim podacima. Oito je da se
ne radi o ranoslavenskoj keramici, nego da ovi
oblici predstavljaju neto kasniji proizvod (od XIII
do XV vijeka). Tome u prilog govori i to to se
u masi fragmenata nalo samo nekoliko ornamen-
tiranih sa valovnicom i sa vodoravnom crtom.
Iskopano je i nekoliko fragmenata sa plastinim
lonarskim znakovima (sl. 7), koji se prema da-
nanjim shvatanjima nauke potpuno razvijaju
tek u IV stupnju razvoja slavenske keramike (koji
po Pouliku ide od 950. do 1150. godine to odgo-
vara Eisnerovoj mlaoj tzv. gradinskoj periodi).
43
Sudei po stratigrafiji nalaza, (tako je n.pr. jedan
igosani fragmenat naen u tamnici na dononu
koji se po oblicima arhitekture moe datirati tek
u kraj XIV ili poetak XV v.), primjerci sa Maglaja
jo su mlai, nikako stariji od XIII i XIV st. Za
ovakovu hronologiju keramike ini nam se da
govori i njena masovnost, a takoer i odsustvo or-
namenta, to je tipino za kasniju slavensku kera-
miku (degenaracija!). Tada na mjesto valovnice,
koja se gubi, dolazi kao najkarakteristiniji orna-
menat vodoravna crta, od koje se i na Maglaju
nalo nekoliko primjeraka.
44
Za vre datiranje keramike posebno je zna-
ajan nalaz od desetak fragmenata obine sive
keramike (meu njima i jedan sa rubom ukraenim
kosim ubodima) zajedno sa ljemovima u dvoritu
pred kapi-kulom i to pod nasipom, na dubini od
2,20 m.
Osim est srednjovjekovnih kaciga (od kojih
jedna sasvim istruljela od korozije) ovdje su kao
u nekom spremitu naeni jo i ovi predmeti: jedan,
potpuno istrulio, metalni sud u kojem se nala-
zila ve karbonizirana penica (oko 2 kg), zatim
nekoliko kovanih eljeznih klinaca, pougljenisano
drvo i ivotinjske kosti. Sve je to lealo na hrpi
u uglu to ga je inio istoni zid kapi-kule sa
podzidom u suhozidu (sl. 4a). Sve kacige tipoloki
pripadaju najkasnije XIV vijeku (tzv. Kesselhaube)
i vjerojatno su kao ve neupotrebljive bile odba-
ene u ostavu. To daje mogunost da se i keramika
koja se tu nala datira okvirno u XIV stoljee,
to jo jednom potvruje nae datiranje keramike.
43
KOROEC, Uvod v materialno kulturo Slovanov
zgodnjega srednjega veka, Ljubljana, 1952, str. 192
i 214.
44
Ibidem, str. 218.
73
Kako detaljni opis . ljemova izlazi iz okvira
ovoga lanka, mi emo se na njih opirnije osvrnuti
drugom prilikom. Ovdje ih opisujemo koliko je
to potrebno za to sigurnije datiranje grada koji
se nalazi u prvom planu naeg zanimanja.
Kacige iz Maglaja pripadaju raznim tipovima
tzv. velike Kesselhaube (barbuta, bacinet), konusne
kape sa poneto unatrag zabaenim tjemenom i i-
rokim otvorom za lice, dok se linija zatiljka skoro
okomito sputa prema iji, Ova vrsta ljema (zvana
i Bechenhaube) razvila se u srednjoevropskim zem-
ljama u drugoj polovini XIII v. iz starijih oblika
kacige, a sasvim prestaje poetkom XV stoljea.
45
Za razliku od kacige XV stoljea, zvane s a l a d e
(Schale, Schaller), sa jae razvijenim titnikom
vrata, kotlaste kacige (Kesselhaube) imaju u ra-
nije vrijeme pancirni privjesak (verinu kouljicu,
Maschenwerk), privren na upljim kariicama,
koji je titio sav gornji dio tijela, pa i lice.
46
Takvi
45
A. DEMMIN, Die Kriegswaf f en in i hren ge-
schichitlichen Entwicklungen, 1891, str. 511.
46
WAGNER DROBNA DURDIK, Tracht,
Wehr und Waffen des spaten Mittelalters (13501450),
Prag, 1957, str. 39 i dalje. Usp. DEMMIN, 1. c.
74
Sl. 6 Crte (srednjovjekovne) cisterne vertikalni
i horizontalni presjek. Polukalota iznad cisterne je
turska gradnj a iz kraj a XVII stoljea.
Sl. 7 Pri mj erci slavenske kerami ke sa Maglaja.
su nai brojevi 1, 2 i 3; jo nemaju vizira (a ini
se ni nanonska koji je upotrebljavan ve u XI st.),
nego samo pancir (sl. 8). Naprotiv, brojevi 4 i 5,
sudei po zakovicama na sljepoicama, imaju po-
kretni vizir na arnir (koji se nije sauvao) i ve
pripadaj u razvijenijim oblicima iz XIV vijeka. Br.
4 je izrazito konusnog oblika. Sline kacige iz eke
datiraju se u 1380. i 1390. godinu.
47
Kaciga pod
brojem 5 ima slinosti sa br. 57 i 58 kod Demmina,
47
WAGNER, Ibidem, sl. III, tab. 15, br. 8; III, t. 1.
br. 4 i II, tabl a 3 (oko 1380. g).
iz XIV v.
48
Br. 3, bez vizira (barbuta cum maliis),
predstavlja neto stariji oblik iz XIV st. (sl. 9),
dok ona pod br. 1 potpuno odgovara kacigi talijan-
skog tipa, koju Truhelka, ini nam se, prerano
datira u XIII v.,
49
a odgovara Demminovom tali-
j anskom ili f rancuskom tipu iz XIV v. pod br. 55.
50
48
o. c, str. 515. P r ema obliku vizira slini su lje-
movi nazvani Hundegugel , usp. DEMIN, o. c, str. 514,
br. 56, a kod Wagnera T1, br. 4.
4 9
Osvrt na sredovjene kul t urne spomeni ke Bosne,
str. 35 i GZM 1914, str. 238, sl. 43.
50
o. c., str. 513. Sline su kod Demmi na (o. c, str.
513) kacige A i C sa vizirom, dati rane oko 1350. go-
dine.
75
Sl. 7a Neki profili srednjovjekovne keramike sa
Maglaja.
Ostali tipovi blii su srednjoevropskim oblicima,
odakle su preko Ugarske i Hrvatske mogli dospjeti
u Bosnu. Ovakvi tipovi nisu dosad naeni u Bosni
i Hercegovini, to ovome nalazu daje posebnu vri-
jednost.
Znaajan nalaz predstavlja i mala bombarda
koja je otkopana u kapi-kuli, u nasipu na dubini
od 1,50 m, tano pod velikim prozorom pukarni-
com u zapadnom zidu (gdje je moda i stajala).
51
S obzirom da je ovaj top leao u nasipu iz turskog
doba, bez odreene stratigrafije, elemente za nje-
govo datiranje pruaju jedino tipoloka i balistika
svojstva samoga orua (sl. 10). Po svom primitiv-
nom obliku bombarda je slina naim najstarijim
primjercima jednodjelnih topova, iskovanih iz e-
ljeznih lamela, iz kraja XIV ili poetka XV v, kao
to su primjerci sa Kupresa, Kljua i Vranduka
(zapravo Tepi-polja), to se uvaju u zbirci Ze-
maljskog muzeja.
52
Od njih se razlikuje po kraoj
51
Uz bombardu su naene i dvije kamene kugle,
promjera 90 i 120 mm. Ona promjera 90 mm odgo-
vara kalibru topa, vidi sl. 11.
52
TRUHELKA, cit. djelo, str. 48 i 49 (tabla II), odn.
str. 244 i 245 (tab. III). Isto kod URIA, o. c, 159 i
160, DEROKO, o. c, str. 50, sl. 1.
kaudi (stranji, ui dio), to je karakteristika neto
razvijenijih topova iz po. XV st.
53
Glavna je raz-
lika to je bombarda sa Maglaja napravljena od
l i j e v a n o g gvoa (!), dok su svi ostali najsta-
riji topovi, kako je openito poznato, iskovani od
eljeznih obrua. Ova interesantna i dosad nepo-
znata injenica oteava datiranje ovoga nalaza.
54
Najbliu (i zasad jedinu) analogiju ovome
komadu predstavlja, prema podacima koje nam je
ljubazno ustupio prof. Deroko,
55
top iz Artiljerij-
53
Po obliku je naa bombarda najblia kovanom
topu sa Samobora na Drini iz zbirke Zemaljskog mu-
zeja, kod Truhelke br. 3 na tabli II. Merzer slinog
oblika, od kovanog eljeza, ali tri puta vei, opisao
je dr. J. SZENDREI, Ungarische Kriegsgeschicctliche
Denkm ler..., str. 951, prema originalnom crteu u
kodeksu iz Gottingena iz 1405. godine.
54
Dosad se openito dralo da se bar kod nas nisu
lijevali eljezni topovi prije kraja 15. v. Usp. DINI,
o. c, str. 67, BERITI, o. c, str. 13, 19 itd, DEROKO,
o. c. str. 26. uri navodi da se ve 1378. u Augs-
burgu spominje upotreba tua prilikom lijevanja 30
topova, o. c, str. 157.
55
Koristim se prilikom da se prof. Deroku i ovdje
najljepe zahvalim, posebno na fotosu topa iz Lenjin-
grada.
76
Sl. 8 Srednjovjekovne kacige otkopane na starom
gradu Maglaju, crte.
skog muzeja u Lenjingradu, samo to je bombarda
sa Maglaja neto masivnija i moda rustinija (sl.
11 i 11a). Lenjingradski primjerak takoer je od li-
jevanog eljeza, istog je oblika (ima podjednako
duga oba dijela, kaudu i trombu i jo nema svor-
njaka), istog je kalibra i podjednakih dimenzija, a
datira se u prelaz iz XIV u XV vijek.
Po navedenim osobinama naa bi se bombarda
mogla datirati najkasnije u drugu etvrtinu XV v,
kada se poinju na lijevanim komadima javljati
svornjaci (ramenjae).
56
Za ovakvo datiranje izvje-
sno uporite prua slian top sa Samobora na Drini
(sada u Vojnom muzeju u Beogradu), koji takoer
ima zadnji dio od lijevanog eljeza, a ubraja se
56
BERITI, ibidem, str. 20, DEROKO, ibidem, str.
24. Rauna se da se ramenjae (svornjaci) pojavljuju
ako 1450. godine.
meu nae najstarije primjerke iz po. XV v.
57
livnici (osnovanoj 1411. g.) ve potkraj XV v, ta-
nije 1493, lijevali dalekometni dugocijevni topovi
(zv. pasavolanti) od eljeza!
