Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006.

43
T TR RA AG GO OM M S SE EO OB BA A J JE ED DN NO OG GA A R RO OD DA A
( (P Po ok ku u a aj j d de ef fi in ni ir ra an nj ja a s se eo ob be en ni ih h p pu ut to ov va a i i s sm mj je er ro ov va a) )

VESNA ULINOVI-KONSTANTINOVI UDK 39:312
Galikovo 10 Izvorni znanstveni lanak
HR-10291 Prigorje Brdoveko Original scientific paper
Primljeno: 12. 11. 2006.

Praenjem podataka o kretanju i nastanjivanju dijelova roda
ulinovi na pojedinim lokalitetima u proteklim stoljeima,
nastoje se prikazati smjerovi kojima su u prolosti tekle
migracione struje stanovnika dinarskih prostora.

igracijski su procesi na naim podrujima od velike Seobe
naroda konstantni, pa je u tome kompleksu i dolazak Slavena
na podruje dananjeg nastavanja. Glavni smjerovi kretanja
stanovnitva na naim prostorima, jo prije opasnosti od nadiranja
Turaka, ili su mahom iz istonih strana balkanskog juga prema
zapadu. S vremenom, i zavisno o povijesnim situacijama, kretalo se
iz raznih predjela i prema sjevernim panonskim prostorima. Stjepan
Pavii u studiji Seobe i naselja u Lici, koristi brojne spomenike od
13. do 18. stoljea u kojima toponomastiki i onomastiki podaci
pomau sagledavanju migracijskih procesa u nas. On tvrdi da se
prezimena na tom imigacijskom podruju nisu mijenjala, kao ni
opena toponomastika, jer je vlast vodila striktnu evidenciju o
stanovnitvu. Prezimena su stoga jedan od glavnih pokazatelja o
seobama pojedinih rodova odnosno dijelova roda. Pavii navodi da
su na tom podruju prezimena zapisana u 16. i u 17. st., ... odrana
sve do danas. On nadalje tvrdi da su svoja prezimena sauvali i svi
doseljenici oko 1690. koji su uvedeni u popise s kraja 17. st. I onaj
openi iz 1712. Vidi se otuda, kae on, da su ih oni imali ve prije
svoga doseljenja (7). Meutim, u Imotskoj i okolnim krajinama
dalmatinskoga zalea, do naega se stoljea sauvao obiaj da grane
jednoga roda istoga prezimena dobivaju nadimke, pogotovo kad se iz
jednoga para praroditelja razvilo vie njih. Ti su nadimci nerijetko s
vremenom dobivali znaaj prezimena i zamjenjivali su prvotno
rodovsko prezime. No, Paviiev zakljuak pokazuje, da ve krajem
17. stoljea u naseljenom novom kraju nema nadimaka koji
oznaavaju grane roda ili plemena. Ova injenica moe znaiti samo
dvije stvari. Prvo, da su se u novom stanitu obitelji razvijale od
jednoga, tamo doseljenoga, para i da nisu imale mnogo lanova.
Drugo, da su doseljenici svoje ranije steene nadimke ve smatrali
M
M

Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 44
svojom obiteljskom oznakom, tj. prezimenom, i kao takve ih
iskazivali za upis u evidencije. injenica je da su se u pravilu, u
ishoditu i u imigracijskom kraju, iz obitelji odvajali i migrirali mladi
ljudi. Stjecanjem zrelosti slijedea je generacija mladih u novoj
naseobini dijelom naputala obitelj i selila dalje u sigurnije krajeve.
Radi toga se u doglednom vremenu nije moglo razviti toliko
srodnikih porodica, niti obitelji, koje bi trebalo razlikovati po
nadimku. Ipak, dokumenti potvruju i takve, iako rijetke, pojave.
Pavii na primjer navodi da je u popisu iz 1605. godine u
Krmpotama knez Damjan zaveden kao Petrovi, a njegov sinovac,
tj. mlai roak po mukoj liniji, nosi prezime Krmpoti (str. 239).
1


Nastojei da sagledamo migracijske smjerove i lokalitete na kojima
su se zaustavljale pojedine obitelji ili porodice, i da utvrdimo nain
njihova kretanja, promotrit emo put jednoga manje brojnog roda
ulinovia.

Prezime ulinovi nalazimo najprije u Skradinu poetkom 15.
stoljea. Tamo se 1433. ili 1436. godine raa kasniji slikar i zet Jurja
Dalmatinca Juraj ulinovi. On ima istaknuto mjesto meu
renesansnim majstorima slikarima Bogorodica, a gotovo sva
njegova djela su u londonskim i talijanskim galerijama (Uvodi;
Prijatelj; Lubina, 38, 539). Njegovo porijeklo naziremo u
negraanskom sloju doseljenika u Skradin i okolicu iz koje (iz sela
Krkovia) on kao zreo umjetnik 1463. godine uzima uenika za
poduku u slikarstvu (Prijatelj, 16). ulinovi umire 6. prosinca 1504.
godine ostavivi sina i ker. Onomastika ibenskog podruja biljei,
da u 15. stoljeu u Skradinu ivi magister Georgius Chiulinouich
pictor dictus Squarzon de Sebenico (Ostoji). U ibeniku je zapisan

1
Takvih primjera ima i do kraja 19. stoljea u istonim dinarskim
krajevima kad su se smirila vea migracijska kretanja, kad se uglavnom
ustalilo stanovnitvo. Tada je grane rodova trebalo razlikovati po
nadimcima, to je npr. tipino za Imotsku krajinu.
Primjeri doseljavanja u Liku, i kasnijega raseljavanja (Pavii, 251,258 i
d.), pokazuju da tu ni brojniji rodovi nisu imali potrebe za stvaranjem
nadimaka da bi se razlikovali, jer su u pravilu naseljavali razne lokalitete.
Poetnoj grupi migranata putem su se esto pridruivali novi pojedinci i
parovi, smatrajui kretanje u grupi najsigurnijim nainom za pronalaenje
novoga stanita. Uz organizirana masovna kretanja prema sigurnijim
prostorima u tim nemirnim vremenima, mikomigracije manjeg opsega i
dometa, kao i povratne migracije bile su toliko este, da ih je dosta teko
pratiti
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 45
Antonius ulinovi, a on bi mogao biti brat ili roak slikara Jurja.
Varijacije, kao to je prezime Margarete olinovi u ibeniku 1584.
godine zavisile su o slubenom pisaru.
2
Ti zapisi dokazuju da u
ibeniku i Skradinu od 15. pa skoro do polovine 17. stoljea ivi
nekoliko pripadnika toga roda iji su, oito nedaleki, preci tamo
doselili.

