analitika psihologija

SEMINAR O NIEOVOM ZARATUSTRI

Karl Gustav Jung
In the Spring of 1934, Doctor C. G. Jung and a group advanced
students had engaged themselves with Nietzsches strange and
wonderful work Thus Spoke Zarathustra as their new topic. And
when the group convened in May, they heard their mentors warning that they all had an uphill and rocky path before them.
However, their journey was destined to end before its natural culmination, drowned out by the alarms of war as the fateful summer
of 1939 approached. Ilija Kapii has translated and prepared this
work for publishing.

Predavanje IV
12. februar 1936
* * *
Prof. Jung: Ove je pitanje Miss Hannah: Na prethodnom
seminaru rekli ste u vezi stiha o velikoj sluajnosti da veina
stvari zavisi od sluajnosti, i da mi tu moemo veoma malo uraditi. U vezi sa jednim od sljedeih stihova rekli ste da mi stvaramo nau sudbinu u daleko veoj mjeri nego to shvatamo, i da
jednom kad to saznamo moemo poeti da je mijenjamo. Da li
je to paradoks? Da to je paradoks. Ili se jedno mijenja u drugo
u skladu sa naim stanjem svijesti? Ili, da li ono to zovemo sluajnost stvarno ini Sopstvo, i da tovie postajemo svjesni,
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2012.

497

Karl Gustav Jung

vidimo da je njegov obrazac na vlastiti, ali ga moemo malo

voljeti iz ego perspektive?
Drago mi je da je Miss Hannah nabacila ovo pitanje. Vidite u
frazi mi govori se o vrlo kompleksnoj injenici, jer postoji uvijek svjesno mi i cjelokupno mi; neto treba dodati da bi se
objasnio paradoks. Kada se posmatra kako ljudi ive, vidi se
kako ivi njihova ukupnost koja se sasvim razlikuje od naina
svjesnog ivota. U mnogim sluajevima ne moe se ak ni razabrati da li su ljudi svjesni to ine, kako ive i to kau; moraju
se raspraviti i paljivo istraiti odreene injenice kako bi to saznali. Iznenaujue je koliko malo ljudi znaju o onome to ine;
pretpostavlja se da su sasvim svjesni toga, ali zapravo nijesu.
Kao da se to dogaa nekom drugom. Tako da se nikad ne moe
rei da li je neiji partner uradio neto svjesno, ili nije: uvijek se
mora istraivati. Naravno, u obinom govoru ne uzimaju se u
obzir ove tanane razlike! I to je ponovo paradoks jer su okantno
oigledne; ali sa drugog stanovita veoma su suptilne, zato se
razlike ne vide. Pa, fraza mi u jednom trenutku znai ukupnost
onoga to se dogaa, dok u nekom drugom kontekstu znai vie
posebni svjesni ego. Zapravo, to je injenica da svjesni ego moe
uiniti veoma malo. To je kao da ste okrueni svim vrstama neizbjenih uslova tako da jedva znate kako da se kreete; ali ako se
govori o jednom malom krugu u kojem se ego moe kretati ini
se kao da se moe napraviti jako puno. Budui, dakle, kao to je
neija sudbina sadrana u tom malom krugu ona se moe mijenjati postoji slobodna volja unutar malog kruga ovjekovog linog dometa. Ali, izvan njega a, naa je cjelokupnost uglavnom
izvan njega nita se vie ne moe uraditi.
Nego, sasvim je sigurno, ako se povea domet neije svijesti
neko e, naravno, imati mnogo vei prostor na kojem se primjenjuje slobodna volja, tako da se u toj mjeri takoe moe uticati na
neije stanje. No, u poreenju sa cjelinom to je vrlo malo. Stoga,
ak iako se dostigne znatno proirenje svijesti treba prihvatiti
498

MATICA, ljeto 2012.

www. maticacrnogorska.me

Seminar o Nieovom Zaratustri

nedostatak slobode, prihvatiti injenicu da se stvari deavaju

van pameti, protivno egu. A, do te granice se dolazi, moglo bi se
rei, u trenutku kada se otkrije inferiorna funkcija ili suprotni
tip. Na primjer, kada introvert otkrije mogunosti svoje ekstrovertije njegova svijest se proiri do te mjere da on prekorai granicu svoje slobode; ali kada dotakne svoju inferiornu funkciju
njegova sloboda je prohujala. Instinktivna reakcija je, dakle, da
se povue to je vie mogue, da izbjegava ljude koji dodiruju
njegovu inferiornost, da izbjegava sve to moe na nju podsjeati, jer niko ne eli da se podsjea na svoj poraz. ovjek, naravno, psuje ljude i okolnosti koje ga podsjeaju na njegovu inferiornost; i to je na neki nain glas instinkata jer se ovjek osjea
nesposobnim da se sa njom nosi. Ali, ako se proces razvoja svijesti nastavi sve vie i vie shvata da ne pomae izbjegavanje
sebe; prisiljen je da kroz sebe prihvati ak i svoju suprotnost i
nedostatak slobode. Svako sa pristojnim proirenjem svijesti
bie prisiljen da prizna da, takoe, na neki nain nije slobodan,
da se moraju prihvatiti mnoge stvari u sebi kao injenice koje se
ne mogu mijenjati barem ne u ovom trenutku.
Zatim, ako vas proirenje svijesti prisili da prihvatite vau
suprotnost vi time, naravno, morate prekoraiti granicu prirodnog ega. To je tano ono to Zaratustra pokuava da pouava, a
jo vie u sljedeem poglavlju; naime, da jo nijesmo otkrili
ovjeka u njegovoj ukupnosti uprkos injenici da ga moemo
vidjeti spolja. Mi vidimo kako drugi ljudi ive ali oni nijesu u
stanju to da vide, a budui da ivot samo ivimo, bez da ga vidimo mi ne znamo kako ivimo. Dakle, unutar svoga vlastitoga
dometa ego moe napraviti veliki posao ali izvan njega vrlo
malo, jer on tada zakorai preko u nesvjesni ivot e se ne moe
nita napraviti. Samo kada to podruje nesvjesnog mogne biti
pokriveno svijeu, kada je dio prethodnog nesvjesnog ivota
uvuen u sferu svijesti, onda je on uopte stvar vaeg vlastitog
izbora. Ako to nije sluaj, dobro, onda e biti izabran za vas;
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2012.

499

Karl Gustav Jung

neto e odluiti umjesto vas, i tada naravno nijeste slobodni.

