Sie sind auf Seite 1von 176

MRTVAC S POZNATIM LICEM

Edna Buchanan


O Miamiju, najopasnijem amerikom gradu



Naslov originala
The Corpse Had a Familiar Face
Covering Miami, Americas Hottest Beat




ZAHVALA
eljela bih zahvaliti Geneu Milleru, Ricku Ovelmenu, listu Miami Herald i osoblju nakladnike
kue Random House na potpori, te Michaelu Congdonu, svom agentu, na savjetima i prijateljstvu.



UVOD
Ubojstvo se dogodilo na moj slobodan dan. Opet.
Telefon je zazvonio upravo kad sam izlazila iz stana. Mrtvo tijelo u automobilu na parkiralitu.
Nema problema, rekla sam. Usput mi je, pa u provjeriti o emu se radi. Bilo je tono podne, u
vrijeme boine kupovine. Parkiralite se nalazilo ispred robne kue u Miami Beachu, blizu
popularnog opskrbnog centra u ulici Lincoln Road. Ispred parkirnog sata bio je parkiran svijetli coupe
de ville boje limuna s kotaima okrenutima u stranu. Na crvenoj zastavici sata pisalo je:
PREKORAENJE.
Vozaevo je vrijeme isteklo.
Vidjevi to, uvarica parkiralita ispisala je listi s kaznom. Dok se naginjala da ga stavi na
vjetrobransko staklo, u automobilu je ugledala mukarca. Njega kazna vie nije mogla uznemiriti. Ni
ita drugo. Nazvala je policiju.
Kad sam stigla, automobil je bio okruen prometnicima i inspektorima. Tog sam se trenutka jo
nadala da je sluaj jednostavan. Moda srani udar, ili samoubojstvo. Tada se od automobila
odmaknuo Emery Zerick, elavi inspektor s cigarom u ustima, i pozvao me po imenu. im sam vidjela
kako me gleda, znala sam: od mog slobodnog dana nee biti nita.
Policajac nije bio od juer. Znao je sve i vie od toga. Bilo mi je jasno da sluaj nije obian.
Priite pozvao me je. Prili smo cadilacu. Paljivo sam se nagnula da tijelom ne dodirnem lim i
zavirila unutra.
Mrtvac mi je bio poznat.
Osim busena srebrnastosijede kose i bujnih crnih obrva jo je neto odmah privlailo pozornost:
opekotine od baruta uz dvije rupe od metaka na lijevoj sljepoonici. Desni mu je obraz bio poprskan
krvlju iz izlazne rane.
To je gospodin St. Jean, va i moj prijatelj rekao je inspektor. Njegov dubok, jasan glas bio je
miran i hladan. Pogledali smo se.
Duboko sam uzdahnula i kimnula glavom. Gotovo je s mojim slobodnim danom. I s Harveyjem St.
Jeanom.
Harvey je imao sve: novac, utjecaj i ugled jednog od najboljih i najekstravagantnijih branitelja u
zemlji. Harveyjevi klijenti bili su najivopisniji tipovi koji su plijenili pozornost javnih medija.
Upoznali smo se kada je branio Jacka Murphyja, zvanog Daska Murph, besposliara s floridskih
plaa koji je ukrao basnoslovno skupu "Indijsku zvijezdu", najii safir na svijetu.
No, ubijeni branitelj i iskusni inspektor ispred kojeg sam stajala poznavali su se jo due. Kao
mladii obojica su nosila znaku i pitolj.
Harvey je karijeru zapoeo kao policajac u etvrti Miami Beach, Patrolirao je biciklom bogatim
otonim etvrtima jo dok je Al Capone ivio u velikoj kui na Palm Islandu. Svidio mu se ivot
tamonjih bogataa. Znaku nije dugo nosio. Uz rad je studirao pravo da bi nauio kako da ljude izbavi
iz zatvora umjesto da ih tamo otprema. Bio je nadaren za oslobaanje optuenih.
Zahvaljujui svome daru, kupio je stan u Jockey Clubu te vlastitu saunu i jacuzzi. U prtljaniku
njegova cadilaca pronaeni su skupi tapovi za golf. inilo se da je tog popodneva kanio odigrati
jednu partiju od osamnaest rupa.
Harvey je imao sve, ali naao se netko s pitoljem da mu to oduzme. Pogledom sam pretraivala
parkiralite traei javni telefon. Morala sam rei urednicima da poalju fotografa.
Radim u crnoj kronici lista Miami Hemld, koji se prodaje u 438.334 primjeraka, U esnaest
godina, koliko sam tamo zaposlena, izvijestila sam vie od pet tisua traginih smrtnih sluajeva.
Mnoge sam pokojnike poznavala: policajce i ubojice, politiare i prostitutke, lijenike i odvjetnike.
Neki su mi bili prijatelji.
Ova knjiga govori o njima, o ivotu i smrti u Miamiju, gradu kojem nema ravna, te o njegovim
ljudima i kriminalu.
PRVI DIO
1. MIAMI JE UBITAAN GRAD


Im not afraid to die.
I just dont want to be there when it happens.
Woody Allen

Ne bojim se da umrem. Ja samo ne elim biti tamo kad se to dogodi.
Vudi Alen


Zloin koji me fascinira daleko vie od ostalih je umorstvo.
Ono je tako konano. Neposredno nakon zloina na licu mjesta moete namirisati krv i uti
krikove; oni vam jo godinama odjekuju u sjeanju.
Nerazjanjena su umorstva kao pripovijetke bez raspleta. Poprita zloina mogu se s vremenom
izmijeniti; sagradi se kakav autoput, srui neka kua a druga promijeni vlasnika. Kad prolazim
automobilom pokraj tih mjesta pitam se slute li novi stanari, zaokupljeni svojim svakodnevnim
poslovima, to se sve ovdje dogodilo? Znaju li, ili sam ja jedina osoba koja se jo sjea?
Lice Miamija veoma se brzo mijenja, ali smrt je konana. Osjeam kako me progone nemirne due
rtava iji su krvnici ostali na slobodi.
Dug treba platiti.
A nema ga tko naplatiti. Kao to je i prirodno, inspektori s vremenom usmjere pozornost na nove
sluajeve gdje su tragovi jo svjei.
Ali ja ne mogu zaboraviti.
Prva rtva umorstva o kojem sam izvjetavala bio je ezdeset-sedmogodinji mukarac iz New
Jerseyja, umirovljeni trgovac nabonim knjigama kojega je netko premlatio udnim predmetom nalik
na golemi okov u obliku slova "Q". Ubojica je oruje odbacio. Policija ga je pronala, ali nikada nije
uspjela ustanoviti koja mu je bila prvotna namjena, a jo manje tko je poinio zloin.
Posljednja no meu ivima poela je za Edwarda Bechera ugodno, otpratio je suprugu u kazalite.
Nakon predstave, brani par, koji je bio na godinjem odmoru, vratio se u svoj hotel na obali oceana.
Becher je suprugu ostavio ispred vrata hotela i otiao parkirati automobil na parkiralite dvije ulice
dalje.
Kad se nakon dueg vremena nije vratio, njegova se supruga zabrinula. Naposljetku ga je otila
potraiti. Na parkiralitu je zatekla policajce i vidljivo uzbuena vozaa koji je pronaao njezina
supruga onesvijetena na asfaltu. Do njena dolaska suprug je ve bio otpremljen u bolnicu, gdje je
umro.
Jedini trag koji je ubojica ostavio bio je prednlet kojim je poinjen zloin. Bila je to sedamdesetak
centimetara duga eljezna cijev na oba kraja umotana u grubo platno. Tko god ju je vidio, rekao je
isto: izgleda poput golema okova u obliku slova "Q". Zbunjena policija nainila je duplikate predmeta
i predoila ih javnosti nadajui se da e graani pomoi da se pronae ubojica.
Predmet nije sluio, kao to su neki graani mislili, za podmazivanje strojeva ili kao baklja u
plesnoj toki u oblinjem nonom baru.
U vrijeme umorstva u gradu je boravio cirkus koji je otiao nekoliko dana kasnije. Jo vjerujem da
je predmet bio dio alata pomonih cirkuskih radnika ili timaritelja. To e ostati vjenom tajnom. Kao i
veina slinih kriminalistikih sluajeva u okrugu Dade, i ovaj je ostao nerazjanjen.
Od tada su svi inspektori koji su se njime bavili otili u mirovinu ili napustili policiju. Otkako je
trgovcu nabonim knjigama razmrskana glava, lokalna je policija promijenila pet naelnika.
Ne vjerujem da se itko iz tamonje policijske postaje jo sjea tog ubojstva.
Ali ja se sjeam.
emu je zapravo sluio taj predmet? To je jedno od pitanja koja me jo progone i mue. Ja ne
volim nerijeene sluajeve ni pomisao da je poinitelj, bio, jo na slobodi.
I da se ne zna gdje je.
Nerazjanjeno ubojstvo Edwarda Bechera bilo je prvo u nizu od vie od tri tisue ubojstava o
kojima sam izvijestila. Svaki zloin, i svaka rtva, razliiti su. Neke pamtim bolje od drugih, ali
nijednu nisam posve zaboravila. Svaki put elim saznati sve o sluaju, svaku pojedinost. ini mi se da
bih rjeavanjem slagaljke mogla rasvijetliti pravu prirodu zloinakog uma.
Prije vie godina, ubojstvo je bilo rijetka i neobina pojava, pa se gotovo uvijek nalo na
naslovnim stranicama novina. No, s vremenom su krvni delikti postajali sve ei i sve su manje
privlaili pozornost novinara. Godine1980. i 1981. Miami je po broju zloina oborio sve rekorde i
zauzeo prvo mjesto u dravi po broju ubojstava, pa sam esto u svoje lanke morala ugurati vijesti o
est, sedam ili ak desetak ubojstava. Urednici gradske rubrike nazivali su to u svojim dnevnim
izvjetajima "kratkim pregledima umorstava". U uvodu bih navela najkrvolonija ubojstva, a potom ih
redom opisala, poevi od onog posljednjeg. Tako bi posljednja postaja u ivotu svake rtve dobila
samo odlomak ili dva.
Unato ogranienu prostoru, smatrala sam da moram saznati to je mogue vie o svakom sluaju.
Jurila sam s poprita jednog ubojstva na poprite drugog, nastojei da u tako kratke odlomke samem
to je mogue vie pojedinosti.
Jedne noi, jurei u Herald da prije zakljuenja izdanja predam biljeke o nekoliko ubojstava,
jasno sam ula pucnjavu dok sam tutnjila ispod nadvonjaka u blizini neke sirotinjske etvrti.
Iznenada me obuzeo jak nemir, jer se nisam mogla odluiti da li da nastavim voziti prema urednitvu,
ili da se zaustavim i istraim sluaj, za koji moda nee biti mjesta u mojoj rubrici. Neodlunost nije
dugo trajala. Zakoila sam i krenula natrag takvom brzinom da su na kolniku ostali tragovi guma.
Kad se danas osvrnem na te dvije godine, vidim da sam uglavnom radila nagonski da sam bila kao
u nekom posttraumatskom stanju tuposti. Gotovo da ne pamtim nita iz svog osobnog ivota. Sjeam
se samo svojih lanaka i osjeaja da sam se upetljala u neto to posve izmie mojoj kontroli. Jedina
stvarnost koje sam bila svjesna bili su moji radni zadaci, odlomak ili dva o svakoj rtvi koje sam tako
mukotrpho pisala.
Osjeala sam odgovornost. esto je to bio prvi i posljednji put da se rtvino ime spominje u
novinama. Osim toga, bilo mi je krivo to ih moram ispratiti na tako povran nain.
ena koju su nali mrtvu u njenoj utoj nonoj haljini pored puste ceste eljela je ivjeti ba kao vi
i ja. To se odnosi i na neprijavljenog stranca ije je nagoreno tijelo pronaeno u jeftinu kovegu u
okrugu Everglades. Kakvo ponienje, da vas smatraju samo obinim brojem u rastuoj statistici smrti.
Oni to nisu zasluili.
Pomonici urednika gradske rubrike, kojima je uvijek manjkalo prostora i strpljenja, traili su od
mene da svakoga dana odaberem "najvanije ubojstvo" i o njemu napiem izvjetaj. Iako sam
razumjela to se od mene oekuje, nisam prihvaala tu zamisao. Jer, kako napraviti odabir?
Kad bi se pitale rtve, svako je ubojstvo podjednako vano.
Dakako, jednostavnije je napisati izvjetaj samo o jednom sluaju i otii kui, no meni to nije
doputao nekakav udan osjeaj odgovornosti. Miami Herald najuglednije su novine u Junoj Floridi,
pa sam smatrala da trebam izvijestiti o svakom umorstvu, o svim imenima i injenicama, kako bi se u
arhivima, dokumentima i naoj svijesti zauvijek sauvao trag o njima, crno na bijelom. Kad sam imala
slobodan dan ili radila na drugim izvjetajima i projektima, neka bi umorstva ostala nezabiljeena.
Spaavala sam ih od zaborava oprezno ubacujui vijesti o njima u razne preglede, saetke ili
komentare o kretanjima u svijetu kriminala. Bilo je uvijek naina da se sluajevima pristupi iz nekog
drugog kuta. Na primjer, ustanovljeno je da je rtva broj 141 iz 1980. godine udovac rtve broj 330 iz
1979. godine.
Jedan inteligentni mladi novinar s kojim sam nedavno razgovarala nehajno je u razgovoru
spomenuo "ubojstva besprizornih": sluajeve i rtve o kojima nije vrijedno izvjetavati. Ja ne
vjerujem da postoje "ubojstva besprizornih". Onaj tko eli zagrepsti dovoljno duboko moe o svakom
ubojstvu napisati zanimljiv lanak.
Ima mnogo predrasuda o zloinu u Miamiju. O tome ne treba donositi preuranjene zakljuke.
Turisti se u Miamiju nemaju ega bojati. Dovoljno opreznu graaninu koji ne kri zakon ovdje ne
prijeti vea opasnost nego u njegovu rodnom gradu; moda ak i manja.
Istini za volju, u Miamiju stradaju i nevini: ena koja se, dok sjedi na autobusnoj postaji; nae u
unakrsnoj vatri bandi Rastafarijanaca, ili privlana mlada poslovna ena koja neoprezno zaluta u kamp
u kojem vreba seksualni manijak uvjetno puten iz zatvora. Takvi su sluajevi tragini, ali ih nema
mnogo.
Golema veina rtava sama pridonese svojoj traginoj sudbini. To su ljudi koji trguju drogom,
kradu, pljakaju, ili se odaju preljubu s vjenanim enama ili mukarcima dok ih u tome ne
onemogue. rtvom moete postati i zbog svae u prometu ili oko mjesta za parkiranje ako se
sukobite s nekim tko ima slabe ivce i usto je naoruan. Neki pak stradaju u tunjavama u nonim
barovima, u svaama sa susjedima ili od ruke suprunika kojemu je dozlogrdilo dugotrajno fiziko
zlostavljanje. Meutim, veina rtava umorstava u Miamiju nisu prosjeni graani, nego osobe s
policijskim dosjeom. Preteno su to bivi kriminalci koji su, u trenutku kad im netko prosvira glavu,
pod utjecajem droge, alkohola ili i jednog i drugog.
No, ni zloin umorstva u Miamiju nije vie to je nekad bio. Kad sam ovamo stigla, seksualni
manijaci obino bi napadali enu, silovali je, a potom ubili. Sada se veina seksualnih zloina odnosi
na homoseksualne prostituke s policijskim dosijeom, to u nastupu bijesa ubiju partnera, a potom ga
mrcvare hladnim orujem na osobito divljaki nain.
U nevinijim vremenima ljudi su najee pogibali pri pljakama i u dobrim starim obiteljskim
svaama. Dakako, jo ima takvih sluajeva ali je danas veina ubojstava mnogo sloenija i znatno se
tee rjeava. Umjesto da se samo pozabave pitanjem "tko je poinitelj" policajci u Miamiju sada se
mue i identitetom rtve. Jer, kako otkriti ubojicu ako ne znate identitet ubijenoga?
Mnogim rtvama nije lako otkriti ime. Netko tko zrakoplovom stigne u Floridu da bi preuzeo
poiljku droge nee o planu svog putovanja obavijestiti prijatelje i rodbinu. Kako identificirati
neprijavljenog stranca ili stanovnika Seattlea ili Montreala koje, izbodene noem, bace u Everglades
na Floridi, ako uope i pronaete njihova tijela? Takvi sluajevi nisu nerjeivi ako su jo vidljivi otisci
prstiju, ali ni to ne pomae ako rtva nema policijski dosje. A na svijetu ima mnogo amatera koji se
nastoje izboriti za mjesto u trgovini drogom.
Zato e dobar inspektor najprije otii do rtvinih roaka, prijatelja i susjeda da sazna s kim se ta
osoba druila, kakva je bila i tko bi joj mogli biti neprijatelji. Meutim, ako ne znate pokojnikovo
ime, kome ete se obratiti? Od ega ete poeti?
U takvim sluajevima moe pomoi lanak u novinama. Neki su inspektori previe tajnoviti ili
paranoini da bi razgovarali s novinarima. Bojei se da bi mogli dati pogrene podatke, oni sve
zadravaju za sebe. Ti inspektori rijee najmanji broj sluajeva.
Ja elim pisati o nerijeenim sluajevima, a za to mi treba to je mogue vie podrobnosti i
tragova. Ima li na tijelu oiljaka, tetovaa, osobitih znakova ili nakita? Kakvi su rtvini zubi? Biva
djevojka jedne rtve pomogla je pri identifikaciji nakon to je u mom novinskom izvjetaju
prepoznala opis upeatljive indijanske narukvice koju mu je bila poklonila. Nakon to je rtva
indentificirana, ubrzo je osumnjien ovjek koji je s njim dijelio sobu a nije prijavio njegov nestanak.
Jesu li na posmrtnim ostacima, a to su esto samo kosti, vidljivi tragovi starih napuknua ili
deformacija?
Jednog mrtvog mukarca prepoznali su po deformiranom malom prstu, a drugog po slomljenom
zglobu.
I ono to je najvrednije, u Miamiju postaje bezvrijedno. Sustav ini ivot jeftinim. Droga ga ini
jo jeftinijim. Obezvrijeena je i sadanjost i budunost. Budui da je Miami mlad grad, on nema
tradicije, korijene i povijesno nasljee poput drugih velikih metropola. Ovdje nema starosjedilaca.
Miami nije niiji rodni grad. Upitate li ovjeka koji ovdje ivi ve trideset godina odakle je, nee
vam odgovoriti da je iz Miamija. Rei e vam ime mjesta odakle je doao, jer osjea da jo tamo
pripada. Miami je grad stranaca bez osjeaja zajednitva i pripadnosti. Kad se dogodi kakav zloin,
nitko se ne zgraa i ne misli da je Miami njegov grad te da se takvo to u njemu ne bi smjelo dogaati.
Kada je Bostonski Davitelj poeo ubijati svoje rtve, uas je zahvatio cijelu zemlju 1 . Intervenirao
je sam dravni odvjetnik. Na otkrivanju ubojice angairani su novani, ljudski i drugi potencijali
cijele jedne savezne drave.
Bostonski Davitelj ubio je trinaest ena. U Miamiju je to moglo proi nezapaeno.
Policija nije zapazila tupdvog i pomalo "mutavog" mukarca po imenu Jerry Townsend sve dok
usred bijela dana nije u prometnoj ulici u sreditu Miamija pokuao silovati jednu trudnicu. Tek to im
je privuklo pozornost. Pri rutinskom ispitivanju, inspektor Jimmy Boone upitao je Townsenda zna li
to o ubojstvu ene koja je tri dana ranije pronaena mrtva pored oblinje pruge. Townsend je o tome
znao sve. Usluno je odveo inspektora na mjesto zloina i rekonstruirao ga. Priznao je da je ubio enu
pored pruge, kao i jo najmanje trinaest ena u susjednom okrugu Broward. Zapanjeni inspektor tada
je saznao da je Townsend zadavio i silovao etrnaest djevojaka i ena zato da bi osvetio prijatelja
kojem je prostitutka prerezala vrat.
Stalno je ponavljao: "Mrzim ene! Mrzim prostitutke!". Rekao je da ih je ubijao kada bi se nale
same na ulici. Odluio je grad oistiti od prostitutki. No, u odreenom se broju sluajeva prevario.
Neke od rtava nisu bile prostitutke. tovie, jedna je bila trinaestogodinja uenica.
Jednom sam za neki asopis analizirala desetak nerijeenih umorstava i pretpostavku da ih je sve
poinio isti mukarac. Jedna od rtava bila je mlada domaica iz Miamija kojoj je prerezan vrat dok je
prala sue u svojoj kuhinji. Ubojica, koji joj se priuljao s lea, tako je snano potegnuo noem da joj
je glavu gotovo otkinuo s vrata. Sluajevi su bili toliko uasni da sam u svojoj radnoj sobi namjetaj
razmjestila tako da mogu pisati leima okrenuta zidu.
Iako je lanak proitalo mnogo ljudi, on nikoga nije sablaznio ni potaknuo na akciju. estoko je
reagirala samo Gradska gospodarska komora, ali ne protiv jednog ili vie manijaka koji su poinili
zloine, nego protiv urednika koji je odluio objaviti moj lanak. Od tada je ve prolo mnogo
vremena i ljudi su postali svjesniji opasnosti, ali jo ne dovoljno.
Uzmimo, na primjer, ubojstvo koje se dogodilo u jednom kafiu u Miamiju: osoblje je mrtvaca
jednostavno iznijelo na plonik zajedno sa smeem i otilo kui. Bio je to drugi takav sluaj u istom
kafiu u razdoblju od dva mjeseca.
Ili sluaj nonog kluba u kojem su u est navrata ubijeni gosti, a da nitko nikada nije nita zapazio.
rtve broj pet i est iznesene su na ulicu i baene na oblinje parkiralite prije nego to je stigla
policija.
Kod estog ubojstva policija je na mjesto zloina dola brzo i privela nekolicinu gostiju koji su
bjeali iz lokala. Meutim, trud im je bio uzaludan: "U trenutku kad je poela pucnjava svi su naglo
oslijepili", rekao je inspektor.
Najmanje pedeset gostiju izjavilo je da nisu nita vidjeli jer su u trenutku ubojstva bili u zahodu.
Da bi se u prostoriju veliine dva etvorna metra uguralo toliko ljudi morali bi stajati jedni drugima
na ramenima.
ivot je izgubio vrijednost i zbog pomanjkanja savjesti. Neka djeca jo je nemaju; neka je nikada
nee ni stei. Ni u najgoroj nonoj mori nema tako stranih i opasnih udovita kao to su djeca bez
savjesti. Na ulici moete sresti djecu od etrnaest ili petnaest godina koja bi vas, da se doepaju
pitolja, mogla ubiti bez imalo grinje savjesti. Zagledate li se u njihove oi vidjet ete beskrajnu
prazninu: ni zrnca savjesti. U tim oima nema niega; posve su mrtve, a reklo bi se da e takve i
ostati.
No, najbeutnije ubojice koje je Miami ikada vidio stigle su s izbjeglicama iz kubanske luke
Mariel. Neki od njih, za koje bi bilo najbolje da su umrli u kubanskim zatvorima i psihijatrijskim
institucijama odakle su doli, spremni su nasumce otvoriti vatru u dupkom punim barovima i kafiima
tek tako da dokau guien es mas macho ("tko je vei mukarac"). Oni ubijanje smatraju sportom.
Svako novo uhienje pridonosi njihovu ugledu. Optubu za ubojstvo smatraju komplimentom i
osjeaju se polaskani.
U Miamiju se dogaaju najrazliitija ubojstva. Samog Alfreda Hitchcocka oduevio bi sluaj
ubojice koji je ostao zakljuan sa svojom rtvom kada su se u njenom malom stanu na South Beachu
zakljuala automatska elina vrata; ili ironina sudbina ovjeka koji je umoren kada je iao
vidovnjaku da mu prorekne budunost.
Razmotrimo sluaj Terrancea Beechama. Njih obojice.
Njihovu ocu toliko se svidjelo ime Terrance da ga je odluio dati obojici svojih sinova. Sinovi su
imali vie mate. Prema policijskom izvjetaju, dvadesetdvogodinji Terrance i njegov tri godine
mlai brat Terrance izrezali su stare novine u obliku novanica, na vrh stavili pravu novanicu od
pedeset dolara i time pokuali kupiti vreu marihuane vrijednu deset tisua dolara. Uslijedila je
pucnjava u kojoj je jedna osoba poginula.
Terrance i njegov brat Terrance pobjegli su ostavivi na licu mjesta lani novac, marihuanu i
automobil za bijeg registriran na ime Terrance Beecham. Inspektor iz Miamija koji je istraivao sluaj
suoio se s dvostrukim problemom. Kome god bi se obratio u potrazi za osumnjienima, upitao bi ga:
"A kako je ime onoga drugoga?"
Upitani bi, nakon to bi mu inspektor odgovorio, nestrpljivo ponovio: "Ne, onoga drugoga!"
Inspektor je dobio uhidbene naloge za oba brata, no revni inovnici inzistirali su na injenici da je
dolo do pogreke jer je na oba naloga bilo isto ime. Dao je tiskati potjernice kako bi svoje kolege
upozorio na bjegunce ali zaredali su telefonski pozivi slubenika koji su pourili ne da mu pomognu
rijeiti sluaj nego da mu ukazu na "pogreku".
Terrance Becham, jedan od dvojice, uhien je. Meutim, svjedoci su povukli svoje iskaze i dravni
odvjetnici su tako ostali bez dokaza.
Zamislite ok posjetitelja jednog diskokluba koji su izali na ulicu tono u dva sata i pet minuta
kako bi mogli gledati pomrinu mjeseca nad Miamijem i sluajno vidjeli ubojstvo na benzinskoj crpki
s druge strane ulice!
Ili, pak, iznenaenje policajca koji je zaustavio neki kombi zbog sitnog prometnog prekraja,
nakon ega su iz njega izala etiri mukarca s' rukama u zraku, prethodno izbacivi kroz prozor pet
pitolja. Ili, pak, sluaj jednog stanovnika Miamija koji je smislio savren plan da se rijei supruge:
pustio je u stan dvjesto litara propanskog plina, ekao da ena stigne kui i tada zapalio igicu. Plan je
uspio, ali je poginuo i nesueni udovac. Naime, igicu je zapalio ispred ulaza oito vjerujui da e
ostati itav. Meutim, nita nije ostalo itavo. Zidovi su izletjeli iz temelja, po tri metra u svaku
stranu. Kad je stigla na mjesto dogaaja, policija je nala samo praznu parcelu.
Ni sam Hitchcock ne bi mogao smisliti bizarniji uvod u 1982. godinu. Ribari iz Hialeaha,
zapadnog predgraa i Miamija, javili su da su u nekom kanalu pronali mrtvaca. Bilo je to prvo
ubojstvo u toj godini. Na svoje veliko olakanje, inspektori i prometnici koji su na poziv doli
ustanovili su da se radi o leini krave iz neke klaonice. Dok su stajali na obali kanala i tapali jedni
druge po ramenu radujui se da se ipak ne radi o ubojstvu, naiao je automobil s dva uznemirena
mukarca koji su ih izvijestili da su, ni kilometar daleko, nali le. Ta uzbuna nije bila lana.
A to rei o sudbini nekog Richarda Higginsa koji je itav ivot tedio za kuu na osami i dva
hektara zemlje kako bi mogao otvoriti rasadnik? Tek to su bili zavreni skupi radovi na adaptaciji i
ureenju, stigla je policija s nalogom da prekopa vrt ispred kue. Tamo su nali dva tijela: prave
vlasnike posjeda. Naime, Higgins je, ne znajui, kuu kupio od ubojice koji se predstavio kao vlasnik.
Nekad i posve banalne stvari mogu biti povod za ubojstvo: preglasna glazba iz stereoureaja,
partija dame. Neki je ovjek ubio svoga susjeda zato to mu je obrezujui ivicu zasmetio posjed.
Temperatura via od trideset stupnjeva Celzijusa uzrokovala je obiteljsku svau oko ventilatora koja
je imala tragine posljedice. Neki ovjek ubio je dugogodinjeg prijatelja zato to je sjeo na njegovu
stolicu; ta upozorio ga je da tamo ne sjeda. "Nije ak bila nita osobito, obina stara neugledna
stolica," rekao je inspektor.
ovjek koji je zakasnio na kinopredstavu u sreditu Miamija u mraku je nehotice nekom
posjetitelju stao na prste. Iako se odmah ispriao, razbjenjeli ga je gledatelj ubio na licu mjesta.
Gary Robinson umro je gladan.
Zaelio se peenih pilia, pakovanja od tri komada, za dva dolara i devetnaest centi. Bio je pijan i
neugodno galamei zaobiao je sedam osoba koje su ekale u redu u zalogajnici. Djevojka za pultom
upozorila ga je da se ponaa neuljudno. Svojom ga je ljubaznou uspjela odobrovoljiti, pa se vratio na
kraj reda. No, kad je napokon doao na red, ponestalo je piletine, a zalogajnica se uskoro zatvarala.
Tako je snano udario djevojku za pultom da je sve zvonilo, nato je slubenik osiguranja
potegnuo pitolj i ustrijelio ga s tri metka.
Najopasnije zanimanje u Miamiju nije ni policijac ni vatrogasac. To je voza taksija. Taksisti, od
kojih su mnogi siromani useljenici, mogunost da budu ubijeni na radnom mjestu smatraju
poslovnim rizikom. Nekada je osobito opasno bilo raditi na benzinskim crpkama i u trgovinama koje
rade cijelu no. Meutim, tada su poduzete mjere osiguranja: nou se vozai moraju posluiti sami i
platiti tonim iznosom gotova novca, a osoblje je zakljuano u kuici s blindiranim staklima. I
trgovine koje rade nou adaptirane su tako da se sav novac koji nije potreban za dnevno poslovanje
odmah odlae u sefove.
No, ivot vozaa taksija ostao je jednako opasan kao prije dvadeset godina, kada sam prvi put
izvijestila o ubojstvu taksista. Istina je da bi se izmeu prednjeg i stranjeg sjedala u taksiju moglo
postaviti blindirano staklo, ali veina taksista za to nema novca. Osim toga, nema posve pouzdana
naina da se zatitite od nekoga tko se vozi s vama u istom automobilu.
To je ovjek protiv ovjeka, vi protiv njih, uas u noi. Taksisti su preputeni na milost i nemilost
svojih klijenata. Prema pravilima slube, oni ne smiju odbiti nijednog klijenta ni vonju, tako da se
poneke vonje s jednog kraja grada na drugi pretvaraju u prave samoubilake pothvate, nalik na one
koje su izvodili kamikaze.
Jednom sam posjetila obitelj nekog haianskog taksista koji je tako uporno uvao svoj utrak od
sedamdeset devet dolara da ga nije predao napadaima ni kad su u njega ispalili etiri metka. Bio je u
bolnici, u kritinom stanju, ali se inilo da e preivjeti.
Bio je divan sunan dan dok sam se vozila u svom srebrnobijelom cougaru i sluala glazbu s
radija. A onda sam pronala jadno i siromano obitavalite ranjenog taksista i desetak lanova njegove
porodice. Ozbiljni i uljudni, pokuljali su svi do jednoga iz svog malog pretrpanog stana da sa mnom
porazgovaraju. Dok je sunce zapadalo na obzoru, stajali smo na ploniku u sjeni nebodera iz sredita
grada koji su se srebrnasto presijavali na suncu kao na kakvoj kiastoj razglednici.
I urjak ranjenog taksista vozio je taksi. Gledao me je irom otvorenih vlanih oiju:
Nai su klijenti nai neprijatelji rekao je meko. Svi do jednog. Opasno je. Morate se boriti da
biste preivjeli. Dok je to govorio, drao je za ruku svoju osmogodinju ker.
Nedugo prije toga, toliko se bio uplaio da ga klijent kani opljakati, da je u oaju dao znak
svjetlima policijskom automobilu koji mu je dolazio u susret. Policajcu, koji se okrenuo na cesti da
vidi to eli, rekao je da e svog klijenta odvesti na odredite samo ako ga ovaj bude pratio. Policajac
je odgovorio da za to nema vremena, pa je taksist zamolio putnika da izae iz automobila i tako
izgubio jedanaest dolara, koliko je pokazivao taksimetar.
Upitala sam ga je li njegov urjak zdravstveno osiguran. Nije shvatio to ga pitam, to je govorilo
samo za sebe. Dok smo razgovarali, naglo se smrailo, kao i obino prije popodnevne oluje.
Temperatura je naglo pala za pet stupnjeva i poela je padati hladna kia. Kroz kinu su zavjesu
srebrni neboderi na obzoru izgledali kao dvorci iz bajke. Doimali su se sablasno, gotovo nestvarno.
Pod udarima krupnih kapi primaknula sam se svom automobilu, a slijedio me grozd tunih Haiana
koji su, bez obzira na kiu, eljeli odgovoriti na sva moja pitanja.
Otkljuala sam vrata i stala. Kako da sjednem u automobil i nastavim razgovor dok oni stoje na
kii? Svi nisu mogli stati unutra. Zato sam odluila da je najpotenije da podijelimo istu mokru
sudbinu. Zaustavili smo se pored automobila i nastavili razgovarati na kii.
Za cijelog razgovora nasmijala se samo djevojica, i to kad sam je pohvalila i upitala za ocjene u
koli.
Ljudi obino misle da taksisti dobro zarauju. Ali, meni ponekad treba sedamnaest do osamnaest
sati da zaradim ezdeset dolara. Taksiste ponekad nastoje zakinuti ak i nenaoruani putnici: Psuju
vas. Ako taksimetar pokazuje deset dolara, trae da im cijenu spustite na est. esto popustim, iz
straha ili oaja priznao je. Preve je opasno opirati se rekao je tiho da ne uznemiri dijete koje se
jo pripijalo uz njega.
Njegov strah nije bio pretjeran. Tijekom dva prethodna mjeseca pucano je na pet taksista. Jedan je
od njih uletio svojim taksijem na parkiralite opskrbnog centra puno kupaca i panino povikao da
netko pozove policiju. Prije nego to je to itko uinio, klijent mu je ispalio metak u glavu.
U Heraldu su sumnjali u vjerodostojnost izdataka za taksi na popisu mojih trokova. Ne mogu im
zamjeriti, jer ponekad su napojnice bile vee od trokova vonje. Priznajem, prema taksistima sam
veoma dareljiva.
Ne vozim se esto taksijem. Kada doem u dodir s taksistima, to je obino zato da izvijestim o
ubojstvu nekoga od njih. Zato me svaki susret sa ivim i zdravim taksistom toliko razveseli da mu
poelim dati novac, mnogo novca.
Za razliku od policajaca, profesionalnih vojnika i nekih drugih zvanja, taksisti ne primaju redovit
dodatak na plau, ratnu nadoknadu ili beneficije za opasne radne uvjete. Oni ak nemaju pravo ni na
odlija.
U Miamiju je najtoplije u kolovozu, a vrelog kolovoza 1980. grad je sruio sve rekorde u broju
ubojstava i penjao se prema vrhu ljestvice najopasnijih amerikih gradova. Naglo je narastao broj
viestrukih ubojstava. Vano mjesto u kriminalistikim statistikama zauzimali su novopridole
kubanske izbjeglice. Lojalni graani, naoruani bolje nego ikada, kosili su napadae kao snoplje.
Budui da nisu uzimali zarobljenike, pobili su vie kriminalaca nego policija.
Jedna prodavaica, ve baka, ubila je maskiranog pljakaa nakon to je njena trgovina, koja radi
cijelu no, bila opljakana nekoliko puta uzastopno. Mladi poslovoa zalogajnice s piletinom u tri se
navrata pitoljem obraunao s pljakaima.
Neka tridesetsedmogodinja ena raznijela je hicem iz puke dvadesetice, koju je drala pored
kreveta, mukarca koji ju je kanio silovati.
Pljakaa preruenog u enu, s dugom vlasuljom, minkom i umjetnim trepavicama, namjerno je
pregazio siuni elavi sredovjeni organizator kampanje za spreavanje infarkta, i vukao ga po cesti
pola bloka. Dogaaj je promatrao premoreni inspektor koji se vraao s mjesta ubojstva. Kad je
pljakau vlasulja odletjela s glave i pala na kolnik, zamalo je pretrpio srani udar. Naime, inspektoru
se uinilo da vidi glavu i pomislio je da se radi o mrtvoj eni! Istrao je iz svog automobila i poeo
trati uz elavkov auto:
"Stanite! Zaustavite auto! Pod vama je ena!"
"Znam, znam", pokuao ga je smiriti voza. "Namjerno sam je pregazio."
Policajac je pourio da pomogne eni i tada ustanovio da je "ona" zapravo mukarac:
"U ivotu nisam vidio neto tako udno", rekao je uznemireni inspektor, koji je uistinu vidio
mnogo udnih stvari.
Stanovnici Miamija, ve navikli na zloin, poeli su hiniti da ne vide mrtvace na javnim mjestima,
ak ni one koji su jako upadali u oi. Tako je jedne sunane subote mukarac odjeven poput pankera
satima leao mrtav ispred neke naputene kue. Bio je odjeven u crno, s desecima pribadaa,
privjesaka, lanaca i velikih rock puceta. U lijevom je uhu imao etiri naunice a u tijelu nekoliko rupa
od metaka. Ljudi iz oblinjih kua prolazili su pored njega idui za svojim poslom kao da ga ne
primjeuju.
Jednom sam poeljela napisati reportau o jednom danu u ivotu kriminalistikog inspektora koji
je dan i no na dunosti i toliko je iscrpljen da vie ni sam ne zna koliko je umorstava zabiljeio.
Odluila sam ii kamo on bude iao, gledati ono to on bude gledao. Tako sam upoznala Rosu Smith.
Rano u jutro tog dana, dok smo se vozili na razgovor s retardiranim dvadesetsedmogodinjim
mukarcem kojeg su silovali, inspektora Richarda Bohana su radiovezom uputili u bolnicu Jackson
Memorial u iju je ok sobu bila dopremljena pretuena ena.
Bila je to Rosa Smith.
Suprug ju je udario po glavi metalnom kutijom a onda je pokuao zaklati srpom rekao nam je
prometnik.
enin mravi dvanaestogodinji sin oteo je ocu kutiju i tako ga njome odalamio po glavi da se ovaj
odmah onesvijestio. Rosina osmogodinja ki otrala je po pomo. Snano lupajui po vratima
susjedne kue razbila je staklo i jako se porezala. Njena se sedmogodinja sestra prestraila i pokuala
pobjei, ali je pala i jako ozlijedila lijevo koljeno.
Rosa Smith, debeljukasta ena pitome vanjtine, sjedila je na stolici i ekala kirurku obradu.
Glava joj je bila zamotana gazom natopljenom krvlju. Pored nje utke su sjedile njene keri s
tragovima suza na licu.
Inspektor Bohan rekao joj je da je doao porazgovarati o njenom suprugu.
Je li mrtav? upitala je.
Ne odgovorio je detektiv. iv je.
teta rekla je uzdahnuvi. Djevojice su zurile u pod.
Rosa se udala mlada. Od poetka ju je tukao:
Mislila sam da e se popraviti budemo li imali troje ili etvero djece rekla nam je. Dolo je i
etvrto dijete, ali njen se mu nije popravio. Postao je ak i gori dodala je. Kada ih je ostavio i vratio
se u New York, laknulo joj je. Napokon slobodna, ishodila je doputenje da se vrati majci u svoju
rodnu Kostariku i povede djecu sa sobom. No, suprug je saznao za njezinu nakanu i bijesan se vratio u
Miami. Razbio je prozor i uao u kuu... Ona i djeca pokuali su pobjei: Udario me tako da sam
pala niza stube... Tada me poeo daviti. Moleivo je pogledala inspektora: Molim vas, pomognite
nam da u ponedjeljak odemo tim zrakoplovom.
Rosa Smith i njena djeca jo su imali karte za let do Kostarike, ali nisu imali novca. Njen je mu
uzeo sve to su imali: stotinu dvadeset dolara. Otili smo i do Edwina Smitha, koji je leao pri svijesti
u odjeljku ok sobe. Inspektor mu je predloio da supruzi vrati novac. Meutim, njen
etrdesetosmogodinji suprug to je osorno odbio. Inspektor je to prenio Rosi. Bilo je to sve to je
mogao uiniti. To ga je progonilo cijeli dan.
Nekoliko sati kasnije, dok smo bili u policijskoj postaji, saznali smo da se Edwin Smith ve
oporavio. im je otputen iz bolnice i odveden u zatvor radi nanoenja tjelesnih povreda, zatraio je
da ga puste uz kauciju. Rosa, koja nije imala telefon, to nije znala. Iako je posla bilo dosta, odmah
smo odjurili u njenu kuicu, daleko na sjeveru grada. Odmarala se na kauu, sa istom gazom oko
glave. Kad smo uli, nasmijeila se inspektoru.
Jeste li vidjeli supruga?
Smijeka je odmah nestalo. Naglo se uspravila u sjedei poloaj:
Zar on nije u zatvoru?
Izaao je uz kauciju.
Njezino je lice poprimilo panian izraz:
Zato? Zato ste mu dopustili da izae?
Nismo mogli nita uiniti jer je poloio stotinu pedeset dolara.
Bila je bez novca, bez skrovita, a do leta za Kostariku bilo je jo dva dana. Jedna od keri poela
je plakati. Inspektor, koji je bio na izlasku, vratio se.
Spakirajte najnunije stvari rekao je Rosi Smith. Ostanite ovdje, odmah se vraam. Odvest u
vas na sigurno.
Iz policijske postaje telefonirao je u Safe Space, prihvatilite za zlostavljane ene. Adresa
prihvatilita dri se u tajnosti kako ga nasilni supruzi ne bi mogli nai. Osoba koja je podigla slualicu
bila je sumnjiava. Najprije je zatraila inspektorov broj kako bi provjerila njegov identitet, a onda ga
pustila da beskrajno dugo eka.
Ovako to Kojaku se nikad ne dogaa gunao je Bohan.
Jo je ekao da se javi osoba s druge strane ice, kada su se s njegova radija zauli isprekidani
zvuni signali. U prepunom restoranu upravo je ubijen ovjek. Bohan, njegov kolega i ja pojurili smo
prema vratima:
Ta e ena sjediti u svojoj kui i ekati da se vratim, a mene... nee biti zdvojno je rekao
inspektor.
Na odlasku je zamolio prometnika da Rosu i njenu djecu odveze u Safe Space. Policajac, i sam
optereen poslom, rekao je da e pokuati.
Na mjestu zloina, u nekom kubanskom restoranu, vladao je kaos. Ubojice, navodno Kolumbijci,
ve su bili pobjegli. Iz dvije prostrijelne rane rtve, venecuelanskog sveenika bez jedne noge,
groteskno poloenog na dvije naranaste barske stolice, jo je kapala krv.
Sluaj su istraivali Bohan, Irac iz Brooklyna i njegov kolega, Talijan iz New Jersevja. Usred ope
zbrke, dok su uzbueni oevici vikali na nekoliko jezika, od kojih nijedan nije bio engleski, zauo se
inspektorov radio. Prometnik je javljao da nije uspio pronai kuu Rose Smith. Zatvorivi oi da se
lake pribere usred opeg metea, Bohan je ponovio adresu i paljivo opisao zgradu.
Kasnije, dok smo se vozili u postaju zajedno s kubanskim i ileanskim oevicima, prometnik se
javio Bohanu: Rosa Smith i njena djeca prebaeni su u Safe Space. Istodobno smo odahnuli od
olakanja. Radni dan zapoeo je u sedam u jutro i produio se do dvadeset tri sata. Iako su ubojice
Venecuelanca i silovatelj retardiranog mukarca jo bili na slobodi, Rosa Smith i njena djeca bili su na
sigurnom. Dva dana kasnije odletjeli su u Kostariku. Ipak ima Boga, rekla sam sama sebi.
Malo je trebalo da se sve sretno svri. Ali, ipak nije.
Gotovo devet mjeseci kasnije, u svibnju idue godine, dogodilo se dvostruko umorstvo koje su
susjedi prijavili tek nakon to su vie dana stari leevi poeli smrdjeti. Netko je provalio kroz prozor i
maetom sasjekao mukarca i enu koji su se nalazili u stanu. Mukarac je zateen u hodniku, a ena
se uspjela dovui do dnevne sobe. Gotovo da je bila presjeena popola.
Bila je to Rosa Smith, stara trideset pet godina. Bila sam oajna. Inspektori koji su istraivali
umorstvo nisu znali povijest obitelji Smith. Njima je bilo vano samo tko je poinio zloin, ja sam
znala i zato. Detektiv Bohan imao je slobodan dan. Nazvala sam ga kui, s mukom suspreui suze. I
on je bio okiran. Nismo imali pojma da se Rosa vratila u Miami. Ali Edwin je znao.
Pronaen je li New Yorku, zajedno s djecom. Inspektor koji ih je pronaao morao je djeci priopiti
da im je majka mrtva, te da je ubojica njihov otac. Dobio je devedeset devet godina ztvora.
Najalosnije je kad nasilju prisustvuju djeca, no ona to najlake prebrode. Moda zato to ih,
nakon svega to' vide na televiziji, vie nita ne moe okirati. ini se da deca prihvaaju ranjavanje
vatrenim orujem, umorstvo i samu smrt kao neto prirodno. Meutim, njih uznemiravaju sitnice.
Kada je ujak David u pono provalio u njen dom, etverogodinja plavokosa djevojica sa ikama
spavala je u svojem krevetiu u roditeljskoj sobi. Ujak je skoio na krevet njenih roditelja, nogom
udario oca u glavu i u njega i njegovu suprugu ispalio osam metaka.
Djevojica, koja je upravo ostala bez roditelja, ispriala mi je veoma ozbiljno to se dogodilo.
Znala je da su joj roditelji mrtvi, jer je ve mnogo puta na televiziji vidjela scene umorstva. No, nju je
muilo neto drugo to je uinio ujak David.
Razbio je prozor rekla je uasnuto. Izbio ga je iz okvira. Namjerno ga je razbio ponovila je
s izrazom negodovanja na svom malom licu. To e morati platiti.
Meutim, od ujaka Davida nije bilo lako nita izvui, a najmanje pravdu. Kad je, ozbiljna poput
policajca, svjedoila na suenju ujaku, bilo joj je gotovo est godina. Porota ga je proglasila
neuraunljivim, pa je upuen na psihijatrijsko lijeenje. Pokazalo se da je dovoljno priseban da vie
puta pobjegne. Izvijestila sam o tri Davidova bijega, prigodom kojih mu je uspjelo savladati uvare,
prisiliti njihove pomonike da otvore vrata, prebaciti se s krova na krov i popeti se preko vie ograda.
Svaki bi' se put vratio u Miami i tamo nekome zaprijetio smru.
Upravi bolnice bilo je vrlo neugodno zbog Davidovih bjegova te su s olakanjem doekali molbu
ubojiine majke, koja mu je oprostila zlodjela i zatraila da ga se prebaci u dravnu psihijatrijsku
ustanovu drave Missouri kako bi ga mogla ee viati. No, dolo je do zbrke u slubenoj
komunikaciji. Nedugo nakon to je stigao u Missouri, slubenik psihijatrijske institucije dopustio mu
je da ode posjetiti majku. Vie se nije vratio.
Davidova majka rekla je policiji da ju je ovaj posjetio nakratko i onda otputovao u Miami.
Djeca neobine dogaaje prihvaaju mnogo lake nego veina odraslih. Jedna bistra i lijepa
estogodinja djevojica, koja ve ita novine, ispriala mi je kako je jednog ranog nedjeljnog jutra
kad je istrala na ulicu da se poigra sa svojom tenadi pronala ubijena ovjeka.
"Mama, tamo je mrtvac."
Bilo je sedam sati i trideset minuta. Majka je zastenjala i rekla joj da se vrati u krevet. Djevojica
je bila uporna.
Bila sam sigurna da je mrtav rekla je dok mi je prepriavala dogaaj. To mi je bilo tako
odvratno.
Majci, koja je ve tonula u san, potanko je opisala mukarca koji je leao ispred kue
poluzatvorenih oiju i sav preliven nekakvom crvenom tekuinom. Naposljetku se ena polako izvukla
iz kreveta.
"To je sigurno neki lutalica kojemu se prispavalo", rekla je tapkajui do kuhinjskog prozora. "Moj
Boe!", zavritala je i pojurila do telefona. "Ta on je krvav od glave do pete."
Neka djeca prisustvuju stravinim zloinima, a druga ih ine. Velik broj zloina poine ljudi koji
su u oima zakona jo djeca. Za vrijeme pobune u zatvoru okruga Dade umijeala sam se meu
pobunjene zatvorenike. Jedan od njih bio je slabaan djeak koji mi je rekao da mu je petnaest godina,
ali je meni izgledao jo mlai. Petnaestogodinjake ne alju u iste zatvore s odraslim kriminalcima.
Pomislila sam da je dolo do neke greke i ak se malo naljutila. Kad sam ga upitala zato je dospio u
zatvor, slegnuo je ramenima kao da ni sam ne zna. Razvukao je usnice u osmijeh; napokon je dobio
zagovornika. Onda sam ga upitala za ime.
Charles Cobb. Njemu doista nije bilo mjesto u istom zatvoru s odraslim kriminalcima. On je
morao zavriti na elektrinoj stolici. Cobb je bio lan bande petnaestogodinjaka i
esnaestogodinjaka koju je vodio goljavi adolescent po imenu Nathaniel Presslev. Za svoga
predboinog pljakakog pohoda, koji je trajao tri tjedna, oni su u crno zavili pet ena i ostavili
dvadeset jedno dijete bez oca. Banda je upadala u male obiteljske trgovine ivenim namirnicama i
samoposluge te viui i pucajui skakala na pultove. Bilo je to kao da se grupa klinaca igrala kauboja i
Indijanaca, samo to su oruje i municija bili pravi.
U trgovini Danny's Market ubili su vlasnika, sasuli pet metaka u njegovu enu, ranili kupca, a onda
pucali mesaru u lea dok se nije sruio mrtav.
ovjek je imao jedanaestero djece.
Vlasnikova udovica je preivjela. Rekla mi je kako je tim istim djeacima, koji su ubili njenog
mua i nju ostavili na samrti, dijelila lizalice dok su jo ili u vrti. Njena mala lokalna trgovina ostat
e zauvijek zatvorena.
U nekoj drugoj maloj samoposluzi banda je pobila i ranila toliko ljudi, kako trgovaca, tako i
kupaca, da je mjesto zloina izgledalo poput bojnog polja kad je stigao Mike Gonzalez, narednik iz
Kriminalistikog odjela gradike policije.
Dok su urlali i pucali, mladi razbojnici toliko su uivali da su zaboravili uzeti novac. U vrijeme
potrage za Pressleyjem, Mike noima nije spavao. Jednom prigodom, njemu i njegovom kolegi
Pressley je izmakao za samo deset minuta. Cijena su bili ivoti dviju rtava koje je Pressley ubio
idueg dana. Voa bande napokon je uhien dok se skrivao u ostavi u stanu svog prijatelja. Mali je bio
posve miran; jo kad mu je bilo petnaest godina oproteno mu je to je pri pljaki ranio ovjeka. Samo
mjesec dana nakon to je puten iz istranog zatvora, krenuo je na svoju traginu pljakaku turneju.
Budui da je prema zakonu bio dijete, prema Nathanielu Pressleyju tako su se i odnosili. Ni sada
nije oekivao nita drugo. Bio je drzak prema inspektorima, lano odgovarao na njihova pitanja i pri
tome bio posve miran, sve dok tajnica nije poela tipkati uputnicu za zatvor okruga Dade.
"Hej!", povikao je pokazujui prve znake zabrinutosti. "Ne moete me poslati u zatvor. Samo mi je
esnaest godina. Ja pripadam u popravni dom!"
Prevario se. Dravni odvjetnici su se ve dogovorili da se prema lanovima bande odnose kao
prema odraslima, bez obzira na njihovu dob.
Tamniari su djeaka smatrali tako opasnim da je morao nositi posebnu ruiastu odoru kako bi ga
mogli lako prepoznati meu drugim zatvorenicima. Nakon to je osuen na dvije smrtne kazne i tri
doivotna zatvora, dravni odvjetnici su odustali od optubi za druga ubojstva koja je poinio.
Smatrali su da je preopasan da ga esto voze do sudnice i natrag. Pod budnim pogledima zatvorskih
straara sjela sam s Pressleyjem na klupu da porazgovaramo.
Mislim da sam tinejder kao i svi drugi rekao mi je.
Prvi je put uhien zbog pljake kad mu je bilo deset godina. Nije se mogao sjetiti kad je posljednji
put zaplakao. Rekao mi je da dobro spava i da ne osjea grinju savjesti. Nije osjeao saaljenje za
svoje rtve. tovie, uinilo mi se da ne zna to to znai.
Nije se bojao smrtne kazne.
Neu zavriti na elektrinoj stolici drsko se hvalio. To je posve sigurno. Znam da e me jednog
dana pustiti na slobodu. Bio je u pravu to se tie elektrine stolice. Samo nekoliko mjeseci ranije
Vrhovni sud SAD-a ukinuo je smrtnu kaznu. Tako su smrtne kazne za Pressleyja, Cobba i jo dva
lana bande zamijenjene doivotnim zatvorom. Jo se ne zna hoe li ikada biti osloboeni.
Oko godinu dana nakon to su mu smrtnu kaznu zamijenili doivotnim zatvorom, Pressley je u
zatvorskoj radionici naotrio odvija i to opasno oruje zabio u kraljenicu mladog socijalnog radnika
koji je radio na rehabilitaciji zatvorenika poduavajui ih zanatima. Iako je rtva ostala oduzeta,
Pressleyju za taj zloin nije nikada sueno. Proao je nekanjeno jer su vlasti ponovno zakljuile da bi
vou bande bilo previe opasno voziti od zatvora do sudnice i natrag.
I Charles Cobb, "dijete" koje sam upoznala u zatvoru okruga Dade, bio je osuen na dvije smrtne
kazne. Kad je prebaen iz zatvora u bolnicu radi operacije oka, tako se dobro oporavio da se uspio
popeti do prozora u bolnikoj sobi i pobjei. Tri godine kasnije, ponovno je uhien u Los Angelesu.
Imao je pitolj.
Sluajevi umorstava omoguavaju nam uvid u ivote pojedinaca koji bi inae ostali sakriveni od
oiju javnosti. Ono to vidimo u veini tih sluajeva jest da se u graanskim domovima u predgraima
velikih gradova dogaaju udne stvari, nita manje bizarne od onih iz dobre stare serije Zona sumraka.
No, to se tamo zapravo dogaa? I zato?
Ubojstvo porunika obalne strae i njegove supruge, koje su pronali izbodene noem u njihovoj
lijepoj kui s njegovanom okunicom, ostalo je neobjanjeno. Meutim, jo vie od identiteta ubojice
mene mui zato je brani par u garai svog raskono ukraena doma u kavezima drao osamdeset
jednu zaputenu, prljavu i slabo njegovanu pudlicu.
Osamdeset jednu.
Kako objasniti sluaj vrlo cijenjenog uitelja umjetnosti kojeg je policija nala mrtva u njegovom
malom stanu s vie od stotinu arenih zeba? Jo est malih ptijih tijela pronaeno je u krinji za
duboko zamrzavanje, zamotanih u aluminijsku foliju. Na inspektore koji su doli istraiti ubojstvo
obruilo se nekoliko tih malih kratkokljunih pjevica, koje su iskoristile prigodu da iznad njihovih
glava odlete u slobodu. Vlasnik stana nita nije znao ni o smrti svog podstanara, ni o pticama.
Ubojstva u obiteljskom kn "ju zrcale dinaminu sliku obitelji u cjelini i njenih preivjelih lanova.
Stanoviti John Wooden preminuo je bolnici Jackson Memorial od prostrijelne rane zadobivene na
zabavi tijekom vikenda. Iz turog policijskog izvjetaja objavljenog u novinama moglo se saznati
samo jo to da je poinitelj uhien.
Odluila sam doznati neto vie o zabavi i o onome to joj je prethodilo. Narednik Mike Gonzalez
rekao mi je da misli da se radilo o roendanskoj proslavi koju je obitelj kao iznenaenje priredila
glavi obitelji. Tijekom proslave neki je stranac pogodio slavljenika iz pitolja u srce. Mike mi je rekao
i to da je rtva imala veliku i privrenu obitelj te da je njihova alost jako uznemirila bolniko
osoblje.
Na moj telefonski poziv odgovorila je pokojnikova ki. Kao i obino, pokuala sam saznati to
vie o pokojniku pa sam je upitala koliko je imao djece. Zastala je i uinilo mi se da tiho broji.
Naposljetku je oklijevajui rekla:
Trideset jedno ili trideset dvoje.
Ne, ne uzvratila sam. Koliko je imao djece?
Trideset jedno ili trideset dvoje odgovorila je i poela se savjetovati s prisutnim roacima o
tonom broju.
ena je oito shrvana od boli pa ne zna to govori. Izrazila sam joj suut, zahvalila se i odluila
nazvati za nekoliko minuta. Ovoga puta javio se sin. Sada sam pitala koliko ima braei sestara.
Trideset rekao je odluno.
Govorio je istinu. John Bell Wooden, graevinski poslovoa, imao je sedamnaest sinova i
etrnaest keri, u dobi od tri do trideset jedne godine.
Djeca su mu u ast njegova pedeset treeg roendana priredila nenajavljenu proslavu. Brat ga je
odveo van na veeru kako bi obitelj mogla urediti stan. Donijeli su osvjeavajua pia i golemu tortu.
Kada je John u devet sati i trideset minuta na veer otvorio vrata stana, stotinu ljudi povikale je uglas:
"Iznenaenje!"
Negdje oko dva sata i etrdeset pet minuta nakon ponoi, jedna od Woodenovih keri odbila se
slikati s nekim devetnaestogodinjakom koji je nenajavljen doao na zabavu. Mladi se uvrijedio i
pokazao joj pitolj, nato se ona poalila ocu. Budui da je John bio dobar ovjek, odveo je mladog
relvolveraa u stranu da s njim oinski porazgovara. Tada su gosti zauli pet pucnjeva.
Jedan od sinova oteo je mladiu pitolj. On i njegov brat ubacili su ranjena oca u auto i odjurili u
bolnicu. U jednom trenutku prestao je disati, no oni su mu grevito masirali srce i vratili ga u ivot.
Unijeli su ga u ok sobu, gdje je umro. Drugi slavljenici tada su napali ubojicu. Slomili su mu
lubanju i nisu ga prestali tui sve dok nije stigla policija. Policajci i bolniari oteli su adolescenta iz
ruku razbjenjele gomile i tako mu spasili ivot.
Tada su u bolnicu u nekoliko automobila stigli ostali slavljenici. Upravo kad su saznali traginu
vijest, kraj njih su na kolicima gurali onesvijetenog ubojicu. Svi su se bacili na njega.
okirani policajci javili su radiovezom da su u ok sobi izbili javni nemiri. Ma kakvi nemiri, bila
je to samo najua obitelj.
Narednik Mike Gonzalez, njegova kolegica inspektorica Louise Vasquez, nekoliko prometnika i
bolniko osiguranje pokuali su zauzdati gomilu u kojoj je bio i Johnov sin koji je kao daroviti igra
amerikog nogometa upravo dobio sveuilinu stipendiju.
Moj otac je bio dobar ovjek rekla mi je miiava nogometna zvijezda. Svi su ga voljeli.
Ubojstvo razotkriva neobine crte ubojiina karaktera; ponekad se u nekoj pojedinosti ogleda
motiv ili ubojiina bolesna mata.
Omiljeni roman Christophera Wildera bio je Sakuplja Johna Fowlesa. To je djelo budilo njegove
mrane strasti. Glavni je lik Sakupljaa inhibirani mladi koji, zasien sakupljanjem leptira, odlui
oteti krasnu mladu enu. Zatoi je u tajnoj prostoriji svoje kue. Tamo je fotografira i mui, a kad ona
umre, zakopa njeno tijelo u vrtu iza kue. Ta mrana knjiga zavrava mladievim planovima za
otimanje jo jednog primjerka za svoju zbirku.
Wilder je volio fotografirati lijepe ene i utrkivati se skupim sportskim automobilima. Kad sam
mu prvi put telefonirala, taj bogati poduzetnik australskog podrijetla spremao se na seriju seksualnih
ubojstava, a neka je moda ve bio i poinio. Bilo je to neposredno prije no to se uputio na trinaest
tisua kilpmetara dugu Odiseju od jedne do druge amerike obale na kojoj je silovao, muio i ubijao.
Tada sam znala samo to da su nestale dvije prelijepe ene iz Miamija, koje su se obje u slobodno
vrijeme bavile nianekenstvom. Ni jedna ni druga nisu imale razloga za bijeg. Dvadesetogodinja
Rosario Gonzalez bila je do uiju zaljubljena u svog kolegu s fakulteta. Kanili su se vjenati u lipnju.
Beth Kenyon, dvadeset tri godine, biva animatorica navijaa sa sveuilita Miami i dobitnica nagrade
za naljepu animatoricu na Orange Bowlu[1] bila je uspjena uiteljica privrena svojoj obitelji.
Iznenada su obje nestale.
Rosario Gonzalez nestala je 26. veljae 1984., u vrijeme utrke za veliku nagradu Miamija. Rosario
je bila jedna od deset manekenki odjevenih u crvene hlaice i majice, koje su dijelile uzorke aspirina
uz zaglunu buku motora. Wilder, kojemu je bilo trideset devet godina, natjecao se u svom crnom
porscheu. Imao je plave oi i bradu.
Beth je nestala tjedan dana kasnije, 5. oujka. Njeni roditelji su saznali da je posljednji put viena
s Wilderom. Sluajnost? Ili nesrea? Istraga je povjerena dvama policijskim odjelima. Budui da je
Rosario nestala u Miamiju, traili su je ovdanji inspektori. No, Bethin sluaj preuzela je policija
okruga MetroDade. Istraitejima iz Miamija odmah sam sugerirala da bi nestanci mogli biti povezani,
no oni su otklonili tu mogunost.
Bethini bogati roditelji uspjeli su saznati da je njihova ki posljednji put viena u razgovoru s
Christopherom Wilderom na nekoj benzinskoj crpki. Nakon toga vie je nitko nije vidio. Vidjevi da
policija ne pokazuje osobito zanimanje za njezin nestanak, oajni roditelji unajmili su privatne
detektive.
Jedan od detektiva telefonom je razgovarao s Wilderom u subotu, 10. oujka. Idueg dana otiao je
do njegova stana i obiao njegove omiljene lokale, ali ga nigdje nije mogao pronai. U ponedjeljak su
Bethini otac i brat i njihov privatni detektiv razgovarali s Wilderom u njegovu uredu. Rekao im je da
Beth nije vidio ve tjednima. Lagao je.
Meutim, odao se izlanuvi kako je saznao da su u meunarodnoj zranoj luci u Miamiju pronali
Bethin automobil. To je bilo tono, no on o tome nije mogao nita znati.
Bethin brat zatraio je da se Wildera prisili da progovori pod prijetnjom oruja, no privatni se
detektiv usprotivio. Rekao je da sluaj treba povjeriti vlastima i dao sve podatke kojima je raspolagao
policiji okruga Metro-Dade. "Mislim da je Wilder va ovjek", rekao im je.
Odgovorili su mu da moraju provesti temeljitu istragu kako bi se uvjerili ima li detektiv pravo.
Nisu eljeli povrijediti Wilderova graanska prava. Poeli su tako da su na razgovor pozvali nekoliko
lijepih animatorica navijaa s kojima je Beth vjebala u svojoj koli.
Nazvala sam Wildera kui da se raspitam o nestalima. Policajci koji su istraivali sluaj jo ga
nisu bili posjetili ni razgovarali s njim. Istragu je oteavalo to to je Wilder ivio sjeverno od
Miamija, u Palm Beachu, udaljenom dva okruga od sredita grada. Za to podruje, koje je bilo izvan
njihovih ovlasti, inspektori su trebali posebnu dozvolu.
A za to nisu imali dovoljno jak razlog, rekli su.
Nismo imali dokaza da je on taj manijak rekao mi je kasnije inspektor okruga Metro-Dade.
Wilder je tada ve iza sebe imao silovanje u Palm Beachu, za koje je osuen na uvjetnu kaznu.
Prije toga je bio u zatvoru zbog silovanja u Australiji, odakle je puten nakon to je platio kauciju od
tristo pedeset tisua dolara.
Na moj poziv odgovorila je Wilderova automatska sekretarica. "Ovdje Chris", javio se njegov
umilan glas i zamolio da ostavim poruku. To sam i uinila. Zamolila sam ga da mi se javi. Nije se
odazvao.
Sljedeeg dana, 16. oujka, u Miami Heraldu pojavio se prvi izvjetaj u kojem se aludiralo na
Wildera. U izvjetaju sam ustvrdila da "postoji tanak trag" koji vodi od dviju nestalih djevojaka do
"mukarca iz Boynton Beacha koji se natjecao na Velikoj nagradi". Citirala sam inspektora koji je
istraivao nestanak Beth Kanyon. Rekao mi je da "jo sumnja na svakoga".
Bethini roditelji sumnjali su samo na jednu osobu: Christophera Wildera. Poznavali su ga. Jednom
su s njim izali na palainke u neki luksuzni restoran. ak je bio i zaprosio njihovu ker. Rekao je
Beth da e je odvesti u Australiju, gdje e ivjeti kao princeza. Nije ga shvatila ozbiljno; ta jedva ga je
poznavala.
Dan nakon to je objavljen moj lanak, Christopher Wilder je nestao.
Obitelji dviju nestalih djevojaka uplaile su se da bi mogao napustiti grad ili zemlju prije nego to
pronau svoje keri. Zato su predloile da e unajmiti privatne detektive da Wildera prate danju i
nou. Meutim, policija im je rekla da se ne brinu, jer Wilder nee nikamo otii. Izbezumljeni
roditelji povjerovali su da je Wilder pod stalnom policijskom prismotrom, da se prati svaki njegov
korak.
No, nije bilo tako. Da ga je netko pratio, vidio bi da je Wilder odvezao tri svoja engleska setera u
hotel za pse i stavio koveg u svoj prtljanik. Vidio bi da je otiao u ured da se oprosti s poslovnim
partnerom. Ali, nitko ga nije pratio. Prolo je tjedan dana prije nego to je itko od istraitelja shvatio
da je Wilder nestao. Na to ih je upozorila neka studentica koja je nakon prave Golgote pobjegla
otmiaru u dravi Georgia. Sva histerina, rekla je da je oteta ispred opskrbnog centra u Sjevernoj
Floridi. Nakon to ju je sapeo, zaepio joj usta i ubacio je u vreu za spavanje, otmiar ju je muio i
silovao. Iako joj je u oi ulio jako ljepilo, uspjela ga je identificirati. Bio je to Christopher B. Wilder.
Tada je u floridskoj movari Green Swamp pronaeno tijelo dvadesetdvogodinje djevojke koja je
eljela postati manekenka. Na tijelu, okrenutom licem prema dolje, pronaeni su tragovi zlostavljanja.
Bila je to ki policajca koja je nestala nekoliko dana ranije.
Kako je Christopher Wilder napredovao na svom putovanju s jednog kraja zemlje na drugi, tako su
na njegovu tragu nestajale lijepe djevojke. Nakon natjecanja za miss u Las Vegasu, nestala je
sedamnaestgodinjakinja. U Beaumontu, drava Texas, neki je mukarac prijavio nestanak svoje
supruge, polaznice kole za medicinske sestre. Jedna mlada ena nije se nikada vratila iz opskrbnog
centra u Grand Junctionu, drava Colorado.
Ljudi su poeli nalaziti mrtva tijela u pustinjama, umama i pored seoskih putova. Iz FBI-a su
pratili Wildera po tragu koji je ostavljao plaajui kreditnom karticom, no tako nisu mogli predvidjeti
gdje e se Wilder idui put pojaviti, pa su stalno stizali jedan dan prekasno.
Tijekom tih uasnih mjesec dana izvjetavala sam svakog tjedna o njegovu napredovanju,
sastavivi tako cijeli jedan stravian putopis. Jedan agent FBI-a povjerio mi je da na veer kad doe
kui plae, bijesan i oajan jer bi uskoro mogao doi red na jo neiju ker.
Zahvaljujui svom krvavom pohodu s jedne obale na drugu, Wilder se preko noi naao na FBI-
jevom popisu najtraenijih osoba.
FBI je savjetovao slubenicima natjecanja za Miss Amerike da upozore organizatore pedeset
prvog kvalifikacijskog natjecanja da budu na oprezu. Iako je pokrenuta sveobuhvatna kampanja,
najtraeniji ubojica u zemlji jo je lako stupao u dodir s lijepim enama. Naime, otkako je 1981.
poslao slubi usamljenih srca svoju videokasetu, na kojoj mekim glasom moli pripadnice suprotnog
spola da mu se jave, Wilder je otkrio to je najbolja varka, najbolji mamac za ene. Neto jo
djelotvornije od njegova novca i luksuznih automobila.
Bio je to fotografski aparat i obeane da e se fotografija pojaviti na naslovnoj stranici.
Lijepe djevojke, osobito adolescentice, zaljubljene u pop zvijezde, rado poziraju fotografima jer ih
uzbuuje pomisao da bi mogle postati vrhunski modeli. Sve one sanjaju isti slatki san: da e se
njihovo lice nai na naslovnim stranicama asopisa i na jumbo plakatima zahvaljujui nekome tko e
se pobrinuti da postanu zvijezde. No, u rukama sadistikog perverznog ubojice taj se san pretvara u
moru. Na svom jezivom pohodu Wilder je stupio u dodir s jedanaest ena, od kojih je osam ubijeno ili
nestalo. Jedna je preivjela jer se inilo da je mrtva, jedna je pobjegla, a jednu je Wilder ivu i zdravu
poslao kui. Bila je to sedamnaestogodinja Tina Marie iz Torrencea u Kaliforniji.
Bio je to njegov posljednji velikoduni potez.
Mislim da je nije pustio zbog iznenadnog napada grizoduja, nego zato to nije bila savrena. Za
razliku od drugih djevojaka, Tina Marie nije bila ni model ni miica.
Bila je to debeljukasta adolescentica koja je imala problema u koli, s roditeljima i s dekom.
Nije bila prva liga i to joj je spasilo ivot, jer Christopher Wilder nije osjetio potrebu da je uniti.
Osim toga, znao je da se potjera pribliava kraju. U bostonskoj zranoj luci dao joj je aku gotova
novca i ukrcao je na let za Kaliforniju. Umoran od bjeanja, rekao joj je da "osjea da e ga uskoro
sustii". Imao je pravo.
Odvezao se na Sjever, u dravu New Hampshire. U Colebrooku, turistikom mjestu od dvije i pol
tisue dua, samo etrnaest kilometara juno od kanadske granice, zaustavio se na benzinskoj crpki u
ulici Main Street. U to se vrijeme u etiri tisue kilometara udaljenom Los Angelesu zrakoplov Tine
Marie pripremao za slijetanje. Dok je posluitelj ulijevao benzin u njegov automobil, Wilder je
zapodjenuo razgovor s nekim starijim mukarcem. Pitao ga je kako da doe do granice i koje
dokumente treba za ulazak u Kanadu.
Dok se raspitivao, opazila su ga dva prometnika iz automobila i zaustavila se. Kad mu je jedan od
njih poeo prilaziti, Wilder je iznenada pojurio prema svojim kolima da iz pretinca ispred suvozaeva
sjedala izvadi sakriveno oruje. Vrata su bila zakljuana. U nekoliko se koraka naao kod lijevih vrata
i posegnuo za orujem, no stotinu kilograma teak prometnik ve mu je bio za leima. Poela je borba
za pitolj. Zaula su se dva pucnja.
Wilder je ubijen metkom kroz srce, a prometnik ranjen. Bilo je to u petak, 13. travnja.
Vijest o Wilderovoj smrti izazvala je razliite reakcije. Razdragana policija June Floride
ponudila je dvojici prometnika iz New Hampshirea besplatan boravak u Miami Beachu zato to su
okonali Wilderov krvavi pohod. Roditeljima dviju nestalih djevojaka iz Miamija popustili su ivci i
zaplakali su. Kako da sada pronau svoje keri?
Nikada ih nisu nali.
Sudbina Rosario Gonzalez i Beth Kenyon, ma kakva ona bila, odluena je jo dok je Wilder
vjerovao da e njegov dvostruki ivot ostati nezapaen. Tada je jo dobro sakrivao svoje rtve. No,
kada je postao najtraeniji bjegunac u zemlji, to vie nije bilo potrebno. Tada je mrtva tijela poeo
jednostavno bacati iz automobila pored puta.
Muke obitelji nestalih djevojaka nee prestati sve dok one ne budu pronaene. Zato sam FBI-ju
ak poslala fotokopije stranica romana Sakuplja nadajui se da e prouiti prvotni nacrt Wilderova
doma na morskoj obali i pronai neko skrovito mjesto. Naime, budui da je bio graevinski
poduzetnik, Wilder je kuu preuredio.
Iz FBI-a mi nisu odgovorili.
No, u ovom traginom sluaju policija je ipak nekoga uhitila bolom shrvane roditelje Rosario
Gonzalez. Dva i pol mjeseca nakon nestanka njihove keri vie se nisu mogli suzdrati i otili su u
Wilderov dom da potrae bilo kakav trag koji bi ih uputio na nju. Bilo je to na Majin dan. Tamo su
uhieni zbog povrede privatnog posjeda. Dravni odvjetnici su kasnije odustali od tube.
Onog lipanjskog dana kada se Rosario Gonzalez trebala udati za svog kolegu s fakulteta, on je
doao u tono zakazano vrijeme. Uao je i crkvu i molio se.
Hvatajui se za slamku, roditelji Beth Kenyon traili su svoju ker sve do Meksika i June
Amerike nadajui se da je, pokuavajui zadovoljiti svoje matarije o bijelom robiju, Wilder djevojku
prokrijumario u Meksiko i tamo je prodao svodnicima.
Drugi roditelji barem su dobili mrtva tijela svojih keri.
Da je Christopher Wilder barem poivio dovoljno dugo da kae istinu. Njegovi prijatelji i poslovni
suradnici, okirani i zbunjeni, nisu mnogo znali o niegovu tajnom ivotu.
Ljudi obino zaboravljaju da poinitelji monstruoznih zloina mogu izgledati normalno, ak i
simpatino. I mene to iznenadi svaki put kad, zatomivi zgraanje i srdbu, odem u zatvor, ubojiin
stan ili na neki neutralni teren da s njim razgovaram. Ma kako odvratan bio njegov zloin, uvijek
ustanovim da je ubojica ljudsko bie s kojim se na stanovit nain mogu poistovjetiti.
Taj problem odnosi se i na suce, porote i komisije za uvjetno putanje na slobodu: svi oni ispred
sebe vide samo ljudsko bie. Za njih je rtva povijest, jueranje novine, samo ime na papiru, za
razliku od ljudskog bia od krvi i mesa koje stoji ispred njih, die i ak u pravim trenucima prolije
koju suzu.
ovjek, koji je proveo pola ivota u zatvoru, i njegov prijatelj, bivi policajac iz Philadelphije,
obojica narkomani, odluili su opljakati trgovinu u kojoj je radila Annie Ruth Oliver kako bi se
doepali nekoliko dolara iz blagajne. U lokal, koji je radio cijelu no, stigli su oko podneva. Annie
Ruth Oliver ba je iskoristila zatije da pojede lagani ruak. Budui da je trgovina ve bila opljakana
sedam puta, znala je kako treba postupiti. Mirno i bez rijei predala je novac. Meutim, jedan od
pljakaa bio je nervozan i ruke su mu drhtale, pa je pritisnuo obara svoje puke s otpiljenom cijevi.
"Nisam kanio pritisnuti obara", rekao je kasnije. Silno se iznenadio kad je vidio kako meci
velikog kalibra pogaaju prodavaicu u trbuh. Kada sam stigla na lice mjesta, ena je leala mrtva iza
pulta natopljenog krvlju.
Uvijek kad dolazim na mjesto zloina najvie se bojim reakcije roaka ubijenih; u ovom sluaju
bila su to dva malodobna sina Annie Ruth Oliver. Stariji mi je, dok su mu niz lice curile suze, rekao:
S posla bi uvijek ila kui i onda opet na posao. Nije ak nikada ni izlazila.
Nikad nisam oprostila ljudima koji su je ubili. Nakon to su uhieni, osueni su na kaznu zatvora.
Bivi policajac bio je veoma inteligentan i zabavan ovjek, no ne i dovoljno razborit da ostavi drogu.
Dok je izdravao kaznu studirao je i vodio vlastitu radioemisiju. Istican kao svijetao primjer uspjene
rehabilitacije, organizirao je skupnu terapiju za traumatizirane zatvorenike kako bi se mogli vratiti na
slobodu spremniji i bolje obrazovani te da ne bi ponovili prijestup.
Onda je nestao. Jednog dana jednostavno se nije vratio s predavanja na fakultetu. Uhitili su ga
godinu dana kasnije u San Franciscu. im se naao iza reetaka, njegovi profesori i socijalni radnici
sloili su se da mu treba oprostiti bijeg s izdravanja kazne. Tvrdili su da se na bijeg odluio zbog
sindroma "Pepeljuge": ovjek jednostavno nije mogao podnijeti pomisao da se svake veeri mora
vratiti u zatvor, te se tako preobraziti u tikvu.
Moda e ovo zvuati okrutno, ali to emo onda sa sindromom "iznenadne siroadi"? Je li koji
socijalni radnik ili sveuilini profesor podigao svoj glas u ime djece Annie Ruth Oliver? Ona je
odabrala put rada i brige za djecu. Njegov svijet bili su droga i zloin.
Moda sam vidjela previe rtava.
Kako bilo da bilo, ja mu bijeg ne bih oprostila. No, mene nitko nije nita pitao, pa mu je prijestup
oproten.
Ponekad je ulica najpravedniji sudac. Poneka ubojstva izgledaju, ako ne pravedna, onda barem kao
neizbjeni i logini svreci do kojih je moralo doi, prije ili kasnije. Uzmimo, na primjer, Jessieja
Leeja Stuckeyja, neugodnog mladia iji je kratak ivot, ispunjen nasiljem, okonan u dobi od
dvadeset sedam godina na smetlitu u blizini nekog kamenoloma. Jessie nije umro prirodnom smru.
Otet je pod prijetnjom oruja ispred vie svjedoka. Meutim, budui da su poznavali njega i
njegov nain ivota, svjedoci se nisu zabrinuli i nisu pozvali policiju.
Otmici je prisustvovala i Jessiejeva djevojka, s kojom je ivio godinu dana. U posljednje su se
vrijeme svaali, pa joj je "bilo drago kad je vidjela da odlazi, pa makar i pod tim okolnostima". Osim
toga, nije imala telefon, pa joj nije bilo lako prijaviti zloin, dodala je.
Tako je policija saznala za Jessiejevu sudbinu tek kada je neka ena, traei drvo za ogrjev,
pronala njegovo istetovirano tijelo puno oiljaka i rupa od metaka. Nazvala je policiju, vjerojatno
zato to ga nije poznavala.
Meutim, policajcima je bio poznat. Ve su ga jednom bili ranili, kad se odupirao uhienju zbog
fizikog napada. Sitni lopov i raspaava droge, Jessie je imao dosje zbog odupiranja uhienju i
pucanja u stanove, a tri mjeseca prije svoje smrti u tunjavi je ubio ovjeka. Dakle, nije bilo teko nai
motive da ga se ubije. Kada su inspektori njegovim najbliima i najdraima suutno priopili tunu
vijest, oni su lakonski odgovorili kako su znali da su Jessieja odveli naoruani ljudi.
Upravo su se spremali da nazovu policiju i obavijeste je. Naposljetku, razmotrimo sluaj Karate
Ala. Momka s tim nadimkom svi su se klonili i micali mu se s puta u sumnjivim dijelovima sredinjeg
Miamija. Bio je opasan. Poznat kao "razbija iz Sjeveroistone pedesete ulice", Al se predstavljao kao
majstor borilakih vjetina. rtvu bi najprije pokuao zastraiti zauzevi neki karate poloaj, a ako to
ne bi upalilo, posluio bi se razbijenim bocama i tapovima.
Zbog svoje divlje naravi Al je bio strah i trepet u pansionu Abe, sve dok jednog jutra nekome nije
dozlogrdilo. Dok je mirno spavao opijen vinom, netko mu je razbio lubanju limenom cijevi ili nekim
oruem nalik na eki.
Nije se probudio iz sna i nikad nije saznao to mu se dogodilo.
Zanimljivo je da nitko od stanovnika pansiona, u kojem je Al direktoru rasjekao usnicu i tako
ozlijedio jednog stanara da je hodao na takama, nije mogao policiji objasniti kako se dogodilo
umorstvo. To je ostala tajna.
Stanovnici su bez sustezanja govorili o Alu. Rekli su mi da je ovjeka mogao onesvijestiti ve
samo pritiskom prstiju na vrat, te da je sa zadovoljstvom demonstrirao tu vjetinu. Veer prije svoje
smrti direktoru je rasjekao usnicu. Tjedan dana ranije, nekog je mladia tako izudarao po trbuhu da su
mislili da e umrijeti. Rekli su mi da je nosio no u stranjem depu i psovao kog je stigao. Rekli su i
da je osoba koja je poinila ubojstvo sigurno znala da se Ala moe rijeiti jedino tako da mu se
priulja dok spava. Svi su se zakleli da nemaju pojma tko bi mogao biti ubojica.
"ovjek umire onako kako je ivio", rekao je jedan od stanara dok su mrtvozornici iznosili Alovo
miiavo tijelo iz pansiona. Svi su kimnuli u znak odobravanja. Nitko nije zaplakao.














