April 1992

Miro Lazovic
Skup tina BiH
RASPAD SKUP TINE
Sjecam se cak razgovora sa gospodinom Miodragom Simovicem, tada njim ministrom prav
osuda, koji je i ostao ovdje kad je rat krenuo, on je ostao ovdje u Sarajevu, i
u onoj na oj Vladi od 92. bio je ministar, odnosno potpredsjednik Vlade i cesto smo
se dru ili sa njim tih prvih mjeseci rata i on nam je ispricao jednu scenu sa sje
dnice Kluba poslanika SDS-a. Kada je Radovan Karad ic u ao na tu sjednicu da saop ti d
a je gotovo postignut dogovor sa Izetbegovicem i da kako je on rekao:
hvala Bogu,
izgleda nece biti rata , na ta je ustao jedan ekstremni SDS-ovac, cini mi se da je
on bio iz Ilija a, i rekao: Gospodine predsjednice, ne mo e tako. Mi smo narod pripr
emili za rat i mora zapucati barem jedan dan. I Simovic ka e da je ostao zgro en nad
cinjenicom da je upravo taj poslanik dobio aplauz cijele sale, iz cega se mo e izv
esti zakljucak da je SDS vec uveliko bio pripremljen i za rat, a da je njihovo o
pstajanje u skup tinskim klupama bilo samo dekoracija. Medutim, vec kad je bilo ev
identno da se ide na progla enje deklaracije o suverenosti Bosne i Hercegovine, za
kazan je bio i referendum. SDS je iza ao iz skup tinskih klupa. Oti li su na Pale. Tad
a je do lo i do priznanja Bosne i Hercegovine od strane Ujedinjenih nacija. To su
bili prvi dani aprila.
April 1992
Nijaz Durakovic
Predsjednik SDP-a
DRAMA U SKUP TINI
Ja nisam htio da idem u Skup tinu, jer sam imao prilicno pouzdane informacije da iz
a svega toga ipak stoji, na odreden nacin, KOS ili neka druga slicna slu ba. Ipak,
na nagovaranje mojih drugova oti ao sam i pred sam ulazak na plato ispred Skup tine
, iza mene je i ao jedan neoficijelni pratilac, jedan na omladinac, dvometra , Denis,
mislim da se zove, ima rusko prezime Antonov. I na samom platou, odjednom je za
pucao snajper. Vrlo se resko cuo pucanj i mali je pokleknuo jer je bio pogoden.
To je bio prvi taj metak koji je meni bio namijenjen. Ja sam onda u cik-cak lini
ji pobjegao u masu i u ao u Skup tinu, gdje sam bio prilicno euforicno docekan. Tako
... ljudi su skandirali i fakticki me na rukama iznijeli i doveli na binu. Vjeru
jem da sam ih prilicno razocarao u tom mom nastupu. Direktno je jo uvijek televiz
ija prenosila sve te govore. Simptomaticno je da su mene u po govora presjekli, j
er ja sam rekao da mi nemamo pucisticke niti huntisticke namjere. Da cemo se bor
iti za ocuvanje i legaliteta i legitimiteta demokratski izabrane vlasti i da bi
trebalo sputati tu euforiju, vidjeti ta da radimo i tako dalje. Nije se to masi,
moram priznat , dopalo. Valjda su od mene ocekivali neku vrstu predvodnika tog nek
og svojevrsnog bunta i nekakve skrojene, na brzinu skrojene, uslovno receno revo
lucije. Poslije sam oti ao u salon, onaj poznati Skup tine. Na li su se neki cudni lju
di, najbla e receno, necu reci sumnjivog karaktera, ali to mi je bilo dovoljno kao
jedno podozrenje. Ja sam pitao za to bar nije u tom tabu profesor Grebo, Filipovic
, Lagumd ija i ostali koji su tu svi bili. Oni su rekli, otprilike, da smo mi pril
icno istro eni i relativno politicki kompromitirani i da je sada stvar na jednoj n
ovoj ekipi da preuzme posao i tako dalje. Poslije se pokazalo, zapravo, da je to
sve bilo manipulirano vrlo vje to od strane raznih obavje tajnih slu bi, prije svega
ovog KOS-a i tako dalje. To ce poslije priznati i Kukanjac svojim izjavama, pa i
general urdevac i ostali. Iza toga sam se vratio iz podruma skup tinske zgrade u n
ekom d ipu. Oti li smo u zgradu DPO-a, gdje smo zasjedali kao Predsjedni tvo SDP-a i s
koro u punom sastavu Predsjedni tvo se sastalo, i mi smo tada izdali prvi proglas
u Bosni i Hercegovini. Fakticki, jedna vrsta poziva svim gradanima Bosne i Herce

govine, pripadnicima Teritorijalne odbrane, tako se tada to zvalo, i Civilne za ti

te, da udu u jedan patriotski front za odbranu Bosne i Hercegovine. I vec smo ta
da, mislim, sasvim jasno i precizno definirali da se radi o svojevrsnoj agresiji
na jednu vec tada suverenu i medunarodno priznatu dr avu.
April 1992
Alija Mulaomerovic
Direktor Hitne pomoci
HITNA POMOC ZATRPANA LJEKARIMA I PACIJENTIMA
Tog jutra, prvog dana agresije 5. aprila, na a vozila, na e ekipe Hitne medicinske po
moci, nisu jedan veci dio osoblja nije mogao doci na posao. Osoblje Klinickog cen
tra kompletno nisu mogli doci na posao i svi su dolazeci kroz neke ulice, kroz n
eke sokake, kroz neke trgove, preko livada, nekim poprecnim putevima, do li u na u u
stanovu, misleci da ce tako sa na im vozilima moci da odu i da se prevezu do Hitne
medicinske pomoci. Tako da je na Dispecerski centar i na a ustanova, fakticki, bil
a zatrpana od osoblja koje je uspjelo stici na posao tim, da ka emo, posebnim mar ut
ama. Od osoblja Klinickog centra, do osoblja koje je tu zateceno, do pacijenata
koji su svi svracali za hemodijalizu i trebali biti odvezeni na hemodijalizu. On
i su se na li tu u ustanovi Hitne medicinske pomoci. Tek negdje oko 10 sati, na mo
je insistiranje i tra enje telefonskih brojeva nekih kriznih, nekih odbora, glavno
g odbora SDS-a, i tra eci tada njeg predsjednika Radovana Karad ica, inace svog genera
cijskog kolegu Nisam ga na ao, na ao sam njegovu suprugu Ljilju i molio ih apelom na
humanizam, na etiku, na dobro srce, na Hipokrata, na zakletvu, da se dozvoli na i
m vozilima, odnosno na im pacijentima da mogu da voze i tek da bi negdje oko 11 sa
ti ja nisam dobio povratnu informaciju, ali su poceli da propu taju tada na a vozila
i tada je uspjelo da ode i na e osoblje, klinicko bolnickog kapaciteta bolnice Ko e
vo. Naravno, tada Karad ica nisam ni dobio, jer on se navodno nalazio u Beogradu.
Hitna medicinska pomoc je na pocetku, odnosno neposredno prije izbijanja, bila n
a vrhuncu svog ekonomskog i materijalno medicinskog tehnickog potencijala. Mi sm
o raspolagali sa 37 sanitetskih vozila i to dobro opremeljenih tipa Citroen, a n
a barikadama de ava se od prvih dana i otimanje, odnosno oduzimanje sanitetskih vo
zila, tako da je pet sanitetskih vozila vec od prvih dana to oduzeto, to tokom apr
ila uni teno, od rafalom izre etanih vozila, od posljedica od gelera u izre etanim voz
ilima. Tako da vec imamo oduzimaju se na a vozila na Kotorcu, dole kod Kule. Mi smo
ostali bili sa svega par vozila, da bi uz neku apel akciju na im gradanima, odnos
no strucnjacima koji znaju praviti i popravljati, sanirati od tih ostataka vozil
a, uspjeli smo ponovo osposobiti nekoliko vozila, tako da nam je to omogucilo da
funkcioni emo.
April 1992
Dragan Miovcic
In injer, TVBiH
OKUPIRANI RELEJI
Interesantno je kazati i to da u dijelu tehnickog sistema RTV Bosne i Hercegovine
koji se bavio tom obla cu, nijedan od osnovnih objekata, imali smo ih deset, nije
dobrovoljno predat agresoru. I svaki je pod prinudom zauzet i onda se tek vr ilo
to preusmjeravanje ili preuzimanje tudih programa, da ka em programa iz drugih rep
ublika. Zahvaljujuci spremnosti tih ljudi i hrabrosti i odva nosti, neki objekti s
u i nakon zauzimanja emitovali programe Bosne i Hercegovine, odnosno Radio Telev
izije Sarajevo. U to vrijeme i neki od objekata su bili ozbiljno ticeni od strane
tih ljudi koji su bili zarobljavani i ginuli i tako to.
April 1992