58
Sve nas to upuuje na zakljuak da su se kod
nas (po svoj prilici u Dubrovniku, gdje je 1411.
osnovana livnica za bronzane topove) dosta rano
poela lijevati manja topovska orua, ne samo od
bronze, kako se to dosad openito dralo, nego i od
57
DEROKO, ibidem, str. 24 i 25, sl. 8. Dubrovani
su Sandalju, koji je drao Samobor dozvoliti u vie
navrata izvoz bombarda, tako 1415, 1420, 1430. 1431.
(BERITI, ibidem, str. 37 i 38) pa nije iskljueno da
se u ovom sluaju radi o dubrovakom, oruu, to bi
indirektno ukazivalo da su ve tada Dubrovani mo-
gli da lijevaju i itave manje bombarde od eljeza.
Za g. 1415. izriito se navode dvije male bombarde
(Beriti, 1. c.)
58
BERITI, ibidem, str. 53, bilj. 211.
77
gvoa, za ije je topljenje potrebna vea tempera-
tura nego za bronzu i bakar. Stoga ovaj nalaz pred-
stavlja znaajan prilog za poznavanje tehnologije
eljeza i razvoja topovskih orua kod nas.
U nasipu, u sondi V, otkopan je jo jedan
(oteeni) top kalibra 55 mm, prikazan na sl. 12.
Po obliku nije stariji od XVI, ni mlai od XVII v.
Ovaj nalaz je u toliko znaajan to prua mogu-
nost za datiranje nasipa u dvoritu. Sudei po
ovome komadu, ini se, da je nivo dvorita podignut
srazmjerno kasno, tek negdje u XVII vijeku, kada
je stari oronuli burg adaptiran u modernu tvravu.
Iskopan je i vei broj kamenih topovskih kugli,
manjeg kalibra (150, 120, 100, 90, 85 i 80 mm), i oko
80 komada eljeznih (najvie u cisterni), takoer
manjeg kalibra (100, 75 i 55 mm). Grad je, dakle,
raspolagao samo lakim naoruanjem,, a to potvr-
uju i izvori.
Na kraju spominjemo i nalaz nekog srednjo-
vjekovnog oruja neodreene namjene i dosad ne-
poznatog u Bosni: to je tuljak koplja na koji je
nabijena uvijena opruga, prenika 4 cm, dok je
duina cijelog komada 20 cm (sl. 13). Iskljueno
je da se radi o sluajnom spoju dva razliita pred-
meta (tuljak i opruga), jer su naena dva slina
primjerka. Oba su iskopana na dubini od 1,75 m
i po svoj prilici predstavljaju srednjovjekovno
oruje za bacanje zapaljene kuine (Pechlanze?).
Vjerojatno se radi o klinovima koje su izbacivali
samostrijeli, i u prvo vrijeme i bombarde, a kakve
su Dubrovani jo 1420. slali Sandalju (tzv. ver e-
t oni ).
5 9
Pokretni arheoloki materijal (keramika, kacige,
bombarda, kamene kugle i veretoni) svjedoe da
je ve krajem XIV, a svakako u XV v, na Maglaju
59
BERITI, o. c, str. 37, DINI, o. c, str. 79 (ve-
retones spingardarum).
bujao ivot i potpuno potvruje zakljuke kastelo-
lokih ispitivanja, prema kojima je burg i nastao
nekako u to doba.
60
A r t i l j e r i j s k a t v r a v a XVII v i j e k a
Usavravanje artiljerije uinilo je stare burgove
suvinim.
61
Stoga su se morali prilagoavati novim
potrebama, pa je i Maglaj pregraen prema novoj
artiljerijskoj koncepciji. Zbog vlastite obrane po-
jaani su zidovi i izraeni prostraniji topovski
poloaji u samoj tvravi. Meutim, mora se nagla-
siti da je obrambena mo Maglaja u doba pojaa-
nog djelovanja vatrenog oruja bila neznatna zbog
poloaja koji vie nije odgovarao novim uslovima
ratovanja. Da su njegova utvrenja u to doba za-
hvatila i susjedne, vie breuljke, grad bi se bio
razvio u jaku tvravu, ali za to vie nije bilo stvar-
ne potrebe. Tako se stari burg, sjedite feudalne
gospode, pretvorio u tipinu tursku provincijalnu
tvravicu sa turskom plaenom, posadom, Isti su
proces doivjeli i drugi gradovi koji su nadi-
vjeli feudalno doba, i kod nas i u svijetu (od su-
sjednih Teanj i Doboj, npr.). To je bio rezultat ne
60
Svi opisani nalazi, osim pet kaciga (sl. 8), predani
su na uvanje efu Kom. odsjeka SO Maglaj ing.
Enveru Dediu, meu njima i oba topa. Iskopana su
jo dva fragmenta topovskih cijevi, od dva razliita
orua, oba kalibra 45 mm, iz kasnijeg doba. Ka-
cige i oba veretona su konzervirani i uvaju se pri-
vremeno u Zavodu. U Zavodu se nalazi i turska nu-
mizmatika,
61
WEINGARTNER, O. C, str. 153 i dalje, TRU-
HELKA, o. c, str. 9, DEROKO, o. c, str. 66 i 67. U
poetku su zidovi samo pojaavani, dok su se oblici
kula i bedema jo dugo zadrali. Ali, ukoliko je pro-
bojna snaga artiljerije rasla, utoliko su jaali zidovi
tvrava, a branitelji se sve vie ukopavali u jake,
niske poligonalne kule (bastione, tabije) i kazamate.
Sl. 10 Srednjovjekovna bombarda otkopana u kapi-
kuli, crte.
Sl. 9 Kaciga br. 3, neto stariji oblik iz XIV stoljea.
78
Sl. 11 Bombarda sa Maglaja (XV st.)
samo pojave vatrenog oruja nego i drutveno-poli-
tikih odnosa koji su pratili opi tehniki razvi-
tak.
Ve u prvoj fazi poruena je brani-kula, koja
je postala odlina meta topova, i pretvorena u ma-
nji (nepravilni) bastion.
62
Istoni je bedem snien,
zapadni poruen, a od njegovog materijala sag-
raen veliki zapadni podzid, ime je za nekoliko
metara proireno dvorite. U sjevernom uglu tako
proirenog dvorita, pretvorenog u baterijski polo-
aj, ugraena je jo jedna tabija, koja je svojim
jakim zidovima sluila kao tit (kavalir) prema sje-
vernoj strani (koja postaje najizlonija), na kojoj
je izgraena i nova kapija. Za obranu ove kapije
adaptiran je sjeverni ugao bedema prigradnjom
unutarnjeg zida u kulu. U ovoj fazi nasuto je i
dvorite. I druga faza na kapi-kuli (srednji dije-
lovi po visini), koji po strukturi odgovaraju zapad-
nom podzidu (uzdune hatule), potie iz ovoga
vremena.
Navedenim adaptacijama i dogradnjama grad je
snizio svoje visoke oblike, djelomino poveao ot-
pornost zidova i dobio mjesta za topovske poloaje
(dvorite i dva bastiona), dok su sve tri kule i dalje
sluile za puanu obranu.
Modernizaciju grada izveli su Turci, ini se, pri-
lino kasno, negdje u XVII v. Ranije nije za to ni
bilo vojno-politike potrebe. Kroz cijeli XVI vijek
Turci su bili u ofenzivi (paaluk u Budimu! ). Oni
su se tada uglavnom ograniili na kakvo-takvo
odravanje gradova u pozadini kao nahijskih cen-
tara. Potreba da se neki stari gradovi u Bosni mo-
dernizuju, prvenstveno oni na vanijim komunika-
cijama, javila se polovinom XVII vijeka, u vri-
jeme oslobodilakih ratova protiv turske carevine,
koje je organizirala Austrija.
63
Stoga vjerujemo
da nismo daleko od istine ako pretpostavimo da je
i Maglaj (kao i Doboj, Teanj i drugi gradovi) u os-
novi jo dugo zadrao izgled srednjevjekovnog gra-
da. Po nalazu topa u sondi V vidjeli smo da se na-
--panje dvorita ne moe datirati prije XVII sto-
ljea.
Sl. 11a Mala bombarda iz Artiljerijskog muzeja u Le-
njingradu.
Po tehnici i strukturi zidanja sve se turske
gradnje unutar gradskog dvorita mogu odrediti
u dvije graevinske faze, od kojih se mlaa faza
moe pouzdano datirati u vrijeme oko 1690. go-
dine. To je izgradnja tri jaka kazamata sa svodo-
79
62
Na Maglaju nema pravilnih petougaonih tabija
(bastiona) (kao npr. na Tenju i Doboju. Maglajska tvr-
avska fortifikacija ima sva obiljeja prelazne faze
prilagoavanja vatrenom oruju (pojaavanje zidova
i kula! ). Oblici su stari, pa ove adaptacije treba da-
tirati moda neto ranije nego npr. na Doboju.
63
Prvi tursko-austrijiski rat od 1663 1664. KAJ-
MAKOVI, Stari grad Doboj, Nae starine IX, str. 45,
48 i bilj. 35, s mnogo vjerojatnosti pretpostavlja da je
susjedni Doboj generalno moderniziran i prepravljen
u savremenu artiljerijsku tvravu u XVII v. S obzi-
rom da na Maglaju nema savremenih izrazito artilje-
rijskih formi skloni smo da prvu fazu moderniziranja
datiramo u prvu polovinu XVII stoljea.
vima. Izgradnju ovih objekata treba smjestiti u
vrijeme poslije turskog poraza po Beom (1683),
kada dolazi do ope ofenzive u toku koje su Turci
izbaeni iz zemalja sjeverno od Dunava i Save
(1683-1699). Tada Turci uurbano utvruju pogra-
nine gradove, pa i Maglaj. To potvruje nalaz ve-
eg broja mangura (bakrenog novca kovanog u
Sarajevu 1690), koje su iskopane ba na prostoru
oko kazamata.
64
U isto vrijeme doivjela je kapi-
kula treu nadogradnju i dobila svod.
64a
Kazamati se, kako smo rekli, razlikuju struktu-
rom i tehnikom zidanja od objekata iz prve faze.
Za sve objekte iz prve turske faze (zapadni podzid
i dr.) karakteristina je upotreba h o r i z o n t a l -
ni h drvenih greda (tzv. hatula) kao stega-stabili-
zatora, dok na kazamatima i gornjim dijelovima
kapi-kule, koji su podignuti oko 1690, drvenih stega
nema. Za datiranje prve faze nemamo tanih poda-
taka, ali nije iskljueno da je izgradnja tabija i
proirenje dvorita u plato za artiljeriju moda
zbog dotrajalosti grada izvedeno i neto ranije
64
Pred kazamatima naeno je oko 150 komada ba-
krenih, mangura drugog izdanja (emisije) iz 1690
(DHARB FI SARAJ 1100). Napominjem da sam prili-
kom jednog manjeg kopanja vie ovih mangura na-
ao i na Tenju, po emu se moe izvesti vjerojatan
zakljuak da su se u to vrijeme na ovim gradovima
vrili neki radovi. O mangurama usp. I. RENGJEO,
Tursko bosanski novci, Kalendar Napredak 1933, str.
