Uredniea

Dinka JuriCic

Mijo Loncaric

Reeenzenti
dr. Vesna Zeceuic
dr. Antun Sojat
Graficko-likovna uredniea
Zeljka Sambolek
Oblikovanje naslovne straniee
Dubrauka Zglavnik

KAJKAVSKO NARJECJE

Bozena Pavici6
Slog i prijelom
Miaden Cicin-Sain

elP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuCilisna biblioteka, Zagreb
UDK 808.62-087
LONCARIC, Mijo
Kajka-:sko narjeCje / Mijo Lonearic
- Zagreb : Skolska knjiga, 1996. - VII,
208 str., [lJ presavijen list sa zemljop.
crtezom u bojama : i1ustr. , 24 em
Bibliografija: str. 171-198.
ISBN 953-0-50315:6
960708021

ISBN 953-0-50315-6
Tisak: AUGUST SENOA d.d., Iliea 35

~
Skolska knjiga, Zagreb, 1996.

Sadrzaj
1. DOSADASNJE PROUCAVANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

2. RANI RAZVITAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ...

15

3. PROZODIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

. . . . . . . . ~~ 39

4. VOKAIJZAM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . '.' . . . . . . . . . . ..

67

5. KONSONANTIZAM , . . . . . " . . . . . . . . . . . . . . , . . . . . , . .. 87

6. MORFOLOGIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ,.

97

7. SINTAKSA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . , . . . . . . . . , . , . . . 115

8. LEKSIK . . . . . . . . . . . . , ' . . . . . . . . . , , . . . , . . . , . . . . 133

9, GRANANJE . . . . . . , , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

10. PROSTlRANJE U PRO~i.oSTI . . . . . . . . . . . . . . .

BIBUOGRAFIJA . . . . . . . . . . . . . . . ..

.,.

. . . 149

. . . . . . . . . . . . . . . . . 171

RIJEC UNAPRlJED
Ova knjiga, 1. dio monografije 0 kajkavstini, rezultat je mojega visego
disnjega bavljenja tom jednom od triju hrvatskih dijalektnih skupina (nar
jeCja). Taj pro dio obuhvaea, uz pregled dosadasnjega proucavanja, sinte
ticki prikaz razvoja i suvremenoga stanja kajkavstine po jezicnini razinama
na temelju dosadasnjih istraZivanjB: i spoznaja {} njoj. Prethodniea djelu je
knjiga Kaj jucer i danas, Ogledi 0 dijalektologiji i hroatskoj kajkavStini (s
bibliografijom i kartom narjecja), u kojoj su objavljena neka poglavlja me
nografije, koja su ovdje doradena.
Drugi dio monografije, pregled kajkavStine po dijalektima, odnosno sku
pinama govora, objavit ee se u posebnoj knjizi, koja je jos u nastanku.
Za nastanak djela na prvom mjestu zahvaljujem svojoj maticnoj usta
novi - Zavodu za hroatski jezik (prije Institut za jezik JAZU), gdje mi je
omogueeno da se bavim svojom zivotnoll! temom. Posebno zahvaljujem ko
legama: dr. Vesni Zecevie i dr. Antunu Sojatu koji su procitali tekst u ru
kopisu i pomogli mi mnogim korisnim savjetima. Za citanje rukopisa i ko
risne savjete zahvaljujem takoder dr. Miri Menac-Mihalic, s Katedre za po
vijest i dijalektologiju hrvatskoga jezika Filozofskoga fakulteta SveuCilista
u Zagrebu, dr. Josipu Liseu, profesoru povijesti i dijalektologije hrvatskoga
jezika Filozofskoga fakulteta u Zadru. Dr. Dragici Malic zahvaljujem na obli
kovanju bibliografije.
Isto tako, velika hvala za nastavak djela pripada Zakladi Alexander von
Humboldt-Stiftung iz Savezne Republike Njemacke, kojoj zahvaljujem ta
koder za potporu mojega znanstvenog rada uopee.
Zahvalan sam supruzi na podrsei u radu.
Zahvaljujem "Skolskoj knjizi" na objavljivanju djela.

VII

NAPOMENA 0 TRANSKRIPCIJI
U biljezenju fonema i glasova sluzim se uobieajenom kroatistiekom
transkripcijom. Rijeei mode&-- arhileksemi - transkribiraju se za kajkav
stinu prema pretpostavljenom osnovnom sredisnjem kajkavskom fonem
skom, odnosno fonoloskom sustavu.
Prozodijska obiljezja oznaeuju se na dva naCina. (1) Za OKA i prikaz
razvoja sluzim se uobieajenim tradicionalnim znakovima u slavistiei, tj. ka
da je u pitanju kajkavstina onda Ivsicevim sustavom (~, -, ", -, ~). (2) Za
suvremeno stanje - ako se ne radi 0 eitatu - upotrebljavam sustav pri
mijenjen u OLA (Opeeslavenskom lingvistiekom atlasu, usp. i Fonoloske opi
se). To je modificirani stariji sustav IPA (API) - starije medunarodne fo
netske transkripeije. Razlika je izmedu OLA i IPA u tome sto je u OLA
uveden znak za specifienu hrvatsku uzlaznu modulaeiju na dugom slogu,
poseban dugouzlazni naglasak, razliCit od novostokavskoga dugouzlaznoga
naglaska, obicno se biljezi s -. Na primjer, po Ivsieu je mliitim, po OLA
mlii:tim, po IPA mla:tim. Novostokavsko tradicijsko /glava/ po IPAje gla:va,
a sliean dugouzlazni naglasak u kajkavstini po Ivsieu je gliiva, po OLA
glii:va. Citati se, naravno, prenQse nepromijenjeno.

----vIII

1. DOSADASNJE PROUCAVANJE

1. Kajkavstina je jedino hrvatsko narjeCje koje jos uvijek nema svoje

modetne monografije. Ono je, medutim, dobilo svoje prvo sintetsko
djelo vee godine 1905. UkrajinacA. M. Lukjanenko objavljuje, naime,
svoje Kajkavsko narjecje u obliku sintetskoga pregleda. Dvije godine
kasnije pojavljuje se i Resetarevo djelo Der stokavische Dialekt. Tri
desetak godina kasnije izlazi Ivsieev rad Jezik Hrvata kajkavaca (na
pisan u pe't'eau 100. obljetnice hrvatskoga narodnog preporoda), dje
10 koje u proueavanju kajkavstine zauzima posebno mjesto. U njemu
je,medu ostalim, prikazana akeentuaeijska struktura kajkavskoga
dijasistema i na njezinu temelju dana prva znanstvena klasifikaeija
kajkavstine. Po t9me je to djelo danas polaziste u proueavanju kaj
kavskih govora. Stokavstina i dijelom eakavstina suvremenim naei
nom obrade dobile su svoje monografije. Kada je rijec 0 kajkavskom
narjecju, malom bi se monografskom sintezom mogao smatrati II.
dio Junkovieeva rada Jezik Antuna Vramca i po.drijetlo kajkavskoga
dijalekta. Postoji takoder nekoliko kraCih prikaza 0 kajkavstini koje
su napisali Mate Hraste 1958. i 1960, Zvonimir Junkovie 1963, Da
libor Brozovie 1966, Stjepko Tezak 1960. i Asim Peeo 1979.
2. Kajkavstinu kao jedan od pet osnovnih idioma srednjojuznoslaven
skoga dijasistema moguee je prepoznati vee u prvim zapisima iz 12.
stoljeca (Brozovic 1963e, Faneev 1914). Jedno od prvih djela koje vee
pokazuje svjesna razmisljanja 0 kajkavskom dijalektnom fenomenu
jest prvo u potpunosti saeuvano kajkavsko tiskano djelo - Dekretum
Ivana Pergosica (1957). Ono - sacuvano u dvije kajkavske verzije
i djelomieno u jednoj nekajkavskoj ikavskoj - svjedoCi 0 svjesnom
uocavanju kajkavskih raznolikostite nastojanju autora za prevlada
vanjem tih razlieitosti radi komunikaeijskih potreba, sto vodi k stva
ranju naddijalektnog standarda.
I protestantski pisei zele da im knjige imaju sto siri krug eita
telja te izdaju svoja djela i na kajkavskom, a u druga nekajkavska
unose kajkavski leksik u obliku kontaktnih sinonima. U 17. st. vee
se iz.rieitije 'raspravlja' 0 kajkavstini. Navode se razlieiti refleksi za
jat 5 polugfas, ali se ne razabiru pritom ni izvorisni glasovi /e/,/a/
ni razlozi tih promjena u kajkavstini, stokavs.tini i eakavstini. Te ra
zlieitosti spominje, primjeriee, Juraj Habdelit u predgovoru svojega
Zercala Marianskoga.

.:-:::c..,-

Kajkavsko narjecje

U istom stoljecu ulaze kajkavske rijeCi u poliglotski rjeenik nje

maekoga leksikografa Megisera (Megiser 1603). Tada nastaju prva
kajkaYska leksikografska djela, koja s razlogom ubrajamo u -riajznii.
eajnija slavenska leksikografska djela uopce. Ona su, kao i pm kaj
kavski tekstovi iz prethodnog stoljeca, i kao sliena djela u drugim
jezieima, dvojake naravi: to su djela koja uvelike pridonose stvaranju
knjizevnog jezika, jezienog standarda i koja saddavaju bogatu dija
lektnu gradu. Ti su rjeeniei takoder svojevrsni dijalektoloski prirue
niei, iako su bez podataka kakve zahtijeva prava dijalektoloska lek
sikografija1
3. Na prvom mjestu spominjemo rjeenik Jurja BabdelicalJikcionar
(1670), u kojem su kajkavske rijeei protuma~enelatiIistUma. U isto
vrijeme nastalo je, glavninom svojega korpusa, najvece kajkavsko i
jedn,O_Q!I nasih najveCih leksikografskih djela 7 Ga3afilacij--pavlina
Iva'na Belostenea. To najopSeznije djelo kaikavskEdeksikografije sa
drzava dva dijela: prvi dio latinsko-hrvatski i drugi, mariji:dio, hr
va~fl.k,o:.latinski. Gazo{ilacij je u 18. st. dovrsio i izdao (1740) Jeronim
Orlovic, vjerojatno uz pomoc Andrije Muzara_ U taj rjeenik uneseno
je p.oprilieno nekajkavskih leksema, eakavskoga ijos--vige sWKiivsko
ga podrijetla_ U njemu se te nje~i obiljeiavaju kao slavonske, dal
matinske i primorske,a gfasovi su na mjestu jatai-poluglasa redovito
posebno obiljezeni.(e~- e, a). U predgovoru se navodi da se oni mogu
izgovt;i kao e, a, odnosno e, i. UCinjeno je to u prvom redu radi
komunikacijskih potreba (kad se rjeenikom budu sluzili stokavei i
eakavci), ali je takvo biljezenje bilo uvjetovanorazlieitoscu izgovora
i u samom kajkavskom narjeeju 2
Dvije godine nakon Belosteneeva rjeenika izasao je nesto manji
eetverojezieni latinsko-hrvatsko-njemaeko-lI).adarski rjeenik s indek
som hivatskokajkavskih rijeCi. Taj rjeenik zapoeeo je Franje.Busnik,
ali'jeveCi dio iztadi6t dovrsio isusovae Andrija Janibresic. Raden
je neovisno 0 Gazo{ilaciju.
Otprilike u isto vrijeme sastavio je Pavao Ritter Vitezovic veliki
latinsko-hrvatski rjeenik, koji je, nazalost, ostao do danas u rukopisu
(V. KIaic 1914, T. Matic 1955). Vitezovicev opcehrvatski rjeenik sa
drzava stokavski, eakavski i kajkavski vokabular i po tome je blizak
leksiku ozaljskoga kruga, koji je pretezito sadrzan i u Gazofilaciju 3
U 18. st. izradio j~yelikoleKsikografsko dje10 AdamPataeic, ali
je i taj rjeeniko-stao do sada u rukopisu. Taj liitinsk~hrvatsko-nje
maeki leksikon razlikuje se od ostalih kajkavskih rjeenika tematskim
rasporedom grade. A. Pataeic je, sto smatramo vaZnim istaknuti,
leksikograflje s najvaZnijom literaturom dao je S. Musulin 1959, Hrvatska ;
srpska leks;kografija, a njezinu potpunu bibliografiju donosi V. Putanec 1962, Leks;
kogrofija, Leksikogra(lja u Hrvaia, Srba ; Crnogoraca.

1 Pregled

Osim jednacenja jata i poluglasa u veCini kajkavskih govora, u manjem broju govora
doslo je u nekim polozajima do jednacenja poluglasa s a, govori tipa pakel i pekal, iIi se
joo euva posebna vrijednost za poluglas, sto je ranije bilo, zasigurno, jos ceSce.

0 ozaljskom knjizevno-jezienom krugu pisao je J. Voncina 1977, usp. i Iiteraturu na

vedenu tamo.

Dosadasnje proucavanje

"stvarao svoj 'Dikeionar' na evrstoj bazi hrvatskoga kajkavskoga knji

zevnog jezika sa zeljom da fiksira hrvatske kajkavske nazive, te nije
svjesno i namjerno unosio nekajkavske, stokavske i eakavske rijeei"
(Jonke 1949).
Kajk,avske su rijeei usle i u Pallasovo djelo Glossarium compa
rativum linguarum totius orbis (Pallas 1789).

4. U "18. st. nastaju na hrvatskom kajkavskom podrueju prve grama

tike:-rre"gramatike"sadrzavaju opis kajkavskoga knjizevnoga jezika.
<Jne"su.-kao prvi opisi kajkavske jeziene strukture ujedno i prikazi
dijalektnoga sustava, gdje su autori, pogotovu ako su bili kajkavci,
mogli polaziti od podataka u svojim zavieajnim govorima. Takvi 10
kalni idiomi nalaze se takoder i u prvim saeuvanim kajkavskim dje
lima.
Prva hrvatska kajkavska gramatika (a nju nije na,pisao kajkavac)
ukljueEma je u poredbenu gramatiku slavenskih jezika: uz eesku, slo
vaeku i latinsku, kao gramatica croatica. Sasfavio iii ie Johannes
Christophorus de Jordan, dvorski savjetnik Kraljevske Geske. Krat
ka, "ali prilieno sadrzajna" kajkavska gramatika naCinjena je vjero
jatno na temelju jezienoga korpusa uvPetreticevoj, odnosno Kraja
eicevoj knjizi Sveti Evangeliomi (Ivic, Sojat). Konstruktivna je tako
der gramatika Antuna Raispa iz 1772. godine.
Prva kajkavskagramatika koju je napisao Hrvat kajkavae bila
je zapravo, preradena, peta. NaIrne, godine 1779. napisao ju je Ivan
Vitko.Vic. pna je, medutim, ostala u rukopisu. Prema njoj izradio je .
IgnaeKristijanovic svoju gramatiku koja je tiskana 1837. godine.
Prije rije, 1783, pojavila se kajkavska gramatika koju je sastavio
Ignae Szentmartony (Einleitung zur kroatischen Sprache). U njezinu
predgovoru autor kaze da opisuje narjeeje koje se uglavnom govori
na prostoru oko Zagreba, Krizevaea i VaraZdina te u drugim oko
lisnim podruejima. Zanimljiva je i po tome sto se minimalnim pa
rovima rijeCi pokazuje razlikovna uloga prozodijskih obiljezja: kvan
titete i mjesta naglaska.
Gramatike su takoder pisali Franz Kornig (prvo izdanje 1790),
Josip Matijevic (1810) i Josip Durkovecki (prvo izdanje 1825).
5. N a,vedena djela, bez obzira na to koliko ona bila znaeajna u razvitku
slavenske filologije, sto osobito vrijedi za .leksikografski rad, Rripa
daju pre.<iznanstvenoj epohi nasega dijalektoloskog proueavanja...Kaj
kavstinu uvodi. u podi"liCje znanstvenoglingvistie~og_ z!iniInanja Do
brovsky, 'otae' slavenske filologije. Medutim, zbog nedovoljnog po
znavanja Cinjeniea, on nije mogao izvesti valjane zakljueke, pa su sto
ga neke nedoumiee, s obzirom na kajkavstinu (kao npr. mjesto kaj
kavstine u zapadnojuznoslavenskom dijasistemu) ostale do kraja ne
razrijesene, gotovo eak do nasih dana. Nairne, Dobrovsky je smatrao
da su kajkavstina i slovenstinajedan jezik, kajkaveii SlovEmd jedan
narod, pa za njih rabi jedno, hrvatsko ime. Jernej Kopitar prihvaca
u poeetku njegovo misljenje 0 tom jedinstvu, sarno sto on uzima na
zive Slovenei, slovenski, jer Slovenaea, kako on obrazlaZe, ima vise
nego Hrvata. Kada Safarik iznosi misao da su Srbi i Hrvati jedan

Kajkavsko narjeCje

narod, odnosno da su stokavstina i cakavstina jedan jezik, Kopitar

i nju prihvaca, ali nije nacisto kamo svrstati kajkavce. On ih ne na
ziva SIovencima, vec kao puk "Pseudocroatorum, rectius Slovenorum
Zagrabiensium" (Jagic 1910).
Franjo Miklosic u toj zamisli ide dalje. Za njega su sarno cakavci
Hrvati, a kajkavci su Slovenci. To je misljenje prihvatio i V. S. Ka
radzic i D. Danicic, a kasnije M. Valjavec, M. Murko, pa cak u po
cetku i T. Maretic.
Ilirci kajkavci Lj. Gaj, A. Mihanovic i dr. smatrali su kajkav.stinu
hrvatskom, polazeCi od nacionalnog identiteta njezinih govornika
(Milcetic 1880, Finka 1984).
6. Oko polovice 19. st., od samog pocetka prvoga razdoblja znanstvenog
pristupa proucavanju hrvatskih dijalekata, datiraju prvi svjesni za
pisi kajkavske dijalektne grade. U to je vrijeme u Hrvata provedena
reforma knjizevnoga jezika. Napusten je u sjevernim krajevima knji
zevni jezik baziran na kajkavstini i kao osnovica knjizevnom jeziku
uzeta je novostokavstina (iako se ni tada knjizevni kajkavski jezik
jos nije sasvim predao). Ivan Kukuljevie objavljuje kajkavske narod
ne pjesme (1847), Matija Valjavec cini isto, ali nesto kasnije (1858),
zatim Rikardo F. Plohl Herdvigov tiska pjesme i pripovijetke (1868).
U posljednjoj cetvrti stoljeea nastaju prvi dijalektoloski radovi koji
se bave opisom suvremenih kajkavskih govora. Njima se dobiva prvi
uvid u raznovrsnost i teritorijalnu rasporedenost kajkavskih idioma.
Valjavec prikazuje varazdinski kraj, Rozic govor Pljesivickoga prigor
ja, Oblak govor najzapadnijeg medimurskog sela Sv. Martina, a Stro
hal opisuje govore Stativa, Lokava, Delnica itd. Neki od tih autora
uz opis govora raspravljaju i 0 pripadnosti kajkavstine visem dija
sistemu i njezinu mjestu medu bliskosrodnim idiomima. RQz~.c. dglazi
do .?;akljucka da kajkavsko narjec.lll, na temelju opisanQg 'govora, pri
pada hrvatsknJ.-jeziku. Obl~.~_sll.cij:~9J!iucl"pljesty!~~bre i na
vedeni medimurski govor, te jezik nekih kajkavskih pisaca, smatra
da postoje dva tipa kajkavstine:juzni;bliZ{jtoKavstiiri;"f sjeverni,
blizi slovenskomjeziku. Strohal je sasvim ispravno uocio da je govor
Sv. Martina blizi medimurskima nego istoenostajerskim govorima.
Potrebno je istaknuti da govori koje su opisali Rozic i Oblak odstu
paju po nekim vaznim osobinama od tipicnih, odnosno centralnih
kajkavskih govora. Oblakovo misljenje da su sjeverni medimurski go
vori blizi danaSnjim susjednim slovenskifllgOVorima dobiva u svjetlu
novijih istraZivanja (s obzirom na panonsko, a ne alpsko podrijetlo
nekih istocnoslovenskih govora) svoju znanstvenu opravdanost.
7.1. Milan Resetar (1891) smatrao je kajkavstinu "mijesanim" dijalektom

(Mischdialekt). Na temelju pisanih dokumenata pokusao je odrediti

cakavsko-kajkavsku granicu prije velikih migraciJa izazvanih prova

10m Turaka. Od nekih se proucavanih isprava sam ograduje. Medu

tim, ni druge starije isprave koje navodi ne dokazuju jednoznacno

da je porjecje Kupe bilo u drugoj polovici 15. st. cakavsko, kako on

uzima. Na to je upozorio vee i Jagic (1891) u svojim napomenama

DosadaSnje proucavanje

uz Resetarovu studiju. Ipak, u novije vrijeme ta razmedivanja polaze

od Resetarovih stavova (Brozovic 1963c, Popovic 1960, Mogus 1977).
7.2. Dva strana lingvista koja su uzela u obzir objavljeni materijal do kra
ja prosloga stoljeea dosla su do zakljucka da kajkavstina pripada hr
vat~koIl:lj~ikll.To su.Jifi PoTfvkaTve~ spominjani Lukjanenko. Nji
hovom se istraZivackom postupku moze prigovoriti da se ne temelji
na evrstim lingvistickim kriterijima, vee vise-manje na slucajno oda
branim osobinama, kojima bi se moglo i kojima se vee dokazivalo
i suprotno. QJ:,:ukjaIl:~T,lkovu radu potrebno je reei stogod podrobnije
usprkos navedenom nedostatku i cinjenici da je njegova knjiga ka
binetski rad. Prihvacao je i on Oblakov:u podjelu na juznu i sjevernu
kajkavstinu. Me(!uti lll, on je u tome posao daJje i iZ!,!io originalnu
hipot;ezu;-koju je kasniji:i"prilivatlo T razradf6--Belie. Naime, upravo
je on:Llikjanenko,autorpretposta"ke 0 trovrsnoj osnovici kajkav
Stine: Stok8.vsko..cakavsko-slovenskoj, koja je pozna:~, citirana i os
poravana kao B.eliceva teorija, a bazira se na lWIlSiQnantizmu, upravo
j, is _ j4.
razliCitom razvojlistarih *t' i *d' kao C --:3,

c-

7.3. VatroslavJagic' (1905) precizira u recenziji Lukjanenkova rada svoj

stay 0 lajkavstini. Polazi od toga da za odredivanje dijalektnih od
nosa nisu dovoljne pojedine fonetske osobine, vee je potrebno uzeti
u obzir ukupni dojam (Totaleindruck). On daje dvije definicije kaj
kavstine. Po prvoj, ona cini sredinu izmedu slovenskoga i hiVatskoga
jezika, po cemu ne bi,'zapravo, pripadala ni jednom od njih, a u dru
goj j:iotpuno je odreden kad kaze da kajkavstina po ukupnosti svoj~h
osobina ulazi u krughrvatskoga, a neslovenskogajezika, bez obzira
na mnoge slicnosH sa slovenskim.Moglo bi se zakljuciti da je Jagic
smatrao kajkavsko narjecje genetski prijelaznim idiomom, kao sto ga
je -Ramovs, s obzirom na podrijetIo, smatrao slovenskim. Nos ob
zirom na suvremeno stanje jezicnih osobina svrstava ga u hrvatski
jezik. Jagie se protivio misljenju da
kajkavstina nastala mijesa
njem razlicitih jezicnih osnova.
7.4. U isto vrijeme kad nastaju prvi opisi suvremenih kajkavskih govora
prikupljena je znatna dijalektna grada u okviru etnografskoga istra
zivanja hrvatskih sela. Katkad to prikupljanje provode isti ljudi, kao
npr. Rozie u podrucju Pljesivice. Opisi zivota i obicaja u doticnim
selima daju se u izvornom govoru mjesta koja su predmetom opisa.
Takav je rad potaknut uputarna koje je sastavio Antun Radie (1897).
Znatan dio te grade objavljen je, a dio se neobjavljen cuva u Etno
loskom zavodu Hrvatske akademije. Ta se grada moze upotreblja
vati, ali uz nuzan oprez, kao uopee svaka dijalektna grada iz toga
razdoblja. Ona je medutim dragocjena kao izvor leksika i prilicno
pouzdano moze posluziti za proucavanje morfologije, a katkada i za
studij fonologije, dijakrone i sinkrone.
4

z. Junkovic, o. c. Zanimljivo je da Junkovic koji pobija tu teoriju nije uoCio da je to za

pravo isti stav.

Kajkavsko naljeC,je

7.5. Ovdje bih odmah spomenuo i Vinka Zganca, najplodnijeg skupljaca

hrvatske usmene knjizevnosti, koji je s radom poceo nesto kasnije,
a djelovao do naSih dana. Objavljene Zl.Ji"I'Kepjesama, a ima jos i ne
objavljenih, najveei su korpus hrvatske dijalektne rijem (Zvonar, Bar
tolie).
8.1. Navedeni bi radovi 0 kajkavstini ulazili u prvo razdoblje nase dija
lektologije. Iste godine kad je objavljen spomenuti rad Lukjanenka,
koji se moze smatrati posljednjim radom prvoga razdoblja, Franjo
Fancev upoznaje slavisticku znanost s osobinama vrlo zanimljive ak
centuacije u kajkavskim podravskim govorima, koja je znacajna i u
opeim slavenskim akcentoloskim relacijama. Tu raspravu treba pri
brojiti radovima Beliea i Resetara (1907), kojima zapoCinje drugo
razdoblje nase dijalektologije. Fancev se ne upusta u diskusiju 0 mje
stu i podrijetlu kajkavStine, ali naslov njegove rasprave (Beitriige zur
serbokroatischen Dialektologie) odra.zava njegovo misljenje 0 tome,
kao sto se to ocigledno razabire i u njegovoj raspravi iz povijesti kaj
kavskoga knjizevnog jezika (1909). Fancevljevo je bavljenje k~kav
stinom opsezno. Ono se proteze na knjizevnost, jezik i na kajkavsku
leksikograflju. Kajkavskim rjecnicima bavio se takoder i Vladoje Du
kat.
8.2. S pocetkom nove faze u nasoj dijalektologiji poklapaju se prva po
novna izdanja prvih kajkavskih tiskanih djela. Vjekoslav Klaie objav
ljuje Vramcevu Kroniku, uz opis autorova zivota i rada (1908), a
Stjepan Kadlec izdaje Pergosieev Tripartitum (1909).
8.3. Spomenuli smo vee kako je Resetar pokusao odrediti cakavsko-kaj
kavsku granicu prije poznatih migracija. Tridesetak godina kasnije
Stjepan Pavicie analizom onimije iz predturskog razdoblja pokuSava
utvrditi u Slavoniji kajkavsko-stokavsku granicu. U Slavoniji je kaj
kavstina za migracija i u ratovima s Turcima izgubila golema pro
stranstva svojega istocnoga protega. S. Pavicie je prikupio dragocje
nu gradu, ali je nije uspio relevantno ligvisticki interpretirati. Na
ilazeCi na ikavske i ekavske oblike istih zemljopisnih imena, odnosno
istih leksema na istom podrucju, on je pretpostavio da su ovdje zivjeli
izmijesani ikavci i ekavci, a poSto je sve ekavce u Slavoniji posve
krivo izjednacio s kajkavcima, dosao je do krivog zakljucka da je sva
sjeverna Slavonija, a na istoku i srednja (kraj oko Vinkovaca, zao
bilazeei sa sjevera Pozesko gorje), prije 16. stoljeea bila kajkavska.
On je pnlieno-vjerno odredio kajkavsko-stokavsko razmede na jugu
Slavonije. Kajkavstina se tamo protezala do podrucja oko Pakraca
i do Pozeskoga gorja.
.

8.4. Pri}icno je opsezan rad na kajkavstini Rudolfa Strohala, ali znace

njem nije velik. Dok su njegovi radovi 0 suvremenim govorima uglav
nom infonnativni i dobri, njegova raspravljanja oproslosti i razvitku
hrvatskoga jezika dala su "originalnu teoriju" po kojoj do 16. st. kaj
kavstine uopee nije bilo.
8.5. Poznata misljenja 0 mjestu hrvatske kajkavstine u zapadnoj skupini
juznoslavenskih jezika izlozili su Ramovs i Belie. Za Itehcevo je mi-

Dosadasnje prouCavanje

sljenje receno da ga je preuzeo od Lukjanenka i podrobnije razradio.

Ramovs (1936), kao i Margulies (1926), smatra da je kajkavsko nar
jecje genetski pripadalo slovenskom jeziku, ali je vrlo rano, u 10. st.,
zbog politickih razloga doslo u hrvatsku jezicnu sferu utjecaja. Dalji
razvitak doveo do toga da je kajkavstina postal a dio srednjojuz
noslavenskoga dijasistema. Ramovs pri tome razlikuje, preciznije od
Jagica, podrijetlo i suvremeno stanje kajkavstine nastalo razvitkom
u danim socioloskim uvjetima, koji mogu utjecati da se doticni idiom
razvija u drugom smjeru nego sto se razvijaju drugi idiomi koji po
tjeeu iz iste matice. Medutim, kad F. Ramovs navodi osobine po ko
jima je kajkavstina bliza slovenskom jeziku, onda on ne posveeuje
dovoljnu pozornost relativnoj kronologiji, vee jezicne pojave nabraja
sve zajedno ne iznoseei hijerarhijsku vrijednost doticnih pojava i nji
hovu ulogu u okviru (pod)sustava u kojem djeluju (usp. Junkovic
1972).
8.6. Ramovs navodi kao najznaeajnije ove osobine za koje smatra da po
vezuju kajkavstinu sa slovenskim jezikom:
- razvitak prasl. t' i d' koji su, preko t', j i 6, j dali c, j; d'( <
d') u istocnim kajkavskim govorima dobiveno je stokavizacijom kaj
kavstine;
- skupoyi stj, skj i zdj, zgj razvijali su se paralelno preko se,
is, a od toga dalje na jugozapadu u s, i i na zapadu u 5, z;
- p je preslo u 0; kasnije, nakon 14. st. to 0, pod utjecajem sto
kavstine, prelazi u u;
- nastavak 0 p) u I jd. imenica a-osnova; -m je sekundarno
prema o-osnovama;
- r' daje rj, a otvrdnjava samo pred konsonantom i na kraju slo
ga;
- kvantiteta vokala utjece na kvalitetu;
- slicnosti u morfologiji (-Oll u G mn. im. m. r., gubitak vokativa,
tvorba futura s bpdp, cuvanje poznatih konsonantskih skupina, gu
bitak aorista i imperfekta itd.);
-mnogo zajednickog leksika;
- istoCnoslovenski i kajkavski refleksi jata, kao i stokavski, na
istoku i sjeveru, dobiveni su od prvotne siroke artikulacijske vrijed
nosti jata.
Ramovs je prikazao sve slovenske dijalekte i naveo da neki istoc
ni govori, belokranjinski, prleski (istocne Slovenske gorice) i preko
murs19 nemaju stare, odnosno prve. ppeeslovenske crte, a to su: pro
gresivno pomicanje cirkumfleksa (ako > oM), ukidanje nenaglasenih
duljina i duljenje otvorenih slogova. On je takoder naveo neke oso
bine koje su zajednicke istocnoslovenskim i zapadnokajkavskim go
vorima, koje su se razvile zbog njihova visestoljetnoga doticaja i 'pro
zimanja, a naziva ih "marginalnim" (rubnim). Neke su se od njih
mogle razviti i samostalno, ujednim i drugim govorima. Vaznije su:
- -I na kraju sloga prelazi u -0, prema slovenskom -y. (u Me
dimurju, Prekomurju i Prlekiji);

- vokalno i daje u;

- ispred u- razvilo se protetsko u-;

Kajkavsko narjecje

- u I jd. a-osnova dobiven je -m prema m. i n. (koji u Preko

murju nakon -oum prelazi u v, pa imamo -6uv, --ou);
- obli,ci (dobr)--oga, --omu, -oj (postoje oko Sredisea i u Preko
murju);
- euva se i j od zdjj
nastavak I jd. f. --oj (Stajerski i zapadni kajkavski govori)j
- n prelazi u nazalno j i zatim u j (sjeveroistocni slovenski i
sjeverozapadni kajkavski govori);
- samo silazni naglasak (stajerski i susjedni kajkavski govori).

DosadaSnje proueavanje
:;--.

tuaciju. Bila je to unakrsna metatonija cirkumfleksa i akuta, sIiena

onoj u litavskom jeziku, koja je zastupljena u njegovoj IV, krizevac- ___ ,_
ko--podravskoj skupini.
Ivsie nije izricito govorio 0 mjestu kajkavstine u zapadnoj sku
pini juznoslavenskih jezika, ali je otkrivanjem zakonitosti i jedinstva
osnovne kajkavske akcentuacije opovrgao Lukjanenkovu, adnosno
Belieevu, i Ramovsevu hipotezu.
8.9. Proucavanju kajkavl!tine prilazi R. Aleksic usporedbom grade iz sta

rijih kajkavskih izvora, uglavnom Pergosiceva Tripartituma i suvre

menih hrvatskih kajkavskih govora. Medutim, polazeei ad Beliceve

teorije 0 postanku kajkavstine, iz grade nije izvlacio zakljueke koje

je ona pruzala, vee je uzimao podatke koji su p'otvrdivali unaprijed

zadanu tezu. Osim toga, donosio je zakIjucke koje grada nije potvr

divala, od kojih je najznaeajniji da su kajkavski pisci 16. st. pisali

onako kako se govorilo u njihovu kraju.

Znatan je prinos proucavanju jezika starije kajkavske knjizev

nosti, upravo Belostenceva jezika, uglednog madarskog kroatiste La
szla Hadrovicsa. U najnovije vrijeme znacajna su otkriea, njegova i
G. Borse, protestantskih tekstova na kajkavskom knjizevnom jeziku
(Hadrovics 1942, 1982).

8.7. U objasnjavanju odstupanja prleskih od drugih slovenskih govora

pridruzio se Ramovsu slovenski povjesnicar Milko Kos (1939). Po

laze<'!i od Ramovsevih podataka, on navodi nekoliko elemenata: po ko

jima se takoder taj dio Slovenskih gorica, izmedu Ljutomera, Ormoza

i Sredisca, odvaja od drugih, i susjednih, slovenskih krajeva. Za na

vedeno podrucje karakteristicni su ojkonimi na -ci i --ovci, dok u dru

gim slovenskim krajevima oni izostaju. To je zemljiste specificna je

dinica po etnoloskim, morfoloskim, geoloskim, kIimatskim i botanic

kim znacajkama. Specificna je i njegova povijest. Ovo je podrucje po

liticki najkasnije pripojeno slovenskim zemijama, definiti:vno t9k u

14. st. M. Kos nije otisao jos korak daije i povukao paralelu s Me
dimurjem, s kojim taj kraj Cini po navedenim karakteristikama jednu
cjelinu. Izmedu' njih nije bilo prirodnih granica. Ono sto ih razdvaja
rezultat je kasnijeg razvitka, od 14. st. dalje.
8.8. Do tada najznaeajniji proueavatelj kajkavstine, Stjepan Ivsie, najveei

hrvatski dijalektoIog, obi sao je cjelokupno kaj~avsko~pddt:!!cje, osim

Gorskog ;k!ltara.N ajv~niji.~e rezultati njegova:'im:iueavanja kajkav

stl.D:eoQIlOse na akcentuaciji.!:Utvrdio je da se vrio raznoliko kaj

kavsko akcenatskoponasanje svodi na jednu zajednicku, osnovnu

kajkavsku akcentuaciju, koja odstupa jedino u pokajkavljenim dose

Ijenim cakavskim govorima. Za tu akcentuaciju karakteristicno je po

stojanje metatonijskih, novih (praslavenskih) akcenata - akuta i sir

kumfleksa u odredenim gramatickim i tvorbenim kategorijama. Ce

sto tim naglascima odgovara stara duljina na nastavku u staroSto

kavskim slavonskim i eakavskim govorima, npr. u NA mn. imenica

srednjega roda (sela i leta prema sela i leta u siavonskim i cakavskim

govorima). S. Ivsie navodi i bitnu-razliku izmedu kajkavske i slo

venske akcentuacije: u kajkavStini se "nisu razvili primjeri kao slov.

prezent nQsi, tgne, kglje i dr. Takvih primjera nema ni u prekomur

skom govoru".
,

Ivsie je glavninu kajkavskih govora razvrstao po akcentuaciji, i

to upravo po sudbini metatonijskog cirkumfleksa, dakle po jednoj ali
za kajkavstinu bitnoj crti (sto je dijalektoloski znacajno). Podijelio
je kajkavske govore u tri skupine - I, III. i IV, dok mu pokajkavljeni
cakavski govori Cine II. skupinu, a goranske govore nije uzeo u obzir.
Od tih skupina I. je konzervativna, a III. i IV. su mlade, revoluci
onarne. Ivsie je u prividnoj zbrci kajkavske akcentuacije otkrio nje
zino jedinstvo i zakonitosti veoma vazne i zanimljive ne samo za kaj
kavstinu vee i za slavistiku uopee, kao i za balto--siavensku akcen-

~.

.?

~1
:,!1

8.10. Pavle Ivie upoznao se s dosta razliCitih kajkavskih govora, a otkrio

je znaeajnu akcentuacijsku skupinu (koju Ivsic nije uocio) u medi
murskim i prekomurskim govorima, gdje su ukinute sve prozodijske
opreke osim mjesta naglaska. Opreka po kvantiteti prefonologizirana
je u naglasenom slogu u kvaIitetnu vokalsku opreku, pa je dobiveno
deset vokala. UzimajuCi to u obzir, zatim specificnu akcentuaciju u
podravskim govorima s ogranieenjem mjesta naglaska na zadnja dva
sloga rijeCi te gornjosutlansku akcentuaciju s tipom lipa, sto je IVBie
vrednovao kao kriterije nizega ranga, P. lvie iznio je misljenje da
govore s navedenim akcentuacijama treba izdvojiti u posebne sku
pine, sa statusom osnovnih Ivisieevih skupina. Dalje, Ivie je utvrdio
dvije bitne karakteristike u vokalizmu sredisnjih kajkavskih govora
- jednacenje jata i poluglasa te straznjega nazala i sIogotvornog J.
S obzirom na mjesto kajkavstine i odnos prema slovenskom je
ziku, P. lvie je zastupao misIjenje slieno BeIieevu po kojem"die kro
atische kaj-Zone war niemals einheitlich". Kasnije je iznio ovaj stay:
"Geneticka bliskost {slovenskih govora, JI4....LJ. sa kajkavstinom oei
gledna je. Pa ipak, vee i u pokazanim domenima odraZavaju se i stare
divergencije: promena metatonijskog - u - u sIovenackom je dosled
nija (tip prosim), u slovenackom nema jednakosti (e) = (a), u veeini
slovenackih govora ne dolazi (is) < (id'). Ovim se razlikama pridru
zuju i druge: u najveeem delu slovenackih govora refleks starog aku
ta van ultime je produZen (tip kr(wa prema kaj. krava), a cirkum
fleks je s prvog sloga prebacen na drugi (zlato > zlat6), dok slove
nacku morfologiju karakterioo prisustvo duala. U svemu ovome hr
vatski kajkavski govori idu s ostalim srpskohrvatskim. Ovakva spre
ga pojava daje hrvatskoj kajkavstini geneticku specificnost, obeleza
vajuei je u isti mah kao most izmedu ostaIih srpskohrvatskih dija

10

Kajkavsko na:rjeeje

lekata i slovenaekog jezika." Ina drugom mjestu: "U veCini slucajeva

suprotstavljaju se hrvatski kajkavski govori glavnini slovenaekih."
(Ivic 1958, 1966, 1973).
8.11. Pitanju grananja juznoslavenskog prajezika posvetio je znatnu po
zornost Ivan Popovic. Njegovo se misljenje s obzirom na najstarije
razdoblje slaZe s misljenjem Marguliesa i Ramovsa. Za kasniji razvi
tak razlikuje se od Ramovsa u tome sto on pretpostavlja da se taj
idiom podijelio na pet jedinica (u Ramovsa na cetiri), a peta je je
diniea scakavstina, koja, po njemu, u poeetku ujedinjuje dvije pro
tojediniee. Sa slovenskim jezikom. najdulje je zajednieki razvitak ima
Ia po njemu cakavstina, a ne kajkavstina. Prije razdvajanja ta su tri
idioma bila stopljena u prakajkavstini. Takav razvitak Popovic pret
postavlja na temelju konsonantizma, upravo skupina stj, skj i zdj,
zgj.
8.12. Rudolf Kolaric (1958) zastupa misljenje slieno Popovicevu, navodeCi
da su cakavstina i slovenski jezik po akeentuaciji i leksiku blizi nego
sto su slovenski jezik i kajkavstina te kajkavstina i stokavstina.
Slieno misIjenje zastupa Josip Hamm (1949, 1962). On se osvr
nuo i na pitanje stokavsko-li:aJ!i:avskegraniee u Podravini, ali nije
vjerojatna njegova pretpostavka da je ta graniea bila oko ViIja.
8.13. Dalibor Brozovic pretpostavlja najveCi broj protojedinica od kojih su
potekli danasnji dijalekti hrvatskoga i srpskog te slovenskog jezika.
U okviru hrvatsko-srpskoga dijasistema, koji se kao cjelina suprot
stavlja slovenskom dijasistemu, bilo je pet jedinica, a kajkavstina je
jedna od njih. Osim sa slovenskim jezikom na zapadu i cakavStinom
na jugu, kajkavstina je graniCila i sa starom zapadnom stokavstinom
na istoku. Te tri jediniee imaju u pocetku blizak razvitak. D. Bro
zovic je.pretpostavio da je na podruGjima istoene Bilogore i zapadne
Slavonije, koje su za migraeija naselili novostokavci ijekavci, postojao
poseban kajkavski dijalektni tip, koji je nestao. Iznio je pretpostavke
o granieama kajkavStine prije migraeija. Prema cakavstini zacrtava
granieu po Resetaru i danaSnjem stanju, a istoenu, prema Stokav
stini, takoder po danasnjem stanju, lj. na Iiniji Jasenovae-Virovitica.
Granicu prema slovenskom jezlku odreduje po medurepublickoj gra
nici. Brozovic je predlozio i noviju podjelu kajkavskoga narjeGja na
dijaIekte, kombinirajuCi BeIicevu podjelu kajkavStine po konsonan~
tizmu i Ivsicevu po akeentuaeiji te na taj naen dobiva sedam dija
lekata (1960), Isti broj kao i u stokavStini.
8.14. Bozidar Finka, izmedu ostaloga, proueavao je, dijelom s Vidom Ba
rae-Grum, gorskokotarsku kajkavstinu. Klasificirao ju je, a s obzirom
na genezu zakljueio da joj je vecinom osnova slovenska kajkavstina.
Predlozio je takoder klasifikaeiju prijelaznih, o!inosno mijeiSanih kaj
kavsko-Cakavskih govora. Zajedno s Antunom Sojatom istrazio je go
yore karlovaekoga kraja i klasifieirao ih na temelju prozodijskih oso
bina.
Sljepko Tezak posvetio je neke od svojih radova kajkavsko-ea
kavskom razmedu i osobito prijelaznim, oenesno mijeSanim kajkav-

DosadaSnje proueavanje

11

sko-eakavskim govorima. Podrobno je opisao ozaljske govore. Razli

kuje na tom podrucju starinacke i doseljenieke govore, ali je I za nje
ga, kao i za Resetara, geografski raspored govora, izuzimajuCi cakav
ce sjeverno od Kupe, prije migracije bio isti kao i danas.
Antun Sojat posebno se pozabavio turopoljskim i dugoreskim go
vorima. Ispravio je Belicevu granicu istocne stokavstine, izoglosu, :t
- j (00 d') i opisao neke novije pojave u kajkavskoj akcEmtuaeiji. Upo
zorio je na cakavske elemente u samoborskom kraju. Dao je takoder
najsustavniji prikaz staroga hrvatskoga kajkavskog knjizevnog jezi
ka.
8.15. Spominjan je Junkovieev rad, koji pobija Ramovsevu i BeIieevu, od
nosno Lukjanenkovu teoriju 0 razvoju kajkavstine. Osnovni je njegov
stay da je kajkavstina, odnosno panonska skupina zapadnog Juzno
slavenskog prajezika, od poeetka dio hrvatskoga jezika. a da au se
iz nje razvili i neki danasnji slovenski govori (prleski, koji je i u uzem
amislu kajkavski,.prekomurski i neki isoocnostajerski), te neki sla
vonski govori. On se, dahle, u vezi sa Slavonijom priklju~je Pavi
eicevu misljenju, pa i Popovicevu. samo sto drukcije rasporeduje pro
tojediniee. ZakljuCuje to na temelju jednacenja e = f, koje nije ka
rakteristieno za alpsku skupinu. po razvoju d' kad je samostalno i
u skupu zd' (taj skup, izjednaeen sa zg', ima paralelan razvoj sa st'
sk'). Vazan mu je takoder kriterij pretpostavka da u alpskoj sku
pini nije doSlo do pokraCivanja praslavenskog akuta. Po njemu slo
venski govori koji su potekli iz panonske skupine ne znaju za stare
slovenske akeenatske promjene - progresivni pomak cirkumtleksa,
duljenje nezadnjeg kratkoga sloga, ukidanje nenaglasenih duljina.

8.16. Jakov Rigler (1963) je pokusao opovrci Junkovieeve pretpostavke, ali

njegova kritika stoji samo u pojedinostima. Junkovic naim:e nije do
bro poznavao slovenske govore. Rigler dokazuje da je u veeem dijeIu
slovenskog jezika i, sto je znaeajno, u onom dijelu uz kajkavsko po.
drucje akut pokracen. Razvoj d' nije bio onakav kako su smatrali Po
povic, Ivic i Junkovic, vee kako je pretpostavljao Ramov8. Rigler tvrdi
da je IvSiceva osnovna kajkavska akcentuacija zapravo osnovna slo
venska, zanemarujuei razlike koje i Ivsic navodi. Za razvoj e f kaze
da je "se bolj stvaren". Rezerve koje se mogu imati prema tom jed
naeenju, prijelaz f iza palatala u a, sto bi upozoravalo na 8iru kva
litetu f od-one etimoloskoga e, upravo sam i rjesava. Osim toga, nije
vjerojatno da istovremeno supostoje tri vokala e-tipa, te uz njih jos
sliean poluglas, uz tri prozodijska obiljeija, odnosno tri tonema. Jed
naeenje e i f u drugim slovenskim dijalektima, oaim onih koji su se
razvili iz panonske skupine nije dobiveno na kompaktnom podrucju,
vec predstavlja autohton kasniji razvitak na nekoliko samostalnih
podrucja, sto cijepa slovenski jezik na nekoIiko jedinica, a sto je ka
rakteristika slovenstine i s obzirom na neke druge vaine jezicne erte.
Ostaje, medutim, Cinjenica da neki danasnji istocni slovenski go
vori ne poznaju ni danas starih tipienih slovenskih naglasnih oso
bina.

12

DosadliSnje proueavanje

Kajkavsko narjeCje

A. Dybo. Kajkavskim knjiievnim jezikom, odnosnQ jezikom kajkav

ske knjizevnosti bavili su se Milan Mogus, Antun Sojat, Sljepko Te
zak, Herta Kuna, Mladen Kuzmanovie, a posebno Josip VonCina, te
drugi.
Kajkavskom onomastikom bavili su se Petar Simunovie, Antun
Sojat, Mijo Loncarie, te posebno Andela Francie, kao i drugi.
Odbor za dijalektologiju Razreda za filologiju Hrvatske akade
mije znanosti i umjetnosti i Zavod za hrvatski jezik organizirali su
znanstveni skup posveeen kajkavskom narjecju,u okviru niza takvih
skupova kojima je svrha proucavanje hrvatskih dijalekata, odnosno
dijalekata na teritoriju Hrvatske. Kao rezultat toga skupa izasao je
zbornik radova s izuzetno vaznim radovima u osvjetljavanju kajkav
stine. Njome su se bavili i neki prilozi na drugim skupovima iz toga
niza, kojima je tema bila dijalektoloska leksikografija i dijalektna ge
ografija te povijesna dijalektologija.
Sustavno se na proucavanju kajkavskog .parjecja, kao i drugih
narjeCja na podruCju Hrvatske, radi u Zavodu za hrvatski jezik Hr
vatskog filoloskog instituta. U Zavodu se takoder izraduje Rjecnik
hruatskoga kajkauskog knjiZevnog jezika. Dosad je obradena grada
do P, a izaslo 7 svezaka (A-nestaja).

S obzirom na Junkovil5ev stay da je prleski dijalekt i u uzem

smislu kajkavski, Rigler pokusava pobiti Ramovseve i Kolariceve na
vode, po kojima zakljueuje Junkovil5, da su u prleskom dijalektu
izjednaceni jat i poluglas (u naglaSenom slogu). Isti rezultat u po
jedinim glasovnim skupinama, u razliciOOm okoliSu, tumaci razliCi
tim razvitkom, dok inaee zamjera Junkovil5u da istepojave u razIi
Citim govorima tumaei na razlicite nacine. Ako se jedna pojava moze
svesti na jedan i jedinstven, neproturjeean razvoj na kompaktnom
podruCju, malo je vjerojatno da je dobivena na vise razliCitih nacina
u razlicitim primjerima. Medutim, Rigler je i sam ranije, u tuma
cenju razvitka slovenskoga vokalizma (kojega je cijepanje na dvoje
po sudbini jata, po njemu, starije od drugih tipicnih slovenskih po
java), iz toga prikaza razvoja izostavio prleske govoreistarsko po
druCje, juzno belokranjsko i pokupsko podruCje. Zadnja dva imaju da
nas mijesane govore, a za prleSko podruCje izricito dopusta.,kajkavski
razvitak: "lahko pa bi slo v njem tudi za kajkavski razvoj vokalizma"
i "ce je vezan za kajkavscino in ni nastal po monoftongizaciji" (1963:
43, 47).
9.1. Zbog brojnosti istraZivanja u novije vrijeme, s jednestrane, i pro

stornih ogranicenja, s druge strane, te radove moguce je samo spo

menuti.
To su, na prvom mjestu, radovi - referati sa Znanstvenog skupa
o kajkavskom narjecju. Medu tim radovima objavljena je i nova karta
kajkavskog narjeCja: M. Loncarie, Prilog podjeli kajkauskog narjeifja
(s kartom kajkavskog narjeeja).
Za bolje poznavanje rubnih zapadnih govora vazna su istraZi
vanja Ivana Brabeca. Kazimir Sviben istrazivao je svoj zlataXski go
vor. Wolfgang Jakoby detaljno je istraZio prozodiju Gornje Stubice.
Vida Barac-Grum istraiivala je kajkavsko-eakavski kontakt u Gor
skom kotaru. Vesna Zecevie bavila se dijalektnim kontakOOm, inter
ferencijom kajkavstine sa stokavstinom i detaljno je istrazila fono
loske neutralizacije u kajkavskom vokalizmu.
Ja sam istraiivao bilogorske, moslavacke,medimurske zapadno
zagorske i varaZdinske govore. Monografiju 0 govoru Gregurovca Ve
trenickoga izradio sam zajedno s Alojzom Jebrihom. Gerhard Newe
klowsky u knjizi 0 gradiseanskohrvatskim govorima prikazao je go
vor gradiseanskih kajkavaca (dvaju sela u sjevefozapadnoj Madar
skoj), kojima je svoje istrazivanje posvetio i H. P. Houtzgers. Josip
'"--Usac detaljno je istraiio dva goranska govora (Turni, Delnice), smje
stio ih u dijasistem i prouCio odnos sa slovenskim jezikom. Jela Ma
resie monografski je opisala rodni govor Podravskih Sesveta. Ernest
Baric istraiivao je kajkavske govore u madarskoj Podravini, a Karlo
Gadanyi pomurske kajkavske u Madarskoj.
Objavljeni su fonoloski opisi kajkavskih govora koji su obuhva
ceni kao punktovi Opeeslavenskoga lingvistickog atlasa (FO).
W. Vermeer razmatrao je razvoj kajkavskoga vokalizma, posebno
vokalizam bednjanskoga govora. Kajkavskoj morfologiji posvetio je
svoja istraZivanja W. J. March, koji je usporedio oblike Velike Ra
kovice, Virja i Bednje. Razvoj kajkavskeprozodije proucavao je V.

13

9.2.

UnatoC svim individualnim i institucionaliziranim oblicima istrazi

vanja, kajkavsko je narjecje jos uvijek najslabije istraieno od svih
lJasih narjeCja. Za neka podruCja nemamo cak ni osnovne podatke.
Cinilo se da Ce t~ nedostatak biti barem djelomicno otklonjen kad
se pred tridesetak godina pristupilo radu nadijalektoloskim atlasima
- Opeeslavenskom lingvistickom atlasu i Hrvatsko-srpskom dijalek
toloskom atlasu. Prvi obuhvaca sarno 8 kajkavskih punktova (od 26
na podruCju Hrvatske). lako su zbog medunarodnih problema, iskr
slih pri radu na tom atlasu, objavljena, osim uvodnoga, sarno eetiri
sveska karata, taj je rad urodio za nasu dijalektologiju znacajnim re
zultatom, jer su objavljeni fonoloski opisi svih naSih govora obuhva
eenih tim atlasom, medu njima i kajkavskih (FO).
Mnogo je vainiji za otklanjanje bijelih povrsina s karte nasih
dijalekata drugi atlas, jer je njime obuhvaeeno mnogo vise govora,
od kojih 65 kajkavskih. Do sadajos nisu istrazeni svi kajkavski punk
tovi. U meduvremenu planiran je Hrvatski dijalektoloski atlas, u ko
jem ee biti obuhvaeeno jos vise govora svih triju narjecja, pa tako
i kajkavskoga.
U godini proslave 150. obljetnice hrvatskoga preporoda (1985),
kada su se Hrvati odluCiIi za jedinstven knjizevni jezik na temelju
stokavstine i napustili onaj baziran na k~kavstini, morao sam, na
zalost, rea da ne mozemo biti zadovoljni onim sto je ucinjeno na
njezinu prouCavanju. Ostaje JOB uvijek nas golem dug kajkavskom
narjeCju. To je konstatirao vee davno i Stjepan Ivsie, uz proslavu sOO
te obljetnice ilirizma prije pedeset godina (1935). Od tadaje ucinjeno
na tom polju mnogo, ali jos uvijek nedovoljno.

.a

'"

it,Mt
til

~1',6 .i c8i
;:

i'l

'

"lei

!!!-I~"!
:i =. ".11
! g! il~ Ii
-i1iill
- ~!~~H
c

"":.::

.... 5

2. RANI RAZVITAK

.. II!

~ii

cd

Q)

a
;.;;r
.3

:r
~

0(

~ f ~
n

...
.. <

<!~

:.::

~
:.::

O. Jedno_o_d_ pitanja slaytstilq~~ UP1:~:\I:O .Q,ll,~E!l_nj~~ina,dijela.koji Se bavi

juznom skupinom slavenskib. j~~ika, koje ju je' zaokupljalo od njezi
nih"poeetaka, bilo je pitiinje(hrvatske) k~j~avstine. Slieno je bilo s
kasupstinom, srednjoslovaekim narjeCjem i rUsinskim jezikom u za
padnoj skupini. S obzirom na kajkavsko narjecje, problem se uglav
nom svodio na to je Ii ono U' pocetku svojeg razvitka bilo dio slo
venskoga iii hrvatskoga. Kao sto sam pokazao u prikazu dosadas
njega proueavanja, do u danasnje vrijeme raspravljalo se 0 tom i s
vrijednosnoga (kulturoloskoga) i vise s lingvistickoga gledista - ge
netski i tipoloski. Izmed'u ranijihmisljenja posebno su se isticala dva.
Prvo, najpoznatijeg slovenskog dijalektolog~,Frana Ramovsa, da je
kajkilvsko narjecje u svojem ranom razvitku dio slovenskoga jezika,
koje se kasnije od njega odvojilo i danas je dio hrvatskoga jezika.
Drugo je, nazvano i "Beliceva teorija", zapravo misljenje ukrajinskog
slavista Lukjanenka, pisca prve monografije 0 kajkavstini, koje je Be
lie preuzeo. Svodi se na to da kajkavstina nikada nije bila jedinstve
na,
da ima slovensku, cakavsku i stokavsku osnovu; Implicitno
je takva misljenja pobio Stjepan lvsie (1936), a zatim su se, direktno
iIi indirektno, bsvrtali na to pitanje Ivie, PopoVic, Brozovie, Hamm,
Junkovie, Rigler, Mogus i drugi. Pregled i razvitak rasprava 0 tom
pitanju iznio sam u prethodnom poglavlju. Ovdje eu iznijeti svoje mi
sljenje 0 najranijem razvitku kajkavstine, upravo 0 njezinu formi
ranju kao posebnoga idioma ranga narjeCja (skupine dijalekata)l, a
pri razmatranju llojedinih tocaka osvrcem se na neka misljenja. Moje
glediste, kako ce se vidjeti, poklapa se dijelom s nekima od njih.
Najprije en pojedinaeno razmotriti izoglose koje su utjecale, od
nosno koje su Mogle utjecati na razvoj jliZnoslavenskog jezicnog kon
tinuuma na podritejU: kajkavskoga narjeCja i oko njega. Zatim en pri
kazati njegovo grananje, cijepanje na idiome, teritorijalne jezicne je
dinice razlicitih rangova, kao rezultat nastanka tih izoglosa, rezuItat
jezicnog razvoja u vremenu i prostoru. Polazit eu od juznoslaven
skoga prajezika (prajuznos]avenskoga jezika), juznoga ogranka pra
sIavenskoga jezika, Cije se postojanje kao jeziene jedinice moZe s pra
yom pretpostavljati i na Balkanu, 0 cemu je takod'er bilo razliCitih
misljenja. Necu ulaziti u pitanje je Ii bilo Slavena na Balkanu prije

vee

I 0

k1asifikaciji jezienih entiteta u juznoslavenskim: jezicima v. lvic 1958, Brozovic

1960, 1970, Loncaric 1977.

16

Kajkavsko narjei;je

Rani razvitak

VI. st., tj. prije velike seobe naroda i je li bilo doseobe Slavena sa
sjevera na jug, iza Karpata iIi sarno iz Panonije, sa srednjeg Dunava.
Joil manje eu se osvrtati na seIjenje Slavena s juga na sjever, jer ta
pretpostavka JOB uvijek nije dobila Cvrilee obrise ni podrsku drugih
znanosti (povijesti, arheoIogije). Medutim, prisutnost Slavena sjever
no od Save i Dunava i prije toga doba vrIo je vjerojatna, bez ozbira
na to je Ii vee prije bilo kakva seIjenja sa sjevera iIi s juga.2
1.1. PoIazeCi od toga da je zajednica juznoslavenskih jezika (J) na Bal

kanu postojaIa, poeet eemo s izoglosarna koje su relevantne za tu

jedinicu kao cjelinu. Rana je izoglosa razlicit razvitak prasl. *t' i *d',
koji su u bugarskom jeziku dali skup st i id, drukcije nego na juz
noslavenskom zapadu (JZ) (6, jednacenje - vjerojatno sekundarno
sci 5, ;5, j) i dtukCije nego u svim drugim slavenskim jezicima (c,
c; z, s, Z). Vremenski je teilko datirati nastanak te izoglose, ali se
ona svakako u potpunosti razvila na Balkanu. Toj su se izoglosi ka
snije pridruzile druge, ali to je pitanje izvan interesa ove teme, osim
upravo navedene izoglose (st, id - 6, 5, j), zbog njezine povezanosti
s jednom drugom jzoglosomna JZ. Naime, na juznosl. zapadu vrIo
se rano javlja i izoglosa razliCitog razvitka prasl. skupova *st' (i s
njim izjednaeenog sk:ttpa *sk'), te skupa *zd' (s kojim se izjednaCio
*zg'). Na zapadu ostaje starija vrijednost 86 (danas i Sc) te i5 (danas
i z,f), a na istoku je dobiveno st, zd, kao u bugarskom i za *t', *d',
gdje dolazi do jednacenja. Smatram, dak1e, da treba povezano pro
2

S tim u vezi; oSV'rnuo bih se na metadolosko pitanje cijepanja praslavenskogajezika

u prvim stoljeCimaovoga tisucljeea. Naime. pretpostavlja se na,iprije ~egovo cije
p~e na konzervativnu sjeverozapadnu skupinu (kasnije Be iz nje razvila zapad
noslavenska skupina jezika) i progresivnu jugoisto~nu skupinu (s kasnijom juinom
i istoenom slavenskom skupinom). Slijedi zatim cijepanje praslavenskoga na sjever
(koji sada obuhvaCa onaj dio praslavenskog jezika iz kojega su se razvile zapadna
i istOOna skupina slavenskih jezika) i na jug (iz kojega se razvila juinoslavenska
skupina jezika). Takva su cije~a vjerojatna !tao razvojni procesi, jezicne pro
llIiene u praslavenskom jeziku. Medutim, pretpostavljalo se da su oni povezani,
pa Cak i uvjetovani, fiziCkim pomicanjima, seobama nosilaca pojedinih osobina, tj.
da su se najprije odvojili preci zapadnoslavenske skupine, a onda se preci Juznih
SJavena odselili na jug i odvojili ad Zapadm"h i IstOOnih, s kojima ponovo dolaze
u bliill vezu. Iako je teoretski takav razvitak moguc, Diti ima dokaza da je tako
bilo, Diti je teoretski tako moralo biti. Prollliene koje su podijelile praslavenski
jezik na tri dijela, adnosno dva puta na dva dijela, nisu se morale odvijati tako.
Dvije skupine promjena - za koje se moze rec!i da su. jedne ranije, juzne (J), a
druge kasnije, sjeverne (S) - zahvaCa,ju kao jedine, jedne jug a druge zapad, a jedne
i druge zahvaCa,iu istok, tj. onaJ dio praslavenskog jezika iz kojeg Be kasnije razvila
istol!noslavenska skupina jezika. Njihovo razliCito prostiranje nije moralo biti uvje
tovano seobama: kao Stoje redovan razvoj u jezicnom kontinuumu, svake su pro
llIiene imale svoje podruCje prostir~a i medusobno su se ukrStale. To bi se moglo
prikazati ovako:

IIII oJ - prve, nmije promjene

"

s- druge, kaanijepnmliene

17

matrati promjene *t', *d' i ked su sami i kad Stl u skupovima *st',
*zd'. Proces je isao od istoka, gdje se nejprije i konsonanti *t', *d'
izjednacuju sa skupovima *st';*Zll'U st, id, zatim tu vrijednost imaju
sarno navedeni skupovi, a jos dalje na zapad vise niti ani.
Izoglosa st, i5 - st, Zd tekla je priblizno (kasnije su migracije
promijenile prvotno stanje) u smjeru jug-sjever, i to od mora Ne
retvom, skreeuCi neSto istocnije na Drinu, zatim od njezina usca da-'
.
lje prema sjeveru, na Dunav.
S tom izoglosom pok1apa se ugIavnom, osim na sjeveru, gdje je
isla zapadnije, izoglosa razlicitog razvoja *d'. Na istoku razvio se u
5 (danas i ,f), a na zapadu u j. I to ce biti staraizoglosa, 0 cijoj se
starosti takoder vodila diskusija, tj. je Ii starija od VI. st., od pret
postavljenog dolaska na Balkan. iIi ne, ali se to obicno nije povezivalo
sa sudbinom glasa dalje na istoku. Najvjerojatmje je razvoj *t' i *d',
samih i u skupovima *st' (i *sk') te *zd' (i *zg') na juznoslavenskom
prostoru povezan; njihove izoglose idu paraleIno, u smjeru sjever
jug, a razliciti rezultati zahvacaju relativno velika podruCja. Ti pro
cesi nisu se morali odvijati u posve isto vrijeme, ali su vremenski
vjerojatno bili bliski. Ako se polazi od toga da su se Juzni Slaveni
doselili na Balkan sa sjevera, onda bi to znacilo da su se te promjene
izvrsile, odnosno dovrsile, na novom zemljistu, dak1e nakon VI. st.,
iako su inovacije mogle poceti u centrima i ranije. U svakom slueaju,
tesu promjene zavrsene do IX. st.3
S izoglosom sc, i5 st, id po tijeku vise se poklapala nesto mIa
da izoglosa, i to izoglosa razliCite sudbine prasl. strainjeg nazala p.
On na zapadu nakon denazalizacije u prvoj fazi zaddava vokalsku
kvalitetu koju je imao prije' denazalizacije, tj. to j~ bio vokal tipa Q.
(veCinom 9 te Q, u sjevernim kajkavskim i slovenskim panonskim go
vorima), a na istoku se njegova kontinuanta odmah izjednacuje s eti
moloskim u. Kasnije se 9 i na zapadu dijelom izjednaeuje s u.
1.2. Najstarije su zapravo izoglose u juznoslavenskom, kao uopce i u' pra
slavenskomjeziku, neke razlike u leksiku, starije od VI. st., tj. starije
od seobe naroda. Medutim. neke izolekse sigurno su i mlade. Po za
konima jezicnoga kontinuuma, djelomicno slicnih i djelomicno razli
Citih sustava (sto je zapravo strukturalisticko videnje Wellentheone),
susjedni i bliZi govori medusobno su slicniji, a udaljeniji su razliCitiji.
Tako se bliZi govori vise i podudaraju u Ieksiku. Medutim, kako je
Ieksik otvoren sustav, i i.sto tako difuzan, teSko je na temelju njega
3

Popovic! se, nakon navodenja miSljenja i razloga za raniji i kasniji prijelaz "d' 4
j, odluCuje za veCu starlnu. Zanimljivo je da se nije mogao odluCiti za apsolutnu
kronologiju izoglosa it, id za *t' "d!. Bez obzira na to je Ii prijelaz sf, zd! 4 st,
Zd mladi iii atariji, ne stoje ~egovi dokazi, odnosno oni bi se mogli prije uzeti u
prilog suprotna mislje~a. On pille: ..Ware die Entwicklung erst balkanisch, dann
wiirde man iibrigens nicht verstehen, warum die akr. !ca- und ea-Sprecher den
selben Ubergang nicht kennen, obwohi sie eben auf dem Balkan in die gemeinsame
Entwicklung mit dem Stokavischen einbezogen wurden (..), wiihrend die Bulga
ren, die in der neuen Heimat keine politische Einheit mit den Serben bildeten,
diesen Lautwandel gut kennen" (1960, 24). Naime, odredeni proces, promjena, od
vija se u jezirnom kontinuumu do neke toeke i nije potrebno da su podrucja s
razliCitim razvojem fizicki, geografski iii politiCki odvolena.

18

Kajkavsko narjeeje

povuCi Cvrsce granice. Zapravo one rijetko i postoje, u skladu s na

celom da svaka rijec ima svoju posebnu sudbinu i posebno polje pro
stiranja, Kada pak i postoje, mogu se povuci na temelju statisticke
analize, cestotnih razlika u leksiku. Za nase govore takvih predradnji
nema, pa se moramo zadovoljiti utvrdivanjem poklapanja pojedinih
govora, jezika iIi razlicitih podruCja u pojedinim leksemima ili sku
pinama leksema. Kao sto se spomenulo, medublizim govorima tih
ce poklapanja biti vise. Izmedu triju govora, podruCja iIi jezika, prvi
i drugi mogu se poklapati u jednim, drugi i treci u drugim, te treCi
i prvi u treCim jedinicama.
Dosad je ukazano na takva poklapanja izmedu pojedinih skupina
slavenskih jezika, izmedu jezika te izmedu dijelova jednih jezika s
dijelovima drugih jezika. Utvrdene su posebne slicnosti izmedu juz
noslavenskog i istocnoslavenskog leksika, izmedu juznoslavenskog te
ceskog i slovackog leksika, izmedu srednjojuznoslavenskoga i bugar
skog te hrvatskoga i slovenskog leksika.
S obzirom na kajkavstinu utvrdena su pokIapanja, koja su se
mogla i unaprijed ocekivati, izmedu jugozapadnih kajkavskih, sjeve
rozapadnih cakavskih i jugoistoenih slovenskih govora, ali bez izra
zitijih izoglosa, razlika koje bi ukazivale na veeu srodnost izmedu
nekih od njih (NewekIowsky 1987). Medutim, utvrdeno je takoder
ranije (R. Kolaric 1958) da se s obzirom na te tri jedinice mogu po
vuCi i izoglose, tj. slovenski susjedi na cakavskoj strani imaju vise
zajednickog sa slovenskim jezikom nego .sIovenski susjedi kajkavci.
1.3. Jedna od vrIo ranih izoglosa jest nastavak u I jd. a-osnova, tj. kon
trakcija starijeg ojp u p4. Popovic je stavIja zajedno s nastavkom za
1. L mn. prezenta (-mo - -me, -m1 kao rane dijalektne osobine u
prasL, ali se te dvije stvari ne mogu povezivatL Nastavak -V u juz
noslavenskoj skupini formiran je sigurno na Balkanu, bez obzira na
to gdje je bila pradomovina Slavena. 0 tome da je to bilo provedeno
do IX. st. nema sumnje. To dokazuje njezino prostiranje na zemlji
stu, gdje se sirila od zapada na istok. Dok su nastavci za 1. 1. mn.
prezenta nepravilno rasporedeni, kao i leksik, i to -ma na zapadu,
u s1. i b., -me u ceskom, bugarskom, makedonskom te dijelu kajkav
stine, te -m1> u ruskom, bjelor. i poljskom, dotle je -V ograniceno na
zap ad, i to na kompaktno podrucje prije dolaska Madara. Zahvaca
ceshl i zapadnoslovacki, slovenski te zapadni dio hrvatskih dijaleka
ta, veCi dio kajkavskoga i dio cakavskoga narjecja. To moze biti ino
4 Belie je

iznio misljenje (1960, 68-64) da ojp u naiSem jeziku nije dalo -9, polazeCi
od akcenta :lenu, i misli da "ne bismo ocekivaIi ovakvu razliku medu dijalektima".
lvi!iie upozorava daje naglasak u protumamo vee VaIjavec, tj. da to postaje od *tqjo
(+- tqjp) (Had 132, 209). Ta je kontrakcija provedena prije denazalizacije. dakle
tojp .... tp, jer u kajkavskim govorima imamo razIiCit nastavak tj. -u i -0, vee prema
tome je Ii p daIo glas tipa 0 iIi se izjednalmo s u, dakle prije X.. st. Sto se ti(!e
razlike medu dijalektima, kao argumenta, upravo je suprotno od onoga ilio uzima
Belie. Ako polazimo od ranije razlike p - ojp, to bi upravo malmo vete razlike
medu dijaIektima. Kasniji razvoj kontrakcije, koja se Siri od zapada na istok, do
odredene to~ke na zemljiiltu, znaci matliu i objai!itliivu razliku. 0 rasprostiranju
te izoglose u ukupnim slavinama, koje takoder govori za kasniji razvoj, vee je hilo

~vora.