Ibrahim Jusufranic
Generalni direktor GRAS-a
UNI TAVANJE GRAS-a
Nas je tokom rata najvi e uni tavalo. Ja mislim u gradu Sarajevu mo da smo mi najvi e uni t
eni. Tada je palo masa tih granata. Pogadani su ti na i depoi, elektrovucne postaj
nice, mre a, vozila. Procjenjuje se da je na Gras palo preko hiljadu i po granata to
kom rata. Tada su bile velike tete. Tako da je to bila jedno vrlo te ka situacija.
Ljudi su bili u panici. Napadnuti smo bili sa svih strana i poku ali smo da spasim
o ono to se spasiti mo e. I ono malo radnika to je bilo ostalo poku alo je da sklanja
autobuse. Tramvaje nismo mogli da sklanjamo. Tramvaje smo kasnije sklanjali, pom
jerajuci ih iz na eg depoa u Ulicu Mar ala Tita, jer su tamo bili sklonjeni. To smo
radili cesto. To je bilo jako naporno. Bez struje mi smo to vukli sa na im vozilim
a i zahvaljujuci tom na em, tada pionirskom radu, mi smo uspjeli da sacuvamo tramv
ajski saobracaj koji smo poslije sanirali. Evo vidite, poslije smo pustili u sao
bracaj.
April 1992
Jusuf Pu ina
Mup BiH
SARAJEVO NECE PASTI!
10. april je bio datum koji se uklapao u projekat blic kriga. On je manje poznat
u javnosti, obzirom da je bio u najvecoj tajnosti organiziran. I taj dan je Sara
jevo trebalo definitivno ili da bude pokoreno ili podijeljen grad. S tim to je im
ao dvije ili eventualno tri varijante. Prva varijanta je ona koja je polazila od
cinjenice da Sarajevo bude definitivno pokoreno. Da do ujutru u osam sati na pr
ostoru Sarajeva, od Kozije cuprije preko Ilid e i Had ica, osvanu srpske patrole na
svim raskrsnicama, ulazima i izlazima iz grada. Druga varijanta je bila da se gr
ad podijeli ulicom pored Alipa ine d amije, preko mosta Skenderije, pored stadiona K
o evo sa Vogo com. Naravno, i u drugom pravcu prema Lukavici. I treca varijanta je b
ila da se grad podijeli pored kasarne Mar al Tito , ulicom Bratstva i jedinstva preko
Vele ica, takode sa Vogo com. Obzirom da smo mi imali te podatke, Ministarstvo unut
ra njih poslova, opet zajedno sa svim snagama koje su se stavile u odbranu Bosne i
Hercegovine, preduprijedilo je takav napad. To je u na im dokumentima poznata Grb
avicka bitka. Mislimo da ta Grbavicka bitka u principu nije dobila dovoljno svje
tla u javnosti, obzirom na tajnost njenih priprema i tajnost aktivnosti koje su
vodene da bi se ta bitka za Sarajevo definitivno dobila. Shodno toj borbi, toj b
itki, tom dogadaju, uslijedila je i moja izjava da Sarajevo nece pasti, jer smo
vidjeli da neprijatelj i oni koji namjeravaju da pokore Sarajevo, u stvari, sem
oru ja nemaju ni ta drugo.
Maj 1992
Jovan Divjak
Zamjenik nacelnika Glavnog
BITKA NA SKENDERIJI

taba ABiH

2. maja 92. godine, planom ili rukovodenjem iz II vojne oblasti od generala Kukanj
ca sa komandantom IV korpusa generalom urdevcem, postojala je namera da se Saraje
vo podeli na tri cetiri dela. 2-og maja, poku ale su jedinice Jugoslovenske narodn
e armije, pod izgovorom da spasu ljudstvo koje se nalazilo u kasarnama u gradu,
posebno II vojna oblast, Sedrenik i jedinice u kasarni Mar al Tito . Imali su zadatak
da sa tri pravca, jedan pravac je Ned arici, Televizija Sarajevo, odnosno kasnije
Televizija Bosne i Hercegovine. Jedan je pravac preko Lukavice, Vraca, vodio za
obilaznicom i koji je imao osnovnu nameru da zauzme pozicije na levoj obali Milj

acke i onaj treci koji je iz Ned arica preko, pored Studentskog naselja, imao zada
tak da presece Sarajevo izmedu Lukavice i kasarne Jusuf onlic . Uz to, osnovni cilj
je bio da grupe, koje su preko Lenjinove, kroz Lenjinovu, Vraca-Lenjinova-Vrbanj
a most-Skenderija, izbiju pred Predsjedni tvo i da u tom delu okru enjem Predsjedni tv
a dovedu Sarajevo u potpunu blokadu i predaju. Iskoristili su trenutak povratka
predsednika Izetbegovica sa konferencije u Lisabonu da, dr eci ga u zatvoru ili pr
itvoru u Lukavici, postave uslove da se Sarajevo preda. Medutim, vi e organizacijo
m na nivou op tinskih tabova, na nivou lokalnih naoru anih grupa, te namere su osujec
ene. Jedinice koje su i le zaobilaznicom sa tenkom negde kod Jevrejskog groblja za
ustavljene su od Vukova Trebevica ili kako su se zvali. Jedna je grupa koja je kre
nula ka Televiziji Sarajevo zaustavljena protivoklopnim sredstvima. Najdalje su
oti li oni koji su sa picgauerima, tri picgaurea su do la do Skenderije. Jedan trans
porter je uspeo da dode i do restorana ili kafica, ja mislim da se zove Galerija i
li negde kod eleznog mosta izmedu Cobanije i Principovog mosta. Njihovo zaustavljan
je izvr eno je zahvaljujuci heroizmu pojedinih naoru anih grupa i grupa koje su bile
, posebno na Skenderiji, sa narodom. Sa tim naoru anim grupama bili su pojedinci k
oji su ostali zabele eni herojima grada.
Maj 1992
Benjamin Filipovic
Reditelj
MASAKR U REDU ZA HLJEB
27. maj 1992. Kao i vjerovatno veliki broj Sarajlija i ja sam imao potrebu odr ati
neku vrstu te gradanske navike, da i unatoc zbivanjima i zaista nagovje taju jako
te kih vremena, imam svojih 15 minuta dnevno koje hocu da provedem s nekim ko mi j
e drag. Nema niko dra i u tom trenutku od majke moje. Nalazio sam se svako jutro,
o radnim danima govorim, na co ku Ulice aloma Albaharija i Vase Miskina, dana nje Fer
hadije. Cekam pet minuta, 10 minuta, nema majke. Onda sam vidio ekipu na u, Televi
zije Bosne i Hercegovine, sa Cakanim D evadom Colakovicem, Pupu Stijarcic, na i prij
atelji, koji su cini mi se po li u onaj park Svjetlost da rade jedan, neki potpuno
drugaciji program nego to ce se za minut dva napraviti. Dakle, buduci da nje nem
a nekih 10 minuta, odlucim ja da krenem s njima gore pa vec ce ne to ispasti od sv
ega toga. Mislim da nismo odmakli vi e od pet-deset koraka, kad je tako mislim bez z
vi danja, oni ka u ne cuje zvi dukom svoju granatu, tako da je to bila od svih nas, vje
rovatno, nekako granata. Naprosto to je drugacija, jednostavno od prethodnih, koj
e smo imali vec mjesec i po dana priliku do ivjeti. Onda jedan tajac i onda ono ha
os. Jeka, u as, pakao, strava, horor, smrt, sve najgore. Naravno, ekipa je vrlo br
zo reagovala. D evad je uzeo kameru, poceo to raditi. Samo, jedan mali skok vremen
ski unaprijed. Poslije tog snimanja, D evad Colakovic nikad vi e nije isti covjek. Z
a to sad ovaj neki d amp naprijed. Zato to, dok je to radio, ja sam dakle vidio covje
ka koji se posve deformi e. Skoro fizicki. On je to napravio, ostali ljudi iz ekip
e su pomagali da se ta, zaista raspadnuta tijela prikupe.. skoro. Da se ljudi ko
jima se jo mo e ukazati pomoc potrpaju u raznorazna prevozna sredstva, izmedu ostal
og i u na kombi koji ce onda odvesti ljude da im se eventualno poku a pomoci. E, sa
d, postojala je tu potreba, u jednom trenutku da eventualno se da neki komentar.
Sad to mo da onako izgleda napregnuto, mo da nesuvislo. Mo da nije bilo potrebno ni ta
osim te jezive slike, takva kakva je. Medutim, onda je meni uvalio taj mikrofon,
ja sam i ao i zapravo, da sad opet uvedem s pocetka price svoju mater u tu cijelu
malu dramu. Ja sam, kao to je kamera tra ila, dakle svjedocenje i eventualno pre ivj
ele, tako sam ja hodajuci za tom kamerom, dr eci taj mikrofon, stari neki Izenhajz
er u ruci, komentarisao i tra io svoju mater tu. Jer sad je jedina pretpostavka, g
dje sam se ja nekako ukrstio s tom granatom, s tim masakrom, bio da je moja mate
r zakasnila na taj sastanak jer je stala u taj red za kruh i eto sad je nema. I
sad ja idem i tra im, ne bih li ugledao mater ivu, mrtvu, raskomadanu. Srecom, fala
Bogu nije tamo bila. Medutim, ostaje to neko mucno osjecanje da se svako od nas
mogao naci, tu ili na nekim drugim mjestima malo prije, ili godinama kasnije, d
akle da jednostavno nismo bili u mogucnosti vladati tim nekim putevima, koji ce

