Lingua Montenegrina, Broj 07

LINGUA MONTENEGRINA
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja

LINGUA MONTENEGRINA
the magazine of linguistic, literary and cultural issues
God. IV, sv. 1, br. 7
Izdava
INSTITUT ZA CRNOGORSKI JEZIK I KNJIEVNOST
Redakcija
Radoslav Rotkovi (Herceg Novi)
Josip Sili (Zagreb)
Vuki Pulevi (Podgorica)
Milorad Nikevi (Osijek)
Amira Turbi-Hadagi (Tuzla)
Aleksandra Nikevi-Batrievi (Podgorica)
Przemysaw Brom (Katowice)
Milica Luki (Osijek)
Marjana uki (Podgorica)
Jakov Sablji (Osijek)
Ljudmila Vasiljeva (Lavov)
edomir Drakovi (Cetinje)
Aleksandar Radoman (Podgorica)
Jelena uanj (Podgorica)
Glavni i odgovorni urednik
Adnan irgi
Sekretar Redakcije
Sanja Orlandi
Podgorica, 2011.
LINGUA MONTENEGRINA, god. IV/1, br. 7, Podgorica, 2011.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost
UDK 811.163.4342.55(497.16)
Pregledni rad
Sanja ORLANDI (Niki)

sanja.zizic@icjk.me
JEKAVSKA JOTACIJA U CRNOGORSKIM GOVORIMA
Jekavska jotacija javlja se, u manjoj ili veoj mjeri, u svim
ijekavskim govorima. Teritorija koju pokrivaju crnogorski govori gotovo je bez izuzetka ijekavska. Stoga je cilj ovoga rada da,
na osnovu dosadanjih opisa crnogorskih govora, ustanovi teritorijalnu rasprostranjenost te glasovne promjene, kao i dosljednost
njenoga vrenja na crnogorskome govornom podruju.
Kljune rijei: jekavska jotacija, crnogorski govori
1. Uvod
1.1. Predmet naega rada jeste jekavska jotacija u crnogorskim govorima i njeni rezultati. Cilj nam je da, na osnovu dosadanjih opisa crnogorskih
govora, ustanovimo teritorijalnu rasprostranjenost te glasovne promjene i dosljednost njenoga vrenja na crnogorskome govornom podruju.
1.2. Budui da su crnogorski govori ispitani u znatno veem stepenu od
govora na ma kom drugom podruju u slovenskom svijetu uopte,1 brojne su
monografije i nauni radovi o crnogorskim govorima2, kojima je pokriveno
gotovo cijelo crnogorsko jeziko podruje. Korpus naega rada zasnovan je
na materijalu iz dosadanjih ispitivanja crnogorskih govora, a popis monografija i naunih radova nalazi se u primarnoj literaturi. Zbog ogranienosti obima rada neemo se zadravati na nabrajanju teritorija koje su monografijama
obuhvaene. Izvjesne nedoumice ostavljaju naslovi Dialekat Istone Hercegovine3 i Istonocrnogorski dijalekat4, pa emo samo napomenuti da Dialekat
1
2
3
4
D. upi, Bibliografija govora Crne Gore, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, CANU, Titograd, 1984, str. 97.
upi navodi 568 bibliografskih jedinica. Isto, str. 104127.
D. Vuovi, Dialekat Istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. III, Srpska
kraljevska akademija, Beograd Zemun, 1927.
M. Stevanovi, Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski filolog, knj. III, Dravna
tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1933-1934.
Sanja ORLANDI
Istone Hercegovine obuhvata govor Nikia sa selima Nikike upe i polja,

te govor plemena Grahova, Banjana, Golije i Rudina. A monografija Istonocrnogorski dijalekat obuhvata Zetu s Podgoricom i Ljekopoljem, Pipere,
Kue, Bratonoie i Vasojevie. S obzirom na to da je veina tih govora opisana u 20. vijeku, posebno emo se osvrnuti na monografije koje su nastale u
ovom, 21. stoljeu.
1.3. Jotacija je stapanje suglasnika j s prethodnim suglasnikom u kvalitativno nov glas.5 Jekavska jotacija vri se kad se nepalatalni suglasnici nau
u dodiru sa sekvencom je (koja se nalazi na mjestu nekadanjeg jata u kratkim
slogovima):
L
N
S
Z
T
D
C
B
M
V
P
+ j(e) < kratko =
lj
nj
blj
mlj
vlj
plj
U istorijskoj lingvistici tim suglasnicima dodaju se i grupe st i zd

(epan, ela)6. Mi ih neemo izdvajati jer smatramo da je u njima realizovana jekavska jotacija suglasnika t i d, pri emu su se suglasnici s i z, poslije
izvrene jotacije, nali ispred palatalnih suglasnika i i jednaenjem po
mjestu tvorbe preli u i . Stoga emo te i sline primjere tretirati u poglavlju
o jotaciji suglasnika t, odnosno d. Neemo izdvajati ni grupe sv, dv i cv, u
kojima je dolo do redukcije sonanta v, ime su se stvorili uslovi za jotaciju.
Tretiraemo ih u poglavljima o jotaciji suglasnika s, odnosno d i c, jer su dobijeni rezultati isti.
1.4. O vremenu nastanka jekavske jotacije postoje nesuglasice meu
jezikoslovcima.
5
6
R. Bokovi, Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika, Fonetika, Nauna knjiga, Beograd, 1977, str. 89.
Vii: A. Mladenovi, Elementi istorije srpskog jezika, Opta enciklopedija Larousse, Tom
I, Vuk Karadi Interexport, Beograd, 1971, str. 423.
Jekavska jotacija u crnogorskim govorima
Beli smatra da se novo jotovanje izvrilo krajem 17. i poetkom 18.

vijeka7, iz ega proistie da se jotovanje najmlae vrste vrilo poslije toga.
Drugaijega je miljenja Vojislav Nikevi koji smatra da je sprovoenje jekavskoga jotovanja u fiksiranijem poloajima bilo omogueno jo od
pradavnina (...)8,te da se u pisanoj upotrebi iz objektivnih razloga jekavsko jotovanje nije moglo grafijski iskazivati sve do kraja srednjega vijeka, zapravo
dok je crkva kontrolisala ukupnu pismenost9.
Nikevievi i Believi opreni stavovi proistiu iz drugaijih stavova o
jatu. Pitanje izgovorne vrijednosti jata nije dokazano, kako u praslovenskoj
jezikoj epohi tako ni u staroslovenskoj, te o tome postoje brojne hipoteze. Mi
ove pominjemo dvije: prvu, jer je opteprihvaena u serbistici i nju su slijedili autori gotovo svih monografija na kojima se zasniva korpus ovoga rada, i
drugu, koju donosi utemeljiva montenegristike, ona je relativno nova, ali ne
manje ubjedljiva od prve.10
Beli je pretpostavio da je osnovna glasovna vrijednost jata u tokavskim jezicima bila nepotpuni diftong i.11 Iz toga diftonga razvilo se e (ekavski
alternant jata), i (ikavski alternant jata) i ije/je (ijekavski/jekavski alternant
jata). Te promjene odvijale su se od 13. do 15. vijeka, a najkasnije se razvio
alternant ije/je - tek poto je nepotpuni diftong ie preao u potpuni diftong ie.12
Iz svega toga jasno je da su se uslovi za jekavsku jotaciju stvorili tek nakon 15.
vijeka. Nikevi smatra da jat nikad nije bio glas/dvoglasnik koji se cijepao
na reflekse ve grafem kojim su biljeene razliite izgovorne vrijednosti,13
koje su Sloveni s ovih prostora donijeli iz pradomovine.14 Kako u poljskome
jeziku, kao i u izumrlome polapskom za koji Nikevi smatra da je praizvor
7
8
9
10
11
12
13
14
A. Beli, Osnovi istorije srpskohrvatskog jezika I, Fonetika, Nauna knjiga, Beograd, 1977,
str. 126.
V. Nikevi, Crnogorski jezik, tom II, Matica crnogorska, Cetinje, 1997, str. 130.
Isto. str. 135.
Vieti: Zorica Radulovi, Nova teorija o jatu, Omladinski pokret, god 45, br. 163-164, 1987,
str. 37.
A. Beli, nav. djelo, str. 87. Napomena: Beli koristi sintagmu na jezik, no mi je iz dananje perspektive kao takvu ne moemo upotrijebiti jer na tokavskom jezikom podruju
postoje etiri jezika.
Opirnije: A. Beli, nav. djelo, str. 86-95.
Ove postavke potkrijepljene su brojnim dokazima, o kojima mi, zbog organienosti obima
rada, neemo govoriti. Opirnije o tome vieti: V. Nikevi, Praizvor, prtotip i praiskon
izgovora slovjenskog jata , Zbornik etrte mednarodne koference Evropski stroselci, Ljubljana, 2006. godine, str. 205-224.
Uzimajui u obzir da se u trouglu Poljske, Ukrajine i Bjelorusije susrijeu, dodiruju i ukrtaju poljski jakavski i jekavski, ukrajinski ikavski i bjeloruski ekavski izgovor slovjenskoga
izgovora starog grafema jat, sve govori u prilog tome da se tu nalazila mogua mnogo sporna slovjenska pradomova Isto, str. 221.
Sanja ORLANDI
i prototip crnogorskoga jezika, postoji dvoglasnik ie Nikevi u njemu vidi

porijeklo crnogorske (i)jekavice. Ako se poznaje ta teorija o jatu, onda je jasna
Nikevieva pretpostavka da za ostvarivanje jekavske jotacije jo u prapostojbini nije bilo nikakvih ogranienja osim grafijskih.
1.5. Vrijeme nastanka jekavske jotacije u vezi je s terminima kojima se
ta glasovna promjena oznaava. Uz termin jekavsko jotovanje u literaturi se
ustalio termin najnovije jotovanje. Beli ga naziva jotovanjem najmlae
vrste15, a ponekad se oznaava i kao dijalekatsko jotovanje16.
Termini najnovije jotovanje i jotovanje najmlae vrste nastali su pod
pretpostavkom da je ta glasovna promjena mlaa od novog jotovanja. Na
neadekvatnost pomenutih termina ukazao je Aleksandar Mladenovi, koji je,
ispitujui grafiju irilskih spomenika u Kotoru, naiao na primjer jekavske
jotacije iz 1595. godine. Pod pretpostavkom da se jekavska jotacija vrila istovremeno ili prije nove jotacije, Mladenovi zakljuuje da oblik superlativa
koji upuuje na to da je ova pojava meu slinima najmlaa, treba izostaviti
iz naziva za ovu suglasniku izmenu17. Da ne treba hronoloki odvajati novu i
jekavsku jotaciju, smatra i Branislav Ostoji i navodi da oba ova jotovanja su
ve bila gotova u drugoj polovini 16. vijeka.18
2. Jekavska jotacija suglasnika l i n
2.1. Jekavskom jotacijom sonanata l i n dobijeni su sonanti lj i nj.
2.2. Kada se suglasnici l i n nau u dodiru sa j, uvijek se jotuju. Izuzeci
u naem jeziku su rijetki, tiu se grupe n+j i javljaju se samo u rijeima stranog porijekla, npr.: panjelizam, injekcija, injunktiv, konjunktiv, konjugacija,
konjunktura, konjunktivitis i sl.
Kako su nejotovane grupe l+j i n+j u crnogorskome jeziku neodrive,
ne udi injenica da je i jekavska jotacija tih suglasnika dosljedno sprovedena.
Rezultati jekavske jotacije suglasnika l i n jedini su koje priznaje ijekavska
norma standardnoga srpskog jezika koja je donedavno vaila u Crnoj Gori.
2.3. Da je jekavska jotacija suglasnika l i n u crnogorskim govorima
dosljedno izvrena, pokazaemo u sljedeem pregledu.
Pivsko-drobnjaki govor:
15
16
17
18
Isto, str. 126.

L. Vujovi, Crnogorski govori, Enciklopedija Jugoslavije, 2, BosnaDio, Izdanje i naklada Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb, 1956, str. 495.
A. Mladenovi, Javljanje jekavskog, tzv. najnovijeg jotovanja u nekim naim spomenicima, Zbornik za filologiju i lingvistiku, knj. VII, Matica srpska, Novi Sad, 1964, str. 158
159.
B. Ostoji, Istorija crnogorskog knjievnojezikog izraza, CID, Podgorica, 2006, str. 34.
- ljepota, ljeme; njean, njegovi, njeanica.19

Uskoki govor:
- mljekar, mljeika, ljeskov, ljeb, ljeporeiti.20
Govor Pljevalja:
- ljepota, ljeto, ljeb, ljetos, proljetonji, voljeti, eljeti, potlje, polje,
koljeno, Pljevlja; Njemaka, Njemac, gnjev, snjegovi, njegovi.21
Rovaki govor:
- naljedstvo, nasljednik, njegovi, njeanica.22
Crmniki govor:
- Njemac, njegovi, njegova, njet, polje, poljen, poljednji, poljednje, napoljetku, ljepilo, ljepevi, oljeda, oljet, poljeda,
poljedu, poljede, lje, ljega, ljeglo, ljegli, iljubili se, ilje,
iljegli, njekima, i njedara, poslje, posljen, posljednjega, pozljede, izljega.23
Starocrnogorski, srednjokatunski i ljeanski govori:
- ljepota, crnjet.24
Istonocrnogorski govori:
- ljepota, ljeto, proljee, ljesa, ljekar, ljetnjikovac, ljekovi, ljeva,
pljeva, ljekovit, najljepi, ljetovati, eljet, voljet, boljet, dolje; Njemaka, njega, njean, njegovat, njeanica, njegovi, rjee snjean,
crvenjet, zelenjet, arenjet itd.25
2.3.1. U govoru istone Hercegovine, pored primjera:
19
20
21
22
23
24
25
J. Vukovi, Govor Pive i Drobnjaka, Junoslovenski filolog, knj. XVII, Beograd, 1940, str.
47.
M. Stani, Uskoki govor, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XX, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1974, str. 111.
D. upi, Osnovne osobine govora Pljevalja, CANU, Glasnik odjeljenja umjetnosti, knjiga
8, Titograd, 1988, str. 87.
D. Petrovi, Glasovni sistem rovakog govora, Zbornik za filologiju i lingvistiku, knj.
VIII, Matica srpska, Novi Sad, 1965, str. 181.
B. Mileti, Crmniki govor, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. IX, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1940, str. 334335.
M. Peikan, Starocrnogorski, srednjokatunski i ljeanski govori, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj. XV, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1965, str. 116.
M. Stevanovi, nav. djelo, str. 36.
Sanja ORLANDI
- ljeto, ljepota, proljetnji, proljeni, iiljeti, omiljeti, dolje, eljeti,

voljeti, mljeti, samljeti, ljevoruk, pljeva, pljeviti; njean, njega, Njemaka, snjean, njean, crvenjeti, zelenjeti,26
Vuovi biljei i primjere: njeki, njekizi, njekija, njeaka, za koje kae da
nijesu osobina toga govora ve da su uneseni iz drugih govora.
Govor okoline Kolaina:
- ljeto, ljetoras, ljetonji, ljeb, dolje, voljeti, eljeti, polje, potlje, koljena; njegovi, njemaki, Njemci.27
U govoru okoline Kolaina neodreene zamjenice neko, poneko, neto,
poneto, neki te priloge nekoliko i ponekad nalazimo samo u tome obliku.
Bjelopavliki govor:
- koljeno, ljepi, ljei, ljeb, ljeto, voljet, voljela, voljelo; Njemaka,
snjegovi, zelenjet.28
I u tome govoru imamo neodreene zamjenice s prefiksom ne-: neko,
poneko, neto, poneto, neki, nekakvi i priloge ponekad i nekoliko.
Kad su u pitanju neodreene zamjenice i prilozi koje smo izdvojili, u
istorijskoj lingvistici pretpostavlja se da je dolo do izjednaavanja prefiksalnoga morfema neodreenoga znaenja (n-) s morfemom odrinoga znaenja
(ne-).29
2.4. Uz jotovane oblike u govorima Mrkovia i Bihora prisutni su i
ekavizmi.
U bihorskome govoru nalazimo primjere:
- leto, lekovit, prolee, pozelenet, poarenet, njega, njegovat;
- ljeto, ljetina, pocrnjet, pozelenjet.30
U bihorskome govoru, kako tvrdi Danilo Barjaktarevi, ekavski alternant kratkoga jata karakterie govor muslimanskoga stanovnitva. Jekavski
oblici, a samim tim i jekavska jotacija, javljaju se kod pravoslavaca koji su
26
27
28
29
30
D. Vuovi, nav. djelo, str. 11, 25.

M. Piurica, Govor okoline Kolaina, CANU, Posebna izdanja, knj. 12, Odjeljenje umjetnosti, knj. 2, Titograd, 1981, str. 68, 96.
D. upi, Govor Bjelopavlia, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XXIII, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1977, str. 26.
J. Vukovi, Istorija srpskohrvatskog jezika, I dio, Uvod i fonetika, Nauna knjiga, Beograd,
1974, str. 80.
D. Barjaktarevi, Bihorski govor, Zbornik filolokog fakulteta u Pritini, knj. III, Pritina,
1966, str. 46-47.
doselili u te krajeve s podruja na kojima je jotacija izvrena.31 Barjaktarevi

navodi i da se oblici njega i njegovati javljaju samo u tom obliku, no on te
sluajeve dodatno ne objanjava.
U govoru Mrkovia nema primjera u kojima je izvrena jekavska jotacija sonanta l, no s druge strane ne nalazimo primjere u kojima je izostala
jekavska jotacija sonanta n:
- letos, slego, izlegoe, izlegli, slego, slemen, sleme;
- njedro, njedra, njeko, njetko, njeki, njeke, njekoliko, njege, njeto,
njeestovi.32
2.5. Kako se iz navedenih primjera vidi, jekavska jotacija suglasnika l i
n izvrena je bez izuzetka u veini crnogorskih govora. Dubletni oblici javljaju se u dva crnogorska govora koji djelimino umjesto sekvence je u kratkim
slogovima imaju e.
Jotacija prefiksa n- u neodreenim zamjenicama i prilozima nedosljedna je i ee se javljaju oblici s ne-. U crnogorskim govorima primjetno
je jednaenje suglasnika s i z po mjestu tvorbe kada se nau ispred lj i nj. Ono
je najzastupljenije u crmnikome govoru, ali se i u njemu, kao i u ostalim govorima, javljaju naporedo forme u kojima je jednaenje izostalo.
U nekim lokalnim govorima, npr. u govoru Nikia i okoline, nalazimo
jotovan suglasnik n i u oblicima koje nije uvaio jeziki standard. Kod starijih
govornih predstavnika suglasnik n je jotovan u pridjevima na -jen od imenice
vuna, npr. vunjene, suknjene, lanjeni, a n se jotuje i u nekim rijeima stranoga
porijekla, npr. tunjel. U pitanju su vjerovatno analoki oblici.
Iz svega toga moemo zakljuiti da je jotacija suglasnika l i n opteprisutna na crnogorskome govornom podruju.
3. Jekavska jotacija suglasnika s i z
3.1. Jekavskom jotacijom suglasnika s i z dobijeni su i .
3.2. Glasovi i u crnogorskim govorima nastaju i novom jotacijom, pa
u dijalektolokoj literaturi, gotovo bez izuzetka, nailazimo na primjere: utra,
ajan, pai, paaluk, proutra, oe, klae, koi (ponee koi, koi), koavina
i sl. Glasovi i javljaju se i kao rezultat jednaenja suglasnika po mjestu
tvorbe: ieljati, ievovati, ierati, ietati i sl.
31
32
D. Barjaktarevi, nav. djelo, str. 27.

L. Vujovi, Mrkoviki dijalekat, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XVIII, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1969, str. 199.
Sanja ORLANDI
Ti glasovi prisutni su i u hipokoristikim rijeima, najee u vlastitim,

ali i u apelativnim imenicama, zatim u pridjevima i glagolima: Gao, ala;
tao, dua, bio; maean, tanaan; mauniti, umauniti se, taunati i sl.
O prisutnosti glasova i na crnogorskome jezikom podruju svjedoe i brojni toponimi.33
3.3. Da li su glasovi i opteprisutni na crnogorskome govornom
podruju i kad se javljaju kao produkt jekavske jotacije, vieemo iz pregleda
koji slijedi.
Govor istone Hercegovine:
- eeti, esti, eela, eeo, ela, ueelica, edalo, etiti se, ei,
ekira, proek, en, oeniti, ever, oeaj, oetiti, guenica, proed,
eo, ejati, poejati; iesti, ieden;
- eroma, eroe, erotinja, kieo;
- edok, edodba, edoiti, proeta, proetiti, etovati.34
Pivsko-drobnjaki govor:
- ekira, esti, ever, eknuti, eme, naevnica, era, erljiv, zaera,
oeati, prijeednik i preednik; iesti, ieden, ielica;
- kielina, kielo, eroma, eromaan;
- etovati, et, edok.35
Uskoki govor:
- era, zaera, erljiv, eevica, ea, eivo, enokos, eme, ednica,
preeniti, ieko, saekli, ueka, ueknuti, oei, etva, ueeti se, enica, eina, poeati se, oeak, etiti se, eenije, aka, poetiti,
oetiti, eli, edijasmo, eka, suetiti se, erkas, edaj, raei, edite, poeelica, guenica, proed, eela, prijeek, prijeednik i
preednik, iesti, ielica, iede, ieden, ieli;
- kiela, kielo, kielica, ukieliti, raskieliti, eromag, eromaan, eromaica, eromatina / siromag, siromatina, siromaica, siromatina;
- poetovati, etovati, edok, edoiti, etencija.36
Govor Pljevalja:
33
34
35
36
10
Opirnije: Vuki Pulevi, Glasovi i u crnogorskoj toponimiji, Lingua Montenegrina,

br. I, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str.
75.
D. Vuovi, nav. djelo, str. 9, 11, 17, 18.
J. Vukovi, nav. djelo, str. 17, 29, 32, 45.
M. Stani, nav. djelo, str. 67-68, 70, 75, 82, 142.
- ekira, eme, ednik, edalo, preednik, eeti / sieti, edi, edijo,

ela, eela/siela, edite; ielica, ieden, iesti.
- edoanstvo, etovati.37
Rovaki govor:
- eet, eeli, edala, poeaju se, ekli, zaekli, oeveri, sued, listoek, koeri, e, eme; ies, iee ga, ieden;
- kielo;
- edoiti, edoi, edok, poedoi.38
Bjelopavliki govor:
- es, edijasmo, eela, edite, poedak, eee, ednik, edei,
preednik, se, poeena, ekli, ea, preeka, ekira, oeaj, oetijo, oetljiv, etio se, ea li se, era, erpaa, enokos, enica,
Markovo enite, ever, oerito, ueelica; ies, ielica, iedi, iela,
ieden, iedena, enica / zenica.
- kieo, kiela;
- edok, poedoiti, edoijo, edoanstvo, edoci, edoiti.39
Crmniki govor:
- beeda, beede, guenica, guenicu, koeri, koerie, ever, evera,
ejat, ejano, e, ue, uejano, uev, uevi, eme, emena, en, enka,
ednut, est, eet, edim, edi, edimo, edi, edio, eeli, eela,
eak, easmo, seeli smo, ete, edei, ednik, ednica, prieednik
i preednik, preednika, sued, ueelica, etit se, oetit, eam se,
oeat, e, eem, eka, ekli, ekira, obae, oe, poe, poeem,
poekok, poee, poeci, poeka, poekli, pree, preee, preeka,
preeen, preekni, preek / prijeek, Preeka, raekosmo; iest, iedok, iede, iedosmo, iela, ieli;
- kiela, kielo, kieloga;
- edok, edoka, edoci, edoke, edodba, povedoili, esan/svjesan.40
Starocrnogorski, srednjokatunski i ljeanski govori:
- e, ekira, es, enokos, en, ever, eme, enjat, era, etit se;
ies;
- kieli;
37
38
39
40
D. upi, Osnovne osobine govora Pljevalja, str. 85-86.

D. Petrovi, nav. djelo, str. 165, 178.
D. upi, Govor Bjelopavlia, str.28, 30, 4445, 55.
B. Mileti, nav. djelo, str. 253, 344345.
11
Sanja ORLANDI
- edok, edoit, etovati, etan, svjesan.41

Govor okoline Rijeke Crnojevia:
- ekira, eivo, eme, poeka, koerina; iede, iedoe;
- kielo.42
Istonocrnogorski govori:
- eme, ekira, enica, beeda, ueelica, e, beedit, ednik, edite, enka, ever, ecanje, etit se, oetit, zaej, raej, poej, oenjat, oetljiv, oeak, oeanje, opena, uev, ueka, sued, suestvo,
guenica, zaen, zaeda, en, ies, iede;
-
kielica, ukielit;
- edok, edoanstvo, oedoit, poeit, edoit, etovat.43

3.3.1. Govor okoline Kolaina:
- ednik, eet, eeli, ekirice, Preeka, enokosi, emenjak, tekoenas, lakoenas, era, erljiva, eme, ednica, preednik, ekira, ueela se, ednait, ever, oeverilo, proenilo, ekirava, enit, enarit, enjak, erogote, erkas, erpaa, erpati, erpi; iele, ielica,
ies, ieli, iela;
- kielina, kiela, kielica;
- oedoi, edoili, edoit, edoanstvo, etovati, etovanje.44
U tome govoru nalazimo nejotovane forme: sjenica, Sjenica, sjenika rasa, koje se javljaju uporedo s ekavskim: senica, Senica, senika rasa.
Meutim, nijesu u pitanju regresivni oblici, ve su knjievne forme rezultat
novijih uticaja.45 Mato Piurica, iz ije monografije navodimo primjere za
govor okoline Kolaina, ne obrazlae sintagmu noviji uticaji, no nije teko
pretpostaviti da se pod njom podrazumijeva uticaj doskoranjega standardnog
jezika.
3.3.3. Bihorski govor:
- beseda, sever, severac, usedelica, izes, izede, izelica; ever, ekira,
iea, ielica.46
41
42
43
44
45
46
12
M. Peikan, nav. djelo, str. 110.

D. Petrovi, Prilog poznavanju govora u okolini Rijeke Crnojevia, Zbornik za jezik i knjievnost, knj. I, Drutvo za srpskohrvatski jezik i knjievnost SR Crne Gore, Titograd, 1972,
str. 62.
M. Stevanovi, nav. djelo, str. 3435.
M. Piurica, nav. djelo, str. 68, 7071, 87, 96.
Isto, str. 96.
Danilo Barjaktarevi, nav. djelo, str. 47.
Stanje u bihorskome govoru kad su u pitanju ti suglasnici isto je kao

kod suglasnika lj i nj, odn. ekavski oblici javljaju se kod muslimana, dok se
i sreu samo kod pravoslavnih47. Nejotovane forme, kao to smo vieli,
nijesu zabiljeene.
3.3.4. U mrkovikom govoru, pored eih jotovanih formi, mogu se
uti i nejotovane:
- guenica, koeri, ever, iet, eenje, edim, edimo, ieo, eeo,
iae, eae, eela, est, eo, eni, edi, ednica, preednik, at,
em, emo, ijemo, eme, emen, ekira, e, etit se, ecaju; iest,
iede, iee, iedoe, ieli;
- kielo;
- edoit, jedoe;
- jedio, sjemen, sjednik, sjedi, izjede, izjedu, izjedi; sekira.48
3.3.5. U fonolokim opisima govora49 Radovia, Reevia (Dragoljub
Petrovi), Gorana (Dragoljub Petrovi i Drago upi), Njegua i Golubovaca
(Dragoljub Petrovi i Pavle Ivi) u konsonantskome sistemu takoe se konstatuje prisustvo suglasnika i koji su dobijeni novom i jekavskom jotacijom.
3.3.6. U izvjetaju o ispitivanju krtolskoga, muljanskoga i grbaljskoga
govora Radomir Aleksi istie da je odlika muljanskog govora izgovor glasa
i j mjesto sj i navodi primjere: a) ekiru, ekirom, guenica, utra, prekoutra; b) jekiru, gujenica, jed; pored tih javljaju se i: a) eme, edei, utra,
ekira, prekoutra; b) sjeme, gusjenica, posjeko, sjekirom50.
U izvjetaju o ispitivanju govora Patrovia nalazimo da je suglasnik s
ispred jata redovno jotovan.51
3.4. U opisanim govorima izdvojili smo oblike u kojima se javlja tzv.
sekundarna ijekavica. Takvi su primjeri: eroma, eromaan, koji se javljaju i
u oblicima sa i: siroma, siromaan. Teko bi se mogla prihvatiti tvrdnja Jovana
Vukovia da su ti oblici nastali tako to stranci neprirodnije izgovaraju nau
kombinaciju sa r, a onda taj neprirodan izgovor prihvate i domai ljudi.52
47
48
49
50
51
52
Isto, str. 40.

Luka Vujovi, nav. djelo, str. 198.
Fonoloki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenakih i makedonskih govora obuhvaenih Opteslovenskim lingvistikim atlasom, ANUBiH, Posebna izdanja, knj. LV, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 9, Sarajevo, 1981, str. 223253.
R. Aleksi, Izvjetaj o ispitivanju govora krtolskog, muljanskog i grbaljskog, Glasnik Srpske akademije nauka, knj. V, sv. 2, Beograd, 1953, str. 337.
R. Aleksi, Izvjetaj o govoru Patrovia, Godinjak Zadubine Sare i Vase Stojanovia,
sveska VI, tamparija Drag. Gregoria, Beograd 1939, str. 19.
J. Vukovi, Istorija srpskohrvatskog jezika, str. 81.
13
Sanja ORLANDI
Primjere tipa: kielina, kiela/kielo, ukieliti i sl. ne nalazimo u drugaijem obliku.

3.5. Od stsl. glagola sjati fonetskim putem dobijamo oblik sijati, jer
ispred j daje i u ijekavskim govorima. Meutim, u crnogorskim govorima
nalazimo oblik ejati. Danilo Vuovi smatra da je u pitanju analoki oblik
(<eme).53 Rije je zapravo o izuzetku od glasovne promjene je (<) + j > i,
koja nije neobina u crnogorskim govorima (vieo, eeo; vjejati, grejati).
3.6. Posebno se osvremo i na stsl. glagol sdti, jer je u osnovi imao jat
u dva suedna sloga. On se, kako smo vieli, u crnogorskim govorima javlja u
obliku eeti (esto i u obliku sieti). Normirani oblik sjedjeti u crnogorskim
govorima je nepoznat. Oblik sjedjeti nepoznat je i u dubrovakom govoru, u
kojemu se jekavska jotacija uglavnom ne vri, a taj govor, tj. izgovor govora
gde toga (jekavske jotacije) nema uzet je za knjievni jezik54. Postavlja se pitanje e se uje oblik sjedjeti? Odgovor na to pitanje dao je Milan Reetar: (...)
ja ostajem pri svojem miljenju da su dubrovaki siet i -viet (u pripoviet
itd.) jednostavni ikavizmi nastali vrstom disimilacije oba sloga koji sadre
(stoga i sjediti, [pripo]vjediti). Jekavski oblik eet uobiajen je kako u Ozriniima tako i u Dobroti (Boka) i ja ga posebno pominjem, jer je, ako se ne varam, oblik sjedjeti bio poznat samo iz Daniievih djela, koji ga je obrazovao
za savremeni knjievni jezik upravo prema staroslovenskome sdti. Dijalekat
Pranja rijeio se glasa tako to je prihvatio jedan drugi infinitivni nastavak: sjeat-sjedim.55
3.7. U ovaj pregled uvrstili smo i primjere u kojima je dolo do redukcije sonanta v, ime su se stvorili uslovi za jekavsku jotaciju, pa u crnogorskim
govorima nailazimo na imenice: edok i edodba i na glagole: edoiti (i od
njega sloene glagole) i etovati samo u jotovanim formama. U crmnikome govoru naporedo se javljaju oblici esan i svjesan, a u starocrnogorskim,
srednjokatunskim i ljeanskim govorima Mitar Peikan biljei samo svjesan.
Primjere tipa: svjeica, svjetovni, nesvjestica nijesmo izdvajali jer u njima nije
dolo do gubljenja suglasnika v, pa samim tim nije bilo ni uslova za jotaciju.
Vuovi izdvaja i primjere proeta i proetiti.
3.7. Iz pregleda smo vieli da je jekavska jotacija suglasnika s i z izvrena bez izuzetka u veini crnogorskih govora. Na crnogorskome govornom
podruju nemamo govore u kojima su prisutne iskljuivo nejotovane forme.
e su zabiljeene (u primorskome pojasu), javljaju se uporedo s jotovanim
oblicima. Glas je manje frekventan od glasa , no ipak je njegovo postojanje
53
54
55
14
D. Vuovi, nav. djelo, str. 9.

A. Beli, nav. djelo, str. 113.
M. Reetar, tokavski dijalekat, Matica crnogorska, Podgorica, 2010, str. 119.
registrovano na cijeloj teritororiji. Stoga moemo zakljuiti da su suglasnici

i kao produkti jekavske jotacije opteprisutni u crnogorskim govorima.
esto se postavlja pitanje da li su i fonemi ili alofoni. Dijalektolozi ih uglavnom nazivaju fonemima: Stvaranjem fonema i (iji razmetaj,
dodue, nije tako slobodan kao kod drugih konsonanata: nema ih naprimer
u finalnom poloaju) uklonjena je neravnomernost izmeu afrikata i odgovarajuih konstriktiva: s / z / c / () d56; I u ovim govorima konsonantski sistem je proiren prisustvom fonema i , nastalih t. zv. novim i
najnovijim jotovanjem (...)57; Pored ostalog dolazi u oba dijalekta do pojave
novih fonema i , koje se javljaju u rezultatima novog jotovanja (...)58. U vezi
s tim pitanjem interesantna su miljenja Draga upia. Pomenuti dijalektolog
je 1977. godine smatrao da je rije o fonemima. Osvrui se na rijei Dalibora Brozovia da se i javljaju samo ispred i , te da su samo pozicione
varijante fonema i , upi tvrdi: Premda je istina da se i javljaju ispred
i , ova se konstatacija ne moe prihvatiti, i to ne samo za bjelopavliki
ve i za druge ijekavske govore u kojima su ova dva suglasnika sastavni dio
fonolokog sistema59. U radu iz 1988. godine upi je djelimino promijenio
miljenje: (...) javljaju se i , kao konsonanti koji u nekim onomastikim jedinicama imaju vrijednost samostalnih fonema, inae su alofonskog karaktera60. Trinaest godina nakon toga upi tvrdi da ti glasovi ne ine tzv. foneme61,
odnosno prihvata tvrdnju koju je sam opovrgao 1977. godine.
Sudei po tome, pitanje da li su i foneme rijeeno je kad je u pitanju
fonologija, no nije kad je u pitanju ideologija. Stoga se na tome neemo zadravati jer fonemi i zadovoljavaju kriterijum minimalnoga para u opoziciji
enka : Senka (ensko ime), enica : enica.62
4. Jekavska jotacija suglasnika t i d
4.1. Jekavskom jotacijom suglasnika t i d dobijeni su i .
4.2. U istonocrnogorskim govorima nema izuzetaka:
56
57
58
59
60
61
62
P. Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika (Uvod u tokavsko narjeje), tamparsko preduzee Kosta okica, Novi Sad, 1956, str. 133.
Isto, str. 160.
M. Jovanovi, Dijalektologija, Skripta za studente Studijskog programa za srpski jezik i
knjievnost, Niki, 2005, str. 56.
D. upi, Bjelopavliki govor, str. 46.
D. upi, Osnovne osobine govora Pljevalja, str. 83.
D. upi, Egon Fakete, Bogdan Terzi, Ne postoji poseban crnogorski jezik, potpisan inicijalima D..,Slovo o jeziku, Jeziki pounik, knj. druga, Partenon, Beograd, 2002, str. 21.
Milorad Nikevi, Fonemi , , , , u crnogorskom standardnom jeziku, Zbornik sa
naunog skupa Norma i kodifikacija crnogorskog jezika, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005, str. 107.
15
Sanja ORLANDI
- eskota, eskoba, poera, erat, ierat, proera, eit, ueiti, vret, osiroet, leet, uet, prokelo se, buket, razbuket;
- ed, eca, evojka, e, ee, nige, nie, ove, ovoe, viet, stiet se, blijeet, eet, neelja, ever, etelina, teet, ekoji, eto,
edrago, ienut, sijeet, viet, sviat se, eljae, egoj, dogret,
zaes, oenut, zaevica, etinstvo.63
4.3. U ostalim crnogorskim govorima javljaju se izuzeci; u kojoj mjeri
vieemo iz pregleda koji slijedi.
4.3.1. Govor istone Hercegovine:
- erati, eiti, proerati,ueiti, leeti, proleeti, eo, eo, poerati,
poera, ueti, epan, osiroeti;
- edovi, evojka, ever, eca, e, eeti, eljati, oenuti, stieti se,
vieti, etelina, oe, meed, Meedovii.64
Vuovi biljei primjere: tjeme i tjelesni,u kojima nije izvrena jotacija
i konstatuje da ti sluajevi nijesu narodnoga karaktera ve da su uneseni knjievnim putem65.
4.3.2. Pivsko-drobnjaki govor:
- erati, leeti, eti, ela, ak, asmo;
- evojka, etelina, viela, sieti, siek, siela, vreeti, poneelnik,
usielica, esti, smreti, neelja, meed.66
Kad je u pitanju nejotovana grupa tj, Vukovi navodi primjere: tjeiti i
tjelesni. to se tie grupe dj, izuzetak je imenica djelo, mada se javlja i u jotovanoj formi u izrazima: krvno elo i izai e elo na vielo.67
U tome govoru prilog za mjesto e javlja se uvijek u tome obliku. Prilozi ove i one javljaju se u oblicima oe/voe i noe/one. U evernijim
drobnjakim selima Vukovi biljei ovde i onde.68
4.3.3. Uskoki govor:
- erati, poerati, doerati, naerati, uerati, preerati, zaerati, erati, vreti, zavreti, uvreti, privreti, zapovreti, opueti, oueti,
ueti, poueti, leeti, poleeti, prileeti;
63
64
65
66
67
68
16
M. Stevanovi, n. d., str. 35.

D. Vuovi, n. d., str. 15, 16.
Isto, str. 15.
J. Vukovi, n. d., str. 17, 34, 44, 49, 68, 73.
Isto, str. 44.
Isto, str. 18.
- evojka, ed, etelina, eljati, edovina, eina, poetiniti, eti,

evojica, ever, eo, everovati, zastieti se, vieti, etinja, gueti, razgueti, opovieti, zavieti, uvieti,izvieti, Neeljko, eljati,
e, ee, poee, nee, nie, ekad, poekad,eto, ekoji, poekoji, eko, poeko, poeto, elo, egda, eljotina, vielo, Neeljkovi, poneeljnik, kuelja, svieti se, baeti, eeti, neelja, esti,
etna, ueti, etinjak, stieti se, oea, smreti, uesti, uela,
uenuti, poeelica, ueelica, vielica, poee, ponee, zabaeti,
naenuti, zaevojiti se, evovati, sieti, zaenuti, etinstvo, etinjiti, naeeti se, oenuti, oeven, oesti, evojica, iesti, ienuti,
privieti se, izblijeeti, oelo, vreeti, vrijeeti, meed.69
U uskokome govoru jekavska jotacija nije zahvatila rijei tjeme i tjelesni, koje se javljaju i u ekavskome obliku, dok se oblici tjeskoba i eskoba
javljaju uporedo.70 Kad je u pitanju nejotovana grupa tj, Stani istie i novounesenu rije zaktjev.
Primjere s nejotovanom grupom dj nalazimo u rijeima: djelovi i udjela
(udio), dok se djelo javlja uporedo sa elo.71
Prilog za mjesto ove javlja se i u tome obliku i u obliku oe. Govorei
o ekavskome uticaju na uskoki govor, koji je izvren preko novina, radija,
knjiga i udbenika, Stani konstatuje da se u uskokom govoru mogu uti i
oblici ovde i knjievno i knjiko ovdje72.
4.3.4. Govor Pljevalja:
- erati, poleeti, epandan;
- evojka, ed, etelina, esti se, nie, zaevica, uenuti, neelja.
U govoru Pljevalja uporedo se javljaju oblici eskobno i tjeskobno, Sueska i Sutjeska, dok su rijei tjeme i tjenji poznate samo u tome obliku.
Izuzeci koji se tiu grupe dj javljaju se u primjerima: djela, odijelo,
djelovi.73
4.3.5. Govor okoline Kolaina:
- erat, poera, uerati, poleet, erali su, proero, doeravo, leeti,
uuelo, eti, ela, eli, (ako) uzaene, epan, epanovi;
69
70
71
72
73
M. Stani, n. d., str. 6768, 107108.

Isto, str. 111.
Isto, str. 107.
Isto, str. 76.
D. upi, Osnovne osobine govora Pljevalja, str. 83, 8687.
17
Sanja ORLANDI
- ed, evojka, eljati, neelja, poneeljnik, e, noe, svu, oedit,

eet, oelo, poluela, zaeli smo, esti, etelina, eca, etinstvo,
etinit, edovina, kuelja, meed, meedina, meedas, meei,
oe.74
I u govoru kolainskoga kraja prisutno je kolebanje u primjerima tipa:
eskoba i tjeskoba, eskobno i tjeskobno, eit (eenje), ueiti i tjeit, utjeiti. U novim rijeima grupa dj ostaje nejotovana: zdjela, odjeljenje, sudjelovati.
Imenica djelo javlja se uglavnom u tome obliku (elo je zabiljeeno samo u
poslovinome izrazu).75
4.3.6. Rovaki govor:
- naerao, poeraju, ierati, ne eli, ne eila se;
- evojka, eca, everima, ed, vieli, e,meed, Meei, oe, oen.
Petrovi istie da nije zabiljeio nejotovane oblike tjeiti i djelo te da je
jedini izuzetak odijelo, koji se javlja uporedo s oelo.76
4.3.7. Bjelopavliki govor:
- eram, era, era, poerati, ierati, preerat, proerat, doerat,
ela, eli, ae, leeli, polee, poleeli su, leela, doleet, eit,
vreti, eskoba;
- eca, eteta, ed, praed, evojka, e, e go, nige, ige, nie,
nee, oeven, neelja, kuelja, poneenik, meed, meee, Meee,
meedina, oe, onoen.
U bjelopavlikome govoru leksem eskoba nalazimo samo u tome obliku, dok se u komparativu pridjeva tijesan ne vri jotacija tjenji. Imenica
tjeme je nepoznata.
Odstupanje od jotacije suglasnika d nalazimo u primjeru odjeljenje.77
4.3.8. Crmniki govor:
- razbukelo, vreli, uele, leet, leele, osiroela, erat, eram,
era, erali, ierali, oeraj, poerali, poera, poere, preerat,
preerasmo, prierali, proerae, uerati, eskota, eskotno, eit,
eili, uuee, uuesmo, epan, epana;
- blijeet, viet, vieli, viele, vielo, vreelo, dogreli, e, eto,
one, onen, onena, ever, evojka, ed, edo, praed, elo, ela,
neelja, poneelnik, naene, oenut, oelo, uenut, uest, etelina,
74
75
76
77
18
M. Piurica, n. d., str. 68, 90, 95.

Isto, str. 95.
D. Petrovi, Glasovni sistem rovakog govora, str. 176177.
D. upi, Govor Bjelopavlia, str. 26, 28, 30, 5455.
eteta, etinja, eca, eko, zaeva, kuelja, stiele se, teel, vreelo, vrijeelo,meed, oe, oen;
U crmnikome govoru, kad je jotacija suglasnika t u pitanju, nalazimo
izuzetak u primjeru tjelesina, koji se javlja uporedo s ekavskim oblikom, dok
se elesina uje rjee.
Nejotovani suglasnik d nalazi se u genitivu mnoine imenice djelo, ali
se uporedo javlja i u jotovanoj formi ela. Uz ee oblike eli, elia prisutni su i ekavizmi: deli, delia.78
4.3.9. Starocrnogorski, srednjokatunski i ljeanski govori:
- erat, eljat.
Peikan u poglavlju o jekavskoj jotaciji navodi svega dva primjera za te
suglasnike, uz konstataciju da se oni uvijek jotuju, te da se uticaj standardnoga
jezika na produkte jotacije ne zapaa.79
4.3.11. U bihorskome govoru, kao i kod suglasnika iz prethodnih poglavlja, uz jotovane jekavske oblike prisutni su i ekavski:
- erat, poera, ed, edovina;
- teranje, potera, ded, dedovina.80
4.3.12. U mrkovikome govoru pored jotovanih oblika:
- erat, eraj, ierali, eskota, ket, keo;
- viet, viek, e, nie, kue, svue, njee, ever, evojka, et, etelina, eti, etite, eca, kuelja, neela, oer, oen, oera, eet,
eenje,
prisutni su i ekavski oblici: terat, teraj, isterali, ktet, kteo, zadieli, zadeli, videk, videli, de, dever, deca. Zabiljeen je i regresivni oblik glagola tjerati.81
4.4. Jekavska jotacija suglasnika t i d izvrena je na cijelome crnogorskom govornom podruju. Izuzeci koji se javljaju ogranieni su na odreene
leksike jedinice, kao to su: tjeme, tjelesni, tjenji, djelovi, odjeljenje, zdjela
i sve one su unesene iz tzv. knjievnoga jezika. U ispitivanjima govora koja
su raena poetkom 20. vijeka nalazimo eskoba i eiti samo u tome obliku,
to nas navodi da zakljuimo da je pod uticajem unesenih rijei i ijekavskoga
standarda srpskog jezika dolo do dejotizacije tih leksema. Da je i imenica
djelo pretrpjela noviji uticaj, svjedoi postojanje jotovanoga oblika elo u po78
79
80
81
B. Mileti, n. d., str. 251, 345346.

M. Peikan, n. d., str. 110.
D. Barjaktarevi, n. d., str. 4647.
L. Vujovi, n. d., str. 197198.
19
Sanja ORLANDI
slovinim izrazima. Regresivnih oblika nema izuzev glagola tjerati u govoru

Mrkovia.
Primjeri kao to su meed, Meedovii, meedina, meedas, meei
nastali su jotacijom suglasnika d nakon gubljenja sonanta v.
4.5. U prilozima za mjesto ove i one rije je o sekundarnoj ijekavici.
Dio koji se dodaje zamjenikoj osnovi ov- po porijeklu je stara partikula de, pa
se pretpostavlja da su oblici ove i one nastali analogijom prema prilozima
koji su se zavravali zamjenom jata.82
4.6. Na kraju ovoga odjeljka, donosimo stav Josipa Hamma, koji daje
novo gledite u vezi sa stavom da su i nastali jekavskom jotacijom, za koje
su se stekli uslovi tek poslije 15. vijeka. On, naime, kae: to se crnogorskoga *t, d > e, e tie, ja mislim da je tu na dioklicijsko-zetskom podruju
moglo dolaziti do sukobljavanja dviju tendencija, dviju smjerom i podrijetlom
neovisnih, heterogenih artikulacija: zapadne suglasnike i istone samoglasnike. One su tek zajedno dovodile do toga da je palatalni ploziv zajedno sa
davao e, e a ne *tje, *dje (...) kao drugdje na jekavskom podruju gdje toga
ploziva nije bilo. Cio proces bi, prema tome, bio obian, fonetski i alofonski, s
pojaanjima u prvom dijelu i u skladu s isofonskom linijom koja se preko Stare
Crne Gore protezala do podruja na kojem je plozivno (dorzalno) t, d bilo
obina, u sistemu dobro motivirana, normalna pojava. Ovako bi se, uzgred
govorei, u malo rijei, mogla predoiti i objasniti ova pojava koja crnogorskim govorima daje poseban znaaj i posebnu dra.83
5. Jekavska jotacija suglasnika c
5.1. Jekavskom jotacijom suglasnika c dobijen je suglasnik .
5.2. U veini crnogorskih govora primjetna je dosljednost vrenja te
glasovne promjene i kad je suglasnik c u pitanju. Tome u prilog ide injenica
da nijesu zabiljeeni izuzeci u sljedeim govorima:
pivsko-drobnjakome:
- elokup, edilo, epavica, epi, epada;
- etko, etna, etonja;84
istonocrnogorskome:
- epanica, edilo, evica, elokupan, epkat;
82
83
84
20
J. Vukovi, Istorija srpskohrvatskog jezika, str. 79.

Josip Hamm, Crnogorsko t, d + jat > ,, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, CANU, Titograd, 1984, str. 80.
J. Vukovi, n. d., str. 44.
- etko, etna, etonja, etulja, etarica, etas, etat, eti, ietat,

proetat;85
crmnikome:
- evica, edilo, edila, elokup, elokupan, elokupni, epkati, epanika, iepka, proepak, esar;
- etat, etale, proetale, etko, etna;86
starocrnogorskim, srednjokatunskim i ljeanskim govorima:
- elina, elji, epak, enje (cijene), edilo, evica;
- etko, etas, etovi;87
govoru okoline Rijeke Crnojevia:
- edilo, epanike, epovima;
- eta, etavat;88
5.2. U drugim govorima izuzetaka ima. Tako u govoru istone Hercegovine nalazimo:
- edilo, editi, elivati, epanica, proep, epkalo, epka, preenjen,
ieliti, esar, elokup;
- etati, proetati, etko, etna.89
Govorei o ekavizmima Danilo Vuovi navodi da su u tome govoru
uopteni oblici: celivali (uz elivati), cesta i precenjivati (uz preenjivati).90
5.3. Uskoki govor:
- evnjak, edaljka, epak, epanica, edilo, elica, elokupan, beenje,
- etonja, etulja, proetati, preetati, eta.91
U uskokome govoru javlja se glagol enuti se u znaenju malo se
osuuti, prosuiti se. Autor pretpostavlja da je nastao od glagola cjednuti se,
uz redukciju glasa d.
Izuzeci u tome govoru nalaze se u primjerima ocjenjivatii i procjenjivati i predstavljaju inovaciju i import.92
85
86
87
88
89
90
91
92
M. Stevanovi, n. d., str.36.

B. Mileti, n. d., str. 345.
M. Peikan, n. d., str.110
D. Petrovi, Prilog poznavanju govora u okolini Rijeke Crnojevia, str. 62.
D. Vuovi, n. d., str. 1516.
Isto, str. 11.
M. Stani, n. d., str. 108, 142.
Isto, 108.
21
Sanja ORLANDI
5.4. U govoru Pljevalja pored redovno jotovanih oblika:

- edilo, epanica, proetati, ietati, etonja,
autor izdvaja nejotovane cjedaljka, ocjena, dok do gubljenja sonanta v nije
dolo u primjeru cvjetovi.93
U govoru okoline Kolaina javljaju se:
- epanica, epaa, epi, epko, elina, uelosti, edilo, elica, evnjaci,
- etko, etkovi, eta, etati, etas, etalj.
Izuzeci u govoru kolainskoga kraja nalaze se samo u novounesenim
rijeima: procjena, ocjena, procjenjivati.94
Rovaki govor poznaje oblike:
- epanica, edila, edilo,
- etala, proeto si, etko, etulja.
U rovakome govoru nema zabiljeenih izuzetaka, no nalazimo autorovu (D. Petrovi) konstataciju da nije zabiljeio primjere: editi, preenjen,
ieliti koji su poznati u govoru istone Hercegovine.95 Dakle, nije dolo do
saimanja grupe ije u je, pa samim tim nije dolo do jotacije.
U bjelopavlikome govoru pored jotovanih likova:
- epanica, edilo,
- etko, etna, etni do, proetati, proetala, proetale, ietale,
ietale,
zabiljeene su i unesene rijei ocjena, cjenjkati se, kao i ekavizam cesta/testa
uz konstataciju da je ee u upotrebi rije dada.96
5.5. U bihorskome govoru pored jotovanih oblika:
- edilo epanica etonja,97
uobiajeni su i ekavski oblici:
- cedilo, cepanica.98
U govoru Mrkovia javljaju se samo ekavizmi:
93
94
95
96
97
98
22
D. upi, Osnovne osobine govora Pljevalja,str. 87.

M. Piurica, n. d., str. 90, 96.
D. Petrovi, Glasovni sistem rovakog govora, str. 117.
D. upi, Govor Bjelopavlia, str.30.
D. Barjaktarevi, n.d., str. 39.
Isto, str. 47.
- cvetat, cveti, cvet, cedilo, cediti.99

5.6. Jekavska jotacija suglasnika c vri se na cijelome crnogorskom podruju u ogranienome broju leksema. Iz popisa koji smo izloili za pojedine
govore vidimo da su to uglavnom ove lekseme: edilo, epanica, elokupan,
epkati, esar. Izuzeci se tiu rijei koje su se u crnogorskom jeziku ustalile u
XX vijeku, kad je standardni jezik poeo dobijati sve vei znaaj i uticaj: ocjenjivati, procjenjivati, cjedaljka (ali edilo), ocjena, procjena i sl. Ekavizam
celivati, koji nalazimo ve poetkom prologa vijeka, vjerovatno se uoptio
pod uticajem crkve. Da ekavizam cesta predstavlja import, svjedoi injenica
to je ta rije nepoznata u nekim crnogorskim govorima, ali i to to se i u govorima koji za nju znaju ee koristi rije dada (takav sluaj imali smo i u
prethodnome poglavlju, rije tjeme ne poznaje bjelopavliki govor, i mjesto
nje se koristi sintagma vrg glave). Iako vokal e u leksemu cesta vodi porijeklo
od jata100, u crnogorskim govorima nije zabiljeen jekavski oblik. Kod Skoka
nalazimo da jekavski oblik nie nije potvren, ali biljei ga Asim Peco u govoru banjalukih muslimana u jotovanome obliku: esta, na estu.101
Manje izuzetaka nalazimo kad je u pitanju uproavanje grupe cv.
Glagol etati (i od njega izvedeni glagoli) poznat je samo u tome obliku. Nejotovanu leksemu cvjetovi zabiljeio je upi u govoru Pljevalja. A jekavska
jotacija, kao to smo vieli, obuhvatila je i vlastite imenice: etko, etkovi,
etna.
6. Jekavska jotacija labijala
6.1. Jekavskom jotacijom usnenih suglasnika p, b, m i v dobijene su
grupe plj, blj ,mlj i vlj. Kad se objanjava jekavska jotacija labijala, esto se
govori o umetnutom, tzv. epentetskom l. Asim Peco tvrdi da tu nema nikakvoga epentetskog l ve da je u pitanju normalni proces objedinjavanja artikulacije dvaju razliitih glasova pri emu je j posle p, b, m, v palatalizovanog
dakako prelo u l, tj. u glas koji mu je po akustikom utisku vrlo slian (R.
Bokovi: Osnovi uporedne gramatike, str. 95).102
6.2. Jekavska jotacija suglasnika o kojima je bilo rijei u prethodnim
poglavljima izvrena je na cijelom crnogorskom jezikom podruju, uz nekoliko izuzetaka koje smo naveli. Meutim, kada je u pitanju jotacija usnenih
suglasnika p, b, v i m, situacija nije ni priblino ista. Naime, jotaciju tih sugla99
L Vujovi, n. d., str. 117.

Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga prva AJ, JAZU, Zagreb, 1971, str. 259.
101 A. Peco, Govor istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XIV, Beograd,
1964, str. 58.
102 A. Peco, Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Nauna knjiga, Beograd, 1978, str. 71.
100 P.
23
Sanja ORLANDI
snika ne poznaju svi crnogorski govori. U govorima u kojima je zastupljeno

ono ipak nije dosljedno jer se uporedo javljaju nejotovane forme. One su nee
rjee, nee ee, pa emo o tome dati detaljniji prikaz.
6.3. Jekavska jotacija labijala najzastupljenija je u uskokome govoru. Iako su prisutne nejotovane forme, Milija Stani navodi da je procenat
jotovanih oblika vei od 84%. Taj se procenat smanjuje usled prilika koje su
zahvatile uskoki govor u poslednje vreme103.
U crmnikome govoru Branko Mileti navodi samo primjere s izvrenom jekavskom jotacijom usnenih suglasnika, no nalazimo konstataciju da se
rjee javljaju i oblici sa neizvrenom jotacijom.104
U tome govoru pored mlje, ponekad se uje i mnje: mnjeina, mnjera,
namnjera, mnjerim, umnjet i sl.105
U istonocrnogorskim govorima jekavska jotacija labijala javlja se na
cijeloj teritoriji, no ipak nije uoptena kod svih predstavnika. Razlog za to Stevanovi nalazi u tome to se na izgovor grupa bj, pj, vj i mj nije teko navii
i svi koji su imali prilike da se naue knjievnom izgovoru, bilo iz knjiga ili
na koji drugi nain, oni su ga prihvatili106. Autor istie da su u Kuima, Bratonoiima i jugozapadnim Vasojeviima ei primeri bez vrenja ikakvog
procesa u grupi usneni suglasnik + j107. Meutim, Drago upi, pozivajui se
na tu Stevanovievu tvrdnju i na svoje biljeke, izvodi zakljuak da su u tim
oblastima jotovani primjeri u apsolutnoj prevazi (sic!).108
6.4. U bjelopavlikome govoru u upotrebi su i jotovani i nejotovani
oblici. Jotovani oblici karakteristini su za govor starijih osoba.109
U govoru okoline Kolaina jotacija labijala je dosljedna u infinitivnim
oblicima glagola: trpljeti, kipljeti i sl. dok se u ostalim kategorijama uporedo
javljaju jotovane i nejotovane forme.110
Slino je i u pivsko-drobnjakome govoru. Uopteni su infinitivni oblici tipa: dospljeti, trpljeti, ivljeti, umljeti. Uporedo se uju oblici: pljesma i
103 M.
Stani, n. d., str. 110.

