ANTIKA GRKA

Za razliku od egejskih civilizacija, antika Grka je ostavila spomenike koji su oduvijek vidljivi. Za
egejske civilizacije arheoloka metoda omoguuje prouavanje drugim metodama. Za Grku
postoje podaci u literalnim djelima, te je mogue utvrditi povijesni tijek civilizacije. Kombinacijom
arheologije, povijesti i povijesti umjetnosti saznaje se sveukupna kulturna povijest antike Grke.

Geografija i kronologija
Geografija - kopnena Grka dijeli se na: A) Sjevernu Grku, sa pokrajinama: Makedonijom,
Halkidikom, Tesalijom, Epirom i Etolijom; B) Sredinju Grku, sa pokrajinama: Atikom, Beocijom,
Eubejom, Fokidom i Lokridom; C) Junu Grku (Peloponez) sa pokrajinama: Argolidom,
Korintijom, Ahajom, Elidom, Arkadijom, Mesenijom i Lakonijom; D) Maloazijsku Grku koja je
obuhvaala obalu egejskog mora. Grki otoci dijele se na: A) Jonske otoke (Krf, Itaka); B) Kretu,
na jugu egejskog bazena; C) Kikladsko otoje, odnosno otoke sredinjeg i zapadnog dijela egejskog
bazena (Delos, Naxos, Paros); D) Sporadske otoke uz maloazijsku egejsku obalu: sjeverni
(Samotraka), sredinji (Lezbos, Hios, Samos, ) i juni ili otoci Dodekaneza (Rodos, Kos).
Kronologija - Geometrijsko, Arhajsko, Klasino i Helenistiko doba. Geometrijsko se u povijesti
umjetnosti naziva po geometrijskom stilu dekoracije keramike, u arheologiji se naziva Starijim
eljeznim dobom, a u povijesti Helenskim srednjim vijekom. Arhajski period dolazi od rijei
arhaios koja oznaava neto to drevno u odnosu na kasniju klasiku. Klasini period oznaava neto
najbolje, prvorazredno. Helenizam dobiva ime prema nazivu za helenizirane idove, helenistai.
Geometrijsko doba (1020.-725.<) - Proto razdoblje (1020.-900.<); Rano razdoblje (900.-800.<);
Srednje razdoblje (800.-750.<); Kasno razdoblje (750.-725.<).
Arhajsko doba (725.-480.<) - Rano arhajsko razdoblje (725.-580.<); Srednje arhajsko razdoblje
(580.-525.<); Kasno arhajsko razdoblje (525.-480.<).
Klasino doba (480.-330.<) - Rana klasika (Strogi stil) (480.-450.<); Visoka klasika (Partenonsko
doba) (450.-420.<); Zrela klasika (Bogati stil) (420.-380.<); Kasna klasika (380.-330.<).
Helenistiko doba (330.-31.<) - Rano helenistiko razdoblje (330.-260.<); Srednje helenistiko
razdoblje (260.-160.<); Kasno helenistiko razdoblje (160.-31.<).

Geometrijsko razdoblje
Nakon unitenja mikenskih gradova u periodu 1100.-1020.< nestaje monumentalna umjetnost
(freske), ne izrauju se peatnjaci, a nestaje i linear B koji postaje zaboravljeno pismo. Dolazi i do
promjena u pogrebnim obiajima, odnosno javlja se kremiranje u urne. Jedini nastavak tradicije
predstavlja izrada mikenske keramike koja potpuno gubi figuralne prikaze. Plemena Dorana,
Jonjana i Eoljana jo od 12.st.< poinju naseljavati Grku. Dolazi do jake regionalizacije svih
podruja gdje izrastaju vani polisi Atena, Korint, a uz njih vani su i otoci Eubeja i Kreta.
Pogrebni obiaji i arhitektura (1020.-725.<) - u nekim podrujima provodi se kremacija (Atena),
dok se u drugim vri inhumacija (Korint, Eubeja). Na Kreti se zadrava i arhitektura tolosa.
Atena, groblja Dipilon i Kerameik - kremacija se vri u urnama koje se postavljaju u manje rupe u
rovovima, a oko urni stavljaju se pogrebni darovi pokojniku. Te urne (najee amfore) za
pokojnice imaju usku drku na trbuhu, dok one za pokojnike imaju veliku drku na vratu. Grob se u
poetku oznaavao sa amforama velikih dimenzija (do 3 m), a kasnije i pogrebnim stelama.
Eubeja, Lefkandi heroon - pretea je klasinih hramova. U tlocrtu je hekatomped s apsidalnim
zavretkom i kolonadom drvenih stupaca koji podravaju krov roenicu s pokrovom od iblja. U
sredinjoj prostoriji su dva ukopa, mukarac s konjem i ena. Najvaniji nalaz je figurina Lefkandi
kentaura (Hiron) iz oko 920.< kojemu je tijelo pronaeno u jednom, a glava u drugom grobu. Dug
je 45 cm i dekoriran s geometrijskim motivima, a predstavlja prvi grki mitoloki prikaz u povijesti.
1

Slikarstvo na vazama (1020.-725.)

(Geometrijski siluetni stil)
U geometrijskom stilu oslikavanja posuda karakteristina je geometrijskim oblicima koja se izvodi
crnim firnisom na prirodnu podlogu posude. Figuralni prikazi izvedeni su u siluetnom stilu.
Sukladno sa nepostojanjem pisma nema niti zapisa na posudama, te stoga nije mogua atribucija
tematskih prikaza. Vaze su najee velikih dimenzija i slue kao nadgrobni spomenik pokojnicima.
Paralelno sa Grkim koloniziranjem Mediterana dolazi do izvoza posuda kasnog geometrijskog stila
u Italiju (Velika Grka), na obale Crnog mora, te maloazijsko kopno.
A) protogeometrijski (1050.-900.<) - oblici su maleni, a mikensko naslijee je podjela u frizove.
Dekoracija je jednostavna geometrijska sa tamnim oblicima (koncentrini krugovi, cik-cak linije).
B) rani geometrijski (900.-800.<) - dolazi do tehnolokog napretka u izradi boje, a oblici su vei.
Najvei frizovi se formiraju na vratu i sredini tijela. Javljaju se novi motivi (spirala, meandar).
C) srednji geometrijski (800.-750.<) - frizovi su sve ispunjeniji. U dekoraciji dolazi do pojave
figuralnih motiva ivotinja sastavljenih od geometrijskih oblika (romb, trokut). Formiraju se
tematski frizovi koji najee prikazuju prothesis za pokojnika, te trku bojnih kola.
D) kasni geometrijski (750.-725.<) - sve je vie figuralnih prikaza. Javljaju se i nove teme (borba
na brodu) koje su moda mitolokog karaktera pod utjecajem Homerovih djela iz sredine 8.st.<.
Dipilonske i Kerameik vaze (800.-725.<) - Dipilon je groblje
pored dvostrukih "dipilonskih" vrata grada Atene. Najvaniji
nalazi groblja su pogrebne vaze. Te amfore i krateri bili su veih
dimenzija (oko 2 m) a sluile su kao nadgrobni spomenici. Na
dugom vratu je motiv meandra, a na tijelu je najee jedan
figuralni friz s motivom prothesisa, tj. povorkom za pokonika.
Ostatak posude je ispunjen geometrijskim trakama. Dipilonski
krater (MM NY) ima dva figuralna friza (prothesis i povorka
bojnih kola i vojnika). Kerameik je drugo groblje, u blizini
Dipilona, gdje su djelovali keramiari do kasnijih razdoblja.

Arhajsko razdoblje
U 8.st.< posredstvom orijentalnih utjecaja dolazi do bitnih promjena u razvoju Grke. Taj utjecaj
odvija se jo od kraja 10.st.<, tragove ostavlja u 8.st.< zahvaljujui prilagodbi Grka, a svoj vrhunac
dosee oko 725.<. Grci u tom razdoblju putem trgovine dolaze u doticaj sa Fenianima koji prenose
svoju kulturu, umjetnost i jezik cijelim Sredozemljem. Usvajaju se orijentalni motivi (sfinge,
grifoni) i ornamenti (palmeta, rozeta) koji u umjetnosti Grke potiu povratak figuralnih prikaza.
Grki alfabet - najvaniji utjecaj koji je fenika civilizacija imala na Grku jest razvoj grkog
alfabeta. Prije razvoja alfabeta na grkom kopnu koristio se linear B koji se govorio grkim
jezikom. Grki alfabet predstavlja najvee otkrie civilizacije Grka. Razvio se iz fenikog alfabeta,
pisma fonetskog karaktera koje za svaki glas koristi jedan znak (grafem). Grci za neke glasove, po
potrebi grkog jezika, uvode vokale. Pismo piu s desne na lijevo, esto u formi meandra. Najraniji
zapis na grkom alfabetu je onaj na "Nestorovom peharu" iz kolonije Pitekusai oko 740.<.
Grka kolonizacija - radi poboljavanja trgovine s Fenianima, Egiptom i ostalim orijentalnim
civilizacijama osnivaju se emporiji, a potom i kolonije. Prva podruja koja Grci koloniziraju su
Juna Italija i Sicilija, koje dobivaju naziv Magna Graecia, odnosno Velika Grka. Osim kolonija u
Velikoj Grkoj osnivaju se i kolonije na Crnom moru (Sinope, Trapezunt). Taj val naseljavanja
potaknut je od strane jonskog grada Mileta na maloazijskoj obali u 6.st.<, a te kolonije e svoj
vrhunac dosegnuti tek u kasnijim razdobljima. Najranije trgovake veze sa Fenianima u 9.st.<
imaju kolonije koje je osnovala Eubeja, najjae sredite od kraja 10.st.<. U 8.st.< prevlast
preuzimaju Atena i Korint. Kreta se razvija polako. Tu Feniani dolaze jo u 9.st.<, a ostali Istoni
narodi i Egipat takoer ostavljaju kulturni utjecaj. Kreta postaje bitna stanica na putu za zapad ali se
ne ukljuuje u kolonijalno nadmetanje. U veim gradovima osnivaju se svetita fenikog karaktera.
2

Slikarstvo na vazama (725.-625.<)

(Orijentalizirajui crnofiguralni stil)
Jaanjem vanjske trgovine i doticajem Grka sa istonim kulturama razvija se tzv. orijentalizirajui
stil u oslikavanju vaza, a karakterizira ga preuzimanje istonjakih motiva. Na svijetloj pozadini
(uta, naranasta) dekoracija se izvodi tamnim firnisom (crni, sivi).Od starijih geometrijskih
elemenata zadravaju se meandar, spirala, svastika itd. Novi motivi su: rozeta, palmeta, lotosov
cvijet. U figuralnoj kompoziciji javljaju se krilata i druga fantastina bia, a ljudski lik je u profilu.
Protokorintski stil (725.-625.<) - u razdoblju orijentalizirajueg stila protokorintski stil ima
snaniji utjecaj od protoatikog. Korint prvi preuzima tehniku urezivanja detalja, to je tehnika
preuzeta sa fenikih bronanih posuda. Kompozicije se i dalje rasporeuju u horizontalne frizove
uokvirene tamnim prstenima. Posude su manjih (aribalos, vr), a esto i zoomorfnih oblika. Postoji
bipolarnost izmeu posuda sa siluetnim i detaljnim figurama, tj. postoji posue za siromanije i
luksuzno posue koje se izvozi po svim krajevima Grke te po kolonijama Velike Grke.
Chigi posue (650.-640.<)(Villa Giulia, Rim) - Chigi olpa vr, koji je
oslikan crvenom i crnom temperom na svijetloj pozadini, najznaajnije
je svjedoanstvo protokorintskog stila. Detalji se urezuju, a pored
orijentalnih motiva javlja se i mitoloki. Dekoracija se sastoji od pet
frizova: A) cvjetovi lotosa na vratu; B) borba falangi; C) povorka
jahaa i bitka sa sfingom; D) lov na zeeve; E) geometrijski uzorak. Na
rukama je mitoloki motiv Parisovog suda. Poznati su i Chigi aribalosi
sa glavom lava ili ene, a dekoracija im je slina (borba, lov, sfinge).
Protoatiki stil (700.-625.<) - za razliku od geometrijskog i protokorintskog stila koji ne pokazuju
naznake naracije, protoatiki stil uveo je naraciju sa poznatim scenama iz Ilijade, Odiseje itd.
Posude su veih oblika. U poetku je dekoracija iskljuivo slikana, no pod utjecajem Korinta likovi
se poinju urezivati (Slikar Nesa), ime zapoinje atiki stila koji prevladava korintski.
Slikar Analatosa (oko 690.<) - on prvi uvodi egzotine ivotinje (sfinge, grifoni), ali se u njegovu
slikarstvu zadravaju i geometrijski oblici u oblikovanju figura.
Slikar Polifema (oko 670.<) - najpoznatije djelo mu je lutrofor iz
naselja Eleusis, dio je ciklusa tzv. "Slikara Polifema". Na vratu posude
je prikaz Odiseja i drugova kako osljepljuju kiklopa Polifema. Na tijelu
posude su prikazane dvije meduze kako progone Perzeja, ubojicu
njihove sestre. Slikar Polifema jo je ee prikazivao temu gdje Odisej
zajedno sa drugovima, uz pomo ovaca bjei iz kiklopske peine.

