Sie sind auf Seite 1von 19

TERORIZAM I LIBERALNO-DEMOKRATSKA DRAVA1

SAETAK
Terorizam je pojava poznata stoljeima. Borba protiv terorizma stara je koliko i sam terorizam. U novije
vrijeme ona dobiva i novu dimenziju, ali jo uvijek nema uspjene rezultate. Razlog za to moe se traiti i u
nemogunosti postizanja konsenzusa oko definiranja to je to terorizam i tko su teroristi.
Sama se percepcija terorizma promijenila nakon napada na WTC a time i organizacija borbe protiv
terorizma. Ta borba danas, u nastojanjima da pobijedi teroristike organizacije, ostavlja dubok trag na
institucije i procese u liberalno-demokratskim dravama. Pojedinac je na Zapadu rtva teroristikih
napada, ali istovremeno i rtva sve vee kontrole i oslobaanja od slobode koju provode, u borbi protiv
terorizma, legitimno izabrane politike vlasti.
Danas postoji velika opasnost od toga da liberalne-demokratske drave, u interesu obrane od terorizma,
ponu provoditi dravni terorizam nad svojim slobodnim graanima, a sve u svrhu sigurnosti.
Kljune rijei: demokracija, dravni terorizam, liberalizam, mediji, nevine rtve, terorizam, Zapad.

Postojanje terora i terorizma te njegovo sustavno ili ne sustavno koritenje za postizanje


odreenih ciljeva poznato je jo od doba Francuske revolucije. Ti su ciljevi, od strane
onih koji se slue terorizmom, uvijek definirani kao opravdani i nuni. Danas, u doba
globalizacije i sveprisutnih medija svima nam se ini, a to je neupitno i istina, da je
terorizam blii nego ikada. itav je svijet proet osjeajem nesigurnosti i straha. Svaki
pojedinac sve vie postaje svjestan

egzistencijalne krhkosti vlastitog ivota koji u

svakom trenutku moe biti zavren. Iako je terorizam sredstvo iznenaenja najvie
zastrauje injenica da on zapravo vie i ne iznenauje. Terorizam postaje sastavni dio
naeg svakodnevnog ivota i mi se sada samo trebamo nauiti ivjeti s tom injenicom.
Iako postoje razliiti oblici terorizma (nedravni, dravni, protudravni, revolucionarni,
proturevolucionarni itd.) ovaj je rad usmjeren na analizu odnosa terorizma i liberalnodemokratske drave. Teroristi i teroristike organizacije koje su protu-zapadno
orijentirane ve odavno za svoju metu imaju institucije, simbole i graane liberalnodemokratskih drava. Taj je odnos kulminirao nakon napada na WTC (11.09.2001. World
1

Izmijenjena i nadopunjena verzija predavanja odranog na simpoziju Svjetski dan filozofije odranog u Zadru
16. i 17. studenog 2006.

Trade Center) kada se Zapad, predvoen SAD, odluio agresivnije i odlunije boriti
protiv terorista.
U analiziranju borbe protiv terorizma pokuat u prikazati koje sve metode zapadna
liberalna demokracija koristi da bi suzbila opasnost od terorizma. Posebno sam se
osvrnula na shvaanje i prezentiranje ideje o tome tko su to neprijatelji, kako ih se
definira i kako ih se sprjeava u izvoenju napada. Kljuno pitanje koje se tu namee jest
pitanje legitimnosti procesa i procedura koje se koriste u borbi protiv terorizma.
Zapadna liberalna demokracija oduvijek je bila poznata po svome velianju ljudskih
prava i garantiranih sloboda. Kakva je sada situacija s tim idealima, jesu li jo uvijek ivi
u slobodnim dravama ili Zapad postupno postaje sve ono to je Istoku jo prije nekoliko
godina prigovarao? Moe li strah za vlastiti ivot i elja za sigurnou nadvladati sve te
ideale ili se tu krije neka dublja nakana legitimno izabrane politike vlasti da uvede opu
kontrolu nad svojim graanima?

O TERORIZMU
Dominque Venner u svom djelu Povijest terorizma navodi kako intelektualni korijeni
terorizma kao sustava potjeu jo iz doba Francuske revolucije kada je Ustavotvorna
skuptina odluila staviti teror na dnevni red i kada je donijela zakon o sumnjivima.
Autor ipak naglaava da je terorizam kao povijesna pojava nastao poetkom 19. stoljea i
da se od tada neprestano iri. Upoznavanje i iroj javnosti blie prikazivanje te pojave
zbilo se, naravno, procvatom medija.
Za terorizam se kae da nije ni filozofija ni pokret nego sredstvo kojim se eli uplaiti i
zastraiti civilno stanovnitvo, izazvati psiholoki strah i nesigurnost (Wilkinson, 2002).
Slian stav o terorizmu iznosi i Primorac. On navodi kako terorizam treba definirati kao
promiljenu uporabu nasilja ili prijetnju nasiljem protiv nevinih ljudi. Cilj tog
zastraivanja je prisiljavanje tih, ili nekih drugih, ljudi da uine neto to inae ne bi
uinili. Tako definiran terorizam se prvenstveno shvaa kao sredstvo onih pojedinaca i
grupa koje nemaju mogunost za konvencionalni rat pa iznenadnim napadima upuuju na
svoje postojanje i svoje ciljeve.

