REX DEUS

Istina o misteriju Rennes-le-Chateaua

i Isusove dinastije
Marilyn Hopkins, Graham Simmans
i Tim Wallace Murphy

Originally published in English by Thorsons,

a Division of HarperCollinsPublishers Ltd. under
the title REX DEUS
Copyright Tim Wallace Murphy, Marilyn Hopkins,
Graham Simmans, 2000.
Pisci istiu moralno pravo da ih se smatra autorima ovog djela.

Marilyn Hopkins roena je u Totnesu u Engleskoj. Deset je

godina provela istraujui razliite oblike kranstva i
ezoterine duhovnosti, te je pridonijela odravanju brojnih
seminara, razgovora i predavanja o tim temama. Jedna je od
autora (s Tim Wallace-Murphyjem) knjige Rosslyn: Guardian of
the Secrets of the Holy Grail.
Tim Wallace-Murphy roen je u Irskoj. Studirao je medicinu
na University Collegeu u Dublinu. Jedan je od autora knjiga
Rosslyn: Guardian of the Secrets of the Holy Grail (s Marilyn
Hopkins), The Mark of the Beast (s Trevorom Ravenscroftom),
te autor djela An Illustrated Guidebook to Rosslyn Chapel i The
Templar Legacy and the Masonic Inheritance Within Rosslyn Chapel.
Graham Simmans aktivno se bavi povijesnim i arheolokim
istraivanjima Rennes-le-Chateaua, gdje ivi ve dugi niz godina.

Sadraj
Predgovor uz prvo bosansko izdanje

05

Zahvale

09

Uvod

10

I DIO
Povijest i mit Rennes-le-Chteaua

12

1 Burna povijest sela na brijegu

2 Pria izlazi na povrinu

13
23

II DIO
Blie istini?
3 Akcija i reakcija
4 Naa prva saznanja o predaji Rex Deusa
5 Biblijski Izrael u Isusovo doba
6 Isus, esenski Uitelj Pravednosti i sv. Pavao,
prvi kranski heretik
7 Isusov brak i dinastija
8 Koncil u Niceji

34
35
40
47
57
70
81

III DIO
Doba templara
09 Uskrsnue Rex Deusa
10 Djelatnosti i uvjerenja templarskih vitezova

93
94
106

11 Srednovjekovni mitovi i legende

12 Albigenski kriarski pohod
13 Kraj templara?

120
131
144

IV DIO
Uenje Rex Deusa i njegovo ouvanje

154

14 Kontroverzno Torinsko platno

155

15 Religiozna uvjerenja Rex Deusa

16 Zagonetni svijet ranog slobodnog zidarstva
17 Viteki redovi
18 Djelovanje je arobna rije

169
182
193
204

V DIO
Prepoznat e ih po njihovim plodovima
19 Rex Deus i ezoterini preporod
20 Rex Deus - dokaz
21 U osvit novoga tisuljea

Dodatak
Rodoslovlja i zemljovidi
Slike

213
214
221
232

241
242
248

Predgovor uz prvo bosansko izdanje

ta je to povijest? ta znai ta rije, prividno egzaktna u znae

nju, a u promiljanju i prepriavanju toliko nejasna i maglovita? Postoji
li ona uope, ili je tek odjek sadanjega trenutka isprianog u sljedeem?
Pa ak ako je tome i tako, kao to mnogi tvrdoglavo tvrde, tko je,
govorei o prolim zbivanjima kojima je bio svjedokom, u stanju biti
toliko objektivan i ne pridodati u prepriavanju bar neto, to su mu
varljiva osjetila "uhvatila".
Danas smo u prednosti, bar kada se govori o bliskim dogaajima,
jer ih moemo argumentirati slikom ili snimkom, iako uvijek osjeamo
da iza informacije koju sluamo ili gledamo, ostaje neto nedoreeno,
neto to se vrlo esto ili zaboravlja, ili ne smije izrei. Na zbunjen i
ljutiti ego tada neumorno stvara svoje zakljuke, kako bi nas zatitio od
mogunosti da ispadnemo glupi. Upravo u tom trenutku, mi sami stva
ramo svoje vienje povijesti, odlazei potom zadovoljni na spavanje.
No, pokuamo li prije lijeganja razmiljati o malo daljoj prolosti, i sud
bonosnim dogaajima tijekom posljednjih stoljea ili ak tisuljea, san
nam svakako nee biti miran. Preplavit e nas zbunjenost i nemo, dok
emo iz sjeanja prizivati bezbrojne, kakofonine informacije kojima su
nas, jo odmalena obasipali nai duhovni i politiki uitelji.
Pa ipak, vei dio ovjeanstva i dalje mirno spava, dok tek neko
licina odvanijih, usuujem se rei razboritijih umova, pokuava unijeti
bar malo reda u tu brbljariju (kako je jednom Henry Ford nazvao po
vijest). Plod rada te nekolicine erudita su djela, koja se potom, vrlo
neargumentirano a esto i primitivno, proglaavaju gomilom gluposti
ili, jo gore, blasfemijom. "Ozbiljni" ih znanstvenici odbacuju, a Crkva
svrstava u znameniti "Index librorum prohibitorum".

Suvino bi se sada bilo zamarati, traei uzroke silnog animo

ziteta - onih koji ve dva tisuljea sve znaju - prema onima, koji su se
drznuli to znanje dovesti u pitanje. Iako ti suvremeni pustolovi duha
preesto naglaavaju, kako je sve ono ta u svojim djelima iznose, tek
pokuaj da se bolje rasvijetli maglovita prolost zbog trezvenijeg razu
mijevanja sadanjosti, na njih se nemilosrdno obruavaju, uglavnom
uskogrudni duhovni autoriteti dananjice. Mora se priznati, da unato
injenici da vjetice vie ne spaljuju, lov na njih nije nikada prestao.
REX DEUS je jedno od takvih djela. Surovo u svojoj argumen
taciji, blasfemino u samoj ideji svoga nastanka, beskompromisno u svom
nastojanju da dosegne davno, (namjerno) zakopanu zbilju, ali i nadasve
zbunjujue. "Kome i emu sada vjerovati?" - upitat e se mnogi, nakon
ta zaklope posljednji list. Na alost, na takva pitanja ne postoji de
cidiran odgovor. Preputeni smo sebi samima u traenju prave istine,
koju moda nikada i ne saznamo. Preostaju nam, ipak, bezbrojna pita
nja o vjerodostojnosti svega, emu su nas godinama uili i konano to u
nas uspjeli usaditi. Povijest su oduvijek pisali pobjednici, ne obazirui se
pritom na sudbine i razmiljanja obinih ljudi, onih potlaenih i obes
pravljenih. Pravo jaeg i bogatijeg, staro je koliko i civilizacija sama, a
nadasve je prisutno i danas, iako, dodue, u naem vremenu imamo
sumnjivu slobodu izrei svoje miljenje. I to je sve.
Upravo je to uinilo troje autora. Zagrebali su otro po, dvije
tisue godina staroj kori nametnutih svjetonazora, izvlaei ispod nje
neunitivi dio moguih istina. Usredotoivi se na dostupnu dokumen
taciju, odbacujui istodobno ukorijenjenu dogmu, pruili su nam fasci
nantan prikaz prikrivenog dijela povijesti, nemilosrdno razotkrivajui
uzroke koji su do tog prikrivanja doveli.
Za mnoge e itatelje u Bosni ovo djelo biti iznenaenje, jer
govori o zbivanjima koja su u naem obrazovanju, ta sluajno, a vie
namjerno, izostavljena. Tako se, primjerice, o najznamenitijem i po
mnogo emu najkontroverznijem vitekom redu Srednjega vijeka - tem
plarima (Vitezovima Salomonovog hrama, hramovnicima), koji se odrao
puna dva stoljea, veoma malo ili nikako pisalo. Podaci koji su nam
ovdje dostupni, uglavnom potjeu iz davnih izvora one iste institucije,
koja ih je tako surovo i nemilosrdno unitila 1307. g., opisujui ih kas
nije kao najgore bezbonike i ruitelje prave vjere. Moda je tome tako

upravo stoga, ta bi dublje izuavanje tog zagonetnoga vitekog reda,

iznjedrilo mnotvo neugodnih pitanja, koja bogobojazni ljudi dananjice svakako ne bi smjeli postavljati. Na isti su nain u naim kranskim
kolama zaobieni i zaboravljeni katari, produhovljen narod koji je sred
njovjekovna Crkva jednostavno izbrisala s lica zemlje, u jednom od na
jkrvavijih "kriarskih" pohoda u povijesti.
No, to se nasreu nije dogodilo u zemljama, koje tradiciju tem
plara odravaju ivom i danas, njegujui uz to i prastare duhovne vri
jednosti, uspijevajui istodobno odrati ozraje tolerancije izmeu ljudi
razliitih uvjerenja. Nepostojanje iskljuivosti (koju moe stvoriti samo
najjaa tvrda vjerska ustanova, to je sluaj kod nas), omoguilo je
mnogim slobodnim umovima diljem Zapadne Europe, da se upuste u
kritika preispitivanja povijesti i dogme. Rezultati njihovih istraivanja,
hladni su i nemilosrdni u svojoj jednostavnosti i istinitosti. Unato tome,
nijedan od njih nije nikada pokuao osporiti vrijednost poruka iznimnog
ovjeka - Jehoshua ben Josepha - zvanog Isus. Pod znakom koji ga je
kasnije oznaio, i postao simbolom cijeloga kranskoga svijeta - kriem
- milijuni su krenuli k novom duhovnom stremljenju - spasenju i slobo
di, koju, naalost, nikada nisu u potpunosti i ostvarili. Izopaeni je ljud
ski um, preesto zlouporabljavao taj sveti simbol, unitavajui toboe u
njegovo ime, stotine tisua ivota onih, kojima je imalo zasmetao pre
grt nesuvislih, a esto i besmislenih dogmi ustanovljenih 325. g. u Niceji
i kasnijim crkvenim saborima.
Ne ukazujui egzaktno na silne nepravde koje su injene u ime
Boga tijekom povijesti - od proganjanja tzv. heretika, nasilnog pokrta
vanja, do zgrtanja ogromnog bogatstva - svi se autori slau, da je po
javom Isusa zapoelo novo vrijeme, vrijeme stremljenja istini i tenji da
se slijedi put Onoga, koji je uspio dosegnuti sveto znanje ne da bi otku
pio, nego da bi taj put omoguio svakom od nas, jer Spasenje lei is
kljuivo u znanju. Pogreka koju je rana Crkva (namjerno) uinila u
sam osvit kranske ere, slijedei uenja sv. Pavla, zaprijeila je, me
utim, milijunima vjernika da slijede Isusa. Uinivi od njega Boga, udalji
la ga je od obinih smrtnika, ponavljajui im potom stoljeima kako su
grjeni i stoga moraju trpjeti, zaboravljajui vlastitu dogmu da je Isus
umro otkupljujui grijehe ovjeanstva. U tom bi svjetlu jo i danas,

posve drugaije zazvuale Otkupiteljeve rijei na kriu: "Oprosti im

Oe jer ne znaju to ine".
Danas ve gotovo dokazana injenica da je Isus bio oenjen (ta
je i polazite istraivanja u ovoj knjizi, a preutno priznaje i Vatikan), ne
bi nikoga trebala okirati, jer se osnovna, plemenita naela, proistekla iz
ranoga kranstva, time ne ugroavaju, iako se sumnjive dogme polako
poinju ljuljati. No, kao to svaki slobodniji um zna, dogma nije dio
puta k istini, ve zapreka na njemu. Kamen smutnje, koji zatvara ljudski
um u skuene okvire poslunosti i pokornosti. To ustvari i jeste istinska
konica na Isusovom putu k sveopem jedinstvu vjere na cijelome pla
netu.
U tom svjetlu treba razmatrati i ovo djelo. Ono nije ruiteljsko niti
to pokuava biti. Ono samo ukazuje na prisilno podzemni tijek povije
sti, ali i na injenicu da istina uvijek pronae put do povrine, ma kako
to bolno za nekoga bilo. Razdoblje koje obuhvaa knjiga pred vama,
dugo je koliko i kranska povijest. No, pogled koji ona prua na taj
odsjeak duhovnog i politikog uzdignua europske civilizacije, posve
se razlikuje od sveg onog to smo do sada nauili. Otvara nam se druga
iji, ali vjerojatniji prvobitni scenario drame u kojoj jo danas sudjeluje,
uglavnom kao statisti, preko dvije milijarde krana diljem planeta. Cilj
je ove knjige pomirenje sveg onog to posjeduje razum, i to putem
spoznaje svetoga znanja, a to podrazumijeva vladavinu humanizma i
tolerancije nasuprot neznanju, dakle primitivizmu. Ovo je svojevrsni
pokuaj oivljavanja vjerskog sinkretizma, ija iskra nije nikada ugasnula, stalno poticana od umova kojima vodilja moe biti samo ljubav
prema blinjem. Sveproimajue jedinstvo ljudi, koje je tako davno Isus
prieljkivao, a ta i sami autori esto istiu, sada nam je nadohvat ruke.
ini se da je potreban jo samo korak, da se ve u bliskoj budunosti
postigne ono najplemenitije: bezrezervna ljubav med ljudima. Naravno,
nakon ta se dogodi neki novi, razboritiji i tolerantniji crkveni sabor, ma
gdje god da se odri. Sabor, na kojem e biti nazoni i oni, kojima se i
danas spoitava da su napustili Boga, samo zato ta im je pristup tom
istom Bogu razliit. Kao da je ovjek zaboravio, da je on sam postavio
bodljikavu ogradu do Stvoritelja.
Jozo

Cikua

Zahvale
Ovo je djelo rezultat pomoi, podrke i informacija koje su nam
pristizale iz brojnih izvora. Svi oni koji su na taj nain pridonijeli njego
vu nastanku uinili su to svojom slobodnom voljom, znajui pouzdano
da emo njihove uvide i podatke iskoristiti prema vlastitoj savjesti. Ni
jedan od ovih izvora, osim autora samih, ne moe se, stoga, drati odgo
vornim za miljenja izraena u ovome djelu.
Sa zahvalnou smo primili pomo i podrku od strane Stuarta
Beattiea iz Rosslyn Chapel Trusta (Zaklada Rosslynske kapele); Laurencea Blooma iz Londona; Roberta Brydona iz Edinburgha; Nicole
Dawe iz Spreytona; barunice Edne di Pauli iz Londona; Michaela Halseyja iz Auchterardera; Biorna Ivemarka iz Gramaziea; Guya Jordana iz
Bargemona; Georgesa Kiessa iz Centre d'Etudes et de Recherches Templires (Centar templarskih studija i istraivanja) iz Campagne-sur-Audea; Fredericka Lionela iz Pariza; Roberta Lomasa iz Bradforda;
Michaela Monktona iz Buckinghama; Jamesa Mackayja Munroa iz Penicuicka; Andrewa Pattisona iz Edinburgha; Stelle Pates iz Ottery St Mary;
Alana Pearsona iz Rennes-le-Bainsa i Davida Pykitta iz Burton-uponTrenta koji je, kao i uvijek, s nama velikoduno podijelio rezultate svojih osobnih istraivanja.
Tim iz Element Booksa, predvoen Michaelom Mannom, zasluio
je nae potovanje i duboku zahvalnost za svu podrku koju nam je
pruio od samoga zaetka ovoga djela, sve do njegova konanog ob
javljivanja. Posebno bismo eljeli zahvaliti Johnu Baldocku, njihovu ured
nikom savjetniku, Florence Hamilton, naoj urednici, Matthewu
Coryju i svima koji su pridonijeli ovim, doista zajednikim, naporima.
Naposlijetku, eljeli bismo izraziti zahvalnost dvojici nae duhovne
brae, Patu Sibilleu i Nivenu Sinclaireu, bez ije se neprestane podrke,
vodstva i ohrabrenja nita od ovoga ne bi ostvarilo.

Uvod
Rennes-le-Chateau, ime koje se povezuje s misterijem, intrigom i
priama o zakopanom blagu, bilo je gotovo potpuno nepoznato sve do
1972. godine, kada je dokumentarni film Henryja Lincolna prvi put
skrenuo pozornost britanske javnosti na ovo maleno selo na brijegu, u
jugozapadnoj Francuskoj. U tri emisije, koje su se prikazivale nekoliko
godina, ovaj je vjeti pripovjeda razotkrio niz meusobno povezanih
misterija.
Televizijskim je emisijama uslijedila knjiga, Sveta krv, Sveti gral,
autora Michaela Baigenta, Richarda Leigha i Henryja Lincolna. Bilo bi
preblago rei da je ova knjiga izazvala senzaciju. Opisivana kao "briljan
tno detektivsko djelo", "koje e podii uzbunu u klerikalnim krugovi
ma" ili, jednostavno, kao blasfemina, ona je ubrzo stekla status
bestselera, te je prevedena na veinu europskih jezika. Knjiga je razot
krila neto to su mnogi smatrali najveom tajnom u posljednje dvije
tisue godina.
Poetna toka Lincolnova istraivanja bila je neobina pria o
Berengeru Sauniereu, nadarenom upniku koji je krajem devetnaestoga
stoljea bio protjeran u Rennes-le-Chateau zbog nekog nepoznatog pri
jestupa. Neko je vrijeme tamo ivio gotovo na rubu siromatva, da bi
iznenada postao nevjerojatno bogat, troei doslovno milijune franaka.
Pria, koja zapoinje natruhama o zakopanom blagu, pretvara se u
istraivanje koje see duboko u povijest, u suvremenu potragu za Gra
lom sa svim elementima misterija: tajanstvenim ifriranim dokumenti
ma, politikim intrigama, priama o tajnim drutvima, zavjeri koja se
protee kroz mnoga stoljea, aktivnostima vitezova templara, katari
ma, inkvizicijom i tajnom koja bi mogla ozbiljno uzdrmati temelje Kran
ske crkve - Isusov brak i osnivanje dinastije iji potomci ive i danas.
Kao posljedica, Rennes-le-Chateau danas prima vie od 20.000
posjetitelja iz cijeloga svijeta. Dva engleska bibliografa ustanovila su

kako se do 1988. godine pojavilo barem 473 knjige, eseja i lanaka, koji
su se bavili misterijem ovoga udaljenog seoceta. Knjizi Sveta krv, Sveti
gral uslijedilo je Mesijansko naslijee (The Messianic Legacy), istih
autora, kao i itav spektar drugih djela, vie-manje utemeljenih na
postavkama Baigenta, Leigha i Lincolna. Fascinacija Rennes-le-Chateauom, koja je poprimila svjetske razmjere, podravanaje osnivanjem
najrazliitijih klubova i udruga, posveenih daljnjem istraivanju njegovih
tajni. Postoji, primjerice, vie od 565 website-ova na Internetu u potpu
nosti ili djelomice koncentriranih na enigmu na koju nam je prvi put
skrenuo pozornost Henry Lincoln.
Priama o zakopanom blagu, tajnim krvnim vezama, povijesnoj
zavjeri, progonu i genocidu pridodajmo sada i krivotvorenja, fantazije i
najobinije izmiljotine. Ova je zapanjujua izjava dana u jednoj ugled
noj BBC-jevoj emisiji, u namjeri opovrgavanja jo jedne, vrlo dobro
prodavane knjige, Boji grob (The Tomb of God), u kojoj se iznosi
tvrdnja kako je Isus bio pokopan na jednoj planini u blizini Rennes-leChateaua.
Pa ipak, koliko god se to inilo bizarnim, kada se s djela koja se
bave Rennes-le-Chateauom skine veo izmiljotina i netonosti, preostaje jo nekoliko vrlo stvarnih misterija. Odbacimo li te oigledne krivo
tvorine, otkrit emo stvarni povijesni temelj za najnevjerovatniju od svih
do sada iznesenih tvrdnji - o postojanju jedne grupe obitelji, koje su se
oduvijek trudile promijeniti tijek europske povijesti. Ove meusobno
povezane obitelji za sebe tvrde da vode podrijetlo od 24 velika sveeni
ka jeruzalemskoga Hrama. Pria je to koja je ispriana u ovoj knjizi, a
koja predstavlja istinski misterij Rennes-le-Chateaua.

DIO

I.
Rennes-le-Chateau
povijest i mit

1
Burna povijest sela na brijegu

Rennes-le-Chateau svake godine pristigne dvadeset tisua po

sjetitelja. Neki dolaze automobilima, biciklima, pjeice ili na
konjima, a neki, pak, koijom. Svi oni dolaze i odlaze istim
putem: uskom, krivudavom cestom, koja zapoinje u gradiu Cuizi, da
bi prvih nekoliko kilometara prolazila sjevernom stranom planine, a
potom skrenula na zapad. Ova posljednja etapa predstavlja ujedno i
najnaporniji dio puta. Posjetitelji koji se uspinju na ovaj brijeg imaju
priliku uivati u pogledu na krajobraz, doslovno pretrpan mnogim pod
sjetnicima na burnu povijest ovoga podruja. Neto sjevernije, na ma
njem breuljku kraj Coustaussea, jasno se mogu vidjeti ruevine zamka
iz dvanaestoga stoljea. U blizini sela Cassagnes vide se jednako im
presivni ostaci zamka iz esnaestoga stoljea, kao i ruevine romanike
crkve iz dvanestoga stoljea. Pogledamo li prema istoku, vidjet emo
ostatke srednjovjekovnoga zamka Blanchfort. Nastavimo li se jo kil
ometar ili dva penjati vijugavom cestom, vidjet emo i samo selo. Krat
ka ulica koja vodi od prvih kua do pjeanog parkiralita, koje zauzima
povei dio sela, govori o tome koliko je ovo naselje maleno. Samo
njegovo postojanje, unato iznimnom poloaju, ne moe objasniti in
jenicu da je postalo mjestom hodoaa za posjetitelje iz cijeloga svi
jeta.
Nasred parkiralita nalazi se neobian vodotoranj, a nadesno, na
rubu provalije, smjestio se jedan arhitektonski kuriozitet, pravokutna
graevina s krunim tornjem, iji se jedan kut opasno naslanja na rub

strmoglave litice. Na jugoistoku se moe vidjeti vrh brijega, s ruevina

ma srednjovjekovne utvrde Bezu, iza koje se naziru ljubiasti planinski
vrhunci Pireneja. Na dalekom obzorju ocrtava se planinski lanac koji
razdvaja Francusku od panjolske, prekriven snjenim kapama ak i u
mjesecu svibnju.
OD KELTA DO KATARA
Ostaci megalita na podruju oko Rennes-le-Chateaua upuuju na
to da su ovi prostori naseljeni barem 4500 godina. U blizini sela otkriveno
je neolitsko groblje, staro preko 3000 godina. Rani Kelti smatrali su
podruje sela svetim, te su ga nazvali Rhedae, prema njihovu glavnom
lokalnom plemenu. Poput mnogih podruja koja se pruaju uz prirodne
granice, u ovom sluaju Pireneja, i ovi su prostori pretrpjeli brojne upade
i osvajanja od strane pripadnika drugih kultura. Grci, koji su kolonizira
li luku Agde, neposredno nakon osnivanja luke Marseilles, 639. god. pr.
Kr., navodno su se naselili i ovdje, dok je tijekom rimske okupacije
podruje oko Rennes-le-Chateaua poraslo na vanosti. Rimljani su traili
zlato na planini Bugarach, te iskoritavali termalne izvore u Campagnesur-Audeu i Rennes-le-Bainsu; Rennes-le-Chateau nalazi se na pola
puta izmeu ovih triju toaka.
U vrijeme propadanja Rimskoga carstva, Rhedae je, kako se vje
ruje, bio veliki grad s otprilike 30 000 stanovnika. U doba Dagoberta II
(umro je 679. godine), merovinkog kralja Francuske, koji se oenio
vizigotskom princezom, postao je vanim sreditem Vizigotskog carstva,
osnovanog 418. godine posl. Kr., koje se protezalo preko Pireneja, obu
hvaajui veliki dio dananje panjolske. Vizigoti su bili ratniki teu
tonski narod, ija su plemena iz Srednje Europe jurnula ka zapadu,
unitavajui sve to bi im se nalo na putu. Opsjeli su Rim i 410. godine
ga osvojili, opljakavi njegovo nagomilano blago. Sruivi Rimsko
carstvo osnovali su vlastito, koje je ukljuivalo i Rhedae.
Nakon pada Vizigotskog carstva, podruje oko dananjega sela
postalo je sjeditem vanoga okruga Razes. U 13. stoljeu ovo je po
druje potpalo pod Languedoc, zapadni dio pokrajine Provanse. Reli
giozna sljedba poznata pod nazivom katari nadahnula je razvitak ovoga
kraja, iji su kultura i blagostanje doivjeli jedinstveni procvat. U to je

vrijeme Languedoc bio toliko napredan da mnogi vjeruju kako se rene

sansa, umjesto u sjevernoj Italiji, mogla dogoditi dvije stotine godina
ranije u Languedocu da crkvene vlasti nisu pokrenule okrutni kriarski
pohod s ciljem iskorijenjivanja "katarske hereze".
ALBIGENSKI KRIARSKI POHOD I
TEMPLARSKI VITEZOVI
Izraz "kriarski pohod" u mnogim ljudima budi uspomene na kol
ske dane i prie o nizu ratova za osloboenje Svete zemlje od nevjerni
ka. Moda se ideja o kriarskom pohodu protiv kranske subrae u
Europi ini krajnje nevjerojatnom, no, injenica jest da se u ljeto 1209.
godine, na papin poziv podigla vojska vitezova sa sjevera Francuske i
sjurila na miroljubiv i tolerantan narod Languedoca, kako bi jednom
zauvijek iskorijenili katarsku herezu. Ovim je vitezovima Crkva dodi
jelila ista prava i povlastice kakve je dodijelila kriarima u Svetoj zemlji;
odrijeenje od grijeha koje su poinili ili bi mogli poiniti, te pravo na
eksproprijaciju cjelokupne imovine onih koje je Sveta Mati Crkva sma
trala hereticima. Katarski ili albigenski pohod trajao je due od ezde
set godina, a taj je okrutni i genocidni sukob nadmaio tek idovski
holokaust tijekom Drugog svjetskog rata. Za trajanja rata, koji je
okonao padom Montsegura, 1244. godine, gradi Rennes-le-Chateau
bio je zauziman nekoliko puta.
Nijedan od dva viteka kriarska Reda, templarskog i hospital
skog, nije sudjelovao u borbama, to predstavlja injenicu koja ve due
vrijeme zbunjuje povjesniare. Najvjerojatnije objanjenje jest da ni
jedan Red nije elio ugristi ruku koja ih je hranila, jer su za svoje pos
jede u mnogim sluajevima mogli zahvaliti katarima ili plemiima koji
su bili katarski simpatizeri. Templarski su posjedi bili rasprostranjeni
po itavom Languedocu, Rousillonu i istonoj Provansi. Upravo se na
tim podrujima smjestio i najvei broj templarskih posjeda na europ
skom kopnu. Od njihova stoera u Campagne-sur-Audeu, otprilike 10
km udaljenog od Rennes-le-Chateaua, sve do Baccaresa na obali, pos
vuda su vidljiva templarska imanja, stoeri, zamkovi i utvrene farme.
Ovuda je prolazio i juni put ka srednjovjekovnom hodoasnikom sre
ditu Santiagu de Composteli, kojim je pristizalo na tisue hodoasnika

sa Sredozemlja, iz Italije te drugih podruja. Kao i drugdje u Europi,

templari su i ovdje uvali puteve i pruali zatitu hodoasnicima na nji
hovu putovanju. Ova uloga templara, kao i pruanje bankarskih usluga,
kako hodoasnicima tako i crkvenim vlastima, bila je od iznimne vanosti,
te se danas smatra najranijom manifestacijom neega to bismo mogli
nazvati djelatnou multinacionalnog konglomerata. Zahvaljujui svo
jim posjedima, poljoprivrednim dobrima, vinogradima, kamenolomima,
bankarskoj djelatnosti i ulozi u zatiti hodoasnika, Red je postao iz
nimno bogat, te je svoje aktivnosti proirio na cijelu kransku Europu
i Svetu zemlju.
Nakon albigenskog kriarskog pohoda, Rennes-le-Chateau, za
jedno s ostatkom katarskog podruja, bio je neprestano pod budnim
okom Inkvizicije. ezdesetih godina etrnaestoga stoljea, kuga, ili crna
smrt, desetkovala je mjesno stanovnitvo. Da bi nevolja bila vea, gradi
na brijegu je, i unato vrlo dobrom obrambenom poloaju, bio gotovo u
potpunosti uniten od strane katalonskih bandita. Najznaajnija politika
posljedica pohoda protiv katara bio je ulazak Languedoca i Rousillona,
do tada neovisnih podruja od velike moi i utjecaja, u sastav Fran
cuske, te njihovo stavljanje pod izravnu upravu kralja, odnosno, njegovih
vazala. Dominantna graevina u Rennes-le-Chateauu, zamak
d'Hautpoul, svojevremeno rezidencija obitelji d'Hautpoul koja je tamo
ivjela stoljeima, odraz je ove promjene u feudalnoj upravi. Od vreme
na kriarskoga pohoda do sredine dvadesetog stoljea, Rennes-le-Cha
teau je neprestano gubio na vanosti, sve dok nije postao samo jednim
od mnogih sela na breuljcima, iji su stanovnici jedva sastavljali kraj s
krajem, obraujui krtu zemlju koja ih okruuje. Svoj dananji prepo
rod moe zahvaliti neobinim zbivanjima koja su zapoela kada je 1.
srpnja, 1885. godine, tamo stigao novi upnik, Berenger Sauniere.
UPNIK SAUNIERE
Berenger Sauniere je vrlo dobro poznavao Rennes-le-Chateau,
budui da je bio roen samo nekoliko kilometara dalje, u selu Montazels, gdje je i odrastao. Ovaj vrlo inteligentan, radian, privlaan i uen
ovjek isprva se inio predodreenim za uspjenu karijeru u Crkvi, no,
iz razloga koji nikada nisu bili u potpunosti razjanjeni, izgubio je po-

vjerenje hijerarhije. ini se, stoga, da je njegova sluba u toj beznaaj

noj i siromanoj upi bila posljedicom kazne ili neke vrste progonstva.
upni arhivi pokazuju da je izmeu 1885. i 1891. godine Sauniereov godinji prihod iznosio oko 6 funti sterlinga. Teko da bi se ta
svota mogla smatrati izdanom za sveenika koji se neko mogao na
dati uspjenoj karijeri. Dopunjujui svoju prehranu lovom i ribolovom,
te mravim dobroinstvima svojih upljana, Sauniere je vodio ugodan i
ispunjen ivot. Zaposlio je osamnaestogodinju Marie Denarnaud, koja
je postala njegovom domaicom, ivotnom druicom i povjerenicom.
Svoje je veeri provodio radno, pohlepno itajui i usavravajui svoj
latinski. Nauio je i starogrki i hebrejski, kako bi produbio razumi
jevanje Svetoga pisma. Njegov najblii prijatelj, opat Henri Boudet,
kojega je esto posjeivao, bio je sveenik u oblinjem selu, Rennesles-Bainsu. S Boudetom kao svojim tutorom, poeo se poblie upozna
vati sa sloenom i burnom povijeu ovog dijela Francuske.
Stara i ruevna seoska crkva u Rennes-le-Chateauu bila je, poput
mnogih drugih crkava na tom podruju, izgraena na temeljima mnogo
starijeg svetita. Vjeruje se da su raniju graevinu, koja datira iz 6.
stoljea, izgradili Vizigoti. U vrijeme Sauniereova dolaska, crkva, koja
je 1059. godine posveena Mariji Magdaleni, bila je u gotovo beznad
nom stanju. Krov je prokinjavao do te mjere da su i upnik i upljani
neprestano kisnuli. Ne treba, stoga, uditi da se opat odluio na res
tauraciju graevine. Na poticaj svoga prijatelja, opata Boudeta, posu
dio je malu svotu iz seoskog budeta, i 1891. godine zapoeo skromnu
restauraciju. Tijekom radova, odstranio je kameni oltar, kojega su
podravala dva vizigotska stupa. Uspostavilo se da je jedan od stupova
upalj, te da su se u njemu nalazila etiri svitka, pohranjena u zapeaenim
drvenim cijevima. Vjeruje se da su dva dokumenta sadravala rodoslovlja
od kojih jedno datira iz 1644., dok je drugo 400 godina starije. Preosta
la dva dokumenta bila su oigledno djelo jednog od Sauniereovih pret
hodnika, opata Antoinea Bigoua, seoskog upnika s kraja osamnaestoga
stoljea.
Sauniere je o otkriu izvijestio svog neposredno pretpostavlje
nog, biskupa u Carcassonneu, mgr-a Felix-Arsenea Billarda. Na biskupov
troak, opat je smjesta bio poslan u Pariz, kako bi s dokumentima upo
znao ugledne crkvene uenjake. Jedan od njih bio je opat Bieil, upra-

vitelj sjemenita St Sulpice, mjesta odavna povezanog s ezoterinom

milju. Dokumente je vidio i Bieilov neak, Emil Hoffet, koji je uivao
veliki znanstveniki ugled. Pripremajui se za sveeniki poziv, Hoffet
je razvio strunost na podrujima lingvistike, paleografije i, to je jo
vanije, kriptografije. Iako je bio klerik, Hoffet je bio duboko zaintere
siran za ezoterinu misao, te je redovito odravao veze s mnogim skupi
nama i pojedincima povezanim s razliitim vidovima okultnog preporoda
u Parizu. Ovaj ugledni krug ukljuivao je knjievnike veliine poput
Stephanea Malarmea i Mauricea Maeterlincka, skladatelja Claudea Debussyja i znamenite operske dive Emme Calve. Rezultate brojnih Sauniereovih sastanaka s crkvenim dostojanstvenicima, tijekom njegova
boravka u Parizu, nemogue je odrediti. ini se, meutim, da je ovaj
skromni seoski sveenik bio toplo prihvaen u uglednim krugovima ezoterika koji su se okupljali oko Emila Hoffeta. Neki izvori upuuju ak i
na to da je Sauniere postao ljubavnikom Emme Calve. Govorilo se i da
je Sauniere posjetio Louvre, gdje je kupio kopije triju slika; jedna je bila
slika srednjovjekovnoga pape, druga djelo Teniersa, koja je imala iz
vjesno ezoterino znaenje, a trea je bila glasovita Poussinova slika
Les Bergers d'Arcadie (Arkadijskipastiri).
OBNAVLJANJE SE NASTAVLJA
Vrativi se u Rennes-le-Chateau, Sauniere je nastavio s restaura
cijom crkve i njezina okolia. U crkvenom dvoritu nalazio se grob Marie,
markize d'Hautpoul, posljednjeg feudalnog gospodara ovoga podruja.
Nadgrobni kamen koji oznaava njezino poivalite osmislio je opat
Antoine Bigou, kojemu se pripisuje sastavljanje dvaju od ukupno etiri
otkrivena dokumenta. Bigou nije bio samo seoski upnik, ve i osobni
kapelan obitelji d'Hautpoul. U ovoj toki obnove, Sauniere se dao u
pothvat koji bi se u najmanju ruku mogao nazvati udnim; iz neobja
njivih razloga on je izbrisao natpis s nadgrobne ploe markize
d'Hautpoul.
Za potrebe restauracije Sauniere je poeo troiti goleme svote
novca. Podaci iz 1894. godine otkrivaju nam da je troio mnogo vie
negoli su to mogla izdrati njegova godinja primanja. U razdoblju iz
meu 1896. i poetka 1917. godine, kada je umro, potroio je vie od

200.000 zlatnih franaka - iznos koji je tada odgovarao svoti od 500.000

funta sterlinga, a danas bi se mogao procijeniti na nekoliko milijuna
funta.
Sveenikova se velikodunost nije ograniila samo na crkvu. Sau
niere je financirao i izgradnju moderne ceste koja vodi do sela, te je
uloio znaajna sredstva za dovoenje tekue vode u domainstva svo
jih upljana. Za vlastite je potrebe izgradio neobinu graevinu, kulu
Magdalu, na najstrmijoj strani brijega, s koje se prua pogled na dolinu,
te poveu kuu, koju je nazvao vila Bethania. Crkva nije bila samo
obnovljena, ve i raskono dekorirana na nain koji bi se jedino mogao
nazvati ekscentrinim. Iznad ulaza u crkvu stoji neobino upozorenje TERRIBILIS EST LOCUS ISTE - natpis koji se u veini djela koja se
bave Rennes-le-Chateauom prevodi kao "strano je ovo mjesto".
Odmah po ulasku u crkvu, nalazi se posuda s posveenom vodom, koju
pridrava zastraujua skulptura demona Asmodeja, legendarnoga u
vara tajni, zatitnika skrivenoga blaga i graditelja Solomonova hrama.
Kao i u veini katolikih crkava, i ovdje se nalaze slike s prikazi
ma razliitih postaja Krinoga puta, no, one su ovdje mnogo znakovitije, te se u brojnim pojedinostima znatno razlikuju od onih koje bismo
moda oekivali u jednoj seoskoj crkvi. etrnaesta postaja, koja prika
zuje odnoenje Isusova tijela u grobnicu, posebno je znakovita, jer po
zadinu scene ini nono nebo obasjano punim mjesecom. ini se kao da
je Sauniere pokuao ukazati na to da je Isus bio pokopan nou, mnogo
kasnije nego to nam to govori Biblija, ili, pak, da je Spasiteljevo tijelo
nou bilo izneseno iz groba. Je li ovo lukav, simbolini podsjetnik na
staru ezoterinu predaju, prema kojoj je Isus, zapravo, preivio raspee?
Ako je tome tako, ovo bi moglo predstavljati slikovni prikaz reenice iz
Izgubljenog evanelja po sv. Petru (The Lost Gospel According to St
Peter), koja prepriava kako su vojnici, koji su straarili kraj groba iz
vijestili: "I kada su izvijestili o svemu to su vidjeli, vidjee opet trojicu
mukaraca kako izlaze iz grobnice, dvojica su pridravala treega ,..".
Ovo bi zasigurno moglo posluiti kao potvrda ezoterinih legendi, pre
ma kojima Isus nije umro na kriu, ve su, nakon raspea, brigu za
njegovo ozdravljenje preuzeli pripadnici esenske sljedbe.
Nastavivi s ukraavanjem svoje novoobnovljene crkve, Sauniere
nije zaboravio ni na vlastitu udobnost. Na zemljitu oko vile Bethanije

zasadio je naranino drvee i izgradio zooloki vrt. U kuli Magdali

smjestio je velianstvenu knjinicu, to i nije udno za ovjeka njegovih
umnih sposobnosti. Nastavio je izdano troiti, razvivi ukus za fini
porculan, skupocjene tkanine i antikni namjetaj. Pored svega, nije bio
sebian, te je i dalje skrbio za potrebe svojih upljana, kojima je, osim
financiranja izgradnje ceste i opskrbe vodom, redovito prireivao rasko
ne bankete. Njegov je nain ivota prije sliio onome srednjovjekov
nih istonjakih monika, negoli onome skromnoga upnika u jednoj od
manjih i siromanijih upa u Francuskoj. Njegovo se gostoprimstvo pro
irilo daleko izvan granica upe; primao je brojne znaajne goste, kako
iz Pariza tako i iz inozemstva, meu kojima je bila i Emma Calve. Na
popisu njegovih posjetitelja bio je i francuski dravni tajnik za kulturu.
Najzanimljivije od svega je to to je, kako se ini, Saunierea posjeivao
i nadvojvoda Johann von Habsburg, brati austrijskoga cara Franje Josipa,
koji je putovao incognito, pod lanim imenom, kao "monsieur Guillaume".
Sauniereova ekstravagantna rastronost i bogat drutveni ivot
nisu proli neopaeno, pa ipak, biskup u Carcassonneu, koji ga je po
slao u Pariz, odluio je zamiriti na cijelu stvar. Meutim, nakon
biskupove smrti, njegov je nasljednik Paul-Felix-Beurain de Beausejour
pozvao opata neka poloi raune o svojim djelatnostima. Sauniere se
nije elio izjasniti o podrijetlu svoga bogatstva, te je glatko odbio poko
riti se biskupovoj zapovijedi o njegovu premjetaju u drugu upu, na
kon ega ga je biskup optuio za simoniju, odnosno, za prodavanje misa
i oprosta. Lokalni je tribunal, sazvan 5. studenog, 1910., kako bi od
luio o sluaju, suspendirao neposlunoga sveenika. Na njegovo je
mjesto stupio drugi sveenik, ije su slube seljani redovito bojkotirali.
Gradonaelnik Rennes-le-Chateaua, koji je stao uz Saunierea, poslao je
biskupu pismo u kojemu ga izvjetava kako je crkva i dalje prazna, te da
su vjerski obredi zamijenjeni civilnim. Novi je sveenik propovijedao
auditoriju kojeg su inile prazne stolice, dok su odani seljani nastavili
dolaziti na mise, koje je u vili Bethaniji sluio Sauniere. Sauniere se
obratio izravno Vatikanu, alei se protiv kazne i zahtijevajui svoje
vraanje u sveeniku slubu u Rennes-le-Chateau. Svoje je odvjetnike
izvijestio o namjeri podizanja tube protiv biskupa zbog klevete. Go
dine 1915., Vatikan je ponitio sve sankcije koje je nametnuo biskup u

Carcasonneu. Berenger Sauniere vratio se u svoj prezbiterij uzdignute

glave i tajanstvenog osmjeha na licu.
SAUNIEREOVA SMRT
Dogaaji vezani uz iznenadnu Sauniereovu smrt vrlo su neobini.
17. sijenja, 1917. godine, istoga datuma koji je urezan na nadgrobnoj
ploi Marie d'Hautpoul, pretrpio je iznenadni srani udar. Jo 12. si
jenja, pet dana prije toga, bio je, prema kazivanjima upljana, u zavid
nom zdravstvenom stanju obzirom na njegovu dob. Smrt, meutim, ne
poznaje obzire. Poetkom dvadesetog stoljea, u Francuskoj nije bilo
razlika u pogrebnim obredima izmeu bogatih i siromanih. Dok je Sau
niere leao na samrtnoj postelji, pozvan je sveenik iz susjedne upe
kako bi sasluao njegovu posljednju ispovijed i dao mu posljednju po
mast. U knjizi Sveta krv, Sveti gral, navodi se da je, prema svjedoan
stvu jednog od nazonih upljana, sveenik, vidljivo uznemiren, brzo
izaao iz sobe umiruega, kojemu je odbio pruiti posljednju pomast,
vjerojatno uvi Sauniereovu samrtnu ispovijed.
Ne primivi posljednje sakramente, Sauniere je umro 22. sijenja,
1917. godine. Obred koji je uslijedio nakon njegove smrti ne podudara
se ni s kakvim crkvenim standardom, te ga ne poznaje nijedan mjesni
obiaj. Ujutro, 23. sijenja, njegovo je tijelo, odjeveno u sveano ruho,
ureeno brojnim grimiznim resama, posjednuto u naslonja i smjeteno
na terasu kraj kule Magdale. Puni potovanja, tugujui su u tiini prola
zili kraj tijela, jedan po jedan. Iz razloga koji nikada nisu razjanjeni,
mnogi su otkidali rese sa njegove odore, moda u znak sjeanja na
preminuloga. Za stanovnike Rennes-le-Chateaua, kao i za bilo koga
drugog, ovaj obred i danas predstavlja zagonetku.
Sasvim je razumljivo da je Sauniereova nevjerojatna rastronost
potakla znatielju glede podrijetla njegova bogatstva. Javno objavljivanje
njegove oporuke izazvalo je senzaciju, jer se ustanovilo daje sveenik
umro bez ijednog novia! Izgleda da je svoj novac prebacio na raun
Marie Dernarnaud, koja je osamnaest godina bila njegova intimna pri
jateljica.

MARIE DENARNAUD
Marie Denarnaud je u vili Bethaniji ivjela prilino udobno sve do
1946. godine, kada je njezino financijsko stanje pretrpjelo dramatinu
promjenu. Francuska je vlada nakon rata uvela novu valutu, a svi koji su
eljeli zamijeniti znatniju koliinu starih franaka novima, bili su podvrg
nuti strogim ispitivanjima, kako bi se ustanovilo podrijetlo njihova ime
tka. Ova je mjera imala za svrhu razotkrivanje poreznih utaja, ratnih
profitera i raznih drugih nezakonitih djelatnosti. Marie nije eljela nikome
poloiti raune; vidjeli su je kako u svome vrtu spaljuje gomilu starih
novanica. Sedam je godina ivjela od novca kojeg je stekla prodajom
vile Bethanije. Vilu je kupio gospodin Noel Corbu, ija je obitelj skrbila
za Marie sve do njezine smrti. Mnogo mu je puta priala o svome bogat
stvu, rekavi i kako e mu prije svoje smrti povjeriti tajnu koja e ga
uiniti vrlo bogatim i monim. Naalost, Marie je 29. sijenja 1953.
godine pretrpjela iznenadni udar, nakon ega vie nije mogla govoriti.
Svoju je tajnu, tako, ponijela u grob.
Marieine su rijei potaknule val ruilakih pohoda, pod krinkom
arheolokih iskopavanja. Francuski zakon o zakopanom blagu, da se
jednostavno izrazimo, podrava djetinjastu koncepciju prema kojoj
svatko tko otkrije kakvo blago ima pravo zadrati ga. Ovakvu je situa
ciju olakavala i dostupnost eksploziva, koji se nairoko rabio u vinogra
darstvu, prilikom vaenja dubokih korijena. Jedna od rtava eksplozija
bio je i sarkofag u blizini Rennes-le-Chateaua, navodno onaj kojeg pri
kazuje Poussinova slika Les Bergers d'Arcadie (Arkadijski pastiri). Vrh
brijega na kojemu stoji Rennes-le-Chateau, doslovno je izrovan tuneli
ma, od kojih su neki prirodni, neki posljedica ljudskog djelovanja, neki
su drevni, dok su drugi novijeg datuma. Na ulasku u selo nalazi se ploa
koja upozorava kako je lokalnim zakonom iz 1966. godine strogo za
branjeno svako neovlateno iskopavanje na tom podruju. Osim ove
obavijesti, postoji jo jedna, iz 1998. godine, postavljena pred grado
naelnikovim uredom, koja podsjea na to da je propis iz 1966. jo
uvijek na snazi, te da e biti strogo provoen. No, poput svih ostalih
francuskih zakona, i ovaj se vie cijeni krenjem negoli potivanjem.

2
Pria izlazi na povrinu

odine 1969., dok je putovao Francuskom, Henry Lincoln ku

pio je knjiicu Gerarda de Sedea, naslovljenu Le Tresor Maudit
(Prokleto blago). "Prokleto blago" na koje ukazuje naslov bilo
je ono koje je otkrio opat Berenger Sauniere, nakon to je deifrirao
odreene dokumente, koje je pronaao u svojoj crkvi. Lincolna je zain
teresirao neobian propust u pripovijesti. Dok su u knjizi bile podastrte
preslike dvaju dokumenata, u njoj se nisu nalazile i tajne poruke koje se
odnose na blago. Oduevilo ga je otkrie skrivene poruke u jednom od
objavljenih dokumenata, poruke koju de Sede nije niti spomenuo. Ako
je sam mogao uoiti skrivenu poruku, zasigurno je i pisac doao do
istoga otkria. emu onda taj neobian propust? Zar razotkrivanje tako
vane ifrirane poruke ne bi pospjeilo prodaju knjige?
Zaintrigiran priom, Lincoln ju je izloio producentu BBC-jeve
serije "Chronicle", kao moguu temu za dokumentarni film. Kad je od
producenta dobio potvrdan odgovor, otputovao je u Francusku kako bi
se susreo s Gerardom de Sedeom. "Zato niste objavili poruku skrivenu
u pergamentima?" upitao je Lincoln de Sedea. inilo se kao da ga de
Sede zadirkuje, odgovorivi "Koju poruku?" Lincoln je bio uporan, te
je, konano, od de Sedea izmamio zagonetan odgovor: "Zato to smo
mislili da bi je netko poput vas mogao pokuati otkriti sam". De Sede
je polako poeo otkrivati i druge kakljive pojedinosti. Prva znaajna
informacija odnosila se na deifriranje poruke koja je govorila o slikari-

ma Poussinu i Teniersu. ifra je, prema de Sedeovim rijeima, bila nevje

rojatno sloena, a za njezino konano odgonetanje bili su zasluni stru
njaci iz francuske vojske. Lincoln je zatraio miljenje strunjaka iz
britanske obavjetajne slube, koji su potvrdili njegove sumnje da je
ifru nemogue rijeiti ak i s pomou kompjutera. To je Lincolna na
velo na zakljuak da je, budui da je ifra bila nerijeiva, de Sede, ili
netko drugi, morao posjedovati klju.
Dva dokumenta, ije se autorstvo pripisuje Sauniereovu prethod
niku, opatu Antoineu Bigouu, bili su fragmenti iz Novoga zavjeta, napisa
ni na latinskom. Meutim, nijedan nije bio onakvim kakvim se u poetku
inio. U prvom dokumentu, rijei su spojene bez ikakvih razmaka, a na
brojnim su mjestima umetnuta neka suvina slova. Drugi je dokument
potpuno drukiji. Reenice teksta neobino su isprekidane, ponekad i
usred rijei, dok su odreena slova vidljivo uzdignuta. Dva fragmenta
ne predstavljaju samo latinske tekstove, ve i niz domiljatih i vrlo
sloenih kodova. Oni su deifrirani, a francuske knjige, posveene za
gonetki Rennes-le-Chateaua, te dva BBC-jeva dokumentarna filma,
objavili su poruku koja glasi:
BERGERE PAS DE TENTATION QUE POUSSIN TENIERS
GARDENT LA CLEF PAX DCLXXXI PAR LA CROIX ET
CE CHEVAL DE DIEU J'ACHEVE CE DAEMON DE
GARDIEN A MIDI POMMES BLEUES
(PASTIRICE, NEMA ISKUENJA. DA POUSSIN, TENIERS,
UVAJU KLJU; MIR 681. KRIEM I OVIM KONJEM
BOJIM, DOVRAVAM - [ ILI UNITAVAM ] - OVOG
DEMONA OD UVARA U PODNE. PLAVE JABUKE.)
Dokje jedna od ifri toliko sloena da je mogla zbuniti i Einsteina,
druga je gotovo naivno jednostavna. U drugom pergamentu, izdignuta
slova tvore poruku:
A DAGOBERT II ROI ET A SION EST CE TRESOR ET IL
EST LAMORT
(DAGOBERTU II, KRALJU, I SIONU PRIPADA OVO BLAGO
I ON JE OVDJE MRTAV)

Lincoln je, ne bez temelja, tvrdio kako je ovu poruku zasigurno

opazio i Sauniere, no da i usprkos svojoj inteligenciji vjerojatno nije
mogao razrijeiti sloenije kodove.
Poussinova najglasovitija slika bila je Les Bergers d 'Arcadie (Arka
dijski pastiri). De Sede je izvijestio Lincolna kako je u blizini Rennesle-Chateaua pronaen grob koji odgovara onome sa slike, te mu je poslao
i nekoliko fotografija. S ovom dodatnom informacijom, poetkom 1972.
godine emitiranje dokumentarni film pod naslovom The Lost Treasure
of Jeruzalem? (Izgubljeno blago Jeruzalema?) Film je izazvao veliko
zanimanje javnosti i mnoge kontroverze, te je Lincoln odmah zapoeo s
radom na novom filmu, koji je emitiran 1974. godine, pod naslovom
The Priest, the Painter and the Devil (Sveenik, slikar i avo).
Ubrzo se pria toliko zakomplicirala, da je nadila sposobnosti i
mogunosti jednoga ovjeka, stoga je 1975. Lincoln zapoeo suradnju
s Richardom Leighom i Michaelom Baigentom. Zajedno su osmislili i
trei dokumentarni film, The Shadow of the Templars (Sjena templar
skih vitezova), koji je emitiran 1979. godine. Ovaj je film izazvao pravu
lavinu pisama. Jedno je pismo, koje je poslao umirovljeni anglikanski
sveenik, pobudio znatielju autora svojim smjelim izjavama. Poiljatelj,
kojemu je oito bilo svejedno vjeruju mu ili ne, jednostavno je izjavio
kako se blago nije sastojalo u zlatnim polugama, draguljima ili vrijedn
im predmetima, ve u tajni koja dokazuje da je raspee bilo prijevara, te
da je Isus iz Nazareta poivio barem do 45. godine posl. Kr.
Knjiga Sveta krv, Sveti gral zapoinje priom o sveeniku Sau
niereu i ifriranim dokumentima, a nastavlja se istraivanjem podrijetla
Sauniereova bogatstva, moi i utjecaja. Autori su eljeli ustanoviti prua
li povijest toga podruja neko razumno objanjenje; tako su izronila tri
mogua izvora: Vizigoti, katari i templari. Istraujui podrijetlo i
djelovanje vitezova templara, poeli su shvaati kako se ova zagonetka
sastoji u neemu mnogo veem od puke potrage za zakopanim blagom.
VITEZOVI TEMPLARI
Kada su Baigent, Leigh i Lincoln prouavali slubene povijesne
zapise o osnivanju templarskoga reda, odnosno, Reda siromanih vite
zova Salomonova hrama, uvidjeli su kako zapisi mnogo vie skrivaju

nego to otkrivaju. U najranijem zapisu, kojega je izmeu 1175. i 1185.

sastavio Guillaume de Tyre, stoji da je Red bio osnovan 1118. godine.
Guillaume de Tyre prepriava kako je jedan plemi, Hughes de Payen,
poznat jo i kao Hughes de Payne, vazal grofa od Champagne, zajedno
s osmoricom svojih prijatelja, stao pred Badouina I, kralja Jeruzalema.
Devetorica su vitezova objavili svoju namjeru da e "koliko im to bude
doputala njihova snaga, drati puteve i ceste sigurnima... s posebnim
naglaskom na zatiti hodoasnika". Dodijeljene su im prostorije izgraene
na mjestu nekadanjeg Salomonova hrama, po kojemu je i Red dobio
ime a prema rijeima Guillaumea de Tyra, Red nije primao nove lanove
jo devet godina nakon svoga osnutka. Vitezove je toplo doekao jeru
zalemski patrijarh, koji im je odobrio zadebljani kri Lorraine kao nji
hov znak (la croixpattee ili "apasti kri", op. prev.).
Baigent, Leigh i Lincoln opazili su da kraljevski povjesniar u
slubi kralja Badouina, Fulk de Chartres, uope ne spominje Hughesa
de Payena i vitezove templare, ak niti po njihovu popularnijem imenu,
la Milice du Christ (Kristova milicija). Nijedno izvjee iz toga vremena
ne biljei da su vitezovi na bilo koji nain pruali zatitu hodoasnicima.
Pa ipak, u deset godina svoga postojanja, templari su dobili znaajno
priznanje. Sveti Bernard, opat iz cistercitske opatije u Clairvauxu, napisao
je 1128. godine hvalospjev U slavu novoga vitetva, u kojemu je tem
plare proglasio epitomima kranskih vrednota.
Godine 1128., na koncilu u Troyesu kojim je dominiralo miljenje
opata iz Clairvauxa, templarima je dodijeljeno i pravilo. Hughes de
Payen postao je prvim velikim metrom Reda, a sami vitezovi postali su
redovnici-ratnici, udruujui samostansku disciplinu s gotovo fanatinom
hrabrou. Godine 1139., papa Inocent II, kojega je podravao sv Ber
nard, izdao je bulu, proglasivi kako templari ne duguju vjernost nijed
noj svjetovnoj ni crkvenoj vlasti, osim samome papi. Drugim rijeima,
templari su mogli djelovati potpuno samostalno, i, ukoliko bi se to poka
zalo potrebnim, protivno volji kraljeva, careva, drugih svjetovnih vla
dara i prelata.
Istraivanja Baigenta, Leigha i Lincolna upuuju na to da Red
moda i nije bio osnovan 1118. godine, ve barem devet godina prije,
kao "prethodnica" mnogo tajanstvenije organizacije poznate kao Sionski priorat. Zakljuili su kako je pravi motiv osnivanja Reda moda

bilo lociranje skrivenoga blaga iz jeruzalemskoga hrama. Potvrda o

postojanju treega Reda koji je djelovao u pozadini, manipulirajui kako
templarima, tako i cistercitima, tvrde autori, "pojavila se sama".
TAJNI DOSJEI
Bogata i raznolika dokumentacija koja se odnosi na Berengera
Saunierea i misterij Rennes-le-Chateaua, a koja je u Francuskoj u op
tjecaju od 1956. godine do danas, upuuje na zakljuak da je ova tema
od neobjanjivog, ali ipak ogromnog znaaja za nekoga. Sve su infor
macije bile priputane sistematino, stimulirajui daljnja istraivanja, i
predstavljene kao da proizlaze iz nekog visoko povjerljivog izvora. One
obuhvaaju brojna pitanja i teme, izravno ili neizravno vezanih uz Rennesle-Chateau, kao to su katari, templari, merovinki kraljevi i rozikrucijanci, ukljuujui, naravno, i nekoliko knjiga o Sauniereu i
Rennes-le-Chateauu.
Knjige i lanci koji su dostupni javnosti, razotkrivaju samo djeli
itave prie. Najzanimljivija, a moda i najvanija informacija, pojavila
se u dokumentima pohranjenima u Nacionalnoj knjinici u Parizu (Bibliotheque Nationale), koji, izgleda, nisu bili predvieni za iri optjecaj.
Identitet autora mnogih od tih radova skriven je pod pseudonimima.
Jedan rad, naslovljen Les Descendants Merovingiens et l'Enigme du
Razes Wisigoth (Potomci Merovinga i zagonetka vizigotskog Razesa)
objavila je, kako stoji na naslovnici, vrhovna masonska loa vicarske,
Velika loa Alpina (Grande Loge Alpina), koja predstavlja ekvivalent
loe Velikog Orijenta u Francuskoj, te Velike loe u Britaniji. Barem se
dvoje ljudi raspitivalo o toj knjizi, traei informacije od nadlenih osoba
iz Velike loe Alpina; odgovor koji su dobili bio je poneto uznemiru
jui, naime, rekli su kako im nije poznato nita o tom djelu.
Najvanija zbirka dokumenata, koja se odnosi na zagonetku
Rennes-le-Chateaua, a pohranjena je u Nacionalnoj knjinici, poznata
je pod nazivom Tajni dosjei. Radi se o zbirci prilino neobinih pred
meta - novinskih isjeaka, jeftinih pamfleta, pokoje tiskane stranice,
koje moda potjeu iz nekih drugih objavljenih djela, te pisama i brojnih
rodoslovlja - uloenih u kartonski fascikl. S vremena na vrijeme neke
od stranica bile bi izvaene, ili, pak, nadopunjene novima. Novi podaci

su povremeno dodavani rukom, da bi kasnije tako ispravljene stranice

bile zamijenjene tiskanima, koje su ukljuivale sve izmjene.
Dio zbirke koji se odnosi na genealoko istraivanje pripisuje se
izvjesnom Henriju Lobineau. Informacije iz Dosjea upuuju na to da je
Henri Lobineau pseudonim, koji potjee od imena ulice, Rue Lobineau,
koja prolazi kraj St Sulpicea u Parizu, te da su rodoslovlja djelo nekog
Lea Schidlofa. Baigent, Leigh i Lincoln stupili su u vezu s Schidlofovom kerkom, koja je tvrdila da njezin otac nije pokazivao nikakvo
zanimanje za rodoslovlja, a pogotovo ne za merovinku dinastiju, te da
nikada nije ni uo za misterij Rennes-le-Chateaua. Pria gospoice Schidlof kasnije je i potvrena, jer, pokazalo se kako Henri Lobineau nije bio
Leo Schidlof, ve ugledni francuski aristokrat, grof Henri de Lenoncourt.
Zbivanja u Rennes-le-Chateauu na prijelasku stoljea, doimala su
se poput kakve tajanstvene i nerazumljive slagalice. Materijal koji se
postupno poeo pojavljivati od 1956. godine, pokazao se djelom nepo
znatih i neuhvatljivih autora. Adrese izdavaa i organizacija koje se u
njemu navode, pokazale su se nepostojeima. Navode se i knjige koji
ma je nemogue ui u trag i koje nitko, koliko je nama poznato, nije
nikada vidio. ak su i u slavnoj Nacionalnoj knjinici odreeni doku
menti izmijenjeni, nestali ili pogreno katalogizirani, a jednom od doku
menata, kojeg su Baigent, Leigh i Lincoln traili s posebnom upornou,
nikako se nije moglo ui u trag.
Merovinka se dinastija spominje u knjizi Le Serpent Rouge (Crve
na zmija), jednoj od privatno tiskanih knjiga, pohranjenih u Nacionalnoj
knjinici. Datum koji se nalazi na ovome svesku vrlo je simbolian; 17.
sijenja, dan smrti markize d'Hautpoul i dan kada je Sauniere pretrpio
iznenadni udar. Ova se neobina knjiga sastoji od jednog merovinkog
rodoslovlja, dva zemljovida Francuske u doba Merovinga, s kratkim
komentarom, tlocrta St Sulpicea u Parizu, s obrisima razliitih kapela,
te trinaest kratkih pjesama u prozi od znatne knjievne vrijednosti.
Pjesme sadre napomene o ukrasima crkve u Rennes-le-Chateauu, nje
zinu kustosu Berengeru Sauniereu, obitelji Blanchfort, Poussinovim
Arkadijskim pastirima i reenici Et In Arcadia Ego, koja se pojavljuje
na toj slici. U pjesmama se vrlo odreeno i dramatino spominje crvena

zmija to vijuga kroz stoljea, kao alegorija naslijea, krvne linije ili
dinastike loze.
SIONSKI PRIORAT
U ovome mnotvu podataka, Baigent, Leigh i Lincoln uoili su
odreene kljune toke, koje su saeli na sljedei nain: postojao je
tajni Red poznat kao Sionski priorat, koji je stvorio templarski red; Sionskim je prioratom upravljao niz velikih metara, ija imena zauzimaju
svijetla mjesta u povijesti razvitka zapadnoeuropske kulture; nakon
potiskivanja templarskoga reda 1314. godine, Sionski priorat nije samo
preivio, ve je i orkestrirao odreena kljuna zbivanja u europskoj
povijesti; Sionski priorat nastavlja igrati vanu ulogu, kako u meuna
rodnoj politici, tako i u domaoj politici nekih europskih zemalja; to je
organizacija koja je u velikoj mjeri odgovorna za dotok informacija o
misteriju Rennes-le-Chateaua; objavljeni cilj Sionskog priorata jest res
tauracija merovinke dinastije i njezino dovoenje na europska prijes
tolja.
Navodei dokumente Priorata, odnosno Tajne dosijee, kao svoj
izvor, Baigent, Leigh i Lincoln izjavljuju kako je Red Siona 1090. osno
vao Godfroi de Bouillon, devet godina prije osvajanja Jeruzalema. Me
utim, ak se i unutar ovih dokumenata nalaze podaci koji tvrde da je
godina osnutka Reda bila 1099., kada je, ubrzo nakon osvajanja Jeru
zalema, skupina anonimnih, ali monih ljudi odrala tajni sastanak na
kojemu je bio izabran kralj Jeruzalema. Bilo ih je nekoliko koji su istica
li svoje pravo na naslov, izmeu ostalih i grof Raymond od Toulouse,
no, kruna je konano ponuena Godfroiju de Bouillonu. Godfroi je pri
hvatio odgovornosti, ali je odbio kraljevski naslov. Kao kralj po svemu
osim po imenu, vladao je tek neto due od godinu dana. Njegov brat
Baudouin, koji ga je naslijedio, nije nimalo oklijevao prihvatiti naslov
kralja Jeruzalema.
Tajni dosjei navode da je Badouin I od Jeruzalema, "koji je prijes
tolje dugovao Sionu", bio "obvezan" u oujku 1117. godine prihvatiti
statut Reda templarskih vitezova, ije osnivae Tajni dosjei navode kako
slijedi: Hughes de Payen, Bisol de St Omer i Hughes I, grof od Cham
pagne, zajedno s odreenim lanovima Reda Siona, ija su imena Andre

de Montbard, Archambaud de Saint-Aignan, Nivard de Montdidier,

Gondemar i Rossal. Od osnutka templarskoga reda do 1188. godine,
Redom Siona i Redom Hrama su, prema podacima iz Tajnih dosjea,
upravljali isti veliki metri. Godine 1188., ta se situacija promijenila,
kada su se dva Reda dramatino razila. Prvi veliki metar koji je uprav
ljao iskljuivo Redom Siona bio je, kako stoji u Prioratskim dokumen
tima, Jean de Gisors.
Isto tako, godine 1188., Red Siona promijenio je ime u Sionski
priorat i usvojio jo jedno ime, Ormus (vjerojatno se misli na Ormuzda.
Ormuzd, odnosno, Ahura Mazda bio je, prema zoroasterskom uenju,
duh dobra, op. prev.). Ovo se neobino ime pojavljuje u ranim zoroasterskim i gnostikim tekstovima, gdje je izjednaen s principom svjet
losti. Obredi francuske masonerije upuuju na to da je Ormus bio
gnostiki adept iz Aleksandrije koji je, nakon to ga je na kranstvo
obratio sv Marko, osnovao novi inicijacijski Red, ijim je simbolom
postao crveni ili "Ruin kri". Tekst iz Tajnih dosjea, kojeg potvruju
drugi Prioratski spisi, u Ormusu vidi podrijetlo Reda Ruina kria ili
rozikrucijanaca. Recimo jo i ovo: u dokumentima stoji da je 1188. go
dine, osim Ormusa, Sionski priorat usvojio jo jedno ime -1'Ordre de la
Rose-Croix Veritas (Red istinskog Ruina kria). Ipak, citirajui Fran
ces Yates koja nije pronala nikakav dokaz o postojanju nekog Rozikrucijanskog reda prije kraja 16. stoljea, Baigent, Leigh i Lincoln pokuali
su postii neku vrstu ravnotee u svojoj pripovijesti. Istaknuli su, me
utim, da bi, ukoliko su Prioratski spisi autentini - a oni su ih oigled
no prihvatili kao takve - miljenje Frances Yates trebalo revidirati,
obzirom na neugodnu mogunost postojanja tajanstvenoga Reda gotovo
400 godina prije negoli je njegovo ime dospjelo u javnost.
TRI POPISA IMENA
Tajni dosjei sadre tri popisa imena. Prvi popis Baigent, Leigh i
Lincoln nisu smatrali vrijednim detaljnijeg ispitivanja, jer je sadravao
tek imena opata koji su, kako se navodi, izmeu 1152. i 1281. godine
upravljali imovinom Reda Siona u Svetoj zemlji. Vie su panje posve
tili drugom popisu koji je sadravao imena velikih metara templarskoga
reda izmeu 1118. i 1190. godine, od vremena slubenoga osnutka Reda

do dana kada se, navodno, odvojio od svoga matinog Reda, Sionskog

priorata. Kada su ovaj popis usporedili s onim kojeg navode templarski
povjesniari, odreene nedosljednosti postale su oiglednima. Prema
popisu povjesniara, templarskim je redom izmeu 1118. i 1190. godine
upravljalo deset velikih metara. Mnogi navode Andrea de Montbarda,
ne samo kao suosnivaa Reda, ve i kao templarskog velikog metra u
razdoblju izmeu 1153. i 1156. godine. Prema Tajnim dosjeima, me
utim, Andre de Montbard nikada nije upravljao Redom.
Mnogi se templarski povjesniari slau u tome da je Bertrand de
Blanchfort, nakon smrti Andrea de Montbarda 1156. godine, postao
estim velikim metrom templarskoga reda. I ovdje se podaci razlikuju
od onih u Tajnim dosjeima. Prema njihovu popisu, Bertrand de Blanch
fort, za koga autori vjeruju da je ivio u blizini Rennes-le-Chateaua, bio
etvrti veliki metar, stupivi na tu dunost 1153. godine. Baigent, Leigh
i Lincoln kasnije postavljaju pitanje: "Ako se ovaj popis ne podudara s
onim kojeg su sastavili priznati povjesniari, trebamo li zato smatrati
popis iz Tajnih dosjea pogrenim?" Autori sasvim ispravno zakljuuju
kako definitivan popis velikih metara templarskoga reda zapravo ne
postoji. Najraniji popis datira iz 1342., 30 godina nakon rasputanja
Reda i vie od dva stoljea nakon njegova osnutka. Problem je bio jed
nostavan. Je li popis templarskih velikih metara kakvog navode Tajni
dosjei autentian, utemeljen na izvorima nedostupnim uenim povjes
niarima, ili se, pak, radi o krivotvorini? Prihvativi popis iz Tajnih do
sjea umjesto autentinog povijesnog zapisa, autori knjige Sveta krv, Sveti
gral jasno su izrazili svoje miljenje, unato mnogim nedosljednostima i
podacima koji tvrde suprotno. Oni su, doista, otili jo dalje, izjavivi:
Bili nai zakljuci valjani ili ne, mi smo se suoili s jednom nepo
bitnom injenicom - netko je, na neki nain, dobio uvid u popis
koji je toniji od bilo kojeg postojeeg. A budui da se taj popis unato tome to se razlikovao od drugih prihvaenih popisa toliko puta pokazao tonim, pruio je vjerodostojnost ostalim
Prioratskim spisima.
Ako su Tajni dosjei, tvrde dalje autori, pouzdani i u ovom kritikom
pogledu, tada nema razloga sumnjati u njihovu autentinost u drugim
aspektima.

U svjetlu ovih zakljuaka nastavili su ispitivati i trei popis iz Tajnih

dosjea. Bio je to popis navodnih velikih metara Sionskoga priorata koji
bi, tvrde oni, u nekim drugim okolnostima, odbacili kao apsurdan. Pre
ma Tajnim dosjeima, veliki metri Sionskoga priorata, takoer zvani
Nautonnier (starofrancuska rije koja znai kormilar ili navigator), bili
su, izmeu ostalih i Jean de Gisors, od 1188-1220; Edouard de Bar,
1307-1336; Nicolas Flammel, 1398-1418; Rene d'Anjou, 1418-1480;
Sandro Philipeppi (Boticelli), 1483-1510; Leonardo da Vinci, 1510-1519;
Johann Valentin Andrea, 1637-1654; Isaac Newton, 1691-1727; Charles
Nodier, 1801-1844; Claude Debussy, 1885-1918 i, konano, Jean Cocteau, 1918-(datum nepoznat).
RENE D'ANJOU I TAJNA KRVNA LOZA
Rene d'Anjou, koji se navodi kao veliki metar Sionskog priorata
u razdoblju izmeu 1418 i 1480. godine, izvrio je dubok utjecaj na
razvitak europskog kulturnog nasljea. Rene je, zajedno sa svojim dalj
njim roakom, grofom Wiliamom St Clairom iz Roslina*, bio jedan od
ljudi ije je djelo u najveoj mjeri potpalilo vatru kulturnog i intelektual
nog razvitka kojeg nazivamo renesansom. Rene je bio obuzet idejom
vitetva, arturijanskim legendama i potragom za Svetim gralom. S vre
mena na vrijeme inscenirao je ivopisne priredbe, poznate kao pas
d 'armes, neobinu mjeavinu vitekih turnira i maskerade, u kojoj vite
zovi nisu samo sudjelovali u dvobojima, ve i u nekoj vrsti dvorske
drame ili igrokaza. Njegov najglasovitiji pas d'armes nosio je evokativan naziv "pastiriin pas d'armes". Bio je to idilini melange arkadij
skih romantinih tema, viteke arturijanske raskoi i misterija potrage
za gralom. Jedan motiv, posebno bogat simbolima i alegorijama, odno
sio se na podzemnu duhovnu struju. Za Renea, ona je obuhvaala
cjelokupnu ezoterinu tradiciju pitagorovske, gnostike, hermetike i
kabalistike misli. Prema Tajnim dosjeima, ona je imala i dublje, skrivenije
znaenje; podzemni tok, u ovom kontekstu, nije obuhvaao samo
cjelokupan korpus ezoterinog uenja, ve i sasvim odreenu informa
ciju, neku vrstu tajne koja se u ovakvom, skrivenom obliku, prenosila s
*izvorno ime Rosslyn je galskog podrijetla. Danas mjesto nosi naziv Roslin.

narataja na narataj. Podzemni bi se tok, tako, mogao odnositi na ne

priznatu, tajnu krvnu lozu, koja se odrala stoljeima.
Takvim su idejama, potkrijepljenim dokazima koji su u najveoj
mjeri proizlazili iz Tajnih dosjea i takozvanih Prioratskih spisa, autori
knjige Sveta krv, Sveti gral opravdavali ono to je postalo najkontroverznijom temom knjige. Opisana od strane pobonih kao blasfemina,
a od nekrana kao krajnje nevjerojatna, ona je po samoj prirodi stvari
bila nesposobna iznjedriti apsolutan i neprijeporan dokaz. Autori su,
naime, tvrdili, da je, unato Novome zavjetu i uenjima svih kranskih
crkava, Isus bio oenjen, te da je osnovao ne samo obitelj, ve i dinas
tiju iji su potomci i danas ivi. Jedan od argumenata, koji je imao podrati
takvu tvrdnju, temeljio se na fonetskoj varijanti izraza Gral - Sangraal koji se pojavljuje u nekim prijanjim gralskim romansama. U kasnijoj,
Malloryjevoj verziji, ovaj se izraz pojavljuje u varijanti Sangreal, kojeg,
opet, autori dijele na dvije francuske rijei "Sang Real", odnosno,
"kraljevska krv". Svoju tvrdnju dalje podravaju navodei Gralske romanse, Wolframa von Eschenbacha, u kojima se spominje "gralska
obitelj". Proirivi svoje istraivanje do dananjih dana, autori su identi
ficirali osobu koja je, prema njihovu miljenju, bila ne samo vodea linost
suvremenog Sionskog priorata, ve, vjerojatno, i potomak samoga Isu
sa. Izmeu ostalih, imenovali su prilino neuvjerljivog kandidata za istin
skog Isusova potomka. Bio je to izvjesni Pierre Plantard, ili, kako sam
kae, Pierre Plantard de St Clair.