Slikarstvo na vazama (625.-525.<)

(Atiki crnofiguralni stil)
Atika proizvodnja od 625.< prevladava korintsku. Atiki crno figuralni stil nastavlja razvoj
naracije dok korintski stagnira. U poetnim razdobljima prevladava narativno prikazivanje na
mnogo frizova te potpisanim likovima. Lonari i slikari takoer se poinju potpisivati. Kasnije se
slikari ograniavaju na jedan motiv sa par likova na svakoj strani posude, a i same posude postaju
manje. Najvanija posude su krater u kojemu se mijea vino na gozbama, te kiliks iz kojega se pije.
U crno figuralnom stilu vaze od suene ili peene gline se oslikavaju crnim siluetama koje su se
nalazile na crvenoj, naranastoj ili utoj glinenoj podlozi (ovisno o primjesi okera). Detalji su se
urezivali, a katkada se dodaje bijela ili purpurna boja kako bi se neke povrine istakle. Naputaju se
orijentalni motivi u korist mitolokih. Tijekom 6.st.< djeluje oko 60 slikara.
Slikar Nesa - Heraklo i Nes (620.-610.<) - jedna je od prvih vaza protoatikog
stila koja preuzima tehniku urezivanja i stoga se moe smatrati jednom od prvih
vaza atikog stila. U obliku je lutrofor, a dio je velikog ciklusa sa prikazom
dvoboja Herakla i kentaura Nesa koji se pripisuju tzv. "Slikaru Nettosa". Motiv
dvoboja nalazi se na vratu lutrofora, dok se na tijelu nalaze tri meduze.
3

Sofilos - Vjenanje Peleja i Tetide (590.-580.<) - Sofilos je prvi potpisani slikar

crno figuralnog stila. Djeluje od oko 600.< do oko 560.<. Sauvana su mu 3 djela u
kojima on povezuje mitoloke teme sa orijentalnim motivima. Upotrebljuje bijelu,
crvenu, purpurnu boju. Najpoznatiji mu je dinos "Vjenanje Peleja i Tetide". Na
njemu je u etiri friza prikazano: A) Vjenanje Peleja i Tetide u prisustvu bogova sa
prikazom arhitekture i potpisima kraj svakog lika; B) Borba mitolokih fantastinih
ivotnja; C) Povorka konja u ast Patrokla; D) geometrijski zrakasti uzorak.
Klitija, Ergotim - Francois krater (oko 570.<)(Arheoloki, Firenza) sastoji se od 6 frizova sa preko 270 likova. A) Lov na kaledonskog vepra,
Atenjani se iskrcavaju sa broda na Kretu; B) Utrka bojnih kola za Patrokla,
Kentauromahija; C) Svadba Peleja i Tetide; D) Ahilej u prisustvu Apolona
ubija Troila na izvoru, Hefestov povratak na Olimp; E) borbe mitskih
ivotinja; F) geometrijski zrakasti uzorak. Na rukama su prikazani: boica
lova Artemida sa jelenima, gorgona, te Ajaks koji nosi mrtvog Ahileja. Na
postolju kratera prikazana je borba pigmejaca i dralova.
Egzekija
Najvei je slikar crno figuralnog stila. Dosegao je najsavreniju razinu izrade, uvodi praksu slikanja
jednog motiva na tijelu posude, te motiv oiju. Ima vlastitu radionicu. Sauvano mu je ukupno 11
vaza (amfore, pelikle, kiliksi). Ikonografski spektar mu je raznovrstan ali dominiraju Heraklovi,
Ahilovi, te posebno Ajaksovi pothvati u Trojanskom ratu. Djelovao je u razdoblju 550.-525.<.
Heraklo i Gerion (550.-540.<)(Louvre, Paris) - amfora na kojoj je prikaz Herakla sa maem u ruci
kako se bori sa Gerionom. Jedna je od prvih vaza sa jedinstvenim motivom na svakoj strani.
Dioniz u amcu (oko 540.<)(Muzej, Mnchen) - kiliks sa prikazom Dioniza u brodu-dupinu iz
kojeg izrasta 7 grozdova, a u moru je 7 dupina-gusara koje je Dioniz prokleo.
Ahil i Ajaks to se kockaju (oko 540.<)(Vatikanski muzej) - amfora sa prikazom Ahila i Ajaksa
prije bitke kako se kockaju ili pomiu kamenie. Na drugoj strani su Kastor i Poluks.
Ahil ubija Pentesileju (540.-530.<)(BM, London) - amfora sa prikazom Ahila koji stoji iznad
pobjeene Pentesileje i probada je kopljem. Na drugoj strani su Dioniz i Oinopios.
Amasis
U njegovim prikazima je esto mnogo likova, gdje onaj u sreditu ima glavnu ulogu. Urezuje
mnogo detalja ("Majstor urezivanja"). Sauvano mu je 8 vaza, veinom manjih za razliite svrhe
(amfore, vinski pehari i kiliks), a pripisuje mu se njih 130. Djelovao je u razdoblju 550.-530.<.
Perzej i Gorgona (oko 550.<) - vinski pehar (olpa). Slikarska dekoracija ima prikaz mitoloke
teme sa Perzejom koji ubija Gorgonu, to se protee oko cijelog opsega pehara.
Vjenanje Peleja i Tetide (540.-530.<) - amfora koja nosi najei motiv Amasisovih posuda, te
najbolje pokazuje njegov stil s mnogo likova. Mukarci su u crnom, a ene u bijelim tonovima.
Dioniz i Arijadna (540.-530.<) - kiliks sa prikazom Dioniza i Arijadne, a uz njih su prikazane
menade i satiri te hopliti i konjanika povorka.

Heraklo i Gerion

Ahilej i Ajaks
kockaju

Ahilej i
Pentesileja

Perzej i Gorgona

Vjenanje Peleja
i Tetide
4

Ostali slikari
Ephiletos i Kleophradov slikar - poznati su po oslikavanju panatenejskih amfora. Kod takvih
amfora na jednoj strani prikazana je Atena dok se na drugoj nalazi odreena sportska disciplina
(tranje, hrvanje, bacanje diksa itd.). Kleofradesov slikar djeluje i u crveno figuralnom stilu.
Psiaks - uenik iz Andokidesove radionice. Dobro poznaje anatomsku grau likova, ostvaruje
iluziju trodimenzionalnosti, te koristi tradicionalni spoj pogleda sprijeda iz profila. Najpoznatija
vaza mu je amfora "Heraklo i Nemejski lav" koja pokazuje napetost protagonista u drutvu Atene.
Andokides slikar
U radionici atenjanina Andokidesa oko 525.< javlja se crveno figuralni stil kao reakcija na
ogranienost crno figuralnog stila. U toj radionici je izgleda djelovalo mnogo slikara, no sve vaze
potpisao je Andokides, te se otkrie novog stila pripisuje "Andokides slikaru". Prije 525.< izrauju
se "bilingual" vaze koje na jednoj strani imaju motiv u crnim, a na drugoj u crvenim figurama.
Heraklo na Olimpu (oko 530.<) - amfora sa prikazom Herakla kako se odmara na leaju, na jednoj
strani u crveno figuralnom stilu, a na drugoj u crno figuralnom stilu (bilingual).

Panatenejska
amfora

Panatenejska
amfora

Heraklo i
nemejski lav

Heraklo na
Olimpu

Heraklo na
Olimpu

Slikarstvo na vazama (525.-470.<)

(Atiki zreli crvenofiguralni stil)
Oko 525.< dolazi do prevlasti crveno figuralnog stila. Do promjene dolazi zato jer je crno figuralno
slikarstvo tehnikom rovaenja ograniavalo slikare. Kod crveno figuralnog slikarstva pojedinosti se
iscrtavaju kistom. Time se postie vea detaljnost od likova u crno figuralnom stilu (realistina
draperija), prikaz vie ne ovisi o pogledu iz profila, omogueno je skraivanje likova i vei opseg
ekspresije. Nakon iscrtavanja likova pozadina se oslikava crnim firnisom. Prva faza stila naziva se
ranom a karakterizira je odsustvo pejzaa i perspektive, nezgrapnost likova i prisustvo emocionalne
ekspresije. Na poetku djeluje tzv. "Pionirska grupa" (Oltos, Eufronije, Eutimid itd.) Razlikuju se
dvije struje: A) slikari kiparskog prisutupa (po uzoru na zidno slikarstvo); B) minijaturisti.
Eufronije
Najvei je slikar crveno figuralnog stila. Radio je kao lonar i slikar, a imao je i svoju radionicu. U
toj radionici djelovali su: Onesimos, Kahrilion itd. Karakteristike njegova rada su: razraena
kompozicija, detaljna muskulatura koja je izvedena kiparski, te otra karakterizacija lika. Od 13
sauvanih vaza najvie je kratera i kiliksa. Najea tema su mu junaci, posebno oni atenski
(Heraklo i Tezej), te trojanski rat. Djelovao je u razdoblju od oko 520.< do oko 500.<
Sarpedonov krater(oko 520.<)(MM, New York) - krater sa prikazom mrtvog Sarpedona kojega u
prisustvu Hermesa nose Hipnos i Tanatos. Na stranjoj strani je prikaz mladia u pripremi za rat.
Heraklo se hrva sa Antejem (oko 510.<)(Louvre, Paris) - krater sa prikazom hrvanja Herakla i
Anteja. Izraena je napetost kompozicije, a protagonisti gotovo "ispadaju" iz kadra.
Jaha (oko 510.<)(Louvre, Paris) - kiliks kojeg je oslikao Onesimos. Jaha i konj naslikani su
detaljno (griva, uzde, koplje i eir jahaa), a okvir je naznaen meandrom.
Satir i menada (oko 500.<) - kiliks sa prikazom satira kako nasre na menadu u jeku bakanalija.
Oituju se karakteristike Eufronijevog rada: napetost kompozicije i kiparski pristup.
5

Douris
Uz Eufronija i Fintiju najvei je slikar crveno figuralnog stila. Uz Eutimida i Onesimosa najvaniji
je pripadnik slikarskog pristupa kojeg karakteriziraju: precizne i tanke linije, jasna ocrtanost likova
na crnoj pozadini. Pripisuje mu se ak 40 sauvanih posuda (kiliksi, krateri, kantarosi), a 250 ih se
navodi u literarnim izvorima. Najee teme su mu iz svakodnevnog ivota, ali ima i tema iz
trojanskog rata. Djelovanjem od 500.< do 460.< prelazi i u slijedeu fazu crveno figuralnog stila.
Eos i Memnon (oko 500.<)(Louvre, Paris) - kiliks sa prikazom titanke Eos kako dri svog mrtvog
sina Memnona. Linije su gipke kao da su iscrtane perom, dinamini obrisi, anatomski detalji.
Tetida i Pelej (oko 500.<) - kiliks sa prikazom Peleja koji se bori sa Tetidom i pokuava je osvojiti
za sebe. Prikaz je bogat detaljima, osobito kod izvedbe draperije.
Dioniz i tiassi (oko 490.<) - psikter, posuda za dranje vina sa ledom, sa prikazom Dioniza i satira
koji su u pripitom stanju, a svaki od njih dri kantaros u rukama (mo mislit:).

