SAVJET REDAKCIJE: Josip Adakovi. prof. dr.

Vladimir Anti, Ljudevit Bauer

(predsjedavajui), Nenad Brixy, prof. dr. Adolf Dragievi,
in. Vesna Gazdag, Igor Golik, prof. Marija Jureta, Borivoj Jurkovi, elimir Koevi, Ismet Voljevica, Ana
upan-Bender.
GLAVNI I ODGOVORNI
UREDNIK: Borivoj Jurkovi.
SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinsko-izdavaka djelatnost SOUR-a
Vjesnik n.sol.o. OOUR
Informativno-revijalna izdanja
n.sub.o. Redakcija Romani i
stripovi, 41000 Zagreb,
Avenija bratstva i jedinstva 4
Struni savjet Siriusa:
Klub prijatelja znanstvene
fantastike i fantastike Sfera
Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Adresa urednitva:
Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb,
Avenija bratstva i jedinstva 4,
telefon: (041) 515-555 i 519555 Tisak: RO tamparska djelatnost Vjesnik
n.sol.o. OOUR-i Novinska
rotacija n.sub.o. i TM n.sub.
o., 41000 Zagreb, Avenija
bratstva i jedinstva 4. Cijena pojedinom primjerku 30
dinara. Pretplata: za jednu
godinu
360
dinara
(s
popustom 10% 324 dinara),
za est mjeseci 180 dinara (s
popustom 162 dinara). Samo
unaprijed plaena pretplata
osigurava popust od 10
posto. Pretplata se uplauje
opom uplatnicom u korist
rauna
30101-833-1216
SOUR-a Vjesnik, Interna
banka, s oznakom: za
Sirius.
UREDNIK: Borivoj Jurkovi. Recenzent domaih
pria Krsto Maurani. Grafika oprema: Ivica Bartoli i
Ljudevit Gaj Crte na naslovnoj stranici: Posredstvom
VPA Lektor: uro najder.

SIRIUS broj 71,

svibanj 1982.
SADRAJ:
Daniel F. Galouye:
BESPRIJEKORNA POSADA

str.
3

J. G. Ballard:
ZLATNA

17

Alain Doremieux:
ZAROBLJENIK ENA-INSEKATA

31

Philippe Curval:
SINE, NIJE LI TO SVEMIRAC
IZA BOCE

37

Alain Doremieux:
VANA

65

Philippe Curval:
BEZ TEHNIKE OLOVKE
I BOMBONA

76

Branko Belan:
HEPENING U TREEM
PODZEMNOM TRAKTU
KVADRANTA B7

95

Darije oki:
MAHNITI

108

Davor Slamnig:
SALAMAMA

132

Alfred Coppel:
SANJAR

138

-1-

Rije urednika
Dragi itatelju,

Piete mi: Bit e da ni sami
niste proitali one AsimovIjeve
savjete to ste ih objavili u prolom
broju. Naime, dosad ste u SIRIUSU
prekrili bar po jedanput svaku od
10 Asimovljevih zapovijedi, tj.
objavljivali ste prie s ba onakvim
zavrecima kakve Isaac Asimov
zabranjuje... Ja: Bit e da smo
se pogreno shvatili: nigdje nije
reeno da su to zabranjeni zavreci
pria; reeno je da su oni ve
obilato koriteni u SF literaturi, pa
Asimov (i ja) apeliramo na pisce da
piu prie sa svjeijim osnovnim
idejama, jer je tada manja
vjerojatnost da e im one (tj. i prie
i ideje) zavriti u mome kou,
desno dolje od moga pisaeg stola.

Neto slino: U rubrici NIJE
ZA SIRIUS u vie navrata ste
napisali (i potpisali) prigovor
piscima da danas, 1982, otkrivaju
Mjesec,
kontaktiraju
s
Venerijnncima, etkaju po Marsu
(dakako, u svojim priama), dakle
ne uzimaju u obzir najnovije
znanstveno i praktiki utvrene
injenice o ivotu i uvjetima za
ivot na nama susjednim planetima,
a s druge strane objavljujete prie
(na primjer Bradburyjeve) u kojima
na Marsu ili Veneri sve vrvi od
ljudi i drugih bia to tamo ive.

Moj
odgovor
je
vrlo
jednostavan: ima pria koje su
napisane dok jo nisu bile poznate
znanstveno i praktiki utvrene

injenice o kojima piete, dragi

itatelju. Nadalje, meu tim
priama ima ih koje su svojom
kvalitetom ule tako rei u SF
klasiku i bila bi prava teta uskratiti
Vam uitak da ih proitate u
SIRIUSU. Uostalom, nije li i u
Clarkovoj
Odiseji
Mjesec
prikazan drukije nego to ga je
poslije vidio Neil Armstrong dok je
skakuta,o po njemu a Odiseja
je danas klasika, i kao tekst i kao
film. Rije je, dakle (a to
ponavljam i opet potpisujem), o
tome da danas ne treba pisati SF
prie u kojima se zanemaruju
znanstvene injenice i iskustva o
kojima se danas zna pogotovu
ako se takve injenice i iskustva
uzmu kao glavni motiv u prii...

U vie navrata ste mi, dragi
itatelju, pisali kako sam zaboravio
dobar, stari obiaj iz davnih brojeva
SIRIUSA da objavljujem i pokoju
priu iz francuskog izvora. Evo, u
ovom broju vraam dio duga to
sam ga bio nainio prema Vama:
imate priliku proitati ar etiri
prie iz pera dvojice istaknutih
pisaca
francuske
znanstvene
fantastike, Alaina Doremieuxa. i
Philippea Curvala. Nadam se da e
Vam se prie svidjeti i da ete
poeljeti i u narednim SIRIUSIMA
proitati neku francusku priu, a da
u Vam ja tu elju moi ispuniti.

Idui broj: deseti mini-YU
SIRIUS... Treba li jo neto
dodati?... Hvala.
Srdano Va
Borivoj Jurkovi

-2-

Daniel F. Galouye:
Homey Atmosphere
Preveo Boidar Stani

Besprijekorna
posada
Opet je poelo! Prodoran krik faznoga kondenzatora probio je
tiinu svemirskog broda poput krika ranjene ptice.
Vance Lorry ustao je s leaja i otvorio oi. Na licu mu se itala
zebnja. Na drugoj strani kabine Mart Burton se udario po bedrima i
ustao.
Ovaj put je gotovo! Uzmimo amac za spaavanje i
zbogom!
Ne! Priekaj! Lorry se postavio pred vrata. Moda jo
imamo ansu. Priekajmo jo jedan odskok.
Sluaj, sinko... nemamo vremena za raspravljanje. Ve smo se
est stotina svjetlosnih godina udaljili od najblie predstrae. Ne
moemo sebi dopustiti da nas taj pokvareni kondenzator odvede jo
dalje.
Ali oni e ga popraviti, samo treba da se malo strpimo.
Lorryjev je ton bio moleiv.
Buka se pojaala i Burton se nasmijao. Ponaanje njegova
mlaeg druga zapravo nije bilo neprijateljsko, ali je bilo dovoljno
vidjeti Lorrvjevo odluno lice pa da se nasluti da e biti tekoa.
Dajmo im priliku, Mart. Rizik je za obje strane isti.
Pogledajmo istini u oi, mali. Svaki put kad glavni
kondenzator superpogona pone fazu ponavljanja, nastaje udar i mi
jurimo ravno, naprijed sve dok se ne naemo izvan galaksije.
-3-

 Tako je bilo neko, u doba kibernetike nie razine. Ali posada

koju mi imamo u stanju je srediti bilo koju nezgodu pri letu.
Hoe rei da je ovlatena da to uini! A tu je razlika, u
nijansi. Ve dva dana rade na tome i nita se jo nije dogodilo. Sad je
vrijeme da napustimo tu krntiju dok smo jo dovoljno blizu baze u
koju moemo stii amcem za spaavanje.
Lorry se makne s vrata.
No, dobro, idi. Ja ostajem s njima.
Ui e u taj amac makar te morao vui! vikne Burton
bijesno.
eli, dakle, dezertirati... ostaviti posadu?
Mart je duboko uzdahnuo.
Kad e ve jednom shvatiti da to nisu iva bia, tikvo?! To
su samo elektronski vodovi to imaju svoj identitet. Njihova je
uloga...
Znam! prekine ga Lorry. Osim njihovih primarnih
funkcija uloga im je da na brodu stvore atmosferu intimnosti kako se
ne bismo meusobno poupali. Ali oni su i vie od toga, Burtone.
Oni su stvarni!
Burton opsuje i zgrabi Lorryja za lakat.
Hajde, uimo u amac za spaavanje.
Ali Lorry mu se nasmijao u brk.
Prekasno ree i pokae prema stranjem dijelu broda, gdje
je kondenzator piskavo jecao. Svakog trenutka oekuje se odskok.
Njegova je taktika zatezanja uspjela. Nasamario je Marta. Nisu
imali vremena da stignu do amca za spaavanje. A kad zavri
odskok, brod e plutati opet u normalnom svemiru, a posada e imati
etiri sata vremena da popravi kondenzator.
Lorry nije stigao do svoga leaja. Vrisak kondenzatora dosegao
je vrhunac i mladi je imao dojam da e mu popucati bubnjii.
Utonuo je u mrak. Bezizlazan vrtlog energije pokrenuo mu je svijest,
okomio se na njegove modane centre.
ooo
Gazio je po cvjetnoj livadi, do koljena u travi koju je ljuljao
povjetarac. Zrak je bio svje i ist, nebo plavo. Dok se probijao kroz
vegetaciju, osjetio je opijenost. Iznenada se zaustavio i osluhnuo jer
je zauo svoje ime.
-4-

Tada ju je spazio. Samo njezinu siluetu to se ocrtavala na vrhu

breuljka iznad cvjetne livade. Njena i graciozna silueta. Odjea je
vijorila na vjetru, pripila se uz njezino vitko tijelo, a sjajna joj je kosa
treperila hirovito. Ljepota, draest, utjelovljena njenost takva je
bila Trix.
Vance! zvala je. Vance! zvala je kristalnim i
barunastim glasom nalik na obou. Spustila se niz padinu lako i
okretno. Potrao joj je u susret. Ruke su im se zgrabile, pomijeale,
pogledi se stopili i upili jedan u drugi, a vjetar je odnosio jeku
njihova radosnog smijeha. Krasno je lice postalo ozbiljno.
Jesi li me tako zamiljao? Uvijek isto pitanje.
Nisam se nadao da si tako lijepa odgovorio je. Uvijek isti
odgovor.
Neki nestani djeak, skriven iza stabla, odjednom se pojavio i
poeo krijetati:
Sestrica ima dragoga! Sestrica ima dragoga!
udno, pomisli Vance. Znao je ve dugo da je Trix Kidova
sestra. Bio je zbunjen, a Trix se zarumenjela.
Bjei, Kid! viknuo je Gumpy. Lorry se zaudio to je i
starac na breuljku, premda je znao da je to troje gotovo
nerazdruivo. Gumpy se pribliio. Njegova je pojava puna
plemenitosti, uspravna. Premda je bio naboran i sijed, tap koji je
nosio oito mu nije bio potreban. Jednostavno ga je nosio radi
afektacije.
Kid je htio strugnuti, ali je Gumpy imao brze reflekse. (Zar nije
uvijek bio takav?) Rukom tapa zahvatio je djeakovu ruku i
zgrabio ga za upavu grivu pa ga poveo sa sobom. Zatim se okrenuo:
Kid ne shvaa te stvari dobacio je: Ali jednoga e dana
odrasti.
Starac i djeak nestali su s druge strane breuljka. Lorry je postao
svjestan da ga Trix promatra i da se pri tome smijei. Bilo je u tome
neeg neobinog. Dakako, bila je to skladna obitelj, ali kako je takav
starac mogao biti Kidov otac?
***
Odjednom sve nestane iz svijesti toplina Trixine ruke u
njegovoj, treperenje trave i cvijea, plavetnilo neba, opojan vjetar...
Sad je gledao u metalne stijene kabine, na kojima je bio prozor iza
kojeg je plamtjelo udno, strano sunce.
-5-

Odskok je bio zavren. Lorry se pitao, leei na podu kabine, to

e se dogoditi bude li se fazni kondenzator stabilizirao u toku
pranjenja. Hoe li on zauvijek ostati visjeti u upljikavom podruju
to dijeli normalni svemir od supersvemira? Hoe li svijet kovitlaca
postati zbilja? Hoe li se svi fiziki procesi zaustaviti, hoe li on
ostati ukopan zavazda u dimenziji bezvremena?
Ojaen zbog nagle promjene privienja, Lorry se uputio prema
kontrolnoj kabini.
Burton je ve bio ondje, doavi k sebi nakon posljedica odskoka
broda. Koraao je uz tri tehnike komore-ormara.
Pokuaj s pomonim naredio je.
Ne postoji nain za to, Burtone odvratio je zvunik iz
desnoga ormara. Kad kondenzator padne u samoponavljanje, ne
mogu nita dirati.
Kaem ti da pokua!
Videoelektronke susjednog ormara su zasvjetlucale.
Nemojte biti tako uporni, Burtone. Kid nita ne proputa.
Istina je, Burtone opet e Kid moleivim glasom.
Cumpy ima pravo. Radim kako najbolje mogu!
Zbilja, pomisli Lorry dok je koraao prema Burtonu, taj je
momak vjetrogonjast kao svaki desetogodinjak, ali kad obavlja
funkciju automatskog pilota on ispunjava svoju zadau kao to se i
oekuje od iskusnog tehniara.
Ne zanovijetaj, Burtone. Oni ine to mogu.
Ah, eto te opet! Savjetovao bih ti da mi se makne s puta...
Oni e obaviti popravak prije jdueg skoka.
Zar ne zna da je jedini izlaz da se kondenzator zamijeni kad
krepa? No, izmjena ne dolazi u obzir, a zato? Jednostavno zato to
je ovdje prisutni Gumpy zaboravio na rezervne dijelove.
Nije to ba krupna omaka suho e Gumpyjev zvunik.
Greka je u tome prokletom karakternom kondicioniranju. Zbog
moje starake polarizacije, prednapona, neki elementi moje opreme
vjerojatno su amneziki preoptereeni u mojim funkcionalnim
vodovima. Rezervni kondenzator sam jednostavno smetnuo s uma.
Evo ga! vikne Burton. Lijepa ti je to kibernetika
djelotvornost! Imamo izvrstan sustav komunikacije i unutranje
kontrole... samo taj sustav neke stvari smetne s uma!
-6-

Praskao je neko vrijeme prije nego to e primijetiti:

Ali zato ne iskljui superpogon? Tako ne bismo
odskakivali. Mogli bismo mirno ekati dok se ne popravi
kondenzator.
Nemogue. Ako iskljuim kondenzator, neu imati struju
potrebnu za popravak. Budui da samo ja znam proces montae,
pustite me da radim kako znam.
Lorry, koji je bio smireniji nego Burton, postavi se pred ormarekomore.
to kani uiniti, Gumpy, da bismo se izvukli? zapitao je.
Osim to blebeem s vama, pokuavam potaknuti
programator za samopopravljanje i testirati kapacitanciju.
Odlino primijeti Lorry pomirljivo. Ugasi elektronke i
mirno radi. Ali elim izvjetaj jedan sat prije idueg odskoka.
Videoelektronke Gumpyjevih elija prestale su svijetljeti i
zvunik je utihnuo.
Provjerit u zalihe na amcu za spaavanje napomene
Burton i uputi se prema hodniku. Neto mi govori da emo ondje
provesti prilino dugo.
***
Kad je njegov drug otiao, Lorry se priblii treem ormarukomori i stane promatrajui ploicu na kojoj je bilo napisano:
Navigatrix.
Zvunik je zaumio, pa pozvao:
Vance?
Daleka zvonjava noena povjetarcem, glas pun njene
uznemirenosti, a u njemu je titrala jeka nostalginoga smijeha.
Budui da se Lorry zadubio u gledanje ploice i nije odgovarao,
glas se ponovo javio, slubenije, bez arobne draesti:
Stanica dva javlja, efe... Na poloaj...
Ostavi to, Trix. Zvuk flaute u glasu zbunjivao je Lorryja.
Oh, to sve ne mogu stvoriti udesnoga ovi inenjeri! pomislio
je. Gumpy je djelovao izgubljeno rekao je napokon.
Zbilja.
Trix je bila toliko prisutna ovdje da je imao dojam da bi, ako
izvue ploe ormara, ako otvori zamrenu umu kablova i spojeva,
negdje naao Trix u dnu ormara.
-7-

 Ne elim da ostane i dalje na brodu, Vance. Preopasno je.

Napusti brod s Burtonom prije nego to doe do sljedeeg odskoka.
On se neprirodno nasmijao.
Do vraga! Ja imam vie povjerenja u Gumpyja nego ti!
Nije u tome stvar. Premda je Trixin glas bio utuen, Vance
je osjeao u njemu blagost utave svile i baruna. On e to
popraviti prije ili poslije.
to te onda uznemirava?
Pokazat u ti.
Na suprotnom se zidu upali elektroniki ekran i pokae se
panorama zvijezda i spiralnih maglica. Blizu sredine slike spazio je
zeleni krug, na odreenoj udaljenosti od orijentirne mete koju je
Lorry dobro poznavao.
Za proteklog odskoka skrenuli smo za tri stupnja objasni
Trix. Sad postoji faktor odstupanja. Bojim se da ga neemo moi
korigirati kad se budemo pokuavali vratiti.
Krasna stvar! Znam da...
Molim te, Vance, nemoj tako. Jo dva odskoka i mi smo
definitivno izgubljeni.
utio je neko vrijeme.
Nemoj to rei Burtonu ree napokon.
Ne mogu ti to obeati. eljela bih da se ti i on vratite ivi i
zdravi.
Ali ti? Kid... i Gumpy?
Mi nismo tako vani. Prije nego to je Lorry mogao neto
odvratiti, ona je nastavila: Nedavno je brod opet odskoio, Vance.
Je si li bio opet na livadi, pod breuljkom?
Jesam.
Jesam li i ja bila?
Potvrdio je i ona je nastavila tonom punim oduevljenja:
Reci mi kakva sam, Vance.
Visoka, vitka, draesna poput...
Poput gazele?
Jest.
to je gazela?
Jedno prekrasno bie na Zemlji.
-8-

 A ja sam slina gazeli?

Odjednom je Lorry osjetio neugodu pomislivi na intimnost to
se razvijala meu njima mjesecima, otkako su u svemiru. Ako ga
objektivno analizira, taj je osjeaj bio kombinacija frustracije i
stida... stida da ne ispadne smijean. Ali nije njegova greka to je u
Trix usaena tako arobna linost. Jednom rijei, Trix, Kid i Gumpy
bili su vie nego umjetna posada. Svaki je od njih imao linost i
svijest sasvim ljudsku.
Ti si... ti si, Trix, nalik na nae.
***
Negdje u utrobi broda neto je pregorjelo i Lorry je. osjetio kako
mu pod izmie pod nogama. Trudio se da zadri ravnoteu, ali se
ipak odsklizao do pregradnog zida.
to se dogaa, Trix? zapita kad je ustao. Imao je neugodan
dojam da se brod okree oko svoje osi.
ekaj. Pokuavam doznati. Trix je govorila nestrpljivo i
grozniavo.
Pod palube opasno se nagnuo.
Uspostavila sam izravnu vezu s Gumpyjem opet e Trix.
Kae da je dolo do kratkog spoja u gravitacijskom navoju.
Lorry je uspio doi do ormara i naslonio se.na nj.
to nije u redu, Gumpy? kratko je zapitao.
Prezaposlen je da bi odgovorio javi se Trix. Traei da
lokalizira kvar u kondenzatoru, pogrijeio je u vodu i dolo je do
strujnog preoptereenja.
Sva su svjetla poela treptati, ventilatori su izbacivali pramenove
gustoga crnog dima. S prednje strane bio je otvor to se automatski
otvarao i zatvarao, otvarao i zatvarao...
Lorry, to se to poremetilo?
Vance se okrenuo. Sve su elije na Kidovoj komori bile upaljene.
Vance odlui da lae.
Nema razloga za nervozu. Gumpy se brine za sve.
Znam da se neto pokvarilo. Osjetio sam zadah. Jo ga
osjeam.
Ne uznemiravaj se, Kid. Lorry se njihao na nogama da
izbjegne oscilacijama gravitacijskog polja. Stvari e se srediti.
Luline mi lule, to mi se uope ne svia!
-9-

 Sluaj, Kid javi se Trix njenom strogou starije sestre.

Sjea li se to sam ti govorila o ljudima to se sueljavaju s
opasnou i postaju heroji? Sjea se?
Ja... da... ovaj, ali... hoemo li se vratiti kui?
Mi smo ovdje kod kue vrsto e Trix.
U taj trenutak Burton ue u kabinu, sagnut za dvadesetak
stupnjeva zbog nenormalne gravitacije.
to se opet dogodilo, Gumpy? viknuo je.
Budui da nije dobio odgovora, udario je nogom u ormar. elije
su zasvijetlile i iz zvunika se zaulo grgotanje.
Hoete li me ve jednom ostaviti na miru? Imam posla sa
svim tim icama i pregorjelim prekidaima.
Hou znati o emu je rije, Gumpy!
Kratki spoj, zbog kojega su ispali svi osigurai iz bloka
unutranje kontrole.
Pa prijei na pomoni motor. Zato i postoji.
Ali nema ga vie.
to? to hoe time rei?
Vjerojatno sam vas zaboravio upozoriti, ali ve dva mjeseca
letimo s pomonim.
Zato?
Zbog kratkog spoja na glavnom. Sad je neupotrebljiv.
***
Poto je izbljuvao niz psovki i upao si kosu, Burton se smirio.
Vrlo dobro, Gumpy! Budui da si ti unutranja kontrola,
ekam da mi kae to da radimo.
Zasad ne bih znao rei.
uje li buku iroskopa? viknuo je Burton. Oni urlaju
zbog izoblienja gravitacije. Ako se ne stabiliziraju, nee nas moi
odvesti.
Pa zamiljeno e Gumpy pretpostavljam da moram
poeti od poetka i iznova izraditi vodove kako bismo bar imali
potpuni kontrolni blok, i...
Burton nije ekao da dovri.
I otkriti razlog kvara kondenzatora, i popraviti ga... za dva
sata. Prije nego to nas idui odskok udalji jo pedeset ili ezdeset
- 10 -

svjetlosnih godina od Zemlje.

Gumpy je neto nejasno promrmljao.
Bit e tako.
elije sredinjega ormara su zasvijetlile.
Bojim se, Gumpy! Mora neto uiniti da nas ne ostave sve
troje na cjedilu.
uti, Kid umirujue e Trix. Sjeti se to sam ti rekla.
Bit e zabavno da samo nas troje ostanemo na brodu.
Lorry prie.
To se ne mora dogoditi, Trix. Imam ideju.
Ne, kapetane Lorry slubenim e tonom Trix u prisutnosti
Burtona. Neemo dopustiti da dugo riskirate svoje ivote. Jednu
vam stvar nismo rekli Burtone. Mi odstupamo, skreemo.
Kako to?
Ne znam. Moda nas tjeraju neznane snage u tom podruju
galaksije. A ja nisam u stanju kompenzirati to odstupanje. Jo dva
skoka i bit emo sasvim izgubljeni.
Burton duboko udahne i sagnuvi glavu pogleda u svoje ruke.
Jesi li u stanju odrediti nau putanju povratka.
Mogu. Proli skok nas je pomakao za petnaest do dvadeset
svjetlosnih godina.
To nije strano. Programiraj amac za spaavanje.
Neki je oaj obuzeo Lorryja. Nije mogao dopustiti da Burton
napusti umjetnu posadu.
amac za spaavanje je ve programiran odvrati Trix i
ja sam obavila sve uzastopne korekcije nakon est posljednjih
odstupanja.
Bravo povlaivao je Burton. Pa, Vance, hajdemo...
vratimo se kui! Uinili smo sve to smo mogli.
Ali Lorry je uzmaknuo. Burton ga je bijesno pogledao.
Sluaj, mome. Bio sam prokleto strpljiv s tobom! Shvaam
da se mladi za tri mjeseca uz takvoga ovjeka na izmaku kao to
sam ja moe zaljubiti u sladak glas. To je svemirska neuroza,,
pretpostavljam. Dosad sam se pristojno pravio da ne zapaam.
Sada...
Iznenadio ga je Lorryjev kroe.

- 11 -

***
Vance je tekom mukom natovario Marta na plea jer je negov
drug bio teak, a nagib palube oteavao mu je put. Napokon ga je
uspio zatvoriti u komoru.
Zato si to uinio, Vance? zapita ga uzbueno Trix.
Sam je to traio. Neto je mukao u glavi.
Kid se uhvatio za traak nade:
Ima on pravo, Trix. Zna to radi, zar ne, Lorry?
Da, Kid. Mislim da sam doao na dobru ideju, ali potrebna mi
je vaa pomo.
Kvaka komorskih vrata poela je skakati ivo i uo se prigueni
Burtonov glas:
Lorry! Pusti me van!
Otvori mu, Vance! uzdahne Trix. Ne moe drukije.
Ni govora. Sve u vas povesti amcem za spaavanje.
Vidite! viknuo je Kid. Rekao sam vam da...
Zauti! zaguna Gumpy. To je neizvedivo, Vance.
Nema dovoljno mjesta u toj orahovoj ljusci.
A i nemamo vremena dopuni ga Trix. Trebalo bi dane i
dane da velika ekipa kibernetiara demontira tri bloka.
To je prava ludorija! dopre do njih daleki Burtonov glas.
Brod je naglo skrenuo i Lorry je pokuao uhvatiti ravnoteu.
iroskopi su glasno jauknuli, a pramen crnog dima suknuo je iz
otvora za ventilaciju.
Ne namjeravam ukrcati ormare rekao je Lorry povisivi
ton da bi i Burton mogao uti. Uzet u samo osnovne elemente:
mnemotehnike stanice, zvunike, memoriju adaptiranoga
ponaanja...
Nee ii izjavio je Gumpy.
Ima previe ureaja, Vance. Pa da si i strunjak za
kibernetiku, bilo bi ti potrebno mnogo dana.
Ne opet e Gumpy. To ne ide.
Ide, to moe uspjeti! javi se Kid moleivim glasom.
Vance moe uspjeti u tome. Pustite ga neka pokua!
Bila bi mi potrebna vaa pomo napomenuo je Lorry.
Morate mi davati savjete za vrijeme demontiranja.
- 12 -

Odjeknuli su udarci po vratima komore, ali vrata nisu popustila

pod Burtonovim udarcima. Lorry se odjednom zgrio pod dojmom
zaglune vibracije. Fazni je kondenzator urlao. Spremo se novi
odskok, koji e odbaciti brod jo 50 svjetlosnih godina dalje.
Napustite brod! viknula je Trix. U amac!
Ali idui skok e uslijediti tek za dva sata.
Teoretski zaguna Gumpy. Ali oscilacije se mogu
pojaati. Nemam drugog objanjenja. Brod bi se mogao raspasti pri
slijedeem skoku... ili onom koji e nakon toga uslijediti.
Bojim se, Vance, da ne bude prekasno za ukrcavanje u amac
za spaavanje uzdahne Trix. Ako ovaj skok proe bez
posljedica, morate odmah napustiti brod.
Lorry! viknuo je Burton. Lorry! Saberi se! Bje'mo
odavde!
Bolno i prodorno huktanje kondenzatora doseglo je vrhunac i
Vanceovu je svijest obuzeo mrak.
***
Livada sada nije bila ista. Bila je strana. Negostoljubiva. Umjesto
opojnoga i mirisnoga povjetarca sve je bilo sasvim tiho. Tiina
pustoi. Debeli su oblaci lebdjeli iznad breuljka. Cvjetovi su bili
sparueni, u mrtvoj ukoenosti, a mirisali su na trule.
Prokrio si je put kroz smrdljivu vegetaciju! zbunjen zbog
preokreta.
Trix, Kida i Gumpyja nije bilo nigdje. Zvao ih je ali je jeka
njegova glasa zvuala neiskreno, udarajui u tihi i grozan krajolik.
Napokon ju je opazio. Bila je na padini, prekrienih ruku,
otjelovljena ravnodunost. Kosa joj je bila kutrava, lice
bezizraajno. Kid se pojavio iza nje i pokazao Lorryju dugi nos.
Trix! Kid!
Djeak je zgrabio kamen i bacio ga prema njemu.
Kid! Trix! to se dogodilo?
Ona ga je pogledala prezrivo. Pojavio se i Gumpy, podignute
ake, prijetei i maui tapom.
to se to dogaa? zapitao je Lorry moleivo. Recite mi
to je? Ne shvaam!
Trix se okrene prezirno i izusti njegovo ime kao kletvu:
Vance!
- 13 -

I Gumpy je izustio njegovo ime kao da ga je pljunuo.

***
Doao je k sebi. U uhu i srcu odzvanjale su mu posljednje rijei
to ih je uo za vrijeme halucinacije; razbijale su mrak nesvijesti i
privodile ga zbilji.
Vance!... Vance
A jo je uporniji i jai bio sada Burtonov glas iz komore:
Potpuno si zastranio, Lorry! vikao je. Zar ne vidi da
pada u bezumlje?
Lorry se pribliio zatvorenim vratima.
Jednostavno pokuavam spasiti...
Ali ga Trix prekine:
Ne, Vance. Posluaj ga. On ima pravo.
Oni nisu zbiljski, Lorry! nastavljao je Burton. Oni
nemaju ni truna svijesti. Oni doista ne misle. Oni su samo privid.
Dakako! Oni se smatraju samo aparatima, ali oni savreno
znaju to se zbiva s njima.
Ne, Vance, zbilja ne! Oni su samo iluzija na bazi elektronskih
vodova i programiranih reakcija. Zamiljeni su da odgovaraju
realistiki na bilo koju situaciju.
Ne, nisu oni iluzija!
Jesu, Vance! Nova, kompleksnija kombinacija staroga
uvjetovanog refleksa.
Nismo li mi svi, ti i ja, sustavi s uvjetovanim refleksima, na
kraju krajeva?
Nije to isto. Mi imamo svijest, bie, iskru ivota, svoje ja,
sposobnost da subjektivno izrazimo dojmove... nazovi to kako hoe.
I u tome je razlika.
Tada je Kid prekinuo tiinu nastalu nakon tih rijei.
Trix, tvrdi li Burton da mi nismo nalik na njega?
Ne javljaj se!
Ovisi s koje strane promatra stvari, mali moj smireno e
Gumpy.
Sluaj me, Lorry nastavi Burton. Taj je fazni
kondenzator nenormalan i mi moemo za pet minuta opet odskoiti...
ili e se razbiti brod. Nakon jo jednoga skoka Trix nee vie moi
- 14 -

programirati amac za spaavanje. Hajde otvori!

Neu!
No, dobro, pitaj onda njih da li su stvarni!
Lorry se okrene prema Trix, a ona odgovori i prije nego to je
postavio pitanje:
Vodovi, tranzistori, veze, specijalizirane memorije, banke
podataka... to smo mi, Vance.
Nije istina! Zar ne, Gumpy?
Ja mogu pobjesnjeti ako stvari nisu kako valja, ali ne
vjerujem da je to znak zbiljske emocije. To je jednostavno poticaj
negativnoga feedbacka.
A to ti misli, Kid?
Kad ste mi pripovijedali o onom djeaiu to se izgubio, ja...
osjetio sam elju da zaplaem, Lorry. Volio bih da sam mu mogao
pomoi. Ali ja ne znam. Oklijevao je nekoliko trenutaka.
Pretpostavljam da...
Trix se umijea:
To nije poteno, Vance. Kidu su ugraeni elementi ljudskoga
ponaanja i... Vance! Treba da odete odmah!
Na jednom ekranu kao da je eksplodiralo svjetlo. Gusta gomila
zvijezda okruila je plamtee sunce, iji je sjaj bio tako snaan da se
inilo da e se zapaliti kabina.
to je to? zapitao je Burton. to se dogaa?
To je sunce tipa Sirius napomene Trix. Upravo sam
ustanovila nae kordinate. Sljedei odskok dovest e nas u
neposrednu blizinu toga sunca.
Nevjerojatna i gorka ironija! Kad se dogode takvi skokovi u
supersvemiru, rizik da ete se sluajno nai u sunevu sustavu jednak
je trilijunu prema jedan. I upravo se takav neizmjerno neznatan rizik
sada ostvaruje.
Burton je opet drmao vratima.
Jesi li uo, Lorry? Tako ti svega, napustimo brod!
Ja mislim da e to srediti stvar, djevojice moja. Ja sam
strpljiv u oekivanju da se neto dogodi. Ali...
Odjednom se nakon nekog kljocanja iznenada otvore vrata
komore i Burton, izgubivi ravnoteu, padne na lea. Vie je bio
iznenaen nego to mu je odlanulo.
- 15 -

 Mislim da ste zaboravili da ja kontroliram sva vrata i otvore

suho e Gumpy.
Burton se.priblii Lorrvju, koji je stajao zbunjen i ukoen.
Poi s njim rekla je Trix moleivim glasom. A kad
doe na breuljak, sjeti se da u i ja biti ondje... na neki nain.
Lorry se odmakao kad ga je Burton htio uhvatiti za ruku, ali nije
vidio aku...
***
U kabini je vladala udna tiina. Suludi otvor je prestao kloparati.
Gravitacijski navoj je opet oivio psiui ravnomjerno, to je znailo
da odlino funkcionira, i brod se opet uravnoteio. iroskopi su
umjeli ivahno. Iz otvora je jo5 jednom suknuo dim, a onda se
navala zraka zaustavila. Nije vie bilo potrebe za kisikom.
Na jednom od promatrakih ekrana zastala je slika amca za
spaavanje koji se brzo udaljavao. Slika se zatim izgubila. Brod je
ronio u ponor supersvemira.
Jedan po jedan, svi ekrani u kabini su se upalili, otkrivajui
iroku gomilu zvijea, svjetlucajuih maglici i udovinih sunaca
Mljene Staze. Odjednom se javi zvunik.
Sve u redu, Gumpy?
Gotovo u redu, Trix. Moram samo ukloniti fazu automatskog
samoponavljanja... Evo, i to sam sredio!
Uspjeli smo! zacvrkuta Kid.
Da, djeae moj. Ti si do kraja dobro igrao komediju.
Nisam bio sam. I Trix je pomogla.
Trix se nasmije srebrnastim smijehom.
Je li to vano? Dobili smo ih, ha?
Tono prizna Gumpy. Ne znam da li je ikada nekome
palo na um da bi umjetna posada mogla poeljeti da leti sasvim
samostalno. Jesi li programirala amac?
Dakako. Vratit e se kui.
A kamo emo mi sada?
Prema Andromedinoj spiralnoj maglici. Uvijek sam eljela
saznati kako je ondje.
Ja bih volio da poletimo prema Siriusu, ali nije hitno. Imamo
sada mnogo vremena.

- 16 -

J. G. Ballard:
Prima Belladonna
Prevela Ingrid Jurela

Zlatna

Jane Ciracylides sam prvi put upoznao za vrijeme Odmora, te

svjetske krize dosade, letargije i vrueg ljeta koje nas je tako sretno
nosilo kroz deset nezaboravnih godina, i ini mi se da je to utjecalo
na ono to se dogodilo meu nama. Dakakp, ne vjerujem da bih sada
mogao ispasti onako smijean, ali moda je sve bilo u samoj Jane.
to god drugi o njoj rekli, svi su se morali sloiti da je lijepa
djevojka, iako je njezino genetsko podrijetlo bilo malo izmijeano.
Ogovaranja u skrletnoj pjeari uskoro su zakljuila da u njoj ima
dosta od mutanata, zato to je imala patinastozlatnu kou i umjesto
oiju neto to je nalikovalo na insekte, ali to nije smetalo ni meni ni
mojim prijateljima, od kojih su jedan ili dvojica, poput Tonyja
Milesa i Harryja Devina, otad bili malo drugaiji svojim enama.
Tih smo dana vrijeme uglavnom provodili na balkonu mog
apartmana u Prilazu plai pijui pivo (hladnjak u mojoj glazbenoj
trgovini uvijek je bio dobro opskrbljen potrebnom zalihom), povrno
razgovarajui o kojeemu i igrajui i-go, vrst usporenog aha koji je
tada bio popularan. Nitko od ostalih nije nikad nita radio; Harry je
bio arhitekt, Tony Miles bi katkad prodao turistima nekoliko
keramikih stvarica, a samo sam ja obino svakog jutra provodio
nekoliko sati u trgovini, pravei uvijek neke nove rasporede i
ispijajui pivo.
- 17 -

Jednog posebno toplog lijenog dana upravo sam zavravao

pakiranje osjetljive soprano mimoze koju je kupilo Hamburko
oratorijsko drutvo, kad mi je Harry telefonirao s balkona.
Je li to Parkerova Chloro-Flora trgovina? upitao je.
Krivi ste za prekomjernu proizvodnju. Doi gore. Tony i ja elimo ti
pokazati neto lijepo.
Kad sam doao gore, naao sam ih kako se sretno cere, kao dva
psa koja su upravo otkrila zanimljivo drvo.
Onda? upitao sam. Gdje je? Tony je malko pomaknuo
glavu.
Tamo prijeko.
Pogledao sam gore-dolje po ulici i na stambenu zgradu preko
puta.
Oprezno upozorio me. Nemoj buljiti u nju. Skliznuo
sam u jedan naslonja i oprezno okrenuo glavu.
etvrti kat. Harry je polako izgovarao rijei miui samo
krajevima usana. Jedan balkon nalijevo od onoga ravno preko
puta. Jesi li sada sretan?
Sanjari rekao sam mu paljivo je promatrajui. Pitam
se to jo zna raditi.
Harry i Tony su zahvalno uzdahnuli.
Onda? upitao je Tony.
Nije za moju ligu odgovorio sam. Ali vas dvojica ne
biste smjeli imati problema. Otiite prijeko i recite joj koliko ste joj
potrebni.
Harry je neto progunao.
Zar ne shvaa da je ova poetina, nova, neto to dolazi
ravno iz prvobitnog apokaliptinog mora? Zacijelo je boanstvena.
ena se etala po sobi za dnevni boravak i razmjetala pokustvo.
Na sebi nije imala gotovo nita osim irokog metalnog eira. ak su
i u sjeni grene linije njezinih bedara i ramena zlatno odsijavale i
egle. Bila je pokretna galaksija svjetla. Neto poput nje jo se nikad
nije vidjelo u Skrletnoj pjeari.
Pristup mora biti dvosmislen nastavio je Harry zurei u
svoje pivo. Stidljiv, gotovo mistian. Nita naglo i grabeljivo.
ena se sagnula kako bi raspremila koveg, i metalni joj je eir
zatreperio nad licem. Vidjela nas je kako zurimo u nju, naas je
- 18 -

pogledala uokolo i spustila zastore.