nas eventualno ukrstiti ili raskrstiti od ovoga

i 27. maja 1992.

to se dogodilo ljudima u Ferhadij

Maj 1992
Srecko imic
Ginekolo ko-aku erska klinika
NAPAD NA PORODILI TE
Pijemo kafu, nema price, svako uti, kao da svi ne to osjecamo. I upravo u to vrijeme
pocelo je granatiranje Breke. Breka je tako nasuprot Intenzivne njege. Onako, ve
c smo naucili na te detonacije. Di u se oblaci pra ine, granatira se Breka. Pa nekak
o vidim sve su te eksplozije granata bli e i bli e Rodili tu, tako da sam u jednom mom
entu prosto instinktivno uzeo slu alicu, nazvao sve sestre i rekao: Svi u podrume.
Pa onda opet poslije mislim, jo se nije pocelo granatirati. Vi znate ta znaci sto
beba preseliti u podrum, majki, porodilja, novorodencadi, trudnica. To je jedan
ogromni pogon koji sam ja vec prije toga pripremio. Pa mislim, ni ta ako ne bude
granatiranje, reci cemo da je bila neka generalna proba i tako dalje. Medutim, n
ije bila proba. Prvo su pocele minobacacke granate. Vec smo svi bili u podrumu,
imali smo samo baterijske lampe, odnosno tu trecu verziju. Struje je nestalo, sl
ucajno je prekinut dovod nafte u agregat, tako da je oti ao i agregat, ostali su s
amo ti akumulatori. Tako da smo ja i Safet pripremali samo po jednu malu sijalic
u. Nemam rijeci da opi em tu strahotu, jer se poslije toga pocelo granatirati Rodi
li te. Sa topnickim granatama. Nisu to vi e bile minobacacke granate. To je velika a
rmirano-betonska zgrada na devet spratova. Stra no se tresla. Svi smo bili u podru
mu. Opci muk. Svako se na neki nacin moli svom Bogu, svojim nacinom molitve. Nik
o ni ta ne govori. Cuje se plac novorodencadi. Situacija stra na, dugo traje. Jedino
ja, koliko toliko obilazim taj sav svijet koji je zatvoren u tih nekoliko podru
mskih prostorija. Osim djece, majki, bolesnica i trudnica, vec smo prije priprem
ili da i bolesna djeca sa Pedijatrijske klinike koja nije imala podrumskih prost
orija dodu tu. Tako da je to grozno izgledalo. Osim, znaci, bolesnika, bolesnica
iz Ginekolo ko-aku erske klinike, Pedijatrijske klinike, tu je bilo oko 80 izbjegli
ca iz okolnih kuca, na Betaniji i Grdonju gore. Tako da mislim da nas je bilo oko
300. U as, djeca placu, ene placu, bolesnice placu. Jedino me uvijek pitaju, tako
kroz plac, hocemo li ivi izaci, hocemo li biti zatrpani tu. I sad se sjecam dobro
, da sam im u tih nekoliko recenica uvijek isto odgovarao: Znate ta je, ovo oru je
koje oni imaju ne mogu sru iti ovu veliku armirano-betonsku zgradu, drugo bi bilo
da imaju atomsku bombu, a to nemaju. Pa ne to mislim tje im sebe, tje im i te ene.'
Maj 1992
Stjepan iber
Zamjenik nacelnika Glavnog taba ABiH
ZATVOREN OBRUC OKO GRADA
Na i su borci, Muslimani, Hrvati i Srbi, dakle isto je to su bile jedinice Teritorij
alne odbrane Bosne i Hercegovine, vratili su se nazad, nisu pro li prema Sarajevu
i Ilid a nije oslobodena. Argument vi e ovoj mojoj tvrdnji dao je biv i general JNA Ku
kanjac koji je negdje krajem 94, cini mi se bio na umskoj televiziji na Palama kao
gost Riste oge. I poslije mnogo pitanja, isprovociran
a osnovno je pitanje bilo:
Da li se vi osjecate kao ratni zlocinac ili heroj srpskog naroda u Bosni?
iznervi
ran, Kukanjac je rekao: Pa ta bi vi da vam ja 4. maja nisam pomogao i da moja vojs
ka, dakle biv a JNA, nije rasterala muslimanske jedinice na Ilid i? Da li bi vi musl
imane pobedili sa motkama? To sam citirao generala Kukanjca. Dakle, desilo se to
i tad je konacno zatvoren obruc oko Sarajeva, koji je prema na im mjerenjima i pro
cjenama geografskim bio u opsegu ili obujmu, kako hocete, od 60 kilometara.