11 i dalje, gdje se navodi i ostala literatura.
64a
U arhivskim izvorima u Carigradu naao je
Adem HANDI podatak o radovima na utvrivanju
Tenja iz 1695, posebno na kuli. Zahvaljujem se kolegi
Handiu na ovome usmenom podatku. U isto su vri-
jeme po svoj prilici izgraeni i jaki kazamati na Ma-
glaju.
Sl. 13 Klin (vereton?) za bacanje zapaljene kuine,
otkopan u kapi-kuli na Maglaju, crte (72).
u XVII v., ime bi se lake mogla shvatiti ova oita
razlika u tehnici zidanja.?
Drvene stege ugrauju se u zidove u svrhu rav-
nomjernog slijeganja zidne mase. Upotrebu stega
nalazimo i na srednjovjekovnim gradovima u Bos-
ni, s tom razlikom to na njima dolaze iskljuivo
p o p r e n e hatule,
65
dok je upotreba stega po
duini zida tj. h o r i z o n t a l n i h hatula karak-
teristina za turske gradnje.
66
S vremenom su i
Turci napustili ovo drevno dostignue graevinske
tehnike, pa ih npr. prilikom rekonstrukcije Srebre-
nika na Tinji (po. XVIII v.) vie nema.
67
Ne nalazi-
mo ih ni na kazamatima na Maglaju (1690), iako
se tu i tamo javljaju i kasnije, npr. na Maglaju,
u zidu tzv. Halenskih vrata u predvorju koje je
nastalo tek u XVIII vijeku. Po svemu dakle iz-
gleda da su sistem horizontalnih hatula u Bosni
donijeli Turci, pa stoga objekte na kojima dolaze
stege po duini zida treba smatrati turskim gra-
dnjama, a ne srednjovjekovnim bosanskim.
68
Sl. 12 Oteeni top iz XVI do XVII vijeka,
otkopan u turskom nasipu u dvoritu grada.
65
. MAZALI, Travnik i Torian, GZM 1948, str.
149, ISTI, Bora, GZM 1941, str. 35; P. ANELI,
Srednjovjekovni gradovi u Neretvi, GZM 1958, str.
199; I. BOJANOVSKI, Stari grad Bobovac, Nae sta-
rine VILI, str. 78.
66
MAZALI, Travnik i Torian, str. 152.
67
BASLER, Stari grad Srebrnik, Nae starine IV,
str. 126.
68
Zbog potpunosti izlaganja potrebno je ovdje is-
tai da DEROKO (o. c, str. 82 i 83) ovaj horizontalni
sistem stega koje se na zid postavljaju kao kakve
80
MAGLAJSKA TVRAVA U XVIII i XIX v.
Tako je bilo stanje i izgled tvrave pred upad
Eugena Savojskoga u Bosnu (1697). Tvrava jo
nije imala ni obor ni predvorje, kako se to lijepo
vidi na graviri iz 1697, na kojoj je osim maglajske
tvrave (i naselja) prikazan i austrijski logor na
lijevoj obali Bosne na dan 7. oktobra 1697. sl. 14)
Toga je dana maglajska posada bez borbe predala
tvravu snagama Eugena Savojskoga.
U svom linom dnevniku Savojski je za tvravu
zabiljeio da je un fort mauvais lieu, mais sur un
rocher assez haut, il est dificil d'y mener de 1'
artillerie.
69
Da je utvrenje bilo u loem stanju,
potvruje i slubeni opis.
70
Ratni plijen sastojao
se svega od tri mala topa i jednog muara. Zaro-
bljeno je 200 vojnika.
Na povlaenju iz Bosne Austrijanci su 30. okto-
bra (iste godine) digli u zrak maglajsku tvravu,
to naa historiografija nije nigdje zabiljeila. Osim
podataka u Eugenovu dnevniku i slubenom opisu
rata,
71
sauvala se i gravira ovog dogaaja, koji je
ionako slaboj fortifikaciji morao nanijeti jaa o-
reetke, sastavljene od uzdunih i poprenih greda,
smatra naim srednjovjekovnim dostignuem, to je za
Srbiju vjerojatno, jer su ovu tehniku specifinost Srbi
mogli preuzeti od Bizanta i prije dolaska Turaka u
srpske oblasti, ukoliko se nije razvila iz autohtonog
naina zidanja tzv. bondruk tehnike. I. ZDRAVKOVI
je na starom gradu Kozniku takoer naao da su kroz
zidove provuene grede u horizontalnom pravcu u
vidu rotilj a... (Vesnik Vojnog muzeja JNA, sv. 3
Beograd, 1956, str. 247). Podaci sa bosanskih gradova
ne daju za to potvrde. Tako su npr. na Travniku stariji
(srednjovjekovni bosanski) dijelova, zidova ukrueni
ulaganjem drvenih p o p r e n i h greda u masu zida, a
mlai (turski) h o r i z o n t a l n i m hatulama. Li-
jep primjer pruaju i zidovi Bobovca: bosanski sa po-
prenim, a kasnije turske dogradnje sa horizontalnim
gredama. Do istog smo zakljuka doli prouavanjem
tehnike zidanja vie starih gradova (Pavlovac, Bora,
Sokol na Plivi i dr.). Tako je i na Maglaju, Doboju
i drugim susjednim gradovima. Po svemu dakle
izgleda da su u Bosnu horizontalni sistem drvene
armature (tzv. hatule) donijeli tek Turci. Radi se za-
pravo o orijentalnom nainu (poznatom jo Babilon-
cima), ali i mnogim romanikim i gotikim majstorima
na Zapadu. Horizontalne grede susreu se i na nekim
starijim graevinama u Hrvatskoj (npr. Ribnik, Bla-
gaj na Korani, i dr.). usp. S. GVOZDANOVI, Stari
grad Ribnik, Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti
Jazu, Zagreb, 1962. br. 1 i 2, str. 50.
69
Journal de la marche en Bosnie (Kriegs Arc-
hiv 1697, Fasc. XIII, 1), tampano kao dodatak (Mili-
trische Correspondenz des Prinzen Eugen von Sa-
voyen 1697 1698), str. 89 u djelu Feldzuge gegen
die Trken 1697 1698 und der Karlowitzer Friede
1699 od Moriza EDLEN von ANGELI, Be, 1876, ser.
I, sv. II.
70
Moriz EDLEN von ANGELI, cit. dj., str. 183 i 184.
71
Eugen Savojski o tome kae: A ce passage j' ai
trouv les troupes, qui venaient de Maglay, ayant en-
voy ordre hier au gnral Tr u c h s e s s de mar-
cher apres avoir sauter et bruler Maglay, les mines
tant pretes ... (o. c, str. 96), dok se u Feldzuge...,
str. 197. kae: Ungefhr St unde sdlich von Do-
boi, wo ein bergang ber die Ussora fhrte, stiess
teenja.
72
Nije poznato koliki je bio opseg ovih
razaranja (sl. 15).
Tek poslije ovih dogaaja izgraeno je na za-
padnoj strani predzie sa pukarnicama (cvinger)
i obor oko sat-kule, koja je izgraena jo u XVII
vijeku. Ranije su na mjestu predvorja i obora bile
samo palisade (sl. 14). Popravljeni su i oteeni
dijelovi iz 1697, istoni bedem i juna kula, to se
jasno uoava po vrsti kamena i strukturi zida. U
ovo vrijeme vjerojatno je ureen i banket uz is-
toni bedem, ukoliko to nije uinjeno zajedno sa
gradnjom kazamata oko 1690. g.
I u toku XVIII v. vrene su popravke na gradu.
Tako su 1782. popravljane barutane, pet kula i pet
karaula (karaule su vjerojatno bile na vanjskim
obrambenim zidovima palanke),
73
ali ovi radovi
nisu u kastelolokom smislu bitnije izmijenili ni
snagu ni izgled tvrave.
U anonimnom opisu Bosne iz 1765, koji je ob-
javio Bodenstein, za Maglajsku tvravu se kae da
nije velika i da ima samo manje topove.
74
Neto je
opirniji i podacima bogatiji opis tvrave to ga
je dao uhoda Boi 1785, uoi posljednjeg austro-
turskog rata (Dubiki rat 1788-1791).
75
U toku
ovoga rata Austrijanci su ponovo na krae vrijeme
zauzeli maglajsku tvravu, ali su je ostavili neo-
teenu.
76
Sredinom XVIII v. postaje Maglaj sjedite kape-
tana. Jo i danas tradicija sjevernu kulu naziva
kapetanovom kulom. Sve do 1878. godine Turci su
drali neto vojske u tvravi, kada je konano na-
putena kao vojno-obrambeni objekt. Time se za-
vrava biografija ovoga grada-tvrave na padina-
ma Ozren-planine, koji je zajedno sa silhuetom
GWM. T r u c h s e s s mit dem bei Maglai verblie-
benen Reste des Corps zu dem Detachement des Prin-
zen, nachdem er auf dessen Befehl zuvor das Schloss
gesprengt... hatte.
72
Obje gravire (sl. 14 i 15) crtao je crta u tabu
Eugena Savojskoga, a originali se nalaze u vojnom
arhivu u Beu.
73
KREEVLjAKOVI, Prilozi II, str. 120.
74
Povijest naselja u Posavini 1718 1739, GZM
1908, str. 97. Ovaj opis Bosne ne potie iz oznaenog
vremena, nego tek iz druge polovine XVIII v. (oko
1765), usp. KREEVLJAKOVI-KAPIDI, cit, dj. u
bilj. 75, str. 7, odm. KREEVLJAKOVI, Kapetanije...,
str. 19, bilj. 23.
75
KREEVLJAKOVI - KAPIDI, Vojno-geo-
grafski opis Bosne pred Dubiki rat od 1795, str. 58
59. Meu ostalim za tvravu kae Die Mauern sind
bey 14 Fuss hoch und an den Eken ein Runder, und
3eckige Thrme wovom nur diese vor Canonen sind.
Gegen Osten hat solche eine Vormaurer, und gegen
Norden deren zwey bereinander die aber nur 5 6
Fuss hoch und auf Stufen die der Fels bildet erbauet
sind Ostwrts fuhren in solches Thre durch 4eckige
Thrme- und es enflt von innen nur des Disdars
Wohnung. Na alost, plan grada nije sauvan.
76
TRUHELKA, o. c, str. 84; KREEVLJAKOVI,
Nae starine I, str. 20. Tvravu je na krae vrijeme
zauzeo Laudon.
Nae starine X
81
6
Sl. 14 Gravi ra Maglaja iz 1697. godine.
Sl. 15 Gravi ra iz 1697. prikazuje kako je crta vidio
mi ni ranje grada od strane Austrijanaca 30. oktobra
1697. godine.