Mileti, n. d., str. 344346.
105 B. Mileti, n. d., str. 344.
106 M. Stevanovi, n. d., str. 37.
107 Isto.
108 D. upi, Jekavsko jotovanje labijala u govorima Crne Gore, Beograd, 1981, str. 58.
109 D. upi, Govor Bjelopavlia, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XXIII, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1977, str. 55-57.
110 M. Piurica, n. d., str. 9698.
104 B.
24
pjesma, pljene i pjene, pljevati i pjevati, dok su rjei: mljesec, mljeriti, vljera,
vljetar.111
U govoru istone Hercegovine uz jotovane nalazimo i oblike u kojima je proces jotacije izostao.112
Jotacija labijala djelimino je obuhvatila i starocrnogorske, srednjokatunske i ljeanske govore, a najdosljednije je kod starijega stanovnitva.113
6.5. U govoru Pljevalja nejotovani oblici neto su ei od jotovanih.114
Isto je u rovakome govoru, to, po miljenju Dragoljuba Petrovia, predstavlja razlikovnu crtu izmeu toga i istonohercegovakog govora.115
6.6. U bihorskome govoru, kao to je bio sluaj u prethodnim poglavljima, jekavska jotacija u vezi je s konfesionalnom strukturom stanovnitva.
U govoru stanovnitva islamske vjeroispovijesti jotacija labijala je nepoznata, dok se kod pravoslavnih doseljenika uju oblici: pljesma, bljeleg, vljera,
mljesto i sl.116
6.7. U govoru Mrkovia jekavska jotacija usnenih suglasnika uglavnom
se ne vri, nalazimo samo primjer razgbljenu se.117
6.8. U izloenom pregledu iz dijalektoloke literature primjetno je da
nema govora u kojima je jotacija usnenih suglasnika dosljedno sprovedena.
Ustaljeno je miljenje da je proces jotacije zaustavljen uticajem standardnoga
jezika.
7. Jekavska jotacija u savremenim opisima
7.1. Veina crnogorskih govora opisana je u 20. vijeku, od 1927. godine
do kraja osamdesetih godina. Poetak 21. vijeka donosi nove opise crnogorskih govora. Objavljene su monografije Govor Patrovia118 i Govor podgorikih muslimana119. Opisan je govor sel Lepenac kod Mojkovca i Ravna
111 J. Vukovi,
n. d., str. 47.

n. d., str. 25.
113 M. Peikan, n. d., str. 108.
114 D. upi, Osnovne osobine govora Pljevalja, CANU, Glasnik odjeljenja umjetnosti, knjiga
8, Titograd, 1988, str. 87.
115 D. Petrovi, Glasovni sistem rovakog govora, str. 172.
116 D. Barjaktarevi, n. d., str. 47.
117 L. Vukovi, n. d., str. 198199.
118 M. Jovanovi, Govor Patrovia, Univerzitet Crne Gore, 2005.
119 A. irgi, Govor podgorikih muslimana, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2007.
112 D. Vuovi,
25
Sanja ORLANDI
Rijeka kod Bijeloga Polja120, kao i fonetski i akcenatski sistem govora sela
Gornje Zete121. Kakva je situacija u njima u vezi s jekavskom jotacijom, vieemo u pregledu koji slijedi.
7.2. Suglasnici l i n dosljedno su jotovani:
u patrovskome govoru:
- oednjeli, uinjeli, prenjean, zatrudnjela, ljeto, ljepija, voljela, ljetovanje, najljepe, ljepota, ljetos, koljeno;122
u crnogorskim jekavsko-ikavskim govorima, kakav je govor podgorikih muslimana:
- ljepi, ljeto, njegovat, enjet;123
u govoru sela Gornje Zete:
- ljepija, ljetos, ljeta, najljepe, ljetuju, ljepote, ljepi, prenjeno,
njenije, zatrudnjela, oednjeli, uinjeli,ogladnjeli, ucrnjela.124
7.2.1. U govoru sel Lepenac i Ravna Rijeka suglasnici l i n takoe su
jotovani:
- ljeto, ljeb, ljeskovina, ljetovanje, proljetos, ljepota, koljeno, crvenjeo, zarumenjeo, oednjeo, uinjeli, uinjeno; s tim to je u Ravnoj
Rijeci jednom zabiljeen i ekavski oblik proletos.
7.3. Suglasnici s i z dosljedno su jotovani:
- edu, eme, eet, ednik, preednik, ueelica, ever, etan,, ea,
guenicu, staroedioci, zapoeli, suedni, oea, predoeaj; iede,
ies, iedi;
- kielili, kielu;125
u govoru podgorikih muslimana:
120 Danijela
Risti, Govor sela Lepenac (Mojkovac) i Ravna Rijeka (Bijelo Polje), Niki, maj
2009, magistarski rad rukopis, Biblioteka Filozofskog fakulteta u Nikiu.
121 Jelena Baanovi, Govor sela Gornje Zete, Niki, mart 2009, magistarski rad rukopis,
Biblioteka Filozofskog fakulteta u Nikiu.
122 M. Jovanovi, nav. djelo, str. 226.
123 A. irgi, nav. djelo, str. 60, 92.
124 J. Baanovi, nav. djelo, str. 136.
125 J. Baanovi, nav. djelo, str. 136137.
26
- ever, enka, etim, podetim, en, etan, eme, ednik, ekira, ekirancija, ea, proenjat, ueelica, edite, guenica, edok, edoiti; ies, iede;
- kieljina
- edok, edoiti;126
u govoru Lepenca i Ravne Rijeke:
- eeli, edi, preednik, staroedioci, ekiru, eanju, everac, eme;
ielica, iede, ies, ieli;
- edoio, edok, poedoiti127.
7.3.1. U patrovskome govoru, pored jotovanih oblika:
- eeli, edi, e(di), ednuo, enuo, preednik, preednik, ede, edimo, ednica, zaeda, ednuti, eela, ednik, ueke, ekli, eu, ee, preeen, ekira, preeeno, poekla se, ekirica, ean, ea,
oean, ea, etit, predoeanje, poeujemo, evernu, eme, emena, guenica, iedi, ielica, iela, iede, ielica / ies, ieli;
- kielo;
- edok, edoili, poedoiti,128
nalazimo i izuzetke: sjednik, zaposjedni, zaposjeli, starosjedioci, susjedu, besjednika, posjekli, zasjeeno, presjekli, osjeko, sjeamo, sjean,sjeam,
sjetijo, sjeanje, osjetiti, sjever, i autorovu konstataciju da proces jekavskog
jotovanja u sekvenci sje < kratko nije izveden do kraja pored obinijih
jotovanih formi u upotrebi su i nejotovane129. Iz te konstatacije Miodraga Jovanovia moemo zakljuiti da se u govoru Patrovia djelimino uva starije
(regresivno) stanje, to je u suprotnosti s onim to nalazimo u izvjetaju o
tome govoru iz 1939. godine da sugl. s sa j od daje redovno 130. Taj podatak
otvara dvije pretpostavke: da je u govoru Patrovia u 21. vijeku dolo do dejotizacije jotovanih oblika ili da je detaljni opis toga govora otkrio prisustvo
regresivnih oblika.
7.4. Suglasnike t i d nalazimo u jotovanome obliku
u govoru podgorikih muslimana:
- erat, poera, ierat, ljeet;
126 A.
irgi, nav. djelo, str. 49, 86.

Risti, nav. djelo, str. 57.
128 M. Jovanovi, nav. djelo, str. 228230.
129 Isto, str. 228.
130 R. Aleksi, Izvjetaj o govoru Patrovia, Godinjak Zadubine Sare i Vase Stojanovia,
sveska VI, tamparija Drag. Gregoria, Beograd 1939, str. 19.
127 D.
27
Sanja ORLANDI
- eca, oeila, evojka, uenut, edovi, viet, eeo, etelina, stiet, neelja, poneeljnik, e, nige, nege, ove, ovoenaske,
ovoen;131
- eramo, vreli, zaleela, pouela, doerali;
- viela, eca, nie, sviet, postiela, neelju, ever, evojka, uteela, poluela;132
u govoru Lepenca i Ravne Rijeke:
- poerat, leet, vret, uuelo;
- evojka, ed, neelja, oe, nie, izblijeela, posijeela, eteline,
oenut, poneeljnik, svielo.133
7.4.1. U patrovskome govoru nema izuzetaka kad je u pitanju suglasnik t:
- vreli, poerali, poerati, era, Suesku, iera, pouela, erali,
zaleeli, doerali, Koela, epan, poueli, ela, ela;
no, kad je u pitanju suglasnik d, pored jotovanih oblika:
- Skoievojka, ece, ed, etie, poluela, eeli, neelje, ever,
evojica, eji dom, praedovi, Neeljko, poneenik, etelinu,
usmrela, izblijeela, teeli, edovina, zastiela, e, nie, ie,
svue,ove, one, meed,134
nalazimo glagol vidjeti, koji se ee javlja u nejotovanoj formi. Osim
pomenutoga glagola sporadino se neizmijenjena skupina dj izgovori i u leksemi djeca, a jednom smo je uli u svidjeti se. 135
7.5. Jekavka jotacija suglasnika c ograniena je na odreene lekseme
koji su samo u jotovanome obliku prisutni u:
govoru sela Gornje Zete:
- edilo, epanicu,
- etat;136
govoru podgorikih muslimana:
131 A.
irgi, n. d., str. 27, 30, 59, 73, 92, 121.

Baanovi, n. d., str. 136.
133 D. Risti, n. d., str. 56.
134 M. Jovanovi, n. d., str. 163, 226228.
135 Isto, str. 227.
136 J. Baanovi, n. d., str. 137.
132 J.
28
- edilo;137
patrovskome govoru:
- edilo, epanica,
- proetaju, etaju;138
govoru Lepenca i Ravne Rijeke:
- epanicu, edilo, edaljka;
- proetat.139
7.6. Kad je je jotacija suglasnika l, n, s, z, t, d i c u pitanju, vieli smo
da je ono izvreno kao i u govorima koji su opisani u 20. vijeku. Izuzeci su
zabiljeeni kod suglasnika s samo u govoru Patrovia, no i one su u upotrebi jotovani oblici. U novijim monografijama ne nalazimo izdvojene oblike:
tjeme, tjelesni, tjenji, djelovi, odjeljenje, zdjela, koji su ranije tretirani kao
izuzeci, no nesumnjivo je da se i u tim govorima javljaju samo u tome obliku.
U govoru sela Gornje Zete prisutni su ekavizmi: celivati, zenica, leb, nevesta,
cesta.140 Ekavizmi u kratkim slogovima, kako pretpostavlja Luka Vujovi, dospjeli su sa istoka i jugoistoka u vrijeme burnih dogaaja kojima je bila izloena Zeta sa Skadrom i barskim primorjem(...).141 Vokal e mjesto sekvence je
na mjestu jata javlja se, uporedo s jekavskim oblicima, i u govoru Ravne Rijeke: smena, mesto, ovde142. U pitanju je uticaj bjelopoljskoga govora, a ranije
smo pokazali da je ekavski refleks jata u kratkim slogovima karakteristian
za govor muslimanskoga stanovnita bihorskoga kraja. Ipak, prilog za mjesto
ovde ne moemo tretirati kao ekavizam jer je dio koji se dodaje zamjenikoj
osnovi ov- po porijeklu stara partikula de (t. 4.5).
to se tie jekavske jotacije labijala u govorima koji su opisani u 21.
vijeku, situacija je neto drugaija. Naime, ta izmjena je u potpunosti nepoznata patrovskome govoru. U izvjetaju o govoru Patrovia iz 1939. Aleksi
navodi nekoliko primjera, no novija istraivanja pokazuju da je ta promjena
iezla143. U govoru podgorikih muslimana jotaciju labijala dosljedno vri
najstarije stanovnitvo. Meutim, kod mlaega narataja pomenuti oblici su
potpuno iezli, a kod srednje generacije javljaju se naporedo sa eim ne137 A.
irgi, n. d., str. 92.

Jovanovi, n. d.,str. 230.
139 D. Risti, n. d., str. 57.
140 J. Baanovi, n. d., str. 108.
141 L. Vujovi, Da li je postojao ekavski govor u jugoistonoj Crnoj Gori i sjevernoj Albaniji,
Zbornik za jezik i knjievnost, knj. I, Drutvo za srpskohrvatski jezik i knjievnost SR Crne
Gore, Titograd, 1972, str. 5.
142 D. Risti, n. d., str. 29.
143 M. Jovanovi, n. d., str. 230.
138 M.
29
Sanja ORLANDI
jotizovanijem oblicima.144 U govoru Lepenca i Ravne Rijeke, kao i u govoru

sela Gornje Zete, ta promjena poznata je starijim govornim predstavnicima,
dok mlae generacije koriste nejotovane oblike.
8. Zakljuak
Cilj ovoga rada bio je da ustanovi dosljednost vrenja i teritorijalnu rasprostranjenost jekavske jotacije u crnogorskim govorima i da tu dijalekatsku
osobinu djelimino osvijetli i iz sinhrone perspektive.
Jekavska jotacija suglasnika l i n izvrena je bez izuzetka u veini crnogorskih govora. Dubletni oblici prisutni su u dva crnogorska govora (Mrkovii i Bihor), koji djelimino mjesto sekvence je u kratkim slogovima imaju
e. Na dosljednu jotaciju tih suglasnika svakako je uticala i standardnojezika
norma, koja ih je tretirala kao normativne.
Kad je u pitanju jekavska jotacija suglasnika s i z na crnogorskome
govornom podruju, nema govora u kojima su prisutne iskljuivo nejotovane
forme. One e su zabiljeene (u primorskome pojasu), javljaju se uporedo s
jotovanim oblicima. Fonem manje je frekventan od fonema , ali je njegovo
postojanje registrovano na cijeloj teritoriji.
Jekavska jotacija suglasnika t i d izvrena je na cijelom crnogorskome
govornom podruju. Izuzeci koji se javljaju ogranieni su na odreene leksike jedinice, kao to su: tjeme, tjelesni, tjenji, djelovi, odjeljenje, zdjela i sve
su one, kako smatraju autori opisanih govora, unesene iz tzv. knjievnog jezika. Dejotizaciju su pretrpjeli leksemi: elo, eiti, eskoba. U opisima govora
iz 21. vijeka jotacija tih suglasnika veoma je zastupljena.
Jekavska jotacija suglasnika c vri se na cijelome crnogorskom podruju u ogranienome broju leksema: edilo, epanica, elokupan, epkati, elina, esar, etati. Izuzeci postoje u svim govorima. Rijei poput ocjenjivati,
procjenjivati, cjedaljka, ocjena, procjena javljaju se samo u nejotovanome
obliku. Uopteni ekavizmi su cesta i celivati. Jotovane oblike u govorima opisanim u 21. vijeku nalazimo u leksemama: edilo, epanica, etati.
Jekavska jotacija labijala u crnogorskim govorima nedosljedno je sprovedena u govorima koji su opisani u 20. vijeku. U govorima u kojima je najdosljednije izvreno u upotrebi su bili i nejotovani oblici. Opisi govora iz 21.
vijeka pokazuju da ta pojava, ukoliko nije potpuno iezla, kao u govoru Patrovia, karakterie govor najstarijih predstavnika i na putu je da nestane.
U gotovo svim crnogorskim govorima prisutni su leksiki ekavizmi,
kao to su: cesta, celivati, zenica, nevesta. U govoru Mrkojevia i Bihora po144 A.
30
irgi, n. d., str. 93.
red jekavskih oblika javljaju se i ekavski. U govoru Mrkojevia ekavica je

sekundarna pojava, u dugim slogovima nastala je kao rezultat saimanja ije u
e,u kratkim slogovima skoro redovno imamo je i izvrenu jekavsku jotaciju.
U bihorskome govoru, kako tvrdi Barjaktarevi, ekavski refleks kratkoga jata
karakterie govor muslimanskoga stanovnitva. Jekavski oblici, a samim tim
i jekavska jotacija, javljaju se kod pravoslavaca.
Na osnovu koriene grae i literature moe se zakljuiti da je jekavska
jotacija glasovna pojava karakteristina za cio crnogorski prostor. Meutim,
ne moe se rei da je jekavska jotacija pojava koja je dosljedno izvrena u
dananjem crnogorskom jeziku.
Govorei o klasifikaciji crnogorskih govora Adnan irgi argumentovano je osporio dosadanje podjele po kojima na crnogorskome podruju postoje dva strogo polarizovana dijalekta, i zakljuio da se o zasebnim dijalektima ne moe govoriti.145 To potvruje i Nikevievu tezu o naddijalekatskome
(koine) tipu crnogorskih govora. Prema podjeli crnogorskih govora na tri sloja: optetokavski, optecrnogorski i crnogorski mikrostukturni sloj, moemo
rei da jekavska jotacija suglasnika l, n, s, z, t, d i c ide u optecrnogorski sloj,
a jekavska jotacija labijala u crnogorski mikrostrukturni sloj.
Nekoliko puta smo pomenuli da jekavska jotacija nije bila dio standardnoga srpskog/srpskohrvatskog jezika koji je vaio u Crnoj Gori. Poznato je
da je Vuk Karadi koristio oblike erati, evojka, no 1839. godine zamijenio
ih je regresivnim oblicima tjerati, djevojka i sl. O tome Danilo Vuovi kae:
Kratko jat kada se ve nije osealo kao diftong, izvrilo je najnovije jotovanje.
Vuk je u Dubrovniku, naao neizvreno to jotovanje (iako ne uvek) i taj je izgovor uveo kao knjievni; zato je on to uinio i ime se sve rukovodio, ovde o
tome neu govoriti, ali je jedno tano da naroitu blagozvunost, sveinu i mekou junom narjeju daju ba oni glasovi koje pravopis odbacuje (up. ee i
gdjegdje i sl.). Setimo se samo ovde da blagozvunost talijanskog jezika ine
takvi i slini glasovi.146 A zato je to Vuk uinio i zato je azbuka ostala bez
suglasnika i objanjava irgi: Ti glasovi koji su u crnogorskome jeziku bili
opteprisutni, van crnogorske jezike teritorije imali su status dijalektizama
i zbog toga se, kao takvi, nijesu mogli nai u zajednikome knjievnom jeziku
koji je poivao na Vukovoj teoriji o svim tokavcima kao Srbima.147
Iako su posljedice koje je na crnogorski jezik ostavila jezika politika
20. vijeka velike, rezultati jekavske jotacije suglasnika l, n, s, z, t, d i c osta145 A.irgi,
O klasifikaciji crnogorskih govora, Lingua Montenegrina, br. II, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 109-127.
146 D. Vuovi, n.d., str. 11.
147 A. irgi, Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji, Matica, god. IX, broj 34/35,
Matica crnogorska, Cetinje Podgorica, 2008, str. 18.
31
Sanja ORLANDI
li su imuni na sve zabrane jer svako odvajanje jezika od ivota predstavlja

ispranjenje jezika, njegovo pretvaranje u uplji glas, nasilno razdvajanje,
ereenje jedne organske cjeline.148
7.5. S osvrtom na rijei Dalibora Brozovia da postoji neka neulovljiva
impresionistika linija koja nam pomae da im otvori usta, odmah prepoznamo Crnogorca i razlikujemo ga od svih drugih, pa i Crnogorca novotokavca
od drugih novotokavaca149, mogli bismo zakljuiti da jedan dio te neulovljive
impresionistike linije zasigurno pripada rezultatima jekavske jotacije suglasnika l, n, s, z, t, d i c.
Primarna literatura
- Aleksi, Radomir. Izvjetaj o ispitivanju govora krtolskog, muljanskog
i grbaljskog, Glasnik SAN, knj. V, sv. 2, Beograd, 1953, str. 333-337.
- Aleksi, Radomir. Izvjetaj o govoru Patrovia, Godinjak Zadubine
Sare i Vase Stojanovia, sveska VI, tamparija Drag. Gregoria, Beograd
1939, str. 1719.
- Barjaktarevi, Danilo. Bihorski govor I, Zbornik Filozofskog fakulteta
u Pritini, knj. III, Univerzitet u Beogradu, Pritina, 1966.
- Baanovi, Jelena. Govor sela Gornje Zete, Niki, mart 2009, magistarski
rad rukopis, Biblioteka Filozofskog fakulteta u Nikiu.
- irgi, Adnan. Govor podgorikih muslimana, Institut za crnogorski
jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2007.
- upi, Drago. Govor Bjelopavlia, Srpski dijalektoloki zbornik, knj.
XXIII, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1977.
- upi, Drago. Osnovne osobine govora Pljevalja, CANU, Glasnik
odjeljenja umjetnosti, knjiga 8, Titograd, 1988, str. 89-107.
- Fonoliki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenakih i makedonskih
govora obuhvaenih Opteslovenskim lingvistikim atlasom, ANUBiH,
Posebna izdanja, knj. LV, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 9, Sarajevo,
1981, str. 223253.
- Jovanovi, Miodrag V. Govor Patrovia, Univerzitet Crne Gore, 2005.
- Mileti, Branko. Crmniki govor, Srpski dijalektoloki zbornik, knj.
IX, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1940.
- Petrovi, Dragoljub. Prilog poznavanju govora u okolini Rijeke
Crnojevia, Zbornik za jezik i knjievnost, knj. I, Drutvo za srpskohrvatski
jezik i knjievnost SR Crne Gore, Titograd, 1972, str. 5966.
148 M.
Stani, n.d.,str. 23.

Brozovi, Prilozi u diskusiji, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji
rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, CANU, Titodgrad, 1984, str. 60.
149 D.
32
- Petrovi, Dragoljub. Glasovni sistem rovakog govora, Zbornik za

filologiju i lingvistiku VIII, Matica srpska, Novi Sad, 1965, str. 157184.
- Peikan, Mitar. Starocrnogorski, srednjokatunski i ljeanski govori,
Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XV, Institut za srpskohrvatski jezik,
Beograd, 1965.
- Piurica, Mato. Govor okoline Kolaina, CANU, Posebna izdanja, knj.
12, Odjeljenje umjetnosti, knj. 2, Titograd, 1981.
- Risti, Danijela. - Govor sela Lepenac (Mojkovac) i Ravna Rijeka (Bijelo
Polje), Niki, maj 2009, magistarski rad rukopis, Biblioteka Filozofskog
fakulteta u Nikiu.
- Stani, Milija. Uskoki govor, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XX,
Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1974.
- Stevanovi, Mihailo. Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski
filolog, knj. III, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 19331934.
- Vukovi, Jovan L. Govor Pive i Drobnjaka, Junoslovenski filolog, knj.
XVII, Beograd, 1940.
- Vujovi, Luka. Mrkoviki dijalekat, Srpski dijalektoloki zbornik, knj.
XVIII, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1969.
- Vuovi, Danilo. Dialekat Istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj. III, Srpska kraljevska akademija, Beograd Zemun, 1927.
Sekundarna literatura
- Beli, Aleksandar. Osnovi istorije srpskohrvatskoga jezika I, Fonetika,
Nauna knjiga, Beograd, 1977
- Bokovi, Radoslav i Malecki, Mjeislav. Istraivanja dijalekata Stare
Crne Gore s osvrtom na susedne govore, Glasnik Odjeljenja umjetnosti
CANU, br. 20, Podgorica, 2002, str. 513.
- Bokovi, Radoslav. Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika,
Fonetika, Nauna knjiga, Beograd, 1977
- irgi, Adnan. Crnogorska ijekavica u dijahroniji i sinhroniji, Matica,
god. IX, broj 34/35, Matica crnogorska, Cetinje Podgorica, 2008, str. 1360.
- irgi, Adnan. O klasifikaciji crnogorskih govora, Lingua Montenegrina,
br. II, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi,
Cetinje, 2008, str. 109-127.
- upi, Drago. Bibliografija govora Crne Gore, Crnogorski govori.
Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju,
Zbornik radova, CANU, Titograd, 1984, str. 97128.
33
Sanja ORLANDI
- upi, Drago. Jekavsko jotovanje labijala u govorima Crne Gore,

Nauni sastanak slavista u Vukove dane, MSC, Beograd Novi Sad
Tri, 1318. IX 1977, Beograd 1981.
- Hamm, Josip. Crnogorsko t, d + jat > , , Crnogorski govori. Rezultati
dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik
radova, CANU, Titodgrad, 1984, str. 7982.
- Ivi, Pavle. Dijalektologija srpskohrvatskog jezika (Uvod u tokavsko
narjeje), tamparsko preduzee Kosta okica, Novi Sad, 1956.
- Jovanovi, Miodrag. Dijalektologija, Skripta za studente Studijskog
programa za srpski jezik i knjievnost, Niki, 2005.
- Mladenovi, Aleksandar. Elementi istorije srpskog jezika, Opta
enciklopedija Larousse, Tom I, Vuk Karadi Interexport, Beograd,
1971.
- Mladenovi, Aleksandar. Javljanje jekavskog, tzv. najnovijeg jotovanja
u nekim naim spomenicima, Zbornik za filologiju i lingvistiku, knj. VII,
Matica srpska, Novi Sad, 1964, str. 158159.
- Nikevi, Milorad. Fonemi , , , , u crnogorskom standardnom
jeziku, Zbornik sa naunog skupa Norma i kodifikacija crnogorskog jezika,
Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005, str. 107-122.
- Nikevi, Vojislav P. Crnogorski jezik, tom I, Matica crnogorska, Cetinje,
1993.
- Nikevi, Vojislav P. Crnogorski jezik, tom II, Matica crnogorska, Cetinje,
1997.
- Nikevi, Vojislav P. Praizvor, prtotip i praiskon izgovora slovjenskog
jata , Zbornik etrte mednarodne koference Evropski stroselci, Ljubljana,
2006. godine, str. 205-224
- Peco, Asim. Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Nauna knjiga, Beograd,
1978.
- Peikan, Mitar. Jedan opti pogled na crnogorske govore, Zbornik za
filologiju i lingvistiku, XXII/1, Matica srpska, Novi Sad, 1979, str. 149
169.
- Pulevi, Vuki. Glasovi i u crnogorskoj toponimiji, Lingua
Montenegrina, br. I, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P.
Nikevi,Cetinje, 2008, str. 75.
- Radulovi, Zorica. Nova teorija o jatu, Omladinski pokret, god 45, br.
163-164, 1987, str. 37.
- Reetar, Milan. tokavski dijalekat, Matica crnogorska, Podgorica,
2010.
34
- Skok, Petar. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga

prva A-J, JAZU, Zagreb, 1971.
- Vujovi, Luka. Da li je postojao ekavski govor u jugoistonoj Crnoj
Gori i sjevernoj Albaniji, Zbornik za jezik i knjievnost, knj. I, Drutvo za
srpskohrvatski jezik i knjievnost SR Crne Gore, Titograd, 1972, str. 16.
- Vujovi, Luka. Crnogorski govori, Enciklopedija Jugoslavije, 2,
BosnaDio, Izdanje i naklada Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb,
1956, str. 494495.
- Vukovi, Jovan. Istorija srpskohrvatskog jezika, I dio, Uvod i fonetika,
Nauna knjiga, Beograd, 1974.
Sanja ORLANDI
IEKAVIAN IOTATION IN MONTENEGRIN SPEECHES
Iekavian iotation is present, more or less, in all iekavian speeches. The
territory covered by Montenegrin speeches is almost exclusively iekavian.
Therefore, this paper aims to establish, on the basis of past studies of Montenegrin speeches, the territorial distribution of this vowel shift, as well as the
consistency of its realization in the Montenegrin language area.
Key words: iekavian iotation, Montenegrin speeches
35

UDK 81342.2+81234:681.324
Pregledni rad
Goran DRINI (Podgorica)

Institut za strane jezike - Podgorica
gorandr@t-com.me
DISKURS RAUNARSKI POSREDOVANE
KOMUNIKACIJE KAO NOVI JEZIKI VID: IZMEU
GOVORNOGA I PISANOGA JEZIKA
U ovome radu autor daje kratak osvrt na neke od distinktivnih lingvistikih atributa jezika raunarski posredovane komunikacije. U literaturi o nauci o jeziku tradicionalno se kontrastiraju
karakteristike pisanoga i govornoga jezika te njihove strukture
i funkcije, kao zasebnih modaliteta jezika. S pojavom interneta,
meutim, te naglom popularizacijom pisane komunikacije posredstvom raunara, javila se potreba za pozicioniranjem toga
novog diskursa u neki od pomenutih jezikih domena ili pak
redefinisanjem date podjele.
Kljune rijei: govorni jezik, pisani jezik, raunarski posredovana komunikacija, internet, SMS poruke
Govorni i pisani jezik

Razlike izmeu govornoga i pisanoga jezika kao razliitih modaliteta
komunikacije oigledne su i bez dubljih analiza. Naravno, jezik funkcionie
kao jedinstveni semiotiki sistem i stoga svi njegovi podsistemi i vidovi pa
i govorni odnosno pisani jezik, dijele zajedniku funkciju. Ipak, brojne su razlike izmeu ta dva vida jezika. Osim onih najoiglednijih razlika u smislu
fizikoga nastanka i realizacije govora i pisanja, u literaturi se govori i o mnogim drugim razlikama, povezanim izmeu ostaloga s ustrojstvom i nainom
funkcionisanja govora i pisanoga jezika, njihovom razliitom dinamikom i
strukturom, medijumima proizvoenja i korienja, drutvenim kontekstima
upotrebe te lingvistikim i psiholokim obiljejima itd. Treba naglasiti da uprkos svim razlikama, s obzirom na to da se ta dva modaliteta jezika realizuju u razliitim medijumima, nijedan nije direktna reprezentacija drugoga (v.
Mitrovi, 2008: 184). Tome u prilog govori i injenica da je govor, istorijski
gledano, stariji od pisanoga jezika te da u svijetu postoje mnogi jezici koji
nemaju razvijeno pismo. Isto tako, ljudi od malena sami automatski usvajaju
37
Goran DRINI
govor dok ih pisanju i itanju moramo uiti, to takoe svjedoi o odvojenosti

tih jezikih modaliteta.
Osnovna razlika izmeu govornoga i pisanoga jezika lei u medijumu komunikacije naime, govor se realizuje zvunim putem a pisani jezik
grafikim odnosno vizuelnim. Zbog toga, govor se smatra efemernim i nepostojanim dok je pisani jezik trajan i postojan. Pri govoru najee postoji
direktna interakcija izmeu sagovornika, a govornik zna kome se obraa, to
esto podrazumijeva i dobijanje neke vrste povratne informacije od sluaoca.
Osim lingvistikih, na raspolaganju govorniku skoro uvijek stoje i ekstralingvistiki, paralingvistiki i prozodijski elementi komunikacije poput dranja,
facijalne ekspresije, gestikulacije, boje glasa, intonacije, akcenta, brzine govora itd. Ta injenica umnogome utie na samu komunikaciju. S obzirom na
sve to, govor se opisuje kao spontan, dinamian i manje formalan. Karakteriu ga i aditivnost, labava struktura, ponavljanja, digresije, vraanja na temu,
uzreice, upadice, nedovrene i kratke reenice, modifikacije i preformulacije
iskaza, upotreba fraza, redundantnost itd. (v. Mitrovi, 2008: 184-187).
S druge strane, pisani jezik je distanciran od govorne situacije, statiniji,
formalniji i precizniji. Karakteriu ga i potpunija gramatika strukturisanost,
hijerarhijska ureenost, interpunkcija, grafika izraajna sredstva, razuena
sintaksa, vea upotreba leksikih i sintaksikih sredstava (nominalizacija,
pridjevski prilozi itd.). Pisanje nerijetko podrazumijeva i planiranje konane
ideje teksta, linearno graenje strukture teksta te njegov pregled i reviziju (v.
Mitrovi, 2008: 184-189). Nadalje, veina pisanih tekstova je u formi monologa jer nema direktne povratne informacije od publike za razliku od razgovora licem u lice koji je ee nalik dijalogu. U pisanome jeziku pisac se svjesno
distancira od teksta korienjem pasivnih konstrukcija, treega lica jednine ili
mnoine itd, dok se sagovornici u razgovoru trude da budu aktivni uesnici u
razmjeni informacija pa se koriste aktiv i lini oblici za prvo i drugo lice jednine i mnoine (v. Radi-Bojani, 2007: 66). U odnosu na govor, tu su i bolja
ureenost, organizacija, koherentnost te vea sadrajnost1.
Raunarski posredovana komunikacija
Tehnoloka revolucija s poetka novoga vijeka, meutim, te razvoj i
nagla popularizacija novih sredstava komunikacije u prvom redu onih posredstvom raunara ali i mobilnih telefona i drugih komunikacijskih ureaja,
umnogome revidiraju tradicionalna shvatanja jezika. Internet je postao glavni
izvor informacija, sredstvo za zabavu ali i vrlo popularan metod komunikaci1
38
Podrazumijeva se da su navedene razlike, kao na primjer one u stepenu formalnosti, paradigmatskoga karaktera i da se ne mogu odnositi na sve empirijske sluajeve. Drugim rijeima,
govor u odreenim sluajevima moe biti, primjera radi, formalniji i organizovaniji od pisanoga teksta, ali je to rijetko sluaj.
Diskurs raunarski posredovane komunikacije kao novi jeziki vid...
je. Nova sredstva komunikacije mijenjaju ne samo model komunikacije ve i

jezik kojim se ta komunikacija odvija, jer, kao to smo ve naglasili, medijum
komunikacije esto utie na strukturne karakteristike jezika. Drugim rijeima,
ljudi imaju sklonost da jezik prilagoavaju konkretnoj komunikacijskoj situaciji odnosno medijumu. Kako kae Kristal, u prirodi je jezika da reflektuje i
prilagoava se sociolokim i tehnolokim promjenama (2010: 414).
Kad govorimo o jeziku, interneta na samome poetku valja istai veliku
lingvistiku heterogenost razliitih vidova komunikacije posredstvom raunara. Primjera radi, lingvistike osobine poslovne imejl komunikacije umnogome se razlikuju od jezika poruka koje razmjenjuju tinejderi na drutvenim
mreama (Fejsbuk, Tviter itd.). Isto tako, jezik poslovnih pisama ima malo
toga slinog s komentarima na forumima i etovima a jezik veb-strana nema
previe zajednikog s jezikom blogova.
Izvor razlika izmeu razliitih vidova raunarski posredovane komunikacije koje se prevashodno ogledaju u stilu, formi i sadraju nalazi se, izmeu
ostaloga, u funkciji, tj. namjeni poruke. Tako u neformalnoj imejl komunikaciji esto ne vodimo rauna o interpunkciji, strukturi teksta, pravilnom pisanju itd., zato to se takva komunikacija najee odvija izmeu poiljaoca i
primaoca poruke i nije dostupna irem krugu ljudi. Isto vai i za et i forume
za diskusiju. Naime, u tome sluaju, i pored toga to je takva komunikacija
najee dostupna svima, ljudi zato to im je kroz biranje nadimka za uee u
komunikaciji omogueno skrivanje pravog identiteta gotovo po pravilu svjesno kre konvencije standardnoga jezika, interpunkcije i pravilnoga pisanja.
Uz pitanje formalnosti odnosno namjene poruke, tu je pitanje sinhronosti odnosno trajnosti/efemernosti komunikacijskoga medijuma koje, kao to
smo ve istakli na primjeru razlika izmeu pisanoga i govornoga jezika, bitno
utie na svojstva jezika kojim se ta komunikacija odvija, prevashodno zbog
prostora koji asinhrona komunikacija odnosno pisanje ostavlja za naknadnu
reviziju teksta. Zahvaljujui tome prostoru autor imejla ili bloga, na primjer,
pisani tekst moe, ukoliko to nae za shodno, naknadno mijenjati, prepravljati, prilagoavati nivo formalnosti i unutranju strukturu teksta datoj situaciji
itd. S druge strane, autori komentara na etu to vrijeme nemaju jer se komunikacija odvija u realnome vremenu, a velika brzina odvijanja komunikacije
implicira ubrzano pisanje, razmjenu poruka, i odsustvo vremena za planiranje,
ispravke i dopune teksta.
Zbog svih navedenih razlika postoje izvjesna ogranienja pri pokuaju
generalizovanja jezika raunarski posredovane komunikacije i razmatranja jezika interneta kao jedinstvene jezike pojave. Ipak, razliiti vidovi komunikacije putem interneta imaju i mnogobrojna zajednika obiljeja i zajedno ine
poseban jeziki stil, tj. kombinaciju elemenata pisanoga i govornoga jezika.
39
Goran DRINI
Novi jeziki medijum?

Formalno gledano, iz prostog razloga to nastaje korienjem tastature
a ne govornog aparata, jezik raunarski posredovane komunikacije je pisani
jezik. injenica je da je velika veina jezikih sadraja na internetu u pisanoj
formi. Ipak, ako sagledamo neke njegove osnovne karakteristike u poreenju
s gorenavedenim distinktivnim obiljejima pisanoga odnosno govornoga jezika, primjetiemo da su u tome diskursu prisutni elementi i jednoga i drugoga.
Naravno, nemaju svi razliiti vidovi raunarski posredovane komunikacije
jednaku koliinu atributa govora u sebi. Tako, elektronsku potu ne saoptavamo usmenim putem ve je piemo, meutim, u komunikaciji putem eta
uesnici ne piu ve etuju odnosno razgovaraju (v. Kristal, 2006: 31).
U studiji o jeziku interneta Kristal govori o est razliitih internet situacija odnosno vidova komunikacije putem interneta: veb-strane, blog,
elektronska pota (imejl), et (ukljuujui forume), virtuelni svjetovi, i instant
dopisivanje. Po slinostima s osobinama pisanoga jezika, na jednom kraju nalaze se veb-strane koje po mnogim funkcijama nijesu mnogo drugaije od tradicionalnoga pisanja. S druge strane nalaze se elektronska pota, et, forumi
i blogovi koji u velikoj mjeri pribliavaju interakciju domenu govora (2006:
11-31). Jezik eta i foruma, tavie, obiluje pojedinim jezikim atributima koji
se vezuju gotovo iskljuivo za domen govora odnosno razgovor licem u lice
kao to su neposrednost i spontanost u komunikaciji, kratke poruke, upadice,
uzreice, argon, te elementi neverbalne komunikacije koji se u tim komunikacijskim medijumima prenose posebnim lingvistikim sredstvima, kao to
su emotikoni i verbalizacija smijeha i drugih radnji. Uz to, jezik tih vidova
komunikacije manje je precizan i sloen u odnosu na standardni pisani jezik,
te ga karakterie nekonvencionalni nain pisanja rijei, uproena sintaksika i morfoloka struktura reenice, odsustvo znakova interpunkcije i njihova
nekonvencionalna upotreba, nepotovanje pravila o pisanju velikih slova itd,
kao to se vidi u navedenom kratkom primjeru konverzacije sa nekih od najpopularnijih domaih etova:
Do-or-die: Ostadoh bez krede,moro sam predjem na marker.. :P
Logovana: e necu :P koliko si me izignorisala_neka te pojede =D
Atlantida: Hamm :* :)
BOMBAS: ako nijesi od juce e to je wec neka druga prica xaxa
D-mon: se hvata za luster :)
Pizza---Majstor: Hahahahaha zaspala si? :-D
aNoNiMa: ljakse,pa da-nisi ti kriw sto si dobar frajer..ili seljak..or
whatewer :D
starreader: *pije kafu* c(_)
40
majusna: ha! zato ti imas ceo vrtic ..opss...*zvizducem i gledam kroz

prozor *
Toza: kako bre nije , znam bre lazu ,ti ce mi kazes :C
Primjer 1.
Nestandardni oblici i nain pisanja koji su prisutni u gornjem primjeru,
osim u rijetkim sluajevima greaka u kucanju, nastaju svjesnim izborom korisnika koji se trude da smanje trud pri kucanju, poveaju brzinu komunikacije
i ostvare veu spontanost u komunikaciji, tj. da prilagode dati medijum svojim ekspresivnim potrebama, odnosno priblie taj vid komunikacije na daljinu
razgovoru licem u lice. Primjer za to osim u jeziku eta i foruma za diskusiju
nalazimo i u domenu jo jednog vida elektronski posredovane pisane komunikacije - jeziku SMS poruka2. Naime, u diskursu SMS-a, upravo iz razloga
jezike ekonomije odnosno injenice da je svaka poruka ograniena na 160
slovnih karaktera, u cilju vee brzine pisanja poruke, esta je upotreba emotikona, skraenica, i drugih vidova saimanja poruke. Posebno zanimljiv vid jezike ekonomije je konvencija pisanja broja nula umjesto slova o, slova w
umjesto v, c umjesto i , kao i s umjesto te drugi nekonvencionalni oblici pisanja rijei. Pojava vrenja supstitucije slova s dijakritikim
znacima (, i ) slovima s i c iroko je rasprostranjena u jeziku elektronski
i raunarski posredovane pisane komunikacije, a tu su i drugi vidovi skraivanja i pojednostavljivanja iskaza, na primjer, izbacivanje samoglasnika (nzm
umjesto ne znam, bzv umjesto bezveze), korienje skraenica i akronima (pvt
umjesto privatno, ae umjesto ajde, poz umjesto pozdrav, eo umjesto evo, msm
umjesto mislim, neam umjesto nemam), upotreba kombinacija brojeva i slova ijim izgovorom dolazimo do eljenoga znaenja (05 umjesto opet, bu2
umjesto Budva, nepri100jan umjesto nepristojan, 3p umjesto trip, 2x umjesto
dva puta, peri5ije umjesto peripetije, je2 umjesto jedva, 5arda umjesto petarda itd.). Koriste se i rijei za ije je deifrovanje potrebno spojiti engleski
izgovor broja ili dijela leksema s ostatkom rijei na crnogorskome jeziku, na
primjer 2 umjesto tu, 2 umjesto tu, 4a umjesto fora, pu2j umjesto putuj, qi
umjesto kui, qrir umjesto kurir, ql umjesko kul itd3. Tu su i izostavljanje po2
Iako strogo tehniki gledano jezik SMS poruka ne spada u domen jezika raunarski posredovane komunikacije, postoje raunarski programi koji omoguavaju slanje poruka s raunara na
telefone i obratno. S druge strane, neka predvianja govore da e u bliskoj budunosti vie ljudi
pristupati internetu putem mobilnih ureaja, nego putem raunara. Dananja napredna tehnoloka rjeenja na polju mobilnih komunikacijskih ureaja sve vie briu razliku izmeu telefona i
raunara to je vjerovatno i jedan od razloga lingvistike bliskosti ta dva jezika varijeteta.
Takvi i slini primjeri spajanja ortografskih i morfolokih osobina dvaju jezika u okviru
jednoga leksema nijesu rijetka pojava u jeziku eta. Inae, diskurs elektronski posredovane
komunikacije ne oskudijeva ni direktnim anglicizmima, naroito onima u vidu skraenica
i akronima poput lol, omg, wtf, btw, brb, lmao itd. Interesantno je da je prvi od navedenih
41
Goran DRINI
monih glagola i zamjenica te pojednostavljena sintaksika struktura, kao to

se vidi u ovim primjerima jezika eta:
jedinstvena777: ManTe me pvt-a :-D hvala
Jezabel: 05 2 na min
insane83: Chicha baxaxaxaxaxa naprawi harem pa nek se utrqju lol
Sanjiva: 4ever :O Pih kukavica, i nije bio za nas =D
TheChatnick: Neam 2 kabinu,just daqzi kadu.bang.
CrnoSunce: e sad ozb 1 pitanje: koliko koshta new N-95? al ne onaj 8g
Q-lee: Ne..prewishe je to marginalan swet..btv..prerasla sam t0
TheChatrixReloaded: Info o chaterkama na popus2 do 5og marta,20%
uz kupon iz qrira..
Srceodstakla: hey sunce! Drug moj.hey.o5 neke peri5ije?
Sanjiva: Uuu ala ti je 4a :P Tu mogu i sama, bez tebe ;C
Primjer 2.
Posebnu cjelinu u raspravi o elementima govora u jeziku interneta i
jo jedna kategorija koja umnogome pribliava jezik raunarski posredovane
komunikacije govoru predstavljaju emotikoni simboli koji za cilj imaju imitiranje izraza lica odnosno facijalne ekspresije uesnika u komunikaciji a koji
nastaju kombinacijom interpunkcijskih znakova, slova i drugih karaktera na
tastaturi. Njihova primarna svrha je izraavanje emocija i stavova prema primaocu poruke ili temi, ali esto imaju i funkciju skraenica tako to na saet
nain izraavaju neki semantiki ili pragmatiki sadraj koji se u razgovoru
izraava leksikim sredstvima (v. Radi-Bojani, 2007: 63). Na taj nain tim
ortografskim simbolima autor izraava svoje raspoloenje i poruci dodaje eljenu semantiku nijansu koju italac iz same poruke drugaije ne bi mogao
izvui. Primjera radi, emotikon ili :-) na kraju poruke oznaie da se alimo
dok e :-( biti signal da smo ozbiljni. Kako navodi Kristal, bilo bi veoma teko
rijeima na ekonomian nain izraziti sadraj koji se prenosi emotikonima i u
tome zapravo lei razlog velike rasprostranjenosti tih simbola (2010: 416).
LudKOstruja: Nema mleka:-(
Nije-Barman-zivota-mi: Dovidjenja prijatno.;)
MannersCostNothing: Au ala je neko uobrazen :O
AgregatnoNestabilna: gdje ti je? .oh. neko ti ukrao osmijeh :(
Yakuza: ja sad idem a vi venite :PP
Newaljalichikica: Danas bio do firme, super, svaki dan sve bolje:)
majusna: oo, ja sma ono otisla ...[grins]. masem ..bee..enjoy :)))
Primjer 3.
primjera, leksema lol, nedavno postala dijelom domena standardnoga engleskog jezika time
to je uvrena u najnovije oksfordsko izdanje Rjenika engleskog jezika.
42
Osim emotikona, jezik elektronski posredovane pisane komunikacije

govoru pribliavaju i prozodijski i paralingvistiki markeri koji se u jeziku
eta, foruma i SMS poruka (a neto rjee i imejla) koriste za naglaavanje,
oznaavanje pauza u govoru, isticanje varijacija u glasnoi i ritmu govora itd.
Tako se, primjera radi, pauza u govoru oznaava sa ..., razmiljanje sa hmm,
spavanje sa zzz, dok se pisanje rijei velikim slovima doivljava kao vikanje.
S obzirom na to da sagovornici ne uju jedni druge, na taj nain, tekstualnim
predstavljanjem neverbalnih elemenata komunikacije, stvara se privid razgovora.
Naravno, sva pomenuta jezika sredstva koja se koriste s ciljem pribliavanja jezika raunarski posredovane komunikacije govoru ne mogu u potpunosti nadomjestiti ogranienja koja namee medijum komunikacije. Uesnici u toj vrsti komunikacije ne uju i ne vide jedni druge, to nuno implicira
odsustvo nekih bitnih karakteristika razgovora licem u lice prozodije, direktne povratne informacije, vizuelnoga kontakta i interaktivnosti. Kad se svemu
tome dodaju navedene razlike u odnosu na tradicionalni pisani izraz, jasno je
da jezik elektronski posredovane pisane komunikacije ne pripada nijednome
od jezikih vidova govora i pisanoga jezika. tavie, kako navodi Kristal, jezik interneta kao zaseban jeziki stil zbog svojih karakteristika predstavlja
mnogo vie od hibrida govora i pisanoga jezika i na njega se mora gledati
kao na novi, trei jeziki modalitet koji kombinuje svojstva pisane, govorne i
elektronske komunikacije. Elektronski tekst, bilo koje vrste, jednostavno nije
isto to i druge vrste teksta (2006: 51-52).
Literatura
- Baron, Naomi, Letters by phone or speech by other means: the linguistics
of email, in Language & Communication 18, 1998, pp. 133-170.
- Baron, Naomi, Always On: Language in an Online and Mobile World,
Oxford University Press, New York, 2008.
- Crystal, David, Language and the Internet, Second Edition, Cambridge
University Press, Cambridge, 2006.
- Crystal, David, The Cambridge Encyclopedia of Language, Third Edition,
Cambridge University Press, Cambridge, 2010.
- Mitrovi, Milica, Neke karakteristike govornog i pisanog jezika,
Pedagogija, LXIII, 2, 2008, pp. 183-193.
- Radi-Bojani, Biljana, Neko za chat?!: Diskurs elektronskih askaonica
na engleskom i srpskom jeziku, Futura publikacije, Novi Sad, 2007.
43
Goran DRINI
Goran DRINI
COMPUTER-MEDIATED COMMUNICATION AS A
NEW LANGUAGE MEDIUM: BETWEEN WRITTEN
AND SPOKEN LANGUAGE
Author deals with the issue of determining the position of the internet
language in the traditional language division to the domains of written and
spoken language. The focus is on listing some distinctive features of both of
the above-mentioned methods of communication, with a view to illustrate, by
explaining some of the most common characteristics of the different internet
situations, the impossibility to position the internet discourse in either of the
two above-mentioned language mediums.
Key words: computer-mediated communication, internet discourse,
written language, spoken language
44

UDK 070.16:8142
Pregledni rad
Miomir ABOVI (Tivat)

Univerzitet Mediteran Podgorica
abovicmiomir@t-com.me
UTA TAMPA POGLED IZ LINGVISTIKOGA UGLA
U radu emo se baviti (lingvo)stilistikim aspektima jezika
ute tampe. U fokusu interesovanja bie meuodnos i uzajamna zavisnost odreenoga tematskog bloka, sa jedne strane, i
jeziko-stilske realizacije toga tematskog kompleksa, sa druge.
Istraivanje emo sprovesti na korpusu koji ine reprezentativni
asopisi te vrste tampe.
Kljune rijei: uta tampa, sintaksa, stilski postupak, stilogenost, pravopis, parcelacija
Tematika ovoga rada je prouavanje jezika ute tampe, tj. jezino-pravopisnih sredstava i naina njihove upotrebe koji se kao odreeni toposi pojavljuju u asopisima te vrste. Rije je, zapravo, o izvjesnom broju ustaljenih
postupaka organizovanja jezikog materijala koji se analitikim putem daju
izdvojiti i opisati i koji obuhvataju razliite nivoe lingvistike analize. Te je
stilske postupke, naravno, nuno posmatrati u odnosu uzajamne zavisnosti i
nedjeljivoj povezanosti sa sadrajem navedenih tekstova, njihovim oznaenim. A na oznaeno tih tekstova, odnosno njihov sadraj upuuje i metaforika njihovog oznaitelja naziv uta tampa je prijevod imenike sintagme
yellow pages koja oznaava asopis koji se tampa na nekvalitetnom papiru.
Odavde logikim zakljuivanjem i mehanizmima asocijacije slijedi da je saznajno-tematski kvalitet tekstova koji se tampaju na papiru takvoga kvaliteta
jednak kvalitetu toga papira. I zaista, radi se o asopisima ija sadrina obuhvata tekstove sa tematikom vezanom za dogaaje iz ivota javnih linosti.
U fokusu panje novinara tih asopisa su ivotna deavanja estradnih zvijezda, pjevaica i pjevaa (prije svega folk muzike), ali i dogaaji iz ivota
raznih voditelja, glumaca, sportista itd. Premda tematika tekstova tih asopisa
nije sasvim uniformna, primarni razlog postojanja te tampe je objavljivanje
tekstova senzacionalistikog usmjerenja, tekstova o navodnim ili stvarnim
45
Miomir ABOVI
skandalima vezanim za ivote poznatih, tekstova ija su tematika raznorazni

traevi ili prosto tekstova koji pokuavaju ironijskim ili ironijsko-invektivnim
odnosom spram nekog dogaaja iz ivota odreene javne linosti da privuku
panju italaca. Po pravilu radi se o kraim tekstovima propraenim brojnim
(esto) provokativnim fotografijama i upravo ta kombinacija kratkih tekstova i (esto) provokativnih fotografija kojima se potvruje i dokumentuje ono
to je napisano i jeste strukturno-koncepcijska osnova asopisa te vrste. Nije
potrebno naglaavati da su ti asopisi namijenjeni itaocima najnie intelektualne profilacije kakvih je u svakoj populaciji i najvie. Rije je o jedinkama
koje nemaju nikakve potrebe za istinskim saznanjem i duhovnim bogaenjem
i ispunjenjem, ve za jednim vidom gubljenja vremena. U ovome sluaju taj
se fenomen realizuje kroz iitavanje tekstova koji ih, sa jedne strane, ne optereuju, a, sa druge, zadovoljavaju njihovu potrebu i glad za informacijama
i senzacijama vezanim za ivot njihovih estradnih junaka u koje se mnogi od
njih, svjesno ili nesvjesno, projektuju. Takvoj koncepciji tih asopisa, vijestima o dogaajima iz ivota poznatih linosti, dominantno senzacionalistike i
ironijsko-invektivne intencije, imanentan je i odreen repertoar jeziko-stilskih postupaka, repertoar koji u tekstovima date tampe pokazuje veliku stabilnost i uniformnost. Grau za ovaj rad ekscerpirali smo iz asopisa Skandal
i Svijet koji su klasini predstavnici te vrste tampe u nas.
Naslovi su u toj tampi stilistiko sredstvo od izuzetnog znaaja. I inae (...) birajui naslov ili podnaslov, produktor teksta polazi od potrebe da
to saetije prui osnovnu informaciju o sadraju toga teksta (referencijalna
funkcija naslova), da privue panju recipijenta (konativna funkcija), izrazi
vlastitu osobnost (ekspresivna funkcija).1 Za produktore tekstova prouavanih
asopisa naroito je bitan konativni aspekt funkcije naslova. Evo nekoliko
karakteristinih primjera: Crna Vranika, moe li gre?! (Svijet, 10.3.2010,
5); Mina otkaila Igora (Skandal, 10.08.2010, 8); Na meti psihiki oboljele oboavateljke! (Svijet, 10.03.2010, 16-17); Nevjerni Boban! (Svijet,
10.03.2010, 23); I Brena utnula Milija! (Svijet, 10.03.2010, 24-25); Pobegao iz zatvora zbog Dragane Mirkovi! (Skandal, 5.10.2010, 13), Tanja
Savi hoe kui! (Skandal, 5.10.2010, 14-15); Fahreta bi me ubila! (Svijet,
6.10.2010, 2-3); Zorana u vezi sa oenjenim (Svijet, 6.10.2010, 14-15). Naslovima tekstova u tim asopisima esto se uspostavljaju asocijativne veze
sa odreenim poznatim ostvarenjima (nazivima poznatih filmova, poznatim
reenicama iz odreenih filmskih scena itd.), poznatim iskazima vezanim za
odreene istorijske dogaaje i sl. Primjeri: Obraun kod Grand Korala!
(Svijet, 10.3.2010, 2-3); Jaman je malo nervozan! (Svijet, 10.3.2010, 10);
Sestre u akciji! (Svijet, 6.10.2010, 34-35); Kocka je baena (Skandal,
1.06.2010, 7). Taj postupak, u kontekstu tematike tekstova datih asopisa, stil1
46
Marina Katni-Bakari, Stilistika, Sarajevo, 2001, 269.
uta tampa pogled iz lingvistikoga ugla
ski je veoma uinkovit. Naime, asocijacijama na naziv nekog poznatog filma,

reenicu iz neke poznate filmske scene ili istorijskog dogaaja ukorijenjenih
u kolektivnu svijest koji sami sobom nose veliku energiju i izraajnu snagu i
naslov odreenog lanka postaje ekspresivniji, a lanak primamljiviji za recipijente kao potencijalni objekat itanja. Sve to pod uslovom da itateljstvo
tih asopisa uopte zna o kojim filmovima, filmskim scenama itd. se radi (to
svakako nije est sluaj).
Specifina stilogenost asopisa te vrste oblikuje se i upotrebom odreenih pravopisnih sredstava. Jedan od postupaka generisanja ekspresivnosti na
pravopisnom nivou koji je topos tekstova te tampe jeste intenzivna upotreba
uzvinika. Primjeri:
Pred vie od 10.000 ljudi, Aco Pejovi je u petak 1. oktobra odrao
prvi solistiki koncert u Beogradu! (Skandal, 5.10.2010, 7);
Osim to ima pilence pored sebe, Ana Bekuta moe da se ponosi i time
to joj je deko prilino galantan! (Svijet, 26.05.2010, 12);
Bojan Marovi ovih dana ima posla preko glave! (Svijet, 26.05.2010,
13);
Mala Mirka Vasiljevi ba ne ali ke! (Skandal, 10.08.2010, 17);
Ume Haris Dinovi vrhunski da peva, ume vrhunski da zarauje, a
bogami, ume i vrhunski da troi! (Skandal, 10.08.2010, 31);
Mora da se sprema (Marinko Rokvi, M.A.) za neki novi reality show!
(Skandal, 1.06.2010, 26);
Sudei po tome koliko je vremena provela u kupovini, Katarina ivkovi se dobro spremila za Farmu! (Skandal, 7.09.2010, 5);
Milan Topalovi pobjednik je treeg Grand festivala! (Svijet,
10.03.2010, 2);
Firmirana torba, fensi patike... samo jo fali blajhana kosa pa da Aca
Lukas bude novi Milan Stankovi! (9.03.2010, 23);
Zavrilo se na verbalnom sukobu, umesto da je kao meker (Miki
Manojlovi, M.A.) nastavio ka restoranu Sokoj gde je i poao! (Skandal,
2.03.2010, 21);
Prolog etvrtka ... jedna od najlepih TV voditeljki Radmila Radenovi rodila je carskim rezom sina! (Skandal, 2.03.2010, 24);
Romansa ipak nije pokvarila utisak o Anabeli pa je publika odluila da
ona iz Kue na Koutnjaku izlazi kao viceampion! (Skandal, 2.03.2010, 2).
47
Miomir ABOVI
Upotreba uzvinika, ako prihvatimo Rifaterovu postavku da (...) stilemi

nastaju manje predvidljivom i nepredvidljivom upotrebom jezikih jedinica,
odnosno, predstavljaju odstupanje od norme, od uobiajenoga2, u svim navedenim i brojnim slinim primjerima te vrste ima nesumnjivo stilogeni karakter.
Uzvinik se definie kao interpunkcijski znak (...) koji se stavlja iza reenica,
grupa rijei i pojedinih rijei da oznai njihov povieni ton, tj. onda kada se
eli izraziti emocionalni stav govornika. Najee se radi o uzvinim ili eksklamativnim reenicama, kojima se iskazuje ushienje, uenje, zadivljenost,
ogorenje, nevjerica, zgraavanje, ili o uzvinim izrazima koji odstupaju od
uobiajene, neutralne forme reenice.3 U toj definiciji uzvinika bitno je naglasiti dvije crte sa jedne strane njegovu upotrebu u sluajevima kada govornik eli izraziti svoj emocionalni stav i, sa druge, upotrebu uzvinika najee
(naglaavanje M.A.) u uzvinim ili eksklamativnim reenicama i uzvinim
izrazima kojima se izraava poviena afektivnost i koji odstupaju od neutralne
forme reenice. Nadovezujui se na drugu stavku, moemo zakljuiti da je
primarni domen upotrebe toga interpunkcijskoga znaka obiljeavanje kraja
uzvine reenice, reenice kojom se (...) izraava zabrana, zapovijed ili poticaj.4 U navedenim primjerima uzvinik se, meutim, oigledno upotrebljava
van svoga primarnoga domena i u drugaijem kontekstu. U navedenim primjerima, naime, uzvinik se stavlja na kraj izjavnih reenica, reenica kojima
se prua obina informacija o nekoj datosti iz vanjezikog univerzuma i koje
su inae liene afektivnog naboja. Zamjenom interpunkcijskih znakova, finalizacijom datih reenica uzvinikom umjesto oekivanom takom, autori tekstova tih asopisa svjesno interveniu na planu stila uobiajeno neutralna intonacija takvih iskaza ustupa mjesto iskazu kome se pridaje emocionalni stav,
poviena afektivnost to bi trebalo, u autorskoj intenciji, da ima za posljedicu
intenziviranje doivljaja koji se stvara kao rezultat recepcije date informacije
u svijesti italaca tih tekstova.
Stilogena upotreba interpunkcijskih znakova u tekstovima tih asopisa
obuhvata i trotaku. Navodimo primjere:
A kako su 24 sata (Goga Sekuli i njen deko M.A.) bili sami, logino je da su se malo i zaigrali... (Svijet, 26.05.2010, 26);
Naime, kako je dvorac od neprocjenjive vrijednosti, samo za minimalne radove na njemu trebae izdvojiti cifru koja se pie sa est nula. A moete
samo da pretpostavite koliko e, suma sumarum, biti cjelokupno restauriranje... (Svijet, 26.05.2010, 13);
2
3
4
48