Rani razvitak

19

vacija u Panoniji od VI. st. dalje, na sto,kako istice Trubacov (1982),

dohro upozorava Milewski. Zato tu izoglosu treba staviti u nesto ka
--sfiije vrijeme, iza onih izoglosa koje cijepaju prasl. na sjeverozapad
i jugoistok, ta. iza pojednostavljivanja skupova *td, *dl te palatali
zacije velara u skupovima ku, gv itd

1.4. Ne moze se mimoiCi jos jedna inovacija u juznoslavenskoj skupini,

iako nije jasno je Ii ona tvorila izoglosu. To je kracenje prasl. starog
akuta, 0 cemu se takoder raspravljalo s obzirom na kajkavsko (od
nosno hrvatsko) i slovensko razgranicenje. Naime, nehl su autori
uzimali da se akut nije kratio u slovenskom jeziku, ali je danas po
uzdano utvrdeno da se u vecem dijelu slovenskoga jezika, i to na
sjeveroistoku, kratio. Zbog kasnijeg opceg prozodijskog duljenja svih
naglasenih nezadnjih slogova u slovenskom jeziku, zatamnjeno je ra
nije stanje. Stoga ni za podruCje gdje se sigumo akut kratio, to nije
bilo niti jest uvijek jasno, a na dijelu slovenskoga podrucja juzno od
Celja, Jesenica, Trente i Tara, to se sa sigurnoSCu ne moze utvrditi
ni sada, ta. je Ii se pokratio ili ne. Kraeenje u sjevernom dijelu slo
venskoga podrucja utvrdeno je posredno, pomocu razliCite kvalitete
istih vokala, u slueajevima kada su bili stalno dugi i kada su se po
kratili a kasnije ponovno produljiIi. To kracenje, odnosno nekracenje
akuta hila hi vaina izoglosa, a znaCila bi da dio slovenskoga jezika
u tome ide zajedno s hrvatskim jezikom. Zbog nemogucnosti da se
sa sigurnoseu utvrdi jedno iIi drugo, ne mozerno, s obzirom na prasL
skut, nista zakIjucivati. Vrlo je vjerojatno nekraeenje u krajnjim slo
-< . venskim jugozapadnim govorima, koji cuvaju i neke druge starije
osohine, odnosno imaju ne~e zapadnoslavenske crte.
1.5. Slijede ootiri izoglose, od kojih se prve dvije po tijeku uglavnom po
klapaju s izoglosom sCakavizma, a druge dvije teku svojim posebnim
smjerom. Sa sCakavizmom Cine snop izoglose prijelaza intervokalno
ga -z- u -r-, npr. mores - mozes, dorenem - dozenem, i prijelaza sku
pa *kt (od got i hot) u ht (i dalje uj iIi ul!), npr. lajko, mehki, nouet,
nofta.
Djelomicno se s izoglosom seakavizma slate, upravo samo na sje
veru, u Slavoniji, prijelaz palatalnoga *r' ispred vokala u skup rj,
npr. orjem, zarja - orem, zorn.

1.6. Veoma je va!na izoglosa na juznosI. zapadu razlicita vrijednost za

jat, tj. njegovo uzenje na najvecem dijelu toga podrucja, koje je za
hvatilo i jugoistocni dio slovenskih govora, dok je na njegovu sjeve
rozapadu ostala Sira vrijednost, kao i na jos dva periferna dijela sla
venskog podrucja, u bugarskom i poIjskom jeziku5
5

Razvojjata u slovenskomjeziku takoder dugo nije bio pravilno protum~en, uradio

je to tek Rigler, dok je Ramovli uzimao upravo suprotan razvitak. Smjer izoglose
odgovara ostalim starijim izoglosama, tj. !ijeveroistok-jugozapad, Rigler piSe: "Se
danje slovensko ozemlje, mislim da je razdelila izoglosa oienja jata, ki je irnela
za posledico tum denazalizacijo proti dolgo obrazlieni nazalnosti (takoder na sje
verozapadu, gclje i danas nalazimo govore s tom osobinom, M. L.). To seje zgodilo
na,jbri ie pred pojavi, ki so> tipieno slovensld in so do neke mere povezali pribliino
sedanje slovensk_lje ter jib z danai!it\iega stalisfu lahko ocenim kot pojave

20.

Kajkavsko narjeiije

Uzenje jata povezuje se s ranijom denazalizacijom prednjega nil

zala ~, kojih se izoglose poklapaju jer jedna uzrokuje drugu. To su
veoma rune promjene u strukturi jezika i kao takve izazivaju i dru
ge nove promjene. Denazalizacijom dobivena su tri vokala e-tipa i
dalji je razvitak isao u smjeru pomicanja fonetske vrijednosti i sma
njenja njihova broja,. i to medusobnim jednacenjem nekih od njih.
Izoglose 0 kojima je dosad raspravljano razvile su se prije izoglosa
koje juznoslavenski zapad cijepaju na dva jezika, sloven ski i sred
njojuznoslavenski, dakle prije tzv. tipicnih slovenskih pojava. Nijeja
sno je Ii se i idu~a pojava, odstranjenje jednog od glasa e-tipa, zbila
takoder prije tih procesa, zajedno s njima iii kasnije. U slovenskom
jeziku to bi moglo biti povezano s opom duljenjem nezadnjih slo
gova, ali je vjerojatniji raniji razvoj. Za hrvatsku kajkavstinu, zna
cajno je jednai!enje kontinuante prednjega nazala s e. Zapravo, samo
za kajkavstinu najvjerojatniji je prijelaz ~ u e u trenutku denazali
zacije, dok to drugdje nije bilo, odnosno nije moralo biti tako. Isto
jednai!enje kao u kajkavstini provedeno je i u slovenskim panonskim
govorima, t:j. prostiranje toga procesa sirilo se s istoka. U govorima
koji se nastavljaju na panonsko podrufje dogadaju se druga jedna
cenja (~ = e u stajerskim te ~ = i u centralnim slovenskim govorima).
Rigler, koji je prvi ukazao na ta jednacenja (1963), kasnije (1976)
navodi da do jednacenja e = ~ dolazi i u nekim drugim slovenskim
skupinama, ali ee to tamo biti kasnije pojedinacne autohtone pojave
(Junkovie 1972). Rigler We da bi to isto tako mogla biti kasnija
pojava i u slovenskim panonskifn govorima. Medutim, kako se 'slo
vensko panonsko podrufje nadovezuje na hrvatsko kajkavsko po
drufje i proces je posve istovjetan na obje strane - nema' razloga
da se sumnja u to da je to isti proces iz istoga vremena. I sam Rigler
zalaze se za to, kod drugih osobina, da se istovjetan proces na su
sjednim podrufjima uzima kao jedna te ista pojava, a ne kao dvije
razlicite pojave koje nemaju uzajamne veze.
Za druge slovenske govore koji se nadovezuju na slovenske pa
nonske govore i na hrvatske govore a imaju e = ~ u iato vrijeme
(juznostajerski govori, belokrajinski govori) vrijedi iato sto i za pa
nonske govore i iato sto vrijedi za podrucja sa suzenim jatom: ti istoe
ni govori u toj osobini idu zajedno s hrvatskim govorima, a ne s oata
lim slovenskim govorima. To je i razumljivo jer su denazalizacija i
uzenje jata povezani, a jednacenje e = ~ nadovezuje se na njih. Moglo
bi se cak misIiti da negdje denazalizacija uvjetuje uzenje jata, tj. po
trebno je naCiniti mjesto za novi glas tipa e. Neutralizacija e = ~
u nekim drugim slovenskim govorima, koji se teritorijalno ne nado
vezuju na istoene slovenske govore s tim jednacenjem (obsosko-idrij
znaalne za formiranje slovensane. C.. ...) Oiienje jata veie velik del slovenSC5.ne
na srbohrvaSano in na druge centraJne slovanske jezike, Ie severozahodni del slo

venSane je obtanio iiirSo kvaliteto kot tudi iie drugi dye obrobni slovanski podrofji
(okoJica poljiiane in bolgarliCine)", (1963, 28). S tim u vezi treba napomenuti da
je u novije vrijeme izneseno miSljenje da ni na sjeverozapadu slovenskoga podrucja
nije i!uvana Sira kvaliteta jata (Vermeer 1982); ali se Riglerova pretpostavka ani
-\'ijerOjatnijom.

Rani razvitak

21

ski, beneski govori), bit ee sigurno, raniji iIi kasniJi, autohtoni razvoj,
najvjerojatnije rezultat vise drugih neutralizacija.
.
1.7. Dvije izoglose Ciju pojavu treba staviti pribIizno oko toga vremena
povezuju na neki naCin slovenski jezik i Cakavstinu, a njima se, s
obzirom na tu vezu, pridruzuju neke leksicke podudarnosti. Medu
tim, ne mozemo biti sigurni jesu Ii one starije iii mlade od tipicnih
slovenskih pojava. Neke leksicke i jesu starije, ali je naprijed receno
da neke ad njih mogu biti i mlade.
Prva je takva izoglosa suglasrucka i opet se odnosi na spomi
njano umekSano *d', odnosno njegov skup *zd' (i s njime izjednaceno
*zg'). U cakavstini i slovenskom jeziku, osim u nekim perifernim go
vorima (Rezija, Prekomurje), *d' i u tom skupu ima istu vrijednost
kao i samostalno, tj. j, tako da skup glasi ij (kasnije negdje pojed
nostavljeno u i), npr. dei, deija, a u kajkavskim govorima pak, a
tako je bilo i u scakavskim govorima, taj skup ide paralelno sa Be,
t:j. imamo i;5, makar prema *d' dolazi j (tj. tamo gdje je refleks j,
a ne ;5). Za cakavstinu se autori slazu da je *d' u *zd' preslo izravno
uj. Za kajkavsko z u pljesivickim i zumberackoprigorskim govorima
misli se da je postalo od starijega ij', paralelno sa B od Be, ali je i
o tom bilo drukCijega ffilsl.JellJa (Belie). Za slovenski jezik bilo je pret
postavki da je rijec takoder 0 izravnom prijelazu *zd' u ij, kao i u
cakavStini, ali i misljenja da je najprije stvoren skup i;5, koji je onda
kasnije preSao u ij/i, osim u Reziji i Prekomurju, na periferiji, koja
obicno kasni u nekom procesu iIi je on uopee ne zahvaea. Takav je
razvitak uzimao Ramovs, au novije vrijeme i Rigler. To bi znacilo
da se *zd' nije razvijao na isti naCin kao u cakavstini, vee da je da
nasnje stanje dalji razvitak od i;5, dakle od one vrijednosti koja i da
nas postoji u zapadnom dijelu juznoslavenskog zapada. Takav je ra
zliCit razvitak od onoga u eakavstini manje vjerojatan, i to zbog tri
razloga. (I) Fonetski, artikulacijski lakSe je pretpostaviti razvoj *d'
... j (lito se i dogodiIo u slovenskom jeziku, kao i susjednim kajkav
skim i eakavskim govorima, kada je *d' bio sam), nego razvitak ;5
... j. (2) Manje je vjerojatno najprije uvodenje novoga fonema u su
stay (;5), a onda opet njegovo uklanjanje iz sustava. (3) Ako na su
sjednom podrufju (cakavstini) vee pretpostavljamo izravan prijelaz
*d' u skupu *zd' u j, vjerojatniji je onda takav razvitak i u sloven
..skom jeziku. Skup ij' u Reziji moze se objasniti drukcijim razvitkom
na dijelu podrucja nego na veeini slovenskoga zemljista. Rezija ima
i nekih drugih osobina po kojima se razlikuje od ostaloga slovenskog
podrufja (odgovaraju onima u hrvatskom jeziku). Vrijednost i;5 u
Prekomurju naatavak je drukcijeg razvoja s hrvatske strane. Medu
tim, unaprijed se ne moze odbaciti Ramovsevo misljenje, iako je ono
manje vjerojatno. Dalji razvitak i;5 u ii/i u slovenskom jeziku kao
naknadni prijelaz znaCilo bi da je to takoder slovenska inovacija koja
se razvila kasnije i mogIi bismo je staviti oko vremena nastanka ti
pienih slovenskih pojava. Njezino izostajanje u nekim rubnim govo
rima (Rezija, Prekomurje) odgovaralo bi onda takoder izostajanju ti
picnih slovenskih prozodijskih promjena u istocnim slovenskim go
vorima, koji u tom Cuvaju starije stanje....kao i hrvatski govori.

22

Kajkavsko narjefje

Druga je takva pojava, koja je vremenski mozda i ranija, kon

trakcija -aje- .... -e- u pridjevsko-zamjenickoj deklinaciji (dobr-ega) na
zapadu, nasuprot prodoru -0- (dobr-oga) iz zarnjenicke deklinadje,
na istoku. Ta kontrakcija povezuje slovenski jezik i cakavstinu, s
time da neki istocnoslovenski govori i u tom idu zajedno sa susjed
nim hrvatskim kajkavskim govorima, tj. imaju -0- (istocnoprleski,
prekomurski).
1.8. Tipicne slovenske pojave, tj. one kojih izoglose odvajaju slovenski je
zik od ostaloga juZnosL zapada, tako da kajkavsko podrucje ostaje
u okviru srednjojuZnoslavenskoga dijasistema, 0 cemu ce se govoriti
dalje, javljaju se od IX. st. dalje. U isto vrijeme, iIi vremenski blisko,
odvijaju se zapravo dva procesa, od kojih drugi nije sarno slovenski.
Prvi, vjerojatno raniji, tipicno slovenski, jest progresivni pomak dr
-Jrnmfleksa, tip ako, meso .... oka, meso, koji nije zahvatio sve sloven
ske govore, tj. nema ga u nekim govorima u Beloj krajini i istocnoj
Prlekiji, acini se da je sekundaran i u Prekomurju. S druge strane,
u nekim kategorijarna rijeci proSirio se i na neke kajkavske govore
(npr. kak'os kod Desinica u luku Sutle).
1.9. Drugi se proces, kojega je rezultat i tzv. osnovna kajkavska akcen
tuadja, dakle ne sarno slovenski proces, sastoji u pojavi novog pra
slavenskog cirkumfleksa, koji je nazvan metatonijskim, novog pra
slavenskog akuta, nazvanog takoder cakavskim i starohrvatskim
akutom. Posebno je znacajna njihova pojava na kratkim vokalima.
Susrecemo ih i u drugim narjeCjima hrvatskoga jezika, u slovenskom
jeziku i u nekim drugim slavenskim jezicima. U onima gdje je uki
nuta opreka po kvantiteti (i u takvim kajkavskim govorima) nala
zimo sarno njihove tragove. Medutim, za svaki su idiom specificne
, kategorije u kojima se pojavljuju. Posebna distribucija u oblicima i
tvorbi, odnosno distribucija toga cirkumfleksa i akuta, u kajkavstini
cini tzv. osnovnu kajkavsku akcentuaciju (OKA).
1.9.1. Ne ulazeCi u raspravu 0 nastanku tih naglasaka (u kojim su kate
gorijarna prozodijskog a u kojima morloloskog podrijetla, gdje se radi
o metatoniji u okviru sloga a gdje 0 pomicanju siline s iducih slogova
i kontrakciji) - moze se navesti da je Ivsic utvrdio osam kategorija
s novim akutom na staroj kracini, karakteristicnih za kajkavsko nar
jeCje, od toga po cetiri oblicne i tvorbene, te 22 kategoriie s novim
cirkumfleksom, od cega devet oblicnih i jedanaest tvorbenih. Tome
sam ja dodao jos dvije oblicne kategorije, tako da ih je dosad utvr
dena 24.
.
Za akut.lvsic navodi ove kategorije:
1. imenice kao zelje, groblje;
2. imenice kao stolnakj
3. N mn. n. sela, reseta, okna;
4. G mn. lOnee, konee;
5. LI mn. m. i n. koni(h), voli(h), koli(h);
6. pridjevi kao novi, dobri, sir5ki, zeleni; B5Zji;
7. redni brojevi treti, sedmi, 5smi;
8. pridjevi kao zenski, konski, peklenski.

Rani razvitak

23

1.9.2. Za cirkumfleks navodi ove kategorije:

1. tvorba
a) s dugim formantom

1. gavran, mlfnar;
2. ribftak;
3. Mbin;
4. govedina;
b) sa zatvorenim slogom:
5. hruska, vtsna, cresna;
6. ziijei, piilci, trgouei, zelflea, ponedelka;
7. psentcni, gorni, sredni;

c) ostalo
8. svora, slOga;
9. otiiva, koza;
10. fiii, vjutro;

II. obJici
a) sa starijim: dugim nastavkom
11. I jd. f. kriivom, lopiitom;
12. NA mn. n. leta, mesta, korita;
13. G mn.: jagod, jabuk, pouesem;
14. LI mn. m. in.: orehi(h), pot5ki(h), korUi(h), dFui(h);
15. I mn. f.: ieniimi, (Z) nfmi; ,
16. odredeni pridjev: sUi, bogiiti, veksi;
17. redni brojevi: pfvi, drilgi;
18. L jd. m., f. i-osnove: orehu, potoku, rin, peci;
19. prezent: g'inem, v'idim, kupujem;
20. ptc., pas.: rezan, zdelan;
b) ostalo
21. I-pte. m.: grizel, dfgel;
22. l-ptc. f.: forala, gorela;
Ja sam dodao:
23. A mn. i-os nova: (u) (j)oci, i
24. A jd. a-osnova: (v) zemlu, uodu.
1.9.3. Kajkavsko se narjecje po OKA od X. stoJjeca jasno odvaja od ostaJ~
dijelova srednjojuznoslavenskoga dijasistema, a nesto manje jasno,
cemu moze biti uzrok kasnije opce slovensko duljenje (v. dalje), od
vaja se time od slovenskoga jezika, od kojega ga mnogo snaznije od
vaja izoglosa oM. U starostokavskim (scakavskim) slavonskim govo
rima (koji su se prije migraeije u 16. st. nadovezivali na kajkavstinu)
i u cakavstini prema kajkavskoj duljini u osnovi rijeCi u oblicima stoji
duljina na nastavku. U sjeverozapadnim cakavskim govorima susre
cemo metatonijski cirkumfleks u dvije kategorije, koje su inace ka
rakteristicne za kajkavstinu. To su prezent e-osnova, npr. glnem, i
odredeni..ob.lik pridjeva, tipa sUi.

'~:".~:

24

Kajkavsko narje(!je

1.9.4.

RazIike su u distribueiji tih duljenja izmedu slovenskoga jezika i kaj

kavstine u nekoliko kategorija. Na primjer, kajkavstina ima u osnovi
naglasak kOia, uola, a slovenski refleksi vokala pokazuju da tu nije
biIo duljenja. S druge strane, slovenski dulji tipove orjem, prosi, ko
lje, kola, a kajkavstina, a s njome ni istocni sIovenski govori, ne. Da
lje, u slovenskom ne nalazimo tragove novoga akuta u tipovima zelje,
grobje i stolnjak, te u rednim brojevima treti, osmi.

1.9.5.

Dalje, postoje razlike u akcentu l-participa, gdje opet zajedno s kaj

kavstinom idu i neki istocni slovenski govori, a razlikuju se od osta
lih sIovenskih govora (Dybo 1982).

1.10.1.

Iduee znacajnije izogIose na ZJZ opet su tipicno slovenske, tj. za

hvaeajuCi slovensko podrucje, s veeim iIi manjim izuzecima, odvajaju
ga od ostalog dijela ZJZ, upravo ad kajkavstine i cakavstine. Doga
daju se negdje od XII. st. dalje. Najprije nastupaju procesi koji se
svode na kraeenje nenaglasenih duljina. Prije toga treba pretposta
viti ukidanje zanl;lglasnih duljina, sto je zahvatilo cijeli JZ (kasnije
se javljaju nove zanaglasne duIjine pomicanjem sHine na prethodni
slog). Tipicno je slovenska pojava ukidanje prednaglasne duljine, pri
cemu se posebno izdvaja naglasni tip s oksitonezom - zuijzda. N aime,
u tom tipu prednaglasna duljina povlaci silinu sa zadnjeg sloga, ali
se to ne dogada s prednaglasnom duljinom u tipovima bez oksito
neze, tj. tamo se kasnije ona krati, npr. mlatiti .... mlaf'zti. U brvat
skome jeziku, dakle i u kajkavStini, prednaglasna duIjina ostaje, npr.
Z!J~zda, mlatiti. Kasnije se u veeini govora na nju povlaci silina, u
dijelu govora ostaje, a u manjem dijelu takoder se gubi, i to iIi kao
gubitak opozicije po kvantiteti izvan naglaska iIi kao ukidanje kvan-.
titete uopee, npr. mld:titi, ml'atiti. U tim procesima opet izostaju
neki periferni istocni slovenski govori, tj. u njima ostaje isto stanje
kao u susjednim kajkavskim govorima (tako je u Beloj krajini, Pr
lekiji i Prekmurju)6.

1.10.2.

Nakon te dvije pojave u prozodiji slijedi opee duljenje naglasenih ne

zadnjih sIogova koje je uzrokovalo i samosvojne promjene u voka
lizmu. Nije jasno jesu Ii se neke vaZne promjene u vokalizmu zbiIe
prije, poslije iIi u isto vrijeme s opCim duljenjem (e .... ej na JI, U
.... ii, fj .... ella), tj. jesu Ii izazvane duljenjem. Opee duljenje nije pro

vedeno na cijelom sIovenskom podrucju u isto vrijeme, vee kroz dva

-tri stoIjeea, tj. od XII. do XIV, i to prije na z,!padu, a poslije na

iOOku, gdje je bilo zavrseno u XIV. st. I opet prleski govori, neki
govori u BeIoj krajini te Prekmurje nisu bili obuhvaeeni tim opCim
duIjenjem, dok ga susreeemo u rijetkim kajkavskim govorima, npr.
u jednom kraj Desinica.
(1935) tumaCi za Prekmurje naglasak info ulizati kao analogiju prema pre

zentu uezem. Medutim, to je normalan kllikavski razvitak:: u inf. nije doslo do kra

tenia prednaglasne duljine, tj. u&iiti nije dato vezati, nego ostaje najprije nepro

mijenjeno. Kasnije dolazi do povlai:enja siline na prednaglasnu duljinu i dobilo se

ue:zati (vezati). Tako taj oblik glasi i danas u nekim kajkavskim govorima. Po uki
danju opreke po tonu, dug! slog sa moZe realizirati i silazno, dakle uc:zati, Ramovs
vezuti.

6 Ramovs

Rani razvitak:

1.10.3.

~:"',

25

Prva vokalska pojava koju je tesko datirati jest prijelaz U .... u na

jugoistoku.slovenskoga podruCja, pri cemu takoder nije obuhvaeena
Prlekija. 7 Sto se kronoIogije tice, nije jasno je Ii taj proces raniji i
samostalan iii je povezan s diftongiranjem !! i 9 u ej i or!. Navedena
diftongizaeija takoder nije zabvatila prleske govore, a mozda ni Belu
krajinu. Povezana je najvjerojatnije s opeim duljenjem jer nema ra
zliCitih vrijednosti, kojih bi moglo biti da je rijee 0 dva razIicita pro
cesa, kao u kOruSkim govorima. Naravno, do diftongizacije !! (od jata)
mogIo je doCi samo na jugoistoku, gdje je postojala ta vrijednost za
jato U Prlekiji, gdje nije doslo, do te diftongizaeije, jat se, barem u
naglaiienom slogu, izjednacio s poluglasom.

1.11. S opCim duIjenjem neposIjednjega naglasenog sloga povezano je jed

nacenje kontinuante poIuglasa u tom slogu, i "to iIi s a, na jugoza
padu, iIi s e na sjeveroistoku slovenskoga podrucja, dok u drugim
slogovima ostajepoIuglas, gIas tipa sva. To je provedeno vjerojatno
veeinom do 13. st., negdje mozda i stoljeee kasnije. Medutim, ni po
karakteru to jednacenje nije jednako u svim slovenskim govorima,
opet odstupaju govori na istoku prema kajkavstini. Naime, u panon
skim i stajerskim govorima "vokalizacija" poluglasa, jednacenje s ne
kim od vee postojeeih gIasova, provedena je ne samo u naglasenom
vee u svim poIozajima. To odgovara razvitku u kajkavstini a pove
zano je i s ostalim dijalektima na hrvatskom podrucju. U pojedinim
slovenskim govorima konkretno je jednacenje razlicito. U prleskim
govorima poIllglas se izjednacuje s jatom (barem u naglasenom slo-.
gu), sto je vee tipicna kajkavska osobina (sarno u kajkavstini u veeini
govora do jednacenja dolazi u svim polozBjima). U Prekmurju te na}
zapadnijim medimurskim i, rijetkim, krajnjim zagorskim govorima
- koji su se razviIi iz "panonskoga sjevernog zapadnog" (Junkovie
1972) ~ se izjednacio s kontinuantom etimoloskoga e i prednjega na
zala, ranije medusobno izjednacenih (0 cemu je bilo vee govora), pa
je dobivena formula e = {1 = ~. U belokrajinskim govorima, kao i
u susjednim pokupskim i nekim goranskim govorima, euva se starije
stanje, tj. poseban vokal s vrijednosCu Bva. U dilemi je Ii to slovenska
iIi kajkavska (hrvatska) crta, morali bismo se odluCiti za drugu mo
guenost, i to zbog toga sto je u mm polozajima u rijeei ista vrijednost.
Kako se vidi, dio istocnih perifernih sIovenskih govora, tzv. pa
nonski govori (govori "panonske baze"), belokrajinski govori, a u ne
kim crtama i stajerski govori, nisu zahvaceni tipicnim slovenskim
inovacijama, vee kajkavskim iIi euvaju starije stanje, kao i hrvatski
kajkavski govori.
1.12. Daleko na istok. u Slavoniji, isle su, sto pokazuju toponimi, izoglose
zapadnih fonoIoskih erta u pojedinim leksemima, npr. ujalSa, hrus
ka, prema istocnim obIicima joha, k!"llka.
je (1979) iznio misljenje da je tIIi proces zahvatio i kajkavsko narjei;je,
gdje danas u nekim govorima imamo fl., ill li, za u, ali su to kasnije i autohtone
pojave, koje nisu ni teritorijalno povezane. Nema nikakva dokaza da sa val ranog
ulienja, odnosno pomiC8l\ie naprijed vokala u proSirio i na kajkavStinu, ali je do
mano suprotno za Prlekiju (Rigler 1963).

7 Veermer

26

Kajkavsko narjeCje

1.13.

Na zapadu juznosL zapada pojavilo se i nekoliko ranih morfoloskih

izoglosa. Jednom je inovacija na zapadnom podruCju a drugi put na
istoku. lsto tako, one zahvaeaju razIiCite areale.---
Supin se euva, uz inovaciju gubIjenja na istoku, na slovenskom
podruCju a dalje samo na sjeveru, do istoene Slavonije. Slieno pro
stiranje imaju tvorba futura sa svrsenim prezentom gl. biti (bud
/bod-) i nastavak -ov/-ev, sam iIi s -a, u G mn. m., u istocnoj Slavoniji,
pri eemu je inovacija na zapadu. Nastavak -m u I sg. a-deklinacije,
te prilozni sufiks -ecke - inovacija na istoku - zahvaeaju i slovenske
panonske govore, izoglosa teee znatno zapadnije.
Pri Cuvanju duala, sto ima veliko strukturno znaeenje, inovacija
je gubljenje na istoku, izoglosa teee zapadnije, ali tako da slovenski

panonski govori poznaju tu kategoriju.

Gubitak imperfekta, aorista i vokativa zapadna je inovacija, izo

glose se ne poklapaju, a teku tako da u najistoenijem dijelu nema
imperfekta, zatim slijedi izoglosa gubitka aorista, dok izoglosa gu
bitka vokativa teCe na sjeveru istoenije, slieno izoglosi nastavka -ov/ev,
samo sto ne ide toliko na istok.
Generalizacija nastavka -jo/-ju u 3. I. mn. prezenta, i ukidanje
opreke iivo - neiivo u A jd. m. o-deklinacije, inovacija na zapadu,
ide takoder daleko na istok Slavonije, ali tako da na sjeveru zahva
eaju uzi pojas, samo dio kajkavskih govora.

1.14.

Neke tipiene kajkavske fonoloske pojave zahvatile su dijelom isusjedne

govore, i to tako da jedne prelaze samo u govore zapadno od kajkavStine
(slovenske panonske i belokrajinske govore), a druge su se prosirile u
Slavoniji daleko na istok. Te zahvaeaju govore koji vjerojatno ni prije
migracije nisu bilikajkavski, vee su pripadali zapadnoj StokavStini.
Susjedne slovenske govore zahvaea prijelaz ht ...,. St, npr. stel
(Prekmurje), imperativ jet i s1. (Prlekija). Isti govori, te istoeni sla
vonski starostokavski govori u Podravini (iz Posavine nema poda
taka) do Donjeg Miholjca i Valpova poznaju kajkavsku protezu ini
cijalnoga u- .... vu- i protezu kontinuante p (vo- iIi VU-, npr. vogel/vu
gel, vujti). SHeno je i s protetskim h- ispred inicijalnog slogovnog
[ : [C- .... h[C- npr. hri 'rai'.

1.15.

SHeno je s tipicnim kajkavskim jednacenjima, tj. jednaeenjem jata

i poluglasa te slogovnoga J s kontinuantom p. Daleko na istok, do
Srijema, potvrdeno je (utoponimima i antroponimima) jednaeenje
slogovnog I s kontinuant12m p prije migracija. U zapadnim medimur
skim govorima, dalje od:-eakovca, ono izostaje i u kajkavstini, ali za
hvaea slovenske govore oko Metlike (Logar 1958).
Jednaeenje jata i PoIuglasa na istoku iSlo je do Pakraca i Pozeskoga

gOlja, a ~everno od toga gorja jos nesto istoenije. Na zapadu to jed

lJaeenje izostaje u najzapadnijim medimurskim govorima (Sv. Martin,
Strigova), gdje je, kao i u susjednim slovenskim govorima, doslo do dru
gog jednaeenja, tj. do jednaeenja poluglasa s kontinuantom e = {? S
druge strane, zahvaea Prlekiju, ali samo u naglailenom slogu.8
8

Rigler je pokusao pokazati (1976) da jednacenja jata i poluglasa u prleskim govo

rima nema, da se primjeri dobiveni drugim procesima slueajno poklapaju. Medt!.-

Rani razvitak

27

Izostaje takoderu pljesivickim i zumberaekim prigorskim govo

rima te gorskokotarskim govorima, gdje se dijelom jos uvijek euva
posebna vrijednost za poluglas (,,), a manje i za jat (~).
Ovdje je takoder potrebno spomenuti tipove pekal i pakel, gdje
su razlieitajednaeenja poluglasa pod naglaskom, odnosno u leksemu,
i izvan naglaska, u gramatiekom morfemu. U Pljesivickom prigorju
nalazimo govore tipa pekal, a u zapadnoj Slavoniji govore tipa pakel,
razasute pojedinaeno u Podravini i na Bilogori, dakle suprotne za
mjene na istocnoj izapadnoj periferiji kajkavstine. Razvitak tipa pa
kel moze se pratiti po zapisima toponima Pakrac do 16. st. (Loneane
1985).

}-,

1.16.

Navest Cemo i neke izoglose koje su se pojavile u pojedinim krajnjim

kajkavskim govorima i u susjednim nekajkavskim govorima, koje
zbog toga mozemo zvati i lokalnima. Kao sto se dogada u prirodnom
jezienom kontinuumu, susjedni govori stvaraju zajednicke osobine,
koje nemaju drugi susjedni govori. NaZalost, zbog migracija to nije
moguee, iIi je moguee samo dijelom, takve osobine utvrditi na istoku
i jugu. U potpunosti je to moguee samo na mjestu dodira sa sloven
skim govorima, gdje su istoeni slovenski i zapadni hrvatski kajkavski
govori razvili neke zajednieke inovacije, odnosno zadriali neke sta
rije crte, koje nemaju drugi hrvatski i slovenski govori. 0 tim je oso
binama govorio vee Ramovs, ali je nekima davao krivi znaeaj, tj. neke
tipiene kajkavske crte, 0 kojima je ovdje vee govoreno, svrstavao je
menu lokalne.
Nekoliko je veoma bitnih i stvarnih crta koje su se razvile u kaj
kavsko-slovenskom dodiru. Vazan je istovjetan razvitak slogovnoga
J, koje se u zapadnom Medimurju nije izjednaeilo s kontinuantom
p, niti se u istocnim slovenskim govorima razvilo u OI!, kao inaee
u slovenskom jeziku, vee se na obje strane izjednacilo s u. Nazalni
palatal n presao je u nazalno j, a negdje se jos dalje denazalizirao
u j (u svim iii samo u nekim polozajima) - u Koruskoj i Kranjskoj
te zapadnim zagorskim govorima. Nastavak -oj u I jd. a-deklinacije
poznat je u srednjim stajerskim i u najzapadnijim zagorskim govo
rima. Za:padni zagorski i medimurski govori te susjedni sloven ski go
vori imaju isti, odnosno sliean prozodijski sustav. S jedne i druge
strane Kupe Cuva se posebna fonoloska vrijednost za poluglas.

1.17.

Na kraju, ostaju izoglose koje su se pojavile u samom kajkavskom

narjeCju, iskljueivo kajkavske izoglose, koje se nadovezuju na pret
hodne kajkavske osobine.

Medu tim izoglosama dvije su (moZda i tri iIi cetiri, 0 eemu go

vorim dalje) koje su vrIo stare - moramo ih metnuti u isto vrijeme,
iIi samo nesto kasnije, u koje i prve prozodijske izoglose na ZJZ,
upravo u vrijeme stvaranja OKA Najprije su dvije izoglose na sje
veroistoku kajkavskoga podrueja, od kojih prva po karakteru odgo
vara slienoj u dijelu Htavskoga jezika (IvSic 1911). To je tzv. una

tim, iako se oni primjeri koje Rigler navodi maZda mogu i drukcije objasniti, ipak
sol svi svode na isto naeelo i nije potrebno za svaki primjer traziti drugo objaIlieIlie.

28

Kajkavsko narjeCje
Rani razvitak

krsna metatonija Ckako sam je nazvao 1982) kajkavskoga osnovnoga

cirkumfleksa (koji objedinjuje oba prasl. cirkumfleksa, stari i meta
tonijski) i osnovnoga kajkavskog akuta (novi prasl. akut) npr. meso
.... meso i sma .... suia. Druga je pojava, koja se vjerojatno dogodila
kad i prethodna, jer se moze svesti na isti princip (Junkovic 1977),
unakrsno pomicanje siline na kratkim slogovima u istim govorima,
npr. Zopata .... lopata i pUati .... pitati, te jiigoda .... jagoda.
Takoder na sjeveroistoku, ali njegovu manjem unutrasnjem di
jelu (Zelina - Vrbovec) doslo je do jos jedne inovacije, koja moze biti
i mlada, i to do progresivnog pomicanja siline s ranije naglasenih
dugih slogova, npr. mlatimo .... mlaiimo, govedina .... govedina. Po
micanju siline moglo je prethoditi ukidanje opreke po tonu u tom
slogu.
Na jugoistoku doslo je do druge, drukCije inovacije, i to do re
gresivnog pomicanja sHine na pm slog rijeci, s metatonijskog cir
kumfleksa, npr. govedina .... govedina, poskeZ .... posekel, uz posekli.
Moguce je da je ta pojava mlada od onih na sjeveroistoku i drugoga,
morfoloskoga podrijetla, jer od nje ima dosta izuzetaka (Junkovic
1977).
Mlade od unakrsne metatonije bit ce ogranicenje naglaska, siline
na zadnja dva sloga (obicno: akcenatske) rijeCi na periferiji sjevero
istocnoga podrucja, od Koprivnice do Kalinovca kod Durdevca (po
znat virovski tip), sa zadriavanjem opreke po kvantiteti. Taj se na
glasni sustav moze fonoloski interpretirati kao fiksirana silina na
predzadnjoj mori jer je ultima naglasena samo kada je duga, npr.
. ja'goda, jago'de:, 'ja:god.
Takoder je (i to znatno) mlade ukidanje opreke po tonu, a zatim,
i po kvantiteti, u medimurskim i zapadnim zagorskim gornjosutlan
skim govorima. (Ivic 1957, Loncaric 1982).
Tipicne kajkavske promjene u vokalizmu, kajkavska jednaeenja,
o kojima je vee bilo govora, mlada su od prozodijskih promjena. Na
cijelom kajkavskom podrucju nisu morale biti provedene u isto vri
jeme. Jednacenje p = 1, bit ce starije i ono zahvaca vece podrucje,
Citavu Slavoniju do 15. st. Jednacenje e = a bit ce mlade, do 15. st.
zahvatilo je samo centralne kajkavske govore, ni danas nije prove
dena u svim kajkavskim govorima.
Potrebno je spomenuti sudbinu jata (i s njim izjednacenog po
luglasa) u dugom slogu, jer je slicna pojava jedan ad osnovnih kri
terija pri klasifikaciji stokavstine. Naime, ujednom dijelu kajkavskih
govora ostajat? (glas zatvorene vrijednostD, koji se negdje kasnije jed
naci s e (ad e = j?), iIi se diftongira u ej, na drugim podrucjima javlja
se "ijekavizacija", diftong ~. U vecem dijelu govora to ce biti stara
pojava, starija od tipicnih kajkavskih jednacenja, a u dijelu, na ju
goistoku, u sjevernoj Moslavini, mogla bi biti mlada, provedena pod
utjecajem novostokavskih ijekavskih govora.
Druge su pojave jos mlade iIi lokalne, zauzimaju manja podruCja,
nisu od znacenja za ukupnu kajkavstinu i njezinu klasifikaciju. Zbog
toga ih neen navoditi, osim dviju. Prvaje nastavak 1.1. prezenta, gdje
uz -mo (danas za 0 imamo razlicite vrijednosti, prema vokalskom su-

29

stavu govora) na veCini podrucja, imamo -m~ u centralnim govorima.

To ce biti veoma stara razIika.
Druga je pojava promjena 0 u t?, te ~ od jata i onog postalog od
0, u i, sto nalazimo na ogranieenom zemljistu u PljeSiviekom prigorju
('oko, 'eei, ie-:).
2. Na temelju navedenih izoglosa moze se pratiti razvitak idioma u je

zicnom kontinuumu juznoslavenske jeziene skupine ad ranga pad

skupine jezika (u slavistickom smislu), razine jezika, narjecja (sku

pine dijalekata) (u kroatistickom smislu) do razine dijalekta.

Za. vrijeme oko VI. st. (bez obzira na doseljenje, tj. kakvo je hilo
i je ti ga llopce hila na Balkan) n.~tno~e se govoriti 0 protojedifiicama
idioma manjihod podskupine jezikaniti na osnovi najranijih izoglo
sa. U to je vrijeme sigurnobiIo'l drugih dijalektnih razlika u juz
noslavenskom prajeziku, s obzirom na univerzalnu einjenicu da ni
jedan jezicni teritorijalni idiom (dijasistem, makrotopijski sustav)
nije jedinstven. Lokalni konkretni sustavi od kojih se dijasistem sa
stoji, nisu jednaki, ali su blizi medusobno slieniji a udaljeniji razli
citiji. Medutim, neka se druga padjela od navedene za to vrijeme na
temelju izoglosa ne moze utvrditi. O,skupinama se, odnosno proto
jedinicama na juznoslavenskom zapadu, hilo 0 cetVi (kako uzima Ra
movs) iIi 0 pet sarnO u OkVirU srednjojuznoslavenskoga jezika (kako
pretpostavlja BrozoviCS) mo~e sa sigurnoscu govoriti sarno s geograf
skog gledista, tj. s obzirom na zemljiste na kojem segovorinalaze.
Mozda Ce detaljnije proucavanje leksika dati podlogu za raniju po
djelu nasega prostora na manje protojedinice, iz kojih su se kasnije
razvila nasa narjecja.
2.1. Prva padjela juznoslavenskog prajezika na manje jedini~~ izvrsena
je tek nakon VI. st., nakon pretpostavljenog do!!eljenj~:ga Balkan
iz Podunavlja- (bez obzira na to je Ii bilo prethodnogileljenja preko
Karpata). To je podjela po izoglosi *t', *d' (st, Zdna-istoku" prema
drugim vrijednostima ns. zapadu), kojoj se kasnije pridruzuju i druge
izoglose. Juznoslavenski prajezik cijepa se na istocni dJo (JI), iz kojeg
se kasnije razvijaju bugaI'ski imalrecio.~skij~ilk, te zapadni dio (JZ),
iz kojeg se razvijaju hrvatski, srpski i slovens]ii jezik.
2.2. Krolloloski, prva je podjela JZ (na istok se vise necemo osmati) ta
koder mrdvaOijela, --n6pO iz?glosi sc,
st, Zd. Medutim, to nije

is -

~ Brozovic We: DDanaSnji hrvatskosrpski dijalekti oblikovani su (... ) po svojim

osnovnim osobinama (jzuzev samekasnije promjene izazvane migraeijama, i izu

zev, naravno, i mlade inovaeije) u razdoblju izmedu XII. i XV. stoljeca, koje doba
mozemo smatrilti drugjm periodom u razvitku hrvatskosrpskih dijalekata i samoga
hrvatskosrpskogajezika. Iz prethistorije hrvatskosrpskogjezika, dakle iz doba prije
raspada juZnoslavenskoga zapada na dvije razvojne zajednice, g. slovenski i hr
vatskosrpski jeilik, naslijedili SInO pet teritorijalnih jedinica na terenu hrvatsko
srpskoga jezika: kajkavsku, cakavsku, zapadnostokavsku, istocnostokavsku i pro
totorlacku. C.. ) (...) Spomenutih pet jedinica postojalo je i prije forIniranja hrvat
skosrpskoga jezi:ka, kada au one, zajedno S odgovarajuCim buducim slovenskim je
dinicama, saciDjavale zapadnu juznoslavenskU razvojnu zajednicu (ili, uvjetno, 'za
- -padni juznosll!-venski prajezik')." (Brozovic 1970, 14).

<"

30

Kajkavsko narjeCje

cijepanje koje odgovara danasnjem stanju na JZ, gdje su dva idioma

ranga jezika (u slavistickom smislu), tj. navedena izoglosa ne ide da
nasnjom granicom izmedu ta dva jezika, vee ide znatno istocnije. Po
njoj se JZ dijeli opet na svoj zapad (zJZ) i svoj istok (iJZ) jer i ta
izoglosatecetak6det if smjeiii S}ever'::"'jug:::nzoglosom -s~akavizma
veCim sedijelom poklapa; ka:ko je na:prijed pokazano, izoglosa *d' (j
- 3) i jos vise, ali nesto kasnije, izoglosa p (glas tipa a na zapadu
- jednacenje s u na istoku). Iz istocnog se_dij~la JZ_ kasnij~Jazvija
i istocna ("prava") stokavstina i torIacko narjecje, a iz .njegova .za
padnoga dijela: zapadna stokavstina (seakavstina), kajkavsko i ca
kavsko narjecje te slovenski jezik. Ptema fome, Sobiiromna izo
glo$u scakavizma, imamo pojavu da se ranije odvajaju protojedinice
iz kcijih se razvijaju idiomi nizeg ranga od jezika nego protojedinice
ranga jezika. Upravo su tom izoglosom izdvojene i protojedinice iz
kojih se razvijaju kasniji idiomi ranga nizeg od ranga narjecja (sku
pine dijalekata), odnosno razvijaju se dvije podskupine dijalekata
istocna i zapadna stokavstina. U razvoju se stokavstine dogada rjedi
slucaj razvoja protojedinica: razvitak ne tece divergentno, vee kon
vergentno, razlike se ne poveeavaju, vee smanjuju (tomu su bili ra
zlog nejezicni uvjeti).10
2.3. Na JZ je isto toIiko koIiko i izoglosa seakavizlI!a_y~nllkasnija izo
glosa razliCite kvalitete jata i s Iijompovezana rana, odnosno kasna
deiiazalizacija prednjega nazala, te uklanjanje jednoga od vokala e
-tipa, koje slijedi izanjih. Prve dvije izoglose; -jat -i denazalizacija,
pokarakteru svojeuloge slicne su izoglosi seakavizrria, jerdijele ka
sniji idiom, slovimski jezik,na dva dijela,_tako da je.jugoistocni dio
povezan s veCim dijelom juznoslavenskoga podrucja.u
Iz navedenoga proizlaze, prema tome, dvije gotovo ravnopravne
podjele JZ, ad kojih ga svaka dijeli na dva dijela. Njihovom bismo
pak kombinacijom na JZ dobili tri jedinice, i to istocnu - s istocnom
stokavstinom i torIackim, centralnu - sa zapadnom stokavstinom,
kajkavstinom, cakavStinom i jugoistoenim dijelom slovenskoga jezika,
te zapadnu - koja obuhvaea sjeverozapadni dio slovenskoga jezika.
Ako prihvatimo pretpostavku da je *d' u *zd' imao istu sudbinu
i u cakavstini i u slovenskom jeziku, onda bi to bila izoglosa koja,
zajedno s manje vaznom izoglosom -aje- te nekim leksemima dijeli
zJZ na dva dijela;- opet na zapad (iz kojega se kasnije razvijaju slo
venski jezik i cakavstina) te na istok (s kajkavstinom i zapadnom

10 0

tome Brozovic kaZe: -n("') nakon migracija ne mozemo vise govoriti 0 zapadnoj
i istoCnoj stokavstini kao 0 dvjema skupinama dijalekata - vee opisani procesi u
tolikoj su mjeri poremetili odnose i raspored, izgladili stare razlike i stvorili nove
i sL, u tolikoj su dakle mjeri izmijenili situaciju da danas vise ne mozemo govoriti
o samostalnoj zapadnoj stokavstini, nego samo 0 boljem iii sIabijem Cuvanju ne
kadanjih zapadnostokavskih znaeajki u nekim dijalektima jedinstvene stokavske
skupine dijalekatan. (1970,15)

II

Ako bismo htjeli govoriti u kategorijama kao RamovS, onda bi to znacilo da njegovu
alpsku skupinu Cini zapravosamo onaj dio slovenskoga podrucja koji nije imao
ranu denazalizaciju niti uzenje jata. Ostalo podrucje, povezano s hrvatskim govo
rima, pripadalo bi drugim njegovim skupinarna - panonskoj iii priJ;nm:skoj.

Rani razvitak

31

stokavstinom)_12 Medutim, kako nije siguran istovjetan razvoj *d' u

cakavstini (gdje *d' prelazi izravno u j kada je sam i u s~upu *zd')
i u slovenskom jeziku (za slovenski se jezik moze pretpostaviti ta
koder medufaza i;f), nema dovoljno elemenata za navedenu podjelu
zJZ. Zbog toga te izoglose treba povezati s prozodjiskim izoglosama,
i to od IX. st. dalje.
2.5. Nakon navedenih p04jela o!2ddvostruke na dva dijela, odnosno kom
binirane na tri dljela)sIUede u njemu procesi koji dovode do formi
ranja protojedinica iz kojiIl'se'razVijaju idiomi ranga jezika; tj. slo
venski"jezik na zapadu te hrvatski i srpski na istoku. Ti se procesi
mogu relativno tocIio datirati. 13 Prvi l>.!l_.r:~c:.E}_s_i,9. izjednacenje du
gog i kratkog cirkumfleksa(odnosn() cirku!DfleksaJ:,silirie"iia krat
kom slogu) te njihov progresivni' pomak (aka, meso), mogu staviti
oko X. st. Kasnije imslijede druge slovensKe inovacije, prozodijske
i neprozodijske (u --+ii, pomak u tipu zu~zda -+ zuzda, ukidanje ne
naglasenih duljina, opee duljenje naglasenih slogova, vokalizacija po
luglasa}, ,One teku tako da se potpuno ne poklapaju i ne zahvaeaju

12 Na temelju suglasnickih izoglosa Popovic govori 0

pralicakavskom (UrsCakavische),
koji je obuhvacao danalinju sCakavstinu i kajkavStinu, dok slovenski jezik i Cakav
stina tada cine jednu jedinicu. Po njemu je kajkavstina dio scakavStine: ndas Kro
atisch-Kajkavische stand ursprtinglich nicht dem Slovenischen (Echtkajkavischen)
am niichsten, wie es Ramovs u. a. annahmen, auch teilweise nicht, wie es Belie
zugab, sondern dem Seakavischen (... ) -ja es war Teil des SCakavischen n (368). Po
ziva se i na Hamma koji je (1949) smatrao da je cijela Slavonija bila stokavska.
Medutim, takvo Popovicevo misljenjene odgovara stvarnom stanju. Procesi se u
jeziku obicno ne odvijaju tako kako tu uzima Popovic. Osn~vna kajkavska akcen
tuacija stvara se oko X. st. Malo je vjerojatno, iako je teoretski moguce, da se ka
snije siri na istok. Njezine tragove nalazimo na sjeveru Slavonije, u Podravini, da
leko na istok, do Donjeg Miholjca, zajedno s nekim drugim kajkavskim crtama (npr.
protezom u- ispred inicijalnog u). To je podruCje kasnije moglo biti sarno stoka
vizirano, a nikako kajkavizirano. To je dobro, suprotno od kasnijeg svojeg mislje
nja, uocio Hamm 1934 (Loncaric 1987). Dosad je 0 tom najprihvatljiviju pretpo
stavku iznio Junkovic, koji govori 0 prostiranju npanonsken skupine, tj. protokaj
kavstine u Slavoniji. Pavicicevo misljenje da je cijeJi sjever i sredisnji dio S1avonije
bio kajkavski, svakako je pretjerano. Naime, on postupa metodoloski krivo, tj. uzi
rna da su svi ekavci u Slavoniji bili 1?jkavci. No razvoj jata u Slavoniji bio je druk
Ciji, i danas nalazimo, oko Naliica i Zupanje, govore koji Cuvaju posebnu vrijednost
na njegovu mjestu. Dakle, ilije kajkavlitina bila dio sCakavlitine, nego su one bile
prije izdvajanja dio jedne starije jedinice, upravo zapadnog dijela zapadnog juZno
slavenskog prajezika. Popovic je naziva pra-kajkavsko(slovenskoKakavo-sCakavski
(Ur-kajkavo(sln_Kakavo-s~vsich)_

13 Ratnovs ima pravo kad kaze : nkajkavski govor, koji danas s punim pravom brojimo
medu srpskohrvatske dijalekte, pa bar dijelom i cakavstina, nalazili su se od po
cetka u oblasti sjeverozapadnog (... ) jezienog razvitka (... )n, ali nema pravo kada
za taj razvitak We nkasnije slovenaCkog n i kad nastavlja: npa su se tek kasnije
odmakli od ovog sredista njihovog prvobitnog razvitka (... ) te je pocelo uze nasla
njanje u juznoistoenom pravcu na stokavsku jezgru. Kajkavstina je, po svojoj osno
vi, slovenacki dialekat, koji je pod utjecajem politickih i kulturnih prilika preuzeo
i preuzima stokavske crte. n (192,194). Naime, kao sto je pokazano, do X. st_,iIi
nesto ranije, ne moze se govoriti 0 slovenskom jeziku i 0 slovenskom razvoju, u
Raniovsevu smislu, na sjeverozapadu juznoslavenskog prostora. Kajkavstina pre
uzima stokavske crte znatno kasnije, od XVI. st., i to na jugoistoku, dok na istoku
gubi mnogo vise na prostoru u korist litokavstine, i to u vrijeme kada je vec for- ____
mirano narjeeje.

32

Kajkavsko narjecje

Rani razvitak

neke slovenske govore (panonske, veCino.m PrekmUlje, istoenu Pr

Iekiju te veei dio. Bele krajine). S druge strane, neke od njih, i to
progresivni pomak cirkumfleksa u Po.jeibmmrijeCima i, rijetko, opee
duljenje, susreeemo u pojedinim hrvatskim kajkavskim govo.rima
(!vanie kod Desinica).
Neke crte povezuju slo.venski jezik i hrvatsku kajkavstinu, npr.
cuvanje supina, razvoj intervokalnog *r', -oul-ev u G mn. imenica m.
r. o-o.sno.va te jedan futur s glago.Jom biti. Medutim, tipiene su slo.
venske inovacije hrojnije i imaju veCu vaZno.st u razvitku.
Kajkavstinu i slo.venski jezik povezuje takoder ranije (predca
sno) duljenje, no.vi cirkumfleks i akut u nekim kategorijarna. Me
dutim, i tu Po.sto.je razlike izmedu pojedinih kategorija i njiho.va hro.ja
u kajkavstini i slovenskom jeziku, kao. i izmedu samih slo.venskih
govo.ra. Kako je u slovenskim go.vorima kasnije opce duljenje zata
mnHo prvotno stanje, ne mogu se to.enO odrediti odnosi.
2.6.1.

Na drugoj strani, prozodijske karakteristike (OKA) odvajaju kajkav

stinu rano, u isto. vrijeme iii mozda sarno. nesto. kasnije (s ohziro.m
na vrijeme kada se odvaja slo.venski jezik) od ostalog dijela srednjo
juZnoslavenskoga dijasistema, upravo od SCakavstine i CakavStine. Ak
centuacijskim se karakteristikama kasnije pridruzuju druge: jedna
eenja p = 1, e = a itd.
Prema t_~~_() ..kaJI!:,I!!~~ini kao formiranoj jezienoj dijatopijskoj
jedinia'''mQze~se sa sigurno.SCU go.voriti oct'XSt. Ona. se .tada nije
odvo.jila Qd slovenskoga jezika (RamovA) niti od s~akav~Hne (Popo
vic), vee se 'izdvaja iz zapadnoga juzn()s!~~nsko.ga prajezika prihliz
no. ujsto vrijeme .kada i slovenskijezik. OdlStoga-sevremena mo.ze
g6vontrlOzapa'dnoj stokavatini i cakavstini.
Razvojni put od praslavenskogajezika do. formiranja kajkavstine
kao idioma oko X. st. mo~e se prikazati o.vako.:.

"I

PJ

J/!

/~-

JZ

--""';""JI

I~

I'B

l\~ sea 1M
sto

Sea

kaj

SJS

praslavenski jezik
juznoslavenska skupina
zapadnoslavenska skupina
istoCnoslavenska skupina

JZ - juznoslavenski zapad
. S - sIovenski jezik
(zapadni juznoslavenski prajezik) SJS - srednjojuznoslavenski jezik
JI
juZnoslavenski istok
(istot:m juznoslavenski prajezik)
2.6.2. Ako hismo prihvatili pretpostavku da ko.nsonantske izo.glose mogu
hiti i mIade, tj. da su se Po.javile tek pred IX. st., vremenski blizu
pojavi prvih tipienih slovenskih inovacija (cirkumfleks), koje hi se
mozda mogle staviti i prije X. st., dakle prihlizno u isto vrijeme s
konsonantskim promjenama, onda hi se fo.nniranje idioma u JZ mo
glo promatrati neSto drukcije. U to.m hi slueaju to bilo. istovremeno
fonniranje prajezika, slo.venskoga i srednjojuinoslavensko.ga te cetiri
jedinice u okviru srednjojuznoslavenskoga dijasistema. (Torlacki se
izdvaja kao Po.sebna jedinica nesto. kasnije.) Takav razvo.j moze se
--prikazati o.vako.:
/ ' ~ovenskijezik
?---ca

ZJ-

kaj

~ ... I

...m,;qjuinosIavenskijorik

ato
;-'

Ca - t:akavStina

kaj - kajkavStina

iea

ilCakavstina (- zapadna Itokav8tina)

8tO - istoena iltokavstina

2.7.1. Za kajkavstinu se moze pretpostaviti jedan osnovni vokalski sustav

u vrijeme kada je fo.rmirana kao Po.sehna jedinica, pranarjeCje. To
je isti sustav koji se pretpostavlja za hrvatsko-srpski dijasistem jezik
u cjelini, a koji je u o.snovi jednak odgo.varajueem slovenskom su
stavu (v. "ishodisni sustav" u Fonoloskim opisima, 221). Medutim,
vrlo. brzo. do.lazi na kajkavskom podrucju do diferencijacije u voka
lizmu pa je potrehno pretpostaviti dva o.snovna vokalska sustava s
obziro.m na genezu - jedan u juzno.m, vecem dijelu, i drugi u sje
verno.m dijelu, koji je zajednicki sa slovenskim pano.ns1Qm govorima.
Ta su dva sustava strukturno jednaka, tj. strukturno je to jedan su
stav, koji izgleda o.vako.:
u
Q(o)

0(41)

Legenda
PJ
J
Z
I

33

zJZ
iJZ
B
M

....,
-

zapadni dio JZ
istot:ni dio JZ
bugarski jezik
makedonski -,.::-

Silabemi su i r. J.
Razlika je izmedu juznoga i sjeverno.ga sustava u porijeklu vo
kala o-tipa: na jugu je, u vecem dijelu kajkavstine, refleks straznjega
nazala zatvoreniji (9 iIi 0) od ko.ntinuante etimoloSkoga 0 (0 iIi 9),
a u sjevernom je dijelu upravo o.hratno.

34

Kajkavsko narjecje

Rani razvitak

Izmedu tih kajkavskih sustava i ishodisnog SJS sustava ima ne

koliko razlika. U SJS osnovnom sustavu pretpostavlja se postojanje
obaju naziilmh-vokala (~ i p), dok je u dva navedena kajkavska su
stava straZnji nazal presao u vokal o-tipa, a prednji se izjednacio s
etimoloskim e u otvoreni vokal e-tipa (~). Zajat se moze pretpostaviti
kontinuanta ~.

2.7.2. Konsonantski osnovni kajkavski sustav razIikuje se od osnovnog SJS

sustava takoder veoma malo. Za kajkavstinu ne treba vise pretpo
stavljati palatalno r (r'), koje je ili preslo u r iIi je, u intervokalnom
polozaju dalo skup rj. Isto tako, na mjestu t' i d' moze se pretpostaviti
c i $, dok se f moze smatrati integriranim. Prema tome, konsonan
tizam bi bio:
- sonanti
v

b
d

f
s

- turbulenti

(3)

e
c

U veCini se govora relativno ranD izjednacuju c i cue (e') te

$ i .t (koji se javlja jednaeenjem po zvucnosti) u .t (t').
U nekim govorima pojavljuje se 3.

2.7.3.

Prozodija
Svi silabemi mogu biti dugi i kratki i isto takQ akcentuirani i
neakcentuirani. Vrlo se ranD u velikoj veeini kajkavskih govora uki
da opreka po kvantiteti iza naglaska. Sustav je imao inventar od tri
naglaska: jedan' kratak - .. (') (sHina na kratkom silabemu) i dva
duga - ~ (cirkumfleks, silazni) i - (akut, uzlazni).
Naglasak - odgovara prasIavenskom' cirkumfleksu, metatonij
skom cirkumfleksu (v. t. 1.9.) te duIjenju u tipu volja, led, nos i u
kontrakcijama gdje je prvi vokal sazete skupine imao sHinu (tip

35

(lipa) i pIi prenosenju sHine s poluglasa u slabom polozaju na kratki

slog (pop).

2.8.1. U ranom razvitku kajkavstine doslo je vee- i do njezina prvoga gra

nanja, cijepanja narjeCja na manje jedinice. Spomenuto je naprijed
da su kajkavstinu sjekIe dvije od najstarijih izoglosana JZ: p - ojp
u I sg. a-dekIinacije tej - $ (od *d'). Izofona *d' uzimana je u obzir
pri--klasifi1taciji kajkavskih govora, upravo je ona bila, zajedno s e,
c - C osnovni kriterij pri podjeli kajkavstine na tri dijela (Lukja
nenko, Belie). Medutim, ona zbog navedenih razloga nije pogodna
za osnovnu podjelu kajkavstine.
Najbitniji kriterij za klasifikaciju kajkavskih govora, za Qsnovnu
podjelu kajkavstine, jest pojava, odnosno razli~it razvoj u prozodiji,
koji se mora stavljati u vrijeme formiranja osnovne kajkavske ak
centuacije, dakIe u samo doba izdvajanja kajkavstine kao posebne
jedinice. To je pojava unakrsne metatonije kajkavskih osnovnih du
gih naglasaka, cirkumfleksa i akuta (i s njim istodobno unakrsno po
micanje siline na kratkim slogovima) na sjeveroistoku kajkavskoga
podrucja. S tom izotonom moze se povezati regresivno pomicanje si
line s medijalnog metatonijskog cirkumfleksa Fa jugoistoku, koje ne
mora biti istovremeno. Povezivao ih je vee IvSic, koji ih je i otkrio,
i koji je prema njima podijelio kajkavstinu na tri dijela: na skupinu
koja Cuva starije stanje (njemu je to I, odnosno konzervativna sku
pinal, skupinu s unakrsnom metatonijom (IV, mlada revolucionarna
skupina), i skupinu s regresivnim pomicanjem sHine s medijalnog
cirkumfleksa (III, revolucionarna skupina). U II. skupinu Ivsie je
svrstao govore s cakavskom' osnovom, koji nemaju metatotlijskog cir
kumfleksa. Gorskokotarske govore nije unio u klasifikaciju.
2.8.2. Vee je IvSic uocio u jednom govoru (D. Mosti kod Novigrada Podrav
skog) akcentuaciju koja ima unakrsni pomak naglasaka na kratkim .
slogovima, ali bez unakrsne metatonije cirkumfleksa i akuta, no nije
ju uzeo u obzir pri klasifikaciji. Kako. sam u svojim istrazivanjima
ustvrdio da takvi govori zauzimaju vece kompaktno podruGje, u sje
vernoj Moslavini, a ima ih takoder na Bilogori i u Podravini, trebalo
im je odrediti mjesto prema Ivi\icevoj klasifikaciji. Zakljucio sam da
odgovaraju po rangu ostalim Ivsieevim osnovnim skupinama. (Sam
IvSic nije tu akcentuaciju obuhvatio ni jednom od svojih skupina.)
Kasnije je nacinjena klasifikacija (Brozovie) koja osim Ivsieevih
kriterija dijelom uzima u obzir i konsonantski razvoj, raniju Luk
janenkovu podjelu, ali samo tako sto je Ivsieeva I. skupina juzno od
Save podijeljena na dva dijela. Ako zelimo biti dosljedni, trebalo bi
onda tu skupinu podijeliti po istom kriteriju i sjeverno od Save.

znajes7J .... zndS).

Naglasak w odgovara novom praslavenskom akutu (v. 1.9.) a do

biven je i u kontrakcijama gdje je drugi vokal imao sHinu (tip ne
xot'eh .... neces) i povlacenjem akcenta s poluglasa u slabom polozaju
na dug slog (tip pot).
Naglasak " na mjestu je svakog kratkog neproduljenog naglaska
(naglailenog sloga) (oko, CilO;iii}sis7J), na mjestu prasIavenskog akuta

2.8.3. Druge su prozodijske pojave mlade, ali zbog strukturnih razloga ima
ju veliku vaznost u klasifikaciji; Pripodjeli kajkavskoga narjeCja na
dijalekte (Lonfuric 1982). one su uzete u obzir. Za tu podjelu mogao
bi se kao kriterij uzeti i progresivni pomaksHine sa starijih dugih
naglasenih slogova, jer' ce biti star, ali je uzet samo kao kriterij za
podjelu na poddijalekte (Loncaric 1985).

36

Rani razvitak

Ka;;kavsko nmjeCje

Cijepanje kajkavskoga podruCja po razliCitoj kontinuanti !? mlade

je od prvih prozodijskih pojava koje su podijelile kajkavstinu, ali je
starije od ukidanja opreka po tonu i kvantiteti. Po kontinuanti !?
Junkovic je podijelio kajkavstinu, odnosno panonsku skupinu (koja
po njemu obuhvaca i panonske slovenske govore i neke slavonske
starostokavske govore) na panonski juzni, gdje je vrijednost konti
nuante !? uza od kontinuante etimoloskoga 0 (dakle 9), i na panonski
sjeuerni, gdje je njezina vrijednost sira (9). Kako je zbog kasnijeg ra
zvoja zatamnjeno prvotno stanje, za klasifikaciju suvremenih govora
taje izoglosa manje pogodna od prozodijskih pojava. Dalji razvoj kon
tinuante p = J uzet je kao kriterij pri podjeli dijalekata na. poddi
jalekte.
2.9.1. Spomenuto je da su kajkavsko podruCje dijelile i druge tipicne kaj
kavske pojave, kajkavska jednacenja p = J i e = lJ. Starije jednacenje
!? = J nije zahvatilo zapadne medimurske govore, od Cakovca na za
pad, neke krajnje zagorske govore i neke goranske govore. Pri kla
sifikaciji bi se ta izoglosa mogla uzeti u obzir pri podjeli medimur
skoga dijalekta na poddijalekte, a eventual no i u goranskim govo
rima
Jednaeenje e = lJ nije zahvatilo jugozapadne govore, u Pljesivic
kom i Zumberackom prigorju, Pokuplju, govore na krajnjem sjeve
rozapadu kajkavskog podruCja u Medimurju i goranske govore te ri
jetke govore na Bilogori i u Podravini. Ta je izoglosa uzeta kao kri
terij pri podjeli na dijalekte i ponjoj je podijeljena Ivsieeva I. skupina
na dva dijalekta (osim medimurskih i zagorskih gornjosutlanskih go
vora, koji su dobili rang dijalekta po drugim kriterijima). To je po
uzdaniji kriterij od konsonantskoga. Mogao bi se takoder primijeniti
i.I Medimurju, ali iz prakticnih razloga - dobile bi se premale jedinice
- nije primijenjen kao kriterij pri podjeli na dijalekte (Lonearic
1981).

'l~

Ii

37

3.2. Prema izlozenom, u razvitku kajkavstine mogu se utvrditi dva velika

prijelomna razdoblja, jedno oko X. st: i drugo u XV/XVI. st. Prvo
je karakterizirano velikim promjenama uStriilauri i formiranjem
kajkavstine kao posebne jedinice, ali i veIikim gubitkom zemljista
na sjeveru od danalinjeg podruCja, dakle izvanjezicnim.dogadajima. 14
Drugo je takvo razdoblje XV/XVI. st., karakterizirano uglavnom izvan
jezicnim razlozima. Ta dva prijelomna trenutka dijele razvitak kaj
kavstine u tri razdoblja:
1. do X. st., kada kajkavlitina joli nije izdiferencirana u okviru
zapadnog dijela juznoslavenskog prajezika;
2. od X. do XV., st., s dva podrazdoblja:
a) do XII. st., kada je izdvojena kao posebna jedinica srednjo
juznoslavenskog dijasistema;
b) od XIII. do XV. st., kada se dalje razvija, grana, tako da je
do XV. st. formirana kao narjecje gotovo sa svim dijalektima i glav
nim tipovima koji i danas postoje;
3. od XVI. st. do danas, s dva podrazdoblja:
a) do kraja, odnosno polovice XVII. st. (razIiCito s obzirom na
pojedine dijelove kajkavskog narjecja na istoku); u tom podrazdoblju
kajkavstina gubi mnogo na zemljistu, i to na jugu, jugoistoku i po
sebno na istoku u SIavoniji;
b) od XVII/XVlII. st. do danas; manji dio izgubljenog zemljiSta
na istoku kajkavmna ponovno zadobiva a mijesanjem razlicitih kaj
kavskih tipova i pod utjecajem novostokavstine formiraju se novi go
vorni tipovi (medu njima prilicno velika skupina u sjevernoj Mosla
vini, Podravini i na Bilogori-"sjevernomoslavacki" dijalekt, Loncaric
1982).