Danas terorizam cvjeta. Svoju rasprostranjenost, u suvremenom meunarodnom


sustavu, terorizam moe zahvaliti tome to se pokazao kao jeftina, niskorizina i
potencijalno veoma korisna metoda borbe za sve reime (Wilkinson, 2002).
Dok ostala kaznena djela nastoje ostati prikrivena, terorizam za svoju potvrdu trai
publiku (Dereninovi, 2005). Ulogu su u tom pogledu najvie odigrali mediji. Mediji, jer
ele biti, zbog konkurencije, prvi u objavljivanju nekakvih senzacionalnih vijesti, ne
prezaju ni pred im te esto puta u javnost izbacuju neprovjerene pa ak i netone
informacije. Kako teroristi koriste medije, da bi javnosti iznijeli svoje ciljeve i spremnost
na sve, moglo se vidjeti upravo prilikom napada na WTC. Napad se, na drugu zgradu,
dogodio dvadeset minuta nakon prvog napada. Takvim su postupkom teroristi osigurali
da sve kamere i itava javnost budu svjedokom njihove akcije. Baudrillard kae da su se
u tom katastrofalnom dogaaju meusobno povezala dva elementa masovne fascinacije
dvadesetog stoljea: bijela magija kinematografije i crna magija terorizma. Terorizam se
upravo tu pokazao kao psiholoko oruje jer njegov uspjeh u prvom redu ovisi o
zastraivanju ireg drutva.
Iako u javnosti postoje razliite definicije terorizma jo uvijek nije postignut jedinstven
konsenzus oko njegovog definiranja. Slijede neke prihvaene definicije terorizma:
(www.unodc.org/terrorism_definitions.html ):
1. Konvencija Lige naroda (1937):
Sve kriminalne akcije izravno usmjerene protiv drave s ciljem stvaranja osjeaja terora
u svijesti pojedinca ili grupe ili javnosti.
2. Kratka pravna definicija koju je predloio A.P. Schmid za Kriminalni odjel pri UN
(1992): Teroristiki in = ekvivalent ratnog zloina u mirnodopskom razdoblju.
3. Opeprihvaena definicija u akademskim krugovima:
Terorizam je metoda inspirirana nemirom (strahom) od opetovanog nasilja (polu)tajnih
osoba, grupa ili drava zbog ideolokih, kriminalnih ili politikih razloga, a gdje, u razlici
od pogubljenja, izravna meta nasilja nije i glavna meta nasilja. Neposredne rtve nasilja
obino su birane nasumice (sluajna meta) ili putem tonog odabira (simbolina meta) i
one iskljuivo slue kao sredstvo poruke. Prijetnja i nasilje temeljna su sredstva
komunikacije izmeu terorista (organizacije), rtava (ugroenih). Ta izravna meta nasilja
koristi se kao sredstvo manipuliranja s glavnom metom (javnost, publika) a s ciljem

irenja terora, postavljanje zahtjeva, ili zadobivanje panje ovisno o tome je li primarna
namjera terorista zastraivanje, nasilje ili propaganda.
4. Definicija FBI-a2:
Terorizam je nezakonita upotreba sile ili nasilja nad osobama ili vlasnitvom, kako bi se
zastraila ili na neto prinudila vlast, civilno stanovnitvo ili neki njihovi segmenti radi
postizanja politikih ili socijalnih ciljeva.
U pokuaju postizanja primjenjive i jednoznane definicije terorizma namee se moralna
dilema je li mogue terorizam, koristei ideju krajnje nude, moralno opravdati tj. kako
razlikovati kriminalnog teroristu od junakog, iako nasilnog, borca za slobodu (Niniah,
2004)? Ta rasprava o moralnosti i nemoralnosti terorizma zasniva se, kako navodi
Wilkinson, na nerazlikovanju sredstava i ciljeva i postavlja pitanje moe li nevina rtva
opravdati bilo kakav pravedni cilj?
Young u analiziranju problema definiranja terorizma navodi distinkciju izmeu
nekonzekvencijalistikog i konzekvencijalistikog stajalita. Konzekvencijalistiko
stajalite na temelju procjenjivanja posljedica definira ispravnost ili neispravnost nekog
djelovanja. Takvo stajalite na odreen nain doputa moralnu opravdanost terorizma ako
se pomou njega moe sprijeiti neko vee zlo. To opravdanje svoj izvor ima u ideji da je
doputeno i nasilno ostvarivanje nekog pravednog cilja kada su potroene sve nenasilne
alternative. Nekonzekvencijalistiko stajalite ispravnosti ili pogrenosti onoga to
inimo ne odreuje prema posljedicama naeg djelovanja. Takvo stajalite ne govori da
posljedice nisu vane nego da postoje drugi razlozi koji odreuju ispravnost ili
neispravnost naeg djelovanja. Neka se djela, sama po sebi, mogu shvatiti kao ispravna ili
neispravna neovisno o posljedicama do kojih dovode.
Oni koji odbacuju svaku moralnost terorizma tvrde da terorizam ne moe zadovoljiti opi
kriterij selektivnosti. Tu je rije o temeljnom elementu koji se trai u zadovoljavanju
kriterija za ius in bello. Ako teroristi za cilj imaju zastraiti i ubiti civilno stanovnitvo,
koje u svakom sukobu ima status nevine rtve, onda ne moe biti rijei o selektivnosti
(Coady, 2004). Terorizam, po Youngu, nije neselektivan jer tu nije rije o nasuminoj
upotrebi nasilja. Terorizam je po njemu unaprijed smiljeno, organizirano nasilje koje
moe, da eli, biti sistematino.
2

Definicija preuzeta iz Coady, T. (2004), Terorizam, pravedni rat i krajnja nuda. U: Coady, T. i O' Keefe, M. (ur.),
Terorizam i pravednost, Zagreb, Kruzak, str. 26.

