FILOZOFIJA POVIJESTI

PRVI KOLOKVIJ

UVODNO PREDAVANJE
(p1 4.3.2014.)

Grci oslobaaju razum od mitologije, oni su filozofi, ali nemaju razvijenu filozofiju
povijesti niti smjer; stvari se ponavljaju
FILOZOFIJA POVIJESTI- predmet prouavanja je povijest. Ima li povijest kao takva
znaenje? ; pozitivistika kola
Sveti Aurelije Augustin apologetika
IDOVI- daju povijesnom procesu cilj jer su vjerovali u Boju providnost, oekivali
su Mesiju ( teoloka svrha), a povijest dobiva znaenje i svrhu
kranstvo nastaje u krilu idovske i grke kulture ISUS KRIST dolazi i tvrdi da je
sin Boji( dokazi- u vrijeme cara Augusta, ubijen za Tiberija)
Povijesna religija; Isus je povijesna osoba- KRISTOCENTRINA VIZIJA ( roenje
Isusa Krista je najvaniji dogaaj u povijesti koji ima jasan cilj, a to je DRUGI
DOLAZAK)
AURELIJE AUGUSTIN - DRAMA POVIJESTI U 5 INOVA:
1. STVARANJE ( ex nihilo, Isus Krist izvan vremena, apsolutno bie jer je Bog tako
htio)
2. ISTONI GRIJEH (pad ovjeka-Adam i Eva)
3. ZAKON ( Dekalog)
4. OTKUPLJENJE
5. DRUGI DOLAZAK( konana sudbina, sudnji dan)
mjenja se ljudska narav, greni smo, a narav je ranjena Istonim grijehom; moemo b
ti dobri, ali teko zbog Istonog grijeha, a SMRT je posljedica tog grijeha
Kranstvo gleda povijest kao borbu dobra i zla.
PROGRESISITIKA TEORIJA- povijest kao napredak; tvrdi da s vremenom ljudi
postaju bolji nego preci (moralni, tehnoloki, materijalni napredak) ; filozofija o
napretku ne moe biti ispravana jer filozofi nemaju objanjenja
POZITIVISTIKA TEORIJA- povijest treba prikazati kakva je zapravo bila, istinita,
neutralno, strogo ( L.Ranke)
RODNI IDENTITET- 1950-ih; nova ideja; tumai ljudsko iskustvo; spol plus rodni
identitet

CIKLIKO POIMANJE POVIJESTI

(p2- 11.3.2014.)

Svaka filozofija povijesti je iluzorna ako u svojim temeljima nema cjelokupnu

fundumentalnu filozofsku problematiku. Postavljanje pitanja o povijesti; postavlja
pitanje o ovjeku, a svako filozofsko pitanje o ovjeku invulira u sebi metafiziku
problematiku bivstva ( ontoloku dijalektiku). ovjek stvara povijest.
Svaka je filozofska disicplina u nekom smislu filozofija u malom s izrazitom razradom
jedne od njenih strana. Za razumijevanje jedne fil.povijesti potreban je uvid i razuman
filozofski sistem u cjelini.
Stari su Grci su ovjeka sagledavali kao dio kozmosa (prirode). Cikliko odvijanje i
ivot prirode bili su paradigma za povijesni , drutveni ivot i zbivanje. Premalo je
bilo teorijskih i povijesnih iskustava da bi se radikalnije izdvojilo povijesno zbivanje
od organskog razvoja.
Tek se Aleksandrijskim osvajanjima ire historijski horizonti i prevladavanje visokog
duha polisa i Grke, samodostatnosti polisom pri emu je sve ostalo tretirano
ahistorijskim barbarstvom. Povijest ili vrijeme nije iamlo poseban znaaj kod Grka.
Za Grke je neosporno da se postojanje ovjeka i njegove zajednice koji su dio prirode,
kozmosa mora podvrgavati nekim opim zakonima, te beskrajne prirode.
Drugi znaajan korak jest naputanjestarogrkog mitskog tumaenja i prirodnih
drutvenih pojava i nastojanja (uspjeli su emancipirati razum od mitologije )
Najvei grki filozofi PLATON i ARITOSTEL nisu se bavili filozofijom povijesti, ali
su postavili temelje za izgradnju zapadne kulture. Posveuju panju moralnim
pitanjima i ljudskoj naravi. Najvei doprinos je u metafizici; traili su vjene i
univerzalne istine. ( # metafizike kategorije- ljubav)

Seminar Cikliki pristup povijesti:

Cikliki pristup povijesti odnosi se na teoriju o krunom kretanju vremena,
odnosno povijesnih zbivanja, karakteristinu za antiku filozofiju i historiografiju.
Kronoloki gledano, predodbe o krunom kretanju povijesnih zbivanja prethode
svijesti o nepovratnom tijeku vremena i prvim progresistikim teorijama.
Predodbe o stalnom vraanju onoga to se jednom dogaalo najprije se mogu
uoiti u mitovima prvobitnih zajednica, a potom i u uenjima antikih mislilaca
koji su te predodbe razradili u svojim teorijama.
Ciklizam, odnosno koncept kruga vidljiv je isprva u religijama razliitih naroda i u
tijesnoj je vezi s astrolokim i astronomskim spoznajama o kruenju nebeskih
tijela.
Grka predodba o krunom kretanju povijesti izrasla je iz saznanja o pravilnom
vraanju godinjih doba, o kruenju zvijezda i uope iz uvjerenja da savreno
kretanje mora biti kruno,odnosno na osnovu znanja iz astronomije, astrologije,
fizike i mehanike. Tako je rana antika kozmologija stalno kruenje vidjela kao
zakonitost svjetskih zbivanja.
2

 ve kod predsokratovca Empedokla (oko 490. pr. Kr. - 430. pr. Kr.) postoji
nagovjetaj krunog tijeka svemira
PRIMJERI- Platon u osmoj knjizi svojega djela Drava daje primjer cikline
koncepcije vremena. U njoj opisuje etiri dekadentna modela vladavine
timokracija, oligarhija, demokracija i tiranija od kojih je svaki gori od
prethodnoga. Nakon to se svi modeli izredaju, ciklus ponovno kree ispoetka.
Na poetku ciklusa kod Platona stoji, prema njemu, idealna drava aristokracija.
Navedena ostala etiri ureenja su put pogoranja s kojeg je jedini izlaz povratak
na poetak.
Aristotel tvrdi da zapravo ne nastaje zatvoreni krug jer, prema njemu, tiranija se u
praksi mijenja u bili koje od ureenja, ovisno o prilikama. Nastoji dokazati
neodrivost ciklike koncepcije smjenjivanja drutvenih ureenja koju je zastupao
Platon.
cikliki pristup nakon Grka- Arapski filozof i povjesniar Ibn Haldun prvi je
mislilac koji je sustavno razradio filozofijsko povijesnu koncepciju ciklikog
kretanja. Kao kod Grka, povijest podlijee onim istim zakonima ciklike
koncepcije: nakon dosezanja vrhunca, slijede stagnacija i propast.
Giovanni Battista Vico- ponavljanje je uvjetovano ljudskom prirodom i time to
ljude njihova narav navodi na to da ine ono to je nuno. A kad je nunost
zadovoljena, preputaju se raskoi i rasipnitvu, to dovodi do propadanja.
Oswald Spengler napada pravocrtnu periodizaciju i eurocentrinost
historiografije. Za njega je svaka kultura zatvorena cjelina koja se kree u krugu
od djetinjstva do starosti. Djelo: Propast Zapada