2.9.2. Diftongizacija jata i poluglasa u dugom slogu, takoder zbog razlicitog

tijeka izoglosa i raznovrsnih podruCja koja zauzima neki razvitak,
takoder nisu pogodni za podjelu na idiome visih rangova, dijalekte,
vee se mogu uzeti za podjelu na skupine govora i eventualno za pod
dijalekte.
3.1. Na temeljuprikazanog razvitka do XV. st. dobiveno je stanje kaj

kavskoga narjeCja kakvo je uglavnom, s manjim izmjenama, i danas.

Grananjem su stvoreni svi glavni dijalekti i glavne skupine. Tada,

dolaskom Turaka i ratova s njima, dolazi do velikih migracija i ve

likog gubitka zemljilita na jugu i jugoistoku. Odlaskom Turaka iz

Moslavine polovicom XVII. st. i iz cijele Slavonije krajem toga sto

Ijeea, dolazi do manjeg, ponovnog naseljavanja kajkavaca na podruc

ju koje je bUo pod Turcima. Mijelianjem raznih kajkavskih tipova u

tim previranjima i pod utjecajem novostokavaca stvaraju se novi go

vorni tipovi, medu njima i skupina kojoj se moze dati status osnovnih

Ivsicevih skupina (sjevernomoslavacki govori, odnosno sjevernomo

slavacki dijalekt). Medutim, to viSe nije predmet-ovog razmatranja.

14

Da su u Panoniji sjeverno od danaSnjeg juznos!avenskog, upravo hrvatskoga po

drucja, bili, prije prekida veze sa zapadnoslavenskim podruGjem takoder, barem
veCim dijelom, govori juznoslavenskog tipa - mozemo zakIjuCiti ne samo zbog na
cela da odmah nakon jednog tipa normalno De dolazi posve drukCiji, vee to mozemo
zakljuCiti i po tom ato danaSnji sred.njoslovacki govori imaju dosta juznoslaveni
zama. (Zbog toga se smatra da su u osnovi zapravo juzDoslavenski.) Naravno, Ilie
verno od danaSnjeg kajkavskog podrufja bili su govori koji su bili najsrodniji pra
kajkavskim govorima, g. govorima iz kojih se razvilo kajkavsko nmjeCje-.-_.

~.-,

VJEROJATAN PREDMIGRACIJSKI RASPORED

3. PROZODIJA
1. Osnovna kajkavska akcentuacija
1.1. Od Ivsiceva rada "Jezik Hrvata kajkavaca" (Ivsic 1936) guvuri se

NarjeCja

~KAJKAVSKO
r/ /
rill

1//

CAKAVSKO

~SCAKAVSKO
STOKAVSKO

osnovnoj kajkavskoj akcentuaciji (OKA). U toj je raspravi Iv!lic re

konstruirao polazni kajkavski prozodijski sustav, i to na temelju opi
sa suvremenog starija kajkavske akcentuacije, izuzev!li kajkavske go
yore u Gorskom kotaru, koji glavninom odstupaju od osnovnoga kaj
kavskoga razvoja. Ivsic nije, !Ito i sam kaie, uzeo u obzir sve pojave
ni u drugim, inace obuhvacenim govorima, nije mogao utvrditi tocno
rasprostiranje pojedinih osobina, a neke nije ni registrirao, jer au se
nalazile u meduprostoru, izmedu punktova koje je istraiivao. Velika
je njegova zasluga !!to je u prividnom neredu utvrdio zakonitosti i
na temelju toga rekonstruirao ishodisni prozodijski sustavkoji se na
lazi u osnovi velike veeine kajkavskih govora. Pokazao je da je po
akcentuaciji hrvatska kajkaviltina dio hrvatskoga jezika i da se kaj
kavsko narjeeje po njoj moze podijeliti na tri osndvna dijela. (Iv!lic
govori 0 cetiri grupe, od kojih su mu jedna, njegova II, kajkavski
govori s cakavskom osnovom.)
1.2. OKA ne cine neki posebni procesi koji ne bi bili poznati drugdje u
slavenskom svijetu, odnosno barem u zapadnoj skupini juznoslaven
skih jezika, juznoslavenskom zapadu (JZ) , posebno opet u njezinu
zapadnom dijelu - na zapadu juznoslavenskog zapada (zJZ). Nave
dena vrijedi ako izuzmemo specifienu unakrsnu metatoniju akuta i
cirkumfleksa na sjeveroistocnom kajkavskom podrucju, slicnu onoj
u dijelu litavskoga jezika. OKA cini specificna distribucija opcesla
venskih i zapadnojuznoslavenskih procesa, i to u prvom redu novoga
praslavenskoga ("cakavskoga", "prahrvatskoga") akuta i novoga pra
slavenskoga cirkumfleksa.
OKA se formira oko X. st., kada se, najvjerojatnije u gotovo isto
vrijeme, slovenski jezik sa svojim specificnim pojavama, upravo naj
prije progresivnom metataksom cirkumfleksa1, odvaja od ostaIoga di
1

S obzirom na progresivnu metataksu ei"rkumfiek.sa u slovenskom jeziku moze sa

naCiniti paralela s jednom gotovo nepoznatom pojavom u nekim kajkavskim go
vorima. Kako sam vee naveo (Loneanc 1986: 182), u kajkavskom govoru Reke,
sela kod Koprivnice, na sjeveroistoku kajkavskoga podruCja, u kojem postoji opreka
po tonu i u kratkom slogu, u nekoliko glagola supin se od infinitiva razlikuje mo
dulacijom u kratkom 81ogu. Prema--inl;--6rot, k6sil supin gIasi orat, kosit (znaci

ej:

40

Kajkavsko narjefje

jela JZ, odnosno zJZ. S obzirom na to da je navedena metataksa pd

sutna na manjem dijelu JZ, moze se pretpostaviti da je to m1adi pro
---cas od pojave novoga akuta i novoga cirkumfleksa. To se slaze s Jak
scheovim misljenjem da je progresivno pomicanje cirkumfleksa mia
de od duljenja u bOg,. sto on izvodi iz slavenskih odnosa. I za taj
odnos vrijedi, s obiirom na relativnu kronologiju, kriterij raspros
tranjenosti.
Kasnije se metataksi cirkumfleksa prikljucuju druge specificne,
takoder akcentuacijske pojave (kraeenje nenaglasenih duljina, opee
duljenje nezadnjeg naglaSenog sloga itd.). Prema tome, ne moze se
govoriti da se kajkavsko narjeCje u X. st. odvaja od slovenskoga je
zika, odnosno od slovenskoga razvoja" (Ramovs 1929), vee se upra
vo slovenski jezik odvaja svojim specifienim razvojem, posebnim ak
centUacijskim procesima, od ostaloga dijela JZ. Medutim, u isto se
vrijeme kajkavstina svojom akcentuacijOiii\DKA) takoder odvaja od
ostaloga dijela JZ, sada vee mozemo i reCi od ostaloga dijela srednjo
juznoslavenskoga dijasistema, i to uprayo od zapadne stokavstine
(seakavStine), na sjeveru, i cakavatine, na jugu (Loncane 1988).
ReCeno je da se OKA sastoji od specificne distribucije novih pra
slavenskih naglasaka, tj. naglasaka koji su se pojavili u posljednjem
stadiju praslavenskoga jezika, a ti procesi uvjetuju raspadanje toga
prajezika na vise jedinica. Znatan dio te distribucije zajednicki je luti
kavstini i slovenskom jeziku, koje, kako je receno, odvaja mnogo zna
eajnija izoglosa progresivnoga pomicanja cirkumfleksa. Manji dio dis
tribucije karakteristicne za kajkavStinu susreeemo i u drugim zapad
nim idiomima srednjojuinoslavenskoga dijasistema, scakavatini i ca
kavstini.
1.3. Pri prikazu fonniranja OKA mora se poCi od pras]avenske, odnosno
prajuznos]avenske akcentuacije, jer se ne moze utvrditi jedna, opea
hrvatska akcentuacija. U FO za hrvatski i srpski dijasistem uzeta
au cetiri ishodisna prozodijska sustava, iz kojih se onda mogu izvesti
svi sustavi zastupljeni u suvremenim govorima hrvatskoga jezika2
OKA je tamo oznaeena kao ishodisni sustav D. Akcentuacije svih da
nasnjih kajkavskih govora ne mogu se izvesti iz OKA, i to govora
s drugom osnovom, veeinom Cakavskom, koji su kasnije kajkavizirani
(donjosutlanski dijalekt).
Pretpostavlja se (Kurylovicz 1968) da je u praslavenskom jeziku
prije pojave novih (metatonijskih) naglasaka akcentuacija, prozodij
ski sustav bio ovakav: mjesto je naglaska bilo slobodno, svaki je slog
mogao biti naglasen. Svaki je slog, zbog inherentnosti kvantitete,
mogao bitj i dug i kratak, tj. jedni au vokali bili kratki (e, 0, b, 1,
a drugi dugi (ostali). Opreka po modulaciji, tonu, postojala je sarno
u prvom, i to dugom slogu. UnutraSnji slogovi mogli su biti naglaaeni
po !PA), ito odgovara slovenskom naglasku kao kosit. U kajkavskom govoru Be
dnje, koji u nekim kategorijama Una progresivnu metataksu, naglasak je aupina
kao u slovenskom jeziku.
2

Upravo au dovoljna tri polazna sustava jer se sustav A moze svesti na B, koji je
stariji.
--

Prozodija

41

sarno ako su bili dugi, a onda su bili uzlazni. Posljednji slog mogao
je biti naglaSen, i dug i kratak, ali u njemu takoder nije bUo opreke
po tonu, a fonetski su vjerojatno i dugi i kratki posljednji slogovi
bili silazni. Silazan je vjerojatno, barem fonetski, bio i kratki nag]a
seni prvi slog (u kojem takoder nije bilo opreke po tonu). Kratak
naglasak prvoga tona imao je, kao i dugosilazni, recesivan (celni) ka
rakter, tj. prelazio je na prvi slog naglasne cjeline, akcenatskog blo
ka, dakle na proklitiku (takoder na njezin prvi slogll). Fonoloski se
rijeCi s recesivnim naglaskom mogu interpretirati kao rijeCi bez vias
titoga naglaska, a vlastiti naglasak rijeei bio je vezan za povisenost,
dakle uzlazni naglasak, pa se i naglasak posljednjega sloga, i krat
koga i dugoga, fonoloski moze smatrati uzlaznim, iako su fonetski
vjerojatno bili silazni. Ako djec nije imala naglasak, siIina je auto
matski dolazila na prvi slog, koji je tada bio silazan, za razliku od
rijeCi s vlastitim naglaskom, u kojima je naglasak bio uzlazan.
To se moze prikazati ovako:
a) pocetni slog c: t:. .!. (J. fonetski vjerojatno silazan)
sredisnji slog t:.
posljednji slog'.!. J. (.1 J. fonetski silazno, fonoloski uzlazno)
b) dr-, d-, 6-, a-, 0
(6- fonetski silazno)
-d-, -a-, -0
-a, -6, -a, -0
(-a, -0 fonoloski uzlazno, fonetski silazno)
(- dug slog, .., kratak slog; a dug slog,
o kratak slog)
Sustav u razdoblju neposredno pdje stvaranja OKA razlikuje se
od prethodnoga sustava u tome sto su pokraeene nenaglasene du
Ijine, osim u neposrednom prednaglasnom slogu, i sto su pokraeene
sve duljine u posljednjem slogu, bez obzira na naglaSenost. U tim
polozajima nema vise opreke po kvantiteti, ali je razlikovnost sacu
vana kvalitetom vokala. Promijenila se vazna starija osobina. odnos
kvantitete i samoglasnika: duljina/kraCina prestaju biti inherentne
vokalima, sada svaki sarnoglasnik moze biti i dug i kratak. Za po
sljednji slog sada vrijedi sarno:
J.

iii -0,

-0

Naglaseni je slog i dalje fonoloski uzlazan, fonetski silazan.

I za prakajkavski vrijedi ono sto se inaee uzima za hrvatski
jezik, tj. da su prozodijske promjene u odredenom dijelu praslaven
skoga izazivale cetiri promjene u vokalizmu. Prva je slabljenje i za
tim otpadanje poluglasa u slabom polozaju, sto je zajednicko za cijeli
3

Ostatak je toga neoslabljeno pomicanje (skakarde) silaznog naglaska na proklitiku

u novostokavStini, npr. na....,glal1u. izI1an_mfBli. prema nlI...,kueu, a u podravskim
govorima s ogranicenim lI\iestom naglaska imamo na...,gI'IWu s kratkim naglalienim
a jer je nastalo od nc...,glcl1u. s pokracenim zanaglasnim' C u glcl1u. a inace je A
jd. gra:l1u.

42

Kajkavsko narjeCje

Prozodija

praslavenski. Druga je kontrakcija vokala nakon otpadanja intervo

kalnogaj, sto je zahvatilo veCi dio praslavenskoga, osim istocnosla
venskoga dijela. Treea i cetvrta promjena uglavnom su juznoslaven
ske, i to (a) prijelaz skupa poluglas + sonant u vokal te (b) dena
zalizacija nazalnih vokala (lvie 1965, Matesie 1970).
1.4. Prvi proces - slabljenje poluglasa - izazvao je pojavu novoga pra
slavenskoga akuta u odredenim kategorijama oblika i rijeci na du
gom slogu.4 MorfoloSki, analoski taj se naglasak u nekim kategori
jama poopeio, tako da akut moze biti i na kratkim slogovima. Na
primjer, u G mn. od glau"/, (N sg. glavo., A jd. glt:iup) dobiveno je
glau!!, a prema tome analogijom i zin,!!, prema ranijem ien?'. Takav
akut na kratkim sIogovima u odredenim kategorijama upravo je je
. dna od bitnili-karakteristika OKA. lvBie je utvrdio da se novi akut
javlja u kajkavstini u pet tvorbenih i tri obliene kategorije. U tim
kategorijama karakteristican je novi akut i u slovenskom jeziku, ali
postoje i razlike, npr. tip orjem ima u slovenskom akut (urjem), a
u kajkavstini nema. Dalje, u slovenskom ne nalazimo tragove akuta
u tipovima zilje, grobje, stOlft.ak i u rednim brojevima, npr. treti,

govore u danasnjoj Madarskoj zapadno od Dunava, Slavoniju, sea

kavstinu u Bosni i Hercegovini i cakavstinu.) Tu je duljina znacajka
nastavka, bez obzira na naglasak, tj. on moze biti i na nastavku
uzlazan i silazan - a i ne mora biti.
Osim fonetskog (prozodijskog) nastanka, novi je akut mogao
nastati i morfoloskim putem, npr. u NA mn. n., zatim u primjerima
kao straia, susa (Junkovie 1972:198 i d.).
Vee je Ivsie (1936:72) naglasio da je za kajkavstinu karakteris
tiean novi prasL akut na starim kratkim slogovima (s vokalima 0,
e). Od dvadesetak kategorija u kojima se u kajkavstini pojavljuje novi
akut (ako ne brojimo pojedinacne primjere u kojima je nastao kon
trakcijom), na starim kratkim slogovima nalazimo ga u njih desetak.
1.5.1.

Novi prasL akut nalazimo u kajkavStini

Dugi vokal

louila.
Neke kategorije s novim l!kutom karakteristicne su ne sarno za
slovenski jezik i kajkavstinu vee i za citav, iIi gotovo Citav, zJZ, tj.
i za zapadne cakavske govore te zapadnu stokavstinu ukljueujuci i
novostokavske govore koji su se iz nje razvili. Takva je kategorija
infinitiv tipa trest(i), istrest(i), sto je postalo od starijega (is)tresti.
Takav se naglasak euva i danas u kajkavskim, starostokavskim sla
vonskim i zapadnim cakavskim govorima.
U nekim kategorijama novom akutu na starijem kratkom slogu
u kajkavStini odgovara duljina na nastavku u starostokavskim i ca
kavskim govorima,-npr. uNA mn. n., npr. sela - sela, p6/a po/a,
imina - imena. SlovaCki jezik takoder ima dug nastavak -Ii (npr.
slova). (Moze se pretpostaviti da je ta izoglasa isla smjerom sjever
- jug, od Karpata do Jadrana, zahvacajuei slovacki jezik, slavenske
4

Interpretacija nastanka novoga akuta regresivnim pomicanjem siline s naglasenih

unutraSnjih. s1ogova katkad se u novijoj Iiteraturi naziva Stangov zakon (Ebeling
196'1: 578). Medutim, tajje sIucaj, kao i veeinu drugih, protumacio vee lvsie (l911).

To je objasnio Valjavec, usp. IvSic.1911: 197.

ovini kategorijama:

Kratki uokal

a). Tvorba

1. listjfJ

z~ljfJ,

snopjr;
stolnak

tr~ti, s~dmi,

osmi.
Novi akut nastajao je i kontrakcijom, u slucaju kad je silina bila
na drugom vokaJu, npr. u Gil jd. nekih zamjenica (toir > tf, tojp
> tg)5. Novi akut mogao je takoder nastati prelazenjem siline s no
yoga cirkumfleksa na prednaglasnu duljinu (- ~ > - - , IVBie 1911).
Novi cirkumfleks mogao je nastati kontrakcijom (v. dalje) iIi na drugi
nacin, npr. p'itaS < pitas pitajesb), zarucnik < zarucnik
zarucanik), kli!cala < klecala.
Od kategorija s morfoloskim novim akutom za. kajkavstinu je
vrlo karakteristican sg. f. pridjeva radnog, npr. orala, brala, lejala,

43

4. straia, silSa, ztja

5. pridjevi na -ji:
6. pridjevi na -ski:

osmi

BoZji, kozji
z~nski, Pffkl~nski,

kOiiski

h).Oblici
7. G mn. f.: glau
z~n
8. G mn. m.: puriino{
lOnec, konec
9. G mn. n.: l1:c, uin
s~l
10. N jd. m.: kra/, k/u6
11. L. jd. m.: gradff
duoru
12. D. mn. i-osnova: kostjiim
13. LI mn. ro. n.: brrege, gospodari kOni(h), lonci(h)
k6li(h)
14. L mn. i-osnova: kostjiih
15. NA mn. n.: uina
s~la, res~ta, im~na
16. odr. pridjev, stare baritone:

mlflda * mlado., ali mlddo)

17. odr. pridjev, stare oksitone:

b~la bOsi, noui, zr;l~ni
18. lnfinitiv: tr~sti
19. prezent i-osnova: mliitis
20. prezent a-osnova: pitaS
21. prezent atematski: dam, pou~m
22. prezent : zr1is, IfJt'is
23. pridjev radni, m.: tr~sffl, ranil
24. pridjev radni;..fr. brala, orala, louila

44

KaJkavsko narjeCje

Prozodija

25. liena zamjeniea 1. liea jd.: ja(z) jiiz1J)

26. Kontrakeija
a) I jd. a-osnova: zfn-O(-il) *-{l <*o]p)
b) G jd. f. pokazne zamjeniee: t~ tok}; preneseno
na a-osnove: zfn~, gliiv~
e) glagoIi tipa: dojti *doiti)
d) prezent tipa: dojdl}m *doidem)
e) prezent neg. imati: n?mas nf imas")
f) prezent neg. biti 'postojati': n?h nl} j~)
itd.
1.5.2.

d) na kratkim vokalima
-23.-tip vola. kOia, mfla
24. tip svora, sloga

e) u novozatvorenom slogu

25. u imenickoj tvorbi: hruska, visna, svadba

26. u pri<ljevskoj tvorbi: pSfnicni, gomi, srdni

27. u deklinaciji: pdlci, starca, pomldlka
28. u slozenieama (v'1>+akutska osnova): v'izill/'izi, (v)jutro.
1.6.

Metatonijski eirkumfleks (dugosilazni naglasak) nalazimo u ovim ka

tegorijama:
a) prava metatonija starog prasl. akuta
1. supin: brat, spat, pli, sc
2. I-ptc. m.: ddl, zviil; specificna kajkavska metatonija:
poskf}l, pob?gf}l, zatim grizf}l
3. pte. pas.: bran, dan; r?zan, zdlan
4. infinitiv: Sfsti, krdsti
5. imperativ, 2. mn.: povte
6. G mn.: krav, brdtov, mst
b) 0 b Ii ci s dug i m n a s t a v k 0 m
7. I-pte. f. akutskih osnova: kriila, gorla, vidf}la
8. prezent akutskih osnova: p'ijl}m, g'inl}m, vfdim, dlam;
kupujfm
9. I jd. f.: kravu(m), lopatu(m); m~u(m), tobu(m)
10. LI mn. m./n.: orhi(h), brdti(h); koriti(h), df'vi(h)
11. L jd. m.: orhu, brdtu (anal.), potoku
12. L jd. f.: kosti, Pfci
13. NA mn. n.: msta, kolna
14. I jd. f.: zfndmi; (z)n,imi
15. odredeni pridjev: sUi, bogdti
16. komp. pr-idjeva: v{ksi, nov?ji
17. redni broj: pf'vi, drugi
c) dugi formant u tvorbi
18. ~star, mlfnar; rfMak
19. pojedinacni primjeri kao: gdvran, jdstrl}b, pavuk
20. govgdina
21. babin
22. ..ot(iva, oprava

45

J.

t-
,-.

Novi je akut na JZ vjerojatno izazvaodruge dvije pojave u prozodiji.

Jedna je kraeenje starog akuta, koje je zahvatilo i dio slovackoga je
zika. Nema sigurnoga dokaza za to daje stari akut kraeen na cijelom
slovenskom podruCju, upravo na njegovu jugozapadu, aIi najvjerojat
nije se i tu pokratio (Rigler 1976). Drugo je pojava novoga cirkum
fleksa, kojemu je centar upravo area slovenskoga jezika i kajkavsti
ne. Manje su njime zahvaeeni cakavstina, StokavStina i zapadnosla
venski jezici. RazIike izmedu slovenskoga jezika i hrvatskih kajkav
skih govora s obzirom na cirkumfleks nisu mnogobrojne.
Novi cirkumfleks nastajao je morfoIoski i fonoloski. Vee je spo
menuto da je, kao i novi akut, mogao nastati pri kontrakcijama, i
to kad je silina bila na prvom vokalu. Ako mu je prethodio dug slog,
silina je prelazila na njega i dobiven je novi akut.
Cirkumfleks je nastajao i duIjenjem pri zatvaranju sloga otpa
danjem poluglasa (palaca ..... piilca).
Posebna je karakteristika kajkavstine da se .novi cirkumfleks
obicno nalazi u kategorijama gdje mu je slijedio dugi vokal, starijeg
i mladeg postanja ( " - > ~ ~ ). To jezapazio vee IVBie usporedbom
sa stokavstinom, g<lje se duljina Cuva i danas. Takvu paralelu ima
eirkumfleks i u Cakavskim govorima, sto je posebno uocljivo u prim
jerima gdje je duljina mladega postanja. Prema NA mn. n. kao korUa
u kajkavstini, u starostokavskim slavonskim te eakavskim govorima
dolazi konta. (SHeno je u toj kategoriji i s novim akutom: sela
sela.) Duljinu nastavka u NA mn. n. imaju i slovacki, dijelom i mo
ravski govori, i potrebno ju je ddati za istu pojavu kao u hrvatskim
govorima. Prema tome, iako je tu pojavu, koja je prisutna na znat
nom arealu, tesko protumaciti, otpadaju ona tumaeenja koja je po
sebno interpretiraju za slovaeki jezik, bez veze s istom pojavom na
jugu (Nonnenmacher-Pribic 49). Vjerojatno postoji i veza s ruskim
imena.
Slovenski jezik i kajkavStina poklapaju se u najveeem broju ka
tegorija u kojima se javlja novi cirkumfleks, ali ne u svima. Poznati
su kajkavski tipovi vola, slOga, koia, koji u slovenskom nemaju cir
kumfleksa. To je veoma vaZna kategorija za kajkavstinu, naroCito
zbog toga jer bi u tom tipu, zbog pretpostavljenoga kratkog akuta,
trebalo oeekivati novi akut, a ne cirkumfleks.
NabrajajuCi kategorije u kojima se novi cirkumfleks pojavljuje
u kajkavstini, lvBie neke ne spominje. Ne spominje i-osnove (osim

46

Kajkavsko nax:iecje

L jd. v rfti), no u kajkavstini imamo i nrt, lUi!. Za glagole ne navodi

lnfinitiv, a imamo kraosti, sasti s~sti), ni imperativ, a govori se
u 2. L mn. zapoufeta (Jedvaj 310).
Primjeri fJ zemju, u (j)oci, uz A zem/u, (j)oci, kad su te imenice
bez prijedloga u, i sarno A u6du (ali sto je vjerojatno nastalo izje
dnacavanjem dvaju likova - A bez prijedloga uodu i u6du od U'b
-vodu) mogu se tumaciti kao i vjiltro od v1r-jUtro, iako je porijeklo
naglaska razlicito, sto se negdje i danas vidi kad su te imenice s dru
gim prijedlozima, npr. nit zem/u, nit (j)oci, ali pred jiltro.
1.7. Reeeno je da su kontrakcijom nastajali novi cirkumfleks i novi akut.
Na isti su nacin nastajale i nove nenaglaSene zanaglasne duljine.
Iako ih danas u kajkavskim govorima nema, osim u rijetkim govo
rima na istoku, treba pretpostaviti da su u prakajkavskom, odnosno
u cijelom zJZ takve duljine takoder dobivene kontrakcijom. Kasnije
je u kajkavstini, upravo u njezinu najvecem dijelu, doslo do njihova
ukidanja, ali ne i do nestajanja prednaglasnih duljina, kao sto je u
slovenskom jeziku. Na istoku, a vjerojatno i na jugu, na prijelazu
prema stokavstini i cakavstini, zanaglasne su duljine ostale dulje ne
pokracene. U kajkavstini su prednaglasne duljine ostale i dalje, ka
snije su u nekim govorima ukinute, dok su u nekim drugim nastale
nove.
U novije vrijeme postoje l:azlicita misljenja 0 novom kratkom
akutu, uzlaznom naglasku na kratkim slogovima u praslavenskom.
Neki autori smatrajl1 da se u strukturalistickoj interpretaciji razvoja
akcentuacije ne moze govoriti 0 kratkom akutu. Medutim, to nije
tako. Ako se taj razvoj moze tumaCiti i bez kratkoga akuta, kao sto
je to, na primjer, moguce pri OKA, to ne znaci da se a priori moze
odbaciti postojanje fonoloske modulacije na kratkom slogu. Ako se
apstrahira novostokavsko neoslabljeno prenosenje naglaska na pro
klitiku sa staroga cirkumfleksa (Il oci), nasuprot onom oslabljenom
u drugim primjerima (ZG krauu, ne nosim), ostaju tri slucaja koja
treba uzeti u obzir. Prvo je razliCit naglasak pri duljenju u sjevernim
cakavskim govorima, tj. akut prema pretpostavljenom novom krat
kom akutu i cirkumfleks prema kratkom cirkumfleksu (recesivnom
naglasku na kratkom slogu), npr. starac -stiirca, kOn kana (najugu
starca ikOn), prema bOg - bOga. Drugi je slucaj, na suprotnoj strani
slavenskoga podrucja, razlicita luraliteta vokl'/la 0 pod pretpostavlje
nim cirkumfleksom i akutom u ruskom govoru mjesta Leka, npr.
uwla, TUJJsiS, prema'gorn. Treee, u ceskom se jeziku vokal 0 s pret
postavljenim novim akutom dulji i izjednacuje s drugim produljenim
0, npr. ville, kao i bIlh, prema boha. I ti se primjeri mogu u okviru
idioma u kojima se pojavljuju tumaciti morfoloskim uvjetima. Me
dutim, ako se neka pojava na cijelom slavenskom podruCju, odnosno
u jezicima u kojima se pojavljuje, moze objasniti istim nacelom i u
istom vremenu, nema sumnje da se radi 0 istoj pojavi. I s drugog
gledista - s glediSta pojave fonoloske modulacije na kratkom slogu
u slavenskim jezicima - to je vjerojatno i za kasni praslavenski,

Prozodija

47

odnosno njegove dijelove. Na dva razliCita podruCja na zapadu ju

znoslavenskoga podrucja razvila se, i danas postoji, opreka po tonu
i u kratkom slogu. Prvo je opcepoznata novostokavstina (i govori koji
su s njom u dodiru, medu njima i neki kajkavski i cakavski govori),
drugo su manje poznati slovenski govori u austrijskoj Koruskoj. Zato
se ovdje polazi od pretpostavke da je u razvoju akcentuacije na zJZ
i u praslavenskom razdoblju neko vrijeme postojala opreka po tonu
i u kratkom slogu.
Kratki akut se kasnije u kajkavstini izjednacuje s kratkim cir
kumfleksom, u vecini primjera, odnosno u drugim primjerima na nje
govu mjestu stoji novi (dugi) akut te u slicnim imenickim katego
rijama novi cirkumfleks, npr. nasi, sfla, sLOga.
Duljenje "u zamjenu", u primjerima kao plOt, kOst, p~c, moze se
protumaciti morfoloski i bez pretpostavljenoga kratkoga akuta (Jun
kovic 1972: 192). Medutim, kako takav akut pretpostavljamo za ak
centuaciju iz koje se razvila OKA, moze se, po tradicijskoj interpre
taciji, reei da se nakon otpadanja poluglasa dulji vokal u rijecima
sa starim kratkim cirkumfleksom, odnosno s cirkumfleksom na sta
rom kratkom vokalu, kojesu postale jednoslozne. Takve rijeci s no
vim akutom, tj. sa sekundarnomsilinom, zadrzavaju kratkocu, npr.
bob, kon.
1.8. I n v e n tar. Nakon navedenih prozodijskih procesa dobivena je
osnouna kajkavska akcentuacija(OKA). Ona je po inventaru "tro
akcenatska", tj. sastojala se od tri naglaska (prozodema sa silinom),
s nenaglasenom duljinom u sIogovima ispred nagla,ska (prednaglasna
duljina). Akcenti su (po tradicijskom biljezenju u kajkavologiji koje
je uveo IvSic 1936, 1911) - jedan kratki i dva duga:
kratki
dugosilazni, cirkumfleks
dugouzlazni, akut.
Preciznije je ako se kaze da se u osnovi kajkavski prozodijski
sustav (akcentuacija) sastoji od pet prozodeIJla:
a) tri naglaska (prozodema sa silinom), od kojih su dva tonema
(stonskim obiljezjem), ako su povezani s duljinom
1. dugosilazni (a: = Cl)
2. dugouzlazni (d:/ii: = d)
3. jedan netonem (kratki) Ca

= it)

b) dvije nenaglasene jedinice

4. kratkoga sloga (kracrne) (a = i )
5. dl).ljine, prednaglasne (a = a:).

48

Kajkavsko narjefje

Prozodija

49

Shematski:
kvantiteta

silina

Treba pretpostaviti da je na istocnoj i juznoj periferiji bilo go

vora koji su mogli imati i zanaglasnu duljinu (bez ogranicenja u dis
tribuciji opreke po kvantiteti izvan naglaska), kao lito je to bilo u
stokavskim (scakavskim) i cakavskim govorima u koje je kajkavstina
na tim podrucjima prelazila.

odsutnost sHine

modulacija
silaznost

uzlaznost

"

kracina

1.9. Podrijetlo naglasaka

Prema izlozenom, podrijetlo je prozodema:

....

duljina

1. "
a) praslavenski siIazni (recesivni) naglasak na kracini
(ako, hOkoSb ... )

b) novonaglaseni kratki slog (novi kratki akut) (kan ... )

c) svaki neproduljeni kratki naglasak (stari kratki akut)
(celo, nosisl> ... )
d) stari praslavenski akut (Mba, brata ... )

2. ~

a) praslavenski cirkumfleks (mfSO ... )

b) metatonijski cirkumfleks
(Mbo, biibojp, sjtoje, rjbarjb, gynesb ... )
c) novi kratki prasl. akut (samo u tipu valja, sloga)
d) produljeni stari kratki recesivni naglasak,
nakon otpadanja a
b, 1 (bOg,
e) produljeni kratki recesivni naglasak u tipu
v-zfmju, v6du Vo vadp), v-(j)6ci
f) produljeni novozatvoreni slog (piJ.lci, pon~d?lka ... )
g) u kontrakcijama tipa <: - (znajeSb ... ).

Polazeci od prozodijskih (suprasegmentnih) obiljezja, sustav se

moze interpretirati ovako: slog u rijeCi moze biti dug iii kratak (pos

toji opreka po kvantiteti), osim slog iza naglaska, koji ne moze biti
dug, odnosno u njemu nema opreke po kvantiteti. Duljina je fono
lo!lka kad je povezana sa sHinom iii je ispred nje. Naglaaen moze

biti dug i kratak slog. Ako je naglasen slog dug, u njemu postoji opre

ka po moduIaciji (intonaciji), kretanju tona, koje moze biti uzlazno

i silazno. Modulacija je, dakle, vezana za silinu i duljinu.

Ta se akcentuacija graficki moze prikazati ovako:

slog
nagla.Sen

noc ...)

dug

uz1azan

a a

3.

Fonoloski su relevantni (razlikovni): (a) mjestO naglaska (siline),

(b)kvantiteta (opreka po trajanju: dugo - kratko) i (c) modulacija

(opreka po kretanju tona: uzlazan - silazan). Markirana su obiljeija:

naglasenost - prema nenaglasenosti, duljina - prema kraCini, i uzla
znost - prema silaznosti.
Svi prozodemi, osim nenaglasene duljine, mogu doCi na svakome

mjestu u rijeCi, i u zadnjem i u jedinom slogu:

a) novi praslavenski akut (sasa, pisesb, moldoje ... )

b) novi akut pri povlacenju sHine s !!, 1! na duljinu (gliiv)
c) kratki akut " (dabroje, zelenoje, kOnjixo ... ),
osim tipova valja, nosisb
d) u kontrakcijama tipa - <: (net'es < ne /x/ot'esb).
1.10. Od Ivsieeva rada JHK poznata je jedna od najzanimljivijih naglasnih
pojava u slavenskim jezicima - metatonija cirkumfleksa u akut i (no
yoga) ,akuta u cirkumfleks u sjeveroistoenim kajkavskim govorima.
Ta unakrsna metatonija vee je usporedivana s metatonijom u litav
skom jeziku. Poznati su Ivliicevi primjeri susa .... silsa, mliitim ....
mliltim, meso .... meso, posekel .... posekel.
JOB uvijek je otvoreno pitanje njezina nastanka. Implicitno je Iv
Si6 izrazio svoje misljenje da je rijec 0 mladojpojavi, jer govore s
tom akcentuacijom naziva mlactim revolucionarnim govorima. Sva

zfoo,

brat
miso, govidina, lopat, bOg
pitam, zapitam, l~ti, dam.
knwa, lopata,

Nenaglasena duljina dolazi ~amo ispred naglaska, i ispred dugog

i ispred kratkog:

pftati, glava, glavf - zenft.

;-.

50

Prozodija

Kajkavsko naIjecje

kako da je takva pojava revolucionarna 6, medutim, pitanje je da Ii

je to i mlada pojava. Svakako je mlada pojava ogranicenje naglaska
na dva (posljednja) sloga (akcenatske) rijeci. Naime, Ivsie je i govore
s tom akcentuacijom, poznatom znatno ranije ("Zweisilbengesetz",
Fancev 1907), svrstao u istu, svoju Iv. skupinu kajkavskih govora,
ali je s pravom iznijeto misljenje da govore sa "zakonom dvaju slo
gova" treba izdvojiti u posebnu skupinu, ravnopravno ostalim Ivsi
eevim skupinama, jer je rijee 0 posve drukCijem procesu (Ivie 1963,
Lonearie 1982). Istina, moguee je da se akcentuacija s ogranicenim
mjestom naglaska razvila u govorima koji su imali unakrsnu meta
toniju. To je cak i vrlo vjerojatno jer se govori s ogranicenjem nas
tavljaju, nalaze se na periferiji, odnosno okruzeni su s tri strane go
vorima s unakrsnom metatonijom. Ivsie ih je povezao i s obzirom
na jednu drugu osobinu, upravo ih povezuje s dijelom govora s una
krsnom metatonijom, i to s onima koji imaju prednaglasnu duljinu
nastalu pomicanjem siline sa starijih dugih naglasenih slogova, npr.
mla:t'imo, gove:d'ina. Medutim, pokazao sam da je to sarno vanjska
slicnost. U podravskim govorima s ogranicenim mjestom naglaska
to je prozodijska, automatska pojava, koja ne zahvaea samo pojedine
rijeCi vee i akcenatsku rijec, akcenatsku cjelinu 7, kao sto je to i danas
slueaj sa starim cirkumfleksom u stokavskom, koji se prenosi na prvi
slog naglasne cjeline, na prijedlog iIi veznik. U govorima s progre
sivnim pomakom siline sa starijih dugih naglasenih slogova taj ee
pomak biti morfoloski, a dogada se radi prefonologizacije starih opre
ka pri nastanku novih dugih naglasenih slogova regresivnim poma
kom siline na stariju prednaglasnu duljinu: mlatiti .... mliititi
mliitimo .... mlat'imo.
Kako se silina povlaci i sa sloga sa starijim akutom i sa sloga
sa starijim cirkumfleksom, moze se pretpostaviti da su se u tim po
lozajima u pretposljednjem slogu prije toga ta dva naglaska izjedna
cila u jednom novijem, i to u akutu, jer regresivnim pomicanjem na
glaska na prednaglasnu silinu nastaje opet noviji akut. U podrav
skim govorima ostaje mla:t'iti.
Osim tih sustavnih razlika s obzirom na prednaglasnu duljinu
izmedu govora s ogranil!enjem mjasta i onih drugih vaZno je i to da
su njihove aree odvojene - jedna je na zapadu, druga na istoku podrucja
s unakrsnom metatonijom.
Nesto drukCije svjetlo na tu problematiku baca akcentuacija koja
je kasnije otkrivena na istoku kajkavskoga podruCja, u podravskoj
Slavoniji, istoeno od govora s ogranicenim mjestom naglaska (Lon
carie 1986). Nadena je na ogranicenom podrucju, u manjem broju
govora, koji su u potpunosti iIi veeim dijelom formirani u novije vri
6

Jnnkovic (l982) naziva unalcrsnu metatoniju "samostalni pomak naglaska".

Toj akcentuaciji tipoloski odgovara rekonstr'uirana polapska akcentuacija kako ju

je interpretirao Olesch (1973). Takoder se iz slicne akcentuacije ramo danaiinji
prozodijski sustav Bajngroba (Weingraben) u Gradisfu (Neweklowsky 1978). Blilia
mn je akcentuacija s djelomicno ogranicenim mjestom akcenta, v. dalje (LonCaric
1979: 115).

51

jeme, nakon odlaska Turaka, u 18. stoljeeu. Ti govori (npr. Otrova

nee, S. Gradec) nemaju automatsko ogranicenje na zadnja dva sloga
rijeCi. U njima su dva zadnja sloga naglasena u velikoj veeini rijecr--
i oblika, a ne u svima, i to ne u jednom jedinom obliku, upravo u
glagola imperativu, te u nekim pojedinacnim rijeeima, gdje moze
biti naglasen i treei slog. U ostalim rijecima moze biti naglasen sarno
pretposljednji slog. Dakle u tim govorima imamo: pi:famo i pi:fati,
mla:fimo i mla:t'iti, ali p'i:tajte i ml'a:tite. Nije jasno je Ii to novija
pojava, nastaia u novoformiranim govorima pod utjecajem akcentu
acije s ogranicenim mjestom iIi je to ostatak akcentuacije sliene onoj
s progresivnim pomakom siline sa starijih dugih naglasenih slogova.

i.'

Receno je da bi unakrsna metatonija mogia biti i starija po

java. Pri tumacenju njezina nastanka povezana je s jednom dru
gom pojavom u veCini govora s unakrsnom metatonijom akuta i
cirkumfleksa, i to s unakrsnom metataksom sHine na kratkim sIo
govima, tj. progresivnom i regresivnom metataksom, npr. (lvsieevi
primjeri) lopata .... Zapata i jagoda .... jagoda. Naime, Junkovie
(1977) svodi te dvije unakrsne pojave, metatoniju i metataksu, na
jednu, tj ..na unakrsnu metataksu, samo sto se ta metataksa kod
drugih slogova, koji se interpretiraju kao slijed od dvije more, vrsi
u okviru dviju mora jednoga sloga. Svakako, takva je interpreta
cija vrIo priviaena. No, kako postoje i govori s unakrsnom meta
tonijom bez unakrsne metatakse, a samo s regresivnom metatak
som (govori su s tom osobinom rjedi), namece se zakljucak da je
moguea pretpostavka i 0 tome da se unakrsna metatonija i una
krsna metataksa nisu morale provesti u isto vrijeme, tj. da jedna
moze biti miada
metataksa, a druga starija -metatonija. Isto
tako, iako je fonoloski interpretacija metatonije i metatakse kao
jedne promjene naeelno u redu, stvarno su to ipak dvije razlicite
pojave.
Ako pretpostavimo da su istovremene i pokusarno ih kronoloski
odrediti, to je s obzirom na apsoIutnu kronologiju vrIo tesko8. Ako
polazimo od toga da nisu istovremene, teskoee nisu mnogo manje
s obzirom na apsolutnu kronoIogiju. Svakako, metatoniju treba sma
8

Akcentuaciji s ogranicenim mjestom, za kojn je reeeno da je u svakom slucaju mla

da pojava, svakako mlada i od unalcrsne metatakse bez obzira na to jesu Ii una

krsna metatonija i unalcrsna metataksa povez~~ja sam apsolutnu kronologiju

pokusao odrediti neizravno, izvanjezienim elementima. Naime, metodom dijalektne

geografije pokazano je cia se prostiranje te akcentuacije uveliko pokJapa sa sre

dnjovjekovnom teritorijalno-politickom jedinicom, upravo najprije zupanijom, a kas

nije vlastelinstvom. Rako je u 16. st. doslo do velikih migracija stanovnistva na

tom podrufju, izazvanih dolaskom Turaka i rata s njima, ta se akcentuacija morala

formirati svakako prije toga vremena, najkasnije u petnaestom stoljeeu, a wlo vje

rojatno i prije. Mislim da njezino postojanje treba pretpostaviti za 14. st., a nas

tanak je moguc i ranije. Roliki bi mogao biti utjecaj madarskoga jezika - za koji

je takoder moguce pretpostaviti fiksiran naglasak na kraju rijeCi (Skjilld) - tesko

je reCi. Takoder bih ostavio po strani eventualnu jos raniju vezu sa slovackim je

zikom, za koji je isto iznijeta pretpostavka 0 ranijem fiksiranom naglasku na pe

nnltimi (Romporti). Ne cini se vrlo vjerojatnim tako rano ogranicenje mjesta, jer

bi ga tada trebalo staviti najkasnije u 10. stoljece.

52

Kajkavsko narjeCje

trati ranijom pojavom od metatakse, jer je imaju i govori bez una

krsne metatakse. Znaci, tada dobivamo razdoblje od formiranja OKA
do unakrsne metatakse. Cini mi se da bi se metatonija vremenski
mogla smjestiti Cak u doba vrlo blisko postanku OKA, dapace da nas
taje u isto vrijeme, da je upravo njezin dio.
Kada bismo posH od pretpostavke da unakrsna metatonija nas
taje kad i OKA, trebalo bi objasniti moguCi razvoj. Kako polazimo
od toga da su promjene praslavenske akcentuacije povezane, odnosno
uvjetovane slabljenjem i gubitkom poluglasa (vjerojatno, naime treba
pretpostaviti prethodno jednacenje b i 'b), treba i pri unakrsnoj me
tatoniji poCi od toga. Tada se mora pretpostaviti da se prela..zenjem
sHine s poluglasa na prethodni dugi slog dobiva novi cirkumfleks.
To je, na pm pogled, malo vjerojatno, mooutim, moze se povuCi pa
ralela s jednom pojavom u nekim podravskoslavonskim starostokav
skim govorima. Nairne, u tim govorima uz Dravu (Klaic, Hamm), pri
prelasku sHine sa zadnjega sloga, sto ne odgovara i ne mora biti u
vezi s novoStokavskim prelazenjem, na prethodnom je slogu dobiven
dugi silazni naglasak, koji se izjednaeuje sa starim cirkumfleksom.
To je tip rf1ka, glii.va (rit:ka, gla:va). U isto vrijeme u tim govorima
ostaje nepromijenjen novi praslavenski akut kao uzlazni naglasak,
npr. pitam, sasa. Bez obzira na to sto u tim govorima stariji cirkum
fleks i akut ostaju nepromijenjeni, tj. novi cirkumfleks u tipu glava
ne izaziva daije prefonologizacije, bitno je da je uopee takav razvoj
mogue. To znaCi da je i drugdje u srednjovjekovnoj Slavoniji, upravo
na podrui;:iu danaAnjih sjeveroistoCnih kajkavskih govora, pri pomi
canju siline prema pocetku rijeei mogao biti dobiven novi cirkum
fleks, a ne akut. Medutim, taj je cirkumfleks tada mogao izazvati
prijelaz staroga cirkumfleksa u noviji akut, a on je mogao izazvati
. kraeenje staroga prasl. akuta.
1.IL Progresivno pomicanje siline sa starijih naglasenih slogova u sjeve
rozapadnim govorima (mldtimo, tdncati) moze se povezati s regre
sivnim pomicanjem u jugozapadnim govorima (posekel < posekel),
koje je Ivsic svrstao u svoju III. skupinu. Naravno, kod regresivnoga
pomicanja nije dobivena nenaglasena duljina, jer kajkavska akcen
tuacija u osnovi ne pozna nenaglasenih zanaglasnih duljina, Ako je,
dijelom iii opeenito, ta metaksa izvedena prije nestanka zanaglasnih
duljina, one su se kasnije pokratile.
1.12. Takoder je vee Ivsie utvrdRTjos jedan akcentuacijski tip, i to s pri
jelazom novoga prasl. akuta u cirkumfleks, ali bez obratne metato
nije, i same s regresivnom metataksom siIine u kratkim slogovima:
mliitim .... mldtim, mlatiti .... mliititi, Zopata .... lopata, ali meso, jago
da. Istina, on je tu akcentuaciju pronaSao sarno u jednom mjestu,
na sjeveroistoku, pa je nije ni uzeo u obzir pri svojoj klasifikaciji.
Medutim, takva je akcentuacija zastupljena u dvadesetak mjesnih
govora u istocnoj Podravini i Bilogori te u veeini govora sjeverne Mo
slavine, dakle sve na sjeveroistoku kajkavskoga podruCja. Moguce su
dvije pretpostavke 0 nastanku te akcentuacije, Prvo, mogla je nas
tajati u novije vrijeme u dodiru s novostokavskim govorima, koji ima

il

.!r.
.2

j~i

-6 ....

~i~
8.S~

:> E

iii

0
:.::~

.. '"
"' ..

1 ~ ~

.. .!!:;)
~
< :>.,'
-'5._")

(II ."::>'" -)t

( -i ~ (

"

i~

c'ti~

U!.l

~. ~---p':t'
~ ( :;;;-Xlli
t

"

ttl

.'<'>....,
(I)

j~~
.." "'

...

",.

Ul

C'.

10
....

....

c-.
c-.

",.

-! 1!!
il" il"
o

il

il"

'ii'

(I)

:::?

....
p.
.....,

il

If

!-;

11 ~
I

.!!

..

'"
~o

.,0

..

...

"j
iii

a.:

'\..

11.

""

."a
~

00
;:!

"~

"

',

"l5
'2

(I)
....,.

">

.s
Ul

.fr

..

p..

:~

.o~

: ""

!;:;:

:'...

.. .~..
"",".'., .............
.......
.-
.....
'

"

o'

54

Kajkavsko narjecje

ju sliean takav razvoj, jer se razvila u govorima koji su bili s njima

u kontaktu i na podrueju s velikim migracijama.. Drugo, mozda je
ipak starija, nastala na podruCju izmedu triju akeentuacija - na po
drueju s unakrsnom metatonijom i cirkumfleksom, na sjeveru, na po
drueju s regresivnim pomakom sHine sa sredisnjeg eirkumfleksa, na
jugu, te na istoku gdje se Cuva starijestanje, kao i danas u nekim
slavonskim staroStokavskim govorima. To su mogli biti kajkavski Hi
prijelazni kajkavsko-stokavski (-sCakavski) govori (Lonearic 1982).

1.13. Distribucija. Svi kajkavski govori nemaju jednaku distribuciju na

glasaka koji su karakteristieni za OKA, kao sto je uobicajno za pri
rodni jezieni/ dijalektni kontinuum. Naravno, ne mislim ovdje na ka
snije promjene u akcentuaciji kajkavskih govora, koje su mnogobroj
ne i raznolike. Akut i cirkumfleks u tipienim kajkavskim polozajima
nemaju ni neki govori koji imaju druge tipiene kajkavske osobine-,-
npr. jednadzbe e =<) , P = J. U :ijeveroistoenim govorima, sto se ide
dalje na istok sve je manje i manje kategorija s tim naglascima. Me
dutim, neke kategorije tipicne za kajkaviitinu nalazimo i danas, na
kon velikog fiziekog i areaInog prod ora novostokavstine, daleko na
istoku, tako u spominjanim Podgajcima, npr. NA mn. vimena. S dru
ge strane, neki govori na juznoj periferiji (npr. Blatnica kod Karlov
ca) koji nemaju kajkavske vokalske tipiene karakteristike (e = a)
imaju znaeajke OKA u potpunosti.
1.14. Poseban su slucaj kajkavski govori u Gorskom kotaru i kajkavski,

odnosno kajkavizirani govori s eakavskom osnovom (donjosutlanski

dijalekt).

U Gorskom kotaru mogu se razlikovati dva glavna razvojna to

ka, odnosno govori s dvije osnove. Istocni, manji poddijalekt povezan
je s glavninom kajkavskih govora. Zapadni, veei poddijalekt ima
ako ne svi govori, onda gIavnina - osnovni siovenski razvoj. Drugo
je pitanje jesu Ii takvi govori na tom podrueju autohtoni Hi su se
kundarni, jesu Ii ih donijeli doseljenici u migracijama nakon 16. sto
ljeca. Sloven ski razvoj pokazuju primjeri s progresivnom metatak
som cirkumfleksa, sto je bitna siovenska prozodijska erta. Danas je
u tim govorima stanje dvojako. U jednim govorima nalazimo prema
cirkumfleksu naglasak na ultimi, npr. gol6p 'golub', kakijs 'kokos',
devft, mesp (Ravna Gora, Finka 1974: 35). U veCini govora ultima
vise nije naglaSena, ali se na temelju vokalizma moze zakIjuCiti da
---je prije bila, tj. da je doslo do ponovne, sada regresivne, po smjeru

suprotne, metatakse,.npr. kusit 'kositi', kusti 'kosti', uku 'oko' (Tur

ni kod Delniea, Lisae 1988: 157). Razvoj je bio: uku <*uko iii *ukil

< uk6 < *ok6 < *(jko.

U zapadnom poddijalektu goranskoga dijalekta nalazimo i no
viju siovensku ertu - duljenje kratkoga naglasenog nezadnjeg sIoga,
sto je zabiljezeno i u rijetkim gornjosutlanskim govorima. Gubljenje
intonaeijskih opreka i kracenje nenaglasenih duljina, sto je takoder
znaeajka zapadnih goranskih govora, a tipieno je za siovenski jezik,
nema veceg znacenja za vezu sa siovenskim jezikom jer su te pojave
poznate i drugim kajkavskim govorima.--

Prozodija

55

1.15. Donosim ovdje potpun Ivsicev pregled akeentuaeijskih tipova, tipova

prozodijskih sustava, jer inaee nije dostupan. Ivsicevi su tipovi di
jakronijski, temelje se na porijeklu pojedinih akcenata. Dva iIi vise
dijakronijskih tipova mogu biti isti sinkronijski tip, npr. prvi tipovi
u prve tri (I-III) Ivsiceve skupine.
1.16. Kasnija su istraZivanja nadopunila Ivsicev inventar tipova, revidirala
su ga, odnosno precizirala i drukcije interpretirala pojedine njegove
podatke, a pokazala su i drukCije stanje od onoga koje navodi Ivsic
za pojedino mjesto iIi cak kraj. U potonjem slucaju moguce je iIi da
Ivsic nije dobro utvrdio stanje iIi se ono stvarno u meduvremenu pro
mijenilo.
(1) Akcentski tip 17 (za koji je, po njemu, karakteristiena razli
kovnost mjesta naglaska i kvantitete, u naglasenom slogu) Ivsic
smjesta u Medimurje, tj. na svojoj karti naznaeava takvu akcentu
aciju za cijelo Medimurje. Novija istrazivanja u istoenom Medimurju,
u nekoliko sredisnjih medimurskih govora, u jednom zapadnomedi
murskom govoru (Strigovi) i u nekoliko prekomurskih govora (u Ma
darskoj) pronasla su drukCije stanje u istrazivanim govorima, a tako
ce biti i drugdje u Medimurju. U njima je ukinuta i opreka p~
titeti, tako da je razlikovno ostalo samo mjesto naglaska (siline), kao
u istoenoslavenskim jezicima. Kvantitetske su se opreke prefonolo
giziraIe u kvalitetne, cuvaju se u razlicitoj boji vokala (v. 1.2).
Sojat (1981) za Prelog donosi akcentuaeiju kakvu je Ivsic na
znaCio za Medimurje, s tocnijom interpretaeijom. Naime, Ivsic za du
gi slog oznacuje cirkumfleks. ( ~ ), sto bi znaeilo da se dugi slog ozna
cuje (samo) silazno, ali ako nema opreke po moduJaciji, izgovor ne
moze biti jedino takav, on moze biti samo pretezit. Sojat tocnije kaZe
da u dugom slogu nema opreke po kretanju tona.

(2) Tip Is Ivsic utvrduje za najzapadnije zagorske govore, uz sIo

vensku granicu. Kao i u njegovu tipu 17, ovdje takoder nema opreke
po tonu, a realizacija drugoga nagiaSenog sloga takoder bi bila si
lazna. Posebna bi znacajka te akeentuaeije bila u genezi: kratak slog
s prenesenim naglaskom s ultime zadrzava kratkocu (tip zena <
zena) , a na mjestu starog prasl. akuta nalazi se duljina (lEpa). To
bi znaCilo iIi (1) da se kratki slog sa starijom duljinom produljio iIi
(2) da se stari akut nije pokratio. Medtrtim, stari prasl. akut sigurno
se pokratio i u susjednim slovenskim govorima. Kako se obieno dulji
slog s prenesenim naglaskom (v. tip 12), ovdje bismo imali vrIo za
nimljiv tip, koji bi se mogao protumaeiti tako da je do dezoksitoneze
doslo kasno, a prije toga se kratki naglaseni nezadnji slog
(kao u slovenskom jeziku; 1. zena, lipa, 2. zena, l'Epa, 3. iena, lEpa).
Takav je razvoj malo vjerojatan. Novija istrazivanja nekoliko mjesnih
govora toga podrueja pokazala S11 da je razvoj isao dalje. U istrazi
vanim je govorima stanje kao u istoCnom Medimurju - ukinuta je
opreka i po kvantiteti (Loncaric 1985a).
(3) Ivsic je izricito rekao da takav tip u 1. skupini koji ne bi
imao oksitonezu tipa zena, a moze imati akut na ultimi (leti), nije

56

Klijkavsko narjeCje

Prozodija

mogue, jer ga on nije naSao. Medutim, Jakoby je utvrdio takav tip

u Gornjoj Stubici, pa bi to trebao biti tip 4 u I. skupini.
(4) U Hrascini je pronadena akcentuacija u kojoj su
dnoslI\.iernoj opoziciji.

a. pitati
b. pitiiii
6. zena, len, susa, pftamo
a. pEtati

b.pitiiii

7. zena, leti, silBa, pitamo, pltati

8. zena, leti, susa, p'itamo, pilan

u je

(5) Junkovie (1982) utvrdio je da u III. lvsicevoj skupini u nekim

turopoljskim govorima s inetatonijskog medijalnog cirkumfleksa si
Hna nije pomaknuta prema pocetku rijeei (g'ovedina < gouedina), sto
bi po lvsieu bila osnovna znacajka te skupine. To je potvrdeno i za
neke juznomoslavacke govore (moji podaci). Zbog nedostatnih istra
zivanja ne moze se reCi da Ii ta pojava zauzima kakvo ograniceno
podrucje, jer ako je to tako, moglo bi se govoriti 0 podskupini u III.
skupini, ali je svakako rijec 0 novom tipu, odnosno 0 novim tipovima
u III. skupini.

(6) U III. skupini lvsie je utvrdio sarno tri tipa. lvie i Sojat nasH
su u Turopolju akcentuaciju u kojoj se kratki slog s prenesenim na
glaskom dulji (npr. M:na < zena), sto je in~ce u serbokroatistici !Ja
zvano "kanovackim duljenjem" (Ivic 1957, Sojat 1967). Medutim, So
jat navodi da se negdje duIji svaki kratki slo~, posebnou dvosloznim
rijeCima. To je u skladu s onim sto je Ivsie pi sao 0 kajkavskom izgo
voru kratkoga naglaska uopee. lvsie nije naveo, mozda nije uocio,
da se kratki naglaseni slog moze drukcije ponasati ako je razlicitog
podrijetla. Medutim, on je naveo da se kratki naglaseni slog, dakle
svaki - bez obzira na podrijetlo, moze duljiti pa i doseCi punu duljinu
i izjednaciti se s akutom, npr. n6:sim (nova duljina) kao pi:sem (stara
duljina). To se susreee u veeini kajkavskih govora koji jos nisu pot
puno ukinuli opreku po kvantiteti (kao Medimurje i gortijosutlanski
dijalekt). Ako to sumiramo, fonoloska bi interpretacija takvoga sta
nja bila da je opreka po kvantiteti u veCini kajkavskih govora fa
kultativna, jednoslI\.ierna, odnosno da supostoje dva (pod)sustava u
veeini kajkavStine, tj. jedan u kojem postoji opreka po kvantiteti i
drugi u kojem je ta opreka ukinuta (Loncaric 1988b).
(7) U nekim juznomoslavackim govorima starohrvatski akut
preSao je u cirkumfleks sarno na penultimi (prije i na ultimi), a na
antipenultimi (i dalje) nije.Negdje je silina s kratkoga medijalnog
sloga presla na prethodni dugi slog, ali ne i na kratki, pa imarno
pl:tati pi:t'ati), a ostaje kop'ati. Iljede prelazi na prethodni slog
i silina s duge penultime, i to ceSee s otvorene, npr. l'eti letE),
ali kouii;:c.
UzimajuCi u obzir sve navedene dopune, u III. skupini mogli bi
se, drieCi se lvsieeva oznacavanja, zasad odrediti ovi tipovi:

Ovdje nije uzeta u obzir pojava ostajanja (metatonijskoga) dr

kumfleksa u medijalnom slogu, tj. izostajanje njegova prebacivanja.

:~i

-il1

'1

:~

!;:

zena,
zena,
zena,
zena,

leti, siiBa
krava, Zeti, siiBa
krfLua, len, siiBa, meso
leti, siiBa, pitamo

(8) IvSieev tip IVa (ovdje D, v. 2.4.), g. sustav s ogranicenim mjes

tom naglaska na zadnja dva sloga (akcentske) rijeCi (Zweisilbengesetz)
i ukinutom oprekom po tonu izdvaja se iz IV: IvSieeve skupine i po svojoj
specificnoj ern ravnopravan je ostalim njegovim osnovnim skupinarna.
Ta je akcentuacija, kao i tip IV7 - s ogranicenim mjestom ali s fono
10Skom modulacijom, unikum ne sarno u kajkavStini i srednjojuinosla
venskom dijasistemu vee i u slavenskom svijetu i opeejezicnim okviri
rna. (Akcentuaciju IV7 ne nalazimo, barem ne viSe danas, u Jagnjedov
cu, kamo ju je locirao IvSic, jer jagnjedovacki govor ima isti prozodijski
sustav kao sto je u Vnju i Durdevcu, v. 1.10.) Akcentuaciju IV7 treba
pretpostaviti za Miklinovec u Koprivnici, gdje su danas ~ i ~ u jedno
smjernoj opoziciji, g. svaki ~ se maZe realizirati i kao ~ , ali ~ u prim
jerima kao glii:va ne moze.
(9) U glavnini sjevernomoslavackih i u nekim bilogorskim go
vorima postoji akcentuacija (koju je uoCio vee Ivsic, ali sarno u je
dnom mjestu - Donjim Mostima kod Podravskoga Novigrada) u kojoj
je starohrvatski akut metatonirao u cirkumfleks, ali ne i obratno (v.
1.2.). Po tom vaZnom obiljezju (koje je iIiace karakteristicno za go
Yore s novoStokavskom akcentuacijom) i ta akcentuacija ima isti
rang kao ostale osnovne kajkavske akcentuacijske skupine (kao i ak
centuacija sa zakonom dvaju slogova i bez kvantitetskih opreka).
(Prema lvsieevom brojcanom oznacivanju, mogla bi se nazvati "v."
skupina, dok bi podravska bila "VI.", medimurska "VII." a gornjo
sutlanska "VIII.") U toj skupini neki govori imaju "cetiri" naglaska,
tj. opreku po tonu i u kratkom (naglasenom) slogu. Cetiri akcenta
imaju i rijetki govori u Iv. Ivicevoj skupini (tipovi 1-4).
2. DanaSnje stanje

.~,

1. una, letf, siiBa

2.
3.
4.
5.

57

~!

2.0. Dosad su u kajkavskome narjecju pronadena 22 razliCita tipa pro

zodijskih sustava, as velikomse vjerojatnoseu moze pretpostaviti da
.ce se u dosta brojnim jos neistrazenim kajkavskim mjesnim govorima
naCi jos nekoliko tipova. Po zastupljenosti triju prozodijskih obiljezja
u pojedinim sustavima - mjesta naglaska, odnosno siline, kvantitete
i modulacije (opreke po kretanju tonal, ta 22 sustava cini pet sku
pina. Opreka po kretanju tona moze se interpretirati kao razlika u

58

Kajkavsko nazjefje

Prozodija

Rijetki su govori u kojima opreka po kvantiteti postoji i izvan

naglasenoga sloga, i to je onda u zanilglasnom slogu, tj. iinaju za

naglasnu duljinu (tip 2). To Je uooicajeni tip sustava u nekim no

vostokavskiin govorima i nalazimo ga upravo same u nekim kajkav

skim govorima u novoStokavskom susjedstvu te s novostokavskim

utjecajem i u drugim kategorijama (npr. u Novoj Plo~Cici, S. Mo

slavina).

mjestu siline u okviru dviju mora dugoga sloga. Takva interpretacija

plodna je u tumacenju razvoja kajkavske akcentuacije, ali se tako
ne mogu interpretirati svi prozadijski sustavi kajkavskoga narjeCja.
To nije moguee za sustave koji imaju opreku po tonu i u kratkom
slogu, a nemaju ogranicenja u distribuciji prozodijskih obiljezja (Jun
kovie 1977). S trima navedeni:!IL~O~Aiiskim:-obiljezjima mogu se
opisati sve. razIike koje-postoJau,. kajEivskim::prozodijskim sustavima
pa sa dizimotakvogaopisa.
..,
"
Pet spomenutih skupina tipova prozodijskih sustava jesu:

A
B
C
D
E

- s tri prozodijska obiljezja (16 tipova)

- s dva obiljezja: mjestom naglaska i kvantitetom (tri tipa)

s dva obiljezja: kvantitetom i tonom (jedan tip)

- s jednim obiljezjem: kvantitetom (jedan tip)

- s jednim obiljezjem: mjestom naglaska (jedan tip).

Skupina A
2.1. Pod sku pin a 8. Sesnaest sustava u kojima fonolosku funkciju

imaju tri prozodijska obiljezja cine dvije podskupine: (a) s dva po

znata sustava u kejima opreka po kretanju tona postoji i u kratkom

slogu i (b) podskupina s 14 sustava u kojima je ta opreka zastupljena

sarno u dugome slogu.

2.1.1. U vecini govora ove podskupine opreka po kvantiteti postoji sarno

u naglasenom slogu, dakle kvantitetaje vezana za silinu (tip I), Dru

gih ogranicenja u distribuciji prozodijskih obiljezja nema. Naglasen

moze biti svaki ~log u rijeCi, svaki naglasen slog moze biti i kratak

i dug, s uzlaznim i silaznim tonom, dakle i posljednji i jedini slog

rijeei9 . Formula je naglasnih mogucnosti x = 4n, gdje je n broj slo

gova u rijeci. Prema tome, kod trosloznih rijeCi postoji 12 naglasnih

mogucnosti.

Primjeri: sel pridj. radni m. r. jd., sel imper. 2. l. jd. od seliti;

se:l G mn. od selo, vo:z, v6:z imper. 2. l. jd. od voziti, sela 'sjela',
sela G jd. ad selo, pe:ta broj, pe:ta 'peta', presldb, odnes imper. 2.
1. jd. od odnesti, premla:d, nape:t info 'napeti'.
Navedeni su primjeri po kojima se moze vidjeti i distinktivnost
prozodijskih obiljezja.
Kao sto je vee naprijed navedeno, u takvu se sustavu opreka po
kretanju tona ne moze interpretirati kao razlika u mjestu sHine u
okviru dviju mora dugoga sloga.
Takav sustav nalazimo u kajkavskom govoru sela Reke kod Ko
privnice, otkud su i navedeni primjeri, nalazimo ga u govoru Hrvat
skoga Sela 10, 'u nekim govorima u blizini Krizevaca (Osek) te u is
tocniffi bilogorskim govorima (npr. Ciglena).
9

Taj bi sustav bdgovarao akcentuaciji siovenskoga govora mjesta Seie, koji je opisao
Isaeenko.
.
Zeeevic, 1975. Autarica to izrijekom ne kaZe U opisu govora, ali se to vidi iz
navedenih primjera, a potvrdila mi je takav zaldjucak i usmeno, na cemu joj i ovilje
zahvaljujem. Ostalo su moji podaci. _

59

'~.,

2.1.2. Podskupina b. RazIike izmedu 15 sustava ove padskupine veei

nom nisu velike, a sastoje se u razlicitoj distribuciji prozodijskih obi
Ijezja. RazliCitost u distribuciji posljedica je ogranicenja s obzirom
na polozaj sloga u rijeci. Ogranicenja'se odnose uglavnom na dvije
pozicije: zadnji i nenaglasen slog. S obzirom na ultimu najraSirenije
je ogranicenje u opreci po tonu, tj. ta sa opreka javlja u najmanjem
broju sustava. Samou cetiri sustava (1-4)11 imamo primjere kao Zeti.
U ostalim sustavima s dugom naglaSenom ultimom takvi primjeri
glase leti. Ako opreku po kretanju tona interpretiramo kao razliku
u mjestu sHine dviju mora dugoga sloga, pravilo bi za ogranieenje
glasilo: druga mora dvomorne ultime ne moie nositi silinu. Drugo
je ogranicenje s obzirom na ultimu u tome da se naglasak pornice
s ultime, i to: (a) kiatka ultima gubi naglasak prije nego duga: zena
ali let'ii iIi leti'i (letT: Hi leti, 3, 4, 7-9); (b) otvorena ultima gubi sHinu
prije nego zatvorena: z'ena uz jez'ik i l'eti liz kot'::z.:c (kotac, 3, 10).
Iz navedenoga je vidljivo da pri pornicanju mjesta sHine postoji
hijerarhijski odnos. Zanimljivo je da ne postoji hijerarhija, uvjetova
nost, izmedu ogranicenja u opreci po kretanju tona u dugoj ultimi

i ogranicenja za silinu na kratkoj ultimi. Poznata su dva sustava u

kojima se silinapovlaci s kratke ultime, u jednome sarno s otvorene

- i'ena, ali ot'ac (Ivsicev tip II3) - a u drugome i sa zatvorene

'otec - dok u oba sustava dolazi leti'i (len) (G. Stubica, Bistricko Pod

gorje, Jakoby).