Coady se, u pokuaju definiranja terorizma, u prvom redu usmjerava na moralnu


dimenziju te naglaava nunost osude terorizma upravo iz razloga to za cilj ima nevine
rtve. On shvaa terorizam kao organiziranu upotrebu nasilja ija su meta oni koji ne
sudjeluju u borbi (nevini) i to u politike svrhe. Postoji nada da bi se upravo putem
opeprihvaene ideje nevine rtve mogao postii konsenzus a time i odlunija osuda
terorizma.
Jaser Arafat u svojoj je osudi terorizma izjavio: Ni jedan stupanj otpora i ni jedna razina
oaja nikada ne moe opravdati ubijanje nevinih civila; osuujem terorizam, osuujem
ubijanje nevinih civila bili oni Izraelci, Amerikanci ili Palestinci. 3
Sama rasprava o mogunosti moralnog opravdanja terorizma moralno je upitno. Primorac
navodi, da terorizam ima dva cilja, primarni i sekundarni, pri emu je sekundarni cilj,
nevine rtve, izravno napadnut s namjerom da se neizravno napadne primarni cilj. Ako se
nevine rtve koriste kao sredstvo za ostvarivanje nekog cilja kako se to moe moralno
opravdati? Kakav to moe biti cilj koji kao sredstvo koristi ovjeka i pri tome dovodi u
pitanje njegovo pravo na ivot koje je neotuivo pravo i pripada svakom pojedincu?
U cijelom se svijetu sve to ovjek hoe i nad ime ima vlast moe upotrijebiti takoer naprosto kao
sredstvo; samo je ovjek a s njime i svako umno bie svrha sam po sebi (Kant, 1990: 129 130).

Kada se prihvaa koritenje pojedinca kao sredstva za ostvarivanje nekakvog cilja i pri
tome se takav in pokuava moralno opravdati ulazimo u sferu ivljenja u kojoj
vrijednost ljudskog ivota nema nikakvu vanost. Ako prihvaamo mogunost
opravdanja terorizma s kojim smo svakodnevno suoeni onda prihvaamo i mogunost
doivljavanja sebe kao sredstva koje se moe koristiti za ostvarivanje ciljeva.
Doivljavati sebe kao sredstvo znai dokinuti sebe kao ovjeka koji ima mogunost
slobode i ostvarivanja.

LIBERALNO-DEMOKRATSKA DRAVA IZAZIVA ILI RTVA?

Citat preuzet iz Coady, T. (2004), Terorizam, pravedni rat i krajnja nuda. U: Coady, T. i O' Keefe, M. (ur.),
Terorizam i pravednost, Zagreb, Kruzak, str. 26 27.

Premda je i prije 11. rujna 2001. bilo iznimno tekih teroristikih napada nitko te napade
nije smatrao oruanim napadima, ratnim zloinima ili zloinima protiv
ovjenosti. Upravo je napad na WTC promijenio percepciju suvremenog terorizma
(Dereninovi, 2005). Jedan je od razloga i taj to je bila napadnuta predvodnica
demokracije, najmonija zemlja svijeta. Takvim se postupkom eljelo zbilja pokazati da
nitko vie nigdje nije siguran. Terorizam se tu ponovno predstavio kao oruje onih koji
nemaju politiku mo izravno napasti one kojima se ele suprotstaviti.
Potrebno je naravno propitati i razloge zbog kojih su se teroristi tako obruili na zemlje
zapadne liberalne demokracije. Iako se na prvi pogled ini da su razlozi teroristikih
napada na Zapad religiozne naravi tzv. sveti rat muslimana ipak se pravi razlog treba
traiti u prevelikim nejednakostima koje su posljedica politike i drutvene nepravde na
svijetu (Pettford i Harding, 2005).
Huntington kae da je Zapad, a posebice SAD, oduvijek bio misionarski nastrojen i
uvjeren kako se ne-zapadne zemlje trebaju pokoriti zapadnim vrijednostima demokracije
i slobodnog trita. Ono to Zapad propagira kao univerzalizam ostalima je, najee,
imperijalizam. Ideja je amerikog univerzalizma oduvijek bila elja za dominacijom i
naravno elja za profitom. Dok su njeni graani, uvjereni da ive u najsigurnijoj zemlji na
svijetu, bili zabavljani putem masovne kulture i medija, dotle su njihove voe, s ciljem za
to veim profitom, operirali u drugim najee naftom bogatim zemljama. Svoje su
akcije pravdali idejom humanog interveniranja (Beck, 2004). Zapad orujem i prisilom
eli ne-zapadnim zemljama pokazati vanost i znaenje temeljnih ljudskih prava. Takvim
svojim ponaanjem, svojom nepodnoljivom dominacijom, SAD su hranile nasilje
kojim je ostali svijet proet a time i teroristiku matu koja se krije u svima nama
(Baudrillard, 2003).
Mediji su, u toj situaciji, na strani vladajuih elita. titei njihove interese oni zagovaraju
nunost homogenizacije graana zapadne demokracije. Mediji, manipulirani profitom,
nekritiki i neobjektivno izvjetavaju o zbivanjima u svijetu i na taj nain postaju fitilj
koji stvara masovnu histeriju i paniku (Niniah, 2004).
Zanimljivo je to da su amerike vlasti jo 1994. godine dobile provjerene informacije o
pripremanju velikih napada na SAD, o umijeanosti Saudijske kraljevske obitelji u
financiranje teroristikih organizacija (posebice Hamasa). Bijela kua, zbog prijateljskih i

financijskih (nafta) veza, nije eljela pokrenuti nikakvu istragu na temelju tih informacija.
Na kraju se ispostavilo da su ak 15 napadaa, od ukupno 18, 11. rujna bili upravo
dravljani Saudijske Arabije (Dereninovi, 2005).

LAKA META
Minimalna drava, sloboda i jednakost opeprihvaeni su ideali u Zapadnom svijetu koji
zagovara ideju ljudskih prava.
Neko je ljudsko pravo skupina etikih sloboda, zahtjeva, moi i imuniteta koji zajedno konstituiraju neki
sustav etike autonomije koju ima neki pojedinac kao ljudsko bie vis-a-vis drave (Wellman, 1992: 64).