Na prijelazu iz 15. u 16. stoljee, podaci pokazuju da, u vrijeme
sastavljanja gruntovnice Donje Drenice, na sjeverozapadu opine
Mostar, u planinskom dijelu Hercegovine ima Muslimana
ulinovia. U to vrijeme su zabiljeene dvije porodice nastale od
jednih roditelja, i to: dva malodobna sina pok. Hasana i Omer sin
Saliha.
3
Na tome podruju je jo 70-tih godina 20. stoljea bilo est
obitelji istoga prezimena, to dokazuje njihov kontinuitet od etiri
stoljea, ali i injenicu da se nisu razgranali u veliki rod ili pleme
(Nikanovi). Budui da su mnoga plemena u prolim stoljeima
upravo iz tih bosansko-hercegovakih prostora krenula na zapad,
pretpostavljamo da su tu mogle imati ishodite i migracije pojedinih
dijelova roda ulinovia. Ipak, razmotrit emo i druge lokalitete na
kojima dokumenti dokazuju postojanje stanovnika toga prezimena.

U narodnim pjesmama gotovo da i nema podataka o ulinoviima,
iako se esto spominju junaci s prezimenima koja bi mogla znaiti
skraenice toga imena. Meutim, narodna pjesma Junatvo Senjanin
Ivana, koju je zapisao fra Vrdoljak Imoanin, govori da je senjski
vladatelj pozvao tri vojvode mlade - Vlatkovia, udinovia i
mladoga Sali gospodina da obrane Senj od napada kojima prijeti

2
Radi toga nalazimo isto prezime pisano sa , ali i kao krae uli.
Nema poznate veze izmeu prezimena ulinovi i ulumovi, jer je
razliito znaenje osnove prezimena. Naime ulum znai mali topuz, pa
se pogreno pisanje prvoga slova moe uzeti kao pisarska pogreka.
Kraenje prezimena u ulin, ulina, uli ili uli, te varijanta olin
deavalo se davno, pa je esto teko utvrditi tragove i razloge njihova
kraenja eventualno od prezimena ulinovi. Prema tome seobe nosilaca
tih prezimena ne mogu se uvijek koristiti kao pokazatelji migracija roda
ulinovia. Stara se srodnost moe naslutiti samo kad se oni nalaze na
istome lokalitetu, ili kad postoji predaja da potjeu iz istog podruja kao
ulinovii.
3
Postojanje Muslimana ulinovia u emigracijskom kraju moe upuivati
na to da su oni tu bili starinako stanovnitvo. Kako su oni iznimka, oito
je da su promijenili vjeru kako bi sauvali svoj gospodarski i drutveni
status i standard.
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 46
bihaki kapetan.
4
Narodna pjesma ne daje vjerodostojne podatke po
kojima bi se mogao utvrditi lokalitet nastavanja nekoga roda. Ali, da
su se ulinovii u 16. i 17. stoljeu nalazili na podruju Senjske
upanije, koja je sezala do Otoca i Prozora, govore i drugi podaci.

Do polovine 17. stoljea, tonije 1635. godine Lopai, i po njemu
Pavii, u popisu posada branitelja Like od Turaka, od 1618. godine,
nalaze uskoke ulinovie u Ledenicama sjeverno od Senja.
ulinovii u Lici nisu naznaeni kao stari rod. To znai da su prva
ili druga generacija doseljenika u staru Ledeniku utvrdu, iz koje su
se po raspadu turske sile, ve u drugoj polovini 17. stoljea, pomalo
dalje raseljavali. Kao Ledeniani, vojnici Senjske kapetanije,
krajem 17. stoljea sele u Sinac, a poetkom 18. stoljea i u nedaleku
vicu. Tu su ostali kroz dva i pol stoljea, pa ih nalazimo i
devedesetih godina 20. stoljea.
5
ulinovii su se tu razgranali, ali ne
u brojni rod. ini se da njihov primjer potvruje Paviieve navode
da Ledeniani druge seobe u Liku nisu ... vie vrili u veem skupu,
tj. da su brani parovi ili male porodice selile pojedinano. Takve
smo sekundarne seobe i mi ustanovili na prostoru dinarskog zalea
Dalmacije (ulinovi-Konstantinovi, 1989). Podaci pokazuju da su
na otoakom i drugim likim podrujima useljenici stvarali nove
porodice i manje obitelji, ali ih nije bio veliki broj (Pavii, 257). Iz
njih su se oito, kao i do tada, izdvajali novi mladi parovi u potrazi za
novim podnebljem. Radi toga su se rjee stvarale obiteljske zadruge,
a ee i tipine su bile manje porodice.
6


4
Prezime udinovi u dokumentima ne postoji. Ova je varijanta mogla
nastati kao greka kazivaa ili zapisivaa, ili je plod slobodne formulacije
narodnoga pjesnika.
5
Do pred drugi svjetski rat ulinovii su u Sincu ivjeli zadrunim
ivotom. O tome svjedoi dopis Anke ulinovi upuen 25. 04. 1940.
godine u Sinac Opinskom poglavarstvu kao zadrunoj vlasti. Iz toga se
vidi da je zadruga ulinovi u Sincu kbr. 235, zapravo izumrla, jer je
posljednji kuegospodar ove zadruge stvarno bio pokojni Mate
ulinovi. Anka je zadruzi na raspolaganje ostavila sav svoj imetak, a sa
sobom u Senj je uzela da othrani svoju mlau sestru Katicu i polusestru
Mariju, koje je i opremila za udaju. Kaji je pomogla da 1921. godine ode u
Ameriku, a Marija se 1914. godine na Suaku (Trsat) vjenala i odselila u
Martijanec kod Varadina. Anka pie: Ostali lanovi ove zadruge
nakon smrti zadnjega kuegospodara pok. Mate razili su se po svijetu i
sada stanuju u Beliu. Kua je izgorjela, a zemlju je ... uzeo u obradu ...
ulinovi, eljezniki namjetenik iz Sinca.- Akt je u vlasnitvu autorice.
6
Istraivanja adaptacije useljenikog stanovnitva u pakraku regiju i u
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 47
U 17. su stoljeu povijesne, ponajvie ratne, situacije u masi
migranata do Like donijele mozaik prezimena iji su nosioci veinom
bili mladi ljudi. Samo su mladi mogli biti borci i radno sposobni.
Samo mladi ljudi, koji su doli kao parovi, mogli su u novome selitu
razvijati svoje mlade porodice i obitelji. Da su valovi takvih kretanja
bili karakeristika i toga doba, dokazuje osim ostaloga i pismo don
Ivana ulinovia kojim on kao Curato di Morlacchi nuovi sudditi
1686. godine izvjetava splitskog nadbiskupa o novonadolim
Morlacima na podruju Splitske nadbiskupije (Jaov, 148). Iste
godine rukopis Statuta bratovtine Blaene Divice Marije od
Svetoga Luzarja iz Novigrada kod Zadra, meu bratimima navodi
Petra, Martina, Nikolu i Juru ulinovi. Njihovi potomci se u 20.
stoljeu vie ne prezivaju ulinovi nego ulina (Finka, 171-2). Ta
injenica zorno dokazuje da su se u povijesnom vremenu prezimena
mijenjala, odnosno administrativno definirala, prema tadanjem
internom obiaju oslovljavanja.

