Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
LOGIKA
UVOD
Bochemski je bio logičar. Zadržati demo se na TRADICIONALNOJ LOGICI KOJA PROMATRA
TRI TEMELJNE RADNJE LJUDSKE MISLI: poimanje, rasuđivanje i zaključivanje.
Logika je toliko marginalizirana jer danas sudove i zaključke dobivamo na dlanu od misledih
elita koji misle za nas. A mi im moramo vjerovati bez obzira koliko je to dobro ili logički.
Totalitarni sustavi ne vole ljude koji misle. Totalitarna vlast voli 100 poslušnih nego jednog
pametnog. Logično je mišljenje u krizi jer se odgovori dobivaju na dlanu.
Logika s jedne strane je nepopularna kod učenika i studenata danas je ona s druge strane
nezaobilazna jer bez nje ne možemo racionalno rasuđivati.
Odnos logike prema drugim znanostima je taj što se druge znanosti ne bave onime čime se
logika bavi. Ona prethodi drugim znanostima jer one imaju zakone mišljenja, logička
razmišljanja,…
LOGIKU KAO DISCIPLINU DIJELIMO na dva dijela: tradicionalnu i modernu ili matematički
logiku.
TRADICIONALNA LOGIKA vrhunac ima u kasnom srednjem vijeku, a formirala se od
aristotelove i stoičke logike. Dijeli se na tri djela: 1. POJAM
2. SUD
3. ZAKLJUČAK
Pretpostavlja se da naš razum ima tri vrste djelatnosti poimanje, rasuđivanje,zaključivanje.
1
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
POVIJESNI PREGLED
Antička logika počinje sa Aristotelom 384-322. pr. Kr. Koji je rođen u gradu Stagiri. Formira se
najviše sa Arisotelom. Doprinos prethodnika je razvijanje rasprave koja uključuje zaključke i
dokaze.
Za traženje dokaza u filozofiji dali su doprinos učenja koja su pokušala osporiti zdrav razum.
Jedno takvo učenje bila je Parmenidova metafizika. Koja kaže da je cijela stvarnost ispunjen
prostor, nepromjenjiv, vječan,… Na to odgovarao Zenon iz Eleje koji je pokušao dokazati da
postoji suprotna hipoteza da je svemir velik, pokretan, u kretanju,… Aristotel je Zenona držao
osnivačem dijalektike.
Važnu ulogu u razvoju logike odigrali su STOICI. Osnivač škole je Zenon iz Kitija oko 336.
rođen. Po pitanju plodonosnosti i logike spominje se HRIZIP (djela su mi izgubljena). Aristotel
je razvijao logiku pojmova kroz silogizam a ovaj sudovima. Definiranjem je li sud istiniti ili nije
istinit. Suradnje aristotelove škole i stoičke nije bilo suradnje i zato su razvijali različite
terminologije. Krajem 1. st pr. Kr. obje logičke teorije se pomalo povezuju i izučuju u
filozofskim školama.
GALEN je poznat po medicini, bio je liječnik, manje je poznat po djelu uvod u dijalektiku i
brojnim esejima o logičkim problemima, komentarima Aristotela, Hrizipa,… U to vrijeme su
bili popularni EKLETICI (ono što mi se sviđa uzeti du a što ne nedu).
Boetije i Ciceron imaju puno obavijesti o grčkim autorima i stvorili su latinsku termilologiju.
Logiku i grčke logičare uspješno prenose u srednji vijek. Grčki logičari zamiru u 3. st u Rimu.
Nakon ranog srednjeg vijeka koji je siromašan znanošdu i filozofijom dolazi do procvata
logike. Logička učenja se na sveučilištima i školama zapadne europe ponovno pojavljuju
između 11. i 15. st. Izučavanja logike nisu baš istražena i vidi se da se razina razvoja logike u
srednjem vijeku može usporediti sa antičkim razvojem (Aristotelovim doprinosima, stoičkim
doprinosima,...) Postala je nenadmašiva do pojave matematičke logike u 20 st.
2
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
Logička djela su nestala. BOETIJE je bio dostupan u samostanskim školama. Preko njega se
saznavalo o Aristotelu i njegovih kategorija.
LOGIČKI SPISI srednjega vijeka pokazuju oskudnog??? Tek u 11. st javlja se skupina
dijalektičara i logičara te rasprave o logičkim kriterijima. Temelje se na teološkom nauku.