Treee je ogranicenje u tome da se izvan naglaSenoga sloga gubi

opreka po kvantiteti. U dva sustava (2,6) ogranicenje zahvaca same

penultimu: i~red kratke naglasene ultime slog je uvijek dug, ispred

duge uvijekje kratak: ze:n'a (zena), ali G zene'e (zene), prema mla:t'iti

i kos'iti. ViSe je sustava gdje ogranicenje zahvaea svaki nenaglaSeni

slog, toenije prednaglasni slog, jer gubitak duljine iza naglaska po

znaju gotovo svi kajkavski govori, tj. to je opeekajkavska karakte

ristika. Odnos toga ogranicenja i prethodnih ne moze se jos odrediti

zbog nedostatka podataka, ali ono sto je poznato upuCuje na zaklju

cak da nisu u hijerarhijskom odnosu, npr. (4) leti'i, 'otec, mlat'iti i

(8) let'i:, ot'ec, mla:t'iti. Zbog toga se za svaki tip kad nije uzeta u

obzir opreka po kvantiteti u nenaglasenom slogu, zbog nepotpunosti

podataka, mogu u pravilu pretpostaviti dva tipa s oprekom i bez

opreke po kvantiteti nenaglaSenoga prednaglasnoga sloga, npr. za tip

3. sustav s mla:t'iti i sustav s mlat'iti, a kad je poznat tip s jednom

10 V.

11

Brojevi u zagradama odnose se na broj tipa u PregiedlItipovallrozodijskih sustava.

"'1.

60

Kajkavsko naJjeCje

mogucnoscu, moze se pretpostaviti i tip s drugom, npr. uz (4) mlafiti

moze se. pretpostaviti da ce se naci i tip s mla:1;'iti.
U jednomsustavu (1) nema nikakvih ogranieenja. Genetski gIe
dajuCi, taj hi sustav mogao hiti po1azni kajkavski sustav, i s obzirom
na tipologiju i s ohzirom na raspodjelu prozodijskih ohiljezja u lek
sickim i grarnatickim morfemima. Potvrden je u nekoliko lokalnih
govora (Pusca, Trstenik kod Brdovea, Lukavee itd.). Naglasak na u1
timi moze imati desetak sustava (1-10), u sest od njih (1-3, 5-7) na
glasena je kratka ultima, u cetiri (1, 2, 5, 6) i otvorena, a u dva samo
zatvorena (3, 7). U cetiri sustava naglasena je sarno duga ultima.
U jednoj od njih (4) na njoj postoji opreka po tonu, a od ostalih triju
u dva sustava (8,9) moze hiti naglasena i otvorenate ujednom (10)
sarno zatvorena ultima.
Razlika izmedu sustava 8. i 9. u tome je gto u tiptt-8. ima, a
u tipu 9. nema opreke po kvantiteti u prednaglasnom slogu. To su
dva najrasprostranjenija tipa naglasnih sustava u kajkavskome. Ti
povi 11. i 12., u kojima ultima ne moze hiti nagla.sena, razlikuju se
takoder po postojanju - nepostojanju opreke po kvantiteti u predna
g1asnim s1ogovima.
Trinaesti se sustav u ovoj podskupini temelji na fakultativnosti
opreke po tonu u dijelu distrihueije. Svaki ~ ('xx) moze hiti ~ (x'x),
a svaki ~ ne moze hiti ~. Ti su tonemi u jednosmjernoj opozieiji. Dis
trihucija je odredena leksicki, dakJe ovisi 0 porijeklu tonema. Zasad
je taj sustav utvrden sarno u nekoliko govora, HraMini i u nekim
istocnim kajkavskim govorima (npr. Cepeloveu i Budroveu).
U eetrnaestom tipu, koji je zasad pronaden sruno u jednom mjes
tu (Vaski kod Slatine), opreka po kvantiteti postoji i u prednagla
snom i u zanaglasnom slogu.
Jezici koji su u pojedinim dijelovima svojega sustava tipoloski
jednaki, tj. koji imaju istovjetne djelomicne sustave (Teilsystem), npr.
vokalizarn, akeentuacija, genetski mogu hiti posve razliciti. Slicno je
i s govorima u kojima dolazi 13 navedenih tipova prozodijskih sus
tava, koji svi imaju temeljnu prozodijsku znacajku istu, tj. tri fono
loska prozodijska obUjezja, s nekim razlikarna u distribuciji u okviru
rijeci. Medutim, isti tonemi u razlicitim govorima istoga naglasnoga
tipa imaju razlicito podrijetIo ako su govori imali razliCit razvoj,
odnosno razlicitu distrihuciju u leksiku, ako pripadaju razIiCitim ge
netskim, dijalrronijskim akcentuaeijskim sustavima
Navedena ogranicenja koja se odnose na ultimu u nekim govo
rima nisu izazvala -druge promjene u akcentuaeiji, a u nekim su iza
zvale nove promjene, pa Cak veoma komplicirane procese prefono
10gizacije u akeentuaciji, kakve rijetko susreeemo u slavenskim je
zicima, a izazvali su promjene i u vokalizmu. Cetiri su razliCita smje
ra tih prefonologizacija, koji iz kajkavskoga narjeCja izdvajaju cetiri
skupine k~kavskih govora. Ta cetiri pravca razvoja najbolje se oCi
tuju u sudbini kajkavskoga metatonijskoga cirkumfleksa i sHine na
kratkom medijalnom slogu:

Prozodija

(cirkumfleks)
a. poskel, goudina, lop'ata

p. p'osekel, g'ouedina, lop'ata

61

(I)
(II)

y. posekel, gouedina/goued'ina, l'opata

(IV)
b. poskel, goudina, l'opata
(~)
(U zagradama su brojevi Ivsicevih skupina.)

Kako se vidi, dvije se skupine karakteriziraju samo jednom izo

tonom, sudbinom cirkumfleksa; treea i cetvrta dvjema. Zanimljivo
je da nije rijee 0 prijelaznim govorima, izmedu tih dvaju govora jer
skupina b nema kontakta s a skupinom - odvojena je od nje sku
pinom y. SIicno je stanje u Stokavskim govorima, naravno bez me
. tatonijskog cirkumfleksa u specificnim kajkavskim pozicijama 12 Kaj
kavskom narjecju pribrajaju se i govori kojisu drugoga podrijetla,
npr. cakavskoga (donjosutlanski govori). Oni nemaju kajkavskoga
cirkumfleksa pa se, na primjer, karakteriziraju odnosom:

pos'ekel, gou'edina, lop'ata.

U navedenim genetski razlicitim skupinama, koje se zasnivaju
na razlicitim procesima prefonologizacije starijih opreka na nov na
Cin, razvili su se u nekim govorima sinkronijski strukturno jednaki
prozodijski sustavi. Tako navedeni tip 8. dolazi u cetiri skupine
u nase prve tri i u donjosutlanskim govorima. Da bi se vidjela zas
tupljenost pojedinih strukturnih tipova u genetskim skupinama i
omogucila usporedba sa starijom Iiteraturom, u pogledu tipova uz
svaki je tip oznaceno koji mu Ivsicevi genetski tipovi odgovaraju.
Odnos je IvSicevih osnovnih skupina, rimski brojevi, i nasih: a - I,
P - III, y - Iv, b - Ivsic te govore nije uzeo u obzir. Ivsicevu II.
skupinu Cine donjosutIanski govori s cakavskom osnovom. Kada je
to bilo moguce, uzeo sam i Ivsiceve primjere radi lak1iega pracenja
i usporedbe.
Skupina B
2.2. S fonoloskom funkcijom m}esta naglaska i kvantitete poznata su za
sad sarno tri tipa sustava, a moze ih se s velikom vjerojatno8Cu pret
postaviti jos nekoIiko.
U prvom tipu naglasena moze biti duga ultima. Nema podataka
o prednaglasnoj duljini, a moze se pretpostaviti da ce se u JOB ne
. istrazenim govorima ovoga tipa naCi oba sustava - s oprekom po
kvantiteti u prednag1asnim s1ogovima i bez nje. Ovi se govori s dviju
strana, na zapadu i na istoku, nasfavljaju na govore genetske sku
pine a.
12

U nedalekim stokavsltim govorima oko Virovitice imaino strukturno. iste prozo

dijske sustave kao i u kajkavskim govorima. Usp. S. Sekereli 1975, LonCariClFinka,.....

62

Prozodija

Kajkavsko nllljeije

63

Skupina E

Drugi tip sustava razlikl.\ie se. od prvoga u tome sto u njemu

ultima ne moze uOpCe biti naglagena. Nalazimo ga u gorskokotar
skim govorima.
Treei tip ima vise pravila. Naglasena mogu biti samo tri posljed
nja sloga rijeei, ali pretposljednji samo ako je dug, a ultima ako je
duga i zatvorena. Opreka po kvantiteti postoji samo u drugom slogu.
Ova se skupina razlikuje od skupine A po tome sto je bitna nje
zina karakteristika pojednostavljivanje sustava u odnosu na skupinu
A gdje su promjene u sluzbi prefonologizacije.

2.5.

Skupina C
2.3. Sustav u kojem fonolosku funkciju imaju samo kvantiteta i ton ve
oma je neobican. Mjesto naghrska ograniceno je kao i u sustavu D
na zadnja dva sloga rijeCi, a koji ce to slog od ta dva biti, odredeno
je kvantitetom ultime: ako je duga, onda je i naglasena, ako je krat
ka, naglasena je penultima. Medutim, u mnogim gramatickim ka
tegorijama, pojedinim padezima i licima, redovne su dublete, s krat
kom i dugom ultimom. Razumljivo je da je takav sustav rijedak, pa
i jedan lokalni govor od dvaju koje je 1vsic naveo da imaju takav
tip naglasnog sustava (kod njega je to tip 17) nema, bar danas, takav
sustav. To je govor Jagnjedovca. U tome govoru imamo sustav D, tj.
ton nije relevantan, samo sto se za razIiku od nekih drugih lokalnih
govora koji imaju isti sustav duga penultima prakticno uvijek reali
zira uzlaznim tonom, a, na primjer, u Virju redovno silazno, u Dur
devcu je obicna i silazna i' uzlazna realizacija. Drugi lokalni govor
koji 1vSie spQminje, a to je govor Miklinovca, koprivnickoga predgra- .
da, ima sustav C, a isto tako nalazimo ga i u Dubovcu, danas dijelu
Koprivnice. U gradskim sredinama tesko je danas odrediti takve po
jave jer se sarno po nekoliko Ijudi u potpunosti sluzi starijim
idiomom.

Skupina D
2.4. 0 sustavu u kojem je fonoloski relevantna samo kvantiteta bilo je
govora vee u prethodnoj tocki. Po tome je taj sustav sliean prozo
dijskom sustavu zapadnoslavenskih jezika, ceskome i slovackome, a
graniCi s madarskim, koji takoder ima takav sustav, a koji je nave
dene podravske govore odvojio od zapadnoslavenskih jezika. To sve
neee biti slueajno, kao Bto je vee i pcimijeeeno (Ivic 1959). Medutim,
nag sustav D.razlikuje se od navedenih sjevernih jezika u tome gto
u njemu siIina nije fiksirana na prvom slogu rijeCi, vee na predzad
njoj mori, te time podsjeea na prozodijski sustav latinskoga jezika,
u kojem je siIina bila vezanana treeu moru od konca rijeei. Takav
je sustav pretpostavio Trubeckoj (1928), a dokaiao ga Olesch (1973)
za polapski jezik. 1z takva sustava razvio .se i danasnji sustav u gra
disCanskom govoru Bajngroba (Weingraben), gdje vise nema opreke
po kvantiteti, a naglaSena mogu biti uglavnom samo dva zadnja slo
ga:-rijei!i (Neweklowsky 1978).

<.;,"

U ovome sustavu, kao i u prethodnome, fonolosku funkciju ima samo

jedno prozodijsko obiljezje, ovaj put mjesto naglaska. Paralele su dru
gi slavenski jezici, sada istocnoslavenski jezici. U medimurskim go
vorima gdje se pojavljuje ovaj sustav gubljenje opreke po kvantiteti
imalo je za posljedicu poveeanje vokalnoga sustava prefonologiza
cija fonoloskim sredstvima druge vrste.
S obzirom na rasprostranjenost pojedinih tipova prozodijskih
sustava u kajkavskom narjequ znaeajno je da veeina kajkavskih go
vora ima jedan od sustava iz skupine A. Ako se osvrcemo samo na
prozodijsku strukturu, ti su govori u odnosu na pretpostavljenu pra
slavensku akcentuaciju i prozodijske sustave veeine slavenskih jezika
konzervativni. Medutim, ako imamo u vidu i razvoj tih sustava,
promjene u njima, sto se ogleda u razlicitom porijeklu nekih tonema,
odnosno 0 njihovoj razliCitoj raspodjeli u razliCitim govorima, sto cini
razliCite genetske, dijakronijske tipove prozodijskih sustava, onda je
konzervativan samo, dio govora sa sustavom iz A-skupine, i to onaj
dio govora koji ulazi u 1. genetsku skupinu s obzirom na akcentu
aciju. U ostale tri skupine imamo kao rezultat razlicitih prefonolo
gizacija genetski cak yeoma raznovrsna stanja.
Govori ostalih tipoloskih skupina, u kojimaje doslo do pojednos
tavljivanja prozodijskoga sustava, koji su dakle i tipoloski otisli dalje
u razvoju, zauzimaju manja podrucja i, kao sto obicno i jest, nalaze
se na periferiji dijasistema.
Nigdje drugdje u slavenskom svijetu nema kao u kajkavstini na
tako malom prostoru tako velikih razlika u akcentuaciji, ni tipoloski
ni genetski.

64

Kajkavsko narjeCje

Prozodija

...
i ~

PREGLED TIPOVA PROZODIJSKIH SUSTAVA

A.

a.

:I

1. Uti, lete l3, me:so, mla:timo, premla:t, premld:d (Reka)

2. leti:

(Nova Ploscica)

h.
(h, lIt)
1. leti:, zen'a, me:so, mld:timo, mla:t'iti
(12)
ze:n'a
2.
zena, .ot'ec, me:so, mlii:timo
(IIa)
3. "
(G. Stubica)
'otee
mlat'iti
4. n
5. len:, zen'a, me:so, mlii:timo
(14, 112, II12)
(Horvati)
6. len:, ze:n'a, me:so, mlii:timo, mla:t'iti
(II4)
z'ena, ofac, me:so, mlii:timo
7.
mla:t'iti
'otee
8.
"
(15, IIh,2, IV5)
me:so, mla:t'imo, mld:titi
--g:--n
me:so,
W
mlii:titi, mlat'iti

S
~
=

~E'

Ii

~-.

(15, IVl,s)

10. l'eti, kold:c, me:so, mla:timo, l'opata, jag'oda (GIogovnica)

11.
k'olae
mla:fimo
su:sa
(IV6)

"

12, "

i",.",
-11 i

j'agoda iIi jagoda

mUt.:timo

(IV2,4')

tttiHl
ttitn;

(HraScina)
(Vaska)

13. "
me:so, me:so, mlat'iti
14. l'eti, k'ola:c
mla:t'iti

s
~;;s~g~;

B.

3.

."

1. j'ezik, let'i:, m'e:so, s'u:sa, v'i:no

2.

(h,s; Gorski kotar)

(Gorski kotar)

l'eti

"

"

"

kap'u:t, p'i:tati, nos'iti

~I

...

.......

:::J

;;;

~ ~ ~

~~.~~!~~
:2 e :

!'!II
E:1

r , ,

(D. Zdelice)

C.
j'ezik, letl:, me:so, su:sa, mla:t'imo, mla:t:iti, jagoda, lop'ata
(IV7; Miklinovec)

D.
lefi:, m'e:so, s'u:sa

"

(IVs)

E.
lefi, m'eso, s'usa, ml'atimo, j'agoda, l'opata
(Medimurje, zapadno Zagorje)
13

NA od 14i!to 'ljeto' u_konstrukciji s brojevima 2, 3, 4.

Iviliceva karla

65

66

Kajkavsko ruujecje

~i

s-....
..

l-~

~
A.....

"'
~"...... :.'"
..

- -6........

"

'

..........

'

.~

I~

,
I

'-:'- ~_, 1 ; ;.

..

.",..

.......

,...,....."'-.,....
-..

..

'""'

~~

"C-.;

.
'"
"'
,'-" ..------.
......

t:"=:
.......

t.- t::::

"--- c.....

i n

It

Akut, u poeetnom i sredisnjem polozaju u reeenici ne:cu pltati nikoga'

I
k

i < i,y
e < e ijat)
e < e, j!!'

a<~b

'"
-.

Silabilni su takoder

O. Vokalski sustav koji se moze pretpostaviti kao ishodisni, polazni za

kajkavstinu, upravo za sve suvremene kajkavske govore, jednak je
ishodilinom sustavu hrvatskoga dijasistema kao cjeline. Ne moze se
pretpostaviti poseban kajkavski sustav koji bi u <:emu bio drukciji
od polaznoga opcehrvatskoga sustava, a da se iz njega mogu izvesti
vokalizmi svih kajkavskih dijelova. Pretpostavljeni ishodisni sustav
(koji je u osnovi jednak i odgovarajucem slovenskom sustavu) izgleda
ovako:
(H)
Podrijetlo jedinica:
u

<> n

4. VOKALlZAM

r, !

u<u
0<0

a<a

(FO 29 ff, 221 ff, Loncaric 1988).

1. Nakon denazalizacije dobivena su na kajkavskom podruCju dva ho

mologna vokalizma, koja su strukturno, po inventaru i odnosu je

In

I s k

Akut realiziran na mjestu kratkoga 8Ioga i cirkumfleksa u recenici

o:n se kopf:tnul s kid v gra:bu

dinica u njemu, istovjetna, dakle strukturno je to jedan sustav, dok

BU to genetski dva vokalizma jer se medusobno razIikuju genetski,
po podrijetIu svojih jedinica, upravo po podrijetlu dviju jedinica
vokala o-tipa. Ti sustavi, odnosno taj sustav izgleda ovakol ;
1. (1,2)

u
~

I}

a
a

Razlika je izmedu dva homologna sustava u tome sto je na ve

cern, juznom dijelu kajkavskoga podruCja (Junkovic 1972: panonski
I Rimskim

brojem (I-IX) oznaeeni su strukturni (sinkroni) tipovi vokalizama, a arap

skim brojkama genetski (dijakroni) tipovi. Jedan sinkroni tip moze predstavljati
vise genetskih tipova, t;j. tak:vih tipova koji nisu homologni jer im je porijeklo svih
jedinica razlicito. Ovdje je postupijeno drukcije nego u radu Loncaric 1988. Sustav
I, ~dnosno sustavi 1, 2 ovdje imliju 5va (a) kao kontinuantu poluglasa, dok ga u
radu iz 1988. nemaju.

68

Vokalizam

Kajkavsko na:rjel'je

juzni) denazalizirana kontinuanta 9 (koja zaddava posebnu vrijed

nost) uza, zatvorenija od kontinuante etimoloskoga o. Na sjeveru je
obratno: kontinuanta 9 otvorenija je od etimoloskoga o. To je sustav
koji je u osnovi i slovenskih panonskih govora (Junkovic 1972: pa
nonski sjeverni). Zatvorenija je vrijednost 9, iii vjerojatnije 0, a otvo
renija Q (: iii 0, dakle moguc je odnos 9 0 iii 0
Q. U pojedinim
govorima i podITtcjima on je sigurno i bio razlicit, ali to je sarno fo
netsko obiljezje. Sto se podrijetla jedinica tice, u rijetkim primjerima
ima odstupanja u pojedinim kajkavskim podruCjima, npr. prema re
dovnom izjednacenju ? sa starim e poznati su kajkavski primjeri ja
cmen 'Gerste', (za)nadra 'njedra' itd.
Osim provedene denazalizacije, polazni kajkavski sustav pret
postavljen ovdje razlikuje se od navedenoga hrvatskoga ishodisnoga
sustava jos u dvije pojedinosti. U ishodisnom hrvatskom sustavu za
jat se pretpostavlja poseban vokal koji se biljezi s e, dok se za kaj
kavstinu moze pretpostaviti zatvoreno e (!I). Moguce je da je to u
kojem dijelu kajkavstine bio ravan diftong &/fJ; (schwebend).
Denazalizacija je provedena oko X. stoljeea. Ukianjanje strainje
ga nazala datiralo se i ranije od prednjega, ali je vjerojatnije da do
denazalizacije obaju nazala dolazi u isto vrijeme. Nazalnost vokala
je obiljezje koje zahvaca dvije jedinice i sigurno nestaje iz vokalskoga
sustava kao jedan element.
Treea je razlika u tome Sto se za kajkavstinu moze pretpostaviti
otvoreno e (f) kao kontinuanta izjednacenih e i ?, dok je to u opcem
hrvatskom e. (Sto znaCi iii srednje iIi bez poblizeg.odredivanja fonet
ske vrijednosti).
Denazalizacija prednjega nazala povezana je na zapadu juzno
sIavenskoga podrucja s razvojem jata (Rigler 1963). Uzenje jata na
veeem dijelu slavenskoga podrucja zapravo je, barem na pocetku, sa
rno fonetska pojava, ali ima fonoloske posljedice jer utjece na odnose
u vokalizmu. Na vecem dijelu zapadnoga juznoslavenskoga podrueja
jat takoder dobiva uzu vrijednost, osim na sjeverozapadu sIovensko
ga podrueja, gdje i do denazalizacije dolazi kasnije. (U nekim koru
skim govorima Clivaju se nazali i danas.) Na ostalom dijelu sloven
skoga podruCja denazalizacija je relativno rana pojava, koja je sva
kako zavrsena do XI. st. (Rigler). Ta je osobina zajednicka jugois
tocnim slovenskim govorima i susjednoj kajkavstini i eakavstini, di
jelovima hrvatskoga jezika. Za kajkavstinu, za slovenske panonske
govore te za stare slavonske scakavske govore .treba takoder pret
postaviti izjednacenje e i ? u otvorenom e (t!).
Vrlo sliean vokaJizam polaznim kajkavskim vokalizmima pret
postavio je lvic za stokavske (scakavske) govore u Slavoniji. Njegov
se vokalizarn razlikuje od ovdje pretpostavljenoga kajkavskoga voka
lizma, upravo od juznoga kajkavskoga, u dvije pojedinosti. Jedna je
strukturna, odnosi se na inventar jedinica, a druga fonetska. lvie je
pretpostavio da se slogotvor~o I ne cuva dugo i da je ranD izjedna
ceno s u, kao i na podrucju istoeno od Slavonije. Medutim, kako po
kazuju zapisi iz 15. st. (Loncaric 1985), slogotvorno se J u Slavoniji
i u Srijemu dugo cuva, a zatim se izjednaClije s kontinuantom 9, kao
i u veCini kajkavskih govora Druga je Iviceva pretpostavka da je po

s'

.,j~"

69

sebna vrijednost kontinuante poluglasa otvoreno f (on pise ii). Na

temelju zapisa vidi se da je vjerojatnija pretpostavka da je ta vrijed
nost bila sva (9), upravo da kontinuanta poluglasa cuva svoju vri
jednost "poluglasa". To vrijedi i za slavonske starostokavske govore,
koji su zauzimali istocnu Slavoniju (u novijem znacenju te rijeci);
u srednjoj su Slavoniji to mogli biti jos i kajkavski govori, posebno
na sjeveru. U najmanju ruku moze se reci da se u srednjoj Slavoniji
prostiru prijelazni kajkavsko-stokavski govori. Na sjeveru Slavonije
neke se kajkavske osobine i danas nalaze daleko na istoku, sve do
Donjeg Miholjca i Valpova (proteza u-, kajkavski akut, Loncaric
1990). Prema tome, i za slavonske se stokavske govore moze reCi
da su imali ishodisni vokalizam kakav se pretpostavlja za kajkav
stinu, upravo za njezin juzni, veCi dio. (Junkoviceva pretpostavka da
su i neki danasnji starostokavski slavonski govori u osnovi "panon
ski", tj. kajkavski, vrijedi upravo za govore koji su se razvili iz pret
postavljenih prijelaznih govora i koji su se kasnije, pod uljecajem no
vopridosle novostokavstine s jugoistoka, razvili u Stokavskom smjeru.)
Pretpostavljeni polazni kajkavski sustav, .Junkovicev "sjeverni",
imali su i slovenski panonski govori, zatim, slovenski belokrajinski
govori, ukljueujuCi Metliku.
U zapadnom perifernom dijelu kajkavskoga podrucja, koje se
nastavlja na podruCje slovenskoga jezika na sjevero- i jugozapadu (u
Medimurju i Gorskom kotaru), doslo je do povisenja niskog difuznog
u, do njegova pomicanja naprijed, tj. presao je u a (f:I;) iii u, kao u
slovenskom jeziku. Kasnije je ponovno restaurirana.starija vrijednost
u. To se moze zakIjuciti po razvoju iza I, gdje je doslo do razlaganja
a na dva elementa: na visoki (prednji), koji palatalizira prethodno
l, i na niski (strazl'lji) u, pa danas imamo obicno lu, npr. luk, sluga,
ali nutri, bukua. Vrijednost a/u u nekim suvremenim kajkavskim
govorima rezultat je kasnijega razvoja, osim mozda u Podravini. U
Turopolju je takav razvoj paralelan s pomakom 0 > 0/6 (e), au Bed
nji je sastavni dio promjene cijelog vokalskog sustava (v. 1.0.1 i da
lje). U nekim goranskim govorima (npr. u Delnicarna) sadasnji a ta
koder je rezultat kasnijega razvoja - uvjetovan je polozajem u rijeCi
(u Delnicama dolazi sarno u kratkom naglasenom slogu).
Tako je odredeno vrijeme u navedenim govorima (ostatak mozda
u Podravini) postojao vokalizarn s istim brojem jedinica kao 1. (1, 2),
ali je fonetski bio razlicit od njih:
1.(3)

:a
~
~

9
q

Prijedlog U71 i prefiks U,,-/Ul'- dao je u kajkavstini opcenito u(u)(-),

osim u nekim perifernim istocnim i zapadnim govorima.
U daljem razvoju najprije dolazi u oba sustava do ukianjanja
slogovnoga J iz sustava. Na velikoj vecini kajkavskoga podrucja on
se izjednacuje s kontinuantom 9. Medutim, u zapadnom dijelu sje
vera i veeini goranskih gmmra izjednacuje se s u. U Medimurju ta

70

Kajkavsko narjeeje

Vokalizam

granica prolazi blizu Cakovca. U susjednim slovenskim govorima ra

zvoj je takoder takav, a nije oy, kao na ostalom slovenskom podrucju. 2

2.

Nakon jednacenja I s refleksom p dobiveni su vokalizmi iz kojih su

se dalje razvili vokalski sustavi vecine danasnjih kajkavskih govora.
To su:
II. (4-7)

u
~

e
a

()

Kao i u ishodisnom kajkavskom sustavu, odnosno u dva isho

disna sustava, i u tom sustavu postoje, s obzirom na porijeklo 9 i
g, zapravo cetiri sustava koja su po inventaru istovjetna. Na jugu,
na vecem dijelu kajkavskoga podrucja 9 je od p = I, a g od 0 (sustav
4). U manjem sjevernom dijelu, upravo sjeverno od Kalnika, a mozda
i u Me1imuIju te Podravini sjeverno od Bilogore, upravo je obrnuto:
kontinuanta p = I izjednacena je s etimoloskim 0, a kontinuanta eti
moloskoga 0 je 9 (5).
Treci je sustav onaj iz zapadnoga MedimuIja, zapadnoga Zagorja
i susjednih slovenskih te nekih goranskih govora, u kojima se I izje
dnacilo s u (6)~
Iz drugog (1.5) sustava, vjerojatnije nego iz prvoga, razvija se YO
kalizam istocnoga MedimuIja.a Iz prvoga (1.4) sustava razvija se glav
nina pljeSivickoprigorskih govora.
Zasad je poznat jedan mjesni govor, upravo dio govora Huma
na SutIi, gdje je naden razvoj kakav inace nije zabiljezen ni u jednom
kajkavskom govoru, sto, naravno, nikako ne 'znaci da takvog jedna
cenja nema i u nekim drugim blizim kajkavskim iIi slovenskim go
vorima. Posebnost je u tome sto je I izjednaceno s 0, a p cuva posebnu
vrijednost, naravno u otvorenijoj varijanti (7).
3.

U nekim podruGjima doslo je i do uklanjanja slogovnog [ umetanjem

vokala ~, pa su na taj nacin dobivena dva nova vokalizma koja su
u svemu ostalom jednaka sa 4. i 5. (II):
III. (8, 9)

4.

Za sve kajkavske sustave u tom razdoblju treba pretpostaviti i tri

prozodijska obiljezja, tj. mjesto, kvantitetu i modulaciju u dugim slo
govima. Kvantiteta je fonoloska u naglasenom i prednaglasnom slogu
2

Prema Liscu (1988) Cini se da u Delnicarna refleks J Cuva posebnu vrijednost u

It, a izjednaceni 0 i p dvoglas !fo.

o!f, dok je u dalo (pokra~eno)

a To je za glavninu kajkavstine pokazao Ivic (1968). Meduum, on polazi od jednoga

sOOmoclanog vokalizma, u kojem je kontinuanta p = I zatvorenija od etimoloskoga
o. On izvodi takoder medimurski suvremeni sustav iz sestoclanog vokalizma u ko
jem vise nama poluglasa, mednum, stanje se u MemmUlju mora izvoditi iIi iz je
dnoga sustava u kojem jos postoji posebna kontinuanta poluglasa iii iz tri kasnija
razliCita sustava koji su se razvili iz prethodnoga.

II

71

u vecini govora. U Slavoniji je bila fonoloska i u zanaglasnom po

lozaju. (Kasnije se u nekim govorima u kontaktu s novostokavstinom
javlja fonoloska modulacija u kratkom slogu.) Zbog svega toga vo
kalizam je pretrpan, pa dolazi do njegova rasterecivanja.
Iduca je pojava uklanjanje posebne jedinice koja je kontinuanta
poluglasa u najvecem dijelu kajkavskih govora. Posebna jedinica na
njegovu mjestu zadrzala se sarnO na jugozapadnoj periferiji kajkav
stine, na prijelazu prema slovenskom jeziku - u nekim pljesivicko
prigorskim, ozaljskim, pokupskim te goranskim govorima i u nekim
slovenskim belokrajinskim govorima.
Velikom se vecinom kontinuanta poluglasa izjednacila s konti
nuantom jata, tako da su u najvecem dijelu kajkavstine dobivena dva
jednacenja koja ne nalazimo nigdje drugdje u slavenskom svijetu, tj.
p = J i e = a (1vic 1966). SudeCi po zapisima iz Slavonije, tame se
relativno dugo cuvala posebna vrijednost za poluglas, cak do 15. sto
ljeca Naravno, na nekim je podruGjima do jednacenja s jatom moglo
doci i ranije s obzirom na to da to jednacenje u svirn govorima nije
provedeno ni danas'. Medutim, na podrucju gdje se jos i danas u ne
kim govorima cuva poseban vokal za polugIas, on se izjednacava s
a, a ne s jatom, sto ce biti utjecaj stokavskih i cakavskih govora,
koji su u velikim migracijama prodirali s juga i istoka i s obje strane
smanjili prvobitno kajkavsko podrucje.
Na sjeverozapadu podruGja, u. Medimurju i u susjednim sloven
skim prleskim govorima u Slovenskim goricama (upravo sigurno u
njegovu najistocnijem, nprleskom" dijelu), doslo je do jednacenja jata
i poluglasa sarno u naglasenom slogu, a u nenaglasenom poIozaju,
gdje je u navedenim govorima vecinom stvoren vokalizam od sarno
cetiri jedinice (tlj., e, a, 91J1-lu), dolazi do jednacenja poluglasa s ~ (od
e = ~), a jat se izjednacio s i.
U nekim govorima u PIjesivickom prigorju poluglas se jednacio
s jatom sarno u leksickim morfemima, odnosno pod naglaskom, a u
gramatickima, sigurno pod utjecajem spomenutih struja s juga i is
toka, izjednacen je s a. To je tzv. govorni tip pekal 'pakao'. Na su
protnoj strani kajkavskoga podrucja, na istoku, u nekoliko razbaca
nihgovora na Bilogori, u zapadnoj Slavoniji i u Podravini, razvoj
poluglasa takoder je razlicit, ali suprotan on orne na zapadu, i nala
zimo govore tipapakel. Na temelju zapisa toponima iz zapadne 8Ia
vonije moze se pretpostaviti da je tamo takva tendencija razvoja bila
sira, sto.pokazuju zapisi toponima Pakroc kao P~Pakrec.
Vjerojatno bi u sredisnjem, prijelaznom kajkavsko-stokavskom
podruGju, izrnedu podruGja gdje se poluglas jednaci s jatom (na za
padu u kajkavstini) i s a (na istoku u stokavstini) doslo do razlicitog
jednacenja u razlicitim poIozajima. Izvanjezicni razlozi, velike migra
cije na tom podrucju, prekinule su takav vjerojatan razvoj. Nekoliko
govora s takvim razvojem ostatak su tih tendencija.
Razlicit razvoj poluglasa u razliCitim polozajima moguce je na
istoku interpretirati i kao sekundarnu pojavu, nastalu zbog sekun
darnog mijesanja kajkavskih i stokavskih govora, iako primjeri kao
za Pakrac cine vjerojatnijom prvu pretpostavku.

72

Vokalizam

Kajkavsko na:cjeCje

Na krajnjem zapadu Medimurja (Sv. Martin, Strigova), zatim u

nekim krajnjim zagorskim govorima (npr. u Desinieu) polugl~__
nije jednacio s jatom, koji cuva posebnu vrijednost - zatvoreno !/,
vee se izjednaCio s ~ (od e = ?). Junkovic (1972) takav vokalizam
pretpostavlja za svoj panonski sjeuerni zapadni dijaIekt.
Nakonjednacenjajata i poluglasa u veCini kajkavskih govora do
bivena su dva sustava, koji su strukturnotipoloski takoder istovjetni,
a razIikuju se po istom eIementu, sudbini p i 0, kao i sustavi 1. i
2. Imaju sedam jedinica, sve kao i prethodni, osim poIuglasa:
IV. (10, 11) i

u
lil

Ii

I}

V. (12-14)

lil
'i

Razlikuju se s obzirom na sudbinu j, tj. (a) je Ii izjednaceno s

(b) s p, a kasnije se njihova kon
tinuanta moze jednaciti s etimoloskim 0 (tip 12, istoeno Medimurje)
iii s u (tip 13, Slavonija).

u (tip 14, zapadno Medimurje), iii

6. . Nakon izjednaeenja dvaju vokaIa o-tipa u jednom vokaIu, u sustavu

IV, odnosno nakon uklanjanja poluglasa, u sustavu V, dobiveno je

sest sestoelanih vokaIizama:

VI. (15-20)

7. U nekim govorima PljeSivickoga prigorja, Zumberka i Pokuplja do

biven je sestoelani vokaIizam sa sva:
u

VII. (21,22)
e

Razlika je izmedu dva tipa vokaIizma u sudbini jata - u jednim

govorima jednaei se s e e = !!" 21), a u drugima s i (22). Moze
se pretpostaviti da je ikavizam tu i stariji. U nekima od tih ikavskih
govora ima i ekavskih zamjena, dakle ikavsko-ekavskih elemenata
po Jakubinskom.

8. U nekim govorima na iatocnoj i zapadnoj periferiji razvoj je isao da

Ije, tako da je od sestocIanih vokaIizama - u kojima je postojao samo
jedan vokaI o-tipa (sustav VI), a dugo !'! e = a) nije diftong ie,
neutraIizacijom ~ i !'! (obieno u srednjem e) - dobiven petoclani vo
kaIizam:
u
VIII. (23-25)
e

o
a

Razlika je izmedu triju genetskih tipova u sudbini jata i poIu

glasa. U nekim slavonskim govorima jat i poIuglas ranije au izjedna
ceni (tipiean kajkavski razvoj), a onda je njihova kontinuanta (!'!) izjed
nacena s e
= !!" tip 23). U nekim pljeSivickim govorima, gdje
jat nije izjednacen s poluglasom, u jednima se jednaCio s e (24), a
u drugima s i (25).

u
lil
Ii

Danas u naglaSenom slogu postoje dva vokaIa o-tipa, aIi to je kasniji

razvoj jednoga 0, podjela je ostvarena po kvantiteti, po opreci dugo
- kratko, jer se kvantitetna opreka prefonologizirala u kvaIitetnu.
Uklanjanje posebne jedinice kao kontinuante poluglasa, tj. njezino
jednaeenje s jatom u naglasenom slogu i s e u nenaglasenom, kasnije
je jer ovisi 0 poIozaju u rijeei, odnosno 0 prozodijskim uvjetima, dok
kod 0, p i J jednaeenje ne ovisi 0 tim uvjetii:na.

5. U Medimurju i u nekim goranskim govorima jat i poluglas se u po

cetku ne izjednacuju. Dolazi do jednacenja 9 i t} bez obzira na njihovo
podrijetlo, a u Slavoniji pak do njihova jednacenja s u. Tako su do
bivena tri jednaka sustava:

73

Oni se medusobno razlikuju po sudbini polugIasa i kontinuante

p = j. Na Bilogori i u Podravini je e = a >!,!, ali je razlika u sudbini

kontinuante p = j. Na Bilogori je 0l!a izjednaeena s u (15), au Po
dravini s 0 (16). U Pokuplju (17, npr. BIatnica) poluglasje izjednaeen
s a, u dijelu PljeSivi~kog prigorja i u Slavoniji u jednom polozaju s
a, a u drugom s e, ali obratno s obzirom na polozaj (tipovi pakel
18, i pekal 19). U krajnjim zapadnim medimurskim i pan on skim slo
venskim govorima poluglas je izjednacen s e (20).
U Medimurju je prije doslo do jednacenja kontinuante p = j (na
istoku), odnosno kontinuante. p (na zapadu) s etimoIoskim 0 nego
do uklanjanja poIuglasa iz sustava. To se moze zakljuCiti po tome
Sto jedo smanjenja broja straZnjih vokaIa doslo takoder prije razli
Citog razvoja vokaIizma u naglaSenom i nenaglasenom slogu jer kon
tinuanta 0 i refleks p = J imaju isti razvoj bez obzira na podrijetIo.

9. U kajkavskim govorima danas je u osnovi jedan od navedenih sus

tava II-VIII (4-25), i to barem u jednom polozaju, u polozaju mak
simaIne razlikovnostL Naravno, fonetske realizacije clanova istoga
sustava u razlicitim govorima mogu biti razlicite.
Razvoj vokaIizma u kajkavstini, slieno kao i u slovenskom je
ziku, cakavskom narjecju, manje u stokavstini te kao i u nekim
drugim slavens kim i neslavenskim jezicima, bio je ovisan 0 kvan
titeti i naglasku. Bilo samo fonetski, bilo fonoloski - s defonoIo
gizacijom, prefonologizacijom, moze se razlikovati razvoj u nagla
senom slogu, kratkom i dugom, nenaglasenom, takoder kratkom
i dugom, i, sto je rjede, razvoj posebno u prednaglasnom i zana
glasnom slogu, te uz odredene samoglasnike i suglasnike. Obicno
se smanjuje broj jedinica u nenaglasenom slogu, i to kratkom, ali

74

Kajkavsko naIjecje

Vokalizam

ima i drukcijih, obratnih primjera, dje je upravo taj slog polozaj

maksimalne razlikovnosti (Reka). Polozaj maksimalne razlikovnosti
obicno je dugi slog, a u veeini kaJkavskih govora i kratki naglaseni
slog. Ima i drukcijih primjera, npr. na sjeveroistoku, u nekim govo
rima u kojima nema diftonga ie prema ~ e = a), taj je polozaj
kratki nenaglaseni slog.
Vazna pojava u razvoju kajkavskoga vokalizma, do koje je do
slo na velikom podrucju i koja je u sluzbi poveeanja razabirljivosti,
povezana je s kvantitetom. To je razvoj kontinuante izjednacenog
jata i poluglasa, koja je na znatnom dijelu kajkavskoga podrucja
u dugom slogu diftongirana, slicno kao i kontinuanta jata u (i)je
kavskim stokavskim govorima. Taj je diftong veCinom ie (fonetski
if/ir;/g), rjede ei (fonetski ~/~il!~j), dakle ravan (schwebender)dvo
glas. U nekim govorima diftongirano je danas i drugo e, kao i dru
gi vokali, sto je kasnija pojava. Dvoglas ie moze biti znatno star,
barem na nekim podruCjima, najmanje iz istoga vremena kao i u
stokavstini, dakle moze datirati u 14. stoljeee. (U 16. st. u kaj
kavskim pisanim tekstovima nalazimo vee diftongirano i drugo e,
npr. u Pergosiea.) Dakle, taje diftongacija starija od nekih procesa
u razvoju vokalizma, kao sto su jednacenja, 0 kojima je bila prije
rijec. Naravno, ona je uglavnom bila fonetska pojava, sluzila je ra
zabirljivosti u pretrpanom vokalizmu, gdje su postojala dva glasa
e-tipa, svaki s cetiri prozodema, ali je bilo i fonoloskih posljedica,
npr. nije moglo doCi do jednacenja s ~ e=r), kao u kratkom ne
naglasenom slogu, rjede i naglasenom.
Ako bismo sustave s ie uzimali kao posebne sustave, broj bi se
vokalizarna s obzirom na inventar i podrijetlo jedinica poveeao za
jos nekoliko. U nekim govorima diftong ie ima paralelu u straZnjim"
vokalima: 0 od etimoloskoga 0, i u sustavima s jednim i u onima s
dva vokala o-tipa, diftongira se u uo (uo, "0), pa vokalizarn izgleda
ovako:
dugi

kratki
u

o
a

ie

uo

elf}

W9

f}

Fonoloski je to tip VI.

U pojedinim govorima, odnosno podrucjima, doslo je kasnije do
diftangiJ:anja, odnosno zatvaranja dugih vokala (akusticki postaju di
fuzniji, odnosno manje kompaktni), npr. a > r;t/g, 0 > 9, ~ > e. Uzrok
je bila iIi potreba ZSl poveeanjem razabirljivosti iIi prefonologizacija
(pri ukidanju kvantitativnih opreka). Svi se vokali mogu diftongirati,
cak i u jednom te istom govoru, sto se rjede dogada.

lozajima, najcesee u jednom polozaju s jednim - sto je rjede - a u

drugom polozaju s drugim vokalom. Osim vee spomenutih primjera,
vazna su jos tri slucaja s razliCitom sudbinom poluglasa.
Veoma je specifican razvoj na pet podruCja, i to u Pljesivickom
prigorju, Bednji, Gorskom kotaru, Medimurju" (i Madarskoj) te u za
padnom Zagorju. Sve su to periferna podruCja, u kojima razvoj od
stupa od razvoja u glavnini kajkavskih govora, i to iIi sarno po (a)
poluglasu, (b) poluglasu i jatu iIi (c) poluglasu i kontinuanti pi].
Nije posve jasno stanje u Bednji, tj. je Ii u zanaglasnom polozaju po
sebna vrijednost na mjestu poluglasa sarno varijanta zajednicke je
dinice za jat i poluglas u tom polozaju iIi je i to posebna jedinica.
U Bednji se posebnost razvoja ogleda u druga dva elementa.
Prvo, tarno je (a vjerojatno i u nekim susjednim govorima, 0 cemu
nema podataka) doslo do vrlo rijetke pojave daje razvoj, cini se sarno
na fonetskoj razini, a ne i na fonoloskoj, bio ovisan i 0 modulaciji,
kretanju tona: razlicit je razvoj cetiriju vokala - i, u, 0 p =J) i a
u dugom nenaglasenom slogui slogu pod silaznom modulacijom (pod
cirkumfleksom) od onoga u dugouzlaznom slogu (pod akutom), gdje
je vrijednost ista kao u kratkom naglasenom slogu.
Druga je posebnost bednjanskoga razvoja u tome sto je fonetska
vrijednost veCine vokala pomaknuta, ito, iduCi od ~, imamo:
~>a>o>u>ii, odnosno ~>a, a>o, o>u, u>ii. Medutim, etimolosko
je 0 preslo u prednje vokale, u ~, izbaceno je iz straznjega reda i
opeeg pomaka. Ako se pretpostavi da je to biootvoren, kompaktan
vokal g, moze se reCi da su kompaktni vokali pomaknuti uokrug:

(0)

f}

'-----/
Zanimljivo je da u tom sveopeem pomicanju ne sudjeluju prednji
nekompaktni vokali i, e ~<e=1). Od devet vokala svi se difton
giraju u dugom slogu, osim ~ u slijedu ~r r) i a od ~. Dvojnost
postoji i u dugom slogu: dva vokala uvijek"su diftonzi (ie<~, iie<o),
dok cetiri imaju razlicite vrijednosti u dugom slogu, tj. monoftong
pod uzlaznom modulacijom: i/li<i, ii/lii<u, u/ou<o p=]),
o/ao/au<a. To je opCi razvoj, dok u pojedinostinfa ima drukCijih re
zultata, npr. a u nastavku -aj prelazi u -e (iIi ~).
IX. 26. (+-4) Bednja

Dugi slog
-+

10. Pri rastereeenju se iz sustava najprije gube, odnosno najprije se izjed

nacuju s drugima, one jedinice koje su kontinuante specificnih pra
kajkavskih, odnosno praslavenskih vokala, dakle <J od poluglasa, r;
od jata, 0 od p iIi, cesee, od pi]. Te su se jedinice najcesee jednaCile
i medusobno. Mogle su se jednaciti i s drugim vokalom u svim po-

75

e=

<J

-+

-+

-+

Wi Y/f}H u/ou
ie (+-u) au
ao
Hf}
a
f}

++-

p =]
a (+ nazal)
a

+-

+-

Kod alofona (I) monoftong je pod akutom.

76

Kt\}b.vsko DaIjeCje

Vokalizam

Kratki slog

naglaAeni
i

.....

e=a

.....
.....

r,o

:a

....

....
....

=/

:a

e.....

(e=,> ) ~, 0

\l:

..... ~

U PIjesivickom prigorju u razlicitim govorima - uz razliCit ra

zvoj poluglasa (tip pekal), Cuvanje poluglasa u kratkom slogu, nje
govo izj~nacenje sa, izjednacenje kontinuante jata s i - kontinu
anta etimoloskoga ima u nekim govorima vrIo razlicite reflekse:
0, f1:, i, u, a (v. dalje). Sami sustavi relativno su jednostavni, neki s
dvoglasima, neki bez dvoglasa.
U Gorskom kotaru, posebno u zapadnom dijalektu, razvoj od
stupa od sredisnjega kajkavskoga po sudbini poIugIasa - izjednace
nje s a u dugom slogu, a Cuvanje posebne vrijednosti u kratkom
te po tomu sto se J ne jednaci s kontinuantom strdnjega nazala,
vee obicno s U iii Cuva posebnu vrijednost. Medutim, razvoj je usIoi
njen i time sto su ti govori takoder imali netipican razvoj prozodije,
barem neki, tj. imali su progresivnu metataksu starog recesivnog na
glaska (prasl. cirkumfleksa) na ultimu, a zatim ponovno regresivni
pomak, vjerojatno zajedno s generalnom dezoksitonezom. Takoder je
i razvoj pojedinih vokala, posebno onih e- i o-tipa, bio ovisan 0 pro
zodiji, tj. 0 kvantiteti i naglasenosti, 0 polozaju u odnosu na naglasak
(dugo - kratko, naglaSeno - nenaglaAeno, zanaglasno - prednagIa
sno). Broj jedinica u dugom (ujedno naglasenom) slogu broji do de- .
vet, a poznati su monoftonski i diftonski vokalizmi.

-+

e=,

-+

a, a

-+

.'f.

nenag~aseni

i, u, if

nenaglaseni

-+

-+

\l:

e= f ....

I}

e= "i
a,a

-+

.... u,J
.... 0

....
....

- naglaAeni

i, i
i

-+
-+

if -+

="a, a .....

Q
I}

....

....
....

u, P,J
0, P
0,

0, U

....

0,

a
a

Naglaseni slog

i,i

a"" a

it

-+

.....

.... a,a

-+

Ii!

ie
e

uo

I}

....
....

....

1}

....

o=u

-+

....

28. (.... 5) Q ::

Kratki slog

U,

....

XI. 28-30 Medimurje

i =if
e=a

-+

Nenaglaseni slog

p
0,

U Medimurju, susjednom Prekomurju u Madarskoj (takoder i u

dva gradiscanska kajkavska govora - Umoku i VedeSinu), u gornjo
sutlanskim govorima te u nekim govorima na varddinskom podru
cju, osim specificnosti s obzirom na sudbinu poluglasa i / (u svim
polozajima, odnosno na cijelom podrutau ne dolazi do jednacenja s
jatom, odnosno s p), specifican je i kasniji razvoj. Ti govori imaju
poseban prozodijski razvoj jer je u njima doslo do ukidanja svih pro
zodijskih opreka, osim mjesta naglaska (siline), a kvantitativne opre
ke (dug - kratak vokal) prefonologizirale su se i presle u kvalita
tivne opreke, tj. u opreke po boji vokala. Na primjer, I~I je obicno
f, a I~:I je dalo e, zatim Ia/>a, la:/>1} itd. Na taj su nacin dobiveni
vokalizmi od 10, 11 i 12 jedinica u nagIaAenom slogu, a u nenagla
Senom slogu vokalizmi od sarno 5 do 4 vokala Realizacije tihjedinica
variraju u razlicitim govorima, a obicno su centralnije nego u na
glasenom slogu, npr. u Medimurju: i=~ - realizacija [i, j, I, f1:), f=a
- realizacija fe, f), a - realizacija [a), o=u
realizacija [0, 9, It,
ui. Za prednji visoki difuzni vokal redovan je izgovor I.

X. 27 (....6) Turni
Dugi slog

a .... a,r

77

1= 0

istocno Medimurje

a)

~ > ~, ~ > Ie; 0 > Q, 0 > uo

b)

~ > Ie,

29. (.... 5) Q ::

6 >
0 ;ot:

\l:; 0 > uo,

!=

I)

> Q

zapadno Medimurje

30. krajnje zapadno Medimurje

Q= 0 ;ot: 1 = u, a = ~ e

= \'I)

78

VokaIizam

Kajkavsko n!ujecje

XII. 31 Plemenscina (Pregrada)

Naglaseni slog

p, I
p,!

-+.

ii,

-+

~i

QU

(e=fJ~

-+

ie

uo

fl,
6

(e=a~

-+

(e=p)~

-+

-+

9
a

(e=~>N

e
.'il

u
a

0,/, p, u

a,o

Nenaglaseni slog
-+

d,e,e,o

-+

11. Od ~udbine ostalih vokala, fonetske iIi fonoloske, za kajkavstinu je

posebno karakteiisticna sudbina kontinuante etimoloskoga o. Taj se
vokal, kao i ii, mogao(akusticki) povisiti, prijeci u prednji niz vokala,
izgovarao se centralnije (0/6, ii/it), dok je i postajalo takoder cen
tralnije, ali nize.
.
Sa i se to dogadalo na periferiji. U Medimurju se u nenaglase
nom slogu izjednacilo sa ~ e). U krajnjim zapadnozagorskim go
vorima u kratkom slogt! dalo je ~, npr. m?s, d?m, prema sin, vbila
(Kumrovec). U dugom slogu moglo je prijeCi u dvoglas, npr. ~i u Ple
mensCini (kod Pregrade), u Bednji.
Povisenje u > ii danas nalazimo na' cetiri podrucja: u Podravini
(od Drnja do Podravskoga Klostra), u nekim gornjosutlanskim go
vorima, dijelu Turopolja i Bednji. Ta je pojava prije mogla biti pro
sirenija (u Gorskom kotaru i Medimurju, v. naprijed). U Podravini,
gdje vrijednost moze biti u (npr. Gola) i it (Durdevac), nema sada
nikakve uvjetovanosti. U sustavu je sarno jedan 0 (koji je u nagla
senom slogu obicno zatvoren - 9). Pomak u > ii vjerojatno je stariji,
iz vremena kada su u sustavu postojala dva 0, koji su se neutrali
zirali u jedno. (Tu je kontinuanta p=/ mogla biti otvorenija od etimo
loskoga 0.) U Turopolju, gdje je povisenjem u dobiven visoki sred
nji vokal sa smanjenom labijalizacijom, promjena je uvjetovana: po
visenje izostaje ako slijedi straznji vokal, npr. iyl, vysnica, ali cula,
buktJa, juva.
U Kumrovcu je danas ii. sarno u dugom slogu, a u kratkom je
pomak isao dalje, pa je dobiveno 0, npr. jilnce, vuho, hraska, vas
(naknadno kracenje),.prema kr8h, pZ8k, l8k. Najvise je promjena do
zivjelo etimolosko 0, odnosno ono 0 u koje se stopiloetimolosko 0
ako je doslo do neutralizacije s drugim vokalom o. Fonetske su dvije
promjene: povisenje (pomak izgovora unaprijed) - 0/6 i snizenje (za
tvoreniji izgovor) - 9. Zatvoreniji se izgovor susrece na vise podruCja,
npr. u Po<Jravini i na Bilogori, sarno u naglasenom slogu, kratkom
i dugom. Cest je takav izgovor u susjedstvu s nazalom, npr. u nas
tavcima -9m, -m9, u zamjenickom morfemu 9n(a...), pa u 9nda itd.
Negdje u tom polozajudolazi i do fonoloske promjene, izjednacenja
s u, npr. vidimu (zapadno Turopolje). Pomak..-prema naprijed nala-

79

zimo u centralnim juznim govorima (Turopolje, kut Sava-Kupa) i

u Gorskom kotaru. U Turopolju se javlja 0/6 pod istim uvjetima kao
i iily od u, ij. ako ne slijedi stra.znji vokal. tJ Pokuplju (Letovanic)
uvjeti su drukCiji: pomak sprecava prethodni nislti konsonant (velar
iIi labijaI, izgovor varira, posebno je ovisan 0 kvantiteti), npr. vohv,
sol, lonec, jelo, ir,:lezo, ali vosk, gliboka, oko, gospa4 U selu Kalniku
(na Kalniku) pomak takoder ovisi 0 iducem slogu, npr. n'6ti 'nokti',
ali n'U9ta/n'9ta.
Navedeni vokali sudjeluju i u neutralizacijarna, obicno s bliskim
vokalima. Redovno je to onda kada se smanjuje broj vokalskih jedi
nica u nekom polozaju u rijeci, posebno u nenaglasenom slogu. I tu
je najvise promjena dozivio o.
Vokal i neutralizira se s ~, od jata (u Medimurju i Pljesivickom
prigorju}, odnosno od jata i poluglasa (vara.zdinsko podrucje, gornjo
sutlanski govori), aCini se da je tako i u nekim govorima u Gorskom
kotaru, i to u sustavima koji u nenaglasenom polozaju imaju sarno
4 jedinice. Replika moze biti i (Tuhovec kod Varazdina, Pljesivicko
prigorje}, j, I, y, ~ (Medimurje). Obicno je izgovor centralniji od ~
u naglasenom polozaju. (U Gorskom kotaru dolazi do y i u kratkom
naglasenom slogu.) Obicno je karakteristicno za vokale da se u ne
naglasenom polozaju izgovaraju centralnije, a posebno u govorima
koji imaju sarno cetiri nenaglasena vokala.
U jugozapadnim perifernim govorima PIjesivickoga prigorja
kratko 0 izjednacuje se s ~ (od jata), a zatim se to ~ u nenaglasenom
polozaju izjednacuje s i, npr. st~l, d'~sal, r~sa, z'~rja, stil'ica, svtiga,
kao i jat: slipiC, sidiju. Izgovor varira, iza naglaska obicno je ~. Izje
dnacenje izostaje ako prethodi akusticki tarnan nizak suglasnik
labijal ili velar, npr. leti ali oku. Uvjeti mogu biti i kompliciraniji,
npr. u Prodindolu dolazi do izjednacenja ako je u iducem slogu visoki
vokal, a ako je nislti vokal onda ispred ne smije biti niski suglasnik,
ni labijal ni velarnik, npr. eri, ireja, kiriti, kipriva, kesti, ali kOtal,
oblak, ormar, lokot.
U Bednji je 0 generalno preslo u r,:, a u dugom je slogu ilr,:, sto
odgovara diftongu uo u drugim govorima (npr. buok, boga) , ali je to
tarno u sklopu generalnog pomaka vokalizma, pa s tom novom vri
jednosCu stari 0, cini se, ostaje "nepromijenjen", tj. Cuva svoju po
sebnost, ne jednaci se s drugim vokalima (~ < e, ostaje e, a r,: je
preslo u a), osim sto se s njim izjednaCio vokal u sekvenciji r,:r, u
.
koju je preSae-slogotvorni [ s epentetskim r,:.
Specifican srednji put izmedu turopoljsko-pokupskoga i pljesivic
koga poorucja naIazimo u sjevernim centralnim govorima, gdje je do
slo do prijelaza 0 u ~ (prije od jata i poluglasa), i to u nekim nena
glasenim nastavcima i nekim funkcionalnim leksemima (Gregurovec,
Lobor, Zacretje, Stubica, HrasCina, Zelina, Lupoglav, Trebarjevo itd.}.
Obicno je do toga prijelaza doslo u odredenim morfoloskim katego
rijama, ali u svim govorima nisu obuhvaceni svi slucajevi. Najvise
govora ima taj prijelaz u NA jd. n. imenskih rijeCi, npr. mal~ sr,:l~
4

Citira se prema biljezenju u literaturi.

80

Vokalizam

Kajkavsko natjeCje

v~Sflf. Dalje, do toga je prijelaza negdje doslo u GD jd. m./n. pri

djevsko-zamjeniCke deklinJ3.cije, npr. dobrfga, -f}mu, u I jd. i D mn.
imeni~ke m./n. deklinacije;' npr. kaputfm. Rjedi je prijelaz u priloga
i zamjeniea u naglasenom slogu, npr. gfrf, dflf, kiegft ko got,
gdje je produIjeno i diftongirano,Gregurovec). Prijelaz se'susrec5e
i u nekih glagola, npr. hfdi 'hodi'.
Kako se prijelaz 0 >f susrec5e obieno u gramati~kih morfema, a
i prilozi i glagoli gdje se javlja takoder su bliski tim morfemima, mo
glo bi se pomisliti i na njegovu morfolosku uvjetovanost. Medutim,
u nekim je govorima evidentna fonoloska uvjetovanost, upravo sin
tagmatska, tako u Zelini ne dolazi do prijelaza iza niskih vokala (la:'
bijala i velara), npr. gniezdf, toplf, gfdf}, ali klopko, drievo, d~go,
naprvo. Jedan od razloga prijelaza odnosno jednacenja o>!? mogao
bi biti eestotni, tj. mala cestota vokala f. Drugo, uvjetovanost pri--
jelaza, njegovo izostajanje uz niske vokale, govori 0 teznji prema sin
tagmatskoj asimilaciji. Tu sklonost uoeavamo i u palataIiziranju su
glasnika ispred prednjih (akusticki visokih) vokala, sto se u prvom
redu odnosi na l, Ijede na n i d. Jaea iIi manja palataIiziranost l
(l' ili lJ zahvac5a veliko podruCje kajkavStine. U Kalniku palatalizacija
izostaje ispred f od 0, npr. dalf f. pte., ali dal!? n. pte. od dati, l!?ff
'ljeto', ali s~l(). To znaCi da je palata1izaeija stara, svakako starija
od prijelaza 0 >!?
Prijelaz etimoloskoga 0 u f e=a) znaCi da su oni bili parnjaci
u vokalskom sustavu po otvorenosti. Kako se 0 od p=/ ne izjednaeuje
s (), znaCi da on nije bio u paru s njim. To odgovara ~injenici da je
u nekim govorima, a to se pretpostavIja i za Citav kajkavski sjever,
kontinuanta p=/ otvorenija od kontinuante etimoloskogao. To se'
moze pretpostaviti i za bednjanski razvoj, bez obzira na to sto se
tamo kasnije kontinuanta p=/ zatvorila do u. Refleks etimoloskoga
o jednostavno je "izbaeen" iz strainjega niza, a kako se nije jednacio
s () (barem prema literaturi), mogao je postati samo otvoreniji (~).
Osim toga, i a se dijelom, ispred nazala, zatvara do u.
Osim prijelaza, odnosno jednacenja 0 sa u i !? (u daljem razvoju
negdje rezultat takoder i) u kajkavstini postoji i "akanje", tj. prijelaz
o>a. Mogu se razlikovati dva slucaja. Na zapadnoj periferiji, u nekim
gornjosutlanskim govorima (npr. u Pregradi), gdje nenagla.seni vo
kalizam ima sarno cetiri jediniee, a ~ini se da je tako i u nekim go
ranskim govorima (Ravna Gora, Gerovo), "akanje" je najra.sirenije.
- - - U MedimuIju i nekim drugim govorima u tom se polozaju 0 jednaCilo
s u. U navedenim zagorskim i goranskim govorima u jednim se prim
jerima 0 jednaCi takoder s u ("ukanje"), au drugima sa. U Pregradi
nalazimo - a: sab'ota, karin, kak'uot. ar'al, krampam, v'olam, p'uotak,
(mi) sma, te u:j'agJtda, bl'atJt D jd., muzani 'mozdani', m'~sJt, Jtt'ftva.
Otvorena ultima ima jednaeenje s u. U kratkom naglasenom slogu
doslo je do prijelaza u glagola hadi 'hodi', sto odgovara u drugim go
vorima prijelazu u !? (h(}di). U Gerovu takoder vrijedi isto pravilo za
otvorenu ultimu, npr. damavina, zillast, ali selJt. Primjeri kao aknJt,
miZa 'noZa', kilkus, kilstyh mogu se protumaciti kasnijim pomica
njem naglaska (kilkus < kakus).
---

je

81

Drugi je slu~aj prijelaz 0 u a u velikom broju govora u nekim

npr. naseca tgravidna', pand!?lfk.
U nekoliko sela na Bilogori izolirani su primjeri kft:nce 'konj~e',
ma:st/11U}:st, na:s/nfd 'noz', uz pand~:l!?k i nase:ca.
rije~ima,

12. U distribueiji je vaina tendeneija uklanjanja nekih vokala iz iniei

jalnoga poloZaja. Osim Cinjenice da vokal !? e=a) nije nikada mogao
stajati u tom polozaju, opea je kajkavska pojava da inicijalno u te
kontinuanta pi/ dobivaju protezu V-. Ta proteza izostaje u nekim
isto~nim i juznim govorima. Takoder je opea kajkavska pojava pro
teza h- ispred slogotvornoga [, do koje je doslo prije nego je ono u
nekim govorima uklonjeno iz sustava predmetanjem ~ ispred, npr.
hrs, hrii - hfrs, h~rzi 'Roggen'.
Manju rasprostranjenost ima proteza, upravo prejotaeija inid
jalnog etimoloskoga o. Najrjedi su govori s apsolutnom prejotacijom,
npr. u juznoj Moslavini. NajveCi dio govora ima prejotaeiju u kori
jenu, a prefiks je 0- nema, npr. jogefi, jotec, ali opal, okrenul. Pre
jotaeije 0 nema npr. u Medimurju. Pojedinaene primjere prejotacije
susreeemo ispred a (Jana) i !? (Jfua).

82

Kajkavsko narjeqe

PREGLED RAZVOJA VOKALlZAMA

VII.

A. Ishodisni opcehrvatski vokalizam

(=ishodisni srpski = ishodisni sIovenski)

9
9

II.

9
9

IX. 26. (+-4)

3.u >u

= f)

Slavonija
Pljesivica
Pljesivica

jug
sjever
zapad

Bednja

Dugi slog

....
....
....

e=a
0

....

l'

4./ = p > 9
5./ = P > f}
6./ > u ~ 0 < P
7./ > 0 ~ aw < p
8. +- 4
9. +- 5

III. = II. bez l'

[ > ~r

23. (if = a ~ = ~ e
24. e = e ~ a < a
25. e > i

u
0

zapadno Medimurje
ozaljsko podrucje

r
1. P > 9 ~ f} < 0
2.p >~<o

u
~

a
a

21. e = e:: f
22. e = i

B. Kajkavski vokalizam

I.

VIII.

83

Vokalizam

jug
sjever
sjeverozapad
Hum/Sutla

neki govori najugu

neki govori na qjeveru

IV.

u/ou
au
ao
a

U/eli

i/ei
ie
lie

(+-u)

~r

+
+

=/

<E

a (+ nazal)
a

<E

Rod alofona (j) monoitongje pod akutom.

Kratki slog
- naglaseni

....
....

e=a

....

[,0

li
e

+
+

<E

p =/

(e=f

- nenaglaseni
li
e .... e
a

~, 0 .... ~

X. 27 (+-6) Turni
~

a >~ e)

9
9

10.

+-

neki govori najugu

neki govori na sjeveru

11. +- 5

Dugi slog
i
e

e
e

V.
~
~

u-

VI.
~

12.p =/
13.p =J
14./ = U

=U
~ 0

=p

istocno MedimUlje
Slavonija
zapadno Medimurje

Bilogora
15. i! = a > ~, p = / = U
Podravina
16. if a >~, p = J = 0
Pokuplje
17. a = a, p = j-= u
Bilogora
18. a > ale (pak{!l)
Pljesivica
19. a > ela (pekal)
zapadno Medimurje
20. a = e
e = f)

f, e
a,a

....
....
....
....
....

<E

<E

<E

0,

p,
P
P

u,/
o

Kratkislog
naglaseni
u,e,i
i!

e =f,e
a, a

nenaglaSeni
i, u, e
e=f
a,a

....
....
....
....
....
....
....

<E

U,

9
9

<E

O,

<E

O,

<E

o,u

<E

O,

Y
~

J
(JoE-a,

a
a

a<E-a

ij

84

85

Vokalizam

Kajkavsko narjeCje

XI, 28-30 Medimurje

N aglaseni slog

i,I .....

a,1i

<I-

Ii!
~

.....

ie
e

.....

uo

<I-

y.
a

<I

<I-

=!

<I-

N enaglaseni slog

i=e

..... i

e=iJ

..... e

28,

5)

(<I-

istoeno Medimurje

5)

0 ~

! =u

I
j

b)
(<I-

= u

1>~,I>ie;6>9,{}>uO
I > ie,
> ~; i) > uo, {} > 9

a)

29.

'.?'

zapadno Medimurje

- - - 30. krajnje zapadno Medimurje

Q = 0 ~! = u, a = ~ e =~)

XII. 31 PlemensCina (Pregrada)

I=

.iJ;.-'

~,

NaglaSeni slog

.....

i
(e=~~

.....
.....

li!i
ie

(1=5?

.....

Ii!

<l

QU

<I-

a, p,1

uo

<I-

{}

<l-

i)

Ii, ij,

';:

e1i

-=

..... e
9 <I- a
~
:
..... ~
<l(={i
a
ii
(e=,~

. -....
'iI";I"ic
~..

Nenaglaseni slog
i .....
a,e,e,o ..... e

fc; 8= gi:..:a'..e
.
u
a

<I-

o,J,P,u

<I-

a,

Ill.