82
jedne od najljepih damija u zemlji sainjavao
vrlo privlaan krajolik, obrubljen zelenilom i ko-
ritom Bosne.
77
Ako rezimiramo prednja izlaganja, onda mo-
emo izvoditi ove faze razvitka maglajskog grada-
tvrave:
I faza: upski grad XIII i XIV stoljea, moda
u osnovnom slian Vranduku i susjednom. Stogu,
78
sa jednom, kulom i bedemom koji je zatvarao
usko i strmo dvorite, djelomino izgraen u drvu
i suhozidu. Ova romanika faza nije potvrena
ostacima arhitekture, ali za nju snano govori
p o l o a j grada koji ne odgovara epohi vatrenog
oruja. Ovoj fazi bi odgovarao najdonji stratum
u sondi I. iz ovog bi doba bila i cisterna.
II faza: Feudalni burg iz kraja XIV i XV vijeka.
Sastoji se od masivne brani-kule kao jezgra i vi-
sokih bedema koji su na junom boku pojaani
kulom (Mauerturm). Lako je mogue da je juna
kula sa unutranjim dvoritem izgraena neto
kasnije od donona, u toku XV vijeka. Burg je
ovaj oblik uglavnom zadrao i kroz XVI stoljee
pod upravom novih gospodara.
III faza: U XVII v. burg se pretvara u tvravu
po artiljerijskoj koncepciji: oborena je brani-kula,
snieni i ojaani bedemi, izgraena dva manja (ne-
pravilna) bastiona i ojaana kapi-kula. Dvorite
je povieno i proireno za topovsku bateriju. Vje-
rojatno je u ovoj fazi ureen prilaz sa sjeverne
strane.
IV faza: Krajem XVII vijeka izgraeni su ka-
zamati, kapi-kula je tada dobila svod i visinu, a
vjerojatno su tada ugraeni i banketi uz istoni
bedem.
V faza: Negdje u poetku XVIII v. tvrava je
dobila predvorje i obor oko sat-kule, koja je iz-
graena jo u XVII st.
79
Na kulama i bedemima
oteenim 1697. izvrene su popravke.
Dokumenti kojima smo se koristili bacaju dosta
svjetla i na urbani razvoj naselja koje se razvilo
oko grada i koje je raslo zajedno sa gradom,
preuzimajui postepeno njegove upravne funkcije,
kao sredite upe a kasnije nahije (koja je obu-
hvatila podruje Gostovia, Krivaje i Bosne do
Trbuka).
Ve u najstarijem turskom defteru iz 1485. spo-
minje se selo Maglaj sa 32 porodice vlaha. Ovo je
selo vjerojatno bilo nasljednik srednjovjekovnog
podgraa, koje se makar i u najrudimentarnijem
obliku moralo razviti u blizini feudalnog burga
(kao i u susjednom Doboju subtus castrum Do-
boi), ali ne sasvim uz bedeme grada. Uskoro se
poelo oko tvrave razvijati i muslimansko naselje
sa najstarijom damijom na mjestu dananje Su-
kije damije.
Sl. 16 Izgled Maglaja iza 1878.
Crte je posuen iz Hoernesa,
Dinarische Wandemngen, Be
1888, str. 316.
83
79
Potrebno je ispraviti navod KREEVLJAKOVI-
-A, Sahat kule u Bosni i Hercegovini, Nae sta-
rine IV, str. 31, da je sat-kula u Maglaju nastala
u XVIII v, jer je prikazana na graviri iz 1697.
77
Za XVIII vijek i dalje vidi: KREEVLJAKOVI,
Kapetanije u Basni i Hercegovini, Sarajevo, 1954, str.
177 179, ISTI, Prilozi II, passim; ISTI, Hanovi i
karavanseraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957,
str. 122 i 123; tu se daje i ostala literatura i citiraju
izvori. Usp. i ABANOVI, o. c, str. 184 i dalje
(passim), FILIPOVI, Ozrenjaci ili Maglajci, GZM
1952, str. 337 i d.
78
Mali upski (?) grad na krevitom vrhu Stog
planine (k. 935) iznad Krivaje. O gradu se nita ne
zna. Narod ga naziva Grad. Prema mojim podacima
iz terenskog dnevnika slobodan zid se jo je-
dino vidi sa sjeverne strane, sve ostalo je u ruevini.
Ima oblik elipse (cca 45 X 22 m). Najvea gomila uta
nalazi se uz istoni bedem (od kule?), gdje je bio i
ulaz u grad. U zapadnom dijelu dvorita uz bedem
naziru se tragovi zgrada (za stanovanje?). Nekih 50 m
ispred grada je vea gomila kamena s malterom,
valjda isturena kula. Ispred nje u kamenu vjetaki
iskopani prosjek. Grad je zidan u malteru od lomlje-
nog kamena. U malter je primijeana tucana cigla. Po
svom osnovnom izgledu grad prua sliku starijeg
burga (Burgstall). Prve podatke o gradu dao je
ODEKI, Zavidovii i okolina, str. 4748, a spo-
minje ga i Filipovi, Manastir Vozue u Bosni, str. 5.
Izgled toga naselja koje se dislociralo pod za-
titom tvrave u osnovi su sauvale gravire iz
1697, na kojima se dolje pored Bosne vidi vrlo li-
jepa Kurumli damija sa vitkim minaretom, jedna
od najljepih u Bosni, djelo Kalaun Jusuf pae iz
XVI v, sa prateim objektima. Ruevina iza da-
mije izgleda da predstavlja haman koji se inae
spominje u literaturi,
80
a iji su ostaci nedavno
otkopani prilikom gradnje kue Nalia Mustafe
(sl. 14). Prije 1697. godine uz tvravu je sagraena
sat-kula. Jo oko 1765. imalo je ovo predgrae
svega oko 50 kua.
81
Sudei po rijetkim prikazima Maglaja iz 60-tih
godina prolog vijeka, gro naselja ostao je sve do
1878. pod zatitom tvrave. Do 1878. sagraeno je
malo zgrada u predjelu oko Kurumli damije, me-
u njima kao najljepa konak Uzeirbegovia pored
Bosne (sl. 16).
Kod damije se prelazilo skelom preko Bosne.
Prva zgrada izgraena na lijevoj obali bila je,
kau, Delibegov han, koji se sauvao do danas,
Delibegov han je navodno izgraen istom 70-tih
godina XIX v.
82
Pod austrijskom upravom naselje se poelo raz-
vijati uz Bosnu na prostoru do potoka Jandroca,
gdje je na musali bila sve do kraja prologa vijeka
jedna gradska kapija. Druga je bila uz Bosnu pod
gradom kraj Ali-hodina mlina. Groblja na Orsu-
povcu i Turbetu bila su izvan ireg gradskog bede-
Svaki konzervatorski zahvat po svome zadatku
i postupku predstavlja sloen problem. Na Maglaju,
gdje su u toku dvije godine obavljeni obimni ra-
dovi, posveena je puna briga svim aspektima ovog
komplasnog procesa, kome je bio cilj da u to veoj
mjeri sauva (konzervira!) autentiki historijski
sadraj i izgled teko oteenog spomenikog an-
sambla u cjelini, a ujedno da se sanacijom nje-
gove arhitekture za due vrijeme produi ivot
objekta, koji je prilagoujui se opem raz-
vitku nadivio skoro est vijekova.
Rukovodei se osnovnim principima konzerva-
torske teorije i prakse, prije svega je trebalo kon-
solidirati dotrajale dijelove, koji su, izgraeni, u
raznolikoj tehnici, pripadali raznim epohama i
stilovima. U prvom se, dakle, planu predviala
ista konzervacija bolje ouvanih dijelova, a samo
ma u koji su bile ugraene karaule, a koji je bio
napravljen od palisada i nasipa (palanka!).
83
U vremenu od 1878. do 1945. sagraeno je na
lijevoj obali Bosne, koju su Austrijanci povezali
eljeznim mostom sa starim naseljem, samo neko-
liko kua. Tu su na prostoru, na kojem je logoro-
vao princ Eugen, a vjerojatno i Sigismund 1408,
do najnovijeg vremena stajali vrtovi i polja.
Naselje se poelo neto bre razvijati otkako
je postalo sjedite kapetanije, tako je oko 1867. ve
imalo 3 180 stanovnika.
84
U nae dane, izgradnjom novog, modernog na-
selja na lijevoj obali Bosne, Maglaj se razvija u
jednu od ljepih urbanih cjelina u BiH, u kojoj i
stara tvrava treba da nae suvremenu namjenu.
83
Po usmenim podacima Josifa Sirnica i Alekse
Jovanovia, graana Maglaja. Posljednji ima u ruko-
pisu kroniku Maglaja. Zanimljiv je opis Joakima
Vujia (Puteestvija po Serbiji, 1828) turskih utvrenja
u Beogradu: ... poosmo nas trojica iz arije preko
Kalimegdana u gornji grad, i pree nego to smo bili
doli na kapiju, videli smo mnoge ancove i bedeme,
koji gore imaju koeve, pune nabijene sa zemljom.
Izmedu koeva vide se crni topovi... Dalje po bede-
mi vide se razliite karaule (straare), a svuda unao-
kolo jesu bedemi s palisadi utverdeni. Tako je otpri-
like izgledao i ovaj maglajski vanjski sistem utvrenja
koji se sauvao do pod kraj XIX stoljea.
84
G. THOEMEL, Beschreibung des Vilajet Bos-
nien ..., Be, 1867, str. 124. Tada je Maglaj sjedite
kaze. Pojedine podatke o Maglaju daju i drugi austrij-
ski i njemaki pisci i putopisci iz druge polovine XIX
v, tako BLAU, Reisen in Bosnien ..., str. 138: LER-
CHENFELD, Bosnien..., str. 66. HOERNES, Dinari-
sche Wanderungen ..., str. 205, i drugi. Interesantno
je zabiljeiti podatak Hoernesa da su stanovnici Ma-
glaja protestirali kada je Kalaun Jusuf paa (XVI v.)
htio da im sagradi kameni most preko Bosne. Tradicija
kae da su od toga kamena sagraene neke ljepe
starije kue u Maglaju. Prilikom izgradnje novog
dijela grada na lijevoj obali, naeno je nekoliko rupa
sa veim koliinama zagaenog krea, misli se, pri-
premljenog u svoje vrijeme za gradnju mosta.
iznimno manje rekonstrukcije kao najefikasniji vid
konzervacije (kao to je npr. pokrivanje kula, ob-
nova kazamata itd.). Novoizgraeni dijelovi kon-
struirani su na bazi tano utvrenih elemenata i u
cjelini i detaljima arhitektonski, strukturalno
i koloristiki adaptirani starom. To i jeste bila
glavna svrha prethodnih sistematskih ispitivanja
na itavom tretiranom prostoru, o emu smo govo-
rili naprijed.