Predstavnici
GIOVANNI BATTISTA VICO ( 1668.-1774.)

povijest nije skup sluajnih i kroninih zbivanja , ve je podvrgnuta logici trofaznog

ritma razvitka svakog naroda, drave ija je temeljna formula storia externa ideale
( vjena idealna povijest)
za razliku od Hegelove trofaznosti povijesnih zbivanja / kretanja, vie istie moment
ciklinosti (isti obrazac koji se ponavlja)
na temelju bezbrojnih mjesta u ciejlom djelu i u vezi bezbroj predmeta mogue je
lako primjeniti ponavljanje ljudskih stvari prilikom preporoda nacija
to ponavljanje uvjetovano je ljudskom prirodom time to ih sama ljudska narav navodi
na to da ine to je nuno, a kad je zadovoljeno preputaju se raskoi i rasipnitvu to
dovodi do propadanja- ova TEORIJA tvrdi da je povijest determinirana odreenim
zakonitostima
krani odbacuju ovu teoriju

OSWALD SPENGLER ( 1880. 1936.)

Glavno djelo : Propast Zapada

U svojoj knjizi iznosi teoriju ciklikog razvoja kultura i pesimistinu viziju budunosti
zapadne civilizacije koja se nalazi na kraju svog razvoja.
Povijest je skupna biografija nezavisnih kultuta koje nalikuju ivim organizmima. (
raanje-starenje-neizbjeno umiranje)
civilizacije moraju po prirodi propasti
Zapadna kultura nastala je tijekom srednjeg vijeka i dosegla je vrhunac, te je poela
opadati da bi kasnije nestala. Nestanak je posljedica gubitka pokretake snage i
zamjene s novom kulturom.
Glavni zadatak povjesniara jest da piu biografije svjetskih kultura kao
samododstatno, zatvorene cijeline to one nisu.
Nema mjesta za napredak i moral, ve su orijentirani na kulturu. Razvoj kulture je
amoralan i iracionalan jer je zakon sudbine upravo zakon ivota.
Glavni tvorci kulture nisu svjesni svog stvaralatva.

SV. AURELIJE AUGUSTIN

( p3- 18.3.2014.)
Najvaniji ranokranski filozof- teolog.
Bio je upoznat s poganskom filozofijom i kulturom. Biograf HENRY CHADWICK
napisao je da je Augustin vjerojatno bio najitanija osoba tadanjeg Carstva. Prema
CHADWICKU , njegova razmiljanja proizala su iz okolnosti svaklodnevnog ivota.
Ispovijesti- moda najpoznatija autobiografija povijesti. Plod dugotrajnog procesa
obraenja nakon godina traenja istina. razoarao se nakon susreta s vodeim
manihejcem FAUSTOM ( rekao je da je obini brbljavac).
bavi se apologetikom (obrana vjere) ; vrhunski intelektualac; rano
kranstvo
barbari, 410.god., Alarik- kriza Carstva , pogani upiru u krane
roen u Tagasti (dananji Alir); krten u Milanu (biskup Ambrozije)
Filozofija je zajedniko tlo na kojem se mogu susresti vjernici i nevjernici. Krani
pomou filozofije mogu postii da oni izvana shvate njihovo stajalite. Natoji
integrirati elemente klasine filozofije u novu kransku sintezu.
Objavljena istina i filozofska istina. Najvia naela izvedena iz Svetog Pisma.
Filozofija slui vjeri. ( Fides et ratio)
kranstvo nastaje u krilu helenistike kulture
poinje od filozofije i trai pa spoznaje da vjera nije vie u sukobu s
filozofijom i da je sve skladno

 Njegova najvanija djela upuena su kranima koji tee dubljoj spoznaji boanski
objavljene istine i zainteresiranim poganima koji bi u njima mogli nai dodatan poticaj
da prihvate kransku vjeru
Govori o Platonu kao o filozofu koji bi bio postao kranin da je ivio u kranska
vremena. Augustin poznaje Platona posredno preko Cicerona (o Dravi i Zakonima).
Za Augustina je pravednost neto vie ljubav prema Bogu.
O dravi Bojoj (De civitate Dei) najvanije je apologetsko djelo. Zapravo je rije o
teologiji povijesti.
Dva su grada : zemaljski i nebeski. i tako dvije su ljubavi stvorile dva grada:
zemaljski grad ljubav prema sebi, sve do prezira Boga, i nebeski grad ljubav prema
Bogu, sve do prezira sebe. Pa se stoga zemaljski grad slavi u sebi samome, a nebeski u
Gospodinu. (o dravi Bojoj, 14, 28.). Djelo je odgovor kao kritike upuene
kranima.
gradovi se natjeu u areni , odnosno u ljudskom srcu
Bog je sudionik povijesti. ivot Isusa Krista, on je glavni
protagonist. Usporedba s K.Marxom ( Marx se brine za tijelo,a
Aurelije za duu) U A paradigmi imamo 2 grada: zemaljski i
nebeski.
Nakon Alarikove pljake Rima (410.) uruava se stari svijet sa starom kulturom, a
Aurelije na neki nain postaje svjetionikom za budue generacije novih naroda.
Radi se o prijelaznom vremenu iz antikog u srednji vijek.
DRAMA POVIJESTI ODVIJA SE U 5 INOVA poput antike tragedije:
1. STVARANJE ( ex nihilo, Isus Krist izvan vremena, apsolutno bie jer je Bog
tako htio)
2. ISTONI GRIJEH (pad ovjeka-Adam i Eva)
3. ZAKON ( Dekalog)
4. OTKUPLJENJE
5. DRUGI DOLAZAK( konana sudbina, sudnji dan)- dolazak Mesije- KRAJ
POVIJESTI
Povijest je borba dobra i zla ili dvije ljubavi, prema sebi i Bogu koji grade 2 grada.
Dva su grada meusobno pomijeana dok ih posljednji sud ne odvoji jednog od
drugog . O njihovom zaetku, odvijanju i svrecima koji im prislie.
Povijest ima svrhu----linearna povijest
Poganskim filozofima je nedostojala doktrina o istonom grijehu. Klasina
filozofija nije uspjela jer nije znala i stoga nije mogla primijeniti pravi lijek za
ljudsku uroenu slabost. Drava postaje nunost zbog naruene ljudske naravi.
Spasenje, ukljuujui politiko spasenje, ne dolazi ovjeku iz filozofije, kako je