Dakle, iako je sav taj dio vaeg ivota koji je proivljen na
nesvjestan nain neslobodan on je ipak va jer ste vi u njemu;
moda ga nijeste izabrali, ali ste tu u rupi. A, ako ste malo vie
svjesni, vi vidite da sami manipuliete u kipuoj vodi; paljivo
ste birali svoj put dok ste pronalazili toplu vodu u kojoj sijedate. Ako nijeste svjesni svog vlastitog puta kaete da se sigurno
neko poigrava sa vama i podmee lonac kipue vode na mjesto
gdje vi elite esti. Ali, sa malo vie svijesti vidite da ste vi to
uinili, i sa jo vie svijesti vidjeete da nijeste mogli izbjei da
to uinite; morali ste to uiniti za odreenu svrhu.
Tako polako dolazite do zakljuka da su mnoge stvari koje ste
prethodno rekli bile pogrene, koje je neki avo za vas priredio,
bile su stvarno samo ono to ste vi traili, pripremili i tu stavili za
vlastitu upotrebu, sa ciljem, i da je vaa prethodna ideja da je neki
neprijatelj spremio zamku bila praznovjerje. to vie imate takva
iskustva vie ete biti skloni da shvatite da je to istina u svim tim
sluajevima koje ne razumijete. Stvari vam se jo uvijek dogaaju; imate izvjesnu sudbinu koja nije dobrodola, koja vas remeti
ili situacije nastaju tamo e pretpostavljate da neko radi protiv
vas. Ali, sada ste vie sposobni da kaete: U mnogim sluajevima sam vidio da sam ja bio moj vlastiti neprijatelj, da sam ja bio
taj mudri ovjek koji je priredio takav kripac za sebe, da sam u
ovom sluaju ja vjerovatno uinio isti trik stvarno ja jo to ne
razumijem. Tu stvarno jo uvijek izgleda kao da je neto protiv
vas, ali ste tako impresionirani vaim prethodnim iskustvima da
primjenjujete novu hipotezu. I tako polako dolazite na ideju da
vjerovatno nije nita u ljudskom ivotu upravo protiv njega; cjelokupna stvar je vjerovatno uraena s planom i ne postoji takva
stvar kao to je ogromna sluajnost. Veliina je Sopstvo; Sopstvo
je to pripremilo za odreenu svrhu. Tada jo uvijek moete rei
mi smo uradili tako i tako, ali to vie nije tano, to nije tana
upotreba govora budui da je to Sopstvo.
500

MATICA, ljeto 2012.

www. maticacrnogorska.me

Seminar o Nieovom Zaratustri

Miss Crowley: U vezi toga govorili ste o prihvatanju ivota

kao da to nije samo prihvatanje haosa, ve i njegovo ivljenje,
kao da ne postoji nita osim haos. To je za mene tako zbunjujue, jer je isto ideja u tome da ako ne vidite nit Sopstva u njemu,
to bi dovelo do frustracije i bezdunosti.
Prof. Jung: Pa, ako ne vidite nita drugo sem haos to znai
nesvjesno stanje, jer ta koliina ivota koju kontroliete egom
sigurno nije haos ve je mali kosmos. Ali, izvan toga je neto to
izgleda kao haos ili sluajnost, i sve ostalo to je o tome reeno
je prosto pretpostavka; dozvoljeno vam je da kaete da nije haos
samo kada u njemu doivite kosmos, tajni poredak. To je stvarno istina da ako nijeste doivjeli poredak stvari, one su mete,
pogrena je pretpostavka to zvati poredak. Naravno, mi smo prepuni takvih pretpostavki, naueni smo da ih pravimo, da imamo
optimistike koncepcije i tako dalje, i to je pogreno. Svijet je
poredak samo ako neko doivi taj poredak, ne prije; on je haos
ako ga niko ne doivljava kao kosmos. To ima mnogo veze sa
kineskom idejom o Tao. Uvijek se sjetim prie o udotvorcu
Kiau Tschou. Da taj momak nije otiao u Tao ne bi kiilo, ali ne
postoji uzronost; jednostavno dvije stvari idu zajedno, poredak
je uspostavljen samo kad je poredak uspostavljen. Morao je
doivjeti red u tom haosu, u tom neskladu Neba i Zemlje, a da
nije doivio harmoniju toga ne bi bilo.1 Dakle, to je visoka istonjaka filosofija, ja nijesam u stanju da vam objasnim ovaj
veliki paradoks.
1 Jungu je njegov prijatelj Richard Wilhelm ispriao priu, u kojoj je on
(Kiau Tschou) nekada ivio u dijelu Kine koji je patio zbog sue. Tvorac
kie, budui pozvan, tri dana se zatvorio u mirnu kuu, i etvrtog je pao veliki snijeg. Upitan da objasni svoje moi on je odrekao da je neko mogao stvoriti snijeg. Nego, poto je Zemlja bila u neredu: ja sam morao da ekam tri
dana dok se nijesam vratio u Tao, i tada je naravno stigla kia. Vidite, CW
5, par. 604.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2012.

501

Karl Gustav Jung

Predavanje II
13. maj 1936
Sada emo prei na na tekst:
Bog je nagaanje: Ali, ja ne elim da vae nagaanje dosegne
izvan vae stvaralake volje.
esto smo susrijetali ideju da je Bog nagaanje. To je bila
posebna predrasuda tog vremena, druge polovine devetnaestog
vijeka, kada su ljudi poeli da koketiraju sa vrstom hipoteze
koja je u antici bila poznata kao euhemerizam. Ovaj pojam dolazi od imena grkog filosofa Euhemerusa koji je imao ideju da su
bogovi nekada bili ljudi, da je Zevs, na primjer, bio kralj ili neki
vaan ovjek poput Herakla, i da su nakon toga ljudi mislili da
su oni bili bogovi legenda je od nih nainila bogove. Na taj
nain se pretpostavljalo da su bogovi koji su naseljavali Olimp
bili izuzetne istorijske linosti koje su postale legendarne, i
Oziris je takoe bio samo ovjek. Praktino ista ideja se nalazi
u Carlyle ovoj poznatoj knjizi Heroji i Oboavanje Heroja; on
simpatie takva euhemeristika gledita.2 To je pokuaj racionalizacije koncepta o bogovima. Dakle, u drugom dijelu vijeka
poeli su da misle da Bog ili bogovi nijesu ak ni euhemeristike osobe, ve da koncepcija stvarno ne potie niotkuda, to je
samo koncept koji je uvijek pravljen, vrsta hipoteze koju je u
potpunosti stvorio ovjek.
Vi znate, itavo devetnaesto stoljee bilo je vrijeme kada su
ljudi postali svjesni onoga to rade. Kada je neka ideja prola
kroz ovjekovu glavu, kada je naao govor ili razmiljanje tada
je postao svjestan da je on to razmiljanje i onda je pretpostavio
2 Thomas Carlyle (1795 1881), kotski esejist i istoriar. Njegova najpoznatija knjiga objavljena 1841, predstavlja teoriju o heroju sa primjerima izvuenim iz istorije.
502

MATICA, ljeto 2012.