Uz duno potovanje svih kulturnih epoha (kod
pregraivanja starih gradova novi su dijelovi uvijek
podizani u savremenim formama, a nikad se nisu
oponaali stari oblici i tehnika) sauvana je auten-
tinost svih dijelova grada u njihovom historijskom
razvitku i izbjegnuta opasnost od netanih inter-
pretacija, Izvjesne umjetnike vrednote (npr. am-
bijenat oko cisterne, presvoena vrata u obor)
KONZERVATORSKORESTAURATORSKI
ZAHVAT
84
80
KREEVLJAKOVI, Banje u Bosni i Hercegovi-
ni, Sarajevo, 1952, str. 117118. Za damiju v. TRU-
HELKA, o. c, str. 80 i KREEVLJAKOVI, Maglaj,
u Kalendaru Narodna uzdanica, Sarajevo, 1935, str.
142145.
81
BODENSTEIN, o. c, str. 97.
82
KREEVLJAKOVI, Hanovi i karavanseraji, str.
122. Tu su se na mjestu sv. Skela do 1963. sauvali
kameni stupovi za vezivanje skele. Stupovi su uklo-
njeni 1963. jer se na tome dijelu priprema izgradnja
gradskog trga.
obnovljene su u starom obliku. Sto se tie odnosa
volumena drugostepene plastike, naroito u unu-
tranjosti grada, postiglo se da izvjesne ambijentske
cjeline (npr. ansambl june kule, ruina brani-kule,
itd.) efektno djeluju arhitektonsko-vizuelnim vale-
rima i izvjesnom intimnou. Prvostepena plastika,
posmatrana iz blizine ili iz daljine, dobila je pri-
vlaan izgled, iako je grad u svom razvitku
bio okrnjen i ostao bez dinamike ritma svoje gornje
konture (silhuete). Ovako okrnjen, bez donona,
krovova i krunita, izgubio je pitoresknost silhuete
jednog burga, pa u cjelini djeluje pomalo razvueno,
to bi se dalo otkloniti rekonstrukcijom kula i don-
ona, (ime bi se jae naglasila vertikalna kontura),
Napokon, gdje god se to moglo, nastojalo se da
spomenik sauva i izvjestan ar ruine; oito je
naime da ruevina kao takva aktivnije djeluje na
emocije i estetska uvstva posjetilaca te potie
matu da prolost grada ovije u koprenu legende.
Kako stari grad predstavlja najstariju etapu
u urbanom razvoju Maglaja kao gradske aglome-
racije te jo i danas sainjavaju sastavni dio nase-
lja, pozvan da u ivom organizmu grada i dalje igra
aktivnu ulogu, konzervacija je morala voditi rauna
o zadatku koji je urbanistiki plan razvitka Mag-
laja dodijelio ovom fortifikacijom objektu u no-
vom vremenu, u kojem je tvrava potpuno izgubila
svoju pravu namjenu. U okviru pozitivnih koncep-
cija urbanistikog plana da se na desnoj obali
Bosne konzervira stari dio naselja, sa starim ma-
halama i bosanskom arhitekturom stambenih pro-
stora, poantiranih zdanjem jedne od najljepih
bosanskih damija, stari grad moe u komunalnom
ivotu postati vrlo atraktivna taka sa vrlo koris-
nom namjenom (ljetno kino ili ljetna pozornica,
bosanska kafana i vidikovac), a to bi takoer do-
prinijelo i razvoju lokalnog i tranzitnog turizma,
pogotovo kada se modernizira cesta dolinom Bosne.
Vodei rauna o konkretnim sugestijama SO Mag-
laja, to se napose odrazilo kod arhitektonskog ob-
likovanja kapi-kule i njenog povezivanja sa dvori-
tem, jaeg zahvata u obnovi kazamata, itd.
Sam konzervatorski postupak sastojao se u sli-
jedeem.
85
Najprije je uklonjena gusta vegetacija, sa zidova
ili iz njihove blizine. Drvee unutar ruevina,
istina, oivljava sliku ambijenta, ukoliko ne ugro-
ava same zidove. Na Maglaju su bedemi, kule
85
Radovi u 1962. godini izvedeni su uglavnom po
projektu ing. arh. Esada Kapetanovia, vanrednog
profesora Arhitektonsko-urhanistikog fakulteta u Sa-
rajevu i ing. arh. Nedeljka Rosia, asistenta istog fa-
kulteta (Projekat I), a ostali radovi po projektu prof.
Ive Bojanovskog, ing. Envera Dedia i graevinskog
tehniara Envera eia (Projekat II). U toku radova
moralo se zbog nepredvienih nalaza odstupati od oba
projekta. Istraivakim i konzervatorskim radovima
rukovodio je pisac ovog lanka uz pomo Reijskog
odbora i strunjaka ing. Envera Dedi, ing. arh. Rem-
zije Korkuta i grad. tehn. Envera eia. Konzultiran
je i strunjak statiar ing. Jefti. Zidarske radove
izveli su zidari restauratori Jure Stipi, Ante Ga-
li i drugi zidari iz Posuja.
i drugi objekti bili teko oteeni od raznog drvea,
koje je direktno raslo iz zidova i unitavalo ih
snagom svojih ila. Stoga je na pojedinim mjestima,
da bi se dolo do zdrave podloge, bilo potrebno
obruavanje veih zidnih masa rastoenih rasti-
njem. Izgradnji novih dijelova pristupalo se tek
poto su uklonjeni dotrajali dijelovi, a zidovi op-
rani i oieni od humusa i vegetacije.
Trajan, a ujedno stilski tretiran zid, najlake
se dobije upotrebom lemljenog kamena iz same
ruevine.
86
Stoga su svi dijelovi staroga grada u
dvoritu izgraeni od starog pritesanog kamena,
uzetog iz ruine (osim kapi-kule gdje je iz kon-
struktivnih razloga bio potreban krupniji kamen).
U oboru i predvorju koriten je takoer jednim
dijelom novi kamen, istog geolokog sastava i iste
sive boje (riodacit), dok je jezgro ispunjeno lom-
ljenim kamenom u obilnoj kai produnog maltera.
Slaganje kamena u lica zidnih platna vreno je na
stari nain, tj. onako kako je koji zid bio u pro-
losti ozidan, uglavnom nepravilno (structura in-
certa). Pravilnih pasova na rnaglajskom gradu
i nema. Na mjestima gdje su zidovi obnovljeni,
a gdje su to dozvoljavali konstruktivni razlozi (kao
npr. na parapetima) zbog tednje izgraeni su tanji
zidovi, ali nigdje ispod 0,60 m.
8 7
I tu je u rustinu
strukturu zida ugraen tradicionalni materijal. Na
nekim su opet mjestima (parapeti npr.) zidovi os-
tavljeni nezavreni, tj. bez krune zida, jer za to
nisu postajali tani elementi, ostavljajui tako ra-
dovima u drugoj fazi da izvjesnim rekonstrukci-
jama i akcentiranjem ritma gornje konture (koja
u vizuri nije dovoljno razbijena), oive dosta raz-
vuenu silhuetu grada.
Kao vezivno sredstvo upotrebljavan je produni
malter u omjeru 1:3:6 (osim na nekim mjestima
u temeljima gdje se morao koristiti cementni mal-
ter), dok su povrine izloene atmosferilijama ob-
raene jaim produnim malterom (1:3:3). Upotreba
cementnog maltera izbjegnuta je zbog njegove
rune crno-sive boje i drugih loih svojstava: to
zatvara pristup zraka i ne vee se sa srednjovje-
kovnim krenim malterom, to je promjenljivog
volumena i izbacuje soli.
88
U srednjem vijeku (a i kasnije), pogotovo na
obrambenim objektima, zidovi su obraeni dosta
rustino, pa i grubo. Upravo zbog toga spojnice
nisu fugovane nego samo dersovane da bi izgledale
to rustinije, a da bi kamen doao to vie do
izraaja, nastojalo se da se fuge dobro nabiju i da
su to ue.
Nakon ovih isto principijelnih i metodolokih
napomena prelazimo na pregled radova po pojedi-
nim objektima, Pri tome emo se zbog lake ori-
jentacije drati reda koji je kod opisa starih gra-
dova jedino logian, tj. poi emo od glavnog ulaza
na sjevernoj strani (vidi plan na sl. 17).
86
CABOGA, cit. dj., str. 22.
87
Ibidem, str. 22.
88
Ibidem, str. 22.
85
Sl. 17 Geodetski snimak starog grada Maglaja.
86
Kroz kapiju (sa lukom) ulazi se u dugo i tijesno
predvorje (zakanjeli cvinger), iz kojega se najprije
(lijevo) skree u obor sa sat-kulom, a neto junije
(opet na lijevo) u kapi-kulu do koje se dolazi ste-
penitem. Iz kapi-kule izlazi se (opet stepenitem)
u gradsko dvorite, jezgro burga-tvrave. Dvorite
je na oko 6 m. viem nivou od obora i predvorja.
Dugo, dosta usko, dvorite flankirano je na isto-
nom bedemu sa dvije kule, dok se na sredokrai,
na topografski najjaoj taki u gradu, nalaze ostaci
manje turske tabije, srednjovjekovne brani-kule.
Uz sjevernu kulu prislonjena je na zapadni podzid
druga (takoer nepravilna) tabija, koja je dosad
bila nepoznata (zatrpana). Sa zapadne strane, pre-
ma rijeci Bosni, ograeno je dvorite visokim pod-
zidom, sa kapi-kulom u sredini. Uz istoni bedem
bila su jo prigraena i tri turska kazamata, od
kojih su se dva sauvala, dok je trei, onaj ispod
sjeverne kule, poruen.
89
U zapadnom zidu poru-
enog kazamata nalazi se cisterna krunog oblika.
P r e d v o r j e
Zapadno predzie, podignuto u XVIII v, dugo
preko 107 m, bilo je jako oteeno od razornog
djelovanja vegetacije (iz zida je raslo nekoliko
veih stabala), dok su drugi dijelovi zida bili iz-
nutra truli tako da je konzervacija ovoga zida
predstavljala vei zahvat, ali isto tehnike prirode.
Ugraeno je preko 70 m
3
novog zida, preteno na
vanjskom licu i na kruni. Kruna zida (prosj. ir.
1 m) zavrena je ravno do originalne visine, kako
je zid bio negdje po. XVIII vijeka izgraen. Jedan
dio ovoga zida, onaj uz kapiju, konzerviran je na
duini od 16 metara 1953. godine, ali ne do origi-
nalne visine, nego nie, pa je predstavljalo pote-
kou ostvariti harmonian prelaz od ovog nieg
na vii dio zida. Stoga je prolazni dio izveden
stepenasto. Na tome dijelu je predzie rekonstru-
irano u cjelini, jer je bilo potpuno uniteno (sl. 18).