Komentatori su Petar Damjanski, svetog Anzelma (ontološki dokaz za Božju opstojnost),
Petar Abelaj koji najviše komentira. Djelo mu je dijalektika i bavi se logikom. problem
univerzalija opdih pojmova. Pojavljuju se komentari Aristotelovog Ogranona iz prijevoda
arapskog i grčkog jezika. Pojavom velikih sveučilišta pogotovo onih u Parizu i Oxfordu, logika
se proučava na filozofskom fakultetu, a Aristotel i arapski pisci proučavaju se za teološki
fakultet (viši fakultet). Oni se proučavaju unutar teologije zbog opasnosti od krivovjerja da se
ne bi došlo u herezu. Često su logiku proučavali niši sveučilišni kadar. Logika se samo
oslanjala na formalne i lingvističke principe, izvučena je kao posebna znanost koja se bavi
formalnim i lingvističkim principima. A teolozi raspravljaju o velikim filozofima.
Počinju se izdavati i udžbenici za logiku na sveučilištima. Petar Španjolski je napisao djelo
SUMMULAE LOGICALES (logička zbirka). Bio je više od 150. godina najpopularniji udžbenik iz
logike. Krajem 13. st. sve više se obnavljanje moderne logike prenosilo iz Pariza u Oxford jer
tamo nije bilo kulta aristotelizma. U Parizu u sveučilištima su bila zastupljeni i uvelike
naglašivani neki filozofi te je tumačenje njihove teorije prelazilo pomalo u kult.
Villim Occham – suma logike - otvorio je period zrelosti srednjovjekovne logike.
OSJETILNA SPOZNAJA
Postoje 5 osjetila: vid, sluh, miris, okus i opip ili dodir. Osjetilima možemo hvatati samo
materijalne i konkretne predmete, stvari u prostoru i vremenu. Zato i imamo drugo i
specifično vrelo spoznaje a to je UM.
Intelectus ili ratio – je duhovna sposobnost koja se ne nalazi u nekom ljudskom organu. Služi
se dušom kao oruđem. Ne spoznaje se mozgom. Umska spoznaja zahvada predmete na
univerzalni ili apstraktan način. Um dohvada bit stvari i zato može spoznavati i nematerijalne
predmete, samoga sebe (dr. riječima- misliti mišljenje). Pojam je jednostavan element
ljudske misli. Sudovi se sastoje od pojmova, a zaključci od sudova.
SPOZNAJA je čin ili radnja koja se odvija u umu. Ima imanentno djelovanje. Sam taj čin
spoznaje, a osobito predmet spoznaje, različit je od uma. Predmet spoznaje je neka duhovna
predodžba, neka sličnost ili slika predmeta. Ta se slika razlikuje od drugih slika. Njome se
spoznaje predmet ili to je sama spoznaja predmeta.
Takva se duhovna (prva slika) slika naziva intencionalnom jer um preko nje teži prema
svome predmetu. Spoznaja i spoznati predmet nisu jedno te isto. Spoznaja je čin ili proces
kojim sebi predočujemo ili usvajamo neki predmet. Spoznati predmet je tim činom
3
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
predočen. Predmet se ne stvara spoznajom nego joj prethodi. Umska ljudska spoznaja može
biti intuitivna – strogo neposredna, ali i posredna ili apstraktivna. Ona se očituje se kroz tri
oblika: pojam, sud i zaključak.
SPOZNAJA
INTELEKTIVNA
OSJETILNA ILI UMSKA
INTUITIVNA APSTRAKTIVNA
4
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
POZITINI I NEGATIVNI
Pozitivni pojam predočava stvar.
5
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
1. VRSTA ILI SPECIES = Ono što se izriče o mnogim predmetima kao njihova potpuna bit.
A bit se uzima ono po čemu neka stvar jest, ono što odgovara na pitanje „što je to“.
Taj pojam pod sobom ima samo pojedinačne stvari koje se međusobno razlikuju
samo po broju, ali ne i po biti (npr. vrsta čovjek dijeli se na pojedince Idu, Jovicu,
Marina,Marinu,… Čovjek je čovjek po vrsti. Nema dvije vrste čovjeka ili ljudi. Tu se
vidi i pada svaka rasna, vjerska diskriminacija)
2. ROD ILI GENUS = ono što se o mnogima izriče kao nešto nepotpuno ili kao dio biti koji
se može dalje odrediti. (npr. kod pasa to su vrste pasa kao pudlica, njemački ovčar,…)
6
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
3. RAZLIKA ILI DIFERENTIA = Razlika je ono što se o mnogima izriče kao dio biti koji
određuje. Razlika može biti vrsna (specifična) ako određuje vrste (npr. čovjek, mačka,
pas, riba,…) a može biti i rodna ako određuje rodove (gepard, pantera, perzijska
mačka, sijamska mačka,…)
4. VLASTITOST ILI PROPRIUM = ono što se izriče o mnogima kao nešto što nužno slijedi
iz njegove biti ali nije dio te biti.
