Sie sind auf Seite 1von 26

Konzervacija, ili preciznije reeno konzervacija-restauracija metala oznaava djelatnost usmjerenu

na zatitu i ouvanje povijesnih (sakralnih, svijetovnih, tehnikih i etnografskih)


tearheolokih predmeta izraenih djelomice ili u cijelosti od metala. U nju su ukljuena sva djelovanja
usmjerena na prevenciju odnosno usporavanje propadanja predmeta, kao i na poboljanje dostupnosti
i itljivosti istih predmeta kulturne batine. Usprkos tomu to metale u pravilu smatramo za razmjerno
trajne i stabilne materijale, oni u dodiru s okoliem postupno propadaju, neki bre a neki znatno
sporije, ovo se posebno odnosi na arheoloke nalaze, kod njih su reeni procesi trajali i do nekoliko
tisua godina. Od izrazitog znaaja za proces konzervacije predmeta je i temeljito, minimalno
barem teoretsko, a poeljno i praktino poznavanje uzroka i znaajki korozije, te najvanijih osobina i
tehnika obrade metala i njihovih slitina. Nadalje je neophodno i elementarno poznavanje povijesnog
razvojaumjetnike obrade metala, arheologije, te etnologije i tehnologije. Veliku vanost ima i
poznavanje suvremene konzervatorske prakse i teorije, ali i etike, te
poznavanje znanstvenozasnovanih metoda istraivanja. Na kraju nadodajmo i jo dodatne dvije
vjetine kojima bi konzervator restaurator metala po mogunosti morao vladati, a to su umijee
komuniciranja ,te organizacije
[1]
.
Sadraj
[sakrij]
1 Metali i slitine metala od kojih su najee izraeni predmeti kulturne batine
2 Metali i slitine metala koje rjee sreemo u muzejskim ili privatnim zbirkama
3 Osnovne tehnike umjetnike obrade metala
o 3.1 Temeljne tehnike
o 3.2 Tehnike spajanja
o 3.3 Dodatne tehnike obrade
o 3.4 Tehnike ukraavanja povrine
o 3.5 Neke novije tehnike
4 Uzroci propadanja metala
5 Propadanje metalu pridruenih materijala
o 5.1 Osnovni s metalom kombinirani materijali organskog porijekla
o 5.2 Osnovni s metalom kombinirani anorganski materijali
6 Preventivna konzervacija
7 Planiranje konzervatorsko-restauratorskog zahvata
o 7.1 Temeljne postavke
o 7.2 Istraivanja
7.2.1 Identifikacija metala i slitina
7.2.2 Identifikacija korozionih procesa i produkata
7.2.3 Identifikacija metalu pridruenih materijala
7.2.4 Identifikacija tehnologije koritene za izradu predmeta
o 7.3 Donoenje odluka,te promiljanje o kratkoronim i dugoronim posljedicama zahvata
o 7.4 Dokumentacija
o 7.5 Etika i etiki problemi vezani uz konzervaciju metala
8 Osnovne vrste zahvata
o 8.1 ienje
8.1.1 ienje predmeta od zlata
8.1.2 ienje predmeta od srebra
8.1.3 ienje predmeta od bakra i njegovih slitina
8.1.4 ienje predmeta od eljeza i elika
8.1.5 ienje predmeta od kositra
8.1.6 ienje predmeta od olova
8.1.7 ienje predmeta od cinka
8.1.8 ienje predmeta od aluminija
8.1.9 ienje predmeta od titanija
8.1.10 ienje predmeta od magnezija
8.1.11 ienje kromiranih predmeta
8.1.12 ienje poniklanih predmeta
o 8.2 Strukturalna konsolidacija
8.2.1 Metode spajanja
8.2.2 Metode korekcije oblika
8.2.3 Rekonstrukcije
o 8.3 Obnova nedostajuih dijelova, odnosno povrinske dekoracije
8.3.1 Obnova pozlate
8.3.2 Obnova posrebrenja
8.3.3 Obnova pokositrenih povrina
8.3.4 Obnova pocinanih povrina
8.3.5 Obnova poniklanih povrina
8.3.6 Obnova kromiranih povrina
o 8.4 Stabilizacija
8.4.1 Uklanjanje klorida na bakru i njegovim slitinama
8.4.2 Uklanjanje klorida na eljezu
8.4.3 Uklanjanje klorida na aluminiju
8.4.4 Stabilizacija bakra i njegovih slitina
8.4.5 Stabilizacija eljeza
8.4.6 Stabilizacija cinka
8.4.7 Stabilizacija aluminija
8.4.8 Stabilizacija srebra
8.4.9 Stabilizacija olova
o 8.5 Zatita
8.5.1 Lakovi
8.5.2 Voskovi
8.5.3 Ulja
8.5.4 Kombinacije
o 8.6 Konzervacija metalu pridruenih materijala
8.6.1 Drago i poludrago kamenje
8.6.2 Emajl
8.6.3 Nielo
8.6.4 Orijentalni lak - urushi
8.6.5 Jantar
8.6.6 Gagat
8.6.7 Koralji
8.6.8 Biseri
8.6.9 Vosak
8.6.10 Sedef
8.6.11 Kornjaevina
8.6.12 Drvo
8.6.13 Tekstil
8.6.14 Papir
8.6.15 Keramika i porculan
8.6.16 Staklo
8.6.17 Kamen
8.6.18 Kost,bjelokost,roina
8.6.19 Koa
8.6.20 Plastika
8.6.21 Gips
9 Izrada kopija
10 Preventivna zatita metalnih predmeta
11 Specijalnosti unutar profesije
12 Povijest konzervacije metala u svijetu
o 12.1 Znaajne linosti
13 Povijest konzervacije metala u Hrvatskoj
14 Bibliografija
o 14.1 Knjige
o 14.2 lanci u strunim asopisima
o 14.3 Tekstovi na internetu
15 kolovanje konzervatora - restauratora metala u Hrvatskoj
16 Zakonska regulativa i zatita prava konzervatora metala u Hrvatskoj
17 Slobodni software primijenjiv u konzervaciji/restauraciji metala
18 Izvori
19 Literatura
20 Vanjske poveznice vezane za konzervaciju metala u svijetu
Metali i slitine metala od kojih su najee izraeni predmeti kulturne
batine[uredi kd]
zlato
srebro
bakar
bronca
mjed
eljezo
elik
COR-TEN
nehrajui elik
olovo
kositar
cink
aluminij
titanij
novo srebro
krom
nikal
Metali i slitine metala koje rjee sreemo u muzejskim ili privatnim
zbirkama[uredi kd]
antimon
magnezij
niobij
paladij
platina
rodij
iva
elektrum
[nedostaje izvor]

tumbaga
[nedostaje izvor]

bidri
[nedostaje izvor]

shibuichi
[nedostaje izvor]

shakudo
[nedostaje izvor]

crna korintska bronca
[nedostaje izvor]

Osnovne tehnike umjetnike obrade metala[uredi kd]
Temeljne tehnike[uredi kd]
lijevanje
rastopljeni metal ulijevamo u razliite kalupe, najee od kamena, gline, posebnog gipsa ili pijeska te
metala
[2]

kovanje
razlikujemo 2 osnovne tehnike: kovanje uarenog metala koje se primjenjuje praktino iskljuivo na
eljezo, te kovanje na hladno. Prva tehnika zahtijeva poseban alat, dok druga moe koristiti i alat za
podizanje visoke forme
[3]

piljenje
izvodi se runom ili elektrinom pilom
[4]

rezanje
izvodi se karama (noicama) za lim
[5]

sjeenje
izvodi se pomou otrog dlijeta koje udaramo ekiem
[6]

savijanje
izvodi se razliitim klijetima (kod debljeg materijala ekiem na odgovarajuoj podlozi)
[7]

buenje
izvodi se razliitim svrdlima
[8]

turpijanje
izvodi se turpijama razliitih finoa i oblika te rotacionim alatima
[9]

bruenje
izvodi se brusnim papirima ili brusnim kamenjem razliitih finoa, runo ili strojno
[10]

poliranje
izvodi se strojno ili runo pomou komada krpe, koe ili filca te odgovarajueg abrazivnog
sredstva
[11]

Tehnike spajanja[uredi kd]
meko lemljenje
tehnika spajanja pomou metalne slitine koja ima nie talite od metala koji spajamo na mjestu
spajanja lem se rastopi, te po hlaenju vrsto vee lemljene dijelove
[12]
.
tvrdo lemljenje
tehnika identina gore navedenoj, s tim da se radi na temperaturi vioj od 400C. Razlikujemo tvrde
lemove za srebro, bakar i njegove slitine, zlato, platinu, aluminij te elik
[13]
.
reaktivno lemljenje
koristi se iskljuivo u tehnici granulacije; radi se o mjeavini bakrenih soli i organskih veziva. Pri
zagrijavanju se na povrini lemljenih dijelova stvara slitina neto nieg talita od metala koje spajamo
(srebro, zlato, platina)
[14]
.
zavarivanje
za razliku od lemljenja, kod zavarivanja spoj nastaje rastapanjem samog metala koji spajamo.
Razlikujemo elektroluno zavarivanje, zavarivanje plinskim plamenikom, te zavarivanje pomou
laserske zrake
[15]
.
lijepljenje
koriste se razliita ljepila, danas najee epoksidna ili cijanoakrilatna
[16]
.
mehaniko spajanje
koriste se vijci, zakovice i klinovi, te rubljenje
[17]

