Sie sind auf Seite 1von 128

Zdravko Vrsalovi, dipl.el.ing.

ELEKTRONSKA MJERENJA

ZA IV. RAZRED ELEKTROTEHNIKE KOLE
STRUNA ZVANJA:
TEHNIAR RAUNARSTVA I INFORMATIKE
TEHNIAR TELEKOMUNIKACIJA
TEHNIAR AUTOMATIKE I ELEKTRONIKE


















Sarajevo, srpnja - jula 2005.










PREDGOVOR


Brz i sveobuhvatan razvoj elektrotehnike, a posebno elektronike,
posljednjih godina uvjetovao je i znaajan razvoj elektronike instrumentacije.
Broj mjernih ureaja i mjerne mogunosti postojeih ureaja neprekidno se
poveavaju. Tehnika integriranih krugova poveala je sloenost upotrebljenih
elektronikih sklopova, to omoguuje proirivanje mjernih podruja i dobijanje
mnogo veeg broja informacija na bri i pregledniji nain.
Udbenik je podijeljen na devet poglavlja.
U prvom poglavlju razmatrani su mjerni izvori koji omoguavaju ispitivanje
svojstava pojedinih pojaala, filtera, demodulatora, modulatora i sl.
Drugo poglavlje obuhvata analogne indikatore i registrirajue naprave, koji
predstavljaju vaan element elektronikih naprava, koje se nalaze na izlazu
mjernog ureaja prikazuju veliine u obliku struje ili napona, da bi ih mogli osjetiti
naim osjetilima. Oni pretvaraju elektrinu veliinu u vizuelnu, da bi je osjetilom
vida mogli zapaziti.
U treem poglavlju su digitalni indikatori i registrirajue naprave, koje
pokazuju alfanumerike znakove, znakove interpunkcije, predznake i shematske
znakove. Najee pokazuju znamenke u dekadskom sustavu.
etvrto poglavlje obuhvata metode mjerenja izoblienja i umova.
Peto poglavnje daje prikaz mjerenja na sistemima sa svjetlovodima. Sva
mjerenja u okviru svjetlovodnog prijenosa mogu se podijeliti u dvije grupe:
- mjerenje karakteristika pojedinih komponenata;
- mjerenje karakteristika sistema u cjelini to su mjerenja kvaliteta
prijenosa.
esto poglavlje obuhvata mjerenje slabljenja i pojaanja, gdje su
obraenja mjerenja sopstvenog, radnog, unesenog i ekvivalenta slabljenja i
slabljenja presluavanja.
U sedmom poglavlju je obraeno mjerenje snage i gubitaka. Tu su
obraeni mjerai izlazne snage, mjerenje snage sa dva ampermetra, mjerenje
snage sa tri ampermetra, mjerenje snage pomou ampermetra i voltmetra,
mjerenje snage elektronikim vatmetrom, mjerenje snage pomou osciloskopa i
digitalna mjerenja snage.
Osmo poglavlje obuhvata mjerne kompenzatore, koji omoguuju
meusobnu usporedbu poznatih i nepoznati veliina. Razraeni su kompenzatori
za istosmjernu i izmjeninu struju.
Deveto poglavle je obrada rezultata mjerenja, u kome su navedene
dozvoljene mjerne granice obrade rezultata mjerenja kao nain predstavljanja i
obrade rezultat dobijenih mjerenjem.



Udbenik je prilagoen inoviranom i obnovljenom nastavnom planu i
programu, koji je pripremila Mjeovita elektrotehnika kola u Sarajevu, a
odobrilo Kantonalno ministarstvo obrazovanja kantona Sarajevo i namijenjen je
za uenike etvrtog razreda za struna zvanja tehniar raunarstva informatike,
tehniar telekomunikacija i tehniar automatike i elektronike.
Ako nae put do onih kojima je namijenjena, ova je knjiga ispunila svoju
svrhu.
Ugodna mi je dunost da se na kraju zahvalim Mjeovitoj elektrotehnikoj
koli u Sarajevu, kao i kolegama u koli koji su mi dali korisne savjete i omoguili
da ovaj udbenik izae to bolje opremljen.


Sarajevo, srpnja jula 2003. Zdravko Vrsalovi


S A D R A J
1, MJERNI IZVORI 1

1.1. ISTOSMJERNI STABILISANI IZVORI 1

1.2. GENERATORI SINUSNOG VALNOG OBLIKA 3

1.3. OSCILATORI 4
OSCILATORI U TRI TAKE 5
KOLPICOV OSCILATOR 7
HARTLEJ OSCILATOR 7
KRISTALNI OSCILATORI 11
RC OSCILATORI (OSCILATORI FAZNOG POMAKA) 12
OSCILATOR SA VINOVIM MOSTOM 13
METODE IZBIJANJA 14

1.4. GENERATORI FUNKCIJA 17
GENERATORI KVADRATNIH VALNIH OBLIKA 17
JEDNOSTAVAN INTEGRATOR I DIFERENCIJATOR 17
GENERATOR ETVRTASTIH VALNIH OBLIKA SA
OPERACIONIM POJAAVAEM 19

PITANJA 20

2. ANALOGNI INDIKATORI I REGISTRIRAJUE NAPRAVE 21

2.1. INSTRUMENT S POMINIM NAMOTAJEM 21

2.2. PISAI 24

2.3. SVJETLOSNI OSCILOGRAFI 25

2.4. KOMPENZACIONI PISAI 26

2.5. KOORDINATNI PISAI 27

2.6. MAGNETNA REGISTRACIJA 29
Princip magnetnog registriranja 29

PITANJA 32

3. DIGITALNE REGISTRIRAJUE NAPRAVE 33

3.1. OPENITO O DIGITALNIM INDIKATORIMA 33

3.2. ELEKTROMEHANIKI INDIKATORI 35

3.3. ELEKTROOPTIKI INDIKATORI 35




3.4. OPTOELEKTRONIKI INDIKATORI 35
Indikatori s tinjavim izbijanjem u plinu 35
Katodoluminiscentni indikatori 38
Elektroluminiscentni indikatori (luminofori) 38
Svjetlee diode (LED) 42
Indikatori s tekuim kristalima (liquid cristal) 43

PITANJA 47

4. MJERENJE IZOBLIENJA I UMOVA 48

4.1. MJERENJE STEPENA HARMONIJSKOG IZOBLIENJA
POMOU MOSTA 48
Metoda mjerenja sa izbijanjem 50

4.2. MJERENJE STEPENA IZOBLIENJA 52
Metoda mjerenja sa rezonantnim kolima 52
Metoda mjerenja sa uravnoteenim modulatorom 53

4.2. MJERENJE INTERMODULACIONOG UMA
METODOM BIJELOG UMA 54

PITANJA 57

5. MJERENJE NA SISTEMIMA SA SVJETLOVODIMA 58

5.1. MJERENJA SLABLJENJA VLAKNA 59
Mjerenje slabljenja optikog vlakna metodom odsjecanja 61
Mjerenje ukupnog slabljenja optikog vlakna metodom
reflektometra 65

5.2. IZNALAENJE MJESTA PREKIDA VLAKNA 67
Mjerenje ukupne disperzije u vremenskom domenu 69
Mjerenje ukupne disperzije u frekeventnom domenu 71

PITANJA 73

6. MJERENJE POJAANJA I SLABLJENJA 74

6.1. SOPSTVENO SLABLJENJE ETVEROPOLA 74

6.2. RADNO SLABLJENJE ETVEROPOLA 75
Mjerenje radnog slabljenja 76
Metode sa mjerenjem napona 77
Metoda poreenja sa poznatim oslabljivaem 79

6.3. UNESENO SLABLJENJE 80
Odreivanje unesenog slabljenja mjerenjem napona 81
Odreivanje unesenog slabljenja mjerenjem struje 83

6.4. EKVIVALENT SLABLJENJA 83

6.5. SLABLJENJE PRESLUAVANJA 84
METODE MJERENJA 85
Metoda mjerenja napona, odnosno nivoa napona 86
Metoda uporeenja sa poznatim slabljenjem 87

PITANJA 89

7. MJERENJE SNAGE I GUBITAKA 90

7.1. MJERAI IZLAZNE SNAGE 90
Mjerenje protone snage 90
Mjerenje apsorbovane snage 92

7.2. MJERENJE SNAGE SA DVA AMPERMETRA 94

7.3. MJERENJE SNAGE SA TRI AMPERMETRA 95

7.4. MJERENJE SNAGE POMOU AMPERMETRA I VOLTMETRA 95

7.5. MJERENJE SNAGE ELEKTRONSKIM VATMETROM 98

7.6. MJERENJE SNAGE OSCILOSKOPOM 99

7.7. DIGITALNA METODA MJERENJA SNAGE 101

PITANJA 102

8. MJERNI KOMPENZATORI 103

8.1. KOMPENZATORI ZA ISTOSMJERNU STRUJU 103
Osnovni spojevi kompenzatora za istosmjernu struju 103
Mjerenje struja i otpora pomou kompenzatora 105
Precizni kompenzatori 105
Freussnerov kompenzator 106
Rapsov kompenzator 107
Kaskadni kompenzator 108
Djeljitelj napona 109
Automatski kompenzatori 109

8.2. KOMPENZATORI ZA IZMJENINU STRUJU 111
Kompenzator s termopretvaraem 111
Kompenzator s NTC otpornicima 112
Kompenzator s elektrodinamikim mjernim sistemom 113
Kompenzator s kvadratnim elektrometrom 113
Kompleksni izmjenini kompenzator 114

PITANJA 115

9. OBRADA REZULTATA MJERENJA 116

9.1. DOZVOLJENE MJERNE GRANICE OBRADE
REZULTATA MJERENJA 116

9.2. OBRADA REZULTATA MJERENJA 117

PITANJA 119

LITERATURA 120










1
1. MJERNI IZVORI


Da bi se mogla ispitati svojstva pojedinih pojaala, filtera,
demodulatora, modulatora i sl. koji sami po sebi ne daju nikakvog napona na
svom izlazu i bez napona na ulazu, potrebni su mjerni izvori. Mjerni izvori
nadomjetaju napone razliitih frekvencija na ulazu ispitivanih sklopova kakvi bi
se u njihovoj primjeni mogli pojaviti. Na taj nain se mogu ispitivati svojstva
pojedinih pasivnih sklopova prije njihove upotrebe i tako utvrditi eventualni
nedostaci u njihovom radu.
S obzirom na valne oblike koje generiraju i na njihovu tehniku
konstrukciju, izvore mjernih signala moemo podijeliti na:
- generatore istosmjernog napona
- generatore sinusnog valnog oblika
a) za podruje niih frekvencija ( ton generatori )
b) za podruje viih frekvencija ( signal generatori )
- generatore periodinih funkcija koji uz sinusni valni oblik generiraju
pravokutni, trokutasti i pilasti valni oblik
- generatore impulsa.


1.1. ISTOSMJERNI STABILISANI IZVORI

iroku primjenu imaju etaloni napona sa Zenerovim diodama,
naroito tamo gdje je izvor napona optereen.
Zenerove diode su poluprovodnike diode, koje se u propusnom
podruju ponaaju kao i ostale diode. Meutim, kod njih u zapornom podruju
prvo struja vrlo malo raste s porastom napona, da bi iznad odreenog napona
vrlo naglo porasla, kao to se vidi iz karakteristike prikazane sl. 1.1.. Tu pojavu je
razjasnio C. Zener 1934. godine, pa se po njemu naziva Zenerov efekat.
Negativan napon pri kojem dolazi do naglog porasta struje poznat
je kao Zenerov napon, a struja u Zenerovom podruju kao Zenerova struja. Ta
pojava je reverzibilna, a Zenerov napon je vremenski vrlo stalan i iznosi od 1
do vie desetaka Volti. Za primjenu je najvanije elektrino svojstvo Zenerove
diode, strmina karakteristike u Zenerovom podruju, odnosno Zenerov otpor R
z
,
koji iznosi:
z
z
z
I
U
R

Ovaj otpor je ovisan o vrsti diode i veliini Zenerove struje, te
iznosi oko 0,5 150 .
Slika 1.2. prikazuje principijelnu shemu naponskog izvora sa
Zenerovom diodom, u kojoj se izlazni napon U
iz
dobiva na stezaljkama Zenerove
diode, a ona je preko ulaznog otpornika R
ul
prikljuena na ulazni napon U
ul
, pa
dobijamo




2
U
ul
= I
ul
R
ul
+ U
iz
= ( I
iz
+ I
z
) R
ul
+ U
iz

SL. 1.2. PRINCIPIJELNA SHEMA NAPONSKOG
SL. 1.1. KARAKTERISTIKA ZENER DIODE IZVORA SA ZENER DIODOM


Dalje je:
U
iz
= U
zo
+ I
z
R
z


ul i z
z
ul
zo
z
ul
i z
R I
R
R
U
R
R
U U ) 1 (

Ako elimo da izlazni napon bude stalnog iznosa, potrebno je da
relativnim promjenama ulaznog napona U
ul
odgovaraju to manje relativne
promjene izlaznog napona U
iz
, odnosno da bude to vei koeficijent stabilizacije
S:
i z
i z
ul
ul
U
dU
U
dU
S :


) (
1 ) 1 (
z i z z
i z ul
ul
i z
z
ul
ul
i z
I I R
U U
U
U
R
R
U
U
S

Odavde zakljuujemo da se koeficijent stabilizacije poveava ako
poveamo ulazni napon, a smanjujemo ukupnu struju I
iz
+ I
z
.
Obino se ulazni napon odabira otprilike dva puta vei od
izlaznog, jer daljnje poveavanje ulaznog napona ne pridonosi bitno poveanju
faktora stabilizacije.
Praktino se ovakvim spojem moe ostvariti koeficijent stabilizacije
do najvie 100, to znai, promjeni ulaznog napona od 10 % odgovara promjena


SL. 1.3. SPOJENI JEDAN ZA DRUGIM VIE STEPENA


izlaznog napona od 0,1 %. Ako elimo postii jo vei koeficijent stabilizacije,
spajamo jedan za drugim vie stepena s koeficijentima stabilizacije






3

S
1
, S
2
,...,S
n
, pa je tada ukupan stepen stabilizacije S
u
:

S
u
= S
1
S
2
.....S
n


1.2. GENERATORI SINUSNOG VALNOG OBLIKA

U podruju niih frekvencija za ispitivanja i mjerenja servo
sistema, geofizikih i medicinskih ureaja, elektroakustikih ureaja,
audiopojaala, ultrazvunih aparata, u visokfrekventnoj telefoniji za ispitivanje
videopojaala, filtera itd. slue sinusni izvori. Niskofrekventni izvor sinusnog
valnog oblika prikazan je na slici 1.4.

SL. 1.4. NISKOFREKVENTNI IZVOR SINUSNOG VALNOG OBLIKA

Osnovni elemenat svih mjernih genetarora je oscilator. Meu
sinusnim generatorima u podruju niih frekvencija upotrebljavaju se RC
oscilatori. Zbog svoje sloene konstrukcije, cijene i nedovoljne stabilnosti
frekvencije u podruju niskih frekvencija heterodinski oscilatori su potisnuti od
RC oscilatora. S RC oscilatorima su uspjeno obuhvaena podruja
frekvencija od 0,1 Hz do 10 MHz. Kako oscilatori, da bi zadrali potrebnu
stabilnost amplitude i frekvencije, ne mogu biti znatnije optereeni, valja ih od
vanjskog kruga odijeliti odjelnim stepenom.
Sinusni generatori visokih frekvencija primjenjuju se najvie u
podrujima radio frekvencija za mjerenja na beinim i inim komunikacijskim
ureajima. Izlazni napon visoke frekvencije tih generatora nadomjeta signal
odailjaa, pa on mora biti moduliran. Radi toga su takvi generatori poznati i pod
imenom signal generatora. Blok shema tih genetarora prikazana je na sl. 1.5.

SL. 1.5. SIGNAL GENERATOR



4

Signal generator iskljuivo koriste LC oscilatore. U podruju do
nekoliko stotina MHz oscilatorni krugovi su im izvedeni diskretnim elementima,
dok se na viim frekvencijama slue rezonatorima.


1.3. OSCILATORI

Osnovni elemenat oscilatora je paralelno oscilatorno kolo. Ako se
ovo kolo pobudi istosmjernim naponom, ono e proizvoditi harmonijske oscilacije
odreene frekvencije. Ove oscilacije su harmonijske samo u sluaju kada su
elementi kola idealan kondenzator i idealna zavojnica. Kondenzator i zavojnica u
stvarnim kolima nisu idealni, ve u sebi sadre i aktivan otpor, na kome se dio
energije pretvara u toplotu, to predstavlja gubitak energije. Zadatak oscilatora je
otklanjanje gubitaka energije.
Oscilatori su elektronska kola u
kojima se vri pretvaranje istosmjernih
struja izvora za napajanje u izmjenine struje
najee visokih frekvencija i to bez pomoi
bilo kakvog spoljanjeg generatra izmjeni-
nog napona.
Posmatrajmo pojaava s povratnom spregom:

SL. 1.6. POJAAVA KAO OSCILATOR



Ovo je moe postii kada je 1 - A = 0 , tj. A = 1 . To je poznati
Barkhauzenov uvjet za stacionarne oscilacije, tj. to je uvjet da pojaava
postane oscillator. ( A predstavlja kruno pojaanje ovoga sklopa ). A je
kompleksni broj, koji ovisi o frekvenciji: R
e
+ j I
m
= 1. Iz I
m
= 0 , odreujemo
frekvenciju.

Znai, postoje dva uvjeta:
- amplitudni uvjet A = 1
- fazni uvjet = 0



A
A
A
1
u

( A se uvrtava kao apsolutna vrijednost )



5
OSCILATORI U TRI TAKE

Oscilatori u tri take se mogu predstaviti opom shemom ( ako je
tranzistor taka 1 baza; 2 kolektor ). Opi uvjet za oscilovanje je Barkauzenov
uvjet

A pojaanje pojaavaa kada je prekinuto kolo povratne sperege
- koeficijent povratne sprege.
Nacrtat emo ekvivalentnu shemu: pojaava moemo predstaviti
kao naponski izvor sa unutranjim otporom. Napon izvora bit e:
- A
u
U
13



SL. 1.7. OPA SHEMA OSCILATORA U TRI TAKE ( a ) ;
EKVIVALENTNE SHEME OSCILATORA U TRI TAKE ( b i c )








Sa sheme a) posmatrajmo kolo povratne sprege:










pojaanje
pojaavaa




6



U opem sluaju je:


Da fazni stav bude nula, imaginarni dio u gornjem izrazu mora biti
jednak nuli:
R
0
( X
1
+ X
2
+ X
3
) = 0
X
1
+ X
2
+ X
3
= 0
Odavde se odreuje frekvencija oscilovanja. Iz X
1
+ X
2
+ X
3
= 0,
slijedi:
X
1
+ X
3
= - X
2


Znai, X
1
i X
2
moraju biti istog znaka istog karaktera, a X
3
suprotnog znaka karaktera.

Mogue su dvije varijante:



X
3
= L
3

Ako su X
1
i X
2
kapacitivnog karaktera, a X
3
induktivnog, takav oscilator se naziva
Kolpicov (Colpitts) oscilator, a ako su X
1
i X
2
induktivnog karaktera, a X
3
kapacitivnog, takav oscilator se naziva Hartley oscilator.



X
1
= L
1

X
2
= L
2





7
KOLPICOV OSCILATOR





SL. 1.9. KOLPICOV OSCILATOR



X
1
+ X
2
+ X
3
= 0 FREKVENCIJA OSCILOVANJA









HARTLEJ OSCILATOR






SL. 1.10. HARTLEJ OSCILATOR

X
1
+ X
2
+ X
3
= 0 FREKVENCIJA OSCILOVANJA



UVJET OSCILOVANJA




8





Frekvencija oscilovanja osim to ovisi od parametara oscilatornog
kruga, ovisi i od parametara tranzistora, a h parametri ovise o temperaturi i
naponu napajanja.
Ako se mijenja napon napajanja, mijenja se i frekvencija oscilatora,
pa se napajanje vri preko stabiliziranih izvora.
Drugi od uzroka nestabilnosti je promjena temperature, koja utjee
na promjenu parametara oscilatornog kruga i na promjenu parametara
tranzistora, tj. promjena temperature uzrokuje promjenu frekvencije. Utjecaj
promjene temperature moe se smanjiti ako itav oscilator stavi se u termostat
sa stalnom temperaturom. Time otklanjamo i utjeca vlanosti zraka.
Pritisak zraka, vlanost zraka djeluje na dielektrik kondenzatora, pa
e se mijenjati kapacitet kondenzatora.
Otpor optereenja takoer utjee na promjenu frekvencije.
Vibracije takoer utjeu na promjenu frekvencije, pa se ureaju
postavljaju na amortizere.
Pored raznih mjera ne moe se dobiti dobra stabilizacija
frekvencije, pa se zato umjesto klasinih oscilatornih kola koriste kristali kvarca.

Osobine kristala kvarca: Kristal kvarca (SiO
2
) je vrlo tvrd mineral,
izdrava visoke temperature i otporan je kemijskim utjecajima. Po spoljanjem
obliku kristali kvarca predstavljaju estostrane prizme sa piramidalnim
nastavcima.
Za datu frekvenciju, izrezuju se ploice kristala tano odreenih
dimenzija, to se ostvaruje pomou izvanredno preciznog bruenja.













SL. 1.11. KRISTAL KVARCA (a) , PLOICA IZREZANA IZ KRISTALA (b) ,
DODATNI KAPACITET PLOICE KRISTALA (c) ,
EKVIVALENTNA SHEMA KRISTALA KVARCA (d)

UVJET OSCILOVANJA






9
Kod ploica od kvarca, oscilacije su najintenzivnije kada je vlastita
frekvencija kvarcne ploice jednaka frekvenciji dovedenog napona, dakle isti
sluaj kao i kod oscilatornih kola.
Utvreno je da se ploica kvarca moe predstaviti ekvivalentnom
shemom kao na sl. 1.11.(d), Veliine L
k
, C
k
i r
k
karakteriu ploicu kvarca, dok
C
0
predstavlja kapacitet koji ima ploasti kondenzator sa metalnim oblogama kod
koga je kao izolator kvarc, a C
1
odgovara kapacitetu izmeu metalne obloge i
ploice kvarca, gdje je dielektrik zrani meuprostor; kapacitet C
1
se moe
zanemariti (C
1
>>C
0
).


SL. 1.12. EKVIVALENTNA SHEMA
KRISTALA KVARCA SA
ZANEMARENIM C
1










Parametri ekvivalentne sheme izraunati navedenim obrascima
imaju vrijednost:
L
k
= (0,1 - 100)

C
k
= (0,01 - 0,05)
pF


r
k
= ( 1 10 )

Sa sheme se vidi da ploica kristala kvarca ima dvije rezonantne
frekvencije:
- prva je redna rezonansa, ija je frekvencija


- druga je paralelna rezonansa itavog oscilatornog kruga, ija je
frekvencija:
C L
k
p
1

Postoje obrasci za odreivanje L
k
, C
k
, r
k
i C
0
:

bl
d
L
k
3
130


F
d
bl
C
k
022 , 0


3
10 130
bl
d
r
k


pF
d
bl
d
S
C 4 , 0
4
0



0
0
C C
C C
C
k
k



;



10

Ako se zanemari otpor r
k
( r
k
<<
s
L
k
) za ekvivalentnu reaktansu
kvarca se ima:

Na sl. 1.13. prikazan je
dijagram promjene reaktanse kristala
kvarca u funkciji frekvencije.
Reaktansa kvarca za
krune frekvencije od 0 -
s
ima
kapacitivan karakter, a od
s
do
p
induktivan. Na frekvenciji
s
kvarc
se ponaa kao redno oscilatorno
kolo i ima isto aktivan karakter, dok
se na frekvenciji
p
ponaa se kao
paralelno oscilatorno kolo i ima isto
aktivan karakter.
Rastojanje izmeu
s
i
p
se kree
1 3 %. To je uska oblast, gdje se SL.1.13. DIJAGRAM PROMJENE REAKTANSE
kristal kvarca ponaa kao induktivitet KRISTALA KVARCA U FUNKCIJI FREKVENCIJE
i ta se oblast koristi za oscilatore.
Rastojanje izmeu
s
i
p
je manje ukoliko je C
0
> > C
k
.
Kvalitet kvarca Q odreuje se:

k
k s
r
L
Q

Ako je frekvencija kvarca blia
s
, onda je rad kvarca blie rednoj
rezonanci, impedansa je mala; ako je radna frekvencija blia
p
, impedansa je
vrlo velika, onda je kvarc blie paralelnoj rezonansi. Kvarc se ponaa kao
niskoomski i visokoomski elemenat.
Kvarc se ponaa kao
propusnik samo jedne frekvencije.
Selektivnost takvoga kola je vrlo
velika. Radi ovoga kristal kvarca
koristi se kao elemenat za stabilizaciju.
Karakteristika ovisi o
temperaturi, pa se i kristal kvarca
stavlja u termostat, da bi stabilizirali
temperaturu.
Kristal kvarca se u oscila-
torima moe koristiti na dva naina:
- da slui kao elemenat za
stabilizaciju frekvencije; SL. 1.14. AMPLITUDNO FREKVENTNA
- da ini elemenat oscila- KARAKTERISTIKA KRISTALA KVARCA
tornog kruga.






11

KRISTALNI OSCILATORI

Kolpicov oscilator. Na sl. 1.15. prikazan je Kolpicov oscilator sa
zajednikom bazom, koji koristi kristal
kvarca. U ovom kolu se koristi paralelna
rezonansa kristala kvarca. Ako se kristal
kvarca zamijeni ekvivalentnom shemom,
funkcioniranje ovog kola je analogno
funkcioniranju Kolpicovog oscilatora.
Povratna sprega izmeu kolektora i
emitera je ostvarena preko kondenzatora
C
1
. Otpornici R
e
, R
b
i R
f
osiguravaju
potrebne prednapone i radne uvjete kola.
Otpornik R
e
je stabilizirajui otpornik SL. 1.15. KOLPICOV OSCILATOR
emitera. Kondenzator C
b
je odvodni SA KRISTALOM KVARCA
kondenzator za izmjeninu struju, za
otpornik R
b
. Kondenzatori C
1
i C
2
ine
djeljitelj napona spojen na izlazu. Poto se u ovom spoju tranzistora ne dogaa
nikakav fazni pomak, signal povratne sprege se mora spojiti tako da se napon na
kondenzatoru C
2
vraa na emiter bez unoenja faznog pomaka. Frekvencija
oscilovanja ovog kola je odreena ne samo kristalom ve i paralelnim
kapacitetom koji unose kondenzatori C
1
i C
2
. Ovi kondenzatori se normalno
odabiraju sa velikom vrijednou tako da prelaze kako ulazni tako i izlazni
kapacitet tranzistora i da ine oscilacije dosta neovisnim od promjena
parametara tranzistora.
Na sl. 1.16. prikazano je kolo sa zajednikim emiterom kod koga
se povratna sprega vodi sa kolektora na bazu. Prikazani otpori slue za
uspostavljanje potrebnih prednapona u uvjeta stabilizacije kola. Kondenzatori C
1

i C
2
ine djeljitelj napona za ovo kolo. Izmeu ulaznog i izlaznog signala postoji


SL. 1.16. KOLPICOV OSCILATOR KOLO SA ZAJEDNIKIM EMITEROM
SA POVRATNOM SPREGOM SA KOLEKTORA NA BAZU


fazni pomak od 180
0
. Da bi oscilator mogao da osciluje, kristal se mora ponaati
kao induktivitet. Frekvencija oscilovanja ovog oscilatora je odreena kristalom i
paralelno prikljuenim kondenzatorima. Ovaj oscilator se tako svodi na oscilator
u tri take Kolpicov oscilator.





12
Milerov oscilator. Povratna sprega izmeu drejna i gejta je
ostvarena preko meuelektrodnog kapaciteta C
ag
. Ovaj oscilator se svodi na
Hartlej oscilator, jer da bi nastale oscilacije, kristal kvarca (oscilatorni krug u
gejtu) i oscilatorni krug u drejnu moraju imati induktivni karakter.

Da bi kruno pojaanje bilo jednako ili vee od jedinice, reaktansa
kristala ne smije biti suvie mala. Iz ovoga slijedi, da e kolo oscilirati na












SL. 1.17. MILEROV OSCILATOR


frekvenciji koja lei izmeu
s
i
p
i to blie paralelnoj rezonantnoj frekvenciji
p
.
Poto je kod kristala kvarca
p s
, to e frekvencija oscilatora biti
odreena kristalom, a ne oscilatornim krugom. Oscilatorni krug mora biti podeen
na frekvenciju kristala kvarca.





RC OSCILATORI ( OSCILATORI FAZNOG POMAKA )

Za izgradnju RC oscilatora se mogu koristiti tranzistori sa efektom
polja ( FET ) ili bipolarni tipa n-p-n odnosno p-n-p. Ovi oscilatori u sebi nemaju
klasina oscilatorna kola, ve postoje RC elementi.
Rade na niim frekvencijama i koriste se kao ton generatori, a rjee
kao signal generatori.
I ovdje se primjenjuje Barkhauzenov uvjet:

Kolo povratne sprege se sastoji od RC elemenata. Fazni odnos
izmeu U
0
i U
R
je 180
0
. Mrea mora ostvariti okretanje faze za 180
0
. Znai svaka
sekcija treba okrenuti fazu za 60
0
. Na kojoj frekvenciji je ovo ispunjeno ?