5. PRIGODAK ILI ACCIDENS = ono što se o mnogima izriče kao nešto prigodno tj. ne
nužno. To je svojstvo koje neki predmet može imati, ali ne mora.
Vrsta, rod i razlika izriču nešto što je za predmete nužno, a ovi ostali nešto što nije toliko
nužno. Vrsta, rod i razlika stoje u nekom određenom odnosu i to u odnosu podređivanja.
Vrste se podređuju rodovima ili su sadržane u njihovu opsegu. A rodovi kada im se pridruže
razlike svrstavaju se u niže rodove i onda konačno u vrste.
7
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
2. OPREKA ILI OPOSITIO = su oni pojmovi koji ne mogu biti na istom predmetu pod
istim vidikom. Npr. toplo – hladno, pametan – glup, visok – nizak, …Ima nekoliko vrsta
opreka a uveo ih je Aristotel:
a) strogo oprečni – oni kod kojih se uz jedan može navesti i drugi oprečan, njegova
suprotnost (npr. svjetlo – tama, dan – nod, …). Ima uvijek odnosa između dva
pojma.
b) šire oprečni ili disparatni pojmovi – određeni su bez nekog prevelikog oprečnog
odnosa (npr. zvijezda – list, drvo – cesta,…). Nema odnosa.
Razlikujemo ČETIRI VRSTE OPREKA:
KONTRADIKCIJA ILI PROTUSLOVLJE– oprečni su pojam i njegova jednostavna
negacija (npr. bijel – nebijel, lijep – nelijep, …) Nema trede mogudnosti u odnosu
kontradikcije ili protuslovlja.
NASUPROTNOST ILI KONTRARNOST – to su oni koji se u istom rodu ponajviše
razlikuju (npr. crn – bijel, lijep – ružan, škrt – darežljiv,…). U smislu kontrarnosti
može postojati treda mogudnost.
LIŠIDBENOST ILI PRIVATIVUM (privacija) – oprečni pojmovi koji izriču neko
svojstvo i njegovu odsutnost (npr. sluh – gluhoda, vid – sljepoda, toplina –
hladnoda, …)
RELATIVNOST ILI relacija– oprečni pojmovi koji stoje u nekom odnosu jedan
prema drugome i razumiju se jedino po tom odnosu. (npr. otac – sin, stvoritelj –
stvorenje)
DEFINICIJA
Važne su jer u svakoj znanosti služi se nekim definicijama i igra vrlo važnu ulogu. Poimanje i
tumačenje definicija su bitne da bi objasniti neke pojmove. definirati pojam znači logički ga
svesti na druge jednostavnije pojmove.
Termin kojim definiramo je uvijek na početku rečenice logički dogovoreno je na lijevoj strani,
on je ono što se definira, a skup riječi kojima se definira ili tumači to je definians. (npr.
Automobil je vozilo sa 4 kotača…)
Prvi je uočio i razradio definiciju Aristotel. Samu definiciju možemo odrediti kao sud kojim se
nedvosmisleno izriče sadržaj nekog pojma.
Gleda se pod DVA VIDIKA i to nominalna i realna.
Nominala definicija tumači samu riječ za neki predmet. Jedna riječ drugom riječi. Ili
etimološko tumačenje.
8
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
Realna definicija navodi oznake samog predmeta. Ona je definicija u pravom smislu riječi. To
su tvrdnje o nekim predmetima a one mogu biti isitnite ili neistinite, a mogu biti i relativne
nekada. Može biti višestruka. Ona je esencijalna ili bitna. Može biti i deskriptivna ili opisna
(tu se upotrebljavaju akcidenti, vlastiti), može biti propisujuda, pokazna definicija,
Definicije su bitne u znanosti i da moraju imati svoja pravila. Čovjek da bi na neki način
mogao misaono funkcionirati on mora davati također i definicije.