www. maticacrnogorska.me

Seminar o Nieovom Zaratustri

da je on tvorac svog miljenja. I tako gledajui na to to je radio

nazvano je psihologija; psihologija se shvatala kao nauka o
ovjekovom ponaanju, iskljuivo nauka o svijesti. Kada se
neto, dogaaj, dogodio u ovjeku pretpostavka je bila da je on
tvorac tog dogaaja ili procesa naravno samo ukoliko je njegova psihologija bila u pitanju. Ako mu se razvio rak ili je patio
od tifusne groznice nije se pretpostavljalo da je on odluio da on
pati od tih bolesti jer je bilo oito da su mu se takve stvari dogodile. Ali, kada je bila rije o idejama ili o mentalnim stanjima on
je manje ili vie bio odgovoran za to, osim ako je bio ba lud.
Pretpostavljalo se da se psihoza ne stvara, ona se dogaala
nekom kao i tifusna groznica, iz odreenih uzroka. Ali, u poetku vijeka, u vrijeme prvih psihijatara psihijatar je pronalazak
tog vijeka jo uvijek se vjerovalo da ljudi stvaraju ak i psihozu, da su loim ponaanjem donijeli sebi psihozu, sa odreenim
loim obiajima ili navikama, loim vladanjem ili nemoralom, i
tako dalje. Postoji poznati njemaki udbenik iz tog vremena
koji je u potpunosti izgraen na toj hipotezi, da su ljudi tvorci
svog ludila3, to je otprilike isto kao i njihovo pretpostavljanje
da su oni tvorci svoje tifusne groznice. Ali, nijesmo jo toliko
daleko da pretpostavimo da nam se naa psihologija, na um,
mentalni procesi sa kojima se poistovjeujemo, dogaaju; to se
jo uvijek ini da je najavanturistikija ideja. Ali, im je um
3 Iako se Richard von Krafft Ebing ne bi sloio sa ovom karakterizacijom,
njegov Udbenik o Ludilu Zasnovan na Klinikim Posmatranjima, (prevod na
engleski C. G.Chaddock, Philadelphia, 1904, original Stuttgart 1879), bio je
najpopularnije djelo u ovoj oblasti dugi niz godina. Na drugom mjestu Jung je
ispriao to se dogodilo sa ovim djelom kada je pokuao da odlui o svojoj
medicinskoj specijalizaciji i imao je snanu reakciju na njega jer je govorilo
o subjektivnom karakteru psihijatrijskih udbenika, i o psihozama kao
bolestima linosti. Jung je u trenutku znao e njegova sudbina lei. Vidite,
MDR, str. 108 9, 111.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2012.

503

Karl Gustav Jung

malo lud, mi smo skloni da budemo dovoljno ljudi da mislimo

da se to dogodilo. Na primjer, kad se upoznate sa Nieovim izuzetnim idejama vi kaete: To je ludilo. On je bio prisiljen da
kae takve stvari. To je simptom. Ali, za njega to nije bilo
tako; to je bilo ono to je on elio, to je bila njegova volja da
kae takve stvari. Uvijek bi, naravno, za njega bilo puno bolje
da je bio u mogunosti da vidi da su mu se takve stvari dogodile; tada bi se mogao zapitati to su zapravo znaile i ko je iza
zavjese to mu ih kazuje. Tada bi bio u mogunosti da se odvoji od Zaratustre. Ali, nije mogao jer je pretpostavljao da je on
tvorac Zaratustre. Njegovo nesvjesno se za njega ponaalo
veoma stvarno: ono je uinilo da vidi da su on i Zaratustra dvoje.
Njegove uvene rijei su: Da wurde eins zu zwei und
Zarathustra ging an mir worbei, (od mene jedan postade dva, i
Zaratustra poe sa mnom, pp). On, meutim, nije obratio panju jer je smatrao to god je ovjek, ili to god je uradio, on je
to uradio, da ego emanira takve stvari zasnovane na vlastitoj
volji, da ih izaziva kreativna volja ega. I naravno, kada se prave
takve pretpostavke, na sebe se preuzima sva odgovornost za cjelokupnu proceduru. I tada sam ja tvorac Boga. Ja sam tvorac
Zaratustre. Ja sam potpuno sam. I ja sam tvorac svog vlastitog
svijeta nia mi se ne dogaa to nije moje. Nie je potpuno u
poziciji stvaraoca svijeta. Bog bi mogao rei: Ja sam svijet. Ja
sam u svakom djeliu svijeta sve to se dogaa moje je. Ja
inim to. Ja sam svaka vrsta gluposti, svaki zloin, svako zadovoljstvo, sva ljepota. Ja sam sve i ne postoji nita izvan mene.
Vidite, ovo poistovjeivanje sa Bogom zamka je u koju je
konano upao kasniji dio devetnaestog vijeka, jer nijesu vieli
koliko se dogodilo umu. I, obratite panju, uprkos injenici da
se nauka razvila u tolikoj mjeri, oni nijesu uzimali kao poseban
znak nemorala kada se ovjek mentalno razbolio, to je bila
nesrea. Moda mu je otac bio pijanica ili patio od sifilisa, ili
ako je bilo epileptiara u porodici bilo je sasvim prirodno da se
504

MATICA, ljeto 2012.

www. maticacrnogorska.me

Seminar o Nieovom Zaratustri

sluaj iste prirode trebao dogoditi, da treba da se rode eca sa

slabim mozgovima i vjerovatno postanu luda. To je bio poetak
novije i istinitije koncepcije. Mora se otii samo malo dalje da
bi se oslobodili svih predrasuda devetnaestog vijeka i tada mi ne
bi uzimali u obzir nau iskljuivu odgovornost za ono to mislimo ili radimo: znali bi da nam se stvari zapravo dogaaju. Mi
nijesmo slobodni, nijesmo kreativni centri koji e moda stvoriti Natovjeka. Veoma smo jadni. Naa slobodna volja je veoma
ograniena. Zavisimo od naeg okruenja, vaspitanja, roditelja,
zato to smo roeni sa odreenim arhetipovima i izvjesnim
poremeajima.
I kao to neku ludu osobu ne moemo uiniti odgovornom za
njeno ludilo, tako Niea ne moemo uiniti odgovornim za
injenicu da je mislio da je mogao stvoriti ili ponititi Boga, ili
da je mogao stvoriti Natovjeka ili Zaratustru. Nije mogao
izbjei da misli poput toga, prije svega zbog svog vremena bio
je pod istom predrasudom. Nije mogao izbjei da misli da je on
stvorio Zaratustru, iako je on sam izabrao ime starog proroka
kako bi oznaio injenicu da je Zaratustra postojao mnogo ranije nego Nie. Arhetip mudrog starca postoji od pamtivijeka; pronalazite ga svuda i on nipoto nije Nieova kreacija. Jer, mislio
je da on moe stvoriti takve stvari. Pa je sudjelovao u stavu svog
vremena, tako da nijesu bile dovoljno razvijene linije objektivne svijesti.
Mi sada u dvadesetom stoljeu poinjemo da proirujemo
objektivno nauno gledite u sferi takozvanog normalnog funkcionisanja uma; i poinjemo da razumijemo da se nai mentalni
procesi pojavljuju ili dogaaju u mnogo veem stepenu nego to
se ikad ranije mislilo. I ako se moete pridruiti takvom uvjerenju vi imate mogunost koja dokazuje da je veoma korisno
odvajanje od takvih likova. Moete pretpostaviti da oni imaju
vlastiti ivot i da sami sebe stvaraju; i da prosto dolazite na
nain opaajueg oka, ili da od njih patite tano onoliko koliko
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2012.