13

SL. 1.18. RC OSCILATOR






3 2 2 3
2
0
3
)
1
( )
1
( 5
1
6
C j C j
R
C j
R R
R U
i

Imaginarni dio je jednak nuli, jer je =180
0
.



Obino trei otpornik ima otpor R
3
, jer je ulazna otpornost bipolarnog tranzistora
mala, pa je:
R
3
+ R
UL
= R
Ako bi imali etiri R C lana, uvjet frekvencije bi bio isti, a pojaanje
bi iznosilo 18.

OSCILATOR SA VINOVIM MOSTOM

Koristi jedan pojaava.
Pozitivna povratna sprega:


SL. 1.19. OSCILATOR SA VINOVIM MOSTOM



)
1
6 (
1
2 2 2 2
R C R C
j
R C
5
- 1
1
2

( -, jer su naponi u
protufazi )






14
)
1
( ) (
1
1
1
2 1 2
1
2
2 1
2
2
2
1
2
2
1
2
2 1
2
p
C
R R C j R
C
C
R R
R
C R j
R
C j
R
R C j
R

0
1
2 1
1
2
C
R R C

2 1 2 1
1
C C R R
2





Pojaava ne okree fazu.
3
1
A

Najmanje pojaanje da bi ovaj oscilator oscilovao iznosi 3.

METODE IZBIJANJA

Generatori sa izbijanjem se mnogo koriste za proizvoenje
niskofrekventnih zvunih frekvencija. Odlikuju se veom stabilnou od ostalih
generatora. Principijelno, oni se sastoje od dva posebna oscilatora. Jedan od njih
radi na stalnoj dok se frekvencija koji onaj drugi proizvodi moe mijenjati u
odreenim granicama. Mjeanjem frekvencija u posebnom stepenu dobija se
nova frekvencija jednaka razlici prve dvije.
Predpostavimo da se na jedno strujno kolo dovede istovremeno
dva napona razliite frekvencije, kao na slici 1.20.



SL. 1.20. SABIRANJE DVA
SIGNALA

SL. 1.21. VREMENSKI DIJAGRAMI SUMIRANJA DVA SIGNALA

U kolu e se javiti nova struja. Njen oblik i frelkvencija ovisi u
opem sluaju od odnosa frekvencija f
1
i f
2
, kao i od odnosa njihovih napona.
Za sluaj da se oba napona i frekvencije znatno razlikuju,
novonastali napon imae oblik predstavljen slikom ( a ), tj. izmjenini napon vie
frekvencije e oscilirati oko onog drugog ija je frekvencija nia.

Obino se uzima da je R
1
= R
2
= R ; C
1
= C
2
= C, pa je:





15

U sluaju da se naponi mnogo razlikuju, a pri priblino jednakim
frekvencijama, dobit e se dijagram sa slike ( b ), dok e za sluaj da su naponi
potpuno, a frekvencije priblino jednake dijagram novonastale struje imat e oblik
predstavljen na slici ( c ).
Ako u sluajevima ( b ) i ( c ) izvrimo ispravljanje novonastalog
napona, dobit emo dijagram na sl. 1.22., tj. struja koja se dobija poslije
mijeanja i ispravljanja dvije izmjenine struje
ima oblik istosmjernih impulsa. Posmatrajmo
krivu lebdenja, tj. zbira obje date struje. Ona
predstavlja dijagram struje, takoer periodine,
sa utoliko duim periodom (tj. manjom frekven-
cijom f
0
) ukoliko je razlika izmeu frekvencija f
1

i f
2
manja, tj. odnos frekvencija f
1
/f
2
blie jedinici.
Tako se moe podesiti da, iako su frekvencije f
1
i
f
2
izvan ujnog pojasa, frekvencija f
0
padne u
oblast akustikih frekvencija. Ve iz oblika krivulje
( b' ) i ( c' ) moe se zakljuiti da one nisu sinusne,
to ukazuje na izvjestan broj harmonika, koji se u
njima sadre. Meutim, moe se dokazati da je pri
upotrebi obinih elektronskih cijevi osnovna frekven- SL. 1.22. ISPRAVLJANJE
cija jednaka razlici frekvencija f
1
i f
2
a da su ostale SIGNALA DOBIJENIH
harmonijske frekvencije jednake sumama i razlikama SUMIRANJEM
cjelobrojnih umnoaka jedne i druge frekvencije.
Neka je analitiki izraz za napone frekvencije f
1
dat sa:
e
1
= E
1
sin
1
t
a napona frekvencije f
2
sa: e
2
= E
2
sin
2
t
Poslije mijeanja dobit e se rezultatni napon jednak njihovom zbiru:
e
0
= e
1
+ e
2
= E
1
sin
1
t + E
2
sin
2
t
Predpostavimo da se ovaj napon dovodi na reetku cijevi ija se radna taka
nalazi na donjem dijelu, kao i da je njena karakteristika data izrazom:
i = k
0
+ k
1
e + k
2
e
2
+ k
3
e
3
+ ... + k
n
e
n
gdje je sa i oznaena struja u anodnom kolu, a sa e izmjenina komponenta
napona, koji se dovodi na reetku (u naem sluaju e = e
0
). Konstante k
0
, k
1
, k
2
,
..., k
n
ovise od oblika karakteristike date cijevi. Smjenom vrijednosti za e
0
u izraz
za i, dobit e se:
i = k
0
+ k
1
(E
1
sin
1
t + E
2
sin
2
t ) + k
2
(E
1
sin
1
t + E
2
sin
2
t )
2
+ ... +
+ k
n
(E
1
sin
1
t + E
2
sin
2
t )
n


( a ) ( b )
SL. 1.23. ELKTRONSKA CIJEV
( a ) NJENA KARAKTERISTIKA ( b )


Ako se gornji izraz razvije i pri tome koriste
poznate trigonometrijske relacije kao:
2 sin
2
= 1 cos 2
dobit e se:




16
i = k
0
+ k
1
(E
1
sin
1
t + E
2
sin
2
t ) +
+ k
2
( E
1
2
sin
2
1
t + E
2
2
sin
2
2
t + 2 E
1
E
2
sin
1
t sin
2
t ) + ...
odnosno
i = k
0
+
+ k
1
(E
1
sin
1
t + E
2
sin
2
t ) +
+k
2
(E
1
2
/2(1 cos 2
1
t)+E
2
/2(1 cos 2
2
t) E
1
E
2
(cos(
1
+
2
)t cos(
1
-
2
)t))+
+ k
3
( ................................ ) +
..................................................
+ k
n
( ................................ )
Odakle se vidi da se struja u anodnom kolu sastoji iz niza
izmjeninih struja, ije su frekvencije:









Obino su koeficijenti k sve manji to je indeks vei. S druge
strane, amplituda napona, ija je frekvencija f
1
+f
2
ili f
1
-f
2
je (E
1
E
2
) mnogo vea

od
amplituda napona ostalih frekvencija (E
1
, E
2
, E
1
2
/2, E
2
2
/2 itd.). Radi toga su struje
ostalih frekvencija znatno slabije pa se mogu zanemariti. U praksi se to jo
pospjeuje upotrebom filtera, koji se stavlja iza stepena za mjeanje i ispravljanje
i koji proputa samo najniu frekvenciju, tj. razliku f
0
= f
1
f
2
, a to je osnovna
frekvencija napona prikazanog obvojnicom oba dijagrama (sl. 1.18. b i c). Ova
pojava se zove izbijanjem (interferencijom), a napon frekvencije f
0
naponom
izbijanja.
Shema generatora koji bi radio po ovom principu izbijanja izgledala
bi kao to to prikazuje sl. 1.24.
Na ovoj shemi je sa G
1
oznaen generator visoke frekvencije, ija
se frekvencija moe mijenjati, a sa G
2
generator stalne frekvencije. Sa MD je
oznaen stepen za mjeanje i detekciju. Poslije upotrebe filtra F dobija se
frekvencija f
0
= f
1
f
2
iji je napon poslije mjerenja voltmetrom V smanjen
oslabljivaem A na potrebnu vrijednost.


SL. 1.24. SHEMA GENERATORA SA IZBIJANJEM

2 2
;
2 2
;
2
2
2 ;
2
2
2
;
2
;
2
2 1
2 1
2 1
2 1
2
2
1
1
2
2
1
1
f f f f
f f
f f
itd.



17
Jedan od razloga sve vee upotrebe generatora sa izbijanjem, za
proizvodnju niske frekvencije, lei u tome to su frekvencije f
1
i f
2
znatno vee od
frekvencije f
0
= f
1
f
2
. Za direktno dobijanje f
0
trebalo bi koristiti zavojnice sa
velikim koeficijentom samoindukcije i srazmjerno veliki kapacitet, dotle se za
proizvodnju viih frekvencija f
1
i f
2
mogu koristiti obine zavojnice sa malim
brojem navoja i mali kapaciteti. I stabilnost takvih oscilatora je znatno vea, a
otuda i stabilnost itavog generatora kao cjeline.



1.4. GENERATORI FUNKCIJA


Generatori funkcija su mjerni izvori, koji osim sinusnih valnih oblika
mogu istovremeno generisati i druge valne oblike. Najee se izvode generatori
funkcija koji generiu sinusne, trokutaste i pravokutne valne oblike.
Generatori funkcija imaju nekoliko prednosti u odnosu na ostale
mjerne izvore i to:
- veoma veliko frekventno podruje. Mogue je generisati napone
frekvencija od 0,0005 Hz do nekoliko MHz. Oscilatorima je
nemogue ii nie od 0,1 Hz;
- mogunost istovremenog generisanja sinusnog i pravokutnog
valnog oblika
- lako izvoenje promjene frekvencije u irokom pojasu.



GENERATORI KVADRATNIH VALNIH OBLIKA


Diode su najosnovniji, a istovremeno u najvie korieni nelinearan
elemenat u klasi nelinearnih kola. One vre uobliavanje amplituda napona bilo
kakvog oblika. Ogranienje moe biti sa jedne ili sa obje strane. Kod ovakvog
naina uobliavanja ne postie se dobra strmina prednje i zadnje ivice.

( a ) ( b )
SL. 1.25. GENERATOR KVADRATNIH VALNIH OBLIKA : ( a ) shema, ( b ) valni oblik


JEDNOSTAVAN INTEGRATOR I DIFERENCIJATOR

Na sl. 1.26. prikazan je jednostavan integrator koji koristi integrisani
operacioni pojaava 741. Izlazni signal kod integratora proporcionalan je



18
integralu ulaznog signala po vremenu. Pomou integratora moe se pravokutni
valni oblik uobliiti u trokutasti valni oblik kao na slici ( b ).


( a ) ( b )
SL. 1.26. JEDNOSTAVAN INTEGRATOR

Amplituda od vrha do vrha trokutastog signala je data jednadbom:

2
1 1
T
C R
A
V
pp

gdje je A pojaanje, a T period ulaznog pravokutnog signala.
Preko otpora R
2
se ostvaruje istosmjerna negativna reakcija s
ciljem stabilizacije radne take integratora. Minimalna frekvencija ulaznog signala
pri kojoj se kolo ponaa kao integrator iznosi:

1 1
min
2
1
C R
f

Kod prikazanog integratora linearnost trokutastog valnog oblika
bolja je od 1 % za frekvencije ulaznog signala od 1 kHz. Otpornik R
3
osigurava
minimalnu greku napona na izlazu koja se javlja usljed ulaznih struja
polarizacije i on treba da bude jednak paralelnoj vezi otpornika R
1
i R
2
.
Kondenzatori C
2
i C
3
keramikog su tipa, blokiraju napajanje za visoke
frekvencije ime se sprijeava pojava parazitnog oscilovanja integratora.

Na sl. 1.27. prikazan je jednostavan diferencijator sa integrisanim
operacionim pojaavaem 741. Diferencijator vri obrnutu funkciju od integratora.










( a ) ( b )
SL. 1.27. JEDNOSTAVNI DIFERENCIJATOR






19

Izlazni signal diferencijatora proporcionalan je diferencijalu ulaznog signala po
vremenu. Pomou diferencijatora se moe trokutasti signal uobliiti u pravokutni.
Veliina izlaznog signala ovisi od brzine promjene ulaznog signala po vremenu.
Pojaanje pojaavaa raste sa poveanjem frekvencije ulaznog signala.
Kondenzator C
1
i otpornik R
2
u povratnoj sprezi predstavljaju filter propusnik
niskih frekvencija koji unosi fazni pomak od 90
0
, to moe prouzrokovati pojavu
nestabilnosti. S ciljem sprijeavanja nestabilnosti na visokim frekvencijama,
paralelno otporniku R
2
stavlja se kondenzator C
2
. Za precizno diferenciranje
potrebno je da najvia frekvencija ulaznog signala bude manja od f
M
.



GENERATOR ETVRTASTIH VALNIH OBLIKA SA
OPERACIONIM POJAAVAEM

Na slici 1.28. prikazana je izvedba i valni oblici generatora
pravokutnog napona (astabilni multivibrator). Stanje na izlazu svaki put se
mijenja naglo kada napon na kondenzatoru, koji se puni preko R' , nadvisi napon
u
iz
koji se preko povratne veze vraa na ulaz +.

SL. 1.28. IZVEDBA I VALNI OBLICI GENERATORA PRAVOKUTNOG NAPONA

Na slici je prikazan generator trokutastih i pravokutnih impulsa.
Najei nain generisanja funkcija trokutastih i etvrtastih impulsa je da se u
kolo integratora vee mitovo okidno kolo. Tada se dobija oscilator koji na izlazu
iz integratora daje trokutaste impulse, a na izlazu iz mitovog kola etvrtaste
impulse. Frekvencija oscilatora ovisi o tri faktora: otpornosti R, kapaciteta C u
integratoru i napona na ulazu u integrator.













20








1. Kako dijelimo izvore mjernih signala s obzirom na valne oblike koje
generiraju ?
2. Od ega ovisi koeficijent stabilizacije S ?
3. ta su oscilatori ?
4. Kako glasi opi uvjet za oscilovanje oscilatora ?
5. Koji je uvjet oscilovanja oscilatora u tri take ?
6. Koje su osobine kristalnih oscilatora ?
7. Kakvi su to oscilatori faznog pomaka ?
8. Od ega se sastoji oscilator sa Vinovim mostom ?
9. Na emu se zasniva metoda izbijanja ?












2. ANALOGNI INDIKATORI I REGISTRIRAJUE
NAPRAVE


Indikatoi registrirajue naprave vaan su element elektronike naprave.
Da bi se mjerene veliine, koje se na izlazu mjernog ureaja uvijek prikazuju u
obliku struje ili napona mogle osjetiti naim osjetilima, potrebni su indikatori. Oni
pretvaraju elektrinu veliinu u vizuelnu, kako bismo je osjetilom vida mogli
zapaziti. Vid je osjetilo koje omoguava percepciju najvie razliitih podataka,
tako da su vizuelni indikatori gotovo iskljuivo u upotrebi, dok se sluni u mjernoj
tehnici ne koriste.

esto je potrebno da se posmatrana pojava trajno zabiljei. Tada
se govori o registrirajuim napravama. One su esto prikljuene na indikator, a
mogu i samostalno biti prikljuene na izlaz mjerene naprave. Zapis se moe
provesti na papirnoj traci tintom, na specijalnom papiru toplinom ili na
fotografskom papiru utjecajem svjetlosnog snopa, odnosno na magnetskoj traci.
Osim toga, mjereni se podaci mogu pretvoriti u digitalni oblik kao postoji vie
naina da se podaci zapamte. Zapameni podaci mogu se zatim pretvoriti u
analogni oblik prikladnijeg predoavanja.

Potreba za registriranjem javlja se u sluajevima brzo promjenjivih
veliina koje se ne mogu vizualno pratiti, pa ih treba zapisati da bi se kasnije
mogle analizirati. Za analizu mjernih podataka potreban je zapis.

Ako se elektrina pojava vrlo brzo mijenja, a uz to je periodina,
moe se posmatrati tako da se nakon jednog ili vie perioda ponavlja na istom
mjestu i da ostavlja utisak nepomine slike (osciloskop). Osim analognih
indikatora koji prikazuju svaku vrijednost mjerene veliine, postoje indikatori koji
induciraju samo diskretne vrijednosti promatrane veliine, najee numeriki. To
su tzv. digitalni indikatori. Za indikaciju analognih veliina upotrebljavaju se
instrumenti sa kazaljkom. Kazaljka moe biti mehanika ili optika. Za pokretanje
kazaljke u obzir dolazi sistem s pokretnim namotajem, a rijetko s pokretnim
eljezom. Ti isti sistemi se koriste i za registraciju, kada se mjesto kazaljke
upotrijebi pisaljka.


2.1. INSTRUMENT S POMINIM NAMOTAJEM

Instrument s pominim namotajem daje otklon kazaljke srazmjeran
veliini struje koja tee kroz njegov namotaj. Ta struja moe opet biti funkcija


21



razliitih elektrinih i neelektrinih
veliina. Kao instrument s pominim
namotajem ne moe, kao ni oko,
slijediti brze promjene struje, pa se
takvim instrumentom prikazuje samo
spora promjenjiva veliina.

Instrument s pominim namo-
tajem se odlikuje velikom osjetljivo-
u, tanou i linearnom ovisnou
izmeu otklona i struje kroz namo-
taj, pa iz tih razloga najvie slue kao
analogni indikatori elektrinih mjernih
ureaja. Ako kroz vodi duine l tee
struja i u polju magnetne indukcije B SL.2.1. POMINI NAMOTAJ PISAA
predstavljenom vektorom okomitim na
vodi l , onda na ovaj vodi djeluje sila
P koja je vektorski proizvod vektora B i l, a moe se zbog meusobne okomi-
tosti prikazati i u skalarnom obliku:

P
1
= B l i

Ta sila djeluje na svaki zavoj pominog namotaja instrumenta,
odnosno na cijeli namotaj djeluje sila P = z P
1
. Slika pokazuje namotaj sa silama
P koje na njega djeluju u polju magnetne indukcije B, tako da se razvija okretni
moment na osovini

M = 2 P r = 2 B l i z r

Ako se povrina predstavljena pravougaonikom sa stranicama 2 r
i l oznai sa F
0
, onda se gornji izraz moe prikazati i u obliku

M = B F
0
z i = G i

Da bi se vidjelo o kojim elementima ovisi moment pokretnog
namotaja, moe se broj zavoja odrediti iz izraza


gdje je S presjek namotaja, q presjek bakarne ice kojom je namotan namotaj, a
k
Cu
faktor ispune bakarnog presjeka S namotaja. Obino je k
Cu
= 0,4 do 0,5.
Opteretivost ice je i/q = i
0
, pa se moe pisati

M = B i
0
k
Cu
2 r l S



22





Volumen namotaja je



odnosno bakra u namotaju V
Cu
= k
Cu
V, nakon ega je



Vidimo da moment M ovisi o indukciji u zranom rasporu
instrumenta B, koja je obino 0,2 do 0,5 T, o optereenju ice namotaja, koje
nije vee od 4 A/mm
2
. Posljednji lan r l /(2 r + l) ima maksimum kada je 2 r =
l, odnosno kada je okvir namotaja kvadratian. U takvom sluaju moment


Tom momentu se opire moment opruga koje vraaju namotaj u
ravnoteni poloaj. Moment opruge je srazmjeran kutu otklona namotaja
odnosno kazaljke , tako da je

M
C
= c

pa u sluaju statike ravnotee

M

- M
C
= 0

odnosno otklon



Osjetljivost instrumenta K
i
= / i bit e vea to su dimenzije
namotaja i indukcija B vea, a manja krutost opruge c, tj.







23






2.2. PISAI

Ako je potrebno pratiti trenutne vrijednosti struje kroz pomini
namotaj, tj. ako se ele registrirati brze
promjene, pojavljuju se jo
dva momenta koje mora sa-
vladati moment M izazvan
strujom kroz namotaj. Brze
promjene se mogu pratiti sa-
mo ako se na neki nain zabi-
ljee, npr. na papiru, potrebno
je u tom sluaju izvesti kazaljku
kao pisaljku. Cijeli sistem per-
manentnog magneta pominog
namotaja sa pisaljkom zave se
pisaem.
S momentom izazvanim
strujom kroz namotaj M dre
ravnoteu moment izazvan kru-
tou opruge M
C
= c i mo-
ment inercije M
i
i moment tre- SL. 2.2. PISA S PISALJKOM
nja M
t :

M M
i
M
t
M
C
= 0

Pisa s pisaljkom prema slici 2.2. ne moe imati veu rezonantnu
frekvenciju od oko 150 Hz. Najvei broj pisaa upotrebljava za registraciju na
papiru tintu. Za neke pisae koristi se poseban papir koji se sastoji od dva sloja:
podloge od tamnog papira
i povrinskog sloja od lako top-
ljivog bijelog materijala (voska
ili posebne plastike). Pisaljka
na svom donjem dijelu ima ra-
zapetu nit koja se elektrinom
strujom grije i topi gornji bijeli
sloj, tako da ostaje kao trag do-
nji sloj papira. Postoje izvedbe s
pisaljkom od metalne tanke ip-
ke koja preko indiga ostavlja
trag na papiru. Na taj nain se SL. 2.3. PISA SA MLAZOM TINTE
izbjegava mokar trag tinte, iako
zapis nije jako kontrastan. Rezo-
nantna frekvencija u ovom sluaju je malo vea, ali ne prelazi 200 Hz.




24








Da bi se posztigla vea granina frekvencija u izvedbi sa slike 2.3.
odbaena je potpuno pisaljka, koja najvie pridonosi momentu inercije. Mlaz tinte
se trca pod velikim pritiskom na papir. Tako je masa pisaljke zamijenjena
mnogo manjom masom tinte. I pokretni sistem je u tom sluaju mnogo manjih
dimenzija. Izvodi se od rotirajueg permanentnog magneta uvrenog izmeu
dvije torzione niti u polju elektromagneta pobuivanog strujama iz pojaala. Kroz
rotirajui permanentni magnet prolazi kapilara koja je na vrhu savijena da usmjeri
mlaz tinte na papir. Pritisak mlaza se kree u granicama od 2,5 do 6,0 Mpa, to
ovisi o brzini pisanja. Ako je brzina vea, potreban je vei pritisak, kako bi u istom
vremenu istekla potrebna koliina tinte. Ovaj se sistem najvie koristi za
registraciju biopotencijala, kada mu je gornja granina frekvencija oko 700 Hz.



2.3. SVJETLOSNI OSCILOGRAFI

Za postizanje veih graninih frekvencija pisaljka je zamijenjena
svjetlosnom zrakom koja na fotoosjetljivom papiru ostavlja trag. Pomini sistem
moe biti izveden s pominim namotajem vrlo malih dimenzija (1 x 10 mm), kada
se uz otpor namotaja od 100 postie gornja granina frekvencija od 4000 Hz
(sl. 2.4.). Jo vee granine frekvencije od 11000 Hz mogu se






















SL. 2.4. SVJETLOSNI OSCILOGRAFI


Realizirati uskom petljom, to predstavlja namotaj od svega jednog zavoja,
samo to se u tom sluaju postie mnogo manja osjetljivost, jer je za otklon



25






potrebna vea struja. Otpor petlje u ovom sluaju se kree od 0,5 do 5 . Za
postizanje linearne amplitudno-frekventne karakteristike potrebno se guenje kod
svjetlosnih oscilografa postie kretanjem pokretnog sistema u ulju i to u
hermetiki zatvorenoj cjevici (kao olovka) s dva prikljuka za pogonsku struju.
Takva se cjevica postavlja u magnetsko polje velikog uzbudnog magneta gdje je
smjeteno vie takvih oscilografa za simultano snimanje vrlo razliitih pojava.



2.4. KOMPENZIRANI PISAI

Kompenzirani pisai predstavljaju servo sitem. Negativna povratna
sprega omoguava da se postigne velika tanost. Povratna veza se dovodi do
otklona kao izlazne veliine. U petlji povratne veze se nalazi pojaalo. Uz mjereni
napon U
1
dovodi se i napon sa pisaa U

koji je proporcionalan otklonu pisaljke
. Pisaljka e se pomicati sve dotle dok napon U
1
ne bude sasvim kompenziran
naponom U

, tako da na ulazu u pojaalo bude napon U


10
= 0, jer je:
U
10
= U
1
-

U



Izvedba kompenziranog pisaa s pojaalom pojaanja A
0
prikazan
je na sl. 2.5.
















SL. 2.5. KOMPENZIRANI PISA


Precizni klizni potenciometar ima otpor R izmeu dviju krajnjih
prikljunica. Otpor izmeu kliznog kontakta na potenciometru spojenom s
pisaljkom i jedne prikljunice jest

R = k





26





pa iz slike slijedi da je

Otklon pisaljke je opet proporcionalan naponu U
10
Na ulazu u
pojaalo:

= A
0
U
10

jer je


gdje je A
0
naponsko pojaanje, R
P
otpor pisaa i K
i
osjetljivost pisaa.
Ako se u posljednji izraz uvrste relacije za U
10
i U

, dobija se


Kako je drugi lan nazivnika mnogo vei od 1, proizilazi da je kvocijent



odnosno da je otklon pisaljke proporcionalan U
1
. Kvocijent /U
1
je vrsta veliina
neovisna o promjeni pojaanja i drugih parametara ako to nisu R, k i E. Na taj
nain se postie velika tanost pisaa koja iznosi oko 0,1 %. Ovakav pisa je
predvien samo za registriranje pojava niskih frekvencija koje ne prelaze
nekoliko Hz.
Klizni potenciometar u ovom sistemu je najslabija toka.
Nedovoljno dobar kontak izmeu klizaa i potenciometra moe izazvati
potekoe. Neke skuplje izvedbe kompenziranog pisaa koriste umjesto kliznog
potenciometra diferencijalni kondenzator, a mjesto izvora istosmjernog napona E
izvor konstantnog izmjeninog napona. Tako je uz sloeniju konstrukciju
izbjegnut mehaniki kontakt, to sistemu daje veu trajnost i mnogo viu gornju
graninu frekvenciju.

2.5. KOORDINATNI PISAI

Koordinatni pisai ili X-Y pisai prikazuju mjerne veliine u
pravokutnom koordinatnom sistemu. Takav pisa je prikazan na sl. 2.6., a radi na
principu kao i kompenzirani pisa, samo se sastoji od dva takva sistema:
jednog vertikalnog (Y) i drugog horizontalnog (X) otklonskog sistema. U


27



tom sluaju pisaljka pomie elektromotor umjesto pominog namotaja, a iani
potenciometar je izveden u obliku tapa po kojem kliza klie linearno.



























SL. 2.6. KOORDINATNI PISA

Ako se koordinatnim pisaem eli prikazati neka funkcija vremena,
onda se obino upotrebljava ugraena vremenska baza, odnosno generator
pilastog napona. U nekim sluajevima postoji motorni mehanizam za pokretanje
papira koji registrira pomak u smislu X ose, odnosno ovisno o brzini pomicanja
papira.

X-Y pisai koji se direktno prikljuuju na raunar i slue za crtanje
razliitih krivulja (ploter), imaju ugraene digitalno-analogne pretvarae, kako bi
digitalne podatke iz raunara pretvorili u analogne.

Zapis se najee biljei tintom, ali ima izvedbi koje se koriste za
zapis napona na posebnom elektriki osjetljivom papiru na kojem pod utjecajem
napona ostavljaju crni trag.




28




2.6. MAGNETNA REGISTRACIJA


Magnetna registracija primjenjivala se najprije u registriranju zvuka,
tj. u elektroakustici. Zvuni signali pretvarali su se u elektrine, kada su onda bili
zapameni magnetskim putem, da bi se pri reprodukciji ponovo pretvorili u
elektrine signale, pa zatim u zvune. Isto se tako mogu direktno mjeriti elektrini
signali zabiljeeni magnetskim putem, pa zatim po potrebi opet vratiti u elektrine
signale. Iako se zabiljeeni signal magnetskim putem ne moe direktno vidjeti, on
se moe pri reprodukciji prikazati pisaem odnosno osciloskopom i ponovoviti
mnogo puta. Osim toga, magnetski nain registracije omoguava ekspanziju i
kompresiju vremena, to znai da se, na primjer, neka brza elektrina pojava
koja se morala snimiti na magnetsku traku velikom brzinom, moe reproducirati n
puta manjom brzinom, pa e se i frekvencija snimljene pojave smanjiti n puta.
Magnetska registracija omoguava takoer da se u vrlo malom volumenu smjesti
mnogo podataka, to je uz ostale prednosti danas svrstalo magnetsku
registraciju meu najvanije metode registracije mjernih signala.
Magnetska registracija se moe provesti na tri naina:
- direktno,
- pomou frekventne modulacije (FM),
- digitalno.