Sloboda se shvaa kao temeljno ljudsko pravo koje pripada svakom ovjeku. Ona se, u
politikoj teoriji, definira kao odsutnost vanjske prisile i mogunost samoodreenja
subjekta osloboenog vanjskog odreenja (Leksikon temeljnih pojmova politike, 1990).
J. S. Mill navodi da je ovjek slobodan kada ostvaruje svoje dobro na vlastiti nain ali
samo dok svojom slobodom ne sprjeavamo druge da ostvare to isto. Na taj se nain
moe ostvariti liberalni ideal jednakosti u slobodi. U poimanju slobode, navodi Berlin,
ovjek ne moe ostati apsolutno slobodan ve on mora odustati od jednog dijela svoje
slobode da bi sauvao ostatak. Minimum koji ovjeku treba ostati jest onaj od kojeg
ovjek ne moe odustati bez da povrijedi bit svoje ljudske prirode.
U liberalno-demokratskom poretku naglasak je na negativnoj slobodi koja za svoje
ozbiljenje trai minimalnu dravu. Drava se tu shvaa kao nuno zlo koje se nema pravo
mijeati u privatni ivot pojedinca osim, i to je ono kljuno u dananjoj situaciji, u sluaju
zatite pojedinca. Na temelju tih ideala zapadno liberalno demokratsko drutvo sebe
predstavlja ostalom svijetu kao otvoreno, pluralno, multikulturno i tolerantno drutvo.
Sva ta najvanija obiljeja Zapada terorizam koristi u svoje svrhe. Intrinzine slobode
demokratskog drutva ine teroristiku propagandu regrutiranja i organiziranja
jednostavnijim (Wilkinson, 2002). Pokazalo se da terorizam bolje uspijeva u otvorenim i
pluralnim drutvima, nego u totalitarnim reimima u kojima se kontrolira sve i svakoga
(Niniah, 2004). Upravo su se sva ta prava, slobode i modeli demokracije koje je Zapad,
7

svojim humanitarnim interveniranjem, elio preslikati na itav svijet, pokazala kao


najvaniji elementi koji su zapadnu demokraciju pretvorili u laku metu teroristikih
napada.
OSLOBAANJE OD SLOBODE
Zbog stalne opasnosti od teroristikih napada, pojedinac liberalne demokracije osjea
strah, nesigurnost i opasnost za svoj ivot. On u suvremenom svijetu trai sigurnost i
zatitu.
Masovna neuroza naeg doba je agorafobija; ljudi se groze dezintegracije i premale koliine upravljanja:
oni trae, poput Hobbesovih ljudi u prirodnom stanju koji nemaju gospodara, zidove koji bi zadrali
pobjenjeli ocean, red, sigurnost, organizaciju, jasne i prepoznatljive autoritete, oni su uznemireni
mogunou postojanja prevelike slobode koja ih ini izgubljenima u ogromnom, neprijateljskom
vakuumu, u pustinji bez putova orijentira i ciljeva (Berlin, 2000:318).

Takvu situaciju, u liberalno-demokratskom poretku, najbolje koriste politike vlasti. Iako


su vlast i mo oduvijek bile usko povezane, ipak su politike vlasti liberalne-demokracije,
podravajui barem formalno ideju minimalne drave, mo drave drale dalje od
privatnog ivota pojedinca. Danas, u vremenu ope nesigurnosti, politike vlasti smatraju
da se, iz sigurnosnih razloga, imaju pravo mijeati u privatni ivot pojedinca. One svoj
legitimitet za takve postupke izvlae upravo iz ideje minimalne drave po kojoj se vlast
ne smije mijeati u privatni ivot i slobodu graana, osim, i to je ono kljuno u dananjoj
situaciji, u sluaju zatite pojedinca. Tako da danas u slobodnim demokratskim dravama
imamo legitimno ograniavanje nekih ljudskih prava u ime zatite i sigurnosti.
Matulovi navodi kako se kod ograniavanja ljudskih prava mora uzeti u obzir opseg i
jakost ljudskog prava koji se eli ograniiti te da postoje dvije vrste odgovora na pitanje o
mogunosti ograniavanja nekog ljudskog prava. Prvi se odgovor zasniva na stavu da su
ljudska prava prima facie prava to oznaava da se neka prava mogu ograniiti ako bi
njihovo koritenje imalo za posljedicu nepotivanje nekog drugog ljudskog prava ili
moralne vrijednosti. Drugi se odgovor vodi idejom da su neka ljudska prava apsolutna pa
se kao takva ne mogu se ograniiti i moraju se potivati bez iznimaka. Kao primjer tih
apsolutnih prava Matulovi navodi, pozivajui se na Harta, pravo na slobodu i, pozivajui

se na Rawlsa, pravo na najiri potpuni sustav jednakih temeljnih sloboda koji je


kompatibilan s jednakim sustavom sloboda za sve.
U iznimnim okolnostima ili u izvanrednom stanju (koje je G. Bush proglasio 2001. u
SAD) meunarodnopravni dokumenti (Meunarodni pakt o graanskim i politikim
pravima i Konvencija o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijea Europe) navode
da postoje pravila o ograniavanju ljudskih prava. U tim se dokumentima naglaava da
ljudska prava, koja su zajamena meunarodnim ugovorom i obiajnim pravom, a to su
pravo na slobodu miljenja, vjeroispovijedi, pravo na ivot, zabrana muenja, i u tako
iznimnim okolnostima ne smiju biti dovedena u pitanje. Takoer se navodi da takvo
stanje ne smije doputati diskriminaciju na temelju rase, spola, jezika, religije ili
socijalnog podrijetla (Dereninovi, 2005).
Unato tim opeprihvaenim meunarodnim dokumentima, politike vlasti zapadne
demokracije, pozivajui se na ideju dobrobiti, legalnim putem ograniavaju neka
temeljna prava svojim graanima. Dworkin naglaava da ako netko ima pravo na neto
tada je pogreno da mu vlada osporava to pravo ak i ako bi bilo u opem interesu da
tako ini. To oslobaanje od slobode koje uspjeno provodi politika vlast dovodi u
pitanje itav demokratsko liberalni sustav i sva prava koja pojedinci u tom sustavu
trebaju imati.
DRAVNI TERORIZAM
Pojam terorizam prvi se put pojavio u politikom govoru prilikom opisivanja
strahovlade koju je u Francuskoj uspostavio jakobinski reim to ukazuje da se prvo
shvaanje terorizma odnosilo na sluaj dravnog terorizma (Primorac, 2006).
Primorac navodi kako je u suvremenom svijetu dosta teko ukazati na dravni terorizam
jer su sve rasprave o terorizmu usmjerene na nedravni i protudravni terorizam. Drava,
jer se shvaa kao utjelovljenje naela reda i legitimiteta, na jednostavniji nain moe
opravdati neki svoj in kao legitimno opravdan. Ako se i primijeti da slube sigurnosti ili
pak vojska ini ono to se moe definirati kao terorizam drava takva djela uvijek
opravdava time da su izvrena u ime drave i u ime legitimnih dravnih ciljeva i
sigurnosti graana (Primorac, 2006).