Dodatne tehnike obrade[uredi kd]
iskucavanje i cizeliranje
izvodi se posebno oblikovanim dlijetima (tzv. punce) koja udaramo ekiem te tako na metalu koji
obraujemo dobijemo reljefne ili udubljene ukrase.Kod cizeliranja koristimo dlijeta identina onim za
iskucavanje, tehnika se koristi ili kao samostalna ili za doradu iskucanih te lijevanih predmeta.
podizanje visoke forme
tehnika se koristi za izradu zdjela, vreva, aa i vaza. Na posebno oblikovanim nakovnjima radimo uz
pomo odgovarajue oblikovanih ekia
[18]
. Moe se izvoditi i strojno, tada govorimo o tzv.
"drukanju"
[19]
, metalni lim privren na rotirajuu osovinu pritiemo pomou posebno oblikovanih
poluga na drveni ili metalni pozitivni kalup (koji takoer rotira u istoj osi).
Tehnike ukraavanja povrine[uredi kd]
graviranje
posebno oblikovanim dlijetima urezujemo eljeni ukras u metal
[20]

nagrizanje
eljeni ukras ne dobivamo urezivanjem kao kod graviranja, ve nagrizanjem pomou kisele ili lunate
otopine
[21]
ili elektrolitskim putem
pozlata i posrebrenje
metalni predmeti mogu se u principu pozlatiti ili posrebriti na 3 osnovna naina: 1. metalnim listiima
(ili prahom) koje posebnim ljepljivim lakom (mikstion) veemo za podlogu; ovaj nain koristi se prije
svega za skulpture veeg formata; 2. pozlatom u vatri, tkz. ivina pozlata ili posrebrenje, radi se
pomou slitine ive i zlata (amalgam) koju nanesemo na metal koji potom zagrijemo, pri emu iva
ispari, a sloj zlata ostane vezan za podlogu. Ovaj sloj uglaamo do visokog sjaja te je postupak time
gotov. Zbog visoke otrovnosti ive ovaj se postupak danas izvodi vrlo rijetko; 3. Elektrolitska pozlata ili
posrebrenje. Ovaj postupak potpuno je istisnuo prethodni(od 1840.). Osim pozlate i posrebrenja
elektrolitskim putem moemo predmete i pobakriti, pocinati, poniklati, pokositriti i kromirati (nabrojani
su samo postupci koje se moe ee sresti)
[22]

filigran
ova tehnika kao izraajno sredstvo koristi iskljuivo icu i metalna zrnca. U pravilu se radi u srebru ili
zlatu
[23]

emajliranje
tehnika u kojoj metalnu povrinu prevlaimo staklenom taljevinom. Kao osnovne tehnike moemo
navesti elijasti emajl, emajl udubljenih polja, te slikani emajl. Izvodi se na zlatu, srebru, bakru i
njegovim slitinama te eljezu i eliku
[24]

nijeliranje
tehnika slina emajliranju; metal prevlaimo smjesom metalnih sulfida crne boje. Izvodi se veinom na
zlatu i srebru.
granulacija
tehnika koja kao izraajno sredstvo koristi sitna metalna zrna, ista se spajaju na podlogu posebnom
tehnikom tvrdog lemljenja. Izvodi se u zlatu ili srebru
[25]
.
tauiranje
tehnika koja koristi umetke od metala razliitih boja, najee je nalazimo na oruju,no esta je i na
ukrasnim posudama
[26]
.
damasciranje
tehnika u kojoj se pletenjem spaja vie ipki od eljeza i elika, dobiven sveanj se zatim kovanjem
oblikuje u trake na kojima se potom iskucavanjem ili punciranjem stvaraju odreeni uzorci. Tako
obraeni materijal zatim se oblikuje u maeve, noeve ili puane cijevi, patinira otopinom koja oboji
eljezo, a elik ne, te tako stvoreni uzorak postaje vidljiv
[27]
. Pod damasciranim elikom podrazumijeva
se i jedna vrsta u loncima taljenog elika (indijski Wootz, ruski Bulat). Kao vrlo slina tehnika moe se
spomenuti japanska mokume tehnika, no umjesto ipki ovdje se koriste limovi od razliito obojenih
metala (bakar, srebro, mjed, zlato, shibuichi, shakudo)
[28]
.
kemijsko bojenje (patiniranje)
odreenim kemikalijama mijenjamo boju povrine metala
[29]
.Najee se primjenjuje na bakru i
njegovim slitinama,eljezu,te srebru,neto rijee na cinku i kositru.
elektrokemijsko bojenje
u principu identino kemijskom ,no proces se ubrzava i modificira koritenjem elektrine struje.
termiko bojenje
u ovom sluaju boje nastaju zagrijavanjem predmeta na odreenu temperaturu; najee se
primjenjuje na bakar i njegove slitine, eljezo i elik te titanij
[30]
.
kombiniranje metala s drugim materijalima
metale prije svega kombiniramo s dragim i poludragim kamenjem, drvom, bjelokou, jantarom,
sedefom, kornjaevinom, koraljima, biserjem, koom, te tkaninama,papirom,keramikom,porculanom,
staklom i plastinim masama
[31]
.
Neke novije tehnike[uredi kd]
galvanoplastika
postupak koji se koristi od 1838. godine
[32]
. Elektrolitskim putem kalup od nekog nevodia posebnim
postupkom uinimo vodljivim (pomou grafita, metalnog praha, kemijskim postupcima), te ga
prevuemo debelim slojem metala (najee bakra). U 19. st. koritena za izradu kopija metalnih
predmeta, u drugoj polovini 20. st. poinje se koristiti za izradu umjetnikog nakita.
fotonagrizanje
postupak se u izradi nakita koristi negdje od kraja 60-ih godina prolog stoljea
[33]
.
retikulacija
tehnika se koristi od druge polovine 19. stoljea. Koristi se za stvaranje reljefnih, apstraktno
strukturiranih povrina. Izvodi se iskljuivo u zlatu ili srebru
[34]
.
anodika oksidacija
prije svega se primjenjuje na aluminij, titanij, tantal i niobij. Kod aluminija se dobiveni sloj moe i
obojiti organskim bojilima ilianorganskim bojama. U sluaju titanija, tantala i niobija boje nastaju za
vrijeme oksidacije (interferencijske boje). U veem se opsegu koristi od otprilike 1970. godine
[35]