Maj 1992
Salko Hukeljic
Radio-amater
RAD RADIO-AMATERA
Isprva je to bilo, ono samo da se cuje neko gdje, kako je, jel
iv, jel zdrav i tako
dalje. Poslije se to pretvorilo, kako je kriza odmicala, kako je rat odmicao, pr
etvorilo u ono: pozdravite mi brata i recite da se javi preko BH Banke. Praktick
i, kad je ponestalo i para i svega onda je svako od svoje familije iz Njemacke i
li bilo gdje da se nalazio, tra io i novac da mu se po alje il lijekovi, paketi i tak
o dalje. Bilo je raznih slucajeva. Ja sam recimo najmanje jednom, da ne ka em hilj
adu puta zaplakao. Kad place onaj ko razgovara, place korespodent njegov, onda i
ja sam tu u prilici da zaplacem, pa ka em najmanje hiljadu puta. Najte e je bilo on
o kad se unuk javi nani, dedi. Il kad otac koji je tu na liniji, poslije godinu d
ana ili dvije godine, cuje svoju djecu, preko stanice. Bilo je slucajeva da lupa
glavom o sto. To mu je bilo najte e. Cuje oca, cuje majku, cuje enu svoju, sve izd
r i, al kad cuje djecu rasplace se i sva ta je bilo. Imali smo jedan slucaj od cetiri
brace Mulica koji su se ovdje nalazili u Sarajevu. Jedan je do o i poslije dvije g
odine cuo oca. Otac tamo negdje iz Gusinja, ne znam tacno koje selo, pa je treba
lo dva dana dok smo ga dobavili da mo e on s njim pricati. I onda je otac stalno p
it o, po to sam ja govorio u ime toga Mulica, onda je otac rekao: Daj ti meni da ja n
jega cujem, ja ne vjerujem da je on iv. Kad se on stvarno javio, onda je on rek o: C
uvaj mi se, sine, pazi se i tako dalje. I to se zavr ilo, Mulic je iza o od mene iz k
uce, pala je granata, odbila mu je nogu.
Juni 1992
Enver Imamovic
Istoricar
SPA AVANJE HAGADE
Zgrada muzeja i oko muzeja, to je bio rat. Dok smo mi operirali tako, dok smo tra i
li Hagadu, kroz zgradu Zemaljskog muzeja, kroz vrt, oko, iza, borbe su bile. Koj
a vojska, mi to nikada nismo zapamtili. Samo znamo da je jedna branila grad, dru
ga je napadala. Znamo ko su to. I nismo znali gdje je Hagada. Jer je ona inace,
u mirnodopsko doba, ona se uvijek sklanjala na najtajnije mjesto, jer, da napome
nem, rijec je o spomeniku kulture koji je procijenjen zvanicno, naime cija je vr
ijednost procijenjena na milijardu dvjesto pedeset miliona dolara. I zato se ona
u mirnodopskim vremenima uvijek skrivala, stalno se mijenjala pozicija i kljuce
vi i tako dalje. I nismo je mogli naci. Tra ili smo, tra ili smo je na koncu u podru
mu, na li smo je iza jednih provaljenih vrata. U to vrijeme susjedna prostorija, p
odrumska bila je voda skoro vec do koljena. ta se desilo? Geleri brojni i eksplozi
je su probu ile, probile su one velike cijevi, podrumske, od grijanja, i voda je t
ekla. I u jednoj prostoriji je bila vec do koljena. U toj prostoriji, gdje smo n
a li Hagadu i u jednom mracnom prostoru tamo, do nje jo nije bila doprla. I u akcij
ama, neke vojske koje su dolazile, prolazile, one su probile vrata i jedna od ti
h vrata su poklopila tu malu kasicu u kojoj se nalazila Hagada i ona je sacuvana
. Jer da su ovi na li, da su vidjeli da je kasa, normalno pomislili bi da je unutr
a neko zlato, ili ne to. Oni bi je probili, a kako je ne bi mogli otvoriti, oni bi
je eksplozivom i uni tili bi kasu i u njoj Hagadu. Medutim, tu kasu nije bilo mog
uce otvoriti. Ovi slu benici MUP-a su poveli jednog bravara, jer sam ja rekao, otp
rilike, trebace bravar. Vjerujte, on se negdje od 10 sati ujutro do poslijepodne
do tri, pola cetiri mucio da otvori i nije uspio otvoriti. A rijec je o kasi ot
prilike, ovako negdje oko 80 centimetara, jer je rijec o austrougarskoj kasi koj
u nije mogao nicim otvoriti, apsolutno. I na koncu ja sam dao prijedlog, dajte,
mi cemo mehanicki otvoriti. Donijeli smo krampe, one to se izbija i na koncu smo
je jedva otvorili. Sad smo strepili da li ce unutra biti Hagada. Kad smo nju otv
orili, unutra je bila druga kasa. Jer je rijec o austrougarskoj kasi, celik, nep

robojno, i na koncu smo na li kutijicu u kojoj je zakljucana. Onda smo nju iznijel
i gore na prvi kat, potrbu ili smo se, jer je pucalo kroz prozore. I nju smo otvor
ili i unutra je najzad bila Hagada.
Juni 1992
Muniba Ajdinovic
Domacica
IVOT U PODRUMU
Ja stanujem u privatnoj kuci i moja kuca nema podrum, tako da smo svi morali ici
u oficirske zgrade gdje se nalaze podrumi, eto kol ko tol ko, da smo sklonjeni od gr
anata. Ti podrumi, ovako izgledaju: malo su veci od normalnih, u zemlji su narav
no. Ponegdje ima prozorcic, negdje nema. Uglavnom, stravicno izgleda. Puno vlage
, mracno je, onda jako puno nas se tu skupi i onda jedni druge smo nervirali. Ma
lo smo se dru ili. Ja sam bila sa malom bebom, petomjesecnom bebom.
Juli 1992
Red ad Catic
Direktor Apoteke Sarajevo
STIGLI LJEKOVI PROTIV MALARIJE
U toj po iljci bilo je lijekova sa isteklim rokom, lijekova diskutabilne vrijednost
i i neodgovarajucih na im potrebama, a ono to nas je posebno iznenadilo da je u toj
po iljci bilo lijekova protiv malarije, a znamo da se oni na ovom lokalitetu i na
irem lokalitetu ne upotrebljavaju skoro nikako, ili u vrlo malim kolicinama. Dak
le, kroz tu po iljku mogli smo vec tada vidjeti da su se u Evropi i u svijetu na n
eki nacin pocela prazniti skladi ta neupotrebljivih lijekova i, da tako ka em, ta po
java se protezala skoro citavo vrijeme rata. I da su u Sarajevo, pored onih lije
kova koji su nam i te kako bili potrebni, stizali sa lo im kvalitetom i neupotrebl
jivi lijekovi i kao posljedicu toga mi danas imamo na desetine tona hemijskog sm
eca, koje predstavlja jedan veliki problem i njegovo uni tenje ce sigurno tra iti uk
ljucenje sa najveceg nivoa dr ave da bi se on razrije io.
Juli 1992
Josip Pehar
Inkasant
INKASANTI NAPLACUJU TV PRETPLATU
Ja sam se ukljucio u naplatu TV pretplate, iako sam znao da ce to biti trnovit pu
t, jer Sarajevo nije imalo struje. Medutim, gradani, svjesni uloge televizije i
informisanja, eljni tih informacija, ipak su se odazivali pozivu i ukljucivali se
u naplatu. Bilo je slucajeva da se citave grupe nadu u jednom stanu gdje ima ne
ko akumulator, pa je na taj nacin obezbijedio da prate odredene emisije i bilo j
e te ko to se tice fizickog obezbjedenja. Ja sam pokrivao skoro citavo Novo Sarajev
o. Veci dio te teritorije trebalo je prelaziti ispod granata, trebalo je prelazi
ti na raskr cima gdje su bili snajperi, medutim, eto, ostalo je se ivo.
August 1992
Mima Kerken
Gradanin
PROLAZNO VRIJEME ZA TRKU ISPOD SNAJPERA

Polazim na posao, radim u Direkciji eljeznica Bosne i Hercegovine, i svaki dan, id

uci na posao i vracajuci se, morala sam preci jednu aveniju. To nije ulica, to j
e avenija, iroka, ne znam koliko ima metara. Tom ulicom je uvijek tukao snajper,
ubijao ljude, ranjavao, a ja sam razmi ljala kako da prodem to mjesto. Izmedu kuca
bih do la i pogledala na sat. Kad prvi metak ispuca, mjerila sam koliko je to sek
undi do sljedeceg metka. Otprilike 15 do 20 sekundi. I sad sam bila spremna, kad
metak ispuca, ja trcim preko te avenije i to vrijeme od 15 sekundi moram pretrc
ati. Strah je fantastican u covjeku tad. Noge su odsjecene, mi ici apsolutno ne ra
de i zraka u plucima nema. I kad dodem do zaklona, onda tu malo stanem, odmorim
se, a ljudi koji su tu tako skriveni i gledaju, budu sretni da je eto neko uspio
da prede tu fatalnu ulicu kod Druge gimnazije.
August 1992
Jovan Divjak
Zamjenik nacelnika Glavnog taba ABiH
BEZUSLOVNI ULTIMATUM ZA POVLACENJE SRPSKE ARTILJERIJE OKO GRADA
To je bio jedan od prvih poku aja medunarodne zajednice da se agresoru na Sarajevo,
vojsci Republike Srpske i odredenim paravojnim sastavima bosanskih Srba da do z
nanja da ne mogu da kr e enevsku konvenciju. Jer opsada Sarajeva i napad na Sarajev
o je opsada civila, uni tavanje civila. Samo i ovog puta, kao i kasnije, medunarod
na javnost, posebno govorim o Evropi, Francuska i Engleska s jedne strane, Nemac
ka s druge strane, nisu nikada imali, vezano za Sarajevo, jasan cilj ta se eli. Po
ku aj koji nije uspeo jer i tom prilikom vojska Republike Srpske je u svojim dejst
vima pokazala da joj nije interes etika vojnicka, nego je interes da se uni ti to v
i e naroda, da se uni te objekti koji su znacili civilizaciju i da na neki nacin uka u
svetu da ne prezaju od najgorih vojnickih ka njavanja i ne pla e se nikakvog pritis
ka.
August 1992
Irfan Durmic
Direktor Elektrodistribucije
SIZIFOV POSAO
Poznato je da je na pocetku same agresije agresor u na em gradu poru io gotovo komple
tan elektroenergetski sistem grada i sistem koji napaja grad elektricnom energij
om. U pogonu nakon toga je ostala samo jedna trafo-stanica i to Buca potok, koja
je veoma dobro poznata svim na im gradanima, a napomenucu da je na grad bio napoje
n sa 10 trafo-stanica prije rata. Treba napomenuti i to, da je inace dovod elekt
ricne energije do na eg grada tako rije en da se svi ulazi elektricne energije u Sar
ajevo nalaze na obodima grada i to su dijelovi grada koji su bili pod punom kont
rolom agresora u to vrijeme. Dakle, u svakom trenutku je mogao i da iskljuci ele
ktricnu energiju ili da ru enjem sprijeci dolazak elektricne energije. Mi smo se o
rganizirali odmah na pocetku rata i i li smo onoliko koliko nam je dozvoljavalo doz
voljavale te neprilike, rekao bih. Ali uz veliki rizik, na i ljudi su izlazili sva
ki dan na teren i u Vogo ci i do Ilid e, nastojeci da poprave ono to je poru eno.
Septembar 1992
Muhamed Kre evljakovic
Gradonacelnik Sarajeva
NESTANAK SARAJEVSKIH PARKOVA
Znate, to je jedna odluka kojom su mene mnogo kritikovali za to sam dozvolio da, de
fakto, nestanu sarajevski parkovi. I negdje 10-og septembra sam obrazlo io to da