Platon rekao, nego od Boga. Cilj politike moe biti mir poretka (tranquilitas
ordinis)
Kako postii pravedni poredak i sklad nakon grijeha? Kranstvo daje odgovor na
pitanje o porijeklu zla- ovjek je donio grijeh u povijest.
Ovozemaljska kraljevstva jedva su neto vie od kraa golemih razmjera, tvrdi
Augustin. Od razbojnikih druina razlikuju se ne time to uklanjaju gramzivost, ve
veliinom svojih zloina i nekanjenou njihovih injenja. Da se odredi znaaj
nekog naroda, dovoljno je pogledati to je predmet njegove ljubavi. (XIX, 24.)
Bog je predmet ljubavi, tovanja.
Razotkriva poroke rimske republike. Sloboda i udnja za ljudskom slavom,
nagonilo je Rimljane na divna djela. Dalje, onomu tko vrlinu posjeduje velika
vrlina prezreti slavu, jer njegov prezir vidi Bog, ali se on ne otkriva ljudksoj
prosudbi. Onaj koji je preziratelj slave a pohlepan je vladavine, taj i zvijeri
nadmauje bilo porocima okrutnosti ili raskoja. Neki od Rimljana bijahu takvi.

AURELIJE AUGUSTIN-nastavak
( p4- 25.3.2014.)
Velika je vrlina prozreti slavu , jer njegov prezir vidi bog , alis e on ne otkriva u
ljudskoj prosudbi.
Stari Rimljani nisu bili pravedni i njihov grad nije bio pravi grad jer predmet njihove
ljubavi nije bila krepost. Rim je uzdizao hrabrost i portvovnost te predanost
vlastitoj zemlji postavljao iznad blagodati mira i ugodna ivljenja.
Ali, usprkos tome, bio je isto zemaljski cilj. Napori uloeni u njegovo postizanje
nosili su obiljeje veliine, a ne vrline. Rim je bio u vlasti udnje za osvajanjem, za
osobnom slavom.
Kristov dolazak zauvijek je unitio pozornicu na kojoj se mogao kretati poganski
junak.
to je novo u Kranstvu? Nai su heroji muenici ili svjedoci za Krista.
Postignua Rimljana krane podsjeaju da ako su Rimljani bili spremni toliko
pretprjeti radi zemaljske nagrade, oni bi trebali biti spremni na jo vee rtve radi
vjene nagrade. Paradoksi u povijesti.
kranstvo se iri patnjom, rtvom, a ne maem poput Rima

 Tek u renesansi emo nai novi pokuaj da se ispod tekih i neumoljivih optuaba
Drave Boje izvue duh poganskoga Rima i njegov osebujni nain ivljenja.
Augustin se suoava s graanskom teologijom Rima. Ona, naime, ui kojeg bi boga
ili bogove svaki ovjek trebao javno tovati i koje rtve i obredi pripadaju kojemu.
Smisao jest poticanje razvoja politikih vrlina.
Nauk o dvama gradovima jest vrhunac Augustinova napada na pogansku religiju.
Sveto pismo razlikuje samo dva roda ljudskoga drutva, kojima pripadaju svi ljudi u
svim vremenima, grad Boji i zemaljski grad. Istinska pravednost se nalazi samo u
Bojem gradu.
Augustin priznaje Rimljanima samo neke kreposti- tedljivost, izdrljivost, istoa,
trijeznost i preziranje smrti za spas domovine.
novo to donosi kranstvo jest linerano tumaenje povijesti i teologiju
povijesti ( drama u 5 inova, povijest dobra i zla)
kranin ne moe biti neutralan i samo opisivati to se dogodilo bez
nekog moralnog suda
pozitivistika kola tvrdi drukijevie znanstvena; kranska vizija
ovjeka
APOLOGETIKA (obrana kranske vjere)
HEDONIZAM- tjelesni uitak koji sputa ovjeka na ivotinjsku razinu
, razlika ovjeka i ivotinje: razum i sloboda, izbor (moralno bie)
svojstva due: moi u dui u duhovnoj sferi, a kreposti se nalaze u
duhovnoj sferi
PLATON- dua: razum vlada strastima , dobro ureena dua
kranstvo: ljubav, nesebina rtva, mukotrpno je biti krepostan
1. jaka distinkcija izmeu duhovnog i tjelesnog
2. uzdie se ovjek ovjek je i tijelo i dua; borba duha i tijela;
kranski ivot je zahtjevan( staviti duh ispred tijela)
POST- oblik mrtvljenja; ne moe se biti pravi kranin i hedonist
utopisitko uvjerenje npr.komunizam
Kranska mudrost npr.da budemo oprezni prema politci- za
AUGUSTINA politika mora biti ograniena (crkva se bavi time kako
spasiti duu, a politika se bavi materijalnim poput hrane i
preivljavanja)
RC je mono, veliko Carstvo gdje se uzdie ovjek, ne slavi se Boga
ve ovjeka; kranin nee nikad uzdizati taj svijet

ODVAJANJE VJERE OD RAZUMA

-prosvjetiteljstvo
( p5- 01.04.2014.)

Tijekom srednjeg vijeka postignut je skaldan odnos izmeu vjere i razuma.

Skolastika filozofija predstavlja najuzvieniju formu ove sinteze, a sv.TOMA
AKVINSKI najvei je autoritet ovog filozofskoh smjera. Uspio je integrirati
ARISTOTELA u kransko poimanje povijesti.
METAFIZIKA je temelj ove filozofije. Ljudska dua je objekt metafizikog
razmiljanja. Razliite vrste znanja. (atomi, nevidljivo)
Prikaz srednjeg vijeka----sklad vjere i razuma ; dolazi pod prtiskom novih
ideja; skaldan odnos s egubi i posljedice za Europsku kulturu
faktori: renesansa, skepticizam, reformacija (protestantizam)
vjera dobiva nove neprijatelje i gubi dominantnu ulogu u kreiranju kulture; sve
se mijenja ankon reformcije ( Lutherova pobuna vs rimska crkva)
protestantizam se brzo iri u Sj Europu
Sve to se u nauavanju crkvenih otaca i nauitelja srednjeg vijeka zamislilo i
ostavrilo kao duboko jedinstvo i uzrok spoznaje prilagoene najviim oblicima
spekulacije , u konanici je bilo do kraja uniteno pomou nauavanja zauzetih oko
obrane racionalne spoznaje koja je od vjere odijeljena i koja vjeru nadomjeta
racionalizam kao nada da se emancipira od vjerskih dogmi