Sjeli smo i zamiljeno gledali jedan drugoga kao trijumviri koji
odluuju kako da podijele carstvo ne govorei previe, dok jedno oko
pazi da bilo kako ne doe do prijevare.
Pet minuta nakon toga poelo je pjevanje.
Najprije sam pomislio da je to trio azaleja koje imaju tekoa s
fosfornim alkalima, ali frekvencije su bile previsoke. Bile. su gotovo
na rubu ujnosti, tihi tremolo osminki koje su aolazile niotkuda i
penjale se u mozak.
Harry i Tony su me mrko pogledali.
ini se da je tvoja stoka zbog neeg nesretna rekao mi je
Tony. Moe li ih smiriti?
Nisu to biljke odgovorio sam. Ne mogu biti.
Zvuk se pojaavao cvilei na rubovima mojih oktipitalnih kostiju.
Upravo sam se spremao da siem u trgovinu kad su Harry i Tony
skoili sa stolaca i sklupali se uza zid.
Steve, pazi! zavikao mi je Tony. Divlje je pokazivao na
stol na koji sam bio naslonjen, zatim je uzeo stolac i unitio ga na
njegovoj staklenoj povrini.
Stajao sam i s kose skidao krhotine.
Do vraga, to se dogaa?
Tony je gledao u isprepletenu gutaru vitica oko metalnih
potporanj a na stolu. Harry mi je pristupio i oprezno me uhvatio za
ruku.
To je bilo opasno. Je li sve dobro s tobom?
Otiao je rekao je Tony. Oprezno je pogledao preko
balkonskog poda i preko ograde na ulicu.
to je to bilo? upitao sam. Harry mi se unese u lice.
Zar ti nisi nita vidio? Bio je oko osam centimetara daleko od
tebe: carski korpion velik poput jastoga.
Nemono je sjeo na sanduk piva.
Vjerojatno je bio sonian. Buka je sad prestala.
Poto su otili, raistio sam kr i u tiini popio pivo. Mogao sam
se zakleti da nita nije bilo na stolu.
Na balkonu preko puta stajala je zlatna ena odjevena u haljinu
od ionizirajue tkanine i promatrala me.
Idueg jutra otkrio sam tko je ona. Tony i Harry su bili dolje na
- 19 -

plai sa svojim enama, vjerojatno uveliavajui jueranjeg

korpiona, dok sam ja u trgovini ugaao orhideju Khan-Arachnidu
pomou UV svjetiljke. Bila je to komplicirana biljka s normalnim
rasponom od dvadeset i etiri oktave, no ako se s njom ne bi
dovoljno radilo, bila je sklona padanju u neurotska premetnua koja
je bilo vrlo teko razbiti. A kao najstarija biljka u trgovini utjecala je
na sve ostale. Svakog jutra kad bih je otvorio, trgovina je redovito
nalikovala na ludnicu, no im bih nahranio Arachnidu i popravio
jedan ili dva sastojka fosfata, ostatak bio se odmah poeo ravnati
prema njoj i smirio bi se u svojim kontrolnim tankovima, dok svi
tonovi ne bi bili u savrenoj harmoniji.
Samo oko dvanaest pravih Arachnida bilo je u zarobljenitvu,
veina ostalih bile su nijeme ili su bile nadocijepljene na korijene
biljke koja reproducira biljke sa sjemenkama to imaju dva embrija,
pa sam bio presretan to je uope imam. Trgovinu sam kupio prije
pet godina od nekog nagluhog ovjeka, Saversa, koji je dan prije no
to ju je napustio, veliki dio bacio na smee iza stambenog bloka. U
nastojanju da sredim neke tankove, naiao sam i na Arachnidu koja
je uspijevala cvasti na dijeti od algi i na trulim gumama.
Nikad nisam otkrio zato je se Savers elio otarasiti. Prije no io
je doao Skrletnu pjearu, bio je kurator na konzervatoriju Kew,
gdje se uzgojila prva pjevo-flora i radio je pod vodstvom direktora
dra Mandela. Mandel je kao mladi dvadeset petogodinjak otkrio
prvu Arachnidu u gvajanskoj umi. Orhideja je dobila ime po pauku
Khan-Arachnidu koji ju je opraivao i usporedo i sam polagao jaja u
mesnate ovule, voen, ili kako je Mandel uvijek ustrajno tvrdio,
zapravo zaaran vibracijama to ih je emitirala orhidejina aska u
vrijeme opraivanja. Prve Arachnide reproducirale su samo nekoliko
rijetkih frekvencija, ali umjetnim odravanjem za vrijeme
opraivanja i krianjem Mandel je proizveo niz zvukova koji su se
protezali na maksimum od dvadeset i etiri oktave.
On ih, dakako, nikad nije sve uo. Na vrhuncu svog ivotnog
djela Mandel je, kao i Beethoven, potpuno ogluio, no ini se da je
samim gledanjem u cvijee mogao sluati njihovu glazbu. Dodue,
udno je da poto je ogluio nikad vie nije pogledao ni jednu
Arachnidu.
Toga sam jutra malone shvatio i zato. Orhideja je bila vrlo loe
raspoloena. Najprije je odbila da jede, pa sam je morao nagovoriti
pomou floraldehidnog mlaza, a zatim je postala ultrasonina, a to je
- 20 -

znailo da e se zaas svi vlasnici pasa u okolici poeti aliti. Na

kraju je rezonancijom pokuala slomiti tank.
Cijela se trgovina uskomeala, i ve sam se bio pomirio sa
sudbinom da ih sve pozatvaram i onda svaku posebno probudim, a to
je zaista ubitano s osamdeset tankova u trgovini, kad je odjednom
sve zamuklo.
Okrenuo sam se i ugledao enu zlatne koe kako ulazi u trgovinu.
Dobro jutro rekao sam. Zacijelo im se sviate.
Ugodno se nasmijala.
Zdravo. Zar se nisu vladale pristojno?
Ispod crne haljine za plau koa joj je imala meku, zreliju boju
zlata, a njezine su me oi zaarale. Jedva sam ih mogao vidjeti ispod
irokog oboda eira. Noge insekta umjereno su treperile oko dva
grimizna svjetla.
Odetala je do mijeane paprati i gledala je. Paprat je posegnula
za njom dok su njeni njeni glasovi poput flaute ivo treperili.
Nisu li slatke? rekla je i lagano ih ekala. Njima treba
mnogo panje.
Glas joj je bio nizak, nalikovao je na dah hladnog pijeska.
Upravo sam stigla u Skrletnu pjearu rekla je i moj mi
se stan ini strano tih. Moda se, ako bih imala cvijet, jedan e biti
dovoljan, ne bih osjeala tako osamljenom.
Nisam mogao skinuti pogled s nje.
Da sloio sam se kratko i poslovno. elite li neto
raznobojno? Moda Sumatra Samphiru? To je mezaosopran s
pedigreom iz iste folikule kao to je i Prima Belladonna s Bajrojtskog
festivala.
Ne rekla je Doima se prilino zlom.
Ili moda ova Ljiljan-lutnja iz Louisiane? Ako joj smanjite
dovod sumpornog oksida, izvodit e prekrasne madrigale. Pokazat u
vam kako se to radi.
Nije me sluala. Ruke su joj se polako digle u visinu prsiju, pa se
inilo kao da moli i polako se kretala prema izlobenoj polici na
kojoj je stajala Arachnida.
Kako je lijepa rekla je gledajui, mnotvo utog i
purpurnog lia koje je visilo sa arko rebraste vibro-ake.
Poao sam za njom i ukljuio Arachriidin audio sistem tako da bi
- 21 -

je ona mogla uti. Biljka je odmah oivjela. Listovi su se ukrutili i

ispunili bojom, aka se napuhnula, a njena rebra se napeto ukrutila.
Izletjelo je nekoliko otrih, nesuvislih nota.
Prekrasna je, ali zla rekao sam.
Zla? ponovila je. Ne, ponosna je. Pribliila se orhideji i
pogledala u pakosnu glavu. Arachnida je drhturila dok su se bodlje
na korijenu zlobno savile.
Budite oprezni upizorio sam je. Osjetljiva je i na
najblae uzdisaje.
Tiina rekla je i upozorila me rukom. Mislim da eli
pjevati.
To su samo odlomci kljueva odgovorio sam. Ona sad
ne pjeva. Upotrebljavam je kao, frekvencije...
Sluajte uzela me za ruku i vrsto je stisla.
Od biljaka u trgovini dolazili su tihi ritmiki zvuci koji su se
stapali u melodiju, pa kad sam se digao, zauo sam jedan jai glas
koji je u poetku bio vrlo tanak i visok, a zatim je poeo pulsirati i
postajati dublji, dok na kraju nije preao u puni bariton, a ostale su
mu se biljke pridruile u koru.
Nikad prije nisam uo kako pjeva Arachnida. Sluao sam je
nauljenih uiju kad sam osjetio da me neto ee na ruci. Okrenuo
sam se i vidio da ena uporno gleda u biljku. Koa joj je bila u
plamenu, a insekti u njezinim oima previjali su se suludo.
Arachnida je posegnula prema njoj uspravljene aske, a listovi su joj
bili poput krvavocrvenih sablji.
Brzo sam je zaobiao i iskljuio argonsku hranu. Arachnida je
poela polako cviljeti, a oko nas je zavladao kaos isprekidanih nota i
glasova koji su u neskladu padali od visokih C. Iznad tiine ulo se
tiho aptanje lia.
Zena se vrsto uhvatila za kraj tanka i pribrala se. Koa joj je
potamnjela, a insekti u oima usporili su svoje previjanje.
Zato ste je iskljuili tekim glasom me upitala.
ao mi je rekao sam ali ovdje imam biljaka vrijednih
deset tisua dolara, a takva vrsta dvanaestotonske emocionalne struje
mogla bi unititi mnogo toga. Veina ovih biljaka nije opremljena za
velike opere.
Gledao sam Arachnidu dok je plin izlazio iz njene eke. Listovi
su joj se savijali jedan po jedan i gubili boju.
- 22 -

 Koliko stoji? upitala me ena otvarajui torbicu.

Nije na prodaju odgovorio sam. Iskreno da vam kaem,
ni sam ne znam kako je pokupila te taktove...
Hoe li tisuu dolara biti dovoljno ? upitala je dok su joj
oi bile uperene ravno, u mene.
Ne mogu rekao sam. Nikad vie ne bih mogao ugoditi
ostale. Uostalom dodao sam, pokuavajui da se nasmijem ta
Arachnida bi izvan svoga vivarija bila mrtva za deset minuta. Svi ti
cilindri i poklopci doimali bi se udno u vaoj dnevnoj sobi.
Da, svakako sloila se i odjednom mi se nasmijala. Ba
sam glupa.
Jo jednom je postrance pogledala orhideju i odetala prema
dugom odjeljku ajkovskog koji je bio vrlo popularan kod turista.
Patetina proitala je na jednoj ploici. Uzet u ovu.
Zamotao sam biljku i knjiicu s uputama gurnuo u koaru, a sve
vrijeme sam drao enu na oku.
Nemojte biti tako preplaeni rekla je, zabavljajui se.
Nikad prije nisam ula neto takvo.
Nisam bio preplaen, samo je trideset godina provedenih u
skrletnoj pjeari ograniilo moje horizonte
Koliko ete ostati u skrletnoj pjeari? upitao sam je.
Veeras poinjem raditi u Casinu odgovorila je. Rekla
mi je da se zove Jane Ciracylides i da je pjevaica posebnog stila.
Zato ne navratite? upitala me dok su joj oi treperile
vragolasto. Poinjem u jedanaest. Moda e vam biti zanimljivo.
I bilo je. Idueg jutra zujala je cijela Skrletna pjeara. Jane je
izazvala senzaciju. Nakon njezine predstave trista ljudi se klelo da su
vidjeli sve, od zbora anela koji su pjevali glazbu sfera pa sve do
Alexander's Ragtime Band. Sto se mene tie, vjerojatno sam uo
previe pjesama cvjetova, ali sam znao odakle je korpion doao na
balkon.
Tony Miles je uo kako Sophie Tucker pjeva St. Louis Blues,
dok je Harry imao priliku vidjeti starog Bacha kake dirigira
izvoenjem Mise u B-molu.
Navratili su u trgovinu i svaali se oko znaenja tih izvedaba,
dok sam se ja borio sa svojim cvijeem.
udesno uskliknuo je Tony. Kako joj to samo polazi za
- 23 -

rukom? Reci mi!

Hajdelberki pogodak Tony je ushieno uzviknuo.
Velianstveno, apsolutno. Nervozno je pogledao na cvijee.
Zar ne moe to utiati? Pravi paklenu galamu.
Zaista su je i pravile, i imao sam prilino jasnu zamisao o tome
zato. Arachnida je bila potpuno izvan kontrole, i za vrijeme dok sam
je vezivao i stavljao u slabu slatinu, porazbijala je grmlje vrijedno
trista dolara.
Jueranja priredba u Casinu nije nita prema onome to je
juer izvela ovdje rekao sam im Prsten Nibelunga, a svirao
je Stan Kenton. Ova Arachnida potpuno je poludjela. Uvjeren sam da
je eljela ubiti Jane.
Harry je gledao kako biljka otrim, grevitim kretnjama savija
listove.
Ako mene pita, ona je u poodmaklom stanju parenja. Zato
bi je ona eljela ubiti?
Zacijelo Janein glas ima tonove koji joj razdrauju aku.
Nijedna od ostalih biljaka nije reagirala. Gugutale su poput grlica kad
ih je dotakla.
Tony se aljivo strese.
Svjetlo je zabljeskalo vani na ulici.
Dodao sam Tonyju metlu.
Evo, srce, skupljaj snagu za to. Jane Ciracylides umire od
elje da te sretne.
Jane je ula u trgovinu u plamenoutoj koktel haljini s jednim od
svojih mnogobrojnih eira na glavi: Upoznao sam je s Harryjem i
Tonyjem.
ini se da je cvijee danas vrlo tiho rekla je. to se to
dogaa s njim?
istim tankove rekao sam joj. Usputno ti svi elimo
estitati na sinonjoj predstavi. Kako je to kad moe zapisati uspjeh
u pedesetom gradu?
Stidljivo se nasmijala i odlutala dolje kroz trgovinu. Kao to sam
i slutio, zastala je kraj Arachnide i uprla pogled u nju. elio sam
vidjeti to e rei, ali Harry i Tony okupili su se oko mene i uskoro je
odvukli gore u moj stan, gdje su proveli ludo jutro igrajui budale i
tamanei moj viski.
- 24 -

 Kako bi bilo da veeras poslije predstave izie s nama?

upitao je Tony. Moemo otii na ples u Flamengo.
Ali obojica ste oenjeni suprotstavila se Jane. Zar vas
ne brine va dobar glas?
Pa, moemo povesti i njih ree nehajno Harry.
A i Steve moe poi da ti pridri kaput.
Zajedno smo igrali i-go. Jane je rekla da nikad prije nije igrala tu
igru, ali nije joj bilo teko shvatiti pravila i kad je poela juriati po
ploi unitavajui nas, znao sam da vara. Dodue, ne dogaa se ba
svaki dan da imate priliku igrati i-go sa enom zlatne koe s
insektima umjesto oiju, ali me to ipak nerviralo. Harry i Tony,
dakako, nisu marili.
Draesna je rekao je Harry poto je otila. Kao da je
vano. I tako je to glupa igra.
Vano je. Meni rekao sam. Ona vara.
Idua tri ili etiri dana u trgovini je vladao audio-vegetativni rat.
Jane je svakog jutra dolazila pogledati Arachnidu, a njezina
prisutnost je bila previe za biljku. Na alost, nisam mogao pustiti da
biljke ispod vlastita krova umru od gladi. Bila im je potrebna vjeba,
i Arachnida im je sluila da ih povede. No umjesto da izvodi svoje
harmonine ljestvice, orhideja je samo skviala i zavijala. Nije me
brinula buka na koju se tuilo nekoliko desetaka ljudi, ve teta koja
je poinjena njihovim icama za vibraciju. One koje su bile
katalogizirane pod sedamnaesto stoljee dobro su podnosile napor,
suvremene su bile imune, ali romantiarkama prskale su ake kao da
se natjeu u tome. Ve treeg dana poto je Jane prvi put dola,
izgubio sam Beethovena vrijednog dvjesta dolara i toliko
Mendelssohna i Schuberta da se oupe nisam usudio pomisliti na to.
No Jane uope nije zapaala koliko mi zadaje tekoa.
to se dogaa s njima? upitala me gledajui zbrku plinskih
cilindara i cijevi za hranjenje to su leale po podu.
ini mi se da te ne vole rekao sam joj. Odnosno, barem
te Arachnida ne voli. Tvoj glas moe navesti ovjeka da doivi udne
i prekrasne vizije, ali tu orhideju baca u teku melankoliju.
Glupost odgovorila mi je smijeei se. Daj mi je, i ja u
ti pokazati kako je valja njegovati.
Jesi li zadovoljna s Harryjem i Tonyjem? upitao sam je.
Bilo mi je ao to i ja nisam mogao sii na plau zajedno s njima,
- 25 -

ve sam umjesto toga vrijeme provodio u pranjenju tankova,

pronalazei razna rjeenja od kojih nijedno nije bilo ono pravo.
Vrlo su zabavni odgovorila mi je Igramo i-go, a ja im
pjevam. eljela bih da moe ee izai.
Nakon dva tjedna morao sam odustati. Odluio sam da zatvorim
biljke dok Jane ne otputuje iz Skrletne pjeare. Bio sam svjestan da
e mi trebati tri mjeseca za obnavljanje trgovine, ali nisam imao
drugog izbora.
Idueg dana sam primio golemu narudbu za mijeanu biljnu
koloraturu za Vrtni zbor iz Santiaga. eljeli su da im se isporuka
poalje za tri tjedna.
ao mi je rekla je Jane kad je ula da neu moi isporuiti
narudbu. Vjerojatno si zaalio to sam uope dola u Skrletnu
pjearu.
Zamiljeno je gledala u jedan tamni tank.
Mogla bih ti ja pomoi da ih ugodi predloila je.
Ne, hvala rekao sam smijui se. Toga mi je ve previe.
Ne budi smijean, naravno da to mogu uiniti.
Zatresao sam glavom.
Tony i Harry su mi rekli da sam lud.
Njezin glas ima dovoljno velik opseg rekao je Tony. To
si i sam kazao.
to ti ima protiv nje? upitao je Harry. To da vara kad
igramo i-go?
Nema to nita s tim odgovorio sam. A njezin glas ima
opseg mnogo vei od onoga to vi mislite.
Igrali smo i-go u Janeinu stanu. Jane je od svakoga dobila po
deset dolara.
Sretna sam .samozadovoljno je rekla. ini se da nikad
ne gubim.
Prebrojila je novanice i paljivo ih stavila u torbicu, dok joj je
zlaana koa sjala arobno.
Onda je ponovo stigla narudbenica iz Santiaga. Jane sam naao
dolje pred kafeterijama, opkoljenu oboavateljima.
Pridaje li se? upitala me smjekajui se nekom mladiu.
Ne znam to mi to ini, ali ipak treba pokuati rekao sam.
Kad sam se vratio u trgovinu, podigao sam biljke koje su zelene
- 26 -

preko cijele godine. Jane mi je pomogla da im pripojim cijevi za plin

i tekuinu.
Pokuat emo najprije s ovima rekao sam. Frekvencije
su 543-785. Evo, tu ti je.
Jane je skinula eir i poela uzlazno pjevati. Glas joj je bio jasan
i ist. Najprije je Columbina kolebala, pa je Jane poela pjevati
nizlazno vodei ih za sobom. Zajedno su pjevali nekoliko oktava, a
onda su biljke zastale i pole po tangenti zvunih ica.
Pokuaj s otrim h savjetovao sam joj. Nalio sam malo
kloridne kiseline u tank i Columbina se nemirno pridruila, a njene
infra-ake cvrkutale su njene varijacije u sopranu.
Odlino primijetio sam.
Trebalo nam je samo etiri sata da ispunimo narudbenicu.
Bolja si od Arachnide estitao sam joj. Bi li eljela posao?
Opskrbit u te velikim hladnim tankom i s toliko klora koliko moe
udahnuti.
Budi oprezan odgovorila je. Moda i pristanem. Zato
sada, kad smo ve na poslu, ne spasimo jo nekoliko biljaka?
Umorna si. Hajde da neto popijemo.
Pokuala bih s Arachnidom predloila je. To bi bio
pravi izazov.
Oi uope nije skidala sa cvijeta. Pitao sam se to e nastati ako
ih pustim zajedno. Moda e pokuati da jedna drugu natpjevavaju
sve do smrti?
Ne rekao sam. Moda sutra.
Sjedili smo na balkonu. ae su bile do naih laktova i cijelo smo
poslijepodne proveli priajui. Malo mi je rekla o sebi, ali sam
doznao da joj je otac bio rudarski inenjer u Peruu, a majka plesaica
u taverni u Limi. Lutali su od mjesta do mjesta, otac iskapajui
prirodna bogatstva, dok bi majka pjevala u oblinjem bordelu kako bi
platili stanarinu.
Ona je, dakako, samo pjevala dodala je Jane. Sve dok
nije naiao moj otac.
Pravila je mjehurie u svojoj ai.
Tako, ti smatra da u Casinu dajem sve to se od mene
trai. Usputno, to ti zapravo vidi?
Bojim se da sam ja jedini otpadnik odgovorio sam. Ne
- 27 -

vidim nita osini tebe.

Spustila je oi.
To se katkada dogaa rekla je. Ovaj put mi je drago to
se to dogodilo.
Milijun sunaca poelo je lupati u meni. Sve dotad sam uvao svoj
sud o sebi za sebe.
Ako su i bili razoarani, Harry i Tony ostali su pristojni.
Ne mogu povjerovati tuno je rekao Harry. I neu.
Kako si to samo uspio?
To je onaj tajanstveni potez lijevom rukom rekao sam.
Sva prastara mora i tamni izvori.
Kakva je? radoznalo je upitao Tony. Mislim, gori li ili
samo svjetluca?
Jane je svake veeri od jedanaest do tri izjutra pjevala u
Casinu, a izvan toga vremena uvijek smo bili zajedno. Gdjekad
bismo se u kasno popodne odvezli niz plau do Mirisne pustinje i
sjedili blizu kakvog jezerceta, gledajui kako sunce zapada iza
grebena i brda, uspavljujui sami sebe zrakom koji je mirisao na
rue. Kad bi hladni vjetar zapuhao preko pijeska, uli bismo u vodu,
okupali se i odvezli u grad ispunjavajui ulice i terase kafeterija
mirisom jasmina, mousnih rua i heliancija.
Nekih smo veeri odlazili u koji od mirnih barova u Zapadnoj
laguni i veerali, dok je Jane zadirkivala konobare i pjevala draesne,
aneoske pjesmice djeci koja su preko pijeska dolazila da je vide.
Tek sad shvaam da sam bio postigao odreen lo glas uzdu
plae, ali nisam mario to su starice, a to su bile sve osim Jane, imale
o emu razgovarati. Za vrijeme praznika nitko ni za to nije previe
mario i zato se nikad nisam bolje preispitao o svom odnosu s Jane
Ciracylides. Gotovo nita mi nije bilo vano dok sam sjedio na
balkonu s Jane i gledao svjeu ranu veer ili u tami osjeao njezino
sjajno tijelo blizu svoga.
Prilino udno, no jedino u emu se nismo mogli sloiti bilo je
njezino varanje.
Sjeam se da sam je jednom prilino priklijetio zbog toga.
Zna li da si mi uzela vie od petsto dolara, Jane? Jo mi
uzima. I sada.
Vragolasto se nasmijeila.
- 28 -

 Zar ja varam? Jednog dana u ti dopustiti da pobijedi.

Ali zato to radi? ustrajao sam.
Zabavnije je kad vara odgovorila je. Inae je prilino
dosadno.
Kamo e otputovati poto napusti Skrletnu pjearu?
upitao sam je.
Iznenaeno me pogledala.
Zato to govori? Mislim da nikad neu otii.
Nemoj me zadirkivati, Jane. Ti si dijete drugaijeg vremena
od ovog.
Moj otac je iz Perua podsjetila me.
Ali svoj glas nisi naslijedila od njega rekao sam. elio
bih da sam mogao uti tvoju majku kako pjeva. Je li imala bolji glas
od tvoga, Jane?
Tako je mislila. Otac nije podnosio ni jednu od nas.
To je bila posljednja veer to sam vidio Jane. Preobukli smo se i
pola sata, koliko joj je jo ostalo prije nastupa u Casinu, sjedili
smo na balkonu. Sluao sam njezin glas koji je nalikovao na
spektralnu fontanu to je bacala u zrak svoje svijetlee note. Glazba
je ostala u meni i kad je Jane ve bila otila, visei u tami oko
stolaca.
Osjeao sam se pospan, gotovo bolestan od zraka to je ostao iza
nje i u 11 i 30, kad je ona ve morala biti na pozornici Casina,
poao sam u etnju uzdu plae. im sam izaao iz dizala, zauo sam
glazbu iz trgovine. U poetku sam mislio da sam zaboravio zatvoriti
neki od .audioprekidaa, ali predobro sam poznavao taj glas.
Prozori na trgovini imali su rebrenice, pa sam uao kroz prolaz
koji je vodio iz dvorita garae iza kue. Svjetla su bila pogaena, i
sjajni je ar ispunjavao cijelu trgovinu bacajui zlatnu vatru na
tankove na policama. Po stropu plesali su odrazi tekuih boja.
Tu glazbu sam ve bio uo, ali samo njenu uvertiru.
Arachnida je narasla tri puta vea no to je bila. Uspinjala se tri
metra iznad poklopca kontrolnog tanka, listovi su joj bili nabrekli i
uareni, a aska koja je luaki zavijala bila joj je velika poput vedra.
Nagnuta prema njoj, zabaene glave, stajala je Jane.
Potrao sam premo njoj. Oi su mi se zasvijetlile. Uhvatio sam je
za ruku nastojei je odvui odatle.
- 29 -

 Jane pokuao sam vikom nadjaati buku. Sii!

Otrgla se. U njezinim sam oima ugledao trenutak stida. Dok sam
sjedio na ulaznim stepenicama, dovezli su se Tony i Harry.
Gdje je Jane? upitao je Harry. Je li joj se to dogodilo?
Bili smo u Casinu.
Oboje su okrenuli glave prema mjestu odakle se ula glazba.
to se, do vraga, tu dogaa?
Tony me sumnjiavo pogledao.
Steve, zar neto nije kako valja?
Harry je ispustio buket koji je drao i zurio prema stranjem
ulazu.
Harry! povikao sam za njim. Vrati se!
Tony me uhvatio za ramena.
Je li Jane unutra?
Stigao sam ih kad su otvorili vrata trgovine.
Zaboga! viknuo je Harry. Pusti me, budalo! Borio se da
bi mi pobjegao.
Steve, ona pokuava ubiti Jane! Zaglavio sam vrata i tako ih
zadrao unutra.
Nikad vie nisam vidio Jane. Nas trojica smo ekali u mome
stanu. Kad je glazba prestala, sili smo i zatekli trgovinu u tami.
Arachnida se smanjila na svoju normalnu veliinu.
Idueg dana je umrla.
Kamo je Jane otila, ne znam. Uskoro nakon toga zavrili su
praznici i zapoeli su veliki vladini projekti, pokrenuli su sve satove i
drali nas tako zaposlenima da bismo naknadili izgubljeno vrijeme,
pa nije bilo vremena da se misli o nekoliko oteenih latica. Harry mi
je rekao da su Jane vidjeli na putu prema Crvenoj plai, a nedavno
sam uo da neka osoba vrlo slina njoj nastupa po nonim klubovima
s ove strane Pernambuca.
Tako, ako itko od vas dri biljo-pjevnu trgovinu i posjeduje
orhideju Khan-Arachnida, neka se uva zlatopute djevojke s oima
insektima. Moda e igrati i-go s vama, i ao mi je to to moram rei,
ali uvijek e varati.

- 30 -

Alain Dormieux:
Prisonnier des femmes insectes
Prevela Jadranka Supi

Zarobljenik
ena-insekata

Nikada ih nisam vidio izbliza, ali sada ih mogu promatrati koliko

god elim, dok me, svezanih ruku, odvode i uzetom vuku prema
svojoj konici. Da li su one ene? Nekad su ih tako nazivali, prije
promjene koja se dogodila njihovu rodu. Nekad je ena imala njeno
tijelo, privlane obline, mekanu kou. Ove su, naprotiv, duge i suhe,
uglate, mravih udova, ravnih grudi, gotovo potpuno elave. Gole su
kao i mi, mukarci ali, ini se, da im se koa jo vie
promijenila od nae, da bi se prilagodila novim ivotnim uvjetima.
Nije uope nalik na kou nego podsjea na oklop kukaca. Doista
mnogo nalikuju na insekte i po svom uskom tijelu otrih oblika. Sad
jo bolje shvaam zato nam se, otkada ive u zatvorenim
zajednicama, nametnula usporedba s konicom, kako smo nazivali
ta udna sklonita gdje su se okupljale, vrvjele, tajno obavljale svoju
djelatnost, kao radini mravi iji su postali simboli.
ooo
- 31 -

Mi, mukarci, gotovo da vie i nismo postojali. Katastrofa, to je

zadesila ljudski rod, sruila se na nas, kao na izabrane rtve. Gotovo
svi su mrtvi; rijetki preivjeli okupljali su se u rasprene horde.
ivjeli smo kao nomadi, najradije u planinskim predjelima,
hranei se divljim biljem i onim to smo ulovili. One, ene, izbjegle
su nesreu; tonije, ini se, da je sama nesrea udnom alkemijom
stvorila u njima takve promjene da su postale otporne. Tajanstvena i
neobina fizioloka promjena titila ih je od otrova kojima smo mi
podlegli i stvorila od ena ono to su postale: neljudska bia, eneinsekti, okrutni neprijatelj koji nas progoni i zarobljava koristei se
raznim lukavstvima. to smo im uinili? Kakvu nam mranu osvetu,
smiljanu godinama, sada pripremaju? Nekad su se alile da ih
mukarac tlai. Danas, na njemu iskaljuju slijepu i ruilaku elju za
unitavanjem.
ooo
Iznenadile su me kad sam se naao nezatien, odvojen od svoje
horde. Vjeto su me opkolile i svladale svojim rukama nalik na
protac. Zaudio sam se bezizraajnosti njihovih lica i ukoenosti
pogleda. inilo se da su, uhvativi me, obavile nekakav mehaniki
posao, koji je zacrtan u njihovim genima prema tono utvrenom
programu. U pokretima tih ena nije bilo ni mrnje ni grubosti, nita
osim snage i neumoljive odlunosti. Nisam im se pokuao
suprotstaviti; znao sam da je besmisleno odupirati se kad nas jednom
zgrabe. Ima ih suvie mnogo, udna elina snaga u krhkom tijelu
suvie je nadmona. Povele su me, nisu govorile, a hodale su kao
automati. Pomirio sam se sa sudbinom; bio sam se pomirio i da me
ubiju. Otkad nas je gotovo potpuno unitenje mukog roda izvrglo
nekakvoj obamrlosti i tuposti, i uvjerenju da je naa smrt samo
odgoena, ne bojimo se umrijeti.
ooo
Stigli smo u konicu gdje su druge zatvorenike, kao i mene,
dovele vjete hvataice. ini se da one stalno kreu u komandoske
akcije i da su se zaklele da e sve nas mukarce, do posljednjeg,
sistematski istrijebiti. Prestat e, zadovoljne, tek kad nas zbriu s lica
Zemlje, zatrvi tako, aljenja dostojnu sluajnost koja je nekima od
nas jo omoguila da preive. Zajedno su nas zatvorili, svezali,
polegli na pod. Moji su drugovi, preplaeni, utjeli, sama kost i koa,
kao da su ivjeli u veoj oskudici nego pripadnici moje druine. Oko
- 32 -

nas, u konici, sve se kree. ene dolaze i odlaze, skupljaju se ili

odvajaju, ne obraajui na nas posebnu panju. Katkad zapazim da
nas neka pogleda nezainteresirano i bez ikakve znatielje, kao da
smo samo dio beznaajnog dekora, to zacijelo i jesmo. U svakom
novom danu mora se zarobiti odreen broj mukaraca. Naa je
prisutnost povezana sa svakodnevnim ivotom kolektiva. Bila bi to
gotovo umirujua sadanjost, da nije bilo i neizvjesnosti: zato su nas
zarobile, ako ne da nas ubiju? Ako je rije o tome, kakvo e sredstvo
upotrijebiti?
ooo
Dani su prolazili bez znaajne promjene u mojoj premalenoj
eliji, i katkad bih se zapitao: da li sam se prevario mislei da su nas
uhvatile u namjeri da nas pogube? Ali ne, nikad nismo uli ovjeka
koga bi uhvatile i koji se vratio iz zarobljenitva iv. Zato onda
odgaaju? Da li je rije o metodi ekanja, o nainu polaganog
umiranja? Dani su prolazili i nita se nije dogodilo. Zatvoreni smo
svaki u svojoj tamnikoj eliji, ja i koliko drugih. Nemogue je to
saznati. Dio namijenjen zatvorenicima inio se prostran. Ali broj
zatvorskih elija nuno je ogranien. Ako svaki dan dovede nove
muke pridolice, onda zacijelo uklanjaju najstarije zatvorenike, pa
se namee uvijek isto pitanje: emu to ekanje, zato nas ve nisu
ubile? Da li to rade masovno? Moda.
Dok ekamo, brinu se o nama. Dvaput na dan dobivamo gustu
kau, gadna okusa, ali zacijelo hranjivu jer nam utauje glad. udno.
Zar ne bi bilo jednostavnije da nas se odmah oslobode, jer je oito da
smiljaju nau smrt7
ooo
Trenutak je doao: izvukli su me iz elije. Kad sam iziao, vidio
sam da su i drugi zatvorenici doivjeli istu sudbinu. Tamniarke nas
odvode u tiini. Kao i uvijek, pogled im je prazan, lice bezizraajno,
hod mehaniki. Vie nego ikada, zapanjio me njihov izgled koji je
podsjeao na automate. Koliko im je jo preostalo ljudskih osobina?
Nismo nikad saznah ni mogli zamisliti kakva se to promjena
dogodila sa enama. Promatrajui te ukoene prilike, otre, bez
privlanosti, razmiljam s nevjaricom o nekadanjim enama. Katkad
mi se uini da nikad nisu ni ivjele na Zemlji, onako lijepe i neke
neodoljivo privlane. Umjesto ove to hoda ispred mene i njezine
grube, krljave stranjice, zamiljam enu oblu, spremnu za dodir i
- 33 -

milovanje, prije nego to se sjedini sa mnom. Zaudio sam se da mi

se dogodilo neto, u ovom asu, potpuno bespredmetno: erekcija.
Ako to moje tamniarke i opaze, nee se, zacijelo, promijeniti
njihova potpuna ravnodunost.
ooo
Hodamo po beskrajno dugim hodnicima, uskim prolazima koje
slabo osvjetljavaju dimljive baklje. Proli smo i kroz dvoranu punu
ena koje su bile zaokupljene neodreenim dunostima, a na nas nisu
obraale nikakvu panju. Konica je, oito, vrlo prostrana jer u
njoj ivi na tisue tih stvorenja. Najvie se udimo tome to one
meusobno uope ne razgovaraju, kao da su zaboravile govoriti.
Njihova zajednica pobuuje ubitaan i turoban osjeaj monotonije,
propadanja. Sve se doimaju potpuno zaokupljene svojim poslom, kao
u nekom zemljanom ovoju, slijepe i gluhe za sve to ih okruuje. Ne
znam zato, ali ta mi je usporedba prvi put izazvala neobjanjivu
nelagodu. Kao da je moj mozak bio na tragu neeg prikrivenog, to,
ipak, gotovo izbija na povrinu svijesti. Nae je hodanje zavreno:
uvarice su nas poredale u red u dugom hodniku. Na kraju tog
hodnika je ulaz u bolje osvijetljenu dvoranu, koja je, ini se, golema.
U tom asu sam siguran da u to uskoro saznati.
ooo
Zatvorenike uvode jednog po jednog u dvoranu; oni ekaju
prilino dugo na red. Jo nismo vidjeli da je itko iziao. ini mi se da
stojim ve vrlo dugo u tom mranom hodniku, meu tom gomilom
mukaraca kojima uvarice, po redu, doputaju da uu u dvoranu, od
koje, kroz ulaz, vidimo samo veliku, svijetlu i bijelu povrinu.
Dranje uvarica ima neto obredno i sveano, kao da obavljaju
nekakav nama nejasan obred. Vrijeme koje proe od ulaska
zatvorenika u dvoranu suvie je dugo da bi nad njim izvravali samo
smrtnu kaznu. Ali, to se tamo dogaa? Malo-pomalo, sveano i
ukoeno dranje uvarica, neobinost situacije namee mi
pretpostavku koja mi se u poetku ini ludom. Zatim sam naglo
uvjeren da je moja pretpostavka osnovana, predosjeam istinu. Ne
postoji drugaije tumaenje. Kako na to nismo pomislili? Njihovo
drutvo bilo je osueno da ostane jalovo, trebalo je nai naina da se
osigura potomstvo. Zbog toga nas, dakle, progone, da budemo poput
pastuha, rasplodni mujaci, trutovi. (Pretpostavljam da odmah, nakon
roenja, ubijaju sve muke potomke.) Proli su me trnci kad sam
pomislio na to spajanje koje me revoltira. to e nam uiniti nakon
- 34 -

toga? Da li e nas sauvati da bi nas ponovo iskoristile? Da li e nas

ukopiti i kao znak prezira staviti nam nae genitalne organe u usta
prije pogubljenja?
ooo
Napokon je i na mene doao red da uem. Nainio sam nekoliko
koraka, zaslijepljen svjetlom koje se odve naglo pojavilo nakon
polumraka u hodniku. Loe vidim ime sam okruen, ali nemam se
to ni vremena pitati jer me uvarice vrsto me drei za ruke
guraju prema sredini dvorane. Mogu samo ustanoviti da je ona jo
vea nego to sam mislio, jer joj se ne naziru granice. Zatim je moja
pratnja stala, tiho se udaljila i ostavila me samog. Oi su mi se ve
privikle pa vidim da se nalazim uz ruiastu i naduvenu masu,
ispruenu usred dvorane. Tad se ta masa pomaknula, a obrisi su joj
zadrhtali. Jedna se golema ruka spustila na mene, prstiju spremnih da
me stegnu. Um mi se mutio od svega toga, a od goleme sam mase
posrnuo. Nismo znali koliko su se ene izmijenile, a ipak smo tono
pogodili kad smo ih usporeivali s mravima. Do sada sam vidio
samo radilice, a preda mnom je sada, golema, bila ispruena matica!
ooo
Voden njezinom tajnom rukom, koja me je mazna, tetoila i
blago se zatvorila nada mnom, pribliavam se podignutim bedrima,
prema otvorenom spolovilu vlanih stijenki, spolovilu koje se
pomie sporo, kao usnula ivotinja. Nemam pravu predodbu o
stranom, nepojmljivom tijelu kojemu pripada. To su udaljena brda i
doline, oceani drhtava i naduta mesa. Kolika je? Sve to znam jest da
imam tone razmjere za taj otvor koji se otvara da me primi, jasno mi
oznaujui utabani put kojim moram ii. Stigavi do ruba, oklijevam,
ali me njezina uporna ruka epala, pritisla. Naao sam se u
vodoravnom poloaju, zarinuvi prvo glavu u taj svilenkasti, vrui
ponor koji me obuhvaa i gui, dok ona pomie naprijed-natrag moje
ukoeno tijelo, drei me za lanke vrhovima prstiju. I tako sam, eto,
unaprijeen u neshvatljivo i smijeno sredstvo za uitak! I mislim na
sve one koji su se, u ulozi penisa, izredali prije mene u toj nezasitnoj
vagini, i na sve one koji e doi iza mene. to oekuje od nas? Da je
siune kapljice nae sperme, prosute, oplode? Ne znam. Jedino
znam da mi je smrt blizu, da e me radilice na izlazu iz dvorane
smaknuti, kao i moje prethodnike, kad obavim svoj zadatak. A
osjeam i znak da ta smrt nije vana, da nita nije vano, osim
vrtoglavice, to me hvata od ulaenja u taj zaguljivi svijet iji me
- 35 -

sokovi kvase, dok moj najnii organ ostavlja toj vagini bisere svoga
sjemena, kao rasprenu i siunu rosu.

SCAN i OCR: Sekundica

Ispravka: MasterYoda
Prelom: MasterYoda
www.sftim.com

- 36 -

Philippe Curval:
Regarde, fistion, sil ny a pas un
extraterrestre derriere
la bouteille de vin
Prevela Jadranka Supi

Sine, nije li to
svemirac
iza boce

Osjeam snagu noi, njene umove, mirise. Rub crne praume

istie se na tamnom plavetnilu neba, kao da se crnilo tua pomijealo
s kapima kie to stie kao vihor, kao eljeznica, koja svom estinom
svojih tekih kapi pucketa po liu i odmah se isparava.
Decroux otvori jedno oko, probuen vonjem zvijeri; neka tigrasta
maka ili puma dola je onjuiti ostatke mesa u zaraloj bavici.
Okrenuo se u mrei za spavanje i maknuo pamunu tkaninu omotanu
oko tijela. Pogledao je prema puki objeenoj na jedan stup, zatim
vjeto skoi iz mree, zgrabi kundak, otkoi obara i stavi metak.
Drugom je rukom veliku svjetiljku uperio u toyotu.
- 37 -

inilo se kao da je auto urezan u gusti kolobar svjetlosnog snopa.

Uinilo mu se da je iza zadnjeg kotaa vidio neto u travi. Ugasio je
svjetiljku, ponovo je upalio, gasio je i palio jo nekoliko puta u
razliitim vremenskim razmacima, nastojei iznenaditi ivotinju koja
se nije pokazivala.
Ali ta lucidnost nije trajala dugo. Kako je ponovo uranjao u
stvarnost, nije se ba dobro osjeao, zbog djelovanja alkohola, to ga
je popio sino; desetak boca piva sada se pjenilo u njegovoj krvi.
Omamljen, Decroux odmahne glavom, ali vrtlog, koji ga je zahvatio,
postajao je jai, tako da je bio prisiljen ugasiti svjetiljku i lei na tlo,
na drveni, od zemlje prljav pod.
Kia je sve jae padala i udarala po drveu banana, lomila njeno
lie papaja, unitavala mimoze to su se prostirale do rijeke
Approuague. Osjeao se vrlo loe, kao da e se onesvijestiti. Decroux
duboko uzdahne nadajui se da e upijajui cijelim tijelom tamu,
pucketave kapi, opasno kretanje ivotinja u zagonetnoj savani
nekako smanjiti tjeskobu.
Philippe promrmlja Philippe!
Ali njegov glas nije ni okrznuo sina koji je sklupan spavao u
drugoj mrei. Upalivi ponovo svjetljku osvijetli stol i klupe,
pletenku s vinom i, u neredu nabacane, boce piva. Decroux se nije
bojao; osjeao se loe, vrlo loe zbog unutarnjeg talasanja koje ga je
ljuljalo. Kad je pokuao uspostaviti ravnoteu, udario je glavom u
pod. Nije osjetio nikakvo olakanje, naprotiv, shvatio je da je
pijanstvo mnogo tee nego to je mislio. Ovaj put je prekoraio
uobiajene koliine. Zar njegovo buenje nije moda bila iluzija, a
sadanje opaanje nonog pejzaa, kie, dojmova, sumnje samo san?
Ako tako nastavi, Decroux, nee dotjerati daleko; blizu si
delirijuma.
Sjetio se siluete dobrovoljca u slubi tehnike pomoi, mlada,
golobrada ovjeka koji ga je gledao saaljivo.
Sve su to gluposti odgovorio mu je, takori, slijepi mievi
na stropu i drhtanje; ja u to ne vjerujem. Sve je to suvie literarno!
Zaboravlja da postoji i medicinska literatura koja opisuje
simptome.
Kako moete biti tako sigurni to se dogaa u glavama drugih
ljudi? Nitko nema fotografije mozga ovjeka u delirijumu. Zna to
mislim? Tvoja medicinska literatura nije ozbiljnija od literature koja
- 38 -

se bavi NLO.
Radi to hoe, ja sam te upozorio.
Decroux je uporno gledao u njega vie da se uvjeri da mu se ne
ruga nego da provjeri krije li se iza tih rijei istina.
Kia je polako prestajala i budui da se trava odmorila, a uma
oporavljala nakon bijesnog pljuska, Decrouxu se inilo da je i
njegova tjeskoba postala manja. Da bi se pribrao, odluio je krenuti u
kratku patrolu oko nastambe. Na sebi je jo imao hlae i koulju od
specijalnog platna koje je titilo od iznenadne svjeine noi u gutari.
Svukao se i ostao samo u gaicama, sjeo na rub mree i navukao
izme koje su jo bile natopljene vlagom i znojem. Odluio je obii
toyotu sa stranje strane i u zaobilaznom kretanju slijediti rub
praume. Kapi debele kao voe, padale su mu na ramena sa etrdeset
metara visokog drvea, a zbijena izmaglica okruivala ga je tankom
mreom toplih estica. Decroux se, tako uhvaen u isparivanje sa tla,
u vodu koja se slijevala s neba, osjeao jo gore. inilo mu se da se
topi usred vlage, da je njen dio, kao velika lopta od magle to je
nastala isparavanjem iz vlane i nezdrave topline ikare.
I dalje se osjeao slabo zbog glasanja majmuna koji su kevtali u
oblinjem umarku, od zabrinjavajueg pljesnivog zadaha ume, od
svih moguih zvukova koje su stvarale abe krastae, ptice, insekti,
iji su cika, vika, zujanje, krikovi stvarali udan, neskladan,
neritmiki koncert. Ta se izrazita kakofonija protezala sve do
turobnog obzorja proplanka i u dekreendu nastavljala u najviim
dijelovima kronji, kao da je svijet odjednom, nakdn prestanka kie,
uronio u muziko pijanstvo. Usred te buke, toyota je bila kao oaza
mira, osvijetljena njegovom svjetiljkom. Ipak je pogodio da se tamo
skrivala neka opasnost. Nije ga probudila tlapnja bolesnog uma,
alkoholom pomuen mozak. Decroux je jo u nosnicama osjeao
otar miris ivotinje.
Posrtao je i kad se zaustavio popovo je osjetio svu teinu
pijanstva, a u glavi mu je umjelo. Zamalo je pao, ali mu je, sreom,
nekoliko komaraca, privueno svjetlou svjetiljke, zastalo na
ljepljivoj koi i on je odmah snano zamahnuo da ih otjera. Sagnuo
se i pruio ruku prema svjetiljci i jedva je imao vremena da je
povue: pojavila se jedna egrtua sikui kao avao. Decroux je
ustuknuo i ekao, ne pomaknuvi se. Svi su mu se organi udno
trzali, a krv mu je ubrzano tekla ilama pod pritiskom veim od
normalnog. Nekoliko sekunda mislio je da e se rasprsnuti, a onda
- 39 -

mu se metabolizam postepeno uravnoteio, grimizna tama ponovo je

postala crna, a on se stapao s vlagom, s noi.
Decroux ni jedan trenutak nije prestajao fiksirati zmiju, a ona je,
izazvana nekim veim od sebe, polako uzmakla i naglo nestala u
grmlju mimoza. Decroux je zadrhtao, iako je temperatura zraka bila
26 stupnjeva. Onda je uzeo syjetiljku i uperio je prema toyoti.
ivotinja koju je gonio skoi kao munja uz rub trave, zatim
poskoi dva metra iznad tla da izbjegne neprijateljski metak. To je
trajalo desetinu sekunde i zagonetni stvor mugne iza stabla golemog
sirara i nestane u umi.
Nisam sanjao, nisam lud, nisam u delirijumu cerekao se
Decroux sam za sebe.
Preao je preko proplanka skupljajui ramena u oitoj namjeri da
otjera zlokoban pogled koji mu je sada probijao plea.
Probuen tom neobinom nonom ivou, Philippe je gledao
kako prekorauje sag od trave, izbjegavajui banane i papaje.
to radi tamo, tata? Doi spavati; zbog tebe imam teke
snove.
U tome asu Decroux se naglo okrene, drui kao prut na vjetru.
ekaj, dolazim, zaboravio sam puku promrmlja.
Iako mu je bilo samo dvanaest godina, Philippeu se inilo da je
ve vrijeme da posreduje u nonom mahnitanju svoga oca.
Upalio je jednu plinsku svjetiljku i no je odmah pala, kao
zavjesa na pozornici, na proplanak i oko nastambe. Philippe se poeo
oblaiti; navukao je kinu kabanicu na golu kou i izme, a
krajikom oka motrio je sjene stupova na stropu.
Decroux je malo posrtao, paljivo nosei svoju puku, spremnu
da opali.
to si vidio da si napravio takvu buku?
Paljivo je promotrio sina i kaiprstom poeao bradu. Tom je
kretnjom pomaknuo svjetiljku, koju je drao sa etiri ostala prsta iste
ruke, i na lice mu pade snop svjetla, pokrenuvi sjene nosa, jabuica,
usta, to je jo vie isticalo karikirajui izgled lica, naduta od
alkohola.
Ne znam. Na poetku sam mislio da je bila puma, jaguar ili
neto slino. Ali, zbog naina na koji je pobjegao, mislim da je to bio
japanski robot-pijun.
- 40 -

 Siguran si da ne misli tako zbog djelovanja piva?