Najpoznatiji i najuoljiviji oblici dravnog terorizma jesu autoritarne vlade i totalitarni


reimi. Svojom tajnom policijom, koja zapravo i nije tajna, provode represiju i kontrolu
nad graanima. Kontrolira se i nadzire privatni i javni ivot svakog pojedinca. Graanin
je, koji ivi u takvom totalitarnom sustavu, svjestan da je rtva dravnog terorizma.
Mnoge su se liberalne drave sluile dravnim terorizmom u razliitim situacijama ali je
taj terorizam bio ogranienog razmjera i ogranienih ciljeva. Nedostatka kontinuiteta ali i
vjera graana u ustavno zagarantirane slobode i prava, osiguravalo je da takav dravni
terorizam bude neuoljiv. Primorac naglaava da je upravo taj neuoljivi dravni
terorizam najpodliji oblik terorizma jer se zasniva na obmani i prijevari vlastitih graana.
S moralnog stajalita, svaki je terorizam veliko zlo. No, sve to se mora osuditi kao veliko zlo ne mora
biti zlo u istom stupnju. Dravni je terorizam znatno vee zlo negoli terorizam kojim se slue nedravni
imbenici..(Primorac, 2006: 60).

Dravni je terorizam vee zlo jer drava, koja bi trebala pruati sigurnost, red i pravdu
svojim graanima, provodi teror nad njima. Primorac navodi kako drava kada koristi
terorizam djeluje u tajnosti za razliku od nedravnih imbenika koji svoja teroristika
djela javno priznaju i preuzimaju odgovornost za njih. Ako drava i prizna umijeanost u
teroristiko djelovanje ona ga najee pravda kao legitimni in ratovanja ili kao
odmazdu. Kao razlog zato je dravni terorizam vee zlo navodi se i to da su drave, za
razliku od nedravnih imbenika, potpisnice razliitih deklaracija i meunarodnih
sporazuma koji zabranjuju teroristiko djelovanje. Kada se drave izravno ili neizravno
slue terorizmom, navodi Primorac, one time kre meunarodne sporazume.
Kao i svaki oblik terorizma tako i dravni terorizam za svoje suradnike ima medije.
Putem medija, koji u veini sluajeva reagiraju samo i iskljuivo na novac, politike
vlasti potpiruju osjeaj domoljublja, ideal zajednitva i sigurnosti. Graanin, obmanut
uzvienom idejom idealnog, dobrog i pravednog MI daje svoju potporu politikoj vlasti
glede kontrole i nadziranja. Svaka politika vlast, koja kao sredstvo za svoje ciljeve
koristi kontrolu, nadziranje i prisilnu homogenizaciju postupno se pretvara u oblik
politike vlasti poznat pod nazivom dravni terorizam.

10

TKO JE NEPRIJATELJ ?
Beck navodi kako je kljuno pitanje, u suvremenom svijetu, tko i na temelju kojih
kriterija definira tko je a tko nije nadnacionalni terorist? Prema stanju stvari, nastavlja on
to ne ine ni suci, ni meunarodno sudstvo, ve mone drave i vlade. One na taj nain
opunomouju same sebe i odluuju (bez nadzora) tko je njihov terorist, njihov Bin Laden.
Graanin je zapadno liberalne demokracije do sada svoj identitet gradio na temelju
masovne kulture. Danas, u vrijeme ope nesigurnosti, on uvia kako mu taj identitet nije
dovoljan. On trai neki novi identitet, a time i neku novu sigurnost i novo zajednitvo.
Huntington kae da mi znamo tko smo tek kada znamo tko nismo i esto tek kada znamo
protiv koga smo. Stara paradigma podijeli pa vladaj jo uvijek uspjeno funkcionira.
Osjeaj se zajednitva i sigurnosti oduvijek postizao identificiranjem vlastite grupe i
identificiranjem neprijatelja. Dravna vlast zapadne demokracije javno iznosi i propagira
podjelu na MI ONI, a pojedinac, u strahu za vlastiti ivot, spremno prihvaa tu podjelu.
Vlast na taj nain dobiva legitimno pravo da kontrolira, nadzire, zatvara, ispituje pa ak i
ubije svakog pojedinca koji joj se ini potencijalno opasnim. Svaka osoba koja se ne
uklapa u model osobe, kakav je vlast zapadne demokracije zamislila da njeni graani
trebaju izgledati, ponaati ili misliti, postaje neprijatelj. U ime slobode i demokracije,
takva dravna vlast, zapostavlja i gazi temeljna ljudska prava kao to su jednakost ili
pravo na razliitost. Masa koja se sastoji od neko gorljivih zagovornika slobode,
jednakosti i tolerancije, sada zatvara oi. Ti slobodni graani sada ute i diu palac
gore za kontrolu, muenje i zatvaranje svakoga tko je imalo sumnjiv po kriterijima
dravne vlasti. Strah za vlastiti ivot postaje jai od elje za svim onim idealima na
kojima se temelji liberalna-demokracija.
U kolektivnoj histeriji koja je zahvatila sve pore modernog drutva, svjedoci smo jedinstvenog paradoksa
u kojem smo mi istodobno policajci duni motriti ponaa li se netko u naoj okolini sumnjivo ali smo i
sumnjivci podloni nadzoru onih koje i sami nadziremo (Dereninovi, 2005:4).