NOMINALIZAM ( 14.st.) tvrdi da ope ideje nemaju nikakve realnosti , ni objektivne

ni subjektivne , a pojmovi uope en postoje kao stavrnosti, prethodne i neovisne, niti u
stvarima niti izvan stvari,a ime je samo oblik pod kojim se predstavljaju ljudskom
umu. BITAK ili bivstvo nema analogni karakter niti se moe izraziti rijeima.
SKEPTICIZAM oznaava stav koji negira mogunost spoznaje istine. To je posljedica
i nominalizma koji mu je prethodio, ali se pojavio kao filozofski smjer jo u antiko
vrijeme.
Moderno razdoblje oznauje novi pristup prema stavrnosti. znanstveno djelovanje vie
nije usmejreno prema Bogu , nego prema ovjeku. Antropocentrian pogled na svijet
zamjenjuje teocentrini. razum se emancipira od vjere i teologije.
Kriterij postaje korisnost znanja kao sredstvo da se zavlada prirodom. Potraga za
sitinom radi sitine vie nije glavna motivacija. Epistemologija ( to moemo znat?)
dobiva na vanosti, a metafizika je u drugom planu.
DE CARTES I FRANCOIS BACON ( Znanje je mo.)
svjetovna ( materijalizam, mo, navezanost na zemaljske stvari)

Renesansa ponovno otkriva ideale stare Rimske Republike. Rije je o kulturnom

pokretu. Budi se zanimanje za Platonovu i neoplatonovu filozofiju. Nova plitika
filozofija dolazi sa NICCOLLO MACHIAVELIJEM.
N.MACHIAVELLI- odvajanje politike od etike. Dobar vladar ej onaj koji poveava
svoju mo, a ne ope dobro. Politika nije nuno moralna ve ukljuuje
kompromise..........Naelo je da cilj opravdava sredstvo.
Promjene se odvijaju u kranskom okruenju. Glavni akteri su vjernici. Duh vremena
postaje sve vie svjetovni, a ovjeka se slavi, ne Boga. ivot se odvija i ne doivljava
se kao hod preama vjenosti ve kao umijee koje nam treba usavriti. Znanost tome
pomae. Cilj je izgraditi ljudski grad, a ne Boji. Poinje jaati invidualizam.
Protetsantska reformacija predstavlja novi lom u kranskoj kulturi u 16.st.
MARTIN LUTHER unosi razdor izmeu vjere i razuma. Evanelje kae, nije za ovaj
svijet. FIDEIZAM vodi u apsolutiziranje uloge vjere u spoznaji metafizikih i
religioznih istina.
BOG potpuno nadilazi ljudski razum tako da postane nedokuiv. ovjek ne moe
uiniti nita da se spasi. Moe nas samo spasiti Boje milosre. Negira ljudsku
slobodu i tvrdi da ovjek ne moe biti pravedan i dobar zbog Istonog grijeha.
unosi novi razdor nad katolikom vizijom ( similus justus et pecatoristovremeno pravedan i grean)
protestanti odbacuju svece; nastaje kalvinizam ( JEAN CALVIN; nauk
o predestinaciji ; ovjek ne utjee i nije slobodan)
radikalizira se i krivo tumai Istoni grijeh, svi imaju pravo tumaiti
Sveto Pismo na svoj nain, sakramenti nisu nuni za spasenje
Odbacivanje autoriteta crkvenog uiteljstva dovodi do jaanja subjektivizma. Svaki
ovjek ima svoje tuumaenje vjere i evanelja. Religioznost se bazira na osjeajima i
emocijama.
Tumai se kao neto iracionalno. Zbog nastalih sukoba dolazi do vjerskih ratova u
Europi. Religija vie nije temelj za jedinstvo. Trai se nova osnova za ureenje
drutva.
Razum lien objave , zalazi na stranputicu koja dovodi do opasnosti da se ne vidi
krajnji cilj. Vjera bez razuma iznosi osjeaje i iskustvo te tako upada u opasnost da ne
bude vie sveopa ponuda.
Pogreno je misliti da je vjera pred slabim razumom monija , no ona sama dospijeva
u opasnost da postane bajkom ili praznovjerjem. Razum vie nije izazvan promotriti
novost i radikalnost same biti. ( Fides et ratio, 48)

TEORIJA O NAPRETKU
( p6- 8.4.2014.)

o TEORIJA O NAPRETKU sazrijeva u punom smislu tijekom 18. stoljea u vrijeme

prosvjetiteljstva
o Filozofi i pisci tog vremena usmjereni su prema budunosti. U vrijeme renesanse jo
su uzdizali vriejdnost antikog svijeta.
o Francuski pisac CONDORCET osuuje institucije koje su nastale u prolosti i uzdie
isti razum kao ideal.
o AUGUSTE COMTE pokuava razviti zajedniku osnovu za teoriju o napretku. (
znanstvena disciplina sociologije/ moderna soc.) Nije vie dovoljno slijepo vjerovanje
da ovjeasntvo ide naprijed, ve to treba i dokazati. COMTE zakon drutvenog
progresa ustanovljuje u 3 teorijska stupnja za koje dri da treba pimjeniti i 3 razliite
metode razmiljanja: 1. TEOLOKO najvei autoriteti su teolozi; cijela kultura
temelji se na vjeri
2. METAFIZIKO- filozofija ima ulogu; razum se odvaja od
vjere- Decartes
3. POZITIVISTIKO- A. Comte
o nastaje i nova povijesna kola u Njemakoj koja e kasnije imati RANKE I
MOMMSEN kao glavne autoritete
o Hegel postavlja dravu kao glavni subjekt povijesti to je dovelo do toga da je
nacionalna drava i dalje u centru promatranja povijesti
o Nacionalna drava postaje glavni uzrok ili izvor jedinstva,a ne kultura. To je
posljedica protestantske reformacije.
liberalizam dolazi kao odgovor na ove dogaaje
o Zagovornici teorije o napretku tvrde da materijalni i moralni napredak nuno ide
zajedno. Znanstvena otkria i nove tehnologije tako ine ivot boljim.
o I. Svjetski rat na dramatian nain razbija ovu percepciju stvarnosti. Europska
civilizacija doivljava veliku tragediju.
katastrofa za ovu teoriju; odjednom imamo strano nasilje; nove
tehnologije
o Postavlja se pitanjr da li tehnoloki napredak nuno podrazumijeva i moralni? NE
o Je li mogue teoriju o napretku uskladiti s kranskim naukom o istonom grijehu?
15.4.- kolokvij

10

DRUGI KOLOKVIJ

REAKCIJE NA PROSVJETITIELJSTVO
( p7- 22.4.2014.)