Zar i ti, sinko, misli na delirijum? Idi radije pogledati da li je
neko izvanzemaljsko bie iza boce vina!
Sad kad je svjetiljka bila na uobiajenom mjestu i osvjetljavala
mjesto na kojem su Decroux i njegov sin raspravljali, sve se inilo
normalnim. Isti veliki, crveni nos, zamrena brada i ukasta kosa
umirujui su djelovali na Philippea. Otkad su zajedno boravili u
Gijani oboje su dovoljno dugo ivjeli kao traperi, pa je meu njima
nastalo vrsto prijateljstvo. Ipak Philippe ree:
Ako time misli na moje scenarije za crtane filmove, onda se
vara. Ja UOPE ne vjerujem u izvanzemaljska bia.
Ali da!
I Decrbux poe lei u svoju mreu, poto je skinuo izme i s
uitkom iskapio bocu piva.
Nekoliko minuta kasnije bio je sav mokar od znoja. Vjerovao je
da je to zbog velike vlage u zraku i imao je osjeaj kao da se rastapa
u tropskoj noi.
Tata, priaj mi!
Ve sam ti rekao.
Budi jasniji! Ako mi ne kae to si vidio, noas vie neu
moi spavati.
Decroux pogleda sina, potegne iz boce koja je ve bila prazna,
baci je, ustane da ugasi plinsku svjetiljku i uzme posljednju kockicu
leda. Sada je preao stupanj omamljujueg pijanstva i nalazio se u
stadiju kad bistrina, izazvana alkoholom, prethodi komi, dobro se
osjeajui u svojoj koi, s izvanrednom otrinom uma koju je,
moda, traio u piu. Korak mu je postao siguran, vie nije drhtao,
bio je potpuno u stvarnosti to mu se gotovo nikad nije dogaalo.
Zaobiavi stol, opazi iza pletenke sa panjolskim vinom neto
uto, veliko kao krupna maka.
Vidi, sinko, rekao sam ti da pogleda iza boce s vinom;
ivotinja je ondje.
Ja nisam ivotinja ree udni stvor ja sam izvanzemaljsko
bie.
Zato mi to niste rekli maloprije?
elio sam vam rei, ali ste bili rastreseni.
to to priate, pobjegli ste kao raketa.
Nije tono, vae vas je opaanje izdalo! Jo niste bili potpuno
- 41 -

pod utjecajem i opaali ste nekom vrstom vizualnog smanjivanja

jakosti radio-elektrinih znakova, sve do trenutka kad ste fatalno
prekinuli kontakt.
Decroux se zamisli.
Ali, zato vie nemate nikakav miris? Malo prije ste me
probudili vaim zvjerskim vonjem.
To je varka, da umaknem opasnostima u praumi. To nije moj
miris SUI GENERIS. Naravno, postoje bia iji miris nije ugodan,
ali za nas Taucetije, kau da miriemo ugodno.
Da li doputate do pomiriem?
Naravno.
Pribliivi se. stolu, Decroux osjeti ugodan miris praka od rie,
malo zastario, kao da je ve dugo u krznu izvanzemaljskog bia.
Tata, to gleda?
Taucetija, izvanzemaljsko bie.
Philippe ga je oajno vukao za ruku svojim malim, vlanim
prstima.
Ti sanja, nema nita iza te boce!
Uhvatila ga je panika; oevo je.lice imalo udan izraz, crte su mu
bile napete nekom nepoznatom snagom i zbog iznenadne odsutnosti
bora doimao se udesno mladim.
On me ne moe vidjeti. Nijedno ljudsko bie ne moe nas
vidjeti, osim ako nije dosta pilo da je blizu delirijuma tremensa.
Recite mu da ponovo legne, da je sve u redu. Moram vam rei vane
stvari.
Sve je u redu, sinko. Bila je to samo ala. Ne brini, dobro se
osjeam, vie mi se ne spava i to je sve. Ugasit u svjetlo i vrebati.
Nikad se ne zna, divlja se moe ponovo vratiti.
Nesiguran, Philippe pomiluje dlakavu ruku svoga oca koji je sjeo
na klupu.
Vie nee piti?
Obeavam!
A sutra emo u pirogi ploviti po rijeci?
Sveano obeavam.
Nije bilo mogue odoljeti Decrouxovu smijeku koji je uranjao u
njegovu upavu bradu, a zdravi, pravilni zubi blistali su kroz otru
dlaku. Ipak je to bio-tata-stijena koji nikad nije iznevjerio njegovo
- 42 -

povjerenje. Philippe se isprui u mrei i odmah zaspi.

Sad je na nama red, Tauceti, volio bih uti vau priu.
Decroux je smanjio svjetlo na plinskoj svjetiljci, a
izvanzemaljsko bie se malo pomaklo prema sredini stola i oito se
koncentriralo da s najmanje rijei i to je mogue jasnije objasni
smisao svoje prisutnosti na Zemlji. U asu kad je svjetlo postalo
prigueno, uto tijelo stranca je nestalo, kao srueno udarom nekog
udnog vjetra. Decroux vie nita nije vidio. Pribrao se i nevoljko
popio kap crvenog vina koje je ulio u plastinu au. Prvi trzaj eluca
odvratio ga je da nastavi. Gastritis, koji ga je odavno muio, nije mu
doputao da popije i najmanju koliinu alkohola, a da ne povraa.
Vie nema mogunosti za naune eksperimente u kontaktu s
izvanzemaljskim biima uz pomo delirija.
Decroux je legao, uzdahnuo i zaspao.
***
Brzaci su bili blizu, a njihova velika buka potpuno se razlikovala
od buke kie u umi, ali Decroux, koji jo nije uspijevao izii iz
obamrlosti, to nije razlikovao. Instinktivno je podigao motor od
etrdeset konja i pustio pirogu da nastavi svoj put.
Philippe koji je bio naprijed, vjeto je rukovao svojim veslom i
ivahno se okrenuo:
Tata, obeao si mi!
Sluaj, nisam vie u formi, a sad je teko prijei preko slapa
jer je oseka na uu rijeke.
Decroux se blazirano nasmijei. Osjeao je grinju savjesti da
svom sinu uskrati nastavak ekspedicije, to je obeao jo prije dva
mjeseca, ali od jutra nije nita popio, zabrinut za svoje mentalno
zdravlje nakon sinone prikaze. elio je to prije stii u Cayenne da
ode na lijeniki pregled. Zbog njegova snanog tijela prijatelji i
kolege smatrali su da posjeduje sigurnost, koju nije imao, i
uravnoteenost, koja je, zapravo, bila varljiva.
Philippe ga je promatrao svojim simpatinim, dugim licem,
raupanom kosom i malim, sjajnim oima koje je naslijedio od
Diane, svoje majke.
Ako nastavimo, platit u ti jedan pun.
Na pomisao da bi mogao nastaviti jueranju pijanku, osjetio je
gr u cijelom tijelu, ali podsvjesno su u njemu postojale i druge elje.
Decroux se sjetio mnogo sluajeva kad mu je jedan pun vratio
- 43 -

moral.
Hajde, pripremi rum, a ja u baciti sidro.
Bacio je u vodu osmerokutni teret teak dvadeset kilograma, a
onda se prepustio arima rijeke, neba, talasanju aa na obalama.
Krajikom oka nadgledao je spremanje puna, spreman da protestira
ako bi Philippe stavio previe sirupa od eera.
Kad je otpio prvi gutljaj, uinilo mu se da je progutao ivu vatru;
poar se proirio po cijelom tijelu i on je ponovo ivnuo.
Podrugljivac, njegov sin, promatrao ga je pijui kokakolu.
Zar nije vrijeme da mi kae to je s druge strane brzaca?
Nadam se da nema izvanzemaljskih bia.
Ne brini, sinko, znam da ne voli bajke. elim ti samo
pokazati Gijanu. Krenimo!
Decroux iskapi ostatak u ai, digne sidro i zgrabi veslo da bi
izbliza mogao promatrati slap. Golemo deblo koje je lealo preko
dvije stijene bilo je kao mala brana usred Approuague.
Odlino, ne mii se, polazimo.
Motor je zabrujao: piroga je bila udaljena od prepreke jo sto
metara. Poskoila je, uzdignutog pramca i brzinom od trideset
kilometara na sat sudarila se s ljepljivim deblom, te zadravajui
pravac kliznula preko njega Decroux hitro podigne motor i piroga se
lagano zanjie, a voda se od njena zibanja zapjeni.
Savreno si to izveo komentirao je skromno Philippe. To
je Decrouxu vratilo samopouzdanje; vie nije osjeao psihopatsku
potrebu da se vrati u Cayenne i potrai lijenika. Naprotiv, ponosio
se sobom i osjeao se veim pionirom od najveeg pionira, sretan da
je doao u tu daleku zemlju. U takvim trenucima optuivao je
zapadnjaku kulturu da ga je potpuno iskvarila, to je bilo potpuno
tono.
Nakon jednog sata, poto je isto tako okretno svladao i drugi
brzac, usmjerio je kljun piroge prema nekoj lomljivoj tvorevini,
vjerojatno od anelike, jedrtom pontonu koji je, bez sumnje, ve
cijelo stoljee prkosio vremenu i rijeci.
Motor utihne i do njih dopre um praume. Bilo je jedanaest sati
ujutro. arko sunce probijalo se kroz gusti, vodeni oblak i znoj koji
je tijelo Philippea i njegova oca prekrivao tankim, kiselkastim slojem
odmah se isparavao zbog tromog vjetra nad vodom. Decroux
zakorai na ljepljivu stepenicu, uspravi se i duboko uzdahne.
- 44 -

 Predstavljam ti Guymaubeuge.
Philippe stavi svoju malu ruku u veliku oevu apu, to je obojici
uvijek bilo ugodno.
to znai Guymaubeuge?
Legenda kae da je ovjek imenom Guy koji je doao iz
Maubeugea osnovao ovaj grad. Postoji stotinjak takvih gradova
izgubljenih u praumi. Evo to su kolonizatori znali najbolje stvoriti:
ruevine.
Budui da ga je Philippe ne shvaajui gledao, doda:
Doi, objasnit u ti, ali mi najprije dodaj posudu s ledom i
namirnice. Ne zaboravi mree za spavanje. Provest emo divan dan
na ovom arobnom mjestu.
Kad su bili na pontonu, Philippe je slabo razaznavao ono to je
vidio: na prvi pogledbi se moglo rei da je nekad jednim prolazom
buldoera kroz umu bila napravljena staza okruena oronulom
fasadom prekrivenom lijanama i mahovinom. U sredini je bila ulica
okruena kanaliima s mutnom vodom punom plastinih otpadaka i
praznih boca piva. umski vulkan snano je kljuao pod plonicima,
podiui kite lijana oko potpuno novih debla, brazdajui kolnik po
kojem je obilno raslo razno bilje.
Da li ovdje jo ima stanovnika?
Kad sam doao u Gijanu bilo ih je jo troje: potar, mjeanac,
te stari kopa zlata koji se drao na nogama zahvaljujui rumu. U
trenutku ludila ubio je potarevu enu i otada nema vie nikoga. Ali
prije trideset godina bilo je etiri tisue stanovnika, ispiraa zlata,
umara, ratara, ribara, lovaca.
Zato su iezli? Zbog izvanzemaljskih bia?
Ne rugaj mi se, Philippe. Nakon onog to sam sino vidio,
mogu ti rei da su izvanzemaljska bia manje opasna od raznih slubi
Poljoprivrede i Ujedinjene opreme i svih slubenika to iz svojih
parikih ureda upravljaju prekomorskim departmanima.
I Decroux odjednom ugleda u duhu gipku siluetu s drugog svijeta
s kojom je razgovarao sino. Bilo je neobino da i u tom gotovo
nestvarnom krajoliku nije ni najmanje sumnjao u svoj susret s
Taucetijem. Ako je delirij bio jedini nain da stupi u vezu s njim,
zakleo se da e ponovo piti dok ponovo ne uspostavi kontakt, ak i
po cijenu svog mentalnog zdravlja. Cijeli je njegov ivot bio
usmjeren prema komunikaciji s prostorom, traenju mnotva
- 45 -

moguih svjetova. Danas nije mogao odustati. Naravno, tu je bio

Philippe! A potomstvo je sputavalo sklonost k avanturi. Ali, ako nije
mogao tjerati svog sina da pije da bi mogao vidjeti Taucetija, nai e
naina da ga uvjeri u njegovo postojanje.
Poveo je sina prema unutranjosti ulice. Ve kod prve kue
ustanovili su da e plijesan unititi posljednje ostatke grada: meu
razmaknute opeke urastali su tanki i snani korijeni, dok su se
mahovina i liajevi uvlaili i u najmanji otvor. Balkoni od
izrezbarena drva protezali su se uz galerije, a potpuno zarao, troni
krov od valovita lima ljutio se u irokim, ravim ploama, komadao,
na njemu su nastajali otvori u koje su dopirali adventivni korijeni od
oblinjeg drvea. U prizemlju, pod trijemom koji se bio gotovo
sruio, jedan.je stari motor sluio kao priprosta skulptura, a stupovi
od plavih i crvenih plastinih kanti pridravali su klimave ostatke
zgrade.
Evo pote, ili tonije onoga to je od pote ostalo
promrmlja ganutljivo Decroux. Pasljednji put kad sam bio ovdje,
potar je bio mrtav pijan. Opijao se nakon ubojstva svoje ene koje
se dogodilo prije dva mjeseca.
Tko je bio taj potar?
Philippe se zainteresirao. Znao je razlikovati udesne prie, koje
je volio otac, i ozbiljne informacije kojima ih je ispreplitao, da bi
sinu predoio umjetnu sliku stvarnosti u kojoj su se mijeali san i
java. Osim toga, to mjesto oduevilo ga je svojom bujnou, ludou,
okrutnou. A tiina, koju su remetili samo zvukovi iz ume, davala
je toj udnoj okolini neto to je uznemiravalo ovjeka.
Jedan stari Crnac, po imenu Bndict Vasi, bio je zaduen za
gradnju elektrine mree u Gijani i kao poslovoa pridonio je
meusobnoj povezanosti Cayennea i Kouroua da bi se mogao
osnovati prostorni centar. Ovdje je dijelio potu, osiguravao radioveze i pokretao malu dizl-centralu.
Uli su kroz glavna vrata. U prvoj su prostoriji zidovi bili
potpuno oblijepljeni slikama u boji, istrgnutih iz francuskih,
amerikih, brazilskih asopisa na kojima nisu bile samo gole ene
svih rasa nego i razne nesree, prekrasni pejzai, raskono ureene
kue, vojne parade. Toplina, vlaga i vrijeme obiljeili su specifinom
patinom te slike, izblijedivi boje, oteujui oblike tako da su se sad
stapale u povezanu cjelinu, zelenu i svijetloplavu, blijedoutu i
smekastu.
- 46 -

 Ondje je bila Bndictova spavaa soba. Da li vidi tamo,

nalijevo, ono svjetlije mjesto; ondje je bio njegov hladnjak koji
imamo kod kue i koji sam ja naslijedio.
Ukleti hladnjak gdje duhovi dolaze nou piti.
Tono! Sve si shvatio. Ektoplazme starih stanovnika.
Otiimo radije u potanski ured.
Kroz pukotine na stropu, Decroux i njegov sin vidjeli su praumu
koja je zaposjela prvi kat. Istovremeno se inilo da su lie i zemlja
crnica zatitili prizemlje od invazije bilja. U uredu je vladao dojam
naputena muzeja a ne trule unutranjosti; sve je bilo relativno suho i
pranjavo.
Stari je stol zacijelo sluio kao pisai jer je jo bio pretrpan
papirima, potanski ig leao je na jastuiu, poteenom od plijesni,
parket je bio siv od prljavtine, ali se doimao kao da je nedavno
oien, a malu vagu na stolu uza zid sigurno su zatitile gornje
police jer bakrene zdjelice jo nisu bile potpuno potamnjele.
Pogledaj, tata, pismo! Philippe pouri prema omotnici to
je bila prislonjena uz praznu policu s pretincima. Poslana je na
poste restante u Guymaubeuge, za Georgesa Decrouxa.
To je za mene.
Decroux je hitro otvori, pogledavi najprije potanski ig.
Poslana je 12. rujna 1922, na dan Vasijeve smrti, a taj datum
ne mogu zaboraviti. Ne znam kako je ta koverta dospjela ovamo?
Dvanaestog rujna nije bila na pultu, a otkad je Bndict Vasi mrtav,
nitko u Guymaubeugeu ne prima i ne stavlja igove na prispjela
pisma.
Decroux je trenutak oklijevao prije nego je iz koverte izvadio list
papira. Njegov noni sastanak s navodnim izvanzemaljskim biem
dogodio se kad je dojmove primao pod utjecajem alkohola i bilo ih je
mogue odbaciti u trijeznom stanju. Ali, od tog opipljivog dodira s
nemoguim, posredstvom jednog jedinog puna, lagano su mu
zadrhtale ruke. Da bi ohrabrio sebe, glasno proita poruku:
Ako elite saznati vie, otiite u rudnik Fourmol. Potpis:
Tauceti.
to to znai? Povie Philippe. Priznaj da si ti ostavio
poruku!
Najeio se od straha. Usprkos fascinantnim igrama u koje ga je
katkad uvlaio otac, jo nije nikad prisustvovao takvoj igri sa
- 47 -

stvarnou. Zbunjen, uplaen, vidio je da je Decroux teko sjeo na

stolicu od trske, iza stola.
'
Sinko, kunem ti se da nita takvo nisam uinio.
Stavio je pismo na pisai stol i nekolikoga puta okrenuo i
presavio.
Doi, Philippe, sjedni mi u krilo; moram o tome razmisliti s
tobom.
Sin ustane i uuri se uz oeva prsa.
Gdje je taj rudnik?
Usred praume, kilometar odavde. Da bismo stigli tamo treba
nam pola dana jer treba kriti put.
Moda se to isplati; vjerojatno ondje postoji telefon za vezu s
tvojim duhovima.
Ima pravo, hajdemo tamo; nije vano ako se ne vratimo do
poetka kolske godine. to se mene tie, u Prostornom centru e
moi i bez mene.
Izali su na glavnu ulicu i ugledali malo, sivo prase koje je gacalo
u jednom kanalu i nije se uplailo kad su se pribliili. Philippe krene
tihim koracima ispred oca pokuavajui dohvatiti ivotinju koja nije
pokazivala da se boji. Kleknuo je podalje i ispruio oprezno ruku da
je pomiluje. Nije reagirala ni kad je jo vie pribliio ruku. Ali, im
joj je dotaknuo dlaku, ivotinja poskoi iznenaujuom brzinom i
nestane iza lijana.
Ne postoje izvanzemaljska bia koja iezavaju kad
vjerujemo da ih imamo ree pouno Decroux.
Potpuno smeten, Philippe se okrene prema ocu i prasne u smijeh.
U poetku nee biti teko; ja u nositi prtljagu, a ti e
maetom kriti put. Poslije u te zamijeniti kad prijeemo staru
zgradu za destilaciju.
Priekaj trenutak, odmah u se vratiti.
I otri po pismo koje je bio zaboravio na stolu.
Kad su stigli do zgrade za destilaciju, Decroux odloi teku
vreu, obrie elo i otvori prvu bocu piva koju ispije naduak.
Philippe je odrezao nekoliko grana, a otac mu ree:
ekaj, izgubit emo polazne toke.
Decroux izvadi kartu te kompas i pone odreivati poloaj.
Pogledavi u pravcu Guymaubeugea, oznai tono mjesto na kojem
- 48 -

su se nalazili.
Mislim da je rudnik Fourmol ovdje na karti. To staro okno
bilo je naputeno zbog nedostatka novca a koje je jedan stari inenjer
ponovo poeo uspjeno istraivati.
Zato je to napustio?
Jer ovdje sve umire, sinko, ak i bogatstvo. to vrijedi imati
tonu zlata u ovom prokletom zelenilu? Koliko ja znam taj Fourmol je
elio stii na brdo Tumuc-Humac, a da ne proe kroz Oyapok nego
kroz ikaru da pronae neizvjesne karipske gradove. Nitko ga nikada
vie nije vidio usprkos organiziranim potragama.
Ne znam zato se troi toliko novaca da bi se pronaao ovjek
koji se oito eli ubiti, a jedan mali grad, kao to je Guymaubeuge
koji napreduje, putaju umrijeti.
Decroux je uivao kad je Philippe tako razmiljao jer je u njemu
osjeao uzbuenje kakvo je i sam mogao doivjeti sa svojih
pedesetak godina.
To je pitanje morala. ovjek nema pravo da se izgubi jer se to
protivi religiji, republikanskoj dogmi, pa ljudi troe i po nekoliko
milijuna kako bi dokazali da to nije mogue. Grad, poput
Guymaubeugea, predstavlja stalnu opasnost za metropolu.
Pretpostavljam da ih na gijanskom teritoriju ima na desetine, stotine i
da ih povezuju ceste, eljeznike pruge, iskoritavanje uma i
rudnika se povealo, poljoprivreda je uspjena i svuda niu tvornice
za preradu. Za dvadeset godina ova je zemlja postala bogata. Borci
za nezavisnost okupili su pristae i izvojevali slobodu, a Gijanci su se
sami dobro snali jer su postojale neophodne infrastrukture. Evo
zato uprave za poljoprivredu i opremu daju upute suprotne
zakonima dobrog organiziranja proizvodnje, zato premjetaju suvie
poduzetne rukovodioce, uvoze strane proizvode, sve da bi departman
ostao nerazvijen!
Decroux je uutio, a Philippe stao intenzivno razmiljati. Sve je
to njemu bilo nejasno, zamreno, kao i svako razmiljanje odraslih. U
Gijani su ga zanimali Indijanci, izgubljeni u praumi, crnaka sela na
Maroniju, uma, rijeke.
Ali to je s Kourouom i tvojim poslom?
Kourou je neto drugo. Budui da su Gijanci stekli
nezavisnost imaju i drugih briga, a ne da misle o prostornom centru!
Bilo je ugodno kraj zgrade za destilaciju, u drhtaju lia i sunca,
- 49 -

u vlazi to je djelovala tako da se sve zaboravi. U ikari se ovjek

osjeao kao da s prirodom ini cjelinu.
Decroux izvadi iz depa smotak crvenog konca, i poto se uvjerio
da se dobro odmotava, prui ga Philippeu.
Ti sada dri Arianino klupko. Zapamtit e mjesto gdje u
zasjei, a ja u svaku granu-putokaz okrenuti u smjeru naeg
povratka.
Ustao je i noem lagano udario po jednoj granici tako da se ona
svinuvi se okrenula prema njemu. Bez tih mjera opreza svatko
bi se, tko nije roen u praumi, izgubio nakon etvrt sata hoda.
Dogaalo se ak da se izgube i domoroci. Prauma je jedna vrst
labirinta i tu se samo izvjebano oko dobro snalazi.
Pogledaj, evo nalazita zlata!
Gdje? Ja nita ne vidim.
Decroux jednim pokretom podigne sina na ramena.
Gledaj tamo, ono ukasto jezero.
Bila je to iroka, elatinozna lokva u kojoj je mrtvo, ogoljelo
drvee stajalo kao totemi. Nadesno se nalazio grobni humak od hrpe
kamenja na koji se uhvatila plijesan, a jo dalje gomila zaralog
materijala u raspadanju.
Ako povjerujem legendi, ta gomila kamenja staro je
obitavalite inenjera Fourmola, zgrada tamnice koju je on obnovio.
Pribliili su se tom mjestu, jednoj konstrukciji koja je bila trideset
metara dugaka i petnaest iroka. Velika, masivna zgradurina bila je
sagraena od golemih komada kristalastog kriljevca, od stijena nalik
na granit, a ploe od tinjca zadirale su u zelenilo liajeva, mahovine,
plijesni, sitne paprati bilja to je napadalo kamen.
Kia je odjednom poela padati kao da im je netko na glave izlio
vedro s vodom od nekoliko tisua hektolitara. Nisu imali vremena
obui kabanice i zaas su bili mokri. Nije imalo nikakva smisla da
potre, pa su mirno hodali ne bi U pronali izlaz iz tog udnog
spomenika.
Nali su vrata, teku plou od nerajueg elika, malo oteenu
vlagom. Na trostrukoj bravi bio je klju. Decroux ga bez problema
okrene i gurne vratnicu koja zakripi. Philippe je odmah htio ui, ali
ga otac odluno zadri.
ekaj, najprije emo vidjeti to se tu krije.

- 50 -

Odloio je vreu, izvadio svjetiljku i uperio je prema kraju

prostorije. Osjetili su dah svjeine. Mjesto je izgledalo nenastanjeno.
Uli su i pipajui hodali uzdu lijevog zida. Uto zau ju zveket i
upali se est sjajnih fluorescentnih cijevi.
to si uinio? apne Decroux.
Sluajno sam dodirnuo prekida.
Ugledali su namjetaj: stol i nekoliko fotelja od bambusa,
stakleni ormar u kojem su bile boce i konzerve, hladnjak, radioaparat, televizor i zastario magnetoskop. Rashladni ureaji, ugraeni
u zidu, poeli su raditi.
Bar da...
to si rekao, tata?
Philippeov mu se glas uini nesigurnim.
Nita, samo sam se pitao da li su rashladni ureaji bili
ukljueni prije no to smo uli. Temperatura je ugodna tako da je
nemogue da su u ovom podrumu sauvani odavno.
Moda bi bilo najbolje da iziemo?
To ne dolazi u obzir; svuci se, obrisat u te.
Nakon 32 stupnja vani, sada im je bilo skoro hladno. Philippe je,
drui, svukao koulju i hlae. Decroux ga je umotao u veliki
frotirasti runik i trljao dok se nije ugrijao.
Sjedni, ja u se presvui.
Dok je puku, spremnu da ako treba opali, stavljao uza zid
i dok je traio suho rublje, pogleda Philippea. Dao mu je pokriva i
pokrio ga, skvrena u fotelji.
Ostani asak ovdje, idem pogledati odakle dolazi ta udna
svjetlost.
Tata?
Da?
Nita... idi, ali se vrati brzo!
U redu, a ti mi pripremi pun.
Kia je estoko udarala po kapuljai i vani je sve postalo tamno
smaragdno i ljubiasto. Decroux obie oko zgrade, osvjetljavajui
zidove svjetiljkom. Nije vidio nijedan kabel. Kad je sve pregledao,
podigne glavu prema sivom nebu i odjednom mu se uini da je meu
granama, u niskim kronjama ugledao etiri crne ploe na deblima.
Ploe foto-galvanskih elija! zakljui smjesta.
- 51 -

Budui da nije bilo zagaivanja, mogle su dugo funkcionirati.

Jurnuo je u brvnaru i otvorio ormar.
to trai, tata?
Baterije za snabdijevanje nou; netko ih je izvadio u namjeri
da ovu sobu pretvori u prostoriju gdje se boravi danju.
Decroux je sjeo nasuprot sinu, poto je na kuku objesio kabanicu
da se ocijedi, uzeo au s punem i polako otpio. Philippe se uurio
uz njegova koljena.
Sada idemo?
Ne, naa zadaa jo nije zavrena. Ve si zaboravio pismo?
Izvadio ga je, potpuno zguvana, iz depa na hlaama.
Mnogo sam razmiljao. Da li si zapazio rukopis? Philippe
zanijee.
To je rukopis osobe u posljednjem stadiju pijanstva; drhtav
je, neitljiv, nevjet. Ali to nije rukopis nekog nepismenog ovjeka.
Mislim da je poruka od Taucetija, ali to nije napisao on nego
Bndict Vasi u delirijumu, prije nego to je umro.
Philippe podigne oi.
Opet tvoja izvanzemaljska bia. Ali, to je nemogue. Rekao
si mi da si bio prisutan kad je potar umro i da pismo nije bilo tamo.
To je prividna proturjenost. Siguran sam da e taj paradoks
biti objanjen u ovom bunkeru izgubljenog vremena. to misli, gdje
je inenjer Fourmol mogao ostaviti obavijesti?
Postoji magnetoskop.
To sam i oekivao da e rei. Postoji mala videoteka koja je
dobro sauvana zahvaljujui rashladnom ureaju.
Pregledali su kasete: desetak porno-naslova, nekoliko vesterna,
zatim dvije prazne kasete koje je sam Fourmol ili netko drugi
magnetoskopirao: POTRAGA ZA ZLATOM i IZVANZEMALJSKA
BICA KREU U NAPAD, iji su naslovi bili ispisani rukom.
Decrouxu se deifriranje poruke inilo teko tako da je oklijevao
prije nego je ukljuio televizor i stavio video-vrpcu. Philippe je bio
oduevljen: sve se odvijalo kao u najgorem crtanom filmu. Decroux
pritisnu tipku play i na ekranu se pojavi loa slika. Zatim je malopomalo sinhronizacija slike i teksta postala bolja. Sin i otac smjestili
su se u fotelje da prisustvu projekciji loeg znanstveno-fantastinog
filma iz pedesetih godina, i ve nakon pola sata obojica su vrsto
- 52 -

spavali.
Kad se Decroux probudio, mislio je da je njegov drijeme trajao
samo nekoliko sekundi. Na ekranu je sada bila udna sprava koja se
upravo sputala u umu. Zainteresirao ga je nekonvencionalni oblik
svemirskog broda. Radilo se o vrlo udnom tetraedru.
Philippe, pogledaj!
Jedan pano na tetraedru se otvori, zatim drugi, trei i ugledae
sjajnu, metalnu kuglu iji se gornji dio beumno otvori pokazujui
sloenu unutranjost. Decroux, iznenada shvativi, apne sinu, kao da
su izravno prisustvovali sceni, plaei se da ne iezne dok je
govorio:
Vidio si; to uope nije LJUDSKI!
Slaem se odgovori Philippe.
Da li si opazio da okolina izgleda kao i stari rudnik inenjera
Fourmola? Sto metara dalje od te kue iskrcala su se izvanzemaljska
bia.
Obojica su ekali to e se dalje dogoditi. Panju im je zaokupila
nepomina slika svemirskog broda koji se rasprsnuo u dvije
polukugle. Nita se nije dogaalo.
To je glupa podvala.
Da li si ve vidio kamen u stanju delirijuma tremensa?
Philippe je razrogaenih oiju gledao oca.
Cini mi se da si rekao ne. Objanjenje pojave koju smo vidjeli
je djetinjasto. Tauceti su nevidljivi ljudskom oku i kamera, koju su
izmislili ljudi, ne moe ih snimiti. Ovog asa prisustvujemo
iskrcavanju izvanzemaljskih bia i, na alost, ne moemo ih vidjeti.
Ja u tome doskoiti!
Decroux odluno ustane, izvadi bocu s rumom iz vanjskog depa
naprtnjae i do vrha napuni plastinu au.
Prihvaam se monog sredstva.
Tata!
Zar ti nisi uvjeren da je to potrebno? Zar ne misli da ovu
tajnu treba odgonetnuti?
Philippe, mrgodei se, sagne glavu. esto je znao zadrhtati od
straha kad je vidio Decrouxa kako odlazi prema predjelima koje on,
vjerojatno, nee nikada upoznati, i protiv svoje volje ponovo je
osjetio isti strah kad mu se otac odluio za MONA SREDSTVA.
Decroux je shvatio, odloio bocu i au, podigao sina i stavio ga u
- 53 -

mreu za spavanje. Philippe je uporno gledao u nepominu sliku koja

je jo bila na magnetoskopu. Stara zgrada tamnice sada mu je
izgledala kao tajanstvena kripta gdje e se razrijeiti sve zagonetke
koje su se dogodile u posljednja dvadeset i etiri sata. Svojim se
skepticizmom stalno opirao ocu jer se bojao da e ga odvui u nove
ponore i svijet koji je izmislio. Decroux je elio okruiti svijet koji je
Philippe smatrao osnovom stvarnosti.
Decroux je sistematski poeo provoditi svoj program. Ispijajui
au za aom osjeao se mnogo bolje i mozak mu je postao bistriji,
poto se cijeli dan uzdravao od pia. Ipak, slika na ekranu se nije
izmijenila. Imao je samo vremena opaziti da se kugla rastvorila,
stranice tetraedra su se sloile, i svemirski je brod odletio prije nego
je vrpca na magnetoskopu dola do kraja. Vratio ju je, popio jo dvije
ae ruma i pritisnuo tipku play. Dogaaji na filmu odvijali su se
potpuno jednako kao i prvi put. Osjeao je da njegovo pijanstvo
dosie trei stadij. Kako se ono sve jasnije oitovalo, ponovo je
zadovoljan osjeao da se zaustavilo vrijeme, to mu se dogaalo u
takvim situacijama. Ali magnetoskop koji je stvorila tehnologija,
nesposobna da opazi nevidljivo, uporno je ponavljao racionalne
podatke.
Ali evo, ljudski je mozak imao istu sposobnost kao i video-traka:
da se na kraju iskljui i da automatski stavi stop, kad mu se inilo
da je zavrio elektronsko ienje vidljivog svijeta. Sada je
Decrouxov mozak imao sposobnost da vidi ono to njegovi blinji
nisu mogli zapaziti. Najprije se promijenila unutranjost prostorije;
svjetlost je imala novo znaenje, novu osobinu. Gotovo je opipljivo
osjeao staru tamnicu, kao da su mu optiki ivci bili obdareni
drugaijom osjetljivou u kojoj su se mijeali njuh, opip, okus, sluh.
Zidovi vie nisu bili samo materija i boja nego i miris, okus, zvuk.
Stvari su postale opipljive.
Jo nikad do tada nije shvatio kakve je sposobnosti razvijao
alkohol kad je organizam bio zasien, i to zato to mu nikad nije
uspjelo odrati takvu povezanost svojih percepcija. Trebalo je
vjebati da se odri potreban meusobni odnos izmeu svih novih
informacija to ih je primao, kao i njihovu mentalnu postojanost.
Obino se um, smuen, nije znao odrvati i gubio se u prolaznom
ludilu, ili bi sauvao samo jedan oblik svoje vizije obnovljenog
svijeta. Decroux je svom eksperimentu priao s potrebnom naunom
ozbiljnou da ga dovede do kraja.
- 54 -

Najprije je osjetio miris po ustajalom riinom branu koji je

prepoznao pogledom, zatim krzno Taucetija, i napokon se
izvanzemaljsko bie pokazalo cijelo, sklupano u fotelji od bambusa.
Polako ustane, gledajui Decrouxa.
Vidim da ste shvatili moju poruku.
Kako ga je mogao tako gledati kad nije imao oiju? Kako je
mogao govoriti kad nije imao usta? Promatrajui ga paljivo,
Decroux opazi da ak nije imao ni udova. Bio je, zapravo, samo
tijelo bez odreena oblika, neka vrst krznene vree bez ikakva
vidljivog organa. To ga nije uznemirilo.
Pitam se kako ste mi poslali ono pismo na poste restante?
Bndict Vasi bio je veliki pijanac. On naravno nije imao
vau neurosenzibilnu sposobnost, ali sam mu ipak uspio izdiktirati
tekst i natjerati ga da nalijepi marku na kovertu, prije nego to je
umro.
Ali, kad sam ga posljednji put vidio, ve je bio mrtav.
To je vrlo jednostavno jer mi djelomino imamo mo da se
vratiimo u vremenu. Najtee nam je doi u kontakt s vaim blinjima
jer nemamo utjecaja na vau stvarnost. Shvaate li zato?
Predosjeam, ali nemam nauno tumaenje za tu pojavu.
Potrebno je postii neku vrst napetosti vaeg ivanog
sistema koju slijedi elektrokemijski poremeaj organizma zbog
promjene senzorne percepcije.
I samo alkohol...
Mi nikad ne pijemo, samo, nismo na istoj valnoj duini s
vama. Mi aljemo, ali vi ne primate.
Ukratko, treba podesiti ljudsku valnu duinu uz pomo
odreene koliine ruma ree hladno Decroux.
Ruma ili neeg drugog. Jedanput sam imao izvrsnog
suradnika koji je to postajao preko viskija.
Tauceti ustane i poe, ako se tako moe rei, jer njegovo se
kretanje teko moglo nazvati hodanjem. Da li se uope kod njega
radilo o kretanjama? To se ne bi moglo tvrditi, zbog ameboidne
morfologije izvanzemaljskih bia. U nekoliko stotinki sekunde doao
je do Decrouxovih nogu i tamo se rasplinuo poput lokvice. Osjetio se
snaan miris na staru puderijeru.
Recite mi vi, koji imate iskustva, da li moram nastaviti piti, ili
se mogu nadati da e ovo stanje potrajati?
Imamo dovoljno vremena da sve objasnimo.
- 55 -

 Ponimo odmah. Govorimo najprije o svemirskom brodu.

Tko je snimio vrpcu?
Inenjer Fourmol. Krenuvi u potragu za napravom, izgubio
se u praumi. teta, imao je sve osobine neurosenzibilne osobe.
Alkohol je izvrstan lijek protiv kolonijalne depresije, ali,
recite mi, zato ste nas posjetili? To je turistiki posjet?
Nije. To je robija.
Tauceti se skupio i sad je bio tanak stup, podignut pred
Decrouxom koji je opazio da su morfoloke promjene kod Tauceti ja
bile isto to i gestikulacija kojom se ljudi slue dok govore.
to mislite pod tim robija?
Isto to i vi. Na Zemlju alju robijae s naeg planeta.
Da Decroux nije osjeao da mu je tijelo potpuno ukoeno od
alkohola tako da je mogao i uspravno stajati, vjerojatno bi se zbog
tog otkria onesvijestio. Promatrao je prostoriju da se uvjeri kako se
nije promijenila i upitao:
Zato ste osueni?
Teko je to rei ljudskim rjenikom. Recimo da je rije o
seksualnom prijestupu, nastranosti koju nai zakoni ne doputaju.
To je zloin?
Zavisi kako se na to gleda.
Da li ste nekom nakodili?
Odgovorit u vam isto.
To je uzrujalo Decrouxa tako da je poremetio vezu sa svojom
neurosenzibilnom vizijom. Tauceti se, vjerojatno, zbog tog zabrinuo
jer je odmah promijenio oblik i postao irok dep od metra u kojem
je kucalo njegovo krzno boje senfa.
Na naem planetu stanovnitvo tvori samo jednu veliku,
viestaninu masu, koja se razmnoava dijeljenjem jezgri. Tako smo
okupljeni od pamtivijeka. Odvajamo se samo da bismo izvrili
odreene zadatke kao to je gradnja svemirskog broda i istraivanje
svijeta. Ja sam elio ponovo nai svoju prvobitnu jedinstvenost i
odvojio sam se od svog naroda da budem jedinka.
I to je seksualni zloin?
Naravno.
Nitko nikada nije bio poslan na robiju zbog toga! Pitam se da
li mi govorite istinu. Moda ste osvaja.
Dokazat u vam suprotno i traiti da me ukrcate u prvi let
- 56 -

prema Proxima Centauri.