Posljedice neadekvatnog kriterija kojim se neprijatelj definira jednostavno kao zlo i moe
biti bilo tko bilo gdje dovodi do traginih posljedica. Nakon teroristikog napada u
Londonu 2005. stradao je neduni Brazilac Jean Charles de Menzes. Njega je ubila
11

britanska policija radi sumnje da je terorist. Svoju su sumnju pravdali time to je on bio
tamne puti i to je nosio kaput iako je bilo ljeto. Nakon to ga je policija upozorila da
stane, a on se ogluio na nareenje, policija ga je s pet hitaca u potiljak, bez prevelikog
promiljanja, ubila (Dereninovi, 2005). Nisu razmiljali o tome da kao stranac ne
razumije engleski jezik ili da nosi kaput zato jer nije navikao na prohladno vrijeme jer je
rodom bio iz Brazila.
Slobodan pojedinac, na taj nain, postaje igraka u rukama politike vlasti jer ako nije s
njima protiv njih je. Stav koji se brzinom munje iri Zapadom glasi da svaki lan nekoga
MI moe lako postati lan nekoga ONI, samo ako iskae kritiku ili neslaganje s
dominirajuom paradigmom da su teroristi najvea opasnost koja im prijeti. Pojedinac, u
strahu za vlastiti ivot i u elji za sigurnou, prihvaa takvu paradigmu kao jedini izbor.
Prijetiti ovjeku progonom ako se ne prikloni ivotu u kojem on ne slijedi ciljeve koje je sam izabrao;
zatvoriti pred njim sva vrata osim jednih, bez obzira koliko mu to sjajnu budunost otvaralo, ili koliko
dobrohotni bili motivi onih koji su to uradili, jest grijeh protiv istine da je on ovjek, bie koje treba ivjeti
svoj vlastiti ivot(Berlin, 2000:230).

Sve to dovodi do stvaranja emocionalne i iracionalne zajednice straha koja lako postaje
plodno tlo za radikalne akcije (Beck, 2004).

KAKO SE BORITI PROTIV TERORIZMA?


Moralna superiornost ili moralna istoa onih koji se bore protiv terorizma kljuan je
uvjet uspjene borbe protiv terorizma. Ona drava koja je upletena u terorizam jer se slui
terorizmom ili daje pokroviteljstvo teroristikim skupinama ili im prua (financijsku ili
vojnu) pomo ili podrava druge drave koje su to inile nema moralni status
superiornosti neophodan za moralnu kritiku terorista i terorizma (Primorac, 2006).
Nakon napada na WTC predsjednik SAD dobio je sve ovlasti za poduzimanje svih nunih
mjera, ukljuujui i uporabu oruanih snaga za zatitu od terorizma, kako u zemlji tako i
u inozemstvu (te je ovlasti do tada imao Kongres). Kao posljedica toga danas predsjednik
SAD ima ovlasti zatraiti zadravanje svake osobe za koju se vjeruje, ak samo na
12

temelju indicija, da surauje ili bi mogla suraivati s teroristikim organizacijama. Te se


osobe zatim transportiraju u X-Ray kamp u mornarikoj bazi Guantanamo na jugoistoku
Kube. Njima su oduzeta, ustavom i meunarodnim pravom, zajamena ljudska prava kao
to su pravo na slobodu, pravo na poteno suenje i ovjeno postupanje (Dereninovi,
2005). Iako je proglaen rat protiv terorizma, teroristima se, koji su uhvaeni i zatvoreni,
ne daje status ratnih zarobljenika. Razlog je taj to ratni zarobljenici, po meunarodnom
zakonu, imaju pravo kako na suenje tako i na ovjeno postupanje. Zbog takvog
ponaanja Baudrillard navodi da se danas borba protiv terorizma moe opisati na
jednostavan nain terorom protiv terora.
Drave, naravno, imaju pravo na borbu protiv terorizma, ali nemaju pravo na
neogranienu slobodu u svom djelovanju jer to dovodi u pitanje itav moralni okvir
unutar kojeg su izgraeni meunarodni zakoni. Pravne i legitimne drave posjeduju neke
norme, pravila i deklaracije koje su potpisale i kojih se trebaju pridravati bez obzira na
neprijatelja. OKeefe navodi da borba protiv terorizma treba ostati u okvirima zakona i
dosljedna teoriji pravednog rata ako ne eli biti izjednaena s terorizmom.
Nema sumnje da terorizam predstavlja izazov nekim od naih temeljnih moralnih uvjerenja, da brutalno
zabacuje neke nadasve vane moralne distinkcije. Stoga otpor terorizmu moe i treba biti ponajprije
motiviran moralnim razlozima (Primorac, 2006: 66).

Terorizam kao takav ne tei unitenju protivnika nego njegovom ponienju jer eli
potaknuti protivnika na pogrjeku. To je izazov slabijega jaemu kojim se jaega eli
natjerati na pretjeranu uporabu sile kako bi se protiv njega izazvalo gaenje i pobuna
(Venner, 2005). Wilkinson navodi kako je opasna iluzija vjerovati da se liberalnademokracija moe zatititi suspendiranjem ljudskih prava i sloboda. Svi mi znamo,
navodi on, da ta svrsishodnost ograniavanja sloboda ima samo jedan put, a to je put u
represiju i diktaturu. Politika se vlast liberalne-demokracije, radi takvog svog ponaanja,
pravda izvanrednim okolnostima i opasnou od terorizma. Dogaa se to da ona
(ne)svjesno dokida samu sebe jer dokida sva ona prava i ideale na kojima je zasnovana.
sva ljudska prava imaju neki racionalni temelj u nunim uvjetima ili potrebama ljudskog injenja, tako
da ih nijedan ljudski djelatnik ne moe poricati ili kriti osim po cijenu proturjenosti (Gewirth,1992:125)

13

U borbi protiv terorizma potrebna je kombinacije triju modela: upotreba politike i


diplomacije, provoenje zakonskog sustava i kaznenog zakonodavstva i tek na kraju
vojna snaga. Trai se izbjegavanje pretjerane reakcije i ope represije, a naglasak je
stavljen na potrebu djelovanje u okvirima zakona. Sve tajne obavjetajne slube i druge
institucije i agencije koje su ukljuene u borbu protiv terorizma trebaju biti pod stogom
kontrolom civilnog drutva i izabrane vlasti. Jedino na taj nain borba protiv terorizma
moe postati uspjena bez opasnosti za demokratsko-liberalni poredak (Wilkinson, 2002).