DIO

II.
Blie istini?

3
Akcija i reakcija

deja o krvnoj liniji koja vue izravno podrijetlo od Isusa, izazvala je

buru nezadovoljstava u kranskim klerikalnim krugovima; meu
itateljima s engleskog govornog podruja odjeknula je kao senza
cija. Unato injenici da su autori knjige pomno naveli sve suprotne
tvrdnje, prijepore i upozorenja o sumnjivoj vjerodostojnosti izvora kao
to su Tajni dosjei i Prioratski spisi, velika je veina itatelja povjerovala
kako je Sionski priorat autentian jednako kao i policija i vatrogasna
brigada, jer su knjigu Sveta krv, Sveti gral doivjeli kao suvremeno "Sveto
pismo"
Prije pojavljivanja Svete krvi i Svetoga grala, u Francuskoj su bila
objavljena mnoga djela, koja su se bavila misterijem Rennes-le-Chateaua. Niz knjiga, lanaka, eseja i dokumentarnih filmova na engleskom
jeziku, koji su uslijedili nakon Baigentova, Leighova i Lincolnova magni operis pokrenuli su svjetsku lavinu literarnih uradaka na tu temu.
Od pseudo-znanstvenih do krajnje smijenih, svi su oni vie ili manje
izraz uvjerenja da je knjiga Sveti krv, Sveti gral utemeljena na neupitnim
injenicama. No, sve nije bilo onakvim kakvim se inilo. Knjiga The
Tomb of God (Boji grob), ije je objavljivanje doekano s ogromnim
publicitetom, imala je za posljedicu ruenje svih do tada iznesenih teo
rija.
Boji grob, Richarda Andrewsa i Paula Schellenbergera, izazvala
je senzaciju tvrdnjom da Isusovo tijelo nije uzalo na nebo, kao to
Crkva nauava ve dvije tisue godina, ve da je ono bilo izneseno iz

groba u Jeruzalemu i ponovno pokopano u planinama u blizini Rennesle-Chateaua. Ubrzo nakon objavljivanja knjige, rasprave vezane uz ovu
kontroverznu teoriju dosegle su svoj vrhunac emitiranjem BBC-jeva
dokumentarnog filma pod nazivom The History of Mystery (Povijest
misterija).
Ovaj je dokumentarni film odbacio tvrdnje na kojima se temelji
Boji grob, te je bio krajnje kritian spram ranijih istraivanja. Optube
producenta Billa Crama, vezane uz misterij Rennes-le-Chateaua, dale bi
se svesti na sljedee:
1

5
6

ifrirani dokumenti objavljeni kao djelo Antoinea Bigoua, koje

je kasnije otkrio Sauniere, tijekom obnove crkve, bili su suvremene
krivotvorine.
Ove je dokumente krivotvorio francuski aristokrat, markiz Philippe
de Cherisey, poznat i kao prijatelj Pierrea Plantarda de St Claira.
Njihovo je podrijetlo u Francuskoj bilo poznato jo 1971., kada
se Gerard de Sede sporio s Plantardom i de Cheriseyjem oko fi
nancijskih pitanja, pri emu je de Cherisey priznao autorstvo ta
kozvanih ifriranih dokumenata.
Pierre Plantard de St Clair nije bio doajen Pokreta otpora, kako je
za sebe tvrdio, ve ovjek krajnje desniarske orijentacije, ije se
novine nisu suprotstavljale njemakoj okupatorskoj vladi Fran
cuske, ve su izlazile uz njezino preutno odobravanje.
Pierre Plantard, a to je njegovo pravo ime, nije primio nikakvo
priznanje od generala de Gaullea, za njegovu navodnu ulogu u
vraanju de Gaullea na vlast 1958. godine, ve samo pismo kakvo
je primilo mnotvo francuskih graana u to vrijeme.
Pierre Plantard bio je osuivan zbog prijevara.
Tajni dosjei i takozvani Prioratski spisi predstavljaju znalake i
lucidne suvremene izmiljotine, koje duboko poznavanje povijes
ti mijeaju s najluom fantazijom. Autori ovih znalakih krivo
tvorina bili su Pierre Plantard i Philippe de Cherisey.
Za potrebe dokumentarnog filma provjereni su podaci u Louvreu.
Pokazalo se, izvan svake sumnje, da sveenik Sauniere nije kupio
kopije slika Teniersa i Poussina, kao to tvrde autori knjige Sveta
krv, Sveti gral.

Iz dokumentarnog se filma jasno moe uvidjeti da je de Sede znao da su

dokumenti bili krivotvoreni i prije svoga prvog razgovora s Lincolnom
ili ubrzo nakon toga. Lincoln je svoje istraivanje zapoeo 1970. godine
i nastavio ga jo sljedeih deset godina, oigledno ne znajui nita o
pravom podrijetlu ifriranih dokumenata ili lanosti Tajnih dosijea.
BERENGER SAUNIERE
Pariz je osamdesetih godina 19. stoljea bio pravi rasadnik ezo
terine pekulacije, te kvazi-masonskih i vitekih drutava, iz kojih su
se iznjedrili bezbrojni novi ezoterini redovi. U takvo je ozraje peku
lacije i intrige odaslao biskup u Carcassonneu Berengera Saunierea,
nakon otkria neodreene tajne u crkvi u Rennes-le-Chateauu. Iznosi
se da je Sauniere, tijekom svoga prvog posjeta Parizu, u Louvreu kupio
kopije triju slika. Producenti "Timewatch" emisija otkrili su da o tome
nema nikakvih zapisa; postoji podatak o kupnji Arkadijskih pastira, ali
ona se zbila gotovo deset godina nakon navodne Sauniereove kupnje
slika. Tvrdi se, takoer, da ne postoje nikakvi dokazi o njegovu posjetu
St Sulpiceu. Ovdje, meutim, treba postaviti pitanje, da li bi takav po
sjet uope i bio zabiljeen, obzirom na osjetljivost i tajnost njegovih
poslova?
U svjetlu ozbiljnih optubi protiv de Cheriseyja i Plantarda za krivo
tvorenje ifriranih dokumenta i Tajnih dosjea, treba preispitati i Sauniereovu priu.
Mogue je ustanoviti, izvan svake sumnje, da je u vrijeme svoga
dolaska na mjesto upnika u Rennes-le-Chateau, Sauniere bio vrlo siro
maan, te da je vodio prilino jednostavan ivot. Nakon svoga tajan
stvenog otkria, na nalog biskupa u Carcassonneu odaslan je u Pariz,
gdje je proveo neko vrijeme. Nakon povratka u Rennes-le-Chateau,
poeo je troiti goleme svote novca, preko 200.000 zlatnih franaka,
bogatstvo ije podrijetlo nikada nije objanjeno na zadovoljavajui nain.
Mnogo je godina ivio prilino luksuzno, pruajui gostoprimstvo vanim
posjetiteljima, meu kojima je bila i Emma Calve. Kada je odbio izjas
niti se o podrijetlu svoga bogatstva, Vatikan ga je suspendirao, a u slubu
je vraen tek 1915. godine. Njegova domaica, Marie Denarnaud,
poivjela je jo dugo nakon njegove smrti, vodei udoban ivot sve do

1946., kada je u Francuskoj uvedena nova valuta. ivjela je jo sedam

godina, od novca koji je stekla prodavi vilu Bethaniju gospodinu Noelu Corbuu, kojemu je obeala povjeriti tajnu to e ga uiniti bogatim i
monim.
Na osnovi gore reenog, mogue je izvui neke zakljuke. Kao
prvo, Sauniere je otkrio neto to ga je izravno ili neizravno dovelo do
velikog bogatstva i zbog ega je uivao odreeni stupanj zatite od strane
vlasti. U svjetlu njegova naina ivota i komentara Marie Denarnaud,
mogli bismo pekulirati o otkriu koje je imalo dva odvojena, ali ipak
meusobno povezana aspekta. S jedne strane, moda je bila rije o blagu
koje se moglo pretvoriti u zlatne franke a da to ne probudi nikakve
sumnje; s druge strane, otkrie se moda odnosilo na neku vrstu infor
macije od velike vanosti, koja je njezina posjednika dovela do bogat
stva i moi. Mogue je pekulirati i da je ova informacija predstavljala
neki pisani izvor koji je svjedoio o potomcima Isusa i Marije Magdalene
ili, moda, kakav drevni katarski prijepis Evanelja ljubavi - izvorne i
heretike verzije Evanelja po Ivanu.
Mnogi pisci koji su se bavili ovim misterijem samo su slijedili put
kojeg su utrli Baigent, Leigh i Lincoln. U svakom sluaju, djela na en
gleskom jeziku koja obrauju ovu tematiku predstavljaju tek varijacije
na temu knjige Sveta krv, Sveti gral. Gotovo svi pisci bespogovorno
prihvaaju autentinost Sionskog priorata, Prioratskih spisa i Tajnih
dosjea, a na Sauniereove navodne kontakte s Emmom Calve gledaju
kao na neprijepornu injenicu. Trebali bismo, meutim, prihvatiti mo
gunost da su ifrirani dokumenti, Prioratski spisi i Tajni dosjei samo
inteligentne krivotvorine. Potpuno je prihvatljivo da se Sauniere susre
tao s Emmom Calve, kako u Parizu tako i u Rennes-le-Chateauu, no,
manje je vjerojatno da je u svome udaljenom selu na brijegu zabavljao i
francuskog ministra kulture. Meutim, ispitamo li poblie navodne kon
takte izmeu ovog seoskog upnika i Habsburgovaca, europske vladar
ske obitelji, nai emo se na vrlo nestabilnom terenu.
Sauniereova kretanja u parikim ezoterinim krugovima moda
su samo krajnje proiena i redigirana verzija istine. Njegova dobro
poznata rojalistika i desniarska orijentacija moda predstavlja klju
ove zagonetke. Na tovani kolega, Guy Patton, koji je zbog svojih
besprijekornih istraivanja zasluio veliki ugled, neko je vrijeme istraivao

Sauniereova kretanja u ezoterinim i masonskim krugovima. Uskoro bi

trebao objaviti i knjigu koja e detaljnije obrazloiti Sauniereove kon
takte s desniarskim masonskim loama u Francuskoj i drugdje u Europi.
Daljnju zagonetku, koju tek treba objasniti, predstavlja i Sauniereov
"pogrebni obred". Masonski obred u nekim loama koje je posjetio,
moda bi mogle objasniti podrijetlo neobine ceremonije, pri kojoj je
njegovo tijelo bilo postavljeno u sjedei poloaj, umotano u odoru ure
enu zlatnim resama, koje su, jednu po jednu, trgali nepoznati ucviljeni.
Dogodio se jo jedan bizarni zaokret u ovoj zamrenoj prii, koji
je zahtijevao daljnje istraivanje, to nas je, opet, navelo da preispitamo
autentine i vjerodostojne zapise o aktivnostima katara i templara u
blizini Rennes-le-Chateaua. Ovo novo istraivanje zapoelo je gotovo
sluajno, kada je jedan od autora ove knjige, Tim, drao predavanje o
zagonetnim rezbarijama u Rosslynskoj kapeli (Rosslyn Chapel), na sas
tanku Sauniereova drutva (Sauniere Society) u Londonu, 1994. go
dine. Nakon predavanja, Tim je uo nevjerojatnu priu koja bi, ukoliko
bi se pokazala vjerodostojnom, mogla ne samo podrati, ve i ojaati i
proiriti kontroverznu ideju o izravnim potomcima Isusa i drugih vanih
osoba njegova vremena.

4
Naa prva saznanja
o predaji Rex Deusa
auniereovo drutvo osnovao je u Engleskoj Derek Burton osam
desetih godina, kao posljedicu sve veeg zanimanja za Rennesle-Chateau i Berengera Saunierea. Novine koje izlaze u okviru
Drutva pokrivaju iroki spektar tema, izravno ili neizravno vezanih uz
misterij, kao to su srednjovjekovni ezoterizam, ezoterini preporod u
Parizu, krajem devetnaestoga stoljea, katari i, iznad svega, vitezovi
templari i njihovi nasljednici koji su preivjeli potiskivanje templarskoga
reda.
Tim Wallace-Murphy odazvao se pozivu Sauniereova drutva, gdje
je imao odrati predavanje o rosslynskoj kapeli, kraj Edinburgha u kot
skoj. Kapelu je izgradio grof William St Clair, trei St Clair Jarl od
Orkneysa, kao uspomenu na religiozna uvjerenja i predaju templarskoga
reda. Grof William bio je svjestan da bi knjige, kao i njihovi pisci, zbog
hereze mogli izgorjeti na lomai, stoga je izgradio kapelu kao ifriranu
kamenu knjinicu, znajui pouzdano da e ona opstati do trenutka kada
e njezine tajne moi razumjeti budui narataji. Tim je imao dijeliti
govornicu s Richardom Leighom, pozvanom da odri predavanje o mis
teriju Rennes-le-Chateaua.
Naalost, Richard Leigh je bio sprijeen, stoga je okvir sastanka
bio na brzinu izmijenjen. Tim je odrao predavanje o rosslynskoj kapeli,
a ostatak sastanka bio je posveen izlaganjima o ezoteriji openito i
temama vezanim uz knjigu Sveta krv, Sveti gral. Razmjena miljenja,

informacija i razliitih gledita rezultirala je vrlo plodnim poslijepodnevom. Tijekom razgovora, Tim je spomenuo kako namjerava otputo
vati u Jeruzalem, gdje bi, ako uspije pribaviti doputenje, sam proveo
neka istraivanja na iskopavanjima ispod Brda Hrama. Na kraju sastan
ka pristupio mu je sredovjeni mukarac, koji se predstavio kao Michael
i nastavio opisivati i objanjavati znaenja pojedinih simbola na koje bi
Tim mogao naii na lokalitetima ispod Brda Hrama. Na Timov upit o
podrijetlu njegovih informacija, Michael je, pomalo zagonetno, odgo
vorio: "To je dio tajne predaje koja u mojoj obitelji postoji ve dvije
tisue godina". Vrlo zainteresiran, Tim ga je ispitivao dalje, no, zbog
vremenske ogranienosti Michael je mogao dati samo kratku skicu i
tave prie.
Zapoeo je izjavivi kako je s velikim olakanjem doekao ideju o
mogunosti daje Isus osnovao dinastiju, jer je pripadao skupini obitelji
koje su za sebe tvrdile da vuku podrijetlo od Davidove i hasmonejske
kraljevske kue iz vremena biblijskoga Izraela, ili od 24 velika sveeni
ka Jeruzalemskog hrama iz Isusova doba. Ova se informacija prenosila
s oca na najstarijega ili duhovno najdarovitijega sina ili ker. Po svemu
sudei, rodoslovlja prvih narataja ovih obitelji bila su ispisana na zi
dovima podzemnih prostorija Jeruzalemskog hrama. Nakon pada Jeru
zalema i unitenja Hrama, preivjele su obitelji pobjegle iz zemlje,
odravi tradiciju ivom do dananjih dana. Svaki lan obitelji kojemu
je bila povjerena ova tajna morao je prisegnuti da je nee razotkriti nikome
izvan obitelji, pod prijetnjom da e mu u tom sluaju "biti iupano srce
i prerezan vrat", odakle su proizlazili Michaelovi strahovi. Nakon ob
javljivanja knjige Sveta krv, Sveti gral, koja je iznijela ideju o izravnim
potomcima obitelji iz vremena biblijskoga Izraela, Michael se konano
odluio razotkriti pojedinosti iz tradicije njegove obitelji. Jedna od ob
veza lanova obitelji bila je i uvanje rodoslovlja od vremena ruenja
Hrama sve do danas. Michael je tvrdio kako su lanovi obitelji esto
stupali u meusobne brakove, kako bi odrali krvnu liniju i osigurali
kontinuitet tradicije. Obitelji su sebe nazivale Rex Deus.

DALJNJE ISTRAIVANJE
Tim je bio itekako svjestan da je ovu priu nemogue dokazati.
ak i ako bi se pokazala istinitom, jo uvijek bi postojale goleme puko
tine u vremenskom slijedu. Moda postoje zapisi iz vremena rimske
vladavine koji bi mogli posluiti kao potvrda - ako, i samo ako su ove
obitelji bile dovoljno ugledne ili poznate. Meutim, dok je arhiviranje
podataka imalo dugu povijest na Bliskom Istoku - neki egipatski i sumeranski zapisi datiraju iz nekoliko stoljea prije Krista - uinkoviti oblici
birokracije u zapadnoj su se Europi razvili tek u 10. i 11. stoljeu. Sis
tematino uvanje zapisa najprije se u 10. stoljeu pojavilo u Francuskoj
i Italiji, da bi se zatim proirilo u panjolsku, Nizozemsku, Belgiju i
Luksemburg, a konano i u njemake drave. U Engleskoj se, iako ne u
svome punom obliku, pojavilo tek nakon invazije Vilima Osvajaa, 1066.
godine. Rodoslovlja se, dakle, u veini zapadnoeuropskih zemalja mogu
prouavati tek od 10. stoljea nadalje. Krajnje je nepouzdano, pa ak i
nemogue, prouavanje rodoslovlja iz razdoblja izmeu pada Rimskoga
carstva do 10. stoljea. Jedinu iznimku, koja je i sama od upitne vjero
dostojnosti, pruaju zapisi to ih je Crkva proglasila tonim i istinitim.
Meutim, ak su i crkveni zapisi preplavljeni dobronamjernim hagiografijama odreenih vodeih linosti Crkve i sasvim razumljivim iskuenji
ma njezinih povjesniara da popune praznine nekom vrstom "svete
fikcije", u njihovim iskrenim, mada zabludjelim pokuajima da dokau
kontinuitet crkvene vlasti od vremena svetoga Petra do njihova vlastita
vremena.
Iako se Michaelova pria inila nevjerojatnom, ona je bila razum
na, trezvena i potpuno iskrena, stoga nije ni udo da se Tim njome odu
evio. Kada je Michael spomenuo da, prema obiteljskim kazivanjima,
vodi podrijetlo od Hughesa de Payena, suosnivaa templarskoga reda i
roaka St Clairovih iz Roslina i normandijskih vojvoda, Tim je odluio
itavu stvar detaljnije istraiti. Nekoliko mjeseci kasnije, ovaj put uz
nazonost jednoga kolege, koji je imao provjeriti tonost podataka i
pomoi u postavljanju pitanja, Tim i Michael susreli su se ponovno.
Osam su sati dvojica sumnjiavih povjesniara, dobrih poznavatelja
povijesti Srednjega vijeka i biblijskih vremena, zaneseno sluali Michaela
kada im je iznosio sljedeu priu.

Kada mu je njegov otac prvi put razotkrio pojedinosti iz tradicije

Rex Deus, Michaelu je bilo esnaest ili sedamnaest godina, te je bio
sposoban razumjeti iri kontekst prie koju je imao uti. to je jo vanije,
bio je u godinama kada je prisega na uvanje tajne za njega mogla imati
neko znaenje. Nakon to je poloio prisegu, po prvi je put uo priu
koja slijedi. Povjereno mu je kako se u tajnoj ladici jednog starog stola
nalazi odgovarajua dokumentacija u obliku obiteljskih rodoslovlja, te
da e nakon smrti njegova oca, Michaelova sveta dunost biti dopu
njavanje rodoslovlja i prenoenje tajne na svoga izabranog potomka.
Morao je takoer biti spreman na suradnju s ostalim lanovima Rex
Deusa, kada to od njega bude zatraeno, a na istu je suradnju trebao
obvezati i svoje izabrano dijete. Njegova je poslunost morala biti pot
puna i neupitna. Uza sve to, bio je obvezan prisegnuti na uvanje tajne,
a krenje prisege povlailo je smrtnu kaznu. Bio je to ogroman teret za
nekoga tako mladog. Naalost, Michaelov je otac umro nekoliko godi
na kasnije, a on je, vrativi se nakon toga u obiteljsku kuu, ustanovio
kako je stari stol, s cjelokupnim sadrajem, uzeo njegov brat. Vezan
prisegom, nije mogao objasniti zato ga eli natrag. Unato svojim naj
boljim nastojanjima, nikada vie nije vidio taj komad namjetaja, kao
niti njegov sadraj, te vjeruje kako je njegov brat prodao stol, prilino
vrijednu starinu, blaeno nesvjestan onoga to je uinio. Michael nam,
stoga, nije mogao iznijeti potpunu priu, te u njoj postoje izvjesne praz
nine i nepreciznosti, jer mu je sve to o njoj zna usmeno prenio njegov
otac prije etrdeset godina. Pria zapoinje u biblijskom Izraelu, pred
kraj vladavine Heroda Velikog.
POECI REX DEUSA
Due vrijeme prije Isusova roenja u jeruzalemskom su hramu
postojale dvije odvojene kole, jedna za djeake a jedna za djevojke,
koje su vodili i u njima pouavali veliki sveenici Hrama. Djeaci koji su
zavrili ovu kolu postajali su hramskim sveenicima, rabinima ili vodeim
lanovima zajednice. Svi su uenici dolazili iz uglednih obitelji dokaza
nog levitskog podrijetla. U drevnom judaizmu sveenika je funkcija
bila nasljedna, a svi su sveenici potjecali iz Levijeva plemena, ijim je
lanovima bilo doputeno eniti se izvan plemena. Iznimku je inila obitelj

Cohen, iji su se lanovi, prema zakonu i obiaju, mogli eniti samo

unutar obitelji. Pripadnici obitelji Cohen bili su nasljedni veliki sveenici
Hrama. U Herodovo doba, 24 velika sveenika jeruzalemskog hrama
inili su sam vrh idovske vjerske hijerarhije. Samo su oni imali vrhun
sku ast i privilegiju ulaska u Svetinju nad Svetinjama, unutarnje sve
tite Hrama, a u sveanim su prigodama stajali na hramskim stubama,
poredani u skladu sa svojim poloajem u hijerarhiji. Ovi su ljudi bili
poznati po obrednim imenima, dodijeljenima im obzirom na njihov
poloaj u Hramu - postojali su, primjerice, izvjesni Melkisedek, Mihael
i Gabrijel - a sva su potjecala od imena arhanela, anela i drugih tovanih
figura iz religiozne povijesti idova.
Tradicija ovih kola bila je vrlo neobina. Veliki sveenici nisu bili
odgovorni samo za odgoj i izobrazbu svojih plemenitih uenika. Kada
bi mlade djevojke dovoljno sazrele za zaee, veliki su sveenici stupali
s njima u spolni odnos. Sudbina djece koja su potekla iz takvih sjedi
njavanja od kljune je vanosti za nau priu. Zatrudnjeloj bi djevojci
odabrali odgovarajueg mua meu izraelskim plemiima, to je oito
bilo u suprotnosti sa idovskim obiajima toga vremena. Ovi su brakovi
sklapani pod jednim uvjetom, da dijete roeno iz sjedinjavanja sa
sveenikom, kada navri sedam godina, bude vraeno u hramsku kolu
radi izobrazbe. Na taj se nain osiguravalo nasljedno naelo kraljevskog
sveenstva i odravala istoa krvne loze.
Jedna od uenica u djevojakoj koli bila je i Mirjam, koju po
vijest poznaje kao Mariju, kerku Ane, takoer nekadanje uenice.
Marija je zaela s velikim sveenikom imena Gabrijel, te joj je, kada je
njezina trudnoa bila potvrena, ugovoren i brak. Odbila je prvog mukar
ca odabranog za mua, stoga je meu odgovarajuim obiteljima trebalo
traiti drugoga. Bio je to Josip iz Tira, mladi iz Davidove loze, iji je
predak bio Hiram, kralj Tira, u masonskim legendama poznat kao Hiram
Abif. Ovaj nam je imuan mladi poznat kao sveti Josip. Dijete zaeto u
spolnom odnosu s velikim sveenikom bio je Isus koji se, provevi prve
godine svoga djetinjstva u Egiptu, vratio u Jeruzalem, gdje je imao po
haati hramsku kolu.

REX DEUS DIJASPORA

Osim nedosljednosti u povijesnim zapisima, praznina je bilo i u
Michaelovoj prii. Nakon opisa zbivanja u Isusovo doba, priu je naglo
premjestio u 4. stoljee kranske ere. Bilo je to vrijeme kada su se
okolnosti pokazale dovoljno sigurnima da se lanovi Rex Deusa vrate u
Jeruzalem i Mesijino tijelo ponovno pokopaju, i to na mjestu na kojemu
ga se nitko ne bi usudio traiti, na samom Brdu Hrama koje se smatralo
nepovredivim. Prema idovskom obiaju, ovo se mjesto nije smjelo os
kvrnuti pokapanjem mrtvih. Mogli bismo ak i razumjeti da je osjeaj
sigurnosti naveo ove ljude da Mesijino tijelo pokopaju na ovakvom sve
tom mjestu. Ono to je tee prihvatiti jesu motivi koji su pripadnike
obitelji to potjeu iz najortodoksnije grane judaizma naveli na in koji
se protivi zabrani pokapanja mrtvih na Brdu Hrama.
Nakon 4. stoljea, Rex Deus obitelji nastavile su ivjeti u Zapad
noj Europi. Njihova im tradicija nalae da uvijek u javnosti ispovijedaju
dominantnu religiju odreenog vremena i kulture unutar koje ive, dok
su prisegom obvezani u tajnosti slijediti "istinski put". Nenametljivo i
iskreno, Michael je izjavio da svoje podrijetlo vue od Hughesa de Payena, te da su kao takvi, kao i zbog meusobnih branih veza, lanovi
njegove obitelji sve do nedavno bili nasljedni kraljevski slubenici Uje
dinjenog Kraljevstva. Spominjanje Huhgesa de Payena prizvalo je u
sjeanje misterij koji okruuje utemeljenje Reda templarskih vitezova,
doivjevi svoj vrhunac u knjizi Sveta krv, Sveti gral, i aluzijama o taj
nim aktivnostima Sionskog priorata.
REX DEUS "HIPOTEZA"
Michael je spomenuo sveze Rex Deusa i odreenih uglednih obitelji
Bizanta, nasljednika Istonog Rimskog carstva, to ga je 330. godine
utemeljio Konstantin Veliki. Vrlo je detaljno govorio o simbolizmu ko
jim se sluila njegova tajanstvena obitelj, naglasivi da su njezine boje
bile zelena i zlatna. Razgovor je trajao nekoliko sati, a Michael je na sva
pitanja odgovarao s besprijekornom uljudnou i iskrenou. Tim ga je
kasnije odvezao kui, a na povratku je razmiljao o kljunim tokama
Michaelove prie. Ukoliko bi se one iskoristile i poblie analizirale, mis-

lio je on, moda bi mogle dovesti do nekih smjernica unutar povijesnih

zapisa, koje bi pojasnile odreene zagonetke, poput onih koje okruuju
utemeljenje templarskoga reda. Objavljivanje ovih ideja trebalo bi potak
nuti daljnja detaljna istraivanja o ivotu, zbivanjima i kulturi biblijskoga
Izraela u Isusovo doba, no ovaj put iz potpuno drukije perspektive.
Ono to je do sada objavljeno o toj specifinoj temi uvelike je iskriv
ljeno u skladu s religioznim pristranostima komentatora. U najboljem
moguem sluaju bismo mogli oekivati potvrdu teze da su obitelji o
kojima je Michael govorio oduvijek bile u meusobnim tijesnim veza
ma, nastojei u razliitim povijesnim razdobljima ostvariti zajednike
ciljeve. Nadali smo se da bi nas ovo moglo odvesti do identifikacije
drugih obitelji unutar skupine Rex Deus, iji bi se mogui pisani dokazi
mogli upotrijebiti u pojanjavanju pitanja podrijetla i naslijea.
Najranija zbivanja iz Michaelove prie - dio koji se odnosi na
potomke velikih sveenika Izraela - bila su najtee dokaziva, barem je
Tim tako mislio. Iz ranijih je istraivanja znao da je Crkva, ustanovivi
slubeni kanon Svetoga pisma, potisnula, iskrivila ili unitila golemu
koliinu ranih dokumenata koji su mogli baciti sumnju na njezinu kraj
nje tendencioznu verziju dogaaja. Od samog je poetka bio uvjeren
da nikada nee biti pronaena dovoljno vjerodostojna dokumentacija,
koja bi dokazala postojanje hramske kole za djeake, a jo manje po
vezala Isusovu majku Mariju sa slinom kolom za djevojke. Jednako je
tako duboko sumnjao u mogunost pronalaenja dokaza koji bi uvjerio,
kako iru javnost tako i kranske vjernike, da je Isus bio oenjen. Nije
mogao biti u veoj zabludi.

5
Biblijski Izrael u Isusovo doba

ono malo to im je poznato o biblijskom Izraelu u Isusovo doba,

veina je krana saznala iz Novog zavjeta. Pa ipak, kao izvor infor
macija o svakodnevnim obiajima u Izraelu toga doba, Novi zavjet
je krajnje nepouzdan. Golemu veinu dokumenata ukljuenih u slubeni
kanon, kao to su etiri evanelja, Djela apostolska, Otkrivenje i mnoge
poslanice, nisu napisali svjedoci (kako se obino misli), ve autori koji
su o odreenim dogaajima doznali posredno, mnogo godina nakon to
su se doista zbili. Veina ovih pisaca bili su neidovi, koji su pisali na
grkom, a ne na hebrejskom ili aramejskom, te su vrlo slabo poznavali
idovski zakon, obiaje ili nain ivota. Jedini pisac, ije je djelo uklju
eno u Novi zavjet, a koji je bez sumnje idov, kako prema rasnoj, tako
i prema vjerskoj pripadnosti, bio je sv Pavao. Kako emo poslije poka
zati, on je vjerojatno i najnepouzdaniji od svih slubeno prihvaenih
izvora.
Mnoge polemike voene oko vjerodostojnosti opisa zbivanja po
dastrtih u evaneljima, bile su usredotoene iskljuivo na brojna protu
slovlja izmeu etiri evanelja. Odavna su biblicisti svjesni problema
autorstva i razlika u kulturi izmeu pojedinih pisaca i dogaaja koje
opisuju. ak i izraz "evaneoska istina" dovodi do zablude veinu ljudi,
bili oni uvjereni krani ili ne, i dre ih u blaenom neznanju da je Sveta
Mati Crkva od samoga poetka redigirala i cenzurirala ove zapise. Ovaj
tetni utjecaj nije se manifestirao samo u pitanjima tumaenja, ve i u
samom sastavljanju zapisa.

Je li Novi zavjet, u odreenoj mjeri ispravljen i dopunjen dvama

vanim otkriima iz etrdesetih godina (svici s Mrtvog mora i knjinica
iz Nag Hamadija), sve to nam stoji na raspolaganju? Nasreu, odgovor
je ne. Ne samo da se, u svome nastojanju da bolje osvijetlimo ovu prilino
turu sliku, moemo posluiti djelima povjesniara i arheologa, ve u
svoje istraivanje moemo ukljuiti i veliki broj drevnih dokumenata,
od kojih je veina ranijeg datuma negoli su to evanelja. Ona ukljuuju
djela Filona iz Aleksandrije, koji je umro oko 50. godine posl. Kr, kao
i djela Josipa Flavija, idovskog povjesniara iz 1. stoljea. Prema Josipu
Flaviju, u Jeruzalemu je bio pogubljen izvjesni Isus bar Levi, okrivljen
za poticanje na ustanak protiv Rima. Taj je ovjek bio plemi iz Davidove loze, a njegovo ime "bar Levi" znai "sveenikov sin". Je li to bio
Isus Nazaren?
Postoje takoer neka djela koja su nemilosrdno iskljuena iz
slubenog kanona Crkve, jer priaju priu koja se u potpunosti razlikuje
od prihvaene dogme i uvjerenja to su ih iznjedrila uenja sv Pavla. Pa
ipak, ve su due vrijeme ovi dokumenti prihvaeni kao autentini, a
odbacio ih je i potisnuo slubeni kanon ustanovljen u 4. stoljeu. Meu
njima se nalazi i jedno djelo naslovljeno Evanelje roenja Marijina,
koje esto navodi Epifan, biskup iz Salamisa (u Leksikonu ikonografije,
liturgike i simbolike zapadnog kranstva, str. 88., stoji Knjiga o roe
nju Marijinu. Vidi "Leksikon..." Kranska sadanjost, Zagreb, 1990.).
Neto poznatiji dokument zove se Proto evanelje Jakovljevo, ije se
autorstvo pripisuje Jakovu Pravednom, Isusovu bratu i prvom "bisku
pu" Jeruzalema, te predstavlja jedan od malobrojnih ranih dokumenata
izvorno napisanih na hebrejskom. Jedno evanelje, koje je, kako se ini,
bilo napisano na grkom, je Tomino Evanelje djetinjstva Isusova? za
koje neki strunjaci vjeruju da je izvorno bilo povezano s Evaneljem
roenja Marijina. Jo jedno Evanelje djetinjstva Isusa Krista, o ko
jemu se obino govori kao Prvom evanelju o djetinjstvu, navodio je,
vjeruje se, i prorok Muhamed. Kao i etirima evaneljima, Djelima apo
stolskim i poslanicama, ukljuenima u slubeni kanon, i ovim se doku
mentima treba pristupiti trezveno i osloboeno svih vjerskih pristranosti.
Ukoliko ih se prouava razborito, u ovim bismo izvorima mogli pronai
nedostajue dijelove kompleksne slagalice i tako dobiti jasniju sliku o
teokratskoj kulturi unutar koje je ivio Isus.

IDOVSKI ZAKON I OBIAJ

Jedan od najveih problema u kranskom pristupu povijesti Isu
sova vremena sastoji se u tome da, iako evanelja priznaju da je Isus bio
idov, kranima, odnosno, neidovima, ne govore nita ili, pak, go
vore vrlo malo o tadanjim obiajima idovskoga naroda. Izrael je bio
teokratska drava, iji je zakonski sustav dugo vremena utjelovljavala
Tora. Zakon koji je Mojsije primio od Boga nije predstavljao samo Boji
zakon, ve i zakon drave; njegovih 613 pravila obvezivala su sve idove,
kako u Izraelu, tako i u dijaspori. Prema Zakonu, idovski su mukarci
bili duni oeniti se i imati potomstvo, u skladu s Bojim naputkom
"idite i mnoite se". Zabiljeeno je, meutim, nekoliko iznimaka od ovoga
pravila, te bi bilo razumno pretpostaviti da su se meu njima mogli nai
i Ivan Krstitelj i drugi "sveti ekscentrici", to su naseljavali podruje
izmeu Genezareta i Mrtvoga mora. Svi rabini, bez iznimke, bili su
duni oeniti se i ostaviti potomke.
Kada prouavamo idovske obiaje toga vremena, vidjet emo
da je upravljaka struktura tradicionalnog sveenstva zadrala imena
starozavjetnih arhanela. Laurence Gardner, autor knjige The Blood
line of the Holy Grail (Krvna linija Svetoga grala), koji, kao svoj izvor,
navodi bibliarku Barbaru Thiering, tvrdi da je sveenik Sadok bio na
zvan prema arhanelu Mihaelu, a sveenik Abijatar prema arhanelu
Gabrijelu. Aneo Gabrijel se u evaneljima naziva "glasnikom", a na
ziv "Gabrijel" mogao se odnositi na svakog velikog sveenika odabra
nog da prenese neku vanu poruku. Gabrijel koji se spominje u
"Navjetenju" bio je veliki sveenik koji je imao postati ocem Mesije, a
zaee je "navijestio" Elizabeti, majci Ivana Krstitelja, te Mirijam, odnos
no, Mariji, Isusovoj majci. Na taj je nain bilo osigurano podrijetlo Mesije
od Davidove loze i Aronove linije nasljednih velikih sveenika. Ovaj
sustav sveenikog naslijea mogue je pronai i u Knjizi Henokovoj
a precizni hijerarhijski poredak sveenika u aneoskom kontekstu, koji
je postojao i u vrijeme evanelja, nalazi se u jednom dokumentu iz fun
dusa s Mrtvoga mora, poznatog kao Ratni svitak.

ISUSOVO ROENJE
U Evanelju roenja Marijina pronalazimo potvrdu da je Marija,
Isusova mati, stekla obrazovanje u hramskoj koli:
Blagoslovljena i navijeke slavljena Djevica Marija, od loze i
obitelji Davidove, roena je u gradu Nazaretu, a obrazovana u
Jeruzalemu u Hramu Gospodnjem.
Dalje u Evanelju nalazimo da se Marija, navrivi etrnaest godina,
poput svih djevica koje su bile smjetene u Hramu i dosegle tu dob,
imala vratiti kui i "budui da su sada bile dovoljno zrele, trebale su,
prema obiaju svoje zemlje, pronai mueve". Evanelje dalje pre
priava kako se Josip, iz loze i obitelji Davidove, vratio u rodni Betle
hem, nakon zaruka s Marijom. U Proto evanelju Jakovljevu nalazimo
da se "nakon est mjeseci od Marijina zaea, Josip vratio...i, uavi u
kuu, vidio da se djevica zaokruila". Kranska verzija dogaaja do
bro nam je poznata, a uvelike se temelji na sljedeem odlomku:
Kada je Isus roen u Betlehemu u Judeji
u dane kralja Heroda,
Mudraci s istoka doli su u Jeruzalem,
Govorei, gdje je onaj koji je roen kao Kralj idova?
Jer, njegovu smo zvijezdu vidjeli na istoku,
i njemu smo se doli pokloniti.
Malo djece koja s uzbuenjem sluaju boinu priu utemeljenu na do
gaajima kakve ih opisuju evanelja, a jo manje sveenika, pastora i
propovjednika, koji je prepriavaju s toliko ljubavi i potovanja, pri tom
uviaju da unutar nje lei druga pripovijest, koja se suprotstavlja ope
prihvaenom pravovjerju. Danas, kao i u prolosti, na ideju duhovne
inicijacije, astrologiju ili magiju, Crkva gleda s gaenjem. Pa ipak, sve
ovo lei u samom korijenu kranskoga iskustva; iniciranima je pripadala
slava, jer su mogli ojaati kozmiku prirodu roenja nevinog, uspava
nog djeteca u betlehemskoj tali. Vjerovalo se da su ova tri mudraca s
Istoka bili inicirani u jedan od najstarijih redova na svijetu, onaj perzij
skih Maga, koji su znanje o predstojeem slavnom roenju stekli vlas-

titim duhovnim uvidom. Preli su za ono vrijeme golemu udaljenost,

slijedei zvijezdu koja se ravnomjerno kretala, sve dok se nije zaustavila
iznad tale u jednom judejskom gradiu. Poklonili su se djetetu u tali,
ponizivi se pred onim kojega su prepoznali kao "Kralja idova", upo
zorili na opasnost od Heroda i nestali u maglovitim daljinama odakle su
i doli. Evanelja dalje nastavljaju pripovijedati o Herodovu pokolju
nevinih i bijegu Svete obitelji u Egipat. Prema predaji, lanovi Svete
obitelji bili su Djevica Marija, njezin suprug Josip i Isus, na Boanski
Spasitelj. Ima li barem malo istine u ovom dragocjenom i arobnom
dijelu mitologije?
Dva evanelja, Matejevo i Lukino, slona su da je Isus bio roen
u Betlehemu, od djevice, te da je bio iz Davidove loze. Meutim, etvrto
evanelje ne da je nikakve podatke o mjestu Isusova roenja, zbog ega
pria o Betlehemu postaje prilino nesigurna. U Evanelju po Ivanu
otkrivamo kako je Isusova tvrdnja o sebi kao Mesiji izazvala sumnje, jer
je reeno da je njegovo mjesto roenja bila Galileja, a ne Betlehem.
to se najomiljenije od svih pripovijesti tie, one o tri mudraca, prema
meunarodno priznatom strunjaku za svitke s Mrtvoga mora, Hughu
Schonfieldu, ova se legenda doista prvi put pojavljuje u novozavjetno
doba, ali ne u svezi roenja Isusova, ve roenja njegova bratia, Ivana
Krstitelja. Mandeji iz Iraka, koji tvrde da jo i danas slijede Ivanovo
uenje, ovu su priu sauvali u svome izvornom "biblijskom" kontek
stu.
Ispitamo li okolnosti "bijega Svete obitelji u Egipat", kako bi "iz
bjegla Herodovu pokolju nevinih", otkrit emo daljnje ozbiljne nedosljed
nosti. Dok se Herod opisuje kao ozloglaen, krvoedan kralj, znanstvenici
nisu pronali nikakvu dokumentaciju iz toga vremena (osim evanelja),
koja bi ukazivala na ubojstva bilo koga izvan Herodove vlastite obitelji
i politikoga kruga. Ovaj takozvani "dogaaj" je puka pobona izmi
ljotina. Isus i njegovi roditelji vjerojatno i jesu proveli nekoliko godina u
Egiptu, da bi se zatim vratili u Jeruzalem, gdje je Isus morao pohaati
hramsku kolu. No, njihove prave razloge boravka u Egiptu Crkva se
nikada ne bi usudila priznati. Objanjenje ove zagonetke moda bismo
mogli pronai u nazivu Isus iz Nazareta. Meutim, u vrijeme njegova
roenja selo Nazaret jednostavno nije postojalo, te bi moda bilo ispravnije o Isusu govoriti kao Isusu Nazarenu. Nazareni su, naime,

predstavljali dio unutar esenske sekte, koja je svoje korijene vukla od

terapeuta, mnogo starije ezoterine sekte, iji su pripadnici naseljavali
podruje delte Nila, u blizini Aleksandrije. Ako su Isus i njegovi roditelji
doista doli u Egipat, a ne postoje dokazi koji bi se tome protivili, tada
je pravi razlog njihova dolaska bilo traenje vjerskih savjeta od esena.
Vrlo je vjerojatno da su eseni i terapeuti bili i vie nego svjesni principa
kojeg su objavili jezuiti nekih 1500 godina poslije, "bude li tvoje dijete
kraj mene sve dok ne navri sedam godina, bit e moje zauvijek".
ROENJE OD DJEVICE
Sredinju postavku kranskoga uenja ini uvjerenje da je Mari
ja, Isusova mati, bila djevica.21 Ova krajnje proturjena ideja je potpuno
strana idovskom religioznom uvjerenju, obiaju i praksi. Daleko od
oekivanja da e njihov Mesija biti "bog" roen od djevice, oni su se
nadali Mesiji, koji e biti ljudsko bie. Muenik Justin (koji je umro oko
165. god. posl. Kr.), pisao je: "onaj tko bi trebao biti Mesijom, mora biti
od roda ljudskoga".22 U oima pobonih i ortodoksnih idova toga vre
mena, a meu njih treba ukljuiti i Zidove poput Josipa, Isusa i njegova
brata Jakova Pravednog, ideja o "boanskom" ovjeku ili "uskrslom
bogu" roenom od djevice, bila je potpuno strana i poganska. Ona je
mnogo slinija babilonskoj predaji o Itar i Tamuzu, koja, poput kulto
va Ozirisa, Dioniza i Zaratustre, tvrdi da je njezinim vodeim linostima
otac bio bog, a majka djevica. Ovaj je koncept takoer bio uobiajen u
grko-rimskom svijetu mitova i misterijskih kultova, poput kulta Mitre,
toliko omiljenog meu rimskim legionarima.
U idovskim svetim spisima sastavljenih od Zakona i povijesti
izmijeane s mitovima i legendama, spominje se tek nekoliko roenja,
koja su posljedica boanske intervencije. Spominje se, tako, Izak, sin
90-godinje Sare i 100-godinjeg Abrahama, blizanci Ezav i Jakov,
koje je na svijet donijela, navodno neplodna, Rebeka, te roenje Samsona. Ni u kojemu sluaju Bog nije mogao biti ocem, a samu bi ideju
svaki ortodoksni idov odbacio kao krajnje blasfeminu. U Novom za
vjetu spominje se jo jedno roenje, koje se pripisuje boanskom
djelovanju. Sveenik Zaharija je, navodno, imao vienje da e on i njegova

ena Elizabeta, koja je ve odavno zala u godine, dobiti sina, koji e

biti "spasenje Izraelovo". Taj je sin bio Ivan Krstitelj.
Krani, kako protestanti, tako i katolici, ne samo da vjeruju da je
Isusovo roenje bilo posljedica boanske intervencije, ve i da je njegov
otac bio bog, a majka djevica. Bio je to poganski koncept, kojega su, na
svoju veliku nesreu, odbacivali oni poboni ljudi koji su bespogovorno
prihvaali da je Isusovo uenje bilo boanski nadahnuto. Nestorijan,
koji je 428. godine postavljen za konstantinopolskog patrijarha, pro
glaen je heretikom i prognan u Edesu, jer se usudio izjaviti da je ras
prava o tome je li Isus bio "Bog" ili "Sin Boji" posve bespredmetna,
budui da je oito kako je Isus bio ovjek, roen, sasvim prirodno, od
ljudskog oca i majke.
Daljnje zabune proizlaze iz crkvenog uenja koje pretpostavlja da
je Isus, ako je doista Bog, morao biti roen od djevice. Meutim, prema
miljenju vodeeg katolikog teologa, to jednostavno nije tako. Kardi
nal Ratzinger, glava Kongregacije za vjersku doktrinu - moderne nasljed
nice Inkvizicije - izjavio je kako "uenje o Isusovoj boanskoj naravi
nee biti povrijeeno prihvatimo li da je Isus potekao iz normalnog ljud
skog braka. Jer, njegovo boansko podrijetlo o kojemu vjera nauava
nije bioloka, ve ontoloka injenica; ne predstavlja, stoga, dogaaj u
vremenu, ve u Bojoj vjenosti." Objanjenje je to koje, iako zado
voljava teologe, sada potpuno zbunjuje ostatak kranskoga svijeta. to
je jo vanije, ono namee pitanje o tome na koji se nain poganska
mitologija isplela oko Isusove osobe?
KRANSKO PRIHVAANJE POGANSKOG
MITA
Stari povjesniari, biografi i autori svetih spisa, bili su skloni obo
jiti zbivanja u skladu s vlastitim uvjerenjima, esto suprotstavljenima
povijesnoj zbilji. Svoje su junake darivali osjeajima, rijeima i djelima
koja su im u stvarnosti moda bila potpuno strana. Osjeaj arobnosti,
to neizbjeno okruuje vane figure, bilo politikih ili duhovnih
kraljevstava, pojaavanje preuzimanjem mitolokih pojedinosti iz dru
gih, ve ustanovljenih religija. Primjerice, paralele izmeu mitraizma i
kranstva su i vie nego oite. Mitraistika predaja prorie apokalip-

tine dogaaje, sudnji dan, uskrsnue tijela i drugi dolazak njihova boga,
Mitre. Nadalje, Mitra je, navodno, roenu pilji, a pohodili su ga pastiri,
donosei mu darove. Ovaj oblik pobone fikcije iskrivio je ne samo
itavo povijesno razdoblje kojim se bavi Novi zavjet, ve i znaajan dio
kranske povijesti koja je uslijedila.
Na vjerodostojnost evanelja tetno su utjecala religiozna uvje
renja nastala nakon raspea. Stoga se evanelja, paradoksalno, esto
izravno suprotstavljaju drugim tradicijama i uenjima koja su se razvila
kasnije. U pripovijesti o mladom Isusu u Hramu, njegovi roditelji oito
ne znaju to on misli kada govori o svome "nebeskom ocu", unato
injenici da ovo jasno proturjei samom konceptu Navjetenja. Ako je
Marija doista bila svjesna da je zaela sa Svemoguim Bogom, tada je
morala znati tko je, zapravo, Isusov nebeski otac. Ova epizoda, iako
ne govori nita detaljnije o Isusovu ivotu, ipak indicira da ima istine u
Rex Deus legendi o Isusovu obrazovanju u hramskoj koli. idovski
rabini i sveenici tradicionalno su pouavali idovske mladie o primje
ni talmudske logike, kako bi bolje razumjeli svete spise, pri emu su s
njima postupali kao sa sebi jednakima.
idovi u Izraelu toga vremena, kao, uostalom, i svi idovi u bilo
kojem povijesnom razdoblju, osudili bi ideju o Isusovoj boanskoj na
ravi kao najgoru blasfemiju. Kako emo uskoro vidjeti, ova je ideja
roena nekih deset ili petnaest godina nakon raspea, u plodnome umu
jednog oportunista krajnje sumnjiva karaktera. Proitamo li paljivo Novi
zavjet, nigdje neemo pronai primjer gdje Isus za se tvrdi da je boanski.
Naslov "Sin Boji", koji su mu dodijelili krani, imao je specifino
ezoterino znaenje, te je upuivalo na status koji su stjecali sljedbenici
njegova uenja. Sam Isus se nikada nije pozivao na ovaj naslov, go
vorei o sebi kao "Sinu ovjejem". Suvremeni pisac i znanstvenik, A
N Wilson izjavljuje:
Nemogue je povjerovati da je galilejski svetac iz prvoga stoljea
za se ikada tvrdio da je Druga boanska osoba. Bila je to krajnje
nevjerojatna tvrdnja, da u nju nije mogao vjerovati nijedan mono
teistiki idov.

Da je Isus za sebe tvrdio da je boanski i jednak Bogu Ocu, nije bilo

samo "krajnje nevjerojatno", ve je predstavljalo i takvo krivovjerje o
kojemu nijedan poboni idov toga vremena nije smio ni razmiljati.
Evanelja navode jo jednu blasfeminu Isusovu izjavu, koja se i
danas slavi u kranskim obredima. Kako bismo razumjeli kontekst ove
provokativne izjave, moramo se prisjetiti strogosti kojom se zakon o
hrani primjenjivao na sve idove. Najvei spor izmeu Isusovih sljed
benika i zabludjelog "apostola" Pavla izbio je oko pravila o prehrani.
Jakov, Isusov brat, poglavar crkve u Jeruzalemu, inzistirao je da se svi
obraenici pridravaju zakona o obrezivanju i prehrani. Je li, stoga, uope
mogue zamisliti da je jedan ortodoksni idovski uitelj poput Isusa
pozvao svoje sljedbenike, pa ak i u alegorijskom ili duhovnom smislu,
neka prekre Zakon na kojemu se temeljio sveti Savez s Bogom? Pa
ipak, kransko uenje i evanelja tvrde da je Isus upravo to i uinio.
Katolika misa, kao i svi protestantski oblici sakramenta Priesti, pozivaju
svoje vjernike neka uzmu i jedu od kruha i vina, kao simbola Isusova
tijela i krvi. Da se Isus drznuo predloiti iskrenim i pobonim idovima
neka piju krv, vjerojatno bi, kao krivovjernik, bio kamenovan do smrti.
Gdje, dakle, traiti podrijetlo ove ideje?
Obredni objedi kruha i vina bili su prirodni i sastavni dio mnogih
religioznih skupina. Oni su dio idovskog obiteljskog slavlja, kljuni dio
esenskih obreda, a svoju su iroku primjenu nali i u misterijskim kul
tovima klasine Grke. Kransko uzimanje kruha i vina, kao alegorija
tijela i krvi, svoje korijene ima u poganstvu. U mitraistikom obliku
priesti, sam Mitra govori: "Onaj koji ne jede od moga tijela i ne pije od
moje krvi, da bi sa mnom postao jedno... nee se spasiti". Takva bi ideja
bila prihvaena u poganskom svijetu, koji je simbolino jedinstvo s Bo
gom smatrao poeljnim, a ne krivovjernim.
ISUSOV BRAK
Preispitujui priu o Isusu, kakvu je podastire Novi zavjet, mora
mo biti sposobni odbaciti u nju upletenu mitologiju i hagiografiju, i ra
zluiti istine o ivotu ovog iznimnog uitelja; istine koje nisu smatrane
vrijednima spomena samo zato to su meu idovima toga vremena
bile sasvim uobiajene. Nae poznavanje idovskih obiaja i prakse treba-

mo iskoristiti u osvjetljavanju prave prirode odnosa izmeu Isusa i nekih

njegovih sljedbenika. Ovo je posebno vano u traenju odgovora na
osjetljivo pitanje o tome je li ili nije Isus bio oenjen.
Ve smo spomenuli kako su u Izraelu svi mukarci, bez iznimke, a
posebice rabini, bili duni oeniti se i stvoriti obitelji. Iz evanelja je
vrlo jasno uoljivo da su se uenici obraali Isusu s "rabbi". Jo jedan
razlog zbog kojega je Isus, neizbjeno, morao biti oenjen, potvruju
ak i evanelja, kao prilino redigirane pripovijesti o njegovu ivotu,
koje su vrlo slone i jasne glede njegova zemaljskog podrijetla. Evane
lja iznose da je Isus bio potomak kraljevske linije koja svoje podrijetlo
vue od Davida. Svi potomci Davidove loze zakonom su bili obvezni
oeniti se i imati sinove, kako bi osigurali kontinuitet linije nasljednika
kraljevske kue Izraela.
U cjelokupnom korpusu Novoga zavjeta, nigdje se ne spominje
da je Isus bio neoenjen. Da je tome bilo tako, njegova povreda tradicije
i krenje obiaja sigurno ne bi prolo neprimijeeno, kao to je to bilo u
mnogim prilikama kada se njegovo tumaenje Zakona naizgled proti
vilo tradicionalnim idovskim uvjerenjima. Tako, u razdoblju u kojemu
se nikada ne bismo nadali takvoj dokumentiranoj potvrdi Rex Deus
tradicije, evanelja i drugi dokumenti iz toga vremena, predstavljaju
prilino solidno polazite za pretpostavku da je ova tradicija itekako
utemeljena.

6
Isus, esenski Uitelj Pravednosti
i sv. Pavao, prvi kranski heretik
sus i njegova obitelj pripadali su esenskoj sljedbi koja, suprotno gle
ditima koja je nametnula Katolika crkva, nije bila tek mala sekta
iz Kumrana. Prema tadanjem idovskom povjesniaru Josipu Flaviju, koji je svojevremeno bio njezin lan, eseni su bili velika religiozna
skupina, po svojoj moi i utjecaju ravna saducejima i farizejima. Saduceji
su bili konzervativna, sveenika i posjednika skupina, koja je propo
vijedala strogo pokoravanje slovu Zakona, pri emu je usko suraivala
s rimskim okupatorom - predstavljajui, tako, neku vrstu izraelskih "kvi
slinga". Farizeji, o kojima kranski pisci govore samo najgore, bili su
teolozi, koji su nastojali Zakon i usmenu predaju tumaiti na liberalniji
nain, kako bi oni postali dostupni i obinim ljudima.
Kao potpuna suprotnost ovim skupinama, iji su se pripadnici kla
njali u jeruzalemskom Hramu, eseni su bili skupina ultra-ortodoksnih
idova, koji su slijedili inicijacijsku stazu zvanu "Put". Potekli su iz
ranije ezoterine grane judaizma poznate kao terapeuti, koji su uglavnom
ivjeli u Egiptu, u blizini Aleksandrije. Unutar esenskoga pokreta bilo je
mnogo podgrupa, poput nazarena ili nazireja, zelota i sikarijaca. tova
ni od strane Heroda Velikog zbog svojih prorokih sposobnosti, oni su
bili tvrdi pristalice mesijanske tradicije i plodni uenjaci, koji su stvorili
golemi korpus apokaliptinih zapisa, ukljuujui i dokumente poznate
kao svici s Mrtvog mora, otkrivene 1948. godine. Prema stajalitu Ka
tolike crkve, itav rukopisni korpus bio je sastavljen u esenskom naselju

Kumran, stoljee prije Kristova roenja. Meutim, strunjak za svitke s

Mrtvoga mora, Norman Golb, tvrdi da je ova zbirka dokumenata potekla
iz brojnih izvora irom Izraela, te da je ukljuivala i veliki broj svitaka iz
jeruzalemskog Hrama, te korpus djela iz prvog stoljea kranske ere.
Kumranski svici, tako, predstavljaju dokaz o rasprostranjenosti esenske
tradicije i visokom ugledu kojeg je uivao ovaj pokret, ak i kod svojih
teolokih suparnika u Hramu.
EVANELJA
Papijan, ranocrkveni otac koji je skupio zbirku "ezoterinih" i
"mistinih" predaja o Isusu, izvijestio je kako je pisac Evanelja po
Mateju zapisao Isusova kazivanja na "hebrejskom jeziku". Do 390. go
dine, kada je Jeronim prevodio evanelja na latinski, ovo je "Evanelje
po Mateju" jo bilo dostupno u svom hebrejskom izvorniku. Jeronim
priznaje kako su mu nazareni iz Beroesa dopustili prepisati neke njegove
dijelove, te izjavljuje kako su i Isus i evanelisti, kad god bi se pozivali
na Stari zavjet, slijedili izvorni hebrejski tekst, a ne grki prijevod ili
Septuagintu. Jeronim dalje tvrdi da je ova verzija Evanelja po Mateju
bila u svoje vrijeme poznata kao Hebrejsko evanelje, no, nikada nije
objavio potpuni prijevod djela.
Jeronim je odbio prevesti evanelje jer je ono sadravalo ezote
rine odlomke o esenskim misterijima, koje nije smatrao pogodnim ma
terijalom za kransku pastvu. Bio je to oito inicijacijski dokument
istinski esenske tradicije. Izvorni tekst vie ne postoji, izgubljen je ili
potisnut. Odreeni ezoterini odlomci poznati su samo zahvaljujui na
vodima nekih ranocrkvenih otaca. Profesor Morton Smith opisuje jedan
podui odlomak iz ovoga djela, u kojemu stoji da "nakon est dana
priprema, Isus nastavlja pouavati ovjeka, ustalog iz mrtvih, o tajnama
'kraljevstva'."
Novozavjetna evanelja izmijenjena su i djelomice prepravljena,
kako bi ih se uskladilo s izranjajuom crkvenom dogmom utemeljenom
na uenjima sv Pavla. Postupak usklaivanja evanelja s kranskim
uenjem znatno ih je udaljio od "Puta" o kojemu je propovijedao Isus esenski Uitelj Pravednosti. Ova titula dodijeljivala se vrhunskom ini-

ciranom uitelju esenskoga Puta, te je kroz stoljea, jo od vremena

sveenika Sadoka, bilo mnogo onih koji su je zavrijedili.
Jedno evanelje koje je ukljueno u slubeni kanon, Evanelje po
Ivanu, u mnogim se pogledima smatra inicijacijskim dokumentom.
Prouavamo li podrijetlo i vrijeme nastanka ovoga evanelja, susrest
emo se s brojnim zagonetkama. S jedne strane, ini se da je to jedino
evanelje koje je napisao svjedok, netko tko je Isusu bio osobito blizak;
s druge strane, veina biblijskih strunjaka slau se da je to bilo posljed
nje evanelje u pisanom obliku, te da se kao takvo pojavilo tek poetkom
2. stoljea. Naravno, ovo je dovelo do zakljuka da je Evanelje po
Ivanu napisano znatno kasnije od ostalih. Tekje stotinu godina nakon
pojavljivanja ovoga djela Crkva poela njegovo autorstvo pripisivati
Ivanu, Zebedejevu sinu, to predstavlja prilino zakanjelu i neuvjerlji
vu tvrdnju.
Biblicist B. Rigaux, ija miljenja danas nailaze na iroko pri
hvaanje, tvrdio je da je ovo evanelje bilo pisana verzija evanelja
prenoenog s uitelja na uenika, kao dio usmene predaje koju je za
poeo Isus: predaje koju je Isus prenio "ljubljenom ueniku", a ovaj
opet svojim uenicima. Ona nikada nije bila namijenjena masama, ve
samo iniciranima. Tu je pretpostavku da je, unato svojem kasnom
pojavljivanju u pisanom obliku, Evanelje po Ivanu, zapravo, prvo od
etiri evanelja, potvrdio i suvremeni anglikanski teolog, biskup John
Robinson. Kasno pojavljivanje ovoga evanelja ne znai nuno i kas
niji datum nastanka, kao to se do sada mislilo, ve je rezultat njegova
usmenog prenoenja na ogranieni krug iniciranih. Odluka da ga se iz
nese u pisanom obliku morala je, sudei po zbivanjima koja opisuje, biti
donesena tek nakon evanelistove smrti. Ne postoji niti jedna verzija
bez 21. poglavlja, u kojemu su se urednici dobrano namuili da razu
vjere one koji su vjerovali kako ljubljeni uenik nikada nee umrijeti.
Suprotstavljajui se ovoj "vulgarizaciji" Isusovih rijei, urednici tvrde
da se smrt evanelista nimalo ne odmie od istine. Inicijacijska priroda
Evanelja po Ivanu, unato kasnijim izmjenama i dopunama, ini ga
vanim dijelom hebrejsko-egipatske gnostike tradicije, poznate kao
esenski "Put". Gnosticizam je bio oblik duhovnosti u kojemu je pojedi
nac stjecao duhovno znanje, ili gnosis, putem inicijacije u tajne reda.

RANA KRANSKA CRKVA

Unato teolokom razlikovanju od izvornih Isusovih uenja,
drutvena struktura rane Kranske crkve uvelike se temeljila na esenskom uenju, tradiciji i praksi, kao vrsta hebrejsko-egipatskog gnosti
cizma s vrlo snanim natruhama zoroasterske predaje, koja potjee od
uenja ranijeg perzijskog iniciranog, Zaratustre. Nova je "Crkva" rabila
prirunik poznat kao Didache, ili "uenje Gospodnje", a iz njega iz
vuena pravila esto su se navodila u poslanicama novim kranskim
zajednicama. Slinosti izmeu Didache-a i Pravila zajednice, otkrivenog
meu svicima s Mrtvog mora, vrlo su uoljive - posebice uzmemo li u
obzir pokuaje Crkve da Pravilu zajednice odredi raniji datum nastan
ka. Oba dokumenta zapoinju opisom "dvaju puteva", svjetlosti i tame,
nastavljajui na nain koji uope ne ostavlja sumnje u to koji je od njih
matini dokument.
Prvom "Kranskom crkvom" u Jeruzalemu, utemeljenoj, sasvim
oito, na modelu esenske zajednice, upravljala je skupina mudraca. Ova
trojica voa, zvanih "Stupovi", bili su Jakov, Isusov brat i prvi meu
njima, te Simun Petar i Ivan. Prema uenju Kranske crkve, Isus je na
elo Crkve postavio imuna Petra.
...Ti si Petar - Stijena, i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju, i
Vrata pakla nee je nadvladati. Tebi u dati kljueve kraljevstva
nebeskog, pa to god svee na zemlji, bit e svezano i na nebe
sima, a to god razrijei na zemlji, bit e razrijeeno i na nebesi
ma.
Katolika je crkva svoj stav o prenoenju vodstva s Isusa na Petra
utemeljila na navodu iz Evanelja po Marku "...imuna, to mu nadjenu
ime Petar" - prema grkoj rijei petros, koja je opet izvedena iz petra,
to znai "stijena". Crkva je ovaj naizgled uvjerljivi argument iskoristila
kao stijenu na kojoj je sama izgradila, kroz stoljea, krajnje upitnu dog
mu o papinoj nepogreivosti i apostolskom naslijeu.
Unato reenici iz Djela apostolskih, koja Jakova i prve Isusove
sljedbenike opisuje kao "prvu Crkvu u Jeruzalemu", kranstvo se nije
iznjedrilo u Svetoj zemlji iz uenja Isusa i njegovih sljedbenika, ve meu

neidovima i u dijaspori, iz uenja sv Pavla, iji su sljedbenici bili pozna

ti kao krani. Izvorni sljedbenici Isusa, pod vodstvom Jakova, nazivali
su sebe "Ebionim", odnosno, "ebionitima" ili "siromanima", i upravo
je ova skupina nastavila praksu nasljednih voa iz iste obitelji, vie od
150 godina nakon raspea.
Ebioniti su znani i kao "Poboni siromasi", "krotki" i "siromani
duhom". Sve su to izrazi dobro poznati onima koji su itali Propovijed
na gori. Ove izraze usvaja i navodni autor Jakovljeve poslanice, Jakov
Pravedni, Isusov brat. Iz razloga koji e uskoro postati jasnima, teko je
ustanoviti injenice koje se tiu pravila i uvjerenja ebionitske zajednice.
Na raspolaganju nam, meutim, stoji jedan pouzdani izvor. Tako Epifan
pie:
Osirn svakodnevnog obrednog kupanja, oni izvode i obred inicijacijskog krtenja, a svake godine slave svoje misterije...Tom pri
godom jedu beskvasni kruh i piju istu vodu... Kau da je Isus
potekao od ljudskog sjemena... da ga nije zaeo Bog Otac, ve da
je bio stvoren... i oni prihvaaju Evanelje po Mateju, uz is
kljuenje svih ostalih. Ali, nazivaju ga "Hebrejskim evaneljem".
U svjetlu naih ranijih komentara glede krivovjerne prirode rijei koje
se pripisuju Isusu "pijte od ovoga svi, ovo je moja krv...", zanimljivo je
jo jednom istaknuti kako su ebioniti, odnosno, obitelj i ljudi koji su
slijedili Isusa za njegova ivota, prigodom slavljenja svojih misterija ra
bili beskvasni kruh i vodu, a ne kruh i vino.
Ne treba ni rei da je izranjajua Kranska crkva uskoro pro
glasila ebionite "krivovjernicima": konano, nije se ni moglo oekivati
da e ona tolerirati neprijepornu injenicu da su Isusovi sljedbenici pro
povijedali potpuno drukiju poruku. U svome promiljanju o odnosu
izmeu Isusa i ebionita, ranocrkveni otac s kraja 2. stoljea, Irenej, biskup
iz Lyona, pokazao je mentalne artefakte za koje je bio sposoban samo
pavlinski teolog. Tvrdio je daje Isus -koga je smatrao Bogom-bio u
krivu, te da je prakticirao "pogrenu religiju", to predstavlja optubu
utemeljenu na crkvenoj tradiciji koja je istinska uenja Isusova, kakva je
podastro Ivan Evanelist, oznaila kao "johanitsku herezu". Ako je Isus
bio boanski, tada je razumno pretpostaviti da je bio nesposoban za

pogreke, pa ipak, prema pavlinskom teologu, Bog se zabunio i odveo

svoje stado u pogrenu vjeru. Zaista zbunjujue! Tko su bili pravi hereti
ci, Isus i njegovi prvi sljedbenici, ili Crkva?
UENJE SV. PAVLA
Kranstvo u svim svojim oblicima, iako donekle slijedi odabrane
fragmente iz Isusovih uenja, zapravo je utemeljeno na uenju heretika
i provokatora, povijesti znanog kao Savao iz Tarza, ili sveti Pavao, "otac
kranstva". U svojim zapisima Pavao za se tvrdi kako je bio farizej,
koji je due vrijeme progonio Jakova Pravednog i Isusove sljedbenike.
Nakon svoga "udesnog" obraenja na putu za Damask, doivio je "pot
puni zaokret", promijenivi ne samo vjeru, ve i svoje ime i status; od
Savla, progonitelja Isusovih ljudi, postao je Pavao, apostol i kranski
evanelist. Nakon tri godine provedene u Arabiji - stavka na koju se
Novi zavjet tek povrno osvre - Pavao se pridruio Jakovu i njego
vim sljedbenicima u Jeruzalemu, uei o "pravome putu" o kakvome je
nauavao Isus.
Ali ovo ti priznajem: ja slijedim Put, koji oni nazivlju sljedbom, i
tako sluim Bogu otaca svojih vjerujui u sve to stoji pisano u
Zakonu i Prorocima...

Poruku koju je Pavao tako uinkovito propovijedao, putujui po ita

vom poznatom svijetu, obuzet duhom fanatine evangelizacije, Jakov i
njegovi sljedbenici u Jeruzalemu smatrali su vrhunskom blasfemijom.
Prema uglednom katolikom povjesniaru, Paulu Johnsonu, jeruzalem
ska zajednica na njegove napore u irenju evaneoske poruke nije gledala
ni sa simpatijama niti s odobravanjem. Johnson tvrdi kako je Pavlova
misija neprestano gubila bitku s evanelistima priznatim od strane Ja
kova Pravednog. Da nije bilo Jakovljeva ubojstva i kasnijeg ustanka
idova protiv omraenog rimskog tlaitelja, priznaje Johnson, Pavlov
bi monumentalni napor ostao zabiljeen tek kao povijesna fusnota, ili
bi, pak, pao u zaborav. Nakon osvajanja Jeruzalema i unitenja Hra
ma, 70. god. posl. Kr., Pavao je dobio prostor za djelovanje, a njegova
su uenja i teologija postali temeljem kranstva kakvog poznajemo
danas.

Strunjaci su sloni u tome da su Pavlove poslanice, koje datiraju

iz 47. god. posl. Kr., nadalje, najraniji dokumenti iz slubenoga kanona
Kranske crkve, koji se naziva Novim zavjetom. Tri sinoptika evan
elja nastala su poslije, a nastanak im se smjeta izmeu 70. do 120.
god. posl. Kr. Ti su dokumenti krajnje selektivni i redigirani, a sadre
samo ona Isusova uenja koja su, vie ili manje, bila u skladu s Pavlovim
propovijedima. etvrto evanelje podvrgnuto je posebno znaajnoj
modifikaciji, zbog ega odstupa od izvorne usmene predaje na kojoj je
utemeljeno, opet da bi ga se uskladilo s kazivanjima nekadanjeg pro
gonitelja Jakova i prvih jeruzalemskih uenika.
EVANEOSKA ISTINA?
Evanelja predstavljaju krajnje nepouzdan povijesni izvor. Ovu
e izjavu mnogi kranski vjernici smatrati duboko uznemirujuom.
Meutim, jedan je ugledni znanstvenik iznio jo otrije optube. An
drew Welburn, lan Warburkog instituta Sveuilita u Londonu (War
burg Institute of the University of London) i New Collegea u Oxfordu
(New College, Oxford) jednostavno je izjavio kako je "u Novome za
vjetu mogue otkriti brojne krivotvorine. Primjerice, Isusu se pripisu
ju rijei koje ga ine promicateljem Crkve i njezine moi." Jedan se
primjer moe pronai u Matejevu evanelju, u kojemu je, navodno, Isus
svojim uenicima rekao: "Zato idite i uinite sve narode uenicima mo
jim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!" Budui da je Isus bio
poboni idov, s dubokim potovanjem prema Zakonu, te ni u kojemu
sluaju nije imao namjeru osnovati novu religiju, ova je izjava nezami
sliva. Njegovi su istinski pravovjerni osjeaji jasno izraeni u istom evan
elju: "Ne idite k poganima, ne ulazite ni u jedan samarijski grad! Nego
idite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova." Reeno nam je,
takoer, da Isus opisuje neidove (pogane, op. prev.) kao "psie" koji
ma nema to rei.
Najedanput, ena Kananejka, koja doe iz toga kraja povika:
"Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Ker mi vrlo mui zli
duh." Ali on joj ne uzvrati ni jedne rijei. Nato mu se pribliie
uenici i zamolie ga: "Udovolji joj, jer vie za nama." On odgo
vori: "Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelo-

va." Ali ona doe, pade pred njim niice i ree: "Gospodine, pomozi mi!" On joj odgovori: "Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti
ga psiima.