Uzroci propadanja metala[uredi kd]
Temeljni uzrok propadanja metalnih predmeta je korozija odnosno propadanje objekta uslijed
interakcije s okoliem. Kao najutjecajnije imbenike propadanja povijesnih predmeta treba istaknuti
relativnu vlanost i zagaenost zraka dok kod arheolokih objekata najvaniju ulogu ima sastav,
dubina, provlaenost i prozraenost tla. Kod predmeta izvaenih iz morske ili slatke vode najznaajniji
su faktori propadanja pak koliina i sastav topivih soli, dubina vode, koliina otopljenih plinova, smjer
vodenih struja te uloga kako mikroskopskih tako i makroskopskih ivih organizama
[36]
.
Propadanje metalu pridruenih materijala[uredi kd]
Pridrueni materijali propadaju zavisno o porijeklu, odnosno zavisno radi li se o organskim ili
anorganskim materijalima. Organski materijali najee propadaju u razmjerno kratkom vremenu, prije
svega uslijed bioloke razgradnje, kod anorganskih materijala ovi su procesi znatno dui i sloeniji. I
ovdje znatnu ulogu ima prozraenost i provlaenost, te sastav i dubina tla, odnosno koliina u vodi
otopljenih soli i plinova, kao i dubina i smjer strujanja vode u kojoj su predmeti zateeni.
Osnovni s metalom kombinirani materijali organskog porijekla[uredi kd]
koa
drvo
papir
tkanine
kost
bjelokost
kornjaevina
roina
jantar
biljna vlakna
koljke
biseri
koralji
gagat
Osnovni s metalom kombinirani anorganski materijali[uredi kd]
drago kamenje te poludrago i ukrasno kamenje
staklo i emajl
keramika i porculan
plastine mase
Preventivna konzervacija[uredi kd]
Brojni su predmeti kulturne batine ,ukljuujui i one od metala,osjetljivi na okoli u kom se uvaju,
poput temperature, relativne vlanosti i zagaenosti zraka ,te razinu osvijetljenja i ultraljubiastog
zraenja. Predmeti moraju biti zatieni i uvani u primjerenim uvjetima. Kao primjer moemo uzeti
zatitu arheolokih predmeta od bakra,te njegovih slitina ili eljeza, bez primjerene zatite od prevelike
vlanosti ,odnosno zagaenosti zraka u uvaonici ili ambalai u kojoj ih uvamo isti bi vrlo brzo
propali.
Preventivna konzervacija vaan je element muzejske zatite i brige za zbirke. Jedna od bitnih
odgovornosti lanova muzejske struke je stvoriti i odravati okoli povoljan po opstojnost zbirki. Bilo u
uvaonici, tijekom izlobi ili u tranzitu. Muzej je duan paljivo i kontinuirano nadzirati stanje zbirki,
kako bi se primjereno i na vrijeme moglo odluiti treba li neki predmet podvrgnuti konzervatorsko-
restauratorskom zahvatu.
Planiranje konzervatorsko-restauratorskog zahvata[uredi kd]
Temeljne postavke[uredi kd]
Kao i kod konzervatorsko restauratorskih zahvata na drugim materijalima i ovdje su temeljne postavke
zahvata zasnovane na to kvalitetnijem i to opsenijem ouvanju kulturno-povijesno-tehnolokog
identiteta predmeta, znai na minimalnoj intervenciji, te poeljnoj reverzibilnosti i ponovljivosti zahvata,
kao i obaveznoj mogunosti identifikacije obnovljenih dijelova. U posljednje vrijeme na vanosti dobiva
i netoksina priroda primijenjenih materijala i postupaka, i to kako u odnosu na predmete tako i u
odnosu na restauratora kao izvoaa, ali i okoli u kojem se radovi odvijaju.
Istraivanja[uredi kd]
Danas su istraivanja integralni dio konzervatorskog tretmana metalnih predmeta kulturne batine,
barem u visoko razvijenim zemljama, kod nas su ona veinom jo uvijek izuzetak a ne pravilo,
posebice se ovo odnosi na nae muzeje-naalost niti jedan od hrvatskih muzeja koji sakupljaju
umjetnike, te tehnike ,arheoloke i etnografske predmete ne posjeduje istraivaku opremu, a ni
potrebno osoblje.
Identifikacija metala i slitina[uredi kd]
Jednostavne metode - promatranje,spot testovi,specifina teina
Znanstvene metode - XRF, XRD, PIXE, LIBS, SEM, elektrokemijske tehnike,metalografija
Identifikacija korozionih procesa i produkata[uredi kd]
Jednostavne metode - promatranje,spot testovi,Oddy test
Znanstvene metode - XRD, SEM, metalografija,elektrokemijske tehnike
Identifikacija metalu pridruenih materijala[uredi kd]
Jednostavne metode - promatranje,spot testovi,specifina teina
Znanstvene metode - XRF, kromatografija
Identifikacija tehnologije koritene za izradu predmeta[uredi kd]
Jednostavne metode - promatranje
Znanstvene metode - metalografija, gamagrafija,tomografija
Donoenje odluka,te promiljanje o kratkoronim i dugoronim
posljedicama zahvata[uredi kd]
Kod izrade strategije zahvata najvanija je uloga interdisciplinarnog pristupa istom, to podrazumijeva
uee to veeg broja strunjaka u ovom promiljanju, kao minimum se moe uzeti uee kustosa
(arheologa, povijesniara, povijesniara umjetnosti), znanstvenika koji se bavi problemom korozije
metalnih predmeta kulturne batine i samog konzervatora restauratora.
Dokumentacija[uredi kd]
Sustavno i kvalitetno voena dokumentacija se danas podrazumijeva kao bitan preduvjet kvalitetno
provedenog konzervatorsko restauratorskog tretmana, a ukljuuje kako dokumentiranje stanja
predmeta prije, tijekom i nakon zahvata, tako i obavezno navoenje svih materijala i postupaka
koritenih pri radu, kao i rezultate eventualnih znanstvenih ispitivanja provedenih na predmetu.
Sastavni dio dokumentacije mora biti i preporuka za daljnje uvanje predmeta.
Etika i etiki problemi vezani uz konzervaciju metala[uredi kd]
Etiki koncept konzervacije metalnih predmeta u principu je jednak onima u drugim poljima djelovanja
konzervatora restauratora kulturne batine.Kao primjer moemo uzeti etiki kodeks Europske
konfederacije konzervatorsko restauratorskih udruga ECCO
[37]

No postoji i nekoliko posebnih problema koji se susreu samo u konzervaciji metala, to su problem
zabrane termikog tretiranja arheolokih predmeta, te problem radikalne obnove povijesnih, najee
tehnikih, ili uz arhitekturu vezanih predmeta.
Dok je u prvom sluaju problem prije svega u unitenju vrijednih znanstvenih podataka, kod tehnikih,
uz arhitekturu vezanih, te neto rjee i povijesnih predmeta bit problema je to radikalno obnovljeni
predmeti u biti samo simuliraju izvorni izgled objekta, te ih u neku ruku moemo smatrati ak
krivotvorinama, ili blae reeno manje ili vie uspjenim patvorinama koje tek povrno ele
nadoknaditi davno izgubljen ili nikada postojei izgled samog predmeta. Shodno reenom uvijek kada
je to mogue kod tehnikih predmeta treba stoga preferirati ouvanje stvarne povijesne supstance, te
isto pretpostaviti temeljito dokumentiranom i tehniki struno provedenom obnavljanju ,koje u pravilu,
na kraju rezultira tek svjee obojenim surogatom autentinog povijesnog objekta. Kod nas, naalost,
ovaj nain rada jo uvijek dominira, usprkos tome to je u svijetu njegovo definitivno naputanje
poelo jo krajem osamdesetih godina prolog stoljea
[38]
.
Ovome bi se mogao pridruiti i etiki problem konzervacije sakralnih predmeta, odnosno da li je
ispravno da ove u biti posveene predmete konzervira osoba koja nije vjernik vjere u ijem se
bogosluju predmeti koriste ili su bili koriteni. Dok neke religije ovo i ne smatraju problemom, u
nekima bi se gore spomenuti konflikt mogao tumaiti svetogrem ili u najmanju ruku nepoeljnim.
[39]

Osnovne vrste zahvata[uredi kd]
ienje[uredi kd]
Najjednostavniji (u principu, no moe biti i vrlo sloen) i najei zahvat na predmetima, razlikujemo
mehaniko, kemijsko, elektrokemijsko, ultrazvuno
[40]
plazma ienje,te lasersko ienje. U principu
usmjereno na uklanjanje neistoe i korozionihslojeva.Kod arheolokih nalaza istimo iskljuivo
mehaniki do tkz originalne povrine - radi se o sloju patine formiranom po naputanju predmeta,znai
nikako do istog metala
[41]
.
ienje predmeta od zlata[uredi kd]
Za tanki korozioni sloj na povijesnim predmetima moemo koristiti 10 % otopinu korijena biljke
sapunike(Saponaria Officinalis) ili kaicu od taloene krede i vode.Od isto kemijskih otopina moemo
koristiti kiselu otopinu tiouree 8-10% (kancerogena supstanca!!!) i 30 % otopinu natrijeva tiosulfata,ili
15 % otopinu amonijeva tiosulfata.Takoer je mogue i elektrolitsko,te ultrazvuno ienje.Arheoloki
materijal istimo iskljuivo mehaniki
[42]
.
ienje predmeta od srebra[uredi kd]