Sarpedonov
krater

Heraklo i Antej

Jaha

Eos i Memnon

Dioniz i tiassi

Ostali slikari
Osim Eufronija i Dourisa u ranom razdoblju crnih figura djeluju: Oltos, Epiktet, Eutimid, Fintija,
Makron, Sosias, Smikros, Brygosov slikar, Berlinski slikar itd.
Epiktet - bio je Eufronijev rival, to je isticao u svojim potpisima. Radio je i kao lonar, a isticao se
preciznou crtanja. Preferirao je motive vojnika, sportaa i efeba. Djelovao je od 520.< do 500.<.
Eutimid - bio je izvrstan crta, ali je slabije prikazivao anatomiju. Omiljena tema su mu scene i
detalji bakhanalija, kao i suvremeniku mu Makronu. Djelovao u razdoblju od 510.< do 500.<.
Brygosov slikar -djelovao u radionici Brygosa. Postie tematsko jedinstvo (bakanalije, natjecanja),
te prvi uvodi sjenenje likova. 8 vaza ima njegov potpis, a prema stilu pripisuje mu se ak 250.
Berlinski slikar - pseudonim prema mjestu uvanja vaze "Hermes i satir". Atribuira mu se oko 200
vaza. Spektar tema mu je irok: trojanski rat, bogovi, junaci, svakodnevni ivot. Njegovo djelovanje
u razdoblju od 510.< do 460.< oznaava prijelaz u drugu fazu.

Predarhajska arhitektura (800.-625.<)

(Razvoj hrama)
Paralelno sa razvojem gradova i osnivanjem velikih grkih svetita (Olimpija, Samos, Delfi, Atena
itd.) zapoinje i razvoj hramske arhitekture. Oivljava se i religiozna praksa, a u svetitima se
pronalazi velik broj umjetnikih predmeta koji su nekada bili postavljani u grobove.
Konstrukcijski razvoj hrama - hramovi se u poetku u potpunosti grade od drva, s vremenom se
poinje graditi kameno postolje, a krov se radi zatite od kie gradi od opeke. Upravo e razvoj
crijepa koji dolazi sa orijenta, a koji e se po prvi puta koristiti na Posejdonovom hramu u Istmiji,
dovesti oko 600.< do gradnje kamenih hramova (Heraion u Olimpiji).
Prostorni razvoj hrama, dorski hram - prvi hramovi iz 8.st.<, te iz prve polovice 7.st.< slini su
Lefkandi heroonu, odnosno imaju pravokutni tlocrt esto sa apsidalnim zavretkom i zabatom samo
na proelju. U 7.st.< peristaza je ve prela okvir prvih eksperimenata, a naposlijetku se namee
ravan izduen oblik hrama izgraen po principima dorske arhitekture. Jezgra ranih hramova sa
ophodnim trijemom sastoji se od dugakog naosa (hekatompeda), a s peristazom koja ima dva
zabata je konstrukcijski najee povezan niz sredinjih potporanja.
6

Drer, Apolonov hram (oko 680.<) - najstariji je sauvani hram dijelom

izgraen od kamena. Zadrava mikenski megaroidni tlocrt, a dvostreni krov
na proelju poiva na dva dvostruka drvena nosaa.
Skulptura hrama - u celi hrama nalazila se bronana trijada, skulptorska
skupina koja je prikazivala boanstva Apolona, Artemidu i Letu.
Prinija, Apolonov hram (oko 670.<) - kao i hram u Dreru nalazi se na
otoku Kreti. Gotovo je identinog megaroidnog tlocrta, a novi element koji
unosi su zadebljani produeci bonih zidova predvorja, osnosno ante.
Skulptura hrama - prvi je grki hram sa sauvanim reljefima u kamenu.
Najvie sauvanih ulomaka prikazuje boicu. Sauvano je i nekoliko statua
iste boice u sjedeem poloaju. Drugi ulomci prikazuju lavove, a reljef sa
povorkom konjanika se po proporcijama pribliava slikama.
Thermon, Apolonov hram (oko 620.<) - prvi je hram sa peristazom
(5:15), izduenim pravokutnim tlocrtom i dva zabata. Krepidoma ima
samo jednu stubu, a dugaki naos bez pronaosa, te sa opistodomom,
ima niz sredinjih potporanja. Iako su stupovi i dalje od drva, ima
kamene zidove, a krov sa simom je izgraen od glinenog crijepa.
Reljefi hrama - znaaj ovog hrama je u tome i da je prvi hram sa reljefnim metopama i triglifima,
izraenima od terakote, inei ga tako prvim dorskim peripteralnim hramom.
Razvoj jonske arhitekture - jonski gradovi maloazijske obale oblikuju vlastitu kulturnu zajednicu.
Tu se jonska arhitektura brzo razvija u znaajnu varijantu grke umjetnosti. Hekatomped kao oblik
postaje polazitem za monumentalne grke jonske hramove, a ve u 8.st.< nastaju prve velike
graevine ija je odlika racionalnost konstrukcije. Osnovna razlika izmeu dorskog i jonskog je u
izboru kapitela. Na prvim jonskim hramovima sve do 500.< koristi se eolski kapitel koji je koriten
u bliskoistonoj drvenoj gradnji sa karakteristinim svijanjem volute i florealnom ornamentikom.
Kasnije u klasinom razdoblju razvija se jonski tip kapitela. Najznaajniji veliki jonski hramovi
(Artemision u Efezu, Apolonov hram u Didimi, Heraion na Samosu) grade se ve od 7.st.<. Dok
Artemision u Efezu i Apolonov hram u Didimi u konanici dobivaju promjenjenu strukturu iz
kasnog klasinog perioda, Heraion na Samosu najbolji je primjer razvoja jonske arhitekture.
Samos, Heraion (I, II, III, IV) (800.-530.<) - pojedinane faze razvitka jonskog hrama mogu se
pratiti kroz razvoj Heraiona na Samosu. Poetkom 8.st.< u malom svetita nastaje prvi veliki hram.
Heraion I - gradi se nakon 800.< i postaje prvi pravokutni izdueni
hram. U tlocrtu je hekatomped od opeke, sa nepodijeljenom celom, a
niz sredinjih drvenih potporanja nosi sljeme krova i skriva kultni kip.
Uskoro dobiva i prvi ophodni trijem koji se poklapa sa unutranjosti.
Heraion II - oko 650.< uklanjaju se aksijalni potpornji cele, te se
postavljaju dva niza potporanja uz bone zidove cele, ime se omoguio
i nesmetani pogled na kultni kip. Na proelnoj strani oblikuje se
prostrani pronaos, a oko naosa postavlja se i novi iroki ophodni trijem.
Heraion III - oko 570.< arhitekti Rekos i Teodoros poinju
gradnju prvog velikog jonskog diptera. Naos biva opasan
dvostrukim ophodnim trijemom, 9:21., a ispred trobrodne
cele sagraen je pronaos dubok pet traveja. Na proelju je
odnos stupova 8:21, radi vee irine prilaza naosu.
Heraion IV - nakon to je Heraion III izgoriu u poaru u
kasnom klasinom periodu arhitekt Polikrat gradi novi dipter,
koji u monumentalnoj mjeri preuzima staru koncepciju.
U toj su graevini razvijene vane osobine jonskog diptera: A) stupovi sa svih strana u dvostrukoj
postavi; B) formiranje dubokih proelnih trijemova; C) naglaena usmjerenost sa uvoenjem
monumentalnog prilaznog stepenita; D) poklapanje svih konstrukcijskih osi.
7

Arhajska arhitektura u Grkoj (625.-480.<)

(Arhajski hramovi i reljef)
Osnovna preokupacija hramova arhajskog doba u Grkoj je tenja prema kanonskom obliku
(heksastilni peripter). Kameni hramovi sa kamenom arhitektonskom skulpturom postaju standard.
Razvoj arhitekture dovodi do razvoja reljefa, a skulptori se oslobaaju zavisnosti stranih utjecja.
Razvoj reljefa - evolucija reljefa prolazi kroz 3 faze: A) arhitektonska skulptura izraena je od
terakote. To su plitki reljefi izvedeni slikarski, sa naglaenom polikromijom (Apolonov hram u
Termonu); B) poetkom 6.st. dolazi do zamjene terakotne skulpture sa onom od kamena vapnenca
(Artemission na Krfu). Ti reljefi su niski (friz) ili visoki (zabat), te bojani najee plavom i
crvenom bojom; C) krajem 6.st. arhitektonska skulptura se poinje izraivati od mramora (Afajin
hram na Egini). Figure na zabatima postaju puna plastika sa vlastitim postoljimam karakteristino je
postavljanje aksijalne figure na zapadu, a sva skulptura je bila bojana arkim bojama.
Razvoj stila reljefa - reljefi su na poetku arhajskog perioda izrazito ploni sa karakteristinim
preslojavanjem elemenata. S vremenom se dobiva na plastinosti, prostornosti i detaljnosti ime se
postie trodimenzionalan dojam. Usporedo s tim reljefi na dorskim frizovima prolaze kroz 3
tematske faze: A) jedna scena je prikazana kroz vie metopa; B) svaka scena je smjetena na svoju
metopu, a meusobno su tematski nepovezane; C) kombiniraju se prethodne dvije faze, odnosno
svaka scena je smjetena na svoju metopu, a sve su zajedno tematski povezane.
Olimpija, Herin hram (oko 600.<) - jedan je od prvih hramova
koji ima stupove od kamena. U arhitektonskom oblikovanju
pokazuje napredovanje prema monumentalnom obliku. Heksastilni
je dorski peripter, 6x16, ima zabat na oba proelja, pronaos i
opistodom su jednaki, a u celi se naziru zaeci prostorne ralambe.
Razvoj peristaze - slian princip u oblikovanju cele oko 550.< koristi Apolonov hram u Korintu,
6:15, koji je prvi hram s krepidomom od 3 stube. Taj razvoj dovrava Zeusov hram u Olimpiji.
Krf, Artemission (600.-580.<) - jedan je od prvih poznatih dorskih periptera
arhajskog doba. Na proelju i zaelju nalazilo se po 8 dorskih stupova.
Reljefi hrama - prvi je hram sa reljefima od vapnenca. Oba zabata sadre figure
Gorgone dedalskog stila u visokom reljefu. Gorgona je heraldistiki uokvirena
sa Pegazom, Hriasorom i panterama. Gorgona je prikazana u pokretu, sa
svojstvenim en-face stavom. Ima arhajski osmjeh, zmije na glavi i oko pasa.
Delfi, Sikionska riznica (oko 560.<) - kao i druge riznice stoji na svetom putu Apolonova svetita.
Najstarija je struktura svetita s reljefnom dekoracijom, a isti e princip slijediti Sifnijska i Atenska
riznica s razvijenijim reljefima. Tipoloki je dorski hram in antis.
Reljefi riznice - prema ustaljenom principu za prve reljefne dekoracije,
jedna scena je prikazana na vie sukcesivnih metopa, npr. "Europa na
biku" na jednoj metopi dok su na prethodnoj konjanici koji jau za njom.
Na isti nain prikazan je "lov na Kalendonskog vepra" ili brod "Argo".
Delfi, Sifnijska riznica (oko 525.<) - tipoloki je jonski hram in antis gdje su dva stupa izmeu anti
zapravo bile karijatide. Zahvaljujui obrnutoj orijentaciji, proelje hrama je na zapadu. Za razliku
od sikionske riznice sifnijska ima kontinuirani jonski friz. Osim friza sauvan je i zabat proelja.
Reljefi riznice - reljfnu dekoraciju s dominantnom
ratnom tematikom izveli su skulptori Buphalos i
Atenis. Zapadni zabat prikazuje kompoziciju
"Heraklo i Apolon u borbi za tronoac". Zapadni i
juni friz prikazuju "Skuptinu bogova" i "Trojanski
rat", a sjeverni i istoni friz imaju "Gigantomahiju".
U stilskom pogledu reljefi su manje ploni nego li u
prijanjim razdobljima, figure su anatomski bolje
razraene, to daje blagi dojam prostornosti.
8