PRAVILO DEFINICIJE – mora biti jasna, recipročna i kratka. Definicija je jasna kada se
izbjegavaju višeznačne ekvivočne metaforične i neodređene riječi. Nesmije biti kružna,
ciklička. Ne smiju kružiti pojmovi. Ona je recipročna ako se može primijeniti svakom
predmetu koji pada u opseg nekog pojma. I samo njemu. Mora biti kratka jer inače više
zamagljuje nego što razjašnjava. Nije nužno sve definirati.
SUD
Ljudski se govor sastoji os smisaonih cjelina koji izriču sadržaj misli. Tu vedu govornu cjelinu u
logici i gramatici zovemo rečenica. A REČENICAMA čovjek izriče svoje SUDOVE. A elementi te
cjeline su POJMOVI.
Svoje spoznaje čovjek priopduje IZJAVNIM REČENICAMA kojima nešto tvrdi ili niječe,
afirmira ili negira. Na kraju svake izjavne rečenice stoji točka. Takve rečenice, kojima se
jedino logika bavi. Sudovi su uvijek tvrdnje ili u niječnom ili potvrdnom smislu.
ŠTO JE SUD?
- Sud je čin duha kojim on o nečemu nešto tvrdi ili niječe. To je kategorički sud kojeg u
logici promatramo.
- Ono o čemu se nešto sudi ili niječe zove se SUBJEKT, a ono što se u subjektu tvrdi ili
niječe zove se PREDIKAT.
Subjekt suda može biti objektivan pojam ili stvarnost u najširem smislu riječi.
- Ako ono stanje stvari koje se tvrdi ili niječe doista postoji onda je sud ISTINIT. Jer se
radi o poklapanju uma i stvarnosti.
- Gajo Petrovid: sud je spoj pojmova kojima se nešto tvrdi ili poriče
- Sredko Kovač: sud je logički oblik pomodu kojega mislimo neko stanje stvari
9
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
Postoje i bezlični sudovi logički sudovi (npr. grmi, kiši, …). Kod njih nedostaje subjekt ali se
podrazumjeva.
VRSTE SUDOVA
AFIRMATIVNI I NEGATIVNI SUDOVI – nešto potvrđuju a negativni niječu. Razlikujemo ih
jer afirmativni imaju je ili jest a negativni ne ili nije. U Afirmativnom sudu predikat
se upotrebljava dijelom svoga opsega jer je opseg predikata redovito vedi od opsega
suodva. Npr. Hrvati su bijelci. Hrvati su subjekt, a su bijelci je predikat. Opseg
subjekta dio je opsega predikata.
U negativnom sudu predikat se uzima u njegovom čitavom opsegu. Npr. Nikola
tesla nije bio Mađar.
SINGULARNI, UNIVERZALNI I PARTIKULARNI SUDOVI – Singularni subjekt je pojedinac
(Aristotel je filozof), Kod univerzalnih imaju neku srodnost (Ljudi su smrtni, Svi ljudi
dišu, …) a Partikularni izražavaju nešto opdenito.
MODERNI – način na kojima pripada subjekt.
10
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
VENOVI DIAGRAMI
- Gledamo sudove kao skupove. Jedan krug predstavlja
jedan krug a drugi krug skup predikata.
2 3
- Shema se sastoji od lijevog polumjeseca, desnog
1
polumjeseca, lede i pravokutnika koji predstavlja
područje logičkog diskursa. 4
- Ono što se osjenča ne pripada vrsti. Npr. Kit (2) je
sisavac (1) ali druge morske životinje nisu sisavci (1).
11
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
ZAKLJUČAK
Lat. ratiocinium, a hrvatski izraz je DOUMITI, DOUMAK. U korijenu te riječi je um. Vidjeli smo
da je sud plod ljudske spoznaje. Međutim pojedine čovjekove izravne spoznaje imaju dosta
ograničen doseg. Pojedino rasuđivanje ili izravno ima dosta ograničen doseg i zato je i
mogude i potrebno da ljudski duh, čovjek kao misaoni subjekt neke od stečenih spoznaja
postepeno proširuje i tako dolazi do novih spoznaja. Kao što um slaganjem pojmova dobiva
sudove tako i od sudova zaključivanjem dobivamo nove sudove. Katkada je to mogude
neposrednim prijelazom sa jednog suda na drugi. Ali zaključak se najčešde odvija
posredovanjem tredeg suda. Postoji neposredno zaključivanje, ali najčešde zaključujemo
posredno preko 3 suda. Prema tome zaključivanje je radnja uma kojom se iz dvaju sudova
izvodi neki tredi sud. Takvo posredno zaključivanje naziva se SILOGIZAM.