U predziu, koje je titilo pristup od Bosne,
ugraene su brojne pukarnice. Vei dio pukarnica
bio je razvaljen, pa su sve odreda obnovljene. Nivo
terena u predvorju bio je uslijed velikog nanosa
zemlje iz gornjeg dvorita (jer je parapet bio po-
ruen) zatrpan, tako da su pukarnice najveim
dijelom bile zasute kao i mala vrata u junom
zidu predvorja (Halenska vrata). Zato je nivo
predvorja sputen do originalne kaldrme (25 cm
ispod pukarnica), odnosno do praga Halenskih
vrata. Time su pukarnice dobile svoju normalnu
visinu za vojnika u leeem ili kleeem stavu.
Na taj je nain i korisna visina predzia u pred-
vorju podignuta do neto vie iznad dva metra, dok
je prosjena visina njegovog vanjskog lica 4,5
metra. Obnovljena su tzv. Halenska vrata (sa lu-
kom. koji je bio djelomino oboren), a da se sa
te strane sprijei nekontrolirani ulaz u grad, pos-
tavljena su eljezna vrata sa reetkama. I zid
iznad vrata je konzerviran. Manji zahvat uinjen
je i na kruni zida iznad (glavne) ulazne kapije,
koja je dobila i nova hrastova vrata sa okovom.
Ob or
Sudei po tehnici zidanja i po vrsti kamena,
obor je nastao u isto vrijeme kad i predvorje, po.
XVIII st. Zidan je dosta loe kao i predzie.
90
Ak-
tuelno stanje zidova u oboru bilo je takoer vrlo
loe, naroito podzida prema predvorju na kome
je potpuno obnovljeno lice i dio jezgra na duini
od 34 metra do prosjene visine od 3 metra. U toku
radova otkopan je u sondi X ulaz u obor. Otkopani
su kvaderi dovratnika (od sedre) i dijelovi luka
od sedre, to je dalo podatke za rekonstrukciju
vrata. Luk je izveden prema lukovima na prozo-
rima sat-kule (sl. 19).
Raiavanjem vanjskog bedema obora utvr-
eno je da je i ovaj bedem imao banket sa prso-
branam, sve do iza sat-kule. Na bedemu je po-
pravljena kruna, ureen je banket i pukarnice
u prsobranu. Oieni su i popravljeni i otvori za
oticanje vode, koji su vertikalno ugraeni u banket
(sline otvore imamo i na turskom katelu u Sre-
brenici).
Dio podzida uz kapiju konzerviran je 1953, pa
je njegova visina diktirala i visinu ostalog dijela
podzida. Stoga podzid nije obnovljen u originalnoj
visini, koja se dade odrediti po obrisu na istonom
uglu velikog podzida, a koja je sa unutarnje strane
obora bila visoka (najmanje) za visinu ljudskog
stasa, sa pukarnicama prema zapadu. Svakako je
90
Uope turski su zidovi zidani slabije od srednjo-
vjekovnih i na njima je i bilo najvie potreba kon-
zervatorske intervencije.
Sl. 18 Pogled na predvorje i obor nakon konzerviranja.
87
89
TRUHELKA, cit dj. str. 82. i slika str. 84. Obje-
kat je poetkom XX st. jo stajao. ut je u cjelini
stajao nedirnut.
Sl. 19 Restaurirana vrata koja vode u obor sat-kule.
i tu bio banket sa prsobranom. Podzid je obnovljen
kao ograda i pri vrhu suen na 0,60 m (sl. 18).
U junom zidu obora postojala su jo jedna vrata
sa stepenicama koje su vodile u predvorje. I ona
su samo djelomino obnovljena. Inae, iz obora nije
bilo direktnog ulaza u dvorite grada. U oboru
je takoer niveliran teren, pa su u prostoru ispod
tabije naeni temelji recentnije zgrade, a iza sat-
-kule podzid koji je takoer obnovljen. U svemu
je u oboru ugraeno oko 71 m
3
novog zida.
Ka p i - k u l a (irbegova kula)
Na ovom teko oteenom objektu, visokom 12,
a irokom 8 m, izvedeni su obimni i sloeni poslovi.
Uslijed pritiska svoda bio je zapadni zid kule na
dva mjesta uz uglove vertikalno raspukao,
pa je postojala latentna opasnost da se srui gornji
dio objekta sa svodom. Osim toga je sjeverni zid
kule, ba na osloncu svoda, bio sasvim istrulio
i istanjen (na svega 25 cm), to je opasnost od
ruenja svoda povealo. Na tom je mjestu trebalo
zatvoriti veliku havariju u zidu (oko 15 m
3
zida)
i dograditi vie od dva metra zida u visinu. Da bi
se objekat stabilizirao, po savjetu strunjaka stati-
ara, proiren je stari upornjak uz sjeverni zid kule
(pomaknut je od starog zida za oko 70 cm), sa
zadatkom da sprijei daljnje irenje dubokih pu-
kotina u zapadnom zidu kule, ime e i svod dobiti
vri oslonac. Sa konzervatorskog stanovita time
se nije izmijenila autentinost arhitekture, jer je
na istom mjestu u zapadnom podzidu ve postojao
manji kantrafor (sl. 20). U svrhu konsolidiranja
stegnut je zid zapadne kule eljeznom stegom,
a kula dozidana za 0,80 m iznad tjemena svoda
i pri vrhu vezana armiranobetonskim serklaom.
Svod koji je na vie mjesta bio oteen konzerviran
je injektiranjem i plombiranjem.
Osim izloenog statiko-tehnikog zahvata, koji
je sam po sebi predstavljao sloen (i opasan) posao,
a koji je rijeen sa punom stabilizacijom objekta,
trebalo je nai i autentino rjeenje prolaza iz
kule u dvorite grada, koje je na viem nivou.
Istoni zid kule, onaj prema dvoritu, bio je uglav-
nom pao (sl. 22), a nikakvih autentinih podataka
nije bilo o njegovom ranijem izgledu. Problem je
bio teak iz razloga to je nivo u kuli mnogo nii
od nivoa dvorita. Visinska je razlika (poslije na-
sipavanja dvorita) iznosila preko 3 m. Postavljalo
se pitanje kako se ulazilo u dvorite i gdje je bio
prolaz.
91
Ispitivanjem objekta (i uz pomo starijih
mjetana) dobijeni su ovi podaci: u zidu prema
dvoritu bila su dva prolaza, donji i stariji, a kad
je ovaj zatrpan (u vrijeme nasipavanja dvorita),
u dvorite se ulazilo kroz gornji otvor u visini pr-
voga sprata, do kojeg se dolazilo stepenicama (oko
15 stuba u kuli). Novootvorena vrata i zid uz njih
oslanjali su se samo na hrastovu gredu (!) koja je
bila postavljena iznad donjih vratiju, koja nisu
nikad bila zazidana nego samo zatrpana. Analizom
turske arhitekture openito, a posebno same kule,
dolo se do zakljuaka da je na mjestu gornjeg
prolaza morao ranije biti neki otvor zbog osvjet-
ljenja, vjerojatno prozor.
92
Kada je donji prolaz
bio zatrpan, ovaj je prolaz po svojoj prilici bio
proiren i funkcionalno iskoriten kao vrata.
Samo se tako moe objasniti injenica da je
istoni zid skoro itav pao, jer je nakon adap-
tacije bio fundiran na gredi. Stoga je zid vraen
u prvobitno stanje, rekonstruiran je sa donjim
vratima (na luk) i prozorom iznad njih (sl. 23).
S obje strane prozora obnovljeni su (iznutra
u zidu) dolapi. Prozor je na vanjskom licu obnovljen
u etvrtastom obliku (sa demirima), dok je iznutra,
kao i dolapi, izveden u otrom luku, prema origi-
nalnom stanju.
Stubite koje iz kule vodi na dvorite izvedeno
je dvostrukim stepenitem uza zid kula, iako bi
blie autentinoj situaciji bilo stepenite koje bi
izlazilo na dvorite u ravnoj liniji. Takvo bi rjeenje
i estetski bolje odgovaralo, jer bi se na izlazu iz
kule izbjegao sudar sa kamenom masom podzida
vis-a-vis. Meutim, u tom bi sluaju stubite sas-
vim presjeklo gradsko dvorite u dva dijela, a to
bi u savremenoj namjeni imalo tetnih posljedica.
Stoga je, na izriiti zahtjev kumunalnih faktora,
uinjen ustupak praktinom koritenju dvorita
(sl. 23).
Za zatitu svoda, i da se naglasi vertikalna
silhueta grada, pokrivena je kapi-kula (po projektu
I) visokim drvenim krovom od indre. Takav krov
91
Truhelka o tome na cit. mjestu ne govori.
92
Osjeam potrebu da se zahvalim prof. . Maza-
liu koji mi je svojim odlinim poznavanjem obram-
bene arhitekture savjetom pruio pomo u ovom kom-
pliciranom problemu, a i inae.
88
Sl. 21 Zapadni podzid obnovljen.
Sl. 20 St anj e zapadnog podzida pri j e konzervaci j e.
89
nije autentian, kako se to lijepo vidi na graviri
iz 1697, ali je historijski opravdan i ambijentski
potpuno logian. Time je ovaj objekat prilino
izmijenio raniji izgled. Da bi se donekle razbila
monotonija kamene, sive plohe zida, ugraene su
pod krovom pukarnice koje bi trebalo da djeluju
kao neka vrsta krunita (samo bi morale biti vee,
to je greka izvoaa) (sl. 23).
Ogradni zid stubita, koje vodi iz predvorja
u kapi-kulu, (neka vrsta barbakane), obnovljen je
u donjem dijelu u obliku ravnog zida, dok je sa-
uvani dio uz kulu konzerviran u strmoj liniji kao
ruevina. Na poetku stubita je dograeno pet
stuba zbog niveliranja terena u predvorju.
Da bi se drenane vode koje za velikih kia
prodiru kroz zapadni podzid izvele iz grada, pro-
vedena je drenaa kanalom, (dugim 18 m) koji iz
rova sonde V prolazi ispod stubita kroz kulu do
Halenskih vrata u predvorju.
U obnovu kapi-kule ugraeno je 65 m
3
novog
zida.
J u n a k u l a (Dizdareva kula) s a k a z a m a t o m
Kula je konzervirana jo 1953. pa na njoj ovoga
puta nisu izvoeni zidarski radovi osim dersovanja.
Sonda iskopana u samoj kuli pokazala je da su
joj zidovi u osnovi srednjovjekovni i da je tek
naknadno zasuta (ispunjena) u prizemnom dijelu.
Gotovo je u cjelini obnovljena kamena zidna
oplata kazamata, a svod kazamata koji je bio na-
pukao popravljen je injektiranjem pukotine i po-
stavljanjem novog hidroizolacionog sloja po svodu.
Objekat je dobio i novu ogradu, iako je originalno
bio bez ograde, sa ravnim krovom.
Nakon ovih radova postignuta je ba ovdje
maksimalna slikovitost i harmonija linija i oblika,
koju jo treba dopuniti izgradnjom krova sa vidi-
kovcem na kuli (sl. 24).