Princip magnetskog registriranja

Magnetski zapis vri se na magnet-
skom materijalu koji moe biti nanesen
na traku, bubanj ili disk. Najee se u
mjerne svrhe koristimo trakom. Da bi se
moglo izvriti memoriranje, magnetizam
mora biti zadran i nakon djelovanja mag-
netskog polja, tj. mora zaostati dio magne-
tizma, koji se naziva remanentni magnetiz-
mom B
r
. To svojstvo najbolje iskazuju tvrdi
magnetski materijali. Kako se magnetska
indukcija B mijenja ovisno o jakosti magnet-
skog polja H, vidi se na sl. 2.7. SL. 2.7. OVISNOST MAGNETSKE
INDUKCIJE O JAKOSTI
Dananji magnetski materijali omogu- MAGNETSKOG POLJA
uju dosta veliki remanentni magnetizam B
r

koji je u odnosu prema indukciji zasienja B
s

jednak B
r
/B
s
= 0,8. Kod glava za upisivanje ili za reprodukciju poeljno je da
remanentni magnetizam bude to manji, pa se zato upotrebljavaju magnetski
meki materijali s vrlo uskom petljom histereze, to je prikazano na sl. 2.8.



29





Remanentni magnetizam se moe jo
smanjiti ako se ubaci dodatni zrani
raspor uz onaj koji je potreban za samo
upisivanje ili reprodukciju. Na sl. 2.9. je
prikazano kako se upisuju i reproducira-
ju elektrini podaci na magnetsku traku.

Struja tee kroz namotaj glave
za snimanje, stvara magnetski tok u
jezgri glave. Na mjestu zranog raspora
magnetski tok prolazi kroz magnetski
materijal trake koju magnetizira i nakon
prolaska trake preko raspora ostavlja SL. 2.8. REMANENTNI MAGNETIZAM
magnetski materijal trake na vrijednost KOD MATERIJALA SA
remanentne magnetske indukcije B
r
. ZRANIM RASPOROM



SL. 2.9. SNIMANJE I REPRODUKCIJA ELEKTRINOG SIGNALA SA
MAGNETSKE TRAKE


Prema tome, magnetsko polje razliite jaine u glavi za snimanje
ostavlja remanentnu magnetsku indukciju B
r
razliite vrijednosti. Na alost, ovaj
odnos nije potpuno linearan. Kako se magnetiziranje magnetske trake provodi



30





od razmagnetizirane trake, tj. od 0 na sl. 2.10. moe se konstruirati odnos
izmeu remanentnog magnetizma B
r
i jakosti polja H.


SL. 2.10. PREDMAGNETIZIRANJE ISTOSMJERNOM STRUJOM


Sigurno je da se magnetiziranje na ovaj nain ne provodi preko
cijelog podruja magnetiziranja tj. od + H
1
do - H
1
, nego samo u podruju gdje je
taj odnos linearan, to opet samo djelomino iskoritava magnetske mogunosti
trake. Da se izbjegne ta nelinearnost kod direktnog snimanja, vri se
predmagnetiziranje visokofrekventnom strujom, tj. vri se superpozicija
snimanog signala datog izrazom i
s
= I
s
sin
s
t i visokofrekventnog signala i
v
= I
v
sin
v
t, tako da kroz glavu za snimanje tee struja

i = i
s
+ i
v

Struja predmagnetiziranja obino je desetak puta jaa od struje signala koji se
snima, dok je odnos izmeu visoke frekvencije predmagnetiziranja i najvie
frekvencije snimanja
v
/
s
najmanje 3,4. Na slici se vidi da anvelopa
snimljenog signala ne ulazi u podruje frekvencija koje se mogu reproducirati.
Predmagnetiziranje visokom frekvencijom primjenjuje se danas kod svih
snimanja direktntnkim nainom. Oito je da je veliina struje visokofrekventnog
predmagnetiziranja kritina s obzirom na mogunost nastajanja nelinearnih
izoblienja kad se izae izvan podruja nelinearnosti.





31




SL. 2.11. PREDMAGNETIZIRANJE VISOKOFREKVENTNIM SIGNALOM


Magnetski materijal koji se nanosi na podlogu trake od poliestera,
obino je eljezni oksid Fe
2
O
3
. Neki magnetski materijali imaju i dodatak kobalta
Co. Radi proirivanja frekventnog podruja snimljenog signala i dinamike
upotrebljava se krom dioksid CrO
2
.





1. Koji je zadatak indikatora ?
2. Od ega ovisi otklon kazaljke instrumenta s pominim namotajem ?
3. Koji su osnovni dijelovi pisaa sa pisaljkom ?
4. ta za zapisivanje koriste svjetlosni oscilografi ?
5. Za ta slue kompenzirani pisai ?
6. Opii koordinatni pisa !
7. Kako se moe provesti magnetska registracija ?
8. Na emu se zasniva magnetno registriranje ?
9. Zato je potrebno predmagnetiziranje ?

32





3. DIGITALNI INDIKATORI I REGISTRIRAJUE
NAPRAVE


3.1. OPENITO O DIGITALNIM INDIKATORIMA


Digitalni indikatori pokazuju alfanumerike znakove, znakove
interpunkcije, predznake i shematske znakove. Najee se pokazuju
znamenke u dekadskom sustavu. Znamenke koje se prikazuju, mogu biti:
- integralnog oblika;
- sintetiziranog oblika u segmentnoj ili takastoj izvedbi.

Znamenke integralnog oblika izvedene su u jednom dijelu i nisu
sastavljene od vie elemenata. Primjer za takvu izvedbu sa plinom punjene
cijevi koje iskoritavaju svjetlei izboj u plinovima (Nixie cijevi) i elektrofluores-
centne cijevi. Danas se sve vie u
upotrebi znamenke sintetiziranog
oblika, od kojih najvie dolazi do iz-
raaja segmentna izvedba. Da bi
se mogle prikazati sve znamenke
dekadskog sustava, potrebno je
imati najmanje sedam segmenata,
a za indikaciju i slova najmanje 14
segmenata. Za latinicu i ruski alfabet
koristi se 19 segmentni indikator (sl.
3.1.). Odgovarajue segmente pali
poseban dekoder koji omoguava
direktan prijelaz iz binarnog koda u
sedmosegmentni ili viesegmentni
kod. Ako se radi o veim dimenzija-
ma znamenki mogu se koristiti aru-
ljice koje daju vei intenzitet svjetlosti SL. 3.1. DIGITALNI INDIKATORI
nego isti fotoelektrini izvori. Inae (SEGMENTNA IZVEDBA)
za manje dimenzije znamenki koriste
se svjetlee diode, tekui kristali i izvori na principu elektroluminiscencije ili
katodoluminiscencije.




33




Indikacija alfanumerikih znakova moe se izvesti i takastim
izvorima svjetla poznatim pod imenom indikatori s takastom matricom.
Polje indikatora najee se izvodi s 5 x 7 taaka koje mogu svijetliti u ranim
kombinacijama te tako prikazati
brojeve ili slova, kako se vidi na
slici 3.2. Kao izvori svjetla uglav-
nom se primjenjuju svjetlee dio-
de, a ima i izvedbi koje se slue
aruljama.. Paljenje izvora svjetla
koja odgovaraju odreenoj zna-
menki, izvodi se diodnom matri-
com. Na taj nain se mogu obilje-
avati i vrlo malene znamenke vi-
soke 2,5 mm.

Na malim razmacima na SL. 3.2 DIGITALNI INDIKATORI
kakvim se nalaze svjetlee take. ( TAKASTA IZVEDBA )
ne mogu se postaviti svjetlosni
izvori; zato se izvori svjetla nalaze
na veoj udaljenosti, a svjetlost se
dovodi do svjetlih taaka tehnikom
staklenih vlakana. Savijanjem
staklenog vlakna kroz koji prolazi
svjetlo moe se svjetlo iz nekog
udaljenog izvora dovesti u bilo koju
taku polja indikatora. Svjetlo se
kroz stakleno vlakno iri refleksijom.
Svjetlosna zraka koja na jednom
mjestu upada u stakleno vlakno pod
odreenim kutom, lomi se kroz
vlakno viestruko, jer je indeks loma
stakla n
s
vei od indeksa loma okol-
nog medija (zraka) n
z
. U sluaju SL. 3.3. STAKLENA VLAKNA
idealnog graninog sloja stakla i zra-
ka nastaje totalna refleksija dok zra-
ka na kraju staklenog vlakna ne izae van. Ako stakleno vlakno savijamo,
svjetlo e se pojaviti na drugom kraju vlakna koji postavljamo na eljeno
mjesto. Zbog viestrukog prelamanja i odreene apsorpcije medija u kojem
se svjetlo prostire, zraka svjetla izlazi oslabljena. Guenje ovisi o debljini
staklenog vlakna, jer stakleno vlakno veeg promjera manje gui od stakla
manjeg promjera, zbog broja refleksija na istoj duini. Guenje ovisi i o
kvaliteti obrade povrina staklenog vlakna, o tome da li je povrina
oneiena masnoama i sl.Vlakna se najee izvode od raznih vrsta stakla.




34





Promjeri vlakna se kreu od nekoliko m do 100 m. Deblja vlakna se koriste
za vee duine. Za prijenos veeg svjetlosnog toka potrebno je vie stotina
takvih vlakana u snopu. Tehnika staklenih vlakana primjenjuju se u raznim
podrujima optoelektronike, koja se bavi pretvaranjem optikih signala u
elektrine i obratno, u telekomunikacijama i medicinskim instrumentima.


3.2. ELEKTROMEHANIKI INDIKATORI

Kod elektromehanikih indikatora brojke su obino napisane ili
ugravirane na pokretnom bubnju, koji se pokree elektromagnetom. Ponekad
se te brojke osvjetljene posebnim izvorom svjetla smjetenim unutar bubnja.
Manji indikatori takve vrste koriste se u telefonskim centralama kao brojai
razgovora. Prednost je takvih indikatora to su pouzdani i jednostavni, dok im
je nedostatak sporo pokretanje (od znaka do znaka je potrebno od 50 ms do
0,5 s) i buka to je pokretanjem stvaraju.


3.3. ELEKTROOPTIKI INDIKATORI

Kod elektrooptikih indikatora smjeten je izvor svjetla iza znaka koji
se izvodi kao dijapozitiv s kojega se vri projekcija na transparentni zastor sa
stranje strane. Kao izvor slue arulje koje se pale prema tome koji se znak
na zastoru pojavi. Broj arulja i dijapozitiva odgovara broju znamenki, a
pomou sistema lea bacaju se uveane slike s dijapozitiva na zajedniki
zastor, ime se postiu lijepo oblikovani brojevi, ak u razliitim bojama (npr.
dvije arulje u raznim bojama za isti znak), ali je zato sistem dosta sloen.


3.4. OPTOELEKTRONIKI INDIKATORI

Optoelektroniki indikatori koriste kao izvor svjetla elektroluminis-
cenciju, diode koje emitiraju svjetlo, tekue kristale, katodoluminiscenciju u
vakumskim cijevima i tinjavo izbijanje u cijevima punjenim plinom.


Indikatori s tinjavim izbijanjem u plinu

Meu prvim optoelektronikim indikatorima koji upotrebljavaju izboj u
cijevima punjenim plinom spadaju tzv. Nixie cijevi koje je 1950. godine
proizvela tvrtka Burroughs Corporation. One se sastoje od cjelovitih znamenki
izraenih od ice. U staklenom balonu, najee ispunjenom plinom


35


neonom u razrjeenom stanju, nalaze se katode izvedene od ice u obliku
znamenki dekadskog sustava. Anoda je izvedena u obliku mree smjetene
oko tih katoda, sl. 3.4. Ako prikljuimo dovoljno veliki napon izmeu anode i
katode, dolazi do tinjavog izboja, te se u neposrednom okoliu katode,
nakon tamnog Crookesova prostora, stvara svjetlo podruje tzv. negativnog



SL. 3.4. NIXIE CIJEVI - a ) IZVEDBA , b ) SHEMATSKI PRIKAZ


tinjanja. To e podruje biti blie katodi to je tlak plina u cijevi vei. Na taj
nain ica u obliku brojke, od koje je formirana katoda, je sva prektivena
crvenkastom svjetlou zbog upotrebe neona (boja svjetlosti ovisi o vrsti
upotrebljenog plina). Kako se indikacija vri u dekadskom sustavu, u cijevi
ima deset katoda koje predstavljaju brojke od 0 do 9. Katode su postavljene
jedna iza druge. Povrina koju obuhvaa tinjavo svjetlo, mnogo je vea od
povrine katode, tako da meusobna pokrivanja znamenki nemaju znaaja.
Napon izvora U
B
mora biti vei od napona paljenja U
Z
. Kako je napon
normalnog tinjanja praktiki konstantan i uz velike promjene struja, potrebno
je struju kroz cijev ograniiti anodnim otporom R
a
, tako da je



Doputenu struju daje svaki proizvoa, i to u granicama od 1
do 3 mA. Struja treba da ostane u zadanim granicama i kada se mijenja
napon napajanja U
B
.

Kako je redovno potrebno prikazivati vieznamenkaste brojeve,
obino se u jedan stakleni balon smjeta vie Nixie cijevi.

Dananji moderni indikatori koji koriste izboj u plinovima,



36



mnogo su manjih dimenzija i oblikovani su poput tanke ploe (sl. 3.5.).
Vanjska prozirna ploa ima metalizirane prozirne anode za svaku znamenku.
Razmak izmeu vanjske bazine ploe ispunjen je plinom neonom i dobro je
zabrtvljen. Bazina ploa ima katode u sedmosegmentnom formatu. Izvor
svjetla je crvenkasto naranaste boje i ugodan je za promatranje, jer svaki
segment svjetli i nije isprekidan icama drugih znamenki kao kod Nixie cijevi.
Ovaj tip indikatora je jeftin i daje dovoljan intenzitet svjetla.


SL. 3.5. PLINOM PUNJENA CIJEV PLOASTE IZVEDBE

Nedostatak indikatora je relativno visok pogonski napon koji se
kree od 100 do 200 V. Utroak struje je relativno malen.

U modernom indikatoru, kao i kod Nixie cijevi, u istom balonu
nije svaka elektroda izvedena posebno, nego su sve katode istih brojki i
segmenata spojene zajedno, tako da se broj izvoda drastino smanjuje. Da
se izbjegne istodobno paljenje svih istih brojki ili segmenata, jer su
meusobno spojeni, anode se pale sekvencijalno. Tako se nee prikazati, na
primjer, brojka 2 na svim mjestima, nego samo ondje gdje je anoda ukljuena.
Ako se eli prikazati npr. broj 462, bit e prikljuene sve katode koje
predstavljaju brojku 4 i samo prva anoda, zatim e biti prikljuene sve katode
s brojko 6 i samo druga anoda, a zatim sve katode s brojkom 2 i trea anoda,
jer do tinjavog izbijanja dolazi samo onda kada postoji napon izmeu katode i
anode. Isti princip se primjenjuje i u sedmosegmentnom indikatoru. Da bi se
izgubio utisak da se dekade pale jedna za drugom, tj. da se izgubi tzv.
flicker, proces mora tei dovoljno brzo. Kao najnia frekvencija repericije
impulsa uzima se oko 70 Hz. Minimalna duina trajanja impulsa mora biti
tolika da tinjavo izbijanje prekrije cijelu katodu, za to je potrebno oko 10 ms.




37


Za deionizaciju potrebno je ostaviti oko 40 ms, tako da maksimalna
frekvencija repeticije ne bude vea od 20 kHz. Navedeni nain upravljanja
indikatora se zove multipleksan ili sekvencijalan nain. Taj nain tedi
struju, to je posebno vano pri upotrebi svjetleih dioda, gdje je potronja
struje relativno velika. Tako se, na primjer, kod kalkulatora napajanih iz
baterija sa svjetleim diodama primjenjuje taj princip. Frekvencija repeticije je
oko 30 kHz.


Katodoluminiscentni indikatori

Katodoluminiscentni indikatori su izvedeni kao elektronska cijev
sa sedmosegmentnom anodom. Svaki je segment prekriven fluorescentnim
materijalom i predstavlja anodu koja svjetli kada je elektroni emitirani iz
uarene katode pogaaju dovoljnom kinetikom energijom. Za svjetljenje
anodnog segmenta dovoljan je napon od 25 30 V prema arenoj katodi.

Katodoluminiscentni in-
dikator je prikazan na slici 3.6. u pre-
sjeku i s prednje strane. Jedna ili dvije
arne niti smjetene su ispred ano-
de i reetke. Katoda i reetka ne
ometaju pogled na anodu segment,
jer su izvedene od tanke ice. Izme-
u katode i anode segmenta nalazi
se reetka kojoj je svrha da povea
struju elektrona, tj. da smanji utjecaj
prostornog naboja, jer je na malom
pozitivnom potencijalu i da omogui
rad uz malen anodni napon (25 V).
Karakteristika je takvog izvora malena
struja po segmentu (oko 0,1 mA), ma-
len anodni napon i malena snaga a-
renja (0,1 A i 1 V) uz relativno veliku SL. 3.6. KATODOLUMINISCENTNI
svjetlinu. Cijevi nisu skuplje od svjetle- INDIKATORI
ih dioda, a zbog mogunosti prikazi-
vanja velikih i vrlo lijepo oblikovanih znakova mnogo se upotrebljavaju kod
stolnih kalkulatora i instrumenata. Multipliksni nain upravljanja se primjenjuje
i u ovoj vrsti indikatora


Elektroluminiscentni indikatori (luminofori)

Elektroluminiscentni izvori svjetla su poluvodiki materijali koji pod
djelovanjem elektrinog polja emituju fotone. Njihovo podruje zraenja


38



obuhvaa valne duine oko 450 nm do 900 nm, tj. od plavog do infracrvenog
dijela spektra. Najee se izvode crvenim i zelenim zraenjem vidljiva dijela
spektra. Luminofori koji zrae infracrveni dio spektra ne upotrebljavaju se kao
indikatori. Zbog mogunosti da se izvode u malim dimenzijama, posebno su
prikladni u konstrukcijama integralne tehnike.

Elektroluminofore moemo podijeliti u dvije kategorije: u luminofore
prakastog i sublimiranog tipa, gdje se luminiscencija izaziva jakim
elektrinim poljem (100000 v/cm), i u luminofore n-p tipa (svjetlee diode) koji
emitiraju svjetlost zbog direktne rekombinacije elektrona i upljina nastale
injektiranjem veinskih nosilaca u manjinskom podruju p-n spoja.

Prakasti luminofori: Upotrebljavaju kao materijal obino ZnS ili CdS
s dodatkom mangana (Mn) i bakra (Cu) kao aktivatora, a to su elementni
druge i este grupe u periodinom sistemu elemenata. Do emisije svjetla
dolazi na ovaj nain: zbog jakog elektrinog polja poveava se koncentracija
elektrona u zoni vodljivosti, to nastaje neelastinim srazovima slobodnih
elektrona s atomima osnovnih reetki kristala i u veoj mjeri s centrima
luminiscencije to ih formiraju atomi aktivatora (Mn ili Cu) kao donori. Tako
se centri luminiscencije ioniziraju ili samo pobuuju. Do isijavanja svjetlosne
energije dolazi pri rekombinaciji ioniziranih centara s elektronima vodljivosti ili
pri prijelazu samopobuenog centra u normalno stanje.











SL. 3.7. ODNOS POBUDNOG NAPONA I SVJETLINE KOD LUMINOFORA


Kod prikljuka napona na elektrode luminofora dolazi veim
dijelom do ionizacije, a manjim do rekombinacije, jer se elektroni zbog jakog
vanjskog polja odvlae od centra luminiscencije prema pozitivnoj elektrodi, pa
ne mogu sudjelovati u rekombinaciji. Tek nakon prestanka djelovanja polja ili
njegovog slabljenja, oslobaaju se elektroni, koji tada veim dijelom sudjeluju
u procesu rekombinacije s ioniziranim centrima luminiscencije, pri emu
dolazi do intenzivnije emisije fotona, odnosno do vidljiva svjetla. Centri






39





luminiscencije kod kojih je dolo do samopobuivanja, emitiraju svjetlo i pri
nestajanju elektrinog polja, pri emu je emisija svjetla intenzivnija nego pri
nastajanju elektrinog polja. Ovo je prikazano u sluaju pravokutne i sinusne
uzbude. Na primjeru sinusne uzbude vidi se zaostajanje emisije svjetla prema
sinusnoj uzbudi (slika 3.7.).

Prakasti luminiscentni sloj se sastoji od finih zrnaca fluorescentnog
materijala od ZnS s dodatkom mangana (Mn) ili bakra (Cu). Taj luminofor
napajan je izmjeninim naponom od 50 300 V. Debljina je fluorescentnog
sloja 40 m do 100 m, ali moe biti svega 15 m. Na slici 3.8. je prikazana
jedna izvedba luminofora na kojoj se vidi luminiscentni sloj smjeten izmeu
elektroda, od kojih je gornja prozirna i metalizirana, a donja ima refleksnu
povrinu. Kapacitet meu ploama se kree od 100 pF/cm
2
do 1000 pF/cm
2
.
Najnie se frekvencije koje se
upotrebljavaju kao uzbuda 50 Hz.
Maksimum intenziteta svjetla
postie se kod frekvencija od 2
- 4 kHz. Kod luminofora dosta se
brzo zamjeuju pojave starenja,
koje su vie izraene poveanjem
frekvencije napona napajanja. Ta-
ko pri napajanju luminofora napo-
nom frekvencije 1 kHz intenzitet
svjetla pada na 36 % ve kod 400 SL. 3.8. LUMINOFOR
sati rada, a kod frekvencije od
8 kHz intezitet pada za isto vrijeme
na 26 %. Uz nie frekvencije i napone vijek trajanja prakastog luminofora
moe iznositi i vie hiljada sati. Prakasti tip luminofora daje svjetlinu
(luminiscenciju) od nekoliko stotina nita (cd/m
2
), a najvie do 1000 nita. Osim
frekvencije, na starenje utjee i veliina zrna ZnS, vlaga i veliina napona
napajanja.

Fuorescentni sloj potignut sublimacijom debeo je kod luminofora
svega 2 10 m. Tim luminoforima dovoljan je izmjenian napon od svega
15 60 V za postizanje zadovoljavajue svjetline. Vijek trajanja tog
luminiscentnog indikatora jo je krai od prakastog tipa i ne prelazi nekoliko
stotina sati, to moe zadovoljiti samo one indikatore koji nisu u stalnoj
upotrebi. Njegov kapacitet je mnogo vei i iznosi vie desetina nF. Kod
sublimiranih luminofora uzbuda se moe vriti i istosmjernom strujom, iako je
u takvom sluaju svjetlina za cijeli red veliina manja. Boja koju luminiscentni
sloj emitira bilo da je sublimiran ili prakast, ovisi o primjeanom aktivatoru.




40




Tako cinkov sulfid ZnS s dodatkom mangana daje uto svjetlo,
a s primjesom bakra emitira svijetlo od zelene do plave boje.
Kao indikatori luminofori se ne izvode samo kao brojke u
sedmosegmentnoj izvedbi, nego i kao slova, te razliiti znakovi: strelice,
shematski znakovi, geometrijski likovi i sl. Mogu se osvijetliti ploe na kojima
je prikazan neki proizvodni proces, mogu se pokazati situacije na
aerodromskim slijetno-poletnim stazama, pa na kolosjecima na kolodvorima
itd. Takve ploe se zovu mimike ploe. Zbog svoje jednostavnosti i malih
dimenzija one imaju velike prednosti. Mogu se izvesti u obliku folije koja se
moe izrezati u bilo kojem obliku i nalijepiti na metalnu podlogu, koja
istovremeno predstavlja i drugu elektrodu.






Indikatori s luminoforima mogu se izvesti i u formi
takastog matrinog zastora na nain prikazan na slici 3.9. Ti zastori se
sastoje od vertikalnih (n) i horizontalnih (m) pruga koje slue kao elektrode.
Izmeu njih se nalazi sloj luminiscentnog materijala koji svjetli pod utjecajem
napona izmeu n-tih i m-tih pruga. Broj horizontalnih i vertikalnih pruga je
mnogo vei nego to je dato na slici: obino dolaze dvije tri pruge na 1 mm.
Vertikalno pruge koje su smjetene na vanjskoj strani elektroluminiscentnog
sloja, moraju biti prozirne i elektriki vodljive. Da bi bilo koja taka matrice
svjetlila, mora se privesti polovica potrebnog napona na onu vertikalnu
odnosno horizontalnu prugu u ijem presjecitu se nalazi toka koja treba da
svjetli. Tako npr. da bi svjetlila toka 1, potrebno je privesti pozitivnu polovicu
napona + U
0
/2 na vertikalnu prugu n
2
i negativnu polovicu napona - U
0
/2 na
horizontalnu m
2
prugu, tako da se u taki 1 pojavi razlika napona U
0
dovoljna
da elektroluminiscentni sloj izmeu pruga svjetli. Ako se eli da svjetle take
1,2 i 3, a toka 4 da ne svjetli onda se dovoenje napona mora provesti u
vremenskom slijedu, sekvencijalno. Tako bi u prvom trenutku napon bio na
m
2
, m
3
i n
2
, a u drugom na n
4
i

samo na m
3
. Da bi se realizirala mirna slika,
mora se stanje promijeniti dovoljno brzo. Na taj se nain mogu prikazati ne
samo alfanumeriki znakovi, nego jednostavnije slike u pokretu. Takav ekran
bio bi vrlo tanak (kao slika na zidu) i idealno bi mogao zamijeniti katodnu cijev
u televizoru kada bi se ostvarila dovoljna brzina i dobro prikazali
svjetlosni polutonovi.





41
SL. 3.9. MATRINI ZASTOR
IZVEDEN LUMINOFORIMA




Postoji nekoliko izvedbi takvih ekrana primjenjivanih u vojne
svrhe. Broj linija je 50 po cm, a napon koji izaziva svjetljenje pojedinih taaka
200 V. Matrini ekran se takoer primjenjuje s tekuim kristalima za prikaz
radarske slike.


Svjetlee diode (LED)

Tip elektroluminiscentnog materijala je svjetlea dioda (light
emitting diode, LED) koja se danas vrlo mnogo primjenjuje, gotovo u svim
manjim indikatorima u instrumentnima i u depnim kalkulatorima. Dioda je
propusno polarizirana, pa se upljine injektiraju i u n podruje, a elektroni u p
podruje p-n spoja, gdje pri tzv. direktnoj rekombinaciji elektrona i upljina
dolazi do emisije svjetla.

U direktnoj rekombinaciji elektron u vodljivom energetskom
pojasu moe direktno prijei u valentni pojas, pri emu emitira foton svjetla.
Takvo svojstvo imaju direktni poluvodii: galijev arsenid GaAs, galijev fosfid
GaP i silicijev karbid SiC. Emisija fotona direktno je proporcionalna broju
rekombinacija izmeu elektrona i upljina, koje su opet ovisne o veliini struje
u propusnom smjeru diode.

U ovoj vrsti dioda svjetlina se kree u granicama od 30-100 nita,
to znai da one u pogledu svjetline zaostaju za luminoforima prakastog i
sublimiranog tipa. Kako je p-n spoj malenih dimenzija, svjetlee su diode
takasti izvor svjetla. Da se dobije
svjetlenje jednog segmenta, potrebno
je da ih unutar jednog segmenta ima
vie (najvie 3 6). Na slici 3.10. je
prikazana jedna sedmosegmentna
znamenka sastavljena od svjetleih
dioda (u ovom sluaju 42). Iako su
svjetlee diode slabiji izvori svjetla od
luminofora, one imaju niz prednosti.
Tako, na primjer, zbog vrlo malenog
vremena ivota nosilaca od 0,1 1 ns
GaAs diode mogu raditi impulsno na
vrlo visokim frekvencijama od nekoliko
GHz. Diode od GaP i SiC su malo spo- SL.3.10. IZVEDBA SEDMNO-
rije, i to 10 100 ns. Dio spektra to SEGMENTNOG INDIKATORA
ga emitiraju svjetlee diode, ovisi od SA SVJETLEIM DIODAMA
materijala od kojega su napravljene.



42





Svjetlee diode se sve vie primjenjuju kao vrlo pogodni
alfanumeriki idikatoru mjernim ureajima zbog malenog pogonskog napona i
malenih dimanzija te mogunosti da se izvode u integralnoj tehnici. Kao
njihov nedostatak navodimo relativno veliku potronju struje po segmentu,
koja nije manja od 4 mA uz 1,7 V, to iznosi 7 mW. Ako indikator ima etiri
digita sa svih sedam upaljenih segmenata, to znai dosta veliku potronju 4 x
7 x 4 = 112 mA.