Delfi, Atenska riznica (510.-490.<) - kao i prethodne riznice tipoloki je hram in antis, ovdje u
dorskom stilu sa dva stupa in antis i dorskim frizom sa metopama i triglifima. Atenska riznica je
prva grka graevina u potpunosti izgraena od mramora. Danas je velikim dijelom restaurirana.
Reljefi riznice - kako je riznica izgraena od strane Atenjana, tako i
sama reljefna dekoracija slavi njihova junaka Tezeja, ali i Herakla. Na
istonom zabatu prikazani su "Tezej i Piritej", a na zapadnom "Heraklo
u trojanskom ratu". Istone metope prikazuju "Amazonomahiju",
sjeverne i zapadne prikazuju "Heraklove zadatke", a june "Tezejev
ivot". U stilskom pogledu figure na zabatima i metopama pokazuju
napredak prema klasinom, ponajvie u vidu pokreta i anatomskih
detalja to se dobro oituje na metopi "Heraklo ubija kerinejsku koutu".
Atena, hram Atene Polias (oko 560.<) - hram Atene na arhajskoj akropoli kada gradom vladaju
tirani Pizistrati. Nakon ruenja akropole od strane Perzijanaca, arhajski kipovi (kurosi, kore) i
hramovi (stupovi, zabati) ostali su zakopani i sauvani. O strukturi se
ne zna mnogo, ali se zna da su mu pripadala dva sauvana zabata.
Reljefi hrama - bolje sauvani zabat ("bluebeard" zabat) sauvao je
izvorne boje zahvaljujui tome to je bio zakopan, a interpretira se na
mnogo naina. Vjerojatno je prikazivao borbu Herakla i tritona i tri
figure (vjetra) sa plavom bradom to dre simbole vjetrova u ruci.
Atena, hekatompedon (oko 525.<) - neto kasniji hram sa arhajske
akropole, sauvan tek u temeljima. Bio je dug 100 stopa (hekatompedos).
Reljefi hrama - sauvan je zabat koji prikazuje gigantomahiju. Sauvane
figure su Atena i gigant. Bolje ouvana Atena izraena je u razvijenom
arhajskom stilu to nastupa oko 525.<. Poput jonskih kora iz tog doba ima
nabranu draperiju i arhajski osmjeh, a ima i plat uz koji se preplie zmija.
Eretria, Apolonov hram (oko 525.<) - hram u Eretriji na Eubeji nije sauvao
svoju arhitektonsku strukturu. Sauvano je tek nekoliko fragmenata sa zabata.
Reljefi hrama - na zabatima je bio prikaz Tezeja i Antiope. U centru kompozicije
stajala je figura Atene koja je ovdje moda po prvi puta u skulpturi bila prikazana
u svojoj buduoj klasinoj formi, sa titom i kopljem u ruci i Gorgonom na
prsima. Kao i Atena sa hekatompeda izraena je u razvijenom arhajskom stilu.
Egina, Afajin hram (490.-470.<) - sredite je arhajskog Afajinog
svetita na Egini. Svetite je osim hrama imalo i propilon te rtvenik.
Izvorno je graen oko 490.<, a obnovljen je oko 475.< nakon to su ga
480.< dijelom poruili Perzijanci. Iza predvorja sa antama slijedi cela, u
kojoj se prvi put javlja dvokatni niz dorskih stupova to dijeli prostor u
tri broda. Nakon cele sa hrizelefantinskim kipom Afaje slijede dva
paralelna aditona. Posebnost hrama lei i u stupovima koji su monolitni.
Reljefi hrama (Gliptoteka, Mnchen) - za razliku od hrama koji
je izgraen od vapnenca sa tukaturom, te obojan bijelim vapnom,
zabatna skulptura je u potpunosti izraena od mramora. Sauvana
je bogata reljefna dekoracija. Na oba zabata je prikaz trojanskog
rata sa Atenom Afaiom u sreditu kompozicije. Dobro sauvane
figure su: leei ratnik i strijelac (istok), Atena i sifnijski strijelac
(zapad). Skulptura zapadnog zabata iz 480.<je starija te pripada
kasnoarhajskom stilu, dok skulptura istonog zabata iz oko 470.<
predstavlja zaetak strogog stila u prikazivanju figure. Sva
skulptura zabata izraena je u punoj plastici gdje figure stoje na
vlastitim postoljima. Skulptura je bila bojana plavom i crvenom
bojom. Metope peristaze i naosa ne nose reljefnu dekoraciju.
9

Arhitektura u Velikoj Grkoj i Siciliji (600.-450.<)

(Dorski kameni hramovi)
U 8.st.< dolazi do demografske ekspanzije u Grkoj. Zbog toga tijekom 8.st.< i 7.st.< dolazi do
kolonizacije podruja van Grke radi irenja puanstva. Prvo se osnivaju se "emporiji" odnosno
trgovaka sredita. Prvo takvo naselje je Eubejska kolonija Pitekusai iz oko 740.<, osnovana radi
plodnih ravnica i potrebe za uvozom plemenitih metala iz Etrurije. Ubrzo dolazi do stalne
kolonizacije naselja koja se nazivaju "Apoikie", te imaju svoj teritorij i svoje zakone, odnosno
funkcioniraju kao mali polis. Prva grka kolonija na obali Velike Grke bila je Cumae. Sibaris, Gela
i Sirakuza uskoro postaju najjae kolonije u Velikoj Grkoj, te osnivaju svoje podkolonije: Paestum,
Metapont, Megara Hibleja, Agrigento, Selinunt itd. Val kolonizacije zavrava oko 580.<
Hramska arhitektura u Velikoj Grkoj i Siciliji - hramovi izvan matine zemlje stvaraju brojne
regionalne tipove, bez mnogo zajednikih znaajki. Nastaju posebni regionalni tipovi. ire se
ophodni trijemovi, naglaava se usmjerenost te postavljaju prilazna stepenita, velikih su dimenzija,
a mogu imati i vie stupova na proelju. Najvei broj hramova je sauvan u Paestumu. Najvanije
sredite na Siciliji bila je Sirakuza, no do danas je sauvano tek kazalite, te ruevine hrama.
Paestum
Svetite u Paestumu (antikoj Posejdoniji) bilo je posveene Heri, Posejdonu i Ateni. Do danas su
dobro sauvana tri hrama: Heraion I (Bazilika) iz 550.<, Atenin (Cererin) hram iz 500.<, te Heraion
II (Posejdonov hram) iz 460.<. Osim njih vani nalazi su i kapela pored Ateninog hrama, dorskog
periptera, te grobnica skakaa u vodu. Kapela je jedan od rijetkih heroona na podruju Velike
Grke. U unutranjosti je pronaen leaj za pokojnika, 8 metalnih i keramikih posuda.
Grobnica skakaa u vodu - u jednoj podzemnoj grobnici
sauvan je rijetki primjer fresko slikarstva iz oko 460.<. Freske
su se nalazile na sva etiri zida, te na poklopcu grobne komore, a
danas su sve u lokalnom muzeju. Na sjevernom i junom zidu
bile su freske sa scenama gozbe. Na zapadnom zidu su prikazani
gosti koji dolaze na gozbu, a na istonom sluga pored kantarosa.
Na poklopcu je prikaz skakaa u vodu, koji ide u zagrobni ivot.
Paestum, Heraion I (Bazilika) (oko 550.<) - hram je graen od lokalnog
smeeg vapnenca, te je masivna arhajska arhitektura. Tipoloki je dorski
peripter, 9:15, s pronaosom, aditonom i celom koja ima sredinji niz
nosaa. Pronaos se sa tri stupa otvara u izrazito iroku peristazu.
Paestum, Heraion II (Posejdonov hram ) (oko 460.<) - jedan od najbolje
ouvanih dorskih hramova, ugleda se na Zeusov hram u Olimpiji. Tipian
je peripter, 6:14. U unutranjosti cele dvije kolonade dijele prostor u 3
broda. Dvokatna postava stupova se prvi puta javlja na tlu Velike Grke.
Agrigento
Kolonija Agrigento (antiki Akragas) osnovana je oko 580.<. Osim posvete Demetri i Perzefoni kao
boicama plodnosti jer je Sicilija bila grka itnica, u Agrigentu se grade hramovi Herakla i Here,
zatim Konkordijin hram, te Zeusov hram (Olimpeion), najambiciozniji grki hram ikada zapoet.
Krajem 5.st.< Agrigento, kao i ostale kolonije na Siciliji, pada pod naletom Kartaana. Najstariji
hram Agrigenta je Heraklov arhajski hram iz oko 540.<. Tipoloki je dorski peripter s pronaosom i
opistodomom i neralanjenom celom. Nakon provale Kartaana hram je uniten. Najbolje sauvan
hram u Agrigentu je klasini Konkordijin hram iz oko 450.<. Tipoloki je dorski heksastilni
peripter, a poput Heraklovog hram nije imao reljefnu dekoraciju.
Agrigento, Zeusov hram (Olimpeion) (510.-410.<) - najvei je dorski
hram ikad zapoet, dimenzija 52 x 110 m. Tipoloki je pseudoperipter,
7:14, ima visoku krepidomu, u kapitelnoj zoni stupa unutar interkolumnija
ima statue telemona (8 m) to zajedno sa stupovima nose arhitrav. Cela je
u unutranjosti ralanjena pilastrima, a ne zna se da li je imala krovite.
10

Selinunt
Grad Selinunt je bio kolonija s mnogo hramova, od kojih ni jedan nije atribuiran. Prvi hramovi
("A", "B", "C" i "D") grade se u arhajsko doba, u sreditu naselja, pored Demetrinog svetita. U
klasinom razdoblju hramovi "E", "F" i "G" grade se van grada. Svi variraju isto naelo uzdunog
hrama s naglaenim predvorjem, a samo "F" ima psudoperiptalni tlocrt. Svi su porueni u invaziji
Kartaana 409.<, a sauvane metope su u Arheolokom muzeju u Palermu.
Selinunt, Hram A (oko 580.<) - hram "A" je najstariji hram u Selinuntu,
nalazi se u sreditu grada. U navali Kartaana 409.< do temelja je sruen.
Reljefi hrama - sauvene metope hrama razliite su i nepovezane tematike.
Najbolje sauvana metopa je ona sa prikazom "Europe na biku", dok su
metope sa "Herkulo i kretski bik" i "Apolon" slabije sauvani.
Selinunt, Hram C (oko 540.<) - tipoloki je dorski heksastil, 6:17,
izduenog tlocrta, sa peristazom koja je na proelju poprenom
kolonadom podijeljena u dvostruki trijem, ispred kojeg je oblikovana
otvoreno stubite. Nakon provale Kartaana ostao je tek niz stupova.
Reljefi hrama - sauvane metope su razliite tematike i ne tvore
jedinstvenu ikonografsku cijelinu, odnosno tretirane su autonomno.
Najbolje sauvane metope su "Perzej i Gorgona", "Helios u koiji
sunca", "Heraklo i kerkopi". Stilski, ove metope pokazuju znatan
napredak na onu iz hrama "A". Figure se tretiraju mnogo plastinije i
izvode u visokom reljefu, a detaljima se daje znatno vea pozornost.
Selinunt, Hram E (oko 460.<) - graen je po uzoru na Zeusov hram u
Olimpiji. U konanoj izvedbi ima izdueniji tlocrt od uzora, heksastilni
peripter 6:15. Iako je poput drugih hramova nastradao pod provalom
Kartage, do danas je najbolje sauvan hram na lokalitetu Selinunt.
Reljefi hrama - sauvane metope poput predhodnih hramova nemaju
jedinstvenu ikonografiju. Dominiraju prikazi susreta bogova i boica sa
junacima. Ima najvie sauvanih metopa: "Heraklo i Hipolita", "Atena i
Enkelad", "Vjenanje Zeusa i Here", "Kanjavanje Akteja". Poput same
strukture hrama i metope pokazuju slinosti sa onima Zeusova hrama u
Olimpiji i stoga su najbolji primjer strogog stila u Selinuntu.
Segesta
U Segesti, naselju u blizini Selinunta u klasino doba gradio se hram. Osim hrama znamenito je i
kazalite takoer iz klasinog razdoblja. Gradnja su zaustavili Kartaani.
Segesta, Hram (oko 430.<) - graen je u razdoblju visoke klasike, ali
izgleda da nikada nije dovren. Bez obzira na nedovrenost, jedan je od
najmonumentalnijih dorskih periptera, a rasporedom stupova 6:14.
Dovren je do razine krova, a nema ni reljefne dekoracije na metopama.