Hasnija Muratagi-Tuna, Bosanski, hrvatski, srpski aktuelni pravopisi, Sarajevo 2005, 244245.
Lada Badurina, Ivan Markovi, Kreimir Mianovi, Hrvatski pravopis, Zagreb 2007, 50.
On je, kako otkriva na izvor, Mini obeao da e kupiti stan na kredit... (Skandal, 10.8.2010, 8);
Bila je toliko izbezumljena zbog Hasana da je malo falilo da od cele
prie odustane... (Skandal, 21.09.2010, 8);
Na svakom koraku pria da je voli, da je uvek bila jedina ena u njegovom ivotu, da nijednu drugu enu ne priznaje... (Skandal, 21.09.2010, 8);
A onda su on (Nenad Jestrovi, M.A.) i njegova supruga Tamara skoknuli i do Crne Gore, da se malo odmore od Dubaija, Maldiva i Tenerifa...
(Skandal, 10.08.2010, 27);
E sad, ako se uzme u obzir da su zbog reklame za stars vake mnogi
prozivali Mariju Kilibardu da joj smrdi iz usta, pitamo se ta e tek biti sa
Sanjom Marinkovi... (Skandal, 7.09.2010, 7).
Trotaka se definie kao interpunkcijski znak kojim se oznaava (...)
nezavrenost ili isprekidanost reenice i misli5. U svim navedenim i ostalim
primjerima te vrste imamo, meutim, u informativnom pogledu vie-manje
potpune i zaokruene iskaze na ijem kraju bismo oekivali taku. Generisanje stilogenosti i ove se, kao i u sluaju primjera sa uzvinikom, postie supstitucijom interpunkcijskih znakova, neuobiajenom i neoekivanom
upotrebom odreenog interpunkcijskog znaka. Trotaka, naime, u kontekst
informativno cjelovitih iskaza unosi elemenat nedovrenosti. Na taj nain, taj
interpunkcijski znak, da tako kaemo, otvara iskaz za potencijalno nove informacije i prua recipijentu priliku za domiljanje nastavka informativnog lanca
to se, opet u kontekstu tematike tekstova tih asopisa, moe okarakterisati
kao uinkovit stilski postupak na nivou ortografije.
Pravopisno-stilski postupak koji se takoe moe smatrati toposom tekstova te tampe jeste upotreba zagrade. Primjeri:
Kao, recimo, Sanja orevi koja je ugrabila priliku (bolje nego prilika nju) i otila na nekoliko dana da se odmori! (Skandal, 7.09.2010, 26);
Milo je prvo utedeo na prevozu cenkanjem sa taksistom uspeo je
da obori cenu sa 15 na 8 evra (sa sve enom Brankom i stvarima). (Skandal,
10.8.2010, 20);
Zima je pri kraju (barem kalendarski), treba se pripremiti za lepe vreme (barem metereoloki). (Skandal, 2.03.2010, 22);
Kod nje je bilo ba iroko, naroito u donjem delu lea (koji neki nazivaju i dupetom). (Skandal, 2.03.2010, 22);
5
Pravopis crnogorskoga jezika, Ministarstvo prosvjete i nauke, Podgorica, 2010, 95.
49
Miomir ABOVI
Kad bi neko objasnio Nikoli Rokviu da bi trebalo da skokne do plastinog hirurga i nabaci silikonske grudi (da ne kaemo sise), moda bi i pobedio na takmienju za Mis mokre majice. (Skandal, 2.03.2010, 17);
Lepa Luki je svakako bila najradosnija poto je konano dobila svoju
Milicu (i to sa baterijama) za koju se... mnogo vezala (Svijet, 3.03.2010, 6);
Firmirana torba, fensi patike (sa sve rajsferlusom) i stameni muki
stav... samo jo fali blajhana kosa pa da Aca Lukas bude novi Milan Stankovi! (Skandal, 9.03.2010, 23);
Posle mesec dana provedenih na Filipinima i ishrane koja se sastojala
od pirina na dva naina, Goca Tran se (to je potpuno razumljivo) uelela
prave, domae kuhinje. (Skandal, 5.10.2010, 18);
Poto nije ljubitelj igre Prazan stan je dosadan, Mia Borisavljevi je
reila da gajbu (al ne pivsku, nego stambenu) opremi nametajem. (Skandal,
21.09.2010, 18).
I u upotrebi zagrade ogleda se meuzavisnost sadrajne usmjerenosti
tekstova tih asopisa i njihovog stilskog oblikovanja. Naime, produkovanje
vie ili manje uspjele duhovitosti na osnovu nekog dogaaja iz ivota poznatih
linosti, esto na bazi ironijskog odnosa spram toga dogaaja, jedna je od karakteristinih intencija autor tih tekstova. Kreiranje iskaza duhovitog sadraja gotovo da se namee kao obaveza autorima lanaka tih asopisa; duhovitost
se u asopisima te vrste esto forsira to nerijetko ima za posljedicu umetanje
konstatacija sa tom intencijom i u kontekste u kojima im nije mjesto te stvaranje na taj nain jezikih konstrukcija koje bismo, najblae reeno, mogli
nazvati stilski neuspjelim i estetski neukusnim. Zagrada kao pravopisno sredstvo za obiljeavanje umetnutih rijei i konstatacija6, u kontekstu imperativa
produkcije (kvazi)duhovitosti, autorima lanaka tih tekstova dobrodola je iz
dva pravca s jedne strane kao sredstvo za dodavanje duhovitih konstatacija
u iskaz koji ve ima takvo usmjerenje, a, s druge, za umetanje konstatacija
duhovitog sadraja u iskaz koji sam po sebi nije takav. U oba sluaja osnovni cilj, forsiranje duhovitosti, realizovan je u prvom sluaju nastaju iskazi
zasieni tom kategorijom (duhovitou), a u drugom se ona ipak pojavljuje
umetnuta u iskaze koji sami po sebi nemaju duhovito usmjerenje.
Odreene stilske strategije u asopisima te vrste opaaju se i na sintaksikom planu. Jedna od markantnih je tzv. parcelacija. Pod ovim pojmom
podrazumijeva se (...) realizacija jedne reenice u vie tekstovnih jedinica (ili
50
Hasnija Muratagi-Tuna, Bosanski, hrvatski, srpski aktuelni pravopisi, Sarajevo, 2005,

291.
jednog iskaza u nizu intonaciono izdvojenih segmenata meusobno odvojenih

takama).7 Primjeri:
Ona je u jednom klubu odrala koncert na kome se toliko iscrpila da
joj je i kosa bila mokra. Ali to je nije spreilo da peva puna dva i po sata...
(Skandal, 5.10.2010, 7);
ta je Zorica Brunclik htela da postigne kada je uz pesmu izabrala ovaj
stajling, nikome nije jasno. Tim pre to je isti maznula od mlae koleginice
Dajane Paunovi... (Skandal, 9.03.2010, 6);
Da bi dole do studija i stejda, zvezde najpre moraju da savladaju
blatnjavu baru. I to kakvu. (Skandal, 9.03.2010, 13);
Zato je silazei sa stejda visoko zadigla haljinu i pokazala zanosne
noge. I satenske gaice u boji haljine! (Skandal, 9.03.2010, 15);
(...) gutala ih je (kroasane, M.A.) brzinom svjetlosti. I to u komadu!
(Svijet, 10.03.2010, 4);
A kako joj je deko u dalekoj Australiji, posjetioci ovog kompleksa
mogu bez bojazni da uivaju u svim arima pjevaicine figure. I to do mile
volje... (Svijet, 10.03.2010, 12);
Naravno, nijesu izostali ni trubai, koji su jo vie usijali atmosferu, a
kad je prisutnima opao eer, stigla je i grandiozna torta. Na est spratova!
(Svijet, 26.05.2010, 16);
Mora da se sprema (Marinko Rokvi, M.A.) za neki novi reality show!
I to do sada nevien na ovim prostorima. (Skandal, 1.06.2010, 26);
Kao, recimo, Sanja orevi koja je ugrabila priliku (bolje nego prilika nju) i otila na nekoliko dana da se odmori. I igra vaterpolo. U pliaku.
(Skandal, 7.09.2010, 26);
Poto nije ljubitelj igre Prazan stan je dosadan, Mia Borisavljevi je
reila da gajbu (al ne pivsku, nego stambenu) opremi nametajem. I to sve
prolog ponedeljka(...) (Skandal, 21.09.2010, 18);
Provokativnim fotografijama(...) Adrijana Lima jo jednom je potvrdila da s razlogom nosi epitet najseksipilnije mame na svijetu. Pa i vie od toga!
Jer, sumnjamo da e ijedan mukarac ostati ravnoduan pri pogledu na
razgolienu srbijansku snajku... (Svijet, 26.05.2010, 36);
Osim to ima pilence pored sebe, Ana Bekuta moe da se ponosi i
time to joj je deko prilino galantan! Jer, kako drugaije objasniti to to
7
51
Miomir ABOVI
joj je dragi bez ikakvog povoda kupio uku vrijednu 8000 eura. (Svijet,
26.05.2010, 12);
Danijela Vrani je s punim pravom osvojila titulu najjezivija linost
festivala. Jer, kada je u studio u Koutnjaku uetala poput utvare sa etvoro oiju, malo je rei da je preplaila sve prisutne. (Svijet, 10.03.2010,
5).
Primjena toga stilskog postupka motivisana je osnovnom njegovom
funkcijom koja se definie kao (...) naglaavanje vanosti svakog elementa,
isticanje sadraja svakog pojedinanog parcelata, ime se pojaava emocionalnost i retorinost teksta.8 Zanimljivo je primijetiti, vezano za tekstove tih
asopisa, veoma uestalo izdvajanje u posebnu tekstovnu jedinicu konstrukcija koje uvode veznici i i jer. To je razumljivo ako uzmemo u obzir injenicu da, s jedne strane, veznik i funkcionie kao sintaksiko sredstvo kojim
se najavljuje pojava dodatnog, novog sadraja ija se informativna bitnost
potcrtava osamostaljivanjem u posebnu tekstovnu jedinicu omeenu takama,
a s druge, informativni znaaj uzronog kompleksa samog po sebi i za potencijalne recipijente datih tekstova, kompleksa koji se stoga izdvaja u posebnu
tekstovnu i uvodi veznikom jer.
Karakteristina pojava na nivou reenice u tekstovima te tampe je upotreba glagola govorenja u funkciji metajezikih modifikatora. Primjeri:
Glumac ima ozbiljnu nameru da naui da vozi avion, ali e mu za to
trebati dosta vremena jer, kako kae, godinu dana traje samo teorijski deo...
(Skandal, 10.08.2010, 33);
On je, kako otkriva na izvor, Mini obeavao da e kupiti stan na
kredit... (Skandal, 10.08.2010, 8);
Kako kau njihovi zajedniki prijatelji, oboje su(...) dobro razradili
taktike i strogo ih se pridravaju. (Skandal, 21.09.2010, 8);
Kau da je zbog puta ispalio Neboju Vojvodia... (Skandal,
9.03.2010, 23);
Kako smo saznali, Sandra e vreme posle operacije provesti u Milanu... (Skandal, 9.03.2010, 27);
Kau da je svaa trajala satima... (Skandal, 9.03.2010, 6);
Jedini problem bio je, kako otkriva na izvor, u tome to je ee
iznervirao ostale stanare... (Skandal, 9.03.2010, 11).
52
M. Katni-Bakari, Stilistika, Sarajevo 2001, 263.
Glagolima govorenja u funkciji metajezikih operatora u tim i slinim

primjerima ostvaruje se modifikacija govornog postupka. Dati fenomen (modifikacija govornog postupka), kad su u pitanju glagolski modifikatori realizuje se (...) kao odnos govornika prema informaciji koju sadri propozicija...
u smislu njene verodostojnosti, nedvosmislenosti, ubedljivosti, jasnosti, umenosti itd. Na komunikativnom planu ovaj odnos distanciranja od sadraja
propozicije ili insistiranja na njenom sadraju, predstavlja strategiju govornog lica da deluje iskreno, ubedljivo i autoritativno u odreenoj situaciji.9 O
upotrebi obezlienog oblika kau koji nalazimo u naim primjerima u funkciji
operatora govornog postupka S. Risti kae da (...) govorno lice, osim to
kvalifikuje sadraj propozicije kao informaciju preuzetu iz nekog neodreenog
izvora, u prvi plan istie svoju ocenu sadraja propozicije ne dovodei njenu
faktivnost, verodostojnost u pitanje, kao i nameru da njen smisao, primeren
odreenoj situaciji, sugerie sagovorniku.10 Mogli bismo rei da glagoli govorenja kao metajeziki operatori imaju ambivalentnu funkciju s jedne strane,
kvalifikacijom sadraja propozicije kao informacije preuzete od nekog drugog
izvora autori lanaka tih asopisa, na neki nain, uspostavljaju odnos distance
prema onome to se propozicijom tvrdi, a s druge, daju odreen legitimitet
sadraju propozicije u pravcu vjerodostojnosti i istinitosti.
U pojedinim tekstualnim odjeljcima nalazimo kombinaciju nekih od
pobrojanih stilskih kategorija. Navodimo dva primjera:
Model je revijski, prva linija, marka Dsquared, a cena 15.000 evra. A
uz takvu haljinu, naravno, ne ide brus. Zato idu flasteri. Specijalni, obostrano lepljivi i dovoljno vrsti da zadre i najnestanije silikone! A Danijela
ih ba nije tedela (flastere, ne silikone). (Skandal, 9.3.2010, 12);
A onda su on i njegova supruga Tamara skoknuli i do Crne Gore, da se
malo odmore od Dubaija, Maldiva i Tenerifa... Pa su odseli u hotelu Splendid u Beiima. I to svega tri nedelje. Malo se ljudi brkali u hotelskom bazenu, poneki put i veerali (bazena, ne Nenada) i ba su kulirali. ta e ovek,
ne zna ta valja... (Skandal, 10.8.2010, 27).
Svodei rezultate analize jezika asopisa ute tampe moemo rei da
autori tekstova tih asopisa barataju repertoarom jeziko-stilskih postupaka
koji je u znaajnoj mjeri ustaljen i stabilizovan.11 Upravo jezik te tampe potvruje duboku istinitost tvrdnje da (...) stil, stilistiko, stilogeno... nisu samo
9
10
11
Stana Risti, Modifikacija znaenja i leksiki modifikatori u srpskom jeziku, Beograd 2009,
109-110
S. Risti, Modifikacija znaenja i leksiki modifikatori u srpskom jeziku, Beograd 2009,
112.
U ovome radu nijesmo se bavili leksikom ovih asopisa ije prouavanje moe biti predmet
posebnog rada.
53
Miomir ABOVI
forma, samo ukras oni su uvijek duboko povezani sa znaenjem i smislom

teksta ili njegovih elemenata.12 Nijedan od analiziranih stilskih postupaka
nije, naime, sluajno izabran, naprotiv svaki ima svoje mjesto i funkciju u
procesu intenzifikacije recepcije trivijalnih sadraja koje se tim asopisima
prenose. Tako da (da i mi finiiramo ovaj rad parcelisanom reenicom) s pravom moemo govoriti o potpunoj banalnosti, neukusu i najnioj tematskoj
vrijednosti te tampe, ali svakako ne i o potpunoj jeziko-stilskoj neumjenosti njihovih autora.
Literatura
- Badurina, L. & Markovi I. & Mianovi K. (2007), Hrvatski pravopis,
Zagreb: Matica hrvatska.
- Katni-Bakari, M. (2001), Stilistika, Sarajevo: Nauna i univerzitetska
knjiga.
- Muratagi-Tuna, H. (2005), Bosanski, hrvatski, srpski aktuelni pravopisi
(slinosti i razlike), Sarajevo: Bosansko filoloko drutvo.
- Pravopis crnogorskoga jezika (2010), Podgorica: Ministarstvo prosvjete i
nauke.
- Risti, S. (2009), Modifikacija znaenja i leksiki modifikatori u srpskom
jeziku, Beograd: Institut za srpski jezik SANU.
Miomir ABOVI
YELLOW PRESS A LINGUISTIC POINT OF VIEW
In this paper the author deals with linguostylistic aspects of language of
yellow press. The analysis was done on the corpus of Scandal and Svijet
magazines, which are classic examples of yellow press in our country. It has
been shown that, no matter how trivial and worthless the content of those
magazines is, the authors of the articles from the magazines have developed
a certain number of stylistic strategies which very successfully influence the
readers reception of topics.
Key words: yellow press, syntax, stylistic procedures, orthography
12
54
M. Katni-Bakari, Stilistika, Sarajevo, 2001, 300.

UDK 811.163.4366.596:81322
Struni rad
Igor IVANOVI (Podgorica)

Institut za strane jezike Podgorica
iggybosnia@gmail.com
KORPUSNA I RAUNARSKA LINGVISTIKA KROZ
CRNOGORSKI JEZIK
U ovome radu autor analizira dio crnogorske i engleske verzije Upitnika Evropske komisije kroz prizmu crnogorskoga jezika. Iz cjelokupne analize u naem doktorskom radu, odabrali
smo dva aspekta. Prvi je analiza impersonalizovanog registra,
a drugi predstavlja nalaenje veze izmeu hapax legomena i
greaka koje smo uoili u pomenutome korpusu. Pokazaemo
kako upotreba korpusa i raunara moe da baci novo svijetlo
na tradicionalna lingvistika istraivanja. Pored toga, ovaj rad
treba shvatiti kao svojevrsnu promociju korpusne i raunarske
lingvistike u Crnoj Gori.
Kljune rijei: korpus, raunari, lingvistika analiza, Upitnik EK
1. Analiza korpusa
1.1 Uvod
Ova analiza nastala je kao proizvod rada na korpusu Upitnika EK sa kojim smo doli u kontakt tokom prevoenja istog. Zahvaljujui tome, bili smo
u stanju da prikupimo veliku zbirku tekstova iz razliitih oblasti kako bismo
mogli da zadovoljimo kriterijum reprezentativnosti korpusa.
55
Igor IVANOVI
1.2 Rezultati istraivanja

Ono to se odmah dalo uoiti nakon inicijalnih analiza toga korpusa
jeste da je velika veina tekstova sastavljena od formalnih jezikih struktura,
to smo i oekivali, s obzirom na to da korpus predstavlja zvanini odnos
Crne Gore prema institucijama EU. Zbog tih elemenata, moemo konstatovati gotovo potpuno odsustvo apstraktnih imenica ili drugih vrsta rijei jer
su svi dokumenti u okviru korpusa fokusirani na konkretnu problematiku. Tu
konstataciju moemo dopuniti i konstatacijom da je velika veina tekstova
impersonalizovana, to znai da su line zamjenice poput ja ili I (engl.) gotovo nepostojee. Takoe, otkrili smo da rijei za koje intuitivno smatramo da
bi trebalo da su najee u pojedinim zakonima ili poglavljima Upitnika, to
nijesu.
Tako u pogavlju Upitnika EK o Javnom zdravlju i zatiti potroaa, u
dijelu korpusa na engleskome jeziku najuestalija rije je health, to se moe
smatrati i oekivanim s obzirom na tematiku. S druge strane, u dijelu korpusa
na crnogorskome jeziku najuestalija rije nije zdravlje, ve rije proizvod/a/i.
Objanjenje za tu razliku moemo pronai u strunoj terminologiji koja je
karakteristina za polje zdravstva. Naime, fraza kao to je health-care facility
u veini sluajeva je prevedena kao zdravstvena ustanova. S druge strane,
termin kao to je health-related issues obino je preveden kao problemi vezani za zdravlje. Na ta dva primjera vidimo da su prevodni ekvivalenti za
englesku rije health podijeljeni na dvije grupe: zdravlje i zdravstvo. Engleski
termin product gotovo uvijek imao je za svoj prevodni ekvivalent nau rije
proizvod.
56
Korpusna i raunarska lingvistika kroz crnogorski jezik
Dakle, moemo zakljuiti da najuestalija rije u jednome dijelu korpusa ne dovodi zakonomjerno do toga da je i njen prevodni ekvivalent u drugom dijelu korpusa najuestaliji. Varijacije se mogu javiti usljed specifinog
kontekstualnog okruenja, tj. prevodni ekvivalent zavisi ne samo od osnovne
rijei ve i od konteksta u kojem se nalazi, to smo pokazali i kroz korpus.
1.2.1 Impersonalizovani registar

Ovakva vrsta registra, koja se obino podvodi pod administrativni stil,
pokazuje veliki stepen ematizovanosti, tj. koriste se raznovrsne utvrene fraze kako bi se u to kraem vremenu i to jasnije prenijele ideje koje neki
dokument nosi. Najee se Takvi administrativni tekstovi koriste kao vid
komunikacije izmeu drava ili institucija. Na gramatikome planu taj stil
je nominalni, to znai da u njemu dominiraju imenice, a proces nominalizacije veoma je est, tako da se time broj glagola dodatno smanjuje. Postojei
glagoli obino su u formi sadanjega ili buduega vremena, u treem licu ili
bezlinim, pasivnim konstrukcijama. esti su i dekomponovani predikati kao
to su:
Donijeti odluku (umjesto odluiti),
Primjeri:
uesniku - pravnom licu kada se donese odluka o steaju ili likvidaciji Dakle, im se
ju ili likvidaciji Dakle, im se donese odluka o steaju i/ili likvidaciji, ispunjeni
.2008. godine, predvidjeno da se donese odluka o izboru modela za eliminisanje barijer
II kvartalu 2008. godine, bie doneena odluka o imenovanju Stratekog koordinatora za
II kvartalu 2008. godine bie doneena odluka o imenovanju Koordinatora za prekograni
stepenu u postupku u kojem je doneena odluka kojom je povrijedjeno ljudsko pravo i o
ranienja. U tom cilju moe se donijeti odluka o promjeni iznosa izraenih u eurima. G
57
Igor IVANOVI
da ukljue graane u process donoenja odluka i u organizaciju javnih rasprava. Ponek
lokalne samouprave i sistema donoenja odluka na nivou optine e zahtijevati moderni
t, tei poboljavanju procesa donoenja odluka u skuptinama optina, jaanje vjetina
uticati i na najbolje prakse donoenja odluka u skuptinama optina. Na ovaj nain, r
graana u lokalnim procesima donoenja odluka je vaoma nisko u Crnoj Gori. Meutim, n
U tekstovima na engleskome jeziku imamo drugaiju situaciju. Naime,

infinitiv glagola decide ei je od odgovarajuih najeih kolokacija make
decision i reach decision. U tim sluajevima, glagolu decide najee prethode modalni glagoli i to:
Vmod +
-
bare Inf.
Shall decide 91 ponavljanje

May decide 90 ponavljanja
Can decide 51 ponavljanje
Will decide 30 ponavljanja
Izvriti pregled (umjesto pregledati),

Za razliku od prethodne fraze nijesmo nali niti jedan primjer izvriti
pregled u naem korpusu, ve nas je analiza korpusa usmjerila u drugom pravcu. Rije pregled najee se nalazila u dokumentima s tematikom o javnoa
zdravlju i zatiti potroaa (npr. u Zakonu o zatiti stanovnitva od infektivnih
bolesti i u Zakonu o zatiti potroaa). U skladu sa strunom terminologijom
uz rije pregled najvie linija konkordance bilo je vezano za:
je izvrila ukupno 19.631 inspekcijskih pregleda, od ega 97,66% po slubenoj dunosti,
jediti praenje rezultata inspekcijskih pregleda po odredjenim grupama propisa, ukljuu
inspektora za sprovoenje inspekcijskih pregleda i kontrola u skladu sa inoviranom naci
ja evidencije o izvrenim inspekcijskim pregledima koje vre republiki inspektori zat
ima, sadrinu zapisnika o inspekcijskom pregledu i drugo. Zakon o optem upravnom postu
Za polje zatite potroaa i definisanja pravila inspekcijskog nadzora

subjekata
rugih poremeaja zdravlja, 2) ljekarske preglede i druge vrste medicinske pomoi, 3) li
ima prethodnih i periodinih ljekarskih pregleda zaposlenih na radnim mjestima sa
Konvencija br. 113 o ljekarskom pregledu mornara, usvojena 1959. godine;
ela sprovode se odgovarajui medicinski pregledi i zahvati radi procjene i smanjenja fi
ih pregleda rizine djece, preventivnih pregleda djece sa smetnjama u razvoju kao i
Za polje javnog zdravlja
58
U tekstovima na engleskome jeziku imamo vie varijacija na temu, ali

tri najee su:
and activities envisaged by the law 3) inspection control by forest inspection, environme
h trade: Environment Protection Agency (inspection control Department), Ministry of Interi
s who are in charge of carrying out the inspection control in the area of sea fisheries. A
le 73 of the Law on Tax Administration. inspection supervision in the meaning of this law
hiness of boats. Inspection in terms of inspection supervision is carried out by the inspe
Za polje zatite potroaa i definisanja pravila inspekcijskog nadzora

subjekata
i
sation and means of protection; medical examinations of employees which are mandatory
pply of drinking water include: medical examinations with a special emphasis on
cal examinations and periodical medical examinations every 12 months. Within the safety
nt mortality. In that sense, preventive examinations are conducted, which include taking of
st grade of secondary school preventive examination of students in the third grade of secon
Za polje javnog zdravlja

Dakle, vidimo da su kolokacijski elementi u crnogorskome i engleskome jeziku razliiti u zavisnosti od tematike, tj. konteksta u okviru kojega se ti
elementi nalaze. Ostali primjeri dekomponovanih predikata, koji su karakteristini za administrativni stil, su:
Podnijeti izvjetaj (umjesto izvijestiti),
Izraziti protest (umjesto protestovati),
Uputiti estitke (umjesto estitati).
Administrativni stil obino se dijeli na pet podstilova:
1. Zakonodavno-pravni , iji su anrovi zakoni, statuti, ustavi, odluke, naredbe, rjeenja;
2. Drutveno-politiki - rezolucije povelje, deklaracije, programi, referati, saoptenja, izjave;
3. Diplomatski - prepiske, note, demari, protokoli, memorandumi;
4. Poslovni ugovori, dopisi, fakture, sertifikati, narudbenice, uplatnice, rauni, specifikacije;
5. Lini molbe, albe, autobiografije, punomoi, lina dokumenta,
upitnici, ankete, formulari, itd.
Na korpus sastavljen je, prije svega, od prve tri pomenute kategorije.
Na osnovu pomenutih karakteristika, moemo bez ustezanja zakljuiti da i
59
Igor IVANOVI
na korpus odgovara administrativnome stilu. Neophodno je istai da ni jedan

tekst ne pripada istom stilu, ve je mjeavina razliitih registara, od kojih
jedan moe imati prevagu. Jedna od karakteristika administrativnog stila jeste
i impersonalizacija, tj. uvijek govrimo o dravama, institucijama, ministarstvima, dakle, uvijek o njima. Takvi dokumenti, koji su po pravilu veoma formalni, daju zanimljive rezultate ako ih testiramo na line zamjenice, i kontrastiramo izmeu dva jezika. Tako smo nali da se lina zamjenica ona (nikako
ili veoma rijetko u zavisnosti od teksta) ne odnosi na imenovanje pripadnica
enskog roda (+ iva), ve je gotovo iskljuivo povezana drugim imenicama
enskog roda (- iva). U engleskome jeziku za razliku od crnogorskoga dominira prepozicija it. Prikazaemo dobijene primjere:
- podnese Skuptini na potvrivanje im ona bude u mogunosti da se
sastane
- ambalaa ukljuena zajedno s proizvodom, ona e biti ukljuena i
za potrebe
- aktivnih mjera i/ili zakonskih postupaka, ona e o tome odmah obavijestiti tijelo
- osim u sluajevima od posebne hitnosti, ona e Privremenom odboru dostaviti
- akata potrebno obaviti javnu raspravu, ona e utvrditi nacrt zakona,
program
- moe dati saoptenje jedne drave kojom ona daje objanjenja ili
opravdanja za
- naela meunarodnih organizacija ili su ih ona i donijela (npr. UN i
EU)
- van teritorijalnih voda, pod uslovom da ona ima iskljuiva prava na
obradu tog
- mogue dokazati: (a) da je vraena roba ona ista koja je bila izvezena; i (b) da
- optereenja vanbolnike zdravstvene slube, ona je tokom 2006.
godine u daleko najveem
- to se tie vanbolnike zdravstvene slube, ona je u toku 2006. godine u daleko najvee
- onih iz tar. broja 9402), ukljuujui ona koja se mogu pretvoriti u
leajeve
- se moe odloiti s obrazloenjem da bi ona mogla biti uplitanje u
istragu, sudsko
- nepovoljnom ekonomskom uticaju krenja, ona moe podnijeti pismeni zahtjev
- gnojiva s uslovima iz stava 1 ovog lana, ona moe preduzeti odgovarajue mjere nakon
60
ispuni neku obavezu iz ovog Sporazuma, ona moe preduzeti odgovarajue mjere
3(1) Protokola ili prema STO Sporazumu, ona ne moe pokrenuti
postupak za rjeavanje
zaknodavstvo i matini odbor) i Vladi, ako ona nije podnosilac
predloga. Predlog zakon
jenih materijala bez porijekla ili, ako ona nije poznata i ne moe se
utvrditi
organizacija Crne Gore i jedino je ona odgovorna za monetarnu politiku, uspostavljanje
moe popuniti kad se proizvodi na koje se ona odnosi izvoze, ili
nakon njihovog izvoz
izdati nakon izvoza proizvoda na koje se ona odnosi, ako: (a) uvjerenje nije izdato
individualnim subjektima da tite i ona prava koja za njih proistiu
iz direktiva
sudsku opomenu ili osloboenje od kazne, ona se izvrava na slobodi i ne moe trajati
Rjee smo nalazili linu zamjenicu on iz razloga to su imenice koje

se zamjenjuju ee enskoga roda (drava, skuptina, vlada, sluba), to linu zamjenicu mukoga roda stavlja po strani:
- nudi zaista mnogo korisnih mogunosti. On kombinuje dvije tehnologije, segmentaciju
- to je ono to veina ljudi zove Trados. On opsluuje prevodilaku
memoriju, omoguava
- primjenu i sprovoenje ovog Sporazuma. On e se sastajati na odgovarajuem nivou
Prva dva puta govorimo o raunarskome programu, a u treem primjeru, oigledno, o sporazumu.
Kao to smo ve rekli, u engleskome jeziku dominirala je zamjenica
it, a ne direktni prevodni ekvivalenti za on i ona he i she. Zato je to tako,
odgovor treba potraiti u tome to je u engleskome jeziku drugaija percepcija roda i pravila nalau da se rijei koje nemaju prirodan rod definiu sa it.1
Pobrojaemo samo neke primjere:
- d liability companies. In that purpose, it is necessary to initiate
amendments of
1
Osim u sluajevima, npr. emocionalne privrenosti, to u administrativnom stilu svakako

nije sluaj.
61
Igor IVANOVI
- ect to separate annual programmes. When it comes to motivation,

special attention
- he company has a positive attitude when it comes to further tertiary
education of
- be a simply administrative service as it was the case with previous
personnel de
- ed the training, i.e.1.5% in 2008. When it comes to training of active
population
- ed database are the Statistical Office (it uses a large quantity of data
by other
- residents and non-residents equal when it comes to tax and contribution payments.
- lling within 2004-2008 period. In 2008, it was 21% while it has
amounted to 20.50%
- -2008 period. In 2008, it was 21% while it has amounted to 20.50%
since 1 January,
- ocal Self-Government define areas where it is possible to carry out
decentralisati
- of fiscal policy, on the basis of which it plans the main categories of
receipts a
- nding units, and if there is a deficit, it shall determine sources of
funds for it
- aw on the State Budget and shall submit it to the Government in
October. The compe
- ision on municipality budget and submit it to the Ministry of Finance for insight
1.2.2 Izraavanje zabrane
Prilikom pisanja zvaninih dravnih dokumenata veoma bitan dio jesu
prava i obaveze subjekata koje se definiu tim dokumentima. Prava i obaveze
podrazumijevaju dozvoljene i nedozvoljene radnje koje se pak razliitim jezikim sredstvima odobravaju ili zabranjuju. Posebno zanimljive, u tome kontekstu, jesu zabrane i na osnovu nae analize nali smo da i u tekstovimana
na crnogorskome i u engleskome jeziku ee se koristi direktni glagoli koji
oznaavaju zabranu (zabraniti ili prohibit, ban, proscribe), od konstrukcija not
+ glagol doputanja (ne+dozvoliti, ne+dopustiti, not allow, not approve). Mogua su dva objanjenja za ovu pojavu:
Direktni glagoli koji oznaavaju zabranu predstavljaju dio dobro
ustanovljenog ablona,
Psiholoki efekat (+ zabranjeno) je jai od (- dozvoljeno).
62
Naveemo neke od primjera:

gation Magistrate, who has the right to ban all correspondence if it
harms the inve
s duties postepeno smanjenje carina prohibit zabraniti prohibition
zabrana p
ntains a set of laws whose stipulations forbid discrimination, promote equality and es
Primjeri prijevoda na naem jeziku:
Magistrat, koji ima pravo da zabrani itavu prepisku ako ona teti
s duties postepeno smanjenje carina prohibit zabraniti prohibition
zabrana p
potuje niz zakona koji zabranjuju diskriminaciju i promoviu jednakost
S druge strane, glagoli koji su neutralni u pogledu zabrane (postupati,

birati, consider, use ...), odn. oni glagoli ije semantiko polje ne ukljuuje i
znaenje zabrane, da bi izrazlili zabranu zahtijevaju negaciju not/ne (ili nije/
nee).
1.2.3 Uoene greke
Ono to je naravno bilo neizbjeno jeste i to da smo nailazili na greke
u naem korpusu. Pod grekama, prije svega, podrazumijevamo tipografske
greke koje se mogu svrstati u sedam kategorija:
Companija primjer negativne interferencije s engleskim jezikom
Leter primjer negativne interferencije s crnogorskim jezikom
2
Pored druge stavke ne dopustiti, u analizu smo ukljuili i ne dozvoliti (zajedno sa upotrebom
nastavaka), ali nam veliina grafikona nije dozvoljavala ubacivanje istog.
63
Igor IVANOVI
lan greke u izboru dijakritikog znaka

SkuptinaCrne Gore greke u pravljenju razmaka izmeu rijei
zvjetaji nedostatak slova nepotpuna rije
startegije nepravilan redosljed slova
repubblika dupliranje slova
Ono to smo takoe pronali jeste da se sve greke ponaaju po istom
principu, a to je da se nalaze van zone uestalosti ponavljenja koja je karakteristina za ispravne verzije datih rijei. Ilustrovaemo neke primjere dijagramima na kojima e se jasno vieti ablon ponaanja tipografskih greaka
u naem korpusu.
Dijagram 1 - Odnos uea greke br. 1 negativne interferencije engleskog

jezika na domau rije
Dijagram 2 Odnos uea greke br. 2 negativne interferencije

crnogorskog jezika na englesku rije
64
Dijagram 3 Odnos greke br. 3 pogrean izbor dijakritikog znaka
Dijagram 4 Odnos greke br. 4 neodvajanje rijei
Dijagram 5 Odnos greke br. 5 nepotpuna rije
65
Igor IVANOVI
Dijagram 6 Odnos greke br. 6 i 7 nepravilan red slova u okviru rijei i

nepotrebno dupliranje znakova
Jasno se moe uoiti ablon e se pogrena rije javlja viestruko manje puta u odnosu na ispravni oblik te rijei, to je i oekivano. Mi smo ove
izdvojili samo neke od primjera greaka koje se mogu nai, ali ono to je zanimljivo jeste da i sve ostale greke, bez obzira na svoje karakteristike, prete
identian nain ponaanja, kao to smo prokazali na Dijagramima 1 6. Sve
greke e se uvijek nalaziti van optimalnog broja ponavljanja i to je pravilnost
i univerzalna pojava kako za crnogorski tako i za engleski jezik.
1.2.3.1 Hapax legomena i njihova veza sa grekama
Iza ovoga zanimljivog naziva kriju se rijei koje su u nakom tekstu ili
grupi tekstova pojavljuju samo jedanput. Naziv potie od grkih rijei hapax
i legomenon (mn. legomena) reeno samo jedanput. U naem korpusu (od
ukupno 93226 rijei bez ponavljanja, ima 45450 (48,75%) takvih rijei i veoma esto su najue povezane sa nekom strukom (npr. latinizmi i vrste bolesti
u medicini), a takoe neke od tih rijei predstavljaju pogreno napisane oblike
drugih rijei koje se inae mnogo ee nalaze u korpusu. Vjerovatno protivno
svaijoj intuiciji sljedei oblici rijei takoe se pominju samo jednom u cijelom milionskom korpusu, npr:
ze, banke i druga pravna lica. Pojedini
akcionar Centralne Depozitarne Agencije moe ima
radu odgovarajueg dokumenta ( broure, asopisi, publikacije, bilteni ... ) Institucije
Plc (Zavod za graevinske materijale,
geotehnike i hemijske analize AD)
Niki, is an
66
tte Competence: Central Register of the

Commerical Court 2. Making seals and
stamps Timesc
e use complex analytical techniques and
compute application software. Environmental Pro
for himself/herself, marital partner or
illegitimate partner, and for children in
case that

m se definiu: ciljevi, trajanje, vrste gimnazija, matura, horizontalna i vertikalna proh
o je i kroz izjavu Centra za podvodno i
humanitarno razminiranje da je Crna
Gora jedina zem
y use for non-agricultural purposes, is

recultivated technically, chemically and
biologicall
s they should realistically decline and
stabilise at 1.5% - 1.8% of Montenegrin
GDP. III.
Nadovezujui se za prethodno poglavlje pruiemo i primjere greaka

koje se lako mogu otkriti u tekstovima ukljuenim u na korpus:
plementation and evaluation of measures
putovanja mogu da obavljaju turistike aganaggenst TC should be included in programs
cije koje, pored odobrenja za rad (l.11 st.
for M
u (Sl. list CG, br.66/08), odgovorna je Agen- ional Protocol (OG of MN, international agcioja za civilno vazduhoplovstvo Crne Gore. greements, 2/09); Law on Veteran and DisaZ
bility P
oblasti zdravstva, veterine, farmacije, ahite- d lays down requirements for qualtiy of agritekture, nastavno-pedagokog rada itd. Sva- cutural products. Veterinary Administration
ko mi
is
alcohol per 100 kilograms of goods; 4) cheravlja u Crnoj Gori su otvoreni sledei centamicalz and cosmetics manufacturing. Use of
ri i jedinice za mentalno zdravlje u zajed
min
ciljeva drugih segmenata drutva. Takve star- ce stipulates that the doctor foreign citizent,
tegije su Strategija odrivog razvoja, Strateg who intends to perform healt activity
Kao to se moe vieti greke u oba jezika u osnovi funkcioniu na

identine naine. U crnogorskome jeziku su to obino suviak ili manjak znakova u rijeima, kao to je to sluaj i u engleskome jeziku, ono to se poznato
pod imenom spelling.
Literatura
- Agresti, Alan. 2002. Categorical Data Analysis. Hoboken, NJ: Wiley.
- Aijmer, Karin. 1984. Sort of and kind of in English conversation. Studia
Linguistica 38/2: 118128.
- Arppe, Antti and Juhani Jrvikivi. 2007. Every method counts: combining
corpus-based and experimental evidence in the study of synonymy. Corpus
Linguistics and Linguistic Theory 3/2: 131159.
- Aston, Guy (ed.). 2001. Learning With Corpora. Bologna. CLUEB.
- Baayen, R. Harald. 2008. Analyzing Linguistic Data: A Practical
Introduction to Statistics Using R. Cambridge: Cambridge University
Press.
67
Igor IVANOVI
- Baayen, R. Harald, Richard Piepenbrock, and Leon Gulikers. 1995. The

CELEX Lexical Database (Release 2). Philadelphia, PA: Linguistic Data
Consortium.
- Baker, Paul, Andrew Hardie, and Tony McEnery. 2006. A Glossary of
Corpus Linguistics. Edinburgh: Edinburgh University Press.
- Barnbrook, Geoff. 1996. Language and Computers. Edinburgh: Edinburgh
University Press.
- Biber, Douglas. 1988. Variation Across Speech and Writing. Cambridge:
Cambridge University Press.
- Biber, Douglas, Susan Conrad, and Randi Reppen. 1998. Corpus
Linguistics: Investigating Language Structure and Use. Cambridge:
- Bod, Rens, Jennifer Hay, and Stefanie Jannedy (eds.). 2003. Probabilistic
Linguistics. Cambridge, MA: MIT Press.
- Bortz, Jrgen. 2005. Statistik fr Human- und Sozialwissenschaftler. 6th
edn. Heidelberg: Springer.
- British National Corpus, version 2 (BNC World). 2001. Distributed by
Oxford University Computing Services on behalf of the BNC Consortium.
URL: <http://www.natcorp.ox.ac.uk/>
- Church, Kenneth Ward, William Gale, Patrick Hanks, and Donald Hindle.
1991. Using statistics in lexical analysis. In Lexical Acquisition: Exploiting
On-line Resources to Build a Lexicon, ed. Uri Zernik, 115164. Hillsdale,
NJ: Lawrence Erlbaum.
- Church, Kenneth Ward, William Gale, Patrick Hanks, Donald Hindle,
and Rosamund Moon. 1994. Lexical substitutability. In Computational
Approaches to the Lexicon, ed. Beryl T. Sue Atkins and Antonio Zampolli,
153177. Oxford: Oxford University Press.
- Clark, Herbert H. and Jean E. Fox Tree. 2002. Using uh and um in
spontaneous speaking. Cognition 84/1: 73111.
- Conrad, Susan. 2000. Will corpus linguistics revolutionize grammar
teaching in the 21st century? TESOL Quarterly 34: 548560.
- Diessel, Holger and Michael Tomasello. 2005. Particle placement in early
child language: a multifactorial analysis. Corpus Linguistics and Linguistic
Theory 1/1: 89112.
- Dilts, Philip and John Newman. 2006. A note on quantifying good and
bad prosodies. Corpus Linguistics and Linguistic Theory 2/2: 233242.
- Ellis, Nick C. 2002a. Frequency effects in language processing and
acquisition. Studies in Second Language Acquisition 24/2: 143188.
68
- Gahl, Susanne and Susan Marie Garnsey. 2004. Knowledge of grammar,

knowledge of usage: syntactic probabilities affect pronunciation variation.
Language 80/4: 748775.
- Gries, Stefan Th. 2001. A corpus-linguistic analysis of -ic and -ical
adjectives. ICAME Journal 25: 65108.
Igor IVANOVI
CORPUS AND COMPUTATIONAL LINGUISTICS
THROUGH THE MONTENEGRIN LANGUAGE
This paper deals with the analysis of the part of Montenegrin and English version of the EC Questionnaire. From the total analysis from our doctoral thesis, we have chosen two aspects. The first one is about the analysis
of impersonalized register, and the second one is about finding the connexion
between hapax legomena and mistakes we found in the abovementioned corpus. We will show how the use of corpora and computers can shed new light
onto the traditional linguistic research. Apart from all of that, this paper should
also be understood as a promotion of Corpus and Computational linguistics
in Montenegro.
Key words: corpus, linguistic analysis, computers, the EC Questionnaire
69

UDK 811.163.42367.622
Izvorni nauni rad
Amira TURBI-HADAGI (Tuzla)

Marica PETROVI (Tuzla)
Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
amira.turbic@untz.ba
maricap@bih.net.ba
PROMJENA IMENICA U HRVATSKOJ LISTINI
DUBROVAKOGA ARHIVA OD 11. 6. 1253.
U radu e se iznijeti osobitosti promjene imenica u hrvatskoj listini Dravnoga dubrovakog arhiva od 11. 6. 1253 [sign.
HR-DAD 7. 3. (Diplomata et acta) 13. st. br. 215], sa spiskom
dubrovake vlastele. Osobitosti imenica te listine do sada nisu
dovoljno istraivane.
Rezultat e analize biti: glavna i neglavna promjena imenica; naporedna upotreba staroslavenskih i starohrvatskih oblika;
staroslavensko i starohrvatsko kod imenica, te usporedba glavne i neglavne promjene imenica Dubrovake listine od 11. 6.
1253. sa imenicama iriline Povaljske listine (D. Mali).
Kljune rijei: promjena imenica, Dubrovaka listina, Povaljska listina
Batinimo znaajan broj irilinih i bosaninih listina, vanih za jezinu i knjievnu povijest, koje proiruju krug na tokavtini pisanih spomenika
srednjovjekovnoga perioda. Jedna takva listina napisana je 11. 6. 1253. godine
u Dubrovniku.
Imenice su rijei kojima se imenuju predmeti, bia i pojave. Gramatiko im je znaenje (sadraj) predmet (Sili2002:10). Iz udbenika Staroslavenski jezik prof. Damjanovia saznajemo da se tipovi deklinacije imenica
najstarijega slavenskoga knjievnog jezika dijele ovako: Glavna promjena
imenica mukoga i srednjega roda; Glavna promjena imenica enskoga roda;
I promjena mukoga i enskoga roda; U promjena mukoga roda; V promjena enskoga roda i Konsonantske promjene.
71
Amira TURBI-HADAGI & Marica PETROVI
Jednina
U nominativu jednine imenica mukoga i srednjega roda nalazimo
ove gram. morfeme:
-:
ban 761, boin 74e, bog 38, /bog 11, 40, 48, 53, bogdan 64c, brat 20,
damin. 63d, den() 1, djubrovnik 37, dobitk() 22 /dobitk 28, / dobitk
29, 31, dobrslav 66a, goislav 62b, gospod 40, g(ospo)d(i)n 38, 57a, grad
37, 46, grgur 70a, gulerivik 76, kob 65a, knez 58a, marin 70b, 72b, 67c,
70c, 60d, 63e, 69e, 75e, margarit.69a, martin. 73c, martol 76, matev
72d, mihoil 71e, movrk 68e, si bt 77, pavl 70e, 72e, petr 68a, 62b,
65b, 71b, 63c, 65c, 57d, 58d, 66d, pologrin 67d, pritel. 11, prugl. 72c, 75c, i
rod 12, rusin 72b, 65c, sosen 61e, tedr 73a, tripun 67e, uro 10, 20,
vladislav 20, vlastelin 20 / vlastelin 57a, volkas 67a, vrag 10, 11, vrh 76,
77, zakon 46, un 63b, 64d, 70d, 75d, 62e.
-a:
andre 75a, 74c / andra 68d, 69d / andra 59e, dobrona 60a, grubea 71a,
kolenda 74a/ kolenda 61b, mate 62a, mati 66c, 73d, mengaa 57c, nikula
64e, nikulica 64b, 60e, palma 60b, 59d / palma 63e, paska 67b, 59d, petrona.
71c, 62d, valica 69e, vita 75b, 58c, 71d, 61e.
-e:
rne 57b, bttovane 56, pisane 55/ pisanne 76, potverdene 55,
visre 58b.
-i:
aleksi 73b, barbi 70b, basili 69c, gergi 4, 58, 66e, gervasi 60c, marsili
4, 57-58, dimitri 59b, poskali 63a, vali 67b, vlasi 61d, 65d, 65e.
-o:
c(sa)r()stvo 11, 13, 21, 30, 47, 54, filipo 61c, 74d, fosko 61a, klimento 68c,
mihoilo 72a, 74b, 59c, 62c, 57e, 73e, pavlo 58e, pritelstvo 1, srebro 24,
vrsaiko 69b, zlato 24.
Dubrovaka listina u nom. jed. imenica mu. i sred. roda ima pet gram.
morfema: -a, -e, -i, -o i -.
Gram. morfem -a i -i imaju samo imenice mu. roda koje oznaavaju
vlastita imena (andra, dobrona, grubea, kolenda; aleksi, barbi, basili,
gergi ). Vlastita imena u Dubrovakoj listini zavravaju jo na -e i -o:
rne; filipo, fosko ).
Nulti morfem (-) je najei; pored opih imenica imaju ga vlastita
muka imena (bogdan, damin, ), patronimi (gulerivik ), toponimi
(djubrovnik ) i imenice koje oznaavaju dravnu/drutvenu slubu/funkciju (ban, vlastelin ).
1
72
Pri nabrajanju imenica, broj pored svake imenice pokazuje red (i)li redove u kojem(-ima) se
imenice pojavljuju u Dubrovakoj listini od 11. 6. 1253. [sign. HR-DAD 7. 3. (Diplomata et
acta) 13. st. br. 215] Dl.
Promjena imenica u hrvatskoj listini dubrovakoga arhiva od 11. 6. 1253.
U Dubrovakoj listini preovladavaju imenice koje su se sklanjale po

glavnoj promjeni imenica mu. i sred. roda (bog, brat, knez, vrag, zakon/
c()sar()stvo, mesto, bttovane, srebro, zlato), a meu njima se nalaze i
imenice sa sufiksom -tel-: pritel, pritelstvo.
U nom. jed. imenica mu. roda na - koje se nisu sklanjale po glavnoj
deklinaciji na korpus pokazuje imenice imenice i-promjene (gospod), konsonantske n-promjene (den()) i u-promjene (vrh).
Imenice sred. roda u nom. jed. na -e pokazuju prisutnost glagolskih
imenica (bttovane, pisane).
Sva prezimena u Dubrovakoj listini od 11. 6. 1253. godine zavravaju se na gram. morfem -ik: gaik59d, lompridik 60a, menetik 59b,
mihoilik 75c, petrovik 59a, prodanik.69b, slabik 61a, vizolik67d, nekolicina prezimena na -: imk: 70b, mernuh 68c, vilan 60d, piinek 74d
/ piinek. 64b, silivstrovk71e, te jedno prezime na -a: elpa 63e.
U Povaljskoj listini pojavljuju vlastita imena osim na suglasnik i na -o,
te niz prezimena; potvrene su dvije imenice sred. roda u nom. jed.: leto 1,
selo 19 (Mali 1988: 107).
U nominativu jednine imenica enskoga roda nalazimo ove gram.
morfeme:
-a:
cr()kva 49, kletva 53, pkina 4, 47, 51, pravda 35, tisua 1.
-:
ljubov 5 / da ljub()v 39, mati 6 / mati 49, smrt 31.
Nom. jed. imenica en. roda ima dva gram. morfema: -a i -. Preovladavaju imenice a- promjene: pkina, pravda, kletva. Pojavljuju se i imenice konsonantske r-promjene en. roda: mati, zatim imenica i-promjene en.
roda: smrt, te imenica crkva nekadanje v-promjene na koju je djelovala
glavna promjena imenica en. roda.
Imenica mati ima nulti morfem (Damjanovi 2003: 88) i danas je u kosim padeima sauvala svoju staru osnovu na -er-. U deklinaciji se osim u
NAV jd. imenica mati izjednaila s imenicama glavne deklinacije (G matere,
DL materi, I materom) (Bari & dr. 1997: 627).
Napomenimo da se u nom. jed. en. roda pojavljuju: ope (cr()kva,
pkina), apstraktne ( ljubov / ljub()v) i brojne imenice (tisua).
U genitivu jednine imenica mukoga i srednjega roda nalazimo ove
gram. morfeme:
- a:
b(og)a 1, i brata ego vladislava 12, sude bubanna 59a, i prslavnoga

c(sa)r()stva 2, 5, 15, 17, 22, 26, 29, 32, 33, 35, lovka 34, naega
g(ospod)a
73
djubrovnika 2, 4, 5, 26, 51 / djubrov()n(i)ka 55, d dobit 45,

povelenem. slavnoga dua 4, 52, : ili bez ezika 30, 31, georgi 41, 55, g(ospod)
a b(og)a 1, visokogo sevasto krastora g(ospo)d(i)na petra 32, 33, 76, slavnoga grada
2, 4, 5, 20, 25, 26, 51, 55, 76, h(ris)t(os)a / h(ristos)a 1, m()seca ijun 1,
i(su)sa / is(usa) 1, kneza 25, 33, 55, 76, kneza 58e, 66e, 67e, knestva
34, 52, korila 44, za dv nedele d() kova 18, nevernogo krala uroa i roda ego
8, krastora 32, petra sevasto kratora 22, 26, 29, 33, 35, lta Dl1, ne pustiti bez
mira Dl13, d() kneza maialeka 58e, marsili 55, do mora 45, m()seca
ijun Dl1, da ves. dobitk noga mrca 30 / mrca 31, 32, 33, ka 43, i d() zeta
ti s(ve)togo c(sa)r()stva petra sevasto kratora 22, 26, 29, 32, 35-36, 41, pokrata
42, bez povelen 25, bez .propastva 17, nevernogo krala uroa i roda ego
8, 14, 20, d sela 40, 41, 45, d() kneza tripuna 66e, nevernogo krala uroa
a
b
a
i roda ego 8, 12, 14, d[] maloga vea 64 / d velega vea 68 , d vka 71 ,
s(ve)togo vita 1, i brata ego vladislava 12, vraga tvoga i naega uroa 12, 14, d()
zeta ti 22, una bogdanika 63b.
-e:
d rnete
61e, po moru vrhu grade 19, d() kneza jude 67e, d vrhe 45.
-u:
vrhu uroa vraga tvoga 14, 19.

Tri su gram. morfema u gen. jed. imenica mu. i sred. roda: -a, -e i -u.
Gram. morfem -a imaju sve imenice glavne o-/jo-promjene mu. i sred.

roda u gen. jed., koje u nom. jed. zavravaju na -, -e i -o: (b(og)a, lovka,
georgi, povelen, vea, lta ).
Glavna promjena utjee na i-promjenu: g(ospod)a, zeta, zatim na konsonantsku s-promjenu: ka.
Preovladavaju imenice glavne o-/jo-promjene u gen. jed. srednjega roda
koje imaju gram. morfem -a (c(sa)r()stva, mora, sela,).
Gram. morfem -e u gen. jed. imenica mu. roda u Dubrovakoj listini
ima dva uporita:
a) preuzimanje genitivnoga gram. morfema -e iz a-deklinacije imenica
en. roda palatalnih osnova ili
b) preuzimanje genitivnoga gram. morfema -e iz imenica konsonantskih deklinacija.
Osim to se imenice mu. roda rneta i juda dekliniraju po ugledu na
imenice glavne promjene en. roda, te pokazuju gram. morfem -e: rnete,
jude; uz njih i imenica glavne promjene mu. roda ima gram. morfem -e iz
konsonantske deklinacije: grade, te imenica u-promjene: vrhe.
Imenice u-promjene mu. roda (vrh) u gen. jed. pokazuje supostojanje gram. morfema u-promjene i konsonantske deklinacije: vrhu ~ vrhe.
74
Povaljska listina pokazuje u gen. jed. imenica mu. i sred. roda preovladavanje imenica o-/jo-promjene, kao i Dubrovaka listina. Meutim, za razliku od Dubrovake, Povaljska listina pokazuje imenicu i-promjene: do puti
koje nema u Dubrovakoj listini; te da glavna promjena utjee na u-promjenu:
sina, vrha, dok u Dubrovakoj listini glavna promjena utjee na i-promjenu: g(ospod)a, zeta, te na konsonantsku s-promjenu: ka. (Usp. Mali 1988:
107).
U genitivu jednine imenica enskoga roda nalazimo ove gram. morfeme:
-e:
s(ve)te bo(gorodi)ce
66b, do cr()kve 41, 42, bez druine 30, due 77,

gorre 45, ljubve 2, pkine 76, 77, penice 25, d rke 48, slube 54, a d ne strane 43, bez sutbine 34, druzi vlastele 12, do vlaice
43, zemle 2, 3, 12, 19, 38, 39, 40, 45, zete 26.
(-): d sela i drav 40, 45, do neretv 48, d visokoga pap 53, .gorre koe
gredut vrh rnovnc 43.
-i:
do cr()kvi 42, 45, prokv moi naei 18, pakosti 23, 27, ni ri 13,
soli 46.
Genitiv jednine imenica enskoga roda zavrava na: -e, - i -i.
Genitiv jed. imenica enskoga roda pokazuje gram. morfem -i imenica

i-promjene, koje u nom. jed. zavravaju na - (moi, pakosti, ri, soli).
Imenica v-promjene enskoga roda (crky) na dva mjesta u Dubrovakoj listini prelazi u i-deklinaciju en. roda (cr()kvi), ali, takoer, na dva mjesta u listini zadrava staroslavenski gram. morfem -e iz v-promjene (cr()kve)
kao i imenica ljuby koja u gen. jed. imenica en. roda ima oblik: ljubve.
Imenica v-promjene enskoga roda (crky) pokazuje supostojanje dva
gram. morfema: jedan gram. morfem iz v-promjene i drugi gramatiki morfem iz i-promjene: cr()kve ~ cr()kvi. Prof. Mali upoznaje nas da imenica
crky u Povaljskoj listini kod genitiva jed. uva stari nastavak -e: cr()k()ve.
Dubrovaka listina pokazuje da ako je imenica en. roda u nom. jed.
imala gram. morfem -a, veina tih imenica u gen. jed. ima gram. morfem
-e (pkine, due, ) uz potiranje razlika izmeu nepalatalnih i palatalnih
osnova.
Povaljska listina pokazuje starije likove imenica en. roda: dragoty, ivini i novije prema palatalnoj deklinaciji: rake, zemle itd. (Mali 1988:109).
U dativu jednine imenica mukoga i srednjega roda nalazimo ove
gram. morfeme:
75
-u:
asnju 4, bogu 7, c(sa)ru 3, c(sa)r()stvu 7, 9, 10, 11, 12, 15, 16,

17, 36, 38, 39, 49, lovku 17, djubrovniku 9, duu 54, g(ospo)d(i)nu
3, 7, 54, gradu 9, kupcu 19, mihailju 4, samodravcu 3, stolu 17,
velistvu 40, vr()hu 7.
U dat. jed. mu. i sred. roda Dubrovaka listina pokazuje samo gram.
morfem -u.
Stsl. imenica u-promjene (vrh) mijenja se po glavnoj o-promjeni; na
korpus pokazuje da te imenice u dat. jed. zavravaju na -u (vr()hu), jer u
stsl. jeziku imenica *u-osnova bilo je malo i na njih su jako utjecale imenice
*o-osnova (Damjanovi 2004: 85).
Gram. morfem -u dat. jed. mu. roda odrat e se do savremenoga stanja u jeziku kao uostalom, i u drugim slavenskim sustavima.
Prof. Mali navodi da su u Povaljskoj listini u dat. jed. imenica mu. i
sred. roda potvrene samo imenice glavne promjene: b(og)u 8, ioanu 8, clezu
30, opat 32, 46, ratku 32 i radku 46; vlada[n]ju 11, udanju 14. (Mali
1988: 107).
U dativu jednine imenica enskoga roda nalazimo ove gram. morfeme:
-i:
moi 15.
(-): pkin 54.

Dativ jednine imenica enskoga roda zavrava na -i i -.
Ekscerpirani primjeri u dat. jed. en. roda pokazuju primjere imenica
i- i a-deklinacije: moi, pkin.
Povaljska listina u dat. jed. imenica en. roda pokazuje imenicu v-promjene sa dva gram. morfema: cr()k()vi i cr()k()ve, to D. Mali tumai
kao grafijsko preklapanje i e , a ne prijelazom imenica u glavnu nepalatalnu deklinaciju.
U akuzativu jednine imenica mukoga i srednjega roda nalazimo ove
gram. morfeme:
-a:
v h(risto)sa b(og)a 3, v h(risto)sa 3, ivana 6, i v s(ve)te (sve)tuju muenike g(ospo)

d()ne vlasi lovrnt 7, i blaenuju etiri evangeliste marka 6, i blaenuju etiri
evangeliste marka mate 6, i v s(ve)tiju ap(usto)li petra i pavla 6, v s(ve)tiju ap(usto)li
petra 6, 7, i v s(ve)te (sve)tuju muenike g(ospo)d()ne vlasi 7.
-e:
v s(ve)toe evang(e)li(e) 5, na ih htene 28, V [i]me 1, vladane 8.
-o:
v knestvo 25, 29, na ino mesto 48, v pritelstvo 10.
76
-u:
andriju 7, ljuku 6.
-:
v na grad
djubrovnik 22, 51 / v djubronik 22, / v djubrov()

nik 23 /v djubrovnik 48, v telah i dobitk 28, / za dobitk. 32, ki dre
dobitek 66b, na. d()n 1, gnev 53, v grad 19, 22, 39, 41, kr()st 6,
mir . 13, 14, plot 3, v prdel 23, stol 14, trg 23, 24, vrh 41, 43,
da si [i]mamo nzi stari zakon 37, 47, 48, v ivot 15.
Prof. Mali navodi za Povaljsku listinu da je akuz. jed. imenica mu.

roda jednak nom. ili gen., a u sred. rodu akuz. je jednak nominative. Isto vrijedi i za Dubrovaku listinu.
Gram. morfeme -a, -u i - u akuz. jed. imaju imenice mu. roda, dok
imenice sred. roda u akuz. jed. imaju gram. morfeme: -e i -o.
Od imenica mu. roda koje u akuz. jed. zavravaju na -, kao i u nom.
jed., nalazimo ope imenice: dobitk, grad, kr()st itd.; imenice konsonantske n-promjene (d()n) i u-promjene (vrh).
Imenice sred. roda u akuz. jed. na -e pokazuju prisutnost glagolskih
imenica (vladane ).
U akuzativu jednine imenica enskoga roda nalazimo ove gram. morfeme:
-u:
devoju 6, a druunu 32, i v istinu 3, kletvu 53, mariju 6, na potrebu 24, pravinu 34, v pravdu 3, 35, 36, 50, volu 23, / na volu 27
zemlu 16, 18, andriju 7, ljuku 6, bratju 8.
-:
i ljubv 3, svoju mok 21, pomok 15, po(a)st 54, na egov stol i rat
14, smrt 29.
Dva su gram. morfema u akuzativ jed. imenica en. roda: -u i -. Preovladava starohrvatski gram. morfem -u. Njega u akuz. jed. imaju sve imenice
glavne promjene koje u nom. jed. zavravaju na -a, te pokazuju nerazlikovanje nepalatalnih i palatalnih osnova: kletvu, pravdu ~ volu, zemlu. Taj
starohrvatski gram. morfem -u odrat e se do savremenoga stanja u jeziku,
te ga kod istih imenica nalazimo u savremenome hrvatskom jeziku: kletvu,
pravdu ~ volju, zemlju.
Imenice i-promjene (pomok, po(a)st ) i v-promjene (ljubv) en.
roda. u akuz. jed. zavravaju na gram. morfem.
Povaljska listina, kao i Dubrovaka listina, glavnu a-promjenu imenica
mu. i en. roda u akuz. jed. pokazuje sa gram. Morfemom -u: nikulu,knigu,
te imenicu v-promjene u stsl. obliku: cr()k()v i cr()k()v (Mali 1988:
110 i 111).
77
U vokativu jednine imenica mukoga i srednjega roda nalazimo ove

gram. morfeme:
Vokativ jed. imenica mu. i sred. roda se ne pojavljuje u Dubrovakoj
listini, dok nas prof. Mali upoznaje s vokativnim oblicima u Povaljskoj listini: knee, upane.
U lokativu jednine imenica mukoga i srednjega roda nalazimo ove
gram. morfeme:
-e:
ni na brode 24, ni v grade 27, ni na moste 24, 27, ni na sbore

27, 77.
- i:
ni na puti 24.
- u:
po pomorju 15, po moru 15, 19, po suhu 49, po zakonu 34, 77.
Dubrovaka listina pokazuje tri gram. morfema: -e, -i i -u.
Dubrovaka listina imenicu i-promjene u lok. jed. mu. roda pokazuje

u stsl. obliku: puti, kao i Povaljska listina, dok su sve ostale imenice u Dubrovakoj listini mu. roda u lok. jed. iz glavne promjene i pokazuju starohrvatske gram. morfeme -e i -u: grade, zakonu. Oblik imenice zakonu odrat e se
od starohrvatskoga jezika do savremenoga stanja.
Dalje, Dubrovaka listina od imenica sred. roda ima samo potvren gram.
morfem -u: pomorju, moru, suhu, dok nas prof. Mali upoznaje, pri analizi Povaljske listine, da nema potvrenih imenica sred. roda u Povaljskoj listini.
U Povaljskoj listini u lok. jed. mu. Roda u imenica nepalatalnih osnova
pojavljuje se stsl. nastavak - iz glavne promjene (na trboin, na brez) i iz
i-promjene -i (pri puti), te noviji oblici sa gram. morfemima -i i -u: o zagoni,
na bolu (Mali 1988: 108).
U instrumentalu jednine imenica mukoga i srednjega roda nalazimo
ove gram. morfeme:
-em: s[] hotenem 76, kupcem 27 / kupcm 31, povelenem. 4, s
uroem 13.
-om:
s[] tvoim c(sa)r()stvom 14, s ezikom: 30, ivanom 2, s jezikom

31, ivanom snom 2, svonom zvonive 77.
-u:
zapeakeno jest peatju pkinskom i slavn(o)ga marsili 55.
Instrumental jednine imenica mu. i sred. roda zavrava na -em i -om,

te jedna imenica mu. roda ima gram morfem -u: peatju.
78
Gram. morfem -em redovito se pojavljuje u imenica palatalne osnove

(uroem, hotenem), dok se gram. morfem -om pojavljuje u imenica nepalatalnih osnova (c(sa)r()stvom, ezikom).
I u Povaljskoj listini potvreni su nastavci nepalatalne i palatalne osnove -om i -em: rodom, knezem, itd. (Mali 1988: 108).
U instrumentalu jednine imenica enskoga roda nalazimo ove gram.
morfeme:
-ju:
i mokju 19.
-om:
medu
pkinom 2, silom 19.
-ov:
dobrom
verov 17.
Instrumental jed. imenica en. roda zavrava na: -ju, -om i -ov. Dvije
imenice pokazuju starohrvatski gram. morfem -om.
Gram. morfem -ju nalazimo kod imenice i-promjene: mokju, dok
gram. morfeme -om i -ov u instr. jed. imenica en. roda nalazimo kod imenica
glavne promjene en. roda: silom, verov. Gram. morfem -ju (<j) je iz stsl.
jezika, a gram. morfem -om je iz starohrvatskoga jezika pa dolazi do mijeanja staroslavenskih i starohrvatskih osobitosti razliitih deklinacijskih vrsta na
razini gram. morfema: mokju ~ pkinom.
U instrumentalu jednine nastavak - oj rano je pretvoren glasovnim
promenama u -ov: enoj> enoju>enou>enow (glas v tada se jo izgovarao kao bilabijalno w). Tako je i ej u j-osnovama dalo -ev, ali je taj
nastavak ve oko 1200. bio zamenjen sa -ov (poveov, 1189), da bi zatim u
XIII v. zagospodarilo -om, prema mukom i srednjem rodu. (Brozovi & Ivi
1988: 22). Dubrovaka listina iz 1253. godine ima zabiljeene dvije imenice
sa gram. morfemom -om: pkinom, silom, dok se gram. morfem -ov pojavljuje samo u jednoj imenici: verov.
Za razliku od Dubrovake listine koja u instr. jed. imenica en. roda ima
tri gram. morfema: -ju, -om i -ov, u Povaljskoj listini prof. Mali upoznaje
nas da su zabiljeena dva gram. morfema: -ov i -om (pod stnov 22, s
nivom 18).
Mnoina
U nominativu mnoine imenica mukoga i srednjega roda nalazimo
ove gram. morfeme:
-a:
sela 41.
-en/a:
A si sut
imena neh ki se su kleli 56.

