KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM: Kant, Fichte, Schelling, Hegel su nosioci tog filozofskog pravca.

Filozofija je u njemakom idealizmu postigla svoj najvei razvoj i vrhunac.

Immanuel Kant
-

18. St, Njemaka

DJELA: Kritika istog uma, Kritika praktinog uma, Kritika rasudne snage
GLAVNA PODRUJA: epistemologija, metafizika, etika
Zvjezdano nebo nada mnom, i moralni zakon u meni
ivot filozofa esto bi se mogao opisati kao opsesivno kompulzivan. To je itekako tono u
Kantovu sluaju. Ustajao je tono u 4 i 55 sati ujutro svaki dan. Kada bi Kantov sluga Lampe
uao u gospodarevu sobu i povikao:Herr Profesor, vrijeme je. Kant bi sjeo za stol i dorukovao
tono u 5. Ispio bi nekoliko alica aja, popuio svoju jedinu lulu toga dana i poeo se spremati
za jutarnje predavanje. Poduavao bi od 7 do 9 ujutro, pa bi se vratio u svoju sobu i pisao. Tono
u 12 i 45, Kant bi pozvao kuhara i rekao Otkucala su tri kvarta, to bi znailo da je ruak
trebao biti posluen. Nakon to je popio aperitiv, ruak bi poeo tono u jedan sat. Kant je
iekivao ruak jer je to bilo jedino pravo jelo koje je jeo tijekom dana, te mu je to takoer bila
prilika za razgovor. Vjerovao je kako razgovor pomae u probavljanju hrane. Slijedio je pravilo
kako broj gostiju nikada ne smije biti manji od onog koji ini sklad ni vei od onog koji
nadahnjuje, tako da je na ruku s Kantom esto bilo izmeu 4 8 ljudi. Kant tijekom objeda
nikada nije govorio o filozofiji i nikada nije pozivao ene. Nakon to je ruak bio gotov, Kant bi se
zaputio u etnju, etao je sam jer je volio disati na usta smatrajui to zdravijim nainom disanja.
Zgraavao se znojenja tako da je tijekom ljetnih etnji stajao posve miran u sjeni sve dok se ne
bi osuio. Nakon veeri koji bi proveo itajui, piui i sanjarei, tono u 10 zaputio bi se u
krevet. Kant bi se tada zamotao u prekrivae i deku kao svilena buba u ahuru. Nekoliko bi puta
ponovio ime Ciceron. Spavao je iznimno dobro. Umro je od bolova u trbuhu, te je bio svjestan da
umire, pa nije k sebi zvao prijatelje, imao je none more. Na dan pogreba, nije mu usliana elja
za mirnim sprovodom, ve je njegovo tijelo bilo 16 dana izoeno, a pogrebnu procesiju pratilo je
nekoliko tisua ljudi.
Bio je prvi veliki moderni filozof koji je ivio od profesionalnog poduavanja filozofije, kasnije su
ga slijedili Fichte i Hegel.
IVOT: roen je u siromanoj obitelji u Koningsbergu, u istonoj Pruskoj. Nekoliko je godina radio
kao privatni uitelj, te je predavao na sveuilitu oko 40 godina. Nikada nije putovao dalje od 50
kilometara od kue. Predavao je prirodne znanosti i matematiku, antropologiju i geografiju. Pisao
je znanstvenim i filozofskim problemima.
Njegov glavni problem: borio se s pristupom filozofiji; izmeu racionalistikog pristupa spoznaji, i
skeptinog pristupa sposobnosti razuma.
Njegova filozofija: KRITICIZAM: kritiko preispitivanje samog uma, zahtjev uma da pred sudom
sebe sama odredi svoje mogunosti i granice.
3 PITANJA: to mogu znati? to trebam initi? emu se smijem nadati? to je ovjek?
Sva ljudska spoznaja zapoinje iskustvom, ali spoznaja svijeta ovisi i o naravi ljudskog uma.
Pitanje kojim su bili zaokupljeni racionalisti i empiristi: da li je svijet onakav kakvim ga opaamo
svojim osjetilima ili je onakav kakav se pokazuje naem razumu?
EPISTEMOLOGIJA:

Racionalisti su polazili od razuma- prije nego to su istraili sve izvore i moi spoznaje, tvrdili su
da je razum jedini izvor spoznaje. vodi u dogmatizam. Empiristi kau da je razum pasivan, te
da sve dolazi iz iskustva Hume ga je doveo do skepticizma. Kant se slae da nae znanje
potjee iz osjetilnog iskustva, ali i da u naem razumu postoje preduvjeti na nain na koji
doivljavamo svijet. U naem umu postoje uvjeti koji odreuju nae shvaanje svijeta. PRIMJER:
stavimo li crvene sunane naoale, sa crvenim staklima: to bi vidjeli? Naoale bi bile granica
moje spoznaje svijeta. Sve to vidimo potjee iz vanjskog svijeta, ali ima veze s naoalama. Ne
moemo rei da je svijet crven samo zato jer ga mi tako doivljavamo. Hume je tvrdio o navici
izlaenja Sunca; ne moemo dokazati da Sunce nee izai sutra jednog dana. NAELO
UZRONOSTI JE NEDOKAZIVO prema Hume-u, ali Kant njega stavlja u svojstvo razuma. On kae
da vrijedi uvijek i openito, jer ljudski razum sve to se dogaa shvaa kao odnos izmeu uzroka
i posljedice.
U spoznaji sudjeluju subjekt i objekt. Spoznaja je njihova sinteza, Objekt daje sadraj spoznaje
(ono to spoznajemo), a subjekt daje oblik spoznaje (ono kako spoznajemo). Od objekta subjekt
prima utiske koje on oblikuje u iskustvo. Subjekt za njega nije tabula rasa je on aktivan u
spoznaji, jer omoguuje iskustvo.
KOPERNIKANSKI OBRAT: Kopernik je okrenuo tradiocionalnu sliku svijeta, nepokrenutu Zemlju je
stavio u sredite svijeta u krunu putanju oko Sunca. Tako je i Kant okrenuo odnos subjekta i
objekta. Objekt je do sada imao ulogu nepominog sredita oko kojeg krui subjekt, koji ulae
napore da bi spoznao objekt onakvim kakav on jest u svojoj biti (a ne kakvim ga mi vidimo).
Kant ovjeka stavlja u sredite spoznaje. Spoznaju ne ravna prema predmetima, ve se
predmeti ravnaju prema spoznaji.
KANTOVA FILOZOFIJA je kritika i transcedentalna: govori o transcedentalnim apriornim
nunim uvjetima nae spoznaje. Kada je neto apriori za Kanta to ne znai da je vremenski prije
iskustva, nego znai opost i nunost vaenja, jer premauje iskustvo, jer se ne moe zasnovati
na iskustvu. Sva spoznaja poinje s iskustvom, ali zato nije sva iz iskustva, jer ima o iskustvu
sigurnih spoznaja
Oblici opaanja: PROSTOR I VRIJEME. Prostor i vrijeme su APRIORNI oblici opaanja, jer moraju
biti u temelju svih opaanja. Prije nego neto opazimo znamo da emo to doivjeti kao pojavu u
prostoru i vremenu. Opaanje stvari u prostoru i vremenu je kao uroena osobina. Ne mogu
zamisliti nita bez prostorne protegnutosti, niti sam prostor kao podijeljen ili da ne postoji.
Vrijeme se ne moe odijeliti od osjetilnosti . Bez njega se ne moe zamisliti trajanje i posljedice.
Jesu li prostor i vrijeme izvan nas? Kant kae da su oni dio ovjekove grae. Oni su svojstva
naeg razuma, a ne svojstva svijeta. PRIMJER: kada ulijemo vodu u vr, ona se formira prema
obliku vra isto tako se nae shvaanje svijeta formira prema oblicima opaanja (prostoru i
vremenu). ZAKLJUAK: bez prostora i vremena ne moemo nita osjetno doivjeti. Oni ine
moguim iskustvo. Prostor je oblik vanjskog opaaja, a vrijeme unutarnjeg.
Oblici miljenja: KATEGORIJE. Istrauje elemente razuma koji su dani apriori. Postoje 12
kategorija pojmova razuma, izvedenih iz 12 vrsta sudova. ovjek svojim kategorijama uvjetuje
i odreuje kakvo e biti njegovo iskustvo.
SPOZNAJEMO POJAVE; A NE STVARI U SEBI. Mi ne doivljavamo i ne spoznajemo stvar u sebi,
nego uvijek samo pojave. Ne doivljavamo objekt neovisno o subjektu (neovisno o sebi).
OBJEKT doivljavamo onako kako nam se pojavljuje, ali ovisno o naim subjektivnim oblicima
opaanja i miljenja.
ISKUSTVO JE GRANICA SPOZNAJE. Nai transcedentalni oblici svijesti (prostor, vrijeme i
kategorije) su ogranieni na iskustvo, ne vrijede preko granica iskustva, ne vrijede za stvar o