Njemaki klasini idealizam

Fluktuacija brojnih duhovnih pokreta na kraju 18.st. i poetkom 19.st. u Njemaku je

dovela do tako velikog procvata filozofije koji se moe usporediti s velikim razvojem
filozofije od Sokrata do Aristotela. Taj procvat u filozofiji , ali i u umjestnosti (
Lessing, Goethe, Schiller) nije paralelno pratio gospodarski i politiki procvat, prije
svega zbog toga to je neminovna injenica da je Njemaka u to vrijeme bila
drutveno rascjepkana, polugraanska te da je bitno zaostajala za ostalim zemljamaa
zapadne Europe.
Meutim u tako intenzivnom razdoblju i ekstenzivno monom razvoju, njemaki je
duh u kratkom razdoblju od 4 desetljea ( 1780.- 1820.) stvorio obilje izgraenih
filozofskih pogleda na svijet, to se vie nigdje en nalazi zbijeno na tako uskom
prostoru.
Povijesnu pozadinu njemakog idealizma ine priprava, tijek i posljedice Francuske
revolucije, Napoleonova vladavine s koalicijskim ratovima, francuskim osvajanjima i
solobodilakim ratovima, Beki kongres (1815.) i njegove posljedice. Ideje
prosvjetiteljstva su u poetku naile na odobravanje velikog broja Nijemaca.

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL ( 1770.- 1831.)

Glavna djela: Fenomenologija duha, Znanost logike, Enciklopedija filozofskih

znanosti, Osnovne crte filozofije prava.
Hegelov odnos prema Fichteu i Schellingu
ivot apsoluta i narav filozofije. Po HEGELOVOM miljenju Kantova je najvea
pogreka u tome to je odvojio stvar po sebi od pojave. Na taj se nain, on odrekao
traenja istine, po Hegelu.
Osnovne ideje njegove filozofije su: a) konano svesti na beskonano
b ) identitet racionalnog i realnoga
Apsolutno je sve, realno je moment apsolutnoga. Stvarnost je za Hegela borba i
pomirenje suprotnosti ( dijalektika) gdje svaki prethodni stadij omoguuje jedan vii
stadij. Dok kod Heraklita svijetom upravlja tajanstveni logos, kod HEGELA je to ideja
ili duh.
U osnovi svega je ideja-misao, stavrnost svega je racionalna (posudio je to od Grka
Parmenida). U stvarnosti nema nita kaotino. Hegelova stvarnost nije Kantova
stavrnost, za Hegela je stvarnost manifestacija racionalnog.
11

Kod KANTA spoznaja je unoenje reda u kaos, kod HEGELA se unosi duh u
stvarnost. Spoznaja je unutarnje osmiljena, a to unutarnje osmiljeno je istodobno
stvaranje ili realiziranje.
Po HEGELU nema nikakve stvari po sebi, um je bitak, a bitak je um. Racionalnost je
struktura stvarnosti svijeta, stoga se moe apriori opravdati sve to se dogaa.
HEGEL prosvjetiteljstvu predbacuje odnos filozofije i stvarnosti, kod njegove
filozofije jest stvarnost, ne konstruira stvarnost.

HEGELOVA DIJALEKTIKA
Hegelova se filozofija u potpunosti bazira na dijalektici. Ve su stari Grci upotrebljavali
dijalektiku. Tu metodu Hegel primjenjuje na stvarnost ( miljenje = stvarnost). Rije je
o realnim suprotnostima odnosno o dokidanju suprotnosti.
U realnosti suprotnosti se ne dokidaju odreenjem raznih pozicija. Teza ne dokida
antitezu, ve se suprostavlja ( dijalektika) u viem jedinstvu ( nova teza). Hegel
naglaava kako nije rije o unitenju suprotnosti nego o pomirenju suprotnosti na vioj
razini.
U sintezi je sauvanje, a ne propast neega. Sve prijanje stvari morale su se dogoditi i
ulaze u sintezu kao preobraene.
Dijalektika ima tedenciju da se nikad ne zaustavi.
Dijalektika je : 1. ideja u sebi-logika 2. ideja izvan nas priroda 3. ideja koja se vraa
u nas
Postoje dijalektike trijade.
Pravo i drava

Hegel je najvie toga dao na podruju objektivnog duha ( pravo, moralnost, etinost).
Pod pravom podrazumijeva odnos pojedinca prema stvarima. (izvanjski materijalni
predmet, vlasnitvo, ugovori)
Kod etinosti imamo 3 momenta: obitelj, drutvo, dravu. Obitelj je prirodni element
gdje pojedinac stupa u iru cjelinu. Drutvo je negacija obiteljskih odnosa, a
regulirano je obostranim potrebama njegovih lanova. Sinteza obitelji i drutva je
drava.
Drava je sama ideja koja se manifestira u svijetu. Ona je vie od zbroja pojedinaca,
subjekt je vii od pojedinaca, a drava je nositelj povijesti.
Drava je duh koji stoji u svijetu, u njoj je on realiziran svjesno, za razliku od prirode
gdje se realizira izvan sebe. Temelj drave je mo uma koji se realizira kao volja.
Kod LOCKEA, drava je socijalni ugovor graana, kod HEGELA ne dobiva autoritet
od graana ve graani od drave.
Drava je vea od svakog moralnog pravila jer ona odreuje etika pravila.
Ono to se nama ini kao zlo , negativan je element u dijalektikom smislu. Ratovi
ine povijest dinaminom.

12

MARX zamjera HEGELU to je u tijeku tog procesa prezentirao duh, a ne materiju.

Hegel govori o duhu naroda. Duh se inkarnira u narodima i velikim pojedncima koji
imaju zadatak da ostvare proces duha.
Totalitarno shvaanje drave je skupo stajalo ljude. Pojedinac ne znai nita u
Hegelovoj viziji povijesti.
Uzdie dravu kao najvii subjekt.
Pomirenje ljudskog i boanskog je ppredmet filozofije. Manifestacija Boje prirode je
ustvari povijest filozofije. Povijest Boga je povijest religije.
HEGELOVA filozofija je zatvorena u sebi- imanentna. Nema mjesta za osobnog Boga
koji nadilazi povijesni proces ili njegovu dijalektiku.
Bog moe postojati samo unutar ljudske samosvijesti jer se tamo ostvaruje boanski
duh kroz povijest. Odnos izmeu Boga i stvarnog svijeta proizlazi iz nunosti , ali
stvaranje nije slobodan in nego vie kao emanacija ( izviranje).

KARL MARX (1818.-1883.)

( p8- 30.4.2014.)

Marx je bio ono to obino zovemo historijski materijalist.

Polazite njegove filozofije je Hegel. Nosi peat njegova naina miljenja, ali se
ogradio od Hegelova svjetskog duha, to jest od Hegelova idealizma.
Openito se moe rei da je doba velikih filozofskih sustava zavrilo s Hegelom.
Nakon njega, filozofija kree posve novim pravcem. Umjesto velikih spekulativnih
sustava, imamo neto to bismo mogli zvati filozofijom egzistencije ili filozofijom
djelovanja.
Marx je to izrekao u misli koja znai vanu prekretnicu u povijesti filozofije: Filozofi
su svijet samo razliito tumaili, radi se o tome da ga se izmijeni.
Marxovo miljenje ima dakle praktinu - politiku - svrhu. Nema apsolutnoga i stvari
koje su nepromjenjivi. Na sve utjeu promjena i odnos.
U svakom sluaju, nijedan filozof nije vaniji za praktinu politiku. S druge strane,
treba se uvati poistovjeivanja svega to se zove marksizam s Marxovim mislima. I
sam je imao je potrebu naglaavati da nije marksist.
Onome to je kasnije dobilo ime marksizam pripomagao je od prvog trenutka
Marxov prijatelj i kolega Friedrich Engels.
Lenjin, Staljin, Mao i mnogi drugi dali svoj prilog marksizmu ili marksizmulenjinizmu.