SIGURNOST I(LI) SLOBODA


Kada se neprijatelj naziva zlo (osovina zla) i karakterizira na nain da on moe biti
bilo tko i bilo gdje, namee se pitanje kako ga pobijediti? Kakvu korist, zapravo,
politike vlasti imaju od pobjede nad njim? Sada im je on ( a i uvijek su postojali nekakvi
manje ili vie opasni neprijatelji) strano jak argument za provoenje kontrole,
oduzimanje slobode i nadgledanja svojih graana.
U Velikoj Britaniji postavljeno je 4,2 milijuna nadzornih kamera ili jedna kamera na 14
osoba. Svijet postupno postaje globalni Big brother u kojem e postojati apsolutna
kontrola i nadziranje nad svakim pojedincem. Ako se takva tendencija nastavi, navodi
Beck, u zemlji Kipa Slobode, ali i u drugim demokratskim zemljama, vie nee biti
neprislukivanih telefona, nekontroliranih e-mailova ili openito nekontroliranih
pojedinaca. Danas je opravdanje antiterorizam no takva se ekspanzija moi, u svako
doba, moe primijeniti i za sve druge mogue svrhe.
Suvremena zbivanja ukazuju kako se zanemaruje ljudsko pravo na privatnost. To pravo
osigurava pojedincu stanje nepoznatosti, nepromatranosti i tajnosti (Wellman, 1992).
Drava bi trebala, ako se naziva minimalnom i zagovara distinkciju javne i privatne sfere,
svakom pojedincu, osigurati to pravo.
Iako se neka ljudska prava (sloboda govora, tiska) mogu ograniiti ako bi se uoilo da
njihovo vrenje dovodi do nepotivanje nekog drugog ljudskog prava ili moralne
vrijednosti postavlja se pitanje tko odreuje ta ogranienja? Ako je dravna vlast ta koja

14

odreuje ogranienja zaboravlja se da su sloboda govora, javnost i sloboda tiska glavno


sredstvo protiv tiranske i korumpirane vlasti a na to je upozorio jo J. S. Mill.
Danas Zapad sve vie postaje ono to je Istoku prije malo godina prigovarao. Njegove
drave postaju zatvorene i strogo kontrolirane utvrde u kojima se eli znati sve o
vanjskom i unutarnjem neprijatelju. Liberalna globalizacija poinje se ostvarivati upravo
kroz svoju suprotnost: policijsku globalizaciju posvemanje kontrole i zatitnog terora
(Baudrillard, 2003). U doba globalizacije takvo je ponaanje politikih vlasti tuno, ali je
takvo ponaanje opeprihvaeno jer legitimno izabrane politike vlasti to nameu kao
nuno.
Sigurnost postaje najvaniji imbenik koji nadvladava sve ideale demokratskog poretka
pa i samu slobodu.
injenica je da su neprijatelji uvijek postojali i da e uvijek postojati, bez obzira je li rije
o stvarnim ili izmiljenim neprijateljima. ovjek nikada, a posebice sada u globalnom
svijetu, nee moi biti siguran. Sada on svoju slobodu, svoje temeljno ljudsko pravo daje
samo za osjeaj prolazne i nesigurne sigurnosti.
Prije gotovo 250 godina Benjamin Franklin je upozorio da oni koji se odriu esencijalnih sloboda da bi
dohvatili malu, prolaznu sigurnost ne zasluuju ni slobodu ni sigurnost (Beck, 2004:372).

TERORIZAM ILI LIBERALNA-DEMOKRACIJA?


Predvodnica liberalne demokracije javno je objavila rat protiv terorizma. Ako se takav
oblik sukoba moe smatrati ratom onda treba naglasiti da je rat promijenio svoja
obiljeja. Teroristike organizacije za cilj nemaju osvajanje zapadno demokratskih
zemalja, u biti, vojno nisu sposobne za takvo to (ipak ih je Zapad naoruao pa je zato i
upoznat s kojim orujem te organizacije raspolau), a predvodnica liberalne demokracije
nije objavila rat nijednoj suverenoj dravi nego jednostavno terorizmu.
Koliko god je terorizam sastavni dio suvremenog svijeta on je stalna igra ivaca jer nitko
ne zna, osim terorista, kada i gdje e se izvriti napad. Tu je kljuna distinkcija rata i
terorizma jer se u ratu prije napada oglase sirene koje upozoravaju na napad. Kod
terorizma sirena nema, postoji samo iekivanje i nadanje da se nee dogoditi ba sada i
15