505

Karl Gustav Jung

patite od loeg nasljea. Vidite, kada postoji epilepsija u vaoj

porodici vi moete naslijediti epilepsiju ili njen trag u vaem
karakteru pokazujui ga u emocionalnosti ili u neobinim snovima, i skloni ste da mislite da ste vi sigurno stvorili te snove ili
emocije i da ste vrlo loi. Onda otkrijete da je to sve nasljee, pa
kako ga moete izbjei? Nali ste se u tijelu koje ima takve i
takve nedostatke, kao to ste se nali sa takvim i takvim
mozgom koji ima svoje dobre i loe dispozicije. Vidite, ako se
ne poistovjeujete sa svojim manama nemate ansu da se poistovjeujete ni sa svojim vrlinama; onoliko malo koliko smo
naslijedili nae vrline naslijedili smo i nae poroke. Ali, ako se
ne poistovjeujemo imamo ansu da otkrijemo to je ovaj jadni
ego i moemo nauiti kako da postupamo sa naslijeenim faktorima naeg uma. Tada imamo priliku da steknemo slobodu.
Sve dok pretpostavljate da vi stvarate vrijeme, to moete uiniti? Uzalud ete pokuati da stvorite dobro vrijeme i nikad neete uspjeti, i zato ste sve vrijeme ljuti na sebe zbog stvaranja kie,
nikad neete pronai kiobran. Patiete od prokletih osjeanja
inferiornosti umjesto da ste izmislili dobar kiobran. Pa, budui
da je Nie pretpostavio da je Bog nagaanje sasvim je logino
da kae: Ali, ja ne elim da vae nagaanje dosee izvan vae
kreativne volje. Drugim rijeima, ne smijete da pravite nagaanja koja ste nesposobni da ispunite, on nastavlja:
Da li moete stvoriti Boga? Onda, molim vas, zautite o
svim bogovima! Ali, moete stvoriti Natovjeka.
Naravno, ne moete stvoriti Boga, pa zato pretpostavljati
Boga? Ovo se naravno zasniva na pretpostavci da takve stvari
postoje samo zato jer ih ovjek stvara. Ali, ostavite li otvorenu
mogunost da Bog postoji bez ovjekovog izuma, taj itav argument je beskoristan jer ovjek nema nikakvu vezu sa njim; Bog
je ili nije: on je van ovjekovog dometa. Sasvim sigurno, ideja
o Bogu ili Bojoj slici jako puno je pod uticajem ovjekove dispozicije u vremenu i prostoru, njegovog temperamenta i tako
506

MATICA, ljeto 2012.

www. maticacrnogorska.me

Seminar o Nieovom Zaratustri

dalje, ali univerzalna je injenica da svuda susrijeemo odreene ideje koje su ekvivalentne ovom osnovnom ovjekovom
iskustvu: naime, to je izvan njegove volje, ili pored njegove
volje, postoji jo i druga volja to god da je. Na primjer, ako
pokua da bude fin nalazi da je razapet; ako eli da kae neto
dobro kae neto loe; ako eli da kae istinu on slae. Stalno je
ometan neim to nije njegova vlastita volja. U tom iskustvu kao
da je posjednut duhovima ili zlim uticajima ili Bogom, krajnjim pribjeitem, moglo bi se rei, svih magijskih ukrtanja
ovjekovih individualnih namjera. Dakle, ovo osnovno iskustvo
nije ovjekov izum ve prosto injenica, injenica koja je svaki
dan pod vaim nosom; i ako elite da vidite kako je nastalo da
to ljudi zovu konano Bog prouite ivot primitivaca.
Ili, prouite samo sluajeve koji su pravo pred vaim oima.
Na primjer, pretpostavite da morate neto uiniti sa temperamentnom osobom koja lako postane emocionalna i uleti u neki
od svojih nastupa kad vi kaete neto neugodno. Tada joj kaete: Ali, pogledaj, ti si van sebe; budi svoj, budi razuman. Ne
mogu razumjeti koji te je avo uzeo pod svoje da pria takve
lude stvari. Tretirajte tu osobu kao da je otuena od sebe, kao
da je zaposjelo neko strano bie. Ako ivite pod primitivnim
okolnostima i koristite terminologiju koju je odredilo vae okruenje, vi kaete: Oh dobro, s vremena na vrijeme lo duh ulazi
u tog ovjeka, i onda morate pokuati da ga eliminiete ili
ekati dok ne nestane, i ovjek se vrati u normalu. Primitivac
objanjava uobiajeni nastup emocija kao magijsku injenicu;
ako prouite istoriju religija i paljivo analizirate to je u pozadini svih tih ideja vidite da je to psihiki ne-ego koji ima uticaj
na ovjeka. Pa, ako ste oprezni i stvarno nauni vidite da je to
Bog koga smo uvijek primjeivali; naime, volja koja ometa
vau vlastitu volju, tendencija koja se ukrta sa naom vlastitom
tendencijom, stvar je isto psihika kao to je i naa svijest psihika. Od iste prirode, moda, pokazujui tragove inteligencije,
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2012.

507

Karl Gustav Jung

razuma, ili lukavstva sve vrste ljudskih kvaliteta oito neto

kao psihika stvar, kao ovjek; ali ne sasvim kao ovjek jer je to
lukavo i avolsko, ili dobroudno ili dobronamjerno kao to
ovjek nije.
Zapravo, odreeni, posebni ljudski kvaliteti ili navike uvijek
su se pripisivali toj drugoj volji, i ona je zamiljana kao ne posve
ljudska u izgledu korisna ivotinja, na primjer doktor ivotinja ili ovjek obdaren izvanrednom arolijom, vrsta natovjeka, ili ivotinja dolje, ili polu ivotinja gore. To su bili najraniji simboli za boanstvo. I u istoriji, ak i u najrazvijenijim
oblicima hrianske religije pronalazite takve ideje; Hrist je simbolizovan kao jagnje, Utjeitelj, Branitelj, golub; sami Bog je
siao u obliku goluba u misteriji krtenja Hrista. I jevanelisti su
jo uvijek simbolisani kao polu-ivotinje ili potpuno ivotinje.
Aneli su ptice-ljudi ili samo glave sa dva krila ispod, a tijelo je
nekako nestalo. To su sve monstruozne ideje o boanskim biima, prilino primitivne, ali posve vjete kao osebujni izrazi ne-ljudske prirode tih psihikih dogaaja koji se ukrtaju sa naom
vlastitom ego-voljom.
Dakle, da je Nie mislio poput toga on bi pitao za tu figuru koju
je morao nazvati Zaratustra. Mogao mu je dati neko drugo ime,
ali je izabrao Zaratustra. Naravno, imao je racionalno objanjenje za to, ali da je ivio u nae vrijeme zasigurno bi se zapitao to
on znai. Rekao bi: Ove se pojavljuje figura; da li sam je ja
stvorio? Da li sam to uinio sa predumiljajem? Da li sam ja odluio da stvorim figuru koja se zove Zaratustra? Tada bi doao do
zakljuka da nikad nije ni sanjao da uradi takvu stvar to se samo
dogodilo. I nije mogao izbjei otkrie da se tu neto dogodilo: ja
ga nijesam stvorio, on je definitivno sam sebe stvorio. On je magino iskustvo, stoga mu ja dajem ime. Ja mu ak dajem i oblik.
Vjerovatno, ta figura govori, moda ima i vlastiti ivot jer ja je
nijesam izmislio; ona je stvorila sebe. I tada bi prizemljio sa uvjerenjem: Ako Zaratustra moe ponovo da oivi, zato nije Bog?
508

MATICA, ljeto 2012.