79
-e:
djubrovkane 23, ljude 21, 25, 33, 39, manastire 50, pritele 5, 8-9,
p(r)ikupe 50.
-i:
ap(usto)li 6, i rod ih ili druzi vlastele i pribgnu (?!) gradu 12, i kupci 21, 26,
nevrnici 8 / nevrnici 9, nevrnici 9, prideli 16, prci pkinki 62b /
prci gradci 64b, veknici 4 / veknici 68b / vknici 64a.
-ov / i: popovi 50.

(-):
vse knezov
51, vragov 9.
Nominativ mnoine ouvao je stare gram. morfeme: -a, -en/a, -e, -i,
-ov/i i -. Preovladava gram. morfem i i nalazimo ga samo kod imenica mu.
roda: ap(usto)li, druzi, kupci.
S proirenjem osnove u nom. mno. pojavljuje se jednoslona imenica
mu. roda glavne a-promjene popovi.
Imenica mukoga roda nom. jed. lovk pokazuje supletivizam i gram.
morfem -e: ljude; gram. morfem -e pripada nekadanjoj i-promjeni mu.
roda.
Imenice sa sufiksom -(j)an-in- (grad-an-in) takoer su se u mnoini sklanjale kao imenice konsonantskih promjena, s tim to su gubile drugi
dio sufiksa (-in), na primjer nominativ plurala gradan -e (Damjanovi 2003:
90). Pojavnost staroslavenskoga gram. morfema -e u Dubrovakoj listini
samo je potvrda jezine starine: djubrovkane.
Gram. morfem - vjerovatno ukazuje na pisarevu pogreku ili se radi o
pisarevoj zamjeni -i ili -e jatom u Dubrovakoj listini, primjerice: vse knezov,
vragov.
U nom. mno. imenica sred. roda konsonantske n-promjene pojavljuje
se imenica: imena.
U ekscerpiranome korpusu imenica mu. roda u nom. mno. pred gram.
morfemom -i vri proces druge palatalizacije velara k i g (za velar h nema
potvrda) u c i z: (nevrnici, veknici, druzi ).
Povaljska listina pokazuje u imenica mu. roda mno. uvijek nastavak
-i, a u sred. rod. mno. samo jedan primjer: osia (Mali 1988: 108).
U nominativu mnoine imenica enskoga roda nalazimo ove gram.
morfeme:
pkine 77, vse sudie 4 / sude bubanna petrovik 59a , vlastele 12,
zemle 2, 41.
-e:
i vse
-i:
cr()kvi 50.
80
(-):
nae zemle i sela i
drav 41, zlatne postav 24.
Dubrovaka listina u nom. mno. imenica en. roda pokazuje tri gram.
morfema: -e, -i i -.
Imenica sudija deklinira se po glavnoj jo-promjeni imenica en. roda,
pa u Dubrovakoj listini nalazimo u nom. mno. primjer sa dva grafijska rjeenja: (sudie ~ sude).
Promatrani primjeri imenica enskoga roda pokazuju da imenice koje u
nominativu jednine imaju gram. morfem -a, u nominativu mno. imaju gram.
morfem -e kod imenica nepal. i pal. osnove (pkine, zemle) ili - samo kod
imenica nepal. onove (drav), dok prema prof. D. Mali Povaljska listina
u nom. mno. imenica en. Roda pokazuje samo gram. morfem -e i to kod
imenice pal. osnove: z(e)mle.
Imenica v-promjene crky koja je u nom. jed. imala gram. morfem -a
iz glavne a-promjene imenica en. roda (cr()kva), u nom. mno. Dubrovaka
listina pokazuje gram. morfem -i iz v-promjene imenica en. roda (cr()kvi).
Imenica dijete srednjega je roda u savremenome jeziku, koja u nom.
jed. zavrava na -e. Dubrovaka listina pokazuje zbirnu imenicu: I mi I dtca2
naa da 53 (< stsl. dti), a koja se u stsl. jez. deklinirala po i-promjeni imenica
en. roda.
U genitivu mnoine imenica mukoga i srednjega roda nalazimo ove
gram. morfeme:
-i:
d() blagovrnih i s(v)ttih c(sa)ri 3.
-:
d neh
sel 40, vsehvlastel 76.
-en/eh: d st(a)rih vrmeneh 50.

Dubrovaka listina pokazuje gen. mno. sred. roda s dva gram. morfema: imenicu glavne o-promjene sa -: sel, a imenicu vrm konsonantske n-promjene sred. roda sa gram. morfemom -en/eh i sa proirkom -envrmeneh. Takoer i imenice mu. roda pojavljuju se u Dubrovakoj listini sa
dva gram. morfema -i i - (vidjeli smo da - gram. morfem pokazuju i imenice
sred. roda): c(sa)ri, vlastel. Imenica csar u gen. mno. ima gram. morfem i-deklinacije mu. roda, dok imenica vlastel glavne o-promjene ima -.
Povaljska listina pokazuje genitivne oblike u mu. i sred. roda bez nastavaka
(Mali 1988: 108).
U dativu mnoine imenica mukoga i srednjega roda nalazimo ove
gram. morfeme:
2
Imenica dijet-e- u savremenome hrvatskom jeziku srednjega je roda, a u mnoini dobiva

oblik zbirne imenice djec-a. (Sili & Pranjkovi 2005:115).
81
-em: ljudem 31.

Imenica i-promjene (ljudie)3 ima gram. morfem -em iz i-promjene:
ljudem, te oblike imenica u dat. mno.: da bude naim ljudm 35 / ludm
rakim 47. Imenica glavne o-promjene kupc ima oblik dat. mno.: Takode
ljudem i kupcm djubrovkim 31.
Povaljska listina za razliku od Dubrovake listine pokazuje samo dat.
mno. mu. roda sa nastavkom nepalatalne deklinacije -om: otokom (v. Mali 1988: 108).
U dativu mnoine imenica enskoga roda nalazimo ove gram. morfeme:
-am:
mati vsem naim
cr()kvam 49.
Mnoinski dativni gram. morfem -am ima imenica v- promjene enskoga roda. Ekscerpirani primjer iz Dubrovake listine pokazuje da staroslavenska imenica crky zavrava na stsl. gram. morfem -am: cr()kvam.
U akuzativu mnoine imenica mukoga i srednjega roda nalazimo
ove gram. morfeme:
-e:
(-ov/):
- i:
evangeliste 6, dobitke 32, vse grade 16, 27 , 49, muenike 6, za

pritele 10, ni na sbore 27.
kleti vse
knezov ki budut 51.
tolikozi ludi koliko da mogu uvati
20.
U akuz. mno. Dubrovaka listina ne pokazuje imenice sred. roda, a

imenice mu. roda mno. zavravaju na: -e, -i i -ov/.
Preovladava gram. morfem -e koji potire razlike izmeu nepalatalnih i
palatalnih osnova (grade ~ pritele). U imenice glavne o-promjene knez u
akuz. mno. dolazi do proirenje osnove sa morfemskim segmentom -ov-, te
ima oblik knezov sa jatom () za koji ne znamo koju je glasovnu vrijednost u
tome periodu imao ili je dolo do tzv. preklapanja ~ e ~ i.
Iz staroslavenskih udbenika znamo, da su se u staroslavenskome jeziku
imenice konsonantske deklinacije sa sufiksima: -tel-, -ar-, -an- i -in- samo
u jednini sklanjale po jo-deklinaciji, a u mnoini kao imenice konsonantske
promjene. U Dubrovakoj listini primjer imenice pritel pokazuje da je u
akuz. mno. dolo do utjecaja mnoinske jo-deklinacije na kosonantsku mnoinsku n-deklinaciju, te imamo oblik: pritele.
U akuz. mno. Povaljska listina takoer pokazuje samo imenice mu.
roda: vinogradi, d()ni, hlmani (Mali 1988: 108. i 110).
3
82
V. str. 11.
U akuzativu mnoine imenica enskoga roda nalazimo ove gram.

morfeme:
-e:
(- ):
knige da 30, da pomok prieti vse grade ili kostele 16, za dv nedele 18,
i slube 54, v zemle 8, 26, 37.
svoe
da imamo i hokemo drati sp(a)sajue
kletv 54.
U akuz. mno. imenice en. roda imaju iste gram. morfeme -e i -, kao
i nom. mno. imenica en. roda.4 Imenice koje u nom. jed. zavravaju na -a, u
akuz. mno. pokazuju gram. morfem -e; iznimku pokazuje stsl. imenica kltva
koja u akuz. mno. pokazuje gram. morfem -: kletv.
Gram. morfem -e preovladava kod imenica glavne promjene i nalazimo
ga i kod nepalatalnih i kod palatalnih osnova: knige, zemle...
U Povaljskoj listini U akuzativu plurala u imenica nepalatalnih osnova
mijeaju se nastavci obiju deklinacija -y i -i (< -y) i -e (< -): rasohy 22 i
rasohi 43, lokve 31, gomile 41. Imenice palatalnih osnova imaju nastavak
palatalne deklinacije: gae 19, zemle 23, 35. (Mali 1988: 110).
Ako napravimo usporedbu pojavnosti gram. morfema u Povaljskoj i
Dubrovakoj listini, onda moemo zakljuiti da i u jednoj i u drugoj listini u
akuz. mno. imenica en. Roda preovladava gram. morfem -e.
U lokativu mnoine imenica mukoga i srednjega roda nalazimo ove
gram. morfeme:
- ah: v telah 28.
- eh: ni na puteh 28, ni na vrateh 24, v neh zakoneh 37-38.
- h: po vseh gradovh 47, ni v selh 27.
Gram. morfem -h iz glavne o-promjene pokazuju imenice mu. roda,
primjerice: gradovh, selh. Imenica sred. roda konsonantske s-promjene
tlo potvrena je u Dubrovakoj listini sa gram. morfemom -eh: telah.
Lokativni oblik imenice sred. roda vrata pl. t. u Dubrovakoj listini
pojavljuje se sa gram. morfemom -eh u lok. mno.: vrateh; sa istim gram.
morfemom potvrene su i imenice glavne o-promjene: zakoneh i i-promjene:
puteh.
Povaljska listina pokazuje oblike imenica mu. i sred. roda sa nastavcima -h, -eh i -ih: kal/h/, selceh, brezih (Mali 1988: 109).
Tekst Dubrovake listine u nom. mno. imenica en. roda ima i primjerasa gram. morfemom
-i.
83
Dva ista gram. morfema imaju Dubrovaka i Povaljska listina: -h i

-eh.
U lokativu mnoine imenica enskoga roda nalazimo ove gram. morfeme:
-ah:
knigah 50, na rkah 28, v zemlah 31, 32, 35.
-eh:
v prpisaneh zemleh 27.
Dva su gram. morfema u lokativu mnoine imenica enskoga roda: -ah

i -eh u Dubrovakoj listini, dok Povaljska listina ima samo jedan gram. morfem -ah.
Mnoinska deklinabilna sistema lok. mno. imenica en. roda Dubrovake listine pokazuje gram. morfeme -ah kod nepalatalnih i palatalnih osnova
glavne promjene: rkah ~ zemlah, dakle potire se razliitost izmeu nepalatalnih i palatalnih osnova. U jednome primjeru imenica glavne promjene, s
palatalnom osnovom supostoje gram. morfemi -ah i -eh: zemlah ~ zemleh.
U Povaljskoj listini imenica en. roda u lok. mno. nastavak je samo
-ah i kod imenica glavne a-/ja- promjene: stranah, povla i kod imenica
v-promjene: lokvah (Mali 1988: 110).
U instrumentalu mnoine imenica mukoga roda nalazimo ove gram.
morfeme:
-i:
se nemi
ludi: 19.
Gram. morfem -i Dubrovaka listina pokazuje kod supletivne imenice

i-promjene: ludi, na koju utjee glavna jopromjena. Isti gram. morfem pokazuje i Povaljska listina, samo kod druge imenice mu. roda, te ni Povaljska
listina kao i Dubrovaka nema imenica sred. roda u instr. mnoine.
Povaljska listina pokazuje takoer gram. morfem -i: s nerezi (Mali
1988: 109).
U instrumentalu mnoine imenica enskoga roda nalazimo ove gram.
morfeme:
- ami: s knigami 32.
Dubrovaka listina u instr. mno. imenica en. roda pokazuje samo jedan primjer imenice a-promjene sa gram. morfemom -ami: knigami, a u Povaljskoj listini prema prof. Mali takoer je isti gram. morfem kod imenica
a-promjene: nivami i kod imenica v-promjene: lokvami (Mali, 1988: 111).
Dakle, javljaju se dvije vrste promjena (a- i v-promjena) u Povaljskoj listini u
odnosu na Dubrovaku listinu u kojoj je prisutna samo a-promjena.
84
Zakljuak
Batinimo znaajan broj irilinih i bosaninih listina, vanih za jezinu
i knjievnu povijest, koje proiruju krug hrvatskih pisanih spomenika srednjovjekovnoga perioda. U Dubrovakoj listini, kao i Povaljskoj listini, preovladava glavna promjena imenica u odnosu na neglavnu promjenu. Meutim,
u listinama se pojavljuju i ove osobitosti:
1. Dubrovaka listina ne pokazuje oblike genitiva mnoine imenica
en. roda, dok u Povaljskoj listini, prema prof. Mali, ima jedna
potvrda: do rasoh.
2. Povaljska listina nema dativnoga mnoinskog oblika imenica en.
roda.
3. Imenica u vok. jed. i mno. imenica en. roda u Dubrovakoj i Povaljskoj listini nema.
4. Dubrovaka listina u lok. jed. imenica en. roda nema, dok Povaljska listina u lok. jed. ima potvren gram. morfem -i palatalne deklinacije: grmai, te preklapanje gram. morfema e, -i i - u primjeru:
luce (Mali 1988: 110).
5. Vok. jed. i mno. imenica mu. i sred. roda u Dubrovakoj listini
nema, dok Povaljska listina pokazuje jedninske vokativne oblike
imenica mu. roda.
6. Prisutna je naporedna upotreba staroslavenskih i starohrvatskih oblika, ali postoje i interferiranja unutar njih samih, primjerice: akuz.
mno. imenica mu. roda: ludi - ljude.
7. U Dubrovakoj listini izjednaeni su dativni i lokativni oblici jed.
mu. i sred. roda gram. morfemom -u (bogu, c(sa)r()stvu ~ po
zakonu, po moru).
8. Lok. mno. izjednaava se sa gen. mno. u Dubrovakoj listini gram.
morfemom -eh ( v neh zakoneh ~ d st(a)rih vrmeneh).
Iz Dubrovake i Povaljske listine razvidna je naporedna uporaba staroslavenskih i starohrvatskih oblika, ali i preovladavanje starohrvatskih padenih oblika u jeziku srednjovjekovnoga perioda.
Literatura
- Bari, Eugenija, Lonari, Mijo, Mali, Dragica, Pavei, Slavko, Peti,
Mirko, Zeevi, Vesna, Znika, Marija 1997. Hrvatska gramatika, II,
promijenjeno izdanje, Zagreb: kolska knjiga.
- Beli, Aleksandar 1969. Istorija srpskohrvatskog jezika, Knj. II, sv. 1, Rei
sa deklinacijom, Beograd: Nauna knjiga.
85
- Brozovi, Dalibor, Ivi, Pavle 1988. Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski,

hrvatski ili srpski, Izvadak iz 2. izd. Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb:
Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea, 120 str.
- Damjanovi, Stjepan 2003. Staroslavenski jezik. etvrto, popravljeno i
dopunjeno izdanje, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
- Damjanovi, Stjepan, 1994. Hrvatsko knjievno srednjovjekovlje, Zagreb
- Damjanovi, Stjepan, 2002. Slovo iskona, Staroslavenska/starohrvatska
itanka, Zagreb: Matica hrvatska.
- Damjanovi, Stjepan, Jurevi, Ivan, Kutovi, Tanja, Kuzmi, Boris,
Luki, Milica, agar, Mateo 2004. MALI staroslavensko-hrvatski rjenik,
Zagreb: Matica hrvatska.
- Hamm, Josip, 1958. Staroslavenska gramatika, Zagreb: kolska knjiga.
- Hamm, Josip, 1960. Staroslavenska itanka, Zagreb: kolska knjiga.
- Hercigonja, Eduard, 1983. Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb:
Sveuilina naklada Liber.
- Hercigonja, Eduard, 2004. Na temeljima hrvatske knjievne kulture:
filolokomedievistike rasprave, Zagreb: Matica hrvatska.
- Hrvatski enciklopedijski rjenik (HER), 2005. 1-12, Zagreb: Novi Liber.
- Mali, Dragica, 1988. Povaljska listina kao jezini spomenik, Zagreb:
Znanstvena biblioteka Hrvatskog filolokog drutva.
- Mogu, Milan, 1993. Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika, Zagreb:
Globus.
- Sili, Josip, 2002. Hrvatski jezik 2, udbenik za II. razred gimnazije, 5.
izdanje, Zagreb: kolska knjiga.
- Sili, Josip, Pranjkovi, Ivo, 2005. Gramatika hrvatskoga jezika : za
gimnazije i visoka uilita, Zagreb: kolska knjiga.
- Stojanovi, Ljubomir, Stare srpske povelje i pisma, knj. I Prvi dio,
Beograd Sremski Karlovci 1929. i knj. I Drugi dio, Beograd Sremski
Karlovci 1934.
- Turbi-Hadagi, Amira, 2009. Deklinacija linih zamjenica ja i
ti u bosaninim pravnim tekstovima od 12. do 15. stoljea, Lingua
Montenegrina, br. 3, Cetinje, 213 229.
- Turbi-Hadagi, Amira, 2004. Paleografske osobenosti Pisma bosanske
kraljice
- Jelene Grube Dubrovniku od 5. 3. 1399, Glasnik arhiva i Drutva arhivskih
radnika Bosne i Hercegovine, God. 36/2000-1, Sarajevo, 121-131.
86
- Turbi-Hadagi, Amira, 2009. Deklinacija glavnih brojeva u bosanskohumskim pravnim tekstovima od 12. do 15. stoljea, Lingua Montenegrina,
4, Cetinje, 147-157.
- Turbi-Hadagi, Amira, 2010. Razvoj poluglasa u nekim bosanskohumskim poveljama Bosanski jezik. asopis za kulturu bosanskoga
knjievnog jezika, br. 7, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla,
ISSN 1512-5696, (117-124)
Amira TURBI-HADAGI
Marica PETROVI
THE NOUN CHANGE IN THE CROATIAN CHARTERS
FROM DUBROVNIK ARCHIVES FROM 11 JUNE 1253
As a part of its written heritage, a significant number of charters important for the language and literary history exists and expands the span of Croatian medieval written heritage. In Dubrovaka listina as well as in Povaljska
listina, the main noun change prevails in comparison to not main change.
From the documents of Dubrovaka and Povaljska listina, the parallel use of
old Slavic and old Croatian forms is evident, with the dominance of old Croatian case forms in the language of the Cyrillic medieval charters.
Key words: noun change, Dubrovaka listina, Povaljska listina
87

UDK 821.163.4.09-1
Izvorni nauni rad
Jasmin HODI (Mostar)

Fakultet humanistikih nauka u Mostaru
lingvostop@yahoo.com
JEZIK POETSKOG TEKSTA IZMEU DOSLOVNOG
I FIGURATIVNOG: TRAGOM VARIJANTI LIRSKE
NARODNE PJESME ALI-PAA NA HERCEGOVINI
Ovaj rad sadri kontrastivnu analizu meu datim varijantama lirske narodne pjesme Ali-paa na Hercegovini, s posebnim
osvrtom na najnoviju varijantu koju ovom prilikom donosimo u
javnost. Posebna analiza usmjerena je na lingvistiki aspekt izgradnje poetskog teksta, odnosno, stilistiki aspekt figurativnog
jezika na primjeru ironije i metafore.
Kljune rijei: Ali-paa na Hercegovini, varijante, narodna
knjievnost, figurativni jezik, metafora, ironija
Uvod
Pjesma Ali-paa na Hercegovini je lirska narodna pjesma ije dosad zapisane varijante egzistiraju u jednom tematskom saglasju s istim ili razliitim
motivima koji se pojavljuju u nekoj od varijanata. Pomenute motive koje sadravaju varijantne pjesme o Ali-pai i lijepoj Mari zapravo nalazimo i u drugim
pjesmama o djevojci Mari (Fati), to tumaimo kao interferenciju formula iz
narodne poezije. Takve formule nalaze se i u dosad neobjavljenoj varijanti te
pjesme, koju ovom prilikom donosimo u javnost.
Ljubavnu narodnu pjesmu, sevdalinku o Ali-pai i lijepoj Mari, potvrenu u Antologiji usmene lirike (Maglajli, 2005); svojevremeno je knjievnik Hamid Dizdar prvi donio u javnost (Dizdar, 1944), a njeni stihovi glase:
(1)
ALI-PAA NA HERCEGOVINI
Ali-paa na Hercegovini,
lijepa Mara na Biu bijae.
Koliko su na daleko bili,
jedno drugom jade zadavali!
Knjigu pie paa, Ali-paa:
89
Jasmin HODI
Lijepa Maro, bi li pola za me?

S Bia Mara pai odgovara:
Da me prosi, ne bih pola za te,
da s oeni, bih se otrovala!
(Dizdar, 1944)
To je pjev ispunjen dertom i dertli sevdahom. Pjev neostvarene ljubavi
u kojem su, ba kao i kod mnogih slinih sevdalinki s lokalnim obiljejima,
u prepoznatljivom ambijentu bosanskih mahala ili ivopisnih kasaba i gradova, opjevana aiklijska nadmetanja sevdahom okrunjenih dilbera i njihovih
nadaleko poznatih arnih ljepotica. Zapisane su do sad tri poznate varijante
toga pjeva, Dizdar (1944), Isakovi (1972), i ii (1991). Sinonim za prototipnu varijantu je ona Dizdareva, varijanta koju donosi Isakovi razlikuje se
tek neznatno, s nekoliko novih motiva, dok se iieva varijanta naslanja na
Isakovievu, a posebna je po tome to donosi najvie novih motiva u odnosu
na prethodne dvije. Isakovi donosi i varijantu koja govori o Ali-pai i lijepoj
Fati, to navodi na zakljuak da su Mara i Fata opa mjesta u naoj narodnoj
lirskoj poeziji.
Sevdalinka i dramski diskurs
Razmatranje te pjesme u duhu njene poetike moglo bi da bude slino poduhvatu koji se blii interpretaciji jednog dramskog koncepta. Nizanje
dramskih situacija oituje se ve od prisutnosti ekspozicije u kojoj se ogleda
slika ambijenta gdje se radnja drame odvija s prizorom koji govori o njenim glavnim akterima i njihovom meusobnom odnosu. Poetnim razvojem
dogaaja, akcijom jednog od linosti izaziva se reakcija i dolazi do zapleta.
Dramski sukob oituje se u prikazu suprotstavljenih tenji. Dolazi do napetosti izmeu likova u sudaru suprotstavljenih nastojanja, naravno, prikazanog u
dijalokoj formi. Dijalog u konanici raa paradoks. Tragina slika kao prikaz nemogunosti da se ponudi bezbolan ishod, rjeenje nudi u podvojenosti,
bezizlazu, i ropstvu izmeu elje i mogunosti. Tako je najvei splet zapravo
upravo u raspletu.
Bilo da okolina proizvede rtvu, bilo da se rtva ogleda u traginoj sudbini patnika zarobljenog u vlastitim nadama i snovima, poznato je da tragian
ishod u naoj usmenoj knjievnosti najvie nalazimo u baladi.
Po svom poetskom karakteru sevdalinke imaju u sebi poneto od bitnosti balade, njenu zamraenu tragiku bolnog osjeanja koje je ostavio neki
povod ili dogaaj. (Rizvi, 1994)
Epitafna zvonka forma - Da me prosi ne bih pola za te, da se oeni
bih se otrovala, odzvanja u porobljenoj dui i dvosjekli je ma u utrobi aika a
90
Jezik poetskog teksta izmeu doslovnog i figurativnog...
kruna joj je njezin paradoks. Ipak, tom paradoksalnom krilaticom intenzivira

se izazov koji biva nametnut i negacijom i istovremenim potvrdnim osjeajem ljubavi u srcu voljene. Na sceni je kidanje aikova srca vezanog dvama
konjima na repove, rastrgnutog izmeu elje i mogunosti ali potaknutog saznanjem o ljubavi, negodovanoj, ali ipak postojanoj. Time je paradoks vei,
ukoliko su tvrdnje istinite.
A znamo da ...u osnovi ove sevdalinke je, dakle, motiv zabranjene
ljubavi, koji je u nekim narodnim baladama natjerao njihove junakinje na
oajnicki skok u smrt. (Maglajli 1991)
Mada se tragian kraj esto poistovjeuje sa motivom smrti, znano je
da smrt ne mora da bude i najvea tragedija. No, u boli e neki nai spas. Tragedija za junaka (i okolinu) svakako moe da bude vakat-sahat za tamnicu,
ili svilen gajtan iz Stambola. Meutim, nekada se zauje i djevojaka kletva,
- Tamnica mu moja njedra bila, sindir-halke moje bjele ruke, pa tragedija
postaje romansa.
Ali-paa na Hercegovini u krugu varijanti
Ta nadaleko poznata sevdalinka koja govori o ljubavi i igri izmeu Alipae i ljepotice Mare, ispjevana je, rekli smo, u nekoliko poznatih varijanata
koje stoje u tematskom saglasju. I danas se u naim mahalama uje to lijepo
kazivanje. Postoji meutim varijanta koja dosad nije bila zabiljeena, a donosi
nekoliko kljunih razliitosti u odnosu na poznate varijante zapisa te pjesme.
U Stocu sam uo to kazivanje od rahmetli Hibe Krgo iz Basilija (Stolac). Poto
sam napravio i njen audio zapis, donosim tu pjesmu onako kako je kazana:
(2)
ALI-PAA U HERCEGOVINI
li-pa u Hrcegovini,
lijpa Mra na Bu stje.
li-pa, kliko te fl,
da me prs, n bih pla z te,
da se en, b se otrvala;
otrvala mdom i erom.
- j bih se jdan bjesio;
zlu dvu, tvm bijlom glu.
Po kazivanju Hibe Krgo, iz Stoca.
Tragina slika s kraja prve varijante ovdje biva zamijenjena kodiranim

iskazom manje traginog poretka. Posljedni motiv, slika koja dolazi na ishodu
jeste obgrljeno ensko bijelo grlo. ta je novo u toj verziji nae sevdalinke?
91
Jasmin HODI
Peripetija. Pravo dramski. Rezultanta prethodno ispjevanih stihova vodi

u smjeru igre i ironije. Nema krajnjeg paradoksa, nema krupnog bezizlaza, ali
ima igre. Prividni paradoks biva ironiziran metaforino sklopljenim iskazom
u vidu dopune, pri emu se postie efektan umjetniki dojam. Slian postupak
prevrata nalazimo u ve pomenutom primjeru specifine djevojake kletve:
Kun ga majko i ja u ga kleti / Tamnica mu moja njedra bila.
Kletva se pretvara u molitvu, tragedija u romansu. Ili suprotno, kao u
stihu:
Nas e car ovdje oeniti / Crnom zemljom i zelenom travom.
Nadopunom iskaza o enidbi, enidba postaje sinonim za smrt.
Veselje se pretvara u tugu. Stilski postupak ironizirane kletve sadri
se u pjesmi Majka Fatu kroz tri gore vie (Isakovi 1972, Maglajli 1997).
Tragom te pjesme i imanentne joj ironije, nalazimo da postoje i druge njene
varijante. Zanimljivo je pratiti interferenciju varijanti kroz proimanje tema,
motiva i stilskih postupaka izgradnje poetskog teksta. Po konceptu ironije u
poetskom iskazu povezujemo tu pjesmu (i njene varijante) s kazivanjem o Alipai i lijepoj Mari. Ne bi bilo manje bitno razotkrivanje pomenutih slinosti da
sve te pjesme nisu povezane i po drugoj osnovi. Pjev o Ali-pai i Mari egzistira paralelno s njemu varijantnim kazivanjem o Ali-pai i Fati. S druge strane,
poznati postupak ironizirane kletve pronaen u pjesmi o djevojci Fati (Majka
Fatu kroz tri gore vie) istodobno nalazimo u varijantnim pjevanjima o Marinoj, a ne Fatinoj kletvi. Mogui zakljuak upuuje na opa mjesta poznata u
narodnom pjevanju. Usredotoimo li se na injenicu da je nain obrade teme
vaniji od same teme, nalazimo sasvim iste postupke izgradnje knjievnog
teksta u svim tim pjesmama zajedno, uz sretnu okolnost da se zapravo radi
i o istim motivima. Doslovno su esto cijeli iskazi-formule iz jedne pjesme,
prepoznati u onoj drugoj, i obratno. Pogledajmo sada jo dvije verzije pjeva o
Ali-pai iz Hercegovine. Isakovievu (Rizvievu), pa iievu:
(3)
Ali-paa na Hercegovini
lijepa Mara u Biu kamenu.
Koliko su na daleko bili,
jedno drugom jade zadavali.
Knjigu pie paa Ali-paa:
Lijepa Maro, bi li pola za me?
S Bia njemu Mara poruuje:
Ali-pao, koliko te kau
Da me prosi - ne bih pola za te.
92
da umre, bih se otrovala!

Da s oeni, bih se objesila,
o javoru prema tvome dvoru!
(Isakovi, 1972; Rizvi, 1969)
Slinu varijantu biljei Husaga ii:
(4)
Ali-paa na Hercegovini,
A djevojka u Bihoru gradu.
Koliko su nadaleko bili;
Jedno drugom jade zadavae.
Knjigu pie Bihorka djevojka,
Pa je alje pai Ali-pai.
Ali-pao, koliko te hvale,
Da me prosi, ne bi pola za te!
Da mi umre, bi se umorila,
Da s oeni, bi se otrovala!
Ili bi se mlada objesila,
O javoru, prema tvome dvoru.
O zlo drvo, o tvom bjelom vratu,
U tvom dvoru na kriocu tvome.
(ii, 1991)
Kao i u naem varijantnom zapisu (2), varijante (3) i (4) takoer sadri
iskaz o hvali i pohvali, pridodat poznatom liku Ali-pae. Isto se tako u obje te
varijante nalaze motivi trovanja i vjeanja, kao i u naoj varijanti. Veina toga
nema u onom prvom, osnovnom pjevu. Zatim, za razliku od ostalih, ovdje se,
u iievoj varijaciji na temu, desilo to da djevojka pie knjigu, odnosno, ona
je pokreta akcije. Isto tako, i u motivu vjeanja, gdje ustvari dolazi do zamjene subjekata u odnosu na druge motive vjeanja koji su na isti nain iskazani u
pjevanjima na istu temu. Paljiv italac e primijetiti da je varijanta iz Biserja
(Isakovi, 1972) najblia onoj klasinoj, i po sadraju i po formi. Pregledom
svih ponuenih varijanti i paljivijim itanjem raspleta u iievoj varijanti,
budnom oku nee promai da iieva varijanta zapravo i ne zavrava tragino. Djevojka istina pominje vjeanje o javoru, ili trovanje, kao u varijanti iz
Biserja, ali ga preoblikuje u simbolino vjeanje o Ali-painu vratu, i zavrava
u njegovu dvoru, njemu u krilu. Naravno, sve uz igru i peripetiju.
Postoje klauzalni parovi koji uvezani ine jednu rezultantnu misao.
U naoj varijanti (2) tok radnje tee po konceptu: toplo-hladno. U Marinom
obraanju Ali-pai nalazimo prvi klauzalni par sloene reenice:
93
Jasmin HODI
... koliko te fale, ne bih pola za te (makar me i prosio).

Ne zaboravimo, Mara je i ovdje pokreta akcije, kao u verziji (4). Zatim, pronalazimo novi niz klauza kojim se jedna misao izraava:
...kad bi oenio drugu, ja bih se otrovala, a da me prosi, ne bih s tobom.
Da trovanje nije istinito, nego je samo u funkciji hipotetiki postavljene
proporcije kojom se nastoji iskazati veliina ljubavi, dokazuje novi par:
....da oeni drugu, otrovala bih se medom i eerom; nazdravila bih.
Ostao je jo jedan par.
Konano, motiv vjeanja koji simbolino predstavlja enidbu:
...i ja bih se jadan o zlu drvu objesio - o tvom bijelom grlu.
Tu je sr razrjeenja poetnike tragedije koju naa pjesma ironizira.
Poto su to sve uslovljeni iskazi, jedan iskljuuje drugog; tamo gdje uvrstimo
plus, do njega je minus, i obratno.
Raskrivena ironizacija navodi nas na mogue preispitivanje i drugog
dijela datog poetskog kazivanja, uz ponueni zakljuak da se ironija zapravo
sadri i u cijelom njegovom toku. Moda e biti u pravu oni koji e umjesto
paradoksa, analizom figurativnog i doslovnog u dijalogu izmeu superiornog
Ali-pae i ljepotice Mare, jo ponegdje uvidjeti ironiju: Da me prosi ne bih
pola za te/Da se oeni, bih se otrovala itajui to kao nastojanje lijepe
Mare da jednu tako vanu linost, nadaleko poznatog Ali-pau, kojeg usto i
svi hvale, nastoji zaintrigrirati privlaenjem panje na samu sebe a injenicom
da prema njemu gaji dovoljno ljubavi, koja bi je, u sluaju njegove enidbe
drugom, odvela u vlastitu smrt. Pritom e ponuena negacija biti sastavnim
dijelom jedne mudre igre - kad ensko NE znai DA.1
Vrijednost nae varijante kazivanja o Ali-pai i Mari (2) utoliko je vea
imamo li na umu da ona u sebi sadri i sve vrijednosti prve varijante (1), a
utoliko je vrednija koliko je prva varijanta nadograena. Postupkom ironizacije do izraaja dolazi igra i mudrovanje suprotstavljenih strana, a aikovanje
time postaje slae.
94
Taj sluaj nalazimo i kod prvog ljubavnog para na Zemlji, s rodonaelnikom ovjeanstva,
Ademom, i njegovom mezimicom Havvom, kada su trebali da se uzmu. Meleki su upitali:
Havva, voli li ti Adema?
Ne! -odgovorila je Havva. (Halid, 2007)
Splet ironije i metafore - kako je kletva postala molitva

Viebrojne su sevdalinke koje u sebi donose dijalog kojim su glavni
akteri dovedeni u iu zbivanja, pri emu se nerijetko vjerno prikazuje slika
njihovog unutarnjeg stanja, duevnog raspoloenja ili nekih vanjskih faktora
i uticaja. Dvoenjem u paradoksalne ili bezizlazne okolnosti, glavni akteri
bivaju nositelji sudbonosnog udesa iskazanog u sukobu vanjskog i unutarnjeg,
emu uzrok esto nalazimo i u nesrazmjeru izmeu ljubavi i socijalne pripadnosti lirskih subjekata, to je poznat ve uvrijeen knjievni motiv. Nemo
pritom raa enju, a bezizlaz pojaava dramatino. To je proces koji traje i ne
prestaje. To je onaj osjeaj bezizlaza lano optuene individue koja zarobljena
u raljama sistema biva osujeena i uskraena za svako djelovanje. Poremeena ravnotea donosi potrebu za reakcijom. U svemu tome, normalno je da
se rodi i kletva. Naroito, djevojaka. Kletvu donosi reakcija na okolnostnu
stegu, odreene specifine vrste. S kulturolokog stanovita, to je jedan vid
psovke koju itencira nezadovoljstvo odreenom pojavom ili stanjem.
Takvu kletvu nalazimo u pjesmi Majka Fatu kroz tri gore vie:
Majka Fatu kroz tri gore vie: / Jesi l keri, ubjelila platno?/ Fata
joj se kroz sedam odziva:/ Nisam majko ni do vode stigla;/ Dragi mi je vodu
zamutio!/ Kun ga, majko, i ja u ga kleti, / Samo stani, ja u zapoeti:/ Tamnica mu moja njedra bila,/ Sindir-halke - moje bjele ruke,/ Bukagije - moje
belenzuke! (Isakovi, 1972)
Oigledno, poetnika intencija kletve kasnije se pretvara u molitvu,
kletva biva ironizirana koritenjem suprotstavljenih termina u metaforinom
iskazu koji je ini. Upravo taj isti postupak nalazimo u naoj varijanti kazivanja o Ali-pai i Mari. Postoji nekoliko slinih, varijantnih kazivanja koje
sadre takvu kletvu, a donosimo ih u cjelosti.
Slinu pjesmu u svojoj zbirci navodi Frano Kuha, a nosi naslov -Marina kletva, i glasi: Majka Maru preko gore zvala / Mara joj se kroz devet
odaziva/ Jesi l Maro ubielila platno?/ Nisam majko ni do vode dola/ Ivo mi
je vodu pomutio./Ej da bog da tavnice dopao!/ Tavnica mu moje biele grudi!/
Ej da bog da on se objesio!/ O zlu drvu, mojem bielom grlu!Ej da bog da voda
ga odniela/ Majko moja k meni ga doniela(Kuha, 1878).
Istu pjesmu biljei i Vuk Karadi, a ta varijanta izgleda ovako Marina kletva:
Majka Maru kroz tri gore zvala Kroz tri zvala, kroz etiri dala./Mara
joj se devet odaziva/ Jesi l, Maro, ubelila platno/ Nisam, majko ni do vode
dola/ A kamo li ubelila platno./Jovo mi je vodu zamutio./Kun ga majko, i ja
u ga kleti./ Eda Bog da, te se obesio./ O zlu drvu o mom belu grlu./Eda Bog
95
Jasmin HODI
da, tavnice dopao/ Tavnica mu moja nedra bila/ E da Bog da, sindira dopao/
Sindir bile moje bele ruke./ E da Bog da, voda ga odnela/ Moja majko na me
ga nanela. (Karadi, 1841)
Zanimljivo, i Kuhaeva i Vukova verzija sadre motiv vjeanja o bijelom grlu, kojeg u pjesmi Majka Fatu kroz tri gore vie nema, ali ga nalazimo
u naem kazivanju sevdalinke Ali-paa na Hercegovini (2). U svim pjesmama
nalazimo formu dijaloga, a interferiranje teme i motiva stoji na nivou oiglednosti. Bilo o Mari, bilo o Fati, pjesme su jednog kova, a treba rei da postoji
jo jedna varijanta istog tog pjeva: ni Mara, ni Fata, nego Zejna.
Vidno je proimanje jedinstvenog principa po kojem nastaje poetski
tekst, koji se varijantno iskazuje u nekoliko svojih formi, s manjim ili veim
intervencijama u tekstu.
Pjesma Vezir Zejna po bostanu ee glasi:
Vezir Zejna po bostanu ee,/po bostanu i po ulistanu./Majka Zejnu na veeru zvala:/Hajde Zejno s majkom veerati!/Majci Zejna tiho
odgovara:/Veerajte mene ne ekajte/nije meni do vae veere/ Ve je meni
do mojijeh jada./ Sino mi je dragi dolazio/ udan mi je zulum poinio/ po
bai mi sumbul pokidao./ Kun ga majko i ja u ga kleti/ ali stani, ja u zapoeti/tamnica mu moja njedra bila/sindir-halke moje bijele ruke,/ lijek od
ei moje usne rujne!(Dizdar, 1953)
Jezik poetskog teksta izmeu doslovnog i figurativnog
elimo li uvidjeti postupak izgradnje poetskog teksta u njegovom zgusnutom dijelu, na granici doslovnog i figurativnog, pozabaviemo se meuodnosom pojedinih rijei u datim primjerima metafore i ironije.
Razmotrimo pak nekoliko slino koncipiranih poetskih slika:
(1) Usne su joj rua rumena. (Njene usne su poput rue.)
(2) Tamnica mu moja njedra bila. (Bacite ga u tamnicu, u moja njedra.)
(3 )Otrovala se medom i eerom. (Otrov nek mi bude med!)
(4) Objesio se o zlu drvu, o tvom bijelom grlu.(Njeno grlo drvo mi je za
vjeanje!)
(5) Oenio se crnom zemljom i zelenom travom.(Crna zemlja nek mi
bude ena.)
S lingvistikog aspekta, moemo primijetiti da ve u prvom primjeru
korelacija biva uspostavljena izmeu dvaju istovrsnih (imenikih) leksema
(usne i rua). Pritom se osobine jednog leksema pridruuju drugom. Usne postaju rua. Tako nastaje metafora. Meutim metaforizacija u ostalim izrazima
96
funkcionie uvezivanjem imenske s glagolskom leksemom, pa emo metaforu prepoznati ne u leksikom, ve na sintaksikom sloju teksta. Semantike
komponente glagolske lekseme dovode se u vezu s imenikom dopunom u
funkciji objekta i u tom spoju dolazi do novog znaenja sintagme ( reenice,
iskaza). Tako se na sintaksikom planu ostvaruje figurativni jezik. S leksikog,
poreenje se prenosi na sintaksiki (sintagmatski) nivo. Stvarna transpozicija
ipak se odvija na leksikom planu, neminovno u jednom od dijelova glagolske
sintagme. Tako se iz semantike glagola Oeniti izdvaja komponenta Spojiti
(Saivjeti). Spojiti se sa enom znai svadbu (Ljubav), a Spojiti se sa zemljom
znai Smrt. Korijensko znaenje lekseme Ljubav, Ljubiti jeste Spajanje. Kome
je ljubav crna zemlja, kome zemlja postane ena, s njom e da se spoji. Oeniti
se crnom zemljom, metafora je. Time glagol Oeniti poprima ironijsku notu,
odnosno, figurativno znaenje. Meutim, ironija biva raskrivena tek u spoju
glagola i objekta. U odnosu na prvi primjer (1), u primjeru (5) se uspostavlja
korelacija izmeu razliitih vrsta leksema, pa one tek u spoju jedan s drugim
daju novo znaenje. Slino tome, analizom ostalih primjera, termin Objesiti
znai Zagrliti, Drvo postaje Grlo; Otrovati znai Izlijeiti, a Otrov postaje eer. Ironija se uspostavlja uvoenjem suprotstavljenih pojmova; suprotno znaenje organski je dio ironijske podloge, a efektivnost izraza raste kad ironijski
sloj otkrijemo u metaforiziranom dijelu iskaza. Kombinacijom figurativnog i
doslovnog, spletom ironije i metafore nastaje poetski tekst.
Zakljuak
U ovom radu objavili smo jo jednu verziju bosanske sevdalinke, pored njenih dosad nekoliko poznatih varijanti. Novu varijantu pjesme Ali-paa
na Hercegovini biljeimo po kazivanju Hibe Krgo, iz Stoca. Analizom date
sevdalinke ukazali smo na prisutnost istovjetnog knjievnog postupka kojim
se gradi jedan dramski tekst. Dijaloka forma odlikuje tu, i mnoge nae sevdalinke. ak je peripetija, koja je organski dio dramskog diskursa, osnovna
karakteristika nae varijante, i ujedno dinstiktivno obiljeje u odnosu na reprezentativnu, poznatu varijantu.
Ukazali smo i na ironiju i metaforu koje su glavno obiljeje figurativnog jezika u dijelu poetskog iskaza koji je sr knjievnoumjetnikog teksta,
to za posljedicu ima efektivan i slikovit pjesniki jezik, ime se bogati izraz
nae pjesme, ali i mnogobrojnih lirskih kazivanja u ostatku nae usmene knjievnosti. Takav je fenomen djevojake kletve, prisutan u naoj narodnoj lirici,
koji po principu ironizacije metaforom, poinje kao kletva, a zavrava kao
molitva.
Snaga knjievnog izraza ostvaruje se u dijalogu sa stilom, pa se u razmatranju lingvistikog aspekta stilskih izraajnih formi mogu spoznati repre97
Jasmin HODI
zentativna dinsktitivna obiljeja nekoliko varijanti nae lirske narodne pjesme

Ali-paa na Hercegovini.
Literatura
- Isakovi, Alija (1972): Biserje, Izbor iz muslimanske knjievnosti,
Stvarnost, Zagreb
- ii, Husaga (1991): Mostar u Herceg Bosni. Preporod, Mostar
- Maglajli, Munib (1997): Antologija bonjake usmene lirike. Alef,
Sarajevo
- Rizvi, Muhsin (1994): Panorama bonjake knjievnosti. Ljiljan,
Sarajevo
- Rizvi, Muhsin (1969): Iznad i ispod teksta. Ogledi i kritike, Svjetlost,
Sarajevo
- Karl-Heinz Pollok (1964): Studien zur Poetik und Komposition des
balkanslawischen lyrischen, Opera slavica V. Vandenhoeck & Ruprecht,
Gttingen
- Klikovac, Duka (2004): Metafore u miljenju i jeziku, Biblioteka XX vek,
Beograd
- orac, Milorad (1974): Stilistika srpskohrvatskog knjievnog jezika,
Nauna knjiga, Beograd
- Pavlovi, Milivoj (1969): Problemi i principi stilistike. Zavod za izdavanje
udbenika SR Srbije, Beograd
- Amr, Halid (2007): Adem a.s., otac ovjeanstva (Prevod s arapskog Amir
Mehi) Ilum, Buim
- Peco, Asim (2007): Jezik knjievnog teksta, Bibliografija, Izabrana djela
I-VI, Knjiga VI, Bosansko filoloko drutvo, Sarajevo
- Dizdar, Hamid (1944): Sevdalinke. Izbor iz bosansko-hercegovake
narodne lirike, Sarajevo
- Dizdar, Hamid (1953): Ljubavne narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine,
Narodna biblioteka, Sarajevo
- Karadi, Vuk (1841): Srpske narodne pjesme, knjiga I, Vienna
- Kuha, Franjo (1878): Juno-slovjenske narodne popievke. Knjiga I.,
svezka I. Knjigotistarna i litografija c. Albrechta, Zagreb
98
Jasmin HODI
LITERAL AND FIGURATIVE LANGUAGE IN POETRY
- THE EXAMPLE OF TRADITIONAL BOSNIAN FOLK
POEM: ALI-PAA NA HERCEGOVINI
This paper contains a contrastive analysis of different versions of the
traditional Bosnian folk poem Ali-paa na Hercegovini, with a special emphasis on the newest version, hereby presented to public. In particular, the
analysis is aimed at the linguistic aspect of creating the poetic expression, i.e.
stylistic aspects of figurative language, using irony and metaphor for illustration.
Key words: Ali-paa na Hercegovini, folk literature, figurative language, metaphor, irony
99

UDK 811.163.42:811.112.2
Pregledni rad
Stojan VRLJI (Split)

Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu
svrljica@ffst.hr
UTJECAJ MATERINSKOG JEZIKA KAO PRVOG
JEZIKA NA OVLADAVANJE DRUGIM I STRANIM
JEZIKOM
U procesu usvajanja hrvatskog kao drugog i stranog jezika
dolazi do utjecaja njemakog jezinog sustava kao dominantnog
jezika na sustav hrvatskog jezika. Na taj nain dolazi do stvaranja meujezika. Drugim rijeima dolazi do interferencije jezinih sustava ime se stvara meujezino polje koje prepoznajemo
po pravopisnim, fonolokim, gramatikim i leksiko-semantikim odstupanjima u hrvatskom jeziku.
Kljune rijei: interferencija jezika, dominantan jezini sustav, njemaka prijenosna odstupanja
Mnogi se slau u tome da je usvajanje drugog jezika proces posve razliit od uenja materinskog jezika. Meutim, ima i onih koji kau da je to
proces posve slian usvajanju prvog jezika. Je li jednak postupak pri usvajanju
prvog i drugog jezika? Danas odgovor na to pitanje nije apsolutno potvrdan
niti apsolutno nijean. U ovladavanju drugim i stranim jezikom javljaju se
odstupanja koja mogu biti posljedica prijenosa iz materinskog jezika kao dominantnog jezinog sustava. Kao izvor za ovaj rad posluilo mi je iskustvo u
pukokolskoj i srednjokolskoj dopunskoj nastavi na njemakom govornom
podruju.
Uvod
0.0. Prilikom usvajanja drugog jezika slabi motivacija. Stjecanje izraajnih sposobnosti nije polagano i postupno kao kod usvajanja prvog jezika,
nego je u skokovima to je posljedica prvog jezika i intuicija koje izviru iz
pojmova steenih prilikom prvog napora u stjecanju prvog jezika. Bitna razlika postoji i u odnosu izmeu oznaitelja i oznaenog. Kod usvajanja mate101
Stojan VRLJI
rinskog jezika taj odnos izmeu jezika i stvarnosti je izravan, a kod usvajanja
drugog jezika izmeu oznaitelja i oznaenog, izuzev rijetkih sluajeva, posrednik je prvi jezik.
0.1. Nas e zanimati kakav je i koliki je utjecaj njemakog jezika kao
prvog jezika i posrednika na uenje hrvatskog jezika kao drugog jezika.
U Hrvatskoj je ve dugo prepoznata vanost poznavanja stranih jezika
to svjedoi i narodna mudroslovica: Koliko jezika poznaje toliko ljudi vrijedi. Takav pogled na viejezinost formiran je kroz hrvatsku povijest: u pojedinim razdobljima i u nekim podrujima Hrvatske bili su slubeni strani jezici
kao latinski, njemaki, talijanski, francuski. Stoga su Hrvati bili prisiljeni uiti
strane jezike. U novije vrijeme i ivot u dijaspori sve vie pojaava potrebu
za poznavanjem vie jezika. Zbog svega toga danas i Hrvati, poput nekih europskih naroda iz bogatijih zemalja, imaju dobre temelje za viejezinost. A
viejezinost je u mnogome odredila novo vrijeme, vrijeme koje tek dolazi.
Stoga bi trebalo uiniti to vie na promicanje viejezinosti.
0.2. Dvojezini govornici u Hrvatskoj najee se slue idiomom nestandardnog izgovora (u najveem broju to su djeca naih povratnika iz inozemstva). Malo po malo Hrvatska postaje i useljenika zemlja te tako nalazimo i one govornike koji su u poetnoj fazi uenja hrvatskog jezika. Isto tako
turizam utjee na uenje hrvatskog kao drugog i stranog jezika. Tako je hrvatski meu oko 140 slubenih jezika svijeta dobio svoje odgovarajue mjesto
malih jezika koji imaju svoju budunost.
0.3. Svaki dananji hrvatski itatelj ili sluatelj, a ne samo jezikoslovac,
lako e primijetiti u govoru svojih sugovornika rijei, izraze ili itave jezine
konstrukcije preuzete iz drugih jezika. Takve pojave rezultat su jezinog posuivanja, a prouava ih grana lingvistike jezinih dodira ili kontaktna lingvistika (Filipovi, 1986.). Do dodira dvaju jezika dolazi najee kada govornik
jednog jezika eli nauiti drugi, strani jezik. U takvom sluaju obino dolazi
do interferencije jezika, odnosno odstupanja od norme jezika to ga govornik
eli nauiti. Takav utjecaj njemakog jezika na hrvatski kao drugi i strani jezik
promotrit emo na primjerima koje nalazimo kod djece naih djelatnika koji
ive i rade na njemakom govornom podruju.
1. Uenje drugog, stranog jezika
1.1. Uenje drugog, stranog jezika moe zavriti s dva jezina sustava
koji su potpuno neovisni jedan o drugome, a moe zavriti s jednim sloenim
sustavom koji je nastao povezivanjem dvaju jezika u kojem govornik posjeduje dva formalna sustava, ali samo jedan semantiki sustav - sustav prvog
jezika. U prvom sluaju, u kojem uenje stranog jezika zavrava s dva jezina
102
Utjecaj materinskog jezika kao prvog jezika na ovladavanje drugim i stranim jezikom
sustava, govornik misli i govori i na materinskom i na stranom jeziku. To je

primjer idealnog bilingvizma. U drugom sluaju, iako govornik razumije i prvi
i drugi jezik - misli iskljuivo na prvom, materinskom jeziku (Titone, 1977.:
137). U takvom (drugom) sloenom sustavu u kojem je jedinstven semantiki
sustav, prijevod tee lake nego u prvom sluaju jer se u okviru istog znaenja
samo jedan oblik zamjenjuje drugim. Meutim, upravo u takvom sloenom
sustavu dvaju jezika (prvog i drugog) ee dolazi do interferencije jezika.
Djeca se odluuju za ovaj drugi sluaj i stoga to je prijevod unutar prvog, paralelnog sustava, zahtjevniji jer prevoditelj mora odreena znaenja u cijelosti
njihovih sadraja uvrstiti u vlastiti kulturni kontekst. Dakle, interferencija je
posebno karakteristina kod bilingvalnih osoba i to onda kada bilingvizam
nije potpun pa jedan od jezika znatno prevladava. Obino tada interferencija
dolazi iz prvog jezika kao dominantnog jezika.
1.2. Materinski jezik je nastao iz spontanog, intimnog i ivog odnosa
s govornikovim miljenjem. Moe li se to rei i za odnos miljenja i drugog
(stranog) jezika? Moe li hrvatski kao drugi i strani jezik, razliit od njemakog kao prvog i pridodan prvom u kasnijem vremenu postii izravnu vezu s
miljenjem koje ve ima svoju izravnu vezu u prije steenom jeziku? Iskustvo
je pokazalo kako je odnos miljenja i novog jezika, tj. drugog jezika nuno
neizravan, tj. slabo postojan i samo djelomino zavren i ba kao takav pogodan za interferenciju.
1.3. Proces prijevoda poinje od mentalnog prijevoda prema govornom
prijevodu (Jelaska, 2005.). Pri tome je od posebne vanosti izbor tonih prijevodnih (govornih) ekvivalenata na onom jeziku na koji se prevodi, tj. na
drugom, stranom jeziku. Jezina jednakovrijednost sadrana je u zamjeni jednog jezinog znaka sistemski ekvivalentnim znakom drugoga jezika (Katii,
1992.b : 201). Meutim, goloj ekvivalenciji (hrvatskih i njemakih) jezinih
znakova mora biti pridodana i specifinost sadraja, a to je izvanjezina sastavnica obvezatno pridodana jezinoj sastavnici. Interferencija se ne moe
promatrati samo na razini rijei jer se ni jezini sustav ne sastoji od izdvojenih
jednostavnih pojmova. Sukladno tomu, razlike meu jezicima postaju uoljive na viim razinama, a pogotovo pojavom frazeolokih struktura. Kod jezika
koji ne pripadaju istoj jezinoj skupini mijenja se red rijei i dolazi do itavog
niza izmjena u sastavu reenice.
1.4. Hoemo rei kako u jeziku nije u pitanju samo formalna razlika u
povrinskom rasporedu rijei, ve se iz njih moe sagledati slika stvarnosti i
ivotno iskustvo. Primjerice, ono to Hrvati ele rei frazemom pala mu sjekira u med za Talijane je pao (kao) sir u pagete. Nastavnici dopunske nastave
u inozemstvu imaju zadatak djelovati na uenike tako da oni ne asimiliraju
samo jezini sustav, nego i nain miljenja svojstven hrvatskom jeziku. Na
103
Stojan VRLJI
taj nain se pojaavaju izravne asocijacije izmeu drugog i stranog jezika,

u naem sluaju hrvatskog jezika, i miljenja - ime se utire put svojevrsnoj
eliminaciji prijevoda kao posrednika. Posjedovati jedan jezik znai misliti na
tom jeziku bez prijevoda. Zato su u pravu mnogi oni koji tvrde da se jezik
ne ui - nego se jezik postaje. Tomu prethodi osobina koju nazivamo jezini
osjeaj ili Sprachgefhl - kako bi Nijemci rekli.
1.5. Dva jezina sustava kod bilingvalnih govornika mogu funkcionirati odvojeno, kako na fonetskoj tako i na semantikoj razini. Meutim, moe
doi i do interferencije tih dvaju jezinih sustava. Najznaajnija interferencija
javit e se na semantikoj razini. Interferencija se moe javiti kao u sljedeem
primjeru: hrvatska rije jutros stoji usuprot njemake rijei heute Morgen, a
sino usuprot heute Abend, pa se u govoru djece umjesto hrvatske rijei jutros
javlja danas ujutro, u umjesto veeras danas uveer. Usporedno postojanje
dvaju jezinih sustava moe dovesti i do promjene naravi jezinog znaka:
u takvim sluajevima jezini znak mijenja svoju narav pa ima samo jedno
oznaeno a dva oznaitelja: brat i Bruder, tata i Vater, biljenica i Heft Ponekad razlozi interferencije mogu biti i izvanjezine naravi: Prouavanja su
pokazala da osim utjecaja materinskog jezika i kognitivnog razvoja pogrjeke
mogu uzrokovati i vanjski utjecaji, npr. neprikladna graa, neprikladan nain
prouavanja i slino. Katkad im je uzrok velika elja za sporazumijevanjem pa
govornik svjesno grijei jer nema dovoljno jezinog znanja (npr. ubacuje rijei materinskoga jezika ili stranog jezika koji bolje zna)(Jelaska, 2005.: 95).
2. Fonetsko-fonoloka interferencija
2.1. Prilikom usvajanja hrvatskog jezika kao drugog jezika javlja se interferencija izmeu njemakog i hrvatskog jezika na fonetsko-fonolokoj razini jer se dva razliita jezina sustava suprotstavljaju jedna drugom s razliitim
fonemima koji su karakteristini po razliitom izgovoru i raspodjeli. Meutim, isto tako je poznato da prilikom interferencije jezika svaki jezik najljubomornije uva svoj glasovni sustav. Uobiajeno je pravilo da materinski jezik
kao prvi jezik ima znatan utjecaj na drugi jezik iako su zabiljeeni i suprotni
primjeri. Utjecaj prvog jezika, u naem sluaju njemakog jezika, oituje se u
pogrjenom ostvaraju artikulacijsko-akustinih svojstava glasova i glasovnih
skupina, a takoer i pogrjenoj realizaciji kakvoe i koliine naglaska. Primijeeno je da pravopisna odstupanja mogu biti povezana s izgovornim, kao
to je to u primjerima obezvuenja umnika, pa se u pravopisnima oituju i
fonoloka odstupanja ( Macan i Kolakovi, 2008.).
Relativno bogata interferencija njemakog i hrvatskog uvjetovana je
genetskim i morfolokim razlikama tih dvaju jezika.
104
Fonetsko-fonoloki sustav njemakog i hrvatskog jezika razlikuje se

kako po broju vokala tako i po broju konsonanata. U njemakom je broj vokala vei nego u hrvatskom jer njemaki jezik ima i vokale monoftonge i diftonge (Meinhold, G. und Stock, E. 1982.: 80). Broj konsonanata u hrvatskom
jeziku je vei jer ima i neke glasove karakteristine samo za slavenske jezike
(Babi i sur. 1991.). Pored osnovnih vokala u njemakom imamo preglaeno
, , koji imaju fonoloku funkciju. Hrvatski vokali su otvoreniji. Osim
toga hrvatski ne poznaje dvoglase (izuzev staroga glasa jat - ). Razlike na
fonetsko-fonolokoj razini izmeu hrvatskog i njemakog jezika stvaraju novi
fonetsko-fonoloki sustav poznat kod nae djece kojoj je njemaki prvi jezik,
a hrvatski drugi jezik. Takav jezik moemo nazvati meujezik. Neki hrvatski
suglasnici nemaju pravi ekvivalent u njemakom: primjerice , , d, lj, nj,
. To stvara potekoe prilikom usvajanja hrvatskog jezika. Takoer, s druge
strane, hrvatski jezik ne poznaje uvularno r.
2.2. Ako uzmemo u obzir specifinu situaciju nae djece, iji roditelji
ive i rade na njemakom govornom podruju, i koja svoje svakodnevne ivotne potrebe zadovoljavaju komunicirajui na njemakom jeziku - utjecaj
njemakih glasova na usvajanje hrvatskog nije mali.
Jednostavnost hrvatskog samoglasnikog jezinog sustava omoguila
je dobar izgovor hrvatskih vokala kod svih onih koji nakon njemakog kao
materinskog jezika usvajaju hrvatski jezik.
2.3. S obzirom na razliit konsonantski sustav hrvatskog i njemakog
jezika utvrene su brojne pogrjeke u izgovoru konsonanata jer djeca svakodnevno koristei njemaki jezik, reklo bi se, zaborave hrvatski izgovor. Tako se
dogaaju najee pogrjeke u hrvatskom izgovoru.
2.4. esto je mijeanje eksplozivnih p, t, k i b, d, g, jer se njemako b,
d, g, na kraju rijei izgovara kao p, t, k. Tako dolazi do pogrjenog izgovora
hrvatskih rijei:
bop
pluk
djet
rok
bok
umjesto
umjesto
umjesto
umjesto
umjesto
bob
plug
djed
rog
bog
2.5. Hrvatski glasovi f-v, lj-nj, s-z, -, h imaju grafeme koji odgovaraju
njemakim f-v, s-z,h. To znai da ostali glasovi pripadaju samo hrvatskom
izgovoru. Nejednak izgovor glasova f-v, s-z, h u njemakom i hrvatskom jeziku kao i nepostojanje glasova lj-nj, - donosi nam brojne grjeke prilikom
usvajanja hrvatskog jezika. Primjerice:
105
Stojan VRLJI
vila
Vesna
Vinko
Vinka
vrata
konj
sat
zima
ibica
ivot
eljko
kao
kao
kao
kao
kao
kao
kao
kao
kao
kao
kao
fila
Fesna
Finko
Finka
frata
kon
zat
sima
zibica
zivot
Zelko
2.6. Sliven glasovi kao , , d nemaju u njemakom odgovarajui ekvivalent pa takoer imamo pogrjeke u izgovoru:
uk
up
ak
damija
sunan
kao
kao
kao
kao
kao
uk
dup
dak
amija
sundan
2.7. Imamo i takvih pogrjeaka koje se javljaju u okviru glasovnih promjena kao to je jednaenje po mjestu tvorbe:
milju
panja
jedanput
kao
kao
kao
mislu
pazna
jedamput
2.8. Jednaenje po zvunosti:

glatko
Vlatko
ropstvo
kao
kao
kao
gladko
Fladko
robstvo
kao
kao
kao
junake
boge
jadnike
2.9. Palatalizacija:
junae
boe
jadnie
106
2.10. Jotacija:
mlai
krui
ljui
kao
kao
kao
mladi
kruti
ljuti
2.11. Prozodijski sustav hrvatskog i njemakog pokazuje znatne razlike koje utjeu na uspjeno usvajanje hrvatskog jezika kao drugog jezika.
Njemaki jezik ima ekspiratorni ili dinamiki naglasak. Hrvatski jezik ima
muzikalni naglasak. Kvantiteta vokala u njemakom ima drugaiju funkciju u odnosu na kvantitetu vokala u hrvatskom jeziku. U hrvatskom imamo
etiri naglaska, u njemakom samo jedan. Prigodom ovladavanja hrvatskim
naglaskom najvie problema stvaraju oni sluajevi na razini rjenika kada
naglasak slui kao sredstvo razlikovanja rijei od rijei. Primjerice, sjnica
(ptica) i sjnica (umanjenica od sjena), jrica (mlada koza) i jrica (penica),
grd (naseljeno mjesto) i grd (tua). Na razini morfologije naglasak slui kao
sredstvo razlikovanja rijei od rijei. Primjerice, nzi (dativ jednine imenice
nga) i nzi (lokativ jednine imenice nga, rci (dativ jednine imenice rka)
i rci (lokativ jednine imenice rka). Oteano ovladavanje hrvatskim jezikom
javlja se i onda kada duina naglaska ima razlikovnu mo. Tako dolazi do
teeg razumijevanja imenice mke (nom, ak, i vok. jednine imenice mka)
i mk (genitiv jednine imenice mka). Zbog svega toga teko se uoava
razlika meu reenicama: ne se bj mk i n se bj mke.
3. Morfoloka interferencija
3. 0. U konfrontaciji njemakog i hrvatskog morfolokog sustava (Babi, 1991.) vrlo vano mjesto zauzimaju genetsko-lingvistike i tipoloke karakteristike sustava ovih dvaju jezika. Greke koje se javljaju na razini morfologije rezultat su razlika koje postoje na ovoj razini. Na taj nain nastaju
vee ili manje potekoe kod uenja jednog ili drugog jezika. Njemaki jezik
ima lan, padeni sustav koji se ne podudara s hrvatskim padenim sustavom,
viestruku deklinaciju pridjeva, jake i slabe glagole itd (Kern, Ch P. und Zutt,
H. 1977.: 13).
3.1. Interferencija imenica
3.1.1. Utjecaj uporabe lana u njemakom jeziku:
- On ima jednu ovu olovku. (On ima ovu olovku) (Er hat diesen Bleistift.)
- On jede jedan hamburger. (On jede hamburger) (Er isst einen Hamburger.)
107
Stojan VRLJI
3.1.2. Promjena roda (imenica-pridjev):