Sapunika - Saponaria officinalis,vodena iscrpina korijena ove biljke moe se koristiti i za ienje srebra, ali i zlata te
aluminija
Na povijesnim predmetima koristimo prije svega mehaniko i kemijsko ienje, no moe se koristiti i
elektrolitsko,ultrazvuno,plazma,te lasersko ienje.Arheoloki materijal istimo iskljuivo
mehaniki.Najea sredstava su kisela 8-10 % otopina tiouree (kancerogena supstanca,kontakt sa
otopinom izaziva dermatitis!!!),kisela 12 % otopina kalijeva jodida(+3% H2SO4 ili 4% limunske
kiseline,ostalo voda)
[43]
30 % otopina natrijeva tiosulfata,15 % otopina amonijeva tiosulfata,te kaica od
taloene krede i vode. Vrlo tanke korozione slojeve na povijesnim objektima moemo ukloniti i svjee
pripremljenom 10 %-nom otopinom biljke sapunike
[44]
. Otopina tiosulfata i otopina tiouree
(kancerogena supstanca!!!)mogu se koristiti i za ultrazvuno ienje.Uporabive su i gotove otopine
no bolje je koristiti one koje sami pripremimo,jer u tom sluaju znamo toan sastav otopine koju
koristimo.
ienje predmeta od bakra i njegovih slitina[uredi kd]
Kod povijesnih predmeta koristimo uglavnom mehaniko i kemijsko ienje,a moe se koristiti i
ultrazvuno ,elektrolitsko,plazma, te ienje laserom.Arheoloki materijal istimo iskljuivo
mehaniki.Od otopina koje se koriste za kemijsko ienje moemo izdvojiti amonijev citrat(pH
9/5%),EDTA otopinu,otopinu kalij natrij tartarata, te gel polimetakrilne kiseline.Otopina amonijevog
citrata(pH 9/5%) i EDTA otopina mogu se koristiti i pri ultrazvunom ienju.Patinirane predmete u
principu istimo samo vodom ili mjeavinom jestivog ulja i alkohola ili benzina(3 dijela ulja + 1 dio
alkohola ili benzina),odnosno 10% otopinom korijena biljke sapunike,ne zaboravimo da se patina
nipoto ne smije izmijeniti, otetiti ili ukloniti
[45]
.
ienje predmeta od eljeza i elika[uredi kd]
Kod povijesnih predmeta najee moemo koristiti otopinu fosforne kiseline(5-15%), amonijev citrat (
pH 3,5 / 5% ),te gel polimetakrilne kiseline.Kod bruniranih ili plavljenih predmeta nipoto ne koristiti
kemijska sredstva,ve petrolej,te mjeavinu petrolej/parafin(1 lit petroleja + 20 gr parafina
[46]
).Mogue
je i ienje ultrazvukom , te elektrolizom ,plazmom,ili laserom.Arheoloke predmete istimo iskljuivo
mehaniki
[47]
.
ienje predmeta od kositra[uredi kd]


Preslica - Equisetum arvense,svijea se biljka moe koristiti za ienje kositrenih predmeta
Povijesne predmete istimo ili kemijski ili mehaniki pomou kae od taloene krede te vode,a vrlo
tanke korozione slojeve moemo istiti i pomou svjee biljke preslice(Eqisetum Arvense).Od
kemijskih otopina najee se moe koristiti 5 % otopina solne kiseline(uz dodatak korozionog
inhibitora),te 15% otopina trinatrij fosfata
[48]
.Elektrolitsko je ienje takoer jedna od
mogunosti.Arheoloke predmete istimo iskljuivo mehaniki
[49]
.
ienje predmeta od olova[uredi kd]
Od kemijskih otopina koristimo 5% otopinu solne kiseline,u kombinaciji s otopinom amonijeva
acetata(10%).4 % otopina EDTA takoer se koristi(ph 5,5).Kako se radi o vrlo mekom metalu
mehaniko ienje se ne preporua.Takoer se rado koriste i elektrolitike metode,kako za ienje
tako i za tkz uvrujuu redukciju
[50]
.
ienje predmeta od cinka[uredi kd]
Od kemijskih otopina koristimo 5% otopinu sumporne kiseline,te 5% otopinu EDTA(pH7).5-30 %
otopina amonijevog tartarata i 10% vrua otopina amonijevog klorida
[51]
su takoer neke od
opcija.Kako je cink vrlo osjetljiv na koroziju po ienju kiselim otopinama obavezno neutralizirati u 5%
otopini sode bikarbone
[52]
.
ienje predmeta od aluminija[uredi kd]
isto mehaniko ienje izbjegavamo.Moemo koristiti 10% otopinu biljke sapunike.Koristi bi se
mogla i 5 % otopina amonijeva citrata (pH 7). Takoer se mogu koristiti i elektrolitske metode,kao i
ultrazvuk,te lasersko ienje.Kod predmeta od aluminija je vrlo vano znati da li je predmet anodiki
ili kemijski oksidiran ili fosfatiran,te o ovome zavisi tijek i nain ienja
[53]
.
ienje predmeta od titanija[uredi kd]
Moe se koristiti otopina od 100 - 250 gr limunske kiseline u litri vrele vode (90 C)
[54]
.
ienje predmeta od magnezija[uredi kd]
Moemo koristiti otopinu od 30 gr natrijeva karbonata,30 gr trinatrijeva fosfata,1 gr sintetskog sapuna i
jedne litre destilirane vode,pH 11,80-95 C,trajanje 3- 20 minuta
[55]
.
ienje kromiranih predmeta[uredi kd]
Moemo koristiti 2-10 % otopinu od 47,5 gr natrijeva glukonata,47,5 gr limunske kiseline i 4,9 gr
vinske kiseline te 0,1 gr neionskog detergenta
[56]
.
ienje poniklanih predmeta[uredi kd]
Moemo koristiti 2-10 % otopinu od 47,5 gr natrijeva glukonata,47,5 gr limunske kiseline i 4,9 gr
vinske kiseline,te 0,1 gr neionskog deteregenta
[57]
.
Strukturalna konsolidacija[uredi kd]
Ovaj je zahvat usmjeren ka jaanju fizike strukture predmeta,te ispravljanju oblika samog predmeta,
bilo da je isti izmijenjen samo mehanikim ili i drugim uzrocima.Bilo kakova termika obrada
arheolokog materijala je apsolutno iskljuena
[58]
!
Metode spajanja[uredi kd]
mehaniko spajanje (zakovice,vijci,preklapanje,klinovi)
meko lemljenje
tvrdo lemljenje
zavarivanje(elektroluno,WIG,tokasto,lasersko,plazma)
ljepljenje ( sa ili bez ojaanja)
Metode korekcije oblika[uredi kd]
ravnanje ulubljenja i slinih oteenja
ispravljanje savijenih dijelova
Rekonstrukcije[uredi kd]
Rekonstrukcije od materijala istovjetnog izvorniku
Rekonstrukcije od neizvornog materijala
Obnova nedostajuih dijelova, odnosno povrinske dekoracije[uredi kd]
U odreenim sluajevima konzervator metala mora nanovo izraditi izgubljene dijelove predmeta
odnosno obnoviti izvorno postojeu povrinsku dekoraciju. Ovome se pristupa iskljuivo u precizno
odreenim sluajevima, samo i jedino ako posjedujemo egzaktnu dokumentaciju odnosno fotografije
predmeta u cjelovitom, trenutano nepostojeem stanju koje elimo vratiti.
Novoizraeni dijelovi moraju biti jasno i vidljivo oznaeni, te ih se mora barem minimalno razlikovati u
odnosu na povijesno izvornu materiju objekta.
Kod obnove prevlaka prevlaku obnoviti samo na istroenim mjestima,nikako uz primjenu potpunog
uklanjanja stare istroene prevlake.
U sluaju potrebe spomenuti moraju biti lako i u potpunosti uklonjivi s predmeta, i to iskljuivo
metodama koje ni u najmanjoj mjeri nee natetiti samom predmetu
[59]
.
Obnova pozlate[uredi kd]
Pozlaene se povrine u konzervaciji restauraciji mogu obnoviti postupcima utrljavanja,uranjanja,te
klasinim elektrolitskim putem.Prednost pri ovom radu imaju iskljuivo necijanidni ,dakle neotrovni
postupci (npr.ferocijanidni,fosfatni,tiosulfatni).Obnova amalgamske pozlate se nikako ne
preporua,poto je ista tehnika izrazito tetna po zdravlje i okoli.Kao opcija u obzir dolaze i zlatni
listii,te prah
[60]
.
Obnova posrebrenja[uredi kd]
Posrebrene se povrine u konzervaciji restauraciji mogu obnoviti postupcima utrljavanja,uranjanja,te
klasinim elektrolitskim putem.Prednost pri ovom radu imaju iskljuivo necijanidni ,dakle neotrovni
postupci (npr.ferocijanidni,pirofosfatni,tiosulfatni).Obnova amalgamskog posrebrenja se nikako ne
preporua,poto je ista tehnika izrazito tetna po zdravlje i okoli.Kao opcija u obzir dolaze i srebrni
listii,te prah
[61]
.
Obnova pokositrenih povrina[uredi kd]
Mogu se koristiti postupci dobivanja prevlake utrljavanjem,uranjanjem,ili elektrolitskim putem,s time da
prednost imaju oni necijanidni,dakle neotrovni
[62]
.
Obnova pocinanih povrina[uredi kd]
Mogu se koristiti postupci dobivanja prevlake utrljavanjem,uranjanjem,ili elektrolitskim putem,s time da
prednost imaju oni necijanidni,dakle neotrovni
[63]
.
Obnova poniklanih povrina[uredi kd]
Mogu se koristiti postupci dobivanja prevlake utrljavanjem,uranjanjem,ili elektrolitskim
putem.Eventualno bi se mogle koristiti i boje za imitiranje kromne prevlake,uz primjenu toniranog laka
u drugoj fazi postupka
[64]
.
Obnova kromiranih povrina[uredi kd]
Kako je standardni postupak kromiranja baziran na spojevima tetnim po ljudsko zdravlje i
okoli,obnova kromiranih povrina se stoga ne moe preporuiti.Dodatni razlog protiv primjene istog je
i to to nove prevlake ne prianjaju dobro na stare,te bi za kvalitetnu prevlaku trebalo potpuno ukloniti
staru ,izvornu prevlaku.Danas se mogu nabaviti i posebne boje koje relativno dobro imitiranju
kromiranje te bi njihova primjena bila jedna od realnih opcija obnove ovih povrina
[65]
.
Stabilizacija[uredi kd]
Usmjerena je na to kvalitetnije usporavanje propadanja predmeta, kod arheolokih predmeta
najee se radi o to temeljitijem uklanjanju klorida, te blokiranju djelovanja istih, kod povijesnih
predmeta usmjerena je na koritenje korozionih inhibitora i konverzionih prevlaka
[66]
.
Uklanjanje klorida na bakru i njegovim slitinama[uredi kd]
Za uklanjanje klorida sa predmeta od bakra i njegovih slitina,odnosno sprijeavanje tkz. bolesti
bronce moe se spomenuti ispiranje natrijevim seskvikarbonatom i elektrolitika metoda
[67]
.
Uklanjanje klorida na eljezu[uredi kd]
Najrairenija je metoda obrade u alkalnoj otopini natrijeva sulfita
[68]
,te koritenje alkalne otopine u
kombinaciji s tretmanom dietilaminom.Takoer se koristi elektrolitika metoda
[69]
.
Uklanjanje klorida na aluminiju[uredi kd]
Moe se koristiti otopina amonijaka/amonijevog sulfata
[70]
,te elektrolitiko uklanjanje klorida
Stabilizacija bakra i njegovih slitina[uredi kd]
Danas se najvie koristi stabilizacija benzotriazolom(sumnja se da je kancerogen,u zemljama EU
deklarira se kao tetan po zdravlje!)
[71]
,ruska literatura spominje i mogunost koritenja amonijevog
sulfida
[72]
,te alkalne taninske otopine
[73]
.U novije vrijeme ispitan je i 4 metil imidazol,te ga se moe
koristiti kao manje toksinu zamjenu za benzotriazol.Radi se i na istraivanjima inhibitora baziranih na
biljnim ekstraktima (inhibitor na bazi ekstrakta duhana patentiran je jo 1994.,ispitivan je i ekstrakt
sjemena opuncije,te ekstrakt kadulje)
[74]
. Ruska literatura spominje i mogunost koritenja N2N-
heksametilenbenzamida,te aminoalkilsilikona.
[75]