www. maticacrnogorska.me

Seminar o Nieovom Zaratustri

Da li je na neki nain Zaratustra razliit od koncepcije Boga? Nije

nikako. Bog je shvaen kao koncepcija mudrog starca, i kako neki
demon ili heroj mogu ponovo oivjeti zato nijesu Bog? Tada bi
otkrio ovu ogromnu greku svojeg vremena, ideju da je Boga
izmislio ovjek.
Bog nikad nije bio izmiljen, uvijek je bio pojava, psihiko
iskustvo i obratite panju, on je isto iskustvo i danas. Ali, u
devetnaestom stoljeu uslovi su bili posebno nepovoljni jer su
ljudi djelovali pod tom injenicom da su imali pretpostavke o
Bogu.
Vidite, stvari ne mogu ostati nerijeene. Naroito, moraju biti
definisane kada se stigne do definisanja drave ili institucije
poput crkve; i dok je Bog predmet oboavanja neto se odreeno mora rei o njemu. Zato su koriene Isusove poslovice, na
primjer da je Bog dobar, stvarno najbolja stvar na svijetu, te da
je otac pun ljubavi! Dakle, sve te poslovice su sasvim tane, ali
tu je i stajalite Starog Zavjeta, strah od Boga. Ne moete imati
Novi Zavjet bez Starog. Novi Zavjet je vjerska reformacija
Starog Zavjeta: on je jevrejski protestantizam. Jevreji su potpuno na stajalitu straha od Boga i trajnog zakona ponaanja, i
stoga je reformator morao insistirati da Bog nije samo za plaenje. Jasno je iz mnogih pasusa i psalama da Bog nije samo donosilac Zakona i policajac koji kanjava prestupnika na licu mjesta, ve i otac pun ljubavi, to zapravo znai da je dobronamjeran. Izuzetno je mudar i ljubazan, i dae im sve to ele. Tada se
ovaj jevrejski protestantizam odvojio, a bila je ak i nunost da
se odvoji jer pagani kojima je propovijedano jevanelje nijesu
imali pojma o srditom Bogu. Njihova ideja o Bogu bila je da je
on pravedna i strana sila prirode sa personalnom psihologijom,
a ne moralna namjera povezana sa bilo im.
Vidite, Zevs je vrlo nemoralan prijedlog. Bio je slobodno koplje
ak i u svoje vrijeme, i ne postoji nita za potovanje na Olimpu
ili na drugim neznaboakim panteonima. Nije postojao Zakon po
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2012.

509

Karl Gustav Jung

kojem bi se postupalo, i nije postojala ideja o dobru i zlu; naravno, bogovi su takoe bili vrlo loi ljudi. Ako se neko ponaao
loe, pretpostavljalo se da je bio posjednut Marsom ili neim
poput toga, ili je imao aferu sa Venerom i bio uhvaen od njenog mua. I sve te chronique scandaleuse (fr. skandalozne hronike, pp.) Olimpa pokazuju da je to bilo stanje svijeta, prirode u
kojoj je ovjek ivio. Jevrejski stav je moral, pokornost, potovanje Zakona; i srditi Bog je osvetoljubiv. Naravno, i grki
bogovi su ponekad bili osvetoljubivi, ali to je bilo samo loe
raspoloenje i nije postojala ideja o savreno moralnom Bogu.
Zevs je bio upravitelj Olimpa, ali je bio odgovoran velikom
odboru upravnika svijeta, moira, nevidljivom uticaju, Societe
Anonyme Olimpa4, tako da ak ni Zevs nije mogao raditi sve to
je htio. Bio je samo imenovani direktor i moira je bila iznad
njega.5 Tako su bogovi bili mnogo ogranieni na neki nain,
neka vrsta nadmonih, uvelianih ljudskih bia koja podesno
reprezentuju ljudske dispozicije sa kojima je ovjek roen.
Jevrejski bog je posve drugaija stvar. Iznad njega nije bilo
sudije u Izraelu. Bio je vrhovni. Ta superiornost se vidi u Knjizi
o Jovu e se kladi sa avolom nad ovjekovom duom; samo
zbog iskustva unitio je stada, ene, djecu i sluge dobrom ovjeku Jovu. Oalostio ga je sa svakom bijedom pod suncem kako
bi dao fer suenje avolu; i onda je Bog pobijedio i nazad sve
vratio Jovu. To je bila vrlo okrutna ala kakvu je mogao zbijati
feudalni gospodar sa svojim predmetom. Ali, to je veoma ozbiljna stvar: to znai da je on sama sudbina, posve proizvoljna sudbina koja stvara zakone. Postoji odreena ansa pod uslovom
poslunosti, inae nema bilo kakve anse: postoji samo krajnja
destrukcija. To je veoma istinita slika o svijetu, ali u stranom
aspektu koji ima veze sa istorijom tog posebnog naroda koji je
4 Societe Anonyme, korporacija doista, bezlina korporacija.
5 Moira: sudbina, iako je u Homerovo vrijeme mogla biti optuena za zlu
sreu.
510

MATICA, ljeto 2012.

www. maticacrnogorska.me

Seminar o Nieovom Zaratustri

razvio takvu ideju o Bogu. Istorija jevrejskih plemena prepuna

je krvi i unitenja. Nova iskopavanja su pokazala da ak i u onim
vremenima kada se inilo da cvjetaju, egipatski kraljevi su vladali tom zemljom, i moete biti sigurni da se jevrejske kolonije
nijesu osjeale naroito dobro pod stranim vladarom, pa su vieli Boga ba tako, tiranina koji je donio zakone, i ako ih ne potuju bili su u paklu.
Pa je pod uticajem vremena ta jevrejska emigracija u Egiptu,
sa mogunou zajednikog ivota sa civilizacijom u kojoj su
postojali ljudski zakoni, postojala je ogromna kolonija na
primjer u Aleksandriji donijela veliku promjenu koja se
moe naroito vieti u mudrosti Izreka i Propovjednicima.
I potom, u jevrejskoj reformaciji zvanoj hrianstvo. Postoji
benevolentna, dobroudna strana Boga na kojoj se insistira
umjesto na staroj ideji o Zakonu koji je u velikoj mjeri ukinut.
Kada je ta religija poduavala pagane nuno su morali odvojiti Novi Zavjet od Starog. To je uinjeno sa veoma velikom panjom jer je poruka morala biti nakalemljena na posve drugaiji prijedlog ili premisu; naime, premisu starog dragog Societe
Anonyme Olimpa; sve te predivne, zabavne i smijene figure
morale su biti odgovorene od drugaije vrste sistema. Tada je
nastalo to sinkretiko helensko hrianstvo. Vi znate, ono to u
nae vrijeme zovemo katolika crkva uglavnom je uvrivanje i kodifikacija helenskog sinkretizma, sinkretizma vrlo
viskog reda u kojem se nalaze sve vrste primitivnih paganskih
ostataka. Sinkretizam znai rasti zajedno. On je kao konglomerat. Konglomerat materijala sastoji se od razliitih stvari
koje moraju doi zajedno i uvrstiti se, a sinkretizam je jako
puno isto, mjeavina mnogih stvari sastavljenih u jednoj.
Helenski sinkretizam bi poinjao 200-300 godina prije nae
ere i traje sve do III ili IV vijeka nae ere. Sve religije i filosofije Bliskog Istoka i Zapada tada su rasle zajedno i stvarale su
posve novu mentalnu atmosferu.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2012.