Postoje numeriki
sedmosegmentni indikatori za
ugradnju u malene mjerne ins-
trumente minikalkulatore i sl., a
izvode se s pet digita u jednom
bloku. Visina brojke je 3 mm, a
duina petoznamenkaste jedinice
samo 20 mm. Da bi se znamen-
ke mogle bolje itati, iznad sva-
ke su znamenke postavljene plas-
tine lee (sl.3.11.). Na istoj slici
prikazane su dvije izvedbe. U
prvoj izvedbi svjetlo se probija SL. 3.11. IZVEDBA VIEZNAMENKASTOG
kroz relativno transparentni silicij INDIKATORA SA SVJETLEIM DIODAMA
n vodljivosti, kod druge je sloj n
vodljivosti vrlo tanak, a iznad njega je sloj stakla. Da bi se smanjima potronja
struje u vieznamenkastom indikatoru i smanjio broj izvoda, svjetlee diode
od GaP ili GaAsP najee rade na sekvencijalan nain. To se moe postii
zahvaljujui njihovoj dosta velikoj struji zasienja, to omoguava veliku
svjetlinu u impulsnom radu (i do vie hiljada nita). To ne vrijedi za diode od
GaP kojima se mora individualno upravljati. Diode od SiC emitiraju svjetlosne
impulse i od vie 10000 nita. Frekvencija ponavljanja pri sekvencijalnom radu
kod indikatora u kalkulatorima obino iznosi 3 kHz.


Indikatori s tekuim kristalima (liquid cristal)

Neke organske materije s benzolovom strukturom molekula u
tekuem stanju pokazuju stanovit red meu molekulama, pa su u nekom
smislu sline kristalima. Molekule tih materija su tapiastog oblika i
asimetrine grae, tako da im centri pozitivnog i negativnog naboja ne padaju
u istu taku, pa formiraju elektrini dipol. Zbog navedenih svojstava i
meumolekularnih sila ove molekule tekuih kristala zauzimaju isti
meusobno paralelni smjer u prostoru u kojem su smjetene. Najee je to
smjer okomit na elektrode, to


43



o ovisi obraenosti povrine elektroda s njihove unutranje strane (sl. 3.12.),
kada smjer molekula moe biti i kos prema elektrodi. Pod utjecajem
elektrinog polja dipoli mijenjaju svoj smjer, a osim toga, malen broj
elektrinih naboja svojim gibanjem uzrokuje lokalne poremeaje u elektrinom
polju, to rui postojei red meu molekulama i ima kao posljedicu
turbulenciju odnosno difuzno rasprenje svjetla kroz tekue kristale. Tekui
kristali ne predstavljaju ni krutu ni tekuu fazu, pa se mogu nai u vie
meufaza, tzv. mezofaza. U sluaju da se ele upotrijebiti kao indikatori ovisni
o elektrinom polju, upotrebljava se nomatika mezofaza kod koje su due
ose molekula meusobno paralelne. Tekui kristali smjetaju se izmeu
prozirnih i elektriki vodljivih elektroda, koje su razmaknute svega 6 m do


a ) IZVEDBA S DINAMIKIM RASPRENJEM


b ) IZVEDBA S POLARIZATORIMA
SL. 3.12. PROLAZ SVJETLA KROZ SLOJ TEKUIH KRISTALA


25 m. Dok ne djeluje elektrino polje, taj tanki sloj tekuih kristala je
proziran. Pod djelovanjem elektrinog polja nastaje turbulencija i
rasprivanje svjetla, kada taj sloj izgleda kao zamrznuto staklo. Do efekta
rasprivanja svjetla dolazi samo u podruju djelovanja elektrinog polja, koje


44



je odreeno oblikom i povrinom elektroda. Na jednoj strani sloja tekuih
kristala nalazi se sedam segmenata koji su izvedeni kao prozirne elektriki
vodljive elektrode, dok druga strana sloja ima prozirnu, vodljivu elektrodu
pravokutnog oblika, koja pokriva povrinu svih sedam segmenata. Na taj je
nain elektrino polje ogranieno samo na segmente, a ne na dovode do
segmenata. Izvedba indikatora je prikazana na slici 3.13. Osim opisanog
naina primjene tekuih kristala, koji je poznat kao dinamiko rasprenje,
postoji jo jedan nain koji se koristi polarizacijom svjetla. U drugom sluaju
postavljaju se s vanjske strane elektroda polarizatori.


SL. 3.13. IZVEDBA INDIKATORA S TEKUIM KRISTALIMA

Tekui kristali u tom su sluaju u kolesterinoj mezofazi, kada
su molekule rasporeene kao helikoidna spirala, pa svjetlo prolazi uz tako
rasporeene molekule tekuih kristala, zaokreui polarizacionu ravninu kroz
unakrsno smjetene polarizatore. Djelovanjem elektrinog polja molekule se
zaokrenu, to ima kao posljedicu neprolaenje svjetla kroz polarizatore.

Kod indikatora s tekuim kristalima ne radi se o emitiranju
svjetla pod utjecajem elektrinog polja, nego o promjeni transparencije
(provodnosti) i o pojavi rasprivanja svjetla. Postoje dva tipa indikatora s
tekuim kristalima: transparentni i reflektrirajui tip (slika 3.14.).
Transparentni tip ima dvije prozirne elektrode, a izvor svjetla je postavljen
direktno odostraga. Svjetlo izvora se ne primjeuje, jer je postavljen sa
strane; tek pomou elektrinog polja dolazi do rasprivanja svjetla i na taj
nain do vidljivosti. Reflektirajui tip indikatora ne mora imati poseban izvor
svjetla; on se koristi svjetlom ambijenta u kojem se indikator nalazi. Uz
prikljueni napon dolazi do rasprivanja svjetla, pa podruje koje je pod
utjecajem elektrinog polja biva vidljivo. Intenzitet reflektiranog svjetla ovisi o
intenzitetu svjetla koje pada na indikator. To je posebno povoljno u jako
osvjetljenim prostorijama i na dnevnom svjetlu, to kod drugih tipova
indikatora umanjuje kontrast. Tekui kristali najvie se izvode kao sedmoseg-



45



mentni numeriki indikatori s jednim, tri ili etiri digita, i sve se vie ugrauju
u manje instrumente, kalkulatore, satove i sline ureaje koji rade na
dnevnom svjetlu uz vrlo malen potroak elektrine energije. Ti indikatori troe
struju od svega 1 mA (3 V) do 3 mA (7 V) uz sve segmente u pogonu.
Naponi napajanja su najee u podruju od 7 20 V, iako ima izvedbi koje
za napajanje ne trebaju vie od 3 V.


SL. 3.14. NAINI UPOTREBE INDIKATORA S TEKUIM KRISTALIMA
a ) REFLEKTIRAJUI TIP , b ) TRANSPARENTNI TIP , c ) POLARIZACIJSKI TIP

Tekui kristali imaju dugo vrijeme porasta i pada pri promjeni
stanja koje iznosi od 50 150 ms. To je posljedica zaostalog naboja na
elektrodama, jer one s tekuim kristalima (dielektrik) izmeu imaju odreeni
kapacitet. Zato se kod indikatora s tekuim kristalima ne moe provesti
sekvencijalni rad odnosno multipleksni rad ako je broj digita vei od dva.

Osnovne prednosti tekuih kristala su jednostavnost i
pouzdanost, vrlo malene dimenzije, pogotovo to se tie debljine, beznaajna
potronja elektrine energije.










46

.































1. ta pokazuju digitalni indikatori ?
2. Kakva je to segmentna izvedba digitalnih indikatora ?
3. Kako su izvedeni elektromehaniki indikatori
4. Kako su izvedeni elektrooptiki indikatori ?
5. U koje indikatore spadaju Nixie cijevi ?
6. Opii plinom punjene cijevi ploaste izvedbe kao indikator ?
7. Kakav je to sekvencijalni nain upravljanja indikatorom ?
8. Kako su izvedeni katodoluminiscentni indikatori ?
9. ta su luminofori ?
10. Kakav je to prakasti luminofor ?
11. Kako se izvode indikatori s luminoforima ?
12. Prikai izvedbu sedmosegmentnog indikatora s LED diodama !
13. Koja su svojstva tekuih kristala ?
14. Kakav je to transparentni, a kakav reflektirajui tip indikatora s tekuim
kristalima ?








47



4. MJERENJE IZOBLIENJA I UMOVA



4.1. MJERENJE STEPENA HARMONIJSKOG
IZOBLIENJA POMOU MOSTA


Ako formiramo jedan rezonantni most sa serijskom vezom
zavojnice i kondenzatora u jednoj svojoj grani, onda on moe da poslui za
mjerenje stepena izoblienja napona elektrinog izvora koji je vezan u jednoj
dijagonali, ako se u trenutku ravnotee za osnovnu frekvenciju izmjeri
potencijalna razlika na krajevima druge dijagonale jednim osjetljivim indikatorom
(elektronikim voltmetrom) koji ima kvadratinu karakteristiku. Sa ovakvom
karakteristikom instrument e mjeriti sumu efektivnih vrijednosti napona
harmonika, dok za komponentnu osnovne frekvencije (koja vlada na krajevima
indikatora) nee biti razlike u potencijalu. Ako se efektivna vrijednost svih
harmonika (U
n
) izjednai sa poznatim dijelom cjelokupnog napona (p U
t
) sluei
se pri tome elektronikim voltmetrom za uporeivanje i potenciometrom kao
djeljiteljem napona, moe se nai veza izmeu poloaja klizaa potenciometra i
traenog stepena izoblienja k'. U tu svrhu treba ostvariti mjerno kolo prikazano
na slici 4.1.


SL. 4.1. MOST ZA MJERENJE HARMONIJSKOG IZOBLIENJA

Pri gornjem poloaju preklopnika S, elektronski voltmetar (koji mora
zadrati svoju tanost za itav pojas frekvencija do kojih treba mjeriti) vezan je za
dijagonalu mosta CD. Naizmjeninim podeavanje promjenjivog otpornika R i
kondenzatora C dovodi se voltmetar do minimalnog skretanja. Ovo skretanje ne
moe se svesti na nulu ako postoje harmonici i most je, ustvari, uravnoteen


48


samo za osnovnu frekvenciju. Kako je impedansa grane sa reaktivnim
elementima svedena na minimum, tj. na otpornost r samo za osnovnu
frekvenciju, dok je za ostale frekvencije harmonika i dalje vrlo velika (utoliko vea
ukoliko je red harmonika vii), to praktino voltmetar mjeri i potencijalnu razliku
samo na jednom otporniku , jer je pad napona na otporniku R zanemariv s
obzirom da je R << i ulazna impedansa voltmetra je vrlo velika, tj. potronja
instrumenta minimalna. Na taj nain voltmetar mjeri priblino ukupni efektivni
napon svih harmonika

n
n H
U U
2
2


Kada se zatim preklopnik S prebaci u donji poloaj, voltmetar e
mjeriti potencijalnu razliku na krajevima dijagonale potenciometra, tj. napon

T T
U
R
R
pU
1
2

pri emu je napon U
T
cjelokupni zbir efektivnih vrijednosti sastavnih komponenti

n
n T
U U
1
2

Mijenjajui odnos p = R
2
/ R
1
(pri emu R
1
ostaje konstantano)
izjednait emo pokazivanje voltmetra u oba poloaja preklopnika S.

U
n
= p U
T

Prema tome, imat emo

n
n
n
n
U p U
1
2
2
2

odnosno
1
2
1
2
2
2
'
R
R
p
U
U
k
n
n
n
n


Vidi se da se koeficijent k', a preko njega i sam stepen izoblienja k
moe odrediti na potenciometru iz poloaja njegovog klizaa


49

2 2
1 ' 1
'
p
p
k
k
k


Na ovom principu su graeni mjerai stepena izoblienja (tzv. klir
faktormetri) samo to su u njima predviena mijenjanja elemenata radi poveanja
opsega mjerenja, kao i dodavanja impedansi, kako bi se uvjeti optereenja
mjernog izvora uinili to vie jednakim prilikom prebacivanja preklopnika S. Isto
tako se u njima moe postepeno prelaziti na vee osjetljivosti indikatorskog
instrumenta ukoliko se podeavanjem mosta vie pribliavamo njegovom
ravnotenom stanju.



METODA MJERENJA SA IZBIJANJEM

Drugi mjerni postupak za dobijanje pojedinanih ili djelominih
stepena izoblienja, pomou kojih se moe odrediti ukupan stepen izoblienja,
koristi metodu uporeivanja sa pomonim generatorom i oslabljivaem. Ovaj
postupak je pogodan za mjerenje pri visokim frekvencijama samo ako stepeni
izoblienja nisu posebno veliki.
Mjerenje se vri pomou kola na slici 4.2.



SL. 4.2. SHEMA MJERENJA STEPENA IZOBLIENJA METODOM SA IZBIJANJEM

Oslabljiva (OSL) treba da ima izlaznu impedansu priblino jednaku
izlaznoj impedansi ispitivanog izvora E. Elektrini filter (EF) treba da proputa
samo harmonine frekvencije ispitivanog izvora. Na izlazu filtra je tzv.
heterodinski detektor (HD) koji radi na principu izbijanja, tj. naponi ije frekvencije
se razlikuju za tano odreenu vrijednost (npr. 800 ili 1000 Hz), bit e pojaani.
Istovremenim ukljuivanjem na filter oba generatora vidi se, iz
najveeg skretanja instrumenta M, da li je frekvencija f
p
isto sinusnog pomonog
generatora E
p
podeena na jedan od harmonika f
n
ispitivanog generatora E.



50



Pri gornjem poloaju preklopnika P, instrument M heterodinskog
detektora skree proporcionalno amplitudi U
n
n tog harmonika generatora E, jer
je detektor postavljen na taj harmonik.
Zatim se frekvencija pomonog generatora izjednai sa
frekvencijom n tog harmonika, a oslabljiva podeava tako da instrument pri
donjem poloaju preklopnika P pokazuje isto skretanje kao i ranije.
U tom sluaju, na izlazu oslabljivaa postojat e napon

n
b
p np
e U U


Zatim se uz pomo voltmetra podesi da izlazni napon oba
generatora budu jednaki (U = U
p
). Ako se smatra da je, pri malim amplitudama
harmonika ispitivanog generatora, sloeni napon U priblino isto to i napon
osnovnog harmonika U
1
, onda se za djelomine stepene izoblienja moe
napisati:
n
p
n b
p n
n
b
U
U
b
e U
U
U
U
k
n
1 1 1
ln ln ln


To znai da se djelomini stepeni izblienja k
n
mogu, za sve
harmonike n-tog reda, neposredno itati na oslabljivau, ako se ispune gornji
uvjeti skretanja instrumenta M i voltmetara V
1
i V
2
. Ukupan stepen izoblienja (u
neperima) bit e:


U procentima, ukupan stepen izoblienja dobit e se iz izraza:


... ... 100 %
2
4
2
3
2
2
2 2 2
4 3 2
k k k e e e k
b b b





51


4.2. MJERENJE STEPENA IZOBLIENJA


METODA MJERENJA SA REZONANTNIM KOLIMA

Opisana metoda pomou mosta omoguava tzv. globalnu analizu
valnog oblika sloenoperiodinog napona ili struje, tj. daje ukupan stepen
izoblienja k.
Nie navedena metoda vri sukcesivna pojedina mjerenja, tj. trae
se amplitude odreenih harmonika nekog sloenoperiodinog napona ili struje. U
RLC kolima postoji sloenoperiodina struja koju stvara elektrini izvor E iji
sastav harmonika treba ispitati. Stalnom promjenom kapaciteta C kolo se dovodi
u rezonanciju sa osnovnim ili viim harmonicima izvora E. Indikatorski instrument
(elektroniki voltmetar EV ili mikroampermetar A sa ispravljaem Det), koji treba
da ima kvadratnu karakteristiku skretanja, pokazivat e napon na krajevima
zavojnice. Ako skretanje ( ) indikatorskog instrumenta nanosimo kao ordinate, a
vlastite frekvencije RLC kola (f) kao apcise, dobit e se dijagram kao na slici 2.3.
Skretanja instrumenta proporcionalna su kvadratu struje u RLC kolu, koja je data
izrazom
2 2
)
1
(
C
L n R
mE
I

gdje je: m konstanta
n red harmonika
U trenutku rezonancije kola sa jednim od harmonika, izraz u
zagradi pod korjenom postaje jednak nuli, te dobija jednu od maksimalnih
vrijednosti.


SL. 2.3. SKRETANJE KAZALJKE INSTRUMENTA SL. 2.4. OSNOVNI ELEMENTI KOJI SE
U FUNKCIJI FREKVENCIJE ZA RLC KOLO VEU NA ULAZ SELEKTIVNOG POJAAVAA

Ovakvim postupkom mogu e je, sa prihvatljivom tanou i uz
prethodno badarenje indikatorskog instrumenta, odrediti amplitude harmonika
koje nisu manje od jedne desetine amplitude osnovnog harmonika. Ovo je najee



52

dovoljno pri analizi od koje se trai potpuni sastav sloenoperiodinog napona
nekog ispitivanog generatora E.
Jedna varijanta ovog postupka predvia upotrebu selektivnog
pojaavaa iji je ulaz povezan njegovim osnovnim elementima kao na slici
4.4. Otpornik R
E
na ije krajeve je vezan ispitivani generator treba da je znatno
manje vrijednosti od otpornosti r zavojnice rezonantnog kola. Promjenom
kapaciteta C u kolu dolazi do rezonancije sa jednim od harmonika sloenog
napona E, te nastaje pojava tzv. prenapona E
0
, na krajevima kondenzatora C pri
kojoj je E
0
>> E. Ovaj prenapon se, prema potrebi, pojaava i mjeri
podesnim instrumentom putem poreenja sa poznatim naponom iste frekvencije.


METODA MJERENJA SA URAVNOTEENIM MODULATOROM

Trei mjerni postupak koristi heterodinsku metodu u kojoj izlazni
instrument pokazuje amplitudu harmonika, a jedan pomoni generator (promjenjive
frekvencije) red harmonika.
Oba generatora, i ispitivani E i pomoni E
p
, djeluju zajedno na
specijalno kolo zvano uravnoteeni (ili balansni) modulator, prikazan na slici 4.5.
Na bazi dva jednaka tranzistora (T
1
i T
2
) dolaze naponi U iz ispitivanog generatora
u suprotnim fazama, jer je transformator Tr
1
potpuno simetrian u odnosu na sred-
nju taku. Ovim naponima superponiran je napon U
p
(iz pomonog generatora)
koji preko transformatora Tr
2
dolaze sa istom fazom na obje baze.

SL. 4.5. URAVNOTEENI MODULATOR

Prema tome, potencijali na bazama gornjeg i donjeg tranzistora bit e:

t U t U U U u
n n m p pm p b ) ( ) ( 1
sin sin


t U t U U U u
n n m p pm p b ) ( ) ( 2
sin sin


a struje odgovarajuih tranzistora, uz pretpostavku jednakih kvadratnih karakteris-
tika, iznosit e


53

2
1 2 1 1 1 b b
u s u s i


2
2 2 2 1 2 b b
u s u s i


Preko izlaznog transformatora Tr
3
na ulaz pojaavaa P doi e
napon proporcionalan razlici struja (koji se dobije zamjenom vrijednosti u
b1
i u
b2
):

t U k t U U k
t U k i i k U
p n n p n p n
n n p
) cos( ' ) cos( ' '
sin ' ' ' ) (
) ( ) ( ) ( ) (
) ( ) ( 2 1

Pojaava P zajedno sa instrumentom M predstavlja, ustvari,
selektivni voltmetar koji skree samo pri odreenoj frekvenciji. Podesnim
izborom njegovih parametara elektrinih kola eleminiraju se visokofrekventne
komponente (prvi i drugi sabirak u gornjem izrazu) te skretanje kazaljke instru-
menta ovisi samo od sabirka
t U k
p n n
) cos( '
) ( ) (


Njegova frekvencija se podesi, mijenjajui
p
uvijek jednakom npr.
800 ili 1000 Hz, tako da se iz
p
moe zakljuiti, u trenutku najveeg
skretanja voltmetra, o kojem redu harmonika
(n)
se radi. Ako se amplituda
pomonog genaratora U
p
odrava konstantnom, onda e skretanje selektivnog
voltmetra biti proporcionalno amplitudi U
(n)
harmonika u pitanju. Skretanje
instrumenta M mora biti prethodno badareno, npr. pomou poznatog napona
iz nekog sinusnog oscilatora koji se stavlja na mjesto ispitivanog generatora.



4.3. MJERENJE INTERMODULACIONOG UMA
METODOM BIJELOG UMA

Na radio relejnim vezama kojima se prenosi multipleksni telefonski
signal sa frekventnom raspodjelom kanala, praktino jedina metoda za
mjerenje intermodulacionog uma koja daje dobre rezulate je metoda bijelog
uma, jer se pri mjerenju ostvaruju isti uvjeti kao i kod prijenosa realnog
multipleksnog signala. Ovo proizilazi iz injenice da bijeli um ima iste
statistike osobine kao i multipleksni telefonski signal sa frekventnom
raspodjelom kanala.
Na slici 4.6. je prikazana tipina blok shema koja ilustrira metodu
mjerenja intermodulacionog uma metodom bijelog uma.
Generator uma (1) proizvodi um irokog frekventnog spektra i
omoguava podeavanje snage uma na svom izlazu. Poslije filtra propusnika



54


visokih frekvencija (2) sa graninom frekvencijom f
2
i filtera propusnika niskih
frekvencija (3) sa graninom frekvencijom f
1
, dobije se spektar uma koji
po irini i snazi odgovara multipleksnom signalu. Poslije stop filtra (4) koji u
nepropusnom pojasu ima slabljenje vee od 80 dB dobije se spektar uma kod
koga je u okolici frekvencija f
a
, f
b
ili f
c
eliminiran um.


SL. 4.6. BLOK SHEMA ZA METODU MJERENJA
INTERMODULACIONOG UMA METODOM BIJELOG UMA


Ovakav spektar uma se dovodi na radio relejnu vezu na kojoj se
mjeri um i istovremeno na irokopojasni voltmetar (5) u cilju mjerenja uma.
Na prijemnoj strani veze postavljen je filter propusnik pojasa
frekvencija (6) iji propusni pojas odgovara irini jednog telefonskog kanala.
Poslije filtra propusnika pojasa frekvencija (6), spektar uma se preko kalibrira-
nog atenuatora (7) dovodi na elektroniki voltmetar (8).
Postupak za mjerenje intermodulacionog uma je sljedei:
Na predajnoj strani se iskljui stop filter, pa se na radio relejnu
vezu dovodi kontinualan spektar uma u pojasu od f
1
do f
2
. Na prijemnoj strani
kalibriranim atenuatorom se dotjera kazaljka elektronikog voltmetra na nulu.
Poslije toga se na predajnoj strani ukljui stop filter, a na prijemnoj
strani se smanjenjem slabljenja kalibriranog atenuatora kazaljka voltmetra (8)
ponovo dovede na nulu. Iznos u decibelima za koji je smanjeno slabljenje
kalibriranog atenuatora daje veliinu P
1
/ P
2
, koja se naziva odnosom snaga
uma (
1
/
2
). P
2
je zapravo suma snaga intermodulacionog uma i termikog
uma.
Umjesto odnosa snaga uma (
1
/
2
), ee se koristi odnos
signal/um (s / ) gdje se za snagu signala uzima snaga od 1 mW. Da bi se
odnos snaga uma (
1
/
2
) pretvorio u odnos (s / ) dovoljno je dodati jedan
korekcioni faktor koji predstavlja razliku izmeu nivoa signala (1 mW) i snage
uma u efektivnom pojasu jednog kanala od 3100 Hz, psofometrijski mjerene,
koja je proporcionalna ukupnoj snazi multipleksnog signala za dati kapacitet
(odnosno snazi uma koji imitira multipleksni telefonski signal). Sljedeom rela-


55



cijom se moe vriti pretvaranje odnosa (s / ) u odnos snaga uma (
1
/
2
) i
obrnuto:
dB
B
B
k

s
k
5 , 2 log 10 ) ( ) (
2
1


gdje je: k srednja snaga uma multipleksnog signala
B irina pojasa multipleksnog signala za dati broj kanala
B
k
irina pojasa jednog telefonskog kanala (3,1 kHz)
2,5 dB psofometrijska konstanta

Pri postupku mjerenja kod veine instrumenata za mjerenje uma
rezultat mjerenja se direktno oitava kao odnos (s / ). Ovo se postie jednos-
tavnim badarenjem instrumenata.































56



























1. Mjerenje stepena harmonijskog izoblienja pomou mosta:
a) Koje elemente sadri most u svojim granama ?
b) Zato slui potenciometar R ?
c) Koja vrsta instrumenata se koristi kao indikator, kakva im je skala i ta
ustvari mjere ?

2. Mjerenje izoblienja metodom sa izbijanjem:
a) ta je zadatak oslabljivaa ?
b) Kakvog je oblika napon pomonog generatora ?
c) ta je zadatak heterodinskog detektora ?

3. Metoda mjerenja stepena izoblienja rezonantnim kolima:
a) Kakav instrument se koristi kao indikator ?
b) Od ega ovisi skretanje kazaljke instrumenta ?

4. Metoda mjerenja stepena izoblienja sa uravnoteenim modulatorom:
a) Od ega se sastoji uravnoteeni modulator ?
b) ta zajedno predstavljaju pojaava P i instrument M ?

5. Mjerenje intermodulacionog uma metodom bijelog uma:
a) Kakav je to bijeli um ?
b) ta je zadatak prva dva filtra / (2) i (3) ?
c) Za ta se koristi kalibrirani atenuator ?


57
58
5. MJERENJA NA SISTEMIMA SA
SVJETLOVODIMA

U novije vrijeme prijenos informacija na daljinu zahtjeva da se to
vea koliina informacija u jedinici vremena prenese na zadato, to vee
rastojanje meu direktnim korisnicima u komuniciranju, bez usputnog pojaanja
signala. Zajednika osobina svih komunikacijskih sistema je da prenese
informaciju. To se najee ostvaruje pomou elektromagnetskih valova.
Svjetlovodi su nali veliku praktinu primjenu u prijenosu raznih signala: govornih
signala, TV signala, signala podataka, radarskih signala, razliitih mjernih signala
itd. Njihove najvanije osobine su:
- veliki informacijski kapacitet zbog velike irine propusnog pojasa
svjetlovoda;
- mala slabljenja signala u sistemu usljed relativnog slabljenja
svjetlovoda;
- otpornost na razne smetnje elektromagnetske prirode, uslovljene
dielektrinim karakterom svjetlovoda;
- relativno male dimenzije i masa elemenata prijenosnog sistema
zbog malih valnih duina optikog pojasa.





Optiki prijenosni sistemi koriste podruja iz spektra
elektromagnetskog zraenja ije su valne duine od oko 50 nm (ultraljubiasto
podruje) do oko 100 m (dalje infracrveno podruje) to je tzv. optiki
dijapazon.
Na sl. 5.1. prikazan je spektar elektromagnetskog zraenja, a
struktura linije za prijenos digitalnih signala svjetlovodom data je na sl. 5.2.
Optika vlakna, odnosno svjetlovodi, u sutini su valovodi, najee
cilindrine strukture. Mjerenja razliitih parametara koji karakteriu komponentne
svjetlovodnog prijenosnog sistema, prate razvoj komponenata sistema,


SL. 5.1. ELEKTROMAGNETSKI SPEKTAR
59



tj. vre se intenzivna istraivanja kako bi se postojei mjerni postupci, metode i
ureaji, poboljali i usavrili. Sva mjerenja u okviru svjetlovodnog prijenosa mogu
se podijeliti u dvije grupe:


SL. 5.2. STRUKTURA LINIJE ZA PRIJENOS DIGITALNIH SIGNALA PO SVJETLOVODU

- mjerenja karakteristika pojedinih komponenata (izvor svjetlosti,
optiko vlakno, optiki konektori, detektori svjetlosti),
- mjerenja karakteristika sistema u cjelini to su mjerenja kvaliteta
prijenosa.
Razmatrat emo mjerenja osnovnih karakteristika optikog vlakna:
- mjerenje slabljenja vlakna,
- mjerenje disperzije impulsa u optikom vlaknu,
- mjerenje prijenosne karakteristike svjetlovoda,
- iznalaenje mjesta prekida vlakna.


5.1. MJERENJE SLABLJENJA VLAKNA

Kada se na optiko vlakno prikljui izvor svjetlosnog signala, na
drugom kraju, na mjestu prijema, zapaa se znatno smanjenje jaine svjetlosnog
signala. Tipina krivulja slabljenja svjetlosnog signala u staklenom optikom
vlaknu prikazana je na slici 5.3.a i b.