Poetak 18. stoljea jo pokazuje da se kretanja iz istonih krajeva
nastavljaju. Tragovi naseljavanja istoprezimenjaka nalaze se na
raznim lokalitetima. U Dicmu su ulinovii godine 1709., a u
Vojniu kod Trilja iste su godine zabiljeeni Grgur (pok. Vuke),
Ivan i Mate (oba pok. imuna) istoga roda, sa 5, 4 i 3 lana porodice
(Soldo, 1989, 110, 126). Te godine katastar za Postinje kod Mua
evidentira i Cvitana ulinovi-a (Soldo, 1995, 71). Mate Zulinovich
zapisan je npr. 1711. godine kao stanovnik Prapatnice (Omai,
141). Na zemljopisnoj karti iz 1714. godine, na kojoj je ucrtana
Grimanijeva granica izmeu Osmanskog carstva i Venecije, na
obronku brda sjeveroistono od Knina zavedena je Gradina
Culinouich. Taj podatak, uz ostale, ukazuje na to da su ulinovii
spadali u drutveni red ratnika, boraca protiv Turaka. Radi toga
nalazimo njihove tragove na raznim graninim podrujima. Svijest o
tome da su njihovi preci bili uskoci zadrala se do naih dana.
Podatke o dijelovima toga roda nalazimo od 1725. godine u
Biorinama i u Glavini kod Imotskoga (Zuji, 66). Katastar za
Glavinu biljei jednoga Kovaa s nadimkomulinovi, a uz Nikolu

Dalmatinsku Zagoru pokazala su da se taj proces zavrava brakovima 2. i 3.
generacije doseljenih sa starosjediocima tek nakon 50 do 100 godina
zajednikog ivota. U brakovima sa drugim doseljenicima nema velikih
obitelji. Raseljavanje branih jezgri uzrokovalo je atomizaciju obitelji, a
vlasti su preferirale dolazak mladih parova. U to vrijeme se nadimci
uvruju kao prezimena (ulinovi-Konstantinovi, cit. dj.).
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 48
Cuglien (Kuljen) zabiljeeno je detto Chiulinovich. Uz drugoga,
Jakova Kuljena nema zapisa o nadimku. To moe znaiti da je ve
bio naputen, ili je J akov bio stariji potomak i nosilac nasljedne loze.
Nadimak Kova oito je nastao prema zanimanju, a nadjaao je
prvotno prezime ulinovi, jer je to zanimanje bilo rjee, i u narodu
cijenjeno. Prezime Kuljen po znaenju rijei moglo bi proizlaziti iz
starog prezimena. Prema izgovaranju i skraivaju, moglo je od ulin,
uljen doi do Kuljen, pa i od oznake koljen(o), koljenovi (?)
posebno ako se odnosilo na najstarijeg sina ili po nekoj pozitivnoj
osobini znaajnog potomka. Zavedeno je takoer da u Biorinama
Paval Chiulinovich ima zemlje, ali zapis Poisano uz njegovo ime,
govori da je bio porijeklom iz Poljica, gdje je on i zaveden u Katalog
poljikih plemia. Tu je osim njega u Novim Selima zaveden samo
jedan Tavni reeni uli (Katelan, 95).
7


Predaja kae da su preci itelja Biorina a meu njima i ulii,
doselili krajem 17. stoljea iz zapadne Hercegovine (Gudelj,
157).
8
Oito je da su ulinovii u tom kraju opstali due vrijeme, jer
se uz prezimena nalaze i njihove skraene varijante. Takva varijanta
je npr. uli (od 1725. godine), pa i ulin (u 20. stoljeu), iako se u
samim tim rodovima izgubila svijest o meusobnoj rodovskoj vezi,
jer ulinovia danas u Poljicima vie nema. Uoljivo je, meutim,
da se u Imotskoj krajini esto gubilo prvotno prezime i preuzimalo
nadimke za prezimena u administrativnim zapisima.
9


7
U Imotskoj se krajini nadimci jo uvijek stalno upotrebljavaju. K. Zuji
(str.66, 87, 89) navodi da je uz prezime Znaor u Podbablju 1726. godine
zabiljeeno i dvojno prezime ulinovi. To bi moglo biti prezime zeta koji
je preuzeo obitelj, kako se to dogaalo npr. u Meimurju i u sjevernom
Hrvatskom zagorju. I u notarskim spisima u Glavini je zaveden Nikola
Cuglien detto Culinouich. To dokazuje da se tada razumjelo znaenje tih
prezimena, kao i to da su se termini Kuljen i ul(in) mogli smatrati
sinonimima, jer su nadimci uvijek davani po nekoj znaajki osobe.
8
Istih godina od 1730. do 1742. ulii iz okolice Mostara sele u selo
Vukovi kod Teslia i kod Bukog Blata.
9
U popisima stanovnitva biskupa fra Pave Dragievia 1741-1743.
poetkom 18. stoljea u 17 duvanjskih sela nema nikoga sa prezimenom
ulinovi niti uli. Meutim, u popisu biskupa Bogdanovia 1768. godine
od 28 sela te upe, u selu Luka je jedan avlinovi, a u selu Bukova gora
je jedan uli (Joli; P. Dom. Mandi).
Neka se prezimena ne mogu pratiti, jer nije mogue ustanoviti vezu sa
starijim, kao ni s mlaim dokumentima. Tako npr. Ivi, Kneevi ili druga
prezimena nastala od patronima ili zanimanja, mogu nastati na raznim
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 49
Pomjeranja stanovnitva na krae relacije prema moru dokumentirana
su u drugoj polovini 17., u 18. i do 19. stoljea. Vlasti, a posebno
Venecija, uglavnom su ih razmjetale u manje naseljene lokalitete, u
kojima su zabiljeena razna prezimena. Migracije su takoer ile iz
kopna i na otoke. Tako su na primjer u maticama sela Pranica na
Brau od 1620. godine do kraja 18. stoljea zabiljeeni ulinovii
koji imaju pridjevke, ali je to prezime, kao i Zulinovich, i kao
nadimak dodavano npr. Markovi-ima (dicto ili sive ulinovi)
(Jutroni, 108, 180). Od 1668. do 1821. godine ulinovii iz
Zagvozda povremeno naseljavaju Postira, Supetar i Sumartin na
Brau. Na Hvaru je godine 1672. zabiljeen Greg ulj, koji je 1684.
premjeten na Vis, ali je od godine 1673. u dokumentima zaveden i
Baria Zulich, takoer sa samo tri lana kuanstva.
10


Od sedamdesetih godina 17. stoljea ulinovii su se ve iseljavali
kao ulii. Dali se to skraenje prezimena dogaalo ve u
ishodinom kraju nije mogue striktno utvrditi po raznim
nepreciznim evidencijskim dokumentima. Na primjer godine 1743.
Stanje dua u Krivodolu biljei kue Josipa, Petra i Viktora uli-
a, a godine 1768. u tim kuama su: Ivan sa 8 lanova, Petar sa 15 i
Nikola sa 27 ukuana, to je rijetko velik broj lanova obitelji (Vego,
231, 236) .