ba nama. Osjeaj gubitka kontrole nad vlastitom sudbinom najvea je mora suvremenog
ovjeka liberalne-demokracije koji je navikao upravljati, koliko se to uope moe, svojim
ivotom.
Temeljni je cilj terorista, koji su usmjereni na zemlje zapadne liberalne demokracije,
dokinuti pro zapadnu hegemoniju. Teroristi ele poniziti suparnika, u ovom sluaju
zagovornike liberalne-demokracije, ele ga raniti tamo gdje je najosjetljiviji i pogoditi
tamo gdje je najponosniji. Koristei nevine rtve kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva
oni ukazuju da su spremni na sve i da im moralne vrijednosti, ideali ljudskih prava ili
naela pravednog rata nita ne znae.
Takvim moralnim nihilizmom i nepotivanjem pravila igre teroristi izazivaju svoje
suparnike, zagovaratelje liberalne-demokracije, da pogrijee i pogaze one ideale radi
kojih se bore. Svaki put kada se u borbi protiv terorizma neki ideal liberalne-demokracije
prekri terorizam pobjeuje a liberalna-demokracija gubi.
Danas izgleda kao da vlasti liberalne-demokracije, jer ne vide drugaiji nain borbe u
novonastaloj situaciji, pristaju na igru koju kroje teroristi. Radi sigurnosti, vlasti
liberalne-demokracije dovode u pitanje slobodu vlastitih graana, ideju minimalne
drave, trae kontrolu, nadgledanje. Sumnja se na opasnost od unutarnjih neprijatelja,
svatko je potencijalni sumnjivac. Zatvaranja, muenja i sustavna kontrola provode se na
temelju indicija, a sve se to pravda politikom svrhom borbe protiv terorizma.
Ako sada analiziramo shvaanje terorizma kao sustavne upotrebe zastraivanja koja za
cilj ima prisiliti pojedinca da uini neto to inae ne bi uinio onda se namee pitanje tko
to provodi institucionalni teror protiv slobodnih graana Zapadnog svijeta?
Ne postoji veza izmeu terorizma i liberalne-demokracije kao to i ne postoji mogunost
koritenja teroristikih metoda od strane liberalne-demokracije. Terorizam ponitava sve
vrijednosti, ideale i slobode koje bi trebala jamiti liberalna-demokracija pa tamo gdje se
potencijalno skriva terorizam nema mogunosti za liberalnu-demokraciju.
Nadu ipak budi svaki onaj pojedinac koji u ime tih ideala prigovara liberalnodemokratskoj dravi kada uoi da je skrenula s puta onih vrijednosti na kojima je
izgraena. On otro kritizira terorizam i ne doputa mogunost njegovog moralnog
opravdanja ali kritizira i svoju legitimno izabranu vlast kada uoi da ona ne djeluje onako
kako bi trebala.

16

Borba protiv terorizma neupitna je i nuna ali je potrebno naglasiti nunost ouvanja
slobode pojedinca kao i drugih najviih vrijednosti liberalne-demokracije. Jedino e na taj
nain borba protiv svakog oblika terorizma biti uspjena.

Summary
Terrorism is a phenomenon that has known for the many centuries. Fight against the terrorism is old as the
terrorism itself, in the new era it is get the new dimension but still no success results. Reason for that we
can find in impossibility to realize a consensus what terrorism is and who terrorists are.
The perception of the terrorism has been changed after the attack on the WTC and within the organization
of the fight against the terrorism. That struggle today, in its effort to win against terrorist organizations
leaves deep mark on the institutions and processes in liberal democracy society. A person on the West is a
victim of terrorist attacks but also a victim of control and liberation of the freedom which is done by
legitimate elect political governance, in the fight against terrorism.
Today there is a large dangerously that liberal democracies state become a state of terrorism and takes a
terrorist actions above its citizenship and all that in the name of security.
Key words: Democracy, Innocence Victims, Liberalism, the Media, State Terrorism, Terrorist, West

LITERATURA:
Baudrillard, J. (2003) Duh terorizma, Zagreb, Meander.
Beck, U. (2004) Mo protiv moi u doba globalizacije, Zagreb, kolska knjiga.
Berlin, I. (2000) etiri eseja o slobodi, Split, Feral Tribune.
Coady, T. (2004) Terorizam, pravedni rat i krajnja nuda. U: Coady, T. i O' Keefe, M.
(ur.), Terorizam i pravednost, Zagreb, Kruzak, str. 25 42.

17

Dereninovi, D. (2002) Ogledi o terorizmu i antiterorizmu, Zagreb, Pravni fakultet


Sveuilita u Zagrebu.
Dworkin, R. (2003) Shvaanje prava ozbiljno, Zagreb, Kruzak.
Gewirth, A (1992) Osnova i sadraj ljudskih prava. U: Matulovi, M. (ur.) Ljudska prava,
Rijeka, Izdavaki centar Rijeka, str. 105 127.
Huntington, S.P. ( 1997) Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Zagreb, Izvori.
Kant, I, (1990) Kritika praktikog uma, Zagreb, Naprijed.
Matulovi, M. (1992) Suvremena teorija ljudskih prava. U: Matulovi, M. (ur.) Ljudska
prava, Rijeka, Izdavaki centar Rijeka, str. 9 140.
Mill, J. S. (1918) O slobodi, Zagreb, Hrvatska politika biblioteka.
Niniah, S. (2004) Prema definiciji terorizma. U: Coady, T. i O' Keefe, M. (ur.), Terorizam
i pravednost, Zagreb, Kruzak, str. 15 23.
O' Keefe, M. (2004) Pravedan odgovor na meunarodni terorizam. U: Coady, T. i O'
Keefe, M. (ur.), Terorizam i pravednost, Zagreb, Kruzak, str. 147 169.
Pettiford, L. i Harding, D. (2005) Terorizam: novi svjetski poredak, zagreb, Mozaik
knjiga.
Primorac, I. (1995) Terorizam i etika. Filozofska istraivanja, 56 57 (1-2): 291-303.
Primorac, I. (2004) Dravni terorizam. U: Coady, T. i O' Keefe, M. (ur.), Terorizam i
pravednost, Zagreb, Kruzak, str. 57 73.
Primorac, I. (2006) Etika na djelu, Zagreb, Kruzak.
Young, R. (2004) Politiki terorizam kao oruje onih koji nemaju politiku mo. U:
Coady, T. i O' Keefe, M. (ur.), Terorizam i pravednost, Zagreb, Kruzak, str. 25 42.
Venner, D. (2005) Povijest terorizma, Zagreb, Alfa.
Wellman, C. (1992) Nova koncepcija ljudskih prava. U: Matulovi, M. (ur.) Ljudska
prava, Rijeka, Izdavaki centar Rijeka, str. 57 66.
Wilkinson, P. (2002) Terorizam protiv demokracije, Zagreb, Golden marketing.
Leksikon temeljnih pojmova politike (1990). U: Bai, A., Prpi, I., Puhovski, . i
Uzelac, M. (ur.) Zagreb, kolska knjiga.
www.unodc.org/terrorism_definitions.html

18

19