Osnova i nadgradnja

Hegel je tvrdio da je povijesni razvoj voen sukobom izmeu dviju suprotnosti, koje
se zatim ukidaju iznenadnom promjenom. Hegel je pod svjetskim duhom ili
svjetskim umom razumijevao silu koja tjera povijest naprijed.
13

Marx kae da je ovo okrenuto naglavce. On je utvrdio da su materijalne promjene

odluujue, one stvaraju materijalne promjene a ne ideje.
Marx nije bio filozofski materijalist kao antiki materijalisti, ili mehaniki
materijalisti 17. i 18. stoljea. No, mislio je da naim nainom miljenja uglavnom
upravljaju materijalni odnosi u drutvu. Te materijalne okolnosti takoer utjeu na
povijesni razvoj.
Materijalne promjene stvaraju nove duhovne okolnosti, tj. da ekonomske sile u
drutvu uzrokuju promjene i tako tjeraju povijest naprijed.
Filozofija i znanost starog vijeka imale su isto teoretsku svrhu. Nikoga nije previe
zanimalo koristiti filozofsko znanje u svrhu praktinih poboljanja. Proizvodnja se
uglavnom temeljila na robovskom radu. Zato fini graani nisu morali praktinim
izumima poboljavati proizvodnju. To pokazuje kako materijalne okolnosti proimaju
filozofsko promiljanje drutva.
Materijalne, ekonomske i socijalne odnose u drutvu Marx zove drutvenom osnovom.
Drutvena nadgradnja su javno mnijenje, politike ustanove, zakoni a posebice
religija, moral, umjetnost, filozofija i znanost.
Drutvena osnova i nadgradnja utjeu jedna na drugu. Kad bi poricao ovu obostranost,
bio bi mehanicistiki materijalist. No, budui da Marx uvia da izmeu osnove i
nadgradnje postoji uzajaman, ili dijalektiki odnos, kaemo da je dijalektiki
materijalist.

Promjena je mogua samo putem revolucije

Razlikujemo tri razine drutvene osnove:

Osnovna razina je ono to zovemo uvjetima proizvodnje. Bitno je kakvi prirodni

uvjeti i prirodna blaga postoje u drutvu, okolnosti koje se tiu klime i sirovina. One
ine temeljni stup drutva, a taj odreuje granice za vrstu proizvodnje. Time je takoer
ogranieno kakvo se drutvo i kultura mogu razviti na tom podruju.

Sljedea razina su proizvodne snage u drutvu: postojee orue, pribor i strojevi

Npr. u davnini su ljudi veslali u ribolov, a danas se riba lovi ogromnim koama.
Zadnja je razina drutvene osnove vlasnik sredstava za proizvodnju.
Nain proizvodnje nekog drutva je ono to odreuje kakve politike i ideoloke
odnose nalazimo u nekom drutvu.

Marx nije vjerovao u prirodno pravo koje vrijedi za svako doba. Pitanje o moralu,
prema Marxu, proizvod je drutvene osnove.

Npr. U starom seljakom drutvu roditelji odluivali kime e se djeca oeniti. Bilo je to
pitanje nasljea imanja. U modernom velegradu socijalni su uvjeti drukiji.

Marx naglaava da uglavnom vladajua klasa u drutvu odreuje to je pravilno, a to

krivo. Jer, sva je povijest zapravo povijest klasne borbe, to jest borba za vlast nad
sredstvima proizvodnje. Dakle, moral je pitanje moi, ne metafizike.

14

Drutvena nadgradnja nema samostalnu povijest. Ono to povijest vodi od

starovjekovnog robovskog drutva do dananjeg industrijskog drutva, ponajprije je
odreeno promjenama u drutvenoj osnovi.

U svim povijesnim fazama postoji sukob izmeu dviju prevladavajuih drutvenih

klasa, smatra Marx.

U starovjekovnom robovskom drutvu imamo sukob izmeu slobodnog graanina i

roba, u srednjovjekovnom feudalnom drutvu izmeu velmoe i kmeta, a kasnije
izmeu plemia i graanina. U Marxovo doba, koje zovemo graanskim,
kapitalistikim drutvom, sukobljavaju se kapitalist i radnik, proleter.

Uvijek je to je sukob izmeu onih koji posjeduju sredstva za proizvodnju i onih koji ih
ne posjeduju.

Budui da vii slojevi nikome ne ele dragovoljno prepustiti svoju nadmo, promjena
je mogua samo putem revolucije.

Proleteri svih zemalja , ujedinite se !

to se dogaa s ovjekom dok radi? Kad ovjek radi, uplee se u prirodu i daje joj
svoj peat. Meutim, u procesu rada i priroda se takoer uplee u ovjeka, te tako
proima njegovu svijest.
Nain naeg rada proima nau svijest, ali naa svijest takoer proima nain naeg
rada. Moe se rei da se ruka i duh obostrano odnose jedno prema drugom,
ljudska je spoznaja usko povezana s radom.
Rad je neto pozitivno, neto usko vezano uz ovjekovu prirodu.To tvrdi i
kranstvo.No, upravo ovdje Marx otro kritizira kapitalistiki nain proizvodnje.

U kapitalistikom sistemu radnik radi za drugog ovjeka. Tako je rad neto izvan
njega, neto to ne pripada njemu samom. Radnik svome radu postaje stranac, a time i
samom sebi; on gubi svoju ljudsku stvarnost. Marx Hegelovim rijeima kae da radnik
postaje otuen (entfremdet).
U kapitalistikom je drutvu rad organiziran tako da radnik zapravo radi kao rob druge
drutvene klase. Tako radnik prenosi svu svoju radnu snagu, a time i cijelo svoje
ljudsko postojanje, na graanstvo.

Polazei od drutvenih okolnosti iz sredine 19. stoljea u kojem je radnik imao 12satni radni dan, male plae, rad djece, trudnica...

To je dovelo do neopisivih socijalnih uvjeta. ovjek je u radu, u onome to bi trebalo

biti njegova plemenita oznaka, uinjen ivotinjom.
1848. g. Marx izdaje zajedno s Engelsom komunistiki manifest u kojem zadnja
reenica glasi: Komunisti preziru prikrivanje svojih pogleda i namjera. Oni otvoreno
izjavljuju da se njihov cilj moe postii samo nasilnim ruenjem cijelog dosadanjeg
drutvenog ureenja. Neka vladajue klase drhte pred komunistikom revolucijom.