Cjelokupna kranska mitologija utemeljena na Pavlovoj teologiji pozi

va se na svoju apsolutnu autentinost, jer je, navodno, "povijesno vje
rodostojna". Pa ipak, mnogi dogaaji iz Novoga zavjeta, iskoriteni u
oslikavanju Isusove osobnosti, bili su "posueni" ili "ukradeni" iz dru
gih religija. Mitologija predstavlja nezdravu mjeavinu magijske fanta
zije, nevjerojatnog pretjerivanja i blasfemije. Ve smo ukazali na
nemogunost da je Isus izmislio euharistijsko slavlje, taj sredinji in
kranskog kulta. Kranska dogma i vjerovanje izgraeni su na temelji
ma koje je postavio sv Pavao, iji su se stavovi o Isusu Nazarenu u
potpunosti suprotstavljali onima njegovih izvornih uenika koji su ga
slijedili za ivota.
Sveti Pavao bio je, zapravo, prvi "kranski heretik". Pavlovo
uvjerenje o Isusu kao novom pashalnom janjetu predstavljalo je prvi
primjer njegova krivovjerja. Ideja da je Isusova rtva na Golgoti bila
uinkoviti in otkupljenja grijeha za sva vremena, potpuno je potkopala
temelj nazarenskog svjetonazora. Koja je bila svrha obrednog ienja i
strogog pridravanja Zakona kako bi se dosegnulo stanje pravednosti,
ako je to "stanje milosti" ve za njih postignuto na kriu, rtvom otkup
ljenja? Pavao nikada nije upoznao Isusa, ve njegove uenike u Jeruza
lemu koji su znali da je Isus doao kako bi otkrio i vodio, a ne otkupio.
Neki biblicisti tvrde da je pripovijest o Posljednjoj veeri u potpunosti
proizvod mate. Sinoptika evanelja tvrde da je euharistija institucio
nalizirana kao zavrni in tradicionalnog pashalnog objeda. Da je ovo
bila istina, tada se dogaaji koji su uslijedili nakon Posljednje veere Isusovo uhienje, suenje i smaknue - ne bi mogli odvijati ni na nain
na koji se opisuju, ni u vremenskom razdoblju u koje se smjetaju. Ni
jedan idov, a jo manje veliki sveenik Sanhedrina, ne bi se usudio
prekriti Zakon i tradiciju vezanu uz najveu od svih religioznih sveano
sti, samo da bijednoga ovjeka izveli pred sud.

ISUSOV ZLOIN?
Odlomak koji se odnosi na Poncija Pilata i "pranje ruku" ini se
jednako bizarnim uzmemo li u obzir dokaze. Nakon guenja jednog rani
jeg ustanka, Pilatov prethodnik, prokonzul Var, razapeo je vie od dvije
tisue idova, a da nije ni trepnuo okom. Stoga je krajnje nevjerojatno
da je Pilat morao dvaput razmisliti prije nego li je odluio smaknuti
nekoga poznatog kao buntovnika. Tvrdnja da je Isus razapet, nakon to
je proglaen krivim prema idovskoj optubi za blasfemiju, potpuna je
glupost; jedan vodei znanstvenik odbacuje je kao "istu izmiljotinu".
Da je bilo tko bio optuen i proglaen krivim za ovaj zloin, tada mu ne
bi sudili Rimljani, ve bi ga pogubili idovi, na propisani nain, odnos
no, kamenovanjem do smrti. Jedan ugledni klasini povjesniar, Enoch
Powell, koji je nauio hebrejski kako bi dobio bolji uvid u stvarnost
Isusova ivota i vremena, izjavio je da se upravo to s Isusom i dogodilo.
Postoji samo jedna optuba, ona za pobunu, koja po rimskom
zakonu za sobom povlai tradicionalnu kaznu razapinjanja na kri. Va
lja imati na umu da je Izrael bio teokratska drava u kojoj je za idove
vaio samo jedan zakon, Mojsijev. Stoga je svaka nova religiozna izjava
bila de facto politika izjava a, vice versa, svaka politika izjava bila je
istovremeno religiozna. Isusova su se uenja u mnogim pogledima ra
zlikovala od onih saduceja i farizeja, koji su podravali, ili, pak, pri
hvaali iz praktinih razloga, vrhovnu vlast Rimskoga carstva. Iako je
moglo biti podijeljenih miljenja glede njegovih uenja, za idove je
Isus bio idovski rabin, koji je svoje tumaenje Zakona drugim idovi
ma podastirao na tradicionalan nain, u obliku rasprave, to priziva u
sjeanje stari aforizam; "gdje se nau dva idova, tu nastaju tri svae".
Za rimskog okupatora, omraenog Kittima, Isus je bio buntovnik koji je
mogao izazvati ustanak. Njegovo podrijetlo od Davidove loze, zajedno
s mesijanskom titulom "kralj idova", bilo je za Rimljane dovoljno
opravdanje za njegovo smaknue.
ISUS I NJEGOVI UENICI
Danas je openito prihvaeno da je la koja se neprestano pona
vlja, nevjerojatno uinkovito i mono propagandno sredstvo. Dva naj-

istaknutija primjera ove tvrdnje su Goebbels i Staljin, no ak su i najvei

majstori moderne propagande tek puki amateri u usporedbi s ranim oci
ma Kranske crkve. Jedna od najveih lai koje su promicali ovi samoprozvani uvari "boanski otkrivene istine", jest zabluda o Isusu i
njegovih dvanaest apostola kao siromanim, polupismenim seljacima,
poteklih iz krute i priproste agrarne sredine. Meutim, Biblija i sama
opovrgava ovu netonu tvrdnju: idovski sveti spisi predstavljaju jedno
od najvelianstvenijih knjievnih dostignua u povijesti ovjeanstva.
Drutvo koje je stvorilo takvo djelo moralo je biti vrlo naobraeno,
kultivirano i profinjeno. idovsko sveto pismo, Tanakh, koje je postalo
kranskim Starim zavjetom, predstavlja odraz drevne i razvijene civi
lizacije. Program izgradnje kojeg je u Izraelu pokrenuo kralj Herod Veliki,
zahtijevao je znanje i vjetinu koji ukazuju na neopravdanost opepri
hvaenih gledita o idovskoj kulturi toga vremena. to se Isusa i njegove
obitelji tie, oni su potekli iz kraljevske i sveenike loze, koja je svoj
utjecaj i privilegije prenosila iz narataja u narataj.
Josip iz Arimateje koji je, prema Evaneljima, bio Isusov ujak,
spadao je meu najbogatije trgovce na Srednjem Istoku. Marija, Isuso
va mati, bila je obrazovana u Jeruzalemskom hramu, najuglednijoj koli
u zemlji. Jakov, brat Isusov, bio je Veliki sveenik Hrama, najvii vjerski
dunosnik meu idovima toga doba. Na dan Pokore, njegove su
dunosti bile od kljunoga znaaja, jer je Veliki sveenik tada ulazio u
Svetinju nad svetinjama kako bi okajao svoje grijehe, kao i grijehe svoje
obitelji i itavog izraelskog naroda. Obnaajui tu svetu dunost, Jakov
je pred Bogom djelovao kao glasnogovornik izraelskog naroda. Nakon
raspea '...svi su apostoli, ukljuujui Pavla, pridali Jakovu mnogo vei
znaaj nego to su mu ga poslije Kranske crkve ikada bile spremne
priznati.'
On je bio od Davidove loze... dapae, nastavio je slijediti drevnu
sveeniku tradiciju. Jednom na godinu smio je ui u Svetinju
nad svetinjama (na dan Pokore), kako je svim Velikim sveenici
ma zapovijedao Zakon; tako su, uostalom, tvrdili i mnogi prije
nas, kao to su Euzebije, Klement i drugi. Nadalje, samo je on
smio na glavi nositi velikosveeniku dijademu, a to su u svojim
zapisima spominjali i gore navedeni pisci.

Drutveni i religijski utjecaj Velikog sveenika bio je golem, a ast ob

naanja te dunosti pripadala je samo Kehatima, obitelji iz Levijeva ple
mena. Izgleda da su mnogi Isusovi sljedbenici pripadali tom drutvenom
sloju. Tijekom arheolokih istraivanja koja su se od 1969. godine
provodila u Kapernaumu, otkrivena je kua koja je navodno pripadala
imunu Petru. A. N. Wilson o tome je otkriu napisao sljedee: 'rije je
o prilino raskonoj kui, to se suprotstavlja opeprihvaenom klieu
da su prvi Isusovi sljedbenici bili siromasi'.
PRVI KRANSKI HERETIK
injenica da su Pavlova uenja, koja je Jakov Pravedni proglasio
krivovjernima, postala temeljem kranske doktrine, zahtijeva podrob
nije prouavanje Pavlove osobnosti. Pavao se prvi put spominje u Dje
lima apostolskim, u njegovoj ulozi progonitelja Isusovih sljedbenika i
poslanika Velikog sveenika u Jeruzalemu. To jednostavno nije mogla
biti istina. idovski Sanhedrin, vijee hramskih sveenika, nije imao
nikakvih ovlasti izvan zemlje. Da je Savlu ikada bilo nareeno da isko
rijeni ili progoni nazarene u Siriji, takav bi mu mandat mogao povjeriti
samo carski Rim. Rimljani su upfavljali i Izraelom i Sirijom, stoga je
razumno pretpostaviti da je Savao, koji je prema vlastitom priznanju
bio rimski graanin, djelovao kao agent rimskih okupatora. Budui da
ga je uz Heroda, rimskog saveznika i marionetu, vezivalo krvno srod
stvo, vrlo je mogue da je Savao iz Tarza, ili sveti Pavao kako ga danas
nazivamo, kroz itavo vrijeme svoje aktivnosti bio rimski agent.
Pripovijest iz Djela apostolskih koja opisuje kako su Rimljani uhi
tili Pavla nakon to je ovaj bio optuen za irenje krivovjerja, predstav
lja jo jedan primjer pobone izmiljotine. Da je to doista inio, tada bi
ga kamenovanjem do smrti kaznili sami idovi, bez ikakva uplitanja od
strane Rimljana. Zato je onda Pavao bio odveden u zatoenitvo? Za
nimljiv i provokativan odgovor na ovo pitanje ponudio je Robert Eisenman, bibliar koji je prouavao svitke s Mrtvoga mora. Prouivi brojne
dokumente iz toga doba, Eisenman je ustanovio kako je pravi razlog
Pavlova uhienja bilo njegovo 'stavljanje pod zatitu Rima'. Njemu je,
nesumnjivo prijetila opasnost od gnjeva idova koji ga nisu mrzili zato

to je irio krivovjerje, ve zato to je pokuao ubiti Jakova, brata Isu

sova.
Analiziramo li teoloke razlike koje su dijelile Jakova i Pavla, na
kon njegova obraenja na putu u Damask, otkrit emo da 'otac kran
stva' nije samo irio krivovjerje, ve i da je utemeljio herezu koja postoji
i danas. Ve smo prije spomenuli da bi Zidovi ideju o Isusovoj boanskoj
prirodi smatrali nezamislivim svetogrem. Isus svakako nikada nije za
se tvrdio da je Bog, a ako bolje prouimo Novi zavjet otkrit emo kako
se ova ideja prvi put pojavljuje, ne u Evaneljima ili Djelima apostol
skim, ve u Pavlovim poslanicama:' ...ljudi koji iekuju blaeno ispu
njenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, naega Spasitelja, Isusa
Krista.' Upravo je sveti Pavao promicao prijepornu ideju da je na
Golgoti Isus odigrao ulogu 'pashalnog janjeta' i 'umro za nas'. Tako
je prvi put koncepcija otkupljujue ljudske rtve uvedena u religiju iji
korijeni poivaju u judaizmu. Takve bi se ideje gnuao svaki ortodoksni
idov. Jedini primjer ljudske rtve kojeg spominje idovska predaja
odnosi se na Abrahamov pokuaj rtvovanja vlastitoga sina, u kojemu
ga je Bog sprijeio. Od tada nijedan idov nije smio ni pomisliti na
takvo to, a kamoli sam postati rtvom. Unato izvjeima o takvoj
praksi meu pripadnicima susjednih plemena i kultura, ona je za idove
ostala anatemom.
Kontroverzijama vezanima za ivot i djelovanje svetoga Pavla
pridonosi i ebionitski dokument Kerygmata Petrou, za kojeg mnogi
znanstvenici vjeruju da je sastavljen prije Evanelja. U njemu se otac
kranstva opisuje kao 'otpadnik od Zakona' i 'iritelj zla i lai', koji
'izvre istinski Isusov nauk'. Dogaaji koji su se zbili na putu u Damask
i doveli do Pavlova 'udesnog' obraenja, spominju se tek uzgred i opi
suju kao 'od vragova nadahnuti snovi i privienja'.
Ve se povrnim itanjem Pavlovih poslanica moe uoiti pod
tekst koji se kroz njih neprestano provlai. Pavao opetovano opovrgava
optube koje ga proglaavaju 'krivim uiteljem' ili lacem koji iz svoje
evaneoske misije izvlai financijsku korist. Jedan odlomak, iako vrlo
kratak, posebno je zanimljiv. U njemu je jednostavno i jasno izraeno
kako se od idovskih mukaraca oekuje da se oene i osnuju obitelji,
to podrava nae gledite da je Isus, kao vjerojatno i sam Pavao, bio
oenjen:

Zar nemamo pravo na jelo i pilo? Zar nemamo pravo voditi sa

sobom sestru kao i ostali apostoli i braa Gospodnja, i Kefa? Ili
samo ja i Barnaba nemamo pravo ne raditi rukama?

Ove se rijei izravno suprotstavljaju jednoj od Pavlovih ranijih izjava

koje se odnose na njegovo brano stanje:
Neoenjenima i udovicama ipak velim da je za njih dobro ako
ostanu kao i ja. (podvukli autori)

to bismo mogli zakljuiti iz Pavlovih protuslovnih izjava? Je li on bio

laac, kao to tvrdi Kerygmata Petrou, ili samo zbunjeni i krajnje nepo
uzdani svjedok? Njegova vlastita izjava na temelju koje se moe smat
rati da je bio neoenjen, potpuno se suprotstavlja njegovim ranijim
tvrdnjama o sebi kao dobrom idovu, farizeju i sljedbeniku Zakona:
'...obrezan osmi dan, iz roda Izraelova, iz plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu, farizej...' Da bi se mogao pozivati na
takve vrline, Pavao je morao prihvatiti Zakon i tradiciju svoga naroda i
pokoriti se zapovijedi jedinoga Boga koja glasi: 'Idite i mnoite se!'
Zato je, u skladu s Mojsijevim Zakonom, morao biti oenjen.

7
Isusov brak i dinastija

ojsijev Zakon nije samo Pavla obvezivao na enidbu. Isti su

zakoni i tradicija vrijedili za sve idovske mukarce sposobne
da skrbe za svoje obitelji, a posebice za rabine ili vjerouitelje.
Meu esenima, Uitelj Pravednosti bi zbog nasljedne prirode svoje
sveenike funkcije prvi morao udovoljiti tome zakonu. ak i krajnje
redigirani tekstovi Evanelja sadre neke podatke koji nas upuuju na
zakljuak da je Isus zapravo bio oenjen. Suvremeni bibliar A. N. Wil
son iznosi miljenje prema kojemu 'pripovijest o svadbi u Kani pred
stavlja maglovito sjeanje na Isusovo vjenanje'. Tekst nam, meutim,
otkriva neto vie od 'maglovitog sjeanja':
Trei dan... bijae svadba u Kani Galilejskoj, a bila je ondje i
majka Isusova. Na svadbu bijae pozvan i Isus zajedno sa svojim
uenicima. Kad nestade vina, ree Isusu njegova majka: "Nema
ju vina." "Sto hoe ti od mene, eno? - odvrati joj Isus. - Zar
moj as nije ve doao?" Nato majka njegova ree slugama: "to
vam god rekne, uinite!"

Evanelje po Ivanu nastavlja pripovijedati o tome kako je Isus pretvo

rio vodu u vino i naredio slugama neka ga poslue gostima. Prema
idovskom obiaju, samo su dvije osobe bile ovlatene na svadbenoj
sveanosti zapovijedati slugama - sam mladoenja ili njegova mati.

Isto Evanelje razotkriva pravu prirodu odnosa izmeu Isusa i

Marije Magdalena:
Marta, im u da dolazi Isus, izie mu u susret, dok Marija osta
de u kui...
...Kad to ree, ode i zovnu sestru Mariju: "Uitelj je ovdje - ree
joj tiho - i zove te."
im ona to u, brzo se die i ode k njemu.
Po svemu sudei, Marija je igrala ulogu poslune supruge od koje se
oekivalo da ostane u kui dok je njezin suprug ne pozove. Ostali uku
ani smjeli su izai i pozdraviti ga, no njezina je dunost bila doekati ga
u privatnosti njihova doma osim ako joj nije naredio drukije. Ona je,
takoer, bila jedina ena koja je smjela sjediti do suprugovih nogu. U
desetom poglavlju Evanelja po Luki pronalazimo sljedeu reenicu:
'Ona je imala sestru Mariju, koja je sjela Gospodinu do nogu i sluala
njegovu rije.' Stavimo li ovu reenicu u kontekst strogih obiaja koji
su upravljali odnosima izmeu suprunika u biblijskom Izraelu, postaje
oigledno da je Isus bio oenjen Marijom Magdalenom.
Nadbiskup Mayencea, Raban Maar (776.-856. god. po. Kr.),
napisao je djelo pod naslovom ivot Marije Magdalene, iji je prijepis
pronaen na Oxfordskom sveuilitu poetkom 15. stoljea. Maar tvrdi
da je Marijina majka, Eukarija, bila u krvnom srodstvu s Hasmonejcima, izraelskom kraljevskom dinastijom. Uzmemo li u obzir da je Isus
bio potomak Davidove loze, ova je injenica posebno znaajna u smislu
dinastikoga naslijea. Brana veza izmeu Isusa i Marije Magdalene iz
Betanije jo je vie isticala pravo na kraljevski naslov. Zanimljivo je
napomenuti da je francuski kralj Luj XI, koji je vladao od 1461. do
1483., tvrdio da su pripadnici francuske kraljevske obitelji potomci Marije
Magdalene, to dobro ilustrira raireno srednjovjekovno uvjerenje da
su Isus i Marija imali djecu.
Lisica je bila uobiajeni simbol kojim su gnostici oznaavali lane
uitelje. Lisica odjevena u sveeniko ruho u Srednjem je vijeku oznaa
vala lukave i pokvarene klerike koji iskoritavaju obian narod. Za here
tike, katoliki su sveenici bili lisice; u Pjesmi nad pjesmama, jednom od
najglasovitijih djela ezoterike struje, malena lisica unitava mladenkin

vinograd; u 16. stoljeu, Boticcelli se posluio istim simbolizmom,

izraavajui uvjerenje da je kranska doktrina o Isusovu celibatu pogre
na. Ovo glasovito umjetniko djelo, poznato kao Sv. Marija Magdale
na pod Kriem, prikazuje bolom shrvanu Mariju Magdalenu koja se
privija uz kri, dok njoj s desna stoji aneo koji za rep dri lisicu. Ka
tolika teologinja Margaret Starbird opravdano tvrdi da ova slika sim
bolizira Crkvu koja 'unitava vinograd', poriui legitimnost Isusove
dinastije.
ZNANSTVENA POTVRDA
Margaret Starbird bila je prestravljena 'blasfeminim' tvrdnjama
koje se iznose u knjizi Sveta krv, Sveti gral. Zapoela je s istraivanjima
u namjeri da opovrgne neke od najkrivovjernijih navoda koje sadri taj
bestseler. No, podrobne su je studije dovele do zakljuka da je Isus
doista bio oenjen te da je osnovao dinastiju, stoga je napisala knjigu
koja je potpuno odudarala od njezinih prvobitnih uvjerenja. U svome
djelu, The Woman with the Alabaster Jar (ena s posudom od alabas
tera), uvjerljivo je argumentirala gledite prema kojemu je Isus bio
oenjen Marijom iz Betanije, poznatom kao Marija Magdalena. Bar
bara Thiering, znanstvenica koja je prouavala svitke s Mrtvog mora,
dola je do istog zakljuka izjavivi da: 'veza izmeu Isusa i Marije
Magdalene nije bila samo duhovna, ve i brana, u skladu s pravilima
dinastikoga naslijea. Isus se morao oeniti kako bi nastavio obiteljsku
lozu, tim vie to je morao potvrditi svoj legitimitet.' Muslimanski
znanstvenik, profesor Fida Hassnain, u svome djelu A Search for the
Historical Jesus (U potrazi za povijesnim Isusom), osvre se na dog
aaj poznat kao "svadba u Kani" sljedeim rijeima:
Pitanje je tko je bio uzvanik a tko mladenka? Rekao bih da je
Marija bila domaica, budui da se brinula da uzvanici imaju
dovoljno vina, dok se Isus bavio uzvanicima. Pitam se je li to bilo
njegovo vlastito vjenanje s Marijom Magdalenom i nisu li i
njenice kasnije briljivo prikrivene...
Vjerujem da se Marija Magdalena ponaala kao Isusova brana
druica, a on sam prihvatio ju je kao takvu.

Sve to smo iznijeli upuuje na zakljuak da je Isus doista bio oenjen te

da je imao potomstvo, ne samo kako bi izvrio Zakon, ve i zato to su
ga na to obvezivale njegove dunosti kao rabina i, povrh svega, nasljed
nika kraljevske loze. Njegova je supruga bila Marija Magdalena, s ko
jom je imao barem dvoje djece, sina i ker.
Sastavljai sinoptikih evanelja, kao i urednici i redaktori Novoga
zavjeta, nisu bili dovoljno dobro upoznati sa idovskim zakonom, tradi
cijom i praksom. U svom gorljivom nastojanju da ove dokumente
usklade s uenjem sv. Pavla, previdjeli su nekoliko znaajnih odlo
maka koji podupiru stajalite da je Isus bio oenjen Marijom
Magdalenom. U Evanelju po Mateju stoji sljedee:
Dok je Isus boravio u Betaniji, u kui imuna gubavca, primae
mu se neka ena s alabastrenom posudom dragocjene pomasti te
mu je izli na glavu dok je sjedio za stolom.

Prema idovskoj tradiciji, kao i u skladu sa sumeranskim, babilonskim i

kanaanskim obredima, obredno pomazanje kraljeve glave obavljala je
nasljednica, sveenica ili kraljevska mladenka u svojoj ulozi boice. Grci
su ovaj obred nazivali hieros gamos ili "sveti brak". Upravo je ovakvim
obrednim sjedinjenjem sa sveenicom vladar stjecao kraljevski status
"Pomazanika", odnosno, "Mesije". U crkvenoj ikonografiji i zapadnoj
umjetnosti uvijek je Marija Magdalena bila ona koja je nosila posudu od
alabastera. Valja napomenuti i to da se u Katolikoj crkvi prigodom
odreenih sveanosti itaju stihovi iz Pjesme nad pjesmama (Pjesma
nad pjesmama 3,2-4), koji opisuju mladenku kako trai svoga izgublje
nog mladoenju. Dokaz o posebnom statusu kojeg je meu Isusovim
sljedbenicima uivala Marija Magdalena mogue je pronai u navodima
iz Evanelja koji nabrajaju imena ena u Isusovoj pratnji. Postoji sedam
takvih popisa, a ime Marije Magdalene pojavljuje se na vrhu est popi
sa, ispred Marije, Isusove majke, i daleko ispred svih ostalih navedenih
ena. Autori Evanelja tako su nesvjesno istaknuli pravi status Marije
Magdalene, koja je po svemu sudei bila 'prva dama'.

DOGMA ISKRIVLJUJE INJENICE

Odgovor Crkve na ove neoborive injenice o Isusovu ivotu, koje
su se izravno suprotstavljale njezinom nauku, nije bio ni nov ni ne
oekivan. Ovaj je problem Crkva rijeila jednostavnim zanemarivanjem
istine i brisanjem svih tragova koji bi mogli upuivati na Isusovo potom
stvo. Uz to, posluila se i trikom koji je oito djelovao u sluaju Jakova
Pravednog i Tome, Isusova brata blizanca. Litaniji prijevara koja je za
poela omakom, sada su sasvim oito dodane i klevete kako bi se mar
ginalizirao znaaj odreenih pojedinaca. Jakov Pravedni, koji je nakon
Isusova raspea preuzeo vodstvo, nazvan je Jakovom Mlaim; Evane
lju po Tomi oduzeta je vrijednost nakon to je njegov autor, Isusov brat
blizanac, nazvan 'nevjernim Tomom'; crkvena doktrina za koju nema
temelja u svetim spisima nanijela je golemu nepravdu Mariji Magdaleni,
eni kraljevskoga podrijetla koja je uivala i status sveenice, zatakav
i sve podatke vezane uz njezin brak s Isusom i oznaivi je obinom
bludnicom.
Prava priroda Isusove misije takoer je iskrivljena do nepre
poznatljivosti. Redigirani Novi zavjet i kranska doktrina opisuju ga
kao utjelovljenog boanskog uitelja koji je propovijedao prihvaanje
rimskog zakona, irenje Boje rijei neidovima i okretanje drugog obra
za. Ovaj boanski asketa i 'olienje vrline' prikazanje kao rtveno janje
koje se krotko ponudilo na klanje, za otkupljenje ljudskih grijeha. Pre
ma Evaneljima, Isus je bio pogubljen na zahtjev njegova vlastitog na
roda i protiv volje rimskog prokonzula Poncija Pilata. Ova verzija
dogaaja i dalje se gorljivo promie pod okriljem dogme o papinoj nepogreivosti. Skriva li se istina negdje ispod koprene mitova, legendi, hagiografije i oitih lai?
ISUS I NJEGOVA OBITELJ
Daleko od toga da je propovijedao krotke i naivne poruke poput
'Podajte caru carevo', Isus Nazaren je predvodio skupinu zelota i sikarijaca iz Galileje, koji su se posvetili svrgavanju omraenih rimskih gos
podara-Kitima. 'Blagi Isus' bio je, zapravo, militantni i karizmatini
voa sekte koju bismo danas oznaili desniarskom i fundamentalistikom, a koja je slijedila esensku tradiciju. Ovog smjelog ovjeka nije

pogubio njegov vlastiti narod, ve rimski okupatori, i to na nain koji je

jasno definirao njegov zloin; razapinjanje na kri bila je slubena kazna
za urotu i pobunu protiv rimske vlasti.
Nakon to je Isus, kao voa pobune protiv Rima, umro na kriu,
njegova se obitelj morala nai u velikoj opasnosti. Da su ga pogubili
idovi, optuivi ga za krivovjerje, njegova bi obitelj, osim gubitka oca
i supruga, pretrpjela javno ponienje. Meutim, kao obitelj zloinca
poznatog kao 'kralj idova', Marija Magdalena i njezina djeca bili bi
prisiljeni pobjei pred odmazdom Rimljana i kralja Heroda. Rex Deus
sage pripovijedaju kako su Isusova djeca pobjegla u razliite krajeve,
kako bi lake izbjegla osveti i osigurala nastavak loze. Jakov, Isusov
dvoipolgodinji sin, bio je povjeren na skrb Tomi, Isusovu bratu blizan
cu. Oni su smjesta potraili utoite u Edessi, kod kralja Abgara koji je
podravao Isusa. Marija Magdalena, koja je u to vrijeme bila trudna,
pobjeglaje u Egipat, smjestivi se u relativnoj sigurnosti zajednice tera
peuta na iju je utnju i zatitu mogla raunati.
Legende kazuju da je u organiziranju njezina bijega kljunu ulogu
odigrao Josip iz Arimateje, bogat i utjecajni trgovac. Nije poznato ko
liko je dugo Marija Magdalena boravila u Egiptu, no principi uspje
noga bijega bili su tada jednaki kao i danas - ne ostajati dugo na jednome
mjestu i ne kretati se u istom pravcu sve dok se ne pronae sigurno
utoite. Jedna stara francuska legenda s podruja oko ua rijeke Rhone
kazuje da je Josip iz Arimateje bio uvar Sangraala u obliku djeteta koje
se opisivalo kao egipatsko, to vjerojatno znai da je bilo 'roeno u
Egiptu'. Mogue je da se Marija Magdalena u Egiptu zadrala dovoljno
dugo da ondje donese na svijet kraljevsko dijete. Budui da se morala
kretati u tajnosti, bilo bi nerazumno oekivati da postoje neki doku
menti koji potvruju njezin bijeg ili roenje djeteta. Pria o bijegu iz
Izraela i pravom podrijetlu djeteta postala je tajnom koja se usmeno
prenosila unutar obitelji. Opasnost od razotkrivanja eseni su izbjegli na
najprirodniji mogui nain: pomou alegorije i ifri.
BIJEG IZ EGIPTA
Jedna legenda koja je gotovo dvije tisue godine prisutna na jugu
Francuske, a tradicionalno se povezivala s pripadnicima francuske
kraljevske obitelji koji su za sebe tvrdili da su potomci Marije Magdalene,

daje nam naslutiti put kojim se kretala Isusova obitelj kao i njezino
mogue odredite. U toj je legendi skrivena pria o kraljevskom dje
tetu, dapae, skrivena tako dobro da je tijekom itave kranske po
vijesti Europe nitko nije uspio razotkriti. U malom primorskom mjestu
Les Saintes-Maries-de-la-Mer u Camarguei, svake se godine od 23. do
25. svibnja slavi dolazak Isusova djeteta i njegove majke, Marije
Magdalene, u Francusku. U kripti zidinama okruene crkve koja do
minira ovim gradiem, nalazi se neobian kip raskono odjevene 'crne
Bogorodice' koja u stvari i nije Bogorodica. Taj kip tamnopute i bogato
nakiene ene ne predstavlja Nau Gospu ni u kojemu obliku. Izgleda
da on predstavlja manje poznatu sveticu, Saru Egipanku zvanu jo i
Sara Kali, koju su tovali europski Cigani. Ova je svetkovina utemeljena
u Srednjem vijeku, a korijeni su joj u drevnoj usmenoj predaji prema
kojoj je jednom davno na francusku obalu stigla laa s vrlo neobinom
posadom. Naime, na obalu su se iskrcali Marija Magdalena, njezina se
stra Marta, brat Lazar i 'egipatsko' dijete. Openito se pretpostavlja
da je, budui da se dijete opisuje kao egipatsko, ona bila tamnoputa
slukinja obitelji iz Betanije; Crkva nikada nije ponudila drugo obja
njenje. Sara se oduvijek opisivala kao djevojica, zbog ega je jo tee
objasniti njezinu prisutnost, ak i kao slukinje.
Eseni su bili majstori alegorije; Isus se sluio usporedbama.
Primjenom esenskih peera ponuena su nova tumaenja svitaka s
Mrtvog mora. Peer je eliptini oblik ifriranih zapisa koji pod krinkom
jednostavne pripovijesti sadre skrivena znaenja. U svicima s Mrtvog
mora otkrivene su i druge metode ifriranja, poput, primjerice, Atbake
ifre. Kodovi, ifre i peeri nisu bili jedine metode kojima su se sluili
esenski pisci kako bi prikrili istinu. Njihovo detaljno poznavanje Sveto
ga pisma i hebrejske terminologije takoer im je pomoglo u skrivanju
bisera istine od progonitelja i neupuenih. Sara Egipanka, crno dijete:
jednostavna fraza koja, zapravo, skriva mnoga znaenja. U hebrejskom
jeziku Sara nije samo ime, ve i titula koja se pridavala kraljicama i
kraljevnama. Rije "Egipanka" nije oznaavala nacionalnu pripad
nost ve zemlju roenja. Kako bismo mogli objasniti izraz "crno di
jete"? Odgovor emo pronai u starozavjetnoj Knjizi Tualjki, koja
opisuje vladare iz Davidove loze sljedeim rijeima: "Sad im je obraz
crnji od ae, ne prepoznaju se vie na ulici. Koa im se lijepi za kosti,

suha kao drvo." Ovaj ezoteriki simbolizam skriva pravi identitet dje
teta koje je odraslo u Francuskoj i nastavilo Davidovu dinastiju, keri
raspetoga Kralja idova.
LEGENDE O MARIJI MAGDALENI
Ostale legende povezuju Mariju Magdalenu i Lazara uz Provansu, gdje se Marija Magdalena tuje kao "sveti apostol Provanse". Kako
kazuje predaja, ona je, iskrcavi se u Les-Saintes-Maries-de-la-Meru,
ubrzo otila u Marseilles u pratnji svoga brata Lazara, kako bi zapoela
ono to Crkva opisuje "evaneoskom misijom". Poslije se smjestila u
blizini Aix-en-Provencea, gdje je propovijedala u pratnji sv. Maksima.
Na ovome mjestu crkvena predaja postaje prilino nejasna, iznosei da
je, strahujui od progona ili pak voena eljom da pronae svoga "rabbounija", Marija Magdalena pronala utoite gdje je u samoi provela
posljednje godine svoga ivota. Nedaleko od Aix-en-Provencea pro
stire se planinski lanac koji i danas predstavlja geoloki kuriozitet. Nie
padine planine St Baume pokrivaju prastare hrastove ume, starije od
tisuu godina. Neto mlae hrastove ume St Baumea bile su neko
popritem druidskih obreda. itavim predjelom vlada ozraje mira i
spokojstva, a predaja kazuje da je upravo ondje, u jednoj pilji, Marija
Magdalena provela posljednje godine svoga ivota, meditirajui i molei.
Predaja nadalje pripovijeda kako je krajem trinaestoga stoljea,
Charles II, grof od Provanse, u kripti u St Maximin la Baumeu prona
ao tijelo Marije Magdalene. Meutim, Magdalenina pilja na planini St
Baume postala je mjestom hodoaa ve nekoliko stoljea prije grofo
va otkria. Naime, pilja na St Baumeu postala je vanom postajom na
hodoasnikom putu koji je vodio od Italije do Santiaga de Compostele
u panjolskoj, a prolazio je kraj Rennes-le-Chateaua. Zabiljeeno je da
je 1254. godine francuski kralj sv. Luj na povratku iz kriarskih ratova
pohodio Magdalenino svetite. Kada je Provansa postala sastavnim di
jelom francuskoga kraljevstva, svi su kraljevi poeli odlaziti na ho
doae, a njihov je put postao poznat kao "Chemin des Rois", ili "Put
kraljeva". U Magdalenino svetite ne dolaze samo gorljivi katolici egzoterinoga usmjerenja, ve i ezoterici koji to mjesto nazivaju svetitem
Kristove mladenke. lanovi Drubi (Compagnonnage, op. prev.), sred-

njovjekovnih klesarskih gildi, a posebice Drube Salomonove djece i

njezinih suvremenih izdanaka poput Les Companions du Tour de France,
uinili su Magdalenino svetite kljunom i zavrnom postajom njihove
profesionalne i duhovne inicijacije.
Srednjovjekovni kult relikvija prikrio je mnoge nedostatke u
crkvenoj predaji. Bilo je nekoliko crkava u Europi koje su tvrdile da
posjeduju koicu djeteca Isusa; barem tri relikvije predstavljale su ko
plje kojim je Isus bio proboden; postojala je itava uma iverja s kria na
kojemu je Isus bio raspet. Izgleda da je i tijelo Marije Magdalene po
sjedovalo osobite moi, budui da se istovremeno nalazilo na barem
dva mjesta, u Vezelayju i St Maximinu te Baumeu.
Poput Evanelja, i predaje o Mariji Magdaleni koje su uspjele
preivjeti uz crkveni blagoslov bile su podvrgnute temeljitoj redakciji te
se ne moe oekivati da govore istinu. Nadalje, predaje vie nita ne
govore o Sari, crnoj Egipanki, kao niti o njezinu bratu Jakovu. ini se
da su i oni, poput svojih predaka, vladara iz Davidove loze, hodali uli
cama - neprepoznati. Po svemu sudei, sjeanje na njih, njihovu sud
binu i potomstvo ostalo je pohranjeno samo u tajnim predajama obitelji
poznatih pod zajednikim imenom Rex Deus. Iako su u prii koju nam
je ispripovijedio na izvor bile izostavljene pojedinosti o ivotu Sare,
njezina brata i njihove djece, iznesene su podrobnije informacije o Ja
kovu, Isusovu sinu.
JAKOV, ISUSOV SIN
Juda Toma i njegov neak Jakov u svojim su putovanjima slijedili
isto naelo kao i Marija Magdalena - nisu se predugo zadravali na
jednom mjestu, nastavljajui se kretati sve dok nisu pronali sigurno
utoite. Nakon neodreenog razdoblja provedenog u Edesi, Jakov, o
kojemu je do tada skrbio njegov ujak, otputovao je u keltsko-ibersko
naselje u blizini dananje Compostele na sjeverozapadu panjolske. Iz
Rex Deus predaje ne moe se razluiti koliko je Jakov imao godina
kada je prvi put stigao u panjolsku i to se s njime zbivalo tijekom
njegovih daljnjih putovanja. Poznato je, meutim, da je ve kao zreo
ovjek proveo due vrijeme u Britaniji u drutvu Josipa iz Arimateje, no
Rex Deus legende kazuju da je umro u panjolskoj. Je li ovaj posjet

Jakova, Mesijina sina, bio temelj za kasnije legende prema kojima je

apostol Jakov boravio na Iberskom poluotoku? Nije li ironino da
gorljivi i ortodoksni hodoasnici koji pohode Compostelu kako bi pali
na koljena pred apostolovim grobom i ne znajui odaju svoje potova
nje djetetu koje je poteklo iz brane veze koju Crkva porie.
REX DEUS U EUROPI
Izdanke krvne loze mogue je pratiti u etiri glavne linije: rim
skoj, provansalskoj, panjolskoj i britanskoj. Iz rimske i provansalske
linije oito su potekle grane velikih plemikih i kraljevskih obitelji Fran
cuske i zapadne Europe. Obitelji koje su potekle iz panjolske linije
branim su se vezama stopile s ostalim Rex Deus obiteljima i utemeljile
plemike kue Languedoca, sjeverne panjolske, Akvitanije i Bretagne.
Predaja o britanskoj liniji izravno je povezana s drevnom engleskom
legendom o dolasku Josipa iz Arimateje i mladoga Isusa na zapad En
gleske. Rex Deus predaja razlikuje se od ovoga mita po tome to izno
si da je umjesto Isusa Nazarena zelenim panjacima Engleske hodao
njegov sin Jakov, nasljednik Davidova kraljevstva. Ova je verzija prie
u mnogim pogledima vjerodostojnija od puke legende, posebice uz
memo li u obzir mjesta, aktivnosti i poslove koji su se povezivali s "Isu
som" tijekom njegova boravka u Engleskoj. Ako su ti navodi o Isusu
Nazarenu autentini, tada bismo morali zakljuiti da je prije svoga po
vratka u Izrael Isus prilino dugo boravio u Engleskoj. Meutim, mno
go je uvjerljiviji scenarij prema kojemu je osoba o kojoj pripovijeda
legenda bio zapravo Isusov sin, te da je upravo on proveo znaajan dio
svoga ivota na tom otonom kraljevstvu.
Izraelska kraljevska obitelj morala je odmah nakon raspea po
bjei iz svoje zemlje, razdvojiti se i pronai sigurna utoita. Ostale obitelji
koje su potekle od 24 velika sveenika Jeruzalemskog hrama nisu mo
rale poduzeti tako drastine mjere. Naravno, neki su njihovi lanovi
doista emigrirali u dijasporu, jer je tada gotovo 20% stanovnitva Sre
dozemlja inilo idovsko puanstvo. Oni koji su ostali u Izraelu i uspjeli
izbjei pustoenju koje je uslijedilo nakon idovskog ustanka protiv Rim
ljana, sada su bili prisiljeni na bijeg. Tako je u ranim danima kranstva,
kada je nova vjera bila tek mala sekta, ponekad proganjana a katkad

ostavljana na miru, istodobno postojalo nekoliko razliitih i esto su

protstavljenih struja koje su nastojale privui sljedbenike.
U idovskoj dijaspori ratrkanoj na podrujima pod grkim i rim
skim utjecajem nalazile su se male enklave "Isusova naroda", kojeg je u
uenje Puta inicirao sam Isus, njegovi prvi uenici ili sljedbenici Jakova
Pravednog iz Jeruzalema. Meu idovima u dijaspori bilo je i pripadni
ka suparnike i neprijateljske organizacije, tek izranjajue pavlinske crkve
koja je svoju najznaajniju potporu pronala meu neidovskim
stanovnitvom. Izmeu dvije skupine koje su propovijedale tako ra
zliita uenja vladala je netrpeljivost. Teolokoj je zbrci pridonosila i
injenica da je na tim prostorima ivio i velik broj sljedbenika kultova
grkih misterija i ostalih gnostikih sekti koji su rado prihvaali neke
ideje nove "kranske" sekte. U ovo eklektiko okruje svadljivih teo
loga i "vjernika" pristigli su lanovi obitelji Rex Deus, uzdravajui se
od doktrinarnih rasprava i prihvaajui svaku religiju koja bi se u
odreeno vrijeme i na odreenom mjestu pokazala prevladavajuom.
No, u tajnosti su svojim potomcima prenosili znanje o njihovu podrijet
lu i pravoj prirodi inicijacijskog nauka Isusa Nazarena. Nakon pada Je
ruzalema, imali su dodatnu odgovornost i svetu dunost da prenesu
znanje o tajnim skrovitima blaga iz Jeruzalemskoga hrama. Unutar tih
obitelji, poteklih od velikih sveenika Hrama, postojala je skupina oda
branih pojedinaca poznatih kao Desposyni ili Gospodinovi potomci.
Iako su obitelji djelovale u potpunoj tajnosti i anonimnosti, neki bi nji
hov lan s vremena na vrijeme izlazio u javnost i razotkrio istinu, oito
ne hajui za mogue posljedice takvoga ina.
Namjera Rex Deus obitelji bila je uvati istinska Isusova uenja
sve dok ne doe trenutak da se ona na odgovarajui nain razotkriju
odabranim uenicima, bez straha od progona. Njihovu je namjeru osu
jetio dramatini slijed dogaaja, zbog ega je istina ostala skrivenom
gotovo dva tisuljea. Stimulator tih zbivanja bio je sljedbenik kulta
Mitre i sin kranina, Konstantin Veliki, rimski car, utemeljitelj Konstantinopola i ovjek koji je prigrlio kranstvo davi novoj religiji car
ski blagoslov.

8
Koncil u Niceji

irom istonog Sredozemlja, Grke, Rima i Iberskog poluotoka

ukorijenile su se brojne meusobno razliite i zavaene sekte iji
su pripadnici tvrdili da pristaju uz nauk Isusa Nazarena. Kako su
pavlinski teolozi poeli preuzimati vodeu ulogu unutar izranjajue
"kranske" crkve, u nastojanju da uvrste svoj poloaj posluili su se
provjerenom metodom kleveta i krivotvorina. Debatni ton tih teolokih
rasprava bio je toliko daleko od bilo kojeg oblika duhovne ili intelektu
alne istoe da je postao poznat kao odium theologicum - grube uvrede
koje su se oslanjale na najgoru vrstu kleveta i izvrtanja istine.
Najdalekosenije posljedice imala je jedna osobito upitna tvrdnja koja
je trebala ojaati kransku hijerarhiju sa sreditem u Rimu.
Kako bi ozakonila svoje boanski sankcionirano pravo na vlast,
Crkva se posluila neutemeljenom tvrdnjom da su i sv. Petar i sv. Pavao
bili mueni u Rimu, unato vjerodostojnom dokazu za suprotno u sluaju
sv. Petra i nedostatku bilo kakvih podataka o mjestu smrti sv. Pavla. Te
je tvrdnje Crkva uinila temeljem doktrine o "apostolskom nasljeu",
koja je imala ukazati na kontinuitet njezine moi, od apostolskih muenika
do nasljednih rimskih biskupa. Kako bi zatitila svoj ugled kao "uvara
boanske istine", praznine i nedosljednosti u ranim godinama svoga
postojanja Crkva je popunila izmiljotinama. Od tada do danas, te su
besmislice sluile kao potvrda i opravdanje za apsolutnu vlast rimskih
biskupa - papa.

Vladari poganskog Rimskog Carstva obino su bili vrlo tolerant

ni u pogledu religioznih praksi njihovih podanika. Osim dunosti da na
odreene dane iskau tovanje i prinesu rtve rimskim bogovima, narodi
ma je bilo doputeno prakticirati ostale religije. Meutim, gorljivi sljed
benici nove "kranske" vjere esto su odbijali prinositi obredne rtve,
te su neki vladari poput, primjerice, Nerona, povremeno koristili krane
kao rtvenu janjad, kako bi na njih prebacili krivnju za svoje neuspjehe;
Rim je rijetko provodio sistematine progone krana. Kada bi se to
dogodilo, kao to je bio sluaj u 3. stoljeu, tada bi progone pratila i
zapljena imovine, to je posebno snano osjetila Crkva, kao veliki zem
ljoposjednik. Meutim, od sigurne je propasti nije izbavila vjerna pas
tva ili karizmatino vodstvo unutar njezinih redova, ve poganski general
koji je udio za carskim purpurom.
PRVI "KRANSKI" CAR
Konstantin Veliki postao je rimskim carem nakon graanskog rata,
koji je okonao njegovom pobjedom u bitki kod Milvijskog mosta 312.
god. po. Kr. Ubrzo nakon toga bio je donesen Milanski edikt, koji je
kranskoj crkvi jamio slobodu, vjersku toleranciju i pravo vlasnitva,
te zabranjivao progone njezinih lanova.
Odluujuom pobjedom u bitki kod Milvijskog mosta 312. god.
po. Kr., Konstantin Veliki postao je rimskim carem. No uoi
bitke, koja je imala odluiti o vjerskoj sudbini Europe za sljedeih
1700 godina, ovaj vojskovoa koji je tovao Sunce doivio je
neobino vienje Kristova Kria na kojemu je stajao natpis In
hoc signo vinces - "Pod ovim e znakom pobijediti". Kako bi
obiljeio ovu pobjedu i zahvalio Bogu koji ga je nadahnuo, Kon
stantin je u Rimu podigao slavoluk s uklesanim kriem i natpi
som: "Pod ovim spasonosnim znakom oslobodio sam tvoj grad
od nasilnika i vratio slobodu Senatu i narodu rimskome."
Carevi motivi nisu bili nimalo altruistini. Kransku je
vjeru vladar elio iskoristiti kao oblik drutvenog veziva kojim je
elio ujediniti razjedinjene narode njegova Carstva.

Novi je car uveo temeljite promjene u politikom i drutvenom sustavu

Rimskog Carstva. Uspostavio je nove standarde u modi, prehrani,
drutvenim obiajima, intelektualnim pothvatima i religioznim uvjere
njima, okruivi se vojnim, civilnim i financijskim savjetnicima, koji su
bili odgovorni izravno njemu. Svi koji su teili za moi nastojali su na
sve mogue naine zadobiti njegovu naklonost, ne usteui se od laskanja,
oponaanja i korupcije.
Unato otvoreno iskazanoj zahvalnosti kranskom simbolu koji
mu se ukazao uoi vane bitke, Konstantin nije bio kranin. Bio je
sljedbenik mitraikog kulta Solis Invicti, (lat. Sol Invictus, Nepobjedivo
Sunce, op. prev.), te je teio vjerskoj toleranciji iz mnogih razloga,
medu kojima je moda bila i zahvalnost. Ne treba zanemariti ni utjecaj
njegove majke, carice Helene, koja je nedvojbeno bila gorljiva kranka. Meutim, Konstantinovi su motivi bili prvenstveno politiki. Poznatu
kransku krutost u potivanju zakona i religioznih obiaja elio je isko
ristiti kao metodu postizanja drutvenog jedinstva koja je imala zacijeli
ti gorke rane u graanskim ratom pogoenom Carstvu. Kada je
Konstantin poeo iskazivati simpatije spram nove religije, mnogi koji su
udili za moi i stjecanjem njegove naklonosti zbog politikog su opor
tunizma postali kranima. Unato tome, bilo je potrebno jo 70 godina
da se kranstvo uspostavi kao slubena dravna religija.
Carstvo kojim je Konstantin vladao bilo je podijeljeno na dva di
jela, od kojih je svaki imao svoj glavni grad. Rim je bio sjedite moi
Zapadnog Carstva, dok je na istoku Konstantin utemeljio novu prije
stolnicu koju je nazvao svojim imenom - Konstantinopol. Ubrzo je s
uasom ustanovio kako korijen razdora u njegovu Carstvu nie upravo
iz organizacije koja je trebala djelovati kao oblik drutvenog veziva.
Carstvo je bilo u velikoj opasnosti od razdora zbog doktrinarnih su
koba, netrpeljivosti i neprestanih teolokih razmirica unutar Kranske
crkve. Sukladno svom stajalitu o dravnom interesu Konstantin je
pod svaku cijenu nastojao uspostaviti mir u zemlji. Kao dravnik i poganin
postavio je jedinstvo, red i stabilnost iznad religijske dogme; vladavina
zakona preuzela je prvenstvo nad boanski objavljenom istinom. Kako
bi nametnuo svoju volju svadljivim klericima, 325. god. po. Kr. okupio
je u Niceji prvi ekumenski sabor.

PITANJE ISUSOVE PRIRODE

Osnovni teoloki problem kojeg je trebalo rijeiti na saboru u Niceji
proizlazio je iz razliitih stajalita o Isusovoj prirodi, koja je bila izvo
rom sukoba izmeu pavlinskih teologa i sljedbenika Arijeva nauka.
Prema pavlinskom nauku Isus je bio boanski i jedinoroeni sin Boji,
suvjean i istobitan s Bogom-Ocem. Arije je, kako su tvrdili njegovi
kritiari unutar Crkve, propovijedao da je samo Otac "Jedini Pravi Bog",
nedostian i jedinstven. Krist, Logos, nije bio ni vjean ni nestvoren,
budui da je primio ivot i postojanje od vjenoga oca: "Ako je Sin
pravi Sin, onda je Otac morao postojati prije Sina; dakle, bilo je vrijeme
kada Sin nije postojao; dakle, on je stvoren." Arije je otiao jo dalje
zakljuivi da, iako je Krist bio voen boanskom voljom Oca, u sutini
nije bio Bog. Pored toga, Arije je doputao mogunost da je Sin Boji
grijeio. Arijanska je hereza uzrokovala podjelu unutar Crkve, te su rani
teolozi razbijali glave pokuavajui definirati apsurdnu ideju sadranu u
Pavlovoj objavi, naime, da je Isus, taj ortodoksni i kolovani idov, bio
Bog. U nastojanju da opovrgne arijansku herezu Crkva je morala smi
sliti uvjerljivu formulu koja je imala precizno definirati Isusovu
boanstvenost.
KONCIL U NICEJI
Konstantin Veliki nije bio samo uspjean vojskovoa nego i vrlo
vjet politiar i manipulator. Na koncilu u Niceji vrlo je pronicljivo isko
ristio te osobine jasno pokazavi kako je on prvi ovjek u povijesti koji
je zaista svladao vjetinu obmanjivanja i podmiivanja. Rani crkveni
otac Euzebije zabiljeio je kako su prilikom ulaska poslanika, oko careve
palae, kao i unutar nje,
"...stajale jedinice tjelohranitelja i vojnika, izvuenih maeva, te
su ljudi Boji bez straha prolazili kraj njih i ulazili u najudaljenije
careve odaje; neki su s kraljem sjedili za stolom, a drugi poivali
podalje na leajevima."

Konstantin je slubeno otvorio koncil, a i sam je aktivno sudjelovao u

raspravama. Zamislio je sloene i teatralne ceremonije ulaska crkvenih

dostojanstvenika i vjerske procesije i slube koje su bile potpuno oprene

ceremonijalnoj jednostavnosti i istoi prvotne Crkve u Jeruzalemu pred
voene "trima stupovima", te Jeruzalemskom koncilu kojeg spominju
Djela apostolska. Katoliki povjesniar Paul Johnson tvrdi da se za
"Konstantina, u stvari, moe rei da je utemeljio ceremonijalni dekor
kranske koncilske prakse."
Radnim sjednicama koncila predsjedao je uglavnom biskup Osijan. Papa Silvestar I nije prisustvovao koncilu, ali je kao svoje pred
stavnike poslao dvojicu prezbitera. Sudjelovalo je dvjesto dvadeset
biskupa, veinom iz Istonog Carstva, dok je iz zapadnog dijela Cars
tva pristiglo samo pet dostojanstvenika koje je biva rimska vlast pro
gonila, a sada su uivali carsku zatitu i pokroviteljstvo. Trokove
putovanja i boravka crkvenih dostojanstvenika u Niceji snosio je sam
car. Po zavretku koncila prireena je raskona gozba povodom godi
njice careve vladavine. Svaki je uzvanik na odlasku dobio dar, sukladno
visini njegova poloaja.
Na prvom ekumenskom koncilu postignut je vaan politiki cilj i
to na nain koji je za ono vrijeme predstavljao avangardu. Paljivo oda
brani crkveni izaslanici poslani su iz razliitih kulturnih skupina unutar
Crkve. Meu njima su bili i zemaljski biskup, za kojega se navodi da je
u Niceju doveo stado ovaca te profinjeni biskupi iz Istonog Carstva.
Odluke koncila objavljene su kao crkvene doktrine, od kojih su neke
imale vrlo negativne i dugotrajne uinke. Prve su bile u izravnoj svezi s
carevim politikim ciljevima - ujedinjenje Crkve i drave. Arijeva su
uenja proglaena herezom. Konstantin je slubeno ukljuio odreene
mitraike obrede i predaju u kransku doktrinu. Meu njima su bili i
prije spomenuto sveto roenje u pilji kojem su prisustvovali pastiri,
apokaliptiki dogaaji vezani uz sudnji dan, uskrsnue tijela i drugi dola
zak njihova boga - ali ovaj je put, prema uenju sv. Pavla, Isus, a ne
Mitra, bio onaj koji e ponovno doi.
Na koncilu su donesene i odluke koje su se ticale branog stanja
klerika. Sveenicima je zabranjeno eniti se nakon prihvaanja
sveenikih zavjeta, iako je onima koji su ve bili oenjeni doputeno da
nastave sa svojim obiteljskim ivotima. Prije koncila mnoge su kran
ske crkve slavile Uskrs u razliito vrijeme, a te su razlike uglavnom
proizlazile iz obiaja evanelista koji su najprije obratili stanovnitvo na

podrujima svoga djelovanja. Koncil je ustanovio jedinstveni datum

svetkovanja Uskrsa, kojeg su se od tada sve crkve morale pridravati.
Nadalje, svetim danom kranskoga tjedna postala je nedjelja. Tako je
drevni idovski sabat, koji su svetkovali Isus i njegovi sljedbenici, a koji
je trajao od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, zamijenila
"nedjelja", dan posveen Nepobjedivom Suncu, bogu kojeg je tovao
Konstantin. Nakon to je arijanizam proglaen herezom, dogma koju su
promicali odreeni arijanski biskupi zamijenila je nova, Nicejska dogma
(koja se ne smije brkati s Nicenskom dogmom). Nicenska dogma bila je
predloena tek na drugom ekumenskom koncilu 381. godine, a kona
no je potvrena tek na etvrtom koncilu u Chalcedonu 451. Te su
dvije dogme sline iako ne i identine. Naime, Nicejska je dogma kao
osnovno naelo vjere isticala nauk po kojemu je Isus Nazaren u svakom
pogledu boanski i istobitan s Bogom Ocem. Utemeljivi presedan koji
e u sljedeih nekoliko stoljea biti uzrokom mnogih krvavih sukoba,
koncil je odredio izopenje za svakoga tko ne prihvaa Isusa kao Boga.
Konstantinova pokvarenost i izvanredna vjetina manipuliranja svoj
su vrhunac doivjele prilikom prikupljanja glasova. Najprije je biskup
Osijan objavio i potpisao novu dogmu, koju su zatim svakom od biskupa
u pismenom obliku prenijeli Konstantinovi pisari pod vodstvom visokog
carskog slubenika Filomena. Govorilo se da su mnogi biskupi potpisali
dogmu pod velikim pritiskom, jer se malo tko usudio usprotiviti caru
koji im je osigurao slobodu i ije su trupe okruivale palau. Jedan od
Konstantinovih posljednjih poteza na ekumenskom saboru pokazao je
koliku su "slobodu savjesti" zapravo uivali izaslanici - car je zaprijetio
progonom svakome tko bi odbio potpisati novu dogmu. Uz to,
novoutemeljenim heretikim sektama poslao je 326. godine pismo u
kojem je objavio da e njihova svetita biti konfiscirana. No, u svojoj
je okrutnosti Konstantin otiao jo dalje. Kazne protiv heretika imali su
provoditi kazneni crkveni odbori kojima su predsjedali carevi dvorski
savjetnici. Godine 333. Konstantin je zapovijedio spaljivanje svih Arijevih djela:
...neka se svako Arijevo djelo preda plamenu... tako da o njemu
ne ostane nikakva spomena... onaj tko skriva neku od Arijevih
knjiga, ako je smjesta ne spali, bit e kanjen smru; kazna se
ima izvriti odmah nakon optube.

MATA POSTAJE STVARNOST?

Utemeljenjem prve crkve-drave u povijesti kranstva, koja se
vrsto temeljila na duboko "duhovnim" naelima korupcije, straha i
represije, Konstantin Veliki je u svome carstvu uspostavio prividno je
dinstvo. Stranu kaznu za to plaat e sljedeih stoljea duga lista ne
sretnika, proganjanih, muenih i spaljivanih kao heretici. Tragino je to
je to jedinstvo bilo samo naelno, a u svakom sluaju ne i posljednji
pokuaj ostvarenja nemogueg. Tijekom prvih 520 godina kranske
povijesti potroeno je mnogo vremena i napora u pokuajima definira
nja prirode i osobe Isusa Nazarena. Teolozi koji su slijedili heretike
doktrine i mitologiju sv. Pavla nisu mogli prihvatiti da je Isus, iako iz
vanredan i divljenja vrijedan, bio samo ovjek, veliki uitelj i predan
idov, pa su svim silama nastojali poduprijeti Pavlovu fantaziju o Isu
sovoj boanstvenosti.
Sve je to dovelo do polemika i sukoba koji su konano rezultirali
velikom izmom koja i danas dijeli pravoslavne crkve Istoka od rimokatolianstva na Zapadu. Konano, odreeno je da je Isus jedinoroeni
sin Boji, roen od djevice, koji je bio i potpuno boanski i potpuno
ljudski. Smijeni argumenti koji su imali podrati ovu nevjerojatnu
fantaziju dosegnuli su stupanj potpunog apsurda. Iako jedna osoba, Isus
kranske dogme i pavlinske teologije imao je dvije prirode i dvije volje.
Bi li rabinovi uenici u Izraelu u ovoj pomalo izofreninoj osobi pre
poznali svoga uitelja? Daljnje nesporazume prouzroili su izrazi "jedi
noroeni" i "roen od djevice", koji su navodili na zakljuak da Bog
nije imao drugih sinova te da Marija, osim Isusa, nije imala druge djece.
Ove bismo tvrdnje mogli smatrati smijenima da posljedice koje su
prouzroile nisu bile toliko tragine; Evanelja, koja se smatraju vjero
dostojnim boanskim porukama, nemaju pravo! Kako je djevica mogla
imati tako brojnu obitelj?
Dogma nije nastala jednoglasnim prihvaanjem od strane crkvenih
teologa, jer se nije temeljila ni na jednom neprijepornom i vjerodostoj
nom izvoru. Dogma je stvorena na isti nain kao i odluke koncila u
Niceji, kao izjava volje veine u slabom pokuaju da se izbriu razlike u
uvjerenjima koje su proizlazile iz mnogobrojnih crkvi utemeljenih na
razliitim evaneoskim predajama. Crkva je, u ime boanski objavljene

istine, pribjegla sredstvima prisile kako bi uspostavila nadzor nad svo

jom zavaenom pastvom. Svaka dogma ili politika koja je podravala u
osnovi pogrenu Pavlovu teologiju, te koja se mogla iskoristiti kao sred
stvo vladanja, postala je sastavnim dijelom crkvenog nauka. Svaka tvrdnja
ili injenica koja se suprotstavljala tom nauku proglaena je herezom, a
njezini su se pristalice kanjavali izgonom, zapljenom imovine ili smru.
Reenica iz Evanelja koja glasi: "Ti si Petar Stijena i na toj stijeni
sagradit u Crkvu svoju", nemilosrdno je iskoritena kao opravdanje za
crkvenu vlast i novi poredak crkve-drave. Grka rije petra, koja se
izvorno povezivala s "kamenom Izraelskim", namjerno je pogreno pro
tumaena, te je igrom rijei povezana s grkom rjeju petros ("kamen"),
analogijom za Petra. Rimski su biskupi tvrdili da samo oni koji su stekli
vlast izravno od Petra, imaju boansko pravo da budu voe Crkve.
Heretiki spis poznat pod imenom Apokalipsa po Petru opisuje te iste
biskupe kao "suhe kanale", te tvrdi:
"Oni sebe nazivaju biskupima i akonima kao da su svoju vlast
stekli izravno od Boga... Iako ne razumiju tajnu Istine, njome se
razmeu kao daje samo oni posjeduju."

"Suhi kanali", odnosno rimski biskupi koji e se kasnije nazivati papa

ma, usvojili su novu praksu koja se potpuno razlikovala od prijanje.
Koncil u Niceji potvrdio je raniju tvrdnju Klementa, rimskog biskupa
(od 90. do 95. god. po. Kr.), koji je navodno bio etvrti izravni Petrov
nasljednik. Klement je objavio da je Svemogui Bog ovlastio crkvene
voe da vladaju na zemlji u Njegovo ime. Budui da su oni drali
"kljueve kraljevstva" imali su boansko ovlatenje da dijele pravdu i
uspostavljaju red meu svojim vjernicima koje je on nazivao "laicima".
Nakon koncila u Niceji dijelom crkvene dogme postala je i tvrdnja da su
rimski biskup i hijerarhija kojoj je stajao na elu, Boji namjesnici na
zemlji, te da su njihove objave donesene uz boansko ovlatenje. Time
je poloaj Jakova Pravednog, voe prve kranske crkve u Jeruzalemu
bio potpuno devaloriziran. Jakov je kao Veliki Sveenik bio glasnogo
vornik svoga naroda koji je od Svemoguega Boga traio oprost i vod
stvo. Sada su njegovi nasljednici postali Bojim glasnogovornicima, ije
pravo na vlast vjerska zajednica nije smjela dovoditi u pitanje. Preobraaj

je bio dramatian i razoran; Jakov Pravedni sluio je svom narodu pred

Bogom, rimski su biskupi vladali svojim narodom u ime Boga. Kada je
sv. Augustin usavrio doktrinu prema kojoj "izvan Crkve nema spasa",
postignut je apsolutni politiki nadzor kao konani cilj crkvene hijerar
hije. Taj je cilj bio jasno izraen nakon koncila u Niceji, u krilatici koja
glasi: "elite li Boga za svoga Oca, Crkva vam mora biti Mati" [is
taknuli pisci].
Oni koji su isticali duhovni ili dinastiki autoritet koji se suprot
stavljao savezu Crkva-drava bili su uinkovito uklonjeni. Knjievnik
Laurence Gardner navodi kako je rimski biskup, papa Silvestar, izvijes
tio poslanike obitelji Desposyni, izravnih Mesijinih potomaka, kako za
njih jednostavno nema mjesta u novom kranskom poretku. Unato
tvrdnji Crkve da propovijeda istu poruku kao i Isus, Silvestar je posla
nicima rekao kako je crkvena dogma "ispravila" Mesijin nauk i uskladi
la ga s carevim eljama. Premda je Isus dobio status boanstva
izjednaivi se sa Svemoguim Bogom, papa, navodni Boji namjesnik
na zemlji, izvijestio je Desposyne da se spasenje vie ne nalazi u Isusu
Mesiji, ve u rimskom caru, Konstantinu Velikom.
Doktrinarni sporovi nastavljeni su i tijekom sljedea dva stoljea,
za koje vrijeme su i Crkva i drava nastojale ujediniti Crkvu i uiniti je
poslunom i vjernom rimskome papi. Nakon to je Konstantin uspostavio
djelotvorni crkveno-dravni aparat, on je nastavio uspjeno djelovati,
osim za kratko vrijeme vladavine cara Julijana Apostate.
CRKVENI MONOPOL
Crkva nije vodila bitke samo protiv otpadnika iz vlastitih redova.
Kako je njena mo rasla a kranstvo postalo slubenom dravnom re
ligijom, Crkva je svoju panju poela usmjeravati i na poganske religije.
Njena su vrata bila vrsto zatvorena za sva duhovna istraivanja i
opaanja, a svi potencijalni suparnici bili su nemilosrdno uklanjani. Ukinu
ti su svi drevni grki kultovi misterija, gnostike kranske sekte okrut
no su suzbijane, njihovi voe proganjani a njihovi zapisi unitavani.
Do sredine 6. stoljea rimska je Crkva monopolizirala svaki pris
tup svetome u Zapadnom Carstvu. To je postigla dogmatizmom unutar
vlastitih struktura i eliminacijom svih suparnikih religija, kultova i sve-

tita; drevni su hramovi zatvoreni a proroanstva starih zauvijek izbrisa

na. U stoljeima koja su uslijedila, Crkva je uspostavila monopol nad
duhovnim pitanjima, istovremeno guei svaku potragu za znanjem i
istinom u svjetovnoj sferi. U njenom su posjedu i pod njezinim nadzo
rom bila sva sredita uenosti; laicima je bio zabranjen pristup. Sveen
stvo je bilo pismeno a laici nisu, te je tako trebalo ostati i dalje. Pojedinac
kojemu je bio uskraen pristup svetom, osim kroz crkveni nauk i
bogosluje, ivio je u neprestanom strahu i potpunom mraku neznanja.
Koja je svrha uenosti kada su za spas bili dovoljni samo vjera i poslu
nost? Kontrast izmeu stajalita o obrazovanju u klasinoj Grkoj i onog
u kranskom "mranom dobu" nije mogao biti vei. Tu je razliku na
glasio Bertrand Russell, engleski filozof iz 20. stoljea, ovim rijeima:
"Sokrat je uvijek govorio da nita ne zna, no pri tome nije mislio
da znanje lei izvan naega dosega. Ono to je vano jest potraga
za znanjem jer ovjek grijei zbog neznanja. Kada bi samo to
znao, ne bi grijeio. Dakle, prevladavajui uzrok zla je neznanje.
Prema tome, kako bismo spoznali Dobro moramo posjedovati
znanje. Dakle, Dobro je znanje. Veza izmeu Dobra i znanja
obiljeava grku misao u svakom pogledu. Kranska je etika
njoj potpuno suprotna. Ona naglaava istou srca koju je naj
lake pronai meu neobrazovanima.

Uspostavivi vlast nad robovima, seljacima i trgovcima, Crkva je svoje

apetite proirila i na svjetovne vladare. Budui da su svjetovni monici
vladali Bojom milou, Crkva je smatrala da polae vee pravo na
vlast. Ovakvi su stavovi oblikovali tijek europske povijesti, a okrutnost
i netrpeljivost koje su iz njih slijedile predstavljale su tunu suprotnost
pravilu "ljubi blinjega svoga kao sebe samoga". Teologija Boje
rijei ubila je osnovnu, oslobaajuu istinu Boje rijei.
IRENJE KRANSTVA
U poetku, izvan granica Carstva gotovo da i nije bilo misionar
skih djelatnosti koje su uvale rimske legije, ali s raspadanjem carstva
morali su se pronai novi naini za obranu Crkve i za irenjem njezinog
utjecaja. Prije Karla Velikog, prvog Svetog Rimskog Cara, na podruju

Europe ivjela su plemena meu kojima su granice bile prilino nejasne,

a ponekad ak nisu ni postojale. Crkva je bila primjer stabilnosti i ad
ministrativne strunosti, te jedini kanal kulture i civilizacije. Kao takva
mogla je predstavljati most izmeu dravne strukture starog carskog
Rima i polubarbarskog ostatka Europe.
U kaosu tek izranjajue Europe Crkva je bila jedina institucija s
jasnom idejom o svome cilju. Plemenska su podruja okupirale osva
jake horde, zauzevi zemlje koje su izgubile ujedinjujuu strukturu i
stabilnost koju im je prualo staro Carstvo. Kada su se Goti naselili u
Italiji i izvan nje, Crkva je izvrila prvi uspjeni napad na pogranina
podruja i zapoela s obraanjem Franaka i Burgunda. Biskupi nisu
postali samo duhovni voe nego i vojni zapovjednici mnogih podruja,
jaajui time ugled Crkve kao uvara reda i stabilnosti. U Rimu se raz
vijala birokracija, to je zahtijevalo strunost u pitanjima dravne uprave.
Donosei sa sobom darove civilizacije i blagoslove Crkve, dravni
su slubenici gorljivo obavljali svoju misionarsku djelatnost. U
novoutemeljenim dravama Crkva je postala glavnim zakonodavcem, a
njezini su sveenici kodificirali veinu plemenskih obiaja i inkorporirali
ih u civilne zakone. Zapisivali su usmene legende, mitove i prie tek
obraenih naroda, pridodajui im svoje glose i izostavljajui sve to se
protivilo crkvenom nauku. Tako su neprimjetno mijenjali povijest, obli
kujui tlo za nove, u osnovi kranske kulture. Takvim sustavnim
djelovanjem Crkva je uspjela izobliiti povijest itavih naroda, zauvijek
obezvrijedivi sve mogue suparnike na polju religioznih uvjerenja,
ojaavi svoju mo ne samo meu pripadnicima obraenih plemena, nego
i nad njihovim drevnim kulturnim nasljeem. Njezine su administra
tivne vjetine bile samo jedan od razloga uspjenosti misionarskih djelat
nosti; drugi, moda i najvaniji razlog, bile su njezine poljodjelske vjetine.
Plemenima koja su od neimatine i gladi jedva preivljavala, Crkva je
osigurala stabilnost, zakon i administrativni red, ali i ono najvanije trajne i sigurne zalihe hrane.
KRANSKA "LJUBAV" NA DJELU?
Nakon koncila u Niceji Konstantin je jasno stavio na znanje da
beneficije i privilegije koje je osigurao Kranskoj crkvi "mogu koristiti

samo sljedbenici katolike vjere", odnosno oni koji su potpuno pri

hvatili novu doktrinu i autoritet rimskog biskupa. Onima koji su za
stupali drukija religiozna uvjerenja poruio je: "heretici nee uivati
ove privilegije, a bit e im zabranjen pristup u javne slube". Konstantinovi su nasljednici otili jo dalje, oznaivi lanstvo u heretikoj sekti
sramotom koja je za sobom povlaila i gubitak graanskih prava. Car
Teodozije I zabranio je svim hereticima pristup u javne slube i protiv
njih provodio istke. Teolog sv. Augustin iz Hipona koji je utemeljio
doktrinu Prvog grijeha, formulirao je opravdanje za religioznu prinudu
i najokrutnije postupke protiv heretika. Prva osoba koja je na Zapadu
pogubljena zbog hereze (383. god. po Kr.), bio je Prisilijan iz Avile.
Nakon to je u 5. stoljeu arijanizam uspjeno iskorijenjen, Euro
pom je zavladalo razdoblje prividnog mira i jedinstva. Kako je Crkva u
svojim rukama drala sve oblike uenosti, prestale su intelektualne pu
stolovine a praznovjerna je svjetina nastavila ivjeti u neznanju i strahu.
Nakon to ih je papa Silvestar uklonio s puta, Desposyni i ostale obitelji
iz skupine Rex Deus nastavile su djelovati u tajnosti. Njihovo e posto
janje biti uoljivo tek krajem 11. stoljea, kada e zapoeti svoje javno
djelovanje.

DIO

III.
Doba templara

9
Uskrsnue Rex Deusa

ijekom razdoblja poznatog kao "mrano doba", svi su heretici,

otpadnici i lanovi Rex Deus skupine djelovali u tajnosti. Obitelji
koje su vukle podrijetlo od velikih sveenika Jeruzalemskog hra
ma, ukljuujui dinastiju koju je osnovao Isus, proirile su se diljem
Europe i Male Azije, uvrstivi svoje poloaje meu vodeim lanovi
ma izranjajue aristokracije. Svi su oni javno prakticirali prevladava
juu religiju odreenog podruja, izbjegavajui progone "policije misli"
crkve-drave. U Engleskoj je, prema predaji, skupina Rex Deus postala
osnovnim dinastikim imbenikom u krvnoj liniji saksonske kraljevske
obitelji. Iako su se Merovinzi smatrali lanovima Rex Deus skupine,
ova veza u Francuskoj nije imala kljunu ulogu koju joj pridaju autori
knjige "Sveta krv, Sveti gral". Odreeni lanovi skupine uvrstili su se
na monim poloajima daleko izvan granica kranske Europe, a nji
hove su obitelji nastavile javno prakticirati prevladavajuu religiju, neo
visno od svojih osobnih uvjerenja.
Uz ovo se razdoblje vezuje jedna neobina pria. Na izvor,
Michael, rekao nam je kako je u 4. stoljeu nekoliko pripadnika Rex
Deus skupine ekshumiralo tijelo Mesije iz njegova skrovita negdje u
Grkoj, da bi ga ponovno pokopali na mjestu na kojemu ga se nitko ne
bi usudio traiti - na Brdu Hrama u Jeruzalemu. Koliko je nama poznato,
nema nikakvih dokaza o ukopima na tom svetom podruju. Teorija koja
povezuje Mesijino tijelo s tim podrujem iznesena je u knjizi "Boji

grob", u kojoj se razvija neobina postavka da je Isusovo tijelo pre

neseno s Brda Hrama u Francusku, gdje je bilo ponovno pokopano u
planinama u blizini Rennes-le-Chateaua. "Dokaz" koji potvruje ovu
teoriju podigao je mnogo praine, da bi konano bio proglaen tek kli
mavom pretpostavkom. Iako je iskrenost autora ove knjige nedvojbe
na, prisiljeni smo postaviti jedno vano pitanje na koje jo nitko nije
uspio odgovoriti. Kako su pisci doli do ideje da je Isus bio pokopan na
Brdu Hrama? Naime, to je podruje bilo sveto i na njemu nisu bili do
puteni pokopi; jedini spomen o pokopu na tom podruju pronali smo
u predaji Rex Deusa koja se odnosi na pokop Mesije.
Tragove obitelji Rex Deus u11. stoljeu mogue je otkriti u dje
lima istaknutih prijatelja jedne glasovite lanice skupine. Nakon normanskog osvajanja, kraljevna Margareta, ker svrgnutih saksonskih
nasljednika engleskog prijestolja, prebjegla je u Maarsku. Ondje se
kraljevna, potomkinja Davidove i hasmonejske kraljevske linije, zarui
la za kotskoga kralja Malcolma Canmorea. Tijekom dugog i opasnog
putovanja iz Maarske do njezina novog doma pratila su je dva viteza jedan iz sjeverne Francuske, a drugi iz Maarske. Vrlo je neobino to
je zatita ovako vane osobe bila povjerena nekome tko nije bio puno
pravni lan Rex Deus skupine, koja je bila svjesna znaaja njezine krvne
linije.
Ovim su vitezovima, u znak zahvalnosti za pomo i zatitu koju
su pruili kraljevni, darovani posjedi u kotskoj, gdje su osnovali dinas
tije koje su izvrile veliki utjecaj na tijek kotske povijesti. Maarski
vitez, sir Ladislav (Ladislaus) Leslyn, bio je rodonaelnik klana Leslie,
a jedan dogaaj s njegova putovanja s kraljevnom ovjekovjeen je i na
klanskom grbu. Dok je Ladislav, jaui s kraljevnom na konju, prelazio
preko brze rijeke, predloio joj je neka se vrsto dri za kopu njegova
pojasa da je ne bi odnijela snana struja. Grb Leslijevih i danas sadri
prikaz triju kopi i slogan: "dri vrsto". Drugi vitez bio je sir William
"Uzoriti" St. Clair iz Normandije u sjeverozapadnoj Francuskoj, izravni
potomak Rongvalda Monog, norvekog grofa od Morea. Rongvaldov sin, Hrolf ili Rollo, bio je vikinki osvaja, koji je 912. godine,
sporazumom u St Clare-sur-Epteu, postao prvim normandijskim voj
vodom. Nakon potpisivanja sporazuma Rollo i njegovi vitezovi dobro
voljno su se obratili na kranstvo.