- To je tanki nit. (To je tanka nit.) ( Das ist ein dnner Faden.)
- Crven olovka je na stolu. (Crvena olovka je na stolu.) (Der rote Bleistift ist auf dem Tisch.)
3.1.3. Zamjena padea:
- On stanuje u grad. (On stanuje u gradu.) (Er wohnt in der Stadt.)
- On sjedi u kolu. (On sjedi u koli.) (Er sitzt in der Schule.)
3.1.4 Grjeke kad imamo u njemakom jeziku lan-imenica:
- On je jedan mlad ovjek. (On je mlad ovjek.) (Er ist ein junger
Mann.)
- On sjedi u ova kua. (On sjedi u ovoj kui.) (Er sitzt in diesem
Haus.)
3.1.5. Grjeke prilikom uporabe prijedloga i lana:
- On dolazi s jednim autobusom. (On dolazi autobusom.) (Er kommt
mit dem Bus.)
- Ona stanuje u jedan stan. (On stanuje u stanu.) (Sie wohnt in einer
Wohnung.)
3.1.6. Fleksija lana uzrokuje promjenu padea:
- On ide s jedna djevojka. (On ide s jednom djevojkom.) (Er geht mit
einem Mdchen.)
- Ona pria od jedna ena. (Ona pria o jednoj eni.) (Er erzhlt von
einer Frau. )
3.1.7. Pogrjeke u tvorbi plurala:
- On me slua s dva uhi i gleda s dva oki. (On me slua s dva uha i
gleda s dva oka.) (Er hrt mich mit zwei Ohren und schaut mich mit
zwei Augen.)
- To su tvoji bijeli zube. (To su tvoji bijeli zubi.) (Das sind deine weissen Zhne.)
3.1.8. Zamjena singulara i plurala:
- Ja itam novinu. (Ja itam novine.) ( Ich lese eine Zeitung.)
- Makaza je u torbi. (Makaze su u torbi.) ( Die Schere ist in dem Beutel.)
3.1.9. Nepoznavanje sloenica:
- To je tvrtka gradnje cesta. (To je tvrtka cestogradnje.) (Es ist die
Firma Straenbau.)
108
- On radi u tvrtci gradnje mostova. (On radi u mostogradnji.) (Er

arbeitet in dem Brckenbau.)
- On stanuje u novoj gradnji. (On stanuje u novogradnji.) (Er wohnt
im Neubau.)
3.2. Interferencija zamjenica
3.2.1. esto se javljaju grjeke kod uporabe kraeg i dueg oblika osobnih zamjenica jer njemaki jezik takve oblike ne poznaje:
- Ivan njega pita. (Ivan ga pita.) (Ivan fragt ihn.)
- On je meni prijatelj. (On mi je prijatelj.) (Er ist mein Freund.)
3.1.2. Pod utjecajem njemakog jezika kod uporabe navedenih zamjenica nastaju grjeke u redu rijei:
- On je gledao te. (On te je gledao.) (Er schaute dich.)
- Oni se boje te. (Oni te se boje.) (Sie frchten sich vor dir.)
3.2.3. Pogrjeka u kojoj imamo od dativa uporabu u akuzativu kod zamjenica a sve pod utjecajem razliite rekcije u njemakom i hrvatskom jeziku:
- On mi prati. (On me prati) (Er begleitet mich.)
- Odakle ti slijedi? (Odakle te slijedi?) (Woher folgt er dir?)
3.2.4. Sklonost uporabe reda rijei koji dolazi iz njemakog jezika:
- to ne govori mi? (to mi ne govori?) (Warum sprichst du mir
nicht?)
- Oni ne vole te. (Oni te ne vole.) (Sie lieben dich nicht.)
3.3. Interferencija pridjeva
3.3.1. Pogrjeke koje se javljaju kod uporabe pridjeva koji esto dolaze
uz rije jedan (ein):
- Ona je jedna vrijedna djevojka. (Ona je vrijedna djevojka.) (Sie ist
ein fleiiges Mdchen.)
- On je jedan dobar ovjek. (On je dobar ovjek.) (Er ist ein guter
Mann.)
3.3.2. Pogrjeke koje se javljaju u komparaciji pridjeva koji imaju jotaciju:
- On je maleniji od tebe. (On je manji od tebe.) (Er ist kleiner als
ich.)
109
Stojan VRLJI
- On je glupiji od njega. (On je gluplji od njega.) (Er ist dummer als

er.)
3.3.3. Pogrjeke koje se javljaju u superlativu pridjeva koji poinju s j:
- On je najadniji ovjek. (On je najjadniji ovjek.) (Er ist der jmmerlichste Mensch.)
- To je najunije mjesto. (To je najjunije mjesto.) (Das ist der sdlichste Ort.)
3.3.4. Pogrjeke uporabe komparativa:
- On je bri kao ja. (On je bri od mene.) (Er ist schneller als ich.)
- On je jai kao ja. (On je jai od mene.) (Er ist strker als ich.)
3.3.5. Pogrjeka kod tvorbe sloenica koja nastaje nepoznavanjem spojnika:
- Ona je dugih nogu. (Ona je dugonoga.) (Sie ist langbeinig.)
- On je duga vrata. (On je dugovrat.) (Er ist langhalsig.)
Nepoznavanje hrvatskih tvorenica:
- On je kratkih nogu. (On je kratkonog.) (Er ist kurzbeinig.)
- On je dugih ruku. (On je dugoruk.) (Er ist langarmig.)
3.4. Nerijedak je utjecaj njemakih glagola na ovladavanje hrvatskim
jezikom u navedenoj oblasti. Tako nastaju pogrjeke interferencijom na razini glagola:
3.4.1. Utjecaj njemakih refleksivnih glagola:
- Mi nas razumijemo. (Mi se razumijemo.) (Wir verstehen uns.)
- Oni sebe razumiju. (Oni se razumiju.) (Sie verstehen sich.)
3.4.2. Particip perfekta II. u njemakom je neutralan sa stajalita roda
pa otuda dolaze pogrjeke:
- Dijete se igrao na ulici. (Dijete se igralo na ulici.) (Das Kind hat auf
der Strasse gespielt.)
- Ivan je dola. (Ivan je doao.) (Ivan ist gekommen.)
- Vesna je juer pisao zadau. (Vesna je juer pisala zadau.) (Vesna
hat gestern die Hausaufgabe geschrieben)
- Dijete se igrao u vrtu. (Dijete se igralo u vrtu.) (Das Kind hat im
Garten gespielt.)
3.4.3. Pogrjena uporaba bio je i imao je:
- Imala je jedna baka. (Bila je jedna baka.) (Es war eine Gromutter.)
110
- Djevojica je imala rumenilo. (Djevojica je bila rumena.) (Das

Mdchen hatte eine Rte.)
3.4.4. Posebni (ustaljeni) izrazi:
- Nekad nam je dobro ilo. (Nekad nam je bilo dobro.) (Einst ist es uns
gut gegangen.)
3.4.5. Pogrjena uporaba negacije:
a) Uporaba negacije najea je kao i u njemakom:
- On je knjigu ne proitao. (On nije proitao knjigu.) (Er hat das Buch
nicht gelesen.)
- Ona je ne u kinu. (Ona nije u kinu.) (Sie ist nicht im Kino.)
- On je zadau ne napisao. (On nije napisao zadau.) (Er hat die Aufgabe nicht geschrieben.)
b) Dvojna negacija obino izostaje:
- On igra nikada nogomet. (On ne igra nikada nogomet.) (Er spielt
nie Fuball.)
- On e nikada vie skijati. (On nee vie nikada skijati.) (Er wird nie
mehr Schi laufen.)
3.5. Interferencija prijedloga:
3.5.1. Prijedlozi se javljaju tamo gdje ih uope ne bi trebalo biti jer se
rekcija u hrvatskom jeziku ne podudara s onom u njemakom:
- Boji se od sestre. (Boji se sestre.) (Er hat Angst vor der Schwester.)
- Poslao je pismo k bratu. (Poslao je pismo bratu.) (Er schickte den
Brief dem Bruder.)
3.5.2. Pogrjena uporaba prijedloga kod (bei), iz (aus) :
- Trim kod kue. (Trim kui) (Ich laufe nach Hause.)
- Idem iz kuu. (Idem iz kue.) (Ich gehe aus dem Haus.)
3.5.3. Pogrjena uporaba prijedloga iz (aus) i od (von):
- Zid je iz betona. (Zid je od betona.) (Die Wand is aus Beton.)
- Stol je iz drveta. (Stol je od drveta.) (Der Tisch ist aus Holz.)
3.5.4. Suvini prijedlozi s i sa :
- Putuje s vlakom. (Putuje vlakom) (Er reist mit dem Zug.)
- Dolazi s autobusom (dolazi autobusom) (Er kommt mit dem Bus.)
(Istina, ovdje bismo mogli govoriti i o utjecaju koji je doao iz hrvatskih govora.)
111
Stojan VRLJI
3.5.5. Izostavljanje prijedloga sa u situacijama kao:

- On dolazi s enom. (On dolazi sa enom.) (Er kommt mit der Frau.)
4. Interferencija na razini sintakse
Njemaki i hrvatski jezik ne razlikuju se samo po glasovnoj i morfolokoj strukturi nego i po sklapanju reenica.
Primijeeno je da se grjeke najee javljaju u sljedeim sluajevima:
4.1. Uporaba upitnih reenica:
- Doao li Ivan kui? (Da li je Ivan doao kui?) (Ist Ivan nach Hause
gekommen?)
- Mama, je li je tu baka? (Mama, da li je tu baka?) (Mutter, ist die
Oma da?)
4.2. Izostavljanje estice neka kod poticajnih reenica:
- Doe ona sutra! (Neka ona sutra doe!) (Sie komme Morgen!)
- Napie mi odmah domau zadau! (Neka mi napie odmah domau
zadau!) (Er schreibe mir gleich die Hausaufgabe!)
4.3. Za razumijevanje funkcije reda rijei u hrvatskome i njemakom
jeziku vano je uoiti odreene razlike.
Postoje razlike izmeu funkcije reda rijei u njemakome (Helbig, G.
und Buscha, J. 1987.: 564) u odnosu na red rijei u hrvatskom jeziku (Katii,
1986.a : 492 - 499). Takve razlike najvie se odnose na odgovarajue mjesto
glagola u reenici. Tako u njemakom jeziku u zavisnosloenim reenicama
glagol ima u sporednoj reenici mjesto na kraju (Endstellung), nasuprot
onoga to nalazimo u hrvatskom jeziku. U jednostavnim reenicama razlike
vezane za red rijei odnose se na mjesto glagola u sluajevima kada imamo
gramatiki predikat, ali i kada imamo imenski predikat.
4.4. Pogrjeno mjesto predikata u reenici:
- Danas sam ja u koli itao. (Ja sam danas u koli itao.) (Ich habe
heute in der Schule gelesen)
- Na selu je on vie kua imao. (Na selu je on imao vie kua. (Er hat
mehrere Huser in dem Dorf gehabt.).
4.5. Pogrjeno mjesto subjekta u reenici:
- Igrali uenici su nogomet. (Uenici su igrali nogomet.) (Die Schler
haben Fuball gespielt.)
- Juer sam spavao ja cijeli dan. (Ja sam juer spavao cijeli dan.)
(Gestern habe ich den ganzen Tag geschlafen.)
112
- Danas sam pisao ja. (Ja sam danas pisao.) (Heute habe ich geschrieben.)
4.6. Mjesto glagola u glavnoj i zavisnoj reenici pogrjeno upotrijebljeno (opet pod utjecajem njemakog):
- Kad smo stigli kod prijatelja, smo mi puno priali i pjevali. (Kad
smo stigli kod prijatelja, puno smo priali i pjevali.) (Als wir zum
Freund kamen, haben wir viel erzhlt und gesungen).
- Kad smo stigli u Stuttgart, je sve ve zatvoreno bilo. (Kad smo stigli
u Stuttgart, sve je ve bilo zatvoreno.) (Als wir in Stuttgat kamen,
alles war schon geschlossen.)
4.7. Pogrjena uporaba infinitiva:
- On je doao bez meni se javiti. (On je doao a da mi se nije javio.)
(Er kam, ohne sich mir zu melden.)
Zakljuak
Fonoloka, morfoloka i sintaktika interferencija najee je uoena
interferencija kao utjecaj dominantnog jezinog sustava (njemakog jezika)
na drugi jezini sustav kojim se tek ovladava (hrvatski jezik).
esta dolazi i do leksiko-semantike interferencije. Jedan od najeih
uzroka leksiko-semantikoj interferenciji nalazi se u tome to se njemake i
hrvatske rijei rijetko pokrivaju; vieznanost njemakih rijei oteava odabir
prave hrvatske rijei, i obrnuto. Poznavanje jezinih odstupanja u ovladavanju
hrvatskim kao drugim jezikom moe biti vrlo korisno u radu s potomcima
hrvatskih iseljenika kojima je hrvatski materinski, ali drugi jezik, a takoer i
u radu s uenicima kojima je njemaki materinski, a hrvatski drugi jezik. Ako
nastavnik poznaje jezina odstupanja koja moe oekivati u procesu ovladavanja hrvatskim jezikom svojih uenika lake e savladavati potekoe koje
ga oekuju.
Literatura
- Babi, S. - Brozovi, D. - Mogu, M. - Pavei, S. - kari, I. - Teak, S.
(1991.) Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika.
Zagreb: Globus.
- Babi, S. (1991.) Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku. Zagreb:
Globus.
- Filipovi, R. (1986.) Teorija jezika u kontaktu. Zagreb: kolska knjiga.
- Helbig, G. und Buscha, J. (1987.) Deutsches Grammatik. Leipzig. VEB
Verlag Enziklopdie.
113
Stojan VRLJI
- Jelaska, Zrinka. (2005.) Hrvatski kao drugi i strani jezik. Zagreb: Hrvatska
sveuilina naklada.
- Katii, R. (1986.) Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika. Zagreb: kolska
knjiga.
- Katii, R. (1992.) Jezikoslovni zapisi o prevoenju. Novi jezikoslovni
ogledi. Zagreb: kolska knjiga.
- Kern, Ch. P. und Zutt, H. (1977.) Geschichte des deutschen Flexionssystems,
Tbingen. M. Niemayer.
- Macan, . i Kolakovi, Z. (2008.) Prijenosna odstupanja govornika
njemakoga u ovladavanju hrvatskim jezikom. Lahor, Vol 1 No 5. Str. 34
- 52. Zagreb.
- Meinhold, G. und Stock, E. (1982.) Phonologie der deutschen
Gegenwartsprache. Leipzig VEB Bibliographisches Institut.
- Titone, R. (1977.) Primijenjena psiholingvistika. Zagreb: kolska knjiga.
Stojan VRLJI
THE INFLUENCE OF MOTHER TONGUE ON
ACQUIRING SECOND AND FOREIGN LANGUAGES
In the process of acquiring Croatian as a second and foreign language,
influence of German language system, as a dominant language, on the system
of the Croatian language is evident. In this manner, an inter-language is created. In other words, there is interference of language systems which creates
an inter-language field recognized by spelling, phonological, grammatical and
lexical /semantic aberrations in Croatian language.
Key words: language interference, dominant language systems, German transfer aberrations
114

UDK 811.111367+811.133.1367:621.3
Izvorni nauni rad
Milo D. URI (Beograd)

Elektrotehniki fakultet, Univerztet u Beogradu
djuric@etf.rs
ENGLESKI I FRANCUSKI DISKURSNI KONEKTIVI U
DISKURSU ELEKTROTEHNIKE
U novije vreme, sa razvojem interdisciplinarnih istraivanja
i usled interfejsa pragmatike, semantike i sintakse, u fokusu su
se ponovo nale nadreenine jezike jedinice koje su, izgleda,
u izvesnim kontekstima, funkcionalno sline. Poto ne postoji
objedinjeno tumaenje statusa diskursnih konektiva, u ovom radu je izvrena delimitacija ovih jezikih jedinica. Pokuao sam
da utvrdim neophodne, ako ne i dovoljne uslove, koje odreena
jezika jedinica u engleskom i francuskom jeziku mora da ispunjava da bi definiciono bila odreena kao diskursni konektiv.
Ovo je uraeno u okviru diskursa elektrotenike, ime se ne tvrdi
da se ove jezike jedinice ponaaju na utvreni nain samo u
ovom diskursu, ve, izgleda da se mogu izvriti i dalje generalizacije.
U mojoj studiji najpre se opisuje elektronski korpus iz koga
su ekscerpirani diskursni konektivi, zatim se ove jedinice delimitiraju oslanjajui se na formalne modele, a posebno na teoriju
relevantnosti. U nastavku studije, panja se usmerava na specifine engleske i francuske diskursne konektive (but, so, mais,
ainsi), koji se najpre razmatraju u dostupnoj lingvistikoj literaturi i renicima, a zatim se vri analiza na materijalu diskursa
elektrotehnike, oslanjajui se na semantiku, sintaksu, logiku i
pragmatiku.
Utvreno je da, u izvesnim sluajevima, dolazi do diskursizacije. Pored toga, utvreno je da diskursni konektivi u izvesnim sluajevima mogu da imaju ulogu pojaivaa, ublaivaa
i ograde u engleskom i francuskom diskursu elektrotehnike.
Na osnovu egzaktne analize, autor nastoji da prui definicionu
osnovu za eklektiki pristup engleskim i francuskim diskursnim
konektivima u diskursu elektrotehnike koja bi mogla da poslui
i nekim drugim, moda manje specifinim diskursima.
115
Milo D. URI
Kljune rei: diskursni konektivi, engleski jezik, francuski
jezik, semantika, sintaksa, logika, pragmatika, matematika lingvistika, podaci zasnovani na korpusu, diskursizacija
1. Uvodni deo
Pouzdana obrada informacionih signala zasniva na postojanju kvalitetnog koda1. Sledstveno tome, jezik predstavlja skup rekurentnih pravila koja
generiu informaciju na datom hijerarhijskom nivou, a zatim je obrauju na
viem kognitivnom nivou. Usled toga, u mojoj analizi diskursa elektrotehnike
u savremenom engleskom i francuskom jeziku mora da postoji optimalan odnos izmeu stohastinosti, raznolikosti oblika i jezikih signala i mogunosti
ispravljanja signala.
U svom istraivanju, pokuau da doprinesem osvetljavanju izvesnih
aspekata identiteta diskursnih konektiva i da ponudim, u onoj meri u kojoj je
to mogue, jedan integralan opis na primeru engleskih diskursnih konektiva
but i so i francuskih konektiva mais i ainsi.
Terminu diskurs dajem znaenje koje nalazim u objedinjenim lingvistikim tumaenjima, ije su autorke lingvistkinje Vesna Polovina, Ellen Prince i Svenka Savi (cf. Polovina, 1996, 55-67; Prince, 1989: 164-182; Savi,
1993: 29-32), a istovremeno konstatujem da svi moji ekscerpti zadovoljavaju
sedam standarda koje propisuju Robert de Beaugrande i Wolfgang Dressler
(cf. Beaugrande and Dressler, 1981: 1-12). Takoe, uzeo sam u obzir i lingvistika istraivanja u ijem se fokusu nalaze funkcije kognitivne analize jezikih kategorija (cf. Polovina, 1999: 125-135), ali sam uzeo u obzir i klasine
poglede na diskurs (cf. Brown and Yule, 1984: 24).
Posebnu panju usmerio sam ka jednom specifinom diskursu diskursu elektrotehnike. Moram odmah da naglasim sledee: ne tvrdim da se
diskursni konektivi ponaaju drugaije u diskursu elektrotehnike u odnosu na
druge diskurse, niti tvrdim da je fenomen koji ispitujem vezan iskljuivo za
odreeni registar (dakle fenomen diskursnih konektiva nije register-specific),
ve naglaavam da sam koristio ekscerpte iz diskursa elektrotehnike iskljuivo iz praktinih razloga. Naime, taj snimljeni korpus mi je bio na raspolaga-
U ovom radu neu obraati posebnu panju na akustike aspekte govornog signala. Izvesne askustike aspekte diskursa elektrotehnike na materijalu savremenog engleskog jezika
obrauje zasebna studija Miloa D. uria, posveena multidimenzionalnoj analizi gustine
akustike energije nekih glasova u diskursu elektrotehnike u savremenom engleskom jeziku
(cf. uri, 2007b: 69-77). Obavezan sam da napomenem i da jedan manji deo elektronskog
korpusa iz navedene studije koristim i u ovom radu.
116
Engleski i francuski diskursni konektivi u diskursu elektrotehnike
nju2. Primetio sam, sasvim uzgred, da u snimljenom korpusu, govornici engleskog i francuskog jezika koriste sline sintaksike konstrukcije dok priaju
o odreenoj oblasti, a koriste i skoro sasvim identine diskursne konektive u
analiziranim ekscerptima. Ali, kada ti isti govornici priaju o svakodnevnim
temama, ili kada vode obine razgovore (loose talk) distribucija i frekvencija
diskursnih konektiva jesu u izvesnoj meri drugaije od distribucije i frekvencije u okviru diskursa elektrotehnike.
Tri pitanja koja bih postavio jesu sledea: 1. Da li su diskursni konektivi
eksplicitni komentari koji nisu ni u kakvoj vezi sa onim to se kae (what is
said)?, 2. Da li su diskursni konektivi samo u sintaksikoj, ali ne i u semantikoj konstrukciji sa klauzom koju uvode?, 3. Da li diskursni konektivi imaju
ulogu: ispunjivaa, ograde ili ublaivaa?
2. Opis elektronskog korpusa
Da bi se stekao jasniji, precizniji i egzaktniji uvid u adekvatnost i primerenost korpusa koji sam koristio, najpre u objasniti strukturu svog korpusa
u najkraim moguim crtama. Moj elektronski korpus je na materijalu engleskog i francuskog jezika iskljuivo u okviru diskursa elektrotehnike. Primarno
je prikupljan za prouavanje pojedinih aspekata naunog registra u akademskoj sredini gde se u okruenju strunjaka iz oblasti elektrotehnike koristi
prevashodno engleski jezik kao lingua franca, ali i francuski jezik. Sekundarno je korpus prikupljan za potrebe multidimenzionalne akustike analize,
odnosno analize izvesnih glasova kroz prizmu tehnike akustike i akustike
fonetike. Moj korpus obuhvata: 1. snimke iz jednog ranijeg akustikog istraivanja (uri, 2007b), 2. elektronski korpus koji se naao pod istraivakom
lupom Marije Pani i Miloa D. uria (cf. uri i Pani, 2009), kao i 3.
korpus prikupljen tokom zajednikog istraivanja Miloa D. uria i Marije
Pani (2010). Izvesne primere sam uporeivao i sa jednim ranijim korpusom
pisanog diskursa elektrotehnike (cf. uri, 2008b), ali i sa jo jednim korpusom snimljenim za potrebe prouavanja drugih lingvistikih fenomena (cf.
uri, 2010).
Korpus obuhvata materijal iz govornog medijuma. Elektronski zapis
jednog dela korpusa engleskog i francuskog diskursa elektrotehnike smeten
2
Pretpostavljam da bi, skoro sasvim verovatno, bilo lingvistiki zanimljivo da se analiziraju

engleski i francuski diskursni konektivi u drugim diskursima (npr. u diskursu ekonomije,
medicine, pravnom diskursu, diskursu telefonskih razgovora, itd), a istovremeno pretpostavljam da bi analiza takvog jezikog materijala pruila izvesne rezultate. Meutim, pod
mojom istraivakom lupom naao se jeziki materijal koji je meni bio dostupan, odnosno,
engleski i francuski diskurs elektrotehnike. Pored toga, smatram ovaj diskurs, kako kvantitativno, tako i kvalitativno dovoljnim da ispuni uslove neophodne za jedno validno empirijsko
istraivanje.
117
Milo D. URI
je na optikim medijima, i to u vidu devetnaest audio snimaka na jednom CDROM-u i na dva DVD-ja, u ukupnom trajanju od devetnaest sati i dvadeset
i osam minuta. Snimci su, uglavnom, praeni transkriptom, ali nisu davane
vremenske odrednice, niti su vremenski obeleene intonacijske jedinice, jer bi
samo nepotrebno optereivale analizu. Tamo gde je to bilo neophodno, korieni su konvencionalni notacioni sistemi. Prilikom odabira notacionih sistema oslonio sam se iskljuivo na sledeu literaturu: Polovina (1987), Savi i
Polovina (1989) i Schiffrin (1996). Anketiranje informanata u vezi sa prestiom pojedinih diskursnih konektiva izvreno je po uzoru na metode i tehnike
modelovane za specifian nain anketiranja koje sam preuzeo iz studije lingvistkinje Biljane ubrovi (cf. ubrovi, 2005: 14).
Izvesni snimljeni razgovori su planirani, dok su drugi spontani. Na primer, planirani su tako to su snimljeni govornici koji su drali akademska
predavanja ili su uestvovali u diskusiji, ili su planirani tako to su za potrebe
snimanja jedan ili vie govornika zamoljeni da ispriaju neto u vezi sa temom iz oblasti elektrotehnike. Meutim, postoje i razgovori koji su snimani
u neplaniranim spontanim situacijama, a koji se, naravno, koriste uz dozvolu
govornika. Pored onoga to nazivamo loose talk, snimili smo, uz dozvolu govornika, i nekoliko segmenata razgovora koji se u anglo-amerikoj literaturi
naziva small talk, a u literaturi na francuskom jeziku naziva se conversation
btons rompus. to se tie planiranih razgovora, oni su prevashodno ekspozitorni (opisi procesa ili teorija), i instruktivni (o najnovijim tehnologijama i
teorijama), a neki od ovih razgovora su i diskusije.
Naravno, navodimo samo delove u kojima su uestvovali izvorni govornici engleskog i francuskog jezika u ukupno dvadeset i osam govornih
dogaaja kojim su obuhvaeni: 1. osam razgovora licem u lice (face-to-face
interaction), 2. dve debate, 3. devet akademskih predavanja, i 4. jedan manji
razgovor u kome se reava odreeni zadatak (task-related talk)3.
Nisam precizirao broj uesnika u debati ili u razgovoru izmeu vie
osoba. Uzgred, uesnici se ne razlikuju bitno po socijalno konvencionalnim
parametrima, kao to su to: pol, dob, obrazovanje, zanimanje i socioekonomski status. Za detaljnu analizu mog korpusa nije relevantno da se pomene ni
broj uesnika niti njihovi meusobni odnosi. Uostalom, ve je primeeno u
jednoj studiji da se [] usled detaljnog navoenja svih, pa ak i irelevantnih, parametara dobija iskrivljena slika u procesu opservacije. (uri i Pani,
2009: 346). U upravo pomenutoj studiji konstatovano je da se ak i u diskursu
elektrotehnike moe pojaviti paradoks posmatraa (eng. observers para3
Ukupna duina mog korpusa moda za neka istraivanja unutar analize diskursa moe da
izgleda kao mali uzorak, ali za moje istraivanje to je korpus sa dovoljno primera da bi uoptavanja bila dovoljno iscrpna i temeljna.
118
dox). Naime, iako se korpus prikuplja radi prouavanja spontanog diskursa,

sagovornici ne mogu da budu ba u potpunosti spontani ukoliko znaju da ih
istraivai tonski belee, a potom egzaktno analiziraju tonski zapis (cf. uri,
2007b).
Svi uesnici su belci u etrdesetim ili pedesetim godinama, izvorni govornici engleskog ili francuskog jezika. Socioekonomski status je irelevantan
za moju analizu, ali mogu, sasvim uzgred, da napomenem da svi uesnici
pripadaju srednjoj vioj klasi (upper middle class) istih su zanimanja, to jest,
elektroinenjeri, i svi imaju visoku kolsku spremu (u najveem broju sluajeva imaju strunu spremu VIII stepena, ili preciznije imaju titulu doktora
elektrotehnikih nauka). U vezi sa polnom pripadnou, govornici su mukog
pola.
Uzgred, u ovakvim vrstama lingvistikih istraivanja, kao to je moje,
nije potrebno navoditi line podatke, iako pojedine studije diskursa navode
minuciozne i detaljne opise uesnika, kao to su: rasa, poreklo, izgled, seksualna opredeljenost, temperament, sklonosti, preanji i sadanji/trenutni odnosi meu uesnicima. Sve ove redundantne podatke o uesnicima smatram
nepotrebnim i suvinim za egzaktnu analizu kao to je ova, naroito s obzirom
na to da je potpuno dovoljna injenica da su u pitanju izvorni govornici. Osim
toga, potencijalna korist detaljnijih prikaza govornika je izuzetno mala, zato
to italac i bez navoenja svih ovih detalja moe da stekne utisak kao da
prisustvuje razgovoru visokoobrazovanih strunjaka iz oblasti elektrotehnike.
Smatram da sam bio dovoljno iscrpan, iako i selektivan, prilikom navoenja
podataka o uesnicima snimanim za potrebe mog korpusa4.
3. Delimitacija diskursnih konektiva
Prilikom gramatike klasifikacije rei pojedini autori koriste termin konektiv (connective) sa ciljem da okarakteriu rei ili morfeme ija je primarna
funkcija da poveu jezike jedinice na bilo kom nivou (cf. Crystal, 1983: 81;
Kristal, 1988: 124). U upravo navedenoj literaturi pronalazimo da su veznici
najoiglednije vrste konektiva, meutim, pomenuti autor dodaje kako se i na
priloge moe gledati kao na konektivne, pa se ak i glagoli mogu posmatrati
kao konektivni. Drugim reima, primarna funkcija konektiva je da strukturiraju diskurs.
Uzgred, smatram da lingvisti ne treba da daju nekakva preterano rasplinuta i suvie razuena
objanjenja. Na taj nain izbegavaju se i nepotrebna ponavljana. ini mi se da preterano
detaljni opisi uesnika mogu jedino da opterete lingvistiku analizu, a pretrpanost svim tim
beskorisnim i nepotrebnim detaljima moe da skrene panju na nepredviene i nenameravane pojedinosti u okviru izvesnog istraivanja.
119
Milo D. URI
Prilino rafiniranu interpretaciju nalazimo i kod profesora Ranka Bugarskog, koji najpre uspostavlja dihotomiju izmeu paratakse i hipotakse, tj.
nezavisnih i zavisnih veznika. Za razliku od ostalih optelingvistikih studija,
koje posmatraju veznike kao marginalne pojave, profesor Bugarski lucidno primeuje da se veznici dele na [] nezavisne i zavisne, sa raznim pridruenim
znaenjima. (cf. Bugarski, 1991: 102; Bugarski, 1996: 155). Dakle, profesor
Bugarski dozvoljava, potpuno originalno, mogunost pridruenih znaenja,
to u klasinim optelingvistikim radovima nije bio sluaj kada se opisuju
konektivi i konektivni elementi, a to je profesor Bugarski primetio daleko
pre detaljnih elaboracija konektiva i markera u lingvistikoj literaturi, ime
je anticipirao brojne kasnije analize ovih lingvistikih fenomena u teorijskom
okviru teorije relevantnosti.
Ja sam usvojio prilino iroka definiciona odreenja konektiva, kao to
je pomenuto Crystalovo odreenje, ne prenebregavajui definiciona odreenja
konektiva, prema kojima se ovi lingvistiki fenomeni posmatraju kao mala
zatvorena klasa rei, koje povezuju druge rei, fraze ili klauze u okviru iste reenice. Prihvatam prilino iroka i libertenska shvatanja konektiva, koja nalazim kod Jamesa Aitchisona, koji u konektive ubraja: 1. veznike, 2. konjunkte
i 3. kopulu BE (cf. Aitchison, 2001: 62), uzimajui u obzir i Traskovo vienje
konjunkta i veznika (cf. Trask, 2000: 32).
Moda pitanje terminologije moe da se uini kao neto manje vano,
meutim, ini nam se, da se ipak mora dotaknuti, naroito s obzirom na to da
postoji nedostatak objedinjene i koherentne terminologije. Shodno tome, kao
to to istiu lingvistkinje Aijmer i Simon-Vandenbergen, termini pragmatiki
markerki, diskursni konektivi i brojni drugi, mogu da se koriste kao sinonimi
(cf. Aijmer and Simon-Vandenbergen, 2006: 73-92). Ursula Lenker i Anneli
Meurman-Solin (2007: 1-10), s pravom, istiu da su konektivi u irem smislu
bili zapostavljeni u lingvistikoj literaturi, zato to su mnoge gramatike teorije izabrale reenicu za najvei nivo analize.
Prema Milou uriu i Mariji Pani, [s] jedne strane, postoje prilino iroki pogledi na poimanje diskursnih konektiva, koji rezultiraju prilino
liberalnim taksonomijama [...] (uri i Pani, 2009: 347). Pojedini autori
preferiraju termin konektiv (cf. Rouchota, 1996: 1-15; uri 2008a: 49-64;
2009: 191-201), dok drugi smatraju da su konektivi zapravo podskup diskursnih markera (cf. Rossari, 2006: 299-314). Postoje radovi koji posmatraju
konektive kroz prizmu njihove univerzalnosti (npr. Fraser, 2006: 73-92). Na
alost, ne postoji puno radova koji se bave fenomenima diskursnih konektiva
u specifinim vrstama diskursa, na primer, konektivima u engleskom i francuskom diskursu elektrotehnike. U meuvremenu su se pojavile pojedine lingvistike studije koje analiziraju relevantnost diskursnih markera u diskursu
120
elektrotehnike u savremenom engleskom jeziku (cf. uri, 2007a: 175-190),

zatim, studije koje osvetljavaju samo specifinu tranzicionu ulogu konektiva u
diskursu elektrotehnike (cf. uri, 2008a: 49-64; kao i uri, 2008b: 55-67),
zatim radovi koji posmatraju konektive iz perspektive njihove distribucije u
diskursu elektrotehnike u savremenom engleskom (cf. uri, 2009: 191-201).
Konano, postoje i studije koje osvetljavaju diskursni identitet ovih fenomena, iji su autori Milo D. uri i Marija Pani (cf. uri i Pani, 2009: 344358; kao i uri i Pani, 2010).
Za trenutak u se zadrati na radu uri i Pani (2009), u kome se status
diskursnih konektiva posmatra i iz perspektive sociologije jezika, odnosno
sociolingvistike. Naime, prema autorima uri i Pani (2009: 344-358), sociolingvistiki status diskursnih konektiva mogue je sagledati kao prilino
specifian. Panieva i uri tvrde da se upotrebom diskursnih konektiva menja i identitet diskursa, poto je je pojavljivanje konektiva skoro sasvim marginalno u zajednikom jeziku, ili da upotrebimo Bernsteinov termin, u ogranienom kodu (cf. Bernstajn, 1979: 25). Bernstein explicite istie (1979: 25)
kako zajedniki jezik ne dozvoljava upotrebu veznika, koji slue kao vani i
logiki distributeri znaenja i sleda. Iz prethodno reenog zakljuujemo da su
konektivi u veoj meri karakteristini za formalni jezik, odnosno, da upotrebimo Bernsteinov termin, karakteristini su za, razraeni kd5.
Da bih mogao da izvrim delimitaciju diskursnih konektiva, pogledao
sam njihov status u deskriptivnim gramatikama savremenog engleskog i francuskog jezika6. U vezi sa engleskim konektivima, usvojio sam prilino liberalna shvatanja i definiciona odreenja konektiva koja sam naao u deskriptivnim gramatikama engleskog jezika (uzete su u obzir sledee gramatike: CEG,
CGE, GCE, GREJ i UGE). Konektivi se posmatraju kao oblici koji povezuju
gramatike elemente i gramatike celine, tj. kao sintaksika sredstva za koja
slue za povezivanje reenica. U deskriptivnim gramatikama savremenog
francuskog jezika konektivi se svrstavaju u les mots outils, ili jo preciznije,
u mots de liaison (uzete su u obzir sledee gramatike: GDF, GFJSM, LNGF i
NGF). Na osnovu pregledane literature, ini nam se da se konektivi tretiraju
daleko liberalnije u deskriptivnim gramatikama savremenog engleskog i francuskog jezika, nego to je to sluaj u nekim ak i novijim teorijskim radovima
koji se bave ovim fenomenima. S obzirom na to da nam noviji radovi ne nude
5
Zanimljivo je, sasvim uzgredno, pomenuti da Bernstein (1979: 21), kada nabraja neke osobine formalnog jezika, izmeu ostalog, kao drugu osobinu formalnog jezika kae: [l]ogike
modifikacije i naglasak iskazuju se posredno, gramatikom konstrukcijom reeninih kompleksa, naroito upotrebom niza veznika i relativnih klauzula. [kurziv M. uri i N. Pani].
Samim tim, to je autor osetio potrebu da istakne upotrebu veznika (dakle, konektivnih elemenata iskaza/teksta) govori o znaaju konektivnih elemenata u okviru formalnog jezika.
U daljem tekstu gramatike i renike navodimo u formi inicijalizama, koji su abecedno ustrojeni u Literaturi.
121
Milo D. URI
dovoljno libertensku definiciju konektiva, usvojio sam definiciona odreenja

delimitirana u navedenim gramatikama, pa se njih iskljuivo i pridravam, ne
prenebregavajui liberalna shvatanja prema kojima su konektivi: 1. veznici (=
jedna od kategorija kojima se izraavaju odnosi izmeu propozicije i injenica) i/ili 2. izrazi koji ponekad i kodiraju specifine inferencijalne procedure.
4. Model
U naem radu primenjujemo eklektiki model koji obuhvata teorijske
osnove i teorijska polazita lingvistike pragmatike, moderne logike i filozofije jezika. Ovaj eklektiki model konstruisao sam na sledei nain. Najpre
sam se prethodno informisao uvidom u sledeu literaturu: Aijmer and SimonVandenbergen (2006), Bernstajn (1979: 19-44), Brown and Yule (1984), Bugarski (1997: 46-61), Chauvineau (1969: 44-106), Fraser (2006: 73-92), Laki
(2004), Levinson (1983), Marcus (1967: 22-102), Markovi (1994: 39-83),
May (1985), Mii Ili (2004: 1-66), Mii Ili (2008: 75-88), Mounin (1971:
29-88), Polovina (1996: 37-54), Polovina (1999: 125-135), Prieto (1975),
Rossari (2006: 299-314), Rouchota (1996: 1-15), Sperber and Wilson (1988:
118-171), Strawson (1977: 9-194), Tannen (1989)7. Nisam naveo naslove koji
pokrivaju teoriju relevantnosti, ali joj, upravo zbog njene vanosti, posveujem zaseban, 5. deo ovog rada.
Pored navedenih modela, informisao sam se novijim studijama koje se
bave optim obelejima diskursa elektrotehnike, kao i radovima u ijem fokusu se nalaze diskursni konektivi u diskursa elektrotehnike (cf. uri, 2007a:
175-190; uri, 2007b: 69-77; uri, 2008a: 49-64; uri, 2008b: 55-67;
uri, 2009: 191-201; uri, 2010: 131-143; uri i Pani, 2009: 344-358;
uri i Pani, 2010). U onoj meri u kojoj je to mogue, pokuali smo da
obuhvatimo i izvesne generativne pristupe. Na naim prostorima se analizom
diskursa iz ugla generativne lingvistike bavi lingvistkinja Biljana Mii Ili
(2008: 155-176), te smo njene rezultate u tom domenu i uzeli u obzir.
5. Teorija relevantnosti Un peu de pertinence8
S obzirom na prostornu ogranienost, ne mogu da iscrpno prikaem sve
modele i metode ijim sam fuzionisanjem generisao svoj eklektiki model.
Meutim, smatram da je primereno, da makar na kratko istaknem izvesne,
7
Za eklektiki model nalazim potkrepljenje u lingvistikoj literaturi, ili preciznije, u jednom

naunom radu koji prua objedinjeno i unifikovano tumaenje opte lingvistike. U tom radu,
profesor Ranko Bugarski (1997: 47) kae da [t]reba istai jednu aktuelnu orijentaciju u
britanskoj lingvistici, inae po tradiciji sklonoj zdravom eklekticizmu i razumnom kompromisu vie nego prorokoj iskljuivosti individualnih teoretiara.
Ovaj naslov sam pozajmio iz rada: Milo uri i Marija Pani (2009).
122
makar, sitne detalje u okviru teorije relevantnosti, jer mi to izgleda kao neto
nuno.
U lingvistikoj literaturi, Teorija relevantnosti (engleski: Relevance
Theory, francuski: La thorie de la pertinence) polazi od pretpostavke da je
ljudski kognitivni sistem usmeren ka maksimalnoj relevantnosti. Drugim reima, odnosno, preciznije, ljudski kognitivni sistem je usmeren ka postizanju
najveeg broja kognitivnih efekata uz najmanji utroak procesualnog napora.
Na dalje, kako to kau Sperber i Wilsonova (1988: 260), ljudski kognitivni
procesi usmereni su ka obradi najrelevantnije raspoloive informacije na najrelevantniji nain. Pored toga, svaki in ostenzivne komunikacije saoptava
pretpostavku o sopstvenoj optimalnoj relevantnosti (op. cit.).
Takoe, postojanje kontekstualnog efekta neophodan uslov za relevantnost. Samim tim, to su vei kontekstualni efekti, vea je i relevantnost
(cf. Sperber and Wilson, 1988: 119). Redundantno je isticati jednu, sada ve,
dobro znanu pretpostavku da ljudska bia mogu da razlikuju relevantne od
irelevantnih informacija, ili u nekim sluajevima, relevantnije of manje relevantnih informacija, ali ova pretpostavka je ipak jedna od polaznih taaka u
istraivanju. Mene je zanimao onaj deo teorije relevantnosti koji putem proceduralne semantike proverava svoje teorijske postulate na materijalu jezikih
ajtema koji se preciznije nazivaju diskursni konektivi. Pomenuo bih i jedan bitan termin komunikativna namera koja, prema Sperberu i Wilsonovoj, skoro
sasvim sigurno, predstavlja glavnu karakteristiku verbalnih iskaza. Demonstracija se, skoro sasvim uvek, tumai kao zahtev da se posveti panja iskazu,
naroito, ako uzmemo u obzir da se javlja uz pretpostavku o relevantnosti uz
minimalan procesualni napor.
Sudei po logikim konsekvencama ove teorije, ini mi se da relevantnost moe da se sagleda kao ravnotea uspostavljena izmeu kognitivnih i
kontekstualnih efekata, s jedne strane, i procesualnog napora, percepcije, memorije i inferencije, s druge strane. to se tie odnosa semantike i pragmatike
u okviru teorije relevantnosti, one se mogu interpretirati kao dekodiranje i
inferencija. Ili, jo preciznije, razlika izmeu pragmatike i semantike jeste
razlika izmeu dve vrste kognitivnih procesa koji se odigravaju prilikom procesa razumevanja iskaza9.
ini mi se da autonomni jeziki sistem igra najprominentniju ulogu u
procesu dekodiranja. Ovaj autonomni jeziki sistem u okviru matematike i
raunarske lingvistike moemo da posmatramo kao parser ili prevodilac koji,
zapravo, jeste jeziki perceptualni modul. Ovaj parser identifikuje akustiki
9
U Levinsonovoj (1983) interpretaciji znaenje minus istinosni uslovi jeste jednako pragmatika. Dok, s druge strane, prema Sperberu i Wilsonovoj (1988; 1995) razlika izmeu semantike i pragmatike jeste jednaka razlici izmeu dekodiranja i inferencije.
123
Milo D. URI
stimulans (ukoliko se radi o iskazu) ili grafiki stimulans (ukoliko se radi o

tekstu) konvertujui ga u jeziki stimulans, a zatim se u okviru ovog sistema
obavljaju algoritamske gramatike operacije prevoenja, tj. konvertovanja,
iji je krajnji rezultat logika forma10. Ova logika forma jeste semantika
reprezentacija lingvistikog ajtema koji se koristi u iskazu.
Zavrili bih ovaj skromni mali osvrt na teoriju relevantnosti reima lingvistkinje Vesne Polovine. Naime, princip relevantnosti je generalizacija u
ostenzovno-inferencijalnoj komunikaciji, a kako to lucidno istie profesorka
Vesna Polovina: [s]agovornici ne moraju znati principe relevancije vie nego
to im je potrebno, na primer, da poznaju principe genetike za reprodukciju.
Princip relevancije se primenjuje bez izuzetka. (cf. Polovina, 1996: 50).
6. Francuski diskursni konektivi MAIS i AINSI i engleski diskursni konektivi BUT i SO u renicima, gramatikama i lingvistikoj literaturi
Razlog zato smo odabrali ba ove diskursne konektive a ne neke druge
lei najpre u tome to konektivi mais, ainsi, but i so: 1. iako ispoljavaju razliitu uestalost, jesu najfrekventniji u diskursu elektrotehnike, 2. pripadaju
formalnom stilu, 3. markiraju dominantni deo u diskursu elektrotehnike.
Pogledaemo, za trenutak, navedene konektive u renicima engleskog i francuskog jezika koji su nam bili na raspolaganju. Najpre za francuske konektive mais i ainsi. DFC i LDLF konstatuju da konektiv mais [i]
ntroduit une opposition ce qui a t affirm, une restriction ce qui a t
dit. Takoe, i DFC i LDLF za ovo prvo znaenje konektiva mais navode
sinonime: pourtant, cependant, toutefois, nanmoins. Za ainsi situacija nije
tako jednoznana i jednostavna. Naime, i kod DFC i kod LDLF konektiv ainsi
tek u okviru drugog znaenja ima ulogu koordinativnog veznika, sa vrednou
zakljuivanja, tj. inferencije.
NDAFFA-NDFEL u odrednici za ainsi navodi najpre da je to adverb, a
zatim daje engleske ekvivalente: so i thus. Zatim u okviru iste odrednice doputa mogunost da ainsi bude i veznik, a zatim navodi engleske ekvivalente
u toj funkciji: so, thus i therefore. NDAFFA-NDFEL za konektiv mais doputa
samo jednu funkciju vezniku, pritom navodei ekvivalente but i why. Navodi samo sledei primer: Mais, quai-je dit? (Why, what have I said?). Mais,
oui. (Why, yes).
Situacija za engleske konektive but i so je sledea. CODCE konstatuje
da za but nije mogua jasna distinkcija izmeu nekolikih funkcija. Ne utvruje da li je to uvek koordinativni veznik ili neto vie. CODCE navodi, izmeu
10
Logika forma jeste strukturisani niz koncepata sa logikim i kauzalnim karakteristikama. O

logikoj formi u generativnom teorijskom okviru informie nas May (1985).
124
ostalog, i semantiki sline ajteme u okviru odrednice za but: on the contrary,

nevertheless, however, on the other hand, moreover, yet. WNWDAL dozvoljava mogunost da but bude koordinativni veznik bilo u prostoj ili sloenoj
reenici. Meutim, WNWDAL ne dozvoljava mogunost da but bude bilo ta
drugo u sloenoj reenici sem subordinativnog veznika. U vezi sa konektivom so, zanimljivo nam je peto znaenje koje navodi CODCE, koje se moe
parafrazirati sa: accordingly, consequently, therefore, as appears or results
from preceding or implied statements or fact. WNWDAL se u glavnim crtama
slae sa CODCE, ali navodi, na primer, sledea dva sinonimna ajtema za so
u znaenju veznika: in order that i with the purpose that, uz napomenu da su
praeni infinitivom glagola.
Sada emo pogledati kako se tretiraju konektivi u lingvistikoj literaturi i/ili gramatikama koje su nam bile dostupne. LNGF klasifikuje diskursni
konektiv mais kao koordinativni veznik (conjonction de coordination), konstatujui da su ovi ajtemi zapravo vezni elementi koji ispoljavaju relacije bilo
meu frazama, bilo meu sintaksikim konstituentima. LNGF izdvaja lekseme cependant i mais kao reprezentativne, a zatim propisuje da se ne mogu
nalaziti unutar grupe rei kojima prethode. Drugim reima, LNGF ne dozvoljava mogunost sledeeg poretka elemenata: *Il avait tort ; il ne voulait mais
pas ladmettre; ali dozvoljava mogunost sledeeg hijerarhijskog ustrojstva
unutar reenice: Il avait tort, mais il ne voulait pas ladmettre. Dakle, diskursni
konektiv mais se uglavnom razmatra u koordinaciji podreeninih konjunkta.
U literaturi se navodi da konektiv mais povezuje klauze razliite argumentativne orijentacije, kao i zapaanje da ne utie na istinosne uslove.
LNGF ubraja ainsi u vezne priloge i u koordinativne priloge (adverbes
de coordination). Stavljajui diskursni konektiv ainsi na tree mesto prilikom
nabrajanja, LNGF, kae da ovi elementi markiraju, poput koordinativnih konjunkta, jednu relaciju, ali takoe markiraju i ulanavanje nekoliko fraza, kao
i vezu temporalnog ili logikog karaktera. LNGF dozvoljava da se diskursni
konektiv ainsi javlja na poetku fraze koju povezuje sa onim to mu prethodi,
ali to nije neophodno inicijalni poloaj. Takoe, dostupna literatura navodi da
konektiv ainsi signalizira kontekstualni efekat, odnosno, iskaz se povezuje sa
procesom izvoenja kontekstualne implikacije.
Ukratko, i mais i ainsi su konektivi zavisne relevantnosti. To znai da se
javljanjem konektiva mais i/ili ainsi poboljava interpretacija. Drugim reima,
prominentnost nameravanog kontekstualnog efekta dovodi do smanjenja procesualnog napora u obradi informacije, pa se relevantnost optimizuje. Ukoliko
uporedimo konektiv ainsi sa konektivom mais, moemo da zakljuimo da je
mais daleko diskursno dinaminiji konektiv, odnosno, da je moda u veoj
meri usmeren ka sagovorniku nego ka samoj poruci.
125
Milo D. URI
A sada da pogledamo status engleskih konektiva u literaturi. Halliday

i Hasanova (1976: 237) kau da but izraava relaciju koja nije aditivna, ve
je adversativna. Oni dodaju da [] in addition to the meaning adversative,
but contains within itself also the logical meaning of and; it is a sort of portmanteau [] of and however. (cf. Halliday and Hasan, 1976: 237). Halliday
i Hasanova konstatuju da je but retrospektivno, a da znaenje koje projektuje
na ovaj nain vie odgovara konektivu and. Rouchota (1996: 13) navodi da
je diskursni konektiv but povezan sa inferencijalnim procesom kontradikcije i
eliminacije pretpostavke. Za razliku od konektiva and i or, diskursni konektiv
but je restriktivan prilikom povezivanja subordinativnih klauza.
Rouchota (1996: 13) navodi da je konektiv so povezan sa inferecijalnim procesom zakljuivanja. Leksiki ajtem so ima: 1. priloku funkciju, 2.
funkciju veznika na sintaksikom i 3. funkciju veznika na semantikom planu.
Drugim reima, so moe da ima: 1. jasnu priloku funkciju, 2. funkciju povezivanja klauza i 3. funkciju povezivanja propozicija. Halliday i Hasanova
(1976: 256) navode da se kauzalna, tj. uzrona relacija izraava uz pomo
ajtema: so, thus, hence, therefore, consequently, accordingly, itd. Takoe, zajedno sa but, (1976: 231) svrstavaju so u veznike adjunkte (eng. conjunctive
adjuncts), podskup skupa prostih priloga, ili koordinativnih veznika. Halliday
i Hasanova (1976) takoe istiu da so uvodi zakljuak izveden na osnovu
onoga to je reeno ili percipirano.
Prema GCE, but moe da povezuje sledee subordinativne klauze: 1.
That-klauze, 2. temporalne adverbijalne klauze, 3. paralelne strukture. Pored
toga, GCE detaljno ispituje sintaksiko ponaanje koordinativnih struktura,
pa na osnovu toga svrstava but u koordinatore. S druge strane, ini nam se da
UGE malo opreznije navodi da su and i or standardni koordinatori, a konstatuje da but iskljuivo uestvuje u koordinaciji pridevskih i prilokih fraza.
CGE explicite konstatuje da je, prema tradicionalnim shvatanjima, inicijalna
upotreba koordinativnih konektiva (poput: and, or, but) neprimerena, ali isto
tako istie da se ovi konektivi javljaju u inicijalnom poloaju kako u pisanom,
tako i u usmenom diskursu.
Prema GCE, so slui da uvede reenicu kojom se izraava rezultat ili
posledica onoga to je prethodno reeno, a takoe GCE istie da so ispoljava: 1. restrikciju prilikom povezivanja subordinativnih klauza, 2. restrikciju
u viestrukom povezivanju i 3. pojavljivanje u veznikim skupinama i to kao
drugi konektiv u nizu.
126
7. Diskursni konektivi MAIS, AINSI, BUT i SO u diskursu elektrotehnike