( a ) ( b )
SL. 5.3. TIPINA KRIVULJA SLABLJENJA SVJETLOSTI U STAKLENOM
OPTIKOM VLAKNU

Zapaaju se tri minimuma na datoj krivulji slabljenja: prvi na =
0,85 m, drugi izmeu 1,2 i 1,3 m i trei na = 1,6 m. Iako je slabljenje


1. ULAZNI STEPEN
2. POBUIVA IZVORA SVJETLOSTI
3. OPTIKI KONEKTORI
4. OPTIKI KABEL
5. FOTODETEKTOR
6. PRIJEMNI POJAAVA
7. EKVALIZATOR
8. ODLUIVA
9. EKSTRAKTOR TAKTA
10. IZLAZNI STEPEN
60


najmanje kada je = 1,6 m, danas se najvie koriste prvi i drugi minimum, jer
optoelektronske komponente, koje se prikljuuju na ulaz i izlaz vlakna imaju pri
valnim duinama prvog i drugog minimuma relativno najbolje osobine.
Ukupna slabljenja u optikom vlaknu se mogu podijeliti na razliite
naine, a rezultat je zakljuak da je ukupno slabljenje posljedica apsorpcije i
rasijanja. Apsorpcija i rasijanje izazivaju vlastite gubitke, a dopunske gubitke
izaziva radijacija optike snage.
Apsorpcija je preobraaj svjetlosne energije u unutranju energiju u
optikom vlaknu. Apsorpcija svjetlosti je pojava smanjenja energije ili intenziteta
svjetlosnih valova prilikom prolaska kroz neku sredinu, koja nastaje zbog
prijelaza energije elektromagnetskog polja vala u druge oblike energije. Znai,
pri prostiranju svjetlosti kroz staklo, dolazi do smanjenja njene energije. U
ovisnosti od mehanizma apsorpcije, slabljenja usljed apsorpcije se mogu
podijeliti u tri grupe:
- apsorpcija atomima u sastavu stakla,
- apsorpcija usljed defekta u strukturi stakla,
- apsorpcija atomina neistoa na povrini stakla.
U ovisnosti od mehanizma koji ih izaziva, postoje tri vrste apsorpcije:
- ultravioletna, vezana sa energetskim nivoima elektrona i moguim
prijelazima izmeu nivoa,
- infracrvena, vezana za vibracije atoma elemenata koji grade
molekul stakla, i
- apsorpcija usljed prisustva eljenih i neeljenih atoma neistoa,
primjesa, od kojih najvie utjecaja imaju joni metala iz grupe eljeza
(bakar, nikal, kobalt, krom, mangan, eljezo).
Na slici 5.4. se vidi da su ultravioletna i infracrvena apsorpcija glavni uzronici
ukupnog slabljenja jer se utjecaj neistoa (koncentracija metalnih jona) na
slabljenje moe smanjiti dobijanjem istih materijala postupcima suenja stakla
(proces oksidacije i prevoenja metalnih jona u stanja koja nemaju veliku
apsorpciju).

SL. 5.4. KOEFICIJENTI APSORPCIJE
METALNIH JONA U KVARCNOM STAKLU
Rasijanje nastaje usljed
optike nehomogenosti sredine,
odnosno usljed makroskopskih
promjena do kojih dolazi u procesu
proizvodnje stakla (makroskopskih
grudvica nastalih u procesu formiranja
stakla, ili krupnih zona nehomogenosti
nastalih u procesu ovrivanja stakla,
kao i fluktuacije atoma), to je uzrok
fluktuacije, tj. sluajnih varijacija
indeksa prelamanja svjetlosti n i to na
vrlo kratkim rastojanjima reda valne
duine svjetlosti koja se prostire kroz
61



vlakno ili manje. Ovakve promjene indeksa prelamanja izazivaju tzv. Rejlijevo
rasijanje svjetlosti. Rejlijevo rasijanje prouzrokuju grudvice malih dimenzija u
staklu (reda /10 i manje), dovoljno udaljene jedna od druge (pretpostavka je da
su izolovane u prostoru). Ova pojava je analogna, npr. rasijanju do koga dolazi
pri prolasku svjetlosti kroz atmosferu, to je uzrok plavetnila neba.
Koeficijent ukupnog slabljenja signala svjetlosti definie se kao
logaritamski odnos ukupne snage svjetlosti na ulazu u optiko vlakno i izlazu iz
optikog vlakna duine L:
i zl
ul
P
P
L
log
10

a izraava se u decibelima po kilometru (dB/km). U opem sluaju koeficijent
ovisi o valnoj duini . Za optika vlakna dobijena na bazi kvarca, koeficijent je
oko 3 dB/km na valnoj duini = 0,85 m (to znai da e samo polovina snage
svjetlosnog signala ubaenog u optiko vlakno duine 1 km stii na njegov kraj).
Od tipa vlakna ovise i njihove prijenosne karakteristike, a one
uslovljavaju primjenu razliitih mjernih postupaka. Potrebno je izmjeriti ukupno
slabljenje veze sa optikim vlaknom jer ono odreuje rastojanje izmeu
regeneratorskih stanica. Slabljenje unose u vezu sve komponentne koje u njoj
uestvuju: konektori, spojevi, vlakno. Ukupno slabljenje optikog vlakna moe se
mjeriti metodom odsjecanja i metodom reflektometra.


MJERENJE SLABLJENJA OPTIKOG VLAKNA
METODOM ODSJECANJA

Za mjerenje slabljenja ovom metodom potrebno je imati izvor
svjetlosnog zraenja (npr. laser) na ulazu u vlakno i instrument za mjerenje
optike snage na izlazu. Instrument na izlazu mora biti podeen na istu valnu
duinu kao i laser.



SL. 5.5. BLOK SHEMA UREAJA ZA MJERENJE SLABLJENJA OPTIKOG VLAKNA
METODOM ODSJECANJA
1 - optiki oper
2 - optika oprema
3 - Si fotodioda
4 - predpojaava
5 - pojaava
6 - detektor faze
7 - Si fotodioda referentna jedinica
8 - voltmetar
62

SL. 5.6. OPREMA ZA MJERENJE SLABLJENJA SLABLJENJA OPTIKOG VLAKNA
METODOM ODSJECANJA

Na slici 5.5. je blok shema ureaja, za mjerenje slabljenja
optikog vlakna metodom odsjecanja, a sadraj i oprema bloka, optika
oprema, sa sl. 5.5. dati su na sl. 5.6.
Optika aparatura za ovu metodu se sastoji od izvora bijele
svjetlosti, i monohromatora, filtra na ulaznoj strani signala u vlakno i osjetljivog
fotodetektora, odnosno fotodiode, za dati pojas za detektovanje snage svjetlosti
na izlaznom kraju vlakna. Kombinacija izvora bijele svjetlosti i monohromatora
daje svjetlosni signal u pojasu 500 1800 nm, tako da se moraju koristiti dvije
fotodiode za detekciju, jedna za valne duine do 1100 nm, druga iznad 1100 nm.
Bijela svjetlost je nemonohromatska, sadri skup elektromagnetskih valova
razliitih frekvencija, a poznato je da monohromatska svjetlost predstavlja valove
tano odreene frekvencije (ako su to elektromagnetski valovi iz vidljivog dijela
spektra, to je svjetlost jedne odreene boje). Monohromatska svjetlost se moe
dobiti proputanjem bijele svjetlosti kroz odgovarajue filtre, koji proputaju
svjetlost samo jedne boje, odnosno iz spektra svjetlosti izdvajaju vrlo uzak dio
oko eljene frekvencije (najuspjeniji nain dobijanja monohromatske svjetlosti je
korienje lasera kao izvora svjetlosti). Dakle, ako su potrebna mjerenja na jednoj
valnoj duini (zbog dobijanja predstave o prijenosnim mogunostima vlakna za
odreenu valnu duinu), onda se samo umjesto monohromatora (sl. 5.6.)
postavlja optiki filter propusnik signala eljene valne duine (ostale signale
priguuje). Ako se raspolae laserima kao izvorima svjetlosti, filtri nisu potrebni.
Ovom aparaturom se vre dva mjerenja. Prvo se optika snaga
mjeri na duem vlaknu, obino kilometarskom, a zatim se vlakno skrati (odsjee)
na drugom (izlaznom) kraju na duinu 1 3 m (na osnovu toga je metoda i dobila
ime) i ponovi se mjerenje optike snage na izlazu. Ako je U
2
napon na izlazu
skraenog vlakna, koje sada ima duinu L
2
, pri emu su uvjeti pobude
nepromijenjeni, koeficijent slabljenja se odreuje po izrazu:
km dB
U
U
L L
/ log
10
1
2
1 2

Poznato je, da odnos napona koji su proporcionalni struji kroz
detektorsku diodu, proporcionalan odnosu optikih snaga, zbog ega je ispred
logaritma uzeto 10. Tanost mjerenja odreena je uspjenim odravanjem istih
mjernih uvjeta pri mjerenju izlaznog signala iz kratkog, odsjeenog uzorka
optikog vlakna.
Iako se tokom mjerenja ulazni kraj vlakna ne odvaja od izvora
svjetlosti, nego se samo vri spajanja i dugog i skraenog uzorka vlakna sa
detektorom svjetlosti, mora se voditi rauna o nainu uvoenja svjetlosti u vlakno

63
jer je teko ostvariti stacionarnu modnu raspodjelu svjetlosne snage na maloj
duini vlakna kao to je bila i prije njegovog odsjecanja.
Pod pojmom modova podrazumijevaju se razliite vrste elektromagnetskih
valova ije su karakteristike odreene osobinama stakla (sredine kroz koju
prolaze) koje podravaju, usmjeravaju, odreene modove to su ustvari tzv.
usmjereni ili voeni modovi. Monomodna (jednomodna) vlakna podravaju
prostiranje samo jednog osnovnog moda, imaju veu irinu propusnog
pojasa, to omoguava prijenos vee koliine informacija u jedinici vremena
nego viemodna vlakna. Viemodna vlakna imaju tu prednost da im je vei
prenik jezgra, to olakava njihovo spajanje i nastavljanje i efikasnije uvoenje
svjetlosti u vlakno, ali pojedini modovi viemodnog vlakna mogu meusobno
razmjenjivati svjetlosnu energiju ako doe do odstupanja optikog vlakna od
idealne strukture, tj. modovi se tada ne prostiru vie neovisno jedan od drugog.
Kada se optiko vlakno izvlai iz rastopljene strukture, moe se dobiti njegova
dobra pravolinijska struktura, koju sljedei procesi obrade mogu poremetiti,
odnosno dovesti do otklona ose od prave linije. Kod jednomodnih vlakana (koja
usmjeravaju samo jedan mod) ova odstupanja se manifestiraju u prelasku dijela
energije osnovnog moda u curee i radijacione modove. Kod viemodnih
vlakana energija se razmjenjuje izmeu voenih modova, a drugi dio energije
prelazi u curee i radijacione modove, uzrokuje promjenu i disperzionih
karakteristika, i ukupnog slabljenja vlakna. Zbog toga postoje vieosni
pozicioneri za podeavanje poloaja ispitivanog vlakna uz pravilnu obradu
izlazne eone povrine vlakna, da bi u oba mjerenja sprega bila ista.



SL. 5.7. POBUIVANJE VIEMODNIH
OPTIKIH VLAKANA







SL. 5.8. UTJECAJ POBUDE NA
SL.5.8. TANOST REZULTATA
MJERENJA UKUPNOG
SLABLJENJA VLAKNA


gdje je
max
maksimalni prijemni ugao vlakna.
Na sl. 5.7. je dat prikaz
pobuivanja optikog vlakna kada se povrina
izvora svjetlosti i eona povrina optikog
vlakna neposredno sueljavaju. Pri tome je
ugao zraenja izvora takav da je prenik
pobudnog snopa vei od prenika jezgra
optikog vlakna, pa dolazi do gubitka onog
dijela svjetlosne energije koji je van povrine
svjetlosne energije jezgra, to je ilustrirano
slikom 5.8.
Vidi se da gubitak moe nastati na samom
spoju ili poslije odreene duine vlakna. Radi
toga te curee modove treba otkloniti na
duini manjoj od L
2
i na njoj postii
stacionarnu modnu raspodjelu kao to je bila
na duini vlakna L
1
. Na slici 5.8. sa NA je
oznaena numerika apertura (otvor)
optikog vlakna, definisana kao:
NA = sin
max

64
Zraka ulazi u vlakno poslije prelamanja na graninoj povrini izmeu
vazduha i jezgra, i nastavlja da se prostire pod uglom u odnosu na z-osu tj. osu
cilindra. Kroz jezgro se prenosi svjetlost zahvaljujui omotau jezgra jer je
omota nainjen od materijala iji je indeks prelamanja n
2
manji od indeksa
prelamanja jezgra n
1
. Tako je osigurana totalna refleksija na granici izmeu
jezgra i omotaa. Poznata je i sljedea relacija :
2
2
2
1
) ( ) ( n n NA

to je NA vea, vlakno moe da primi veu koliinu svjetlosti od neusmjerenog
izvora svjetlosti. Radi toga se NA naziva i numeriki otvor. Za dvoslojno vlakno
NA ima vrijednost izmeu 0,2 i 0,5. U praksi NA ima malu vrijednost, jer je dui
put prostiranja onog zraka koji pod nekim uglom u odnosu na osu ue u vlakno,
nego to je put prostiranja zraka koji je paralelan sa osom vlakna tj. koji se
prostire du ose vlakna. To je ilustrirano na slici 5.9. Njihovo vrijeme prostiranja
je razliito zbog razliite duine puteva. Radi toga dolazi do irenja svjetlosnih
impulsa, to je uzrok smanjenja informacionog kapaciteta svjetlovoda. Znai,
irenje svjetlosnih impulsa se moe smanjiti samo ako se zraci prostiru to je
vie mogue paralelno sa osom, tj. ako NA ima malu vrijednost.


SL. 5.9. TIPOVI OPTIKIH VLAKANA

Na slici 5.10. je shema kompletnog sistema za mjerenje. Prekidanje
svjetlosnog snopa se vri na onoj frekvenciji (84 Hz) koja je istovremeno i
sinhronizaciona frekvencija pojaavaa signala detektora. Da bi se eliminirao
utjecaj vanjske svjetlosti na rad sistema, vri se modulacija svjetlosti i


SL. 5.10. APARATURA ZA MJERENJE SLABLJENJA METODOM ODSJECANJA
65


sinhronizacija pojaavaa, a granitna ploa postoji zbog stabilnosti sistema koji je
takav da bi i najmanje vibracije poremetile rad ureaja. Test- vlakno (na
uzorak) se pobuuje svjetlou koja se dobija iz pomonog vlakna (PCS) i
odgovarajuih soiva pomono vlakno i odgovarajua soiva ine takasti
izvor. Vidi se da se aparatura sastoji od: svjetlosnog izvora koji zrai u irokom
pojasu valnih duina; niza filtera koji omoguavaju dobijanje mjernih signala u
odreenom pojasu valnih duina; mehanikog prekidaa svjetlosnog snopa
(opera) i sistema soiva sa pomonim vlaknom. Ovo pomono vlakno (na slici
oznaeno sa PCS) sa soivima slui za formiranje snopa sa eljenim tipovima
valova. Zatim slijedi blenda, pa soivo koje slui za formiranje pobudnog snopa
ispitivanog vlakna. Na kraju vlakna je jo jedno soivo kojim se postie sprega
vlakna i detektora.


MJERENJE UKUPNOG SLABLJENJA OPTIKOG VLAKNA
METODOM REFLEKTOMETRA

Reflektometarskom metodom se moe mjeriti slabljenje du
svjetlovoda, slabljenje na spojevima izmeu svjetlovoda i ukupno slabljenje.
Postupak se sastoji u slanju uskog impulsa iz lasera preko soiva u vlakno, a
zatim se prati odziv vlakna u vremenu.U toku prostiranja svjetlosti kroz optiko
vlakno dolazi do njenog rasijavanja (Rejlijevo rasijavanje usljed mikroskopskih
grudvica nehomogenosti nastalih u procesu proizvodnje vlakna, kao i rasijavanje
zbog veih nehomogenosti). Rasijana svjetlost uglavnom naputa vlakno,
prostire se na sve strane, a samo manji dio se vraa nazad.


SL. 5.11. SHEMA VEZE ZA MJERENJE SLABLJENJA
REFLEKTROMETARSKOM METODOM

Na slici 5.11. je osnovna blok shema veze za mjerenje slabljenja
optikog vlakna usljed njegove refleksije i rasijanja.
Izvor svjetlosti (laser) emitira uske impulse ije je trajanje mnogo krae
od perioda ponavljanja, da bi se mogla mjeriti snaga samo jednog poslanog
impulsa. Laser emitira te uske impulse preko soiva do djeljitelja snopa koji
zraenje izvora dijeli na dva dijela, jedan se upuuje u optiko vlakno, a drugi na
66

fotodiodu D
1
. Pomou fotodiode D
1
se dobije sinronizacioni impuls koji se vodi
na osciloskop, sinhronizuje se sa onim dijelom zraenja koje se vratilo u vlakno
na njegov poetak, pa preko djeljitelja snopa dolo do prijemne fotodiode D
2
.
Poto je ovo zraenje vrlo oslabljeno sa fotodiode D
2
se mora odvesti preko
pojaavaa na osciloskop. Na ekranu osciloskopa dobija se krivulja kao na slici
5.12.a, na kojoj je data ovisnost optike snage od rastojanja, a na slici 5.12.b
ovisnost slabljenja u dB od rastojanja l u km. Prostirui se kroz svjetlovod,
svjetlosni impuls nailazi na reflektirajue prepreke, kao npr. na prekidima,
odnosno spojnim mjestima konektorima (spojni gubici na dijagramu), ili na
strukturalne nehomogenosti matarijala, a to se na karakteristici ogleda u naglim
skokovima. Na tim mjestima se svjetlost reflektira, usljed razlike u vrijednostima
indeksa prelamanja stakla i okolne sredine. Dio snage koji se reflektira, znatno je
oslabljen (to je Frenelova refleksija), a u sluaju idealno ravnog preloma moe se
izraunati po obrascu:
2
0 1
0 1
0
) (
n n
n n
P P
ref

gdje je P
0
snaga optikog signala na ulazu u vlakno, a n
1
i n
0
indeksi
prelamanja.


SL. 5.12. KRIVULJE SLABLJENJA DOBIJENE
REFLEKTOMETARSKOM METODOM


U posljednjoj jednadbi je duina 2 l jer se mjeri reflektirana snaga
P
2
u trenutku t
2
, a P
1
je snaga u trenutku t
1
. Duina vlakna l je proporcionalna
vremenu prostiranja optikog signala: l = k (t
2
t
1
), to je predstavljeno na slici
5.13.

SL. 5.13. OVISNOST REFLEKTIRANE
SNAGE O VREMENU



U najpovoljnijem
sluaju reflektira se samo 4 %
ubaene snage u svjetlovod (a to
je vie od snage koja se reflektira
rasijanjem), i to u sluaju kada je
n
0
= 1 (tada nema neistia da
smanje refleksiju).
Slabljenje se moe
izraunati iz sljedeeg izraza:
km
dB
P
P
l
2
1
log
2
10

U trenutku t
0
nastaje
refleksija na ulaznoj eonoj povrini
vlakna, a u trenutku t
2
nastupa refleksija
na izlaznoj zavrnoj povrini vlakna.
Na slici 5.14. je grafiki
prikazan bilans optike snage u
svjetlovodnom prijenosnom sistemu.
Oznakom P
0
je predstavljena predajna
snaga optikog predajnika, dok je P
c

oznaka za prijemnu snagu optikog
67


prijemnika. Treba uzimati srednje vrijednosti ovih snaga pri proraunu jer se
veliina optike snage mijenja tokom vremena. Krivulja na slici 5.14. je data za
prijenos na = 1,3 m putem viemodnih optikih vlakana sa brzinom prijenosa
od 140 Mb/s. Poetno slabljenje od 3 dB su gubici snage na spoju izvora
svjetlosti i optikog vlakna, slabljenje snage od 1 dB se javlja na spoju optikog
vlakna i detektora svjetlosti, a slabljenje snage 7 dB je ono u koje je uraunat
utjecaj spoljanjih faktora na ukupne gubitke u sistemu. Dijagram ilustrira da od
poetne snage P
0
= 0 dB, krajnja snaga P
c
= 43,5 dB je na duini vlakna L = 21,6
km.

SL. 5.14. GRAFIKI PREDSTAVLJENI
BILANS OPTIKE SNAGE U
SVJETLOVODNOM PRIJENOSNOM SISTEMU



Bilo da se mjere intenziteti upadnog i reflektiranog svjetlosnog
signala, bilo njihove snage, vidi se da je reflektirani impuls mnogo slabiji od
upadnog, to pokazuje i slika 5.15., na kojoj je isti impuls mjeren u dvije sekcije
vlakna: a) u datom vremenu t i b) u trenutku
l c n t ) / (
1
.

SL. 5.15. VELIINE UPADNOG I REFLEKTIRANOG IMPULSA
U DVA RAZLIITA VREMENSKA TRENUTKA



5.2. IZNALAENJE MJESTA PREKIDA VLAKNA

Optiki signali se prilikom prostiranja kroz optiko vlakno izobliuju.
Uzroci tih izoblienja su slabljenje optikih signala i disperzija. Oba uzroka
izoblienja predstavljaju osnovna ogranienja za prijenos digitalnih signala kroz
optika vlakna, a od disperzije posebno ovisi informacioni kapacitet optike linije.
Disperzija je irenje impulsa svjetlosnog signala pri prostiranju kroz
optiko vlakno. irenje impulsa na putu kroz vlakno moe dovesti do njegovog
preklapanja sa susjednim impulsom to je tzv. interferencija simbola. Digitalni

Za tipina optika vlakna
reflektirana snaga je izmeu 45 i
60 dB ispod upadne snage na
datom mjestu.
Pri izraunavanju slabljenja
na ovaj nain pretpostavljeno je da
je isto slabljenje u odlaznom i
povratnom smjeru kroz vlakno i
time je ve nainjena greka jer
modni sastav odlaznog i impulsa
rasijanog unazad nije isti, kao to ni
slabljenje za razliite modove nije
isto.
68


prijenos kroz optika vlakna je dominantan, usljed interferencije simbola se
dogaa da na mjestu prijema nije mogue odluiti o svakom prispjelom impulsu
pojedinano. Zato se pri prijenosu javlja greka, pa disperzivne karakteristike
vlakna odreuju informacioni, tj. prijenosni kapacitet vlakna. Obino se kao
mjera informacionog kapacitetata vlakna uzima proizvod irine propusnog pojasa
i rastojanja i izraava se u MHz km. Disperzivni efekti ograniavaju kapacitet, koji
je oko 20 MHz km za optika vlakna sa step-indeksom prelamanja, i do 2,5 GHz
km kod gradijentnih vlakana. Jednomodna optika vlakna imaju proizvod irine
propusnog pojasa i rastojanja od 10 do 100 puta vei nego viemodna. Zato se
i koriste za meugradske i podmorske sisteme velikog kapaciteta, bez obzira na
neke nedostatke pri pobuivanju vlakna, nastavljanju i gubicima na spojevima.
irenje impulsa zbog disperzije nastaje zbog razlike u grupnim
brzinama do koji dolazi zbog razliitih fizikalnih uzroka.
Iz kinematike je poznato - fazna brzina v
1
= / ; je kruna
frekvencija, a - fazna konstanta harmonijskog elektromagnetskog vala koji se
prostire u slobodnom prostoru. Fazna brzina u valovodu sa sredinom u njemu
koju karakterie i , data je izrazom:
2
1
c
r r
c
v

gdje je c brzina svjetlosti, a
c
- kritina valna duina. Ovisnost fazne brzine o
frekvenciji naziva se disperzija, a sistemi u kojima se javlja ova ovisnost,
disperzivni sistemi. Za disperzivne sisteme je karakteristian pojam grupne
brzine. Za linearne sisteme vai princip superpozicije. Ako se on primjeni na
valovod, to znai da prilikom prostiranja vie valova, neovisno jednog od drugog,
rezultantni poremeaj na nekom rastojanju z u pravcu prostiranja vala, moe se
dobiti kao suma poremeaja pojedinih valova na mjestu z. Primjenom principa
superpozicije i Furijeive analize moe se bilo koji nesinusoidalni val razloiti u
sumu sinusoidalnih valova koji obrazuju grupu valova ili valni paket. U
disperzivnoj sredini sinusoidalne komponentne se prostiru raznim faznim
brzinama usljed ega dolazi do promjene oblika signala. Signal se rasplinjava,
iri, a ta promjena se naziva disperzivno izoblienje. Signal dobijen
superpoziciom sinusoidalnih valova u disperzivnoj sredini se prostire tako da se
njegova amplituda mijenja i tokom vremena u funkciji koordinate z (pravac
prostiranja). Ako se posmatra neka taka na obvojnici ovog nesinusoidalnog vala
na kojoj amplituda ima neku konstantnu vrijednost, onda se brzina ovog vala
definie kao brzina posmatrane take na obvojnici:
d
d
dt
dz
v
z

to je tzv. grupna brzina, jednaka brzini prijenosa energije ovoga impulsa.



69


Tri su osnovne vrste disperzije u optikom vlaknu:
- Meumodna (intermodna) disperzija nastaje radi razliitih
grupnih brzina modova (tipova valova) kroz optiko vlakno. Ova
disperzija postoji samo kod viemodnih vlakana. Jednomodna
disperzija je irenje impulsa kod svakog pojedinog moda.
- Disperzija materijala. Indeks prelamanja materijala od koga je
napravljeno optiko vlakno ovisi o valnoj duini (odnosno
frekvenciji) svjetlosti, pa je uzrok tzv. disperzije materijala. Usljed
disperzije materijala indeks prelamanja razliito utjee na brzine
prostiranja komponenanata vala, jer svjetlosni signal obino nije
monohromatski, nego zauzima neki pojas valnih duina, tj. brzina
prostiranja ovisi o valnoj duini svjetlosti.
- Valovodna (svjetlovodna) disperzija je irenje impulsa vala
prouzrokovano promjenom grupne brzine usljed promjene valne
duine svjetlosti. Utjecaj svjetlovodne disperzije na ukupnu
disperziju se najee moe zanemariti u odnosu na disperziju
materijala i intermodnu disperziju.
Ukupna disperzija definie se kao irenje impulsa po jedinici
duine l u jedinici irine spektra izvora svjetlosti :
l

Jedinica za je

0
A km
ps

Postoje dva naina odreivanja disperzije:
- mjerenjem impulsnog odziva u vremenu
- mjerenjem prijenosne funkcije snage u frekventnom domenu.


MJERENJE UKUPNE DISPERZIJE U
VREMENSKOM DOMENU

Ovaj nain odreivanja disperzije je vrlo jednostavan: vlakna se
pobuuju uskim impulsima poznatog trajanja, a na izlazu se mjeri irina
primljenog impusa. U primjeni ove metode se javljaju dvije potekoe:
- Rezolucija (mo razdvajanja) fotodetektora je reda desetih
dijelova nanosekunde, pa je za pouzdana mjerenja kod vlakna sa
malom disperzijom potrebna velika duina vlakna, tj. za pouzdano
mjerenje irine impulsa njegovo izoblienje treba da iznosi
najmanje od 0,5 do 1 ns.
- Tokom prostiranja kroz vlakno dolazi do irenja impulsa koje nije
proporcionalno duini vlakna. Usljed toga se rezultati mjerenja na

70

jednoj odreenoj duini ne mogu primijeniti na cijelu ili bilo koju
duinu istog vlakna. Brzina irenja impulsa ovisi o sprezanju meu
modovima (valovima) i od slabljenja pojedinih modova, a sve u
funkciji duine optikog vlakna.
Da bi se otklonile ove potekoe, koristi se metoda viestruke
refleksije iji je princip oblanjen shemom na slici 5.16.

SL. 5.16. OPREMA ZA MJERENJA DISPERZIJE IMPULSA U OPTIKOM
PRIMJENOM METODE VIESTRUKE REFLEKSIJE

Ulazni i prijemni kraj vlakna na kojem se vri mjerenje, spregnuti su
djelomino propusnim ogledalima koja imaju koeficijent proputanja T, a
koeficijent refleksije R.
GaAs laser ( = 0,908 m) generie optiki impuls, ubacuje ga u
vlakno i on dolazi do drugog zrcala refleksione povrine. Spektralna
karakteristika refleksije zrcala je izabrana tako da je najvea refleksija priblino
na valnoj duini izvora. Od drugog zrcala dio energije impulsa pada na
fotodetektor, pojaa se i vodi na osciloskop, a drugi dio energije se reflektira
nazad prema prvom zrcalu, opet se reflektira ka drugom zrcalu na izlazu vlakna
itd. Radi toga fotodetektor registrira sve slabije optike impulse jer impulsi pri
prelazu od zrcala do zrcala slabe usljed slabljenja koje unosi vlakno i usljed
dejstva zrcala. Disperzija impulsa nalazi se poreenjem irina pojedinih impulsa
koje registriraju fotodetektori.
esti impulsi na ulazu u prijemnik fotodetektor su pravokutni impuls,
kod sistema ija disperzija na liniji je zanemariva (sl. 5.17.a) i Gausov, (sl.5.17.b)
kod sistema sa velikom disperzijom na liniji.



SL. 5.17. POBUDNI IMPULS: ( a ) PRAVOKUTNI; ( b ) GAUSOV




71


MJERENJE UKUPNE DISPERZIJE
U FREKVENTNOM DOMENU

Ovom metodom se amplitudno frekventna i fazno frekventna
ovisnost odziva optikog vlakna dobijaju direktno, bez primjene Furijeove
transformacijena podatke dobijene u funkciji vremena. Dobijeni podaci moduo
prijenosne funkcije, su znaajni za dobijanje podataka o informacionom
kapacitetu vlakna, ako se prije ubacivanja u vlakno modulie po intenzitetu.
Svjetlosni signal nosilac se prije ubacivanja u vlakno modulie po
intenzitetu sinusoidalnom modulacijom i odreuje se odnos amplituda
sinusoidalnih signala na izlazu i ulazu optikog vlakna za svaku frekvenciju
tako se dobija klasina amplitudno frekventna karakteristika optikog
vlakna kao linearnog sistema. Mijenjajui fazu ulaznog signala, na slian nain
se dobija fazno frekventna karakteristika. Na slici 5.18. data je shema mjerenja
za odreivanje disperzivnih karakteristika u frekventnom domenu.