2. PATERSON, NEW JERSEY
Karakteristino je za New Jersey da ak ni grozni dogaaji ovdje nikada nemaju herojske
dimenzije.
Edmund Wilson



Neki ljudi izbjegavaju Floridu u srpnju zbog velike vruine. Meutim, ja sam prvi put posjetila
Miami ba u srpnju i odmah se uvjerila da je to mjesto za mene. im sam udahnula vlani ljetni zrak,
dok je vruina treperila iznad plonika, a kronje palmi otro se ocrtavale na kristalno plavom nebu,
znala sam da sam napokon stigla kui.
Najbolje se osjeam kada golemi elektronski termometar na zgradi banke u ulici Lincoln br. 407 u
pono pokae trideset stupnjeva. Volim dodir ljetnog sunca i slanog povjetarca s mora na svojoj koi.
Volim ak i vrtoglavicu koja me obuzme kada usred ljeta uem u automobil koji se pekao na vrelom
podnevnom suncu.
Meutim, ako za te paklenske vruine ostavite kunog ljubimca ili malo dijete u zatvorenu
automobilu, umrijet e za nekoliko minuta. Ne moram ni govoriti to se dogaa s mrtvim tijelom
zatvorenim dvadest etiri sata u prtljaniku automobila.
U Miami sam stigla na dvotjedni odmor iz Patersona, drava New Jersey, i zaljubila se u grad.
Bilo je to u srpnju 1961. godine. Ta je ljetna avantura potrajala i s vremenom prerasla u pravu ljubav.
U Miamiju je sve prenaglaeno; oblaci, nestvarno arke boje, vruina i nasilje.
Runo je u Miamiju jo runije. Ali ono to je lijepo, oduzme vam dah i oara vas za cijeli ivot.
Nisam kanila postati gradska kroniarka ivota, smrti i meuljudskih sukoba. No, dogodilo se.
Gotovo nitko tko je znao kako sam ivjela prije dolaska u Miami ne bi to bio oekivao.
Mojoj majci bilo je dvanaest godina kad joj je majka umrla od upale plua. Mene je rodila sa
sedamnaest. Dala mi je ime pokojne majke, potomka francuskih Hugenota, koji su u Novi svijet stigli
iz Nizozemske medu prvim kolonizatorima, dvije godine prije no to su Indijanci prodali poluotok
Manhattan. Jedan od njih, Samuel Provost, bio je prvi njujorki episkopalni biskup. Kao veoma
ugledan ovjek, Samuel je sluio misu prigodom inauguracije Georgea Washingtona. Mislim da je
jedan drugi mamin predak, zvan Zelena Provost, bio prvi ameriki lihvar. Tijekom Graanskog rata,
taj je Provost u dolini Forge vojnicima uz visoke kamate posuivao novac.
Komandant David Provost bio je prvi kolonist koji nije htio izruiti vlastima odbjeglu robinju i
obranio je orujem kad su je pokuali silom oteti. Dogodilo se to 1646. godine kod tvrave Good
Hope. Istaknuti aktivisti i rodoljubi, Provosti su se borili protiv Engleza u Ratu za nezavisnost, te
jedni protiv drugih u Graanskom ratu. Sudei prema obiteljskom stablu, koje je pedantno napravila
moja baka, stanoviti se broj Provosta vjenao sa svojim neakinjama, to bi mogao biti razlog da
obitelj vie nije tako istaknuta.
Baka se nije udala za svog bratia, ali je zapanjila obitelj odbivi bogatog zarunika radi
siromanog uitelja, sina njemakog proizvoaa jedara. Moja majka bila je jedinica, a zaprepastila je
obitelj pobjegavi s mojim ocem, sinom poljskog tvornikog radnika, dok jo nije bila ni punoljetna.
Kasnije je priala kako joj je zaprijetio da e se baciti s mosta ako odbije poi za njega.
Majka je odbacila vlastite roake kao snobove, usporeujui ih s "pravim ljudima" kao to je bila
njezina siuna svekrva ukrajinskog podrijetla koja je hodala bosa.
Baka je slabo govorila engleski i stalno je nosila babuku. Njen prvi mu poginuo je u
Pennsylvaniji u rudarskoj nesrei. Trudna i s malom djecom, baka se udala za najboljeg prijatelja svog
pokojnog mua, diva zle naravi. Tada joj se jamano uinio dobrom partijom. Na jednoj staroj
fotografiji vidi se moj djed na konju u odori neke strane vojske. Izgledao je poput Kozaka, a tako se i
ponaao. Pod utjecajem alkohola tako bi pobjesnio, da bi njegova djeca, ak i u adolescentskoj dobi,
skakala s drugog kata da mu ne dopadnu aka.
Kad bi u sebe ulio nekoliko aa viskija i piva, pretvorio bi se u udovite. Poput drugih pijanaca
te vrste, najvie je uivao u prazninim nastupima. Jednog nezaboravnog Boia, dok sam jo bila
mala, izvrnuo je kuhinjski stol nakrcan blagdanskim jelima to ih je baka tjednima pripremala.
Jo kao dijete naula sam da je razlog to je naa obitelj morala hitno preseliti iz Pennsylvanije u
New Jerssey bila svaa u gostionici. Prema jednoj verziji, djed je ubio ovjeka, prema drugoj, slomio
mu je obje noge. U veini verzija taj je ovjek bio njegov brat.
ivjeli smo u utoj dvokatnici u ulici Main, u Little Fallsu, drava New Jersey, najpoznatijem po
svojoj praonici rublja. Na oglasnim panoima uz autoput prema Little Fallsu, praonica rublja
reklamirala se plakatima s "tri makice koje peru svoje apice".
Dok sam jo bila posve mala, majka mi je itala prie. Pripijene jedna uz drugu na kauu, grijale
smo se toplinom tijela i uzbudljivim pustolovinama. Prie su postale moja ivotna strast. Kad majka
nije imala vremena da mi ita, traila sam to od drugih. Baka, koja je ivjela dvije kue dalje, uvijek
me radosno primala. Uvijek je u hladnjaku imala elatinu s bananama, ali nije znala engleski.
Zato sam s knjigom pripovijedaka pod rukom lutala po etvrti dok ne bih nala nekoga da mi ita.
ak bih i potara molila da ostane kod nas i "ita mi knjigu".
Majka me naposljetku morala privezati za jabuku u dvoritu kako ne bih lutala po susjedstvu. Neki
susjedi prosvjedovali su protiv njezine okrutnosti, ali ja sam bila zadovoljna sjedei u hladu izmeu
otpalih latica i listajui katalog modne kue Sears and Roebuck. Bila je to sjajna knjiga s mnogo slika
koje su budile matu.
Naa je kua bila puna pravih knjiga i novina koje je moj otac kupovao radi sportske rubrike i
rezultata konjikih utrka. Svakom mladom itatelju koji ne moe ivjeti bez pria, novine su pravi
rudnik zlata.
Jo prije nego to sam navrila est godina, postala sam ovisna o tim egzotinim priama, koje
sam oduevljeno prepriavala drugima. Smotala bih novine pod miku i odjurila do bakine kue. Vie
mi nije trebalo itati sad sam ja itala drugima. Sjela bih na jednu od njenih drvenih stolica, stavila na
nos omraene naoale bile su rune i itala joj vijesti dok je bosih nogu tapkala po kuhinji.
Njezin se ivot odvijao izmeu obitelji, spravljanja hrane, i vrta sa stranje strane kue u kojem je
uzgajala povre, ljekovito bilje i prekrasno veliko cvijee. Ponekad bi se zahihotala, no najee bi se
zabezeknula. Kod fantastinijih pripovijetki baka bi u nevjerici kimala glavom, neto mrmljala na
svom materinskom jeziku i stenjala. Kasnije sam saznala da je bila uvjerena da sam ih izmiljala. Bilo
je to prvi, ali ne i posljednji put da me za to optuuju.
Moje omiljene novine bile su njujorki Daily News, koji je imao mnogo fotografija i jednostavnih
naslova. Daily News imao je format tabloida, pa je savreno pristajao mojim malim rukama. Svakog
dana donosio je po jednu pripovijetku. Najvie sam uivala u nedjeljnom dodatku i posebnim
rubrikama. Moja omiljena rubrika bila je "Pria iz sudnice" na dvije stranice rekonstruiran neki
osobito soan zloin, najee umorstvo. Gutala sam je. Dok su druga djeca traila novi da kupe
slatkie, ja sam moljakala da mi daju za novine.
S velikim uzbuenjem pratila sam dogodovtine Willieja Suttona, Babea Rutha[2] meu
pljakaima banaka, Georgea Meteskog, zvanog Ludi Bomba, te herojskih odmetnika ijim su
pustolovinama naslovne stranice bile preplavljene.
Do sedme godine proitala sam sve knjige Elleryja Queena i Vjeni jantar, te sakupila veliku
zbirku Readers' Digesta i Saturday Evening Posta, koju sam drala ispod kreveta.
A onda se sve promijenilo.
Odselili smo iz ute kue u ulici Main u Singac, radniku etvrt udaljenu nekoliko kilometara. Ocu
je lijenik rekao da mu teki tvorniki posao kodi srcu pa su roditelji uloili cijelu uteevinu u malu
krmu. Uselili smo u podrum krme, a otac je obeao da emo uskoro potraiti prikladniji smjetaj.
Jasno se sjeam otvaranja bavi piva i zvuka "Polke pivske bave" i "Gledam preko djeteline s
etiri lista" koji su neumorno dopirali s duboksa.
Majka je pripremala debele sendvie od kuhane unke za radnike koji su navraali svake veeri, te
donosila vjedra puna toenog piva. Postavi sam svoj ef, s neogranienim pristupom blagajni,
osvjeavajuim piima i goama, otac se mogao prepustiti svojim omiljenim hobijima: kockanju,
banenju i enama.
Jedne nedjelje moj otac i nekolicina njegovih prijatelja nahrupili su u na stan znojni, raupani i
zadihani. Otac, Jimmy Zec, Jednoruki Eddie i ovjek zvan Smrdljivac bjeali su od policije koja ih je
iznenadila dok su se u umi kockali za velik novac. Jednog drugog jutra probudila sam se i zatekla ga
kako u besvjesnom stanju lei nasred sobe u donjem rublju. Njegova odjea i gomila novca bili su
razbacani po cijeloj sobi.
Nisam se mnogo druila s vrnjacima jer sam morala uvati svoju tri godine mlau sestru. Kada je
majka ostavila oca i odvela nas sa sobom, dobila sam jo vie odgovornosti. Sud je odluio da otac
mora plaati alimentaciju.
Nije to nikada uinio. Jednostavno se jednog dana pokupio iz grada i vie nikada nismo uli za
njega.
Iako najmlaa u razredu, bila sam najvia i jako nespretna i stidljiva. Jednom rijeju pravi jad.
Nosila sam rabljenu odjeu koju su mojoj majci davale kolegice u tvornici ivaih strojeva. Budui da
sam bila nesigurna u sebe, vjerovala sam da mi se zbog toga svi smiju. Bilo je i takvih.
kola je bila pravo muenje. esto smo se selili, a ja sam imala problema s matematikom. Jo je
gore bilo na satovima tjelesnog: kad bi mi bacili loptu, ja bih se izmaknula umjesto da je uhvatim ili
lupim palicom. Nikad se nisam uspjela brzo popeti uz ue, koturati, pa ak ni voziti bicikl na dva
kotaa.
Uiteljica matematike jednom mi je pred itavim razredom neobazrivo rekla da neu biti ak ni
dobra domaica, jer neu znati tono izraunati koliko mi u trgovini moraju vratiti novca ili ispravno
izmjeriti namirnice za jelo. Svi su mi se smijali.
Ali, sve je ispalo dobro: umjesto da brojim sitni u trgovini, ja plaam ekom. Recepti ne igraju
vanu ulogu u mom ivotu, a ni nemam namjeru postati domaica. Meutim, kao dijete sa zebnjom
sam ekala nedjeljne veeri, jer sam sutradan morala ii u kolu. Nikada se nisam niega tako bojala.
U usporedbi sa kolom, izvjetavanje o ubojstvima, silovanjima i neredima prava je ala.
Jedinu utjehu nalazila sam u priama. Oboavala sam ih, itala ih, pisala i matala o njima.
Svijetla toka u mom ivotu bila je uiteljica engleskog u sedmom razredu osnovne kole. Ime joj
je bilo Edna Mae Tunis. Jednom mi je pred cijelim razredom rekla neto to neu nikada zaboraviti:
Obeaj da e mi jednom posvetiti knjigu.
Edna je smatrala da imam spisateljskog dara. Uspjela je i mene u to uvjeriti. Jo prije kraja
polugodita, poslala sam svoj sastav listu Saturday Evening Post, koji mi je na slubenom obrascu
odgovorio da je ne eli objaviti. Bio je to moj prvi neuspjeh, ali gospoa Tunis je rekla da se nita ne
brinem jer e ih biti jo mnogo. "Samo budi uporna i uspjet e", ili neto tome slino.
Nje se sjetim svaki put kad prodam neki svoj lanak. Nije doivjela da vidi nijedan moj objavljeni
rad, jer je umrla ve idue godine. Jo nije bila navrila ni pedeset godina. ula sam da su joj zatajili
bubrezi.
Tog sam ljeta navrila dvanaest godina i zaposlila se. Skidala sam suvine konce i vadila gotove
kapute iz strojeva u krojanici South Paterson, gdje je radila moja majka. Bili su to veliki i debeli
zimski kaputi duge dlake. Bilo je ljeto, a u krojanici nije bilo klimatizacijskog ureaja. Otra dlaka
lijepila se na moju mokru kou i kakljala me po nosnicama. Uvjerena sam da je jo nosim duboko u
sinusima.
Moja je majka radila punu smjenu u dvije tvornice, a vikendom kao konobarica. Kad god je bila
previe umorna za pononu smjenu u tvornici svijea, ja bih je zamijenila. Ako je bila ispunjena
norma none smjene, bilo je svejedno radi li ona ili ja. Vrijeme je letjelo kao ludo; morali smo se
stalno truditi da slijedimo ritam strojeva. Bilo je zabavno, osim to nam je vrui vosak neprekidno
prskao cipele, ruke i noge. Kad bih ga hladnog skidala sa sebe, otpadala je koa ispod njega.
Ponekad bih majku zamijenila na poslu konobarice u nonoj smjeni kupalita na Market Streetu,
blizu autobusne postaje Greyhound u sreditu Patersona. Ispred kavane bio je veliki kiosk za novine i
asopise, a straga pult u obliku potkove sa sendviima i kavom. Iako mi jo nije bilo ni esnaest
godina, vlasniku smo rekli da mi je osamnaest. Gosti su dolazili i odlazili u ritmu nonog ivota:
taksisti, poneki putnik, razne lokalne none ptice i pijanci koje su izbacili iz nonih lokala to su se
zatvarali u tri u jutro. Jednog jutra, oko tri sata, dola su dva dobro odjevena crnca u smokinzima i
lijepim polucilindrima i zauzela mjesto na anku. Dok sam im pripremala sendvie, na stolicu
nasuprot njima nesigurnim se pokretima popeo plavokosi mukarac u konoj jakni. Pijano fufljajui
zatraio je da ga odmah posluim. Zamolila sam ga da malo prieka.
Najprije je neto promumljao, a onda sam jasno ula rijei koje nisam eljela uti. Jo jednom je
glasno ponovio:
Duo, poslui najprije mene, a onda te crnuge.
Nastavio je fufljati dok nije iznervirao vieg od one dvojice. Njegov ga je kolega pokuao smiriti
molei ga da ne obraa panju na uvrede.
Meutim, visoki je munjevito posegnuo preko anka, dohvatio veliki no kojim sam prije toga
rezala kruh i maui njime iznad glave navalio na plavokosog. Pijanac ga je na vrijeme opazio i dao se
u bijeg. Za nekoga s toliko alkohola u krvi trao je veoma brzo. Projurili su pored stalaka s novinama i
asopisima, izletjeli na ulicu Market i nestali u noi. Drugi je crnac odjurio za njima viui i molei
prijatelja da se vrati.
Vie nikada nisam vidjela ni njih ni svoj veliki no.
Radila sam do sedam sati u jutro i nisam ba mogla redovito pohaati kolu. Paterson Central bila
je velika srednja kola i moji su izostanci prolazili nezapaeno. Majka je bila prezaposlena i
preumorna da prati moje napredovanje. esto je bila tako iscrpljena da nisam mogla s njom ni
razgovarati. Ona je bila jedina odrasla osoba na koju sam se mogla osloniti. Ne sjeam se da sam
ikada vidjela kolskog pedagoga.
ivjeli smo na najviem katu stambene zgrade koja je kripala i stenjala i inilo se da se njie na
jaku vjetru. Kupaonica je bila na hodniku. Zimi je bilo nepodnoljivo hladno. Izmeu loe uglavljenih
vrata i poda zjapila je rupa od pet centimetara. Jedne noi, dok sam se kupala, vidjela sam da se po
hodniku neto kree: noge, male takorske noge. takori su jurili s jednog kraja hodnika na drugi.
Ukoila sam se u kadi od straha i nepomino sjedila dok se voda sve vie i vie hladila.
Napokon sam pozvala u pomo. Ako netko naie, to e ih sigurno uplaiti. No, nije bilo nikoga.
Naposljetku sam se morala odluiti: ili se smrznuti ili se suoiti s njima. Kad sam izala, razbjeali su
se. Pobjegla sam i ja.
Kad sam navrila esnaest godina, dobila sam prvi pravi posao u odjelu za prodaju arapa robne
kue F.W. Woolworth. Tada sam ve mogla voditi vlastitu dokumentaciju i ispunjavati obrasce
socijalnog osiguranja. Jednog me dana poeo pratiti neki pervertit. Vjerujem da je bio egzibicionist,
iako se u to nisam osobno uvjerila. Naime, iz adolescentske tatine odbijala sam nositi naoale.
Pervertit je kasnije rekao policiji da je sve poelo jedne noi kad me nakon plesa u Poljskom domu
u Pasaicu potajno slijedio kui. U to vrijeme ivjeli smo u maloj kui u Junom Patersonu. Pervertita,
kojeg su prozvali Skitnica, najprije su opazili nai susjedi. On bi dovukao kutiju u kojoj su se drale
boce za mlijeko do stranjih prozora nae kue, popeo se na nju i virio unutra. Na se prvi susjed dao u
potjeru za njim, ali mu je ovaj pobjegao. Vie puta su ga progonili i drugi susjedi i policija, ali bi im
on pobjegao u mraku preko ograda i dvorita. Jedino ga ja jo nisam bila vidjela. Dok bih pronala
naoale kad bih ula da netko vie: "Skitnica!", on bi ve nestao.
Jedne noi moja je majka drijemala na kauu nasuprot stranjem prozoru. Bilo je gotovo jedanaest
sati na veer, vrijeme kada je odlazila na posao. Pozvala sam je. Polako je otvorila oi i ravno ispred
sebe ugledala Skitnicu kako viri sa svoje kutije u stan. Kriknula je i on je pobjegao.
Nekoliko tjedana kasnije, dok sam pred kraj radnog vremena slagala arape u Woolworthu, zauo
se takav urlik da se kupcima zaledila krv u ilama. Bila je to moja mlaa sestra, koja mi je dola rei
da me ona i njezin deko ekaju u automobilu s druge strane ulice da me odvezu kui. Dok je prilazila
mom pultu, opazila je Skitnicu, koji je stajao na drugom kraju. Gledao me presavijajui u rukama par
debelih arapa.
Vidjela sam mu zatiljak dok je trao iz trgovine.
Nedugo nakon toga, uhvatili su ga nakon potjere na prvi susjed i policija. Mama, koja mu je
najbolje vidjela lice, rekla je da je sigurna da je to on. No, kada ga je u policijskoj postaji u sreditu
grada trebala identificirati meu nekolicinom osoba, opredijelila se za stasitog detektiva u civilu koji
je izveden zajedno s nekoliko kriminalaca. Kada su joj inspektori pokazali pravog Skitnicu, visokog
ak metar ezdeset centimetara, uzviknula je; "Ne! Ne! Ovaj je prenizak. Priveli ste krivog ovjeka!"
Na sreu, ovjek je ve priznao prekraj.
Dakako, dok je stajao na kutiji za mlijeko izgledao je vii, pogotovo nekome tko ga je vidio leei
na kauu. I dandanas kada sluam iskaze oevidaca ponekad se sjetim Skitnice. Sve je tako relativno.
Pitolj je najbolji primjer. Osoba koja dri pitolj uvijek nam se ini via.
Skitnica nije imao pitolj, ali je zbog seksualnih prekraja imao dosje. Nakon to je priznao,
osuen je na kratku kaznu zatvora i vie ga nisam vidjela, iako se ne bih zaklela u to.
Kad sam maturirala, dobila sam posao na odjelu djeje odjeeu robnoj kui W.T. Grant, a potom u
fotografskom studiju u koji su roditelji dovodili slikati svoju djecu "svake godine, od prve do tree".
Uz to, prodavala sam robu pouzeem i radila u kemijskoj istionici.
Studiranje se nije nikada spominjalo i bilo je oito da na to mogu zaboraviti. Znala sam preutno
da se od mene oekuje da nakon mature naem stalan posao. Zaposlila sam se u Western Electricu,
gdje je ve radila moja majka. Bilo je to prvi put da nije morala raditi na dva mjesta da bismo mogli
sastaviti kraj s krajem. Na zadatak bio je da pomou lemilica i sprava za vezanje ica sastavljamo
razvodne kutije.
Tada sam kupila svoj prvi automobil, krasni mali kabriolet nash metropolitan. Vozila sam se kad
god sam stigla uivajui razdragano u osjeaju slobode dok mi je vjetar mrsio kosu. Meutim, desetak
dana nakon to sam ga kupila, dogodilo se neto strano.
Te vrele kolovoske veeri otila sam na veeru u kineski restoran. Na ceduljici u koju je bio
umotan kolai to prorie sreu pisalo je: "Proslavit ete se". Nasmijala sam se i odjurila kui ni ne
slutei da emo se moj auto i ja nai na stranicama sutranjih novina. Bila sam sama. Dok sam se
vozila sputena krova pjevuei u ritmu glazbe s radija, opazila sam da me prati neki tamni automobil.
Imala sam, lo predosjeaj. Na sljedeem crvenom svjetlu automobil se zaustavio uz rubnik. Iz njega
su izala dva mukarca i poela mi neto dovikivati. Pravila sam se da ih ne ujem i na zeleno svjetlo
krenula. Nastavili su me slijediti. Ubrzala sam. Nije pomoglo. Trudei se da im pobjegnem, ula sam
u tamnu i pustu uliicu u sreditu Patersona. Iznenada se ispred mene pojavio taman lik.
Mukarac, meni okrenut leima, posrtao je du crte sredinom kolnika. Odluila sam da ga
zaobiem pogledavajui pritom preko ramena prema svojim progoniteljima. No, oboje smo skrenuli u
istu stranu. Pogodila sam ga. Od udarca se okrenuo naglavake i onako golem i sijed sletio ravno na
poklopac mog auta. Naglo sam zakoila. Rairio se licem prema dolje na vjetrobranskom staklu, nosa
spljotena kao u kakvoj nestanoj djejoj igri. Njegove velike plave oi zurile su netremice u mene.
Bile su oblivene krvlju.
Premrla sam od straha. Najstranije su bile te oi. Noga mi je skliznula s konice a on je polako
spuznuo s poklopca i pao na kolnik. Dok sam stiskala upravlja, moj ga je automobil pregazio.
Pokazalo se da su ona dvojica u autu sasvim bezopasna. Jedan je pristupio mom autu i povukao runu
konicu da ga zaustavi.
Tada su podigli moj metropolitan kako bi ispod njega izvukli ovjeka koji se zaglavio pod
kotaima licem prema tlu. Gotovo istodobno pojavila su se dva inspektora u civilnom automobilu.
Nekoliko sekundi kasnije stigao je prometnik s upaljenom sirenom. Skoio je iz automobila, potrao
prema ovjeku ispruenom na tlu, podigao mu glavu, a onda je naglo pustio iz ruku:
Oh rekao je, dok se polako uspravljao briui ruke o hlae pa to je samo Archie.
Izbezumljena, ieprkala sam novi iz torbice i posrui otila do telefonske govornice da
nazovem mamu. Jedan me od inspektora preduhitrio i naglo mi zalupio slualicu:
Nema potrebe da uznemirujete obitelj rekao je. Onda, kojom ste brzinom vozili kada ste
vidjeli ovjeka kako lei na kolniku?
Hodao je rekla sam plaljivo. Ja sam ga pregazila.
Na moje iznenaenje, nisu me odveli u zatvor, ak ni kaznili za prometni prekraj. Inspektor koji
me odvezao kui pokuao me utjeiti. tetu na mom automobilu platit e osiguravajue drutvo, rekao
mi je. Nisam vidjela nikakvu nesreu, samo mukarca kako lei na kolniku. Osoblje hitne pomoi
unesreenom je povezalo nogu koja je oito bila slomljena. Kad su ga unosili u kola inilo se da je bez
svijesti. Bila sam zbunjena i uspaniena. Policija se prema unesreenom odnosila veoma galantno.
Inspektor je sve objasnio mojoj majci: ovjek kojeg sam pregazila bio je Archie Beal, najee
hapeni pijanac u Patersonu, koji je od 1938. bio u zatvoru nekoliko stotina puta. Samo te godine, a
bio je tek kolovoz, bio je pregaen sedam puta. Posljednji ga je put pregazio meugradski autobus dok
je leao u jarku, slomivi mu nogu. Ujutro, onog dana kad smo se sreli, sudac za prekraje pustio ga je
uvjetno na slobodu jer je obeao da vie nikada nee piti. Odmah je otiao u ulicu Mili, perui
automobile zaradio nekoliko dolara, te kupio vr vina da ima ime ugasiti e te tople ljetne noi.
Nedugo nakon toga, neki zgroeni graani javili su policiji da se Archie svukao do gola i da takav
tumara ulicama. Budui da ga nije eljela uhititi tako brzo nakon to je puten na slobodu, policija mu
je samo naredila da se odjene i ode dalje. Tako je i uinio, ali stigao je samo do mog automobila. No,
barem je bio odjeven. Provela sam besanu no mislei o njegovim ozljedama.
Sutradan u jutro imala sam to vidjeti: poklopac moga automobila bio je udubljen, hladnjak ispod
njega iskrivljen, a vjetrobran razbijen od udaraca u ovjekovu glavu.
Odvezla sam se autobusom u bolnicu nosei asopise, slatkie i cigarete. Njegov je krevet bio
prazan.
Zato traite njega? upitala me medicinska sestra srednjih godina.
Sino sam ga pregazila autom rekla sam suznih oiju.
Zagrcnula se od smijeha i upitala me kolika je teta na autu.
To je sigurno bilo kao da ste naletjeli na losa! Archie se ve bio otrijeznio, pa su ga pustili kui.
Nadala sam se da moji kolege na poslu nee saznati za nesreu, jer su me esto zadirkivali zbog
moje mladosti i stidljivosti. Meutim, kad sam kupila novine, ugledala sam sliku na kojoj se jasno
vidio moj sjajni mali nash metro i Archie ispruen na cesti ispred njega. U naslovu je pisalo da sam ga
udarila tri puta: odbojnikom, vjetrobranskim staklom, te prednjim kotaima kojima sam ga pregazila.
Novinar se jako trudio da impresionira itatelje. U lanku je navedeno da je ovjek pio, da ga je
pregazio meugradski autobus, a i moje ime.
Sjetila sam se da sam vidjela svjetlo bljeskalice fotografskog aparata. U tom trenutku
pretpostavila sam da me fotografira policajac radi istranog postupka, ali novinar...
Kako, za ime Boga, novinari dolaze do takvih fotografija, upitala sam se?
Sastavljanje razvodnih kutija bio je muan posao, to vie to sam ak i za hladnih zimskih dana
morala ustajati ranom zorom kako bih ve u sedam u jutro probuila karticu kod prijavnice.
Nezadovoljna, prela sam na uredski posao u istoj tvornici. Plaa je bila ista, ali mi je radno
vrijeme vie odgovaralo. No, iako sam sada radila od devet u jutro do pet poslije podne, nisam bila
mnogo zadovoljnija poslom. ivot mi je bio jednako tmuran kao i ranije. Zime su bile duge, a dani
kratki i sivi. Neto je trebalo promijeniti.
Uskoro sam ustanovila to. Moja prijateljica Joanna, vitka djevojka manekenska stasa, fanatino
zaljubljena u modu, nagovorila me da zajedno upiemo veernji teaj kitniarstva u prostorijama
oblinje srednje kole. Ona nikamo nije voljela ii sama. Od dosade sam prelistala popis teajeva jer
me eiri uope nisu zanimali. Zapeo mi je za oko oglas za teaj kreativnog pisanja. Iako je pisanje
bilo moja ivotna ambicija, s vremenom sam ga zapustila.
Kreativno pisanje predavao je neki vitki, hromi mladi koji je i sam nastojao izgraditi knjievnu
karijeru. Ratni veteran, pretpostavila sam. Kad je upitao polaznike je li netko neto objavio, ruke je
podiglo gotovo pola auditorija. Duboko impresionirana, zapitala sam se to radim u takvu drutvu.
Tada sam se sjetila gospode Tunis ona je rekla da u uspjeti.
Uitelj nam je rekao da napiemo sastav po vlastitom izboru i poaljemo mu ga u Greenwich
Village. Cijelu sam no tipkala krimi o mladoj eni koja se nala u opasnosti. Mama mi je
prigovorila da ne moe spavati zbog buke pisaeg stroja. Nisam se mogla obuzdati. Bilo je tako
uzbudljivo da nisam mogla prestati. Sutradan sam priu poslala potom.
Na sljedeem nam je satu uitelj rekao da je doivio neto izuzetno, neto o emu sanja svaki
pedagog. Tada je prepriao pripovijetku jednog od polaznika, usporedivi je s ranim radovima
Tennesseeja Williamsa. Dok je on priao, ja sam polako shvaala da se zapravo radi o mojoj
pripovijetci. Iako mi je bilo neugodno, zadovoljno sam se mekoljila na stolici odiui
samopouzdanjem. Dao mi je popis pisaca koje trebam proitati i knjiga koje trebam kupiti. Njegova
predavanja pobuivala su moju intelektualnu znatielju. Tisuu mi se misli rojilo glavom i bila sam
uzbuena kao nikada do tada.
Na uitelj napustio je veernju kolu, posvetio se pisanju i njegova knjievna karijera uskoro je
procvala. Kasnije, ve kao novinarka u Miamiju, jednom sam prigodom izvjetavala o bezumnom
umorstvu za koje je policija pretpostavila da je inspirirano scenom nasilja iz jednog njegovog
scenarija. Oduvijek sam mu eljela rei koliko mi je pomogao, ali nisam vjerovala da e mi se za to
ukazati prigoda. Onda je u urednitvo Heralda doao neki kalifornijski romanopisac da mu pomognem
pronai temu za novu knjigu. Razgovarajui uz vino, ustanovili smo da on i moj nekadanji uitelj
kreativnog pisanja, sadanji scenarist, imaju istog agenta. Dao mi je njegov broj telefona u
Connecticutu.
Nazvala sam ga na Badnjak, vie od dvadeset godina nakon onog sudbonosnog predavanja iz
kreativnog pisanja koje je promijenilo moj ivotni put. Iznenadio se pozivu nepoznate ene. Prisjetio
se teaja. ak se sjetio i jednog od polaznika, mladog crnca koji je vozio stari sportski auto i pisao
poeziju. Meutim, mene se uope nije mogao sjetiti.
Ispriavao se. Nisam to eljela. Naime, uope nisam bila razoarana. Ni sama ne znam to sam
oekivala. Svakako ne da e me se sjetiti ni da e me pozvati da obnovimo sjeanja. Samo sam mu
eljela poruiti: "Ovdje sam, iva i zdrava i ivim i Miamiju. Zahvaljujui onome to ste mi darovali
na jednom davnom teaju, sada samostalno zaraujem za ivot i imam krasan poziv".
Do vraga, moda bi me bila zaboravila i gospoa Tunis, ali ja nikad neu zaboraviti nju.
Western Electric bio je u srpnju zatvoren dva tjedna, pa smo majka i ja otile na na prvi godinji
odmor. Budui da se moja mlaa sestra rano udala i zasnovala obitelj, otputovale smo same. Unajmile
smo bungalov na obali Point Pleasanta kanei provesti tjedan dana na rivijeri New Jerseyja. Svaki je
dan kiilo. U svih sedam dana nismo vidjele sunce ni komadi plavog neba. Kada u New Jersevju
pone padati kia, onda ne zna stati, a sivi oblaci ne razilaze se danima. Zarekle smo se da emo
sljedei godinji odmor provesti na nekoj sunanoj plai.
A to je za to pogodnije nego najpoznatije ljetovalite u naoj zemlji?
"Najzabavniji grad na svijetu".






3. SNOVI I LEGENDE MIAMIJA

Taj duh Miamija je sjajna stvar. To je neto zarazno.
Dr. James Jackson, 1896.


Miami Beach: prvi sam ga put ugledala sa stranjeg sjedala taksija. Kada kreete prema Miamiju
iz zrane luke, smjetene zapadno od grada, u jednom trenutku srebrna pruga autoputa blago se popne
i odjednom je ispred vas suncem obasjana plaa koja ruiasto podrhtava onkraj plave plohe mora.
Uareni al obrubljuje zaljev na ijim se rubovima uzdiu secesijske palae ispod nepregledna neba
kojim plove oblaci: zlatni u sumrak, a ruiasti u zoru. Sve je nalik na neko kraljevstvo iz bajke, puno
legenda i snova.
Zapravo, Miami je divlji i otkaen grad u kojem se dogaaju najfantastinije stvari. Ali, kad ga
gledate s ovog mjesta, ini vam se kao da je zaaran.
Zastao mi je dah. To mi se uvijek dogaa kad vidim ovaj prizor. Ponekad, kad sam uplaena ili
tuna, uspije me razgaliti. esto dolazim ovamo automobilom. To je neto to se nije promijenilo niti
e se promijeniti.
Bili smo odsjeli u malom hotelu pastelne boje, u etvrti koja se sada nalazi u sreditu secesijskog
dijela grada. Naa je soba gledala na ocean. Nakon godinjeg odmora vratila sam se u New Jersey
samo da se rijeim stvari koje nisam mogla ponijeti. Ni za im nisam alila. A i za ime bih? Za
zaleenim vjetrobranskim staklima, promrzlim nogama, upalama grla? emu da kaem zbogom, osim
moda otrim zimama i kratkim sivim danima koji su svi bili nalik jedan na drugog. Jedino zbog ega
mi je nedostajao New Jersey bila je pizza i ljetne berbe sonih rajica. U Miamiju pizza nije tako
ukusna, vjerojatno zato to je ovdje uglavnom pripremaju kuhari iz Havane i Port-au-Princea.
Danas mladi novinari najprije diplomiraju urnalistiku, onda stairaju i tek tada poinju raditi. Ja
sam se u ovom pozivu nala preko noi. Podrunica Western Electrica u Miamiju odbila je moju
molbu za posao. Slubenica kadrovske slube suho mi je rekla da joj je zabranjeno zaposliti ikoga iz
Western Electricove tvornice u New Jerseyju, jer "tko bi onda uope ostao u New Jerseyju".
Otkrila sam da se lake upisati na teaj kreativnog pisanja nego pronai posao. U sreditu
Miamija, poznatog kao "arobni grad", odravali su se teajevi svih vrsta, od masae do
automehanike. Polaznici teaja bili su preteno umirovljenici. Veina je imala zanimljivu prolost,
najee tunu. Bilo je dosta idovskih useljenika koji su pobjegli ispred nacista, a u novi su svijet
donijeli samo sjeanja, jer im obitelji nisu preivjele rat.
Jedan od njih bio je smeurani ovjeuljak koji je sa svojom suprugom ivio blizu naeg malog
stana na South Beachu, u kojem sam ivjela s majkom. Svakog dana odgegao bi se u javnu knjinicu
Miami Beacha na Aveniji Collins, preko puta striptiz bara Place Pigalle. Tamo je, u tiini koju je
remetilo samo zujanje klimatizacijskog ureaja, rukom pedantno pisao svoj roman. Dvaput tjedno
odvezli bismo se mojim malim kabrioletom na predavanje kreativnog pisanja. Dok je pohlepno gutao
sendvie i pijuckao mrvice oko sebe, pokuavao me nagovoriti da otipkam i lektoriram njegov
rukopis. No, njemu lektura ne bi bila dovoljna. U svomu neitkom tekstu, pisanom loim engleskim,
eznutljivo je opisivao neku zlatokosu Katju nalik na boicu, u koju je bio nesretno zaljubljen kao
mladi u Rusiji. inilo mi se kao da na neki nain vara svoju debeljuskastu suprugu aneoska lica koja
mu je smjerno pripremala sendvie. S olakanjem sam doekala trenutak naeg rastanka. Vie nisam
imala vremena za teaj. Zaposlila sam se.
Prigoda mi se ukazala neoekivano, zahvaljujui kolegi s teaja. Iako je njegov naglasak iz drave
Tennessee zvuao pomalo unjkavo, a dlanovi mu uvijek bili malo vlani, bio je tako arobno uljudan
da su ga oboavali i uitelj i stare polaznice, a ni ja se nisam imala razloga poaliti. Predloio mi je da
se prijavim na natjeaj za novinara tra rubrike u malom listu okruga Miami Beach, u kojem je bio
urednik.
Njegov me prijedlog zapanjio. Nikad nisam pomiljala da bih mogla raditi u novinama. To mi
jednostavno nije padalo na pamet. Ovo bi mogao biti savren izvor prihoda dok budem pisala najvei
roman u povijesti amerike knjievnosti, pomislila sam. Tada jo nisam imala pojma da je novinarski
posao toliko naporan da ovjeku ostaje vrlo malo vremena za bilo to, a najmanje za pisanje romana.
Kad sam stigla u Daily Sun, tabloid koji se prodavao u jedva deset tisua primjeraka, dali su mi
priopenje za javnost o domjenku u nekoj crkvi i rekli mi da o tome napiem lanak. To sam i uinila.
List, koji se reklamirao kao "Novine u slubi Zlatne obale Miami Beacha", ponudio mi je posao. Dalje
je sve ilo kao po loju.
Od danas si novinarka obavijestio me kolega s teaja. Rukujui se, osjetila sam znoj na
njegovu dlanu. Imala sam neki neugodan osjeajda nee sve na tome stati.
Tada nisam imala pojma to me eka, da e mi ivot u Miamiju donijeti ushienje i radost,
isprekidano trenucima ista uasa i potpune panike, te cijelu vojsku mrtvaca pet tisua leeva.
Moja efica bila je Maude Massengale, urednica tra rubrike. Ona je znala sve i poznavala
svakoga, jer je u novinama radila od pamtivijeka, jo prije mog roenja. Ve je trebala biti u mirovini,
ali je u njenim uvelim grudima jo tuklo srce zaljubljive iparice.
Maude je bila oduevljena seksom i romantinim avanturama i za njih je ivjela. Svima se
obraala sa "Dragi!". Najee bi uz pozdrav dometnula: "Kako tvoj ljubavni ivot?" I morali ste joj
odgovoriti. Bila je to razmaena junjaka ljepotica starog kova. Kad su njene dvije keri jo bile
adolescentice, stalno su se alile da su gladne jer su u hladnjaku nalazile samo dijademe od orhideja,
rekla mi je jednom prigodom.
Maude je bila u vjeitoj potrazi za kavalirima koji e je pratiti na mnogobrojne gala balove na koje
je odlazila. Njen najdrai pratilac bio je Timothy Smith, visoki tamnokosi mukarac kojem je sako
neobino dobro pristajao. Bila je luda za njim. Nakon to bi s Timothyjem provela veer u ladanjskom
klubu, njene ve mutne plave oi sjale bi kao zvijezde na naboranom licu. Maude je bila duevna ena.
Najvie je nadahnua nalazila u svojoj vjeri u vjenu ljubav. Kad se Timothy Smith oenio bogatom
udovicom, bila je neutjena. To joj je slomilo srce i vie se nikada nije oporavila.
Maude me nauila kako valja izvjetavati sa zabava visokog drutva, kako urediti tekst, prelomiti
stranicu i napisati naslove. Ponekad, kad bi je shrvala tuga zbog Timothyja, ak bih napisala i njenu
rubriku. Takvo to u Daily Sunu nije bilo neobino. Iako nikad nisam ila na utrke pasa, urednik
sportske rubrike zaduio me da piem prognozu. Nisu mogli nai nikog drugog. Ponekad, kad se za to
ukazala potreba, urednik sportske rubrike i ja pisali bismo pisma itatelja, dakako, pod lanim
imenima. Odisala su kapricioznou, u nadi da e potaknuti itatelje da na njih reagiraju i tako nas
rijee tog posla.
Bili su to posljednji dani tradicionalnih novina, dani linotipa, vrueg tiska i metalnog sloga. Plaa
u Sunu bila je ispod minimuma zajamenog zakonom i nije bilo nadoknade za prekovremene sate.
Ipak, nije mi palo na pamet da se zbog toga alim.
Pratila sam sastanke idovske dobrotvorne organizacije Hadassah, Udruenja roditelja i
nastavnika, rukove i ajanke visokog drutva, koordinirala posao u tiskari, pomagala pri vezanju
stranica, te nauila itati tekstove odozdo prema gore i zdesna nalijevo, to mi je kasnije dobro
posluilo u novinarskoj karijeri. im sam si to mogla priutiti, kupila sam malu crnu haljinu za balove
i operu.
Nita ne brini to nije osobito ekstravagantna i ik pouavala me Maude. Ljudi koji dolaze na
skupove visokog drutva u skupoj unikatnoj odjei ba ne vole kada ih zasjeni obina novinarka.
Imala je pravo. Dakako, ja nisam odlazila u operu da uivam u glazbi. Bio je to posao kao i svaki
drugi. Moj je zadatak bio da se motam po predvorju, uoim dolazak baronese Adele von Poushental i
njenih prijateljica i zabiljeim za budue generacije kako su bile odjevene.
Maude je bilo savreno jasno kakva je njena uloga u ivotu tih ljudi. Oni su je pozivali na sve
strane i hvalili se njenim prijateljstvom, ali samo tako dugo dok su se njihova imena pojavljivala u
Maudinoj popularnoj tra rubrici. Tu rubriku italo je vie ljudi nego to je i sama Maude mogla
pretpostaviti. Vrhunski kradljivci dijamanata kasnije su mi priznali da im je Maudina rubrika bila
Sveto pismo za upoznavanje navika, rezidencija i nakita bogatih i slavnih ljudi.
Jednom sam pokuala uvjeriti Maude da mnogi od tih bonvivana trae njeno drutvo zbog nje
same, a ne zbog rubrike koju je pisala. Nasmijeila se i odmahnula glavom.
Nema pravo rekla je.
Dan ili dva kasnije jedna od najvienijih dama iz lokalnog visokog drutva osobno je navratila u
urednitvo da Maude pozove na malu, ali otmjenu veeru.
Pazite, Maudie rekla je leprajui oko stola moje efice. elimo da doete iskljuivo kao
prijateljica. Ostavite svoj stari notes kod kue. elimo da budete s nama zato to vas volimo. I sami
znate koliko vas volimo.
Maude je zavirila u svoj rokovnik i ljubazno odbila poziv objasnivi da je zauzeta. Nesuena
domaica pokislo je odmarirala do vrata, okrenula se i rekla napuivi usnice:
Pa moete li onda barem poslati fotografa?. Ponekad bi u slagarnici slova nepanjom pala na pod
i rasula se. Tada se dogaalo da kakav slagar s cigarom u ustima koji nije mnogo drao do tra
rubrike, masnom rukom pokupi slova s poda i nasumce ih sloi na stranicu. Moete zamisliti bijes
majke koja je doivjela da se tekst oglasa za vjenanje njene keri pomijea s receptom za svinjsko
peenje! Radei u tra rubrici nauila sam mnogo o ljudskoj prirodi i ljudskim nagonima.
Ali, nauila sam jo neto. Uredniku koji je u govoru otezao, kako to ve rade u Tennesseeju, bila
sam malo previe simpatina. Svakog bi asa ulazio u moj mali ured da mi izrazi oboavanje i preda
mi svoje ljubavne poruke i pjesme. Sa zadovoljstvom sam ga upozoravala na pravopisne pogreke.
Jednom sam se zakljuala prije nego to je uspio ui u sobu. Poeo je lupati po vratima probudivi
Maude koja je drijemala nakon naporne noi u ladanjskom klubu i injekcije vitamina B12 koju je
dobila od svog lijenika. Pogledala se u zrcalu, popravila svoj ruiasti karmin i naredila mi da ga
pustim unutra. Maude je oboavala ljubavne avanture; uivala je u njima, govorila o njima i poticala
ih.
Njegovo je ime bilo James Buchanan. Postao je moj Pearl Harbour.
Uvijek sam loe birala mukarce. ini se da je to tradicija meu enama u mojoj porodici.
Rekla sam mu da elim pisati knjige. Odgovorio je da i on to eli. Dakle, imali smo iste interese.
Moda i nije tako lo, pomislila sam. Nije bio moj tip, ali nita zato. Moda mi je suen. Seksualno
iskusne i praktine Talijanke s kojima sam radila u Patersonu, New Jersey, upozorile su me:
"Mukarac te mora voljeti vie nego ti njega".
Meni manjka samopouzdanja. Moda je to zato to je prvi mukarac u mom ivotu otpraio od
mene i moje majke kad mi je bilo sedam godina. Jim Buchanan nije me isputao iz vida. Koliko god
da sam mu puta rekla ne, on se pokunjeno i smjerno vraao, sa eirom u ruci i izrazom oboavanja na
licu. Dok smo jo ivjeli u Patersonu, uvijek sam strpljivo ekala da me deki nazovu. Ponekad sam
ekala uzalud. No, na poziv Jima Buchanana nije nikada trebalo ekati. Morala sam podii slualicu
da telefon prestane zvoniti.
Poeli smo odlaziti u kineske restorane, izlaziti zajedno.
Tada je Sun dobio novu upravu i Jim Buchanan i jo nekoliko ambicioznih ljudi koji su se previe
mijeali u uredsku politiku dobilo je otkaz. Jo nekoliko njih predalo je ostavke u znak prosvjeda.
Meu njima sam bila i ja. Bilo je to osam mjeseci nakon to sam tamo dola.
Vjenali smo se i otili na medeni mjesec na rajski otok Sanibel Island pored zapadne obale
Floride, ije su netaknute plae obilovale koljkama. Najvie se sjeam buha u pijesku. Bile su grozne.
Jim se zaposlio u novinama oblinjeg okruga Broward. Ja sam odluila napisati knjigu. Oboje smo
odluili zasnovati dom. Bio je to potpun fijasko. Samo nekoliko mjeseci kasnije, pobjegla sam nazad u
Miami. Nije to bilo bez kajanja jer se nisam planirala razvesti. Kao to nisam planirala ni toliko
drugih stvari.
Odluila sam da se pokuam zaposliti kao novinarka u listu Miami Herald, najveim i najboljim
novinama u Junoj Floridi. Slubenica u kadrovskom od koje sam zatraila obrazac za molbu, nije
mnogo okoliala:
Ako nemate diplomu iz novinarstva ili najmanje pet godina iskustva u dnevnim novinama,
nemojte ni pokuavati.
Zapamtila sam te rijei.
U Daily Sun opet je stigla nova uprava, a ja sam bila bez posla. Blijedi bucmasti urednik imenom
Ted Crail upitao me jesam li studirala novinarstvo. Protrnula sam: morat u mu rei da nisam.
Dobro rekao je vedro onda barem neete morati ispravljati loe navike.
Oekivala sam da e mi ponuditi posao, ali me danima nisu zvali. Kad sam ih nazvala, priopili su
mi loe vijesti. Nakladnik Rolfe Neill naredio je da me ne prime zbog mog branog stanja.
"Razvedena ena", rekao je, "nestabilna je i nepouzdana".
Da bih mogla plaati najamninu za stan, honorarno sam pisala za neke dosadne gospodarske
novine. Moja majka bila je zaokupljena svojim novim poslom i novim ivotom, pa sam ostala sama s
Ninom, svojom bijelom makom. Ona i ja dijelile smo dobro i zlo u naem malom stanu na obali
kanala u Miami Beachu. Ja sam jela hae i maslac od kikirikija, a Nina hranu za make iz vreice. Kad
bi potar donio honorar, poastile bismo se odreskom i majom hranom iz konzerve. Iz stana iznad
nas, koji je zajedniki unajmio velik broj zborista i zboristica iz nonog kluba hotela Fontainebleau,
esto su dopirali zvui glazbe, kripa kreveta i tapkanje bosih nogu. Stanari, koji su se esto mijenjali,
ponekad bi s balkona na drugom katu veselo skoili u kanal da se osvjee. Bili su uzbudljivi,
prijateljski raspoloeni i puni ivota, ali se nismo druili. Ja ne znam plivati, a da ni ne govorim o
skakanju u vodu, osim toga radim dozlaboga dosadan posao.
Budui da su me gospodarske novine plaale po broju rijei, pisala sam strano razvueno, kieno
i opirno. Urednici, koji su skraivali i ureivali tekst, plaali su samo po broju objavljenih rijei, ali
ipak bi im promaklo prilino suvinog teksta. Bila je to borba za opstanak.
Jednom sam se ak potpisala mukim pseudonimom da bih prodala lanak nacionalnom asopisu
Avanture za mukarce. lanke su potpisivali samo mukarci, tako da sam za urednike asopisa ja bila
"gospodin Buchanan". U lanku sam opisala macho gradonaelnika male opine oblika graka na rubu
movare Everglades, koja je vrvjela aligatorima. Tip neumoljiva djelitelja pravde, nalik na likove
Clinta Eastwooda, razmetljivi gradonaelnik je golim akama uspio oisititi to "posljednje leglo
bezakonja na Floridi".
Nedugo nakon to je pria objavljena, grad je ponovno bio miran. Ovog puta mir su uvele gradske
vlasti koje su gradonaelnika strpale u zatvor. Bio je to moj prvi susret sa sindromom vuka u janjeoj
koi, tako estog meu policajcima, politiarima i sucima. ovjeka kojeg danas slave esto ve
sutradan nau s rukom u neijoj kesi.
Napokon se srea nasmijeila i Rolfeu Neillu, nakladniku koji je odbio moju molbu za zaposlenje.
Dobio je posao u New York Timesu. Onoga trenutka kad su mu ugledali lea, urednici Suna ponudili
su mi posao.
No, sada se od mene vie nije oekivalo da piem o bizarnostima iz visokog drutva ni o sveanim
rukovima Udruenja roditelja i nastavnika. Zaposlili su me da izvjetavam o stvarnosti naih
okrutnih ulica, da nepokolebljivo traim injenice i zubljom istine rasvjetljavam mrak neznanja. Hou
li to moi? Jesam li za to sposobna? Nisam imala pojma. Na smrt sam se preplaila. No, morala sam
se iseliti iz stana pa mi je trebalo novca.
Stanodavac se razbjesnio jer je Nina bila skotna. Jedne noi, dok sam bila opijena glumom
Richarda Burtona kao filmskog Hamleta, posjetio nas je lijepi maak srebrne dlake. Dugodlaki stranac
i Nina poeli su se meko doaptavati kroz mreu na vratima. Vodu iza njih obasjavala je mjeseina.To
mi se uinilo jako romantino, pustila sam je van i oni su zajedno pobjegli. Jamano nisam bila pri
zdravoj pameti. Dva dana kasnije susjedi su mi rekli da su make savile log ispod zgrade. Izmamila
sam je van zdjelicom hrane. Za njom je izaao maak tuno zavijajui. Ona mu se odazvala s mog
ramena.
Barem je netko u naem kuanstvu bio zaljubljen. Vie ga nikada nismo vidjele, ali teta je ve
bila poinjena. Stanodavac je rekao da ne eli make u kui, a ve sam imala tri.
Nema mi nita drae od predenja maia, tog umirujueg zvuka koji upuuje da svijet, koji je pun
zlih pasa i ljudi, bundija i nezadovoljnika, ipak nije posve lo. Maii su arobni, ali ih je teko
sakriti u dvosobnu stanu. Bog mi je svjedok da sam sve pokuala. im se pojavio stanodavac da uzme
najamninu, maii su zabili svoje kao britva otre pande u nogavice njegovih sintentikih hlaa i
pripile se uz njih. Make nagonski, na prvi pogled, prepoznaju one koji se bolesno boje maaka.
Morale smo se iseliti.
Novi stan bio je skuplji, pa sam se jako trudila da zadrim posao u Sunu. Iako mi je fotografiranje
bilo u opisu , poslova, uope se nisam znala koristiti fotoaparatom, a jo manje snimati fotografije za
novine. Moj urednik Ted Crail zalijepio je na moju staru yashicu kratku uputu za uporabu. Na sreu,
moj prvi objekt bio je strpljivi slubenik iz niih redova gradske uprave a ne neki kriminalac u bijegu.
Zajedno smo na glas proitali upute te sam nakon nekoliko neuspjelih pokuaja snimila njegov portret
koji je dan kasnije objavljen u novinama.
Uslijedio je moj prvi junak: mravi student koji je iz potopljenog automobila u zaljevu Biscayne
izvukao onesvijetenu enu teku sto trideset kilograma. Ima neto u junacima, zbog ega ljudi o
njima rado itaju a novinari s uitkom piu. Oni potiu nae skrivene fantazije. Svaki ovjek, bio mlad
ili star, potajno sanja da e se iskazati u tekoj situaciji, ali rijetkima se za to ukae prigoda.
Ljudi vole itati i o junakim pothvatima policajaca i vatrogasaca, no oni su za to obueni i
plaeni. Osim toga, kada uine neto doista iznimno, esto to iskoriste da bi dobili poviicu, bili
unaprijeeni ili dobili neku povlasticu. Istinski su junaci plemeniti ljudi koji se sluajno zateknu na
mjestu dogaaja i smognu snage da savladaju nepredviene tekoei preobraze se u superljude:
pristavi adolescent, gojazni voza kamiona, umorna domaica, sredovjeni ovjek s debelim
naoalama.
Junaci su zvijezde mojih malobrojnih pria sa sretnim svretkom, jer, na alost, najee dobivam
ulogu glasnika koji nosi loe vijesti.
Ted Crail rekao mi je da se ne urim i da se ne brinem, jer ljudi vole kad ih se fotografira; da e
biti strpljivi i izdrati to se izdrati mora, osobito zato to je za novine. Imao je pravo.
ef vatrogasaca u Surfsideu, maloj obalnoj opini na sjevernoj granici Miami Beacha, polio je
aku plinom za upalja, zapalio je i goruim palcem pripalio cigaretu kako bih mogla snimiti
atraktivnu fotografiju.
Ovo nije kaskaderski trik rekao mi je ozbiljno. To je samo jednostavna demonstracija
djelovanja vatre. Za sluaj da fotografija ne uspije, sve je jo jednom ponovio.
Gradonaelnik Miami Beacha, sjedokosi patricij Chuck Hali, bio je ovjek izvan formata, ba kao i
sve drugo u Junoj Floridi. Taj slatkorjeivi bogata bio je uvijek na raspolaganju novinarima. Samo
nekoliko dana nakon to je kupio petnaest metara dugu jahtu, s druge strane zaljeva Biscayne naiao je
olujni oblak, zaustavio se tono iznad nje i eksplodirao. Plovilo jo nije bilo osigurano.
Iz neba nad Miamijem ponekad se izlije takva kia, kao da je stigao Potop. Sa zapada naiu crni
oblaci, nebo se tako zatamni da se usred dana upale uline svjetiljke, a gromovi ponu pucati kao da je
smak svijeta. Make tada pojure u zaklon, djeca ponu vritati a nebo proparaju munje. No, sve je
gotovo za dvadesetak minuta. Opet zasja sunce, more se umiri i vrijeme je opet krasno.
esto se dogodi da na jednoj strani ulice kii, dok je druga suha. Tog dana kiilo je samo na
jednom mjestu, po gradonaelnikovoj jahti, koja je potonula pod teretom vode. U marinu sam stigla s
fotografskim aparatom, ali bilo je prekasno. Gradonaelnik je ve unajmio nekoliko radnika, koji su
satima crpli vodu iz jahte, dok ona napokon nije isplivala na povrinu.
Boe, gradonaelnice rekla sam nadali smo se da emo je moi fotografirati dok je jo pod
vodom.
Nema problema rekao je.
Dobacio je neto radnicima, koji su kimnuli glavom, usmjerili cijevi prema jahti i napunili je
vodom. Sve to da bih ja mogla snimiti jednu fotografiju! Jo sam bila nova u ovom poslu pa sam se
zabrinula.
Gradonaelnice upitala sam je li to etino?
Jasno da je etino odgovorio je. Ta, mi samo rekonstruiramo dogaaj.
Tada jo nije bilo javnih nereda i izbjeglica, i gradonaelnika nije naputalo dobro raspoloenje
unato mnogobrojnim krizama i pljakaima koji su mu iste veeri kada je pobijedio na lokalnim
izborima estitali tako to su mu u njegovu tavanskom stanu oteli nakit prijetei mu orujem.
Jednom drugom prigodom, netko je ispalio metak u prozor njegova rollsroycea tipa silver cloud,
pa su me poslali da snimim Njegovu uzvienost kako prua svoju lijepo manikiranu ruku kroz rupu na
staklu.
Ve su bili iz Miami Nema rekao mi je. I oni su me snimili u toj pozi.
Da vidimo zapitala sam se na glas u kojoj drugoj pozi da vas snimim?
Moj pogled sreo se s pogledom tog sjedokosog lisca pomislili smo na isto. Uzdahnuo je bez rijei i
otpustio svoju skupu svilenu kravatu. Sutradan se gradonaelnik pojavio na naslovnoj stranici naih
novina posluno gurajui svoju lijepu glavu kroz razbijeni prozor na kojem su, se vidjeli otri rubovi
polomljena stakla.
Na moje iznenaenje i veliko zadovoljstvo, neobino sam ugodno radila i s Leftyjem
Rosenthalom. Lefty je bio optuen za namjetanje rezultata koarkakih utakmica te se, kao nadaleko
poznat kockar, trideset osam puta naao ispred Senatskog odbora i svaki se put pozvao na Peti
amandman amerikog ustava[3] . Lefty, kojem je bio zabranjen pristup na konjike utrke na Floridi,
nije pretjerano volio publicitet, pa je nedugo prije toga opsovao snimatelja Miami Newsa koji ga je
pokuao snimiti na finalnoj utakmici amerikog nogometnog prvenstva. Neki drugi ovjek tada je
fotografa napao naslonom sjedala. Taj se neugodni sluaj naao na naslovnim stranicama novina.
Toga se puta Lefty trebao pojaviti na Opinskom sudu Miami Beacha radi nekog sitnog prekraja.
Jedan od urednika poslao me na suenje:
Ne zaboravi ga snimiti povikao je za mnom. Kad je Lefty izaao iz sudnice, poela sam kaskati
za njim na sigurnoj udaljenosti. Dok sam se pitala kako u nabaviti drugi aparat ako mi uniti onaj
koji sam nosila sa sobom, okrenuo se i upitao me to elim. Rekla sam mu.
Vi se sigurno alite.
Ja sam samo novinarka koja pokuava raditi svoj posao odgovorila sam sjetno.
Namjestio se za fotografiju i ak mi se nasmijao u kadru.
Oduvijek sam se najvie bojala da neu uspjeti napisati lanak, da u napraviti neku greku ili se
pokazati nedoraslom zadatku. To me jo progoni iz dana u dan. Panika je sastavni dio moje psihe,
vjerojatno zbog mog neurotinog straha da u biti otputena i morati se vratiti u New Jersey i tamo
dovijeka raditi u tvornici krznenih kaputa. To me tjera da na poslu stalno nastojim napraviti sve vie i
vie.
Dakako, drugi vaan motiv za moj rad jest neutaiva radoznalost. Miami je oduvijek magnetski
privlaio bjegunce, ak i prije nego to je postao novi Ellis Island[4] . Miami je grad iznenaenja.
Ovdje nikada ne znate tko ili to vas eka iza nekih vrata.
Tako me jednom iznenadio Sam Houston Johnson, s kojim sam nakratko podijelila krevet.
Predsjednik je tada bio Lindon B. Johnson. Osoblje jednog luksuznog hotela na morskoj obali
uznemirilo se zbog posjeta ovjeka koji je pompozno doekan kao predsjednikov mlai brat. Dok se s
umjetnom plavuom provodio u svom apartmanu, njegov je raun munjevito rastao, a on se zabavljao
bolje nego to dolikuje jednom lanu predsjednike obitelji. Osoblje je poelo sumnjati u njegov
identitet, ali se nije usudilo zatraiti da ga i dokae. Tada nam se hotelski slubenik za odnose s
javnou obratio za pomo.
Na naem groblju novina nismo nali nita. U javnoj knjinici pronali smo da predsjednik ima
mlaeg brata po imenu Sam, meutim, iz nekog neobjanjiva razloga Sama nije bilo ni na jednoj
slubenoj obiteljskoj fotografiji.
Zakucala sam na vrata njegova apartmana bez broja na osmom katu. Dobrodolicu mi je poeljela
plavua i ponudila me pivom. Bilo je deset sati u jutro. Povela me do kreveta "gospodina Sama". On je
leao na prekrivau, leerno odjeven, s runo izraenim kaubojskim izmama na nogama. Pio je neku
prozirnu tekuinu iz ae za vodu. Ustanovila sam da slii na predsjednika.
Plavua mu je podmetala pepeljaru pod zapaljenu cigaretu i ispravljala au kad bi se ova nagnula.
Ako je on uistinu predsjednikov brat, zato ga ne prati tajna sluba? Uspravio se na krevetu.
Ima ih na sve strane rekao je previe je tih prokletih inspektora. Potom se opet sruio na
jastuk.
Rekao mi je da predsjednika nije vidio od inauguracije dodajui da ga je Lady Bird prvog nazvala
da ga obavijesti o Lindonovoj operaciji ui.
On i plavua bili su oduevljeni to ih elim snimiti. Onda je rekao da se eli slikati sa mnom.
ena mu je pomogla da sjedne u stolicu pokraj kreveta i uzela aparat u ruke. Sjela sam pokraj njega.
Kad je plavua zavrila s kadriranjem, rekla sam: "Ptiica!" Naglo se nagnuo, zgrabio me oko vrata i
poljubio me svojim mekanim usnama u obraz. Onda se prevalio na krevet, okrenuo na bok i zaspao
kao gromom oinut.
Otila sam na prstima do vrata, ali me plavua zaustavila prije nego to sam izala.
Bilo bi jako neuljudno rekla je oteui da odete prije nego to se dostojno oprostite. To bi
jako uvrijedilo gospodina Sama.
Gospodin Sam nije se doimao uvrijeen. Prije bi se reklo da je bio bez svijesti. Unato tome prila
sam krevetu i uljudno mu zahvalila na njegovu dragocjenom vremenu. Njegove su se trepavice
pokrenule i ja sam mu pruila ruku. Polako ju je uzeo u svoju.
Zlato, ti si tako slatka uzviknuo je. Izgleda kao Jackie Kennedy.
Povukao me k sebi objema rukama i ja sam, izgubivi ravnoteu, poletjela naprijed i pala ravno na
njega.
Moj nezgrapni stari aparat, koji mi je visio oko vrata na konom remenu, zaglavio se izmeu nas.
Nespretno sam se pokuavala osloboditi njegova zagrljaja, no pokazalo se da je iznenaujue snaan.
Dok smo se hrvali, krajikom oka vidjela sam kako plavua sebi mirno ulijeva pie.
im sam se oslobodila i posrui se osovila na noge, gospodin Sam se prevalio na drugu stranu i
zatvorio oi. Upitala sam je li pijan.
S njim je sve u redu odsjeno je odgovorila plavua.
Iz urednitva sam telefonirala u gradski ured tajne slube.
Trebam podatke o Samu Houstonu Johnsonu. Odgovor agenta bio je mehaniki hladan.
Jedino je Washington ovlaten da daje podatke o predsjednikovoj obitelji.
Zato ga ne pratite? to ako doe u loe ruke... povikala sam.
Vi znate gdje je? u agentovu izmijenjenu glasu ula sam uznemirenost. Kad sam mu rekla
adresu, brzo je prekinuo razgovor ne rekavi ni zbogom.
Nije prolo ni petnaest minuta kad me nazvala pratilja gospodina Sama. Bila je bijesna. eljela je
znati zato sam nazvala, tajnu slubu. Tada je on uzeo slualicu i zaciao:
Zato si mi to uinila, zlato?
Oboje su zatraili da im predam film. Nazvali su mog urednika. Gospodin Sam je neto
nerazumljivo mrmljao dok se nije zauo udarac, kao da je zajedno s telefonom pao na pod.
ena je nedugo potom ponovno nazvala. Tada je ve zvuala pompozno.
Posjetio nas je glavni agent tajne slube i eli s vama razgovarati rekla mi je. Pokuala ga je
nagovoriti da mi se obrati, ali on je odbio.
Kasnije mi je hotelsko osoblje reklo da je u hotel stigla gomila agenata tajne slube i FBI-a. U tili
su as gospodina Sama izgurali iz hotela privezana u invalidskim kolicima i zamotana u pokriva. U
zranoj je luci ve ekao privatni zrakoplov registriran na tvrtku Johnson Enterprises. Za sobom su
ostavili plavuu i neplaeni raun. Nakon to je platila raun i jo jednom me bijesno nazvala, otila je
iz grada.
Moji urednici ve su tada znali da se gospodin Sam nije krivo predstavljao, pa su bili na sto muka
kako da sroimo lanak. Nakon nekoliko sastanaka iza zatvorenih vrata naredili su mi da stvar
prikaem u obliku intervjua s predsjednikovim bratom. Sljedeeg je dana u novinama objavljen
intervju i dvije fotografije jedna na kojoj je Sam sam i druga na kojoj je s pratiljom.
U intervjuu sam citirala Samove rijei da se doao odmoriti u Miami Beach, nakon to je tri
godine proveo u Meksiku i dva se puta razveo. Nakon Miami Beacha kanio je posjetiti San Juan.
Izostavila sam najpikantnije pojedinosti naeg susreta u njegovu apartmanu.
Nekoliko tjedana kasnije nazvao me jo netko: bio je to plavuin suprug, razoaran demokrat koji
je unajmio privatnog detektiva da pronae njegovu suprugu i gospodina Sama.
Zanimalo ih je imam li jo fotografija.

Moj je teritorij obuhvaao i etiri gradia i sela na sjevernom rubu Miami Beacha. Iako su se
protezali na manje od etiri kilometra, svaki je imao vlastitu upravu, policiju i vatrogasce, te iznimno
uljivu lokalnu politiku scenu.
Glavni dio stanovnitva inili su umirovljenici, nekadanji estoki ulini borci s podruja New
Yorka. Ti nisu provodili umirovljenike dane drijemajui na suncu. Nakon napornog radnog vijeka,
sad su napokon imali vremena, energije, a i dovoljno elana da se poteno istutnje. To su i inili.
Gradii u tom podruju vrvjeli su tim sjedokosim prznicama, aktivistima i buntovnicima. Mnogi od
njih postali su moji informanti. Oni su me nauili pravu istinu o svijetu politike.
Nigdje kao u malim gradovima nema toliko blaenja, podmetanja i toliko zakulisnih igara u
predizbornoj kampanji. Kopanje po prljavom rublju uzbuivalo je moje vremene informante, mene
samu, pa i moje urednike. Zajedno smo razotkrivali zatakane skandale, izborne prijevare, mrane
planove i sve vrste zlouporaba, prijestupa i nezakonitosti, od kojih su neki poinjeni u gradovima gdje
se broj glasaa ne mjeri tisuama nego stotinama. Iako sitne ribe u moru svjetske politike, oni su se
veselili suradnji sa mnom i omoguavali nam da poveamo bijednu nakladu naih novina.
Ti gradii bili su pravi zlatni rudnik za novinare. U jednom danu baen je Molotovljev koktel na
travnjak jednog vijenika u selu North Bay, iznenada je prirodnom smru umro gradonaelnik, a
jednom drugom vijeniku poginula su tri roaka u traginoj nesrei na krstarenju.
Tog istog dana prvi sam put intervjuirala policajca. Bio je to Bennie Hyman iz Miami Beacha, koji
se ve pet godina sporio s policijom jer je otputen zbog poodmakle dobi i niska rasta. Sam Bog zna
zato se toliko elio vratiti na posao. Bilo je neto u tom iznimno niskom i veoma agresivnom
sredovjenom policajcu to je izazivalo ljude. Bennieja su nebrojeno puta fiziki napali, poderali mu
koulju, izbili mu zub, pa ak i pucali na njega. Bio je napadnut na ulici, u policijskom autu, u dnevnoj
sobi policijske postaje, pa ak i u dizalu policijske zgrade.
Neka ena bacila mu je u lice sendvi s govedinom. Kasnije je rekla: "Uvijek sam eljela neto
baciti na policajca". Nakon to je platila kaznu od pedeset dolara, otila je rekavi zadovoljno:
"Vrijedilo je".
Prije nego to je otputen, Benny je dobio ukor jer je iz pitolja pogodio u usnu resicu neku staricu
koja je sjedila u lealjci na verandi hotela South Beach. Opravdavajui se, rekao je da je ciljao
kriminalce u bijegu, ali je zbog loeg vida promaio.
Kasne ezdesete godine bile su zlatno doba Miami Beacha: Miss svijeta, ou Jackie Gleason
"Uivo iz najzabavnijeg i najsunanijeg grada na svijetu", slavne velike glazbene revije u velikim
hotelima, glavne zvijezde u punoj sezoni. Moram rei da se Frank Sinatra prema meni ponio uljudno,
a Joan Crawford snudeno mi je povjerila da je usamljena. Miami Beach imao je sve. Grad je vrvio
ivopisnim lokalnim osobenjacima, zvijezdama na proputovanju i ludim politiarima.
Crpui energiju iz svoje mladosti i oduevljenja poslom, radila sam cijele dane, est dana na
tjedan. Nikada nismo imali dovoljno novinara. Jednom sam punih osam mjeseci bila Sunov jedini
novinar. U strahu da neu imati dovoljno materijala za lanke, cijele sam dane pisala biljeke o svemu
to mi je padalo na pamet. Nikad nisam znala koliko u prostora morati ispuniti. Jedne noi, oko jedan
u jutro, moj urednik Ted Crail, obazriv ali opsesivno radin ovjek, priao je mom stolu s izrazom
oajnika na licu. Kao to sam mogla i oekivati, trebalo mu je materijala. Jo vijesti, jo lanaka. Nije
ih imao dovoljno da zakljui izdanje. Radila sam od sedam u jutro bez ruka. Nova smjena poinjala
mi je u sedam u jutro.
Ne mogu, ne mogu zavapila sam. Iscrpljena, bacila sam se na svoj stari deformirani stroj
marke remington i poela plakati. Nije se dao zbuniti.
Jo jedan lanak, jo jedan lanak. Stiui svoje demekaste ake, nogu napetih kao strune,
poticao me kao da sam boksa koji se omamljen od udaraca objesio o konopce. Jo jedan lanak, jo
jedan lanak!
Polako sam sjela, tupo prelistala notes i pronala ideju za jo jedan lanak.
Jedne noi ponestalo mi je podataka da dovrim lanak pa sam otila potraiti inspektora Emeryja
Zericka, koji je imao slobodan dan. Te noi upoznala sam porunika Emmetta Millera. Imao je plave
oi, velike bicepse koji su navodili na grijeh i rupicu na bradi poput Kirka Douglasa. Naa avantura
pouila me da nikada ne mijeam posao sa zadovoljstvom.
Uvijek se u sve moram uvjeriti na vlastitoj koi. Zericka sam najprije potraila u baru Southwind,
omiljenom sastajalitu policajaca Miami Beacha, koji je bio udaljen samo jednu ulicu od urednitva
Suna, a bio je otvoren cijelu no. Sef lokalne policije osigurao mu je popularnost kad je policajcima
zabranio da tamo odlaze. Kad bi vam zatrebao neki policajac, najbolje ga je bilo potraiti u
Southwindu. Zatekla sam Emeryja kako igra biljar s Emmettom Millerom. Iznenada je Emery nestao i
ja sam se zatekla kako Milleru dajem telefonski broj svog stana. esto policajcima dajem svoj broj
kako bi me mogli obavijestiti o zanimljivim sluajevima; no uvijek to radim iz poslovnih razloga.
Tada nije bilo tako. Ni meni ni njemu nije bio na pameti posao.
Kao to sam ve rekla, policajcima je bio zabranjen pristup Southwindu. Da je barem meni netko
zabranio pristup Emmettu Milleru.
On je ve imao troje djece iz dva braka i uskoro se trebao rastati od druge ene. Trijezan, bio je
sjajan, ali pijan, ni najmanje. Isprva se bojao da e zbog ljubavne avanture s novinarkom doi na lo
glas, da e ga optuiti da izdaje policijske tajne. Meutim, to ga ipak nije obeshrabrilo.
Narednik Emmett Miller i ja smo se zaruili, pa onda raskinuli zaruke. To se ponavljalo nekoliko
puta. inilo mi se sigurnije da ostanemo nevjenani: kad postane neugodan, ljubavnika se uvijek moe
poslati kui. Da sam se barem drala tog naela.
Zbog naih radnih obveza nismo se mogli ee viati. Jednog dana uspjeli smo nai vremena da
zajedno ruamo u opskrbnom centru u ulici Lincoln. Tek to nam je konobarica donijela sendvie, glas
iz Emmettova vokitokija javio je tri-sedamnaest, ifru za prometnu nesreu u kojoj ima ozlijeenih.
Nismo se na to obazirali: njegovi podreeni mogli su to srediti i bez njega. Onda je dispeer
promijenio signal u tri-osamnaest, ifru za prometnu nesreu nakon koje krivac pobjegne s lica
mjesta. Sad je ve bilo jasno da neemo moi ruati u miru. Onda se dispeer ponovno oglasio. Ovoga
puta ifra je bila etrdeset-pet: smrtni sluaj. S rukom je bilo svreno. Sendvii su ostali na stolu.
U daljini su zavijale sirene.
Sviraju nau pjesmu rekao je.
Emmett je pojurio na mjesto nesree u policijskim kolima, s upaljenim svjetlima i sirenom ije se
zavijanje stapalo s kakofonijom s drugih kola. Slijedei ga kroz crvena svjetla na semaforima, stigla
sam tamo odmah nakon njega.
ovjeku koji je leao na ploniku bilo je sedamdeset devet godina. Kad je izaao iz pekarnice
drei u ruci vreicu utipaka, na njega je naletio kombi i odbacio ga dvadeset metara. Voza je
pobjegao, ostavivi starca na tlu okruena utipcima koji su se razletjeli i do stotinu metara uokolo.
Na ovom poslu rijetko tko uspije sauvati dobru probavu.

Gradska rubrika lista Sun dobila je novog urednika, Boba Swifta, biveg novinara Miami Heralda.
Taj vitki brkati mukarac bio je oenjen zanosnom plavuom po imenu Elyalee. Jako su voljeli
domjenke. Zahvaljujui svojoj predanosti radu i izbjegavanju efova, uspjela sam izbjei nevolje
uzrokovane estim promjenama u upravi i vlasnitvu lista. No, na veliku zabavu u kuu novog
urednika bilo je pozvano cijelo urednitvo Suna. Oekivalo se da e doi mnogo vanih ljudi,
ukljuujui i dosta urednika iz Miami Heralda. Poziv je zvuao kao naredba. Nitko nije izostao.
Moj kavalir bio je Emmett. Nosila sam prekrasnu crnu haljinu, toliko kratku da je navodila na
grijeh, s lepravim ovratnikom od perja.
Kasnije sam tu haljinu prozvala "sudbonosnom".
Prije nego to je doao po mene, Emmett je navratio u Southwind. Znala sam da je pametnije da s
njim ne pleem, ali naa slatka mala telefonistica nije. Kad god bi ga srela naprosto bi ga gutala
oima. Nedugo prije zabave bila je na plastinoj operaciji nosa i izgledala je sjajno. Vidjelo se da se
tako i osjea.
Plei sa mnom, plei sa mnom cvrkutala je irei ruke, ivahna i slatka s cvijeem u kosi.
Emmett je sav sjao. Stajala sam sa strane nadajui se da moj novi ef nije uoio da sam stigla s
njim.
Bila je jako sitna, visoka jedva metar i pol i teka etrdesetak kilograma. On je imao metar i
osamdeset i vie od devedeset kilograma. Plesali su posve skladno cijelih etrdeset pet sekundi. Onda
su se zavrtjeli, on ju je nagnuo jako nazad, nastojei izvesti plesnu figuru. Okrenula sam glavu da ne
gledam. Zauo se tresak, plesni se podij ispraznio, a telefonistica je zavritala:
Moj nos, moj nos!
Tada je sve krenulo nizbrdo.
Dok smo razgovarali, Hugo Wessels je pijuckao. Vrhunski fotograf agencije United Press
International, Hugo je bio na zlu glasu po prgavosti. Jednom prigodom, dok je fotografirao hrvako
natjecanje u sportskoj dvorani Miami Beacha, hrvai su ga iz nekog razloga napali. Umijeali su se
posjetitelji, pa je zabrinuta policija morala zatraiti pojaanje. Guva je okonana tek kad je Huga,
koji se jo bacakao, iznijelo iz dvorane pola tuceta policajaca.
Hugo nije snagator; tovie, on je naizgled mrav, ali ilav. Na zabavu je doao s Heidi, svojom
zarunicom.
Razgovarala je s prijateljicama. Hugo me upitao jesam li vidjela kako su Swiftovi sagradili
spavau sobu na prvom katu u kronji drveta. Rekla sam da nisam.
Popeli smo se na kat da je razgledamo, izali na romantini balkon, kratko proavrljali i onda se
vratili na zabavu. Emmett je vidio kako silazimo, ja naprijed, a Hugo iza mene. Na dnu stubita nas je
oslovio. Ja sam mu se nasmijeila, a on me pljusnuo. Bila sam zapanjena. Hugo je stupio ispred mene
i rekao:
U mom se kraju tako ne odnosimo prema enama. Emmett je Huga pokuao politi piem iz ae.
Pie je poprskalo krovne grede, a aa se razbila na podnim ploicama. Emmett je zamahnuo da ga
udari. Prije nego to mu je aka poletjela naprijed, Hugo ga je tako snano udario u bradu da se zavrtio
oko svoje osi. Pri tome mu se rastvorio sako, otkrivi revolver kalibra 9 mm u koricama ispod pazuha.
Hugo nije poznavao Emmetta i nije znao da je policajac. On je samo vidio da nosi pitolj. Zato ga
je udario jo jednom, prije nego to uspije izvui oruje. To mi se inilo loginim.
Odluku je donio u trenu, jo dok se Emmett, koji je vii od Huga, vrtio od udarca. Kad mu se
Emmettovo lice opet nalo na domak ruke, ponovno ga je snano udario. Emmett se buno sruio na
pod meu krhotine stakla i slomio lanak.
Odjednom sam osjetila saaljenje. Obiteljska tradicija, pretpostavljam. Ima ljudi koji ne mogu,
tovie, ne smiju piti alkohol. Na putu u bolnicu Emmett je stalno ponavljao kako zna da je i sam
takav.
A bila sam i dirnuta: kad su mu rasjekli odjeu u dvorani za hitne intervencije vidjela sam da nosi
gae s uzorkom leopardove koe koje sam mu poklonila za Valentinovo.
Kirurzi su mu metalnim kopama zakrpali lanak. No, imao je i frakturu na jabunoj kosti. Te
veeri sam se uvjerila u neto to sam dugo pretpostavljala: da visok i korpulentan mukarac nema
izgleda protiv vitka i ilava protivnika.
Emmett je tada bio porunik i oekivao je ispit za kapetanski in. Bilo bi mi grozno da mu jedna
takva glupost uspori napredovanje, osobito zato to se popravio, ili je bar tako tvrdio. Zato smo se
morali pobrinuti da njegov ef ne sazna to se dogodilo. Meutim, sve se odigralo na oigled novinara,
kojima je posao da ire vijesti. Bilo je gotovo sigurno da e se vijest pojaviti u neijoj rubrici.
Na zabavi je bio i Gene Miller, dobitnik dviju Pulitzerovih nagrada. Nazvala sam ga i objasnila mu
situaciju. Obeao mi je da e neto pokuati uiniti. Odrao je rije. Bio je to jedinstven sluaj
izmjene uloga: obino su novinari ti koji nastoje saznati neto to policajci taje.
Emmett se izvukao rekavi da ga je na parkiralitu s lea napala skupina njemu nepoznatih
izgrednika.
Meni se zakleo da vie nikada nee piti. I tako sam se ja trudila da sauvam njegovu karijeru,
umjesto da pobjegnem glavom bez obzira.
Nekoliko mjeseci kasnije, moj novi ef, Bob Swift, rekao je da se na drvenim gredama stropa po
kojima se rasprilo Emmettovo pie poela iriti mahovina.
"Sudbonosnu" haljinu nisam odjenula gotovo godinu dana, sve do Stare godine. Moj kavalir opet je
bio Emmett. Nova godina nije dobro poela. Nakon doeka otili smo u restoran na kavu. Za jednim
od stolova sjedila su dva pijana i buna adolescenta i nedolino se ponaala. U jednom trenutku, jedan
od njih dohvatio je teki jelovnik i zavitlao ga s jednog kraja restorana na drugi, poput frizbija.
Jelovnik je prohujao samo tridesetak centimetara od mene. To je razljutilo Emmetta, koji je bio
zaboravio na svoj zavjet i cijelu veer veselo nazdravljao.
Ukoeno se odgegao do njihova stola, zgrabio obojicu za koulje, podigao ih sa stolica, gurnuo ih
opet nazad i naredio im da paze kako se ponaaju. Momci, koji su se istog trena otrijeznili, shvatili su
upozorenje ozbiljno. Drugi gosti, konobarice i uprava, zapljeskali su u znak odobravanja.
Emmett je to i ekao.
Kad su se momci digli da odu, Emmett je naglo odluio da i mi moramo otii. Tek kada smo stigli
do parkiralita, postalo mi je jasno zato. Presreo ih je ispred njihova automobila i bio bi ih napao da
se nije isprijeio neznanac. Bio je vitak i ilav.
Tiho mu je rekao da je ono to je uinio u restoranu bilo u redu, ali da ovo nije. To mi se inilo
loginim. Rekao mu je i da ostavi momke na miru. Emmett ga nije posluao i neznanac ga je udarcem
poravnao s tlom.
Na putu za bolnicu poela sam se ponovno pitati ima li naa veza smisla.
Svojim je kolegama prisegnuo da ga je na parkiralitu s lea napala skupina neidentificiranih
izgrednika. Meni je prisegnuo da vie nikada nee piti.
Iako se proulo da ga esto napadaju s lea na parkiralitima, Emmettu to nije ugrozilo karijeru.
Poslali su ga u Policijski institut junih drava u Louisvilleu, drava Kentucky, to je znailo da ga
pripremaju za velike profesionalne izazove. Zakleo mi se da tamo nee okusiti ni kapljice
kentakijskog bourbona.
Odletjela sam na njegovu promociju. Nazad smo doputovali autom, putem planirajui vjenanje.
Nisam bila sigurna da to elim.
Pronaao nam je prozraan stan na uglu ulice u Miami Beachu, preko puta igralita za golf. Rekao
je da osjea da vie nikada ne bi mogao piti alkohol i obeao da e se toga drati.
Vjenanje je bilo tiho, a vremena za medeni mjesec nije bilo. Umjesto toga, proveli smo no na
Key Biscayneu. Nije bilo buha u pijesku.
Brak je bio dobar dok je trajao: gotovo dvadeset etiri sata.
Sutradan smo se uselili u stan. Emmett, ja i moj prijatelj Bili Gjebre, novinar Miami Newsa, vukli
smo u stan kutije pune knjiga. Bio je vru srpanjski dan. Dobrodolicu nam je zaeljela nasmijeena
susjeda i pozvala nas na hladno pie.
Zahvalno smo umarirali u njenu klimatiziranu dnevnu sobu.
elite li malo hladnog aja upitala je ili kvalitetnog kotskog viskija? Ja sam zamolila aj, a
tako i Bili.
Ja u probati viski rekao je Emmett.
Zamalo sam pala sa stolice. Prevarila sam se.
Domaica nas je upitala elimo li jo jednu au. Emmett je prihvatio. Donijela je bocu i stavila je
na stoli za posluivanje. Zapitala sam se kako da se izbavim iz te nevolje. I kako e ga se ta ena
rijeiti. Brak je slubeno raskinut sljedeeg oujka, ali za mene je svrio ve u dnevnoj sobi nae
susjede.
Do sada sam upoznala dosta sudaca. Ako ikada ponem planirati novu udaju, poslat e me u zatvor
dok me ne mine elja. Obeali su mi to.
Tijekom tog kratkog braka okusila sam kunje, muke i uas kroz koji prolaze supruge policajaca.
Tko bi mogao zaboraviti piknik policijskog dobrotvornog drutva na Dan nezavisnosti? Tada sam
saznala ime razdragani policajci diu buku kada im ponestane petardi. Druge supruge i ja uale smo
ispod stolova, nadajui se da su dovoljno vrsti da izdre udarce zalutalih metaka.
Kako se na brak pribliavao kraju, tako se kraju pribliavao i Sun. Njegov tadanji vlasnik, peti
po redu, bio je bogati politiar. List je kupio prije predizborne kampanje za mjesto u dravnoj upravi.
Budui da je izbore dobio, odluio nas se otarasiti. inilo se da nam vie nema spasa.
Tada se proulo da e nas kupiti vlasnik besplatnog oglasnika The Miami Beach Reporter.
Naslovna stranica bila je rezervirana za kolumnu vlasnika i sliku ljepotice u kupaem kostimu. Na
drugim stranicama pisao je laskave lanke o ljudima koji su oglaavali kod njega i kritizirao one koji
nisu. Po cijelom se gradu hvalio da e kupiti konkurentske novine, otpustiti sve novinare i tako postii
monopol na podruju besplatnih oglasnika.
Dolo je vrijeme da se digne sidro i pronae drugi posao. Sjetila sam se to su mi rekli u Heraldu i
potraila u impresumu lista ime odgovornog urednika.
Dragi g. Beebe,
Prije pet godina nazvala sam "Herald" elei predati molbu za posao novinara. Rekli su mi da ni ne
pokuavam ako nemam diplomu iz urnalizma ili pet godina iskustva u dnevnim novinama. Dne 14.
kolovoza 1970. napunilo se pet godina otkako sam se zaposlila u listu "The Miami Beach Daily Sun".
to kaete?
Edna Buchanan

Sutradan me nazvala njegova tajnica i pozvala me na cijelu seriju testova i razgovora.
Osjetite li katkad neodoljive porive koje ne moete kontrolirati? upitao me Heraldov psihijatar.
Boe, pomislila sam, zna li on neto? U psihijatrovu sam glasu osjetila neto udno. Morala sam
neto rei.
Da odgovorila sam oko dva puta tjedno. Jednostavno se ne mogu obuzdati.
Nagnuo se prema meni, vidljivo zainteresiran.
Ispriajte mi to.
Uzdahnula sam i priznala: Odem autom u slastiarnicu Dairy Queen na sladoled Hawanian Ile,
to je onaj s ananasom i kokosom.
Nije bilo vremena da se sjetim neeg boljeg. A bilo je i istina.
Iz Heralda mi se nisu javljali tjednima. Poela sam oajavati. Odluku je trebao donijeti Steve
Rogers, urednik gradske rubrike.
Dragi g. Rogerse, Osmrtnica?
Edna Buchanan

Dan nakon to je dobio moje pismo od jedne rijei, nazvao me da me upita kada mogu poeti. Srce
mi je tuklo kao ludo dok sam mu govorila kad mogu nastupiti na posao. Ve sam gotovo spustila
slualicu kad je viknuo:
ekajte, niste li neto zaboravili?
Nisam znala na to misli.
Plaa rekao je niste me pitali za plau.