-a"" 111M
C$
f ...
t
":..
=o-~..e

~.~:e;~

t t

fl

-~:e.:~~
::> ...... ,...:

~,i'!-:!!. ~ ~

~!
{.Q
-..:

-:03
~o:

f ;;

l!2'";'

-'i" ..as

::i!t

--

t'" 0
l!'liI.t!:

g.!i.:e ::i!

~~~~

il!~~i:!i

..t-l-l-l-l !~i~~
=
~ te".e-~..!!
II>

!.mO<l++ :.It,.. ......

i
!j~:c
='i
1
.; 8
..:11.

.....

.. I:

V. Zei!evic, FOTWwske neutraltzaCLj'e

II

5. KONSONANTlZAM
Konsonantizmi svih kajkavskih govora mogu se izvesti iz jed
noga ishodisnoga, osnovnoga kajkavskog konsonantizma, odnosno
mogu se svesti na jedan zajednicki konsonanbzam, koji ima ove je
dinice:
- sonanti

- opstruenti

p
t
c
t'
c
k

I
j

m
n

b f

s z
d'
s z
g x

Taj se sustav razlikuje od ishodisnoga hrvatskoga sustava u FO

po tome sto se pretpostavlja postojanje dvousnenog sonanta w (1j),
a ne labiodentalnog sonanta v.
S obzirom na tu osobinu, treba po6i od starijega stanja, kada
u hrvatskom jeziku w jos nije preslo u v. To kajkavski vokalizam
na prvi pogled povezuje sa slovenskim ishodisnim sustavom uFO,
ali postoji bitna razlika, i to vremenska. Drugo po eemu se ovdje su
ponirani konsonantizam u sonantskoj podskupini razlikuje od isho
disnoga hrvatskoga i slovenskog sustava jest izostanak r'. Naime, u
kajkavstini taj je sonant svuda otvrdnuo, u jednim polozajima, iii se
rastavio na slijed rj, u polozaju ispred vokala (koji su obieno e i a).
Medutim, moze se postaviti pitanje je Ii, s obzirom na relativnu kro
nologiju, moguc sustav u kojem postoji w, na jednoj stram, a nema
vise rt, na drugoj strani. U kajkavstini takav ramoj palatalnog r' nije
dosljedno proveden kao u slovenskom jeziku. Prema morje, zoIja, or
jem imamo r u imenica s nastavkom -ar (kao ribar), G jd. -am (ri
bam). To se moze tumaCiti otvrdnucem r, koje u N jd. nije pred vo
kalom i njegovu generalizaciju u drugim padezima. No to se takoder
uklapa i u arealni raspored, gdje na jednom kraju pojava zahvaca
sve primjere, a na drugom samo neke.

1. Sto se tiee opstruenata, treba poCi od toga da je f hilo u sustavu,

sto se moze zakIjuciti prema daljem razvoju vokalizma, upravo pre
rna sudbini w. U velikoj vecini govora w je preslo u v, kao i na osta
10m hrvatskom podruCju, osim u nekim govorima susjednima sloven
skom jeziku, npr.u-d:ijelu Pljesivickog prigorja. U govorima u kojima

88

Kajkavsko naIjeCje

Konsonantizam

je rezultat procesa v, razvoj je otiSao dalje nego u drugim hrvatskim

narjeCjima. U dijelu distribucije - ispred opstruenta i u final nom po
lozaju rijeCi - v se poceo ponasati kao opstruent, tj. postaje zvucni
parnjak bezvucnome f, pa dolazi do jednacenja po zvucnosti, npr. krf
- krvi (kao mlat - mlada), fkral - vlovil. U polozaju iza opstruenta
ponaSa se i dalje kao sonant, npr. sva:k, tvoj, tj. prethodni se op
struent ne jednaCi po zvuenosti.
Ako se apstrahira 'razvoj r' i w, 0 kojem je bilo rijeCi, prva je
promjena u sustavu prijelaz palatal nih dental a t', d' medu palatalne
afrikate, odnosno u afrikatu i poluvokal j.
2. Sto se tice sudbine t', treba odgovoriti na pitanje je Ii taj palatali
zirani dental preSao izravno u c (c'), tj. je Ii se izjednacio sa starim
(5, iii treba pretpostaviti medufazu t' > C > 15, kao sto to cini Junkovic
(1972), a prije i ja (l988);-Na:-jugozapadu kajkavskoga podruCja ra
zlikuje se i danas 6 j C, a u nekim slavonskim scakavskim, staro
stokavskim govorima sarno je jedna palatalna afrikata Ako pret
postavimo razvoj t > C, jugozapad cuva starije stanje, a u veeem di
jelu kajkavskoga narjecja te dalje na istoku, u Slavoniji, dolazi ka
snije do jednaeenja (c= c) > c. Ako pak u veCini kajkavskoga narjecja,
i opcenito u zapadnoj Slavoniji, pretpostavimo izravan prijelaz i jed
nacenje tt > c, onda je u ranom razvoju kajkavStine postojala rana
izoglosa t' > 6 = c - t' ::::: c.
S obzirom na taj razvoj, treba istaCi da je prasl. c vjerojatno fo
netski bilo c (e), tj. nije trebalo biti "tvrdo", stridentno, jer opreka
po stridentnosti nije postojala: nestridentnost parnjaka palatalne be
zvucne afrikate nije bilo. Prasl. c fonetski je moglo biti kao i da
nasnje rusko te slovensko c,koji su fonetski c, Naravno u pojednim .
. dijelovima (dijalektima) kasnoga praslavenskoga ta je vrijedednost
mogla biti i razlicita. U (novo)stokavskom, gdje t' (i d') postaje 6 (I
j), staro c moglo je biti i ranije fonetski stridentno, tj. i fonetski c,
mje, pak starije (fonetski) nestridentno c (fonetski C) postalo stri
dentno c prl pojavi nove palatalne bezvucne afrikate (novih palatal
nih bezvucnih afrikata), tako da bi bilo dovoljno razlikovno od no
yoga c.
Razvoj d' (po kojemu se inace dijele Cak i skupine slavenskih je
zika) u kajkavskom je narjeCju, a takoder i u sjeverozapadnoj sto
kavStini (sCakavStini), bio dvojak. Na istoku taj razvoj ide zajedno
s razvojem f, tj. d' prelazi u palatalnu afrikatu, i to iIi meko j ili
3'. Na zapadu mu je sudbina ista kao u vecem dijelu eakavskoga nar
jecja i u slovenskom jeziku, lj. izjednaeuje se s j W, odnosno prelazi
u njega. Junkovicevo misljenje da je u ranijem razvoju d' > j na
sjeveru, a d' > j na jugu, pa da se to poklapa s razvojem p (:> iii 9
;i: 0), nije prihvatIjivo. Takve promjene u rasporedu izoglosa (pogo
tovo u kratko vrijeme) nisu moguee. Zapisi ne mogu uvijek sigurno
svjedoCiti 0 stanju u zivu govoru nekoga mjesta iii kraja. Isto tako,
izofone, i vokalske i konsonantske obicno se ne poklapaju na kaj
kavskom podruCju, a ne teku cak ni paralelno.
o apsolutnoj kronologiji bilo je dosta govora u literaturi; misIje
----nj!rse razilaze za pola milenija, tj. neki su istrazivaCi mislili, npr.

c.

89

Belie, da je do razliCitog razvoja t', d' doslo prije pretpostavljenog do

laska Juznih Slavena na Balkan, znaei prije VI. st., dok su drugi
mislili da je to moglo biti tek u IX. st. S obzirom na tijek izoglose
te na odnos s drugim ranim izoglosama koje sijeku juznoslavensko
podruCje u smjeru sjever-jug, a takoder i s obzirom na cinjenicu da
i danas na Balkanu imamo t' i d', pokazao sam da je razlicit razvoj
otpoeeo na Balkanu, i to u periodu od VII. do IX. st. (Loncanc 1989).
3. S razvojem d' i t' povezan je razvoj skupova st.' stj ::::: skj) i zd'
zdj ::::: zgj). Ti su skupovi veomavazni u oblikovanju juznosla
venske skupine. Medutim, u kajkavstini su oni bitni i za inventar
suglasnika. Na zapadu, osim moZda na jugozapadu, te u dijelu slo
venskoga jezika, upravo na njegovu sjeveroistoku (u perifernim go
vorima panonske baze koji granice s hrvatskim. govorima), razvoj d'
nije isti kada je ono samostalno i kada je u skupu zd'. Samostalno
d' preSlo je u j, a skup zd' razvija se pareleno sa skupom st': st' >
se, zd' > i3'. Prema tomu, i u zapadriom dijelu kajkavskoga podruCja
u sustav ulazi zvucni parnjak palatalne afrikate, sam,o sto mu je po
lozaj speclfican.
Ramovs je pretpostavljao, a to prihvaea i Rigler, da je tako bilo
na cijelom slovenskom poel'Ucju, a ne sarno u prekomurskom dija
lektu i drugdje u panonskim slovenskim govorima, gdje postoji i3',
tj. skup zd' dao je najprije i3' kao ~to je i st' dalo Be, Ii kasnije je Z3
pres]o u Zj (kasnije u nekim poIozajima i u Z). Na dijelu sjeveroza
padnoga slovenskog jezienoga podrucja, uz podrucje gdje je i danas
i3', mozda je i takav razvoj moguc. Medutim, uz cakavsko podrucje,
gdje je d' u skupu imalo siguxno istu sudbinu kao i kada je bilo sa
mostalno, tj. zd' > ij (preSao je uj), sigurno je tako i na smoednom
slovenskom podruCju.
.
.

4.

Na jugozapadu kajkavskoga podruCja na mjestu skupova st' i zd' da

nas su Biz, Kako su paralelnim razvojem dobivene nove jedinice
u suglasnickom sustavu, pretpostavljam da je i tu otpocetka razvoj
skupova st' i zd' bio paralelan. Moze se uzeti da su ti skupovi vrlo
ranD presli u st' i zd' pa onda u Be i zj. Medutim, moguee je, a mozda
i vjerojatnije, da su st' i zd' tu (na JZ) presli u Be i zj kada i t' u
c, a d' u j. (Obieno se za sliean razvoj izvodi kako st', zd' najprije
prelaze u se i zj, a onda jednaeenjem po mjestu izgovora u B6 i zj.)
. Medutim, fonetski je takav razvoj manje vjerojatan.Pretpostavljam
da s i z u tim skupovima prelaze s u Ii i Z odmah cim se nadu ispred
c i j, tj. u istom trenutku kada se pojave palatalne afrikate.
Razvoj z od zj, paralelno sa S od s6 pretpostavlja i Popovic
(1960), dok je Belic pretpostavljao da je z nastao od Zj: "Mjesto s6
(eabvskog se) ovaj govor ima sarno -s- umek~ano, koje jasno poka
zqje, da je tri bilo, nekad -se-, pa se drugi dio reducirao, isto onako,
ako gto mjesto ij imamo u Iijemu -z- umeksano." (Belie 1929:226).
Kako je u jednim govorima, istocnima i sjeveroistoenima, (ne sje
vernima, kako navodi Junkovic 1972) d' > 3', a na jugoistocnom po
drucju d' > j, oni su imali razlieite konsonantske sustave: ujednima
se zvuena palatalna afrikata ostvaruje samou skupu i3', au drugome
izvan toga skupa. U prijelaznim gov,Qrima, koji se nalaze izmedu ta

90

Kajkavsko narjeCje

dva podruCja, u jednim je kategorijama d' > $ a u dnigima d' > j,

npr. u govorima na varaZdinskom podrucju. Medutim, u tim govo
rima to nije treca vrsta konsonantskog sustava, nego isti sustav kao
i u onih govora u kojma je d' > $, samo je distribucija toga nesto
drukcija, tj. $ je u njima manje cestotan. Junkovic kaze: "U sustavu
u kojem g dolazi sarno u skupu ig, ... nema opreke i - g jer se ti
fonemi nikada nisu ostvarili u istom polozaju. Zato se ig paradigmat
ski suprotstavlja kao cjelina jedinici i, tj, ig nema znacajke dvocla
nog skupa, nega slozenog fonema, konsonantskog diftonga. (... ) U od
nosu na druge razlikovne jedinice, g je samostalan: usp. skupove zg,
zl, zm, ir, Zu, i sI., u kojima su g, 1, m ... sintagmatski i mogu biti
clanovi fonoloske paradigme. Drugim rijecima, u sustavu II kao cje
lini 19 djeluje kao dvoclani skup u kojem g ima vrijednost fonema,
a u vezi zg * i kao jedinstveni, nerasclanjivi fonem u kojem ima vri
_ _ jednost fonodijakritickog obiljezja." (Junkovic 1972:80)
U nekim govorima taj se nesklad uklanja, i to na dva suprotna
nacina u dvije vrste govora: (1) U jednim gavorima pod utjecajem
tudica, ;3' se ostvaruje i izvan skupa z;3', (2) u drugima i to (a) na
kompaktnom podrucju dije1a pljesivickoprigorskog govora, (b) u za
parinozagorskim govorima, ;3' otpada i ostaje sarno i iIi 1. Paralelno
s tim skupom otpada i i! u si! pa ostaje s iIi (npr. maiani - dvoriiia,
Radboj kod Krapine). U biti je rezultat u 2. skupini isti, iako nije
ista fiziCka, fonetska realizacija
i ii, i). Razvoj je takoder mogao
biti isti.
Prijelaz d' >j ne mora biti mladi od gubitka opreke po zvucnosti
na kraju rijeci, kao sto misli Junkovie (72, 211), i tu se slazem s
Riglerom, jer ima i danas kajkavskih govora s tom oprekom, kao 13to
postoje i oblicije;j, pave;3', sa zvucnim ;3' na kraju rijeci. Ti oblici, pak,
za koje oni nisu znali, govore protiv Ramovseve hipoteze (koju pri
hvaca i Rigler), tj. daje c ujei! i s1. postalo od *tj, a to opet inverzijom
od *jt (*jejt), vee je rijec 0 normalnoj, starijoj pojaVi, normal nom sta
rijem obliku imperativa (jed'). 0 tom imperativu svjedoci i vii! (od
*vi;3', na Bilogori, gdje je - c zbog nepostojanja zvucnih suglasnika
na kraju rijeei). Junkovic je opovrgao nastanak c od tj primjerima
kao lajt, gdje ostaje jt, cemu se mogu dodati i infinitivi do:jt(i}, uz
prezent dajdem, gdje se euva skup jt.

6. Prijelaz v > x(k) i x(k) > v(j)

Za (novo)Stokavske govore tipicno je uklanjanje velarnog bezvuc
nog spiranta x(h) iz sustava i njegova zarnjena, radi uklanjanja zi
jeva, sa v, odnosno umetanje v na mjestu etimoloskoga x. Za kaj
kavstinu se, suprotno tome, kao jedna od njezinih karakteristika na
vodi euvanjex u nacelu (Ivic), kao i pojava sekundarnoga, protet
skoga x ispred r. Iz literature je pak poznato da je u istocnim kaj
kavskim govorima doslo takoder do nestanka x iz sustava. Manje je
poznatoda se u kajkavstini dogadala i suprotna zamjena, tj. v > x.
Na to se osvrnuo Junkovic (1972), ali samo na jednu ogranicenu za
mjenu, i to sarno naprijelaz prijedloga i prefiksa v{-), od vx(-)llvb u
x. Medutim, u nekim govorima, npr. u Goli u Podravini, u x prelazi
i intervokalni v, npr. saxa < sova, krox(a) < krov(a). Prema tome,

Konsonantizam

91

imamo ovdje zanimljivu pojavu da u istom mujecju u jednim govo

rima prelazi x u u (i uj), au drugima u u x, dok je. za cijelo podrucje
karakteristicna pojava sekundarnoga protetskog x.
Junkovic kaze da u krapinskim govorima u x prelaze u i f u sku
povima tipa KK-, KKK- te i v u duljem liku toga prijedloga vu, npr.
h Krapinu, htopiti, hdovica, hu(t) (Junkovie 72, 103). U tim sIu
cajevima treba poci od toga da je ux presao prijedlog v, koji zapravo
nema lik, morfonolosku varijantu f, bez obzira na to 13to se on, barem
danas, ispred bezvucnih suglasnika automatski realizira kao bezvuc
no f, kao 13to se i prijedlog z realizira automatski kao s u istom po
lozaju (i kao fls u odredenom polozaju, tj. ispred prednjonepcanih
glasova). Medutim, to mozda ne bi pojasnilo prijelaz i prefiksa u- u
x- ispred bezvucnih, npr. xtapiti, koja rijec obicno glasi {topiti. Sma
tram da se ne moze govoriti 0 prije1azu f > x, iako bi tada postojala
paralela sa suprotnimrazvojem, tj. x > f u mefki prema mexek. Vje
rojatnije je da je do nastanka x- ispred bezvucnih 13umnika doslo jo13
u doba kada v nije jos (dijelom) prestao biti sonantom i postao sumni
zvucni par 13umniku f To isto moze vrijediti za -x u krax, iako je
ovdje moguc i prijenos x iz ostalih padeza..
Prijelaz x > v(j) tumaci se fonetskim, artikulacijskim i akustic
. kim, ali i sustavnim razlozima. Fonetski su razlozi neizrazita, slaba
artikulacija i perceptivnost. Zato x otpada; redovito je tako na kraju
rijeci, a izmedu vokala umece se v u 13tokavskim govorima, odnosno
v i j u kajkavskim, da bi se izbjegao zijev, odnosno x prelazi u v(j).
U kajkavstini niski v dolazi uz niske vokale, a j uz visoke, odnosno
neniske, npr. gra, vr, buva; sneja, maeaja, -aj u L jd. a-deklinacije
(npr. kravaj). Mislim da ipak treba govoriti 0 prijelazu v/j, barem
u kajkav13tini, a ne 0 generalnom otpadanju, te onda 0 sekundarnom
umetanju v(j) da bi se izbjegao zijev. Tomu u prilog govori primjer
u kojemjej na kraju rijeCi i nema alternacije s nekrajnjim polozajem
iz drugih padeza iIi rijeCi, tj. -aj. Lik gn;:j, uz grf}:, moze se tumaciti
kosim padezima, kao grf}:ja. Junkovic tumaci prijelaz v > x sustav
nim, cestotnim razlozima, tj. malom cestotom x, 13to se moze prihva
titi.
7. U dijelu kajkavskoga narjecja popunjava se prazan pretinac u pod
sustavu afrikata:

.a

c
c

tj. uvodi se u sustav nepalatalna afrikata 3, zvucni parnjak bezvucne

nepalatalne afrikate c, ujedno i nepalatalni parnjak zvucne palatalne
afrikate j. Mrikata nastaje od z u slijedu zg, dakle u susjedstvu s
g. U pocetku je to vjerojatno samo alofon spiranta z utom polozaju,
npr. bri3gati, m03ga, kao i danas u nekim govorima, jer se javlja
samo u tom polozaju.Fonetski se javlja i u sandhiju na mjestu za
vr13noga c ispred zvucnoga sumnika, npr. stri3ga, iako u tom polozaju
moze biti medija, tj. zvucna napeta afrikata, a ne zvucno .nenapeto
3. Kasnijim pojavljivanjemi izvan slijeda 3g, npr. bri3noti, m03ek,
:5 pos!~ fonem integriran u sustav.

92

:KJiUkavsko narje<;ie

Konsonantizam

8. U daljem razvoju, svakako Dakon 16. st., dakle u 2. razdoblju kaj

kavstine, u njezinom veeem dijelu dolazi do uklanjanja palatala Ii i
I. To ce biti zbog njihove slabe funkcionalne optereeenosti iIi even
tualno u nekim rijetkim govorima zbog pojave novih I i Ii (lj, nj).
(V. t. 9.)
JOB kasnije i i, rjede n palataliziraju Be ispred prednjih vokala,
ali bez fonologizacije, te it iii I, n' iIi Ii ostaju saroo pozicijske vari
jante.

9. Skupovi
9.1. Sekundarni skupovi s j (Kbj)
Otpadanjem poIugIasa do XI. st. u sIijedu Kbj-, gdje je on bio
u slabom poIozaju a gdje je j pripadalo i drugom morfemu, upravo
sufiksu, dobiveni su na granici morfema sekundarru skupovi. Prije
otvrdnjavanja r' iIi njegova rastavIjanja na slijed rj (do XII. st.) den
tali su se razlikovali od palatala i od skupa dental+j, pa je postojao
ovakav odnos:

P (Junkovic 72, 82)

I.

93

izjednaCuje Be s prvim (r-). U morje i sl. dobiven je sHjed rj, koji se

izjednaeuje s novim skupom rj kao u korje (od kora), perje.
Osim naprijed. navedenih skupova, dobiveni su i novi skupovi pa
latal+j, upravo z, s, c, c, (gles), gdje nema adekvatnog odnosa kao
kod dentala. Karakteristika je tih skupova, kao i skupova sj, zj, da
prvotno ostaju nepromijenjeni1
Skupovi s t, d, koji ukljucuju i stj, zdj, ostaju nepromijenjeni.
Njima se pridruzuju i skupovi s labijalima. Kasnije u nekim pojedi
nacnim govorima, odnosno manjim izdvojenim podrucjima, dolazi do
njihove promjene, jotiranja odnosno zamjene. U nekim govorima (po
dravskima) u skupu L+j zamjenjuje sej s I, dok skupovi s dentalom
ostaju uglavnom nepromijenjeni. To ee biti analogija, prijenos prema
starijem liku Lj, npr. grmle prema umIa, zdravje prema snopje <
snopje. Negdje dolazi do promjemrt-skupa s dentalima t, d. To ce vje
rojatno biti rezultat utjecaja kontaktnih govora, veeinom (novo)Sto
kavskih, upravo import, znaCi ne fonoloska promjena u sustavu, nego
zamjena, ugledanje najezik adstrat, npr. premagrobje, snopje, saroo
tako u Reki, utvrduje se c~itje i cfJi?ice, li:stje i li:sce te samo cvrtje
"peeena jaja".
Skupovi lj, nj, za koje se veze i sudbina l, n, kako je naprijed
reeeno, do kraja 1. razvojnog razdoblja ostaju nepromijenjeni, a za
tim u najvecem dijelu kajkavstine dozivljavaju sudbinu tj. nestaju
iz SUStava zbog male funkcionalne optereeenosti.
Oni iz sustava nestaju ukidanjem opreke po palatalnosti. Obicno
je to depalatalizacija, prijelaz j > i, te manje, prijelaz Ii > n, npr.
lu:di, zemla, kniga. Kod Ii obicna su i dva druga procesa: (a) Naj
ceseeje rastavljanje na slijed nazala ij, dakle s osaroostaljenjem, fa-:
nologizacijom palatalnoga elementa, u obliku j, i to s anticipacijom
'
j, dakle u slijed jn2
U pocetnom se polozaju slijed jn negdje rastavlja umetanjem,
metatezom, sada stvarnoIIL, iduceg vokala, npr. Ii~ga > j~ga, ~mu
> ,Wmu *j~nmu).

r"

Dj
t-~

\./
tj

r -r'

\./
rj

d-i;
\./

st - s~

I- I
\./

n -

dj

Ij

\./

Z3

zd

\./

stj

zdj

\./
nj

s - B

\./
sj

z-

\./
zj

Kod labijala je postojao nesto drukciji odnos, tj. na jednoj je stra

ni bio labijal, na drugoj iabijal+I i na trecoj labijal+j:

L- LI

\./

Lj

U cije10m srednjo,iuZnoslavenskom dijasistemu ta se skupina mole ):Iodijeliti na tri

podskupine, l;j. II obzirom na karakteristike ta skupina mole imati tri razliCite sud
bine: a) osbQe nepromijeI\iena, kao i u klijkavstini - sj, Zj; b) otpada j - ij, & >
c, 3; c) s i z se palataIizir$; &, Z).

Katkad se za tu pojavu govori da je rijee 0 metatezi, medutim to ovdje nije sluCig.

Metateza bi pretpostavljala ruVPrije nj (n+j), a nema nikakvog dokaza da se 11. nl\i
prije rastavlja na slijed n+j, pa onda metatezom dajejn (j+n). Metateza bi tako(ler
mogla pretpostaviti da je n slivnik, afrikata, sliven od n+j, kao lito je to npr. c
(tj. ts}. Drup je stvar lito se, premda krivo. afrikate Conololiki interpretiraju kao
dvije jedinice, lito one u nekim jezicima jesu, a ne kao jedna. Dakle, Ii nije ni slive
nik, nego jedinstven gJas i Conem. On je istGvremeno i nazal i palatal, kao to je
i dental. Obiljeiija su mu simultana, ne sukcesivna, segmentna. Metateza je vjero
jatno HPullka etimologija", zasnovana na hrvatskoj knjiZevnoj grafiji za Ii, tJ. nj.
Eventualno bi se mogJo misliti da je rijee 0 metatezi u primjerima kao tr;jne, gllje
je prije zaista bio skup nj. Medutim, u takvim prill\.ierima, gdje je jn na mjestu
sekundatnoga skupa nj, nema metateze nj+jn, jer je nj najprije preSlo u Ii, tj. izjed
nallihLB. sa starijim Ii, kao i sekundarno lj u 1, l\iihov razvoj ide paralelno, a onda
se Ii rastavlja, pa je tr;jne kao i $vi;jn.a.

i to

p - pI b - bi v - vI

\/
\/
\/

pj

, bj

vj

Ovdje prema Iabijalu nema palatalnog Clana, nego slijed iabijal

+ (epentetsko) I.

9.2. S obzirom na vrstu suglasnika, njegovu artikUIaciju i akusticka obi

Ijeija razIikuje se nekoliko skupina, koje onda imaju i razlicitu sud
binu.
Prvu skupinu eini r. 0 r' je vee bilo govora; ono vrlo ranD nestaje
iz SUStaVa, izjednaCuje Be s r iIi s Tj: u ribara drugo r otvrdnjava i

94

Kajkavskonarjecje.

Konsonantizam

b) Drugi je nacin prijelaz palatalnoga nazala u nazalni palatal,

nazalnoj (j), a zatim negdje denazalizacijom i u obicnoj, npr. kon(a),
nr;ga, br;na (=Bednja) > koj(a), jeg(}, bfja > koj(a), jr;ga, ~a (Za
gOIje, Gorski kotar).
.
Sekundarni skupovi lj i nj, kao sto je vee spomenuto, veeinom
dozivljavaju dalje promjene, i to obicno prelaze uJ i n. U tom slucaju
moguca su dva odnosa sa starijim lin: (a) izjednaeuju se s njima,
i (b) rjede, razlikuju se od njih jer su stariji J i 71, prije toga dozivjeli
promjenu. Stoga su danas moguca tri stanja:
1. lj, nj :;t: 1 n jer:

a) lj, nj = lj, nj :;t:

J 71,

> aa) I, n,

ab) l, n/jn/j/j/
I, n< J 71,

b) lj, nj > 1 n :;t:

2. (lj, nj > J 71,) > l, n.

Kasnije lin mogu dozivjeti daiji razvoj.

10. Inovacije u distribuciji

10.1.

10.2.

95

Najznacajnijaje inovacija u distribuciji konsonanata ukidanje opreke

po zvucnosti na kraju rijeci, i to prijelaz zvucnih konsonanata u be
zvucne. Apsolutnu kronologiju nije moguce odrediti. Nije bio, narav
... no, istovremen u svim kajkavskim govorima, na svim kajkavskim po
drucjima. Vjerojatno se sirio od zapada na istok. U svlm govorima
11. Kajkavski konsonantizam nije dozivio tako velike i razlicite promje
taj proces nije zavrsen ni danas. Mogio bi se misliti da je u nekima
ne kao vokalizam i prozodija i u njemu nema tolike raznovrsnosti.
od njih koji su u kontaktu s novostokavstinom ta opreka na kraju
Ipak i za konsonantizam vrijedi da ga karakteriziraju promjene ta
rijeci revitalizirana, obnovljena; mozda u nekim govorima stvarno i
kvoga ranga koje su drugdje vazne za slavenske jezike u cjelini, pa
jest tako. Meautim, jma kajkavskih govora u kojima tosigurno nije
i za slavenske skupine jezika (npr. sudbina *d').
sekundarno, nego u njima ta opreka nije nikada ukinuta. Moguce
je da se euva u kontaktu s (novo)stokavskim govorima, tj. da je sva
kodnevni kontakt jednog i drugog govora sprijecio dll se ta opreka
ukine. Dokaz za to da opreka nije bila ukinuta jest j na kraju rijeci
u 2. I. jd. imperativa u primjerima j3.. POV;5, prema j?cte, povfjcte.
Da je opreka po zvucnosti u tom polozaju ukinuta i posHje obnov
Ijena, to se u tim primjerima ne bi moglo dogoditi jer u drugim obIi
cima u promjeni nema ;5, koje bi se izmjenjivalo s C, a tih oblika
nema niti u kontaktnom (stokllvskom) govoru.
U 16. st. bilQ.,ie...yec govora u kojima je opreka po zvucnosti na
kraju rijeci bila ukinuta, jer se to sporadicno, kao greska, ocitovalo
u pismu, npr. harag (=haraj, Vramec, Postila 52b), uz OOrach (=00
rae, Vramec,Kronika 41, 1275; Junkovie 1972, 83).
Karakteristicne su neke pojave upromjeni starih skupova.
a. Prijelaz x u u skupu xt-, sto je zahvatilo i neke slovenske
govore, npr. str;l "htio".
cuva na cjeIokupnom kajkavskom
b. U poeetku se skup
podrucju. Danas inia perifernih govora gdje se, samostalno iIi pod
utjecajem susjednih govora, e zamjenjuje sa c: crn, crlenec (Reka).
Meautim, u kajkavskom "punogJasju" ostaje c: cereisna. JavlfaJu se

dvostruki oblici: s cerfji i, noviji, s cr-. kao rezultat interferencije,

i1
npr. "eereip i c~i:p, pa cak is divergencijom u znacenju, npr. ceri:vo
Il
"crijevo" (uz starije drobo).
c. Razjednaeuju se dva zubna suglasnika u sIijedu tl, dl > kl,

gl, npr. tlaka, dl:to > kl'aka, kl'aiJiti, gl:tvo.

d. Teze je protumaciti prijelaz tm > km-, npr. kmica.

e. Skupovi sa x

a) Gubi se taj spirant u skupovima xr-, xl-, posebno u skupu

sxr-, npr. sra:nen, ra:niti, la:t hlad).

b) Dobiven je skup -xk- -gbk-, -kbk-), koji u nekim govorima

prelazi u f, kao i u nekim drugim polozajima, npr. lexko i lefko, mex

ko i mefko. Na kraju rijeci taj se skup rastavlja nepostojanim !? pa

se taj x osamostaljuje, npr. lexek, mexek.

~ ObiCna su pojednostavljivanja skupova s v.

a) U skupu vl na pocetku monemaiizakonsonanata.npr.la:s.

la:t, sl:ci, zabiljezeno vee u 16. st. (Junkovic 72, 82).
.

b) U bv, tvr, vstv, npr. oberh, trdi, kralestvo.

c) Na pocetku monema ispred s, zr, npr. si, se ,;svi, sve".

g. Ispada d u nekim govorima u skupovima dn, dn, npr. i?na

uz jna, ti?:ni uz tjfJ:dni.

h. Ispada g ispred d na pocetku monema, npr. di, de "gdje", da

< gda, dQ < gdo u nekim govorima.

6. MORFOLOGIJA
Razvoj kajkavske morfologije doveo je, kao i razvoj hrvatske
morfologije uopce, do pojednostavljivanja praslavenskoga stanja, i to
s obzirom i na postojanje morfoloskih kategorija, i na sredstva ko
jima se kategorije izraiavaJu. Kajkavsko naIjeCje, odnosno njegovu
glavninu, u morfologiji karakteriziraju ove osobine:
a) od inovaeija: gubitak dvojine, smanjenje broja tipova deklinaei
ja, gubitak vokativa, komparativni sufiks -<!!)s-, gubitak nesloZe
nih preteritalnih vremena, jedan futur s biti;
b) od Cuvanja starijih erta: supin, posebni oblici za DLI u mnozini.
1. Dvojina. U velikoj vecini kajkavskih govora danas nema dvojine kao

gramaticke kategorije. To je jedna od bitnih osobina po kojoj se kaj

kavstina odvaja od slovenskoga jezika, odnosno po kojoj se slovenski
jezik, cuvanjem duala, odvaja od hrvatskoga i drugih juznoslavenskih
jezika. Kao i u vecini hrvatskih i srpskih govora, u dijelu kajkavstine
razvila se posebna konstrukcija s brojevima 2, 3, 4 za NA, u kojoj
se pojavljuju posebni oblici imenskih rijeei, ukljucujuCi glagolski pri
djev radni. Primjer: dlJa!ltri/lcetiri stoia stoj~. U govorima u kojima
postoji ta konstrukcija imenski oblik u njoj m. r. jednakje G jd. (npr.
stoia, brata). Oblik s. r. ima nastavak -? (odnosno -e ... i s1. u rezul
tatu neutralizacije), npr. (2, 3, 4) i!!t!!, korit!!. To je oblik koji ne od
govara ni jednom drugom obliku s. r., kao sto ni oblik pridjeva za
m. r. (npr. 2, 3, 4 dobra stoia ... su ostala nije jednak niti jednom
drrigom obliku m. r.) Za z. r. oblik u konstrukciji s tim brojevima
jednak je NA mn. (npr. dlJ!!, tri i~n~). Sigurno je tu bio isti nastavak
kao ius. r. (-?), ali zasad 0 tome nema potvrde iz zivih govora.
U nekim goranskim govorima (npr. u Lokvama}--poseban oblik
za NA dolazi samo uz broj dva (uz 3, 4 dolazi mnozina), pa se tu
moze govoriti 0 pravoj dvojini (nema potvrde za druge padeze
dvojine).
U vecem broju govora izgubljen je svaki trag dvojine, tj. i u NA
uz brojeve 2, 3, 4 dolazi mnozina, npr. N 2, 3, 4 bratills~lallz~n~; A
2, 3, 4, bratells~la!lz~n~. U rijetkim govorima uz slovensku granicu
u Zagorju postoji dvojina kao u susjednim slovenskim govorima. U
16. st., sudeei po pisanim tekstovima, dvojina u kajkavstini postoji,
ali saroo kao fakultativan izbor.
Oblik oli, prema aka, danas mn. i-ileklinacije, ostatak je dvojine.

98
2.

Kajkavsko narjeCje

Deklinacija. 1. U deklinaciji je u velikoj veCini govora iz sustava

nestao vokativ kao poseban padez, u cijoj se sluzbi pojavljuje nomi
nativ. U nekim govorima postoji vokativ kao posebna kategorija, iako
poseban oblik ima sarno jedna kategorija imenica
zen ski hipoko
ristici na -a, (npr. Bii:ra iIi B'ara, V B'aro - Bilogora, Turopolje).
Susreeu se ostaci V kao BoZe, uz BokllBog, ISl+se u veCini govora.
Broj padeza se kreee od 12 do 14:

I. 12 = 6+6, po 6 ujd. i mn.: N, G, D, A, L, I

II. 13 a) 6+6+ 1, dodaje se poseban oblik NA uz 2, 3, 4, iIi
b) samo uz broj 2 (prava dvojina)
c) 7 +6, u jednini postoji i V,
III. 14"" 7+6+1, ujednini postoji V, zatim postoji i poseban oblik
za NA uz brojeve 2, 3, 4.
Od drugih sinkretizama koji zahvaeaju deklinaciju u cjelini doslo
je do izjednacenja DLI u nekim istocnim govorima, i to iIi fakulta
tivno (neki medimurski govori), ili, rjede, potpuno (neki bilog9rski
govori).

Morfologija'

PREGLED IMENICKIH NASTAVAKA

Vrstaa

J
e
d
n
i
n
a

2.2. Broj tipova deklinacija smanjio se na dva nacina. Od sustava koji

se osnivao na deklinaciji po osnovama, nastao je sustav koji se uglav
nom osniva na rodu. Od dvojakih deklinacija mekih i tvrdih, a- i
ja-, zatim 0- i jo- (zapravo jlj-) za muski i srednji rod, i-deklinacije
za muski i zenski rod te konsonantskih deklinacija nastale su tri de
klinacije:
za imenice muskog i, s nekim razlikama, srednjega roda (po
nastavku G jd. nazvana a-vrsta);
(2) za imenice zenskoga roda koje u N jd. ne zavrsavaju na kon
sonant (nego na -a), po kojoj se dekliniraju i imenice m. r. koje ne
zavri3avaju na konsonant (po G jd. naziva se Ii-vrsta);
(3) za imenice zenskoga roda koje u N jd. zavrsavaju na suglas
nik i-vrsta, nastavak G jd. starih zenskih i-osnova.
(1)

Od starih dvojakih deklinacija, meke i tvrde,. u imenica m. i s.

roda ostala je razlika u o/Ij-nastavcima (prijeglas), I jd. i D mn. za
m. i s. rod, N jd. n. te G mn. za m. rod. U imenica srednjega roda
ostale su karakteristike konsonantskih Ift-, en-, i es-deklinacija.
u
Cuvaju se ostaci posebne sklonidbe imenica m. r. i-osnove
pojedinim padezima i u pojedinih imenica, te okamenjeni oblici nekih
rijeci u posebnim izr.azima. U G mn. dolazi nastavak -i, koji se u
nekim govorima moze vezati i uz druge imenice (a ne sarno na stare
i-osnove), obicno ako rijec znaCi neku mjeru, npr. TWiSljci, tjljdni,
t(lj)rui, gosti. U I jd. susrece se nastavak -mi: zobmi, sinmi,
prst(ima)mi. Imenica judi negdje cuva posebnosti u svim padezima:
G judi, judljf, D judljm, A judi, I judmi. Imenica d(}n/dan moze imati
osnovu dneu-. A mn. gosti cuva se u izrazu iti uu/na gosti, stari A
jd. muz u izrazu iti zamus.

99

lit

-o/-f}, -0

-a, -0

lit

-i

-a

-f}, -i*

-u, -e.' -i

~,-i

-i -e

-u,-o;-a

=N

(=N)

(-0, =N)

(=N)

=m. (~cesce
nego u m.)

=D

-I, -Eil

-o,-u,-om,
-um,-u(m),
-oj

+ nastauci

-f}

-i

=N

""GIN

..

--------

(=N)

I-

-u,~,

-i

-om/-f}m, -om
-a,-f}

-i
------

Z
i
n
a

Vrstai
(Z)

M
n

V?,stalj
(Z+M)

A
L

-of/-f}f, -i(x),
", -lSI,-a
-om/-f}m,
-om,~

-f}
-i(x),
-ima

~(x),

-I, -mi, -ima,

-ami, -imallli

~-

~,-i(x), ~,

~,

-i(x)*,

-ij-, -j-, ~

fTurste

-I, -i(x)*

-I, -a

~,-i

=m.(-ima,
-amcesCe
negoum.)

-am,-ama

-(Wam, -ama,
-am,-ima

=N

=N

=N

-a(x), -aj,
-am,-ama

-Eil(x), -i(x),
-ima,-ama

-ami,-am,
-ama

-mi,-ami,
-imami,
-ima,-ama

~(x),

-i(x),

-a(x), -aj,
-ima

=m. (-ami ce
~negoum.)

U inventaru nastavaka donose se sarno osnovne fonoloske alternative, a

kasnije se nastale pravilne fonemske promjene ne navode. Na primjer, do
noSi se -0, -U, -a za jd. ~-vrste, jer je to stara kajkavska crta, a ne donose se
nastavci u kojimaje Q zarnijenjeno s? (npr. u 1m., n.jd.), ali se navodi po
sebno -om gdje je poopeeno, tj. jedini nastavak u nekim govorima, nasu
prot alternaciji -om/l-f}m u drugim govorima.
Neki su nastavci obiljezeni zvjezdicom (npr. -i*) da bi se upozorilo na
njih. ObjaSnjenja su u tekEtu.

100

Klijkavsko narjeqje

3. MuSki rod na suglasnik.U imenica m. r. na suglasnik karakte

ristiean je u znatnom broju govora sinkrEltizam A i G jd. i u imenica
koje znace sto nezivo, a ne samo u onih koje znace sto zivo. Toga
sinkretizma nema, jer seu imenica za nezivo cuva starije stanje, u
razlicitim krajevima kajkavStine, npr. u krajnjim zapadnim zagor
skim govorima (Pregrada, Krapina), na Bilogori, u sjevernoj MosIa
vini. I u govorima u kojima dolazi do sinkretizma A=G on nije pot
pun, tj. nije sa sigurnosCu utvrden nijedan govor gdje bi bio apso
Iutan. Do njega dolazi kada je A direktni objekt, bez prijedloga. Uz
prijedloge, u priloznoj oznaci smjera A je jednak N, a u nekim dru
gim oznakama obicno je jednak G. Primjeri: Daj mi stolea, Sl}dni
si na stolea i na stol{!e, ldgm v stagl}lllna vrt, Dl}ni v lagl}f To nije
samo kajkavska pojava, karakteristicna je i za sjevernu Slavoniju op
cenito (a i za neke druge Stokavske govore), pa je nazvana slavoniz
mom (Loncaric 1989).
Izgubili su se rezultati II. palatalizacije (sibilarizacije) u L jd.,
N, L i I mn. (Sibilarizirana osnova poeela je ulaziti u kajkavStinu,
kao i u stokavstinu, analogijom prema L.) U N jd. provedeno je tzv.
duljenje u zamjenu u imenica sa statim kratkim cirkumfleksom,
odnosno recesivnim naglaskom na kratkom.slogu (bOg - bOga, prema
brat - brala, po OKA).
U D jd. redovno je nastavak -u, a taj je nastavak u vecine go
vora i u L. U nekim goranskim i zapadnim zagorskim govorima
u ta dva padeza nastavak je -y, odnosno -i, a vjerojatno je stariji
nastavak bio~. U L u znatnom broju govora nastavak je ~ (odnosno
vokal koji se svodi na stariji ~), npr. u Turopolju, Posavini, Zelini,
Bednji. U vecini tih govora susrecu se i likovi s -u, sto moze biti i
dub leta u razvoju samoga sustava, ali i utjecaj knjizevnoga jezika .
(sluzerUe drugim sustavom). U nekih tipova rijeci L jd. oznacen je
i prozodijski, poznati su tipovi (na) pot6ku, or~hu i D potoku, or~hu
(OKA).

U G mn. dobiven je nastavak -ov/-fJIl (danas veCinom -off-#" ill

sl.). Taj je nastavak (iz u-osnova) dosao na mjesto ~ radi razliko
vanja od N jd., iako je razlika izmedu tih oblika veCinom postojala
i ostvarivala se prozodijskim sredstvima. Us. r. i ~-vrsti ostaje nas
tavak ~ jer nema poklapanja s drugim padezima. Uz ov-/-I}v nema
duljenja osnovnoga vokala, ali kiifi(i), n'ovac, lOnl}c (OKA). U poje
dinim govorima neke imenice Cuvaju starije stanje s nultim nastav
kom, posebno bjkonimi na -ci (odnosno ~C nakon singularizacije u
N), npr:\zTPetera:nl}c, lva:n{!c. Takoder P{fnl}:S, n'ovac. Neki govori
imaju nastavak -ih, odnosno -i, S otpadanjem h, iz pridjevsko-zam
jenicke promjene, obicno uz -ov/-ev. Na varazdinskom podruCju taj
nastavak imaju imenice sva tri roda. Spomenutije nastavak -i prema
i-osnovama u nekih imenica u vecini govora.
.
U I jd., kao i u G i D mn. (u kojem je .isti nastavak kao i u I
jd.) vecinom se cuva razlika izmedu stare meke i tvrde promjene u
prijeglasu (alternaciji) o/~, tj. prema 0 iza nepalatala dolazi g iza pa
latala i suglasnika e, npr. dtfCkom - kopaegm - oegm. Taj se prijeglas
jos bolje Cuva u I jd. i D mn. (ako nije drugi nastavak) imenica s.
r. U govorima u kojima je u nastavcima, odnosno U nenaglaSenom

Morfologija

101

slogu, doslo do promjene 0 (jednacenjem, neutralizacijom), ona se do

gada i u ta tri padeza. Gdje je zamjena 0 > I}, razlika se moze i cuvati
(-I}m, -f!f - -I}m, -I}f) i izgubiti, ako je u govoru doSlo do neutralizacije
tf i g. U treCim govorima doslo je do poopcenja nastavaka s 0 (-om,
-of, Krapina), negdje so> I} (~m, ~f, Trgovisce). Drugdje pak, zbog
-m iii generalne neutralizacije odnosno jednaeenja s u dobiveno je
-u iIi srednji vokal (npr. lukum, gnojum, Pusca). U govorima koji su
u dodiru s novoStokavStinom susreee se u G mn. fakultativan nastavak
-a.

U A mn. redovno je -I}, prema mekoj promjeni, osim sto negdje

imenica Judi, supl. ~ov#k, ima stari nastavak i-sklonidbe, tj. isti kao
u N i G, ako u G nije -I}f, kao i -I}m u D.
U L mn. obieno je nastavak -I}(h) (-ie ...), veCinom bez x. Katkad
dolazi do jednacenja s I, obicno u nastavku -i. 'Taj je padez u nekih
rijeei i prozodijski obiljezen metatonijskim cirkumfleksom, npr. kO:fil}
(OKA). U I redovan je nastavak -i. Susrece se i -mi iz i- sklonidbe,
u nekim govorima uz stare konsonantske i i-osnove, ali se veze neg
dje i uz druge imenice, npr. sinmi, ludmi, zobmi, d#dmi.
U nekim govorima doslo je do sinkretizma DLI, u nastavku -ima,
iii ~ (u rijetkim govorima na istoku), odnosno sinkretizam je fakulta
tivan (MedimUIje i dr.).
U rijetkim govorima i imenice m. roda na suglasnik mogu dobiti
nastavke e-vrste, npr. dkami (Medimurje, ludbreska Podravina i
dr.).

4. Imenice srednjega roda mogu se podijeliti na dvije skupine (kako

se inaee i dijele u kroatistici), i to na imenice jednakoslozne i na
imenice nejednakoslozne sklonidbe, tj. na one koje u direktnim i u
kosim padezima imaju iii nemaju isti broj slogova (sito - sita,
strnis~g - strnis~a, tglg - tlJlgta, img - imgna). Jednakosloznoj prom
jeni pripadaju imenice jo-osnove, a nejednakoslozna je ostatak starih
konsonantskih osnova. Imenice nejednakoslozne promjene dijele se
u tri skupine - prema proSirenju os nove u kosim padezima s (g)t,
(lJ)n i (lJ)s. Vokal lJ stavljen je u zagradu jer su moguce dvije inter
pretacije nejednakoslozne promjene: ako se g u NA smatra dijelom
osnove, onda se ona prosiruje samo s t, n, s. U tipu ~udo - ~udlJsa
moguea je samo jedna interpretacija, tj. 0 je nastavak NA jd., a -s
je proSirak osnove. Zhog uocavarUa paralelizma, mooda je bolja takva
interpretacija i drugih dvaju tipova, iako su rijeCi s -I}S- malobrojne
(cu</.o, tl}lo, kolo, ngbo). Nastavci koji dolaze na prosirenu osnovu ne
jednakoslozne sklonidbe isti su kao i u jednakosloznoj. Srednji rod
ima u NAjd. i mn. stare nastavke (-0/-1}, -a). U govorima s prijelazom
-0 > ~ (npr. sgll} - polg), su se nastavci dalje neutralizacijom izjed
naCili, kao i u I jd. i D mn. (v. naprijed m. r.). U ostalim padezima
sklonidba se ponegdje razlikuje od promjene m. r. u L jd. i mn. U
L jd. s. r. nastavak ~ (odnosno njegova kontinuanta) cesci je nego
u m. r.
U G mn, nastavak je ~, kao i u imenica g-vrste, pa je to bio
uzrok proSirenju nastavaka te sklonidbe i na druge kose padeze mno
zine s. r. u dijelu govora. Utvrdena su tri tipa govora. U jednim go

102

Morfologija

Kajkavsko naIjeeje

vorima cijela je mnozina prema a-deklinaciji (krapinsko podrucje).

U drugima su izjednaceni GDL (varaZdinsko podrucje), a u treeima
samo---(ji-frtBednja, pljesivicko podrucje). VeCina govora ima u kosim
padezima iste nastavke kao i imenice m. r., npr. D sl}lom - sl}lam,
L sl}l?(h) - sll:laj, I silli - sl}lami. Kao sto je vee navedeno, nastavak
posebnog oblika NA uz brojeve 2, 3, 4 u onim govorima koji uz te
brojeve nemaju mnoiinski oblik jest -f} (po neutralizaciji i -e iIi -a),
npr. (2, 3, 4) lete, korite.
U s. r. karakteristicno je cesto prozodijsko obiljezavanje mn. pre
rna jd.; duljina osnovnoga vokala u mn. stoji obicno prema kracini
u jd. Po OKA to su u mn. novi prasl. akut i metatonijski cirkum
fleks, npr. siJla, imiJna prema G jd. s~la, imllna, odnosno l~ta -l?ta.
(Tomu u starostokavskim slavonskim i cakavskim govorima odgova
ra duIjina nastavka, naglasena iIi nenaglasena, npr. sela, leta, u slo
vackom duljina nastavka, a u ceskom jeziku kracina;TU suvremenim
govorima akut i cirkumfleks mogu biti nepromijenjeni, mogu ostati
sarno kao duljina iIi kao kvalitetna razIika vokaIa, kao i drugdje.
5.

Vrsta f. Jedna od ranih i vaznih izoglosa na zapadu cjelokupnoga

siavenskog podrucja jest nastavak u I jd. Wa-osnova, tj. je Ii taj nas
tavak -alp (na istoku), iIi stegnuto p (na zapadu). Ta je izomorfa po
znata i u zapadnoslavenskim jezicima i odonud se spusta na jug,
upravo na hrvatsko podrucje, zahvaeajuCi sva tri hrvatska narjecja
. (iduei od sjevera) kajkavsko, stokavsko i cakavsko. U kajkavstini
ta izoglosa, cini se, nije imala pravocrtan tok sjever-jug, nego na sje
veru tees vjerojatno zapadnije, tj. Medimmje ima danas nastavak
am, sto bi moglo upuCivati na -ojp, a juznije izoglosa -u - -um/-om
presijeca Bilogoru, ide istocnije. Pojava -m zapadnije ad navedene crte
ne mora ukazivati na tu staru izoglosu, podrijetlo mu moze biti drukCije.
U gramatickoj strukturi navedena razlika nema veeega znacenja
jer na zapadu kajkavstine, gdje je nastavl;lk -o/-u *p), nije doSlo
do sinkretizma izmedu I i A. Opreka se izmedu ta dva padeza izra
zavala, a i danas uglavnom, prozodijski: akutom na nastavku iIi cir
kumfleksom na osnovnom vokalu imenice (npr. I Dodo, kravo - A
vodo, kravo). Nastavak 5 m u kajkavstini mogao je biti dobiven na
tri nacina, morfonoloski i morfoIoski: a) kasnijim ujednacavanjem fo
noloske strukture nastavaka, 1;j. dodavanjem m na nastavak -u/-o;
b) na isti nacin kao u stokavstini, zamjenom D u -ou (od -ojp) sa
in; c) prenosenjem "gotovoga" nastavka iz I a-vrste. (Junkovie,
1972:128, misli da u kajkavstini uopee nije bio moguc "stokavski"
nastavak.) Tamo gdje je zavrsno m kasnije dodano na gotov stariji
oblik, cuva 5e starije obiljezje obIika, npr. rrFPum, prema repom (Re
ka). U zapadnim zagorskim govorima ujednacavanje strukture nas
tavaka provedeno je na drugi nacin, dobiveno je -oj, kao i u susjed
nim sJovenskim govorima.
Osim nastavka -l} u G jd., u nekim gorimskim govorima (npr.
u Delnicama) pojavIjuje se nastavak -i, odnosno -y, pa je dosio do
sinkretizma G=DL. Lisac (1988:154) pokazuje daje to-i/-y dobiveno
fonoloskim putem od -l}, kao i u NA mn., a nije prema *-y iz starih
tvrdih osnova.

103

U DL jd. doslo je do polarizacije govora: veeina ima nastavak

starih tvrdih osnova (-f}), a manji dio govora (Podravina, dio Bilogo
re, Samobor) nastavak mekih osnova (-i). Ikavci, naravno, imaju -i.
Poseban su problem govori u kojima je u nenaglasenom polozaju do
slo do neutralizacije i=? (? je od jata, odnosno jata i poluglasa), pa
se ne moze sa sigurnoscu reei je Ii nastavak bio -i iIi -f}. Za Medi
murje se moze pretpostaviti da je bio -i, jer je tako u podravskim
govorima, osim rijetko pod naglaskom, a te dvije skupine govora ima
ju i drugih slicnosti. U Gorskom kotaru taj je nastavak mogao biti
-f} (Loncaric, 1985b, Zecevie 1992).
Uz spomenute nastavke -o/-u u A u rijetkim govorima javlja se
-a, npr. u Humu na Sutli, gdje je-to takoder refleks *p, kao i u bu
zetskim govorima.
U mnozini u NA nastavak je -l} prema mekiriJ. osnovama. (Za -i/-y
u goranskim govorima v. naprijed kad G jd.). U genitivu uz redovni
nastavak -fi, uz popratno prozodijsko obiljezje duljine, akutskog iIi
cirkumfleksnog podrijetla (glav - krau), u nekim govorima nalazimo
i -i(x) prema pridjevsko-zamjenickoj qeklinaciji (npr. varazdinsko po
drucje, Gorski kotar). Nastavak -i susreee se u nekih imenica i u
drugim govorima pod utjecajem i-deklinacije, i to zbog suglasnickog
skupa na koji zavrsava osnova, npr. sestri, lojtTi. 0 Podravini, prema
pridj.-zamj. sklonidbi, uz ~ nastavak je i -? (upravo
poopeen je
naglaseni nastavak).
Nastavci DLI mn. svode se ugIavnom takoder na starije nastav
ke: u D i I -am, -ami (odnosno -a:m, -a:mi, ako su naglaseni, OKA
-iimi).U L je -a, -ah, -aj, sto se svodi na starije -ah, i -IF//fj. U rijetkim
govorima doslo je, iIi dolazi; do sinkretizma DLI, u nastavku -ama
(Medimurje), kao u stokavskim govorima, iIi -am prema D (Reka).
U nekim bilogorskim govorima ujednacuju se DL, npr. kravam,
prema I kravami.
6.

Vrsta i. Imenice zenskoga roda na konsonant saeuvale su posebnu

sklonidbu. U NA i L jd. te u G mn. prozodijski su obiljezeni neki
tipovi: u NA jd. duljenje u zamjenu (npr. kOst - kasti, OKA). U L
jd. i G mn. duljina je cirkumfleksnog podrijetla (kasti, prema D
kasti). U I jd. nastavak je isti kao u i'"-vrste s time sto se u veCine
govora u imenica ispred nastavka -o(m)I!-(u)m nalazi
iIi rjede -ij-.
U L, odnosno DL, rijetko je nastavak i'"-vrste, npr. u plj:CIF (Bilogora).
U mn. su nastavCi ovi: u D -(j)am, -11m, u L -(j)a, -(j)ah, -(j)aj,
-f}(h)II-j&, u I -mi, -(j)ami, -imi, -imami, a u govorima sa sinkretiz
mom tih padeza -(j)am, -ima. Udvojeni nastavak -imami javlja se
u rijetkim govorima, obicno uz stare dualne oblike (npr. jotdm'ami,
Podravina).
Od imenica stare konsonantske er-osnove mati i (k)6i/8ti u kosim
su padeiima zadrzale prosirenu osnovu s er. Prva je presla u Il-vrstu,
a druga u i-vrstu. Imenica mati maze negdje imati i nastavke i-vr5te
s -0): -om/-am/-ami. Obje u N mogu imati oblik akuzativa (matfjr, kCllr).
Sklonidba 'bu-osnova Z. r. posve je nestala. Imenice te osnove
presle su medu a-osnove (svllkrua, cirkua), sarno su krv i lubav presle
u i-vrstu.

104

KajkavskO narjei'!je

Morfologija

7. Pridjevi. Znatan dio govora Cuva razIiku izmedu odredenog i neo

dredenog vida pridjeva, i to prozodijskim sredstVima, osim u m. r.
jd. gdje je razIika i u nastavku -fl/~, prema -i. U odredenih pridjeva
osnovni vokal ima obieno duljinu, akutskog iIi cirkumfleksnog pod
rijetla (mIMi, bogati, dobri prema mlada, dobra, bogata). Razlika
moze biti i u mjestu naglaska, npr. vel'ika v'elika) odr., prema
v'elika uel'ika) neodr. (Bilogora).
U veeem dijelu kajkavstine doslo je do naruSavanja posebne slu
zbe odredenoga i neodredenoga vida pridjeva, osobito u atributivnoj
sluzbi. U predikativnoj sluzbi razlika izmedu vidova bolje se cuva.
Pri neutralizaciji prevladava odredeni oblik pridjeva.
8. Pridjevsko-zamjenicka sklonidba. U pridjeva i drugih pridjev
skih rijeci - pridjevskih zamjenica, rednih brojeva, participa - stvo
rena je od prijasnjih triju deklinacija jedna jedinstvena deklinacija,
po kojoj se dekliniraju i odredeni i neodredeni pridjevi, osim u N
jd. U nekim govorima (pridjevske) zamjenice zaddale su neke po
sebnosti, iako je upravo stara sklonidba pridjevskih zamjenica po
bijedjla, osim u jd. Z. r.
Sto se tice nastavaka pridjevsko-zamjeniCke promjene za m. i s.
jd. situacija u GDL otkriva jedDu od najstarijih izoglosa u kajkavskoj
zapadnoj i jugozapadnoj periferiji, na prijelazu u slovenski jezik i ca
kavstinu; radi se 0 tome jesu Ii tu prodrli zamjenicki nastavci s
-o(ga)//-fj(ga), kako je u kajkavstini i stokavStini, iIi postoji kontinu
itet nastavaka slozene zamjenicke promjene s -e- od -aje-, kao u slo
venskomu jeziku i susjednoj eakavstini. Neki periferni zapadni kaj
kavski govori imaju te druge nastavke.
Glavnina kajkavstine ima prijeglas, Cuva'razIiku izmedu stare
tvrde i meke (zamjenicke) promjene u GDL jd. m. is., NA s. r., tj.
iza nepalatala su o-nastavci, a iza palatala t?-nastavci (npr. dobr-oga
- urul!-fjga). Zhog fonemskog je razvoja suvremeno stanje razlicito.
U pljeSivickoprigorskim govorima prijeglas se Cuva kao -e(ga) prema
-i(ga). U govorima u kojima je u gramatickim morfemima dosIo do
zamjenjivanja o>~, dobiveno je -~(ga) prema -fjga. Tamo gdje je doslo
do neutralizacije ~=t?, nastavci su izjednaceni. U nekim govorima do
slo je do poopcenja o-nastavaka (npr. uruooga, TuropoIje). Neutra
Iizacijom, odnosno zamjenjivanjem o>~/u u nekima od tih govora do
bili smo izjednacene nastavke s f!(ga) iIi -u(ga).
SibHarizirana osnova (DL jd. Z., NL mn.) izgubila se bez traga.
Morf -a u G jd. m./s. -og/-t?g//-a dosao je iz imenicke promjene 0
-osnova. U I jd. m. i s. i u kosim padezima mn. odlucivalo se izmedu '
f!- i i- nastavaka stare tvrde i meke pronominaIne deklinacije. U glav
nini govora prevladali su tvrdi nastavci (-flm, -~(h), -flmi), a u ma
njem broju govora meki (-im, -ih, -imi). U G mn. negdje se namE)t
nulo -jof.:ju iz duala (-fl)-jo!-ju, (-i)-ju/-jo, cemu je rjede dodano i
-f (-fl -jo-f. ..). U sjevernomoslavaekim govorima nastavak je -ija, iz
novostokavskih govora. U ponekim govorima na istoku gdje je doslo
do sinkretizma DLI nastavci su obieno -flma/-ima, rjede -ami.
U jd. Z. r. prevIadala je imenicka sklonidba, jedino se u D uz
obieno -fl, -i na istoku rjede susreee i -oj.

105

U G i D m. i s. vecinom se upotrebIjavaju duzi Iikovi na -ga,

-~, a u L stariji lik na -m, ali dolazi i do mijeaanja s D.
Gdje postoji prijeIaz -m>-n, do njega dolazi - i u pridj.-zamj.
sklonidbi.

-mu, rj.

PRIDJEVSKO-ZAMJENICKA SKLONIDBA

-(E;)tl, -I; -i (odr.)

-o/-fi, -0

1---

J
e
d
n
i
n
a

---;---

-ogal-figa, -oga, -og(a)/-~(a)

*Vmu, *Vm(~)

A
--

*-Vm,

-E;, -i, -oj _

-o,-u

=N

=N/G
*Vm~

=D

~m,-im

-i

-0, -u,

-a, -fi
.. - - - -

M
n

-em
. ' -im , -ima

=N

--:

----

-a

------

~(x),

-om, -um
~

-i(x), ~/i+jo/ju( +0, -ija

-------

n L
a
I

-fi

~G,
~mi,

=N

-ima

-imi, -ima, -ami

--------

*V = vokal kao u G
Donose se likovi nastavaka i oni 5 fonemskim promjenama ako su uvjeto
vali promjene u sustavu.

9. Brojevi. Redni brojevi mijenjaju se kao pridjevi. Od glavnih brojeva

broj jt?df!n (jf]n ..) mijenja se takoder kilo pridjev. Broj dva, za m. i
obieno za s. r., dv~ z. r., a negdje i za s., zatim tn, l!etiri (cf]~r,
stiri..), a veCinom i dalje do 10, imaju u kosim padezima D -flm, -im,

I -flmi, -imi, -flma, G -fl/-i + -jo/-ju(-f).

U brojevima od 11 do 19 stara sveza daIa je suf1ks -najst (jt?d~najst,

dvanajst).

Brojni pridjevi, prilozi i imenice od broja 4 dalje imaju infiks -fjr

(npr.~).

10.

Komparacija. U komparativu je sufiks ~s- (-i!s-...), rjede -!Jis- i -flj

(Gorski kotar), prevIadao kao opci u nekom govoru (npr.

sl~s-/

f!j-I-flj8-i). Sufiksi -8-, -j- u pojedinim se govorima veZu, vise iii manje,
uz pojedine pridjeve, odnosno njihove tipove, npr. gorm, gorji~~~

106

Kajkavsko narjecje

l{!gJi. U mlajsi, slajsi, rajsi morfj ostatak je starije komparacije pri

djeva na d, gdje je dobiveno *d' , Sto je na dijelu kajkavskoga po

drucja dalo j, a oblik komparativa tih pridjeva, s dodanim s, proSirio

se na velikom podrueju gdje d' nije dalo j.
Uz sintetieki komparativ obiean je i perifrastieki s komparativom

boJ/fbal((}).

Superlativ se wori prefiksacijom komparativa s predmetkom

naj- (npr. najstar{!si).

Komparativ naCinskih priloga obieno je jednak NA jd. s. r. pri

djeva, a u dijelu govora taj komparativ ima nastavak -{!:, koje je na
glaseno (npr. glasn'{!: i glasn'{!(:)s(} u Podravini).
11. Zamjeniee
1. Nekim znaeajkama u razvoju zamjenica pridaje se u kroatis
tici velika vaznost, iako se razvoj svodi na fonolosku razinu. Tako
se i tri hrvatska narjeCja nazivaju po imenickoj zamjenici za swar.
U kajkavStini njezin je osnovni lik kaj (od starije zamjenice *ka-jb,
kao u slovenskom jeziku, a ne od zamjenice Cb, kao u eakavstini i
stokavstini)_ Fonoloskim razvojem dobiveni su razliCiti likovi (koj,
kuj, kljj, ke; u starijoj literaturi govorilo se i 0 kekavcima, Resetar
1907). U G je redovno osnova sa s (c(}sa, rjede cf}ga), prema dubleti
u deklinaciji starog Cb. Na istoku se rjede susrece sto i sta.
Neodredene i opce zamjenice obicno su pravilne prema kaj (ni
/n{!-kaj), a na zapadnoj periferiji susrece se nic(ar).
Divergentan je razvoj zamjenice za osobu, koja pot:jeee od sta
rijega *h-to. Obiena su tri osnovna lika gdo (do, du...), lito (st{!) i
ko (k{!, kg.. ) u centru i na istoku. Prvi odgovara slovenskomu ra
zvoju gdo i naslanja se na (g)da i (g)d-{!/i. Drugi odgovara razvoju .
u glagola stlfti (*<x'bteti). Neodredene zamjenice glase: prema (g)do,
ni/n{!-gdo, a prema sto - ni/n{!-sce (nisa, njgsci...), sto je od *(ni)xtoze.
Na manjem podruCju na jugozapadu zamjenica je ki.
2. U lienih zamjenica formiran je sustav klitika u tri zavisna
padeza, kao i u cjelini hrvatsko-srpskoga dijasistema. Starim dativ
skim enklitikama dodane su mu, j{!//ji (rjedejoj), mf}, tf} Sf}, ga, ja//ju,
jf} (A s. r.). Tamo gdje su bili jednoslozni oblici, stvoreni su u jd.
novi dvoslozni: m(}nf}, tf}bf}, sf}bf}, fif}ga, mf}ni... U mn. u D i L jedno
slozni oblici mogu biti naglaSeni i nenaglaseni: nam, vam, nas, vas,
uz fit;m, fiim, sto moze biti takoder nagL i nenagl. Postoji negdje i
nenagLjim.
3. NagIaseni oblici za 3. 1. jd., kao i posvojne zamjenice za 3.
1. (fif}gov, filjjin/fi(}Zin, fiihov) dobili su "epentetsko" fi nastalo od n
iz prijedloga v'b(n).. .i 'poeetnogaj- starih oblika. Kasnije se opet gla
sovnim putem negdje dobilo jf}mu, jf}ga, j(}nga, denazalizacijom iIi
rastavljanjem fi na j i n.
Za 3. L z. r. neki govori nemaju posvojne zamjenice, u toj sluzbi
upotrebljava se G liene, npr. fif} (brat). U posvojnih zamjenica u mno
gim govorima doslo je do kontrakcija: u plj.esiviekim i drugim govo
rima nalazimo ma moja), mf} moj(}).
U kosim padezima dva su tipa kontrakcija, s ~- i -0-, npr. mf}:ga,
tVf}:ga u Podravinji,drugdje, mo:ga, tvo:ga (sjeveroistok).

Morfologija

107

4. Osnova k/t-olik- obieno ima u umjesto 0 (npr. kuliki, tuliki).

5. PokazD.lLZlUDjenice imaju veCinom oblik of (av), tt;, on, OV{!,
on{! za 3.1. i vf}n{!, rjede ovaj, taj,onaj. Na zapadnoj periferiji susreee
se ita, tisti (Gorski kotar). Sklanjaju se po jedinstvenoj pridjevsko
-zamjeniekoj promjeni, jedino Nag. m. ima, kao sto se vidjelo na
prijed, poseban obIik s (ov/on~ iIi (ov/on ...)-{!.
6. Zamjenica *VbS'b u glavnini govora glasi V{!S (v)sa, (v)sf}... s
kasnijim otpadanjem inicijalnog v- na veCini podruCja. U manjem
broju govora doSlo je do metatakse, pa je dobiveno svaj, sva ..., saf
Negdje su s oblicima te zamjenice jed:iJ.aki saeuvani oblici stare zam
jenice Sb, koji se obieno cuvaju u nekim eestim priloznim izrazima
(npr. sf}ga vulf}tja, sf} jf}seni/zimf}:, Gregurovec). Ostaci su obieni u
prilozima kao no&;s, snocka, l{!tos. Prema *Vbsak,.. obieno je sak-, rje
de i suak-.
7. Atributna upitno-odnosna zamjenica glasi obieno (k)tf}ri, stf}ri
(s prijelazom kt->ht->st- (kao u sto),rjede ki, kin (Gorski kotar),
koji (na istoku).
12. Glagoli. Karakteristika je zapadno juznoslavenskih idioma, nasu
prot istoenojuznoslavenskima, da se raznolikost glagolskih kategorija
i oblika s obzirom na praslavensko (i prahrvatsko) stanje znatno
smanjiIa. Ipak su znaeajke kajkavskoga glagola, posebno npr. na pro
zodijskoj razini, veoma karakteristiene, eak i u opceslavenskom
pogledu.
Kajkavski glagol, u glavnini govora, pozna. ove kategorije:
1. aspekt (nesvrSeni i svr!'ieni vid);
2. vrijeme, s paradigmarna: prezent, perfekt,
pluskvamperfekt, futur;
3. naCin: indikativ, imperativ, kondicional L i II, optativ;
4. stanje: aktiv, pasiv;
5. broj: jednina, mnozina;
6. lice: tri Hca (ujd. i mn.);
. 7. infinitne oblike:

a) infinitiv, supin,

b) prilog. (istovremeni),

c) pridjeve: radni, trpni,

d) imenicu.

S obzirom na aspekt, kajkavStina nema veCih posebnosti u us

poredbi s drugim juznoslavenskim i uopCe slavenskim jezicima. Neki
je glagol svrsen iii nesvrsen - u svim svojim oblicima, pa i u pridjevu
trpnom koji ima, odnosno moze imati, sve druge osobine pridjeva;
to se moze reei i za imenicu, jer je obieno imaju sarno nesvr. glagoli.
(0 svr. glagolu i izricanju buduCnosti v. dalje.) Rijetki su glagoli dvo
vidni, npr. vecerjati, obt;dovati. Obieno su po dva glagola u paru, tako
da je jedan parnjak jednoga, a drugi parnjak drugoga vida, iIi jedan,
obicno neprefigiran nesvr. glagol moze tvoriti par s vise svrs. pre~
figiranih glagola, npr. dojti-svr. - doxasati nesvr.; pf}ci nesvr.

108

Kajkavsko

SPfJci, napfJci, dopfJci svr. Slozeni glagoli tvore derivacijom nove

nesvr. parnjake, npr. napfJcati, dopfJcati itd.
U Vedesinu i" Umoku dolazi do narusavanja kategorije vida pod
utjecajem madarskoga jezika.

..

Morfol()gija