sebi. Pojam transcedentalan: ti oblici svijesti s neovisni o iskustvu (apriorni jer prethode
iskustvu), omoguuju iskustvo i vrijede samo za iskustvo, ne preko njegovih granica.
Um se zato zalijee preko granica iskustva jer eli spoznati stvar u sebi. Nuna spoznaja je po
Kantu dakle mogua zato to emo mi uvijek stvari doivljavati na odreeni nain, a ne zato to
stvari same po sebi uvijek jesu ovakve ili onakve. Ovi oblici svijesti vrijede samo za nae
iskustvo, a ne izvan njega. Ako um pokuava traiti odgovor na pitanja izvan naeg iskustva
zaplie se u proturjeja i ne moe nai odgovor. Dakle, metafizika je po Kantu nemogua. Takva
pitanja koja prekorauju granice iskustva su na primjer pitanja o svijetu (je li on beskonaan ili
konaan), o dui (je li ona besmrtna ili smrtna), o Bogu (postoji li ili ne). Tu po Kantu nije mogue
dokazati nijednu od suprostavljenih teza. Za dolaenje do spoznaje da Bog postoji trebalo bi
nam naelo uzronosti koje bi vrijedilo u svijetu a ne samo u naem doivljaju svijeta, a toga po
Kantu nema.
Ding fur sich stvar za sebe (bit stvari) NOUMEN je nemogue spoznati. Ding fur dich
stvar za nas (kako nam se stvari pokazuju) FENOMEN.
ETIKO UENJE:
Zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni
Pojam dobre volje je jedino na svijetu to moe biti dobro bez ogranienja, jer je dobro po sebi.
Volja nije dobra po inu, po onome to ona postie, ve je dobra sama po sebi - jer nosi svoju
svrhu, a to je ISPUNJENJE DUNOSTI.
DUNOST JE NUNOST DJELOVANJA IZ POTOVANJA PREMA ZAKONU. Opa zapovijed Kantove
etike: Radi prema dunosti iz dunosti. Kant ne misli na podlonost drutvenim zakonima,
nego na tovanje udorednog zakona u nama samima.
KATEGORIKI IMPERATIV: zapovijed uma. Imperativ moe biti hipotetian i kategorian.
Hipotetian je ako upuuje na kakvo djelovanje kao dobro, ukoliko je sredstvo za neto drugo.
Kategorian je bezuvjetan imperativ koji upuuje na djelovanje koje je samo po sebi dobro
sadri u sebi nunost: Radi prema onoj maksimi za koju ujedno moe htjeti da tvojom voljom
postane opi zakon. To znai da svaki ovjek bez pomoi znanosti i filozofije zna to je dobro, a
to zlo, te to treba uiniti da bi bio poten i dobar. Imperativ se moe i ovako formulirati:Radi
tako da ljudskost i u tvojoj osobi i u osobi svakoga drugoga uvijek uzima kao svrhu, a nikada
kao sredstvo. Ovim Kant naglaava dunost potivanja posebnog dostojanstva ovjeka kao
razumnog i slobodnog bia. Po Kantu, slijedi da moralna dobrota nekog ljudskog ina ne slijedi iz
objekta, tj. nita nije dobro po sebi. Uostalom, on smatra da mi ni ne moemo znati kakve su
zapravo stvari u sebi. Moralno dobro nekog ina zato po Kantu slijedi jedino iz dobre nakane.
Sama nakana je pak, dobra jedino ako se radi iz dunosti, tj. da bismo potivali moralni zakon.
SLOBODA: sloboda je pretpostavka odgovornosti i moralnog zakona. Sloboda je postulat
zahtjev praktinog uma (isto kao i besmrtnost due i boje savrenstvo).

JOHANN GOTTLIEB FICHTE