4. NITKO NE VOLI NOVINARE CRNE KRONIKE

Uvalila sam se do grla.
Steve Rogers pokazao mi je moj sandui za poruke i rekao mi neka redovito provjeravam jesam li
dobila zadatak. Kimajui glavom u znak razumijevanja, trudila sam se da se ne vidi kako mi misli
lutaju. Dakle, to je to, The Miami Herald, prave novine. Upitao me imam li pitanja. Nijema od treme,
s izrazom strahopotovanja na licu, odmahnula sam glavom i izjurila iz njegova ureda da zavirim u
prazni sandui za poruke.
Jo to opsesivno radim barem desetak puta dnevno. Sam Bog zna kakve mi je jo vane upute
Roger dao mog prvog radnog dana. Od silna uzbuenja nisam uspjela zapamtiti nita drugo.
Od samog poetka, smirivao me pogled na zgradu Miami Heralda koja se golema i stamena
ocrtavala na obzoru. Taj mi je prizor ulijevao sigurnost. I jo ga ulijeva. Miami Herald moete vidjeti
s autoputa, prilaznih cesta, iz sredita grada i iz zaljeva. Trebate samo podii glavu. Zgrada zauzima
gotovo cijeli blok du najljepeg dijela obale. Parkiralite za osoblje polako se iri gutajui okolne
zgrade. Ponekad se u kanalu, ispod stranjih vrata zgrade, moe vidjeti najvea teglenica na svijetu
kako istovaruje papir za novine.
Iz goleme prostorije urednitva na petom katu, veliine koncertne dvorane, prua se spektakularan
pogled. Prema istoku, onkraj staklenih direktorskih. ureda, protee se zaljev Biscavne, naikan
arenim jedrima jahti za nedjeljnih regata, mostovima prema Miami Beachu te turistikim mjestima
na morskoj obali u daljini. Panorama je tako ista i lijepa da se na njoj lako zapaaju i najmanje
nesavrenosti. Otkako sam poela tamo raditi, jedan otrooki urednik dva je puta iz svog ureda spazio
kako mrtva tijela plutaju zaljevom i urno to javio ovlatenima. Prema zapadu pogled puca na niz
velianstvenih nebodera, slamove Overtowna, spektakularne zalaske sunca i svjetla Orange Bowla,
iznad kojih za vrijeme utakmica lebdi reklamni balon tvrtke Goodyear. Ispred golemih prozora
urednitva elegantno lete smei pelikani i hidroplani tvrtke Chalk na putu prema otoku Watson,
jugoistono od zgrade. Plavobijeli hidroplani zakreu tako blizu naih prozora da ak i veteranima u
urednitvu ponekad zastane dah. Vidjevi taj prizor jedna je moja stranka zinula od uda i bila bi se
bacila na pod da ostali oko nas nisu bili posve mirni.
Negdje u srcu tog mastodonta, kojeg oblijeu ptice i zrakoplovi, i napadaju politiari koje nimalo
ne tedi, ak se tiskaju novine. Ne bih vam mogla rei gdje tono. Veinu novih ljudi najprije
upoznaju sa zgradom, ali ja sam morala odmah odjuriti na svoj prvi zadatak reportau o izbjeglici s
Kube iji su roditelji 1918. godine pobjegli ispred boljevika u Havanu. Sada je njihov sin pobjegao iz
Kube sa suprugom i djecom i zahvaljujui subvenciji Ureda za male tvrtke otvorio jedinu tvornicu
amerikih zastava na jugu SAD-a.
Bacila sam se na posao: u brzom ritmu reali su se izvjetaji o zabrani stanovanja na brodovima u
Miami Beachu, o opasno zastarjeloj vatrogasnoj opremi u North Bay Villageu, o trajku smetlara u
Hialeahu, o apelu Golde Meir za kupovanje izraelskih obveznica, o sluajnom otrovanju policijskih
pasa insekticidima u Miami Beachu, o politikoj moi umirovljenika i prispijeu novog mravojeda u
zooloki vrt. Neki novinari, sluajno sami mukarci, poeli su se aliti na moj rad. Previe pie,
govorili su. Optuili su me da bolujem od logoreje i savjetovali mi da bih se za zajedniko dobro
trebala ograniiti na jedan lanak dnevno.
To mi nije polazilo za rukom: bilo bi to kao da od mene zatrae da povremeno prestanem disati.
Ve sam se bila toliko navikla na manijakalni radni ritam koji mi je nametala oajna financijska
situacija u Sunu, da je to postalo moje drugo ja. to sam vie lanaka napisala, osjeala sam se bolje i
bila sam ornija za rad. Nakon to bih napisala etiri, pet ili vie lanaka u jednom danu, to bi me
tjeralo da piem jo, i jo, i jo. Bilo je to kao droga. Meutim, kada je jedan od onih utljivih
novinara postao urednikom, posve je promijenio plou. Odjednom je poeo uivati u mojoj
produktivnosti. Prihvaao je sve lanke koje sam proizvodila kao na tekuoj vrpci i traio jo.
Unato mojoj marljivosti, prvih nekoliko mjeseci nakon mog dolaska u Herald neki urednici me
nisu shvaali ozbiljno. Pretpostavila sam zato: neto mi je nedostajalo.
Zaprijetila sam da u ga kupiti u seks opu i izloiti ga u loncu za cvijee na svom stolu.
Ipak nije dolo do toga, ali sloit ete se da sam imala razloga za nezadovoljstvo nakon onog to se
dogodilo kada je jednog dana u zrak odletio krov restorana u blizini opskrbnog centra u ulici Lincoln.
Bilo je to tri mjeseca nakon to sam dola u Herald. U vrijeme eksplozije zatekla sam se u policijskoj
upravi Miami Beacha, kamo sam dola tragom vijesti o krai dijamanata. Eksploziju su uzrokovale
loe plinske instalacije u kui pored restorana. Plin se polako akumulirao pod stropom dok nije
eksplodirao i izbio krov, koji se osuo po tlu u kii krhotina i graevinskog materijala.
Detonacija je otpuhala s motocikla policajca koji je sluajno onuda prolazio, unitila restoran,
oblinju tiskaru i brod za prijevoz voa, te otetila jo osamnaest trgovina. Bila sam prva koja je
izvijestila urednitvo. Odmah sam pojurila na mjesto nesree, udaljeno samo osam kilometara od
policijske uprave.
Vatrogasci su na rukama iznosili oamuene goste. Policija, bojei se najgorega, nazvala je
patologiju da poalje vree za prijevoz mrtvih tijela. Na sreu, pokazalo se da ih je bilo potrebno samo
nekoliko. rtava je bilo manje nego to se isprva inilo jer je nakon eksplozije, prije nego to su ostaci
krova pali na tlo, veina gostiju uspjela pobjei iz restorana.
Promatrala sam rad spasilakih ekipa udei za fotoaparatom i pitajui se zato tako dugo nema
Heraldovih fotografa. Propustili su sve atraktivne prizore, a imali su odlian pregled s prilazne ceste.
Kasnije sam saznala da se nakon mog zadahtanog poziva deurni urednik zavalio na stolici iza svog
paravana i rekao: "Edna Buchanan tvrdi da je neki restoran na Miami Beachu upravo odletio u zrak".
Onda je nekome leerno rekao da to pridoda popisu tema koje treba istraiti. Da mu je samo palo na
pamet da proviri kroz veliki prozor sa svoje lijeve strane, vidio bi kako se u vis die oblak dima u
obliku gljive. Kada su se napokon uvjerili u istinitost moje dojave, poslali su gomilu mukih kolega da
mi pomognu.
Nedugo nakon toga, prva sam od Heraldovih novinara stigla na mjesto otmice hidroplana tvrtke
Chalk neki loe informirani momak traio je od posade da ga prebaci u Afriku u zrakoplovu iji dolet
nije bio dalji od Biminija. Urednici su mi na mjesto dogaaja urno poslali kolegu, koji me stalno
pratio i ometao me u prikupljanju informacija, kako bi saznao to sam vidjela i tako mogao sam
napisati izvjetaj.
Prisegla sam samoj sebi da u poduzeti sve da mi se to vie ne dogodi.
Zato sam se oduevila jedne subotnje veeri, kada me ovjek iza paravana poslao da izvijestim o
kobnoj pucnjavi ispred nekog bara u Liberty Cityju. Vidjevi kako se laktovima probijam kroz gomilu
promatraa koji su ih buno zadirkivali, policajci su se zgrozili.
to vi ovdje radite? povikali su.
Oko nas nije bilo nijednog bijelca. Ovo je veliki napredak, prava prekretnica, likovala sam u sebi.
Sutradan sam saznala da su neiskusnog urednika koji me tamo poslao otro kritizirali. Dakle, bila
je to zabuna a ne promjena politike.
Bila je 1971. godina i nije bilo mnogo novinarki u crnoj kronici. Te sam godine izvijestila o
nekoliko kriminalistikih sluajeva, i to kada su drugi novinari bili zauzeti ili kad bi me neki stari
informant, kao to je bila moja mama, uputio na njih. Naime, mama je bila ta koja mi je telefonirala
kad je naila na revolveraki obraun izmeu ranjenog policajca, koji se zaklonio iza svog automobila,
i pripadnika Crnih pantera.
Naposljetku sam se izborila za svoje mjesto u urednitvu. To mi je postalo jasno kada je neki
novinar uetao u urednitvo, rekao da se upravo mimoiao sa zapaljenim volkswagenom na autoputu i
predloio da netko ode tamo da vidi ima li unesreenih. Onaj isti urednik koji je posumnjao u moju
dojavu o eksploziji u restoranu razbjesnio se to je novinar nastavio put kao da se nita nije dogodilo.
Tijekom verbalne paljbe koja je uslijedila ula sam ga kako urla da bi Edna Buchanan, da je naila na
zapaljeni volkswagen "sada ve telefonom intervjuirala radnika na pokretnoj vrpci u Njemakoj koji
ga je sastavio".
Tijekom svoje druge godine u Heraldu pratila sam kaznene sluajeve na sudu, jo jedan novinarski
rudnik zlata. Tamo sam upoznala policajce, lopove, suce, pozajmljivae jamevine[5] i odvjetnike:
junake, negativce i veinu koja nije ni jedno ni drugo. Nema tog kazalita u kojem moete vidjeti
takvo pretvaranje, glumu i zaplete kao na suenjima za kaznena djela. Svakog dana neka antologijska
uloga: toliko pria u tako malo vremena.
esto sam pronalazila poinitelje koji su bili spremni otvoriti svoj duu svatko iz svog razloga.
Drugi su pak pokuavali smisliti alibije, ili su pak nervozno i neuvjerljivo inzistirali na svojoj
nevinosti. Bilo je i onih koji su se osjeali neshvaenima: ako se iskreno zainteresirate za njih, svaka
e vam prostitutka, provalnik ili viestruki ubojica rei sve o sebi.
Prije Kim Brown nikada nisam srela aktivnog oboavatelja Sotone. Mlada tamnooka biva
manekenka egzotina izgleda bila je rado vien gost u stanu nekog umirovljenika u Miami Beachu.
Teko je zlouporabila njegovo gostoprimstvo kad ga je pedeset est puta ubola noem i ukrala mu
automobil.
Na njenoj lijevoj ruci bio je urezan znak Sotone. Svakog dana Kim se molila ispred heksagrama
to ga je nacrtala u svojoj zatvorskoj eliji. To je ilo na ivce drugim zatvorenicama koje su, barem
nakratko, u zatvoru potraile spas u Bogu. Obratila sam se njenom odvjetniku, ponajvie zato da ga
zamolim da mi ugovori intervju o njenom vjerovanju i obredima. Pokuao je biti duhovit ponavljajui
da se u pripremanju obrane "vraki namuio". Morala sam mu obeati da njegovoj klijentici neu
spominjati otpubu za ubojstvo.
Zatvorili su nas zajedno u eliju na jednosatni razgovor. Rekla mi je da ve pet godina oboava
vraga i da je lezbijka koja jako mrzi mukarce. Iako joj je odvjetnik savjetovao da ne govori o
ubojstvu, inzistirala je na tome i pri tome oito uivala. Pedantno je opisivala kako je bola starca,
dodajui da se pritom ak i smijala. Tada mi je postalo jasno zato ga je toliko puta ubola. Opisujui
zloin, postajala je sve uzbuenija i napetija. Govorei sve bre, primakla mi se, zaarenih oiju. Tad
mi je sinulo da je jedan sat moda ve istekao i da je vrijeme da odem. Diskretno sam pokuala
privui straarevu pozornost nastojei da ne uvrijedim Kim, koja mi je iznenaujue snano stiskala
koljeno dok se prisjeala seksualnog uzbuenja koje je doivjela bodui rtvu. Tada sam shvatila da su
u meuvremenu otili stari straari i doli novi. Nova smjena nije imala pojma da sam zakljuana u
eliji s poudnom manijakalnom lezbijkom koja oboava vraga. Na sreu, naiao je tamniar i zapitao
me: to vi ovdje radite?
Pitanje koje inae ne volim uti. U tren oka bila sam na nogama.
Kim se nagodila da e priznati ubojstvo u stanju smanjene uraunljivosti u zamjenu za kaznu od
samo sedam godina. Javnost je bila ogorena. Dravni odvjetnik je pod pritiskom podnio ostavku i
potom izazvao skandal kritizirajui na sva usta svog efa. Kim je bila zadovoljna. To je bilo Sotonino
djelo, rekla je. Iako je dobila relativno blagu kaznu i imala pravo uskoro traiti uvjetno oslobaanje,
ipak je pobjegla nedugo nakon poetka izdravanja kazne.
Na sudu sam radila iznimno naporno i pritom dosta nauila. Jedna od prednosti rada na sudu jesu
slobodni vikendi. Jednog takvog vikenda otila sam u Orlando na kongres novinarki. Feministica
Gloria Steinem i novinarka New York Timesa Judy Klemesrud drale su nam bukvicu objanjavajui
da se moramo pobrinuti da budemo plaene jednako kao i nai muki kolege. Novinari Heralda nisu
lanovi sindikata i plaeni su prema zaslugama i radnom stau. Zahvaljujui tome, upozoravale su
one, mediji, kojima dominiraju mukarci bijele koe, uspijevaju nekanjeno plaati ene manje od
njihovih mukih kolega.
Do tada nikada nisam posumnjala da nisam poteno plaena. Iako su mi ve nekoliko puta
poveali plau, shvatila sam ovo upozorenje ozbiljno. No, kako saznati koliko zarauju muki kolege?
Vrlo jednostavno, rekle su organizatorice skupa. Obratite se nekom mladom kolegi, jer su oni
najiskreniji, recite mu koliko zaraujete i on e vam otkriti svoju plau. Uspjelo mi je. Obratila sam se
kolegi koji se u Heraldu zaposlio godinu dana prije mene. Ako ga uspijem nagovoriti da mi kae
koliko zarauje, moi u usporediti svoje prihode s njegovima i izraunati koliko smo plaeni u
odnosu na godine staa. Na moje iznenaenje, on se odmah sloio i otkrio svoja primanja. Zanijemila
sam. Bila su sto dolara manja od mojih.
A sada mi recite koliko vi zaraujete? upitao je. Protrnula sam. Kako da mu kaem da je moja
plaa vea od njegove?
Koliko? upitao je.
Nije vano rekla sam i urno otila.
On jo radi u Heraldu i trudi se da bude ljubazan prema meni, ali vjerujem da mi nikada nije
Oprostio. Ne zamjeram mu. Oko godinu dana otkako sam poela pratiti suenja, osvjedoila sam se
kakav je bio uinak mojih lanaka. Vrlo su esto rezultati bili posve konkretni. Novinski lanak moe
nekome priskrbiti zatvor, a drugoga iz njega izbaviti.
Novinari mogu utjecati ak i na zakonodavca.
Kad sam saznala da je bogati bonvivan iz Miami Beacha, koji je zbog dvostrukog ubojstva bio
osuen na dvije doivotne kazne zatvora, poslije samo pet godina zatvora uvjetno puten na slobodu u
drugoj dravi, napisala sam feljton od tri nastavka o sustavu uvjetnih kazni. U feljtonu sam analizirala
to zapravo doivotni zatvor znai u dravi Floridi.
Mnogim osuenicima kazna doivotnog zatvora skraena je veoma brzo. Odvjetnici su klijentima
govorili da doivotna kazna u praksi znai est do deset godina. Mnogi su odsluili i manje. Tako se
dogaalo da ovjek bude puten na slobodu neposredno poslije presude. Tisue ljudi u okrugu Dade
osloboeno je nedugo nakon to su osueni da ostatak ivota provedu u zatvoru. Nakon oslobaanja
mnogi su poinili teke zloine.
Na svom slijedeem zasjedanju, skuptina drave Florida odluila je da osobe osuene zbog
ubojstva prvog stupnja ne mogu biti pomilovane prije nego to provedu najmanje dvadeset pet godina
u zatvoru. Ima ljudi koji se ne slau s tim zakonom. Iako neki misle da bi ga trebalo mijenjati zbog
toga to su zatvori prenatrpani i zbog sinpatija javnosti za stanovite osuenike, zakon je jo na snazi.
Nakon dvije godine rada u Heraldu, poela sam izvjetavati o drugim temama. Moje iskustvo u
sudnici uvjerilo me da tom poslu ne pristupamo na primjeren nain. Broj zloina u Miamiju nije
opadao, no mi smo i dalje "pokrivali policiju" tako da bi na mjesto zloina poslali prvog novinara koji
je bio slobodan. To mi je izgledalo previe improvizatorski.
Pratei suenja, shvatila sam da smo u naoj crnoj kronici propustili izvijestiti o mnotvu vanih
zloina. Zato sam usput predloila Steveu Rogersu da uvedemo praksu prema kojoj bi svakog dana
jedan novinar otiao u glavnu policijsku postaju, proitao policijske izvjetaje s terena, porazgovarao s
policajcima i onda navratio u mrtvanicu ili zatvor da vidi koga su dopremili tijekom noi.
Dobra ideja. Zato ne pokuate? upitao je Rogers kao iz topa. Tada je ustro otiao dalje, budui
da je bio od onih urednika kojima ne trebaju podsjetnici i sastanci da donesu odluku.
Obuzela me panika. Bio je to samo prijedlog. Nisam se imala namjeru ponuditi, ali tako je ispalo.
Tako sam postala novinarka crne kronike.
Tamo sam ostala sve do danas. Zahvaljujui tome, vie puta su mi prijetili uhienjem, gaali me
kamenjem i krali mi torbicu. Zbog toga esto primam prijetea pisma, pozive da svjedoim na sudu i
vulgarne telefonske pozive ponekad i od svojih urednika.
Nitko ne voli novinare crne kronike. Zato su oni esto osamljeni.
Na sreu, ja volim biti sama. Ako se nekome moram poaliti, to je neka od mojih maaka, koje ni
brkom nee maknuti ma kako udna bila moja ispovijest. Naime, i one same ive prilino udnim
ivotom. A to se tie mog psa, i on e me paljivo sluati, ali bez ikakva interesa.
Rad u crnoj kronici ne pogoduje osobito drutvenom ivotu. Dakako, ja svakodnevno upoznajem
nove ljude, ali im se najee predstavljam rijeima kao to su: "Jeste li uli pucnjeve?"
A to svakako nije dobar uvod u dugogodinje prijateljstvo.
Radila sam oko godinu dana u crnoj kronici kada sam s kavalirom otila pogledati predstavu Jesus
Christ Superstar u Miami Beach Auditoriumu. Predstava je zavrila relativno rano. Kad smo izali na
ulicu, zauli smo sirene. To nije nita neobino u Miami Beachu, ali tada ih je bilo neobino mnogo.
Zastala sam i poela oslukivati. Neke su se sirene pribliavale po prilaznim cestama, iz ega sam
zakljuila da je Miami Beach, koji ima sjajnu vatrogasnu slubu, pozvao u pomo druge vatrogasne
postaje.
A to pak znai da se dogodila velika nesrea.
Neki psihiki poremeen mukarac uetao je u popularnu kavanu Concord, koja je uvijek bila puna
umirovljenika, prolio kantu benzina i zapalio igicu. Buknuo je plamen, svjetla su se ugasila i kavana
se pretvorila u stupicu. U mraku i panici, suprunici, koji se nisu odvajali pedeset godina, izgubili su
jedni druge. Ozlijeeno je tridesetak ljudi, od kojih su neki kasnije preminuli. Neki su gosti spaeni
zahvaljujui herojskim naporima osoblja kavane, policije i vatrogasaca.
Nazvala sam Herald da ujem jesu li poslali fotografe, pojurila u Concord koji se jo dimio da
porazgovaram s komandantima policajaca i vatrogasaca i tako saznam to je mogue vie o nesrei, te
izdiktirala izvjetaj s telefonske govornice s druge strane ceste. Izvjetaj je primljen pred samo
zakljuenje lista. Drei slualicu otklopljenu kako nitko drugi ne bi mogao zauzeti liniju, osobito
novinari, rekla sam svom pratiocu da okupi svjedoke. Bili su to gosti koji su na vrijeme pobjegli i
ljudi koji su pomogli unesreenima. Doveo ih je do govornice tako da sam ih mogla intervjuirati i
izravno prenijeti njihove izjave uredniku gradske rubrike s druge strane linije.
Sljedeeg smo jutra imali iscrpan izvjetaj na naslovnoj stranici, ali se veer u Auditoriju posve
izbrisala iz mog sjeanja. Nigdje nije bilo ni mog kavalira. Bilo je oito da veer nije ispunila njegova
oekivanja.
Slino je zavrila i moja kratka veza s jednini kardiologom. Od samog je poetka bila osuena na
propast. Uvijek bi se oglasio ili njegov ili moj biper. Tijekom naeg posljednjeg izlaska savreno smo
se uskladili. Dok smo sjedili kod anka u njegovu klubu oekujui da nas pozovu za stol za veeru,
oglasili su se istodobno. Pogledali smo netremice jedno drugo i shvatili da naa veza nema smisla.
Nije nam preostalo nita drugo nego da se dogovorimo tko e se prvi posluiti javnim telefonom.
Kada me je prvi put nakon toga nazvao, sve to mi je imao rei bilo je to da se kanio eniti s
medicinskom sestrom.
Za razliku od drugih mukaraca u mom ivotu, ovjek koji je zapalio kavanu Concord prati me jo
i danas. Budui da je bio iz bogate obitelji, proglaen je izlijeenim ve nakon kratkog lijeenja u
psihijatrijskoj bolnici. Nedugo nakon toga poelo me nazivati zabrinuto osoblje jednog drugog
restorana alei se da ih je poeo posjeivati kako bi mogao na konobarice bacati zapaljene ibice.
Uvijek sam se najvie bojala da u propustiti kakav vaan dogaaj ili da e me pretei neki drugi
novinar. Zato sam se zabrinula kad mi je jedne subote urednik Heralda biperom poslao poruku da eli
da napravim reportau o rasprodaji u velikom opskrbnom centru. Volim izvjetavati o dogaajima
koji privlae gomilu razliitih ljudi. Reportaa je moja omiljena forma, ali moja je specijalnost crna
kronika, a ja tog dana nisam stigla otii ni u gradsku policijsku upravu. to ako sam propustila neto
vano?
Urednik je inzistirao da zaboravim na policiju i odem ravno u opskrbni centar. Jednom davno
vjerovala sam da dobar novinar mora poput marinca slijepo sluati nareenja. No, radei za Sun,
promijenila sam to uvjerenje. Dogodilo se to kada se na ulicu sruio zrakoplov. Nazvala sam urednika
iz javne govornice da mu kaem da idem na mjesto dogaaja. Ne, rekao je. To ne zanima itatelje
Miami Beacha. Znala sam da su Sun lokalne novine, ali nisam mogla prihvatiti da su toliko lokalne.
Ta, nesrea se dogodila s druge strane prilazne ceste. Odgovorila sam mu onako kako sam mogla.
Halo, halo, ne ujem vas... Drala sam slualicu u ispruenoj ruci: Neto nije u redu s
telefonom.
Kopajui po ostacima zrakoplova naila sam na kolegicu iz Suna. Kad je ula za nesreu, skoila
je sa stolice i pojurila na lice mjesta.
Ne! povikao je dok je jurila prema vratima to ne zanima itatelje u Miami Beachu!
Na izvjetaj i fotografije nagradilo je Drutvo novinara, a urednika su pohvalili to nas je poslao
na mjesto dogaaja.
Sada sam se opet suoila s dilemom: da posluam urednika i odem na rasprodaju ili ne? Uinila
sam ono to sam morala:
Halo, halo povikala sam drei slualicu u ispruenoj ruci...
Imala sam sree. U policijskoj postaji dobila sam informaciju koja bi mi inae promakla. Tijekom
noi poznati je policijski inspektor zateen u ukradenom automobilu. Iako je toga dana bio slobodan, u
trenutku uhienja bio je naoruan i nalazio se, lica obojena u crno i s vlasuljom na glavi, u blizini
kockarnice Miami Jai Alai, u kojoj je no ranije uplaena oklada u vrijednosti od 333.695 dolara.
Inspektor za sve to nije imao objanjenja.
Zbog stresne prirode svog posla i stalne jurnjave ponekad se ponaam jako udno. Naime, kad je
ovjek posve usredotoen na svoj posao i neka okantna iskustva postaju manje vana. Jedne noi, kad
sam odlazila s mjesta zloina, pokuala su me opljakati dva mladia. Otresla sam ih sa sebe i iva i
zdrava vratila se u Herald. Tek kasnije mi je sinulo da moram obavijestiti policiju. Bilo mi je vanije
da izvjetaj predam na vrijeme.
"Da ti nije palo na pamet!" esto zareim na neznanca kad vidim da mi mjerka torbicu ili se
sprema provaliti u moj auto. To nisam prava ja. To iz mene govori grozniava osoba koja radi za
Herald, uri se predati izvjetaj prije zakljuenja lista i ne moe si priutiti da izgubi vrijeme na
dogaaje koji nemaju veze s poslom.
Jednom, pred samo zakljuenje lista, nagnula sam se preko balkona na drugom katu. Zgrada je
gledala na ulicu u kojoj je gorjela olupina zrakoplova koji se na nju sruio. Do nesree je dolo kada se
u zrakoplovu, sa spremnikom punim goriva, naglo pomaknuo teret boinih jelki. Ograda balkona
popustila je poda mnom. Poela sam padati, s olovkom i notesom u rukama, upravo kad sam izustila:
"Koja ulica je ..." Inspektor po imenu Arthur Felton zgrabio me i povukao nazad, te smo se jednog
vrtoglavog trenutka zajedno ljuljali na rubu ponora. "... ono dolje?", nastavila sam, jo zaokupljena
milju kako da urednicima najbolje doaram putanju zrakoplova koji se sruio. Drhtei, uzbueni
inspektor povikao je da sam luda. Svaki put kad se sretnemo na to me podsjeti.
U privatnom sam ivotu stidljiva i nisam osobito poduzetna, ali na poslu sam spremna na sve da
obavim zadatak, jer rokovi su neumoljivi, nezaustavljivi poput lavine u planini. Ne zamjeujem ni
opasne kriminalce, ni policajce, ni neprijateljski raspoloenu svjetinu, ni bijesne pse, jer nemam
vremena za to. Najprije obavim zadatak, a tek se onda brinem o opasnostima koje su me mogle
zadesiti.
No, za to rijetko naem vremena, jer jedan zadatak stie drugi.
Tako sam prve godine u crnoj kronici pojurila u no na mjesto nesree zrakoplova tvrtke Eastern
Airlines L 1011, koji se sruio u movari Everglades, iako nisam znala tonu lokaciju. Bila je to velika
nesrea, kakve ljudi oekuju sa strepnjom znajui da se jednog dana moraju dogoditi.
Zrakoplov na liniji New York-Miami sruio se sredinom tjedna izmeu Boia i Nove godine.
Nazvali su me doma neto prije ponoi i rekli mi da preivjele helikopterima prevoze u bolnicu
Palmetto na sjeveroistoku okruga Dade. Ostalo je jo samo malo vremena do zakljuenja lista, ali ja
sam se uputila u bolnicu iako tamo nisam nikada bila i nisam imala pojma gdje se nalazi. Jurei
nasumce brzinom od sto etrdeset kilometara na sat, nadala sam se da u naii na policijski auto i
raspitati se kako da doem do bolnice. No, na dugoj ravnoj dionici autoputa nije bilo nikoga. Jedina
iva bia bili su motociklisti, njih desetak-dvanaestak koji su stajali pored ceste u konim jaknama i
izmama. Naglo sam pritisnula konicu, skrenula prema zaustavnom traku, stala i otvorila prozor.
Kako da doem do bolnice Palmetto. zaurlala sam. Zbunila sam ih. Moda je panian ton u
mom glasu pobudio ono najbolje u njima.
Slijedite nas povikali su i potrali prema svojim motociklima.
Odjurili smo niz autoput, tri motociklista ispred mene, a ostali u skupini iza mog auta.
Bolnica je bila okruena automobilima floridske prometne policije s rotirajuim plavim svjetlima.
Motociklisti su mi mahnuli, okrenuli se i odjurili u no, uz zaglunu buku motocikala. U zraku su
brujali helikopteri. Neke od rtava koje su dovozili bile su teko ozlijeene. Mnogi od njih kasnije su
umrli. Osoblje bolnice Palmetto reagiralo je tako brzo kao da se pripremalo za takvu situaciju. I jest.
Tri dana ranije u bolnici je organizirana vjeba za sluaj velike nesree. Cjelokupno osoblje,
ukljuujuii one koji su sada jurili automobilima od svojih kua, znalo je tono kako treba postupiti.
Prva rtva s kojom sam razgovarala bila je mlada ena koju su dovezli u invalidskim kolicima.
Njene ozljede nisu bile teke, ali je histerino vikala. Tijekom leta u rukama je drala svoju malu bebu
koja joj je pri udarcu zrakoplova o tlo izletjela iz ruku. Budui da je bio mrak nije ju mogla nai.
Meutim, sljedeim je helikopterom stigla stjuardesa s bebom. U mrklom mraku ena je u movari
ula djetetov pla i tako ga nala. Djeai je bio neozlijeen. Predali su ga majci u dvorani za hitne
intervencije. Morali smo brzo ustanoviti je li bilo mnogo rtava. Kako je mjesto nesree bilo u
udaljenom i nepristupanom dijelu movare Everglades, do rtava su mogle stii samo spasilake
ekipe koje su ih prevozile helikopterima. Ljudi iz slube za odnose s javnou Eastern Airlinesa,
kojima smo rekli da uskoro moramo zavriti izvjetaj, rekli su da, sudei po broju preivjelih koji su
pristigli u bolnicu, postoji mogunost da nije nitko poginuo.
Nala sam savrena svjedoka: privatnog detektiva koji je nekada radio u njujorkoj policiji, a u
Miami je putovao poslom. Za razliku od ostalih putnika, on je ve povrnim pogledom ili dodirom
mogao ustanoviti je li neki unesreeni mrtav ili nije.
Leei na kirurkom stolu, rekao mi je da mu je prva reakcija bila da se trei udalji od zrakoplova
prije nego to ovaj eksplodira. No, budui da je pri padu ozlijedio lea, mogao je samo puzati. Kreui
se tako naiao je na "mnoga tijela" koja su leala na tlu.
Moete li biti odreeniji upitala sam.
Bilo ih je dvadeset, trideset rekao je.
On je bio prvi pouzdani svjedok koji je posjedoio da je smrtno stradalo mnogo putnika. Kasnije
se ustanovilo da je poginulo sto od oko dvjesto putnika.
Ve u tom trenutku pokuali smo rekonstruirati cijeli dogaaj. to se zapravo dogodilo? Je li
pogrijeio pilot? Ili je zrakoplov sruen eksplozijom bombe? Moda ga je pogodio grom?
Neki sredovjeni crnac, po zanimanju luki radnik, pomogao nam je da naemo odgovor. ovjek
je letio u Miami u posjet udanoj keri. Dok smo razgovarali, jo je bio u oku, teko ozlijeen, ali bez
bolova. Rekao mi je da je, dok je zrakoplov prilazio sujetnoj stazi, vidio svjetla grada i meunarodne
zrane luke Miami. Onda je pilot naglo skrenuo veliki zrakoplov prema movari Everglades. Nekoliko
trenutaka prije pada upitao je putnika pored sebe: "Gdje su nestala gradska svjetla? Ovdje je potpuna
tama".
Njegova zapaanja bila su tona. Sve se dogodilo kao to je rekao. Zbunjen neispravnim svjetlom,
pilot je u zadnji as odluio odgoditi slijetanje i kruiti nad Evergladesom. Dok smo razgovarali,
putnik se poeo oporavljati od oka i osjeati bol od ozljeda. Glasno je jauknuo. Do tada su ve bili
stigli novinari elektronskih medija. Mjesto je vrvjelo TV i radio ekipama. Zauvi jauk, dojurili su s
drugog kraja sobe s ispruenim mikrofonima da cijeloj naciji doaraju muke nesretnog ovjeka.
Vukui za sobom svjetla, kamere i ice, zamalo su sruili dvije medicinske sestre koje su trale s
plazmom da spase neiji ivot.
Novinski reporteri ipak su neto obazriviji. Kad mi razgovaramo s unesreenima ne moramo ih
zaslijepiti reflektorima i gurati im mikrofon pod usta. Dakako, izvjetavanje uivo je uzbudljivo, ali
iako zavidim radijskim i televizijskim novinarima na njemu, ne alim to sam ostala u novinama.
Samo sam jednom poeljela da odem kada su mi ponudili posao u jednoj TVpostaji u vlasnitvu naeg
lista. Kad je urednik vijesti uao u ured u kojem sam ekala na razgovor, naao me na podu. Nisam
skrueno molila da mi daju posao, nego traila svoju kontaktnu leu. Unato tome, ponudili su mi sto
trideset sedam dolara tjedno vie nego to sam dobivala u Heraldu. Privuena ponudom, rekla sam
urednicima u petak da u im u ponedjeljak vjerojatno dati otkaz, koji e stupiti na snagu za dva tjedna.
Meutim, u zadnji sam se trenutak predomislila i nije mi ao.
Moram priznati da sam tih prvih godina, kad su mi konkurenti bili gotovo iskljuivo mukarci,
povremeno iskoritavala injenicu to sam ena samo da bre doem do vijesti. Bila sam prvi novinar,
i vjerojatno prva ena koja je dobrovoljno ula u muionicu seksualnog ubojice Alberta Brusta.
Albert Brust bio je stambeni nadzornik okruga Dade, ovjek blaga ponaanja. ivio je mirno u
svom domu na rubu grada sve dok jednog ljetnog jutra neka kuanica nije izjurila iz stana da prije
oluje ukloni rublje s konopca. Brust je bio ispruen na lealjci u dvoritu iza kue. Munja je zaparala
nebo, zagrmjelo je ipoelo kiiti, ali on se nije pomaknuo. Tek tada je uurbana mlada ena shvatila da
se Brust nije pomaknuo iz tog poloaja ve dva dana. Pozvala je policiju.
Ustanovljeno je da je popio okoladni napitak s cijanidom. Isprva se inilo da se radi o obinom
samoubojstvu, no uskoro su otkrivene i neobine okolnosti. Zidovi njegove kue imali su debelu
zvunu izolaciju. U krinji za duboko zamrzavanje bio je velik broj paljivo umotanih odrezaka od
mljevena mesa, od kojih je svaki sadravao dovoljno cijanida da ubije tri ovjeka. U kui je bila soba
za muenje s psihodelinom rasvjetom, a u kadi se ispod sloja svjee nanesenog betona nalazilo neto
strano.
Albert Brust oteo je dvoje adolescenata koji su pobjegli od kue. Djeaka je ubio, odsjekao mu
glavu, a tijelo stavio u kadu i prekrio ga betonom. Djevojku je danima silovao i muio, a onda je
odveo u Ford Lauderdale i oslobodio je. Odmah je otila na policiju. Otpravili su je kui u Indianu ne
povjerovavi ni rijei od njene neobine prie. Bilo joj je petnaest godina.
Iako pedantan domain vian radu s alatom, Brust je u neemu ipak pogrijeio: beton se nije
stvrdnuo. Tijelo se poelo raspadati i uasan smrad rairio se po cijeloj kui. Jedino je rjeenje bilo
izvaditi ga pomou velikog bata i pohraniti negdje drugdje.
Prljav posao.
"Krivo sam procijenio", Brust se povjerio svom dnevniku. "Znam da bih mogao spasiti situaciju s
mnogo muna rada, ali sve to nije vrijedno truda."
Muni rad ostavio je policiji. Detektivi su se znojili dok su naizmjenino razbijali beton batom.
Novinari i znatieljnici okupili su se ispred utog konopca kojim je policija oznaila mjesto zloina.
Bila je vrela srpanjska subota 1973. godine. Oluja je bila minula, pa su sladoledari i ulini prodavai
osvjeavajuih pia posluivali mnotvo. Na upit novinara zapanjeni su susjedi opisali Brusta kao
usamljenika koji je volio make lutalice.
esto su ga viali kako ih hrani odrescima od mljevena mesa.
Dolazak novinara silno je uzbudio djecu iz susjedstva. Kao i obino, eljeli su znati za koju
TVpostaju radim. Objasnila sam im da radim za novine.
Ali, koji kanal, koji kanal? zbunjeno su pitali. Ponovno sam im rekla. Prvi je shvatio klinac od
oko sedam godina.
Miami Heraldl Fuj! Bljak! rugao se okreui svoje musave paleve prema zemlji.
Kako su se ovom djetetu, koje moda jo ne zna ni itati, mogle zamjeriti nae sjajne novine?
Sagnula sam se prema njemu, pogledala ga ravno u oi i obazrivo upitala u emu je problem.
Previe je teak povikao je. Nedjeljno je izdanje previe teko! Mali je elio raznositi novine,
ali je Herald bio previe debeo i glomazan za djeaka njegovih godina.
Novinari koji su se okupili ispred Brustove kue bili su iz novinskih kua, izvjetajnih agencija,
radio i TV-postaja izuzev mene, sve sami mukarci. Detektivima je trebalo nekoliko sati da tijelo
izvuku iz kade. Cijelo to vrijeme ekali smo vani na vruem suncu dok se vrijeme zakljuenja lista
brzo primicalo.
Miiavi porunik napokon je pristao da novinare pusti u kuu, kako bi jedan po jedan mogli
razgledati muionicu i druge prostorije o kojima e izvjetavati. To je moglo potrajati cijeli dan, a
moj list samo to se nije zakljuio. Jo sam se trebala vratiti u urednitvo i napisati lanak.
Najprije dame! povikala sam.
Bila je to nagonska, oajnika reakcija. Upalilo je.
Prije ostalih izvijestila sam o tom klasinom sluaju psihopatskog ubojstva. Upitala sam se jesam
li postupila agresivno, to se cijeni u mojoj profesiji, ili seksistiki, to nije na cijeni. Jedno i drugo
dijeli samo tanka crta, a tada sam je zamalo prela.
Izvjetaj o Albertu Brustu objavljen je na naslovnoj stranici jutarnjeg izdanja Heralda. Osim toga,
u rubrici lokalnih vijesti objavljen je moj kratki prikaz dogaaja, a ja sam napisala i dugu reportau u
Tropicu, Heraldovu nedjeljnom izdanju. Bio je to uspjean dan. Tada sam prvi put shvatila da
vjerojatno nisam promaila zvanje. No, u ovom poslu nema vremena za spavanje na lovorikama.
Vano je jedino napisati izvjetaj jer sutranje izdanje ve eka.
Jednom je Herald posjetila filmska ekipa iz Hollywooda koja je snimala film Vrijeme zla, kako bi
garderobijerka Linda Benedict mogla posjetiti urednitvo i uvjeriti se kako bi trebala izgledati
autentina odjea za Kurta Russela i druge glumce koji su predstavljali novinare. Nismo je se dojmili.
Novinari ne paze na svoj izgled rekla je frknuvi nosom dok je pogledom kruila po
urednitvu.
Molim da se uzmu u obzir olakavajue okolnosti, barem u mojem sluaju.
Prvih nekoliko godina, svjesna da u javnosti predstavljam Herald, uredno sam na posao dolazila u
svojim najboljim haljinama i cipelama s visokom petom. Takva sam ljapkala po movari Everglades
i nabadala po uarenom pijesku Miami Beacha u potrazi za svjedocima napada morskih pasa ili
barakuda i herojskim spasiteljima. Tada se sruila zgrada Federalnog ureda za suzbijanje trgovine
drogom. Bilo je to 1974. godine, nakon to je Ured poeo plijeniti vozila raspaavaa droge.
Zaplijenjena vozila ostavljali su na krovu svoje poslovne zgrade u sreditu Miamija. ini se da su
precijenili izdrljivost krova, pa je on jednog dana popustio sruivi cijelu zgradu pod sobom.
Poginulo je sedam slubenika, a esnaest ih je ranjeno.
Kad sam stigla na mjesto nesree, neki su slubenici jo bili zatoeni pod gomilom kra i
automobila, a spasilake ekipe radile su punom parom. Bila sam sprijeda sa efom vatrogasaca koji je
koordinirao operaciju, kada je neki televizijski novinar zaurlao onkraj utog konopca.
to tamo radi Edna Buchanan? Zato ona smije ui a mi ne?
To mrzim. Razumljivo je da TV-ekipe, s njihovom glomaznom opremom, nisu mogli pustiti da
priu i smetaju spasiocima, ali sam se ipak morala vratiti iza policijske crte.
U jednom trenutku, kad sam se naginjala preko konopca da postavim pitanje, oblinji je policajac
naglo podigao grubo ue razapeto u visini koljena da pusti unutra jednoga od gradskih otaca. Konopac
je poput ika zahvatio sintetiki materijal moje haljine i ona se podigla do visine struka. Bilo mi je
jako neugodno.
Nekoliko minuta kasnije, stigla je skupina agenata u civilu Ureda za suzbijanje trgovine drogom,
koja se vraala s terena s vie zaplijenjenih automobila. Vidjevi to se dogodilo s njihovom zgradom,
jako su se uznemirili, izazvavi tako pozornost snimatelja. To je jo vie uznemirilo agente, jer bi
prikazivanjem njihovih snimki prestali biti anonimni i ne bi vie mogli raditi u civilu. Dolo je do
naguravanja i zaule su se prijetnje i uzvici. Neki su agenti ak nasrnuli na kamere. Iskoristila sam
prigodu da se provuem ispod utog konopca i postavim jo nekoliko pitanja spasiocima prije nego to
poaljem izvjetaj pred zakljuenje lista. To je izazvalo nekoliko policajaca koji su mi rekli da sam
uhiena i ubacili me u policijska kola. Na sreu, netko je otvorio vrata s druge strane i ja sam
pobjegla.
Od tada na posao dolazim u hlaama i u prtljaniku svog auta drim prave crnonaranaste
vatrogasne izme, visoke do bedara i pojaane.
Toliko o modi.
Glumei novinara crne kronike u Vremenu zla Kurt Russel nosio je jeftina odijela koja se ne
guvaju i koulje od istog pamuka koje je Linda Benedict toliko dugo strojno suila dok nisu postale
dovoljno zguvane da izgledaju autentino.
Kako da se prikladno odjenete kad nikada ne znate to e biti va sljedei zadatak: sprovod, javni
neredi ili veliki poar?
Ili vas mogu poslati da amcem sa zranim vijkom krenete do mjesta zrakoplovne nesreeu
movari Everglades. Bila sam u haljini i u salonkama, pa sam se sva pripila uz ogradu na krmi amca,
na uveseljavanje dr. Josepha H. Davisa, mrtvozornika okruga Dade, suputnika koji je bio mnogo
prikladnije odjeven. Sruio se bio zrakoplov s tovarom umetaka za grudnjake nainjenih od spuvaste
gume. Unesreeni zrakoplov se raspao, pa ih je rasuo diljem Nacionalnog parka Everglades. Bilo je tih
umetaka po drveu, u movari, u grmlju: umeci posvuda. Ne znam kakav je kasnije bio ekoloki
uinak, ako ga je uope i bilo.
Ovo nije posao na kojem moete biti lijepo odjeveni jer znate kakav e vam biti radni dan.
Jednom, kada je u poaru koji se dogodio pred zoru poginulo petero djece i njihov pas, radila sam
sedamnaest sati bez predaha. Drugom prigodom, kad je vatrenim orujem ranjen floridski prometnik
Bradley Glasscock, dvadeset sati nisam ila kui.
Tog miiavog mladog policajca upoznala sam prigodom jednog velikog zastoja u prometu koji je
uzrokovala nekolicina Rastafarijanaca. Pripadnici te sekte s Jamajke nose pletenice i pue marihuanu.
To je sastavni dio njihove religije. Dok su se vozili stotinu kilometara na sat, u traku za pretjecanje
izbila je svaa. Jedan od njih, koji je sjedio na stranjem sjedalu, iz pitolja je pogodio vozaa, time
savreno dokazujui da marihuana oteuje mozak, osobito sposobnost predvianja dogaaja.
Automobil je poeo kliziti prema zaustavnom traku, prouzroio nekoliko sudara i onda se zaustavio na
ogradi. Rastafarijanci koji su jo mogli trati, iskoili su iz auta i pobjegli. Sluaj je pokuao rijeiti
prometnik Glasscock, poten policajac dobre naravi. Pobrinuo se za rtve nesree, te nazvao iskusne
detektive iz sredita grada, porunika Mikea Gonzaleza i inspektoricu Louise Vasquez da istrae
ubojstvo. U namjeri da istraim sluaj zaustavila sam automobil na odmoritu i uputila se pjeice
pored kolone zaustavljenih automobila.
Nedugo nakon ovoga dogaaja jedne sam se noi nala na tom istom autoputu jer sam morala
izvjetavati o jednom drugom sluaju. Prometnika Bradleya Glasscocka ubio je voza kojeg je
zaustavio jer nije ubacio deset centi za cestarinu u naplatni stroj na autoputu. Pozvali su me u etiri u
jutro i rekli da odem pratiti potragu za ubojicom.
U potrazi je policija koristila njemakog ovara. No, na uas i sramotu svoga vodia, pas je
preskoio ogradu izmeu autoputa i mora i bunuo se u vodu. Nekoliko trenutaka kasnije zauli su se
uzbueni uzvici. Veliki se pas popeo preko ograde nosei meu zubima pitolj kojim je izvreno
ubojstvo. Poznato je da psi ne mogu njuiti pod vodom, ali ini se da je ovome to uspjelo.
Ne znam kako, no i sama sam se osvjedoila da je to mogue.
Godinu dana kasnije, dok sam s majkom bila na veeri u nekom restoranu, moj biper oglasio se
ba kad nam je stiglo jelo. Javljeno mi je da su na autoputu ubijeni prometnik i voza lepera. Majku
sam ostavila na pragu njene kue s porcijom puretine to su nam je u restoranu brzo zamotali. Doavi
u ured, gurnula sam u stranu paket to me ekao na stolu kako bih mogla raditi na i sluaju. Kasnije,
kad sam predala lanak o ubojstvu prometnika Glasscocka, od dosade sam uzela paket i otvorila ga.
Njegov me sadraj podsjetio na seriju Zona sumraka: bila je to ploica kojom je Drutvo novinara
nagradilo izvjetaj o ubojstvu prometnika koje se dogodilo godinu dana ranije.
Ponekad novinari budu osobno uvueni u sluaj. Jednom je neki voza pregazio djevojicu na
biciklu, vratio se kolima unazad, izvukao bicikl i nju ispod vozila i bacio ih pored ceste gdje je mala
umrla. Bilo joj je dvanaest godina.
Policija je grozniavo radila na sluaju i rijeila ga samo dva dana prije roka zastare. Bila sam u
predvorju, policijske postaje kad su ga doveli s lisicama na rukama. Stupila sam u dizalo zajedno s
njim i dva inspektora. Iako se vidjelo da im nije drago to sam s njima, ponijeli su se dentlmenski.
Tijekom kratke vonje na drugi kat, gdje se nalazio Odjel za krvne delikte uspjela sam ga upitati:
Sjeate li se nesree?
Da. Sjeam je se vrlo dobro. To sam citirala u svom izvjetaju. Onda je to ponovio i
inspektorima. Okrivljeni je angairao sposobna odvjetnika, koji mu je savjetovao da pobije svoj iskaz
budui da on nije imao pravnu valjanost, i da tvrdi da nije kriv. Dobila sam poziv od suda da
svjedoim prije prvog roita.
Novinari primaju dosta takvih poziva, no Heraldovi odvjetnici najee uspiju ishoditi njihovo
ponitenje. Naime, za novinara nije dobro da se pojavi na sudu kao svjedok. Meutim, ovoga je puta
stvar bila ozbiljna. Radilo se o tome hoe li krivac biti kanjen ili ne. Od mene se samo oekivalo da
prisegnem na tonost svog izvjetaja. Posvjedoila sam da sam u vrijeme razgovora u dizalu nosila
akreditaciju oko vrata i novinarsku biljenicu, te da sam se predstavila kao novinarka. Dakle, on nije
mogao pomisliti da razgovara s policajkom. Zahvaljujui tome, priznanje koje mi je dao prihvaeno je
kao pravovaljano, iako isto takvo priznanje koje je dao detektivima nije imalo istu vrijednost.
Branjenik i njegov odvjetnik odluili su da je bolje da priznaju krivicu kako bi izbjegli da se moj
iskaz predoi poroti.
I prije toga zvali su me da svjedoim na sudu. Tijekom posljednje godine mog rada u listu Sun,
policijski radio na mom stolu signalizirao je da se u prodavaonici alkoholnih pia na South Beachu,
udaljenom oko pet kilometara, dogodila pljaka. Upravo kad sam se dovezla ispred trgovine, vlasnik,
ilav starac koji je ve doivio pet ili est pljaki, istrao je na vrata. Grevito mi je mahnuo rukom i
projurio pored mene niz ulicu u susret policijskom automobilu. Odmahnula sam mu i ula u trgovinu
da vidim to se dogodilo. Na podu je leala polica i gomila razbijenih boca viskija. U kutu prostorije
uao je neki mukarac. Bio je uspanien i tresao se. Dok sam iz torbice vadila svoj notes, upitala sam
ga kako je.
Bio je jako lo sugovornik.
Stalno je kolutao oima i govorio:
Ne znam, ovjee, nita ne znam.
Jeste li vidjeli pljakaa? Kako je izgledao? U kojem je smjeru pobjegao?
Vlasnik i tri policajca stajali su na ploniku, nosova priljubljenih na izlog trgovine. Znakovima su
mi pokazivali da izaem. Policajci obino odvedu svjedoke prije nego to uspijem s njima razgovarati,
a inilo se da ni od ovoga neu uspjeti dobiti upotrebljiv iskaz. Pokuala sam ih ignorirati i nastavila
postavljati pitanja.
Bio je katastrofalan sugovornik.
Opet sam pogledala prema policajcima. Sada su ve bili bijesni. Mahali su rukama i zahtijevali da
izaem. Odustala sam od daljnjih pitanja i izala na plonik. Policajci su pored mene utrali u
trgovinu, oborili ovjeka na zemlju i stavili mu lisice. Bio je to pljaka.
Tada sam pozvana da svjedoim na sudu u korist okrivljenog. Branitelj je elio da posvjedoim da
se pljaka u mojoj nazonosti ponio kao pravi gospodin. Odazvala sam se. Nije mu mnogo pomoglo.
Sutkinja je bila Ellen Morphonios, koju robijai zovu "vremenski stroj", jer nema milosti kod
odreivanja vremenskih kazni.
Posvjedoila sam da je okrivljeni bio pravi gospodin, ali uasan sugovornik. Osudila ga je na
dvadeset godina.
Novinare crne kronike smatraju neeljenim uljezima. To je muan posao na kojem nije lako stei
prijatelje. Ljudi za loe vijesti okrivljuju novinare. Takva je ljudska priroda. ovjek neto skrivi, a kad
vi o tome izvijestite, obori se na vas kao da ste vi krivi to se uvalio u nevolje. Govoriti istinu moe
biti veoma opasno. Stari bi Grci, na primjer, ubijali glasnike koji su donosili loe vijesti.
Neki bi i danas bili presretni da se taj obiaj obnovi.
Novinsko je izvjetavanje jako nezahvalan posao. Nikad ne znate jeste li posao obavili do kraja.
Stalno treba neto provjeravati, uvjeriti se jeste li propustili neto to bi moglo posve izmijeniti cijelu
sliku. Novinski lanak moe unititi neiji ivot, ili ga pak zagorati, ak i dvadeset godina nakon
dogaaja. lanci ostaju crno na bijelom u arhivi, i kao i policijski dosjei, oni su vjeni. lanak ne
moete nadivjeti. Novinari crne kronike odluuju o ivotima, tuem ugledu i karijerama. Zato stalno
postavljaju nova pitanja, kucaju na nova vrata, dodatno provjeravaju telefonom.
Jer nikad se ne zna od koga moete dobiti presudnu informaciju.




5. BIJELI MAII KOJI PLEU

Najmanja u porodici maaka pravo je remekdjelo.
Leonardo da Vinci Podlistak


Nikad vie, zaklela sam se kad je uginula moja Nina. Izgubiti kunog ljubimca previe je bolno.
ovjek ne treba izazivati nesreu, ionako je ima dovoljno. Ali, nije prolo ni nekoliko dana, a ja sam
poela udjeti za bijelom makicom upravo onakvom kakva je bila Nina. ak sam poela sanjati
bijele maie i paziti u vonji hoe li koji ispuzati ispod parkiranih automobila. Meutim, to se nije
dogodilo.
Moji poznanici pokuali su me bombardirati maiima crnim, upavim, sivkastim krznenim
lopticama. ak je i porunik Mike Gonzalez negdje nabavio maia i pokuao mi ga utrapiti. Njegova
me netaktinost zapanjila.
Jednog dana, vjerovala sam, jamano e negdje iz sjene doplesati ba onakav bijeli mai kakvog
elim. Onda me je nazvala Elavne Wolfenson, moja prijateljica iz Ureda za nestale osobe. Imam
maia crne i bijele dlake.
Ne rekla sam odluno. Policajka i njen suprug, i sam policajac, opazili su ga kako panino juri
posred prometnog autoputa South Dixie. Iskoili su iz kola, zaustavili promet i uspjeli ga spasiti.
Imali su tri njemaka ovara, spremali su se za godinji odmor, a znali su za moju nesreu. Glasine se
ire nevjerojatnom brzinom. Poruku suuti uputila mi je jo jedna ljubiteljica ivotinja meka srca,
Ellen Morphonios, poznata po nadimcima "vremenski stroj" i "sutkinja koja vjea".
Kada su mi sutradan u policijskoj upravi Elavne i policajka tutnule polaroidnu fotografiju
makice, odluila sam da se neu dati nagovoriti. Bila je to najrunija makica koju sam ikada vidjela.
Oito potomak neke slabo uhranjene lutalice o ijem se prenatalnom ivotu nije dovoljno brinulo.
Glava joj je bila ogromna, u nesrazmjeru s mravim tijelom, prednje noge bile su krive, a do sredine
njuke protezao se udan rijedak brk koji joj je davao nedovren izgled. Odmah sam osjetila da moram
rei da. Da je bila lijepa, bila bih je glatko odbila, ali tko bi mogao odbiti takvo nahoe.
Dixie Darling dola je kui sa mnom. Trenutak nije mogao biti gori. Osim to sam po cijeli dan
radila u Heraldu, koristila sam svaki slobodni trenutak da u zatvoru razgovaram s nekim seksualnim
ubojicom. Kad bih kasno na veer dolazila kui, im bih izala iz auta, zaula bih Dixie Darling kako
cvili od samoe. Razdirao me osjeaj krivice. Jadno malo stvorenje bilo je sretnije dok se sklanjalo od
jureih automobila na autoputu South Dixie. Oajna i preputena sama sebi, makica je prevrnula sve
posude s cvijeem i rastrgala sav papir na koji je naila, te poela unitavati zavjese.
Trebala joj je prijateljica da joj bre proe vrijeme bolje je imati dvije make nego jednu. No, ja
nisam imala vremena da odem u grad i pronaem joj drugu. Jednog dana, dok su me rutinski
pretraivali u zatvoru, rekla sam deurnom poruniku da sam oajna i da hitno moram nai jo jednu
makicu.
Javite mi se prije nego to odete rekao mi je. Na odlasku kui odveo me u kuhinju. Vratio se sa
sivo-bijelom makicom u rukama. Makica, koja je cvilila od straha, bila je posljednja u okotu
sivkaste zatvorske maskote koju su zvali "upravitelj".
Uzdahnula sam i oprostila se od svojih snova o veselom bijelom maiu koji plee."Upraviteljev"
je potomak na putu kui plakao kao dijete.
Kad sam Baby Dear predstavila Dixie Darling, prestala je zavijati od samoe i podmuklo napala
pridolicu.
Odmah je to poalila. Poput tolikih drugih stvorenja koja izlaze iz tog zatvora, Baby Dear bila je u
srcu nepopravljivi sociopat kojeg se nije moglo rehabilitirati. Svojim je ponaanjem Baby Dear
podsjeala vie na divlju ivotinju nego na kunog ljubimca. Veterinara je tako izgrebla da je
predloio da e je posve besplatno uspavati za sva vremena. Rekao je da e mu to biti zadovoljstvo.
Kuni ljubimci trebaju pruati radost rekao je blago, stiui svoju okrvavljenu ruku a ona to
ne ini. Bila sam okirana. Priznajem da nije bilo ugodno otvoriti bezopasnu koaru s imenom Baby
Dear i doivjeti da iz nje iskoi maka s isukanim pandama i baci vam se za vrat, no smrtna je kazna
ipak prestroga za divlji temperament. Potraili smo drugog veterinara.
U proteklih deset godina Baby Dear ipak se poneto pripitomila. No, ako je izazovete, napast e
vas munjevitom brzinom. rtvu najprije ogrebe, pa je onda estoko dvaput udari. Tu je metodu
jamano nauila dok je jo ivjela iza reetaka.
Njen prvi veterinar vjerojatno je imao pravo. Odvela sam je k njemu kad joj je pjena poela
izbijati na usta. Bojala sam se najgoreg. Veterinar je jednostavno izvukao raia koji se zaglavio
izmeu njene gornje usnice i zuba i to mi naplatio. Drugom prigodom morala sam je odvesti
veterinaru zbog strane rane na boku koju je morao zaiti s desetak avova.
ini se kao da se sukobila s divljom ivotinjom rekao je veterinar. Ne usuujem se ni zamisliti
kako je taj prepredeni ulini borac, roen u zatvoru, uspio pronai divlju ivotinju u sreditu Miami
Beacha.
Meutim, jo gori od toga bio je incident koji je Baby Dear izazvala u blagovaonici oblinjeg
starakog doma Boulevard.
Bila je cijelu no vani. Oko jedanaest sati na vratima mi je pozvonio pomoni konobar iz
starakog doma. Vidjevi njegovo mrko lice, naslutila sam da nosi loe vijesti.
Je li ona siva maka vaa?
Gdje je?
Poite sa mnom.
Otkaskali smo na ulicu s koje je put vodio lijevo, u blagovaonicu starakog doma koja se onako
prazna doimala poput spilje. U kutu prostorije, ispod stola za dvije osobe, sklupala se Baby Dear lea
okrenutih zidu i netremice zurila u mranu praznu dvoranu.
Veer prije toga, kada je blagovaonica bila puna umirovljenika koji su uivali u svojem veernjem
obroku, sa stropa je iznenada palo neko vritee stvorenje. Aterirala je ravno na stol za kojim je sjedio
jedan stari brani par. ena je vrisnula, a mukarac se uhvatio za srce. Pilea prsa i palainke od
krumpira razletjeli su se na sve strane. Baby Dear sjurila se sa stola i potraila zaklon u kutu s druge
strane prostorije, dok je posvuda letjela njena dlaka i pribor za jelo.
Osoblje se ponadalo da e sama otii. Meutim, idueg je jutra jo bila tamo, neozlijeena i posve
izgubljena. Kad su joj pokuali dati mlijeko i vodu, bijesno je zafrktala.
Odjurila sam kui, obavijestila veterinara da ga oekuje hitan sluaj i vratila se s koarom u
blagovaonicu. Bojei se da je slomila kraljenicu, njeno sam je stavila u nju.
Veterinar joj je rengenskim aparatom snimio cijelo tijelo, rekao da je neozlijeena i napisao mi
raun. ini se da je progonila mia u sputenom stropu blagavaonice, te naila na labavu plou i
propala kroz nju. okirana i posve izgubljena, odluila je priekati dok ne doem po nju.
Dakako, im je u moj ugovor o najmu stana paljivo uneseno da nemam pravo drati vie od dvije
make, na stranjim se vratima pojavila krasna bijela maka. Moja susjeda, ga Goldstein, i ja poele
smo je hraniti. Bila je tako pitoma da sam odluila da u je sljedei put kad je vidim odvesti na
sterilizaciju i pokuati joj pronai dom. Kad se ponovno pojavila nekoliko tjedana kasnije, bila je
ogrebana i natuena, a na api je imala veliku ranu.
Veterinar koji joj je lijeio apu rekao je da je ve imala mlade. Naputene bebe koje umiru od
gladi?
Ne odmah me razuvjerio. Mislim da to nije bilo nedavno.
Budui da sam ve bila ispunila doputenu kvotu, odnijela sam bijelu maku majci da se oporavi u
njenoj gostinjskoj sobi. Raspitala sam se kod svojih susjeda jesu li u blizini vidjeli maie. Rekli su da
nisu, pa sam prestala misliti na to. Dan ili dva kasnije, pred samu zoru, zaula sam tihe zvukove,
sline ptijem pijukanju. Kad sam izala na dvorite da bolje osluhnem, pijukanje je prestalo. Dok
sam se tuirala uinilo mi se da se pijuk ponovio, ali nisam bila sigurna. Sutradan u jutro, zvuk se
zauo opet, kao da je iz gnijezda na zemlju palo ptice. Uputila sam se prema irokoj ivici, est metara
od moje kue, koja moje dvorite dijeli od starog hotela u susjedstvu.
Kad se pijuk ponovio, sagnula sam se i vidjela maia veliine palca koji se tek okotio. Uskoro
sam naila na jo jednoga, i jo jednoga i jo jednoga, i jo jednoga. Onako neuhranjeni i ustraeni
pokuavali su pobjei. Bili su bijeli kao snijeg i jako gladni i edni, zato to sam im otela majku.
Pojurila sam u stan po malo toplog mlijeka. Vraajui se tako sam urila da sam ga prolila po otirau i
morala se vratiti po drugo. Iako divlji i prestraeni, maii nisu mogli odoljeti mirisu. Jo nisu znali
piti iz zdjelice, pa su se dva popela u nju i ljapkala po mlijeku. Prinijela sam mlijeko njihovim malim
ruiastim jezicima i nosiima. Bili su toliko mali da ne bi preivjeli bez majke. Sve sam ih poloila u
koaru, nazvala urednitvo da kaem da imam obiteljskih problema, otila k veterinaru, onom istom
koji mi je bio rekao da njihova majka ve neko vrijeme nije imala okota. Sad je najavio, ukoen i
nadut, da e ih majka odbaciti. Morat u im mukotrpno davati mlijeko u prahu pomou kapaljke za
oi. tovie, upozorio me je, ako ih se majka doepa, bit e to kraj. Ubit e ih.
Dao mi je mlijeko u prahu i raun za svoje usluge. Odnijela sam ih majci i tamo oprezno otvorila
koaru, spremna da naglo odskoim ako maka pokua napasti svoj porod. Meko predui, dogegala se
do koare, skoila unutra i poela njegovati svoje mlade sretno im liui njukice.
Kad bi se barem svi moji snovi i tajne elje u cijelosti ostvarivali kao ovaj. Sada sam imala vie
bijelih maia nego to sam mogla sanjati, a svih est bili su iznad doputene kvote.
Pet bijelih maia gnjavili su Baby Dear, Dixie Darling i mene. Dok sam radila u svojoj radnoj
sobi, penjali su se po mojoj odjei do pisaeg stroja, lupali po tipkama i juriali na valjak.
Pronala sam novi dom za tri maia, ali Fancy Flossie i Misty Blue Eyes ostali su kod nas.
ovjeku nije lako priznati da ivi s etiri make. Kad to uju, ljudi promijene izraz lica i ponu
izmjenjivati znaajne poglede.
Jo je tee priznati da ih imate pet.
Izgubljen i sam, mali sivi tigrasti mai tuno je mijaukao na prolaznike koji su prolazili pored
nasipa na plai South Beach. Nitko nije obraao pozornost, iako je mijauk bio tako glasan da sam ga
ula s druge strane parka. Nagonski sam se sagnula i pozvala ga s vie od stotinu metara udaljenosti.
Dojurio je lud od sree i popeo mi se ravno u ruke. Hodala sam cijeli sat nastojei nagovoriti nekog od
prolaznika da ga odnese kui. Bila sam ve toliko premaila kvotu da nisam smjela ni pomisliti da ga
odnesem sa sobom. Meutim, nitko se nije odazvao mojim molbama, a on je bio tako malen.
Dan ili dva kasnije, krv mi se sledila u ilama. Dok sam po trbuhu milovala maia, koji je preo,
pod prstima sam osjetila kvrgu. Sljedeeg je dana bila jo vea. Nazvala sam veterinara.
To je sigurno kila ili tumor koji brzo raste. Kad smo stigli u ordinaciju, veterinar je opipao kvrgu
i znaajno rekao: To je sigurno kila ili tumor koji brzo raste. Pravo stanje stvari moe se utvrditi samo
kirurkim zahvatom.
Bila je kila. Uklonjena je istog dana kada je i glumac Burt Reynolds podvrgnut operaciji dvostruke
kile. U to vrijeme u Miamiju se prikazivao posljednji Burtov film Sharkeyjev stroj. Tako je mai
dobio ime Sharkey. Istodobno s operacijom kile, Sharkey je i steriliziran.
Ne vjerujem da se to dogodilo i Burtu.






DRUGI DIO



6. POLICAJCI


Policajac je mali djeak koji kad odraste postane ono to je elio biti.
Raymond Burr


Nema boljeg ovjeka od dobrog policajca, ni goreg ovjeka od loeg policajca.
Istini za volju, to je esto jedna te ista osoba, ovisno o trenutku, raspoloenju i ljudima s kojima
dolazi u dodir.
Policajci su mi spaavali ivot, ali su me i vie puta pokuali uhititi. Do sada sam izvijestila o
smrti pedesetak policajaca ukljuujui njih est koji su se sami ubili, i pisala o mnogim ranjavanjima,
premlaivanjima i drugim nainima zlostavljanja policajaca. Plakala sam na njihovim sprovodima i
sluala povjeravanja njihovih udovica, bivih supruga, majki i djece.
S jednim sam kratko vijeme dijelila stol, postelju i bankovni raun.
Iako ljudi to zaboravljaju, i policajci su samo ljudi.
Dok sam bila dijete, policajce su mi isticali kao uzor. Smatrala sam ih snanima, nepobjedivima,
ljudima kojima se trebam obratiti kad se naem u nevolji. Zato sam uvijek duboko dirnuta kad vidim
policajca kako plae a i to se dogaa.
Dogaa se i to da policajac prekri zakon.
Iako su policajci istinska ljudska bia, oni nisu obini ljudi. Oni su drugaiji zbog prirode svog
posla, zbog ega ljude dijele na nas i na njih. Prema autsajderima, osobito novinarima, policajci se
odnose s nagonskim nepovjerenjem. Odmah zbiju redove. Veina policajaca trai prijatelje meu
kolegama, eni se policajkama, kupuje kue u policijskim etvrtima, u ulicama u kojima ve stanuju
drugi policajci. Zajedno se osjeaju ugodnije. Neke male etvrti u predgrau Miamija, osobito u
susjednom okrugu Broward, naseljene su gotovo iskljuivo policajcima.
U dobrim starim vremenima, kad je ivot bio jednostavniji, ljudi su se osjeali sigurniji ako su
imali policajca za susjeda. No, vremena se mijenjaju. Danas policajce vie ne pozivaju na rotilj
bojei se da bi ih mogli prijaviti vlastima ako netko od prisutnih zapali cigaretu marihuane. Ako to
naprave u njegovoj nazonosti, hoe li on zamiriti ili e se pridruiti puaima i prekriti zakon?
Moda e prijaviti svog prvog susjeda ili ak urjaka? Ili e se opustiti i okrenuti glavu na drugu
stranu?
Gotovo svi mladi policajci zapoinju karijeru puni entuzijazma i idealizma pomaui ljudima,
lokalnoj zajednici i drutvu. Meutim, dok nastoje promijeniti drutvo borei se protiv kriminalaca,
ponekad se protiv njih okrenu i lojalni graani. Policajci su gotovo uvijek u sukobu, gotovo uvijek na
neprijateljskoj strani. Iako eli zatitu, javnost se opire autoritetu vlasti. Stoga nije udno to se
policajci osjeaju izopenima.
Isto tako nije udno to se policajci neprekidno ale na pomanjkanje javnog morala.
Policajci u Miamiju izloeni su svim vrstama kriminala i opaina: raspaavaima droga, peraima
novca, masovnim ubojicama, mafiji, svrgnutim diktatorima, neprijavljenim strancima, viestrukim
ubojicama, uliarima, pijunima, teroristima, meunarodnim spletkarima, bombaima, pljakaima
grobova, egzotinim bolestima, neobinim sektama, neobinim seksualnim navikama, rtvovateljima
ivotinja, vuduistima, trgovcima orujem, golemom bogatstvu, tekoj bijedi, ludim politiarima,
rasnim napetostima, izbjeglicama i javnim nemirima.
Nakon javnih nemira 1980. javnost je poela zahtijevati da se povea broj policajaca, osobito iz
redova manjina, pa je vlast poslala prikolicu u ulicu Southwest Eighth u etvrti Calle Ocho, da se
zainteresirani mogu na licu mjesta prijaviti. Policajci su nasumce zaustavljali mladie na ulici i pitali
ih: "elite li postati policajac?".
Tako je zaposlen vei broj izvrsnih mladih policajaca hispanoamerikog podrijetla, ali i gotovo svi
iz skupine koja je kasnije osumnjiena za ubojstvo, pljaku, reket i korupciju te trgovinu kokainom
vrijednim vie milijuna dolara. Bio je to jedan od najteih sluajeva korupcije u amerikoj policiji
posljednjih godina.
Dobri policajci ne raaju se svaki dan. Nekada je u policajce odlazio veliki broj bivih pripadnika
oruanih snaga, no nakon ukidanja obvezne vojne slube, na natjeaje se poela prijavljivati
generacija egocentrinih mladia koji ne ele skratiti kosu, koji inzistiraju na slobodnim vikendima i
suprotstavljaju se narednicima umjesto da slijepo izvravaju njihova nareenja.
Policajci moraju biti asni i poteni ljudi dobrih namjera. Dati znaku i pitolj ovjeku drugaijeg
znaaja znai izazivati vraga, a to je ba ono to se nama dogodilo.
Neki mladi policajci u ovoj zemlji voze brze ferrarije i porschee, te eventualno kakav lotus. Kod
dva mlada policajca u Miamiju, koji su svojom krivicom poginuli za upravljaem automobila, u krvi
je pronaen kokain.
Iskuenja na ulicama vea su nego ikada: velik novac i droga. Jo prije deset godina pozornici nisu
nailazili na kilograme kokaina i kriminalce koji nose na stotine tisua dolara. Sada je to normalno.
Jo prije nekoliko godina zapljena amca punog marihuane bila je velik dogaaj, a javnu sablazan
izazvala bi ak i osoba koja je ponudila dvadeset dolara mita da ne bude kanjena za prometni
prekraj. Danas policajci pronalaze ormare, kovege, krinje, aktovke i rune torbe do vrha napunjene
novcem od prodaje droge.
A i policajci su samo ljudi.
U vrijeme kada je stopa kriminala u Miamiju bila na vrhuncu, a grad prednjaio po broju ubojstava
u SAD-u, netko je stanje u Miamiju usporedio sa stanjem u Dodge Cityju u vrijeme Divljeg zapada.
Bila je to loa usporedba. Ima tjedana kad u Miamiju pogine vie ljudi nego to je ubijeno tijekom
cijele povijesti starog Dodge Cityja. Meutim, ljudi se ne ele odrei svoje predodbe o Divljem
zapadu i neumoljivim i beskompromisnim predstavnicima zakona, kako ih prikazuju filmovi. Bila su
to vremena kada je erif odravao red i golom fizikom silom, ako je na to bio prisiljen. Dananji
kriminalci mnogo su nasilniji od nekadanjih. Pa ipak, danas se policajac mora ponaati kao gospodin.
Ako bi ranije netko pljunuo na policajca, ovaj je imao ovlasti da poduzme odgovarajue mjere.
Ako bi neki prostak psovao svoje susjede ili se necivilizirano ponaao na javnom mjestu, policajac ga
je imao pravo privesti.
No, danas inzistiramo na dobrim meuljudskim odnosima na lokalnoj razini. Policajci moraju
stalno uzmicati.
Zato je cjelokupna javnost pozdravila odluku Josepha Peseca, policajca u okrugu Metro. Taj
debeljukasti sredovjeni policajac odluio se izboriti za svoja prava u vrijeme kada su deseci
policajaca na irem podruju Miamija bili pod istragom zbog navodnog prekoraenja ovlasti. Pesec,
koji je u slubi doekao pedeset estu godinu ivota, preivio je gaenje automobilom, ranjavanja,
premlaivanja i mnogobrojne uvrede, dok nije "pobijesnio kao ris i odluio da to vie nee trpjeti".
Kad ga je neki pijani voza udario akom u glavu, Pesec ga je tuio sudu. Porota je presudila da mu
pripada odteta od dvije i pol tisue dolara.
Nije to bilo prvi put da Pesec postane rtvom nasilnih civila. Dok je upravljao prometom, neki
bijesni voza namjerno ga je pregazio zato to mu nije dopustio da parkira na zabranjenom mjestu.
Neki narkoman u apstinentskoj krizi teko ga je ozlijedio, ugrizavi ga za prste. "Zato bi policajac
morao trpjeti takva sranja?", zapitao se Pesec. U Miamiju nije lako biti policajac. "Ljudi nas proklinju
i psuju nam u lice. Ako njih pitate, mi smo najnia vrsta od svih ivih bia. Meutim, kada trebaju
pomo, tada zaborave da smo 'bijedni nitkovi'." Amen.
Mike Gonzalez najbolji je policajac kojeg poznajem. Iako je to posao za mlade ljude, Mike ga radi
tako dugo da je rjeavao ubojstva jo prije nego to su se neki njegovi kolege rodili. Tijekom svog
trideset est godina dugog staa, vie od trideset dvije godine radi kao inspektor za krvne delikte.
Visok i vitak, Mike se namjerno odijeva u tamna odijela kakva nose direktori pogrebnih poduzea
i sveenici. Nosi i male, zlatom obrubljene naoale za itanje. A kako bi drugaije izgledao ovjek
koji se stalno susree s udovicama rtava, oaloenim roacima i osumnjienima koje grinja
savjesti samo to nije natjerala na priznanje. Meutim, zbog svoje neupadljive odjee Mike je zamalo
poginuo pri obradi jednog mjesta umorstva. Dogodilo se to usred noi. Dok je prilazio potencijalnom
svjedoku koji je stajao s druge strane ulice, na Mikea je naletjela vozaica kojoj su pozornost odvukla
rotirajua svjetla i natpis "Policija". Nakon nesree rekla je da uope nije opazila mukarca u tamnom
odijelu.
Od udarca u poklopac motora Mike je odletio nekoliko metara. Tada mu je ve bilo pedeset sedam
godina. Svi su se policajci, osim Mikea, uspaniili. Mnogi njegovi mladi kolege ostali bi nepomino
leati na cesti znajui da e tako izboriti invalidninu. No, on je odmah ustao i nastavio istraivati
sluaj umorstva.
Iako se Mike tome suprotstavljao, zabrinuti kolege odvezli su ga u bolnicu. Samo sat kasnije
izaao je iz bolnice i vratio se na mjesto dogaaja, epav i natuen i s rupom na svom lijepom odijelu.
ini se da su konzervativni inspektori za krvne delikte, kakav je Mike, prije nekoliko godina
poeli dobivati konkurenciju. Neki njegovi mladi kolege bili su najbolje dotjerani mukarci u gradu.
Odlazili su vrhunskim frizerima i pedikerima, nosili savreno skrojena odijela s prslukom i svilene
kravate. Na njihovu vratu, zapeu i prstima sjajio se teak zlatan nakit. Na mjestu zloina trudili su
se svim silama da ne uprljaju ruke i ne zablate svoje cipele marke Gucci.
No, bili su manje djelotvorni od svojih kolega i sve manje raspoloeni za razgovor s novinarima.
Za to su imali jak razlog. Svoju mondenu odjeu mogli su zahvaliti honorarnom radu za kraljeve
kokaina. Kad se razotkrila njihova tajna djelatnost, izbio je velik skandal. Veina detektiva iz Odjela
za krvne delikte prebaena je na drugo radno mjesto, otputena ili uhiena.
Oduvijek sam smatrala da ne smijem vjerovati mukarcu ije su ruke bolje njegovane od mojih.
ena u mom poslu mora nastojati da policajci zaborave na njen spol. Najbolje je kada zadobijete
njihovo povjerenje, ili vas ponu smatrati profesionalcem koji e uvijek ostati fer. U najgorem sluaju
treba postii, da vas smatraju dijelom namjetaja, neim to tako esto vide oko sebe da na njega
posve zaborave. Osim toga, treba odvojiti posao od zadovoljstva. Mislim da mi je to napokon uspjelo.
Osnovno pravilo kojeg se drim obavljajui svoj posao jest da je ono u emu ponem uivati ili mi
godi jamano neetino. Meutim, to ne znai da ne mogu zamijetiti neije ive oi, skladan osmijeh,
lijepo tijelo, iskrenost ili potenje.
Sve je to lijepo vidjeti na mukarcu, pa makar bio i policajac.
Porunike Mikea Gonzaleza i Eda McDermotta upoznala sam jednog sunanog subotnjeg jutra u
Coconut Groveu nakon pucnjave u prodavaonici alkoholnih pia u kojoj je ubijen ovjek. Bilo je to
1971. godine, na jednom od mojih prvih zadataka za Heraldovu crnu kroniku. vrsto odluivi da
doznam to se dogodilo kako bih mogla napisati lanak, popela sam se preko utog konopca kojim je
bilo izolirano mjesto zloina. uvi bijesne povike ukopala sam se na mjestu. Dva visoka tamnokosa
mukaraca u crnim odijelima dotrala su prema meni i glasno me upitala elim li otii u zatvor.
Zvuali su prijetei i djelovali zastraujue. Bilo mi je jasno da se ne ale. Mike Gonzalez i Ed
McDermott silno su me uplaili.
Bio je to poetak jednog prekrasnog prijateljstva.
Veina policajaca koji se prema novinarima odnose neuljudno nisu sigurni u sebe u svoju
profesionalnost, pamet ili mukost. Ili jednostavno prikrivaju neto to bi ih moglo osramotiti ili
dovesti u zatvor. Porunici Gonzalez i McDermott bili su posve sigurni u sebe i nisu imali to skrivati.
Reagirali su na takav nain zato to su bili zbunjeni. Naime, poetkom sedamdesetih godina nije bilo
mnogo ena novinara crne kronike.
Mike Gonzalez danas inzistira da mi je McDermott, a ne on, zaprijetio uhienjem. Mike ima
odlino pamenje jo se sjea ruiaste haljine koju sam nosila, te kako sam je podigla da bih mogla
"elegantno prekoraiti ue" u cipelama s visokom potpeticom, ali meni se ini da su mi zaprijetila
obojica.
im su se oporavili od prvog oka, poeli su suraivati. Pravo je zadovoljstvo naii na policajca
koji zna o emu govori i ne boji se otkriti informaciju.
Vlasnik trgovine alkoholnim piima bio je teko ozlijeen, ali je prethodno dobio dvoboj s
pljakaem. Zalutali meci raznijeli su boce s viskijem, pult, te napadaevu lubanju.
Njegov automobil za bijeg jo je stajao ispred ulaza, s naljepnicom na prednjem braniku na kojoj
je pisalo "Pomozite policajcima u vaoj etvrti". Ubijeni napada bio je bivi robija koji se zaposlio
kao straar. U depu je nosio policijsku znaku "tri puta veu od moje", poalio mi se Gonzalez. Na
zlatnoj znaki, slinoj onoj kakvu nose porunici, pisalo je "Specijalna policija". Inspektori su to
istaknuli kao jasan dokaz da tvrtke nisu dovoljno oprezne kad zapoljavaju straare. Nakon to je
Herald iscrpno izvijestio o tom sluaju, Florida je donijela zakon po kojem nitko ne moe postati
straar prije nego to se do u potankosti ne provjeri njegov ivotopis i dobije dravna dozvola.
Mike Gonzalez danas je porunik, federalni mentor u Odjelu za krvne delikte. U Miamiju su
policajaci prosjeno ak i mlai nego u veini drugih amerikih gradova. Zbog javnih nereda, umora
izazvanog stresom i korupcijskih skandala u vezi s trgovinom kokainom, redovi policajaca brzo se
osipaju. Meutim, za razliku od mnogih policajaca svoje generacije, Mike je stalno nastojao ii
ukorak s vremenom. On neprestano svojim entuzijazmom i idejama kri nove putove. Jedino to se
kod njega nikada ne mijenja jesu njegov nepogreiv zdrav razum i senzibilnost. Od njega i njegovih
uenika mnogo sam nauila.
Nema dvojbe da sam mnogo nauila i od utljivog Irca Eda McDermotta, snanog policajca starog
kova. ivio je sam nakon razvoda i nije mnogo izlazio u drutvo. Bio je veoma povuen i nekako
tuan, jedan od onih ljudi s kojima se moete sprijateljiti a da ih zapravo nikad ne upoznate.
McDermott me pozvao tamo gdje prije nisam bila ni s jednim mukarcem u mrtvanicu.
Bila sam tamo s njim ba kad je Odjel za krvne delikte poslao poruku: u svom je stanu ubijena
ena. Na putu na mjesto zloina ponovno se oglasio radio. Javljeno je da je ispred bolnice Jackson
Memorial upravo dojurio automobil iz kojeg je u dvoranu za hitne intrvencije doteturao ovjek
prerezana vrata.
ovjek je jo bio iv, a mi smo se nalazili blizu bolnice. ena je mogla priekati. Ona nije mogla
nikamo otii.
Nije ga bilo teko pronai jer je ostavljao jasan trag. Krvi je bilo posvuda. U njegovu autu, na
bijelim hlaama i ispod stola na kojem je leao samo dahui jer nije mogao govoriti.
Prouavajui ovjekove dokumente, McDermott je reagirao samo podizanjem obrva. Adresa na
vozakoj dozvoli bila mu je poznata: bila je to adresa umorene ene, na koju smo se bili uputili prije
nego to smo skrenuli u bolnicu. Zatekli smo je u hlaama i grudnjaku, ispruenu na pragu stranjih
vrata svoje kue. Zamalo je uspjela pobjei. U posljednjem trenutku pala je pogoena metkom izmeu
lopatica.
Sag na podu dnevne sobe bio je posut sitnim krhotinama kristalne zdjele. Trag krvi vodio je van
kroz prednja vrata.
Sjeli smo za stol u prostranoj kuhinji ubijene traei njene dokumente i neki trag koji bi ukazao na
to to se dogodilo njoj i njenom suprugu. Ispraznili smo njenu torbicu: karmin, ealj i novanik s
priznanicom za predujam za odjeu koju nee nikada nositi.
Bilo je to jako neuviavno. No, takva je smrt, u kuu vam dovodi strance koji prekapaju po vaim
osobnim stvarima.
Mrtvac nema privatnosti.
Dok ste ivi, moete biti prilino sigurni da se neete susresti s inspektorima za krvne delikte. Ali
kad jednom umrete, bace se na vas predanou kakvu vidimo samo u ljubomornih ljubavnika. Oni ele
saznati sve o vama, ak i pojedinosti koje niste povjerili ni svom partneru ili suprugu, tajne koje niste
odali ni najboljem prijatelju, kao i vae osobine koje ni sami ne razumijete. Nita im nije sveto.
Inspektori ele znati to ste jeli, koju ste odjeu nosili, to ste itali, jeste li voljeli piti i kako ste
vodili ljubav. Proitat e va dnevnik i potu, prouiti sadraj vaeg sefa i eluca. Kad se jednom
naete na stolu u mrtvanici, analizirat e sve to ste smatrali intimnim, ukljuujui i svaku pukotinu
na vaem tijelu.
Svijest o tome uzrokovala je kod mene neke neurotske tendencije. S vremena na vrijeme osjetim
potrebu da ispraznim svoju prenatrpanu torbicu, pretinac kod suvozaeva sjedala i ladice na komodi,
te da odbacim suvine predmete. Nije to zato to sam osobito uredna, jer nisam, nego zato to se s
vremena na vrijeme osvjedoim da e, ako me pregazi autobus ili me iz pitolja ubije kakav ljutiti
itatelj, policajci mehaniki popisati sadraj moje rune torbice. Ne elim da na dnu torbice pronau
staru tablu okolade pored zguvanog paketia bombona slijepljenih zelenim kapljicama protiv kalja.
McDermott je iz pokojniine kuhinje nazvao bolnicu. Rekli su mu da e njen suprug preivjeti.
Kad su enu otpremili u mrtvanicu, krenuli smo za mrtvozornicima. Bio je to moj prvi posjet tom
mjestu. Poloilisu je na lea, s licem koje je odavalo nevjericu, kao da ni najmanje nije oekivala
nesreu koja ju je snala.
Stajali smo svatko s jedne strane stola i zurili u nju. Ona je ukoeno gledala u nas. inilo se da je
McDermott tuan, ali on tako izgleda ak i kad se smije. No, tada se nije smijao. Pojma nisam imala
na to trebam obratiti pozornost. Podigao je njenu desnu ruku i paljivo je pregledao.
Traimo ozljede zadobivene pri obrani, posjekotine, masnice i hematome, slomljene nokte, stare
ozljede, narkomanske znakove, sve to bi moglo biti vano rekao mi je. Vi provjerite drugu ruku
rekao mi je ustro, ne prekidajui posao.
Do tada nikada nisam dotaknula mrtvo tijelo. Nisam oekivala da e joj ruka biti tako topla i
meka. Nigdje nije bilo ozljeda ni tragova igle. Nokti su joj bili svjee ureeni i namazani svijetlim
lakom ruiaste boje.
U mrtvanici nismo bili sami. U prostoriji za autopsije, koju osoblje mrtvanice zove "jamom",
nalazilo se nekoliko tijela na stolovima od nehrajueg elika. Nekima se na licima ocrtavao umor i
rezignacija, no na veini se jasno vidjelo da je smrt nastupila grubo i iznenadno. Kosa neke prosijede
ene u spavaici i kunom ogrtau bila je briljivo uvijena na tjemenu i zakopana kopama sa strane.
Bilo je oito da je imala vanih planova, da je eljela lijepo izgledati.
Neki devetnaestogodinji mladi, slomljenih prednjih zuba i jako oteena lica, izgledao je kao da
se neemu jako udi. Sudski patolog, koji je stajao na drugom kraju stola, uzeo je injekciju i iz
mladieva tijela izvukao bistru tekuinu urin. Analiza urina pokazat e to je mladi imao u krvi u
trenutku kad se automobilom zaletio u golemi fikus. Kad jednom umrete, vie ni to ne moete zadrati
za sebe.
Lijepi bucmasti djeai kovrave kose izgledao je kao da spava. Na kartonu je pisalo: "SISD
Sindrom iznenadne smrti dojenadi", poznate i kao "smrt u kolijevci". Ta je smrt jamano slomila
mnoga srca. Kakva nepravda, da se jedan mladi ivot tako brzo ugasi. Smrt je zla.
Ogorena sam zbog toga. Novinarovu savjest esto potrese teak poloaj potlaenoga,
odgurkivanog malog ovjeka koji je rtva nepravde. Jedna je vrsta nepravde i prerana smrt, jer to je
najgori oblik ponienja i nasilja. eljela sam saznati ivotnu priu svakog od njih: zbog kakvog su se
hira sudbine nali na ovom mjestu.
Na alost, McDermotta je zanimao samo njegov sluaj pa me odvukao iz mrtvanice.
Kasnije nam je enin suprug ispriao kako mu je presjeen vrat a ena pogoena u lea. Sve se
dogodilo zbog njene nove prozirne bluze. "Previe je prozirna", rekao joj je i zatraio da obue drugu
prije nego to izae.
Kad je odbila, strgnuo joj je bluzu. Bijesna ena dograbila je veliku kristalnu zdjelu sa stolia za
posluivanje i bacila mu je u glavu. Supruga, koji to nije oekivao, zdjela je pogodila u Adamovu
jabuicu i presjekla mu vrat. Dok je krv liptala, odjurio je po pitolj, koji su drali u kui za osobnu
zatitu. Pokuala je pobjei kroz stranja vrata, ali ju je metak sustigao prije nego to joj je to polo za
rukom.
Jednostavan sluaj, kakvih sam u Miamiju kasnije vidjela na tisue. No, nismo ga zaboravili ni ja
ni Ed McDermott.
Mislite da je ivot policajca teak? to mislite, kako je tek policajkama? Policajke su, i
profesionalno i privatno, jo optereenije od svojih mukih kolega. I policajci i policajke koji
briljiraju na svom poslu esto plaaju cijenu u privatnom ivotu. Meutim, Louise Vasquez sjajna je
na oba polja ona je junakinja od krvi i mesa koja uspjeno vodi dvostruki ivot.
Ta ena koja nosi pitolj i ne voli velike rijei ima osmero djece i trinaestero unuadi. Do sada je
rijeila vie ubojstava nego Sherlock Holmes i ulovila dovoljno silovatelja da napuni cijeli jedan
zatvor. U slobodno vrijeme ona obavlja stolarske radove u kui, boji zidove i brine se o kui punoj
djece i dvoritu punom domaih ivotinja jednom prigodom tamo sam vidjela konja, ponija, rakuna,
maku s okotom mladih i Pirga, panijela koji je volio pjevati uz pratnju glasovira. Osim toga, Louise
je sudjelovala na izradi novog floridskog kaznenog zakonika i vodila ekipu koja je osvojila prvenstvo
u softballu na policijskim olimpijskim igrama. Pri svemu je tome izravna, prisna i odluna, po emu
je postala poznata.
Suprug te plavooke Irkinje je ovjek imenom Eddie Vasquez. Eddie nije policajac, nego trgovac
sportskom opremom. Taj tihi ovjek, kojemu je muno kad vidi krv, ponosi se uspjesima svoje
supruge, ali se brine za nju.
Najgore je rekao mi je kad sam ja kod kue, a ona na zadatku u zasjedi.
Jednom prigodom pitoljem se obraunala s pljakaem. Drugi je put postavljena kao mamac u
ordinaciju lijenika koji je protuzakonito obavljao pobaaje. Bilo je dogovoreno da u kljunom
trenutku, prije nego to pone zahvat, provale inspektori i obave uhienje. No, kolege koji su joj
trebali pomoi zakasnili su zbog gustog prometa.
Kad je shvatila da joj nitko ne dolazi u pomo, Louise Vasquez je sama i nenaoruana uhitila
poinitelja.
Kad smo se upoznale, Louise nije bila sigurna sviam li joj se ili ne. tovie, sigurna sam da joj se
nisam svidjela. Louise je bila partnerica Mikea Gonzaleza. Tada su inspektori za krvne delikte
istraivali i silovanja. Netko ih je optuio da manipuliraju brojem rtava i grubo se odnose prema
silovanima. Ja sam izvjetavala o istrazi. Inspektori su se postavili defanzivno i bili su ljuti, a ja ih
nisam tedjela. Drago mi je da smo, unato loem poetku, ipak postale prijateljice.
Prije dvadeset godina, kada je Louise postala policajka, u Miamiju ene nisu osobito rado primali
u policiju. Svojim primjerom prokrila je put enama koje su dole za njom. Sjea se da se zamalo
utopila dok je polagala jedan teak test iz daljinskog ronjenja sto metara s teretom. Ipak je izdrala i
jo pokazuje jednaku odlunost i nepopustljivost kad rjeava neke od najteih sluajeva s kojima se
moe suoiti jedan inspektor.
Louise se nikada ne predaje. Kada je viestruki silovatelj za kojim je tragala izgubio klju na
mjestu jednoga od svojih zloina, Louise i njen partner zakucali su na sva vrata u krugu od pet
kilometara i zamolili stanare da im dopuste da isprobaju taj jedini trag koji ih je mogao dovesti do
zloinca.
Klju je napokon otkljuao vrata stana jedne starice koja je ivjela sama. Louise joj je pokazala
fotorobot silovatelja.
"Moj sin", potvrdila je ena s osmijehom na licu, "odakle vam njegova fotografija?"
Neki drugi silovatelj, kojeg je upucao rtvin susjed, pobjegao je bos ostavljajui tragove krvi za
sobom. Nakon pola kilometra policijski je pas izgubio trag.
"Nema koristi od ovoga, trag se izgubio", rekao je vodi. No, Louise i njen partner mukotrpno su
pratili gotovo nevidljive tragove krvi cijela tri kilometra. Puzei na sve etiri, nekoliko su ih puta
gubili i nalazili.
Kako je potraga napredovala, tako su tragovi postajali sve manji, a razmaci meu njima vei.
Zadatak su dodatno oteavale mrlje od boje i treanja sa ivice uz cestu. Plonik je bio sav pokriven
zgnjeenim trenjama. Vie su puta pomislili da je ovjek uao u automobil i nestao u nepoznatom
pravcu. Ali, svaki put kada bi odluili odustati, opazili bi jo jednu malu mrlju ili tokicu i nastavili
traiti. Zamrena putanja dovela ih je do neke kue. Na prednjim vratima jo je svjetlucala jedna kap
krvi.
ovjek kojeg su zatekli u kui imao je krvnu grupu i otiske prstiju koji su odgovarali onima
pronaenima na mjestu zloina.
Skromna i nepretenciozna, Louise se ne ponaa kao primadona, nego se oslanja na svoj zdrav
razum i izvrava zadatke. Kada je 1983. godine imenovana policajkom godine, obasuli su je ruama na
dugoj stapki i poklonili joj besplatan boravak u hotelu, koaru voa, frizuru i njegu noktiju. Dva dana
kasnije vratila se obinom ivotu i smrti na ulicama Miamija, gdje u svojoj vjernoj hondi i u
terenskim cipelama prijee pedeset tisua kilometara godinje tragajui danonono za ubojicama i
silovateljima.
Iako se time ne hvali, ona je estok borac. Kad je sedmero njene djece odraslo, kua joj se uinila
previe tihom, pa su ona i Eddie usvojili djeaia imenom Joey. Sukladno svojim birokratskim
pravilima i propisima, Ured za usvajanje inzistirao je da godinu dana ne smije raditi. Takvi su bili
propisi. Louise se alila i dobila spor jer je dokazala da moe biti i dobra policajka i majka. Joey je
sada stasita i vesela koarkaka zvijezda u svojoj vioj koli. Louisin najstariji sin, Chris, bio je
nogometna zvijezda na sveuilitu. Nijedno od njene djece nije polo Lousinim stopama, no Chris se
zaljubio u djevojku veoma nalik na svoju majku: oenio se policajkom.
Veina mukaraca nema dovoljno samopouzdanja da se oeni djevojkom koja nosi pitolj i
policijsku znaku te moe ovjeka odvesti u zatvor. Neudate policajke priaju mi da su mukarci koji
bi se odvaili da ih pozovu na sastanak bili uglavnom udaci s neobinim fantazijama, od kojih su se
neke odnosile na odore i lisice.
Uzmimo, na pimjer, Christine Enchroll, visoku plavokosu ljepoticu nordijskih crta lica i zelenih
oiju kao u kakve vikinke princeze. Ta duhovita i naitana svjetska putnica radi kao policijska
porunica u Odjelu za silovanja okruga Metro.
Jednom je pored nje u zrakoplovu na liniji New York-Miami sjedio neki atraktivni mukarac.
Poletjele su iskre, kemija je proradila i zapoeli su razgovor koji nije prestajao do Miamija. Nije mu
otkrila svoje zanimanje. No, kada je zrakoplov poeo kruiti nad Miamijem pripremajui se za
slijetanje i kad je on poeo uzbueno predlagati gdje bi mogli veerati u subotu na veer, odluila je
da je bolje da mu kae. Tako je i uinila. Posegnuo je za asopisom, zakopao u njega glavu i vie nije
izgovorio ni rije, ak ni zbogom.
Mislite da je ivot policajca teak? to mislite, kako je tek policajkama?
Iako nad ivotima policajaca stalno lebdi duh nasilja, neki nose znaku po dvadeset godina a da
nikada ne ispale metka, osim na streljani. Drugi, koji previe gledaju TV, pomisle da su junaci Poroka
Miamija i uvale se u nevolje. A ima i onih koji imaju nadnaravnu sposobnost da se nau u pravo
vrijeme na pravom mjestu.
Kako drugaije opisati policajca koji, idui na objed, na svom radiju uje opis automobila
pljakaa banke i u sljedeem ga trenutku vidi kako ulazi u njegov prometni trak, ravno ispred njega?
Kako objasniti da se nekim policajcima stalno dogaaju stvari koje drugi ne dozive cijeloga ivota?
Karijera Shenvooda Griscoma ne moe se objasniti sluajem.
Buck Griscom bio je Prljavi Harry davno prije nego to je Clint Eastwood uo za njega. Kada je
1986. godine taj usamljenik vratio znaku i otiao u mirovinu, gradski oci Miami Beacha odahnuli su,
iako ne bez aljenja. Buck je bio najbolji, ali ih je inio nervoznima. Gradski oci vjeito strepe od
sudskih tubi i loeg publiciteta, a Griscom im nije doputao da mirno spavaju. Nikada nisu mogli
predvidjeti njegov sljedei potez ni znati hoe li zbog toga na njih pasti kritika.
Buck je bio najubojitiji policajac u Junoj Floridi, to je jako neobino ako se zna da je radio u
Miami Beachu, kupalinom mjestu s najaom zabavnom industrijom na svijetu, gdje se rijetko ula
pucnjava. Pa ipak, u toj zajednici koja se s osamdeset osam blokova zgrada prua du pjeane obale,
bez geta i bez nemira, koju sainjavaju uglavnom stariji graani, Griscom je sudjelovao u toliko
obrauna pitoljem da se svih ne moe ni sjetiti. U svojoj je karijeri ranio osam ljudi od kojih su
etvorica umrla.
Moda slab prosjek za Poroke Miamija, ali visok kada se radi o ivim ljudima.
Tih ovjek i plodan pjesnik, ije pjesme nisu ugledale svjetlo dana, Buck Griscom nije bio od onih
policajaca koji su o tom pozivu matali od djetinjstva. U policiju se prijavio nakon to je otputen iz
mornarice jer mu je trebao stalan posao. Za svaki je sluaj probao i kod vatrogasaca. Policija je bila
bra.
Unato tome, Griscom je postao policajac kakav se poeljeti moe. Prvi Griscomov vatreni
obraun o kojem sam izvijestila dogodio se 20. srpnja 1966., jo dok sam radila za Sun. On, Emmett
Miller i novajlija imenom Pete Corso iz zasjede su pukom pogodili pljakaa banke. Emmett Miller i
Corso kasnije su postali policijski komandanti u Miami Beachu.
Griscom je postao legenda.
U to je vrijeme protiv nekih policajaca u okruzima Metro i Miami Beach podignuta optunica
zbog ubojstava i prekoraenja ovlasti. Griscom je oruje uvijek potezao u djeliu sekunde. Svaki put
cilj je bio opasan kriminalac kojeg uope nije poznavao. Svaki je sluaj bio potanko ispitan. Kako je
rastao njihov broj, istrage koje su provodili njegovi kolege, dravni odvjetnici i dravne porote, bivale
su sve podrobnije. Nijednom nije proglaen krivim. Kad adrenalin pojuri u krv i treba brzo djelovati,
policajci esto pogode pogrenu osobu. Ponekad su to njihovi kolege ili nevini ljudi. Prigodom pljake
jedne samoposluge u Miami Beachu, policajci koji su stigli u pomo u uzbuenju su ubili pomonika
poslovoe. Pitolji su opasne igrake koje ak i u vjetim rukama izazivaju nesree. Mnogo nesrea.
Pripadnik tima za specijalne namjene Miami Beacha nehotice je iz ruku ispustio strojnicu.
Munjevito posegnuvi za njom, uhvatio ju je prije nego to je pala na pod, ali za okida. Meci su ranili
njegova kolegu u zajednikoj prostoriji na drugom kraju hodnika i tajnicu u oblinjem uredu.
U rukovanju s orujem pogreke su este i smrtonosne. Upravo je zato karijera Bucka Griscoma
osobita.
Njegovi kolege vjeruju da on ima jo neto osim brzih reakcija i otrog oka: esto ulo. Oni misle
da Buck moe predvidjeti budunost.
Tako su se jednom prigodom Buck i njegova supruga Fran spremali otii na godinji odmor. On je
otiao na posao, a ona je poela s pakiranjem kako bi sutradan u jutro mogli rano krenuti. Tada su ga
obuzele zle slutnje: "Mislim da neemo otputovati", rekao joj je. Znao je samo da e se tog dana
"neto runo dogoditi". Imao je pravo.
Nekoliko sati kasnije tog nedjeljnog poslijepodneva probijao se svojim patrolnim kolima kroz gust
promet na aveniji Collins. Dok je vozio prema jugu, mimoiao ga je iz suprotnog smjera sjajni
cadillac kabriolet sputena krova. Za upravljaem se nalazio neki mladi. Griscom i voza pogledali
su se.
"Pogledao me irom otvorenih oiju", prisjetio se kasnije Griscom. "im vas netko tako pogleda,
moete biti sigurni da je zbog neega nervozan."
Naglo je okrenuo svoj automobil i krenuo za mladiem. Ovaj je stisnuo papuicu gasa i poeo
voziti slalom meu drugim automobilima. Kad je njegov cadillac morao usporiti zbog prometa,
Griscom ga je stigao, stao pored njega i zaurlao: "Ne mii se!".
Voza je kimnuo glavom, kao da kani posluati, a onda je drugom rukom izvukao pitolj. Opalio je
iz neposredne blizine. Metak se zabio u okvir prozora, nekoliko centimetara iznad Griscomove glave.
Griscom je izvadio pitolj i ispucao cijeli arer. Caddy je pojurio naprijed i zabio se u taksi ispred
sebe. Griscom je dojurio, izvukao mladia iz automobila i vidio da krvari.
"Jadnik, nisam znao da sam ga pogodio", rekao je kasnije.
Ranjenom mladiu bilo je dvadeset godina. Bjeao je od policije u Michiganu, a auto koji je vozio
bio je ukraden. Metak mu je presjekao kraljenicu i za nekoliko je tjedana umro.
Jednom drugom prigodom, ba kada se pripremao za pononu smjenu, Griscom je iznenada
poelio uzeti "brzi punja", napravu koja odjednom u arer ubaci svih est metaka, tako da se
ispranjeni pitolj moe napuniti jednim pokretom. Do tada ga nikada nije koristio. Te je veeri
osjetio da bi mu mogao zatrebati.
On, Fran i djeca prevrnuli su cijelu kuu. ak su traili i ispod kreveta i u ormarima. Kada je
Griscom napokon morao obui odoru i otii na posao, Fran je bila u suzama.
Uznemiren, zatraio je od kolege da ga prati u patroli. Budui da se nemir prenio na njega, ovaj je
odbio, rekavi:
"Ui e u neki okraj."
Prva polovica smjene prola je bez problema. A onda je u etiri sata i dvadeset minuta Griscom
opazio tri mukarca u oteenom autu rentacar agencije. Pomislivi da je trojka skrivila prometnu
nesreu pa sada bjei s lica mjesta, signalizirao je vozau da stane. Umjesto toga, ovaj je nagazio na
gas i pokuao pobjei.
Potjera se nastavila preko prilazne ceste MacArthur, najjunije veze izmeu Miamija i Miami
Beacha, i nazad, pa onda jo jednom. Pri drugom zaokretu od sto osamdeset stupnjeva, jedan od trojke
iskoio je iz auta s pitoljem u ruci i sakrio se medu grmljem i drveem to obrubljuju irok prostor
izmeu voznih trakova. Kad je Griscom na zavoju jako usporio, naao se u zasjedi. Onaj s pitoljem
pojavio se iznenada sa suvozaeve strane patrolnog auta, gurnuo pitolj unutra i rekao:
"Ne mii se, ili u te ubiti."
Griscom se pokuao izvui iz auta, ovjek je opalio i promaio ga. Tada se zaklonio iza vozila, ali
se ono, budui da je bilo u brzini, nastavilo kretati dok se nije zabilo u bor pored obale.
Griscom je pucajui pojurio prema crti drvea. Otkotrljao se kroz grmlje i poeo grevito puzati
ispod tekih grana, a voza, koji se autom popeo na prostor izmeu voznih trakova, pokuavao ga je
pregaziti. Dok je pipajui u mraku nastojao napuniti pitolj, poalio je to sa sobom nema brze
punjae.
Tek kada se u potjeru ukljuila policija etiri okruga s pedeset patrolnih kola, ovjek s pitoljem je
ranjen a njegovi ortaci uhieni. Ranjeni je bio bjegunac iz zatvora gdje je sluio doivotnu kaznu za
ubojstvo i pljaku banke. Nekoliko dana prije toga pobjegao je iz bolnice Jackson Memorial nakon to
je ulokom kemijske olovke otkljuao lisice. Neki ljudi koje je Griscom ranio oprostili su mu. Jednom
mu je u kavani pristupio nepoznat ovjek i srdano se smijeei poeo mu stiskati ruku.
"Zavrio sam kolu, pomirio se s obitelji i dobio posao", rekao mu je sveano.
Griscom mu je estitao, a onda ga upitao odakle se poznaju. Mladi je podigao nogavicu.
"Sjetio sam se kad sam vidio oiljak", pria Griseom. Bio je to pljaka kojeg je pogodio iz
pitolja nakon to ga je satjerao u uliicu iza neke sinagoge.
Nekog provalnika gonio je kroz grad trei preko krovova. Naposljetku su se dohvatili akama
iznad neke banke. U hrvanju koje je uslijedilo provalnik je pao s krova.
Kradljivca dijamanata, Jacka, minkera s gradskih plaa, poznatog kao Daska Murphy, i njegovo
drutvo hapsio je tako esto da su se poeli aliti da "im ne da mira". Murphy je mrzovoljno rekao
sucu da im inspektorova stalna nazonost toliko smeta da je njegov drug s plae, Allen Kuhn, i sam
kradljivac dijamanata, na vijest da ga Griscom trai "skoio u more, ronei doao do plae i vratio se
kui prijateljevim autom".
Buck Griscom pristupao je svom poslu ozbiljno i na njega mislio i kod kue. Fran Griscom, koju
neobino cijenim, kae da je njen suprug bio sretan "samo kad bi nekog ulovio". Griscom je ak
otvorio tajnu telefonsku liniju kako bi mu dounici, o njegovu troku, u bilo koje doba mogli
dojavljivati informacije.
Pjesme je poeo pisati nakon to je njega i njegovog kolegu uragan Donna otpuhao niz ulicu, ba
kad su pokuavali zabiti avao u veliku dasku razvaljene ograde na morskoj obali. Njegove su pjesme
ode supruzi i dramatini prikazi naputene siroadi, nepravde i palih junaka.
Tijekom svoje karijere, iz oceana je izvukao ponone kupae koje su odnijele morske struje te
pomogao eni da rodi dijete na autobusnoj postaji u etvrti South Beach. Spasio je vie ivota nego to
ih je uzeo, no Ameriko udruenje za zatitu graanskih prava ipak iz godine u godinu trai da mu se
oduzme znaka. Upucao je tolike ljude, to ne zvui dobro... Zahvaljujui svom estom ulu, ili pak
bezbrojnim sluajnostima, Griscom je s godinama postao prava legenda. Kada je jednom rutinski
zaustavio automobil koji mu je privukao pozornost, na prednjem je sjedalu uoio ensku torbicu. U
tom je trenutku na svom radiju uo opis te iste torbice to su je nekoliko minuta ranije huligani oteli
starici koju su namjerno pregazili autom i teko ozlijedili.
Drugom prigodom neki je mukarac cijelu veer pljakao recepcije po hotelima i Griscom i njegov
kolega dali su se u potjeru za njim. Najprije su ga potraili u oblinjem baru, a onda izali na ulicu. Iz
mraka su se pojavila svjetla automobila.
"To je pljaka", rekao je posve mirno Griscom.
Mahnuli su vozau da stane. Za upravljaem se nalazio pljaka ija je maska bila na stranjem
sjedalu. Kriminalac se prenerazio, a nita manje zauen nije bio ni Griscomov kolega.
Jedne noi dok su se vozili u civilnom automobilu, partner mu je signalizirao da skrenu u 71.
ulicu.
"Ne", iznenada je rekao Griscom, "idemo do 75. ulice uhititi tipa u ukradenom automobilu." U 75.
ulici naili su na vozaa koji je u mjestu dodavao gas dok je na semaforu gorjelo crveno svjetlo.
Dakako, auto je bio ukraden.
Jednom sam upitala Griscoma koji ga zloin najvie srdi.
Silovanje starica, to me smeta. To me uistinu smeta rekao je. Ne samo silovanje nego i
zlostavljanje starica. Za to nema opravdanja. Citirala sam njegove rijei u jednom svom lanku.
Nedugo nakon toga, sedamdesetdvogodinja ena silovana je i ubijena u svom stanu u South
Beachu. Na njenom stoliu za posluivanje pronaen je asopis. U trenutku kada je ubojica provalio u
stan itala je moj lanak o Shenvoodu Griscomu i zloinu koji najvie mrzi. Dogodilo se da sluaj
bude povjeren Griscomu i da ja o njemu izvjetavam.
Sluajem se moe mnogo toga objasniti, ali kako njime objasniti karijeru Sherwooda Griscoma?
Najuspjeniji policajac Miamija ne puca, ne progoni kriminalce i ne uhiuje ih: to je dr. Joseph H.
Davi, sudski patolog okruga Dade, koji ve trideset godina tiho radi meu mrtvacima. Davisova
mrtvanica bila je posljednja postaja prije groblja stotinama tisua ljudi, no, mnogo vaniji su od njih
oni kojima nije morao svezati limenu ploicu oko prstiju na nozi.
Oni su jo ivi, a ima ih na tisue. Davi je spasio vie ivota nego bilo koji policajac, uvar plae
ili vatrogasac. On je isposlovao da se uklone leei policajci koji su skrivili mnoge fatalne nesree te
potaknuo donoenje zakona protiv vonje u pijanom stanju i opasnih pesticida. Zahvaljujui njemu,
poele su se proizvoditi sigurnije grijalice i druga bijela tehnika te unaprijedili standardi za zatitu
kupaa od udara struje na javnim bazenima.
Joe Davi poeo je raditi u naputenoj garai, a jedina oprema bio mu je tap za ubijanje muha.
Kao mrtvanica sluila mu je unajmljena hladnjaa.
Godine 1980. i 1981., kada se Miami naao na naslovnim stranicama amerikih novina kao grad s
najvie ubojstava, Davisova zastarjela mrtvanica, pogodno smjetena pored dvorane za hitne
intervencije bolnice Jackson Memorial, bila je doslovno zaguena i prenatrpana mrtvacima. Jednom,
kad sam tamo dola po zadatku, ustanovila sam da je i tako ogranien broj parkiralinih mjesta
zauzela golema hladnjaa s upaljenim agregatom. Vozilo je bilo unajmljeno od restorana brze hrane
Burger King kako bi se imalo kamo smjestiti viak leeva.
Stvar se uskoro proula, pa su ak iz BBC-a iz Londona poeli telefonom dogovarati intervjue.
Srditi gradski oci izjavili su da je takav publicitet lo za turizam, a osoblje patologije naljutilo se na
mene. Moj izvjetaj bio je toan a hladnjaa se i danas koristi. No, nee dugo: zgroeni politiari
uspjeli su nai novac za posve novu patologiju. Gradnja je u tijeku. Tako i treba.
Zgrada e nositi ime Josepha Davisa, ovjeka kojemu mata omoguava da vidi ono to drugima
promakne. Zapanjuje Davisova sposobnost da u djeliu sekunde rekonstruira zamren sluaj umorstva.
Godine 1956., kada je Davi postao ef patologije, Mike Gonzalez ve je radio u Miainiju kao
inspektor za krvne delikte. Njih dvojica upoznali su se pored lesa koji je pronaen u mornarskoj
lealjci od mangrovine. Vie tjedana prije toga prijavljen je nestanak jedne mlade majke i sumnjalo se
na najgore. Meutim, bilo je malo vjerojatno da bi u toj gomili kostiju itko mogao prepoznati nestalu.
Znalo se da je ena na jednom prstu nosila tri prepoznatljiva prstena, ali na lesu nije bilo nijednoga.
tovie, nisu pronaeni ni prsti.
Joe Davi tek je stigao u Miami i policajcima je bio udan. Upitao ih je kako su nastale rupice na
zemlji blizu lesa. Kopnene rakovice, odgovorio mu je Gonzalez. Inspektori su uskoro zakljuili da se
doktor prestao zanimati za sluaj i "poeo se igrati s kopnenim rakovicama".
Meutim, Davi je razmiljao ovako: ako pokojniin nakit nije odnio ubojica, mogle su ga
raznijeti ivotinje, moda ba kopnene rakovice.
"Da sam ja kopnena rakovica i naem natruli prst s prstenjem, to bih uinio?", pitao se Davi.
"Ako bih ostao na istom mjestu, netko bi mi ga mogao oteti. Ako bih ga odvukao na cestu, netko bi me
mogao pregaziti. Ako bih ga odnio kui, mogle bi mi ga ukrasti druge rakovice. Dakle", zakljuio je,
"da sam rakovica, uvukao bih se u najblie skrovito mjesto da mirno ruam."
Najblie skrovito mjesto za miran objed bio je oblinji stari panj. Davi je pronaao tap i poeo
njime pretraivati unutranjost panja.
Dok su se detektivi pitali je li taj novopridoli lijenik pri zdravoj pameti, on se vratio nosei u
rukama tap. Na vrhu tapa visjela je rakovica drei vrsto u klijetima kost prsta.
Na kosti su bila tri prstena.
Dvadeset pet godina kasnije Davisa su probudili iz duboka sna u tri sata u jutro i pozvali ga da
doe na mjesto jednog drugog zbunjujueg sluaja. Bila je to jedna od bezbroj noi kada zoru nije
doekao mirno u svom krevetu. Popeo se do stana na treem katu jedne stare drvene zgrade. Ako se i
iznenadio kad sam mu ja otvorila vrata, nije to pokazao. Naime, te noi sam sluajno bila s
inspektorima u patroli.
Na sofi u dnevnoj sobi bilo je mrtvo tijelo ene u sjedeem poloaju. Imala je grozne opekotine i
koa joj se ljutila u prozirnim komadiima koji su bili nalik na ruiaste plahte. Policiju je
obavijestio njen mladi koji ju je naao mrtvu u stanu. Opekotine su pokrivale osamdeset posto koe,
od vrata do tabana. Meutim, enina odjea: hlae boje lavande i pletena vesta, bila je suha i
neoteena. U sobi nije bilo znakova paljevine ni mirisa dima.
Nikakvi tragovi nisu pronaeni ni u maloj urednoj kuhinji ni u istoj kupaonici, nigdje nije bilo
zapaljivih tekuina koje bi mogle izazvati smrtonosne opekotine. Telefon je radio i inilo se da je
neoteen. U tom skromnom stanu inilo se da je sve na svom mjestu, osim metalne tave na polici u
kuhinji. Inspektori i pomoni patolog bili su zbunjeni.
Davi se hitro provukao pored mene, podigao bijelu plahtu, najurio neku bezobraznu muhu sa
enina obraza i kratko promotrio njeno tijelo. Onda je otiao u kuhinju, pogledao tavu i pregledao
malu kupaonicu. Gurnuo je pincetu u odvodnu cijev kade i iz nje izvukao nekoliko krpica ljudske
koe.
Tada je termometrom provjerio temperaturu vode u slavini. Bila je kipua. Tada nam je objasnio
to se dogodilo.
Pod utjecajem alkohola, djevojka i njen mladi su se posvaali. On ju je udario tavom i ona se
onesvijestila i pala na pod. Podigao ju je i odnio u kupaonicu da je dozove k svijesti. Stavio ju je u
kadu koju je zaepio i pustio da voda tee svom snagom. U pijanstvu nije opazio da je voda vrela dok
nije bilo prekasno. Kad je shvatio to je uinio, ispraznio je kadu, osuio i odjenuo spaljenu enu i
odnio je u dnevnu sobu kanei je odvesti u bolnicu. Tada je primijetio da je mrtva i otiao van da uz
nekoliko aica razmotri situaciju. Nakon toga vratio se u stan i "otkrio" le.
Kad su od njega traili da potvrdi rekonstrukciju zloina, priznao je da se sve upravo tako
dogodilo.
Nema dvojbe da su policajci, koji svakodnevno rjeavaju sluajeve poput onih u Miamiju, meu
najboljima i najiskusnijima na svijetu. Ta iskustva, meutim, nije lako prenijeti drugima.
Uzmimo, na primjer, ovaj sluaj: u jednoj mirnoj etvrti dvadesetogodinji policajac naiao je na
mukarca koji je bio posve gol a u rukama je nosio glavu ene.
Bacio ju je na policajca dva puta. "Ubio sam je. Ona je vrag!", povikao je ovjek.
to bi taj mladi policajac trebao rei onome tko ga zapita kako je proveo dan?
Ili inspektori koji su dva tjedna jurili po okrugu Dade, podruju veem od Rhode Islanda, da
sakupe dijelove raskomadanih tijela to ih je more izbacivalo na obalu oko Miamija i rekonstruiraju
izgled ubijenih? Na jednom je mjestu isplovio torzo, a na nekom drugom aka. Na plai je pronaena
noga. to biste vi odgovorili da ste jedan od tih policajaca?
Kako da avrljate s normalnim ljudima? Kako da im leerno povjerite kako ste proveli dan?
Policajci barem imaju jedni druge. Zato nije ni udno to vole ivjeti jedni uz druge.
Mislim da ih razumijem.
Kad sam ivjela u stanu bez stroja za pranje rublja, u dva sata u jutro odvukla bih prljavo rublje u
javnu praonicu. Bilo je to dijelom zbog mog radnog vremena, a najvie zato to je tada praonica bila
tiha i prazna. Tijekom dana tamo je vrvjelo brbljavim mladim domaicama koje su neprestano priale,
najee ratne prie o tome koliko sati im je trajao porod. Ili, eventualno, o novim receptima za mesnu
trucu.
One i ja nemamo nita zajedniko, ba nita. Kad ustanove da nemate djece i ne pravite mesne
truce, uljudno vas upitaju ime se bavite. ele znati sve o tome! Kako da tim divnim, normalnim
ljudima objasnim ime se bavim?
Mogla bih im rei: "Cure, ujte ovo. Znate to mi se danas dogodilo? Sigurno niste nikada osjetile
takav miris." Kako da im vjerno opiem taj miris? Miris u stanu udovice koja je radila u praonici
rublja i njene male keri koje su umrle nakon to im je obustavljena opskrba strujom.
Struja je bila iskljuena jer udovica nije na vrijeme plaala raune. Ona i njena jedanaestogodinja
ki koristile su svijee umjesto arulja, a od zimske hladnoe titile su se grijalicom na ugljen koju su
drale u spavaoj sobi. Dakako, to ih je i ubilo: otrovale su se ugljinim monoksidom.
Danima se nije znalo za njihovu smrt. Osoblje praonice nije se raspitalo zato se udovica nije
pojavila na poslu, za koji je bila plaena minimalnih dva dolara i deset centi na sat. Ni ravnateljstvo
kole nije poduzelo nita da sazna zato je djevojica, uzorna uenica estog razreda, prestala dolaziti
na nastavu. Uurbanom svijetu nisu uzmanjkale sve dok poznati "neugodni miris" nije dopro do
nosova susjeda, koji su pozvali policiju.
Svi su mi susjedi rekli da je mala bila sjajna djevojica. Poeljela sam da uz lanak u novinama
objavim njenu sliku, jer ona bi rekla vie od svih mojih rijei. Stanodavac me obavijestio da se slika
nalazi na nonom ormariu u spavaoj sobi u kojoj su ona i majka umrle. Nije imao nita protiv da je
posudim, ali policija je ve zapeatila vrata.
U stanu je bilo mrano kao u rogu. Poela sam pipati po zidu da naem prekida. Jasno da nije
radio, pa zato su i umrle! Potraila sam stanodavca da posudim baterijsku lampu, ali on je, zgroen
dogaajem, ve bio nestao.
Dok su se raspadala, tijela djevojice i njene majke natopila su plahtu. Iako su tijela odnesena u
plastinim vreama, njihova e se prisutnost osjeati zauvijek. Nita u tom malom stanu vie nee
mirisati kao prije. Drei gazu na nosu, pipkala sam u mraku nastojei zadrati dah. Jasno, nespretna
kakva jesam, zapela sam za krevet i upila neto od djevojice i njene majke u svoju odjeu. Osjetila
sam to i na ruci. Bilo je toplo i ljepljivo. Ali, fotografiju sam nala, odnijela sam je u ured i otila kui
da se presvuem.
Ne, ja nisam imala o emu askati s mladim suprugama u praonici. U dva sata u jutro, dok se moja
odjea bukala u stroju, osamljena i umorna razmiljala sam da se tako jamano osjeaju policajci.
Svakog dana netko od njih doivi stvari o kojima se ne govori u pristojnom drutvu.
Mislim da ih razumijem.
Najbolji policajci koje poznajem vole svoj poziv i ne bi ga mijenjali ni za koji drugi. To su ljudi
koji poznaju svijet ulice i ljudsku prirodu i vjerojatno nikada nee postati efovi. Policajci koji se
uspnu do vrha obino su oni koji se snalaze u politikim igrama, prouavaju udbenike i teorije i
dobro prolaze na testovima. Uistinu veliki policajci nemaju za to vremena; njih ete nai na ulici kako
odravaju red.
Najbolji od svih nastoje dobiti posao u Odjelu za krvne delikte jer ele rjeavati umorstva,
najsloenije od svih zloina. Meu njima ima i takvih, kao to je Joe Davi, koji ne nose znaku i koji
sluajeve rjeavaju u mrtvanici itajui poruke s mrtvih tijela. Imala sam sree da ih mogu vidjeti
kako rade. Upoznavanje s njima i njihovim radom zauvijek me promijenilo i preusmjerilo moju
karijeru.
Najbolji su policajci oni koji se istinski uive u svoj poziv mukarci i ene poput Mikea Gonzaleza
i Louise Vasquez, koji se jednostavno izraavaju i umiju sluati druge. Ljudi s ulice koji pretrpe strah,
teku bol, ili su duevno poremeeni, osjeaju se ugodno kad razgovaraju s policajcima poput njih.
Godinama sam pratila kako Mike i Louise pomau ljudima koji ive na marginama drutva.
"Ako mogu ita uiniti za vas, nazovite me", kau im oni.
Dakako, takve su ponude opasne, jer ljudi doista zovu. Uvijek nekome treba savjet, pomo, utjeha
ili informacija. Unato stresu, prezaposlenosti i zamoru, Mike i Louise uvijek su nalazili vremena za
njih.
To me se uvijek znalo jako dojmiti.
S vremenom sam uoila da se i sama slino ponaam. Uvjerena sam da su za to zasluni njih
dvoje. I ja susreem, poput njih, mnogo ljudi koji moda ne bi bili zanimljivi mojim itateljima, ali
trebaju pomo, bilo da se radi o obinoj preporuci, ili tekoj borbi s nemani birokracije i
administrativnim zaprekama.
Ljude kojima moe pomoi samo policija upuujem na Mikea i Louise. Oni pak meni alju ljude
kojima moe pomoi samo novinar.
Tako smo zadovoljni i jedni i drugi.






