Publije Vergilije Maron, Eneida, Globus media, Zagreb, 2005.

DATUM POETKA ITANJA: 16.4.2011.

DATUM ZAVRETKA ITANJA: 18.4.2011.
Publije Vergilije Maron pripada meu autore rimske knjievnosti Augustova doba. Jedan je od
najpoznatijih i najistaknutijih autora tog doba. Roen je 70. g. pr. Kr. u selu Andes za koje je bio
posebno vezan, kao i za seoski ivot i prirodu opdenito. Iako obitelj nije bila imudna, Vergilije se
kolovao u poznatim kolama te pohaao studij retorike, medicine i filozofije. Bududi da je primjetio
da mu se ne smijei svjetla bududnost kao fizikom radniku ili javnoj osobi, Vergilije se ponovno
povukao na selo tamo gdje se najbolje osjedao i okrenuo se pjesnitvu. Najpoznatije zbirke
njegovih pjesama koje govore o prirodi, miru koje prua seoski ivot jesu Bukolike i Eklogame, zbirke
pastirskih pjesama. Poznatije djelo od ovih zbirki jesu Georgike, spjev o ratarstvu u kojem Vergilije,
gotovo znanstveno, opisuje probleme ratarstva i stoarstva. Ipak, najpoznatije Vergilijevo djelo jest
spjev Eneida koji govori o nevoljama koje su pratile glavnog junaka, Eneju, na njegovom putu u
godini nakon Trojanskog rata. Upravo je to djelo Vergilija lansiralo na vrh ljestvice najpoznatijih
rimskih pjesnika.
Eneja, glavni lik po kome je djelo i dobilo ime, jedan je od poznatih Trojanskih junaka. U Vergilijevom
djelu opisuju se njegova ivotna dogaanja pri bijegu iz spaljene Troje i dogaajima nakon Trojanskog
rata.
Djelo je inae pisano na latinskom jeziku, a ini ga 9 896 heksametara.
U prvih 7 stihova Eneje ukratko se prepriava sadraj itavog epa, tj. doznajemo na emu se radnja
temelji i koji su uzroci njezina nastajanja. Doznajemo da je Eneja pretrpio mnoge jade radi Junonine
srdbe te da se u epu prepriava osnivanje grada u Laciji.
Radnje Eneide temelji se na mitu o Eneji s kojima ima i odreene slinosti. I u mitu se, kao i u epu,
spominju mnoge patnje koje je Eneja proivio na putu do Italije gdje je terbao osnovati svoj grad te o
ljubavi izmeu Didone i Eneje koja je zavrila kobno po Didonu, a i Eneju, bududu da ga je preklela
zajedno s njegovim potomstvom.
Kao i svaki ep, Eneida zapoinje invokacijom Vergilije zaziva muzu te ju moli za obrazloenje zbog
ega i kojeg uvrijedivi boga/pravedan junak i dian tolike patnje i jade/trpjeti morao...
Radnja poinje bez uvoda, in medias res, te zapoinje razvoj fabule povezivanje motiva onim
redosljedom kojim su se dogodili. U Eneidi, zapravo, govorimo o sieu, zato to se radnje ne dogaaju
u trenutku prianja, ved ih lik Eneja prepriava (retrospekcija). Autor pripovjedanju pristupa
objektivno ne naglaava neke odreene osobine, ved ih usput spominje kao opdepoznate injenice. U
epu se javljaju i odreene digresije, epizode i opisivanja kojima se radnja usporava

U drugom pjevanju Eneide opisuje se Enejino putovanje prema Italiji. Na putu, njegov brod zahvada
oluja naruena od strane Junone. Nakon to Neptun smiruje oluju, Eneja i njegovi suputnici nau se
na Kartagi gdje ih primi kraljica Didona. Tijekom gozbe, Didona moli Eneju da pria o svojim
doivljajima u Trojanskom ratu. Tako Eneja poinje priu o tome kako su ih Grci nadmudrili
izgradnjom Trojanskog konja.