Dijelimo ih na
1. POSREDNE I NEPOSREDNE - Neposredni proizlazi iz neposrednog suda. npr. vani je
poledica – zaključak je vani je sklisko. Vani je poledica, a poledica je skliska – zaključak
je netko de poskliznuti.
2. DEDUKTIVNE I INDUKTIVNE. Dedukcija je izvodimo iz opdeg prema neposrednog.
Indukcija je iz posebnog prema opdem.
DIJELOVI SILOGIZMA
U tradicionalnoj logici razlikujemo materiju i formu silogizma.
MATERIJU DIJELIMO da daljnju materiju i bližu materiju. Daljnja su tri termina ili pojma
unutar jednog silogizma i to subjekt, predikat i sednji termin. Terminus medius označava se
slovom M. Subjetk i predikat zovu se i krajnji ili vanjski termini. Bliža materija silogizma su tri
suda: Dva suda iz kojih se zaključuje zovu se premise. Zajedno ih zovemo antecedens. A tredi
sud zove se konkluzija ili consekvens.
S M - antecedens
M P - preise
S P - consequens
- konkluzija
Premisa koja sadrži ??? zaključka zove se premisa major ili veda premisa, a premisa koja
sadrži subjekt zaključka zove se premisa minor. Premisa major stoji najčešde gore. Zaključak
je misaona radnja u kojoj se iz dva ili više sudova dolazi do jednog zaključka. Kao daljnju
materiju ima subjekt, predikat, antecedens. Premise se dijele na Premise major (tamo gdje je
predikat.)
12
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
FORMA SILOGIZMA
- je logički slijed iz premisa a zove se konsekvenca.
PRAVILNOST SILOGIZMA – postoji pravilna konkluzija ako je silogizam pravilan. Ako
konkluzija slijedi iza premisa onda je pravilan ako ne slijedi govorimo o nevaljanom ili
neispravnom silogizmu. Mogude je nekada u nekim slučajevima da konkluzija bude pravilna
ali neistinita, ili da bude pogrešna ali ipak istinita. (npr. Svi rukometaši su sportaši a Ivan Balid
je nogometaš. Ivan Balid je sportaš.) Pravilan je, ali nije istinit jer mu forma nije istinita.
Iz istinitog antecedensa uvijek slijedi istiniti konsekvens. Ako su premise istinite i konkluzija
mora biti istinita. No ako je antecedens u djelu ili u cijelosti neistinit postoji pravilo da
zaključak može biti istinit. Ako je konsekvesn neistinit onda je barem jedna od premisa
neistinita.
PRAVILA
I. PRAVILO ILI NAČELO IDENTIČNOSTI I RAZLIČITOSTI – subjekta i predikata sa srednjim
terminom. Na temelju toga stari su logičari donijeli osam pravila za pravilnost
silogizama. Najvažnija su prva tri a ostalih 5 su uključeni u ta pravila.
1. Silogizam smije sadržavati samo tri termina – izbjegava se četverostrukost
termina. Silogizam mora imati tri termina. npr. Svi rukometaši igraju loptom.
Jurica je rukometaš. Jurica igra loptom. Terminus mediom je rukometaš. Subjekt
je Jurica, predikat je igrati loptom. Kada bi uveli kvaternaciju.
2. Srednji termin se mora barem u jednoj premisi upotrebljavati generalno. Jer bi
postojala opasnost četverostrukosti termina.
3. Termini konkluzije ne smiju imati veći opseg nego u premisama.
4. Srednji termin se ne smiju pojaviti u konkluziji.
5. Afirmativne premise ne mogu imati negativni zaključak.
6. Obje premise ne smiju biti negativne.
7. Konkluzija ide uvijek za slabijom premisom.
8. Obje premise ne smiju biti partikularne.
FIGURE SILOGIZAM
Postoji nekoliko figura silogizama. Kao figure mogu i imaju različiti stupanj savršenosti a ono
ovisi o ???? što su jasnije premise jasnija je konkluzija. Figura ili lik silogizma čini prikladan
položaj središnjeg termina prema krajnjem terminu. Major sadrži predikat konkluzije a minor
subjekt. Postoje 4 figure silogizama (prve tri su od aristotela dok četvrtu dodaje Galen):
1. M – P Subjekt je u majoru i predikat u minoru.
S–M Minor mora biti uvijek afirmativan, a major univerzalan. Aristotel je to
S–P lijepo rekao što se tvrdi o svima tvrdi se o nekima i o pojedinima. (Npr.