7. ZLIKOVCI

Imate krivo ako mislite da su svi kriminalci nesretni. Profesionalni zlikovci uivaju u zloinu. Oni
su sretni poput ptica u zraku.
Muriel Spark


Sa zlikovcima nikada nije dosadno. A nisu ni svi zlikovci zli. Kao i policajci, i oni su ljudi. Zato i
jesu tako opasni. Ako niste oprezni, lopovi vam se mogu uvui pod kou. Neki od njih odvani su i
duhoviti ljudi sa stanovitom karizmom. Meutim, svoju propast oni mogu zahvaliti ba tom armu
zahvaljujui njemu, oni idu iz jedne nevolje u drugu, sve dok ih ne uhvate.
Ljude su oduvijek fascinirali zli i lijepi ljudi koji ne potuju drutveno prihvaene norme
ponaanja. Takvi su i romantini likovi poput Robina Hooda i Jessea Jamesa, te Willieja Suttona i D.
B. Coopera. Nije lako pisati o takvim ljudima a da ih se ne prikae u sjajnom svjetlu. Zlikovci mogu
biti ivopisni, rjeiti, pa ak i simpatini, ali oni su ipak zlikovci. Kada piete o njima, uvijek biste
jednako prostora trebali posvetiti i njihovim rtvama.
Jednako tako, veina kriminalaca ne zasluuje samilost; kad doete u napast, posluajte svoj
razum. Nije teko osjetiti suut za bijedne i besprizorne gubitnike, sve dok se ne sjetite to su sve
poinili i to e dalje initi ako im se ukae prigoda. Svi oni kau da ele jo jednu priliku, no ako
zavirite u njihov dosje vidjet ete da su ih ve mnogo zloupotrijebili. Zatvorenici su dobar magnet za
pametne ene koje daju sve od sebe da ih oslobode. Nikako ne mogu shvatiti tu pojavu. Naime, obino
postoji vrst razlog da se nekoga stavi iza reetaka. U tome je dobro jedino to to vie ne morate
razbijati glavu gdje je. Meutim, to vjerojatno nije cijela pria, jer se u urednitvima novina esto
pojavljuju dobre i osjeajne ene s gomilom pravnih dokumenata u rukama ne bi li uvjerile novinare
da podupru kriarski rat za oslobaanje njihovih nepravedno osuenih mukaraca. To najee nisu
supruge ili druice koje su odluile zatititi svog mukaraca nakon duge veze, nego ene koje su se s
kriminalcem upoznale dopisivanjem, ili pak takozvane prijateljice, koje za njega nisu ni znale prije
nego to je dospio u zatvor. Unato tome, te ene ulau svoje sposobnosti i novac, angairaju
odvjetnike, piu politiarima i odborima za pomilovanja, te se za kriminalca zauzimaju kod novinara.
Ako i uspiju u svom naumu, mogu biti sretne ako kriminalac samo pobjegne s njihovom uteevinom.
Time ne elim rei da nisam imala znanaca kojima je mjesto bilo u zatvoru, no ja se bar nisam
upoznala s njima dok su izdravali kaznu. Sve ene trebale bi znati neka pravila za opstanak. Jedno od
njih glasi: "Ne odajte kriminalcu svoje tajne ni telefonski broj, te ga pod svaku cijenu drite na
udaljenosti".
Jacka Murphyja, poznatog kao Daska Murph, upoznala sam dok je radio kao klaun u Miami
Beachu. Nosio je kostim dvorske lude i zabavljao turiste, osobito ene, kaskaderskim skokovima u
krugu hotela na morskoj obali. Njegov ivot krenuo je posve novim tokom kada je iskoristio svoje
sposobnosti i odvanost da provali u njujorki Prirodoslovni muzej i ukrade najslavniji safir na
svijetu, vie stoljea staru "Indijsku zvijezdu". Usred noi, on i njegova dva pajdaa s plae, otperjali
su s 565 karatnim draguljem veliine loptice za golf. Odnijeli su i 117 karatnu "Pononu zvijezdu" i
neizmjerno vrijedan 100 karatni rubin DeLong. Tako su se deki s plae preko noi nali u sreditu
zanimanja javnosti.
inilo se da Jacku gode publicitet i medijska slava. Kao udo od djeteta svirao je violinu s
picburkim simfonijskim orkestrom. Bio je gizdav, duhovit i armantan, ali i opasan i
autodestruktivan, drugim rijeima, veoma privlaan. Njegov stil i slobodarski duh privlaili su
novinare. Nema dvojbe da je bio lo lopov, jer se uvijek dao uhvatiti. Meutim, njegove ale nisu dugo
razveseljavale ljude koji su ga voljeli.
Jackova brbljava djevojka, plavokosa Bonnie, vjerno ga je pratila kad god se pojavljivao na sudu
sve dok jednog dana nije poinila samoubojstvo.
Deki s plae, Jack, Allen Kuhn i Roger Clark, platili su neslanu alu s "Indijskom zvijezdom" s
dvije godine zatvora. Kada su 1967. puteni iz zatvora, pratila sam njihov povratak u rodni Miami za
list Sun. Budui da se svaki kriminalac pri dolasku u grad morao prijaviti policiji, najprije smo
navratili do policijske uprave. Potom smo posjetili pisarnicu njihova branitelja, sjedokosog Harveyja
St. Jeana, ekstravagantnog poput svojih klijenata, te ruali u vrtnom restoranu opskrbnog centra
Lincoln Road.
Deki s plae doekani su vie kao lokalni junaci koji su se vratili kui, nego kao bivi zatvorenici
koji su se upravo vratili iz zatvora. Ljudi su se zaustavljali na ulici da im zaele sreu i stisnu ruku,
stare gospoe su im mahale, a djevojke su se hihotale. inilo se da se Jack svima svia, sve dok
kasnije nije pribjegao nasilju i ubojstvu i time naruio svoju sliku u javnosti.
Meutim, tog dana, opijeni novosteenom slobodom, Murphy i njegovi ortaci gutali su svjee
kampe i pitu od limuna, planirali kako da vrate preplanulu put i hvalili se kako su okrenuli plou te
da e odrati seriju predavanja irom Amerike da upozore mlade na opasnosti kriminala.
Predavanja nisu nikada odrana, jer su se deki uvalili u nove nevolje. Allen Kuhn, kojeg su
smatrali mozgom trojke s plae, kupio je luksuzni cadillac kabriolet. Iste noi nepoznati su ga
poinitelji zapalili. Kuhn se kleo da zna tko je to uinio: jedinica za posebne namjene policijske
postaje iz Miami Beacha. Ta jedinica patrolirala je nou u civilnim automobilima vodei svoj tajni
rat. Njihov cilj bio je uvjeriti poznate pljakae i provalnike da im je bolje da napuste grad. Pripadnici
policije pristupali su svom poslu predano i esto nisu birali metode. Ja nemam drugih neprijatelja u
gradu osim policajaca rekao mi je Kuhn.
Policija je zanijekala da je zapalila Kuhnov cadillac, ali nije skrivala da bi joj bilo drago da odseli
u neku drugu dravu. Iste noi nepoznate osobe noem su razrezale gume na luksuznim kolima
kriminalca poznatog kao Veliki Tony. Njegovo pravo ime bilo je Anthony Esperti i bio je osumnjien
za bombake napade u obraunu vlasnika kladionica, koji su zagoravali ivot lokalnoj policiji.
Lopovi su se silno razljutili i optuili policiju da ne igra fer.
Mi to ne zovemo zlostavljanjem rekao je policijski komandant. U naem rjeniku to se zove
"blisko praenje".
Policija se nadala da e grad napustiti jo jedan nepoeljni graanin za kojeg su mislili da prodaje
heroin na svom tandu za iznajmljivanje dasaka na South Beachu. Pred samu zoru nepoznata osoba
pokuala je baciti bombu na krov tanda. Bomba je promaila cilj i, odbivi se od krova, pala na krov
oblinjeg restorana koji je radio cijelu no.
U eksploziji nije bilo tee ranjenih. ak i pijanci, koji su drijemali uz svoju kavu nakon noi
provedene u obilaenju barova, uspjeli su izjuriti na sigurno kad su ostaci krovita poeli padati oko
njih. teta je bila velika. Snimila sam osoblje kako tunih lica isti kr, te efa restorana i vatrogasca
kako kilje prema dnevnom svjetlu to se probijalo kroz rupu na krovu.
Nazvala sam Sun da o svemu izvijestim svog urednika Boba Swifta. Bila je to greka; to manje
kontaktirate s urednikom, to bolje za vas. Bob me upitao jesam li se popela na krov da snimim tetu.
Ne, tamo nema niega osim rupe od bombe. Jedini zanimljivi prizori bili su prizori ljudi, rad na
raiavanju i kr od eksplozije na podu restorana.
Ne, inzistirao je Swift, on eli fotografiju mjesta na krovu gdje je eksplodirala bomba. Bila sam u
mini suknji i cipelama s visokom potpeticom. Osim toga, bojim se visine i lako gubim ravnoteu.
Bobu je nuno trebala ta fotografija. Nadajui se da e me odbiti, zamolila sam vatrogasce da mi
dopuste da se popnem njihovim ljestvama. Na alost, vatrogasci gotovo nikada ne govore ne. To je
sigurno od vruine i dima koji moraju gutati. Bit e im zadovoljstvo, rekli su mi.
Dok me jedan vatrogasac podupirao, drugi me vukao odozgo. Dotle mi je trei pridravao aparat.
Ostali su nas promatrali.
Jo gore od uspona bilo je sputanje po ljestvama. Meutim, ipak sam uspjela snimiti fotografiju
koju je urednik elio.
Kasnije, u uredu, urednik je leerno pregledao fotografije.
Imali ste pravo rekao mi je one su druge bolje. Ni ne pogledavi me, bacio je fotografiju
snimljenu na krovu u ko.
Veliki Tony Esperti uskoro je imao mnogo veih problema od probuenih guma. Jedne noi, dobro
odjeveni mafijaki plaeni ubojica, poznat kao Utjeriva, uao je u noni lokal u North Bay Villageu i
ogledao se oko sebe. Bilo je to na No vjetica. Upravo se vratio s poslovnog puta u Californiji i u
depovima svog skupog svilenog odijela imao je 10.000 dolara. Nikad ih nije uspio potroiti. Iza
anka se pojavio Veliki Tony i napunio ga olovom.
Krv je pala zbog teritorija. Utjeriva je bio naredio Velikom Tonyju da napusti North Bay Villlage.
Kad se Veliki Tony ogluio na upozorenje i otiao s djevojkom u tamonji lokal da se zabavi,
eksplodirala je bomba. Eksplozija je jako otetila prostoriju i otpuhala pratilju Velikog Tonyja s
barske stolice. Incident je doveo do novih okraja koji su kulminirali u Noi vjetica. Veliki Tony i
njegova djevojka jednostavno se nisu dali otjerati. Kad se pojavio Utjeriva, naao ih je u North Bay
Villageu kako pijuckaju pie. Meutim, Veliki je Tony bio brii izreetao ga s pet metaka.
Tada se to inilo najboljim rjeenjem.
Onda se Daska Murph, koji je amerikoj mladei kanio dati dobar primjer, uvalio u jo vee
nevolje.
U kanalu zvanom Whiskey Creek, koji je ime dobio po nekadanjim ilegalnim pecarama, pojavila
su se mrtva tijela dviju mladih ena u bikinijima. Bile su zadavljene i isjeene noem. Djevojke su
bile tajnice koje su sudjelovale u velikoj pljaki obveznica u meetarskoj kui u kojoj su radile.
Posljednji su put viene ive s Jackom Murphyjem.
irile su se glasine da bi Murphyja mogli optuiti za ubojstvo, no tjednima se nita nije dogaalo.
A onda, jednog sunanog nedjeljnog popodneva, kao da je eksplodirala bomba: udovica iz visokog
drutva, Olive Wofford, ije se ime redovito pojavljivalo u tra rubrici Maude Massengale, na
spektakularan je nain usred bijela dana sprijeila pljaku svog imanja na obali mora u Miamu
Beachu.
Pljaka je pozvonio i rekao da mora isporuiti paket. Kad se pojavila sobarica, izvadio je pitolj i
tako se probio do odaja gospoe Wofford. Slijedila su ga tri maskirana razbojnika. Jedan od njih bio je
Daska Murph, koji je nosio par crnih prozranih gaica na glavi kako bi sakrio svoje poznato lice.
Provalnici su sapeli sobaricu i osmogodinju neakinju gospoe Wofford, a onda s uperenim
pioljima iznenadili udovicu u njenoj spavaoj sobi. Naredili su joj da otvori sef ako ne eli da
djevojicu mue vrelom vodom. Udovica se pokorila. Otvorila je sef i neopazice aktivirala alarm
spojen izravno s policijskom upravom. U roku od jedne minute stigla su dva policajca. Pljaka kojeg
su ostavili na strai ispred kue opazio ih je i trei se vratio u kuu viui:
"Stigli su panduri!"
Pljakai su se panino razbjeali. Murphy je pokuao pobjei kroz pomina staklena vrata. Bila su
zakljuana. Tada je ispalio tri metka iz svog kromiranog automatskog pitolja kalibra 11 mm. Vrata su
odoljela. U oaju, bivi se kaskader bacio kroz vrata razbivi staklo. Krhotine su ga isjekle po licu i
koljenu.
Nekoliko trenutaka kasnije, policajac koji je stajao s druge strane zgrade ugledao je dva mukarca
kako tre du obalnog nasipa. Jedan od njih bio je Murphy. Policajci i lopovi poeli su pucati jedni u
druge. Policajci su gaali u noge bojei se da bi zalutali meci mogli pogoditi nekog od turista koji su
etali blizu hotela Fontainebleau, preko puta kanala uz aveniju Collins.
Satjeran u kripac, Murphy je bacio svoj pitolj na krov i podigao ruke u vis. Uhieni su i drugi
pljakai. Jedan je pronaen kako ui u umarku mangrova drveta na oblinjem posjedu Firestone.
Drugi se skrivao u ulaznim vratima posjeda udaljenog oko petsto metara. Treeg su uhvatili dok je
leerno pokuavao ietati iz etvrti pretvarajui se da je obian prolaznik.
Kada sam stigla na mjesto dogaaja, potjera za pljakaima jo nije bila gotova. Poeli su stizati i
drugi novinari. Svi su eljeli saznati kakva je sudbina Daskaa Murpha. Policajci su rekli da je
Murphy odvezen u bolnicu Mount Sinai, no jedan od njih, kojem sam bila osobito simpatina,
doapnuo mi je da je on zapravo u bolnici St. Francis.
Daskaa Murpha nala sam u dvorani za hitne intervencije privezana lisicama za bolnika kolica.
Bio je odjeven u utu bolniku pidamu. uto mu nije dobro pristajalo. Desno mu je koljeno krvarilo,
a lice mu je izgledalo oajno. Pod desnim okom imao je deset centimetara dugu otvorenu ranu, te
duboku posjekotinu na donjoj usnici. Jo ga nije bilo napustilo dobro raspoloenje.
Bog, duo rekao mi je.
Jack povikala sam to se dogodilo?
Posjekao sam se pri brijanju naalio se.
Dok su ga vozili na rengen, mahnuo mi je rukom.
Sud je Murphyja osudio za pokuaj pljake i ubojstvo prvog stupnja u Whiskey Creeku. Iako je
dravni odvjetnik traio smrtnu kaznu, Murphy je dobio dvije doivotne robije i jo dvadeset godina.
Sudac ga je nazvao "nepopravljivim kriminalcem i neprijateljem naroda". Upozorio je da se Jacka
Murphyja ne smije nikada pustiti meu slobodne graane koji potuju zakon.
U zatvoru se Daska Murph obratio "dragom Isusu".
Mnogi kriminalci to ine.
Godine 1985. kazna mu je ublaena kako bi mogao izlaziti i propovijedati Evanelje. Dok sam
pisala lanak o Murphyjevu uvjetnom putanju na slobodu, koje se oekivalo, traila sam da to
prokomentiraju ljudi koji su ga poznavali. Olive Wofford, njegova posljednja rtva, umrla je
prirodnom smru. Njegov branitelj Harvey St. Jean umro je neprirodnom smru i njegovo ubojstvo jo
nije bilo razjanjeno. Emery Zerick, prekaljeni inspektor koji je proveo nekoliko najboljih godina
svoje karijere progonei Murphvja, bio je iv i zdrav. Godine ga nisu nimalo smekale.
Ako ga sretnem, upucat u ga, moete me slobodno citirati zareao je Zerick.
Tako sam i uinila. U studenom 1986. Murphy je uvjetno puten i upozoren da ne dolazi u Junu
Floridu. Bilo mu je etrdeset devet godina i bio je uglaen i njegovan kao i uvijek. Imao je velike
planove. Kanio je napisati knjigu i davati intervjue na televiziji, po dvije i pol tisue dolara svaki, u
kojima e mlade Amerikance upozoriti na opasnosti kriminala. No, dok je to govorio, ak ni Daskau
Murphu nije bilo lako sakriti smijeak.
Bog ima smisla za humor rekao je smijuljei se.
Jednog dana, dva mjeseca nakon to sam se zaposlila u Heraldu, Steve Rogers stao je ispred moga
stola.
uli smo da se Willie Sutton, pljaka banaka, nalazi u Sarasoti. Zanima li vas to?
Zanima li me?! Willie Sutton, poznat kao "Glumac" bio je legendarni lik iz mog djetinjstva.
Nisam morala otii na nae groblje novina da ieprkam podatke o njemu iz poutjelih novinskih
isjeaka, jer sam ih nebrojeno mnogo puta itala kao djevojica.
Glumac Willie bio je kriminalac, no on je pljakao tako dobro, i s takvim osjeajem za mjeru, da
nikad nije nikoga ozlijedio, pa ak ni upotrijebio pitolj. Njegove pljake bile su besprijekorno
planirane i izvedene tono i sa stilom. On zasigurno nije bio vrhunski kriminalac dao se uhvatiti ali je
ipak bio jedan od odvanih kraljeva podzemlja iz mojih djetinjih snova.
Jedini trag koji smo imali bila je informacija koju je nehotice odao neki brbljavi televizijski
novinar. Glumac Willie, koji je nedugo prije toga bio odsluio zatvorsku kaznu u dravnom zatvoru
Attica u New Yorku, povukao se u Sarasotu da proivi ostatak ivota pod paskom svoje udate keri.
Ker, koja nije voljela publicitet, nikad nisu javno doveli u vezu s njenim zloglasnim ocem. Njen
identitet bio je strogo uvana tajna.
Uspjeli smo saznati samo ime motela u Sarasoti gdje je Sutton u dva sata trebao dati ekskluzivni
intervju TV-ekipi iz Miamija. Fotograf Albert Coya i ja odletjeli smo za Sarasotu nadajui se da emo
tamo stii prije TV-ekipe. Coya, koji je roen na Kubi, nikada nije bio uo za najpoznatijeg amerikog
pljakaa banaka, pa sam ga upoznala s injenicom da Glumac Willie zapravo nikada nije provalio u
banku. On bi tamo jednostavno uetao predstavljajui se kao naoruani pratioc blindiranih kola,
mehaniar za popravak dizala, pera prozora, potar, vatrogasac ili ak kao dostavlja cvijea. Stigao
bi rano i esto morao drati na nianu na desetke zaposlenih prije nego to bi doao onaj koji je znao
ifru sefa. Laskao bi damama i priao viceve veselo naglaavajui da nije doao da uzme njihov novac
nego novac banke.
Bila su to nevinija vremena, kada se jo pljaku banke uzimalo ozbiljno. Prije 1952., kad je osuen
na trideset godina zatvora, Willie Sutton bio je ve tri puta utamnien.
Oekivali smo da bi intervju u Sarasoti mogao biti posljednji javni nastup Glumca Willieja.
Humani suci smilovali su se molbama starca koji nije elio umrijeti iza reetaka. Bilo mu je gotovo
sedamdeset godina i imao je srane tegobe, zaepljene arterije i kronini emfizem zbog ega je disao s
naporom. Zatvorske vlasti na brzinu su odluile da ga puste na slobodu. Willie Sutton ve je bio dio
amerikog folklora. Kao mladi, Sutton ih je vie puta osramotio bijegom iz zatvora, a sada su strepili
da bi mogli imati neugodnosti ako tamo umre.
Sutton je puten na slobodu na Badnjak. Iz zatvora je izaao kao pogrbljen ovjek u invalidskim
kolicima i umotan u pokriva. Na naslovnim stranicama novina pojavio se njegov pognut i krhak lik
snjenobijele kose. Nekadanji desperado bio je sada "ukroen, slab i naboran starac" kako ga je
opisao jedan njujorki novinar.
Odluili smo ga pronai pod svaku cijenu. Vjerovali smo da tako poznatu osobu nee biti teko
nai. Prevarili smo se. Traite li nekoga u malom gradu, najbolje se obratiti taksistima. Taksist kojem
smo se obratili raspitao se o Suttonu radiovezom kod svojih kolega. Bezuspjeno. Nazvala sam
lokalne banke. Ni tamo nije zalazio. Kao i u Miami Beachu, bivi zatvorenici koji dolaze s izdravanja
kazne moraju se u Sarasoti prijaviti policiji. Ljubazni inovnik u kartoteci policijske uprave pronaao
je obrazac s imenom Willie Sutton. Nasmijeivi se s olakanjem, posegnula sam za obrascem s
njegovom adresom, ali mi ga je on istrgnuo iz ispruene ruke:
ekajte malo rekao je paljivo prouavajui dokument.
Kriminaleva ki, stanovnica Sarasote, izrazila je elju da se nikom ne daju nikakve informacije.
Ni inovnik ni njegov nadreeni, ni nadreeni njegovog nadreenog nisu udovoljili mojim
molbama. Tada sam saznala kako se osjeao J. Edgar Hoover kada se Willie nalazio na vrhu popisa
kriminalaca. Ni on ga nije mogao pronai. Nisam se mogla vratiti u Heraldovo urednitvo u Miamiju
bez izvjetaja.
Ipak, nismo gubili nadu: znali smo ime motela u kojem se Willie trebao sastati s TV-ekipom.
Sjetila sam se da je Glumac Willie u banke uvijek stizao prije poetka radnog vremena. Motali smo se
oko motela oekujui da naie. Kada je ispred motela stigao tamni automobil srednje veliine iz kojeg
je izaao mukarac, ena za upravljaem spazila je Coyin aparat, zaklonila lice rukom i naglo odjurila
dalje.
Mukarac crvene kose ustro je stupio na plonik. Veselo se osmjehivao iznad arene kravate i
vunenog sakoa. Odmah sam ga prepoznala. Bio je to Glumac Willie. Isti onaj kojeg su na Badnjak
vozili u invalidskim kolicima, osijedjelog i pogrbljenog.
ini se da je pretpostavio da smo mi ti s kojima se treba sastati jer je bilo oito da ga oekujemo.
Stisak njegove ruke bio je snaan. Pozvali smo ga da nam se pridrui za stolom u kavani. Nalik na
simpatinog starog Reda Buttons[6] , spremno je prihvatio nau ponudu. Bez sustezanja je razgovarao
s nama, zgraajui se nad "tunim stanjem u kojem se nalazi nae drutvo".
Ne elim se hvaliti, ali ja nikada nisam nikoga ozlijedio rekao je popravljajui kravatu. Danas
su kriminalci okrutni, ine zloine iz iste mrnje. Ja nikada nikoga nisam mrzio. Tijekom njegove
odsutnosti obiteljski ivot Amerikanaca otuno je osiromaio, rekao je. Ljudi su zaboravili
razgovarati. Mislim da je za to kriva televizija.
Sutton je radio u tvrtki za plaanje kreditnim karticama, marljivo je pisao knjigu i planirao seriju
predavanja na terenu.
Dok sam pisala biljeke, poeo me obuzimati dobro poznati osjeaj pribliavao se rok za diktiranje
lanka. Bez gledanja na sat, osjetila sam da je vrijeme da ponem pisati lanak za jutarnje izdanje.
Sada se najvie bojim glasina. Nadam se da u biti barem tisuu kilometara daleko ako netko
opljaka kakvu veliku banku.
Mogli smo posve izigrati TV-ekipu, ali, budui da smo njima mogli zahvaliti susret sa Suttonom,
odvezli smo ga u motel, gdje su ga ve ekali novinar i snimatelji. Pretpostavili su da sam Williejeva
ki. Prije nego to sam se oprostila od Suttona, postavila sam mu jo jedno pitanje:
Kad kaete da ete pomoi u reformi zatvorskih ustanova, osiguranju banaka i upozoravanju
amerike mladei na opasnost od kriminala, mislite li ozbiljno ili je to samo posljednja uloga glumca
Willieja? inilo se da ga je moje pitanje okiralo.
Jasno da mislim ozbiljno rekao je odluno. Stisnuo mi je obje ruke, poljubio me i otiao. Onda se
okrenuo, lukavo me pogledao preko ramena, nasmijeio se i namignuo.
Direktor motela dopustio mi je da na starom pisaem stroju na recepciji otipkam izvjetaj. Jo dok
je TV-ekipa u hotelskoj sobi intervjuirala Willieja, Coya je poslao film u Miami, a ja sam nazvala
urednitvo da izdiktiram izvjetaj.
TV-postaja cijeli je dan najavljivala svoj ekskluzivni intervju s Williejem Suttonom. Meutim,
kada je njihova ekipa izala iz zrakoplova u Miamiju, na novinskim ih je kioscima doekalo nae
jutarnje izdanje sa Suttonovim fotografijama u boji i mojim lankom na naslovnoj stranici.
Kad smo se sljedei put sreli, svi iz TV-ekipe dobro su znali tko sam ja.
Glumac Willie zavrio je svoju knjigu, nastupio u reklamama za kreditne kartice i odigrao svoju
posljednju ulogu na svoj originalan nain. Posljednji zastor pao je tek jedanaest godina nakon njegova
dramatinog izlaska iz zatvora u invalidskim kolicima.
Sociopati poput Daskaa Murpha i Glumca Willieja uvijek mi se ine kao ljudi kojima nedostaje
neto bitno: oni nemaju savjesti, bilo zato to su je zarana izgubili ili je nikada nisu ni imali. No, ima i
kriminalaca kod kojih nalazim neto to drugi ljudi nemaju neto zlo.
Robert Carr najpokvareniji je ovjek kojeg sam ikad upoznala. Taj crvenokosi pjegavi mukarac,
kojem na licu uvijek podrhtava smijeak a la Huckleberry Finn, ivi je dokaz da udovita koja se
slobodno kreu meu ljudima nikada ne izgledaju kao udovita. Robert je oteo petnaest osoba.
Veinu je njih silovao i muio. etvero ih je ubio. Bile su to ene i djeca.
Provela sam vie od sto sati sama u eliji s Robertom Carrom oslukujui glasove iz groba.
Saznala sam vie o njemu nego o bilo kome na ovom svijetu. eljela bih da mogu zaboraviti njegov
sluaj, ali to je takva mora da je netko mora pamtiti sve do njegove smrti.
Ranog ljeta 1976. jedan mi je policajac dojavio da je silovatelj koji je uhien na djelu priznao da je
poinio etiri ubojstva. Dva inspektora iz Odjela za krvne delikte okruga Metro planirala su
proputovati s njim zemlju da iskopaju tijela rtava. Ubojica im je rekao da je tijela zakopao u
dubokim humcima u dravama Mississippi, Louisiana i Connecticut. Istraga se uvala u tajnosti, jer
su inspektori htjeli biti sigurni da se u humcima doista nalaze tijela rtava.
Policajci ne vole biti dovedeni u nepriliku.
Iako policajci nisu bili sigurni da govori istinu, meni je to postalo jasno im mi je informator
rekao da je jedna od rtava adolescentica koja je dva mjeseca ranije nestala iz Miamija, a druge dvije
jedanaestogodinji djeaci koji su nestali etiri godine prije ubojiina uhienja.
Morala sam odmah sjesti jer sam osjetila slabost u nogama. Mark i Todd, policajci s kojima sam
razgovarala, nisu znali njihova imena ali ja jesam. Njihovi dosjei bili su na mom stolu jer sam kanila
napisati lanak o nerijeenim nestancima koji su policiji u Miamiju zadavali najvie muke. Dvojica
djeaka nestala su kao da su u zemlju propala. Policija ih je najprije otpisala kao bjegunce od kue,
potom ih zaboravila i njihovi su dosjei pohranjeni medu druge pranjave dokumente u kartoteku
nestalih. Nisu ih zaboravili jedino njihovi najmiliji. Silovatelj, kojeg je policija opisala kao skitnicu i
biveg robijaa iz Connecticuta koji mnoge pije, jamano je govorio istinu. Jer, kako bi inae znao za
postojanje djeaka iz Miamija, ako sam nije skrivio njihov nestanak.
Dva dana kasnije, ubojica je poveo karavan policajaca duboko u umsku divljinu okruga Hancock
u dravi Mississippi.
"Kopajte ovdje", rekao im je.
Posluali su ga i otkrili prvo tijelo tono na mjestu koje im je pokazao.
Istom nepogreivom tonou Robert Carr identificarao je ostale humke ukljuujui i onaj gdje je
ukopao svoju etvrtu rtvu, prostitutku iz Connecticuta.
Kada se, nakon uspjene ekspedicije, tragalaka ekipa u sastavu: patolog, dravni odvjetnik i
detektiv za krvne delikte vratila u Miami, predloilisu mi da doem u zatvor i razgovaran s Carrom.
Fascinirao ih je.
Svidjet e vam se rekli su mi.
Sumnjala sam u to. Ta, njegovi zloini bili su odvratni. Onda me Carr osobno nazvao da mi se
predstavi. Rekao mi je da je proitao sve moje lanke te da sam ja jedina tono izvijestila o njegovim
zloinima. elio mi je govoriti o sebi.
Uope nije izgledao kao to sam oekivala. Mislila sam da u zatvoru zatei dopadljivog i
priljivog varalicu, tipa koji s lakoom moe nagovoriti nedunu rtvu da bez otpora ue u njegov
auto.
Meutim, u eliji sam zatekla tiha, gotovo stidljiva ovjeka. inio mi se kao netko koga poznajem
od djetinjstva: kao prvi susjed, voa izviaa, automehaniar iz ulice. Nijednu od svojih rtava nije
morao lupiti po glavi niti ih uvui u auto dok su vritale. Sve su one dobrovoljno, ak s veseljem,
ulazile u njegov automobil. A kad bi se jednom nale unutra, bile su u zamci jer je ubojica prethodno
zabravio suvozaeva vrata, tako da se nisu mogla otvoriti iznutra.
Rekao mi je da eli da napiem knjigu o njemu kako se takve tragedije ne bi ponavljale. Nije imao
to izgubiti bio je uvjeren da e ga zbog njegovih zloina osuditi na smrtnu kaznu. I ja sam u to
vjerovala. Prema njemu drugi su ubojice izgledali kao nevini jaganjci. Izgubila sam volju da piem o
njemu i posjeujem ga.
Pisao mi je duga, gorljiva pisma na utom trgovakom papiru, i telefonirao mi tako esto da sam
pomislila da u eliji ima privatni telefon. U jednom pismu stajalo je da me ne okrivljuje to elim
ostati po strani, ali da bi "mogao umrijeti prije nego to ita bude napisano i itko sazna moju ivotnu
priu".
Tono je pogodio. eljela sam ostati po strani. No, ime se taj ovjek razlikuje od drugih? Sve su
njegove rtve mogle pobjei. Zato to nisu uinile? Zato su uope krenule s njim? I, je li njegova
potreba za silovanjem i umorstvom bila tako jaka da je nije mogao obuzdati?
Na kraju je prevladala moja znatielja. Poela sam u zatvoru provoditi mnogo vremena. Krenuli
smo od poetka. Carr je ovjek s fotografskim pamenjem, koji se kune da se sjea kako ga je otac,
koji je njega i majku napustio kad mu je bilo devet mjeseci, drao na rukama. Jasno se sjea kako je s
tri godine poubijao sve pilie svog djeda te da je agresivno eksperimentirao sa seksom kad je imao
etiri godine.
Rekao mi je da svoje probleme, ma kakvi oni doista bili, nosi sa sobom od roenja.
Isprva su straari pazili na nas. Meutim, uskoro smo postali dio njihove svakodnevice, kao da
smo komadi namjetaja. esto sam s Carrom provodila po est do osam sati snimajui magnetofonom
sve ega se mogao sjetiti. Nisam ga se bojala, barem ne svjesno. Ali, jedne veeri kad sam se spremala
da odem, nakon pet ili est sati u eliji, nisam nigdje vidjela straara. Pritisnula sam zvono. Nije bilo
odgovora. Poela sam tresti reetkama na vratima i dozivati ga. Opet nita. Carr se smijeio i puio
cigaretu. Trebalo mi je dvadeset minuta da privuem panju straara, koji su zaboravili da sam u
eliji.
Sluajno sam upravo te noi proitala Carrovu psihijatrijsku dijagnozu: jako opasan, spreman
ubiti, nepredvidljiv. Jedan lijenik savjetovao je uvarima da mu nikada ne okreu lea.
Nisam se zabrinula. Znala sam da je Carr kukavica i da je sve svoje rtve zadavio tek kad su bile
vezane i bespomone. Sutradan, pripremajui se da odem u zatvor, pogledala sam se u zrcalu dok sam
izlazila iz stana. Na sebi sam imala bluzu s dugim alom koji mi je padao niz lea.
Vratila sam se u stan i presvukla se.
Dan za danom sjedili smo licem u lice dok mi je priao o svom ivotu. Nita nije izostavio. Svaki
put sam odlazila kui s tekom glavoboljom. im bih stigla u stan, svukla bih se i istuirala vruom
vodom, kao da elim sa sebe oprati neto od ega mi se jei koa. Unato tome, postala sam jednako
uvjerena kao i Carr da njegovu ivotnu priu treba ispriati. Bilo je to prvi put da je jedan tako rjeit,
samoanalitian seksualni ubojica pristao tako iskreno razotkriti tamnu stranu svoje bolesne psihe.
Uvjeren da e biti osuen na smrt, ispovijedao mi se kao na smrtnoj postelji.
Carr nije htio suraivati sa svojim braniteljem. Na samom poetku upozorio me je da e se
okrenuti i protiv mene. Poznaje on sebe dobro. Njemu je svojstveno da se okrene protiv svakoga tko
mu se emocionalno priblii.
Preklinjao me je da ne dopustim da me to omete i ja sam mu to obeala.
Na ope iznenaenje, Robert Carr nije osuen na smrtnu kaznu. Umjesto toga, sutkinja po imenu
Natalie Baskin osudila ga je na vie od tristo godina zatvora.
Brojke ne znae mnogo ve za etrnaest godina moi e zatraiti da ga uvjetno puste na slobodu.
im je minula smrtna opasnost, Carr je poeo razmiljati o budunosti i o danu kada e komisija
za uvjetne kazne poeti razmatrati njegovu molbu. Poelio je izmijeniti svoje iskaze o umorstvima,
silovanjima i o svom ivotu. Traio je da se izbriu sve pojedinosti koje ukazuju na predumiljaj.
Tvrdio je da je zloine poinio u trenucima smanjene uraunljivosti, da je sada izlijeen, te da se,
dakako, okrenuo vjeri.
elio je da se izbace njegova sjeanja o ubijanju pilia kad su mu bile tri godine te izjava da je
roen sa sklonou ubijanju. Isto tako, smetalo mu je to je rekao da se danima vozio Miamijem u
potrazi za rtvom prije nego to je naiao na esnaestogodinju Tammy Huntley i da je cijelo to
vrijeme u prtljaniku drao lopatu da je moe zakopati. Zatraio je od mene da promijenim njegov
iskaz kako bi ispalo da je nikada nije kanio ubiti.
Ispitivanje detektorom lai, fiziki dokazi i izjave preivjelih u cijelosti su potvrivali njegov
prvotni iskaz. Nije mi padalo na pamet da mu dopustim da mijenja injenice. Crvenom mi je tintom
pisao duga pisma iz duevne bolnice na sjeveru Floride, u kojima je tako grevito podcrtavao svoje
zahtjeve da je nalivpero probijalo papir. Jedne noi nazvao me je iz Chattahoocheeja.
Kada bih htio, mogao bih odmah izai odavde hvalio se. tovie, tako u i uiniti dodao je.
Doi e u Miami da ubije svog branitelja i dravnog odvjetnika, "da ih zadavi tako da im jezik ispadne
iz usta".
Na to se nisam mogla ogluiti, buduida je on ve bio zadavio ljude tako da im je jezik ispao iz
usta. Nazvala sam upravu umobolnice da ih upitam kako je mogue da pacijenti iz bolnice obavljaju
prijetee meugradske pozive o troku poreznih obveznika i mogu li oni uistinu odande izai kad im
se prohtije.
Bolniari su bili iznenaeni. Rekli su da e provjeriti. Kad su to uinili, nali su Roberta Carra sa
karama i klijetima za icu, novcem, metalnom ipkom i zalihom hrane. Oito se pripremao za bijeg.
Sada se nalazi na Odjelu za najtee kriminalce u Floridskom dravnom zatvoru.
Barem se nadam.
Dovrila sam knjigu, ali ne vjerujem da je time pria o Robertu Carru zavrena. Njegova
posljednja pisma prijateljima i rodbini puna su planova. Pie da oekuje da e ga uskoro, ve za
nekoliko mjeseci, pustiti iz bolnice. Uprava bolnice, kod koje sam se raspitala o tome, opovrgla je
Carrove navode. No, moda on zna neto to oni ne znaju.
Znam pouzdano da e, ako ga puste na slobodu, nekome nanijeti zlo, vjerojatno nekome tko se jo
nije ni rodio kad je on dopao zatvora.
Neki zloinci jednostavno nemaju savjesti. Drugi, kao to je Robert Carr, umjesto savjesti imaju
neto to se ulja mranim predjelima njihova uma. Neto zlo.