OBITELJ ST CLAIR
Rollo je bio ratoboran i prepreden ovjek. Svoje je posjede pro
irio osvajanjima i sklapanjem saveza i branih veza s vodeim plemi
kim obiteljima. Nastojao je utemeljiti vrste veze s lokalnim plemstvom,
a posebice s Rex Deus obiteljima kao to su Chaumont, Gisors,
d'Evreaux, Blois, grofovi Champagne i flandrijska vladarska kua, iji
su potomci bili grofovi Boulogne. Je li Rollo bio pripadnik onog dijela
obitelji Rex Deus koji je obitavao izvan granica ranokranske Europe?
Je li njegovo obraanje na kranstvo bilo u skladu s tradicijom Rex
Deusa koji su otvoreno prakticirali prevladavajuu religiju odreenog
podruja? Kako je inae mogao sklapati saveze s obiteljima koje su
pripadale skupini Rex Deus? Razliiti ogranci obitelji St Clair posjedovali
su ogromna prostranstva irom Normandije, te su se sklapanjem brojnih
saveza vrsto ukorijenili kao dio francuske aristokracije. Jedan od lanova
obitelji St Clair, William "Nezakoniti sin", kasniji vojvoda od Norman
dije, uz pomo mnogih vodeih vitezova iz obitelji St Clair osvojio je
Englesku, te je danas poznat pod imenom Vilim Osvaja. S druge strane,
ubrzo nakon normanskog osvajanja Engleske u kojemu sam nije su
djelovao, William "Uzoriti" St Clair je otputovao u kotsku.
Karijera Williama "Uzoritog" u kotskoj je krenula uzlaznom
putanjom. Kralj Malcolm darovao mu je posjede i imenovao ga svojim
peharnikom. Posjedi u Roslinu sluili su kotskom kralju kao prirodne
utvrde u obrani zemlje od engleskih napadaa. Takvi su posjedi darivani
samo najhrabrijim, najpouzdanijim i najodanijim ljudima. Kako je jedan
stranac mogao stei toliki ugled? Odgovor je jednostavan: Stigao je s
visokim preporukama nove kraljice, koja je poznavala tisuljetnu pov
ijest njegove obitelji. Kralj se nije prevario, jer su se svi gospodari Roslina
iz obitelji St Clair hrabro borili protiv engleskih napadaa, i postali poznati
pod imenom "Vladarska loza Velikih St Claira".
PRVI KRIARSKI RAT
Mnogi plemii iz skupine Rex Deus odigrali su kljunu ulogu u
osmiljavanju i pokretanju Prvog kriarskog rata. Ovaj rat, poznat kao
"narodni kriarski rat" poduzet je u namjeri oslobaanja Svete zemlje

od muslimanskih osvajaa. Bila je to vrlo sloena vojna ekspedicija koju

je predvodila skupina dobro obuenih i iskusnih plemia. Meutim, pravi
cilj ratnog pohoda bila je ponovna uspostava drevnog jeruzalemskog
kraljevstva, na ijem je prijestolju imao sjediti njegov punopravni nasljed
nik, izravni potomak Davidove i hasmonejske kraljevske linije. Henri de
St Clair, sin Williama "Uzoritog" St Claira i prvi potomak ove obitelji
koji je roen u kotskoj, sudjelovao je u Prvom kriarskom ratu odigravi
vanu ulogu u uspjenoj opsadi i napadu na Jeruzalem. Kada su kriari uli u
Sveti grad zapoeli su krvavi pogrom. Nitko nije bio poteen - ni Ara
pi ni krani ni muslimani ni idovi. Prema zapisima jednog svjedoka,
krv je sezala konjima do koljena. Grad je pao u ruke osvajaa a sveta su
mjesta ponovno stavljena pod nadzor krana.
Na vitekom saboru, u kojemu je lanstvo bilo tajno, prijestolje
novoosvojenog podruja bilo je ponueno Godfroi de Bouillonu, puno
pravnom nasljedniku Davidove linije i izravnom Isusovu potomku.
Ogoren zbog divljakog pokolja nad nevinim stanovnitvom odbio je
kraljevski naslov, ali je prihvatio kraljevske povlastice i obveze, zatraivi
da ga nazivaju jednostavno Braniteljem Svetoga groba. Skupina Rex
Deus tako je postigla jedan od svojih najvanijih ciljeva i sada je bilo
vrijeme da uvrsti svoj poloaj u Svetoj zemlji. U tim im je nastojanjima
bila potrebna pomo ne samo obitelji koje su se ve nalazile u Svetoj
zemlji, nego i onih koje su ivjele u Bizantu i u Europi. Nekoliko vanih
lanova tih obitelji bili su grof od Champagne i njegov vazal Andre de
Montbard, grofov neak Bernard de Fontaines, te Hughes de Payen.
DVOR CHAMPAGNE
Proglaavanjem Godfroija de Bouillona Braniteljem Jeruzalema,
glavno sredite djelovanja skupine Rex Deus u zapadnoj Europi postao
je grad Troyes u istonoj Francuskoj, sjedite Hughesa I., grofa od Cham
pagne, koji je bio kume kralja Filipa I. Francuskog. Iako su nominalno
bili podanici francuskoga kralja, grofovi od Champagne su ustvari bili
neovisni monici, koji su posjedovali podruja smjetena istono i ju
goistono od Pariza, ponekad i vea od Walesa. Dugovali su odanost ne
samo francuskom kralju, nego i Svetom Rimskom Caru i vojvodi od
Burgundije. Grofovi od Champagne bili su krvnim i branim vezama

povezani s obitelji St Clair, kapetskim kraljevima Francuske, vojvo

dom od Burgundije te normanskim i plantagenetskim kraljevima En
gleske. Godine 1104. grof od Champagne susreo se na tajnom sastanku
s lanovima uglednih plemikih obitelji - Brienne, de Joinville, Chaumont i Anjou - koje su pripadale skupini Rex Deus. Ubrzo nakon toga
otputovao je u Svetu zemlju, a na svoje se posjede vratio tek 1108.
Godine 1114. ponovno je otiao u Jeruzalem, objavivi svoju namjeru
da se pridrui Kristovoj miliciji (la Milice du Christ). Godinu dana
kasnije iz neobjanjenih se razloga vratio u Europu i veliki dio svojih
posjeda darovao cistercitskom redu.
Troyes je bio sredite jednog od najivahnijih dvorova Europe,
omiljenom okupljalitu plemia, vitezova i uvaenih intelektualaca. Bio
je poznat po industriji koe, gradski su idovi bili znani po svojoj vje
tini izrade pergamenata, a i mnogi vinogradi toga podruja bili su u
vlasnitvu idova. Najslavniji idovski mislilac u povijesti Europe, ra
bin Solomon ben Isaac, poznat pod imenom Rashi, ivio je u Troyesu i
bio je est i rado vien gost na dvoru Hughesa od Champagne. I danas
se tvrdi da je od Rashija vei ugled uivao samo glasoviti idovski mi
slilac Majmonid. Toleranciju koja je obiljeavala vladavinu Hughesa od
Champagne samo potvruje injenica da je Rashi u gradu vodio svoju
uvaenu kolu kabale. Kabala je bila osnovna formalna metoda kojom
su se objavljivala tajna, gnostika uenja mistikog judaizma. Korijeni
kabalizma seu u drevna vremena, a oblik u kojemu ga danas pozna
jemo proizaao je iz uenja rabinskih kola panjolskih Maura tijekom
10. i 11. stoljea.
BERNARD IZ CLAIRVAUXA
Nemogue je govoriti o ovim zagonetnim zbivanjima a da pri tome
ne spomenemo jo jednu osobu koja je u njima odigrala vanu ulogu.
Naime, rije je o Bernardu de Fontainesu, neaku Andre de Montbarda,
koji se pod vrlo udnim okolnostima pridruio cistercitskom redu.
Osnovani s ciljem proienja ve prilino iskvarenog redovnikog sus
tava te ponovne uspostave discipline i jednostavnosti kakva je vladala
za ivota sv. Benedikta, cisterciti su u to vrijeme bili u velikoj opasnosti
od rasputanja. Kada se Redu pridruio Bernard, slijedilo ga je vie od

trideset njegovih najbliih mukih srodnika i veina njegovih prijatelja.

Tako se lanstvo Reda udvostruilo. Meu Bernardovim sljedbenici
ma bili su njegov ujak, vitez Gaudri de Touillon, dva mlaa brata pa ak
i njegov stariji brat koji je bio oenjen i imao djecu, te je kao takav
trebao naslijediti obiteljske posjede. Red je sada bio u mogunosti da
osnuje novu opatiju, te je Bernard imenovan za opata. Nazvana Clairvaux, opatija je bila izgraena na zemlji koju im je darovao Hughes I.,
grof od Champagne. Iako Bernard iz Clairvauxa, kako su ga od tada
nazivali, nikada nije slubeno vodio cistercitski red, uzdigao se na nevje
rojatno moan poloaj unutar Crkve. Postao je papinim osobnim savjet
nikom, te je kao klerik i diplomat izvrio golemi utjecaj na rjeavanje
svjetovnih pitanja, djelujui kao savjetnik kraljeva, careva i vodeih plem
ikih obitelji. Unato svom poloaju unutar Crkve, njegova duboka
predanost izvornom Isusovu i ebionitskom nauku jasno se oitovala u
120 njegovih propovijedi, utemeljenih na Salomonovoj Pjesmi nad Pjes
mama.
TEMPLARI
Bernard iz Clairvauxa odigrao je kljunu ulogu u utemeljenju
vitekoga Reda monaha-ratnika, koji e postati jednom od najmonijih
i najkontroverznijih organizacija u europskoj povijesti. Bili su poznati
pod razliitim imenima: Siromani vitezovi Krista i Jeruzalemskog hra
ma, Kristova milicija (Militia Christi) ili jednostavno templari. Ne pos
toje opirni zapisi o osnutku Reda. Povjesniarima su kao glavni izvor
sluili dokumenti koje je sastavio Guillaume iz Tyrea, nekih 70 godina
nakon utemeljenja Reda. Ti su zapisi openito prihvaeni kao vjerodo
stojni, no postoje njihove verzije poduprte dokumentacijom koja im daje
odreeni kredibilitet.
Prema Guillaumeu iz Tyrea, Red je osnovao vazal grofa od Cham
pagne, izvjesni Hughes de Payen, zajedno s Andre de Montbardom,
ujakom Bernarda od Clairvauxa. Dvojica su se vitezova s jo sedmori
com sljedbenika 1118. godine predstavili mlaem bratu Godfroija de
Bouillona, koji je, kao Baudouin I., nosio naslov jeruzalemskog kralja.
Kralju su objavili svoju namjeru da osnuju Red monaha-ratnika kako bi:
"koliko im to snaga doputa uvali ceste i putove... i brinuli o sigurnosti

hodoasnika". Kralj im je dodijelio prostorije na podruju nekada

njeg Salomonova hrama, a jeruzalemski patrijarh, roak Bernarda od
Clairvauxa, odobrio im je da kao svoj ratni simbol nose kri Lorraine.
lanovi novoosnovanog Reda zavjetovali su se na siromatvo i krijepost,
prisegnuvi da e sva njihova imovina pripasti Redu. Vjeruje se da su
prvih devetorica vitezova bili:
Hughes de Payen, vazal Hughesa I. od Champagne i branim ve
zama povezan s obitelji St Clair iz Roslina,
Andre de Montbard, ujak Bernarda od Clairvauxa i drugi vazal
Hughesa od Champagne,
Geoffroi de St Omer, sin Hughesa de St Omera,
Payen de Montdidier, roak flandrijske vladarske obitelji,
Achambaud de St-Amand, takoer roak flandrijske vladarske
obitelji,
Geoffroi Bisol,
Gondemar,
Rossal,
Godfroi
Prema Prioratskim spisima i krivotvorenim Tajnim Dosjeima,
Andre de Montbard, Gondemar i Rossal, te jo dvojica vitezova koji se
ne nalaze na navedenoj listi, bili su lanovi tajnog reda poznatog pod
imenom Sionski priorat. Ne postoji dodatni dokaz koji bi podrao ovu
prilino sumnjivu tvrdnju. Braa Gondemar i Rossal nisu bili lanovi
Sionskog priorata, nego cistercitski redovnici koji su na odanost priseg
nuli drugome. Cisterciti i templari predstavljali su zapravo dva ogranka
istoga Reda, koja su bila vrsto povezana krvnim vezama, pokro
viteljstvom i zajednikim ciljevima.
HUGHES OD CHAMPAGNE
U knjizi "Sveta krv, Sveti gral" iznesena je tvrdnja da je Hughes
I. od Champagne bio jedan od suosnivaa templarskoga reda, te da je
njegova uloga u odnosnim zbivanjima nadasve zagonetna. Postoji pis
mo koje mu je 1114. godine uputio biskup Chartresa, podravajui ga u

njegovoj nakani da se pridrui Kristovoj miliciji. Godine 1124. Hughes

I. je zasnovao neku vrstu svjetovnog lanstva u Redu, to je predstav
ljalo neobinu anomaliju u vazalskim odnosima jer je, pridruivi se Redu
i prisegnuvi na vjernost njegovu velikom metru Hughesu de Payenu,
doao pod izravni nadzor ovjeka koji je zapravo bio njegov vazal.
Baigent, Leigh i Lincoln, te sporni Prioratski spisi nisu jedini izvori koji
se osvru na neobinu tvrdnju da je Hughes od Champagne bio jedan od
suosnivaa templarskoga reda te da je Red bio osnovan prije nego to je
tvrdio Guillaume iz Tyrea.
Nedavno je u prinevim Seborga u sjevernoj Italiji otkriven tajni
templarski arhiv, koji sadri dokumente koji ovaj problem ine jo
sloenijim. U njima se tvrdi da je Bernard iz Clairvauxa 1113. godine
ondje osnovao samostan ija je svrha bila uvanje "velike tajne". U tom
samostanu, kojim je upravljao opat Edouard, ivjela su dva redovnika,
pripadnika Bernardova reda. Bila su to dva viteza koji su se, postavi
redovnicima, nazvali Gondemar i Rossal. U jednom se dokumentu tvrdi
kako je u veljai 1117. u samostan stigao Bernard koji je Gondemara i
Rossala te sedmoro njihove subrae oslobodio redovnikih zavjeta i
blagoslovio ih prije njihova puta u Jeruzalem, koji se zbio tek u stude
nom 1118. Ta sedmorica bivih cistercita bili su: Andre de Montbard,
grof Hughes I. od Champagne, Hughes de Payen, Payen de Montdidier,
Geoffroi de St Omer, Archambaud de St-Amand i Geoffroi Bisol. Do
kumenti biljee da je za prvog velikog metra Siromane Kristove mili
cije Bernard imenovao Hughesa de Payena, kojeg je kao takvog posvetio
opat Edouard iz Seborge.
I dalje se moe raspravljati o tome je li Hughes od Champagne
doista bio izravno upleten u osnivanje templarskoga reda. Meutim,
dvije su stvari prilino sigurne. Kao prvo, grof od Champagne bio je u
najmanju ruku jedan od glavnih sudionika u tim zbivanjima, i unato
tome to se ne spominje meu osnivaima Reda. Drugo, oni koji su
sudjelovali u osnivanju i promicanju Reda bili su meusobno povezani
zamrenom mreom obiteljskih veza. Primjerice, obitelj Hughesa de
Payena predstavljala je mladi ogranak dinastije grofova od Champagne,
te je tako i on bio krvnim i vazalskim vezama povezan s Hughesom I.
Ovo nije jedina zanimljivost u cijeloj prii. Osnovni razlog osnivanja
templarskoga reda - zatita hodoasnikih puteva - prvih 10 ili 12 godina

njihova postojanja uope se ne spominje. Devetorica postarijih vitezova

bili su u fizikoj nemogunosti da brane opasan put od Jaffe do Jeruza
lema od bandita koji su tako lak plijen kao to su bili hodoasnici sma
trali Bojim darom. Zabiljeena djelovanja vitezova ovaj su scenarij
uinila jo nevjerojatnijim, jer su, sudei prema postojeim podacima,
umjesto ophodnje opasnim putevima Svete zemlje templari proveli de
vet godina prokopavajui tunele ispod svoga stoera na Brdu Hrama.
Taj je teak zadatak navodno bio izvren pod pokroviteljstvom jeruza
lemskog kralja.
ISKOPAVANJA
Poetkom 20. stoljea, porunik Warren iz Kraljevske inenjerije
zapoeo je s istraivanjima u templarskim tunelima. Otkrio je da se
ulazni tunel prokopan u vrstoj stijeni okomito sputa na dubinu od oko
25 metara na kojoj se vodoravno rava na serije manjih tunela smje
tenih ispod drevnog Hrama. Porunik Warren nije uspio pronai skriveno
blago Jeruzalemskog hrama, ali je u tunelima pronaao mamuzu, os
tatke koplja, mali templarski kri i vei dio templarskog maa. Ti se
predmeti danas nalaze u posjedu Roberta Byrdona iz Edinburgha, jed
nog od najboljih poznavatelja templarske povijesti. U njegovu se po
sjedu takoer nalazi i pismo kapetana Parkera, koji je sudjelovao u
nekoliko Warrenovih ekspedicija, kao i u iskopavanjima na Brdu Hra
ma. Parker je 1912. godine pisao Robertovu djedu o tome kako je na
podruju Hrama otkrio podzemnu prostoriju iz koje prolaz vodi do
Omarove damije. Parker zatim opisuje kako je, probivi se do kraja
prolaza i stigavi do same damije, morao pobjei od skupine gorljivih
muslimana. Iz onoga to je poznato o templarskim aktivnostima na Brdu
Hrama nameu se dva pitanja: to su templari traili? I kako su znali
gdje tono trebaju kopati?
Odgovore na ova pitanja moda bismo mogli pronai u Chartresu.
Naime, na stupu koji se nalazi pokraj sjevernih vrata katedrale u Char
tresu nalazi se rezbarija koja prikazuje Koveg Saveza postavljen na
vozilo s kotaima. Legenda kazuje kako je Koveg Saveza bio poloen
u tajno skrovite duboko ispod Jeruzalemskog hrama stoljeima prije
rimskog osvajanja grada. Tamo je skriven kako bi se zatitio od druge

vojske koja je razorila Jeruzalem. lanovi Rex Deus skupine izabrali su

Hughesa de Payensa, koji je pripadao ogranku iste skupine, za pred
vodnika ekspedicije ija je svrha bila pronai Koveg i vratiti ga u Euro
pu. Ezoteriki krugovi poznaju legende prema kojima je Koveg nakon
toga bio skriven duboko ispod kripte katedrale u Chartresu. Iste le
gende tvrde da su templari prilikom svojih istraivanja pronali brojne
obredne predmete i zapise iz starog Jeruzalemskog hrama. Mnogo se
raspravljalo o pravoj prirodi tih dokumenata, nakon ega je zakljueno
da oni sadravaju biblijske svitke, rasprave o svetoj geometriji, umjet
nosti i znanosti te tajnoj mudrosti posveenika u drevne idovsko-egipatske predaje. Ovu tvrdnju potkrjepljuju i rezultati jednog suvremenog
arheolokog istraivanja. Takozvani Bakreni svitak, jedan od svitaka s
Mrtvog mora pronaenih u Kumranu, ne potvruje samo cilj templar
skih iskopavanja, nego i neizravno upuuje na postojanje tajnog znanja
koje se naratajima prenosilo medu lanovima Rex Deus obitelji.
Bakreni svitak, koji je odmotan i deifriran na Sveuilitu u Manchesteru pod vodstvom Johna Allegroa, sadri popis skrovita obrednih
i drugih vrijednih predmeta, koji su navodno predstavljali blago iz Jeru
zalemskog hrama. Nakon deifriranja Bakrenog svitka, mnoga u njemu
navedena mjesta bila su ponovno iskopana, meutim u njima nije pro
naeno hramsko blago, nego dokazi o templarskim iskopavanjima
provedenima tijekom 12. stoljea. injenicu da su templari znali gdje
trebaju kopati mogue je objasniti samo postojanjem tajnoga znanja koje
se naratajima prenosilo meu lanovima obitelji iji su korijeni vezani
uz Jeruzalemski hram. Znaajno je to je ime Roslin, kojim je William
"Uzoriti" St Clair nazvao svoj posjed u kotskoj, galskog podrijetla, a
znai: "drevno znanje koje se prenosilo naratajima".
POVRATAK U EUROPU
Otkria koja su proizala iz templarskih iskopavanja uzrokovala
su nekoliko problema. Geoffroi de St Omer vratio se u Francusku s
nekoliko svitaka i predao ih svom uenom roaku Lambertu de St Omeru
koji je nainio prijepis jednog od njih. Taj se prijepis danas uva u knjinici
Sveuilita u Ghentu. Grofoviju Ghent osnovali su lanovi etiriju
obitelji iz skupine Rex Deus, koji su za svoga poglavara izabrali flan-

drijskoga grofa. Kada je vijest o prvim otkriima stigla do Europe, grof

Fulk d'Anjou smjesta je otputovao u Jeruzalem, gdje je pristupio novom
Redu. Prije povratka u Anjou obvezao se da e Redu plaati godinju
rentu u iznosu od 30 anuvinskih lira. Imamo li na umu da je veina
vitezova koji su pristupili Redu zadrala svoje plemike naslove i prava
koja iz njih slijede, ovaj in Fulk d'Anjoua ne treba nas uditi. Unato
prisezi na vjernost templarskom redu, Fulk je zadrao potpunu slobodu
kretanja jer nije bio samo anuvinski grof i templar, nego i stariji lan
Rex Deusa, koji je kasnije postao kraljem Jeruzalema.
U Jeruzalem je stigla jo jedna vana linost - grof od Cham
pagne, koji je pristupio Redu 1124. godine. Kao to smo prije istaknuli,
njegovo je stupanje u Red dovelo do anomalije u vazalskom odnosu, jer
je grof prisegnuo na vjernost jednom od svojih vazala. Tu je neobinu
injenicu mogue objasniti prednou unutarnje hijerarhije Rex Deusa
nad uobiajenom feudalnom praksom.
to se europske scene tie, Bernard iz Clairvauxa, koji je postao
osobni papin savjetnik, uvrstio je svoj poloaj unutar Crkve. Prava
priroda aktivnosti Rex Deusa u Jeruzalemu nuno je morala ostati tajnom.
Kako prisutnost plemia poput Fulka od Anjoua i Hughesa od Cham
pagne u malobrojnoj europskoj zajednici u Jeruzalemu nije mogla ostati
tajnom, bilo je potrebno smisliti uvjerljivu priu za javnost. Bernard je
poeo uvjeravati papu u nunost pruanja potpore i slubenog prizna
nja novog vojnikog reda koji je ve djelovao u Svetoj Zemlji. U tu je
svrhu valjalo sastaviti pravilo, slubenu povelju koja bi odredila ciljeve
Reda, obveze njegovih lanova te ustrojstvo i slubenu strukturu upravljanja. Nitko sa sigurnou nije ustvrdio koliko je dugo taj pos
tupak trajao, ali nije sluajno daje prvo templarsko poslanstvo, koje se
vratilo iz Jeruzalema donijevi sa sobom dragocjenosti i svitke iz Jeru
zalemskog hrama, stiglo u Troyes upravo kada je tamo zapoeo koncil
koji je odluio o dodjeli pravila za nedavno osnovani templarski red.
Bernard je nedvojbeno tijesno suraivao sa skupinom koja je priprema
la koncil, kao i s templarima koji su u Jeruzalemu poduzeli uspjena
iskopavanja.
Glavna iskopavanja u Jeruzalemu okonana su krajem prosinca
1127. godine. Hughes de Payen i ostali vitezovi novoga Reda svoja su
otkria podastrli lanovima Rex Deus obitelji u Francuskoj. Templarski

veliki metar Hughes de Payen i suosniva Reda, Andre de Montbard,

susreli su se zatim s engleskim kraljem, koji je tada boravio na jednom
od svojih posjeda u Francuskoj. Engleski kralj enio se dva puta i svaki
je put za nevjestu odabrao jednu od dama iz redova Rex Deusa. Kralj je
Hughes de Payenu i njegovom drugu osigurao pratnju, te su oni preli
Kanal i otputovali u kotsku, smjestivi se u Roslinu kod obitelji St
Clair, Hughesovih roaka i vodeih lanova Rex Deusa. kotski kralj
David, sin Margarete, saksonske kraljevne i lanice Rex Deusa, tem
plarskom je redu darovao posjed koji je postao njegovim sjeditem u
kotskoj. Novi templarski posjedi pridrueni su onima u Roslinu, Rex
Deus obitelji St Clair. Najstarija templarska lokacija u kotskoj, Ballantrodoch, sada je, po Redu Hrama, dobila ime Hram.

10
Djelatnosti i uvjerenja
templarskih vitezova

emplari su 1128. godine dobili svoje pravilo te su ubrzo stekli

visok stupanj autonomije, a njihovi su veliki metri bili neposredno
odgovorni samo papi. Nakon to im je kralj David darovao zem
lju u Ballantrodochu, uslijedili su mnogi slini darovi od strane lanova
Rex Deusa diljem Europe i drugih pobonih pripadnika aristokracije.
Darovi su se sastojali u zemlji i novcu, zbog ega je Red ubrzo postao
vrlo moan, te su mu se pridruili brojni lanovi vodeih zapadnoeu
ropskih obitelji.
Francuska, Provansa i Languedoc-Roussillon postali su glavna
templarska sredita, a strelovit rast prihoda i novaka omoguili su Redu
da uspostavi svoje stoere diljem Svete zemlje, postavi tako jednom
od najvanijih snaga jeruzalemskog kraljevstva. Templari su ubrzo stekli
ugled hrabrih ratnika, koji su radije birali smrt nego predaju. Meutim,
nisu uivali toliko visoki ugled kao voe i stratezi. Svoje su velike i
skupe vojne pohode na podruju Prekomorja (Outremer), kako su tada
nazivali Palestinu, financirali prihodima od svojih posjeda i poslova u
Zapadnoj Europi.
Poetkom dvanaestog stoljea materijalno se bogatstvo uglavnom
temeljilo na zemlji i feudalnim davanjima. Templari su imali posjede
diljem Europe, od Poljske, Danske, kotske te Orkneyja na sjeveru, do
Francuske, Italije i panjolske na jugu. Njihove su trgovake aktivno
sti bile mnogobrojne i raznolike, a ukljuivale su i trgovinu itaricama,

vinom, kamenom i rudama. Kao rezultat njihove dvostruke uloge - za

tite hodoasnika i odravanja veza sa svojim stoerima u Svetoj zemlji
- posjedovali su i vrlo dobro organiziranu flotu, s kojom se nije moglo
mjeriti brodovlje niti jedne drave toga vremena. Templarska je flota
ukljuivala ratne galije opremljene ovnovima, te mnogo brodova za pri
jevoz hodoasnika, vojnika, konja i robe, kojima su plovili Sredozem
ljem do svojih baza u Italiji, Francuskoj, panjolskoj i Svetoj zemlji.
Glavno pomorsko sredite Reda bio je otok Majorca, a glavna luka na
atlantskoj obali bio je dobro utvren grad La Rochelle odakle su, kako
se tvrdi, trgovali s Grenlandom, Britanijom, Sjevernom Amerikom i
Meksikom. Ovu, po svemu nevjerojatnu tvrdnju, potkrepljuju sage Rex
Deusa. Templarski vitezovi su u samo pedeset godina svoga postojanja
postali trgovaka sila koja je po svojoj moi bila izjednaena s mnogim
dravama tada poznatoga svijeta. U samo stotinu godina svoga posto
janja, templarski je red postao srednjovjekovnom preteom multina
cionalnih konglomerata, i bogatiji od bilo kojeg europskog kraljevstva.
Iako su templari izvrili nevjerojatnu preobrazbu europske kul
ture i trgovine, mnogi suvremeni crkveni povjesniari opetovano istiu
kako su templari bili nepismeni. Ti "nepismeni" vitezovi razvili su sofi
sticirane metode komunikacije, kojima su zaobili jezine granice koje
bi inae onemoguavale njihove trgovake aktivnosti. Jedna od nji
hovih osnovnih djelatnosti sastojala se u onome to bismo danas nazvali
trgovinom "tehnologijom i idejama". Templarska komunikacijska mrea
bila je osnovno sredstvo kojim su iz Svete zemlje u Europu prenosili
svoje znanje o astronomiji, matematici, biljnoj medicini i iscjeliteljskim
vjetinama. Meu tehnolokim novinama koje su redovnici-ratnici doni
jeli u Europu bila je metoda oivljavanja usta-na-usta, teleskop te mjenica,
financijski instrument koji su upoznali preko islamskih sufija.
TEMPLARI KAO GRADITELJI
Templari su bili glasoviti i po svojim graditeljskim umijeima.
Gradili su i odravali zamkove, utvrde i pripadajue zgrade, mlinove,
spavaonice, staje i radionice. Neki templarski zamkovi, osobito oni na
jugu Europe i u Svetoj zemlji, graeni su na teko pristupanim po
drujima, to je zahtijevalo iznimno graditeljsko umijee. Bili su osobi-

to poznati po zamkovima izgraenima na stratekim poloajima, s

pominim vratima koja su sluila kao mostovi. Templarska crkva,
utemeljena na oktogonalnoj geometriji i, kako se pretpostavlja, na crkvi
Svetoga groba u Jeruzalemu, postala je karakteristini znak njihove pri
sutnosti na odreenom podruju. Ovaj tip graevina predstavljao je samo
dio templarske sakralne arhitekture, iako su imale posebno kabalistiko
znaenje. Veina templarskih crkava, osobito na jugu Europe, su male,
neukraene, pravokutnog, a esto i polukrunog oblika.
Mnogi znanstvenici, ukljuujui i crkvenog povjesniara Freda
Gettingsa, istiu kako su templari, meu ostalim, sudjelovali u finan
ciranju i izgradnji gotikih katedrala. Iznenadnim procvatom gotikog
graditeljskog stila, koji je omoguio izgradnju visokih katedrala s broj
nim prozorima, nastupilo je novo razdoblje u sakralnoj arhitekturi i umjet
nosti, koje je iznjedrilo crkve sa irim laama i veim prostorom
neometanom stupovima. Nije sluajnost da se ovaj graditeljski stil, ko
jeg ne moemo objasniti kao loginu posljedicu razvoja romanikog
stila koji mu je prethodio, iznjedrio nakon povratka templara iz Jeruza
lema gdje su prethodno izvrili brojna iskopavanja.
Od svih gotikih graevina, katedrala u Chartresu zauzima najis
taknutije mjesto, kao velianstveni simbol templarskih ideja. Ovu kate
dralu, izgraenu u nevjerojatno kratkom vremenskom razdoblju, Crkva
smatra rezultatom zajednikog rada graana i dobrovoljnih priloga ho
doasnika. Meutim, to nikako ne objanjava golema novana sredstva
koja su bila neophodna za nabavu i prijevoz kamena i plae mnogobroj
nih klesara, kipara i ostalih majstora koji su predano radili na ovom
golemom i sloenom zdanju. Malo je vjerojatno da su prihodi hodoas
nika mogli pokriti trokove oslikavanja prozorskih stakala tijekom raz
doblja izgradnje, a jo manje trokove gradnje i ureenja itave graevine.
Jedini izvor iz kojeg su se tada u Europi mogla namaknuti potrebna
sredstva bio je templarski red.
Dok su u Engleskoj klesari djelovali pojedinano, u Francuskoj
su pripadali Drubi (Compagnonage), koja se u 12. stoljeu podijelila
na tri skupine, od kojih je svaka imala drukiju funkciju: druba Djeca
oca Soubisea bila je odgovorna za izgradnju crkvenih zgrada u
romanikom stilu; druba pod nazivom Djeca metra Jacquesa, poznata
i pod imenom Les Compagnons Passant, specijalizirala se za izgradnju

mostova. Majstori koji su sagradili gotike katedrale, te koji su od cistercita primili znanje o svetoj geometriji, bili su poznati kao Salomonova djeca, jer je prema biblijskoj predaji kralj Salomon naredio izgradnju
Prvog jeruzalemskog hrama. Uz doputenje Bernarda od Clairvauxa,
templari su u oujku 1145. dodijelili "pravilo" Salomonovoj djeci, koje
je reguliralo uvjete ivota i rada ove drube. Preambula njezina pravila
sadri izjavu koja e se od tada nadalje uvijek povezivati s templarima:
"Mi, Vitezovi Krista i Hrama, slijedimo sudbinu koja nas priprema
da umremo za Krista. Dodjeljujemo ovo pravilo ivota, rada i
asti graditeljima crkava kako bi se kranstvo proirilo Zem
ljom ne u nau slavu, ve u vjenu slavu Tvojega Imena, O,
Gospodine,"[naglasili autori].

Nije samo templarski red stekao golemo bogatstvo, posjede, mo i ugled u godinama koje su slijedile nakon zavretka njihovih iskopavanja
u Jeruzalemu. Procvat je doivio i cistercitski red pod vodstvom Ber
narda od Clairvauxa, red koji je neko vodio borbu za opstanak. Cisterciti su tijekom svoga postojanja osnovali preko 300 opatija irom Europe,
u emu ga nije mogao nadmaiti nijedan monaki red. Postali su poznati
kao "apostoli granica", jer su redovito odbijali primiti na dar posjede
smjetene u blizini gusto naseljenih podruja. Svoje su opatije gradili na
teko pristupanim i brdovitim pograninim podrujima kranske Eu
rope. Templari su, naprotiv, posjedovali zgrade u veim naseljima, ho
doasnikim sreditima i pomorskim lukama, kao i u manjim gradovima
i selima. Svoja su naselja esto smjetali na stratekim poloajima blizu
glavnih trgovakih i hodoasnikih putova. U Engleskoj i Walesu drali
su vie od 5 000 posjeda, kao i brojne posjede u kotskoj, Irskoj, Poljskoj,
Danskoj, Nizozemskoj, Belgiji, njemakim dravama i Maarskoj, gdje
je jedna od najvanijih uloga templara bila zatita putova prema Svetoj
zemlji. U panjolskoj, gdje je grob sv. Jakova iz Compostele bio vano
hodoasniko sredite, Red je odigrao kljunu ulogu u obrani kran
stva od najezde Maura.
Slini su redovi nastajali i stjecali odreen ugled oblikujui se pre
ma templarskom uzoru. U panjolskoj su to bili redovi Calatrave i Alcantare. Oba su osnovana ubrzo nakon templarskog, a poznato je da

je odreenu ulogu u njihovu osnutku odigrao Bernard od Clairvauxa.

Jesu li u tome sudjelovali i lanovi Rex Deusa? Templari su drali i
brojne posjede u Italiji, koja je bila jedno od najznaajnijih trgovakih
sredita na pomorskom putu dojeruzalemskog kraljevstva. No, najvanije
templarsko sredite u Europi bila je Francuska. U vrijeme djelovanja
templarskoga reda, pokrajine Provansa i Languedoc-Roussillon na jugu
Francuske bile su samostalne i odvojene od francuskog kraljevstva. Ove
su june pokrajine bile prepune templarskih posjeda, a samo u Languedoc-Roussillonu nalazilo se vie od 30% njihovih posjeda u Europi.
TEMPLARI U OKOLICI RENNES-LECHATEAUA
Mnogo se pisalo o templarskim posjedima u blizini sela Rennesle-Chateau, to potkrepljuje i vrlo iscrpna dokumentacija. George Kiess
iz Centra za templarske studije i istraivanja (Centre d'Etudes et de
Recherches Templieres) spominje selo Campagne-sur-Aude, kao au
tentino templarsko naselje u blizini Rennes-le-Chateaua i mjesto u ko
jemu CERT neprestano provodi brojna istraivanja. Tvrdnja po kojoj su
templari u vrijeme potiskivanja Reda pobjegli iz svoga stoera u Bezuu
pred vazalima kralja Filipa Lijepog, ista je izmiljotina. U Bezuu nika
da nije postojao templarski stoer. Tvrdnju da je Bezu bio templarski
posjed iznio je opat Mazieres, povjesniar ija su djela vrlo upitne vri
jednosti. Zamoljen da razotkrije svoje izvore, opat je izjavio kako su
arhivi na kojima je temeljio svoja istraivanja uniteni. Nitko nikada nije
vidio odnosne zapise. U mjesnim se arhivima Bezu spominje kao dugo
godinje prebivalite srednjovjekovnih "kovaa novca", koji su se bavili
krivotvorenjem.
Netona je i tvrdnja da je Bertrand de Blanchfort, za kojega Baigent, Leigh i Lincoln vjeruju da je bio etvrti veliki metar templar
skoga reda, ivio u zamku Blanchfort u blizini Rennes-le-Chateaua.
Mnoga mjesta u Francuskoj nose slina imena - Blanquefort, Blancafort ili Blanchfort. Budui da su se francuski plemii obino nazivali
prema imenima svojih posjeda a ne prema obiteljskim prezimenima, velika
je mogunost zabune. Bertrand de Blanchfort, koji nije bio etvrti, nego
esti veliki metar templarskoga reda, nije potjecao iz okolice Rennes-

le-Chateaua, niti je ondje ivio ili posjedovao zemlju. Rodno mjesto

Bertranda de Blanchforta bila je Guyenne u Akvitaniji, koja je nakon
pada Rimskog Carstva postala glavno sredite Rex Deusa. Budui da
Bezu nije bio Bertrandov posjed, nije ga mogao ni darovati Redu.
Raspon templarskih aktivnosti u Languedoc-Roussillonu bio je
velik, to potkrepljuju brojni zapisi i rezultati arheolokih iskopavanja u
templarskim naseljima kojima je to podruje iznimno bogato. Iskopa
vanja su u najveem dijelu obavljena pod pokroviteljstvom Centra za
templarske studije i istraivanja, pri emu su otkriveni brojni templarski
posjedi u Languedocu i Roussillonu.
TEMPLARI KAO POKRETAI PROMJENA
Prije utemeljenja templarskoga reda Europa je bila podijeljena na
mnotvo meusobno zavaenih grofovija i kraljevstava. Izuzmemo li
pomorske putove, meunarodna trgovina gotovo da i nije postojala, a
putnicima je neprestano prijetila opasnost od razbojnika i samovolje
feudalnih gospodara, koji su naplaivali dadbine za siguran prolaz svo
jim podrujima. Gradovi su bili mali i prilino siromani, podvrgnuti
hegemoniji crkve-drave ili arbitrarnoj vladavini feudalnih gospodara.
S pojavom templara europsko je drutvo doivjelo korijenite promjene.
Uloga templara kao uvara hodoasnikih putova nije bila
ograniena samo na Svetu zemlju. Osim nadziranja putova koji su se
poput lepeze irili od Sredozemne obale prema sjeveru kontinenta, tem
plari su titili i ostale vane hodoasnike putove. Sloene komunika
cijske mree povezivale su svaki kutak Europe s glavnim hodoasnikim
sreditima poput Jeruzalema i Rima te groba sv. Jakova u Composteli,
koja je od 12. do 14. stoljea predstavljala jedno od najvanijih ho
doasnikih odredita. Jo od vremena rimskih osvajanja, podrujem
u okolici Compostele na sjeverozapadu panjolske upravljale su, kao i
pokrajinom Akvitanijom, obitelji iz skupine Rex Deus. Ovi su putovi
povezivali sva glavna europska sredita. Osim toga, povezivali su i na
cionalna hodoasnika sredita, poput Canterburyja u Engleskoj, te Chartresa, Mont-St-Michela, Rocamadoura i mnogih drugih mjesta u koja
su pristizali poklonici Crne Bogorodice. U sagama Rex Deusa MontSt-Michel se povezuje s brdom svetog Mihaela na junoj obali Corn-

walla, a iste sage pruaju i neobian uvid u kult Crne Bogorodice; sage
opisuju hasmonejsku obitelj kao "crnu". Zahvaljujui templarskoj zati
ti, hodoasnici i trgovci na glavnim europskim putovima stekli su si
gurnost od izrabljivanja i napada. Templari su uveli jo jednu novost,
koja je trgovinu uinila jo sigurnijom i koja je uvelike izmijenila odnos
snaga izmeu feudalnih gospodara i gradova. Naime, rije je o sloenom
i vrlo uinkovitom bankarskom sustavu.
Svojim ogromnim bogatstvom templari su upravljali vjeto i mudro.
Osim ulaganja u nekretnine i poljoprivredu, financirali su osnovne in
dustrije koje su postale kljunim izvorom sredstava potrebnih za brojne
graditeljske pothvate - svjetovne i sakralne graevine koje su izmijenile
lice Europe. Koristei se svojim trgovakim znanjem i tehnikama koje
su usvojili od muslimanskih suparnika na Istoku, u Europu su uveli
metodu financijskog transfera putem mjenica, ekova i instrumenta ko
jeg bismo mogli nazvati preteom kreditne kartice. Potonje je proizalo
iz estih komplikacija povezanih s hodoaima u udaljena mjesta. Ho
doae je bio dug, naporan i skup pothvat te kljuni izvor prihoda,
kako za Crkvu tako i za vlasnike svratita, skelare i ostale ije su usluge
bile neophodne hodoasnicima na njihovu putu. Putujui s velikim svo
tama novca, hodoasniku je prijetila opasnost od pljakaa, izrabljivaa
ili drugih nezgoda. Templari su pronali jednostavno rjeenje toga pro
blema. Kod metra lokalnog templarskog zapovjednitva hodoasnik je
trebao poloiti svotu potrebnu kako bi se pokrili trokovi putovanja,
smjetaja, milodara i darova. Templarski bi mu rizniar zauzvrat predao
ifrirani dokument, kao vrstu potvrde i sredstva zamjenskog plaanja.
U svakom prenoitu, ili mjestu na kojemu je trebalo uruiti milodar ili
darove, hodoasnik bi predao taj dokument lokalnom templarskom pred
stavniku, koji bi nakon toga platio preostale dugove hodoasnika i vra
tio dokument vlasniku. Po zavretku hodoaa, putnik bi predao
dokument rizniaru templarskog stoera koji ga je izdao. Ovaj bi mu
vratio cjelokupni poloeni iznos ili mu uruio odgovarajui raun, u
sluaju daje hodoasnik preao doputenu granicu. Suvremeni ekviva
lent templarske isprave jest, naravno, kreditna kartica.
Templarska bankarska praksa nije obuhvaala samo hodoasniku
trgovinu, nego i novane transfere u meunarodnoj i unutranjoj trgovi
ni Crkve i drave. U Srednjem vijeku kranima je bilo zabranjeno na-

plaivati kamate na zajam, te se posuivanje novca kao djelatnost tradi

cionalno vezivala uz Zidove. To nije nimalo pomoglo podizanju njihova
ugleda kao rasne skupine, koji je ve bio okaljan optubama za "uboj
stvo Krista". Templari su pronali nain da zaobiu ovu prepreku, koji
im je omoguio da posuuju odreene svote novca uz kamate a da pri
tom ne budu optueni za lihvarstvo. Kako je bilo doputeno naplaivati
rentu za najam kue ili zemlje, templari su iskoristili to pravo pri posud
bi novca, naplaujui "rentu", a ne kamate za svoje usluge. Renta se
naplaivala od trenutka zajma i dodavala se na osnovni posueni iznos.
Na taj su nain izbjegli osudama za nekransko ponaanje, drugim ri
jeima, za lihvarstvo. Raspolagali su tolikim bogatstvom da njihove uslu
ge nisu traili samo trgovci i zemljoposjednici feudalne Europe, nego i
crkveni i dravni monici. Posuivali su novac biskupima za izgradnju
crkava; prinevima, kraljevima i carevima omoguavali su sredstva za
ratove i kriarske pohode. S uspostavom financijske i prometne si
gurnosti, Europa se poela mijenjati. Sigurna i uspjena trgovina dovela
je do akumulacije kapitala i izranjanja bogatog trgovakog sloja, grad
ske buroazije. Novostvoreno bogatstvo gradskih trgovaca jo je vie
ojaalo mo gradova. Kako su izvangradska podruja postala mirnija i
sigurnija, feudalni su gospodari postupno gubili raison d'etre na ko
jemu su do tada temeljili svoju mo.
Templarski je red, unato relativno kratkom razdoblju postojanja,
bio kljuni pokreta preobrazbe srednjovjekovne Europe. Od svojih
arapskih suparnika u Svetoj zemlji, templari su primili blagodati novih
znanja i tehnologija koje su Europljani uvelike iskoristili. Gotike kate
drale, kao manifestacije naela svete geometrije, i danas krase lice Eu
rope, uzdiui se visoko ka nebu, poput tihih "molitava u kamenu".
Openito uzevi, razliite templarske aktivnosti predstavljale su dijelove
golemog mozaika koji je oblikovao sliku budunosti. Red nije bio tek
srednjovjekovna pretea suvremenog multinacionalnog konglomerata,
nego je na mnoge naine predstavljao rani zametak Europske Unije.
Usporeujui utjecaj templara na europsku kulturu s onim njihovih
suparnika, neizostavno se namee jedno pitanje: to je to po emu se
vitezovi templari toliko razlikuju od drugih vjerskih ili vojnikih redova
toga vremena? Zato je upravo taj Red uspio inicirati duboke promjene
koje su dotaknule ivote gotovo svakog ovjeka u Europi? Kako bismo

razumjeli prave motive ovih redovnika-ratnika, valja proniknuti u njiho

va istinska duhovna i religiozna uvjerenja (to predstavlja zadatak kojeg
bi se malo povjesniara rado prihvatilo), u emu nam djelomice mogu
pomoi rezbarije i ikonografija katedrala u Chartresu i Amiensu.
KATEDRALA U CHARTRESU I CRNA
BOGORODICA
U katedrali u Chartresu, glavnom sreditu kranskog bogoto
vlja, niti jedna rezbarija iz prvih dvije stotine godina postojanja grae
vine ne odnosi se na raspee, osnovni dogaaj iz kranske predaje.
Jedinu naznaku o onome to sv. Pavao opisuje kao "rtva otkupljenja",
predstavlja slikanja iz 12. stoljea, koja se nalazi na staklu prozora na
zapadnom proelju katedrale, jednom od malobrojnih sauvanih ostata
ka prvotne katedrale koju je 1150. godine podignuo biskup Fulbertus,
da bi 1194. bila unitena u poaru. Zapadno proelje Fulbertusove
katedrale pripojeno je dananjoj graevini, ija je izgradnja zapoela
nakon poara a trajala je 30 godina.
Davno prije pojave kranstva, na mjestu kasnije kranske kate
drale stajao je kip crne druidske Bogorodice s djetetom, koju je Cezar
nazvao Virgini Parturae. Drevni druidski kip stoljeima se uvao u
kripti katedrale, te se, zajedno s Marijinom odjeom, smatrao osobito
svetim. Biskup Fulbertus bio je naklonjen tovanju Djevice Marije, te je
odigrao kljunu ulogu u irenju "mariolatrije" u srednjovjekovnoj Europi.
To potvruje i replika Virgini Parturae pod krinkom Marije, majke Boje,
smjetena nad glavnim ulazom na zapadnom proelju katedrale.
Templari su "mariolatriju" koristili kao sredstvo kojim su pod
velom kulta Crne Bogorodice prikrivali osnovno heretiko naelo vlas
titih uvjerenja. Ovaj se kult iz Chartresa velikom brzinom proirio na
itavu Francusku, panjolsku i veinu Europe, te su templari, toboe
tujui Crnu Bogorodicu, naoigled sveenstva prakticirali kult Izide i
Horusa - heretike i enske principe boanske mudrosti. Izida je bila
crna egipatska boica, koja se vezivala uz mudrost i spoznaju i tradi
cionalno se prikazivala kao boanska majka boga Horusa. Taj se kult
povezivao i sa tovanjem Marije Magdalene, Isusove supruge. Engleski
pisac Ean Begg zabiljeio je da postoji ak 50 svetita sv. Marije

21

Magdalene koja ukljuuju i svetita Crne Bogorodice. Prouavajui

poloaje ovih mjesta dvostrukog tovanja, moemo uoiti da ih se veli
ka veina nalazi na podruju Lyonsa, Vichyja i Clermont-Ferranda, gdje
se prostire planinski lanac kojeg mjetani nazivaju "Magdalenine planine".
Naiete li gdje na svetite Crne Bogorodice, moete ga odmah povezati
s dvije skupine, s templarima i Rex Deusom. Ve smo spomenuli kako
je Bernard od Clairvauxa odrao 120 propovijedi o Pjesmi nad Pjesma
ma. Ona se tradicionalno vezivala uz Magdalenu, a veza s kultom Crne
Bogorodice jasno se odraava u rijeima zarunice: "Crna sam, ali li
jepa." Bernard od Clairvauxa pridruio se cistercitima, templarima i Salomonovoj djeci kako bi "sluio Betaniji i kui Marijinoj i Martinoj."
Mnogi znanstvenici vjeruju kako veina gotikih katedrala posveenih
Naoj Gospi, koje su nastale kao rezultat templarskih aktivnosti nisu
bile posveene Mariji, majci Isusovoj, ve njegovoj supruzi, Mariji
Magdaleni, ili Mariji iz Betanije.
U veini templarskih crkava rijetki su izravni umjetniki prikazi
samoga Isusa, a tamo gdje postoje opisuju ga kao uitelja ili vodia, ali
nikada kao rtvu. Paradoksalno jest to su meu vitezovima, koji su
navodno bili predani kranskom cilju, i u umjetnikom i u religioznom
smislu dva Ivana uivala prednost pred Isusom. Jedan se od njih gotovo
redovito pojavljivao u templarskim sreditima; drugi se prikazivao vrlo
rijetko, ali je, izgleda, bio osnovni izvor templarskih uvjerenja. Te su
osobe bile Ivan Krstitelj i Ivan Evanelist - uenik kojega je Isus ljubio
i plodan autor mnogih biblijskih dokumenata, koji su odavno izgubljeni
ili ih je zatakala Sveta Majka Crkva, poput Djela Ivanovih i Evanelja
ljubavi.
KATEDRALA U AMIENSU I IVAN KRSTITELJ
O znaenju Ivana Krstitelja za templarski red mogue je prosuditi
iz mnogih izvora. Katedrala u Amiensu na sjeveru Francuske, koja se
smatra jednim od najljepih primjera gotike arhitekture na svijetu, iz
graena je kako bi se u njoj uvala relikvija koja je za templare bila
najsvetija - glava Ivana Krstitelja. Na kamenom zidu, koji dijeli kor od
atrija, nalazi se prekrasan bareljef, izrezbaren iznimno vjeto i studi
ozno. Bareljef prikazuje pojedinosti iz ivota, ne Isusa Mesije i navod-

nog Sina Bojeg, nego Ivana Krstitelja, Sveenika-Mesije i ovjeka za

kojeg mnogi tvrde da je Isusa uputio u duhovne misterije. Jedan dio
bareljefa opisuje dogaaje koji su uslijedili odmah nakon Ivanova
smaknua, kada je njegova glava na pladnju posluena Salomi. Saloma
je prikazana kako noem probada lubanju, buei je na nain na koji su
to stoljeima kasnije inili templari i masoni na lubanjama svoje preminule
brae.
Blagdan sv. Ivana Krstitelja slavio se s osobitim arom na po
drujima templarskoga utjecaja, a u jednom, neko templarskom, selu u
Provansi taj se obiaj odrao do danas. Prouimo li podrobnije dostup
ne izvore koji se odnose na templarska religiozna uvjerenja, gotovo
neprimjetno e izroniti nejasan lik drugoga Ivana, Ivana Evanelista.
Prema papi Piju IX., templari su "od samoga poetka bili sljedbenici
johanitske hereze". Dosta se raspravljalo o pravoj prirodi takozvane
johanitske hereze, za koju jedan suvremeni povjesniar tvrdi da joj po
drijetlo valja traiti meu sljedbenicima Ivana Krstitelja. Ova potpuno
pogrena tvrdnja nairoko je prihvaena iako za nju nije pruen nijedan
uvjerljiv dokaz. Templarski kult Ivana Krstitelja je ak i u onim opasnim
vremenima bio vrlo dobro poznat i prihvaen. Meutim, kult Ivana
Krstitelja bila je samo krinka pod kojom su templari skrivali svoju
privrenost istinskom Isusovu nauku, koji se stoljeima prenosio u obli
ku izvornog Evanelja po sv. Ivanu, djela koje je Svetoj Majci Crkvi
davalo mnoge razloge za zabrinutost.
Templarski je red, nakon optube za herezu, konano bio potis
nut. Oni koje je Inkvizicija optuila za herezu proglaeni su "neosobama", a svi inkriminirajui dokumenti pronaeni u njihovu posjedu
crkvene su vlasti unitile ili zatakale. Stoga suvremeni povjesniari ne
raspolau izvornom dokumentacijom na temelju koje bi mogli neto
zakljuiti o templarskom religioznom sustavu. Postoje samo zapisi o
suenju koje posjeduje tuitelj. Ve smo naveli mnotvo takvih neizravnih
dokaza, a posljednja dva stoljea potrage za istinom iznjedrila su samo
jedan zakljuak: Templari su gotovo dvije stotine godina postojali bez
ikakvog uplitanja crkvenih vlasti. Kako su mogli tako dugo skrivati svoja
heretika uvjerenja?

OUVANJE VJERE
Templari su, poput skupine Rex Deus iz koje su poniknuli, skriva
li svoja istinska uvjerenja, javno prakticirajui vladajuu religiju. Oni su
bili gnostika sekta koja je uvala i prenosila izvorna Isusova uenja u
obliku u kojemu ih je zapisao Ivan Evanelist. Kako smo ve spomenu
li, njihove su okrugle crkve imale duboko kabalistiko znaenje, a odatle
se lako moe zakljuiti da su meu tajnama koje su sauvali bile i tajne
kabale. Prema Magnusu Eliphasu Leviju, ezoterikom uitelju iz 19.
stoljea, templari su sebe nazivali "jedinim uvarima velikih religioznih
i svjetovnih tajni... koje e ostati skrivene od pokvarenosti vlasti."
Vjerovao je da je njihov osnovni cilj bio ouvati istinski Isusov nauk,
koji je izmijenjen zbog hirova pojedinaca i politikih tenji. Pouena
neugodnim iskustvom nakon koncila u Niceji, skupina Rex Deus isko
ristila je Red kao jedan od naina ouvanja istine. Magnus Eliphas Levi
je napisao:
"Nasljednici starih rozenkrojcera, postupno mijenjajui asketske
metode i strogu hijerarhiju svojih prethodnika, postali su misti
na sekta, ujedinivi se s templarima. Njihova su se uenja tako
ispremijeala, a svoju su sljedbu poeli smatrati jedinom rizni
com tajni objavljenih u Evanelju po sv. Ivanu."

Ameriki masonski povjesniar Albert Pike, 1871. godine napisao je

kako je Red "usvojio sv. Ivana Evanelista kao jednog od svojih zatit
nika, te da ne izazove sumnje Rima, povezao s njime sv. Ivana Krstite
lja". Ivan Krstitelj nije bio svetac-zatitnik samo templarskih vitezova,
nego poslije i slobodnih zidara. U knjizi "Hiramov klju"* Knight i
Lomas istiu da srednjovjekovno djelo izvjesnog Lamberta de St Omera
(bliskog srodnika Godfroi de St Omera, jednog od devetorice vitezovautemeljitelja Reda) naslovljeno Nebeski Jeruzalem sadri ilustraciju koja
"...jasno upuuje na to da je osniva [nebeskog Jeruzalema] upravo Ivan
Krstitelj. U ovom, navodno kranskom dokumentu, Isus se uope ne
spominje."

* R . Lomas, C . Knight, "Hiramov k

"

Graham Hancock, britanski pisac i istraiva drevnih civilizacija i

religija, napisao je:
"...istraujui vjerovanja i ponaanje ove neobine skupine re
dovnika uvjerio sam se da su otkrili neku izvanredno drevnu mudru
predaju..."

Princ Michael od Albanyja potvrdio je ove rijei kada je svitke koje su

templari otkrili prilikom iskopavanja u Jeruzalemu opisao kao "plodove
drevnih znanja".
Gnosticizam se sastoji upravo u ouvanju tajnog znanja i njegovu
prenoenju putem metode uenja i inicijacije. Uvaeni britanski mitolog
i pjesnik Robert Graves tvrdio je da je najbolji primjer neprekinutog i
vjernog prenoenja takvoga znanja sadran u inicijacijskom sustavu sufija. Prema Gravesu, sufizam je nekoliko tisua godina stariji od islama,
a on sam pronaao je sufijske tragove na graevinama iz 2500. godine
pr. Kr. Bio je uvjeren da su sufiji sudjelovali u izgradnji Prvog hrama u
Jeruzalemu, te da njihovi suvremeni nasljednici svoje podrijetlo vuku
od klesarske gilde Engleske i kotske, osnovane u vrijeme vladavine
saksonskoga kralja Athelstana. Jedna od obitelji iz koje su poniknuli
lanovi Rex Deusa bila je i saksonska kraljevska obitelj. lanovi Rex
Deusa koji su osnovali templarski red iskoristili su steeno znanje kako
bi u Jeruzalemu izvrili iskopavanja, a to je drevno znanje predstavljalo
jednu od tajni koje su se prenosile meu posveenicima templarskoga
reda.
UNUTARNJI KRUG
Broj templarskih vitezova strelovito je rastao te su njihovi redovi
u svako vrijeme brojali po nekoliko tisua vitezova. Osim vitezova, tem
plari su drali i pjeatvo (ti su vojnici bili poznati kao "serjeants"), te
mnotvo obrtnika, trgovaca i pomonih radnika. Templarom vitekog
ranga mogao je postati samo onaj koji je potjecao iz plemenite obitelji,
te koji je ve stekao viteki naslov. Samo su malobrojni pojedinci sma
trani dovoljno pouzdanima da prime znanje zbog kojeg su mogli biti
optueni za herezu. Iz toga unutarnjeg kruga izvornih osnivaa biralo

se vodstvo Reda. Francuski istraivai i pisci, George Cagger i Jean

Robin, izjavili su da je
Red Hrama doista bio sastavljen od sedam "vanjskih" krugova
iji su lanovi bili posveeni u manje misterije, te od tri "unutar
nja" kruga iniciranih u velike misterije. "Jezgru" Reda inilo je
sedamdeset templara...

Vrlo je vjerojatno da su religiozna uvjerenja templarskih vitezova bila

vrlo raznolika. Mogue je da su mnogi vitezovi doista bili uvjereni krani
kakvima su se i deklarirali, no unutar toga vanjskog, egzoterinog kru
ga kranskih ratnika, bili su skriveni unutarnji krugovi iji su lanovi
bili upueni u razliite stupnjeve ezoterinog znanja, ovisno o stupnju
njihove inicijacije u gnostike tajne templarskoga reda. Ne dvojimo da
su pripadnici Rex Deusa odmah stjecali pravo ulaska u tri unutarnja
kruga u koje su se povremeno priputali i provjereni kandidati iz vanj
skih krugova. Jezgra se najvjerojatnije sastojala samo od povjerljivih
lanova Rex Deusa koji su postigli najvii stupanj inicijacije, to je skupim
omoguilo da zadri kontinuitet i nadzor.
Izgleda da su jezgra Reda i njegovi unutarnji krugovi bili angairani
u aktivnim istraivanjima ezoterinih i religioznih pitanja koja su pro
izlazila iz predaja Rex Deusa i svitaka otkrivenih u Jeruzalemu. Tem
plarski uenjaci nisu udili za znanjem zbog vlastite koristi poput nekih
dananjih znanstvenika; njihovi su motivi bili sutinski praktini i prag
matini. Za razliku od priprostih krana meu kojima su ivjeli, nisu
gubili vrijeme u potrazi za vjenim spasenjem. Predmet njihova
istraivanja bilo je sveto znanje, a takvo se duhovno znanje moglo izravno
i praktino primijeniti u stvarnom svijetu. Poput starih gnostikih posveenika, to su znanje iskoristili ne samo za dobrobit Reda, ve i za
opu dobrobit zajednica u kojima su se kretali. Kao rezultat djelovanja
te jezgre templarskoga reda koju je inio Rex Deus, lice Europe poelo
se mijenjati. Templarski red nije bio jedini instrument kojim se posluio
Rex Deus kako bi izvrio utjecaj na Europsku kulturu i misao. Mitovi i
legende bili su takoer uinkovito sredstvo koje je oblikovalo europsku
duhovnu i povijesnu percepciju.

11
Srednjovjekovni mitovi i legende

bog duboke tajnosti u kojoj je djelovala skupina Rex Deus, nitko

izvana nije znao nita o njezinim aktivnostima sve do kraja dru
gog tisuljea. Meutim, zapadnoeuropski narodi su poznavali
drevne legende i prie ije im podrijetlo nije bilo poznato. Arturijanske
legende i pria o potrazi za Svetim gralom uinili su predaje Rex Deusa
besmrtnima. Na narodnu matu snano su utjecali tajanstvenost, ideali
zam i dramatinost prie o kralju Arturu, njegovim vitezovima Okru
glog stola i potrazi za Svetim Gralom. Obje su legende namjerno
stvorene kako bi posluile svrsi Isusovih potomaka.
Gral se opisivao razliito: kao krag, kale, kamen unutar kalea,
kamen ili arobni pehar koji je imao mo uskrsnua mrtvih i ozdra
vljenja bolesnih. Pretkranski izvori tvrde kako Gral nije bio kale,
nego zdjela ili kotao. Opisivao se i kao pladanj, oltar ili kamen, a na
sjevernim vratima katedrale u Chartresu nalazi se kip koji ga prikazuje
kao kamen u kaleu kojeg nosi Melkisedek. U mnogim ranim europ
skim kulturama, osobito keltskoj, mogu se pronai legende u kojima se
mnogi od ovih predmeta povezuju s mistinim i maginim moima. Romansa o Gralu dobila je svoj "kranski" sjaj pod vjetim vodstvom
dvojice izvanrednih ljudi, Chretiena de Troyesa i Wolframa von Eschenbacha koji je posjetio Svetu zemlju i ondje, kako se vjeruje, neko vri
jeme boravio medu templarima; neki smatraju da je Wolfram i sam bio
templar. U njihovim su priama poganska vjerovanja bila utkana u kran-

ski kontekst, prihvatljiv tadanjoj crkvenoj hijerarhiji. Tako gralske ro

manse predstavljaju neobinu mjeavinu poganskih legendi, keltskog
folklora, idovskog simbolizma, predaja Rex Deusa te alkemijskih i kabalistikih elemenata. U sve je to inkorporirano ortodoksno kransko
tovanje najsvetije od svih relikvija.
Romantina pria o "potrazi za Svetim Gralom" dobro je poznata
svakom kolarcu i povjesniaru koji je prouavao Srednji vijek, tem
plarski red i viteke ideale. Najpopularnije verzije gralskih pria temelje
se na uvelike proienim verzijama Thomasa Malloryja iz 1469., koje
pripovijedaju o vitekim i kranskim vrlinama glavnoga junaka, viteza,
koji trai svetu relikviju, obino kale iz kojega je Isus pio na Posljed
njoj veeri. Zato bi neki vitez traio relikviju, makar i svetu, kada je u
svakoj crkvi i kapeli mogao udesnim inom transsupstancijacije pri
stupiti tijelu i krvi samoga Isusa? Ove krajnje nedosljedne kranske
verzije prie o Gralu samo su razliiti naini na koje su se prikrivale
sutinski heretike teme.
Prva gralska romansa koja je oko 1190. godine osvojila Europu
bio je nedovren ep Chretiena de Troyesa, Perceval (Parsifal) ili Le
Conte del Graal (Pria o Gralu) Chretien je, poput mnogih vanih
sudionika u sloenoj drami Rex Deusa, potjecao iz francuskoga grada
Troyesa, glavnog sjedita grofova od Champagne. Najprije je uio za
sveenika, ali je, ovladavi latinskim postao ugledan prevoditelj i pisac.
Pripisuje mu se i autorstvo prie o Camelotu naslovljene Erec i Enida,
te romanse Lancelot, koja pripovijeda o preljubnitvu kraljice Guine
vere, supruge kralja Artura. Tri je romanse posvetio Mariji, grofici od
Champagne, koja nije bila samo supruga njegova pokrovitelja, nego i
ker francuskoga kralja Luja VII. i akvitanske kraljice Eleanore. Tvrdi
se da je grofica Marija pretvorila dvor Champagne u vinograd kulture i
vitetva, ali se nakon smrti svoga supruga grofa Henryja, koji je umro
ubrzo nakon povratka iz kriarskog rata, povukla iz javnoga ivota.
Chretien je ubrzo pronaao drugog pokrovitelja, flandrijskoga -grofa
Phillipea d'Alsaca, sina Payen de Montdidierova neaka, jednog od
suosnivaa templarskoga reda i roaka jeruzalemskog kralja. Upravo je
ovom vodeem lanu skupine Rex Deus Chretien posvetio svoje posljed
nje nedovreno djelo Le Conte del Gral.

Legende o kralju Arturu i potrazi za Svetim Gralom ne povezuje

samo podrijetlo. Svaka je legenda proeta istim idealizmom i eljom za
stjecanjem duhovnog savrenstva koje e se oduprijeti okovima grube
stvarnosti. Ironino je to su mnogi kritiari i suvremeni znanstvenici
primijetili da itav srednjovjekovni anr arturijanskih i gralskih romansi
potjee iz istog, odavno izgubljenog izvora. Ovaj zajedniki izvor i romanse koje su iz njega proizale usporeivali su se s takozvanim "Q"
dokumentom, koji je iznjedrio sinoptika evanelja. Ne poriemo da
moda zaista postoji neki zajedniki izvor koji povezuje gralske romanse
Chretiena de Troyesa i Wolframa von Eschenbacha s engleskim piscima
arturijanskog anra. Meutim, znamo da pravo podrijetlo ove tajan
stvene mitologije valja traiti u nauku i predaji Rex Deusa. Trajnu i
sveproimajuu snagu ovoga mita opisao je Malcolm Godwin:
"Nijedan zapadni mit nema ivotnost i arobnost kakvu posjedu
je legenda o Gralu, koja je jo uvijek sposobna dotaknuti i matu
i duh. Nijedan mit nije toliko bogat raznolikom i nerijetko protu
slovnom simbolikom. A u njezinoj sri lei tajna koja je posljed
njih devet stotina godina odravala tajanstvenu privlanost
Grala, dok su ostali mitovi i legende pali u zaborav i zauvijek
nestali. [naglasili pisci].