Stabilizacija eljeza[uredi kd]


Tanin,vodena otopina se moe koristiti i za zatitu eljeznih,bakrenih i aluminijskih predmeta
Najee se koristi otopina tanina
[76]
,te fosfatiranje
[77]
.Tanin se koristi i na arheolokom
materijalu,fosfatiranje samo na povijesnim predmetima.Mogu se koristiti i mjeavine tanina i fosforne
kiseline,i to takoer samo na povijesnim predmetima
[78]
.Ispitivane su i otopine na bazi
karboksilata,prije svega za koritenje na povijesnim predmetima
[79]
.
Stabilizacija cinka[uredi kd]
Moe se koristiti 3 % otopina benzotriazola(sumnja se da je kancerogen!),te fosfatiranje i modificirana
taninska otopina
[80]
.
Stabilizacija aluminija[uredi kd]
Mogue je koritenje tanina
[81]
,te fosfatiranje
[82]
.
Stabilizacija srebra[uredi kd]
Moe se koristiti benzotriazol,no uz oprez ,isti se sumnjii za kancerogenost
[83]
.Kao manje toksina
zamjena danas se preporua 2 merkaptobenzotiazol
[84]
Ruska literatura spominje i mogunost
koritenja N2N-heksametilenbenzamida,te aminoalkilsilikona.
[85]

Stabilizacija olova[uredi kd]
U fazi ispitivanja je metoda bazirana na koritenju karboksilata
[86]
.
Zatita[uredi kd]
Jo uvijek najei je vid zatite lakiranje predmeta, neto se rijee koriste votani i uljni premazi, ovi
posljednji prije svega na oruju itehnikim predmetima, u pravilu podupire i dopunjava postupke
stabilizacije.
Lakovi[uredi kd]


Paraloid B-72 ,otopljen u toluolu koristi se kao zatitni lak za metale
Paraloid B-72 - jedna od u konzervaciji slika, ali i metala do danas najee koritenih akrilnih
smola, po sastavu etil metakrilat metil akrilat kopolimer. Uguena otopina moe se koristiti kao
ljepilo za arheoloku keramiku i staklo.Vrlo trajan i ne uti, izvrsne reverzibilnosti
[87]
. Otapa se u
acetonu, toluenu, ksilenu, Shell Cyclo Sol 100/Shell Cyclo Sol 53, Arcosolv PM/1-Methoxy-2-
propanolu, metil etil ketonu, etanolu, ugljinom tetrakloridu.
Paraloid B 67 - akrilna smola, po sastavu polimer izobutil metakrilata
[88]
. ee se koristi na
slikama. Blago uti starenjem.Takoer se moe koristiti i kao ljepilo za arheoloko staklo i
keramiku. Topiv u acetonu, toluenu, ksilenu, etil acetatu, metil etil ketonu, metilen kloridu, Shell
Cyclo Sol 100/Shell Cyclo Sol 53, Arcosolv PM/1-Methoxy-2-propanolu.
Paraloid B 44 - akrilna smola, po sastavu etil akrilat i metil metakrilat kopolimer
[89]
. Topiv u
acetonu, toluenu i ksilenu. Sastavni dio Incralac laka za bakar i slitine.
Paraloid B 48 N - akrilna smola, po sastavu butil akrilat i metil metakrilat kopolimer
[90]
. Topiv u
acetonu, toluenu i ksilenu, te metil etil ketonu. Posebno dobar na metalima, no manje
reverzibilnosti.
Incralac - je poseban patentirani lak za bakar i slitine
[91]
. Po sastavu Paraloid B 44 otopljen u
toluenu, uz dodatak plastifikatora, tebenzotriazola - korozionog inhibitora za bakar. Dugo se koristi
za zatitu bronanih skulptura, sam ili u kombinaciji sa slojem voska. Trajnost prevlake u vanjskim
uvijetima do 2 godine (5 po proizvoau). Danas je u prodaji i vodom razrijediva verzija.
Nitro lak - ova vrsta lakova se u zatiti metalnih predmeta koristi od kraja 19. stoljea
[92]
. U
konzervaciji metalnih predmeta danas se jo uvijek koriste samo na srebru, i to iskljuivo vrste
proizvedene posebno za tu svrhu (engleski Frigilene, ameriki Agateen #27, austrijski Perlitol Re
1260 ).
ORMOCER - najnovija vrsta lakova koji se koriste u konzervaciji metala, na osnovi
heteropolisiloksana, razvijen od strane njemakog Fraunhoferovog instituta za istraivanje silikata.
Jo uvijek u fazi ispitivanja
[93]
.
Zanimljivo je da je ruska literatura preporuala koritenje lakova na bazi silikona i silana,kao i njihovih
mjeavina sa akrilnim ili polivinil butiral lakovima jo oko 1990.
Voskovi[uredi kd]


Renaissance Wax ,pakiranje od 200 ml
Renaissance Wax - jo uvijek dosta koriten patentirani vosak, na osnovi mikrovoska Cosmolloid
80 H i polietilen voska otopljenih u white spiritu. Koristi se i na metalima, preporua se i koritenje
u kombinaciji s osnovnim slojem laka
[94]
.
Cosmolloid 80 H - rafinirani bijeli mikrovosak, sastavni dio Renaissance Wax-a, no moe se
koristiti i samostalno, te za pripravu vlastitih mjeavina. Koristi se i na povijesnim i na arheolokim
metalnim predmetima. Topiv u eterinim uljima, terpentinu, benzolu, white spirit-u.
Dinitrol 4010 - patentirani proizvod, po deklaraciji titi metale, izdri temperaturu do 200 C
[95]
. Po
nekim novijim istraivanjima znatno bolji od prethodnih, te Paraloida B 72.
Poligen ES 91009,patentirana votana emulzija(BASF),nije toksian,sui za 24 sata,po novijim
istraivanjima bolji od Paraloda B 72.Nije podoban za bakar i slitine.
[96]

Ulja[uredi kd]
Ballistol
[97]

WD 40
[98]

Mjeavina 20 dijelova ribljeg ulja i 80 dijelova white spirita
[99]

Kombinacije[uredi kd]
osnovni sloj Paraloid B 72 + drugi sloj Renaissance Wax itd.
Konzervacija metalu pridruenih materijala[uredi kd]
Drago i poludrago kamenje[uredi kd]