mislim da je mnogo va nije da se bar tim drvetom koje slu

koje je u tom momentu slu il
o za pravljenje hrane, a kasnije za grijanje u onim te kim sarajevskim zimama. Da
je vrijedniji jedan ljudski ivot, nego maltene ta zelen, to drvece koje smo imali
.
Septembar 1992
David Kamhi
Potpredsjednik udru enja La Benevolencija
MI ELIMO DA BUDEMO BOSANSKI JEVREJI!
Mi smo bili bosanski Jevreji, mi smo sada bosanski Jevreji, mi cemo uvijek biti b
osanski Jevreji. Bosna je na a domovina, mi se osjecamo gradanima Bosne, kao Saraj
lije, kao i svi ostali na i narodi. I kako trpe svi na i narodi, tako i mi trpimo ov
u agresiju. Nadam se da ce ovo prestati, da ce ona strana koja treba da pobijedi
, a to je na a, da ce ona pobijediti.
Oktobar 1992
Muhamed Poljo
Penzioner
SAVJETI ZA OPSTANAK
Po vodu se i lo kod Pivare, po noci, zbog granata. Nije se smjelo po danu ici, ili
u ranim jutarnjim satima, led je bio, mrzle se ruke. Dodete kuci, nemate s cime
osu iti. Ako nosite cetiri kante vode po pet litara, pa metnete ih na kai na leda,
onda dodete kuci mokrih leda. Onda sam napravio sebi neke dvije eljezna ipke, pa s
am tako nosio po dvije kante u cetiri, cetiri kante u stvari po pet litara-dva est
litara. Onda smo se takode organizirali u kom iluku, gdje bio jedan jedini tednjak
, pec, koja je pa smo svi tamo nosili kruh da se ispece, odnosno hljeb, je li da s
e ispece. Cekali bismo na red po 4-5 sati dok se, dok se ispece, jednoga, pa dru
gog i treceg i tako smo se snalazili, to smo znali i umjeli. Hrana je bila jako l
o a, to se je moglo, znam da nije bilo glavice luka, da se mo e covjek po eliti, bar je
dnu glavicu luka da ne to napravi sebi, ne to ukusnije. Pravilo se od ri e pita, razva
rivalo se, kuhalo se, to se znalo i umjelo. Dodijale vi e i konzerve nije bilo dovol
jno i tako eto, situacija bila vrlo te ka.
Oktobar 1992
Borislav Kanlic
Vozac
GOLF VOZILO SEZONE

Golf se nije mogao odr avati u to vrijeme ratno. Jer nije bilo tih majstora da to o
dr avaju. Ko je znao ne to je popravio i tako. Ali nije imao potrebe da ga popravlja
po to je i o na sve moguce stvari, na... samo to nije i o na vodu. Jo ga nisu usavr ili,
i ao je na ulje, jestivo ulje smo nalazili i sipali. Ulje preradenih motora, pa ne
ma na ta nije i o. Samo ga malo pogurate, upalite i on ide. Ja mislim da je taj golf o
dradio i spasio grad Sarajevo. Sve ustanove, i hitne, i sve... sve je to bilo to
se tice Volksvagena, stvarno je na sve i o. I na ulje i na lo ulje, ma eto nema na ta
nije i o. I nikad se nije kvario. Skak o u zrak, i o nizbrdo, uzbrdo, auto koje je spas
ilo grad.
Novembar 1992
Amila Glamocak

Vokalni solista
PREMIJERA KOSE
Probe su se obavljale sa jednim malim akumulatorom, gdje smo, dakle, prikljucili
kasetofon da bismo mogli skinuti tu muziku, da bismo vje bali uz muziku, da bi se
radila koreografija i tako dalje. Ja danas, kad razmi ljam, zaista shvatam da je t
o onako, nekako cudno bilo na koji nacin smo mi stvarali tu Kosu . I onda se konacn
o u zimu 92. desila ta premijera koja je zaista bila, po meni, jedan takav kultni
dogadaj koji, mislim, da je dugo, dugo dakle, koliko god se Kosa odr avala i bio jeda
n veliki, jedan veliki ventil, jedan veliki sedativ, kako ja volim reci, za grad
ane ovog grada. Mi smo znali da su ti gradani dolazili i iz Dobrinje i iz najuda
ljenijih dijelova grada pod granatama, da gledaju tu Kosu , pa smo zbog toga i obav
ljali po dvije, po tri predstave dnevno, ba zbog publike koja je dolazila da vidi
a koje nismo mogli vratiti.
Januar 1993
Ibrahim Alender
Penzioner
PENZIJA = 2 JAJETA
Nije bilo struje, nije bilo plina, tako da smo i li drva negdje sjekli, sabirali papi
re, da bi pre ivjeli. Pored toga, ene su se nekako snalazile. I le su pa brale nekakv
e trave, aru, podbjel, kako se sve to zove ja ne znam. Tako da smo od toga pravil
i nekakve hrane, ako se mo e to nazvat hrana. Nije bilo bra na. Ah kako? ivot je bio t
ako te ak. Poseban problem je bila voda. I li smo na vodu, izmedu granata, a granate
su padale, sipale, tako da se morala voda donijeti, a to je to mi najbolje znamo
kako je bilo. Jer pored vas padne granata, ubije covjeka, vi idete, jer se bori
te za ivot.
Januar 1993
Gertruda Munitic
Primadona Sarajevske Opere
KONCERT U KATEDRALI
Pri izlasku iz kazali ta ja sam vidjela jednog djecaka na platou. Majka mu je s dru
ge strane vriskala. Ja sam odmah ukopcala. Mali je imao tri godine. Ukopcala sam
odmah da tu mora biti da je on na ni anu snajpera, da se dijete ukocilo, da ne mo e
da se pomakne, a da je majka od straha ispustila dijete i da sad jednostavno u
njoj je neka blokada da krene prema njemu da mu pomogne. Ja sam sa tih stepenica
kako sam iza la iz kazali ta mo da ucinila u jednom skoku. Jer to mi je ovaj vozac koj
i me vozio rekao da je bio fasciniran tim skokom. To je bio, prozvali su da je to
bio Guliverov skok. Sa jednim skokom, sa nekakvim te kim gojzericama, cizmama, ja
sam poletila do malog, uhvatila ga za nogu, povukla i u tom momentu se culo ono
piiiiii, dakle tacno snajper bi ga pogodio. Ali u momentu kako sam ja njega uhv
atila za nogu, meni se zavrnula moja noga i, naravno, pukla je ta kost. I od sil
ne boli, jedva su mi cak odcijepili ruku od njegove no ice, i sreca da se nije ni
digao. Jer ko zna ta bi jo bilo. Jo je dva tri puta snajper pucao. U tom momentu su
pri li svi, skocili, uzeli dijete, majka. Ja nisam znala ni kako se dijete zove,
ni ko je, ni ta. Va no je bilo da se spasilo. A potom me vodi ovaj vozac u bolnicu
jer, naravno, da je bila bol stravicna, grozna kad vam pukne ta kost.
Januar 1993
Affan Ramic
Slikar