Ako su svi studenti prve godine u predavaonici br. 3. A Marko je
student prve godine. I on je u toj predavaonici. )
13
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
U ova 4 slučaja govorimo o srednjem terminu. Srednji termin može biti subjekt u
majoru i predikat u minoru, …
MODUSI SILOGIZAMA
Postoje 14 modusa:
HIPOTETSKI SILOGIZMI
Hipotetski su oni sudovi kojem su jedna ili obe premise hipotetičke. To su pogodbene
rečenici. A disjunktivni su ili-ili. Ako je jedna premisa hipotetične onda govorimo i o takvom
silogizmu. Hipotetički silo. je onaj kod kojega su jedna ili obje premise hipot. Najčešde je to
14
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
DISJUNKTIVNI SILOGIZMI
Disjunktivni s. onaj kod kojeg je major disjunktivni sud koji stiče više članaka a minor jedno
od tih članak tvrdi ili niječe. I zaključujemo što jest ili nije. On izriče da se disj. članci tvrde ili
niječu.
Vjerojatne argumentacije – su dijalektični silogizmi ali . vjerojatan sud je onaj za kojeg govore
neki važni razlozi ali koji ne isključuju protuslovnu tvrdnju. Pristanak na takvu tvrdnju koja
15
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
nije čvrsta zove se mišljenje. Zaključak može biti istinit ali može se tu pojaviti i neko drugo
mišljenje.
Argument iz analogije ili sama analogija – u argumentu iz analogije zaključujemo na temelju
neke sličnosti s nekom drugom več poznatom stvari. Analogijski argument se temelji na
principu koji glasi da slične stvari imaju slična svojstva a različite imaju različita svojstva
(učinke, uzorke) što vrijedi za sličnoga vrijedi i za ostale. To je analogija. Analogija se često
rabi u teologiji pogotovo u govoru o bogu, trojstvu, sapsenju. Jer nemamo sigurne tvrdnje ali
možemo bududi da je vjera prožeta razumom možemo na temelju vjerojatnih argumentacija
izvodimo zaključke. Sličan je induktivnom argumentu (ona se pirpisuje svima).
Analogijski argument – analogiju rabimo u obično životu kada ljudima sludimo na temelju
vlastitih misli, čuvstva,… Kada o nekom stvaramo mišljenje tu često koristimo analogiju. Rabi
se u govorništvu i pjesništvu. A i u znanostima.
HIPOTEZA – pretpostavka je stav čija istina nije dokazana još ali se privreemno zuzima kao
istinita ili vjerojatna jer na prikladan način objašnjava neke činjenice. Hipoteza pretpostavlja
vjerojatne uzrkoe za očite učinke. Najpoznatija hipoteza: Teorija evolucije. Može biti samo
vjerojatna jer se njome čini logički neodpušten zaključak. Ako imamo ulinak imamo siguran i
uzrok. Kod hipoteze toga nema jer se radi o vjerojatnosti. Zaključak bi trebao biti mogude je
da je takav uztok jer bi isti učinak mogao proizvesti i neki drugi ulinak. Što je vjerojatniji
iskustvo to de biti sigurnija hipoteza ili ako se rade pokusi koji mogu potvrditi hipotezu ona
postaje sigurna ako je sigurna ona postaje tvrdnja. Tako se doalzi do verifikacije hipoteze.
Hipoteza postaje sigurna kada između više hipoteza jednino dovoljno tumači neku pojavu.
16
UVOD U FILOZOFIJU: LOGIKA, Mladen Milić, dipl. teol.
branitelja: neki se sud ili dopušta concedo ili negira – nego ili se prešuduje ili se razlučuje –
distinguo. Kada branite svoju tezu dopuštate onu tezu koju smatrate istinitom,…
Nastavak postupka rasprave. Zabranjenu premisu napadač mora dokazati novim silogizmom.
Tak kada tu poteškodu riješi može prijedi na drui prigovor. Ako su pretpostvake neistinite
moraju se dokazati. Važno je (kod kategorič. sil) treba razlikovati što se nalazi u srednjem
terminu i u ??? terminu (što je M a što je S i P). Kod hipotetskog i disjunktizma treba
razlikovati antecedens od konsequensa. Kod idsjunk. ako disjunkv+cija nije savršena mora se
zanijekati.
17