Dedalsko kiparstvo (900.-650.<)

(Ksoanoni i bronane figurine)
Prva grka skulptura je ona dedalska iz 9.st.<. Ta skulptura bila je
sitnoga formata, izraena od terakote ili drva (ksoanoni). Karakteristike
figurina dedalskog stila su: A) frontalnost i izduenost; B) ukoenost
stava, te uski struk; B) nisko elo i stilizirana kosa, najee s kapom
polos. U 7.st.< pojavljuju se statue od bjelokosti sa umecima.
Tehnika sphyerelata - pojavljuje se i bronana skulptura, najee u
svetitima (Olimpija, Delfi itd.). Ta bronana skulptura se izraivala
tehnikom sphyrelata od drvene jezgre i lijepljenih iskucanih ploica.
11

Arhajsko kiparstvo (640.-480.<)

(Kurosi i kore)
Od 650.-580.< kipovi postaju monumentalni, od vapnenca ili mramora, pod utjecajem egipatske
skulpture. Grci egipatske ideje prenose preko Krete i Kiklada. Zaetak izrade arhajskih kipova
oznaava "Boica iz Auxerrea", oko 650.<. U isto vrijeme datira se i Kore sa Delosa koju je
posvetio Nikandar. Oba kipa pokazuju dedalske odlike: plonost, uski struk, stilizirana duga kosa
itd. Pojavom prvih kipova koji prikazuju nage muke osobe ustaljuju se dvije skupine: A) kurosi,
odnosno mladii; B) kore, odnosno djevojke ili boice. Gezela Richter razradila je evoluciju grke
arhajske skulpture. Poredale je kipove kurosa i kora po starosti ovisno o kakvoi modelacije.
Razvoj kurosa
Kuros iz Souniona (oko 620.<) - izraen je u frontalnom i krutom stavu, visine 3m. Ima iskorak
noge ije koljeno je paralelno s onim stranje noge. Ruke su uz tijelo, kosa je duga, a oi zatvorene.
Kurosi Kleobis i Biton iz Delfa (oko 600.<) - pokazuju napredak u oblikovanju tijela koje je
plastinije, slabi veza sa kamenim blokom. Prikazuje dvoje mladia vezanih uz mitoloku priu.
Moskoforos (oko 570.<) - tip kurosa nosaa. Detaljnije oblikovanje tijela, snaniji raskorak, pojava
arhajskog osmjeha, isprepletena i detaljna frizura smjetaju ga u srednji arhajski stil.
Rampin jaha (oko 540.<)(Louvre, Paris) - prikazuje jahaa na konju. Prikazuje odlike srednje
arhajskog stila: detaljnija obrada, stilizirana kosa i brada, arhajski osmjeh
Kroisos iz Anavisosa (oko 525.<) - jedan je od rijetkih primjera nadgrobne skulpture, Kroisos je
umro u bitci. Ima detaljnu anatomiju i obradu lica. Stoji na prijelazu u kasni arhajski stil.
Kuros Aristodikos (oko 510.<) - pripada kasnom arhajskom stilu. Anatomija je detaljnija, jaa
naturalizam, frizura je kratka, ali stav jo uvijek ostaje ukoen.
Kritija - Mladi (oko 490.<) - prvi je poznati samostojei kip. Iako sadri kruta arhajska obiljeja,
ima proraunatu asimetriju, osovina tijela blago je zaobljena u obliku slova S, a pokazuje i
naznake kontraposta. U facijalnoj ekspresiji arhajski osmjeh je zamjenjen izrazom zamiljenosti.
Razvoj kora
Kore prolaze kroz iste stilske razvojne faze poput kurosa, a razlikuju se i po vrsti odjee: A) Kore u
dorskim peplosima; B) Kore u jonskim hitonu i kimationu. Istiu se i posebne grupe poput onih na
Samosu koje su bile zavjetni darovi Heri. Najvei broj kora pronaen je na Atenskoj akropoli.
Kore u dorskom peplosu (oko 530.<) - nalik je na blok kamena kao i prvotne kore, struk naglaen.
Pod tekom tkaninom peplosa naziru se vrste obline. Stilizirana kosa, prirodniji osmjeh.
Kore u jonskom hitonu i himationu (oko 520.<) - za razliku od dorske kore, ova ima raskonu
odjeu koja lepra. Jednu takvu izradio je slavni arhajski kipar Antenor.

Kleobis i Biton

Rampin jaha

Kritijin djeak

Dorska kore

Jonska kore

12

Klasino razdoblje
Na povijesnom planu poetak klasinog doba Grke civilizacije obiljeili su ratovi sa Perzijancima
od 490. do 479.<. Tada dolazi i do razvoja knjievnosti, filozofije, matematike itd. Na podruju
umjetnosti manifestira se nekoliko fenomena: A) dolazi do pojave umjetnika koji postiu veliku
slavu za vrijeme svoga djelovanja. Slikar Zeuxis postie toliku slavu i bogatstvo da svoja djela daje
besplatno smatrajui ih neprocjenjivima; B) razvija se teorija umjetnosti, odnosno sami umjetnici
raspravljaju i piu o pravilima u umjetnosti. Kipar Eufranor pie djelo "Simetrija", a Poliklet pie
djelo "Kanon" u kojemu odreuje proporcije potrebne za izraivanje lijepog ljudskog tijela
posveujui tako svu panju izradi umjetnikog djela a ne njegovoj namjeni. Razvija se
terminologija umjetnosti, "mokra draperija", "skopasov pogled". C) djela klasinog perioda ostati e
iznimno cijenjena sve do dananjih dana.

Kiparstvo rane klasike (480.-450.<)

(Strogi stil)
Poetkom 5.st.< na podruju kiparstva dolazi do prijelaza na naturalizam, odnosno pojave "strogog
stila" u kiparstvu. To se oituje na: A) veoj prirodnosti kipova koji imaju realistiniju i detaljniju
anatomiju; B) promjeni impostacije, odnosno uvoenju balansa u stav i pokreta dijelova tijela koje
je asimetrino, to predstavlja rani kontrapost; C) nestajanju arhajskog osmjeha i uvoenju nove
facijalne ekspresije koja djeluje ozbiljno (strogo), to prije predstavlja novi ideal u prikazivanju a ne
odraz trenutanog stanja u Grkoj; D) frizura je u pravilu kratka i uredno poeljana, a brada ima
karakteristian izdueni (otri) oblik.
Tehnika "izgubljenog voska" - od ranoklasinog razdoblja kipovi se vie ne izrauju od mramora,
ve gotovo iskljuivo u tehnici izgubljenog voska, odnosno od bronce. Ta tehnika je omoguila
mnogo veu slobodu poloaja, to se najbolje oituje na raznolikom poloaju ruku. Za dobivanje
jedne takve statue potrebno je proi kroz nekoliko koraka: A) izraivanje drvenog "kostura"; B)
oblaganje terakotom radi formiranja "tijela"; C) presvlaenje slojem voska; D) oblaganje drugim
slojem terakote; E) uvrivanje metalnim klinovima; F) dobiveni model se grije, te se time rastapa
vosak to izlazi kroz predviene otvore na dnu statue; G) ulijevanje kipue bronce kroz otvor na
vrhu statue; H) razbijanje terakotnih slojeva, ime se dobiva uplji bronani kip.
Detalji tijela poput usana i oiju izrauju se u drugim materijalima (srebro, olovo, staklena pasta).
Najranija poznata statua u tehnici izgubljenog voska je kuros Apolon iz Pireja iz oko 525.<. Osim
ove tehnike kipovi se rade i u hrizelefantinu ili terakoti gdje vrijedan primjerak predstavlja
terakotna skupina sa Zeusom i Ganimedom iz oko 470.< pronaena u Olimpiji.
Pitanje originala i rimskih adaptacija - vrlo je malo sauvanih bronanih originala, a mnogo vie
rimskih mramornih adaptacija izgubljenih grkih originala. Ti kopisti to su radili prema rimskim
narudbama najee su bili upravo Grci. Upravo zbog velikog broja helenistikih i rimskih
adaptacija neki teoretiari su smatrali da bi se grko kiparstvo trebalo prouavati samo preko
originala. Takav princip je naputen radi premalog broja originala i nemogunosti pregleda
cjelokupne povijeti grkog kiparstva. U svrhu odreivanja datacije i atribucije spomenika, uz
originale se u obzir uzimaju i brojne rimske adaptacije, fragmenti te literarni zapisi.
Kritija i Nesiot - Harmodije i Aristogikon (Tiranoubojice) (477.-476.<) - kiparska grupa koja
prikazuje Harmodija i Aristogikona, ubojice posljednjeg tiranina iz loze Pizistrata, izvorno je bila
djelo arhajskog atenskog kipara Antenora sa kraja 6.st.<. To djelo Perzijanci nakon pljakanja
Akropole odvode u Persepolis. Oko 475.< kopiju te grupe u bronci izrauju Kritija i Nesiot.
Aleksandar Veliki nakon osvajanja Persepolisa vraa Antenorovu skupinu u Atenu, a od tada dvije
grupe stoje jedna uz drugu. Originali do danas nije sauvani, ve samo rimska adaptacija. Pokazuje
sve karakteristike strogog stila: detaljna anatomija, pokrenuto tijelo u prostoru sa blagim
kontrapostom, ozbiljan izraz lica, te kratka poeljana frizura.
13

Auriga iz Delfa (478.-474.<) - originalni bronani kip vozaa bojnih kola ostatak je kompozicije u
kojoj je bilo i est konja, te dvoje sluga. Tu skupinu dao je izraditi Gelon iz Gele u ast pobjede
Polizala na Pitijskim igrama 478.<. Auriga je prikazan u dugom hitonu sa realistinom i snanom
okomitom draperijom. Njegov stav je prirodan, tijelo i glava usmjereni su prema konjima, a ruke
dre uzde. Ima sauvane zube od srebra, oi od staklene paste, te usne obojane bakrom.
Artemisium Posejdon/Zeus (oko 460.<)(Arheoloki muzej, Atena) - originalni bronani kip
boanstva. Stoji u snanom raskoraku, sa tipinim ranim kontrapostom gdje je teina tijela veim
dijelom oslonjena na prednju (lijevu) nogu, a manje na stranju (desnu). Kratka skupljena kosa i
otra duga brada upuuju da kip predstavlja boga Zeusa ili Posejdona, a nedostatak atributa (munje
ili tridenta) u desnoj ruci, oteavaju konanu atribuciju odreenom boanstvu.
Prvi kipari klasinog razdoblja
Hagelades - prvi je veliki kipar klasinog razdoblja. Rodom je iz Argosa, a bio je uitelj Mironu,
Fidiji i Polikletu. Nijedno njegovo djelo nije sauvano, a moda je autor Artemisium boga.
Ostali kipari - za razvoj grkog kiparstva zasluan je velik broj radionica. Razvijaju se sredita
poput Egine, Argosa, Korinta, Beocije i Sikiona gdje djeluju kipari: Glaukija, Onat, Kalamis itd.
Miron
Miron je roen u Eluteri, na granici Beocije i Atike. Veinu svojih djela izradio je od 460. do 440.<.
Radio je u eginskoj bronci. Veina kipova poznata je samo iz zapisa, a rijetke su rimske adaptacije
originala. Tematski, od oko 20 njegovih djela njih 10 su statue bogova, 7 statua predstavlja atlete, a
napravio je i statuu ivotinje ("Junicu"). Njegovi najpoznatiji bogovi: "Minerva i satir"; "Hekata" za
hram u Egini itd. Najpoznatiji atleti: "Diskobolos" i "Ladas". Ladas je bio neobian kip koji je
predstavljao pobjednika utrke pjeaka. Bio je prikazan otvorenih usta i pognutog stava nakon utrke
kako pokuava doi do daha. Taj neobian izbor teme gdje je naglaen kratki trenutak radnje, te
zaokupljanost anatomijom i balansom glavne su karakteristike Mironova rada. Nije bio zaokupljen
facijalnom ekspresijom. Izraivao je i reljefe, npr. Ludovisi reljef, stela "Umorna Atena".
Diskobolos (oko 450.<)(Lancelotti, Rim i Townley, BM) - prvi je znaajni kip na prijelazu u
visoku klasiku. Original nije sauvan, ali je poznat velik broj rimskih adaptacija u mramoru, te
modernih bronanih rekonstrukcija. Lancelotti adaptacija prikazuje bacaa diska ija glava prati
disk, dok Townley adaptacija prikazuje bacaa diska ija glava je okrenuta od diska. Tijelo je
snano zaokrenuto, sa detaljnom miiavom anatomijom, dok je lice bezizraajno i arhaino.
Atena i Marsija (oko 450.<) - kip koji je stajao na Akropoli. Original nije sauvan, a postoji
nekoliko rimskih adaptacija u mramoru. Prikazuje kratak i iv trenutak radnje gdje Marsija posee
za frulom na podu, ali u strahu od Atene koja mu stoji na putu energino uzmie natrag.
Ratnik A i ratnik B iz Riacea (460.-440.<)(Arheoloki muzej, Reggio Calabria) - originalni
bronani kipovi pronaeni u brodolomu kod Riacea. Moda su dio kompozicije od 16 figura,
podignute u Delfima u ast pobjede kod Maratona. Ako jesu, onda prikazuju atenske heroje koji su
sudjelovali u bitci pod vojskovoom Militijadom. Imaju sauvane oi od bjelokosti, zube od srebra
i bakrena usta. U anatomskoj grai pokazuju izvjesni napredak, ali realistian prikaz glava, razliit
od idealizma visoke klasike smjeta ih u strogi stil. Moda pripadaju Fidijinoj radionici.