8. SEKS

Seks je najvee nita svih vremena.
Andy Warhol



Zbog seksa ljudi doivljavaju takve neprilike da je pravo udo to ga se vie njih ne odrekne.
esto u ali kaem da zbog svog posla ivim sama i u celibatu. No, alu na stranu, celibat ima i
svojih dobrih strana. Zbog seksa ljude ubijaju, zatvaraju, premlauju; seks uzrokuje bankrote i gubitak
ugleda, da ne spominjemo unitene politike i profesionalne karijere i privatni ivot. U potrazi za
seksom moete doivjeti mnogo razoaranja, a ako vam se posrei da ga naete, mogu vas osakatiti,
zaraziti ili ubiti.
Ako zanemarimo sve to, seks je sjajna stvar. To je glavni ameriki hobi.
Nema novinskog lanka koji se na neki nain ne odnosi na seks. Novac, mo, politika: u svemu
tome negdje se skriva seks. Svi ude za njim. Neki vole kad je opasan. Mnogi bi doista mogli u
pravom smislu rijei ivjeti bez njega. to je s tuiranjem hladnom vodom kad zagusti?
Kod nas se to ne radi. Miami je seksi grad. On je i grad nasilja. Moda je to zbog klime: blage
tople veeri, golemi svijetao mjesec ije se srebrne zrake ljeskaju na vodi, miris jasmina koji cvjeta
nou. Sve je to plodno tlo za mnoge ludosti.
Prva osoba na koju je naila neka silovana ena dok je posrui traila pomo u pustom dijelu
grada, bila je druga mlada rtva silovanja koja je dotrala iz suprotnog smjera i sama traei pomo.
Kad je jedna srednjokolka na policiji uporno tvrdila da ju je oteo i silovao ovjek koji je nosio
eir sa svjetlima u duginim bojama to su se naizmjenino palila i gasila, nisu joj povjerovali. U zoru
su inspektori blizu mjesta zloina zapazili mukarca u automobilu koji je na glavi imao iltkapu s
pulzirajuim svjetlima duginih boja. U vrijeme kada je odrano suenje, baterije su jo radile, pa su
poroti mogli demonstrirati kako se pale i gase aruljice na kapi.
Nakon to sam u Heraldu objavila lanak o mukarcima lijenicima, odvjetnicima, inenjerima,
ak i novinarima koji su uhieni u policijskoj akciji za suzbijanje prostitucije kad su na bulevaru
Biscayne zatraili usluge od policajke koja se predstavljala kao prostitutka, u potanskom sam
sanduiu nala poruku koju je oito ubacio netko iz kue. Anonimni autor nazvao me "kastrirajuom
enkom". Moda sam perverzna, no godilo mi je kad su uspaljene bitange odvezli na policiju u marici,
ba kao to to rade i s kamenjarkama. Mislim da je to pravedno. Meutim, javna sablazan koju je
lanak izazvao, natjerala je policiju da se povue, pa mukarce sada samo novano kanjavaju, kao da
su ih zatekli da nepropisno prelaze ulicu. Prostitutke, meutim, i dalje odvode u zatvor.
Seksualni ivot trebao bi biti privatna stvar, ali ako zbog njega izgubite glavu, sve e vjerojatno
prodrijeti u javnost i izazvati postumni skandal, ako se to tako moe rei. Tijekom svoje karijere
izvijestila sam o napadima vatrenim orujem na sveenika, mladoenju na medenom mjesecu i svog
susjeda, koji su svi zateeni u kompromitirajuim situacijama. Iako to vjerojatno neete proitati na
naljepnicama na odbojnicima automobila, seks ubija.
Osim toga, seks moe imati prokleto neugodne posljedice. Istaknute politiare pronalaze mrtve u
krevetu sa enama koje nisu njihove supruge, uvaeni sudac biva izbaen iz sudake komore zato to
nije mogao drati ruke podalje od braniteljeve supruge, policajci se uvale u nevolje snubei
osumnjiene, rtve zloina i policajke.
Ono po emu se seksualni zloini razlikuju od drugih jest tiina koja ih najee okruuje.
Kad su ubojice ostavile le istaknutoga kardiologa na mostu pustoga pokrajnog puta, lijenici su
slono i glasno zahtijevali da se vri pravda, podmirili su trokove komemoracija i raspisali nagradu.
Onda je policija rijeila sluaj i sve se naglo stialo. Lijenika je ubio seks u obliku metka to mu ga
je kroz glavu prosvirala petnaestogodinja prostitutka.
Kada je ranjen moj susjed, otila sam se raspitati kod inspektora za krvne delikte u policijskoj
upravi Miamija, porunika Russa Leasberga. Susjeda sam poznavala samo povrno. Znala sam da je
vodoinstalater i da je u kritinom stanju. Kada sam pokuala saznati kako je dolo do ranjavanja,
Leasberg je izbjegao izravan odgovor i nije mi nita odao. Posumnjala sam da neto eli sakriti od
javnosti. Meutim, problem je bio u tome to je Leaseberg bio ovjek starog kova koji je smatrao da
neke stvari treba preutjeti, pogotovo pred enom novinarkom.
U slubenom policijskom izvjetaju pisalo je da je vodoinstalater ranjen i opljakan na ulici. To
nije bilo istina iz muke solidarnosti inspektori su supruzi preutjeli da je njen suprug pronaen in
flagranti s prostitutkom. Ni ja je nisam eljela povrijediti ni dovesti u neugodnu situaciju. Sama je
otkrila istinu. Srele smo se kasnije, nakon to se razvela. Poela je govoriti prije nego to sam je ita
zapitala. Kad je njen suprug primljen u bolnicu, uprava je poslala njegovu odjeu kui. Dok ju je prala,
zapelo joj je za oko da na njoj nema nijedne rupe od metka, iako je njen suprug bio pogoen nekoliko
puta.
No, on je barem preivio, za razliku od mladoenje koji je stigao na medeni mjesec u Miami
Beach te se nou, kad je mlada zaspala, iskrao u grad da se malo zabavi. Zabava je bila ivlja nego to
se nadao. Kamenjarka koju je "unajmio" dovela ga je pljakaima koji su ga ubili.
Potraga za ljubavlju, ili kako se to ve zove, zavrila je tragino za djevojku po imenu Jeanie
Rivera.
Ona je kui dovela stranca iz nekog bara na South Beachu. Jedini svjedok ubojstva bila je njena
krasna snjenobijela dugodlaka maka. Kad sam stigla u Jeanin mali stan, u kojem su se ve gurali
policajci, inspektori i kriminalistiki tehniari, maka im se motala izmeu nogu tuno mijauui.
Jeanie Rivera leala je bosih nogu na podu dnevne sobe, pretuena, zadavljena i s jastukom preko
lica. Obavljajui svoj posao, policajci su ulazili i izlazili, ostavivi vrata na drugom katu, gdje se
nalazio pokojniin stan, otvorena.
Mali ivahni pas iz susjedstva pridruio se mnotvu. Dokaskao je uz stube, nosiem si prokrio put
u stan i napao maku Jeanie Rivera koja se jo nije oporavila od smrti vlasnice.
Mali smei pas lajui je progonio na smrt preplaeno stvorenje po cijelom stanu i preko mrtvog
tijela njene vlasnice. Policajci su psovali i vikali na ivotinje koje su jurile goredolje po mjestu
zloina dok su ga oni nastojali zadrati u prvobitnom stanju.
Naposljetku je jedan policajac izbacio psa ispred vrata, i nogom ga katapultirao niz stube. Deset
minuta kasnije, dok se svatko bavio svojim poslom, uporni psi ponovno je dokaskao na drugi kat i
tekui uteturao u stan. Dok su se pas i maka naganjali i jurili preko lesa Jeanie Rivere, policajci su
urlali i psovali.
Razbjenjeli, je porunik zgrabio psa, bacio ga van i poeo ga udarati nogom upravo kad je na
mjesto ubojstva treim korakom stigla TV-ekipa, ija je ukljuena kamera snimila taj flagrantni in
nasilja policajca nad malom nedunom ivotinjom.
Dok je porunik, opravdavajui se, trao za TV-ekipom, stigao je patolog. Stajala sam na pragu i
promatrala kako se sputa na koljena pored tijela da obavi prvi pregled. Vidjela sam ga kako kilji u
neto u svojoj ruci, te ula kako obavjetava inspektora da je "ubojica oito starija osoba". Tada je
paljivo stavio dugi snjenobijeli uvojak u plastinu vreu za dokazni materijal i poeo s tijela
pokojnice pedantno skupljati duge bijele dlake i nekoliko kratkih kovravih smeih.
Netremice sam gledala u inspektora koji je to utke promatrao. Njegov policijski odsjek ve je bio
na zlu glasu zbog loeg konzerviranja mjesta zloina, djelomino i zbog nekog pozornika koji je
neoprezno uzeo u ruku oruje kojim je poinjeno ubojstvo pa se jo toliko zaboravio da ga je napunio
dok je ekao na dolazak inspektora. Odluno sam prila inspektoru koji je stajao vani:
Recite mu promrmljala sam ili u mu ja rei. Okrenuo se i natmuren se vratio u stan.
ula sam kako govori:
Doktore, to se tie onih vlasi...
Nisam ga eljela dovesti u neugodnu situaciju, ali k vragu, sutra bi se na mjestu Jeanie Rivere
mogla nai bilo koja druga ena eljna ljubavi. Samo sam eljela biti sigurna da se sve odvija kako
treba.
Kada je Jimmie Lee Wilson ubijen zbog seksa, veina ljudi sloila se da je teta to se to nije
dogodilo ranije.
Kad sam prvi put ula za njega, Jimmie Lee Wilson bio je na popisu kandidata za smrtnu kaznu.
Tada se jo silovanje u Floridi kanjavalo smru, a on je grubo silovao dvije mlade poljoprivredne
nadniarke.
Zahvaljujui svojemu veoma sposobnom branitelju, Wilsonovo je suenje ponovljeno. U
meuvremenu, obje su se rtve udale i ni jedna ni druga nisu eljele da im supruzi osobno proive
paklene muke suenja. Tako je nakon osam godina Jimmie Lee Wilson skinut s popisa osoba za
smrtnu kaznu i osloboen.
Tri mjeseca kasnije u okrugu South Dade poeli su se dogaati uasni seksualni zloini. Ubojica je
vrebao na mlade parove. Jedan par ubio je na licu mjesta. Drugi je par teko ranio i ostavio ih mislei
da su oboje mrtvi. Sve su ene silovane. Za silovateljem iz okruga South Dade organizirana je potraga
velikih razmjera. Naposljetku su ga otkrili, opkolili njegovu kuu i provalili unutra dok je sjedio za
stolom sa enom i djecom i veerao.
Dakako, bio je to Jimmie Lee Wilson. Iz svojih neugodnih iskustava s nadniarkama izvukao je
pouku: ne ostavljaj ive svjedoke.
U meuvremenu, drava Florida ukinula je smrtnu kaznu jer je Vrhovni sud ocijenio je da je
neustavna. Tako je najvea kazna koju je Jimmie Lee Wilson mogao dobiti za silovanje i ubojstvo bila
doivotni zatvor.
Ostali zatvorenici bojali su se tog visokog i snanog svata i mrzili su ga. Neki od njih optuili su
ga da ih je u zatvoru okruga Dade silovao. Njegova nazonost u zatvoru veoma je koristila poduzetnim
inspektorima. Kada su eljeli natjerati nekog zatvorenika da surauje ili prizna svoj zloin, bilo je
dovoljno da mu zaprijete da e ga staviti u istu eliju s Jimmiejem Leejem Wilsonom. Kada je
otpremljen u dravni zatvor na izdravanje pet doivotnih robija plus sto ezdeset godina, svima je
laknulo.
Nije uspio izdrati ni mali dio svoje kazne jer se opet zbog seksa uvalio u nevolje.
Nije promijenio svoje navike, pa su drugi zatvorenici opet morali trpjeti neugodnosti. No, to nije
dugo trajalo. Vrata elija otvarala su se svake veeri kad su zatvorenici odlazili na tjelovjebu. Jedne
veeri nekome se uinilo da bi se najbolje mogao rekreirati tako da Jimmieja Leeja Wilsona na smrt
izbode naotrenom licom. Iako je tom inu prisustvovalo ostalih devedeset pet zatvorenika, svi su
tvrdili da nita nisu vidjeli.
Bilo je to gotovo kao da se ponovno naao na ulicama Miamija.
Ubojstvo se dogodilo u vrijeme Boinih blagdana, pa je jednu moju itateljicu, stariju damu
umilna glasa, obuzelo boino milosre. Odluila je uiniti neto lijepo za devedeset pet mukaraca
koji su sluili kaznu u tom dijelu zatvora. Budui da nije imala dovoljno novca da svim zatvorenicima
kupi poklone, svakom je ispekla po jedan voni kola. Nazvala me da joj pomognem pronai tonu
adresu zatvora.
Izala sam joj ususret.
Kad se izvjetava o silovatelju za kojim se jo traga, vano je dati mu prepoznatljiv nadimak, tako
da se javnost, policija i novinari mogu usredotoiti na sluaj i eventualno pomoi pri hvatanju, ili bar
izvriti pritisak na policiju da mu da prioritet.
Tako smo se do sada susretali sa "silovateljem s vrpcom na elu", "silovateljem s bljeskalicom",
"serviserom klimatizacijskih ureaja", "silovateljem iz Coral Gabelsa", "silovateljem sa srebrnim
zubom" i "silovateljem s kiobranom". Sluaj "silovatelja s jastunicom" jo nije rijeen.
"Silovatelj s bljeskalicom" vrebao je na rtve u opremi za doging. U papirnatoj vreici nosio je
fotoaparat, a u depu trenirke pitolj. rtvama bi zaprijetio pitoljem, naredio im da se svuku i onda ih
fotografirao. Policija ga je naposljetku uhvatila, ali prije nego to su ga stigli sasluati, sudac je
naredio da ga se pusti u kuni pritvor. ak nije morao platiti ni jamevinu. Policajci su se razbjesnili,
ali je sudac rekao da ne shvaa zato se toliko uzrujavaju. Ta, jedini dokazi koje su imali bili su
ovjekovi otisci prstiju na automatskoj bljeskalici koju je ispustio pri bijegu te izjava jedne od rtava
koja je vrisnula kad ga je vidjela dok je dogirao ulicom.
Policajcima se nije svidjela sueva presuda, a meni se ponekad ne svia njihov pristup problemu.
Policajci imaju udne ideje o silovanju. Oni su krivi to je taj zloin obino obavijen velom tajne. Kad
se dogodi silovanje, oni ga najee dre u tajnosti nastojei da javnost ne sazna da tragaju za
silovateljem.
Dok su pokuavali uloviti "silovatelja s Bird Roada", uspjeli su istragu drati u tajnosti dvije
godine.
Silovatelj je imao prepoznatljiv modus operandi: kad bi nou vidio u nekom autu samu enu,
slijedio bi je i uporno joj davao znak svjetlima. Neke bi se ene zaustavile mislei da je iza njih
policajac, druge pretpostavljajui da je iza njih znanac ili kakav Samaritanac koji ih eli upozoriti da
neto nije u redu s njihovim autom.
Kad bi ena spustila prozor, silovatelj bi se doetao do nje i ispod lica joj gurnuo automatski
pitolj kalibra 11 mm. Zna se pouzdano da je poinio esnaest silovanja, a policija sumnja da ih je bilo
i vie.
Kad sam ula za taj sluaj, poela sam prikupljati podatke za lanak. Policajci su se razbjesnili.
Njihov porunik ak je nazvao mog urednika i zatraio da ne piem o sluaju. Kao i obino, eljeli su
da silovatelj ne sazna da je pokrenuta istraga smatrajui da ga tada ne bi mogli uhvatiti.
Ne razumijem ljude koji tako razmiljaju. Nikada ih neu razumjeti. Prirodno je da netko tko
poini tolike zloine zna da se za njim traga, a ako ga policija nije uspjela sprijeiti dvije godine,
barem bi trebala obavijestiti vozaice da budu oprezne.
Iako se policija tome protivila, lanak je objavljen u nedjeljnom izdanju novina. Nije prolo ni
sedam dana, a silovatelj se naao u zatvoru.
Kad su proitale izvjetaj u novinama, pola tuceta novih rtava nazvalo je policiju. Susret sa
silovateljem nisu prijavile zbog stida, straha ili zato to su se bojale skandala. Dok nisu proitale
lanak, svaka je vjerovala da je jedina rtva. Neke od ena dosta su dobro zapazile izgled silovatelja i
automobila koji je vozio. Jedna od njih ak ga je vidjela na benzinskoj crpki nedugo nakon silovanja.
Zahvaljujui tim novim podacima, inspektori su uspjeli identificirati zloinca i uhvatiti ga.
Osuen je na nekoliko doivotnih robija.
ovjek bi pomislio da je ovaj sluaj naveo inspektore da promijene stajalite. Meutim, ve
sljedei put kad sam se poela raspitivati o silovatelju koji im je izmicao, pobjesnili su. Nisu eljeli da
se o sluaju pie u novinama.
Kad informacije ponu slobodno tei u oba smjera, pravda esto pobjeuje. Dvije subote za redom,
desetak mukaraca otimalo je mlade zaljubljene parove koji bi se zaustavili na crvenom svjetlu na
jednom semaforu u sreditu Miamija. Bandu je vodio mladi koji je pucao iz pitolja. Parove bi
opljakali, enu silovali, mukarca pretukli i odnijeli sve to je bilo vrijedno iz automobila. Jednu
enu silovala su sva desetorica, slomili joj prednje zube i seksualno je zlostavljali vinskom bocom.
Izvijestila sam o tome u novinama. Policija jo nije imala nikakvih tragova.
Nazvala me jedna bijesna i uplaena itateljica. Bila je to ena iz susjedstva koja je vidjela drugi
zloin. Budui da se bojala nazvati policiju, obratila se meni. Opisala mi je to je vidjela i navela
adrese nekolicine razbojnika. Dogovorila sam susret izmeu nje i porunika Mikea Gonzaleza na
neutralnom terenu, daleko od policijske uprave i etvrti u kojoj je ivjela. Prisegla sam joj da Mikeu
moe vjerovati i da e on njen identitet uvati u tajnosti.
Zahvaljujui tome, napadai su uhieni. Njihovi otisci prstiju odgovarali su onima koji su naeni
na automobilima rtava. rtve su ih s lakoom identificirale. Osueni su na trideset pet godina zatvora
svaki.
Osim onoga s pitoljem. On je dobio devedeset godina.
Ponekad se napor isplati.
Samo odluni ljudi, kao to su inspektori za krvne delikte Mike Gonzalez i Louise Vasquez, mogu
se izboriti za promjene i razbiti zavjeru utnje. Meutim, Roxcy Bolton bori se za javnost istraga jo
due od njih. Njena je borba poela jo prije nego to smo mi ostali o tome uope poeli razmiljati.
Ljudi kao to je Roxcy ne raaju se svaki dan. A to je alosno jer nam treba vie ljudi poput nje.
Roxcy je suosjeajna osoba koja je za prava ena uinila vie od ikoga koga poznajem. Ona to ne ini
da bi dobila javnu slubu, napisala knjigu ili napredovala u karijeri. Roxcy se borila za jednaku
nadnicu za ene i mukarce iako je bila domaica. Zalagala se za cjelodnevni boravak za djecu iako je
sama ostala kod kue da odgaja svoju.
Uspravna i snana, ta odrjeita, visoka i korpulentna ena jednako se ugodno osjea u odjei iz
butika kao i u trapericama i tenisicama. Iz njenih plavih irskih oiju vrcaju iskre, a izgledom podsjea
na ene s Divljeg zapada. Kao i one, i Roxcy kri nove putove. Porijeklom iz seljake obitelji iz Duck
Hilla, drava Mississippi, Roxcy je bila prva feministica na Floridi.
Bilo da treba oprati deset koara prljavog rublja ili ispraviti drutvenu nepravdu, ona e to
napraviti bre i bolje od bulumente uglaenih gradskih odvjetnika i cijelog voda marinaca. Obdarena
snanim i dubokim glasom, ona ga koristi kad god ustreba i pri tome mnogo ne bira rijei. Roxcy ne
samo da se bori protiv utnje, ona je razbija. Vie od zanovijetala, ona je ponekad izrazito agresivna,
pa dekane, rektore, politiare i policajce zna natjerati u miju rupu, a muke ovinistike svinje ravno
na zidove njihovih svinjaca.
Bog je blagoslovio.
Neki bi to nazvali "neprilagoenou". Nemaju pravo. Prava rije bi bila "nepokolebljivost".
Uzmimo, na primjer, njenu reakciju na sastanku Vijea okruga Dade.
GRADONAELNIK: "U ovo tijelo imenovat emo najboljeg ovjeka..."
GLAS IZ PUBLIKE: "elite rei osobu. Najbolju osobu."
GRADONAELNIK: "Gospoo Bolton, ometate rad ovog skupa."
GLAS IZ PUBLIKE: "Osobu!"
GRADONAELNIK: "Jo jednu rije..."
GLAS IZ PUBLIKE: "Osobu"
Zahvaljujui Roxcy, ene su dobile pristup savjetovanjima za poslovne ljude u velikim robnim
kuama Miamija. Naoruane vreama za spavanje i zalihama hrane, ona i njene prijateljice provalile
su u ured rektora Sveuilita Miami u znak prosvjeda zbog neravnomjerne zastupljenosti ena u
upravi i administraciji.
Iako je esto usamljena u svojim naporima, nikada ne posustaje. Roxcy je utemeljila sklonite za
ene beskunice nazvano "ene u nevolji". Zahvaljujui njenoj upornosti i hrabrosti, Miami danas ima
Centar za rtve silovanja, prvu takvu ustanovu u zemlji. Kada je "silovatelj iz sredita grada" poeo
vrebati na stubitima i u enskim zahodima, prve su se na udam nale istaice u hotelima i poslovnim
zgradama te konobarice iz oblinjih restorana koje su radile do kasno naveer da bi od svojih
skromnih prihoda mogle prehraniti djecu. Mnoge od njih bile su majke koje su nakon posla morale
pjeaiti do pustih parkiralita ili same ekati autobus na stajalitima. Zabrinuta zbog sve veeg broja
silovanja, Roxcy je organizirala noni mar ulicom Flagler u sreditu Miamija, na kojem je predvodila
stotine poslovnih ena, politiarki, aktivistica i domaica. Bio je to vjerojatno prvi mar protiv
silovanja u zemlji.
Roxcy je sa stubita zgrade u kojoj se nalazi sudnica javno traila da se po gradu postavi
halogenska rasvjeta, da sluajevi silovanja dobiju prioritet na sudu i da na sasluanjima rtava
silovanja obvezno bude prisutna policajka. Kad je opazila da je ef gradske policije na prozore svoje
kue postavio eljezne reetke, rekla je: "Ako se on ne osjea siguran u svom vlastitom domu, to
mislite kako se osjea ena u sreditu Miamija koja u devet sati na veer odlazi kui s posla?"
Ako ne moe sama uloviti silovatelja, policija bi svoje patrole trebala pojaati vojnicima iz
zrakoplovne baze Homestead, predloila je Roxcy. Tom prigodom, kao i ranije, kada je optuila
policiju da manipulira s brojem silovanja, javno je kritizirala stajalite policajaca prema silovanju.
Njene kritike nisu prole nezapaeno. Pripadnici Okrune jedinice za suzbijanje silovanja, sve odreda
mukarci, sebe su u ali nazivali "Makopazi". Prema nacionalnim statistikama, u to se vrijeme tek
svako tree silovanje prijavljivalo policiji. Roxcy je za to optuila odnos policije prema ovom zloinu.
Jednog vikenda, dok sam prelistavala dokumentaciju u upravi policije, zapeo mi je za oko jedan
policijski izvjetaj. U takvim materijalima ponekad je najvanija upravo ona pojedinost koja nedostaje
u opisu sluaja. Tada morate itati izmeu redaka i sumnjati na najgore.
Preplaena mlada ena koju su nali dok je gola trala nekom ulicom u Miamiju, rekla je policajcu
da ju je silovalo pet mukaraca u bijelom kombiju. Na samom dnu dokumenta policajac je malim
slovima zabiljeio da je rtva izjavila da su napadai bili gradski slubenici.
Koji bi to gradski slubenici mogli nou u kombiju kruiti opasnim gradskim ulicama? Policajci
koji vrebaju prijestupnike i kontroliraju svoj rajon. Tako je i bilo. Otkrilo se da je rtvu, maloljetnu
prostitutku po imenu Wanda Jean, koja je pobjegla iz roditeljskog doma u Kentuckyju, seksualno
napastovalo pet policajaca.
Policija je djevojku sklonila od oiju javnosti. Pretpostavila sam da e je pokuati nagovoriti da
povue optubu i ode iz grada.
No, prije nego to im je to uspjelo, Roxcy Bolton nekako je saznala za njen sluaj te ime motela u
kojem ju je policija sakrila. Policajci su sve drali u tako strogoj tajnosti da dravni odvjetnik nije
imao pojma o sluaju. Roxcy je uletjela u motel poput parnog valjka. Predvorjem je patrolirao pleati
policajac u civilu s novinama pod mikom. Ocijenila je da je na pravom mjestu, ali nije znala broj
sobe. Tada je poela obilaziti hodnike dozivajui svojim zvunim glasom: "Wanda Jean! Wanda Jean!
Ovdje Roxcy!"
Policajac je zamalo doivio srani udar. Na prstima se douljao do javne govornice jako se trudei
da ne pokae uzbuenje.
Dok je Roxcy izvikivala Wandino ime, odkrinula su se jedna vrata i na njima se pojavilo malo
uplaeno lice.
"Ja sam Roxcy. elim ti pomoi".
Djevojka je irom otvorila vrata. Kad je ula, Roxcy je najavila:
"Wanda Jean, mi sada idemo u ured dravnog odvjetnika".
"Dobro", odgovorila je adolescentica i njih su dvije izale iz motela dok ih je policajac
bespomono promatrao.
"Ovdje sam s Wandom Jean. elimo da nas primi Ed Carhart", rekla je Roxcy kad su stigli u ured
dravnog odvjetnika. Tamo su se ve nalazili inspektori Mike Gonzalez i Louise Vasquez. Nisu bili
nimalo oduevljeni. Oni su rjeavali sluajeve silovanja, a u svojim kritikama Roxcy je oinula i njih.
A sada jo i ovo.
Louise je upitala Wandu Jean je li je Roxcy primorala da poes njom. Ne, rekla je Wanda Jean.
"Ali te je ipak uplaila, zar ne ?"
Wanda Jean je zanijekala. Ono to ju je doista preplailo bila su petorica policajaca koji su je
napali. Dravni odvjetnik Carhart, suosjeajan ovjek, paljivo je sluao. Kad je Roxcy odlazila iz
njegova ureda, rekao joj je: "Pustite da se sve rijei redovnim putem".
To se i dogodilo. Policajci su kanjeni za svoj zloin.
Dospjeli su u zatvor, a to je najvea tragedija koja se moe dogoditi policajcu kojemu je i pet
minuta iza reetaka prava vjenost. Jedan od kanjenih policajaca jo me i dandanas ponekad nazove
kad je potiten i kad treba nekoga kome e se se povjeriti. Kae da sam ja jedina osoba koja se prema
njemu odnosila poteno. O petorki sam pisala i prije incidenta, kada su pritekli u pomo mladoj
Engleskinji koju je na autobusnoj postaji u Miamiju napao neki manijak. Kasnije, kad god sam pisala
o optubi za silovanje, nikad nisam propustila spomenuti pohvale i nagrade koje su primili, njihove
uspjehe i injenicu da su svi imali obitelj i bili ljudi kao i svi drugi. To su bili dobri policajci koji nisu
imali odgovarajui nadzor. Poslali su ih nou same i u civilu u najbesprizorniji dio grada, iako takve
zadatke ne bi trebalo povjeravati ljudima u iju istou karaktera i besprijekorno ponaanje niste
sigurni.
Navalili su si nevolje na vrat zbog seksa.
Rad u civilu, osobito na suzbijanju narkomanije i prostitucije, esto uniti dobre policajce.
Pokuavajuise uivjeti u psihu kriminalaca i uspjeno ih uvjeriti da pripadaju njihovu krugu, ponekad
i sami postanu kriminalci.
Roxcy i Ed Carhart bili su zajedno na maturalnoj promociji Wande Jean. Wanda je rekla da eli
studirati i postati socijalna radnica.
Nadam se da joj je to i uspjelo.
Roxcy ivi u Coral Gablesu, poznatom irom SAD-a kao "Lijepi grad". Kada se u njenoj bogatoj
etvrti na rubu grada pojavio silovatelj, gradski oci nisu to eljeli priznati. Meutim, glasine o tri
silovanja i jednom pokuaju silovanja, pri kojima su ene napadane u svojim krevetima, proirile su se
gradom. Roxcy se rasrdila. Najavila je da e osnovati enske pjeake patrole. Trebale su to biti
skupine od tri do etiri ene, svaka s baterijskom lampom. Svaku patrolu pratio bi jedan obiteljski pas.
Gradski oci bili su izvan sebe od bijesa. Policija je upozorila da bi patroliranje moglo biti opasno i
taktino je pokuala uvjeriti Roxcy i ene koje su se u velikom broju odazvale njenom apelu da
odustanu od ideje. Gradskim oima bilo je najvanije da se ne alarmira javnost. Naime, Coral Gables
izuzetno je osjetljiv na svoj imid. U gradu je zabranjena gradnja kuica u kronjama drvea, na
prilazima rezidencijalnim etvrtima nou se ne smije parkirati kamione za dostavu, a jednom
prigodom gradski su oci ak pokuali propisati doputen broj pasa i maaka po kuanstvu.
Inspektori su se nehotice odali da su uspjeli napraviti fotorobot silovatelja, te da imaju dosta toan
opis njegove uoljive koulje. "Sjajno", rekla sam i zatraila da mi daju i jedno i drugo. Rekli su mi da
ne ele da javnost za to dozna.
To me izluuje. Ponekad se pitam na ijoj su oni zapravo strani. U takvim prigodama obino
izgubim strpljenje i promrmljam neto ironino, kao na primjer: "A tako. Da se moda ne bojite da bi
ga mogli uhvatiti?" To, dakako, ni najmanje ne pridonosi mojoj popularnosti u policijskim redovima,
ali njihovo mi se stajalite ini suludim. Priznajem, moja je najvea mana nestrpljivost.
Svaki put im objanjavam: ako je koulja bila uoljiva a ja je opiem u lanku, netko bi je mogao
prepoznati moda njegova djevojka koja ju je kupila, kolega na poslu koji ga je vidio u njoj, osoblje
kemijske istionice, ili susjeda koja ju je vidjela kako se sui na konopcu za rublje. Herald izlazi u
nakladi od pola milijuna primjeraka. Zar nije vjerojatnije da e poinitelj biti identificiran ako s
njegovim izgledom i s opisom koulje koju je nosio bude upoznato pola milijuna ljudi, nego ako se
istraga prepusti samo aici tajnovitih policajaca?
Ne, rekli su mi, takvi su podaci tajni samo za njihove oi. To sam citirala u svom lanku. ene su
reagirale bijesno i ve sljedeeg dana policija je popustila pod pritiskom i objavila fotorobot
silovatelja i opis njegove koulje, kojoj je na prsima velikim slovima pisalo: "Jou, Jou". Sve smo to
objavili u novinama.
U sedam sati u jutro u policijsku upravu okruga Miami Springs, daleko od Coral Gablesa, uao je
mukarac. Na prsima njegove koulje velikim je slovima pisalo: "Jou, Jou". Doao se prijaviti jer je
no prije toga nekoj eni koju je upoznao u nonom baru ukrao torbicu. Poruniku koji je sjedio na
alteru za stranke upravo je zavravala smjena pa je ovjeka uputio na svog kolegu. Vratio se kui,
sjeo u naslonja i poeo itati jutarnje izdanje Heralda.
Nekoliko trenutaka kasnije, skoio je kao oparen i odjurio nazad u upravu nosei sa sobom novine.
Bio je to onaj isti ovjek, u identinoj koulji. Opet je uspjelo.
Inspektori su rekli: bez komentara.
Roxcy, Louise Vasquez i ja sada smo prijateljice. Isprva se Roxcy i Louise nisu dobro slagale. No,
Roxcy sada kae: "Uvidjela je da se ne borim za sebe nego za drutvene promjene. Pomirile smo se i
sada smo najbolje prijateljice na svijetu".
U to uope ne sumnjam. Obje su beskompromisne, imaju tipine irske plave oi, i da se naem u
nevolji, najprije bih se obratila njima.
Njih dvije znaju kako rijeiti problem; Louise ga ak moe sasjei u korijenu. Jednom je uhitila
brani par zbog seksualnog zlostavljanja. Suprug je silovao pokerke, a ena nije uinila nita da ga u
tome sprijei. Bilo je to prvi put u Miamiju da jedna majka ode u zatvor zajedno sa svojim suprugom.
rtvama je bilo devet, jedanaest i dvadeset godina, pa su se nakon uhienja roditelja dvije najstarije
djevojke morale brinuti o svoje petero mlae brae i sestara. Linda, jo adolescentica, bori se da
zadri obitelj na okupu.
Osjeam obvezu prema svojoj sestri rekla mi je.
Silovanja, koja su se dogaala tijekom est godina, nikada nisu prijavljena policiji. Sve rtve su
rekle su da su se povjerile majci i molile je za pomo.
Kad sam je upoznala, Lindi je bilo osamnaest godina. Radila je u McDonaldsu za tri dolara i
trideset pet centi na sat i ve je imala dvogodinju ker i sina od osam mjeseci. Bila je izvrsna uenica
koja je osvojila nekoliko nagrada i nikada nije izostajala s nastave, pa se nadala da e dobiti stipendiju
za studij. No, u dobi od esnaest godina je zaela i prekinula kolovanje. Prije nego to je pobjegla iz
obiteljskog doma otvoreno je razgovarala sa svojom mlaom sestrom: "Na ouh nema to traiti u
tvojoj sobi", upozorila ju je. "Ako bude dolazio u tvoju sobu, reci meni, jer ako kae majci, ona nee
nita poduzeti".
Ipak se dogodilo. Kad je Linda saznala da je njena mlaa sestra silovana, rekla mi je: "Jako se
ljutim na sebe to nisam ranije neto poduzela. Poput mene, moja je mlaa sestra jako stidljiva.
Osjeam kao da mi je ki. Moja je obveza da je izvedem na pravi put."
U prvom trenutku Linda nije znala kome bi se obratila ni to bi poduzela, pa je nazvala
informacije. Hvala Bogu, telefonistica joj je dala broj policije u Miamiju i rekla da ih nazove.
Nakon to su uhieni roditelji, lopovi su provalili u stan i djevojkama ukrali svu odjeu. Linda je
preselila u okrug Broward da bi bila to dalje od ouha kojeg se bojala. Budui da nije mogla platiti
unaprijed, u njenom malom stanu nije bilo ni struje ni telefona. Da bi dola na svoj slabo plaeni
posao, svakog je dana morala promijeniti etiri autobusa i hodati kilometar i pol.
Nekoliko puta dovezla sam je s posla kui i donijela joj odjeui cipele od Roxcy. Ta ivahna mlada
majka savladavala je jednu zapreku za drugom. U banci preko puta McDonaldsa, u kojem je radila,
nisu joj htjeli unoviti ek preko kojega je dobila plau ni otvoriti tekui raun. Kad sam nazvala
banku, slubenici su mi rekli da je to zato to nema osobne dokumente. Jedini dokument koji su
priznavali bila je vozaka dozvola, a ona je nije imala. Banka se nalazi u Miami Beachu i sigurna sam
da otvara raune dobro potkoenim umirovljenicima, imali oni vozaku dozvolu ili ne. Problem je
oito bio u tome to je Linda mlada, siromana crnkinja. Kada sam to rekla slubenicima, sve su
opovrgnuli, ali su joj ipak otvorili raun.
Djevojci protiv koje se urotilo toliko toga nita ne polazi lako za rukom.
Nakon to sam izvijestila o njenom sluaju, za nju su se zainteresirali neki dobri ljudi na
Sveuilitu St. Thomas. Nali su joj posao na Sveuilitu i moda joj pomognu da ostvari svoj san i
upie studij. Nedavno sam potom dobila primjerak njene maturalne svjedodbe koju je dobila u
veernjoj koli.
Ve se dugo niemu nisam tako obradovala.
Novinar koji prati seksualne zloine, osobito u Miamiju, rijetko moe javiti dobre vijesti ili
navijestiti neki sretan rasplet. Dva silovatelja u Junoj Floridi koji su najdue izmicali ruci pravde,
godinama su vukli za nos policiju, novinare i iroku javnost. Jedan od njih, poznat kao "uglaeni
silovatelj", jamano je silovao vie ena nego bilo tko u povijesti Floride. Iako policija tvrdi da ga je
identificirala, do sada protiv njega nije podignuta nijedna optunica. Drugi, "silovatelj s jastunicom",
jo je na slobodi. Iako je za njim organizirana najvea potjera koja je ikada viena u Floridi, njegov je
identitet jo uvijek nepoznat.
Za "uglaenog silovatelja" prvi sam put ula dok sam jo bila nova meu novinarima Heralda.
Tada jo nije bio poznat pod tim nadimkom. Godine 1971., kada je poeo operirati, nazvali su ga
"silovatelj iz Coconut Grovea". Taj ovjek uoljivo kovrave kose uljao se tom sjenovitom etvrti s
visokim drveem i starim kuama, koja je bila naseljena uglavnom mladim ljudima.
Prije napada odijevao je grimizne tajice i kep od leopardove koe. Sa sobom je nosio opremu:
runo izraen pojas s vreicama za dranje vlasulje, sprej za zasljepljivanje, starterski pitolj, masku,
runik, vazelin i kontracepcijski gel. Kasnije su ga viali u crnom trikou, u cipelama s debelim
potplatima i maskom od debelih enskih arapa. Smatralo se da se u svoje neobine kostime
preruavao prije napada, u grmlju ili ivici. Volio je rtve natjerati da se opsceno odjenu i poziraju u
nepristojnim pozama. Govorio im je da ne eli da s njim ostanu trudne, a mnoge je pouavao i
pristojnom odijevanju i udoreu.
Poinio je nekoliko dvostrukih silovanja na cimericama, sestrama, te majkama i kerima. S
lakoom je pronalazio odgovarajue telefonske linije u umi ica u viekatnim zgradama i presjecao
ih.
Jednom, kad mu se neki policajac pribliio na dohvat ruke, bio je zamalo uhvaen. Tada je ak
ispustio svoju opremu, ali se ipak iskrao i uspio pobjei sa stranje strane kue. Te se noi probio kroz
obru od pedeset policajaca, kojima su pomagali vatrogasni kamioni s reflektorima.
Prvi su ga pokuali pronai Mike Gonzalez i Louise Vasquez. Za razliku od veine ostalih
inspektora, oni su se posluili originalnom metodom. Bilo je to 1973. godine. Izdiktirali su mi
otvoreno pismo silovatelju nadajui se da e tako s njim doiu dodir. eljeli su ga upoznati i pomoi
mu, dakako, nakon to ga uhite, iako to nismo spomenuli u pismu. U pismu su naveli i telefonski broj
na koji im se mogao javiti.
Pismo je objavljeno u mom listu. Inspektori iz suparnikog okruga Metro izrugivali su nam se i
ismijavali nas zbog te ideje, vjerojatno zato to to njima nije palo na pamet. Isplatilo se. Nazvalo je
vie seksualnih prijestupnika koji su eljeli razgovarati s inspektorima o svojim skrivenim strastima i
problemima. Inspektori su mi rekli da misle da ih je jednom nazvao i ovjek kojeg su traili, ali je
brzo spustio slualicu. Vie se nije javljao.
Meutim, Mike i Louise toliko su se zainteresirali da su se poeli savjetovati s psiholozima i
psihijatrima. U svoje su slobodno vrijeme organizirali mnotvo susreta sa seksualnim prijestupnicima
koji su se lijeiliu dravnoj bolnici June Floride. Neke od njih sami su uhitili. Poslije su postali
savjetnici redatelju filma o spreavanju kriminala to ga je financirao Odbor floridskog
gradonaelnika. Odrali su mnoga predavanja u raznim gradovima, a Louise je dva puta imenovana
lanom savjetodavnih odbora za donoenje zakona o kriminalu.
Silovanja su se dogaala izvan njihova podruja, ali je postalo oito da problem prerasta okvire
Miamija. Uskoro smo shvatili da je silovatelj iz Coconut Grovea na irem podruju bio poznat kao
"silovatelj na biciklu", a u Boca Ratonu, pedeset kilometara sjeverno od Miamija, zvali su ga "Kep".
Bio je to jedan te isti ovjek.
Isprva su istraitelji u svim navedenim etvrtima vjerovali da se radi o ovjeku iz njihova kraja.
Naime, on je s takvom lakoom ulazio i izlazio iz pojedinih etvrti, uvijek odabirui stanove u kojima
su se nalazile same ene, da se inilo da podruje poznaje kao svoj dep.
Budui da se prema rtvama ponaao uljudno, postao je poznat kao "uglaeni silovatelj". Kada je
policija nevoljko priznala da je poinio oko etrdeset pet silovanja i da ne zna kako ga zaustaviti,
Roxcy je u svoj dom pozvala skupinu ena. Dogovorile su se da organiziraju veliku dobrovoljnu
pozorniku slubu koja bi bila oi i ui lokalne zajednice. ene bi obilazile svoje etvrti i izvjetavale
o svim tragovima silovatelja i drugih zloinaca koje zapaze. Cilj slube bio bi upozoriti stanovnike na
opasnost i skrenuti im pozornost na zloine koji se svakodnevno dogaaju u njihovu kraju. Provedbu
svoje ideje Roxcy je povjerila Betty Ann Good, jednoj od ena koja je sudjelovala na utemeljiteljskom
sastanku. Betty se o svemu savjetovala s policijom. Policija je ideju podrala, ali uz odreene ograde.
Rije "pozornika" dosta ih je uzrujala. Na njihov nagovor, naziv organizacije promijenjen je u
"Graani za spreavanje zloina".
Organizacija je rasla, postizala uspjehe i sada ima vie od milijun lanova.
Toan broj rtava "uglaenog silovatelja" nije poznat. Ali, zna se da je do 1978., kada se za njim
tragalo ve sedam godina, njihov broj premaio dvjesto. Nikad neemo saznati koliko rtava nije
prijavilo zloin. Visoki dunosnik gradske policije, kojemu su dozlogrdila stalna ponienja zbog
neuspjenosti istrage, naredio je svojim policajkama i policajcima da o njoj nigdje ne govore
upozorivi ih da e prekritelje brzo i otro kazniti.
ovjek bi rekao da nekoga tko za pojasom nosi pribor za silovanje u vreici izvezenoj cvjetiima i
kep od leopardove koe, ne moe biti teko uhvatiti. Ali, nije tako.
Prema policijskom izvjetaju, silovatelj je uhvaen pukim sluajem tri godine kasnije.
U to vrijeme u asopisu Cosmopolitan pojavio se o njemu opiran lanak. Jesse Patmore, okruni
inspektor za sluajeve silovanja, prestao je raditi u policiji Miamija nakon javnih nereda 1980. godine.
Tada je otvorio malu seosku trgovinu u Sjevernoj Karolini, gdje mu je jednog dana, dok je od dosade
listao Cosmopolitan, zapeo za oko lanak o kriminalcu kojeg su nazvali "super lopov". Kriminalac,
koji se zbog provale, oruane pljake i teke krae nalazio na odsluenju kazne od petnaest godina
zatvora, hvalio se da je u dvije tisue svojih provala utrio milijuna dolara. "Super lopov" se nadao da
e uskoro uvjetno biti puten na slobodu. I on je, kao i toliki prije njega, arko elio naciji odrati
seriju predavanja da je upozori kako da se uva lopova poput njega.
Bivi inspektor poeo je itati lanak, a onda je iznenada posegnuo za kemijskom olovkom i poeo
podcrtavati pojedina odlomke. U opisu "super lopova" na sjajnom papiru C'osmopolitana poele su mu
se nametati usporedbe s "uglaenim silovateljem". Kao i silovatelj, i "super lopov" je koristio
policijske radioaparate da na vrijeme sazna nailazi li policijska patrola.
"Super lopov" je u Floridu stigao 1969., nedugo prije prvog napada preruenog silovatelja. "Super
lopov" bio je bravar i strunjak za elektroniku, a silovatelj je uvijek s lakoom otvarao vrata i tono
znao koju telefonsku icu treba prerezati. "Super lopov" je imao helikopter, dva mala zrakoplova,
kombi, nekoliko automobila i motocikala, a policiju je uvijek zbunjivala silovateljeva velika
mobilnost. "Super lopov" je isticio da ne voli nasilje, a "uglaeni silovatelj" je prije odlaska rtavama
pokazivao da je pitolj koji im je drao prislonjen na elo bio laan. "Super lopov" je godinji odmor
provodio u dravi Maine, a floridska policija odavno je pretpostavlja da silovatelj ljeti odlazi iz
Floride.
Fotografijie "super lopova" jako je nalikovala na fotorobot silovatelja to ga je bila napravila
policija.
Patmore je dohvatio telefon i o svojim sumnjama izvijestio bive kolege u policiji. Ovi su
usporedili otiske prstiju koje je na mjestu zloina ostavio "uglaeni silovatelj" s otiscima "super
lopova" Johna MacLeana. Bili su identini. rtve su izjavile da ele svjedoiti, ukljuujui i poslovnu
enu iz Chichaga koja je, kad ju je devet godina ranije silovao "uglaeni silovatelj", studirala na
Sveuilitu Miami. U njenoj spavaonici pronaeni su otisci prstiju MacLeana. Druge su se rtve u
meuvremenu udale i odselile s Floride, ali su rekle da e sa zadovoljstvom doi u Miami da svjedoe
protiv ovjeka koji ih je napao. Nikada im se nije ukazala prigoda za to. Oduevljenje policajaca ubrzo
je splasnulo kada je otkriveno da je veina sluajeva silovanja ve zastarjela. Za druge sluajeve nije
bilo dovoljno vrstih dokaza. MacLean, kojem je tada bilo trideset pet godina, bio je uzoran
zatvorenik koji nije elio nita priznati da ne bi ugrozio svoje izglede za brzo uvjetno putanje iz
zatvora.
Iako je MacLean odbio razgovarati s policijom, Mike Gonzalez i Louise Vasquez otili su u zatvor
nadajui se da e uspjeti porazgovarati s ovjekom kojeg su toliko dugo traili. Bilo je to gotovo devet
godina nakon to je njihovo otvoreno pismo "uglaenom silovatelju" izazvalo pozornost cijele
Amerike.
Kada je uo njihova imena, ovjek kojim su bili opsjednuti gotovo cijelo desetljee, pristao je da
ih primi. Napokon licem u lice.
Bilo je veoma dramatino rekao mi je Mike. Nakon toliko godina... osjeali smo se kao da
razgovaramo s duhom.
Pokazalo se da su mnoge njihove pretpostavke bile tone.
Izgledao je upravo onako kako sam ga zamiljao, a tako se i ponaao rekao je Mike. Pogodio
sam i njegovo socijalno porijeklo. Oekivao sam i da e biti vian policijskim vjetinama. Jedino
nisam oekivao da e se baviti i kraom dragulja.
John Arthur MacLean, poznat policiji kao "super lopov", "uglaeni silovatelj", "Kep", "silovatelj
na biciklu" i "silovatelj iz Coconut Grovea", bio je srdaan, ali nije nita priznao. Uskoro treba biti
puten na slobodu, a jo nije optuen za silovanje.
Kakva nepravda prema rtvama: rei im da je sluaj zastario iako se sjeaju zloina i ele
svjedoiti.
Sve nas je nadmudrio rekla je Louise.
Ipak, nije sve bilo uzalud: bivi inspektor Patmore shvatio je da mu nita ne moe zamijeniti poziv
policajca. Prodao je svoju seosku trgovinu, vratio se u Miami i ponovno zatraio znaku.
Policiji June Floride podjednake muke zadaje i "silovatelj s jastunicom". Stalno im se neto
isprijei na putu. Unato najmodernijoj i najintezivnijoj potjeri u povijesti Floride, cijela vojska
policajaca ni danas nije nita blie njegovu uhienju nego to je bila 1981. Poput "uglaenog
silovatelja" i "silovatelj s jastunicom" isprva je imao drugi nadimak: "silovatelj iz Alisian Lakesa".
Svoju zloinaku karijeru poeo je silovanjem est ena u velikom stambenom naselju u okrugu West
Dade, poznatom kao "Alisian Lakes Apartments". Silovanja je drala u tajnosti i policija i uprava
naselja.
Stanovnice stambenog bloka platile su danak neznanju. Silovatelj je bez muke ulazio kroz
pomina staklena vrata njihovih dvoetanih stanova, jer su ih ene, nita ne slutei, ostavljale
nezakljuane. Ni policija ni uprava nisu izdale nikakvo upozorenje nakon to su prijavljena prva
silovanja. U meuvremenu su slatkorjeivi mjeseni bilteni, koje je za stanovnike sastavljala uprava,
donosili traeve, recepte i upozorenja protiv parkiranja na nedoputenim mjestima.
Ni jedne jedine rijei o silovatelju.
Znatieljnim stanarima koji bi im se povremeno obratili raspitujui se o dolasku policijskih
automobila i inspektora, odgovarali su da se ne brinu, da se radi o obinoj obiteljskoj svai. Tada me
nazvala esta rtva, prestraena i u oku. Ona i njene susjede ule su glasine da broj silovanja raste.
Raspitala sam se u policiji i oni su mi to potvrdili.
ene su se jako rasrdile na upravu. Policiji je pak smetao publicitet. alili su se da e sada, kad
silovatelj zna da se za njim traga, poeti operirati negdje drugdje, gdje e ga biti tee uhvatiti. Rekli su
da su se nadali da e ga uhvatiti na djelu, iako je razvedeni kompleks Alisian Lakes gotovo nemogue
nadzirati. Drugim rijeima, policija je ekala do joj se osmjehne srea, a u meuvremenu su
stanovnice sluile kao mamac.
Ja sam tvrdila da je publicitet bio posve opravdan dok je primorao upravu da pobolja sigurnost i
upozorio stanovnice na opasnost, ime su izbjegnute nove rtve. A ako silovatelj i ode u neku drugu
gradsku etvrt, tamo e se moda slabije snalaziti i pogrijeiti. I u tom je sluaju publicitet bio
opravdan.
rtva broj est tuila je upravu naselja sudu i zatraila odtetu od milijun dolara. Optuila ih je da
su krivi to je silovana jer iz komercijalnih razloga nisu upozorili stanarke na silovatelja niti ih
zatitili od njega. ak ni nakon to je ona napadnuta, uprava nije upozorila stanarke na opasnost.
Doe mi da idem od vrata do vrata i svima kaem to sam doivjela, da se to i njima ne bi
dogodilo rekla mi je plaui.
esto razgovaramo. Ona govori samo o jednoj temi: pravdi. Da je zloinac uhien i kanjen, to bi
joj moda pomoglo da prebrodi krizu, no pravda nije izvrena. Sada esto policiji dojavljuje da je na
ulici, u restoranu ili na cesti sluajno vidjela svog napadaa ili nekoga nalik na njega. Kad su je
pozvali na sud, nalazila se na bolnikom lijeenju od ira na elucu, pa je, traumatizirana i slaba,
odluila da se nagodi izvan suda, budui da nije imala snage u sudnici govoriti o zloinu, iako je to
svakodnevno inila u privatnom ivotu.
Kad je publicitet dosegao vrhunac, uprava je napokon reagirala. Bez mnogo buke promijenili su
ime stambenog naselja, skinuli staru plou i postavili novu. Neki televizijski novinar koji je tamo
stanovao posramio se to je za silovanja saznao tek itajui Herald. Njegova sramota bila je jo vea
kad ga je jedne noi urednik informativnog programa nazvao da izae na teren i izvijesti o nekom
vanom dogaaju. Budui da mu je automobil bio kod mehaniara, nazvao je taksi. Nakon dueg
ekanja nazvao je ponovno. Rekli su mu da se taksist vratio jer nije mogao pronai naselje. Novinar je
ponovio nekoliko puta: "Alisian Lakes Apartments. To je barem jednostavno nai."
Taksist ni tada nije uspio nai Alisian Lake Apartments jer to naselje vie nije postojalo. Naime,
upravo je te noi promijenilo ime.
Silovanja su prestala, iako policija smatra da je silovatelj moda nazvao direktora stambenog
naselja. Bio je bijesan i drzak. "Publicitet me nee zaustaviti", zakleo se.
Tako je i bilo. etiri godine kasnije, jedan je porunik odluio upoznati javnost sa sluajem koji je
zadavao najvie glavobolje Odjelu za silovanja okruga Metro: potragom za "silovateljem s
jastunicom", mladim bijelcem koji vreba poslovne ene u luksuznim stambenim naseljima vie
srednje klase u tri okruga izmeu Junog Miamija i Deerfield Beacha. Bio je to onaj isti ovjek koji je
poinio silovanja u Alisian Lakesu. U meuvremenu se ukupni broj silovanih ena popeo na etrdeset
etiri, a moda i vie. Budui da je uvijek lice skrivao runikom, kukuljicom, maskom ili majicom,
tek nakon dugo vremena jedna ga je rtva uspjela vidjeti. Do tada je bio kao nevidljiv.
Meu njegovim rtvama bilo je umjetnica, arhitektica, inenjerki, manekenki, publicistici,
studentica, instruktorica tjelovjebe, nekoliko uiteljica, medicinskih sestara, stjuardesa sve mlade,
vitke i atraktivne. Gotovo bez iznimke silovatelj je ulazio u stan kroz otkljuana pomina staklena
vrata ili kroz otvoren prozor. Ponekad se vraao nekoliko tjedana poslije silovanja da bi napisao
prostaku poruku na zrcalu u rtvinoj kupaonici, masturbirao po njenom donjem rublju ili je ponovno
silovao.
U Coral Gablesu, "Lijepom gradu", silovao je jednu enu u pomodnom stambenom bloku
okruenom palmama, a onda se vratio za mjesec dana i napao njenu susjedu. Straar, kojeg su u
meuvremenu zaposlili, vidio je kad je susjeda parkirala automobil i ula u zgradu. Silovatelj ju je
slijedio na udaljenosti od oko desetak metara. Iz daljine se doimao posve obino.
Policija je rtve iselila iz njihovih stanova i u njih postavila policajke slina izgleda. Silovatelj
nije zagrizao u mamac. U nekim fazama istrage na sluaju je radilo ak stotinu inspektora. Porezne
obveznike sluaj je kotao gotovo milijun dolara, a policiju vie tisua sati rada, sve bez rezultata.
Deseci tisua stanovnica stambenih blokova na sastancima organizacije "Graani za spreavanje
zloina" i kunih savjeta upozoreno je na opasnost. Ispitano je vie od esto sumnjivih mukaraca i svi
su eliminirani kao nevini. Potrazi su se pridruili i inspektori drave Floride i FBI-a, te odjeli za
kompjutorsko praenje.
Policijske snage okruga Dade, Brovvard i Palm Beach organizirale su stotine zajednikih
sastanaka da utvrde strategiju. Sada su ve dosta znali o ovjeku za kojim tragaju.
Ima izmeu dvadeset pet i trideset godina, visok je metar sedamdeset pet ili metar osamdeset i
teak oko osamdeset kilograma, vitak je, miiav i svijetle puti. Kosa mu je tamnoplava ili
svijetlosmea, opaljen je suncem, uredan i ist. Na svojim pohodima nosi traperice, majicu i tenisice
broj 42, a ponekad i crni plastini digitalni sat. Ne bavi se fizikim radom jer mu ruke nisu ni grube ni
uljevite. Kod njega je najudnija njegova krvna grupa: esta grupa o, ali s podgrupom koju ima samo
jedan posto stanovnitva. Na silovanja odlazi bilo koji dan u tjednu, ali najee u srijedu, etvrtak i
petak. Teko odrava erekciju.
Od 1983. porunik David Simmons, zvani minker, danonono je angairan na potrazi za
silovateljem. Simmonsa, pedantnog i dotjeranog mukarca od trideset est godina, jasna pogleda i
djeakog izgleda, kolege su prozvale minker zbog njegove dobro skrojene odjee. Simmons se
posvetio potrazi jednako briljivo kao i odijevanju.
Simmons je pratio sve znaajnije promjene u silovateljevoj metodi. Isprva je silovatelj rtve budio
pred zoru stavivi im jastuk preko lica. Kada se osmjelio, poeo se izlagati riziku vrebajui ene rano
na veer dok su jo bile budne.
Jednoj je eni telefon sakrio u hladnjak, gdje ga je kasnije pronala policija. Telefonske ice rezao
je noem, kojim je rtvama nanesio manje tjelesne ozljede, te im parao donje rublje. Govorio je malo,
osim da upozori rtve "da umuknu" i da ga ne gledaju. Ponekad bi rtvu natjerao da tri iz sobe u sobu,
te bi je vrtio oko njene osi dok ne izgubi orijentaciju. Uvijek bi pokrivao lice, a na rtvino bi stavio
jastunicu, jastuk, pokriva ili plahtu. Budui da mu je tako jako stalo da ga rtve ne vide, porunik
Simmons neko je vrijeme sumnjao da je lice silovatelja obiljeeno jasno uoljivim oiljkom ili
deformacijom.
Od silovatelja nisu bile sigurne ni ene na viim katovima, jer se on penjao ak do balkona na
treem i etvrtom katu. Jednu enu, koja je stanovala na drugom katu, iznenadili su zvukovi na
balkonu. Pomina staklena vrata bila su otvorena, ali je iza njih bila zakljuana mrea za komarce. Iza
nje je vidjela sjenu. "Bolje vam je da odatle izaete!", povikala je, "idem pozvati policiju!" Dok je
trala prema telefonu, silovatelj je izvadio no, prorezao mreu i provalio unutra. Uhvatio ju je prije
nego to je stigla okrenuti 92. Nije mu vidjela lice jer ga je pokrio majicom.
Neka druga ena bojila je drveninu u svom stanu kod pominih staklenih vrata koja su bila
otvorena. Kad ju je s lea zgrabio oko vrata, kutija smee boje poletjela je iz njenih ruku u zrak i
rasula se po napadau.
Dok je nakon silovanja leala svezanih ruku i nogu i pokrivena lica, ula je kako u kupaonici
pokuava sa sebe sastrugati boju. Policija se raspitala kod svih prodavaa razrjeivaa i acetona, ali se
nijedan nije mogao sjetiti kupca koji bi odgovarao opisu silovatelja.
Isprva je silovatelj rtvama jastunicama vezivao ruke i noge, no s vremenom je postao
matovitiji. Jednu je mladu enu vezao satenskom vrpcom sa sveane haljine koju je tog vikenda
kanila nositi na svom vjenanju. Ponekad bi nestano zveckao rtvinim kljuevima od automobila i
prouavao njenu vozaku dozvolu. U posljednih nekoliko sluajeva rtvu bi prethodno nazivao
telefonom i utio. Silovatelj je od rtava uzimao gotovinu i nakit tvrdei da mu treba novac. To je
moglo biti istina. Da bi mogao silovati etrdeset pet ena morao ih je vrebati na stotine, smatraju
inspektori. Oni misle da je silovanje postalo njegova jedina djelatnost kojoj se posve posvetio.
"Njegovi pohodi traju satima", rekao je Simmons. "Ponekad parkira u stambenom naselju i
nekoliko sati sjedi u autu promatrajui ene dok dolaze kui, ili se pak sakrije negdje u blizini".
Ponekad se na isto mjesto vraa nekoliko noi zaredom i promatra rtvu. Jednu rtvu pitao je tko je
bio njen posjetitelj u smeem pontiacu koji ju je posjetio pet dana ranije.
Policija je najprije ispitala ljude koji su ve osuivani za seksualne prijestupe, a potom razne
inkasatore, potare, instalatere kabelske televizije, krovopokrivae, osoblje za odravanje bazena i
travnjaka i dostavljae novina. Pregledala je popis stanara, a ak se i savjetovala s Udruenjem
izviaa nastojei doznati to bi mogli znaiti vorovi kojima je silovatelj vezao rtve.
Nita nije pomoglo.
U vrijeme kada sam napisala svoj prvi lanak o silovatelju, policija je otvorila telefonsku liniju na
koju su se dvadeset etiri sata dnevno mogle dojavljivati informacije o njemu. Samo u prvih nekoliko
sati nakon to je nedjeljno izdanje Heralda s brojem telefona za dojavu dostavljeno ispred kunih vrata
pretplatnika, nazvalo je sto ljudi koji su mislili da mogu pomoi. Sve dojave pokazale su se
beskorisnima. Tada je postalo jasno da sluaj nee biti lako rijeiti.
Simmons je ak pribjegao taktici koja je ismijana vie od deset godina ranije, kad su je upotrijebili
Mike i Louise. Pozvao je silovatelja da mu se javi.
"Volio bih da me nazove, da uspostavimo dijalog", rekao je inspektor. "On ima problema. Mogli
bismo razmotriti kako da se mirno preda u ruke zakona i prestane drugima nanositi zlo".
Policija sumnja da ju je silovatelj jednom nazvao potaknut vijeu da ima krv s rijetkim i
prepoznatljivim znaajkama. Dva dana nakon to je to objavljeno u Heraldu, u sedam sati i dvadeset
est minuta na veer zazvonio je policijski telefon za dojavljivae.
Zauo se muki glas koji je brzo upitao to to znai da silovatelj ima neobinu krv. "Recite mi
brzo, ili u spustiti slualicu", upozorio je. Policajac koji je primio poziv drijemao je kod telefona. Jo
snen, odgovorio je da nije ovlaten da daje takve podatke i ovjek je spustio slualicu.
Znanstvenici Akademije FBI-a u Quanticu, drava Virginija, nainili su psiholoki profil
"silovatelja s jastunicom" na pet stranica. Meutim, ovjek ne mora biti znanstvenik FBI-a da
ustanovi da je silovatelj "usamljenik koji fantazira o seksu", ni da osoba za koju se zna da je opaljena
suncem i miiava, "pazi na svoj izgled, provodi dosta vremena na suncu i odrava kondiciju hobijima
poput dizanja utega i tranja".
Pretpostavka od koje su poli u FBI-ju bila je da je silovatelj podstanar i da ga susjedi viaju kako
dolazi i odlazi u razliito doba dana i noi. Ni taj zakljuak ne zahtijeva veliku pamet, budui da
znamo da je silovatelj dobro upoznat s tlocrtom stambenih naselja i da se silovanja dogaaju u
razliito doba dana. Ako ivi s nekim, kau znanstvenici, to je dominantna ena majka, supruga ili
tetka s kojom je u loim odnosima.
Tako nagomilano nezadovoljstvo, teoretizira FBI, jedan je od uzroka njegovih zloina, koje ini
"kako bi samog sebe uvjerio da je 'mukarac' i seksualno normalan", to, dakako, nije. Jo kao djeak
vjerojatno je krao enske gaice i tako izazivao prije bijes nego zgraanje, kae se dalje u profilu.
Najprije je sakupljao Playboy, onda preao na Penthouse. Tada je poeo matati o silovanju i napokon
preao prag svojih matarija. Njegove rtve ne pripadaju osobito ugroenim skupinama; nita ime se
svakodnevo bave ne izlae ih pretjeranoj opasnosti. Bira ih iskljuivo prema izgledu i svojim
podsvjesnim potrebama. U profilu se tvrdi da su kasnija silovanja povezana s onima u naselju Alisian
Lakes, te da je on tamo ivio, radio, ili nekoga posjeivao. Do sada je promijenio mnogo zaposlenja.
Trenutano moda radi kao uvar plae, hotelski tekli ili u nekoj uslunoj djelatnosti, na primjer kao
trgovaki putnik ili taksist. Na svom je radnom mjestu osrednji ili lo. Vjerojatno vozi automobil
starijeg tipa koji je preao mnogo kilometara.
Veoma je ponosan to jo nije uhvaen. Iako je sasvim obian ovjek, on se jako eli istaknuti.
Moda je o svojim problemima razgovarao s prijateljem, sveenikom ili psihijatrom ne otkrivajui pri
tome njihovu pravu bit.
Toliko od FBI-a. Takav profil mogao je sastaviti bilo koji laik. On odgovara opisu mnogih ljudi.
Na sreu, samo mali broj njih jesu silovatelji. Potjeri se pridruio ak i IBM. Strunjaci iz New
Yorka i Miamija danima su razmatrali sluaj s policijskim operaterima i informatiarima. U tajnom
operativnom centru, podalje od policijske uprave, inspektori i kibernetiari prouavali su dijagrame,
zrakoplovne snimke, karte i precizne preglede gradskih etvrti u kojima je silovatelj operirao.
Sastavili su pet baza podataka koristei sustav slian onome koji je upotrijebila policija u Georgiji
kad je istraivala sluaj ubojstava djece u Atlanti. Baze su sadravale sljedee podatke:
Opisi rtava: kamo su odlazile u kupovinu, gdje su radile, gdje su ureivale kosu, popravljale
automobil te jesu li odlazile na tjelovjebu ili aerobik.
Tisue i tisue imena: popisi svjedoka, osumnjienih i stanara, s meusobnim referencama i
viestrukim katalozima. Ako se neko ime pojavilo vie od jedanput, policija je nastojala saznati zato.
Sve indikacije i rezultati pojedinih istraga: svaka s brojem, kako nita ne bi moglo promai
nezapaeno, kako su se izrazili. Tako su, na primjer, uz pomo raunala inspektori mogli saznati jesu
li se opis automobila, te njegova registracija i broj prometne dozvole ve ranije pojavili u istrazi.
Svi dokumenti u vezi sa sluajem: tisue i tisue stranica koje su, radei prekovremeno, u sustav
ubacili informatiki slubenici
Podaci s vie od deset tisua zapisnika sa sasluavanja na terenu: izvjetaji o dodirima policije sa
sumnjivim osobama i vozilima.
Gomila dosjea, koja je zauzimala povrinu dva pisaa stola, ubaena je u sustav koji je, u koliini
podataka kapaciteta Kongresne knjinice, za samo nekoliko sekundi mogao pronai traenu rije,
izriaj, ime ili neki drugi podatatak. Ako ste unijeli fiziki opis, naglasak ili karakteristiku pojedine
osobe, sustav bi gotovo istovremeno izlistao imena svih osumnjienih s tim karakteristikama.
Rezultat svih tih napora bio je nula. Silovatelj je jo bio zagonetka koja izmie rjeenju. Jednom
e i njemu omrknuti, siguran je Simmons. "To je zakon velikih brojeva".
Neuspjena potraga ipak je dala neke neoekivane rezultate. Jedan od njih bilo je uhienje dugo
traenog "servisera klimatizacijskih ureaja". Godine 1980. i 1981. taj je silovatelj napadao ene u
stambenim naseljima predstavljajui se kao mehaniar za popravak klimatizacijskih ureaja kojeg je
poslala uprava. udno je bilo i to to je od silovatelja postao egzibicionist. Policajci su ga uhvatili dok
je gol trao kroz jedno stambeno naselje, nakon dojave da se pojavio egzibicionist. Njegov stari smei
monte carlo bio je parkiran na mjestu pogodnom za brz bijeg, s kljuem na stranjem lijevom kotau.
Policija je povjerovala da se radi o "silovatelju s jastunicom". Meutim, on je tvrdio da je obian
egzibicionist koji vreba pjeakinje. Najee bi zaustavio auto ispred njih, naglo skinuo svoje gaice
za doging i onda pobjegao u grmlje. "Neke bi zavritale iz sveg glasa", rekao je inspektorima, "druge
bi se samo okrenule na drugu stranu, a jedna me ak pozvala u svoj stan". Ako bi ena zaista jako
vrisnula, uskoio bi u svoj auto i odvezao se gol s mjesta dogaaja.
U trenutku uhienja ivio je u stambenom naselju to se ranije zvalo Alisian Lakes, sa enom koju
je upozoravao da se uva "silovatelja s jastunicom". tovie, njegov je brat ivio u kuiu kojoj je
operirao silovatelj. Osumnjieni je ak imao i odgovarajuu krvnu grupu, ali ne i rijetku podgrupu.
Bilo je oito da on nije "silovatelj s jastunicom", no njegov je izgled naveo inspektore da ponu
dublje kopati po starim dosejima. Oiljak na vratu u obliku slova "L" i trag od boginja iznad lijeve
obrve odgovarali su onima s crtea "servisera klimatizacijskih ureaja", koju je etiri godine ranije
nacrtao policijski crta prema iskazima oevidaca. Na ispitivanju uhienik je priznao da je u pet
navrata kucao izmeu osam i petnaest i sedamnaest sati na vrata stanova s alatom zakvaenim o pojas
i predstavljao se kao mehaniar za popravak klimatizacijskih ureaja. ene koje je kod kue zatekao
same, napadao je.
Nakon to je silovao jednu petnaestogodinjakinju, poeo je razmiljati o samoubojstvu, ali,
zaudo, on je nazadovao, od silovatelja do egzibicionista. Od 1981. on i "silovatelj s jastunicom"
napadali su mlade ene u istim stambenim naseljima. Obojca su naokolo lutala pjeice i sakrivala se u
praonicama rublja i hodnicima. Nema dvojbe da su se ponekad mimoili, moda ak naletjeli jedan na
drugoga.
inilo se da je sluaj "silovatelja s jastunicom" napokon rijeen kada je jedan bivi policajac koji
se naao u nevolji izjavio da je on poinio silovanja. O tom policajcu izvjestila sam jo 1982., kada je
nakon albe susjeda zbog preglasne glazbe u jednoj kui, uao na zabavu i ubio domaina na licu
mjesta. Kasnije je ustanovljeno da je dojava bila lana i da je policiju zapravo nazvao uvrijeeni roak
koji nije bio pozvan na rotilj u stranjem dvoritu pokojnikove kue.
Policajac je otputen a njegov je ef rekao da se radi o nesporazumu. No, policajac je trebao biti
otputen ve ranije, kada je zloupotrijebio ovlasti i upotrijebio pitolj. injenica da nije izgubio
slubu moe se objasniti samo previdom. Sada se taj mladi bivi policajac opet naao u kripcu. I sada
je ubio, ovoga puta svoju djevojku. Policajci koji su ga uhitili pod optubom za umorstvo, nali su u
njegovu automobilu okrvavljenu jastunicu i crnu kukuljicu. Tada su ga poeli pomnije ispitivati.
Kada mu je oduzeta znaka zbog ubojstva domaina, potraio je posao kao slubenik sigurnosti u
velikom hotelu na obali oceana u Miami Beachu. Tamo se kolegi pohvalio da je on "silovatelj s
jastunicom", najtraeniji bjegunac u Junoj Floridi. Njegov kolega nije to prijavio policiji.
I svojoj dragoj, koju je kasnije ubio, bivi je policajac rekao da je on "silovatelj s jastunicom".
Kad mu nije povjerovala, "dokazao je to" popevi se na balkon, otvorivi pomina staklena vrata i
pojavivi se pored njenog kreveta u kostimu kostura kakvi se nose u Noi vjetica. Preplaena na smrt,
tada mu je povjerovala i povjerila se prijateljicama. Meutim, ni tada nitko nije obavijestio policiju.
Jedne noi pojavio se u stanu svoje drage, projurio pored njene cimerice, zauzeo streljaki poloaj na
pragu spavae sobe i u nju ispalio pet metaka.
Simmons je u zatvoru iscrpno sasluao biveg policajca. Bilo je to pet dana igre make i mia,
koju toliko vole ljudi skloni spletkama. Tijekom ispitivanja zatvorenik je vie puta gotovo priznao
zloin, no tada bi stao i znaajno se nasmijeio. Onda bi lukavo poeo govoriti o pojedinostima, ali
nikada dovoljno konkretno.
Rekao je da nikada nije ozbiljno ozlijedio nijednu od rtava, te da ih je namjerno vezao tako slabo
da se mogu same osloboditi. Dodao je da se esto vozio pored mjesta zloina dok su tamo jo bili
Simmons i njegovi ljudi kako bi se naslaivao glupou policajaca, osobito onih iz Miamija, koji su
ga otpustili. elio im je pokazati da je pametniji od njih.
Njegov iskaz bio je uvjerljiv. Izgledom je odgovarao opem opisu silovatelja, bio je dovoljno
okretan, a ak je imao i motiv. Rekao je da je silovao zbog stresa koji se nagomilao dok je sluio kao
policajac. Svoje je nadreene optuio da su ga ucjenjivali, a kolege da su otuivali konfisciranu drogu
i krali novac od pijanih vozaa. "Nije poteno", rekao je ogoreno, "da oni jo nose odore, a ja sam
otputen."
Mrtei se, muio je Simmonsa i njegove kolege, govorei: "Deki, previdjeli ste jednu vanu
pojedinost u svim tim sluajevima. Ako ikada otkrijete koju, moji dani bit e odbrojeni."
Dakako, najjednostavniji nain da se provjeri je li taj ovjek doista "silovatelj s jastunicom" bila
je analiza krvi. Isprva je pristao dati krv, ali je onda poeo otezati. Godilo mu je to je bio u sreditu
pozornosti dok je kooperno dolazio iz svoje elije na svakodnevne susrete s inspektorima. U to
vrijeme Simmons je u tri dana uspio odspavati samo pet sati.
Evidencija dolaska na posao pokazala je da je osumnjieni u vrijeme devet silovanja bio na svom
straarskom poslu u hotelu ili u policijskoj postaji. Meutim, postojala je mogunost da je nakratko
pobjegao s dunosti.
Mene je kopkalo to to su sve rtve rekle da silovatelj nije imao strani naglasak. Bivi policajac
bio je roeni Portorikanac. Prouavajui njegovu policijsku karakteristiku proitala sam da je slabo
prolazio na testovima zato to nije mogao s lakoom komunicirati na engleskom jeziku.
Klju zagonetke bila je analiza krvi. Osumnjieni je i dalje odugovlaio, dok iznervirani inspektori
nisu otili do suca koji ih je ovlastio da mu uzmu uzorke krvi i sline, ak ako pri tome budu morali
upotrijebiti silu. Uzorak krvi iz ruke uzela je zatvorska sestra i dala mu vatu da zaustavi krvarenje. I
epruveta s krvi i vata odneseni su u laboratorij na ispitivanje. Analizu je obavio serolog, iako je imao
slobodan dan.
Za nekoliko minuta ustanovio je da bivi policajac ima krvnu grupu 0, poput silovatelja i polovice
muke populacije.
Nakon pola sata osvjedoio se i da je osumnjieni 0 sekretor, to znai da se njegova krvna grupa
moe uoiti u sekretima kao to su slina i znoj. Meutim, to vrijedi za 80% ljudi s krvnom grupom 0,
ukljuujui i silovatelja.
Inspektori su poeli ubrzano disati. Trebalo je jo napraviti sloenije testove podgrupa, koji traju
tri sata. Svi smo ostali ekati. Nakon cijele vjenosti iz laboratorija je stigla vijest: krv biveg
policajca nije imala istu rijetku karakteristku kao i krv "silovatelja s jastunicom".
Bivi policajac oito je istraitelje vukao za nos kako bi ga proglasili neuraunljivim i smanjeno
odgovornim za ubojstvo, rekla je policija. Ja vjerujem da je on u svemu, vidio i ostvarenje svojih
potajnih elja. Godila mu je popularnost. Umjesto da bude samo straar koji je ubio svoju djevojku, na
tren se naao u ulozi najtraenijeg seksualnog prijestupnika u Floridi.
Istoga dana nazvala me njegova majka histerino me molei za pomo i tvrdei da joj se sin
plaui zakleo da je posve nevin. Inspektori su mu najprije podmetnuli ubojstvo, a sada ga jo ele
optuiti za silovanja. Pokuala sam joj objasniti da postoje svjedoci koji su vidjeli ubojstvo te da su
inspektori dokazali da njezin sin nije silovatelj, iako on tvrdi suprotno.
Ljudi su uvijek imali neto protiv njena sina, rekla je, naglaavajui da on nikada nije imao
duevnih problema. Istaknula je da je pri zapoljavanju u policiji u Miamiju, a to nije bilo davno, njen
sin proao sve psihotestove kojima je bio podvrgnut.
Bila je to istina koja je tjerala na razmiljanje. Upravo kao i veina seksualnih prijestupnika koji
su otkriveni kad su kao osumnjieni sasluavani u vezi s ovim sluajem. Svi su bili preverzni, ali
nijedan nije bio onaj pravi.
U stambenom naselju gdje je silovatelj ve bio napao dvije ene, neka je djevojka dok se
razodijevala uoila mukarca kako ui na balkonu njena stana na drugom katu. Mirno je ugasila
svjetlo i nazvala policiju. Kad su policajci stigli ovjek je jo masturbirao na balkonu. Bio je to
fakultetski obrazovan poslovoa popularnog restorana, star dvadeset etiri godine, koji je ivio u
istom stambenom naselju i odgovarao opisu silovatelja. Imao je ak i isti broj cipela. ovjek je
doselio u Miami svibnja 1981., upravo kad je "silovatelj s jastunicom" napao svoju prvu rtvu. ena
koju je promatrao bila je nalik silovateljevim rtvama.
Bio je to pristao mukarac, koji je priznao da se tijekom prethodna dva tjedna etiri puta popeo na
balkon da je gleda dok se svlai, te da je virio u stanove desetak drugih ena. No, zanijekao je da je
ijednu silovao. Serolog je pozvan usred noi. Rezultati testova pokazali su da voajer nije "silovatelj s
jastunicom".
Prekretnica u sluaju dogodila se kada je silovatelj prvi put otkrio lice. U utorak, 11. veljae 1986.,
prestraena rtva silovanja, tridesetestogodinja poslovna ena, uspjela je navesti silovatelja da
otkrije ono to je uvijek tako paljivo skrivao.
Neto, vjerojatno vie nagon nego zvuk ili pokret, probudilo ju je etrdeset pet minuta nakon
ponoi. U njenoj je spavaoj sobi stajao mukarac i utei gledao kroz prozor. Vrisnula je i iznenadila
silovatelja, koji jo nije bio pokrio lice. Bacio se na krevet, nabio joj jastuk na lice i zakleo se da e je
ubiti ako ga ne bude sluala.
Naredio joj je da ga ne gleda. Grozniavo razmiljajui rekla je da bez naoala ne vidi ni prst
ispred nosa. Ponovno ju je upozorio. Pokazala je rukom na naoale na nonom ormariu. Stalno je
ponavljala da bez njih nita ne vidi, a to je dokazivala kiljei nasumce oko sebe. Njena gluma bila je
uvjerljiva, pa nije pokrio ni svoje ni njeno lice.
Prevara je uspjela. Zahvaljujui ulinom svjetlu pod prozorom tijekom munog ina koji je trajao
10-15 minuta, uspjela je sasvim dobro prouiti crte njegova lica. Tada ju je svezao i pobjegao s
njenom runom torbicom. ula je kako tri i lupa vratima auta. Tada se odvezao u nepoznatom
pravcu.
Bila je to rtva broj etrdeset etiri. Narednog dana netko joj je telefonirao u ured: "elim
ponovno s tobom voditi ljubav", rekao je neznanac. okirana, spustila je slualicu. Policija smatra da
je to bio silovatelj.
Nakon vie godina frustrirajuih neuspjeha inspektori su napokon napravili velik korak: rtva je
pomogla policijskom crtau Johnu Valoru da nacrta silovateljevo lice. Bio je to obian i neupadljiv lik
koji e uskoro postati jednim od najpoznatijih u Floridi. Policija ga je dala tiskati na pola milijuna
postera. U samoposlugama su posluitelji u vreice kupaca ubacili nekoliko desetaka tisua letaka.
Crte se nalazio i na posterima na uoljivim mjestima u trgovinama, robnim kuama i opskrbnim
centrima. U distribuciji su pomagale skupine mladih, od maloljetnih delinkvenata u programima za
preodgajanje do dobrovoljaca iz srednjih kola. Ljudi su potragu shvatili kao zajedniku obvezu, pa su
tiskare postere tiskale besplatno. Silovatelj je izgledao posve obino. Stanovit broj ljudi nazvao je
policiju da je upozori na konobara u poznatom restoranu. ene su na policiju dovodile svoje mueve, a
djevojke svoje mladie koji su osumnjienom nalikovali kao jaje jajetu. Zbunjeni mukarci rado su
suraivali, ako ni zbog ega drugog onda zato da uvjere svoje ljubljene u svoju nevinost. Mene je
nazvala neka ena iz okruga Broward i poela me uvjeravati da je silovatelj mukarac s kojim je
svojedobno ivjela dvije godine. Stekla sam dojam da su njene sumnje osnovane. Osim toga, inilo se
da je jako uznemirena, pa je isprva ak odbila otkriti mukarev identitet. Postavljala sam pitanja i
biljeila odgovore dok mi plaui nije jo neto povjerila: osim to je silovao, njen je bivi ljubavnik u
tablete protiv glavobolje stavljao cijanid.
Javila se ak i uiteljica porunika Simmonsa iz petog razreda osnovne kole. Ona nije nikoga
sumnjiila, ali se s nostalgijom sjetila kako je prekaljeni inspektor bio jedan od njenih najdraih
uenika, djeak koji je ak i nakon divljih igara na kolskom igralitu dolazio u razred uredan i ist.
Ve je tada bio "minker".
Simmonsu su u svojim pismima nastojali pomoi zatvorenici istranog i drugih zatvora. Nekoliko
vidovnjaka dovelo se u stanje transa i ponudilo pomo. Policiji nije nedostajalo osumnjienih, jer je,
potaknuta posterom, javnost upozorila na etiri stotine osoba.
Nijedna nije bila prava.
Nakon postera potjernice policija je otila korak dalje, naruivi od poznatog kipara poprsje
"silovatelja s jastunicom" u prirodnoj veliini. Broj telefona Tonyja Lopeza pronali su u poslovnom
imeniku Miamija. Odmah im se svidjelo likovno rjeenje njegova oglasa. Neki od Lopezovih
najistaknutijih radova jesu "Baklja prijateljstva" u parku Bayfront, kip kubanskog generala Antonia
Macea Y Grajeles u Maloj Havani, te poprsje Andrewa Jacksona u srednjoj koli Jackson u Miamiju.
Ovo je bio prvi put da portretira jednog silovatelja.
rtva je pristala suraivati pri izradi, no kada je iz crvene gline poelo izranjati napadaevo lice,
odjurila je uplakana iz ateljea.
Poprsje je otkriveno uz veliku pompu. Policija je naglasila da ni na koji nain ne eli glorificirati
silovatelja nego da u interesu javnosti eli predoiti njegovo lice u tri dimenzije u nadi da e ga netko
prepoznati.
Dalje je sve ilo kao to se moglo oekivati: prodavale su se majice na kojima je velikim slovima
pisalo: TRAI SE SILOVATELJ S JASTUNICOM. Ispod toga bile su etiri verzije silovateljeva
lica: policijski crte s malim brkovima, obrijano lice, lice s bradom i lice s jastunicom preko glave.
Poslovni ovjek koji je prodavao majice tvrdio je da to radi u javnom interesu. Rekao je da e
kupci njegovih majica pomoi istrazi, jer e sluiti kao hodajue potjernice. Cijena: est dolara.
Unato praini koja se digla, silovatelj je ostao nepoznat. Moda crte nije dovoljno vjeran, pa lice
koje se usjeklo u pamenje stanovnika June Floride nije dovoljno slino silovateljevu. Soba u kojoj
se dogodio zloin bila je tamna, a rtva nije nosila naoale. Ali, ak i kada to uzmemo u obzir,
zapanjuje da ovjek koji ve najmanje est godina napada ene u Junoj Floridi ni do danas jo nije
otkriven.
Nema dvojbe da netko tko ga poznaje sumnja na njega.
Zato to nije dojavio policiji?
Mislim da se to ve dogodilo, da se njegovo ime nalazi medu tisuama dojava koje je policija
prikupila telefonom, ali je iz nekog razloga previeno i odbaeno kao nezanimljivo. Je li doista tako,
neemo znati sve dok ga ne uhite. Tako je bilo i u New Yorku, u sluaju "Samova sina". Tek kada je
ubojica sluajno uhien zbog nepropisna parkiranja, ustanovljeno je da se njegovo ime ve nalazi u
golemoj policijskoj kartoteci koja je bila prikupljena o tom sluaju. Nekoliko lojalnih graana uredno
je prijavilo da je David Berkowitz "Samov sin". Tako je i bilo. Meutim, njihove dojave zagubile su se
u gomili podataka o tisuama drugih sumnjivaca, na koje je policija obratila vie pozornosti.
Publicitet ponekad ne urodi plodom, kao to nije ni u sluaju "silovatelja s jastunicom". Barem ne
za sada. Ali, u veini sluajeva on se pokae opravdanim. Moglo bi se rei da je tako donekle bilo i u
ovom sluaju. ini se da od dana kada ga je ona domiljata ena, rtva broj etrdeset etiri, navela da
joj pokae lice, "silovatelj s jastunicom" nije izvrio nijedno silovanje. Moda se prestraio zbog te
pogreke pa se pritajio, potraio pomo psihijatra ili poeo pohaati skupnu terapiju.
Moda se nalazi u zatvoru zbog nekog drugog zloina, ili je ve mrtav, bilo da se ubio sam ili ga je
pregazio kamion.
A moda ga je pogled na vlastito lice na ulaznim vratima svake trgovine naveo da se odseli, kako
bi svoje mrane fantazije mogao ostvarivati u nekom drugom gradu.
Ako je droga odgovor, to je pitanje? Anonimni grafit DROGA.
Miami je grad okuen nezakonitom trgovinom drogom i ogrezao u bogatstvu koje ona donosi. U
Miami droga stieu vreama to se bacaju s brodova i u zamotuljcima iz zrakoplova, U praskozorje
more izbacuje drogu na gradske plae, ona se krijumari zrakom i u tijelima ljudi. Tajne poiljke alju
se ispod, iznad i kroz radarska polja. Dok sam ivjela na umjetnom otoku udaljenom tri minute vonje
od sredita grada, tiinu blagih noi esto bi naruavali zrakoplovi u nisku letu, pad poiljki u
ruiastu vodu zaljeva i snani motori brzih amaca tipa cigarette. Sjaj, novac i pustolovina sve to
zaluuje ljude. Nemogue je djelotvorno kontrolirati tisue kilometara obale, zranog prostora i
kopnenih voda June Floride. Mnogi policajci odustali su od toga i promijenili strane. Zbog droge su
se kriminalu odali ne samo mnogi poticaj aci, nego i moni poslovni ljudi i politiari. Droga jeveliki
kvaritelj, a u Miamiju najvea industrijska grana u usponu.
Tijekom dvadesetak godina, koliko radim u crnoj kronici, trgovina drogom razvila se od prodaje
marihuane djeci, koju su zatvarali ako bi kod njih nali nekoliko jointa, do velikih kartela koji okreu
milijarde dolara. Ta transformacija, te pohlepa, bahatost i korupcija koje idu s njom, dosegle su takve
razmjere da ih je gotovo nemogue pojmiti. Vrtoglavi slijed vremenskih razdoblja zavitlao nas je od
zatornih kokainskih ratova, najezda kolumbijskih "kokainskih kauboja", kubanskih veza i kurira punih
droge do kua za "preputanje" i "putovanje" to uspjeno posluju u sreditu grada i do laboratorija za
preradu kokaina to katkad eksplodiraju u predgraima.
I samo izvjetavanje o drogi u Miamiju povezano je s mnogim legendama. Budui da je problem
doista poprimio udovine razmjere, ljudi vjeruju ak i legendama, poput one o mrtvoj bebi, koja je
prihvaena kao dio suvremenog floridskog i amerikog folklora.
Da se razumijemo jednom zauvijek: policija nikada nije otkrila mrtvu bebu punu kokaina, barem
ne jo.
Svako malo, neke inae odgovorne i ugledne novine, ali i one manje odgovorne i ugledne, objave
poneki lanak o mrtvoj bebi. O njoj se pisalo na naslovnim stranicma Washington Posta, Lifea i
National Enquirera. Prema toj legendi, koja se pojavljuje u vie inaica, neki savjesni carinski
slubenik ili lan posade zrakoplova na liniji Kolumbija-Miami, opazio je da beba u rukama neke
putnice ne izgleda dobro. Kad je pogledao paljivije, ustanovio je da je mrtva. Kasnije je pregledom
utvreno da joj je tijelo puno veoma istog kokaina koji je trebalo prokrijumariti u SAD. Vijest o
mrtvoj bebi proiri se barem jednom godinje. Svaki put ja se naem meu mnotvom novinara koji
dobiju zadatak da je provjere. Priao mrtvoj bebi jest izmiljotina. Toliko sam puta sahranila mrtvu
bebu, da njeno jadno malo lice ve sanjam.
Mrtva beba nee umrijeti. Ali, mnogi ljudi hoe.
Meu njima su i oni koje zovu "mulama". To su ljudi koji slue kao vune ivotinje u trgovini
drogom. Poiljku, vrijednu i do pedeset tisua dolara, progutaju zajedno s, hranom i od toga mnogi
umru. U posljednjim trenucima agonije ti ljudi naue neto to pametne ene oduvijek znaju: kondomi
mogu puknuti, procuriti i zadati vam mnogo problema. Za ljude-mule to moe biti smrtonosno.
Jedan ovjek-mula preminuo je u hotelskoj sobi u Miami Beachu. U njegovu je elucu pronaeno
pola kilograma kokaina u osamdeset dva kondoma s dvostrukom stijenkom, od kojih je etrnaest bilo
probueno. Kokain, koji je iscurio iz kondoma, paralizirao je probavni trakt pa paketii nisu mogli biti
izbaeni kroz probavni sustav. U takvim je sluajevima jedino rjeenje kirurki zahvat. Pokuavajui
iz sebe izbaciti smrtonosni teret, nesretni je ovjek u oblinjoj ljekarni kupio dva klistira, cijelu policu
laksativa i paketi suhih ljiva.
Drugi ljudi-mule umru od probuenih balona. U mrtvanici je u mrtvom tijelu jednoga od njih
pronaeno sto deset plastinih balona arkih boja: zelenih, ruiastih, plavih, naranastih. Sudski
patolozi, kojima je to bio prvi takav sluaj, jako su se iznenadili. Kasnije je to postalo sasvim
uobiajeno.
Ljudi-mule obino neposredno prije leta za Miami progutaju poiljku kokaina uguranu u balone ili
kondome, i zaliju to s oko litru mlijeka. Neki uspiju isporuiti teret, no drugi se srue jo prije nego
to prou carinu ili pak umru sami u hotelskoj sobi s bogatstvom u crijevima do kojeg ne mogu doi.
Zanima me to bi rekli obijesni bogatai da znaju kako je iz Kolumbije stigao kokain to ga
umrkavaju.
Kad sam jo bila mlada novinarka, uivanje droge preteno se svodilo na heroin. Izvjetavala sam
o traginom svretku mladih ljudi koje su pronalazili sklupane na podovima prljavih kupaonica s
iglama u rukama. Sad vidimo kako strunjaci poput odvjetnika i lijenika divlje lutaju ulicama, mnogi
bez odjee, prije nego to e umrijeti u vruici od otrovanja kokainom. Jo satima nakon to njihova
tijela dopreme u mrtvanicu, temperatura mjerena rektalnim termometrima iznosi vie od etrdeset
stupnjeva. Njima se u mrtvanici pridruuju rtve koje pobiju trgovci drogom. Ponekad se u kui ili
stanu pronae po pet ili est mrtvih tijela, a u prtljanicima automobila i po tri, etiri. Pod utjecajem
kokainske paranoje, narkomani u apstinentskoj krizi dignut e ruku na svakoga tko im se nae na putu
ukljuujui prijatelje i voljene osobe, druge narkomane i same sebe.
Trgovci drogom, beskrupulozni poslovni ljudi kojima je stalo samo do zarade, hladnokrvno e
ubiti stranca, ili ak nevina izletnika koji naleti na prizor koji ne bi smio vidjeti. Oni su nova vrsta
kriminalaca, okrutna i nemilosrdna. Unato svojoj zloglasnosti, mafija je u usporedbi s njima bila
suzdrana i potovala je neka nepisana pravila pri eliminiranju nepoeljnih. Ona je rijetko zlostavljala
rtvinu obitelj i rodbinu i ubijala nevine ljude.
Za razliku od mafije, trgovci drogom u Miamiju, osobito prvi val kolumbijskih kokainskih
kauboja, ne prezaju ni pred im. Nije to nimalo udno. Jo juer jahali su divljim planinama svoje
zaostale zemlje, a danas jure Miamijem u skupim audijima i mercedesima, naoruani modernim
orujem, i ubijaju sve to im se nae na putu.
Slinu beskrupuloznost pokazuju i pojedini Rastafarijanci, sekta s Jamajke koja oboava indijsku
konoplju i oruje. A kad oni ponu pucati, spaavaj se tko moe! Ako na vrata sluajno pozvoni
trgovaka putnica, dani su joj odbrojeni. Ako ovjek kojeg progone utri u opskrbni centar pun ljudi,
oni nee priekati da se nae na osami nego e otvoriti vatru, pa tko strada, strada.
Policija danas toliko esto javlja o zapljeni rekordnih koliina droge da vie nikog ne zanimaju
novinske vijest o tome kako je zaplijenjeno nekoliko kilograma, tona, kamiona ili brodova. To su
gotovo zanemarive koliine. A u zemljama iz kojih se droga dovozi pripremaju se sve vee i vee
poiljke.
U vrijeme kad sam poela raditi za Herald, nije bilo tako. Bili su to dani kada je zapljena pola
kilograma marihuane jo bila senzacija. Tada sam prvi put izvijestila o raciji na trgovce drogom i
nauila da moram paziti da kolegama ne odam sve podatke kojima raspolaem.
Opa-Locka, mali grad na sjeverozapadu okruga Dade, s minaretima i ulicama koje nose egzotina
imena kao to je "1001 no", tada je dobio novog ef policije. Bio je to bivi federalni slubenik za
borbu protiv narkomanije, koji je stigao iz New Yorka. Odmah mi se povjerio da je u filmu Francuska
veza ovjekovjeen jedan od njegovih tajnih pothvata. Iako sam tu priu ve bila ula od dva biva
inspektora za droge, pokazala sam mu da me se jako dojmila. OpaLocka, sa svojim bulevarima
eherezade i Ali Babe, veoma je miran u odnosu na New York. Iako droga nije bila ozbiljan lokalni
problem, novi se ef zakleo da e grad oistiti do kraja. Pretpostavio je da se droga uiva i prodaje u
lokalnom salonu za bilijar i pozvao me da se pridruim raciji koju je tamo kanio provesti. Rekla sam
to uredniku none smjene i on je naloio Herbu, mladom staistu kovrave kose, da slua
radiofrekvencije na kojima je komunicirala policija, osobito onu na kojoj e biti voena racija. Ako
doe do pucnjave ili bilo ega to bi zasluivalo osobitu pozornost, Herb je trebao obavijestiti
urednitvo gradske rubrike.
Otila sam na lice mjesta sa efom i njegovim ljudima. unuli smo u grmlje preko puta salona s
bilijarom i ekali da se pojave sumnjivci. U urednitvu je Herb drao radio na uhu. Vladao je potpun
muk. Budui da je bio nov, preplaio se da je neto preuo, pa je poeo nazivati policijsku postaju u
Opa-Locki da vidi je li racija na bilijarski salon poela. Kod takvih poziva policija je obino oprezna.
Kako nisu znali tko je, nisu mu eljeli nita rei. U meuvremenu, mi smo se skrivali u grmlju
ekajui i osmatrajui te tjerajui komarce. Herb se uspaniio. Bojei se da je neto propustio, nazvao
je salon i upitao je li stigla policija.
Jo smo uali u grmlju kad su iznenada ljudi poeli kuljati iz salona. Bjeali su kroz prozore i
vrata i rastrali se u svim smjerovima. Iznutra se ulo kako netko vief puta zaredom puta vodu u
zahodu. Kad su shvatili to se dogodilo, ef i njegovi ljudi utrali su u zgradu. Tamo su nali male
vreice droge, ali nisu mogli uhititi nikoga jer nisu vidjeli tko ih je bacio.
Policija nikada nije uspjela saznati tko je najavio na dolazak. No, ja sam se obratila Herbu i on mi
je sve priznao.
Ni deset godina nakon toga, srpnja 1979., Miami je postao poprite rata kokainskih bandi i policija
se suoila s mnogo teim zadacima nego to je bila racija na bilijarski salon. Kada su kokainski
kauboji u svojim blindiranim "bojnim kolima" usred bijela dana napali Dadeland Mali, najveii
najposjeeniji opskrbni centar u okrugu, meci su zujali na sve strane.
Kad su visokokalibarski meci iz monih strojnica poeli probijati debela stakla zabijajui se u
parkirane automobile iz ijih je probuenih spremnika curio benzin na parkiralite, ene i djeca
pojurili su u zaklon.
Mladi skladitar koji je u pauzi za ruak jeo sendvi u stranjoj prostoriji trgovine alkoholnim
piima, zauo je neki udan zvuk. Izaao je van i vidio kako neki ovjek zasipa trgovinu vatrom iz
strojnice. Djeak se bacio iza pulta i na sve etiri dopuzao do vrata. Istrao je na parkiralite da nae
zaklon, a ubojice su ga slijedile pucajui. Pokuao se sakriti pod jedan od parkiranih automoblila i
viknuo: "Zato pucate na mene? Ja nisam nita skrivio".
Meutim, kriminalci su ga nastavili proganjati pucajui kroz prozor svog posebno preureena
kombija, dok ga nisu ranili u lanak. Bilo je oito da ga ele ubiti. Prodava u trgovini ranjen je u
rame i u prsa.
Gosti koji su istrali iz oblinjeg restorana da vide to se dogaa pokuali su se trei vratiti, ali su
uasnuti vlasnici ve bili zakljuali vrata. Tridesetak ljudi sklonilo se u kozmetiki salon. Posjetitelj
opskrbnog centra koji je u panici krenuo prema svom automobilu rekao je da mu je metak projurio
tako blizu uha da je "mogao uti kako zuji".
Kriminalci su uspjeli pobjei, nakon to su ubili dva kupca i ranili dva prodavaa. Ubijeni su bili
parkirali svoj bijeli mercedes ispred centra da kupe nekoliko boca viskija Chivas Regal. Jedan od njih
bio je voa jedne od pet kolumbijskih bandi trgovaca drogom koje su operirale u okrugu Dade. Drugi
je bio njegov tjelohranitelj. Ubijeni su u znak odmazde zbog ubojstva vode jedne druge bande.
Nakon napada, trgovina alkoholnim piima bila je puna razbijenih boca, a strop, zidovi i sanduci
vina i viskija izreetani mecima. Ubijeni su zadobili golem broj rana.
Izgledali su poput vicarskog sira rekao mi je patolog Charles Diggs. Poeo sam brojiti rupe
od metaka na jednom od njih i odustao. U ivotu nisam vidio tako unakaena tijela. Ovo je drugi
Chicago.
Kriminalci koji su pobjegli nakon ubojstva u Dadeland Mallu bili su pripadnici kokakola
generacije. Kad su ispucali metke, odbacili su i oruje kojim je poinjen zloin i svoj novi blindirani
kombi marke ford. Ti su do skupe opreme drali jednako malo kao i do ljudskih ivota.
Kombi je bio preao samo sto sedamdeset pet kilometara. Ono to su nali u njemu zapanjilo je
policajce, koji su s uasom zamiljali to im se moglo dogoditi da su ga zaustavili zbog prometnog
prekraja. Kombi je imao pukamice, neprozirno staklo i natpis: "Servis za pripremu i dostavu hrane"
na obje strane. U njemu je pronaen i dvostruki spremnik, osam pancirnih koulja, desetak komada
vatrenog oruja ukljuujui snane strojnice, automatske pitolje s priguivaem i vie tisua metaka
te smrtonosne patrone za puku napravljene od kuglinih leajeva.
U vozilu se nalazila naljepnica s adresom trgovine u kojoj je kupljen. im sam se izvukla iz guve
u opskrbnom centru i stigla u urednitvo, nazvala sam vlasnika trgovine. Ljubazan ovjek, kojem se
policija jo nije bila obratila, rekao je da prepravke na kombiju nisu bile napravljene u njegovoj
trgovini.
Zaboga, ne rekao je. Mi se ne bavimo blindiranjem. Nisu mi rekli da e ita prepravljati.
Susretljivo mi je priopio ime i adresu Kolumbijca koji je kombi kupio gotovinom.
Odmah sam pojurila iz redakcije da pronaem vlasnika kombija. Zaustavio me urednik i zabrinuto
me upozorio:
Ovo bi moglo biti opasno. Nemojte ii sami. Uzmite fotografa radi zatite.
Nazvao je fotoodjel i zatraio da me jedan fotograf prieka na ulasku u zgradu. Dok sam se
nervozno vrpoljila, dotrala je staistica, kojoj je nad ramenima poskakivao konjski rep. Ta krhka
studentica od etrdeset kila, visoka jedva metar pedeset, nije se nasmijala kad sam joj objasnila zato
mi se situacija ini veoma smijenom. Njoj to uope nije bilo duhovito. Pronale smo zgradu i stan i
poele oprezno oslukivati na vratima. Unutra se netko kretao. Pokucale smo i oprezno stale svaka s
jedne strane vrata. Nije se zauo pucanj. Kad su se vrata otvorila, pogledala sam fotografkinju.
Zadravala je dah, vrsto mirila i posve zaboravila na svoj aparat. Na vratima se pojavila lijepa
mlada plavua. Bila je u kupaem kostimu i s runikom preko ramena, i rekla da ide na bazen. U stan
je uselila nedavno i nije nita znala o bivem stanaru.
Stanodavka nam je dala novu adresu vlasnika kombija: zatvor okruga Dade. ovjek je ve
tjednima boravio u zatvoru zbog silovanja, otmice, neovlatena posjedovanja oruja i nelegalnog
boravka u zemlji. Oito je da je kombi bio namijenjen nekom drugom.
Poinitelji ubojstava u opskrbnom centru Dadeland nikada nisu otkriveni.
To divlje razdoblje naglo je zavrilo kada su kokainski kauboji shvatili vanost odnosa s javnou
i kakve im probleme donosi lo publicitet. Sada je u sreditu pozornosti jedan novi fenomen uivanje
cracka. Crack je smrtonosan, ali od njega rijetko stradaju bogati, slavni i utjecajni ljudi koje privue
droga. Takve uope ne alim, jer su slobodno odabrali svoj put i moraju se suoiti s posljedicama, ma
kakve one bile. Njih nitko nije prisiljavao da uivaju kokain. Meutim, oni s kojima duboko
suosjeam jesu majke, djeca, invalidi i starci koji ive u slamovima u kojima su pohlepni raspaavai
i stanodavci otvorili uivalita cracka. To su ljudi poput Louisa, kojeg sam prvi put susrela kad je
plaui uao u predvorje policijske uprave Miamija.
Taj bistri mladi crnac nekad je ispred sebe imao budunost, a sad su mu se suze mijeale sa
znojem i tekle niz lice iz zakrvavljenih oiju. Prije dolaska na policiju Louis je nekoliko dana proveo
u uivalitu cracka. Kad mu je ponestalo novca i napustila ga svaka nada, oajniki se poelio izbaviti
iz pakla droge i spasiti i sebe i druge. Budui da se nije imao kome obratiti, uputio se u upravu
policije. Policajci na prijavnici pokazali su suosjeanje, ali mu nisu mogli pomoi. Programi za
rehabilitaciju skupi su i prenatrpani.
Takvih kao to je Louis ima na tisue.
Uivalita cracka otvorena su danju i nou. U svakome je stol na kojem se nalaze zrcala razliite
veliine, s oznakama pet, deset, petnaest dvadeset i dvadeset pet dolara. Vlasniku uivalita jedan stol
kokaina moe donijeti pet do est tisua dolara na sat.
Svako dijete koje zna govoriti moe vas uputiti u uivalite cracka u svojoj zgradi ili stambenom
bloku. Kada se u takvoj etvrti pojavi policijski automobil, predkolska djeca tre u uivalita da
upozore na opasnost. Uivalita, najee dvosobni stanovi, prepuna su. Dovoljno je jednom pokucati
na vrata da vas puste u predvorje s ornamentiranim eljeznim vratima. Na ulazu e vas pretresti
straar s vokitokijem, upravo kao to to ine policajci. Ispred uivalita je obino dug red, kao ispred
trgovine ivenim namirnicama. Kad doete na red, ponudit e vam lulu, koju e odmah iza vas puiti
netko drugi, itd. Nikad ne znate je li je prije vas koristila prostitutka koja se upravo rastala od klijenta,
ili netko tko boluje od side, herpesa ili hepatitisa. U nekim blokovima moete nai i po etiri
uivalita. Naokolo sve vrvi naoruanim ljudima. Zapitate li sedam ili osam posjetitelja u uivalitu
freebasea znaju li za jo neko takvo mjesto, svaki e vam navesti najmanje petnaestak adresa. Ima ih
na sve strane jer donose novac.
Otrovan sam rekao mi je Louis, kad smo se prvi put sreli. Roen u Miamiju, on je peto od
dvanaestero djece u obitelji u kojoj se nije ni puilo ni pilo.
Naa majka jako je pazila na nas priao je. Mnogi roditelji doputaju svojoj djeci da rade to
hoe. Naa majka nije bila takva. Kao djeak govorio sam sam sebi: "Ja ne, nema toga tko e od mene
napraviti ovisnika". Svatko je svoj gospodar. Kada mi je bilo trinaest ili etrnaest godina, morao sam
na operaciju bubrega i rekli su mi da e me uspavati anestetikom. Toliko sam mrzio droge da sam se
pokuao oduprijeti. Nije mi palo na pamet da se bodem iglom. Nikad nisam volio pivo i estoka pia.
Jedino bih na Boi popio pun s jajima.
Louisov ivot promijenio se kad je sreo prijatelja iz djetinjstva kojega godinama nije vidio. Iako je
ovaj bio nepismen, ivio je lagodno. Nosio je skupa odijela i nakit i vozio jaguar i mercedes.
ovjek je nepismen, a ja sam zavrio dvije godine fakulteta priao je dalje Louis, koji je oenjen i
ima petero djece. Prijatelj mu je ponudio posao i mogunost da se obogati kao i on. Upoznao me s
kokainom, i kako ga treba prepraviti da se dobije freebase. On je krijumar i raspaava, pa me
nagovorio da ga probam kako bih mogao razlikovati kvalitetan kokain od loeg. Nisam to trebao
uiniti. Kokain je jaao moj seksualni nagon. Uvijek sam bio stidljiv, a on bi mi razvezao jezik.
Postajao bih pravi Don Juan. Ako kupite etvrt mjere kokaina, dobit ete sobu od pet dolara i djevojku
na sat. Svi ljudi koji se drue suivateljima freebasea ponu lagati i varati. To je grozan svijet. Svi
nose pitolje. Stalno ste izloeni opasnosti. S vremenom postanete depresivni. Ponekad kokain
pomijeaju sa speedom, a to saznate tek kad postanete jako nemirni. Postanete strano nemirni.
Osjeate se jako udno, kao da ste druga osoba. To kod mene izazove jaku paniku. Vie ne znam gdje
je moje mjesto u svijetu. Imam petero djece. Veina moje tazbine bavi se prodajom droge. Supruga od
mene oekuje da joj omoguim standard kakav imaju oni, sa svojim skupim kuama i automobilima.
esto prijeti da e me ostaviti. Moji kolege iz kole brzo su se obogatili i postali uspjeni ljudi. Kad to
"ovjek vidi, poeli da se i njemu malo nasmijei srea. Isprva su svi poteno radili etrdeset sati
tjedno za malu plau. Onda su ustanovili da im dobar dio zarade odlazi na porez, a da od ostatka jedva
mogu prehraniti djecu. Kad vidite koliko potroite na odravanje stana i cipele za djecu, dozlogrdi
vam, pogotovo ako gledate televiziju na kojoj se stalno prikazuju ljudi u novim automobilima i
skupom ovom ili onom. Kad sve to vidi vaa supruga i ona pone matati. "Zato moj suprug nije
poput tih ljudi?" ene gledaju serije kao to su ivot bogatih i slavnih. Kad vide svu tu rasko, zaljube
se u likove iz Dallasa i Dinastije, sapunica koje prikazuju na televiziji. Sve bi eljele biti kao Super
Fly. Moj brat, urjakinja i ostala rodbina svojedobno se okupljala oko aice. Sada uivaju freebase,
svi do jednoga. Kua im je u neredu, a dnevne sobe i kupaonice prljavi. Iako je dijabetiar i redovito
prima inzulin, moj brat redovito uiva freebase.
Prije nego to je poeo uivati drogu, Louis je radio u dravnoj bolnici kao pomonik terapeuta za
poremeaje u ponaanju. Osim toga, on ima dara i za glazbu. Budui da je inteligentan, njegova
sudbina i sudbina ljudi iz njegova kruga doimaju se jo strasnije.
Obrazovanje vam otvara nove mogunosti. Stanovnici slamova koji ga ne steknu ostaju zauvijek
tamo zarobljeni. Prepuste se sudbini i sigurnoj smrti. Umiru s lulom u ustima. Ako odete u uivalite
freebasea, vidjet ete reetke na prozorima. Ako je vani bijelac, moete biti sigurni da je policajac ili
dounik. Kad ga spaze, unutra se odmah hvataju za strojnice. Tamo sam ak vidio starce i veoma
mlade djevojke... Jutros sam vidio djevojicu kojoj jo nisu narasle grudi. Zbog kokaina su crnci grubi
i podmukli jedni prema drugima. Neki dan vidio sam kako ulicom idu tri drogirana mladia i galame.
Onaj u sredini pao je na tlo. Ostala dvojica poela su ga pljuskati i vui, nastojei ga prisiliti da hoda.
Jedan je rekao: "Idem pozvati hitnu pomo!". Drugi je poao za njim, udario ga i uzeo mu slualicu iz
ruke. Bijelac po imenu Michael, jedna djevojka i ja otili smo po drogu u neko skupo i dobro
osigurano uivalite. U kanti za smee ispred ulaza neto se micalo. Zavirio sam unutra i ugledao
ovjeka kojem je pjena izbila na usta. Ljudi su stajali oko njega i mirno ga promatrali. Moj se prijatelj
uspaniio i poeo skidati kutije s ovjeka. Kad je poeo vikati, okupilo se mnotvo, ali se nitko nije
dohvatio telefona ili pokuao pomoi bolesniku. Svi su samo utke gledali. Ako na takvom mjestu
dobijete napad, iznijet e vas van i baciti u smee. Imam krasnu ker od trinaest mjeseci i ne elim da
ikada dozna da joj je tata bio narkoman... Kau da treba pet dana da se droga iisti iz organizma.
Prestao sam je uzimati, platio zaostale raune i osjeao sam se dobro. No, im bih se dokopao deset ili
dvadeset dolara vratio bih se i zaduio za etrdeset, sto ili ak tristo dolara. Cijeli dan bih tamo
proveo. Umjesto da, kao i obino, odem u est sati poslije podne po suprugu na posao, nazvao, bih i
rekao da mi se probuila guma. Prozrela me je. Onda bih na televiziji vidio sve one reklame za
rasprodaje i poelio neto kupiti keri. Ali, tada je ve bilo kasno jer sam prethodno svu zaradu
potroio na drogu. Pao sam u depresiju. Jednog dana vidio sam na televiziji broj slube za pomo
narkomanima: 1800 kokain. Od tada sluam Dona Johnsona kad govori o drogi. Tko god mu pie
tekstove, zna o emu govori. Nema povratka s puta droge. U uivalitima freebasea esto kau da
tamo ljudi idu "puiti vragu piu". To je istina. Droga je straan i uinkovit nain da se uniti Amerika.
Jedino droga budi crnce iz letargije. Kad sam posljednji put radio, uzimao sam slobodne dane da bih
se mogao drogirati. Tako sam izgubio posao, jer mi je bilo vanije da se napuim nego da radim.
Depresije i nagle promjene raspoloenja iscrpljuju tijelo i unitavaju ambiciju, jer ovjek pone
misliti samo kako da doe do droge. Neko vrijeme ste normalni, a onda poelite nekoga ubiti, samo da
biste mogli doi do nove koliine. Droga vam ulijeva hrabrost i raspruje strah. Prestanete se bojati
uhienja, pa ak i smrti. Boe, kako sam joj ja blizu doao. Droga ulazi u sve pore drutva. To je veliki
biznis.
Posljednji put kad sam razgovarala s Louisom ponudio je da mi uz naknadu oda adresu uivalita
freebasea u kojem je upravo vidio veliku sportsku zvijezdu. Rekla sam mu da dojave ne plaamo.
Rekao je da e nazvati list Sports Illustrated.
Kad ujem da se govori o uivanju freebasea, sjetim se Emilia. Vie nisam sigurna ni da je iv.
Kad me je posljednji put nazvao, nije zvuao kao stari Emilio. Rekao mi je da je sedamnaest dana
zaredom uivao freebase. Onda su se u pozadini zaula vika, udarci i lom, kao da je izbila tunjava.
ula sam kako netko vie: "Daj pitolj", i Emilio je iznenada spustio slualicu.
Bilo je to pred vie od godinu dana i odonda se nismo uli. Njegova budunost inila mi se
neizvjesnom, ali Emilio se ve mnogo puta naao u nevoljama i uvijek ih je prebrodio.
Ako mu se i dogodi neto ozbiljno ako bude ranjen, ubijen ili osuen na zatvorsku kaznu ja to
vjerojatno neu saznati, ak ni ako bude objavljeno na naslovnim stranicama. Naime, pomaui
policiji i bjeei od osvete, Emilio je promijenio toliko pseudonima da je sasvim mogue da proitam
vijest o njemu mislei da se radi o nekom drugom. Osim, dakako, ako u opisu ne otkrijem njegov
prepoznatljiv stil, njegovu tipinu pompoznost. Vlasti me sigurno ne bi obavijestile, jer im to ne ide u
prilog.
Emilio je odvaan, iv i temperamentan, i previe opasan da bi se ovjek s njim pojavio na javnom
mjestu. Svoj zadnji poziv vjerovatno je uputio iz Virginije ili iz glavnog grada Washingtona,
posljednje lokacije na koju je smjeten u okviru federalnog programa za zatitu svjedoka.
Njegov ivot, o kojem vrlo malo znam, zvui kao kakav pustolovni roman. Kad mu je bilo petnaest
godina, borio se u planinama Sierra Maestra na strani Fidela Castra. Nakon revolucije razoarao se u
svojim drugovima i posvaao se s njima. Iz kubanskog zatvora prebjegao je u SAD i uao u vojnu
slubu nadajui se da e se uskoro moi vratiti u svoju domovinu. U doba kubanske krize, 1962.
godine, on i jedan drugi kubanski izbjeglica uplaili su se da se predsjednik Kennedy nagodio s
Nikitom Hruovom na tetu kubanskih demokrata. Svoje nezadovoljstvo izrazili su tako da su
dezertirali i pobjegli u Miami novaiti dobrovoljce za invaziju na Kubu. Kad im se plan izjalovio,
vratili su se u svoju vojnu bazu i predali se. Nakon trideset sedam dana samice, Emilio je otputen iz
slube s obrazloenjem da "teko podnosi napore vojnikog ivota".
Raspaavanjem droge poeo se baviti sluajno. Nekoliko godina nakon izlaska iz vojne slube
pojavio se njegov stari kolega iz vojske i predloio mu da da otkaz u tvornici u kojoj je radio i pridrui
mu se u trgovini drogom. Rekao je da e dobit uloiti u kupovinu oruja i obuku dobrovoljaca za
osloboenje Kube. Kao strastven domoljub, Emilio se odmah oduevio planom. No, kao i mnoge
druge sline inicijative, i ova je bila lana. "Urotnicima" nije bilo stalo do Kube, nego da se obogate i
kupe skupe kue, odijela i automobile.
Emilio se opet razoarao, ali ne toliko da odbaci mogunost da se obogati. Kad je to kasnije ipak
uinio, bilo je to iz ljubavi. Zaljubio se u suprugu jednog od suuesnika. Naposljetku se s njom
vjenao i morao napustiti posao. Nastavio je sam trgovati drogom, zarekavi se u privatnom krugu da
e, ako ikada bude uhvaen, odati ostale "i sve ih strpati u zatvor".
Tako je i uinio.
Federalni inspektori uhvatili su ga u New Yorku s kilogram i pol heroina. Na sudu je priznao
krivicu, sve im odao i poeo raditi za njih. Taj gizdavac iroke ruke bacio se na pijuniranje trgovaca
drogom na sebi svojstven nain energino i s elanom. Nakon to je vlastima omoguio da uhite
nekoliko krupnih zvjerki, inspektor za kojeg je radio rekao mu je da je slobodan i da moe uzeti
suprugu i djecu i otii kamo mu drago. Meutim, Emilio je uivao u vladinoj slubi jer je ona godila
njegovu naivnom osjeaju domoljublja. Stupio je u dodir s nekim drugim inspektorom dravne
administracije za suzbijanje trgovine drogom i poeo s njim suraivati. No, vladina sredstva su
ograniena pa ga je administracija plaala samo nekoliko stotina dolara mjeseno. Budui da su mu
potrebe bile znatno vee, popunjavao je kuni proraun pljakajui kupce droge. Tvrdio je da su te
pljake domoljubne jer je novac i tako bio namijenjen kupovini droge.
Rekao mi je da inspektorima za koje je radio nikada nije otkrio svoje dopunske aktivnosti. Ali, ak
ako i nisu sumnjali, uskoro su ih otkrili na vlastitoj koi. Jednog proljetnog dana Emilio i njegov
suuesnik oteli su drogu u vrijednosti od jedanaest i pol tisua dolara od dva potencijalna kupca.
Iznenadila ih je estina s kojom su se rtve borile za svoj novac. Obje su strane izvukle oruje.
Zavrilo se ludom jurnjavom Junim Miamijem, za vrijeme koje su meci probijali izloge trgovina, a
prolaznici se bacali na zemlju traei zaklon. Emilio i njegov ortak pobjegli su za dlaku, a njihov
crveni cadillac bio je izreetan mecima. Podijelili su novac i rastali se. Sljedeeg je jutra Miami
Herald izvijestio o pucnjavi na naslovnoj stranici. Emilio je bio okiran.
Dvojica koje su opljakali bili su federalni inspektori za suzbijanje droge. Emilio je odmah nazvao
i poeo se silno ispriavati. Obeao je da e vratiti oduzeti novac. No, budui da je partner ve otiao
sa svojom polovicom, novac nije mogao biti odmah vraen. "Osim toga", rekao je malo uvrijeen,
"sami ste krivi za incident, jer me inspektori za koje radim nisu obavijestili o operaciji koju su vodili
njihovi kolege". Da je znao da se radi o federalnim inspektorima, nikada im ne bi oduzeo novac i
pucao na njih, prisegnuo je. Optunica nije podignuta i inspektori su preutno prihvatili njegovu
ponudu da vrati novac. Za vraeni novac ak je dobio i priznanicu na kojoj je pisalo: "DJELOMINI
POVRAT SREDSTAVA ZAPLIJENJENIH OD AGENATA AMERIKE VLADE." Priznanicu je
potpisao ovlateni inspektor.
Emilio im je bio previe dragocjen da bi mu zamjerili ovaj incident. Zahvaljujui svojoj uroenoj
snalaljivosti, poduzetnosti i armu, on je bio najbolji dounik kojeg su imali. Suraujui s njim,
uspjeli su uhititi stotine trgovaca drogom i zaplijeniti goleme koliine kokaina i heroina u Kaliforniji,
New Yorku, Meksiku i Miamiju. Emilio je svjedoio na sudu protiv mnogih kriminalaca, a u znatno
veem broju sluajeva agenti su iskoristili njegove dojave ne otkrivajui mu identitet. Bio je njihova
uzdanica i nada. Jednom prigodom navodno je ak sprijeio planiranu otmicu C. G. "Bebea" Reboza,
prijatelja Richarda Nixona. Prema planu koji je smislila skupina radikalnih izbjeglica, Reboza je
trebalo oteti s njegove jahte na puini i drati ga zatoena na obali oceana dok ne bude isplaena
otkupnina od pet milijuna dolara. Emilio je sve dojavio upravitelju sudbenog okruga.
Kad su se efovi narkomafije urotili da ga ubiju, agenti su Emilia preselili u Orlando u sklopu
plana za zatitu svjedoka. No, to mu nije donijelo sreu. Pri preseljenju, koje je organizirala vlada, dio
je namjetaja nepovratno izgubljen. Njegova supruga i djeca patili su od nostalgije i nisu bili sretni u
novoj sredini. esto su odlazili u Miami, gdje su im bili prijatelji, to je jako uznemiravalo vladu.
U automobilskoj potjeri tijekom jedne kalifornijske operacije Ureda za suzbijanje trgovine
drogom, Emilio je doivio prometnu nesreu u kojoj je zadobio bolnu ozljedu diskusa hernije. Vlada
mu je odbila isplatiti odtetu za ozljedu na radu tvrdei da dounici koji rade u civilu nisu osigurani.
Teko zaduen i s ozljedom koja je zahtijevala hitnu operaciju kraljenice, Emilio je poeo sumnjati
da e ga federalci posve odbaciti. Kad sam ga upoznala, bio je u zategnutim odnosima s federalnim
inspektorima. Pokazao mi je fotografiju iz sretnijih vremena, na kojoj se smjeka za stolom
federalnog inspektora izmeu dvije amerike zastave i iznad visoke hrpe zaplijenjena kokaina.
Provjerila sam sve to mi je rekao i uvjerila se da govori istinu.
"Ako ga ubiju, odgovornost e pasti na nas", estio se vladin slubenik u Washingtonu. Iako im je
Emilio zadavao probleme, on ga je smatrao "sjajnim, prvoklasnim dounikom koji je u stanju ui u
prostoriju i za petnaest minuta tono saznati to se u njoj dogaa". "Emilio je", rekao je slubenik,
"prokleto dobar momak, iskren, ali opasan za samog sebe".
To je bila istina. Nakon to se vratio u Miami, njegovi su ga neprijatelji otkrili i dva puta pokuali
ubiti.
"Sve to sada elim jest posao i normalan ivot sa suprugom i djecom, da vikendom odem na plau
i povremeno pecam", rekao je.
Meutim, zaposlenje nije bilo lako nai, a ivot mu je beskrajno oteavalo i to to nije imao
osobnih dokumenata. Emilio nije bio ni ameriki dravljanin ni stranac s prebivalitem u SAD. Tvrdio
je da su mu federalci obeali da e mu rijeiti administrativne probleme. Meutim, iako je to traio tri
godine, nisu mu poslati potvrde o primanjima kako bi mogao opravdati povrat poreza. Osim toga, nije
bio dovoljno obrazovan: elio je nauiti osnove marketinga ili komercijale, pa makar to bilo na teaju
od mjesec ili dva.
Svjedocima obuhvaenim naim programom zatite svjedoka ne doputamo da polaze teajeve
za dokvalifikaciju. To je previe teko kontrolirati rekao mi je jedan slubenik iz Washingtona.
Uzmimo da svjedoku platimo teaj od pet stotina dolara da postane, na primjer, mesar, a on odlui da
ne eli biti mesar nego automehaniar. Gdje povui crtu?
Jedini posao koji mu je vlada ponudila bilo je pranje sua za sto dolara tjedno. U Miamiju je jako
teko dobiti pristojan posao, osobito Kubancu koji je vian jedino gerili, raspaavanju droge i
dounitvu, rekli su.
Slubenik je tvrdio da Emilio nee biti siguran u Miamiju te da sam sebi stvara probleme
vraajui se u to za njega opasno podruje.
Glasnogovornik upravitelja sudbenog okruga opovrgnuo je da je Emiliu ikada obeao srediti
dokumente, tvrdei da je obeanje jamano dolo od Slube za suzbijanje trgovine drogom ili pak od
FBI-a. Takve probleme zapravo rjeava Sluba za useljavanje i naturalizaciju, rekao je. U Slubi za
useljavanje i naturalizaciju rekli su mi da Emillio moe dobiti dravljanstvo samo ako to odobri
Kongres te da nema pravo na status stranca sa stalnim prebivalitem.
To je Emilia uvrijedilo. On se uspjeno snalazio u smrtnim opasnostima u mranom svijetu droge,
ali tajnovite putove federalne birokracije nije mogao pojmiti:
ak bi mi i smrt bila draa rekao mi je gorljivo. Jer, umire se samo jednom. Umiranje na
rate u borbi, protiv birokracije mnogo je bolnije. Ne bojim se kriminalaca koji me ele ubiti. Ono
ega se bojim jest ameriko Ministarstvo pravosua.
ivot mu je postao jo tei nakon to je uhien. Kad su ga naoruani mukarci pokuali oteti iz
jednog nonog bara u Maloj Havani, uspio im je pobjei kroz prozor zahoda i odjuriti niz oblinju
ulicu, gdje ga je zaustavila policija. Bilo mu je drago to ih vidi, dok mu nisu oteli revolver kalibra 9
mm i uhitili ga zbog neovlatena noenja oruja. Objasnio im je situaciju, rekavi da radi za federalne
inspektore, da mu je ivot u opasnosti i da bi ga u zatvoru sigurno ubili. Policajci su ga sasluali i
onda dodali jo jednu optubu: lano predstavljanje policiji.
Ni sudac nije povjerovao u njegovu nevjerojatnu priu. Tada su se pojavili federalni inspektori i
zatraili da Emilio bude puten iz pritvora. Rekli su da radi za njih, da mu je ivot u opasnosti i da bi
ga u zatvoru ubili. Ured dravnog odvjetnika, koji je u to vrijeme bio u loim odnosima s federalnom
administracijom, nevoljko ga je pustio pod pasku inspektora, ali je odbio povui optubu za
neovlateno noenje oruja. Federalci su se uznemirili. Ako Emilio bude osuen na sudu drave
Floride, to bi moglo ugroziti njegov kredibilitet kao glavnog svjedoka u velikom sluaju trgovine
drogom to ga je federalna administracija vodila u New Yorku.
Tada je suprugu izveo na veeru da je odobrovolji, ali su ga prepoznala dva mukarca i poela
vrebati ispred restorana. Nazvao je federalce, zamolio ih za pomo i policija je dola da ga izbavi iz
nevolje.
Supruga mu se zaposlila kao konobarica. Meutim, jednoga dana, u restoran u kojem je radila,
uao je ovjek protiv kojeg je Emilio svjedoio i ona se u strahu sakrila u stranju prostoriju, iz koje je
na kraju uspjela pobjei.
Tada se Emilio preplaio da bi ga mogli izbaciti iz programa za zatitu svjedoka. Zato je odluio
da svoj sluaj povjeri javnosti vjerujui da e to primorati vladu da mu prui pomo koju je od nje
oekivao. Njegova karijera i problemi s federalnim inspektorima bili su teme koje bi zanimale
itateljstvo.
Napisala sam lanak. Nije trebalo dugo ekati na reakcije. Vlada se jako razljutila: "To je kao da je
rekao 'Ovdje sam. Pucajte u mene'", rekao je slubenik iz Washingtona.
Vlada je objavila da je Emilio iskljuen iz programa za zatitu svjedoka. Meutim, potajno su ipak
pristali da ga jo jednom presele i da mu daju novi identitet. Emilio se sav uivio u novu ulogu, kao
djeak koji igra u nekoj klasinoj drami.
to u sada biti? stalno me zapitkivao. Hou li biti Amerikanac? Ili Kubanac?
Vrlo su mu ozbiljno naredili da prekine sve stare veze i dodire s ljudima u Miamiju. Oprostili smo
se. Mislila sam da ga vie neu vidjeti.
Nazvao me gotovo istog trena kad je stigao u svoj novi dom u predgrau glavnog grada
Washingtona. Emiliova maska bila je posao prodavaa usisivaa u robnoj kui Sears. Jednog me dana
nazvao guei se od ponosa i domoljublja. Rekao mi je da je prodao usisiva supruzi Henryja
Kissingera, Nancy. Bio je veoma sretan zbog toga.
esto me nazivao iz ureda i od kue, ponekad i nekoliko puta dnevno, da se naavrlja do mile
volje. Pitala sam se tko plaa njegove telefonske raune. Pretpostavljam da smo ih platili svi mi.
Nedostajala su mu uzbuenja i nepredvidljivost ivota u Miamiju, iako je i dalje bio zapanjujue
dobro informiran. Iako nekoliko tisua kilometara daleko, prvi je saznavao to se dogaa meu
Kubancima u Miamiju i u ovdanjem narkomanskom podzemlju. Ako nisam bila kod kue, na
automatu bi, umjesto poruke, putao ivu latinoameriku glazbu. Ponekad, i kad bih se javila, samo bi
pustio glazbu i utio. Ako bi neto i rekao, bilo bi to najee neto poput: "Duo, novac, to ti je
obian zeleni papir".
Poela sam sumnjati da se, pored posla u Searsu, bavi jo neim. Dolazio je na kratke posjete u
Miami, tako da nikada nisam mogla znati zove li me iz telefonske govornice u predvorju hotela ili s
udaljenosti od nekoliko tisua kilometara. Uskoro sam stekla dojam da je ponovno poeo pomagati
vladi u hvatanju trgovaca drogom. Jednostavno nije mogao odoljeti da ne obnovi svoju staru ljubav s
federalnom administracijom. Meutim, srea ga nije mogla vjeno pratiti. Svaki put kad bismo
razgovarali, molila sam ga da ivi onako kao to je rekao da eli ivjeti: sa svojom suprugom i
djecom, te da napusti opasne igre koje su mu mogle donijeti samo nevolje.
Rekao mi je da je uloio novac u farmu svinja i da e se smiriti kako bi dovoljno nauio o tom
poslu. Ponadala sam se da je to istina. Onda je njegova dvadesetjednogodinja pokerka dola u sukob
sa zakonom u Miamiju. Optuena je da je skrivila smrt jednog ovjeka koji je umro od sranog udara.
Ona i njene dvije prijateljice potukle su se sa sedamdesetdvogodinjim mukarcem ispred nonog
lokala za pederaste. ovjek je proao sa samo nekoliko manjih masnica, no onda se sruio i gotovo
trenutano umro od infarkta.
Patolog je djevojke optuio za ubojstvo zato to su znale da je starac srani bolesnik kad su se s
njim potukle. Pokerka je pobjegla kui, majci i Emiliu, u njihov dom u predgrau Washingtona.
Emilio me nazvao da mi kae to se dogodilo. Dao je slualicu djevojci i ona je opisala incident kako
bih mogla napisati lanak. Emilio ju je dovezao u Miami i prijavio policiji. Njegov odvjetnik, Bili
Cagney, bivi federalni dravni odvjetnik, uspio je isposlovati da je oslobode. Svi smo odahnuli. Ona
je bila dobra djevojka, samo malo nesreena.
Mnogo kasnije ponovno sam primila meugradski poziv od Emilia. Nazvao je da mi kae da mu je
pokerka preminula u Miamiju. Bio je toliko okiran i uzbuen da gotovo nisam razumjela to mi
govori. Ponadala sam se da je dolo do neke greke, ali kad sam nazvala mrtvanicu, rekli su mi da je
djevojka tamo. Njen mali auto skliznuo je po kii s mokre ulice i udario u betonski stup pored ceste.
Bilo joj je dvadeset est godina.
Jednom prigodom, kada sam trebala prenoiti u Washingtonu, predloila sam Emiliu, kojeg nisam
bila vidjela neko vrijeme, da se naemo u zranoj luci na piu prije nego to odem iz glavnog grada.
eljela sam ga ponovno vidjeti, a vjerovala sam i da u u velikom mnotvu ljudi, nekoliko tisua
kilometara od Miamija, biti sigurna. Upravo kad sam se spremala napustiti hotel, nazvao me i ponudio
da me odveze do zrane luke.
Nema problema rekla sam. Bila je to greka.
Izgledao je izvrsno, snaan i lijep kao i obino. Iako nismo imali mnogo vremena, elio mi je
pokazati gradske znamenitosti. Na slaboj kii provezli smo se ispred Bijele kue i spomenika Georgeu
Washingtonu. Obuzet svojim luckastim domoljubljem, Emilio je blistao od ponosa i plakao od
ganua. Morala sam prikriti osmijeh. Onda smo skrenuli pored kubanske ambasade i on je iznenada
zapoeo uljivu tiradu protiv Fidela Castra. Ubrzao je, sve dok mi se nije uinilo da se kreemo
opasno brzo. Onda je jo poveao brzinu, ali bilo je prekasno. Policajci koji su straarili ispred
ambasade opazili su na auto. Jedan je viknuo, pokazao prema nama i policajci su se rastrali. Dvojica
su pojurila prema svojim motociklima. Emilio je pritisnuo gas do daske. Poela je potjera!
Bilo je vrijeme popodnevne pice i cesta je bila mokra i zaguena automobilima. Emilio je vikao
na panjolskom psujui policajce ije su se sirene pribliavale. Urlala sam:
Zato nas progone? to si uinio? U to si se upetljao? U to si mene upetljao?
Proklizavali smo u zavojima, sjekli ih, proli kroz dva crvena svjetla i napokon im nekako
pobjegli. Nisam imala pojma gdje smo.
Zatraila sam da me odveze u zranu luku odmah.
Emilio mi je elio pokazati planine, njegove planine. Bila je jesen i bile su prekrasne.
A ja sam eljela da me odveze u zranu luku istog asa. Ve smo bili negdje u Virginiji ili ak
Marylandu. Njegovo se raspoloenje promijenilo postao je sentimentalan. Iznenada mi je poeo
izjavljivati ljubav. eljela sam da me odveze u zranu luku.
Stisnuo mi je ruku i strastveno je drao prislonjenu na usne, dok je drugom rukom upravljao
vozilom. Zamolila sam ga da pazi kako vozi. Vapio je da ostanem s njim.
Ne budi smijean rekla sam mu. Odvezi me do zrane luke.
Molio me, ulagivao mi se i drao duge romantine govore. Rekao mi je da mu nedostajem i da mu
nedostaje Miami.
Zaklela sam se da vie nikada neu sjesti u auto s tim ovjekom. Zavjetovala sam se Bogu da se
vie neu micati iz Miamija ako se tamo vratim iva.
U zranu luku! U zranu luku! vikala sam.
Nevoljko me odvezao jadajui se zbog toga cijelim putem. Otpratio me u ekaonicu, iako sam
rekla da nije potrebno. Sjeli smo i ekali da moj let bude najavljen. Vie sam mu puta rekla zbogom,
no on nikako da ode. tovie, uzeo mi je ruku u svoje ruke i molio me da ne odlazim, da ga ne
naputam. Za dragog Boga, tog sam ovjeka ranije viala samo u urednitvu Heralda, u sudnici i u
odvjetnikovoj pisarnici. Meutim, svatko tko bi nas vidio pomislio bi da smo ljubavnici koje je
razdvojila okrutna sudba.
Njegove molbe bile su tako tune i skruene da su me drugi putnici poeli prijekorno gledati.
Jedna lijepo odjevena matrona ak je odsjeno promrmljala:
Ostanite!
Pokuala sam Emiliu objasniti da mi ak nismo ni prijatelji ni znanci. Tada je poeo plakati.
Pravim suzama!
Ne ostavljaj me! Ne ostavljaj me, duo! molio je. Napokon su najavili moj let, no olakanje
koje sam osjetila nije dugo trajalo.
Ako ne ostane rekao mi je uzbueno idem s tobom u Miami. Bio je ve stupio nogom u
zrakoplov, ali su ga uz dosta muke uspjeli odvratiti od nauma.
Vie ga nisam vidjela, ali i dalje je povremeno nazivao i dolazio u grad. Jednog dana nazvao me u
Herald upravo kada sam trebala zavriti lanak. Bio je negdje u Miamiju i nije mu se dobro pisalo.
Osjetila sam da je uzbuen; rekao mi je da je nekoga upucao. Ponadala sam se da halucinira ili da
haluciniram ja. ovjek kojeg je pogodio prvi je potegnuo pitolj, rekao je. Bila je to samoobrana.
Upao je u zamku. Otiao je s mjesta dogaaja i nije znao je li ranjenik preivio.
Rekao mi je ime rtve, mjesto i vrijeme dogaaja. Provjerila sam podatke i uvjerila se da su toni.
Prostrijeljeni ovjek bio je na intenzivnoj njezi, ali izvan ivotne opasnosti. Stvar je bila ozbiljna i
zamolila sam ga da se prijavi policiji. Odgovorio mi je da ovjek na kojeg je pucao nikad nee rei
policiji to se zapravo dogodilo niti e da identificirati ili tuiti sudu.
Njegovo se oekivanje ispunilo. ovjek je policajcima lagao. Rekao je da ga je ranio mladi crnac
koji ga je najprije pokuao opljakati, a onda pucao na njega.
Zaklela sam se Emiliu da u policiji rei istinu ako ovjek umre, pa vjerovali u nju ili ne, unato
tome to vie nisam bila sigurna koje je Emilievo pravo ime.
Ranjenik se posve oporavio.
Nakon toga imali smo nekoliko meugradskih razgovora. Najee je govorio o politici, svojoj
svinjogojskoj farmi i uspjesima svoga sina nogometaa. A onda je stigao onaj posljednji, uznemirujui
poziv.
Nadam se da Emilio ivi s ove strane zakona, uiva u svojoj obitelji i odlazi vikendom na plau,
moda i na pecanje. Ma gdje bio, znam da ljudima koji ga okruuju nije dosadno, da im ivot obiluje
iznenaenjima i da nita nije crnobijelo.