Gral je poprimao razliite oblike: najpoznatija legenda opisuje ga kao

kale u koji je Josip iz Arimateje skupljao krv i znoj razapetog Isusa.
Pretpostavimo li da je ova tvrdnja istinita, tada se to moglo dogoditi tek
nakon to je Isus bio sputen s kria, odnosno, kada je, prema jednom
od sredinjih naela kranske vjere, ve bio mrtav. Tri su razloga koja
ovu tvrdnju ine neprihvatljivom. Prvi je razlog vjerska odvratnost Zidova
prema samoj pomisli da netko iz njihova plemena dotie mrtvo tijelo, a
kamoli krv - da je Josip dotaknuo Isusovo mrtvo tijelo morao bi se
nakon toga podvrgnuti dugotrajnom obredu proienja, koji se nije
mogao provesti na veer uoi Pashe. Drugo, tadanji ortodoksni idovski
pogrebni obiaj, koji se odrao meu suvremenim hasidima, zahtijevao
je da se cijelo tijelo i sva krv pomno zakopaju kako bi se osigurao ivot
poslije smrti. Ova je praksa izriito zabranjivala uzimanje krvi iz tijela
mrtvih idova. Konano, ovu priu osporava i forenzina patologija mrtav ovjek ne krvari! Dakle, mogua su samo dva razumna obja-

njenja: ili je itava pria u potpunosti izmiljena ili se, to je mnogo

vjerojatnije, taj dogaaj doista zbio, iz ega proizlazi da je Isus nakon
sputanja s kria na Golgoti bio iv, to prikazuju Postaje Kria u crkvi
u Rennes-le-Chateauu te opisuje Izgubljeno Petrovo Evanelje.
U kranskoj Europi 12. stoljea, svatko za koga se sumnjalo da
je u duhovnom smislu razliit od veine, nalazio se na sigurnom putu za
lomau. Stoga su gralske romanse opisivale dugotrajnu i opasnu potragu
za najsvetijom od svih relikvija, Kristovim kaleom, u kojoj je traga
bio podvrgnut brojnim iskuenjima i opasnostima. Meutim, bio je to
samo romansirani prikaz vrlo dobro poznate srednjovjekovne stvarnos
ti - opasnosti koje su vrebale na hodoasnikim putovima. Bio je obiaj
da vjernik rtvuje svoje vrijeme i sredstva kako bi poduzeo hodoae u
neku od dalekih zemalja, kako bi se poklonio pred relikvijom nekog
davno preminulog sveca. Po emu je, onda, potraga za Svetim Gralom
bila toliko posebna? Nije to bila potraga za opipljivom relikvijom, nego
alegorijski opis heretike i alkemijske potrage, zavijen u prihvatljiv ka
toliki rjenik. Romanse Chretiena de Troyesa i Wolframa von Eschenbacha predstavljaju vodilje na putu duhovnog savrenstva na kojemu
"sirova tvar" ljudske pogreivosti moe konano transmutirati u "isto
zlato" duhovnog jedinstva s boanskim. Parsifal je, stoga, ni vie ni
manje nego ifrirani vodi na tegobnom putu do inicijacije.
Gralske romanse skrivaju religiozne ideje koje protuslove mono
litnoj svemoi Svete Majke Crkve. Kralj gralskog zamka opisuje se kao
Kralj-Ribar ije blagostanje, ili nedostatak istog, odraava duhovno i
fiziko stanje njegova naroda. Ranjeni Kralj-Ribar zlorabi svoju vlast
u osiromaenoj zemlji, ba kao to crkveni uzurpatori pljakaju duhovne
ivote onih za koje tvrde da im slue. Kada onaj dovoljno istog srca da
vidi Gral ozdravi Kralja-Ribara, bogatstvo njegova opustoenog
kraljevstva bit e vraeno. Kada istinska Isusova uenja trijumfiraju nad
pohlepom, laima i licemjerjem, uspostavit e se vladavina neba na zemlji,
odnosno bit e ostvaren konani cilj Rex Deusa. Prema jednom ugled
nom mitologu, upravo je u ovome sadrana osnovna ideja Grala. Profe
sor Joseph Campbell, osvrui se na vanost Grala, navodi odlomak iz
Evanelja po Tomi: "Tko pije iz mojih usta, postat e kao ja, i ja u
postati kao on." (reenica zavrava ovim rijeima: i skrivene e mu se
stvari razotkriti, vidi Koptsko apokrifno Evanelje po Tomi, vlastita

naklada Ante Vujiia, preveli Maria Spitzer i Draen Bukovac, Za

greb, 2000., str. 45.)." Campbell dri da ove rijei sadre konano i
vrhunsko prosvjetljenje, koje slijedi nakon uspjene potrage za Svetim
Gralom. U gralskim je romansama mogue pronai i druge tragove
religioznih ideja Rex Deusa i templara. Krvava glava koja se prigodom
odreenih sveanosti nosila na pladnju, simbolizira glavu Ivana Krstite
lja, kojega su Rex Deus i templari osobito tovali. Na mnogim se mje
stima spominje i Sofija, enski princip Mudrosti.
Rudolf Steiner, glasoviti posveenik s poetka 20. stoljea, vjero
vao je kako se ezoterini simbolizam moe protumaiti na devet ra
zliitih naina, ovisno o stupnju prosvjetljenja i duhovnoga znanja
promatraa. Prema egzoterinom tumaenju, gralske prie opisuju
potragu za svetom relikvijom. U dvanaestom stoljeu, kada je kult re
likvija dosegnuo svoj vrhunac, najznaajnijima su se smatrale relikvije
koje su bile izravno povezane s Isusom. Stoga se takvo tumaenje nije
protivilo vladajuoj crkvenoj hijerarhiji koja je poticala tovanje mnogih
predmeta poput, primjerice, brojnih prepucija, navodno Isusovih, koji
su se uvali u crkvama i katedralama irom Europe. Francuski kralj Luj
IX., sv. Luj osobno, sagradio je u Parizu Saint Chapelle, jednu od naj
ljepih europskih srednjovjekovnih graevina, kako bi se u njoj uvala
relikvija posveena izravnim dodirom s tijelom Mesije - kruna od trnja.
Francuskom je kralju relikviju prodao jedan od bizantskih vladara iz
obitelji Rex Deus, kojeg je novac zanimao vie od kranske mitologije
ispletene oko dubiozne rtve otkupljenja na Golgoti.
Ezoterino tumaenje potrage za Svetim Gralom kao mistinog
puta ili uspona kandidata do njegova duhovnog prosvjetljenja, bilo je
mnogo prihvatljivije, ali i heretino. Razliita tumaenja pojma Svetoga
grala nisu se zaustavila na "postupnom" ili duhovnom uspinjanju, nego
su s pojavom knjige Sveta krv, Sveti gral postala jo bogohulnija. Para
doksalno jest to je u Tajnim dosjeima Sveti Gral, odnosno Sangraal,
protumaen gotovo ispravno. Sveti je gral dobio novo znaenje koje se
uspjeno suprotstavilo svim dotadanjim tumaenjima. Izraz Sangraal
vie nije predstavljao skraenicu za Sainte Graal, nego krinku potpuno
drukijeg pojma - Sang Real, odnosno sveta krv. Na engleskom je
jeziku prvi put objavljena knjiga u kojoj se otvoreno raspravljalo o stvar
noj mogunosti postojanja krvne linije koja svoje podrijetlo vue od

Isusa Nazarena. Ta je knjiga u kranskom svijetu odjeknula poput

bombe, u jednakoj mjeri izazvavi gnuanje i ushit.
Mitovi i legende su od pamtivijeka predstavljali prihvatljiv nain
prenoenja duhovnih alegorija i neugodnih istina. Akademska ih je za
jednica do sada prezrivo odbacivala kao proizvode nadahnute mate
koji su privlaili samo polupismene ili lakovjerne ljude. U svojoj su oho
losti akademici zanemarili injenicu da su sva znaajna djela ovjean
stva, bilo drutvene, religijske ili politike prirode, uvijek stvarala vlastitu
mitologiju. Tako se oko velikana daleke prolosti, znaajnih linosti svih
velikih religija i pretpovijesnih junaka isplela velianstvena i bogata mi
tologija. Posljednjih su godina, zahvaljujui radu nadahnutih umova poput
Josepha Campbella, mitovi i legende dobili posve novu dimenziju .
Poput religioznog i umjetnikog simbolizma, mitovi i legende mogu se
tumaiti na razliite naine, a smjestimo li ih u povijesni kontekst, mogu
posluiti kao putokazi za otkrivanje skrivenih istina. Njihovu vanost
potvrdio je profesor Campbell izjavivi da je: "Mitologija jedina i vr
hunska istina - jer se vrhunsko ne moe opisati rijeima." S Campbellovom se tvrdnjom slae i pjesnikinja Kathleen Raine, koja je izjavila
da: "injenica nije istina mita; mit je istina injenice." Indijski znan
stvenik Ananda Coomeraswamy je napisao: "Mit utjelovljuje najblii
pristup apsolutnoj istini koji se moe iskazati rijeima." Bill Moyers
je, u razgovoru s Josephom Campbellom, rekao: "Mitovi su prie o
naoj dugoj potrazi za istinom, za svrhom, za znaenjem." Campbell je
na to odgovorio: "Mitovi su klju duhovnih mogunosti ljudskog i
vota."
Ako je osobnost, kako tvrde psiholozi, proizvod pria koje ovjek
pria samome sebi, onda isto vrijedi i za plemena i narode. Ta se tvrdnja
najbolje moe primijeniti na Engleze, etniki mjeovit narod na iju su
kulturu utjecali osvajai iz mnogih zemalja. Mitovi i legende bili su ko
risna i uinkovita sredstva kojima su engleski vladari jaali svoju mo,
poloaj i legitimitet. Jedna je legenda osobito doprinijela uspostavi
drutvenog jedinstva u Engleskoj, potiui gotovo idealistike tenje
naroda. Vrijednosti koje je isticala - odanost, hrabrost i sluenje drugi
ma - ostavile su velik trag u engleskoj dui. Bila je to legenda o kralju
Arturu i vitezovima Okruglog stola.

Lik kojeg moemo povezati s Arturom u britanskoj se povijesti

prvi put spominje u zapisima sv. Gilda, crkvenog povjesniara iz 5.
stoljea, koji je opisao hrabrost plemenskog voe sa zapada Engleske,
kojeg je nazvao Aurelius Ambrosianus. etiri stoljea kasnije, redovnik
Nennius iz Bangora toga je plemenskog vou preimenovao u Artura.
Hrabri ratnik zvan Artur u tim je ranim zapisima razliit od osobe koju
opisuju popularne arturijanske romanse. Prvo djelo u kojemu se opisuje
idealizirani kralj kojeg poznajemo kao Artura objavljeno je 1136., ot
prilike 18 godina nakon osnutka templarskoga reda, a nosilo je naslov
The Matter of Britain. Legedarnog kralja Artura to djelo predstavlja
kao utjelovljenje vitetva i hrabrosti, koji je postao nekom vrstom me
sijanskog spasitelja svoga naroda. Vjerovalo se da e on, poput Isusa,
ponovno doi kad zaprijeti opasnost. Autor ovog arobnog djela bio je
Geoffrey iz Monmoutha, svjetovni kanonik u Oxfordu. U njegovoj se
pripovijesti, meutim, uope ne spominju Sveti gral, Lancelot ili Okrugli
stol. Prevedena je na velki, francuski i anglosaksonski jezik, te je po
stala toliko popularna da su ljudi jo stoljeima vjerovali da opisuje stvarni
povijesni dogaaj.
Geoffrey je tvrdio da je priu preveo iz drevnog dokumenta kojeg
mu je dao njegov ujak. Taj je ujak navodno bio oxfordski arhiakon
imena Walter Map. No, jedina osoba toga imena koja je postala oxfordskim arhiakonom u tu je slubu stupila tek 40 godina nakon Geoffreyeve smrti. Mnogi znanstvenici namjerno zanemaruju ovu
nedosljednost, u isto vrijeme odbacujui svaku mogunost postojanja
toga nepoznatog dokumenta. Moda nije sluajnost da je u vrijeme nas
tanka toga velianstvenog djela, Payen de Montdidier, jedan od suos
nivaa templarskoga reda bio veliki metar Engleske i da se najznaajniji
templarski preceptorat tadanjeg kraljevstva nalazio u Oxfordu. Ma
sonski povjesniari Knight i Lomas povezali su Montdidiera i Geoffreya
iz Monmoutha i vrlo uvjerljivo argumentirali postavku prema kojoj je
templarski veliki metar bio izvor podataka za priu o Arturu.
Godine 1140., otprilike etiri godine nakon objavljivanja arturijanskih pria Geoffreyja iz Monmoutha, jo jedan engleski redovnik i
povjesniar, William iz Malmesburyja, prvi je put pisao o Svetom gralu. Meu njegova djela ubrajaju se i Gesta Region Anglorum, (Djela
engleskih kraljeva) kronika engleskih kraljeva od vremena saksonske

invazije do 1126., te djelo Historia Novella, (Nova povijest) o povijesti

kraljevske kue do 1143. godine. Ve smo spomenuli da su saksonski
kraljevi bili jedan od izvora krvne linije Rex Deusa. Svi normanski kraljevi
koji su vladali Engleskom od 1066. do 1143. bili su potomci i roaci
Vilima Osvajaa, nekadanjeg normandijskog vojvode i nezakonitog sina
obitelji St Clair. Pria Williama iz Malmesburyja potpuno se razlikuje
od legende o kralju Arturu Geoffreya iz Monmoutha. Te su se dvije
prie tek mnogo kasnije poele stapati u jednu. Netko e moda misliti
da su dva odana redovnika, piui o slinoj temi, iskazivala odreeni
stupanj bratske ljubavi i meusobnog potovanja. Meutim, William iz
32
Malmesburyja otvoreno je kritizirao djelo Geoffreya iz Monmoutha.
U akademskim je krugovima takav oblik meusobnih sukoba iz kojih
slijede optube i osude, osobito glede valjanosti izvora, suvie dobro
poznat.
Djelo Geoffreya iz Monmoutha bilo je izloeno jo nemilosrdni
jim kritikama trojice pisaca koji su osporavali vjerodostojnost njegovih
izvora. Kao reakciju na Geoffreyjevu pripovijest, William iz Malmes
buryja, Henry iz Huntingdona i Caradoc iz Llancarfana napisali su tri
verzije arturijanske prie. Svi su oni djelovali pod pokroviteljstvom
Roberta od Gloucestera, nezakonitog sina engleskog kralja Henrika I. i
poiubrata princeze Matilde. Zanimljivo je istaknuti kako je zemlju na
kojoj je izgraen templarski preceptorat u Oxfordu Redu darovala Ma
tilda. Geoffrey iz Monmoutha je tvrdio da su djela Robertovih tienika
ista izmiljotina te da samo on posjeduje izvorni drevni dokument.
Knight i Lomas vjeruju da su tri kasnije verzije prie i prepirke oko
njezina izvora posluile kako bi se javno opovrgnulo djelo Geoffreya iz
Monmoutha, u pokuaju da se sprijei opasnost od razotkrivanja podri
jetla Rex Deusa. Knight i Lomas stigli su do sljedeeg zakljuka:
"Izgleda da je pria o Arturu opis povijesti Rex Deusa, u kojoj
Sveti gral predstavlja odvojenu liniju apostolskih nasljednika Josi
pa iz Arimateje koja ima prvenstvo nad nasljednicima sv. Petra
koje istie Vatikan."

Moda je Payen de Montdidier pojedinosti tajne predaje Rex Deusa

nerazborito prenio strancu kao to je bio Geoffrey iz Monmoutha, ija

verzija prie nije bila potpuno tona. U tom sluaju, svae i trvenja koja
su uslijedila moda su bili pokuaj ispravljanja pogreke. Kralj Henrik
I. umro je u prosincu 1135. nakon ega je uslijedila neka vrsta graan
skog rata izmeu Matilde, koju je podravao njezin polubrat Robert,
grof od Gloucestera i njezina roaka Stephena od Bloisa. Pretpostavlja
se da su tri nove prie napisane kako bi se njima utjecalo na ishod graan
skoga rata i legitimizirala Matildina prava. Valja takoer istaknuti da je
Matilda, poput svoga supruga Geoffreya od Anjoua, potjecala iz Rex
Deus obitelji. Upravo je njihov sin bio zaetnik dinastije Plantagenet,
koja je sljedeih 300 godina vladala Engleskom. Henrik II., takoer
potomak Rex Deusa, nedvojbeno je bio jedna od vodeih linosti toga
doba. On je, s jedne strane, bio praunuk Vilima Osvajaa a s druge sv.
Margarete kotske, nevjeste kralja Malcolma Canmorea i potomkinje
obitelji Rex Deus. Ujak mu je bio Kralj-Ribar, Badouin III., kralj Jeru
zalema.
Prema gralskim romansama toga vremena, Gral je uvala obitelj
Percevala ili Parsifala, za kojeg se tvrdilo da je bio izravan potomak
Josipa iz Arimateje. Izravna krvna povezanost ovih dvaju osoba uvijek
se isticala kao iznimno znaajna. Kranski nas nauk uvjerava da je Isus
imenovao Petra za svoga nasljednika, "stijenu" na kojoj e sagraditi
svoju Crkvu. Meutim, u gralskim romansama Isus imenuje Josipa iz
Arimateje za uvara Grala. Je li to, kako neki komentatori pretpostav
ljaju, samo "vidljiv, opipljiv simbol alternativnog apostolskog naslijea",
ili ono podrazumijeva neto mnogo znaajnije - da je Josip iz Arimateje
preuzeo skrbnitvo nad jednim od Isusove djece?
Prema predajama Rex Deusa, Isusov sin je sa svojim bratom bli
zancem Judom Tomom prebjegao u Edesu, da bi kao mladi putovao
panjolskom i Engleskom u drutvu Josipa iz Arimateje. Gralske romanse Crkva nije prihvatila s dobrodolicom. Budui da same prie nisu
bile otvoreno heretine, a njihovi su autori djelovali pod zatitom
svjetovnih monika, Crkva ih nije mogla zabraniti niti njihove autore
poslati na lomau. Ali, daleko od toga da je Crkva ostala ravnodunom.
Uz pomo skupine cistercitskih redovnika, stvorena je proiena i cen
zurirana verzija ovih legendi, usklaena s tadanjim crkvenim stajaliti
ma. Ova "slubena" verzija poznata je kao Vulgatski Ciklus, koji je
posluio kao temelj kasnijih pria kao to je, primjerice, Le Mort d 'Arthur

(Arturova smrt), koju je oko 1469. napisao Thomas Mallory. Ovaj

duboko ukorijenjeni mit izvrio je snaan utjecaj na mnoge glasovite
pisce, poput viktorijanskog pjesnika i laureata Arthura Tennysona, Williama Morrisa i predrafaelite toga doba. Svoje je mjesto pronaao i u
suvremenoj umjetnosti, nadahnuvi ostvarenja poput filma Monty Py
thon i Sveti Gral.
TAROT
Takozvane tarot-karte, koje su rabili posveenici kako bi s po
mou njihova simbolizma dobili duhovni uvid u budunost, povezuju se
s potragom za Gralom i nekim vodeim obiteljima Rex Deusa. Pravo
podrijetlo ovoga oblika divinacije nije poznato, iako se vjeruje da je u
13. stoljeu s Istoka stigao na podruje Sredozemlja. Izvorni izgled karata
promijenjen je pod utjecajem magijskih vjerovanja katara, Cigana, vite
zova templara, idovske kabale i hermetizma. Neki ak tvrde da su tarot izmislili templari te da su se, to ne iznenauje, u vrijeme progona i
potiskivanja Reda, odjednom izgubile etiri karte koje su predstavljale
vitezove. Malcolm Godwin tvrdi kako je: "...mogue da su vjetinu di
vinacije iz tarota templari primili od svojih saracenskih suparnika". On
takoer tvrdi da je tarot, budui povezan s gnosticizmom i Rex Deusom, bio znaajan imbenik koji je pridonio neprijateljstvu Crkve prema
svim oblicima kartanja. Mnogi su sveenici smatrali da tarot predstavlja
"vraji brevijar" ili "ljestve koje vode do pakla". Crkva je s pravom
izraavala nezadovoljstvo, jer je vizualni simbolizam kao metoda ue
nja bio tradicionalno sredstvo prenoenja templarskih predaja, to su
prihvatili i slobodni zidari te suvremeni templarski redovi.
Tarot pouava o obliku duhovnosti koji se stubokom razlikuje od
crkvenog nauka, istiui ciklika naela reinkarnacije, obnavljanja i
promjene. Takozvana karta "umjerenosti" prikazuje boicu Izidu, koju
su u obliku Crne Bogorodice tovali templari. Gralski junak Parsifal na
donjem ljevom uglu ove karte simbolino je prikazan kao dolina izmeu
dva vrha - Perce r Val. Gledano u cjelini, tarot karte na simbolian nain
pripovijedaju o potrazi hodoasnika, koji na svom putu do boice prolazi
kroz mnoge kunje i simbolinu smrt, da bi konano uskrsnuo kao posveenik. Ima mnogo podudarnosti izmeu tarota i gralskih romansi.

Takozvana karta "lude" oznaava Parsifala; "pustinjak" predstavlja gralskog pustinjaka; "ovjek na vjealima" predstavlja Kralja-Ribara; "kula"
predstavlja pustopoljinu, a karta "mjeseca" oznaava nosaa Grala.
Veina ostalih karata takoer se povezuje s gralskom potragom ili arturijanskim romansama. Jedna od etiri boje karata predstavlja Pendragonsku Kuu, koja izravno proizlazi iz arturijanskih pria. Druga (jug)
predstavlja jednu od vodeih sjevernoeuropskih obitelji Rex Deusa, Kuu
Speara i Kuu Lothiana i Orkneya - to izravno upuuje na potomke
obitelji St Clair iz Roslina i Lothiana, koji su bili i grofovi Caithnessa i
Orkneya.
Rex Deus je iskoristio mit, legendu i tarot za javno irenje tajne
poruke. Europa je poela doivljavati promjene, te je Crkva sve ee
reagirala na podzemne i subverzivne struje, koje su sve ee izlazile na
povrinu. Crkva nije podnosila suparnike, a krajem 13. stoljea zapri
jetila joj je opasnost od vlastitog stada koje se pobunilo protiv korupcije
u njezinim redovima. Osim toga, jednostavniji i ii oblik kranstva u
Europi je nailazio na sve vie pristalica. Sveta Majka Crkva ubrzo je
zapoela brutalnu odmazdu nad ovom suparnikom organizacijom, iji
su se pripadnici nazivali sljedbenicima "istinskog Isusova nauka" kakvog
ga donosi johanitski dokument Evanelje ljubavi, ije se autorstvo pripi
suje sv. Ivanu Evanelistu.

12
Albigenski kriarski pohod

GENOCID U IME ISUSA

ijekom 12. i 13. stoljea, podruje Midija na jugu Francuske bilo

je sredite zadivljujue profinjene kulture, koja je promicala naela
demokracije, ljubavi i vjerske tolerancije. Razvila se pod pokro
viteljstvom plemstva koje je poticalo rast gospodarske stabilnosti, bla
gostanja i stvaralake slobode. Politiki sustav Languedoca bio je za
ono vrijeme vrlo napredan. Feudalna vladavina grofova bila je ograniena
demokratskim promjenama koje je provela bogata gradska buroazija
uz pomo skupine odvjetnika koji su uivali povlaten status. Kona
no, katolika Crkva vie nije suvereno vladala a njezin je utjecaj sve
vie slabio. Tolerantno plemstvo Languedoca odavno je bilo poznato
po poticanju idovskih djelatnosti na svom podruju, a sada su svoju
zatitu proirili i na katare, koji su prakticirali oblik kranstva navodno
utemeljenog na istinskom Isusovom nauku. Katarski laici bili su samo
sluatelji, dok su se sveenici nazivali "les bonshommes", odnosno "do
bri ljudi", koji su se posvetili usavravanju ideala svojih pretea esena.
Njihovi kritiari nazivali su ih perfecti, odnosno, "savreni", to je bio
iskrivljeni oblik latinskog pojma "hereticus perfectus", a bili su poznati
i kao "katari", odnosno, "isti".
Unato injenici da je grof Raymond IV. od Toulousea poveo
golemu vojsku u Prvi kriarski rat, sredinom 12. stoljea obrazovano i

sofisticirano lokalno plemstvo bilo je uglavnom antiklerikalno

raspoloeno. Raymond VI., koji je umro 1222., bio je osobito naklonjen
katarima, te je svugdje sa sobom vodio jednog od katarskih perfecta.
Po svojoj blagonaklonosti spram katara bila je poznata i obitelj grofa od
Foixa; kad su njezina djeca odrasla, grofova je supruga postala perfec
ta. Uitelji Rogera Trencavela, vikonta od Carcassonea i Beziersa, bili
su katarski perfecti, a on sam postao je junaki branitelj katara u svojim
zemljama, zbog ega je, konano, izgubio ivot. Prema katolikom po
vjesniaru Guiraudu, gotovo svi pripadnici malobrojnog plemstva Lauragaisa, bogatog i gusto nastanjenog podruja koje povezuje Toulouse
i Carcassonne, bili su katari. Pierre des Vaux-de-Cernay, pristalica
Crkve, napisao je: "gotovo svi gospodari Languedoca titili su i pruali
utoite hereticima... branei ih od Boga i Crkve."
Predanost koju je plemstvo Languedoca iskazalo u Prvom
kriarskom ratu i njihova tolerancija spram katara proizlazi iz injenice
da je aristokracija toga podruja uvelike potjecala iz obitelji Rex Deus.
Kako su zatitu uivali i idovi, koji su zauzimali istaknute poloaje u
gradu Troyesu, sjeditu grofa od Champagne, u Languedocu su stoljei
ma djelovale velike i bogate idovske zajednice, koje su svojim intelek
tualnim i trgovakim umijeima pridonijeli razvitku toga kraja. Duhovni
utjecaj idovskih zajednica u Narbonnei, Carcassoneu i Beziersu potpomogao je irenje kabalistikih uenja u Europi. Takva je zatita pro
irena i na katare, koji su poticali ustanovljavanje sloja kvalificiranih
zanatlija u drutvu u kojem su se kretali. Perfecti su preuzeli glavnu
ulogu u ovim stvaralakim djelatnostima, nadzirui proizvodnju teksti
la, koe i papira.
KATARSKA UVJERENJA
Katari su bili sljedbenici dualistike, gnostike kole, iji su kori
jeni poivali u ranom zoroastrizmu, Pitagorinim uenjima i mitraikom
kultu izmijenjenom u kontaktu s ranim kranstvom. Neki tvrde da je
katarska religija proizala iz maniheizma, prvotno kranskog kulta koji
se temeljio na uenjima perzijskog mistika Manija. Tadanje je katarsko drutvo imalo mnogo slinosti s keltskim, u njegovu druidskom
razdoblju, s perfectima nalik druidskim sveenicima i trubadurima

Languedoca, putujum minstrelima koji su veliali duhovne vrijednosti

i otmjenu ljubav. esto se isticalo kako je i keltsko kranstvo, kao
jedan od poetnih oblika kranske religije, naginjao gnosticizmu i
strogom dualizmu.
Perfecti su bili lako prepoznatljivi po uoljivoj odjei, a ivjeli su
u zajednicama u kojima nikakvu ulogu nije igrao prijanji drutveni
poloaj njihovih lanova. Putovali su zemljom u parovima, odgovara
jui na duhovne potrebe zajednica kojima su sluili, propovijedajui sve
brojnijim sljedbenicima i ozdravljujui bolesne. Lijeenje se temeljilo
na metodi duhovne pomoi i vjetini pripravljanja ljekovitog bilja, u
maniri prvih apostola i esena. U Evanelju po Tomi zapisano je kako
je Isus rekao svojim uenicima da e i oni biti u mogunosti initi sve
to je i on inio. Kao posveenici u istinski Isusov nauk, perfecti su
oponaali svoga velikog uitelja. Vodili su jednostavan ivot i putovali
pjeice, ispunjavajui svoje svete dunosti prema zajednici kojoj su sluili.
Vjerovali su da Isusova uenja sadre boansko znanje, te da e ko
naan rezultat njihovih spoznaja biti duhovno jedinstvo s Bogom. To
boansko znanje, ili gnozu, Isus je prenio svom ueniku sv. Ivanu Eva
nelistu, koji ju je u izvornom obliku prenio katarima, iji je sakrament
"consolamentum", koji su kao oblik duhovnog krtenja dobivali vjernici
nakon trogodinjeg novicijata, bio vanjski znak postignutog prosvjetljenja. Duhovnim krtenjem vjernici oba spola postajali bi perfecti. Con
solamentum su primali i vjernici na samrti.
Katari su vjerovali u reinkarnaciju i selidbu ljudskih dua u ivo
tinje, a budui da su ivotinje posjedovale nesavrenu duu koja je ekala
otkrivenje, perfecti nisu jeli meso, nego samo ribu, koja je bila dopute
na. Kako je udovoljavanje tjelesnim porivima moglo samo usporiti usavravanje i oslobaanje dua, suzdravali su se i od seksualnih veza.
Obini vjernici, ili sluatelji, nisu se morali pridravati ovih zahtjevnih
pravila te im je bilo doputeno jesti meso, eniti se, imati seksualne
veze, odlaziti u ratove i ivjeti potpuno normalnim ivotima; zaista, jed
na od brojnih kranskih kritika sekte odnosila se na navodnu nemoral
nost katarskih uvjerenja. Osnovni zadatak vjernika bila je priprema za
konani sakrament duhovnog krtenja, koji e primiti u posljednjim sa
tima ivota na zemlji. Vjernici su pozdravljali perfecte obredom po-

tovanja poznatim kao "melhorer", na koji bi perfectus odgovarao bla

goslovom.
U Languedocu su 1167. postojale etiri katarske dijeceze: Agen,
Albi, Carcassone i Toulouse, a kasnije je u Razesu osnovana i peta. U
skladu s naim prijanjim komentarima o povezanosti mnogih plemikih
obitelji Languedoca, ne iznenauje to je u grofoviji Champagne osno
vana jo jedna dijeceza, kojoj je, kao zasebna episkopija, pridruena i
dijeceza u Francuskoj. U sjevernim pokrajinama Italije, Lombardiji i
Toskani postojalo je jo est episkopija, kao i na Balkanu, koji je bio
pod nadzorom bizantskih vladara iz skupine Rex Deus. Svakim je po
drujem, slino hijerarhijskom sustavu Katolike crkve, vladao biskup;
meutim, svaki katarski biskup imao je dva pomonika, "starijeg sina" i
"mlaeg sina" koji su se birali iz akonata starijih perfecta. Biskupa je
nakon smrti nasljeivao stariji sin, ime bi mlai sin bio unaprijeen te
se birao novi mlai sin. Biskupi su bili nadreeni akonatima, a ovi
pak zajednicama perfecta koje su imale ulogu samostana, inicijarijskih
kola i lijeilita.
Primanje "consolamentuma" bio je samo poetak inicij arijskog
procesa koji je trajao itav ivot, tijekom kojega su perfecti prolazili
kroz razne stupnjeve prosvjetljenja, i dobivali sve opseniji uvid u ezo
terino znanje. Na taj su nain, ovisno o dostignutoj razini duhovnog
razvoja i vlastita duhovnog talenta, ovladavali posebnim vjetinama i
razvijali odreene sposobnosti. Katari su, kao i templari, prihvaali uenje
koje su naratajima prenosile gnostike obitelji iz skupine Rex Deus,
prema kojemu je Marija Magdalena bila Isusova supruga.
Sve do nedavno bilo je gotovo nemogue stei neko realno sa
znanje o katarskim vjerovanjima, budui da je svaki spomen o njima
potjecao od njihova neprijatelja, Katolike crkve. Meutim, u svjetlu
nedavnih otkria, poput svitaka iz Nag Hammadija, otkrivaju nam se
nove informacije i prua mogunost da zapisnike Inkvizicije protumai
mo tonije i nepristranije.
KATARI KAO HERETICI
Jedan od ranijih zapisa koji sadri podatke o katarima predstavlja
prituba koju je Bernardu iz Clairvauxa uputio prior Eberwin iz Stein-

felda. Eberwin se alio na skupinu koju je nazvao "kolnskim heretici

ma", a osobito na djela njihova voe, otpadnikog redovnika Henryja.
Henry je, zbog pritisaka Crkve, mudro zakljuio kako je vrijeme da
svoju propovjedaku misiju nastavi u mnogo tolerantnijem okruju.
Kao odgovor na Eberwinovu tubu, Bernard iz Clairvauxa je 1145.
Henryja otpratio u njegovo novo utoite u Toulouseu. U pismu touloukom grofu, koji je Henryju pruio zatitu, Bernard se osvrnuo na
vjersku situaciju u grofoviji:
"U crkvama nema vjernika, vjernici nemaju sveenike, sveenici
ne uivaju potovanje i, konano, krani nemaju Krista."
Bernard zatim nastavlja pripovijedati o Henryju, koji je u Toulouseu
pronaao "sreu meu Kristovim stadom". Unato tome to je u Tou
louseu i meu plemstvom Languedoca naiao na snane antiklerikalne i
heretike stavove, sv. Bernard priznaje da su katari jednostavni ljudi i
odani vjernici, kojima duhovno vodstvo pruaju nadareni sveenici:
"Niije propovijedi nisu tako produhovljene." U to su vrijeme uzne
mireni sveenici u Liegu obavijestili papu kako je "mnoge francuske
zemlje preplavila nova hereza. Ta je hereza toliko slojevita da ju je gotovo
nemogue nazvati jednim imenom." Heretiku zajednicu inilo je mno
tvo sluatelja i vjernika koji su utemeljili vlastitu hijerarhiju sveenika i
prelata, a koja se oznaavala kao estoko antiklerikalna, odnosno protukatolika, a svoje je sljedbenike imala u Nizozemskoj, Flandriji, Lom
bardiji i Languedocu. Pitanje jest: "Gdje lee korijeni katarske hereze?"
Uenje koje moemo smatrati preteom katarizma pojavilo se u
istonoj Europi i Bizantu oko 930. godine, kada je bugarski sveenik
Bogumil propovijedao dualistiko, gnostiko evanelje. Mogua je
veza izmeu katara i bogumila iz Konstantinopola, Male Azije i Balka
na, jer je Bizant nakon kriarskih ratova ojaao trgovake veze s Vene
cijom i Genovom, te je tako uspostavljena uspjena veza s Istokom.
Tako je pokret za pokrtavanje Svete zemlje posluio za otvaranje pu
tova preko kojih su heretika i sutinski gnostika uenja jednostavno
putovala s istoka na zapad. Nova je hereza slijedila prvotni oblik kran
stva, izvorno uenje koje se temeljilo na Evanelju ljubavi, tajnom Evan
elju po Ivanu, prema kojemu je Isus doao kako bi objavio pravi put

do svetoga znanja, a ne da bi otkupio grijehe svijeta. Katari su vjerovali

da je izvorno Isusovo uenje jedini put do duhovnog jedinstva sa Sve
moguim Bogom i da su oni uvari Gnoze iji korijeni lee u egipatskim
misterijima, da bi preko terapeuta, esena i otkrivenja Ivana Krstitelja
pronala svoj savren oblik u Isusovu nauku. Istinskim duhovnim
roditeljem katarske religije moe se smatrati Jakov Pravednik, Isusov
brat i poglavar jeruzalemske "Crkve".
Unato injenici da se i katarizam i kranstvo pozivaju na Isu
sovo uenje, postoji mnogo temeljnih razlika u religioznim uvjerenjima
njihovih sljedbenika. Katari su negirali kranske sakramente, osobito
euharistiju, koja je imala prizvuk kanibalizma. Nisu prihvaali autoritet
katolikog sveenstva i rimskoga pape, te su se protivili kranskom
pojmu milosti, koji je zauzimao sredinje mjesto u kranskoj dogmi i
sluio kao sredstvo papinske svevlasti. Odbijali su tovati kri, jer nisu
vidjeli smisao u oboavanju sprave na kojoj je umro njihov uitelj. Od
bacivali su takozvanu golgotsku rtvu, jer za katarske posveenike Isus
nije bio otkupitelj nego boanski nadahnut uitelj koji je ovjeanstvu
donio vrhunski dar - Gnozu. Kasnije je Inkvizicija optuivala katare
za "vraanje" prilikom blagdana Ivana Krstitelja koji se svetkovao 24.
lipnja, a ta se optuba navodila i na suenju templarima, to upuuje na
to da je Crkva bila svjesna veza i slinosti izmeu vjerskih zajednica
koje su postojale na podruju pod njezinom vlau.
ALBIGENSKI KRIARSKI POHOD
Kako su katari u Languedocu bivali sve moniji i utjecajniji, po
stali su prijetnjom Rimskoj crkvi, koju su u mnogim podrujima i pot
puno potisnuli. Budui daje njezin autoritet bio ozbiljno ugroen, Crkva
je morala neto uiniti. Kao odgovor na katarsku prijetnju, Crkva je u
Languedoc odaslala misiju na elu s fanatinim panjolskim sveenikom
Dominicom Guzmanom. Njegove propovijedi nisu imale nikakva odje
ka, a osobito su neuspjene bile njegove pastoralne djelatnosti, jer je
kua namijenjena katarskim enama-pokajnicama koju je osnovao u
Prouilleu 1206. godine bila vrlo slabo posjeena. Njegova jalova evan
eoska misija okonala je zastraujuim upozorenjem:

"Godinama sam vam donosio rijei mira, propovijedao sam, pre

klinjao, naricao. Ali, kae panjolski narod, ne uspije li blagoslov,
uspjet e tap. Protiv vas emo podii prineve i biskupe, i oni e,
teko vama, okupiti narode, te e mnogi od maa poginuti. Kule
e biti unitene, zidine sruene, a vi ete postati robovima. Takva
e sila uspjeti u onome u emu blagost nije uspjela."
Oni koji su uli tu poruku nisu shvatili da je ona sadravala stvarnu
prijetnju. Katari i narod Languedoca ivjeli su u drutvu koje se temelji
lo na naelima tolerancije, ljubavi i mira, te nisu mogli zamisliti kakvim
se okrutnim metodama sluila kranska crkva kada je eljela iskorije
niti "herezu". Naalost, nisu trebali dugo ekati da saznaju stranu i
njenicu. Godine 1209., papa neprikladnog imena Inocent III. objavio je
vjerski rat protiv katara. Taj je sumnjivi pohod nazvao kriarskim ratom,
to je znailo da e svaki odani kranin, koji bi u njemu sudjelovao
najmanje 40 dana dobiti papinski blagoslov uz oprotenje svih grijeha,
ukljuujui i one poinjene tijekom rata. Ti su plemeniti kriari stekli i
pravo na imovinu svakog heretika, bio on monik ili seljak, te papinsko
doputenje za ubijanje, krau, silovanje i pljaku u ime "Princa Mira".
Tisue vitezova, plemia i vojnika skupilo se pod papinskom kriarskom
zastavom, borei se s jednakim arom. Za kriarskom vojskom dolazili
su i sveenici, muei i spaljujui svakoga tko je mogao biti heretik.
Meutim, iako slubeno proglaen kriarskim ratom, u njemu ni u ko
jemu svojstvu nije sudjelovao Red vitezova templara, kao ni Red vite
zova hospitalaca, a francuski kralj ukljuio se tek na kraju rata, 1229.
godine, kada je ugledao priliku da Languedoc pripoji francuskom
kraljevstvu.
Kriari su se u srpnju 1209. poeli pribliavati bogatom i gusto
naseljenom gradu Beziersu. Vikont Raimond-Roger Trencavel, gospo
dar Beziersa i Carcassonea, bio je uvjeren da grad nee moi obraniti,
stoga je pobjegao u izvanredno dobro utven Carcassone. S njim je
pobjegla i mnogobrojna zajednica idova iz Beziersa, koji su i predobro
znali kakve su progone trpjela njihova braa na sjeveru Francuske. Graa
ni Beziersa odluili su braniti grad, ogluivi se na pozive biskupa koji
su ih upozoravali neka se smjesta predaju. Opsada je kratko trajala, te
su uoi posljednjeg napada kriari zatraili savjet papinskog poslanika.

Znali su da je stanovnitvo Beziersa bilo veinom katoliko, stoga su ga

upitali kako da postupe sa svojom braom po vjeri. Umjesto da im
predloi da slijede zapovijed: Voli blinjega svoga kao i sebe samoga,
taj im je boji ovjek zapovjedio: "Nemajte milosti ni obzira prema
poloaju, dobi ili spolu... katarima ili katolicima - pobijte ih sve... Bog
e svoje prepoznati!"
Kriari su doslovno proslijedili njegovu zapovijed. Nemilosrdno
je ubijeno vie od 20 000 ljudi, od toga je 7 000 ljudi ubijeno u prostori
ma katedrale u kojoj su potraili utoite. Pierre des Vaux-de-Cernay
tvrdio je kako je pokolj bio kazna za grijehe heretika i vrijeanje Marije
Magdalene, na iji se blagdan, 22. srpnja, masakr i dogodio. Ustvrdio
je:
"Beziers je pao na dan sv. Marije Magdalene. O, velike li praved
nosti sudbine!... Heretici su tvrdili da je sv. Marija Magdalena
bila konkubina Isusa Krista... zbog toga su ti odvratni psi odvedeni
na klanje upravo na blagdan one koju su uvrijedili..."
Pokolj je trebao zaplaiti ostale branitelje utvrda i natjerati ih da se predaju
bez borbe. Ubrzo nakon toga bezuvjetno se predala Narbonne, iji su
voe, vikont i nadbiskup, kriarima ponudili materijalna bogatstva,
obeavi im da e izruiti sve perfecte u gradu kao i cjelokupno blago
idova iz Beziersa.
Nakon pada Beziersa, napadnut je glavni grad, Carcassone, sje
dite obitelji Trencavel. Nakon tjedan dana opsade kriari su vikontu
Trencavelu i jedanaestorici njegovih drugova predloili siguran izlazak
iz grada, ali pod uvjetom da garnizon, stanovnici i sve blago ostanu u
gradu, preputeni na milost i nemilost napadaa. Vikont je odbio njiho
vu ponudu i opsada se nastavila jo tjedan dana. U gradskim bunarima
vie nije bilo vode, jer je kriarska vojska blokirala sve pristupe rijeci.
Konano, 15. kolovoza, kriari su vikontu ponudili siguran izlazak iz
grada kako bi razgovarali o uvjetima predaje. Unato obeanju, vikont
Trencavel je uhien a nasljedno pravo njegova sina ostalo je upitno.
Umro je u zatvoru u studenom 1209., a mnogi povjesniari smatraju da
je bio muki ubijen. Kada je Carcassonne konano pao, njegovo je
stanovnitvo bilo poteeno bez vjerske diskriminacije, iako su ljudi bili

prisiljeni izai iz grada potpuno goli, i ostaviti za sobom svu svoju imo
vinu. Jedan od voa albigenskog kriarskog pohoda, Simon de Montfort, stekao je sva prava, povlastice i posjede obitelji Trencavel.
MUENJE, SMRT I REPRESIJA
Kada se Simon de Montfort doepao Languedoca, nebom su plovili
oblaci dima koji je sukljao iz lomaa na kojima su heretici ekali svoju
okrutnu smrt. Prvo javno spaljivanje perfecta zbilo se u Cartresu, kada
je nakon opsade i pada Minerve ivo spaljeno 140 perfecta, mukaraca
i ena, to je bila neminovna sudbina svih uhienih perfecta. Okrutna
je smrt bila namijenjena svima koji su se borili protiv kriara. Godine
1210. Simon de Montfort, koji je sada stajao na elu kriarskog po
hoda, namijenio je stravinu kaznu braniteljima utvrde Bram - meu
njima je nasumce odabrao stotinu ljudi, kojima su zatim iskopali oi,
odrezali usta, ui i noseve. Jednog su zarobljenika oslijepili na jedno
oko i naredili mu da svoje osakaene drugove odvede u zamak Caba
ret kao upozorenje tamonjim braniteljima na sudbinu koja ih eka
suprotstave li se kriarskoj vojsci. Ovaj stravian primjer kranske "lju
bavi i velikodunosti u ratu" samo je osnaio volju branitelja da nastave
borbu; zamak Cabaret ostao je u rukama katara. Rennes-le-Chateau,
koji je tada bio utvren grad sa oko 10 000 stanovnika, osvojio je Si
mon de Montfort 1210. godine, sruivi njegove zidine.
Nakon to je jasno formulirala kriarski viteki kodeks, de Montfortova vojska nastavila je s daljnjim osvajanjima. Nakon pada zamka
Lavaur 1211. godine, 80 vitezova koji su hrabro branili grad osueni su
na smrt vjeanjem. Pod njihovom teinom vjeala su se sruila pa je, kao
in milosti, Simon de Montfort naredio neka im prereu vratove. Gos
podarica Lavaura, gospa Guiraude, predana je vojnicima koji su je re
dom silovali. Po zavretku toga vitekog ina, njezino su iscrpljeno tijelo
bacili u bunar, gdje su je, prema prigodnom kranskom tumaenju bi
blijskog zakona, kamenovali do smrti kako preljubnicu. Zapisano je
kako je, na veliku radost kriara, 400 katara bilo spaljeno na golemoj
lomai; ubrzo nakon toga u Les Cassesu je spaljeno jo 60 perfecta.
Aragonski kralj pridruio se katarima u njihovoj borbi, te je 12.
rujna 1213. smrtno ranjen branei Muret, gdje je pokolj bio jo krvaviji

od onog u Beziersu. Kao da kriarski teror i spaljivanje heretika nisu

bili dovoljno okrutni, kriari su usvojili taktiku spaljene zemlje, naredivi da se svi usjevi spale, kako bi se narod konano predao zbog gladi.
Rat je trajao 30 godina, a njegovu je okrutnost opisao Guillaume iz
Tudelle, navodei kako je nakon pada Marmande 1226. godine, 5 000
mukaraca, ena i djece bilo zvjerski raskomadano. Svoju su
neovjenost kriari opravdavali nunou obrane prave vjere od here
tika koji, po njima, nisu imali nikakvih prava. Time je ujedno opravdana
i eksproprijacija koju su slubeno blagoslivljali i odobravali pape i podupi
rali lokalni crkvenjaci, stekavi velike koristi oduzimajui imovinu od
heretika koje su toliko prezirali.
Dugotrajna agonija albigenskog kriarskog rata okonana je 1244.
predajom Montsegura, posljednje katarske utvrde, nakon opsade koja
je trajala gotovo godinu dana. Kriari su se po prvi put barem prividno
ponijeli viteki, jer su, osim perfecta, bili poteeni svi branitelji i stanovni
ci unutar zidina. Jedan od uvjeta predaje, prije ulaska kriarske vojske,
bilo je i jednodnevno primirje. Navodi se kako je nekoliko perfecta u
noi tijekom primirja uspjelo pobjei u planine ponijevi sa sobom katarsko blago, ma to ono bilo. Po zavretku primirja branitelji su izali
iz zamka, a put im je, po dobrom kriarskom obiaju, osvjetljavala
pogrebna vatra na kojoj je gorjelo 225 perfecta, mukaraca i ena.
Unato zvjerskom postupanju s katarskim "hereticima", poznato je da
su samo tri perfecta odbacila svoju vjeru i tako izbjegla progonima.
Velika veina katara ostala je odana svojoj vjeri, te je radije odabrala
smrt negoli odreknue.
TEMPLARI I HOSPITALCI
Trideset godina okrutnih borbi i progona u Languedocu slubeno
je proglaeno "kriarskom ratom". Kao rezultat svih povlastica dobivenih
oprotenjem grijeha poinjenih tijekom albigenskog kriarskog pohoda,
osvajai su se s jednakom okrutnou, netrpeljivou i ravnodunou
odnosili prema pravima seljaka i idova. Meutim, izmeu kriarskih
pohoda u Svetoj zemlji i onih u Languedocu postojale su neke znaajne
razlike. Dva kriarska reda monaha-ratnika, koji su se u Svetoj zemlji
hrabro borili protiv Saracena, uope nisu sudjelovali u ratu protiv ka-

tara. Iako ne raspolaemo zapisima o papinskom negodovanju zbog

odbijanja templara i hospitalaca da sudjeluju u tom krvoproliu, sau
vani su zapisi iz kojih saznajemo razloge kojima su opravdavali svoju
zanimljivu odluku.
U podruju Languedoc-Roussillona nalazilo se gotovo 30% tem
plarskih posjeda u Europi, kao i veina posjeda suparnikog, hospitalskog reda. Unato tradicionalnom rivalstvu koje je vladalo izmeu njih,
otkrivamo kako su oba Reda gotovo jednakim argumentima opravda
vala svoju prividnu neutralnost u tom svetom ratu. Tvrdili su kako se
veina darovane zemlje na tom podruju nije smjela koristiti u ratne
svrhe. Isticali su da je veina njihovih posjeda imala iskljuivo trgo
vaku namjenu, te da nisu bili adekvatno utvreni i opremljeni za ratne
aktivnosti. Imajui na umu suparnitvo koje je tijekom njihova posto
janja vladalo izmeu dva reda, njihovo usuglaeno stajalite dovoljno je
neobino da izazove podrobnija propitkivanja. Jezgra vodeih templara
proizlazila je iz skupine Rex Deus a veina plemstva Languedoca, koje
je posjede darovalo kako templarima tako i hospitalcima, takoer je
potjecala iz te skupine. Ve smo spomenuli da su mnoge obitelji iz sku
pine Rex Deus bile naklonjene katarskoj crkvi, kojoj su darovale po
sjede i postale njezinim pokroviteljima i aktivnim lanovima, stoga je
lako shvatiti zato su ovi Redovi odbili sudjelovati u kriarskom ratu
protiv katara.
Postoje jasne veze izmeu templara i katara, koje nerijetko prelaze
granice obiteljske odanosti i krvne povezanosti. Dostupni su nam brojni
zapisi koji dokazuju kako su na samom vrhuncu kriarskog rata templa
ri pomagali vitezovima koji su se borili na strani katara. Usporedbom
imena vodeih templara toga razdoblja s imenima katarskih obitelji
spomenutih u dokumentima Inkvizicije, uoava se velika podudarnost.
Templari nisu samo pruali utoite progonjenim katarima, nego su im i
doputali da budu pokopani na posveenoj zemlji. Iz istih dokumenata
saznajemo da su, po nalogu Inkvizicije, pokopana tijela bila ekshumira
na, podvrgavana suenjima i spaljivanjima kao kazni za herezu. Naa
kolegica Nicole Dawe posjeduje dokaz da su templari pruili utoite
mnogim katarima i njihovim simpatizerima koji su bili lieni svojih vlas
nikih prava, da bi im kasnije, zahvaljujui templarskom utjecaju, oteta
imovina bila vraena. Nicole takoer tvrdi da templarski red nije ni izdale-

ka bio "neutralan", jer je katarskim vitezovima kojima je pruio utoite

omoguio odmazdu. Meutim, unato tajnoj potpori koju su templari
pruali katarima, tridesetogodinji rat do istrjebljenja konano je zavr
io krvoproliem u Montseguru.
INKVIZICIJA
U svome naumu da istrijebi katarsku herezu Crkva se nije oslanja
la samo na kriare. Godine 1233. stvorena je nova institucija, "Sveta
sluba inkvizicije", koja je imala tititi interese papinstva. Predvodili su
je pripadnici dominikanskog reda, ija je zadaa bila stvaranje atmo
sfere straha koja e onemoguiti heretiko djelovanje. Glavni cilj nove
organizacije bilo je istrijebljenje katarske hereze. Pod vodstvom Inkvi
zicije, kranski "mir" bio je jednako straan kao i uasi posljednjeg
svjetskog rata. Inkvizicija se sluila muenjem kao rutinskom istranom
metodom, a optuenici nisu uivali zakonsko pravo na zastupanje.
Muenje, uznemiravanje i strah od lomae bila su sredstva kojima su
dominikanski oci izvravali pravilo "oprosti svojim neprijateljima"
Kriarski rat bio je zavren, ali ne i masovna spaljivanja; u Moissacu je,
primjerice, na zapovijed inkvizicije javno spaljeno 210 "heretika".
Posljednji perfectus spaljen je 1321. godine u Villerouge-Termenesu, a
posljednje masovno spaljivanje katarskih vjernika dogodilo se u Carcassoneu 1329. godine.
Ukoliko bi se nakon ispitivanja heretik odrekao svoje vjere ne bi
uvijek bio osuen na smrt. U obzir su dolazile kazne doivotnog zatvo
ra, konfiskacije imovine ili obveza noenja utoga kria na odjei, zna
ka koji je optuenog liavao svakog drutvenog kontakta. Tko bi bio
vien da pomae, zapoljava, daje hranu ili razgovara s osobom koja je
nosila uti kri, dovodio se u opasnost da i sam bude optuen za herezu
ili skrivanje heretika. Kazna noenja utog kria bila je jednaka kazni
polagane smrti. ak se i druenje s heretikom za djetinjstva smatralo
dokazom krivnje. Inkvizitori su zahtijevali pojedinosti o obitelji osum
njienika i njegovu drutvenom ivotu, a onaj koji bi bio spomenut kao
osumnjienikov suradnik, neizbjeno bi se podvrgavao ispitivanju. Taj
je nemilosrdni reim sve osumnjiene za herezu smatrao krivima, stoga

je Inkvizicija postala instrument strahovlade koja je 700 godina pritiskala

Europu.
No, ak ni Inkvizicija nije mogla potpuno istrijebiti katarsku vje
ru. Iako su u ezdeset godina progona koji su uslijedili nakon albigenskog kriarskog pohoda mnogi perfecti spaljeni na lomaama, a vjernici
podvrgavani muenjima, neki od njih uspjeli su pobjei, dok su drugi
ovladali vjetinom prikrivanja. Katarskaje religija u 14. stoljeu presta
la javno postojati. Posljednjih godina kriarskog rata, a posebice nakon
pada Montsegura, mnogi su se katari pridruili templarima. Neki su
pobjegli u Toskanu, gdje ih je asimiliralo tolerantno drutvo. Vrlo je
mogue da su njihovi nasljednici pruili utoite templarima koji su po
bjegli nakon potiskivanja Reda. Neki katari iz Languedoca prebjegli su
u kotsku i pronali sigurnost na posjedima obitelji St Clair, u blizini
Roslina, gdje su pokrenuli papirnu industriju. Katari koji su pobjegli u
Lombardiju i Roslin potraili su zatitu obitelji koje su bile krvno pove
zane s potomcima Isusa i sveenika Jeruzalemskog hrama. Naalost,
templarski je red progonjenim katarima pruio samo kratkotrajno
utoite, jer su se i njegovi pripadnici ubrzo nali na popisu nedunih
rtava Inkvizicije.

13
Kraj templara?

rogoni heretika zapoeli su jo u 3. stoljeu, a predvodili su ih

lokalni biskupi ija je gorljivost varirala od potpune nezaintere
siranosti i prividne tolerancije do pretjerane strastvenosti i fana
tizma. Tek bi pod pritiskom Rima ili politikih potreba crkve-drave
poduzimali organizirani progon heretika. Inkvizicija je tijekom svojih
operacija protiv katara stekla veliko iskustvo u plemenitim vjetinama
uhienja, muenja i tajnih suenja, a svoje je istrane metode usavrila
do razine koju je tek sredinom 20. stoljea uspio dostii KGB. Svee
nici Inkvizicije nisu eljeli prljati ruke smaknuima, te su nesretnici, na
kon suenja u kojemu nisu imali zakonskih zastupnika, niti priliku da se
upoznaju s optubama koje su im se stavljale na teret ili sa svjedocima
koji su te optube dokazivali, izruivani dravi kao konanom izvritelju
kazne spaljivanja na lomai. Tako su se Boji ljudi oslobodili odgovor
nosti za ubojstva svojih rtava.
Inkvizicija je omoguila Crkvi da poduzme brojne kampanje pro
tiv otpadnika i heretika, koje i danas, u neto suptilnijem obliku, provo
di irom svijeta. Dananju inkviziciju, koja se sada naziva Kongregacijom
za vjersku doktrinu, predvodi kardinal Ratzinger. Jo uvijek se kaznom
izopenja uutkavaju teolozi koji su dovoljno drski da preispituju "nepo
greive" doktrine Svete Majke Crkve.
Istrijebljenje katarske hereze i rastua mo Inkvizicije bili su fa
talni predznaci skore propasti templarskoga reda. Njegova je mo i bogat-

stvo zadavala brige ne samo kraljevima koji su ovisili o njegovoj mate

rijalnoj pomoi, nego i papi kojemu su dugovali poslunost. Stoga je
predloeno da se templarski i hospitalski redovi udrue, ne bi li ih se na
taj nain moglo lake nadzirati. Oba su Reda odluno odbila taj prijed
log. Pad Akre 1291., kao posljednje utvrde i luke u Svetoj zemlji, iza
zvao je jo vee sumnje u neophodnost postojanja oba Reda. panjolska
je ostala jedina zemlja u kojoj potreba za njihovim daljnjim postojanjem
nije bila upitna, jer su panjolski kraljevi i sveenici cijenili njihovu vo
jnu pomo u borbi protiv Maura, islamskih napadaa koji su jo 711.
god. po. Kr. osvojili junu panjolsku. U ostalim dijelovima svijeta ras
tue bogatstvo i oholost templara stvaralo je sve veu ogorenost i ne
prijateljstvo.
PROKLETI KRALJ?
Godine 1285., Filip Lijepi, unuk kriarskoga kralja sv. Luja, na
slijedio je francusko prijestolje. Novi je kralj imao tri dobra razloga da
mrzi templare: tijekom kriarskih ratova odbili su platiti otkupninu za
njegova djeda; elio im se pridruiti, ali su ga odbili; i konano, nasli
jedio je kraljevstvo koje je grcalo u dugovima. Kako bi popravio svoje
financijsko stanje, kralj je idovima oteo imovinu i otjerao ih iz Fran
cuske. Nametnuo je velike poreze lombardskim i firentinskim bankari
ma, te je dao iskovati novac od manje dragocjenih metala- to predstavlja
prvi zabiljeen sluaj devalvacije valute.
Uz Filipovu intervenciju, francuski kandidat, nadbiskup Bertrand
de Gott iz Bordeauxa, izabran je za papu. Novi papa, koji e vladati pod
imenom Klement V., okrunjen je u Lyonsu 17. prosinca 1305. Svoju je
potporu kralj uvjetovao pravom na ubiranje desetine od francuskog
sveenstva u razdoblju od pet godina, te obvezom uspostave papin
skoga sjedita u Francuskoj, to je kralju omoguilo izravan politiki i
vojni nadzor. U znak zahvalnosti, novije papa dvanaestoricu Filipovih
povjerenika imenovao kardinalima. Prije papinskih izbora Filip je namet
nuo tajni uvjet koji je razotkrio tek est mjeseci nakon Klementova krunjenja. Kao posljedica, novije papa 1306. pisao Williamu de Villaretu,
velikom metru hospitalskog reda, te Jacquesu de Molayu, templar
skom velikom metru, zahtijevajui od njih da dou u Francusku kako

bi razmotrili pitanje udruivanja njihovih Redova. Prema papinskim

naputcima, dva su monika imala "putovati u najveoj moguoj tajno
sti, te uz najmanju moguu pratnju, jer na ovoj strani mora imate mnogo
svojih vitezova".
Veliki metar hospitalskoga reda odgovorio je kako nee moi
doi, zbog priprema za skori napad na turski otok Rodos. Oito su i
papa Klement V. i kralj Filip od poetka znali za to. Jacques de Molay
nije imao nikakvu izliku te je, unato papinskim naputcima, otplovio za
La Rochelle s velikom flotom koju je inilo 18 brodova. S njime je pu
tovalo 60 starijih vitezova Reda, najvjerojatnije iz kruga iniciranih,
koji su sa sobom nosili 150 000 zlatnih florina te 12 konja, natovarenih
srebrnim polugama. Veliki metar je znao da je Klement V bio Filipo
va marioneta, te je bio spreman potkupiti kralja ne bi li na taj nain
izbjegao daljnje rasprave o koaliciji. Usidrivi se u La Rochellei, tem
plari su s cjelokupnom pratnjom i dragocjenim teretom otputovali u
svoje sjedite u Parizu, gdje ih je kralj doekao uz veliku ceremoniju.
Jacques de Molay se vrlo uvjerljivim argumentima usprotivio
udruivanju - oba su Reda dobro sluila kranstvu, emu onda
promjene? Budui da su Redovi bili ne samo svjetovni nego i duhovni,
obrazlagao je dalje de Molay, njihovi lanovi ne bi olako napustili brat
stvo koje su odabrali uz Boje vodstvo, kako bi prisilno bili uvueni u
drugi. Raspravljalo se i o bogatstvu i utjecaju Redova, kao i o tome tko
bi u sluaju ujedinjenja stajao na elu novonastalog reda. Meutim, ve
liki metar nije mogao otkriti injenicu da su templari bili produena,
vojna ruka potomaka velikih sveenika Jeruzalemskog hrama.
NESRETNI PETAK 13.
Udruivanje Redova bila je samo izlika kojom se kralj posluio
kako bi namamio Jacquesa de Molaya da napusti svoje sklonite na Ci
pru. U etvrtak, 12. listopada 1307., Jacques de Molay je zauzeo poasno
mjesto u pogrebnoj povorci povodom smrti kraljeve ogorice Catherine
de Valois. U zoru u petak, 13. listopada, templarski veliki metar, 60
vitezova unutranjeg kruga posveenika i svi osim dvadeset etvorice
lanova Reda koji su prebivali u Francuskoj, bili su uhieni po kraljevoj
zapovijedi. Jo 14. rujna kraljevi vazali irom Francuske primili su u

tajnosti razaslane naloge za uhienja templara, pod optubom koja se

opisivala kao: "gorka stvar, alosna stvar, stvar o kojoj je strano i mi
sliti, o kojoj je uasno sluati, ljigav zloin, odvratno zlo, gnusno zlo
djelo, gadna sramota, gotovo neljudska stvar, doista posve neovjena".
Templarski vitezovi uhieni su zbog hereze i optueni da su Kristu na
nijeli "tee ozljede od onih koje je trpio na kriu". Francuski preceptor
Gerard de Villiers bio je jedini templarski voa koji je uspio pobjei.
Kako bi objasnio svoj kontroverzni in, Filip Lijepi je izjavio da je
djelovao na temelju opravdanog zahtjeva vrhovnog inkvizitora Fran
cuske, Guillaumea de Parisa, nominalnog papinskog zamj enika i kralj eva
ispovjednika. Kako bi udovoljio potrebama crkve-drave, dopustio je
svojim inkvizitorima da postanu jo jednim instrumentom kraljevske
moi. Prije nego to su stali pred inkvizitore, uhieni su vitezovi bili
namjerno terorizirani prijetnjama i muenjima. Estrapade* su bile uo
biajena sredstva torture, a u veini se sluajeva primjenjivala i metoda
paljenja stopala. Jedan templarski vitez, 50-godinji Gerard de Pasagio
tvrdio je kako su ga muili "vjeajui utege na [njegove] genitalije i
udove". Bernardu de Vahou, templarskom redovniku iz Albija, stopala
su bila oteena do te mjere da su nakon nekoliko dana s njih otpale
kosti. Unato svemu, inkvizitori su imali drskosti da na kraju svakog
iskaza objave kako je rtva "izrekla istu i potpunu istinu zbog sigur
nosti svoje due" a ne kao posljedicu "nasilja... straha od muenja, za
tvaranja ili nekog drugog razloga". U veljai 1310. jedan je vitez,
Jacques de Soci, tvrdio kako je dvadeset pet lanova Reda ve umrlo
"od posljedica muenja i patnji". Muenja su poluila uspjeh; od 138
iskaza dobivenih na sasluanjima u Parizu u listopadu 1307., ukljuu
jui i priznanja Jacquesa de Molaya i njegovih vodeih vitezova, samo
je u etiri sluaja zabiljeeno da su rtve uspjele preivjeti muenja ko
jima su bile podvrgnute. Sedamdesetogodinji Jacques de Molay ne
dvojbeno je bio muen, ali nema vrstih dokaza za tvrdnju da je bio i
razapet.
Unato injenici da su uhienja templara izvrena na zapovijed
slubenog inkvizitora, Klement V., kojemu su templari bili neposredno
odgovorni, taj je okrutan in smatrao napadom na vlastitu mo. Me*estrapada - instrument Inkvizicije, vrsta vjeala za istezanje udova

utim, papa nije imao ni snage ni volje da se usprotivi. Kako bi ponovno

preuzeo inicijativu, 22. studenog je izdao bulu koja je svim kranskim
vladarima nalagala da provedu uhienja templara u svojim zemljama,
te da u ime pape konfisciraju svu njihovu imovinu. Kada je engleski
kralj saznao za uhienja templara u Francuskoj, odgovorio je kako ne
moe "olako povjerovati" optubama te je kraljevima Portugala, Kastilije, Aragona i Napulja uputio pisma u kojima je gorljivo branio vite
zove. Meutim, kada je primio bulu, kralj vie nije imao izbora.
Odgovorio je da e uhienja provesti "na najbri i najbolji nain". U
ovom se sluaju postupak uhienja potpuno razlikovao od onog u Fran
cuskoj. Naime, u Engleskoj je bilo uhieno samo nekoliko templara,
dok je veini bilo doputeno ostati u svojim preceptoratima. Kako je
tada u engleskom kraljevstvu bilo zabranjeno muenje ispitanika, nitko
nije priznao optube za herezu. Konano, u lipnju 1311., templar Stephen
de Stapelbrugge priznao je da je poricao Krista, te da su lanovi Reda
odravali homoseksualne odnose. Uskoro su se pod papinskim pri tiskom
poeli provoditi crkveni zakoni te su muenja bila sve ea, to je re
zultiralo daljnjim priznanjima. U kotskoj i Portugalu je situacija bila
drukija; portugalski templari nisu proglaeni krivima, a u kotskoj
optuba "nije dokazana" . Nadbiskup Compostele poslao je pismo papi
u kojemu ga je molio neka potedi templare jer su bili iznimno korisni u
borbama protiv Maura. panjolski su se templari dobrovoljno predali
papi, nakon ega su bili podvrgnuti ispitivanjima i proglaeni krivima za
idolatriju, ili preciznije, za tovanje glava. U Lombardiji, kojom je vla
dala Rex Deus obitelj Savoy, nekoliko je biskupa zagovaralo templare
tvrdei kako nisu uspjeli pronai nikakve inkriminirajue dokaze. Me
utim, ostali su biskupi poduzeli korake da ih se konano optui. Pro
gonima nisu izbjegli ni templari u Grkoj i Njemakoj.
SMRT DE MOLAYA
Templarska tragedija svoj je vrhunac dosegnula 18. oujka 1314.
Nadbiskup Sensa i tri papina namjesnika zauzeli su mjesta u loi ispred
katedrale Notre Dame u Parizu, kako bi zapeatili sudbinu etvorice
templarskih voa. Biskup Albe proitao je muenjem ishoena prizna
nja i objavio presudu - doivotni zatvor. U tom se trenutku umijeao

Jacques de Molay, a kako se pretpostavilo da veliki metar eli objaviti

svoje priznanje, doputeno mu je da govori.
"Pravedno je da na ovako straan dan i u posljednjim trenucima
svoga ivota razotkrijem veliku nepravdu i la, kako bi istina
konano pobijedila. Objavljujem, dakle, pred nebom i zemljom, i
priznajem, iako na moju vjenu sramotu, da sam poinio najvei
zloin... priznavi zlodjela zbog kojih je Red lano optuen.
Priseem - i istina me obvezuje da prisegnem - da je Red neduan!
Dao sam lani iskaz samo da bih otklonio prevelike patnje
zbog muenja kojima sam bio podvrgnut, te da bih umilostivio
svoje muitelje.
Znam kakva je kazna stigla vitezove koji su imali hrabro
sti da odbiju dati slino priznanje; ali stravian prizor kojemu
sam bio svjedokom nije me mogao natjerati da jednu la potvrdim
drugom. Bez aljenja se odriem ivota koji mi je ponuen pod
tako sramotnim uvjetima."

De Molayeve rijei pozdravljene su uz burno odobravanje. U znak po

drke, uz velikog je metra stao i Geoffroi de Charney. Postupak je
naglo prekinut. Papini namjesnici zapovjedili su mnotvu neka se razie
i pourili da o svemu izvijeste kralja, koji je oba templara smjesta osu
dio na najokrutniju smrt. Sljedeeg dana, na He des Javiauxu, templari
su gorjeli na tihoj vatri, zbog ega su njihove patnje bile jo strasnije.
Dok je umirao, de Molay je izrekao kletvu upuenu papi i kralju. Obja
vio je da e se obojica u roku od godine dana pojaviti pred vrhovnim
sucem na nebu. Povijest kazuje da se to proroanstvo ispunilo. Papa
Klement V., kojije oduvijek bio boleljiv, umro je prvi, 20. travnja 1315.,
a kralj Filip 29. studenog iste godine. Konano, templarski je red bio
slubeno ukinut, a njihovi posjedi u Europi postali su vlasnitvom hospitalskih vitezova i vladajuih monarha. Meutim, to nije bio sluaj i u
kotskoj, gdje je Red, prije nego to je preao u tajnost, jo neko vri
jeme javno postojao, te u Portugalu, gdje je promijenio ime u Red
Krista i nastavio djelovati jo stoljeima.
OPTUBE
Lista optubi protiv templara bila je dugaka a ukljuivala je:

1
2
3
4
5
6
7

Poricanje Krista i oskvrnue kria

tovanje idola - Bafometa
Izvoenje razvratnih obreda
Obredna umorstva
Noenje ueta koje je imalo heretiko znaenje
Obredni poljubac
Promjene u misnoj ceremoniji i neuobiajen nain odrjeenja gri
jeha
8 Nemoral
9 Izdaju kranskih snaga
Optuba za izdaju vjerojatno je proizlazila iz strateke nesposobnosti
templara, a ne iz njihovih izdajnikih djelatnosti protiv ostalih kran
skih snaga u Svetoj zemlji. S obzirom na templarsko uvjerenje da je Isus
doao kako bi otkrio istinu, a ne kako bi otkupio grijehe, 3. i 7. optuba
ine se smijenima. Optuba za nemoral bila je uobiajena meu inkvi
zitorima, koji su je iznosili protiv svakoga koga su smatrali heretikom.
Optuba za poricanje Krista i oskvrnue kria bila je donekle istinita.
Templari nisu vjerovali u takozvano otkupljenje grijeha koje je, prema
pavlinskim teolozima, bilo posljedica krvave rtve na Golgoti. Iz tog
razloga u katedrali u Chartresu, iju je izgradnju najveim dijelom fi
nancirao Red u slavu svojih uvjerenja, ne nalazimo niti jednu rezbariju
ili prikaz raspea koji potjeu iz prvih 200 godina njezina postojanja.
Najvie je istine bilo u optubi za tovanje bradate glave ili idola
Bafometa. Tu optubu potvruju i predmeti koji su danas dostupni irokoj
javnosti. Dapae, dokazano je da su templari tovali glavu sv. Ivana
Krstitelja. Katedrala u Amiensu, koju su takoer izgradili templari, ima
la je dvije osobite funkcije: utjelovljavala je gnostiko naelo Sofije,
odnosno, svete mudrosti, i u njoj se uvao relikvijar s glavom Ivana
Krstitelja.
Godine 1206. Walter de Sarton je iz Konstantinopola u Amiens
donio izvorni relikvijar s njegovim sadrajem. Prema Guyu Jordanu,
provansalskom povjesniaru, glava Ivana Krstitelja bila je La vrai tete
Baphometique Templier - prava Bafometova glava templara - s kojom
su, kako se pretpostavlja, razgovarali pomou nekromancije. Znanstvenik
koji je prouavao svitke s Mrtvog mora, Hugh Schonfeld, primijenio je

Atbaku ifru na rije Bafomet, iji je prijevod sada glasio Sofija (Sophia),
ili sveta mudrost. Neke rezbarije, za koje se tvrdi da su nastale pod
templarskim utjecajem prikazivale su bradate glave, poput rezbarije
nazvane Veronikin veo u Rosslynskoj kapeli (kotska), ili prikaza bra
date glave u Templecombeu u Somersetu (Engleska). Najpoznatiji od
svih prikaza je kontroverzno Torinsko platno, koje se dugo vremena
povezivalo s templarskim redom. Noel Currer-Briggs, uvaeni engleski
znanstvenik, smatra da postoji dovoljno dokaza na temelju kojih bi se
dalo zakljuiti kako je glava u Templecombeu naslikana prema liku s
Torinskog platna - Bafometovoj glavi koju su konsultirali pripadnici
unutranjega kruga templarskoga reda. Ova teorija nije toliko nevjero
jatna kakvom se isprva ini, jer su ispitivanja pomou radioaktivnog
ugljika, koji se primjenjivao prilikom utvrivanja starosti Torinskog
platna, probudila mnoge sumnje.
Dokazi koji donekle potvruju daljnje dvije optube mogu se pro
nai u legendama i obredima suvremenih slobodnih zidara, koji su, kako
emo vidjeti, nastali pod templarskim utjecajem. Optuba za obredna
umorstva mogla bi proizlaziti iz masonske legende o Hiramu Abifu i
obredima koji se na njoj temelje. U toj se legendi spominje obredno
"umorstvo" kandidata za inicijaciju, koji je, prije "uskrsnua" na viem
stupnju svijesti, bio pogoen drvenim maljem. Taj su obred inkvizitori
namjerno pogreno protumaili kako bi ga upotrijebili kao dokaz za
toku optunice koja je templare teretila za obredna umorstva. Prema
templarskom povjesniaru Bothwellu Gosseu i masonskim povjesniari
ma Chrisu Knightu i Robertu Lomasu templari su nosili uad ije je
znaenje nedvojbeno bilo heretiko. Knight i Lomas tu uad povezuju s
masonskim uetom (u masonskim obredima ono se naziva cable tow,
op. prev.) ili omom koju je prilikom inicijacijskog obreda morao nositi
svaki masonski kandidat. Prikaz toga ueta (ili ome) nalazi se na jed
noj rezbariji u Rosslynskoj kapeli.
TEMPLARI U KOTSKOJ
Kapela u Rosslynu, smjetenom jedanaest kilometara juno od
Edinburgha, izgraena je 150 godina nakon potiskivanja templarskoga
reda. Kako bismo objasnili zato se ovaj spomenik nalazi u kotskoj

kada je glavno sredite templarskog djelovanja bilo u Francuskoj, valja

ponovno razmotriti zbivanja koja su pratila prvi val uhienja. Templar
sko blago, veinu kojeg je vidio francuski kralj prije nego to je naredio
uhienja, nestalo je iz parikoga hrama prije nego to su kraljevi vazali
uli u nj. Jednako je tajanstven bio i nestanak 18 brodova usidrenih u
luci La Rochelle gdje su se posljednji put iskrcali Jacques de Molay i
njegovi drugovi, kao i ieznue itave atlantske flote Reda. Templari
irom Europe bili su natjerani na bijeg. Ameriki povjesniar John Ro
binson u svojoj knjizi Roeni u krvi* opisuje kako su zidarske loe
pomagale odbjeglim templarima da stignu do svojih utoita. U Portu
galu su se bjegunci pridruili Redu Krista, koji je ubrzo izmijenio pravi
la za ulazak novih lanova, doputajui lanstvo iskljuivo plemiima
portugalskog podrijetla. U baltikim su se dravama mnogi odbjegli
templari pridruili teutonskim vitezovima, dok su u Lombardiji, uz po
mo katara, odigrali aktivnu ulogu u razvitku bankarskog sustava. Me
utim, u kotskoj se pria odvijala posve drukije.
Templari su pobjegli u kotsku iz dva oita razloga. itava je
kotska tada bila obuhvaena papinskim interdiktom; kralj, plemstvo i
obian puk bili su izopeni, ime je kotska postala jedinim sigurnim
pribjeitem. kotska, koju je razdirao graanski rat, trpjela je i este
napade engleskih osvajaa, sve dok novi kralj Robert the Bruce nije
pobijedio neprijatelje na svome tlu, ali i u inozemstvu. Posljednja bitka
koja je Bruceu osigurala kraljevski naslov dogodila se u Bannockburnu
1314. Prema Njegovom Kraljevskom Visoanstvu princu Michaelu od
Albanyja, izravnom potomku Roberta Brucea, 432 templarska viteza,
ukljuujui i sira Henryja St Claira, baruna od Roslina i njegove sinove
Williama i Henryja, sudjelovali su u borbi u kojoj su engleski osvajai
konano svladani, to je kotskoj osiguralo nezavisnost. Spomenuli
smo da je jedan od razloga zbog kojih su templari potraili utoite u
kotskoj bio papinski interdikt. Drugi je razlog bila zatita koju im je
pruila obitelj St Clair, i druge vodee obitelji iz skupine Rex Deus.
Nakon Bannockburna, kralj Robert Bruce postao je templarskim ve
likim metrom. Meutim, kralj je iznad svega bio praktian ovjek koji
*J.