... golema sagradie konja

nalik na brdinu neku, a bjee od jelova drva.
Razglase la da je ovo za sretan im povratak zavjet,
ali u utrobu konjsku ponamjeste vrle junake...
Spominje i Laokoonta koji ih je upozoravao na opasnost koje oni sami nisu bili svjesni.
Da je tad htjela sudbina, da razumni bjesmo i mudri
satrli bismo Ahejce, i ti bi, o trojanski grade
stajao jote i danas (...)
Potom pria o Sinanu (inae ahejskog roda, osoba koja je Grcima trebala otvoriti vrata Troje). Sinana
dovode pred kralja gdje on priznaje svoje podrijetlo i govori mu o smrti svoga prijatelja i elji za
osvetom te nesredom koja ga je zbog iste pratila (proganjan od Uliksa). Zatim pria o proricanju koje
je Grcima dao Feb te o tome kako su svi predviali upravo njegovu smrt. Zbog svojih nevolja moli
kralja da ga oslobodi.
Zato te molim, o kralju, i bozima zaklinjem vinjim
kojima znano je sve, potenjem te zaklinjem istim,
ako ga igdje imade, o smiluj se tolikoj bijedi,
smiluj se nevinoj dui to toliko pati i trpi.
Objanjava i gradnju trojanskog konja. Kako su Grci, tonije Uliks, ukrao kip svevinje Palade te morali
su na neki nain nadomjestiti tetu stoga su izgradili. Sve su te prie, naravno, bile jo jedan lukav
plan Grka da nadmudre Trojance i osvoje Troju.
Potom opisuje Laokoontovu smrt.
...kadli zmijurine dvije od Teneda puinom tihom
- grozim od svojih se rijei spam naeg se valjajud ala,
goleme krugove viju i upored k obali tee.
(...)
Tada i samoga oca, kad u pomod s orujem stie,
stegnu strahovitim stiskom i sviju se okolo njega.
Oko pasa mu dvaput i dvaput mu okolo vrata
ljuskava oviju tijela, a uzdignu glave i ije.
Napree svedenik ruke i nastoji rijeit se spona,
sav je u pjeni, a trake otrov mu oblijeva crni.
Bududi da su Trojanci mislili je umro zbog toga to nisu eljeli uvesti konja u Troju, odmah su to
odluili ispraviti, sruili zidove grada kako bi ga mogli uvesti i na kraju ga uveli u Troju.
Iste su nodi Grci zauzeli Troju.
Tada nastane suton i nod nam dojuri s mora,
(...)
Zjapi otvoreni konj i radosni izlaze na zrak,
iz upljine iz konjske spustivi spremljeno ue,
voe Tesandar i Stenel i strani za njima Uliks,
(...)

Zaponu klatu po gradu to omamljen sav je od vina,

strau gradsku sasijeku i staju na sruena vrata,
svoju doekuju vojsku i ovdje se zdruuju s njome.
Tada se Eneji u snu prikazao Hektor, unakaen i u ranama poruivi mu da bjei iz gorudeg grada brz
borbe i da se spasi jer za istu nema smisla.
Ipak, Eneja odlui podi u smrt za obranu svoga grada, iako mu i Pantoj, svedenik Febov, koga srede na
izlasku iz kude, govori da to ne ini. Skuplja svoje junake i s njim krede u junaku borbu za izlazak iz
grada.
A eno nam grada gdje gori,
sinimo junaki u nj i umrimo s maem u ruci,
svladanim jedan je spas ne nadat se nikakvom spasu.
Tko bi opisao pokolj od one nodi u sjeu,
tko bi naao suza da one oplae patnje!
U silnoj guvi nailaze na Androgeja koji isprva pomisli da su Grci, no nakon to shvati da su Trojanci,
pokuava pobjedi neuspjeno. Trojanci ubija Androgeja i njegove suborce te uzimaju njihovu
opremu i kredu u boj.
Grci potom zarobljuju Prijamovu kderku Kasandru i maltretiraju je. Eneja i njegovi junaci, meu njima
i Kasandrin prosac Koreb. No Grci otkrivaju njihove laen odore i stanu ih ubijati. Padnu gotovi svi
Enejevi suborci, osim njega, Pelija i Ifita.
Grci napadaju Prijamov dvor. Na elu napada stoji Pir Neoptolem, Ahilejev sin.
Dvosjeklom sjekirom Pir na elu itave ete
mjedeni razbija stoer gdje vrata se dovratka dre,
(...)
U kudi jauk i vapaj i mete i zabuna silna,
nariu ene i viu, od vike im zidovi jee,
kuknjava lelek i piska pod zladane die se zvijezde.
(...)
Prijama vidjeh u krvi gdje vlastiti rtvenik skvrni.
Opisuje i kako je Prijam umro: elio je krenuti u posljednju borbu, opremio se orujem, kad ga je
Hekuba, njegova ena, zaustavila u tome i pozvala da se pridurui njoj i njegovim kderima u
posljednjim molitvama prije smrti. U to, Pir ubija njegova sina Polita pred njegovim oima. Nakon
Polita, Pir ubija i Prijama i to na oltaru na kojem su se molile njegova ena i kderi. Smrt Prijama
podsjeti Eneju na njegovu obitelj, ponajprije oca, zatim enu i sina.
Potom se Eneja susrede s Helenom i odlui ju ubiti.
Ona zar iva i zdrava da ugleda rodnu Mikenu,
Spartu da ugleda svoju ko kraljica slavna i sretna,
mua da vidi i oca i djecu svojemu domu,
(...)
Nede, o nikako nede! Pa ako i nije ba slavno
enu kanjavati smrdu, zahvalnost kod ljudstva du stedi
to oslobodih ga zla i kaznu izvrit po pravdi.