REINKARNACIJA IZGORJELIH ZGRADA

S obzirom da nisam posjedovao ni ta od slikarskog materijala, ja sam bio prisiljen
da hodam po gradevinama, po ru evinama, po institucijama koje su znacile ne to u mir
no doba u Sarajevu, a sada u vrijeme rata to je apsolutno pre lo u neki drugi plan
. A imperativ postoji, ka em, kod umjetnika da mora da stvara, da radi, da potvrdu
je vrijeme u kojem ivi i u prostoru u kojem se de avalo sve to. I sebe, naravno, u
njemu. Tako sam pronalazio po sru enim zgradama, kao to su Muzej XIV Zimskih olimpi
jskih igara, Oslobodenje , privatne zgrade, Orijentalni institut, Crkva Svetog Josi
pa, pa sam cak bio prisiljen da gulim negdje tapete, plakate, pa da pravim kola e,
pa onda neke izgorene grede, pa staklene vune kao izolaciju, da bih napravio ap
likacije po lesonitu koji poku avam da nadem negdje po Sarajevu, po zgari tima.
Februar 1993
Adil Kulenovic
Ntv Studio 99
GRAD JE PODIJELJEN
Nismo odmah mogli pretpostaviti o cemu je bilo rijec, zato to politika uvijek bara
ta op tim frazama, tako da prakticne mjere nikad covjek ne zna. Tada je u Studio 9
9 do ao jedan funkcionar SDA koji je ocito bio liberalno nastrojen i koji je ocito
istovremeno rodeni Sarajlija i koji nam je dao internu informaciju o tome da do
ista postoji plan podjele grada Sarajeva, sa ucrtanim kartama, mjestima koja bi
predstavljala linije razgranicenja. Dakle, da se od grada Sarajeva uslovno napra
vi novi Berlin, sa novim berlinskim zidom. Mi smo imali potpuno, dakle, pouzdanu
informaciju, ja sam licno vidio sve karte, naravno nisam mogao doci do dokumena
ta koje bih mogao dr ati u svojim rukama, ali sam dakle bio apsolutno siguran u ono t
o je bio plan podjele grada Sarajeva. S tom informacijom odmah smo iza li u progra
m, obavijestili na e gledaoce, odnosno slu aoce, u to vrijeme Radio 99. Nakon toga s
u pocele estoke reakcije. Prije svega gradanstva koje se apsolutno suprotstavilo
takvoj ideji, ali s druge strane i politickog establi menta koji je negirao takve
ideje. Cak je i iz kabineta predsjednika Izetbegovica do lo jedno saop tenje u kojem
je receno da Studio 99 uznemirava javnost, da nije rijec o pouzdanim informacij
ama. Do la je takode informacija, odnosno saop tenje, iz Ministarstva unutra njih posl
ova u kojem je ponovljeno to da Studio 99 uznemirava javnost. Mi smo, medutim, b
ili apsolutno sigurni u tacnost na ih informacija i nastavili smo raditi narednih
24 sata, bez izla enja iz studija da ne bismo do ivjeli eventualno zatvaranje zbog u
znemiravanja javnosti. Sutra, 9-og februara, gradonacelnik Sarajeva, gospodin Kr
e evljakovic, je odr ao i konferenciju za tampu i na direktno pitanje novinara Studij
a 99 da li je bilo rijeci o podjelama, on je to ipak potvrdio.
Juni 1993
Muharem Omerdic
Rukovodilac vjersko-prosvjetne slu be Rijaseta Islamske zajednice
POGINULO OSAM LJUDI NA D ENAZI
15. juna 1993. godine dogodio se masakr na Budakovicima, kada je poginulo 12 ljud
i i vi e ih je ranjeno. To je jedan bio u nizu masakra koji se desio na d enazama, o
bzirom da je tokom rata bilo 10 hiljada d enaza. Slican masakr se dogodio na grobl
ju Lav, kada je u dva navrata poginulo 17 ljudi, a jednom je poginulo 4 covjeka
i ranjeno preko 60 ljudi. Takode su se desila dva masakra na groblju Turbe na Bi
striku, kada je jednom poginulo 2 covjeka, a drugi put 1 covjek. To sve ukazuje
da se doista radilo o ciljnom gadanju d enaza, okupljenih ljudi na tim d enazama. I
da se agresor i na takav nacin elio svetiti ovom gradu i onima koji u bolu sahran
juju svoje najbli e. Na alost, moramo da ka emo i to da su na i imami morali se zaklanj
ati i u samim grobovima, uskacuci i u grobove i mezare. Zaklanjati se iza umrlih

ili sa utitahtama koje su stavljali iza sebe da bi mogli izvr iti molitvu i obavi
ti ucenje koje je predvideno prilikom sahrana. Zbog toga smo mi nastojali da se
na tim d enazama okuplja to manje ljudi, da bi bilo to manje rtava. A isto tako smo p
ribjegli kasnije jednom koraku, da sahrane vr imo nocu, kako bi se to manje ljudi u
grozilo i njihovi ivoti ostali sacuvani.
Juni 1993
Ismeta Krvavac
Clan ekipe za Pjesmu Evrovizije 93
DO EVROVIZIJE PREKO PISTE
Stajali smo dok nismo culi ponovno jedan glas mladica koji je rekao: Krenite za mn
om. Ja cu vam pomoci. Ja znam kuda treba preci. Pre li smo taj prvi dio puta, legli
negdje u jedan jarak pored piste i cekali valjda neko pogodno vrijeme kad se mo e
preci. To je zavisilo od kretanja transportera Ujedinjenih naroda po pisti koji
su sprjecavali i nas da izademo van i neke druge da udu u grad. Jedino cega se
sjecam je da su kolege raspravljale o tome kako treba mene staviti negdje u sred
inu te na e male kolonice i po mogucnosti mi pomoci ako padnem ili ako se desi bil
o ta na pisti. Cekali smo jedno sat vremena, le eci tako pored piste i onda je odje
danput glas na eg vodica samo kazao: Sad! Ja nisam ba neki sportski tip. Ja se ne sje
cam da sam ikad u ivotu trcala tako, a da nisam bila svjesna da trcim, a bila sam
svjesna samo koraka kolege ispred mene i glasa iza, koji je svako neko vrijeme
ponavljao: Dobro je. Idemo. Dobro je. Mi smo pre li pistu u prvom poku aju, bez ikakvo
g zaustavljanja.
August 1993
Mustafa-Braco alaka
Ekonomista
PIJACA IMA SVOJU LOGIKU
5. avgust 93. godine. Pijaca Cengic vila, mostic preko Miljacke. Ja sam do ao sa pol
ovnim vojnickim cizmama broj 43, da ih prodam ili zamijenim za broj 45, jer mi j
e sin ostao u tenama, a ide na linije u rovove. A moje cizme mi vi e nisu trebale,
jer sam ja demobilisan i pre ao sam na radnu obavezu. Poku avam na pijaci naci to to
mi odgovara. Nalazim normalno vojnicke cizme 45, jer one manje trebaju nego bro
j 43, ali one su potpuno nove. A ja trebam svoje polovne nekako da utrapim, a no
vaca nemam. I tako sam cijeli dan, skoro, pod granatiranjem i pod bje anjem povrem
enim uspio negdje pri kraju dana da prodam svoje cizme. Naravno, cijena tih ciza
ma je bila otprilike kilu dvije ecera. Ali taj dan nisam uspio sinu nabaviti njeg
ove cizme, nego sam sutradan do ao i sa to novaca koje sam imao, ipak uspio da mu
nadem cizme koje su ga slu ile gotovo do kraja rata. Inace, cijene, pijacne cijene
su bile vrlo cudne. Tako se moglo za cokoladu, koja je sada negdje pola marke,
a koje nije bilo za lijeka u to vrijeme, dobiti onih neophodnih prehrambenih art
ikala, recimo 5-6 mesnih konzervi, pa na taj nacin premostiti jednu sedmicu dana
dodatka, mesnog dodatka, uz ri u ili makarone. A ko je mogao nabaviti tu cokoladu
? Ja sam u to vrijeme igrom slucaja, uskocio... da sam dobio, ne cokoladu od 100
grama, nego cokoladu od kilogram. Naime, u to vrijeme poceo sam raditi za jednu
dr avnu organizaciju, neki projekat informaticki. A naknada za taj rad nam je bil
a u hrani. Petnaestodnevno, dobijali smo 4 i po kilograma kvaliteta, tako se to
zvalo u to vrijeme. Taj kvalitet je podrazumijevao izbor ili ce cokoladu ili ce am
ericku konzervu kafe, recimo, to je bila misaona imenica u to vrijeme ili nekakvi
h kompota, vajcarski sir onaj sa velikim rupama i tako dalje i tako dalje. Normal
no, minimum se toga zadr avalo za kucne potrebe, po to je to bila rijetka hrana, to
se uglavnom iznosilo na pijacu i mijenjalo se za ne to to je mnogo korisnije i potr
ebnije u to vrijeme da bi se prehranilo.