9. NESTALI

Svatko mora negdje biti.
Myron Cohen



Postoji jedna tragedija koja je gora od umorstva.
A to je izgubiti nekoga koga volite i nikada ne saznati to se s njim dogodilo. Ljudi koji to dozive
trzaju se svaki put kad netko zazvoni na vratima, a kad se nau u mnotvu, stalno se osvru traei
svog najmilijeg. Je li jo iv? Je li zauvijek nestao ili e se vratiti kui? Nakon boravka u pretpaklu,
svaka je vijest dobrodola, kako god bila bolna.
Sve je bolje od beskrajna ekanja i traganja.
Neki ljudi misle da moje suosjeanje s nestalima proizlazi iz osobnog iskustva: dok sam bila mala,
napustio nas je otac i nikada mu vie nismo ule u trag. Istina je da me neobino zanimaju nestale
osobe i one koje su pogrekom proglaene mrtvima. Uzbuuje me pomisao da mogu pomoi da se
netko vrati kui ili da se razrijei tajna neije smrti, no opinjavaju me i tajnovita umorstva, iako moj
otac nije bio umoren.
Osim toga, nikada ga nisam voljela. Jedva da ga se i sjeam. On je bio pijanac, kockar i lovac na
suknje, sve samo ne dobar ovjek. tovie, napustio je svoju enu i djecu. Priznajem da sam ga gotovo
cijeli svoj ivot eljela sresti i barem ga jednom vidjeti i uti mu glas. Bila sam znatieljna. eljela
sam mu postaviti neka pitanja. No, umro je prirodnom smru prije nego to mi se za to ukazala
prigoda.
Jednog subotnjeg poslijepodneva u urednitvu Heralda zazvonio je telefon. Glas s druge strane
ice rekao je da je pronaen moj otac. Dok sam drhtala od uzbuenja, ovjek me upitao to da uine s
njegovim tijelom. Jamano mi se jako promijenio izraz lica, budui da me urednik upitao to nije u
redu.
Umro mi je otac.
S toplinom i njenou u glasu rekao mi je:
Idite kui. Uzmite slobodnih dana koliko vam treba. Nisam uzela ni jedan dan. ak nisam otila
ni ranije kui. A i zato bih? Otac mi je bio posve stran.
U mom poslu najvie me motivira ljubav prema tajnama, prema izazovima odgonetanja zagonetki
ivota i dopisivanja raspleta nedovrenih pria. Ne pokuavam rjeavati krialjke i slagalice; za to
nikada nisam imala vremena. Teke igre frustriraju, a kada ih rijeimo, to smo time postigli? Sam
ivot donosi dovoljno frustracija i stresova, pa zato onda stvarati nove? Ako volite izazov, zato se ne
posvetite onom najvanijem: zagonetki ivota? Mnogo je zanimljivije sastavljati slagalicu ljudskih
ivota, od kojih su neki raspreni u tisue komadia na udaljenosti od nekoliko tisua kilometara.
Svake godine na irem podruju Miamija nestane nekoliko tisua ljudi. Vie od devedeset posto
njih naposljetku se ivi i zdravi vrate kui, mnogi s kiselim osmijehom na licu. Gotovo sve ostale
dovezu u bolnicu ili mrtvanicu, kao rtve nesretnog sluaja, iznenadne bolesti ili ubojstva. Samo
mali broj nestalih vie se nikada ne pojavi. Sigurno je grozno zauvijek nestati. U golemoj metropoli
poput Miamija, gdje se iskrcavaju i ubacuju izbjeglice svih vrsta iz June Amerike i drugih dijelova
svijeta, to se esto dogaa. Miami je grad ljudi bez korijena, s kratkom povijesti i stotinama tisua
migranata i lutalica. Policija i osoblje mrtvanice zadueni su da identificiraju nestale i mrtvace te da
izgubljene upute kui. Oni tome pristupaju ozbiljno i profesionalno, no ak i njihovi napori ponekad
ne urode plodom.
Zato izvjetavanje o nestalima moe biti veoma uzbudljivo. Takvi izvjetaji mogu pomoi da se
obitelj opet nae na okupu, sazna dugo oekivana istina ili mrtvo tijelo napokon poloi na posljednje
poivalite, ali mogu i zauvijek razbiti neije snove.
Uzmimo, na primjer, sluaj Amy.
Na mom pisaem stolu u urednitvu Heralda nalazi se zubni karton Amy Billig iz Miamija, pisan
preciznim znanstvenim jezikom zubarske struke. Iz tog se dokumenta vidi da je djevojka imala
amalgamske plombe na tri dokutnjaka i porculanske na dva prednja zuba gornje eljusti.
Amy je bilo sedamnaest godina kad je jednog dana ieznula poput tragova u pijesku. Ne proe
dan a da je se ne sjetim. Kada se negdje otkriju neidentificirane kosti ili neija lubanja, fotokopiram
zubni karton i poaljem ga policiji ili patologu radi usporedbe. Onda ekam.
Prolo je trinaest godina otkako je Amy nestala sa suncem okupane gradske ulice. Iako toga nije
bila svjesna, bila je veoma lijepa. Topla i darovita djevojka, Amy je pisala razigranu, lijepu poeziju,
slikala vodenim bojama i briljirala u sviranju flaute i gitare. Bila je vegeterijanka, mnogo je itala i
poela se zagrijavati za feministike ideje. Voljela je Sylviju Plath, kinesku hranu, rabljenu odjeu,
bebe, malu djecu i svoju obitelj. Bila je njena prema ivotinjama, plivala je s pliskavicama i radila na
projektu za njihovo spaavanje.
Ako je iva, Amy je ve ena od trideset godina. Meutim, vjerojatnije je da ju je jo istog dana
kad je nestala, ubio neki Theodore Bundy, Christopher Wilder, Robert Carr ili neki neidentificirani
viestruki ubojica. Jer, pervertita poput njih, koji vrebaju na ene kao da su ivotinje, ima mnogo.
Policija misli da je Amy upravo tako skonala. injenice im govore u prilog. Ponekad i sama u to
povjerujem, ali onda se ponovno naem s njenom majkom i vratim se kui uzbuena i uvjerena da je
Amy iva i da je moramo pronai. Opsesija Suan Billig je zarazna i neobino snano zrai iz njenih
plavih oiju.
Sigurnim i odlunim glasom ona kae: "Znam da je iva. Sigurna sam. Osjetila bih da umre."
Suan se jo pita i jo trai. Ona se ne predaje. "Trait u je dok ne legnem u grob", kae. "Neu
odustati sve dok je ne pronaem ili ne sahranim. Ja sam joj majka. To joj dugujem".
Njena dugogodinja samotnika potraga odvela je Suan Billig od kienog predvorja hotela
Fontainebleau u Miamiju do toples barova u dalekim gradovima. Dolazila je u drutvo ubojica i
bjegunaca i, jurei od jedne obale SADa do druge, iskusila mnoge opasnosti, oaj i financijsku
katastrofu. Ne znam ni jednu drugu majku koja je pretrpjela ono to je pretrpjela Suan Billig traei
svoju ker.
Amy je bila skromna: nije voljela kiaste i upadljive stvari ni kiaste i upadljive ljude. Njen
dnevnik i pjesme odaju njenu, sretnu djevojku koja otkriva tajne ivota i sebe same. I tako sam,
skidajui knjigu s police, rekla vilenjaku sa srebrnim papuama i zlatnim platem:
Odaj mi te drevne tajne, priaj o ljepoti, o ivotu... Odvezi me... u jedrilici s visokim, prozranim,
bijelim jedrima koja hvataju lahor i zakriljuju sunce nad modrim, uzbibanim morem. Daj da se utopim
u zvuku latica to padaju na ulicu u kojoj ivi Amy. Amy, 5. veljae 1974.
Kad ovjek ovako upozna Amy, opsesija njene majke uini mu se jo uasnijom. Sue Billig vrsto
vjeruje da je Amy bila oteta, pretuena, silovana i da je jo zatoena kod skupine motociklista.
Amy je roena 9. sijenja 1957. u Oyster Bayu, drava New York. Bila je oboavano i dugo ekano
dijete. Suan i Ned Billig dobili su je nakon deset godina braka. Prije nje Suan je imala etiri
pobaaja.
Amy je doekana kao udo.
"Pogledala bih je i pomislila: ime sam ja zasluila da imam tako divno dijete", kae njena majka.
Godinu dana kasnije, na Valentinovo, roeno je njihovo drugo dijete, sin Joshua. Stara sretna
vremena jo ive na sjajnim stranicama obiteljskog albuma. Amy i Joshua u igri s Nedom na travnjaku
Central Parka, dok peru zube, dok se prskaju u kadi punoj mjehuria od sapunice. Tu je i Amy u
svjetlucavoj ruiastoj balerinskoj haljinici dok elegantno skae na satu baleta.
Nigdje ni traga nadolazeoj nesrei. Sue Billig nije bolesno bdjela nad svojom djecom ni patila od
nejasnih i neutemeljenih strepnji. Djeca su dobro napredovala, rano progovorila i poela itati, slagala
s roditeljima verbalne slagalice i nauila mnogo rijei.
Svibnja 1969. obitelj Billig odselila je iz New Yorka, "u strahu od nasilja". Preselili su se u
Coconut Grove, predgrae Miamija u koje su se zaljubili. Ned je otvorio galeriju, a Sue, darovita
arhitektica, posvetila se svom pozivu ureivanju interijera.
Doli su na Floridu da tu mirno proive ivot. Planovi su im se zauvijek izjalovili 4. oujka 1974.
Bio je sunan i topao dan, kakvi su na Floridi esti. Amy je na brzinu ispila voni sok i odjurila u
kolu, a Ned se odvezao u svoju galeriju. U gostima im je bila Sueina majka iz New Yorka. Njih dvije
pospremile su kuu i otile na plau neto prije podneva. Deset minuta nakon toga Amy je dojurila iz
kole kui i telefonom zamolila oca da joj posudi dva dolara za ruak s prijateljicama. Pristao je. Amy
je srknula malo jogurta i promijenila bluzu. Iz kue je izala u kratkoj jeans haljini i visokim cipelama
od pluta. Njena gusta, smea kosa, koja joj je dopirala do dna lea, oputeno je leprala na vjetru.
Visoka i dugonoga, Amy je imala karakteristian hod, koji je njena majka opisala kao: "sretan
propinjui krok, koji sam mogla prepoznati na kilometar daleko, ak i kad je bila u veliku mnotvu".
Galerija Neda Billiga nalazila se manje od kilometar od njihove kue, a do nje se dolazilo ulicom
Poinciana te vonjom od osamsto metara po autoputu Main Highway.
Amy Billig otila je sretna u sunano podne i vie se nikada nije vratila.
Njena majka vjeruje da se Amy nala u nevolji autostopirajui. "Odluila je stopirati jer nikada
nije imala loih iskustava s ljudima. Do tada se druila samo s ljudima iz Coconut Grovea, koji su i
sami tu dionicu na Main Highwayu prevaljivali autostopom". Ve je prolo i vrijeme veere a Amy jo
nije bilo kod kue. Svi lanovi obitelji uvijek su telefonirali kui kad bi kasnili na ruak ili veeru.
Ned je rekao da se Amy nije pojavila da uzme dva dolara te da pretpostavlja da se predomislila.
Napokon su se javile Amyne prijateljice i rekle da nije dola na sastanak s njima.
Kada je stigao detektiv Mike Gonzalez, obiteljski prijatelj, upitao je Joshuu je li mogue da je
njegova sestra pobjegla od kue. "Ni govora," odgovorio je djeak.
Od nekoliko desetaka tisua adolescenata iji nestanak svake godine prijave zabrinuti roditelji,
vie od devedeset devet posto ubrzo se vrate kui ivi i zdravi. "Nemojte paniariti", rekao je
Gonzalez, i sam otac adolescenata. "Ako se Amy ne vrati do sutra u jutro, nazovite me opet".
Sue ga je ponovno nazvala u est u jutro. "U panici sam", rekla je. "Amy se jo nije vratila".
Teki policijski stroj pokrenuo se polako i sa kripom.
"Jo ni danas im ne mogu oprostiti to nisu poduzeli temeljitiju istragu", kae Sue Billig. "eljela
sam da poalju helikopterske patrole, da skupine policajaca pretrae. pusto zemljite. To su uinili
nai prijatelji, ali ne i policija. Prijatelji su bili kao jedan. Zavirili su pod svaki grm, pod svako drvo u
naoj etvrti." Policija je sasluala Amyne prijatelje i polako poela sumnjati da se dogodilo neto
ozbiljno. est dana nakon Amyna nestanka, 10. oujka, pojavili su se prvi lanci u novinama.
SEDAMNAESTOGODINJAKINJA IZ GROVEA MODA KIDNAPIRANA, KAE POLICIJA
Na koncertu odranom te veeri prikupljeno je osamsto pedeset dolara, a stanovnici Coconut
Grovea u oblinjoj su banci otvorili raun na koji su novac uplaivali svi koji su eljeli pomoi u
potrazi. U potrazi za Amy Billig angairala se cijela etvrt. Kad je objavljena nagrada od tisuu
dolara, nazvali su ljudi koji su tvrdili da su je vidjeli u jeepu, u cadillacu, u autobusu i u trgovini. Sve
su dojave bile lane. Tada su Billigovi angairali skupog privatnog detektiva i zamolili FBI da se
ukljui u potragu.
Svake se noi Sue budila i izgubljeno gledala kroz prozor, uznemirena nonom morom u kojoj je
vidjela Amy kako plae na kii. Izgubila je deset kilograma. U svom dnevniku, pisanom pedantnim
rukopisom poslovne ene, zabiljeila je pojedinosti potrage za neuhvatljivom sjenkom svoje keri po
jedna biljenica za svaku dugu godinu.
Dvanaest dana nakon Amyna nestanka, 16. oujka 1974., nazvala je djevojka koja se predstavila
kao Suan Johnson i dojavila da je Amy otela skupina motociklista poznata kao Izopenici.
Pozajmljiva jamevine, ija je ki bila Amyna kolska prijateljica, doveo je Billigovima u kuu
dva lana Izopenika. "Izgledali su veoma opasno", prisjea se Sue Billig, "s onom njihovom
smijenom kosom, konim jaknama i izmama i novarkama privrenim lancima za opasae".
Nazvali su svog efa za podruje Floride.
"Ako je na teritoriju Izopenika, vratit emo je kui", rekao je. Nazvali su nekoliko dana kasnije,
ali s puno manje entuzijazma. Savjetovali su Billigovima da "zaborave cijelu stvar".
Dana 18. oujka, Amyn je fotoapart pronaen blizu junog voznog traka autoputa Florida. U
aparatu je bio eksponirani instamatic film s njenim imenom. U laboratoriju su uspjeli razviti jednu
fotografiju na kojoj se vidjela zgrada obrasla vinovom lozom i bijeli kamion u pozadini. Vinova loza
ne raste samoniklo u Junoj Floridi, a Billigovima je kua bila nepoznata. Oni vjeruju da je Amy
namjerno ispustila aparat da ostavi trag za sobom. Policija pak misli da joj je aparat ukraden ili da ga
je izgubila prije nego to je nestala. "No", pita se Sue Billig, "ako ga je netko ukrao, zato onda nije
skinuo Amyno ime s njega?"
U snove Suan Billig poelo se uvlaiti nasilje: sanjala je kako Amy bacaju iz jureeg automobila i
kako ona sklupana lei pored puta.
Dana 19. oujka nazvao je prijatelj Billigovih iz Baltimorea i rekao da poznaje odvjetnika koji
predstavlja motociklistiku skupinu Pogani te da krue glasine da je skupina u Miamiju otela neku
djevojku.
Onog dana kad je Amy nestala, kroz Coconut Grove protutnjila je skupina motociklista. Okupili su
se u Coconut Groveu na putu za motociklistiku utrku u Daytoni. "Vidjeli su ih svi gosti restorania
pored autoputa Main, kako se voze po pet u redu", kae Sue Billig.
esnaestog dana potrage, 20. oujka u devet u jutro, prvi je put od Billigovih zatraena otkupnina.
Navodni otmiari nazvali su ponovno u dva sata i etrdeset pet minuta. Tada se uo i nejasan glas u
pozadini kako govori: "Mama, mama, molim..."
Sue su naredili da se odjene u odjeu crvene, bijele i plave boje i donese trideset tisua dolara u
crnoj aktovki u predvorje hotela Fontainebleau. Morala je doi sama i nije smjela obavijestiti policiju.
Posluala je sve upute osim jedne. Dok se vozila prema hotelu s policajkom koja je glumila njenu
susjedu, policajci u civilu pomijeali su se s turistima u predvorju. Novac, posuen i izmoljen od
prijatelja i roaka, bio je upakiran u policijsku aktovku obojenu u crno, u koju je stavljen prisluni
ureaj. Da bi bili sigurni da se Amy nee nita dogoditi, Ned i Sue unajmili su jo istraitelja, pozvali
svog privatnog detektiva Franka Rubina, unajmili helikopter i sofisticiranu elektronsku opremu.
Sue i policajka u civilu sjele su na otoman u hotelskom predvorju. Aktovka je bila izmeu njih.
"Jako sam se bojala da ne ostanem bez novca. Znala sam da ga moram vratiti ljudima koji su nam ga
posudili. Tako sam vrsto drala aktovku da su mi kasnije prste morali razdvajati silom." Suein stisak
bio je tako vrst da je s ruke ogulila crnu boju.
Mladi s aknama, konjskim repom i zelenom kapom za baseball priao im je i rekao: "Dajte mi
novac i Amy e biti kod kueu est sati". Pokuali su provjeriti je li Amy sigurno kod njega. Rekao im
je samo da ima dugu smeu kosu. Pokolebale su se. Odveo ih je do dizala. Na petom katu ekao ih je
mladiev brat jednojajani blizanac.
Policajka ih je uhitila. Kad ih je upitala koji je glumio Amy i viknuo "Mama", pokazali su jedan na
drugoga i rekli: "To je bio on".
Prijestupnici, esnaestogodinji uenici srednje kole u Miami Beachu, ivjeli su sa svojom
razvedenom majkom u obiteljskoj kui. Na sasluanju ona je plakala. Oni nisu. Sudac ih je pustio pod
njenu pasku. Tog dana Billigovi su potroili gotovo dvije tisue dolara i izgubili dragocjeno vrijeme,
gorko kae Sue Billig. "Bili smo na pravom putu dok nas to nije omelo". Djeaci su uvjetno puteni
tek nakon to se Sue Billig za njih zauzela na sudu. Nikad joj se nisu ispriali. Sue je pisala njihovim
dobrostojeim roditeljima traei da joj nadoknade trokove izazvane pokuajem njihovih sinova da je
ucjene. Nikada nije dobila odgovor.
Dana 26. oujka Billigovi su proslavili dvadeset sedam godina braka. Da je iva, Amy, koja je jako
voljela poklone, pjesme i estitke koje je sama izraivala, nekako bi im se javila. No, to se nije
dogodilo. Piloti i stjuardese putnikih zrakoplova u desecima gradova djelili su letke s Amynim
opisom. Interpol ga je razaslao irom Europe i istraio dojavu da je viena u Libanonu.
Dana 31. oujka Amy je maturirala u odsutnosti. Na dan koji je proglaen "Danom pomoi obitelji
Amy Billig" u park Coconut Grovea naguralo se vie od petsto mladih ljudi. Manifestacija, koju su
organizirali Amyni kolege iz razreda, donijela je prihod od tisuu petsto ezdeset jednog dolara. Bio je
prisutan i Ned, koji se trudio da izgleda oputeno. Sue je ekala pored telefona. Kad joj je ponestalo
strpljenja, pridruila se Amynim kolegama koji su vozaima na krianjima dijelili letke.
Neda je obuzela depresija. "Mislim da sam neko vrijeme bio manino depresivan. Nema nieg
goreg od bespomona ekanja". I on i Sue potraili su pomo psihologa ije je trokove platila
idovska zaklada. "Tad nismo imali novca, a jedino nam je to moglo pomoi da se ne slomimo".
Sotona, ef skupine Poganih, rekao je dravnom odvjetniku u Baltimoreu da e Izopenici Amy
najvjerojatnije pokuati trampiti ako je u njihovu posjedu. To je Sue rekao i pripadnik skupine Aneli
pakla. "Oni mlade djevojke mijenjaju za druge djevojke, gotovinu, kreditne kartice i motocikle."
Nada se opet javila kada im je znanac iz Baltimorea javio da je primio udan poziv jednog lana
motociklistike skupine.
"Sjeate li se onog posla dolje na jugu o kojem smo priali?".
"Je li iva?"
"Da".
etiri dana kasnije opet je zavladao oaj.
"Kad su Izopenici odlazili iz Fort Lauderdalea, ona je bila s njima", rekao je glas.
Meu motociklistikim skupinama izbio je rat. Olovom oteana tijela triju pripadnika suparnike
skupine Aneli pakla isplivala su 1. svibnja na povrinu jezera u kamenolomu okruga Broward. Sva su
trojica imala rupu od metka u glavi.
Sue Billig pisala je predsjedniku Nkonu da zamoli FBI za pomo. Odgovorio im je direktor FBI-a
Clarence Kelly. Rekao je da FBI ne moe preuzeti sluaj jer nema dokaza da je Amy bila oteta.
Meutim, u upravi FBI-a u Washingtonu Amy je ipak uvrtena u popis nestalih osoba. Direktor je
zamolio Billigove da imaju povjerenja u lokalne vlasti."
Sljedeeg je dana netko nazvao i ucijenio ih na dvadeset pet tisua dolara. Policija je ustanovila da
je ucjenjiva retardirani crni adolescent. Rekao je da ga je na to uputio neki bijelac. Billigovi nisu
podigli optubu. "Djeak nije bio normalan", kae rezignirano Sue Billig. "Sve su to neija djeca. Ja
nisam pobornik naela oko za oko zub za zub."
Nizale su se druge ucjene, a svaku je trebalo provjeriti.
Neka slubenica Ministarstva financija izjavila je da je u lipnju vidjela Amy u nekom baru u Fort
Lauderdaleu s motociklistima ida joj se uinila posve izgubljenom. Sue Billig je pronala bar. Vlasnik
se prisjetio skupine koja je bila toliko buna da ih je sve istjerao iz lokala zaprijetivsi im orujem.
Vidio je natpise na njihovim motociklima. Bili su to Izopenici iz Orlanda.
Sue Billig slijedila je Izopenike u Orlando, gdje su u ratu suparnikih skupina bila ubijena dva
Poganina. Obilazei Orlando i oblinji Kissimmee, nala je jedan trag. Poslovoa trgovine Majik
rekao joj je da je u njegovu trgovinu vie puta navraala djevojka koja odgovara Amynu opisu. Svaki
put su je pratila dva motociklista. Bila je veoma lijepa i tiha. Kupovala je samo vegetarijansku juhu od
povra tvrtke Campbell i krekere.
Sue se silno obradovala toj vijesti jer je Amy bila vegeterijanka.
Pronala je prljavo i naputeno okupljalite Izopenika, fotografirala ga i prekapala po smeu. Na
telefonskom raunu koji je tamo nala vidjela je da se jedan broj esto ponavlja. Kasnije je
ustanovljeno da je to broj Velikog Jima Nolana, voe Izopenika na jugoistoku SAD-a.
Meutim, najprije se vratila u Miami i bijesno odjurila na policiju. Bilo je to 30. srpnja. Iako joj je
policija jo pet mjeseci ranije rekla da ne dira Amyne dokumente i osobne stvari dok policijski
strunjak s njih ne uzme otiske prstiju, ni nakon nekoliko telefonskih poziva nitko nije doao.
Laboratorijski strunjak Al Heath, ija je ki bila Amyna kolska kolegica, posjetio je Billigove i
pokuao uzeti otiske. Meutim, oni su u meuvremenu posve izblijedjeli. Alu je bilo krivo to nije
naao nijedan dobar otisak Amy Billig. Da je takav otisak pronaen, policija bi ga kompjutorski
poslala irom zemlje kako bi ga mogli usporediti s otiscima neidentificiranih djevojaka, bile one
uhiene, bolesne ili mrtve.
Heath je ipak uzeo nekoliko vlasi s Amyne etke za kosu. Usporedio ih je s vlasima odbaene
etke za kosu koju je Sue pronala u okupljalitu Izopenika u Orlandu. Rezultat je bio ni "da" ni "ne"
nego "moda".
Heathova ki ni jednog trenutka nije pomislila da je Amy pobjegla od kue. I Heath je dijelio to
miljenje. "Imam mrane slutnje u vezi s Amy", rekao mi je. "Mislim da vie nije iva".
Tako misli i privatni detektiv Rubino, koji je kasnije odustao od potrage. "Mnogi ljudi umru", kae
on "i njihova tijela nikad ne budu pronaena. Ne bi bila ni prva ni zadnja. Moda je u movari
Everglades gdje e istrunuti prije nego to je itko pronae."
Jedan motociklist postao je Suein stalni dounik. On joj je javio da mu je neki Izopenih iz
Orlanda rekao da je Amy prodana u lipnju u Fort Lauderdaleu, kad je tamo uhien vei broj
motociklista. Sue je otila u zatvore Raiford i Belle Glade da porazgovara s drugim lanovima
skupine. "Kamo god sam otila, dobila sam podatke koji su se slagali s onim to sam do tada znala.
Meutim, mnogi motociklisti nisu eljeli nita rei. Oni jedni druge smatraju braom ine ele odavati
tue tajne."
Kad im je pokazala Amynu fotografiju, motociklisti su rekli da su je vidjeli pet tjedana ranije na
svom skupu u Chicagu.
Tada su nazvala dva biva policajca i rekla da e pronai Amy. Sve to im treba, rekli su, jesu tri
tisue dolara. Ned i Sue uspjeli su nabaviti samo tisuu petsto. Sue im je rekla da je nazovu na njen
raun ma gdje se nalazili. Nikada je nisu nazvali. Kasnije su rekli da su pretaili Ocalu, Orlando,
Gainesville, Atlantu, i Chattanoogu u dravi Tennessee.
Sue Billig vjeruje da se nisu ni maknuli iz Miamija.
Lijenik s kojim se posavjetovala o svojoj nestaloj keri rekao joj je da bi ivot s motociklistima
za Amy bio "sukob linosti", ali da bi Amy "ipak smogla snage da preivi iz psiholoke potrebe da se
prilagodi i najteim uvjetima".
Drugi lijenici spominjali su mogunost amnezije i "tokholmski sindrom", pojavu primijeenu
kod osoblja jedne vedske banke koje je poelo suosjeati s pljakaima koji su ih drali u
zatoenitvu.
U jesen su iz New Yorka stigli najbolji prijatelji Billigovih da ih utjee. Sue i njena prijateljica
sjedile su razgovarajui i plaui, dok su njihovi supruzi bili u drugoj prostoriji. Iznenada se zaulo
zapomaganje mlade ene: "U pomo! U pomo! Pomozite mi!"
Svi su se skamenili osim Sue Billig. "To me dozivala moja Amy". Izjurila je iz kue u mrak i
odjurila na drugu stranu ulice odakle su se u grmlju uli povici. Sue, koja nije imala ni pedeset
kilograma, sama je razdvojila dvoje ljudi: pretuenu i okrvavljenu mladu enu i snanog razbjenjelog
mukarca. Odgurnula ga je viui: "Makni se od nje! Odlazi!"
ovjek je pobjegao. Sue je djevojku uvela u kuu i pozvala policiju. U trenutku kad ju je napao
njen bivi mladi, djevojka je uvala tuu bebu. Sue se tek poslije poela nekontrolirano tresti. "To me
dozivala moja Amy. To je bila moja ki, iako je bila tua. Nadam se da e netko pomoi Amy ako se
nae u takvoj situaciji".
Kad god vidi kakvu mladu autostopericu, Sue se rasplae i odmah stane. "Molim ih da ne
autostopiraju". Pokazuje im letke s Amynom slikom. "Molim prijatelje da ne staju autostopericama.
To djeci daje laan osjeaj sigurnosti. Nisu svi ljudi dobri. Ima nas i zlih."
Dugo vremena policija se javljala Sue Billig svaki put kad bi pronala mrtvo tijelo neke
neidentificirane djevojke. Nakon to su joj rekli da je u etvrti Keys pronaena ljudska lubanja, dugo
je imala none more, pa ih je zamolila da je ubudue ne obavjetavaju prije nego to usporede zubala.
Hvatajui se za slamku, Sue se posavjetovala s vidovnjacima. To su pokuali i Joshua i nekoliko
obiteljskih prijatelja. "Svi su rekli manjevie isto", rekla je Sue, "da je Amy iva".
Na prvu godinjicu Amyna nestanka Ned i Joshua otili su u Daytonu na godinju motociklistiku
utrku. "Tamo je bilo mnogo motociklista, ukljuujui i dosta Izopenika. Meutim, nalazili su se iza
tanke iane ograde i imali su naoruane straare. Ned nikako nije mogao ui meu njih, a za to nisu
bili raspoloeni ni lokalni policajci", kae Sue.
Kad je nazvala telefonski broj koji je pronala u Orlandu, Sue je dobila Velikog Jima Nolana,
ovjeka koji je vlasti bio trn u oku otkako je maturirao kao najbolji u svom razredu. Otila je
autobusom u Hollywood, drava Florida, gdje su je motociklisti ekali s kombijem.
"Veliki Jim Nolan je div duge kose. Odvezao me svojoj kui gdje su ve bili drugi motociklisti s
djevojkama i velikim psima. Kua je izgledala grozno. Rekla sam im: 'Ne elim nikoga otpremiti u
zatvor. Samo elim doi do svoje keri'."
Nolan je rekao da e joj pokuati pomoi. On itri lana njegove bande kasnije su optueni za
ubojstva u kamenolomu. U to vrijeme Veliki Jim ve je bio u zatvoru zbog prijetnje policajcu.
Drugooptueni se nalazio iza reetaka jer je divljaki premlatio neku enu a trei je sluio doivotnu
robiju zbog otmice. Jedan od te dvojice ve je bio u zatvoru jer je zajedno s drugim lanovima bande
za drvo sadistiki pribio neku osamnaestogodinju djevojku.
Prolazili su mjeseci i godine. Snovi su ustupili mjesto nostalginim sjeanjima koja su joj
pomogla da sauva razum. Prisjeala se Amy kao adolescentice, djevojice koja plee na ulici, kao
naprednog i lijepog dvogodinjeg djeteta, bebe i kao dojeneta u kolicima.
Onda su doli drugi sni. Sue Billig poela je sanjati prazna kolica i sebe kako izbezumljena trai
svoju ker zavirujui u sva kolica koja bi joj se nala na putu.
inilo se da je morama napokon doao kraj, kad se javio motociklist po imenu Paul koji je
proitao novinski lanak popraen Amynom fotografijom. Nazvao je Billigove i rekao im da je
jednom u Orlandu "posjedovao" Amy, te da joj je izgubio trag kad je uhien. To se slagalo s onim to
su otprije znali. Paul je rekao da je Amy "kupio" jako pretuenu, drogiranu i izgubljenu. Tono ju je
opisao, spomenuvi ak i mali oiljak koji su Billigovi drali u tajnosti radi to tonije identifikacije.
Uvjerena da je na pravom tragu, Sue je odmah s Paulom dogovorila susret na nekoj udaljenoj
benzinskoj crpki. Iako se nikada nije vozila motociklom, sjela je na sjedalo iza neznanca. Jednog
trenutka prostrujilo joj je glavom da bi i ona, poput Amy, mogla nestati za sva vremena. Odbacila je tu
pomisao. "Nisam se bojala. Kad se radi o Amy, nita mi nije teko uiniti. Imam osjeaj kao da negdje
govori: 'Moja e me majka nai'."
U svojoj je autoprikolici motociklist pogledao Amynu fotografiju i zakleo se da je s njom ivio.
Sue Billig zapamtila je registarski broj automobila jednog drugog mukarca koji je prisustvovao
razgovoru i dala ga policiji u Miamiju. Policija je ustanovila da se za ovjekom traga zbog tri ubojstva
koja je poinio u Virginiji. Iako se Sue tome usprotivila, policija je izvrila prepad na prikolicu i
uhitila ga.
Policajci su bjeguncu pokazali Amynu fotografiju. "Biva cura mog prijatelja", rekao je on i
dodao: "Nedavno ju je majka dola ovamo potraiti".
Paul je rekao da se Amy nalazi u Tulsi i da bi je on i Sue mogli pronai. inilo se da se potraga
pribliava kraju. Amyna soba bila je sauvana onakva kakvom ju je ostavila. Sue je kupila nove
plahte, tkaninu od cica i pokriva za krevet. "eljela sam da u sobi zatekne neto novo i svjee kad se
vrati kui."
Bilo je to lipnja 1976., dvije godine nakon Amyna nestanka. Sue je odletjela u Tulsu i tamo ekala.
Paul je zakasnio pet dana. Doao je ravno iz zatvora. Nazvao ju je u hotel, rekao da se spakuje i eka
na njegov poziv. Nije ju nazvao. Jednostavno je nestao. Oajna, otila je u policiju gdje su joj rekli da
su uli da je ubijen. Ostala je u Tulsi pet tjedana. Blagdan Dana nezavisnosti, koji se te godine slavio
po jubilarni dvjestoti puta, provela je sama u hotelskoj sobi. Uporno je obilazila lokalne barove i
trgovine motociklistikom opremom pokazujui Amynu fotografiju svakome za koga je smatrala da
joj moe pomoi. Naila je na djevojku koja je jako nalikovala na Amy, ali je bila neto krupnije
grae. Djevojka je rekla da je vidjela Amy na zabavi motociklista na nekom jezeru u Fort Worthu,
drava Texas. "Sliila je Amy kao jaje jajetu", rekla je Sue. Upitala ju je zna li odakle je djevojka koju
je vidjela u Forth Worthu. "Ne znam, moda odavde, a moda iz Miamija," odgovorila je.
Sue se 15. srpnja vratila sama u Miami. Napisala je na stotine pisama. Ako su Patty Hearst
pronali ivu, mogu i Amy. Pisala je za pomo i Catherine Hearst. Odgovorila je njena tajnica:
gospoda Hearst rekla je da joj ne moe pomoi.
Tada je u Junom Dadeu nestala djevojka po imenu Barbara Stevens. Ako je ona iva, onda je
moda i Amy, tjeila se Sue. Tijelo Barbare Stevens pronaeno je u umi. Ubojica nije nikada
uhvaen.
Onda se opet pojavio Paul, iv, ali sa slomljenim aicama na oba koljena. Ovaj je put imao posve
pouzdanu informaciju. Amy je u Seattleu, gdje radi s djevojkama jo dvojice motociklista u lokalu na
obali oceana, dvije ulice od trajekta. "Posve je izmodena i ini se znatno starija nego to jest," rekao
je. "Pripremite se na to da izgleda kao da joj je najmanje trideset godina."
Amy bi tada ve imala dvadeset jednu godinu. Sue Billig otputovala je prvim letom u Seattle. Na
putu ju je pratio mladi, suprug jedne od Amynih najboljih prijateljica. Bilo je to 16. studenoga 1977.,
tri i pol godine nakon Amyna nestanka.
Policija u Seattleu rekla im je da ne znaju ni za kakve motocikliste. Sue ih je pronala sama i
uoila natpise na njihovim motociklima: "Izopenici, drava Florida". Odmah su je pretraili.
"Nisam policajka. Samo elim znati gdje mi je ker."
"Zato elite da vam se vrati?", upitao je jedan. "Ona vam vie ne pripada. Sada je poput nas.
Pustite da ostane kod onoga ija je."
Sue je bila uporna i slomila njegov otpor. "Vi ste draga ena, imate stila," rekao joj je.
"Rekli su mi da e mi je vratiti, ak i ako budu morali nekome prosvirati glavu", rekla je Sue.
"Ako meu motociklistima ima dobrih ljudi, oni su bili takvi." Motociklisti su se dali u potragu. Ba
kao i Sue.
Dok je pokuavala zapodjenuti razgovor u nekom baru, izbila je svaa meu trgovcima drogom.
"Neki Indijanac dohvatio je bocu, razbio je i pojurio prema nekom crncu." Izgurana iz lokala, Sue se
posrui nala na ulici ba kad su naili policajci u nekoliko automobila. U toples baru razgovarala je
s ljudima koji su istodobno na anku vagali vreice marihuane. "Pokazivala sam njenu fotografiju
prostitutkama, Indijancima, ankerima". Nekolicina ju je prepoznala, ali su bili previe uplaeni da bi
se mijeali u stvar. Osoblje neke knjiare prepoznalo ju je na slici i reklo da ju je vidjelo. Opisali su
njen hod i zube. "Ili je to doista bila Amy, ili sam godinama slijedila neku djevojku koja je
nevjerojatno nalik na nju."
Izopenici su pronali djevojku koja je odgovarala opisu. Sueinom suputniku dali su
motociklistiku odjeu i ponudili mu pitolj. Odbio je, ali je ipak krenuo s njima. Djevojka je rekla da
se zove Willow Treeland. Bila je drogirana i u jadnom stanju. To nije bila Amy.
Dok su bili u glavnom sklonitu Izopenika, na prilaznom su putu zakripale gume i motociklisti
su "svi skoili, izvukli pitolje iza pei na drva i odjurili do prozora". Ipak, nije dolo do pucnjave i
Sue je ostala na veeri na Dan zahvalnosti.
Prijateljski raspoloen motociklist uporno je molio Sue i njena suputnika da se vrate kui: "Mislim
da mu je istinski bilo stalo do nas". Upravo kada je, na odlasku, Sue predavala kljueve na recepciji,
nazvao je jedan od ljudi s kojima je razgovarala u nekom lokalnom baru. Sav zadihan, ovjek joj je
rekao da je vidio Amy na ulici te je na silu odveo u bar Blue Eagle.
Sue je odjurila do bara. Tamo je nala lijepu djevojku koja je pobjegla od kue. Ni ona nije bila
Amy. Sue i djevojka razgovarale su nekoliko sati. Da ona ima majku kao Suan Billig i obitelj koja je
voli, vratila bi se kui, rekla je. Sue se ponudila da joj plati kartu do kue, ali je djevojka odbila. Nije
ak htjela rei ni odakle je. "Kakva korist od toga", rekla je. "Moja majka me ionako ne eli vidjeti."
Sue se vratila u Miami bez svoje keri. Onda je stigla nova dojava. Neki odvjetnik iz Miamija
javio je da je saznao da se Amy nalazi s motociklistima u New Jerseyju. "Budite spremni na najgore",
upozorio je. "Ona je sada djevojka nekog motociklista. Morat emo je odande dopremiti u lancima i
na silu."
Uasnuta tim rijeima, Sue je otila na sud. Na njen je zahtjev sud hitno izdao nalog za skrbnitvo,
kako bi Amy mogli odmah otpremiti u bolnicu, dok se ne oporavi i ne bude sposobna za put. Kad je
dokument bio gotov, odvjetnik se povukao. Nije se elio mijeati u sluaj i prestao je odgovarati na
Sueine telefonske pozive.
Sue je najtee palo kad su morali prodati kuu u kojoj su ivjeli s Amy. Ned je izgubio galeriju,
koju je u prvih nekoliko godina nakon Amyna nestanka bio gotovo posve zapustio. Prodali su gotovo
sve dragocjenosti i preselili se u manju kuu.
Jednog dana Sue je otila s Amynim psom do svoje stare kue da novim stanarima pokae Amynu
sliku kako bi je prepoznali ako se vrati. "Kue vie nije bilo tamo. Bila sam izvan sebe... Nikad u
ivotu nisam doivjela neto tako potresno. Bio je to dom iz kojeg se nismo eljeli iseliti. Bio je to
Amyn dom", kae Sue jedva suspreui suze.
"Spakirala sam sve njene drage male stvari: knjige, punjene ivotinje, odjeu, sve ono to joj je
toliko znailo. Nisam ih imala srca zatvoriti u kutije. Jednostavno mi neto nije dalo da ih oblijepim
irokom vrpcom. U tim kutijama bio je cijeli ivot moje keri." Naposljetku ih je Joshua oblijepio i
stavio na tavan.
"Ponekad mi", povjerava mi se Sue Billig, "doe da se popnem na tavan, otvorim ih i ponovno
zavirim unutra. No, tada se suspregnem. Ne elim si dopustiti da se razbolim i da se moraju brinuti o
meni."
Na Amyn dvadeset prvi roendan, Sue Billig zapisala je u svoju biljenicu: "Tako sam nesretna.
ini mi se kao da imam kamen oko vrata. Nisam joj nita blie nego to sam bila prije etri godine."
Na nekoj TVpostaji prikazan je prilog o Amy s najsvjeijim podacima o njenu sluaju. To je
potaklo jednog gledatelja da ode na policiju okruga Metro i prijavi da ju je vidio. Bilo je to kada mu se
pokvario auto u etvrti Ocala, rekao je. Kod lokalnog automehaniara vidio je djevojku za koju mu je
ovaj rekao da ju je "uzeo" iz Coconut Grovea.
Sue je o tome izvijestio neki televizijski novinar. Policija je potvrdila vijest, dodavi da je
policajac kojem se oevidac obratio izgubio papiri na kojem je ovaj zapisao svoje ime i adresu.
Ono ega se Sue najvie boji jest da je Amy mrtva: "Ma kako ona bila fiziki ili psihiki bolesna,
ma u kakvu se stanju nalazila, ako je jo iva, pomoi emo joj. Ali, ako je mrtva, onda je sve gotovo.
Vie je nikada neu vidjeti."
"Od dana Amyna nestanka sve je ovisilo o financijama, o novcu. Smatram da bismo je bili nali da
smo imali dovoljno novca. Sada vie nemamo nita. Potroili smo sve to smo cijeli ivot stjecali."
U meuvremenu je policija odvojila jae snage za traenje nestalih adolescenata. "Da Amy sada
nestane, nali bismo je", kae Sue. "Sve to sam poduzela bilo je dobro, ali nisam imala podrku."
"Osjeam da ivim samo kada tragam za Amy", kae ona, "kada jurim i istraujem." Njen glas je
snaan i odluan. "Najgore mi je kada se nita ne dogaa. Tada poinjem oajavati, jer se uplaim da
bi je ljudi mogli zaboraviti."
Godine provedene u pretpaklu ostavile su traga. "Pogledam se u zrcalo i ne mogu se prepoznati." I
drugi lanovi obitelji platili su danak. Nedovo lice izbrazadano je dubokim borama. "To nas razdire
iznutra", kae Sue. "Jo se volimo, ali vie nismo onakva obitelj kakva smo nekada bili. Ponekad ne
razgovaramo da jedni drugima ne bismo nanijeli bol."
"Ba kao i Sue, i ja sam siguran da je Amy iva. Dok neto pouzdano ne saznamo, nitko od nas
nee prestati tragati. Mnogo smo puta doli tako blizu. To je jako frustrirajue. Moramo misliti i na
sebe. Imamo sina kojeg volimo jednako kao i Amy. Prvu godinu ili dvije nakon njena nestanka on je
doivljavao strane okove. Imati esnaest godina samo je po sebi teko. Zapravo, mislim da smo ga
zanemarili," kae Ned.
Jo ima dojava, ali sada su rjee. Sue radi i pokuava to manje misliti na prolost. To joj uspijeva
jer u budnom stanju mata o Amy. Bez obzira kakve bile njene matarije, u njima se Amy uvijek vraa
kui. Vidi je kako ulazi u stan, mrava i blijeda, ali iva.
"Gdje god da je, nije joj dobro", kae Sue. "Ja vjerujem u telepatiju. Ali, trebam pomo. Budemo li
svi intenzivno mislili koliko je volimo, to e joj pomoi da prebrodi potekoe."
Pet godina nakon Amyna nestanka, napisala sam o njenom sluaju veliki senzacionalistiki lanak
za Tropic, Heraldovo nedjeljno izdanje. Uslijedila je sva sila neplodnih dojava i poziva raznih udaka.
Kad se u Miamiju poeo prikazivati film Netragom nestao, Sue me nazvala plaui. Scenarij filma
dijelom se temelji na stvarnom dogaaju: nestanku jednog djeaka u New Yorku. U prvi sam mah
pretpostavila da je Sue gledala film i da me zove shrvana dojmovima, no pokazalo se da me nazvala
im je vidjela najavnu picu na televiziji. pica, koja doarava muke majke u potrazi za nestalim
sinom, jako je potresla Sue. Odluila je pogledati film. Ni govora, rekla sam. Obeala sam joj da u ga
najprije pogledati ja i rei joj treba li ga gledati ili ne. Dakako, Sue se nije mogla strpiti. Emotivno
iscrpljena filmom, osobito slatkastim hepiendom u tipinom holivudskom stilu, kolav birala je im je
isteturala iz dvorane i pokuala se napiti vode s fontane u predvorju.
Lijenici su ustanovili da ima bolesno srce.
Ponekad se uplaim da bi Billigovi mogli umrijeti prije nego to pronau Amy.
U jesen 1985. nova je dojava navela inspektora za krvne delikte iz Miamija i forenzikog
odontologa da odu u Texas gdje je bilo ekshumirano tijelo mlade djevojke. Djevojka je preminula u
Texasu jedanaest godina ranije, etiri mjeseca nakon Amyna nestanaka. Bila je to smeokosa
dugonoga ljepotica, oko osamnaest godina stara. U Texas je stigla s mladiem kao lanica putujueg
karnevala. Kada je karneval otiao iz grada, par je ostao ivjeti na usamljenoj farmi u Mundyju.
Lokalni erif morao je nekoliko puta rjeavati sporove izmeu mladiai djevojke. ini se da ju je
mladi tukao. Naposljetku se razboljela i on ju je odvezao u bolnicu. Na grudima i nogama imala je
modrice a umrla je prirodnom smru. Izljev krvi u mozak, utvrdili su lijenici.
Na samrtnoj postelji djevojka je rekla medicinskoj sestri da je dijelom Indijanka, da je odrasla u
Sjevernoj Karolini i da joj je ime Terri Ann Warner. Nadimci su joj bili Terri Divlje Pero i Terri
Divlji Konj. Tri dana nakon dolaska u bolnicu preminula je i mladi je otiao iz grada. Budui da nitko
nije doao po njeno tijelo, sahranjena je mjesec dana nakon smrti.
Jedanaest godina kasnije, Terrin mladi, kojem su bile trideset tri godine, vidio je u Pennsylvaniji
letak s Amynom slikom, to ga je dijelila organizacija za traenje nestale djece. Otiao je u policijsku
postaju. Djevojku s letka ne treba smatrati nestalom jer je preminula u Texasu, rekao je policajcima te
otiao prije nego to su mogli zatraiti da pojasni svoje rijei.
Dunosnici drave Texas nisu htjeli izdati dozvolu za ekshumaciju djevojina tijela pa je Suan
Billig morala nazvati guvernera Floride da intervenira u njenu korist. Tada se prvi put ozbiljno
pozabavila milju da je Amy mrtva. Ipak je eljela znati istinu. Ba kao i ja.
Odluila sam posjetiti groblje teksakog gradia Vernona. Kanila sam tijelo otpratiti u Dallas, gdje
su posmrtni ostaci trebali biti ispitani. Prije nego to sam otputovala, telefonom sam se raspitala o
pokojnici kod desetak Teksaana koji su je vidjeli, ivu ili mrtvu. Uvjerila sam se da mrtva djevojka
nije Amy i otkazala put.
Billigovi su s olakanjem primili vijest, iako je Sue oplakivala "neiju ker". I ja sam plakala,
osobito kad sam ula to su strunjaci otkrili ispitivanjem zuba i kostiju. Naime, pokojnici nije bilo
osamnaest godina, kao to se vjerovalo, nego samo dvanaest ili trinaest. Do sada jo nitko nije doao
po njeno tijelo.
Provjerila sam sve popise nestalih osoba u Sjevernoj Karolini i u indijanskim rezervatima. Tajna
jo nije razotkrivena. Tko je bila djevojka koja je rekla da se zove Terri Divlje Pero? Od ega je
bjeala? Zato je nitko nije doao potraiti?
Neka nam Bog pomogne, gdje je Amy? Nakon svih ovih godina, muke Billigovih ni danas nisu
manje nego to su nekad bile. "Kad je odvedena, Amy je jo bila dijete. Sada je ena i ja nou ne mogu
spavati pri pomisli na to to joj se sve do sada moglo dogoditi," kae Sue.
"Ponekad, kad odem s Nedom u restoran, za oko nam zapne kakva obitelj ija ki hodom ili
smijehom podsjea na Amy. Odmah izgubimo apetit. Volimo je i nedostaje nam. Nema toga to ne
bismo uinili da je pronaemo i zatitimo. Na ivotu nas dri samo nada da emo je jednoga dana opet
vidjeti."
Opsesija Suan Billig meni znai vie od zanimljive teme za novinske lanke, jer sam i sama
poela matati o Amvnom povratku kui.
Ponekad se uplaim da neu doivjeti taj dan.
Meutim, ima i tajnovitih nestanaka koji bivaju rijeeni. Iako se dogaa da ljudi nestanu kao da su
u zemlju propali, ponekad ih se uspije ieprkati zahvaljujui novinarima iji lanci dou u prave
ruke. tovie, to se vrlo esto dogaa.
Takva je bila i sudbina Eddieja Rosenmana.
Jednog nedjeljnog poslijepodneva, taj sedamdesetpetogodinji veteran iz Prvog svjetskog rata
stavio je na glavu svoj elegantni slamnati eir s crvenom vrpcom i izaao iz svog malog stana na
South Beachu u etnju. Budui da je nakon modanog udara ostao gotovo nijem, Eddie, koji je bolovao
od eerne bolesti, gestikulacijom je dao do znanja svojoj supruzi Rebecci da e se vratiti za pet do
deset minuta.
Nije ispunio obeanje. Kad ga nije bilo ni u deset sati na veer, supruga je pozvala policiju. Tjedan
dana kasnije, Rebecca, koja je za Eddieja bila udana vie od pedeset godina, dola se isplakati na mom
ramenu. Eddieja nisu vidjeli u lokalnim bolnicama, ni u zranoj luci, ni u mrtvanici, izvijestila me
prijateljica Ellavne, koja radi u Uredu za nestale osobe.
Eddie i Rebecca zaljubili su se jedno u drugo 1919. u New Yorku, kada se Eddie vratio iz rata.
Vjenali su se 1923. i od tada se nisu razdvajali.
Ako izgubimo jedno drugo, ostat emo posve sami rekla mi je. Sin im je umro kao beba, a ki
1935. godine, u dobi od jedanaest godina.
Rebecca je sve pretraila. Stotine dobrovoljaca iz Eddiejeve udruge veterana i sinagoge Kneseth
Israel, kamo je brani par odlazio na molitvu, temeljito su pretraivale uske ulice gusto naseljene
etvrti South Beach. Potraga se proirila i na zelene povrine oblinjeg parka Flamingo. Na noge se
digla cijela etvrt, no Eddieju Rosenmanu nije bilo ni traga ni glasa.
Kao da je u zemlju propao rekla mi je jecajui Rebecca. Budui da nije mogao govoriti, bilo je
malo vjerojatno da je kupio kartu za kakav let, ali je onako izgubljen mogao otii autobusom. Rebecca
je ak nazvala upravu groblja u New Yorku, gdje je bila pokopana njihova ki. Ni tamo ga nisu vidjeli.
Moda je kod nekoga prenoio, ali ne vjerujem da bi ga zadrali vie dana glasno je
razmiljala Rebecca. Nitko ga ne bi oteo radi otkupnine. Mi smo siromani. Sve to elim jest da ga
ponovno vidim, iva ili mrtva.
Policija nije imala nikakvih tragova.
Tada je nastupio trenutak da se upotrijebi najjae oruje publicitet. Trebalo je iskoristiti mo
medija da se doe do Eddieja Rosenmana, ma gdje on bio. Iako to veina novinara ne eli priznati, svi
mi volimo takve sluajeve. Meni oni daju osjeaj da sam superena koja juri da spasi ljude u nevolji.
Obeala sam Rebbeci da emo ga nai. Neko esto ulo govorilo mi je da emo uspjeti. Moj je lanak
objavljen u jutarnjem izdanju, zajedno s fotografijom branog para s proslave njihove
pedesetogodinjice braka. Trud nije bio uzaludan.
Dok je ispijala jutarnju kavu, medicinska sestra Gradske bolnice ugledala je lanak u novinama i
prepoznala Eddieja. Iako je imala slobodan dan, uzbueno je nazvala svoje kolegice da ih izvijesti o
"ovjeku sa slamnatim eiriem". Naime, gotovo cijeli tjedan otkako je nestao, Eddie je proveo
zakljuan na psihijatrijskom odjelu bolnice u Miamiju. Kad su mu bolniari pokazali lanak u
novinama, suznih je oiju pokazao prstom na Rebeccu: "Mama, mama", rekao je.
Kad se Rebecca taksijem dovezla u bolnicu, Eddie ju je vrsto zagrlio plaui kao dijete. Jo je
nosio istu odjeu u kojoj je bio na dan nestanka. U bolnicu ga je dovezao policajac u pet u jutro, dan
nakon to je njegova supruga prijavila nestanak.
Eddie je udepovima hlaa imao sto sedamdeset dva dolara, ali nijednog osobnog dokumenta.
Nismo mogli s njim komunicirati objasnio nam je upravitelj bolnice. Nesuvislo je mucao pa
smo ga zadrali u bolnici.
Prije nego to je Eddie identificiran, Rebbeca i Elayne raspitale su se telefonom kod osoblja
nekoliko puta. Svaki puta su ga potanko opisale i upozorile na njegove govorne probleme. Meutim,
budui da je u kartoteci bio uveden kao "neidentificiran", osoblje im je svaki put odgovorilo da nisu
primili takvog pacijenta. Kad smo ga napokon nali, Eddie je imao ime, ali ne svoje. U bolnikoj
kartoteci pisalo je "Harry Brottice". Nitko nije znao odgovoriti zato. Moda im je Eddie pokuao rei
svoje ime a oni su ga krivo razumjeli. Bolniki slubenici nisu tono znali ni gdje je Eddie pronaen,
kako je doao u dodir s policijom, a ak ni koji ga je policajac iz Dvadeset sedmog rajona okruga Dade
dovezao u bolnicu.
Napisala sam lanak i fotografirala sretni par, koji se ponovno naao zajedno. Neki bijesni
bolniki slubenik poalio se zamjeniku glavnog urednika da moj izvjetaj nije fer jer je upravu
bolnice prikazao kao nekompetentnu, pa mi je urednik savjetovao da se potrudim ostvariti bolje
odnose s upravama naih vrlih lokalnih institucija.
Meutim, Rebecca i Eddie bili su sretni, pa sam i ja bila sretna.
"Tako se radujem to je iv i opet sa mnom", rekla je Rebecca dok su susjedi i prijatelji dolazili na
domjenak u ast Eddiejeva povratka. "Oboje smo izvan sebe od sree."
Mediji mogu pomoi ljudima koji se izgube u nepreglednom labirintu dravnih i javnih institucija.
Jedne nedjeljne veeri neki je mukarac nazvao urednitvo Heralda i zamolio da mu pomognemo u
vezi s nestankom jedne osobe. ula sam samo kako mu slubenik iz urednitva gradske rubrike kae
da nazove ponovno u ponedjeljak u jutro. Mnogo ranije namjerno sam se preselila sa svog stola, koji
se nalazio u udaljenom kutu goleme prostorije, na slobodno mjesto blizu urednika gradske rubrike
mozga naih novina i sredita akcije. Zato me sada prvu uoe uurbani urednici kad podignu oi da
vide kome e povjeriti izvjetavanje o nekom vanom dogaaju.
Umijeala sam se i preuzela poziv. Izvjetavanje o nestalim osobama jedna je od mojih strasti.
ovjek je bio izvan sebe. Rekao je da mu je nestao unuk; protekla su ve tri dana. Ime mu je bilo
Corey a bile su mu etiri godine. ovjek po imenu Sam poeo je plakati. Bio je udovac i radio po
esnaest sati dnevno da bi prehranio dvije svoje odrasle keri i Coreyja. Coreyjeva majka, kojoj je bilo
dvadeset pet godina, bila je duevni bolesnik. Duevnu ravnoteu odravala je lijekovima, koje bi
ponekad zaboravila uzeti. U vie navrata ponaala se nasilno, te je jednom u kui izazvala poar.
U petak u tri sata u jutro Sam je otiao na posao u tvornicu cementa. Kasno poslije podne, kad se
vratio kui, njegove keri i Coreyja nije bilo u stanu. Dok je ekao da se vrate, na vrata su zakucala
dva policajca. Rekli su mu da su njegovu ker pronali kako izgubljena luta ulicama te da su je odveli
u Centar za krizna stanja u bolnici Jackson Memorial. Kad ih je upitao gdje je djeak, odgovorili su:
"Koji djeak?" Sam je odmah popunio obrazac za nestale osobe i dao policajcima Coreyjevu
fotografiju. Cijelu ga je subotu mahnito traio. U nedjelju u jutro zabrinuto je nazvao policiju da se
raspita jesu li to saznali. Odgovorili su mu da ponovno nazove u utorak, jer je policajac kojem je
predao popunjeni obrazac do tada slobodan. Medicinska sestra iz bolnice u kojoj se nalazila njegova
ki rekla mu je da je ova mrmljala neto o Jahvinu hramu, sredinjici militantne crnake sekte
Hebrejskih Izraeliana. Pretpostavila je da je majka tamo ostavila Coreyja.
Sam je odjurio do hrama, ali je tamo naao u bijelo odjevene straare koji su mu zaprijeili ulaz i
rekli da nisu vidjeli njegova unuka.
Bila je ve nedjelja na veer i nije znao kome bi se obratio, pa je nazvao Herald.
Netko mi mora pomoi da ga naem rekao mi je. Iz njegova sam glasa osjetila da je oajan.
Nije mi zvuao dobro. Upitala sam ga je limoda njegova ki u napadu ludila nanijela Coreyju kakvo
zlo. Naime, djecu najee ranjavaju i ubijaju lanovi njihovih obitelji, a ne stranci. Glas mu je
prepukao. Nije bio siguran.
Iako mi je smjena zavravala za dvadeset minuta, bacila sam se na posao, posve zaboravivi da
mogu ii kui. Policija je potvrdila da je zaprimila djedov izvjetaj o nestanku unuka. Meutim, na
novinar koji prati policijske frekvencije nije uo znak za potragu za etverogodinjakom. Bilo je to
udno, no slubenik za odnose s javnou u policijskoj postaji uvjeravao me:
Policajci u sreditu grada ine sve da ga pronau. Znam pouzdano da su deki tamo poduzeli sve
to se moglo.
Bojala sam se da je potraga ograniena na sredinji dio grada, gdje je djeak nestao, iako se on ve
mogao nalaziti bilo gdje. Onda sam ustanovila da potraga uope nije pokrenuta. Policajci u sreditu
grada nisu ni znali za djeakov nestanak.
Nita nismo uli. Kakav djeak? upitao je policajac na prijavnici. Isti odgovor dobili smo i od
policajaca u patrolnim kolima.
Porunik u Odjelu za vezu rekao mi je da je djeakov opis objavljen u subotu na policijskim
frekvencijama ali da nije opetovan u nedjelju jer deurni policajci nisu znali je li djeak pronaen ili
nije.
Rekla sam mu da nije.
Upravitelj bolnice rekao mi je da je siguran da Coreyjeva majka "nije ovamo dola s
etverogodinjim djetetom". Zamolila sam da pacijenticu ponovno zamole da se prisjeti svog dolaska.
"Nismo uspjeli Bog zna to od nje doznati", javio mi je malo kasnije.
Floridski Odjel za zdravstvo i rehabilitaciju ustanova je koja vodi brigu o izgubljenoj,
zlostavljanoj i naputenoj djeci. No, i oni su rekli da pod svojom skrbi nemaju djeaka imenom Corey
...
Coreyjev djed dao mi je njegov podroban opis i fotografiju na kojoj se smije. Rekao mi je da je
djeak nosio majicu s likom Spidermana, traperice i tenisice.
Mali je veoma bistar rekao je Sam. Zna rei svoje i moje ime, iako me inae zove "djedica".
Zna toan naziv svoga vrtia: vrti Turner, ali ne i nau adresu. Ta, samo su mu etiri godine.
Kad sam ga zamolila da radi lake identifikacije podrobnije opie djeakove navike, rekao je da
Corey voli "ips, kolae i svoj bicikl". Bicikl, Coreyjeve igrake i sva njegova odjea ostali su u
Samovu stanu.
im su u jutarnjem izdanju Heralda objavljeni moj lanak i Coreyjeva slika, djeak je bio
pronaen. Nakon to je proitala lanak javila se osoba kod koje se Corey nalazio posve siguran
otkako se izgubio. Majka ga je bila ostavila u slubi "Katolika obitelj i djeca", rekavi da se ne moe
za njega brinuti. Sluba ga je nakratko zbrinula, a onda poslala na usvajanje.
Jo istog dana Sam i Corey bili su ponovno zajedno. Sutradan, u jutarnjim novinama, objavljena je
Coreyjeva slika u djedovu naruju. Obojica su sjala od sree. Dok ga je djed vodio za ruku iz
Katolike slube, Corey je stidljivo pogledao fotografa i rekao: "Ptiica".
Vratiti ih kui, to je ono bitno.
Ljudima kojima je to posao, uspjeh ponekad donosi osobno zadovoljstvo, ak i ako je povezan s
tragedijom. Takav uspjeh postigla je i Elizabeth Everson, djelatnica sudske medicine u okrugu Dade.
Elizabeth, razvedena ena koja je sama podizala svoje dijete, godinama je naporno radila u okrunoj
mrtvanici. Lijepa, odrjeita i ponekad gruba osoba, Libby Everson imala je previe jak majinski
osjeaj da bi dopustila da mladu neidentificiranu djevojku poloe u neobiljeen grob.
Tijekom druge godine mog rada u Heraldu, ula sam da se u mrtvanici nalazi neidentificirana
djevojka, te da se Libby Everson osobno zaloila da se njeno tijelo ne poloi po sili zakona u
sirotinjsku grobnicu nakon to tri tjedna nitko nije doao po njega.
Tijelo je bilo u mrtvanici ve pet mjeseci.
Preminula je u sobi nekog motela u Miamiju od prevelike doze narkotika. Jedini ovjek koji ju je
mogao identificirati, mladi s kojim je odsjela u motelu, pobjegao je. Po dolasku u motel prijavili su
se kao brani par iz New Yorka. Recepcioneru su se lano predstavili. Sljedeeg je dana sobarica
pronala djevojino mrtvo tijelo. Leala je na krevetu u plavoj bluzi s cvjetnim uzorkom. Kroz
zasukani lijevi rukav vidjela se meka put oko mjesta u koje je ubola smrtonosnu injekciju. Jedini
tragovi bili su injekcija, plastini paketi prerezan napola, uzica sa aluzina kojom je podvezala venu
te otisci prstiju njena suputnika. Zahvaljujui njima, policija ga je uspjela identificirati. Bio je to
dvadesetosmogodinjak koji se skrivao od zakona zbog nekoliko provala. Nekoliko tjedana kasnije,
motorizirana patrola zamalo ga je uhvatila, no on im je uzvratio vatru i nakon jurnjave gradskim
ulicama uspio pobjei. Usobi u kojoj je boravio policija je pronala novarku jedne mlade ene i njene
osobne isprave. ena je pronaena iva. Bila je to rtva provale kojoj je bjegunac ukrao samo torbicu.
Bila je tek veljaa, a neidentificirana djevojka bila je ve sedma rtva prevelike doze narkotika u
okrugu Dade od poetka godine. U njenom je depu pronaena nenapisana razglednica iz hotela u
Miami Beachu. Libby Everson odnijela je sliku djevojke u hotel nadajui se da e je netko prepoznati.
Bez uspjeha. Miami Herald dvaput je objavio njen kratak opis, ali se nitko nije javio da je identificira
ili zatrai njeno tijelo. Sluajem se predano bavio Russ Leasburg, inspektor s kojim sam se bila
sukobila kad je ranjen moj susjed. Ovoga je puta bio razgovorljiviji. Rekao mi je da je stupio u dodir s
roditeljima nestalih djevojaka, ak i iz tako udaljenih drava kao to su Indiana, Maryland i Ohio.
Neka ena u Akronu bila je uvjerena da je pokojna djevojka njena ki. Opis mrtve djevojke posve
je odgovarao izgledu njene keri, ak do takvih pojedinosti kao to je oiljak na nozi. Meutim,
neidentificirana je djevojka imala savrene zube, a njena ki nije. Kad je Leasburg otputovao u New
York nekim drugim policijskim poslom, vei je dio vremena proveo obilazei bjeguneva stara
boravita ne bi li pronaao neki trag koji bi mu pomogao da dozna identitet mrtve djevojke.
im je stiglo proljee, taj visoki, miiavi, plavokosi inspektor poeo je uporno posjeivati plae u
Fort Lauderdaleu i studentima koji su se tamo nalazili na ljetovanju pokazivati fotografiju mrtve
djevojke snimljenu u mrtvanici. Nitko je nije prepoznao. Jedina reakcija koju je fotografija izazvala
kod mnogih studenata bilo je gaenje.
Leci i fotografije sa slikom djevojke, prije i poslije obrade unakaenog lesa, dijeljeni su irom
SADa.
Otila sam u mrtvanicu i Libby Everson otvorila je ladicu hladnjae u kojem se nalazilo
djevojino tijelo. Djevojka je leala u ladici na kotaiima, s brino nakovranom kosom, kakvu za
ivota vjerojatno nikada nije imala. Naime, prije nego to je dopustila da je fotograf slika, Libby je
pozvala frizera.
Bio je to moj prvi susret s mekom stranom Libby Everson. Iako vrsta ena, na poslu koji
zahtijeva takve ljude, Libby je bila i majka jedne adolescentice.
Mora da je strano roditeljima koji ne znaju to se dogodilo s njihovom keri. Kad su ona i
inspektor ustanovili da tragovi ne vode nikamo, a nisu pronalazili nove, nekoliko je puta zamalo
dopustila da djevojku sahrane. No, jednostavno to nisam mogla uiniti. Ne mogu pristati da se tako
mladu osobu sahrani u sirotinjskom grobu Zasuzila je i okrenula se da ja ne vidim.
Napisala sam lanak o gospoici "Nepoznatoj". Pored lanka, u kojem sam podrobno opisala tu
sitnu djevojku oiju boje ljenjaka te ak navela da je nosila traperice marke Ladybug, plavi prsten sa
zodijakim kamenom te grudnjak broj 4c, objavljena je njena slika. Navela sam da bi joj ime moglo
biti Lisa. Naime, u depu njene skupe kone jakne nalazila se estitka za Valentinovo naslovljena na
"Lisu", koju je potpisao neki "Will".
Potraga, koje se proirila na cijelu zemlju, okonana je ve narednog jutra, nedugo nakon to je
Herald dostavljen pretplatnicima u bogatim predgraima.
Djevojino ime doista je bilo Lisa, a estitku joj je poslao njen mlai brat. Lisina majka proitala
je lanak i prepoznala sliku svoje pokojne keri. Telefonirala je inspektoru u Miami Springsu kojem je
16. veljae predan obrazac s podacima o nestaloj djevojci. U trenutku kad je nazvala upravo je itao
lanak o njezinoj keri. "Mislim da je to moja ki", rekla je plaui. Inspektor se sloio.
Lisa je otila od kue u est sati poslije podne na Valentinovo i vie se nije vratila. Sutradan u
jutro njen je otac otiao u policijsku upravu Miami Springsa da prijavi njen nestanak. Predloili su mu
da prieka dvadeset etiri sata. Doao je ponovno idueg jutra i tada je popunio obrazac. Inspektori su
roditeljima obeali da e opis njihove keri poslati teleksom u sve krajeve Floride.
Tog istog dana djevojka je pronaena mrtva u Miamiju.
Pet dugih mjeseci dok je leala u mrtvanici, ni deset kilometara od svoje kue, roditelji su
svakoga dana oajniki nazivali policiju u Miami Springsu nadajui se novostima. Nestala djevojka
bila je izvrsna uenica etvrtog razreda srednje kole u Miami Springsu. Njeni roditelji ne bi ni u snu
pomislili da njihova ki uiva drogu. ovjek s kojim je stigla u motel bio im je posve nepoznat. I
roditelji i djevojini poznanici vidjeli su lanke koji su objavljivani u novinama, ali im nije palo na
pamet da bi djevojka koja je umrla od prevelike doze narkotika u prljavoj motelskoj sobi u drutvu
kriminalca mogla biti zdrava srednjokolka koju su poznavali.
Majka i otac, carinski slubenik, potvrdili su u mrtvanici Lisin identitet. Otac nije mogao
vjerovati svojim oima, rekao je inspektor.
Razgovarala sam s ocem dok se borio da zadri suze. Ni u koli ni kod kue nije imala nikakvih
problema rekao je. to u sad? Doe mi da udarim glavom o zid.
Slian poriv osjetili su i neki urednici Heralda, koji su se razbjesnili jer su itatelji jutarnjeg
izdanja u lokalnoj rubrici nali fotografiju neznanke snimljenu u mrtvanici. Ja u tome nisam vidjela
nita sporno. Naime, savreno poeljana i naminkana djevojka nije izgledala kao netko tko je pet
mjeseci mrtav. S plahtom uredno savijenom oko vrata inilo se kao da spava. Problem je bio u tome
to su urednici znali da je mrtva.
Moj se trud isplatio: djevojina obitelj saznala je istinu. Libby Everson plakala je suzama
radosnicama, no urednici su uporno tvrdili da bi lanak bio jednako uinkovit i bez fotografije.
Pomonik urednika gradske rubrike, koji je fotografiju objavio na moju molbu, dobio je po nosu. Ni
on nije potedio svoje podreene. Nikada vie neemo objaviti slike mrtvih osoba, jednoglasno su
objavili urednici. Unato mojim estim diskretnim i manje diskretnim molbama, njihov sveani zavjet
do sada nije prekren. Neke slike neidentificiranih osoba koje sam umeuvremenu dobila iz
mrtvanice izgledaju sasvim pristojno i objavljene u novinama jamano bi pomogle pri identifikaciji.
To se vjerojatno odnosi i na lijepo odjevena sjedokosa staria. Kad god ga se sjetim, glavom mi
se pone motati na tisue pretpostavki. Moda je to doista nacistiki ratni zloinac u bijegu. Ma tko
bio, on je spretno, ak veoma spretno, zameo svoje tragove. Zato?
Tragajui za rjeenjem te zagonetke, inspektor Henry Weayer proputovao je mnoge zemlje, ali je
svejedno zavrio u slijepoj ulici. Taj strunjak za krvne delikte, koji je u meuvremenu umirovljen,
shvatio je traganje za starevim identitetom kao osobni izazov. Poduzeo je sve to je bilo u njegovoj
moi, ali je identitet staria koji je tako dobro zameo svoje tragove i danas, petnaest godina nakon,
nepoznat.
Sluaj jo mui i Weayera i mene.
To doista zbunjuje kae inspektor. ini se da je doao u Miami samo zato da ovdje umre. Pri
tome se veoma briljivo pobrinuo da mu nikada ne otkrijemo identitet.
Taj elegantni gospodin sa sijedim brkovima uzeo je sobu u hotelu Biscayne Terrace u ulici
Biscayne Boulevard. U knjigu gostiju upisao se kao "J. Williams, 222 Delaware PL, Jacksonville,
Florida, samostalni trgovac". Osoblje je ocijenilo da ima izmeu ezdeset i sedamdeset godina. ini se
da je ime lano, a za adresu se pouzdano zna da ne postoji.
Njegov tromjeseni boravak u sobi sedamsto osam proao je nezapaeno, sve dok se kasno
popodne 29. prosinca hotelski slubenik nije popeo na krov da spusti zastavu. Stari, elegantan kao i
uvijek, leao je na terasi buljei u nebo, odjeven u utu koulju, smee hlae i ukusnu kravatu.
Njegova sljepoonica bila je uredno prostrijeljena tono iznad desnog uha.
Onako rairenih ruku i prekrienih nogu, inilo se kao da drijema. Udarac metka zbacio mu je s
nosa naoale za itanje s tankim zlatnim okvirom. Sve je ukazivalo na samoubojstvo: pored starevih
nogu nalazio se pitolj od 7 mm. Tijelo je jo bilo toplo.
Sluaj se poeo zaplitati ve u sobi sedamsto osam. Sa svih odjevnih predmeta bio je odrezao
etikete, a inicijali na njegovoj finoj konoj aktovki bili su sastrugani. U novoj novarki nalazilo se
samo pet novanica od deset dolara. Sve je plaao gotovinom. Nikome nije telefonirao i nije primao
posjete. Policija je uspjela nai samo jednu osobu koja je s njim razgovarala: sobaricu
hispanoamerikog podrijetla kojoj je svakog dana davao pedeset centi napojnice. Ocijenila je da je
govorio britanskim naglaskom.
U trenutku smrti ovjek je bio savreno zdrav i nije imao nikakvih oiljaka ili tetovaa. Jo je
imao sve svoje zube, a otiske njegovih prstiju nisu uspjeli identificirati ni FBI ni kanadska policija. Na
njegovu konom remenu bilo je otisnuto Made in France, ali je uklonio ime proizvoaa. U vicarskoj
tvrtki koja je proizvela njegov sat marke Omega ustanovili su da je bio dostavljen nekoj njujorkoj
veletrgovini 13. studenog 1953. Budui da veletrgovina svakih deset godina baca dokumentaciju o
narudbama, nije se moglo utvrditi kome su ga oni isporuili. Meutim, ispod poklopca sata bio je
otisnut znak urara kod kojeg je bio na popravku. Ameriki urarski institut pretraio je svoju
dokumentaciju i znak objavio u svojoj dvomjesenoj brouri koju primaju svi ameriki urari.
Stariev recept za naoale objavljen je u amerikom optometrijskom asopisu s molbom za pomo.
Oba pokuaja bila su neuspjena.
Stari je bio visok metar ezdeset pet i teak ezdeset pet kilograma. Njegova prosijeda kosa
poela se prorjeivati na zaliscima. Nosio je plave gae broj trideset est i ortopedske cipele broj 40
3E, s ortopedskim ulocima Dr. Scholla, kakvi su se mogli kupiti u bilo kojoj amerikoj trgovini sa
Schollovim proizvodima.
Meu njegovim malobrojnim osobnim stvarima bilo je nekoliko knjiga, sve teka filozofija i
psihologija, i dva prazna lista papira na kojima su se jedva nazirali otisci kemijske olovke. Iz toga se
moglo zakljuiti da je prije smrti nekome napisao pismo. Laboratorijski tehniari okuali su sve
znanstvene metode koje su im bile na raspolaganju, ali iz otisaka nisu uspjeli rekonstruirati nijednu
rije.
inilo se da je najvri trag pitolj. Ako uspijem pronai gdje je kupio pitolj, mislio je inspektor
Weaver, uspjet u saznati i tko je on. Inspektor i Libby Everson obratili su se za pomo Interpolu.
Odgovor te meunarodne policijske organizacije zapanjio ih je.
Interpol je pronaao da je pitolj ukraden iz tvornice Browning u Bruxellesu, gdje je proizveden
1917. godine. Otada mu se zameo svaki trag, sve dok si uglaeni stari, pola stoljea kasnije, na
krovu hotela u dalekom Miamiju nije njime oduzeo ivot. Starievi otisci prstiju i osobni opis
poslani su u svih sto trinaest zemalja lanica Interpola, ukljuujui Englesku, Australiju i Novi
Zeland. Nije bilo odgovora. Neki samoubojice ele svojim inom kazniti ljude koji ih nadive. Ovo
oito nije bio takav sluaj.
Stari je elio umrijeti u tajnosti. Ma kakav bio njegov motiv, posljednji in tog tihog ovjeka bio
je neobino uspjean. On je postumno uspio sve nadmudriti. Njegova je smrt bila njegova pobjeda.
Ima malo ljudi koji nestanu zauvijek ne ostavivii nikakav trag za sobom. Meu njima ima dosta onih
od kojih se to nikada ne bi oekivalo.
"Bilo je to kao da mu se spustio letei tanjur i odnio i nju i njen auto," ovako je inspektorica za
nestale osobe Sandra Weilbacher opisala nestanak umirovljene knjievnice Jean McBride Blocher.
Pjegava i crvenokosa Sandy Weilbacher godinama je rjeavala taj sluaj. Unato svom
intenzivnom i dugotrajnom traganju, nije uspjela nai nita.
Nita u ivotu Jean Blocher nije ukazivalo da bi mogla postati glavni protagonist jednog tako
udnog sluaja. Ona nije doivjela nita zastraujue ili neobino, sve dok jednog dana nije nestala
zajedno sa svojim ruiastim sportskim automobilom. U svom stanu je ostavila nedovrenu stranicu u
pisaem stroju i cigarete na oblinjem stoliu za posluivanje. U spavaoj sobi ostale su njene
besprijekorno uglaane cipele i briljivo sloeno donje rublje koje je trebala odjenuti sutradan za
ruak s bivim kolegicama sa studija.
Po svemu sudei, Jean Blocher, kojoj je bilo ezdeset est godina, otila je od kue s namjerom da
se odmah vrati.
To "odmah" potrajalo je osamnaest godina. Ta umirovljena slubenica socijalnog osiguranja,
udovica asnika amerike vojske, pisala je putopise za asopise i bila aktivna u crkvenim i
graanskim organizacijama. Bila je ivahna i vedra osoba sa smislom za humor. Nedugo prije nego
to je nestala, dala je obojiti svoj omiljeni sportski automobil kharmann ghia. Meutim, kad je to
deset godina staro vozilo dolo iz lakirnice, umjesto arko crveno bilo je kriavo ruiasto. Nimalo se
ne uzbuujui, ona je sa zadovoljstvom poela voziti vjerojatno jedini kriavo ruiasti automobil
kharmann ghia u Junoj Floridi.
Te listopadske veeri nazvala ju je njena neakinja da potvrdi zajedniku veeru i partiju golfa
koju su dogovorile za taj vikend. Nije bilo odgovora. Pokuala je ponovno sutradan u osam u jutro.
Opet nita.
Sara Sekso stanovala je blizu zaljeva, samo pet minuta od stana svoje tetke. Odmah je sjela u auto
nadajui se da e negdje uz put ugledati njen uoljivi ruiasti auto. Meutim, nije ga bilo nigdje na
vidiku. Tetkini susjedi rekli su joj da veer prije toga nije parkirala auto na uobiajenom mjestu.
Uznemirena neakinja nazvala je policiju. Uslijedili su tjedni, mjeseci i godine puni razoaranja.
Jean Blocher nikada nije drala mnogo gotovine kod kue. Vjerojatno joj je zatrebalo nekoliko
dolara za ruak s prijateljicama pa je odjurila iz kue da unovi ek. Bio jet o posljednji ek koji je
ispisala. Iznos je bio samo deset dolara, a unovila ga je u oblinjoj samoposluzi. Sudei po tome da u
njenom stanu nije gorjelo svjetlo, jamano je izala prije mraka. Nakon toga nitko nije podizao novac
s njena bankovnog rauna. Sa sobom je ponijela kreditne kartice koje vie nikada nisu upotrijebljene.
Moda je dobro odjevena udovica privukla pozornost kakva lopova dok je uzimala gotovinu, iako bi
malo kojeg pljakaa privukao tako mali iznos. No, ak ako pretpostavimo da je bila napadnuta,
opljakana i ubijena, kamo je nestalo njeno tijelo i automobil? Zato lopov nije nikada pokuao
unoviti ekove ili upotrijebiti kreditne kartice?
Zbunjena policija pretraila je Biscayneski zaljev, ali nije nala nikakav trag. Bojei se da se Jean
onesvijestila za upravljaem i skrenula s ceste, neakinja i njen suprug unajmili su ronioca da pretrai
muljeviti kanal du avenije kojom se Jean Blocher obino vraala kui. Ronioc je pronaao gomilu
beznaajna smea, ali ne i njen mali ruiasti auto.
Brani par nastavio je tragati godinama, ali tijelo Jean Blocher nije pronaeno. Iako je alarmirana
policija cijele zemlje, nigdje nije vien ruiasti automobil. Pregledom dokumentacije ustanovljeno je
da nitko nije pokuao vozilo ponovno registrirati. Osam godina kasnije neakinjin mu umro je od
raka. Njegova udovica rekla mi je da se jo svakog dana sjeti tetke:
Kad god zazvoni telefon pomislim da je moda bila izgubila pamenje pa me sada zove da mi
kae gdje da doem po nju. Devet godina nakon nestanka rekla mi je: Svaki put kada vidim karmann
ghiu srce mi se popne u grlo.
Okrug Dade ispresijecan je dubokim jezerima, kamenolomima i kilometrima kanala iz kojih
policija esto vadi zahrale automobile. Mnoge bacaju vlasnici kako bi od osiguranja dobili novac,
neki su ukradeni i opljakani, a neki su postali mrtvaki sanduci za nesretne vozae ili rtve ubojstva.
Veinu takvih automobila policija izvadi nedugo nakon potapanja, a rijetki u vodi ostanu due od
dvije godine.
Policajci u helikopterima danonono nadziru kanale ne bi li u njima pronali potopljene
automobile. Kad god se tamo zateknem ili ujem da su pronali neki automobil, napeto ekam da
ujem je li on marke kharmann ghia.
Inspektorica Sandy Weilbacher otila je iz Miamija prije tri godine, kad je umirovljena. Prije
nekoliko mjeseci ponovno sam nazvala Jeaninu neakinju da je podsjetim da me nazove ako neto
dozna. Ustanovila sam da je njen broj iskljuen a imena vie nema u telefonskom imeniku Miamija.
Jesam li ja jedina osoba koja jo traga za Jean Blocher?
Ima ljudi koji nestanu bez traga ali i mrtvaca koje nikada ne uspiju identificirati. Odakle su doli?
Kamo su bili krenuli?
esto se sjetim poente jednog starog vica: mukarac doe kui ranije nego obino i zatekne
suprugu u spavaoj sobi napola razodjevenu. Otvori vrata ormara i zapanji se kad unutra ugleda gola
mukaraca. "to vi ovdje radite?", povie.
Goli mukarac slegne ramenima: "Svatko mora negdje biti".
Nije smijeno, ali znam za barem jednog ovjeka koji se naalio s cijelim svijetom prije nego to
se ubio. ala je bila toliko osebujna da vjerojatno nije oekivao da e je itko shvatiti. Jo ne
razumijem poentu, iako sam u odgonetanju stigla dalje od ikoga drugoga. Zahvaljujui neznanevu
posljednjem inu ponovno sam susrela jednog od romantinih kriminalaca iz mojih djetinjih snova.
Dogodilo se to nakon to sam cijelo poslijepodne provela na mjestu umorstva. Bila sam sva
znojna, nisam jela od jutra, a trebala sam brzo napisati jo tri lanka. Pritisnuta stresom, nestrpljivo
sam se kod mladog inspektora za krvne delikte raspitala o pucnjavi koju je istraivao. I on se urio jer
je imao mnogo posla. Usput sam ga zapitala to se jo dogaa u gradu.
Spomenuo mi je samoubojstvo na kojem je radio. Neki mladi na takama polako je i s mukom
uao u hotel u Miamiju i uzeo sobu. Njegov hendikep bio je tako oit da su mu osoblje i gosti pohrlili
u pomo otvarajui mu vrata i miui stolice. Nije dugo ostao. Ve se sutradan uspio popeti preko
visoke ograde balkona i baciti se u dubinu.
Samoubojstvo je izgledalo kao samo jedan u nizu slinih traginih sluajeva. inilo se da se
ovjek odluio ubiti zbog boli koju je trpio. Jedino nije bilo jasno je li njegovo fiziko stanje bilo
posljedica ozljede ili neke motorike bolesti koja je stalno napredovala. Autopsija jo nije bila
obavljena. Inspektor nikako nije mogao pronai pokojnikovu rodbinu. Adresa koju je dao recepcioneru
bila je lana.
Kako mu je ime? upitala sam odsutno mislei na druge stvari.
Inspektor je poeo listati po svojoj biljenici: George Metesky rekao je.
Jeste li sigurni? upitala sam, odmah se zainteresiravi. Polako je ponovio ime. To nije mogue,
pomislila sam. Koliko ste rekli da je star?
Pokojniku je bilo izmeu dvadeset pet i trideset godina, a pravom Georgeu Meteskom sada bi bilo
sedamdeset, pomislila sam. Tko bi svom sinu dao ime po zloglasnom Ludom Bombau? George
Metesky svojedobno je bio strah i trepet New Yorka. Ludi Bomba i Glumac Willie Sutton bili su
suvremenici. O njima se pisalo na naslovnim stranicama novina u vrijeme kad sam ih jo kao dijete
gutala. Mladi detektiv hispanoamerikog podrijetla' s kojim sam razgovarala nikad nije uo za Ludog
Bombaa. Ispriala sam mu sluaj Georgea Meteskog. Kad me sasluao, pogledao me znaajno, kao da
zna na to ciljam. Sluaj koji se inio kao obino samoubojstvo iznenada je poprimio ozbiljnije
dimenzije, no ni on ni ja vie nismo imali vremena. eljela sam saznati to je mogue vie pojedinosti
o sluaju. Uinilo mi se da je istog trenutka poalio to mi ga je spomenuo.
O Georgeu Meteskom znala sam sve. Taj neenja bez djece ivio je mirno i povueno sa svoje
dvije neudate sestre, cijelo vrijeme izraujui bombe u garai. Metesky je iskopao ratnu sjekiru protiv
tvrtke Con Edison, svog biveg poslodavca. Smatrao je da poslovodstvo nije potovalo njegova prava
te da je krivo to se razbolio od tuberkuloze. Neko vrijeme terorizirao je graane New Yorka
postavljajui tempirane bombe u razliitim dijelovima grada i piui smuena pisma protiv Con
Edisona. U eksplozijama nije nitko stradao, a Georgea su nakon mnogo uzbuenja i medijske pompe
naposljetku uhvatili i zatvorili u duevnu bolnicu. Prisjetila sam se da sam prije nekoliko godina
proitala da je puten i da je opet sa svojim sestrama. Od njegova uhienja prolo je pedesetak godina
i nadam se da se sada bavi nekim drugim hobijem. Ali, tko je bio pokojnik koji se predstavljao
Georgeovim imenom?
U mrtvanici je zagonetka postala jo tea. Lijenik koji je obavio obdukciju ustanovio je da
mladiu nisu trebale take. Sve dok nije skoio s balkona bio je posve zdrav. Zato se onda vukao na
takama pretvarajui se da je bogalj?
Pomislila sam da bi odgovor mogao znati Ludi Bomba. Pronala sam njegov broj telefona u
imeniku i nazvala ga u njegov stan u Connecticutu. Starac se doimao posve pribrano i bio je veoma
simpatian, uljudan i bistar. Rekao je da nikad nije imao neaka ili kakvog drugog roaka po imenu
George Metesky, te da nikada nije uo za nekog drugog Georgea Meteskog. Mladi kojeg sam opisala
bio mu je posve nepoznat.
Tada sam se sjetila da je u politikim demonstracijama sedamdesetih godina zajedno sa Zippijima
i Yippijima sudjelovala i mala skupina demonstranata koji su sebe zvali "Sljedbenici Georgea
Metskog" i "Ludi bombai". Meutim, sam George Metesky rekao je da nije za njih uo, a meni se
nije posreilo da ih pronaem. Potaknula sam njegovu znatielju, pa me zamolio da ga obavijestim
ako ikada saznam identitet pokojnog mladia. Obeala sam mu, ali mi se nije nikada ukazala prigoda
za to jer nisam nita saznala. Unato lanku koji sam napisala, i svojoj privatnoj istrazi, jo ne znam
tko je bio mladi koji se pretvarao da je bogalj ni zato se ubio pod imenom zloglasnog luaka koji je
bio uhien i zatvoren u psihijatrijsku ustanovu jo prije nego to se on rodio.
Mike Gonzalez esto me upozorava da logika ne pomaeu rasvjetljavanju ovakvih sluajeva, jer ni
ljudi koji ine takve stvari ne misle logino.
Meutim, mene jo neodoljivo privlai razotkrivanje tajni. Ponekad nou sjednem na morsku
obalu i razmiljam o nestalim ljudima. Inspektori koji istrauju takve sluajeve naposljetku odustanu,
odu u mirovinu, poput Sandy Weilbacher i Henryja Weayera, ili pak prijeu na drugi posao gdje ih
ekaju nove dunosti.
Nakon to su poduzeli sve to se u danim okolnostima i vremenu koje im je stajalo na raspolaganju
mogli, oni jednostavno zaborave sluaj.
Okruni slubenici oznae mrtvaca, ispune odgovarajue obrasce i poloe ga neoplakana u
neoznaen grob. Tada ga i oni zaborave.
To je zdrav i praktian odnos prema problemu koji nadilazi sve nae sposobnosti.
Zato to meni ne uspijeva?