Aluzija na daleku, nerealnu slubu u kojoj bi imao beznaajne
dunosti jako naljuti Decrouxa, tako da ga je Tauceti molio da popije
au ruma kako bi sauvali kontakt. Lagano drui, elio je to
uiniti, ali je boca bila prazna. Pribliio se mrei u kojoj je spavao
Philippe, pipajui, izvadio iz vree drugu bocu i otpio dugi gutljaj. S
olakanjem uzdahne, ustanovivi da je svijet u koji je uspio ui jo
postojan.
Sin se nije probudio, niti pomaknuo, ali je tiho promrmljao:
to radi, tata?
Razgovaram s jednim robijaem.
to?
Philippe, smeten, iskoi iz svoje mree. Pogleda prostoriju koja
mu se uini potpuno izmijenjena. Nekoliko metara dalje, nejasno se
micala neka vrst ukaste stolice bez naslona.
to je to? zaurla Philippe.
Tauceti. Ne boj se, predstavit u ti ga.
Dobar dan pristojno ree izvanzemaljsko bie. Prvi put
ovo vidim! Uspjeli smo ovdje stvoriti posebno mjesto gdje me svi
vide, ak i oni koji nisu neurosenzibilizirani posredstvom alkohola.
Zato je nalik na stari, ispranjeni jastuk?
Moe nalikovati na bilo to, sinko. Tauceti nemaju odreen
oblik.
Oprostite, mogu nalikovati na sve to elim, a to nije bilo to.
I da bi potvrdio svoje rijei, izvanzemaljski stvor se preobrazi u
ljudsku, krhku i sitnu ensku priliku.
Ostanite tako apne Philippe. Vrlo ste lijepi.
Hvala na komplimentu odgovori on suho. Moemo li
sada razgovarati o ozbiljnijim stvarima, o onom to sam vas malo
prije pitao?
O letu prema Proxima Centauri? Ali to je nemogue. Program
je potpuno izmijenjen. U poetku se radilo o putovanju prema
najbliem poznatom sunevu sistemu, a posadu je trebalo da ine dva
ovjeka koja bi zamrznuli da proslave 2000. godinu i drugi roendan
osnivanja Evrope. Ali je odlueno da kapsula, koju e raketa
Evropa poslati prema Proxima Centauri, bude samo
automatizirana sonda.
Philippe se pobuni:
Tata, zato taj let vie nema nikakva smisla?
- 57 -

 Lige za zatitu morala postale su svemone u evropskoj

Federaciji. One su zakljuile da bi svemirski brod s ljudskom
posadom bio uvreda etike jer su je trebali sainjavati jedan mukarac
i jedna ena.
I to je bila zapreka?
To je podsjealo na Adama i Evu koji su krenuli u osvajanje
raja. Takvo bogohulenje je za Lige nedoputeno.
To mi potpuno odgovara. Nije mi potrebna atmosfera da
preivim i moj se organizam moe tome prilagoditi. Pretpostavljam
da e vam biti lake uvesti me u kapsulu ako u njoj nema nikoga.
Zato elite ii na Proximu koja je tisuu svjetlosnih godina
udaljena od vaeg planeta?
Tamo e mi biti dobro. Ne namjeravam se vratiti i pridruiti
svome narodu. elim se prikljuiti jednoj otpadnikoj grupi.
Koja se bori za povratak na jednostanino jedinstvo?
Pogodili ste.
im je to rekao, Tauceti promijeni oblik, pretvorivi se u lokvicu.
Decrouxu je to bio dokaz da je Tauceti duboko uznemiren. Od
poetka je sumnjao da ponaanje tog stvorenja nije bilo tako iskreno
kako ga je ono nastojalo prikazati. Ali, kako otkriti prave namjere
razvijenog protozoa? AMEBA SAPIENS?
Da li su prijatelji nae amebe zaista i nai prijatelji?
Ne razumijem.
Nita, nita, samo sam razmiljao. Sluajte, ne mogu vam
odmah odgovoriti. S jedne strane, time dovodim u pitanje svoj
poloaj u Kourou, a s druge, nemam nikakva ozbiljnog razloga da
vam pomognem da pobjegnete odavde, iako ste mi simpatini. Vidjet
emo se sutra.
I Decroux, dospjevi do kraja svog eksperimenta, padne u komu.
ooo
Tata, tata...
Decroux se podigne u svojoj fotelji i bolno zastenja.
Spava ve dva dana.
Oh, a Centar!
Pokuao je ustati, ali mu se uinilo da su mu kosti uvrene
dobro zategnutim vijcima i maticama.
Donesi mi pivo i pet aspirina, inae u ostati prikovan uz ovu
- 58 -

fotelju, sinko.
Philippe, koji je bio naviknut na takva bolna jutra, pripremao je
to je otac traio. Decroux je polako pio, dok je on slagao razbacane
stvari.
to je bilo s Taucetijem?
Proveo je no sa mnom, u mojoj mrei za spavanje, zatim je u
zoru iezao i od tada ga nisam vidio..
Nije ostavio nikakvu poruku?
Nita posebno.
Ako misli bio iskren. Osjeao je odbojnost na pomisao da bi
se ponovo osjeao kao sada, ali je isto tako nejasno osjeao da se
nee moi osloboditi misli na no provedenu s izvanzemaljskim
biem. To je bilo ono to je oekivao od ivota: neto neobino,
novo, zauujue! Nikakvo pijanstvo mu nije moglo pruiti takav
osjeaj.
Sat kasnije iziao je i ponovo se naao u praumi. Philippe ga je
posluno slijedio. Decroux se malo udio njegovoj neobinoj
ravnodunosti, ali dogaa se katkad da velike emocije izmijene duu.
On je svoju prekalio, ovrsnuo na vatri svojih snova i u alkoholu.
Povratak u grad protekao je bez ikakvih neprilika.
Kako se pribliavao dan polaska rakete Evropa za Proxima
Centauri, u centru Kourou vladalo je opsadno stanje. Po cestama su,
na sve strane, bile postavljene pregrade, helikopteri su nadgledali
zabranjen teritorij, novinari su u svojim hotelima napeto oekivali
dan lansiranja, dok su sumnjive osobe, stigle iz trinaest drava
evropske zajednice, razgledale ureaje.
U nedjelju, dan prije lansiranja, Tauceti se nije vratio. Kao i
uvijek u takvim situacijama, Decroux se klonio svih poroka. Bio je
toliko zaokupljen poslom da nije ni osjeao potrebu za piem. Kako
se polazak pribliavao, sve vie ga je obuzimao nemir. Pitao je sina:
Siguran si da izvanzemaljsko bie...
Ve sam ti rekao. Dugo mi je priao o svom djetinjstvu
unutar zajednice, o nastajanju elje da bude slobodan; dugo mi je
govorio o otkriima njegovih sunarodnjaka, o pribliavanju drugim
svemirskim tijelima, o udesnom materijalnom svijetu ivih bia,
pejzaima, ali ni rijei o svome putovanju.
Dobro, dobro.

- 59 -

Decroux je osjeao potrebu da zaplae. Da nije prekinuo kontakt

s Taucetijem mogao je mnogo nauiti o svijetu kao uzvrat za uslugu
koju bi mu pruio.
Udahnuo je i osjetio stari poznati miris. Ne, to nije mogue!
Natoio je punu au, srknuo i stao razmiljati.
Sat kasnije uao je u Philippeovu sobu. Djeak je spavao, a miris
po riinu puderu postajao je jai. Pribliivi se, Decroux je
prepoznao krzno izvanzemaljskog bia koje je poprimilo oblik
Philippeova pokrivaa. Sagnuo se i pomilovao ga.
Tauceti se skupio u klupko.
Oprostite, probudio sam vas.
Ja nikada ne spavam; bojim se svih situacija koje podsjeaju
na smrt. Ovdje sam da Philippeu pruim zadovoljstvo.
Dopustite mi jedno pitanje: kako vas mogu vidjeti kad sam
trijezan?
Dok ste bili u stanju delirijuma vae je oko primalo nove
frekvencije, bilo je za to spremno. Zapravo me ne vidite, ali va
optiki sistem prevodi ono to otkriva u nevidljivom.
Gdje ste sada?
Da li imate ruma? Decroux potvrdi.
Uzmite bocu i sjednite, moram vas neto pitati.
Posluao je i ispruio se na kauu kraj otvorenog prozora. Tauceti
se oprezno izvue iz mree za spavanje, a tijelo mu je postalo ljebi,
a onda okrugla stolica bez naslona, kao prije nekoliko dana.
Reeno ljudskim jezikom, ja sam zaljubljen.
U koga?
Kad sam vam rekao da sam bio osuen zbog seksualne
izopaenosti, nisam govorio istinu. Lagao sam kad sam rekao da su
me poslali na robiju jer sam elio pronai svoju jedinstvenost. Jedno
jednostanino bie ne moe ivjeti samo. Da bi opstalo, potrebno je
da se spoji s jednim od svojih blinjih, ili s vie njih. Samo, ja se ne
volim spajati s Taucetima, nego s drugim vrstama iz galaksije. Zato
sam izopaen i prema tome, robija.
Neete mi valjda rei da ste se spajali i s mojim sinom?
Da, i on i ja smo, to se toga tie, nemoni. Rije je o
neodoljivoj uzajamnoj senzualnoj privlanosti.
Kako radite... to?
- 60 -

 Vrlo jednostavno; sav uem u Philippeovo tijelo i ondje se

rasplinem. Mi smo bia neznatne vrstoe i moemo se, prema
potrebi, iriti ili zgusnuti. U sluaju spajanja, rairimo se kao plin u
organizmu onog s kim se spajamo.
To je, dakle, proimanje! Vi za vladate linou onoga koga
osvojite.
Osjetivi iznenadni bijes, Decroux ustane, skoi prema jednoj
komodi i iz ladice izvue parabelu.
Ubit u vas, Tauceti; jedino to zasluujete. Vi ste najobiniji
parazit!
Prije nego uinite neto to ete poaliti, pitajte Philippea to
misli o tom.
Dijete ne treba pitati za dozvolu da bismo ga oslobodili buha.
Probuen vikom, Philippe otvori oi u asu kad se Decroux
spremao da pritisne obara.
ao mi je, sinko, to je za tvoje dobro.
Decrout povue obara, a izvanzemaljsko bie se odmah
rasprostre po prostoriji, tako da je dodirivalo rubove zidova. Metak
se zaustavi na stropu, a Decrouxa obuze snaan osjeaj potpunog
tjelesnog zadovoljstva.
Oprostite mi ree Tauceti, skupljajui se, nisam imao
izbora. Ne obiavamo, makar i djelomino, spajati se s ljudima koji
to ne ele.
I svaki put je ovako? upita zadihano Decroux. Zar se
moete spajati s nekoliko osoba? Da li je mogue da Philippe, vi i ja
budemo jedno?
Teko, ali nije nemogue. Moram to najprije uiniti s vaim
sinom i potpuno promijeniti njegov metabolizam, a onda u se spojiti
s vama.
Da li tako ujedinjeni moemo preivjeti u svemirskoj kapsuli
bez kisika i u hladnoi?
Izvanzemaljsko bie oklijevalo je trenutak, a onda potvrdno
odgovori.
Pripremite se, cilj nam je Proxima Centauri. Tauceti polako
poprimi oblik spirale.
elim pokuati, iako nisam siguran da u uspjeti. Oprostite
to u vam rei istinu, ali spajanje sigurno uspijeva samo izmeu
- 61 -

mladih osoba. Nakon izvjesnih godina osobnost jednog ovjeka

suvie se kondenzira i nastaju prekidi u mentalnoj ravnotei koji
razaraju tako stvorene cjeline.
Mislim da bismo trebali pokuati. Sinko, da li se slae? Ti
odlui.
Philippe potvrdno zakima glavom. Poto je doivio avanturu s
Taucetijem, vie nije bilo tajni. Sada je shvaao zato je tata stalno
mijeao matu i stvarnost; radilo se o interpretaciji promjenivosti
pojmova. Sve je izgledalo mogue pod uvjetom da se ovjek ne
spotakne o pravila nametnuta kulturom.
Poet u raditi ree izvanzemaljsko bie. Najprije
ugasite svjetla u vrtu; nikad nije dovoljno opraza.
Decroux ga poslua i soba je sada bila uronjena u potpuni mrak.
Uinilo mu se da je prolo mnogo vremena dok nije ponovo osjetio
uzbuenje i radost spajanja.
Kad je to bilo zavreno, bio je trostruki, to ga nije smetalo.
Naprotiv, primio je Taucetijeve misli i shvaao ih u najirem
znaenju, sa svim njihovim proturjenostima. Veselio se to tako
savreno komunicira sa svojim sinom, bez rijei kao posrednika,
cijenei tu potpuno novu ljubav.
Zajedno su razmislili o situaciji. Vie nisu imali potrebu da
razgovaraju; pitanja i odgovori gotovo su se istovremeno javljali u
njihovu mozgu. U Prostornom centru Kourou, Decroux je imao
odgovornu dunost u logistikoj slubi, tako da nije bio u izravnoj
vezi s raketom Evropa i tehnikim pripremama vezanim za
polijetanje. Naprotiv, bili su mu dostupni dokumenti u koje
specijalizirano osoblje nije imalo uvid. Bio je jedan od trojice u
Prostornom centru koji su znali za postojanje podzemnog prolaza, to
je izravno vodio iz dvorane za kontrolu u spremite gdje je bila
raketa. Njima su se posluili samo jednom, da zamijene astronauta
koji je umro nekoliko sati prije polijetanja. Ali, postojala je i tajna,
strana namjena: tim putem moglo se za nekoliko sati promijeniti
nevini satelit za komunikacije u taktiku napravu prostor-Zemlja,
strane razorne snage.
Izabrali su taj put. Bez tekoa smjestili su se u kapsulu, sto
dvadeset minuta prije polijetanja u asu kad su poeli ispitivati
sve instrumente na sondi i ispunjavati tri kata rakete, to im je
omoguilo da ostanu neotkriveni.

- 62 -

Decroux je iznad svega mrzio ekanje. Iako je bio oaran

spajanjem, osjeao je da su mu duhovi njegova dva druga po tijelu
osvojili svijest. U prvo vrijeme su mu se bili potpuno predali, a sada
su ga poeli prisvajati. Kad prou ti teki trenuci, kad se oslobodi
uspomena, bit e sposoban da potpuno uiva u tome spajanju. Ali,
cijelo se njegovo bie bunilo, nije se eljelo predati i potpuno ostati
bez svoje tajne. Dogaalo se ono to je bio predvidio Tauceti.
Decroux nije bio pomirljiv sa svojim sinom i izvanzemaljskim
biem jer je bio tei, mnogo tei od njih, i jer je zbog snage vlastita
duha njihovo jedinstvo bilo nestalno.
Kad se Philippe sjetio svoje majke koja je zbog Decrouxove
nepanje poginula u automobilskoj nesrei, i Decroux je grubo
prekinuo kontakt i zatekao se na tlu, kraj nekog krznom obrasla
stvora to je gmizao i u kojemu je djelomino prepoznao sina. Ubrzo
je Philippe postao jasno odreen, ali je Tauceti bio u njemu.
ao mi je, sinko, ja ne mogu.
Ostalo je jo malo vremena. Bilo je suvie kasno da izie, raketa
je bila spremna za lansiranje i svaki je kontakt s okolinom bio
prekinut.
Decroux se osjetio prazan, nepokretan, kao da je kao aktivni
sudionik proivio sto dvadeset dana Sodome. Philippe ga je pogledao
svojim sjajnim oima.
Pokuajmo jo jednom.
Suvie je kasno. Tauceti je imao pravo, moje me uspomene
vrsto veu za Zemlju. Ne treba stjecati navike, sinko, ili je sve
izgubljeno.
Hajde odmaknite brzo reetku, inae ste VI izgubljeni!
Vie ne postoji, blokirali su je poto je u kapsulu ugraena
sonda. Postoji samo preklopnica koja se pokree izvana.
Ja idem ree Tauceti.
Brzo se odvoji od Philippea, izae iz svemirskog broda, pomakne
otvor i vrati se.
Preostalo je samo jo nekoliko sekundi do lansiranja.
Veliko Decrouxovo tijelo jedva je prolo, morali su ga gurati.
Visio je sto dvadeset metara iznad tla, drei se rukama za rub
kapsule. Sreom da ga na tom mjestu kamere u centru i objektivi
predstavnika tampe i balistike nisu mogli vidjeti jer bi let bio
otkazan.
- 63 -

Izvanzemaljsko bie se proiri iznad njega u obliku krila.

Pustite se, ja u vam sluiti kao padobran. Decroux je jo
jednom pogledao sina i tuno se osmjehnuo.
Sretan put, sinko.
Philippe mu poalje poljubac. Zatim se sve zbilo munjevitom
brzinom, povratak izvanzemaljekog bia u sondu, zatvaranje
preklopnice, Decrouxov brzi pad prema najbliem humku. Bio je bez
daha, na tlu, kad je raketa poletjela. Oko njega utala je prauma,
topla, vlana, zelenija nego ikada.
Kad je doao u svoju kuicu u Kourou, Decroux je prvo napravio
pun s limunom. Kad ie usnama dotaknuo au, jedna se ruka spusti
na nju.
udna, opnasta, prozirna ruka. elio je vidjeti kome pripada.
Ja sam Vegalyre ree izvanzemaljsko bie, kandidat za
sljedee putovanje na Proximu.
Maknuo je ruku. Decroux je to iskoristio da popije jedan gutljaj,
a Vegalyre je odmah iezao.
Kad ga idui put vidim, pitat u ga zato sva iva bia na ovome
svijetu biraju Zemlju kao kaznionicu, a naroito Gijanu, pomislio je
Decroux i ispio svoju au.

- 64 -

Alain Dormieux:
La Vana
Prevela Jadranka Supi

Vana

Slovicu je bilo dvadeset pet godina kad je odluio nabaviti Vanu.

Stanovano je u novom dijelu Pariza, u etvrti Meudon. Njegov se
udobni stan nalazio na dvadeset sedmom katu, u jednom prosjenom
stambenom bloku. Slovic je mirno provodio dane. Ispunjavao je
svoje graanske dunosti radei dva sata na dan, to je bilo
obavezno. Ostatak vremena provodio je u dokolici.
Bio je tih i osjetljiv mladi. Volio je da ga posjeuju prijatelji
njegovih godina, neenje, kao to je bio i sam. Njegov prijatelj Mike
radio je u istom uredu, ali su se ondje rijetko sretali jer im se
raspored sati esto nije podudarao. Mike i Slovic obiavali su
zajedno ruati ili veerati.
Zakonski propisi branili su mukarcima da ive s nekom enom
prije navrenih trideset godina. Mike je govorio da u meuvremenu
treba dobro iskoristiti vrijeme i preputao se svim moguim uicima.
Slovic nije imao takve sklonosti. Katkad je alio to ne ivi u
prolosti, u dvadesetom stoljeu. Prialo se da je tada svaki mladi
mogao osnovati svoj dom nakon zavrenog puberteta. Ali, u to
vrijeme planet nije bio prenaseljen. Katastrofalni porast nataliteta bio
je razlog da su sadanji propisi bili ozakonjeni.
- 65 -

Mike se rugao Slovicu kad mu je priznao da bi volio s nekom

enom dijeliti dobro i zlo. Smijao se tvrdei da je Slovic jo nezrelo
dijete koje ne zna to govori. Tada bi ga pozivao da posjete Kuu
ena u Rezerviranoj zoni, jer je to bio najbolji nain da zaboravi
svoje nerazumne elje.
Slovic je pristao da ode s Mikeom, ali je bilo dana kada ga nije
elio vidjeti. Tada bi se zatvarao u svoj stan, najee u prostoriju za
glazbu u kojoj se, iz akustikih ureaja spojenih na tri zvuna kanala,
irila muzika preko velikih, u zidove, ugraenih zvunika.
Slovic je imao sklonosti koje su njegovi prijatelji drali
zastarjelima. Nije volio glazbu svoga vremena s istananim
spajanjem sloenih zvunih elemenata. Bio mu je drai istroen jezik
kompozitora iz polovice dvadesetog stoljea: Gerryja Mulligana,
Johna Lewisa, Horacea Silvera, Theloniusa Monka, koji su bili
zaetnici suvremenog muzikog izraza. Nastojao je po bilo koju
cijenu nai vrlo rijetke i istroene snimke njihovih
kompozicija.
Neki put, kad nije bio raspoloen sluati glazbu, sjeo bi u svoj
automobil s turbo motorom i odlazio u etnju sve do mora. Vozio je
po gornjem dijelu vieslojnog auto-puta jer je ondje promet bio
najslabiji. Brzina ga je ispunjala zanosnom opojnou. Tada mu se
inilo da ivi intenzivnije, pa je govorio sebi da prezire drutvo
svojih prijatelja.
Ali, bio je to samo prolazan osjeaj. im bi se naao s Mikeom ili
s drugim prijateljima, nije shvaao kako ih je mogao prezirati. O
tome nije govorio nikome. Plaio se da bi ga promatrali sa
znatieljom i gaenjem, i poelo bi se govorkati da je poinio zloin
individualizma. Ljudi koji su napravili i manje prijestupe bili su
zatvarani.
Slovicu je ivot prolazio izmeu posla, glazbe, kola, trenutaka
provedenih s Mikeom ili s drugim prijateljima, odlazaka u Kuu ena
ili, katkad, u Kuu igara. Slovic nije razmiljao o tome da li je sretan
ili nesretan. Ta suprotnost postojala je samo u knjigama koje su
opisivale prolost. Danas vie nitko nije bio nesretan. Rije srea
zastario je izraz; njen je moderni sinonim bila rije udobnost.
Ipak se Slovic katkad osjeao neugodno. inilo mu se da eli
neto nedostiivo. Nije znao to, a nije nastojao ni analizirati taj
osjeaj. Nita mu nije nedostajalo: kao i svi, imao je sve to mu je
- 66 -

trebalo za ivot. Nije osjeao potrebu za enama jer je u Kui (u

Rezerviranoj zoni) mogao nai sve to je elio. Sto se tie elje da
ivi s nekom enom, Mike je imao pravo: nije u tome bilo nita
vrijedno; bila je to djetinjasta utopija.
Slovic bi i dalje tako ivio da nisu postojale Vane. Mike mu je
prvi priao o Vanama. Slovic je ve bio uo da one postoje, ali ga to
nije zanimalo. Sadanjost ga nije mnogo okupirala, smatrao je da ne
donosi nita novo.
Vane su bile jedan od posljednjih oblika ivota pronaenih u
galaksiji. Jedna ekspedicija donijela je nekoliko primjeraka s planeta
slinog Zemlji, smjetenog u zvijeu Orion. Prie koje su o njima
kolale navele su neke bogate sakupljae da kupe nekoliko
primjeraka. Zatim su govorkanja uestala.
Nekoliko
odredaba
propisivalo
je
uvjete
unoenja
izvanzemaljskih oblika ivota. Odreeni testovi morali su dokazati
da nije rije o inteligentnoj vrsti i da ona nije nosilac opasnih klica.
Vane su ispunjavale ta dva uvjeta. Uspostavljene su redovite
prometne veze s njihovim rodnim planetom. Uestali su zahtjevi za
njihovim posjedovanjem i trgovina Vanama naglo se razgranala.
Osobine Vana su u poetku bile vie ili manje nepoznate, i,
vjerojatno zbog toga, Slovic nije imao prilike da se za njih
zainteresira. Znalo se samo da su to bila stvorenja ljudskog oblika, ali
ne i obdarena inteligencijom. Meutim, uskoro istina o Vanama, koja
se povjerljivo prepriavala, vie nije bila tajna, a Mike ju je otkrio
Slovicu.
Mike je namjeravao kupiti jednu Vanu. Pokazao je Slovicu
trodimenzionalnu fotografiju, koju mu je nabavio jedan prijatelj na
visokom poloaju u poduzeu za uvoz s galaksija. Slovic pogleda i
shvati zato se tako mnogo pria o Vanama. Ugledao je enu, tonije,
savrenu pojavu enskog lika koja je bila udesno lijepa.
Slovic je upitno pogledao Mikea kojem su oi sjale. Ispriao mu
je to je uo od prijatelja: Vane su ivotinje, razvijene ivotinje, ali
ipak samo ivotinje. Nisu inteligentne, niti znaju govoriti, ali
izgledaju i istakao je Mike imaju sve funkcije ena sa Zemlje.
Biolozi, lanovi ekspedicije koja ih je otkrila, prouili su njihovu
vrstu: ta su se enska bia razmnoavala partenogenezom. Nisu
otkrili kod njih prisutnost mukih osoba. Ime, koje su im dali, nastalo
je zbog njihova blagog i pravilnog glasanja, to je malo podsjealo
- 67 -

na dva sloga VA-NA.

Vane su bile dokone i provodile su vegetativan ivot. Prisutnost
ljudi iz prve ekspedicije nije ih uplaila, a lanovi ekipe pomijeali su
se s tim stvorenjima. Jedan od njih prvi je popustio pred
privlanou, koju su uskoro osjetili i mnogi Zemljani. Tako su ljudi
saznali da su Vane sposobne za seks.
Poto su prvi primjerci bili doneseni na Zemlju, ustanovljeno je
da se Vane brzo privikavaju. Hranile su se gotovo samo biljnom
hranom. Neke kulture na Zemlji imale su sline plodove kao i u
njihovoj domovini.
Ta stvorenja brzo su se pripitomila, kao pas ili maka, i spremno
su izvravale i najmanji zahtjev svoga gospodara. Ali, nalo se i
takvih koji su ih zloupotrijebili, pa su se u sjevernoj Americi protiv
Vana pobunili puritanci. Nadglednici su navodili sluajeve da su neki
mukarci ivjeli istovremeno s dvije ili tri Vane i uili ih sramnim
navikama. Prialo se da su neke Vane stradale, zbog usluga, koje su
im nametnuli grubi i sadistiki orijentirani gospodari. Komisija za
javni moral i Drutvo za zatitu ivotinja s galaksija zabrinuli su se
istovremeno.
U Evropi, gdje je prisutnost Vana bila novijeg datuma, one jo
nisu predstavljale nikakav problem. Vlada je otro kanjavala svakog
mukarca mlaeg od trideset godina ako bi ivio s nekom enom, ali
nije branila posjedovanje Vana. U Evropi su o demografiji vodili
najveu brigu, a veze s Vanama bile su neplodne.
Mike je sve to ispriao Slovicu i rekao da e sebi to prije
nabaviti Vanu. Nadao se da e je dobiti brzo, zahvaljujui vezi s
prijateljem iz uvoznog poduzea. Pitao je Slovica da li i on eli da
mu preko svog posrednika narui jednu Vanu. Slovic je zamalo
odbio; bio je spreman rei da ga to ne zanima. Odjednom mu se
pogled ponovo zaustavio na fotografiji koju mu je pokazao Mike.
Vana je bila suvie lijepa. Slovic je bez razmiljanja i, gotovo ne
znajui zato, pristao.
Idueg tjedna dobio je Vanu. Dopremili su je u posebnoj krletki
prekrivenoj tamnom navlakom od plastine mase. Dostavljai, dok
su prenosili Vane, izbjegavali su ih izlagati pogledima ljudi. U
rijetkim sluajevima kad bi na to zaboravili, oko njih bi se odmah
okupljalo mnotvo znatieljnika.
Kad su dostavljai otili, Slovic se priblii zastrtoj krletki. Jednim
- 68 -

pokretom zbaci navlaku i ugleda Vanu. Gledala ga je, ispruena u

jednom kutu krletke. Slovic je bio zauen jer je bila ljepa nego to
je zamiljao. Bila je nalik na onu koju je vidio na slici (Mike je bio
rekao da su sve Vane sline jedna drugoj kao sestre), ali njezina
fizika prisutnost imala je takvu privlanost kakvu nije mogla
predoiti nikakva slika.
Dvije su jo stvari iznenadile Slovica: Vanina boja i miris. Mike
mu nije rekao, (moda to ni on nije znao), da koa Vana nije kao
ljudska, i u tome su se one i razlikovale od ljudske vrste. Ta je
epiderma, sjajna kao ivotinjska dlaka, bila boje blijedog afrana sa
smee-zlatnim odsjevom. Miris tog stvorenja bio je jak i podsjeao je
na mous.
Slovic otvori vrata krletke. Dostavljai su mu rekli da se nieg ne
treba plaiti, da je Vana kao i sve njezine sportkinje, potpuno
neopasna, ak ako bi se na prvi pogled doimala malo divljom. Prui
ruku prema njoj, a ona se prepusti milovanju i ne pomaknuvi se.
Sjajna koa bila joj je neobino njena i mlaka. Osjetio je da pod tom
koom treperi priguen ivot. Bio je to neizmjerno ugodan dodir.
Tako neto jo nikada nije doivio s nekom Zemljankom.
Vana ga je stalno promatrala. Prvi put se Slovic dublje zagleda u
Vanu. Prooe ga trnci. Oi tog stvorenja bile su tirkizno plave, jako
svijetle s velikom arenicom. inilo mu se da njihov nejasni pogled
nastoji upiti njegov, da se u njemu rastopi. Ali, odsutnost svakog
ljudskog izraza u tom pogledu djelovalo je jo udnije. Nije bilo ni
radosti, ni straha, ni boli. Doimao se praznim.
Slovic je vrata krletke ostavio otvorena i nakon nekoliko minuta
Vana je ustala i izila. Bila je niska rasta; ruke i noge bile su joj sitne,
a lanci tanki. Golo tijelo imalo je sve odlike ene, osim to nije bilo
pokriveno dlakama na izvjesnim mjestima. Bujno runo uokvirivalo je
Vanina lice i bilo je manje nalik na kosu a vie na pozlaeno krzno.
Tijelo joj je bilo skladno i savreno, s istaknutim kontrastom izmeu
oblih bokova i tanka struka. Visoke i uspravne grudi bile su neto
razvijenije prema ostalim dijelovima tijela, a bradavice rie.
Napokon, tu je i Vanino lice, trouglasto lice na kojem su se
otvarala dva velika tirkizna oka. Imalo je to lice ivotinjsku
privlanost i bilo je neobino ljupko. Mala glava, smjetena na
dugom, vitkom vratu, podsjeala je na cvijet na stabljici. Stvorenje je
nagnulo glavu u stranu, kao da eka, i gledalo Slovica. Njeno dranje
- 69 -

kao da je pozivalo na milovanje. Sve je na Vani bilo privlano.

Slovic je shvatio zato su ih svi eljeli posjedovati.
Vana se brzo privikla na Slovica koji ju je nazvao Sylve, a
hranei je stekao je njezinu naklonost. Izabrao je najbolju hranu u
jednoj od specijaliziranih trgovina za Vane. Ona mu je zahvaljivala
tako to je trljala svoj obraz uz njegov. Slovic bi je tada gladio
rukom. Bili su mu savjetovali da u poetku ne prenagli s Vanom i da
je samo miluje. Ubrzo je ona sama traila ta milovanja.
Slovic je naveer drugog dana doveo Sylve u svoj krevet, a zatim
je to ponavljao svaku veer. Nakon toga odvodio bi je na leaj koji je
za nju pripremio u drugoj prostoriji. Jednu je veer bio suvie pospan
da je poalje na njezin leaj, i ona je zaspala kraj njega. Slovic je
otkrio da ga raduje kad bi Vana provela no s njim. Budei se ujutro,
osjeao je njezin miris na mous. Pruio bi ruku i doticao joj
sklupano tijelo, a ona bi se tada budila stenjui tiho. Privukao bi je
tada k sebi, grlei toplo i podatijivo tijelo.
Mike ih je posjetio. On je takoer bio oduevljen svojom Vanom.
Zaudio se, ak i zaprepastio, kad mu je Slovic priznao da Sylve
katkad spava s njim u istom krevetu. Ali ubrzo se pribrao:
Ti se prema njoj vlada kao prema pravoj eni! rekao je
smijui se.
Slovic je zanemario tu primjedbu drei je neumjesnom. Ipak,
dobro da mu je Mike na to skrenuo panju: odsada e paziti da ne
bude suvie prisan s Vanom.
Ipak, nakon nekoliko osamljenih noi, sa uenjem je ustanovio
da mu nedostaje Sylvina blizina. Jednog se dana probudio u zoru i
krevet mu se uinio pust i hladan. Ustao je da potrai Sylve koja je
spavala na svome leaju, sklupana u svoj omiljeni poloaj. Probudio
ju je blagim dodirom. Kapci su joj se otvorili otkrivajui eznutljive,
kao maglicom zastrte oi. elio je da ona ustane i poe u njegovu
sobu. Ali, dok se lagano protezala majim pokretima, on je odjednom
poeli. Spustio se na leaj s kojeg se irio njezin miris. Primila ga je
u svoje tijelo koje je udesno blistalo.
Od toga dana obiavao je da Sylve ostane u njegovu krevetu, ili
je on, ujutro, odlazio k njoj. Malo-pomalo poeo ju je traiti i po
danu. Nikad vie nije otiao u Kuu ena ili u Kuu Igara. Mike se
udio njegovoj nezainteresiranosti za zabavu. Bio je, uostalom,
uvrijeen da ga Slovic rjee nego prije poziva k sebi.
- 70 -

Mike je jo bio zadovoljan svojom Vanom i samo ponekad

posuivao ju je prijateljima, ostavljajui im klju od stana. Jednog je
dana upitao Slovica da li bi mu mogao posuditi Vanu za jednu veer;
njegovu je imao jedan prijatelj, a i drugom ju je ve bio obeao.
Slovic ga je s gnuanjem odbio. Mike je bio zapanjen. Izmeu
prijatelja zavladala je tiina, a onda je Mike, zgranut, rekao:
Slovic, ti... ti si ZALJUBLJEN u tu ivotinju...
Slovic poskoi i pogleda ga. Mike ga je s gadljivou motrio
paljivo. Bezbojnim glasom i, ne shvaajui to govori, Slovic
povie:
Zabranjujem ti da je smatra ivotinjom...
Mike je polako rekao:
Ti si poludio.
Zatim je iziao zalupivi vratima. Slovic je bio blijed. Otiao je k
Svlvei i zagrlio je. Milujui bujnu, zlatnu kosu ponavljao je: Ti nisi
ivotinja. Ti nisi ivotinja. Sylve ga dodirne obrazom kao i prvog
dana kad ju je hranio i povie njeno:
VA-NA.
Slovic je znao da se ona tako glasa kad je zadovoljna.
Od tada, Sylve je sve dijelila sa Slovicom. Vodio ju je sa sobom
u prostoriju za glazbu i ona je leala pored njega dok je sluao
omiljenu muziku. Zatvorila bi napol kapke, i tako kroz usku pukotinu
motrila Slovica. On ju je vodio sa sobom i u automobil i vozio je po
slabo prometnim ulicama, zatien od indiskretnih pogleda. Sylve bi
se sklupala na sjedalu i kosa bi joj vijorila na vjetru. Slovic bi
prasnuo u smijeh shvaajui da prije nije znao to to znai prasnuti u
smijeh. inilo mu se da je otkrio nepoznatu stvar; shvatio je da je to
moda bilo ono to je neko nejasno traio.
Jednog je dana odveo Sylve na more, na pustu plau. Nije znao
kakvo je more na njezinu rodnom planetu Vana, a Sylve je izgledala
radosno. Plivala je i bacakala se u vodi, zatim se igrala na pijesku, a
gipko joj se tijelo presijevalo na suncu. Slovic je mislio da bi se
zacijelo smijala da se znala smijati. Zatim se ispruila do njega i
doticala mu vrat svojim malim, hrapavim jezikom. Onda mu je
milovala tijelo rukom na kojoj joj je on redovito rezao nokte.
Jednom je poelio da je poelja. Uznemirila se kad je stavio
ealj u neposlunu, gustu kosu. Umirio ju je blagim rijeima i s
- 71 -

nekoliko njenih dodira. Napokon se umirila i dopustila mu da je

elja. Skupio joj je kosu prema natrag, pridravajui je vrpcom na
vrhu glave. Vidjevi je tako iz profila, pomislio je na jednu staru
sliku koju je bio vidio. Potraio je njenu reprodukciju na mikrofilmu:
bio je to jedan od portreta mlade ene s konjskim repom koji je
naslikao Picasso 1954. godine. Taj geometrijski profil, ije su se
jasne linije ocrtavale na svijetloj podlozi podsjeao je na osobe s
kretskih fresaka. Slovica je oduevila ta slinost.
Dani su prolazili, a on vie nije naputao Sylve. Postao je
svjestan da se udaljava od svijeta u kojem je ivio, da ga odbacuje,
ali ga to nije brinulo. Prijatelji su ga izbjegavali. Priali su o
Slovicovoj sramnoj strasti prema Vani, o njegovu sputanju na razinu
ivotinje. Postao je predmet ope osude. Ljudi koji su ga poznavali
pravili su se da ga ne vide. Slovic je sve manje i manje izlazio.
Mike ga je posjetio jedan dan i govorei mu u ime starog
prijateljstva, preklinjao ga je da se odrekne svoje sramne strasti.
Slovic ga je smijeei se sluao. Kad je Mike prestao govoriti,
pozvao je Sylve i milujui je pred prijateljem rekao:
Mike, sjea li se kad sam ti govorio da bih volio ivjeti s
jednom enom? Sylve je ta ena.
Mike povie:
Ti si lud! Pogreno shvaa stvari. Vane su ivotinje,
predmeti za uitak i nita vie. One vrijede manje od ena u Kui
ena. I ti se usuuje rei da VOLI jedno od tih stvorenja?
Slovic je problijedio od bijesa. Samo ie jo vre zagrlio Sylve i
ne govorei nita prijetei gledao Mikea. Mike je odustao; napustio
je Slovica upozorivi ga na posljedice njegova ponaanja.
Drutvo ne doputa takva ponaanja dodao je.
Kad je otiao, Slovic poljubi Sylve.
Uskoro je Slovic bio zapanjen kad je dobio nalog da plati globu
zbog povrede morala. Bio je optuen da se javno pokazivao s
Vanom. U to vrijeme, u Evropi pojavila su se drutva protiv Vana, po
uzoru na sline organizacije koje su se irile u Americi. Jednog dana,
kad se vraao kui, pakosni susjedi su vrijeali Slovica i bacali na
njega kamenje. Odluio je da vie ne izvodi Sylve.
Sylve je sada dijelila s njim samo njegovu sobu. Slovic je bacio
leaj koji joj je u poetku bio namijenio. Ona ga je pratila svuda po
- 72 -

stanu, motrei paljivo svaku njegovu kretnju. Slovic je volio uroniti

svoj pogled u njezine zagonetne oi. Katkad mu se inilo da u njima
nazire neto neobino i neodreeno, kao vrtlog na povrini mirne
vode, a to je, vjerojatno, bio samo trenutni odraz udnog ivota na
Zemlji.
Slovic je sada znao to znai stara rije: srea. Mogao je
provoditi sate i sate u Sylvinu drutvu igrajui se s njom, ili ju je,
pak, utke promatrao. Vie nije patio to ne mogu razgovarati.
Naprotiv, njezina mu je tiina prijala. Ujutro ju je kupao i eljao, a
naveer bi zaspao drei je u naruju i udiui njezin miris. Katkad bi
nou tiho upalio svjetlo i gledao je kako spava.
Jednom se Sylve razboljela i on se uplaio da e umrijeti. Dan i
no bdio je kraj njezina uzglavlja, nemoan pred tim nepoznatim
zlom kojem nije znao lijeka. Sylve je iznenada udno malaksala. Oi
su joj bile mutne i gotovo bezbojne; nije imala snage ni da ih
pomakne. Slovic ju je njeno milovao i ljubio kao da joj eli
udahnuti vlastiti ivot. inilo mu se da je Sylve njegovo dijete.
Ozdravila je, a da on nije znao kako. Jedne ga je noi svladao san, a
kad se probudio ona je bila uurena uz njega, a njezin ga je,
ponovo sjajni, pogled traio.
Stiglo je ljeto. Grad je bio pust jer su stanovnici otili na
ljetovanje na sve etiri strane Zemlje. Veliki su stambeni blokovi
utihnuli. Kroz irom otvorene velike prozore sunce je obilno ulazilo
u stan. Slovic i Sylve leali su na podu i sunali se. Navikao se da
ivi gol kao i ona. Tijelo mu je uskoro poprimilo bakrenu boju koja
se dobro slagala s bojom Sylvina tijela. Kad su jednom stajali ispred
zrcala, pomislio je da joj postaje slian, da postaje kao ona.
Ispruen na suncu i dremuckajui Slovic je sanjario. elio je
otii, odvesti Sylve, poi s njom na njezin rodni planet. Tamo bi
ivjeli zajedno, bez ikakvih smetnji. Slovic vie ne bi morao polagati
raune drutvu, ni bilo kome. Duboko u sebi znao je da je to samo
san, ali mu je bilo ugodno da tako sanjari.
Sve vie i sve ee osjeao se kao da ivi u svijetu izvan svega,
u svijetu u kojem je bio sam sa Sylve. Vanjski svijet bio je odbaen,
u drugom planu; grad, ije je geometrijske cjeline i slojevite terase sa
irom otvorenim vratima vidio, kao da je bio odijeljen nekom
granicom. Bila je to samo beznaajna slika. Slovic vie nije bio dio
toga grada, niti toga svijeta.
- 73 -

Katkad mu se, kad bi se nagnuo sa. svoje terase, inilo da ga

hvata vrtoglavica, kao da su mu se iroke, pedeset metara nie
avenije naglo primicale. Uzmaknuo bi oznojena ela, osjeajui da e
izgubiti ravnoteu. Neka podmukla slabost uvlaila se u njegove
udove. Morao se nasloniti na zid da ne posrne. U poetku Slovic nije
obraao panju na te simptome, ali je nakon nekoliko tjedana
ustanovio da se pojavljuju sve ee. inilo se da mu nekakva
slaboa obuzima cijelo tijelo, kao da e ga paralizirati. Tad bi morao
lei. Sylve mu je prilazila, a on ju je gledao ne shvaajui, obuzet
udnom nelagodom, kao da je tonuo u hladnu vodu.
Jednog jutra, kad se osjeao jo gore, nije ni ustao. Da bi se
razonodio, ukljuio je televizor. Ve odnavno ga televizija nije
zanimala jer je bio zainteresiran samo za Sylve. Vidio je na ekranu
novosti iz svijeta, prvi put otkako se povukao. Tako je saznao istinu
koju su na Zemlji svi ve znali.
Gledao je slike to su se nizale, sluao spikerov glas, ne
pomaknuvi se. Vane su donijele smrt na Zemlju, govorio je glas
dramatinim tonom. Uenjaci su se zabrinuli kad su prvi vlasnici
Vana postali rtve udne bolesti. Jedan su za drugim poeli umirati.
Stvorenja iz Oriona bila su nosioci virusa kojeg nisu uoili strunjaci
u toku bakterioloke kontrole, a taj je virus smrtonosan za ljudsku
vrstu.
Na ekranu su prikazane fotografije i mikroskopske snimke virusa
kojeg su napokon uspjeli izdvojiti. Spiker je nastavio svoje izlaganje.
Vane su prenosile smrtonosni virus na ovjeka u toku ljubavnog ina.
Svaki novi zagrljaj poveavao je zarazu. Zaraza se prenosila naoko
bezopasnim otrovom koji je nemilosrdno prodirao u organizam i
malo-pomalo ga unitavao. Ali, uenjaci su pronali nain da sprijee
irenje te bolesti.
Epidemija je poela u Americi, gdje su najprije dospjele Vane, a
sada je zahvatila i Evropu, pa su pale i prve rtve. Svi vlasnici Vana
moraju bez odlaganja predati svoje ivotinje Slubi za higijenu, koja
u plinskim komorama masovno ubija Vane, i odmah se moraju
podvri lijeenju u specijaliziranom laboratoriju. Ako to ne uine,
lijenici ne snose odgovornost za njihov ivot.
Spiker je zautio. Slovic je daljinskim upravljaem, iz kreveta,
ugasio televizor. Dugo je ostao nepomian. Nita se nije naziralo na
njegovu licu. Kad je htio ustati, inilo mu se da mu se tlo mie pod
- 74 -

nogama. Jo nikada se nije osjeao tako slab. Koraao je grevito se

podupirui i pri tom se obilno znojio.
Sylve je spavala na leaju u susjednoj prostoriji. Slovic joj se
pribliio i dugo ju je gledao. Drhtao je kao da ima groznicu. Nagnuo
se i prstima joj dotaknuo kou. Ona se probudila i polako otvorila
svoje tako blage, a opet neljudske oi.
Sylve, moja mala Sylve apne Slovic tiho i legne kraj nje.