U nastavku navodim samo neke ekscerpte iz mog elektronskog korpusa. Ovi primeri ilustruju upotrebu konektiva mais i but, s jedne strane i ainsi i
so, s druge strane, i to iskljuivo u diskursu elektrotehnike:
(1) A: Selon les modles et les conditions de fonctionnement, les
microcontrleurs peuvent avoir besoin de quelques composants
externes.
B: Mais ceci reste trs limit.
(2) Ils sont bass sur la mme puce que la version UV-EPROM, se programment avec le mme matriel, mais le botier nest pas quip
de la fentre qui permet leffacement.
(3) Le microcontrleur ne dispose pas non plus de mmoire morte interne, mais la communication avec lEPROM se fait non pas par
des broches dentre-sortie, mais par des broches spciales situes
sur le dessus du botier.
(4) [...] amplificateur peut tre un barreau dans le cas dun laser NdYAG, mais il peut aussi se prsenter sous la forme dune fibre dans
le cas des lasers fibre.
(5) However, a base station has grid power and can use power-hungry,
but very flexible software radios.
(6) Sometimes this results in slightly more complicated designs with
respect to the underlying digital logic but nevertheless reduces the
number of components, board size, and even power consumption.
(7) Relay logic was relatively inexpensive and reliable, but it is slow.
(8) Depending on the optics and the laser tube a different number of
lines is usable but the most commonly used lines are 458 nm, 488
nm and 514.5 nm.
(9) On peut ainsi en dduire limpdance du condensateur aliment
par une tension fonction sinusodale du temps.
(10) Le principe dune cellule photovoltaque est de forcer les lectrons
et les trous se diriger chacun vers une face oppose du matriau
au lieu de se recombiner simplement en son sein. Ainsi, il apparaitra une diffrence de potentiel et donc une tension entre les deux
faces, comme une pile.
(11) Il existera ainsi, pendant toute la vie de la jonction, une charge positive de la rgion N au bord de la jonction et une charge ngative
dans la rgion P au bord de la jonction.
(12) Ainsi, un contrle peut tre vu comme une succession doprations
de traitement du signal et ceci renvoie la dfinition gnrale donne plus haut.
127
Milo D. URI
(13) Fibers are also used for illumination, and are wrapped in bundles
so they can be used to carry images, thus allowing viewing in tight
spaces.
(14) Communication between layers uses on-die signaling, so power
consumption is much lower than in equivalent separate circuits.
(15) WANs are used to connect LANs and other types of networks together, so that users and computers in one location can communicate with users and computers in other locations.
(16) A: If the energy is great enough so that the electron jumps to a
high enough energy level it may escape the positive pull of the
nucleus.
B: So it can be liberated from the atom in the process of photoionisation.
Na osnovu ponaanja ispoljenog u naim ekscerptima, konstatujemo da
mais i but zaista spadaju u koordinativne adversativne konektive. U koordinativne konektive spadaju jo et i ou (u francuskom), and i or (u engleskom),
ali ini nam se da su mais i but ipak za nijansu restriktivniji u pogledu vrsta
jedinica koje mogu da povezuju, zato su se i nali pod naom istraivakom
lupom.
U primerima iz naeg korpusa ni mais ni but se ne javljaju u viestrukim
koordinacijama. Pogledajmo ekscerpte (17) i (18) koje smo modifikovali konektivima mais i but da bismo izazvali efekat viestruke koordinacije11.
(17) *Il existe mme des framework mais plateformes en C++ ddis
lembarqu, comme Qtopia, mais lutilisation de ceux-ci restera
limite aux microcontrleurs les plus puissants.
(18) *This was a thousand times more reliable than tubes, ran cooler,
but used less power, but had a very low fan-in of three.
Nepotrebno je da posebno istiemo kako oba ova primera nisu dobro
oblikovana (well formed). Dobro oblikovani primeri (iz naeg korpusa) jesu
ekscerpti (19) i (20):
(19) Il existe mme des framework et plateformes en C++ ddis
lembarqu, comme Qtopia, mais lutilisation de ceux-ci restera
limite aux microcontrleurs les plus puissants.
(20) This was a thousand times more reliable than tubes, ran cooler, and
used less power, but had a very low fan-in of three.
11
Primeri, koje navodimo, idu sledeim redom: francuski primer za kojim sledi engleski primer. Napominjemo da ekscerpirani primeri iz naeg elektronskog korpusa ne slede smer:
francuski primer engleska replika, niti obrnuto, engleski primer francuska replika, ve
su to uzajamno nezavisni iskazi.
128
Prema uvidu u leksikografski diskurs, zapazili smo da se semantika konektiva mais i but tradicionalno sagledavala u odnosu prema konektivima et i
and, i to kao odnos et + cependant (u francuskom) i and + however (u engleskom). U leksikografskom diskursu smatra se da mais sadri i komponentu
et, odnosno da but sadri and. Iako prema nekim autorima ova jukstapozicija
moe evidentno da se analizira, moram da primetim kako ne postoji uvek
jednostavan binarni presek. Dovoljno je pogledati ekscerpte (33) i (34) iz mog
elektronskog korpusa:
(21) Lquation de Dirac incorpore naturellement linvariance de
Lorentz avec la mcanique quantique, ainsi que linteraction avec
le champ lectromagntique mais qui est trait encore de faon
classique.
(22) The gain medium will amplify any photons passing through it regardless of direction but only the photons aligned with the cavity
manage to pass more than once through the medium and so have
significant amplification.
U navedenim primerima, nigde ne vidim mogunost pravljenja savrenog binarnog preseka, a da se pri tome ne narui semantiko-sintaksiko
ustrojstvo. Na osnovu pregleda sintaksikog ponaanja razliitih koordinativnih struktura na nivou reenice i diskursa/teksta, smatram da konektive mais
i but, skoro sasvim sigurno, moemo da ukljuimo u adversativne diskursne
koordinatore par excellence. Napominjem da u svoj spisak dokaza ne ubrajam
restrikciju u reeninom prepozicioniranju, niti mogunost inicijalnog javljanja mais i but u prepozicioniranoj negativnoj imenikoj frazi.
Na osnovu uvida u korpus, postuliram ekvivalenciju izmeu konektivnog i diskursivnog odnosa, bez obzira na to da li je iskaz koji sledi intraturnusni ili interturnusni. U diskursu elektrotehnike stoga predlaem da su
konektivni odnosi P mais Q i P but Q ekvivalentni diskursivnim odnosima P.
Mais Q i P. But Q ako i samo ako se ovi odnosi nalaze u diskursu elektrotehnike. Napominjem da se nisam usudio da izvedem generalizacije i za ostale
diskurse, poto sam imao na raspolaganju iskljuivo jeziki materijal iz oblasti elektrotehnike. Moji nalazi, svakako, ne iskljuuju mogunost dolaska i
do drugaijih zakljuaka prilikom prouavanja navedenih konektiva u drugim
registrima i ostalim diskursima. Na alost, ovo moje pravilo da su diskursivni odnosi ekvivalentni konektivnim odnosima (barem u mojim primerima
i barem u diskursu elektrotehnike) ne mogu da, bez izuzetka, algoritamski
primenim na svakodnevni diskurs savremenog engleskog i francuskog jezika,
zato to nemam dovoljno dijagnostikih dokaza za isti. Francuski primer (23)
i engleski primer (24) ilustruju moj postulat:
129
Milo D. URI
(23) Il suffit alors dun simple programmateur dEPROM pour raliser

la programmation, mais des broches du microcontrleur sont
requises pour la communication avec la mmoire externe, et ne
peuvent donc pas tre utilises pour les entres-sorties.
(24) Bad designs have intermittent problems such as glitches, that is,
vanishingly fast pulses that may trigger some logic but not others,
runt pulses that do not reach valid threshold voltages, or unexpected combinations of logic states.
Na dalje, sagledaemo kako i da li konektivi mais i but utiu na istinosne uslove. Da bismo sagledali doprinos ovih konektiva istinosnim uslovima
propozicije iskaza, pogledaemo ekscerpte (25) i (26):
(25) La longueur donde dmission du laser dpend essentiellement de
lion dopant, mais la matrice influe aussi.
(26) Lookup tables can perform the same functions as machines based
on logic gates, but they can be easily reprogrammed without changing the wiring.
Najpre moram da upotrebim egzaktnu notaciju. Stoga, propozicije antecedensa La longueur donde dmission du laser dpend essentiellement de
lion dopant i Lookup tables can perform the same functions as machines
based on logic gates markiram sa P, a propozicije postcedensa mais la matrice influe aussi i but they can be easily reprogrammed without changing
the wiring markiram sa Q. Shodno tome, tvrdim da su propozicije iskaza (25)
i (26) istinite, ako i samo ako, su i P i Q istiniti. Meutim, to ne znai da diskursni konektivi mais i but uvek, bez izuzetka, univerzalno utiu na istinosne
uslove. tavie, to esto i nije sluaj. Samim tim, uloga konektiva mais i but
se semantiki relativizuje. Proceduralne informacije koje kodiraju mais i but
u iskazima sa strukturama P mais Q, P but Q, P. Mais Q i P. But Q, ini mi
se da ostaju izvan opsega logikih operatora, bez obzira da li se kontradikcija
izmeu P i Q razreava eliminacijom P. Sem toga, ove proceduralne informacije signaliziraju jednu vrstu pragmatike inferencije koja treba da se izvri
nad propozicijama P i Q da bi se iskaz u diskursu elektrotehnike interpretirao
na optimalno relevantan nain.
Naravno, i ovde napominjem kako ne tvrdim da je ovakva situacija
karakteristina i tipina samo za engleski i francuski diskurs elektrotehnike,
ali mi je ovaj jeziki materijal bio na raspolaganju, te sam, stoga, samo uzeo
u obzir ekscerpte iz ove vrste diskursa. Verujem da analiza drugih materijala/
diskursa moe da prui zanimljive spoznaje, ali su druge vrste diskursa ostale
van opsega mog istraivanja, za sada.
Diskursni konektivi mais i but, skoro sasvim sigurno, povezuju klauze
razliite argumentativne orijentacije, ali, svakako, da to povezivanje ne mora
130
da bude jedini uslov, naroito ako imamo u vidu (ne)prihvatljivost tipova P

mais non-P i P but not-P. Ali i ovi tipovi iskaza mogu da budu prihvatljivi u
nekom svakodnevnom francuskom i engleskom diskursu iako imaju razliitu
argumentativnu orijentaciju. Pogledajmo sledee primere:
(27) Contrairement la fission nuclaire, les produits de la fusion euxmmes ne sont pas radioactifs, mais lorsque la raction utilise met
des neutrons rapides, ces derniers peuvent en revanche transformer
les noyaux qui les capturent en isotopes pouvant ltre.
(28) Since smaller nuclei have a larger surface area-to-volume ratio, the
binding energy per nucleon due to the nuclear force generally increases with the size of the nucleus but approaches a limiting value
corresponding to that of a nucleus with a diameter of about four
nucleons.
Prema zakonu negacije (la loi de ngation) iskazi posle konektiva mais
u ekscerptu (27) i posle konektiva but u ekscerptu (28) mogu da slede iskazima pre ovih diskursnih konektiva. To se moe predstaviti u dubinskoj strukturi
na sledei nain, to prikazujem u Tabeli 1:
Dubinska struktura u francuskom jeziku
Dubinska struktura u engleskom

jeziku
: [non-P]
: [not-P]
1: [b]
1: [b]
2: [X pense que a]
2: [X thinks that a]
Tabela 1. Dubinska struktura u francuskom i engleskom jeziku

Postavljam pitanje da li su mais i but dvoznani. Na osnovu analize
iskaza u diskursu elektrotehnike smatram da su diskursni konektivi mais i but
semantiki kontrastivni i adversativni. Meutim, nisam siguran da li su i pragmatiki koncesivni. Ja ne mogu sasvim sigurno da odgovorim na ova pitanja,
pa stoga, usvajam eklektiki pristup koji shematski prikazujem u Tabeli 2:
Kontrastivno
mais
Kontrastivno
but
Koncesivno
mais
Koncesivno
but
Forma
P mais Q
P but Q
P mais Q
P but Q
Semantika
implikacija
P, Q
P, Q
P, Q
P, Q
Pragmatika
implikacija
P R,
Q non-R
P R,
Q not-R
P non-Q
P not-Q
Tabela 2. Forma, semantika i pragmatika implikacija

131
Milo D. URI
Diskursni konektivi ainsi i so predstavljaju priloko-konektorske meovite oblike, ili blende. Naime, ainsi i so povezuju klauze i propozicije na
sintaksiko-semantikom nivou, a mogu se posmatrati i kao podskup skupa
koordinativnih konektiva. Ainsi i so mogu da zauzimaju inicijalni poloaj u
klauzi, to ilustrujem ekscerptima (29) i (30) iz svog korpusa:
(29) Ainsi, les deux premires oprations sont effectues par des
modules de llectronique analogique, la troisime ncessite
une conversion analogique-numrique et la dernire relve dun
traitement numrique.
(30) So, rather than tracing out a raster, the electron beam is directly
steered along an arbitrary path, while its intensity is kept constant,
so electrostatic deflection is used.
Na osnovu analize svog korpusa, uoio sam da diskursni konektivi ainsi i so poseduju konceptualnu semantiku i da u diskursu elektrotehnike upuuju na kauzalnost. Drugim reima, u odnosu propozicija: P, ainsi Q i P, so Q,
antecedens P izraava uzrok ili razlog, a postcedens Q izraava posledicu ili
rezultat. Ovaj rezultat nazivam konsekvent.
U francuskom i engleskom diskursu elektrotehnike konektivi ainsi i so
ne moraju neophodno uvek biti relacioni signali binarnih diskursnih vrednosti,
ali skoro sasvim sigurno, ipak dovoljno esto markiraju odnos izmeu razloga
i rezultata. Semantiki ainsi i so, izraeni kao P, ainsi Q i P, so Q, denotiraju
kauzalno povezane injenice u diskursu elektrotehnike. S druge strane, pragmatiki ainsi i so, izraeni kao P. Ainsi, Q i P. So, Q, denotiraju inferencijalne
odnose u diskursu elektrotehnike, pa esto imaju strukturu premisa + zakljuak. Istovremeno, i ainsi i so jesu sastavni deo procesa povezivanja govornih
inova, to ilustrujem ekscerptima (31) i (32) iz mog korpusa:
(31) Les ports USB supportent la connexion chaud et la reconnaissance
automatique des dispositifs. Ainsi, les priphriques peuvent tre
branchs sans teindre lordinateur.
(32) After the fetch and decode steps, the execute step is performed.
During this step, various portions of the CPU are connected. So,
they can perform the desired operation.
Ukoliko uporedim konektive ainsi i so sa konektivima mais i but, ini
mi se da su ovi prvi diskursno dinaminiji konektivni, prvenstveno zato to
su u izvesnoj meri za nijansu vie usmereni ka sagovorniku, to ne znai da
nisu orijentisani i ka poruci. Ukratko, diskursni konektivi ainsi i so mogu biti
eksplicitni komentari koji, skoro sasvim uvek, jesu u vezi sa onim to se kae.
Drugim reima, navedeni diskursni konektivi jesu u sintaksikoj i semantikoj
konstrukciji sa klauzom koju uvode, barem u diskursu elektrotehnike. Ostaje
132
da u nekom buduem istraivanju domislim da li ainsi i so kodiraju konceptualnu informaciju (ne)doprinosei istinosnim uslovima i da poduprem svoje
tvrenje vrim argumentima da ainsi i so doprinose relevantnosti na planu
eksplikatura vieg nivoa.
7. Zakljuna zapaanja
Lingvistike jedinice se mogu smatrati diskursnim konektivima u diskursu elektrotehnike samo ukoliko ispune specifine uslove iznete u uri
(2008, 61) i uri (2009), koje ovde neemo posebno navoditi (i ponavljati)
zbog prostorne ogranienosti. Na osnovu moje analize konektiva mais i ainsi
(u francuskom) i but i so (u engleskom) doao sam do izvesnih, ini mi se,
korisnih saznanja.
U iskazima sa strukturama P mais Q, P but Q, P. Mais Q i P. But Q
diskursni konektivi mais i but kodiraju proceduralne informacije koje ostaju
izvan opsega logikih operatora, bez obzira na to da li se kontradikcija izmeu
P i Q razreava eliminacijom P. Istovremeno, ove proceduralne informacije
signaliziraju vrstu pragmatike inferencije koja treba da se izvri nad propozicijama P i Q da bi se iskaz u diskursu elektrotehnike interpretirao na optimalno relevantan nain. Takoe, konektivi mais i but povezuju, skoro sasvim
sigurno, klauze razliite argumentativne orijentacije, ali svakako, da ovo ne
mora da bude jedini uslov, naroito ako imamo u vidu (ne)prihvatljivost tipova P mais non-P i P but not-P.
Diskursni konektivi ainsi i so imaju konceptualnu semantiku, upuujui na kauzalnost u okviru diskursa elektrotehnike. Shodno tome, u odnosu
propozicija P, ainsi Q i P, so Q antecedens P izraava uzrok ili razlog, a postcedens, koji mi nazivam konsekventom Q, izraava posledicu ili rezultat.
U francuskom i engleskom diskursu elektrotehnike konektivi ainsi i so ne
moraju uvek biti relacioni signali binarnih diskursnih vrednosti, ali, ini mi
se, da dovoljno esto markiraju odnos izmeu razloga i rezultata. Semantiki ainsi i so (P, ainsi Q i P, so Q) denotiraju kauzalno povezane injenice u
diskursu elektrotehnike, dok pragmatiki ainsi i so (P. Ainsi, Q i P. So, Q)
denotiraju inferencijalne odnose u diskursu elektrotehnike. Dakle, zaista, [p]
ostoje upadljive saglasnosti izmeu struktura i elemenata otkrivenih u formalnoj, gramatikoj analizi i specifinih semantikih funkcija., kao to to istie
Chomsky (cf. omski, 1972: 90).
Postavio bih neka pitanja u vezi sa identitetom diskursnih konektiva: 1.
Da li diskursni konektivi imaju ulogu ograde i/ili ispunjivaa i/ili ublaivaa?
2. Da li moemo da pretpostavimo (ili moda eventualno unapred algoritamski odredimo) koja e se uloga, od ove tri, uitati? 3. Da li moemo da odredimo koje se znaenje uitava u diskursni identitet i/ili identitet diskursa?
133
Milo D. URI
Na ova i slina pitanja nisam mogao da naem ni definitivne ni nedvosmislene odgovore, uprkos svojim naporima da podvrgnem ove lingvistike
entitete rigoroznim egzaktnim analizama makar u diskursu elektrotehnike i to
na materijalu savremenog engleskog i francuskog jezika.
Ono to je oigledno jeste da se korienjem diskursnih konektiva uitava izvesno znaenje u diskurs, ali i pored toga to sam anketirao informante-govornike, nisam mogao da domislim egzaktnu funkciju konektiva niti da
odgovorim na pitanje da li su ove diskursne jedinice iskljuivo ograde i/ili iskljuivo ispunjivai i/ili iskljuivo ublaivai. Koristei jednu metaforu iz nauke o knjievnosti, koja mi se ini sasvim umesnom, barem u ovom trenutku,
konstatujem da upravo zbog svog istovremenog relativizma, ali i binarnosti,
diskursni konektivi mogu da uitavaju diskursno znaenje i/ili znaenje diskursa u vidu komunikacije posredstvom ogledala (cf. Pani, 2007: 105-110).
Napominjem da ovo istraivanje ni u kom sluaju nije u potpunosti iscrpno i
konstatujem da diskursni konektivi zavreuju dalje rafinirane elaboracije.
Literatura
- Aijmer, Karin and Anne-Marie Simon-Vandenbergen (eds.) (2006):
Pragmatic Markers in Contrast. Heidelberg: Elsevier.
- Aitchison, James (2001): Cassells Dictionary of English Grammar.
London: Cassell.
- Beaugrande, R. de and W. Dressler (1981): Introduction to Text Linguistics.
London: Longman.
- Bernstajn, Bazil (1979): Jezik i drutvene klase. Beograd: BIGZ.
- Brown, Gillian and George Yule (1984): Discourse Analysis. Cambridge:
- Bugarski, Ranko (1991): Uvod u optu lingvistiku. Drugo izdanje. Beograd:
Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
- Bugarski, Ranko (1996): Uvod u optu lingvistiku. Sabrana dela Knjiga
6. Beograd: igoja i XX vek.
- Bugarski, Ranko (1997): Ka jedinstvu lingvistike. Sabrana dela Knjiga
7. Beograd: igoja i XX vek.
- CEG: Eckersley, C. E. and J. M. Eckersley (1967): A Comprehensive
English Grammar. London: Longmans.
- CGE: Carter, Ronald and Michael McCarthy (2006): Cambridge Grammar
of English. Cambridge: Cambridge University Press.
- Chauvineau, Jean (1967): La logique moderne. Paris: Presses universitaires
de France.
134
- CODCE: The Concise Oxford Dictionary of Current English (1966).

Oxford: At the Clarendon Press. (5th edition).
- Crystal, David (1983): A First Dictionary of Linguistics and Phonetics.
London: Andre Deutsch.
- omski, Noam (1972): Gramatika i um. Izbor i redakcija: Ranko Bugarski.
Prevod: Ranko Bugarski i Gordana B. Todorovi. Beograd: NOLIT.
- ubrovi, Biljana (2005): Fonoloka struktura novijih francuskih
pozajmljenica u savremenom engleskom jeziku. Beograd: Filoloki fakultet
i PHILOLOGIA.
- ubrovi, Biljana i Mirjana Danii (ur.) (2007): Glas u jeziku, knjievnosti
i kulturi. Beograd: PHILOLOGIA.
- DFC: Dictionnaire du franais contemporain (1966). Paris: Librairie
Larousse.
- uri, Milo D. (2007a): The Relevance of Discourse Markers in the
Discourse of Electrical Engineering, In: Vladimir . Jovanovi, (ur.)
(2007): Interkatedarska konferencija anglistikih katedri Ni 2006
Zbornik radova. Ni: Univerzitet u Niu, Filozofski fakultet, pp. 175-190.
- uri, Milo D. (2007b): Multidimenzionalna analiza gustina akustike
energije nekih glasova u diskursu elektrotehnike u savremenom engleskom
jeziku, In: Biljana ubrovi i Mirjana Danii (ur.) (2007): Glas u jeziku,
knjievnosti i kulturi Zbornik radova. Beograd: PHILOLOGIA, pp. 69-77.
- uri, Milo D. (2008a): Discourse Connectives as Transitional Markers
in the Discourse of Electrical Engineering, In: Aleksandra NikeviBatrievi and Marija Kneevi (eds.) (2008): Challenging Theory and
Improving Practice: Cultural Issues in English Language and Literary
Studies. Niki: Faculty of Philosophy. pp. 49-64.
- uri, Milo D. (2008b): Relevance and Possession in the Discourse of
Electrical Engineering, In: Linguistique applique 9. Belgrade et Novi
Sad: Association de linguistique applique de Serbie, Facult des lettres de
Belgrade et Facult des lettres de Novi Sad, pp. 55-67.
- uri, Milo D. (2009): The Distribution of Discourse Connectives in
the Discourse of Electrical Engineering, In: Julijana Vuo i Anelka
Ignjaevi (ur.) (2009): Jezik struke: Teorija i praksa. Beograd: Univerzitet
u Beogradu, pp. 191-201.
- uri, Milo D. (2010): Construction, Reconstruction, and Deconstruction
of English and French Compounds in the Discourse of Electrical
Engineering, In: Aleksandra Nikevi-Batrievi and Marija Kneevi
(eds.) (2010): Constructing, Deconstructing, Reconstructing Language
and Literary Matters. Niki: Faculty of Philosophy. pp. 131-143.
135
Milo D. URI
- uri, Milo D. i Marija Pani (2009): Identitet diskursnih konektiva

u engleskom i francuskom diskursu elektrotehnike, In: Biljana Mii
Ili i Vesna Lopii (ur.) (2009): Jezik, knjievnost, identitet Jezika
istraivanja. Ni: Filozofski fakultet Univerzitet u Niu, pp. 344-358.
- uri, Milo D. and Marija Pani (2010): The Role of Discourse
Connectives in English and French Discourse of Electrical Engineering, In:
Linguistique applique, Belgrade et Novi Sad: Association de linguistique
applique de Serbie, Facult des lettres de Belgrade et Facult des lettres
de Novi Sad [u tampi].
- Fraser, Bruce (2006): On the Universality of Discourse Markers, In: Karin
Aijmer and Anne-Marie Simon-Vandenbergen (eds.) (2006): Pragmatic
Markers in Contrast. Heidelberg: Elsevier. pp. 73-92.
- GCE: Quirk, Randolph, Sidney Greenbaum, Geoffrey Leech and Jan
Svartvik (1976): A Grammar of Contemporary English. London:
Longman.
- GDF: Delatour, Yvonne et al (1991): Grammaire du Franais. Paris:
Hachette.
- GFJSM: Papi, Marko (1984): Gramatika francuskog jezika strukturalna
morfosintaksa. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
- GREJ: orevi, Radmila (1996): Gramatika engleskog jezika. Beograd:
Privatno izdanje.
- Halliday, M.A.K. and Ruqaiya Hasan (1976): Cohesion in English. London:
Longman.
- Kristal, Dejvid (1988): Enciklopedijski renik moderne lingvistike.
Predgovor: Ranko Bugarski. Preveli: Ivan Klajn i Boris Hlebec. Beograd:
BIGZ.
- Laki, Igor. (2004): Diskurs pisanih medija o ratu. Beograd: Filoloki
fakultet, Neobjavljena doktorska disertacija.
- LDLF: Lexis Dictionnaire de la langue franais (1975). Paris: Librairie
Larousse.
- Lenker, Ursula and Anneli Meurman-Solin (2007): Introduction, In: U.
Lenker and A. Meurman-Solin (eds.) (2007): Connectives in the History of
English. Amsterdam: John Benjamins, pp. 1-10.
- Levinson, Stephen C. (1983): Pragmatics. Cambridge: Cambridge
University Press.
- LNGF: Dubois, Jean et Ren Lagane (2004): La nouvelle grammaire du
franais. Paris: Larousse.
136
- Marcus, Solomon (1967): Introduction mathmatique la linguistique

structurale. Paris: Dunod.
- Markovi, Mihailo (1994): Logika. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva.
- May, Robert (1985): Logical Form Its Structure and Derivation.
Cambridge, Massachusetts: The MIT Press.
- Mii Ili, Biljana (2004): Diskursne funkcije reda rei u engleskom jeziku.
Ni: Filozofski fakultet i Prosveta.
- Mii Ili, Biljana (2008): Od rei do diskursa Ogledi iz anglistike
lingvistike. Ni: Filozofski fakultet Univerziteta u Niu.
- Mounin, Georges (1971): Clefs pour la linguistique. Paris: Seghers.
- NDAFFA-NDFEL: Nouveau dictionnaire anglais-franais et franaisanglais A New Dictionary of the French and English Languages (par/by
E. Clifton et/and J. McLaughlin) (1904). Paris: Librairie Garnier Frres.
- NGF: Grevisse, Maurice et Andr Goosse (1995): Nouvelle grammaire
franaise. 3e dition. Louvain-la-Neuve: De Boeck et Duculot.
- Pani, Marija. (2007): itati Kovae lanog novca ili komunikacija
posredstvom ogledala, In: PHILOLOGIA 5 godina V (2007), pp. 105110.
- Polovina, Vesna. (1987): Leksiko-semantika kohezija u razgovornom
jeziku. Beograd: Filoloki fakultet.
- Polovina, Vesna (1992): Ogledi iz opte lingvistike. Beograd: Nauna
knjiga.
- Polovina, Vesna (1996): Prilozi za kognitivnu lingvistiku. Beograd:
Filoloki fakultet.
- Polovina, Vesna (1999): Semantika i tekstlingvistika. Beograd: Filoloki
fakultet.
- Prieto, Luis L. (1975): Pertinence et pratique. Paris: Les ditions de
Minuit.
- Prince, Ellen F. (1989): Discourse Analysis: A Part of the Study of Linguistic
Competence, In: Frederick J. Newmeyer (ed.) (1989): Linguistics:
The Cambridge Survey Volume II Linguistic Theory: Extensions and
Implications. Cambridge: Cambridge University Press. pp. 164-182.
- Rossari, Corinne. (2006): Formal Properties of a Subset of Discourse
Markers: Connectives, In: Kerstin Fischer (ed.) (2006): Approaches to
Discourse Particles. London and New York: Elsevier. pp. 299-314.
- Rouchota, Villy. (1996): Discourse Connectives: What Do They Link?.
UCL Working Papers in Linguistics 8. pp. 1-15. [Internet edition]
137
Milo D. URI
- Savi, Svenka (1993): Diskurs analiza. Novi Sad: Filozofski fakultet.

- Savi, Svenka i Vesna Polovina (1989): Razgovorni srpskohrvatski jezik.
Novi Sad: Institut za junoslovenske jezike Filozofskog fakulteta.
- Schiffrin, Deborah (1996): Discourse Markers. Cambridge: Cambridge
University Press.
- Sperber, Dan and Deirdre Wilson (1988): Relevance Communication and
Cognition. Oxford: Basil Blackwell.
- Strawson, P. F. (1977): tudes de logique et de linguistique. Traduit de
langlais par Judith Milner. Paris: ditions du Seuil.
- Tannen, Deborah (1989): Talking Voices Repetition, Dialogue, and
Imagery in Conversational Discourse. Cambridge: Cambridge University
Press.
- Trask, Robert (2000): The Penguin Dictionary of English Grammar.
London: Penguin Books.
- UGE: Quirk, Randolph and Sidney Greenbaum (1974): A University
Grammar of English. London: Longman.
- WNWDAL: Websters New World Dictionary of the American Language
(ed. J. H. Friend and D. B. Guralnik) (1955). Cleveland and New York: The
World Publishing Company.
Milo D. URI
ENGLISH AND FRENCH DISCOURSE CONNECTIVES
IN THE DISCOURSE OF ELECTRICAL ENGINEERING
Although research on discourse connectives has been dominated by
classification, general approaches usually draw on certain properties typically
assigned to these linguistic items. Broadly speaking, the function of discourse
connectives is seen as primarily connective; however, they might display other features in the discourse of electrical engineering.
Firstly, the author introduces the scope, theoretical framework and corpus-based data. Secondly, he summarizes certain relevance-theoretic accounts
pertaining to the object of his empirical investigation, and then surveys current research on discourse connectives. Thirdly, the author lists the most relevant findings about the discourse connectives (English: but and so, French:
mais and ainsi) and discusses the applicability of the salient conditions for the
138
status of English and French discourse connectives in electrical engineering

discourse to the linguistic phenomena under investigation.
It has been concluded that English and French discourse connectives
but, so, mais, and ainsi in the electrical engineering discourse might be effortsaving devices whose role is tripartite, pertaining to: 1. fillers, 2. hedge, and/
or 3. mitigators. Finally and by way of recapitulation, it has been asserted
that attempts at bringing together English and French items (but, so, mais
and ainsi) under a single heading of discourse connectives have turned out to
be plausible. The authors investigation might have certain repercussions on
future research on discourse connectives, at least in the discourse of electrical
engineering.
Key words: Discourse Connectives, the French Language, the English
Language, Discourse of Electrical Engineering, Semantics, Syntax, Logic,
Pragmatics, Mathematical Linguistics, Corpus-Based Data, Discoursisation
139

UDK 811.111
Struni rad
Nadeda STOJKOVI (Ni)

Univerzitet u Niu
nadezda.stojkovic@elfak.ni.ac.rs
ENGLESKI JEZIK MONI MEDIJUM (KULTURNOG)
IMPERIJALIZMA
U mnogim raspravama i kritikama globalizacije naglaava
se uloga engleskog jezika kao jednog od njenih glavnih pokretaa. U tom kontekstu najee se govori o geopolitici, povezanosti upotrebe engleskog i irenja liberalnog kapitalizma, a
posebna panja posveuje se uticaju engleskog na nacionalne
jezike. Razmatra se pitanje da li je nekontrolisana, nametnuta
upotreba engleskog u svim sferama ivota ideoloke prirode, i
u kojoj meri taj jezik globalizacije ugroava nacionalne jezike.
Pitanje koje prostie iz ovog jeste kako sada engleski kao jezik
globalizacije utie i na promenu nacionalnih, ali i linih identiteta. Ovaj rad ukazae na neke od najvanijih aspekata ovog
sloenog problema.
Kljune rei: engleski jezik, nacionalni jezici, identitet, globalizacija
Pitanje standarda u engleskom jeziku danas

Engleski jezik je zbog istorije naroda iji je maternji jezik, zbog geopolitike, liberalne ekonomije, postao globalni jezik i jedan od glavnih medijuma
i pokretaa globalizacije. Ovde emo se posvetiti stanju engleskog danas, baviemo se pitanjem standardnog engleskog, i jednim optim pitanjem odnosa
jezika i identiteta, te odnosom engleskog jezika i novih formi ideniteta koje
nastaju kao posledica globalizacije.
Engleski jezik danas neosporno ima ogroman uticaj na druge jezike.
O tome je veoma mnogo reeno. Gotovo jednoglasno se taj uticaj proglaava
pogubnim po nacionalne jezike. Pojedine drave rade na odbrani od tih uticaja. Stvaraju se razne komisije, izdaju pravila i zakoni koji treba da suzbiju taj,
ini se nezaustavljivi uticaj. Fenomen engleskog jezika, meutim, ne moe se
posmatrati izolovano od fenomena globalizacije pod im pre svega podrazu141
Nadeda STOJKOVI
mevamo irenje liberalnog kapitalizma na celi svet. To ekonomsko ureenje u

sebi podrazumeva i drutveno, odnosno sa sobom nosi set vrednosti po kojima
je drutvo ureeno, i po kojima se dalje razvija.
Interesantno je da je sam engleski u svom istorijskom razvoju doiveo
sudbinu da se od jednog od najveih jezika-primaoca pretvori u najveeg lingvistikog donora. Krajem sedmnaestog veka engleski jezik postao je jezik
koji najvie utie na druge jezike. Pre toga, upravo on je bio jezik koji je najvie primao uticaje. U periodu do devetnaestog veka uticaj engleskog bio je pre
svega posledica direktnih ili indirektnih kulturnih veza sa ostalim zemljama
Evrope. Jeziki uticaji u dvadesetom veku rezultat su kulturnih i ekonomskih uticaja Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava. Danas je u svim
evropskim jezicima prisutno raznoliko lingvistiko pozajmljivanje termina iz
engleskog jezika u skoro svim oblastima ivota, koje najee nije opravdano
jer nacionalni jezik moe da prui odgovarajui ekvivalent. Zato dolazi do
takvih, ne retko i grotesknih pozajmica iz engleskog jezika je upravo pitanje
koje trai objanjenje i sociologa i psihologa.
Iako izuzetno mnogo utie na druge jezike, sam engleski jezik takoe
nastavlja da se menja. Formiranje standardnih jezika jedan je od najvanijih
aspekata modernog doba. Standardni engleski nastao je u periodu racionalizma. Lyotard (1984) je objasnio da je odlika postmodernog doba nepoverenje
u sve velike metanaracije. Hobsbawn (1994) se nadovezuje i kae da postmodernizam tei radikalnom relativizmu. Standardni engleski kao jedna od
velikih metanaracija doiveo je upravo tu sudbinu. Ovde emo ukratko predstaviti argumente koji idu u prilog tvrdnji da je centrina pozicija engleskog
jezika koji nastaje u zemljama gde je on maternji jezik izgubljena, te da se o
standardu sada moe govoriti samo na drugaiji nain.
Danas je engleski jezik denativizovan u ogromnoj meri. Broj ljudi koji
govore taj jezik daleko premauje broj onih kojima je on maternji, po nekim
procenama, u odnosu etiri prema jedan. Engleski jezik vie ne poseduju oni
koji njime govore po roenju. Procesi akulturacije i nativizacije proizveli su
zapanjujuu raznolikost varijeteta engleskog jezika meu govornicima kojima
je on strani jezik. Kako se engleski govori u celom svetu, svuda se pojavljuju
varijeteti. U svetlu dominantnih ideja politke korektnosti, tolerancije, ali i
sloma velikih metanaracija, dekonstruisanja ideja centrizma i periferije, pojavila su se stanovita da se vie ne moe govoriti o standardnom engleskom
koji je do sada podrazumevao knjievni, ili recimo BBC English, odnosno
engleski nastao u zemljama gde je maternji. Engleski danas pripada svima
koji ga koriste. Dolo se do apsurdne situacije da su ljudi kojima je engleski
maternji manjina u tom globalnom jeziku. Danas postoji itava vavilonska
raznovrsnost varijeteta engleskog, i oni se nazivaju World Englishes (svetski
142
Engleski jezik moni medijum (kulturnog) imperijalizma
engleski jezici). To je zajedniki termin za sve varijetete engleskog jezika iz

svih delova sveta, ukljuujui i Veliku Britaniju. Ono to je ranije bio standard, sada se moe posmatrati tek kao varijetet! Ukoliko tim jezikom govori
celi svet, supremacija britanskog ili amerikog engleskog lingvistikog jezgra
predstavlja oblik centrizma, insistiranja na dominaciji, a ne na ravnopravnosti.
Engleski koji se govori i (re)generie u ostalim delovima sveta jednako je vaan, on nije manje ispravan ili korektan. Tako pojam standardnog engleskog
gubi smisao. Ovde se mora priznati da postoji i suprotstavljeno miljenje, da
je standard i dalje jednako prisutan i validan. To stanovite, moda najbolje od
svih predstavlja liberalni humanista Randolph Quirk (1985: 6) koji tvrdnje o
nepostojanju standardnog egleskog smatra za trahison des clercs.
Treba imati na umu da vrlo esto tako nastali varijeteti ne prate ili ne
potuju sve norme onog engleskog koji je do skoro smatran standardnim.
Lingvistika kompetencija ljudi kojima je engleski maternji vie se ne uzima
za uzor u uenju jezika i pedagogiji. Moe se rei da svetski engleski jezici predstavljaju regionalne dijalekte, ili sociodijalekte dananjeg engleskog
kao lingua franca, koji su stvoreni i neprestano se modifikuju pod uticajem
zahteva trgovine, nauke i tehnologije. Takav engleski je pre svega jezik brze
komunikacije, koji nastaje i razvija se na potrebama ekonomije, brze i precizne razmene informacija. U tu svrhu, taj jezik bukvalno ne sme da sadri
prefinjene i kompleksne jezike strukture, prebogat vokabular, jer to lako dovodi do pogrenog tumaenja ili potpunog nerazumevanja od strane onih koji
engleskim ne vladaju na tom nivou. Sa druge strane, da bi se engleski tako
savladao treba ga uiti nekoliko godina. To je predugo vreme u dananjem
svetu instant informacija i biznisa. Engleski se svodi na svima razumljive,
jednoznane izraze. Sve to moe da bude izvor nepotpune komunikacije izbegava se. Vokabular je znaajno sveden. Takav vokabular ne moe se uiti na
primerima lepe knjievnosti ili filozofskih tekstova. On se ui na primerima
koji simuliraju poslovne komunikacije. Isto se deava i sa gramatikom. Da
bi se postiglo trenutno razumevanje izbegavaju se sloene konstrukcije, neke
gramatike oblasti gotovo da nisu potrebne (Widdowson 1994).
Ipak, i kao takav, on nije kulturno neutralan. U ovom radu baviemo se
pitanjem u kojoj meri je takav engleski u svojoj semiotici instrument globalizacije u njenom negativnom znaenju kao fenomenu uniformisanja sveta po
modelu zapadnoevropske civilizacije, brisanja nacionalnih specifinosti.
Engleski kao globalni jezik
Pri definisanju statusa globalnog jezika, David Crystal (1997: 45) istie
da jedan jezik dobija realno globalni status kada stekne posebnu vanost prepoznatu u svakoj zemlji. Takva pozicija engleskog, prema njemu, rezultat je
143
Nadeda STOJKOVI
kombinacije mnogih inilaca, ukljuujui vojnu, politiku, ekonomsku mo,

i od onoga to on opisuje kao kulturnu mo to je pre svega upotreba engleskog kao medijuma skladitenja i prenoenja znanja i informacija. Engleski
je postao lingvistika softverska infrastruktura. Robert Philipson (1992) je
engleski nazvao fenomenalingvistikim imperijalizmom, prirodnim pratiocem
onoga to je John Tomlinson (1991) nazvao kulturnim imperijalizmom. Robert
Philipson objanjava: Danas u savremenom svetu postoje oblici dominacije,
ne samo u politikim i ekonomskim sferama, ve i nad onim postupcima pomou kojih drutva osmiljavaju svoj ivot (Philipson 1992: 123).
Sve prisutna globalizacija ekonomije dovela je do novog tipa kolonizacije, izvoza (ili kako neki teoretiari i kritiari tvrde, nametanja) zapadnog
naina ivota ostalom delu sveta. Uz to, dolo je do rastue homogenizacije
meu zapadnim zemljama, koja je neosporno dobra za biznis, ali je dovela i
do manje dobrodole dominacije engleskog jezika u brojnim oblastima, od
ekonomije do obrazovanja, a sve na utrb nacionalnih jezika.
U dobu koje ivimo nacionalni jezici su pred velikim iskuenjem. Savremeno doba donelo je novo doivljavanje prostora i vremena, odnosno njihovo relatizovanje. Neuveno ubrzanje i proirenje telekomunikacija, svih
vrsta tehnologija, uinilo je da vie ne postoji vrst ili sutinski topos. Korenovi i teritorijalna pripadanja postaju fantazmagorije. U tom smislu, napredak
engleskog jezika, kao jezika globalizacije, posledica je brisanja nacionalnih
granica kroz trgovinu i tehnologije. Ali koje su implikacije diskursa kojim
dominira samo jedan jezik koji je zbog svoje upotrebne vrednosti sveden i
pojednostavljen, dijametralno suprotan neiscrpno bogatom jeziku umetnosti?
Za takvim jednim instrumentom oigledno postoji potreba, tako, engleski jeste dananja lingua franca, nekakvo reenje vavilonske pometnje. On zaista
omoguava beskrajna povezivanja, to je uostalom iskonska ljudska tenja.
Meutim, engleski kao jezik globalizacije, odnosno komunikacija i
tehnologija, ugroava tzv. male jezike u tolikoj meri da je situacija zapravo
alarmantna, jer svaki jezik je jedinstveni instrument ljudskog duha i autentine kulture jedne zajednice. Ustupanje nacionalnih jezika pred engleskim kao
jezikom globalizacije, te na taj nain gubljenje nacionalnog jezika predstavlja
jedan aspekt optijeg tekueg procesa redukcije raznolikosti. Zato je vaan
nestanak nekog jezika? David Crystal (1997: 69) istie pet razloga: raznolikost, vrednost jezika kao izraza identiteta, jezik kao trezor istorije, deo ljudskog znanja, i kao po sebi znaajan predmet prouavanja. Kako jezici umiru?
Ukoliko razlog nije fiziko unitenje neke vrste, jezici najee umiru kroz
promene u kulturi zajednice i zamene jezika (language replacement), asimilacijom u dominantnu kulturu i jezik. Taj proces je irok i kompleksan. Svaki
pristup tom problemu treba da promovie autentinost cele zajednice.
144
Jezik u sebi sadri sve, tako i engleski nosi u sebi celokupnu ideologiju, nain ivota, vrednosti svoje kulture, jednom reju - identitet. Problem
sa engleskim zato nije u samom jeziku, ve u kulturnim konotacijama koje
se vezuju za njega, a to su sada konotacije vezane za globalizaciju. Nestanak
jednog nacionalnog jezika, ili tek njegovo osiromaenje, po svemu dosad raspravljanom, jednai se sa gubitkom identiteta.
Jezik i formiranje identiteta
Jezik i drugi kulturni kodovi osovina su naeg identiteta kao i naeg
oseanja pripadnosti, odnosno naeg kolektivnog identiteta. Na jezik sa svojim naslagama kulturnih znaenja nas jo od najranijeg detinjstva oprema sebi
(drutvu) svojstvenim ogranienjima u izraavanju. Iako sloboda upotrebe jezika postoji i realna je (ne misli se na politiku slobodu govora), ona je omeena dostupnim diskursima.
Znaenje jednog diskursa moe se posmatrati kroz dva vrlo uticajna i
posebno vana aspekta jezika (Spencer, Taylor 2004). Prvo je osovinsko mesto
jezika u formiranju linog identiteta, injenica da je jezik, odnosno razgovor
prvi i najbolji medijum za izraavanje dijalektike spoljanjeg sveta i njegovog
unutranjeg doivljavanja. Drugi aspekt je apstrakni, drutveni identitet direktno je vezan za diskurs moi. Foucault (1980) smatra da se drutvena mo
ostvaruje mreom razliitih drutvenih znanja i praksi koje ine jedan diskurs.
Termin diskurs oznaava itavu oblast u kojoj se jezik koristi na specifian
nain. Subjekti se konstituiu kroz diskurse, na primer, iz oblasti ekonomije,
antropologije, psihijatrije, knjievnih anrova, i naina na koji ti sistemi misli
utiu na drutvenu stvarnost. Tako i politike ideologije proizvode vrlo uticajne, sugestivne diskurse koji oblikuju poglede na lini i kolektivni identitet.
Prouavanjem drutvenog identiteta stiemo uvid u kompleksne inioce koji utiu na nain na koji doivljavamo sebe, na koji nas drugi vide. Rezultat jeste shvatanje da jedan identitet ima mnogo dimenzija. ovek se moe
definisati kao pripadnik odreene drutvene klase, pola, roda, etniciteta, nacionalnosti, religije. Drutveno oblikovanje identiteta je stalni proces i zavisi od
specifinosti dinamike tog drutvenog konteksta. Njegovo razumevanje nije
vano samo zbog razumevanja kompleksne prirode jedne individue, ono ima i
centralni znaaj za nae politiko miljenje i organizaciju politikog sistema.
U dananjem nestalnom i krajnje kontradiktornom svetu gde je potreba
za identitetom oigledna, a naini njegovog ostvarenja novi, zamreni i nejasni, i dalje se namee stara praksa stvaranja jezikog znaenja kao mogunosti
za ostvarenje jedinstvenosti i kontinuiteta, koji su vitalni u formiranju identiteta. Kultura, kako god je danas shvatili, jeste medijum za generisanje mogunosti, medijum za samo-referentno, kreativno sopstvo. Kako se stvaranje
145
Nadeda STOJKOVI
znaenja odvija simboliki u kulturi/kulturama, svako je aktivni stvaralac svojih razvojnih mogunosti. Simboliki aspekti identiteta, za razliku od konkretnih, kao to su lina dokumenta, fotografije, nisu nuno oigledni. Oni su
bazirani na aktivnim analogijama, interpretacijama, supstitucijama. Pri tom
procesu, doivljaj i interpretacija simbola su uslovljeni kulturom. Identitet, se
najzad, moe posmatrati kao mrea znaenja, prostornih, materijalnih, performativnih, fizikih, iskustvenih. Svi oni neraskidivo su povezani i ine zajedniki izvor mogunosti za ostvarenje identiteta. Metafora mree naglaava i
nebrojene mogunosti formiranja identiteta. Na kraju, identitet postaje jedno
zamiljeno polje na koje se mogu projektovati i na kome se mogu stvarati veze
izmeu raznorodnih aspekata drutvenog i linog iskustva (Fuhrer: 2003).
Kultura i globalizacija: kulturni imperijalizam
Kultura predstavlja totalitet drutvenih struktura, naina ivota u zajednici i kao takva ona odreuje ponaanje, uslovljava identitet. Kada se govori o identitetu, nainu na koji razumemo ko smo, istrauju se pitanja jezika, saznanja, drutvene organizacije, kao premisa koje odreuju nain ivota
u nekoj kulturnoj zajednici. Najee se ta organizacija odvija bez svesnog
znanja ljudi kojima se ona deava. Ipak, uprkos ovome, izgleda neporecivo
da je kultura kao nain ivota danas problematino stanovite: postoji toliko
proimanja meu razliitim kulturama da ne moemo sa lakoom govoriti o
japanskoj kulturi, ili amerikoj kulturi, kao jedinstvenim, izrazitim celinama,
autonomnim u odnosu na neke druge. Sama injenica da se danas ta pitanja
ozbiljno razmatraju otkriva eroziju kulture kao naina ivota odreenih ljudi
na odreenom mestu, za razliku od drugih ljudi na drugim mestima. Koncept
kulture danas je jasno nedovoljan.
Savremeni problemi vezani za identitet moraju se posmatrati kao rezultat promene koncepta kulture i identiteta, ili samog naina na koji se on stvara,
razvija, ili dekonstruie u okruenju globalizacije, brzih drutvenih promena, migracije, multikulturalizma. Danas identitet ukljuuje pripadanje i manjoj zajednici, neposrednoj, i onoj veoj, globalnoj. Bez oseanja pripadnosti
nastaje oseaj iskorenjenosti. Erik Erikson (1994) je zastupljenost koncepta
identiteta objasnio oseanjem iskorenjenosti. Uenje engleskog jezika, danas
moda vie nego ikad, treba da pomogne zbliavanje razliitih kultura koje su
svakako upuene jedna na drugu zbog dosad nevieno brze razmene svih vrsta
informacija i kontakata. U takvoj situaciji uenje o drugim kulturama kroz
jeziku kompetenciju dobija poseban znaaj i smisao.
Re kultura ovde se koristi u znaenju integrisanih modela ljudskog
ponaanja koje ukljuuje misli, komunikaciju, delanje, obiaje, verovanja,
vrednosne modele, i institucije organizovanja razliitih aspekata drutvenog
146
ivota. Termin kompetencija podrazumeva sposobnost za funkcionisanje u

kontekstu integrisanih kulturoloki razliitih naina ponaanja. Kompetencija
takoe znai i sposobnost uenja novih obrazaca ponaanja i njihove efikasne
primene u odgovarajuim situacijama. Jedan od najvanijih naina na koji
se kultura i manifestuje, ali i odrava jeste kroz jezik. Materijalna i duhovna
kultura neprestano se prenose, interpetiraju, shvataju i uvaju izmeu ostalih naina i kroz jezik. Kultura je tako lingivistiki posredovano lanstvo u
diskursivnoj zajednici. lanstvo podrazumeva identitet, nain na koji osoba
sagledava sebe. Jezik igra sutinsku ulogu ne samo u konstituisanju kulture,
a time i linog identiteta, ve je i pokreta kulturne promene. Jezik je tako
sutinski utemeljen u kulturi (Malinowski 1923).
Kulturni imperijalizam osnovan je na nedostatku potovanja za raznolikost naina ivota (Tomlinson 1991). injenica da veliki deo diskursa, kritike,
i teorije, dolazi sa zapada, automatski podrazumeva kulturoloki specifini
pristup. Debata o kulturnom imperijalizmu ukljuuje i pitanje ko govori, odnosno pristupa onih koji nisu favorizovani diskursom. Kritika kulturnog imperijalizma tradicionalno je podrazumevala nametanje kulture kao to je to najee bio sluaj u kolonijama. Meutim, danas taj pristup ne objanjava kako
se kulturne prakse mogu nametnuti u kontekstu koji vie ne podrazumeva silu
(Tomlinson 1991: 173). Tomlinson smatra da su kulture neminovno osuene
na proces modernizacije, ali jo uvek imaju mogunost individualnog izbora. Kulture ne mogu da izbegnu asimilatorne drutveno-ekonomske sile globalnog kapitalistikog trita, tako da su ljudi primorani da se samorazvijaju
(self develop) i definiu svoje kulturno iskustvo u skladu sa svojim kulturnim
identitetom u vrtlogu savremenog sveta (Tomlinson 1991: 141). Infrastruktura
globalnog kapitalizma nametnula je ekonomske strukture nad naim ivotima,
ali i kulturnu nestabilnost. Kulturni imperijalizam jeste i kulturni gubitak.
Dananji svet nosi dosad neviene izazove nacionalnom ali i linom
identitetu. Zbog toga je neophodno razvijati svest o konstitutivnoj ulozi jezika i njome uslovljenim drutvenim promenama. Dinamika interakcija jezika
i ekonomije i nauke, kao osnovnih pokretaa savremenog drutva, analizira
se u kontekstu novog informatikog drutva, nazvanog informacionalizam
(Castells 1996). Lingvistika hegemonija engleskog jezika koju su nametnuli
biznis i informacione tehnologije imaju ozbiljne i dalekosene posledice ne
samo na razvoj ekonomije, ve i na razvoj jezika i celokupne kulture zemalja
u razvoju. Engleski jezik kao jezik globalizacije tako postaje diskurs moi jer
njegova upotreba omoguuje uestvovanje u najvanijim ekonomskim kretanjima. Istovremeno, on je i integrativni diskurs jer omoguuje relativnu ravnopravnost (Cox & Assis-Peterson 1999).
147
Nadeda STOJKOVI
irenje engleskog jezika ukazuje i na problem prevoenja, odnosno odsustva prevoenja, upotrebe ili nametanja anglicizama, odnosno transliteracije
stranih rei. To je tip prevoenja koje je sutinski svoenje na poznato i jednostavno, to je prevoenje kao nasilje kako ga vidi Derida (2001), odbijanje da
se upozna i prizna drugaija kultura u svoj svojoj sloenosti i posebnosti. Sa
druge strane, neophodno je zamisliti se nad razlozima koji jednu kulturu ine
toliko prijemivom za strani uticaj. Jezik, odnosno identitet zajednice koja se
kroz taj jezik izraava, je pre svega ugroen iznutra, pa je onda mogua opasnost spolja. Izgraivanje odnosa sa merom, a najtee je utvrditi mere, prema
uplivu stranog jezika na maternji znai izrastanje, potvrdu zrelog identiteta i
individue i drutva.
Literatura
- Castells, Manuel, 1996. The Rise of the Network Society. Oxford:
Blackwell
- Cox, M. I. P., & Assis-Peterson, A. A. d. 1999. Critial pedagogy in ELT.
TESOL Quarterly, 33
- Crystal, D. 1997. English as a Global Language. Cambridge: Cambridge
University Press
- Derida, ., 2001. Nasilje i metafizika, Plato, Beograd
- Erikson, E. H., 1994. Identity and Life Cycle, W.W.Norton & Company
- Foucault, M., 1980. Language, Counter-Memory, Practice, New York:
Cornell University Press
- Fuhrer, U., 2003. Cultivating Minds: Identity as Meaning-Making Practice,
Routledge
- Hobsbawm, E. 1994. Age of Extremes: the Short Twentieth Century 19141991. London: Abacus
- Lyotard, J. F. 1984. The Post-modern Condition. Translated by Geoffrey
Bennington and Brian Massumi. Manchester: University of Manchester
Press
- Malinowski, B. 1923. The Problem of Meaning in Primitive Languages.
Cambridge University Press
- Philipson, R. 1992. Linguistic Imperialism. Oxford: Oxford University
Press
- Quirk, R. 1985. The English language in a global context, in English in
the World: Teaching and Learning Languages and Literatures. Randolph
Quirk and Henry G.Widdowson (eds.). Cambridge: Cambridge University
Press and The British Council
148
- Spenser, S., Taylor, G., 2004. Social Identities: Multidisciplinary Approach,

Routledge
- Tomlinson, J. 1991. Cultural Imperialism. Baltimore: John Hopkins
University Press
- Widdowson Henry G. 1994. The Ownership of English. TESOL Quarterly
28/2
Nadeda STOJKOVI
ENGLISH LANGUAGE A POWERFUL MEDIUM OF
(CULTURAL) IMPERIALISM
Numerous discussions and critics of globalization emphasize the role
of English language as one of its major agents. Most attention is being paid to
geopolitics, the interrelatedness of the use of English language and the spread
of liberal capitalism, and to the influence of English onto national languages.
There is a question if the uncontrolled, imposed use of English in most spheres
of life is of ideological nature, and to what extent this English endangers national languages. The ensuing issue is how English influences the change of
national but also personal identities. This paper tackles upon some of the relevant aspects of this complex phenomenon.
Key words: English language, national languages, identity, globalization
149

UDK 821.163.4-93-1
Pregledni rad
Milorad NIKEVI (Osijek)

Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera
Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi
mnikcevi@ffos.hr
NAZNAKE CRNOGORSKE POEZIJE ZA ECU
KRAJEM XIX I POETKOM XX VIJEKA*
Dok je srpska knjievnost, kao i druge nacionalne literature
kontaktnih naroda, imala svoju genealogiju, kontinuitet reazvoja
i afirmisane predstavnike knjievnosti za ecu jo u periodu romantizma i svoju istaknutu eiju periodiku, dotle se u crnogorskoj knjievnosti takav knjievni anr nije zadugo mogao javiti.
Iako je bilo pokuaja da se stvori neki oblik knjievnosti za ecu,
rezultati su na estetskome planu i sadraju bili isprva mravi ili
skoro zanemarljivi, to je i razumljivo kad se u obzir uzmu specifinosti razvoja crnogorske literature. Crnogorska knjievnost
je nosila u svojoj sredini prvjenstveno predznak tradicionalne
knjievnosti epskoga sadraja. Tek kad su sainjena umjetnika
ostvarenja knjievnosti za ecu kod eksponiranih i afirmiranih
pjesnika romantike i kad su ta ostvarenja dobila svoju potvrdu da predstavljaju djela trajne umjetnike vrijednosti u drugim
nacionalnim knujievnostima: u srpskoj (J. Jovanovi Zmaj),
hrvatskoj (I. Brli-Maurani) i slovenakoj knjievnosti (F.
Levstik, O. upani), poeli su se stidljivo ove-one javljati
i autori pjesama za ecu u Crnoj Gori. Takvi anrovi su rijetko
objavljivani u crnogorskoj periodici, ve su preteito izlazili van
nje, najee u srpskim i inostranim ejim glasilima, a ponekad
su ih sabirali i u zasebnim zbirkama poezije.
Kljune rijei: istorija knjievnosti, crnogorska knjievnost,
romantizam, lirska poezija, poezija za ecu
Ovaj rad odlomak je iz rukopisa Istorije crnogorske knjievnosti od sredine XIX vijeka do
1918. godine.
151
Milorad NIKEVI
Savremena nauka o knjievnosti sve vie panje poklanja prouavanju

eje knjievnosti i knjievnosti za ecu.1 U korpus knjievnosti za ecu ulaze knjievna djela koja su po tematskome sadraju i jezikoj strukturi primjerena estetskome senzibilitetu, doivljaju i recepciji ece i njihovu interesu.
Interesi su veoma vani u psihikome razvoju svakog ovjeka, pa tako i kod
najmlaih ljudskih bia. U psihologiji autori razliito definiu interese, iako
se veina njih slau da su interesi trajni i da su usmjereni prema odreenim
emocionalnim, racionalnim i psihikim aktivnostima i ciljevima.2 Polazei
upravo od psiholokih definicija interesa, mogli bismo utvrditi da su i poetski/
literarni interesi trajno usmjerene aktivnosti prema knjievnoumjetnikome
djelu, posebno prema njihovim knjievnim anrovima: lirike i epike, narativnim i dramskim anrovima i drugim vidovima umjetnosti (likovnoj, muzikoj,
plesnoj i sl.).
Prema tome, u knjievnost za ecu se ubrajaju ona knjievna djela koja
pisci stvaraju vodei rauna o njihovoj primjerenosti, zapravo vodei rauna o
mladim itaocima, njihovoj specifinoj senzibilnosti i prijemivosti da ta djela
receptivno prisvoje, emotivno doive i pretoe u svoje racionalno-imaginativne slojeve i spoznaje.
Knjievnost za ecu poela se je razvijati postepeno, kultivisati i nametati kao poseban literarni anr tek u vrijeme stilske formacije prosvjetiteljstva,
da bi u periodu raspjevane romantike, sredinom, a osobito krajem XIX vijeka,
dobila svoj procvat i razmah i u svjetskoj i u junoslovenskim literaturama.
Zapravo, mnogi pisci publikovali su upravo u tome vremenu svoja literarna
ostvarenja koja su najee ulazila u korpus djela eje knjievnosti i u sistem
njihove ake lektire. U tome istom periodu poeli su se jae tampati tekstovi
odabranih usmenih tvorevina i knjiga domaih i stranih stvaralaca za ecu.
1
Ove je neminovno uspostaviti poetiku dinstikciju: knjievnost za ecu piu nadareni knjievnici, a eju knjievnost stvaraju intuitivna eca koja svoj poetski ili kakav drugi umjetniki svijet izraavaju u stihu, prii, slici i ritmu ili drugom umjetnikom anru.
Mladen Zvonarevi dao je psiholoko odreenje pojma interesa, pa kae: () to se tie
samog pojma interesa on je osobito teak za definiranje, tako da mnogi autori, koji inae
opirno obrauju tu kategoriju, ne daju za nju nikakve definicije. G. Allport smatra u svojoj
definiciji da su interesi posebna vrsta trajnih stavova koji se u pravilu odnose vie na itavu
klasu objekata nego na jedan jedini objekt. H. Harren u svojem psihologijskom Rjeniku
daje dvije definicije interesa: 1. osjeaji koji prate specijalnu panju prema nekim sadrajima; 2. stav, karakteriziran usmjeravanjem panje na neki intelektualni sadraj, uvijek pozitivan po smjeru. I u nastavku te teorijske premise Zvonarevi objanjava: Kao to vidimo,
autori istiu dvije osnovne doivljajne karakteristike interesa: uvijek su po smjeru pozitivni,
tj. uvijek su usmjereni prema neemu, i po tome se razlikuju od stavova koji mogu biti ne
samo pozitivni nego i negativni. Druga je osobina da je interes zapravo popratni osjeaj
nekih oblika panje, i to prijatan osjeaj koji se pojavljuje za vrijeme bavljenja objektom
(ili idejom) koji nas interesira (Mladen Zvonarevi, Socijalna psihologija, 3, Zagreb, 1981,
254255).
152
Naznake crnogorske poezije za ecu krajem XIX i poetkom XX vijeka
Bajke, epovi, legende, prie i priice te pripovijesti i drugi jednostavni oblici