Robinson,

"Roeni u krvi

izgubljene tajne masonerije"

je znao da e prije ili kasnije morati pronai zajedniki jezik s papom,

stoga je upozorio vitezove kako je dolo vrijeme da prijeu u tajnost.
Templarski posjedi u kotskoj preli su u ruke hospitalaca, a neki od
njih vraeni su obiteljima iz skupine Rex Deus. Imovina koja je pripala
hospitalcima nije se smatrala njihovim vlasnitvom, te se uvijek tretirala
posebno, kao da je bila "predana na uvanje" do odreenog dana u
budunosti kada e biti ponovno vraena svojim pravim vlasnicima.
Ali, to se dogodilo s templarskim blagom? Prema francuskoj ma
sonskoj predaji, ono je pohranjeno u kotskoj. Nedvojbeno je da se
bogatstvo obitelji St Clair od Roslina, koja je ve bila iznimno bogata,
jo uvealo. Kasniji potomak St Clairea, grof William, trei i posljednji
St Clair "Jari" od Orkneya, utroio je goleme svote novca i vie od 40
godina svoga ivota, na izgradnju Rosslynske kapele, tog "velianstvenog
relikvijara Svetoga Grala", koji je slavio ideje "heretikog" templar
skog reda. Unutar njezinih zidova nalaze se rezbarije koje simboliki
prikazuju svaki duhovni i inicijacijski put poznat tadanjem ovjeku.
Meu njima valja izdvojiti specifino templarske simbole kao to su:
petokraka zvijezda, rozeta, golubica koja u kljunu nosi maslinovu
granicu, prikaz dvojice brae na jednome konju, templarski peat poznat
kao Agnus Dei, procvjetali kri i, konano, naizgled bezazlen simbol u
kojemu samo posveeni mogu prepoznati templarsku herezu - Veronikin veo. Ova nas rezbarija, kao i mnoge druge u Europi, izravno upu
uje na istinu koju je razotkrila najkontroverznija od svih relikvija Torinsko platno.

DIO

IV.
Uenje Rex Deusa
i njegovo ouvanje

14
Kontroverzno Torinsko platno

ajkontroverznija relikvija kranskog svijeta, Torinsko platno,

prvi se put slubeno spominje nekoliko godina nakon potiski
vanja templarskog reda. O izvornosti te neobine tkanine poelo
se raspravljati nakon to je 1350. godine prvi put bila javno izloena.
Henry, biskup Troyesa, tada je napisao:
"Mnogi teolozi, kao i ostali uenjaci, ustvrdili su kako ovo plat
no, na kojemu je otisnut lik slian Spasiteljevu, ne moe biti pravi
Pokrov Naeg Gospodina, budui da sveta Evanelja takav oti
sak uope ne spominju, a da je i postojao, sveti ga Evanelisti
zasigurno ne bi propustili spomenuti, te je teko povjerovati da bi
ta injenica ostala skrivenom sve do dananjih dana."

Prvi zapis o Platnu potjee iz 1203. godine, kada je francuski kriar

Rober de Clari opisao predmet koji je vidio u crkvi Svete Marije, Gospe
od Blachernae u Konstantinopolu "...gdje se uvalo platno u koje je bio
zamotan Na Gospodin, a koje se svakog petka postavljalo uspravno,
kako bi se lik Naega Gospodina mogao jasno vidjeti". Prijevod kljune
rijei "lik" izazvao je burne rasprave. Je li ona, prevedena na suvremeni
francuski jezik, znaila "lice" ili "itavu figuru", odnosno tijelo, prema
engleskom prijevodu? De Clari nastavlja: "Ni Grci ni Francuzi nisu saznali
to se dogodilo s ovim platnom nakon osvajanja grada".

Neki povjesniari tvrde kako je taj pokrov mogao biti predmet

koji se izlagao kao Mandylion, otisak Isusova lica na tkanini, koju je,
prema legendi, Isus poslao Abgaru, kralju Edese. Torinsko platno i
Mandylion dosljedno se i snano povezuju u knjievnoj tradiciji, u kojoj
se navodi kako nijedan od tih likova "nije nainjen ljudskom rukom".
Je li puka sluajnost da poznata i dokaziva povijest Mandyliona popu
njava prazninu u povijesti Torinskog platna? Jesu li Mandylion i Platno
jedan i isti predmet?
NASLJEDNI VLASNICI PLATNA
Prvi poznati vlasnik pokrova bio je Francuz Geoffrey de Charney,
koji je umro 1356.; muenik i prijatelj Jacquesa de Molaya takoer se
zvao Geoffroi de Charney. Ako su templari, iji je Red bio potisnut
zbog optubi za herezu, donijeli pokrov u Francusku iz Konstantinopola, onda je razumljivo zato obitelj de Charney nije eljela otkriti njegovo
podrijetlo. U knjizi Platno i Gral (The Shroud and the Grail) Noel
Currer-Briggs, osniva Udruenja genealoga i arhivista lan Drutva
genealoga, podastire dokaz da je Geoffrey de Charney bio neak de
Molayevog supatnika Geoffroija de Charneya, templarskog metra
Normandije. Currer-Briggs takoer tvrdi da je obitelj de Charney bila
blisko povezana krvnim i branim vezama s obiteljima Brienne, de Joinville i burgundskom vladajuom kuom. Je li mogue da je Rex Deus
uvao platno znajui da e, prije ili kasnije, ono odigrati vanu ulogu u
razotkrivanju istine po kojoj je Isus doao kako bi otkrio put do prosvjetljenja, a ne kako bi se rtvovao za otkupljenje ljudskih grijeha?
Posljednji potomak obitelji de Charney, 72-godinja Marguerite
de Charney, nije imala djece. Godine 1453. vojvoda Louis od Savoye
ustupio joj je zamak Varanbon i prihode od posjeda u Miribelu u zamjenu
za izvjesne "vrijedne darove", meu kojima je bilo i Platno. Geoffreya
II. de Charneya i Margueritina drugog supruga Humberta de Villersexela prijanji su vojvode uinili vitezovima Reda Ovratnika od Savoye.
Marguerite de Charney pronala je plemenitu i povjerljivu obitelj koja
e osigurati ouvanje ove izvanredne relikvije, budui da je kua Savoy
pripadala skupini Rex Deus.

U 15. stoljeu crkvene su vlasti poele relikviju nazivati Isusovim

"pogrebnim pokrovom". Godine 1464., teolog Francesco della Rovere
napisao je: "Sada ga predano uvaju vojvode od Savoye, i on je umrljan
Kristovom krvlju". Delia Rovere je za pet godina postao papa Siksto
IV. Napisao je raspravu naslovljenu Isusova krv, koja je objavljena 1468.
godine, nakon ega je platno prvi put priznato kao izvorna relikvija.
Platno je dobilo i svoj blagdan koji se svetkovao 4. svibnja.
Poetkom 16. stoljea pokrov je bio prilino oteen. Kako izgle
da, tkanina je bila probodena vruim araem. Ian Wilson tvrdi kako "je
vrlo vjerojatno rije o posljedicama primitivne ceremonije ili nekog obli
ka "ordalija vatrom"*...". Tkanina je 1532. ponovno oteena u poaru.
Na najoteenije dijelove relikvije priiveno je etrnaest velikih komada
tkanine u obliku trokuta i jo osam manjih, te je uz to pojaana koma
dom gruboga platna.
Godine 1578., vojvoda od Savoye donio je platno u Torino, gdje
je ostalo do danas. Krajem 17. stoljea arhitekt Guarino Guarini pro
jektirao je prekrasnu baroknu katedralu posveenu sv. Ivanu Krstitelju.
Relikvija je 1. lipnja 1649. dobila novo prebivalite. Tamo je smjetena
iza reetaka na poasnom mjestu iznad glavnog oltara, te se javno izla
gala samo u posebnim prigodama, kao to su vjenanja lanova obitelji
Savoy, posjeti papa ili velike crkvene svetkovine.
RELIKVIJA
Torinsko je platno dugako 4,3 metra i iroko 1,1 metar, a sastoji
se od jednog komada tkanine te vrpce iroke 8,5 cm koja prolazi ita
vom njegovom duinom, a s platnom je spojena jednim avom na lijevoj
strani. Na platnu je otisnut nejasan obris tijela bradatog mukarca duge
kose, koji lei kao da je mrtav. Likje mogue jasno razabrati samo ako
se platno promatra iz blizine. Unato looj kvaliteti slike, na platnu se
nalazi dovoljno mrlja nalik na krv zbog kojih je narod stoljeima vjero
vao kako ono predstavlja Isusov pogrebni pokrov.
*ordalije (anglosaks.) - srednjovjekovni "Boji" sud na kojem su okrivljeni, da
bi dokazali nevinost vadili predmete iz vrele vode ili nosili usijano eljezo

Pokrov je 1898. godine fotografirao Secondo Pia, fotograf-amater. Budui da u tim ranim danima fotografije nita nije bilo sigurno sve
dok se slike ne bi razvile, Secondo je nestrpljivo ekao. Konano je s
olakanjem ustvrdio da se slika pojavljuje. Meutim, njegovo se olak
anje ubrzo pretvorilo u uenje, jer nije ugledao, kako je oekivao,
sjenovit obris s tkanine, nego jasan lik kojeg je igra svjetlosti i sjene
uinila gotovo trodimenzionalnim, te se doimalo kao da mu iz glave,
ruku, stopala i trupa doista tee krv. Bila je to slika visokog ovjeka
impresivne tjelesne grae i nevjerojatno ivotnog izraza lica. Fotogra
fije su izazvale meunarodnu senzaciju i detaljne istrage koje su nasta
vljene do danas. Platno su 1931. godine fotografirali profesionalni
fotografi, a zahvaljujui napretku koji je dotada postignut u fotograf
skim tehnikama, rezultat je bio jo fascinantniji. Platno je zatim fo
tografirano jo dva puta - 1969. i 1973.
ZNANSTVENO ISPITIVANJE
Prve su fotografije potaknule znatielju medicinara, osobito forenzinih patologa i anatoma. Yves Delage, profesor komparativne anato
mije na Sveuilitu Sorbonne u Parizu prvi je javno objavio svoja otkria.
Dana 21. travnja 1902. odrao je predavanje pod nazivom "Kristov lik
na Svetom Torinskom platnu", kojemu je prisustvovalo iznimno brojno
sluateljstvo. Profesor je izjavio da su rane, kao i ostali anatomski poda
ci dobiveni ispitivanjem platna toliko vjerni da je nemogue da je ono
proizvod nekog umjetnika. Objasnio je kako bi bilo teko i iznad svega
besmisleno izraditi negativ prikaza lika, a budui da na tkanini nisu pro
naeni nikakvi tragovi poznatih boja, vjerovao je da je rije o Isusovu
liku, koji je nastao kao posljedica nekog fizikalno-kemijskog procesa u
grobu.
Delageovo predavanje izazvalo je burne reakcije, a tajnik Akade
mije, Marcelin Berthelot odbio je objaviti njegov tekst. Kada su objav
ljene nove fotografije, medicinari su poeli vjerovati u autentinost
pokrova. Istraivanja doktora Pierrea Barbeta iz parike "Bolnice sv.
Josipa", dovela su do zakljuka da rane na platnu odgovaraju onima
razapetog ovjeka. Te su rezultate potvrdili i kolnski radiolog profe
sor Hermann Moedder i doktor Judica-Cordiglia, profesor forenzine

medicine pri Milanskom sveuilitu. Krvave mrlje na platnu ispitivao

je i doktor Anthony Sava s Brooklynskog sveuilita u Sjedinjenim
Dravama. Veina suvremenih medicinskih stajalita temelje se na
istraivanjima doktora Roberta Bucklina iz Michigana, koji danas ivi u
Kaliforniji.
Britanski fotograf Leo Vala nainio je trodimenzionalnu sliku glave
s platna u prirodnoj veliini. Uvaeni etnolog i profesor pri Harvardskom sveuilitu, Carlton S. Coon, prouivi fotografije zakljuio je
kako lice s platna pripada "tipu koji se danas moe pronai meu se
fardskim idovima i plemenitim Arapima". Prema doktoru Davidu
Willisu, rane na glavi mogu se objasniti samo u kontekstu krune od trnja
koju spominju Evanelja. Tragove na prednjem i stranjem dijelu tije
la, koji se pruaju od ramena nanie, strunjaci usporeuju s oiljcima
nakon bievanja. Otkrivene su i modrice za koje se pretpostavlja da su
nastale nakon noenja drvene grede. Profesor Judica-Cordiglia ustvrdio
je kako su rane na koljenima nastale uestalim padanjem.
DOKAZ RASPEA
Naravno, najvie su zanimanja izazvale rane prouzroene samim
raspeem. Nakon ispitivanja krvave mrlje i rane na zglobu lijeve ruke
zakljueno je da je u vrijeme krvarenja ruka morala stajati pod kutom
od 55 - 65 stupnjeva. To je posve logino, jer je rtva, kako bi mogla
disati, morala saviti ruke u laktovima da bi podigla svoje tijelo i na taj
nain smanjila optereenje na pluima. Za razliku od mnogih srednjo
vjekovnih prikaza raspea, na platnu se rane od avala nalaze na zglo
bovima, a ne na dlanovima. Ta injenica dodatno govori u prilog
autentinosti platna, jer dlanovi sigurno ne bi mogli podnijeti teinu tije
la. Prema doktoru Pierreu Barbetu, koji je prouavao rane tridesetih
godina, vojnici koji su rtvu pribili na kri bili su iskusni ljudi koji su
dobro poznavali anatomiju. Barbet je vrio opite na tek amputiranoj
ruci, zabivi avao u toku koja je odgovarala onoj na platnu. avao je
proao kroz prostor izmeu kostiju runog zgloba.
Najneoekivaniji dokaz koji je proizaao iz Barbetovih istraivanja
bila je kontrakcija palca u trenutku prolaska avla kroz zglob; avao je
stimulirao medijalni ivac, koji je uzrokovao stezanje palanih miia.

Kada je Barbet ponovno promotrio lik na pokrovu ustanovio je kako se

ni na jednoj ruci ne vide palevi. Zakljuio je da je zabijanje avala
prouzroilo istu posljedicu kao i njegov opit s amputiranom rakom.
Postavio je pitanje: "Je li krivotvoritelj znao za taj fenomen?" Barbet je
izvrio jo jedan opit, ovoga puta na amputiranim stopalima. avao je
lako proao izmeu druge i tree metatarzalne kosti, tako da je tijelo
pridravao samo jedan avao koji je prolazio kroz oba stopala. Zabi
janjem avala kroz zglobove i stopala smanjivalo se optereenje tijela, a
rtve, vrsto fiksirane u tom poloaju, nisu bile u mogunosti osloboditi
se.
Na platnu se jasno razabire rana locirana izmeu petog i estog
rebra, koja se, budui da je rije o zrcalnoj slici, nalazi na desnoj strani
tijela. Prema krvavoj mrlji moe se zakljuiti da je krv tekla iz rane kada
je tijelo stajalo u uspravnom poloaju. Mrlju mjestimice prekidaju ista
24
podruja na kojima su naeni tragovi mjeavine iste tekuine i krvi
koja je, prema miljenju njemakog radiologa profesora Moeddera,
potekla iz plune maramice. Doktor Anthony Sava naglasio je kako se
uslijed ozljeda u plunoj upljini esto nagomilava tekuina. On smatra
kako je zbog bievanja, kao najvjerojatnijeg uzroka ozljeda na leima,
ramenima i prednjem dijelu tijela dolo do nakupljanja tekuine u plunoj
upljini to je rezultiralo pleuritisom, odnosno upalom plune maramice,
koja je bila i osnovni uzrok smrti. Strunjaci koji su prouili fotogra
fije platna sloili su se kako je ono nedvojbeno bilo u dodiru sa rtvom
raspea.
idovski pogrebni obiaji kao i sama Evanelja upuuju na za
kljuak da je Isusovo isprueno tijelo bilo poloeno u grob koji mu je
pripremio Josip iz Arimateje. Poloaj tijela u kojemu su ruke prekriene
preko zdjelinog podruja istovjetan je onome u kojemu su eseni poka
pali svoje mrtve, kako je otkrio otac de Vaux iz Biblijske kole (Ecole
Biblique) iskopavajui esenske grobove u Kumranu. Ironino je da je
tu svezu izmeu Isusa i esena potvrdio upravo de Vaux, koji je, prouava
jui Svitke s Mrtvog mora*, inio sve da je opovrgne. Sudei prema
svim dokazima koje prua platno, moe se zakljuiti da tijelo nije bilo
*Baigent i Leigh, "Obmana o svicima s Mrtvog mora",

oprano kako to zahtijevaju idovski zakon i obiaji, nego obilno poma

zano dragocjenim pomastima i na brzinu zamotano u pogrebnu tkaninu.
FORENZIKA ISPITIVANJA
U lipnju 1969. platno je prouavala komisija specijalista, kako bi
odredila vrstu testova koje je potrebno provesti za ustanovljavanje njego
va sastava i podrijetla. Komisija se sastala u tajnosti, ali je vijest o tome
ubrzo procurila u javnost te su kardinal i uvari platna optueni da dje
luju "poput lopova u noi". lanovi komisije su 17. lipnja podnijeli
izvjee, objavivi kako je platno vrlo dobro ouvano, te su preporuili
testove koji su zahtijevali minimalne uzorke tkanine. Uzorci su uzeti u
tajnosti 24. studenog 1973., nakon dvodnevnog javnog izlaganja platna.
Uz veliki oprez, kako bi se izbjegla mogua kontaminacija, iz
vueno je sedamnaest niti s razliitih dijelova platna. Strunjak sa Insti
tuta za tekstilnu tehnologiju u Ghentu (Ghent Institute of Textile
Technology), profesor Gilbert Raes, pridruio se timu i za njegove
potrebe uzeta su s jednog dijela tkanine dva uzorka veliine 13 x 40 mm
te 10 x 40 mm. Uz to, profesoru su na ispitivanje dane i dvije niti. Jedna
od njih, duine 12 mm, izvuena je iz potke, a druga, dugaka 13 mm, iz
osnovice. itava je tkanina istkana vezom riblje kosti, metodom 3:1,
koja je bila uobiajena u Isusovo vrijeme, iako se ee primjenjivala na
svilenim, a rjee na lanenim tkaninama. Prouivi vlakna pod polari
ziranim svjetlom, Raes je sa zadovoljstvom ustvrdio da je tkanina lane
na. Daljnjim ispitivanjem otkriveni su i tragovi pamuka, na temelju ega
je Raes zakljuio kako se na tkalakom stanu proizvodila i pamuna
tkanina. Analizom pamuka ustanovljeno je kako pripada vrsti gossypium hebaceum, uobiajenoj na istonom Sredozemlju. Bilo je to vrlo
znaajno otkrie jer je upuivalo na to da je tkanina bila proizvedena na
Srednjem Istoku.
vicarski kriminolog dr. Max Frei, s platna je uzeo uzorke estica
i ustanovio kako je rije o sitnim esticama minerala, djeliima vlasi i
biljnih vlakana, bakterijama, sporama mahovine i plijesni, te zrncima
peluda s procvjetalih biljaka. Meu peludi otkriveni su halofiti pustinj
skih vrsta tamarixa, suaedae i artemisiae, koje rastu gotovo iskljuivo
na podruju oko obala Mrtvog mora. Frei je zakljuio:

"Ove su biljke kljune za odreivanje zemljopisnog podrijetla

platna, budui da te pustinjske biljke ne rastu u zemljama za koje
se vjeruje da su mjesta njegova nastanka. Prema tome, krivotvo
rina, proizvedena negdje u Francuskoj u Srednjem vijeku, u zem
lji u kojoj ne rastu ti tipini halofiti, ne moe sadravati
karakteristina zrnca peludi iz palestinskih pustinja."
Pelud s povrine platna odnosi se na est vrsta biljaka koje rastu is
kljuivo u Palestini. Frei tvrdi da je otkrio i pelud brojnih biljnih vrsta
koje su prisutne u anatolskim stepama u Turskoj, kao i osam vrsta sre
dozemnih biljaka, to se podudara s injenicom da je platno bilo izloeno
u Francuskoj i Italiji.
DALJNJA ZNANSTVENA ISPITIVANJA
U oujku 1977. u Sjedinjenim Dravama je odrana znanstvena
konferencija o Torinskom platnu, na kojoj su sudjelovali sveenici ra
zliitih provenijencija kao i velik broj znanstvenika, ukljuujui dr. Ro
berta Bucklina, patologa, te profesora Josepha Gambesciu.
Na konferenciju su stigli znanstvenici iz razliitih institucija, po
put, primjerice, Amerike komisije za atomsku energiju (US Atomic
Energy Commission), Pasadenskog laboratorija za pokretanje mlanjaka
(Pasadena Jet Propulsion Laboratory), Sandia laboratorija u Albuquerqueu (Albuquerque Sandia Laboratory) te Odjela za spektroskopiju labo
ratorija u Los Alamosu (the spectroscopy division of the Los Alamos
Laboratory). Biskup John Robinson, duboko dirnut ozbiljnou kojom
su znanstvenici pristupili pitanju autentinosti relikvije, ustvrdio je: "Ov
dje nitko nije ni lakomislen ni sumnjiav." Fiziar dr. John Jackson i
strunjak za aerodinamiku dr. Eric Jumper objavili su kako lik na platnu
nije nastao izravnim kontaktom, nego je posljedica nekog oblika emanacije iz tijela, te da postoji veza izmeu jasnoe slike i stupnja odvo
jenosti tijela od tkanine.
Doktor Jackson je zatim upotrijebio fotografiju dijela platna di
menzija 7,5 x 12,5 cm obraenu suvremenim VP-8 sustavom za analizu
slike (Interpretation Systems VP-8 Image Analyzer), kako bi je prika
zao u trodimenzionalnom reljefu. Obina fotografija analizirana tom

metodom ne sadri dovoljno podataka o udaljenosti i proporcijama, stoga

ni tako dobiveni rezultati ne mogu biti toni. Meutim, na slici je bila
jasno uoljiva jedna neobina anomalija. Naime, oi lika bile su nepri
rodno ispupene, kao da je na njih neto bilo poloeno. Jackson je otkrio
da su se, prema drevnom idovskom obiaju, na oi preminuloga polagale kovanice ili komadii graarije. Ustanovio je da su ispupenja na
oima najvjerojatnije posljedice na njih poloenih kovanica.
Na temelju rezultata amerikih istraivanja, tvrdokorni skeptik
doktor John Robinson bio je prisiljen ustvrditi kako prikupljeni dokazi
ne ostavljaju mjesta dvojbama o autentinosti platna. Sada je bio red
da oni koji jo uvijek sumnjaju objasne zato misle suprotno.
DATIRANJE METODOM RADIOAKTIVNOG
UGLJIKA
Nakon smrti biveg talijanskog kralja Umberta 1983., Torinsko je
platno pripalo Vatikanu, koji je nakon dugotrajnog nagovaranja kona
no dao doputenje za provoenje datiranja metodom radioaktivnog
ugljika. U proces su bila ukljuena tri laboratorija, Sveuilite Arizone
u Tucsonu, vicarski federalni Tehnoloki institut iz Ziiricha te Oxfordski istraivaki laboratorij.
Uzorci su uzeti u potpunoj tajnosti, ali je Crkva dopustila da tome
prisustvuju predstavnici triju laboratorija. S jednog kuta tkanine uzet je
uzorak duine 7 cm i podijeljen na tri dijela. Svaki je dio zatim bio
zatvoren u odgovarajue posude. itav postupak snimao se videokamerom. Rezultate datiranja objavio je kardinal Anastasio Ballestrero u
Torinu 13. listopada 1988. a kasnije istoga dana i doktor Tite iz
Istraivakog laboratorija pri Britanskom muzeju, koji je nadgledao i
tav postupak. Objavljeno je kako se uz 99.9 % sigurnosti moe tvrditi
da Torinsko platno potjee iz razdoblja izmeu 1000. i 1500. god. po.
Kr., te da se uz 95 % sigurnosti moe tvrditi da je nastalo u razdoblju
izmeu 1260. i 1390. Svjetska je javnost sa zaprepatenjem primila
vijest o znanstveno dokazanoj krivotvorini. Stav papinske hijerarhije
bio je neobino ambivalentan. Znanstveni savjetnik Vatikana, profesor
Luigi Gonella, izjavio je: "Ove testove nije naruila Crkva i nas ne ob
vezuju njihovi rezultati."

Novinari i matari stigli su na svoje; tvrdnje o navodnoj uroti punile

su novinske stupce. Desniarski orijentiran pripadnik Katolike pro
ture formacije 20. stoljea (La Contre-Reforme Catholique au XXeme
Siecle), brat Bruno Bonnet-Eymard optuio je dra. Michaela Titea da je
uzorke s platna zamijenio onima uzetima sa sveane halje iz 13. stoljea,
i naveo kako je Tite za svoje usluge dobio titulu profesora. Ovaj uvaeni
kranin tvrdio je kako su znanstvenici putem testova eljeli potkopati
kranstvo. Profesor Werner Bulst je pred televizijskim kamerama
optuio znanstvenu javnost, a zatim je stao u obranu Crkve, tvrdei
kako je bila rtvom antikatolike masonske urote.
Njemaki pisci Holger Kersten i Elmar Gruber izjavili su kako su
rezultate datiranja krivotvorili znanstvenici koji su djelovali u tajnom
dogovoru s Crkvom. Iz neobjanjivih razloga videokamere su za vri
jeme uzimanja uzoraka s platna bile ugaene, te su ponovno upaljene
tek kada su uzorci stavljeni u posude. Na taj je nain Tite mogao prekr
iti protokol i zamijeniti uzorke, kako je vjerovao brat Bonnet-Eymard.
Nadalje, Kersten i Gruber su tvrdili kako postoji nesklad u opisima uzetih
uzoraka i onih koje su primili znanstvenci. U pokuaju da objasne na
vodnu urotu, osobito su zanimljivo opisali motiv Crkve, tvrdei kako je
ona eljela potvrditi neautentinost Platna zato to ono dokazuje da je
Isus nakon sputanja s kria jo uvijek bio iv.
POLEMIKA SE NASTAVLJA
Datiranje radioaktivnim ugljikom, koje su provela tri vodea labo
ratorija od meunarodnog ugleda, trebalo je jednom zauvijek rijeiti
pitanje autentinosti pokrova. Meutim, jedan je ameriki znanstvenik
doao do otkria koje je opovrgnulo te rezultate. Datiranje radioaktiv
nim ugljikom moe biti krajnje nepouzdano ak i zbog malog stupnja
kontaminacije prouavane povrine. Stoga su uzorci Platna bili oieni
najsuvremenijim tehnikama. Unato svim poduzetim mjerama opreza,
znanstvenici su propustili uoiti jedan poseban oblik kontaminacije ko
jemu je tkanina bila izloena.
Mnogi su komentatori, ukljuujui lana Wilsona, opisivali kako
sveta relikvija "sjaji poput damasta". Nedavno je otkriveno kako je taj
sjaj posljedica prirodnog rasta mikrobiolokih organizama, koji obavi-

jaju svaku nit tkanine. Sve metode ienja pokazale su se u tom po

gledu potpuno neuinkovitima, a razina kontaminacije je tolika da je
ustvari testirano tek 40% izvorne tkanine, dok 60% njezine povrine
pokrivaju ivi organizmi. Nedavno provedeni testovi pokazali su da
sredstva za ienje koja su prilikom datiranja rabili navedeni laborato
riji otapaju dio celuloze s vlakana, to u kombinaciji sa slojem mikro
biolokih organizama samo pridonosi nepouzdanosti dobivenih
rezultata. Iz svega navedenog moemo zakljuiti da pitanje starosti i
autentinosti kontroverzne relikvije i dalje ostaje otvoreno.
Mikrobioloki organizmi pronaeni su i na majanskim rezbarijama od ada i kamena, te zavojima na mumijama iz drevnog Egipta. Do
prvih je otkria, koja su dovela do preispitivanja pouzdanosti datiranja
metodom radioaktivnog ugljika, stigao dr. Leoncio A. Garza-Valdes iz
San Antonija, koji je drao katedru mikrobiologije pri Centru za
zdravstvene znanosti Teksakog sveuilita. Uoio je kako sve majanske rezbarije od ada i kamena posjeduju osobit sjaj. Daljnjim ispitiva
njem otkrio je kako su povrine rezbarija prekrivene milijunima bakterija,
koje proizvode ruiasti pigment, te plijesnima ije boje variraju od tamnosmee do crne. Ova neobina mjeavina stvara na povrinama rezbarija sjajni ukasti "plastini sloj", koji je nazvao "bioplastinim
slojem". Meu predmetima koje je ispitivao nalazio se i pektoral, nai
njen od sedam komada izrezbarenog ada spojenih vrstim pamunim
nitima. S pomou elektronskog mikroskopa otkrio je kako su i pamune
niti bile prekrivene plijesni i bioplastinim slojem. Daljnim ispitivanjem
u laboratoriju za industrijsku analizu u San Antoniju njegova su otkria
potvrena, te je dokazano da je sjaj na predmetima organske prirode a
ne proizvod ljudske ruke.
Garza-Valdes je prouavao i tkanine u koje su bile umotane dvije
egipatske mumije. Jedna je bila mumija trinaestogodinje djevojice,
pronaena za vrijeme iskopavanja sir Flinders Petriea, a koja se danas
nalazi u Muzeju u Manchesteru (Engleska), a druga mumija ibisa, koja
pripada njegovoj privatnoj zbirci. Mumija djevojice i pripadajui zavo
ji na Manchesterskom su sveuilitu podvrgnuti datiranju radioaktivnim
ugljikom, koje je poluilo uznemirujue rezultate. Ustanovljeno je da
kosti potjeu iz 1510. god. pr. Kr., a zavoji iz 255. god. po. Kr. Razlika
je, dakle, bila vea od 1 700 godina. U sijenju 1996. dr. Garza-Valdes

je uoio da su sva vlakna prekrivena debelim bioplastinim slojem slinom

onome otkrivenom na drugim starim tkaninama. Slini su testovi
provedeni na mumiji ibisa, te je i na vlaknima njezina zavoja otkriven isti
bioplastini sloj. Nakon provedenog datiranja metodom radioaktivnog
ugljika, ustanovljeno je da razlika u starosti izmeu kostiju i zavoja iz
nosi 400-700 godina.
Godine 1988. profesor Giovanni Riggi Numana uzeo je nekoliko
uzoraka Torinskog platna i podvrgnuo ih datiranju radioaktivnim uglji
kom. Te je komadie tkanine, zajedno s uzorcima krvi uzetih sa zatiljka
lika, pokazao dr.-u Garzi-Valdesu. Riggi je uklonio niti s jednog od
uzoraka, koje je zatim Garza-Valdes stavio pod mikroskop i ubrzo usta
novio kako su u potpunosti prekrivene bioplastinim slojem. Ukoliko
bi se ponovno provelo datiranje metodom radioaktivnog ugljika, sma
tra dr. Garza-Valdes, nedvojbeno bi se utvrdila jo vea starost platna,
jer su se u posljednjih 12 godina bakterije uvelike razmnoile. Uspio je
kultivirati bakterije s platna i dokazati kako one i dalje ive razmnoavaju
se. Ameriki se znanstvenik nije ograniio samo na prouavanje bioplastinog sloja. Detaljno je ispitao i uzorke "krvi" uzetih sa zatiljka
glave s platna.
Talijanski znanstvenik dr. Bauma-Bollone izvjeuje kako je rije
o mrljama ljudske krvi AB skupine. Dr.-i Adler i Heller, ispitujui uzorke
koje je posjedovao dr. McCrone, potvrdili su rezultat talijanskog ko
lege. Dr. Garza-Valdes je ispitao uzorak koji mu je dao profesor Riggi
i ustanovio kako je krv doista ljudska, te da pripada skupini AB, uobi
ajenoj meu Zidovima Isusova doba. Uspio je utvrditi da su mrlje vrlo
stare, jer je u maloj koliini krvi koja mu je dana na uvid uoio odreeni
stupanj propadanja. Ispitao je i sve ostalo to se moglo pronai na
uzorcima koje mu je dao Riggi. Na uzorku uzetom s okcipitalnog pod
ruja, pronaao je nekoliko mikroskopskih ivera, koji su, ukoliko je
pokrov autentian, mogli potjecati samo s kria kojeg je Isus nosio do
Golgote. Ustanovljeno je da iverje pripada hrastovu drvetu.
Istraivanja doktora Garza-Valdesa objavljena su poetkom 1996.
u lanku koji se bavio njegovim radom na majanskim predmetima i Torinskom platnu, te o rezultatima DNA testova provedenih na uzorcima
krvi. Na naslovnici asopisa nalazila se fotografija (Isusove) glave s
platna, ispod koje je stajao naslov "Tajne pokrova- mikrobiolozi otkriva-

ju kako Torinski pokrov skriva svoju pravu starost". lanak zavrava

zakljukom kako je Torinsko platno stotinama godina starije od datuma
kojeg navode rezultati datiranja radioaktivnim ugljikom. ak je i dr.
Harry Gove, sa Sveuilita u Rochesteru (SAD), koji je izumio metodu
datiranja radioaktivnim ugljikom, izjavio: "To i nije tako luda ideja."
Zahvaljujui besprijekornom istraivanju amerikog mikrobiologa,
pouzdanost datiranja provedenog na Torinskom platnu 1988. godine
stavljena je u pitanje.
SKRIVENA PORUKA PLATNA
Ako bismo znanstvena stajalita razmotrili po kronolokom re
doslijedu, najprije bismo morali uzeti u obzir stajalite parikog profe
sora Yvesa Delagea, koji je 1902. tvrdio kako su rane i anatomski podaci
toliko vjerni da je nemogue zamisliti da je Platno proizvod nekog umjet
nika. Istraivanja dr.-a Pierrea Barbeta pokazala su kako rane prikazane
na relikviji odgovaraju ranama razapetog ovjeka, a to su potvrdili i
kolnski profesor Hermann Moedder, profesor forenzine medicine dr.
Judica-Cordiglia, dr. Anthony Sava iz Brooklyna i dr. Robert Bucklin iz
Kalifornije. Zatim bismo morali razmotriti stajalita harvardskog profe
sora Coona, etnologa koji je, prouivi trodimenzionalnu sliku lica s
pokrova, ustanovio kako ono pripada "tipu koji se danas moe pronai
meu sefardskim idovima i plemenitim Arapima". Profesionalna sta
jalita dr.-a Davida Willisa i profesora Judica-Cordiglie o ranama prika
zanima na pokrovu potvrdio je dr. Pierre Barbet, koji je, vrei opite na
amputiranim udovima, proizveo iste uinke koje sugerira Platno, i za
kljuio kako te pojedinosti nikako nisu mogle biti poznate srednjovje
kovnim umjetnicima.
Prouavanjem samoga tkanja, ustanovljeno je da vlakna pripada
ju vrsti pamuka koja je specifina za Srednji Istok, to je iskljuilo eu
ropsko podrijetlo tkanine. Analizom estica pronaenih na platnu, koju
je proveo dr. Max Frei ustanovljeno je daje relikvija bila izloena zraku,
i to na pustinjskim podrujima u blizini Mrtvog mora. Rezultati tehno
loke obrade slike, provedene 1976., naveli su dr.-a Johna Robinsona
da ustvrdi kako raspoloiv dokazni materijal prua dovoljnu potvrdu,
te da je dolo vrijeme da se teret dokazivanja prebaci na one koji sum-

njaju u autentinost Platna. Vjerujemo da se sada s velikom sigurnou

moe izjaviti da je Torinsko platno izvorno, da to jest tkanina u koju je
prije gotovo 2 000 godina bio zamotan Isus nakon to je sputen s kria.
Za vitezove templare i skupinu Rex Deus, znaenje Platna proizlazi iz u
njemu skrivene poruke. Njegova pria, ukoliko je izvorna, protuslovi
crkvenom nauku jer dokazuje kako je Isus, nakon sputanja s kria, jo
uvijek bio iv.
Ve smo spomenuli da Platno pokazuje kako, suprotno idovskim
obiajima i praksi, rtva prije umatanja nije bila oprana, nego pomazana
obilnim koliinama raznovrsnih skupocjenih pomasti. To se moe vrlo
lako objasniti. Pomasti su se rabile kako bi ubrzale oporavak od tekih
ozljeda. U sluaju raspea do smrti dolazi zbog masovnog nakupljanja
tekuina u plunoj maramici, uslijed ega se stvara veliki pritisak na
pluima koja prestaju funkcionirati te se rtva konano ugui. Suprotno
kazivanju Evanelja, svrha probadanja kopljem nije bila u dokazivanju
kako je Mesija mrtav, nego u oslobaanju pritiska na pluima i olaka
vanju disanja.
Unato mnogim pokuajima njihova zatiranja, legende koje kazu
ju da je Isus preivio raspee odrale su se do danas, te su poele dobi
vati potvrdu. Govorei o postajama Krinoga puta opisanih u crkvi u
Rennes-le-Chateauu, spomenuli smo kako Izgubljeno evanelje po Petru
prepriava da je Isus vien kako naputa svoj grob, to su potvrdila dva
esenska iscjelitelja odjevena u bijelo ruho. Isto tvrde i predaje Rex Deusa. Baigent, Leigh i Lincoln pripovijedaju kako im je jedan anglikanski
sveenik uputio pismo u kojemu je tvrdio da je Isus bio iv sve do 45.
god po. Kr. Druge legende kazuju kako se jo dugo nakon raspea po
javljivao u Egiptu i Kamiru.
Uenje Rex Deusa, drevne ezoterine predaje i poruka koju pre
nosi Torinsko platno upuuju na jednostavan, racionalan i znanstveno
mogu scenarij koji potpuno opovrgava osnovno naelo kranskog
vjerovanja. Ako je Isus preivio raspee i ako je nakon toga ozdravio,
onda nije mogao umrijeti na kriu kao rtva za otkupljenje naih grije
ha. Sv. Pavao, koji je stvorio tu heretiku koncepciju, nije bio odani
sljedbenik Mesije, nego je, kako opisuju ebioniti, "irio lai" i "izvrtao
istinski Isusov nauk". Nakon 2 000 godina istina je izala na vidjelo.
Isus je doao kako bi otkrio, a ne kako bi otkupio.

15
Religiozna uvjerenja Rex Deusa

apa Pio IX. optuio je templare da su gnostici i sljedbenici johanitske hereze. Meutim, vrlo je neobino da u crkvenim doku
mentima, u kojima se lako mogu pronai opisi brojnih hereza
kao to su gnosticizam, montanizam, arijanizam, nestorijanizam, maniheizam i pelagijanizam, nema nikakvog spomena o johanitskoj herezi.
Crkva (kao progonitelj heretika) ne moe biti nepristran tuma prave
prirode heretikih uvjerenja. Ona se redovito koristila optubama pro
tiv heretika i definicijama hereza kao nainom kritiziranja svojih pro
tivnika. to je u uvjerenjima johanitskih heretika toliko plailo Crkvu?
Moda bismo odgovor na to pitanje mogli pronai u djelima mason
skog znanstvenika s poetka 20. stoljea, A. E. Waitea, i Magnusa Eliphasa Levija koji je djelovao u 19. stoljeu. Oba su pisca dola do istih
zakljuaka koji bi, ukoliko se dokau, do temelja poljuljali crkvenu dok
trinu o Isusovoj boanstvenosti i prirodi njegove misije. Tvrdili su da je
Isus bio posveenik egipatskog kulta Ozirisa i sljedbenik boice Izide,
to potvruju i brojni zapisi koji upuuju na to da su, pod krinkom
Crne Bogorodice, templari zapravo tovali Izidu.
Plemstvo Rex Deusa bilo je vrlo tolerantno prema proganjanim
skupinama kao to su bili idovi i katari. Templarski su vitezovi, kao
njihov javni ogranak, dijelili duhovna uvjerenja zajednica unutar kojih
su se kretali. Meutim, ni templarske aktivnosti ni optube za herezu
koje su im se stavljale na teret ne daju naslutiti kakva ih je ideologija

motivirala. Prije uhienja templara nestali su zapisi i blago Reda, te nije

ostao niti jedan dokumentirani dokaz o razlikama izmeu religioznih
uvjerenja templara i onih kranske Crkve, osim onoga o tovanju Izide
pod krinkom Crne Bogorodice. Poznato nam je da lanovi Rex Deusa
vjeruju kako je Isus bio uitelj i posveenik koji je, iako iznimno nada
ren, bio sasvim obian ovjek; poput idova biblijskog Izraela od kojih
su i potjecali, njegovu bi deifikaciju smatrali vrhunskom blasfemijom.
Kao izravni potomci Isusa i velikih sveenika Jeruzalemskog hrama,
koncepciju pijenja "krvi", pa makar i u alegorijskom smislu, smatrali bi
bogohulnom. No, sigurno jest da su religiozna uvjerenja skupine Rex
Deus potjecala od samog Isusa, a ne od sv. Pavla.
Kada smo zapoeli nau istragu mogli smo samo nagaati o
idovskoj provenijenciji religioznih uvjerenja Rex Deusa, i ostali bismo
zbunjeni nakon svakog pokuaja da shvatimo njihove konane ciljeve.
Nekoliko godina nakon naeg prvog susreta s Michaelom, te poslije
objavljivanja Drugog Mesije (The Second Messiah), poeli su nam se
javljati i drugi pripadnici skupine Rex Deus. Kao posljedica tih kontakata i daljnjih susreta s Michaelom, poeli smo dobivati uvid u njihov
religiozni sustav.
LITURGIJA I EVANELJE SVETIH BLIZANACA
Obitelji Rex Deus bile su sljedbenice "Novoga Saveza" kojeg je
objavio Isus Mesija, a kojeg su nakon raspea propovijedali njegov brat
blizanac Juda Toma i Jakov Pravednik. Juda Toma postao je patrijarhom
u Edesi, a Jakov Pravednik, kako opisuju Djela apostolska, prvim jeru
zalemskim biskupom. Taj "prvi biskup" i njegovi sljedbenici ponaali su
se vrlo neobino za ljude koji su utemeljili novu religiju, jer se u Djelima
apostolskim navodi kako su: "... svaki dan postojano - kao po dogo
voru - bili u hramu..." Meutim, ono to je zabiljeeno o njihovu
djelovanju potpuno je u skladu s poloajem Jakova kao velikog sveenika
i njihovom eljom da slijede novi oblik judaizma, koji je postao temeljem
religije Rex Deusa.
Sredinja naela i obredi Rex Deusa sadrani su u dokumentu
"Liturgija i Evanelje Svetih blizanaca " (The Liturgy and Gospel of
the Holy Twins), koje ukljuuje i nekoliko djela Isusovih uenika, kao

to su zapisi Ivana Evanelista i Jude Tome. Izvorno Evanelje po Ivanu,

katarima poznato kao Evanelje ljubavi, bilo je glavni izvor na kojemu
se temeljila Liturgija. Juda Toma napisao je Evanelje po Tomi, koje
je, zajedno s ostalim dokumentima bilo zakopano u Nag Hammadiju,
jer ga je Crkva proglasila heretikim i naredila da se uniti. Ono se i
danas, uz ostale dokumente koje je Katolika crkva uvrstila u Popis
zabranjenih knjiga, smatra heretikim.
Budui da ne postoji pisani primjerak liturgije morali smo se oslo
niti na Michaela, koji nam je rekao kako ona poinje s Objavom Knjige
koja glasi:
Knjiga Staroga Saveza zapeaena je sa sedam peata i zakljuana
sa sedam kljueva.
Aneo Boji dri Knjigu i ona se vie nikada nee otvoriti.
Knjiga Novoga Saveza otvorena je na prvoj stranici i Mesija
je napisao:
Prisegu
Vjerovanje
Molitvu Abbe Ra Heima (Abba Ra Heim)
Objavu Zakona
Objavu o Siromanima
Objavu Oprosta
Slavljenje
Neto od ovdje navedene frazeologije bit e poznato onima koji su proi
tali Otkrivenje sv. Ivana, gdje je prisutna simbolika sedam peata. U
katolikom je svijetu ta simbolika uobiajena, a osobito vrijedi spome
nuti primjere koji se mogu pronai u crkvama i katedralama usko po
vezanima s podzemnim duhovnim strujama, kao to je parika crkva St
Sulpice.
Nakon Objave Knjige, a prije izjava o vjeri, zakonu, zapovijedi
ma, molitvama i obredima slijedi Mesijina Prisega:
Ako rijei koje sam izrekao nisu bile rijei Boje, nego moje vlas
tite i ako su oni koji su ih uli povjerovali u njih kao u rijei Boje
[odnosno, ako su prihvatili izmijenjeni Zakon, prve dvije zapo
vijedi - i ublaene zakone o prehrani, obrezivanju i putovanju],

onda krenje Zakona nije njihov, ve moj grijeh - neka krv njiho
va grijeha bude na mojim rukama jer ja u za njega pred Bogom
odgovarati. Stoga, vjerujte u moje rijei kao da su rijei Boje.

Isus je zapravo svojim sljedbenicima objavio da kao Mesija preuzima

potpunu odgovornost za izmjene Zakona, kao i za sve grijehe poinjene
zbog vjere u njegove rijei.
Uzroke promjena koje je objavio Isus treba traiti u Mojsijevu
vremenu, kada je judaizam doivio neto to bismo u Katolikoj crkvi
mogli usporediti s papinskom uzurpacijom. Uvjerenja proroka Abraha
ma proizlazila su iz prvobitne religije koju je u najveem dijelu primio
od svoga uitelja ili hijerofanta Melkisedeka. Upravo je zbog toga Abrahama spremno prihvatio egipatski faraon - egipatski kraljevski posveenik jasno je prepoznao prorokovu prosvjeenost. Zaudo, taj
gnostiki oblik ranog judaizma govorio je o Bogu koji je bio pun ljubavi
i manje zahtjevan od osvetoljubivog zakonodavca Jahve, kojemu je sluio
Mojsije. Mojsijev Zakon, ije se ustanovljavanje detaljno opisuje u Knji
zi Izlaska i Levitskom zakoniku, upuuje na potpunu transformaciju
judaizma od njenog i odanog sluenja Svemoguem Bogu (iji su sveti
darovi spoznaje trebali koristiti Abrahamovu narodu) do strogo defini
ranog zakonskog okvira koji je narodu nametao nemogue zahtjeve.
Zakon je bio toliko sloen i rigidan da je po njemu svaki ovjek, ma
koliko "poboan", bio smatran grjenikom. Ali, ak se i taj teret mogao
na neki nain olakati. Veliki sveenik, kao glasnogovornik naroda pred
Bogom, mogao je okajati njegove grijehe i traiti oprotenje.
Nakon Prisege slijedi Vjerovanje koje definira neke aspekte Boga
i Isusova odnosa prema Njemu. Isticanje Isusove ljudskosti potpuno je
suprotno kranskoj doktrini koja ustraje na boanskoj prirodi Isusa.
Vjerovanje
Bog je Bog.
Bog je Veliki Bog Svemira.
Bog je Alfa i Omega.
Bog je Stvoritelj.
Bog je Ruitelj.
Bog je ivot.

Bog je Zakonodavac.
Bog je Sudac.
Bog je Milost.
Bog je Ljubav.
Bog je Znanje.
Bog je Mudrost.
ovjek je bio poslan od Boga.
On je bio Zvijezda.
On je bio Uitelj.
On je bio iz Kue Davidove.
On je bio od loze Aronove.
On je Princ Mira.
On je Ueno Janje.
On je Na Kralj.
On je Na Veliki Sveenik.
On je Princ Zapada.
On je Mesija.
Njegovo ime je Isus.
Svatko tko se bavi komparativnom religijom teko e prihvatiti tezu
Baigenta, Leigha i Lincolna kako je osnovni cilj templara bilo ponovno
uspostavljanje pravog monoteizma ujedinjenjem judaizma, kranstva i
islama. Svaki odani musliman lako bi prihvatio naela Vjerovanja.
idovi Isusova doba ne bi se pretjerano prepirali oko postavki o Bogu
ili Mesiji, iako se mora priznati da je tvrdnja po kojoj je Isus bio Mesija,
neprihvatljiva za suvremene idove. Meutim, templare nisu zbog nji
hovih uvjerenja osudili niti muslimani niti idovi, nego Kranska crkva
koja nije mogla prihvatiti monoteizam vitezova Svetoga Grala. Iako
sutinski monoteistika, Liturgija i Evanelje Svetih blizanaca sadri
barem jedan odlomak koji bi nedvojbeno uznemirio sljedbenike svih tri
ju religija, budui da se u njemu istiu politeistiki korijeni ranog judaiz
ma.
Najvei dio starozavjetnog uenja proizlazi iz egipatskih i mezopotamskih izvora. Deset zapovijedi temelje se na egipatskoj Knjizi mrtvih,
koja opisuje Vaganje Due pred Ozirisovim sudom, a Davidovi psalmi

neodoljivo podsjeaju na izvjesne egipatske himne. Izreke koje se pri

pisuju Salomonu doslovan su hebrejski prijevod zapisa Amenemopea,
vodeeg egipatskog mudraca. Mnogi drugi egipatski izvori, ukljuujui
Tekstove iz piramide i Tekstove iz grobnice posluili su kao temelji za
starozavjetnu predaju, koja je boga sunca Raa, jednostavno preimenovala u Jahvu. Izjava Abbe Ra Heima, koja se navodi prije njegove molitve,
glasi: "Djeca koja su sljedbenici svoga oca, boga Ra", te je jasno da
korijeni prvobitnog judaizma, a time i kranske duhovnosti, lee u egi
patskoj religiji. Oita je i razlika izmeu ove njene molitve i rigidnog
zakonskog okvira kojeg je nametnuo post-mojsijevski judaizam. Isusov
nauk i judaizam Novoga Saveza imali su obnoviti Abrahamovo uenje,
koje se temeljilo na ljubavi a ne na strahu ili legalizmu.
Molitva Abba Ra Heima
Na Nebeski Oe
Aleluja
Neka Tvoje Nebesko Kraljevstvo doe na zemlju
Aleluja
Neka se Tvoji Nebeski Zakoni potuju na zemlji
Aleluja
titi nas od kaosa i udovolji naim potrebama
Aleluja
Amen.
Takozvani Oena novozavjetnog kranstva uvelike podsjea na
molitvu Abba Ra Heima. Ovdje je mogue uoiti ne samo egipatske
korijene Isusova nauka, nego i opravdanje za tvrdnju A. E. Waitea i
Magnusa Eliphasa Levija, kako je i sam Isus bio posveenik egipatskog
kulta Ozirisa.
NOVI SAVEZ
Do Isusova vremena Mojsijev je Zakon postao suvie nespretan
da bi se mogao primjenjivati u svakodnevnom ivotu. Sastojao se od
613 odredbi i mnotva sloenih komentara sastavljenih kako bi se za
konskim pravilima dao smisao. Isus je bio poslan kako bi u tom kaosu

uspostavio red i uinio Zakon prihvatljivim za sve ljude dobre volje.

Struktura Moj sijeva Zakona, koji je pokrivao sve zamislive aspekte ljud
skog ivota, bila je u potpunosti odbaena i zamijenjena dvama jedno
stavnim ali obvezujuim pravilima koja su, ako ih se potivalo, mogla
stubokom promijeniti ivote svih iskrenih vjernika. Novi zakon u pot
punosti navodi Liturgija i Evanelje Svetih blizanaca kao Objavu Zakona, koja glasi:
1
Ljubit e Boga, svoga Nebeskog Oca.
Potivat e Njegove Nebeske Zapovijedi.
Sluit e Gospodinu Bogu svome svakoga dana svoga ivota.
2
Ljubit e brata svoga kao samoga sebe
Ljubit e sve ljude na zemlji.
Ljubei brata svoga dovest e nebo na zemlju.
Objava Zakona predstavlja dio izvornog Isusova nauka, koji je izmak
nuo pozornosti sljedbenika sv. Pavla, pronaavi svoje mjesto u crkve
noj dogmi, iako se drugo pravilo vie propovijedalo nego primjenjivalo
u praksi. U Evanelju po Mateju nalazimo sljedei odlomak:
"Uitelju, koja je najvea zapovijed u Zakonu?" On mu odgo
vori: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom
duom svojom i svom pameti svojom! To je najvea i prva zapo
vijed. Druga je toj jednaka: Ljubi blinjega svoga kao sebe
samoga! O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci."
[naglasili autori]
Dunosti idova prema siromanima koji su meu njima ivjeli bile su
posve jasno odreene, te nitko nije mogao dvojiti o tome koje su njegove
obveze prema onima kojima srea nije bila naklonjena. Ovom je pitanju
Isus pridavao poseban znaaj, te je postalo sredinjom temom njegove
objave, kada je, kao priznati nasljednik Judejskog prijestolja, pobjedo
nosno uao u grad i stao na stube Jeruzalemskog hrama. To se zbilo

rano ujutro, u utorak prije Pashe, samo tri dana prije raspea. Kao priznati
prijestolonasljednik, Isus je nosio i naslov velikog sveenika. Stojei na
istonom stubitu Hrama, na mjestu odreenom za sveenika koji se
nazivao Melkisedek, izrekao je sljedee rijei:
Neete jesti
ako siromani ne jedu.
Neete imati odjee
ako siromani nemaju odjee.
Neete imati doma
ako siromani nemaju dom.
Nee vas grijati toplina vatre u vaim ognjitima
ako siromane ne grije toplina vatre u njihovim ognjitima.
Neete biti izlijeeni od svojih bolesti
ako siromani nisu izlijeeni od svojih bolesti."
EBIONITI
Za vrijeme svoga poslanstva Isus je predvodio sektu poznatu pod
imenom nazareni ili nazoreji, koji su pripadali unutranjem krugu esenske sljedbe. Ubrzo nakon Isusova raspea pripadnici ove sekte poeli su
se nazivati ebioniti (hebr. ebionim), odnosno "siromani". U vrijeme
potiskivanja sljedbenika Jakova Pravednika, netom prije unitenja Jeru
zalema i Hrama, ebionite su smatrali Isusovim sljedbenicima. Ebioniti
su jo barem 100 godina nakon raspea odravali praksu nasljednih voa,
birajui ih izmeu potomaka Isusove obitelji. Savao iz Tarza, danas
poznat kao Pavao, pridruio se nazarenskoj sekti nakon raspea, da bi
se kasnije odmetnuo i poeo propovijedati iskrivljeno evanelje koje su
nazareni smatrali heretikim. Katoliki povjesniar Paul Johnson priznaje
kako su misiju sv. Pavla godinama ugroavali evanelisti koje je ovlas
tio Jakov Pravednik, novi nazarenski voa. No, izgleda da je ak i

Pavao, koji je, uz katastrofalne posljedice, izobliio pravo Isusovo uenje,

djelomice imao pravo kada je govorio o "sveenstvu svih vjernika".
Svaki je muki lan skupine Rex Deus od trenutka svoga zaea
bio predodreen za sveenika. Njegove su sveenike dunosti uklju
ivale rukovoenje obredom "Sjeanja", te je bio ovlaten udjeljivati
"Aronov blagoslov". Meutim, u nedostatku mukih lanova, ruko
voenje tim obredom povjeravalo se najstarijoj eni iz loze Rex Deus.
U ranoj su Crkvi, predvoenoj patrijarhom Judom Tomom, ene obna
ale sveenike i biskupske slube. Svi vjernici imali su svetu dunost
da slijede uenja Isusa Mesije, ljube Boga i odano mu slue, te da, inei
tako, stvore nebo na zemlji.
"Put" do stvaranja neba na zemlji sastoji se u strogom potivanju
zakona Novog Saveza i pravog Isusovog uenja. Srednjovjekovni sljed
benici Puta, templarski vitezovi, nisu se, kako se openito vjeruje, za
vjetovali na siromatvo. Sveano su prisegnuli da e sva njihova imovina
postati zajednikim vlasnitvom; dok je pojedinac bio siromah, Red je
zgrtao blaga za dobrobit svojih lanova, Rex Deusa te zajednica u
kojima su se kretali. Slijedei naela Rex Deusa, templari su pomagali
obinom puku da se obogati, te da seljaci, obrtnici i trgovci podignu
svoj ivotni standard. Tako su primjenom svetoga znanja na zajednicu u
cjelini, u praksi provodili naela Objave o siromanima koja su uspo
stavljala socijalnu pravdu i isticala vrednote samilosti i milosra. Me
utim, te su vrednote isticali i svi odani krani. Koje su onda razlike
izmeu dominantne kranske vjere i religije koju su prakticirali Isusovi
sljedbenici unutar Rex Deusa? Odgovor bi mogao leati u "Vjerova
nju", koje odreuje Boga kao Znanje i Mudrost. To je stajalite stoljei
ma kasnije isticao Vincent de Beauvais tvrdei kako "Znanjem ovjek
postie spasenje."
CRKVENA DOKTRINA
Religiozna uvjerenja Rex Deusa, unutranjeg kruga templarskoga
reda i katara vezivala je jedna zajednika nit - svi su bili gnostici. Iako
su izmeu katara sjedne strane, te Rex Deusa i templara s druge, posto
jale manje razlike u vjerovanjima i praksi, sve tri vjerske skupine sli
jedile su inicijacijsku stazu, ili "Put", koji je vodio do viih stupnjeva

svijesti, znanja i mudrosti. To sveto znanje, ili gnoza i postizanje "Sofi

je", odnosno mudrosti, bili su sveti ciljevi iniciranih u vie stupnjeve.
Meutim, ovaj stupanj prosvjetljenja nije se postizao samo za osobnu
korist ili za napredovanje skupine kojoj je pojedinac pripadao, nego za
dobrobit drutva u cjelini, u cilju stvaranja neba na zemlji.
Kranska se crkva takoer poziva na Isusovo uenje. Meutim,
crkveno stajalite o Isusovoj prirodi i Mesijinom nauku znaajno se ra
zlikuje od stajalita Rex Deusa. Crkva, kao odana sljedbenica sv. Pavla,
svoju verziju Isusova nauka zakljuuje rtvom otkupljenja, kojom su
okajani grijesi itavog ovjeanstva. Stvaranjem ove apsurdne koncep
cije, crkveni je nauk postao krajnje protuslovan. Unato otkupljujuoj
naravi Isusove rtve, svaki je ovjek morao i osobno ispatati za svoje
grijehe ili biti osuen na vjeno prokletstvo u paklu. Crkvena doktrina,
obred i praksa trebali su potaknuti svakoga lana njezine zajednice da
zatrai oprost za svoje grijehe i postigne osobno spasenje. Sluenje za
jednici i dobrobiti ovjeanstva, kao sredinja naela vjerovanja Rex
Deusa, potpuno se razlikuju od sebinih tenji za osobnim spasenjem
koje potie Sveta Majka Crkva. Crkva, koja je takoer Isusa nazivala
Princem Mira, u njegovo je ime proganjala, muila i ubijala sve one koji
su se otvoreno suprotstavljali njezinoj doktrini.
Kada je sv. Augustin iz Hipona formulirao koncepciju "prvobit
nog grijeha", omoguio je Crkvi velianstveno opravdanje za stvaranje
doktrine o krivnji, koju je nemilosrdno koristila kako bi uspostavila nad
zor nad zajednicom kojoj je navodno sluila. Zbog "prvobitnog grijeha"
i njime naslijeene krivnje, svaki se ovjek koji je potpadao pod vlast
Kranske crkve smatrao osuenim na vjeni pakao i prokletstvo. Po
stojao je samo jedan put do spasenja, a vodi na tom putu bila je Crkva.
Ispovijed i pokora bili su naini uspostavljanja nadzora nad vjerskom
zajednicom. Molitvu upuenu Nebeskom Ocu da "otpusti grijehe nae
kako i mi otputamo dunicima naim", crkvena je hijerarhija smatrala
nedovoljnom, unato njezinu "boanskom" podrijetlu. Ako papa sma
tra da rijei naega Gospodina i Spasitelja nisu dovoljne, tko smo mi da
se suprotstavljamo Njegovoj Svetosti koji je "nepogreiv" u pitanjima
vjere i doktrine.

OBJAVA OPROSTA
to se tie oprotenja grijeha, Isusove se rijei u liturgiji Rex Deusa
razlikuju od izjava rimskog pape. Isusovo gledite o ovom vanom pitanju
jasno je izraeno u Objavi oprosta koja slijedi nakon Objave o siroma
nima.
Ako ovjek zgrijei prema drugome, neka od njega trai
oprost.
Ako mu ovaj ne oprosti, neka se grjenik obrati Bogu, s
vjerom u rijei Mesijine i s iskrenom eljom da mu bude opro
teno, zatrait e od Boga da mu oprosti grijehe.
Bog je progovorio preko Mesije i rekao da e ovjeku koji
to iskreno eli biti oproteno.
Prouavajui povijest kranstva, ustanovit emo kako je doktrina opros
ta ovlastila Crkvu na tetu ljudi kojima slui kao i drutva u cjelini.
Naime, proavi kroz obrede ispovijedi i pokore, grjeniku se prua
mogunost da ponovno poini isti grijeh. Ne postoji nikakvo pravilo u
kanonskom pravu ili praksi prema kojemu je grjenik obvezan traiti
oprost od onih prema kojima je zgrijeio ili im na drugi nain nadokna
diti tetu. To se suprotstavlja Mesijinom uenju i njegovim nastojanjima
da Zakon uini dostupnim svim ljudima dobre volje. Mnogo je vjerojat
nije da je istinsko Isusovo uenje o oprostu sadrano u predaji Rex
Deusa, a ne u doktrini Crkve. Objava oprosta vie je u skladu s prirod
nom pravdom i Bojim zakonom od bilo koje crkvene doktrine
utemeljene na krivnji.
SLJEDBENICI PUTA
Skupina Rex Deus je javno prakticirala dominantnu religiju odree
nog vremena i prostora. Vaan obred koji je uvijek izvodila u tajnosti, u
spomen na Mesijinu krunidbenu veeru, bila je takozvana "Posljednja
veera" koja se spominje u Novom zavjetu, a bila je odrana u etvrtak,
veer uoi raspea. Tijekom veere Isus je izrekao neobine rijei ije je
znaenje bilo alegorijsko: "Osuujem svoje kraljevsko sveenstvo: ue
nici su poput siroia koji su pronali ograen vrt bez gospodara. Pope-

li su se preko zida i boravili u vrtu jedui i pijui. Gospodari su se vratili

i djecu, koja su pred njima stajala gola, otjerali bez iega."
Nakon toga prisjetio se prve Pashe i izlaska iz Egipta, prelaska
preko Crvenog mora te Mojsija koji je na Sinajskom brdu stajao pred
Bogom. Zatraio je od svih koji vjeruju u njegove rijei kao u rijei
Boje da uine tu no svetom te da se svakog etvrtka na obiteljskoj
veeri prisjete njegova dolaska kao Mesije i njegova uenja o Novom
Savezu. Trebali su se spomenuti njegove prisege kojom je ljude odri
jeio od svih grijeha koje su mogli poiniti slijedei njegovo uenje, i
kojom je krv tih grijeha prela na njegove ruke. Kruh ivota imao je
predstavljati Isusa kao donositelja novoga ivota i podsjetiti na dunost
svih njegovih sljedbenika da ive prema njegovu uenju i stvore nebo na
zemlji.
Pojmovi "Put, "Vinograd i "Vrt" meu njegovim su sljedbenicima
imali duboko ezoterino znaenje. Sljedbenici Puta i radnici u Vinogradu
ili Vrtu bili su pojmovi kojima se esto oznaavalo Isusove uenike i
lanove Rex Deusa. Meu sljedbenicima Puta iznimno su vani bili tem
plarski vitezovi, koji su poeli mijenjati gospodarsko i politiko lice
Europe. Mogli bismo tvrditi kako su mir i blagostanje, koji su proizlazili
iz njihovih djelatnosti, pokazatelji da stvaranje neba na zemlji nije bila
tek teoretska mogunost. Meutim, nakon okrutnog potiskivanja Reda,
tko je vie mogao biti siguran od progona?
Ta je opasna situacija uzrokovala mnoge probleme za lanove
obitelji Rex Deus. Kako sauvati znanje o Putu za budue radnike u
Vrtu? Jedan je nain bio prelazak u tajnost i prilagodba dominantnim
uvjerenjima odreenog drutva. Stoga su odabrali strpljivost i nastavili
se meusobno povezivati branim vezama, kako bi ouvali krvnu liniju.
Znali su da im je templarski red neizmjerno pomogao u njihovim nasto
janjima. Jednako su tako znali da e za konano obraenje drugih i za
ispunjenje svoje svete dunosti ustanovljavanja "neba na zemlji" trebati
stvoriti neku drugu meunarodnu tajnu organizaciju koja e njihove
ciljeve i uvjerenja promicati pred irom i naklonjenijom publikom. Kako
bi mogli nadzirati takvu organizaciju oslonili su se na dva osnovna naela:
prvo je bilo naelo nasljedne moi i odgovornosti, a drugo, iju je uin
kovitost dokazao templarski red, naelo prenoenja svetoga znanja samo
nekolicini odabranih iz redova Rex Deusa. Drugi je nain bilo postupno

otvaranje unutranjeg kruga za odabrane strance, koji su se svojom du

gogodinjom odanou i prolaenjem kroz nekoliko inicijacijskih stu
pnjeva pokazali dovoljno vrijednima. Tako su, primjerice, u kotskoj
slobodni zidari proizali iz redova templara, kada su Rex Deus obitelji
prakticirale svoje nasljedno pravo na upravljanje zanatskim gildama.
lanovi obitelji St Clair iz Roslina bili su priznati nasljedni veliki metri
zanatskih gilda kotske od Srednjega vijeka do dana sv. Andrije 1736.
Toga je dana nasljedni veliki metar, sir William St Clair, odustao od
svoje titule "nasljednog pokrovitelja i zatitnika klesarskog zanata" kako
bi osnovao "Veliku Lou Starih, Slobodnih i Prihvaenih Zidara kot
ske". On je postao prvi izabrani veliki metar Velike Loe, a tu je slubu,
kako se navodi, vrio dostojanstveno.
Nisu samo razliite slobodnozidarske organizacije sluile kao u
vari uenja Rex Deusa. Kako bi promicala svoje ciljeve, skupina Rex
Deus osnivala je i viteke redove. U Portugalu, templarski su vitezovi
prisegnuli na vjernost kralju i promijenili ime u Vitezovi Krista. Red je
ubrzo svoje lanstvo ograniio na portugalsko plemstvo, iako je u svim
ostalim pogledima nastavio s dotadanjim aktivnostima. Stoljeima na
kon potiskivanja templara osnivani su razni viteki redovi i organizaci
je, koji su se proirili Europom a iji su posredni ili neposredni utemeljitelji
bili lanovi Rex Deusa, poput Rene d'Anjoua te savojskog i burgundskog vojvode. U sljedeem emo poglavlju iznijeti kratak pregled nekih
od glavnih organizacija koje su stvorili ili u njima djelovali lanovi Rex
Deusa kako bi promicali vlastite ciljeve.

16
Zagonetni svijet ranog slobodnog
zidarstva

ijekom svoga postojanja, templarski je red odravao bliske veze

s pojedinim zidarskim loama, osobito s ogrankom Compagnonnage poznatim pod imenom Salomonova djeca, kojemu su vite
zovi dodijelili i pravilo. Njihovu tijesnu suradnju nije potaknula samo
izgradnja gotikih katedrala. Iz organizacije Salomonova djeca, potekli
su metri odgovorni za izgradnju templarskih posjeda, utvrda, zamaka i
crkava diljem Europe. Nakon potiskivanja templarskoga reda, taj je
ogranak Compagnonnage izgubio veinu svojih povlastica.
Ameriki povjesniar John Robinson detaljno je prouavao po
vijest templara koji su nakon prvoga vala uhienja u Francuskoj i En
gleskoj bili prisiljeni na bijeg. U svojoj knjizi Roeni u krvi opisuje na
koji su im nain pomagale zidarske loe. Iako se u mnogim zemljama
mogu uoiti veze izmeu potisnutog Reda i raznih zidarskih gildi, one
se najjasnije prepoznaju u kotskoj, budui da se upravo ondje iz gildi
iznjedrilo bratstvo poznato kao slobodni zidari.
Na suenju templarima u kotskoj sudac biskup Lamberton izrekao
je sumnjivu presudu koja je glasila: "nije dokazano". Meutim, kako se
kralj Robert Bruce, veliki metar, morao konano pomiriti s papom,
savjetovao je svome Redu neka prijee u tajnost. Veina templarskih
posjeda prela je u ruke hospitalskog reda ili je bila vraena izvornim

darovateljima, poput obitelji St Clair u kojoj pronalazimo najjasnije veze

izmeu templara i slobodnih zidara.
OBITELJ ST CLAIR
Plemeniti St Clairi, pripadnici skupine Rex Deus, bili su nasljedni
veliki metri svih kotskih gildi. Nastupali su kao voe ali i suci u spo
rovima izmeu lanova gildi koji su se vodili na sudovima u Kilwinningu. lanovi te obitelji najvjerojatnije su bili i uvari nestaloga blaga
templarskog reda. Politika mo i utjecaj ove aristokratske dinastije
protee se od vremena Williama "Uzoritog" St Claira, peharnika kralja
Malcolma Canmorea, pa sve do dananjih dana, jer je tek prije nekoliko
godina poslijednji Sinclair (obitelj St Clair je s vremenom postala Sin
clair), lan Doma lordova dao ostavku na poloaj ministra. Veliki je
utjecaj obitelj imala i na sve rairenije slobodno zidarstvo i njegove pre
tee.
Pod vodstvom St Claira, lanovi templarskog reda su u zanat
skim gildama odabrali prikladne kandidate kako bi ih uputili u razliite
grane svetoga znanja. Ono je ukljuivalo znanost, geometriju, povijest,
filozofiju i sadraj rukopisa koje su otkrili templari tijekom svojih isko
pavanja u Jeruzalemu. Kao posljedica, itava je kotska, a osobito
Midlothian, postala utvrdom prosvjeenosti. Novo bratstvo spekula
tivnih "slobodnih" zidara osnivalo je dobrotvorne ustanove za pomo
siromanijim lanovima drutva, a njihove su gilde skupljale novac za
svoje potrebite susjede. Prema Njegovom Kraljevskom Visoanstvu,
princu Michaelu od Albanvja, bile su to prve dobrotvorne ustanove u
Britaniji koje se nisu nalazile pod nadzorom Crkve.
POECI KOTSKOG SLOBODNOG ZIDARSTVA
Godine 1601., kotski kralj Jakov VI. bio je iniciran kao spekula
tivni slobodni zidar u loi Pertha i Sconea. Kada je dvije godine poslije
Jakov stupio na englesko prijestolje, trebali su mu politiki saveznici
kako bi se odupro sebinim tenjama britanske aristokracije. Pronaao
ih je u odreenim trgovakim i zanatskim gildama Engleske koje je ne
formalno upoznao sa slobodnozidarskom koncepcijom. Prva uvode-

nja u engleske slobodnozidarske loe zabiljeena su 1640., za vrijeme

vladavine njegova sina Karla I. U razdoblju potiskivanja pokret koji je
prerastao u slobodno zidarstvo od poetka je morao djelovati u tajno
sti. Mnogi ga ak i danas smatraju "tajnim drutvom", iako to njegovi
lanovi poriu; suvremeni slobodni zidari sebe radije opisuju kao lanove
"organizacije s tajnama".
Potpuna tajnost kojom su obavijena prva tri stoljea slobodnog
zidarstva onemoguuje nam detaljan uvid u ezoterijske utjecaje koji su
oblikovali Red. Nimalo ne sumnjamo kako su, unato razliitim okol
nostima u razliitim zemljama, vitezovi templari bili glavni akteri u trans
formaciji klesarskih gildi u spekulativnu i bratsku organizaciju slobodnih
zidara. U kotskoj je slobodno zidarstvo poivalo na demokratskim
naelima, te je u svoje redove primalo i obine radnike. Ondje je tradi
cija ouvanja tajnog i svetog znanja preko uenja kojim su se postizali
vii stupnjevi ostala gotovo netaknuta. Posljedica toga bio je nastanak
kotskog Obreda i stupanj Kraljevskog svoda. kotski Obred utemeljen
je na osnovnim naelima objavljenima u Arbroathskoj Deklaraciji iz
1320., koja je bila pisani ustav kotske donesen za vladavine Roberta
Brucea. Ta su naela kasnije uvedena u slubeni statut kotskog Obreda.
SLOBODNO ZIDARSTVO U ENGLESKOJ,
EUROPI I DRUGDJE
U kontinentalnoj se Europi slobodno zidarstvo razvilo kao poslje
dica antiklerikalnih i antikatolikih tenji, te je odravalo bliske veze sa
kotskim bratstvom. Taj dugotrajan savez zabiljeen je u obliku obreda
"Stroge Poslunosti" ija predaja govori kako su 1361. spekulativni
masoni iz loa francuske Compannonage posjetili lou u Aberdeenu, i
uspostavili savez koji je trajao stoljeima. Poput svoje kotske brae,
francuske su loe pod svaku cijenu nastojale sauvati izvorno ezote
rino uenje. Meutim, u Engleskoj, gdje je sama Crkva bila dijelom
politikog i hijerarhijskog ustroja, antiklerikalizam nije bio toliko na
glaen, stoga je englesko slobodno zidarstvo postalo dijelom crkvenodravnog establishmenta.
kotske masonske predaje, na kojima je ameriko slobodno zi
darstvo temeljilo stupnjeve Kraljevskog Svoda i Ruina kria, obja-

njavaju velika dostignua amerikih masona, iznimno darovitih ljudi,

velike duhovnosti i moralne snage. Ti su vizionari i monici izvrili snaan
utjecaj na izranjajuu ameriku naciju. Ustav Sjedinjenih Amerikih
Drava, koji je postao temeljem zapadnih vrijednosti slobode, demokra
cije i ljudskih prava, vjeno je duhovno nasljee ovog ogranka slobod
nog zidarstva. Veina potpisnika amerikog Ustava bili su rozikrucijanci
ili slobodni zidari, poput Georgea Washingtona, Benjamina Franklina,
Thomasa Jeffersona, Johna Adamsa i Charlesa Thompsona. Upravo je
preko tih ljudi alkemijski simbolizam pronaao svoje mjesto u svako
dnevnom ivotu amerikih graana. Orao, maslinova grana, strijele,
petokrake zvijezde, piramida odrezanoga vrha i "svevidee oko", svi ti
simboli krase amerike novanice, zgrade i spomenike, jasno upuujui
na injenicu da korijeni te nacije lee u mistinoj prolosti slobodnog
zidarstva.
U svim svojim oblicima, slobodno je zidarstvo postalo conditio
sine qua non za visoke slube. Primjerice, gotovo svaki engleski premi
jer, od Walpolea u 18. stoljeu do Ramsay MacDonalda u 20. stoljeu,
bio je slobodni zidar, a taj se obrazac slijedio diljem Europe. Isto je
vrijedilo i za Sjedinjene Amerike Drave, iji su predsjednici, sve do
izbora Johna F. Kennedyja, uglavnom bili slobodni zidari visokoga stu
pnja. Slobodno zidarstvo irilo je svoj utjecaj na ustrojstvo vlasti svih
drava zapadnog svijeta, preko sudstva i policije, do vojnih sluba i
civilne administracije.
REX DEUS, TEMPLARI I MASONSKE VEZE
Zbog tajanstvenosti slobodnih zidara i suvremenih templara, po
daci koji su nam dostupni, bilo kroz osobne kontakte ili objavljena dje
la, nose peat tajnosti na koju su obvezni prisegnuti svi lanovi tih
Redova. Stoga djelomini podaci kojima raspolaemo predstavljaju samo
dio golemog korpusa. Meutim, uspjeli smo uoiti vrlo zanimljivu slinost
izmeu masonskih obreda i predaje Rex Deusa. Primjerice, prisega na
tajnost iz obreda Rex Deusa koja glasi: "neka mi prereu vrat ili odreu
jezik" odgovara prisezi prvog masonskog stupnja:

"Sveano priseem da u se pridravati ovih nekoliko toaka bez

odstupanja, dvojbi ili kakvih duhovnih ograda. Neka mi u pro
tivnom prereu vrat, iupaju jezik iz korijena i moje tijelo zako
paju u grubom pijesku za oseke ili za duinu ueta udaljeno od
obale gdje dva puta na dan nailazi plima i oseka."