SCAN i OCR: Sekundica

Ispravka: MasterYoda
Prelom: MasterYoda
www.sftim.com

- 75 -

Philippe Curval:
Pas de Bic et pas de bonbons
Prevela Jadranka Supi

Bez tehnike
olovke
i bombona
Leao sam u svome krevetu i teko uzdahnuo. Svemirska letjelica
i ostali ureaji kojima me je obdarila sluba za specijalne reportae u
asopisu ZVIJEZDA GALAKSIJE bili su gotovo odve udobni. To
je zacijelo neto skrivalo: slutio sam da ih je muila duina moga
boravka na Lageensu, jer ga ni najbolji strunjaci nisu eljeli
prognozirati. Ali, meni se nije urilo. Netko, tko voli putovanja, voli
i vrijeme i uiva u osjeaju da protjee sporije, naroito na
nepoznatim mjestima. Naprotiv, nejasno sam se plaio nepredvidive
metamorfoze svoje osobe. Volim susretati druge ljude, civilizacije i
nastojim ih shvatiti, ali pod uvjetom da ostanem isti. Tu udnu elju
sistematski su opovrgavale injenice; svaki put se sve vie bojim
trenutka u kojem druenje s drugima i neobine situacije djeluju
negativno na moj mentalitet Zemljanina.
Kasnije, kad sam postao potpuno drugaiji, to me radovalo. Ali,
promjena je bolna, to vie to je djelotvornija. Kad se vratim u
redakciju ZVIJEZDE, veina me mojih prijatelja vie ne prepoznaje.
Tada moram oprezno ponovo stjecati ljudske osobine i navike, pa su
me zbog toga moji kolege nazvali Preokret.

- 76 -

Jo nisam imao vremena vidjeti Lageens jer me je ekipa, koja me

je dovela, izbacila s mojom svemirskom letjelicom kao nekog
nevaljalca, ne provjerivi ak ni da li sunce izlazi na tom dijelu
planeta. Kapetan je tvrdio da se dri informacija koje je prije odlaska
dobio u glavnoj nomenklaturi sunevih sistema galaksije. Ako o
narodu Lageensa razmiljam prema obavijestima to sam ih dobio od
odgovornih za tu nomenklaturu, te mi se tvrdnje ine nepouzdanima.
Morao sam, dakle, priekati do sutra, ako je sutra postojalo, ili poi u
potragu za danom na drugoj hemisferi, ako se okretanje planeta ne
slae s predvianjima prvih istraivaa.
Da bih vie uivao u tami, to se uvlaila, u moje obitavalite,
okrenuo sam svjetlostat na poetnu frekvenciju, a kad sam se
privikao na polumrak, potpuno sam ga ugasio. Kroz prozorie vidim
potpun mrak. Da li se zbog gustoe oblaka nije vidjela nijedna
zvijezda, nijedan satelit? Trebao sam spavati, ali nisam bio pospan.
Uvijek me je uzbuenje, zbog otkrivanja, dovodilo u udno stanje,
slino somnambulizmu, u zabrinjavajuu obamrlost, zbog koje sam
stalno imao dojam da ivim izvan sebe i promatram vlastite reakcije
kao to oniroterapeut vreba snove svoga pacijenta. Ali, u ovom
sluaju, taj dvostruki bolesnik eka isto to i ja zoru. Otvorio sam
ventile na kacigi, poto sam provjerio da je zrak na Lageensu
pogodan za disanje. Odmah sam osjetio topao i slatkast miris, kao
umbir, pomijean s neim kiselim i otrim to draka nosnice. Imao
sam osjeaj da mi se odjednom jezik poeo nadimati, kao da e
iskoiti iz usne upljine. Instinktivno sam progutao slinu. Ne, jo se
ne guim. Nakon nekoliko brzih provjera aparata za analizu, uvjerio
sam se da dobro funkcionira i da njegova dijagnoza o zraku nije bila
pogrena, ak i ako nije ustanovio da je jedna lako hlapljiva
supstancija ulazila u moje alergijsko podruje. Iako sam savreno
dobro poznavao upotrebu i rukovanje svemirskim aparatima, ovaj mi
se jo nije bio prilagodio.
Progutao sam jedan dobar koktel napravljen od antihisteminika i
osjeaj kao da mi neki bjesomunik puni usta vatom odmah je
nestao; jezik mi je ponovo postao normalne veliine i pokretan.
Ubrzo je slijedio i drugi uinak droge i sva trojica smo zaspali:
oniroterapeut, bolesnik i moj jezik.
Jedno mi piskavo dozivanje propara ui. Izronio sam iz tvrdog
sna, uvjeren da me probudila neka ptica. Drugi zov mi je to potvrdio.
Druga ptica, poput egrtaljke, ponovo zaurlika. Pogodio sam da
- 77 -

nee prestati dok ne ustanem, umijem se, nahranim, i nisam se

prevario. Ali, tek to sam ustao iz kreveta, prva ptica odgovori drugoj
kriknuvi, a trea prihvati poetne note toga pjeva.
Radosno sam poao prema posudi za pranje da izvrim svoju
svakodnevnu preobrazbu, i kad sam se oprao, obrijao, izmasirao
prepoznao sam se u ogledalu. U meuvremenu, muzika se pratnja
poveala. Pjevu prvih triju ptica pridruile su se druge. Neke su
ponavljale istu temu, a neke su dodavale posebnu boju svoga krika,
dok su druge opet pjevale neto sasvim razliito. Zbog tako snane
instrumentacije mislio sam da se nalazim u srcu vibracije, u zvunom
sreditu planeta, kao da je Lageens bio sastavljen od
elektroakustikih frekvencija, a ne od materije.
Zatvorio sam ventile; izolacija svemirske letjelice bila je efikasna
i odjednom sam uronio u tiinu.
to se tie priprema za moju reportau nisam imao odreen plan,
pa sam odluio improvizirati; na to me potaklo itanje izvjetaja s
Lageensa i ovaj neobini jutarnji koncert. Uostalom, ovdje nisam
morao kontaktirati s predstavnicima vlasti, asimilirati kultove,
prouavati trgovinu, diviti se nekom spomeniku, prinositi obrednu
rtvu. A ipak, planet nije bio apstraktan; upravo sam se u to uvjerio.
Izlazei, odmah sam uoio da je pjevanje utihnulo, kao da su
ptice, liene svog jedinog sluaoca, izgubile volju za pjevanjem. U to
me uvjerilo naglo muziko pojaanje. Izvan svemirske letjelice bio
sam jo vie uronjen u zvunu okolinu, iji sam sastav i opseg jasnije
razabirao, jer sam jednako dobro uo svaku notu pojedine ptice kao i
cjelinu instrumentacije. Oduevila me sposobnost apsorbiranja
muzike izvana i iznutra; u tom sam vidio znak neobine
velikodunosti. Prezasien ljubitelj planeta i putovanja, kakav sam
bio ja, ponovo je otkrio svoju nevinost.
Prvim trima temama ornitolokog moteta, ponavljanom
urlikanju, jednolinom pokliku i kontrapunktnoj modulaciji,
pridruili su se drugi, sloeniji urlici. Ali, uskoro vie nisam uo te
detalje; muzika se u mene uvukla sve do kotane sri i lebdio sam
unutar vibracija, kao da sam postao njihov sastavni dio. Njihov ritam
slijedio je ritam mog organizma i ja sam se prepustio toj bujici.
Ali, ljudsko bie je takvo da trenuci zanosa ne mogu trajati
vjeno. Varavi zanos zbog pjevanja, poto je dostigao vrhunac u toku
kojeg sam se skoro muziki rasplinuo, nepovratno je nestao i
prepoznao sam sebe kako koraam po crnom, golom tlu. U daljini,
- 78 -

muziki valovi odbijali su se kao sve slabija jeka, sve dok amor nije
potpuno iezao. Podigao sam glavu: sve je bilo pusto; nije bilo ni
lia ni ptica, nita osim tamne ravnice koja se pretezala unedogled,
pod niskim suncem, rune uto-zelene boje.
Bio sam omamljen, prilino omamljen. Da li sam uope otvorio
oi kad sam se probudio? Ako jesam, kakvom je kunom masom bilo
pokriveno tlo na Lageensu? Moje izme kao da su bile premazane
ljepilom u ljepljivom blatu strane crne boje, koje kao da je upilo i
same suneve zrake.
Prema svom obiaju, upao sam u zamku. Mene, Volta Dalarta,
velikog reportera, u ZVIJEZDI GALAKSIJE, slali su na najudnije
zadatke jer sam imao neophodnu naivnost i potrebnu brzinu da
odmah upadnem u nepriliku, dok su se drugi, iskusniji istraivai,
strunjaci za meugalaktike veze, iskrcavali sa svojom izvanrednom
naukom i ne manje izvanrednim predrasudama, nesposobni da
uspostave i najmanji most izmeu drugih civilizacija i svojih
saveznih mentaliteta. A ja, sam ih znao uspostaviti.
Imam za vas jedan zanimljiv posao, Volte.
Lisije lice Blunta, glavnog urednika za specijalne misije,
oduvijek mi je bilo neugodno, a ovaj put je zrailo takvim
licemjerjem da sam ga bio spreman odmah napustiti.
Federalni biro nam je povjerio jo jedan mali zadatak koji se
skriva pod prividom reportae jer su propali svi pokuaji
koloniziranja.
Volte, nemogui ste! Dajem vam najbolje zadatke, a vi mi
prigovarate.
Zacijelo ste zaboravili da sam nedavno proveo tri mjeseca u
psihijatrijskoj bolnici da bih pokuao ponovo pronai dio svoje
linosti. Ostatak su pojele liinke s Drugoa.
Pokvarenjak zlovoljno rairi oi.
To je najbolje od svega to ste ikada napisali. Zahvaljujui
meni imali ste dovoljno vremena da to uradite.
A sada, zahvaljujui meni, federacija je uspjela uspostaviti
kontakt. ini se da namjeravaju iskoristiti liinke u nekim terapijama
da bi likvidirali viak osoba nekih agresivnih vrsta.
Blunt se nasmijei.
Dalart je rekao sve to je imao rei; vi ste, dragi moj, doista
duevno bolesni. Uostalom, to je vaa stvar. Ali ovaj put, trebat e
- 79 -

vam jo vie mate da uvjerite sebe kako se ljutim na vas jer vas
aljem na Lageens. Na tom planetu nema nita to bi moglo koristiti
galaktikoj federaciji.
Zato elite da odem onamo?
Jer je to senzacionalna tema. Zamislite mjesto na kojem se
moe sve dogoditi. Sve! A nitko to ne moe predvidjeti. Imam ovdje
izvjetaj strunjaka koji su se prvi ondje iskrcali; to je zbunjujue,
pravi katalog za etnologa ili sociologa. Nezgoda je da ne postoji
nain da se tono utvrdi niti sazna vrijeme odravanja raznih
manifestacija, budui da Lageeni nemaju stalan oblik i svaki dan
mijenjaju ideje.
Vi ste sigurni da domoroci organiziraju predstave, a ne
istraivai! Ne dogaa se prvi put da se fantazme ostvaruju na
jednom planetu. Prvi kontakt je povod za poveane intelektualne
sposobnosti...
Ne, svi pokusi to potvruju; Lageeni postoje i mogue ih je
sresti, ali ne i s njima razgovarati. ini se da nemaju jezik, nijedan
znaajni kodeks koji djeluje na osjetila...
Tada sam trebao traiti mjesto izvjestitelja s buduih Olimpijskih
igara, ali ve sam bio okovan! Blunt je samo oprezno navodio vodu
na svoj mlin, i tek sam na tlu planeta shvatio da umirem izvan svoje
prirodne sredine.
... Vi shvaate vanost istraivanja; vi ete vjerojatno, biti
prvi koji e otkriti nain originalne mentalne komunikacije.
Doista, ako sam sposoban uvui se u najzamrenije situacije i pri
tom uvijek izgubiti velik dio samog sebe, onda imam dara uspjeti
ondje gdje drugi sigurno propadaju. Ne volim mnogo druge, ali me
oni privlae neodoljivo. Obdaren sam mimikrijom; kao kameleon
mijenjam mentalnu boju im se naem u drugoj civilizaciji.
Napokon, ako je onaj koncert bio tlapnja i ptice nestvarne, moda
je to skrivalo osnovu stvarnosti? Znao sam da na Lageensu postoje
domoroci, to je i dokazano. Sada, kad sam otkrio odsutnost pejzaa i
sudionika, morao sam utvrditi i zato su Lageeni organizirali ovu
jutarnju sveanost i da li je u meni ostavila tragove. Moda sam bio
na tragu tih promjenljiivh stvorenja nestalna oblika.
Vratio sam se do svoje svemirske letjelice, gacajui po sitnoj kii.
Tri malena sunca tvorila su povorku na utom, sumpornom nebu, a
obzorje je bilo ravno kao stol u blagovaonici u kojoj nije bilo
- 80 -

nikakve gozbe. Nisam se obeshrabrio; bio sam se navikao da su

reportae, koje zada Blunt, uvijek uzbudljive.
Aparati u letjelici snimili su ornitoloki motet i poeo sam ga
analizirati na kompjuteru, u potrazi za tajnom ifrom koja bi mi
pomogla da shvatim namjere Lageena. Nakon tri sata napornog rada
morao sam odustati: zvuna sekvenca bila je savreno suvisla na
muzikom planu, ali nije bilo mogue primijeniti nikakvu
semantiku skalu. Jutarnji je poklon bio besplatan. Paljivo sam
preispitao svoje pamenje da provjerim da li sam se, sluajui tu
glazbu, poeo mentalno mijenjati. Uinilo mi se da sam nedirnut, to
je bilo normalno jer sam na Lageens stigao tek prethodne veeri.
Kad me je Blunt uspio poslati dovde, trebalo je ii do kraja.
Ozbiljno sam se pripremio za prvo ispitivanje, i bez
nezadovoljstva otkrio sam, prilino monoton pejza. Jer da sam
originalan putnik: doista, to je tee organizirati moj polazak, to vie
sam sposoban cijeniti bilo koje mjesto i u njemu otkriti originalnost.
Nisam poput grozniavih turista, nestrpljivih da otkriju geografska
obiljeja, spomenike ili etnoloke znamenitosti nekog kraja; mogu
satima sjediti na nekom kolodvoru, gdje se nita ne dogaa, i paljivo
promatrati odvoz otpadaka u blizini neke tvornice za ponovnu
preradu, ili brbljati s nepoznatim glupanom u nekoj galaktikoj
krmi. Veini su ti trenuci jednolini; ili smiljaju usporedbe sa
slinim ekspedicijama na druga poznatija mjesta, a taj ih egzorcizam
umiruje jer im se uri da se vrate kui. Ja otkrivam razlike, udiem
ih, umrkavam, kuam ih u sitnim gutljajima, raznorodnost me opija;
nitko ne zna bolje od mene procijeniti promjene, razlike, sloena
krianja vrsta koja naim uspomenama nameu neto drugo, udno,
novo. Kao stalni i nezasitni skuplja identiteta, nikad ne propustim
otkriti i najbeznaajnije stvari, makar se radilo i o zrncu praine.
Nakon nekoliko kilometara hodanja, inilo mi se da nisam
napredovao ni za jedan korak. Tlo je jo bilo crno i blatnjavo, kad
sam dizao noge izme su stvarale buku, i ako se poloaj triju sunaca
malo promijenio, ona su i dalje cijedila istu kiselkastu svjetlost.
Ipak, nisam se dosaivao; bio sam negdje drugdje, i to mi je bilo
dovoljno.
Kad su se pojavile prve dine, stao sam. itao sam u izvjetajima
svojih prethodnika da su se u blizini slinih mjesta dogodile pojave
koje su navijetale da su tu negdje bili domoroci s Lageensa.
U to sam se ubrzo uvjerio, kad sam preao preko nekoliko
- 81 -

padina, to su se sputale niz pijesak. U dolini je bilo okupljeno

dvanaestak Lageena; nisu bili nalik na bia koja su otkrili strunjaci
za kontakt ni na bilo kojeg lana galaktike federacije, ni na svoje
protivnike, ak ni na neki zaboravljeni narod nekog sporednog
sistema.
Teko je tvrditi da su imali tono odreeno tijelo, obrisi su im se
gubili na rubovima, kao na nekoj looj videovrpci. U glavnim crtama
mogli bismo ih usporediti s golemim vreama napunjenim
gomoljima ije su promjenljive boje najavljivale budue promjene.
Katkad bi se neki bezlini lan izdvojio iz zelenkaste skupine i,
ispruivi se, malo-pomalo postajao svjetliji. Ali ne volim
usporeivati i radije u rei da nisu nalikovali ni na koga; doista,
jedva da su i postojali, jer se dominantna boja njihova tijela u nekim
trenucima stapala s bojom pijeska, koji su osvjetljavala tri kiselkasta
sunca. Kad su bili u sjeni, Lageeni su postojali samo kao blago
svjetlucanje, kao tamna, plovea, kratkotrajna magla, kao crne strane
obronka pri slabom svjetlu.
Prepoznao sam ih po pokretu, a ne po obujmu. Mjesto na kojem
su se nalazili bilo je izloeno napetostima, neobinim
deformacijama.
Iao sam prema njima bez imalo straha; dogaa mi se da osjetim
zebnju ili zadrhtim naknadno, ali se nikad ne bojim dok dogaaji
traju. Oni koji imaju tu privilegiranu sposobnost esto uivaju u
jednoj vrsti nekanjenosti, kao da imaju mo prolaenja kroz
opasnosti i ne zapaajui ih, a injenica da ih negiraju ini ih
otpornima. Osim ako instinktivno ne znaju da ih savren meusobni
odnos njihova tijela i duha priprema da odmah reagiraju na bilo
kakav napad. U svakom sluaju preivio sam vrlo udne situacije
zahvaljujui izvanrednoj hladnokrvnosti.
Lageene je, iz blizine, bilo isto tako nemogue identificirati;
postojali su samo kao komadii, kao brazde na dinama. S vremena na
vrijeme mi se uinilo da su prelazili preko mene, a da toga nisu bili
svjesni. Nisam bio nestrpljiv promatrajui njihovo lukavstvo jer ono
je postojalo. Njihovi pokreti odgovarali su povezanosti cjeline:
razvlaili su velike niti koje su horizontalno vijugale po rubovima,
zatim su vertikalno spajali cjelinu. Moglo bi se rei da su stvarali
dojam da tkaju golemu mreu iji su se krajevi prostirali na svaku
stranu vrhunca, mreu to je tajanstveno visjela u zraku, a nosili su je
atmosferski tokovi to su pokretali njene neopipljive niti.
- 82 -

Popeo sam se na dinu da bih dosegao pauinastu konstrukciju,

pazei da je ne prijeem. Ispitujui prstima labavo tkanje mree,
opazio sam da je malo ljepljiva, ili tonije da se koa lijepila za nju
kao list papira na elektriziranu plastinu foliju.
S te svoje promatranice, opazio sam da se aktivnost domorodaca
nije ograniavala samo na te prve vrhove. Njihov se rad protezao s
jedne i druge strane irokog pojasa koji je obuhvaao pjeanu crtu,
to je povezivala najnie toke na dnu uvale, koje sam odmah nazvao
bijele dine, zbog razlikovanja od crvenkaste praine to ih je
okruivala.
Pred tim divnim prizorom, uskratio sam sebi uzvik oduevljenja.
Strpljivo sam i tono nastojao upamtiti sve detalje konstrukcije,
kretnje radnika. Namjerno nisam ponio kameru za taj prvi susret.
Nije postojala nikakva uzajamna veza izmeu te aktivnosti i
drugih simbolikih, obrednih ili obrtnikih radnji poznatih u
kozmosu. Stanovnici Lageensa nisu se pokoravali nikakvom
usklaivanju, iznenada su ostavljali komadi mree zbog nekog
tajnovitog posla naglo, poput spirale, bacali su se u prostor,
puzei nekoliko metara ili kopajui tunel, ali njihov posao nije bio
praen nikakvom razmjenom. Ponadao sam se da u ponovo uti
pjev ptica to su me bile probudile, a koje sam njima pripisao, ili u
otkriti sjajan sistem znakovne signalizacije koji im omoguava da se
razumiju, obavjetavaju. Nita od svega toga! Oni u neredu obavljaju
svoju bezrazlonu djelatnost svidljivom odsutnou komunikacije.
Ali, nauio sam da nemam povjerenja u svoja ula. Federacija je
prevarila toliko naroda utuvivi im elju za radom i dobar reporter
mora mnogo toga otkloniti iz svog obrazovanja prije nego to ocijeni
jedan dogaaj.
Konstrukcija mree zavravala se prije nego to je bila dovrena;
veliki komadi prostora bili su uklonjeni s vrha bijelih dina to je
opovrgavalo moje tumaenje: nijedna ivotinja nije mogla biti
uhvaena u te mree irokih otvora. Moji zakljuci bili su isti kao i
zakljuci mojih prethodnika. Vrlo privlana djelatnost Lageena
izgledala je potpuno nestvarna, nekorisna, improvizirana i nije
odgovarala elji koju sam izrazio, predodbi koja mi je prola kroz
glavu i koju su domoroci hinili u znak dobrodolice ili
neprijateljstva. Nakon prve analize bio sam sklon vjerovati da sam
bio suoen s pravim inom bez povoda za koji ne bih nikada
vjerovao da je mogu, poto sam tolike godine provodio buran ivot
- 83 -

po najudnijim planetima. Za mene je to miljenje bilo pozitivno;

ako je bilo potvreno injenicama, nisam gubio vrijeme.
Ali kamo su otili stanovnici Lageensa? udesni park s blistavim
nitima jo je postojao na nasipu i djelomino lebdio, ali nije bilo
domorodaca.
Za trenutak sam pomislio da se dio pejzaa okrnjio u daljini, kao
da je bio zamren neodreenim koncem. Vjerojatno je to bila samo
obmana. Nije bilo nikakva razloga da odmah odem; elio sam imati
dokaz da ta sablasna tvorevina, treperav raspon muzike na utom
nebu slui samo za hvatanje triju golemih sunaca na Lageensu koja
su ve zalazila na obzorju.
Napuhao sam sigurnosnu kacigu i pojeo prvi hranjivi obrok otkad
sam stigao na planet; tuba piletine i krike kruha umotane u
vakumiranu vreicu uinile su mi se vie nego ikada smijeni. Ali,
morao sam to prihvatiti; u svim civilizacijama nisu postojali
restorani, a na Lageensu se izgleda nisu ni brinuli o hrani. Nakon
patete od ivadi pojeo sam kola od povra. Da bih to provario,
pritisnuo sam o dlan dozu s koncentriranim alkoholom koji se brzo
proirio po mom tijelu, zahvaljujui osmozi preko koe. Nastojanje
da se materijal za istraivanje svede na najmanju moguu mjeru
katkad je imalo smijena rjeenja, naroito na podruju uitka. Stari
religiozni zakon o umjerenosti koji je veina sekti federacije
odbacila, naao je utoite u shvaanju o osnovnim koliinama hrane
za ivot na stranim podrujima. Morao sam moliti Blunta da
Astronautika pristane da me opskrbi s potrebnom koliinom droge za
moje putovanje.
Taj kratki intermedij mi je vratio malo humanosti koja mi je
preostala nakon reportaa i koja mi omoguuje da jo mogu
komunicirati sa svojima kad se vratim u ZVIJEZDU. Prizor koji se
ukazao sa sumrakom ubrzo e je izbrisati.
U sredini mrea, u udubini nepravilne vrtae koju su tvorili
vrhovi, spontano je nastalo mnotvo sedefastih tijela, nakostrijeenih
apa i pokrilja, izboenih oiju koje su postajale gusti oblaci na
blijedo ukastom nebu i skupljali su u sjeni breuljaka. Ta pojava
trajala je samo nekoliko minuta. Da u tom asu nisam pogledao,
moda, zatim, ne bih mogao lokalizirati rijetke svemirske maglice,
svjetlije od noi, to su se udaljavale jedna od druge, kao svjetovi
koji se ire, i okretale se ludo brzo izmeu prozranih vlakana.
Neizmjerno malene svemirske maglice raspale su se od sudara, u
- 84 -

tihim eksplozijama, i milijarde njihovih ivih estica letjelo je u svim

pravcima, tvorei jednu vrstu sjajne magle iznad pauinastih mrea
to su jo bile vidljive u tami. Taj je fosforni oblak poprimao sve
mogue oblike, ali nijedan koji bi mi bio poznat. Bio sam ovdje,
zanesen tim mikrokaleidoskopom neobinog, zadivljen beskonanim
prizorom nepoznatog koje se preobraavalo, kad, odjednom,
sitnoivi su nasrnuli, zbijeni prema otvoru mree koja mi je bila
najblia; svaki je stavio komadi svjetlosti na stranu dine koja je bila
nasuprot mojoj promatranici.
Grozniavo sam prisustvovao izgradnji tog zajednikog djela
koje je, kako je raslo, sve vie i vie poprimalo ljudski oblik.
Kad je to bilo zavreno, posljednji radnici rasplinuli su se isto
tako spontano kao i Lageeni malo prije i, ostavie me samog da
promatram zagonetnu skulpturu.
Teko sam skinuo zatitnu kacigu; no je bila svjea i imao sam
osjeaj da sam se razvio i naglo sam zadrhtao od isparavanja malja
slijepljenih od znoja na mojim prsima i krstima. Ukljuio sam
hlaenje na kombinezonu i uputio se prema sablasnoj silueti.
Bila je velika tono koliko i ja, a inilo se da je napravljena od
nestvarnog, prozranog nefrita; blago je svijetljela, ali nije
zasljepljivala. Bila je to slika mog lika, kakav sam, vjerojatno, bio
dok sam promatrao kako se stvarao, s izrazom naivnog uenja.
Vjerujem da nikad nisam vidio neto toliko lijepo. Kvaliteta djela
nije proizlazila iz bogatstva interpretacije nego iz realizma, od
mikroskopski precizne vjernosti stvarnosti. Svi detalji na mojoj koi,
moje crte, kosa, odjea bili su izvanredno vjerni, a svet je jo vie
isticala, sjajna materija. Poto sam paljivo promotrio skulpturu,
ubrzo sam uvidio da se nikad prije nisam vidio na takav nain, ak ni
u ogledalu koje poveava. Djelo je imalo takvu optiku mo da je
bilo jo jasnije nego model koji je predstavljalo. Moj kip je bio moje
visine, ali mi je omoguavao da se vidim, kao da sam odjednom
postao sto puta vei.
Pribliio sam se i oprezno ga dotaknuo rukom; materija je bila
mlaka i malo elastina. Poto sam obavio nekoliko jednostavnih
pokusa, odluio sam i uhvatio predmet oko pasa i podigao. Kao to
sam i mislio, bio je lagan kao pero.
Sloivi zatitnu kacigu, vratio sam se u svoju svemirsku letjelicu
i zaspao snom bez snova.

- 85 -

Sutradan, moj kip je jo bio ondje, postavljen na mjestu gdje sam

ga ostavio i neprimjetno je sjao. Nefrit je bio jo zeleniji i pojaavao
dojam o jasnoi skulpture, tako, da je to bilo neugodno.
Savjesno sam zapisao sve dogaaje prethodnog dana i pripremao
se za drugi izlazak, nosei ovaj put sav audio-vizualni materijal da
zabiljeim sve to u promatrati.
Jutarnji ptiji koncert bio je izostao, preao sam preko bijelih
prina, a da se nita nije dogodilo i, hodao sam s druge strane prema
neemu to se doimalo kao uma ili litica. Kako sam se pribliavao
toj prirodnoj prepreki, ustanovio sam da je to, vjerojatno uma kojoj
su stabla bila okamenjena. Golema stabla i potpuno gole grana irile
su se na sumpornom nebu kao iskrivljeni i suhi korijeni. Ipak im je
kora bila sjajna i hrapava od oiljaka, svraba, parazita, kao kora
nekog ivog organizma.
Snimio sam nekoliko puta najvee meu njima. Bilo je iroko
trideset metara i izgledalo kao okrnjen stoac, a prualo se petnaestak
metara u visinu. Stablo je bilo neobino zdepasto, a na njegovim je
rubovima i u prirodnim upljinama bila prisutna neprekidna
ivahnost: ptice i insekti jurili su u svim pravcima da bi snijeli
jajaca, napravili gnijezda, nahranili se.
Gledajui paljivo, opazio sam da nije bilo potpuno bez lia i da
je na krajevima najdebljih grana bilo siuno bunje. Na videofonu
mogao sam jasno vidjeti te male biljne nokte, blijede i tvrde kao
pupoljci kaktusa. U njima se mnotvo liinki hranilo sokom. Zatim
sam, uzmaknuvi, poeo paljivo promatrati umu: inilo se da je
bila zasaena tako da je poloaj stabala i njihov raspored nametnuo
geometrijski dojam cjeline. Jedna uznemiravajua injenica
opovrgavala je taj dojam: vidljiva razlika u starosti meu njima, a
neki su bili dva ili tri puta vei od najmanjih. Osim, ako tu
nejednakost nije uvjetovala elja graditelja da umu sauvaju kroz
stoljea, to je pretpostavljalo vrlo mnogo strpljenja jer su neka
stabla bila, vjerojatno, stara i tisuu godina. Nijednog asa nisam
povjerovao da je razlika u kvaliteti tla mogla biti uzrok tolikoj
raznolikosti u rastu. Najvanije je bilo da ta geometrijska uma,
viena s breuljka, odakle sam je ja promatrao, nije bila monotona;
suprotno onom to se moglo oekivati, pravilnost plana omoguavala
je drveu da izrazi svoju jedinstvenost.
Nisam mogao odoljeti da rukom ne odmjerim stabla, da u
mislima opipam vorove, kvrge, odgonetnem ravanja, grane,
- 86 -

mladice, itam u neravnini kore uivajui u mekoi sive, masne koe

koja je bila nagrena kao koa stare ivotinje. Ta fantastina umska
katedrala je u svojim arabeskama, ukrasima, zamrenostima bila
matovitija od najslavnijeg spomenika federacije.
U daljini se zaula neka rika, izvirui iz drvea u petnaestom ili
dvadesetom redu. Zatim se iz te oslikane dubine pojavilo stotinjak
irokih, maskiranih bia koja su vukla goleme trube iz kojih se irila
stalna i glasna buka. Uputili su se prema meni. Bez imalo veze sa
stvorenjima prethodnog dana, ovi Lageeni doimali su se vie
zemaljski; bili su savreno razdijeljeni, gotovo previe debeli u
prostoru i teko su hodali na svoje tri noge koje su se kretale kruno,
to me prije podsjealo na neki stari roman znanstvene fantastike
nego na bioloku stvarnost promatranu u galaksiji. Ipak, oni su
postojali i njihovo kretanje nije bilo neugodno oku.
Golemi muziki instrumenti koje su ti domoroci vukli na svom
ophodu bili su postavljeni na jedan tronoac na kotaima. Njihove
dimenzije ograniavale su podruje kretanja Lageena meu drveem,
tako da su samo jedan po jedan mogli prolaziti izmeu divovskih
stabala; eta je, umei pravilno, zaposjela umu na povrini od
nekoliko hektara. Skupljali su se na rubu toga vrta, tono nasuprot
meni, kao da su eljeli biti dobro vieni. Na videofonu sam paljivo
promotrio jedan primjerak: imao je masnosivu, naboranu kou,
slinu kori onog drvea, a njegov iroki, unjasti trup stajao je na tri
vrste noge koje su zavravale debelim, koastim stopalima. Umjesto
glave imao je masku koja je, na shematski nain, prikazivala mene.
Svi Lageeni nosili su istu simbolinu masku iji su se izrazi
mijenjali od bijesa do ironije, od oduevljenja do nostalgije. Preko tih
sto izvanredno profinjenih portreta mogao sam prouiti opseg svoje
izraajnosti i na osnovi grafike interpretacije zakljuiti o njenim
dramskim osobinama.
Obino sam prilino oprezan u kontaktiranju s nepoznatim
vrstama, jer je prva osobina dobrog reportera da ostane iv, eli li da
novine imaju koristi od lanka za koji je utroeno mnogo novca.
Ovaj put nisam oklijevao; nenaoruan, uputio sam se prema gomili.
elio sam saznati vie, upitati njene lanove o znaenju ove
demonstracije. Pribliivi se, uvjerio sam se o estetskoj slinosti
domorodaca i njihove ume, to me uvrstilo u uvjerenju da nijedan
detalj te manifestacije nije bio sluajan.
Morao sam brzo odustati od pokuaja kontakta: ne samo da moja
- 87 -

prisutnost nije poremetila ceremoniju nego sam imao osjeaj da

Lageeni nisu ni bili svjesni moje prisutnosti.
Ja sam Volt Dalart, iz ZVIJEZDE GALAKSIJE i nosim vam
pozdrave federacije.
Ubrzo sam shvatio uzaludnost i kominost svog pokuaja, tako
da sam uo odjek vlastita glasa kojeg je sreom nadglasao ritmiki
zvuk trube. Ipak sam opazio da su se zvukovi Lageena vjeto
premjetali da se ne bi sudarili s mojim glasom.
Naslonio sam se na jedno stablo i pustio da dogaaji teku bez
mog upletanja. Ako je izmeu njih i mene postojala komunikacija,
ona se odraavala kroz taj ples, obrede. Tronoga bia koja su
ponavljala moje lice kroz cijelu umu, zapoela su neobian balet;
svaki je stao kraj divovskog stabla i pridonosio pojaanju zvonkosti
trube i krunom gibanju. Ta pomamna demonstracija trajala je etvrt
sata. Bio sam kao skamenjen uz stablo, paraliziran od glazbe i plesa,
vie nisam osjeao svoje tijelo, vie nisam ispitivao svoj duh,
proivljavao sam ovu sveanost.
Naglo, Lageeni su stali i zautjeli. Na zenitu su tri uta sunca
uklonila svaku sjenu i golemo se drvee s tjeskobnom preciznou
ocrtavalo na sumpornom nebu.
Iza lea, zauo sam priguenu, vrlo blagu buku, neto nalik na
um sluznice koja se rastvara. Usudio sam se pomaknuti i prekinuti
dogovor o nepominosti, koji je, ini se, ujedinjavao domoroce i
pejza. Promotrio sam stablo iz kojeg se inilo da dolazi buka: na
njemu se pokazala svjea i otvorena rana. Nitko me ne bi mogao
prisiliti da tamo stavim ruku.
To nije bilo potrebno; opazio sam da se Lageen koji je plesao oko
stabla pomaknuo i ja sam uzmaknuo da ga propustim. Na licu vie
nije imao masku. Nije imao ni lica jer mu je unjasto, sivo tijelo
zavravalo vrhom na kojem je bila privrena slika koja je
predstavljala mene. Tada je stavio trubu u otvor na drvetu, a njegovi
su ga sunarodnjaci poeli oponaati. Zapravo, samo neki, jer sva
stabla nisu bila rasjeena.
Moje su maske bile baene na pod i poele su se raspadati, kao
da su imale svojstvo samounitenja.
Od toga mi je pozlilo.
Moje razoaranje nije trajalo dugo; nekoliko minuta kasnije,
domorodac koji mi je bio najblii iupa iz rane stabla neku vrst
- 88 -

sivkastog, cmizdravog fetusa koji je strano nalikovao na mene.

Stavio ga je na prano tlo i, ne obraajui panju na mene, udaljio se,
vrtei se kao i svi njegovi srodnici, a to je povlaenje pratio
melankolian i blag zvuk trube.
Ostao sam potpuno zbunjen, a drutvo mi je pravilo pedesetak
dreavih reprodukcija mene samog, nesposoban da odluim to da
uinim s njima. Ona koja mi je bila najblia i izgledala prerano
razvijena, poela je puzati etveronoke, potpuno slinava i pokrivena
prainom. Pridruila se mojim ostalim bebama-slikama koje su se
rodile na divovskom drveu. Poao sam za njom. Svi ti zguvani
fetusi okupili su se u bunu i odbojnu gomilu i zapoeli stranu bitku,
vadei jedni drugima oi svojim malim, punim rukama i bijesno se
grizui po licu. Mrnja koja ih je pokretala bila je toliko snana da su
se meusobno unakazili i nakon etvrt sata ostalo je samo nekoliko
primjeraka. Bio sam zapanjen tim stranim prizorom, nesposoban
reagirati jer se sve zbilo vrlo brzo. Sreom mrtve su bebe nestale, kao
da ih je usisalo tlo, neka strana bugaica upila je njihovo meso,
utrobu i krv.
Pola sata kasnije ostala je samo jedna beba.
A ta je poela rasti i starjeti istom mahnitou kojom su se bebe
raale i umirale. Ubrzo je bila visoka kao i ja i lakomo me
promatrala.
Ve juer sam doivio ok divei se svome krasnom kipu od
nefrita; danas sam bio uznemiren pretjeranom prisutnou tog svog
drugog ja, isto tako briljivo predoenog kao i kip, s iznenaujuim
dojmom koji su mu dali njegovi tvorci, i koji je isticao, vjernost
originalu. Osim toga, golo bie je disalo i um zraka to je izlazio
kroz nos iz njegovih plua nalikovao je na glazbu mog ivota.
Mogao sam uti kako mu srce lupa, gotovo istovremeno s mojim,
kao da smo oboje bili elementi udnovatog stereo-lanca, to je vjerno
opnaao lupanje srca svijeta.
Teko mi je sada rei koliko sam vremena promatrao svoga
dvojnika, dok ga se nisam nagledao. To nije bilo divljenje nego me
zaprepatenost da gledam kako ivim paralizirala, kao da sam naglo
otkrio da postojim na kraju dugog, okamenjenog sna koji je bio moje
postojanje.
Vrhunac je bio kad je bie otvorilo usta da govori. Kakve e biti
te rijei, reenice izgovorene u arobnoj umi? Kakvo e im biti
simbolino znaenje? Nisam mogao izdrati i ispruio sam ruku
- 89 -

prema dvojniku da ga napokon dotaknem. im sam ga dotaknuo, on

je ispario u veliko mnotvo sjajnih estica, u pokretan i lagan oblak
koji je odmah nestao na sutonskom nebu.
Onesvijestio sam se od bijesa.
Dugo sam ponovo itao izvjetaje prethodnih istraivaa.
Strunjaci za kontakt posebno su nastojali uspostaviti lingvistiki
most izmeu njih i Lageena. Njihovo prianje o neobinim
susretima, o kojima sam imao dva svjedoanstva, na alost je bilo
kratko. Ali je imalo znaajnu etnoloku crtu, bilo je puno mate to
se tie obreda, ceremonije, muzike, plesova ak i pastoralnih prizora
trivijalnijih od onih kojima sam upravo prisustvovao. ini se da su
domoroci s Lageensa uivali da svaki dan izmiljaju novi folklor,
koji su bila nesposobna stvoriti i najzagonetnija plemenska drutva u
galaksiji. Imali su osobinu da nikad ne upotrebljavaju istu
morfologiju da bi se izrazili, i birali su najnepravilniji oblik, prkosei
prirodnim biolokim i organskim kriterijima.
Ipak, u toku prethodnih manifestacija nisu nikad pokuali,
prikazujui istraivae, dati im posveeno znaenje; za mene su
sauvali tu ast. Ta me je injenica uznemirila.
Gledao sam audio-vizualna svjedoanstva koja sam sakupio, a da
nisam otkrio nita vano. Ipak me oi nisu varale: prizor je bio isti
kao i onaj kad sam bio poasni gost. Poto sam poveao najbolje
fotografije, opazio sam da je konkretna stvarnost osobe i okoline bila
sporna. Doista, ti su klieji pokazivali da je cjelina bila uvrena na
okviru u kojem su se vidjeli drvee i domoroci, maske, trube, fetusi;
svaki detalj prizora moglo se ralaniti u niz obojenih estica. Ili film
koji sam ja upotrijebio nije bio prikladan za analizu na elektronskom
mikroskopu.
Sjeajui se jueranjeg prizora na bijelim dinama i
neodreenosti figura, zakljuio sam da su Lageeni, ako su postojali,
mnogo napredovali za jedan dan. Za tjedan dana, vjerojatno, ne bih
mogao sumnjati u njihovo postojanje.
Zatim sam, analizirajui simbole sadrane u svakoj ceremoniji
kojoj sam prisustvovao, otkrio da njima ele izraziti zamjenljivost
oblika i nepostojanost njihovih estica. Moja je slika bila izraena
sjajnim tokama, a sastavljala se i rastavljala prema razliitim
obredima. Kakva se god inteligencija krila u osnovi religioznih
manifestacija kojima sam bio svjedok, naslutio sam da joj je namjera
bila izraziti nestalnost energije i materije, prolaznu ranjivost
- 90 -

predoivanja. Isto je tako dojam zvunih raznolikosti, poev od

pjesme ptica, sadravao aluziju na openitost vibracijskih polja.
Napokon, i ja sam takoer bio privremeno bie, sastavljeno od
atoma koji e se razdvojiti nakon moje smrti. Moja je tjelesnost
amorfnim biima mogla izgledati kao iluzija.
U tome je bila tekoa komuniciranja.
Za tvorce energije, za koje sam odsad vjerovao da su to Lageeni,
postojanje ne moe imati oblik koji je zajedniki narodima galaksije.
Lageeni su eljeli privui nau panju analizirajui nae ponaanje i
kritiki nam ga predoujui.
Grozniavo sam stavio kompjuter u poloaj ifriranog hinjenja
dogaaja koje sam proivio i dogaaja to su ih prouili strunjaci za
vezu, vodei rauna o zajednikom nazivniku koji sam im pripisao.
Stroj nije opovrgao moju pretpostavku, ali je nije ni potvrdio.
Oduvijek sam sumnjao da su opremu na svemirskoj letjelici izmislili
sitniavi inenjeri, neodluni u nejasnoj namjeri da pokopaju moral
suvie poduzetnih putnika.
Ali zato Lageeni nisu svoja prolazna ostvarenja obdarili
rijeima? U asu, kad je moj dvojnik trebao progovoriti, bio je
sublimiran! Ipak su bili sposobni hiniti znakove.
Osim ako ne smatraju, poto su promatrali nae drutveno
ponaanje, da je takva razmjena misli nesigurna. Oito je da je, ako
nas jezik povezuje povrno, pojedinac upuen na izdvajanje kad nije
u neijoj prisutnosti. Jezik je takoer izvor objanjenja i pogreaka,
jer njegovo semantiko znaenje nije svakome isto.
Da li su pretjerivali dok smo se mi nastojali rijeiti materijalnog
oblika da bismo mogli komunicirati s njima? Tako na mentalni
kontakt vie nije prolazio kroz kanal rijei i ostvarivao se na razini
razmjene preko jednostavne razlike potencijala izmeu naih
energetskih masa. Na alost, nisam znao kako u tome uspjeti, jer je
prije toga trebalo nekoliko dana naporno raditi.
Odlueno je; spreman sam; uspio sam sintetizirati jedno
elektrino prikazivanje svoje linosti, spojivi izvjestan broj polja i
frekvencija poslanih na samo jednoj valnoj duini. Za nekoliko
trenutaka poslat u i sakupiti odjek tog odailjanja, kad prijee preko
planeta. Nadam se da u neto otkriti u parazitskim bukama i
svjetlosnim interferencijama koje bi se tu trebale umetnuti.
Rezultat je premaio moja oekivanja. U poruci koju sam dobio s
- 91 -

Lageensa bilo je toliko revnosti, siline, toliko bogatstva da jo ni

izdaleka nisam zavrio deifriranje.
udno je kako ljudski duh ima sposobnost da predodbe
podvrgne pod preu svog odgoja. Kako sam otkrivao ljepotu
legeenovske misli, uzvieni karakter njenoga kozmogonijskog
tumaenja, moj je duh djelovao u potpuno drugom smislu.
Zapitao sam se o nunosti svoje reportae i njene prikladnosti.
Do sada mi Blunt nije nikad nita poklonio. Obino je iskoritavao
moju strast za putovanjima i zaslijepljenost njima da bi dobio vane
obavijesti za rukovodioce federacije. Mnogo sam se trudio i spremao
se da mu uruim kljueve Lageensa. Zbog ega? Kakvu u od toga
imati korist? Bia s planeta nisu osjeala potrebu za prisutnou ljudi
ni drugih izvanzemaljskih stvorenja da bi evoluirali u pribliavanju
beskonanosti. Naprotiv, ako sam ostvario mogunost da
komuniciram s njima, bio bi to in oskvrnjivanja od neprocjenjivog
znaenja; jer mi se nismo izlagali nikakvoj opasnosti poslavi
elektrina hinjenja nas samih da bi ispitali ta stvorenja. Podvrgavi ih
intenzivnom trovanju nije bilo sigurno da ne bismo djelovali na
njihov mentalni metabolizam.
Upravo sam shvatio; bilo je vrlo jednostavno. Lageens je
predstavljao neprocjenjivo bogatstvo za svjetske turistike agencije!
Nikada, ni u snu najlueg organizatora putovanja, jedan planet nije
imao takvu raznolikost obiaja, ceremonija, toliko mate u
umjetnosti, pejzae, takvu morfoloku raznolikost bia koja su tamo
ivjela. Lageeni su izmiljali religija zemlje, cijele civilizacije samo
zbog zadovoljstva da nam ik ponude i mogli su se mijenjati kako su
eljeli.
To je predstavljalo i tekou jer prodava organiziranih putovanja
osniva svoju propagandu na odreenom progranm Kupci turistikog
sna uglavnom trae da se potuje ugovos, jer moraju unaprijed
prevladati otuenost, da ne budu iznenaeni, da se ne uplae
nepoznatog. Evo, zato se Blunt nada da u uspostaviti vezu s
Lageenima: da bih mogao traiti od njih da potuju program
ceremonija!
Izbrisao sam sve tragove svog ispitivanja, ak i snimku koju sam
uspio napraviti, da otklonim i najmanju opasnost od kontaminacije.
Zatim sam progutao tri tablete za gubitak pamenja s naknadnim
djelovanjem koje se, uglavnom, koriste da se neprijatelju ne bi odala
tajna, ako se padne u zarobljenitvo.
- 92 -

Zatim sam poslao poziv u pomo u ZVIJEZDU GALAKSIJE.