15

Proleteri u njoj nemaju izgubiti nita osim svojih okova. A dobit e cijeli svijet.
Proleteri svih zemalja, ujedinite se!
Od kapitalizma u diktaturu prolaterijata pa u komunizam

Kapitalizam je samo stadij na putu u komunizam jer je kapitalizam samounitavajui

ekonomski sistem.
Kapitalist ima dosta novca vika, te dio tog vika koristi za modernizaciju svog
pogona. On kupuje nove strojeve i treba mu manje radnika. Time poveava svoju
konkurentnost. No, on nije jedini koji tako razmilja. To znai da sav proizvodni ivot
postaje djelotvorniji.
Tvornice postaju sve vee, a posjeduje ih sve manje ljudi. Treba im manje radne
snage. Sve vei broj ljudi ostaje bez posla.
Socijalni problemi neprestano rastu, ime se kapitalizam blii propasti.
Kad se sve vie profita mora vezati u proizvodni alat kako bi se proizvodnja nastavila
po konkurentnim cijenama, vlasnik je prisiljen sniziti plae to e osiromaiti radnike
tako da si vie nitko nee moi priutiti da neto kupi. Pada kupovna mo. A onda se
ulazi u zaarani krug.
Kapitalistikom privatnom vlasnitvu kucnuo je posljednji as, kae Marx. Uskoro
emo se nai u revolucionarnoj situaciji. Proleteri se diu i preuzimaju vlast nad
sredstvima za proizvodnju.
Nastaje novo prijelazno klasno drutvo - gdje proleteri silom sputavaju graansku
klasu. To Marx zove diktaturom proletarijata. Meutim, nakon tog prijelaznog
razdoblja, diktaturu proletarijata zamijenit e besklasno drutvo ili komunizam.
To je drutvo gdje su svi ljudi - dakle, sam narod - vlasnici sredstava za
proizvodnju. Svatko radi prema svojim sposobnostima, a daje mu se prema
njegovim potrebama. Osim toga, rad pripada samom narodu, a kapitalistiko
otuenje nestaje.

Od Platonove do Marxove utopije

Nakon Marxa, socijalistiki se pokret podijelio u dva glavna pravca. Na jednoj strani
imamo socijaldemokraciju, a na drugoj lenjinizam.
Socijaldemokracija, koja zastupa postupno, mirno prilaenje socijalizmu, bila je
pravac Zapadne Europe.
Lenjinizam, zadravi Marxovu vjeru u revoluciju kao jedinu mogunost borbe protiv
starog klasnog drutva, bio je jako vaan u Istonoj Europi, Aziji i Africi. No, sve to
ovjeku padne u ruke postaje mjeavinom dobra i zla. U Sovjetskom Savezu i Istonoj
Europi stvoren je novi oblik potlaivanja.

16

Zato se raspao kounizam?

Papa BXVI kae: Marx je tono opisao kako izvriti preokret. Ali nije nam rekao
kako bi stvaritrebale dalje tei.....Tako se Lenjin, nakon uspjeno provedene
revolucije, morao osvjedoiti da se kod njegova uitelja ne moe nita nai o tome to
dalje, to kad revolucije proe. Marx je, istina, govorio o posrednom razdoblju
diktature proleterijata kao neem neizbjenom, no ona e, kako je vjerovao, s
vremenom sama od sebe nestati jer e postati suvinom. To smo posredno razdoblje
i vie nego dobro upoznali i znamo do ega je dovelo: ne samo da nije dovelo do
savrenog svijeta nego je iza sebe ostavilo stranu pusto. Marx je propustio objasniti
kako e taj novi svijet biti organiziran; to naravno, nije bilo ni potrebno. Naime, to to
o tome nita ne kae logina je posljedica njegova pristupa. Njegova je pogreka
mnogo dublja. On je zaboravio da ovjek ostaje uvijek ovjek. Zaboravio je ovjeka i
zaboravio je njegovu slobodu. Zaboravio je da sloboda ostaje uvijek sloboda za
injenje zla. Vjerovao je da e, jednom kada se uvede reda u gospodarstvu, sve doi na
svoje mjesto. Njegova je prava pogreka materijalizam: ovjek, naime, nije samo
plod gospodarskih uvjeta i od njega se ne moe uiniti novo stvorenje samo
stvaranjem povoljnijih gospodarskih uvjeta. (Spe Salvi, 21.)

TOTALITARNE IDEOLOGIJE 20.STOLJEA

( p 9- 06.05.2014.)

Raspad liberalnog poretka. Socijalizam se nudi kao rjeenje. Ipak je nepomirljivo s

individualnom slobodom: Demokracija proiruje sferu individualne slobode.
Socijalizam je suava.
Demokracija pridaje sve mogue vrijednosti svakom pojedinom ovjeku; socijalizam
svakog pojedinog ovjeka ini pukim initeljem, pukim brojem. Demokracija i
socijalizam nemaju nita zajednikoga, osim jedne rijei jednakost. No, evo razlike:
dok demokracija tei jednakosti u slobodi, socijalizam tei jednakosti u ogranienosti i
ropstvu. (A. de Tocqueville)
Faizam i komunizam ne predstavljaju suprotne polove, nego su vie kao dva
blizanca.
Ove tiranije su manifestacije istih tendencija. Pristup je uvijek kolektivistiki.
Pojedinac nita ne znai.
Neki oblici totalitarizma nisu priznavali nikakve granice moi. Pokuavali su zavladati
i kontrolirati graane u cijelosti. Moderna tehnologija omoguuje kontrolu koja prije
nije bila zamisljiva.
Socijalizam: moe znaiti drutvena pravda, vea jednakost i sigurnost, ukidanje
privatnog poduzetnitva, privatnog vlasnitva, stvaranje sustava planirane
ekonomije.
17

Nacizam je bio oblik socijalizma. Poseban naglasak na teoriju o superiornosti

arijevske rase.
Faizam je pokret koji je nastao uglavnom nakon 1. svjetskog rata. Karakterizira ga
autoritarizam, nacionalizam, militarizam, korporativizam, antikomunizam. Neki
odbacuju takvu terminologiju i radije koriste nazive desni ekstremizam ili
totalitarizam.
Kranstvo se mora protiviti svakoj ideologiji koja ne potuje duhovnu sferu i slobodu
ovjeka. Znai, kad se brie distinkcija izmeu svjetovnog i duhovnog poretka.
Crkva ih je sve vrlo rano osudila (faizam u enciklici Non abbiamo bisogno; nacizam
u Mit brennender Sorge, te komunizam u Divini Redemptoris)

Korijen u ateizmu

Istina, dananji ateizam nije samo vulgarni, a ni samo kritiki, razarajui, nego je
planski i organski sposoban udaljiti ovjeka od Boga i organizirati zemlju bez Boga, a
na kraju zapravo protiv ovjeka. No, vrijedi znati da taj ateizam nije plod ogorenosti
spram kranstva nego je izraz ogorenosti spram ponaanja krana nevjernih
principima za koje proklamiraju da u njih vjeruju. (H. de Lubac)

Totalitarizam i demokracija

Vladajua strast demokratskih vremena jest ljubav prema jednakosti. Ljubav

demokratskog ovjeka za jednakost nadvladava sve druge osjeaje, ak i ljubav za
slobodu.
Sloboda iziskuje napor i budnost; teko se postie, a lako gubi; svi vide njezine
krajnosti, a koristi se lako previde. Na drugoj strani, koristi i zadovoljstva jednakosti
odmah se osjeaju i ne iziskuju napor. Dostupne su svima, ak i onima najmanjih
sposobnosti. (Alexis de Tocqueville, O demokraciji u Americi).

