You are on page 1of 5

Sevdalinka, pjesma urbane sredine

17 august 2014 Izmijenjeno 14:20 CEST


O sevdalinci, guslama i sazu govori sarajevski
etnomuzikolog Vanja Muhovi.




inShare

'Tradiciju ne moemo ograniiti na razliite administrativne granice' [Ustupljeno Al Jazeeri]
Razgovarala: Saida Mustajbegovi
Nevjerovatno je presluavati snimke stare vie od pola stoljea ili ak s poetka dvadesetog
stoljea na kojima su tonski zapisi interpretatora sevdalinke. Njena duina, ritam i nain
izvoenja mijenjali su se kroz vrijeme. Tako da najstarije snimke koje su stranci snimili, ne da
bi prikupili nau batinu ve da bi prodavali (popularizirali) gramofone, bitno se razlikuju od
onoga to mi danas zovemo sevdalinkom.
S druge strane, zanimljivo je kako se muzika, muziki instrumenti ili interpretatori muzike ne
mogu staviti u administrativne okvire, ali na njih politika - propaganda - pojske itekako
ostavljaju trag. O sevdalinci, guslama i sazu govorio je sarajevski etnomuzikolog Vanja
Muhovi.
Ovog ujedno i interpretatora muzike ira javnost je upoznala 2010. godine, kada je objavljen
album Vanja Muhovi & Divanhana, na kojem su sevdalinke izvedene uz isticanje
tradicionalnih instrumenata.
Posljednjih decenija uz sevdalinku se vee epitet tradicionalna bonjaka pjesma.
Moemo li rei da je ona narodna pjesma naroda na Balkanu?
Vanja Muhovi: Sevdalinka nije tradicionalno samo bonjaka pjesma. Ona je srpska,
hrvatska i jevrejska. Moramo biti svjesni da je do Drugog svjetskog rata u Sarajevu bilo
gotovo 15.000 Jevreja. To je naprosto pjesma koja se pjevala u gradu tradicije su podvojene
izmeu sela i grada.
Selo, dakle, ima svoju muziku tradiciju i nje nema na selu. Svi koji su ivjeli u gradu znali su
sevdalinku. To se vrijeme ne razlikuje od dananjeg svi su u toj sredini sluali istu muziku.
Tako da je sevdalinka pjesma gradske urbane sredine, a ne nekog naroda ili vjerske skupine.
Veoma esto sevdalinku moemo uti na prostoru Balkana, mada se opet ona
nekako vezuje uglavnom za Bosnu. Rado su je pjevali svi.
Muhovi: Kada je Osmansko carstvo osvojilo Balkan, tadanja vlast je kreirala gradove po
uzoru na one koji se danas nalaze na podruju dananje Turske u nekom jezgru Osmanskog
carstva. Gradovi orijentalnog tipa razvijaju se ne samo u Bosni i Hercegovini ve i u Srbiji,
Makedoniji, Kosovu Onda na govornim podrujima gdje se svi razumiju, pjevale su se
pjesme koje svi razumiju. Te pjesme su naprosto cirkulisale. Nije to bio neki zatvoren prostor.
Vranje ili Ni se nisu mnogo razlikovali od Sarajeva, niti Sarajevo od Skoplja, niti Skoplje od
Podgorice Gradovi koji su tada formirani bili su lini arija je bila i u Skoplju i u
Sarajevu... Nain ivota je bio slian, ali i pjesme koje su se pjevale. Prije pojave medija,
razliiti ciganski orkestri koji su nastupali kasnije po kraljevini Jugoslaviji prenosili su
pjesme. Tako da su pjesme iz BiH pjevane u Srbiji, s podruja Kosova dolazile su do BiH
Tradiciju ne moemo ograniiti na razliite administrativne granice. Naravno, zna se koje su
pjesme iz BiH jer imaju svoje karakteristike.
Kako da razlikujemo odakle je pjesma?
Muhovi: Etnomuzikolozi ih jasno razlikuju. Obino po tome gdje je pjesma zabiljeena.
esto spominjem pjesmu Oj golube, moj golube, koja je s Kosova. Ali u Sandaku e rei
to je naa pjesma, kao to e rei i u Srbiji. Ili, naprimjer, pjesma "Sjela Hajra kraj bunara" je
staropodgorika pjesma i nju je prelijepo interpretirala Ksenija Cicvari.
Postoje odreene melodijske i poetske karakteristike po kojima se razlikuju pjesme. To je
podruje u kojem se narodi razumiju, ali postoje u odreenim dijelovima, ipak, neke govorne
karakteristike.
Ali postoje i melodijske razlike koje su specifine samo za Bosnu kao to je ravna pjesma
koja se pjeva samo tu; ritam crnogorskih pjesama je zaista veoma karakteristian.
U posljednje vrijeme se esto kae da je Umihana uvidina napisala mnogo
sevdalinki, iako se pouzdano zna samo za dvije.
Muhovi: U posljednje je vrijeme to samo aktuelnije. Jasno je da je ona pjesnikinja i da je
pisala. Nije ona bila profesionalno usmjerena ka knjievnosti u to vrijeme, hajde da to tako
kaemo. Bila je jedna umjetnika dua koja je stvarala, a nije biljeila.
Ono to je vjerovatno je da su mnoge pjesme koje je napisala postale dio tog opusa
sevdalinke. Jer, prvo na ta pomislimo kada kaemo sevdalinka jeste da je to narodna pjesma.