Onda sam izaao na Lageens i postepeno sam se zaboravio u
pomamnim obredima, koje su ona bia izmislila da bi proslavila
njihov prvi dodir sa stranim mentalitetom. I zaspao sam s
posljednjom zrakom veeri, s osjeajem da nikad vie neu osjetiti
takav zanos u dodiru s nepoznatim. Sreom, nikad se vie neu sjetiti
tog trenutka.
***
Imali ste sreu da smo vas nali, Dalarte, izgubili ste se bez
odailjaa, na kilometre daleko od svemirske letjelice, u trenutku kad
su vas Lageeni htjeli rtvovati u jednoj kanibalskoj sveanosti.
Prestraeno sam gledao Blunta, ne znajui da li se raduje to su
me spasili, ili bi on vie volio da su me domoroci pojeli, da tako
bolje opravda svoj neuspjeh pred onima koji su me eljeli poslati na
Lageens.
Promrmljao sam:
Svakako se ne bi mnogo promijenilo i da su me pojeli. Znate
dobro da su mi naeli mozak.
Pretjerujete, mogli smo ponovo obnoviti vau memoriju
zahvaljujui banci podataka koju smo sauvali. Jedino nam nedostaje
uspomena o vaem boravku na Lageensu.
Ja o tome imam svoje miljenje.
Zato ga niste zabiljeili na vrpci?
Jer sam, vjerojatno, bio nesposoban za to. Prema izvjetajima
strunjaka za kontakt koje sam proitao, jedan primjerak mentalne
spuve kao ja ne moe odoljeti pritisku izgubljenosti, kakav sam
pretrpio. ini se da sam nekoliko sati nakon dolaska bio toliko
omamljen sveanostima da vie nisam imao ljudske osobine. Zato
mislite da sam se morao sjetiti da pritisnem dugme na video-kameri?
teta, zacijelo biste nainili izvrsnu reportau. Nitko to nee
moi uiniti umjesto vas jer se Lageens nalazi odsad u zabranjenoj
zoni.
Nemarno sam prstima dotaknuo usne nadajui se da Blunt nee
opaziti moj smijeak. Upravo sam shvatio da je moj kontakt s biima
na Lageensu bio dublji nego to sam vjerovao, jer je kanibalska
sveanost koju su improvizirali moji spasioci zacijelo imala izvor u
mojim uspomenama.
- 93 -

Oni su je izmislili da bi se zatitili, jer sam ih upozorio i uvjerio

da im prijeti opasnost.
U znak zahvalnosti ostavili su mi nedirnuto sjeanje na moj
boravak s njima, koje se spontano vraalo nakon seansa
mnemoterapije kojima sam bio podvrgnut. Lageens nikada za mene
nee biti zabranjena zona.
Ali Blunt to nee saznati.

SCAN i OCR: Sekundica

Ispravka: MasterYoda
Prelom: MasterYoda
www.sftim.com

- 94 -

Branko Belan:

Hepening
u treem
podzemnom
traktu
kvadranta B7

Fonozapis kazivanja, drugog po redu Franka Issa

Naleba, hiberniranog uoi Velike Katastrofe, u vrijeme
svjetskog municipalnog sustava koji se zasnivao na
Zakonu o konanosti svih zakona. (Podatak iz UTova
dnevnika naenog u enklavi Mer, u 8. tisugoditu
Druge civilizacije).
Santo Marco Palatinus, sociopsihijatar, boss Instituta za psihozdravlje municipija, na jednom je od letiminih ophoda po krovnom
terapeutskom etalitu, zapazio da se subovi rekonvalescenti ne dre
uputa. Sabotirali su ih diskretno, ali Ipak. Palatinusu tako neto nije
moglo proi neopaeno. Zgranuto se pitao zato. On je bio taj koji je
subove zahvaene sindromom katalepsije 212 vraao u radosni ivot.
Bila su to njegova njukala koja su odvajala iz radnog procesa
svakog suba im bi bez opravdana razloga prestao raditi i poeo
- 95 -

nepokretan piljiti u prazno, posve ravnoduan prema svemu to se

oko njega, mimo njega ili radi njega dogaalo. Njukala su takve
sabirali kao krepane make, prebacivali iz u klinike, kljukali ih
mjeavinom vigorina i voluntina kao delfine trenirane za trke, zatim
ih ubacivali u osinje konice, odakle je veina, poslije duljeg ili
kraeg oklijevanja, sumanuto trala da bi nala izlaz i spasila se od
bolnih uboda. Kao posljednje, izmasirali bi ih, privezali na bicikle i
ugurali u trideset metara visoki i jedanaest i pol metara iroki rotor, u
kojem su morali voziti ezdeset kilometara na sat da ne bi klizli u
lijevak i da bi se dospijevi do vrha spasili od razlaganja u sirovine.
Izdravi sve te kunje, smatrali su se izlijeenima, ali podlonim
recidivi, pa su morali sve slobodno vrijeme aktivno provoditi na
etalitu. Upute su nalagale da hodaju po taktu muzike koju im je
izravno u une koljke emitirao deveti radio-val, uz poetizirane
aforizme koje je osobno sroio Santo Marco Palatinus da se ne bi
duhovno ulijenili. Bili su to psalmi o mudrosti otaca municipija, o
njihovoj ljubavi to je gaje prema subovima kao stupovima drutva, o
brizi za njihovu dobrobit, sve to kao cvijee ukraeno mislima
ideologa finalizma koje su u tisuu varijanti ponavljale da je srea
subova samo u njihovim rukama. Ako hoete biti sretni, budite, i
tome sline uvjerljive krasote.
Santo Marco je imao debelih razloga da sve do ovoga trenutka
bude ponosan na zdunost hodilaca. Bilo je isprva i dobrovoljaca, pa
ak i graana sa statusom, koji su ne samo hodali nasmijani u srei
da sluaju muzikalno grgoljanje pameti, odnavna im znano, ali uvijek
omiljelo kao najdraa poslastica ve su i skakutali, udarajui se
akama u drugi, naravno po taktu muzike.
Ponekad je to inio i boss, ostvrui se desno i lijevo, naprijed i
natrag, vijugajui izmeu hodilica kako bi ga svi opazili. Bio je boss
toliko zadovoljan da je poeo zanemarivati ophode kao neto to je s
vremenom postalo suvino.
Ovaj put je doao na etalite jer je osjetio potrebu za istim
zrakom. Usput, pomislio je, zlu ne trebalo, nije besmisleno
provjeravati uspjenost svog djela, a osim toga, takoer je pomislio,
njegova e nazonost dodati radost radosti hodilaca.
I nita od toga.
Subova-rekonvalescenata bilo je manje negoli ih je trebalo biti, a
oni koji su bili, hodali su neoprostivo aljkavo. Nisu se drali ni
propisanih pravaca, ni propisanih razmaka. Neki su, koje li strahote i
- 96 -

bezumlja, izvukli slualice iz usnih koljki, kao da ih nimalo ne

zanimaju njegova aforizmi ili biserje ideologa, pa ni uzviena muzika
u taktu paradnih mareva. Uope, mnogi su se ponaali kao da
hodaju za neki svoj prokleti protufinalistiki raun. Jo gore: nisu se
u stankama zaustavljali da bi zadrali disanje, kako bi to vie i
dublje udahnuli sinhrono isputan zrak, zasien miomirisima mora i
brdskog bilja.
Jest, poneki od njih se zaustavljao, premda ne u pravo vrijeme,
ali nije pokuavao ni fingirati da zanosno die. Boss je to odmah
opazio, jer su im grudni koevi ostajali splasnuti, uvueni, a pri tome
nisu dizali glavu niti su gledali prema horizontu. I najgore od svega:
neki su se zaustavljali pri susretima, izmjenjivali poglede, znaajno
nabirali usnice i ela, podizali desno ili lijevo rame, kao toboe, to
se tu moe, poekajmo da boss ode. Moda su i razgovarali prije
negoli je doao i moda e razgovarati kad otie, a to je bilo
najstroe zabranjeno jer remeti usredotoenje na povremene upute o
duljini i brzini hodanja, o dranju glave i tijela, a da se ne spominju
raznorazne mudrosti iz fundusa bossovih lijekova za potrebe njihovih
dua.
Vidjet e oni tko je bog, a tko batina, to jest, tko je bog i
batina, pisne boss i povue se brzinom to je onima koji su ga
spazili moglo i moralo znaiti da im sprema neto krupno i
neugodno. Bila je to finta. U glavi mu je bio mute, pa se prepustio
pokretnim trakama stambenih tornjeva da ga vuku kud hoe, a one su
ga odvukle, sluajno ili je tako podsvjesno htio, Lei Mariji Basri,
ideologu, njegovoj najomiljenijoj seksualnoj partnerici. Kao se to ve
tako zbilo, prilegao je uz nju na zranom leaju i stao kaiprstom
prkati po njezinoj vagini kao da se tu moda nalazi odgovor na
muna pitanja to su ga opsjedala.
Nepripremljena za takvu vrst posjeta, Maria Basra je ostajala
hladna kao krastavac. Njezine su duge noge i ruke, u posebnim i
oekivanim prilikama spremne da ga obujme poput krakova
oktopada, mirovale kao etiri klade.
Zna da ne volim kad tresne ovdje kao s neba pa u rebra.
Znam ree on tuno.
I to onda, napokon, trai tu unutra? Biser?
Santo Marco joj ispria to trai.
Ako eli saznati to se to tamo dogaa, ako se uope ita
- 97 -

dogaa, navuci neko drugo lice, skini i sam slualice i hodaj izmeu
subova kao muica bez glave...
Ja? Kao muica? uvrijedi se Santo Marco.
Ne ti, ve ono to e oni misliti da jesi.
A ako iskopam slualice onda im i sam dajem lo primjer
usprotivi se boss.
rtvuj se.
to to uope znai? rtvuj se! Smijeno... Ne stiskaj noge.
Htio bih te ljubiti.
Lea Maria preklopi noge kao kare i nastavi:
U prolom tisugoditu ljudi se nisu protukoristili kao mi
danas. rtvovali su se za neke svoje posebne ideje. Neki su se ak
spaljivali...
Ne vjerujem odluno e boss.
Ne vjeruje?
Lea Maria potrai u videoteci kasetu odgovarajueg prirunika,
ubaci je u stereovizor i aktivira. Za svega desetak sekunda nala je
snimke samospaljivanja bonzoa.
Pred ivim svjedoanstvom ljudske gluposti, kakvom je smatrao
prizor ivih baklji, Santo Marco prasne u smijeh.
Smijala se i Lea Maria.
Smirili su se tek kad je u kadru ostala mrlja crnog pepela.
Sve se dade izmjeriti osim ljudske gluposti ree Santo
Marco kad je doao do daha.
Istina! Meni to esto pada na um kad razgovaram s tobom
ree Lea Maria i rairi kare nogu. to je? to eka? izazivala ga
je.
Razmiljam kakvo lice da odaberem on e gledajui u
prazno.
Pogledaj ispred sebe pa e ga vidjeti.
Ne znam na to misli.
Zaista se sve moe izmjeriti osim ljudske gluposti ree ona
i ponovno sklopi noge. Da nema lice poznate budale, ono bi bilo
izvrsna maska doda posprdno.
to ima protiv moga lica?
Moda bih imala kad bi mi iemu sluilo.
- 98 -

 Moje je lice registrirano kao moje. Po njemu se zna tko sam,

a ono to jesam pribavlja mi ugled... Toliko da zna! on e ljutito.
Kod mene ti ugled pribavljaju posve drugi dijelovi tijela.
Santo Marco je bio ponosan i na one druge dijelove svoga tijela,
ali ovog asa nije mu bilo ni na kraj pameti da njima paradira.
Mogao bih odabrati lice kojeg uglednog hortikulturnog
strunjaka koji je... ili moda
Odaberi lice uobiajeno za subove, ako eli...
To nikada!
Cilj opravdava sredstvo ree Lea Maria okrutno.
Da, ali sredstvo ne smije doi u sukob s mojim poloajem, a
da i ne spominjem kako je u meni ugraen nagon pokoravanja
Zakonu. Moje lice to sam ja, sebi i municipiju, svima.
Nisi svima! Nisi meni!
Po emu onda zna tko sam?
Po svojoj izvanrednoj pameti, Santo Marco Palatinus!
Neizmjerljiva je kao i glupost.
Ovaj put nisam dovoljno pametan.
Ovaj put?
Nije mi lako biti nesavjestan da bih bio savjestan.
***
Zapleten u kuine proturjenih odluka, Santo Marco je izabrao
srednji put: nije zamijenio lice, ali promijenio mu je kolorit i nije se
tri dana brljao, i tako je, premda se sam sebi gadio, krenuo na
etalite, iskopao slualice i stao vrludati kao da ne zna zato je tu,
ali zato je napeo uha kao apta, a oi kao laborant nad sitnozorom.
Bilo je jo takvih na etalitu, ali zacijelo se nitko nije osjeao tako
bijedno kao on. Osjeao se kao da su ga ubacili na sveani
municipalni ruak, gola golcata, posve lienog vanog statusa,
degradiranog, bez amblema to su viebojnim svjetlucavim lentama i
bedevima svjedoili mnnotvo danih mu priznanja (uvijek je imao
muke kako ih na sebi rasporediti da svi budu vidljivi).
Takav kakav se pojavio meu subovima, prezirao je sam sebe.
Da, cilj je opravdavao sredstva, ali kako je tatina u njemu bila jaa
od cilja, etkao je Santo Marco, raspoloen mrano, i sluao
aritmiko koraanje sumanutih rekonvalescenata i neraspoznatljive
rijei to su dopiraledo njega ne otkrivajui mu tko ih izgovara. Nije
- 99 -

znao da je to korisno cilju za koji se rtvovao kao bonzo. Da je otkrio

prijestupnika, reagirao bi nagonski (i to je u njemu!) i tako otkrio
svoj identitet, poslije ega bi propao svaki dalji pokuaj da ustanovi
to se to dogaa s inae divnim, pokornim i radosnim subovima, za
dobro kojih je posvetio cijeli svoj plodni ivot. Budui da nije znao,
niim nije omeo nekog ustrog hodilca koji mu je na brzinu zucnuo u
uho: U sedamnaest.
Tek to je odskoio kao da je oparen, ustrog hodilca vie nije
bilo na vidiku.
U sedamnaest? to u sedamnaest? pitao se zapanjeno. Da je
barem uspio vidjeti tog suba, mogao je pozvati policiju i upozoriti je
na sumnjivca, ali nije, kao to ni sljedeeg nije dospio vidjeti, kad mu
je odnekuda ponovo dospjelo do uha: U sedamnaest. Okrenuo se
kao zvrk, ali nitko u blioj ili daljoj okolici nije tog trenutka zatvarao
usta, niti uope obraao na njega panju. Santo Marco bio je na tragu
neega vjerojatno subverzivnog, ali nije znao ega. Prvanje
nerazgovijetne rijei uobliile su se kao u sedamnaest. uo ih je
vie puta, ponekad i sebi upravljene, ali se ponaao kao i drugi: nije
se vie osvrtao. tovie, i sam je jednom rekonvalescentu pisnuo u
uho: U sedamnaest. Taj je proslijedio kao da nita nije uo,
premda je morao uti, jer su mu slualice bile iskopane. Kad je
naiao na jednog hodilca koji deset, moda dvadeset godina nije
pomlaivao lice, nije mu samo apnuo U sedamnaest ve ga je i
gurnuo, a kad se ovaj ipak okrenuo, dao mu je znak da ga slijedi.
Starac je prihvatio. Santo Marco ga je povukao izvan vidnog polja
etalita, spremivi se da ga navedena povjerljivost, naravno,
zaobilazno.
Starac mu je sam pomogao:
Ja se svega toga bojim rekao je.
Zato se bojite? Sve je predvieno.
Znam, ali ne bih htio izgubiti pravo na stanovanje u
municipiju.
Ne bih se usudio tvrditi da je ivot izvan municipija u svemu
loiji. Dodir s prirodom...
Kakav, molim vas, dodir s prirodom? Vidi se da niste bili
nikada tamo. Od mnotva subova priroda se manje vidi negoli ovdje.
Mravinjak do mravinjaka.
Kako vam je uspjelo prei u minicipij?
- 100 -

 Znate, radio sam na tome trideset godina. Kad bih odao

postupak, uskoro bismo i ovdje mogli imati mravinjak, a mnotvo je
poetak svih nevolja.
Moda imate pravo. Nisam o tome razmiljao. Ipak...
potrebno je neto malo i rtvovati. Znate li da su se u prolom
tisugoditu ljudi samospaljivali zbog ideja?
Ne znam i ne vjerujem. Odakle vam to o samospaljivanju?
Negdje sam nauo.
To je svata i kojeta. Ali... doi u u sedamnaest... premda...
ao mi je da program nije vodio dovoljno rauna o subovima izvan
municipija... Moda u imati prilike da o tome kaem rije, dvije...
Kome? ote se Santu Marcu.
Starac ga odjednom sumnjiavo pogleda, a zatim se stane
povlaiti, najprije polako, oprezno, a kad je ve bio izvan dohvata
Santa Marca, odjednom se zaletio i iezao u gomili na etalitu.
Santo Marco se stao prekoravati to se pitanjem otkrio da ne zna
tko su nosioci programa. Kakvog programa? O emu se tu uope
radi? A to ako ga starac prokae kao provokatora? Santo Marco
odlui da mugne. Za svaki sluaj. Siao je .nekoliko horizonata i
svaki put mijenjao pravac. Nasumce. Da zavara trag eventualnim
progoniteljima. I odjednom se naao u svojem stanu, premda je
mislio da je negdje drugdje.
Kasni sedam minuta zatekne ga glas Lee Marije.
ekala ga je zavaljena na zranom leaju, naga, potrbuke, i
gledala porno-predstave projicirane u prostoru: ovjek-majmun se
bjesomuno bacao s grane na granu, nastojei da obljubi tarzanku
koja mu je svaki put poput jegulje klizala iz ruku urlajui: Prikuj
me! Prikuj me!...
Prikuj me! izazivala je Lea Maria Santa Marca. Zna
to? Namazat u se da i ja budem klizava...
Ali on je uope nije uo. Priao je prozoru i stao piljiti u nita.
Hoe li da tebe namaem, a ja u te loviti? predloi ona.
Ni to nije uo. Osunan Park skulptura koje su prikazivale glasovite
oeve municipija, tvorce finailizma, promicao mu je pred oima, ali
njegov je duh bio odsutan, kao i sluh, do kojega nisu dospijevali
zvui himnodine muzike. U sedamnaest govorio je sebi, ne
znajui da govori naglas.
uje li ti mene? prosvjedovala je ona.
- 101 -

Budui da se nije okrenuo, ustala je, prila mu i okrenula ga k

sebi.
Ako tebi nije poznato to je u sedamnaest, meni jest!... Ali o
tome emo kasnije.
Stala ga je svlaiti i vui na leaj.
Gledaj u predstavu! Izvrsna je!... Ta, to ti je?
To ni on sam nije znao.
U sedamnaest promrmlja on. to u sedamnaest?
Ja u ti rei, ako te to toliko zanima. Jedan od mojih
seksualnih partnera iz Detektorskog biroa sluajno je na
encefalosenzitoru otitavao misli rekonvalescenata na etalitu svoga
podruja. Iz dosade, rekao mi je. I zna to? Ti si, leino moja, jedan
glupi hepening objasnio, kako vidim, sebi kao u najmanju ruku...
ekaj, ekaj, ekaj... Nikakav hepening...
Jest! Tajni hepening, ali prijavljen birou kao amaterski
pokuaj. Ako te zanimaju diletanti, sii u sedamnaest do treeg
podzemnog trakta u kvadrantu B7. Je li sada udovoljeno tvojoj
savjesti?
Ne, nije bilo udovoljeno. Daleko od toga. U redu, moglo se raditi
o programu hepeninga, ali to je s ponaanjem subova
rekonvalescenata? to je znailo ono: ... program nije vodio
dovoljno rauna o subovima izvan municipija...? Kakvi rauni?
Nema tu nikakvih rauna, Municipiji ne mogu bez proizvodnje u
svojim meuprostorima. to ti glupani iz Detektorskog biroa znaju?
Otitavaju misli subova iz dosade! Iz dosade, molim vas! I onda,
kakve veze mogu imati subovi iz municipija s onima izvan? Oni u
municipiju su u boljem poloaju od graana sa statusom; ive
slobodno, bez ikakva tereta odgovornosti...
No? prene ga nestrpljiv glas namazane Lee Marije.
Ne prekidaj mi misli! povikao je Santo Marco i odmah
zatim poeo loviti pokidane niti nekih jo neuobiajenih poteza koje
je namjeraavo poduzeti. Tako nije ni opazio da je Lea Maria gnjevno
ustala, navukla tuniku na ve namazano tijelo i bez rijei otila. Da je
opazio, znao bi da ju je zauvijek izgubio zajedno s onim njenim
krakovima nogu i ruku s kojima ga je mogla vezati uza se kao
mornarskim vorom uz kolonu, ali to je ovog trenutka bilo posve
beznaajno u usporedbi s otkriem koje bi ga moglo dovesti, ako se
ne vara, do samog vrha municipalne hijerarhije.
- 102 -

***
Ve u esnaest i pedeset trei je podzemni trakt kvadranta B7
vrvio od subova. Ovaj se Santo Marco nije htio prepustiti sluaju.
Ako je tatina u njemu bila jaa od neasna sredstva, neasno
sredstvo bilo je slabije od visoka poloaja u municipiju. Zato se
odrekao sebi tako vanog vlastitog lica i navukao ono svojega
pradjeda, jedinog meu Palatinusima to ga je zadesila sudbina suba.
uvao je to lice u sefu obiteljskih uspomena da bi ga stalno
upozoravalo na kaznu za neposluh Zakona o konanosti svih zakona.
Mementum. S tim licem umjesto sa svojim, to ga je jednom
godinje davao prepravljati da ne bi odalo starenje, osjeao se krajnje
utueno, ali injenica da takav kakav jest ne pripada samo sebi,
gotovo ga je silila da brani ivot na nain kojega se stidio. Krio je
Zakon. Nije bilo vjerojatno to e ga u termitskoj vrevi otkriti neki
prikriveni detektor (svi su detektori municipija, uslijed
nezaposlenosti, bili usrani pospanci), pa ipak, kriti Zakon bilo je za
njega isto to i bez svjedoka gurati glavu u fekalije. Morao je tako
postupiti, i ako se ne vara o svrsi tobonjeg amaterskog hepeninga,
oprostit e sebi to se pobrinuo da ne bude sumnjiv, pa makar uz tako
sramni uvjet.
Ono to ini, ini da bi sprijeio zlo. Detektori su naivni. Poslije
stotinjak godina skladnog djelovanja finalizma, bavei se perifernim
anomalijama s podruja navika i ponaanja subova, nisu vie bili u
stanju ak ni pretpostaviti neku subverziju. Da je Santo Marco
Palatinus iskazao zloslutnje bez opipljivih dokaza, najvjerojatnije bi
kao duhovno poremeen izgubio javnu slubu. U municipiju se nita
drugo nije ni moglo izgubiti do priznanja za steene zasluge, do
insignija profesije, do sudjelovanja u upravi, a za graanina sa
statusom, ti su gubici predstavljali moralnu smrt, to je bilo mnogo
gore od fizike smrti. Tko je bio u milosti javne slube, a ta je
usprkos svim iskuenjima ispunjala milinom due svojih subjekata,
taj nita nije mogao izgubiti. Tko je mogao ita imati protiv tako
savrenog ureenja municipija u kojem subovi, pogotovo oni u
zatvorenom krugu urba, ive sretni kao u djejem vrtiu? Svaki rad
nedolian ovjeka obavljaju homonumeri, a oni i ne znaju da su iz
roda ovjeka, zar ne? Sto se, dakle, dogaa, ako se neto dogaa, a
dogaa se, i to to se dogaa moe otkriti samo on, Santo Marco
Palatinus, budui lan najvie hijerarhije i budua skulptura u svim
parkovima, ovjekovjeen za sve vjekove?
- 103 -

Pozornica hepeninga bila je ve pripremljena. Na cijevima

aeropurifikacije bio je ve postavljen podij od nekih tisuu etvornih
metara, a na podiju bile su razmjetene, naoko bez plana, ali likovno
vrlo skladno, hrpe utenzilija i naprava svakodnevne upotrebe, viemanje posljednji modeli visoko kibernetske djelotvornosti, u
oblicima nagraenim na posljednjim natjeajima dizajnera.
Prvo to je Santu Marcu bilo opravdano sumnjivo, ustanovio je u
nekakvoj udnoj uznemirenosti subova. Ponaali su ise kao da
hepening kasni. Do vraga, nije kasnio, a i da jest, to onda?
Hepeninzi to ih dvadeset i etiri sata dnevno emitiraju organizacije
Play-time na najvioj atrakcijskoj razini, melodramskoj i
apstraktnoj, nisu nikada uzrokovali napetost ekanja. Znalo se u
sekundu kad e poeti i sluala se muzika po izboru, svatko je sluao
svoju u vlastitom uhu, moda s govornom emisijom u drugoj usnoj
koljci, moda kratei vrijeme poklonima za oi: u oknima su tekli
velianstveni spomenici finalizma arkadijski prizori ivota
usporeeni s prizorima ivota u bidou-cityjima iz prolog
tisugodita, s gomilama umrlih od rakova i gladi, na bojitima i u
plinskim peima, na pijesku i na ulicama.
Otkud promjena? Santo Marco divio se samom sebi. Samo on,
boss, mogao je takorei ni iz ega naslutiti svata, to i jest odlika
izuzetnih osoba.
Na dlaku u sedamnaest pojavilo se nekoliko predstavljaa.
Tiina je bila tako nepodnoljiva da je Santo Marco prvi put u
ivotu uo strujanje zraka u cijevima, pa su mu koljena oslabjela kao
na maturalnom, nikada zaboravljenom libidotestu. Bio je sam kao i
sada, na zranom je leaju, kao na pozornici, leala njegova prva
seksualna partnerica kojoj je on bio prvi seksualni partner, u krunoj
dvorani sjedili su poluotvorenih usta pitomci mlaih godita, tihi i
uzbueno radoznali, kao i ovo gledalite.
Predstavljae, nepokretne kao lutke, porazmjestile su klizne trake
uz pojedine hrpe potreptina i naprava. Stajali su tako cijelu minutu,
a onda je onaj na sredinjem poloaju, neobino sporom kretnjom,
podigao mali priruni fido i drao ga na dlanu, u stavu ovjeka u
ijoj je ruci prestao disati posljednji golub urba, kako je to zorno
prikazano na mnogim risanim i kleanim spomenicima. Razlika je
bila samo u tome to fido nije bio nijem: netko je iz njega neto
govorio. Isprva se nije razabiralo to govori, ali odmah zatim lik
govornika iz fida pojavio se iza predstavljaa, u krupnom planu,
- 104 -

zauzimajui cijelu golemu povrinu stereovizijskog zida.

Bio je to svima znani Veliki Otac, tvorac Zakona o konanosti
svih zakona, iji je lik krasio ne samo sve zemaljske povrine ve i
nebeske, ako je doputeno malko pretjerivanja. I ule su se njegove
umne rijei, uvijek iste, konane kao to je i sam bio, ali pri svakom
ponavljanju uvjerljivije, jer ih je vrijeme izjednailo s apsolutom. U
dui Santa Marca Palatinusa njegova je rije uvijek iznova djelovala
kao himna, apoteotiki, izjednaena s vjenim i neuhvatljivim.
Santo Marco se duboko postidi svih svojih sumnja. Kakav
velianstveni hepening! Oi mu prosuzie od uzviena ganua.
Skinuo je na brzinu lice omraena pretka, suba. U takvom je trenutku
trebalo da bude ono to jest, sluga Velikog Oca. Njegova osobna i
neprikrivena nazonost uveliat e dogaanje.
Neka svi subovi znaju da ih je poastio svojim sudjelovanjem!
Upravo je istegao vrat i otvorio usta da povikne: Ja sam tu,
osobno, s vama, boss Santo Marco Palatinus!, kadli mu rije zapne
u grlu.
Onaj predstavlja je dobro odmjerenim karate udarcem rascijepio
fido u dvije jednake zanijemljele polovice. Bio je to znak. Neto kao
gong. uvi ga, predstavljai su se bacili na skladne naprave poput
podivljalih zvijeri. Zaronili su akama u izloke poredane kao na
superfestivalima tehnike i poeli ih razbijati karate i drugim
udarcima, najprije usporeno kao da su im ruke teki olovni maljevi, a
zatim sve bre i bre, sve dok se razaranje nije pretvorilo u
pandemonij nalik na bombardiranje, u treem i etvrtom svjetskom
ratu.
Santo Marco je uspanieno htio navui lice grenog suba pretka,
ali ga vie nije imao u ruci, jer ga je as prije odbacio kao neto
sramno to mu nikada vie nee ustrebati. Nije moglo biti daleko.
Pokuao se sagnuti, ali to je bilo nemogue. Subovi su se stiskali da
budu to blie podiju kako im ne bi izmakla neka pojedinost. Bili su
slini vukovima to gladni prate hranioca koji ih s onu stranu
reetaka drai komadima krvava mesa slatke janjetine. Kad im je
jedan od prestavljaa milostivo dobacto splet anoda i katoda stroja
za samobojenje zamrenih povrina, sretnici meu koje je pao, bacili
su se na nj kao pirane. Slijedio je drugi, peti, deseti, pedeseti zalogaj.
Santo Marco je poeo gubiti svijest. Nije ga mljela teina subova,
ve kaos u glavi. Uini neto Veliki Oe, molio je zduno, obraajui
se pogledom njegovoj stereovizijskoj slici, ali Veliki je Otac
- 105 -

prosipao biserje svoga uma ne obazirui se ni na koga.

U pomo! stao je vikati boss, ali ni njega nitko nije uo.
Odjednom je poela nestajati granica to je razdvajala
predstavljae od subova u gledalitu. Najprije su se pojedinci stali
penjati na podij, a za njima sve brojnije skupine.
Santa Marca je nosila gomila i svaki pokuaj da se nekako izvue
bio je uzaludan.
Veliki Otac je i dalje govorio, ali njegove rijei, koje bi zacijelo
djelovale kao atomska bomba baena u grotlo naftne buotine u
plamenu, posve su se izgubile u kakofoniji urlika. Ne dospijevajui
se dokopati makar i najmanjih dijelova ili makar krhotina onih
sjajnih naprava, subovi su se bacili na sliku stereovizijskog zida,
grebali je, pljuvali, buili, to njegovom beatificiranom liku nije
moglo natetiti: gledao je gomilu to nasre s onom istom blagou
kojom je svoje sljedbenike gledao s tisue pijedestala pod kojima su
gorjele minhenske vatre i cvjetali crnouti ili utocrni bokori rua.
Vidio je to Santo Marco i unato gubljenju svijesti i daha, pritisnut
razularenim subovima to su ga mrvili, jo je krajikom uma odavao
priznanje njegovoj nepovredivosti. U pravom smislu rijei, nisu ga ni
mogli zagluiti. Njegove konane misli, bezglasne za sluh,
oglaavale su se u duama. Njegovesu se usne i dalje micale
potcrtavajui istine koje su svi znali.
Bila je to utjeha za Santa Marca, premda se vie nije mogao
iupati iz vehemencije urnebesne sipine subova. Izmeu Santa
Marca i otaca municipija, kojima je trebalo da prijavi poetak kraja i
pretvori kraj u poetak, umijeao se demon unitenja. Samo da se
izvue! Sagnuo se prema tlu i pokuavao nai izlaz vukui se kroz
krhotine rascijepanih naprava, ali netko ga je zgrabio za vrat i
podigao.
Bio je to onaj starac kojega je na etalitu povukao u stranu da bi
saznao od njega to mu znai onaj u sedamnaest.
Taj ga je odmah prepoznao, stisnuo ga za grkljan i poeo
pobjedonosno urlati.
Zatim je Santo Marco Palatinus bio neko vrijeme noen u zraku.
Svijest mu se vratila. Gledao je u strop i nekoliko mu se sekunda
inilo da jo jednom doivljava onaj trenutak kad je u mladosti
pobijedio u maratonskoj trci enciklopedijskog znanja, pa su ga
oduevljeni instruktori tri puta na rukama prenosili oko arene
- 106 -

ispunjene zavidnicima.
Samo nekoliko sekunda tako.
A onda se varka razila.
Vidio je Santo Marco (to je bilo posljednje to je vidio) zgrene
ake koje su ga gramzljivo hvatale kao da je jedna od onih divnih
naprava, i uo je (to je bilo posljednje to je uo) neartikulirane
urlike nalik na pitekantropske, fonetizirane kriktaje homo sapiensa,
pobjedonosne povike poraenih sve tamo od prapovijesti do
posljednjih pobuna koje su sljedbenici finalizma likvidirali
pogromima, to je sve Santo Marco vidio i uo zabiljeeno u
videokasetama.
Kad je hepening zavrio, kad se trei podzemni trakt kvadranta
B7 ispraznio, na tlu su ostale rbine neraspoznatljiva podrijetla, i, tu i
tamo, poneka mrlja raereena tijela bossa Santa Marca Palatinusa,
a da je to bio on, to znamo mi i nitko drugi..
UT: Rekao si da su ga raereili?
FRANKO: Da, raereili, doslovno ra-e-re-i-li.
UT: Kako su to smjeli uiniti?
FRANKO: UT, zar nisi shvatio?
UT: Ne posve, Razmiljat u o tome Trait u razlike
izmeu naega i vaega ivota, ali bojim se da bez tebe
neu shvatiti zato su raereili Santa Marca. Pa to je
kao da su ga ubili kao ivotinju!
FRANKO: Naravno da su ga ubili kao to je i zasluio.
to tu treba shvatiti?
UT: Ne mogu shvatiti zato su ubili ovjeka, Franko!
ovjeka!
(Podatak iz UTova dnevnika. Idem).