Za razliku od Like, u primorskim krajevima, kamo se sputaju
uglavnom iz Imotske krajine, prezimenu uli se nastavljaju
dodavati nadimci koji postaju prezimena. Tako je u Konavlima, u
selu Pridvorje uz ostale, godine 1673. zabiljeen Toma Ivana
uli i Kralj. To drugo prezime, od tridesetih godina 18. stoljea,
poprima funkciju glavnog prezimena, pa u istome selu 1831. godine
ive: Ivan Nikolin Kraljev-uli, te Lucija ud. Ivana Kralj neko
uli, a uz nju je i Jakov Skvialo kasnije Kralj. Ivan Nikolin je

mjestima, u razno vrijeme i za obitelji koje nemaju nikakve meusobne
veze.
10
Godine 1725. U Katastru ibenskog notarskog arhiva zaveden je i
Matteo Zulich s 8 lanova obitelji. To prezime je skraenje navedenog
Zulinouich-a, ali se i u Trogirskom katastiku iz 1711. godine nalaze Luka
Zulich u selu Nisko (106), Petar Zulich, zatim imun Ciulich u Brtanovu
(111) i Mateo Zulich u Dugobabama (122) (Omai). Razliito poetno
slovo prezimena smatramo nainom pisanja ili krivim itanjem neitkog
rukopisa administratora. Mnogi navedeni kuedomaini imaju po 4 lana
familije. Srdano zahvaljujem gosp. Milanu Gliboti, predsjedniku Matice
hrvatske za Imotski, na podacima koji su mi mnogo koristili.
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 50
ponovno zaveden 1848. godine (a takoer i 1880.), ali sada kao
Kralj neko uli. Promjena prezimena je oita i kod Ivana sina
od Jakova, koji je u to doba zapisan kao Kralj neko Skvialo.
Ovdje je oito da oca vie nije bilo ili je kao ostario brigu o obitelji
predao mlaemu. No mladima vie nije odgovaralo prezime dobiveno
po nekoj karakteristici starijih lanova (piskavom glasu ili neemu
drugome), a dobro se jo pamtilo staro obiteljsko prezime, pa su se
njemu i vratili. J o dokaza nalazimo npr. u podacima za Stjepana
Mihova koji je takoer vratio staro prezime umjesto formaliziranog
nadimka koji je morao biti i administrativna oznaka obitelji kroz due
vrijeme. On je zapisan kao uli neko Kovai. Kraj 19. stoljea
svakako se pokazuje kao vrijeme u kojem se vrila stabilizacija
osobnih i obiteljskih imena (Kapetani-Vekari).

U prezimenu ulinovi je arapska osnova l, koja ukazuje na davne
kontakte s tim jezikom, odnosno etnikom, koji su prethodili
raseljavanju mnogih naroda. Ta rije znai pokriva za konje, a time
oznaava i zanimanje nosioca kao konjanika. Mnogo je rjea
varijacija toga prezimena Kulin, Kuljen, ali je iz iste grupe, jer
oznaava konja pepeljaste boje (Klai). Termin ule u nas openito
oznaava ovna predvodnika, a u Viniu na primjer, ule je
predvodnik makara u kojima je i lik ovna. Prema tome, prezime bi
ukazivalo na davno bavljenje stoarstvom. Lingvistika podrobnija
analiza korijena rijei i oblika prezimena problem je koji tek predstoji
rijeiti.

U prolim burnim vremenima, kad su ambicije raznih drava za
vladanjem nad junoeuropskim i balkanskim prostorima stvorile kaos
u ivotu naroda na tome podruju, premjetanja i traenja za ivot
pogodnijega kraja bila je nunost. U isto vrijeme kad su u ranim
desetljeima 18. stoljea ulinovii bili na zapadnom rubu Imotske
krajine, u priobalju i na otocima, 1737. godine nalazimo ih i u
Subotici (Sekuli, 265). Franjevci su uvijek bili na elu mase
migranata, pa su i u Bakoj bili duobrinici doljaka. Meutim, za
vrijeme ratova (1475-1486.) nisu bila prekinuta kretanja, pa se ve od
prvih desetljea 15. stoljea novi itelji iz Dalmacije i Bosne
naseljavaju u Baku.
11
No pripadnici plemena ulia (da li od

11
Ustanovljeno je da se Bunjevci nisu naselili u Bakoj u isto doba, niti su
krenuli s istog tla svoga starog zaviaja (Sekuli, 43). To vrijedi i za
ulinovie, kao i za druge migrante od vremena kralja igmunda (1387-
1437.) na dalje.
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 51
ulinovia?), porijeklom iz Sinjske krajine kojoj su pripadale i
Biorine, bili su hrabri branitelji Sinja, pa ih je opjevao i Kai.
12

Godine 1763. Matica umrlih biljei da je u Karakaici kod Sinja sa
50 godina umro Ioannes filius qm Georgii Culinovich, alias
Libregnak. Znaajno je da 1709. godine u katastarskoj evidenciji
Karakaice nema ulinovia (Soldo, 71). Na osnovu te injenice, s
obzirom da je prezime ulinovi bilo koriteno, pretpostavljamo da
su roditelji pokojnog Ivana doselili u to dananje predgrae Sinja
gdje je on ivio i umro. Na poetku 20. stoljea u Karakaici su bile
samo dvije obitelji, koje su u 19. stoljeu izgubile prezime ulinovi.
Moda prezime Librenjak, zabiljeeno 1907. godine u Lovreu kod
Imotskog, upuuje na povratnu migraciju (Zuji, 91)?
13
Ostat e tajna
da li prezime potjee od notarskog zanimanja, tj. od libar - knjiga, ili
od trgovakog zanimanja tj. librica - mjera.

Ostali podaci vode nas u Glamo, u upu Livno, gdje je krajem 18.
stoljea ivio Marcus Culinovich. U kui je bilo dvoje odraslih i
jedno dijete (Mandi, 1962, 145). Ta samaka porodica
mononuklearne strukture takoer dokazuje da je novo useljena i da tu
zapoinje razvitak svoje mlade obitelji.