Tiranoubojice

Auriga iz
Delfa

Artemisium
bog

Diskobolos

Ratnik A

Ratnik B
14

Arhitektura rane klasike 480.-450.<

(Strogi stil u Olimpiji)
Olimpija
Olimpija se nalazi na sjeverozapadnom dijelu Peloponeza u pokrajini Elidi. Zeusovo svetite je
smjeteno u podnoju breuljka Kronos, na plodnoj ravnici. Pouzdano se zna da su se od 776.< u
Olimpiji odravale i olimpijske igre, a to je prvi sigurni datum od koga se rauna grka povijest.
Razvoj svetita - temenos svetita ima oblik nepravilnog
etverokuta 200 x 175 m. U 8.st., geometrijskom periodu
grke civilizacije, svetite u Olimpiji zapoinje svoj
razvoj. Oivljava se religiozna praksa tovanja bogova.
Najstariji nalaze predstavljaju tisue bronanih figurine
konja, drugih ivotinja, te antropomorfnih statua koje su
bile zavjetni darovi pobjednika Olimpijskih igara.
Zoomorfne figurine konja najee su bile sastavni dio
tronoca. Najstarije gradnje svetita su Arhajski Heraion,
te klasine i arhajske riznice. U klasino doba gradi se
najvanija graevine svetita, Zeusov hram. Krajem
4.st.< gradi se tolos Filipeion. U helenistikom razdoblju
grade se gimnazij i palestra.
Olimpija, Zeusov hram (468.-457.<) - izgradio ga je
Libon iz Elide u razdoblju od 468.-457.<. Za gradnju je
koriten vapnenac, a crijepovi i skulptorski ukras bili su od
mramora sa Parosa. Tipoloki je heksastilni dorski peripter,
6:13., dimenzija 64 x 28 m, sa dominacijom peristaze nad
naosom. Pronaos i opistodom hrama su identini, a cela je
sa dvije kolonade stupova podijeljena u trobrodan prostor.
Reljefi hrama - skulptorska dekoracija hrama predstavlja najbolju
skupinu strogog stila. Istoni zabat - "Priprema za utrku Pelopa i
Enomaja"; Zapadni zabat: "Kentauromahija" sa bogom Apolonom u
sreditu kompozicije koji ravna bitkom, te Piritojem i Tezejem u
borbi sa kentaurima. Reljefne metope su se nalazile na prednjim
zidovima cele, a danas se uvaju dijelom u Louvreu. Te metope se
kompozicijski kombiniraju sa zabatnim kompozicijama. Tako
metope pronaosa, ispod zabatne skupine sa Utrkom Pelopa i
Enomaja, prikazuje Herakla u stanju mirovanja nakon obavljanja
zadatka. Time se u vidu poetske statinosti postie jedinstvo ovih
dviju skulptorskih kompozicija istonog proelja. U potpunoj
suprotnosti su metope opistodoma sa prikazom Herakla u akciji kod
obavljanja zadatka. Ovdje je Heraklo prikazan u ivim
kompozicijama (dijagonalna, vertikalna, "X"), ime se postie
jedinstvo sa dinaminom i razigranom temom kentauromahije na
zapadu. Ukupno gledajui, skulptura Zeusovog hrama ima
realistiki izraz sa jednostavnim, strogim linijama i formama. Ipak,
sloenost likova i sloboda pokreta, te oslobaanje figura krutosti i
ukoenosti pribliava tu skulpturu razvijenom klasinom stilu. U
celi je stajao hrizelefantinski kip Zeusa na prijestolju.

15

Kiparstvo visoke klasike (450.-420.<)

(Fidija i Poliklet)
Od sredine 5.st.< dolazi do stilskih promjena na podruju kiparstva. Najvanije karakteristike
kiparstva visoke klasike su: A) ekspresija lica vie nije "stroga" ve poprima misaoni (idealizirani)
pogled; B) anatomska graa izvedena je detaljno i idealizirano poput ekspresije lica; C) kontrapost
je znatno izraeniji, a razliiti kipari ga izvode na sebi svojstven nain dajui time statuama itav
niz razliitih izbalansiranih stavova. Kiparstvo visoke klasike obiljeilo je stvaralatvo Fidije i
Polikleta. Oni, zajedno sa ostalim kiparima, najvei broj kipova izrauju u tehnici izgubljenog
voska. Osim bronanih kipova, visoku klasiku obiljeava i izrada hrizelefantinskih kipova.
Tehnika "hrizelefantin" - osnova statue se izrauje od drva ili mramora. Na osnovu se zatim
aplicira slonovaa ili zlato, i to najee tako da se bjelokost koristi za otkrivene dijelove tijela (lice,
ruke, noge), a zlato za odjeu (hiton i himation, pokrov za glavu, sandale itd.). Iako je tehnika
hrizelefantina bila koritena jo u arhajskom dobu, no tek za vrijeme Fidije biva iroko koritena.
Fidija
Malo je pouzdanih podataka o njegovom ivotu. Plutarh navodi da je Fidija roen u Ateni.
Umjetniku karijeru zapoeo je kao slikar, a nastavio kao arhitekt i kipar. Bio je blizak Periklov
prijatelj, a ujedno i nadzornik svih radova na Akropoli. Iako je bio nadzornik radova, vjerojatno nije
radio na reljefima Partenona i drugih hramova na Akropoli. Najvei dio posla obavili su kipari iz
njegove kole: Kresilas, Alkamen, Agorakrit, Praksitel Stariji, Kolot, pa ak i filozof Sokrat. Svi ti
kipari bili su redom vrsni umjetnici, a za Kolota se smatra da je imao velike zasluge za izradu
hrizelefantinskih Zeusa i Atene Partenos. Iako je izradio dvostruko vie statua od Mirona, samo njih
nekoliko je sauvano kao rimske adaptacije. Tematski, veinom je izraivao statue boanstava,
meu kojima se istie ak 7 Atena. Najpoznatija djela su mu kolosalne hrizelefantinske statue:
"Zeus" za Zeusov hram u Olimpiji i "Atena Partenos" za Partenon. Najvanija bronana statua je
"Atena Promahos". Trea izrazito vana Atena je "Atena Lemnos", takoer u bronci. Izradio je i
Amazonku Mattei tipa za Artemission u Efezu koja je osvojila tree mjesto na natjecanju. Uz Atenu
Lemnos i Amazonku meu kipove sauvane u adaptacijama spada nekoliko njegovih ranijih djela:
"Tiber Apolon", jedno od najranijih djela; "Apolon Kassel", kip koji je stajao na Akropoli ispred
Partenona kao zavjetni dar za odvraanje zla; "Ludovisi Hermes", kip Hermesa Psyhopomposa
(vodia dua) koji se rukom obraa pokojniku; "Anakreont", kip koji prikazuje pijanog pjesnika.
Ve na tim kipovima iskazuju se kljune karakteristike Fidijina rada: A) vitkost, elegancija, figure;
B) misaoni pogled; C) uski i zbijeni kontrapost sa obje noge vrsto na tlu, te lagani pokret bokova..
Zeus u Olimpiji (440.-430.<) - hrizelefantinski kip koji nema kopija ni u monumentalnoj plastici,
ni kao sitna plastika. Izgled kipa se saznaje preko rimskih kovanica iz doba Hadrijana. Iz zapisa se
saznaje kako je kip bio visok oko 13 m. Zeus je bio prikazan kako sjedi na prijestolju izraenom od
fine bjelokosti i cedrovine, obogaeno figuralnom dekoracijom. Na bazi kipa bio je reljef sa scenom
Roenja Afrodite. Sam Zeus bio je prikazan samo u himationu i sandalama, sa ezlom u lijevoj ruci
i kipom Nike u desnoj ruci oslonjenoj na prijestolje. Na glavi je imao lovorov vijenac, a ekspresija
njegova lica prikazivala ga je kao dobrog gospodara sa smirenim i misaonim pogledom.
Atena Partenos (450.-440.<) - hrizelefantinski kip teak 1130 kg zlata i visok oko 9 m, posveen
438.< na Panatenejskim sveanostima. Na glavi je imala ljem sa sfingom i dva grifona, u desnoj
ruci imala je figuru Nike, a u lijevoj koplje i tit sa reljefima amazonomahije i gigantomahije.
Sandale su nosile reljef iz kentauromahije, dok je na bazi kipa bio reljef sa Roenjem Pandore. Za
razliku od Zeusa ostavlja kiast dojam. Od replika istie se "Varvakeion Atena", kao sitna plastika.
Atena Promahos (450.-440.<) - kolosalna bronana statua Atene koja je stajala na ulazu u Atenino
podruje akropole. Stilski je izraena slino, ali jednostavnije od Atene Partenos.
Atena Lemnos (450.-440.<)(Muzej, Dresden) - bronani kip koji su od Fidije naruili atenski
kolonisti na otoku Lemnosu. Spajanjem dijela tijela iz Dresdena i glave iz Bologne dobivena je
konana adaptacija. Lijeva ruka joj je oslonjena na koplje, dok u desnoj dri ljem u koji joj je
uperen blagi misaoni pogled koji ju ini najljepim Fidijinim djelom.
16

Apolon
Kassel

Zeus Olimpijski

Atena Partenos

Atena Promahos

Atena Lemnos

Poliklet
Rodom je iz Argosa, suvremenik je Mironu i Fidiji te Hageladov uenik. Izrauje u Delskoj bronci.
Pripisuje mu se oko 20 statua, po temama bliskih Mironovim djelima jer prikazuju boanstva i
atlete. U zapisima stoji da je poput Fidije svoje najznaajnije djelo izradio u hrizelefantinu. To je
bila Hera za Heraion u Argosu, no taj kip je u potpunosti uniten poput Fidijinih. Najpoznatija djela
su mu atleti "Doriforos", "Diadumenos". Osim njih tu je i "Diskoforos" sauvan u sitnoj plastici, a
jedna kopija uva se u Zagrebu. Njegova "Amazonka Sciarra" za Artemission na Efezu pobjedila je
na natjecanju. Svi njegovi kipovi odlikuju se jedinstvenim proporcijama tijela koje on iznosi u djelu
"Kanon". Taj kanon temelji se na matematikim pravilima gdje je odnos glave prema ostatku tijela
1:7. Tijela njegovih kipova stoje u savrenom balansu gdje je sva teina na jednoj nozi. Istie
muskulaturu i nagost, a zanemaruje izraz lica. Frizuru izrauje sa simetrinim pramenovima.
Doriforos (450.-440.<)(Arheoloki muzej, Napulj) - sauvano je nekoliko mramornih adaptacija.
U ovom djelu Poliklet ostvaruje svoje ideje izreene u kanonu. Prikazuje nagog atletu kojemu
teina tijela poiva ne desnoj nozi kojom istupa naprijed, dok je lijeva povuena u natrag i samo se
oslanja na pod. Kao protutea desnoj nozi lijeva ruka dri koplje, dok je desna oputena i u stanju
mirovanja. Postie izraziti kontrapost, sa savrenim balansom dijelova tijela u pokretu i mirovanju.
Diadumenos (430.-420.<)(Arheoloki muzej, Napulj) - mramorna adaptacija Diadumenosa jedna
je od najranijih antikih kopija, pronaena na Delosu oko 100.<. Prikazuje atletu pobjednika
natjecanja koji stavlja vrpcu na glavu. Iako je po osnovnim znaajkama jednak Doriforu (stav nogu
i proporcije), detaljniji je i pokazuje vie pokreta. Glava je okrenuta udesno dok oi prate rad ruku.
Kresilas
Podrijetlom je sa Kidonije na Kreti. Poznat je ponajprije po tome to je izradio Periklov idealizirani
portret. Izradio je i jednu "Amazonku" za Artemission u Efezu, te hermu "Atene".