Ogrlica,Bizant oko 500. godine,zlato,safiri,ametist,biseri,feldspar,Cleveland museum of art
U principu ne koristiti nikakva otapala,ve iskljuivo destiliranu vodu,te eventualno 10% otopinu biljke
sapunike(Saponaria Officinalis).Posebno paziti kod rada na poroznom dragom i poludragom
kamenju,poput malahita,opala,kalcedona,krizoprasa,ahata,karneola,lapisa,ada i tirkiza.Posebnu
pozornost zahtijeva i drago kamenje podloeno obojenim metalnim folijama,u tom sluaju tekuine
nikako ne smiju doi u dodir s folijom
[100]
. Nipoto ne koristiti ultrazvuno ienje !
Emajl[uredi kd]


Emajlirana kutija za posveeno ulje,Louvre
U principu dobro ouvane povijesne predmete moemo istiti tamponima minimalno natopljenim
destiliranom vodom.Kod arheolokih predmeta iskljuivo paljivo mehaniko ienje.Kao jednostavan
konsolidant moe se koristiti uguena otopina Paraloida B 72
[101][102]
.Nedostajue dijelove
upotpunimo pomou Paraloida B 72 pomijeanog s pigmentime,ili u sluaju transparentnog emajla
bojiteljima
[103]
.
Nielo[uredi kd]


Merovinki nijelirani bro,British Museum
Nijelirane (tulirane) predmete nipoto ne istiti kemijski,ve iskljuivo mehaniki.Nedostajue dijelove
upotpuniti crno pigmentiranim Paraloidom B 72
[104]
. Otprsle dijelove podljepimo sa uguenom
otopinom Paraloida B 72 ili B 67 (topiv u white spiritu!).
Orijentalni lak - urushi[uredi kd]


kutija od crvenog orijentalnog laka, Qing Dinastija, 1736-1795, Kineski nacionalni muzej,Peking
Zahtijeva potpuno drugaiji pristup od na zapadu uobiajenih lakova.Moe ga se nai na japanskom
oruju i ratnikoj opremi.Nabolje prepustiti ekspertu za ovaj materijal
[105][106][107]
.Kitati sa mjeavinom 6-
8% polivnil alkohola i krede (moe se koristiti i Rhoplex WS 24 akrilna disperzija).
[108]
Japanski
konzervatori pak koriste iskljuivo tradicionalne tehnike,no kako je sam urushi otrovan materijal,te
izaziva alergijske reakcije,ove se metode na zapadu nisu rado koristile. istiti minimalno vodom
natopljenim tamponima.Boja starih predmeta moe se oiviti tako da ih istrljamo lanenim uljem
natopljenom tkaninom.Objekte uvati u prostorima sa to manjim oscilacijama RV zraka,najbolje oko
50% RV,te ih tititi od UV zraenja.
Jantar[uredi kd]


Jantarna ogrlica,Hallstatt kultura,Magdalenenberg
Nikako ne istiti pomou otapala,nikako ne istiti ultrazvukom,iskljuivo koristimo destiliranu vodu,
eventualno mjeavinu vode i etanola(dodamo i do 0,5% umreivaa)
[109]
.Za ljepljenje se mogu koristiti
razne votano smolne mjeavine,zavisno o boji samog jantara.Jedna od mogunosti je i koritenje
10% otopine kanada balzama u toluolu
[110]
Arheoloki materijal istimo iskljuivo mehaniki. Mogua je
i primjena natapanja tekuim parafinom,u svrhu uvrenja i poboljanja boje arheolokog jantara
[111]
.
Po jednom korejskom istraivanju za konsolidaciju se moe koristiti i Paraloid B 67 otopljen u
ksilenu(navodno pokazao se stabilnijim od white spirita,u kojem je B 67 inae topiv)
[112]
uvati od
svijetla i visoke temperature,te niske vlanosti ili jakih oscilacija u vlanosti zraka,kod predmeta od
metala i jantara ne koristiti korozione inhibitore !
[113][114]

Gagat[uredi kd]


Hallstatt kultura,narukvice od gagata i bronce , naene u Magdalenenbergu
istiti pomou minimalno destiliranom vodom natopljenih tampona,eventualno otopinom biljke
sapunike(Saponaria officinalis,100 gr suhog korijena /1 lit vode).Arheoloki materijal istiti iskljuivo
mehaniki..Za ljepljenje arheolokog materijala koristiti votano smolne mjeavine ili uguenu otopinu
Paraloida B 72
[115]
ili B 67 (topiv u white spiritu!).
Koralji[uredi kd]


Ogrlica od koralja
istiti tamponima natopljenim destiliranom vodom,ili mjeavinom destilirane vode i etanola
[116]
. Nipoto
ne istiti ultrazvukom,nikako ne dovoditi u dodir s kiselinama!
Biseri[uredi kd]


Dijadema,biseri,dijamanti,zlato,srebro,Louvre
Za ienje povijesnih objekata koristimo mjeavinu od 70% etanola i 30 % slabe amonijane
vode(1%).Za uklanjanje povrinskog sloja koji je izgubio sjaj moe se koristiti 3-5% EDTA,po ovoj
obradi isprati destiliranom vodom ,pa prvo 80% ,a zatim 90%,pa istim etanolom
[117]
. Nipoto ne istiti
ultrazvukom! Kod arheolokih nalaza predmete tretirati to prije,najbolje ve kod iskapanja,istiti
iskljuivo mehaniki,konsolidirati sa 2% Paraloidom B 72,u sluaju suhih nalaza (prvo natopiti
otapalom u kojem je otopljen i sam Paraloid) ,kod vlanih ili mokrih nalaza koristiti Rhoplex WS
24(akrilna disperzija).
[118]
Neto novija ruska literatura kao zatitnu prevlaku preporua koritenje
bijeljenog pelinjeg voska otopljenog u white spiritu ili medicinskom benzinu.Za ljepljenje preporuuju
riblje tutkalo u mjeavini vode i alkohola(7/3),uz dodatak 1% katamina AB kao biocida.Za ienje
koristiti neionogeni detergent 2-3%,u mjeavini vode i alkohola.
[119]
Nipoto ne izlagati duem kontaktu
s vodom,uvati od naglih promjena temperature te visoke temperature,zagaenog zraka i jakog
svijetla!Ne dovoditi u kontakt sa kiselim ili alkalnim otopinama(ukljuujui sapunicu)!Sve navedeno
vai i za sedef!
Vosak[uredi kd]
Ovaj se materijal rijetko koristi zajedno sa metalom,eventualno kod votanih imitacija cvijea,te
devocionalija.Vrlo osjetljiv na lomljenje ,svijetlo,te povienu temperaturu i prainu.Za lijepljenje
predmeta od pelinjeg voska koristiti riblje tutkalo.Kod tvrih voskova ili mjeavina istih moemo
zavisno o predmetu,koristiti Mowilith 30 ili Lascaux 498 HV.
[120][121]
Ruska literatura preporua i otopine
polimera topivih u etanolu(polivinilbutiral,polivinilacetat).
[122]
Za ienje preporuuju otopine polimera u
mjeavini etanola i vode(9/1,7/3),prije svega 5 % polivinilbutiral ili poliamid 3 %,otopinu nanesemo na
predmet,po isparenju otapala zaostaje elastina prevlaka koju potom uklonimo i koja na sebe vee i
sve neistoe.
[123]

Sedef[uredi kd]
Kao kod bisera!
Kornjaevina[uredi kd]
Vidi Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i roine
Drvo[uredi kd]
Vidi Konzervacija predmeta od drva
Tekstil[uredi kd]
Vidi Konzervacija tekstila
Papir[uredi kd]
Vidi Konzervacija papira
Keramika i porculan[uredi kd]
Vidi Konzervacija keramike i porculana
Staklo[uredi kd]
Vidi Konzervacija stakla
Kamen[uredi kd]
Vidi Konzervacija kamena
Kost,bjelokost,roina[uredi kd]
Vidi Konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i roine
Koa[uredi kd]
Vidi Konzervacija koe
Plastika[uredi kd]
Vidi Konzervacija plastike
Gips[uredi kd]
Rijetko ga se sree u kombinaciji sa metalom.Osjetljiv na mehanika oteenja te previsoku vlanost
zraka i vodu.istiti iskljuivo mehaniki,pomou kista i usisavaa.Sa predmetima rukovati u bijelim
pamunim rukavicama.
[124]
Ljepiti kao i poroznu keramiku.
Izrada kopija[uredi kd]
kopije u izvorno koritenoj tehnologiji
kopije izvedene u tehnici galvanoplastike
kopije od polimernih materijala
Preventivna zatita metalnih predmeta[uredi kd]
Predmete treba uvati u prostorima koji su zatieni od zagaenog zraka, praine, ultraljubiastog
zraenja, te prevelike relativne vlanosti zraka - znai kao idealne vrijednosti mogli bi uzeti
temperaturu od 16-20 C ( za kositar ne manje od 13,2 C!), te do 40 % relativne vlanosti zraka (35 -
55 % u skladu s najnovijim preporukama Canadian Conservation Institute-a), uz napomenu da ako se
radi o predmetima kod kojih je metal kombiniran s organskim materijalima relativna vlanost zraka ne
bi trebala biti ispod 45 %. Najosjetljiviji su na djelovanje nepovoljnih uvjeta arheoloki predmeti, njih
moramo uvati u prostorima( ili posudama) s vrlo niskom relativnom vlagom, a u sluaju posebno
vrijednih predmeta u komorama s duikom - tu se moemo pridravati prije spomenute vrijednosti
temperature, te kod predmeta s aktivnom korozijom na bakru ili slitinama do 35 % rH, odnosno kod
eljeza do 12 % rH. Police u uvaonici najbolje da su od nehrajueg elika ili plastike, s time da
moramo izbjegavati plastine mase koje sadre klor ili acetate. Drvo, te materijale od modificirane
drvne mase najbolje je izbjegavati. Takoer ne koristiti gumu, niti filc i vunu od tekstilnih materijala.
Razina rasvjete do 300 lux-a u sluaju iskljuivo metalnih predmeta, kod predmeta od lakiranog ili
obojenog metala do 150 lux-a, u sluaju predmeta kod kojih je metal kombiniran sa svijetloosjetljivim
materijalom do 50 lux-a. Kod rukovanja sa predmetima obavezno koristiti iste bijele pamune
rukavice
[125]