U 20. stoljeu u Dupovcima, zaseoku sela Sutina u Rakitnom, ivi
osam porodica staroga roda Markota. Meu njihovim nadimcima
jedan je i ulinovi (Petri, 482)! Prezime ulinovi u funkciji
nadimka upuuje na branu vezu u kojoj zet dolazi u kuu svoje ene.
esta je praksa bila da okolina prienjenog zeta naziva po prezimenu
tasta, ali kad on preuzima ulogu domaina onda dolazi do izraaja i
njegovo prezime. No u ovom sluaju, bez dodatnih informacija, moe
se samo nagaati razlog upotrebe toga nadimka. J edino je sigurno, da
je jedan ulinovi tamo ivio.

Stari dokumenti u Kruevu i Drinovcima u Hercegovini navode
prezimena ule, uli i ulina (Mandi, 145). U nas je od davnina
obiaj skraivanja prezimena. Proirivanje prezimena, dodavanjem

12
Kai-Mioi, Pisma kapetana oliti vojvode Jure ulia i njegovih
sinova Petra i Filipa silenih vitezova, str. 228.
13
Podatke o Librenjacima u Karakaici zahvaljujem pokojnom fra
Bernardinu Librenjaku iz Franjevakog samostana u Sinju, koje mi je dao
1985. godine. Jedna od obitelji je ve izumrla. Svoje staro, ve
zaboravljeno prezime fra Bernardin je otkrio u Matici umrlih Sinjske upe
iz 1750-1790. godine.
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 52
nastavka i, kao i mijenjanje pojedinih slova u imenu, dogaalo se
najee u administrativnom popisivanju stanovnika.
14
Tako je
prezime uli postalo dominantno i rasprostranjeno, pa ih i u
splitskim predgraima od 1716. godine (Boi-Buani) anagrafi
biljee kroz cijelo 18. pa i do kraja 19. stoljea. Te obitelji u novim
mjestima od 19. stoljea nisu vie vezane s ulinoviima od kojih su
se davno izdvojili.

ulinovia je do druge polovine 20. stoljea bilo u Golubiu kod
Knina, a komiluk ulini dio je sela Lukar kod Oklaja u okolici
Drnia. Tamonji upnik upe Gospe od atrnje, prema predaji
smatrao je da su doselili od Drinovaca u Hercegovini.

Tragovi kretanja dijelova roda ulinovia nalazili su se i na putu od
Sarajeva prema Trnovu i aerodromu Butmir. Na tamonjem
lokalitetu Rajski dol, na ulinovia okuci, do polovine 20.
stoljea stajala je ploa s natpisom kapetanu ulinoviu. Smatra
se, da je selo Kazaginac u Bukom blatu, u duvanjskom kraju,
izvorite ula, ulina i ulinovia. Da se meu ulinoviima jo
uvijek vide antropoloke slinosti (nos, crte lica) osvjedoila sam se i
1987. godine susrevi u zagrebakoj ambulanti mladog ulinovia iz
zaseoka Donja Orahova kod Kotor Varoi u Bosni. Preuzimao je
lijeniku dozvolu za rad na visokogradnji u Zagrebu. Pojedinane
migracije iz staroga kraja, nastavljaju se, ali su u naem vremenu u
pravilu usmjerene na urbane centre. Danas najvie ulinovia ima u
Zagrebu, gdje moemo utvrditi i pripadnike mnogih drugih rodova
koji su imali uea u starijim migracijama. Od polovine 20. stoljea
migranti se i suvremenim prometalima kreu na mnogo vee
udaljenosti nego to su to dozvoljavale prilike u prolosti, kad se
odlazilo na novo selite sa nekoliko zaustavljanja.
15
Radi toga i

14
Na narod u svakodnevnom govoru skrauje prezimena. esto ih
zavrava na a, ili o, pa se i ti oblici s vremenom legaliziraju.
15
Prema popisu stanovnitva iz 1929. i 1930. godine S. Pavii biljei
Ledeniane ulinovie i to u: Ledenicama 3 porodice, Sincu -9, vici -
1, Kostajnici -1, u Petrinji 9, Sisku 2, Bjelovaru -1, Brodu -3,
upanji -1 i u Valpovu -2. Nakon 40 godina, u popisu iz 1971. godine
Leksik prezimena biljei ulinovie u Beliu (Valpovo), Budainki (Sl.
Brod), Budinini, Mokricama i Nebojanu (Petrinja), u Cigleni (Bjelovar),
u Duici, Martnskoj Vesi i u Selima kod Siska, te u samom Sisku,
takoer u Klenovniku (Ivanec), u Kostajnici, Ledenicama, u Majurcu i
Velikom Potoecu (Krievci), u Osijeku, pa u Sincu i vici, te u samom
Otocu. Zatim se nalaze u akovcu, Rijeci, u Slavonskoj Poegi, Splitu,
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 53
jesmo u prolosti mogli pratiti faze zastoja u kretanjima. Neki su
parovi u fazama mirovanja na jednome mjestu ostajali po vie
desetljea, ili za neke migrante cijeli njihov ivotni vijek. Brojni
podaci u popisima i matinim knjigama (Stanju dua) kroz prola
stoljea dokazuju esto i konstantno izdvajanje pojedinaca i tek
oenjenih sinova iz rodnoga doma. To je u daljoj prolosti zavisilo o
politikim prilikama koje su utjecale i na gospodarske prilike. Nakon
seoba iz sigurnosnih razloga, tipinih za ratne situacije, sporadina se
kasnija kretanja u mirnijim periodima nastavljaju u potrazi za boljim
uvjetima ivota.

Seobe ulinovia u prolosti pokazatelj su puteva i smjerova kojima
su se kretali i drugi migranti. Da li je ishodite veine migranata, pa i
ulinovia, u bosansko-hercegovakim predjelima u kojima smo im
nali podatke, nije sigurno. To bi trebalo istraiti etnolokim
komparativnim metodama i drugim starijim dokumentima koji nama
nisu bili jo dostupni. No sigurno je ipak, da se veina iseljenika
kretala u grupama, ali postepeno s jednoga mjesta na drugo, te da se
nije moglo ii na velike udaljenosti u jednome potezu. Takoer je
oito, da su se iz mase migranata putem izdvajale pojedine brane
jezgre i naseljavale ad hoc, ili su potivali selita odreena od vlasti.
Frekvencija tih migracija ovisila je o navedenim razlozima, koji su
bili izvan njihove moi utjecaja. Stariji smjerovi kretanja velikom
veinom su bili od istoka prema zapadu, kroz dinarska planinska
podruja. Te su smjerove koristile mnoge generacije. Tako je npr.
uoeno da se na podruje Plitvica, ali i u smjeru sjevera, ilo preko
prijevoja gdje je danas selo Selite (Drenik). Grupe migranata
sastojale su se preteno od ljudi i ena koji su potjecali iz raznih
rodova. Podaci pokazuju da su esto stariji lanovi obitelji ostajali, a
odlazili su samo mladi, pa ih je veina bila iz iste ue regije. Toj
poetnoj masi uz put su se pridruivale nove manje grupe parova ili
pojedinaca, kojih se dio u novim, mirnijim podrujima postepeno
odvajao.