na.rj~je

1. In:finitiv isupin. U veCini se govora razlikuju infinitiv i su

pin, negdje samo u nesvr. glagola (npr. PodraVina). KajkavStina je
po tome, kao i slovenski i luzickosrpski jezik, medu rijetkim slaven
skim idiomima koji su saeuvali supin. Supin se upotrebljava kao do
puna glagolima kretanja, npr. idem spa:t, prema ne morem sp'ati
(OKA spat - spati).
.
U nekih je glagolskih tipova u inf. novi prasl. akut, npr. tr~sti,
d6jti, prema prez. trgs~m, dojdlm, sto pokazuje da se ne radi 0 no
vijoj pojavi, novijoj generalnoj dezoksitonezi. Tu je akut opea hrvat
ska pojava, zahvaea i zapadnostokavske i Cakavske govore, npr. u
staroslavonskim govorima imamo tristi, u Senju trist. Taj akcent od
govara zapadnom stokavskom d66(i), trest(i), sto nije od novostokav
skoga d6C(i), klet(i) zbog jednog sloga, nego od doci, kliti. Osim toga,
novostokavski govori u takvim primjerima zadrzavaju uzlazni nagla
sak i u jednosloznim rijecima nakon otpadanja -i, npr. d6c, klet. U
kajkavstini je npr. kl~:la, tr~:sla, sto je u dvije vrste govora razliCitog
podrijetla. U glavnini govora to je trfsla, kl~la, s novim prasI. aku
tom, a u manjem broju govora na istoku to je od klfJ:la, trfJ:sla u
OKA, sto odgovara naglasku u rll:ka, glii.:va od ru:kli, gla:va.
U nekim govorima na sjeveroistoku, u ozaljskom kraju, u sufiksu
-nul-no glagola II. vrste prodrlo je i iz IV. vrste (npr. vikniti). U ri
jetkim bilogorskim govorima po ispadanju zanaglasnog i dobiveno je.
slogotvorno t' (npr. vt:kt't, Povelic). Supin se u veCini govora razli
kuje od infinitiva time sto ne zavrsava na -i kao infinitiv. U nekih
glagola tomu se pridruZuje i prozodijska oznaka - kao sp'ati - splJ.:t
(OKA spliti - spat), takoder br'ati - bra:t, pr'ati - pra:t, p'iti - p-:t.
U govorima s neprenesenom silinom s kratkog sredisnjeg sloga jest
kop'an - k'opat, vi:k'ati - v'i:kat, voz'iti - v'ozit itd. U govorima s
ogranicenim mjestom naglaska na predzadnjoj mori rijeCi (na posljed
nja dva sloga rijeCi) takoder je plak'ati plakati) - pl'akat. U go
vorima u kojima je u nekim kategorijama otpalo nenaglaseno -i, pa
otpada i u infinitivu, ostala je sarno prozodijska opreka, tako da su
npr. oblici k'opat, vi:kat i infinitiv i supin. Zbog toga veCina glagola
ima taj sinkretizam, ali sp'at info - splJ.:t sup., isto tako br'at, pr'at,
kI'at, p'it, lest - bra:t, prd:t, kla:t, p-:t, jei:st. Govori koji fonolosku
opreku u modulaciji' imaju i u kratkom slogu razlikuju supin i po
tome u nekoliko glagola, npr. 6rat info - orat sup., isto tako k6s(i)t
info - kOsit sup. U nekim je zapadnim zagorskim govorima u takvim
primjerima or'ati info - orat 'orat) sup. (npr. u Bednji), slicno kao
u slovenskom jeziku. Veea je razlika u glfJ.t sup. - glfJ:d'ifftilglf:dft
tilgl~dtJt info

2. Sustav vremenskih paradigmi. U svim govorima postoji

perfekt - (opee) proslo vrijeme, koji setVori od nesvr.senog prezenta
glagola 5un:gIagolskog pridjeva radnog (jfJsi vidt}l, vid'll st}m).

109

U nekim govorima postoji i pluskvamperfekt, koji se tvori od

perfekta glagola biti i pridjeva radnog (bil s~m vidt}l). Neslozena su
se preteritalna vremena (aorist i imperfekt) izgubila. U 16. st. aorist
je jos postojao, barem u dijelu govora, dok se imperfekt upotrebljavao
samo joS uknjizevnom jeziku. Ostaci aorista glagola bin cuvaju se
u tvorbi kondicionala (dos~llldosla ... bi). Danas se u mnogim govo
rima cuva i petrificirani oblik aorista za 1. I. jd. - rr;ko, kao modalna
rijeeca (partikula), poStapalica npr. 'O:n je, r't}ko, sa:m d'ot}l. Pro
slost se izrice i kondicionalom, i to u dva slucaja: prvo, kao i u sto
kavskim govorima i u knjizevnom jeziku, za radnju koja se u pro
slosti ponavljala (npr. Svaki bi dan isel na pole jako rano); drugo,
kao dokaznik, tj. u navodenju tudih rijeci i sl. (npr. Gda bi to videl,
otiselje, obiCnije: Dokje to videl... ). Druga sluZba danas nije obicna,
ali je bila veoma cesta u starom kajkavskom -knjizevnom jeziku.
Futur se tvori (s malim izuzecima) od svrsenog prezenta glagola
biti i pridjeva radnoga (dost}l bumllbom).
Buducnost se obicno izrice i prezentom svrsenih glagola, npr.
bus dost}l (zutra) k mfJni i dojdei (zutra) k mfJni. (U Stokavskim go
vorima koji su osnovica knjizevnom jeziku i u standardu, to se os
tvaruje samo u zavisnim reeemcama, npr. Ako dodes (sutra) k meni,

... )
3. Prezent
Lieni su morfemi:

Jd. 1.-m,-n

2.-s
3.~

Mn.

1. -mo, -mu, -ml}

2. -tl}, -st!}
3. -u/-1>, -1} -ju/-jo, -du/-do

Prezentski su tematski vokali, morfi:

a) -l}- vrste: I (1-4), II, npr. plfJI-tj-m, vikn-l}-m
b) -(j)r;- vrste: I, V, VI, npr. cu-jfJ-m, pi-jfJ-m, diz-tj-m (nepal. + j),
kupu-jl}-m
c) -i- vrste: III, IV, npr. vid-i-m, kric-i-m, misl-i-m
d) -a- vrsta: V, npr. kop-a-m.
Morf ispred nastavka imaju u 3. mn. samo glagoli s tematskim
-a- (v/1). Nastavci u tom lieu drugih glagola mogu se smatrati amal
gamom u kojemu je sadrzana oznaka i za prezent i za lice (i broj).
Nastavak 2. mn. -stfJ (danas -ste) obican je u Gorskom kotaro.
Nastavak 1. jd. -m potjece od (pet) atematskih glagola. Samo
obJici (h)ocu i neg. ne~u zadrZali su starije stanje, ali samo s -u (a
ne i s -0). Negdje je analogijom i u tih glagola -m - (x)ocr;m, nfJcfJm.
Od drugih atematskih glagola obicno je u 2. mn. j~stfJ, pov~stfJ, rj.
dastfJ, prezentj~:m (jgm,jgm .. ). Drugo l.jd. glagola biti glasi sarno
(jfJ)si.
Neki glagoli na -au (V. vrsta) imaju (kao i u stokavStini) dvos
truki prezent, po 1. razredu (npr. sipam) i 2.. razr. (siplr;m).

110

Morfologija

Kajkavsko narjeGje

Glagoli 4. razr. 1 vrste u najvecem su broju govora protegli pa

lataliziranu osnovu i na 3. mn., npr. PI}C-u/-f}ju, prema pl}k-u (neki
govori na Bilogori i dr.).
Prema starom *-p u 3. mn. vecinom je pravilno -0 iIi -u, kao i
~ od *'i1' U znatnom broju govora poopcen je navezak -jo/-ju iz a-:
-glagola Hi rjede -do/-du (manje podruCje na JZ), ito rjede kao jedini
nastavci,a obicno kao dubletni uz stariji kraCi nastavak, npr. bl}rl}
jo/-ju, bi}ri}-do/-du, leti-jo/-ju~ .. uz bl}r-ul-o, ll}t-t;. Poopeenje -j/-d-o/-u
poznaju i neki drugi govori, npr. slavonski (staro)stokavski govori.
Prema zamjenickim kraeim oblicima stvoreni su i kraei oblici
nesvrsenog prezenta glagola biti i prezenta stf/ti pomocnih glagola,
npr. il}Sf/m - -Sf!m jl}Su - SU, (x)oeu - cu. Kraei su obIici klitike,
obicno enlditike, rjede i prolditike (npr. B-:Csi... Si~b:l). Oblik za
3.1. jd. il} moze biti i naglasen, ali je ponegdje stvoren i dulji oblik

jl}ji}.

--

Nastavak -mt; (i -me, u govorima s neutralizacijom dvaju e iIi

samo sa zatvorenijim izgovorom I} u nenagl. polozaju) dolazi u cen
tralnim i sjeverozapadnim (centralnim zagorskim) govorima, npr. u
Trebarjevu, Cerjukod Sesveta, Biskupcu kod Zeline, oko V. Trgo
visca, Zlataru, Bednji}. To je vrlo stari dubletni nastavak u kajkav
stini, potjeee iz prasl. doba. Nije nastao od -mo, sto dolazi u obzir
sarno kada bi glasilo -m?, a ne i -ml} (kao sto misli npr. Peeo 1989).
To je stara veza sa slovackim i ceskim jezikom. (Ne postoji veza sa
prizrensko-timockim govorima, u smislu paralele koju navodi Bro
zovic 1988.)
Likovi -mu, -mo, kao i -m!> nisu poseban, drugi nastavak, vee
fonetski (fonoloski) razvoj istoga starijeg nastavka -mo. Lik -mu, di
jelom i -mp, mogao je nastati na dva nacina: (1) neutralizacijom -0
i -u u nenaglaSenom slogu (npr. Medimurje, gorrijosutlanski dija
lekt), i (2) utjecajem kontaktnog difuznog niskog nazala, slieno kao
un 'on', unda, 'onda'.
. Gdje je na kraju rijeCi unastavku doslo do neutralizacije m>n,
u 1. jd. lieni je nastavak -n (npr. vidin u Gorskom kotaru).
U prezentu novi metatonijski cirkumfleks dolazi u glagola s pre
zentskom osnovom na I} te i - glagoli I, II, III, IV. i V. vrste, npr.
p'iji}m, gfnl}m, vfdim, mfslim, r~zl}m, a novi prasl. akut u a- i i-gla
gola, npr. pi:t'ati - pi:tam, vi:k'ati - vi:cem, mla:t'iti - mlii:tiS. (To
u ruskom odgovara naglasku na idueem slogu ili na drugom dijelu
punoglasja, npr.pit'ajes, mol'ow.) Novi prasl. akut u primjerima kao
pi'tam, mlatim opca je hrvatska osobina. Kao i drugdje, speeificnim
promjenama u pojedinim akcentuacijskim tipovima govora refleksi
su danas razliciti, opia je duljina ili njezin preforologiziran kvalita
tivni 'refleks u vokalizmu.
4. Imperativ. Za kajkavStinu je karakteristiean imperativni
morf ?, koji se od glagola L i II. vrste prosirio, u veCini govora, i
na mnozinu i-glagola (III. i IV. vrsta). Prema digni, dignf/te dobili
smo i pil?tl} prema starijem pili, pilitl}. U dijelu govora poopeen je
u mn. morf i, pa imamo nastavak -itl}, npr. dignitl} (samoborski kraj,
Bilogora i dr.). U nekim zagorskim govorima -i! sejavlja i u a-glagola,

111

i VI. vrsti, sarno tamo je -i! i u jd., npr. kop?, kopf/tl} od kopati (Gre
gurovee). No to ee tamo biti fonetska pojava -a1 >? kao i k? <
kai 'sta'. Negdje je taj naCin tvorbe fakultativan (Bednja).
Cetiri su vrste nastavaka u imperativu:
jd. 2.
mn. 1.
-~mo
-i
a.
-imo
-i
b.
-jmo
-j
c.
(j)-mo
(j)~
d.

2.
-~t~

-it~
-jt~

-G)t~

Morf u zagradi (j) znaCi da on dolazi prije navedenih nastavaka,

npr. PU+tl}, cuj-lSt-tl} sf/j-lSt-te, kupuj-iSt-tI}. U gl~gola s visokim prad
njim osnovnim vokalom taj se morf gubi, u nekim govorima posve,
a vecinom fakultativno, npr. piV;':tl}, sf/V)..tl} 'sijte.' Nastavke s mor
fom j imaju glagoli s prezentskim a-nastavcima.
U glagola koji imaju u 2. mn. isti prezentski i imperativni nas
tavak, oblici prezenta i imperativa razlikuju se prozodijski, npr.
pi:l'itl} prez. - pi:litl} imp. U sj. Moslavini i nekim bilogorskim go
vorima otpada nenaglaseni stariji kratki i, a u prezentu prema sta
rijoj duljini ostaje, npr. pc:li(tl}) prez. - pt:l(tl}) imp. U podravskim
govorima koji imaju djelomicno ogranicenje naglaska na dva zadnja
sloga, svi glagolski oblici imaju silinu na tim slogovima, osim im
perativa, npr. pi:l'iti, pi:l'ila, pi:l'ite prez., ali p'i:lite imp. (S.-Buko
vica, Otrovanec)
Glagoli s dvojnim prezentom mogu imati i dvostruki imperativ,
npr. sipaj(tl}) i sipli(tl}).
.
Distribucija pojedinih naCina za tvorbu imperativa varira od go
vora do govora i s obzirom na tip glagola.
Za veeinu kajkavstine karakteristicni su stari imperativ s joti
ranim d u atematskih gIagola jf/sti i POVf/(s)ti, npr. ob. jf/c(tl})
POV(}c(tl}). povec(te), rjede j'e~, p'ove~ (Reka). Negdje je jf/j(tl}) i
pov~j(tI}). Glagol vidf!ti moze imati imperativ, uz obicno vidi. vid?tl}
viC(tl}), rjede vi~ zatim vis(tl}) prema prezentu. Dok su se kod imenica
rezultati II. palatalizacije izgubili (do 16. st.), u glagola se oni cuvaju
u znatnom broju govora, npr. na Bilogori, u sjevernoj Moslavini, u
nekim zagorskim govorima. Imperativ glasi u tim govorima obicno
Pl}cf/tl}. U nekim je pojedinacnim govorima tamo Pl}c(i), kako je re
dovno u glavnini kajkavstine. U kajkavskom knjizevnom jeziku re
dovni su takoder bili oblici sa sibilariziranom osnovom. U govorima
u kojima se cuva sibilarizirana osnova u imperativu se cesto cuva
palatalizirana osnova u 3. 1. mn. glagola 4. razreda L vrste.
Imperativ za 1. mn. nije obican. Zapovijed se za 3. 1. izrice opi
sno, obicno rjeecom naj, rjede nek(a) ida, s odgovarajueim Hcem pre
zenta, npr. naj//nl}k kopa. spi. da strila vu te puknl}.
Imperativi kao budi, daj i s1. mogu se upotrijebiti za izricanje
molbe, zelje za 3. I., npr. ne daj vam Bog zdravJe, budi te sram.
5. Kondicional. Optativ. Dva su kondicionala: I, iii sadasnji.
i II, ili prosli. Kon_dicional II. rjedi je. (0 izricanju proslosti kondici

112

Kajkavsko narjefje

onalom v. 11.2.) Kondicional I. tvori se od oblika bi i pridjeva radnog.

Oblik bi petrificirani je nenaglaSeni lilt aorista glagola biti za 2. i 3.
I. jd., koji je jednak za sva liea, npr. dfllal(-a/i) bi.
Kondicional II. tvori se od kondieionala glagola biti i pridjeva
radnog, npr. bil bi dfJlal, bila bi dfJlala, bili bi dfllali.
Optativ, oblik nekih glagola za izrazavanje zelje, jednak je gla
golskom pridjevu radnom, npr. iiuflli.
6. Pridjev radni. Glagolski pridjev radni specifican je slaven
ski oblik; koji se mijenja, odnosno slaZe sa subjektom u rodu i broju,
i po tom je "pridjev", ali se ne deklinira. Drugo su pridjevi koji su
nastali od radnog pridjeva. U kajkavStini je za taj pridjev karakte
risticna prozodijska obiljezenost, bogata i raznolika. Slieno je i u ne
kim stokavskim govorima, npr. u istocnohereegovackima, ali na dru
gi nacin, te u slovenskom jeziku. Dakle, to je zapadnojuznoslavenska
karakteristika. (Za kajkav.stinu je to najbolje i veoma detaljno obra
dio Junkouic, 1972.) Iv.sic, koji je u JHK utvrdio kategorije koje su
u kajkavstini (OKA) obiljeZene prozodijski, za odredivanje i podjelu
kajkav.stine po akeentuaeiji, upravo po sudbini metatonijskog, novog
cirkumfleksa, uzeo je primjer radnog pridjeva(oblik m.r. jd. glagola
posflkel). Novi cirkumfleks nalazimo, dakle, u primjerima m.r. jd. kao
posfkel, Sto se i euva u konzervativnim govorima (kao pos~:kel), u
drugima jemetatonirao u akut (POSf:kfjllllpos~:kfll), u turopoljsko-po
savskima dozivio je metataksu (P'OSflkfjll prema POS'flk1i), a u nekima
se euva sarno duljina (modulacija nije fonoloska, pos'fjI:kfjll, Podravina),
iIi se duljina prefonologizirala u kvalitetu (Medimurje, gornjosutlan
ski dijalekt). U z. r. jd. cirkumfleks je u primjerima kao pUikala,
driala, prfla, a novi akut u smgjiila, briila, plat:ila, rasla.
Glagolski pridjev radni ima samo !lest oblika: po tri roda za jd.
i mn. Sufiksalni mu je morfem I, na koji dolazi morfem za rod i broj
(-t~, -a, -0; -i, ~, -a). U veCini se govora nastavak -I euva nepromi
jenjen. U sjeverozapadnim zagorskim govorima prei!ao je u -1} (w),
a u nekim pojedinacnim govorima razvoj je isao dalje, pa je danas
u iIi cak f (neki govori u varazdinskom kraju, Gorskom kotaru). Su
srecu se i govori u kojima je otpao, npr. cu, isi (neki varaZdinski
govori te jedan izoliran govor - Rusevee, na Bilogori).
U nekim govorima koji cuvaju -I ono otpada iza r, npr. hmg:r,
z'apgr prema hmg:rla, zapg:rla i pr'gl, p'gkfll (Gregurovec).
7. Glagolski prilog. U ve6em broju govora razvio_~oseban .
nepromjenljivi oblik, kao i u druga dva hrvatska narjecja, koji izrice
popratnu radnju, paralelnu s drugom radnjom, dakleistovremenu,
kojije nazvanglagolski prilog sadaSnji. U veCini govora izgubio se
glagolski pridjev prosli. Oba su postojala u ranijem razvoju kajkav
stine, prije su upravo bili participi, pridjevi, koji su se sklanjali. Do
bro su posvjedoceni u pisanim spomenieima i krijizevnosti.
Glagolsk;i prilog tvori se na dvanaCina: (1) kao i u stokavStini
gl: prilog sadaSnji, tj. tako da se 3. l. mn. doda nastavak -ii; id-o/u-ii;
(2) dodaje se na isti oblik sufiks -iki iIi -ikg, npr. sfldg:cki, sedg:Mg.
Obicno supostoje obje tvorbe. U nekim govorima otpada -i u nas
..tavku -ii.

Morfologija

113

8. Glagolski pridjev trpni jedini je pravi partieip u suvreme

--Dim govorima. Moze imati osobine pravoga pridjeva, tj. odredeni i
neodredeni vid i komparaeiju, ako todopusta glagolsko znacenje, ali
redovno zadrzava specificno glagolsko obiljeZje - aspekt, npr. plaeen
svr. - plaean nesvr. Gdje postoji razlika u odredenosti, imaju je i
ti pridjevi, npr. plaCgn - plaegni. Negdje se moze komparirati, npr.
spgcgn - spgcgn'fjlsi.

Tvori se od prijelaznih glagola sufiksima:

-n
dan, pospan,
-an kopan,

~n
(s)plgten, pgCgn (s palataliziranom osnovom u I, 4),

-j~n umorjgn, stiSngn, zu~n, ulou/gn (~n sjotiranom osnovom),

-t
prgklgt, zbit.

Postoji razlika izmedu govora u distribueiji nastavaka, npr.

obrngn i obrnut, dan i rjede dat.

Metatonijski cirkumfleks dolazi u tom pridjevu u dva slucaja:
a) stara metatonija, npr. dan iii ddt, prema info d'ati (OKA dati
<*dciti); b) "kajkavska metatonija", tj. nastanak je karakteristiean
za kajkavstinu, npr. uij'en, milcen, dflan. Cirkumfleks moze biti pre
ma prezentu, npr. ufdim, dflam.

7. SINTAKSA
0.1.

lako je sintakticka problematika kajkavstine vrlo rano bila predmet

istraZivanja L-uke--Zime (vee 1887. godine), u usporedbi s cakavskom
i stokavskom sintaksom, kasnije su takva istraZivanja bila najslabije
zastupljena, kao uostaIom i u istrazivanju drugih hrvatskih narodnih
govora. lstina, i u Ziminu istraZivanju kajkavstina je najslabije zas
tupljena, lj. najmanje je uzeto u obzir kajkavskih tekstova. Zimino
komparativno istrazivanje nije bilo dovoljno komparativno ni s ob
zirom na vrstu grade, tj. cakavstinu i StokavStinu predstavljaIi su
takoder iii &ik veCinom tekstovi knjizevnih jezika s cakavskom iIi
stokavskom bazom. lpak, ne same za svoje vrijeme, istraZivanje je
te vrsti svojim opsegom nedostignuto i do danas. Zimina istrazivanja
kajkavske sintakse ogranicena su na zapise narodne usmene knji
zevnosti. Neke zapisane oblike Zima je krivo interpretirao, npr. do
bre Iete kao mnozinu, dok ce to biti zapis iz kraja gdje se na kraju
rijeCi -0 zamjenjuje sa -e ('i!).
Sintaksa kajkavskoga knjizevnog jezika takoder nije istrazena,
njezina su sustavna istraZivanja na pocetku (Sojat, Stolae).
"lstraZivanje sintakse suvremenih narodnih govora veeim se di
jelom ogranicilo na prikaze diferencijalne prirode (s obzirom na knji
zevni jezik). Najvise je takvih prikaza u monografijama 0 govoru Be
dnje (Jedvaj), turopoljskih govora (Sojat), ozaljskoga kraja (Tezak)
te govora Turna i Delniea u Gorskom kotaru (Lisae). Stoga ee se i
ovaj prikaz uglavnom ograniciti na rezultate tih istraZivanja, a otuda
je i preuzet najveci dio primjera.

0.2. Zima je donio ovaj zakIjucak 0 svojem poredbenom istrazivanju: "a)

novija eakavstina i kajkavstina, kako se u narodu govore, mane se
razlikuju u sintaksi medu sobom, nego od danasne stokavstine; ...
... d) maio ne za svaki u mom spisu navedeni pojav nalazi se gdje
vise gdje mane primjera stokavskih, koji odgovaraju cakavskima i
kajkavskima; takvi primjeri Cine svezu medu svim narjeCjima. Moglo
bi se rea, da u takvim slucajevima ne ima razlike izmedu pojedinih
narjeeja. Ali tu vala" u obzir uzeti, da su takvi primjeri rijetki i ve
Cinom iz onih krajeva, gdje se razlicna narjeCja dodiruju, mijeSaju i
jedan u drugi prelijevaju." (Zima, Prijedgovor)
Zimini su primjeri uglavnom iz Zagorja, upravo iz varazdinskoga
kraja.

116
1.
1.1.

Sintaksa

Kajkavsko narjeeje

Uz naglaseni prezent glagola biti (kao i uz druge glagole) ne do

lazi li, pa se pita iIi samim glagolom iIi pomoCu zamjenice kaj: jesi
kam Bariea selo sUila? kej jesi eilla? znaste to? - kfd zndste to? to
niste znali? - kej to niste zniili? b{i oosli? - kej bijte dosli? (Turo
polje).
Cestica Ii moze doCi i uz dulji obIik prezenta glagola biti, ali se
tada glagolski oblik razdvaja na je + kliticki oblik prezenta, a li se
stavlja izmedu oba dijela, npr. je li ste ieleza nas?kli? (Turopolje).
I samim nenaglasenim oblikom prezenta biti moze se, bez ii,
izrec! pitanje: je na citf#? (Turopolje).
Cestica li rijetko se cuje u Gorskom kotaru, ito iza da: Ne znan
da ly je tako dobro (Turni).

RED RlJECI

Klitike

1.1.1. Zamjenicke i glagolske klitike mogu biti enklitike i proklitike. Da

bi ih se razlikovalo od veznickih i prijedloznih klitika koje su pro
klitike, u literaturi se 0 njima govori kao 0 "enklitikama", jer su u
drugim narjeGjima enklitike. Tako je uradeno i ovdje. Primjeri:

bUm ti rekla; unda veli: iena, ja sem se zmorf#l, bi dunesf#l mala

pili; su Ii vee obf#t ponesli? bi trieba vpde prinesti; popisanka, si I
doma? se ladue? bum skuvala coravoga gulasa; mi se samo z~va;
ste si vee zeli? (Turopolje) - Mu jo niC ne verjam :,ia mu nista ne
vjerujem', noj sa sume grezi, go sa jo n'iC ne bejim 'neka se samo
~ozi, ja ga se nista ne bojim'; si si ni zal? 'zar nisi uzeo?'; su mi
go pekiWzoli 'pokazali su mi ga'; sa ja zblf#isnule 'sijevnulo je'; ki ja
nie megel plotiti, ja myerol v raSt iti 'tko nije mogao platiti, morae
je u zatvor ici' (Bednja) - Sy se sdstav s ko:gon? 'Jesi Ii se s kime
sastao?' (Turni).
Ovisno 0 smislu, klitike mogu biti naglasene i izmedu drugih
dviju naglasenih rijeei:
onda me bi ostavil, ako ne bi tuliko dali; de to je?, ja nega bi
uudrila, ti nigdar n~i istinu pov~dal, kaj sir (Turopolje) - Kaj sy
ti dOb()r? "Jesi Ii ti dobar?" (Delnice).
U takvim su primjerima obicni i dulji obIici: de jete, pri sestrf#?,
kej jeste vee dosti Hli?, kiij uni jeu iz Zagreba oosli? (Turopolje).
Mjesto klitika je u kajkavstini relativno slobodnije nego u dru- .
gim naSim narjeGjima, ali im polozaj nije posve slobodan. Kad se na
de klitika jedna uz drugu, njihov je redoslijed uglavnom kao u stan
dardnom jeziku. Od zamjenickih enklitika obicno je povratna zam
jenica prije drugih enklitika, a dativ prije akuzativa:
ziSli su mu moigeni uan; on mi gaje donesf#l, pak su mi ga vuni
seile; kraue su mi od}gnali, suijne su mi pokllili; gajs sem si sama
kupouala; negdar su si jako dobri; bUm joj ga dopelal; dok sem bil
mali sestrum sem se rat 19ral (Turopolje). Da:v ga bon te:by (Tur
nj) - ne bej}'ima sa go (i go sa) niC 'ne bojimo ga se nista', hOuma
joj go (go joj) pekiWzoli 'pokazat Cemo joj ga', vese~ima sa mu (i mu
sa) jooke 'veselimo mu se jako' (Bednja).
Glagolske klitike sam, si,je, smo, ste, su ponaSaju se kao i ostale
"enklitike" (je oosf#l? dosf#l je), ali rjede su pred govornom pauzom:
moja je mama govorila kak i jli gouorim; moja je zemla dobra; teri
je eouf#k to dosf#l; kOga ste vraga #lali, mojega S9 sina potirali (Tu
ropolje).
1.1.2. Upitna cestica Ii (rijetko I) stoji iza prve rijeCi u reeenici, i to samo
iza klitickih oblika pomoenog glagola biti:
je Ii se urnul? je Ii gouoril?, su Ii vee obf#t ponesli? ste Ii raskoplili
plot? #ca,je luam zabadaf reei? sl I se mil? S9 1 poceli d~lati? (Tu
ropolje).

117

1.2.1.

Istaknuta rijee dolazi obicno na prvo iIi zadnje mjesto u reeenici, ali
moze stajati i na drugom mjestu u recenici:
mate rj ii 1 je bil uee pr~dl! gotou; ilene sejaju m~lu na sit 0; #te
bi Rlo m 1~ k a, a ml~ka n~; v d s je dcal Slafko; dobro je pre
madiralo i vise se ne vraca (Turopolje).

1.2.2.

U sveeanijem stilu pridjevska rijec moze doci iza imenice koju

opisuje:
imele s9 fertflnke prebrane, poculJ.cu, fertusf#k i aplece, kiklu dpgu
i opajnke z remgjnem. lmele S9 cure pprte na gldvf#, su~tla igla je
bila nij~, i cekinof i{itih i kralfliof i fu~zof sv~lih, se b~lo i sv~lo,
i pantlike, i gorf# spice (Turopolje).
Katkad je i u obienu govoru pridjev na kraju, obicno ako je na
njemu recenicni naglasak: kuas je za krllf kukui'izni; imam repu
sf#m~nsku (Turopolje).

1.3.

Infinitiv cesto stoji iza imEmice iii zamjenice na koju se odnosi i

najcesCe je na kraju recenice:
saki tjedf#n nosimu na s~jl!m na Goricu i'itf#k prodati; mi smu
imeli gotovi materjal za most delati; i nilm n~ vr?dno posla imeti;
mati me zOue dom9m kraf doiti; unda tr~ba urdta zapr~i i obluke,
da ne bi uusla str~la fiiu (Turopolje).
Infinitiv povratnih glagola moze takoder doci na kraj reeenice,
npr.: silko jutro tr~ba Coveku miti se (Turopolje).
--Obicno je infinitiv ispred imenice: niij nositi peeenika; zutra pem
prodati kravu; de~s ni v~ti ni jenoga dfeka (Turopolje).

1.4.

Pridjev radni u vezi s imenskom rijecju na koju se odnosi (s objek

tom u recenici) ponasa se jednako kao infinitiv, tj. najeesce je iza
imenice, ali moze biti i pred njom:
kej bste zf~be proddli, nfs cera skorom niB proddla, kad b{iste
pak Zagrep Uli? jesi kam BariCa selo sldla? c~l dan sem i c~lu nOe
na smTt eakala, kej b9 me za norca driiila, ki je za sebe glijdf#l {Tu
ropolje}.

:\
i

118

Kajkavsko narjeCje

Polozaj gIagoIskog oblika najcesce ovisi

119

recenicnom akcentu:
slo je natrag svih deset purana', sast jokih p
ja deli d'ien ekMpole
i zagrep? Ako je
keryzu 'sest jakih djevojaka cijeli je dan okapaIo kukuruz' (Bednja).
recenicni akcent na gIagolu, on je rjede na kraju recenice: tr~ba cove
ku miti se (Turopolje).
2.1.4. U svezama Hcne zamjenice s brojevima (npr. u knjizevnom jeziku
nas dva), zamjenice su obicno u N, aIisusrece se i G: oni dva buju
zuira skup otisli, ml dva smu dobri pnjateli, one dvf s9 same f iirJ
- ntis trio Mijenja se iIi zamjenica sama iIi i broj i zamjenica: z vami
OBLICI
s~st, i nemi dv~mi n~ dobro (Turopolje).

kad bijste pak Z d g rep Wi? - bijte i

2.

Sintaksa
0

sI

2.1.5. S prilozima kuliko, tuliko, pono, malo imenica i zamjenica je u G

mn., a glagol u jd.: kUliko je var, pfmo bap samo dTfla, nas je tuliko
(Turopolje) - kjlke ljjdi no svietu zle iivi' 'koliko ]judi na svijetu zlo
2.1.1. Imenice kao sluga, japa i u jednini i u mnozini obicno su muskoga
zivi', pune dieekev ja edesle v daro 'puno momaka je otislo na na
roda: moj jdpa je vee star, negdar su bUi slage pri gosponu Bngle
dnicu', vnege {teic ja deletele 'mnogo ptica je d\?le1;ielo', viie rak mera
vieu (TuropoIje) - njagev sleygo ednasel ja svamu jope vf!ino 'njegov
vae noproviti 'vise ruku moze vise napraviti', letes vnege sal glodyja
sluga odnio je svome DeU vina', nos storeSf!ino sa jiioke motldre deri'i
'ljetos mnogo sela gladuje' (Bednja).
'nas strujesina se jako mudro ddi'. AIi se govori npr. en ja valiko
prosico 'on je velika prasica' (Bednja).
Formula
za izricanje postovanja proSiren a je u veCini govora i na 3.
2.1.6.
Te imenice rjede imaju oblike po dekIinaciji imenica m. r. na
t
jednine,
tj. govori se oni i umjesto Vi i umjesto on. Sa zamjenicom
suglasnik:
u mn. slaze se i glagol: kej oni delai9 Zagrebu kej S9 dosli z autum?
bUdu im~li kej eitati (mjesto zamjenice Vi), kej oni knigu plsu, jos
on na vek jutro zaran stal proo neg drugi slug.;
Pri kom je
Andro Kra[eviC? Pri jed nom bas u. (Zima)
S9 oni mladi (mjesto zamjenice on). Oblik predikata u mn. stoji
takoder uz gaspon i gospa, i za 2. lice i za 3. I. jd.: kej 89 gospon
2.1.2. Uz brojeve dva, tri, cetiri, obodvafobodvf! u veCini govora imenice
gl{idni (za Vi), bUdu gospon imeli k~ za eitati (za on), kak bUju gospa
m. roda su u mnozini, u odgovarajucem padezu. Kopula je takoder
st~li (za Vi) (TuropoIje).
u mnozini:
Takvo izricanje postovanja sve se vise gubi, pa je obicno upo
treba zamjenice 2. lica mn. i u direktnom oslovljavanju: kak Vas je
to S9 bas dvd voli, to S9 moji dva brati, onda S9 doSli trf iandari
vola, d~ jste
- pri sestrf!? k~ kUhate? bi Vam oprazila jajca (Tu
s p~mieami - ima na gldvfl dva roge, obodva lakte si je stijkfll, vlovili.
ropolje)
vei sta ma pesloli i rakli sta mi 'vi ste me poslaIi i rekIi
S9 obodva tate, ovak je jen atf!C 1m!?1 trf sine, jabt;lku razr?iemo na
eetiri r6ine (TuropoIje).
ste mi' (Bednja).
U narodnoj knjizevnosti zabiljezen je uz imenicu u jednini prid
Neki govori uz navedene brojeve za NAV imaju posebne oblike:
jev u mnozini: Dragi mama, mili mama, idu svati dim~. Za 3.
l. jd.: Nasi Ivan trdno spe, bog im blago nadele. (Zima)
tiik su bila dva brata, Mba od vraga trr dana starf!sa, posadil
sem trE oreja (Turopolje) - dviio kekjeti su riine vjeytre pepzfJvoli 'dva
2.1.7. Sa zamjenicom saki glagol je iIi u jednini iIi u mnozini: sakije imf!l
su kokota ranD ujutro pjevaIa' i dvao kekjeta ... peplevolo, s1 trei
pdk svoju 'izu mlilu, saki S9 m?li (=imaIi) 8VOj posfJl (Turopolje).
broti su vmerli 'sva tri brata su umrla', stiri vyt;li su nie megli tego

zvlieei 'cetiri vola nijesu mogla to izvuCi', ebedvle sastra su desla k

2.1.8. U zapadIiom Zagorju (rasprostiranje nije odredeno) djevojcice, dje

mater; 'obadvije sestre su dosle k materi', stiri salo su zgerlelo 'eetiri
vojke i mlade zene kad govore 0 sebi sluze se u glagolskom pridjevu
sela su izgorjela' (Bednja).
radnom muskim obIicima umjesto zenskima: jo sym Mil (mjesto
bilo), jo sym mu pevedol (mjesto pev'iedolo), vcare sym niiobrol (mjes
2.1.3. Uz brojeve veCe od pet imenice su sva tri roda u G mn.: im?/i s9
to nobrolo) punu kesoru za 8v~1U'w'jucer sam nabrala punu kosaru
pet ni}kof, imajt;l pet svijn, imam cetrdeset oSf!m l~t (TuropoIje).
draca za svinje' (Bednja). Kad djevojka razgovara s momkom, neee
Pridjevske rijeCi, po pravilu, imaju kongruenciju kao imenice: to
se zabuniti pa reci za sebe koji oblik u zen. rodu. Ako tko pita zenu
s9 dVd 19,i d~eki, odf!gnali su mi pet lfpf! kraf (Turopolje).
u srednjim godinama zasto tako govori, odgovorila bi: "Tok sym sa
U usmenoj knjiZevnosti ima primjera za N i A mn.: Pet dani
preiveil, po sa zdaj na mram edevCiti" 'tako sam se priuCila, pa se
su minuli. - I tako je se sest kugle hitil med vojsku. _ Dojahali
sad ne mogu oduCiti'. Kad su zene u zaIosti i kada su ozbiljne, govore
su dvanajst brati i dvanajst sestre. (Zima 75).
u zen. rodu.
,
Predikat uz brojeve vece ad pet obicno se slaze s Iogickim su
Pridjevi i zamjenice u imenickoj sluzbi u kajkavskom knjizev
bjektom, a ne s brojem: s~ s~st S9 na polu, ~ pet id9 v grat, bilo
nom jeziku dolaze u mnozini srednjega roda, prema latinskom jezi
je p6stf!l mort dvanajst, bilo je vise nf!k sto milUijnof, iSlo je pet bratof
ku. Iz narodnih govora maIo je potvrda: Kadje moja [uta vola, po
(pored: iSli S9) (Turopolje) - desle ja n6uze sieh dasat purtlnev.'~
d 10 z n a mi jesu vsa. (Zima)
2.1.

Kongruencija

120

Kajkavsko narjecje

2.2. PadeZi
Padez e!lja razlikuje se o~ padeza mjesta: Grte v Dej!,lance 'Ide
u Delniee';
v Dej!!ancax 'Zivi u Delnicama'; Jest san doma; B-!!
je ddmux (Delnice)
Lu:ea pod o:dar 'Baca pod krevet'; Li:Zi pod
o:dron, Gre: va:s 'Ide u pohode'; Bi:v je va:sy 'Bio je u pohodima'
(Turni).

z.vy

2.2.1. Nom ina t i v. Uz pomocne glagole dolazi predikatno ime u nomi

nativu, npr. mjej brotja Mil solddot 'moj brat je bio soldat', tok Mus
tii py~stol valiki bjegec 'tako ce~ postati veliki bogac', do muja tnebe,
en sa naproovi vlUiki bedok 'kad mu je potrebno, on se napravi veIiki
bedak' (Bednja).
Uz glagol zvati imenska jedopuna u N:
d~l

sela oko str~ke zOvemu DolinlJc; nih zovil Zvon{irci, jel je

z nijove vulice nav~k zvonar; Okujci ta zovu kiba, a mi k~ba; tU smu
vodu zvali Krka (Turopolje).
GIagolu reei dopuna moze takoder biti u nominativu: ona se
tak rece da je vrak '0 njoj se tako govori' (Turopolje).
2.2.2. G e nit i v. Genitivom se izraZava pripadanje, i to samim, a rjede sve
zom od + imeniea:
Bil je vre deblesi kak zene sin. - Oca hiza mu je podrla bila.
(Zima)

svak je od moje sestre mps, mijzof brat mi je d~ver, svak je brat

ad moj~ zen?, surjiik je mpz m? sestr?: od dv? sestre ~zi to S9 si
svogori, svogorica je m? zen? sestra, z?lva je od mega m9Za sestra .
(Turopolje) - eye ja ed susedo njivo 'to je susjedova njiva', ed sestrii
cer mi ja denilslo YlJbed no njivu 'sestrina kCi mi je donijela objed
na njivu', ali se govori i susedevo njivo, sestrino cer (Bednja).
Kad se posvojni genitiv saJrtoji od dvije rijeCi, od se takoder moze
izostaviti. npr. bykyevja ed Zelimerskego Jyezefo 'bukvik Zelimorsko
ga Josipa', trilnjik ed Jdornjokeve Kota 'travnjik Jarnjakove Kate',
klie~ ed s6ilsedevego Ivuno 'klijet susjedova Ivana' (Bednja).
Dijelni genitiv je obiean:

dite bi Nlo mlfka, a mlfka n~, dej mi v'ina, dej mi piv~, ocete
riikije; is~l je ne~akuf cov~k svoje senice gled~t (=jedan dio p~enice)
: otislaje senicu gledet (=svu p~enicu); imamo slif,jabuk, oMpf, tUjn
(Turopolje).
Dijelni genitiv redovit je uz brojeve vece od pet, s brojnim ime
nieama i pridjevima: dvoje glaf svzn, pedes?t dus, pet kraf; uz priloge:
P9 no ludi, killiko let?f, dosti posla; uz glagol biti:ce b9 grijjzdja b{>de
i vlna (Turopolje).
.
Genitiv dolazi sa kaj,nekaj, nikajlniC itd.: kOj ja njevego? 'sto
je novo?', neke cernego sym zgllidol 'ne~to crno sam ugledao', ed t'ieh
Qildi sa nas n'iC pumatnego naovcil 'od tih ljudi ne Ce~ nisw pametno
nauciti' (Bednja).

Sintaksa

121

Rijetki su primjeri G u sluzbi pravoga objekta: Taki se gorostas

na put spravi i sega zl ata adceloga kra/estva odnese. - CUjes,
Biberko, gde si ti ovoga zadnega mesa zel? (Zima).
2.2.3. Dativ. Karakteristicna je upotreba etickog dativa, posebno
zamjeniee sebe:
male si pocinem i opet nastavim; dejsito pojlJc; sem si rflku
posl!kl!l; dejte si. to poRCte; n~gdar su si jako dobri; -til mi i kokosi
niltTIJ spijeju, kadlastavice si blizu zeml? preletavaju, anda si pecemu
kokruzni krufi kiivamu zgiince, to vamje niilo kak i malt (Turopolje)
- Mi: sy m-slymo svaje 'mi mislimo svoje' (Turni) - Aly san ty se
nadejya!! 'a1aj sam se naradio' (Delnice).
2.2A. Ak u z a t i v. U Turopolju imenice m. roda koje znace sto nezivo mo
.-gu..kao objekt (bez prijedloga) biti u genitivu umjesto u akuzativu.
Nije utvrdeno postoje Ii zakonitosti koje odreduju kad je objekt u
akuzativu, a kad u genitivu. Velik broj zabiljezEmih primjera mogao
bi biti partitivni genitiv. Imenieesu zenskogroda u mnozini kao
objekt redovito u genitivu, a vrlo Casto i imenice m. i sr. roda. Aku
zativ u jednini imeniea m. roda u turopoljskim govorima moze biti
novija pOjava.
Primjeri~ donesl!l mi je l~poga ciijga; idem drva c~pat - idem
dro'i ciJat; nisem imlJl cas; naj toga platna r~zati i skrptiti, vrgni
na stol; dej nam Bak pic~kof, rliclJkof, gUs(}kof, telekofi-sikaj kej nam
je trieba; s ~m bum rfbala pot; vil tom zga~c kuvamo, tr~ba dinare
-zmoci (Turopolje).
Akuzativmoze doCi be.z prijedloga-vlvukada kazuje vrijeme iIi
cilj kretanja: Vrlgnijednu stroka, paju nesi kraljicinu hizu
(Zima).
Objekt je u akuzativu i uz zanijekane prijelazne glago}e (obicno):
ne mrem ndjti tu knigu, nfim (=ne budem) j9 nigdarek poziibil, pijan
stvo nigd~ dobro ne nar~di, ti nigdar nisi istinu pov~dal. (Turopolje).
Uz izraze (kojima se odreduje psiholosko stanje) stroh i sram
logicki subjekt dola~i u akuzativu: Stra:x me je; Sra:n me je, a uz
z v 'Zao' u dativu Z v my js (Delnice).

2.2.5. Vokativ. U nekinigovorima imena imaju poseban oblik V: zeno,

dojdi szm! JOio, bUm ti nf.kaj pOvl!dala.l Lilbo, mas morti jiijlJc za
prodiiti? (Turopolje).
2.2.6. L 0 kat i v . Lokativse upotrebljava samo s prijedlozima. Kako se ra
zlikuje padez mirovanja (lokativ) od padeza kretanja-(akuzativ). pos
toje i prilozi kao domom, koji oznaeuje cilj kretanja: cera sem biZ c~li
dan doma - idemu dompm (Turopolje).

2.2.7. Ins t rum n tal. Instrumental sredstva redovito je s prijedlogom

z: kepo ziimljil z lepootu 'kopa zemlju lopatom', vro>dril go s kYlJlem
pe gllMve 'udario ga koleem po glavi' (Bednja) - Parpe/a:ly smo se
z avton 'dovezli smo se automobilom' (Turni) - Poyle sy z brflsan
tit natpzay i brilsYI! 'poslije si brusom to natezao i brusio' (Deinice).
Instrumental bez prijedloga dolazi u sluZbi prilo~ke oznake
mjesta: Po:ten san se poza:bov (Turni) - i'y;otyn me je das (Delnice).

122

Kajkavsko naIjei!je

Sintaksa

12,3

I
i
i

Povratni glagoIi u navedenoj infinitivnoj konstrukciji imaju

povratnu zamjenieu se: nye se moci r~siti toga vrilga (uz: ne mremu

se r~Siti); tu se n~ moci kapati, tii. se moci obriti. Takve su konstruk

cije obicnije, da bi se jasnije izrazila misao, uz licnu zamjenieu: til

yam se moci obliti, til mi se n~ moei poeesati (Turopolje) ..

1ia je pokrita eri~pum, komad zem~ ograje~ letvami - vrear

c) U kondieionalu infinitiv moze stajati umjestopridjeva radnog:

je ogrii,jen z vitrom; m1: se rajnime z r~pum, s kramp~rem, z m~rlu

to se ne riizme, nek bi moriiti reei da ein,m sir (=moralo bi se reei);

nem, zeljem, s kelem, z vilgorki, z lilkem, salatum, paprikum, s kril

to bi moriiti zaplsati (Turopolje).

vem, z mesem, z mli~kem, s piltrem, z maslem, z r~pum, korablum

d) Obicnaje kajkavska sintagma za + infinitiv, kao i u ea
i krilglicum, s?kirum se c~aju drua (Turopolje).
kavstini:

Prijedlog z dolazi i uz indirektne objekte u instriunentalu: Ba:vy

vY?OO zo piti 'voda za piti', nemum nie zo jesti 'neinam nil3ta za

sma Bednjajncuni
jesti', tje ja nie zo zraei 'to nije za izreei', en ja ryj zo zopevi?doti,

se sa skl-zaiien 'bavi se skijanjem' (Turni) - mi

begaoti silme z dfebru veda i s freiSkini zraokem 'mi smo Bednjancani
a nie zo deloti 'on je tu za zapovijedati, a ne Z,1i raditi' (Bednja) - .

bogati samo dobrom vodom i svjeiim zrakom' (Bednja).

imam alyna za priiti, silta je za odmetati stvari, maS morti jaj?c za

prodiiti, krilf mi je za peei tesko, til lmamu za kuvati, to je z sfno

Obicno se prijedlog z gubi ispred rijeCi koje poCinju kojim od spi

metiiti n(Jt~r (TuropoIje). T(;X je za polu:dyt (Turni) - Ta: kosa:ra

ranata i kad instrumental znaci drustvo: on zive svojum unum, zeli

susobum lagvu vina, is?l je zenum, uti su sobum liigvu vina. Ako
je za fkriist (DeIniee).

se druStvo nagIaSava, u TuropoIju prijedlog z ima Iik z~: is?l je Z?

Umjesto takvih konstrukcija rjeda je glagolska imeniea: za saraj
svojum unum na sij?m. Ispred imenica koje pocinju kojim drugim
ne fepija ide tr1: kile kfp (Turopolje)..

konsonantom, iIi vokalom, instrumental drustva uvijek je s pr.ijed

Perfektom glagola htjeti i infInitivom izrice se radB;ja keja se za

Iogom: odis?l je z bratom Zilgrep, z nim se je spominal, bil je z lve

malo nije dogodiIa: tpv je podjVjat 'htio je podivljati' (Turni) - se

kom (TuropoIje).
je toy. zrflsyt 'sve je htio srusiti' (Delniee).

Dvije imenice koje znace osobu povezuju se obicno tako da je

e) Infinitiv ima cesto sIuzbu imenice: d~lo je oriiti, kopati, seja
druga imenica u instrumentalu s prijedlogom z, npr. dello mija moti
ti, kositi, a sir se eint; dl}tetu tr~ba saki eas diitijesti; bi dones,/l mala

s brotem 'dosla mi je mati s bratom', jo sa stjebu lajhke zleZim Ja

pili (umj. malo pica) (TuropoIje).

eu se s tobom Iako sloziti'. Moze se reCi i: desli su mi moti i brot,

Rjede se infinitivom i glagolom imati izrice gto treba biti: Samo

jo sa i ti
lajhke zlezima (Bednja).
zeli znati, kaj ima pri iii ciniti. - Pokazala muje mesto, kam se

ima nastaniti. (Zima)

U Turopolju dosta cesto dolazi instrumental sredstva bez pri

jedloga. Do te pojave dolazi analogijom prema sintagmiz + ime
n i c a koja POCllUe kojim spirantom, kad se prijelog z gubi zbog fo
netskih razloga:

2.3.

Glagolski oblici

2.3.2. Prezent
a) Prezentom svrsenih glagola moze se izrieati bud u cnos t:

mam dojdem,ja ti ga zr~im, to malo ti gajd pricalJam (Turopolje).

Katkad se buduenost izrice i preze;ntom imperfektivnih glagola:

kat sunce ziiZarT!o ziijde, andaje drilgi-t~jti dan gOdine (=bit ee ki!!e);

kiik to da ide Stf.va Zagrep? maei je reci: p~m selo i bpm is~l selo,

jel pete na paSu s' Mjni? (Turopolje).

ona veli: bil ja pop~iiti (= da Ii da pjevam); sako jiltro trfba

b) Obiean je historijski prezent:
eoveku min se, tr~ba pole zoriiti i posejati; miiti me zove dompm krilf
on je is{!1 z m~num tancat, ondar velyp: Rj, ima Bara d~eka,

dojUi (Turopolje) - vidli sma go tjek bi!!ioti 'vidjeli smo ga tuda bje
onda mu je stric rek,/l - kak on n'imaoca niti miitere -: ajde, vell,

zati'; ali i... de tjek bezl 'gdje tuda bjeii'; Cjl sym go pri petjeku
Marko, obl~ei se (rijee je 0 Ijudima vee odavno mrtvim/i) (Turopolje).

pepfl}Voti 'cuo sam ga pri potoku pjevati' i ... de pepievo, si go videl

Poeetak radnje u pro1310sti moze se izreei prezentom glagola

tjek im Jesi Ii ga vidio tuda iei?' i ... de tjek ida (Bednja).

poceti i infinitivom: oosla je pred nega i pocme plakati (pored: pocela

b) Infinitiv s 3. lieem jd. pomo6noga glagola biti (je) znaei isto

je).

sto pasivna konstrukeija se + pre zen t glagola moei, morati, a i

e) Umjesto imperativa moze doei prezent svrsenih glagoIa: Tam

nekih drugih:
kopaj, i najdes jednu vuzdu, ovu se den e s na ruku. - Kad bos stel

jahati, samo s tom sibom vudris, ijos boJe. bos po zraku letel. (Zi

skora saki dan ide kisa i ilnda vee ~ moei delati; den{!s ~ vidl}ti
ma)
nijenoga vuka; moci je reci: p~m selo i bt;>m is?l selo, to n~ moei za
Prezento!D u 2. L jd. i !l1n. izrice se stroga zapovijed: Gries spiit!
pisiiti, denf/s je l~ko moci imeti radio, den{!s je vee vid,/ti selu altof
(Delnice) - Ceste mpeat! 'Sutite!' (Turni).
(TuropoIje).

2.3.1. In fi n i ti v. Upotreba infinitiva u kajkavskim je govorima prosire

nija nego u drugim nasim narjeCjima. Uz znacenja i upotrebe kakve
ima u standardnom jeziku, infinitiv moze stajati i umjesto drugih
glagoIskih obIika, vremena i nacina.
a) Infinitiv se ne zamjenjuje sintagmom da + prezent:

124

Sintaksa

Kajkavsko narjeeje

2.3.3. Per f e k t. tJ pricanju moze se izostaviti kopula: cera zgl,dalo kii:k

da se sn~k kava, oko odre steli navaliti tati, priznale mi se (Tu
ropolje).
Iza klitickih oblika licnih zamjenica i iza se obieno nema kopule
je: do jedne vure me tiik bOlf}la glava, tii.k mi se zad~miilo, ma sestra
se cera plCikala (Turopolje).
Katkad nema kopule ni uz srednjirod zamjeniee ves: mijs mi
je polildf}l, odma se odvkf}l; se pogorilo, ali i: se je povf}dala, opriila
je se, sa se je smela (i pomela) (Turopolje).
Perfektom u svezi, sa da moze se izreci stroga zapovijed: Da ste
naredi:ly se kaj trf}:ba! 'Da ste napravili sve ato treba' (Turni) - Da
sy se po-u:jyy,! 'Da si sve pojeo' (Delnice).

d) Prosiost se u Zivu pripovijedanju moze izraziti imperativom (u

2. 1. jd.) vydry i vfigy: a ja: vfigy po raki:jy (TumiL~my sf skyp
vydry po spe:ky (DeIniee).
Pocetak neke radnje i njezino trajanje u prosIosti u iivu se pri
canju Casto izrice 2. 1. jd. imperativa gIagoIa kao vudriti uz infinitiv
trajnoga gIagoIakoji nosi znacenje: una je bila malo pri vinu, pa
vudri jof'kiiti; i on ti vudri kopati, pak biiba vUdri kricllti (TuropoIje).

2.3.6.

2.3.4. Fu t u r. Mjesto kondicionala iIi namjerne receniee moze se upotri

jebiti futur: a kltj bum tt rekla '!ito da ti kazem, sto bih ti rekla'.
(Turopolje).
Futur se upotrebljava u namjernim i posljedicnim reeenicama
gdje obicno dolazi prezent: Drugoga si je izebral, da mu bud e lo
viI ribe. - I na to veli, da ga vre navci, da se bu ga bojal. (Zima)

2.3.7.

Futurom se izrice i zapovijel!:_ __

bps mivec dltla kupicu! bps mi dala mlika! bps to mam donesf}l!
ne b{Js tam iSf}l! bus to mltm donesf}l! bUs to mam piistil! bus HZ!
(Turopolje) - MuS kmam sel! 'odmah idi!'; MuS daol, iIi tt zemam
'daj, iIi Cu ti uzeti' (Bednja).

3.

2.3.5. Imperativ
a) Cesta je upotreba imperativa glagola dati i htjeti uz imperativ
drugih glagola:
. dej mi teca brzo skavaj, dej mi skavaj jen kloMs, dejte si zemete,
tf dej proo probaj, sad dejte vi glrite, dejte si pojeCte (TuroPoIje)
ajdi, b-u:Ody ilJly 'hajde, budi bolji' (DeIniee).
Imperativ xodi - xodite dodaje se imperativu iIi supinu drugih
glagola da bi se izrazila blaia zapovijed:
ojdi donesi krUva! ojte zemete si kupicu vinal ojdi se kilpit, pes
skfilu! ojte si sistI Takva se upotreba razvila iz samostalnog impe
rativa giagola iti: oj z ~num! ojte spat! (TuropoIje).

Rijeci na (2. I. jd.) i nate (2. 1. mn.) same izrieu zapovijed, a mogu
znaciti i pojacanje imperativa koji slijedi: Na, odnesy Sy (DeIniee) Nate, zamyte sy! (Turni).
b) Zapovijed se'opisuje s naj/najte + infinitiv: naj mi Mer
otpelati. - No, gospon, n aj t e se srditi. (Zima)
Imperativ dolazi ljade u zavisnim recenieama: Rehel da ti pro
s i, kaj mene pustijo za pomoe tebi. - Onda on te bude prosil, da
ga n aj tak jako tuCi. (Zima)
e) Imperativom giagoIa biti i pridjevom radnim ljade se izrice
imperativ buduceg vremena: Ne bodt '~e jogledala ako dojdes
crnogoru, ne bodi se reskrivala. - Cujes, ti bodi meneka pi
s a 1a od svoje skole - a ja tebi hocu otpisati. (Zima).

125

3.1.

K 0 n d i ci 0 n a 1. Kondicional s veznikom da upotrebIjava se u ire

alnom znacenju: Joj, joj da bi mali, kaj ovo vesele znamenuje, vi
bi se plakali. - Da bi ja imel holbu vina i jednu peeenku, bi ti drugae
znal (Zima).
Prilog sadasnji. Prilog sada.Snji moze se i sklanjati, tj. moze biti
partieip: Ono mleko bilo kipuce, kak bi vu kotlu kuha1ose. (Zima).
_ Drugae nisi nikako muguc vujti fiim. Rasle vu Bumt lepe dis 0 Ce
roze. - Ti znaS da bog lu becim pomore (Zima).

VRSTE RIJECI

Imenice
a) Sveza dviju imeniea izrice jedan pojam u nazivima, npr. voca.
Prva imeniea oznaCuje siri pojam. U nabrajanju sa ona moze izos
taviti;
hriysko tCipko 'kruska tepka'; zeleniko jobuko 'zeIeDlka jabuka';
groh i!erljanec 'grab crvenae' (Bednja) - imam 'jllbuke trdlke i
vugrice; to sujoouke trdlke, to sujoouke vugrice; pri nas.rasteju slive
bistrice; imamu slive bistrice, b~lice, drobnice, petrcice, jltbuke pi
sanike, krilske opsf}nke, jacmenke, makarije, stjlcke; strik vi'sitnak
(TuropoIje).
b) Sveze imeniea+imeniea iIi pridjev+imeniea u obli
.ku polusiozeniee (sklanja se samo drugi dio) rijetke su: Koju sem
videl (divojku) vo lepi biser-partici - vo lepom pisan-barsunu (Zima).
Rijetki su primjeri epiteta kada se umjesto pridjeva uzima ime
niea iste osnove: Ne bos ti taj jela hriefiaka kruha (Zima).
U pjesmama se pojmu dodaje apozieija kao epitet, npr. Doslaje
k vetru severu. (Zima.}-
e) Karakteristicna je upotreba imenice treba mjesto giagoIa tre
bati. Ta .se imeniea ne deklinira, ima samo N jd., a dolazi samo u
svezi tr?ba je (iIi negirano n? ~ba):
jel vam je kOj tr?ba; kOj je mene tr~ba; to je tTfba siiki d~n delati;
zakrya zen,! opajnke, i sebf} ako je triba; sikaj kej. nam je triiba; ltl
je ~ba 1m popravliiti (TuropoIje).

3.2. Pridjevi
3.2.1. Obicna je upotreba pridjeva u sIuzbi imeniee iIi sveze pri
djev+imeniea:

126

Pridjevi u imenickoj sluzbi: mlodi mera. vmrieti, a staori mjero

'mlad moze umrijeti, a star mora'; gerdi nie liepemu por 'ruzan nije
lijepome par'; svati i prekliiti sa na mraju zleZiti 'sveti i prokleti
ne mogu se sloziti! (Bednja) - bogiiti kak oceju, siromaSni kak more~
ju (pored: bogatiiSi, siromiiki); i mrtvi bi te culi; kej mi ace vrtiga
stari, za mlad?m same noge se povlace; kej oceju ove ritaste i drobaste
(Turopolje).
Od prezimena, muskih i zenskih, obiCni su pridjevi koji dolaze
prije hnena: B"l.Strevicev Dros 'Bistrovic Andrija', Hetinskego i
HetinsijevFraunc 'Hotinski Fr~njo', Poskev Paj 'Pasko Petar', Kegle~
vicevo Moro 'Keglevic Mara', Jadvejevo Ktito 'Jedvaj Kata' (Bednja).
U nekim se govorima naziv po roditeljima, muzu i kuci izrice
pridjevot;O od imena, naziva osobe iIi kuce, a stoji iza imena osobe
o kojoj se govori, npr. Slava Rozina/Marnnova/Jozekova/JoskiCeva
(Reka)..
.

3.2.2. U znatnom. dijelu govora karakteristican je pridjev riit

riida
rado, npr.: rada bi ti ja da otides, rada bi dosIa, imaju se radi.(Tu
ropolje).
Prilog ima oblik rat. U Turopolju se cesto upotrebljava, osobito
uz glagol im?ti, umjesto glagola vol?ti, ali i inace: oni se imaju rat,
imam ga rat i delati i brati (rijec je. 0 groZdu), rat bi ousla v grat,
sat ga nimamu al imamu ga rat.
Katkad je ~ko odrediti je Ii rat, rada prilog iIi pridjev: rad bi
popravil iZu, rad bi najti ceT1i~nta (govor je 0 muskoj osobi). ObIik
rad bi slaze se i s infinitivom i s pridjevom radnim.

3.2.3. Iza komparativa u komparaciji dolaze nek, kak, ko, od npr.: pr~ se
teu zwelo ntf!k sat, on je mliijsi n(Jk ja, ona je veMa od mene (Tu
ropolje).
Tako je i u nijecnim reeenicama Uz infinitiv, npr. en belja dtele
kok tei 'on bolje radi nego ti', ni n'iC gyersego kOk cleveko yokloti 'nije
nista gore nego covjeka zaklati', rojsi vmrieti kOk. ev5k Ztf!lveti 'radije
umrijetinego ovako zivjeti', enfe ja r6abe(: lrepii kOk evEe 'ovaj je ru
bac ljepsi nego ovaj'. (Bednja)
.

3.3. Zamjenice
3.3.1.

Sintaksa

Kajkavsko narjeCje

Licne se zamjenice u Turopolju uvijek ne zamjenjuju povratnom u

primjerima kao sto su: to sem si kilpil za me, vucrs: se za tebe, sestro,
kej ste to kapUi za. vds.
Kliticki oblik D povratne zamjenice (si) obican je kao i takav
oblik liCnihzamjenica: Ov s i je postel pod jabuku odnesel i tam je
spal. - Rekel je vilam, nai mu tri jabuke ostaviju, i druge naj s i
pobereju. (Zima)
Obiena je posesivna upotreba te zamjenice: On odgovon da iSce
s i zenu, koja mu odiila. - Ja bum isel oca s i iskat.. (Zima)

3.3.2. Odnosne reeenice koje se odnose na nezivo obicno se vezu s glavnom

reeenicom odnosnom za.mjenicom za kaj:

127

skeynul sym si zoub, kOj ina ja jaoke bylel 'skrhao sam sebi zub,
sto me jako bolio', zif}stol sym pnjotelo, koj sym z njim soldaciju sltf!Zll
'sastao sam prija~to-sam s njim vojsku sluzio' (Bednja) - r{ibf}c
kq sem ti ga cera dala; zijp kej se stfga, a ostane v Z9bi, zove se
scfba; cajnf}k klij pot prdu Ide; zgtinCenak je lOnl}c vu cem se kUvaju
zganci; pod lipum je klilp na c?m sf}diju muziklinti; na cigla je
naslojnena skikliea; na c~m se vOzi pluk na ledinu (Turopolje).
Ta zamjenica moze biti indeklinabiIna:
sop ot hfii kej se v~e kukurizijne, lopartf!k kq se krilf d?ne peci,
strik vrsitnak je lino kej se s?no v~e, mesito konto kej se krof m?si,
oplatnice S9 komiidi na kotacu kq se sastavlaj9 (Turopolje).
U TuropoIju se katkad i za nezivo upotrebljavaju odnosne zam
jenice teri iIi kr, a moguce je da se i za Zivo upotrijebi zamjenica
kaj:
sCipaje stvur s c~m se dfze fUrf}k teruga ne mreju zdici z rokami;
rucnrk ten na vrat(} vlsi; zft je deb~li dr6Uk s terim se ziiZrdi v6iis
s?na; stOUp oko teroga se vrm Zito; bekovina je i9ta vrba s terum se
v~e tfsje.
U Gorskom kotaru pri postavljanju pitanja cesto se upotrebljava
ka (Turni) i kaj (Delnice): Ka mE ymai rat? 'Volis Ii me?'; Ka ni:ste
zna:ly kiiko jE? 'Zar niste znali kako je?' - Kaj se v- poznaite? 'Po
znajete Ii se?'; Kaj oyca? 'Zar otac?'
Odnosne zamjenice imaju i neodredeno znaeenje, npr. lajhke bi
co krovo deslo i pejfelo 'Iako bi cija krava doSla i pojela', zopri vroto,
do ca sVl}fnca v hIzu ne deykna 'zatvori vrata, da cije svinjce u sobu
ne skoci' (Bednja).
3.3.3. Na pocetku pitanja kojim tko izriee svoje misljenje, a ocekuje pozi
tivan odgovor, cesto stoji zamjenica to, npr. tje si tei mjerol dilge
tum biti? 'to si ti morao dugo tamo biti?', tje sta vei te kojkyek hed'ili?
'to ste vi tada kojekuda hodali?' (Bednja).
Zamjenica tl}/taj (ta, to) upotrebljava se katkada. kao odredeni clan;
tada obieno nije naglasena, :npr. pat ltet sym mjerol hroanlti tego
eco 'pet godina morao sam hraniti oca', jaoke sa roseemiinl no tego
seino ~ako se razljutio na sina' (Bednja).
3.3.5. Mozda je prema njemackom was fUr (ein) kalkirano kaj za (jedenlje
dna ... ) (ali tako imamo i u cakavstini i u ruskom jeziku, gdje nece
biti njemacki utjecaj): Onje pak pital, da kaj je to za jeden
posel. -Ali bi ti rad znal, kaj je ono zajedna ostarija? (Zima).

3.3.4.

3.4. Brojevi
3.4.1. Broj jt;den (iIi jt;n) upotrebljava se kao neodredeni clan (kao npr. u
njemackom jeziku): (on je jen bediik, ima jenoga fiijn mladoga ml)za),
ali mnogo su obieniji izrieaji bez takvog broja: ima sini}ka velikoga,
ana je dovlca, on je dobl}r gospodar (Turopolje) -:- tei si jaden vliliki
bedok 'ti si velika budala', yf}ni su ja.ni pilmetni gespedtl:Jr'i 'oni su
pametni gospodari', Jouno ja ji'ino-peitiino pyC() 'Ana je postena dje

128

3.4.2.

KlIjkavsko narjeCje

vOjka', Jasenja jejane siremaosne sale 'Jesenje je siromaSno selo'

(Bednja).

--Brojne imenice (Jvoje, _troje rijetko dolaze bei dopunske imenice:

3nise dv3je gledajp rat, nth S9 se dvoje ~ncali pred BoZic, 'ima
troje dl}c~ (Turopolje).
U Turopolju i!esto uz takve brojeve dolazi imenica komat iIi ime
nica glava: imam dvoje komooi d(}~, imamdvoje komadi svijn, osta
la je z dvoje korniidi dl}c~, imam dv3je komat svfn. GIagol je, ovisan
o brojevima, umnozini, a imenica u G mnozine.
Za osobe i zivotinje razliCitoga roda upotrebljavl:iju se glavni bra
jevi muskoga/srednjega roda, rijetko brojna imenica dvoje, troje: Po
nem (gradu) se secu drci.gi d v a. - Sin prijel' je mater okol vrata
i kusnoli so se obedva. ....: Jen put su bili dva Judi, 17iuZiiena. (Zima)
U nominativu je mnogo obicnije dva dl}teta nego dvoje d(}c~.

3.5.

Sintaksa

Prilozi

3.5.1. Za pojacavanje i uopce modificiranje pridjeva, drugih priloga i gIa

gola sluze prilozi:
cud a: DosIa. je~da ljudi.
dostildost: Susedo"" $epokae, koji su dosti dalko od nega
bili. (Zima) Bil je dost bedast. (Reka) _
cis to: Ova divojka je cis t 0 lepa, sam-o zube ima kak lisica. (Lu
ka) To je cis t nekaj drugo. (Reka)
jako: Veje vre biljako jaki. Vumre stan, a staraje bilajako
- ilaba. (Ziina)
k rut 0: V iivotu sem kruto droben. (Zima)
prav-(o): Donesla vecerju i prav disece stuari nuter dela.
(Zima)
preik na preik: On tije preik na preik bedast. (Reka)
prevec: Onda postci.nem kon, pak mejaSe prevec jako, za to
sem tak suh. (Zima). Bilo mu je prevec dobro. (Reka)
U Gorskom kotaru moze _se rea: pn ie da:sty. napra:vov 'on je
mnogo napravio' i pnje cUda napra:vov (Turni), samo sto je u ovom
drugom slueaju mnozina uCinjenoga vise istaknuta. Ali se cuje i
CUda d:J:sty je na;pra:vov 'veoma mnogo je napravio' (Turui). U Del
nicamabi se teklo npr. cildno dor;sty je napravyr;.
3.5.2. Perifrasticni nacin pojacavanja
Svoju kcer za veliko je stimala (Jako'). (Zima)
Pojacavanje udvajanje: Dene na pot veliki veliki kamen. _
Onda on pil vodu dugo dugo. - Oni idu idu po sumi. (Zima)

129

tina' (Turni) - Ody t- l-pu proc, po. bo SE v rjedy 'Hodi ti lijepo odav
de, pa ce sve biti u redu' (Delnice). Cesto je uporaba toga priloga
zalihosna. U Gorskom kotaruupotrebljava se i eakavski ekvivalent
tja: No xmdkny se tjd. To je obii!no praeeno pribIiznim pokazivanjem
na odredeno mjesto.
U Gorskom kota:ru, u Delnicama i u Turnima, za dozivanje sluii
(ali danas je to vee posve rijetko) rijee bale, zapravo komparativ 'bo
lje' uz koji se izostavlja glagol kretanja: S'Jn bale iIi Bale nd!

3.6.

Glagoli

3.6.1. Karakteristicna je povratnost nekih glagola (u drugim naSim govo

rima obicno nepovratnih):
ma sestra se cera plakala, bicko teri se pase; sem se vis pocrl~nl}l,
crtam, vucim se; tiik su se nafCili (Turopolje).
U Bednji glagoli laci sa 'leei', sasti sa 'sjesti', plokati sa 'plakati',
peCtJ'tvoti sa 'poCivati', zofooliti sa 'zahvaliti', rozgevaorjoti sa 'razgo
varati' dolaze i bez sa.
Povratni su i glagoli sesti se, kleknfJti se, ali je kliticki oblik pov
ratne zamjenice naji!esce u dativu:
bpm si malo sel, ojte si S?st, bpm si casa s?la, kleknl}l si je i
malil se je - tr~ba se klekm!ti, -sedn~te se (Turopolje).
3.6.2. U Gorskom kotaru ceste su elipse tipa Bo:n te s pop'ickon 'Udarit
eu te zeljeznim iaracem' (Turui).
3.7.

Negacija

3.7.1. Prezent, futur i kondicional nijei!u se rijeccom ne, a perfekt i plus

kvamperfekt prezentskim oblicima kompozita ne biti (n(}sem, n(}si,
nl} ):

jo sym go izde nie viel Ja ga jos nisam vidio', zoke sta nie desli?
'zasto niste dosli?', nigdor nam tego sdum sabe epryejstil, 'nikad ne
eu to sam sebi oprostiti' Mj sym ped s'ilu t nie zai, dO mi ja en