Periklo
Doriforos

Diadumenos

Diskoforos

Amazonka

17

Kiparstvo zrele klasike klasike (420.-380.<)

(Bogati stil)
Majstori bogate klasike u svom stvaralatvu prebacuju teite na "slikarski" pristup, koji ima za cilj
da vie otkriva. Vaan preduvjet za ovo je primjena mokre draperije na figurama boica koje tako
ostavljaju dojam prozranosti. Figure imaju raznolikije poze i pokazuju vie pokrenutosti. Ovu
novu tendenciju u kiparstvu prate i dostignua u arhitekturi (izum korintskog kapitela).
Kipari bogate klasike
Alkamen - jedan je od najvanijih potomaka Fidijine kole, najpoznatiji po izradi "Karijatida" na
Erehteionu. U svojem radu on je tradicionalist koji ne usvaja principe bogatog stila. Pripisuju mu
se: "Afrodita Dafne tipa" sauvana u rimskim kopijama, "Ares Borghese", mladi sa ljemom na
glavi i maem u ruci; "Hermes Propylaios" itd. Radio je i skulpturu Hefestejona.
Agorakrit - drugi vani potomak Fidijine kole. Najpoznatije djelo mu je "Nemeza iz Ramnusa",
prikazana sa posudom i granicom, a na bazi kipa bila je pria o Heleni.
Peonije - za njega se zna samo da je izradio kip "Nike" 425.< kao zavjetni dar svetitu u Olimpiji za
pobjedu Mesenjana nad Spartancima. Kip je sauvan u originalu i predstavlja jedno od prvih
ostvarenja u mokroj draperiji. Peonijev stil je znatno slobodniji i "bogatiji" od Alkamenovog.
Kalimah - prema stili najblii je Peonijevim elegantnim ostvarenjima. Najpoznatiji kip poznat
preko rimskih kopija mu je "Draesna Afrodita", u Rimu kao "Venera Genetrix"

Karijatide

Ares

Nemeza

Nika

Afrodita

Arhitektura visoke i zrele klasike 450.-380.<

(Partenonsko doba i bogato zrelo doba)
Arhitektura razvijene klasike dijeli se na: A) Partenonsko ili Periklovo doba (450.-420.<); Bogato
zrelo doba (420.-380.<) vrijeme je opsenog reljefnog ukraavanja hramova. U arhitektonskim
oblicima, ali i u arhitektonskoj skulpturi hramovi ovog razdoblja preuzimaju kanonsku formulu
uspostavljenu na Zeusovom hramu u Olimpiji. Prevladavaju dorski hramovi, koji kombiniraju
vanjsku dorsku formu sa unutranjim jonskim elementima. To se odnosi na izradu neprekinutog
jonskog reljefa na frizu naosa, ime se postie jedinstvena naracija. Osim jonskih, zahvaljujui
izumu korintskog reda, krajem 5.st.< u arhitektonski interijer uskoro se uvodi i korintski red.
Atenska agora
Atenska agora nema plansku ideju ve se razvija prema dinamici procesa razvijanja Atene u veliki
grad i najveu silu Grke. Sa sjeverozapada agoru dijagonalno presjeca Panatenejski put koji vodi
na jugoistok prema Akropoli. Najstarija i najvanija skupina javnih zgrada, nastalih jo za vrijeme
tiranina Pizistrata, protee se kroz istonu padinu breuljka na kojemu stoji hram Hefesteion
(Teseion). Agora se okruuje trijemovima tijekom vie stoljea.
18

Atena, Agora, Hefesteion (Teseion) (449.-440.<) - arhitekti hrama bili

su Koreb i Kalikrat. Tipoloki je dorski heksastilni peripter, 6:13. Ima
pronaos i opistodom, a u celi je postava jonskih stupova u obliku slova
"pi", te se tako oblikuje prostor za zadravanje. U celi su stajali kipovi
Hefesta i Atene, prikazanih na karakteristian nain sa atributima.
Reljefi hrama - peristaza ima dorski friz. Od tog friza sauvan je dio
istonih metopa sa Heraklovim zadacima, te po 4 metope na jugoistoku i
sjeveroistoku sa Tezejevim djelima. Naos ima jonski friz koji je figuralno
ispunjen na istoku i zapadu. Na istoku je reljef sa scenama iz
amazonomahije, dok je na zapadu reljef sa scenama iz kentauromahije.
Atenska akropola
Atenska akropola je bilo mjesto gdje se svake 4 godine slavio roendan Atene u obliku "Velikih
Panateneja". Od kraja bronanog doba postepeno gubi fortifikacijski karakter, te koncem 6.st.<
postaje sredinjim svetitem Atike. Kroz 6.st.< tirani Pizistrati tu grade hram Atene Polias, a kasnije
i hram hekatompedon iz kojega e se u 5.st.< izroditi Partenon. Te arhajske hramove 480.< rue
Perzijanci, a od 449.< pod demokratskom vladavinom Perikla dolazi do obnove svih graevina.
Najvanije graevine klasinog doba na Akropoli su: Partenon, Propileji, hram Atene Nike i
Erehteion. Uz njih vane graevine akropole bile su i one u Artemidinom, te Zeusovom podruje,
no one danas nisu sauvane. Na junoj padini akropole 429.< radi velike kugu utemeljeno je
Asklepijevo svetite koje dobiva hram i lijeiline trijemove. Krajem 5.st.< i poetkom 4.st.< na
junoj padini grade se i Dionizijevo kazalite, te Periklov odeon.
Atena, Akropola, Partenon (447.-432.<) - dananjem Partenonu
je prethodio stariji hram boice Atene koji je u razdoblju od 500.<
do 480.< zamjenio jo stariji hekatompedon iz doba Pizistrata. Taj
stariji Partenon bio je arhajski dorski heksastilni peripter, 6:16,
koji je poruen 480.< u ratu s Perzijancima. Novi Partenon gradi
se od 449.< nakon Periklova dolaska na vlast, pod arhitektima
Iktinom i Kalikratom, te nadzornikom Fidijom. U potpunosti je izgraen od pentelikog mramora, u
vrijednosti od 500 talenata. Tipoloki, Partenon je dorski oktastilni peripter, 8:17. Ima heksastilni
pronaos i opistodom, te neuobiajeno iroku celu koja ima postavu stupova u obliku slova "pi", to
postaje atiki standard. Iza cele je zasebna prostorija, aditon Partenos. Ima uravnoteen sklad,
savrene proporcije, te koristi optika zakrivljenja. Jonski element pronalazi se na frizu naosa, koji
je kontinuiran. U unutranjosti je stajao hrizelefantinski kip Atene Parthenos.
Reljefi hrama (BM, London) - reljefe je izradila Fidijina kola. U 19.st. Lord
Elgin je sakupio dijelove skulpture razruenog Partenona i odnio ih u Britaniju, a
danas se friz, zabati i velik dio metopa nalaze u British Museumu u Londonu. A)
Istoni zabat - prikazuje "Atenino roenje". Sauvane su figure Dioniza, zatim
Demetre Perzefone i Hekate, Dione Afrodite i Hestije, te konjske glave na rubu
zabata koje simboliziraju koiju sunca i koiju mjeseca; Zapadni zabat - prikazuje
"Borbu Atene i Posejdona za grad Atenu". Sauvana je figura kralja Kerkopsa, te
fragmenti drugih. Zabatne figure su izvedene kao puna plastika, te su umetnute u
zabatni okvir. Pokazuju odlike visoke klasike: anatomska preciznost i detaljnost,
enske figure u mokroj draperiji, idealizirane i smirene crte lica. B) Metope:
istok- gigantomahija, jug - kentauromahija; zapad - amazonomahija; sjever Trojanski rat. C) Panatenejski friz - neprekinuti friz dugaak je oko
160m. Prikazuje Panatenejske sveanosti iji je poetak na zapadu sa
pripremom za ophod. Sa sjeverne i june strane tee konjiki ophod sa
povorkom koja nosi zavjetne prinose. Friz zavrava na istoku gdje je
prikazano prinoenje peplosa boici Ateni, te skuptina bogova. Figure
metopa i friza izvedene su u reljefu, te pokazuju jednake karakteristike
poput onih na zabatu. Sve su bojane, ponegdje i sa metalnim dodacima.
19

Atena, Akropola, Propileji (437.-432.<) - sagradio ih je arhitekt

Mneziklo, odmah nakon izgradnje Partenona. Propileji su sluili kao
monumentalno predvorje akropole. Izgraeni su kao fasada hrama, a
sastoje se od: A) Procesijskog puta prema Akropoli; B) Ulaza sa pet
prolaza i trijemom; C) Bonih krila. Samo jedno od 4 krila je dovreno,
te je sluilo kao pinakoteka za izlaganje slika. U unutranjosti propileja
strop je kasetiran, a tu se upotrebljuje i jonski red.
Atena, Akropola, Nika Apteros (427.-424.<) - izgradio ga je arhitekt
Kalikrat, a kao i kod drugih graevina akropole kao graevni materijal
koristi se mramor. To je jonski hram na bastionu juno od propileja. Po
tipologiji je tetrastilni amfiprostil. Cela nema pronaos, a prema trijemu
se otvara sa neuobiajenim postavom stupaca. Oko 410.< parapet
bastiona hrama dobiva reljefe izvedene u bogatom zrelom stilu.
Reljefi hrama - reljefi su izvedeni na jonskom kontinuiranom frizu. Na
istonom frizu je prikazana "Skuptina bogova", na sjevernom i junom
frizu izraena je kompozicija "Bitka Grka i Perzijanaca kod Plateje", u
ast pobjede Atenjana. Na zapadu je "Borba Atenjana i Beotijanaca".
Niski reljefi parapeta na bastionu prikazuju procesiju boica Nika u
mokroj draperiji koje se spremaju na rtvu boici Ateni.
Atena, Akropola, Erehteion (421.-406.<) - izgradio ga je arhitekt
Filoklet, a skulptorski dekorirao Alkamen. Po tipologiji je jonski hram
neobinih proporcija. Prostorija uz istoni heksastilni trijem posveena
je Ateni, dok je na suprotnoj strani Posejdonov prostor prema zapadu
otvoren polustupovima, a uz njega je i Erehtejevo, te i Kerkopsovo
podruje. Iz Posejdonova prostora izlazi se na sjeverni i juni trijem.
Vei, sjeverni trijem izgraen je na nioj razini od ostatka hrama, dok
manji juni trijem umjesto stupova ima karijatide koje je izradio
Alkamen. Unutar hrama uvali su se: sveti plamen i ksoanon Atene
(drveni kip), te peplosi to su se nosili Panatenejskim sveanostima,
koje su uvale elgastine. U blizini hrama nalaze se i dvorite za kult, maslinovo drvo i Zeusov oltar.
Reljefi hrama - friz je bio bogato ukraen sa listolikim uzorcima antemija te figuralnim frizom,
dok su zabati ostali prazni. Oteenost friza onemoguuje identifikaciju ikonografije. Zanimljivost
friza je tehniki neobina izvedba, s bijelim mramornim figurama na pojasu plavkastog vapnenca.
Ostala Grka sredita
Osim u Ateni, klasini dorski hramovi u vrijeme zrele klasike grade se diljem Grke. Najpoznatiji
od njih su Posejdonov hram na Rtu Sounionu, Apolonov hram u Bassi, te Apolonov hram na
Delosu. Od ostalih hramova istie se hram u Ramnusu, posveen Niktinoj keri Nemezi. Hram je
kao dorski peripter izgradio arhitekt Koreb oko 435.<. Posebno mjesto u arhitekturi svetita
zauzima Telesterion u Eleuzini.
Rt Sounion, Posejdonov hram (oko 440.<) - hram posveen
bogu Posejdonu koji se nalazio u Atici, na rtu Sounion. Imao je
velik znaaj za pomorce, a to je bilo i podruje za iskrcavanje
atenske vojske. Izgradio ga je arhitekt Koreb. U tipologiji je
klasini dorski heksastilni peripter, sa irokim kanelirama kojih
je stoga bilo samo 16, zbog ega su bile vidljive i sa puine.
Reljefi hrama - od reljefne dekoracije sauvani su tek
fragmenti. Dok je na peristazi hrama bio dorski friz metopa i
triglifa, naos je imao kontinuirani jonski friz.