511

Karl Gustav Jung

Tada su razliiti aspekti Boga postali odreeni, kodifikovani,

dogmatizovani jer je bilo sasvim neophodno da Bog treba da
bude posebno bie kao centar hrianskog kulta; morao je da
bude dobri otac, a onda je tu moralo biti puno razgovora o avolu. Taj hrianski koncept o avolu ne postoji u jevrejskoj religiji; naravno, postoje zle sile i Bog je da ili ne. On je takoe Bog srdbe; poto je njihovo glavno vjersko osjeanje straha
od Boga tako jako nije im bio potreban koncept avola. Sa hrianstvom je nastupila podjela u parovima suprotnosti, pa su
morali izmisliti avola, jer taj aspekat, zbog iskustva Boga,
postoji i mora biti formulisan. Ali, sa kodifikacijom i dogmatizacijom formulisana je predrasuda; Bog je morao biti neto
odreeno i on je oito postao neto sasvim jednostrano emu se,
na primjer, ne mogu pripisati zle ale; ali sudbina je prepuna
vrlo okrutnih ala. Vjerovatno, nijesu mogli pretpostaviti da je
Bog stvorio neprilike svijetu, ili da sa svijetom plee. Sve su te
koncepcije morale biti iskljuene, pa je Bog postajao sve siromaniji i siromaniji i postao je neka odreena stvar.
Naravno, reakcija je jednom morala doi od ljudi koji su rekli
da je takvu sliku stvorio ovjek. Obratite panju, slika nije stvar;
iskustvo Boga uvijek je tu. To je najee ovjekovo iskustvo,
ali u prolim stoljeima cjelokupni taj razvoj postao je najree
iskustvo. Postoje ljudi koji idu po svijetu i kau da nikad ne
doivljavaju Boga; oni i ne znaju to je to. Ali, on je najprostija
stvar. Kad izlazite iz sobe i spotaknete se preko praga kaete
prokletstvo, jer mora da postoji lo duh u sobi koji vam je podmetnuo nogu da padnete preko praga, to je izvorno iskustvo
neega to vam se dogaa, to ne elite. Sudbina vam protivurjei svaki dan. Mi sami uvijek radimo stvari koje ne elimo da
radimo. I ko to radi? Zapravo, to je drugo bie i ako ga pratite
ako paljivo istraite to to bie znai, koje se ukrta sa vaom
linijom neto ete vieti. Ali, mi nikad daleko ne moemo
vieti: sve objanjavamo sa sobom. U ovom smo sluaju pali
512

MATICA, ljeto 2012.

www. maticacrnogorska.me

Seminar o Nieovom Zaratustri

preko praga, a u tom preko stolice, i prag nikad nije stolica, i da

smo pali preko oboje nije bitno. Ili kaemo la i kaemo da je to
upravo ta posebna la, a sljedei dan to je jo jedna. To je nain
na koji mi isjecamo stvari. Sve vrijeme isjecamo iskustvo Boga,
pa onda naravno ne doivljavamo Boga; doivljavamo samo
odreene male injenice koje nita ne znae. One nita ne znae
jer u njih ne stavljamo znaenje. To je kao da ste proitali samo
dugi niz slova, i naravno to zvui ludo, ali ako ih sloite zajedno
i proitate Na Sretnim Ostrvima to neto znai.
Ali, to je nain na koji itamo nau psihologiju, ili psihologiju
boanstva: stvar koja poput munje dolazi izmeu, koja se ukrta
sa naim namjerama. To je ono to radimo u analitikoj psihologiji ne itamo samo slova, ve nastojimo da ih sloimo zajedno.
Na primjer, prije neku no sanjali ste to i to, sljedee noi sanjali ste eljeznicu, no nakon toga bataljon pjeadije, a sino ste
sanjali da ste rodili dijete. Sanjali ste svake noi i kaete da snovi
nemaju nikakve veze jedan sa drugim, pa vam savjetujem da
zapiete sva ta slova zajedno u njihovom prirodnom slijedu, a
zatim proitajte taj slijed; vieete neto izvanredno: da je to
kontuinirani tekst. Otkriete neto o psihologiji toga ne-ega,
otkriete zato to ljudi zovu Bog ili demon kako vie volite. Poto je kontinuacija onda ima smisla, to nije samo gomila
elemenata koja nema nikakve veze jednih sa drugim.
Pa sada, Bog je pretpostavka budui da je njegova slika postala dogmatizovana, kodifikovana forma, i kao to sam rekao, ta
injenica je zato je neka takva ideja konano morala biti poremeena. Sam ivot vie ne moe tolerisati tako blasfemino
ogranienje moi i mogunosti psihikog fenomena koji se
konano naziva Bog. Ovaj psihiki razvoj instinktivno je
funkcionisao do trenutka kada je dogmatizovana slika morala
biti unitena. I Nie dolazi iz vremena ija je odlika svrgavanje
te slike. Ali naravno, kao to se to uvijek deava ode se predaleko i onda se trpe posljedice u tom sluaju, pretpostavka da Bog
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2012.

513

Karl Gustav Jung

ne postoji kada je ovjek rekao da ne postoji. Ba kao to postoje

ljudi koji pretpostavljaju da nesvjesno ne postoji jer oni kau da
ga nema. To je nevjerovatno djetinjasto, ali kao to jo uvijek
postoje mnogi infantilni ljudi, takvi infantilni sudovi e se ponavljati, pa im se ak i vjeruje. Ali, ako imate sumu obine inteligencije vi znate da je sve to kojetarija: ne moete odstraniti stvar
govorei da nije; fenomen jo uvijek postoji bez obzira to kaete o njemu. Dakle, kada je pretpostavio da Bog ne postoji jer je on
rekao da je samo izum, to je poput pretpostavljanja da nesvjesno
ne postoji jer vi kaete da ga nema, tada se dogaa veoma posebna stvar, neto se ukrta sa vaom voljom. I to moete rei? Ne
moete se praviti kao da ste se vi sami ukrstili sa svojom voljom;
nijeste. Onda ste se ukrstili jo sa neim. Pa, kako se moe onda
objasniti ta injenica mislim, ako mislite filosofski? Naravno,
ako mislite praktino to znai ne misliti uopte nijeste to
objasnili. Tada moete pustiti da to ode i rei da je to prosto sluajno; to ne moete uiniti predmetom filosofije ili nauke. Tada,
naravno nemate zadatak da objasnite bilo to, ve jednostavno
odbijate misliti. To je savreno izvodljivo, naravno; milioni ljudi
ive bez razmiljanja. Moete ivjeti bez razmiljanja ako vam se
dogodi da ste taj tip linosti to je u pitanju. Ali, ako vam se dogodi da ste osoba koja ne moe ivjeti bez razmiljanja, to o tome
moete misliti? Jer ako kaete da ne postoji nita to ometa, ne
postoji nesvjesno drugim rijeima ne postoji Bog, nema ne-ego
psihe kako onda moete stvari objasniti?
Mr. Alleman: Ili postoje odgovori za sve, ili morate neto
izmisliti.
Prof. Jung: Dakle, ljudi su veoma pametni. Biti odgovoran za
sve je muno. To je poprilino veliko i postoje skromne prirode
koje ne ele biti odgovorne, pa to one pretpostavljaju?
Mrs. Naeff: Oni druge ine odgovornim.
Prof. Jung: Naravno, oni prosto prenose tu odgovornost na
druge; tada su svi drugi odgovorni i sami se hvale da su skromni
514