Specijalnosti unutar profesije[uredi kd]
konzerviranje restauriranje predmeta od plemenitih metala
konzerviranje restauriranje predmeta umjetnikog obrta
konzerviranje restauriranje metalne skulpture
konzerviranje restauriranje tehnikih predmeta
konzerviranje restauriranje arheolokog metala
konzerviranje restauriranje etnografskih predmeta
konzerviranje restauriranje metala vezanog za arhitekturu
konzerviranje restauriranje hladnog i vatrenog oruja,te oklopa
Povijest konzervacije metala u svijetu[uredi kd]
Znaajne linosti[uredi kd]
Gustav Rosenberg( 1878.-1941. ),bio je konzervator danskog nacionalnog muzeja u
Kopenhagenu,znaajan je i njegov doprinos konzervaciji metala.Jedan je od onih koji su
prakticirali uvelike osporavanu termiku obradu eljeznih arheolokih predmeta( ovu metodu nisu
koristili samo u Danskoj ve i u Njemakoj/Schmidt,Blell/ i Rusiji/Kononov/), koristio je i
elektrolitsku redukciju.Jedan od prvih koji govori o tkz originalnoj povrini arheolokih metalnih
predmeta.Bavio se i konzervacijom arheokih predmeta od drveta i tekstila.Znaajno je njegovo
djelo Antiquits en fer et en bronze : leur transformation dans la terre contenant de l'acide
carbonique et des chlorures et leur conservation ,objavljeno 1917.u Kopenhagenu.
William Matthew Flinders Petrie(1853.-1942. ),bio je ugledan egiptolog ,osniva prve egiptoloke
katedre u Engleskoj, te jedan od prvih arheologa koji su se sustavno bavili i problemom
konzervacije predmeta
[126]
.Bio je svjestan da su za propadanje predmeta najznaajnji kloridi.
Friedrich Rathgen (1862.-1942. ),bio je prvi kemiar zaposlen u jednom muzeju(1888. Kraljevski
muzeji u Berlinu).Danas ga se smatra utemeljiteljem suvremenog znanstveno utemeljenog
pristupa konzervaciji muzejskih i arheolokih predmeta.Godine 1898.izdao svoju knjigu Die
Konservierung von Altertumsfunden,prvu knjigu u cijelosti posveenu podruju konzervacije
umjetnina.Knjiga je 1905.prevedena i na engleski jezik
[127]
.Ve u ono vrijeme znao za pogubni
utjecaj klorida na koroziju eljeznih i bronanih arheolokih nalaza,zalagao se i za koritenje
mehanikog ienja kao najsigurnijeg postupka,u drugom izdanju svog prirunika 1924. ogradio
se od radikalnog uklanjanja korozionih produkata sa arheolokih predmeta,originalnu povrinu
zvao je plemenitom patinom.
Alexander Scott(1853.-1947. ),osniva odjela za konzervatorska istraivanja Britanskog muzeja u
Londonu 1920.Znaajan po svoja 3 izvjetaja o onovremenoj praksi konzerviranja i restauriranja
umjetnina The Cleaning and Restoration of Museum Exhibits(1921.,1923.,1926.).Prvi koristio
natrijev seskvikarbonat za ispiranje arheolokih metalnih predmeta.
Harold Plenderleith(1898.-1997. )kotski kemiar,od 1924 zaposlenik odjela za konzervatorska
istraivanja Britanskog muzeja u Londonu.Najpoznatiji po svojoj utjecajnoj knjizi The Conservation
of Antiquities and Works of Art objavljenoj 1956.
[128]
.Bio je jedan od suosnivaa prestinog IIC-a,te
prvi ravnatelj ICCROM-a.
Mstislav Vladimirovi Farmakovskij(1873. -1946.),ruski arheolog,slikar,likovni kritiar te strunjak
za konzervaciju i restauraciju umjetnina.Godine 1947. posthumno je u Moskvi objavljena njegova
knjiga Konservacija i restavracija muzeinih kollekcij .Znaajan i za nau sredinu jer je spomenuta
knjiga ve 1949. prevedena na hrvatski jezik ,te je sve do pojave od Muzejskog dokumentacijskog
centra u Zagrebu 1974. godine izdanog prirunika Konzervacija i restauracija muzejskih
predmeta ovo bilo jedino kod nas objavljeno djelo posveeno ovoj problematici.Za konzervaciju
metala znaajan i po svom redaktorskom radu na knjizi Oerki po metodike tehnologieskog
issledovanija restavracii i konservacii drevnih metalieskih izdelij ,objavljenoj 1935. u Moskvi,u biti
prvoj knjizi u svijetu koja je u cjelosti bila posveena konzervaciji metala.Knjiga spominje
mogunost koritenja pjeskarenja za ienje eljeznih predmeta,zalae se za zamjenu nitro i
acetil celuloznih lakova smolnim lakovima,preporua koritenje rendgenskih snimaka.
Albert France-Lanord (1915.-1993. ),lan utemeljitelj Laboratorie d archeologie des metaux,u
Nancy-u.Znaajan po doprinosu definiranja originalne povrine kod arheolokih metalnih
predmeta..Autor veeg broja djela posveenih konzervaciji metala,vaniji su mu slijedei
naslovi: La conservation des antiquites metalliques(1962), La restauration et la conservation de
grands objets de bronze(1963),Problemes particuliers poses par la corrosion des metaux
archeologiques(1974),Intervention des scientifiques dans l'etude et la conservation des objets
metalliques anciens (1979).
Hanna Jedrzejewska(1906.-2002.),poljska kemiarka,1957.osnovala je kemijski laboratorij pri
nacionalnom muzeju u Varavi.Bila je jedna od prvih osoba koje su kritizirale neselektivnu
primjenu elektrokemijskog i kemijskog ienja metalnih predmeta.Takoer jedna od prvih koja se
sustavnije bavila problemom etike u konzervaciji
[129]
.
Robert M. Organ (1915.-2011.),fiziar po struci,od 1951. radio u British Museumu.Od 1965.radi u
Royal Ontario Museumu.Znaajno je njegovo djelo Design for the Scientific Conservation of
Antiquities, publicirano 1968.godine.Predavao i na ICCROM- ovim teajevima posveenim
znanstveno utemeljenoj konzervaciji predmeta.Posebno je znaajan njegov rad na kaleu iz
Ardagha,liri iz Ura,te viseoj zdjeli Sv.Niniana.
Joachim Szvetnik (1927.- 1988.)Maarski restaurator metala,praktino nepoznat izvan Maarske
.Od 1957.- 1987. radio kao restaurator Muzeja primijenjene umjetnosti u Budimpeti.Vrlo je
znaajan njegov rad na predmetima iz zbirke Esterhazy.Jedan od pokretaa kolovanja
konzervatora metala u Maarskoj, jo poetkom ezdesetih godina prolog stoljea.
[130]