20

Eleuzina, Telesterion (430.-420.<) - u Eleuzini ve za vrijeme Pizistrata

svetite Demetre dobiva zidine, a za vrijeme Perikla svetite se razvija pod
arhitektom Iktinom. Potpuno se obnavlja u Hadrijanovo doba. Telesterion
je hram kvadratnog oblika koji uz zidove na sve etiri strane ima tribine za
5000 sudionika. Strop dvorane nosi 6 redova od 7 jonskih stupova. U
sreditu ume stupova je aditon. U 4.st.< graevina je dobila novi iroki
trijem sa 12 stupova na proelju.
Delos, Apolonov hram, Delos (430.-420.<) - jedan od Apolonovih
peripternih hramova na Delosu. Od mramora je, a izgradili su ga Atenjani.
Reljefi hrama - od sauvanih reljefa hrama, zanimljiv nalaz predstavlja
akroterij sa prikazom Boreasa (sjeverni vjetar) kaji otima Orintiju, ker
Erehteja. Orintija je prikazana u mokroj draperiji kako se otima Boreasu.
Basse, Apolonov hram (Apollo Epikourios)(430.-420.<) - hram u
Figaliji na Peloponezu posveen Apolonu Pomagau, podignut radi
zatite od kuge. Izgradio ga je arhitekt Iktin. Po tipologiji je dorski
heksastilni peripter, 6:15. Ima pronaos i opistodom, te aditon. Cela
je ralanjena zidnim istacima koji zavravaju jonskim stupovima.
Najvei znaaj hrama je u tome da u interijer uvodi i korintski red.
To Iktin postie postavljanjem slobodnostojeeg stupa na kraj niza
zidnih istaka, tvorei tako klasinu postavu u obliku slova "pi".
Reljefi hrama (BM, London) - peristaza ima dorski friz metopa i
triglifa koji nema figuralnu dekoraciju. Za razliku od Hefesteiona,
Partenona i Posejdonovog hrama koji imaju jonski friz na fasadi
naosa, ovdje se jonski friz nalazi u unutranjosti cele, dok su na
fasadi pronaosa i opistodoma reljefno ukraene metope od kojih su
sauvani tek fragmenti. Jonski friz u unutranjosti ima scene iz
amazonomahije (jug i istok) i kentauromahije (sjever i zapad). Ovaj
friz izveden je u visokom reljefu, a pripisuje se Peoniju iz Mende.
Prikaz borbe je dinamian sa smjelim kompozicijama, a u razdoblju
kasne klasike biti e uzor za frizove Mauzoleja u Halikarnasu.

Arhitektura kasne klasike 380.-330.<

(peripteri, tolosi i kazalita)
U 4.st. politiki i ekonomski poloaj Grke je teak. Ideja o helenskom jedinstvu je izgubila svoju
vitalnost i poela se gasiti, nema vie velikih dravnika ni veliki planova. U arhitekturi i reljefima
4.st. ne dolazi do znaajnijih promjena u odnosu na 5.st. Osim gradnje peripternih hramova grade se
i tolosi, nastaje ogroman broj kazalita, a najvaniji spomenik ovog razdoblja je Mauzolej u
Halikarnasu. Sve vie hramova i spomenika je izvan Atene, a ti hramovi pokazuju i regionalna
obiljeja. U arhitektonskoj skulpturi standardne teme gigantomahije, kentauromahije,
amazonomahije, trojanskog rata i Heraklovih zadataka i dalje dominiraju frizovima.
Kazalita
U kasno klasino doba intenzivira se gradnja kazalita. Iako se dimenzijama razlikuju, svi slijede
neka osnovna naela. Kaskadno gledalite, teatron, prilagoeno je oblikom padini breuljka.
Kerkidesi i dijazom dijele sjedala teatrona. U dnu teatrona je poploana orkestra za ritualne plesove.
Prilaz orkestri je preko paradoa koji odvajaju orkestru i teatron od skene. Osim teatrona postojao je
i odeon, manja zatvorena graevina za glazbena natjecanja, arhitektonski slina kazalitu. Svoje
monumentalne oblike kazalita i odeoni postiu u helenistikom razdoblju. Najpoznatija kazalita
su ona u Ateni i kazalite u Epidauru. Osim njih istiu se: Apolonova kazalita na Delosu i u
Delfima, Zeusovo kazalite u Dodoni, kazalita u Megalopolisu, Efezu, Pergamonu itd.
21

Delfi
Nalazi se u Fokidi, u sredinjoj Grkoj, na junim obroncima Parnasa. Grci su Delfe smatrali
sreditem svijeta, a kao svetite i sredite Apolonovog kulta, prihvaa se od 8.st.<. Poetkom 6.st.<
u Delfima su se odravale Pitijske igre. Delfi su do dolaska Rimljana ostali simbolom jedinstva
Helena, a za vrijeme Hadrijana doivljavaju obnovu. U 4.st. jaanjem kranstva gube na svom
znaaju, a naredbom rimskog cara Teodozija proroite je ukinuto oko 390.
Delfi, Apolonov hram (oko 370.<) - hram na ovom najvanijem
lokalitetu tovanja boga Apolona jo od arhajskog doba dizao se u
vie navrata, nakon poara i potresa. Po posljednji put se gradi oko
370.<, a Po tipologiji je klasini dorski peripter, 6:15 sa trobrodnom
celom. Hram je imao i 2 podzemne prostorije, od kojih je u jednoj
sjedila proroica Pitija, a u drugoj se ekalo na odgovor.
Reljefi hrama - od skulptorske dekoracije hrama malo se sauvalo,
a najbolje fragmente predstavljaju akroteriji u obliku gorgone.
Ostatak dekoracije zabata zna se iz zapisa. Na zapadnom zabatu bili
su Apolon, Artemida i muze, a istoni zabat je imao figuru Dioniza.
Delfi, Tolos (oko 370.<) - kruni hram koji je potpunosti izgraen od
mramora od strane arhitekta Teodorosa u svetitu Atene Pronaje u
Delfima. Jedina je dijelom sauvana struktura tog svetita. Koristi za
tolose uobiajenu kombinaciju dva reda. Peristaza je imala 20 dorskih
stupova, a u unutranjosti cele stajalo je 10 stupova korinskog reda.
Tegeja, Hram Atene Aleje (oko 360.<) - na ovom lokalitetu u
Arkadiji arhajski hram je stajao do 395.< kada je spaljen. Pod
kiparom i arhitektom Skopasom obnavlja se par desetljea
kasnije. Tipoloki je klasini dorski peripter, 6:14, a koristi
kombinaciju sva tri reda. Peristaza je sastavljena od dorskih
stupova, pronaos i prizemni polustupovi unutranjosti cele su u
korintskom redu, a polustupovi na katu cele su jonski.
Reljefi hrama - najbolje sauvana skulptura je sa zabata gdje su prikazani:
Lov na kalendonskog vepra (istok) i Borba Telefa i Ahileja (zapad). Sauvane
su i nimfe koje su imale ulogu akroterija. Jedina ulomak sa zabata koji se sa
sigurnou moe identificirati je glava Herakla. Osim zabata arhitektonska
skulptura je ukraavala i metope naosa. Tu su prikazani lokalni heroji iz Tegeje
(istok) i Telefov ivot (zapad). Na svim ulomcima oituje se Skopasov stil.
Epidaur, Asklepijev hram (oko 370.<) - ovaj glavni hram Asklepijeva
lijeilita je imao svoju arhajsku fazu iz 520.<, a obnovljen je poetkom
4.st.<. Arhitekt hrama bio je Teodot, a skulptorsku dekoraciju izradio je
Timotej. Po tipologiji je dorski peripter, 6:11. U unutranjosti hram stajala
je Asklepijeva hrizelefantinska statua koju je izradio kipar Trazimah.
Reljefi hrama - najbolje sauvana skulptura hrama su dva bona akroterija
u obliku Nereida (Lahor), te jedan sredinji akroterij u obliku Nike koje je
izradio atenski kipar Timotej. Od zabatne skulpture sauvani su ulomci
amazonki i drugih neidentificiranih figura sa kompozicije amazonomahije.
Epidaur, tolos (oko 350.<) - ovaj kruni hram koji se nalazi u
lijeilinom kompleksu, Asklepeionu, izgraen je od strane
Polikleta Mlaeg. Poput tolosa u Delfima koristi kombinaciju
dva reda. Na peristazi je rasporeeno 26 dorskih stupova, dok
se u unutranjosti cele nalazi 14 manjih korinstskih stupova.

22

Epidaur, kazalite (oko 350.<) - po proporcijama i skladu

najljepe je i najbolje sauvano antiko grko kazalite.
Sagradio ga je Poliklet Mlai. Dvokatni teatron je irok preko
100 m. Sjedala teatrona okrenuta su prema sjeveru, to je
gledaocima omoguilo pogled prema Asklepijevom svetitu u
dolini. Orkestra je krunog oblika, a iza nje je nekada je
stajala dvokatna graevina skene. Kazalite u Epidauru je
znamenito zbog svoje akustike, te se u njemu i tie uptanje u
orkestri uje razgovijetno na bilo kojem od 14 000 sjedala.
Halikarnas, Mauzolej (377.-353<) - dala ga je izgraditi
Mauzolova ena Artemizija. U tu svrhu pozvala je arhitekte Piteja
i Satira, a posao je nakon Mauzolove smrti dovrio Aspasia.
Sagraen je na temenosu dimenzija 240 x 120 m, a u konanoj
izvedbi Mauzolej je bio pravokutnog tlocrta sa dimenzijama 38 x
32 m, sa visinom od 50 m. U visinskom stupnjevanju imao je tri
razine: A) baza koja takoer ima trotaktno stupnjevanje; B)
kolonada sa 36 jonskih stupova u interkolumniju od 3 m; C)
stepenasti piramidalni krov sa 24 stepenice. Graevni materijal
bila je opeka koja je zatim obloena sa prokonejskim mramorom.
Reljefi mauzoleja (BM, London) - baza mauzoleja imala je 4
razine skulptorske dekoracije: A) u najnioj zoni baze je oko
cijele graevine tekao visoki reljef borbe Grka i Perzijanaca;
B) u sredinjoj zoni baze stajali su kipovi Grka i Perzijanaca;
C) u najvioj zoni baze stajao je friz lova na divlje zvijeri; D)
na vrhu najvie razine baze oko graevine je tekao friz sa
amazonomahijom. Svi reljefi bili su bojani na nain da je
pozadina u plavoj, a figure u crvenoj boji. U interkolumnijima
jonskih stupova stajali su kipovi Mauzolove obitelji i njegovih
predaka, a na vijencu krova stajali su kipovi lavova. Na vrhu
piramidalnog krova Artemizija je nakon Mauzolove smrti dala postaviti
kipove Mauzola i sebe u kvadrigi. Svu skulptorsku dekoraciju izvela su 3
najvea umjetnika iz Atene: Brijaksid, Timotej i Leohar; te veliki Skopas sa
Parosa. Opredijelili su se na nain da je svatko izraivao na jednoj strani.
Timotej je klesao na jugu, Brijaksid na sjeveru, Leohar na zapadu i konano
Skopas, kao najvei od kipara, klesao je na najvanijoj istonoj strani.
Kipovi i reljefi nose obiljeja zrele klasine epohe, a nastavljaju se na
dinamine i kompozicijski smjele reljefe iz Apolonova hrama u Bassi.
Razlika se oituje u tome da ovdje figure nisu natrpane, ve dobivaju vie
prostora za izvoenje radnje, a vidno prisutan je i pathos koji zamjenjuje
zamiljeni pogled odnosno ethos iz visoke ibogate klasike. Kipove Mauzola
i Artemizije, po nekim teorijama Apolona i Nike koji predstavljaju kralja i kraljicu, na vrhu krova
isklesao je Brijaksid. Oni osim to pokazuju Brijaksidov stil nose i portretna obiljeja jer Mauzol je
prikazan etniki vjerno, tj. kao Perzijanac. Gotovo sav skulptorski ukras danas se uva u British
Museumu, a osim kipova Mauzola i Artemizije najbolje sauvan je friz sa amazonomahijom.
Olimpija, tolos Filipeion (oko 338.<) - kruni hram koji
je podigao Filip II. Makedonski, a slui kao vrsta heroona
za makedonsku kraljevsku obitelj. Krepidoma ima tri
stube, a peristaza 18 jonskih stupova. Niz od 9 korintskih
polustupova ralanjuje zid u unutranjosti. Polukruni
podest u interijer neko je nosio hrizelefantinske statue.
23