Drugi dio kazne koja se spominje u prisezi Rex Deusa: "neka mi iupa
ju srce iz grudi" u potpunosti se navodi u drugom masonskom stupnju:
"... neka mi raspore grudi, iz njih iupaju srce i daju ga kao
plijen grabeljivicama u zraku ili prodrljivim zvijerima na zemlji."

Prisega Rex Deusa spominje i kaznu kopljenja, odnosno odsijecanja ili

drobljenja testisa, te odsijecanja uiju, no, nai izvjestitelji nisu uspjeli
iste kazne pronai i u masonskom obredu. Meutim, kazne koje se na
vode u prisezi Rex Deusa, u masonskim se obredima spominju jo ba
rem dva puta. Prijetnja: "neka mi iskopaju oi" moe se pronai u obredu
stupnja "Viteza Bijelog orla ili stupnju "Pelikana" u sljedeem obliku:
"...neka zauvijek ostanem u vjenom mraku". Spominjanje noa u pri
sezi Rex Deusa, odgovara prijetnji noem iz stupnja "Preminuloga
Metra":
"...neka mi odreu dlanove i otkinu ruke, te neka ih objese oko
moga vrata u znak sramote, sve dok ih ne proderu vrijeme i
trule."

Optuba za idolatriju koja se za vrijeme suenja navodila protiv tem

plara moe se primijeniti i na slobodne zidare i suvremene templare.
Prema masonskim povjesniarima Christopheru Knightu i Robertu Lomasu: "slobodni zidari diljem svijeta posjeduju barem 50 000 lubanja!".
Zakljuili su kako je masonski trei stupanj replika prijanjeg templar
skog obreda u kojemu su se koristile lubanje i dugaki bijeli pogrebni
pokrovi: slini su elementi prisutni u suvremenom templarstvu. Tim i
Marilyn prisustvovali su sveanosti uvoenja novih kandidata u tem
plarski red koja je 1995. odrana u rosslynskoj kapeli. Tijekom te velian
stvene ceremonije kapela je bila ukraena raznovrsnim regalijama i

simbolima, ukljuujui i lubanju. Templari su prilino otvoreno govorili

o svojim obredima, ali kada bi ih upitali o znaenju lubanje samo bi
promrmljali memento mori, izbjegavajui daljnja objanjenja. Tim je dobio
doputenje za fotografiranje sveanosti, meutim, kada su nazoni pri
mijetili da fotografira lubanju, zamolili su ga, pristojno ali odluno, da
te fotografije ne objavi. Svjestan da je nehotice uvrijedio svoje domaine,
Tim im je predloio poslati negative. Njegova se namjera izjalovila,
budui da je to bila jedina fotografija koja nije uspjela. Koritenje ljud
skih lubanja u inicijacijskim obredima slobodnih zidara i suvremenog
templarskog reda samo je jedna od mnogih slinosti izmeu njihovih i
tradicija srednjovjekovnih templarskih vitezova.
Postojanje izravne sveze izmeu templarskih vitezova i kotskih
gildi koja je rezultirala osnivanjem slobodnozidarskog bratstva potvr
uju brojni dokazi. Red je stigao u Englesku sa kotskim kraljem Jako
vom VI., koji je ondje imao preuzeti prijestolje i vladati kao Jakov I. To
ne treba uditi, budui da su ideje slobodnog zidarstva, predaje Rex
Deusa i ciljevi dinastije Stewart bili neodvojivo isprepleteni. Kada se
Karlo II. nalazio u progonstvu u Nizozemskoj, masonske su loe u En
gleskoj djelovale kao njegove obavjetajne slube, izvjeujui ga o
politikim zbivanjima u domovini. Nakon restauracije 1660. godine,
postao je pokroviteljem Kraljevskog drutva, osnovanog kako bi lanovi
loa, koji su aktivno sudjelovali u osiguranju njegova povratka, promi
cali znanost. Stewarte je konano svrgnuo i Vilim Oranski, utemeljitelj
hanoverske dinastije koja je postala kraljevskom dinastijom Velike Brita
nije. Kada je 1717. osnovana Velika Loa Londona, nova se organiza
cija brzo odrekla svojih kotskih korijena jer su oni, kao i iz njih proistekli
obredi, bili suvie blisko povezani sa Stewartima da bi mogli opstati
pod vlau Hanoveraca. Gotovo 100 godina kasnije, kada se englesko
slobodno zidarstvo razvilo do te mjere daje iznjedrilo Ujedinjenu Ve
liku Lou Engleske, ceremonije 33 inicijacijska stupnja kotskog Obre
da proglaeni su opasnima i odvratnima, te ih je ukinuo veliki metar
Loe, vojvoda od Sussexa.

OBIAJI I OBREDI REX DEUSA

Knight i Lomas nisu jedini koji su otkrili kako ak i danas Ujedi
njena Velika Loa Engleske svim silama nastoji onemoguiti svako
istraivanje o pravom podrijetlu slobodnog zidarstva. Proiavanje
engleske masonske prakse od kotskih obreda bilo je vrlo temeljito
provedeno, ali cenzori, iako upoznati s masonskim simbolizmom, nisu
poznavali njegovo dublje znaenje, zbog ega su tragovi Rex Deusa jo
uvijek prisutni. U svojoj knjizi The Second Messiah (Drugi Mesija),
Knight i Lomas spominju kako su otkrili knjinicu masonskog znan
stvenika Dimitrija Mitrinovia, koji je poetkom 20. stoljea radio u
Londonu. To im je otkrie pomoglo da objasne znaenje pojedinih
proienih obreda viih masonskih stupnjeva. U jednoj od knjiga iz
Mitrinovieve knjinice, pod naslovom Freemasonry and the Ancient
Gods (Slobodno zidarstvo i drevni bogovi) J. S. M. Warda, proitali su
kako se etvrti stupanj, stupanj "Tajnog Metra", bavi oplakivanjem
neke nepoznate osobe. Prilikom izvoenja te ceremonije, loa se ukra
ava crnom tkaninom, a osvjetljava je 81 svijea. Na dragulju tog stu
pnja urezano je slovo "Z", koje se navodno odnosi na Zadoka (zapravo
Sadoka, velikog sveenika Jeruzalemskog hrama, op. prev.).
Obredom "Tajnog Metra" obiljeava se tragedija koja je prekinula
izgradnju Hrama. Pouke koje proizlaze iz toga obreda imaju podsjetiti
kandidata na presudnu vanost Dunosti i Tajnosti. Knight i Lomas vje
ruju kako Sadok koji se spominje u tom obredu ima dvojako znaenje,
kao Sadok, veliki sveenik iz Salomonova doba, te Jakov Pravednik,
koji je naslijedio svoga brata Isusa na mjestu Sadoka ili Uitelja Praved
nosti. Iz svitaka s Mrtvog mora saznajemo kako se u to vrijeme pojavila
ezoterina skupina poznata pod imenom Sadokovi sinovi, koja je odi
grala kljunu ulogu u sastavljanju tih dokumenata. Sadokovi sinovi bili
su potomci velikih sveenika Hrama, a zvali su ih i "Sjemenom praved
nosti" te "Sinovima zore". Ovi poasni naslovi naglaavaju idovsku
koncepciju nasljednog prenoenja svetosti ali i injenicu da se u biblij
skom Izraelu kao i u egipatskoj ezoterinoj predaji ceremonija uskrsnua
u nov duhovni ivot uvijek odravala u zoru, pod svjetlou jutarnje
zvijezde. "Jutarnja zvijezda" je pridjev koji se u religioznoj knjievnosti

vrlo esto vezivao uz Isusa. ak se i danas u slobodnozidarskom obredu

kandidati sveano uzdiu pod svjetlou jutarnje zvijezde.
U predaji po kojoj je slobodno zidarstvo nastalo u vrijeme Hira
ma Abifa, koji je ne elei odati tajnu, bio ubijen udarcem u glavu, mo
gue je uoiti paralele s predajom o smrti Jakova Pravednika. Hiram
Abif ubijen je neposredno prije zavretka izgradnje Salomonova hrama.
Gotovo 1 000 godina poslije, Jakov je baen s vrha Jeruzalemskog hra
ma, te je kamenovan i konano ubijen. Radovi na Herodovu hramu bili
su privremeno prekinuti u znak poasti. Knight i Lomas tvrde, to je
prilino vjerojatno, kako je predaja o smrti Hirama Abifa alegorija za
smrt Jakova Pravednika, Isusova brata i nasljednog velikog sveenika
Jeruzalemskog hrama. Stoga legenda o Hiramu Abifu, uz kojeg slobod
ni zidari vezuju svoje korijene, predstavlja alegoriju za pravi izvor nji
hova bratstva, a to je Rex Deus.
Jedan od izgubljenih ili potisnutih stupnjeva kojeg su otkrili Knight
i Lomas bio je stupanj "Savrenog Metra", koji je obiljeavao otkrie i
ponovno pokapanje tijela Hirama Abifa. Prilikom obreda toga stupnja
loa se ukraavala zelenom tkaninom i osvjetljavala svjetlou 16 svi
jea, postavljenima u skupinama od po etiri na svakoj kljunoj toki
loe. Uz taj obred vezana je pria koja opisuje kako je Salomon naredio
Adoniramu da sagradi grob za Hirama Abifa u znak potovanja prema
svome prijatelju. Taj obelisk od crnog i bijelog mramora bio je sagraen
za devet dana. Ovdje su jasno uoljive paralele izmeu smrti Hirama
Abifa i Jakova Pravednika. Ulaz u grob omeen je s dva stupa na kojima
stoji kamen s urezanim slovom "J".
Prije nego to su Knight i Lomas zapoeli istraivati proiene
masonske obrede, zamolili su nas da se raspitamo kod naih izvora o
simbolici na koju moraju obratiti pozornost u potrazi za tragovima Rex
Deusa. Michael je spomenuo kako iznimno znaenje imaju odreene
boje, koje su prisutne na grbovima nekih vodeih obitelji iz te skupine.
Te su boje zelena i zlatna, a vezivale su se uz Davidovu kraljevsku di
nastiju. Zelena tkanina kojom su se ukraavale masonske loe prilikom
obreda "Savrenog Metra", obiljeavala je ubojstvo Isusova brata i
velikog sveenika Jeruzalemskog hrama, ali i injenicu da taj obred svo
je podrijetlo ima u predaji Rex Deusa.

Petnaesti stupanj "Viteza Maa i Viteza Istoka" obiljeen je u ka

peli u Roslinu, koju je 1446. podigao grof William St Clair kao spomenik
templarskim uvjerenjima. Na jednoj kamenoj ploi u kapeli urezane su
rijei iz Knjige Ezdrine: "Vino je jako, kralj je jai, ene su jo jae, ali
istina e pobijediti sve", koje se odnose na ponovnu izgradnju Jeruza
lemskog hrama koju je poduzeo Zerubabel nakon babilonskog progon
stva. Neobino je da ova prekrasna crkva, koja ima iznimno znaenje
za slobodno zidarstvo, nikakvim simbolinim prikazom ne ukazuje na
Salomonov hram. Petnaesti stupanj slavi ponovnu izgradnju Zerubabelova hrama, a prilikom izvoenja obreda toga stupnja lou osvjetljava
70 svijea, od kojih svaka obiljeava jednu godinu babilonskog zaro
bljenitva. I ovdje uoavamo simbolinu aluziju na Davidovu kraljevsku
lozu, budui da je pregaa koja se nosi prilikom toga obreda zelene
boje, a ukraena je zlatnim nitima.
OBRED KOJIM SE SLAVI OSNUTAK
TEMPLARSKOGA REDA
U obredu potisnutog stupnja "Viteza Istoka i Zapada" tvrdi se
kako je utemeljen 1118. kada se 11 vitezova, pod nadzorom jeruzalem
skog patrijarha, zavjetovalo na tajnost, prijateljstvo i diskreciju. Knighta
i Lomasa je zaudila injenica da se kao osnivae templarskoga reda
spominje 11 a ne 9 vitezova. Meu jedanaestoricom, imena devet vite
zova ve su nam bila poznata - Hugh de Payen, Geoffroi de St Omer,
Andre de Montbard, Payen de Montdidier, Achambaud de St-Amand,
Gondemar, Rossal, Godfroi i Geoffroi Bisol - ukljuujui grofa Fulk
d'Anjoua te Hughesa I. od Champagne. Ovim obredom upravlja osoba
koja se opisuje kao "Najplemenitiji Vrhovni Princ Metar", kojemu
pomae veliki sveenik. Knight i Lomas tono su pretpostavili kako je
prvi Najplemenitiji Vrhovni Princ Metar bio jeruzalemski kralj Baudoin I. ije su mjesto kasnije preuzimali njegovi nasljednici. Takoer su
pretpostavili da je veliki sveenik bio veliki metar templarskoga reda.
Slijedei njihove zakljuke, mi smatramo da je veliki sveenik najvjero
jatnije bio jeruzalemski patrijarh. Tijekom obreda ovog stupnja, na pi
jedestal loe, na ijem se podu nalazi prikaz sedmerokuta unutar kruga,
polae se Biblija s koje je uklonjeno sedam peata. Na svakom kutu

sedmerokuta nalaze se odreena slova; u sreditu je prikazan lik ovje

ka bijele brade u bijelom platu, sa zlatnim pojasom oko struka. Na
ispruenoj mu je ruci naslikano sedam zvijezda, koje predstavljaju vr
line prijateljstva, jedinstva, pokornosti, skromnosti, vjernosti, razbori
tosti i umjerenosti. Iznad glave ovog neobinog lika nalazi se aureola, a
iz usta mu izlazi ma s dvije otrice. Lik okruuje sedam svijenjaka. I
ovdje je prisutno naelo sedmerostrukosti koje se provlai kroz ifrirani
simbolizam Otkrivenja sv. Ivana i templarskog reda.
REX DEUS U DIJASPORI
Ukoliko je, kako mi pretpostavljamo, slobodno zidarstvo namjer
no stvoreno ili preuzeto i modificirano kako bi posluilo kao riznica
predaja Rex Deusa, onda bismo u njemu trebali pronai mnogo izravnije dokaze, a ne tek nejasne naznake o templarskim vitezovima i Davidovoj kraljevskoj kui. Iako su obredi koji povezuju slobodno zidarstvo
s templarima doista fascinantni, oni samo potvruju injenice koje se
mogu ustanoviti iz povijesnih zapisa. Meutim, prouavajui jo jedan
potisnuti stupanj, dvadeseti stupanj "Velikog Metra", razotkrit e nam
se mnotvo takvih izravnih dokaza. Taj stupanj opisuje strano unite
nje Treeg hrama, kojeg su 70. god. po. Kr. Rimljani sravnili sa zem
ljom. lanovi "Bratstva" koji su se u to vrijeme nalazili u Palestini bili
su prisiljeni pobjei iz domovine. Zavjetovali su se da e podii etvrti
hram koji e, za razliku od prethodnih, biti duhovno zdanje. Legenda
zatim kazuje kako se Bratstvo, koje je izbjeglo masovnom pokolju u
Jeruzalemu, prije nego to se rasprilo diljem Europe podijelilo na mno
tvo loa. Navodi se kako su poslije neka braa stigla u kotsku gdje su
utemeljili lou u Kilwinningu, koja je imala uvati zapise njihova Reda.
Ti su zapisi zatim pohranjeni u opatiji sagraenoj 1140. godine. U tom
je masonskom obredu sadrana sama sr predaje Rex Deusa. Dok se
jedan stupanj odnosi na osnutak templarskoga reda, vojnog ogranka
Rex Deusa, ovaj, dvadeseti stupanj, odnosi se na Rex Deus u dijaspori.
Opatija u Kilwinningu oito je sagraena kako bi se u njoj pohranili
dokumenti koje su templari otkrili prilikom svojih iskopavanja na jeru
zalemskom Brdu Hrama.

Skrivanje tajni Rex Deusa u mnogostrukom i sloenom simboli

zmu slobodnog zidarstva jednako je pokuaju bjegunca da pronae
utoite u velikom gradu. Slinom se smicalicom posluio i grof Wil
liam St Clair, sakrivi tajne templarskoga reda i Rex Deusa u mnotvu
naizgled besmislenih rezbarija u Rosslynskoj kapeli. Heretiki je sim
bolizam ondje vrlo jasno uoljiv, ali ga mogu razumjeti samo inicirani.
U kotskom Obredu postoje brojni stupnjevi koji se odnose na tajnu
povijest templarskoga reda, Rex Deusa i svete krvne linije. Ne dvojimo
da se, unato pokuajima hanoverskih cenzora, ovi stupnjevi i obredi
jo uvijek njeguju u kotskoj, Francuskoj i Americi. Takoer vjerujemo
da je pristup tim stupnjevima, kao i uvid u njihovo pravo znaenje,
ogranien na privilegiranu manjinu. Izbor kandidata za tajne stupnjeve
vri se prema njihovu podrijetlu, ili se pak ulazak u taj uski krug po
sveenih doputa onima koji su dokazali svoju odanost. Jesu li tajni
obredi i stupnjevi jedini izvori informacija o Rex Deusu? Postoje li kakvi
drugi zapisi iz kojih moemo otkriti ostale dijelove te prie?

17
Viteki redovi

kupina Rex Deus posjedovala je vojnu organizaciju koja je na

stavila s djelovanjem i nakon potiskivanja templarskoga reda.
lanovi skupine su pod svaku cijenu eljeli uvrstiti i odrati svoj
poloaj u blizini sredita politike moi. Novi viteki redovi koje je
utemeljio Rex Deus bili su manji od templarskoga i predstavljali daleko
manju politiku prijetnju crkveno-dravnom establishmentu kojeg je
naizgled podravao. Kao stvar naela, te nove organizacije nisu po
sjedovale zemlju niti kakvu drugu imovinu, ovisei u potpunosti o vla
stitim izvorima. Nadalje, novoosnovani redovi nisu uivali autonomiju,
vezujui se uz jednog ili drugog gospodara od kojeg su namicali potreb
na sredstva. Mnogi su redovi predstavljali tek prestine organizacije
bez vojne ili politike moi, koje su uivale kraljevsku zatitu. Pa ipak,
sve su one u templarskom redu vidjele svoj uzor, prema kojemu su obli
kovale svoje obrede, namjerno se obavijajui tajanstvenou. Iako su
najugledniji od tih redova djelovali u Francuskoj, njihovo je podrijetlo,
kao i lanstvo, bilo nedvojbeno kotsko.
U kotskoj je postojala jezgra monih dinastija, meusobno po
vezanih branim vezama i savezima, ija je uloga bila ouvanje i prenoe
nje predaja Rex Deusa. Ona je iznjedrila vojnu organizaciju koju Michael
Baigent i Richard Leigh opisuju kao "... najizvorniju od svih neo-templarskih institucija". Ona se savreno uklapala u tradicionalnu praksu
francusko-kotske vojne suradnje, kao prirodni nastavak "Staroga save-

za" sklopljenog 1326. godine izmeu Roberta the Brucea i Karla V.

Francuskog. Vojna suradnja izmeu kotske i Francuske nastavila se
tijekom Stogodinjeg rata i stoljeima nakon toga. kotski su vojnici
odigrali kljunu ulogu u pohodima koje je predvodila Ivana Orleanska,
a posebice u opsadi Orleansa, kada su se meu zapovjednicima istaknu
la i tri ugledna kota, sir John Stewart i dva brata Douglas. kotski je
utjecaj u Francuskoj bio toliki da je u to vrijeme biskup Orleansa bio
John Kirkmichael. ak je i proslavljeni bijeli stijeg francuske vojske bio
djelo kotskog slikara.
Iako pobjedonosna u ratu, Francuska je kipjela od unutranjih
nemira, dok su sela pustoile bande razvojaenih ratnika. Kako bi
ponovno uspostavio red u zemlji, novi kralj, Karlo VII., stvorio je sta
jau vojsku, prvu takve vrste na europskom tlu nakon potiskivanja tem
plara, i prvu narodnu vojsku nakon pada Rimskog Carstva. Vojska se
sastojala od 15 kompanija (Compagnies d'ordonnance), od kojih je svaka
brojala est stotina ljudi. Elitna se regimenta nazivala Compagnie des
gendarmes Ecossais (kotska garda). Taj je in bio znak zahvalnosti
kotskim vojnicima za vie od stotinu godina asnog sluenja francuskoj
kruni. Njihova hrabrost, portvovnost i odanost svoj su vrhunac doseg
nule 1424. godine, u krvavoj bitki kod Verneuilla, kada je kotski kontin
gent predvoen Johnom Stewartom, grofom od Buchana, Alexanderom
Lindsayem, sir Williamom Setonom i grofovima od Douglasa, Murraya
i Mara, bio gotovo potpuno uniten.
KOTSKA GARDA
Kao odgovor na njihova viteka djela i izraz volje da se "Stari
savez" uvrsti i obnovi, francuski je kralj uspostavio specijalnu kotsku
postrojbu koja je imala sluiti njemu osobno, a sastojala se od 13 vite
zova i 20 strijelaca. Tu su jedinstvenu organizaciju nazvanu kotska
garda inile dvije podskupine, Garde du Roi (Kraljeva garda) i Garde
du corps du Roi (Kraljeva tjelesna straa). lanovi Kraljeve tjelesne
strae neprestano su bili uz kralja, a neki su ak spavali u njegovoj lonici.
Godine 1445., kada je stvorena nova stajaa vojska, broj lanova kot
ske garde poveao se na 68 ljudi u Kraljevoj gardi, te 26 u Kraljevoj

tjelesnoj strai. Svi lanovi i zapovjednici kotske garde uvedeni su u

Red sv. Mihaela, iji je jedan ogranak kasnije osnovan u kotskoj.
Za razliku od istih vitekih redova poput Vitezova Gartera, Vite
zova Batha ili Vitezova Zlatnog runa, kotska je garda bila vojni red
koji je imao vanu ulogu i na polju politike i diplomacije. Njegovi su
lanovi bili dobro izvjebani vojnici, koji su imali priliku "okrvaviti ruke".
lanstvo u kotskoj gardi donosilo je sva prava i povlastice profesio
nalnih vojnika. Poput templara prije njih i suvremenih elitnih vojnih or
ganizacija, poput brigade SAS ili engleske Brigade of Gards, kotska je
garda bila vrhunski izvjebana i profesionalna postrojba. Unato i
njenici da nije bila toliko brojna kao templarski red, bila je dovoljno
snana da odigra kljunu ulogu u ratovima toga vremena. Njezini lanovi
nisu pristajali ni uz kakva posebna religiozna uvjerenja; bili su odgovor
ni francuskom kralju, ali ne i papi. Poput templara, i kotska je garda
svojim lanovima postavljala odreene uvjete. Tko se elio pridruiti
templarskom redu, trebao je biti plemenita podrijetla i vitekog statusa.
I kotska je garda svoje lanove novaila iz vodeih kotskih obitelji,
poput Setona, St Claira, Stewarta, Montgomerya i Hamiltona. obitelji
koje su bile usko povezane s templarskim redom i Rex Deusom. U Gar
di su "... [mladi kotski plemii] stjecali znanja o ratovanju, politici,
dvorskim poslovima i stranim obiajima, a izgleda da su bili upueni i u
odreene obrede". Baigent i Leigh spominju jednog dananjeg lana
obitelji Montgomery, koji im je pripovijedao o svojim precima, lanovi
ma kotske garde, na to je njegova obitelj bila osobito ponosna. Tako
er im je razotkrio kako unutar njegove obitelji postoji neo-masonski
viteki red, zvan Red Hrama, u kojeg imaju pristup svi muki potomci
loze Montgomery. Ta informacija predstavlja jasnu potvrdu temeljne
Rex Deus predaje, koja je gotovo neopaeno kliznula u javnost.
kotska je garda due od 150 godina uivala jedinstven status u
Francuskoj. Osim na bojnom polju, aktivno je djelovala i u politikim i
diplomatskim arenama, te su njezini lanovi esto imali ulogu poslanika
i pregovaraa u delikatnim situacijama. Zapovjednici Garde esto su
obavljali i druge slube, uglavnom besplatne ali vrlo praktine. Zapo
vjednik je u pravilu obnaao i dunost kraljevskog komornika. Slube u
Gardi nisu bile besplatne sinekure, ve zahtjevni i vrlo dobro plaeni
poloaji. Procjenjuje se daje 1461. godine kapetan Garde primao godi-

nju plau veu od 2000 livres tournois, to danas odgovara iznosu od

128 000 funta. Sve je to omoguavalo kotskim asnicima, koji su osim
toga uglavnom posjedovali i vlastita sredstva, da vrlo raskono ive.
DVOSTRUKA ODANOST?
kotska je garda prisezala na odanost dinastiji Valois, koja je
vladala Francuskom, iako je njezino pravo na krunu ugroavala kua
Lorraine, a posebice njezin ogranak, kua Guise. Izmeu dvije dina
stije vladalo je veliko neprijateljstvo, koje je nerijetko rezultiralo uboj
stvima. Pretpostavlja se da je pet francuskih vladara bilo otrovano, iako
nasilnoj smrti nisu izbjegli ni potomci Guise i Lorraine. Kao slubena
kraljeva tjelesna straa, kotska se garda nala u krajnje nezahvalnom
poloaju, jer je obitelj Guise pripadala skupini Rex Deus. Godine 1538.
Marija od Guise, princeza od Lorraine, udala se za kotskoga kralja
Jakova V., ujedinivi tako dvije znaajne obitelji. Godine 1547. fran
cuski kralj Henrik II., iz dinastije Valois, proirio je privilegije i ojaao
status kotske garde koja je i unato tome nerijetko djelovala u korist
suparnike kue Guise. Gabriel Montgomery, kapetan Garde, nehotice
je usmrtio kralja Henrika II., u dvoboju koji se zbio u lipnju 1559., kada
je Montgomery "propustio odbaciti slomljeno koplje" koje je tako pro
bilo kraljev vizir i zabolo se u lubanju iznad kraljeva desnog oka. Hen
rik je umro nakon jedanaest dana od posljedica ranjavanja. Baigent i
Leigh, kao uostalom i drugi komentatori, ne pripisuju ovaj dogaaj sluaj
nosti, nego zavjeri. Kraljeva je smrt svakako ila na ruku dinastiji Guise,
koja je nastavila borbu za prijestolje i sljedeih deset godina.
Uloga kotske garde u ovom uzburkanom razdoblju povezivala
se s interesima dinastije Stewart-Guise, koja je kruni stvarala mnoge
probleme. Zbog subverzivnih aktivnosti Garde, Henrik III. joj je uskra
tio sredstva i stavio je u nemilost. Kasnije je uspjela ponovno stei na
klonost krune, no ubrzo je pala u zaborav. Do 1610. godine izgubila je
veinu privilegija, postavi tek jednom od mnogih regimenti unutar fran
cuske vojske, iako je zadrala poneto od starog ugleda. Godine 1612.
Gardom je zapovijedao vojvoda od Yorka, plemi iz loze Stewart koji
je kasnije vladao Engleskom kao Karlo I. Kao produena ruka Rex
Deusa, Garda je odigrala kljunu ulogu u irenju njihovih predaja koje

su se tako ukorijenile na francuskom tlu i oblikovale organizaciju poznatu

kao slobodno zidarstvo. Francuske predaje Rex Deusa koje su potje
cale od obitelji Lorraine, Guise, Savoyje i kraljevske kue Burgundije
sada su mogle putovati u suprotnom pravcu, obogaujui kotske
ogranke novim saznanjima.
ROSSLYNSKA KAPELA I OBITELJ ST CLAIR
Nakon potiskivanja templarskoga reda, Rex Deus je opravdano
sumnjao u svaki pokuaj "zbijanja redova", te je poduzeo brojne mjere
u cilju ouvanja vlastitih predaja. kotska garda bila je samo jedan od
mnogih naina postizanja toga cilja. Grof William St Clair svoja je zna
nja i sredstva uloio u stvaranje jo jedne organizacije. Taj domiljat i
darovit ovjek, kojega su opisivali kao "jednog od prosvijetljenih",
odluio je podii trajni spomenik u obliku tajanstvene knjinice u ka
menu, u kojoj su imale biti pohranjene ezoterine i Rex Deus predaje.
Tako je sagradio Rosslynsku kapelu. Izvana se doimljui poput kran
ske crkve, kapela je zapravo podignuta u ast templarskoga reda. To
velianstveno svetohranite Grala sadri skrivene simbole i podsjetnike
na svaku duhovnu postaju do Svemoguega Boga, koja je mogla biti
poznata tadanjim posveenicima. Danas je kapela hodoasniko sre
dite slobodnih zidara iz cijeloga svijeta, kao i pripadnika suvremenih
templarskih redova, ezoterika i onih koji trae duhovno prosvjetljenje.
Unutar kapele nailazimo na jasne informacije o djelovanju jednog ranog
lana Rex Deusa koji je elio uspostaviti novu zajednicu, daleko manje
opresivnu od Svete Majke Crkve. Rezbarije u Rosslynu, koje su pede
set godina starije od Kolumbova navodnog "otkria" Amerike, biljee
putovanje u Sjevernu Ameriku koje je 1398. godine poduzeo Williamov
djed, princ Henry St Clair, prvi St Clair Jari od Orkneya. Stilizirane
rezbarije koje prikazuju kukuruz i kaktus aloe vjeti je kipar diskretno
uklopio u ostalu ikonografiju koja krasi taj gotovo nepoznati spomen
na Isusovu dinastiju.
O znaenju grofa Williama i Rosslynske kapele za Rex Deus naj
bolje emo zakljuiti iz rukopisa Rosslyn Hay, povijesne rasprave o
obitelji St Clair iz Roslina, koja se danas uva u Nacionalnoj knjinici u
Edinburghu:

U to je vrijeme [1447.] izbio poar u kuli, te su svi stanari bili

prisiljeni napustiti zamak. Prinev kapelan sjetio se gospodare
vih rukopisa i pourio u kulu gdje ih je ovaj uvao. Izvukao je
etiri velika kovega i izbacio ih van. Vijest o poaru stigla je do
princa praena plaem i kuknjavom dama i gospode. Promatra
jui poar s brda College, princ je alio samo za svojim povelja
ma i drugim zapisima, no kada je kapelan, koji se spasio siavi
niz ue zavezano za gredu, objavio kako su povelje i zapisi spaeni,
princ se razveselio i otiao pruiti utjehu svojoj princezi i ostalim
damama.
Ovaj je ulomak Tim naveo u Ilustriranom vodiu kroz Rosslynsku kape
lu (An Illustrated Guidebook to Rosslyn Chapel), a Chris Knight i Ro
bert Lomas upotrijebili su ga u svome prvom djelu naslovljenom Hiramov
klju. Oni su otkrili brojne dokaze koji upuuju na to da se u Rosslynskoj kapeli uvaju odreeni svici i dragocjenosti koje su templari pro
nali prilikom iskopavanja u Jeruzalemu. Zanimalo ih je zato je grof
William vie brinuo za sigurnost svojih spisa nego za dobrobit dama.
Zakljuili su da su odnosni dokumenti vjerojatno bili oni pronaeni pri
likom iskopavanja u Jeruzalemu, zbog ega su za grofa bili od iznimno
velikog znaenja.
Ovu pretpostavku potkrepljuje jedan kasniji dokument, koji se
takoer uva u Nacionalnoj knjinici u Edinburghu. Naime, rije je o
pismu Marije od Guise, regentice kotske, upuenom 1546. godine lor
du Williamu St Claireu od Roslina. Ona mu u pismu prisee da e kao
"vjerna gospodarica" tititi i njega i njegove sluge dok bude iva, iz
zahvalnosti za veliku tajnu Rosslyna koja joj je bila razotkrivena.
Zanimljivo je napomenuti da se Marija od Guise obraa grofu St Claireu
kao svom gospodaru a ne vazalu. Meutim, ovo treba pripisati poto
vanju koje je predstavnik starije grane dinastije Rex Deus, u ovom sluaju
Marija od Guise, iskazivao prema vodeem lanu vladajue dinastije te
skupine, odnosno, lordu Williamu od Roslina. St Clairovi su tada ve
neko vrijeme bili titularni "Kraljevi-Ribari" Rex Deusa, nasljednici jeru
zalemskog kraljevstva.
Kroz itavu povijest Rex Deusa u Europi, postojali su nominalni
Kraljevi-Ribari i njihovi nasljednici. Simbolika vezana uz njihove naslove
bila je naizgled ortodoksna i u skladu s crkvenom praksom. Na taj su

nain izbjegli pozornosti Inkvizicije, a njihovo je pravo znaenje bilo

poznato samo posveenima. Simboli koji oznaavaju Kralj eve-Ribare
zauzimali bi sredinje mjesto u uobiajenoj crkvenoj ikonografiji. Me
utim, u ikonografiji Rex Deusa takav se simbolizam marginalizira, a
ortodoksno tumaenje zanemaruje. Simbol Kralj a-Ribara jest "Sunce u
punom sjaju", iz ijega prstena izbijaju 32 zrake. U Rosslynskoj kapeli
taj se simbol nalazi iza balustrade na sjeverozapadnom uglu kamenog
svoda, u odjeljku koji je ukraen peterokrakim zvijezdama. Simbol
nasljednika Kralja-Ribara jest takoer sunce u punom sjaju, no u ovom
sluaju iz njegova prstena izbijaju 24 zrake. Lijep primjer ovoga simbo
la moemo vidjeti i u katedrali u Exeteru (Devon), ime se upuuje na
posebnu vanost koju je za Rex Deus imao biskup Grandison.
VITEKI REDOVI
Grof William St Clair ne predstavlja samo most izmeu templarstva
i kapele. On takoer utjelovljuje jednu kariku u lancu prenoenja Rex
Deus predaje. Osim to je bio nasljedni veliki metar tvrdih i mekih
kotskih gildi, bio je i lan dvaju vitekih redova koji su uivali meu
narodni ugled. Prvi je bio Red Coquille, poznatiji kao Red vitezova
Santiaga. Taj vojni red, koji je pruio utoite templarskim bjegunci
ma u panjolskoj, stoljeima je prenosio templarske predaje i obiaje
irom panjolskog govornog podruja. Poasno su lanstvo u Redu
Santiaga poslije dobile mnoge vodee linosti iz skupine Rex Deus.
Red Santiaga polagao je vjernost panjolskoj kruni, odigravi
znaajnu ulogu u rekonkvisti - istjerivanju maurskih osvajaa iz pa
njolske. Pouen templarskim iskustvom, Rex Deus je spremno iskori
stio Vitezove Coquille kao kanalizatore svojih interesa. Razlika izmeu
dva reda bila je oita; templari, koji su u potpunosti pripadali skupini
Rex Deus, bili su vrlo prepoznatljivi i samim time ranjivi; s druge strane,
Vitezovi Santiaga su uivali velik ugled, a svoje su lanove novaili iz
besprijekornih obitelji - Rex Deus je bio samo jedna od njih. Na taj su
nain potomci ove tajnovite dinastije zadrali izvjestan stupanj nadzora
i utjecaja, skrivajui se iza lanstva u jednoj od najuglednijih institucija
crkveno-dravnog establishmenta.

Drugi Red kojemu je pripadao grof William St Clair bio je krajnje

ekskluzivan, te smatramo da je njegovo lanstvo bilo ogranieno na
nekolicinu najistaknutijih linosti Rex Deusa. Bio je to Red Zlatnog runa,
kojeg je 1430. godine osnovao Filip Dobri, vojvoda od Burgundije.
Tu organizaciju, koju je inilo 24 inicirana viteza, papa Eugen IV. opisao
je vrlo rjeito kao "uskrsnule Makabejce", to, izgleda, odraava pra
vo dinastiko podrijetlo iniciranih. Pojedinac koji bi bio izbaen iz Reda,
ili nekim svojim postupkom natetio njegovu vrhunskom cilju, bio bi
zauvijek osramoen; u crkvi u Brugesu nalazi se crni tit izrezbaren
iznad sjedala grofa od Neversa, kao javna objava sramote koju je po
vlailo njegovo izbacivanje iz Reda.
Godine 1408., Zigmund Luksemburki, kralj Maarske i vodei
lan Rex Deusa, osnovao je viteki red ije je lanstvo takoer bilo
ogranieno na 24 viteza. Plemeniti lanovi toga novog Reda prisezali su
da e njegovati "istinsko i isto bratstvo". titovi su im bili ukraeni
prikazom zmaja unutar kruga i crvenim kriem. Statut toga Reda nosio
je vrlo zanimljiv naslov - Sigismundis dei rex Hungariae ([Statut] igmundov, boga-kralja Maarske, op. prev.) Ubrzo nakon njegova os
nutka, kralj Zigmund postao je svetim rimskim carem, te je Red prozvan
"Carskim i kraljevskim dvorom Zmaja". Njegovi lanovi nisu bili samo
plemii, nego i kraljevi, te se meu ostalima spominju i litvanski vojvo
da, te poljski i aragonski kralj. U dvije stotine godina svoga postojanja,
Red je utemeljio ogranke u Bugarskoj, Bosni, Arkadiji, Italiji i Fran
cuskoj.
Nijedna pripovijest o Rex Deusu i vitekim redovima s poetka
15. stoljea ne bi bila potpuna bez osvrta na iznimnu vanost Renea
Anuvinskog, koji je, jo kao mladi, zajedno s ostalim sljedbenicima
Ivane Orleanske marirao na Pariz, iskazujui tako svoju vjeru u duhovnu
narav toga pothvata. Ta sredinja linost kasnosrednjovjekovnog vite
tva bila je poznata kao "Dobri kralj Rene", nominalni kralj Jeruzalema,
kralj dviju Sicilija, Aragona, Valencije, Majorke, Sardinije i Korzike.
Rene Anuvinski bio je istodobno i grof od Provanse, Forcalquiera i
Pijemonta, te princ od Gerone, vojvoda od Kalabrije, gospodar Genove
i grof od Guise. Njegova je obitelj objedinjavala nekoliko ogranaka
linije Rex Deus, jer mu je mati bila Yolande od Aragona, dok je on sam
bio oenjen Izabelom od Lorraine. Yolande je bila najmlaa ki Roberta

I., vojvode od Bara i Marije Francuske. Reneova supruga, Izabela od

Lorraine, bila je ki Karla II., vojvode od Lorraine, i Margarete, keri
cara Roberta III. od Bavarske. Kardinal Louis de Bar, koji je uredio
njihov brak, bio je njegov ujak.
Taj nadareni ovjek skladao je mnoge motete koji se jo uvijek
pjevaju u seoskim crkvama irom Provanse, kao i mnoge "carole", ple
sove uz pjesme koji se izvode na seoskim sveanostima. Poput svoga
dalekog roaka grofa Williama St Claira, i on je bio uenjak od meu
narodnog ugleda, koji je prikupljao izvorne hebrejske, grke, arapske,
turske i latinske spise. U njegovoj su se zbirci nalazila djela iz knjievnosti,
filozofije, povijesti, zemljopisa, prirodne povijesti i fizike. Godine 1448.,
Rene Anuvinski utemeljio je u Angersu novi viteki red, "Ordre du
Croissant" ("Red Mjeseeva srpa"). Amblem Reda sadravao je dvije
ribe i natpis na grkom - ICTUS - koji je stajao na mjeseevu srpu,
odakle je Red i dobio ime. Pristup su imali samo vitezovi plemenita
podrijetla i besprijekorna ugleda. ivoti lanova bili su diktirani naeli
ma religije, uljudnosti, milosra i bratske ljubavi. Bilo im je zabranjeno
lano prisezati i izgovarati neprimjerene rijei, te im se, zahvaljujui
njihovim visokim vitekim standardima, bez straha preputala skrb o
enama i djeci. Red Mjeseeva srpa bio je posebno angairan u do
brotvornim aktivnostima. Openito uzevi, naela koja su slijedili pri
padnici toga Reda u mnogim su se pogledima poklapala s uvjerenjima
Rex Deusa.
Rex Deus se nedvojbeno infiltrirao i u druge vojne i viteke re
dove poput, primjerice, Reda Ovratnika Savoye, ijim je lanovima posta
lo nekoliko uvaenih linosti iz obitelji Charney. Ve smo spomenuli
da je Bernard iz Clairvauxa, jedan od vodeih klerika iz skupine Rex
Deus, odigrao tajanstvenu ulogu u osnutku dvaju panjolskih Redova Calatrave i Alcantare. Pretpostavljamo da su oba iskoritena ne samo
kao utoita za templarske bjegunce, ve i kao pouzdana sredstva
prenoenja templarskih ideja, a samim time i ideja Rex Deusa. Michael
tvrdi da je velik dio izvornih lanova jednog od vodeih britanskih vite
kih redova poniknuo iz obitelji koje svoje podrijetlo vode od 24 velika
sveenika Jeruzalemskoga hrama. Izjavio je da je Red Batha posluio
kao legitimni "paravan" za aktivnosti Rex Deusa u vrijeme represije u
Engleskoj. Ukoliko su Michaelove predodbe o Redu Batha kao i naa

gledita o Redu Zlatnoga runa imalo utemeljene, tada e podrobnije

prouavanje lanstva odreenih vitekih i vojnih redova te poseban osvrt na vodee lanove slobodnozidarskih i rozikrucijanskih organiza
cija pomoi da identificiramo Rex Deus obitelji u ovom uzburkanom
razdoblju europske povijesti. Gdje bismo inae mogli pronai kljueve
pomou kojih bismo razotkrili te velike metre kamuflae i zakulisnih
igara?
SKRIVENA RUKA POVIJESTI
Drutvo se ne osniva samo na naelima samoodranja koja odreu
ju prevladavajua uvjerenja odreenog razdoblja. Njega uvelike tvore i
oblikuju sloeni sukobi ideja, filozofija i ideologija. Povijest piu samo
oni koji iz tih sukoba izlaze kao pobjednici, postajui tako "veliki i do
bri", pri emu se gotovo u potpunosti zanemaruju iskustva obinih lju
di. Posljednjih godina sve vie raste svijest o nunosti sagledavanja te
nepotpune i nevjerodostojne prie sa stajalita pobijeenih i potlaenih.
Iza slubenog zapisa lei "skrivena ruka povijesti" koja je zabiljeila
iskustva otpadnika, predaje tajnih filozofskih kola i skrivene tenje
unutar drutva koje ih je oblikovalo. Skrivena ruka povijesti prepoznaje
se u priama, pjesmama, plesovima, drami i obiajima narodne predaje.
U mnogim je sluajevima krinka pod kojom se skrivala ta subverzivna
pria bila uinkovita, budui da su mnogi obiaji prihvaeni kao sastav
ni dio svakodnevnog ivota. Primjerice, zeleni ovjek koji je tema broj
nih rezbarija na srednjovjekovnim crkvama i plesova koji prate svibanjske
sveanosti (Mayday) udomaio se u narodnoj svijesti, iako crkveni pri
kazi i plesovi predstavljaju vizualne izraze "duhovnog uskrsnua" koje
zauzima sredinje mjesto u heretikim uvjerenjima Rex Deusa i njego
vih sljednika, slobodnih zidara i rozikrucijanaca. U drugim su pak slua
jevima ove sveanosti osuivane kao proizvod sutinski heretike i
subverzivne religije.
Kada je Tim prvi put posjetio Rosslynsku kapelu i zapoeo po
drobno istraivati povijest obitelji St Clair, odreeni aspekti prie koju
je uo bili su krajnje zbunjujui i zagonetni. Saznao je da je grof William
St Clair bio neobino naklonjen Ciganima, koji su u Srednjem vijeku bili
osobito omraeni, te da im je svake godine pruao gostoprimstvo u

svome zamku. Naime, pojedinci iz ovog proganjanog plemena uivali

su zatitu gospodara Roslina. Na godinjem okupljanju koje se odvijalo
na roslinskom posjedu zvanom "the Stanks", Cigani su izvodili zabra
njeni igrokaz o Robinu Hoodu. Jedan od tornjeva roslinskoga zamka
bio je poznat kao toranj Robina Hooda. Zato je taj naizgled bezopasan
igrokaz bio zabranjen? Zato je obitelj St Clair razvila tako bliske veze
s ozloglaenom ciganskom manjinom? Koje je bilo pravo znaenje za
branjenog igrokaza?
Ve smo spomenuli da su, bjeei pred Inkvizicijom, neki katari
pronali utoite u blizini Roslina, gdje su, potpomognuti St Clairima,
pokrenuli papirnu industriju. Tako su zanatlije neprestano opskrbljivali
grofa Williama papirom potrebnim za prepisivanje i ouvanje njegove
neprocjenjivo vrijedne zbirke rukopisa. Predaje koje povezuju katarske
bjegunce, Cigane i Rex Deus svoj su izraz pronale u igrokazima o Robinu
Hoodu. Te su predaje bile u potpunosti oprene izopaenoj teologiji i
laima na kojima se osnivao crkveno-dravni establishment, zbog ega
je bilo zabranjeno javno izvoenje tih naizgled trivijalnih igrokaza. Crk
va je propovijedala otkupiteljsku narav uskrsnua nakon smrti na Golgoti;
pribojavala se uskrsnua istine o Isusovoj dinastiji. Upravo je u toj istini
leao smisao igrokaza o Robinu Hoodu, katarskih uvjerenja, predaja
Rex Deusa i ciganskih obiaja koji se njeguju i danas u selu Les-SaintesMaries-de-la-Mer, na jugu Francuske.
injenica da je Marija Magdalena, supruga Isusa Nazarena, rodi
la djecu i odvela ih u Europu, predstavlja sr prie o Robinu Hoodu.
Sjeamo se Robina i njegovih veseljaka, ljudi iz zelene ume, zelenih
ljudi. Robin Hood, subverzivni borac protiv uzurpatora, bio je zapravo
simbol Rex Deusa koji je nosio lu istine unato proganjanjima od strane
lanih proroka Svete Majke Crkve. Robinovi veseljaci (engl. merry men)
u stvarnosti su "Marijini ljudi" (engl. Mary's men) - oni koji znaju istinu
o Isusovoj djeci i pravoj ulozi i znaenju Marije Magdalene. Roslin,
kojim su vladali St Clairi, postao je utoite istine i uvar templarskih i
Rex Deus predaja. Rosslynska kapela predstavlja putokaz za sve one
koji trae Sveti Gral i vodi kroz proces inicijacije. Korpus svetoga
znanja kojeg su stoljeima prenosili posveenici u predaju Rex Deusa,
nije bio opskurna zbirka neuvjerljivih teorija ili duhovnih apstrakcija "s
onoga svijeta", nego temelj vrlo opipljiva djelovanja u stvarnom svijetu.

18
Djelovanje je arobna rije

ajnovita priroda gildi i bratstava iz kojih je proizalo slobodno

zidarstvo, povjesniarima stvara mnoge potekoe. Pisani doka
zi o transformaciji kotskih srednjovjekovnih gildi u slobodnozidarske loe gotovo da i ne postoje, stoga se moramo osloniti samo na
usmenu predaju. Masonski arhivi u kotskoj i Londonu dostupni su
svakom ozbiljnom istraivau, kao i pojedinosti o osnutku ranih slobodnozidarskih loa. Meutim, iz tih je arhiva nemogue saznati kako
je zapravo tekao proces razvitka masonskoga bratstva. Politike nesu
glasice izmeu Velike loe Engleske i Velike loe kotske ine taj pro
blem jo sloenijim. Kako bismo onda mogli razotkriti pravo znaenje
predaja koje skriva to svjetsko bratstvo? Odgovor emo pronai u Isu
sovim rijeima: "Prepoznat e ih po njihovim plodovima".
Tijekom 17. i 18. stoljea zbile su se temeljite politike i drutvene
promjene, koje su potaknule razliite masonske skupine. Ideje demokra
cije, slobode i znanosti zaivjele su zahvaljujui djelovanju duhovno
nadarenih ljudi, pripadnika slobodnozidarskog bratstva, koji su svoje
nadahnue crpili iz predaja Rex Deusa. Primjerice, izvjesni masonski
posveenici udruili su se s razliitim uenjacima, zagovornicima Erazmove misli, u cilju stvaranja "Tree sile", pokreta koji je zastupao umje
renost i borio se protiv katolikog i protestantskog ekstremizma u
desetljeima koja su slijedila nakon reformacije. Ovdje valja spomenuti
i skupinu ekumenski nastrojenih evanelista koji su, zajedno s nizozem-

skim ezoterinim pokretom poznatim kao "Obitelj ljubavi", osnovali

sveeuropski "Nevidljivi koled" duhovno nadahnutih uenjaka koji su
meusobno tijesno suraivali. S osnivanjem Kraljevskog drutva, taj je
pokret u Engleskoj dobio i svoj javni oblik.
Osnovanom 1625. godine za vladavine Karla I. Stewarta,
Kraljevskom je drutvu povelju dodijelio Karlo II. 1662., nakon restau
racije monarhije. Utemeljila ga je skupina produhovljenih uenjaka uglavnom slobodnozidarske provenijencije. Meu osnivaima su bili i
Robert Boyle (1627.-1691.) i Isaac Newton (1642.-1727.) koji su, po
put templara, svoje interese pretegnuli daleko izvan granica onoga to
bismo danas nazvali znanou. Robert Boyle nije bio samo jedan od
oeva fizike, nego i prirodni filozof, ugledni alkemiar, uenik proroka
Nostradamusa (1503.-1566.) te duboki poznavatelj mitologije Svetoga
Grala. Isaac Newton, jedan od utemeljitelja moderne znanosti, glasovit
po otkriu zakona gravitacije, takoer je bio alkemiar, te je tvrdio da
Stari zavjet predstavlja boansko nasljee svetoga znanja i numerologije. Iako je poznato da je prouavao drevne religije, Newton nije bio
"religiozan" u uobiajenom smislu te rijei, nego produhovljen ovjek
koji je odbacivao teoloke koncepcije o Svetom Trojstvu i Isusovoj
boanskoj prirodi. Bio je prva javna linost u Engleskoj koja je imala
hrabrosti izjaviti kako je Crkva iskrivila istinsku poruku sadranu u
Novom zavjetu.
Slobodno zidarstvo je odigralo jednako dramatinu ulogu na
politikoj sceni 18. stoljea. Ve smo naglasili koliko je kljuan bio utjecaj
slobodnog zidarstva kotskog obreda na ideje demokracije i slobode
utjelovljene u Ustavu Sjedinjenih Amerikih Drava. Taj vrhunski dar
nije bio samo politika posljedica slobodnozidarske misli; transeuropski
Nevidljivi koled izvrio je golem utjecaj na oblikovanje demokratskih
ideala slobode, jednakosti i bratstva koji su nadahnuli Francusku revo
luciju.
Ocrtavanje procesa napretka i razvitka slobodnog zidarstva u
kotskoj, Engleskoj i Europi tijekom 17. i 18. stoljea, predstavlja teak
zadatak. Sukobi i borbe za dominaciju izmeu Velike loe Engleske i
njezinih kotskih pretea, nisu se ograniili samo na podruje Britanije,
ve su se proirile i na Francusku i Njemaku. U Europi su osnovane
brojne loe koje su oznaene nezakonitima, jer su se oslanjale na obrede

dvojbenoga podrijetla i vjerodostojnosti. Dapae, koncepcija ezoteri

ne templarske predaje iskrivljena je s pojavljivanjem najrazliitrjih "tem
plarskih" redova stoljeima nakon potiskivanja Reda, koji su se svi odreda
pozivali na "zakonito" nasljee. elimo li u toj zbrci pronai neku dosljed
nost, valja nam se vratiti u trenutak kada je, prema prilino usiljenim
tvrdnjama Velike loe Engleske, masonerija poela djelovati kao javna
institucija.
RANO SLOBODNO ZIDARSTVO
Slubeni engleski masonski povjesniari uvjeravaju nas kako je
potpuno oblikovano slobodnozidarsko bratstvo izronilo poetkom 17.
stoljea iz neke vrste intelektualnog i duhovnog vakuuma. Takozvano
"novo drutvo" odmah se poelo povezivati s rozikrucijancima. Tako
se ini da je bratstvo izalo u javnost u naivnoj vjeri kako je, barem u
Engleskoj, postignut odreeni stupanj vjerske tolerancije. Meutim, i
njenica jest da je Tridesetogodinji rat koji je harao Europom prijetio
protestantima istrebljenjem, zbog ega su Engleska, Nizozemska, Belg
ija i Luksemburg postali utoitima za njemake protestante. Tada je u
Engleskoj izbio graanski rat a vjerska je netrpeljivost jo jednom poka
zala svoje runo lice za vladavine Olivera Cromwella i njegovih puritanaca. Unato injenici da su mnogi Cromwellovi sljedbenici bili slobodni
zidari, bratstvo je kao cjelina djelovalo u tajnosti. Mnogi komentarori
tvrde da korijene apolitinosti dananjih engleskih slobodnih zidara va
lja traiti upravo u razdoblju Cromwellove represije i vladavine Hanoveraca koja je zapoela nekoliko desetljea poslije. Prvih 150 godina
svoga javnog postojanja pokret je bio politiki vrlo angairan, jer su
njegovi lanovi potjecali iz drevnih gildi i obitelji povezanih dvjema oso
bito snanim vezama, zajednikim podrijetlom i prisegom na vjernost
dinastiji Stewart. Ta je tradicija zapoela mnogo stoljea prije, kada su
St Clairi poveljama dodijeljenim kotskim gildama priznali kraljevsku
zatitu i pokroviteljstvo koje je obuhvaalo tvrde i meke kotske gilde.
Tijekom graanskog rata i protektorata koji mu je slijedio, situacija se
dramatino promijenila; javno pruiti potporu dinastiji Stewart za slo
bodne je zidare znailo poiniti kolektivno samoubojstvo. S restauraci
jom monarhije 1660. godine, takvi obziri vie nisu bili potrebni. Meutim,

njihova vjernost kruni nije bila ni slijepa ni apsolutna, jer se loe nisu
uzdravale od prosvjeda protiv zloporaba kraljevske moi, za koje su
vjerovali da se protive naelima ope dobrobiti.
Potovanje koje su slobodni zidari iskazivali prema svojim tem
plarskim preteama prvi je put postalo oitim nakon neobine epizode
koja se zbila 1651., kada je objavljeno prvo englesko izdanje djela O
okultnoj filozofiji, Corneliusa Agrippe von Nettesheima. To je djelo
izvorno napisano na latinskom jeziku, a sadri jednu reenicu koja se
odnosi na templarski red, a prevedena glasi: "odvratna templarska here
za". U engleskom je izdanju ta reenica izmijenjena u skladu s predaja
ma Rex Deusa. Umjesto "odvratne hereze" gralskih vitezova iz
templarskoga reda, sada je stajalo: "odvratna hereza starih crkvenih ota
ca".
Slobodno zidarstvo su u Francusku donijeli poslanici i namjesnici
britanske krune. Kada je 1691. kralj bio prisiljen na bijeg, stigao je u
Francusku s velikom pratnjom. Francuskim masonskim pokretima koji
su se iznjedrili iz Compagnonnage, sada se pridruio velik broj slobod
nih zidara ije su predaje i obredi potjecali iz kotske, a ne iz Engleske.
Prisutnost tisua jakobita (jakobiti -pristalice engleskoga kralja Jakova
II., koji je abdicirao 1688. godine. Openito simpatizeri Stuartovaca u
egzilu, op. prev.) rezultirala je irenjem masonskih ideala diljem europ
skog kontinenta. Njihova naela bratstva, odanosti i javnoga rada
utjelovljena su u loama Carbonari u Italiji, koje su poslije postale iz
voritima talijanskoga nacionalizma. Stoga je ujedinjenje Italije kao
nacije rezultat djelovanja bratstva iji su pripadnici bili potomci Rex
Deus obitelji. Veza izmeu slobodnih zidara i rozikrucijanaca svoj je
izraz pronala u Njemakoj, gdje su rane stewartovske loe poticale i
promicale Red Ruina kria. U panjolskoj je red poznat kao Alumbrados Illuminati svoje lanstvo takoer crpio iz ranih slobodnozidarskih
loa. U poetku je slobodno zidarstvo u Francuskoj bilo ogranieno na
kotske izbjeglice i loe osnovane pod nadzorom Velike loe u Lon
donu, jer Francuze nije zanimalo lanstvo u drutvu koje je svoje podri
jetlo vezivalo uz srednjovjekovne klesare. Zahvaljujui djelovanju jedne
tajanstvene linosti, ta se situacija dramatino promijenila.

RAMSAYEV GOVOR
Po zavretku studija na Sveuilitu u Edinburghu, Andrew Michael
Ramsay (1681. - 1743.) upleo se u vjerske sukobe koji su razdirali kot
sku u prvom desetljeu 18. stoljea. Godine 1710. pobjegao je u Fran
cusku gdje se obratio na katolianstvo. Obavljao je razliite poslove,
najprije u slubi vojvode od Chateau-Thierryja a zatim i princa od
Turenne. Iz zahvalnosti za njegove usluge, ti su ga plemii promaknuli
u viteza Reda sv. Lazara, te ga svi masonski povjesniari pamte kao
viteza Ramsaya. Iako je prisegnuo na vjernost francuskim plemiima,
Ramsay je prvenstveno bio odan svome kralju, koji se tada nalazio u
progonstvu. Godine 1724. otiao je u Rim kako bi preuzeo dunost
tutora princa Karla Eduarda Stewarta i pomogao u nastojanjima Stewarta da vrate izgubljeno prijestolje. Vrativi se u Francusku, odigrao
je aktivnu ulogu u transformaciji francuskoga slobodnog zidarstva. Ram
say nije posjedovao nijedan opipljiv dokaz o pravom podrijetlu slobod
nog zidarstva, ali kao tutor prijestolonasljednika, vitez Reda sv. Lazara,
nekadanji lan Kraljevskog drutva i glavni kancelar Velike Loe Pa
riza, posjedovao je neto mnogo vanije - vjerodostojnost i autoritet.
Objavio je kako zaetnici slobodnog zidarstva nisu bili bezimeni sred
njovjekovni zanatlije, nego kraljevi, prinevi, vitezovi i plemii iz vre
mena kriarskih ratova.
U masonskoj loi sv. Tome u Parizu, 21. oujka 1737. godine,
Ramsay je odrao govor koji je zapoeo ovim rijeima:
Nai preci, kriari, pristigli sa svih strana kranskoga svijeta,
okupili su se u Svetoj zemlji kako bi sve narode ujedinili ujedno
Bratstvo...

Ramsay je vrlo eksplicitno ukazao na ulogu ena i njihove veze s Re

dom, izrijekom spomenuvi boice Izidu i Minervu. Tvrdio je da izvorni
masoni nisu bili klesari, nego ljudi koji su se zavjetovali da e u Svetoj
zemlji ponovno izgraditi Boji hram. Izjavio je da su na svome povratku
u Europu kriari osnovali loe u Francuskoj, Italiji, panjolskoj,
Njemakoj i kotskoj, gdje je 1286. lord Steward od kotske postao
velikim metrom loe Kilwinning. Jo uvijek se ne moe sa sigurnou

ustvrditi je li Ramsayevo sluateljstvo bilo svjesno da su nasljedni lor

dovi Stewardi od kotske kasnije postali Steward, zakoniti kraljevi
kotske i Engleske. Prema Ramsayu, prve europske loe bile su zane
marene svugdje osim u njegovoj zemlji. kotska je, dakle, u njegovim
oima bila izvorite slobodnog zidarstva i jedina zemlja u kojoj se to
nasljee u neprekinutoj tradiciji odravalo jo od vremena kriarskih
ratova. Pozvao je svoju francusku brau neka se pridrue bratstvu i
"postanu stupovima Reda".
Govor viteza Ramsaya naiao je na snaan odjek nakon njegova
objavljivanja u Almanac de Cocus-u 1741. godine. Ideju o slobodnom
zidarstvu kao duhovnom nasljedniku srednjovjekovnih vitekih redova,
snobovska je francuska publika smatrala vrlo zanimljivom. Red kojeg
su osnovali nepismeni klesari nije bio nimalo privlaan, ali onaj kojeg su
utemeljili kraljevi, prinevi i kriari bio je neto posve drukije. Fran
cusku su preplavila masonska drutva, od kojih se svako pozivalo na
vitetvo i bratstvo. Novo ozraje pruilo je skupini Rex Deus priliku
koju je ekala, stoga je zapoela s djelovanjem bez straha od razotkrivanja
i progona. Iznjedrilo se itavo mnotvo masonskih stupnjeva i obreda
koji su se "izvozili" u druge zemlje, gdje su se dodatno transformirali.
Ti novi obredi nazvani su prema starozavjetnim likovima i dogaajima,
a sadravali su elemente svih poznatih vitekih redova.
Ramsayev Govor o kotskom podrijetlu slobodnog zidarstva re
zultirao je formiranjem francuskog sustava, uvelike pod utjecajem stewartovskih simpatizera, koji e biti slubeno prozvan kotskim Obredom.
Taj "novi" oblik sastojao se od 33 inicijacijska stupnja, uz koje su se
vezivali sloeni obredi i uenja ije je podrijetlo bilo u duhovnoj predaji
Rex Deusa. Godine 1738. papa Klement XII. prilino je predvidljivo
reagirao na novi oblik uenja o tajnom nasljeu. Izdao je bulu In emi
nent apostolatus speculata, prvu u nizu denuncijacija protiv slobodnog
zidarstva, koje je jo jednom isprovociralo Svetu Rimsku Inkviziciju i
natjeralo je na djelovanje. Papa je pod prijetnjom izopenja svim katolici
ma zabranio ulazak u slobodnozidarsko bratstvo, iji su lanovi u ka
tolikim zemljama bili proganjani, zatvarani i mueni. Dvije godine
poslije, lanstvo u slobodnozidarskoj loi postalo je zloinom koji se u
papinskim dravama kanjava smru.

Godine 1743. njemaki je plemi, barun von Hund, u Parizu bio

iniciran u masonski stupanj poznat kao "Stroga poslunost", koji je za
htijevao apsolutnu pokornost nekim nepoznatim nadreenima. Von Hundov dnevnik otkriva da je baruna u taj masonski Red Hrama uveo
nepoznati uglednik, "vitez Crvenoga pera". Na inicijacijskom su obredu
bili nazoni lord Kilmarnock, vodei jakobit, i lord Clifford, katoliki
plemi iz Chudleigha u Devonu (Engleska). Von Hund je tvrdio kako je
poslije bio predstavljen princu Karlu Eduardu Stewartu, kojega su zvali
"uglednim bratom". Von Hund dalje prepriava dobro poznatu "pravu
povijest" slobodnog zidarstva, koja mu je bila otkrivena prilikom inici
jacije. Prema toj prii, nakon potiskivanja Reda, skupina templarskih
vitezova potraila je utoite u kotskoj gdje je Red nastavio s djelova
njem pridruivi se klesarskoj gildi. Izabrali su novog velikog metra,
koji je naslijedio Jacquesa de Molaya, te je Red nastavio kontinuirano
djelovati dok su se na njegovu elu u neprekinutom nizu smjenjivali
veliki metri. Pouen prolou, tajni Red nikada nije razotkrio identitet
velikoga metra za njegova ivota, a njegovo je ime bilo poznato samo
onima koji su ga izabrali. Bilo je to opravdanje za neobinu prisegu na
apsolutnu poslunost nepoznatom nadreenom. Von Hund je dobio uvid
u popis navodnih velikih metara templarskoga reda, kojeg, kao uosta
lom i itavu priu, veina povjesniara odbacuje kao besmislicu. Ma
koliko bizaran, von Hundov je popis bio istovjetan onome iz takozvanih
Tajnih dosjea, za koje danas znamo da su krivotvorine podmetnute od
ljudi iznimno dobro upoznatih s egzoterinom i ezoterinom povijeu.
Je li von Hundov popis posluio kao temelj za fantazije tvoraca Tajnih
dosjea?
Barunu je nareeno da se vrati u Njemaku i tamo utemelji loe
"Stroge poslunosti", te da eka daljnje zapovijedi. Von Hund je naputke
svojih nevidljivih gospodara shvatio vrlo ozbiljno i doslovno. Loe koje
je osnovao nisu se proirile samo Njemakom i ostatkom Europe, nego
i Sjevernom Amerikom. Barun je revno izvrio svoje dunosti, iako
poslije toga vie nije imao nikakvih kontakata s nepoznatim nadreeni
ma, niti s ljudima koji su bili nazoni prilikom njegove inicijacije. Tako
se barem inilo. No, to se dogodilo s lordom Kilmarnockom i vitezom
Crvenoga pera? Zato su "napustili" svoga odanog njemakog brata?
Nakon krvave bitke kod Cullodena 1745., koja je okonala katastrofal-

nim porazom snaga Lijepog princa Karla (Bonnie Prince Charlie), grof
od Kilmarnocka pogubljen je kao izdajnik. U arhivima "Stellae Templis", kotskoga reda koji se poziva na templarsko naslijee, nalazi se
dokument koji svjedoi da je takozvani vitez Crvenoga pera bio Ale
xander Seton, znan i kao Alexander Montgomery, za kojega je poznato
da je tada djelovao u Francuskoj kao aktivni jakobit. Unutar obitelji
Montgomery i danas postoji Red Hrama.
LARMENIUSOVA POVELJA
Redovi koji su se pozivali na templarsko nasljee nisu postojali
samo u kotskoj. U Portugalu je jo uvijek djelovao Red Krista, izravni
nasljednik templarskoga reda. Dokumenti koji su 1804. u Francuskoj
ugledali svjetlo dana, podravali su tvrdnju prema kojoj je templarski
red preivio mnogo stoljea nakon njegova slubenog ukinua. Te je
godine Bernard-Raymond Fabre-Palaprat osnovao Red koji se oslanjao
na dokument poznat kao Larmeniusova povelja, a koji je imao potvrditi
njegovu legitimnost. Povelja je sastavljena 1324., deset godina nakon
smrti posljednjeg templarskog velikog metra, Jacquesa de Molaya. U
njoj se navodi kako je neposredno prije smaknua de Molay imenovao
jednog od ciparskih templara, izvjesnog Jeana-Marca Larmeniusa, za
svoga nasljednika, te da je Red nakon potiskivanja nastavio djelovati u
tajnosti. Fabre-Palaprat je tvrdio kako jo uvijek postoji nemasnonski
neoviteki red, kao izravni nasljednik srednjovjekovnoga templarskoga
reda. Taj red, "Drevni i Suvereni Vojni Red Jeruzalemskog hrama", jo
uvijek postoji. Takozvana Larmeniusova povelja sadri ijednu bizarnu
izjavu koja svakako zasluuje pozornost: "Naposljetku... zapovijedam
da se na templarske dezertere u kotskoj baci anatema." Ta se izjava
nedvojbeno odnosila na templarske bjegunce u kotskoj.
Pitanje autentinosti Larmeniusove povelje bilo je izvorom broj
nih sukoba meu povjesniarima, jo od vremena njezina objavljivanja.
Po svemu sudei, sukobi nee okonati sve dok ne izrone novi dokazi.
Meutim, bila ona krivotvorina ili ne, iz gore navedene izjave moe se
zakljuiti da su u vrijeme nastanka povelje, 1324., 1705. ili 1804., nje
zini autori bili sigurni da je templarski red nastavio s djelovanjem u kot
skoj. Nema dokaza da se Red odrao i u Francuskoj, iako to pitanje

mora ostati otvoreno sve dok se ne utvrdi podrijetlo Larmeniusove po

velje. kotska je za sada jedina zemlja u kojoj se odrala tajna i ne
prekinuta templarska tradicija. Ona je preivjela u obliku templarskih
stupnjeva sadranih u kotskom Obredu, ije se podrijetlo izravno ve
zuje uz srednjovjekovni Red.
RED SV GERMAINA
Jo uvijek postoji jedna organizacija koja u obliku vitekoga reda
stewartovske orijentacije objedinjuje oba aspekta kotskog templarskog
nasljea. To je "Najplemenitiji Stari Jakobitski Red sv. Germaina". Taj
je viteki red 18. lipnja 1692. osnovao kralj Jakov VII., a inile su ga
dvije kategorije: vitezovi i pratitelji. Stvoren je po uzoru na stewartovski Red Thistlea, a njegovi prvi lanovi bili su vitezovi Thistlea u
progonstvu, odani templari, lanovi Reda Lorraine i nekoliko vitezova
Reda sv. Luja i Reda sv. Mihaela. Najvanije dunosti lanova toga
vitekog reda bile su skrb o sigurnosti kraljevske obitelji u progonstvu
te promicanje stewartovskih ciljeva. Dananji veliki metar Reda je
Njegovo Kraljevsko Visoanstvo princ Michael od Albanyja, koji uiva
meunarodnim pravom priznato Jus majestatis (Pravo velianstva), to
mu omoguava da dodjeljuje lanstva u vitekim redovima koje su u
progonstvu osnovali njegovi preci. Smatra se da samo princu pripada
pravo na naslov velikog metra kotskog Obreda. To bi, naime, bilo
posve u skladu s predajom Rex Deusa.
Ekspanzija slobodnozidarskih aktivnosti i izranjanje dotada tajnih
neovitekih redova koji su se pozivali na templarsko nasljee, preivjeli
su stvaranje francuske republike i osnivanje Sjedinjenih Amerikih
Drava. Te velike drave utemeljene su na idealima slobode pojedinca,
jednakosti i demokracije. Naela bratstva, sluenja i uzajamnog po
tovanja kojima je proeta predaje Rex Deusa, utjelovljena su u politikim
strukturama Francuske i SAD-a. Bratstva i viteki redovi i dalje su se
raali i cvjetali, a njihovo je sve brojnije lanstvo odigralo presudnu
ulogu u ezoterinom preporodu 19. stoljea.