SL. 5.18. SHEMA VEZE ZA MJERENJE DISPERZIVNIH KARAKTERISTIKA
U FREKVENTNOM DOMENU


Sinusoidalna modulacija svjetlosti vri se dovoenjem signala iz
signal generatora. Poslije prolaska kroz vlakno, svjetlost se detektuje osjetljivim
irokopojasnim detektorom, pojaa, vodi na vobler, gdje se veliine amplutuda
moduliueg signala (to je odziv) pojavljuju na ekranu analizatora spektra i
direktno uporeuju sa ulaznim signalom. Propusni pojas raste sa poveanjem
valne duine nosioca, o odreuje se prema taki u kojoj modno amplitudna
karakteristika opadne na vrijednost koja je za 3 dB manja od vrijednosti koja
odgovara istosmjernoj komponenti (f = 0).
Moe se koristiti i metoda spektralne analize za mjerenje
disperzivnih karakteristika ija je shema data na slici 5.19.

SL. 5.19. SHEMA VEZE ZA PRIMJENU SPEKTRALNE ANALIZE ZA MJERENJE
DISPERZIVNIH KARAKTERISTIKA OPTIKOG VLAKNA


72


Izvor svjetlosti je laser koji radi u reimu slobodnih oscilacija, kada
ima praktino linijski spektar ije je rastojanje izmeu pojedinih spektralnih
komponenata odreena duinom laserskog rezonatora, to je dato izrazom:
L
c
f
2

gdje je: c brzina svjetlosti, a L duina rezonatora.
Na slici 5.20 dat je linijski spektar lasera (na sl. a i b je data
ovisnost snage u dB od frekvencije u GHz).


Spektrom signala iz lasera (sl. 5.20.a) pobudi se vlakno. Prostirui
se kroz vlakno komponente spektra doivljavaju razliita slabljenja i ine izlazni
signal. Kada stignu do prijemne fotodiode, odatle se vode na analizator spektra
koji direktno daje moduo prijenosne funkcije vlakna (sl. 5.20.b). Vlakno treba da
je dovoljno kratko kako bi svi modovi tokom prostiranja imali isto slabljenje (na sl.
5.20.b se vidi da su komponente na viim frekvencijama znatno oslabljene) i da
ne doe do sprezanja izmeu njih. Poto su laseri koji rade u reimu slobodnih
oscilacija podloni spoljanjim utjecajima koji sluajno mijenjaju fazne odnose
izmeu valova, potrebno je utjecaj spoljanjih promjena (do kojih dolazi u
vremenskim intervalima manjim od 1 s) eliminirati snimanjem ekrana
analizatora spektra sa vremenskom konstantom od 4 s.

SL. 5.21. FREKVENTNI ODZIV VIEMODNOG GRADIJENTNOG
OPTIKOG VLAKNA : ( a ) METODM VIESTRUKIH REFLEKSIJA;
( b ) SPEKTRALNOM METODOM

SL. 5.20.
( a ) SPEKTAR ZRAENJA
LASERA U REIMU SLOBOD-
NIH OSCILACIJA
( b ) MODUO PRIJENOSNE
FUNKCIJE VLAKNA DOBIJEN
ANALIZATOROM SPEKTRA
( c ) MODUO PRIJENOSNE
FUNKCIJE POSLIJE IZRAU-
NAVANJA RAZLIKE SNAGA
IZMEU ODGOVARAJUIH
KOMPONENTI ULAZNOG I
IZLAZNOG SIGNALA ( a ) ( b )
73


Vrlo slini rezultati disperzivnih mjerenja u vremenskom i
frekventnom domenu se dobijaju ako se izvri ekvivalentna pobuda optikog
vlakna, to pokazuje slika 5.21. prikazana za prijenosnu funkciju viemodnog
gradijentnog optikog vlakna.






















1. ta su svjetlovodi ?
2. Koje podruje iz spektra elektromagnetskog zraenja koriste optiki
prijenosni sistemi ?
3. Od ega ovisi ukupno slabljenje u optikom vlaknu ?
4. ta je apsorpcija ?
5. ta je rasijanje ?
6. ta je disperzija ?
7. ta su modovi ?
8. U emu se sastoji mjerenje slabljenja optikih vlakana metodom odsjecanja?
9. U emu se sastoji postupak mjerenja ukupnog slabljenja optikog vlakna
pomou reflektometra ?
10. ta su curei modovi ?
11. Na koji nain se pronalazi mjesto prekida vlakna pomou reflektometra ?
12. Kako se mjeri ukupna disperzija u vremenskom, a kako u frekventnom
domenu ?


6. MJERENJE SLABLJENJA I POJAANJA

Logaritam odnosa ulazne i izlazne snage etveropola mjeren u
belima, odnosno neperima naziva se slabljenje etveropola. Ako je
etveropol pasivan slabljenje je pozitivno, a ako je aktivan negativno, tj. tada
imamo pojaanje. Prema nainu mjerenja ulazne i izlazne snage kao i prema
veliini impedanse optereenja i generatora u odnosu na karakteristinu
impedansu etveropola, razlikujemo vie vrsta slabljenja. Najee se
definiu i mjere: vlastito, radno, uneseno slabljenje i ekvivalent slabljenja na
600 . Osim njih esto se mjeri slabljenje usljed refleksije i slabljenje
presluavanja.

6.1. VLASTITO SLABLJENJE ETVEROPOLA

Odnos izmeu prividne snage (S
0
) koja se odaje na ulazu i
prividne snage (S
e
) na izlazu etveropola kada je on zatvoren svojim
karakteristinim impedansama, mjeren u jedinicama prijenosa, naziva se
vlastitim ili sopstvenim slabljenjem etveropola.


SL. 6.1. VLASTITO SLABLJENJE ETVEROPOLA

Poto je mjerenje snage praktiki teko izvodljivo to se vlastito
slabljenje odreuje samo na osnovu mjerenja napona ili struja na ulazu i
izlazu iz etveropola.
Da bi se odredilo slabljenje potrebno je povezati voltmetar
jednom na prikljuke A i B pa izmjeriti napon (U
0
), a drugi put na prikljuke C
D pa izmjeriti napon (U
e
) i zatim izraunati a:

Slino tome je i :

to znai da se mjerenje slabljenja moe izvesti i samo mjerenjem efektivnih
vrijednosti struja na ulazu i izlazu iz etveropola.
Ako je etveropol nesimetrina, tada je sopstveno slabljenje dato izrazom:

gdje je Zc ulazna, a Zc izlazna karakteristina impedansa etveropola.


74


6.2. RADNO SLABLJENJE ETVEROPOLA

Kako pri normalnim radnim uvjetima rijetko postoji potpuna
uskljaenost otpora prijemnika i generatora (prijemnog i predajnog
telefonskog aparata, pojaavaa i dr.) sa karakteristinim impedansama
etveropola, obino se pribjegava drugoj definiciji tzv. radnog (pogonskog)
slabljenja.
Radno slabljenje etveropola koji je ukljuen izmeu dvije
impedanse Z
E
(otpremnika) i Z
R
(prijemnika) jeste odnos snaga S
E
/S
R
izraen
u jedinicama prijenosa, pri emu je S
E
prividna snaga koju otpremnik Z
E
daje
istoj takvoj impedansi Z
E
, a S
R
prividna smnaga koju isti otpremnik predaje,
preko posmatranog etveropola, prijemniku impedanse Z
R
.
Ako se za ovako izmjeren odnos snaga dobije negativan broj ima se
posla sa radnim dobitkom (pojaanjem).
Radno slabljenje je prema tome:
a) u neperima

b) u belima

c) u decibelima

Samo mjerenje se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu se mjeri
prividna snaga koju neki generator odaje impedansi koja je jednaka njegovoj
unutranjoj impedansi (sl. 6.2a). Ona je:

U drugom dijelu se mjeri snaga koju taj isti generator odaje, preko
posmatranog etveropola (sl. 6.2b), prijemniku impedanse Z
R
. Ona je:


SL. 6.2. ODREIVANJE RADNOG SLABLJENJA
(a) ODREIVANJE SNAGE SE
(b) ODREIVANJE SNAGE SR



75

Zatim se, sa ovako izmjerenim snagama obrazuje gornji kolinik.
Radno slabljenje zavisi, pored ostalog, od impedansi i
prijemnika i generatora.


Vidjeli smo da u sluaju kada je generator neposredno vezan za
Z
E
(sl. 6.3.) odata snaga iznosi








SL. 6.3. NEPOSREDNA VEZA
GENERATORA SA ZE


A ako se izmeu prijemnika i generatora postavi neki etveropol, prividna
snaga prijemnika bit e:

gdje je izvrena smjena

Sa ZT
r
je oznaen odnos izmeu napona generatora i struje u prijemniku
(privedeni otpor transfer impedansa).
Radno slabljenje je prema tome:

Stoga je:





MJERENJE RADNOG SLABLJENJA

Iako se radno slabljenje moe odrediti po prethodnom obrascu,

76



mjerenjem impedansi ZT
r
, Z
E
i Z
R
u praksi se primjenjuju metode pomou kojih
se mnogo bre dolazi do rezultata. Te metode se zasnivaju ili na mjerenju
napona ili na uporeivanju sa poznatim slabljenjem.

METODE SA MJERENJEM NAPONA

Za mjerenje po ovoj metodi potrebno je raspolagati voltmetrom
odreene tanosti. Prema definiciji radno slabljenje je:

Mjerenjem prividne snage (S
E
) koju predajnik odaje impedansi
jednakoj njegovoj vlastitoj unutranjoj impedansi, moe se obaviti pomou
voltmetra, mjerenjem napona U
1
= E/2. Tada je prividna snaga:


gdje je E napon generatora.
Snaga (S
R
) koju prima prijemnik preko datog etveropola je:


gdje je Z
R
impedansa prijemnika.
Radno slabljenje prema tome bit e:

tj.

U sluaju da generator i prijemnik imaju iste impedanse Z
E
= Z
R
, otpada drugi
lan prethodnih izraza. Tada je:

to znai da se radno slabljenje moe odrediti mjerenjem napona koji
predajnik odaje impedansi jednakoj unutranjoj impedansi predajnika i
napona koji se ima na izlazu datog etveropola kada je zatvoren impedansom



77

prijemnika.
Ovdje treba primjetiti da je U
1
napon na krajevima impedanse ZE
a ne na ulazu u etveropol (U
1
).
U sluaju da impedanse Z
E
i Z
R
nisu jednake, treba od dobijenog
rezultata mjerenje oduzeti lan

Shema veze za ovo mjerenje dana je na sl. 6.4
SL. 6.4. SHEMA MJERENJA RADNOG SLABLJENJA MJERENJEM NAPONA

U gornjem poloaju preklopnika voltmetar mjeri napon U
2
, a u
donjem U
1
. Treba uzeti voltmetar sa to veim unutranjim otporom, bar 100
puta veim od Z
E
odnosno Z
R
. Slabljenje se onda odredi prema obrascu:

Kako je U
1
= E/2 to upotreba impedanse Z
E
nije neophodno. U tom sluaju,
ako Z
E
nije povezano, u donjem poloaju preklopnika mjeri se napon praznog
hoda generatora, tj. E. Radno slabljenje je tada dato obrascem:

Da se izbjegne raunanje lagaritama odnosa napona, u praksi
se koriste voltmetri ije su skale oznaene u vrijednostima apsolutnih nivoa
(tzv. hipsometri, nepermetri, decibelmetri). Ako, naime, podijelimo brojnik i
nazivnik prvog lana gornjeg izraza za radno slabljenje sa Uo = 0,775 V
(nulti nivo napona), bit e:


Kako izrazi ln U
1
/U
o
i ln U
2
/U
o
predstavljaju apsolutne nivoe napona, to
znai da e se u ovom sluaju slabljenje dobiti kao razlika proitanih
vrijednosti nivoa za gornji i donji poloaj preklopnika, dodajui tome jo i
raunsku vrijednost koja potjee od nejednakosti impedansi Z
E
i Z
R
.


78

METODA POREENJA SA POZNATIM OSLABLJIVAEM

Voltmetar i generator koji se koriste za mjerenje po ovoj metodi
treba da ispunjavaju uvjete kao i kod prethodne metode. Shema veze za
mjerenje je prikazana na sl. 6.5.

SL. 6.5. MJERENJE RADNOG SLABLJENJA METODOM
POREENJA SA POZNATIM OSLABLJIVAEM

Radno slabljenje etveropola je

(Karakteristina impedansa oslabljivaa je Z
A
, a kako je ispred njega vezana
takoer impedansa Z
A
, napon E se dijeli na dva jednaka dijela: napon na
impedansi Z
A
i napon izmeu ulaznih prikljuaka atenuatora).
Radno slabljenje atenuatora je jednako vlastitom slabljenju i
iznosi:

Ako se podeavanjem atenuatora, ostvari da bude U
2
= U
2
bit e:

to znai da je, u tom sluaju, radno slabljenje etveropola jednako vlastitom
slabljenju atenuatora, tj.:

esto se, radi simetrije, impedanse Z
E
i Z
A
razdjele na dva
jednaka dijela pa se svaki od njih vee na po jedan prikljuak etveropola
odnosno atenuatora. Ako impedanse Z
E
i Z
R
nisu jednake, treba izvriti ranije
naznaenu korekciju.
Dozvoljene vrijednosti radnog slabljenja: Meunarodni savjetodavni
komitet za telefoniju preporuuje da slabljenje po jednom polju zrane linije
(izmeu dvije pojaavake stanice) moe da iznosi najvie 4 N (34,7 dB).
Dozvoljeno slabljenje filtera i skretnica u propusnom smjeru kao i ravalica
uope, treba da iznosi najvie 0,55 N (4,8 dB).


79



Kod translatora se dozvoljava vrlo malo radno slabljenje od svega 0,08 N (0,7
dB) samo za pojas zvunih frekvencija.


6.3. UNESENO SLABLJENJE

Uneseno slabljenje etveropola ukljuenog izmeu dvije
impedanse Z
E
(predajnika) i Z
R
(prijemnika) jeste odnos S
1
/S
2
izraen u
jedinicama prijenosa, gdje je S
1
prividna snaga koju prima prijemnik Z
R
prije
ukljuenja posmatranog etveropola, a S
2
prividna snaga koju prima prijemnik
Z
R
po ukljuenju etveropola.
Uneseno slabljenje je prema tome:

Kako kod radnog slabljenja i ovdje bi se mjerenje sastojalo iz
dva dijela. U prvom dijelu bi se mjerila prividna snaga koju generator
impedanse Z
E
odaje neposredno prijemniku impedanse Z
R
i ona je:



SL. 6.6. ODREIVANJE UNESENOG SLABLJENJA
( a ) ODREIVANJE SNAGE S1
( b ) ODREIVANJE SNAGE S2

a u drugom dijelu prividna snaga koju generator odaje preko posmatranog
etveropola, prijemniku Z
R
je:


80




Uneseno slabljenje izraeno pomou napona generatora E i U
2
je:

tj.

Uneseno slabljenje se moe takoer izraziti i pomou radnog
slabljenja. Ako se prethodan izraz na pogodan nain proiri mnoenjem sa

bit e:

jer prvi sabirak predstavlja radno slabljenje. Uneseno slabljenje, prema tome,
moe se pisati i u slijedeem obliku:

odakle se vidi da je uneseno slabljenje sastavljeno je iz dva dijela; radnog
slabljenja i slabljenja koje potie od neslaganja impedansi prijemnika i
generatora.

ODREIVANJE UNESENOG SLABLJENJA MJERENJEM NAPONA

Uneseno slabljenje se moe odrediti ili sluei se obrascem:



81


pri emu se prvi put izmjeri napon generatora pri praznom hodu, a drugi put
napon na krajevima prijemnika Z
R
, ili pak sluei se obrascem:

Kako je u oba sluaja potrebno vriti dosta nezgodnu raunsku
korekciju koja potjee od nejednakosti impedansi generatora i prijemnika, to
se uneseno slabljenje ee mjeri samo pomou napona U
1
i U
2
, na krajevima
prijemnika Z
R
, a prema shemi na sl. 6.7.

SL. 6.7. SHEMA MJERENJA UNESENOG SLABLJENJA MJERENJEM NAPONA

U donjem poloaju preklopnika voltmetar mjeri napon U
1
to
znai da je prividna snaga prijemnika (Z
R
):

Za gornji poloaj preklopnika voltmetar mjeri napon U
2
pa je
prividna snaga koju prijemnik (Z
R
) prima preko etveropola:


Uneseno slabljenje je:


Mjerenjem napona U
1
i U
2
moe se dakle, bez poznavanja
impedansi Z
E
i Z
R
, moemo odrediti uneseno slabljenje etveropola. U sluaju
da se umjesto voltmetra koristi hipsometar, postupak se jo vie uprotava.


82



ODREIVANJE UNESENOG SLABLJENJA
MJERENJEM STRUJE

Poto se naponi U
1
i U
2
javljaju na istoj impedansi (Z
R
) to se
mjerenje unesenog slabljenja moe izvriti i pomou struja. Naime, zbog:

moe se pisati:

Na sl. 6.8. prikazana je shema mjerenja unesenog slabljenja
mjerenjem struje.

SL. 6.8. MJERENJE UNESENOG SLABLJENJA MJERENJEM STRUJA


6.4. EKVIVALENT SLABLJENJA

U sluaju da su krajnje impedanse (generator i prijemnika) sa
kojima je zatvoren etveropol (obino linija) meusobno jednake i ostvarene
pomou termogenih otpornosti od 600 . Radno i uneseno slabljenje postaju
jednaki i nazivaju se krae ekvivalenti (preostalo slabljenje).


MJERENJE EKVIVALENTA

Mjerenje ekvivalenta se vri na isti nain kao i mjerenje radnog
ili unesenog slabljenja, s tom razlikom to su u ovom sluaju impedanse
generatora i prijemnika jednake i imaju 600 .



83


Kako je Z
E
= Z
R
, to je:

Isto vai i za sluaj unesenog slabljenja

pa je:

U najprostijem sluaju, ako se raspolae generatorom
unutranje impedanse od 600 , shema veza za ovo mjerenje je prema sl.
6.9. Ukoliko se ne raspolae takvim generatorom, moe se uz odgovarajue
ogranienje, koristiti odgovarajua metoda za mjerenje radnog slabljenja, iako
je uvijek najbolje koristiti transformator sa malim otporom na sekundaru i
dodatrnim termogenim otporom od 600 .

SL. 6.9. MJERENJE EKVIVALENTNA SLABLJENJA

Ekvivalent se uglavnom mjeri na itavoj liniji kao vrijednost
slabljenja koja preostaje poslije niza pojaavaa i sekcija date linije, ali se
takoer mjeri i kod ispitivanja samo pojedinih sekcija, linija, pojaavaa, filtera
itd. Na pravilno odravanoj liniji ova mjerenja se vre periodino. Izrauju se i
aparati koji vre automatsko registriranje preostalog slabljenja ekvivalenta.

6.5. SLABLJENJE PRESLUAVANJA

Utjecaj jednog voda na drugi se naziva presluavanjem. Ono se
ispoljava u pojavi parazitnih struja. Poto presluavanje ne mora da bude isto
na oba kraja voda u kome se parazitne struje javljaju, to razlikujemo
presluavanje na daljem kraju (teledijafonija) i presluavanje na bliem kraju
(paradijafonija).

SL. 6.10. PRESLUAVANJE NA BLIEM KRAJU (PARADIJAFONIJA)

84


SL. 6.11. PRESLUAVANJE NA DALJEM KRAJU (TELEDIJAFONIJA)

Signali na bliem ili daljem kraju ometanog voda su mnogo
slabiji od poslatog signala u vodu koji vri ometanje. Poeljno je da oni budu
svedeni na najmanju moguu mjeru, pa se govori o slabljenju presluavanja.
Slabljenje presluavanja je, u jedinicama prijenosa izraen
odnos snaga S
1
/S
2
, gdje je S
1
prividna snaga u odreenoj taki voda koji vri
ometanje (obino poetak), a S
2
prividna snaga u odreenoj taki ometanog
voda (obino poetak ili kraj), pod uvjetom da su oba voda zavrena na
odreeni nain.
Pojava presluavanja se moe najbolje prikazati pomou jednog
zamiljenog etveropola, ukljuenog izmeu ometajueg i ometanog voda, sl.
6.12. Njegov ulaz je vezan za prvi vod, a izlaz za drugi, pa mu je pod uvjetom

SL. 6.12. PRIKAZIVANJE PRESLUAVANJA POMOU
ZAMILJENOG ETVEROPOLA

da su oba voda zavrena impedansama jednakim njihovim karakteristinim
impedansama, ulazna impedansa jednaka karakteristinoj impedansi
ometajueg voda Z
1
, a izlazna karakteristinoj impedansi ometanog voda Z
2
.
Principijelmno svaki vod treba pri mjerenju slabljenja
presluavanja da bude zavren svojom karakteristinom impedansom, ali se,
usljed tekoa odreivanja istih, u praksi obino zavravaju termogenim
otporima od 600 ili 800 .


METODE MJERENJA

Za mjerenje slabljenja presluavanja primjenjuje se ista metoda
kao i za mjerenje radnog slabljenja. Izraz za slabljenje presluavanja:



85


gdje je U
1
napon na ulazu poetku ometajueg voda, a U
2
napon na jednom
od krajeva ometanog voda).
Slabljenje presluavanja se moe izraziti:

Prema tome da li se napon U
2
mjeri na istom kraju ometanog
voda na kome se nalazi i generator ometajueg voda, govori se o
paradijafoniji ili, ako se mjeri na suprotnom kraju, teledijafoniji.
U praksi je obino Z
1
= Z
2
, pa drugi lan gornjeg izraza otpada:



METODA MJERENJA NAPONA,
ODNOSNO NIVOA NAPONA

Shema veze za ovo mjerenje ( za sluaj Z
1
= Z
2
) dana je na sl.
6.13.
.
SL. 6.13. SHEMA MJERENJA SLABLJENJA PRESLUAVANJA
MJERENJEM NAPONA

Slabljenje presluavanja na bliem kraju bit e:

Za sluaj da je skala voltmetra obiljeena u apsolutnim nivoima
napona, slabljenje se odreuje:

Ako je predajni nivo generatora nula, tj.


86



slabljenje je jednako (ali suprotnog znaka) nivou napona U
2
, tj.

Slabljenje presluavanja na daljem kraju, analogno prednjem, je:


Ako impedanse Z
1
i Z
2
nisu jednake, dodat e se popravni sabirak:


METODA UPOREENJA SA POZNATIM SLABLJENJEM

Shema veze za mjerenje slabljenja paradijafonije uporeenjem
sa poznatim slabljenjem prikazana je na sl. 6.14.


SL. 6.14. MJERENJE SLABLJENJA PARADIJAFONIJE POREENJEM
SA POZNATIM SLABLJENJEM

Prebacivanjem preklopnika iz lijevog u desni poloaj i obrnuto
moe se oslabljiva podesiti na vrijednost da slabljenja pri kojem instrument
ima isti otklon. Tada je:

gdje je a
A
slabljenje atenuatora.
Izlaz atenuatora i ometanog voda u mjestu A trebaju biti
zavreni svojom karakteristinim impedansama. Za velika slabljenja, kakva se
u ovom sluaju javljaju, to nije neophodno.
Ako se eli mjerenje teledijafonije obaviti, atenuator i instrument
se trebaju prebaciti na drugi kraj voda, tj. na mjesto B, to je prikazano na
sl. 6.15.

87



SL. 6.15. MJERENJE SLABLJENJA TELEDIJAFONIJE POREENJEM SA
POZNATIM SLABLJENJEM

Postupak je i ovdje slian, s tom razlikom samo, to slabljenje
presluavanja na daljem kraju nije neposredno jednako slabljenju atenuatora,
ve:

gdje je a
s
slabljenje (sopstveno) same linije.
Ako se raspolae nekom pomonom linijom ije je sopstveno
slabljenje poznato i koje nema presluavanja sa vodovima koji se ispituju,
moe se cijelo mjerenje obaviti iz mjesta A, to je prikazano na sl. 6.16.

SL. 6.16. MJERENJE SLABLJENJA TELEDIJAFONIJE POMOU
POMONOG VODA I POZNATOG SLABLJENJA

U ovom sluaju treba od dobijenog slabljenja na atenuatoru
oduzeti slabljenje pomonog voda a
p
, pa je slabljenje teledijafonije:

Na slian nain se mogu mjeriti i slabljenja paradijafonije i
teledijafonije na fantomskim vodovima.
Kao izvor struje za mjerenje presluavanja se moe koristiti
mikrofon ili generator koji e proizvoditi itav spektar frekvencija u oblasti
ovjeijeg govora. Za praksu je zgodnije koristiti generator istih sinusnih
struja ija se frekvencija moe mijenjati. Iz tako dobijenih vrijednosti moe se
nainiti dijagram slabljenja presluavanja u ovisnosti o frekvenciji. Snaga
generatora treba biti oko 1 mW.


88



Kao indikator, ranije su se koristile iskljuivo slualice, dok se
danas redovito koriste kao indikatori cijevni voltmetri.
Veina zemalja propisuje da slabljenje presluavanja treba biti
vee od 7 N. Atenuatori za mjerenje presluavanja mogu esto da se
podeavaju od 13 19 N.



























1. ta je sopstveno slabljenje etveropola ?
2. Kako se definie radno slabljenje etveropola ?
3. ta je transfer impedansa ?
4. U emu se sastoji mjerenje radnog slabljenja mjerenjem napona ?
5. ta su hipsometar, nepermetar I decibelmetar ?
6. ta je uneseno slabljenje etveropola ?
7. Kako se definie ekvivalent slabljenja ?
8. ta je presluavanje ?
9. Kako se mjeri slabljenje paradijafonije poreenjem sa poznatim
oslabljivaem ?
10. Kako se mjeri slabljenje teledijafonije poreenjem sa poznatim
oslabljivaem ?


89


7. MJERENJE SNAGE I GUBITAKA


7.1. MJERAI IZLAZNE SNAGE

Pri zvunim ili viim frekvencijama snaga se mjeri pomou
protonih ili pomou apsorpcionih mjeraa.

MJERENJE PROTONE SNAGE

Mjerenje protone snage odgovara mjerenju snage pomou
vatmetara u elektroenergetskoj tehnici. Kako su ovdje vie frekvencije,
induktivitet namotaja vatmetra i njegovi parazitni kapaciteti bi poremetili stanja
u kolu, zbog ega se oni ovdje ne mogu primijeniti. Za frekvencije vee od
10 kHz njihova upotreba ne dolazi u obzir, pa se koriste mjerai iji se rad
zasniva na mjerenju dva napona koji djeluju na poetku i kraju jednog manjeg
otpora stavljenog u provodnik kojim se snaga prenosi, sl. 7.1.

SL. 7.1. PRINCIP RADA MJERAA PROTONE SNAGE

Neka je napon na ulaznom dijelu otpornika U1, a na drugom
kraju U2. Snaga koju prima otpor optereenja potroa Pp je:

gdje je I struja koja tee kroz troilo.
Zbog

moe se pisati:

Poto je:


Kako je:


90



bit e:

tj.

Na osnovu gornjeg izraza mogue je odrediti, mjerenjem
kvadrata U1 i U2 uz poznati otpor R, snagu koju prima troilo Pp iz generatora
G, s tim to treba oduzeti polovinu vrijednosti snage razvijenu na otporu
R.
Praktino, poto je R < Rp, izraz se moe zanemariti, pa je:



SL. 7.2. PROTONI MJERA SNAGE


SL. 7.3. SPOLJNI IZGLED MJERAA PROTONE SNAGE
(ROHDE UND SCHWARZ, TIP NAUS)


91

Mjerenje kvadrata napona U
1
2
i U
2
2
moe se obaviti pomou dva
termosprega koji se stavljaju u dvije otone grane, kao na sl. 7.2. Struja koju
daje termospreg TS
1
srazmjerna je kvadratu napona U
1
, a struja termosprega
TS
2
kvadratu napona U
2
. Poto su oba termosprega vezana u opoziciju, to e
skretanje kazaljke instrukenta biti srazmjerno njihovoj razlici, odnosno
mjerenoj protonoj snazi P
p
. Umjesto termosprega mogu se koristiti
elektronike cijevi ili poluprovodnici. Osjetljivost je tada vea, a opasnost od
pregorjevanja manja. Uvjet za njihovu upotrebu je da struja u kolu instrumenta
(I
s
) bude ovisna o kvadratu napona U
1
i U
2
, to se lako postie izborom radne
take. Kod nekih instrumenata se posebno mjere naponi U
1
i U
2
, pa se
pomou tabela izraunava snaga koju troilo (antena, prijemnik, prijenosni
sistem) prima.