MATICA, ljeto 2012.

www. maticacrnogorska.me

Seminar o Nieovom Zaratustri

i da su uvijek rtve. To je takozvano osjeanje inferiornosti

objanjenje, a drugo je megalomanija objanjenje. Ili, rezultat
moe biti, ako ovjek ima stvarno konsistentan um u tom pogledu i vrsto je uvjeren da ne postoji takva stvar kao ometajua
volja, da e konano prizemljiti sa paranojom; tada e biti prilino siguran u injenicu da je on uradio takve stvari, ali i da progonitelji pripremaju za njega takve zamke i da tajno rade protiv
njega. Rei e to su Frimasoni, Jezuiti, nacisti ili komunistiki
pijuni. Vidite, to su euhemeristika objanjenja koja konano
vode u vrstu paranoje.
Pa, kada Nie objanjava da je Bog nagaanje i da ne treba
nagaati o onome to ne mogu stvoriti, to znai da je to neostvarljiva hipoteza. Tada je rekao da Bog ne postoji; poto ovjek
nikad nije napravio Boga i zato pretpostavlja da Bog postoji,
zato nema Boga. Ne postoji nita protiv naeg ivljenja ili htjenja, ne postoji ometanje; ako postoji ometanje to bi bilo zbog
neega pogrenog u drugim ljudima, i treba neto uraditi u vezi
toga. Nie nije bio ovjek koji je projektovao svoju psihologiju
na druge; naravno, u Zaratustri postoje neki dokazi o eksteriorizaciji neke njegove psihologije, ali to nije toliko vano. Za njega
je vrlo vano da je odgovoran; ako su stvari nesavrene treba ih
napraviti savrenim. Zato stvara Natovjeka; stvara ovjeka
kakvi vi stvarno treba da budete, ovjeka koji stvara istinitu teoriju da Bog nema: naime, ovjeka ija volja nije nikada ukrtena, za koga je sve mogue. Vidite, ovo nipoto nije previe originalna ideja; ovu vrstu govora ujete u protestantskoj propovijedi, to je previe protestantska ideja da treba da budete onaj koji
elite biti odnosno, ne elite jer je nemoralno eljeti bilo to.
Moda poelite neto prijatno, a neto prijatno je nemoralno;
uvijek morate eljeti neto neprijatno. Pa, budui da Natovjek
nije prijatan on je moralni zadatak; vi trebate, i prokleti da ste
ako se svake neelje ne molite za njega. Vidite, ova ideja o
Natovjeku izvedena je iz te vrlo protestantske ideje.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2012.

515

Karl Gustav Jung

Protestantizam, naravno, govori puno o bojoj milosti, da bez

nje ne moete nita napraviti, poto ste iibani u uvjerenju da
morate potovati zakon koji je stvorio Bog. Zato svaki pravi
protestant ima jevrejsku animu koju propovijeda Stari Zavjet
tako da on nije ak ni hrianin, ve stari, dobri jevrejin.
Naravno, kao to svaki pravi Jevrejin ima hriansku animu, jer
ne moe djelovati bez dva gledita; ne moete se samo plaiti
Boga ve ga takoe morate i voljeti. Dakle, ne postoji Jevrejin
bez tog hrianskog kompleksa, kao to ne postoji dobri protestant bez jevrejskog kompleksa; previe su meusobno slini,
samo je jedan unutar rukavice, a drugi izvan. Protestantsko vjerovanje u boju milost, s druge strane, je balansirano striktnom
primjenom Zakona. Stoga, pravi dobri Bog protestantskih zajednica je estitost, kao to vidimo u Americi i drugdje. To znai
potovanje Zakona, niu taku gledita koja nema nikakve veze
sa hrianskom ljubavlju. To je hrianski strah. Vidite, taj
pokuaj protestanta da prisili sebe na idealnu formu zaista je ne
vjerovanje u boju milost, jer da stvarno u to vjeruje on bi rado
pretpostavio da e Bog u njegovo vrijeme uiniti za njega pravu
stvar; i ako on danas nije savren, u redu, malo je u interesu
Boga da uini neto u tom pravcu, da mu d neto od svoje milosti kako bi grjenik od danas postao bolji u budunosti. Ali,
pravi protestant praktino u to ne vjeruje. On vjeruje da mora
sebe pretvoriti u dobro bie, i da e to uiniti, to je samo njegova odgovornost.
U ovoj zemlji mi imamo predivnu pjesmu koja karakterie duh
protestanta na vrlo lijep nain. Ona pokazuje njegov dvostruki
moral. To je popularna verzija izvjesne crkvene himne; jedan stih
je na visokom njemakom jeziku, a nakon njega je komentar u
vajcarskom argonu koji je u suprotnosti sa znaenjem stiha. Na
nesreu on je u dijalektu, ali u pokuati da ga prevedem. Ko
vjeruje u Boga i sam nema nita, ko polae svoje nade u Boga i
ne radi nita, takvog nekog Bog na udesan nain mora odrati.
516

MATICA, ljeto 2012.

www. maticacrnogorska.me

Seminar o Nieovom Zaratustri

Inae, stvari uopte nee funkcionisati. To je tano protestantsko

gledite; sve je napravljeno da zavisi od neijeg vlastitog morala, neije vlastite odgovornosti; nema oprosta, i u isto vrijeme
vjeruje se u boju milost.
Miss N. Taylor: Da li znate kotsku priu o vjeri koja pokree planine? Bila je jedna stara dama koja se molila da nasip
ispred njene kue bude uklonjen, i kada je dola dolje sljedeeg
jutra i nala da nasip jo uvijek postoji, rekla je: Koliko sam
mislila!
Prof. Jung: To je vrlo dobro. Tako da se te dvije stvari meusobno iskljuuju. Ova ogromna koliina moralne odgovornosti
koja je na protestanta nagomilana prisiljava ga na preeranu i
ekstravagantnu vjeru i nadu u svoju vlastitu sposobnost; on se
nada i eli da bude u stanju da stvori to udesno bie koje je on
trebalo da bude. Tekst prosto nastavlja tu ideju.
Ne moda vi sami, brao moja! Ali u oeve i pretke
Natovjeka moete se pretvoriti: i dozvolite da to bude vae najbolje stvaranje!
Pripremite se, moda vi neete dostii kraljevstvo nebesko, ali
vai sinovi i unuci napokon e doi do neba. Vidite, to je najbolja protestantska forma: ono to ja nijesam ostvario, time u
opteretiti svog sina; on e to uraditi. Jer uvijek je ispod ta ideja:
Hrist e se postarati o poslu. Ako u meni postoji konflikt ja u
ga predati Hristu i on e sa njim pobjei u pustinju, te ga odnijeti daleko od mene. Mi u nae vrijeme imamo velike religiozne
pokrete u kojima se to dogaa. To se raa iz bijede i potrebe
protestanske svijesti koja mora pronai put iz toga, tako da oni
ljudi koji to uzimaju za ozbiljno moraju pronai ideju o rtvenom jarcu koji je poslat u pustinju da se bavi njihovim vlastitim
grijehovima, a oni uzimaju Hrista kao rtvenog jarca. Oni ga tovare jer je razapet, oboavani rtveni jarac. Ti ljudi jednostavno
vie ne mogu podnijeti moralni stres, oni potiskuju svoju vlastitu moralnu odgovornost i zovu je Hristovom, i tu je ostavljaju.
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2012.