Eneji se zatim ukazuje Venera, njegova majka, te ga kudi to je ostavio enu, djecu i oca, a pogotvo
to je ubio Helenu. Upuduje ga na mod bogovima koji su na strani Grka te ga navodi na pravi put
onaj prema oinskom domu.
U svom domu Eneja se susrede sa svojom obitelji i poziva ih na bijeg iz gorude Troje, no njegov otac
to odbija.
Da su mi bogovi htjeli produiti doba ivota
dom bi mi sauvali ovaj. Ta vie je negoli dosta
jedan to vidjeh ved pad i proivjeh ruenje grada.
Ostat du tu, a vi mi pokaite poast i hajte,
sam du se skonat, a duman pokazat milost de meni
te de mi odjedu skinut, a grob du pregorjeti lako.
Eneja potom odlui otidi i u posljednji boj za dom, kad ga ena zaustavi.
Ako mi poginut ide, povedi sa sobom i nas...
... kadli najednom se znak neopisiv i ukaza nama:
na oi ocu i majki to alosni drahu sina,
ovom plamiak se njean na vrhutjemena zasja...
Taj znak natjera njegovog oca ne premiljanje i naposljetku krenu prema Enejinim laama.
Neustraivi Eneja u tim trenucima osjeda veliki strah za svoju obitelj. Na putu prema laama izgubi
svoju enu Kreuzu. Naoruan se vrada u grad da je potrai, no ukazuje mu se samo njezine sjena te
mu prorie bududnost:
Dugo de beskunik biti i morima arati brazde,
dokle u Hesprersku zemlju ne dospije jednoga dana
gdjeno se Tiber polako po plodnim poljima valja.
Tamo veselje te eka i ena od kraljevske krvi,
tamo te kraljevstvo eka. I nemoj tugovat zbog mene!
Eneja se vrada svojoj obitelji i suborcima te odlaze prema planini Idi.
Eneja u Kartazi izaziva veliki plamen ljubavi u tamonjoj kraljici Didoni. Ona svoju ljubav priznaje
svojoj sestri Ani. No bududi da se zavjetovala na vjenu ljubav pokojnom muu Siheju, mora se
sudravati velike ljubavi i strasti koje gaji prema Eneji.
Ana, ne mogu zatajit da nakon to pogiblje Sihej,
bratovom rukom ubijen, pokropi krvlju penate,
jedini ovaj mi duu i sjetila moja koleba,
tako da osjedam opet od negdanjeg tragova ognja.
Al nek prije me bezdan zemaljski najdublji prodre
(...)
radije nego da ikad istodu iznevjerim svetu.
Naime, sestra ju hrabri, rekavi joj da ne moe itav ivot aliti za Sihejom te da mora pustiti da je
preplave osjedaje. Didona sva izvan sebe od ljubavi, pokuava Eneji pokazati svoju ljubav, no ne
uspijeva pronadi pravi trenutak.

Junona potom odlazi moliti Veneru za pomod u sklapanju braka izmeu Didone i Eneje. Iznosi joj svoj
plan o oluji usred lova.
Kad im se razie pratnja da lovake razapne mree,
ja du iz oblaka crnog olujom ih zasut i tuom,
bijesne du pustit munje i gromove neka zatutnje.
(...)
Trojanski pako de voa i kraljica s njime Didona
sklonit u jednoj se spilji, a i ja du tamo se nadi,
pa du je predati njemu i u vez brani ih sviti,
ako mi svojim umijedem zacijelo pomogne i ti.
I to u uini.
Ne pazi vie Didona na miljenje ostalih ljudi,
ne mari nita za ljubav u kojoj se potajno ljubi,
brakom nazivajud vezu kojom se grezne u grijehu.
A po gradovima svima po libijskim Fama se prospe,
Fama, od koje na svijetu ne nalo se bre strahote:
ona se kretanjem hrani i idudi biva sve jaa,
od straha slaba s poetka, no uskoro silno uzraste,
po tlu nogama gmie, a glavu u oblake die.
Fama, glasina (u Vergilijevom dijelu personificirana kao boica), po gradu je proirila vijest o
Didoninim grijesima i zaputanju kraljevstva zbog Eneje.
Jarba, jedan od Didoninih prosaca, kudi Jupitera i moli ga da kazni Didonu zato to ga ne eli uzeti za
mua, ved Eneju prima za kralja. Jupiter se odmah oglaava na tu molitvu i alje Merkurija da
upozori Eneju na zemlje italske koje, ako ih ved sam zanemaruje, ne smije uskratiti svome sinu. Tako
Eneja poinje smiljati tajni bijeg iz Kartage. No, Didona primjeduje njihovo naglo spremanje za
odlazak, a njezine sumnje potvruje i Fama. Bijesna, napada Eneju.
Zar si, o podmukli gade, pomiljao da je mogude
tolik mi sakriti zloin i tajno napustiti zemlju,
zar obedanja te tvoja, zar ljubav ne dri te naa,
zar ti je sasvim svejedno to zbog tog du umrijeti bijedno?
Eneja joj se na to ispriava i pokuava opravdati svoje postupke voljom bogova i sudbinom, no
Didona to ne prihvada, predbacuje mu sve to je za njega uinila u upozorava ga na zlo ukoliko je
ostavi. Eneja to ignorira, vana mu je samo subdbina njegova sina i zbog toga sa svojim drugovima
odluuje napustiti Kartagu.
estiti nato Eneja, iako u dui je ali,
pa bi i tjeit je htio i brige joj blait i boli,
naloge vri boanske i ode da oprema lae,
tuan, jer jednakom i on Didonu ljubavlju voli.
Didona, shrvana Enejinim odlaskom pokuava smisliti posljednji nain kako da ga zadri te moli svoju
sestru Anu neka ga preklinje da ostane.
Tako je moli, a sestra prenesretna jauk i jade