B r a n i - k u l a
O promj enama na ovome objektu bilo je ve
govora, Turci nisu ovdje nita doziivali ni pre-
graivali, osim to su nakon obaranja srednjo-
vjekovnog donona nasuli prizemni dio i tako
dobili plato za tabiju. Stoga je ovaj objekat, koliko
se sauvao, treti ran kao ruevina iz srednjeg vijeka
i kao takav konzerviran (sl. 3 i 25).
Poto je objekat potpuno otkopan, obnovljen
mu je dobar dio oplate u temeljima poligona, koji
su se sa dvorine strane bili sauvali do visine od
0,50 do 1,30 m. Istoni, vii dio, koji je sluio kao
prsobran tabije, konzerviran je kao ruina, to dje-
luje impresivnije, slikovitije i autentinije. Da bi
se akcentirala linija donona i izvukla iz mase is-
tonog zida-bedema, objekat donona je povien
za nekih 40 cm. Otkopan je i konzerviran prostor
tamnice i spremita u temeljima kule, koji su
po srednjovjekovnom obiaju fundirani na i-
voj stijeni (sl. 5). Obnovljena su i uz pomo jakih
eljeznih traverza (koje su zamaskirane) uvr-
ena oba otvora za bombarde (sl. 5a). Rekon-
struiran je i prozori na tamnici. Obnovljeno
je i stepenite izmeu donona i susjednog ka-
zamata (sl. 26).
V e l i k i k a z a m a t
Ovaj veliki objekat iz kraja XVII v. (dug 10,30,
irok 3,00,1 visok 3,15 m) bio je sav zarastao u
vegetaciju i zasut u ut. Vei dio oplate bio je
otpao (sl. 3). Na svodu je nastala velika havarija
jer je palo oko 10 m
2
svoda (sl. 27). Do toga je
dolo zato to je u istonom bedemu, na kojem je
bio fundiran zid kazamata, nastala velika upljina
tako da se bedem drao samo na vanjskoj oplati.
Sl. 23 Kapi -kul a sa dvorine st rane nakon obnove.
90
Sl. 22 Ruevina kapi-kule sa dvorine strane.
Sl. 24 Ansambl uz j unu kul u
poslije zahvat a.
Sl. 25 Pogled na veliki kazamat na-
kon obnove. Gore (u sredini) je st e-
peni t e poruenog trijema (str. 82).
91
Sl. 26 Tamni ca i otvor za osvjetljavanje tamni ce na
dononu. U sredini bedema se vidi j una topovska
strijelnica (Kanonenscharte).
Teko oteeni objekat potpuno je konsolidiran.
Najprije je par-betonom nabijena havarija u be-
demu, a zatim (na jakoj betonskoj ploi) obnovljen
porueni zid kazamata, te restauriran svod. Vanj-
sko lice graevine obnovljeno je kamenom iz ru-
evine da se sauva patina starine. Kazamat je na
vrhu zavren ravno do originalne visine sa nasi-
pom koji nije mijenjan. Sve perforacije u zidu
prema dvoritu, vrata i tri prozora, restaurirani
su tano prema elementima koji su utvreni na
obj ekt u/Ukupno je ozidano preko 40 m
3
novoga
zida (sl. 25).
A n s a m b l o k o c i s t e r n e
U uglu izmeu sjeverne kule i gore opisanog
kazamata bio je krajem XVII v. sagraen jo
jedan, neto manji kazamat (dug 7 m), koji je
vjerojatno koriten za barutanu. Zbog tjesnoe
prostora bio je izgraen preko same cisterne, tako
da mu je pod leao na svodu cisterne, izvedenom
u obliku polukalote. Kazamat je poetkom XX v.
jo stajao, ali je sada poruen. Djelomino se sa-
uvao samo teko oteeni prednji zid (sl. 3).
Poto je ut uklonjen i ruina raiena, vjerno
.je obnovljen prednji zid sa niom, koja je raste-
reivala polusvod cisterne i ujedno sluila kao osta-
va za sudove. Zid je restauriran do oslonca svoda
(sl.,28). Istoni zid kazamata potpuno je obnovljen
i ureen kao banket uz istoni bedem. U j akom
zidu koji dijeli ova dva kazamata, bio je uzidan
tijesni trijem sa stepenicama kojima se moglo
izai na kazamate i bedem.
92a
Sada je taj trijem
9 2 a
TRUHELKA, cit. dj., str. 83 i slika na str. 84.
92
poruen. U utu su otkopane stepenice trijema i
konzervirane (sl. 25).
Cisterna je bila potpuno zatrpana.
9 3
Osim ka-
mena i uta, iz nje je izvaeno oko 60 manjih
topovskih kugli od eljeza i raznih drugih pred-
meta od gvoa iz novijeg doba. Zidovi su bili
dobro sauvani, pa su donji srednjovjekovni di-
jelovi od sedre samo pokrpani, a gornji kameni
dio sa polukalotom obnovljen. Da se pogledu ne bi
zaklonila polukalota svoda, oko cisterne je ozidana
niska ograda. Time je dobiven privlaan kutak,
oivljen upljinama u zidu, niom i svodom (sl.
28).
S j e v e r n a ( K a p e t a n o v a ) k u l a
Na ovom estostranom objektu, visokom preko
deset metara, obnovljena je oplata vanjskog zida
od strane obora i dograen obrueni dio u visini
pukarnica. Kula je nastala adaptacijom ugla sred-
njovjekovnog bedema iznutra je prigraen zid
a kasnije je jo prizemni dio zasut zemljom i
itav objekat, do pod pukarnice, ojaan iznutra
prstenom, debelim 1,20 m, ime je poveana otpor-
nost graevine prema topovskoj vatri. Iznad ovog
ojaanja zid-prosobran je debeo samo 0,85 m (iz-
gleda da je to debljina bedema srednjevjekovnog
burga!) i perforiran nizom pukarnica koje su re-
staurirane. Rekonstruiran je i ulaz u kulu sa istone
nog bedema, a ovaj u dvoritu, do kazamata, ure-
en. Uz kulu, iznad malog bastiona, sauvao se dio
zapadnog bedema srednjovjekovnog grada, visok
oko 8, a irok samo 0,85 met ara (sl. 29). Jo kr.
XIX v. kula je bila pokrivena niskim segmentnim
krovom, (sl. 16). Programom konzervacije ne pred-
via se obnova krova.
U sondi, koja je iskopana u kuli, u nasipu, ot-
kopano je desetak kamenih kugli (kalibra 120, 100
i 90 mm). Iskop se morao obustaviti j er se u oja-
anju zida pojavila vea havarija. Nasip je dubok
vie od tri metra. Kula je po svoj prilici nasuta u
prvoj fazi adaptacije. U isto vrijeme treba datirati
i izgradnju unutarnj eg zida.
O b j e k a t 5 (tabija)
Objekat je izgraen u isto vrijeme kad i zapad-
ni podzid i s njim sainjava j edinstvenu cjelinu.
Bio je potpuno zatrpan, pa se za nj dosad nije
znalo. Ovaj (nepravilni) bastion mogao je da primi
samo jedno orue. Vanjski su mu zidovi ojaani
(do 2,00 m) pa je oito da mu je bio zadatak zati-
ta novopodignute ulazne kapije. Objekat nije
obnovljen do potrebne visine, a zavren je ravnom
krunom, to moe biti samo privremeno rjeenje.
Izgradnjom kruni ta na njegovoj sadanjoj vi-
sini dobio bi se vrlo efektan detalj, a posjetioci bi
bili zatieni (sl. 4 i 29).
93
Truhel ka je u svom tlocrtu starog grada Magla-
ja (o. c, str. 84) ci sternu nacrt ao na kri vo mjesto, uz
veliki kazamat. Ci sterna u stvari lei ispod manj eg
kazamat a do sj everne kule.
Z a p a d n i p o d z i d
Kako smo vidjeli, zapadni podzid je nastao u
drugoj fazi kao potreba da se grad prilagodi arti-
ljerijskoj koncepciji. U niim, dijelovima irok je
oko 1,80, a pri vrhu samo 1,00 m. Gornji, slobodni
dio, koji je kao prsobran zatvarao dvorite, sa-
svim je poruen pa mu se ne zna izgled i visina.
Ipak se moe sa velikom vjerojatnou pretpostav-
ljati da je imao otvore za topovska orua, kao to
je to npr. sluaj sa neto mladim Srebrenikom na
Tinji.
Dobrim dijelom bila je otpala oplata, a bila
su potrebna i vea obruavanja istruljelog zida, u
kojem se nataloio humus i razvila buj na vegeta-
cija, koja je korijenjem teko otetila tkivo zida
(sl. 20). Podzid je obnovljen kamenom iz ruevine
i usklaen sa stari m ziem. Uz sjeverni zid kapi-
kule iz konstruktivnih razloga ojaan je kontra-
for. Pri vrhu je podzid zavren ravni m parapetom
(debljine 0,60 m), sa izrezima, ime se htjelo na-
glasiti da nije zavren (sl. 21 i 29).
I s t o n i b e d e m
Ovaj dio gradske arhi tekture bio je najvie
izloen ne samo neprijateljskoj vatri nego i atmos-
ferskim uticajima. Stoga su na njegovu platnu
vidljive mnoge zakrpe i popravci na svim dijelovi-
ma, tako da se teko moe prati ti struktura. U be-
dem su organski uklopljene obje kule i donon,
to svakako predstavlja srednjovjekovnu osnovu
grada, koja je kroz est stoljea doivjela razne ha-
varije. Na vanjskom licu konzervirane su brojne
bree, a na mjestima gdje su vea stabla (dud i
makljen) pokrenula veu masu zida bedem je kon-
solidiran. Sa unutarnj e strane popravljeni su prso-
brani i banket i ureeni vertikalni ispusti za vodu
93
Sl. 27 Havari j a na svodu velikog kazamat a.
na banketima. Prsobrani i banket podignuti su do
originalne visine, kakva im je data vjerojatno po.
XVIII v., dok je srednjovjekovni bedem bio neto
vii (sl. 3, 24, 25, 26 i 28).
Najvei posao na ovome bedemu izveden je pod
sjevernom kulom. Tu je tokom vremena potpuno
istrunula stijena (na duini do 15 m), na kojoj je
bedem fundiran, tako da je temelj bedema bio pod-
lokan i strio iznad stijene. Za sanaciju ovoga mje-
sta ozidan je jaki kontrafor (podzid) i u nj uzi-
dano 25 m
3
zida.