Eduarto Formigli ,najznaajniji njegov rad je konzervacija bronci iz Riace-a.
Hermann Born ,vaan zbog svoje knjige posveene konzervaciji antikog bronanog oruja.Radi
kao vodei restaurator Berlinskih muzeja.
Povijest konzervacije metala u Hrvatskoj[uredi kd]
Podaci o povijesti konzervacije metalnih predmeta kod nas su posve neistraeni i shodno tome to je
nepoznato podruje. Studije posveene ovoj problematici nema a i povijest konzervacije umjetnina
openito je slabo znana, posebice ona prije Drugog svjetskog rata. Vjerojatni poetci lee negdje na
samom kraju 19. stoljea, ili u prvim godinama 20. stoljea, barem to se tie arheolokog materijala
(Josip Brunmid /1858-1929./
[131]
, Viktor Hoffiller/1877.-1954./
[132][133]
). Znamo da je stanoviti Jakov
Paveli krajem pedesetih godina prolog stoljea radio na metalnim arheolokim predmetima u
arheolokom muzeju u Zagrebu
[134]
, a za predpostaviti je da je poetak rada na povijesnim
predmetima vezan za restauratorsku radionicu muzeja za umjetnost i obrt koja je djelovala od 1942.do
kraja 1946. (no zna se da je na predmetima raeno i prije - ak se i jedan od ravnatelja ovog muzeja,
Vladimir Tkali /1883.-1971./, bavio i konzervacijom umjetnina )
[135]
, tu treba naglasiti da je i sam
Zavod za restauriranje umjetnina ondanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti nastao iz
spomenute radionice. Zna se i da je u radionici istog muzeja nakon 2. svjetskog rata radio i Marijan
Gionichetti, koji je radio i na predmetima od metala. Svakako treba spomenuti i Boidara Vilhara
(1921. -1999.) koji je djelovao u Zadru,kao njegov najznaajniji rad na spomenicima od metala
moemo istaknuti konzervaciju restauraciju srebrne krinje Sv.imuna..
Zasigurno je da bi danas metode i rezultati rada tih prvih poznatih osoba koje su radile na konzervaciji
metalnih predmeta bili prilino dvojbeni no moramo biti svijesni vremena i sredine u kojoj su djelovali.
Prekretnicu ka suvremeno zasnovanom radu na predmetima svakako predstavlja zapoljavanje Maje
Velicogna Novoselac u Muzeju za umjetnost i obrt 1979. godine, ona je dugi niz godina bila jedini
kolovani restaurator metala u Hrvatskoj.
[nedostaje izvor]

Drugi izrazito vaan trenutak u povijesti konzervacije restauracije metalnih predmeta u Hrvatskoj je
osnivanje studija konzerviranja-restauriranja u Splitu 1997. godine, no ovdje treba istaknuti da je
zasada konzervacija metala samo predmet koji se predaje na prvoj i drugoj godini studija
[136]
.
Godine 1998. izdano je u Splitu prvo i zasada jedino domae djelo posveeno iskljuivo konzervaciji
metala: Uvod u konzervaciju kovina, autora Miroslava Klaria.
Preddiplomski i diplomski studij sveuilita u Dubrovniku utemeljen je 2005. godine kao drugi studij
konzervacije metala u nas. Nastava se ostvaruje u suradnji s talijanskim strunjacima, uz obaveznu
praktinu nastavu u Italiji.
Iste godine poinje djelovati i hrvatski ogranak radne grupe za konzervaciju metala komiteta za
konzervaciju meunarodnog muzejskog savjeta (ICOM-CC)
[137]
.Obzirom da je radna grupa za
konzervaciju metala ICOM-CC orijentirana iskljuivo na istraivaki pristup konzervaciji metala,
odnosno na nain rada koji kod nas ne postoji grupa je zasada bila orijentirana na organizaciju
nekoliko predavanja vezanih za znanstveno zasnovanu konzervaciju metalnih predmeta.
Godine 2006. zavrena je viegodinja restauracija tkz. Hrvatskog Apoksiomena - do danas
najznaajnijeg i najpoznatijeg restauratorskog zahvata na metalnim predmetima kod nas,zahvat je
izveden i osmiljen od strane Giuliana Tordi-ja,talijanskog strunjaka,te Antonija erbetia,voditelja
restauratorske radionce za metal Hrvatskog restauratorskog zavoda
[138]
.
Prije spomenuta radna grupa je 2009. pokuala organizirati i manji meunarodni skup posveen
konzervaciji metala, no kako je potpora institucija kojima se obratila za pomo ( Hrvatski nacionalni
komitet ICOM-a,Sveuilite u Dubrovniku,Hrvatski restauratorski zavod )izostala skup je propao.
Nekoliko je lanova radne grupe 2010. godine pristupilo projektu ECHEM, posveenom primjeni
elektrokemijskih tehnika u konzervaciji metala, te ako projekt bude odobren biti e to prvi put da
hrvatski konzervatori restauratori metala sudjeluju u jednom meunarodnom istraivakom projektu
(naalost projekt nije prihvaen od strane EU birokracije).
Iste su godine i po prvi puta restauratori konzervatori metala iz Hrvatske sudjelovali na meunarodnoj
konferenciji posveenoj konzervaciji metala u Charlestonu,SAD
[139]
,naalost samo sa poster
prezentacijom.Nadajmo se da e sudjelovati i u radu slijedee konferencije ,u Edinburghu,u
kotskoj,godine 2013.
Bibliografija[uredi kd]
Knjige[uredi kd]
Farmakovskij,M.V. Konzerviranje i restauriranje muzejskih zbirki,Zagreb 1949.
Konzerviranje i restauriranje muzejskih predmeta,Muzejski dokumentacijski centar,Zagreb 1974.
Klari,M. Uvod u konzervaciju kovina,Split 1998.
lanci u strunim asopisima[uredi kd]
Budija, Goran. ienje, zatita i odravanje umjetnikih predmeta i starina od srebra. // Vijesti
muzealaca i konzervatora. 2/3 (2001.)
Budija, Goran. ienje, zatita i odravanje umjetnikih predmeta i starina od bakra i njegovih
slitina. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 4 (2001.)
Budija, Goran. ienje, zatita i odravanje umjetnikih predmeta i starina od eljeza i njegovih
slitina. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 1 (2002.)
Budija, Goran. ienje, zatita i odravanje umjetniki oblikovanih predmeta i starina od kositra i
njegovih slitina.// Vijesti muzealaca i konzervatora.2-4 /2002
Budija, Goran.ienje, zatita i odravanje umjetniki oblikovanih predmeta i starina od cinka. //
Vijesti muzealaca i konzervatora.1-2/2003.
Budija, Goran. ienje, zatita i odravanje umjetniki oblikovanih predmeta i starina od zlata i
njegovih slitina.// Vijesti muzealaca i konzervatora.3-4/2003.
Budija, Goran. ienje,zatita i odravanje umjetniki oblikovanih predmeta i starina od olova.//
Vijesti muzealaca i konzervatora.1-4/2004.
Budija, Goran.ienje, zatita i odravanje umjetniki oblikovanih predmeta i starina od aluminija
i njegovih slitina.// Vijesti muzealaca i konzervatora.1-2/2005.
Donelli,Ivo, Konzervacija i restauracija eljeznog topa izvaenog iz mora u luci Starog grada na
Hvaru,Portal 2/2011.,Zagreb 2011.
Donelli, Ivo, Rekonzervacija i konzervacija karolinkog maa iz Zadvarja, Vjesnik za arheologiju i
historiju dalmatinsku 94/2001, Split 2002.
Donelli, Ivo i Mihanovi, Frane Metode snimanja i konzervacija metalnih arheolokih predmeta,
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 90-91 / 1997-1998, Split 1999.
Dorai,Damir. Konzervatorsko restauratorski zahvati na arheolokim predmetima s lokaliteta
Torec-Crikvie,ukljuujui nedestruktivna ispitivanja na pojedinim predmetima, Podravina
2/4/2003.,Koprivnica 2003.
Dorai,Damir .Restauratorsko-istraivaki postupci na kasnolatenskoj kacigi iz Nove Gradike,
VAMZ, 3.s., XL 147166 (2007),Zagreb 2007.
Maleti,Antonija Konzervatorsko restauratorski zahvat na fibuli od bakrene slitine i eljeznom nou
s lokaliteta Jokine i Duevia Glavice u Krnezi, Portal 1/2010.,Zagreb 2010.
Vilhar,Boidar "Reduction thermique des objets confectionns en fer entierement corrods ou
presque" ,5. trijenalna konferencija ICOM CC-Zagreb 1978.,Paris 1978.
Vjenica, Borko Rekonstrukcija bronane posude s lokaliteta Pleaeve tale / Gornje njive,
Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 98, Split 2005.
Tekstovi na internetu[uredi kd]
Budija Goran :ienje,zatita i odravanje poniklanih predmeta,prva verzija postavljena na web
2008.
[140]
,stranica www.hrmud.hr,druga verzija teksta integrirana u tekst ienje,zatita i odravanje
umjetnikih predmeta i starina od metala ,verzija prosinac 2010.,stranica www.e-insitu.com/
Budija Goran :ienje,zatita i odravanje kromiranih predmeta,prva verzija postavljena na web
2008.
[141]
,stranica www.hrmud.hr,druga verzija teksta integrirana u tekst ienje,zatita i odravanje
umjetnikih predmeta i starina od metala ,verzija prosinac 2010.,stranica www.e-insitu.com/
Budija Goran: ienje,zatita i odravanje umjetnikih predmeta i starina od metala,prva verzija
postavljena na web 2005. ,stranica www.antikviteti.net,danas je na istoj stranici verzija teksta iz
rujna.2012.
[142]
,verzija prosinac 2010. na web stranici www.e-insitu.com/
[143]