August 1993
Amra Vi njic
Student
SAVJETI ZA OPSTANAK
Ja sam uspijevala naci snagu da idem i slu am predavanja na minus 15 stepeni Celzij
usa, zatim da spremam ispite tako kako sam spremala i da istrajem jednostavno u
svemu tome. A polagati ispite bilo je zaista te ko. Jednostavno bilo je te ko prvo d
oci do fakulteta, odnosno prostorije u kojoj se polagao ispit, i zaista, nama je
studentima bilo drago kad vidimo profesora koji dode na ispit, koji je cesto bi
o i zakazan pa otkazan, pa opet zakazan. Dakle, nismo imali vremena jednostavno
da mislimo uop te o ispitu, da li je on i kako bio spremljen. Ja nisam imala cak n
i predispitne treme. Tako da, jednostavno, trebalo se da se sve to samo zavr i i d
a se sretno dode do kuce, jer tada je zaista sve bilo neizvjesno. Ali covjek uvi
jek nade... Znaci covjek... covjeku treba nade i elje da ide naprijed i ja se nij
ednog trenutka nisam zapitala: Za to? I drago mi je zbog toga. Na kraju bih rekla
da ono to je interesantno mo da reci i istaci da sam ja diplomirala 14-tog decembra
1995. godine, na dan Dejtonskog sporazuma i to u trenutku kada je moja komisija
iza la da da konacnu ocjenu mom radu. Tada je upravo potpisivan Dejtonski sporazu
m.
Septembar 1993
Ana Mrdovic
Hortikulturolog
SAVJETI ZA OPSTANAK
Moram napomenuti da za razliku od normalnih godina, hajmo da poku amo iskoristiti k
ompletnu vegetacionu sezonu. U vrtu povrce se mo e uzgajati punih 12 mjeseci. U se
ptembru tek pocinje u stvari jesenja sjetva povrca koje cemo koristiti u kasnu j
esen i u rano proljece. ta mo emo posijati u septembru? Mo emo sijati blitvu, koja ce
radati, cije listove cemo brati sukcesivno citavo proljece. Mo emo sijati pinat ko
ji cemo brati u rano proljece. Mo emo sijati luk arpad ik. Krupnije lukovice cemo je
sti, zapravo mladi luk od tog arpad ika cemo jesti vec u jesen i u rano proljece.
Mo emo sijati matovilec, koji cemo brati u toku citave jeseni.
Septembar 1993
Amira Sadikovic
Unhcr
FUNKCIONISANJE ZRACNOG MOSTA
Ono to je tu operaciju cinilo jako skupom je prvo cijena tone prevezene avionom. T
ona je negdje 750 dolara, to se racuna kao donacija za pomoc Bosni i Hercegovini.
Mi smo imali recimo 15 letova. Planirane kolicine su bile 1.500 do 2.000 tona h
rane sedmicno. To je trebalo da ukljuci i konvoje i avione. Polijetanja iz Hrvat
ske su postala dosta komplicirana jer su to bili aerodromi koji su bili i u civi
lnoj funkciji, ne samo u ovoj UN humanitarnoj i zato to je to nezvanicni u stvari
razlog o kojem niko nije htio da prica, zato to su se koliko je meni poznato u t
o vrijeme naplacivale zemlji ne takse, koje su povecavale tro kove, poprilicno. Jer
mislim, da je u to vrijeme zemlji na taksa na aerodromu da bi avion sletio i poleti
o, negdje oko 2.000 dolara. Sad ako se racuna broj aviona, broj dana, broj sedmi
ca, to je ogromna suma koja se odbijala od ukupne pomoci za BiH, odnosno za Sara
jevo. Tako da je odluceno da se prede na aerodrom Frankfurt, puno vi e to je NATO a
erodrom i u Ankoni, koji je pola civilni a pola na raspolaganju NATO-u.

Februar 1994
Dika Kapic
Novinar
ENE POKRENULE MAGAZIN ZA

ENE

Negdje u februaru 94, zajedno sa mojim biv im kolegicama i kolegama sa kojima sam ra
dila prije rata u enskom listu Una , sjeli smo i poceli razmi ljati o osnivanju jedne e
nske novine, jer je bila velika potreba. Gledajuci kako svi eljno grabe novine i
citaju, i prodaju i kupuju one neke stare listove od prije desetak godina. Sjeli
smo i napravili koncept. I razmi ljali ta da uradimo, bez papira, bez ikakvog novc
a. Jednog dana, do la je jedna Njemica, koja se zove Angela Kening, koja je rekla:
A za to vi ne poku ate da izdate tu novinu? Rekli smo nemamo sredstava, ka e: Vi napravi
te koncept, mo da cemo vam pomoci. Ona je oti la. Mi smo napravili novinu i pripremil
i materijal. Cekali da nam neko pomogne i ne znajuci da li ce se ona ikad vi e vra
titi. Ona je do la i donijela nam prve novce za prvih est brojeva. Mi smo bili sret
ni to smo mogli da ponudimo tu novinu. Jednu novu novinu koja je pocela da izlazi
u junu 94. Bio je to glavni projekat Humanitarnog udru enja gradana ena 21 koje su os
novale 55 ena, intelektualki svih zanimanja, iz Sarajeva. Koje su htjele na svoj
nacin da daju doprinos u borbi protiv rata i da istaknu enu kao jednog od heroja
tog rata.
Mart 1994
Nid ara Aljovic
Izbjeglica sa Grbavice
POSJETE GRBAVICI UZ PRATNJU CUVARA
U la sam na licnu kartu i preko mosta Bratstva i jedinstva. To je bila, zapravo, go
lema elja da vidim svoj stan, svoje roditelje. Nije bilo nekog straha pri ulasku.
Ne znam ni sama za to. Vjerovatno od te silne elje. Bilo je ru no. Bilo je ru no na sa
mom tom pregledu dokumenata i sam ru an osjecaj. Zaista nije bilo maltretiranja, a
li je ru an osjecaj. Vrijeme je bilo neko tmurno i ru no. Grbavica pusta. Nije bilo
nikog. Bila sam sretna kad sam vec do la u svoj stan, mada ni ta nije bilo onako kak
o sam ostavila. S obzirom da sam prespavala tu noc, strah me uhvatio u noci. Zai
sta jedan nevjerovatan strah, i pored svojih roditelja, i nisam uop te spavala. Ka
d sam se vratila opet na ovu stranu, kao da sam bila svega oslobodena, mada su r
oditelji ostali tamo. Poslije, onog dana kad smo svi prelazili most, to je bio j
edan sasvim drugaciji osjecaj. Nije bilo vrijeme mnogo ljep e. Cak su bile neke ne
znam cini mi se da je bilo i nekih padavina taj dan, ali to je bio jedan sasvim d
rugi osjecaj. Nije bilo tih nekih nepoznatih ljudi. Bilo je jako malo ljudi. Oni
koji su ivjeli na Grbavici, ali ipak bilo je drugacije. Kao da nije bilo kao da n
ije bilo nikakve opasnosti vi e. Jednostavno, vratila sam se kao da sam sad opet n
a la sve ono to je nekad bilo. Jednostavno sam se vratila u onaj svoj ivot. I danas i
vim na Grbavici i mislim da je to u svakom slucaju jedno najljep e naselje. Ptice
pjevaju u dva po noci.
August 1994
Sandra Milanovic
Ucenica
KUPACI OBOLJELI OD