MJERAI APSORBOVANE SNAGE

Mjerai apsorbovane snage su, u stvari, otpori koji zamjenjuju
troilo i u kojima se razvija snaga koja se mjeri. Zbog toga esto ovakvi
mjerai snage se nazivaju zavrnim mjeraima snage ili mjeraima izlazne
snage (engl. output-metar). Mjerenjem napona na njima moe se zakljuiti
kolika je ta snaga:


SL. 7.4. PRINCIP RADA MJERAA SNAGE APSORPCIONOG TIPA

Sa poznatim otporima R moe se skala voltmetra izbadariti i u
podeocima za mjerenje snage. Za razne otpore optereenja treba naznaiti i
odgovarajue skale na instrumentu ili koristiti preklopnike opsega mjerenja i
niz otpora ugraenih u samom mjernom instrumentu. Danas se grade mjerai
i za vrlo visoke frekvencije (do 15 GHz) uz primjenu elektroniki voltmetara
umjesto obinih. Oni uvijek pokazuju aktivnu snagu, pa zato ispravno mjere
pri svim oblicima napona koji se na njih dovode.
Umjesto napona na krajevim otpora R, moe se mjeriti struja
koja kroz njega protjee. Neki mjerai ove vrste (namjenjeni za mjerenje
izlazne snage predajnika) kao otpor optereenja koriste sijalicu odgovarajue
snage. Pomou fotoelije se mjeri njena svjetlost, iz ega se donosi zakljuak
o snazi koja se na njoj razvija.
Naroito velika osjetljivost, za male snage pri visokim
frekvencijama, moe se postii ako se kao otpor optereenja R postavi
bolometar, tj. otpor koji ima veliki temperaturni koeficijent.


92



Koriste se dvije vrste bolometarskih elemenata: bareteri, koji
imaju pozitivan temperaturni koeficijent (to su tanke ice od platine u staklenoj
cjevici) i termistori (mjeavina oksida metala) koji imaju negativan
temperaturni koeficijent.
Da bi se osjetljivost mjerenja poveala, oni se stavljaju u granu
mosta, sl. 7.5.a. Na osnovu vrijednosti otpora R, potrebnog da se most
uravnotei, prije i poslije dovoenja mjerene snage moe se zakljuiti, uz
poznate karakteristike bolometra, kolika je ta snaga. Pomou otpora R
i
moe
se podesiti struja izvora tako da bolometar radi u najosjetljivijem dijelu svoje
karakteristike. Zavojnica L sprijeava prolaenje visoke frekvencije u ostale
dijelove mosta.

SL. 7.5. PRIMJENA BOLOMETARA

Na sl. 7.5. b prikazana je shema mosta kod koga se
uravnoteavanje postie automatski, elektronikim putem. Bolometri se
zagrijavaju indirektno, preko grijaa R
g
' i R
g
''. Kada se visokofrekventna
snaga preko prikljuaka dovede na otpor optereenja R
g
' , bolometar B
1

promijenit e svoj otpor. Usljed toga e se poremetiti ravnotea mosta, te
pojaava A daje, na svom izlazu, odgovarajui napon. Taj napon se vodi na
drugi zagrijevni element R
g
'', gdje zagrijava bolometar B
2
. Oba grijaa i
bolometri su potpuno jednaki, usljed ega se most vraa u ravnoteno stanje.
Skretanje instrumenta MI je srazmjerno naponu na izlazu iz pojaavaa. Kako
je taj napon srazmjeran snazi koju apsorbuje grija bolometra, skala
instrumenta se moe oznaiti u podeocima za mjerenje snage. Promjena
opsega mjerenja se obavlja izmjenom vrijednosti otpora grijaa.


SL. 7.6. IZGLED APSORPCIONOG MJERAA SNAGE
(ROHDE UND SCHWARC, TIP NRS)


93



Na sl. 7.6. prikazan je spoljni izgled jednog apsorpcionog
mjeraa snage za opseg od 0,1 do 330 mW, pri frekvencijama od 0 do 15
GHz. Zagrijevni otpori sa pripadajuim bolometrima su ugraeni u posebnu
mjernu glavu, kao na slici.


7.2. MJERENJE SNAGE SA DVA AMPERMETRA

Ukoliko se raspolae sa dva jednaka ampermetra, onda se oni
uz pomo dva aktivna otpornika mogu upotrijebiti za mjerenje snage na
nekom nepoznatom troilu (P) ako se veu prema slici 7.7.


SL. 7.7. SHEMA MJERENJA
SNAGE POMOU DVA AMPERMETRA

Primjenom Kirhofovih pravila za odreene zatvorene konture
odnosno vorove mree na sl. 7.8. dobijamo:
u = R (i
1
+ i
2
) +
2
i
2

1
i
1
-
2
i
2
= r (i + i
2
)
Ako su vlastite otpornosti ampermetara jednake, tj.
1
=
2
= i
ako su otpornici kola uzeti tako da je r = = R, onda gornje jednadbe
prelaze u oblik

); (
2 1
i i R u

) (
2 1
i i ri


Pomnoivi lijeve i desne strane jednadbi, dobijamo izraz

r u i = R (i
1
2
i
2
2
) odnosno


) (
2
2
2
1
i i
r
R
ui

koja daje trenutnu vrijednost snage troila. Integriranjem toga izraza u
intervalu jednog perioda nalazimo srednju vrijednost snage, odnosno aktivnu
snagu troila

T T T
dt i
T
dt i
T r
R
uidt
T
P
0 0
2
2
2
1
0
1 1 1


) ( ) (
2
2
2
2
1 t
k I I
r
R
P



94

Snaga troila je data izrazom:
T
uidt
T
P
0
1

gdje su u i i trenutne vrijednosti
napona na njegovim krajevima
odnosno struje kroz troilo.



gdje su i skretanja ampermetara sa kvadratnom karakteristikom, a k
t
je
ukupna konstanta ureaja.


7.3. MJERENJE SNAGE SA TRI AMPERMETRA

Jedan od uvjeta iz predhodne metode bio je postojanje dva
aktivna otpornika. To je teko ostvariti pri visokim frekvencijama. Jedno
olakanje u tom pogledu nudi metoda sa tri ampermetra, jer zahtjeva samo
jedan otpornik.
Za mjerno kolo sa slike 7.9. moe se napisati:

i
1
= i
2
+ i

R
i u
i
2


P I T A N J A


SL 7.8. SHEMA VEZE ZA MJERENJE SNAGE
METODOM TRI
AMPERMETRA

i
1
2
= i
2
2
+ i
2
+ 2 i i
2


2 2
2
2
1
2
i i i
R
ui

Lijeva strana jednadbe sadri trenutnu snagu troila ( u i ), pa
emo srednju snagu P dobiti kao integral ovoga izraza kroz vrijeme jedne
periode


T T T T
dt i dt i dt i
T
R
uidt
T
P
0 0 0
2 2
2
2
1
0
2
1

2 2
2
2
1
2
I I I
R
P



7.4. MJERENJE SNAGE POMOU AMPERMETRA I VOLTMETRA

Pri istosmjernoj struji elektrina snaga ma kojega troila se
moe odrediti iz pokazivanja voltmetra i ampermetra. Pri izmjeninoj struji, da
bi se odredila snaga troila, treba poznavati i ugao izmeu napona i struje.







Ako prvu jednadbu
dignemo na kvadrat i umjes-
i
2
uvrstimo vrlo priblinu
vrijednost

R
u
i
2

dobit emo:






95


Meutim, pogodnim rasporedom elemenata mjernog kruga i
specijalnim postupcima, mogue je bez poznavanja impedanse troila i
vrijednosti cos odrediti snagu impedanse Z ma kakvog karaktera samo na
osnovu pokazivanja voltmetra i ampermetra. Ukoliko su instrumenti kao i
elementi kruga upotrebljivi pri visokim frekvencijama, mjerenje snage se moe
izvriti i pri tim frekvencijama.


SL. 7.9. SHEMA VEZE ZA MJERENJE SL.7.10. DRUGA VARIJANTA ZA
SNAGE MJERENJEM STRUJE I NAPONA MJERENJE SNAGE MJERENJEM
STRUJE I NAPONA

Jedno takvo kolo prikazano je na slici 7.9. Admitansa izmeu taaka A i B u
kojima su paralelno vezane impedansa Z = R + j X i reaktansa
C j
Z
c
1

iznosie

Kvadrat modula ove ekvivalentne impedanse bit e

a kvadrat struje koju pokazuje ampermetar dobija se kao kolinik kvadrata
napona E (koji mjeri voltmetar V s obzirom da je otpor ampermetra
zanemariv) i kvadrata modula ekvivalentne impedanse Z
AB



2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
c c AB
Z
E
Z Z
X E
Z
E
Z
E
I

Najmanja vrijednost struje dobit e se ako Z
c
kao promjenjiva veliina ispuni
uvjete da prvi izvod gornje funkcije bude jednak nuli:

0
2 2 2
3
2
2 2
2
c c c
Z
E
Z Z
X E
dZ
IdI

Odavde se dobija da treba biti

X
Z
Z
c
2

Ako se ova vrijednost za Z
c
uvrsti u izraz za struju dobit e se najmanja



96


vrijednost

R
Z
E
I
2 min

Kako snaga impedanse Z kao troila iznosi

R
Z
E
P
2
2

to proizvod E I
min
daje vrijednost snage P.
Prema tome, za nalaenje snage P treba pomnoiti pokazivanje
voltmetra V i ampermetra mA kada se podeavanjem kondenzatora C
postigne minimum struje
P = E I
min

Ovaj minimum moi e se ostvariti samo ako je impedansa Z
induktivnog karaktera.
Druga varijanta mjernog kruga kojim se moe odrediti snaga
nepoznate impedanse troila uz mjerenje samo napona i struje data je na
slici 7.10.
U ovom sluaju nije potrebno nai najmanju struju nego je treba
odravati konstantnom pri otvorenom i zatvorenom preklopniku k. To se
ostvaruje podesnom promjenom duplog kondenzatora.
Struja I kroz ampermetar, pri otvorenom preklopniku k, ovisit e
od modula ukupne impedanse redno vezane impedanse Z i dvojnog serijskog
kondenzatora C
s
:

Kada je prekida zatvoren, struja u kolu koju pokazuje ampermetar bit e:

2 2
X R
E
I
k

Struja e ostati ista (I
0
= I
k
) ako je modul impedansi za oba sluaja isti. To
znai da je

2
2 2 2
) (
1 2
)
1
(
s s s
C C
X
X
C
X X

Odakle se dobija

X
C
s
2
1

Drugim rijeima, pri otvorenom preklopniku, impedansa u kolu
promijenit e karakter reaktanse zadravajui vrijednost modula.
Ako podijelimo vrijednosti potencijalnih razlika na krajevima
impedanse Z i dvojnog kondenzatora C
s
, dobit emo izraz

2
1
2
1
2
)
2
( 1 sin 1 cos
sin 2
2 1
U
U
Z
X
Z C U
U
s



97

Na ovaj nain, za snagu P se moe napisati
2
1
2
1 1
)
2
( 1 cos
U
U
I U U P


2 2 2
1
)
2
(
U
U I P

Izraz pod korjenom ima dimenziju potencijalne razlike
2 2 2
1
)
2
(
U
U U

moe se smatrati katetom vektorskog trokuta ACB napona u kojem je U
1

hipotenuza, a U
2
/2 druga kateta.

SL. 7.11. VEKTORKI
DIJAGRAM NAPONA


Prema tome, mjerenjem struje I i napona U izmeu
taaka A i C moemo odrediti snagu impedanse
P = U I
Pod uvjetom da se struja I ne mijenja kada je k otvoreno
ili zatvoreno.

7.5. MJERENJE SNAGE ELEKTRONSKIM VATMETROM

Tipian predstavnik ovih instrumenata (ijih varijanti ima veliki
broj) je cijevni vatmetar koji su predloili Turner i Mak Namara. Njegova
shema data je na slici 7.12.


SL. 7.12. SHEMA ELEKTRONSKOG
VATMETRA


Ustvari napon U
2
na krajevima dvojnog kondenza-
tora C
s
je u kvadraturi sa strujom I. Napon U je u
fazi sa strujom, jer je impedansa izmeu taaka A i
C na slici svedena na otpornost R s obzirom da je
reaktansa gornje polovice dvojnog kondenzatora
s
C
j
2
1

To znai da je ugao u stvari argument
impedanse Z, tj.
U = U
1
cos = U
1
cos
Dvije jednake triode, pored prednapona
U
0
, dobijaju izmjenini potencijal na
reetkama (u
g
), ovisan o struji i odnosno i
'
i napona u na krajevima velikog otpornika R
(koji treba da je mnogo vei od otpornika r).
Ukoliko su dva jednaka r manji od R, utoliko
e se struja kroz njih (i i i') manje razlikovati
jedna od druge i bit e jednake struji kroz
troilo impedansu Z. U tom sluaju moe se
napisati (ograniavajui se samo na
izmjenine komponente napona i struja u
kolima cijevi).


98


u
g1
= u + r i
u
g2
= u r i
Predpostavljajui da cijevi imaju potpuno jednake, kvadratne
karakteristike, nalazimo prirataje anodne struje
i
a1
= k u
g1
2
= k (u + r i)
2
= k (u
2
+ 2 r u i + r
2
i
2
)
i
a2
= k u
g2
2
= k (u - r i)
2
= k (u
2
- 2 r u i + r
2
i
2
)
Kako su ovi prirataji struja razliiti, to e na krajevima otpornika postojati
potencijalna razlika srazmjerna gornjoj razlici
E = ( i
a1
- i
a2
) = 4 r k u i
Kako instrument sa skretnim svitkom g skree u ovisnosti od
srednje vrijednosti struje kroz njega, to e on pokazivati (u nekoj razmjeri)
integral gornjeg izraza, gdje proizvod u i predstavlja vrijednost trenutne snage
u impedansi (ovdje je zanemaren pad napona r i).
Prema tome skretanje instrumenta moe biti obiljeeno u
jedinicama snage troila
g
= k' P odnosno P = k''
g

Za taniji rezultat, treba proitanu snagu P umanjiti za vrijednost
gubitaka na otporniku r tj. p = r i
2
, pri emu se mora unijeti u kolo ampermetar
( npr. sa termospregom ) radi mjerenja struje i. Ampermetar je potreban i radi
badarenja instrumenta g. Prije svega ovaj instrument mora stajati na nuli
kada se otvori prekida. U tom sluaju snaga je nula pa treba podeavati
srednju taku na otporniku da bi anodne struje praznog hoda obje cijevi
bile potpuno jednake (ovo se ini im se jedna ili obje cijevi u vatmetru
promijene).


7.6. MJERENJE SNAGE OSCILOSKOPOM

Upotrebom osciloskopa kao instrumenta za mjerenje snage
postigao se jednostavan nain mjerenja pri emu sam instrument za mjerenje,
u ovom sluaju osciloskop, nema vlastitu inerciju, pa se ovaj nain mjerenja
primjenjiv za iroki pojas frekvencija. Kod ove metode koristi se povrina
zatvorena krivom linijom koja je dobijena na zastoru katodnog osciloskopa;
ona je proporcionalna proizvodu efektivne vrijednosti struje i napona i
kosinusa faznog pomaka izmeu njih.


SL 7. 13. SHEMA ZA MJERENJE
SNAGE POMOU OSCILOSKOPA

Ako se na jedan par
skretnih ploa osciloskopa (na slici 7.13.)
dovede napon sa krajeva troila,
odnosno nepoznate impedanse, a na
drugi par napon sa krajeva kondenzatora
koji je serijski vezan sa troilom, na
ekranu osciloskopa se dobija zatvorena
kriva linija. Kada su naponi sinusoidalni
onda je ta krivulja elipsa, krug ili prava.
Povrina ograniena tom krivom linijom
jje data izrazom:

99






ydx A

Ako sa y oznaimo skretanje mlaza u vertikalnom, a sa x
u horizontalnom smjeru, onda je
y = k
1
u
1
x = k
2
u
2
gdje u
1
i u
2
predstavljaju trenutne vrijednosti napona na krajevima nepoznate
impedanse i na krajevima kondenzatora, a k
1
i k
2
konstantne osjetljivosti
osciloskopa. Naponi u
1
i u
2
su
u
1
= U
1
sin ( t + )
u
2
= U
2
sin ( t + /2 ) = U
2
cos t
Ako povrinu slike (koja se ocrta za vrijeme jedne periode T)
izrazimo pomou ova dva napona dobit emo:
tdt U k t U k A
T
cos sin(
2
0
2 1 1
)

gdje je dx = k
2
U
2
sin t) dt i posmatrali smo apsolutnu vrijednost
integrala.
T T
dt t t dt t U U k k A
0 0
2
2 1 2 1
) sin cos sin cos sin (

Kako je

2 2
2 cos
2
1
sin
0 0 0
2
T
dt
t
dt tdt
T T T

i

0 sin
1
cos sin
0 0
2
0
T
T T
t tdt t

Poto znamo da je napon na krajevima kondenzatora proporcionalan struji u
kolu, to e biti


C
I U
1
2
i

cos
2
2 1 2 1
T
U U k k A

Izraz

predstavlja snagu P = U
ef
I
ef
cos troila, pa je:

fC
P k k A
1
2 1
odnosno P = k A C f
gdje je

2 1
1
k k
k




T
C
I U
k k A
1
cos
2
1
2 1

cos
2
1
I U


100


7.7. DIGITALNA METODA MJERENJA SNAGE

Digitalni vatmetar treba da ostvari neku vrstu analognog
mnoenja napona (na krajevima troila) i struje (kroz troilo). Struja se kroz
tano poznati otpornik moe predstaviti proporcionalnom naponu, pa se
rezultat mnoenja moe svesti na proizvod dva napona. Taj rezultat se moe
dobiti opet kao dimenzija napona i kao takav biti izmjeren digitalnim
voltmetrom iji e cifarski indikator pokazati (u nekoj razmjeri) iznos mjerene
elektrine snage u vatima. Drugim rijeima, digitalni vatmetri, u svom nainu
rada, kao da ostvaruju operaciju 1 V x 1 V = 1
2
V
2
.
Oni pretvaraju prvo izmjenine elektrine veliine u istosmjerne,
a jednu od njih konvertuju u niz etvrtastih impulsa ija je frekvencija
proporcionalna toj veliini. Kako je frekvencija funkcija vezana sa vremenom,
to se cijeli proces rada digitalnog vatmetra svodi na tzv. diobu vremena. Za
sada su na tom principu proizvedeni vatmetri za nie frekvencije.
Na slici 7.14. je data uproena shema digitalnog vatmetra gdje
se vide strujni (serijski sa troilom) i naponski (paralelni troilu) ulazni krajevi
praeni odgovarajuim transformatorima (T
rs
i T
rn
).


SL. 7.14. UPROENA SHEMA
DIGITALNOG VATMETRA


Na izlazu iz konvertora, a pomou uobliavaa (mitovo kolo),
dobijaju se etvrtasti impulsi frekvencije f odnosno perioda T = 1/f = 1/k
s
I. Ovi
impulsi dolaze u monostabilni multivibrator M koji, pod djelovanjem impulsa u
razmacima T, izlazi iz svoga stabilnog stanja i to za vrijeme , uslovljeno
vremenskom konstantom svojih sastavnih elemenata ( = R
M
C
M
ln 2), a koje
treba da je, u svakom sluaju konstantno.
Za to vrijeme prekida S je prebaen u poloaj 1, te je u taki P
tada potencijal jednak potencijalu na izlazu ispravljakog ureaja ISP. Za
ostalo vrijeme prekida je u poloaju 2, te je potencijal take P na nuli. Tako
se u taki P stvara istosmjerni impulsni niz frekvencije f = 1/T, ija je
amplituda srazmjerna naponu U na krajevima troila. Amplituda impulsa je
U' = k
tr
k
isp
U = k
n
U

SL. 7.15. DIJAGRAM NAPONA ZA
DIGITALNI VATMETAR

Napon U
s
na krajevima sekundara
transformatora T
rs
je proporcionalan
struji kroz troilo U
s
= k I. Taj napon
se, preko ureaja A/U koji sadri
pojaava ili oslabljiva i ispravlja,
alje u konvertor napona u
frekvenciju f srazmjernu naponu U
s

odnosno struji I:
f = k
f
U
s
= k
f
k I = k
s
I

Srednja vrijednost potencijala U
W
u taki P
(koja se dalje preko elektrinog filtra vodi
na ulaz istosmjernog digitalnog voltmetra)
iznosi
T
U k U
n W



101


Dakle, napon U (jer su k
n
i konstante) dijeli se vremenom T koje je obrnuto
proporcionalno struji I odnosno mnoi se frekvencijom f koja je proporcionalna
struji.
Tako se dobije relacija:

U
W
= k
n
U f = k
n
k
s
U I = k
p
P

U kojoj je napon, mjeren digiralnim voltmetrom, proporcionalan nepoznatoj
snazi P
x
(ako je cos blizu jedinice).
Ukoliko se ostvari povratna veza iz monostabilnog multivibratora
(preko jednog pretvaraa frekvencije u istosmjerni napon) i pojaavaa koji
treba da ima to vei stepen pojaanja, onda cifarski rezultat mjerenja snage
nee ovisiti o vremenu nego samo od tanosti rada konvertora U / f ,
ispravljaa i naravno digitalnog voltmetra.



















1. Na kojem principu rade mjerai protone snage?
2. ta su bolometri ?
3. Zato se bolometri postavljaju u grane mosta ?
4. Kako mjerimo snagu pomou dva ampermetra ?
5. Kako se mjeri snaga sa tri ampermetra ?
6. Kada moemo mjeriti snagu pomou ampermetra i voltmetra ?
7. Kod mjerenja snage pomou ampermetra i voltmetra, zato slui dvojni
kondenzator ?
8. Kako koristimo osciloskop za mjerenje snage troila ?
9. Od ega se sastoji digitalni vatmetar ?



102




8. MJERNI KOMPENZATORI

Osim mjerenja sa mjernim instrumentima s direktnim oitavanjem,
izvode se elektrina mjerenja i brojnim mjernim metodama koje omoguuju
meusobnu usporedbu poznatih i nepoznatih veliina. Za usporedbu je potreban
indikator koji se podeava da ostane bez otklona podeavanjem poznatih
veliina.

Kompenzacionim metodama odreuje se nepoznati napon ili pad
napona pomou usporedbe s padom napona koji izaziva poznata struja na
poznatom otporu. Usporedba se postie tako da se oba napona vezuju u
opoziciju i poznati napon mijenja dok nul indikator ne pokae nulu. Tada je
nepoznati napon jednak poznatom.

Za vrijeme mjerenja mjerni izvor ostaje neoptereen, jer je struja
kroz nul indikator jednaka nuli. Mjerni rezultat je neovisan o otporu indikatora i
unutarnjem otporu mjernog izvora, pa je to osnovna prednost kompenzacionih
metoda nad ostalim.


8.1. KOMPENZATORI ZA ISTOSMJERNU STRUJU

Osnovni spojevi kompenzatora za istosmjernu struju

Osnovni spoj kompenzatora
za istosmjernu struju prikazan je na slici
8.1. i slui za mjerenje napona izvora.

Struju u pomonom krugu
I
P
podeavamo pomou etalonskog eleme-
nta. Preklopku P postavljamo najprije u
poloaj 1, gdje se uporeuje napon U
N

etalonskog elementa s padom napona na
potenciometru. Otporom R
P
mijenjamo
struju I
P
u pomonom krugu dok nul indi-
kator ne ostane bez otklona. Tada je
napon etalonskog elementa jednak padu
napona na otporu R
1
izmeu taaka A i C
potenciometra:

U
N
= I
P
R
1
(8.1.) SL. 8.1. OSNOVNI SPOJ
KOMPENZATORA



103


Kako R
1
i U
N
tano poznati, mogue je pouzdano odreivanje
pomone struje.

Poslije ovoga preklopku prebacujemo u poloaj 2 te, ne mijenjajui
otpor R
P
, traimo poloaj klizaa C pri kome nul indikator ostaje bez otklona.
Ako pri tome otpor izmeu taaka A i C potenciometra iznosi R
2
, bit e:

U
x
= I
P
R
2
(8.2.)

Dijeljenjem jednadbi (8.2.) i (8.1.) dobija se:

Iz izraza se vidi da za odreivanje mjernog napona nije potrebno
poznavanje pomone struje. Bitno je da se ta struja nije promijenila za vrijeme
mjerenja napona U
x
. Za struju se I
P
redovno odabire vrijednost 0,1 mA ili 1 mA.
To se postie kada kod etalonskog elementa napon U
N
= 1,01865 V odaberemo
R
1
= 10186,5 ili R
1
= 1018,65 . Tada je izraunavanje mjerenog napona
jednostavno:

U
x
= 10
-4
R
2
ili U
x
= 10
-3
R
2


Utvrdili smo da se pomona struja ne smije mijenjati za vrijeme
mjerenja napona U
x
. To postiemo pouzdanom baterijom, temperaturno
neovisnim otporima u pomonom krugu i dobrim kontaktima na klizaima i
preklopkama. Pomona struja se
ee provjerava, to je prema
prethodnoj shemi nespretno, jer
se svaki put kliza mora vraati
na poloaj koji tano odgovara
vrijednosti R
1
. Zgodnije je rjee-
nje prema sljedeoj slici. Pomo-
na struja se podeava posebnim
otporom R
1
koji je spojen na red
sa potenciometrom AB. Kada je
preklopka u poloaju 1, podeava
se pomona struja pomou R
P

dok nul indikator ne pokae nulu.
Tada je:


Pri preklopci u polo-
aju 2 poredi se mjereni napon
pomou potenciometra AB, pomicanjem klizaa C. Kada je nul indikator bez
otklona vrijedi:



104

SL. 8.2. NAIN PODEAVANJA
POMONE STRUJE
KOMPENZATORA


Da li se za vrijeme ovoga podeavanja struja I
P
promijenila, moe
se lako provjeriti prebacivanjem preklopke u poloaj 1. Nul indikator pri ovom
opet ostaje bez otklona.

Otpor R
1
redovno je izveden s malom mogunou podeavanja
koje je potrebno zbog eventualnih razlika izmeu napona pojedinih etalonskih
elemenata i razlika koje nastaju zbog utjecaja temperatura na napon etalonskih
elemenata.


Mjerenje struja i otpora pomou kompenzatora

Kompenzacioni postupak se moe koristiti i za mjerenje struja ako
se pomou kompenzatora mjeri pad napona U
x
koji izaziva nepoznata struja I
x
na
poznatom otporu R
N
:


Time se dobiva mogu-
nost badarenja i najpreciznijih
ampermetara. Ista struja se
mjeri kompenzatorom i amper-
metrom koji se badari, te se
iz razlike pokazivanja odreuje
pogreka ampermetra (korek-
cija).

Otpore moemo takoer
da odredimo kompenzacionom
metodom. Nepoznati otpor R
2

spajamo na red s poznatim ot-
porom R
1
, te pomou kompen-
zatora mjerimo pad napona U
2

na nepoznatom otporu i pad SL.8.3. MJERENJE STRUJE (a) I OTPORA (b)
napona U
1
na poznatom otporu: POMOU KOMPENZATORA



Precizni kompenzatori

Kompenzator s potenciometrom izvedenim u obliku klizne ice ili
kliznog otpornika, ne moe se postii velika tanost, jer zbog nesavrenosti klizne
ice i klizmih spojeva nije mogue precizno odrediti vrijednost kompenzacio-


105




nog otpora. Bolji su kompenzatori
kojima je na red s kliznom icom
dodat precizni dekadski otpornik s
preklopnikom. Tu se mali dio kom-.
penzacionig napona dobija s klizne
ice. Ako elimo postii veu ta-
nost, potrebno je poveati broj de-
kadskih otpornika i izbjei upotrebu
klizne ice. Broj dekada, ne moemo
poveavati jednostavnim spajanjem
na red, jer bi se pomicanjem prek-
lopki na dekadama mijenjao otpor, SL. 8.4. PRECIZNI KOMPENZATOR
odnosno struja u pomonom krugu
(osnovni uvjet kompenzacije pomou potenciometarskog postupka je odravanje
konstantne struje). Da bi se ostvarila konstantna struja u pomonom krugu i
poveala tanost, razvijeni su razliiti tipovi preciznih kompenzatora, kao na
primjer: Freussnerov, Rapsov, kaskadni kompenzator itd.