10. PRAVDA

To je ono to svi ele, ali samo neki nalaze.
Na sustav ne temelji se na pravdi nego na pravu. Iako svi teimo pravdi, ona nam esto izmie,
jer je slijepa i nije neumitna. Obuzeti bolom i oajem neki ljudi uzmu pravdu u svoje ruke. Drugi pak,
oni odluni i utjecajni, trae zadovoljtinu slijepo vjerujui u sustav. To su oni koji igraju prema
pravilima. Meutim, ponekad to jednostavno ne donosi rezultate.
Mnogim dravnim odvjetnicima vanije je koliko e okrivljenih poslati u zatvor, nego hoe li
svojim djelovanjem uspjeti zadovoljiti naelo pravednosti. Oni se ne izlau riziku i izbjegavaju sve
sluajeve u kojima poinitelj nije priznao prijestup, ili nema svjedoka i materijalnih dokaza.
Carol King Guralnick bila je dravna odvjetnica drukija kova, razliita od svih koji su prije nje
sluili u Miamiju. Upoznala sam je jo prije nego to se udala, dok je radila kao pripravnica u Uredu
dravnog odvjetnika, a ja pratila suenja za krvne delikte. U razdoblju izmeu dva njena braka, Carol i
ja bile smo djevojke elegantnog i duhovitog suca krivinog suda Paula Bakera.
Bogata, lijepa i ekstravagantna Carol bila je biva miss i manekenka. Neko je radila u pisarnici
onog majstora glume u sudnicama, Melvina Bellija. Sve je upila. U dvadeset treoj postaje pomonica
dravnog odvjetnika s vlastitim malenim i neuglednim uredom slubena stila. Zidovi su bili veoma
runo obojeni a stolovi elinosivi. im je stupila na dunost, dala ga je preurediti.
Preureenje nije poreznike stajalo ni novia. Zidovi su obojeni u svijetloplavo, to je bila izvrsna
pozadina za plavu draperiju od baruna i prozirne bijele zavjese s volanima. Sag je bio od
svijetloplavog plia. Njen pisai stol bio je u stilu Luja XIV., a iza njega je stajala visoka stolica s
barunastim naslonom.
Carol je bila iz bogate obitelji. Udala se za odvjetnika Ronalda Guralnicka, koji je i sam bio bogat.
Zato si to onda ne bih priutila, rekla je.
Carol je bila i zvijezda radio-emisije Gospoa Zakon, u kojoj se obarala na zloince.
Carol King Guralnick nije ulazila u sudnicu, ona je tamo nastupala poput primadone. I jao ovjeku
koji bi joj se naao na putu! Izuzetno lijepa ena duge crne kose i ivih tamnih oiju, uvijek vrhunski
odjevena, ona je odisala takvom samouvjerenou da joj se nije mogla suprotstaviti ni cijela eta
odvjetnika. Carol je vozila skup sportski automobil s mobitelom. Na naljepnici u automobilu pisalo je:
GOSPOA ZAKON, a parkirala je gdje god joj se prohtjelo. Bez prigovora je plaala kazne, jer je
izraunala da joj je to jeftinije nego da gubi vrijeme na traenje mjesta za parkiranje.
Neke je osobe nisu voljele, osobito nesigurni mukarci. Nije skrivala da je ambiciozna. Najvie je
voljela sluajeve koji su privukli veliku pozornost javnosti, jer je eljela postati sutkinja. Smatrala je
da bi jednog dana mogla doi i do Vrhovnog suda. "Ako mi je sueno, to e se dogoditi kad za to
budem spremna. Ja uistinu vjerujem u sudbinu", rekla je jednom prigodom.
Morala sam se diviti njenoj ambiciji. Ta ena mogla se posvetiti kupovini u Parizu, zabavama u
visokom drutvu i brizi za svoj izgled. Umjesto toga, ona je svaki dan odlazila u ludnicu zvanu Palaa
pravde i podizala optunice protiv pljakaa, silovatelja i ubojica. Takva je bila Carol. Ma kakvi bili
njeni motivi, ona je tamo odlazila dobrovoljno. Nije se bojala posla i pristupala mu je angairano.
Uplaenim rtvama i svjedocima prilazila je s toplinom i ohrabrenjem, pa su oni esto jecali u njenim
rukama natapajui suzama njene birane kostime.
Prije nego to sam doznala za sablastan sluaj djeaka po imenu Sam, nekoliko je mjeseci nisam
vidjela. Sam je preminuo nesretnim sluajem u dobi od tri godine i pet mjeseci. Za svog kratkog
ivota preivio je etiri teke nesree. Prije nego to se udavio u kadi, u vodi dubokoj dvadeset
centimetara, taj je lijepi, snani i zdravi djeai:
* progutao praak za izbjeljivanje rublja;
* popio preveliku dozu tableta;
* pobjegao iz svoje sobe kad je u njoj izbio tako jak poar da su popucala stakla;
* navukao plastinu vreicu na glavu, prekinuvi dotok zraka sve dok nije poplavio od nedostatka
kisika.
Angairan je policijski helikopter koji se spustio na ulicu ispred djeakove kue da ga hitno
preveze u bolnicu. Malog su tako esto lijeili na intenzivnoj njezi, da su ga medicinske sestre znale
po imenu.
Djeak se udavio u sijenju, a ja sam za to ula u lipnju i poela istraivati sluaj. U vrijeme svih
ovih nesrea, Sam se nalazio kod kue sa svojom dvadesetsedmogodinjom majkom. Ta ena, koja se
dva puta udavala, bila je razvedena od djeakova oca, policijskog narednika u Coral Gablesu. U to
vrijeme izlazila je s jednim od vatrogasaca koji je spasio Sama kad je u njegovoj sobi izbio poar.
Prema iskazu majke, prije tragine nesree ona je sina stavila u kadu da se kupa i otila objesiti
rublje. Desetak minuta kasnije, rekla je, nala ga je s licem u vodi. Iako se smrt dogodila pod
sumnjivim okolnostima, nijedan tuitelj nije elio preuzeti sluaj. Naime, nije bilo svjedoka. A koja bi
porota povjerovala da bi jedna majka mogla nauditi tako lijepom djetetu?
Djeakov je otac nekoliko puta zatraio skrbnitvo nad sinom, osobito nakon to je Sam nekoliko
puta zamalo izbjegao smrt. Meutim, sudac je presudio da djeai treba ostati s majkom.
est godina ranije, dok je ivjela u okrugu Broward, eni je umrlo prvo dijete. U to vrijeme bila je
razvedena od svog prvog supruga. I taj se djeai utopio u kadi. Policiji je rekla da ga je ostavila na
deset minuta dok je vjeala rublje. Voza hitne pomoi koji je doao na njen poziv, bio je njen
zarunik.
Otila sam u policijsku postaju etvrti Coral Gabels da porazgovaram sa Samovim ocem. Primio
me za tronim drvenim stolom u maloj prostoriji za sasluanja. Jo u oku zbog sinove smrti, otac je
nesreu pripisao nemaru svoje bive supruge, zbog ega je dolo i do djeakovih ranijih ozljeda. Bila
sam zbunjena. Zar mu nije bilo sumnjivo to to je Sam ve drugo dijete njegove bive supruge koje se
udavilo kupajui se?
Pogledao me bez rijei, spustio glavu na ruke i poeo jecati. Rekao je da ne zna.
Svoju je bivu suprugu upoznao est mjeseci nakon to joj je umrlo prvo dijete. Njemu je rekla da
je uzrok smrti bila srana mana. Prije nego to su se vjenali, jednom su ak zajedno poloili cvijee
na djeakov grob.
I inspektoru koji je istraivao Samovu smrt majka je rekla da je njen prvi sin umro od bolesti na
srcu. Odbila se podvrgnuti detektoru lai. Meni nije htjela rei nita, osim da ne moe objasniti zato
je odbila pristupiti ispitivanju.
Dr. Ronald Wright, tada glavni zamjenik sudskog patologa okruga Dade, ustanovio je da se zdravo
dijete Samove dobi i teine, visoko sto centimetara, nije moglo sluajno utopiti u dvadeset do
dvadeset pet centimetara dubokoj vodi. Rekao je da je to fiziki nemogue. lanak koji sam o tome
napisala odmah je izazvao reakcije.
Nazvala me Carol King Guralnick i upitala zato nije podignuta optunica. Rekla sam joj da se
toga nitko nije htio prihvatiti.
Dan ili dva kasnije, Samova demekasta, plavokosa majka, koja se ve bila udala za straara
obalne strae, bila je uhiena pod optubom za umorstvo. Naao se tuitelj koji je preuzeo njen sluaj.
Dakako, bila je to Carol King Guralnick. Jasno, suenje sam pratila ja. Samov otac imao je
fotografije u boji svog sina kako pliva, veselo se praaka u bazenu, pa ak i kako roni. Carol ih je dala
uveati do prirodne veliine da bi se porota mogla uvjeriti da je djeak bio zdrav i snaan i da se nije
bojao vode.
Meutim, suenje nije nikada odrano. Samova majka nije se morala pojaviti na sudu da objasni
smrt svog sina. Naime, ak i Carol King Guralnick moe pogrijeiti.
Prije poetka suenja sutkinja Natalie Baskin odluila je da porota ne smije nita saznati o smrti
prvog djeteta i etiri prethodne nesree u kojima je Sam zamalo izgubio ivot. Sve te injenice bile su
nebitne i neprihvatljive, jer su se dogodile mnogo prije tragine nesree, smatrala je sutkinja.
No, Carol je drala da su injenice od presudne vanosti za razumijevanje tragine nesree te da bi
iz njih porota mogla stei bitan uvid u ponaanje majke.
Porota je ve bila odabrana i pod prisegom, ali jo nije bila ula uvodnu rije niti joj je predoeno
bilo to od dokaznog materijala. Carol se alila protiv odluke sutkinje i zatraila ponitenje suenja.
Majin branitelj, Roy Black, jedan, od najboljih odvjetnika u Miamiju, nije imao primjedaba. On se
samo smjekao. Sutkinja je pristala na ponitenje suenja i sluaj je bio zakljuen. Black, odvjetnik
iskusniji od Carol, uoio je neto to ona nije. Naime, budui da je porota ve prisegnula, suenje je de
facto poelo. Pokretanjem novog postupka prekrilo bi se ustavno naelo po kojem se nikome ne moe
suditi dva puta za isti prekraj.
Tako je Samova majka zbog greke u sudskom postupku zauvijek osloboena krivice.
to je pravda? U sluaju Charlesa Griffitha, oca jednog drugog nevinog djeteta, to je zagonetka
nad kojom bismo mogli provesti mnoge besane noi.
Ja sam pristalica floridskog zakona prema kojem ubojica prvog stupnja mora biti kanjen s
najmanje dvadeset pet godina zatvora. Naime, mnogi kriminalci koje prerano pomiluju poine nove
zloine. Takvih traginih sluajeva ima mnogo. Meutim, kad god se zakon strogo primjenjuje, a sve
u cilju kanjavanja kriminalaca i zatite lojalnih graana, sjetim se sluaja Charlesa Griffitha.
Ne mogu zaboraviti njegovo lice i znam pouzdano da lojalni graani nee biti sigurniji zato to je
mladi Charles Griffith dospio u zatvor, bez nade za pomilovanje do godine 2010.
Njegova majka bila je kraljica burleske, a otac kralj pornoindustrije, vlasnik pornok ina i
burlesknih kazalita. Charlesovi roditelji ve su odavno bili razvedeni. On je odrastao u Sjevernoj
Karolini. Odatle je doao u Miami, gdje ga je otac zaposlio kao kinooperatera u jednom od svojih
kina.
Charles se rano oenio lijepom djevojkom po imenu Becky, od koje se razveo nakon pet godina.
Jedina prava svijetla toka u njegovu ivotu bila je njihova mala ki Joy, lijepa i bistra plavokosa
djevojica. Govorei o plavim oima svoje keri, Charles je rekao da su izgledale "kao da je na njih
pao prah s aneoskih krila, s malim sunanim pjegama".
Listopada 1984., kada su Joy bile dvije i pol godine, dogodilo se neto strano. Bila je s majkom u
posjetu baki. Dok je majka u kuhinji pripravljala kavu s mlijekom, Joy je odjurila u dnevnu sobu da
gleda crtie na televiziji. Dok se penjala na smeu stolicu za njihanje, glava joj je sluajno zapela
izmeu sjedala i pominog naslona za noge. Teinom svih svojih petnaest kila, pritisnula je na naslon
i zadavila se, prekinuvi dotok kisika u mozak.
Majka je Joy nala s glavom zaglavljenom u stolici, dok su njene ruice grevito drale ispupenu
presvlaku boje okolade. Djevojica je bila bez daha i posve siva u licu. Policija i hitna pomo
ustanovile su da joj je srce prestalo kucati. Potaknuli su ga lijekovima i nakon etrdesetak minuta
grevitog kardiopulmonalnog oivljavanja Joy je poela disati. Meutim, mozak joj je ve bio
nepovratno oteen i vie se nije probudila iz kome.
Njen dvadesetetverogodinji otac spavao je na madracu u bolnikoj sobi i svaki sat posjeivao
Joy na odjelu za intenzivnu njegu. Nauio je brinuti se o njoj, pa ak i stavljati plastinu vakuumsku
cijev u rupu na vratu kroz koju je usisavana sluz iz plua. Smogao je snage da se tjei: "Ako je Bog
pozove k sebi, barem je jedno sigurno: umrla je prerano da iskusi pravi strah. Nikad joj nitko nije
slomio srce. Poznavala je samo veselje i igru".
Molio je prijatelje da se za nju mole.
Dok su muni mjeseci prolazili, Charles Griffith prouavao je medicinsku literaturu i asopise.
Kad je negdje proitao o lijeku koji daju pacijentima u komatoznom stanju, zamolio je lijenike da ga
iskuaju. Pokuali su, ali bez uspjeha. Neumorno ju je pokuavao oivjeti nanosei joj na jezik
naizmjenino med i limun. Svijetlio joj je baterijom u oi i trljao joj obraze svilom i grubim plianim
platnom nastojei probuditi osjetila i izazvati reakciju. Bio je uvjeren da ga moe uti i da osjea bol.
Bio je oajan kada su joj lijenici na lubanji probuili rupu za snimanje mozga, otvorili trbuh da uvedu
cijev za umjetno hranjenje i razrezali vrat radi traheotomije.
Uvjeren da djevojica pri pojedinim zahvatima trpi bol, svaao se s bolniarima i tehniarima i
optuivao ih za neobazrivost. Medicinske sestre okretale su je svaka dva sata. Charles je uno
inzistirao da joj se prije toga moraju obratiti. "Ako one ne mogu rei: 'Joy duo, sada u te okrenuti',
onda u to rei ja", inzistirao je. "Kad lei na trbuhu nita ne vidi. To je sigurno plai".
Stalno je tvrdio da dijete reagira kad joj na uho proape: "Joy, ja sam, tvoj tata. Ako me uje,
trepni dvaput". "Kad to napravi pone plakati. Kad sam je zamolio, podigla je lijevu nogu. Kad joj
govorim o njenom psu Benjiju, brzo trepe. Brzo trepei kada je upitam: eli li da te tata dri? Ona je
svega svjesna. Jako pati", tvrdio je.
Charles je postajao sve depresivniji, pa bi mu ve pri samom pogledu na djeja igralita, igrake i
malu djecu, poele curiti suze. On i Becky jo su se vie udaljili jedno od drugoga, dok naposljetku
nije svatko dobio svoj termin za posjet djevojici da se ne bi morali susretati. U ime Joy podignut je
odtetni zahtjev protiv proizvoaa stolice i tvrtke koja ju je prodala. U zahtjevu se tvrdilo da stolica,
kako bi bila jeftinija i bolje se prodavala na tritu na kojem je vladala estoka konkurencija, nije
imala sigurnosni dodatak koji bi sprijeio nesreu. Na Joyin trei roendan, 4. travnja 1985., Charles
se u bolnici pojavio s maskom klauna. Donio je balone, poklone i tortu. Dok je, drei mlohavu ruku
svoje keri u svojoj, rezao roendansku tortu, pjevao je : "Sretan ti roendan". Sam u svom malom
stanu u South Beachu, u zoru se prisjeao kako ga je Joy nekada budila cvrkuui: "Dobro jutro,
tatice". Kad bi odlazio na poinak, sjeao se kako je uspavljivala svog plianog psa apuui: "No,
no". Charles je igraku drao na svom krevetu, zamotanu u mali pokriva. Tako mu se inilo kao da
je Joy pored njega. Gotovo da je mogao namirisati ampon kojim je prala kosu. Tada se obratio
psihijatru za pomo. "Od njega sam dobio samo recept za sedativ", rekao je kasnije. Kada je Joy bila u
komi ve osam mjeseci, Charles se javio uivo u nekoliko kontakt programa na gradskim
radiopostajama. Plaui pored slualice, zamolio je da mu se javi netko tko mu moe pomoi.
Nije bilo odaziva.
U svojoj boli Charles se obratio jedinom sveeniku kojeg je poznavao kontroverznom
propovjedniku takozvane Prve crkve posljednje prilike. Otac Ivan 3:16 dao je sebi u zadatak da
nesretnim ljudima donosi "kruha, ruha i Svetoga duha". Taj ivopisni ulini propovjednik, nekadanji
glumac u filmovima nezavisne produkcije, obratio se Bogu kasnih ezdesetih godina i nazvao se
prema esnaestom stihu tree knjige Evanelja po Ivanu: "Da, Bog je toliko ljubio svijet, da je dao
svoga jedinoroenog sina da ne pogine nijedan koji u nj vjeruje, ve da ima ivot vjeni".
Ivan 3:16 i sam je doivio mnoge nevolje i razoaranja. Nadajui se da e tako moi propovijedati
siromanima, otvorio je misiju u ruevnu kinu Griffithova oca u South Beachu, no gradske vlasti su je
odmah zatvorile tvrdei da ne zadovoljava propise o zatiti od poara.
Propovjednik i mladi otac probdjeli su zajedno cijelu no. Charles je plakao neprestano
ponavljajui: "Ivane, ima li raja? Ima li doista raja? Ne mogu dopustiti da pati. Njen ivot nema
smisla". Zajedno su listali Bibliju traei odgovor na to pitanje.
Nisu ga nali.
Sutradan na veer Charles Griffith otiao je posljednji put na bolniku pedijatriju. Bio je 28. lipnja
1985. Ali, tada nije nosio balone i igrake nego pitolj kalibra 8 mm.
Dva sata drao je Joy na rukama, pjevao joj i tepao. Onda je prislonio cijev pitolja na njena mala
prsa i dva puta povukao obara. okirano osoblje bolnice dojurilo je da joj pomogne, no umrla je
ubrzo od rana na srcu.
Charles nije ni pokuao bjeati. Policija ga je uhitila kraj Jovjina uzglavlja i osudila za ubojstvo
prvog stupnja.
Nastojei rekonstruirati dogaaj, razgovarala sam sa sudskim patologom i inspektorima za krvne
delikte, te poela traiti Griffithove prijatelje. Imala sam sree. Nazvao me Ivan 3:16. Bio je
uznemiren. Dogovorili smo se da se naemo za petnaest minuta ispred tronog stana u South Beachu
gdje je ivio Charles. Kad sam stigla, propovjednik je ve ekao. Nosio je crno odijelo s bijelim
sveenikim ovratnikom i golemo raspelo. Izgledao je iscrpljen; bilo je oito da je u oku.
Te metke je u njeno srce ispalila ljubav. ista ljubav rekao mi je. Ovo vam govori jedan
sveenik.
Kada je veleasni Ivan savjetovao Charlesu da se moli za udo, mladi otac ga je upitao: "Moe li
joj Bog dati drugi mozak?"
Traio sam u Svetom pismu, ali nisam mogao nai odgovor na to pitanje rekao mi je Ivan 3:16.
Vidio sam da je izvan sebe. Govorio je tako mehaniki; posve se promijenio.
Susjedi se nisu ustruavali govoriti o ocu i njegovu beznadnu osmomjesenu bdijenju.
Silno je volio to dijete rekla mi je jedna baka. No, njegov je izgled nedavno... vie nije sliio
na sebe. Naglo je ostario. Taj ovjek nije pravi ubojica; uinio je to pomraena uma.
Dan je bio vru i sparan. Iznad sveenikog ovratnika, borama izbrazdano propovjednikovo lice
natapale su suze i znoj. Rekao mi je da je Charles uvao Joyjine stvari u malom ormariu.
Grlio bi njenu haljinicu i igrake i cijele noi plakao
Na zidovima su bili deseci Joyjinih fotografija, rekao je. eljela sam ih vidjeti kako bih ih
mogla opisati u svom lanku o sudbini Charlesa Griffitha i njegove keri. Meutim, nikako nisam
mogla doprijeti do njegova stana.
Ivan 3:16 predloio je da potraimo Joyjine slike u pornok inu Gayety Theater na Aveniji Collins,
gdje je Charles radio. Otili smo mojim kolima. Dok smo ulazili u kino, prolaznici su se zaustavljali
na ploniku i zurili u nas. U predvorju su se umjesto kokica prodavala seksualna pomagala. Unutra je
bilo crno kao u rogu, mnogo mranije nego u drugim kinima. Moda posjetitelji pornokina ne ele da
ih tamo vide ili vole mrak iz razloga o kojima ne elim ak ni misliti.
eprtljavo smo tapkali u mraku pokuavajui napipati vrata sobe kinoo peratera. Bojei se da ne
padnem, pitala sam se bih li ikome mogla objasniti da sam slomila nogu u kinu Gayety. Ivan 3:16
vrsto me uhvatio za ruku. Na filmskom platnu upravo je u tijeku bila orgija u tehnikoloru.
Nemojte gledati! Nemojte gledati! povikao je veleasni Ivan 3:16.
Ipak sam pogledala.
Ta, tko bi tome mogao odoljeti? Kakvoa i jasnoa boja bila je zapanjujua. Porno-filmove sam
zamiljala poput zrnastih starih crnobijelih filmova, kakve je nekada plijenio Odjel za borbu protiv
narkomanije i pornografije iste onakve kakve je Emmett donosio kui da ih "pregleda". Meutim, ovo
je bilo neto sasvim drugo.
Nemojte gledati! zaurlao je propovjednik vukui me za ruku. Na sreu, uspjeli smo pronai
vrata i doteturati do stubita kojim smo se popeli do sobe kinoo peratera.
Tamo, usred prljave opscenosti kina Gayety, nalazilo se malo svetite koje je Charles posvetio
svojoj keri. Na zidovima sobe kinoo peratera bilo je zalijepljeno nekoliko desetaka fotografija: Joy
na poniju, Joy sklupana na rukama svog oca, Joy zaokupljena igrom lopaticom i kanticom. Bila je tu i
slika te plavokose uspavane ljepotice aneoska lika na njen trei roendan, okruene elikom i
elektronskim strojevima pedijatrijskog odjela, snimljena na njen trei roendan. Joy, koja nije bila
svjesna balona i igraaka oko sebe, promatrao je cijeli niz lutaka velikih oiju.
Charles je na svojem radnom mjestu imao i mali kasetofon i kasete s natpisom: "Glazba za Joy".
Bile su to pjesme koje je sam skladao i snimio da ih moe putati svojoj usnuloj keri. Deurni kinoo
perater dopustio mi je da posudim nekoliko slika. Uzela sam dvije. Na jednoj je Charles, u majici
kratkih rukava, drao Joy, koja se smijala u svom kupaem kostimu dok joj se vjetri vragolasto
poigravao plavom kosom. Na drugoj je ta plavokosa ljepotica u svom krevetiu, okruena sterilnim
strojevima. Mora da je tako izgledala kada su odjeknuli hici.
Slika je bila toliko snana da joj nije trebalo komentara. Moda su ba zato Heraldovi urednici
odluili da je ne objave. Nikad nije ugledala svjetlo dana.
Prva fotografija pojavila se na naslovnim stranicama novina sutradan, u nedjelju. U svom lanku u
jutarnjem izdanju citirala sam to su mi rekli propovjednik, susjedi, inspektori za krvne delikte i
sudski patolog. No, znala sam da to nije dovoljno. Pravu istinu znao je samo Charles Griffith, ali on je
bio u zatvoru, svuen do gola i pod stalnom prismotrom da ne izvri samoubojstvo. U tom trenutku
jedina osoba koja mu je mogla pristupiti bio je njegov sveenik. Poslala sam Ivana 3:16 u zatvor s
porukom. Nekoliko sati kasnije zazvonio je telefon.
Ovdje Charles Griffith rekao je ovjek s druge strane linije. Ubio sam svoju djevojicu.
Tada je poeo plakati. Tako smo dobili pravo na ekskluzivni intervju s Charlesom Griffithom, koji
nam je u svojoj zatvorskoj eliji ispriao kako je ubio bie koje je volio vie od svega na svijetu.
Moja beba bila je zatoena u mrtvu tijelu objasnio je.
Bio sam kao u nekom snu, rekao je. Kad je krenuo u bolnicu nije kanio ubiti ker.
Uope se ne sjeam to se sino dogodilo rekao je. U sobu je uao strunjak za reanimaciju.
Morao ju je lupiti po prsima. Dok je obavljao sukciju, oi su joj se irom otvorile. Nije mogla disati.
Plakao sam. Trljao sam joj lice i govorio "Sve je u redu. Tata je ovdje. Vie te nee boljeti. Gotovo
je". Onda sam zauo dva pucnja.
Ne sjea se kada je povukao obara, ali je odmah shvatio to je uinio.
Bacio sam pitolj na drugi kraj sobe, pao na pod i poeo plakati. Vikao sam: "Pazite da je ne
boli! Pazite da je ne boli" Dotrala su tri mukarca. Mislio sam da e joj jo neto raditi. Za tako malo
dijete ve je bila previe propatila.
Bili su to bolniari. Charles Griffith skoio je na noge viui: "Ne dirajte mi ker! Nemojte joj
nanositi bol. Ne dirajte je! Ne prilazite mojoj bebi!"
Stasiti straar dojurio je do njega i zagrlio ga.
Pridravao me jer su mi se koljena tresla rekao je Charles. Nisam vie mogao gledati kako pati.
Nije mogla jesti, kretati se, govoriti. Samo sam se molio da ima Boga i da se ona tamo gore igra,
smije i gleda. Nadam se da ga ima. Ali, bi li on dopustio da ona toliko pati?
Charles vjeruje da su je rane boljele.
Dr. Charles Wetli to opovrgava. "Bila je u komi i nije mogla nita osjetiti", rekao je glavni
zamjenik sudskog patologa okruga Dade. "Mozak joj nije bio mrtav, ali, iz kome se moda ne bi
nikada probudila, ba kao ni Caren Ouinlan. Kakav grozan svretak jedne obiteljske tragedije!", rekao
je lijenik. "Pedijatrija je zadnje mjesto na kojem bi ovjek oekivao nasilno umorstvo".
Uope ne znam to e biti sa mnom rekao mi je Charles. Samo znam da u dobiti dvadeset
pet godina robije. Ako me osude, u zatvoru u pronai nekog pedofila i tako ga srediti da e me poslati
na elektrinu stolicu. Bolje mi je da odem na elektrinu stolicu jer u tako biti s njom.
Porota je Griffitha proglasila krivim za umorstvo prvog stupnja. Osuen je na doivotni zatvor, pa
mora odsluiti dvadeset pet godina prije nego to podnese molbu za pomilovanje.
Pravda: to je ono to svi ele, ali samo neki nalaze.



11. McDUFFIE


Telefon na mom stolu zazvonio je u petak, 21. prosinca 1979.
Nakon toga vie nita nije bilo kao prije.
Poziv je izazvao dogaaje koji su dramatinim naslovima zabiljeeni na naslovnim stranicama
novina diljem svijeta i koji su zauvijek izmijenili lice Miamija. Mnogim ljudima, ukljuujui i mene,
slomljeno je srce. Bilo je osamnaest mrtvih i tristo pedeset ranjenih, ukljuujui i nekoliko djece.
Uhieno je esto osoba, a materijalna teta premaila je stotinu milijuna dolara.
Glas s druge strane ice bio mi je poznat. Javio mi je da su policajci Odjela za javnu sigurnost
nakon jurnjave gradom tako premlatili nekog crnca da je na samrti ili je ve umro. Nakon to su ga
pretukli svojim tekim metalnim baterijskim svjetiljkama, poznatima kao KelLites, policajci su
inscenirali prometnu nesreu kako bi mogli objasniti smrtonosne ozljede. To je bilo sve.
Pria se doimala nevjerojatnom dovoljno nevjerojatnom da bi mogla biti istinita. Tako je to esto
u Miamiju to je pria nevjerojatnija "to moete biti sigurniji da je istinita. Dobar dio radnog vremena
kolege i ja provodimo provjeravajui istinitost glasina, telefonskih poziva i usmenih dojava.
Nazvala sam sudsku patologiju da provjerim nalazi li se u mrtvanici tijelo crnog motociklista
koji je poginuo u jurnjavi s policijom. Odgovorili su mi da ga tamo nema, ali da jedan upravo treba
stii. ovjek koji je preminuo u bolnici Jackson Memonal zvao se Arthur Lee McDuffie. Bile su mu
trideset tri godine.
Nazvala sam pravni odsjek Odjela za javnu sigurnost koji istrauje sluajeve ranjavanja civila pri
policijskim intervencijama. Komandant mi je rekao da je upoznat sa sluajem i da u njemu nema nita
sporno. Crnac je doivio nesreu pokuavajui pobjei policajcima, i to je sve. Prema policijskom
izvjetaju, jedan sat i pedeset jednu minutu nakon ponoi porunik prometne policije pokuao je
zaustaviti McDuffieja radi prometnog prekraja. McDuffie je pokuao pobjei. Potjeri, koja se
protegnula na oblinji Miami, pridruilo se desetak policijskih kola koja su jurila i do sto ezdeset
kilometara na sat. Nesrea se dogodila kad se Crnev kawasaki 900 zabio u stup brzinom od sto
kilometara na sat. Udarac je bio tako jak da mu je kaciga odletjela s glave, rekla je policija. Nakon
pada s motora, Arthur McDuffie je ustao i pokuao pobjei pa ga je policija morala fiziki
onemoguiti. Odupro se uhienju.
Nazvala sam doktora Ronalda Wrighta u mrtvanicu, da ga prije autopsije upozorim da se moda
ne radi o obinoj nesrei. Tada sam otila u sredite grada, u upravu Odjela za javnu sigurnost da
presluam magnetofonsku snimku radioporuka koje su policajci slali jedni drugima tijekom
osmominutne potjere. Potjera je okonana u jedan sat i pedeset devet minuta blizu prilazne ceste
autoputa za Miami. "Imamo ga", rekao je narednik koji je naredio potjeru. Ni dvije minute nakon toga,
narednik je sav zadihan zatraio da se poalje hitna pomo.
itajui policijski izvjetaj zamijetila sam imena policajaca umijeanih u sluaj. Nekoliko imena
mi je odmah zapelo za oko, jer sam ih godinu dana ranije vidjela u Heraldovu feljtonu o policajcima
koji su zloupotrijebili ovlasti. Jedan od njih, Michael Watts, bio je neobino kontroverzna osoba.
Godine 1976. nagraen je titulom policajca mjeseca jer je osujetio silovanje autostoperice i uhitio
seksualnog ubojicu Roberta Carra. Meutim, Watts je nekoliko puta bio optuen za fizike napade na
vozae koje bi zaustavio zbog prometnih prekraja. Jedan od vozaa morao je nakon napada na
operaciju mozga. Neka vozaica, iji je jedini grijeh bio to joj je istekla prometna dozvola, poalila
se da ju je Watts izvukao iz automobila vukui je za noge, tako da joj je glava lupala po kolniku. Odjel
pravnih poslova istraio je sve pritube protiv Wattsa.
I sve su one odbaene kao neutemeljene. Jedne noi, nekoliko mjeseci ranije, nazvao me zabrinuti
policajac koji se predstavio kao Wattsov prijatelj. Rekao mi je da je Wattsov nadreeni, svjestan da
Watts ne voli crnce, namjerno premjestio Wattsa u etvrt Central District u kojoj je ivjelo uglavnom
crnako stanovnitvo. Dodao je da je Watts uznemiren, te da predvia da e na svom novom zadatku
"ili ubiti ili biti ubijen." Wattsov me prijatelj zamolio da mu u lanku ne spominjem ime. U tom
trenutku nisam mogla mnogo uiniti.
U policijskom izvjetaju o McDuffiejevoj nesrei nala sam naziv tvrtke koja je odvukla
pokojnikov naranastocrni kawasaki s mjesta nesree. Otila sam pogledati oteeni motocikl.
Kad sam ga zamolila da mi pokae motocikl Arthura McDuffieja, slubenik vune slube Barbon
Towing dao mi je neki papir.
Potpiite ovdje rekao je. Ve smo se uplaili da nitko nee doi po motocikl.
Iz njegovih rijei zakljuila sam da istraga jo nije poela. Naime, da je istraga bila pokrenuta,
motocikl bi bio zaplijenjen kao izuzetno vaan dokazni materijal. Rekla sam mu da nisam dola
preuzeti motocikl nego ga samo pogledati. Slegnuo je ramenima i pokazao mi ga.
Ja nisam profesionalni istraitelj. Iako sam napisala stotine lanaka o prometnim nesreama, ne
smatram se strunjakom. Meutim, uinilo mi se neobinim to je svaki komadi stakla i plastike na
motociklu bio oteen. Brzinomjer, svi drugi satovi i sva svjetla.
U uredu sudskog patologa nalazila se izgrebana i krvlju umrljana bijela kaciga koju je nosio
Arthur McDuffie. Na kacigi nije bilo remena za privrivanje, koji kao da je bio odsjeen iletom.
Glavni patolog, doktor Joseph H. Davi, planirao je da u subotu u jutro ode na odmor na oblinji otok,
ali je u petak na veer, nakon to sam nazvala Ronalda Wrigta, odgodio put. Doktor Davi elio je
prisustvovati autopsiji Arthura McDuffieja. I ja sam to eljela, ali mi to nije bilo doputeno, pa sam
odluila ekati.
Kad je autopsija bila gotova, lijenici su nalaze dostavili policajcima iz Pravnog odsjeka. Bila sam
na sastanku na kojem su izneseni rezultati. Lubanja Arthura McDuffieja bila je razbijena poput jajeta.
Smrtonosna rana, koja se nalazila tono izmeu oiju, izgledala je poput ozljeda kakve obino
zadobiju motociklisti kad prelete preko upravljaa i zabiju se glavom u neki tvrdi predmet, kao to je
stup svjetiljke ili podzie mosta. Lijenici su ustanovili da je McDuffie zadobio i neke druge ozljede
od tupih predmeta, koje su mogle biti nanesene policijskim svjetiljkama. No, kao to su rekli, poznato
je da teko ranjene osobe mogu pruiti otpor koji treba savladati fizikom silom. McDuffie je na glavi
imao desetak rana.
Odvezla sam se na mjesto nesree pored krune prilazne ceste autoputa i pogledala unaokolo. Ni
sama nisam znala to traim. Jednu stvar sam odmah uoila: nigdje nije bilo niega u to je Arthur
mogao udariti motociklom ili glavom.
Nigdje stupa, podzia mosta, ak ni rubnog kamena.
Otila sam s mjesta na kojem je Arthur McDuffie preminuo da vidim gdje je ivio. On i njegova
sestra dijelili su skroman dom u sjeverozapadnom dijelu grada. Dobrodolicu mi je zaeljela sva sila
tugujue rodbine. I oni su ve bili na mjestu nesree. Arthurova majka, Eula Mae, pretraila je kolnik
ne bi li pronala neto to bi joj ukazalo na uzrok sinove smrti. Nala je slomljeni okvir njegovih
naoala, remen s kacige i dio znake policijskog snajperista, koja je oito otpala s odore nekog
policajca tijekom fizikog obrauna.
Obitelj nije nikoga nizato krivila. Nije znala to se dogodilo i bila je posve zbunjena. Osim
nekoliko prometnih prekraja, zbog kojih mu je privremeno oduzeta vozaka dozvola, Arthur
McDuffie nikada nije doao u sukob sa zakonom. tovie, dok je jo bio profesionalni vojnik, sluio je
u vojnoj policiji. Proglaen je istaknutim pripadnikom svoga voda marinaca, a u srednjoj koli Booker
T. Washington u Miamiju bio je voditelj limene glazbe.
Zid uredne dnevne sobe u obiteljskom stanu bio je prekriven priznanjima. Na svima je bilo
upisano ime Arthura McDuffieja. Bile su tamo diplome za izuzetne radne uspjehe koje mu je
dodijelilo njegovo osiguravajue drutvo jer je njegov tim zakljuio vie polica osiguranja nego bilo
koji drugi u povijesti tvrtke. Kad sam u svojim kasnijim lancima navela da je Arthur McDuffie bio
slubenik osiguravajueg drutva, to je u nekim krugovima izazvalo uljive reakcije. Zauujue
mnogo ljudi, ne samo meu policajcima, optuilo je Herald da je McDuffieja namjerno pokazao u
dobrom svjetlu i "lakirao" njegovu prolost. Mnogim bi ljudima bilo drae da je McDuffie bio
nezaposlen, imao sumnjivu prolost i niz prekraja iza sebe. No, nije bilo tako.
Osiguravajua kua Coastal States Life Insurance pripremala je McDuffieja za unapreenje.
McDuffie je radio i kao javni biljenik, a vikendom je vozio kamion i vodio praonicu automobila u
kojoj su mu pomagli nezaposleni mladii iz susjedstva koje je uio lienju. Uz njihovu je pomo
oliio i pogrebno poduzee Range Funeral Home, koje je sada organiziralo njegov ukop.
Posudila sam McDuffijevu sliku, na kojoj se taj pristali i dobro odjeveni mukarac smije.
Razvedeni otac troje djece, od osamnaest mjeseci do osam godina, Arthur McDuffie obnovio je vezu
sa svojom bivom suprugom, simpatijom iz djetinstva. Kanili su se ponovno vjenati.
Prije nego to sam otila iz njena doma, stisnula sam ruku Eule Mae McDuffie i obeala joj da u
saznati to se doista dogodilo njenom sinu. Jo nisam ni stigla u Herald, a ve sam se ugrizla za jezik.
Zato sam joj to rekla? Moda zato to je plakala? Hou li moi odrati obeanje? To e biti teko,
osobito nakon to je sudski patolog potvrdio izvjetaj policajaca. to ako je bio toan? Neto u meni
bunilo se protiv najcrnjih sumnji koje su se raale. Ja barem dobro znam da je bjeati od policajaca
opasno, ak veoma opasno. Iako se u seriji Smokey i razbojnik jurnjava ini poput djeje igre, ona to
nije. U filmovima vidimo kako policijski automobili lete zrakom i prelijeu mostove, padaju u rijeke,
zaljeve i kanale i okreu se oko svoje osi nakon spektakularnih lananih sudara. Nakon toga svi izlaze
iz automobila ivi i zdravi. Meutim, u stvarnom ivotu ve i jurnjave od tridesetak sekundi prava su
rijetkost. U takvim situacijama adrenalin ovlada ovjekom i njegovim razumom. Svaka minuta ini se
kao vjenost. Jurnjava od osam minuta izuzetno je duga. Kad vas nakon nje policajci ulove, moete
biti sigurni da su jako bijesni.
A to znai da biste mogli loe proi. Meutim, kad sve to uzmemo u obzir, kao i to da su i
policajci ljudska bia, pomisao da bi mogli ubiti ovjeka zbog prometnog prekraja, pa onda
suuesniki prikriti zloin, ipak okira. U sebi sam odbacivala takvu mogunost, koja se inila
nevjerojatnom s obzirom na okolnosti. Naime, u sluaj je bilo umijeano najmanje desetak ljudi. Do
kuda sve see to suuesnitvo? Bilo je teko oekivati da se toliko policajaca sloi bilo o emu, a
najmanje o tome kako da prikriju umorstvo.
Emery Zerick, iskusni inspektor s dugim staem u policiji Miami Beacha, tijekom godina nauio
me mnogim istinama. Jedna od tih bila je da im se neki policajac uvali u nevolje, "njegovi se kolege
razbjee poput lopova". Legendarna solidarnost ljudi u plavom, sadrana u naelu: "Svi za jednoga,
jedan za sve" zapravo je mit. U to sam se uvjerila nebrojeno mnogo puta.
Ali, ako su moje najcrnje sumnje opravdane, pitala sam se kako to da tako uporno brane svoj alibi?
Ne bi li ve bilo vrijeme da ih pone obuzimati panika? U policijskoj postaji ostavila sam poruke svim
policajcima ija se imena pojavljuju na izvjetaju o nesrei. Nijedan mi se nije javio.
Tek nekoliko mjeseci kasnije saznala sam da su policajci znali da istraujem te da su pomno
pratili dokle sam stigla.
U subotu na veer nazvala sam kui Charlieja Blacka, pomonika efa policijskog odjela u ijoj su
ovlasti bili inspektori.
Charlie Black voli kone jakne. Njegovi teki oni kapci skrivaju hladne svijetloplave oi, a
njegova pojava odaje beskompromisnost i otrinu. Meutim, ja s njim imam dobra iskustva. Taj
veteran s dugim pozornikim iskustvom uvijek mi je govorio istinu i bio prema meni otvoren, ak i
onda kad mu to nije ilo u prilog. Upitala sam ga to zna o sluaju Arthura McDuffieja. Nije bilo
nikakve reakcije. Punih est dana nakon nesree, Charlie jo nije bio nita uo o Arthurovu sluaju.
Izazvan vijeu koju sam mu priopila, Black se odmah odvezao do stana svog inspektora za krvne
delikte, kapetana Marshala Franka da ispita zato ga nisu obavijestili.
Nedugo nakon toga zazvonio mi je telefon. Nazvali su me zajedno ef Charlie i kapetan, koji ni
sam nije znao za sluaj McDuffie. ak ni njegovo ime kapetanu nije bilo poznato. Dok su mi oni
postavljali pitanje za pitanjem, veera u penici posve je pregorjela. Sutradan se u Heraldovu
urednitvu odravala Boina zabava. Propustila sam je, jer sam no ranije do kasno pisala lanak, a
kada sam ga zavrila, vie mi nije bilo do zabave. Te noi bila je deurna jedna neiskusna urednica.
Otro je zatraila da pojasnim svoj opis remena na kacigi, oteenja na motociklu i izgleda mjesta
nesree.
Koga emo navesti kao izvor? upitala je. Ne moramo navoditi izvor, jer su to injenice,
pojasnila sam. Vidjela sam ih svojim oima. Urednici su nevoljko pristali da objave moj izvjetaj.
Neke navode potvrdio je dr. Wright, a one koje nismo mogli pripisati nezavisnim strunjacima,
izbacili smo. Urednici su mi rekli da u uvodu lanka navedem da sluaj istrauje Odjel za pravne
poslove.
lanak se temeljio na policijskom izvjetaju o nesrei, na nalazu sudskih patologa koji ga je
potvrdio, a navela sam i podatke o karijeri nekih od umijeanih policajaca, te opisala ok obitelji
McDuffie. Citirala sam pokojnikovu sestru Dorothy, koja je svog brata opisala kao "pametna ovjeka
koji se ne bi suprotstavio policiji".
Mnogo kasnije saznala sam da su dva umijeana policajca ekala tog hladnog zimskog jutra ispred
zgrade Heralda da kupe jutarnje izdanje novina. Jo nije ni svanulo, a oni su novine odnijeli na neko
skrovito mjesto da paljivo proitaju lanak. Zakljuili su da su jo sigurni, te da se mogu izvui
nekanjeno.
Imali su krivo. Iako je lanak napisan oprezno, pobudio je reakcije.
Objavljen je u jutarnjem izdanju u ponedjeljak, 24. prosinca, na sam Badnjak. Kasnije istoga dana,
policajac koji je prisustvovao McDuffiejevu premlaivanju otiao je svom nadreenom i priznao da je
izvjetaj o nesrei lairan.
Jo tijekom dana sluaj je pobudio i pozornost mojih urednika. Zatraili su da donesem fotografije
McDuffiejeva kawasakija. Meutim, on se vie nije nalazio kod vune slube Barbon Towing, jer ga je
policija zaplijenila. Pokrenuta je istraga za umorstvo, a motocikl je bio materijalni dokaz
prvorazredne vanosti. Isti onaj kapetan Frank koji nije pojma imao o nesrei dok ga ja nisam
obavijestila, sada, unato mojim prosvjedima, nije doputao naem fotografu da snimi motocikl.
Idueg dana, na Boi, neki od umijeanih policajaca poslani su na plaeni odmor dok se ne zavri
istraga.
Sutradan je bila srijeda. Policajac Charles Veverka, kojem je bilo dvadeset devet godina, zatraio
je da ga kapetan Frank primi jer mu eli neto rei. Taj tamnokosi rjeiti mukarac djejeg lica bio je
autor izvjetaja o nesrei. Izmislio sam to, potvrdio je. Nije se radilo o nesrei i izvjetaj je laan. No,
sve sam napravio po nareenju, rekao je.
Veverka, sin porunika koji je sluio u istom policijskom okrugu, rekao je da je sve poelo dok je
rutinski provjeravao elektronsku dojavu nakon provale u tvornikoj zoni.
No je bila mirna i bila su ve gotovo dva sata. Ispod sablasnog naranastog osvjetljenja
halogenskih lampi ulice Miamija bile su gotovo posve puste. Nekoliko ulica dalje nekoliko policajaca
i narednik razgovarali su s uplakanom mladom enom koja je tvrdila da je silovana, kad se ispred njih
stvorio naranastocrni kawasaki. Na uglu ulice motociklist je vragolasto propeo motor na stranji
kota.
Naredniku je to bilo dovoljno da naredi potjeru s upaljenim crvenim svjetlima i sirenama.
Narednika je automobilom slijedio drugi policajac. Potjeri se uskoro pridruilo jo policajaca,
ukljuujui Veverku, koji je za sluaj saznao preko radija i pojurio da im se pridrui. Napokon je
prekinuta dosada jedne posve nezanimljive noi. Uskoro su se goniima pridruila sva policijska kola
iz okruga, pa ak i neki policajci iz sredita grada.
Oajniki pokuavajui pobjei potjeri, motociklist im se jednog trenutka izgubio iz vidokruga, no
stigli su ga iza prvog zavoja. Kad je jedan policajac ispalio nekoliko metaka, progonjeni je zakljuio
da bi bilo bolje da stane. Usporio je i stao u sjeni pristupne ceste za autoput, koja bi mu omoguila
siguran bijeg da je odluio njome krenuti. Policijski automobili zakoili su uz kripu guma. ovjeku
na motociklu jamano se inilo kao da dolaze svi policajci svijeta.
Prvi je do Arthura stigao Veverka. U svom prvom priznanju taj policajac djeakog izgleda rekao
je da je ezdeset pet kilograma teak motociklist, nakon to je stao da se preda, zamahnuo rukom da
ga udari. Meutim, prema jednoj kasnijoj verziji tog dogaaja, McDuffie je samo rekao: "Imate me.
Predajem se".
Kako bilo da bilo, Veverka je priznao da je udario McDuffieja. Iznenada su se on i njegov uhienik
nali usred gomile policajaca. McDuffieja, kojem su ruke ve bile iza lea vezane lisicama, oteli su iz
Veverkina zagrljaja.
Kasnije je jedan policajac ovako opisao tu scenu: "Bilo je to kao u crtanom filmu: gomila ruku i
nogu koje mau u oblaku praine. Kao kad se krdo ivotinja bori za plijen. McDuffiejevo je lice
izgledalo kao da su ga popricali kanticom crvene boje".
Veverka tvrdi da je uhienog pokuao izvui iz gomile, ali da su sa svih strana sijevali udarci
svjetiljkama, akama i pendrecima. Kae da je odustao od toga nakon to je bio poprskan
McDuffiejevom krvlju i zadobio udarac u ruku.
Uhieni je bespomono leao na kolniku kada je jedan policajac hispanoamerikog podrijetla
snano zamahnuo objema rukama iznad glave i udario ga velikom metalnom baterijskom svjetiljkom
ravno meu oi. Jedan mladi policajac upitao je kolegu zna li kako se lome noge. Tada je
demonstrirao svoju vjetinu tukui pokojnika pendrekom po udovima.
Naila su kola hitne pomoi, pa je jedan od policajaca upozorio ostale da se raziu. Policajce iz
sredita grada, koji su promatrali premlaivanje, ali nisu u njemu sudjelovali, upozorili su da o svemu
ute. Stigao je jo jedan narednik Odjela za javnu sigurnost i uvjerivi se to se dogodilo brzo poeo
organizirati konspiraciju. Rekao je policajcima da pendrecima i svjetiljkama razbiju sve staklene i
plastine dijelove motocikla, prevrnu ga na kolnik i pregaze svojim kolima. Jedan policajac nekoliko
je puta snano lupio McDuffiejevom kacigom o tlo. Drugi je u oblinjoj travi primjetio McDuffiejev
runi sat, izvadio pitolj i raznio ga. Kljueve i osobnu iskaznicu Arthura McDuffieja bacili su na krov
oblinje zgrade i naredili Veverki da sluaj opie kao "nesreu".
Kada su iz bolnice javili da se McDuffie nalazi u predsmrtnoj komi, dva policajca otila su u
vunu slubu Barbon Towing. Jo nije bilo svanulo i vrata parkiralita bila su zakljuana i zatvorena.
Preskoili su ogradu i otetili motocikl betonskim blokovima kako bi sve izgledalo kao da je Arthur
poginuo od ozljeda zadobivenih pri padu. Sljedeih su dana policajci esto jedni druge upozoravali da
se "vrsto dre prie".
Veverka je priznao u srijedu, 26. prosinca. Te noi, deset dana nakon dogaaja, sudski patolozi i
inspektori dravnog odvjetnika prvi su put posjetili mjesto nesree. Nakon to je mjesto bilo
osvijetljeno snanim vatrogasnim reflektorima, tako da se inilo da je dan, uvjerili su se da nigdje u
blizini nije bilo svjetiljke, zida ili betonskog stupa na kojem bi Arthur McDuffie mogao slomiti glavu.
Te je noi njegova smrt slubeno proglaena umorstvom. Sutradan u jutro na naslovnim je
stranicama novina objavljeno da se ne radi o "nesrei", te da su policajci krivotvorili izvjetaj.
Carol King Guralnick, Gospoa Zakon, sada ve privatna odvjetnica u ortatvu sa svojim
suprugom, s velikim se arom bacila na sluaj kao zastupnica obitelji McDuffie. Osobito
zainteresirani za sluajeve povrede graanskih prava, suprunici Guralnick ve su jednom branili crnu
uiteljicu koju su izmlatili inspektori slube za narkotike Odjela za javnu sigurnost kad su zabunom
upali u njen stan. Carol je sazvala konferenciju za tisak kako bi objasnila sluaj McDuffie. Prije nego
to je konferencija poela, inspektor dravnog odvjetnika prekinuo ju je maui svima ispred nosa
sudskim nalogom. Dok je Arthurova majka plakala, on je zaplijenio sve predmete koje je pronala
tijekom munog pretraivanja mjesta dogaaja. Tada je zaplijenjena i krvlju umrljana Arthurova
odjea koju su iz bolnice bili vratili njegovoj obitelji.
Carol je zatraila hitnu intervenciju Slube za izvanredna stanja federalne policije. Zahtijevala je
da se provede "nezavisna i iscrpna analiza" stanja u Odjelu za sigurnost okruga Metro te u policiji
grada Miamija. Zahtjev je upuen predsjedniku arteru, FBI-u, Ministarstvu pravosua, senatorima i
kongresmenima drave Floride, te senatoru Edwardu Kennedyju, predsjedniku Senatskog odbora za
pravosue. "Oito je da policija ne moe samu sebe kontrolirati", rekla je.
Carol je najavila da e od Okruga, policijske uprave i umijeanih policajaca zatraiti odtetu od
nekoliko milijuna dolara zbog ubojstva pri zlouporabi ovlasti.
Bila je predizborna godina i revni pomonici dravnog odvjetnika pohitali su da podignu optunice
za krivino djelo. U petak, 28. prosinca, tjedan dana nakon prve telefonske dojave, kapetan Frank dao
je uhititi pet policajaca iz Odjela za javnu sigurnost, od toga etvoricu za ubojstvo iz nehata. Sva
etvorica bili su dobitinici priznanja za uzoran rad, ali i opominjani zbog prekoraenja ovlasti, zbog
kojih su bili i sudski gonjeni. Narednik koji je naredio potjeru bio je jednom suspendiran s pozornike
dunosti, jer "nije dovoljno dobro vodio svoje ljude". Komandant ga je upozorio da e, ako tako
nastavi, "neki policajac zavriti u zatvoru". Peti osumnjieni, koji je optuen da je pomogao pri
insceniranju nesree, bio je narednik Skip Evans, koji je pomogao poiniteljima, krivotvorio dokazni
materijal i osmislio "nesreu". Skip je bio suprug mladolike i simpatine policajke iz Miami Beacha
po imenu Patricia. Skip i Patricia, koja je u vrijeme njegova uhienja bila trudna, bili su u
sentimentalnoj vezi jo od osnovne kole. Patricia je moja dugogodinja prijateljica.
Arthur McDuffie sahranjen je sljedeeg dana.
Stotine ljudi dole su ga ispratiti na put prema boljem svijetu koji mu je obeao njegov
propovjednik. No, to obeanje nije moglo utjeiti pokojnikove najmilije. Njegova majka vrisnula je od
boli, a mala ki, u svojoj bijeloj ipkastoj haljinici uplakana je zavapila: "Tatice!", dok je poasna
straa amerikih marinaca unosila u crkvu njegov koveg umotan u zastavu.
Baptisitika crkva Jordan Grove bila je dupkom puna, pa su neki oaloeni ostali na ploniku.
Stotine ljudi prolo je pokraj otvorena lijesa u kojem je Arthur McDuffie leao u svojoj marinskoj
uniformi. Njegove ruke bile su mirno prekriene na prsima, iznad sjajne mjedene dugmadi. Tijekom
mise proete emocijama desetak se mukaraca i ena onesvijestilo.
Carol King Guralnick sjedila je s obitelji grlei pokojnikovu uplakanu ker. Dok je zbor pjevao
"Odletjet u", vani su brujali motocikli lokalnog motociklistikog kluba koji je Arthura doao ispratiti
do groblja.
"O, Gospode", molio je veleasni Joe Lewis, "trebamo te danas u Miamiju".
Koliko istine u rijeima dobrog sveenika.
Istog dana, "Konferencija krana junih drava" i "Borci za bolji Miami" organizirali su
prosvjedni mar u kojem je sudjelovalo tristo ljudi. Zajedno s lanovima Nacionalnog udruenja za
emancipaciju obojenih i lokalnim crnakim vodama, oni su obiljeili McDuffiejevu smrt nosei crni
koveg. U povorci su noeni transparenti na kojima je pisalo:
ZATO??? TKO E KONTROLIRATI POLICAJCE? HOEMO PRAVDU!
Demonstrante nisu zadovoljile optube za ubojstvo iz nehata. Oni su traili da policajci budu
optueni za ubojstvo prvog stupnja. Meu demonstrante i oaloene umijeali su se agenti Odsjeka za
meurasne odnose Ministarstva pravosua.
Mjesec dana kasnije, optuba za ubojstvo iz nehata protiv policajca Alexa Marrera, za kojeg se
pretpostavljalo da je zadao smrtonosni udarac, preinaena je u optubu za ubojstvo drugog stupnja. U
zatvoru su Marrera drali izoliranog da ga zatite od napada drugih zatvorenika. Marrerova obitelj i
prijatelji tvrdili su da je postao rtvom diskriminacije i podijelili stotinu tisua letaka u kojima su
traili potporu javnosti.
Dok je sluaj putovao pravnim kanalima prema svom neizbjenom vrhuncu, umjesto mene o
njemu su poeli izvjetavati kolege zadueni za sud. No, meni nije ponestalo tema. Godine 1979.
poinjeno je vie krvnih delikata nego ikada prije u povijesti okruga Dade. Broj umorstava rastao je iz
dana u dan. Kokainski kauboji ubijali su svoje rtve na javnim mjestima ne pazei tko im se naao na
putu kad bi ih zasuli vatrom iz strojnica. Graani, koji su se sve vie naoruavali da se zatite od
zloinaca, poeli su koristiti oruje u obiteljskim obraunima. U mnotvu useljenika iz Jamajke, s
Haitija i iz June Amerike bilo je mnogo onih koji nisu mogli podnijeti kulturni ok, inflaciju,
konkurenciju na tritu rada i sporove u svezi s plaama, pa su postajali depresivni. Sve je to
pridonosilo nervozi, pa su lako posizali za orujem.
Mogli ste izgubiti glavu zbog svae u prometu, ili na parkiralitu, ili zbog glasnog sluanja radija.
Slubene institucije razliito su tumaile val kriminala. Neke su okrivljavale trgovce drogom, druge
veliku koliinu oruja u rukama graana, tree stanje gospodarstva, a etvrte suneve pjege. Te godine
poginulo je ukupno tristo ezdeset ljudi.
Tada jo nitko nije mogao pretpostaviti da e se na 1979. gledati s nostalgijom.
Godine 1980. broj ubojstava u okrugu Dade dosegao je petsto ezdeset devet.
Sljedee godine bilo ih je esto dvadeset dva.
Kada je 1982. broj ubojstava pao na petsto trideset osam, razdragani slubenici nazvali su to
pozitivnim trendom.
Kako su bili naivni.
Novu, 1981. godinu, graani Miamija doekali su onako kako su ispratili staru: salvama hitaca iz
vatrenog oruja. U gradu je postalo uobiajeno da se Novu godinu doeka pucnjevima u zrak. Broj
pitolja u posjedu graana brzo je rastao.
Tisue zrna zabijalo se u kue i automobile, a cijele etvrti ostale su bez struje zbog oteenja na
transformatorima i ulinim svjetiljkama. Pogoen je ak i jedan zrakoplov u letu. U sreditu Miamija
bilo je kao da je izbio trei svjetski rat. Meutim, za razliku od prethodnih godina, kada je bilo
ranjeno pet do est ljudi, a nekoliko ih je poginulo, te godine nekim udom nije bilo smrtnih sluajeva.
Meci nekog slavljenika pogodili su dvomotornu cessnu u rep, ali zrakoplov je sletio sigurno i nitko od
pet putnika nije ozlijeen. Tog su dana graani Miamija imali sree.
Nije trajalo dugo. Nedugo nakon ponoi policija je javila da se jedan ovjek ubio, a jo je pet to
pokualo uiniti deprimirano dolaskom Nove godine. Do tri u jutro dogodila su se tri umorstva. Puno
posla za mene.
Nedugo nakon uhienja policajaca umijeanih u sluaj McDuffie proavrljala sam s nekim
inspektorima Odjela za javnu sigurnost. Kao i obino, alili su se da je moral policajaca sve slabiji.
tovie, rekli su da prije nije bio tako nizak. Smatrali su da su za to krivi nepromiljena racija na kuu
crne uiteljice, kokainski korupcionaki skandal meu inspektorima za krvne delikte i sluaj
McDuffie.
Pokuala sam ih razveseliti.
Ako nita drugo, barem nijedan policajac nije optuen za silovanje rekla sam vedro.
A onaj prometnik koji je napao malu djevojicu? upitao je mrano jedan inspektor.
Prometnik? Kakav prometnik?
Onaj koji je zlostavljao djevojicu u slubenom autu. ovjek se nije mogao sjetiti pojedinosti,
osim da se to dogodilo prije nekoliko mjeseci i da su inspektori Odjela uhitili poinitelja. Je li mogue
da nam je to promaknulo? Kako je to moglo proi kroz sustav a da ne izazove pozornost medija?
Odjel za silovanja slube sigurnosti na moje je upite odgovarao izrazito neodreeno i neljubazno.
Sluaj je zakljuen, rekli su. Nisu eljeli o tome razgovarati jer se sve odigralo nekoliko mjeseci
ranije.
Kad sam zatraila da mi dopuste da pretraim njihove naloge za uhienje od prole godine, rekli su
mi da je ime prometnika Willie Thomas Jones i upozorili me da ne diram u stare rane. Pravda je
zadovoljena.
Potaknuta znatieljom, otila sam u Palau pravde i proitala dokumentaciju o sluaju. Prometnik
nije opovrgnuo da se prema djetetu ponio nemoralno i lascivno. Iako je mogao biti osuen na petnaest
godina zatvora, uvjetno je puten na slobodu s obvezom da se psihijatrijski lijei i plati psihijatrijsku
njegu djevojice kojoj je bilo jedanaest godina. Budui da pravorijek nije izreen, prometnik je proao
bez policijskog dosjea.
U zapisniku je pisalo da je sudac prometniku zaelio "mnogo sree" i rekao da bi mu ak mogao
skratiti uvjetnu kaznu.
O djevojici gotovo da nije bilo ni rijei. Pronala sam je u mjestu Columbija, u Junoj Karolini,
gdje je njena majka upravo zavravala fakultet. Djevojica nije izgledala kao kakva prerano sazrela
Lolita. Iako je imala jedanaest godina, izgledala je kao da joj je devet. U sreditu njenih interesa nisu
bile zabave i deki nego francuski rog.
Stidljiva po naravi, nakon napada prometnika vratila se u predpubertet. vrsto se drala majinih
skuta, mokrila u krevet i doivljavala none more. Bila je povuena i deprimirana i jo se psihijatrijski
lijeila. Iako je prometnik puten pod uvjetom da plati djetetovo lijeenje, njena majka nije primila ni
centa.
Majci su rekli da je obeaeni prometnik otputen i da vie nikada nee moi nositi policijsku
znaku.
Bila je to la. Na dan uhienja prometniku Jonesu omogueno je da diskretno preda ostavku u
prometnoj policiji. Kako ne bi morao otii u istrani zatvor i plaati kauciju na obrascu za uhienje,
inspekori su napisali da je nezaposlen.
U dokumentaciji koja se uva u glavnom gradu Floride, Tallahasseeu, zabiljeeno je da je nakon
ostavke prometnik Jones otvorio privatnu tvrtku i da nijednom nije prekrio zakon. To je bilo ono to
bi svaki njegov potencijalni poslodavac, ukljuujui i policiju, uo ako bi se raspitao o njegovoj
prolosti. Dok sluaj jo nije bio zakljuen, Jones nije proao test na detektoru lai i kod njega je
dijagnosticirana "granina psihoza". Psihijatar je rekao da vrsto vjeruje da je Jones poinio vie
takvih zloina. etiri lijenika sloila su se da je on psihiki poremeen seksualni prijestupnik.
Nakon svega toga sudac ga je uvjetno pustio na slobodu poeljevi mu sreu.
U meuvremenu se posve izlijeio. tovie, nakon to se nekoliko puta pojavio na skupnoj terapiji
u bolnici Jackson Memorial, i slubeno je proglaen izlijeenim.
Djetetova majka izjavila mi je kako su joj rekli da e prometnik priznati krivicu i biti smjeten u
duevnu bolnicu. Nju i njenu obitelj dravni su odvjetnici upozorili da u interesu djevojice ute o
cijelom sluaju.
Meutim, ini se da se najmanje mislilo na interes djevojice.
I prometnik i njegov odvjetnik rekli su da uope ne ele sa mnom razgovarati. Za razliku od njih,
djetetova je majka odahnula kad sam je posjetila. Nju je cijelo vrijeme zabrinjavao nain na koji se
vlast odnosila prema sluaju i osjeala se krivom jer je keri uvijek savjetovala da vjeruje policajcima
i slua ih.
Djevojicu je prometnik zaustavio dok je ila kui iz kole. Bio je na dunosti i u slubenoj odori.
Rekao joj je da su je vidjeli kako krade slatkie i da je mora pretraiti.
Naredio joj je da ue na zadnje sjedalo njegova auta i odvezao je na pusto mjesto da je pretrai.
Iako je mala bila crnkinja, a seksualno ju je napastovao bijeli policajac, nisu je odveli u Centar za
silovanja, a ispitivali su je samo bijeli policajci.
lanak koji sam o tome napisala razbjesnio je suca. Nazvao gaje "utim novinarstvom" i javno me
kritizirao u sudnici. elei dokazati da je postupio pravilno i da se prema Jonesu ponio kao prema bilo
kojem drugom osumnjienom, sudac je od uvaenog biveg dravnog odvjetnika okruga Dade,
Richarda Gersteina, zatraio da istrai sluaj.
Nakon tromjesene istrage Gerstein je podnio izvjetaj u kojem je sluaj nazvao "tragedijom" i
"juridikom katastrofom", a reakciju policije "grubom, nezainteresiranom i povrnom". Gerstein je
otkrio da se od dva suca trailo da budu blagi, te da su inspektor i dravni odvjetnik, bivi policajac,
nastojali zatiti prometnika, a ne djevojicu. "ini se da sudbina djevojice nije nikoga zanimala",
napisao je Gerstein. Imali smo pravo.
Tada je sudac poeo optuivati dravne odvjetnike i inspektore tvrdei da su mu krivo predoili
injenice. Poslao je Gersteinov izvjetaj velikoj federalnoj poroti radi podrobnije istrage.
U meuvremenu, crnaka je zajednica u Miamiju doivjela jo jedno ponienje. Porota, u kojoj su
sjedili samo bijelci, proglasila je Johnyja Jonesa, prvog crnog kolskog ravnatelja u okrugu Dade,
krivim za otuenje kolskog novca radi kupovine pipa od 24-karatnog zlata za svoju vikendicu. Jones
je ipak osloboen optube jer u poroti nije bilo nijednog crnca. Rasne su napetosti rasle.
Sudac u Miamiju dopustio je da se suenje u sluaju McDuffie premjesti u drugi okrug, nazvavi
ga "tempiranom bombom" za koju ne eli da eksplodira "ni u mojoj sudnici ni u ovom kraju". Suenje
je premjeteno u grad Tampu na zapadnoj obali Floride. Crnake organizacije u Tampi prosvjedovale
su tvrdei da suenje nee biti poteno. Crnci u Miamiju organizirali su dobrotvorne piknike i
prodavali prenu ribu da prikupe novac kako bi obitelj Arthura McDuffieja mogla prisustvovati
dugotrajnom procesu.
Policajac Veverka i njegov mlai kolega pristali su na svjedoenje kao svjedoci optube. Nije im
bilo dovoljno to im je zajamen imunitet; budui da su eljeli ostati policajci, bili su ogoreni to su
otputeni. "Cijeli ivot sanjao sam da postanem policajac", jadao se Veverka aleise da je lani
izvjetaj napisao jer su mu tako naredili.
Suenje u Tampi poelo je travnja 1980. i trajalo je est mjeseci. Nisam se pojavila, iako se ne
moe rei da tamo ne bih bila dobro dola. Zapravo, uporno sam izbjegavala da primim sudski poziv
za svjedoenje.
Iako sam od samog poetka suenja znala da bi me mogli pozvati pod prijetnjom kazne, odluila
sam da neu nikome otkriti identitet osobe koja me obavijestila o sluaju McDuffie. Ljudi su sve do
suenja nagaali tko bi mogla biti ta osoba. Kad bi me netko upitao je li se izvor predstavio ili ne,
samo bih se nasmijeila i utjela. Neki su to protumaili kao potvrdan odgovor, a eljela sam da tako
misle i dravni odvjetnici. Meutim, sve bi bilo jednostavnije da nisu odluili izdati nalog.
Ed Carhart, pravnik koji je presudio protiv policajaca u sluaju Wande Jean, u meuvremenu je iz
tuilatva preao u odvjetnike. U tom je svojstvu branio jednog od policajaca umijeanih u sluaj
McDuffie i elio me ispitati pod prisegom. Kad bi mi sudac naredio da otkrijem identitet izvora,
morala bih to uiniti pod prijetnjom zatvora.
Jednog poslijepodneva neki me urednik upozorio da izaem iz zgrade jer se u njoj nalazi sudski
dostavlja s nalogom i trai me po hodnicima. Umakla sam na stranja vrata i nala se u udu: nisam
znala kamo da krenem. Kui nisam mogla, jer bi me vjerojatno i tamo traio. Auto sam morala
ostaviti na parkiralitu, jer bi me pratili. Zato sam otklipsala u viekatni opskrbni centar Omni, jednu
ulicu dalje od urednitva, provrljala trgovinama i kupila par utih kratkih hlaica koje su bile na
rasprodaji.
Bilo je to prvi put u posljednjih nekoliko mjeseci da sam uhvatila prigodu da odem u kupovinu.
Kad sam se vratila, izvrni urednik John McMullan pozvao me u svoju sobu. Zatraio je da mu
dam biljeke o sluaju koje sam narkala u notes i zakljuao ih u sef. Tko god bi ih pokuao
zaplijeniti po sili zakona morao bi najprije njega uhititi. Taj roeni borac vjerojatno se potajno nadao
da e to netko i pokuati uiniti. Predloio mi je da odem iz grada, tovie iz zemlje. Herald e me
poslati na Bahamske otoke da se tamo sakrijem, rekao je.
Ja sam vjerojatno jedina Heraldova slubenica, moda ak jedina novinarka u povijesti
novinarstva koja je odbila ponudu poslovodstva da ode na Bahame. Bila mi je mrska pomisao da
moram bjeati. Nisam uinila nikome nita na ao, a Miami je moj dom. Tko bi zalijevao moje
cvijee, hranio make i izvodio psa u etnju? Osim toga, Bog zna koje bih sve dogaaje tako
propustila. Neu ii, pa kud puklo da puklo.
McMullan nije mogao vjerovati svojim uima.
Bila sam oprezna i nikome nisam otvarala vrata. Naposljetku, kada je suenje ve poelo, neki je
ljigavi sudski posluitelj dogmizao do mojih kunih vrata i iznenadio me. Heraldovi odvjetnici uloili
su albu i poziv je poniten. Iz nekih pravnih razloga, koje nikada nisam posve shvatila, nisam se
morala pojaviti na sudu. Pretpostavljam da je to zato to je suenje ve bilo predaleko odmaklo da bi
me mogli pozvati kao svjedoka.
U meuvremenu, novinari lista Miami News izvijestili su javnost o pozivu koji mi je uruen
apelirajui na izvor da mi se javi i kae: "Nemojte dopustiti da vas poalju u zatvor. Ako vas pritisnu,
odajte im moj identitet".
Unato tom ljubaznom savjetu, ne bih bila tako postupila. To je pitanje naela i profesionalne
etike. Ipak mi je drago da do toga nije dolo, jer se ne bih voljela nai u zatvoru.
Kapetan Frank i dr. Wright svjedoili su da su za sluaj McDuffie najprije uli od mene. Novinari
koji su pratili suenje u Tampi nazvali su me i telefonom me intervjuirali o sluaju. Sve je bilo veoma
udno.
Tada se dogodilo neto jako znakovito. Budui da je veina ljudi vjerovala da ne znam identitet
izvora, jedna je osoba to pokuala iskoristiti: nazvao me ovjek koji se lano predstavio kao moj
izvor.
Bivi policajac Charles Veverka, koji je sada radio kao noni uvar, jo se nadao da bi opet mogao
postati policajac. Jako se trudei da sebe prikae kao iskrenog amerikog momka, kakvog bi svaka
majka poeljela za zeta, nazvao me da mi jo neto prizna.
Ja sam anonimni izvor rekao je. Dojavio mi je sluaj da razotkrije cijelu zavjeru, jer ga je
muila savjest.
Nisam bila impresionirana.
Ne Charlie, to niste bili vi rekla sam.
Uporno je tvrdio da sam mu zaboravila glas jer je od razgovora proteklo ve nekoliko mjeseci.
Osim toga, govorio je izmijenjenim glasom da ga ne prepoznam, dodao je. Dobar pokuaj, ali
neuspjean. Charles Veverka nije bio taj koji mi je dojavio tragini sluaj. Bila je to prijateljska osoba
koju sam poznavala vie od 16 godina. Nije radila u policiji i bila je ena.
Dakako, TV-postaje su se pratei suenje koncentrirale na najokantnija, najivopisnija
svjedoenja, koja su ila u prilog McDuffieju. Budui da je termin rezerviran u glavnom Dnevniku bio
kratak, moglo se prikazati samo najdramatinije scene iz sudnice. Sjeam se da sam danima na
televiziji gledala kako snani policajac u odijelu i s kravatom podie ruke iznad glave demonstrirajui
divljake udarce koje je zadao McDuffieju.
Suenje je pratio Gene Miller, najbolji Heraldov novinar. U svojim svakodnevnim izvjetajima iz
Tampe on je posveivao jednaku pozornost optubi i obrani. Meutim, njegovi lanci nisu svi
objavljeni na naslovnoj stranici. Osim toga, na TV se svi prilozi doimaju jednako vani, a mnogim
gledateljima, osobito u siromanim etvrtima, TV je jedini izvor informacija. Ono to su vidjeli na
televiziji uvrstilo ih je u uvjerenju da e policajci biti osueni.
Svi branitelji bili su ugledni i iskusni odvjetnici. Tvrdili su da se McDuffie opirao uhienju te da
su ga policajci morali fiziki savladati. Nakon est tjedana, jedan je policajac osloboen krivice. O
sudbinu ostale etvorice trebala je odluiti porota, koja se sastojala iskljuivo od mukaraca bijele
rase. U to vrijeme je brodovima ve bio uspostavljen Marielski most, pa je u Miami poela stizati
gomila kubanskih izbjeglica, od kojih su mnogi bili opasni kriminalci i duevni bolesnici; na drugoj
strani zemlje grmio je vulkan Saint Helens i samo to nije provalio.
Bila je subota. Dola sam u urednitvo uvjerena da porota nee donijeti odluku prije ponedjeljka,
jer je trebalo odluiti o etiri optuenika protiv kojih je podignuta optunica za trinaest zloina, od
ubojstva do krivotvorenja policijskog izvjetaja. Porota je morala razmotriti iskaze pola tuceta
odvjetnika i zapisnik sa sasluanja svjedoka koje je trajalo tjednima. Za to je trebalo dosta vremena
kako bi porotnici mogli odvagati sve to su vidjeli i uli.
Prevarila sam se.
Poroti je trebalo samo dva sata i etrdeset etiri minute da sve okrivljene oslobodi svih optubi.
Branitelj Michael Watts zajecao je kad je uo odluku. Jecala je i Eula Mae McDuffie, dok je
bijesna i uplakana teturala iz sudnice. "Bog e njih pozvati na raun", rekla je.
Za samo nekoliko minuta cijeli je Miami znao presudu. Trenutak nije mogao biti gori: tri sata
poslije podne, za vrueg subotnjeg dana. Bila sam zabrinuta jer sam znala kakvo je raspoloenje ljudi
na ulicama.
Nazvala sam ravnatelja Slube javne sigurnosti Bobbyja Jonesa.
to emo veeras poduzeti? Pretpostavila sam da e biti problema, ali ni sanjala nisam da e biti
tako teki. Bojala sam se da bi netko mogao otvoriti vatru na policajce.
Kako to mislite? upitao me.
Zar ne mislite da e biti problema?
Poslali smo pozornike na ulice rekao je samouvjereno. Oni e se pobrinuti da sve bude u redu.
Nije prolo ni dva sata a poelo je letjeti kamenje i boce. Nekoliko naih fotografa otilo je na teren u
automobilima opremljenim radiovezom. Ba sam itala policijski izvjetaj o ranjavanju duevno
poremeenog kubanskog izbjeglice na kojeg je ispred psihijatrijske klinike u Miamiju pucao
policajac, kad sam zaula priguene povike. Ustanovila sam da dopiru iz dvosmjerne radiopostaje na
drugom kraju sobe, pored stola fotografa.
Bili su to glasovi Battle Vaughn i druga dva fotografa, Billa Frakesa i Michaela DuCillea. Zatraili
su da im poaljemo pomo. inilo se da su u nevolji. Ustala sam sa stolice i naulila ui. Novinar za
fotografskim stolom avrljao je telefonom s nekim. Budui da ga je kranje radiopostaje smetalo,
mehaniki je ispruio ruku i utiao je.
Otrala sam do stola i preko njegova ramena pojaala radio do kraja, dok me novinar kod telefona
gledao u udu. Fotografi su javljali da su odsjeeni, da se na njih puca i da im je razbijeno
vjetrobransko staklo. Rekli su da ih je napala svjetina u etvrti Libertv City na rubu Miamija, u
podruju gdje nisu bile jasno razgraniene ovlasti izmeu gradskih i upanijskih vlasti. Nazvala sam
deurne telefone Grada i upanije, te hitnu slubu vatrogasne postaje.
Zahvaljujui Battleovim vozakim sposobnostima, fotografi su se se izvukli bez opasnih ozljeda,
iako uznemireni i s posjekotinama od razbijena stakla. Heraldov je automobil ostao bez stakala i
pretrpio je velika oteenja od metaka, betonskih blokova i kamenja. Jo je bilo dovoljno vremena da
se sprijei najgore. Trebalo je skrenuti promet oko problematinih etvrti i opkoliti ih. Meutim, bio
je vikend pa nije bilo nikoga da preuzme zapovjednitvo.
Kako se pribliavala veer, sve je vie nedunih vozaa kretalo prema etvrti zahvaenoj
neredima.
Veina njih nije ni ula za presudu. Neki nisu uli ak ni za Arthura McDuffieja.
Dva mladia iz Pottstowna u Pennsylvaniji i njihova prijateljica, koji su se nita ne slutei vraali
kui s plae, uli su automobilom u podruje na kojem su napadnuti fotografi. Svjetina je ekala.
Doletjela je cigla, pogodila vozaai automobil je nekontrolirano izletio s ceste.
Vozilo je pogodilo sedamdesettrogodinjeg crnca i jedanaestogodinju crnkinju koja se igrala
ispred svoje kue. Djevojici, koju je automobil prikovao uz kuu, ozlijeena je glava, probijena su
prsa i otkinuta jedna noga.
Svjetina je troje mladih bijelaca izvukla iz automobila i pretukla svime to joj se nalo pod rukom.
U mladie su pucali, boli ih otrim predmetima i nekoliko puta automobilom preli preko njih. Jedan
je ubijen a drugi osakaen te je zadobio trajne povrede mozga. Mladu enu koja je bila s njima od
smrti je spasio crnac koji ju je ubacio u taksi i odvezao u bolnicu.
Nedugo nakon toga, Benny Higdon, dvadesetjednogodinji otac troje djece, uao je u etvrt u svom
starom dodge dartu.
S njim je bio petnaestogodinji brat njegove trudne ene i djeakov najbolji prijatelj, isto tako
petnaestogodinjak. Njih trojicu, koji su ili kui s pecanja, izvukli su iz auta. Svi su premlaeni na
smrt. Pri tome se svjetina sluila kamenjem, daskama, akama, nogama i stalcima za novine. Dok su
trojica umirala na kolniku, svjetina je prisilila kola hitne pomoi da se vrate. Naposljetku su iz
Miamija dojurila dva policijska narednika u marici. Hrabro prkosei kii kamenja i boca, ukrcali su
rtve u vozilo i odjurili u bolnicu. Bilo je prekasno.
Higdon je radio u lokalnoj pekarnici. Nedugo prije nesree doselio se s obitelji iz malog
planinskog grada u Alabami gdje je radio kao rudar u rudniku ugljena. Higdonovi su doli u Miami u
potrazi za boljim ivotom.
Ta brutalna umorstva bila su samo poetak.
Neka sredovjena sobarica koja se vraala kui s posla izgorjela je iva u svom automobilu samo
zato to je bila bjelkinja. Auto u kojem se nalazio neki stari mesar gomila je zasula kamenjem. Kad je
voza skrenuo s puta i zabio se u zid, auto su prevrnuli, zapalili ga i boli vozaa zaotrenim tapovima
dane moe ispuzati iz kola. ovjek je iv izgorio.
Dok je svjetina divljala, neki je policajac na ulici naao jezivo unakaen le. Ubacio ga je u svoj
slubeni auto da ga sauva dok ga ne bude mogao odvesti u mrtvanicu.
Vozei se na posao, policajac Frank Rossi vidio je kako na prilazu autoputu gomila iz automobila
izvlai par bijelaca. Istraao je iz kola i pomogao im da pobjegnu, ali je pri tome teko ozlijeen. Dok
je leao na kirurkom stolu u dvorani za hitne intervencije, zamolio je sestru da rnu da telefon i
nazvao moj broj u Heraldu. elio mi je rei to se dogaa i opisati stanje na terenu. Rekao mi je da je
preivio samo zato to nije nosio svoju smeu odoru pa napadai nisu znali da je policajac.
Nedugo prije kraja radnog vremena dva su crnca ula u restoran s gotovim jelima od piletine.
Lokal su istili i meli mukarac i ena hispanoamerikog porijekla. "Ovo vam je za McDuffieja",
rekla su dvojica i ubila ih iz pitolja.
Budui da su kruile glasine da svjetina zauzima javne zgrade, nekolicina nenaoruanih slubenika
sigurnosti u Miami Heraldu pripremila se za najgore. Bojei se da bi pobunjenici mogli pokuati
osvojiti zgradu, slubenici su zakljuali sve ulaze osim onog za osoblje.
Taj ulaz vodi kroz uski hodnik do kosine, iza koje se nalazi dizalo. ula sam da je ef osiguranja
naruio da mu iz samoposluivanja donesu nekoliko boca strojnog ulja, kako bi, ako naiu
pobunjenici, mogao nauljiti hodnik i tako ih sprijeiti da se po kosini popnu do dizala. No, imali smo
sree. Te noi Herald je posjetio samo jedan policajac.
Slubenik osiguranja rekao mi je da imam posjet. Na ulazu za osoblje ekao me policajac Marshal
Frank, kapetan Odjela za krvne delikte koji je istraivao sluaj McDuffie. Spustila sam se stranjim
dizalom do ulaza. Uprava Odjela za javnu sigurnost bila je pod opsadom, pa se bojao za sigurnost
svojih ljudi.
Komandant smjene izvijestio ga je telefonom da pobunjenici provaljuju u zgradu. Nije imao
potpune informacije. Kad je uo to se dogaa, dojurio je iz svog stana na sjeveru okruga Dade da se
pridrui svojim inspektorima. Dok je skretao s autoputa 195 blizu zgrade uprave, na izlaznoj ga je
cesti doekao crnac koji je uzbueno mahao rukama i vikao: "Vratite se! Vratite se!"
"Ne brinite se, ja sam policajac", rekao je kapetan i nastavio se sputati s autoputa. Odmah je
uvidio da je pogrijeio. U mraku su na sve strane trali ljudi a na ulici je gorio jedan prevrnuti
automobil.
S nadvonjaka iznad njega zauo se snaan glas policajca: "Vrati se! Odmah! Odmah!" Alarmiran
odlunouu policajevu glasu Frank se poeo vraati. Tad mu se uinilo da ga na nian uzima
snajper. Naglo je okrenuo auto i pojurio u suprotnom smjeru. Dok se udaljavao iza sebe je kao
fatamorganu vidio vod policajaca u punoj opremi kako stupa ulicom u vojnikoj formaciji.
Oajniki pokuavajui da dozna sudbinu svojih ljudi i razmjere nesree koja je zadesila grad u
kojem je proveo cijeli ivot, taj prekaljeni policajac nije znao kome bi se drugom obratio nego Miami
Heraldu.
Je li jako ozbiljno? upitao je mrko.
Jest.
Nasilje i krvoprolie irili su se prema jugu, u Coconut Grove i Juni Miami. Pobunjenici su
podmetali vatru i pljakali stanove. Tijela nekih ljudi koji su izgorjeli u svojim kolima bila su
nedostupna sve do sutradan. Policajci su se herojski zalijetali u etvrti zahvaene neredima da pod
vatrom s ulica pokupe mrtve i ranjene. Mnogi od tih junaka bili su veterani Vijetnamskog rata.
Nita to su nauili na policijskoj akademiji nije policajcima i policajkama moglo pomoi da se
suoe s onim to se te noi dogaalo na ulicama Miamija.
Odsjeen od svoje uprave, Marshall Frank nagonski se uputio u Herald. Iako sam znala da je
ovamo doao samo da bi na naim radiopostajama mogao pratiti razvoj situacije, to me ipak dirnulo.
Nekadanji neprijatelji sa suprotnih strana barikade, sada, kad je bilo biti ili ne biti, postali smo jedno
drugome oslonac. Nije nam bilo svejedno. Oboje smo izravno sudjelovali u dogaajima koji su doveli
do nereda. Uinili smo to u najboljoj namjeri.
Bila sam preplaena; situacija se otela kontroli. Kao da smo se nali u sreditu uragana. Uli smo u
sporo i kripavo dizalo koje je vodilo do urednitva i kao po dogovoru pali jedno drugome u zagrljaj.
Nismo se razdvajali do izlaska iz dizala.
Frekvencije na naem policijskom radiju bile su zaguene obiljem poruka.
Tiha procesija sa svijeama u poast pokojnom McDuffieju pretvorila se u divlju pobunu u kojoj
je zauzeta Palaa pravde okruga Metro i uprava Odsjeka za javnu sigurnost. Nekolicina slubenika na
nedjeljnoj dunosti bila je odsjeena od svijeta. Sve to su iznenaeni policajci uspjeli poduzeti bilo je
da se zabarikadiraju iza namjetaja. Odluili su da e oruje upotrijebiti samo u krajnjoj nudi, ako
zgrada bude zauzeta. Nitko nije mogao nai klju ormaria u kojima se uvao suzavac i oprema za
suzbijanje nereda. Pobuna je sve iznenadila.
Tragediju velikih razmjera te je noi sprijeio Michael Cosgrove, policijski bojnik djeakog lica i
veteran Vijetnamskog rata koji je preuzeo zapovijedanje. Policajci koje je Marshal Frank vidio u
retrovizoru bili su vojska bojnika Cosgrovea.
Iako je pobunjenika bilo neusporedivo vie, on je okupio sedamdesetak policajaca i odveo ih da
pomognu zatoenicima. U opremi za uline nerede oni su odmarirali gradskim ulicama, razgrnuli
ispred sebe na tisue demonstranata, osvojili Palau pravde i upravu Slube i oslobodili policajce
okruga Dade koji su se tamo nalazili. Da nije bilo Cosgrovea i njegovih ljudi, te bi noi jo mnogo
ljudi odsjeenih u pobunjenim etvrtima izgubilo ivot.
U bolnicu Jackson Memorial stiglo je vie od dvjesto sedamdeset ozlijeenih. Tijekom sljedea tri
dana broj je ranjenih narastao na tristo pedeset. Bolnica je morala pozvati kirurge i pomono osoblje
koje se nalazilo kod kue. Dvorana za hitne intervencije i tim za traumatoloke sluajeve pripremili su
se zaobinu subotnju no, a ne za nesreu takvih razmjera.
Kada su kaos i guva u dvorani za hitne intervencije dosegnuli vrhunac, jedna sestra izgubila je
ivce i povikala: "Ovo moemo zahvaliti Edni Buchanan".
To mi je javio kolega koji se tamo zatekao.
Ne osjeam se nimalo krivom zbog onoga to se dogodilo. To nije bila moja greka. Ja nisam
sudjelovala u jurnjavi u kojoj je adrenalin ovladao razumom. Ja nisam ubila Artura McDuffieja ni
pokuala to prikriti. Ja sam samo bila glasnik koji je donio loe vijesti, novinarka koja je otkrila sluaj
i to objavila. Jo razmiljam o tome. Bih li postupila drugaije da se to sada dogodi? Ne znam odgovor
na to pitanje.
Ono to pouzdano znam jest da je u vrijeme nesree Miami bio tempirana bomba. Hodajui
ulicama za sparnih i blagih noi, mogli ste blizu sredita grada uti kako ta bomba otkucava. ak da je
Arthur McDuffie ostao samo ime u statistici prometnih nesrea, netko ili neto drugo zapalilo bi
igicu koja je izazvala poar.
Moja je savjest ista, ali to ne znai da me nije boljelo. Kad su ga upitali je li pogibiju McDuffieja
trebalo tretirati kao posljedicu prometne nesree, jedan je lan porote odgovorio: "Ljudi koji su
ubijeni u neredima vjerojatno bi to eljeli".
Sutradan je bila nedjelja, sunan i lijep dan. Odvezla sam se cestom uz ocean, od svog doma na
otoku pored grada do oko dva kilometra udaljenog Heralda. Na istoku, prema moru, na svijetloplavom
nebu bez oblaka ocrtavale su se kronje dostojanstvenih kraljevskih palmi. Prema zapadu, nebo nad
Miamijem crnjelo se od dima. Grad je gorio. Stup gusta dima vidio se s udaljenosti od dvadeset
kilometara. Visio je kao pokrov nad mojim voljenim gradom. Morala sam stati uz rub ceste da
zadrim suze.
Novinarka ne smije nikada dopustiti da je vide kako plae.
Na desecima raskrija izbili su poari, a vatrogasci koji su ih dolazili gasiti morali su se vraati
zbog paljbe. Vatra je neometano prodirala trgovine i poslovne prostore. "To je posve ludo", rekao je
gradski vatrogasni inspektor George Bilberrv. "K vragu, zapalit e cijeli sjeverni dio grada".
U nedjelju na veer u gradu je jo bjesnilo petnaest velikih poara. Na helikoptere koji su krenuli
spaavati stanovnitvo pucano je iz snajpera. Pljakalo se i palilo puna tri dana. Zatvorene su sve
dravne kole i uveden redarstveni sat od osam na veer do est u jutro. U grad je pozvano tisuu sto
vojnika nacionalne garde da uvedu red na nemirne ulice. Njima se uskoro pridruilo jo dvije i pol
tisue gardista. Bilo je to kao da je izbio rat. Policija je neprekidno upozoravala vozae koje ulice
moraju izbjei da bi sauvali ivu glavu. Policajci su radili danima, bez odmora i toplog obroka. Sve
je to uzelo svoj danak.
U nedjelju sam u urednitvu saznala za jo jedan smrtni sluaj: umro je policijski porunik. Nakon
to se slubenim autom zabio u drvo, pronali su ga kako beivotno lei na upravljau. Isprva su
mislili da je ubijen iz snajpera, ali lijenici hitne pomoi nigdje nisu nali ranu od metka.
Ustanovljeno je da je smrt iznenada nastupila od jakog sranog udara.
Bio je to Ed McDermott.
Onaj tihi i tuni policajac irskog podrijetla, visok, snaan i s trbuhom vrstim kao stijena.
Preminuo je u dobi od etrdeset osam godina.
Ne smiju vas nikada vidjeti kako plaete.
Nakon to je u grad stigla nacionalna garda, federalni dravni odvjetnik najavio je hitnu istragu
sluaja McDuffie. Sazvana je velika federalna porota da istrai jesu li prekrena graanska prava
Arthura McDuffieja.
Kad je predsjednik arter posjetio Miami, crnci su bacali boce na njegovu limuzinu. Predsjedniki
kandidat Teddy Kennedu zatraio je iscrpan izvjetaj o sluaju. Fidel Castro iskoristio je prigodu da
optui SAD kako se zalau za ljudska prava u drugim zemljama a same ih kre. Dravni odvjetnik
Benjamin Civiletti najavio je da e se intenzivirati istraga o zlouporabi ovlasti policajaca u Miamiju.
Ve nekoliko tjedana kasnije velika federalna porota donijela je odluku da je bivi prometnik
Willie Thomas Jones u svom patrolnom autu prekrio prava djevojice. Jones je najprije uhien, a
potom puten na slobodu do poetka suenja. Meutim, do suenja nije nikada dolo jer je Jones
pobjegao, ostavivi za sobom enu i troje male djece. Jo godinama nakon toga traila ga je federalna
policija.
U srpnju, nakon dva mjeseca istrage i sasluavam'a svjedoka, velika federalna porota donijela je
svoju prvu i jedinu presudu zbog krenja graanskih prava u sluaju McDuffie.
Optuenik: Charles Veverka.
Bilo je to iznenaenje. Mnogi su presudu doekali s negodovanjem. Naime, nema nieg teeg kod
dokazivanja prekoraenja ovlasti nego uvjeriti policajce da svjedoe protiv svojih kolega. Veverka je
prvi rekao istinu i pristao svjedoiti protiv drugih, a vlada se obruila na njega, iako je bio glavni
svjedok dravnog odvjetnika.
Kako e ta vijest biti primljena u policijskim postajama irom zemlje?
Meutim, drugi su pozdravili optubu, jer je Veverka pristao da kae istinu samo zato da spasi
sebe, i to onda kada je vidio da zloin nee biti mogue prikriti. Osim toga, Veverka je te noi prvi
priao McDuffieju, koji bi preivio da se Veverka ponio profesionalnije. Umjesto toga, on ga je udario
i tako vjerojatno izazvao napad koji je uslijedio.
Suenje Veverki najprije je premjeteno u Atlantu, a onda u San Antonio, drava Texas. Poele su
se iriti glasine da bi, bude li Veverka osuen, mogle uslijediti nove optube. Meutim, to se nije
dogodilo, jer je Veverka osloboen krivice.
Ba kao i ostali sudionici sluaja McDufffie, iako je cijena bila visoka.