nie stel zdebro d3ti 'sto nisam tada sHom uzeo, kad mi on nije htio
zdobra dati', tergjevec go ja -nie debre zmeril 'trgovac ga nije dobro
izmjerio' (Bednja) ~sem nigdar rodila; kej ga n?si vi~l; n~s tam
bil (Turopolje).

3.5.3. U narodnoj knjizevnostizabiljezeni su primjeri da stoji ovo, oto um

jesto evo, eto: VultS majka, ovoti junaka. - Ne, ovo sern maeka
kupil za kruh. (Zima)

U znatnom dijelu kajkavstine, Zagorju, Medimurju (area nije

_ odredena) negacija -ne stoji uz finitni oblik glagola nego uz infini
tivni. Primjeri: On se je ne mogel vuteiti. - Ne mi je bilo vola iii.
- Vi ste pri kral ne bili. - Ondi su mu n e n i k aj mogU. - Sreca
vaSa, da ste vi ne predi povedali neg sem vas donesla sim. - Oni
su rekU, da su ne nikajdobili. - Velim, da je to ni istina.
(Zima)

3.5.4. Uz glagole kretanja za oznaku odJnicanja od injesta cesto dolazi pri

log proc kao u Cakavskom ca, sto odgovara znacenju i upotrebi nje
mackoga: weg: xmiikny Sl:-prOc zak bo batin 'Makni sejer-ee biti ba-

3.7.2. Negacija moze doCi neposredno iza niti iIi ni (cemu u latinskome od
govara neque): Kaj nigdar ne bilo nit ne bu. - Jaz bi vam rada dala
stana, ali vam ne mrem, niti ne smem. (Zima) - Za te ne.mara,

130

Kajkavsko nmjeCje

nit tebe ne lubi. (Zima) - Mravei su se skupili i tuliko ih je bilo,

da 00 sakoga po zrno nit i n e doslo. (Zima)
Tipieno je ponavljanje negaeije: ja ni ne pznam, to n~ nigdar
bilo nUi ne bl!, ja ga ni n~em vtdela, nice ga pradati ni za nikakve
peneze, jii ne kOpam ni ne orjem (Turopolje). - Nikoga ni vise imel:
niti brata niti sestru niti nikoga. Vera ne cu, mlada gospo, ni ni
jeden dan. (Zima)
.
3.8. Prijedlozi
Prijedlozi mogu imati drukeiju kongruenciju, upotrebu i znace
nje nego u knjizevnom jeziku.
3.8.1. Vremenska odredba moze se izraziti na vise nacina: Pr-sov je ka
sne.je od ne:ga; pr-sov je ru'tkon ne:ga; pr-sov je iza ne:ga (Gorski
kotar).
Prijedlog do s akuzativom zabiljezen je u Turopolju: do pet(}k tri
tjene. Inael;l se redovito slaZe s genitivom.
Za izrieanje datuma u Gorskom kotaru pojavljuje se (ne Casto!)
prijedlog 00 u ovakvim primjerima: Bylo je t9: 00 parviga zujka (Tur
ni). U tom primjeru izostavljena je imeniea u akuzativu da:n, pa se
zato eini kao da se na slaZe s genitivom.
.
Prijedlog 00 upotrebljava se i u svezarna kao sto su: posf}kf}l se
na prst; to ja se sivam na rku; oelisf}l je na gorica i dr. (Turopolje).
Prijedlog k ima i znacenje '0', npr. beil ja k BeZicu demo 'bio je
o Bozicu doma', k Vf}jzmu bOu viiC sa zelane '0 Uskrsu bit ce vee
sve zeleno' (Bednja).
.
3.8.2. Prijedlog za Casto ima znacenje prijedloga 0, pa i u tom znacenju
zahtijeva uza se akuzativ: za jnu smu se bas spominali, za jnu se
tilk govori (=0 njoj) (Turopolje) - za: 11. se sakaj re:ce (Turni). U
istom znacenju kadsto se govori i 0 s Iokativom: 0 iveku ne zoom
.nis (Turopolje) - 0 te:by ne znan n-c (Turni).
U istom znacenju dolazi prijedlog ad u primjerima kao: ad mene
pripov~daj9 da sem dobra (Turopolje) - govori:ly so ad rota uz znat
no obicnije govon:ly so 0 raty (Turni) - pom-najo se od dej!!-~nskyga
jez-ka uz osjetno Casee pom-oojo se 0 dej/pnSkyn jez-ky (Delniee)
senjoti ed kego 'sanjati 0 kome', geveriti ed !ego zle 'govoriti 0 kome
zIo', spemf}lnlJti sa ed kego 'razgovarati 0 kome' (Bednja).
3.8.3. Osoba kao cilj kretanja u D je s prijedlogom k: vamy se k ocjety 'vrati
se oeu' (Delniee).
Kad je u pitanju geografski objekt kao cilj kretanja, rabi se pri
jedlog v(u): ]>en v Rf}:ko 'lei en u Rijeku' (Turni) - Grjen va Prezit
'Idem u Prezid' (Delniee).
Prijedlog vlvu cesto se izostavlja. Akuzativ moze doci bez prije
dloga vlvu kada kazuje vrijeme iii cilj kretanja: Vtrgni jednu stroku,
paju nesi kraljicinu hizu. (Zima)
tm sem brata Friincuskf},
idem grfit, p~m selo, idemu zutra sl1mu, proo idem stalu, peci mi
~ce gorfti. Redovito se govori uz licne zamjeniee: vii jnu, v ~, vii
jnem, a inace se javlja .sarno u paZljivijem govoru: veli se: v nocf,
pfde f p~nzij9, v Zbu mu je lukna, v jilmf} je bicko (Turopolje).

Sintaksa

131

3.8.4. U Gorskom kotaru prijedlog se ojacava prilogom: Ja: san tf v Zadry

(Turni) - T- sy tan na Broy,dy (Delniee).
Prijedlog bez (brez, prez) dolazi i u svezi bez da (:njem. ohne
dass) oelis(}l je brb: da je pozdravil, ja sem to zniila bb: da mi je
rekel (Turopolje).

4.

SLOZENA RECENICA - NEUPRAVNI GOVOR

Tvorba slozene receniee uglavnom se ne odlikuje specificnostima
koje bi odudarale od naCina na koji se i u drugim nasim govorima
slaze glavna recenica sa zavisnom. Zavisne receniee mogu biti ispred
glavne, iza nje, uklopljene u nju, prema lienoj ~ulturi ispitanika, nje
govu temperamentu, prema vaznosti kojega dijela slozene receniee.

4.1. Posebna je kajkavska osobina u tvorbi sIozene reeenice vezanje ne

upravnoga govora uz gIavnu recenieu veznikom da i u ovakvim slu
cajevima:
Jedna je rekla: da ocemo ga taki pogubiti.
Pitali su ga: da
gde si bil tale (/;ftgo? Zapita ga staruc: da kaj ovde ti isces? (Zima)
veli vrdgu do' se nf}k zavlfce ni)ter; on j9 je pital da ziike ne (=ne
ide); onda on pita da ke.i ace; onda ga je pital da ziike je tak ti)zifn;
dej reei Mirku da nfk pospr~mi stvari (Turopolje).
4.2. U neupravnom pitanju uz upitnu rijec moze doCi i da: Pit~' ribica,
da kaj mu da za toga decka. - Pricne misliti, da je li bi iSel vnuter,
ali ne. - Pak su pitali, da kaj zapoveda. (Zima)
Veznik da dolazi i ispred nekalooj u neupravnom govoru: Onda
mu je rekla da noj ide do drugoga grada. (Zima)
Rjedi je neupravni govor bez veznika da uz druge veznike iii ri
jeccu ~k: rekf}l b9m mu n~k ide v rU; pita trgovfJc kej je daB!}l (Tu
ropolje).
4.3. U neupravnom pitanju osim da dolaze ako i ali:
Idem jagod iskat, ako bum gde kaj nasla. (Zima) - Onda je
priga pastir, ali je gde koj uidil takov i takov grad. (Zima)

8. LEKSIK
Kajkavski Ieksik nam jos uvijek nije dovoljno poznat, iako je prvi
veIiki rjecnik hrvatskog jezika, Belostencev Gazophilacium, tiskan
pri kraju prve polovice 18. st. Nastao je vecim dijelom JOs u drugoj
polovici 17. st., kada i prvi kajkavski rjeCnik, HabdeIicev Dictionar.
SIijedi mu opsegom (kao i vremenski - tiskan saino dvije godine ka
snije) Jambresicev Lexicon, isto tako dosta velik rjeenik za svoje vri
jeme. Na zalost, trem, takoder vrio opsezan kajkavski rjecnik, po
koncepciji blizi leksikonu u danasnjem smislu rijeci, Patacicev Die
tionanum. ostao je u rukopisu, sto se dogodilo i s Vitezovicevim Le
xieonom, koji saddi opcehrvatski vokabular, dakle i specificno kaj
kavski. Kajkavske rijeCi nisu u!He u veliki Akademijin Rjecnik hr
vatskoga iIi srpskoga jezika u onom opsegu u kojem druga dva, od
nosno tri narjeCja. KajkavStinu zastupaju uglavnom tri navedena ti
skana rjecnika dok kajkavska knjizevnost, djela tiskana na kajkav
stini, kajkavskom knjizevnom jeziku, uglavnom nisu uzimana u ob
zir. (Rjecniku su kasniji obradivaci, odnosno urednici, dodaIi jos ne
. koliko kajkavskih djela.) Razlozi su za takav postupak D. Daniciea,
zacetnika, prvog obradivaca i urednika Akademijina Rjeenika, pozna
ti, a na prvom je mjestu nejasan status kajkavstine za tadasnju sla
vistiku, tj. mjesto kajkavskoga narjeCja s obzirom na hrvatski i slo
venski jezik. To je za DaniCieevo vrijeme i stanje ondasnje slavistike
uglavnom i razumljivo. Tek se pred II. svjetski rat raspravijalo 0
tome kako da se taj veliki propust kroatistike nadoknadi, a prislo
se tomu tek u novoj Jugosiaviji, u Institutu za jazik JAZU (sada Za
vod za hrvatski jezik HFI) s pokretanjem izrade Rjecnika hrvatskoga
ka,ikauskoga knjiieuog jezika (Zagreb 1984).
Veoma je malo istraZen i leksik suvremenih kajkavskih govora,
kao sto su i inace kajkavski govori nedovoljno istrazeni, iako je kaj
kavStina medu prvim hrvatskim i srpskim narjecjima dobila svojumo
nografiju (Lukjanenko 1905), naravno na temelju tadasnjeg oskud
nog poznavanja narjecja. Sada se u Zavodu za lingvisticka istraZi
vanja HAZU prislo sustavnom pri]rupljanju grade Za rjecnik hrvat
skih kajkavskih narodnih govora (Sojat 1985), kao iza cakavski rjec
nik (Mogus 1985). Dio cakamine ima vee svoj rjecnik, kao sto ima
i vise izradenih i objavljenih rjecnika, odnosno zbirki rijeei pojedinih
govora (CDL). Znatna grada prikupIjena je na prijelazu stoljeca ini
cijativom Ante Radica za skupIjanja grade 0 narodnom zivotu, od
cega je dio objavljen a dio'-se-imva u Etnoloskom zavodu HAZU.

134

'

..

,.

Leksik

Kajkavsko naljecje

Kajkavske su rijeci zabiljezene relativno rano, ali to su pojedine

rijeCi, i to upravo onimija, u latinskim ispravarna. Mogu se ovdje spo
menuti glose u Radonovoj BibIiji, gdje bismo, ako je u pravu J~
Harnm, imali vrIo ranG zapisane i prve kajkavske rijeci drugog ka
raktera. Vise kajkavskih rijeci susrecemo u glagoljaskim tekstovima,
dok se prvi kajkavski tekstovi pojavljuju tek u 16. st. Moze se spo
menuti da kajkavskih rijeCi ima u VranCicevu Ijecniku, da ih donose
Megiser i Pallas.
U nekom prirodnom jezicnom entitetu, idiomu, nalaze se lek
sicke jedinice koje su zajednicke svim clanovima neke jeziene poro
dice. U nasem slucaju to znaci da u hrvatskoj kajkavstini, i to u svim
njezinim govorima, postoji leksicki fond koji se moze naci u svakom
organskom konkretnom slavenskom idiomu, najmanjem lokalnom
govoru, dakle od srednje ltaIije do Baltickoga mora i Sibira. Medu
tim, isto tako u nacelu u kajkavstini, odnosno u veeem iii manjem
broju njezinih govora, nalaze se leksemi koji se neCe naCi nigdje
drugdje u slavenskom svijetu. Takve rijeei mogu biti trojake. Prvo
su tudice, koje su od susjednihjezika usle sarno u kajkavstinu. Drugo
su, s obzirom na nas interes zanimijivije, neologizmi, nove tvorenice,
izvedenice i slozenice, nastale od starog slavenskog materijlila, koje
se pojavljuju iIi se mogu pojaviti na ogranicenom i malom podrucju
nekog jezika, pa sarno i u jednom malom mjesnom govoru. Najza
nimijivija je treea skupina koju cine stan slavenski leksemi koji su
se sacuvali jos sarno u kajkavstini, odnosno u kojem njezinom dijelu,
govoru, dakle na ogranicenom dijelu slavenskoga jezicnoga kontinu
uma. Takvi se leksemi mogu tada nazvati arhaizmima, prezicima.
Inace se termin arhaizarn rabi u nasoj, a i u slavenskoj leksikografiji
opcenito, u sirem, odnosno drugacijem znacenju. Na primjer, kada
W. Boris govori 0 arhaizmima u kajkavstini, za njega su to rijeCi koje
se ne pojavljuju iIi se barem zasad ne zna pojavljuju Ii se i negdje
drugdje na hrvatskom i srpskom jezicnom podrucju, ali su inace obic
ne u nekim drugim slavenskim jezicima iIi takoder u njihovim di
jelovima. U takvom smislu neka rijee moze biti arhaizam sarno za
hrvatski jezik, ako je inace rijee u drugim jezicima opcenita, a moze
biti arhaizam i za vise jezika, ako je poznata sarno u rijetkim go
vorima tih jezika.
Izmedu dva navedena pola, tj. primjera kada je neka Ieksicka
jedinica zastupljena u kajkavstini i u svi]ll slavenskim idiomima, pa
i u najmanjem od njih, te slucaja kada se neka rijee cuva jos sarno
u kajkavstini, u cijeloj iii u nekom njezinu dijelu - postoji siroka
Iepeza mogucnosti distribucije. To su:
1. jedinica je opCeslavenska, tj. postoji u svim postojecim slaven
skim idiomima (ovdje bi se moglo razlikovati i to je Ii postojala i u
onim izumrlim idiomima koji su zabiljezeni, iii postoji sarno u zivim
govorima);
2. jedinica postoji na slavenskom jugu te iii (a) i na zapadu iii
(b) i na siavenskom istoku;
3. jedinica postoji sarno u juznoslavenskim jezicima;

135

4.a. jediriica postoji u zapadnom dijelu juznoslavenskog podrucja

i u kojem drugom jeziku, na zapadu iIi istoku (iii na zapadu i na
istoku),
b. samo na juznosIavenskom zapadu;
5.a. u kajkavStini i u susjednim idiomima (susjedni slovenski,
cakavski i scakavski govori) te u kojem drugom jeziku na zapadu,
obicno je to slovacki iii ceSki,
b. same u kajkavstini i susjednim idiomima;
6.a. u kajkavStini i jednom od susjednih idioma i u nekim od
drugih jezika,
b. sarno u kajkavstini i kojem susjednom idiomu;
7.a. u kajkavStini iii njezinu dijelu i nekom drugom jeziku,
b. sarno u kajkavstini, odnosno u njezinu dijelu, sto je poseban
slucaj kada jedinica postoji sarno u jednom jedinom kajkavskom mje
snom govoru.
Kako kajkavstina, kao ni vecina slavenskih jezika i naIjecja, nije
dostatno istraZena, obicno se neka jedinica ne moze s potpunom si
gurnosCu svrstati u koju od tih kategorija. Kada se ipak u literaturi
tako postupa, onda je to sarno veca iii manja vjerojatnost da je tako,
dok su dalja istraZivanja katkad demantirala ranija misljenja, a tako
ce biti i nadalje.
S obzirom na navedene kategorije, dosad je posebna paznja bila
posvecena cetirima od njih. Prvo je utvrdena karakteristika juzno
slavenskoga leksika da postoji sredisnje podrucje s inovacijarna (Sto
kavstina) i rubne zone sa starijim stanjem (na zapadu slovenski,
cakavstina i kajkavStina; na istoku - bugarski i inakedonski jezik)
(Bratanic, lvic, Popovic). Drugo su poklapanja na sjeverozapadu juz
noslavenskog podruCja. Treca su kategorija poklapanja izmedu sIo
venskog jezika i hrvatske kajkavstine te cetvrto poklapanje panon
skih govora, tj. sjeveroistocnih slovenskih i sjeverozapadnih krajnjih
kajkavskih govora.
Kada se govori 0 leksiku, razlikuju se cetiri elementa:
1. leksem, i to posebno korijenski morfem (gleda se pojavljuje
Ii se neki korijen uopce, bez obziraje Ii u istoj iii drugoj (vrsti) rijeCi);
2. znacenje (tj. pojavljuje Ii se rijee iii leksem u istom iii drugom
znacenju);
3. tvorba, gdje se razlikuju: a) tvorbena sredstva (nacini i for
manti, pojavljuje Ii se rijec s istim iIi drukcijim sufiksom, u istom
iii drugom znacenju), b) morfosintakticke osobine;
.4. fonoloske osobine; ovdje je bitna starost osobine, i to u prvom
redu praslavenska dijalektna razlika; noviji pravilan sustavni razvoj
manje je relevantan (npr. vaznija je razlika topl- - tepl- od meja

mda).

Kada se raspravljalo 0 srodnosti jezika i njihovih dijelova, sve

se cetvero uzimalo u obzir, ali je pokazano da svi navedeni elementi
u odredivanju srodnosti nemaju jednaku vrijednost. Pojedini leksemi
iii njihove skupine nemaju velike vrijednosti. Poznato je pravilo
istraZivaca leksika da svaka rijec ima svoju vlastitu sudbinu. Medu
tim, leksik moze imati i te kako veliku tezinu u tom raspravljanju,
---ali samo u De Saussureovu smislu ako se neki teritorijalno-jezicni

136

Kajkavsko mujecje

sustav karakterizira ukupnoscu osobina. Tu je ideju u obliku kvan

titativnog istraiivanja razradio poIjski lingvist Doroszewsky, iako
vise s obzirom na druge jezicne osobine. VeCi broj zajednickih ele
menata, ovdje leksema, govorit ce 0 vecoj srodnosti dvaju entiteta.
Pojedine jezicne razine mogu biti razlicito zastupljene u istom idi
omu, a jedne takoder imaju vecu teZinu od drugih, npr. gramaticka
od leksicke. Pri zakIjuCivanju potrebno je uzeti u obzir sve razine
s njihovom vaznoscu. Dok se slaven ski idiomi medusobno mogu us
poredivati s obzirom na fonoloske i morfoloske sustave, to se na za
lost jos uvijek ne moze s obzirom nB, leksik jer nema predradnji koje
bi omogucavale takve usporedbe.
S obzirom na tvorbena sredstva, stanje je bolje u slavistici. Na
temelju istrazivanja i usporedbe tvorbe rijeci postignuti su znacajni
rezultati, pa tako i s obzirom na juznoslavensku skupinu (Boskovic,
Sadnik, LeKOv, Duridanov). Kod tvorbenih sredstava, osim sto su
lakse dostupna promatranju, moguce je utvrditi relativnu kronolo
giju, na temelju koje se moze s velikom vjerojatnosCu pretpostavljati
o razvitku jezika, njegovih dijelova, skupine jezika. Naravno, za kaj
kavstinu je to pitanje veoma vazno s obzirom na to da se 0 njezinoj
genezi kao problemu za Ijesavanje govori od pocetaka slavistike kao
nauke (vec od "oca" slavistike Dobrowskog), pa i danas (Loncaric
1987).
Sintezu proucavanja kajkavskoga leksika, kao i uopce hrvatsko
ga i srpskoga, do polovice stoljeca dao je I. Popovic u svojoj povijesti
(1960) te u drugom pogledu M. Hraste. U novije vrijeme pozabavili
su se tom problematikom Boris (arhaizmi),Jurancic (panonsko po
druCje) i posebno temeljito N ewekIowsky (slovensko-eakavsko-kaj
kavski kontakt i posebno u svjetIu gradiscanskih govora).
Za poljski je jezik utvrdeno, odnosno pretpostavljeno s velikom
vjerojatnoscu; da ima 1 700 opceslavenskih leksema, za ruski je na
dena 3 191 takva rijec (Trubacov). Popovic je pretpostavio da ih je
u hrvatskom i srpskom jeziku oko 2 000. Za kajkavstinu bismo mogli,
u usporedbi s drugim jezicima, pretpostaviti broj od 1500 jedinica.
Za citav jezik pretpostavlja se jos 2 000 rijeci koje su slavenskog pod
rijetIa, ali danas nisu opceslavenske, tj. nisu zastupIjene u svim sla
vinama. Ako i za kajkavstinu predvidimo jos 1 500 takvih jedinica,
znaci da bismo u njoj imali najmanje oko 3 000 slavenskih rijeci. Pre
ostaje da se to tocnije utvrdi kao i za hrvatski jezik opcenito.
Naveo bih sada primjere za neke od naprijed navedenih kate
gorija, tj. za kategoriju jezicne strukture i za kategoriju zastuplje
nosti (zastupljenost u kajkavstini i drugim idiomima). (Vecina pri
mjera poznata je otprije, ali se ne navodi literatura otkud su preuzeti
zbog ogranicenog prostora. Zbog istog razloga ne navode se takoder
oblici iz drugog jezika, a za hrvatski jezik navode se knjizevni oblici
. jer u kajkavskim govorima obicno dolaze razIiciti Iikovi.)
1. Opceslavenski leksik: svijet, zemlja, polje, voda, riba, biti 'sein',
piti, velik itd.
2. Jug i istok (jedinice zajednicke juznoslavenskim i istocnosla
venskim jezicima). Rijec krma (u znacenju 'upravljaC', ne i 'hrana'),
zila, govoriti, pir 'svadba', veznik da, pijetao/pijevac itd. Manje je po-

Leksik

137

znato da na starom kajkavskom podrucju na istoku, u zapadnoj SIa

voniji, zi~ rijec brijeg i u znacenju 'obala', npr. u Vaskoj br~g.
3. Jug i zapad (obicno ceski i slovacki). Rijeejagoda znaci 'Er
dbeere' (ali u kajkavstini i 'zrno, boba'). Rijec kupina poznataje sarno
na jugu i u ceskom jeziku. U tvorbi je karakteristican sufiks -bba,
koji poljski vec nema (u-twor). Popovic za te skupine navodi i etni
kon Srbi/Sorbi, cemu se moze dodati i Hrvati/Horvati. (Hrvati koji
se spominju u istocnoslavenskim spomenicima gotovo sigurno ne pri
padaju istocnoslavenskoj grani, vec zapadnoslavenskoj.) Vazan je ta
koder etnikon Slovjeni/Slovenci, koji je bio u upotrebi u cijeloj (sred
njovjekovnoj) Slavoniji.
4. Sarno jug. Od leksema koji su karakteristicni za juznoslaven
sku skupinu jezika obicno se navode gaziti, los, .smokva, opanak itd.
S obzirom na razliku u znacenju moze se spomenuti obilje. Medutim,
za jug su mnogo vaznija tvorbena sredstva, upravo tvorbeni morf na
c na jugu, prema k na zapadu i istoku, 0 cemu je posebno iscrpno
pisao Boskovic. Primjeri: vodica - vodka, kubarica - kuharka. Od
drugih sufiksa karakteristicni su -aea, npr. Pitomaea, -ic, npr. Ma
gliC.
-"'5-.--'RaZ"""'' ' h' 'ke na jugu (inovacijski centar - postrana konzervativ
nost). U centru se pojavljuju vaine inovacije, a na rubovima, zapad
nim i istocnim, nalazimo starije stanje (Bratanic, Popovic, lvic). Pe
riferija, jedna i(li) druga moze se poklapati s istokom i(li) zapadom.
Leksemi (na prvom je mjestu jedinica s rubnog podruCja): dazd/desc
(i s drugim fonoloskim likovima, vec prema fonoloskim osobinama
idioma) - kisa; plesati (iii tancati) - igrati (na zapadu igrati ima
drugo znacenje 'svirati' gdje moze biti njemacki utjecaj); srditi se
. ljutiti se; saaa/saje - cad itd. Posebno su poznati primjeri iz oracke
terminologije: oje, lemes, plaz - gredel, raonik itd. (b) Znacenje: guba
'vrst gljive' - 'bolest'. (c) Tvorba: u centru je veoma produktivan de
minutivni i patronimijski sufiks -ie, dok je u rubnim podrucjima ri
jedak. (d) Fonoloski lik: oreh (e, odnosno kakva je vec vrijednost u
pojedinom govoru, dolazi od jata) - orah (a stoji prema poluglasu).
6. Sarno hrvatski, srpski i slovenski jezik. (a) Leksemi : tud, sre
ca, lijep, bujica, klanac itd. (b) Tvorba : -oca - -ota (u bugarskom
jeziku), npr. lakoea - bug. lakota; -aea-: narikaea, udavaca. (c) Po
jedinacni primjeri: moevara prema mocvar.
7. Sjeverozapad juznoslavenskoga podrucja - kajkavstini se pri
druzuje (sjeverna) cakavstina i slovenski jezik. Od fonoloskih, mor
foloskih i leksickih kategorija s mnostvom primjera koje daje Newe
kIowski navodim sarno nekoliko leksema: zlica, mlohav, snaga i sna
ziti 'cistoca, cistiti', maSa/mesa, zivot u znacenju 'tijelo' (paralela s
ruskim znacenjem 'trbuh').
8. Sjeverozapad juga (slovenski jezik, kajkavstina, sjeverna ca
kavstina) i jug zapada (ceski i slovacki): tjedan, cesta, vas/ves 'selo',
pleso, ljubiti se itd. Tomu se moze dodati i veoma zanimljiv arhaizam
(s obzirom na ostalo juznoslavensko podruCje), arhaican prijedlog
medi (meji) u toponimu i starom kajkavskom apelativu Medimor
je/mejimorje u znaeenju 'otok'. Adekvatan lik prijedloga (s odgova

138

KaJkavsko narjecje

rajuCim fonoloskim razvojem prema sustavu jezika) postoji u c::eskom

- mezi i u slovackom jeziku - medzi (me;Ji).
9. :Kajkavstina i sloven ski jezik: kaj, dekla, nazoci itd.
10. Kajkavstina i sv,sjedni govori. a) Panonizmi: spravisce, kr
stitki, megnene, vuhek (vlazan), vugnuti 'ovlaZiti', lecati se, rasohe
itd. b) Slavohizmi: zdenac/zdenec, klup, klupa.
11. Kajkavstina i neki drugi nejuzni slavenski idiom. Poznati su
primjeri obluk, tena, vre, ce, kojima je Boris dodao ruce 'obojci', lap
'komad', sun{Scunac (poljski con), draga 'vrst mreze'.
12. Sarno kajkavstina. Od korijena zasad ne mozemo sa sigur
noseu izdvojiti ni jedan, sto ne znaci da ih nema. Medutim, speci
ficnih tvorenica koje ne susrecemo nigdje drugdje, kao i rijec::i sa spe
cificnom semantikom nalazimo normalno kao i u svak.om drugom
prirodnom jezicnom idiomu. Od tvorenica poznatih otprije navodim
sarno jednu - pezdec, a od takvih koje dosad (koliko je poznato) nisu
jos potvrdene u literaturi evo nekoliko (potvrdenih u sjeveroistoc::nim
govorima): krtov{:nec 'krticnjak', jarce:/ek 'mali jarak, jarcic'; prese
data 'vrst kruske', senine 'trunje sijena' itd. .
.
Iz tvorbe bih naveo jedan primjer, i to iz antroponimije. Rijec
je 0 dominantnom modelu tvorbe ekspresivnog imena. Za veliki~
kajkavskoga podruc::ja karakteristieno je da se istim sufiksom tvore .
odmilice za musku i zensku osobu, s time da zenska odmilica tada
ima odorativni smisao. Primjeri: -ek: Joiek, Stefek - Barek, Marek;
-ie/-ic: Joskil, Stefil - Baril, Maril. Postoji i model s malom mo
difikacijom, diferencijacijom sufiksa -ina, -ena: Joiina, Stefina -Ma
rena, Barena. (N aglasak nije oznacen jer varira od govora do govors.)
Moze se spomenuti, sto se cesto navodi kao karakteristika kaj
kavskog narjecja, veea ucestalost deminutiva u njemu, odnosno hi~
pokoristika. To je upravo znacajka govora, govornog jezika, parole
a ne jezicnog sustava, lange.
13. Kajkavstinu karakterizira znatan broj germanizama i unga
rizama, sto je uvjetovano geopolitickim razlozima - bliskoscu s tim
jezicima i zivotom u istoj drzavi. Starih germanizama, kao opcenito
za slovenski i hrvatski jezik, moguce je utvrditi malo (npr. lacman).
Noviji su dvije vrste: (a) iz narodnih govora, i to prvenstveno ba
varsko-austrijskih dijalekata a onda srednjonjemackih dijalekata, te
(b) iz knjizevnog jezika. Primjeri : a) copemica, coprati, gaige, ku
suvati 'ljubiti', nor, norc, vankus 'jastak' itd.; b) snelcug, trancport,
ancug, vaservaga itd.
I tudice iz madzarskoga jezika mogu se podijeliti u te dvije sku
pine. a) Rijeci iz narodnih govora: beteg, beteien, basen, hasnovati,
jezero 'tisuea', sara itd. b) Rijec::i iz knjizevnog jezika: orsag 'drzava'
(prema starijem rusag u cakavskom), vermeda (s tudicom iz slaven
skoga) itd.
.
Zakljucak. KajkavStina kao slavenski. idiom, dijasistem ranga
narjecja (Dialektgruppe), ima dio opeeslavenskog leksika, vjerojatno
oko 1 500 leksema i jos toliko slaveilskih leksema koji vise ne postoje
u svim slavenskim jezicima. Kao u svakom dijasistemu, kao i na dru
gim razinama (fonoloskoj, morfoloskoj ... ), uz dio koji je zajednicki
svim kajkavskim govorima, postoje medu govorima razlike i u lek-

Leksik

139

siku (kontinuum djelomicnih slicnosti i razlika). Kajkavsko je nar

jeqe orlredeno u jezicnom slavenskom kontinuumu, upravo u juino
slavenskom kontinuumu jer je opeeslavenski prekinut, time da za
uzima rubno podruqe jezika (hrvatskoga) s prijelazom u drugi jezik
(slovenski). U proslosti se kajkavstina nastavljala na prijelazno po
drucje
gdje je kasnije doslo do prekida opeeslavenskoga jezicnog
kontinuuma, dolaskom Madzara u X. stoljeeu - prema drugoj, za
padnoslavenskoj jezicnoj skupini, upravo prema praslovackom jezi
ku, sto isto vrijedi i za sIovacki jezik (posebno srednjoslovacke go
Yore, za koje se moze reei da su u osnovi juznoslavenski). U kaj
kavstini su se razvile i odredene specificne leksicke pojave. Tomu
treba dodati raniji i kasniji kontakt s neslavenskim njemackim i
madzarskim jezikom, i posudivanje iz njih.

9. GRANANJE
1. Za pojedina kajkavska podrucja ni danas nema- nekih osnovnih po
dataka, pa se joS-ttvijek ne moze izraditi potpuna klasifikacija kaj
kavstine. Nije gotovo niata poznato 0 kajkavskim govorima ispod
Kupe S obje strane donjega toka Gline, od grada Gline do utoka isto
imene rijeke u Kupu. Po lvaieu (1936) to je podruCje njegova na
glasnog tipa III.
2. Pri rangiranju dijalektnih jedinica u kajkavstini polazimo od Bro
zovi6eva prijedloga za njihovo rangiranje u srednjojuznoslavenskom
dijasistemu (Brozovi6 1963).
Kao sto je vee utvrdeno, od prvib dviju znanstvenih podjela kaj
kavskoga narjeCja - Beliceve (1929), odnosno Lukjanenkove (1905)
(od kojega je Belie preuzeo podjelu), koja se teme1ji na razvoju kon- _.
sonantizma, i Ivsioove, po akcentuaciji - prihvatljivija je druga. Zbog
toga kasniji klasifikatori kaJkavskoga narjeCja (Brozovie, lvie 1963,
TeZak 1960, Finka 1964, Loncari6 1982) polaze od Ivsieeve podjele,
a ovdje cemo se mati njegova osnovnog kriterija.
3. Korekcije Ivsieeve podjele s obzirom na akcentuaciju predlagao je
lvic. IvBic nije dobro procijenio jednu, i to krivo pretpostavljenu izo
glosu u sjeverozapadnim zagorskim govorima, koja bi, da stvarno tu
postoji, bila vaZna i za klasifikaciju juznoslavenskih govora u cjelini.
Rijec je 0 prasl. akutu, koji u tim govorima uz Sutlu, na granici Slo
venije, u primjerima kao Upa po Ivsieu daje dugi slog. lvsie je te go
yore po svojim kriterijima svrstao u jezgru kajkavskog narjeCja. Da
je rijoo 0 tako vaZnoj izoglosi, ti bi govori tvorili najmanje skupinu
govora ravnopravnu ostalim IvSieevim osnovnim skupinama. Kako
je naprijed reeeno (1.1.), u tim su govorima produljeni svi kratki ne
zadnji naglaaeni slogovi, dakle ne sarno slog sa starim akutom, iIi
su pak ukinute opreke po kvantiteti, kao u Medimurju. Medutim, i
po navedenim naglasnim osobinama koje stvarno postoje u tim go
vorima (duljenje nezadnjih slogova, ukidanje opreke po kvantiteti),
ti govori tvore idiom ranga dijalekta, koji je nazvan gornjosutlan
skim dijalektom.
4. Podravske govore sa svojevrsnom akcentuacijom u cijelom slaven
skom svijetu, u kojima je mjesto nagl8!ilka ogranieeno na zadnja dva
sloga rijeCi, odnosno na predzadnju moru, svrstao je Ivsi6 u svoju
IV. skupinu jer imaju vanjske slicnosti s prozodijskim pojavama u

142

Grananje

Kajkavsko mujecje

ostalim govorima te skupine. Medutim, metatakse i metatonije u toj

su skupini posljedica nastojanja za oCuvanjem starijih opreka novim
sredstvima, tj. rijee je 0 prefonologizacijama. U podravskim govorima
s ogranicenom distribucijom naglaska stanje je rezultat drugih
strukturnih procesa - fiksiranja mjesta siline. Od ostalih Ivsicevih
krizevacko-podravskih govora virovsko-durdevacki se tip govora ra
zlikuje u veCini govora i po raz-voju vokalizma. Refleks izjednacenih
9 i J isti je kao i etimoloskoga 0 u Durdevcu i veCini podravskih go
vora toga tipa, a u susjednim krizevacko-bilogorskim govorima izjed
naeen je s u. Prema tome, navedeni podravski govori s ogranicenjem
u distribuciji naglaska cine jedinicu koja je ravnopravna ostalim kri
zevacko-podravskim i zagorskim govorima. I oni su jedan od kajkav
skih dijalekata, koji je nazvan podravski dijalekt.
Na,:,,~eno ogranicenje u nijestu naglaska zahvatilo je i neke go
yore koji genetski. mozda ne idu u podravski dijalekt. Osim toga sto
oni imaju jednacenje 9=J=U, kasnije primanje takve akcentuacije do
. kazuje i to sto su oni prihvatili i nekegramaticke morfeme iz govora
virovsko-durdevackog tipa, npr. -0 u 3. 1. mn., prezenta (oni budo)
i -71.0- ull. glagolskoj vrsti (viknoti).
.
5. Ivsic nije znao za govore u Medi~urju u Kojima je. nestalp i opreke
po kvantiteti, aCini se da je tako ucijelom MedilInirju.
lstocnom
dijelu Medimurja doiilo je do jednacenja p=J=o, to ih opet, na drugoj
strani, povezuje s podravskim govorima ... I.neki najsjeverniji zagorski
govon (Vinica, Varaidin) slazu se u tome S D,ledimurskim i podrav
s:IPm govorima.Zapadno Medimurje jednaCi J sa u, a krajnji zapadni
dio ima i netipiean razvoj poluglasa a=~ e=f). . .
Medimurski goyori, osim gubitka opreke po kvantiteti razvili su
i neke druge fonoloske znacajke kpje ne susreeemo drugdje u kaj
kavstini - vokalski sustav od petstupnjeva otvora. Zhog toga me
dimurski govori cine posebandijalekt.
. ,

u:

6. Potrebno je bilo takoder odrediti mjesto govorima koji cuvaju nepro

mijenjen kajkavski cirkumfleks (posekel,. meso), stoje karakteristika
IvSiceve I. skupine, a u Kojima dolazi dometatonije akUta (sasa ....
susa) i metatakSe akcenta prema pocetku rijeCi (lop'ata .... l'opata).
BuduCida i Iviiic uzima sudbinuakuta kao pomocni kriterij za de
finiranje svojih skupina, potrebno je to uCiniti i kod ovih govora. Po
njegovim kriterijima, takvi bi govori cinili novu skupinu, koju ka
rakterizira Cuvanje .kajkavskog cirkumfleksa, metatonija akuta (.) i
regresivna metataksa kratkoga naglaska. I to je jedan od kajkavskih
dijalekata, koji,kao Sto je obicno kod perifernih dijalektnih jedinica
dijasistema, zauzimamanje podruCje. Nekompaktnost toga podruCja
injegova ogranieenost rezultatsu migracija; jer je to podrucje za vrl
jeme turskih ratova, sve do kraja 17. st. (Horvat 1933a), bilo niCija
zemlja.
7, Reviziju Ivsiceve podjele po akcentuaciji pokusao je dati Z. Junkovic
(1977). UzimajuCi naglasnisustav pojedinih skupina u cjelini, dolazi
do zakljucka da se kajkavski govori, ,1;9cnije kajkavski govori koji
imajuspecificne kajkavske osobine, cijepaju u-a:vaaijela, dok ih je

143

Ivsic podijelio u tri skupine (njegove I, III. i lV). Junkovie se nije

osvrtao na sutlanskozagorske govore, na medimurske govore koji su

izgubili opreku po kvantiteti, odnosno ostavlja ih bez spominjanja

u I. skupini. Po njemu se izdvaja samo IV. IvSieeva skupina od osta

log dijela kajkavskoga narjeCja. Podravske govore sfiksiranim mje

stom naglaska koje je Ivsie stavio u tu skupinu Junkovic takoder

posebno ne spominje. Novo je sto-- on turopoljsko-posavske govore

stavlja zajedno sa zagorskima. U svojoj analizi Junkovic pokazuje da

se svi procesi u razvoju akcentuacije u zagorskim govorima svode

na isti princip, na slabljenje mora u odredenim polozajima tako da

ne mogu nositi sHinu. Razvoj u IV. skupini ne moze se objasniti na

taj nacin. Na zalost, autor u analizi ne uzima ni jedan akcenatski

sustav iz III. skupine. Medutim, promjene u primjerima kao p'osekel

~ posekel, govedina < govedina itd. uz primjere kao 'pos'ekli, meso,

letf, petemi, olide ne mogu se svesti na ist] princip na koji se svode

promjene u zagorskim govorima.

8. Jos bi jedan element mogao biti kriterij za podjelu kajkavskoga nar

jeCja. To je sudbina fonema koje su dali praslavenski p i I, koji su
se u glavnini kajkavstine izjednaCili. Neki kajkavski govori nemaju
toga jednacenja. Takvi su gorskokotarski govori, koji su dijelom u _ _-"-__
svojoj osnovi slovenski, vivodinski govor, neki zagorski govori uz Su
tlu (Rozga, Kumrovec), zapadni medimurski goyori te donjosutlanski
i breganski govori, govori Horvata, Zdencine i Lijevog Sredickog, koji
su Cakavskoga podrijetla. Cakavsko-slovenske govore u gomjem toku
Mime, tzv. "buzetsku kajkavstinu", apstrahiramo, u njima pretezu
<!akavski elementi. Kako vidimo, kajkaysko se narjeeje s obzirom na
navedeni kriterij raspada u dva dijela, u dvije skupine dijalekata.
9.

U glavnoj skupini kajkavskih dijalekata veeinu goyora karakterizira

i jednacenje e = a, osim pljesivickoprigorskih1, te se ti govori time
odmah izdvajaju u poseban dijalekt.
Krajnji zapadni medimurski govori takoder nemaju jednacenja
e = a, ali ih iz prakticnih razloga ne treba izdvajati u poseban idiom
ranga dijalekta. Ostali govori glavne ,!!kupine mogu se podijeliti po
refleksu fonema izjednacenih V = J. Cetiri su skupine govora:
a) u jednima se taj refleks izjednacio s etimoloskim.o,

b) u drugima s etimoloskim u,

c) u treeima je sacuvao posebnu vrijednoIlt,

d) u eetvrtima (zapadno .MedimuIje, zapadno ZagoIje, Gorski ko

tar) V i J nisu izjednaceni.

Dvije od tih skupina, b i c, nuzno je dalje podijeliti. Refleks u

dolazi na krajnjem istoku i krajnjem zapadu, u razliCitim govorima

s obzirom na druge osobine. Govore s cuvanjem fonoloske vrijednosti

takoder je potrebno razdijeliti. Na sjeveru je navedeni refleks otvo

reniji od refleksa etimoloskoga 0 (iIi treba takav pretpostaviti tamo

gdje je razvoj zamutio sIiku - Bednja), a na jugu je zatvoreniji od

Katkad se neprecizno nazivaju prigorski, ali je taj atnDut ina~e obiCniji za istoeno

medvednicko podrneje.

144

~kavsko

natjeCje

njegs; Prema tome, u Ivsieevoj konzervativnoj skupini dijalekata kaj

kavskoga naljecja uz pljesivickoprigorske govore imamo jos pet ja
dinica istoga ranga; dakle sest dijalekata:
1. sredisnjozagorski,
2. samoborski 2,
3.. varazdinsko-Iudbreski,
4. medimurski,
5. gornjosutlanski,
6. pljesivickoprigorski.
Te dijalekte sijeku one izoglose, toenije izotone, po kojima se kaj
kavsko naljeeje dijeli kada se polazi od akcenatskih odnosa, kao sto
i jedinice, dijalekte, dobivene akcenatskim kriterijem sijeku izofone
refleksa izjednaeenih {) = I.
.
10. U drugoj - rubnoj - skupini dijalekata tri su jedinice:
a) goranski. govori s vivodinskim govorom.
b) zagorski i.
c) donjosutlanski govori. Dosljedno dijalektoloski gledajuei, neke
su od tih jedinica zapravo skupina dijalekata, ali se izppakQenih ra
zloga mogu smatrati dijalektima, kao sto je vee uobiCajeno za go
ranske i donjosutlanske govore.
11. S obzirom na Hrastinu podjelu kajkavskoga narjeCja po refleksu jata,
pridruZujem se misljenju Brozoviea (1960) i Iviea (1963), da izoglosa
iekavice, razliCit razvoj dugog jata - diftong - monoftong - nije po
.
godan kriterij za izdvajanje idioma visih rangova.
12. Brozovic (1960) je pri prvom prijedlogu podjele kajkavskoga naljeCja
na dijalekte, u skladu sa svojim rangiranjem i nomenklaturom hr
vatskih isrpskih govora (cega se i mi ddimo), posao od Ivsieeve po
djele, ali je Ivsieeve zagorsko-medimurske govore podijelio u dva di
jela, tj. pljeSivickoprigorske govore uzeo je kao poseban, prigorski,
dijalekt i odredio mjesto gorskokotarskih govora prema ostalim kaj
kavskim govorima. Kako i sam kaZe, uvazio je u odnosu na pljeBi
vickoprigorske govore Belieev kriterij, tj. reflekse praslavenskih d'
it'. Naravno, ako uzimamo kriterij koji ima odraza i u drugim di
jelovima cjeline, nuzno ga je onda primijeniti i na te dijelove. Dakle,
po navedenom kriteriju trebalo bi podijeliti i zagorske i posavske go
. yore u dva dijela. Medutim, u kajkavstini postoje izoglose koje imaju
veeu vaznost od navedenog kriterija. Vidjeli smo opet da se pljesi
vickoprigorski govori'i po znacajnijim crtama, (vokalizmu), izdvajaju
iz zagorskih govora, sto vjerojatno nije slucajno. (Zasluga je Brozo
vieeva ito je pokazao potrebu da se kajkavsko narjeeje dijeli dalje,
2 Ranije

sam zajedno stavio samoborske govore i dio zagorskih ("medvednicki", a

ni naziv nije bio najbolji). Medutim, ti Su zagorski govori ipak bliii ostalim zagor
skim govorima i treba ih uvrstiti u sredisnjozagorski dijalekt u kojem mogu biti
poddijalekt. Samooorski pak govori mala su skupina, pa maida l!ije racionalno go
voriti 0 posebnom dijalektu, ali oni imaju vainih posebnih osobina koje ih dijele

JI.

;r

od zagorskih govora.

Grananje

145

na manja podruCja s rangom dijalekta, i da je za to nuzno uzeti dva

razlicita kriterija. Pokazano je nadalje da to mogu biti akcentuacija
i vokalizam. To bi bio ujedno paralelizam sa stokavskim naljeCjem:y
Pljesivi~koprigorski govori odvajaju se od ostalih govora glavne
skupine kajkavskihdijalekata po tome ito nemaju jednacenje e =
a, Ii po akcentuaciji idu u I. Ivsieevu skupinu. To bi bio jedan dija
lekt, pljesiviCkoprigorski.
13. Ostali zagorski govori, bez gornjosutlanskih i medimurskih (koji cine
dva dijalekta i po akcentuaciji), cijepa se u tri dijela:
a) govori s {) = I = u (Samobor, okolica Zagreba),
b) veei dio govora u kojima refleks izjednacenih p
1 ima va. _
Cinom posebnu fonolosku vrijednost"
c) varaidinsko-Iudbreski govori s razlikom u razvoju naglaSeno
ga i nenaglasenoga vokalizma (nenaglaSeni vokalizam ima obicno
samo cetiri jedinice).
.

14. Ivsieevi krizevacko-podravski govori bez podravskih i sjevernomosla

vackih govora, koji se po akcentuaciji izdvajaju u dva posebna dija
lekta, a mozemo ih nazvati (virovsko)podravskim i sjevemomoslavac
kim, takoder se po tome je Ii refleks izjednacenih p = J zaddao po
sebnu vrijednost iii se izjednacio s u - cijepaju u dva dijela, dva di
jalekta:
a) gornjolonjski, s posebnom fonoloskom vrijednoscu toga reflek
sa iIi jednacenjem s 0,
b) glogovniCko-bilogorski; u kojim se taj refleks izjednacio s u.
15. I vsieeva turopoljsko-posavska skupina cijepa se p'o istome kriteriju
na tri dijela, dijalekta. Naime, na istoku te skupine uz donji tok La
nje refleks je navedenoga elementa u, isto tako na zapadu i uz Kupu,
cini se i na jugu, a izmedu istocnih i zapadnih govora, u Turopolju,
pojas je gdje se cuva njegova posebna fonoloska vrijednost, i to fo
netski obicno 9. Kako navedeni govori na zapadu odstupaju i u dru
gim znacajnim osobinama od govora na istoku, a i odijeljeni su od
njih, oni Cine posebne dijalekte, vukomericko-pokupski i donjolonj
ski.
'
16. Na taj bi nacin glavna skupina kajkavskih dijalekata imala 13 di
jalekata, koji su formirani na temelju naJbitnijih izoglosa. To bi ujed
no odgovaralo i stvarnom pejzaZu kajka:vskog dijalektnog kontinu
uma i nasim intuitivnim predodzbama 0 kajkavstini. (To naravno
nije bitno, ali je dobro da se ti elementi poklapaju.) Isto tako, dobili
bismo dijalekte, sto takoder nije odluCujuee, ali je pozeljno, koji se
po velicini podrucja koje obuhvaeaju u pravilu mnogo ne razlikuju.
17. Kod sve tri podjele druga je podskupina kajkavskih dijalekata jed
nab, tj. ukljucuje ove jedinice:
a. goranski (gorskokotarski) dijalekt,
b. donjosutlanski (donjosutlansko-breganski) dijalekt, i
c. zapadnomedimurske govore.

146

Kajkavsko natjeeje

Kako skupina govora pod c. ne zahvaea veee podrucje, a po dru

gim elementima cini. cjelinu s ostalim medimurskim govorima, ne
cini se prakticnim govoriti 0 dijalektu, iako se i ti govori kao i govori
pod a. i b. razlikuju od glavne dijaIektne skupine na visoj, dijasi
stemskoj razini.
S obzirom na kriterije, glavna bi skupina imala jOOinice:
a) po akcentuaciji:
1. zago.rsko-pljesiviCki (fuva se polazni ~)
2. gomjosutlanski {ukinute opreke potonu i kvantitetO
3. medimurski (ukinute opreke po tonu i kvantiteti)
4. lonjsko-bilogorski (metatonija iIi povlacenje - i ~)
5. (uirovsko)podravski (ogranicenja u mjestu naglaska)
6. sjevernomoslavaeki (~ = ~, ... ')
.
7. posavski (+- ~).
b) po vokalizmu: .
1. pljesiuickoprigorski (e ;; a)
2. padravski (g = ! = 0)
3. medimurski (e ;; a)
4. bilogorsko-lonjski (g = I = u)
5. turopoljski Ug = 11 -+ Q ;t: 0 ;; u).
Na temelju izlozenoga, kajkavsko narjeeje (kajkavska skupina
dijalekata hrvatskog jezika) ima ove dijalekte:
1. sredisnjozagorski (~ = ~, Q = ! ;; u)
2. samoborski (~ = ~, Q = I = u)
3. varaidinsko-ludbreski (~ = ~, Q = ! = 0)
4. medimurski (ukinuta opreka po kvantiteti, e ;; a)
5. gomjosutlanski (ukinuta opreka po kvantiteti)
6. pljesivickoprigorski (a.;; e, ~ = ~)
7. turopoljski (~ -+ .1._. Q = ! ;; u)
8. uukomericko-pokupski (~ -+ J.~, Q = ! = u)
9. donjolonjski (juznomoslauacki) (~ -+ J._)
10. sjevemomoslauaCki (-"" -+ .!._, ~ = ~)
11. gomjolonjski (~ -+ - , Q = ! ;; u)
12. glogounicko-bilogorski (~ -+ - , Q = I = u)
13. (virousko)padrauski (fiksirano mjesto naglaska)
14. goranski (gorskokotarski) (e ;; a, Q ;; 1)
15. donjosutlanski (cakavska osnova).
S obzirom na IVBicevu (i Brozovicevu) podjelu odnos je ovaj: pr
vih sest dijalekata (1-6) IVBie je stavio u svoju I. skupinu, dijalekte
7-9 u svoju III. skupinu, dijalekte 10-12 u IV. skupinu, dijalekt 14.
nije uzimao u obzir, a 15. je cinio njegovu II. skupinu.
18. Neke od dijalekata (formiranih po prozodiji i vokalizmu) potrebno
je podijeliti na poddijalekte.
(1) Tako je s pljesivickoprigorskim govorima, naime dio tih go
vora ima p = J = u (ProdindoI), a drugdje je (p = J)-+ X ;; 0 ;; u
(Domagovic).
(2) U medimurskom dijalektu mogu se izdvojiti tri poddijalekta:
a) p = J na istoku (donje Medimurje),. b) p ;; 1 na zapadu i c) e ;;
a na krajnjem zapadu.

Grananje

147

(3) Od srOOisnjozagorskih govora poznato narn je bolje sarno ne

koliko. Zasad znamo dase izdvajaju tri skupine govora. Prvo su go
vori ciji je predstavnik govor BOOnle, s osobitim vokalizmom. Zatim
su zagorski govori koje dijeli izofona ;$ - j d') na dva dijela, izo
fona oksitoneze na tri dijela. Treca su skupina varaidinsko-ludbreski
s razliCitim razvojem vokalizma u naglasenom i nenaglasenom po
lozaju.
(4) Glogovnicko-bilogorski dijalekt moze se podijeliti na cetiri
poddijalekta s obzirom na progresivnu metataksu sHine.
a) Prvi poddijalekt, koji se moze nazvati krizevacko-bilogorskim,
tvore govori koji imaju progresivnu metataksu sHine sarno s kratkih
slogova (jag'oda, mld:timo), a to je veCina govora toga dijalekta.
b) Drugi poddijalekt cine govori koji nemaju takvu metatakSu
(j'agada, a to su govori s 3. i 4. akcent8kim tipom lvsieeve IV. sku
pine). Po najveeoj skupini takvih govora oko lvanjske u Moslavini
mogu se nazvati iuanjskim poddijalektom. Na Bilogori su ti govori
razbacani.
c) U treCi poddijalekt ulaze govori koji imaju metataksu sHine
sa starijih dugih naglasenih slogova (jag'oda, mla:t'imo), a po pro
stiranju je nazvan urboveckim.
.
d) Cetvrti poddijalekt Cine govori s djelomicno ogranicenim na
glaskom na istocnoj periferiji (npr. Otrovanec i dr.).
(5) Gornjolonjski dijalekt dijeli se, takoder po izotoni koja izdva
ja vrboveCki poddijalekt, u dva poddijalekta: zelinski, s pomicanjem
siline s dugih slogova koji su dalje od penultime, i lupoglavsko-kal
nicki, bez tog pomicanja.
(6) Govori sjevernomoslavackoga dijalekta nemaju jOOinstvenu
sudbinu poluglasa (govori tipa tanek v. 2.). Ta se erta narne(!e kao
kriterij za podjelu na poddijalekte. Medutim, kako je tih govora malo
i ne zauzimaju kompaktno podru~e, ne moze se ostati sarno pri pri
mjeni toga kriterija. Moze mu se dodati sudbina jata i poluglasa u
dugom slogu, pa se kombinacijom tih dvaju kriterija izdvajaju tri
poddijalekta.
a) Prvi poddijalekt cine svi govori tipa tanek bez obzira na re
fleks jata i poluglasa u dugom siogu, dakle iekavski govori V. Troj
stva, Male Ciglene, Nove Plosciee, Kostanjevca i Daskatice te ekavski
govori u Va13ki i Zabrdju.
b) Drugi poddijalekt cine iekavski govori koji nisu tipa tanek,
a toje-veCina sjevernoIQ.oslavackih govora istocno od Cesme i ciglen
skih govora, a mogao bi se nazvati cazmansko-ciglenskim poddija
Iektom.
c) Treei poddijalekt cin!li bi ekavski govori koji nisu tipa tanek,
koji se nalazi zapadno od Cesme i u Podravini, a moze se nazvati
dubravsko-podravskim.
(7) Podravski dijalekt dijeli se na dva dijela s obzirom na sud
binu refleksa p i 1. U veeini govora, od Botova i Koprivnice do Dur
devca (osim HIebina i Peteranea, koji ne pripadaju govorima s na
vOOenim ogranicenjem) taj je refleks izjednacen s 0, a u nekoliko sela
istoenije izjednacen je s u.

148

Kajkavsko narjeeje

(8) U goranskom dijalektu dva su poddijalekta:

a) zapadni (zaplldno~ranski), veCi, sa znatnim osobinama kao

u slovenskom jeziku, i

b) istocni (istoCnogoranski), manji, koji je jace povezan s glav

ninom kajkavskih govora.

10. PROSTIRANJE U PROSLOSTI

O. S obzirom na to da je od 15. do 18. stoljeea za, ratova s Tureima,
za njihove vladavine i u vrijeme njihova odlaska bilo velikih migra
cija stanovnistva, pred nasu se povijesnu dijalektologiju postavljalo
pitanje rasprostiranja naSih narjeeja, njihovih dijalekata i govornih
tipova te graniell prije tih dogadaja. 1
0.1. Potrebno je odrediti podrucje prostiranja kajkavstine na istoku, u
SIavoniji, gdje je ona najvise izgubila na prostoru te njezinu granicu .
sa starom zapadnom stokavstinom, odnosno seakavstinom. Dalje,
treba utvrditi njezinu granicu na jugu, gdje je na zapadnom odsjeku,
do erte dokle seze danasnja Siavonija, i to juzno od Save, takoder
graniCila s istim idiomom kao i na istoku, a dalje na zapadu, od uto
ka Une u Savu, iii takoder jos s njim iii vee sa eakavstinom, sto ce
biti prije. U gornjem Pokuplju, u cetverOljeeju, odnosno u Gorskom
kotaru, grani.cno je narjeeje cilkavstina. Dille, na to.m podrucju nije
pitanje same dodira kajkavstine s drugim idiomima nego i odnos me
dusobne graniee tih drugih narjeCja, Stokavstine i eakavstine.
0.2. Na zapadu je problem druge wste. Tu nije bilo tako e.ikih migra
eija, osim u Beloj krajini. Ovdje je rijec 0 razgranicenju bliskosrodnih
idioma ranga jezika, a takoder i 0 graniei u prirodnom jezicnom kon
tinuumu, odnosno 0 graniei izmedu dvaju jezika, hrvatskoga i slo
venskoga. Danas se to pitanje u dubioznim slucajevima rjesava vri
jednosnim, soeioloskim kriterijem: oni govori kojima govore Hrvati
prikljueuju se hrvatskom jeziku, dakle ovdje kajkavstini, a oni ko
jima govore Slovenci - slovenskom-jeziku. Medutim, ipak se llie
je Ii nekom hrvatskom govoru - s obzirom na to da njime govore
Hrvati - osnoviea kajkavska, hrvatska, iii slovenska, odnosno obrat
1 U

radu Be ne raspravlja teoretski 0 raliclambi jezienoga teritorijalnog kontinuiteta

te njegovu opisu i pnltazivanju, pa se ne donose razliCita misljenja 0 tome. Postupa
se u skladu s tradicionalnim dijalektoloskim metodama, metodama lingvistiCke ge
ografije, koje prihvaea i novija arealna Iingvistika (v. Diolektologie, Ein Handbuch
zur deutschen und allgemeinen Dialektforschung, I-II Berlin-New York, 1983.).
Ipak treba spomenuti jedno od miiiljenja koje je iznijeto 0 prikazu raAclambe hr
vatskoga jezika, upravo Cakavskoga narjeCja. Botidar Finka i Milan MogUs u ko
mentaru uz svoju kartu Cakavskoga narjecja (Milan Mogus, Cakavsko narjeiJje, Za
greb 1972.) iznoBe stay da se sarno za pojedini mjesni govor mole utvrditi kojem
narjeiju pripada bez utvrdivanja podruCja i povlaeenja granica, izoglosa. To je mi
iiljenje koje je kao jednu oil moguCih metoda iznio i de Saussure.

150

Kajkavsko naIjeCje

Prostiranje u proiilosti

no, tj. je Ii kojem govoru kojim govore Slovenci u osnovi slovenski

jeke. A kako je bilo jos dalje na sjeveru? Za odgovor na to pitanje

moze se kao uvjerljivo rjesenje prihvatiti misljenje koje je nakon ne
koliko drugih autora zastupao i temeljito obrazlozio Popovic (1960).
Sigurno se moze utvrditi da je jezik Slavena u danasnjoj Madarskoj
pripadao juznoslavenskoj jezicnoj zajednici. Danasnje srednjoslovac
ko narjecje u svojoj je osnovi takoder juznoslavensko, odnosno ima
vaznih juznoslavenskih osobina. Nakon prekida slavenskoga jezicno
ga kontinuuma u Panoniji i odvajanja srednjoslovackih govora od nji
hove juznoslavenske matiee, ti su govori bili izlozeni utjecaju zapad
noslavenskoga veeinskoga podrucja i razvijali su se dalje u njegovu
smjeru (Popovic, Krajcovic).
Uvjetno se moze reei da se kajkavstini, jos prije nego Ii se i for
mirala kao poseban idiom, podrucje prostiranja veoma suzilo; zem
Ijisno, izgubila je mozda veCi teritorij nego sto ga zauzima danas.

iIi hrvatski jezik. Pri odredivanju granie[' u periodu srednjega vijeka,

kada nije bilo nacija u danasnjem smis!u,.ne moze se tako postupati,
tako je i tada postojala politicka granie<l izmedu Hrvatske i Slovenije,
odnosno to je bila graniea izmedu Hrvatske, odnosno Ugarsko-hr
vatskoga kraljevstva i Austrije. U~vrdivanje graniea i danas je lin
gvisticki tesko pitanje i starije se stanje moze utvrditi uglavnom pre
rna danasnjem.

0.3. Na sjeveru postoji problem treee vrste, jer tu kajkavstina, kao i sla
vonska stokavstina (seakavStina), a na zapadu i slovenski jezik, gra
nici s potpuno razlicitim jezikom - s madarskim. Na zapadu, u Pre
kOIDUrjU, postavlja se ponovno problem razgranicenja sa slovenskim
jezikom,. odnosno problem osnoviee, pripadnosti danasnjih sloven
skih prekomurskih govora. Za raspravu je takoder i to dokle je prije
16. stoljeea dopirala kajkavStina, odnosno slavenski idiom. Nije po
znato niti je Ii u Prekomurju uz Medimurje uopCe bilo madarskog
elementa, a isto se pitanje postavlja i za podrucje dalje na istok uz
Dravu, odnosno uz madarsko-hrvatsku politicku granietl, i to ne
sarno za teritorij uz zemljiste koje je zaposjedala kajkavstina, nego
i dalje na istok, sjeverno od sIavonske scakavStine.
Kao sto se moze zapaziti, cetiri graniee kajkavstine poklapaju
se, slucajno, vise-manje sa stranarna svijeta. Izvan toga kompaktno
ga podrucja ostaje danas odvojeno podrucje kajkavskih govora u Gor
skom kotaru. Treba takoder utvrditi njihovo prijasnje prostiranje, a
s tim u vezi i to jesti Ii i prije bili odvojeni, osobito lukovdolska sku
pin a govora, za koju se ne moze reei da ima slovensku osnovu. Dakle,
potrebno je istraziti jesu Ii gorskokotarski govori bili i ranije odvojeni'
od glavnine kajkavskih govora iii su bili spojeni s kompaktnim po
drucjem na sjeveru, a migracije su ih - upravo doseljenici cakavci
s juga i istoka - s jugoistoka odvojile od matiee. (Poseban je' pak
problem osnovice tih govora - je Ii to ranije bilo cakavsko podrucje
koje su zauzeli slovenski govornici.)
0.4. Osim novih pitanja vezanih uz proucavanje kajkavstine, stalno je
otvoreno jedno staro i. zanimljivo pitanje koje nije sarno povijesno
dijalektolosko negQ i sire i tiee se ne sarno povijesti hrvatskoga jezika
nego i odnosa zapadnoslavenskeijuznoslavenske sktipinejezika. Na
irne, prije dolaska Madara u Panoniji je izmedu te dvije skupine po
stojao neprekinuti jezicni' kontinuitet. Zanima nas kojoj je jezicnoj
skupini pripadao jez.ik kojim je gov.orilo stanovnistvo u Panoniji, od
nosno gdje je bila granica izmedU dviju jezicnih skupina. Prije 10.
stoljeea ne.moze se govoriti 0 dijalektnoj pripadnostipojedinih go
vora, pitanje je moze Ii se govoriti i 0 jezicnoj pripadnosti. Nairne,
slovenski jezik tada jos uvijek nije bio mnogo udaljen od ostaloga
dijela zapadnojuznoslavenskoga prajezika, upravo od kasnijeg sred
njojuznoslavEmskoga dijasistema (0 kojem se u tom razdoblju takoder
ne moze govoriti), Sigurno je da neposredno preko Drave, na njezinoj
Iijevoj obali - u danasnjoj Madarskoj, jezik u pocetku nije mogao
biti drulrCiji, barem ne mnogo drukCiji od onoga s desne strane ri-

151

1.

Ju.znoslavensko-zapadnoslavenska granica

1.1. Da je podrucje Madarske bile jn*lIoslavensko pokazuju podaci za sta

re foneme d' it', koji se biIjeze s gy i cs, dakle to su bili ;3 (iIi 3)
te c (iIi C). Primjeri su za to: Zagyua iz sg;raua prema saja, kako
je to i danas u kajkavskom za 'cada', danas Cadavica, prije Sadauica,
mad. Szagy6c; Bresztics (mezo) od brestiCb; Vencsello od Vefeslauo
danas kajk. V~c~slav?c itd.
Juinoslavenske crte u .srednjoslovackom su ove:
1. ra- Ia- za ori-, 6lt-, i to osobito u toponiniima i starim na
rodnim rijeCima, npr. rast-, h. rasti, prema c. rosti, razputie, h. ras
puce, c. rozcesti; lani, h. lani, c. loni; laket', h. lakat, kajk. laket, C.

loket;
2. promjena tI, ill u t, d: silo, h. silo prema c. sidlo; saio, h.
salo, c. sadlo;
.3. s od prasl. S (od x pred e,i od oj), a ne s, kao u c.: L jd.
a-osnova - muse, h. musi, c. mouse; N mn. o-osnova, npr. Cesi, h.
isto, c. Cdi;
4. prijelaz 3' u z, a ne u S (dz) kao u c.: knaz, h. knez, prasl.
k1>ne;Sb; L jd. noze;
5. i- od jb- (a ne je-, j- kao u c.): ihla, h. igla prema C. jehla;
idem, kao i u h., prema c. jdu;
6. razvoj sekundarnog vokala u I-participu: padol, nesel, sl. pa
del, nesel, tako i kajk., prema C. pat, nes (pisano pool, nesl, kako
su ranije glasili ti oblici);
7. kracenje akutiranih vokala: blato, urana h. blato, vrana, pre
rna c. blato, urana;
8. dug vokal u G mn. u primjerima kao rtp, zen, kajk. rip, zen,
c. ryb, zen;
9. upotreba sufiksa -OVLce i -inLce u toponimima, prema za
padnoslavenskom -ovice, npr.Orechovce, Pavlouce, h. Orehouci, Pa
vlouci, prema C. Budejouice.

152

Prostiranje u proSlosti

Kajkavsko n!tIjeeje

10. To dokazuju takoder veoma jasno primjeri s epentetskim l'

iza labijala, jer je to I' u zapadnoslavenskom iscezlo vrIo rano. Pri
mjeri: Dumbul iz dpbl''b (a to od dpbj-) 'hrastov'; Gereblyen od gra
bl'ane, prema grabb;
11. prirojeri s I od dl, npr. Szeleste od seliste (za *sedlisce); naziv
rijeke Gyeli i Jeli od jely (a to ~j jedly).
Sjeverno od Balatona teku dvije izoglose koje podrueje na sjeveru
odv~~u od onoga s juznosIavenskim razvojem. Prva je prijelaz ~ u
otvoreno f, koje kasnije prelazi u a, a ne dolazi do jednacenja sa sta
rijim e kao na jugu. Druga je prijelaz g u h (Krajeovie 1974).
Moze se zakljuciti da se sjeverno od Balatona prostiralo podruCje
i kasnijega juinoslavenskoga razvoja, Dakle, da nije bilo migracija,
sjeverno od danaSnjega kajkavskoga podrueja sigurno bi se razvio
koji novi kajkavski tip, dijalekt, sliean medimurskim i podravskim
govorima. Od BaIatona prema sjeveru pruzao se prijeIazni tip, ma
krodijalekt, koji je sigurno bio najprije pretezno juznoslavenski, a sto
se islo dalje na sjever, zapad i istok, on je takav bivao sve manje;
no ipak su u srednjoslovaekom jos uvijek prevIadavaIe ranije juzno