UTICE

1994. sam i la sa prijateljima na kupanje na Bentba u. Po eljela sam kupanje, po to je ra

t ucinio svoje. eljela sam da sretnem svoje stare prijatelje. Bez obzira to se utic
a pojavila, kako sam cula, i la sam. Da obidem malo, da se okupam, po to nisam znala
hocu li sutra pre ivjeti dan. Bilo je dosta ljudi, i mladih i starijih. Dolazili

su iz raznih dijelova grada. Bilo je razlicitih ljudi, bili su razlicito obuceni

. Bilo ih je sa e irima, u kupacim kostimima, u bermudama, cak ih je bilo i u farme
rkama. Za djecu, manju, su ogradivali kamenjem da bi se mogli kupati, kao manje
bazene su pravili. Neki su cak donosili stolice, stolove, ro tiljali, ta se tad ima
lo ro tiljati. Bilo je dosta ivotinja, pasa i macki.
Septembar 1994
Fuad Babic
Komandant Civilne za tite
PONOVO KONTEJNERI ZA ANTISNAJPERSKU ZA TITU
17. septembar 94. godine je, ma ja kad ka em ti kontejneri mi smo skoro svakih 15 dana
mijenjali pozicije i stavljali, odnosno prilagodavali smo se snajperistima. Kako
su oni pronalazili nove prostore i rupe u dijelovima grada, tako smo mi te kont
ejnere postavljali. 17. septembra 94. godine to je bilo kod inace raskr ce Marijin D
vor je najte e raskr ce bilo za antisnajpersku za titu za izvesti. Za to? Zato to je Mari
jin Dvor jako razvucen i trebaju vam stotine i stotine kontejnera pa da ne to urad
ite. Medutim, itelji mjesne zajednice Marijin Dvor II, a to vam je Istarska i iza
leda Filozofije, Filozofskog fakulteta, jednostavno nisu ljudi uop te nisu mogli d
a prolaze. Da dodu do osnovnih namirnica. A namirnice smo dijelili u Albanskoj u
Mjesnoj zajednici Marijin Dvor I. I sad on iz Istarske mora da prode taj grozni
, iroki, veliki Marijin Dvor i da dode da uzme svoju hranu, da bi pre ivio. Zato sm
o se obratili Unproforu da nam te kontejnere postavi. Na alost, mislim da je te g
odine, tog septembra, ubijen francuski pripadnik oru anih snaga. To je onaj mladi
momak od 19 godina koji je vozio vilju kar. A ubijen je na taj nacin dok je spu tao k
ontejner, snajperista ga je docekao, direktno ga je pogodio u glavu. Mislim da j
e to snimljeno. To je direktno u stvari prenos bio ubistva, klasicnog jednog ubis
tva tu. Pored silnih onih na ih ubistava koji su ljudi ginuli, tad smo imali i tako
tog stranca kog su ubili.
Novembar 1994
Gertruda Munitic
Primadona Sarajevske Opere
PUTOVANJE KROZ TUNEL

Rano ujutro u pet sati, kola su me dovela pred ulaz u tunel. Toliko je bio taj tu
nel mali da ga ja takoreci nisam ni vidjela. Cijelo vrijeme sam pitala vozaca gd
je je taj tunel, gdje je taj tunel. Pa, ka e da je ovdje. Ja ka em: ta, ova rupa. Ma
nemojte me zafrkavati. Pa kako cemo proc tu? A ja inace imam tako jednu cudnu, ne
cu reci fobiju, strah, od zatvorenog prostora. Ne volim jako zatvoren prostor, a
ne volim ni neke velike visine. Medutim, nisam znala jo
ta me ceka. I sad dodemo
mi do tog tunela i cekamo da dodu kolica da bi uzeli prtljag i ka e mi ovaj koji m
e je pratio: Gospodo Gertruda, molim vas, vi sjednite na va prtljag, a ja cu gurat
i to, jer niko ne mo e naravno tunel je toliko uzan, mali. Morate se jo cak i sagnut
i, pogotovo kad hodate, niko ne mo e iz suprotne strane dolaziti. A iza mene je bil
a pa horda ljudi. Ja mislim 10, 20 ljudi. Dakle, i taj insert je interesantan, mo
gu reci, duhovit. Ja, kako sam uvijek vedra i vesela i kako uvijek elim od nekakv
ih tmurnih trenutaka napraviti i nekakvu ljepotu i od straha, naravno. Mene je v
i e bilo tunela strah, nego prolaziti kroz Sarajevo kroz te granate, neki cudan st
rah me uhvatio u tom tunelu. I sjedim ja na tim kolicima, nikad to ne mogu zabor
aviti, na tim koferima, sjedim ovako, dr im noge i ovako. I onda pocnem: la, la, la
, la, la, la, la, O sole mio, tjararari ! Sve je to jo bilo lagano Kvore, kvore, ingr
ato , ni ta, a ja haaaaaa , a ovi iza mene: Jao Gertruda, nemojte molim vas! A ja opet
a
aaa, dam sebi snage. Da ubijem svoj strah, a ovi iza mene ka u: Gertruda, kumim te
Bogom nemoj vi e, obru it ce se cijeli ovaj tunel, pa ce sve na nas od tvog glasa. Onda
smo se toliko poceli smijat da ja tih kol ko sto metara kol ko, ne znam ni kol ko metara

ima. To je pro i alo u jednom cugu i do li smo tamo, iza li van, a ono puca li puca.
Decembar 1994
Irfan Durmic
Direktor Elektrodistribucije
OD POCETKA OPSADE SARAJEVO 240 DANA BEZ STRUJE
1994. godine smo mi iznijeli jedan podatak koji je naravno tacan, da je u 92. i
godini, narocito i do tog trenutka, Sarajevo bilo 240 dana bez elektricne energ
ije u kontinuiranim dijelovima. Naravno, spomenuo sam tu 37 dana, 53 dana u kont
inuiranom smislu.

93.

Mart 1995
Fuad Babic
Civilna za tita
NAJNOVIJI METOD CETNIKA: UBIJANJE SA PRIGU IVACEM
Po to smo mi postavili bili jednu vizuelnu za titu izmedu Doma zdravlja Vrazova i biv e
kasarne, dakle one preko puta, cijelom irinom ulice, da pokrijemo taj prostor Jer
smo mi znali da ondje gadaju. Onda su oni poceli iznenada sa tim prigu ivacima da
nas gadaju. I stvarno smo bili tu vi e nismo znali ta cemo.
August 1995
Edin Zametica
Gradanin
NATO UDARI
Prvo ne zna
ta se de ava.. ustaje se iz kreveta, grabi beba iz koljevke onako mala. Hl
adno, nema vode, struje. Sa tako malim djetetom trci se u prvo skriveno mjesto u
stanu, a to je u ovom slucaju bio hodnik. Beba se spu ta u nosiljku i ocekuje se t
a ce biti. Po izlasku na prozor da se ipak vidi ta je to, vidi se gori Vogo ca prek
o uci, i onda naravno odu evljenje iako je prije toga bila velika jeza. I sada je t
a jeza isto tako. To je moja reakcija na NATO udare iako sam pretpostavljao ta ce
se desiti, da to treba da bude tih dana. Opet ka em, taj veliki strah, nakon toga
veliko odu evljenje i otprilike kraj rata.
Mart 1996
Avdo Hebib
Ministar MUP-a BiH
ZVANICNO DEBLOKIRAN GRAD
Prvog marta 1996. godine, mi smo u li u Ilija i kada smo postavili plocu na policijs
koj stanici u Ilija u, kada smo obi li grad, upozorili gradane na moguca iznenadenja
od postavljenih minsko-eksplozivnih sredstava. Tada smo produ ili putem do Visoko
g da konacno otvorimo deblokadu Sarajeva u pravcu Srednje Bosne. U Visokom su na
s gradani Visokog docekali i pozdravili. Uz put su bili gradani Ilija a, koji su p
rivremeno bili u Visokom i u drugim mjestima, koji su se pripremali da udu taj d
an u Ilija . Ja sam zbog mjera bezbjednosti zaustavio odmah ulazak dok na e ekipe za
deminiranje ne pregledaju sve prostore, ne oznace odredene prostore gdje bi pos
tojala mogucnost odredenih minskih polja i tako dalje. I tada sam zvanicno saop ti
o da je konacno Sarajevo deblokirano, da je Sarajevo otvoreno i da ovaj dan ulaz
i u istoriju Bosne i Hercegovine.