javlja i natrag ih vrada, jer nesmiljen stoji Eneja,

kukanje ne dira njega, ravnoduno slua i gleda
ne smije oprijet se sudbi, a bog mu zatiskuje ui.
Didona zato poeli umrijeti, paralelno s time, primjeduje zacrnjelo vino na oltaru to ju jo vie
potakne na smrt. Zato odlazi svojoj sestri i moli ju da joj pripremi lomau na kojoj de spaliti sve
Enejine stvar zajedno s branom posteljom.
Eneji se u snu ponovno javlja Merkur i zapovijeda mu da pouri s odlaskom jer Didona ima opasne
namjere i smilja mu spletke. Eneja se zato otprema i odlazi iz Kartage u zoru. Didonu po njegovu
odlasku odluuje sama sebi zapaliti lomau i umrijeti. Pri tom baca kletvu na Eneju i sav njegov rod.
Ako ba prokletnik onaj po oduci Jupitra boga
luku spasonosnu svoju pronadi konano mora,
nek mu se dumanin bijesni na njegovu isprijei putu,
ljute nek bojeve bije, nek rastane s Julom se sinom
traedi pomod tuinom, a svi nek mu izginu ljudi.
Kada se napokon smiri, nek mira ne uiva toga,
neka ne uiva vlasti ni eljenog dugog ivota,
nego to prije nek umre, a grob nek u pjesku mu bude.
To su mi glasovi zadnji i krv nek mi zadnja ih prati!
Vi pak, o Tirci,za vjenost zamrzite rod mu i pleme,
tim se oduite meni i posmrtnom pepelu mome,
nek izmed naroda oba ne postoji savez ni sloga.
Neka iz kostiju mojim jedanput se osvetnik rodi
koji de ognjem i maem Dardance da tjera i goni
svuda i vazda, dok zadnje izdre u borbi nam snage.
Neka se bore nam ali, nek s valima tuku se vali,
ma neka s maem se lomi i zatiru unuci pozni.
Didona se zatim ubija na branoj postelji nje i Eneje, prisjetivi se svih trenutaka s njim. Dolazi joj i
sestra, Ana te ju kudi to joj se nije pojadala i podijelila svoje muke s njom pa da zajedno umru.
Didonu potom Junona spaava od bolne smrti.
... Iridu s Olimpa posla
da joj oslobodi duu i rijei je tjelesnih spona.
(...)
Ree i pram joj odsijee, i nesta iz tijela topline,
ivot Didoni se zgasi i u zrak visoko se vine.
Didona u ovom dijelu pokazuje svoju veliku ljubav, no na okrutan nain. Zapravo, shrvana Enejinim
odlaskom, ona odluuje kazniti Eneju, proklinjega i eli mu najgore, no na kraju sudi i sebi jer dri da
njezin ivot bez njega vie nema smisla. Na tu je njezinu odluku vjerojatno utjecala i smrt njezina
prijanjeg supruga, Siheja.
Eneja se pak, ne eli suprotstaviti bogovima; radije naputa Didonu zauvijek i posveduje svoj ivot
osnivanju svoga grada, grada koji de ostaviti svojim potomcima. No, sve to ini ne znajudi da ga je
Didona proklela, zajedno s njegovim potomcima.

Boanstva su uvelike ukljuena u radnju; sve nejasvnode i nerealnosti opravdane su postojanjem

boanstava. Sve ono to se ne moe objasniti. Opdenito u mitologiji boanstva imaju veliku ulogu, a
bududi da se ovo dijelo takoer temelji na mitu, jasno je da bogovi igraju veliku ulogi, kao kreatori
sudbina likovima.
Eneida se sastoji od dvanaest pjevanja.