- 107 -

Darije oki:

Mahiniti
Prola je jedva polovina dnevnog odmora i duboke meditacije
kad je alarmni signal ispunio osobne odaje Glavnog kontrolora
Mentalnog zdravlja. Toliko je godina prolo od posljednjeg alarma
da mu je trebalo nekoliko trenutaka da shvati to se zbiva. Brzo
ustane i pritisnu taster na komunikacijskom pultu. Pojavi se
trodimenzionalni lik Nadzornika sigurnosti.
Dogodila se strana stvar! Mahniti je uspio pobjei!
Demoni netropije! Zar si siao s uma?
Kamo sree! Stvar je, meutim, sasvim sigurna. Prije dva sata
pobjegao je iz bolnice, a prije jedan sat oteo je iz astroporta
nadsvjetlosni brod koji je, prazan i spreman za let, ekao da se ukrca
posada. Pri uzletu je Kontrola leta mislila da netko ima tehnikih
problema, ali kad je usred zvjezdanog sistema ukljuio tahionski
pogon i nestao shvatili su da je rije o umno poremeenoj osobi.
Prokontrolirali smo Centralni mentalni institut i dobili potvrdu. Tamo
to jo nisu niti znali. Uskoro e nam se u liniju ukljuiti Prvi
psihijatar sa svojim izvjetajem, a i moj je skoro gotov.
Znai moi emo rekonstruirati dogaaje?
Da. Evo, linija je otvorena.
Pored lika Nadzornika sigurnosti pojavi se onaj Prvog psihijatra
koji je upravo zavravao obradu podataka.
Stvari stoje loe poe bez okolianja. Spojili smo oba
izvjetaja u jedan i moemo ga pogledati.
Dobro. Prvo ti Nadzornice.
Dakle, stvar je u biti jednostavna. Prije nego to je uhvaen i
poslan u Centralni mentalni institut na ispitivanja radi onog
- 108 -

senzacionalnog, prvog pokuaja ubojstva u posljednjih est stotina

godina, Mahniti se, to mu naravno nije pravo ime, zvao
Kompjuterski programer, to objanjava mnogo. Kako izgleda, bio je
ve godinama bolestan i vjerojatno je u sve programe koje je
izraivao, a to su programi za razne gradske, bolnike i kompjutere
svemirskih brodova, ugradio tajnu komandu koja mu omoguuje
iskljuivanje zatitnih kodova i izravnu, prioritetnu kontrolu nad
raunarom. Iskoristivi pogodan trenutak izaao je iz Instituta, otiao
u astroport i tamo uzeo prvi zvjezdani brod koji mu je odgovarao.
Kontrola leta odmah je poslala za njim jedan patrolni aparat, ali, s
obzirom na to da nisu mogli uiniti istu bezumnost kao i on i odmah
ukljuiti nadsvjetlosni pogon, kasne za njim jedan sat. Osim toga,
mislim da oni ni ne mogu efikasno rijeiti taj problem, brod je slabo
opremljen, a posada nepripremljena za akciju takve vrste.
Sve je ovo udovino. to mi moe rei o njegovu sluaju?
Prvi psihijatar premjesti teinu na sjedalu i pone:
Kompjuterski programer, ili kako je prozvan od onih emocionalnih
Mahniti, roen je na jednom rudarskom i vodom oskudnom, slabo
nastanjenom planetu. ivot je tamo i danas prilino grub te je odgoj
kojim su mu ugraivani Principi bio prilino slabe kvalitete.
Kombiniran s vrlo suptilnom genetikom grekom, suvie malom da
bi se otkrila standardnim sistematskim pregledima, doveo ga je do
sadanjeg stanja. On je i u mladosti bio egocentrian, a kasnije i
asocijalan, zbog ega je dvaput bio na korekciji linosti. Ona je,
povrno gledajui, dala pozitivne rezultae. Meutim, gledajui iz ove
perspektive, ini mi se da su korekcije samo pogorale stvar. Nauio
je da se bolje skriva, ali sama bit linosti nije bila zahvaena. Na
kraju je to zavrilo onim pokuajem ubojstva. Intenzivno smo ga
ispitivali tri mjeseca i na kraju zakljuili da je jedini izlaz totalna
rekonstrukcija linosti. On je, kontrolirajui kompjuter, nadzirao na
rad i odluio se za bijeg kada je saznao to smo zakljuili.
I to mi moe rei o njegovu sadanjem stanju?
Kao to sam rekao, to je sasvim egocentrian i asocijalan tip s
manijama veliine i proganjanja, potpuno bezobziran, okrutan i
hladan ubojica koji vie ne potuje ni jedan od Principa. Uz to on je
ipak inteligentan i obrazovan i to ga ini najopasnijim stvorenjem
koje je naa vrsta stvorila u posljednjih nekoliko tisua godina
postojanja.
Sve gore od gorega. Kakva je to sramota za nas! Moramo ga
- 109 -

uhvatiti prije nego to uini kakvo zlo. Kakva su predvianja

njegovih daljih postupaka?
Nadzornik sigurnosti se nagnu nad svoj raunarski terminal.
Poslali smo obavijest svim_naim zvjezdanim sistemima, a i
ostalim stanovnicima Lige naprednih civilizacija. Ako se pojavi bilo
gdje, bit e uhvaen u dogledno vrijeme. Meutim, on to zna isto
tako dobro kao i mi.
to ti misli, Prvi psihijatru?
To je gotovo iskljueno. Ne odgovara njegovoj linosti. Za
njega postoje samo dvije mogunosti. Ili da se sakrije na kakvom
nenastanjenom planetu, to je isto malo vjerojatno, ili da se spusti
meu pripadnike neke od niih civilizacija.
To je najgora od svih moguih kombinacija.
Za nas svakako, za njega je to optimalna ansa.
Opremljen naom tehnologijom i znanjem poinit e pravi
pokolj meu nezatienim primitivcima. to li e oni misliti o nama!
Osobno u rijeiti ovaj sluaj. Nadzornie, javi astroportu da mi stavi
na raspolaganje brz i dobro opremljen istraivaki brod s
odgovarajuim naoruanjem i pilotom koji ima iskustva s
primitivnim civilizacijama. Ja kreem odmah. Ti se, Prvi psihijatru,
pobrini za izvjetaj Upravi.
Obojica potvrdie zadatke i njihovi likovi lagano izblijede.
Glavni kontrolor je jo nekoliko minuta osatvljao upute svome
raunaru, a tada krenu.
ooo
Sa tri etvrtine brzine svjetlosti svemirski se brod pribliavao
rubu zvjezdanog sistema. Leerno smjeten za upravljakim pultom
Pilot je kontrolirao monitore, dok je Glavni kontrolor stajao iza
njega.
Kakve su nam anse da ga stignemo prije nego to se spusti
na neki naseljeni planet?
Gotovo nikakve. Zakasnit emo bar nekoliko dana ak i ako
ne budemo lutali. Vidi, Glavni kontroloru, stvari stoje ovako.
Postoje dva razloga zato se u blizini velikih masa ne smije
ukljuivati nadsvjetlosni pogon. Prvo, optereuje se jezgra
gravistroja, a zraenje koje nastaje prilikom saimanja energetskog
mjehura moe otetiti okolne strukture kao to su brodovi i sateliti.
To, meutim, Mahnitog ne smeta. Drugi je razlog vaniji: velika
- 110 -

masa iskrivit e putanju broda, ovisno o veliini i blizini ak i do

nekoliko puta. U njegovu sluaju iskrivljenje je iznosilo deset posto,
to znai da e, ako je izveo skok od deset svjetlosnih godina,
zavriti u podruju radijusa oko jedne svjetlosne godine od onog
mjesta na koje je nianio. Kad se niani neki zvjezdani sistem to
moe biti izuzetno opasno, ali ako se zavri u prostoru od nekoliko
stotina kubinih svjetlosnih godina gdje nema nijedno masivno tijelo
u koje bi se moglo zabiti, to je bez znaenja. Zato sam siguran da on
nije odmah krenuo prema svom cilju nego da e prvo uiniti nekoliko
skokova u prazno, kako bi zameo trag. Kod svakog sljedeeg skoka
mi emo izgubiti nekoliko sati traei zraenje koje je ostalo i
proraunavajui iz njega pravac i duljinu skoka. Kod svakog se
idueg preraunavanja i mjerenja gubi sve vie vremena, i ako se to
ponovi dovoljno puta, sasvim mu se moe zamesti trag. To je stara i
dobro poznata tehnika iz doba svemirskih ratova i krijumarenja, a
osim nje postoji jo nekoliko trikova koji se mogu primijeniti kao to
su prolazak pokraj nekog sunca koje e svojim zraenjem maskirati;
njegovo, i jo poneto. Eto, tako stvari stoje.
Glavni kontrolor nevoljko je utio, a Pilot je bio zadovoljan to je
svojim znanjem impresionirao tako uglednog pretpostavljenog.
Koliko jo ima do skoka? prekine utnju nemirni
kontrolor.
Po sporom vremenu nekoliko sati, ali brodsko vrijeme nam
protjee dovoljno brzo da to bude za nekoliko minuta.
OD OVOG MJESTA DOPUTEN JE NADSVJETLOSNI LET
IMAM PODATKE O PRAVCU I DULJINI SKOKA
TRAIM ODOBRENJE javi se brodski raunar i skrati
neizvjesnost. Kontrolor se smjesti u sjedalo i Pilot ree:
Ima odobrenje. Izvri skok.
U iduem trenutku raunar ukljui stasis-polje oko svih vitalnih
dijelova broda ukljuujui i dva putnika, ubrza do gotovo same
brzine svjetlosti, te isprazni tahionski kondenzator. Zatitno polje
oko broda bijesnu, a zatim nestade zajedno s brodom.
Nakon nekoliko minuta sporog vremena brod se ponovo
materijalizirao osam svjetlosnih godina dalje, iskljuio stasis-aparat i
usporio na pola brzine svjetlosti. Kontrolor i Pilot se osvrnue. Njima
se inilo da se nita nije desilo ali monitori su pokazivali druga
sazvjea, a indikatori vanjskog zraenja divlje su pleli nove grafove.

- 111 -

 to se ovo zbiva?
Izuzetno jako zraenje ali bez vidljivog izvora. Sad emo uti
analizu.
ZRAENJE
JE
POSLJEDICA
ANIHILACIJSKE
EKSPLOZIJE STRUKTURA EKSPANDIRAJUIH PLINOVA
ODGOVARA MATERIJALU SVEMIRSKOG BRODA.
to to znai? zastenja Kontrolor.
Desilo se ono ega sam se bojao mrano e Pilot.
Mahniti je u zasjedi doekao patrolni aparat i unitio ga, a zatim
nastavio bijeg. Bit e teko u ovolikom zraenju pronai toan trag.
ooo
Sedam sati kasnije i 10.000 svjetlosnih godina dalje po drugi put
su analizirali situacije. Pilot je na monitoru dugo promatrao kartu tog
sektora Galaksije, a zatim rekao:
Ako ga ovako nastavimo loviti, izgubit emo jo vie
vremena. Meutim, kompjuter kae da u ovom opem pravcu ima
samo jedna civilizacija koja odgovara onoj koju ste vi opisali kao
najpogodniju da se bjegunac u njoj sakrije. On je vjerojatno ve
tamo, a mi emo sasvim izgubiti pravac nastavimo li slijediti trag.
Predlaem da ostavimo ovaj nain i izravno odemo do tog planeta. Ja
sam ve bio na njemu.
To su samo nagaanja. to ako mu izgubimo trag?
Ako jo tri puta promijeni kurs i izvede takav trik sasvim
sigurno emo ga izgubiti, a onda smo opet na istim nagaanjima.
Sigurno je da se nee tako lako dati slijediti, a moda i nas doeka u
zasjedi. Ovako je sigurnije, a skratit emo i vrijeme.
Kontrolor je zamiljeno gledao pred sebe. Pilot je zacijelo imao
pravo to se tie potrage.
Kakav je to planet?
To je QW 352-III s civilizacijom tree rnoralne, a pete
tehnoloke kategorije. Stanovnici imaju ope bioloke i biometrijske
karakteristike sline naima. Ipak, potrebna nam je zatitna oprema
za boravak na povrini jer je atmosfera za nas otrovna.
Znai da jo nisu primljeni u Ligu Naprednih Civilizacija. to
sve mogu?
Imaju rudimentarni svemirski let i nuklearnu tehnologiju.
Bogatstva su nehomogeno podijeljena, postoje teritorijalno odvojena
- 112 -

plemena koja ratuju povremeno. Iako su prilino divlji, ima meu

njima i moralno ispravnih pojedinaca. Pravni sistem se temelji jo na
pisanim zakonima. S tim biima formalno nije uspostavljen Prvi
kontakt, ali je neslubenih bilo. Njihova prosjena moralna razina,
koliko sudim, moe odgovarati Mahnitome, ali se bojim da e se
poneto iznenaditi.
Sad se sjeam, bilo je neto govora o njima prije nekoliko
godina. Izvrili su neku operaciju na jednom naem sugraaninu...
Kako se ini, nemamo izbora. Morat emo ii na sreu. Da
pogledamo taj planet.
ooo
S treinom brzine svjetlosti ulazili su u sistem zvijezde QW 352.
Na monitoru se ukazao plavo-bijeli disk planeta koji ih je zanimao.
Imao si pravo. Proao je kroz ovaj sistem prije nepunih est
sati. Utedjeli smo najmanje dva dana zadovoljno je kazao Pilot.
Glavni kontrolor stavi obje ruke na naslon sjedala i stisnu ga sa
svih osam prstiju. Zelene, nepokretne oi bez zjenica netremice su
promatrale monitor.
I kako domoroci nazivaju ovaj svijet?
Zovu ga Zemlja.
ooo
Mahniti je bio zadovoljan. Bijeg je protekao bez tekoa. est
puta je mijenjao kurs u blizini velikih sunaca. Nitko mu nee moi
slijediti trag. Kad se jednom zavue meu domoroce, bit e sasvim
siguran. Znao je da ovdje jo nitko ne zna za druge civilizacije i da se
tragai nee usuditi prekriti Princip nekontakta s nerazvijenima i
doi da ga otvoreno trae. A ako ga tajno budu lovili, poubijat e ih
jednog po jednog. Za sada e biti dovoljno da sakrije brod tako da ga
se ne moe otkriti iz orbite bez detaljnog sondiranja, iako je bio
siguran da e proi mnogo vremena prije nego to neka patrola
navrati ovuda. Morat e nositi energoskafander, ali ni to nee biti
suvie teko. Svojom snagom i znanjem organizirat e grupu
sljedbenika i apsolutno e zagospodariti situacijom. Konano e
bez ikakvih ogranienja moi raditi to mu se prohtije. Ove
primitivce motat e kako bude htio, a kad ovlada njima, na redu su
ostali nii svjetovi. Na kraju, nee bita poteena ni sama Liga. Sve
e biti kao nekad, kad je jedan snaan karakter mogao vladati
imperijama.
- 113 -

Sad bi bilo dobro da se malo proeta i istrai taj svijet. Brod je

dobro skriven u peini, a poslije e mu nai definitivno sklonite.
ooo
Edwin Hurst je mirno hodao po polju nosei na ramenu svoju
staru dvocijevku. Zeeva je u posljednje vrijeme bilo sve manje. Ve
se hvatao mrak i bit e teko uloviti jo kojega.
U tom je trenutku zautalo neto u grmlju, dvadesetak koraka od
njega. Brzo se okrenu i naperi puku. Od onoga to je ugledao ostao
je kao na mjestu ukopan, a donja mu se vilica ovjesila.
Iza grma se pojavi ovjek koji to oito nije bio, unato tome
to je hodao na dvije noge, imao dvije ruke i glavu na ramenima. Bio
je ut, ne kao Kinezi ili Japanci ve zlatno ut, glatke koe. Na sebi
nije imao nita osim debelog metalnog opasaa i narukvica na kojima
su svjetlucali indikatori. Na nogama je imao tri prsta, a u
etveroprstoj aci drao je izduen crni metalni valjak. Lice te sasvim
elave glave bilo je okrenuto prema njemu i gledalo ga zelenim
oima bez zjenica i arenica. Mala usta bila su zatvorena, nosa nije
imao, a s obje strane glave umjesto uiju vidjela su se dva izboenja.
Iz opasaa se zau metalan glas:
Doi ovamo!
To je ve bilo previe. Lovac bez razmiljanja pritisnu obara i
obje cijevi grunue. Oblak same udari u polje sile energoskafandera
koji je kao rukavica obavijao cijelo tijelo neznanca na nekoliko
milimetara od koe, pretvorivi ruiastu jedva vidljivu auru u jak
naranast bljesak. Udar se prenese na generator polja u pojasu i obori
neznanca na tlo. Kad se ovaj neozlijeen poeo pridizati, Edwin
Hurst nije izdrao: baci puku, okrete se i pone bjeati.
Mizerijo! bilo je posljednje to je uo u ivotu. Crni valjak
u neznanevoj ruci zapucketa i dezintegratorski zrak ga pogodi
posred lea, izbivi mu plua i crijeva na ledinu. Krv zali travu
nekoliko metara unaokolo.
Mahniti se bijesno okrenu i nastavi hodati cestarom. Meutim,
nije opazio da je to ubojstvo promatralo dvoje tinejdera izvaljenih
na ceradi u grmlju s druge strane poljane. Nije im mnogo trebalo da
se posrui i teturajui kroz umarak doepaju uske ceste na
kojoj je bio parkiran njihov stari ford.
ooo
erif John Delany upravo je zavravao iahje noktiju i spremao
- 114 -

se da poe na veeru, kad su se vrata ureda treskom otvorila i mladi

Philip Strope i Judith Crane upadoe u prostoriju izgrebani i uprljani.
erif ih pogleda zaueno.
to se desilo, djeco? Da niste u nekoj nevolji?
erife, upravo smo vidjeli kako je ubijen Ed Hurst!
to?
Tamo izvan grada, na poljani starog Somnera. Leali smo u
grmlju i... priali kada je na nepunih pedeset koraka proao Ed
vraajui se iz lova. Onda se pojavilo to bie i pozvalo ga, ali se Ed
usro i pucao na njega iz svoje samarice i sve je oko tog tipa
bljesnule, ali mu nita nije bilo. I kada je Ed poeo bjeati ovaj ga je
drmnuo iz svog pitolja, a da se nita nije ulo i rasuo mu crijevca po
ledini i onda otiao, a mi smo odmah dotrali da vam javimo.
Prokletstvo! Vi se ne alite, zar ne? Kako je izgledao taj
doljak?
Taj ne bijae od ljudske matere roen. ut je kao zreli
kukuruz, a ima zelene oi kao slijepac. Fali mu po jedan prst na obje
ruke, a dva na nogama. Koljena mu gledaju unatrag, a hoda okolo gol
golcat i nema kite.
Je li vi to mene...?
Matere mi... pone se Philip zaklinjati sve je kako smo
vam rekli.
Da! Nismo ak ni pivo pili uskoi Judith. Poite s
nama, pokazat emo vam.
ooo
Stari erif stajao je nad raskomadanim tijelom Edwina Hursta.
Ajme, od kada sam gonio Japance po Pacifiku nisam Vidio
ovakvo sranje. Kao da ga je drmnula granata u lea.
Nekoliko koraka dalje stajali su Philip i Judith drei se za ruke,
dok je erifov pomonik vrljao okolo s baterijBkom svjetiljkom.
Iznenada se zau pucketanje grana i glas:
Hej erife, je ste to vi?"
S druge strane poljane pojavi se iz mraka mjesni kova Jack
Crane. Dogega se do njih maui tekim ruerdama.
erife, dogaaju se udne stvari. Vidio, sam neku golu, utu
nakazu to svijetli kako prolazi kroz moje dvorite. Dok sam se
okrenuo, ve je bila nestala. A to se ovdje deava?
- 115 -

erif utke osvijetli raskomadano tijelo.

Oh! Kakvo klanje! To je jadni Ed. Tko je to uinio?
Onaj uti to se etao tvojim dvoritem. Tvoja ki i mladi
Strope vidjeli su ga kada je isklao Hursta. Nego, sad kad znamo
kojim je pravcem krenuo, da ga sredimo? Ve dugo nije bilo
ubojstava u Hancksvilleu. Pozvat emo mukarce da se skupe pred
mojim uredom. Zaprisegnut u ih za pomonike, pa emo do zore
epati ubojicu. Ajd' sad na posao!
ooo
Mahniti je stajao oslonjen na stogodinje hikori-drvo ija se
kronja lagano povijala pod nonim povjetarcem punim ljetnih
mirisa koje on, zatien energoskafanderom, nije osjeao. Meutim,
sasvim je dobro uo kroz zujanje insekata i kreket aba iz
omanje bare udaljen lave psa i ljudske glasove. Ubrzo zatim ugleda
svjetla fenjera i baterijskih svjetiljki i po koju baklju.
Osvrnu se.
Dolazili su sa svih strana.
Zar ovi divljaci mene trae? Moda. To bolje, olakat e mi
stvari, pomisli.
Nije morao dugo ekati. Snop svjetla prvih tragaa ubrzo ga
osvijetli. Zaue se urlici i buka i ostali iz grupe se sjatie oko njega
zurei zaprepateno, vrsto su drali karabine i samarice i
premjetali se s noge na nogu. Unato naoruanju, zastali su
dvadesetak koraka od njega. John Delany progura svoju trbuinu
kroz prvi red i stane nakon tri koraka naslonivi desni dlan na drku
svog kolta i polako hvatajui dah.
Jesi li ti onaj koji je ubio Hursta, strane?
Ne obazirui se na njegove rijei, Mahniti se obrecnu na njih, a
od mehanikog glasa njegova automatskog prevodioca mnogi se
najeie.
Sluajte me dobro, vi uroenici, jer neu ponavljati. Odsad ja
ovdje upravljam i svaki e od vas initi to mu kaem ili e zavriti
kao onaj prvi.
Ma nemoj, pasji sine procijedi erif kroz zube, a zatim
dreknu potegnuvi revolver: Baci oruje i zagrabi rukama po
zraku, ako ti se jo ivi!
Zau hladan odgovor.

- 116 -

 Sad ete vidjeti ta vas eka, vi otpadi evolucije.

Podignu dezintegrator i pritisnu obara. Delany se
zapanjujuom brzinom za svoje godine i usprkos teini baci u
prainu, odgovorivi sa svih svojih est metaka. Bijelo-plavi zrak
dezintegratora kao munja osvijetli istinu i sve ljude na njoj.
Promaio je erifa spalivi mu samo lijevi rukav, ali je zato ovjek
iza njega bio pogoen u prsa ostavi bez glave i obih ruku koje su
otpale s raznesenog grudnog koa. Ostalima nije trebalo mnogo
govoriti. Puke i revolveri zagrmjee sa svih strana. Polje sile je
zatitilo Mahnitog od sigurne smrti, no udarci metaka bacakali su ga
na sve strane.
Demoni entropije! Ovi prokletnici pucaju na mene!
Ne skidajui prst s obaraa, zamahnu orujem iznad glave
rasipajui zrake na sve strane. Jo nekolicina ljudi popadae bez
raznih dijelova tijela, a ostali se pobacae po tlu slijedei erifov
primjer. Mahniti pogodi jo dvojicu i pobjee izmeu njih.
Kada se dohvatim zvjezdanog broda, pretvorit u ovaj kraj u
pustinju! To e ih nauiti pameti.
Opali jo nekoliko puta iza sebe, ali zrake pogodie samo busenje
trave i pretvore ih zajedno s tlom u crni dim.
John Delany podignu se kroz oblak koji je vonjao na barut,
paljevinu i izgorjelo meso.
to, zagrizli ste prainu, usranci? to se vue, Fosteru? Tako
su te uili u vojsci? Dii dupe, Kalahoone, i za njim! Drite
rastojanje, ali nemojte ga gubiti iz vida. Obavijestite i ostale grupe.
'Ajde, sad!
ooo
U ubilakom raspoloenju trao je prema mjestu gdje je ostavio
svoj svemirski brod, palei sve na to je naiao. Ljudi su ga slijedili,
ali se nisu previe pribliavali. To je opazio.
Neka, neka. Nauili su prvu lekciju, sad e i ostalo.
Na istoku se crno nebo poelo pretvarati u tamnoplavo kad je
Mahniti, pretravi usku seosku cestu, uao u dvorite trafo-stanice
visokog napona, blistavo osvijetljeno reflektorima i crvenim
svjetlima za upozorenje.
to je ovo? Energetska stanica?
Nije imao mnogo vremena za razmiljanje. Pedesetak metara iza
njega Ronald Foster, mjesni elektriar, ugleda svoju ansu; kada mu
- 117 -

olovo nije nita moglo moda e struja. Klekne na desno koljeno i,

naslonivi lijevi lakat na bedro, prinese obrazu hladan i od jutarnje
rose vlaan kundak svoje teke puke. Snajer sa poveanjem od 18
puta jasno mu je pokazao cilj keramiki izolator koji je drao vod
visokog napona. Prasak se prolomi zrakom i kabel, osloboen
draa, to se razletio u komadie, padne na tlo. Mahniti se okrenu i
nasumce opali u pravcu pucnja. Dezintegrator je ionizirao zrak i to je
bilo dovoljno da s kraja voda sukne prema Mahnitom munja od
20.000 volti. Polje sile energokafandra oslabi i zemaljska atmosfera
prodre unutra. Iako je sistem za filtraciju brzo eliminirao otrovne
plinove bilo je dovoljno nekoliko udisaja. Mahniti se zanese i
onesvijeen srui se na beton. Uz mukli zveket dezintegrator se
otkotrlja u stranu.
Potjera se polako pribliila. Stali su uz golo, isprueno, uto
tijelo.
Je li jo iv?
Rekao bih da jest. Trza se.
erif spremi revolver u futrolu i izvue lisice.
uo ti mene ili ne, ali ja te hapsim u ime zakona za viestruko
ubojstvo prvog stupnja. Ima pravo da ne odgovara na pitanja jer
sve to kae moe se na sudu iskoristiti protiv tebe. Ima pravo na
svog odvjetnika, a ako ga ne odabere, sud e ti odrediti jednog.
ooo
Visoko u orbiti iznad Zemlja Pilot i Glavni kontrolor sjedili su
nad senzorima u svom brodu.
Nikakva traga njegovom aparatu. A ipak su ostali tragovi
prolaska kroz zvjezdani sistem.
To samo znai da je dobro sakrio aparat. Morat emo
detaljnije analizirati povrinu ili ekati da uini neku greku.
Kakvu greku? Kontrolor je bio nezadovoljan situacijom.
Pojava nezemaljskog bia izazvat e uzbuenost meu
Zemljanima i to e zacijelo biti objavljeno u njihovim sredstvima
informiranja. Izdat u raunani upute da kontinuirano analizira sve
vijesti koje se dnevno pojavljuju na ovom planetu. Obavijestit e nas
im se pojavi neto to bi moglo odgovarati Mahnitome, Tako emo
saznati gdje se nalazi Meutim, to da inimo kada ga naemo?
Spustit emo se, neutralizirati ga, a zatim ga vratiti u
Centralni mentalni institut. A ne smijemo ostaviti ni njegov brod.
- 118 -

 Svakako ne, ali mislim da ni ovo prvo nee ii tako lako. Jer,
iako e on prekriti Princip nekontakta, da li i mi imamo pravo
uiniti to isto i unijeti jo veu pometnju meu njih? Lov na njega
nas ne opravdava, a mislim da su gotovo nikakve anse da ga
uhvatimo bez neke spektakularne akcije na povrini.
Ima pravo. Otvorenom akcijom samo bismo pogorali stvar.
Postoji li neki drugi nain?
Postoji. Moemo ponovo ostvariti tajni kontakt kao to smo
to uinili i proli put i pokuati ga uhvatiti s njihovom pomoi. Uz
nae upute mogli bismo neto i uiniti.
Time ne bismo mnogo promijenili na stvari. Princip
nekontakta bio bi opet prekren.
ini mi se da nemamo izbora; moramo ga prekriti, pitanje je
samo u kojoj mjeri.
Prekraj je prekraj u svakom obliku.
Naravno, ali moramo gledati efekt. Mislim da je bolje ako se
obratimo nekome tko ve zna i koji je radio za nas, te ga pustimo da
u nae ime uredi stvar nego da se mi pojavimo u briuem letu nad
nekim od njihovih gradova.
Slaem se. A kome bismo se mogli obratiti? Glavnom
kontroloru se nije svialo to mu situacija izmie iz ruku, ali je bio
dovoljno iskusan da shvati kada drugi imaju pravo. U taj as oglasi
se brodski raunar.
PRONAENA INFORMACIJA KOJA ODGOVARA POJAVI
MAHNITOG MEU DOMOROCIMA. I na ekranu se pojavi
prijevod agencijskog izvjetaja.
to ovo znai, Pilotu?
Koliko se sjeam frazeologije ove civilizacije, to znai da se
vjerojatno pojavio u nekom naselju zvanom Hancksville na teritoriju
koji se zove Sjedinjene Amerike Drave. Ipak, ini se da
informacija nije sasvim pouzdana.
Znai, teta je ve uinjena! Moramo brzo reagirati. Stupi u
vezu s tim Zemljaninom o kojem si mi govorio i kai mu da je rije o
najopasnijem stvorenju koje postoji i neka ga samo lokaliziraju, a mi
emo uiniti ostalo.
ooo
Karl Willhelm von Kleberg sjedio je za radnim stolom svog
ureda u Univerzitetskoj neurokirurkoj klinici u Baselu kada je
- 119 -

zazvonio telefon na njegovu stolu. Ne skidajui pogled s papira koje

je itao mirno podie slualicu.
Molim?
Ponovo vas pozdravljamo profesore Kleberg zau se
mehaniki glas s druge strane ive i trnci mu prooe niz lea, a prsti
ake pobijeljee od pritiska.
Zar je mogue? Zar opet vi?
Na alost, profesore. Ponovo nam treba vaa pomo, ovaj put
kao veza izmeu nas i zemaljskih vlasti. Vi ste uglednik na ovom
planetu i vjerovat e vaoj rijei. Moramo brzo djelovati.
ooo
Nekoliko sati kasnije pred zgradom ambasade SAD u Bernu
zaustavio se kao suza ist sivi mercedes i ofer otvori vrata
putniku koji odmah produi pored narednika mornarike pjeadije
koji je u paradnoj uniformi stajao na vratima. Pristupi prijemnom
alteru.
Ja sam profesor von Kleberg i imam ugovoren sastanak s
ambasadorom.
inovnica provjeri papire i ljubazno se nasmijei.
Izvolite za mnom. Ambasador vas oekuje. Nekoliko katova
vie i hodnika dalje nali su se pred vratima ambasadorova privatnog
ureda. Tajnica odmah ustade i poe u susret.
ast nam je profesore. Va poziv nas je malo iznenadio.
Straar koji je diskretno stajao u kutu ipak nije propustio da baci
pogled na aparat koji je pokazivao da li je posjetilac naoruan, a
zatim pritisnu taster koji je otvarao vrata salona za goste. Kleber ue
bez rijei. Pred prozorom stajao je ambasador koji se okrete i sa
smijekom profesionalnog politiara krenu prema svom gostu.
Milo mi je to vas mogu upoznati doktore, jo nisam imao
prilike razgovarati s nobelovcem vaeg kalibra, iako sam uo za vas
jo dok ste radili u Bostonu.
Hvala mirno odvrati Kleberg i stisnu ambasadorovu ruku,
lagano se naklonivi.
Amerikanac se iznenadio eljeznom stisku ruke u ovjeka koji je
za stopu bio nii od njega i, koliko je znao, bar petnaest godina
stariji. Ipak, prava dob se na Svicarevu asketskom licu nije mogla
oitati. Iza naoala sa zlatnim okvirom gledale su hladne sivoplave
- 120 -

oi.
Izvolite sjesti, sada e nam tajnica donijeti neto irokim
pokretom pokaza teke fofeije presvuene koom uspjeno sakrivi.
svoju zbunjenost. Nije mu se esto deavalo da susretne ovjeka iz
kojeg je toliko zraila snaga i samopouzdanje, hladan mir i odlunost
Kleberg bez rijei sjedne u ponuenu fotelju i prieka domaina
da uini isto. Iz prsluka svog besprijekornog plavog odijela izvadi
zlatan sat i baci pogled na njega. Ambasador ga je gledao sa
zanimanjem. Jedino to se u njegovoj pojavi izdvajalo od klasinog
odijela i snjeno-bijele koulje bila je svilena plava kravata s bogatim
zlatnim vezom za koju je bio siguran da je kupljena kod Yvesa Saint
Laurenta, te mala crno-bijela rozeta viteza Maltekog reda na lijevom
reveru. Kirurg zagladi sijedu kosu i mirno pone.
Gospodine ambasadore, ovo to u sada rei moe vam se
initi potpuno ludo, ali je isto tako potpuno istinito, moe se
provjeriti. Ja sam u kontaktu s izvanzemaljskim biima koja su me
zamolila da stupim u vezu s vaom vladom. Jedan pripadnik njihove
vrste, vrlo opasan, umobolan kriminalac pobjegao je iz njihove
klinike i sada se nalazi u blizini mjesta Hancksville u Alabami. Oni
se nadaju da ete im vi omoguiti da ga oni uhvate i vrate na
lijeenje.
Ambasador je ostao otvorenih usta gledajui ga neko vrijeme, a
onda proguta knedlu. Jo nije mogao progovoriti.
To bi bilo ono glavno nadoda Kleberg kad je vidio da
njegov sugovornik ne moe doi do rijei. Stvar jo nije prodrla u
iru javnost, ali se moete informirati kod vaih pretpostavljenih u
Washingtonu.
Ne smogavi snage da bilo to kae, ambasador pritisnu taster
interfona.
Dajte mi vezu s dravnim sekretarom.
ooo
Pilot je relaksirano promatrao igru svjetla na kontrolnoj ploi dok
je Glavni kontrolor treperenjem miia noge pokuavao prikriti
nestrpljivost i zabrinutost.
Kako stoji s naom vezom na Zemlji?
Otputovao je sa svog kontinenta prema mjestu dogaaja. Sada
emo vidjeti da li e uspjeti produbiti kontakt s lokalnim vlastima.
Razgovor opet zamre. Pilot se nije urio da odmah iznese sve
- 121 -

informacije koje je znao iz prolog boravka. Brodski raunar javi se

signalom i prekine utnju.
NOVI IZVJETAJ ZEMALJSKIH INFORMATIVNIH
SLUBI
Njih dvojica se nagnue nad monitor.
I to ovo znai?
Nevjerojatno! Iz ovoga izlazi da su ga Zemljani uhvatili i
razoruali poto je pobio nekoliko njihovih. Sada se nalazi u jednoj
pravnoj ustanovi i eka suenje.
to? Pa to je nemogue! Uhvatili su ga sami! Sada nam je
sasvim izmakao iz ruke. I jo je pobio te domoroce. Strahota!
Mislim da to oni nee shvatiti tako tragino kao mi. Na ovom
planetu se deava na tisue ubojstava svaki dan, njima je takvo stanje
prilino uobiajeno. Ipak, to ne smanjuje teinu zloina, ak ni u
njihovim oima.
Kako stoje stvari s pravnog stajalita?
Koliko znam iz osobnog iskustva, a i preko kompjutera,
postoje neke bitne razlike izmeu nas i njih. Kod nas vrijede Principi,
gdje je bitan njihov duh a ne rije, i kriv je svatko tko ga prekri ak i
ako izvrtanjem rijei uini privid da to nije tako. U Zemljana je
bitnija rije Zakona i ako netko iskoristi nedoreenost i izigra duh, a
ostane prav prema slovu, nee se smatrati krivim. Postoji, dakako,
moralna krivica, ali za nju postoje samo moralne sankcije koje
veinu Zemljana ne smetaju.
Da, zato i imaju treu moralnu kategoriju prema relativno
visokoj petoj tehnolokoj. I kakva je ta njihova pravda?
Pa, skupina ljudi odlui o krivici optuenog i onda se
odreuje kazna koja moe biti materijalna, ograniavati kretanje, a za
najtee zloine, u koje spada i ubojstvo, postoji kazna likvidacije.
Barbarski. Ne znam to emo uiniti ako odlue da ga
smaknu.
I meu njima ima protivnika takvog naina kanjavanja, a i
openito, vrlo moralnih individua, gotovo ravnih nama. Na alost,
takvi su u manjini. Ipak nas to ne smije previe zauditi. Oni jo ne
poznaju tehnike mentalnog lijeenja devijanata. Veinu prekritelja
zakona ine zdravi, a psihiki poremeenih ima meu takvima vrlo
malo za razliku od nas gdje su svi koji prekre Principe umno
poremeeni. Koliko se sjeam, imaju klauzulu da mentalno bolesni
- 122 -

ne mogu odgovarati za svoje postupke.

To nam daje anse da ga dobijemo natrag na lijeenje. Kakvi
su izgledi za to?
Ne znam. Ekstradicija postoji meu njihovim dravama, ali
tko zna hoe li je htjeti primijeniti u ovom sluaju. Oni su vrlo
emocionalna i osvetoljubiva vrsta, a uz to su i ksenofobini. Tu emo
se morati osloniti na Doktora.
Spusti na povrinu Zemlje jednog kamufliranog mehanikog
promatraa. Pokuat emo izravno pratiti situaciju.
ooo
Pred erifovim stolom stajao je demekast mukarac etrdesetih
godina odjeven u sivo prugasto odijelo koje mli je oito bilo raeno
po mjeri. U lijevoj je ruci drao aktovku a desnom je pruio
posjetnicu. Delany obrie ruku kojom je malo prije drao sendvi i
pogleda. Pisalo je: Mark B. Cane odvjetnik.
uo sam za vas, vi ste iz susjednog gradia. Znai, elite na
sudu zastupati interese ovog izvanzemaljskog ubojice? Dobro.
Svatko ima pravo na odvjetnika, a s obzirom na to da on nije traio ni
jednog, vjerujem da za vas nema nikakvih prepreka. Bobe, odvedi
ovjeka do elije.
Zamjenik, koji je u naruju drao skraenu samaricu, prebaci
vakau gumu iz jednog kraja usta u drugi i krenu prema vratima
koja su vodila u hodnik sa elijama. Cane kimnu erifu i poe za
njim. Tu se krila ansa da od malog, lokalnog odvjetnika postane
uspjean i slavan pravnik poznat na cijelom Jugu, a moda i dalje.
Uski je hodnik s jedne strane imao zid od reetaka iza kojeg su
bile tri elije. Dvije su bile prazne, dok je u treoj, na krevetu s
tankim madracem prekrivenim grubim vojnikim pokrivaem, sjedio
stranac.
U polumraku prostorije preko njega je padao trak svjetla s
visokog prozoria. Poslijepodnevno je sunce zajedno s reetkama
iscrtalo mreu nepravilnih sjena po donjem dijelu zatvorenikova
tijela. Iza tankog zastora od svjetla u kojem su lebdjela zrnca praine
promatrale su ih nepomine zelene oi.
To vam je taj stranac, odvjetnie procijedi kroz zube Bob
promatrajui njegovu reakciju. Bio je lagano razoaran kada je ovaj
vrlo profesionalno rekao:
Hvala, pomonice. Sada bih elio nasamo razgovarati sa
- 123 -

svojim klijentom.
Policajac samo slegnu ramenima i poe prema vratima.
Nemojte se sasvim pouzdati u tog uu. Ja u biti iza vrata,
ako bude to trebalo, samo zaurlajte.
Kada je ostao sam, Cane za trenutak nije znao kako da pone, ali
tada odlui da je uobiajeni pristup najbolji.
Nalazite se u prilinoj nevolji.
inilo se da neljudske oi sada fiksiraju samo njega ali nikakvog
odgovora nije bilo. aka sa etiri prsta tapkala je udnim ritmom po
okviru kreveta i blijedoruiasta aura je lelujala oko nje.
Mislim da ete se loe provesti na sudu.
Jo nikakva odgovora; glava se nije ni pomakla. Cane proguta
slinu.
Ja sam va odvjetnik.
Poskoi kada zau mehaniki glas.
Pravni zastupnik? emu to slui?
Odahnu. Sada e sve ii lake.
Ah, na sudu e vas jedan ovjek optuivati, drugi e
odluivati da li ste krivi, a ako utvrde da jeste, trei e vam izrei
kaznu. Ja u vas braniti.
Tim ritualom vi divljaci dijelite pravdu?
Da, ali mislim da ne biste smjeli u sudnici upotrebljavati
ovakve izraze. Ljudi su prilino sujetni, mogli bi to shvatiti kao
uvredu suda.
Ja u vas primitivce zvati kako mi bude odgovaralo.
Automatski je prevodilac sintetizirao rijei i reenice bez
emocionalnog isticanja, ali je odvjetnik bio siguran da bi uo reanje
u sluaju da sam stranac progovori na engleskom. I kakve se
kazne predviaju?
Pa, za ubojstvo ide i kazna smrti.
Znai da nema bitne razlike. Samo to kod nas ubijaju duh, a
vi likvidirate tijelo.
Ne znam kako je kod vas, ali mislim da ete, uz moju pomo
naravno, izai iz sudnice osloboeni optube.
Mahniti se prvi put pomaknu nagnuvi se prema naprijed, na to
Cane ponovo poskoi.
Zar je ovdje i to mogue? Vrlo interesantno. Da ujem.
- 124 -

ooo
U salonu na prvom katu velike junjake palae Karl Willhelm
von Kleberg je teko prikrivao ljutnju. Nervozno je kuckao
peatnjakom po irokom stolu. Guverner Alabame se mekoljio u
fotelji i izbjegavao njegov pogled. Bio je iznenaen kako je taj
mravi ovjek osrednje visine i asketskog lica mogao s nekoliko
rijei natjerati da se osjea krivim.
Shvatite, profesore, da ja tu ne mogu mnogo uiniti. Taj je
Mahniti ve uhvaen od lokalnih vlasti, tamo e mu se suditi i mi
moramo ekati isto tako kao to ekaju FBI, CIA i jo tucet drugih
tajnih slubi u ovoj naoj zemlji. Nasluujem da je neka od njih
isplanirala da ga kidnapira iz zatvora i podvrgne ispitivanjima, ali je
lokalni erif to nanjuio i pripremio se tako da se to ne bi moglo
izvesti bez krvoprolia. Tako e priekati da zavri suenje.
Da, to suenje. Koliko mi je poznato, on bi mogao zavriti i u
eliji smrti.
Teoretski da, ali mislim da se to nee desiti. Iako je to
zasluio, bez obzira na to to je lud, stvari e se, koliko su mi
objasnili moji pravni savjetnici, ovako razvijati...
ooo
erif John Delany nabije eir sa irokim obodom na proelavu
glavu i odmjeri svoje pomonike to su u polukrugu stajali oko
njega, jedni drei karabine, a drugi skraene samarice.
Momci, shvatili ste, nadam se. Toga golog dripca moramo
ivog i zdravog odvesti u sudnicu. Otvorite oi i ui i ne skidajte
prsta s obaraa. Previe nepoznatih njuki vrze se po ovom naem
gradu u posljednje vrijeme. Neu da se poslije govori kako je netko
erifu iz Hancksvillea odveo zatvorenika ispred nosa.
Ljudi utke kimnue glavama, usprkos tome, to im se ba nije
svialo da moraju riskirati kou zbog nekog izvanzemaljskog
kriminalca.
Jasno? 'Ajd' sad.
ooo
Rex Kalahoon je pogledao ljude skupljene u stranjoj prostoriji
svoje mehaniarske radionice. Svi su na sebi imali bijele pelerine, a u
rukama su drali iljaste kukuljice Ku-Klux-Klana. Svakome je
nadohvat ruke bilo kakvo vatreno oruje.
Jack? upitno pogleda kovaa.
- 125 -

Jack Crane kimnu glavom. On je svoj dio posla ve obavio.