Dio ulinovia je bio u grupi koja je naseljavala Liku. Oni su se tu
zadrali vie od dva stoljea i nisu mijenjali prezime. U tom su
periodu neki od njih promijenili mjesto boravka i selili u druga lika
naselja koja su pruala mogunosti boljega ivljenja. Iz Like je dio

te u Varadinu, Vrbanji (upanja) i u Zagrebu (116). Osim u nabrojenim
mjestima ulinovia ima u uritu (Vrbovec), Kvartama (Perui), u
Letovanikom Vrhu (Sisak), pa na Rijeci i takoer u Zagrebu (119).
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 54
migranata kretao prema Istri, a jedan dio je naseljavao sjeverna
podruja, sve do Austrije, Maarske, eke i drugih zemalja sa
kojima je Hrvatska tada bila u zajednikoj dravi. ulinovii su se
pomicali prema sjeveru, ali ih nalazimo samo u dokumentima naselja
unutar dananjih hrvatskih sjevernih granica kao na primjer u
Varadinu, akovcu, Krievcima, Bjelovaru, Valpovu, Osijeku i
td.

Osim na gore navedenim lokacijama dijelovi roda ulinovia, od
kraja 17. stoljea do danas, nalazi se i u zapadnim krajevima Bosne i
Hercegovine. Razni lokaliteti na kojima su oni evidentirani,
dokazuju da su bili mobilni i na tim prostorima. Podaci pokazuju i
dokazuju znatnu pokretljivost seoskog stanovnitva koje se nije
koristilo malobrojnim putevima, ve se kretalo u odabranom smjeru i
kroz neprohodnije krajeve, ume, livade i klance. Velika se
pokretljivost nalazi i u povratnom smjeru, pogotovo u junim
hrvatskim i zapadnim bosansko-hercegovakim krajevima. to se
emigranti vie udaljavaju od starog ishodita, to je manja mogunost
povratka blizu stare postojbine, pa takvih podataka gotovo da i nema.
J edan je od rijetkih podataka, koje smo ustanovili, da se otac fra
Filipa Grabovca sa enom vratio iz dananjeg sela Grabovca u
zaleu ibenika, i da je bio zaetnikom dananjeg zaseoka Grabovci
kraj Vrlike (ulinovi-Konstantinovi, 1984).

Najvie razdvajanja obiteljskih cjelina u prolosti je bilo radi nunog
iseljavanja. Pri tome je jedan dio mladih ostajao sa starijima u
rodnom domu, a jedan ili dva brata su odlaskom iz kue esto
naputala rodno mjesto i kraj. ulinovii se, na hrvatskom podruju,
zajedno sa drugima, kreu u tri smjera. Njihova navedena stanita na
zapadnom potezu pokazuju da je raskrsnica puteva morala biti kod
Sinja. Kod tog lokaliteta su se najprije usmjeravali na zapad, prema
Lici. Meutim tu su kretali i na sjever, i to u istom povijesnom
vremenu u kojemu se unutar podruja Like odigravaju sekundarne
migracije, tj. povremena mijenjanja naseobenog prostora na krae
relacije, unutar iste regije. Dali se putevi iz graninog hrvatsko-
bosanskog podruja na sjever opet usmjeravaju prema stanitima
prethodnih imigranata u Liku, pitanje je koje mogu rjeavati daljnja
istraivanja. Suvremeni primjeri ukazuju na potvrdu te pretpostavke,
jer se i do danas preseljavanja nastoje usmjeriti na one lokacije na
kojima su ve ranije useljeni lanovi istoga roda, ili bar stanovnici iz
istog ishodinog podruja (Petri, 1963; ulinovi-Konstantinovi,
Migracioni..1989). Osim toga, lokacija same gradine ulinovi iz
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 55
1714. godine govori da je i to morala biti granina kota na smjeru
puteva kojima su se migranti iz Bosne kretali prema sjeveru. Tu su
dijelom skretali na zapad u smjeru Donji Lapac Biha, oito uz
dolinu Une, pa kroz Selite, da privremeno ili stalno nastane sela oko
Plitvikih jezera. ini se stoga, da se osim kod Sinja migracioni put
razdvaja jo iznad Plitvica, gdje skree u Liku i u sjevernom smjeru,
da bi se jo sjevernije prema Savi opet ravao prema podrujima
Slavonije i Vojvodine. Kretanja na tim sjevernim prostorima
Panonije od 19. stoljea nisu vie brojnija strujanja, ve disperzna
pomijeranja, koja biljee slubeni akti.

Migracijske procese, barem kad se sagledavaju kroz dostupne
dokumente u protekla tri stoljea, alegorijski bi mogli prikazati kao
izlijetanje atoma iz mnotva matinih jezgri, a ne iz jedne. Njihovo
slijevanje u kompaktnije, ali rodovski raznorodne struje, teklo je
najvie od istoka prema zapadu, pa se iz tih smjerova skretalo na
sjever i to u dinarskom zaleu Splita, kod Sinja i u Primorju kod
Senja. U Lici je, zbog funkcije Vojne krajine, zastoj bio dui, a na
jugoistonom hrvatskom graninom podruju, kao i na zapadnom
bosanskom potezu, zbog znanih povijesnih (ratnih) situacija nije bilo
mnogo lokacija za nastanjivanje. Kretalo se stoga lepezasto na jug i
veinom na sjeverozapad.

Mikromigracije su bile stoljetna pojava. Manje grupe slijedile su
prethodne iseljenike u nevelikom vremenskom slijedu, dok se jo
znalo kamo su krenuli, jer su se i u tim vremenima kroz meusobno
komuniciranje prenosile vijesti. Na to ukazuju mnogi raspoloivi
podaci o vremenu i mjestu boravka. (karta) Oito je, da su u 18.
stoljeu kretanja stanovnitva bila uestalija, nakon to je (1699)
sklopljen Karlovaki mir.