(poslovice i zagonetke, mitovi i memorabile) prireivani su prvobitno za mlade itaoce i oni su sve vie postajali omiljeno tivo za ecu. Tim knjievnim
anrovima nastojalo se prvjenstveno uticati na razvoj estetskoga senzibiliteta
i ukusa, na odgoj i obrazovanje, na formiranje duhovno zdravoga i svestrano
razvijenoga mladog ovjeka. Nacionalni i patriotski momenti su u delima za
decu, takoe bili prisutni i imali su svoju ulogu u formiranju nacionalne svesti, kao to su i crkva i neki drutveni pokreti nastojali da utiu na lektiru i
putem nje na podmladak.3
I dok je srpska knjievnost, kao i druge nacionalne literature kontaktnih
naroda, imala svoju genealogiju, kontinuitet reazvoja i afirmisane predstavnike knjievnosti za ecu jo u periodu romantizma i svoju istaknutu eju
periodiku,4 dotle se u crnogorskoj knjievnosti takav knjievni anr nije zadugo mogao javiti. Iako je bilo pokuaja da se stvori neki oblik knjievnosti
za ecu, rezultati su na estetskome planu i sadraju bili isprva mravi ili skoro
zanemarljivi to je i razumljivo kad se u obzir uzmu specifinosti razvoja crnogorske literature. Crnogorska knjievnost je nosila u svojoj sredini prvjenstveno predzanak tradicionlne knjievnosti epskoga sadraja. Nije se, dakle,
ni mogla roditi takva inspirativna klima koja bi podsticala stvaraoce epske
sredine da progovore intimno, emotivno o svojim ljubavnim, lascivnim, satirinim, a kamoli ejim emocijama i oeajima. To tim prije kad se zna da su
stvaraoci crnogorske literature dugo bili istinski uvari epskih zbivanja, okrenuti epskoj poeziji i istorijskim dogaajima, pa su se uvali da svoje emocije,
svoje ljubavne porive i suptilne oeaje (koji bi odudarali od epsko-herojskih
sadraja i tirada) javno izliju u svoje tvorevine. Pa i sm Petar II Petrovi
Njego, kao najvei knjievni eksponent junoslovenske romantike, svoj suptilni ljubavni san o snahi Milonjia bana u Gorskome vijencu, ne saoptava na
svjetlost dana, ve u mrtvo doba noi kad svi spavaju: () Kad pred zoru, i
no je mjesena,/ vatra gori nasred enokosa,/ a ona ti odnekuda doe,/ ukraj
vatre ede da se grije./ uje da svak spava u kolibe./ Tada ona vijenac rasplete,/ pade kosa do nie pojasa;/ poe kosu niz prsa eljati,/ a tankijem glasom naricati/ kako slavlja sa dubove grane ().5 Dakle, ljubavne i lascivne
emocije bile su duboko potiskivane, zapretane u poetskom subjektu jer su se
radije slavili epski podvizi, rodoljubni poduhvati, agonalni podvizi i pjevale
3
4
Rjenik knjievnih termina, Institut za knjievnost i umetnost u Beogradu, Beograd, 1986,

353.
U literaturi se kao prva periodina publikacija za ecu kod Srba navodi Pouitelni magazin
K. Mrazovia, a prvi eji asopisi su Vede (1848) kojega je ureivao J. Navratil, Smilje
(1864), ureivao ga I. Filipovi, i Prijatelj serbske mladei (1866) ureivao ga J. Vukievi.
Petar II. Petrovi Njego, Gorski vijenac, priredio Vojislav P. Nikevi, Crnogorski PEN
centar, Cetinje, 1997.
153
Milorad NIKEVI
apoteoze o slobodi i nacionalnome otporu protiv tuina. Tek kad su sainjena umjetnika ostvarenja knjievnosti za ecu kod eksponiranih i afirmisanih
pjesnika romantike i kad su ta ostvarenja dobila svoju potvrdu da predstavljaju
djela trajne umjetnike vrijednosti u drugim nacionalnim knujievnostima:
u srpskoj (J. Jovanovi Zmaj), hrvatskoj (I. Brli-Maurani) i slovenakoj
knjievnosti (F. Levstik, O. upani), poeli su se stidljivo ove-one javljati
i autori pjesama za ecu u Crnoj Gori. Takvi anrovi su rijetko objavljivani u
crnogorskoj periodici, ve su preteito izlazili van nje, najee u srpskim i
inostranim eijim glasilima, a ponekad su ih sabirali i u zasebnim zbirkama
poezije. Na autore knjievnosti za ecu Trifun uki se nije ni osvrtao u svom
knjievnome pregledu. Usputno i sporadino skrenuo je panju na knjievnost
za ecu i Radoslav Rotkovi u svom Pregledu crnogorske literature od najstarijih vremena do 1918.6 Smiono, ali ne previe studiozno, sintetiki pogled
na pisce za ecu dao je tek u nae vrijeme Novak R. Miljani u lanku pod
nazivom Zaetnici crnogorske djeje knjievnosti.7 No, da bismo u cjelosti sagledali i taj fenomen u crnogorskoj knjievnosti istai emo, u dijahronijskoj
i sinhronijskoj ravni, nekoliko stvaralaca.
KRSTO R. JOVANOVI (1855-?) je prema Rotkovievome zapisu
bio poznat kao kreativan uitelj i pratilac Peka Pavlovia na njegovim bojnim
istorijskim pohodima. Vjerovatno ga je sama profesija usmjerila na pisanje
poezije za ecu. Pisao je za svoje uenike lirske sastave. Preko njih je nastojao da probudi interes kod ece: za prirodu, za boje zaviaja, za vizuelne elemente, ali ujedno i interese za bogatstvo i raznovrsnost elemenata poezije za
ecu: za poetske slike, za ritam, za fabulativnost, za ekspresivne i impresivne
pjesnike metafore i epitetoniku rijei, za poetsku igru. Dakle, za sve one vrijednosti koje dijete moe dobiti u svom ranom i osobito senzibilnom periodu
ivota. Otuda je Krsto R. Jovanovi, istina pod uplivom stvaralatva pjesnitva J. J. Zmaja, tampao i to u Zmajevom Nevenu (pokrenut 1878, dakle poslije oslobodilakih ratova u Crnoj Gori!) svoje brojne lirske pjesme. Iako su
te pjesmice sadrajem i jezikom pravljene po uzoru i modelu poetike pjesama
za ecu J. J. Zmaja, one i danas djeluju prilino svjee, skladno, harmonino i
vrlo lijepo. Djeluju kao razgranato platno romantiarskih slikara. Standardne
metafore i epitetonika njegovih pjesama nalazile su zasigurno odjeka u doivljaju uenika te ih podsticale, kroz uspjele asocijacije i osobene senzacije, na
afektivan odnos prema stvarnosti.
RISTO M. POPOVI-UPI (18701922) porijeklom je iz Zagaraa. Osnovnu je kolu zavrio u rodnome mjestu i Danilovgradu, a niu gi6
7
Dr Radoslav Rotkovi, Pregled crnogorske literature. Od najstarijih vremena do

1918.,Stvaranje, br. 4, 1979, 635.
Novak R. Miljani, Zaetnici crnogorske djeje knjievnosti, Ovdje, br. 15, Titograd,
1974, 10.
154
mnaziju i Bogoslovsko-uiteljsku kolu na Cetinju. Dugo je radio kao seoski

uitelj u Zupcima, a 1893. bio je rukopoloen za svetenika. Pred samu smrt
bio je proizveden u in protojereja. Umro je u svome rodnom mjestu. Imao je
knjievnih pretenzija jer se dosta samoinicijativno usavravao, itajui nau i
stranu pedagoku, didaktiku i romantiarsku literaturu.
U knjievnosti se javio 1893. godine, a saraivao je u cetinjskoj Lui,
Bosanskoj vili, Ilustrovanome glasniku, Prosvjeti, Glasu Crnogorca, Knjievnome listu, Srpskome cveu, Srpskoj vezilji, Rodoljubu, Nevenu, Golubu,
Spomeniku, Zapisima. Preteito je pisao poeziju za ecu, a Ujedinjeno srpstvo
u ikagu tampalo mu je i zbirku pripovjedaka Crnogorke (1908). Te su mu
prie tematikom vezane za lokaciju crnogorske i primorske seoske sredine.
Uprvo zbog toga to u njima ima neto topline i duha, prianja i po koja ()
slika, unio ga je Petar M. Boovi u Antologiju crnogorskih pjesama i pripovedaa s nepotpunom priom Ogrijeio si se (Slika sa sela), a uzgredno ga
je spomenuo Trifun uki i dr Petar obaji u Leksikonu pisaca Jugoslavije.
Njegove pripovijetke s temama iz crnogorskoga sela donose porazne slike
socijalnoga stanja, uz poneki idilini prizor sela, ali i prizore surove ivotne
borbe za opstanak. Iako se u tim priama najee oslikava socijalna bijeda, u
njima nema drutvene kritike, ve se, naprotiv, istie plemenitost crnogorskoga naroda. Takva je i pria Ogrijeio si se. U njoj je fiksiran trenutak umiranja staroga Todora, jednoga od onije starih Crnogoraca, vukobaa i hajduka,
kojima je bila kua gora i planina; koji se borio sa zakletim neprijateljem
cijelog svog vijeka, koji nije tekao blago, ve branio krst i vjeru i slobodu
zlatnu.8 No takva kua i takav seoski proslavljeni hajduk vremenom propade:
ivot njega i njegove brojne porodice doveden je na socijalni rub. Sve odie
u toj prii snanim opisima toga doma. Sve je usmjereno na sliku propasti,
na jad i emer, nematinu, bijedu i glad. U njegovu domu, u trenutku kad mu
tijelo skonava, seoski pop Jovan ini samrtniku priest, ali preko njegovih
neposrednih opservacija ocrtavaju se duboke tragedije Todorove brojne porodice. Likovi se ukuana meusobno optuuju i sudaraju jer je ih nematina
dovela do netrpeljivosti, gladi. Dovela ih je do ljudskih kreatura, iznemoglih,
bolesnih na smrt i ojaenih ljudi. Dijalozi i slike te prie umnogome odaju
realistiki postupak, stvarnost crnogorskoga sela krajem XIX vijeka.
Cijeli pripovjedaki i pjesniki opus Rista M. Popovia, prema tome,
nije kvantitativno veliki, a jo je manji po svom sadrajnom i estetskom uinku. Vrijedno je to to je Risto Popovi kao uitelj u crnogorskoj sredini nastojao pribliiti eci lirsku pounu i didaktiku poeziju, pa je i sm u tom anru
i senzibilitetu pisao rodoljubne pjesmice koje odiu neposrednou i jednostavnou poetskoga izraza. Takve su mu sve pjesme za ecu koje je objavio
8
Petar M. Boovi, Antologija crnogorskih pjesnika i pripovedaa, tamparija Ujedinjenje, Podgorica, 1928, 81.
155
Milorad NIKEVI
u Spomeniku: Bratu Boku (1901, 5, 71), aki rastanak (1901, 6-7, 104),
Srpiima (1901, 10, 146), Zapisi (1901, 10, 1559) Uz preslicu (1902, 3, 33),
Pivljanin Bajo (11/1903, 6-7, 101. 102), a u somborskome Golubu objavio je
pjesmu Srpkinjici (1902, 5,53), Dekovi darovi (1905, 2, 2627), a kao duhovnik sluio se pounom i didaktinom literaturom koja je na njega ostavila traga i postakla ga da napie Mudre filozofske izreke (Golub, 1905). Uza sve to,
Risto Popovi bavio se i sakupljanjem usmene knjievnosti, posebno srpskih
sevdalinka koje je objelodanio u knjizi Srpske narodne sevdalinke.9 Posebno
se istiu njegove usmene pjesme iz Zubaca, e je uiteljevao od 1881. do
1893. godine.10 Premda su te pjesme po svom sadraju i porijeklom donekle
neutralne, u njima se moe ipak oetiti boja podneblja. To se posebito odnosi na one lirske pjesme Rista Popovia-upia koje je sakupio u Zubcima.
Pjesme iz te zbirke, koje dijelom aljivo ukazuju na mane evojke i njihov
izgled, svjedoe o evojakim manama odreenoga kraja. Tako, primjera radi,
itamo: ona je grdna ka grdojka, zapasana ko Patrovka, arene rae ko Spianka.11 Pisao je pop Risto upi i rasprave iz crkvenoga ivota i kolske
prirunike za oblast bogoslovlja. Prema tome, cijelo njegovo knjievno djelo
je na granici knjievnoistorijskoga dokumenta, a manje ima vidljivih estetskih
uinaka u njegovome opusu. Stoga ga i biljeimo kao pojavu u konstelaciji
knjievnosti/poezije za ecu jer je izgleda u tome anru dosegao donekle i
najvee poetske uinke.
I upiev savremenik JOO K. DULETI je izgleda po roenju njegov zemljak iz Danilovgrada. Njega prvi put spominje Novak R. Miljani u
lanku o knjievnosti za ecu, a nije ga anotativno mimoila ni zagrebaka
Bibliografija e je oskudno notiran.12 Iz tih podataka jasno se ocrtava saznanje
da je taj skromni knjievnik saraivao u brojnim asopisima van Crne Gore:
u Borbi Balkana (1909), listu Napred (1918), Spomeniku (1904, 1905), a u
Princ Rupertu, gradu u Kanadi, pokrenuo je list za zabavu, pouku i knjievnost
Otadbina (1910, 1911). Iz njegova lista se saznaje da je one biran za blagajnika srpskog dobrotvornog drutva Balkan (1910).
U svim spomenutim asopisima i listovima svojevremeno je objavljivao pjesme za ecu, ali i neke prozne sastave. Miljani eksplicite navodi da
je Duleti objelodanio u Spomeniku pjesme: Narod (9/1901, 67, 9293),
pjesmu tugovanku Popu Joku Vuletiu (1901, 89, 114), Raskonik (1901,
10, 151152), patriotsku pjesmu Slavnog sam roda (1901, 11, 165166), te
njene pjesme za ecu: Rasti sine (1903, 11, 168), Majina radost (1903, 11,
9
10
11
12
Panevo, 1892.
Pavi-Evi, Pop Risto Popovi-upi, Vezilja, br. 10, Vrac, 1905, 73.
to si grdna, Lua, br.15, Cetinje, 1897, 443.
Bibliografija, 4/II/1, Zagreb, 1960, 634.
156
168). Ve sami naslovi tih pjesama ukazuju da su namijenjene djeci i da spadaju u knjievnost za djecu.13 Osim tih pjesmica za ecu, objavio je Duleti i
neke druge, preteito rodoljubne i ljubavne pjesme, sainjene u kvatrinama,
u Graaninu14: eka Saviev (1904, 6), Kod izvora (1904, 15), U spomen I
(1904, 30), U spomen III (1904, 19), Dao bih (1904, 46), Pevao sam (1905,
32). I u kalendaru Balkan (1909) koji je izlazio u ikagu, Duleti je objavio
dvije pjesme: Izrodi i Zapisi, prva tipina persiflaa i invektiva protiv pijuna
i kradljivaca, a druga je izrazito meditativna, a ima osam distihova, dok je
prva od etiri kvartene.15 Dodamo li i to da je Duleti i u spomenutome listu
Otadbina objelodanio nekoliko sastava: Zapisi, meditativnu pjesmu od 11
distiha, Stijena od tri kvartine, poemu Ljubio sam, Dva groba, misona pjesma u esnaestercu, Muno vrijeme, pjesma od tri kvatrena u kojoj je dikcija
psovakog sadraja protiv neljudi i sadrajnu biografiju o Stojanu Kovaeviu. Svi ti radovi knjievnika Joa K. Duletia, iako su stvarani van tokova
crnogorske knjievnosti, predstavljaju zanimljivu knjievnu pojavu, pa se kao
takvi i situiraju u integralni dio crnogorske knjievnosti. Svakako uz njegovo
ime vee se i jo nekoliko pjesnika za ecu s crnogorskoga podruja koje na
ovom mjestu treba notirati. To su: MITAR A. NENEZI koji je ispjevao
rodoljubivu pjesmu u kojoj kritikuje diplomatiju zbog Srbije stare, a objelodanio je u Pravdi (1904, 4), ORIJE M. DRAGOVI koji se takoe javio
rodoljubnom pjesmom Domovini Crnoj Gori u istom asopisu (1904, 20),
ALEKSA J. DRECUN koji je naveo da je porijeklom iz Onogota/Nikia,
a napisao je bar dvije pjesme, socijalnu Moja sirotica i Dvije rue izrazito ljubavnoga sadraja u Pravdi (1904, 20). U istome asopisu (1904, 29) sarauje
i bezimena pjesnikinja N. V-i s Cetinja koja je objelodanila jednu uspjeniju
sentimentalno-ljubavnu pjesmicu.
I o VUKAINU GAGOVIU-PIVLJANINU u knjievnoj istoriji i
kritici je malo to pisano. O njemu znamo samo ono to je u spomenutome
lanku iznio Novak R Miljani, a oskudne podatke objavila je i zagrebaka
Bibliografija.16 Piva mu je bila, to se moe sasvim sigurno iitati iz njegovih poetskih sastava, rodno mjesto, ali je kao mladi otiao u Srbiju. U
Aleksincu je 1899. godine zavrio uiteljsku kolu, a potom je slubovao u
selu Crkvice kraj Vujega dola/Oputna Rudina (od 1899. do 1901), a potom
u selu Vojinovu kod Leskovca (od 1901. do 1913). I on je, kao i njegovi savremenici, objavljivao pjesme i to u kratkome rasponu, od 1899. do 1913.
Godine, kad je naglo prestao. Poeziju je objavljivao van Crne Gore, preteito
u: somborskome Golubu (18991912), Graaninu (18991902), Spomeniku
13
14
15
16
Novak R. Miljani, 10.

Izlazio je kao neeljnik i formatom je podeao na Glas Crnogorca.
Novak R. Miljani, Isto, 10.
Bibliografija, 5/II, 1960, Zagreb, 2-3.
157
Milorad NIKEVI
(1900, 1908, 1910), Bratimstvu (1901, 1908, 1910), novosadskome enskom

svetu (1900, 1901, 1903), Slovenskome jugu (1903), Nedelji (19101913),
tampi (19101913), a svega se jedanput javio u cetinjskome Knjievnom
listu (1901) s pjesmom Crnogorsko kolo. Njegov poetski opus nije veliki.
Napisao je svega 20 lirskih pjesama. Najpotpuniji opis njegove poetike saeo
je Novak R. Miljani ovako:
Svojim porukama i tematikom, njegova poezija spada znatnim
dijelom u djeju, pa je uz Markovia i najvei, najplodniji djeji
pjesnik meu crnogorskim zaetnicima knjievnosti za djecu. Ima
dosta rodoljubivih pjesama sa svim odlikama i vrlinama u kojem
su nastale, a po broju ljubavnih pjesama spada opet u plodnije
crnogorske pjesnike ovog anra, iji je broj daleko vei 17
Izgleda da je Vukain Gagovi svoj cjelokupni opus na kraju sabrao u
posebnu zbirku poezije nazvavi je Pesme srpskoj mladei (1912)18, koja je
svojevremeno nala i kritikoga odjeka u somborskome Golubu.19
Uz tu skupinu dosta respektabilnih stvaralaca za ecu koji su se nametnuli pjesnikim opusom, a poneki od njih pripovijednim i dramskim anrom,
javljali su se osobito van Crne Gore i neki drugi stvaraoci za ecu. Oni su
bili, uz ove najvee, njihovi saputnici, poetnici stvaralatva za ecu i pjesnici kratkoga daha. Svojim su opusom ostali na margini crnogorske knjievne
zbilje tek kao pojedinani sluajevi koji su se ove-one pojavili i istoga trena nestali sa literarne pozornice. Takvi su bili: Petar Dragovi, Jovan M.
Tomaevi, Milisav J. Ljepava, uro padijer i drugi. Zajedniko svim
tim pjesnicima knjievnosti za ecu jeste to to je njihovo pjesnitvo odisalo
didaktinou, a veoma esto i tendencioznou. Vjerovatno je ta crta njihove
poetike i poruke iznjedrena u njihovim pjesmama zato to su to bili (veina od
njih) seoski uitelji, pa su pod emotivnim doivljajem kole i nastavnoga maternjeg jezika i knjievnosti, nastojali da na odreenim modelima knjievnosti
za ecu odgoje svoje uenike; da im daju i uliju putem tendenciozne poetske
poruke, senzibilnosti i odreeni emotivni doivljaj i svjetonazor. Zato Miljani i kae da Duletievo pjesnitvo odlikuje tendencioznost, ali da ni ostali
pjesnici koje smo sagledali i interpretirali u ovome poglavlju nijesu se osobito
trudili da sakriju tendencioznost u svom pjesnikom stvaralatvu.20
KRSTO V. MARKOVI (1882-1902) nije po evokaciji i daru bio pravi poetski stvaralac. Na ovome mjestu istai emo da je ostavio tampane svo17
18
19
20
Isto, 10.
Izala je u Poarevcu.
Anonim, Golub, br. 3, 47.
Isto, 10.
158
je Pjesme i prie (1903),21 koje su tematikom vezane za knjievnost za ecu.

Naime, u tu zbirku je uvrstio ukupno 60 poetskih tvorevina koje su razliitog
poetkog anra i estetskih vrijednosti. Najblii bismo bili istini ako kaemo da
su te pjesme na nivou poezije za ecu, ali u ponekim pjesmama autor se ipak
izdie iznad toga estetskog uinka. Sm izdava njegove zbirke poezije je citirao rijei koje u sutini najtanije ocrtavaju njegovu poetiku. Iz Predgovora
te zbirke itamo:
Krstov je rad na knjizi poetniki, pritom rad jednog djeteta; ali
ipak u ovom se radu jasno ogleda Markovieva dua kao humana i rodoljubiva, edna i ista kao kap rose. Osjeanja izraena u
veini njegovih stihova s etike take gledita predstavljaju nam
pravi put po ideji dobrote, a takve su uglavnom i prie Markovieve.22
Autor tih pjesama je i u stihovima Pjesnik ponajbolje izrazio svoj programski okvir i dao odgovor na smisao i bit svoje poezije, pa u neku ruku
upravo ta Markovieva tvorevina predstavlja a r s p o et i cu njegova pjesnitva, zbog ega je skraeno i donosimo na ovom mjestu:
Ja sam pjesnik, zapazite jednom,
pa ne grajte oko mene tudi;
Ja tiinu volim, a vam svjetu bjednom
Nek se grajom napajaju grudi!
Ja hou, da pjevam i da se uznosim
Tamo gore, vidte meu zvjezde s mislima se nosim,
Tamo gore, meu njima svima
Dop mi se ivot tako mio,
Pjesnika mi j zaprijala klima
Meu svima na tron sam zasio.
-----------------------------------------Pjevau bubi maloj i zelenom lugu,
Pjevau tici arnoj i vjernoj joj drugu;
Pjevau dolu gori, rjeci i potoku,
Pjevau brzom dori i crnome oku;
Pjevau bojem raju i arnome cveu,
Pjevau tuem kraju al ga ljubit neu;
Pjevat u domovini zaviaju dragom.
Nije Markovi u tim stihovima izrazio samo svoj imanentni odnos prema svojim poetskim tvorevinama, ve je daleko prije izrekao raspone svojih
tema i motiva koje se zaista granaju u nekoliko unutarnjih tematskih i motiv21
22
Izdali njegovi prijatelji i potovaoci u okviru Srpske tamparije u Zagrebu 1903.

Isto, 13.
159
Milorad NIKEVI
skih krugova: rodoljubive koje su najbrojnije i u kojima se vee i eksponira

ljubav prema domovini, majci i zaviaju Crne Gore, njegovom rodnom zetskom kraju i istaknutim pojedincima iz toga areala (Majka i sin, Guslama,
Gledajte brao mila, ivio nam dragi ika-Vasa, Na Badnju vee, Svakome na
svoje, Samo sloga, Dumanu, Srpiima, Majci, Na Vidov-dan, Spomeniku,
Svom bratu Blau, umrlom 28. novembra 1895, Na dan dvadesetogodinjice osloboenja Zete, Na grobu Boidara Vukovia, Sve za srpstvo i slino),
poune (Iskrenost, Dobar uinak), intimne/opteljudske pjesme (Zagonetka,
Iskrenost, Na Uskrs, Slatke rijei, Istina, Na smrtnoj postelji, Zorkina ptica,
Pjesnik, San, Zato i sl.), pejzane pjesme (Mali cvetak, Dijete lasti, Na proljetnom uranku, Zima, Jesen, Ljetni dan, U noi, U zimu, Kita cvijea, Kraj
mora, Posljednja oluja, Oj proljee i sl.), misaone (Istina, Na samrtnoj postelji), ljubavne (Njoj, San, Zato), socijalne pjesme (Pjesma jednog siromaha,
Na smrtnoj postelji, Posljednji savjet, Pogledajte, San, Zato, Zagonetka i sl.)
i svega jedna satirina pjesma pod samoironijskim naslovom Majmunu.
U svim tim skupinama poetska raspjevanost Krsta Markovia je apsolutno doivljena i istinita, u njegovim se pjesmama oete brojne predstave
(asocijacije, emocije, doivljaji krajolika i prirode). Dakle, pjesnik je uspostavljao odnose izmeu rijei, prirodnih pojava, emocija i stvari. Lirski subjekt rezultate svog promatranja (oete, asocijacije, emocije) transformie
u novu poetsku strukturu, u kojoj je rije poprimila individualna znaenja u
pjesmi. To je korak pretoen u kreativno izraavanje. Promatranje pokree
izraavanje, ono ga kod Markovia na neki nain i determinie. Iako je nevjet
u versifikaciji poetskoga tkiva, u organizaciji stiha e se sve i svata rimuje,
neke Markovieve rodoljubive i pejzane pjesme su uspjelijih i veih estetskih uinaka, ali pod uticajem usmenoga pjevanja to e ilustrativno potvrditi
prvi i potonji stihovi njegove pjesme Kraj mora:
Pono tamna zemlju obavila,
Sa pokrovom dri joj pokrila;
Samo pjesma sitnijeh talasa,
to nijemu tiinu prolama,
Da i pusta pono nije sama.
Tu pjesmicu tajno uborkanje
Tu pjesmicu tajno jadovanje,
Samo jedno srce razumije
I na pjesmu takovu se smije.
Te u pono, kada more zbori,
Tri tamo, da se razgovori.
(...)
iroko more visoko nebo,
A ja sam leg u uni moj
160
I u beskrajnost tumarajui,
Pogled na vale putio svoj.
Vidim jednoga kako se digne
Ponosno leti njegov je svjet,
Kad drugi doe, prvog nestane,
Propadne i on i njegov lt.
U tom trenutku na ljude mislim,
Na sreu njinu i ivot svoj;
Sve je to isto k sitni vali
I njihov laki ubora roj!23
Markovi je jo od mladalakih dana bio saradnik listova za ecu. U
Spomeniku (izlazio u Panevu 18931914) je objavio priicu Budite milostivi. U stvari, to je prijevod s talijanskoga jezika, a tematika je socijalno usmjerena prema sirotoj i socijalno zaputenoj eci. Bio je saradnik i somborskoga
Goluba (1897. i 1898), e je objelodanio nekoliko pjesama i jednu priicu. Bio
je saradnik i nikikoga lista Nevesinje (1898) i Spomenice vojvode Vukovia
Podgorianina.24 Svi Markovievi radovi su sabrani u pomenutoj zbirci Pjesme i prie.
I na kraju, u zakljuku izlaganja o petskome svijetu Krsta Markovia bitno je kazati da taj pjesnik i pripovjeda nije imao dubljih stvaralakih
pretenzija, ali je ipak u crnogorskoj knjievnosti ostavio nekoliko uspjelijih
pjesama za ecu koje dikcijom i poetskim iskazom odaju stvaraoca snanijih
emotivnih raspona i iskrenih poetskih pobuda.
NIKOLA NIKO . VUETI (18841918) svrstava se meu najznaajnije crnogorske pjesnike za ecu naznaenoga perioda. Njegov ivotni
i stvaralaki put podea nas na graansku i stvaralaku biografiju Ide Verone.
Oboje porijeklom potiu iz bokeljske sredine, ali je ivotni udes njihove roditelje odveo veoma rano na put stranstvovanja. Idini roditelji su rano preselili
u Rumuniju, a roditelji Nikole Vuetia odselili su se u Carigrad/Instanbul.
One se rodio mladi Nikola Vueti od roditelja: oca ura/ora Vuetia
koji je roen u Budvi i majke Jovanke (roena Ramadanovi) koja je poticala
iz Kotora. Odselivi se u Carigrad iz socijalnih razloga, otac Nikole Vuetia radi kao inovnik u predstavnitvu pomorskoga preduzea Lojd. Kako
nas informie Novak R. Miljani25, njegova je porodica bila brojna i imala je
vie sinova, koji su bili svi kolovani, ali su poslom bili razasuti u pojedinim
evropskim metropolama e su jo kao mladi skonali ivote: Petar (pomorac)
u Njujorku, Milan u Aliru, a Marko je radio u Rusiji, pa potom u Trstu e je
23
24
25
Isto, 82.
Bibliografija, 6/III, Zagreb, 1960, 467.
Knjievnik Niko Vueti, Boka, Herceg-Novi, 1977, 253259.
161
Milorad NIKEVI
i umro 1963. godine. Prema nekim pisanim informacijama, Nikola zavrava

osnovnu i srednju kolu (gimnaziju) u Carigradu, a studira u Beogradu e
zavrava pravni fakultet, pa potom upisuje kolu politikih nauka (Ecole des
Siences politique) u Parizu. O njegovu slubovanju zna se samo toliko da je
bio slubenik u nekoliko inostranih (francuskih) diplomatskih predstavnitava. Olga Mijanovi iz Kotora (erka pjesnika Novice Nikolia) u pisanoj je
formi poslala svojevremo Novaku R. Miljaniu odreena saznanja o Nikoli
Vuetiu. Dragocjeno je to to se uz tih podatka moe, bar donekle, rekonstruisati njegova tura graanska i stvaralaka biografija. Stavila mu je na uvid i
njegovu zbirku pjesama pod nazivom Srce i ljubav.26 Sve to zapravo upotpunjuje onu sumornu mozaiku sliku koja se je ove-one mogla ranije samo
parcijalno iitati na osnovu podataka koje je Vueti ostavio kao pjesnik u
knjievnoj periodici.
On se veoma rano, poetkom XX vijeka, poeo javljati kao pjesnik za
ecu i u somborskome asopisu za ecu Golub.27 U njemu je objavio ukupno
24 pjesme, mada se meu njima nalaze i neke tvorevine istoimenog banijskog
pjesnika Nikole Vuetia.28 Saraivao je Nikola . Vueti Bokeljski i u ondanjim drugim periodinim publikacijama, poput: panevakoga Spomenika
i Graanina, Zmajeva Nevena, Narodnoga lista, Cetinjskoga vjesnika, Trube,
beogradskih Veernjih novosti, novosadske Zastave i ene, Jutarnjega izdanja; Carigradskoga glasnika29. Uzme li se u obzir da njegova zbirka Srce i ljubav sadri oko sto pedeset lirskih pjesama, zajedno s onim tvorevinama koje
je objavio u knjievnoj periodici, knjievni je opus Nikole Vuetia zasigurno
pozamaan. Miljani navodi i to da je Vueti imao 1912. godine spremljenu
za tampu jo jednu rukopisnu zbirku pjesama: Po udi vremena () koja je
ekala milost nekog beogradskog izdavaa, ali je taj rukopis izgleda nestao
zauvijek bestraga.30 Poetski opus Nika Vuetia pripada korpusu poezije za
ecu i po tematskome i motivskome sadraju moe se podijeliti u nekoliko
vrsta: ljubavne, rodoljubive, misaone/meditativne, pejzane i humoristike
pjesme. One su estetski nevjete sa slabim poznavanjem poetske versifikacije
i upotrebe poetskoga jezika. Bez obzira na to to je Vueti vladao stranim
jezicima (turski, francuski, talijanski, njemaki i engleski jezik) i dobro poznavao njihove knjievnosti njemu je poliglotizam umnogome smetao jer je
ostavio () vidnog traga i na njegovo stvaralatvo na naem jeziku. U pjesmama se vie slui ekavtinom, a u prozi ijekavtinom, ali ima i mijeanja
26
27
28
29
30
Beograd, 1908.
U njemu je objavljivao svoje pjesme povremeno od 1901. do 1912. godine.
Bibliografija, sv. 7, Zagreb, 1960, 277278.
Detaljniji izvori Vuetieve bibliografije naznaeni su citiranom lanku Novaka R. Miljania.
Vii: J. V. u Zastavi, 1912, 13.
162
ovih narjeja u istom sastavu, to je i razumljivo kad se ima u vidu njegovo

stranstvovanje.31
Uz Vuetiev poetski opus treba svakako napomenuti i njegovo dramsko stvaralatvo. Pored nevjetog dramoleta u asopisu Golub, on je objelodanio u asopisu ena vie dramskih djela: Svilena haljina (1913, 7), komedija
(jednoinka); Glavni zgoditak (1913, 4), skica i dvije pojave (ala); Komina
prosidba (1914, 9), komedija (jednoinka); U samrtnom asu (1914, 3), tragedija u dva ina (prijevod s francuskoga jezika i u koautorstvu); Skromnost ili
Crna Rua (1914, 5), komedija (jednoinka). Vuetieve drame su na veem
umjetnikom i estetskom nivou nego njegove pjesme. U njima izvrgava podsmijehu i osudi razne malograanske (ne)zgode u ivotu beogradske gradske
sredine sa oiglednom namjerom da djeluje vaspitno, da popravi stanje. Jedino je tragedija U samrtnom asu sentimentalna alopojka nad udesom svoga
kuma Dragutina T.32
Vueti se okuao i u stvaralatvu na francuskome jeziku. U francuskoj
periodici je objavio vie pjesama i nekoliko rasprava o raznim problemima.
Posebno se istie njegova socioloka studija o bokeljskome ustanku Un soulevement dans les Bouches de Cataro 1869. Da je Vuetievo stvaralatvo imalo
odjeka u francuskoj knjievnosti i kulturi, svjedoi i podatak da je o njegovoj poeziji pisao francuski knjievnik Moris Rostan, sin poznatih knjievnika
Emona Rostana (18681918) i Lojze Roze (18711953), koji mu je posvetio
i jednu pjesmu. Ovaj zakanjeli francuski romantiar bio je oduevljen stvaralatvom pjesnika Nika . Vuetia-Bokeljskog kae Novak R. Miljani.33
Na kraju rei emo i to da je Nikola Vueti stvaralac otuenoga bokokotorskog zaviaja i svoje domovine Crne Gore, otuenoga maternjeg jezika
koji je na putevima stranstvovanja i na raskrima civilizovane Evrope izgubio. U njemu je imao poetske pretenzije da sazda svoj poetski svijet, ali je u
toj vjenoj nostalgiji za rodnim krajem svojih roditelja (Boka Kotorska) sagorio. Da je samo proao, projedrio njenim zalivom (Boke), sigurno bi to opisao ili opjevao (). Ono davanje nadimka Bokelj i Bokeljski na naem i
francuskom jeziku, najvie govori koliko mu je Boka bila draga kae njegov
biobibliograf Novak R. Miljani koji ga je istrgao iz vela dubokoga zaborava.
Literatura
- Anonim, Golub, br. 3, Sombor, 1899.
- Bibliografija, 4/II/1, Zagreb, 1960.
31
32
33
Novak R. Miljani, 415.

Isto, 418.
Isto, 417.
163
Milorad NIKEVI
Bibliografija, 5/II, Zagreb, 1960.

Bibliografija, 6/III, Zagreb, 1960.
Bibliografija, sv. 7, Zagreb, 1960.
Boovi, Petar M. Antologija crnogorskih pjesnika i pripovedaa,
tamparija Ujedinjenje, Podgorica, 1927.
Markovi, Krsto V. Pjesme i prie, Srpska tamparija, Zagreb, 1903.
Miljani, Novak R. Knjievnik Niko Vueti, Boka, Herceg-Novi,
1977.
Miljani, Novak R. Zaetnici crnogorske djeje knjievnosti, Ovdje,
br. 15, Titograd, 1974.
Pavi-Evi. Pop Risto Popovi-upi, Vezilja, br. 10, Vrac, 1905.
Petrovi Njego, Petar. Gorski vijenac, priredio Vojislav P. Nikevi,
Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1997.
Popovi-upi, Risto. to si grdna, Lua, br.15, Cetinje, 1897.
Popovi-upi, Risto. Srpske narodne sevdalinke, Panevo, 1892.
Rjenik knjievnih termina, Institut za knjievnost i umetnost u Beogradu,
Beograd, 1986.
Rotkovi, Radoslav. Stvaranje, broj 4, Titograd, 1979.
Vueti, Niko. Srce i ljubav, Beograd, 1908.
Zvonarevi, Mladen. Socijalna psihologija, 3, Zagreb, 1981.
Milorad NIKEVI
BEGINNINGS OF MONTENEGRIN CHILDRENS
POETRY AT THE END OF XIX AND BEGINNING OF XX
CENTURY
While the Serbian childrens literature and other national literatures of
contact nations had their own genealogy, continuity in development and renowned representatives of childrens literature, even back in the period of
Romanticism, and while they had prominent childrens periodicals, in Montenegrin literature this literary genre could not develop for a long time. Although there have been attempts to create some forms of childrens literature,
the results of those attempts were, on the aesthetic level and in terms of their
contents, initially almost negligible, which is understandable when all the specifics of development of Montenegrin literature are taken into account. In its
164
environment, the Montenegrin literature was primarily determined by traditional epic literature content. It was not until the time when literary works of
art for children were created by well-known and renowned poets of romance
and when their works proved to represent the works of lasting artistic value
in other national literatures, such as Serbian (J. Jovanovi Zmaj), Croatian
(I. Brli-Maurani) and Slovenian (F. Levstik, O. upani), that the first
authors of childrens poems started to appear in Montenegro. Such genres
were rarely published in Montenegrin periodicals, and were mostly published
abroad, predominantly in Serbian and international childrens magazines, and
were also sometimes gathered in separate poetry collections.
Key words: history of literature, Montenegrin literature, Romanticism,
lyric poetry, childrens poetry
165

UDK 821.163.4.09-2
Izvorni nauni rad
Sava ANELKOVI (Pariz)

Universit Paris IV Sorbonne
sava.andjelkovic@free.fr
LJUBOMIR URKOVI, ZAVJETOVANI DRAMSKI
PISAC
Iz dramskog rada Ljubomira urkovia izdvaja se komad
Tobelija (1995), kao izvanredna spona obiajne tradicije i savremenosti. Navode se primeri spominjanja delija-devojke u
narodnoj lirici, kao i etnoloka istraivanja o fenomenu tobelije.
Analiza Tobelije izvrena je preteno sa osvrtom na rodnu knjievnost. Pisac se smatra zavjetovanim autorom, iji se govor
tumai kao diskurs neposlunosti i transgresivnosti.
Kljune rei: tobelije, drama, Tobelija, identitet, seksualnost, subverzija
Namera ovog lanka je da se skrene panja na dramskog pisca (i pesnika) Ljubomira urkovia (Cetinje, 1952), ijem radu se, prema naem miljenju, ne posveuje dovoljno panje u njegovoj sredini. Ve vie godina njegove
drame su predmet izuavanja savremenog dramskog pisma u okviru programa
bosanskih, crnogorskih, hrvatskih i srpskih master studija na slavistici Univerziteta Paris IV Sorbona. Tokom trajkovima uznemirene i uzburkane univezitetske 2009. godine pripremali smo u sorbonskom Atelje teatru njegovu
Tobeliju koju, zbog viemesene spreenosti ulaska u amfiteatre i druge slubene prostore, nismo dovrili. Studentkinje druge godine kolovanja koje su
pripremale uloge nisu nastavile studije, dok u dve sledee generacije nismo
pronali adekvatne tumae za kompleksne urkovieve likove. Odgovor na
eventualno pitanje zato je u centru nae panje Tobelija bi bio: zapoeta a
neostvarena reija te predstave. Ipak, njen tekst u ovom lanku neemo razmatrati iz vizure povlaenog itaoca (rediteljskog itanja).
Posle kraeg uvoda o piscu, tanije posle predstavljanja njegovog
dramskog uinka, daemo pregled transvestiranja u usmenoj epskoj lirici, da
bismo potom obratili panju na balkanski fenomen zavetovanih devojaka. U
167
Sava ANELKOVI
analizi urkovieve Tobelije iz ugla rodne teorije preneemo deo naeg izlaganja Uznemirujua razliitost rodnih karakteristika dramskih lica Ljubomira urkovia, izloenog na treem meunarodnom skupu Njegoevi dani
odranom u Nikiu 2010. god.
urkovi, ukratko
U dramskom radu Ljubomir urkovi, kroz prizmu crnogorske graanske porodice, registruje vane momente savremenog drutva, istovremeno
ukazujui na bolesti zajednice, na propuste i pukotine politikog sistema.
Pri tom se pokazuje kao zagovornik individualih vrednosti nasuprot kolektivistikim, pobornik evolutivnih tenji nasuprot degenerisanim i ideolokim
stremljenjima. Ve u prvoj drami Pisac porodine istorije (1980) bavi se periodom Informbiroa i gubitnicima tog vremena. Dramu je reirala Radmila
Vojvodi, budui pisac znaajnih crnogorskih drama sa temama iz nacionalne
istorije i politike koje prevazilaze zacrtane istorijske okvire prolosti. Raspad
Jugoslavije, preispitivanje i novo uspostavljanje nacionalnih identiteta i ratove u poslednjoj deceniji XX veka u crnogorskoj dramskoj knjievnosti (pored
Igora Bojovia) najbolje belei urkovieva drama Otpad (kao to to ine
drame Filipa ovagovia i Slobodana najdera u Hrvatskoj, Biljane Srbljanovi i Gorana Markovia u Srbiji ili Zlatka Topia i Almira Imirevia u Bosni
i Hercegovini, sve u cilju demaskiranja stvarnosti novobalkanskih ratnih godina, ne liavajui se otvorenog angamana). [ANDJELKOVIC 2007]
Posle Tobelije urkovi pie dramolet Presvlaenje ija radnja se
smeta u vreme trajanja meunarodnog simpozijuma o redefinisanju kulturnih identiteta na kraju XX veka, sa licima koja preispituju line traume,
gubitke individualnog kontinuiteta i prizivaju svoje () primarne nagone.
[NELEVI 2008: 33] Na surov nain progovara o mukarcu koji je odustao
od svoje mukosti i svog prethodnog ivota, kako bi se to vie udaljio od
endemskog balkanskog zla. Dekonstrukcija roda, problematina seksualnost i incestuoznost su matrica rijaliti igre u sledeoj drami Kasandra, klieji
(2009). Bavljenje demitizacijom mita, odnosno antikih motiva u suoenju
sa savremenim problemima, nastavlja u drami Tiresijina la (2010) koja je
ocenjena kao novi politiki teatar globalnog protesta protiv stanja svijeta,
[GORI 2010] ali pre svega, dodali bismo, kao individualni otpor oveka
osetljivog na svoje okruenje i koji pokuava da drugaije razmilja.
Delija-devojka u narodnoj lirici, momak-devojka u ivotnoj prozi
U lirskom usmenom predanju Balkana nalazimo motive tansvestiranja
koji su preteno u vezi sa ratnim junatvom. Tako u Indeksu motiva narodnih
pesama balkanskih Slovena [KRSTI 1984] postoji itav jedan odeljak sa
168
Ljubomir urkovi, zavjetovani dramski pisac
odrednicom junak devojka (J 2, 4, 12, 4, 10, str. 242243) sa popisom varijanata (br. 147, str. 617). Kao podtipove Krsti navodi sledee obrade: 2, 4, 1
(Junak beei s devojkom bude ranjen i skloni se u peinu. Gonioci ih opkole,
ali ona puca na njih i zadrava ih dok im ne stigne pomo); 2, 4, 2 (Devojka
ide u vojsku mesto starog oca); 2, 4, 3 (Devojka ide u vojsku ili na megdan
mesto brata); 2, 4, 4 (Devojka ide u vojsku sa verenikom / draganom i nosi
barjak); 2, 4, 5 (Devojka vojnik razno) itd.
Iz starijih zapisa mogu se pomenuti deseteraka varijanta iz Dubrovakog rukopisa, koju Bogii [2003: 96] objavljuje u drugom delu zbornika:
Kako Peimana Dizdar-age izmjeni oca idu na carevu vojsku, i kako se otkri
careviu Muju, i za njime otide u Novome gradu. U Erlangenskom rukopisu, bez detaljnijeg razvijanja opisa ili motiva preruavanja, postoji pesma o
devojci koja predvodi hajduku etu i pri sukobu sa Turcima pobeuje. [GEZEMAN 1925: 125] Postoji pesma sa klasinim preruavanjem, kada devojka
Fatima pomae bratu, Brodari Mustafi, da preveze preko Save vojsku Smailpae i zavrava se udajom devojke za pau. [GEZEMAN 1925: 159]
Devojka preobuena u muku odeu nalazi se u epskim pesmama koje
je zabeleio Vuk Karadi. U pesmi Zlatija starca eivana (Vuk, III, 40) delija-devojka1 odlazi da odmeni oca i u carevoj vojsci postaje vezir, [] u
uzbudljivim iskuenjima ne dozvoljava da bude otkrivena, dok se sama ne pokae. U drugoj grani te teme peva se o eni, odnosno zarunici, koja se oblai u muko odelo da bi nadmudrila, ili od nevolje spasila izabranika (Ljuba
hajduk-Vukosava, Vuk, III, 49). Ta je pesma posluila Lazi Kostiu kao tema
za dramu Gordana. [PEI, MILOEVI-OREVI 1984: 58] Osim tih,
motiv transvestije postoji u pesmama Sestra urkovi-serdara (br. 72, o nevesti koja sopstvene svatove provede kroz goru preobuena u muko ruho) i u
Kuninoj Zlatiji (Vuk, III, 28).
Znaajan doprinos istraivanju pojave tobelija dalo je nekoliko stranih
autora, a od balkanskih etnologa istiemo: Tatomira P. Vukanovia (1961),
Mirka Barjaktarovia (1966), Ljiljanu Gavrilovi (1983) i Jelku Vince-Pallua
(2000). Termin je nastao od turske rei tobelija tobe zavet. Pored tog oblika
za momka-devojku2 sreemo i termin virdina nastao od albanske rei virgjinsh (promovisan zahvaljujui filmu Srana Karanovia), kao i pojmovi
nastali prilagoavanjem postojeih glagola iz crnogorskog jezika ostajnica i
zavjetovana evojka i dr.
Pojava je geografski locirana u podrujima gde se najdue odrao patrijarhalni nain ivota i plemenska organizacija drutva (Crna Gora, Kosovo,
Metohija i severna Albanija), a zabeleena je kod pripadnica sve tri ovda1
2
Tim terminom Pei Miloevi-orevi nazivaju internacionalnu temu o devojci-ratniku.

Naziv Milorada Medakovia za tobelije.
169
Sava ANELKOVI
nje religije: pravoslavaca, katolika i muslimana. Registrovana je krajem 19.

i tokom 20. veka kada, u izostanku mukog potomka koji bi produio lozu,
ena preuzima rodnu ulogu mukarca, samim tim i njegovu socijalnu ulogu u
drutvu. Kod nekih devojaka koje su ozbiljno shvatile svoju ulogu tobelije,
zabeleena je pojava ranog izostanka enskog cvijeta, odnosno ciklinog
krvarenja kao posledice ovulacije. Takoe je registrovana mrnja tobelija prema pravim enama to je zapravo samo napor da budu ravnopravni lanovi
muke zajednice; otuda i ovakva muka solidarnost. Iz te solidarnosti potie
i antagonizam prema enskom rodu koji se manifestuje u njihovom superiornom ponaanju prema drugim enama, podrugljivom obraaju ili zadirkivanju; naravno, na zadovoljstvo drugih mukih lanova zajednice.
Tobelija, samokonstrukcija roda
injenica da se niko ne raa kao tobelija, ve da se tobelija postaje, namee nam da taj fenomen, kao i istoimenu dramu, posmatramo iz ugla rodnih istraivanja, premda urkovi, iako ga stvarnost uznemirava, ne pie tu dramu sa namerom da ostvari drutveno priznanje pojave koju stavlja u iu svojih dramskih
interesovanja. Verovatno zato to je svestan da je teko promeniti strukture moi
koje definiu nae identitete. Ali ve urkoviev tematski izbor (tobelija i enska
homoseksualnost) podrazumeva njegovu drutvenu i politiku angaovanost.
Judith Butler u poznatoj knjizi Nevolje sa rodom (iz 1989) smatra da se
ta su to mukarci a ta ene proizvodi iz obiaja u koja su ugraeni drutveni
odnosi moi. Ona je skrenula panju na svoje studije upravo problematizovanjem dihotomnog sistema pol : rod, tezom da je ne samo rod drutvena
konstrukcija biolokih datosti ve i pol sama bioloka datost socijalni
proizvod; da su to uinci odreenih oblika moi. [BUTLER 2000: 12] Dakle, nae telo, kao i polnost su socijalne kreacije, nastale proizvodnjom pola,
proizvodnjom koja je vrlo uspena, jer su feleri retki u takvoj fabrikaciji.
Rodne uloge poivaju na nasleenim i ustaljenim kontrolama koje
drutvo namee, naroito u periodu odrastanja i socijalizacije, kada je prema
strogim binarnim kategorijama definisana podela na muko i ensko (poev
od tano odreenih boja za benkice, preko izbora igraaka i dejih igara do
dolinosti ponaanja). U Tobeliji kada Bojana govori o svojoj majci, podsea
da roditelji pripremaju svoju decu na rodne zadatke: Kad mi je bilo dvanaest
ve je poela o udaji. [URKOVI 2000: III: 21]3 Od socijalizovane jedinke
drutvo oekuje odreen izgled i unisono ponaanje prema binarnoj podeli
mukarac : ena i ne trpi odstupanja. Ali ti poduhvati bivanja mukarcem
3
U bibliografskoj parantezi URKOVI (kao i u citatima njegovog teksta) prvi broj se odnosi na br. scene, drugi na br. stranice.
170
i bivanja enom iznutra su nestabilni [BATLER 2001: 163], to pokazuje

urkovieva drama.
Pisac daje definiciju pojave, oslanjajui se na jednog holandskog etnologa (verovatno je to Rene Gremo), koju iz novina ita Vida, najstarija lanica
porodice:
[] Tobelije su djevojke, u porodicama bez mukih nasljednika, koje
se zavjetuju svojim roditeljima da se nee udavati. Preuzimaju mjesto i
ulogu njihovog nepostojeeg sina i obeaju da e se brinuti o roditeljima kako bi im starost uinili lakom [] Djevojka koja preuzme takav
zavjet, zauzima respektivno mjesto meu mukarcima. Oblai se kao
mukarac, ponaa se kao mukarac, nosi oruje i uestvuje u bojevima.
Ba kao i mukarac, glava porodice, pater familias. (VII, 38)
urkovi uzima materijal za grau iz aktuelnog ivota, u vreme kada
porodica, koja je sinonim za drutvo u celini, gubi vrsto tlo pod nogama (Vidina svekrva se obesila, njen svekar je umro u ludnici, mu se otisnuo u svet i
godinama ne alje vesti o sebi) i koristi ga da bi progovorio o skoro zaboravljenoj tradiciji tobelija. U sredinama kao to su balkanske, gde je mukarac neprestano vie vrednovan od ene, tobelija je jedino priznata drukija rodnost.
Tobelije, odricanjem od svog enskog identiteta, dobijaju sve povlastice koje
uivaju mukarci u obiajnom pravu (javnom i privatnom). Milutin Foli kae
da njih niko nije smeo ubiti, jer su po obiajnom pravu bile neprikosnovene,
neka vrsta tabua. [FOLI 1999: 10] urkovieva Ana kao i drugi likovi bez
vrstih polnih standarda o kojima emo govoriti, naprotiv, nisu nikakav tabu i
daleko su od svake neprikosnovenosti.
Tobelija je ocenjena kao komad koji prikazuje krizu patrijalhalne porodice koja nije u stanju da formira zajednicu zasnovanu na solidarnosti, brizi, i
enskim osnovama zajednitva. [NELEVI 2008: 32] U komadu sa anrovskom odrednicom Pozorina igra za tri glumice i jednu muku sjenku jednu
enu je mu napustio pre dvanaest godina (Vida), druga je udovica ve tri godine (Bojana), a trea, da bi izbegla sudbinu ene u porodici, nije htela da se uda
kako bi samo imala mukarca u kui (Ana). Mukarci se u toj drami pojavljuju
kao galerija mrtvaca koju ine retuirane fotografije sa retuiranim biografijama, okaene na zidu (pri emu pisac podrava ideju o odumiranju porodice).
Prie o mukarcima sagledane su kao vonja u rikverc (Bojana: [.] to se
mene tie mrtvi roaci moga mrtvog mua!?! Ja neu da ivim unazad I, 9).
U enskom svetu Tobelije mukarac je sveden na senku ene, na njenu
elju da bude on. On postoji samo u slici onoga to doputa seanje. Jedan
mukarac, koji je poginuo, jo uvek je u vlasnitvu sve tri ene: majke, sestre i supruge. Drugi mukarac, koji prema dijalokom tekstu dolazi u kuu
171
Sava ANELKOVI
zbog jedne ene, nudi drugoj novogodinju no u Dubrovniku, to alosti treu

(majku), koja potajno ita brane oglase starijih nereproduktivnih mukaraca.
Ana projektuje kockaste duegubke kao grobne rake [] za iroke narodne mase, stambene blokove po principu to vie stanova na to manjem
prostoru. Istu nelagodu osea i meu zidovima trosobnog stana koji u njoj
izaziva muna stanja: Ponekad osjeam da u da se uguim, da u da iskoim
vlastite koe (III, 21). Teskoba u vlastitom prostoru pohranjuje se teskobom
sopstva koja se preliva, osvaja, prodire, sposobna da kontaminira. Nije sluajno da nju majka sanja uglavljenu u staklenoj boci koja se rasprskava: Ne
znam da li rukama da zaklonim oi ili da skupljam sru sa tvojim likom. []
Odjednom na svakom komadiu stakla lice njegovo (IV, 26) To
Anino izlaenje iz vlastite koe, odnosno iz staklenog zvona koje je moralo da
pukne, urkovi je postepeno i briljivo negovao u komadu.
Budua tobelija ve u prvoj pojavi referie o dogaaju sa ulice, o samoubistvu nepoznatog mukarca. Tim ubijanjem mukarca (kojeg ranije nije
nikad videla, a ije smrti je bila svedok), pisac joj omoguava da ubije enu
u sebi, uvodei motivaciju roda i seksualne orijentacije u okviru istog dijaloga: neutralni izraz eljade se transformie u Crnogorac, kad Ana sanjari o
saradnji kakvu su imali brani par Kiri:
ANA: [] A to eljade i moe da poeli nego da postane slavno irom
svijeta, a? Naroito ako je Crnogorac.
BOJANA: Ali ti si Crnogorka.
ANA: A da zajedno eksperimentiemo kao Marija i Pjer Kiri, a? (III,
2122)
Pisac priprema njenu promenu koristei majino seanje o srednjokolki
Ani koja u dramskoj sekciji nije htela da da igra Ofeliju, ve Hamleta. Inae
majka je oslovljava najee sa Sine (I, 14; II, 24; III, 24), ponekad emfatino
i neutralno duo (VII, 37, 38), a samo jednom enskom apelacijom golubice (VII, 37). Preuzimanje rodne uloge mukarca dogaa se na doek Nove godine kada se Ana preoblai u elegantnog mukarca (majci: Hoe da ti budem
sin (VIII, 42), kada je Bojana ve bila spremna da napusti tu ensku zajednicu.
Kao mukarac, Ana je poziva na ples koji ne prestaje ni kad se muzika utia.
O transvestizmu te urkovieve junakinje, odnosno o njenoj drukijoj
rodnoj ulozi primeeno je da: Ovdje, meutim, vie nije rije samo o tradicionalnom transvestizmu koji predstavlja pokuaj produenja distribucije moi
patrijarhata: postajui ljubavnica svoje snahe, glavna junakinja ove drame ne
travestira samo svoj rodni, ve i svoj seksualni identitet. [NELEVI 2008: 32]
Ana je zamiena kao lik savremene tobelije kojoj pisac doputa da svesno izvri
samokonstrukciju svog identita, da bi ukazao na vezu izmeu roda i seksualne
172
orijentacije. Kako je tobelijama omoguen muki nain ivota, kao i usvajanje

mukih osobina radi sticanja mukih prava, subverzivnost autora se pokazuje na
drugom nivou, kada vri iskorak iz tradicije, odreujui fizonomiju Anine dualne drugosti. Takav oblik drugosti, izgleda, moe biti drutveno tolerisan poto ne
kri status lokalne tradicije (dodue, u nestajanju). Tobelijino ispoljavanje muevne seksualnosti, u sredini gde je muevnost vekovima bila isticana ojstvom
i junatvom, socijalno je najprihvatljivija od svih drugih oblika neprihvatljivih
seksualnosti, s obzirom na njenu integrisanost u bie muke zajednice.
Zakljuno razmatranje
Ispitujujui mentalitet, urkovi kopa po intimi pojedinca i pokuava
da to vie uvue itaoca, odnosno gledaoca, u svoju dramsku fikciju kako bi
ovaj reagovao na problem kojim se on, kao autor, bavi. Njegov tekst se interesuje za pitanja identiteta koji podjednako zahvata podruje tela koliko i uma.
Osim injenice da zato to se zahteva emocija uivo, pozorite uvek ima
jednu ideoloku dimenziju [VIALA 1993: 17] injenica je da je on pisac koji
se ne libi da prikazuje seksualnu drugost i da uzbuuje i provocira crnogorsko
drutvo. Njegov govor je ozbiljan diskurs neposlunosti i transgresivnosti jer
polni i rodni identitet junakinje njegove drame Tobelija ima odreenu drutvenu ulogu: da pokua da izmiri suprotnosti i da natera crnogorsko drutvo
da drugaije razmilja o jedinki uopte, o njenom jezikom, seksualnom, pa i
nacionalnom biu. Mada je pesnik urkovi proglaen Hamletom i Dimom
Morisonom crnogorske poezije (Boo Koprivica), u dramskim tekstovima nalazimo pisca koji se zavjetovao kao borac protiv licemerja i lanog morala,
naspram moralne istote savremenog crnogorskog stanovnika Evrope.
O Stani Cerovi, iz sela Tuine, iznad avnika, kao o poslednjoj tobeliji, pisano je u dnevnoj i on-line tampi; njen lik zabeleen je na kolor
fotografijama (najsveija je iz 2009) kao i na televizijskim snimcima. urkovieva tobelija (izvedena 1995. u Sofiji; 2000. u Ljubljani i Podgorici; 2005. u
Londonu) fiksirana je tampanjem dramskog teksta kao lik/lice koje se iz nekadanjih vremena ustalilo u naem burnom vremenu, kojem ima ta da kae,
ne strepei za sopstveno mesto u istoriji crnogorske dramske knievnosti.
Literatura
- ANDJELKOVIC S. (2007). Le thtre dexpression serbo-croate, un
kalidoskop de thmes et de formes in : (d.) Michel Corvin M. Anthologie
critique des auteurs dramatiquees europens (1945-2000). Montreuil-sous
Bois: Edition Thtralis (pp. 88-89)
- BATLER D. (2001). Tela koja neto znae: o diskurzivnim granicama
pola. Beograd: Samizdat B92
173
Sava ANELKOVI
- BOGII V. (2003). Narodne pjesme iz starijih najvie primorskih

rukopisa. [presnimljeno izdanje iz 1878] Gornji Milanovac: LIO
- URKOVI Lj. (2000). Tobelija. Podgorica/Ljubljana: Crnogorsko
narodno pozorite/Ex ponto
- FOLI M. (1999). Virdine, ene u ulozi mukaraca. Naa nedeljna
borba 15-16. VII (p.10)
- GEZEMAN G. (1925). Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih
narodnih pesama. Sremski Karlovci: Srpska kraljevska akademija
- GORI N. (2010). Teatar otpora. Tiresijina la. Pobjeda, 03. juli
- KARADI Vuk S. (1988). Srpske narodne pjesme III, SD VI (pr. R.
Samardi). Beograd
- KRSTI B. (1984). Indeks motiva narodnih pesama balkanskih Slovena.
SANU, Beograd
- MEDAKOVI M. (1860). ivot i obiaji Crnogoraca. Novi Sad: Matica
Srpska
- NELEVI N. (2008). Predgovor. Dramski tranzit. Antologija dramskih
tekstova u Crnoj Gori, 1994-2005. Podgorica/Cetinje: Nova knjiga/
Kraljevsko pozorite Zetski dom (pp. 5-51)
- PEI R., MILOEVI-OREVI N. (1984). Narodna knjievnost.
Beograd: Vuk Karadi
- VIALA, A (1993). Le Thtre en France. Paris: PUF
Sava ANELKOVI
LJUBOMIR URKOVI, A VOWED PLAYWRIGHT
One of the most prominent dramas of Ljubomir urkovi is Tobelija
(1995), which presents an extraordinary link between the customary tradition
and modernity. It cites examples of references to delija-girls in the folk poetry, and ethnographic research on the phenomenon of tobelija. The analysis
of tobelija was carried out mainly with regard to gender literature. The writer
is considered a vowed author, whose words are interpreted as a discourse of
disobedience and transgression.
Key words: Drama, Tobelija, identity, sexuality, subversion
174