Nije tad cijeli narod stvarao sevdalinku. Uvijek je bio pojedinac, pa bila to Umihana uvidna
ili neko drugi.
Fascinirajue je i samo znaenje rijei sevdah. Potie od arapske rijei sawda, to
znai crna u. I mi veoma esto u sevdalinci imamo crnu u. Neka otomanska
interpretacija je melanholija, tuga
Muhovi: Ta rije sevdah ne znai nita drugo do ljubavna enja, patnja, melankolija. Ona
se danas poela koristiti kao oznaka cijele jedne muzike tradicije. On se spominje u
sevdalinkama, ali nije dominantan. Spominje se kao i dert, radost Nema nekog posebnog
isticanja i prenaglaenosti samog termina u pjesmama. Koncem devetnaestog stoljea neko je
svu muziku praksu urbanih sredina podveo pod termin sevdalinka. Narod je prije pjevao
pjesmu, meutim, nije je nazivao sevdalinkama. Balade, romanse, ravna pjesma sve je
podvedeno pod sevdalinku.
Mula Mustafa Baeskija te pjesme naziva turijama. Zato sevdalinka? Jer ga je podsjealo na
rije sevdah - enju, mada ni ta emocija ak nije dominantna u sevdalinci. Niti je sevdalinka
dominantno ljubavna pjesma. To su pjesme koje pjevaju o svemu o ivotu u najkraem.
Kako sevdalinka nije samo ljubavna pjesma, meni taj termin sevdah i nije ba odgovarajui da
se oznai jedna cijela muzika praksa.
Veoma je zanimljivo kako i odreeni muziki instrumenti imaju status ili se
interpretiraju u skladu s politikama u datom vremenu. Tako je barem kada je
rije o sazu i guslama, koje su dio i bonjake tradicije. Na podruju Bihora imali
smo velikog guslara Avdu Meedovia (s kojim je razrijeeno Homersko pitanje).
Otkuda takav odnos prema guslama?
Muhovi: Gusle su instrument koji je zastupljen na jednom ogromnom podruju. To nije
srpski, a ni bonjaki instrument Njih nalazimo od arapskih zemalja do naih podruja.
Praksa izvoaka je ista. Samo to su jezici drugaiji.
Gusle su instrument koji je dio epske tradicije. Slue kao podloga za pjevanje velikih
pjesama. Saz je neto posve drugo. On je orijentalnog porijekla i doao je s Osmanlijama na
ove prostore i slui iskljuivo u Bosni i Hercegovini za pratnju sevdalinke. Jedina svrha saza
je pratnja sevdalinke.
Ali kako je dolo do toga da gusle dobiju tako negativan epitet?
Muhovi: U periodu do 1992. do 1995. godine koritene su za jednu propagandu ili nekoliko
godina, moda, prije toga. Ali to je definitivno ono to je anatemisalo taj instrument kod
jednog naroda. A zanimljivo da su prije toga najvei guslari zapravo bili meu Bonjacima
Avdo Meedovi je jedan od najveih ako ne i najvei guslar sa podruja Balkana.
Znamo da je ameriki naunik Milman Parry (istraiva i profesor sa Univerziteta Harvard)
istraivao njegovo stvaranje i nazvao ga balkanskim Homerom. Zapravo, upravo pomou
njegovog stvaranja je razrijeeno to takozvano homersko pitanje. Kod Bonjaka, kao i Hrvata,
u toj tradicijskoj muzici neizostavne su gusle. Nakon ratnog perioda Bonjaci su se odrekli tog
instrumenta, to opet nije sluaj sa druga dva spomenuta naroda.
Sevdalinka je karakteristina za urbana podruja, a za koja su karakteristine
gusle?
Muhovi: Bile su prisutne svuda. U Sarajevu se do Drugog svjetskog rata uz ramazan na
sijelima druilo uz gusle. Gusle su bile zaista veoma rairene.
Jedno vrijeme sevdalinka je bila nepopularna. ak se smatrao primitivnim onaj
ko se bavio sevdalinkom. Zato?
Muhovi: To je period osamdesetih godina prolog stoljea, pa sve do pojave Mostar Sevdah
Reuniona iza rata Poslije Drugog svjetskog rata bila je jedna generacija interpretatora
koje danas zovemo doajenima sevdaha kada je popularizirana sevdalinka i kada je medijski
bila veoma prisutna (pedesete i ezdesete godine prolog stoljea). Osamdesete godine su,
pak, donijele neke potpuno nove trendove. Stasala je jedna nova generacija koja nije toliko
vezana za sevdalinku mladi (omladina) su sluali zabavnu muziku, pop i rock. Tada,
interpretatori koji su izvodili sevdalinku nisu vie bili mladi ljudi, a nain na koji je izvoena
nije se mijenjao.
Safet Isovi osamdesetih godina sa Omerom Pobriem radi jedan mali iskorak ka nekom
drugaijem nainu izvoenja. Upravo je Safet popularizirao pjesme poput Grana od bora,
Kia bi pala, pasti ne moe...
Tek sa pojavom Mostar Sevdah Reuniona poinje neko novo poimanje i u interpretaciji i
sluanju same sevdalinke. U posljednjih petnaestak godina sevdalinka je postala neto to
parira svim ostalim anrovima.
Izvor: Al Jazeera