Podatke o sjeditima ulinovia koristili smo kao indikatore trase
kretanja, koje su u tome dugom periodu vremena zavisile ne samo o
povijesnim prilikama nego i o geografskim uvjetima, kao i o
sigurnosti i prohodnosti planinskih prostora. Potomci useljenika u
panonske krajeve sauvali su do 20. stoljea svijest o svome porijeklu
iz Dalmacije, jer su u proteklim stoljeima najdulje ostajali u
Dalmaciji, odnosno u dinarskom zaleu kao dijelu Dalmacije.
16
Oni

16
U maarskom gradu Szentendre jo ivi desetak porodica koje su
hrvatskoga porijekla. U popisu stanovnika, u crkvenim maticama, oituju se
dva vala naseljavanja do kraja 18. stoljea. Oba puta doseljenici nose
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 56
su radi toga zaboravili svoje prvotno ishodino podruje u kojima ih
biljee dokumenti. Pripadnici rodova koji su kroz posljednja stoljea
iseljavali iz Like smatraju se Lianima, iako je jo kod rijetkih
prisutna svijest o njihovom davnom dalmatinskom porijeklu, odnosno
saznanje da su u te krajeve doli iz Dalmacije. Kod starijih
ulinovia sauvala se predaja da su potomci uskoka koji su kao
takvi doseljavali u senjsko podruje i u Liku. Pratei lokacije na
kojima su ivjeli, dobivamo utisak da nisu dolazili sa veim
migracionim masama. To je moda bio nain kretanja u ranim
seobama u 15. i 16. stoljeu.
17
U kasnijim vremenima ima dokaza da
su brojnija bila postepena pomjeranja manjih grupa sastavljenih od
pripadnika raznih rodova iz jednoga, ili i susjednih naselja.

Nije nam ovdje namjera utvrditi etniku strukturu migranata. No,
treba istai da su ulinovii ikavci i da se nalaze na istim podrujima
na kojima se prostiru Bunjevci. Iz zapadne Bosne i zapadnih dijelova
Hercegovine oni nastavaju Dalmaciju i njezino zalee, Primorje
(posebno okolicu Senja) i Liku, te Podunavlje (Suboticu i dr.)
(Sekuli, 20 i d.).

Meu Gospianima kao Bunjevce Pavii navodi samo uline (210),
no injenica je da su i ulinovii postepeno putovali tim istim
trasama iz istog ishodinog kraja.
18
Mario Petri je ustanovio da taj
sloj sadri u osnovi veoma staro etniko jezgro. Smatrao je da su
bunjevaki rodovi do sada sauvani u ovom dijelu Bosne, tj. na

sobom sjeanje da su preko Like, pored Zagreba stigli do tamo.
Odravaju jo neke godinje obiaje od kojih je, do pred kraj 20. stoljea, o
proljetnom solsticiju obiaj dodola za prizivanje kie, paljenje vatri i sl.
Sebe nazivaju Dalmatin brat, povremeno se okupljaju, a za crkvene
blagdane u procesijama nose svoju zastavu sa tim svojim imenom. Svijest o
dalmatinskoj pradomovini jo je jaka, iako se hrvatski jezik ve jako gubi.
17
U ranim popisima stanovnitva, koje su slubeni popisivai predavali
generalnim providurima za Dalmaciju (v. Arhiv u Zadru), redovno je mali
broj istih prezimena u jednom lokalitetu, a veliki je broj prezimena iz raznih
rodova. Evidentirano je vrlo mnogo malih nuklearnih porodica (uglavnom
brani par s djecom), a samo rijetke starosjedilake obitelji su bile brojnije.
18
S. Pavii utvruje da su Bunjevci tokavsko-ikavskoga govora potekli s
podruja Dinare, Promine i Svilaje, te da su se njihovi dijelovi poeli
sputati ... u veoj mjeri ve u 15. st. Prije Turaka (254). U to doba su
roditelji Jurja ulinovia ve bili u Skradinu. Osim toga u navedenim
emigracijskim regijama nali smo i kasnija sjedita ulinovia, to ukazuje
i na njihova kasnija premjetanja.
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 57
prostoru oko Livna, staroga Duvna (danas Tomislavgrada), oko
Kupresa i Rame, te da pripadaju u stvari, iroj grupi hrvatskog
ikavskog stanovnitva. To stanovnitvo se veim dijelom i sada
nalazi na irokom prostoru Zagorske Dalmacije i drugim
navedenim krajevima.
19


Pokuali smo po dostupnim podacima otkriti smjerove kretanja
kojima su prolazili migranti traei sigurniju postojbinu. Podaci o
lokacijama koje su nastavali pripadnici roda ulinovi bili su nam
putokaz za dokumentiranje smjerova njihova kretanja. Utvrivanje
faza njihova mijenjanja ivotnoga prostora, po podacima o
lokalitetima i vremenu boravka u njima, osvijetlilo je i smjerove
starih migracija dinarskoga stanovnitva uope, jer ulinovii nisu
mijenjali svoja boravita sami, ve zajedno s vie ili manje brojnom
grupom migranata iz svoga polazita. Motivirali su ih na to isti
razlozi kao i sve druge uglavnom rat na tim prostorima i
okupacijski sistem uprave, koji je stoljeima ugroavao stanovnitvo
i prisiljavao ga da se uz borbu za prehranjivanje i s time za
preivljavanje, bori i s orujem sa stvarnim neprijateljem njihove
slobode. Vjerujem stoga, da e ovaj skromni pokuaj koristiti i za
budua prouavanja ovih problema.


Literatura

BOI-BUANI, DANICA. 1974. Prilog poznavanju
stanovnitva Splita u 18. stoljeu, u Graa i prilozi za
povijest Dalmacije. 8. str. 155-232. Split. Popisi iz
anagrafa 1716-1725, za Dobri i Luac. str. 216.
ULINOVI-KONSTANTINOVI, VESNA. 1983.
Promjene seoske porodice i obiajnog ponaanja pri
sklapanju braka (na primjeru regije Pakrac), u Sociologija
sela. 82. str. 183-197. Zagreb.
ULINOVI-KONSTANTINOVI, VESNA. 1983.
Razvoj sela,porodice i drutvenog ivota Grabii kod
Vrlike, u Kai. 15. str. 45-68. Split.

19
Zahvalna sam pokojnom dr. Mariu Petriu, velikom poznavaocu i
istraivau stanovnitva planinskih prostora Bosne i Hercegovine, kao i
dinarskih podruja Hrvatske, na veoma korisnim savjetima.

Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 58
ULINOVI-KONSTANTINOVI, VESNA. 1989.
ivot i socijalna kultura stoarskog stanovnitva pod
Dinarom, u Zbornik za narodni ivot i obiaje
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (dalje
ZbNO JAZU). 51. str. 109-182. Zagreb.
ULINOVI-KONSTANTINOVI, VESNA. 1989.
Migracioni procesi i socio-kulturna adaptacija, u Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (dalje
GlZMBH). N.S. 43/44. str. 27-38. Sarajevo.
FINKA, BOIDAR. 1958. Novigradska madrikula skule
Blaene Divice Marije od Svetoga Luzarja iz 17. stoljea,
u Starine JAZU. 48. str. 171- 172. Zagreb.
GUDELJ , PETAR. 1991. Moja Imota. str. 156-157.
Zagreb.
JAOV, MARKO. 1983. Spisi Tajnog vatikanskog arhiva
XVI i XVIII veka, u Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost
srpskog naroda. XXII. str. 148. Beograd: Srpska
akademija nauka i umetnosti (dalje SANU).
JOLI, ROBERT. 2002. Duvno kroz stoljea. str. 226 i d..
Tomislavgrad-Zagreb.
JUTRONI, ANDRO. 1950. Naselja i porijeklo
stanovnitva na otoku Brau. J AZU. str. 108-180 i d.
Zagreb.
KAI-MIOI, ANDRIJA. 1892. Razgovor ugodni
naroda Slovinskog. str.228. Zagreb: izd. Stjepan Kugli.
KAPETANI, NIKO VEKARI, NENAD. 1999.
Stanovnitvo Konavala. 1. str. 145, 371. Dubrovnik:
HAZU.
KAPETANI, NIKO VEKARI, NENAD. 1999.
Stanovnitvo Konavala. 2. str. 187-194. Dubrovnik:
HAZU.
KATELAN, don STIPE. 1940. Povijesni ulomci iz bive
Slobodne opine Poljica. str. 95. Split.
KLAI, BRATOLJUB. 1978. Rjenik stranih rijei. A-.
str. 249 i 765. s.v. l i kulin, kula sve od turske osnove.
Zagreb: Nakladni zavod Hrvatske
Leksik prezimena Socijalistike republike Hrvatske. 1976.
Zagreb: Matica Hrvatska (dalje MH).
LUBINA, fra PETAR. 1995. Marijanska Hrvatska,
Gospina svetita meu Hrvatima. str. 38 i 539. Split.
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 59
MANDI, P. DOMINICUS O. F. M.. 1962. Chroati
catholici Bosnae et Hercegovinae. str. 145 Vizitacija
vikara fra Marijana Bogdanovia g. 1768. (Glamo) ad 8 i
10. Chicago Roma.
MANDI, NIKOLA. 1999. Podrijetlo i razvoj puanstva
u Kruevu kod Mostara. str. 86-87. Mostar.
NIKANOVI, MIROSLAV. 1983. Porijeklo
stanovnitva Drenice, u GlZMBH. Etnologija. N.S.. 38.
str. 1-61 (36). Sarajevo.
OMAI, VJEKO. 1974. Katastik trogirskog dijela
Nove steevine iz 1711. godine, u Graa i prilozi za
povijest Dalmacije. 8. str. 106,111, 122, 141. Split.
OSTOJI, IVAN. 1989/1990. Onomastika ibenskoga
kraja. (III). u Kai. 21-22. str. 263-340 (282-3). Split.
PAVII, STJEPAN. 1962. Seobe i naselja u Lici.
ZbNO J AZU. 41. str. 7, 121-127, 180, 194, 210,245,
256-7, 283. Zagreb.
PETRI, MARIO. 1961. Porijeklo stanovnitva
Livanjskog polja, u GlZMBH, Etnologija. str. 31-90.
Sarajevo
PETRI, MARIO. 1970. Etnika prolost stanovnitva na
podruju Litice u zapadnoj Hercegovini, u GlZMBH.
Etnologija. N.S. 24/25. str. 9-95. Sarajevo
PETRI, MARIO. 1983. Povr i Rakitno, Prilozi za
prouavanje naselja i porijeklo stanovnitva Hercegovine,
u ZbNO JAZU. 49. str. 453-482. Zagreb.
PRIJ ATELJ , KRUNO. S.a. Juraj ulinovi. Odjel za
likovne umjetnosti J AZU. Zagreb.
SEKULI, ANTE. 1986. Narodni ivot i obiaji bakih
Bunjevaca. ZbNO JAZU. 50. str. 44, 62, 262, 265 i d.
Zagreb.
SOLDO, JOSIP. 1989. Etnike promjene i migracije
stanovnitva u Sinjskoj krajini krajem 17. i poetkom 18.
stoljea, u Zbornik Cetinske krajine. 4. str. 110, 126 i d.
Sinj
SOLDO, J OSIP. 1995. Sinjska krajina u 17. i 18.
stoljeu. I. str. 71 i d. Sinj.
UVODI, A. 1933. Juraj ulinovi. Split.
VEGO, MARKO. 1981. Historija Brotnja od najstarijih
vremena do 1878. godine. Stanje dua fra Pavla
Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 60
Dragievia u Krivodolu. God. 1743. i 1768. str. 231, 236.
itluk.
Fra VRDOLJAK, IMOANIN. S.a. Snopi narodnih
pjesama. Rukopis Odbora za narodni ivot i obiaje
HAZU. Sign. M.H.199. str. 141. pj. 41
ZUJI, KRUNOSLAV. 1995. Prezimena i porodini
nadimci u Imotskoj Krajini, u Imotski zbornik. 3. str. 45-
133. Matica Hrvatska Imotski.


Izvori

Dravni arhiv u Zadru. Mape Grimani N. 21. Disegni e
rubriche dei villaggi del territorio ex Veneto d Imoschi,
formati nell anno 1725.
Dravni arhiv Zadar. Libro VII degli Atti dei Nati della
Parochia dei Borghi Luciaz-Manus in Spalato. 1869-
1875.
Matica umrlih upe Sinj. 1750-1790.
Povjesni arhiv Dubrovnik. Hektorovia arhiv. sv. 32/5.
1672.
Povjesni arhiv Dubrovnik. Arhiv Arneri. I-4/3. br.112.
1673.
Stato delle Anime della Parrocchia di S. Pietro ne due
Borghi Luciaz e Manus, li 28. Aprile 1776. Split
Povjesni arhiv Split. Knjiga vjenanih upe Sv. Petar.
Split. Od 1. I. 1828. do 21. X. 1857.














Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 61






Slika 1. Juraj ulinovi, 15. stoljee







Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 62


Slika 2.Iz zbirke ONO HAZU, sign. M.M. 199 fra Vrdoljak
Imoanin, Snopi narodnih pjesama (udinovi = ulinovi,
lokalitet Senj)





Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 63






Slika 3. Smjerovi kretanja, lokaliteti i vrijeme obitavanja pojedinih
dijelova roda ulinovia





Ethnologica Dalmatica Vol. 15. Split. 2006. 64
FOLLOWING THE MIGRATIONS OF ONE TRIBE
(Summary)

The Author research historical data of the migrations and
identification of changing habitats of the members of the tribe
Culinovic as en example of the migratory movements in the wider
region of Croatia, over time. The results identify Western Bosnian-
Herzegovina areas as the original locations from which they started
their traceable migration. The oldest documentary evidence of
Culinovic family dates from J uraj (Georgius) Culinovic renown
Renaissance painter born in Dalmatia (Croatia) 1433 or 1436 A.D.
The research established that all migrant movements consist from
small groups of migrants of diferent tribe names which moved
through Dinara hinterland toward Lika and than toward Panonian
plains, and diverted in several directions.
The analyse of shortening of Culinovic name, its changes in the past,
and usage of nicknames are also done.