slavenske crte. Nakon prekida slavenskoga jezienoga kontinuuma i
prirodne veze s juznoslavenskom maticom, srednjoslovacki govori do
laze pod jaei zapadnoslavenski utjecaj i dalje se razvijaju u tom smje
ru.
1.2. Cetiri skupine kajkavaca u dijaspori u Madarskoj dijele se u dva di
jela. Prvom pripadaju govori Umoka i Vedesina, koji Cine malu oazu,
otok. Oni su odvojeni od drugih kajkavskih govora i pripadaju krugu
gradiscanskih Hrvata. Oni su sigurno sekundarni na tompodruCju
i mozda su se ovdje naselili eak kasnije nego drugi gradiManski Hr
vati, vjerojatno u 17. stoljeeu. Drugi dio cine tri ostale skupine: ka
niski, odnosno prekomurski kajkavci te podravski kajkavci na lijevoj
obali Drave, zatim babocki, nasuprot Virovitici, i lukoviski kajkavci
nasuprot Slatini.
Prekomursko je podrucje uz Medimurje bilo slavensko i zajedno
je s dijelom danasnjega slovenskoga Prekomurja, potpadalo kao dio
Beksinskog arhidakonata (Bexin), uz Medimurje, pod Zagrebacku bi
skupiju. Na poeetku 15. st. bilo je u citavom Prekomurju 30 zupa
(sto je znatan broj), a 1776. to je podrucje odvojeno od Zagrebacke
biskupije. Broj zupa opao je za turskih ratova i za turske vladavine
u tom kraju. Moze se eak pretpostaviti da danasnji kajkavci na tom
zemljistu nisu potomci stanovnistva iz predturskoga razdoblja, vee
da su kasnije naseljeni iz Medimurja. Lingvistieki se to ne moze utvr
diti. Danas je tamo govor vise-manje isti kao u Medimurju, a takvo
stanje moze biti u oba sluc~a: i ako je rijee 0 starosjedilackom sta
novnistvu (jer je to bilo isto ono stanovnistvo i isti on~ govor iz Me
dimurja), i ako je doslo do naknadnog naseljavanja. Drugo je pitanje
eventualnog razgranicenja sa slovenskim govorima, sto takoder
ukljueuje problem osnovice, podrijetla danasnjih slovenskih preko
murskih govora, 0 cemu ce biti govora dalje.
DrukCija je situacija s kajkavcima uz Dravu. Naime, zasad nisu
poznati podaci koji bi govorilLD postojanju hrvatskog stanovnistva

153

na tom zemljistu prije dolaska Turaka, a to se ne moze nt lingvisticki

utvrditi. I ovdje govori odgovar~u onima u Podravini. Cinjenica da
na lukoviskom podruCju ima stokavaca koji su tu sigurno sekundar
no stanovnistvo, naseljeno vjerojatno u isto vrijeme kada i u Podra
vini, ne znaci nista i danasnji kajkavci ovdje mogu biti kasnije na
seljeni, ali to ne znaci da ih nije bilo i prije dolaska Turaka. Isto
tako, povijesni podaci 0 tome da su neka mjesta u Podravini nase
ljena s lijeva obale Drave - iz Madarske, u 17. st., npr. VaSka i Bre
zovica (PaviCic 1953) takoder ne dokazuju da je u 15. stoljeeu bilo
kajkavaca na toj strani. Oni su ondje mogli biti naseljeni u vrijeme
turske vlasti, kao npr. ijekavci sCakavci u dugoselskoj iupi kod Vi
rovitice,. koji su onda ponovno preseljeni u slavonsku Podravinu.
OstaIe tri granice, odnosno dodir i prijelaz od kajkavstine u sOO
kavstinu, cakavStinu i slovenski jezik mogu se (vise-manje) utvrditi
lingvistickom analizom, grade iz prosiosti, toponima i dokumenata,
iIi suvremenih govora.

2. Granica sa slovenskim jezikom

2.1.

U Prekomurju, kao ni izmedu Mure i Drave, takoaer nije bila

cvrste granice izmeau (hrvatskih) kajkavskih i slovenskih govora.
Najveei dio danaSnjih slovenskih govora u Prekomurju zahvatila je
prva specificna slovenska pojava - progresivni pomak celnog nagla
ska. Kako je toCno isla izoglosa toga pomaka, danas se zbog kasnijih
promjena ne moze odrediti.
.
Te govore s kajkavstinom veze jedna starija ma, tj. skup ij. Na~
ime, u starom skupu *zdj = *zgj palatal no d' nije preslo u j, kao
Sto se to desilo kada je bilo samostaIno. Druga je stvar sto se i za
susjedno slovensko podruCje moze prvotno takoder pretpostaviti ta
kay razvoj, tj. postojanje z,t, koje kasnije prelazi u ij. Meautim, nije
vjerojatan takav razvoj u cijelom slovenskom jeziku, sigurno ne u
njegovu jUZnom, odnosno jugozapadnom dijelu, na prijelazu u cakav
stinu, gdje je, kao i u Cakavskim govorima, jednaka sudbina d' i kada
je saroostalan i u skupu zdj. (v. t. 1.2,)
Slovenski prekomurski govori kao i drugi slovenski panonski go
vori ("govori panonske baze") zahvaceni su u vokalizmu pojavom
koja je karakteristika ne saroo kajkavstine nego veCine hrvatskoga
- jezika. U njima se etimoloSki e jednaCio s prednjim nazalom (f), tj.
pri denazalizaciji f se izjednacio s e. Rigler, koji je utvrdio takav ra
zvoj u slovenskim panonskim govorima 1936, i na koga se nastavlja
Junkovic 1972, kasnije u kritici Junkoviea (Rigler 1976) navodi da
je takav razvoj bio i u drugim slovenskim govorima. Medutim, u slo
venskim panonskim govorima najvjerojatnije se radi 0 kasnijem ra
zvoju, ali ako je i tamo tostarije stanje, moze se reei da ta istocna
osobina zahvaca i sire slovensko podruCje, npr. dolenjsko, a ne sarno
panonsko. Rezerve koje se mogu imati prema ranom izjednacenju f
sa e, tj. prema izravnom prikljucenju zbog prijelaza f iza palataIa
u a - sto bi ukazivalo na Biru kvalitetu ~oc'tetimoloskoga e, Rigler


154

Kajkavsko narjecje

Prostiranje u proslosti

zapravo i sam rjesava. Nairne, nije vjerojatnoda. bi istovremeno po

stojala tri vokala e-tipa, uz njih jos sIii:!an poluglas, uz tri prozodijska
obiljezja, tri tonema. 2
Panonske slovenske govore, pa tako ni prekomurske, nije zahva
tilo opce slovensko duljenje naglasenih neposljednjih slogova.
U vokalizmu razvoj odgovara onom u zapadnim medimurskim
govorima: kontinuanta straznjega nazala izjednacena je nakon de
nazalizaeije (koja je istovremena s ukidanjem prednjeg nazala) s eti
moloskim o. Nakon denazalizaeije, kontinuanta je p cuvala, dulje i1i
krace vrijeme, svoju posebnu vrijednost, siru od etimoloskoga o. Slo
gotvorni 1 prelazi u u. Da Ii je to bilo u isto vrijeme, prije iIi nakon
jednacenja kontinuante 0 s p, ne moze se odrediti.
U panonskim govorima, kao i u nekim zapadnijim slovenskim,
stajerskim govorima poznata je opcekajkavska speeificna erta - pro
teza u- ispred inieijalnog u, npr. uuceni(Ramovs 1936: 142).
Od nejezicnih slovensko-hrvatskih paralela koje se odnose na
Prekomurje zanimljivo je da je ono dugo, sve do kraja 18. st. (1777),
erkveno pripadalo Zagrebackoj biskupiji.
2.2.1.

Nesto drukcije stoji sa susjednim prleskim podrucjem, s desne

strane Mure, koje je zapravo prirodni nastavak MedimUlja. To je zem
Ijiste posebna ejelina i u etnoloskom, morfoloskom, geoloskom, kli
matskom i botanickom pogledu. Ono je cak i politicki bilo relativno
dugo povezano s MedimuIjem, tako da je slovenskim zemljama de
finitivno politicki pripojeno tek u 14. st.
.
Za to je podrucje karakteristicna toponimija sa sufiksom -(ou)ci,
sto je norrnalan sufiks i u Medimurju, a rijedak je u drugim sloven
skim krajevima (Kos).
Osim izostanka slovenskih osobina i prisutnosti hrvatskih, ka
rakteristicnih za sve slovenske govore panonske skupine, istocni pr
leski govori poznaju jos neke osobine koje ih povezuju s kajkavsti
nom. Ti govori imaju u pridjevskoj deklinaeiji nastavke o-tipa (-oga,
-omu ... ). Imperativ u glagolajesti, povesti/pouedati glasi (po)jee, po
vee; poznaju priloge ria -eke, npr. sedecke.
.
Osnovni razvoj prleskoga vokalizma - nakon pocetka posebnoga
razvoja od jedinstvenoga praslovenskoga vokalizma (koji je u osnovi
bio jednak prahrvatskom vokalizmu) - bio je drukciji od onoga u
drugim slovenskim panonskim govorima, drukciji od tzv. panonsko
ga slovenskoga vokalizma. Panonski vokalizam izgledao je, po Rigle
ru (1963), ovako:
dugi

kratki
u

ei

oU
o'

a
2

u
E}

<;I

J. Rigler, 1976 ... 27. Rigler pretpostavlja drukCiji razvoj jata u slo~enskom jeziku

nego ga je izvodio Ramovs, teritorijalno upravo obrnuto. W.. R. Vermeer iznio je

_ miSljenje da je uzenje jata zahvatl10 citavo slovensko podruCje~

155

I u jednom iu drugom vokalizmu, poluglas se razlicito razvijao,

sto je bitno za taj razvoj: dugi se poluglas izjednacio s kontinuantom
-------e-= ~, a kratki je sacuvao svoju posebnu fonolosku vrijednost kao
sua (0). Osim toga, u dugom slogudolazi i do diftongizaeije dugoga
jata i etimoloskoga 0, 'koji se ovdje razvijaju paralelno, dok refleks
p cuva posebnu vrijednost kao 0, fonetskivjerojatno otvoreno 0 (v.
1.2.). StraZnji difuzni vokal pomaknuo se prema naprijed i akusticki
povisio (ii, Rigler (1963:47) izdvaja prlesko podrucje na karti najra
nijeg razvoja slovenskoga vokalizma i kaZe da je prlesko podrucje
"sprva mogoce spadalo pod panonski osnovni sistem, lahko pa bi slo
v njem tudi za kajkavskj razvoj vokalizma". U biljesci na. str. 43.
veli za isti vokalizam: "ee je vezan za kajkavscino in. ni nastal po
monoftongizaeiji. "
Za prlesko podruCje mora se stvarno pretpostaviti. drukciji ra
zvoj. Dugi poluglas tamo je izjednaeen sjatmn, a kratki skontinu
antom e = ~. Prema tomu, treba i za poeetni prleski dugi vokalizam
pretpostaviti posebnu fonolosku jedinicu za kontinuantu poluglasa,
kao stoto pretpostavljain i za osnovru kajkavski vokalizam (Lonearic
1989); i to takoder u vrijednosti sua. Sarno je od 0 moglo doci do
jednacenja s jatoin, kao !!to je to; s jedne strane, u dugom slogu, a
s druge strane - do jednacenja s kontinuantom e = ~ u kratkom
vokaIizmu.
Diftongizaeija e i 0 te pomaku -+ u smatraju se vaznima u ra
zvoju slovenskoga vokalizma, ali su ti proeesi manje vazni od jed
nacenja, koje je strukturnoga znaeaja, dok su navedeni procesi sarno
fonetskog. I nije bitno da Ii su ~ 0 = ) i 0 0 = p) nastali
monoftongizaeijom nego su bitnije strukturne pojave, tj. jednacenja.
Rigler je sam, u ranije spomimutom radu pri prikazu razvoja slo
venskoga vokalizma, gdje je eijepanje toga vokalizma na dvoje starije
od drugih tipicnih slovenskih pojava, iz toga razvoja izostavio prleske
govore, istarsko, juzno belokrajinsko i pokupsko podrueje. Zadnja
dva podruCja danas su mijesana, odnosno drukCiji je bio razvoj u juz
noj Beloj krajini od jugozapadnog slovenskog razvoja, a za prlesko
podrueje izrieito dopusta'- "kajkavski razvoj vokalizma": "lahko pa bi
slo v njem tudi za kajkavski razvoj vokalizma" i "ee je vezan za kaj
kavscino in. ni nastao po monoftongizaeiji" (Rigler 1963:43).
'u dugom slogu izjednaeeni su jat i poluglas u zatvorenom ~, kao
i u zapadnim medimurskim govorima, i zbog toga je Junkovic iznio
misljenje da su ti govori i u uzemsmislu kajkavski. Stirn u vezi
Rigler pokusava pobiti Ramovseve (1936) i Kolarieeve (1956) navode.
Razvoj u pojedinim fonemskim skupinama tumaci razlicitim razvo
jem (dok inaee zamjera Junkovieu da iste pojave u razIicitim bliskim
govorima tumaci na razliCite nacine). Ako se jedna ista pojava moze
svesti na jedan istineproturjeean razvoj, malo je vjerojatno da je ona
. dobivena na vise razlieitih nacina u razliCitim slucajevima.
Nije jasno je Ii to podrucje bilo zahvaceno progresivnom meta
taksom celne siline (eirkumfleksa). pa jei tu doslo do sekundarnog
regresivnog pomieanja, kao na eetiri druga sigurno utvrdena sloven
ska podrucja COho> oka > ako) iIi progresivnog pomicanja nije bilo
vee se ono kasnije-prosirilo sa zapada. U prilog drugom rjesenju go

'Ii

,t

'"
156

Prostiranje u proslosti

Kajkavsko narjeeje

vorili bi kajkavski gradisCanski govori, tj. govori dvaju sela (Umok,

Vedesin) juino od NeZiderskog jezera. Naime, ta dva govora imaju
mnogo zajedniCkog s danaSnjim medimurskim govorima, ali i jednu
osobinu koja ih veze s Prlekijom, a to je prijelaz finalnoga m u n.
Moglo bi se pretpostaviti da je navedena mjesta naselila i jedna stru
ja prleskih govora, zajedno s nekim kajkavskim govorima, cega bi
tada bio trag navedeni prijelaz m u n. Medutim, traga progresivne
metatakse ne nalazimo.
Zakljucno se moze reCi da u prleskim govorima, a posebno u naj
istocnijima, nema specifiCnih slovenskih pojava, s izuzetkom progre-
sivne metatakse celne sHine, !!Ito nije dovoljno jasno. Ako se, s ob
zirom na tu osobinu, ne mozemo sloziti s Junkovicem da su prleSki
govori i u uiem smislu kajkavski, sigurno se moze feCi da su oni
isto toliko kajkavski koliko i slovenski. Bilo je to prijelazno podruCje,
gdje u prirodnom jezienom kontinuumu nema mste graniee.
2.2.2. Jugozapadno se na istoCne prleske govore nastavlja halo!!lki govor (na
Halozama). I on je u nekim osobinama povezan s kajkavstinom, tj.
odstupa ad razvoja na ostalom slovenskom podrucju, kao Sto su i su
sjedni zagorski govori u pojedinim crtama drukciji od ostale kajkav
stine. Na primjer, neki krajnji zapadni govori poznaju progresivnu
metataksu sHine na kraj rijeCi u pojedinim rijeeima, a rijetki govori
i u ponekoj kategoriji. Hrvatski govor Ivaniea (Tomasevea) kod Pre
grade proveo je cak i opeeslovensko duljenje nezadnjih slogova, ali
nije imao opCu progresivnu metataksu i raniji slovenski razvoj vo
kalizma. Medutim, veCinom sloven ski govori imaju slovenski, a hr
vatski govori hrvatski razvoj, sto je ovdje objasnjivo time Sto postoji
i prirodna graniea izmedu Slovenije i Hrvatske, tj. pruiaju se (re-
lativno) visoke gore (Maeelj i dr.). Vjerojatno je tako bilo i dalje na
jug dui slovensko-hrvatske graniee, ali su stariju sliku, prirodni ra
zvoj, izmijenil! doseljeniei s juga, cakavci i stokavci, koji su se naselili
uz Sutlu i u Zumberku.
Vivomnski je govor, po svemu sudeCi, nastavak starijeg stanja
na tom podrucju, kao i susjedni metlicki govor, koji takoder ima neke
specificne kajkavske osobine. No tu poeinje Bela krajina, opet s po
sebno zanimljivom sudbinom.
2.3.

Bela krajina
PadruCje karlovackoga Pokuplja i Bele krajine, koja zapravo ta
koder spada u Pokuplje (osim najudaljenijih obronaka gorja koje ju
okrufuju i dijeli od, drugih slovenskih krajeva), bilo je visestruko
predmet zanimanja dijalektologa. Na ta dva susjedna podruCja - koja
su zapravo geografski jedno podrucje koje naeionalna granica dijeli
na dva dijela - susreeu se dva jezika: u Beloj krajini slovenski i hr
vatski, ,a u PokupJju tri narjeCja hrvatskoga jezika - kajkavsko, ca
kavsko i Stokavsko. Tu je dolazilo do znatnih migraeija stanovnistva,
izazvanih turskim provalama, koje su bitno izmijenile prvotno sta
nje. Kako se uvijek ne zna kakve su i kolike bile te migraeije, ne
moze se reCi koliko je danairlnje jezicnostanje nastavak onoga iz pred
----nngraeijskog razdoblja, s normalnim jeziCnim razvojem u prostoru,

"

157

, '.
'\
., ,
''I.''''''''
" " ,,' , , 'I. , '
"
""
, ,',\ "" \'\ \' ',\.,
,,\.\\\\\\ '\\'
k\ , " , " " " , , " , " ,\
""
, "',\ \ ,\ "\""
, , ," ",
\.

\.

I'l'lBO~"
< \ , , , ('
\\,\,\'\\'1

""",
'\\\"

~$10
til .....
'1'

',\\.\\,'\
\ '\ ~-1 ~-3
\. \. \. ~
I::::=:t

,.., .... .
-2"
~ ,.I' 'I. 'I., ", "lZJ
W. -4
, 'I.. , ,, ,
Podru~je

kulturnoga ~riJta na sjeverozapadu Balkanskoga poluotoka (Gorski

kotar): 1. PerHemi sloj istoCloalpskoga kulturnog areala - 2. Periferni sloj jadran
5kog kultl1rIl!)g areala - 3. Perifemi sloj podunavskoga (panonskog) kulturnog
areala - 4. Periferni 510j dinarskog kuJturnog areaJa - prazan prostor: prostor
pronicanja tradiaijskih kulturnih elemenata i!etiriju okolnih kulturnih areala
(shematski)
.
Karla M. Gavazzia

a koliko je ono rezultat dolaska novoga stanovnlstva iz drugih kra

jeva.
U Beloj krajini razlikuju se, kako pise Tine Logar, tri vrste go
vora: (1) potpuno iii pretezno slovenski, (2) mijesani slovensko-hr
vatski (upravo cakavski) i (3) cisto hrvatski govori. Fran Ramovs je
razlikovao tri skupine govora, u koje nije ubrajao stokavske govore
(Bojanci, Marin do]), a kao cetvrta mu je kostelski govor, koji i nije
u mem smislu belokrajinski. Prvi mu je sokarski govor (semicki
kraj), kojemu je u osnovi slovenski razvoj (treba pretpostaviti me
tataksu oka, ad Mo, koja je kasnije pODovno d~aiJko, npr. gosput,
w'uoku). Drugi je sredisnji belokrajinski govor (Crnomelj - Dragatus
- Stari Trg, Griblje - Metlika), koji nije imao najstariji slovenski
razvoj. U treeem, juznom iIi privrskom govoru (uz Kupu od Vinice
preko Preloke do Adlesica) ima vise hrvatskih erta. Ramov!!l pise:
"Sokcl pravijo pripadnikom osrednjega in juznega govora 'Hrvati';
tum sami pravijo da govore na primer na Viniei 'hrvatski', v N erajeu
pa debelo 'hrvatski'" (Ramovs 193:136). Kostelski govor (uz Kupu
kod Broda) blizakje goranskim govorima. Za veCinuje belokrajinskih
govora karakteristican tip magla.

158

Kajkavsko natjeeje

Bela je krajina sve do 14. st. zadriala specifican status u Kranj

skoJ Ii do tada je crkveno jos pripadala Zagrebackoj biskupiji kao dio
gorickoga arhidakonata.
'
Prodori Turaka tu su rani. Ima ih vee u prvoj polovici 15. st.,
Il posebno su bila velika pustosenja nakon pada Bosne pod Turke.
"Od 1469. do 1526. Turci pljackaju po slovenskim krajevima oko 45
puta. (... ) Turci upadaju u slovenske pokrajine po vee ustaJjenim pu
tovima oa zapad. (... ) Turci obicno prelaze Unu u blizini Krupe, oda
kle ih najbliZi put vom duz Korane, pa pokraj mjasta, gdje je kasnije
izgraden Karlovac, do Metlike i dalje u slovenske krajeve." (HJ
I1,317) Tada se stanovnistvo najvise raseljavalo. I kasnije je bilo ve
Hkih pustosenja, npr. 1543. u ribnickom kraju. Od 1530. god. dolazi
vee do nO,voga naseljavanja
'
S obzirom na osnovu i razvoj danasnjih slovenskih belokrajin
skih govora (dakle, ne onih koji se smatraju mijeSanima), postoje ra
zlike u misljenju pojedinih autora. Tine Logar dio Ramovsevih sre
,disnjih govora, i to metIicki kraj, stavlja skupa sa sokarskim govo
rima. Postupa tako na temelju razvoja vokalizma, koji je sloven ski.
Ramov8 je pravio razliku izmedu sokarskih govora i gOVOrli jz me
tIicke okolice jer ovi drugi nemaju najstariji slovenski razYoj, pro
gresivnu metataksu cirkumfleksa (Oko > ok6). Isto tako Logar sma
tra, za razliku od Ramovsa, da akcenatske pojave u sjeverozapadnim
belokrajinskim govorima, kojih nema u dolenjskim govorima (magla
< magld, oko < oka, kOvaC < kovac); nisu nastale pod uljecajem hr
vatskih govora, nego sli samosvojan belokrajinski dijalektni razvoj.
S. tim u vezi potrebno je podsjetiti na dvije stvari: na odnos akce
natskih i vokalskih promjena u razvoju slovenskoga jezika, njihovu
relativnu kronologiju i vaznost u klasifikaciji govora te tumacenje
izoglosa, rasprostiranje jezicnihpojava u granicnom podruCju izmedu
dvaju idioma, koji tu imaju rang jezika, i njihov utjecaj jednih na
druge.
Kada Ramovs smatra da sredisnji belokrajinski govori nemaju
osnovni slovenski razvoj, on to zakljueuje na temelju vaZne i speci
ficne crte slovenskoga jezika, spomenute progresivne metatakse cir
kumfleksa (ako > oM). To je veorna rana pojava u slovenskom jeziku
i prva opee slovenska crta, stavlja se u 10. st. Od nje moze biti starije
sarno menje jata, ali je ono zahvatilo vjerojatno sarno jugoistocno
slovensko podruCje i zajednicko je s srednjojuznosla'venskim jezikom.
Kronoloski iduea pojava, diftongizacija zatvorenoga (} od jata u ei,
takoder sarno u jugoistoenim govorima, vee je nesto kasnija pojava
(12-14. st.), a takode:r: i jos jedna opeeslovenska crta - duljenje na
glasenih nezadnjih vokala. Prema tome, ako neki danasnji slovenski
govori nemaju navedene metatakse (uz dio belokrajinskih nema ih
npr. takoder dio prleskih govora, istocne Slovenske gorice), onda oni
nemaju rani slovenski razvoj. Kada Logar kaze da su sjeverni belo
krajinski govori oko MetIike po razvoju vokalizma slovenski, on
moze biti u pravu, ali time ne pobija Ramovseve zakljucke koji se
odnose na akcentuaciju. Valja upozoriti na to da su u tom kraju, po
Logarovim podacima, izjednaceni Q i I te da je njihova kontinuanta
0, kao u vivodinskom govoru, a to je vaZna kajkavska cm. Akcenat

Prostiranje u proslosti

159

kao mn. sela, pleca, sto navodi Ramovs (bez tocnelokalizacije), ta

.koder je kajkavska osobina. Medutim; tu treba upozoriti na jos nesto:
potrebno je razlikovati razvoj u danasnjim belokrajinskim govorima
od .starijeg razvoja u predmigracijskom razdoblju u Beloj krajini. 0
tom ee biti govora dalje.
Receno je da treba razlikovati razvoj i stanje u danasnjim be
lokrajinskim govorima od razvoja u samoj Beloj krajini. Kako je zbog
velikih migracija prekinut razvojni kontinuitet, danasnji belokrajin
ski govori nisu normalan nastavak onih govora iz predmigracijskog
razdoblja. Medutim, raspored je govora onakav kakav bismo oceki
vali i u normalnom razvoju: na podrucju koje je najblize drugim slo
venskim govorima govori su s ocekivanim slovenskim osobinama,
dok govori na daljem podrucJ nemaju tipicne slovenske osobine. No,
pitanje je koliko je takav rasporE.d odraz starijeg 'stanja a koliko re
zultat doseIjenja novijega stanovnistva iz zapadnijih slovenskih kra
jeva i iz Hrvatske. Moguee je takoder djelovanje obaju elemenata,
pa cak i triju. Osim starosjedilackih govora,. koji su negdje vise neg
dje manje ostali u Beloj krajini, i novodoseljenickih govora (sloven
skih sa sjeverozapada i hrvatskih s istoka) arealno su djelovali ta
koder slovenski govori na zapadu f sjeveru izvan Bele krajine, uklju
eujuCi i knjizevni jezik, i hrvatski govori iz Hrvatske. Sarno sto su
hrvatski govori nakon migracija bili veCim dijelom drugi i drukciji
nego prije njih, i to vise cakavski, odnosno cakavsko-kajkavski; dok
su prije migracija bili vjerojatno kajkavski. Novodoseljenicki sloven
ski i hrvatski govori u Beloj krajini djelujuCi na druge starosjedilacke
i doseljenicke drukcije govore, i sami se mijenjaju stvarajuCi s njima
u interferenciji nove govorne' tipove.
Posebno je pitanje sokarskoga govora, gdje je pretpostavljen rani
slovenski razvoj, tj. progresivna metataksa cirkumfleksa, a onda opet
njegov regresivni pomak. 0 regresivnom pomaku vee je bilo govora.
Veei problem Cini pitanje je Ii progresivna metataksa izvrsena na
tom zemljistu, tj. je Ii njezina izoglosa u 10. st., ili nesto kasnije za~
hvatila dijelom i Belu krajinu, sto je dopustao Ramovs, ili su govore
s tOm izvrsenom promjenom donijeli tek novistanovnici sa zapada,
od 16. st.
.
Logarova pretpostavka da je u ostalom dije1u Bele krajine na
glasak kao MO mogao takoder nastati dijelom, sekundarni!ll pomi
canjem od ok{}, kao i u sokarskim govorima, manje je vjerojatna. ,
Zakljucno se moze reei da su migracije izazvane provalamaTu
raka i u Beloj krajini i u karlovackom Pokuplju izmijenile prvehitml
jezicnu sliku, ali se analizom suvremenih govora, jezicnih spomenika
i povijesnih podataka mogu 0 njoj donijeti vjerojatne pretpostavke.
Na tom je cijelom podrucju bio jedan jezicni kontinuum, i to tako
da je Pokuplje bilo kajkavsko, a u Beloj krajini prelazila je kajkav
stina u slovenski jezik. Medutim, sarno je njezin sjeverozapadni dio,
na obroncima gorja koje je dijeli od ostaloga slovenskoga podruCja,
mogao imati rani slovenski razvoj. Za turskih provala znatan dio sta
rog stanovnistva odlazi, posebnoiz zapadnoga dijela Iuka rijeke
Kupe i njezine belokrajinske obale. Napusteno zarnljiste naseljava
novo _stanovnistvo s juga i istoka, cakavci i stokavci, te sa zapada

160

Kajkavslro narjeije

iz Dolenjske. Uzajamnim djeIovanjem doseljenickih i starinackih g().

vora, gdje ih je bilo, fonniraju se novi govorni tipovi. Na istom po_
druCju u medusohnim kontaktima nastaju novi jezicni proeesi, pr().
mjene, koje zahvaeaju veee iIi manje povrSine, tako da to podruCje
presijecaju nove izoglose.

Dljalektl i goyorl
28. zap. srednjodolenjski
29. 1sl000odoJenjski
30. posavskodo!enjskl
31. medljski
32. llokarskJ
33-34. srednlObelolmlnjskl
35. prlvrnkl
36. kostelski

38. Sf!Idnjo{IIajernld
39. savlnjski
40. pohorski
41. kozjakj
42. gorIOanskJ
43. prlekj
44. haloSkl
45. isIoCnoprlek!

37. blzeljsko-obsotelskl

46. prekmurskJ

Dljalektne baze

- V. doIenJska: ploha s krlfltlma;

- VI. lItajerska: ploha IS lamljenfm CltaITl/il;
- VlL panonska: toCkasla ploha

un
~

~~

Dio Dialektoloike karte slovenskogajezika F. RamovSa

(Ramovi 1935)

Prostiranje u proslosti

3.
3.1.

161

Kajkavsko-eakavsko-slovensko Cvoriste
Gorski kotar
Kao i u Beloj krajini, i u Gorskom kotaru je granicu kajkavstine
katkad teSko odrediti i danas, a za proslost to je jos teze, zapravo
gotovo i nemoguce, kao i na nekim drugim podruCjima. Naime, i u
Gorskom kotaru je hilo migracija, veeih iIi manjih. Ima misljenja da
je i tu hilo veoma velikih migraeija, i to takvog opsega da je, na ci
jeIom podruCju iIi sarno u nekim dijelovima, doSlo do potpune pro
mjerie stanovnistva. To je misljenje iznio Pavicic (1962), a prikIju&tje
mu se i Finka,. koji kaZe: Kako se pokazalo, to su podruCje prije
migraeije u 16. i 17. st. nastanili cakavci" i dalje "Smjena cakavstine
s kajkavstinom vrsena je odl6. do 18. st." (1974: 31, 32). Medutim
ne moze se rem za sve goranske govore da "gorskokotarska kajkav
Stina nije organski nastavak nijednoga hrvatskoga kajkavskog dija
lekta, nego je kao kajkavska dijalekatska grupa fonnirana u kasnije
vrijeme, kao rezultat raznorodnih dijalekatskih prozimanja, pri eemu
je kohezijska ulogs. pripadala kajkavskim dijalektima slovenskog je
zika" (Finka: 74:30). To svakako vrijedi za veci dio govora, kako mi
sle lvic (19~1) i Lisae (1986). Naime, severinski i lukovdolski govorni
tip, odnosno govori, svakako jesu organski nastavak kajkavskoga
tipa koji se preko Bele krajine i Iuka Kupe nastavljao na glavninu
kajkavskih govora (Lisae 1986: 246). Prema tomu, do toga se podruc
ja kajkavstina sigurno prostirala na jugozapad prije migracija. Lisae
takoder dopusta "da je u srednjem vijeku priblizno isto dijalekatsko
stanje veCinom bilo i u ostalom dijeIu Gorskoga kotara" (isto). Me
dutim, vjerojatnija je pretpostavka da je ostalo danasnje kajkavsko
podruCje u Gorskom kotaru bilo jezicno prijeIazno - kajkavsko-ea
kavsk().slovensko, koje je u dijelovima blizim odredenim jedinieama
bilo slicnije tim entitetima, tj. imalo je vise postotaka iIi kajkavskih
iIi cakavskih iIi slovenskih osobina. Migracije su goranske kajkavee
odvojile od kajkavske glavnine, kajkavski je kontinuum prekinut.
Nakon smirivanja prilika, doseljava se stanovnistvo iz Slovenije u ve
cem broju od ostalih struja - bilo da su to stariji Slovenci iIi potomei
i nekadaSnjeg goranskog starinackog stanovnistva. To uvjetuje ra
zvoj vise u slovenskom smjeru, tako da veei dio danaSnje goranske
kajkavStine, upravo vec5ina zapadnoga (veeega) goranskoga poddija
lekta pokazuje danas osnovni slovenski razvoj.
Na drugoj, lijevoj obali Kupe, na slovenskoj strani, govor je u
pravilu jednak susjednom govoru u Gorskom kotaru (Lisae 1988:
138).
S obzirom na razvoj vokalizma u tim govorima ja bih se prije
prikIonio Riglerovu misljenju, koji razvoj vokalizma u njima, kao i
u govorima BeIe krajine, izdvaja iz ostaloga slovenskog razvoja, nego
LiMevu poimanju i pretpostavci. Lisae pise: "Mislim da neeemo po
grijeSiti povezemo Ii ipak delnicko stanje s dolenjskim, a tako mo
ramo postupiti i sCitavim terenom od Delniea prema Gerovu, Za
!Ilostu i Prezidu, ukIjucujuCi i Babino Polje na slovenskoj strani"
(1988: 166). Smatram da rani razvoj nije bio slovenski, kao ni u BeIoj

~
:1;
fl

162

Kajkavsko

krajini, dok je kasniji, nakon migracija, mogao biti u dolenjskom

smjeru.
S obzirom na tikcentuaciju, neki govon pokazUju ranu slovensku
progresivnu metataksu (ilko > oM), koja se oCifuje iIi U Cuvanju toga
tipa, iIi u razvoju vokalizma, kada se silina kasnije sekundarno opet
regresivno pomakla (oM> ako). Medutim, neki govori pokazuju mi
jesano stanje, tj. nalazimo u njima primjere za progresivnll meta
taksu i primjerebez nje. To znaci iIi da je govor prijelazan, tj. pri
marno je u njemu dolazilo do progresivne metatakse siline samo u
nekim kategorijama, iIi je govor mijesan, tj. nastao sekundarnim mi
jesanjem dvaju razlicitih govornih tipova, jednoga koji je poznavao
tu metataksu i drugoga bez nje.
3,2.

Prostiranje u proslosti

nalje~je

Buzetska "kajkavstina"
. Slicnost s poIozajem nekih goranskih govora ima tzv. buzetska
kajkavstina. 0 tom specificnom govornom tipu Buzestine iznosila su
se takoder razliCita misljenja. Malecki (1930), Ivic (1961), pa i Hraste
(1963) govore 0 njima kao 0 cakavsko-slovenskim govorima, Ribaric
ih (1940) naziva slovensko-kajka,!skim, a Ramovs (1935) smatra ih
slovenskim istarskim govorima. Simunovic ih, posljednji put 1983,
uvrstava u cakavske govore.
Ti govori, naravno, nisu jednaki, oni imaju cakavske, slovenske
i neke specificne svoje osobine, pa jedne pretezu u jednima; a druge
u drugima.
S obzirom na njihov razvoj i formiranje,Hraste je iznio misljenje
da su to zapravo mijesani govori, tj. cakavski govori koji su sekun
darno poprimili slovenske osobine, kao kulturni superstrat. On kaze
da je to podruCje "u davnoj proslosti moralo biti Cisto Cakavsko bez
primjesa kajkavsko-slovenskih" (Hraste 1963:129). U nacelu je takav
razvoj moguc, ali u pogledu buzetskoga kraja nije vjerojatan.. To je
podrucje uz slovenski jezik, pa je buzestina mogla jednostavno biti
prijeIazno cakavsko-slovensko jezicno podrucje, sto je normalno u
prirodnom kontinuumu izmedu dva bliskosrodna jezika. S obzirom
na njihov poIozaj na hrvatskoj dijalektoloskoj karti i na cakavske oso
bine, svak~o ih je najbolje danas ubrajati u cakavsko narjecje, kao
Sto to Cini Simunovic. Medutim, njegovi glavni argumenti u prilog
takvu misIjenju - sto je u njima J?oluglas dao a u svim polozajima
i da je ! preslo u u - zapravo ne stoje. Jednacenje poluglasa s a sva
kako je vaZna osobina sa sinkronijskog gledista, ali s obzirom na mo
gucnost da je t~kasna pojava - gubi na tezini. Razvoj J > u uopce
ne moze govoriti u prilog cakavStine, i to zato sto dobar dio kajkav
skih govora koji granice sa slovenskima, u Gorskom kotaru i u Me
dimurju, kao i susjedni slovenski govori imaju takoder takav razvoj.
Kao sto je na to upozorio vec Ramovs (1936),neki susjedni kajkavski
i slovenski govori razvili su neke zajednicke osobine kojima se ra
zlikuju od ostalih kajkavskih i slovenskih govora. S tim u vezi treba
uzeti u obzir i razvojp, tj. njegov prijelaz, u veCini primjera takoder
u a, sto nalazimo jos na jednom mjestu kontakta hrvatskoga i slo
venskogajezika (kolikoje zasad poznato), i to u Humu na Sutli. (Sta
nje u Humu nije posve jasno. Naime, po malobrojnim porod""",.......-

163

guce je da u nekim primjerima 9 Cuva posebnu fonolosku vrijednost,

sto bi bio jedini takav slucaj u slavenskome svijetu, pa sam.tako in
terpretirao humski vokalizam 1990. Medutim, taj govor treba detalj
no istraziti da bi se utvrdilo tocno stanje.)
Na temelju iznesenog razmatranja cini mi se da je, s obzirom
na razvoj, najvjerojatnija pretpostavks da je rijee 0 organskim pri
jelaznim eakavsko-slovenskim govorima. Tomu bi se mogao, kao i
u primjeru nekih goranskih govora, dodati atribut "kajkavski", kao
sto je to uCinio Ribaric. Naime, ta prijelaznost rubnih slovenskih i
cakavskih govora rezultiraosobinama koje su inace karakteristika
kajkavstine. Medutim, jasno je da ti "kajkavski" govori nisu imali
teritorijsku vezu s kajkavskim podruCjem i pravim kajkavskim go-

G)

1llI11SLAVOIi PROOOR DOORAVE

NOVAUlOGl'.BANOVA-SUVlAOARA

ux STOLJCU
HRVATSKO-B~KISUKOB

~.!:,."if.!E1:ANI'SKE n:IIC

_ _ _ PRl8U!NGAANICEHR.VATSI<
ISLAVON"'!:

- ' - ' - PRIBltZNE GRANtCE BOSNE

..,

\1'1

....t'

1-..,
.0

"'' 1"'0,

".</I

Hrvatska i Slavonija za Tomislava

(Iz knjige N. KJaic, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku; Prilog IV, str. 279.)

f'
164

Kajkavsko narjeCje

vorima. Kasnije je mogao biti jaCi utjecaj, dakle suprotno od onoga

sto je pretpostavljao Hraste.

4.
4.1.

Granica prema cakavstini i stokavstini

Odnos sa cakavstinom
Pri razmatranju kajkavsko-slovenskih odnosa u Gorskom kotaru
morali smo se osvrnuti i na kajkavsko-cakavski odnos na tom po
druCju, jer su se tu na tromedi susretali kajkavstina, cakavstina i
slovenski jezik. Sada eu sevise pozabaviti upravo kajkavsko-cakav
skom granicom, i to na podruCju karlovackog Pokuplja i cetvero
rjeCja. Nairne, i to pitanje bilo je visekratno i razlicito prosudivano.
Slicna situacija onoj starijeg razdoblja u Beloj krajini i Gorskom
kotaru je i stanje u karlovackom Pokuplju, tj. s njim u vezi postavlja
se pitanje koliko su danasnji govori tame nastavak govora iz pred
migracijskog razdoblja a koliko su novi na tom zemljistu, izuzevsi,
naravno, novostokavce za koje je jasno da su n~vi. Pitanje je upravo
odnosa cakavstine i kajkavstine, njihove granice, te je Ii cakavstj1Ja:,~
tu od starine, kao ato se pretpostavljalo.
Pri utvrdivanju starijega jezicnog stanja katkad se ne mogu u
obzir uzeti svi relevantni, pa ni oni najvainiji Cinioci jer nema do
voljno podataka. Tako se ovdje ne moze uzeti u obzir veoma bitan
kriterij za pripadnost cakavstini, odnosno kajkavstini - akcentua
cija, jer 0 njoj iz starijih razdoblja nema izravnih podataka, kao ni
za jato Vise potvrda ima za stare glasove Q i 1 te poluglas.
U 14. st. biljezi se uz starije stanje i noviji razvoj. Godine 1334.
zapisano je Lanka, sto ee biti pisarska tradicija, a 1501. Lwka za
isti toponim. Takoder, god. 1334. potvrdeno je Dolgo, a istocnije, u
arhidakonatu Dubica, zabiljezeno je Vulk kod Sanskoga Mosta i
Ostra loka kod Prijedora (Butorac). U 15. st. u listinama sa zemljista
istocno od Korane (Trebinja 1462, Hutinja 1471) zabiljezeno je Voc
hya dragha, Vokmanic, Wok, Wokanovich, Humac(ic). Takvo biIje
zenje svjedoci da su refleksi za {> i J u 15. st. izjednaceni, sto je veoma
vaina kajkavska znacajka, i da je na njihovu mjestu posebna fono
loska jedinica s vrijednoseu zatvorenoga 9, kao i u Slavoniji.
Za poluglas su potvrde utoponimima I>e i a. Godine 1501. po
tvrden je isti toponim u jednakom liku na tri razlicita mjesta: Gra
decz kod Lipe i istocnije (de veteri) Gradecz, danas Mali Gradac i
(de inferiori) Gradecz, Veliki Gradac kod Gline, te 1334. Gradech
pod Kozarom. Zapisano je zatim Iwanecz kod Tounja, 1486. te 1501.
god. na modruskom podrucju Grahek (Butorac 49). U ispravi iz Hu
tinje uz redovno a, sto je u skladu s pisarskom tradicijom, zapisano
je takoder Lwkachecz. Da se ne bi sumnjalo u zapisivaca, treba reei
da u izvoru gdje je zapisano vise puta Gradec dolazi takoder Pedal,
danas Pedalj istocno od Gvozdenskoga. Moze se zakljuCiti da polu
glas u Pokuplju i dosta daleko na jug i istok nije bio izjednacen s
kojim drugim vokalom i pretpostaviti je da je to bio glas e-tipa. Kako
i danas na sjeverozapadu toga podrucja imamo govore u kojima se

Prostiranje u proslosti

165

na mjestu poluglasa Cuva poseban fonem s vrijednoseu ava (a), onda

za 15. st. mozemo, svakako, pretpostaviti da je ta pojava bila pro
sirenija. Dakle, vjerojatno je u Pokuplju i dobrim dijelom na jug na
mjestu poluglasa bio sva. BuduCi da je tako bilo i na kajkavskom
podrucju u Slavoniji, ta se osobina, nasuprot ranijoj zamjeni u ca
kavskim govorima koji su se nastavljali dalje na jug, moze smatrati
kajkavskom.
Spomenuto je da za jat iz vremena migracija nema mnogo si
gurnih potvrda. U toponimima ih gotovo nema, a u glagoljaikim
ispravama redovno je onako kako ocekujemo po pisarskoj tradiciji,
tj. ikavizam i ekavizam po pravilu Jakubinskoga. Rjede se u istoj
rijeci biljezi e i i, npr. vreme i vrime. BuduCi da se e javlja tamo gdje
ga ne bismo ocekivali, nameee se misao da ni jat nije bio izjednacen
ni s i ni s e. Tomu u prilog govori takoder zapis toponima Stena
kod Cazina, istina relativno rano, 1334. godine. Taj se toponim u
ispravama javlja kao Stina, kako glasi i danas jer se nalazi na ikav
skorn podruCju. Druga je potvrda Strelchje (LopaSie 15). Ako se osvr
nemo na suvremene govore, moze se navesti da odmah na lijevoj oba
Ii Kupe, u mjestu Blatnica, danas je na mjestu jata poseban vokal
s vrijednosCu zatvorenoga ~. Taj je govor pretrpio jak stokavski utje
caj, poluglas je izjednacen s a, formiran je prozodijski sustav s cetiri
naglaska kao u novostokavstini. Medutim, distribucija naglasaka
svjedoci da je taj govor u osnovi kajkavski: metatonijski akcenti ka
rakteristicni za osnovnu kajkavsku akcentuaciju bili su zastupljeni
u svim kategorijama kao u centralnim kajkavskim govorima. Prema
tome, za Pokuplje u 15. st.posebna vrijednost na mjestu jata ne bi
bila nimaIo neobicna i treba pretpostaviti takvo stanje.
U vezi s akcentuacijom, 0 kojoj nema podataka iz starijih raz
doblja, mogu nam, donekle, pomoei gradiseanski govori, i to oni koji
se smatraju cakavskima i potjecu sa sireg podrucja od onoga koje
se ovdje razmatra, odnosno podrucja juznije i istocnije od njega, oda
kle se moglo doseliti i danasnje stanovnistvo u zapadnom dijelu
Kupe. Nairne, u tim govorima ima dosta akcenatskih, i leksickih kaj
kavskih osobina (Neweklowsky 1982;1987).
Sve do mjesta Zagorja, juzno od Ogulina, ima danas kajkavskih
osobina, ali one su smatrane kasnijim kulturnim utjecajem jer je kaj
kavstina kao knjizevni jezik u sjev~rnoj Hrvatskoj bila idiom veeeg
drustvenog prestiza (Tezak 1981, Sojat 1981a).
Iznio bih sada svoju pretpostavku 0 jezicnomstanju u Pokuplju
do 15. st. i 0 tome kako je dobivenadijalektna slika kakva je danas.
Mislim da se tu prostirao kajkavski tip, koji nije morae biti svuda
jednak ni jedinstven, kojemu su ostaci vivodinski govor, na zapadu,
i govori poput onoga u ReCici i Blatnici, na istocnom dijelu govornog
podruCja. Taj kajkavski govor mogao je iCi na jug negdje do crte gdje
danas poCinju goranski kajkavski govori i otuda dalje na istok. To
bi, otprilike, bila crta: Vrbovsko - Generalski Stol - Petrova gora
- Zrinska gora, a priblizava se Uni oko Kostajnice, sto bi odgovaralo,
vise-manje, granici zagrebacke zupanije i biskupije s krbavskom, od
nosno modruskom zupanijom i biskupijom.

166

Kajkavsko narjeCje

Pretpostavljen kajkavski tip imao je akcentuaciju karakteristic

nu za kajkavstinu, i to na sjeveru u potpunosti, a sto se ide juznije
sve manje izrazenu. Kontinuanta pit, koji su se izjednaCiIi, bila je
zatvoreno 9. Na mjestu poluglasa bio je poseban fonem s vrijednosCu
sva. Kontinuanta jata vjerojatno je takoder cuvala posebnu vrijed
nost, i to kao zatvoreno ?
Dalje od navedene, hipoteticke crte nije, po zakonima prostiranja
prirodnoga jezicnoga kontinuuma, bilo odmah posve eakavsko po
druCje, vee prijeIazno kajkavsko-eakavsko, sa sve vise cakavskih oso
bina sto se ide dalje na jug. Kako u cetverorjeCju, od Ogulina na
istok, rijeke teku smjerom jug-sjever, moguee je da je u dolini neke
od njih cakavski element dopirao dalje na sjever, a uz drugu kaj
kavski vise na jug.
Kada su Turci od poeetka 15. st., a osobito nakon pada Bosne
pod Turke, proiazili tim podruCjem i pljackali ga, iduCi dalje preko
Kupe na zapad, u Belu krajinu, starosjedilacko ga je stanovniStvo
napustalo, naroCito u luku Kupe i na suprotnoj strani, na lijevoj oba
Ii, u Beloj krajini. Tako je nestalo prostornoga kontinuiteta izmedu
vivodinskih i goranskih govora. Na napustena zemljista doseljava se,
negdje vee od 1530. god., novo stanGVflistvo s juga i istoka, i to s
cakavsko-kajkavskoga, cakavskoga, cakavsko-stokavskoga i stokav
skoga podruCja. Najveea su doseljenja sigurno bila iz krajeva koja
su zaposjeli novoStokavci ijekavci. Tako su u Iuk Kupe, Belu krajinu,
Zumberak, Hrvatsko zagorje i danasnje Gradisee te zapadnu Madar
sku dosli cakavci. Zato se ne moze tvrditi, na primjer, da Netretie
i Ribnik imaju starinacke govore, tj. govore koji bi Cuvali kontinuitet
iz predmigracijskog vremena. Za Netretie nema podataka 0 kasnijem
naseljavanju, ali. za RI'bnik ima. Zna se da se u ribnieki kraj doselio
dio stanovnistva iz okolice staroga grada Klokoca, s gornjega toka
Gline (danas Sire podruCje SIUIJja). Ima i pojedinacnih potvrda 0 do
seljenju, npr. zna se daje Kriianieev otac podrijetlom iz Bihaea (Go
lub). Posredno se takoder moze zakljuciti da je Modrusa doseljeno
stanovnistvo bosiljevackoga kraja (LopaSic). Kako se govor Rosopaj
nika i Prilisca razlikuje od okolnih govora, a postoje potvrde da su
ta mjesta kasnije naseljena, uzimalo se kao dokaz da su sarno njihovi
govori doseljenicki, ali bit ee da su oni samo doseljeni iz drugoga
kraja, a ne jeQi,ni.
Raznolikost dosadasnjih govora na tom podruCju ovisi 0 njihovu
podrijetlu, mijeSanju razliCitih govornih tipova, starinackih i dose
ljenickih, koji su opet, sa svoje strane,mogli potjecati iz vise razli
Citih krajeva, Na istom prostoru doslo je i do veeeg iIi manjeg ujed
nacavanja izmedu pojedinih mjesnih govora, odvijali su se 1sti pro
cesi, iste promjene, tako da Pokuplje presijecaju novoformirane izo
glose. Najstariji su govori s posebnom vrijednosCu poluglasa, s ekav
skom zamjenom jata i kajkavskim metonimijama. Ti se govori na
laze, logieno, sjeverno od luka Kupe i na njegovu sjeveroistoku. Na
zapadu luka, gdje su potvrdena najveea pustosenja Turaka, te na su
protnoj obali Kupe nalaze se novodoseljenicki govori. Ikavski, odno
sno ikavsko-ekavski refleks jata, i u nekim govorima_.!Lkajkavskom

Prostiranje u

pro~losti

167

bazom, lako je razumljiv zbog utjecaja ikavskih i ikavsko-ekavskih

govora na one govore koji cuvaju specifican vokal na mjestu jata.
Toeno je da je kaj prodirao u cakavske govore u kariovackom
Pokuplju i cetverorjeCju, ali je to bilo prodiranje u govore koji su
veeim dijelom na tom zemljistu novi, a prodirao je preko ostataka
starosjedilackoga kajkavskog stanovnistva i kao idiom s visim drus
tvenim prestizem.
4.2.
4.2.1.

Stokavstina

Slavonija
Razlieito biljezenje glasa na mjestu kontinuante poluglasa i jata
protumacio je Pavle lvic pretpostavivsi da se na mjestu tih glasova
. kao njihove kontinuante dugo cuvaju posebne- fonoloske vrijednosti
(Ivle 1958:301).
Pretpostavku 0 dugom cuvanju posebne fonoloske vrijednosti
kontinuante jata, koja se na istom zemljistu, u istim imenima biljezi
sad s i, sad s e, u vrijednosti zatvorenoga ?, potvrduju istraZivanja
suvremenih starostokavskih govora. Govor u kojem kontinuanta jata
euva i d~nas posebnu fonolosku vrije<!nost nasli su Bozidar Finka
i Antun Sojat (1974) u Gradistu kod Zupanje, a zatim Stjepan Se
keres u nekim selima kod Nasica (1982).
S obzirom na vrijednost koju je imala kontinuanta poluglasa u
srednjovjekovnoj Slavoniji prije dolaska Turaka i velikih migracija,
utvrdio sam da nije vjerojatna pretpostavka PavIa Iviea kako je ona
bila veoma otvoreno ~ (Ivil:: Ii) (LonCaril:1982b).
. Pokazao sarn da je i u Slavoniji prije prijelaz.a kontinuante po
luglasa u druge vokale, njezina jednacenja s njima, vrijednost te kon
tinuante bila sliena onoj u spomenutim govorima koji i danas Cuvaju
njezinu posebnu vrijednost, tj. glas tipa sva.
Navedenojpretpostavci iduu prilog i zapisi toponima, kao i ime
na uopl:e. Naime, u tim se rijeeima na mjestu poluglasa ne biIjeZe
samo a i e (po cemu je lvil: pretpostavljao da je vrijednost kontinu
ante poluglasa bila Ii) vee takoder 0, jos cesce i, pa cak i 0, a bilo
je primjera da se poluglas biljezio i s u, a sto ee biti pisarska tradicija
iz ranijeg vremena. Za to biljezenje veoma je ilustrativan primjer za
pisivanja toponima Pakrac.
U navedenom razdoblju najcesee je zapisivano e. Karakteristieno
je da se i pojavljuje samo u nenaglasenom polozaju, ito cak nekoliko
puta u kombinaciji s-a;KOji je zapisivan u naglasenom polozaju. Ta
kay zapis govori za razvoj poluglasa kakav je u govorima tipapakeJ,
tj. drukciji pod. naglaskom i drukCiji izvan naglaska: u prvom polo
zaju otvoreniji glas, odnosno jednacenje s a, a u drugom zatvoreniji
i jednacenje s kontinuantom jata uvrijednosti zatvorenoga ~.
Razlicito se kontinuanta poluglasa biljezi ne samo u zapadnoj
Slavoniji vee je tako i dalje na istok. Kod Broda je 1316. godine za
pisan jedan lokalitet kao Dobachaz, 1470. kao Dobowchez, 1487. Do
bowchecz te jos 1528. Dobotzitz, danas Dubocac. U Vukovarskoj Zu
paniji zapisan je jedan lokalitet kod Morovil:a 1427. godine kao Dra
ginotz, 1478. Draginycz, 1487. Draganec, zatim drugi kod Slakovaca

168

Kajkavsko narjeeje

1403, 1465. i 1472. godine u liku Chernecz, a 1506. kao Chernach

itd.
Na temelju navedenih potvrda moZe se zakljuciti da se pretpo
stavljena posebna vrijednost kontinuante poluglasa cuvala u SIavo
niji opeenito do pocetka 16. stoIjeea, dakIe negdje vjerojatno sve do
invazije Toraka, onda se pOCela jednaCiti s drugim glasovima, ali to
ni do danas nije svuda prevedeno.
Svakako da biljezenje i na mjestu poluglasa ne govori za otvoren
glas. Najvjerojatnije je da navedena biljezenja dpkazuju da to nije
bilo ni a, ni e, ni i, a mogao je biti glas tipa sva, iz kojega je moguc
razvoj i u a i u zatvoreno ~.
S obzirom na stra.znji nazal, tocna je lvieeva interpretacija da
se dugo euva i posebna vrijednost kontinuante toga vokala, i to u
vrijednosti zatvorenoga 9. Medutim, Cini se da on nije imao dovoljno
podataka 0 sudbini silabickoga J. Naime, zakIjueuje da je u vrijeme
prije migracija prijelaz J > u vee tada "obican" (Ivic 1958:301). To
ponimi pokazuju drukciju sliku. Do pocetka 16. sf;oljeea kontinuanta
J veCinom se biljezi kao i kontinuanta 9, tj. pretezno s 0, manje s
u. Prvije registrirani zapis sou Slavoniji iz god. 1316, i to Dobochaz
kod SI. Broda. U 14. st. uz zapise sa zamjenom jos se susreeu i po
tvrde s nezamijenjenim silabickim j, npr. god. 1391. u Vukovarskoj
zupaniji zapisano je Wlchak i Volchak.
Primjeri s 0 mogu se naB u cijeloj Slavoniji. U. Pozeskoj zupi
zapisano je 1413. i 1499. god. Doboka, 1470. i 1488. Zahomya, 1324.
i 1500. kod Slavonskoga Broda Wohanuch (?) i Wokanovcz. Kod I.e
vanjske Varosi jedan je lokalitet zapisan tri puta, i to dvaput s 0 i
u jednom zapisu koji govori za u: 1422. god. Vokannicz i 1506. Wo
koyewcz, a 1428. Wkonyncz. U Vukovarskoj zupaniji zapisano je
1477. god. Podwochya.
ZanimIjivo je da je 1482. godine kod Bele Stene zapisano Rasciae
despota Vuk, a 1504, kao i ville puta prije, Wok dezpothy Rascie (Sta
rine 5:122).
Moze se zakIjuciti da u 15. stoIjeeu u cijeloj Slavoniji dolazi do
prijelaza I u kontinuantu straznjega nazala, zatvoreno 9.
U Slavoniji se moze pretpostaviti lIZi ili siri pojas prijelaznih kaj
kavsko-Stokavskih, odnosno Stokavsko-kajkavskih govora, koje je do
16. stoljeca bilo teSko pribrojiti bilo kajkavskomu bilo Stokavskomu
dijasistemu. Medutim, postavlja se drugo pitanje: moze Ii se (u ovom
sIucaju na temelju toponimije) odrediti barem granica do koje su se
pruzali sIavonski govori za koje mozemo sa sigurnoscu roo da sri
bili kajkavski, tj. granica do koje se pruzala prava kajkavstina. Bro
zovic je gotovo u potpunosti rijeaio to pitanje (Brozovic 1963c). Me
dutim, dalje na istok - gdje su sa nastavljali govori koje viSe sa si
gurnoSCu ne mozemo smatrati kajkavskima, tj. koji ville nisu bili ned
vosmisleno kajkavski, a on ih smatra stokavskima - tigovori nisu
odmahautomatski u potpunosti ni stokavski zato lito nisu u potpu
nosti kajkavski. No, potrebno je poneSto ispraviti i njegovu granicu
do koje su po njemu illli pravi kajkavski govori. Najuguje ta granica,
kako ju je postavio jos PaviCie, u redu, tj. kajkavstina je sigurno illla
do Pozeskoga goIja. Naime, polovicom 16. stoljeea, kada je vee si-

Prostiranje u proSlosti

169

gurno doslo do zamjene poluglasa, ta je zamjena u tom uaju, kako

se to moglo vidjeti na toponimu Pakrac - kajkavska. Takoder je
1538. god. potvrdeno Jessenouecz (1540. god. Jezenowch ne govori
nista), ali je 1579. vee Jesenowacz. Godine 1535. potVI'deno je kod
Dobre kuee Matheryna Vez. Taj je.podatak znaCa;ian jer zamjena nije
u zanaglasnom polozaju kada postoji mogucnost da vokal nije dobro
percipiran. Krestelovac je 1537. god. potvrden kao Cristollowiz, gdje
i svjedoci 0 zatvorenom, moZda i reduciranom izgovoru, dakle 0 ~.
SliCnih primjera ima joll.
Za sjever ima manje grade. Potvrde Septinouc iz 1472. i 1489.
godine nisu sigurne jer mogu svjedoCiti i 0 jos posebnoj vrijednosti
po]uglasa. Isto je tako i s nesto zapadnijim zapisom Chernecz s kraja
15. stoljeea. Medutim, potvrde iz 1524. i 1535. god. u identicnom
obliku s poS!ieda Brezovica istocno od Virovitice - Gradec i Loncar
-ues govore vee za kajkavstinu. Zato se moze zakljuCiti da je na sje
veru kajkavstina i81a neSto dalje na istok nego je to uzimao Brozovic,
sigurno dalje od Slatine. Orijentacijski bi se mog]o reCi da se na isto
ku kajkavstina vjerojatno vise-manje poklapala s granicom Krizevac
ke rupanije i Zagrebacke biskupije (koje su se takoder uglavnom po
klapale), odnosno s jos starijom granicom srednjo'lliekovne S]avonije.
Dakle, u Slavoniji bi se ta jezicna granica poklapala s prirodnim i
politickim granicama.
,
Kakvo je stanje istocno od te granice? Poluglas nam tu ne po
maZe jer krajem 15. stoljeea imamo kod Vukovara isto stanje kao i
kod Bele Stene, u zapadnoj Slavoniji, koja je sigurno bila kajkavska.
Za kasnije razdoblje nemarrtO dovoljno potvrda. Znacajnije su za to
pitanje sudbine silabickoga j i nazaIa p. Pokazano je da su se ta dva
fonema u Slavoniji izjednaCila, i to sve, tamo do vukovarskoga po
drufja. Njihovo je jednacenje vazna kajkavska osobina, nasuprot
drukCijem razvoju u lItokavstini i to opet drukCijem u zapadnoj od
onoga u istocnoj stokavstini (Ivic 1966). Toj izoglosi prikljucuje se
jos nekoliko, od kojih su n~ke cesto navodene, npr. protetsko u-, sku
pina rj kao refleks praslavenskoga r' u nekim primjerima i dr. To
ponimija pruza i neke nove elemente.
Leksem za 'kruska' ima u cijeloj Slavoniji lik karakteristican za
kajkavl!tinu, dakle s hruska. Dana.snji Hrullevac istocno od Podvrs
koga kod Cernika biIjezen je ovako: 1250. god. Horsowch, 1275. Hru
seuch, 1380. Hrusoth, 143i:r Hrusoch, 1446. Hrwsowcz, 1535. Hrw
ssowcz itd. Danallnje Rusevo u dolini Londe biljezeno je kao Hrusewa
i Hrwssewa 1442, 1470, 1483, 1489. god., kao Hrwsowa 1440, 1456,
1459. god. itd. Danasnja RusCica kod Slavonskoga Broda biljeZena
je 1422. kao Husnicza, Alosrosnicha, Kozephrusnicza, 1428. Hrustic
za et alia Hrusticza, 1488. Hrustycza, alia Hrustucza et tertia
Hrusthycza itd.
Leksem za Joha' u Slavoniji ima takoder Iik karakteristican u
kajkavskim govorima. Kod Na.sica zabiljezeno je 1469. god. Jalsa
vofolyas, 1472. Jalsawafolyas, danas JoSava Stara. Godine 1936. kod
Nove GradiSke zabiljezeno je Jalsoucha, 1422. zabiljeZeno je kod
Broda Jalsawyk i Jalsawycha.

170

Kajkavsko nar,jeeje

Navedeni podaei, naravno, ne dokazuju odmah da je cijela SIa

vonija bila kajkavska, ali su govori nakon one graniee za koju mo
zemo LVI diti da je do nje iSla kaJkavStina sigurno bili prije i viSe kaj
kavski nego Stokavski. Najugu srednje Slavonije posLojalaje prirod
na graniea koja je mogla uvjetovati i oStriju jezicnu granicu, tj. Po
zesko goxje. Medutim, zasad se na temelju iznesenih cinjeniea moze
jedino tvrditi da od pocetka PozeSkoga goxjadalje na istok govori
vise msu bili nesumnjivo, odnosno jednoznaeno kajkavski. Naime,
dok bi se na temelju jednacenja pi J te nekihdrugih izoglosa mogla
kajkavskom smatrati eijela Slavonija, na temelju akeentuaeije to ne
mozemo tvrditi. Prvo, iz vremena prije migraeija nema nikakvih po
dataka 0 ak:eentUaciji. Drugo, suvremeni starostokavski govori u Po
savini nemajuelemenata kajkavske akeentuaeije. No, imaju eleme
nata koji nisu tipieno stokavski. U slavonskoj Podravini nalazimo
elemenata kajkavske akeentuaeije do Donjega MiboIjca (npr. u Pod
gajcima NA mn. imena prema imena G jd. i s1.). Za akeentuaciju
treba takoder pretpostaviti prijelaznost: na zapadu Slavomje bila je
kajkavska, a prema istoku bila je takva sve manje i manje.
U istoCnim kajkavskim govorima moze se takoderpratiti takva
pojava, tj. SLo se ide vise na istok sve manje rijeei odnosno kategorija
ima akeenatska obiljezja karakteristicna za sredisnje kajkavske goYore.
.
Zbog toga treba zakljuciti da su prije migracija istocno od po
drucja kajkavstine dio Slavonije zauzimali prijelazni kajkavsko-sto
kavski govori. Zasad se ne moze reo kolik je bio taj pojas na Cijem
su isLoku govori prelazili u starn zapadriuStokavStinu, odnosno sea
kavstinu ali sigurno do Donjeg Miholjea i Valpova. Dolaskom istoc
nih stokavaea s jugoistoka" razvoj je navedenih prijelaznih" govora,
tamo gdje su se saeuvali, te govora zapadne stokavStine iSao u istoc
noStokavskom smjeru i tako su nastali sLaroStokavski slavonski go
vori.

4.2.1. Bosna
Graniea sa stokavstinom na jugu, odnosno jugoistoku, vjerojatno
je odgovarala granici Slavonije i Bosne, lj. islaje rijekom Savom. Sva
kako, time mislimreei da je to bila graniea i prije migraeija do 16.
sL., dakle da je to bila starija dijalektna graniea. Na Sirem podruCju
srednjeg toka Une bila je ipak kajkavsko-stokavsko-cakavska trome
da, toCnije njegovo Cvoriste - prijelazno J)odruCje;

BIBLIOGRAFIJA
A. KAJKAVIANA

a.

Kajkavs~e

teme

ALEKSIC, R. - 1937: Prilozi istoriji kajkavskog dijalekta. JF XVI, 1-99.

BARAC (-GRUM), V. - 1969: Prinos lukovdolskoj toponomastiei. OJ I, 114-117.
.., 1971: 0 nekim ertama lukovdolske ioponomastike. Zbornik sa 4. zasjedanja
meaunarodne komisije za slauensku onomastiku. Skopje. 13-15.
... 1973: Toponimija gorskokotarske regije u Hrvatskoj. OJ III-IV, 23-26.
.., 1981: Mocila, Fonoloiki opisi, 297-300 .
... 1991: Dijalektna lukovdolska rijee, Raspraue Zavoda za kroatski jezik, 17
(1991) 1-19.
... 1993: Cakavsko-kajkavski govo:rni kontakt u Gorskom kotaru. Rijeka. 240.
... 1993: Jezicni slojevi u toponimiji cakavsko-kajkavskoga podru(!ja Zapadne
Hrvatske, Croatica, 23 (1993) 177-188.
... 1994: Idiom Klanjca u svojim specificnostima, Raspraue Zauoda za kroatski
jezik, 20 (1994) 5-18.
BARAC (-GRUM), V., FINKA. B. - 1963: IzvjeStaj 0 istraZivanju govora Lukovdola
u Gorskom kotaru. Ljetopis JAZU 69, 346-348.
... 1968: 0 govoru Delnica i Broda na Kupi u Gorskom Kotaru. Ljetopis JAZU
72, 431-436.
... 1981: Govari i nazivlje. Gorski kotar. Delnice. 418-431.
BARAC (-GRUM), V., ZECEVIC, V. - 1982: Tvorba prezimena u Gorskom kotaru.
Cetrta jugoslouanska onomasticna konferenca. Zbornik referatou. Ljubljana.
217-224.
BARTOLIC, Z. - 1964: Nominacija i denominacija mjesta u Medimurju. Meaimurje,
30. IX,str. 6 .
... 1971: Hrvatski kajkavski govori Medimurja. Popeuka zemlji. Cakovec. 87
117.
... 1982: Hrvatski knjizevni i neknjiZevni tekstovi na tIu Medimurja do 1918.
HDZ VI, 23-58.
... 1989a: Dijalektalna osnovica Prekomurskih pjesmarica. Sjeuernokroatske
teme IV. Cakovec.
... 1989b: Pabirci 0 hrvatskoj kajkavStini i jeziku. Rukoveti hrvatskoga narod
nog blaga na medimurskoj kajkavstini Andrije Strbada. Sjeuernokroatske
teme IV. Cakovec.
BATUSIC, N. - 1982: Kajkavska kazalisna terminologija. HDZ VI, 59-68.