Meki despotizam

Strast je ljudi demokratskih zajednica za jednakou gorljiva, neutaiva, neprestana,

nepobjediva; oni trae jednakost u slobodi, a ako to ne mogu dobiti, trae jednakost u
ropstvu. (de Tocqueville)
U drutvu u kojem su svi jednaki, neovisni i nemoni samo je jedan akter, drava,
osobito pripremljen da prihvati i nadgleda predaju slobode. Ljudi u demokratskim
drutvima prepustit e slobodu u zamjenu a meki despotizam koji im prua
sigurnost, predvia i zadovoljava njihove potrebe, olakava im zadovoljstva, rjeava
glavne probleme, usmjerava njihov rad i konano, sve ih poteuje sve brige
razmiljanja i sve tegobe ivljenja.

18

LIBERALNA DEMOKRACIJA
( p10- 20.5.2014.)
Dvije uvodne napomene
Dananju kulturu obiljeava zbunjenost i povrnost na podruju javne rasprave. G.K.
Chesterton: Kad ljudi prestanu vjerovati u Boga, nije posljedica da vie ne vjeruje
u nita, nego vjeruje u bilo to.
Druga je karakteristika pad moralnih standarda. Moralni relativizam. (sve ima jednaku
vrijednost)
primjer: Da li je moralno da djevojka i mladi ive skupa, a nisu u
braku? Suivot prije braka. Prema moralnom relativizmu to je isto, da li
ive skupa prije braka ili ne.
Liberalna demokracija

3 sastavna djela: politiko, ekonomsko and kulturno.

Politiki se odnosi na institucije (parlament, sudovi, politike stranke itd.) Ekonomski
dio se odnosi na slobodnu razmjenu dobara i usluga. Iskustvo pokazuje da je trino
gospodarstvo najefikasnije i omoguuje najvie blagostanje. Kulturni dio se odnosi na
sve ono to ini temelj na kojemu se oslanja slobodno drutvo. Ako se zanemaruje,
onda politiki i ekonomski dio e trpjeti.

Hrvatska u tranziciji

Nasljee komunizma. Kultura je bila podreena politikoj ideologiji i nije se mogla

slobodno razvijati. Nedostatak slobode.
Stvorena je virtualna stvarnost:

Everyone is busy, but nobody works.

Nobody works, but the plans are fulfilled.
All the plans are fulfilled, but there is a shortage of everything.
There is a shortage of everything, but everyone is provided for.
Everyone is provided for, but nobody is happy.
Nobody is happy, but everyone supports the Party.
Everyone supports the Party, but everyone works against it.

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

Nasljee komunizma je mnogo dublje nego to se obino priznaje.

19

to je zamijenilo komunizam?

Proces transformacije totalitarnog drutva u slobodno i demokratsko. Povrat

imovine, slobodni izbori, nezavisne medije itd.
Glavni je ishod proceduralna demokracija, ne prava i ilava demokracija. Postoji
samo forma, a sadraj nedostaje. Graani brzo se razoaraju i gube povjerenje u
politiku klasu.
primjer: postoji forma, ali sadraj nedostaje ( dioba vlasti, parlament, ali ljudi nisu
formirani, mali tiranini, a ne demokrati)

Novo zakonodavstvo nije dovoljno

Stotine novih zakona izglasano od 1990. god. Proces ulaska u EU zahtjeva jo vie
novih pravila i zakona.
Institucije nisu u stanju ispuniti oekivanja graana. Potrebna je promjena na osnovnoj
razini.
Politika je, uglavnom, samo odraz ope kulture. Dunosnici imaju iste slabosti i sline
navike kao ostali ljudi, samo imaju vie ambicije.
Stotine novih zakona izglasano od 1990. god. Proces ulaska u EU zahtjeva jo vie
novih pravila i zakona.
Institucije nisu u stanju ispuniti oekivanja graana. Potrebna je promjena na osnovnoj
razini.
Politika je, uglavnom, samo odraz ope kulture. Dunosnici imaju iste slabosti i sline
navike kao ostali ljudi, samo imaju vie ambicije.

Vanost kulture

Stotine novih zakona izglasano od 1990. god. Proces ulaska u EU zahtjeva jo vie
novih pravila i zakona.
Institucije nisu u stanju ispuniti oekivanja graana. Potrebna je promjena na osnovnoj
razini.
Politika je, uglavnom, samo odraz ope kulture. Dunosnici imaju iste slabosti i sline
navike kao ostali ljudi, samo imaju vie ambicije.
kada je kultura zdrava, tada moe prosperirati (politiki i ekonomski
ivot)
4 kreposti: hrabrost, umjerenost, razboritost, mudrost
odlike obrazovane osobe: stav i zna obraniti stav koji zagovara; hrabrost,
upornost, objektivnost; kritiki razmilja
Zdeslav Milo: The Captive Mind (Zarobljeni um) komunizam je
indoktrinirao ljude, na taj nain ih je zarobljivao

20

JUGOSLAVENSKA HISTORIOGRAFIJA
( p11- 20.5.2014.- prof. Ivo Banac)

Ideologije - zamjena za teocentrinu koncepciju povijesti, sekularne su ( uvid u

povijest koji negira Stvoritelja i zamjenjuje ga nekom idejom), moderni/ sekularni
sustav razmiljanja. Nisu potpune fikcije, ve su iskrivljene.
19.st.- nacionalizam, socijalizam, liberalizam, konzervatizam
Konzervatizam- berificira stari reim, primjer Francuske ( nakon Napoleonovih
ratova). Najblaa od modernih ideologija.
Liberalizam- povijest ovjeka kao perzistentne borbe za slobodu, ideja religije
slobode- esto vodi u diktature
Socijalizam- realnost potlaenih radnih skupina, drutvena nepravda, povijest ovjeka
kao povijest klasne borbe.
K.MARX- povijest svih dosadanjih drutava je povijest klasne borbe (oporba:
gospodar-rob, plebejac-patricij). Klasna borba gura povijest ovjeanstva. Jednostavno
svesti povijest na povijest klasne borbe.
Nacionalizam- sekularna religija koja eli zamijeniti ovjekovog Boga nacijom.
Uvijek ima mase za sobom. Vana moderna ideologija, proizvod 19.st.

21