SL. 8.5. FREUSSNEROV KOMPENZATOR

a) Freussnerov kompenzator.
Za kompenzaciju mjernog napona koristi se pet dekada (R
1
do R
5
):
10 x 100; 9 x 100; 9 x 10; 9 x 1 i 10 x 0,1 . Da bi se mijenjao otpor pomonog
kruga, dodate su na red jo tri dekade (R
3
'
, R
4
'
i R
5
'
): 9 x 10; 9 x 1 i 10 x 0,1 ,
ije su preklopke mehanike povezane s preklopkama dekada istih vrijednosti iz
kompenzacionog dijela. One su tako spojene da poveanju otpora na dekadi iz
kompenzacionog dijela odgovara isto toliko smanjenje otpora dodate dekade, i
obratno. Tako ostaje konstantan otpor pomonog kruga, bez obzira na poloaj
preklopki, dok otpor kompenzacionog dijela, odnosno kompenzacioni napon




106




se moe po volji mijenjati. Struju u pomonom krugu podeavamo otporom R
P

sve dok se pad napona na otporu R
N
ne izjednai s naponom etalonskog
elementa (preklopka P je u poloaju 1). Tada u pomonom krugu tee struja 0,1
mA. Poslije toga prebacimo preklopku u poloaj 2 i iskompenziramo mjereni
napon pomicanjem preklopki na dekadama R
1
do R
5
, a da pri tome se ne mijenja
otpor R
P
. Vrijednost mjerenog napona je tada:

U
x
= (R
1
+ R
2
+ R
3
+ R
4
+ R
5
) 10
-4
/V/


SL. 8.6. RAPSOV KOMPENZATOR

b) Rapsov kompenzator.
Ovim kompenzatorom se moe tano mjeriti na pet cifara, uz
primjenu samo pet dekadskih otpornika. Otpor izmeu krajnjih taaka dekada I i II
(take A i B na slici) je konstantan bez obzira na poloaj preklopki. Sastoji se od
10 otpornika od 1000 u dekadi I, spojenih na red s paralelnom kombinacijom
jednog otpornika od 1000 iz dekade I i devet otpornika po 1000 iz dekade II.
On iznosi:




Zbog pomone struje koja je tano 0,1 mA, a podeava se pomou
etalonskog elementa i otpora R
N
, pad napona na otpornicima od 1000 iz
dekade I iznosi tano 0,1 V. Paralelna kombinacija jednog otpornika iz dekade I i
devet otpornika iz dekade II predstavlja otpor od 900 , pa pad napona na




107




njoj iznosi 0,09 V. Taj pad napona se dijeli na devet otpornika iz dekade II, pa e
na svakom od njih pad napona biti devet puta manji, tj. 0,01 V.

Slino je i za kombinaciju dekada III i IV. Pojedini otpornici tih
dekada imaju otpor od po 10 , pa se ima pad napona na pojedinom otporniku iz
dekade III od po 1 mV, a na otpornicima iz dekade IV pad napona od po 0,1
mV. Na svakom pojedinom otporniku iz dekade V (10 x 0,1 ) pad napona iznosi
0,01 V. Pomicanjem preklopnika ove dekade mijenja se ukupan otpor pomonog
kruga. Meutim, pomoni krug Rapsovog kompenzatora se vee na bateriju od 4
V, pa ukupni otpor pomonog kruga, ukljuujui tu i fiksni predotpor od oko 18000
i promjenjivi otpor R
P
za podeavanje pomone struje, iznosi oko 40000 .
Radi toga je neznatan utjecaj pete dekade na otpor, odnosno struju pomonog
kruga.


c) Kaskadni kompenzator.
Kao i kod Rapsovog kompenzatora, mogue je i na kaskadnom
kompenzatoru oitavati napone napone na pet cifara uz upotrebu pet
dekada. Tri dekade (R
2
; R
3
i R
4
) su sa preklopkom s dva klizna meusobno
izolirana kontakta koji su mehaniki
povezani i razmaknuti za dva
stepena. Druge dvije dekade
(10 x 1000 i 10 x 0,8) imaju
preklopku s jednim kliznim
kontaktom. Mjerenje se izvodi na
slijedei nain: Najprije se otpor R
'

tako odabere da se izmeu taa-
ka C i D dobije otpor R
N
koji odgo-
vara naponu etalonskog elementa
(R
N
= U
N
10
4
). Zatim se preklopka
P postavlja u poloaj 1, te podea-
vanjem otpora R
P
mijenja struja,
sve dok nul indikator ne pokae
nulti poloaj. Tako je pomona stru-
ja podeena na 0,1 mA, pa na
pojedinim otpornicima dekade R
1
pad napona je 0,1 V. Na otpornici-
ma dekade R
2
, koji nisu premoteni
dekadom R
3
, pad napona je 0,01 V. SL. 8.7. KASKADNI KOMPENZATOR
Isti pad napona je i na dva premo-
tena otpornika te dekade, jer su oni premoteni otporom od 200 , pa ta dva
paralelna otpora imaju ukupno 100 . Na pojedinim otpornicima dekada R
3
, R
4
i
R
5
pad napona redom iznosi:
10
-3
, 10
-4
odnosno 10
-5
/mV/



108





Ako preklopku prebacimo u poloaj 2 mogue je mjereni napon U
x

kompenzirati na isti nain kao kod Freussnerovog i Rapsovog kompenzatora.


Djeljitelj napona

Pomou kompenzatora moe
se direktno mjeriti samo nizak napon
do 1,1 V, pa se za mjerenje vieg napona
upotrebljava djeljitelj napona. Na stezaljke
A i B prikljuuje se mjereni napon, a na
stezaljke C i D kompenzator. Ukupan otpor
djeljitelja izmeu taaka A i B obino iznosi
100 k, dok je otpor izmeu stezaljke A i
prvog, drugog, odnosno treeg ogranka 100,
1000, odnosno 10000 . Ako ubacimo ep
u donje epite mjerni opseg je 110 V
(umjesto epova mogu se koristiti pouzdane
preklopke).
Koritenjem djeljitelja napona, mje-
rni izvor napona nije neoptereen.


SL. 8.8. DJELJITELJ NAPONA




Automatski kompenzator

Runo podeavanje kompenzatora dolazi u obzir pri laboratorijskim
mjerenjima i badarenjima ureaja u pogonu. Ako elimo osobine kompenzatora
iskoristiti i za tekua pogonska mjerenja, potrebno je automatizirati postupak
uravnoteavanja. To je postignuto automatskim kompenzatorom, koji se
primjenjuje u raznim pogonskim mjerenjima i registriranjima (mjerenje fizikalnih
veliina koje se svodi na mjerenje napona, struje ili otpora, kao npr. mjerenje
temperature).

Automatski kompenzatori su robustni, pouzdani i tani. Djelovanje
im se zasniva na potenciometarskom ili ampermetarskom kompenzacionom
postupku. Uravnoteavanje se redovno postie primjenom elektronikih
postupaka.
Potenciometarskim postupkom (vidi sl. 8.9.) uporeuje se mjereni
napon U
x
s padom napona na kompenzacionom otporu R. Razlika izmeu ta dva




109


napona dovodi se na
cijevni ili tranzistorski
pojaava. esto se upo-
trebljavaju elektromagnet-
ski mehaniki ispravlja
koji se napaja iz mree.
Njegova kotva titra u ritmu
mrene frekvencije i za
vrijeme jedne poluperiode
dodiruje mirni kontakt 1, a
za vrijeme druge polupe-
riode kontakt 2. Istosmjer-
na struja, prouzrokovana
razlikom mjerenog i kom-
penzacionog napona tee
as kroz jednu, as kroz SL. 8.9. AUTOMATSKI KOMPENZATOR
drugu polovicu primarnog
namotaja transformatora T.
Na sekundarnoj strani trans-
Formatora se dobija izmjeni-
ni napon frekvencije jedna-
ke mrenoj frekvenciji, a ve-
liina srazmjerna naponskoj
razlici mjerenog i kompenza-
cionog napona. Promjena
predznaka te razlike napona
izazvat e fazni pomak iz-
mjeninog napona od 180
0
.
Izmjenini napon se pojaava
Viestepenim cijevnim ili tran-
zistorskim pojaavaem i do-
vodi do glavnog namotajma SL. 8.10. KOMPENZACIONI LINIJSKI
izmjeninog motora M koji PISA
je mahaniki povezan s
klazaem K potenciometra.
Pomoni namotaj motora vezan je na mreu, pa e se motor okretati u jednom ili
drugom smjeru, to ovisi o faznom pomaku izmjeninog napona dovedenog na
glavni namotaj. Kada nema napona na glavnom namotaju, motor se zaustavlja.
Okretanje motora uzrokuje pomicanje klizaa K potenciometra, a time se
smanjuje razlika mjerenog i kompenzacionog napona, to se odvija sve dok se
naponi ne izjednae i motor ne zaustavi.

Na sl. 8.10. je prikazana izvedba kompenzacionog linijskog pisaa.
Motor sa glavnim namotajem napaja se preko pojaavaa, okree preko
zupanika osovinu na kojoj je uvren kliza potenciometra. Na toj osovini je
remenica omotana uetom koji pokree mehanizam za pisanje.




110







8.2. KOMPENZATORI ZA IZMJENINU STRUJU


Kompenzacione metode se mogu koristiti i za usporedbu
izmjeninih napona. Kod izmjenine struje za postizanje ravnotee, mjerni i
kompenzacioni naponi moraju se izjednaiti i po veliini i po frekvenciji i po fazi.
Velika tanost na podruju istosmjerne struje postie se direktnim uporeenjem
mjerenog napona s naponom etalonskog elementa. Kod izmjenine struje ne
postoji odgovarajui etalon napona. Velika tanost se moe ostvariti samo pri
utvrivanju odnosa veliina mjerenog i kompenzacionog napona i njihovog
meusobnog faznog pomaka. Odreivanje veliine mjerenog napona se oslanja
na pokazivanje mjernog instrumenta s kojim se podeava pomona struja
kompenzatora, kao i kod kompenzatora za istosmjernu struju.

Za ostvarivanje velike tanosti mjerenja potrebno je imati pouzdane
pretvarae za pretvaranje izmjeninih veliina u istosmjerne, koje zatim mjerimo
kompenzacionom metodom. U tu svrhu koriste se termopretvarai, NTC
otpornici, elektrodinamiki sistemi itd., koji u sklopu odgovarajuih
kompenzacionih postupaka omoguuju ostvarivanje tanosti potrebne za
badarenje najpreciznijih izmjeninih mjernih instrumenata ije su klase tanosti
0,1. Za nul indikatore se koriste vibracioni galvanometri, telefonske slualice ili
elektroniki nul instrumenti.



Kompenzator s termopretvaraem

Istosmjerni napon termopretvaraa proporcionalan je snazi I
2
R
utroenoj na zagrijavanje zagrijevne ice. Iste rezultate dobijamo grijui icu
istosmjernom ili izmjeninom strujom ako su jednake efektivne vrijednosti struja.
Razlike se pojavljuju na vrlo visokim frekvencijama, jer se zbog skin efekta
znatno poveava aktivan otpor R zagrijevne ice. Ovakvo svojstvo
termopretvaraa omoguava vrlo precizna mjerenja izmjeninih veliina pomou
istosmjernim mjernih metoda, npr. istosmjernim kompenzacionim metodama.

Pojednostavljena shema jednog izmjeninog kompenzatora s
termopretvaraem prikazana je na slici 8.11.

U pomonom istosmjernom kompenzacionom krugu podeava se
struja I
P
otporom R
P
na odreenu vrijednost, tako da pad napona na otporu R
N
je
jednak naponu U
N
etalonskog elementa (gornja slika), kao i kod istosmjernog




111



kompenzatora. Za pomonu
struju I
P
obino se uzima
10 mA. Pomona struja tee
kroz zagrijevnu icu termo-
pretvaraa TP, koji se grije
te na stezaljkama termoele-
menta nastaje istosmjerni
napon koji se kompenzira
padom napona na otporu R
izmeu klizaa (klizai se
pomiu dok nul indikator N
2
ne pokae nulu). Zatim se
zagrijevna ica termopret-
varaa prikljuuje u izmjeni- SL. 8.11. IZMJENINI KOMPENZATOR S
ni strujni krug, a otpor R
d
TERMOPRETVARAEM
u istosmjerni. Otpor R
d
jed- Slika gore badarenje istosmjernom strujom
nak je otporu zagrijevne ice Slika dole mjerenje izmjeninog napona
termopretvaraa, tako da ovo
prespajanje ne izaziva pro-
mjenu struje I
P
.Ne mijenjajui
otpor R sada se podeava
struja u izmjeninom krugu
dok nul indikator

N
2
ne poka-
e nulu. Tada kroz zagrijevnu
icu termopretvaraa tee
struja iste efektivne vrijednos-
ti I
P
kao i pri prvom podea-
vanju, pa je mjereni izmjeni-
ni napon:

U
x
= I
P
(R
i
+ R
d
)



Kompenzatori s NTC otpornicima

Mogue je umjesto termopretvaraa koristiti NTC otpornike
omotane zagrijevnom icom. Dva takva otpornika ine grane Wheatstoneova
mosta, a kroz njihove zagrijevne ice tee ista istosmjerna struja I
P
, koju
podeavamo pomou etalonskog elementa napona U
N
, preciznog otpornika R
N
i
nul indikatora N
1
. Wheatstoneov most se dovede u ravnoteu podeavanjem
otpora R
3
, a zatim se ukljui zagrijevna ica jednog od NTC otpornika u mjereni
izmjenini krug. Ne mijenjajui otpore R
3
i R
4
ponovo se uspostavlja ravnotea.






112




Wheatstonova mosta samo ka-
da je efektivna vrijednost izmje-
izmjenine struje jednaka onoj
istosmjernoj.


Kompenzator s
elektrodinamikim mjernim
sistemom

Tano poreenje izmjeni-
nih i istosmjernih veliina daje
instrument s dva mjerna sistema. SL. 8.12. KOMPENZATOR S NTC
Pomini namotaj 1 sa stalnim OTPORNICIMA
magnetom i namotaj 2 elektrodi-
namikog sistema uvreni su
na istoj osovini koja je zategnuta
trakama. Mjerni sistemi su izvede-
ni tako da su njihovi momenti jed-
naki i suprotni kada kroz njih tee
ista istosmjerna struja.

Kroz namotaj sistema sa
stalnim magnetom i kroz pomine
namotaje elektrodinamikog siste-
ma propusti se istosmjerna struja
I
P
koja se mjeri kompenzatorom K.
Tada ne smije biti otklona instru-
menta. Otklon instrumenta nee
biti ni onda kada kroz elektrodina-
miki sistem proputamo izmjeni- SL. 8.13. KOMPENZATOR S ELEKTRO-
nu struju efektivne vrijednosti I
P
. DINAMIKIM MJERNIM SISTEMOM
Otklon nastaje samo kada se isto- 1. namotaj sistema sa stalnim magnetom
smjerna i izmjenina struja razliku- 2. pomini namotaj
ju po intenzitetu. Taj otklon je pro- 3. nepomini namotaj
porcionalan njihovoj razlici, pa se 4. istosmjerni kompenzator
skala instrumenta moe izbada-
riti direktno da pokazuje npr. procentualni iznos razlike.



Kompenzator s kvadratnim elektrometrom

Kvadratni elektrometar moe da poslui za vrlo tano uporeenje
istosmjernog i izmjeninog napona. Izmeu pomine i nepomine elektrode
elektrometra prikljui se poznati istosmjerni napon U
1
, a izmeu pomine i


113





druge nepomine elektrode mjereni
izmjenini napon U
2
, ija se efektiv-
na vrijednost samo malo razlikuje od
U
1
(preklopka u poloaju 2).

Zakretanjem pomine elektro-
de dovodi do poveanja njenog kapa-
citeta prema jednoj nepominoj elek-
trodi i do smanjenja njenog kapaciteta
prema drugoj nepominoj elektrodi.
SL. 8.14. USPOREDBA ISTOSMJERNIH
Kada je U
2
= U
1
, nema otklona I IZMJENINIH NAPONA POMOU
nul indikatora, to se provjerava pre- KVADRATNOG ELEKTROMETRA
bacivanjem preklopke P u poloaj 1.



Kompleksni izmjenini kompenzator

Opisani izmjenini kompenzatori
ne omoguavaju odreivanje faznog
pomaka mjerenih izmjeninih napona i
struja, jer se kompenzacija provodi pos-
lije njihovog pretvaranja u istosmjerne
veliine. Da bi odredili i fazni pomak
upotrebljavaju se kompleksni kompenza-
tori. U njihovom pomonom krugu tee
izmjenina struja, iju veliinu mjerimo
nekim od navedenih kompenzacionih
postupaka. Pomona struja se moe
mjeriti preciznim ili elektrodinamikim
instrumentom.
SL. 8.15. KOMPLEKSNI IZMJENINI
Kod kompleksnog kompenzatora, KOMPENZATOR
koji je prikazan na slici 8.15., kompenza-
cioni napon se dobija od dva napona, U
y

i U
z
, koji su meusobno pomaknuti za 90
0
. Oni se mogu mijenjati po veliini.
Napon U
y
je na otporu R izmeu klizaa K
1
i K
2
i u fazi je s pomonom strujom I
P

koja tee kroz taj otpor ( U
Y
= R I
P
). Struja I
P
tee i kroz primarni namotaj
transformatora promjenjivog meuinduktiviteta M, pa se u njegovom sekundaru
inducira napon U
Z
= j M I
P
fazno pomaknut za 90
0
prema naponu U
Y
.
Naponima U
Y
i U
Z
se kompenzira mjereni napon U
x
, pa kada kroz nul indikator ne
tee struja vrijedi:



114





























1. Koja je prednost kompenzacionih metoda mjerenja nad ostalim
metodama ?
2. Kako se realizira osnovni spoj kompenzatora ?
3. Koje napone kod kompenzatora uporeujemo ?
4. Kako moemo podeavati struju I
P
u pomonom krugu kompenzatora ?
5. Kako se kompenzaciona metoda koristi kod mjerenja struje ?
6. Kako se kompenzaciona metoda koristi kod mjerenja otpora ?
7. Zato koristimo precizne kompenzatore, odnosno zato upotrebljavamo
dekadske otpornike kod preciznih kompenzatora ?
8. Koje su osobine Freussnerovog kompenzatora ?
9. Od ega se sastoji Freussnerov kompenzator ?
10. Koje su osobine Rapsovog kompenzatora ?
11. Od ega se sastoji Rapsov kompenzator ?
12. Koje su osobine kaskadnog kompenzatora ?
13. Od ega se sastoji kaskadni kompenzator ?
14. Koja je uloga djeljitelja napona kod kompenzatora ?
15. Gdje koristimo automatske kompenzatore ?
16. Kako se mjeri izmjenini napon pomou kompenzatora ?
17. Opii kompenzator s termopretvaraem !
18. Kako se povezuju NTC otpornici kod izmjeninih kompenzatora ?
19. Opii kompenzator s elektrodinamikim mjernim sistemom !
20. Kakvi su to kompleksni kompenzatori i gdje se koriste ?




115






9. OBRADA REZULTATA MJERENJA

9.1. DOZVOLJENE MJERNE GRANICE
OBRADE REZULTATA MJERENJA

Ispitivanje jednog gotovog dijela (ureaja ili komponente) se sastoji
iz vie mjerenja. Npr., pri ispitivanju NF pojaala mogu da se obavljaju sljedea
mjerenja:
1. mjerenje pojaanja na 100 Hz
2. mjerenje pojaanja na 1 kHz
3. mjerenje pojaanja na 10 kHz
4. mjerenje izoblienja na 1 kHz
5. mjerenje istosmjerne struje napajanja.

Za svako od navedenih mjerenja se odredi donja i gornja granica
unutar koje treba da se dobije mjerni rezultat. Npr., za NF pojaalo moe da se
uzme da donja granica za pojaanje bude 17 dB, a gornja granica 23 dB. To
znai da e ispitivani NF pojaava zadovoljavajui proi kroz mjerenje samo ako
je dobiveni rezultat izmeu ovih dozvoljenih mjernih granica. Ako ispitivani ureaj
ne proe zadovoljavajue kroz neko mjerenje, ukljuuje se neki signal, npr.
crvena sijalica, koja oznaava da je ispitivani dio pao prilikom ispitivanja i da
ga treba smatrati neispravnim. Dovoljno je da ispitivani dio ne zadovolji samo
jedno mjerenje od vie desetina, pa se smatra da ne zadovoljava. Pri ispitivanju
komponenata (npr. integrisanih kola), njima manipulie automatski rukovalac
(automatski stroj) koji prikljuuje ispitivanu komponentu na mjerno podnoje.
Automatski rukovalac je povezan sa raunarom mjernog sistema i na osnovu
rezultata mjerenja on sortira ispitivane komponente.

Pri ispitivanju, komponente koje ne zadovoljavaju obino se bacaju.
Pri ispitivanju veih ureaja ureaji mogu da ne zadovoljavaju neko od mjerenja
ne bacaju se, ve raunar za njih tampaem otipka rezultate mjerenja, na
osnovu kojih se zatim obavlja opravka ureaja.

Raunar u mjernom sistemu ima u sebi memoriju koja moe
memorirati vrlo veliki broj podataka. Ti podaci, dobro sreeni, mogu da poslue
za otklanjanje nekih tipinih nedostataka ispitivanih dijelova, kao i za obrazovanje
statistikih podataka.

Uzmimo na primjer da se ispituje 1000 operacionih pojaavaa i da se
svakom operacijom obavlja 30 mjerenja. Ispitivanje svih ovih operacionih


116

pojaavaa moe da traje oko 10 minuta. Na kraju ispitivanja raunar moe da
prui tabelarnu zbirnu informaciju za svako mjerenje, iz koje se vidi kakav je
raspored mjernih rezultata prema broju mjerenih operacionih pojaavaa. Za
mjerenje struje napajanja, na primjer, takva tabelarna zbirna informacija magla bi
da izgleda ovako:



STRUJA NAPAJANJA BROJ KOMADA PROCENT


od 10 - 15 ma 5 0,50%


od 15 - 20 mA 16 1,60%


od 20 - 25 mA 132 13,20%


od 25 - 30 mA 517 51,70%


od 30 - 35 mA 284 28,40%


od 35 - 40 mA 38 3,50%


od 40 - 45 mA 9 0,90%


od 45 - 50 mA 2 0,20%


TABELA BR.1.


Ukoliko su dozvoljene granice za ispitivani operacioni pojaava
izmeu 15 i 30 mA, izmjereni rezultati e pokazati da vrlo veliki broj mjernih
operacionih pojaavaa ima struju napajanja veu od dozvoljenih mjernih
granica. To kazuje da pri proizvodnji operacionih pojaavaa treba malo poveati
vrijednost svih otpornosti u integrisanom kolu kako bi se smanjila struja
napajanja.

Ako ispitivani operacioni pojaavai predstavljaju tek probnu seriju,
na osnovu koje treba da se ustanove njihove karakteristike, dobiveni rezultati bi
sugerisali da bi dozvoljene granice za struju napajanja trebalo da budu izmeu
20 i 40 mA, pa da se oekuje da oko 3,2 % proizvedenih operacionih pojaavaa
ne zadovolji mjerenje struje napajanja.


9.2. OBRADA REZUTATA MJERENJA

Uz rezultate mjerenja kod kojih je tanost od posebnog znaaja,
potrebno je navesti granice pogreaka mjerenja. esto se zadovoljavamo time da
rezultat mjerenja ispiemo na toliko decimalnih mjesta da pogreka mjerenja ne
bude vea od jedinice zadnjeg decimalnog mjesta.
Na primjer: I = 20,47 mA znai da pogreka mjerenja nije vea
od + 0,01 mA. Sa brojem 0 treba postupati kao i ostalim brojevima, pa npr. I =
20,0 mA, znai da pogreka mjerenja nije vea od + 0,1 mA. Ako ocijenimo da je
pogreka mjerenja vea od jedinice zadnjeg decimalnog mjesta, zadnju decimalu
ispisujemo smanjenu (20,46).
esto se u mjernoj praksi provodi mjerenje pojava koje ovise o


117


nekoj promjenjivoj veliini. Tada prikazujemo grafiki izmjerenu vrijednost i na
dijagramu ih oznaavamo takicama. Ako te takice spojimo linijom, dobit emo
izlomljenu krivulju zbog pogreaka mjerenja. Najee se snimaju kontinuirano
promjenjive fizikalne pojave, pa vuemo krivulju izmeu taaka, vodei rauna da
suma pozitivnih i negativnih odstupanja susjednih taaka od krivulje bude
jednaka nuli. Crtanje je olakano ako je karakter krivulje unaprijed poznat, slika
9.1.












SL. 9.1. CRTANJE DIJAGRAMA NA SL. 9.2. NEISPRAVNO IZVRENA
OSNOVU PODATAKA MJERENJA INTERPOLACIJA

Kod grafikih prikaza, gdje dobijena krivulja pokazuje maksimum,
minimum ili znatno zakrivljenje, potrebno je biti oprezan u interpolaciji, jer su
mogue znatne greke. Neispravno je te vrijednosti odrediti pomou susjednih
taaka, pa je potrebno izmjeriti vrijednost upravo kod maksimuma, odnosno
minimuma, slika 9.2.

Kod grafikih prikazivanja rezultata mjerenja potrebno je odabrati
odgovarajue mjerilo. Prevelikim mjerilom gubi se na preglednosti, a premalenim
ne postie dovoljna tanost oitanja na dijagramu. Pogreke oitanja sa
dijagrama iznose oko + 0,1 mm, pa je potrebno odabrati takvo mjerilo da mjerna
nesigurnost mjerene veliine u tom mjerilu je oko tri do pet puta vie, odnosno
0,3 0,5 mm (npr., struju koja se mjeri s nesigurnou + 0,1 mA zgodno je
prikazati u mjerilu 1 cm = 2 mA). Da bi se vrijednost pokazala na dijagramu
mogla lako oitati, zgodno je jedinicama duine na dijagramu predstaviti
jednostruku, dvostruku, petorostruku jedinicu mjerene veliine ili njene dekadske
umnoke.

Pri crtanju veliina koje se malo mijenjaju, zgodno je na dijagramu
nanijeti samo onaj dio u kojem se promjene odvijaju. Tako slike 9.3. i 9.4.
prikazuju brzinu okretanja jednog porednog motora u ovisnosti o momentu
optereenja.






118

















SL. 9.3. NEODGOVARAJUE MJERILO SL. 9.4. PRAVILNO ODABRANO MJERILO
ZA DIJAGRAM OVISNOSTI n = f (M) ZA DIJAGRAM OVISNOSTI n = f (M)


Kod kvadratinog odnosa izmeu mjerenih veliina ( y
2
= k x )
moe se na apcisi x koristiti kvadratina skala, tako da e parabola prei u
pravac. Tako se dobiva na preglednosti i lake se mogu vriti interpolacije i
ekstrapolacije.
Ako prikazujemo odnos izmeu magnetske indukcije i jakosti
magnetskog polja za neki magnetski materijal poevi od vrlo slabih do vrlo
velikih ,agnetskih polja, onda je jakost magnetskog polja bolje prikazati na
logaritamskoj skali, kao na slici 9.6. Prikaz je pregledniji nego na linearnoj skali,
slika 9.5.













SL. 9.5. OVISNOST B = f (H) NA SL. 9.6. OVISNOST B = f (H)
NA LINEARNOJ SKALI NA LOGARITAMSKOJ SKALI


1. ta treba uzeti u obzir kod grafikog prikazivanja rezultata mjerenja ?
2. Kako se prikazuje pogreka rezultata mjerenja ?
3. Kako se crtaju dijagrami na osnovu rezultata mjerenja ?
4. Kako biramo odgovarajue mjerilo kod grafikog prikazivanja mjerenja?
5. Kakve koristimo skale kod grafikog prikazivanja rezultata mjerenja ?

119












LITERATURA



1. Prof. dr. ing. Vojislav Bego: MJERENJA U ELEKTROTEHNICI,
Tehnika knjiga - Zagreb

2. Prof. dr. Ing. Ante anti: ELEKTRONIKA INSTRUMENTACIJA,
kolska knjiga Zagreb

3. Mr. Dragan M. Panti, dipl.in., Janko S. Pei, dipl. in., Miomir B.
uki, dipl.in., Helena D. Stankovi, dipl.in.: ELEKTRONSKI
MJERNI INSTRUMENTI, Tehnika knjiga Beograd

4. In. Slobodan M. Popovi: ELEKTRINA MJERENJA ZA TREI
RAZRED TEHNIKE KOLE, Zavod za izdavanje udbenika Srbije
Beograd

5. Rajko Misita, dipl.in.: ELEKTRINA MJERENJA ZA TREI RAZRED
ELEKTROTEHNIKIH KOLA, IGRO Svjetlost, OOUR Zavod za
izdavanje udbenika Sarajevo

6. Prof. Franca Mlakar, dipl. in.: OPA ELEKTRINA MJERENJA,
Elektrotehmiki vjesnik Ljubljana

7. Milan Biblija, dipl. in., Miodrag Stajkovi, dipl. in.: ELEKTRONSKI
MJERNI INSTRUMENTI ZA III RATRED ELEKTROTEHNIKE
STRUKE SMJER ELEKTRONIKA, Svjetlost, OOUR Zavod za
udbenike i nastavna sredstva Sarajevo

8. Dipl. in. Slobodan M. Popovi: TELEKOMUNIKACIONI
INSTRUMENTI, Zavod za udbenike i nastavna sredstva - Beograd

9. Zdravko Vrsalovi: ELEKTRINA MJERENJA ZA ETVRTI RAZRED
ELEKTROTEHNIKIH KOLA, Ministarstvo obrazovanja, nauke,
kulture i sporta, Izdavaka kua Ljiljan, Sarajevo 1998. godine

10. Zdravko Vrsalovi: ELEKTRINA MJERENJA ZA ETVRTI RAZRED
ELEKTROTEHNIKE KOLE, ZA STRUNO ZVANJE
ELEKTROTEHNIAR ELEKTRONIKE, IP Svjetlost d.d., Sarajevo
2001. godine

120