517

Karl Gustav Jung

Ali, onda nijesu vie ljudi; izgubili su svoj grijeh, crnu stvar,
koja je duhovno plodna zemlja.
Ideja o rtvenom jarcu je u redu; boanskom posredniku koji
preuzima ulogu rtvovanog; to je ideja koja djeluje psihiki sve
dok je neko lan institucije ili zajednice sa punim ueem sa
svim drugima. Tada nije vano ko nosi teret, po mogunosti svetenik ili rtvena ivotinja, ili kriminalac koji reprezentuje Boga
ili kralja. Nije vano ko je u toj zajednici izabran da nosi grijeh
jer je on cjelokupna zajednica, a cjelokupna zajednica je on
lino. To je kolektivna emocija koja je za nas previe udna ;
sada je teko moemo zamisliti sasvim je primitivna. Naravno,
kada sami dogurate do stanja slinog derviu vi ste u vibrirajuoj emociji, u ekstatinom stanju, i sve ostalo je isto; i tada nije
vano ko je udaren, vi ili neko drugi. Tada moete kidati svoju
kou, isjei svoj grkljan, ili svetenik moe doi i isjei va
grkljan, i rtvovati vas. To je sve jedno: vi sami ne postojite.
Njima trebaa takva emocija i takvo jedinstvo kako bi ideja o
rtvenom jarcu uopte funkcionisala; u dananje vrijeme to ne bi
ilo jer je naa svijest stvarno previe individualizovana. Iako
vidimo vrlo neobine stvari, mislim na entuzijazam 06. maja u
Njemakoj!6 Ne mogu procijeniti koliko daleko to ide, ali pretpostavljam kad svijest nije dovoljno jaka i postoji mnogo kolektivnog straha, da se ljudi ponovo ujedine pod odreenim okolnostima u odreenu vrstu ekstasis. Sve to vikanje i ritam, i limeni orkestri koji mariraju zajedno produkuju kolektivni zanos
koji se izraava u toj izuzetnoj vjeri u lidera. Lider je tada rtveni jarac: njega tada ine odgovornim. On reprezentuje svakog,
tako da postoji participacija, to je, naravno, neto poput primitivnog kolektivnog religioznog fenomena. Cijela stvar je vjerovatno religiozni fenomen; politiari samo razgovaraju.
6 Entuzijazam 06. maja: to god da je bilo o tome London Times nije izvijestio. Moda nacistike demonstracije, ili reakcija na Musolinijevu kampanju
protiv Adis Abebe. Italija je objavila aneksiju Etiopije 09. maja 1936. godine.
518

MATICA, ljeto 2012.

www. maticacrnogorska.me

Seminar o Nieovom Zaratustri

Mrs. Volkhardt: Postojala je u Njemakoj ena koja je toliko

mnogo eljela da se susretne sa Firerom, i jednoga dana je imala
tu priliku. Rekla je: Heine mein Fhrer, i onda je on razgovarao sa njom, i bilo je prelijepo, tako da se ona iznenada onesvijestila. I ta ista stvar se dogodila i drugima.
Prof. Jung: Dakle, to je neobina reakcija moramo je ostaviti sa tim. Pa, sada ideja o Natovjeku kojeg je trebao stvoriti
ovjek jako je potpomognuta Darvinovim idejama koje su bile
moderne u to vrijeme. Naravno, Darvin ne upuuje na to da bi se
Natovjek mogao stvoriti po volji; on je prosto pokazao mogunost transformacije vrsta, recimo od majmuna do ovjeka. Ali,
onda, odjednom, postavlja se pitanje ako se majmun razvio u
ovjeka u to se moe razviti ovjek? ovjek moe otii dalje i
proizvesti superiorno bie u odnosu na stvarnog ovjeka. I tada
protestantski ideal poskoi i kae: To je ono to treba da uradite. Ako postoji protestantski majmun on bi mogao jednom u
neelju ujutro rei: Dakle, Ja stvarno trebam stvoriti ovjeka
to je zapravo ono to Nie ovdje predlae da se uradi, naravno,
ne u jednoj generaciji: on to daje najmanje u tri generacije. Da
smo na ovaj nain stavili argument pred njegovim nosom on bi
naravno sve to vidio; ali ovaj argument, kao to smo ga objasnili, nikad na Niea ne bi uticao jer je njegov stvarni motiv bio religiozni. Ta Natovjek ideja je u potpunosti simbolika. Ipak, da
mu je neko rekao da je to simbolika ideja, da ne moe pretpostaviti da e u nekoliko generacija stvoriti ovjeka superiornijeg
od nas on bi to odbio, jer je za njega jednako crno i nemogue da
prihvati postojanje simbolikog Natovjeka. Jer je simboliki
Natovjek psiholoki Natovjek, prosto superiorna svijest.
Vidite, to mu ni najmanje ne bi odgovaralo.
Pa, kada kaemo da je sa svojim konceptom o Natovjeku Nie
mislio na Sopstvo, to je samo pretpostavka i nije ak ni valjana;
on nije mislio na Sopstvo kako mi razumijemo taj koncept. On je
mislio ono to je rekao, nadmoni ovjek, ak fiziki razliit,
www. maticacrnogorska.me

MATICA, ljeto 2012.

519

prekrasan ovjek, zvuni ovjek kakav je ovjek trebao biti, i ta

ideja, naravno, nema nikakve veze sa Sopstvom. Mi znamo
sasvim dobro da nijedan ovjek nikada ne moe postati Sopstvo;
Sopstvo je sasvim razliit red stvari. Pa ako pokuamo da prevedemo Nieovu ideju, taj termin ne bi trebalo da koristimo.
Ipak, kada on govori o Natovjeku to zvui kao neto to nije samo ovjek utranjice, iji je rep malo krai, ili ije ui nijesu vie naglaene, ovjek poput grkog boga ili neeg od te vrste. On
takoe misli da je to ovjek koji je vei nego ovjek, super-ovjek. On zvui kao neto jer je simbol, a simbol je jer nije objanjen; ako bi pokuali da ga objasnite susreli bi sve kontradikcije koje su postojale u Nieovo vrijeme, i koje su takoe bile u
njemu. Vidite, Natovjek je stvarno Bog koji je ubijen, objavljeno je, naravno, da je mrtav i onda se on naravno pojavljuje u
velikoj elji za spasenjem; to znai Natovjek. Tu je opet Bog.
Pa, rije Natovjek zvui poput Bog za dobrog hrianina;
ta rije je bremenita emocijama, eljama, nadama, najveim
znaenjem. I kad je analiziramo na trezven i kritiki nain sigurno ne dajemo za pravo toj koncepciji. Ali, mi pripadamo vremenu poslije Nieovog. Mi poznajemo simbol i imamo ideju o psihologiji i ona za nas ne znai isto.

Prevero i uredio: Ilija Kapii

520

MATICA, ljeto 2012.

www. maticacrnogorska.me