DIO

V.
Prepoznat e ih po
njihovim plodovima

19
Rex Deus i ezoterini preporod

sim sudjelovanja u Francuskoj revoluciji i amerikom ratu za

nezavisnost slobodni zidari su u vrijeme Carbonarija potpoma
gali i pokret za ujedinjenje Italije; voe ovog revolucionarnog
pokreta, Garibaldi i Mazzini, bili su aktivni slobodni zidari. Slobodno
zidarstvo odigralo je i kljunu ulogu u Rusiji kao i drugdje u Europi
gdje su ruski revolucionari potraili utoite. Lafayette, koji je tijekom
svog boravka u Americi stekao visoki masonski stupanj, udio je za tim
da se u Francusku prenesu ideali usaeni u zakon Novog Svijeta. Ostali
revolucionari, ukljuujui Dantona, Sieyesa i Camillea Desmoulina bili
su takoer aktivni lanovi bratstva. Zaista, slobodno zidarstvo se doka
zalo kao uinkoviti pokreta revolucionarnih zbivanja, jer je ve po
sjedovalo dobro organiziranu obavjetajnu mreu. Posljedice njegova
djelovanja bile su dalekosene, a u velikoj se mjeri osjeaju jo i danas.
U knjizi "Memoirs pour Servir a l 'Histoire du Jacobinisme", koju
je 1797. napisao rojalist i desniarski sveenik, opat Augustin de Barruel, francuska revolucija se opisuje kao krvava posljedica zavjere slo
bodnih zidara, iji je cilj bilo svrgavanje kraljevskih i crkvenih vlasti.
Ovo paranoino djelo predstavljalo je slobodnozidarsko bratstvo kao
zlokobnu meunarodnu revolucionarnu zavjeru ateistike orijentacije,
koja je iskoristila revoluciju kao sredstvo uspostave "novog svjetskog
poretka". Uvelike zahvaljujui opatovoj negativnoj propagandi, strah
od masonske i idovske zavjere i danas je prisutan u desniarskim or-

ganizacijama Europe i Amerike. Meutim, stvarnost upuuje na suprot

no, jer jednako kao to je Rex Deus usvojio strategiju preivljavanja
koja je pripadnike skupine obvezivala da javno prakticiraju prevladava
juu religiju odreenog prostora i vremena, slobodno zidarstvo kao
njegov ogranak usvojilo je slinu strategiju u politici.
Iako su slobodni zidari nedvojbeno bili aktivni u revolucionarnim
pokretima, injenica jest, iako manje poznata, da su pruali potporu
konzervativnim i desniarskim reimima u Austriji, Prusiji i, naravno,
Velikoj Britaniji. U Francuskoj i vicarskoj postojale su konzervativne i
rojalistike slobodnozidarske loe, koje su bile jednako brojne kao i one
revolucionarne orijentacije. Zbog toga je i popis vodeih slobodnih zi
dara u politikom ivotu 19. stoljea krajnje nedosljedan i protuslovan.
Na strani revolucionara spominju se Mazzini i Garibaldi u Italiji, Bakunjin
i Kerensky u Rusiji, te Daniel O'Connell i Henry Grattan u Irskoj. Dru
ga krajnost unutar svjetskog bratstva ukljuuje politikog prevrtljivca
Talleyranda u Francuskoj, tri francuska predsjednika, dva pruska kralja
iz 19. stoljea, desniarskog administratora i pjesnika Goethea te, na
ravno, engleske kraljeve i plemie, te mnoge anglikanske sveenike.
Slino je bilo i u Junoj Americi, gdje je veina boraca za slobodu pri
padala slobodnozidarskom bratstvu, kao i njihovi protivnici, panjolski
potkraljevi, aristokrati i zemljoposjednici. U bitki kod Alamosa, svi teksaki voe kao i njihov protivnik, general Santa Anna, bili su slobodni
zidari. injenica jest da su se unutarnje razlike poele javljati kada se
Velika loa Engleske poela pretvarati u neku vrstu poslovnoga kluba,
to je bilo posve opreno ezoterinoj tradiciji kao glavnom pokretau
Velike loe Orijenta u Francuskoj i slobodnog zidarstva kotskog Obre
da.
EZOTERINI PREPOROD
irenje slobodnog zidarstva u Francuskoj, usmjerenog ka promi
canju intelektualne slobode i slobode misli, probudilo je zanimanje za
okultno, koje je posljednjih desetljea 19. stoljea dovelo do masovnog
ezoterinog preporoda, koji je obuhvatio itav europski kontinent te
obje Amerike. Poraslo je zanimanje za kranske ezoterike i templare,
te drevne religiozne sustave i alternativne oblike duhovnosti. Teozof-

sko drutvo koje je osnovala Helena Petrovna Blavatsky (1831.-91.)

postalo je popularno diljem engleskog govornog podruja, kao i u
Njemakoj i panjolskoj. Na taj je nain istonjaka duhovnost kona
no prodrla u Europu i SAD. Izvor nadahnua postala je i sama europ
ska pretpovijest, a obnovljeno je i zanimanje za mnoge neolitske
lokalitete.
Jedan je ezoterini red osobito pridonio ponovnom buenju zani
manja za Francusku. Bila je to Druba sv. Sakramenta (Compagnie du
St-Sacrament), osnovana poetkom 17. stoljea pod vodstvom JeanJacques Oliera. Mnogi su je usporeivali sa srednjovjekovnim templari
ma, a smatrali su je preteom izvjesnih oblika slobodnog zidarstva. Sa
sreditem u parikoj crkvi St Sulpice, Druba je stvorila sloenu mreu
podrunica, koja je bila vrlo slina organizaciji komunistike partije 20.
stoljea - samo su nekolicini lanova bili poznati identiteti njihovih voa.
Zapisi iz razdoblja njezina osnutka sadre biljeke koje se odnose na
vrhunsku tajnu povezanu sa sreditem njezine moi. Iako se u javnosti
Druba bavila dobrotvornim radom, njezin je pravi cilj bila politika
mo. Vincent de Paul, jedan od elnih ljudi Drube, postao je osobnim
ispovjednikom kralja Luja XIII. Govorilo se da je Druba odigrala iz
vjesnu ulogu u osnivanju kanadskog grada Montreala, a kako bi stvar
bila zamrenija, neki su je opisivali kao ultra-desniarski katoliki red, a
drugi pak kao heretiki. Posljednjih godina njezina postojanja, s Drubom
su se otvoreno poele povezivati poznate linosti poput, primjerice,
vojvode od Guise te vikonta od Torina. Kada je 1665. slubeno ukinu
ta, Druba je navodno povukla sve svoje dokumente, vjerojatno skrivene
u crkvi St Sulpice.
SAUNIERE, HABSBURGOVCI I REX DEUS
Najnovije knjige o misteriju Rennes-le-Chateaua i ivotu Saunierea spremno prihvaaju mogunost da je upnik odravao veze s vodeim
linostima iz parikih ezoterinih krugova, poput Emila Hoffeta, Claude
Debussyja i Emme Calve. Takoer vlada uvjerenje da je Sauniere bio
povezan s izvjesnim lanovima obitelji Habsburg. Meutim, ne postoji
niti jedan dokumentirani izvor koji bi potvrdio postojanje bilo kakve

veze izmeu tog upnika iz udaljenog sela na jugozapadu Francuske i

habsburke vladarske kue.
Meutim, postoji vidljiv dokaz koji upuuje na to da je habsbur
ka dinastija integralni dio Rex Deusa. Mauzolej cara Maksimilijana I. u
Innsbrucku zamislio je sam car, koji je umro 1519. Car je dao izraditi 40
golemih bronanih kipova, koji su predstavljali njegove pretke. Meu
njima bili su merovinki kralj Klovis, kralj Teodorik, Godfroi de Boui
llon, maarska kraljica Elizabeta, aragonski kralj Ferdinand, vojvoda
od Burgundije Filip "Dobri", nadvojvoda igmund i vojvotkinja Marija
od Burgundije. Ta zbirka kipova predstavlja trodimenzionalno rodoslo
vlja znamenitih pripadnika Rex Deusa. Iako smo mi spremni prihvatiti
mogunost da je Sauniere odravao bliske veze s lanovima habsburke
obitelji, do sada nije pronaen niti jedan uvjerljivi dokaz koji bi potkri
jepio ove tvrdnje.
ARKADIJSKI PASTIRI
Isticane su mnoge tvrdnje kako je Poussinova slika Arkadijski
pastiri (Les Bergers d Arcadie) nastala na temelju geometrijskog okvi
ra, koji je na neki tajanstven nain povezan sa krajolikom koji okruuje
Rennes-le-Chateau. U brojnim televizijskim emisijama dvojica profeso
ra povijesti umjetnosti nadugako su raspravljali u prilog i protiv te
koncepcije. Iznijeli su prilino neuvjerljivu teoriju prema kojoj Poussi
nova slika predstavlja klju za odgonetanje nekog golemog remek-djela
svete geometrije. to se tie natpisa na grobu prikazanom na Poussinovoj slici - Etln Arcadia Ego - najuvjerljivije je standardno objanje
nje; s obzirom na to da je na slici prikazana i lubanja, itavo djelo
predstavlja svojevrstan memento mori, podsjetnik na to da je smrt pri
sutna ak i u Arkadiji. Meutim, postoji jo jedno zanimljivo objanje
nje koje je pruila strunjakinja za srednjovjekovnu povijest, Stella Pates,
a koje do odreene mjere potvruju i naa istraivanja. To se objanje
nje temelji na anagramu natpisa Et In Arcadia Ego - Et In Area Dei
Ago, latinskog izraza koji preveden znai: "I djelujem u ime Bojeg
Kovega". Ako je Poussinova slika zaista znaajna za Saunierovu priu,
onda bi to objanjenje moglo imati smisla.

RENNES-LE-CHATEAU I REX DEUS

Mala crkva u Rennes-le-Chateauu, u iju je restauraciju opat Sauniere uloio mnogo truda i goleme svote novca, postoji i danas u gotovo
neizmijenjenom obliku. Izgraena prije gotovo 1000 godina, ta je mala
seoska crkva bila posveena Mariji Magdaleni, Isusovoj nevjesti.
Prouavajui simbolizam kipova smjetenih pokraj oltara, doi emo
do dva razliita, iako ne i meusobno iskljuiva objanjenja. Izjednai
mo li Boji Koveg s boanski blagoslovljenom istinom, razotkrit e
nam se sutinski heretika poruka skrivena u crkvi. Imajmo na umu da
se simboli mogu tumaiti na razliite naine, ovisno o duhovnom uvidu
iniciranoga.
Pokraj oltara nalaze se dva kipa, koji se na prvi pogled ne uklapa
ju u uobiajenu crkvenu ikonografiju. S jedne strane nalazi se kip Bogo
rodice s djetetom, a s druge kip njezina supruga, koji takoer u naruju
dri dijete. Prema crkvenom gleditu, rije je o istom djetetu, no, posto
je li za to dva manje oita objanjenja? Jesu li to Marija i Josip te Sveti
Blizanci, Isus i njegov brat Juda Toma Blizanac, ili, budui da je crkva
posveena Mariji Magdaleni, Isus i njegova nevjesta sa svoje dvoje djece,
osnivaima krvne linije?
U crkvi se nalazi i slika Magdalene koja dri trepaniranu lubanju,
simbol koji se ponavlja u templarskoj ikonografiji i na slikama Teniersa
i Poussina, te u slobodnozidarskim i suvremenim templarskim obredi
ma. Jesu li ukrasi i simboli u toj crkvi posveenoj Isusovoj supruzi po
vezani s neobinim natpisom - Terribilis est locus iste - koji se nalazi
iznad ulaza u crkvu, a kojeg je Henry Lincoln preveo kao: Strano je
ovo mjesto. Taj prijevod moda ima vie smisla u kontekstu heretike
poruke skrivene u crkvi, koja se odnosi na Magdalenu i njezinu djecu.
Dokumentarni filmovi Henryja Lincolna i knjiga Sveta krv, Sveti
gral, koja je slijedila nakon njih, nisu bili jedina djela usredotoena na
Rennes-le-Chateau i mogunost postojanja krvne loze koju su utemelji
li potomci Isusa i Marije Magdalene. Ista se mogunost neizravno spo
minje i u djelu Gerarda de Sedea. Nastavak bestselera Baigenta, Leigha
i Lincolna bila je knjiga Messianic Legacy (Mesijansko naslijee), koja
se gotovo iskljuivo bavila tom krvnom lozom. Knjiga The Dreamer
and the Vine (Sanjar i vino), iji je autor bio dovoljno poten da je

klasificira kao fikciju, objavljena je tri godine prije Svete krvi, Svetog
grala, a bavi se slinom tematikom. Ova izmiljena rekonstrukcija Nostradamusova ivota dotie se mnogih tajni, politikih spletaka i sukoba
o kojima smo prije govorili.
Rex Deus, uvar krvne loze, nije bio jedina inicijacijska sekta koja
je 2000 godina uspjeno prenosila tajno Isusovo uenje. U udaljenom
planinskom podruju Jebel Asarije, koje se protee od sjevernog Liba
nona do turske granice, ivi sekta nazireja. Kako bi obeshrabrila
znatieljnike, ta je skupina iniciranih javno prakticirala islam, prevla
davajuu religiju toga podruja, kao "veo koje zastire pravu istinu!".
Postojanje mnotva kranskih i poganskih elemenata u religioznoj praksi
te navodno islamske sekte, kao to su obredna uporaba tamjana, svet
kovanje Boia, Bogojavljenja i Bijele nedjelje, te tovanje svetaca Jurja i Mihaela, probudila je znatielju znanstvenika. Francuski znanstvenik
Massignon tvrdi kako je sekta u osnovi kranska. Drugi francuski znan
stvenik, Ren Dussaud, otiao je jo dalje tvrdei kako sekta potjee od
nazarena, skupine kojoj je pripadao Isus, te da je religija nazireja starija
i od pavlinskog kranstva i od islama.
Walter N Birks, Englez koji je tijekom Drugog svjetskog rata sluio
kao obavjetajac, boravio je meu nazirejima i stekao povjerenje nji
hovih voa. Oni su mu otkrili neke od tajni svoje vjere. Saznao je kako
su se, da bi preivjeli, sluili najrazliitijim metodama kojima su prikrivali
svoja istinska uvjerenja, otkrivajui ih samo posveenicima koji su pri
sezali na utnju. Onima koji bi neupuenima razotkrili svete istine pri
jetila je smrt. Dva najznaajnija simbola u njihovoj liturgiji su svjetlost i
kale, a oba su sadrana u jednoj sredinjoj molitvi, koja govori: "Pijem
za svjetlost." Kada je Birk razgovarao s nazirejskim posveenicima o
Svetom Gralu, njihov je odgovor bio: "Gral o kojemu govorite jest sim
bol i predstavlja nauk koji je Isus prenio samo Ivanu, ljubljenom ueniku.
Mi ga jo uvijek posjedujemo!" Birk je ovako prokomentirao njihov
odgovor: "Ovdje, u udaljenim planinama, sauvana je dragocjena re
likvija, ivi dio alternativne predaje"
Sekta je podijeljena na sluatelje i posveene, koji se nazivaju "iza
branima", to predstavlja paralelu s katarizmom. Tu je podjelu vizualno
simbolizirao pojas, kojeg su nosili posveeni; ista je praksa postojala i u
esena, templara i katara. Nazireji vjeruju da je Isus, iako samo ovjek,

postao savrenim nositeljem "Svjetlosti". Prema uenju sekte, "Rije",

koju spominje Evanelje po Ivanu "nije izraz transcendentalne osobe,
nego transcendentalna kvaliteta u svemiru, koju konano dostiu svi
ljudi." Pripadnici sekte Isusa smatraju prethodnikom i primjerom - ovje
kom koji je postigao prosvjetljenje i sjedinio se s boanskim na nain
koji mogu slijediti svi ljudi. Njegova se misija nije sastojala u otkuplje
nju ljudskih grijeha, nego u prenoenju znanja o putu do prosvjetljenja.
Jedino spasenje koje Uitelj donio bilo je spasenje od neznanja, a ne od
grijeha. Tako kod nazireja nalazimo potvrdu koncepcije o tajnom
prenoenju Isusova nauka, pod krinkom otvorenog prakticiranja pre
vladavajue religije odreenog prostora i vremena. Ironino je da re
ligija nazireja gotovo u potpunosti odraava uvjerenja i predaju Rex
Deusa, u kontekstu islamskog, a ne kranskog drutva.
Kada se Michael 1993. prvi put sastao s Timom, izloio mu je
osnovne toke svoje intrigantne prie, koja je nazirejsku predaju sta
vljala u europski kontekst. Godine 1996. objavljenje bestseler Laurencea Gardnera, The Bloodline of the Holy Grail (Krvna linija Svetoga
Grala), u kojemu se raspravlja o istoj tematici ali s posve drukijeg
stajalita. U njemu nije iznesena itava pria o Rex Deusu ve jedan od
njezinih zanimljivih aspekata, naime da kraljevska kua Stewart vodi
podrijetlo od Davidove kraljevske loze. Gardnerovoj je knjizi ubrzo sli
jedila knjiga The Forgotten Monarchy of Scotland, (Zaboravljena kot
ska monarhija). Njezin autor, Njegovo Kraljevsko Visoanstvo, princ
Michael od Albanyja, posljednji ivi potomak princa Karla Eduarda Stewarta, Lijepog Princa Karla, za sebe tvrdi da je izravan Isusov poto
mak. Je li sluajnost da svi ti podaci, koji potjeu od razliitih izvora iz
razliitih krajeva svijeta, oblikuju jedinstvenu "heretiku struju"? to iz
svega navedenog moemo zakljuiti sada, na pragu novoga tisuljea?
Hoemo li dva tisuljea nakon roenja tajanstvenog idovskog rabina,
Isusa Nazarena, te nakon dvije tisue godina dogmatizma, teolokih
rasprava, lai i represija, konano priznati utemeljenost drevnog aforiz
ma: "Istina e biti razotkrivena"?

20
Rex Deus dokaz

olazna toka nae istrage o predaji Rex Deusa bila je istraivanje,

prouavanje i analiziranje osnovnih postavki koje je iznio na glav
ni izvor. Na taj smo nain provjerili prihvaene povijesne zapise
kako bismo otkrili jesu li Rex Deus obitelji sporazumno djelovale u
namjeri postizanja zajednikih ciljeva. Isprva smo vjerovali kako neemo
uspjeti ustanoviti postojanje kola u Jeruzalemskom hramu, a jo manje
s njima povezati Isusovu majku Mariju. Jednako tako smo smatrali da
neemo uspjeti pronai dokaz koji bi krane uvjerio da je Isus bio
oenjen.
Potraga za krvnom lozom ija je povijest starija od 2 000 godina
predstavlja teak zadatak zbog nepostojanja pisanih dokaza koji bi
pokrivali goleme vremenske praznine. Naravno, to nije bila jedina pre
preka na naem putu. Kako to znamo, povijest ine selektivni prikazi
prolih dogaaja od strane onih koji su iz vojnih, intelektualnih, ideo
lokih ili religioznih sukoba izali kao pobjednici. itava se europska
povijest temelji na latinskim izvorima koji potjeu iz doba Rimskog
Carstva, odnosno od njegove nasljednice, Rimokatolike Crkve. Ona
sa sobom nosi jasnu poruku prema kojoj crkveno-dravnom poretku
dugujemo sveopi napredak, slobodu i blagostanje. To stajalite ope
tovano istiu vodei znanstvenici koji, naravno, proizlaze iz crkvenodravnog tabora. Daljnju prepreku u naoj istrazi predstavljala je i prisega
na tajnost koja obvezuje sve lanove Rex Deusa. I svjedoke i dokaze o

postojanju ove podzemne struje fiziki su unitili sveenici i politiari

koji nisu birali naina da uzde vlasti zadre u svojim rukama.
Genealoka istraivanja uvelike su oteavale praznine i nedosljed
nosti u postojeim zapisima, kao i injenica da su mnoge obitelji ple
menitog podrijetla rabile nekoliko imena, prema svojim posjedima ili
podrujima kojima su vladale. Tako je, primjerice, ime Blanchfort rabi
lo nekoliko obitelji koje u mnogim sluajevima nisu uope bile krvno
povezane. Istraivanja je dodatno komplicirala injenica da su se obitelji
koje su nosile imena svojih posjeda poele sluiti "nadimcima" koji nisu
uvijek bili zabiljeeni u arhivima.
Ako se izravno i neprekinuto podrijetlo nikako ne moe dokazati,
koja je onda svrha daljnjeg istraivanja? Pretpostavimo li da smo pro
nali dovoljno dokaza ili nagovjetaja o tome da su tijekom europske
povijesti lanovi Rex Deusa sporazumno djelovali, bi li takvi dokazi
mogli predstavljati potvrdu istine o podrijetlu Rex Deusa? Odgovor glasi:
ne. Na to onda upuuju ti dokazi?
Sporazumno djelovanje ne upuuje ni na istinitost ni na neistini
tost vjerskog sustava na kojemu se temelji, ali odraava dubinu iskrenosti
ili fanatizma vjernika. Hitler i Staljin iskoristili su ideologiju kako bi
njome nadahnuli vrlo djelotvornu akciju, to opet ne odraava njihova
vlastita uvjerenja. Kolektivno djelovanje upuuje na postojanje sutin
ski istovjetnog uvjerenja ili zajednikog cilja koji nadahnjuje sve sudi
onike. Dakle, razmatrajui povijest Zapadne Europe, ukljuujui i
kriarske ratove, u svjetlu naih saznanja o Rex Deusu, ustanovili smo
kako je doista postojala skupina obitelji koje su udrueno djelovale u
namjeri postizanja izvjesnih zajednikih ciljeva. Nadalje, postoji dovoljno
dokaza koji potvruju uvjerenje izvjesnih pojedinca kako njihove obitelji
vuku izravno podrijetlo od znaajnih osoba iz novozavjetnog doba.
Postoje dokumenti iz vremena nastanka Evanelja u kojima se
jasno navodi kako je Marija bila uenica u hramskoj koli u Jeruzale
mu, a iz Evanelja se moe zakljuiti da je istu koli pohaao i Isus.
Rangiranje i imenovanje Velikih Sveenika Hrama kao Melkisedek,
Mihael i Gabrijel, potvruju Knjiga Henokova i istraivanja Barbare
Thiering, strunjakinje za Svitke s Mrtvog mora, a spominje se i u knjizi
The Bloodline of the Holy Grail (Krvna linija Svetoga Grala) Laurenca
Gardnera. to se Isusovog branog stanja tie, ak je i sumnjiava ka-

tolika teologinja, Margaret Starbird, prihvatila tvrdnju da je Isus bio

oenjen kao dokazanu injenicu. Njezino je djelo pomoglo u otkrivanju
istine koja je leala u samom srcu legendi o Mariji Magdaleni, koje se
ve dvije tisue godina prepriavaju meu pripadnicima ciganske zajed
nice na jugu Francuske.
Istaknuli smo sredinju ulogu koju je odigrala mrea usko pove
zanih obitelji iz skupine Rex Deus, koje su ivjele na sjeveru Francuske
te u Nizozemskoj, Belgiji i Luksemburgu. U tajnom dogovoru s ostalim
obiteljima u kotskoj i Languedocu, te su obitelji oblikovale pokre
taku jezgru Prvog kriarskog rata. Osvajanje Jeruzalema i imenovanje
Godfroi de Bouillona, priznatoga Kralja Ribara, za zatitnika Svetoga
Groba, odnosno, jeruzalemskog kralja, bio je prvi primjer uspjenog
zajednikog djelovanja skupine koje smo uspjeli nedvojbeno ustanoviti.
Drugi primjer takvog usklaenog djelovanja predstavlja templarski red
koji su osnovale obitelji iz grofovije Champagne, uz svesrdnu potporu
Bernarda iz Clairvauxa, Hughesa I. od Champagne, Andre de Montbarda i, iznad svega, pretka naeg izvora, prvog templarskog velikog
metra, Hughes de Payena.
UTJECAJ TEMPLARA U EUROPI
Tijekom dvije stotine godina svoga postojanja, templarski vite
zovi, znani jo i kao vitezovi Svetoga Grala koji su uivali ugled iznim
no hrabrih ratnika, predstavljali su produenu ruku Rex Deusa. Zato je
taj Red izvrio tako dubok utjecaj na europsku arhitekturu, trgovinu,
gospodarstvo i kulturu, za mnoge je znanstvenike i danas zagonetka. U
usporedbi s templarskim redom, utjecaj hospitalskog, benediktinskog,
franjevakog, kao i svih ostalih monakih redova, bio je beznaajan.
Ve smo govorili o njihovoj ulozi u postizanju mira i stabilnosti u Europi
12. stoljea, akumulaciji kapitala i razvitku kapitalizma. Meutim, nitko
se nikada nije zapitao zato su ba templari potaknuli te promjene? Po
emu se taj Red toliko razlikovao od dragih? Koje su ideje leale u
temelju njihova djelovanja?
Poput drevnih egipatskih posveenika, i templari su bili tajni sljed
benici inicijacijskog, duhovnog puta koji je vodio do svetoga znanja. To
su znanje iskoristili za dobrobit zajednica u kojima su ivjeli. alosna je

injenica da suvremena akademska zajednica nije zainteresirana za rea

lan pristup povijesti templara i idejama koje su ih vodile. A priori se
odbija svaka sveza izmeu templara i gnosticizma, iako su njihova uvje
renja, od osnutka Reda do njegova potiskivanja, kao posljedice optubi
za herezu, bila duboko proeta gnosticizmom. Ista su naela vodila
Hughesa de Payena, Andrea de Montbarda i sivu eminenciju europskog
kranstva, Bernarda iz Clairvauxa.
Bernardov zahtjev prema kojemu su templari morali prisegnuti na
"vjernost kui Betanijskoj te kui Marije i Marte", bio je u najmanju
ruku udan. Prema crkvenom uenju, Marija iz Betanije, poznatija kao
Marija Magdalena, umrla je bez potomaka. Kako je onda mogla zasno
vati dinastiju? Pretpostavljamo da je Bernard znao da je ona imala djece
te da je krvna linija jo uvijek postojala. Predaja Rex Deusa iva je i
danas; brojni suvremeni pisci iznose teorije prema kojima gotike kate
drale iz 12. i 13. stoljea nisu bile posveene Naoj Gospi Mariji, majci
Isusovoj, nego Naoj Gospi Mariji Magdaleni, Isusovoj supruzi.
Jedna od Rex Deus obitelji bila je i obitelj Anjou, a sin Marije
Anuvinske, francuski kralj Luj XL, tvrdio je da vodi izravno podrijetlo
od Marije Magdalene. Prva supruga Luja XI. bila je Margareta Ste
wart, ki kotskoga kralja Jakova I., a devet godina nakon njezine smrti
Luj se oenio pripadnicom druge vodee obitelji iz iste skupine, Charlotteom, kerkom savojskog vojvode Ludovika. Nakon dugotrajnih
sukoba sa svojim ocem, kraljem Karlom, i strahujui za svoj ivot, Luj
je pobjegao u Flandriju, na dvor Filipa Dobrog, burgundskog vojvode i
osnivaa Reda Zlatnog runa. Luj je 16. kolovoza 1461. u Reimsu poma
zan i okrunjen za francuskog kralja.
PODZEMNI PUT
Predaja Rex Deusa poivala je na gnostikom i inicijacijskom ue
nju o "Putu" koje je izvorno propovijedao Isus. O tom postupnom
napretku do duhovnog prosvjetljenja prvi je put u 12. stoljeu javno
pisao Chretien de Troyes, takoer stanovnik Champagne. Isprva dje
lujui pod pokroviteljstvom grofa od Champagne, Chretien je Priu o
Gralu (Le Conte del Graal) posvetio svom drugom gospodaru i zatit
niku, flandrijskom grofu, koji je potekao iz iste loze kao i Godfroi de

Bouillon. Narodna je svijest gralske romanse Chretiena de Troyesa i

Wolframa von Eschenbacha povezala s arturijanskim romansama koje
su ve bile duboko ukorijenjene u Engleskoj. Ve smo ukazali na to da
su gralske i arturijanske romanse bile sredstva kojima su se posluile
vodee Rex Deus obitelji kako bi legitimizirale svoje pravo na englesko
prijestolje i ujedinile zemlju pod dinastijom Plantagenet.
Isusovo uenje o Putu steklo je poklonike diljem Lombardije,
Languedoca i ostalih dijelova Francuske, pod pokroviteljstvom pleme
nitih obitelji iz skupine Rex Deus. Plemstvo Languedoca udruilo se sa
svojim roacima iz Normandije, Flandrije i kotske u Prvom kriarskom
ratu i odigralo kljunu ulogu u utemeljenju jeruzalemskog kraljevstva
kojim je vladao Rex Deus. U 12. i 13. stoljeu ti su plemii titili katare
koji su u Languedocu stekli toliko sljedbenika da je njihova religija gotovo
zamijenila kranstvo. Katarski perfecti, koji su tvrdili da slijede izvo
ran Isusov nauk, vodili su jednostavan ivot, ponizno sluei drugima.
Katari su vjerovali da je Isus bio oenjen Marijom Magdalenom s ko
jom je imao djecu. Moda je jedina znaajna razlika izmeu katarskih
uvjerenja i onih Rex Deusa u tome to su katari smatrali da je Isus
doista umro na kriu, dok su upueni pripadnici Rex Deusa znali da je
njihov uitelj preivio raspee. Pa ipak, katarska je religija u svojoj su
tini bila posve u skladu s osnovnim naelom religije Rex Deusa po ko
jemu je Isus doao da otkrije put do svetog znanja, a ne da otkupi grijehe
svijeta. Svrha njihova inicijacijskog sustava bila je dostizanje gnoze ili
svetog znanja i prosvjetljenja prije duhovnog sjedinjenja sa Svemoguim
Bogom.
IZLAZAK IZ TAJNOSTI
O ulozi Rex Deusa u ouvanju templarskih predaja u kotskoj
nairoko se pisalo u drugim knjigama. Mi smo ukazali na razliite
metode kojima su se lanovi skupine sluili kako bi osigurali prenoenje
Isusovih uenja unutar skupine, ali i izvan nje, kroz obrtnike gilde,
slobodno zidarstvo, rozikrucijanstvo i templarstvo ouvano unutar po
jedinih obitelji. Ovdje ponovno nalazimo dokaze o usuglaenoj aktivnosti
Rex Deusa koji je upotrijebio kotsku gardu kao svog javnog i legitim
nog posrednika. Djelovanje Rex Deusa nije bilo usmjereno samo ka

dobrobiti skupine, nego i promicanju vrlo specifinih ciljeva dvaju vanih

Rex Deus obitelji, Guise i Stewart. Slobodno zidarstvo je svoju eks
panziju u Europi doivjelo nakon izgona Stewarta iz Britanije, izvrivi
golem utjecaj na gornje slojeve europskoga drutva, posebice nakon
Govora viteza Ramsaya.
Novoosnovana su bratstva imala osigurati preivljavanje templar
ske predaje, gralskih romansi, vitekih redova i duhovnih uvjerenja Ciga
na. No, iznad svega su trebala pomoi u nastojanju da se ideje Rex
Deusa proire izvan granica dinastikih saveza. Koncepcije bratstva,
odanosti, integriteta i sluenja drugima, koje su bile temeljima slobod
nog zidarstva i rozikrucijanstva, imale su presudnu ulogu u oblikovanju
modernog europskog drutva. Razni ogranci Rex Deusa omoguavali
su prenoenje uenja bez diskriminacije glede vjere ili pripadnosti ne
kom redu, organizaciji ili obitelji unutar skupine. Tolerancije spram ido
va, koja je vladala u Champagnei i Languedocu, bila je proirena i na
Cigane, koji su uivali zatitu obitelji St Clair iz Roslina, te im je bilo
doputeno izvoenje zabranjenog igrokaza o Robinu Hoodu. Ideje
demokratske odgovornosti i sluenja drugima, koje su svoj izraz pro
nale u naelima slobode, jednakosti i bratstva Francuske revolucije,
rezultirale su Deklaracijom o pravima ovjeka i Ustavom Sjedinjenih
Amerikih Drava. No, ta novonastala drava nije bila jedina koja je
svoj prosperitet dugovala idealima koji su se gotovo 2 000 godina nje
govali u tajnoj predaji. Mnoge nove drave Srednje i June Amerike
postigle su svoju slobodu zahvaljujui predanosti ljudi sutinski mason
skih uvjerenja. Linosti koje su se zalagale za ujedinjenje Italije i oslo
bodile zemlju od papinske represije potekle su iz masonskih krugova.
Tajni inicijacijski redovi koji su predstavljali kanalizatore predaje
Rex Deusa izvrili su kljuni utjecaj na europske umjetnike, bibliciste i
oeve moderne znanosti. U razdobljima renesanse i reformacije djelovali
su umjetnici i znanstvenici koji su bili inicirani u tajno znanje. Botticelli
je bio hermetiar i uenik Verrocchija, hijerofanta koji je pouavao i
Leonarda da Vincija. Postoje brojni povijesni dokazi koji potvruju da
je Leonardo bio ezoterik. Neki ga smatraju rozikrucijancem a suvreme
ni ga katolici opisuju kao "heretiki nastrojenog". Glasoviti engleski
znanstvenik, Robert Fludd, bio je jedan od vodeih promicatelja ezote
rine misli i autor jednog od najosebujnijih pregleda drevne hermetike

filozofije koji je ikada bio napisan. Bio je takoer jedan od glavnih ue

njaka odgovornih za prijevod Biblije Kralja Jakova (King James Au
thorized Verzion of the Bible). Zanimljivo je istaknuti da je na elu toga
prevoditeljskog pothvata stajao jedan uenjak iz skupine Rex Deus koji
je djelovao pod pokroviteljstvom kraljevske kue Stewart.
Sveenik, alkemiar i pisac, Johann Valentin Andrea, bio je zasi
gurno glavni autor takozvanog "rozikrucijanskog manifesta", koji je
bio u optjecaju u Europi sredinom 17. stoljea. Tajnoj struji posveenika pripadali su i znanstvenici Isaac Newton i Robert Boyle. Ve smo
spomenuli one inicirane koji su stvorili mreu poznatu kao Trea sila, a
iji je cilj bio ublaiti religiozne sukobe nastale nakon reformacije. Ni
zozemski ezoteriki pokret, Obitelj ljubavi, udruio se s Treom silom
kako bi osnovali Nevidljivi koled, koji je poslije u Engleskoj javno
zaivio kao Kraljevsko drutvo.
Govorili smo takoer o prosperitetu kao rezultatu praktine
primjene ideala Rex Deusa i gnostikih uvjerenja u doba templara. to
je jo vanije, razotkrili smo neke od obreda ija simbolika upuuje na
tajnu krvnu liniju koja je svoj kontinuitet odravala dvije tisue godina.
Poput svih gnostikih skupina, i Rex Deus je slijedio put koji neizbjeno
vodi do svetoga znanja. Povijest templarskoga reda jasno nam ukazuje
na koristi koje donosi praktina primjena toga znanja. One su oite i u
djelima renesansnih velikana i slobodnih zidara. Postoji li dokaz koji
potvruje da se to sveto znanje i danas prenosi?
SUVREMENI PLODOVI DREVNE GNOZE
Tajno znanje i usmena predaja Rex Deusa pomogli su templarima
da poduzmu uspjena iskopavanja na Brdu Hrama. Pet stoljea kasnije,
vodei kotski slobodni zidar iskoristio je svoje znanje i sposobnosti
kako bi doao do jednako izvanrednog otkria u dalekoj zemlji. James
Bruce od Kinnairda, ugledni klasini uenjak, putovao je Sjevernom
Afrikom i Svetom zemljom, povremeno se vraajui u kotsku kako bi
se pobrinuo za obiteljske poslove. Godine 1768. zapoeo je petogodi
nje istraivanje u Etiopiji, naizgled u potrazi za izvorom Nila. Meutim,
imamo razloga vjerovati da je ta potraga bila samo paravan za njegove
stvarne ciljeve; sudei po njegovoj irokoj naobrazbi, Bruce je morao

znati da su izvor Plavoga Nila ve 1600. godine otkrila dva portugalska

sveenika, Pedro Paez i Jeronimo Lobo.
U I. svesku svojih Putovanja, James Bruce je nairoko pisao o
uskim kulturnim i trgovakim vezama koje su u starozavjetno doba
postojale izmeu Etiopije i Svete zemlje. Dobro je poznavao Bibliju i
teno govorio hebrejski, aramejski i sirijski jezik. Njegovo su pozna
vanje Staroga zavjeta mnogi bibliari opisali kao izvanredno. Napisao
je podrobne studije o kulturi i predaji Falaa, crnih idova Etiopije.
Suvremeni pisac, Graham Hancock, upitao je etiopskog povjesniara
Belaija Gedaija o pravim motivima Bruceove ekspedicije. Dobio je
sljedei odgovor:
Mi Etiopijani smatramo da gospodin James Bruce nije doao u
nau zemlju kako bi otkrio izvor Nila. Bio je to samo paravan.
Njegov je razlog bio drukije prirode... elio je ukrasti naa bla
ga, naa kulturna blaga. Mnoge dragocjene rukopise odnio je sa
sobom u Europu.
Prije Bruceove ekspedicije vladalo je miljenje kako je jedno od naj
znaajnijih djela idovske mistine knjievnosti nepovratno izgubljeno.
To je djelo bilo poznato samo preko fragmenata i sekundarnih izvora,
iako se neprestano spominjalo u slobodnozidarskim obredima, te su mu
Bratstva pridavala velik znaaj. Je li potraga za tim rukopisom bila pravi
razlog Bruceove duge i opasne ekspedicije? Bruce nije bio prvi koji je
otkrio izvor Plavoga Nila, ali je bio prvi koji je u Europu donio potpuni
prijepis Knjige Henokove. Prema masonskoj legendi, Henok je bio izu
mitelj pisma, te se vjerovalo da je
...pouio ljude graditeljskim vjetinama... strahovao je da e prave
tajne biti izgubljene. Kako bi to sprijeio, urezao je Veliku Tajnu
na bijeli porfir i sakrio ga u utrobu zemlje... Poznato je da Knjiga
Henokova potjee iz drevnih vremena, a na nju su se neprestano
pozivali crkveni oci.
Bruce se vratio iz Etiopije s tri primjerka Knjige Henokove i dva primjerka
Kebre Nagasta (Kebra Nagast), drevnog etiopskog rukopisa za kojeg
se vjeruje da govori istinu o etiopskom podrijetlu kraljice od Sabe i

njezinoj vezi s izraelskim kraljem Salomonom. Prijepise rukopisa Bruce

je darovao knjinici Bodleian. kotski je istraiva o postojanju tih
rukopisa mogao saznati samo iz inicijacijske predaje koja se prenosila s
uitelja na uenika. Poznato je da je slobodno zidarstvo bilo jedan od
najznaajnijih aspekata Bruceova ivota, ali to nije sve; istraiva James
Bruce bio je izravni potomak Roberta the Brucea, kotskoga kralja.
Njegovo otkrie upuuje na to da je krajem 18. stoljea predaja Rex
Deusa jo bila iva, te da je njezino prenoenje nastavljeno i u daljnjih
stotinu godina. Iskopavanja koja su u 19. stoljeu poduzeta na Brdu
Hrama u Jeruzalemu nisu bila sluajna. Rex Deus, koji je djelovao putem
bratstava, bio je kljuni pokreta tih vitalnih arheolokih istraivanja.
Stoga nije sluajnost da je i Bruceovu ekspediciju stimulirao kotski
ogranak Rex Deusa.
KAPELA U ROSSLYNU
Krajem 19. stoljea slobodni zidari su financirali niz restauracija
crkvenih zgrada, koje su uglavnom obuhvaale postojee slike, rezbarije i vitraje. Meutim, u nekoliko su sluajeva nova umjetnika djela
bila postavljena na mjestima od posebnog znaaja za masone. Izvan
redan primjer za to prua kapela u Rosslynu. Izvorna prozorska stakla
kapele zamijenjena su obojanim staklima u srednjovjekovnom stilu, koja
sadre crkvenu ikonografiju. etiri prozora iznad oltara posebno su vjeto
obojana, a prikazi na staklima oito odraavaju duhovne nazore i znanje
darovatelja. Dostojanstveno izoliran na junom zidu, nalazi se prikaz
sv. Mihaela, sveca-zatitnika templarskoga reda. Nasuprot njemu, na
sjevernom zidu, prikazana su tri sveca ije je znaenje duboko ezote
rino. Jedan od svetaca je sv. Longin, rimski centurion ije je koplje
probolo razapetog Isusa. Prikazanje kako u ruci dri "Koplje sudbine",
koje inicirane treba podsjetiti da gralska obitelj, dok posjeduje koplje, u
svojim rukama dri sudbinu itavoga svijeta. S druge strane stoji sv.
Mauricije, takoer rimski vojnik, koji je neko posjedovao Koplje sud
bine i bio muen zbog svojih uvjerenja. No, daleko najzanimljiviji je
sredinji lik.
Na sredinjem se prozoru nalazi prikaz sv. Jurja. Zato se svetaczatitnik Engleske pojavljuje u kotskoj crkvi? Prouimo li povijest ove

mitske osobe, otkrit emo da je njegovo podrijetlo armensko. Prema

papi Gelaziju (494. god. po. Kr.), sv. Juraj je bio "svetac koji je uivao
golemo potovanje, ali ija su djela bila poznata samo Bogu." Vjeruje
se da je paradigma sv. Juraja bio Tamuz, mnogo stariji mitoloki lik.
Mnogi smatraju da su el Khidir, zatitnik sufija, Tamuz i sv. Juraj samo
razliiti oblici jedne osobe. Tamuz se opisivao kao suprug, sin ili pak
brat boice Izide, te je bio poznat kao "Gospodar ivota i smrti", naslov
koji ima duboko masonsko znaenje iako mu je povijest nekoliko tisu
ljea starija od masonskoga pokreta. Zanimljivo je napomenuti da je u
Rosslynskoj kapeli sv. Juraj prikazan kako stoji nad ruiastom ploom
ukraenom ruama ili rozetama, to upuuje na izravnu vezu s babilon
skom boicom Itar, iji su hramovi takoer bili ukraeni rozetama.
Druga su stakla oslikana prikazima Longina i Mauricija koji stoje na
ahovskim ploama, takozvanim "ahovskim ploama radosti", koje
predstavljaju templarski stijeg "Beauseante" i mistini simbol "Hodoaa
posveenja". U kapeli je ta ploa prikazana u obliku koji je obino prisu
tan u masonskim loama, kao dio podnog mozaika.
Iznimno vjeto izrezbaren svod Rosslynske kapele podijeljen je
na dva dijela, od kojih je svaki drukije ukraen. Na zapadnom dijelu
moemo uoiti petokrake zvijezde, templarski simbol golubice koja u
kljunu nosi maslinovu granicu, rog izobilja i jedva vidljiv simbol Kralja-Ribara - sunce u punom sjaju s 32 zrake. Drugi dio svoda sadri
rezbarije ljiljana, za koje ortodoksni crkveni povjesniari tvrde da sim
boliziraju krijepost, iako su za posveene oni jasni simboli krvne loze
izraelske kraljevske kue. Vrhunski izrezbarene rozete izravne su sim
boline referencije na boicu Izidu i njezina uskrsnuloga sina Tamuza,
vjerojatno najstarijeg boanstva koje utjelovljuje uskrsnue u novi ivot.
Prema predaji, to se uskrsnue zbilo u proljee, a danas se slavi u obliku
pukih svibanjskih sveanosti. Za slobodne zidare Tamuz je neizmjerno
znaajan kao utjelovljenje duhovnoga uskrsnua na vioj razini svijesti i
spoznaje. Tako crkva iz 15. stoljea predstavlja izravan podsjetnik na
drevna boanstva i duhovne koncepcije koje na takvom mjestu zasi
gurno ne bismo oekivali. Nae znanje o kultovima Itar i Tamuza temelji
se na arheolokim dokazima koji su nam postali dostupni tek u prolom
stoljeu. Odakle je tvorac Rosslynske kapele crpio svoje znanje? Jedini
mogui odgovor na to pitanje lei u tajnoj predaji Rex Deusa.

Valja napomenuti da je jedna od glavnih znaajki kapele u Rosslynu izvanredno izrezbaren Pripravnikov stup, koji predstavlja kabalistiko Drvo ivota. Pa ipak, i taj je simbol gotovo 3 000 godina stariji od
kabale. Njegov najraniji prikaz otkriven je na sumeranskom peatu iz
2500 god. pr. Kr., koji opisuje Tamuza i Itar kako sjede kraj Drveta
ivota. Drimo da su slobodni zidari, koji su u 19. stoljeu postavili
prozore iznad oltara u Rosslynskoj kapeli, uinili to u namjeri da nas
poue o pravoj prirodi duhovnih spoznaja koje su nadahnule tvorca crkve,
grofa Williama. Djela suvremenih pisaca poput Laurencea Gardnera i
Njegovog Kraljevskog Visoanstva, princa Michaela od Albanyja, jas
no upuuju na to da je predaja Rex Deusa preivjela do posljednjeg
desetljea 20. stoljea. Pitanje na koje moramo odgovoriti jest: "Kakvo
e znaenje predaja Rex Deusa imati u novom tisuljeu?"

21
U osvit novog tisuljea

raj prvog tisuljea kranske ere bio je obiljeen neobinom

mjeavinom vjere, straha i iekivanja, jer je vladalo uvjerenje
da s tisuitom obljetnicom Kristova roenja dolazi kraj svijeta.
Proroci su najavljivali nesree, dolazak Antikrista, Armagedon i niz
kataklizmi koje su imale kulminirati s Isusovim velianstvenim drugim
dolaskom. Mnogi od tih strahova ponovno su se probudili krajem dru
gog tisuljea. Poetkom 1999. u Izraelu je uhiena i deportirana skupi
na militantnih krana koji su otvoreno objavili svoju nakanu da dignu u
zrak Kupolu na stijeni. Ti odani uenici bili su spremni rtvovati sebe i
druge kako bi izazvali konani kozmiki obraun na zaravni Meggido i
Kristov drugi dolazak "na kraju vremena", djelujui kao instrument
Svemoguega Boga. Zemljom ponovno hodaju proroci i upozoravaju
na poasti i nesree. Neka su proroanstva utemeljena na vjeri, dok
druga odraavaju stvarne, znanstveno opravdane prijetnje, poput,
primjerice "efekta staklenika". No, militantni kranski fanatici i zlogu
ki proroci bili su samo glasna, iako ne i bezopasna manjina u usporedbi
s veinom koja je vjerovala u posve drukiji i mnogo optimistiniji sce
narij. Bili su to proroci novoga doba, Doba Vodenjaka.
Krajem 9. stoljea podzemne duhovne struje uvale su znanje koje
su rijetko javno razotkrivale, jer je zapadna Europa ivjela pod repre
sivnom vlau Svete Majke Crkve. Ezoterini preporod u 19. stoljeu,
koji je mnoge kreativne skupine na prijelazu stoljea zainteresirao za

okultno, udario je temelje novog svjetonazora. Djela Helene Petrovne

Blavatsky otkrila su irokoj amerikoj i europskoj publici istonu mis
tiku misao , a u prvim desetljeima 20. stoljea te su se dvije duhovne
struje povezale i iznjedrile brojne ogranke kao svoju sintezu. Okultno je
nadahnulo pjesnike poput W. B. Yeatsa, ali i osobe mnogo dubioznijeg
ugleda kao to je bio Aleister Crowley. Adolf Hitler i njegov glavni
egzekutor Himmler, mo okultnog i tradiciju vitekih redova iskoristili
su kako bi osnovali SS, a premijer Winston Churchill zaposlio je dr.-a
Waltera Johannesa Steina kao savjetnika za okultne aspekte nacistike
stranke. Poznato je da se bivi ameriki predsjednik Ronald Reagan
uvelike oslanjao na astrologiju. Predsjednik Charles de Gaulle, ovjek
koji je u dva odvojena navrata spasio ast Francuske, bio je odani kranin
koji je koristio usluge astrologa, "slubeno" zaposlenog kao glasnogo
vornika pri Ministarstvu obrane.
Sredinom pedesetih godina, ezoterina misao, alternativna me
dicina i New Age svjetonazor, pronali su svoje mjesto u srednjem sloju
britanskog i amerikog drutva. Pobunjeniki val psihodeline kulture
koji je ezdesetih godina poharao itav razvijeni svijet, pomogao je u
popularizaciji "alternativnog" miljenja. Godine 1971. objavljene su
knjige The Spear of Destiny (Koplje sudbine) Trevora Ravenscrofta,
The Occult (Okultno) Colina Wilsona i The Morning of Magicians (Jutro
arobnjaka) Pauwelsa i Bergiera, koje su samo potpalile tu opinjenost.
Osamdesetih godina, kada su crkve svih kranskih denominacija patile
od gubitka kredibiliteta i opadanja broja vjernika, koncepcije alternativ
nog naina ivota, holistikog pristupa i "new-age" duhovnosti prihva
tio je najvei dio obrazovanog srednjeg sloja diljem zapadnog svijeta.
Ljudi su poeli preispitivati crkvenu dogmu, obrede i naela, te njezinu
ulogu u modernom drutvu. Vodei klerici i biskupi poeli su javno
stavljati u pitanje dotadanja sakrosanktna uvjerenja poput onih o Isu
sovoj boanskoj prirodi, bezgrenom zaeu, novozavjetnim udima i,
iznad svega, uskrsnuu - sredinjoj postavci kranske vjere.
Ta plima nezadovoljstva nije se usredotoila samo na Crkvu, ve
i na itav crkveno-dravni establishment i dubioznu filozofiju koja je
predstavljala samu sr materijalizma 20. stoljea. Sve vea svijest o
otuenosti od drutva, religije i modernih vrednota, uznemirile su sred
nje slojeve navikle na lagodan ivot. Unato tome to su upravo njima

pripadale zasluge za velianstvena dostignua i materijalnu udobnost,

poeli su osjeati bolnu duhovnu prazninu koju nisu mogli ispuniti ni
crkvena dogma ni politika ideologija ni materijalna bogatstva moder
noga doba. Na Festivalu uma i tijela (Festival of Mind and Body),
odranom u Londonu 1978. godine, okupilo se 90 000 ljudi, poklonika
New Age-a. Jedan je komentator tom prigodom napisao:
U zemljama poput nae ivi mnogo ljudi koji si mogu priutiti sve
materijalne udobnosti, pa ipak njihovi su ivoti proeti tihim (a
ponekad i glasnim) oajem, i ne razumiju nita osim injenice da
je u njima praznina koju mogu zalijevati piem i zatrpavati hranom
koliko god ele, mogu je pokuati ispuniti novim automobilima i
televizorima, dobro odgojenom djecom i odanim prijateljima, ali
ona svejedno boli.
Oni koji su doli na festival ne tragaju za sigurnou nego
za razumijevanjem, za razumijevanjem sebe samih. Gotovo svaki
put zapoinje na istom mjestu - u samom tragau.

Milijuni ljudi iz svakog sloja drutva primili su poziv na buenje koji ih

je nadahnuo da zaponu duhovno putovanje u potrazi za razumijeva
njem i samospoznajom. Pronali su naj razliitije putove koji vode ka
duhovnom prosvjetljenju, a njihova nova vizija nadilazi okvire obitelji,
nacije, rase, vjere i spola. U mnogim sluajevima zapoeli su svoje pu
tovanje nesvjesni njegove sutinski duhovne prirode. Vodile su ih reli
giozne, politike, buntovnike ili terapeutske tenje, koje su esto
maskirale pravu prirodu izabranog puta. Njihovu je potragu oito
potaknula suptilna, postupna i nezaustavljiva promjena svijesti. Ta pro
mijenjena percepcija dovela ih je do ponovnog otkria "starog znanja",
gnoze, koju su uz ogromnu cijenu uspjeli ouvati Rex Deus, srednjovje
kovni mistici i skrivene duhovne struje. Sve vie ljudi vjeruje da je to
sveto znanje sposobno transformirati drutvo u milosrdniju i ekoloki
svjesniju kulturu. Gnozu, to staro znanje koje svoje korijene ima u Ba
bilonu i drevnom Egiptu, obogatili su svojim uvidima idovski mistici, a
ouvali ga srednjovjekovni posveenici, da bi svoju konaan izraz pro
naao u osvit novoga doba.
Nekada se vjerovalo da "svi putovi vode u Rim". Ta je izreka
odraavala politiki znaaj vjenoga grada u vrijeme Rimskoga Car-

stva, ali i njegovu duhovnu vanost u kranskoj eri. U novom tisuljeu

svi putovi vode do gnoze koja je, u svojoj suvremenoj sintezi, postala
"novo znanje" koje neizbjeno vodi do prihvaanja duhovnih vrednota
uzajamnog potovanja, milosra i prirodne pravde. imbenici koji pri
donose promjeni paradigme ukljuuju i skrb o okoliu, zabrinutost za
sudbinu planeta, opadanje drutvene kohezije i rastui gubitak vjere u
ustanovljene politike i religiozne sustave.
Odgovor Crkve na tu promjenu bio je predvidljiv, te je obuhvaao
niz mjera poput intelektualne represije, izopenja disidenata, frenetinih
evaneoskih misija potaknutih rapidnim opadanjem broja vjernika i uza
ludnih pokuaja vraanja kredibiliteta izlizanoj dogmi. Moderni srednji
sloj ini vojska mukaraca i ena svih rasa, religioznih uvjerenja i kultu
ra, koje ujedinjuje otpor spram nametnutog svjetonazora. Oni brane
svoje pravo da preispituju i misle svojim glavama, a to ih je ve odvelo
daleko izvan granica materijalizma i politikih ili vjerskih ideologija.
Oni su itekako svjesni da materijalne vrednote modernoga svijeta samo
naglaavaju duhovni vakuum koji lei u srcu zapadnoga drutva.
U Srednjem je vijeku kult relikvija potaknuo masovna hodoaa.
Kranska crkva, koja je nasilno preuzela mnoga drevna svetita, nije
znala da su istim hodoasnikim putovima neko hodali pogani. U knji
zi Rosslyn - Guardian of the Secrets of the Holy Grail (Rosslyn - uvar
tajni Svetoga Grala), pisci prepriavaju priu o epavom hodoasniku
kojeg je sreo Elyn Aviva na svome putu do katedrale sv. Jakova u Composteli. Taj stari gospodin nije opisao svoje putovanje kao hodoae
Putom sv. Jakova (Camino St Jacques), ve Putom Zvijezda (Camino
des Estrellas), kojim su kroili drevni inicirani i ije je znaenje bilo
simboliko i duboko ezoterino. Starac je svoje hodoae opisao
sljedeim rijeima: "Mlijeni put je istinski i drevni put duhovne smrti i
uskrsnua". Elvin je na to odgovorio: "Ne znam kojim putom ja putu
jem, znam samo da se mnogi putovi skrivaju iza jednoga, i da se moda
iza mnogih nalazi samo Jedan". U osvit doba Vodenjaka, raznolikost
polazita i motivacijskih impulsa koji nadahnjuju duhovne hodoasnike
New Age-a, odraavaju Elvinovu duboko perceptivnu i sveproimajuu
istinu. Iza mnogih duhovnih putova skriva se Jedini Put.
Velika veina ljudi bez obzira na vjeroispovijest osjea odvratnost
spram divljatva, muenja i genocida koji haraju nekim dijelovima svi-

jeta. Neovjenost ovjeka prema ovjeku prisutna je od trenutka njegova

postanka. to se onda promijenilo? Samilosni i praktini ljudi New Agea,
nisu vie samo pasivni promatrai koji, sueljeni s prirodnim katastrofa
ma, netrpeljivou i ljudskom okrutnou, ne ine nita kako bi to spri
jeili. Zastraujue vizije napaenog ovjeanstva u razvijenom su svijetu
putem televizije postale dijelom svakidanjice. Ljudi svih rasa, vjera i
kultura ujedinili su svoje snage kako bi napaenima pruili utjehu i iz
njedrili organizacije poput Oxfama, Medecins Sans Frontieres (Lijeni
ci bez granica), Action Aida i programa za izbjeglice Ujedinjenih Naroda.
Mnogi vjeruju da se neki oblik demokratskog procesa odvija samo
na planu ideja, no to nije tono. Vodea se paradigma gotovo nikada na
miran nain ne razvija kao posljedica osvijetene potrebe ljudi kojima
navodno ima sluiti. ovjeanstvo je uvijek na glavne ideje svojih predaka
gledalo s izvjesnom dozom prijezira. Paradigme koje su usvajala odreena
drutva nisu bile posljedice razvitka niti demokratskog pristanka, nego
su proizlazile iz pobunjenikih okvira drutva, nasilno uklanjajui svoje
prethodnike. Stoga je vano u ovim burnim vremenima razmotriti uvjete
u kojima se odvija to nasilno uklanjanje.
Za zamjenu paradigmi potrebno je ispuniti tri uvjeta. Prvi je uvjet
postojanje rastueg nezadovoljstva dominantnom paradigmom; drugi
je uvjet postojanje slone, artikulirane i utjecajne manjine usmjerene na
promjenu; trei uvjet je klima drutveno-ekonomskih nemira i intelek
tualnog previranja ili prijetnji koje istiu potrebu za promjenom. Suvre
menim terapeutskim jezikom reeno: "bez muke nema nauke".
Ve smo pruili grafiki dokaz rastueg vala nezadovoljstva meu
pripadnicima srednjih slojeva razvijenog svijeta. Nezadovoljstvo, sve
vee otuenje od pravila koja podupiru nae isprazno materijalistiko
drutvo, te svijest o jalovosti crkvenih propovijedi ve su pokrenuli
potragu za alternativom koja bi doista mogla pruiti odgovore. itava
vojska predanih pojedinaca diljem Amerike i Europe promie filozofiju
i duhovnost New Agea. Mo manjine koja zagovara temeljitu promjenu
postala je injenicom. Svatko tko je ivio posljednjih 30 godina i ije
misli nadilaze okvire osnovnih potreba i trivijalnih tenji, shvaa da ivi
mo u burnom razdoblju promjena. Ispunjeni su svi potrebni uvjeti za
utemeljenje nove paradigme. Ali, postoje li meu razliitim religijama i

kulturama naeg planeta neki drevni korijeni koji e se oduprijeti toj

promjeni?
Razmotrimo li ukratko ideje koje lee u duhovnom sreditu nae
uroene elje da ivimo u miru s naim blinjima uvidjet emo kako
izmeu razliitih religijskih predaja postoji vie slinosti nego razlika. U
Talmudu, pisanom temelju idovske vjere nalazimo jednostavan napu
tak: "Ono to je tebi mrsko, ne ini blinjima svojima. To je itav zakon,
sve ostalo je tumaenje."; za budistiki je svjetonazor najznaajnija
postavka o miru koju nalazimo u Udana-Varqi (Udana-Varqa): "Ne teti
drugima onime to tebi samome nanosi bol"; u Dadistan-i-Dinku, ranim
zoroasterskim rukopisima, stoji sljedee: "Dobra je samo ona priroda
koja ne ini drugima ono to za nju samu nije dobro." Nimalo ne
iznenauje da se ova ideja ponovno naglaava u Evanelju po Mateju:
"Sve to elite da ljudi ine vama, inite i vi njima! U tome su sav Zakon
i Proroci." Islam, religija potpune predanosti Bogu, jednostavno naua
va: "Nitko od vas nije vjernik ako svome bratu ne eli ono to eli sebi.";
a u Mahabharati je zapisano: "Sva je dunost u ovome: ne ini drugima
ono to bi tebi, da ti je uinjeno, nanijelo bol." Meutim, tuan Aristo
telov komentar o stanju ovjeanstva: "Tee je odrati mir nego dobiti
rat", koji je napisao prije vie od 2 000 godina, i danas vrijedi, te istie
nunost da nauimo ivjeti u skladu s duhovnim naelima.
Vie od 2 000 godina Rex Deus je uvao istinski Isusov nauk,
ostavi privren svojoj vjeri unato progonima i muenjima. Crkva je
jednostavnim inom deifikacije Mesijina uenja smjestila izvan dosega
obinih ljudi. Zavrila je svoj zadatak zakopavi sutinski jednostavan i
izravan uiteljev nauk pod brdom dogme i papinskih objava. Danas, u
osvit doba Vodenjaka, skrivene struje Rex Deusa poinju izlaziti na
povrinu. Knjige poput "Svete krvi, Svetog grala", "The Bloodline of
the Holy Grail" (Krvne loze Svetoga Grala) i "The Forgotten Monar
chy of Scotland" (Zaboravljene kotske monarhije), upozorile su javnost
na injenicu da se sveenika predaja biblijskog Izraela stoljeima pre
nosila unutar skupine Rex Deus.
Kao to smo ve mogli vidjeti, u liturgiji Rex Deusa i Evanelju
Svetih blizanaca navodi se Objava Zakona koja glasi:

Ljubit e Boga, svoga Nebeskog Oca.

Potivat e Njegove Nebeske Zapovijedi.
Sluiti e Gospodinu Bogu svome svakoga dana svoga ivota.
Ljubit e brata svoga kao samoga sebe.
Ljubit e sve ljude na zemlji.
Ljubei brata svoga dovest e nebo na zemlju.
Promislimo li o tim jednostavnim, sveobuhvatnim zapovijedima, uvidjet
emo kako su one zajednike svim velikim religijama. Naela koja je
slijedila dinastija Rex Deus usmjerena su k uspostavljanju neba na ita
voj zemlji, ne samo na njezinu "kranskom" dijelu. Bi li sljedbenici
budizma, kranstva, judaizma ili hinduizma imali potekoa s prihvaa
njem osnovnih naela koja istie Vjerovanje Rex Deusa?
Bog je Bog.
Bog je Veliki Bog Svemira.
Bog je Alfa i Omega.
Bog je Stvoritelj.
Bog je Ruitelj.
Bog je ivot.
Bog je Zakonodavac.
Bog je Sudac.
Bog je Milost.
Bog je Ljubav.
Bog je Znanje.
Bog je Mudrost.
ovjek je bio poslan od Boga.
On je bio Zvijezda.
On je bio Uitelj.
On je bio iz Kue Davidove.
On je bio od loze Aronove.
On je Princ Mira.
On je Ueno Janje.

On je Na Kralj.
On je Na Veliki Sveenik.
On je Princ Zapada.
On je Mesija.
Njegovo ime je Isus.
Zar u vremenu obiljeenom beskonanim nizom prirodnih katastrofa i
onih koje je skrivio ovjek, u vremenu kada su nai televizijski programi
preplavljeni tunim prizorima ljudske boli uzrokovane poplavama, glau,
potresima i ratovima, suosjeajni i milosrdni ljudi ne bi odgovorili na
izazov koji je postavio Isus a sauvao Rex Deus u Objavi o siroma
nima?
Neete jesti
ako siromani ne jedu.
Neete imati odjee
ako siromani nemaju odjee.
Neete imati doma
ako siromani nemaju dom.
Nee vas grijati toplina vatre u vaim ognjitima
ako siromane ne grije toplina vatre u njihovim ognjitima.
Neete biti izlijeeni od svojih bolesti
ako siromani nisu izlijeeni od svojih bolesti.
Europski lanovi Rex Deusa sauvali su prava Isusova uenja za dobro
bit sviju nas koji ivimo u vremenu previranja na poetku treega tisu
ljea i u osvit novoga doba Vodenjaka. Vjerujemo kako nije sluajno da
se isto uenje u vrlo slinim uvjetima sauvalo meu nazorejima. Sve
mogui Bog svojom je beskonanom mudrosti osigurao da poruka
sadrana u Isusovu nauku, koja je predana Ivanu, ljubljenom ueniku,
stigne do nas u svom istom i neoskvrnutom obliku. Gospodinovo je
uenje, neokaljano Pavlovom deifikacijom Isusa, postalo dostupno svi-

ma koji ga trae. Na nama lei obveza da svoje znanje iskoristimo za

dobrobit itavoga svijeta, iji smo tek mali i beznaajan dio. Uspijemo li
to uenje primijeniti u praksi, ponizno sluei drugima u pravom smislu
rijei, tada, i samo tada, postat emo dostojni onih koji su sauvali
poruku, i Svemogueg Boga i Mesije kojeg je odabrao za njezina objavitelja. Suvremeni pripadnik dinastije Rex Deus, Njegovo Kraljevsko
Visoanstvo, princ Michael od Albanyja vratio se u kotsku gdje je
zapoeo borbu za ponovno uvoenje keltskog kranstva. Taj drevni
duhovni put koji su slijedili britanski Kelti i koji im je vie od 1 400
godina donosio blagoslove tolerancije, ljubavi i obrazovanja, temeljio
se na uvjerenju kako je Isus doao da otkrije a ne da otkupi. Za stare
keltske krane Isus je bio ovjek poput njih, posveeni uitelj koga
najbolje opisuju rijei sv. Kolombe: "Isus je moj druid." Nastojei
ponovno uspostaviti keltsko kranstvo, princ Michael od Albanyja je
unato iznimno tekim uvjetima u kojima se odvija taj preporod ostao
vjeran svojim duhovnim i dinastikim korijenima.
Veina astrologa smatra da e doba Vodenjaka biti doba u kojemu
znanost vie nee biti svrhom za sebe, nego na korist itavog ovjean
stva; bit e to razdoblje rastue meunarodne suradnje, koja e omo
guiti ovjeanstvu da ostvari praktine humane ciljeve. Takoer se
predvia da e nastupiti pomirenje izmeu znanosti i vjenih istina koje
su prisutne u ljudskoj podsvijesti. Doba Vodenjaka trebalo bi biti uz
budljivo, poticajno, povremeno ak i opasno, ali iznad svega doba sami
losti i duhovnosti. To e takoer biti doba u kojemu e obredi i liturgija
Rex Deusa odigrati svoju ulogu u uspostavljanju "neba na zemlji" i u
kojemu e glavna molitva iz liturgije biti u potpunosti usliena.
Molitva Abba Ra Heima
Na Nebeski Oe
Aleluja
Neka Tvoje Nebesko Kraljevstvo doe na zemlju
Aleluja
Neka se Tvoji Nebeski Zakoni potuju na zemlji
Aleluja
titi nas od kaosa i udovolji naim potrebama
Aleluja
Amen.

Dodatak

Rodoslovlja i zemljovidi
1 RANA GENEALOGIJA OBITELJI ST CLAIR
I VEZE S REX DEUSOM

ROGNALD I.(Moni)
Jarl of Morea, Romsdhala i Orkneya
894.

VEZE S REX DEUSOM

Robert, grof od Evreuxa

ROLF(Rollo)
prvi vojvoda od Normandije,

Malger, grof od Mortema i Corbeila

= (1) Poppa od Bayeuxa

= (2) Gizelle, ker Karla III. Francuskog
(od kojega je Rolf dobio Normandiju)

VILIM I.(Longsword)
vojvoda od Normandije, 943.
= Espriota

RIKARD I. (Neustraivi)
vojvoda od Normandije,
= Guenera

Hedwige = Geoffrey, grof od Bretagne

Emma StClair
= (1)Ethelred
= (2) Knut (Veliki), kralj Engleske
Matilda = Eudes, grof od Bloisa i Dreuxa

Alice = Renault, grof od Burgundije

Eleanor = Badoin XI. od Flandrije
Haduisa (Hedwige) = grof od Rennesa

RIKARD II. (Dobri)

vojvoda od Normandije,
= Judith od Bretagne

ROBERT
vojvoda od Normandije,
= Hereleve od Falaisea

VILIM II.
vojvoda od Normandije
VILIM I. (Osvaja)
kralj Engleske,
= Matilda od Flandrije

Engleska kraljevska normanska obitelj

Edilisia = Stephen II., grof od Bloisa i Dreuxa

Malger Mlai, grof St Clair

RIKARD III.
vojvoda od Normandije, 1027.
= Judith od Rennesa

2 RODOSLOVLJE OBITELJI ST CLAIR

OD MALGERA MLAEG DO HENRYJA ST CLAIRA

MALGER MLAI
grof St Clair

WALDERNE ST CLAIR
1047.
WILLIAM ST CLAIR
(Uzoriti)
prvi barun od Roslina
(od 1057.)
= Dorothy od Rabyja

HENRI ST CLAIR
barun od Roslina
(pratio je Godefroija de Bouillona
u Prvom kriarskom ratu, 1069.)
= Rosebelle Forteith

HENRI ST CLAIR
kotski tajni savjetnik
veleposlanik u Engleskoj, 1156.
= Margaret Gratney

WILLIAM ST CLAIR
(nasljedio baruniju 1180.)
= Agnes Dunbar, ki Patricka,
grofa od Marcha

HENRI ST CLAIR
= Katherine, ki
grofa od Strathearna

HENRI ST CLAIR 1270.

= Margaret, ki grofa od Mara

WILLIAM ST CLAIR
veleposlanik u Francuskoj
= Matilda, ki Magnusa,
Jarla od Orkneya

HENRI ST CLAIR
(naslijedio baruniju, 1297.
Templarski zapovjednik u bitki
kod Bannockburna 1314.
Potpisao deklaraciju
o nezavisnosti kotskel320.)
= (1) Alicia de Fenton

WILLIAM ST CLAIR
(umro u panjolskoj 1330., sa svojim
bratom Johnom, sir Jamesom Douglasom
i sir Robertom Loganom, dok su nosili
srce Roberta Brucea
u Svetu zemlju)

WILLIAM ST CLAIR
(naslijedio svoga djeda,
barun od 1331.-1335.
Teutonski vitez,
poginuo u Litvi, 1358.)
= Isabel, ki Malisea II.,
Jarla od Orkneyja

HENRI ST CLAIR
prvi St Clairgrof od Orkneyja 1400.
(navodno je otkrio Ameriku)

3 PRECI MARGUERITE DE CHARNEY,

POSLJEDNJE LANICE OBITELJI DE CHARNEY KOJA JE
POSJEDOVALA TORINSKO PLATNO.
RODOSLOVLJE POKAZUJE VEZE S TEMPLARSKIM
MUENIKOM GEOFFROIJEM DE CHARNEYEM

HUGHES DE CHARNEY
= Mabile de Savoisy

JEAN DE CHARNEY
= Marguerite de Joinville

GEOFFREY I. DE CHARNEY

DREUX DE CHARNEY
JEANNE DE CHARNEY
DAME DE SAVOISY

= Jeanne de Vergy

GEOFFREY II. DE CHARNEY

= Marguerite de Poitiers

MARGUERITE DE CHARNEY
DAME DE LIREY
= (1) Jean de Beauffremont
= (2) Humbert de la Roche-St
Hippolyte

GEOFFROI DE CHARNEY
TEMPLARSKI METAR
NORMANDIJE
(1251.-1314.)

[Vidi rodoslovlje koje pokazuje

veze izmeu obitelji
Joinville, Brienne,
i de Chamey]

4 VEZE IZMEU OBITELJI JOINVILLE,

BRIENNE I DE CHARNEY

THEOBALD II.
grof od Champagne i Brie
= Alix de Crespi

HUGHES OD CHAMPAGNE
grof od Troyesa,
templar od 1125. oko 1126.
= (1) Constance od Francuske (razv. 1104.)
= (2) lsabeau de Bourgogne

[ F E U D A L N E VEZE]

[Odatle veze s
dinastijama Burgundije, Lorraine,
i Svetim Rimskim Carem]

GEOFFREY III. DE JOINVILLE

VAZAL CHAMPAGNE
(oko 1110.-1188.)
= Felicite de Brienne

GEOFFREY IV. DE JOINVILLE

(oko 1140.-1190.)
= Helvis de Dampierre

GEOFFREY V.
1204.

SIMON DE JOINVILLE
oko 1233.
= (1) Ermengarde de Montcler
= (2) Beatrix d'Auxonne
JEAN DE JOINVILLE
oko 1224.-1318.
= (1) Alix de Grandpre
=(2) Alix de Reynel

MARGUERITE
oko 1262.-1306.
= Jean de Charny

ALIX DE JOINVILLE
= (1) Jean d'Arcis
= (2) Henrik Plantagenet
od Lancastera

PODRUJA U EUROPI POD UTJECAJEM REX DEUSA

OD 11. DO 15. STOLJEA

Podruja pod dominantnim utjecajem

Podruja pod manjim utjecajem
1 Barunija Roslin
2 Flandrija
3 Normandija
4 Bretanja
5 La Rochelle
6 Anjou
7 Guyenne
8 Languedoc
9 Champagne
9a Bar
10 Burgundija
11 Provansa
12 Lombardija i Toskana
13 Engleska
14 Galicija
15 Portugal
16 Aragon
17 Sveto Rimsko Carstvo
18 Majorca

GLAVNI TEMPLARSKI POSJEDI

OD OSNUTKA REDA DO 1150.

Slika 1

Istona strana crkve u Rennes-le-Chteauu.

Slika 2 Pogled na Rennes-le-Chteau iz zraka.

Slika 3 Ulaz u crkvu u Rennes-le-Chteauu.

Slika 4 Asmodej
dri posudu
s posveenom
vodom, na ulazu
u crkvu u
Rennes-le-Chteauu.

Slika 5
Slika Marije
Magdalene
ispred oltara
u crkvi u
Rennes-le-Chteau.

Slika 6 Kula Magdala u Rennes-le-Chteauu.

Slika 7
Vila Bethania u
Rennes-le-Chteauu

Slika 8 Zamak Aigues Mortes, tipina katarska utvrda u Languedocu.

Slika 9 Utvrena citadela Carcassone.

Slika 10
Zamak Gisors,
dom Jeana de Gisorsa
navodnog
velikog metra
Sionskog Priorata.

Slike 11 i 12
Masonski simbolizam
na grobu St Claira
u Caithnessu.