Osim opisanih zahvata na konzervaciji i ob-
novi zidnih masa (ugraeno je svega 722 m
3
novoga
zida), izvedeni su i mnogi drugi radovi. Dersovane
su sve zidne plohe unutar grada (2039 m
2
zida),
ostalo je da se dersuju samo vanjske strane kula,
istonog bedema i predzia. Iskopano je 617 m
8
zemlje, to je omoguilo da se raskre ruevine i
detaljno istrae elementi arhitekture u razvoju gra-
da. Poto su se radovi izvodili na visokim objekti-
ma, podignuto je preko 900 m
2
tekih i monta-
nih skela, Da bi se posjetiocima omoguilo
ugodnije kretanj e po gradu, obnovljeno je 114 m
stepenica. Uklonjena je vegetacija koja je ugroa-
vala zidove, kanalizirane drenane vode i obavljeni
drugi brojni poslovi. Kroz sedam mjeseci rada (12.
VII do 6. X 1962. i 15. V do 15. IX 1963. g.) u pot-
punosti je saniran itav grad. Za sve radove je
utroeno neto preko 16,000.000. - dinara, Time su
zavreni poslovi iz prve etape koja je obuhvatila
konzervaciju grada.
94
R e s t a u r a c i j a b r a n i - k u l e
U drugoj etapi potrebno je da se grad adaptira
za savremene potrebe. Stoga je potrebno da se ide
na izvjesne rekonstrukcije i restauracije. Neki od
ovih zahvata nuno su povezani uz samu konzer-
vaciju objekata, dok bi drugi doprinijeli veoj
atraktivnosti spomenika.
Restauracijom donona postigla bi se impre-
sivna privlanost, a dinamikom ritma njegove gor-
nje konture razbila sadanja razvuenost (sl. 31).
Objekat bi se mogao vanredno iskoristiti u turisti-
ke svrhe. Restauracija brani-kule ne bi bila ni
teka (poznati su svi elementi, postoje brojne ana-
logije kako na naem tako i na srednjoevropskom
prostoru) ni skupa stvar. U Evropi se danas restau-
riraju s uspjehom itavi gradovi, a ne samo poje-
dine zgrade i njihovi dijelovi.
Postavljanjem krova na junu kulu dobio bi se
jo j edan privlaan objekat sa vidikovcem i malom
kafanom. Sa ove kule otvara se upravo fantastian
pogled na slikovitu i pitomu dolinu Bosne i su-
sjedne breuljke na lijevoj obali rijeke.
94
Dokumentacij a o istraivakim i konzervator-
skim radovima na starom gradu Maglaju nalazi se u
Zavodu za zatitu spomenika kul t ure SR Bi H u Sara-
j evu pod broj evima 03-1388/62 i 05-936/63.
Sl. 28 Ansambl oko cisterne sa sj evernom kulom.
Lijevo se vidi sat-kula.
94
Sl. 29 Sj everni basti on i kul a sa srednj ovj ekovnim
(kontrolnim) zidom, nakon obnove.
Sl. 30 Zamilj eni izgled grada nakon restauratorskog zahvata na brani-kuli i j unoj kuli u drugoj fazi.
Grad vie ne moe dobiti izgled srednjovjekovnog burga, j er je izmijenio tlocrt pregradnj ama u XVII vijeku.
95
Sl. 31 Pogled na Maglaj sa zapadne strane sa lijeve
obale Bosne.
Vrlo efektan detalj dao bi se postii i na bas-
tionu uz zapadni podzid izgradnjom krunita
(sl. 30).
Ozelenjavanjem unutranj ih povrina, postav-
ljanjem klupa i potrebnih ograda zbog sigurnosti
posjetilaca, osvjetljavanjem unutranjosti grada i
njegovih vanjskih masa, zatim izgradnjom udobni-
jeg prilaza gradu i drugim manj im zahvatima, grad
bi dobio sve uslove da postane vrlo privlaan obje-
kat ne samo za graane Maglaja nego i za strance.
Objekti kazamata, kula i tabija dadu se lijepo ure-
diti za potrebe ugostiteljstva, a dvorite za veer-
nje priredbe. U oboru bi se mogao u odgovaraju-
em stilu podii i novi, manji objekat, ako bi to
bilo potrebno. U vezi sa bilo kojom namjenom po-
trebno je da se uredi higijenski zahod negdje iza
Halenskih vrata (gdje je sudei po nazivu i ranije
bio).
Ali, prije svega je potrebno da se u gradu po-
stavi uvar i uvede nadzor. Bilo bi, za poetak, naj -
bolje da se na gradu otvori mala bosanska ka-
fana a njezin personal da vodi brigu o odravanju
grada i vladanju posjetilaca. Ako grad ostane bez
uvara i odreene namjene, odnosno ako se u grad
ne vrate ljudi, grad je unaprijed osuen na pro-
padanje.
Sa malo sredstava grad bi mogao za Mag-
laj postati koristan objekat, a za cijelu zemlju
privlaan spomenik, na tako frekventnom putu
kao to je dolina Bosne.
96
RESEARCHES AND WORK ON CONSERVATION
OF THE OLD CITY OF MAGLAJ
The ol d city of Maglaj in t he r i ver Bosna val l ey is
an aut hent i c medi aeval t own. It was bui l t on t he left
bank of t he ri ver, whi ch was, r egar di ng t he condi -
tions of t he time, a domi nant position. Keepi ng step
wi t h t i me, t hi s city gradual l y adapt ed itsefl t o t he
ever - i ncr easi ng gun fire (duri ng 17th and 18 th cent u-
ries), and finally was t ransformed into an art i l l ery
fortification. Dur i ng Tur ki sh peri od t he city got its
pr esent - day appear ance but lost its st rat egi c si gni -
ficance, a nd havi ng lost it, was abandoned in 1878.
Abandoned by men and left t o t he dest royi ng i n-
fluence of t i me, t he city was sl owl y going to rui n.
The corrosi ve action of pl ant s qui ckened t he dest r uc-
tion of al ready r ot t en r ampar t s and t owers. Therefore
consi derabl y i mpor t ant operat i ons wer e performed
dur i ng 1962 and 1963 in order to conserve in t he first
phase t he most damaged objects. Toget her wi t h t he
execut i on of wor k on conservat i on, t he city (which is,
as hi st ori cal monument , under t he st at e protection)
was exami ned from t he aspect of its hi st ory and
archaeol ogy. Nar r at i ve sources do not abound i n i n-
format i ons about t he city, and even when t her e ar e
some, t hey ar e of a comparat i vel y l at er dat e.
The ci t y is ment i oned for t he first t i me 16. IX
1408, in a char t er of t he Hungar i an- Cr oat i an ki ng
Si gi smund, dur i ng t he war bet ween Si gi smund an
t he Bosni ans. At t hat t i me t hi s Bosni an city was
t empor ar i l y in possession of t he Hungagi an army.
Syst emat i c archeological excavat i ons showed t hat t he
city ari sed by t he end of t he 14th cent ury, dur i ng
successful war s Bosni an ki ng Tvr t ko fought agai nst
Hungar y (in Croatia) after t he deat h of t he Hungar -
i an-Croat i an ki ng Lj udevi t I. Nei t her t he r emai ns
of t he pre-hi st ori c I l l yr i an set t l ement (Walburg) nor
t he earl y medi aeval fortification have been found at
t hi s pl ace. If t her e exi st ed in 12th and 13th cent uri es
a supposed fortified par i sh (Fl ucht burg), it was r epl a-
ced i n t he l at e 14th cent ur y by t he new and st ronger
edifice whi ch is ment i oned for t he first t i me in 1408.
Thi s edifice represent s a mor e developed t ype of
a city wi t h a prot ect i ve t ower (Beggfrit) and high
bast i ons fl anked at t he sout h corner by a smal l er
t ower (Eckt urm), whi ch pr obabl y ser ved t o prot ect a
dwel l i ng (Palas). The ent r ance gat e was bui l t into
t he west bast i on ,and l a s essent i al l y r et ai ned its
medi aeval form till now. The ground scheme of t he
medi aeval city is r epr esent ed on t he pi ct ure No 4. The
15th cent ury city of Maglaj gives i mpressi on of a
l at e Gothic city but wi t hout its or nament s and com-
fort, and wi t hout t hat pi ct uresqueness whi ch is cha-
ract eri st i c of west er n Gothic cities. It is still domi na-
t ed by t he massi ve prot ect i ve t ower.
Besides a consi derabl e amount of Slavic cerami cs
(which, in aut hor' s opinion, dates from 13th to 15th
centuries), t her e has been digged up a depot of six
medi aeval hel met s from 14th cent ury in t he course
of archaeologic excavat i ons; the hel met s belong
to t he so cal l ed Kessel haube t ype (pictures 8 and
9). An i mpor t ant discovery is also a smal l bombar d
made of cast iron and dat i ng at t he l at est from t he
second quar t er of 15th cent ur y (pictures 10 and 11).
Fur t her mor e, t wo speci mens of some medi aeval wea-
pon, probobl y t enons for t hr owi ng bur i nng t ow (Pech-
larize), have been discovered (picture 13). All t hese
medi aeval finds have been digged up at t he dept h of
about 2 met er s, under t he l ayer of Tur ki sh dike, in
t he t own' s yard.
The Tur ks made al t erat i ons i n t he city const r uc-
tion adapt i ng i t t o t he new art i l l ery demands. They
pul l ed down t he prot ect i ve t ower and t r ansf or med i t
into a smal l er i r r egul ar bast i on. The east r ampar t
was l owered; t he west one was pul l ed down and its
mat er i al was used for bui l di ng t he big west support i ng
wal l wi t h a smal l er bast i on at t he nor t h corner. The
i nt eri or wai l was bui l t as an annex t o t he nor t h
tower, whi ch was t hus adapt ed for prot ect i on of t he
mai n gat e. The Kapi -kul a (Thort urm) was also bui l t
as an annex above t he ent r ance t o t he t own' s yard.
These changes wer e preformed in t he first half of
17th cent ury. By t he end of 17th cent ury t he Tur ks
bui l t t hr ee massi ve casemat es and a kapi-kula, and
by t he begi nni ng of 18th cent ur y a vest i bul e (Zwi n-
ger) and a st ock-yard. Thus t he fortification got its
definitive shape (picture 17).
Concl udi ng t he first chapt er t he aut hor gives a
brief survey of t he devel opment of t he set t l ement of
Magl aj ; val uabl e dat a concerni ng t hi s devel opment
have been found on engravi ngs from t he t i me of t he
r ai d of Pr i nce Eugene of Savoy on Saraj evo, in 1697.
In t he second par t of t he article, t he aut hor i n-
forms about t he wor k on conservat i on of i ndi vi dual
objects of t he t own. Fi r st he discusses t he f undamen-
tal at t i t ude, and t hen t he operat i ons performed on
i ndi vi dual objects. In t he conclusion he gives sug-
gestions for t he rest orat i on of t he prot ect i ve and sout h
t owers and ot her objects i n t he t own, whi ch woul d
make it accessible to t ouri sm.
All researches and wor k on conservat i on of t hi s
old city wer e organi zed and execut ed by t he Inst i t ue
for t he Prot ect i on of Monument s of Cul t ure of SR
B&H, under t he aut hor' s gui dance.
Nae st ari ne X
97
7