EPILOG
Bilo je ukupno osamnaest mrtvih ukljuujui i porunika Edvarda McDermotta, kojeg su ubrojili u
rtve nereda. Materijalnu tetu u Miamiju procijenili su na sto milijuna dolara, a teta koju su nemiri
nanijeli ugledu grada bila je neprocjenjiva.
Michael Watts, jedan od osloboenih policajaca u sluaju McDuffie, kasnije se pokuao ubiti.
Dovukao je motocikl u stan i upalio motor, i pokuao se uguiti ispunim plinovima. Pokuaj nije
uspio jer je ponestalo benzina. Njegova biva supruga nala ga je onesvijetena.
Odjel javne sigurnosti okruga Dade zamijenio je teke metalne baterijske lampe svojih policajaca
bezopasnim plastinim lampama. Nakon toga odluili su potisnuti u zaborav prepad na kuu crne
uiteljice, sluaj McDuffie, kokainski skandal i nerede koji su uslijedili promijenivi ime u Policijski
odjel okruga MetroDade.
ef Odjela za krvne delikte Charlie Black, koji je naredio istragu odmah nakon to je saznao za
McDuffiejevu smrt, kasnije je degradiran u in kapetana. Degradacija je opravdana potrebom da se
vritelju dunosti ravnatelja Odjela, Bobbyju Jonesu, koji je prihvatio stalno zaposlenje u policiji,
omogui da sastavi vlastiti menaderski tim. Marshal Frank, kapetan Odjela za krvne delikte, koji je
fotografski tono pamtio sve sluajeve, premjeten je na inovniki posao u uredu za prijestupe.
Slubeni razlog: napredovanje u karijeri.
Junak djejeg lica, Michael Cosgrove, koji je spasio okrug kad su zapoeli nemiri, unaprijeen je
na dunost zamjenika efa. Meutim, 1984. je degradiran u in kapetana, javno osuen i izbaen iz
policije, nakon to je besprijekorno sluio sedamnaest godina. Politika u stilu Miamija! Uoilisu da je
privren svom efu koga je naelnik gradske uprave napreac, telefonski, otpustio u dva sata u jutro.
Meutim, junak Cosgrove ipak se zadnji smijao. Doao je red i na gradskog oca da dobije otkaz.
Naavi se pod paljbom javnosti, gradski oci nastojali su popraviti stanje u policiji tako da Cosgrovea
ponovno postave za efa.
On je to odbio.
Nakon to se skrivao etiri godine i osam mjeseci, bivi prometnik Willie Thomas Jones mirno se
predao policiji u Miamiju, rekavi da je "umoran od bjeanja". Travnja 1985. priznao je krivicu i bio
osuen na godinu dana zatvora u federalnoj kaznionici. Pri izricanju kazne plakao je.
Plakala je i rtvina majka, koja je tada ve radila kao socijalna radnica. Rekla mu je da mu je
oprostila to je zlostavljao njenu ker, koja je u meuvremenu izrasla u stidljivu srednjokolku koja
jo nije imala deka.
Okrug Dade izvansudski se nagodio s obitelji McDuffie da joj isplati odtetu od milijun dolara.
Njihova odvjetnica, ena koja je rekla da vjeruje u sudbinu, nikada nije postala sutkinja.
Svijetlouti ferrari Carol King Guralnick, lijepe, uspjene i bogate Gospoe Zakon pokvario se na
nekoj gradskoj ulici. Ozlojeena, ostavila je svoj sportski auto s naljepnicom "Gospoa Zakon" i
uputila se prema benzinskoj crpki s druge strane ceste da nazove vunu slubu. Na nju je naletio
kombi. Bile su joj trideset etiri godine.
Mlada udovica Bennyja Higdona, rtve ulinih nereda, rodila je djevojicu koju on nikada nije
vidio. Ostavi u dobi od dvadeset jedne godine sama s etvero djece, zatraila je od Grada i od Okruga
odtetu tvrdei da je njen suprug poginuo zbog njihova nemara. Izgubila je parnicu. Sluaj je odbaen
i nije dobila ni novia.
San Charlesa Veverke da opet postane policajac obistinio se. Zaposlio se u policijskoj postaji sa
samo dvadeset pet policajaca u etvrti North Bay Village. Neko je vrijeme sve bilo u redu, pa je ak
pomogao u uhienju kolege koji je primao mito od trgovaca kokainom. No, onda se opet uvalio u
nevolje. Optuen je da je nogom udario u slabine crnca kojeg je dizalom vodio u policijsku upravu dok
su ovome ruke bile svezane lisicama. Tome je prisustvovao kriminalistiki tehniar s dugim staem i
neokaljanom prolou. Vjernik i idealist, bio je razapet izmeu mogunosti da li da krivo svjedoi
pred istranom komisijom ili da oda kolegu policajca. Nakon sastanka s dravnim odvjetnicima, koji
su mu zaprijetili da e protiv njega podii optunicu i unititi mu karijeru ako ne kae istinu, otiao je
kui, prislonio pitolj na elo i ubio se.

Budui da vie nije bilo svjedoka, Veverka je osloboen optube da je udario crnca, ali je pod
pritiskom morao podnijeti otkaz.
I Michael Watts, koji se posve oporavio nakon pokuaja samoubojstva, ponovno je zakvaio
policijsku znaku i postao policajac u postaji u North Lauderdaleu.
U meuvremenu je objavljena singl ploa pod naslovom Balada o Arthuru McDuffieju. Nikada
nije postala hit.

Onaj tko ne zna kakav je okus sapuna sigurno nikad nije oprao psa.
Franklin P. Jones, komiar.
Podlistak ROCKY ROWF
Opet sam se prevarila.
Na Rockyja sam naila jednog vrelog vikenda, na blagdan Dana nezavisnosti. Uope ga nisam
namjeravala povesti kui.
Nala sam ga ispruena pod klupom u South Beachu, gdje se sakrio od sunca. Bila sam tamo radi
tjelovjebe, da gimnasticiram u sjeni morskih vinjaga i promatram plavozeleno more pod ljetnim
suncem. Na klupi su sjedila dva mukarca, simpatini starii koji su tamo redovito dolazili.
Je li to va pas? upitala sam.
Rekli su da nije. Pas je bio tako tih da su ga jedva opazili. Kad sam ga pomilovala, dok je dahtao
na vruini, zabrinula sam se. Jezik mu je bio plav boje patlidana. Bila sam uvjerena da je ivotinja
gotovo posve dehidrirala. Nekoliko sam mu puta donijela u papirnatoj ai vodu iz slavine na kojoj su
kupai prali noge od pijeska i on ju je svaki puta pristojno ispraznio. Meutim,' plava boja jezika nije
se mijenjala.
Tek kasnije sam saznala da je to normalno za pse njegove pasmine. Iako se to po njegovu izgledu
ne bi reklo, ini se da ima krvi pasmine chow chow. On je mjeanac kakve moemo vidjeti gotovo u
svakom dvoritu: crn sa ukastim apama, srednje veliine i umilan. Ima klempave ui i zbunjeno se
kesi. Oko vrata je nosio oteenu staru konu ogrlicu bez markice. Kad se napio vode, promatrao me
kako vjebam i onda me poeo pratiti dok sam hodala uz ogradu plae. Vraajui se prema svom
automobilu, ponadala sam se da e naa mala ljubavna avantura time zavriti.
Meutim, kad sam otvorila vrata, progurao se pored mene i popeo na suvozaevo sjedalo. Bilo je
oito da je navikao putovati autom i da se nee dati zbuniti. Kad sam mu naredila da izae, prebacio se
iza prednjih sjedala i sklupao na podu izvan domaaja moje ruke. K vragu, pomislila sam, zadrat u
ga dok se ne javi vlasnik. No, kad smo se ukljuivali u promet, pokajala sam se. Kako da pokraj toliko
maaka dovedem psa kui? Stala sam kod spasilake slube i izala iz auta. Pas je polako kaskao
pored mene. Spasilac mi je rekao da ga je tri dana viao kako sam luta plaom. Rekao je da e nazvati
ivodere i zadrati ga dok se ne udaljim.
Zbogom, psiu rekla sam i uputila se prema autu. Tada sam pogrijeila: okrenula sam se. Pas je
tektao i otimao se iz ruku straara moleivo me gledajui.
Sigurni ste da nije va? sumnjiavo me upitao spasilac.
Potvrdila sam da ga nikada ranije nisam vidjela. Tada ga je spasilac pustio i pas je pojurio prema
meni veselo maui repom.
Na putu kui zaustavili smo se pored samoposluge da mu kupim hranu. Bilo je prevrue da ga
ostavim u autu, pa sam ga pustila na plonik i rekla mu da me eka ispred vrata. Ponadala sam se da
e odlutati s nekim pseim prijateljem prije nego to pronaem hranu i platim je na blagajni. No, im
sam zamakla za prvu policu u samoposluzi, dokaskao je za mnom uvijajui se od zadovoljstva kad me
opazio. Netko je sigurno otvorio vrata.
Je li ovo va pas? odluno je upitao poslovoa. Zanijekala sam.
Jeste li sigurni? upitao je zurei netremice u pseu hranu i umjetnu kost koje sam vozila u
kolicima.
Izbacio ga je iz trgovine i pas je sjeo na plonik i ekao me. Kad smo doli do parkiralita, poela
sam se obazirati unaokolo traei auto. On ga je nepogreivo naao. Prepustila sam se njegovu vodstvu
dok je veselo kaskao ispred mene. Pronaao je auto, sjeo pored njega i ekao me. Kad smo stigli kui,
bez oklijevanja se uzverao stubama i ekao da otkljuam vrata. Ponaao se kao da tamo oduvijek
stanuje. Kad je taj udni pas nonalantno uetao u njihov dom, Misty i Flossie drijemale su na sjajno
uglaanom jelovu podu u dnevnoj sobi. Istog su trena skoile pola metra u vis i pojurile takvom
brzinom da su im noge proklizavale na skliskoj povrini. Uletjele su u spavau sobu i skoile kroz
prozor koji je na sreu bio otvoren. Za njima je na tratinu odletjela mrea protiv komaraca.
im su se oporavile od oka, proitale su ga kao otvorenu knjigu. Pas je oito ivio s drugim
kunim ivotinjama, jer ih oboava, pogotovo one manje, a najvie je naklonjen makama. tovie,
dok se valjao na leima, predajui im se na milost i nemilost kad god bi ule u sobu, izgledao je tako
pokorno, da su ga ubrzo poele promatrati s gaenjem. Ve dva dana nakon njegova dolaska make su
mu poele krasti hranu i prezirno ga prekoraivati dok je drijemao.
Sljedea smo dva tjedna etali goredolje po plai South Beacha traei njegova vlasnika. Mnogo
ljudi reklo mi je da je vidjelo tog pitomog psa, ali uvijek samog. im ga je vidio, sredovjeni krezubi
Portorikanac iz kuhinje oblinjeg restorana odmah ga je pozvao imenom Blackie. Poveselila sam se da
sam nala vlasnika, ali je Portorikanac objasnio da ga zna jer mu je dao hamburger i malo vode u
jedan u jutro onog istog dana kad je za mene izveo svoju toku "nahrani me i napoji me". Nakon dva
tjedna izdalo me strpljenje, pa sam ga odvela veterinaru da mu da markicu i tako je postao novi lan
naeg domainstva.
Sam si je odabrao ime. Proitala' sam mu nekoliko desetaka pseih imena ali mu se ni jedno nije
svidjelo. Kod veine ak nije ni otvorio oi. Meutim kad sam rekla: "Rocky", podigao je glavu,
veselo mahnuo repom i nakesio se. Tako je postao Rocky Rowf.
Njegova je prolost ostala obavijena velom tajne. Iako se vidjelo da je pripitomljen i da se zna
lijepo ponaati, nije razumio ak ni najjednostavnije naredbe. Iz toga sam zakljuila da njegov vlasnik
vjerojatno nije govorio engleski. Dala sam ga na dresuru policajcu koji je vodio policijsku postaju
Coral Gables. Iako jedini mjeanac u svojoj skupini, Rocky je bio pametniji od svih ostalih pasa.
Meutim, nije pokazivao ni najmanje dara za uvara. Pokuavajui ga otrgnuti iz letargije, gurnuli su
ga izmeu dobermana i njemakog ovara. No, dok su ti otri veliki psi divlje skakali, reali i lajali,
Rocky Rowf sjedio je izmeu njih kesei se i slinei. Flegmatian po naravi, Rocky izbjegava
probleme, pa koluta oima i cvili ak ikad se make meusobno posvaaju. Da nas kojom nesreom
netko napadne, on bi odabrao najrazboritije rjeenje pobjegao bi glavom bez obzira.
Dan nakon naeg prvog posjeta veterinaru, dola sam kui iz Heralda neto poslije devet sati na
veer. Kada sam otvorila stranja vrata i pozvala ga, nije se zaletio prema meni iz dvorita kao to je
to obino inio. Zakoraila sam u mrano dvorite i jedva ga uoila, sklupana ispod drveta banane.
Pozvala sam ga nekoliko puta. Nije se micao. Srce mi je silo u pete. Preplaena, pribliila sam se
njegovom nepominom liku, pruila ruku prema njemu i dotaknula dlaku koju je mrsio ljetni
povjetarac. Bio je hladan.
Mrtav je.
Jadni lutalica, dok ga nisam dovela kui bio je iv i zdrav, a sad je mrtav. Kako se to dogodilo?
Stotinu mi se misli vrzmalo glavom. Samo trideset est sati ranije veterinar mi je rekao da je zdrav.
Sigurno je pojeo otrov ili ga je netko upucao. U dvoritu je bilo tako tamno da se nita nije vidjelo.
Nazvala sam veterinara kui.
Mrtav je jecala sam u slualicu s optuujuim tonom u glasu. Vjerojatno od alergije izazvane
injekcijama koje ste mu dali.
Zato mislite da je mrtav? upitao je r. Hal Nass.
Valjda znam prepoznati mrtva psa! povikala sam.
Rekao mi je da psa donesem u ordinaciju. On e se obui i tamo me priekati da zajedno vidimo
to se dogodilo.
Pas je teio vie od dvadeset kilograma. Dvorite je bilo tamno, a ja nisam imala baterijsku lampu.
Jedini susjed s kojim sam se upoznala ivio je s druge strane ulice, u velikoj kui na obali zaljeva. Kad
sam nekoliko mjeseci ranije uselila u svoj stan, posjetio me i ponudio da ga nazovem budem li trebala
kakvu pomo.
Slualicu je podigla njegova supruga. Ve su bili u krevetu. Rekla sam da trebam pomo njena
mua. Jecajui sam ga obavijestila da je netko ubio mog psa i upitala je li u naoj etvrti vidio kakve
sumnjivce. Dodala sam da mrtvog psa moram prenijeti iz svog mranog i neosvijetljenog dvorita u
auto. Rockyja Rowfa ekalo je njegovo posljednje putovanje: na obdukciju u veterinarsku ordinaciju.
Suosjeajan ovjek i dobar susjed, Larry Helfer ustao je iz kreveta, odjenuo se i uzeo baterijsku
lampu:
Mislim da je ipak bio otrov rekla sam doekujuiga u suzama. Jo juer veterinar je rekao da je
zdrav.
Ponudila sam mu pokriva da u njega uvije tijelo.
Gdje je? upitao je smrknuto.
Tamo unutra rekla sam pokazujui prstom.
Otvorio je vrata stranjeg dvorita, zagledao se u tamu, a onda se polako okrenuo k meni i
pogledao me s udnim izrazom na licu. Stala sam pored njega i pogledala u dvorite. Pored stranjih
vrata sjedio je Rocky gledajui nas i kesei se.
Netermice me gledajui, Larry Helfer poeo se natrake pribliavati ulinim vratima. Oito je
pomislio da sam iz nepoznatog razloga izmislila smrt psa da ga izvuem iz kreveta i navela ga da doe
u moju kuu s druge strane ulice.
Bila bih se zaklela da je mrtav. Nije odgovarao na moje pozive mrmljala sam zbunjeno. Leao je
posve nepomino. Sada je on poeo mrmljati:
Moja supruga se sigurno brine. Idem joj rei da je sve u redu rekao je i odjurio.
Nazvala sam veterinara i zatekla ga ba u tfenutku kad se spremao izai iz stana.
Sve je u redu rekla sam.
Sljedeih su me nekoliko godina Larry Helfer i njegova supruga izbjegavali. Kad bismo se
sluajno sreli, uvijek su me ljubazno zapitali za zdravlje mog psa.
I danas ponekad uperim kaiprst prema Rockvju i kaem: "Bum, mrtav si". Tada se on baci na pod
i izvali na lea.To je jedan od najboljih trikova iz njegova repertoara.
Nije mi ga bilo teko tome nauiti. Ve ga je znao.

12. MIAMI ONDA I SADA
U Floridi je stalna samo mijena. U proteklih je dvadeset pet godina Juna Florida napredovala vie
nego u dvije tisue godina prije toga.

Nekad davno Indijanci su ovamo dolazili preko Meksikog zaljeva, preko poluotoka, ume
mangrova drveta i movare Everglades. Pleme Tequestas naselilo se na uu djevianski iste rijeke
koju su nazvali Miami Rijeka Velikog Jezera.
Indijanaca ve odavno nema, ali rijeka, kojoj ivost daju izletniki brodovi, strane trgovake lae,
plovila nakrcana neprijavljenim doseljenicima s Haitija, poiljke krijumarene droge i rtve ubojstava
koje povremeno isplutaju na povrinu, jo je tu.
Kad sam se doselila, Miami je jo bio tipian junjaki grad koji se isticao samo po svom arkom
suncu i tropskoj egzotinosti. Odmah sam se zaljubila u arhitekturu i ozraje koji potjeu iz vremena
koje najvie volim. Naime, Miami nema stotinu godina starih rezidencijalnih etvrti. Osjetila sam
toplinu i ugodu, kao pacijent koji se oporavlja od neke teke bolesti. I doista, oporavljala sam se od
prvih dvadeset godina svoga ivota: bolnog djetinjstva, munog puberteta i svega ostalog to sam
ostavila za sobom na zrnastom crnobijelom filmskom urnalu zvanom Paterson, drava New Jersey. U
Miamiju su se upalili reflektori, podigla zavjesa i ispred mene je sve zablistale Poela je predstava:
Miami i ja, sve u tehnikoloru, na irokom cinemaskopskom platnu i u tri dimenzije.
Nije mi bilo lako, ali se nikada nisam dosaivala.
Ljudi me ponekad pitaju kako sam izdrala toliko godina na tako stresnom i napornom poslu.
Odgovor je jednostavan: to je puno bolje nego raditi u krojanici kaputa u Patersonu, New Jersey.
Osim toga, kad se stres pone pojaavati i vie ne mogu podnijeti pritisak rokova, umorstava i boli
oaloenih kad ivot i Miami ponu izmicati kontroli povuem se na neko osamljeno mjesto na
morskoj obali, kao iscrpljeni ratnik kome treba odmor. Tamo uvijek naem mir, unato promjenama
koje je grad doivio proteklih godina. Svakog se dana more die i povlai, donosei nadu u novi ivot.
Dakako, s vremena na vrijeme moram prekinuti svoj unutarnji dijalog i puhnuti u svoju pravu
policijsku pitaljku da otjeram kakvog preplanulog tipa koji misli da turisti nuno moraju vidjeti
njegovo spolovilo.
Nema vie onog svilenkastog pijeska, jer je alo puno grubljih naslaga stvorenih jaruanjem. I
valovi su vii nego to su bili kada sam prvi put vidjela Miami.
No, to vrijedi i za sve drugo.
Kad ste se prije dvadeset pet godina proetali ulicom Flagler u sreditu Miamija, mogli ste vidjeti
bjelopute sredovjene matrone u haljinama cvjetna uzorka i sa slamnatim eirima na glavi. Neke su
nosile kiobrane ili suncobrane da svoju blijedu napudranu put zatite od arkih sunanih zraka. Na
ruak bi odlazile u ajanu Burdines, gdje su sitnim zalogajima jele salatu. One koje su dole s djecom
poastile bi se slavnim desertom Snjena princeza: gomilom sladoleda od vanilije i kokosa s kojega se
smijeilo svjee lice Snjene Princeze.
Moram priznati da me isprva nije oduevljavalo ponaanje nekih umirovljenika u Miami Beachu.
Oni hodaju sporo i mile u svojim golemim automobilima, koji im se esto otmu kontroli. Tada
umjesto konice pritisnu gas, skrenu s ceste i vratolomnom se brzinom zabiju u desetak parkiranih
automobila, kao da su u lunaparku.
Kad se nau u ulozi pjeaka, odluno stanu na rubni kamen, podignu ruku u zrak poput prometnika
i upute se ravno preko prometne ulice, esto s katastrofalnim posljedicama. Ti dugogodinji
umirovljenici, preputeni sami sebi i svjesni da e ostatak ivota provesti u Miamiju, guraju se ispred
blagajne u restoranu-samoposluzi i potajno se probijaju u prve redove u pekarnici. A tek u
samoposluzi: to su zaprene utrke poput onih iz Ben Hura!
Meutim, ve prve godine promijenila sam miljenje, ili sam se moda samo pomirila sa
sudbinom. Poeli su me oaravati njihov elan i izdrljivost. Bili su to ilavi ljudi, zadnji predstavnici
jednog velikog useljenikog vala. Za ivota su prevladali neimatinu, pogrome, teke i slabo plaene
poslove i Veliku krizu od 1929. do 1932. Nita ih nije moglo unititi. Takvih vie nee biti. Njihova
djeca i unuci egocentrina generacija koja oekuje trenutano zadovoljenje svojih potreba pravi su
mekuci u usporedbi s njima.
U Miamiju mnogi umirovljenici ive i umiru sami, daleko od sinova i keri koje su podigli na
noge i poslali na sveuilita. Dok smo sjedili u njenoj maloj kuhinji u South Beachu, stotrogodinja
Etta svojim je zubima vakala kola od kokosa. Savreno bistro sjeala se dogaaja od prije gotovo
devedeset godina, kada je jo bila adolescentica. arko sam eljela da je mogu redovito posjeivati,
kako bih zabiljeila sjeanja te stoljetne kroniarke koja nije nita zaboravljala. Meutim, nisam
imala vremena, a s njom nije bilo lako kontaktirati. Bila je rijetko kod kue i nije imala telefon.
U Ettin sam stan dola zaintrigirana vijeu da je policiji prijavila nestanak lana obitelji.
Uobiajen sukob izmeu roditelja i djece: njen najmlai sin pobjegao je od kue jer mu je odbila
kupiti automobil. Sin, kojem su bile sedamdeset dvije godine, oduvijek joj je zadavao probleme.
Kasnije smo ga pronali na sjeveru okruga gdje je obitelj ranije ivjela. Jo je bio srdit. Tek kad mu je
mama obeala kupiti auto, pristao se vratiti kui. Ali, to je samo pola prie. Kad sam odlazila iz Ettina
stana, stanodavka mi je povjerila tajnu. Uspjeniji sin stotrogodinje ene, zubar u Palm Beachu, koji
je rijetko posjeivao svoju majku, kod stanodavke je deponirao novac. Bila su to sredstva za majinu
sahranu, kako bi si pritedio gnjavau da mora doputovati u Miami iz sto kilometara udaljenog Palm
Beacha kad joj doe smrtni as.
Neki starci imaju vie sree. U Miamiju esto moete vidjeti stare parove kako se dre za ruke i
zagrljeni pleu na plesnjacima. Na fatalne ene u ortopedskim cipelama i arenim haljinama, s
plastinim filterima na naoalama, vrebaju elegantna stara gospoda u vezenim sakoima i leptir
manama.
Seks nakon sedamdesete nije utopija nego neto emu se trebamo s veseljem nadati. Neko vrijeme
ivjela sam u susjedstvu starakog doma u Miami Beachu.
Prokleto ih je teko sprijeiti da ne odlaze jedni drugima u sobe jednom mi je rekao prezaposleni
recepcioner.
Hura!
Kad strasti uzavru, esto dolazi do ljubavnih trokuta. Jedan odbaeni ljubavnik neokaljane
prolosti, star osamdeset jednu godinu, uhien je zbog palei prvog stupnja, za koju je mogao dobiti
doivotni zatvor. Optuen je da je bacio bocu napunjenu benzinom, takozvani Molotovljev koktel,
kroz kuhinjski prozor svoje drage. Ta ezdesetosmogodinja udovica bila ga je odbacila radi mlaeg
ovjeka, koji je i sam imao vie od sedamdeset godina. Kuhinjski je sag nagorio, ali je nogama uspjela
ugasiti plamen prije nego to je uzrokovao veu tetu. Odmah sam znala tko stoji iza toga, rekla mi je.
Naime, palikua je ostavio jasan znak: Molotovljev koktel bio je napravljen od boce soka od ljiva,
omiljenog Ijubavnikova pia.
Sudac je presudio da okrivljeni mora preseliti u Boston i ivjeti pod paskom svog sina.
Uzmemo li u obzir koliko vole ivot, odnos staraca prema smrti jako zbunjuje. Kad sam poela
raditi u crnoj kronici, dola sam do zakljuka da oni na smrt gledaju s izrazitom nonalancijom.
Vjerojatno je to zato to u starosti ovjek pone smrt doivljavati kao sastavni dio ivota, kao to je to
san, hrana ili druge fizioloke potrebe. No, moda je starci ignoriraju iz straha, poput ovjeka koji
fuka u mraku, kao da e tako otjerati opasnost od sebe.
Prvi put sam to zapazila kad se u kienom predvorju luksuznog hotela na obali oceana dogodilo
neto strano. Nesretnim sluajem teko je dizalo palo na mehaniara koji ga je pokuavao popraviti i
zgnjeilo ga. ovjeku su donji ekstremiteti ostali priklijeteni ispod dizala, dok su mu glava i ramena
poivali na podu predvorja. Mrtvac je na nosu jo imao naoale. Budui da nisu imali izravan pogled
na dizalo, uurbani recepcioneri nisu mogli vidjeti to se dogodilo. Naposljetku je jedan otmjeni
starac sa tapom u ruci priao recepciji i hladnokrvno ih upitao:
"Znate li vi da vam se u dizalu zaglavio ovjek?"
"Odmah u ja to srediti", brzo je odgovorio mladi recepcioner. "To nam dizalo cijeli dan zadaje
probleme." Zgrabio je kljueve dizala i ivahno izaao iz prostora za recepcionere. Kada je, na svoj
uas, vidio da se netko doista zaglavio u dizalu, istog se trena oprostio s rukom. Kad sam stigla u
hotel, recepcioner, sav zelen u licu, jo je s mukom hvatao zrak drei glavu meu koljenima.
Bio je vrhunac zimske turistike sezone i predvorje je bilo puno lijepo odjevenih umirovljenika.
Meutim, nitko nije vritao, histerizirao ili sumanuto jurio oko svoje osi. Policija ak nije morala
konopcem ograditi mjesto nesree kako bi onemoguila pristup znatieljnicima. Umirovljenike stvar
nije zanimala. Reagiralo je jedino nekoliko ljudi koji su prolazei pored nesretnog ovjeka u nevjerici
mahnuli glavom i promrmljali: "Ts, ts".
Za razliku od staraca, mlade ljude smrt morbidno privlai. Kad se neto grozno dogodi, ma to to
bilo, spremni su uzeti pod ruku male bebe i djecu i brzo dojuriti na mjesto nesree. Meutim, starac
nee ni za milimetar skrenuti sa svog uobiajenog puta da bi vidio mrtvaca. tovie, nee skrenuti s
puta ak ni da ga zaobie.
Stari kupai u stanju su se kriomice provui ispod utog policijskog konopca oko mrtvaca u nekoj
slijepoj ulici, kako bi najkraim putem mogli doi do plae. Pri tome e, dakako, paljivo zaobii le.
Zato skretati s puta zbog jednog smrtnog sluaja?
Jednog vjetrovitog jutra, kad su policajci mrko ispitivali le to ga je plima izbacila na plau,
promatrala sam kako se iz daljine pribliava sijedi doger koji je svakog dana u isto vrijeme
metodiki dogirao na plai.
ovjek je prilazio sve blie ne diui glavu i ne skreui sa svog uobiajenog puta. Gotovo nam se
sasvim pribliio, kad sam shvatila da to ni ne kani uiniti.
Narednie... zaustila sam, ali bilo je prekasno. Stari doger zaletio se ravno u malu skupinu
istraitelja, jednim korakom preskoio le i nastavio trati, dok su okirani inspektori i patolog vikali
za njim.
Nastavio je trati nijednom se ne osvrnuvi.
U Miami Beachu ima i izuzetno prosvijetljenih javnih slubenika koji imaju razumijevanja za
osobitosti te drutvene skupine. Jednog jutra, dok sam u policijskoj upravi Miamija prelistavala
izvjetaje o krvnim deliktima, ula je uznemirena starica. Plakala je i drala se za glavu kao da je
neto boli.
Izgubila sam je, izgubila sam je mrui je rekla Richardu Caracausu, sredovjenom naredniku
koji je primao stranke.
Isprva je nije prepoznao.
arobna kutija! viknula je. arobna kutija! Nestala je! Predmet je nestao iz komode dok se
selila u drugi stan, rekla je. Dok je govorila, cijelo se vrijeme njihala naprijednazad drei se rukama
za glavu.
Jeste li sigurni da ste je izgubili? upitao je narednik.
Rekla je da ju je traila na sve strane.
Nabavit u vam drugu obeao je.
Zahvalno mu je stisnula ruke. Rekao joj je da se vrati u tri sata i ona je odepesala iz postaje
vidljivo bolje raspoloena.
to je to arobna kutija? upitala sam znatieljno i on mi je objasnio. ak i vie od drugih
gradova, Miami Beach obiluje ljudima koji smatraju da ih stalno bombardiraju elektrine i rengenske
zrake, od kojih dobivaju halucinacije, glavobolje ili none more.
Mnogi od njih za svoje nevolje optuuju neku osobu ili zgradu. Oni nazivaju policiju, ale se pa
ak i sudski progone nedune ljude koji pojma nemaju za to ih zapravo optuuju. Ponekad se stvar
otme kontroli. Jednom sam izvjetavala o ovjeku koji se mjesecima alio da zbog elektrinog naboja
koji dopire iz benzinske postaje s druge strane ulice ima lupanje srca. Jednog je dana uzeo pitolj i
odluio sam rijeiti problem. Doao je do benzinske crpke i upucao dva posve nepoznata ovjeka
posluitelja i kupca.
Starica koja je dola u policijsku upravu alila se na sline probleme, pa joj je narednik Caracaus,
koji u slobodno vrijeme popravlja stare satove, napravio arobnu kutiju koja neutralizira tetne zrake.
Sve dok je osam mjeseci kasnije nije izgubila, arobna je kutija savreno funkcionirala. Takvu je
kutiju lake napraviti nego sat. Caracausu je bilo dovoljno nekoliko klikera njegove djece, stara kutija
za cigare i pakovanje crne izolacijske vrpce. Svatko to moe uiniti. Samo ubacite klikere u kutiju,
cijelu je omotate izolacijskom vrpcom i: stvar radi.
Iako nije Prljavi Harry, Richard Caracaus svejedno je straan policajac.
Simpatije prema stariima ponekad mogu biti zarazne i posve vam zakriti radni stol. Mnogi stari
ljudi uvjereni su da e nasljednici njihove najdragocjenije uspomene baciti u smee. Jednog dana, dok
sam jo radila u Sunu, slabana starica od osamdeset godina, koja se pripremala za teku operaciju,
dovukla je u urednitvo veliku kartonsku kutiju. U kutiji su se nalazile osobne stvari za koje se bojala
da bi ih njena djeca, koja su ivjela na Sjeveru, mogla baciti: njene rukom pisane pjesme, nekoliko
preanih cvjetova i nekoliko desetljea stara diploma udruenja vrtlara. Unato mojim odlunim
prosvjedima, stavila je kutiju na moj stol i otila. Vie je nikad nisam vidjela.
Neki besprijekorno odjeven gospodin snjenobijele kose i briljivo podrezanih brkova povjerio mi
je svoj ivotopis ispisan pedantnim rukopisom na dvanaest stranica. Priloio je svoju fotografiju i
fotografiju svoje voljene supruge, s kojom je u braku proveo pedeset godina prije nego to je umrla.
Budui da je pobolijevao, elio ih je povjeriti nekome tko e voditi rauna da ne padnu u zaborav.
Prolo je vie od sedamnaest godina, a jo su i uvijek kod mene.
Druga velika briga jest novac. Bez obzira koliko ga imaju, umirovljenici se boje da im nee
dostajati do kraja ivota. Jer, kako da ovjek predvidi koliko dugo e ivjeti? Osim toga, treba misliti i
na inflaciju. Zato mnogi umirovljenici, koji bi mogli ugodno ivjeti, tede gdje god mogu.
Dok u javnim zahodima u Miami Beachu nisu instalirali strojeve za automatsko izbacivanje
toaletnog papira i ubrusa, u njima je gotovo uvijek manjkalo tih korisnih potreptina. Isprva sam za to
okrivljavala gradske oce. No, nisam imala pravo jer je osoblje svakog jutra uredno stavljalo i jedno i
drugo. Meutim, nedugo nakon njih dolazile bi stare gospode s torbama za trnicu i odnosile ih.
To sam ustanovila tek kada je jedna stara ena doivjela fatalni srani udar na ulici. Inspektor
Emery Zerick, istinski topao ovjek koji je imao strpljenja za starije osobe, ispraznio je torbu umrle
ene. Bila je puna zamotuljaka toaletnog papira i ubrusa koji su oito bili odneseni iz javnih zahoda. U
torbici se nalazila tedna knjiica na kojoj je bilo sedamdeset tisua dolara. Unato tome, ena je
nadopunjavala svoje zalihe papirne galanterije iz zahoda Gradske vijenice i policije.
Meutim, meu gradskim umirovljenicima dogaaju se i misteriji koje nije tako lako rijeiti.
Neki, kao to je sluaj nestalog madraca, ostaju zauvijek nerijeeni. Kad ga je poela izdavati snaga,
jedan boleljivi tienik starakog doma u South Beachu poeo se intenzivno aliti da ne zna kamo e
sa svojim novcem. ovjek je izgubio povjerenje u banke jo za vrijeme Velike krize izmeu 1929. i
1932. godine. Naposljetku je otkaskao do banke preko puta doma i iz nje uzeo cijelu svoju uteevinu
od osamdeset tisua dolara u novanicama od jednog dolara. Novac je uio u madrac na svom krevetu
i prevrnuo ga da se ne vide avovi. Nedugo nakon toga preminuo je prirodnom smru, nakon to je
najboljem prijatelju povjerio gdje je sakrio novac. Ubrzo je iz Izraela stigao njegov sin i u banci uo
loe vijesti. Poznanik njegova oca otkrio mu je gdje je novac sakriven. Povevi sa sobom odvjetnika,
sin se odmah uputio u staraki dom. Na oevu je krevetu zatekao posve nov madrac.
Tada je u predvorju hotela dolo do estoke prepirke izmeu sina i njegova odvjetnika na jednoj
strani i vlasnika hotela na drugoj. Vlasnik je rekao policiji da je dao zamijeniti sve madrace na
desetom katu. Zato ba na desetom katu, elio je znati inspektor Emery Zerick. Zato to su bili u
najloijem stanju, objasnio je vlasnik.
Vlasnik je dodao da je madrace prodao po cijeni od jednog dolara, efu Daveu, ivopisnom
lokalnom trgovcu otpadom. ef Dave rekao je da je stanovit broj madraca prodao po dva dolara u
siromanoj etvrti Libertv City, nekoliko najloijih bacio na smetlite, a ostatak zadrao, zajedno s
gomilom drugih starih madraca koje je kupio u raznim hotelima i motelima. Mjesecima nakon toga,
Zerick, elavi inspektor nalik na buldoga, koristio je svaki slobodni trenutak da na odlagalitu prekapa
po gomili pljesnivih madraca. Nije mu bilo teko ni otii u banku i zamoliti slubenike da mu u
madrac ubace osamdeset tisua dolara u novanicama po dolar, kako bi vidio koliko je velika izboina
koja tako nastaje. Jo dugo nakon to su pokojnikov sin i njegov odvjetnik odustali od traganja za
novcem, Emery je nastavio svoju potjeru za izgubljenim blagom. Iako je rasparao gotovo sve
odbaene madrace u Miamiju, nije mu se posreilo.
Negdje tamo u Liberty Cityju, neki sirotan kojem nita ne polazi za rukom moda spava na
bogatstvu. No, ne bih se u to kladila.
Jako volim sunane ulice i hotele South Beacha, jer me podsjeaju na meni najdrae povijesno
razdoblje tridesete i etrdesete godine, kada je novinarstvo bilo uzbudljivije, glazba umilnija, a
dijalozi na filmu suvisliji. Moju radnu sobu ukraavaju plakati filmova Casablanca i Malteki sokol,
koji me stalno podsjeaju koliko je tada ivot bio jednostavniji i romantiniji, moda zato to su i
vremena bila takva i to su dobri momci uvijek pobjeivali zle. Vie nita nije crnobijelo. esto
eznem za tim vremenima kada su ljudi itali romane jer stvarnost nije bila udnija od njih. Ta enja
za jednostavnijim vremenima, prije mojega, esto me obuzme dok hodam opasnim ulicama
pokuavajui saznati to to nevaljali graani Miamija ine jedni drugima istovremeno pazei da me ne
opljakaju, kamenuju ili sasijeku staklom.
K vragu, gdje je Humphrev Bogart sada kad ga trebamo?
Krajem ezdesetih godina, utjecaj hispanoamerikog svijeta u Miamiju osjeao se samo kao slabo
ritmino pulsiranje. Kuba je bila blizu. Godinama prije toga tamo su odlazili kockari i ene da obave
pobaaj. Poetkom ezdesetih godina doao je prvi val kubanskih izbjeglica. Bili su to posve
osiromaeni lijenici, odvjetnici i drugi fakultetski obrazovani ljudi koji su se u Miamiju zapoljavali
kao perai suda, konobari i taksisti.
Meutim, taj prvi kubanski val nije se dugo zadrao na manualnim poslovima. Uskoro su se vratili
svojim zvanjima i postali kraljenica kubanske zajednice u Miamiju. Prema tom pozitivnom iskustvu,
val izbjeglica to ih je Castro poslao iz luke Mariel dvadesetak godina kasnije, doimao se kao gruba
ala.
Zajedno s dobrohotnim iseljenicima, poslao je i svoje psihike bolesnike i retardirane, te
najbeskrupuloznije kriminalce koji su ikada vieni u ovoj zemlji.
Kakav trijumf za Castra koji se tako rijeio taloga drutva i poslao ga u Miami koji to uope nije
oekivao! Zamislite kako bi to bilo lijepo kad bismo mogli sve nae osuenike na smrt, zatvorenike iz
strogo uvanih zatvora, nepopravljive kriminalce i seksualne prijestupnike ukrcati na brod i poslati u
zemlju koja bi ih doekala rairenih ruku i dopustila im da slobodno vrljaju ulicama meu graanima
koji na to nisu pripremljeni. Dakako da nigdje drugdje vlast ne bi dopustila da joj se takvo to dogodi.
Meutim, nama se upravo to dogodilo.
Bili smo strano okirani. Policajci vie uope nisu znali to ih oekuje na ulici. Mnogi izbjeglice
bili su izgubljeni i zbunjeni. Umjesto da ekaju hitnu pomo, pokuavali su sami prevesti bolesnike te
rtve nasilnika i prometnih nesrea u bolnice. Budui da su slabo poznavali grad, veina bi ih se pri
tome izgubila.
Uspanieni prijatelji vozili su umirue pacijente vratolomnom brzinom nasumce po gradu, dok je
zbunjena policija, koju su. pozvali na mjesto nesree odnosno pucnjave, jurila za njima da zbrine
ozlijeene. Poneki bi izbjeglica jurei izletio s ceste poveavajui time broj ozlijeenih. Izbezumljeno
traei pomo za teko ranjena prijatelja, jedna se skupina izbjeglica iz Mariela zaletjela svojim
autom u suprotnom smjeru u jednosmjernu ulicu i zabila se u policijski auto koji je jurio prema
mjestu pucnjave.
Neki izbjeglice traili bi bolnicu dok ne bi bilo prekasno, a onda bi, na uas prolaznika, brino
poloili mrtvaca na plonik ispred policijske postaje ili bilo koje druge javne zgrade.
I neke druge izbjeglike osobitosti izazivale su zabrinutost, kao, na primjer, njihov omiljen nain
dozivanja policije: pucanjem iz pitolja. Nema dvojbe da se tako moe privui pozornost policajaca,
ali oni pri tome mogu uzvratiti vatru. Nervozni policajci poruili su javnosti neka svatko tko treba
njihovu pomo radije mae rukama i vie ili se poslui telefonom.
Policajci su dobili prirunike za izvanredne situacije s naredbama na panjolskom, kao na primjer:
"Stani ili pucam!" ili "Baci pitolj!", te s uputama za izgovor.
U to su vrijeme poeli stizati i puni brodovi izbjeglica s Haitija.
Prilagodljivi i povueni, oni su bili suta suprotnost kubanskim izbjeglicama. Meutim, ekala ih
je prava Golgota. Ako postoji loa karma ili uroci, onda su nezatieni i obzirni Haiani nedvojbeno
postali njihove rtve. Izbjegliki brodovi prevrtali su se na moru a nemilosrdni krijumari otimali su
im novac i bacali ih preko palube. Njihova bi tijela isplivala na turistike plae ili bi zauvijek nestala.
Haiane koji bi ivi stigli u Miami zatvarali su u prihvatne centre. Oni koji su to izbjegli, toliko su
arko eljeli posao da su prihvaali i takve za koje nisu bili dovoljno spretni ili kvalificirani. Zato su
bili esto ranjavani i pogibali na radnom mjestu.
Za jednog posjeta mrtvanici, zapanjeno sam zapitala to se dogodilo upravo prispjelom izbjeglici
koji mi je odmah privukao pozornost. ovjek se zaposlio u tvornici tekstila Hialeah, gdje je trebao
nadzirati rad pletaih strojeva. Zadatak mu je bio da pripazi da se tijekom none smjene, kada strojevi
rade sami, konci ne zapletu i da se pletenje odvija normalno. Sutradan u jutro nali su ga zapetljana
meu niti i izbuena pletaim iglama.
Svakog dana neki nesretni Haianin doivi neku nevolju. Gradsko elektrodistribucijsko poduzee
redovito im uskrauje svoje usluge zato to ne mogu platiti raune ili prikljuak za struju. Zato koriste
svijee kojima esto zapale sebe i svoju djecu. Kad poele nauiti voziti, mnogi iz nekog razloga
pregaze svoje najmilije. Haiani se jako trude da se prilagode novim uvjetima i to skupo plaaju.
Isprva su se u lokalnim kriminalistikim statistikama pojavljivali samo kao rtve, a onda su se neki od
njih amerikanizirali.
Ipak, veina Haiana obzirni su ljudi. U vrijeme kada se represivni Duvallierov reim pribliavao
svom svretku, kruili su svojim starim automobilima ulicama Malog Haitija trubeii vukui za
sobom plavocrvene zastave, te plesali po ulicama. Smrknuti policajci postavili su tamo zapovjedno
mjesto i rasporedili se unaokolo u opremi za suzbijanje nereda.
Dok sam po slaboj kii prelazila preko ulice u Malom Haitiju, ti "izgrednici", koji su trubili i
mahali zastavama iz svojih automobila, naglo su koili i uljudno me putali da proem. Tek kada bih
sigurno prela ulicu, nastavljali su s "neredima".
Tom je prigodom ranjen samo jedan policajac, kojem je pitolj ispao iz ruke.
Ako budete morali prisustvovati neredima, elim vam da to bude u reiji Haiana.
Obilazei mjesto jednog viestrukog umorstva, posjetila sam susjednu kuu u potrazi za
svjedocima. Stanari, haianska obitelj, ljubazno su me pozvali da uem. Njihov dom, u kojem je bilo
samo nekoliko skromnih komada namjetaja, bio je besprijekorno ist. Zidove su ukraavale slike
istrgnute iz asopisa. Na tednjaku se puio golem lonac pun pileih vratova. Djeca su bila dobro
oprana, uredno odjevena i stidljiva, ba kao i odrasli. Oi oca obitelji bile su krvave od nespavanja.
Danju je istio bolnicu u Miami Beachu, a nou uredske prostorije u sreditu grada. Iz nekog razloga
ta obitelj jae mi se urezala u sjeanje nego njihovi susjedi, manje dojmljive osobe koje su sudjelovale
u sumanutom revolverakom obraunu zbog droge.
Kamo god da ste krenuli, pratile su vas tune oi i edni osmijesi: u samoposluivanju u kojem se
opskrbljujem naila sam na dva Haianina u radnim odijelima kako naslonjeni na pult kod odjela s
mesom paljivo usporeuju cijene raznih pakovanja pileih vratova usrdno raspravljajui koje se
obiteljsko pakovanje vie isplati kupiti.
Kada oko sebe vidim raskalaenu obijest, prepune stolove poslastica za tuste i tate meu nama i
sami znate na koga mislim uvijek se sjetim tih brinih kupaca tunih oiju.
Takvi svakako mogu ovjeku pokvariti apetit.
Kad sam ga prvi put ugledala, Miami Beach bio je kupalini grad u ranim godinama svoje
polunevinosti. Dakako, i onda je bilo krvolonih zloina, ali bili su rijetki. Miami je bio na kraju
svijeta, posljednja postaja za lutalice u potrazi za suncem i ljude koji trae mir. Razumije se, oni su sa
sobom donijeli sve svoje jade, munu prolost i neistu savjest. Tako je to bilo onda, tako je i sada.
Miami Beach i onda je imao striptiz barove, prostitutke i kradljivce dijamanata, no, gledajui iz
dananje perspektive, bila su to idilina vremena. Tadanji problemi bili su djeja igra u usporedbi sa
sloenou dananjice, kada se grad nalazi na razmei dvaju svjetova.

Uzmimo, na primjer, etvrt Sweetwater, zapadno od sredita Miamija. Sweetwater su utemeljili
patuljci iz nekog ruskog cirkusa, a danas ga nastanjuju uglavnom izbjeglice iz Nikaragve koji su
pobjegli ispred komunista.
U nekim etvrtima floridski starosjedioci s kaubojskim eirima na glavi voze dostavne kamione s
pukama u kabini i lovakim psima u teretnom dijelu. Samo nekoliko kilometara dalje nalazi se veliki
opskrbni centar u kojem su svi natpisi na panjolskom i nitko ne govori engleski. Deseci etvrti
mijenjaju izgled, svaka na svoj nain.
Neko uspavano kupalino mjesto koje je zamiralo nakon ljetne sezone, Miami sada obiluje
lopovima, pervertitima i drugim opasnim tipovima iz cijelog svijeta. Miami je grad u kojem policajac
ponekad ubije vozaa kojeg je zaustavio zbog prometnog prekraja jer ga je ovaj uzeo na nian
automatske puke. Dogaa se da pri obradi rtava prometnih nesrea lijenici ustanove da su
ozlijeeni naoruani i nose pancirne koulje. Jedan unesreeni rekao je osoblju hitne pomoi da je
odjenuo pancirku jer je krenuo u berbu avokada.
Ovdje ima mnogo zakulisnih igara.
Kada je nedavno u nekom otmjenom hotelu na obali policija strojnicama pokosila pet trgovaca
drogom koje je zatekla na djelu, jedino su policajci vikali i bacali se u zaklon. Svi ostali koji su se
tamo zatekli ostali su mirni, mislei da to televizija snima novi nastavak serije Poroci Miamija.
Jedan od problema Miamija jest i njegova prenaglaena ozloglaenost kao sredita zloina i
nasilja. Naime, mirni i oprezni graani ovdje rijetko stradaju. U prikolicama kamiona za dostavu
kruha nema skrivenih kriminalaca sa strojnicama. U Miamiju se ivi kao i u svakom drugom
zanimljivom i strateki vanom velikom gradu. Ponekad se stvari otmu kontroli, ali nikada u onoj
mjeri kako to neki ljudi oito misle.
Nekog bogataa iz Tennesseeja skupo je kotalo nekritiko vjerovanje u legende o Miamiju. im
je izaao iz zrakoplova, ponudio je prvom namjerniku deset tisua dolara da ubije njegovu suprugu, s
kojom je bio u braku trideset godina. Rekao je da eli da bude zadavljena. ovjek kojem je novac
ponuen, neki taksist, iz istih je stopa obavijestio policiju.
Ponekad tako pogrijee i ljudi iz neposrednog susjedstva. Ulina banda iz susjednog okruga
Broward, zvana Utjerivati, ubila je kolegu i odluila njegovo tijelo neopaeno baciti negdje u Miamiju
smatrajui da ga tamo nee nitko opaziti "meu gomilom drugih tijela".
Policajcima u Miamiju dosta je njihovih vlastitih mrtvaca, pa im silno idu na ivce ljudi koji im iz
drugih okruga donose nove. Mike Gonzalez i Louise Vasquez, vjerojatno najspretniji i najiskusniji
inspektori za krvne delikte na svijetu, ulovili su bandu u tili as.
Ljetni zloini su zloini iz strasti i jako privlae novinare, a esto se ine nasilniji i spektakularniji
od onih koji se dogode u drugo doba godine. Najvie ubojstava dogaa se u kolovozu. Moda se tajna
ubojstava skriva u godinjim dobima.
Nemojte vjerovati ljudima koji tvrde da Miami nema godinjih doba. Godinja doba u Miamiju
razlikuju se po razliitim nijansama zelene boje. Zeleno je najarkije i najsjajnije ljeti. Svake se
godine u isto vrijeme rascvate drvee i cvijee. Peto godinje doba, izmeu lipnja i studenoga, obiluje
uraganima. Da vidite tu paniku kada se poput brzog vlaka spusti tropska oluja a vlasnici kua uz ocean
ponu traiti zatitne kapke koje ne znaju ak ni postaviti!
Nama, stanovnicima Floride, majka priroda na poseban nain signalizira kad je koje godinje
doba. New Jersey ima svoje ljiljane, Washington rascvjetale trenje, a mi imamo hidrante i odvode za
vodu, zrakoplove za zapraivanje usjeva protiv vone muice, i proljetne poare. Tijekom suhog
proljea munje esto zapale movaru Everglades. Kad plane suha pustinjska trava, ponekad izgori na
stotine i na tisue hektara. ak i kad ih kia gotovo posve ugasi, poari se i dalje polako ire i gutaju
raslinje ispred sebe. Ponekad se posve otmu kontroli i preskoe autoput, kao da izazivaju slubenike
Nacionalnog parka i vatrogasce umarske slube da im se suprotstave.
Meutim, nisu svi poari izazvani munjama. Korov to raste uz rub ceste ponekad se tako osui da
ga moe zapaliti ve i toplina ispune cijevi automobila. Neki prometnik zaustavio je vozaa zbog
prekoraenja brzine na otvorenoj cesti. Dok je pisao kaznu, namirisao je dim. Bio je to njegov auto,
ispod kojeg se zapalila trava. Poar je uskoro progutao cijelo vozilo i policajcu nije preostalo nita
drugo nego da gleda dok nije posve pougljenilo.
Poari su dio normalnog prirodnog ciklusa u podruju Everglades, koje je stalno pod sivosmeim
dimom to ponekad prekrije cijelu Junu Floridu. ak i u Miami Beachu dim ponekad tipa za oi, sve
dok se ne promijeni vjetar i ne rastjera ga povjetarac s oceana i popodnevna kia.
Za toplih i vlanih ljetnih mjeseci vjetar uvijek u isto vrijeme donosi pijesak iz Sahare. Oluje
uzdu obale Afrike podignu crveni pijesak i dignu ga u zrak, odakle ga zrane struje odnesu na zapad.
Gurani afrikim pustinjskim vjetrovima, golemi oblaci crvenog pijeska, iroki od tisuu do tisuu
petsto kilometara, pojure preko Atlantika. U jutro vozai na irem podruju Miamija nau svoje
automobile prekrivene tankim slojem finog pijeska. Nakon kratkih ljetnih pljuskova, kad se nebo
zabijeli i zastre bijelom izmaglicom, automobili ostaju prekriveni blatom. Pjeani vjetrovi,
posljednjih godina ei zbog afrikih sua, jedna su od ljetnih pojava.
Kad se za vrelih noi naem u gradu pokuavajui pohvatati konce nekog novog sluaja, na
istonom nebu ' vidim debeli mjesec kako nisko visi nad morem, kao zloslutni srebrni dolar lica
uprljana saharskim pijeskom.
Danas su ajana Burdines i njena Snjena princeza jo samo uspomene iz prolih vremena.
Meutim, samo nekoliko minuta hoda od mjesta gdje je stajala ajana lako moete pronai uivalita
freebasea i drugih droga, gdje e vam vlasnici usluno ponuditi hrpice bijelog praha: snijega Miamija.
I urednike kancelarije su postale drukije, nekako udno mirne. Nedostaje mi unisono kloparanje
pisaih strojeva, koje je gotovo posve nestalo nakon to su uvedena raunala. ak su i telefoni
prigueni. Dok su nekada buno zvonili, sada samo tiho bruje, tako da se u urednitvu uje samo
jednolian amor, prekidan tek estim uzvicima oduevljenih novinara koji su otkrili kakav skandal.
Zahvaljujui desecima vladinih tijela koji djeluju u okrugu Dade, anjemo bogate etve.
Proeete li ulicom Flagler, uinit e vam se kao da se nalazite u glavnom gradu neke egzotine
zemlje. Miami jest Casablanca. Plonici vrve intrigama: meunarodne politike spletke, pijunaa,
trgovina drogom, orujem i neprijavljenim strancima i zavjere svih vrsta. Grad se iri nevjerojatnom
brzinom, dobrim dijelom od stranog kapitala i novca steena trgovinom drogom. Na obzoru stalno
niu nova zdanja, to se sve vie pribliavaju nebu. U Miamiju moete uti brzi puls grada i vidjeti ga
na licima svih boja i fizionomija.
Nema dvojbe da sam roena na krivom mjestu i moda dvadeset do trideset godina prekasno. No,
ako sam pogrijeila vrijeme, barem nisam grad.
Osim toga, nema boljeg grada za novinara.

13. KAKO OBJAVITI LANAK
Povjeriti uredniku lanak nad kojim ste se muno znojili i o kojem ovisi va ugled i ime ponekad
je kao poslati ker da provede veer s Tedom Bundyjem.
Tijekom proteklih dvadeset godina radila sam s urednicima koji su redovito poboljavali kakvou
mojih lanaka. Veina je urednika dobronamjerna. Meutim, svakom mladom novinaru koji mi se
obrati za savjet, dajem tri osnovna savjeta:
1. Nikad ne vjeruj uredniku.
2. Nikad ne vjeruj uredniku.
3. Nikad ne vjeruj uredniku.
Neki se prema vaem tekstu odnose paljivo. Meutim, drugi e vas osramotiti, prestraiti vae
izvore, izbaciti iz lanka ono najvanije, ubaciti injenine i ortografske pogreke, sve to zainiti
nejasnim naslovom i uvaliti vas u nevolje. Tako, na primjer, neki urednici, pa ak i neki novinari, ne
znaju razliku izmeu provale i oruane pljake. Oni smatraju da su to sinonimi. Meutim, nije tako.
Razlika izmeu provale i oruane pljake jest kao razlika izmeu gubitka televizora i susreta s
naoruanim maskiranim ovjekom. Za poinitelja to moe znaiti dvadeset godina zatvora vie, a za
rtvu neusporedivo jai ok.
Ponekad se s urednicima sporim zbog sitnica. Ne volim neprerstano umetati poblie oznake ako je
neto samo po sebi razumljivo i kad je savreno jasno tko govori. Meutim, neki ih urednici rasipaju
po tekstu kao konfete. Uzmimo, na primjer, moj lanak o pucnjavi u opskrbnom centru nakon koje je,
na oigled kupaca, na podu ostao leati proreetan ovjek. Ubojstvo sam vidjela ja i jo tridesetak
drugih ljudi. Svi smo uli pucnjeve, vidjeli kako rtva pada, a ubojica juri iz centra s vrelim pitoljem
u ruci. Ja smatram da se u takvom lanku moe jednostvano napisati: "rtva je upucana", te da
informaciju ne treba pripisivati vlastima tako da se napie: "Policija kae da je rtva upucana".
Osim s urednicima, novinari tiskanih medija esto ratuju i s policijskim glasnogovornicima
zaduenim za "odnose" s javnou. Kao prvo, policajci i govore i piu nerazumljivo. Njihove izjave za
javnost su oajne, pune nerazumljiva policijskog argona, pa ponekad zvue kao da su napisane na
stranom jeziku. Tamo ete nai izriaje kao to je, na primjer: "Subjekti su napustili objekt i produili
u pravcu zapada u vozilu novog modela svijetle boje." Kad proitam takvo to, mogla bih vrisnuti od
jada.
Iz rijei subjekt ne vidi se je li krivac ena, mukarac, djeak ili djevojica. Objekt ne ukazuje radi
li se o kui, stanu ili prikolici. Znai li vozilo automobil, kombi ili dostavni kamion? Zato
jednostavno ne kau: "ovjek s pitoljem izaao je iz kue i odvezao se prema zapadu u svom novom
svijetloplavom fordu thunderbirdu"'. To im vjerojatno zvui previe jednostavno.
Policajci stalno izdaju priopenja u kojima se kae da je subjekt "djelovao vatrenim orujem".
"Djeluje se" u tvornici ili u uredu, a ne u pucnjavi subotom na veer. Osim toga, iz sintagme "vatreno
oruje" nije jasno radi li se o revolveru, strojnici tipa uzi ili o bazuki. Da barem kau: "Pljaka je
izvukao puku skraene cijevi ispod kaputa", ili: "Potegnuo je pitolj iz opasaa ispod pazuha".
U policijskim izvjetajima postoji rubrika u kojoj policajac treba upisati to je rekao poinitelj.
Nedavno su u izvjetaju citirali jednog pljakaa: "Zahtijevam da mi predate monetu SAD-a".
Pljakaa koji se tako izraava jamano nije teko uloviti.
Mislim da znam odakle policajcima taj jezik: uli su ga od naih odvjetnika. U Floridi vie nema
"silovanja", to se sada zove "nedobrovoljno seksualno zlostavljanje". Silovanje je silovanje pa elim
da ga tako i zovu, osim ako se ne radi o nekom drugom seksualnom prijestupu, koji takoer treba
nazvati pravim imenom.
Najjasniji i najsaetiji prikaz dogaaja novinar e dobiti od inspektora, prometnika ili vatrogasca
koji obrauje sluaj. Najtoniji podaci i najbolji citati uvijek su oni koje dobijete od mukarca ili ene
koji su spasili neiji ivot, sklanjali se ispred metaka ili onesposobili bjegunca. Zato ne elim
razgovarati s policajcem za odnose s javnou, koji se u trenutku dogaaja nalazio u svom uredu
ispijajui kavu, i koji nikad u ivotu nije sastavio jednu zanimljivu reenicu i ne moe razlikovati
obinu brljotinu od vrhunskog lanka.
Ono to novinar treba jesu pojedinosti, pojedinosti, pojedinosti.
Ako ovjeka ubiju zato to je na duboksu previe puta pustio istu pjesmu, mene e zanimati koja
je to pjesma. Pojedinosti koje se policiji esto ine nevanima daju lanku ivopisnost i ine ga
humanim. Koji su film otili pogledati? Koje je boje bio njihov auto? to su imali u depovima? to
su radili u trenutku kad je eksplodirala bomba ili naiao tornado?
Inspektor za krvne delikte Mike Gonzalez, koji ve trideset godina rjeava umorstva, kae mi da
sada ve i on postavlja ta pitanja, te da ih preporuuje mladim policajcima. Kae im da to pitaju ak i
kada nije bitno za istragu jer, kako kae, "to e vas pitati Edna Buchanan i osjeat ete se glupi ako ne
budete znali odgovor!"
Pitanje koje uvijek postavim jest: "Kako su bili odjeveni?" Ne pitam to zato to me zanima moda
nego zato to tako mogu doznati kad se neto dogodilo a da to ne upitam izravno. Jednom je na ulici
pronaena ena koju su izreetanu izbacili iz kamiona za dostavu. inilo se da se radi o rutinskom
sluaju, ako se to uope moe rei za ubojstvo. Meutim, kasnije sam saznala da je, u vrijeme kad je
ubijena, rtva nosila crnu koktel haljinu od tafta i crvene cipele s visokom potpeticom. Pronala sam
inspektore koji su vodili sluaj i upitala ih:
Zato mi to niste rekli?
Niste nas pitali rekli su uglas. Zato sada uvijek pitam.
Isto tako elim znati to su rtve imale u depovima. Sadraj rtvinih depova ponekad skriva
klju cijelog sluaja. Jednom sam izvijestila o ubojstvu u kojem su ubojice rtvi odsjekli ruke i glavu,
kako je se ne bi moglo identificirati po otiscima prstiju i po zubalu. Meutim, trud im je bio uzaludan
jer je duboko u depu rtvinih traperica pronaen papiri. Bila je to priznanica s njenim imenom i
adresom.
Neki je voza u jedan sat u jutro pregazio sedamdesetpetogodinjeg ratnog veterana koji se u
svojim kolicima vozio prema jugu autoputom U.S.l. Starac je poginuo na licu mjesta, a kolica su se
razletjela na sve strane, kao da su eksplodirala. to je mrtvac imao u depovima? to je radio na
autoputu? Iako prometnici koji su sastavljali izvjetaj za to nisu pokazali nimalo zanimanja, to je bilo
vano rtvi, meni i mnogim drugim ljudima. Starac je u depovima imao jedan novi od deset centi i
dva po pet, osobnu iskaznicu iz Key Westa, otpusno pismo iz bolnice i tiskane obrasce raznih
socijalnih slubi kojima ga obavjetavaju da ne mogu udovoljiti njegovoj molbi da mu nadoknade
putne trokove do Key Westa.
Socijalna sluba iz Key Westa stavila je amputiranog starca na autobus i poslala ga u veteransku
bolnicu u Miami. Kad je tamo stigao, izbacili su ga na ulicu. Budui da mu nitko nije organizirao
povratak kui, ovjek je poeo obilaziti vladine urede i lokalne slube molei za pomo. Kad je
izgubio strpljenje u borbi protiv birokratske nemani, bijesni veteran odluio se u Key West vratiti
sam.
Jo nije preao ni deset kilometara, kad je na njega naletio student u corvetti i ubio ga. Do cilja mu
je bilo ostalo jo dvjesto kilometara.
Ako je u trenutku pucnjave bio upaljen televizor, pitam svjedoke to se prikazivalo na televiziji.
To moe biti ironino, moe biti vano za rjeavanje sluaja, a moe mi i pomoi da otkrijem kad se
zloin dogodio i tko bi mogao biti poinitelj. Na temelju onoga to su svjedoci gledali u trenutku kad
se zbio zloin moe se rekonstruirati cijeli lanac dogaaja koji su doveli do neije smrti.
U sluaju Gua Kloszewskog, koji je optuen da je svoju bucmastu mladenku na smrt pretukao
ekiem i tako premlatio punicu da se vie nije probudila iz kome, cijeli je niz svjedoka prisegnuo da
moe odrediti vrijeme zloina prema emisiji koja se prikazivala na televiziji. Svjedokinja koja je
Guu pruila alibi uporno je tvrdila da je u stan stigla u vrijeme prikazivanja serije Mork and Mindy i
otila petnaest minuta prije kraja serije Soap. Drugi svjedoci rekli su da su otili kui neposredno prije
poetka Masha. Majka optuenog izjavila je da ga je ula u njegovoj sobi za vrijeme vijesti u
jedanaest na veer. Njegov je otac uo kako su se u vrijeme prikazivanja vijesti zalupila vrata. Vratio
se u krevet nakon monologa Johnnyja Carsona. Policija je zavirila u TVvodi i sasluala sudskog
vjetaka koji je svjedoio u korist optuenog. Bio je to slubenik TV-kompanije zaduen za satnicu.
Porota je optuenog proglasila nevinim. Da je doista poinio zloin, optueni ne bi mogao stii kui
prije vijesti u jedanaest, zakljuila je porota.
Svi smo mi hipnotizirani televizijom. Jedan mladi me netremice gledao u oi i ozbiljno tvrdio da
se toliko udubio u reprizu serije Gilliganov otok da nije uo pucnjavu u susjednom stanu, u kojoj je iz
strojnice ubijeno pet ljudi a ranjeno troje.
Ponekad neka pojedinost posve obinom sluaju da ironian prizvuk. Tako je neka adolescentica,
iznervirana opscenim dobacivanjem studenta na ulici, izvukla iz torbice pitolj optoen biserima i u
njega ispalila nekoliko metaka. Student je pogoen pao ispred kina i poeo krvariti. Svjedoci su ga
odvukli u predvorje gdje je doekao prvu pomo. U kinu se upravo prikazivao film Prekid vatre.
Djevojka kojoj je njen deko odsjekao glavu, nosila je majicu na kojoj je pisalo: "OSTII PAKOSTI
MOGU SLOMITI KOSTI, ZATO JA VOLIM BIEVE I LANCE".
Kad izvjetavaju o nekom sluaju, novinarima tiskanih medija vano je da saznaju tko je nazvao
policiju i vatrogasce. Tko je prvi doao na mjesto dogaaja? Moramo se upoznati s mjesnim
koloritom, pozadinom sluaja, dobi sudionika, drugim pojedinostima, te nekako stupiti u dodir sa
rtvama i preivjelima. Vano je i razgovarati sa svjedocima. Iako ih policija u pravilu titi, neki od
njih ne trebaju zatitu ili je ne ele. O tome odluuju sami.
Kad god mogu, nastojim razgovarati sa svjedocima. Pri tome je vano biti uviavan i senzibilan,
ali je najvanije prvi stii na mjesto dogaaja. Jer, ako tamo prije vas stignu drugi novinari, svjedoci
e biti uznemireni a rtve i preivjeli moda vie nee htjeti s vama razgovarati.
Uvijek nastojim saznati to se dogodilo i to mi oni o tome ele rei. Ima ljudi koji ne otvaraju
usta. Meutim, na svakog svjedoka koji odbije suradnju dolazi nekoliko onih koji ele sebi olakati
duu. Neki to ine da bi sebi smanjili muke i tako lake prebrodili teke trenutke. Neki lanovi
obitelji, poput udovica policajaca koje sam intervjuirala, ele da javnost sazna koliki je njihov
gubitak. A, ako je u smrtnom sluaju ili nekoj drugoj nesrei bilo ita sumnjivo, objavljivanje
pojedinosti esto omogui roacima rtava da saznaju to se doista dogodilo.
Zato svaki puta kad mi netko spusti slualicu ili zalupi vrata ispred nosa, priekam minutu da se
predomisli, pa ponovno nazovem ili zakucam. Nemojte misliti da je to lako; nitko ne voli biti odbijen.
Onima koji mi spuste slualicu, kod drugog poziva kaem: "ini se da se veza bila prekinula". Mnogi
tada poale to su spustili slualicu ili im netko od ukuana sugerira: "Ipak bi trebao razgovarati s tom
novinarkom..." Ako i drugi put spuste slualicu, vie ne nazivam. Meutim, barem polovica onih koje
drugi put nazovem pristanu razgovarati. Uvijek sam ljudima spremna pruiti mogunost da se
predomisle.
ezdesetrogodinji Charles Curzio bio je vlasnik malog lokalnog TV-servisa. Na Staru je godinu
odluio ostati na poslu due nego obino kako bi neki klijenti mogli uzeti svoje televizore i gledati
paradu King Orange Jamboree. Njegova uviavnost stajala ga je ivota. Oduzeo mu ga je pljaka koji
ga je na smrt premlatio kundakom puke da se domogne ono malo novca to je bilo u blagajni.
Nazvala sam pokojnikov stan. Javio se jedan od njegovih sinova. Glasno me opsovao u napadu
histerije i buno spustio slualicu. Bilo je oito da je izvan sebe od boli. Kakav nain da ovjek
provede Staru godinu! Nazvala sam jo jednom, s knedlom u grlu. Javio se drugi sin. Govorio je bez
sustezanja i s toplinom o svom ocu i dao nekoliko dojmljivih komentara o smrtnoj kazni, koja je u to
vrijeme izazivala mnoge kontroverze u javnosti.
Zahvaljujui svojoj upornosti, napisala sam lanak o divljakom umorstvu tog dobrog i asnog
ovjeka koji je objavljen na najuoljivijem mjestu u lokalnoj rubrici, umjesto da o njemu samo
izvijestim u kratkoj notici od dva odjeljka.
Ne vidim da itko prosvjeduje zbog smrti mog oca rekao mi je sin Charlesa Curzija. Na ulici
nigdje nikoga. Njemu nee nitko suditi, odgoditi izvrenje kazne, ni sasluavati ga na Vrhovnom sudu.
Neki mu je manijak razbio glavu kundakom puke i nikom nita.
to ovome dodati?
U poslu mi pomae uroena znatielja. Kad se dogodi kakav zloin, odmah poelim znati zato, a
budui da sam novinarka, to mi daje pravo da se o tome raspitam. Ako se dogodi prometna nesrea ili
nekog upucaju na semaforu, odmah se upitam kojim se hirom sudbine ili ovjeka tamo naao. Kamo je
iao? Je li moda jurio po kiom natopljenim gradskim ulicama zato to je nekamo kasnio ili zato to
mu je ef upravo uruio otkaz? Jesu li se na tom krianju ve ranije dogaale nesree? Jesu li tamo
ve obavljena policijska mjerenja?
Policajci i drugi ljudi s kojima dolazim u dodir esto se ljute kad im postavim gomilu pitanja. No,
vjerujem da ima i onih koji cijene moju upornost. Neki policajaci kasnije redovito prepriavaju
susrete sa mnom.
Nedavno je jedan inspektor ispriao takav susret pred skupinom ljudi. Podsjetio me na njega, jer
sam ga bila sasvim zaboravila. Radilo se o eni koju su upucali usred bijela dana u kubanskom
restoranu. Dan prije toga rtva je nazvala Herald i rekla da je netko pokuava ubiti. Pokazalo se da je
imala pravo.
Doekala sam inspektora na ploniku kad je stigao na mjesto zloina. Rekao je da mi nita ne
moe rei, jer jo nije upoznat sa sluajem. Bila sam uporna, ali on je ponavljao da nita ne zna.
Neprekidno postavljajui pitanja, slijedila sam njega i ovjeka koji ga je obavjetavao o dogaaju, dok
nismo doli do utog konopca. Provukli su se ispod njega, uli u restoran i u tom je trenutku zazvonio
telefon. Poziv je bio za inspektora. Inspektor je uzeo slualicu i im je uo tko ga zove, ponovio je:
Edna, rekao sam vam, ovog trenutka sam stigao i jo nita ne znam o tome.
Na ploniku preko puta restorana bila je telefonska govornica.
Iako to moda zvui nevjerojatno, ima mnogo ljudi koji ne vole da ih vide u razgovoru s
novinarima a spremni su posve slobodno s njima razgovarati telefonom. Zato ih je uvijek dobro
podsjetiti da ste blizu i da ekate. Ako su svjesni da nikad ne odustajete, da ste im stalno za vratom,
poneki e vam iz iste samoobrane rei ono to vam treba.
U gradovima koji se brzo mijenjaju i gdje vladaju jake drutvene napetosti, neobino je vano da
se o spornim i osjetljivim sluajevima izvjetava brzo i tono. Takav je bio sluaj Donalda Harpa.
Dva prijatelja iz djetinjstva, od kojih je jedan doao kui na dopust iz vojske, napila su se i
automobilom jurila gradom, pri emu su se lagano sudarili s nekim taksistom. Iako je teta bila mala,
pobjegli su s mjesta nesree, znajui da imaju alkohola u krvi. Taksist je radijom obavijestio policiju.
Tijekom jurnjave, mladii su u svom camaru sletjeli s ceste i zaustavili se. Bilo je etiri sata i trideset
minuta u jutro. Policajac je vozaa izvukao iz automobila. Njegov prijatelj, Donald Harp, bio je toliko
pijan, da gotovo nije znao to se dogaa. Policajac mu je uhvatio ruku i izvukao je kroz prozor da mu
stavi lisice. U tom trenutku Harpova je druga ruka kliznula prema dolje. Iznenaen tim pokretom,
drugi je policajac vjerojatno pretpostavio da e mladi posegnuti za orujem i ubio ga.
Harp nije imao oruja. On je bio crnac, a policajac bijelac, a sluaj se dogodio u etvrti u kojoj su
bijeli policajci, prekoraivi ovlasti, ubili dva crnca i tako izazvali dva velika javna nereda.
Razgovarala sam s policajcima, ispitala atmosferu u etvrti i vratila se u urednitvo da napiem
izvjetaj za jutarnje izdanje. Herald je na mjesto dogaaja poslao nekoliko mladih novinara, od kojih
se jedan sav uzbuen javio telefonom. Rekao je da je pronaao svjedoka, mladu crnkinju koja je
sluajno sve vidjela kroz prozor. Ona mu je rekla da su policajci rtvu izvukli iz auta, odvukli je do
sredine ulice i okruili je. Tada je zaula pucanj.
Ovo je ukazivalo na ubojstvo. No, budui da sam vidjela auto, znala sam da je krvlju bilo
poprskano suvozaevo sjedalo, ali ne i ulica. Osim toga, kako to da je pogledala kroz prozor ba u
trenutku dogaaja? I to u etiri sata i trideset minuta u jutro?
Zatraila sam od novinara da mi da vie podataka o svjedokinji. Rekao mi je da su joj dvadeset
dvije godine i da ivi s majkom koja se u tom trenutku nalazila na poslu. Opisao je njihov stan. Tog
sam jutra u tom istom stanu razgovarala sa esnaestogodinjom djevojkom i njenom majkom. Obje su
rekle da nisu nita vidjele. Majka je rekla da je samo ula kripu konica i pucanj, a djevojka je vrsto
prespavala cijeli dogaaj. Zamolila sam novinara da ponovno provjeri dob svjedoka. Kad je to uinio,
djevojka se pokolebala i rekla da joj je sedamnaest godina. Dodala je da je svoj iskaz ve dala
novinarima s televizije. Unato tome to mi se urilo da preduhitrim TV-ekipu, iji je prilog objavljen
u est poslije podne, iz lanka za prvo izdanje izbacila sam njen provokantan iskaz i nazvala glavnog
inspektora Odjela za krvne delikte. Upitala sam ga je li uzeo iskaz te djevojke. Rekao je da to nije bilo
potrebno jer ona nije nita vidjela. Tada sam mu rekla to je rekla naem novinaru. Kad je poslao
inspektore da provjere njen iskaz, rekla je za zapisnik pravu istinu: nije nita vidjela. Posluila se
lanim iskazom da bi se nala u vijestima s popularnim novinarom s televizije. To joj je i uspjelo.
Policajci novinarima daju priopenje za javnost od est redaka i misle da su ih time usreili.
Novinarima tiskanih medija treba mnogo vie, vie lokalnog kolorita i pojedinosti. Veina
televizijskih novinara zadovolji se kratkim priopenjem i minutom uzbudljivog videomaterijala, kao
to su scene poara i vatrogasaca u trku. Novinarima s radija dovoljno je samo nekoliko sekundi.
Novinari tiskanih medija tee zarauju svoj kruh. Kad mi odemo s mjesta dogaaja, na posao tek
poinje. A kad prikupimo sve podatke, jo moramo napisati lanak.

14. NAJZAD KOD KUE
Tema novinara crne kronike jesu ljudi: kako se ponaaju, zato postaju junaci ili manijakalni
ubojice, to u njih izaziva plemenite porive, a to ih izluuje. U crnoj kronici sadrano je sve: pohlepa,
seks, nasilje, komino i tragino. Pratei zloin saznate vie o ljudima koji oko vas ive nego novinari
bilo koje druge rubrike. Novinar crne kronike najbolje zna kako kuca bilo zajednice i to se u njoj
dogaa. Mnoge poznate afere koje su danima punile naslovne stranice otkrili su novinari crne kronike.
Tako je to oduvijek bilo.
Nikada mi nije bilo jasno zato neki novinari crnu kroniku smatraju najmanje poeljnom fazom u
svojoj karijeri, koju, ako im je dodijeli okrutna sudba, treba preskoiti to je prije mogue, ili je
izbjei ako je ikako mogue.
Afera Watergate, nakon koje je porastao ugled novinara crne kronike, izrasla je iz jedne nespretne
policijske provale. U neto manjoj mjeri, ugledu crne kronike pridonijelo je i ono to se dogodilo u
etvrtak, 17. travnja 1986., petnaest godina, est mjeseci i dva dana nakon to sam se zaposlila u
Heraldu. U tri sata poslije podne na terminalima novinara u urednitvu pojavila se sljedea poruka:
NEW YORK (UPI) NOVINARKA HERALDA
EDNA BUCHANAN U ETVRTAK JE DOBILA
PULITZEROVU NAGRADU ZA 1986. GODINU
ZA IZVJETAVANJE O OPIM TEMAMA.
Tog popodneva najvie me je obradovalo iskreno oduevljenje svih ljudi koji su sjedili oko mene.
Ja nisam najomiljenija osoba u urednitvu, rijetko odlazim na zabave i u lokalni bar u koji zalaze
novinari. Radije odem kui. Meutim, tog popodneva njihova lica bila su ozarena a u oima im se
vidjelo da osjeaju da nagrada pripada i njima. Dokazala sam da je sve mogue, da novinar koji
svakog dana vodi rovovsku bitku borei se do zadnjeg atoma snage moe zasluiti najveu nagradu u
naoj profesiji. Zagrcnula sam se, poeljela da se mogu isplakati, ali sam suzbila suze. To mi je ve
postalo drugom prirodom.
Nemojte dopustiti da vas ikada vide kako plaete.
Prisjetila sam se svojih poetnikih dana, kada sam bila toliko sretna to sam dobila posao da mi
nije palo na pamet da upitam kolika je plaa.
Te noi nisam mogla spavati. Mislim da je to zato to sam se bojala da bi se moglo pokazati da
sam sve samo sanjala. U sedam sati i petnaest minuta stigla je duga limuzina urednitva jutarnjih
vijesti TV-postaje CBS da me odveze u studio na razgovor u kojem su sudjelovali i drugi dobitnici
Jimmy Breslin i Jules Feiffer. Za upravljaem je sjedila u odori vozaica po imenu Shirley. Ona ima
pudlicu i maku, a kraj kreveta dri revolver kalibra 9 mm. Nedugo prije toga nala se u situaciji da ga
upotrijebi, ali ipak nije. Zatekla se u dilemi: da pusti provalnika da pobjegne, ili da puca i riskira da
ovaj prokrvari po njenom novom sagu boje ampanjca. Odluila je sauvati sag.
Pametna odluka.
Imala sam mnogo sree da dobijem posao koji volim. Ovaj posao mogu raditi samo ljudi kojima je
on prirastao srcu. Do sada sam izvijestila o vie od pet tisua umorstava te o mnogim otmicama,
masovnim ubojstvima, zrakoplovnim nesreama, javnim neredima i drugim katastrofama. Izvjeavati
o novoj emisiji obveznica, ili o nadolazeem referendumu mnogo je manje stresno, ne zahtijeva
prekovremeni rad ni izlazak na teren, ali prua manje zadovoljstva.
Svaki je dan teak. Novinar crne kronike mora mnogo toga rtvovati: privatni ivot, urednu
prehranu, stalne intimne veze i slobodne vikende. Naime, veliki zloini rijetko se dogaaju izmeu
ponedjeljka i petka, od devet u jutro do pet poslije podne. Izvjetavanje o zloinima vie je od posla,
to je nain ivota.
Kad sam odluila kupiti kuu, nazvala sam banku da se raspitam o kamatama na zajmove. Kad je
uo moj glas, slubenik je uzviknuo:
Pa mi se poznajemo, zar me se ne sjeate?
Bila sam zbunjena, jer mi njegovo ime nije nita znailo.
Posjetili ste me u mom domu rekao je slubenik pokislo jer ga se nisam sjetila. Zar se ne
sjeate? Kada su ubijeni moji susjedi...
Dok sam u trgovini mozgala kakve zavjese da kupim za moje novo gnijezdo, trgovkinja nije
eljela razgovarati ni o emu drugom osim o umorstvu svoje sestre. Pokazala mi je njenu fotografiju.
Nakon to ju je ubio, njen ju je dragi pokuao ugurati u vreu od grubog platna.
Nedugo nakon to sam s jo jednom novinarkom istraila pojavu za koju smo obje bile osobno
zainteresirane kemijske istionice koje su diskriminirale ene naplaujui ienje enskih koulja
vie nego ienje mukih blagajnici u samposluzi uinio se sumnjiv moj ek. Sumnjiava ena
zabuljila se u mene i pozvala me da poem s njom do poslovoe. ula sam kako ga apui
upozorava: "To je ona Edna Buchanan. Kae da je ovamo dola po ivene namirnice".
Danju padam s nogu od posla, a nou me mui samoa, ali ne bih se mijenjala ni s kim. Ljudi me
ponekad pitaju je li mi ao to nisam zasnovala obitelj. Ni najmanje. Neke su ene roene da budu
majke, a druge, superene, imaju energije da pomire obiteljske obveze s poslom. Ja ne pripadam ni
jednoj ni drugoj skupini. Moja uiteljica iz osnovne kole imala je pravo: bila bih jako loa domaica.
Meutim, imala sam sreu da naem posao na kojem suraujem s darovitim i stimulativnim ljudima i
nijedan mi dan nije isti. Osim toga, ono to radim utjee na ivote tisua ljudi.
No, moj je posao takav da nakon mnogih susreta u ustima ostaje gorak okus. Jedna od mnogih
slinosti izmeu novinara i policajaca jest da se i jedni i drugi iznenada pojavljuju u ivotima drugih
ljudi u najpresudnijim i najosjetljivijim trenucima, kada im treba prijatelj, branitelj, pouzdanik, netko
na ijem e se ramenu moi isplakati. Neko vrijeme zavuem se u njihovu gajbu, a onda doe vrijeme
da odem i napiem izvjetaj: "Ljubim ruke i hvala lijepa". Rastanci teko padaju, i nama i njima.
Ponekad se jako zbliim s ljudima koje intervjuiram. Oni sa mnom dijele svoje skrovite tajne i boli,
povjeravaju mi se kako se ne povjeravaju nikome vjerojatno zato to su drugi ljudi previe uljudni da
ih upitaju kako su.
esto se ljudima, osobito starcima, oaloenima i djeci toliko pribliim da me kod rastanka
upitaju kao dobrog prijatelja: "Kad e opet doi?" Trebala bih im odgovoriti: vjerojatno nikada, jer u
ve sutradan ui u intimu nekih drugih ljudi, koje isto tako vjerojatno vie neu vidjeti.
Problem je u tome to mi se mnogi ljudi s kojima doem u dodir doista svide, pa im iskreno
poelim pomoi. Da se sretnemo pod nekim drugim okolnostima i na neki drugi nain, poeljela bih
da budemo prijatelji. Meutim, profesionalac ne smije postati previe blizak osobama o kojima pie.
Osim toga, zauzet cjelodnevnom jurnjavom za vijestima, ovjek nema vremena nizato, a najmanje za
nova prijateljstva.
Drago mi je to piui u novinama mogu drugim ljudima dati dio sebe, i to ivim u Miamiju. Jo
sam zaljubljena u Miami, ovisna sam o njemu. Tijekom proteklih godina promijenili smo se i grad i
ja. Rasli smo jedno uz drugo brodei zajedno kroz dobra i loa vremena. ivot tee u krugovima, a
Miami i ja sada smo u dobroj fazi. Miami sada ponovno otkrivaju kao pogodno mjesto za snimanje
filmova i reklama. Mnogi policajci koji su odselili nakon nereda vraaju se kui, a mnogi drugi
iseljenici shvatili su da nema grada kao to je Miami i ale zbog svoje odluke.
Proroci sudnjeg dana, koji tvrde da su uivalita cracka dokaz da je blizu kraj svijeta, jednako su
govorili prije dvadeset godina za skrovita gdje se utrcavao heroin. Imaju pravo, stanje je grozno.
Bilo je grozno i prije dvadeset godina.
Ipak smo preivjeli. I opet emo.
Uvijek se vraam tamo gdje je sve poelo, na obalu smaragdnog mora koje svjetluca kao da je
osvijetljeno odozdo i pod kristalno plavo nebo s ruiastim oblacima koji se gomilaju na obzorju.
ivim u kui punoj svjetla i odbljesaka s mora. Imam crveno, ruiasto i grimizno cvijee, te banane,
avokado, mango i palme u vrtu. Nou sluam kako zvonii iznad vrata zvone na vjetru. Ma kamo da
sam otila, nigdje ne bih bila dalje od tvornice kaputa u Patersonu, drava New Jersey. Dijele nas dvije
tisue kilometara i milijuni svjetlosnih godina.
Jo sam uvijek ovisna o priama. I ne mogu doekati da im doznam kraj.
Kad mi loe krene i kad sam izmorena neprekidnom bitkom sa svijetom ulice i urednicima koji od
svih tipaka na raunalu najvie vole onu za brisanje, nalazim utjehu, olakanje i ohrabrenje u svojim
lancima. im naslutim da se negdje kuha neto znaajno, nestane osjeaja depresije, umora, prehlade
i prezasienosti, i adrenalin pone kolati ilama i ja vie nisam nalik na raunalo prepuno podataka
koje se svakog asa moe pokvariti. Krv pone kljuati i znatielja rasti. To je ovisnost kojoj nema
lijeka.
Najvie volim kad napiem uvod nad kojim se itatelj u jutro zagrcne pri kavi, uhvati za srce i
povie: "Moj Boe, Marta, jesi li ula ovo!"
Takve dane volim.





[1] Orange Bowl Championships, tradicionalno meunarodno pojedinano natjecanje za mlade u
tenisu; odrava se od 1947. svake godine u prosincu u Miami Beachu.
[2] Babe Ruth: legendarni ameriki igra baseballa iz 30-tih godina ovog stoljea.
[3] Peti amandman: prema Petom amandmanu amerikog ustava nikome se ne moe dva puta
suditi za isti prijestup niti ga primorati da svjedoi protiv samog sebe.
[4] Ellis Island: golema carinska ispostava u njujorkoj luci kroz koju su u SAD uselili milijuni
ljudi, osobito izmeu 1900. i 1918. godine; vie nije u funkciji.
[ 5] Pozajmljivao jamevine, engl. "bondsman", slubenik novarske kue koja osuenicima
posuuje jamevinu uz kamate.
[6] Red Buttons, neko popularni ameriki televizijski komiar.