Reetka je postavljena, treba je samo oboriti. Uope nije
sakrivena i to joj je najbolja zatita.
Dobro. A ti Ron?
Ronald Foster kljocnu elektriarskim klijetima.
Sve je instalirano. Treba samo okenuti prekida. Meni lovina
jote nije utekla.
Znai, svatko, zna svoj posao. Kalahoon dohvati svoju
automatsku puku koju je potajno donio iz Vijetnama. Nitko nee
izbjei junjakoj pravdi u Hancksvilleu, bar ne dok postoji Klan. Je
l' tako Abe?
Abraham Hurst, brat ubijenog, mrano i bez rijei kimnu glavom.
On i njegovrsin Joshua bili su spremni na sve.
I zapamtite, ako se desi ono to su neki kazali da bi se moglo
desiti, mi imamo svako pravo da djelujemo da ne krimo zakon. A
sad u kola.
ooo
Sudnica je bila premala da primi sve one koji su htjeli
prisustvovati procesu. Osim uglednijih graana toga kraja, te dva
tuceta novinara iz svih krajeva zemlje, bila je tu i gomila ljudi koja je
dola odasvud da vidi udo. Meu njima se tiskalo i podosta tajnih i
specijalnih agenata iji je zadatak bio da nadziru situaciju i uhvate
povoljni trenutak. Zaguljivim i ustajalim vlanim zrakom kasnog
ljeta prostruji apat kada dva erifova pomonika uvedoe Mahnitog i
ostavie ga, bez lisica, pokraj stola obrane za kojim je ve sjedio
Mark Cane.
Tko je ova rulja, odvjetnie? odmjeri Mahniti sudnicu.
to bleje?
Ah, ne obazirite se na njih, oni su beznaajni.
Mahniti sjednu na stolac nezgrapan za njega i pogleda oko sebe.
Mjesto je tono onako barbarsko kao to se moglo i
predvidjeti. Kai, Zemljanine, jo nisam shvatio kakvu e ti korist
izvui iz ovoga, jer ja ti ne dajem nikakva materijalna dobra za
kojima vi primitivci toliko udite.
Nismo mi toliko primitivni kao to vi mislite. Ja radim za
slavu, iako je to pojam na koji vi gledate iz drugaijeg ugla. No,
priznajem da e sa slavom doi i neto para, vii status i slino.
- 126 -

Njihov razgovor, a i amor u sudnici prekinu glas sudskog

posluitelja:
Svi ustanite! Zasjeda prvi sud u Hancksvilleu! Predsjedava
asni sudac Samuel Stonehead Jones!
Otvorie se bona vrata i ue asni Jones odjeven u dugu crnu
togu. Bio je to okrugao ovjek ezdesetih godina, ne suvie zdrava
izgleda. Popne se na podij s katedrom i sjede promatrajui iznad
tekih podonjaka Mahnitog s umjerenim zanimanjem. Udari batom
po stolu.
Poinje proces: Narod protiv stranca. Optubu zastupa
okruni javni tuilac Robert T. Smith. Okrenu podbuhlo lice na
lijevu stranu. Tuioe, da li ste vi svjesni pravnih tekoa koje
ovdje imamo? Meni se ini da moda nismo ni trebali pokrenuti
preliminarni proces.
Smith ustane iza svog stola i skinu naoale sa suhog izboranog
lica.
asni sue, ja sam inzistirao na ovome, iako sam svjestan da
nam zakoni nisu sasvim odgovarajui. Mislim da je svima ovdje
jasno da je ovo prvi sluaj ovakve vrste u povijesti ovjeanstva i da
moramo sprijeiti opasan presedan. Ovo bie ovdje visoko je
inteligentno i potpuno svjesno svojih djela, iako ima glasova da je
umno poremeeno. Ipak, ono je bilo u stanju prijei milijune
kilometara kroz svemir i neopaeno se spustiti na Zemlju, te poiniti
jedan od najkrvavijih zloina u ovom kraju. Mi ne moemo dopustiti
da nam bilo tko, pogotovu ako je razuman, vrlja okolo i ubija.
Moramo se zatititi, a pravosudni sistem je zato i tu da bi titio
drutvo. Mislim da su dokazi i svjedoenja o krivici ovog tuinca
sasvim dovoljni, a nakon zloina dolazi i primjerena kazna.
Mark Cane ustane sa svog stolca.
Prigovor, asni sue! Dopustite da prekinem cijenjenog
kolegu prije nego to se previe zahukta. Dok on, moda, s
moralistikog stajalita ima pravo, ne smijemo zaboraviti najbitniju
stvar. Cijelo pravosue i pravni sistem osniva se na zakonima i samo
po njima se moe suditi, a ne po nekakvim miljenjima i osjeajima.
Vidim da ste i vi, asni sue, razmatrali ovaj problem, ali sada je
vrijeme da se to i otvoreno kae. U ovom konkretnom sluaju stvar je
jasna. Svi nai zakoni napisani su i odnose se na ljude i samo na njih.
Bilo da se govori o odnosu meu pojedincima, grupama ili o odnosu
ljudi prema domaim ili divljim ivotinjama. Sasvim je jasno da se
- 127 -

moj klijent, budui da je rije o izvanzemaljskom biu, ne ubraja ni u

koju pravnu kategoriju, te tako ne moe biti ni odgovoran za bilo to
to uini ili kae na Zemlji. Zato zahtijevam da se on smjesta
oslobodi, jer ne moe biti kriv niti mu se moe suditi po naim
zakonima!
Dvorana se uskomea i svi poee galamiti. Jones opali nekoliko
puta batom po stolu.
Mir! Ispraznit u sudnicu! Kada se amor stiao, on
nastavi mirnijim glasom. Jo prije nego to sam doao na sjednicu
suda razmatrao sam ovaj problem i konzultirao sve potrebne knjige, a
i neke cijenjene kolege. Iako i sam alim, moram u cjelini podrati
prigovor obrane. Pravda se osniva na zakonima. Iako se zakoni prave
prema ovjekovu osjeaju pravde ne moe se pravda provoditi po
osjeaju, a mimo zakona. Naa je vlastita krivica ako su nam zakoni
nesavreni i ne obuhvaaju sve mogue situacije. Mislim da e nas
ovo potai na reviziju nekih propisa, ali za sada presuujem... baci
pogled na Mahnitog. Neka optueni ustane.
Na poticaj Canea a uz smrknut pogled Smitha, ovaj preko volje i
s prezirom ustade.
Presuujem da se stranac oslobodi svake optube radi... hm,
nedostataka pravnih instrumenata. Sud je zavrio zasjedanje udari
batom po stolu i bez ijedne rijei napusti sudnicu.
Mahniti se zadovoljno osvrnu. Njegove pretpostavke o glupavosti
Zemljana bile su opravdane.
Poi sa mnom, odvjetnie, imat u jo posla za tebe kada se
doepam svog broda. Ne osvrnuvi se, izmeu dva uvara koji su
nevoljko stajali sa strane krene prema izlazu iz sudnice. Narod se,
uplaen, poeo tiskati u stranu napravivi mjesta za prolaz. Mark
Cane stavi papire u torbu i krenu za Mahnitim. Nije se ba najbolje
osjeao pred pogledima svjetine. Ljudi koji su ispunili hodnike
Palae pravde, a djelomice i trg ispred nje, utke su promatrali kako
stranac prolazi izmeu njih i gotovo su osjeali koliko uiva u svojoj
nadmoi. Izaoe na plonik i krenue. Cane ga sustigne.
Mislim da ova etnja nije previe dobra za zdravlje.
to to pria?
Vidite, na pravni sistem ima vie kvaka, to jest strana...
U tom trenu, kada su stigli do prve uske pobone uliice koja je
dijelila Palau pravde od susjednog gradilita, zau se kripa guma
- 128 -

kamioneta s kojeg dvojica u bijelo obuenih i maskiranih mukaraca

otvorie brzu paljbu iz puaka. Meci poee pratati po fasadi zgrade
i komadii buke i opeka zasue Mahnitog, Canea i gomilu koja ih je
promatrala. Zaula se vriska i ljudi se rastre na sve strane; neki su
polegli po ploniku, a drugi se podvukli pod parkirane automobile.
Specijalni agenti koji su se nalazili meu njima povadili su revolvere,
pokuavajui uzalud da kroz svjetinu ugledaju metu.
Ovuda! To pucaju po nama! dreknu Cane i potri u
prolaz.'
to? Rastavit u im modane slojeve!
Ako je to tvoj ekvivalent prosipanja mozga morat e
priekati! Za mnom!
Preko volje, i ne shvaajui sasvim to se dogaa, Mahniti krenu
za njim. Prije nego to se uspio zaustaviti, iroka eljezna reetka,
koja je bila naslonjena na ogradu gradilita, svali se uz tresak njemu
na put i on u trku nagazi na nju. Ron Foster, koji je stajao pokraj
razvodne ploe gradilita, okrenu prekida i struja visokog napona,
namijenjena specijalnim graevinskim strojevima, nabije reetku i
uspostavi kontakt s energoskafandrom. Oblak iskara buknu oko
Mahnitog i on posrnu. U tom trenutku iza ograde iskoi Rex
Kalahoon i isprazni, kroz oslabljeno polje sile, okvir svoje
automatske puke. Cane se stigao u trku osvrnuti i ugledati kako
tridesetak zrna raznosi neobine organe i kako zelena krv prti na sve
strane pretvarajui se u paru u dodiru s podivljalim iskrama.
Mrtvo tijelo svali se na reetku, a metalni opasa, pogoen
metkom, pone gorjeti. Kalahoon se baci iza ograde, a Cane u grmlje
uza zid Palae pravde. Opasa buknu i priguena eksplozija odjeknu
okolnim zidovima. Kad se sivi dim raziao, vidjelo se da je ono to je
ostalo od Mahnitog sasvim pougljenjelo i gotovo neprepoznatljivo.
Tri su mukarca nekoliko sekundi bez rijei promatrali kako se gase
pojedini plamici a tada se prenue. Foster iskljui struju, a
Kalahoon, preskoivi ostake Mahnitog, potri za njim. Na drugom
izlazu iz prolaza pojavi se kamionet koji je napravio krug oko
gradilita. Oni se u trku bacie na njegov stranji dio pridruivi se
Abeu Hurstu i Jacku Craneu. Joshua Hurst pritisnu na gas i kamionet
ubrzo zamaknu za prvi ugao. Advokat pogleda za njima i zakljui da
je najbolje slijediti njihov primjer.
Kada je u sljedeem trenutku John Delany sa svoja dva
pomonika uao u prolaz, on je ve bio prazan. Prioe truplu koje se
- 129 -

jo samo puilo.
Ala smrdi! otpljunu jedan od pomonika.
I ti bi da si u ovom stanju.
ta da inimo s onim klanovcima. Da ih ostavimo ili da ih
hapsimo?
Nitko nee pucati po mom gradu nekanjeno. Strpajte ih u
uzu pod optubom da su remetili javni red i mir i da su otetili
dravnu imovinu.
Eh?
Naravno. Ona pucnjava iz kamioneta po fasadi Palae
zavrila je izmeu prvog i drugog kata. Oni nisu ni htjeli upucati
stranca jer su znali da bi ga njegovo polje zatitilo, nego su ga samo
htjeli natjerati u prolaz kako bi ga unitili strujom.
Vojniki organizirana akcija, a znamo i od koga. Ali to emo
s tim to su ga ukokali?
Nita, djeae! Ma pravde ima dvije otrice. Kao to su nam
objasnili gospoda pravnici, isti nedostatak zakona koji je njega
oslobodio krivice oslobodit e i njegove ubojice. Nitko ne moe biti
kriv to je smaknuo izvanzemaljca jer nema zakona po kojem bi ga
kaznili. 'Ajde sad.
ooo
Glavni kontrolor sreivao je podatke dok je Pilot pripremao brod
za povratak.
Da li se na elektronski pijun vratio?
Jest. Imamo sve zapisano u brodskoj memoriji. Imat ete ta
analizirati kad se vratimo.
Strano je to to se desilo. Naa je krivica to smo pustili da
umre na tako straan nain. Ovo su pravi divljaci.
Ne bih se sasvim sloio s takvim miljenjem. Mi smo krivi
to ga nismo uhvatili, ali nismo imali izbora. Zemljani su postupili po
svojim zakonima i obiajima. S druge strane, krivi smo to nam je
pobjegao i poinio onaj pokolj meu njima.
To je velika sramota za nas. Nadam se da e to oni brzo
zaboraviti. Moda je bolje to je poginuo. Mnogo bi vea teta bila
da je otkrio neke tehnoloke tajne. Ovako smo dobro proli.
Lokalizirao sam njegov brod i ubacio u raunar program za
povratak. Jedino dezintegrator nismo uspjeli nai. Vjerojatno su ga
- 130 -

negdje sakrili. Proli smo s minimalnim gubitkom.

Ako izuzmemo jedan na iyot.
ivot? Hm. Imam utisak da su Zemljani za nas obavili prljav
posao. Mahnitog nikada ne bismo uspjeli izlijeiti.
Moda, ali meni se ini da pilotski poziv ogrubljuje.
Svata se vidi putujui svemirom. Poslao sam poruku
Doktoru, moemo krenuti.
S obzirom na prosjek ove vrste, taj doktor je sasvim izuzetan.
Ovo je bilo interesantno iskustvo za mene, koji rijetko naputam na
planet. A sada da krenemo.
ooo
Oslonjeni na ogradu terase, Guverner i profesor von Kleberg
gledali su nono nebo osuto zvijezdama.
Nisam sasvim razumio ta njihova imena, kako se meu
sobom razlikuju oni istog zanimanja?
Osim imena po profesiji svaki ima i vrstu osobnog imena, ali
niti ja nisam sasvim shvatio kako to funkcionira.
I ta oni misle o svemu ovome, profesore?
Zgranuti su ubojstvima, ali se ne mogu previe buniti jer ih
mui grinja savjesti. Nismo loe proli u ovim dogaajima. Vratit u
se sada u svoj rodni Liechtenstein na odmor.
Neko vrijeme gledali su utke u nebo, svaki zaokupljen svojim
mislima. A tada je tihi hihot prekinuo tiinu. Kar Willhelm von
Kleberg, uvijek suzdran i zakopan ovjek, akademik i nobelovac,
najbolji neurokirurg na svijetu, smijao se sve glasnije i glasnije, dok
mu na kraju glas nije odzvanjao terasom zbunjujui uvare koji su se
etali vrtom palae.
U emu je stvar? preneraeno ga je gledao Guverner.
Jedva suspreui smijeh to je dopirao iz dubine trbuha, Kleberg
objasni to mu je bilo na pameti.
Ti su naivci mislili da e nas taj njihov tehnoloki superiorni
Mahniti sve pobiti i zavladati jadnim ostacima naeg planeta, a mi
smo ga smotali prije nego to se bilo koji od njih snaao. Lijepo je
ivjeti u miru, ali je katkad korisno znati ratovati. Si vis pacem, para
bellum... eli li mir, spremaj se za rat.

- 131 -

Davor Slamnig:

Salamama
U moru uzavrelih proteina, mosti, pigmenta i mnogih
drugih tvari koje ne treba spominjati desilo se neto
vano. U svome kaotinom komeanju molekule su
natrapale na jednu kombinaciju koja je imala
Znaenje. Rodila se ideja. I rasla. Smrdjelo je do
neba.
Kad je tog jutra Mesoproduktov kombi stao ispred
samoposluivanja, osjeala sam da je neto problematino na
pomolu.
Francek vozi, i onda ja malo popriam s njim, dok Remo prenosi
robu iz kombija u skladite.
Ili je danas vrue kao u Papenovu loncu, ili ja haluciniram
rekla sam Franceku u smislu lagane konverzacije.
Je, vrue je, ist' objektivno gledajui rekao je Francek,
dok je Remo krao Zombi s ljenjakom. Ja osobno vie volim
Hiper s karamelom. Ali pustila sam mu, kao to mu pustim svaki
put. Jadni niskokvalificirani ljaker teko nae kakav uitak u ivotu.
A ja sam ipak efica. Kao da ja nemam problema! Mlaa sam od
pola baba u radnji. Pojele su se od jala kad sam dobila unapreenje.
Rade mi probleme gdje stignu. Neki put zaista pomislim kako je sve
to izmiljeno, kako se jedan muan film vrti pred mojim oima, a u
ui putaju zvune efekte. Ba kao noas: moj Mirkec mi hriplje u
uho i stee me za sisu, a mene boli i boli, znam da u dobiti menzu,
ali kako da mu to objasnim u tome momentu. Kad se on jednom
zalaufa, nema izmeu nas komunikacije, tada odlaze k vragu sve
moderne seksoloke teorije i nastupa dobra stara patrijarhalna
dominacija. I neka mu bude, mislim si ja, samo za kog boga onda
moram i ja rintati svaki dan od est do dva? Uglavnom, ja to izdrim.
- 132 -

itala sam jedno pismo doktoru Kotiareviu. Kae enska: Dragi

doktore, ja u odnosima sa svojim suprugom ne doivljavam
orgazam. Ne doivljava orgazam, je li, mislim si ja njoj, ali ako ga
ne doivljava, kako onda zna da ima to doivjeti? Ha? A
gospodin doktor njoj odgovara: Statistiki je dokazano da u vie od
70 posto brakova ena ne doivljava uitak u odnosu s muem. Vaa
je situacija daleko od atipine. Pokuajte razgovarati sa svojim
suprugom, objasniti mu to vam godi, a to ne. U svakom sluaju,
stimulirajte svoj klitoris sami za vrijeme odnosa. Fala lijepa. To
mogu i bez mukog drutva.
Tako oni odu, Francek i Remo, mislim, i u radnji ostanemo ja i
Elika.
Odi ti malo na kasu kaem ja njoj, a ja odem prodavati
suhomesnatu robu. I doe urieva.
Kaj burno danas, gospoo? pitam ja nju, jer ako se na
meni ne izdovolji u spiki, onda cijedi Eliku, a ona je jo mlada i
takve stvari joj teko padaju.
Milica, dajte mi deset deka parizera, ako je friki kae
babuskara.
Je, je, friki je, sad su ga donesli igram ja i dalje ulogu
vaeg domaeg obiteljskog peceraj-majstora. Izvadim parizer iz
friidera gdje stoje te salame i jednim potezom noa mu skinem kou
(plastinu). I tu imamo i ja i gospoa uri kaj za videti. Parizer je
inae blijedoroza ako je friki, a blijedosmei kad je star.
Meutim, ovaj je bio crven. Ja i urika buljimo u njega.
Je, to vam je novi parizer. Tak vam ga sad delaju pokuam
ja kao profesionalac izvui .stvar. U krajnju ruku, kakve je god boje,
unka nije. Jako vam je fini. Ba je fini dodala sam, kao da
sam ga sama jela.
Durika me sumnjiavo gleda.
A kakav vam je ekstravurt? pita.
E kupit e taj parizer, zainatila se ja, pa bio on crven ili lila.
Nema ekstravurta rekla sam bezobrazno, mada je lijepo
virio izmeu tirolske i unkerice. I tu je urika vidjela da nema
ale.
Dobro, Milice, dajte mi onda deset deka tog parizera rekla
je pokorno. Zna ona da se mene ne isplati zezati. Ne idem ja
zabadava s mesarom na gemite.
- 133 -

I tako joj ja nareem dvanaest deka tog parizera.

Moe malo vie pitam, a ona potvrdno cvili. I jo neto,
gospoo? usluno nudim, ali ona odmahuje glavom i kree u
pravcu kase. To e je nauiti pameti.
Ja i Mirkec moj mu nemamo djece. I bolje, kae on, i
bolje, mislim si ja, ali opet, susjedi dosauju, a i moja mama me tupi
svaki put kad je posjeujem u starakom. Ne da mi je gut.
Mirkecova je, fala bogu, odapela prole godine. Ali, uglavnom, to
pitanje se prije ili kasnije postavlja: Zato nemamo djece?
Kontracepciju ne upotrebljavamo, niti smo je ikad upotrebljavali, niti
bih je ja ikad upotrebljavala, jer znam. ene to znaju. Ili sam ja
sterilna, ih je on. Ali ja mu zbog toga ne radim probleme. Niti on
meni, fala bogu, inae bih ja odmah njemu. Sreom, ovako postoji
jedan preutni sporazum da se to pitanje preuuje. Meni nije lako.
Na kraju krajeva, ja sam ena, i to u godinama kad bih po svim
propisima trebala biti majka. Ja volim djecu. Ali ako ih ve nema,
nema. Ja se ne elim zbog toga osjeati frustrirana.
Taj dan vam ja prodam svojim gospoama penzionerkama jo
svojih kilu i pol parizera. I radnicima. Mlai svijet vam to ne kupuje.
I moete si misliti kako sam se zaudila sljedei dan. U petak.
Doe gospon Jura.
Sedam deka parizera bi vas prosil da mi tanko nareete,
Milica.
Sedam deka, stari, mislim si ja, nadam se da e preivjeti do
ponedjeljka.
Odmah, gospon Jura kaem mu da ne bi odlutao. I dignem
parizer, i vidim da je dobio natrag onih kilu i pol koje je izgubio
juer.
Ma to ti se samo priinilo veli meni Elika poslije, ali
vjerujte mi, ve sam fala bogu desetu godinu na tom poslu, imam
ruku za to. Malo me panika uhvatila.
Je, je, valjda mi se samo priinilo umirila sam Eliku, jer
sam shvatila da previe priam. Ona je ipak sa sela.
Meutim, odmah sam ga poskriveki izvagala, i moje su se
najcrnje slutnje obistinile. Parizer se vratio na originalnu teinu, ak
je bio koju deku tei. Samo da mi inspekcija ne doe danas,
pomislila sam.
Taj dan, petak, forsirala sam parizer. Ostao je samo jedan ficlek
- 134 -

od trideset deka koji sam sakrila ispod mortadele, i zatvorila radnju.

U subotu sam javila da sam bolesna. Kaj bu, bu, mislila sam si.
Elika i onako treba malo razviti osjeaj sigurnosti na radnom mjestu.
Uslijedio je jedan za mene vrlo teak vikend. Dobila sam
menstruaciju, kao to sam znala da u je dobiti, i mrzila cijeli svijet.
A to je najgore, parizer mi nije iao iz glave. Ja sam praktina ena,
ne vjerujem vam ja u hipoteze, ali u mojoj su se glavi raale razne
teorije. Parizer koji raste. Pa ljudi e misliti da nisam normalna.
U ponedjeljak sam teka srca otvorila radnju, i odmah krenula
prema suhomesnatom odjelu.
Elika, odi u skladite i donesi novu kitru rudi-tapia
rekla sam joj da je se nekako rijeim.
Ali rudi-tapia ima jo dosta! rekla je Elika.
A ega nema dosta?
Nema flopsa!
Onda odi u skladite i donesi kitru flopsa. Morala sam je
se nekako rijeiti na moment.
Kad je Elika nestala, podigla sam mortadelu. Ispod nje parizer je
leao deblji nego ikad. A osim toga... osim toga je isti
eufemizam. Osim toga, izrasle su mu male ruice.
Mora da sam se tad onesvijestila. Nisam ena koja se
onesvjeuje, ali sad bar znam da kad se onesvijestim, imam
dovoljno razloga za to.
A da se ti vrati doma i odlei jo koji dan nareivala mi
je Elika i odvalila mi jo jednu amarinu.
Ne, ne, dobro mi je, samo nisam stigla dorukovati jutros
objanjavala sam joj diui se s poda. Fala bogu, jo nije bilo nijedne
muterije.
Pojedi si malo kruha i parizera savjetovala mi je. Te njene
rijei nisu na mene djelovale blagotvorno.
U taj as pred samoposluivaonicom se zaustavio
Mesoproduktov kombi. Na silu sam se sabrala i ustala. Parizera
nije bilo za vidjeti. Sakrio se.
Dobro jutro, enske zauo se prijatni, normalni,
ovozemaljski Francekov glas. Na moment mi se uinilo da je sve to
bio samo ruan san. Ali orda sam ga ugledala. Njegove male okice
moleivo su me promatrale izmeu debrecinki.
- 135 -

 Bok, Francek rekla sam najnormalnijim tonom.

Evo, Milica, nosim ti par novih suhih i mesnatih
razbacivao je Francek svoj profesionalni humor.
uj, ne trebam danas parizera rekla sam mu leerno. Samo
bi mi jo jedan trebao.
Znai, potroai su napokon doli k pameti i dalje se alio
Francek. Ovo je bio dobar moment da produbim svoja znanja.
uj, a od ega uope rade parizer? pitala sam ga uz put.
Od bilo ega. Kuhaju u velikim kotlovima dok se ne
raspadne. Dodaju boju. ekaju da se ohladi i koagulira. Daju ga meni
da ga dam tebi. Ljudi kupuju. Ne znaju.
Sve se to poklapalo s mojim oekivanjima. Ne znam to mi je
bilo. Kad su odlazili, tutnula sam Remi u ruku jedan Hiper s
karamelom.
Bolji je od onog odvratnog Zombija namignula sam mu.
Gledao me kao da sam mu preporuila svinjetinu. E, Remo, Remo,
mislila sam si, ne znam zato. Kao da sam u jednom momentu
zavoljela ljude usprkos njihovim smrdljivim nogama, podrigivanju,
hrkanju neposredno nakon odnosa. Osjetila sam da smo svi mi jedna
jadna vrsta osuena na vjeni konflikt sa samom sobom. Znala sam
da su Remo, Francek, Elika i Mirkec samo druge varijante mene, i da
im ja elim samo dobro. Ukratko bila sam sretna.
Te veeri skuhala sam Franceku laganu veeru: kuhanu govedinu
s hrenom. I dobro mu je zapaprila. A kad je pojeo, skuhala sam jaku
kavicu i izvadila bocu frankovke iz pajze.
ekaj malo rekla sam mu i otila u kupaonicu. Imam jedan
ru boje okolade. Poklonila mi ga je Mirkecova sestrina prije dvije
godine. to je, tu je, rekla sam si i namazala se s njim.
Kad sam se vratila, Mirkec je ve strusio pola vina. Ali kavica ga
je drala budnim, i takav mi je trebao. Te veeri mi je zaista trebao.
Ja znam kakvu sliku ljudi imaju o prosjenom braku izmeu portira i
efice u samoposluivanju, ali ja vam kaem: Mirkec je te noi bio
bog ljubavi. Ni vie ni manje.
Probudio nas je djeji pla koji je dopirao kroz ulazna vrata.
Pustila sam mua da prvi ode i dobije svoj ok.
Milica, Milica vratio se slinei a spavau sobu netko
nam je ostavio dijete pred vratima!

- 136 -

 to? upitala sam iznenaeno, ali u biti nisam bila

iznenaena. Pomirila sam se s nekim stvarima s kojima se teko
pomiriti, ali kad se pomiri, shvati da se nisi ograniio, ve da si
pred sobom otvorio nove mogunosti. Da vidim rekla sam,
ustala, obukla lafrok i krenula prema vratima.
Leao je na otirau koji smo jeftino kupili od Cigana kad smo se
uselili, i promatrao me pametnim pogledom.
Mama rekao je.

- 137 -

Alfred Coppel:
The Dreamer
Preveo Boidar Stani

Sanjar

Pod bakrenastim su se nebom pustinje uzdizale, na 800 metara

jedna od druge, dvije visoke i tanke rakete. Pritisnut teinom svoga
protutlanog kombinezona, Denby ih je neko vrijeme nepomino
promatrao. Srce mu se punilo radou. Evo, za to sam ja roen,
pomislio je. Pustio je maha mati i ve se vidio u svemiru, pijui
pohlepno s njegova sjajnog izvora. Sjaj sunca i zvijezda mijeao se
u ljubiastoj noi. Pod njime Zemlja kao loptica zelenkaste
magle... Feldman mu je dotakao ruku.
Jeste li pripravni?
Vraen u zbilju, Denby je kimnuo glavom. Feldman i on praeni
skupinom tehniara, prili su preko pustinje raketu
Unutranjost letjelice nalikovala je na hladnu pilju. Denby je
pustio da ga apnu antigravitacijskim obujmicama. Skinuo je jednu
rukavicu i otkrio podlakticu kako bi mu Feldman mogao dati
injekciju. Psihotehniar je utke pripremao trcaljku, zatim se
okrenuo i pogledao Denbyja.
Moemo rekao je i igla se zabola u Denbyjevo meso.
Od toga ete spavati kad budu krizni trenuci objasnio mu je
Feldman.
Tehniari su zavrili pripreme i jedan po jedan poeljeli Denbyju
mnogo sree, pa izali iz rakete u zasljepljujue svjetlo dana.
- 138 -

 Jeste li zbilja sigurni da elite putovati? zapitao je

Feldman.
Tako mi svega!, pomislio je Denby, on me pita da li elim
putovati! Pa cijeli moj ivot bio je uvod u ovo! O tome sam sanjao,
nisam mislio ni na to drugo, a on me pita da li elim otputovati!
Jest, elim putovati odvratio je. ini mi se da imam
pravo na to.
Psihotehniar se blijedo nasmijeio.
Tono, nitko to ne porie, ali ipak promislite jo malo, stari
moj. Cijelog ivota ivjeli ste u iluziji i sad mislite da ste uhvatili tu
fatamorganu. Cijele ste mladosti /sanjarili da ete jednoga dana biti
prvi ovjek na Mjesecu, ali...
Ne zaboravite, Feldmane osorno e Denby da sam ja i
radio da doivim ovo. Od rana djetinjstva su me drali po strani
rugali mi se zbog toga sna. Bio sam drukiji i uvijek usamljen; moj
mi je san bio jedini prijatelj. Studirao sam, razmiljao, preispitivao se
i odluio. Sad napokon imam priliku da svom ivotu dadem smisao i
kako me moete pitati hou li se predomisliti? Vae pitanje nema
smisla...
Feldman je pogledao na sat.
Jo ima vremena da se predomislite. Bude li potrebno, imamo
zamjenu za vas.
Denby je okrenuo glavu. Od injekcije sedativa postajao je pospan
i razdraljiv. elio je da ga taj prokleti doktor ostavi na miru.
ivjeli ste u fantaziji nastavio je Feldman. Zbog toga
ste bili usamljeni, zar ne?
Denby nije odgovorio, premda su ga se duboko dojmile
Feldmanove rijei. Usamljenost... jest, poznavao je usamljenost.
Proli su ga trnci i sjeanja su se zasjekla poput krhotina stakla. Da,
bio je vrlo usamljen. Njegovo sanjarenje, njegova neobuzdana
imaginacija odijelili su ga od ostalih. Uvlaio se malo-pomalo u
samoga sebe traei u tom snatrenju drutvo koje nije mogao drugdje
nai. Ponekad bi okolina probila taj njegov oklop da ga povrijedi.
Sjeao se majinih rijei: Zato toliko ita? Uvijek iste gluposti!
Bolje bi bilo da se igra s drugima. Da li joj je mogao odvratiti da
ivi samo za taj san: stupiti nogom na drugi neki planet i vidjeti kako
Zemlja lebdi u prostoru iznad njegove glave? Sa dvanaest godina?
- 139 -

Rugala bi se. A njegov otac... Hoemo li moi, tata, jednoga dana

na Mjesec? Ne postavljaj mi glupa pitanja, mali!
Jeste li nali odgovor? neumorno je pitao Feldmanov glas,
nalik na zbrkano zujanje pela u ljetnom danu. Zar ne mislite da
prodirete dublje nego to ste mislili kad ste sanjarili u djetinjstvu?
Mislim na va dojam da ste bili drukiji... Niste li se bojali, Denby.
Zato me toliko mui? mislio je s mrnjom Denby.
Dosta je ve! obratio se Feldmanu. Odlazite!
Neka me ve jednom ostavi na miru, samoga, sasvim samog...
samog... Zadrhtao je tako da su zatreperile i obujmice na
njegovim zglobovima.
Dobro, stari moj, oprostite... I Feldman ga je potapao po
ramenu, podigao kacigu od pleksiglasa i stavio je Denbyju na glavu.
Ne bih htio biti neugodan primijetio je ali moramo biti
sigurni.... Doao je do zaklopca i ponovo se okrenuo.
Oprostite... I nestao.
Denby je poluzaprepaten ekao da se zadrma raketa. Uskoro je i
to doekao. Podrhtavanje rakete pratila je zagluna grmljavina tako
da su se tresle stijene mrane kabine. Osjeao je kako obujmice
poputaju pod pritiskom tijela, a i sve ga je boljelo od pritiska
protutlanog kombinezona. Zatim se sve zacrnjelo. Nastao je mrak
izbrazdan malim spiralama svjetla nalik na maglice to su se vrtjele
oko njega u sitnom osobnom svijetu u kojem je bio zatvoren.
***
Probudio se u tami, srce mu je lupalo. Dakle, tako je to! Njegov
je san postao zbilja. Oslobodio se obujmica na rukama i nogama, s
mukom se digao zbog stalnog pritiska pod nogama i okrenuo dugme
teleekrana. Kriknuo je kad se ukazala slika: sunce i zvijezde sjali su
zajedno na crnom nebu, ali nebu prostranijem i hladnijem nego u
snovima. Dojam golemosti i neizmjernog mranog ponora stisnuo ga
je u grlu. Poeo se sjeati. Tata, hoemo li ikad doi na Mjesec?
Ne brbljaj gluposti, mali! Sjeao se svoje tadanje gorine, ali
je uvidio u panici da se za to hvata kao za pojas za spaavanje.
Osjeao je veze to su ga vezale za neto usred toga zastraujueg
praznog prostora. Za ljudska sjeanja: sjeanja na Zemlju...
Jedno po jedno okretao je druga dugmeta, sve dok ga sjajua
golotinja svemira nije okruivala sa svih strana. Zvijezde su bile
daleke i ledene, i sunce je bilo daleko i od njegova nestvarna munog
- 140 -

svjetla zaboljele su ga oi. Denbyju se inilo da odjednom i pada i

rui se u bezgraninu beskonanost strane noi. Otpuzao je
poploenim podom u jedan kut i ondje se skutrio stenjui. Osjeao se
usamljen... beskrajno usamljen.
Odjednom je vidio Zemlju zelenkastu loptu proaranu oblacima,
nestvarnu, stranu... Osjeao je da ga obuzima slijepa pomuenost,
ivotinjski mu je strah udarao u sljepoonicama. Nije to kao u
mojem snu pomislio je razoarano, U snu se nije bojao, u snu se
osjeao ponosnim, pobjedonosnim. Oko njega u snu nije bilo tih
nepreglednih praznina ni te grozne i paklenske samoe.
Poeo je vikati. Krikovi su odzvanjali u njegovoj kacigi upljom
akustinou, to mu je samo poveavalo strah, vikao je, urlao, nije
se mogao zaustaviti...
Vikao je i kad se otvorio zaklopac i kad su ga psihotehniari
zgrabili da bi ga odveli na pustinjsko sunce.
***
elio sam vas upozoriti blago je rekao Feldman. Ali,
kao to ste i sami rekli, vi ste imali pravo da pokuate.
Sve je, dakle, bilo simulirano slabim i slomljenim e
glasom Denby leei na bolnikom krevetu. Sve? Sve je bila
komedija...
Ne sve Feldman je odmahnuo glavom. Vi ste na
ekranima zbilja vidjeli filmove koje su snimile kamere sa V2. Efekti
gravitacije postignuti su centrifugalnom silom. Vi ste bili u
simulatoru, letjelici za treniranje, to slui za selekciju neprikladnih
kandidata.
Kadto sam ja? s gorinom je upitao Denby.
Jest, stari moj, bojim se da je tako. Vidite, meuplanetarna
navigacija nije za samotnjake ni za sjajne, senzibilne ili imaginativne
duhove. Oni ne izdre. Ne! Feldman se digao zvijezde su za
jake, za one koji mogu tegliti, jer se samo oni mogu suoiti s pravom
usamljenou. Ona za njih nema smisla i ne predstavlja skrivene
strahote.
Denby je priguivao jecanje. Feldman se zaustavio pred vratima i
pogledao jo jednom usamljenika to je leao na krevetu. Zatim je
odmahnuo sjetno glavom:
Nisu snovi za sanjare primijetio je.

- 141 -

Sirius-burza

Prodajem
SAMO
KAO
KOMPLET sve brojeve Siriusa
od 1 do 70. Svi brojevi su veoma
ouvani Dragan Sarev, Jurija
Gagarina 41. 11070 Novi Beograd.
ANDEOMEDA broj 3: tko eli
moe je naruiti kod izdavaa.
Redakcija Galaksija, Bulevar
vojvode Miia, 11000 Beograd.
(Napomena: postoji jo samo
ogranieni broj primjeraka, dok su
prvi i drugi broj posve rasprodani i
ne mogu se naruivati).
Kupio bih Sinus broj 22
(ostale
brojeve
sam
u
meuvremenu, nakon objavljivanja
moje prve obavijesti u ovoj rubrici,
naruio preko Vjesnikovog
altera sitne prodaje) Miodrag
Vukui, Bratstva-jedinstva 7,
31000 Titograd.
Kupujem knjigu O. Hakslija
Vrli novi svet (iz biblioteke
Kentaur, izdava Jugoslavija,
Beograd), ili za nju dajem tri druge
knjige iz iste biblioteke (Legvin:
Svet se kae uma. Niven:
Prsten i Pol: Kapija)
Slobodan Vukadinovic', NIRO
Panevac, 2. Zrenjanina 1.
26000 Panevo.
Za brojeve SIRIUSA. 3. 4. 6. 7,
11. 12. 13, 15. 23. 30. 33, 38. 39,
40. 43, 44 dajem u zamjenu
kolekciju od 420 komada vrijednih
potanskih
maraka
razliitih
zemalja. Zeljko kvari, II
maksimi reko naselje 2/1, 41000
Zagreb.

Nova velika
sf TV serija
Potkraj prole godine u Los
Angelesu je najavljen ambiciozan
projekt velike TV serije koja e
biti raena prema kraim djelima
poznatih SF autora. Sama ideja o
jednoj takvoj seriji potaknuta je
velikim uspjehom koji je u SAD
doivjela ekranizacija SF romana
Strug nebesa (The Lathe of
Heaven) Ursule K. LeGuin (iji se
producenti javljaju i kao glavni
financijeri ovog projekta).
Prema planu, u toku idue tri
godine bit e snimljeno 13
jedosatnih drama, od kojih e prve
etiri biti prikazane u okviru serije
Ameriki teatar, ve potkraj ove
i u poetku idue godine. Smatra
se da e ukupna potrebna sredstva
iznositi oko 12 miliona dolara, a,
uz dvije hoolywoodske kompanije,
koje su nosioci projekta, osigurat
e ih i neke evropske i japanske
TV kue. Sam poetak snimanja
predvien je za mjesec travanj.
Sto se odabranih radova tie. kako
kae Paul Preuss, konzultant na
seriji, oni su birani tako da saine
mjeavinu klasinih i novih
zvijezda SF-a. Proitano je vie od
500
pripovjedaka,
odabrano
ezdesetak finalista, a sredinom
prole godine odreeno je 13
radova koji e biti ekranizirani. Za
sada se znaju samo prva dva djela.
To su novela Vee od carstava i
sporije (Vaster Than Empires,
and More Slow) Ursule K. LeGuin
(objavljena i u Siriusu br. 33, pod
naslovom Strah), te roman
Lupeki mjesec (Rogue Moon)
Algysa Budrysa. Vano je naglasiti

- 142 -

da su autori sami napravili

adaptaciju i scenario. Govorei o
ostalim radovima. Preuss je rekao
kako se moe oekivati da se tu
nau imena kao to su Heinlein.
Clarke, Varley. Zelazny i jo neki.
no ostale da se vidi hoe li se sa
svima njima uspjeti postii
sporazumi.
Govorei o projektu. Geof'rey
Haines-Stiles.
reiser
serije
COSMOS. inae suradnik u jednoj
od kompanija koje rade na ovoj
seriji i strunjak za specijalne i
fotografske efekte, rekao je:
Pokuat
emo
napraviti
prvorazredne interpretacije, uz
stalnu suradnju s autorima...
Nadamo se da emo Iznenaditi i
odueviti ljubitelje SF-a.
Z. Milovi

SFera javlja...
KENTAUR U okviru
redovnog kola, ova e edicija u
prvoj polovici ove godine objaviti
etiri romana domaih autora. To
su: Dnevnik o minotauru
Dragana
Orlovia,
Mo
atavizma Ljubomira Prelia,
Utov dnevnika Branka Belana i
Bilo ih je sedam Damira
Mikuiia.

SF
NAJUSPJENIJI!...
Nedavno
su
u
poznatom
amerikom
filmskom
listu
Variety
objavljene
lista
najgledanijih filmova u protekloj
godini, kao i lista najgledanijih
filmova svih vremena. Filmovi su
rangirani
prema
zaradama
producenata (prihod s kinoblagajni
otprilike je dvostruko vei), i to
samo u SAD i Kanadi (to znai da

su ukupne cifre neto vie). Na listi

najgledanijih
filmova
svih
vremena vie nego uvjerljivo vode
Ratovi zvijezda (G. Lucas,
1977). sa 185.138.000 dolara,
zatim Imperija uzvraa udarac
(I.
Kershner.
1980.)
sa
134.209.000 pa tek onda jedan
neSF film Ralje (S.
Spielberg. 1975.) sa 133.435.000
dolara dobiti. Od ostalih SF
filmova, na listi 20 filmova s
najveim
zaradama
su
i
Superman (R. Donner. 1978
8. mjesto. 82.500.000 dolara).
Bliski susreti tree vrste (S.
Spielberg. 1977 77.000.000 i
11. miesto). te Superman II (R.
Lester.
1981,
15.
mjesto.
64.000.000). Ve i letimian
pogled povori o oiglednoj
dominaciji SF filma koja e, kako
kae filmski kritiar V. Tomi,
definitivno dati peat medijskoj
kulturi ovog stoljea.
WORLD SF 82 i 83...
Ovogodinji skup organizacije
WORLD SF odrat e se u Linzu.
od 24 do 26. rujna u okviru
festivala Ars Electronica 1982.
Okvirni program: 24: na veer
koncert. Icarus laserska opera
za multimedije i elektroniku); 25:
susreti, diskusije, forumi, itd.; 26:
simpozij SF u praksi: mediji.
Idue godine WORLD SF e se
sastati u Zagrebu, i to od 16. do 21.
lipnja.
UMRO JE PHILIP K. DICK...
Poetkom oujka, u 53. godini
ivota, preminuo je Philip Kendred
Dick. Nakon viegodinjeg loeg
zdravstvenog stanja, krajem prole
godine inilo se da se Dick
napokon oporavlja i da e njegovo

- 143 -

narueno zdravlje ipak krenuti na

bolje. No, 18. je veljae doivio
prvi srani udar a zatim njih jo
nekoliko, nakon ega je pao u
komu,
preivljavajui
samo
zahvaljujui bolnikoj tehnici.
Nakon
prestanka
znakova
modane aktivnosti, lijenici su
iskljuili opremu i, 2. oujka Philip
K. Dick je umro. U ovakvim
prilikama to lako moe zazvuati
banalno, no poznavaoci SF-a znat
e da nije znanstvena je
fantastika izgubila jednog od
svojih najveih, najpopularnijih i
najznaajnijih autora, koji je puna
tri desetljea svojim pripovjetkama
i romanima oduevljavao kako
ljubitelje, tako i kritiare SF-a
irom svijeta. Sirius e dio svog
idueg broja posvetiti ovom
izuzetno zanimljivom, no kod nas
ipak
nedovoljno
poznatom
velikanu SF-a.
NOVI ROMAN IZ SERIJE
DUNE...
Nakon
etvrtog
romana
iz
serije
Dune,
objavljenog prole godine, Frank
Herbert upravo radi na petom
nastavku ove popularne serije.
Ogroman
financijski
uspjeh
potaknuo je izdavaku kuu
Putnam da, uz predujam od 1,5

miliona dolara, s Herbertom

potpie ugovor za ovu novu knjigu,
koja bi se u amerikim knjiarama
trebala pojaviti idue godine.
NOVE I STARE KNJIGE...
Robert Silverberg radi na tri nove
knjige; jedna je direktan nastavak
romana Lord Valentlne's Castle,
druga je zbirka pripovjedaka a
trea povijesni roman o zbivanjima
u
srednjevjekovnoj
Africi...
Gregory Benford predao je
izdavau svoj novi roman, Protiv
beskraja (Against Infinity)...
roman eljezni san (The Iron
Dream) Normana Spinrada, o
alternativnoj povijesti nakon II
svjetskog rata, zakonski je
zabranjen u SR Njemakoj...
SF FILM... Norman Spinrad
prodao je filmska prava za svoj
poznati roman Bug Jack Barron
kompaniji Universal pictures.
Producet je Edward Lewis,
scenario e napisati Harlan Ellison
a reiser e biti poznati Costa
Gavras.
NAGRADE... Poul Anderson je
dobitnik ovogodinje Skylark
nagrade za najbolji hard SF opus.

- 144 -