UDK 821.163.4.09-2
Pregledni rad
Vanda BABI (Zadar)

Sveuilite u Zadru
vanda.babic@zd.t-com.hr
LIKOVI BOKELJA U DRIEVIM KOMEDIJAMA
Sasvim pouzdano danas moemo tvrditi da u krugu europskih humanista, Kotorani s kraja 15. i poetka 16. stoljea imaju
posebno mjesto. Starija bokokotorska knjievnost naslanja se
na dubrovaku, a ovom temom autorica posebno istie ulogu
Bokelja u Drievim komedijama. Osim to poznate genealogije kau da su Drii bili podrijetlom plemeniti i iz Kotora,
izbor Kotorana kao likova u Drievim komedijama nikako nije
sluajan i ba oni u svakoj komediji zasebno zauzimaju pomno
birano mjesto.
U etiri Drieve komedije nalazimo likove Bokelja, odnosno u tri je to iskljuivo Tripeta iz Kotora (Dundo Maroje),
Tripe de Utole (Mande), Kotoranin Tripe (Arkulin) te Pasimaha (Kotoranin) u Skupu, koji jedini nema prepoznatljivo kotorsko ime, Tripo, koje je i danas vrlo esto u Boki Kotorskoj.
Osim to su Kotorani u Drievim komedijama bili redovito komina lica, u svakoj komediji imaju dramaturku funkciju
i svaki Kotoranin je posluio Driu u njegovoj nakani prikazivanja tadanje politike i drutvene situacije i ljudi nahvao i
nazbilj.
Kljune rijei: Dri, komedije, Kotorani, dramaturka funkcija, ljudi nahvao i nazbilj
Sasvim pouzdano danas moemo tvrditi da u krugu europskih humanista Kotorani s kraja 15. i poetka 16. stoljea imaju posebno mjesto1. Teko je
vjerovati da Marin Dri nije poznavao djela ili uo za bokokotorske pjesnike
Vinka i Dominika Buu, Tripa Bizantija, a posebno Jurja Bizantija, Ludovika
1
Vidi antologije o knjievnosti Boke kao i povijesti hrvatske knjievnosti S. P. Novaka. Vidi
i antologije o bokokotorskoj knjievnosti M. Miloevia i V. Babi.
175
Vanda BABI
Paskalia ili Ivana Bonu Bolirisa koji je sredinom 16. stoljea prvi opisao grad
Kotor2.
S. P. Novak bi rekao kako kult ljepote i harmonije ta generacija Kotorana uzdie na najvie razine i ini da glas o njihovu gradu dopre daleko
od Sutorine.3 Ti e pisci uz to pratiti knjievne dogaaje na itavoj hrvatskoj
obali Jadrana, a svojim bilingvizmom ulaze u obzor talijanskih i hrvatskih
itatelja. (Novak:1993:316). Ako bismo od njih i izdvojili jednog pjesnika
onda bi to bio Ludovik Paskali i to zato jer mu je Lodovico Dolce u godini
njegove smrti (1551) tiskao latinske Carmine, i to etiri knjige njegovih pjesama. Pretpostaviti je da je Dri bio dobro upuen u tadanje bokokotorsko
pjesniko stvaranje, a da je tomu tako govori podatak da je isti taj Venecijanac
Lodovico Dolce, pisac kojemu je u Dubrovniku Marin Dri preveo Ecubu.
Ne moemo zaobii ni podatak da su Drievi preci, inae od davnine plemii, preli, ini se, u Dubrovnik iz Kotora, sredinom 12. stoljea
(ale:1979:7) te su do 14. stoljea zauzimali vane poloaje i biljee se kao
ugledna vlasteoska obitelj iz ijih su se redova regrutirali brojni lanovi dravne uprave.4 F. velec navodi kako podatak da su Drii izgubili plemstvo
jer su se ogluili o naredbu vlasti koje su za kuge 1348. zabranile naputanje
grada nije toan (velec:1968:51), ve su arhivska istraivanja pokazala da
je puansku stranu Dria osnovao izvanbrani sin vlastelina Maroja Dria
ivko u 14. stoljeu, a legendu o gubitku plemstva izmislili su kako bi prikrili istinu. Obje genealogije kau da su Drii bili podrijetlom plemeniti i iz
Kotora. (Ravli:1963:484)
2
3
Djelo je nastalo izmeu 1538. i 1551. pod nazivom Descriptio Ascrivensis urbis (Opis grada
Kotora).
TRG I CRKVA SV. TRIPUNA Ivan Bona Boliris, Opis grada Kotora (prijevod Nikola
op):
Podalje otud trg irok se prua, a okolo vidi svodove gorde, tu prvi redom i golem se koi
velianstveni hram a posveen Tripunu frikom. S desne strane je trijem podboen stupovljem svojim mramornim, kuda se esto etaju sipljivi starci ili se sastaju oci, pa zbore o
stvarima javnim ili na visokim sudakim stolicam sjede i pravdu dijele jednoduno puku, u
emu jo tragova ima drevne one slobode, jer silniku ne bjee nikad podloan ovaj grad
Takav izgled je hrama ije se proelje grkim nainom graeno blista, al odmah lijevo i desno etverokutni boe se tornji to vrcima svojim, piramidama slini, dodiruju vrhove neba,
zvonjavom zvonkom odjekuju, zahvalnim sazvujem tebi hvale izriui silne naizmjence,
Vladaru moni svoda nebeskog, i zovu puk na otajstvenu rtvu. (Stara knjievnost Boke,
Zagreb, 1993., str. 27.)
Uostalom, kotorsko podrijetlo Dria notirao je M. Orbini u svom glasovitom djelu Kraljevstvo Slavena iz 1601. godine.
176
Likovi Bokelja u Drievim komedijama
Izbor Kotorana kao likova u Drievim komedijama nikako nije sluajan i ba oni u svakoj komediji zasebno zauzimaju pomno birano mjesto.5
U etiri Drieve komedije nalazimo likove Bokelja, odnosno u tri je
to iskljuivo Tripeta iz Kotora (Dundo Maroje), Tripe de Utole (Mande),
Kotoranin Tripe (Arkulin) te Pasimaha (Kotoranin) u Skupu, koji jedini nema
prepoznatljivo kotorsko ime, Tripo, koje je i danas vrlo esto u Boki Kotorskoj, a vezano je i za kotorskog zatitnika sv. Tripuna ija katedrala spada u
najstarije romanike graevine.
Izmeu Dubrovnika i Kotora, u Drievo vrijeme, a poglavito dva stoljea kasnije postojali su stanoviti animoziteti, moda i zato to je Kotor kao
snano venecijansko uporite bio jedan od instrumenata venecijanske dominacije na Jadranu. To potvruje i poznata anegdota iz 1654. kada se zbio glasoviti peraki boj u kojem su malobrojni Peratani pobijedili Turke te im je,
nakon par dana od boja, doao sam Petar Zrinski, darovao svoj ma uzvikujui: Evo junaka k junacima!. Dubrovani, povrijeeni ponaanjem6 Zrinskog
nadodali su: Ne, no lopov k lopovima, aludirajui i na gusarske pohode
perakog brodovlja.7
Kotorani su u Drievim komedijama bili redovito komina lica. Takvu
ulogu moemo promatrati s dvije razine:
- prvo, Dri ve samom izvedenicom imena Tripun u Tripe, Tripe
ili Tripeta izraava odreeni prizvuk podcjenjivanja,
- drugo, Kotorani su, u pravilu, patili od kilavosti te su im se Dubrovani radi toga rugali, primjerice u komediji Mande, gdje je Tripe
glavni lik i sam govori Juupki: Ah, moja sibilije, da ne imam nemoi-ona me krepadura mori, - bio bih igant po misu Boiju!Ah,
kilo, vele ti mi impaa! S kilom je lanje odozgor sit neg se opet
uzgoru penat.8 Kilavost je jedna od glavnih osobina glavnog lika
5
7
8
Banac navodi kako je uz Dria, Kotor dao rodonaelnike znatnom broju dubrovakih
plemikih rodova, navlastito Sorkoevia, urevia, Benea, Bua i Pucia. Iz Kotora
potjeu i mnoge antuninske obitelji, meu njima Kotruljevii, Dimitrovii i Vertanovii.
Stanovit je broj kotorskih plemikih obitelji izgubio plemstvo poslije prijelaza u Dubrovnik,
meu njima Bascha, Bisanti, Dri i Zizzeri. (I. Banac u: Stara knjievnost Boke, Zagreb,
1993., str. 306.)
Zrinski je zadrao nekoliko dana dubrovakog izaslanika to je naljutilo Dubrovane koji
su Petra smatrali gusarom koji je u junom Jadranu vodio bitke s Turcima zbog ega je bio
pozvan na odgovornost u Be. Vie o tome vidi u: Pavao Butorac, Gospa od krpjela, Sarajevo, 1928., str. 177 i dalje.
Isto.
Ovaj i svi daljnji primjeri iz komedija M. Dria u tekstu, ovdje su dati iz PSHK, knj. 6.
Primjeri iz komedije Mande uzeti su prema SPH, knjiga VII., Djela Marina Dria, JAZU,
1930.
177
Vanda BABI
Tripeta koji osim to je star i nemoan trpi prevaru od svoje mlaahne Mande koja ga vara upravo s Dubrovaninom.
U Arkulinu verbalni duel izmeu glavnog lika i Kotoranina upravo kulminira upitnom Arkulinovom reenicom koja u sebi nosi poniavajuu notu:
Scijeni li ti da sam ja Kotoranin?, istiui kako je biti Kotoraninom neto
prljavo i nedolino. I jo Arkulin dodaje Kotoraninu: Kurvina kilava trago, jo
te tu vidim? Na to e Kotoranin: Ima bit da ti je to domaa spovidjela.
Jasna je tu Drieva irina koja Kotoranima daje mogunost duhovitog
odgovora no ne spaava ih od uloge da budu predmet podsmjeha.
No, postavlja se pitanje je li uloga Bokelja u Drievim komedijama
odreena gore navedenim dramskim funkcijama i imaju li ti likovi i neku drugu svrhu? Jesu li njihove uloge razliite u Dundu Maroju, Arkulinu i Skupu od
Tripeta iz Mande?
Osim funkcije kominosti i izrugivanja te isticanja vjenog animoziteta
dvaju gradova postoji li jo neka nit koja Bokelje povezuje s Dubrovnikom,
odnosno s Driem pa tako i s njegovim komedijama? Nezaobilazna injenica
jest da je Dri crpio grau iz stvarnih ivotnih okolnosti te je time i bogatio
tematiku svojih komedija. Kotorani su u Dubrovniku i u to vrijeme bili prisutni prodavajui svoje lonce i pinjate, pa i voe i povre, no zabiljeeni su i
kao gledatelji predstava koje su se tada odigravale na otvorenim prostorima
u Gradu.
U svakoj komediji u koju je Dri uveo Kotorane Tripa, Tripeta ili
Tripu, odredio im je sasvim posebnu i znaajnu dramaturku funkciju.
S jedne strane to je ve navedena funkcija kominosti i naravnosti s
obzirom na to da se u to vrijeme na Kotorane gledalo upravo kako je Dri
i opisao. Ali osim toga postoji i dublja konotacija bokeljskih likova koja se
moe iitati u Dundu Maroju, posebice Arkulinu, sasvim suprotna od one
koju vidimo u Skupu i Mandi.
Tripeta - Tripe Tripe
Tripeta Kotoranin javlja se ve u prvom prizoru prvog ina kada mu se
Bokilo obraa a ovaj odgovara iskrivljenim talijanskim: Che ha questo pover
omo (Ke a kvesto pover omo-to je tom jadnom ovjeku?). Lako je zakljuio
da nisu Talijani pa je uzviknuo: Po svetoga Tripuna, vi ste naijenci! Tu ve
zastajemo poznavajui neke komedije u kojima su se Dubrovani rugali pa i
zbog zazivanja sv. Tripuna. U tuini je njihov susret srdaan, pun naijenskog
duha. Tako Bokilo dodaje: Misser, Bog te nauio! De Ragusa? I mi smo od
tuda, dajui nam do znanja da je Kotor blizu Dubrovnika, to Tripe i kae,
na to mu Maroje srdano uzvraa: Susjed si na! Susjede prikloni obraz, da
178
mi se je s tobom pozdravit. Bokilo mudro kazuje: Svoga mi, svoga, neka ti mi

svoga, nije ti bez svoga. Koliko miera sretosmo, a nitko ne pristupi k nam neg
sam naijenac, - svoj a k svojijem.
Dakle, Kotoranin je naijenac, svoj me svojijemi, susjed dobrodoao
u tuini unato svim onim karakteristikama koje Kotorani nose u nekim drugim Drievim komedijama. I ne samo da su nai Dubrovani i Kotorani, ve
govore i isti jezik pa se Tripeta veselo obraa: Itom se obeselim, kad ujemo
koga od naeg jezika. Maroje e na to: Dua mi se vrati, misser mio! Kad te
uh govorit rekog: ovi je od naijeh.
Dri jedan komian susret (jer je rije o susretu Dubrovana i Kotoranina) pretvara u srdaan odnosno istie psiholoke i jezine razlike naih ljudi
od Talijana i drugih stranaca u komediji.
Tripeta nakon toga stoji Maroju na usluzi posebno istiui: Gospodine, ovo sam, na vau sam zapovijed; to mogu zapovje mi kako bratu: ja
sam zvieran svijem Dubrovaninom kao bratji mojoj. I ne gledaj me ovako u
spelanoj dolami; po svetoga Tripuna, ja ne kuram se da sam u tuem mjestu
signor i misser, gdje me znaju, ma da sam na mom domu gospodar potovan i
svijetao, gdje sam poznan.
Tripeta nije siromaan i Dri nas ovdje upoznaje s osobom koja stoji
nasuprot ljudima nahvao (rav). On se ne gizda po svijetu i ne pravi se gospodinom ve mu je vaan ist i svijetao obraz. Time i Kotoranin Tripe ulazi u
Drievu koncepciju ljudi nahvao i ljudi nazbilj. (rav-dobar, pravi). To dokazuje i Marojev odgovor: Inveni ominem naoh ovjeka! Svete rijei, zlatom bi
ih valjalo pisat. Jaoh meni da budem znao da je ta doktrina u Kotoru, u Kotor
bih sina na studijo poslao, - sina koji me je ruinao, koji me je rasinio, sina
koji je zlu skulu nauio. Jaoh pet tisu dukata.
U odgovoru Tripeta stoji Drieva ironija o ljudima nahvao: Bogme je
to gore nego ponta, ta je velika nemo. Uzmi mi dukate, uzmi mi ast i ivot.
Uloga Tripeta u komediji Dundo Maroje, pomno je odabrana u svojoj
dramaturkoj izvedbi na potpuno drugaiji nain nego u drugim komedijama
gdje je Tripe obino jadan, kilav i nespretan. Ovdje je on najenac, spreman
pomoi bratji Dubrovanima, onaj koji daje upute, savjetuje i umiruje Maroja
na kraju pomaui mu da pronae svoga zabludjela sina. Ujedno kroz njegov
lik Dri progovara o ljudima nahvao svrstavajui Tripeta u one druge, dobre, prave, ljude nazbilj.
Posebnu ulogu ima i Tripe Kotoranin u Arkulinu gdje se udruuje s
Lopuaninom protiv Arkulina. ak ima i sree prijatelja Maria koji kae:
179
Vanda BABI
Para mi, bijee ono Tripe Kotoranin, moj prijatelj, a ne stavljah se od njega.
Kasnije se susreu i pozdravljaju te zajedniki osveuju Arkulinu.
Na samom kraju, na sceni se pojavljuje Kotoranin dajui zakljuak:
Sinjori, da znate, negromant i mi svi bogme se osvetismo od ovoga kurvina
mua:Anicu dasmo mu za enu, ma s kontradotom i abaasmo njegovu superbiju A i drugo da vam reem: bogme mu je iz skrinje izeto lijepih dinara;
a bogme t sam i ja lijep dio imao, - tot kila i indurije koje mi injae! On,
prem beko od svoje ene, ne smije se ni tuit, anzi sopra di questo (dapae u
vezi s tim)para mu da se je danaska rodio i da mu je kua i imanje koje ima
danaska darovano. Ja zasad neu drugo rijet; vrati u se na moje lopie i
eortavam sve stare stareine da se ne namuraju da ne budu vituperijo i rug
od svijeh ljudi kako i Arkulin i preporuujem se, va sam sluga! Ostajte zbogom i pljeite!
To to govori Kotoranin dolazi iz usta druine koja je komediju prikazala i koja se, istie S. P. Novak (1984:96) identificirala s Negromantom. Njegova mo igrala je u funkciji glumaca i publike. S jedne strane Arkulin, kurvin
mu, kojem se svi svete, a s druge Negromant s kojim se svi dre. Novak
zakljuuje (1984:96) kako se u maskama Arkulina i Negromanta, za osvijetene oi, igrala predstava kanjavanja i podmetnutog tijela, igra proizvodnje
boli i patnje, igra pisca i rukopisa vlasti. Tu poinje odnoaj svijeta komedije
i dubrovakog drutva toga doma s Drievim tadanjim prikrivenim eljama
za razotkrivanjem nemone, lane, fengane vlasti. Arkulin je samo jedan iz
galerije patnika, on je poput Tripeta iz Mande stavljen u srodan sustav samo
zato to je star i bolestan i ima braniti svoju ast, on je kao Skup u Skupu, zato
to je bolestan, ima maniju i to je krt. Svi ti likovi suprotstavljaju se teatru,
suprotstavljaju se igri iz koje ele pobjei.
Lik Tripa Kotoranina u toj Drievoj komediji ima sasvim suprotnu ulogu od lika Tripeta iz Mande. Upravo je taj Kotoranin sve ono to Tripe nije
i upravo on, kao i u Dundu Maroju stapa se u drutvo Dubrovana s malom
razlikom da se u toj komediji izbjegao pokuaj ruganja, ali u treem prizoru
sam Kotoranin spominje pomiane kruke koje su podvalili Dubrovanima
pa u svom govoru istie sve nevolje koje prate Kotoranine ne samo u nekim
Drievim komedijama ve u tadanjem ivotu:
Bolje je meni nastojat kako u lopie prodat, neg da se mnom Dubrovii rugaju Dubrovii, er kao uljezosmo jedan drugoga u ruge stavljat,
njetko e i drugi pomian ostat. Po bradu Boiju, da vrag uzme duu onijem
naijem ki pomiae kruke, da ih pomianijeh Dubroviem prodaju, pak ih
sami, bestije od tri bolane, jedoe. Fortuna ih zategnu; stavie se tej kruke
jesti:Ova nije pomiana, ova nije uscana, ova nije. Vrag da ih vazme! Dae
fin svijem krukami, da smo sad za rug Dubroviem i vituperijo od sve Dal180
macije. Ludjak jedan uini eror, a svi ga mudri ne mogu remedijat. A, uz ove
tuge, jo nas i na dom i naa kua bije. Oni vraji aer, koliko nas raa, toliko
nas kilavijeh raa. Te vraje krepadure renjaju u nas, er sam veekrat rekao u
meni, a meni: kilo, vrag da te vazme, ako si i moje meso; i vas tedijo moj zlo
esti pridavam. Tizim na vraji Dubrovii najvee kore. Da vrag uzme oni
avolji ajer ki nas pridrtijeh raa, da smo za rug Dubroviem i vituperijo
vragu njegovu ocu. Njeka me melankonija uhiti razbirajui ove stvari; pou
malo zaet uz luet.
U toj jadikovci Kotoranina Tripa iz Arkulina zrcali se odnos Dubrovana i razlozi podsmjeha i ruganja susjedima. To posebno dolazi do izraaja u
komediji Mande ili Tripe de Utole, a gotovo u svakoj gdje je lik Kotoranin
spominje se uzgred (Arkulin) pojaavajui kominost situacije koja godi ondanjem dubrovakom gledateljstvu.
Osim toga Dri je sasvim u toku usmene tradicije, pun je aluzija na
ale i anegdote koje su vezane za njegov kraj a koje su i starije od njegovih
komedija. F. ale istie da narodne umotvorine predstavljaju poseban blok,
naroito vaan za dramatiara koji eli apelirati na cjelokupnu svoju publiku.
Gore smo uli jednu od omiljenih anegdota o Kotoranima koju nam Tripo pria: o pomokrenim krukama. To je rugalica, koja se jo u razliitim inaicama
uje u primorju: Vozili Kotorani laom u Dubrovnik kruke na prodaju pa ih
iz pakosti, pomokrili. Meutim, zatee ih oluja, putovanje se otegne, pa su ih
morali sami, jednu po jednu pojesti, postavi tako vituperijo od sve Dalmacije
(ale:1979:721)
S jedne strane posve je drugaija uloga Kotoranina u Dundu Maroju i
Arkulinu, to smo ve i zakljuili.
Svaka rije jadikovke stvara pred nama sliku jadnog Tripeta iz Mande,
kojega Dri u svojoj galeriji predstavlja kao jednog od svojih patnika.
I komedija Mande ili Tripe de Utole dola je u krnju obliku. Nedostaje joj prolog, prvi i dio drugog ina. Posljednji u komediji govori Tripe
opratajui se u ime Garzarije s publikom, napominjui da je on poeo pa
sada eto i zavrava. Dakle, Tripe je nastupio prvi u komediji. No, da ne ulazimo u tu problematiku, recimo da je Mande podijeljena na uobiajenih pet
inova, inovi u scene, samo ne do kraja dosljedno. Nastanak svih peripetija i
smutnja oko Tripeta lei u njemu samom: star je, slab i nemoan, i jo k tome
optereen nemilom tjelesnom manom kilavou. Ima mladu enu koja mnogima zapinje za oko. Glavnu prepreku u svojoj srei Tripe vidi u svojoj kili.
Oslobodi li se nje, misli on, vjerojatno e se Mande smiriti. Radnja poinje u
isto vrijeme: Tripe ide za lijekom, Mande za Dubrovaninom, Lone i Krisa
za Mandom.
181
Vanda BABI
U noveli koja se u Mandi opravlja nad kilavim Tripetom, istie S. P.

Novak (1984:103) nema mnogo mjesta za toga Kotoranina. Njega se uvijek
izluuje, poniava i prisiljava na igru koju on ne eli. Tripe se udvostruava
kao i svi njegovi supatnici iz Drievih komedija. I on se pita: Koji je ono
mladi u mojijeh haljinah? Iako kilav, star i nemoan u jednom trenutku skupi
snagu odrei se svoje ene Mande i tim gestom, podcrtava S. P. Novak, jo
vie otvara dramaturki prostor svom padu koji ga dovodi do spoznaje: A ja
sam vee neg iz pameti iziao. Osramoen, dokraja ponien i vraen u prostor
svoje kue (koja je u stvari njegov pakao) Tripe biva kanjen i na ulici da bi
ponovno proao pakao doma. Na kraju ostaju svi zadovoljni: Mande je uzela
dobra brjemena s Dubrovaninom i izbjegla opasnost da bude osramoena,
Krisa se izlijeio od svoje velike ljubavi, Lone je naao ker, a Kata oca, Turin sestru. Jedino Tripe mora na silu biti zadovoljan, kile se nije oslobodio,
Mande ga je prevarila, a on opet mora pokleknuti i izrei: Zna ka je?, ja sam
zloes, ja sam mahnit, a Manda moja ena, sveta je svetica, kad vi hoete!
Novak je u pravu kada kae da se sve okrenulo protiv Tripeta samo zato to
je Mande morala dobiti sve kao nagradu od autoriteta, jer je bila ljubavnica
autoriteta, ona u predstavi nije tek obina preljubnica, njezina postelja je mjesto gdje autoritet (Pedant) uzima i dio Tripetova tijela i time ga kanjava.
Samo oni iz Mandine postelje imaju razlog od svijeta, pa zato imaju i naina
da uvjere cijeli grad da je Mande svetica. ak e uiniti da njezinu svetost na
sceni potvruje Pedant, njezin ljubavnik, kojemu, dakako svi moraju vjerovati. No, u maski Tripeta otkrivamo Dria kojemu su u vrijeme izvoenja
te komedije, oko 1555. proizvodili strah i pievu patnju i to oni koji su iz
publike poricali Driu vlasnitvo, rekao bi Novak, theatruma.
Radnja se zbiva u Kotoru i moda je ba zato Dri u tom gradu naao
lik prevarena mua, a zavodnika iz Dubrovnika. Osnovni motivi, kako je poznato, potjeu iz Boccaccia, samo ih je autor znatno prekrojio i podesio svojoj
zamisli s vie izreenih aluzija na Kotorane i njihovu crkvu sv. Tripuna to se
jedva vidi, na lonce i pinjate to ih Kotorani donose na prodaju u Dubrovnik,
na one dobre persone koje svakom daju, na krepadure koje vladaju Kotorom
i sl.
I na kraju, ostaje nam jo jedan Kotoranin, Pasimaha, sluga Zlatoga
kuma iz Skupa. Jedina komedija u kojoj Kotoranin nije Tripo, no ni to nije
sluajno s obzirom na to da svi likovi u tom djelu ukazuju svojim imenom na
neke svoje glavne karakteristike. I Skup i Zlati Kum, Munuo, Pasimaha, Drijemalo, Variva, Gruba. Za razliku od pospana i sporog Drijemala Pasimaha je
borben, ovjek koji se dosta razmee vojnim terminima, tonije to je parodija
razmetanja. On je zapravo miran i dobroduan ovjek i njegove velike rijei
su svjesno lakrdijanje, da na kraju ipak doivi okraj sa Skupom. Tunjava sa
krcem jest zavreni element u Pasimahinoj akciji gdje je akcent upravo na
182
komici to proizlazi iz dobroudnog, aljivo-borbenog nastupa Pasimahe koji

jo i govori kako se takvoj vojsi katjeli svi pridaju.
Ostaje nam, nakon ovog kratkog uvida u likove Bokelja u Drievim
komedijama zakljuiti:
(1) Dri je dobro poznavao bokokotorsku knjievnu situaciju i kao
knjievnik i kao ovjek ije podrijetlo potjee iz Boke.
(2) Likovi Bokelja su obino komini, nazivani Tripe, Tripeta ili
Tripe prema imenu Tripun, koje je i danas esto ime u Boki, osim
Pasimahe koji je takoer komini Kotoranin. Same izvedenice od
imena Tripun pokazuju pievu nakanu da u svojim komedijama
prikae mane Kotorana.
(3) Posebno su naglaene osobine Kotorana koje su Dubrovani izrugivali prije svega zbog poznatog animoziteta dvaju gradova i tada,
ali i kasnije, unato injenici koje su svjesni i Bokelji i Dubrovani,
tada i danas, da se gotovo cijela bokokotorska knjievnost dopreporodnog razdoblja naslanja i prati dubrovaku, kao i da su svi
poznatiji bokokotorski pisci toga vremena slavili Dubrovnik.
(4) Dri u 16. stoljeu prikazujui Bokelje (koji, pretpostavlja se,
nisu izmilljeni likovi) u svojim djelima istie protonost koja je,
unato (ne)vremenima postojala kao i povezanost dvaju prostora.
(5) I na kraju, likovi Bokelja, tonije Kotorana, u svakoj komediji
imaju dramaturku funkciju i svaki Kotoranin je posluio Driu u
njegovoj nakani prikazivanja tadanje politike i drutvene situacije i ljudi nahvao i nazbilj.
Iz dananje perspektive mogli bismo podosta iz Drievih djela prepoznati i u sadanjim drutveno-politikim prilikama.
Literatura
-
Butorac, Pavao, 1928. Gospa od krpjela, Sarajevo

ale, Frano, 1979. Tragom Drieve poetike
Novak, S. Prosperov, 1984. Planeta Dri, Zagreb
Novak, S. Prosperov, 1996-1999. Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb
Novak, S. Prosperov, 2003. Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb
Poezija baroka, 1976 (pr. Milo Miloevi & Gracija Brajkovi), Titograd
Proza baroka, 1978 (pr. Milo Miloevi & Gracija Brajkovi), Titograd
PSHK, 1964. knj. 6., Marin Dri
Ravli, Jaka, 1969. Genealogije obitelji Dria, str. 476-491, Zbornik
radova o Marinu Driu, Zagreb
- SPH, 1930, Djela Marina Dria (pr. M. Reetar) JAZU
183
Vanda BABI
- Stara knjievnost Boke, 1993(I. Banac,. S.P. Novak, B. Sbutega), Zagreb

- velec, Franjo, 1968. Komini teatar Marina Dria, MH, Zagreb
- Zbornik radova, 1969., Marin Dri, Zagreb
Vanda BABI
CHARACTERS OF BOKA RESIDENTS IN DRIS
COMEDIES
It can be claimed with confidence today that Kotor residents from the
late fifteenth and early sixteenth century have a special place in the circle of
European humanists. Older literature from the Bay of Kotor relies upon Dubrovniks literature, and through this subject, the author particularly points out
the role of Boka residents in Dris comedies. Besides the fact that renowned
genealogies state that Dri family was a noble family originating from Kotor, the choice of Kotor residents as characters in Dris comedies is never
random and they occupy, in each comedy, a carefully chosen place.
We find characters of Boka residents in four Dris comedies; in three
of them it is exclusively Tripe from Kotor (Dundo Maroje), Tripe de Utole
(Mande), Tripe Kotoranin (Arkulin), and Pasimaha (Kotoranin) in Skup, the
only character not having a recognizable Kotor name Tripo, which is still
very common in the Bay of Kotor.
Besides the fact that Kotor residents in Dris comedies were regularly
comical characters, in each comedy they also have a dramaturgical function
and each Kotor resident served Dris intention to display the contemporary
political and social situation of that time and people nahvao and nazbilj.
Key words: Dri, comedies, Kotor residents, dramaturgical function,
people nahvao and nazbilj
184

UDK 82.09-31
Pregledni rad
Marjana UKI (Podgorica)

Institut za strane jezike
marjana2002@yahoo.fr
TRAKTAT O PORIJEKLU ROMANA OPATA IJEA
Trakatat o porijeklu romana opata Ijea referentan je i vaan
knjievnoistorijski tekst u stvaranju poetike romana. U doba dominantnog klasicizma, vodile su se ustre polemike oko jednog
ne-klasinog anra, otvarana su mnoga pitanja, pisani su brojni
tekstovi, a opatova istorija konano daje zaslueni znaaj romanesknoj fikciji. Rad predstavlja i izlae glavne punktove Ijeovog
teksta.
Kljune rijei: Ije, roman, istorija, pravila
Teorijska razmiljanja o romanu aktuelna su tokom itavog XVII vijeka. Period koji e oznaiti neprikosnoveni autoritet Aristotelove Poetike
odrazie se paradoksalno i na prouavanje romenesknog anra. U XVII vijeku francuska knjievnost preuzima znaaj koji su u prethodnom vijeku imale
panska i italijanska, pa osim dominantnog klasicizma i visokih rodova tragedije i komedije, i francuski roman poznaje bogatsvo i raznolikost. Pored toga,
teorijska promiljanja, koja e otjelotvoriti Boalo Pjesnikom umjetnou za
klasicizam, otvaraju brojna knjievnoteorijska i knjievnoistorijska pitanja.
Polemike, diskusije, rasprave, satirini dijalozi, opake kritike i apologetski
tekstovi, sve dakle to do danas ini nezaobilazno okruenje romana zapoeto
je upravo u sjenci Molijerovih i Rasinovih komada.
Prevod Aristotelove Poetike na latinski (oro Vala u XVI vijeku) zapoeo je niz novih prevoda i tumaenja usmjerivi bitno knjievnoteorijska
prouavanja. Nepostojanje romana u tekstu slavnog Grka dalo je za pravo
negatorima romaneskne fikcije, no, iako anr nije vie imao nekadanji ugled,
nije prestajao da se pojavljuje i osvaja publiku. Romanopisci su pokuavali da
ga prilagode Poetici pa su pitanja koja su otvarana bila vezana za pravila vjerovatnosti, prirodnosti, odnosa istoriografije i knjievnosti, moralne koristi. Pri
tom, trebalo je primijeniti pravila klasine estetike na jedan ne-klasian anr.
185
Marjana UKI
U najeim polemikama, na Aristotela se se poyivali i oni koji su prezirali

roman i oni koji su pokuavali da ga prilagode pravilima. Ipak, druga polovina
XVII vijeka, naroito Traktat o porijeklu romana, prva istorija romana koja
mu je pretke nala u najstarijim civilizacijama, zvanino rehabilituje anr.
Osude i kritike romana, vie ili manje ozbiljne, ciljale su ne samo pravila, ve i specifine kvalitete anra, ali najee moralnu vrijednost. Kritike su
bile upuene navodnoj nekorisnosti romana (razonoda), neasnosti u slikanju
strasti i ljubavi (koji bi se mogao preuzeti kao model ponaanja) i konano
nemoralnosti (u emu je najvie ugroena sveta institucija braka). Romanopisci su nazivani trovaima dua vjernika iza ega nije teko otkriti stalnu
umijeanost crkve u knjievna pitanja. Fikcionalni karakter romana osuivan
je kao lana slika koja se nudi i koja je, naravno, tetna, a umjesto razumu,
romaneskne prie direktno su upuene mati koju razbuktavaju.
No, nijesu svi kritikovali i napadali roman. Tokom itavog vijeka bilo
je zanimljivih razmiljanja i stavova. Radi se najee o predgovorima samih
pisaca (DIrfeov predgovor Astreji, predgovor Ibrahimu ora de Skiderija)
ili su rasprave o romanu ukljuene u samu dijegezu, kao u Kleliji. Javljaju se,
meutim, i prvi tekstovi koji osvjetljavaju specifino roman, na parodian ili
ozbiljan nain. Antiroman hipertekstualnom raspravom sa kanonskim tipovima romana ostvaruje poseban kritiarski rad kojim se prati evolucija anra i
bitno se pomjera granica narativnih mogunosti. U francuskom XVII vijeku
ustanovljuju se istorija romana, knjievna kritika i teorija. Meu mnogim, danas zaboravljenim, imenima, nalaze se i veliki autoriteti tog doba, klasini
duhovi kao aplen, Boalo, Di Plezir, ali i sami romanopisci Sorel, Madlena i
or de Skideri.
Traktat o porijeklu romana
Objavljen kao epistolarni predgovor romanu Zaida (1670) iji je navodni autor Segre, a stvarni gospoa De Lafajet, Traktat o porijeklu romana
opata Ijea najozbiljniji je poetiki tekst o romanu u XVII vijeku. Kako se po
naslovu moe zakljuiti, Ijeov naum je istorijski pregled razvoja romana, ali
taj tekst od stotinjak stranica sadri i teorijske stavove, pa uz Italijane Djiralda
i Pinju iji je rad Ijeu poznat, na koje se poziva i sa kojima polemie, Traktat
je prvi francuski tekst koji se bavi teorijom i istorijom romana dajui znaajan
doprinos poecima poetike anra.
Pjer Danijel Ije (Pierre Daniel Huet, 1630-1721), erudita i poliglota,
kasnije opat, ugledan lan mondenskog drutva i jedan od posljednjih humanista svoju uenost i reputaciju dao je ovom tekstu koji e postati nezaobilazan
u izuavanju romana. Ije porijeklo romana ne vezuje ni za Provansu, ni za
paniju, ve mu porijeklo pronalazi u najstarijoj antici, u egipatskoj civi186
Traktat o porijeklu romana opata Ijea
lizaciji, a javlja se kasnije u arapskoj, persijskoj, indijskoj i sirijskoj. Najvei

dio Traktata zapravo je reanje i nabrajanje raznih romana iz raznih starih
civilizacija koje prati hronoloki, preko grkih i rimskih, zatim preko starih
francuskih romana do onih kasnije nastalih u Italiji i paniji pa sve do autorovih savremenika.
Na poetku teksta daje se definicija anra: Ono to zaista zovemo romanima jesu fikcije o ljubavnim avanturama, umjetniki napisane, u prozi, za
zadovoljstvo i pouku italaca.1 Ije dalje razrauje definiciju upotrebljava
termin fikcija da bi se roman razlikovao od istinitih pria; ljubav mora biti
glavna tema romana; proza je pogodnija vremenu u kojem Ije ivi, a umjetniki znai da roman podlijee izvjesnim pravilima bez kojih bi bila zbrkana
gomila bez reda i bez ljepote. Pravila i pravilnost jesu kategorije vane i u
hronolokom pregledu (ta jeste, a ta nije roman), a zasnovani su na navedenoj definiciji kojom Traktat poinje tako da e u toj hronolokoj enumeraciji
mjesta nai i brojni nefikcionalni istorijski tekstovi i svete knjige.
Cilj romana je pouka, i Ije ponavlja est moralistiki stav XVII vijeka
da se vrlina mora nagraditi, a porok kazniti. Svjestan da itaoci ne vole istu
pouku, predlae romanopiscima da ih prevare arima zadovoljstva i da prijatnim i slikovitim primjerima ublae strogost lekcije.
Ije govori i o romanima u stihu i o spjevovima (pomes piques) smatrajui da razlika u odnosu na roman nije samo u stihu, ve postoje sutinske
razlike, iako ima i slinosti. Spjevovi imaju vie udesnog koje je uvijek vjerovatno, a romani imaju vie vjerovatnog, mada ponekad imaju i udesnog.
Spjevovi su pravilniji, imaju manje materije, dogaaja i epizoda, roman ih
ima mnogo vie, budui da je manje uzvien i manje slikovit. Najzad, epske
poeme za temu imaju neku vojnu ili politiku akciju, a ljubav se obrauje
samo sluajno, u romanu, kao to je naveo u definiciji, ljubav je glavna tema
a sluajno to moe biti politika ili rat.2
Kao mnogi njegovi savremenici, Ije poredi roman s epom ali ovoga
puta, prvi put nakon konstituisanja srednjovjekovnog romana u odnosu na
chansons de geste, imamo uoavanje distinktivnih karakteristika izmeu te
dvije vrste. No, Ije plaa danak vremenu u kojem ivi pa ignorie nastanak
prvih francuskih romana i njihov udesni svijet. Italijanski viteki spjevovi
poznati u francuskom XVII vijeku i teorijski tekstovi o njima poznati su Ijeu
pa e vezivanje udesnog za ep a ne za roman biti posljedica tog italijanskog
mlange-a romana i epa.
1
2
Prevod definicije je iz knjige Jovana Popova, za ostalo je korien tekst Traite de lorigine
des romans, Stuttgart, J. B. Metzlersche Verlagsbuchhandlung, 1966.
Ibid, str. 4-7
187
Marjana UKI
Osim to je razgraniio roman u odnosu na spjevove, Ije pravi razliku

izmeu istorije i romana, po ugledu na Aristotela, naravno. Zanimljivo, on
pronalazi i u istorijskim tekstovima elemente lanog, ali veina je istinita, dok
u romanu istina postoji u nekim dijelovima, ali u najveem dijelom su lani.
Romani ak mogu biti i potpuno lani en gros & en detail. Ta potpuna fikcija,
smatra Ije, prihvatljivija je u kominim romanima iji su akteri osrednje sudbine nego tamo gdje su akteri prinevi i osvajai ije su pustolovine slavne
i nezaboravne. Vjerovatnost, koja ne postoji uvijek u istoriji, sutinska je za
roman, zakljuuje Ije.3
Kao to je reeno, najvei dio Traktata koji slijedi nakon definisanja
i razgranienja anra u odnosu na spjev i istoriju, jeste istorijski slijed etapa
romana u kojima definie ta jeste a ta nije roman, a zatim pronalazi pravilnosti i nepravilnosti u odnosu na svoju definiciju. Najvie prostora dobie grki
roman, a meu njima posebno Heliodor, Homer za roman. Srednjovjekovni
francuski, kako Ije kae, stari roman spada u nepravilne, kao i Amadisi, daleko od najvieg stepena umjetnosti i elegancije koju e, prema opatu, Francuska kasnije dati romanu. Polemiui sa iraldijem koji je mnotvo zapleta
smatrao italijanskim izumom, Ije smatra da su to prije Italijana izmislili Grci
i stari Francuzi, a ovi posljednji su ih toliko umnoavali bez reda, bez veze i
bez umjetnosti tako da su Italijani preuzevi od njih oblik romana, preuzeli i
greke.4 Prezir prema srednjovjekovnoj knjievnosti, koja za opata nosi esto
kvalitet neznanja i varvarstva, ne spreava ga da ipak uoi anteriornost Tristana i Lanselota u odnosu na panski i italijanski roman.
No, romane svog doba ipak smatra najboljim, najvie zbog utivosti
galantnog ponaanja koja dolazi iz velike slobode koju ene uivaju u Francuskoj. One su te koje postavljaju pravila, formalne zahtjeve koje mukarci
slijedei stvaraju pravu umjetnost. Znaajnu ulogu Ije pripisuje jedinstvenoj
Astreji, koja je vratila pravilnost i utivost u roman i koja je najvjetije nainjeno i najpristojnije djelo koje se pojavilo u svom anru pomraivi slavu
grkih, italijanskih i panskih romana.
U analizi pojedinanih romana Ije dotie probleme poetike romanesknog anra. Pitanja su uglavnom izazivala panju i razmiljanja i prije njega
odnos istorijske i fikcionalne istine, kompozicija romana i jedinstvo radnje,
vremenski raspored pripovijesti (poetak in medias res, analepse pa vraanje
glavnom toku, mnotvo prepreka koje vode ka razrjeenju kojim roman zavrava to odgovara oekivanju italaca), pitanje stila, podraavanja modela,
pitanje vjerovatnosti.
3
4
Ibid. str. 8-10

Ibid, p. 44
188
Traktat o porijeklu romana opata Ijea
Ije na kraju daje vrlo zanimljive sudove o porijeklu romanu koji pronalazi u ljudskoj potrebi za priom: Ova sklonost priama koja je zajednika
svim ljudima ne dolazi ni razumski, ni podraavanjem, ni kao obiaj: ona
je ljudima prirodna, pojanjavajui nakon toga kakvo zadovoljstvo roman
prua itaocu i kakva je korist od takvog dejstva. Pri tom, smatra da dva sasvim oprena puta, neznanje i uenost, vode istom cilju fikcijama, priama
i romanima. Otuda i najvarvarskiji narodi, kao i oni najcivilizovaniji vole romaneskne kreacije.
Mnogo zamjerki bi se moglo uputiti Ijeu, prije svega pokuaj uspostavljanja pravila gdje je nepravilan svaki roman koji, na primjer, ne poinje in
medias res, neobian je njegov izbor kanona u kome nedostaju znaajni romani, naroito srednjeg vijeka; pri tom, Traktat esto slui da pokae autorovu
erudiciju, a mogu se pronai i brojne kontradiktornosti. Meutim, Ijeov Traktat jeste apologija romana, kada su ga mnogi napadali, kritikovali i ismijavali,
odbrana itanja i italakog uivanja. Priznaje Ije da se deava da romani hlade pobonost, da podstiu neke neumjerene strasti, da kvare vladanje, ali zao
duh se i bez toga lako u zlo uputa. Za njega su romani tihi uitelji koji ue da
govorimo i da ivimo.
Kao kritiar Ije za Servantesa istie da je jedan od najljepsih duhova
koje je panija stvorila, istie ulogu ena u razvoju francuskog romana i posebno, na kraju, istie prvo ensko autorstvo u dugom istorijskom nizu - Madlene de Skideri5.
Od objavljivanja, Traktat o porijeklu romana postaje referentan tekst.
U narednom vijeku e Didroova Enciklopedija u odrednici Roman za istoriju
anra uputiti na Ijea, ali e enciklopedisti biti kritini prema opatovim kanonima iz XVII vijeka (Astreja, gospoica de Skideri) kojima zamjeraju nevjerovatnost i opscenost. Njegova teorija o istonjakom porijeklu romana bie
prihvaena i imae mnoge pristalice, sve do Bedijea.
Kamij Esmen (Esmein) zakljuuje u Poetici romana da e se takav selektivan odnos prema tom tekstu zadrati i u XX vijeku. Ipak, Ijeov Trakat je,
po njenom miljenju, koncepcija koja je i estetika i etika, koja je izmeu
dviju estetika, barokne s jedne strane (epska kompozicija, odbacivanje linearne hronologije) i klasine s druge (jedinstvo radnje, odbacivanje ornamentalne
deskripcije, srednji stil), ali da uprkos irini (istorijski, antropoloki, filozofski
aspekt) Traktat ini posebnu i potpunu poetiku romana.
Ranije autorke, kao Elizen de Kren, Ijeu su nepoznate.
189
Marjana UKI
Literatura
- Boilve-Guerlet, Annick. Le Genre romanesque : des thories de la
Renaissance italienne aux rflexions du XVIIe sicle franais, Santiago de
Campostela, Universidade de Santiago de Compostela, 1993.
- Huet, Pierre Daniel. Trait de lorigine des romans (1670), Stuttgart, J.
B. Metzlersche Verlagsbuchhandlung, 1966
- Potique du roman, Scudry, Huet, Du Plaisir et autres textes thoriques
et critiques du XVIIe sicle sur le genre romanesque, Edition tablie et
commente par Camille Esmain, Paris, Honor Champion diteur, 2004
- Popov, Jovan. Klasicistika poetika romana, Beograd, Zavod za udbenike
i nastavna sredstva, 2001.
- mega, Viktor. Povijesna poetika romana, (tree izdanje), Zagreb,
Matica hrvatska, 2004.
Marjana UKI
TREATISE ON THE ORIGIN OF THE NOVEL BY ABBOT
HUET
Treatise on the origin of the novel by abbot Huet is an important literary-historical text in creating a poetics of the novel. In the time of dominant
classicism, heated debates were led about a non-classical genre, many questions were opened, numerous articles written, and the abbots history finally
gives well-deserved importance to the novel fiction. Th paper presents and
sets out the main points of Huets text.
Key words: Huet, Novel, History, Rules
190

UDK 141.72(44+73)
Pregledni rad
Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI (Podgorica)

Filozofski fakultet Niki
alexmontenegro@t-com.me
ODBIJANJE PRAVILA I NEPRIHVATANJE
AUTORITETA: PROLEGOMENA ZA FEMINISTIKU
TEORIJU KROZ PERSPEKTIVU JULIJE KRISTEVE (I)
Cilj ovoga rada je da se ukae na osnovne razlike izmeu
francuskoga i amerikoga feminizma, s posebnim osvrtom na
rad Julije Kristeve, odnosno onaj dio njenog rada koji se bavi
enom i njenim uticajem na teoriju koja je pisana ezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog vijeka i kasnije. U drugom dijelu
rada dat je poseban osvrt na njene eseje Novi tip intelektualca:
Disident i Vrijeme ena koje feministiki usmjerene teoretiarke smatraju znaajnim doprinosom toj teoriji.
Kljune rijei: francuski i ameriki feminizam, feministika teorija, Julija Kristeva, Novi tip intelektualca: Disident,
Vrijeme ena
Feministiki usmjerene teoretiarke pokuavale su da definiu francuski

odnosno ameriki feminizam ili, konkretnije, da ukau na razliku koja izmeu
njih postoji. Jednu od definicija ponudila je poststrukturalistika teoretiarka
Toril Moi koja navodi da se sutinska razlika izmeu dvije vrste feminizma
ogleda u ovome: dok anglo-ameriki feminizam artikulie empirijsku i esencijalistiku koncepciju enskoga sopstva koja je karakteristina za liberalni
humanizam, koncepcija enskoga sopstva Francuskinja je antiesencijalistika,
a tekstualno zasnovana metodologija francuskoga feminizma efektno dekonstruie patrijarhalne konstrukcije roda i na taj nain aktivno dovodi u pitanje
patrijarhalnu kulturu u njenom sopstvenom kontekstu.1 Ona zakljuuje kako
Amerikanke karakterie jaka i eksplicitna odanost politikom i odsustvo teo1
Pogledati u studiji Toril Moi, Seksualna/tekstualna politika: feministika knjievna teorija

(bibliografski podaci navedeni su na kraju ovoga rada), na stranicama posveenim francuskome i amerikome feminizmu.
191
Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI
rijske zasnovanosti, dok odnos Francuskinja prema politikom ostaje prilino

nejasan ini se da su aistorine i idealistiki nastrojene.
Drugu definiciju potpisuje feministika naratolokinja Suzan S. Lanser prema kojoj je nemogue na jednostavan nain predstaviti razliku izmeu
amerikog i francuskog feminizma: o francuskom feminizmu, navodi
ona, promilja se u okvirima teorijskih premisa poststrukturalizma, dok se o
amerikom promilja kroz politike imperative enskoga pokreta za osloboenje, istorijskoga iskustva ena uopte i spisateljki posebno.2
Pokuaja definisanja dvije vrste feminizma ima gotovo koliko i pokuaja da se rasprave o feminizmu izvedu na sistematian nain. Na slinu
nedoreenost nailazimo i kad nastojimo definisati razliite vrsta francuskoga
feminizma uz napomenu da se kao zajednika osnova njihova razvoja nameu
tri znaajna faktora: kritika humanizma, deavanja u sferi politikoga tokom
1968. godine i djela Simon de Bovoar, posebno njen Drugi pol u kojem je izmeu ostaloga napisala da je za njega ona pol, ona je definisana i razlikovana
u odnosu na mukarca, a ne on u odnosu na nju; ona je sluajna, sporedna kad
se uporedi sa sutinskim. On je subjekat, on je Apsolutan ona je Druga.3
Analizirajui drutveni kontekst decenije koju je, izmeu ostaloga, obiljeio
uticaj feministiki orjentisanih teoretiarki, Kari Vel je napisala: Skoro dvadeset godina poslije objavljivanja Drugog pola, Francuska se suoila sa do
tada nevienom revolucijom vie ideolokom nego politikom koja je
stvorila kulturu protesta iz koje e nastati raznolik ali snaan enski pokret.
Maj 68. godine poeo je kao revolt protiv prevazienoga obrazovnog sistema
i prerastao u opti pokret protiv birokratizacije francuskoga ivota i institucija
koje nijesu imale razumijevanja za individualne potrebe i stvarale su bezlina
ljudska bia sposobna samo za ivot koji je tekao prema ovoj rutini: metrobureau-dodo (podzemna eljeznica-posao-spavanje). Iako je 68. ponudila
malo toga po pitanju politikoga programa zbog ega su joj politiki efekti bili
ogranieni, pokazala je da je lini ivot i politiko pitanje, i da veza izmeu
linoga i politikoga moe znaajno uticati na razvoj enskoga pokreta. Politika vie nije smatrana samo praksom partija i vlade, ve se bavila i pitanjima
koja se odnose na svakodnevni ivot, kakav bi mogao da bude i ta bi mogao
da znai.4
2
3
Pogledati u tekstu Suzan S. Lanser, Ka feministikoj naratologiji, Ars, 5-6, 2010., str. 168172.
Ellen Rooney, ed., The Cambridge Companion to Feminist Literary Theory, Cambridge
University Press, Cambridge 2006, She is defined and differentiated with reference to
man and not he with reference to her; she is the incidental, the inessential as opposed to the
essential. He is the Subject, he is the Absolute she is the other, str. 155.
Ibid., Almost twenty years after The Second Sex appeared, France experienced an unprecedented revolution more ideological than political which produced a culture of protest
out of which a varied but forceful womans movement would emerge. May 68 began as a
192
Odbijanje pravila i neprihvatanje autoriteta: Prolegomena za feministiku teoriju...
Francuske teoretiarke davale su sopstvene iskaze o feminizmu, nainu

na koji su ene proivljavale dogaaje koji su ih udaljili od organizacija u
koje su bile ukljuene zajedno s mukarcima i koji su uticali na formulisanje
koncepta seksualne politike koji do tada nije postojao a nudio je mogunost
razmatranja polnih i drutvenih odnosa predvienih socijalnom hijerarhijom
(Kler Duen), i u okviru svojih tekstova i studija insistirale su na razliitim
konceptima o kojima su pisale na originalne naine: u svom tekstu Elen Siksu
kree od neobjanjivog, misterioznog, konkretnog,5 Lis Irigaraj je polemina i poetina, zahvata u filozofski kanon misli, Kristeva je hermetina i platipusovski intertekstualna u nastojanjima da, izmeu ostaloga, razvije teoriju
o marginalnosti i subverziji i disidenstvu.6 Njeno pisanje teko je razumjeti
jer, kako je to naveo M. Ben-Naftali, prevodilac Kristevinih Ljubavnih pripovijesti na hebrejski, njen jezik je dionizijski vie nego platonski, barokni vie
nego klasian. Dok se klasini jezik zasniva na vrijednostima reda, jedinstva,
jasnosti, hijerarhije i stabilnosti, barokni jezik Kristeve je jezik prekoraenja,
raspusnosti, pokreta, odbijanja pravila i neprihvatanja autoriteta.7
U svojim tekstovima Kristeva izraava ambivalentan odnos prema feminizmu o kojem je pisala vie puta (Od Itake do Njujorka, Novi tip intelektualca: Disident, Ljubavne pripovijesti, Vrijeme ena itd.). U jednome
od osvrta na tu problematiku naglasila je kako feminizam ne treba pretvarati
u novu religiju, poduhvat ili sektu potrebno je zapoeti specifinu i detaljnu
analizu koja e nas udaljiti od romantine melodrame i samozadovoljstva,
a do prave enske inovacije (u bilo kojoj od drutvenih oblasti) doi e kad
maternitet, enska kreacija i veza meu njima na bolji nain budu shvaeni.
Ambivalentan odnos prema feminizmu, posebno prema feminizmu jednako-
5
6
7
revolt against a dated educational system then became a more general movement against
the bureaucratization of French life and institutions which, consequently, had no regard for
individual needs and turned out carbon-copy humans capable only of following a routinized
life: metro-bureau-dodo (subway-work-sleep). While 68 offered little in the way of a
political agenda and so had only limited political effects, what it did was demonstrate that
personal life was also a matter of politics, and this link between the personal and political
would greatly influence the development of the womens movement. Politics was no longer
considered simply the practice of parties and government, but a matter of how one lived
ones everday life, what it could be and what it could mean, str. 157.
Ars, op. cit., str. 13.
Dubravka uri, Teorija, rod, poezija, str. 104.
Orna Coussin, Give birth or write: Julia Kristeva lectures on feminist philosophy, If classic language is based on values of order, unity, clarity, hierarchy and stability, the baroque
language of Kristeva is a language of excess, dissolve, rule rejection, refusal to accept authority, and movement, str. 1.
Svakako treba naglasiti da je zbog pomenute hermetinosti i intertekstualnosti prevoenje
tekstova koje je napisala Kristeva pravi izazov za prevodioce, ali i da su propusti mogui.
(prim. A. N. B.)
193
sti, izrazila je i Irigaraj koja navodi kako ne zna to se podrazumijeva pod terminom feministiki jer se rije na razne naine upotrebljava: Zamorno mi
je da danas klasifikujem sve ene sve ene i mukarce koji su blisko ili ne sasvim blisko povezani s pokretima za osloboenje ena, i ne samo pokretima
na feministkinje i one koje to nijesu.8 Prema Irigaraj vano je omoguavanje
dvostruke subjektivnosti, a da bi se omoguila takva subjektivnost neophodno
je izai iz ogranienja pojedinanoga diskursa i pokazati kako je takav diskurs
nuno ogranien na pojedinani subjekat.9
Ipak, obje teoretiarke analiziraju pojmove koji su znaajni za rad feministkinja i pruaju uvid u predmete i metode koji su u feministikome teoretisanju sutinski. Pomenuemo ovom prilikom nastojanje da se tijelo vrati u
diskurs humanistikih nauka10 inspirisan Kristevinom podjelom na semiotiko i simboliko, dva vana elementa koji formiraju znaenje; potom, pitanje
znaaja materinskoga u formiranju subjektiviteta kao zakona koji postoji prije
zakona oca, i pojam abjekcije, koji je veoma koristan u dijagnostifikovanju
dinamike opresije.11 U razgovoru s Ninom ivanevi Kristeva je rekla kako
je veoma teko utvrditi kad je inicirano njeno interesovanje za feminino,
mada se ini da je to bilo u trenutku kad je poela da postavlja pitanja o sebi
samoj, u periodu adolescencije kad se probudilo interesovanje za knjievnost
u kojoj su bila sadrana pitanja o polnim razlikama, i u vrijeme kad je kao
strankinja i kao ena u Parizu u mukim intelektualnim kruocima oblikovala svoj semiotiki projekat12: U teorijskom radu, navodi ona, ovo pitanje
pokrenula sam na saet ili, na nain koji bi se mogao okarakterisati kao diskretan, ali koji je u isto vrijeme bio i veoma intenzivan.13 U prvoj reenici
jedne studije postavila je pitanje kojim nas uvodi u razmatranje konteksta
koji je feministkinjama bio posebno interesantan: Raditi na jeziku, truditi se
oko materijalnosti jezika koji drutvo smatra sredstvom ostvarivanja kontakata i razumijevanja, ne znai li to bez odlaganja proglasiti sebe neznancem/
8
9
10
11
12
13

Ibid., str. 32-58.
Ibid., str.62.
Ibid., str. 64.
Toril Moi, ed., The Kristeva Reader, also helped to give shape and edge to her ambitious
semiotic project, str. 3.
Zivancevici, Nina, An Interview with Julia Kristeva, It is very difficult to trace back my
interest in the feminine. I suppose that at the very moment in which I started asking questions about myself the question of the feminine had already been formulated in my mind, so
one could say perhaps it started in the period of my adolescence when I became interested in
literature which necessarily asks questions about the sexual differences. But, you are right,
in my theoretical work, this question is raised in a more succinct manner, perhaps also more
discreet one, but which was nevertheless very intense, str. 1.
194
strancem (etranger) jeziku?14 a u udnji u jeziku da je moda neophodno

biti enom da bi se pokuao preuzeti taj preeran ulog iznoenja racionalnoga
projekta na spoljanje granice oznaivalakoga poduhvata mukaraca. Kratak
osvrt na rani period stvaralatva Kristeve otkriva nam da osim interesovanja
za feminino i jezik koji ne smatra monolitnim ve sloenim, heterogenim
oznaivalakim procesom, smetenim u subjekt i izmeu subjekata,15 ostali
kljuni teorijski pojmovi kojima se u svom djelu bavi jesu abjekcija, hora,
intertekstualnost, jouissance, roman, poetski jezik, semanaliza, simboliko/
semiotiko, tekst itd. Svojim radom na svakom od pojmova potvrdila je rijei
Rolana Barta: Julija Kristeva mijenja red stvari: ona unitava posljednje poznate pretkoncepcije, one za koje mislimo da nas mogu utjeiti, one na koje
smo pomislili da moemo biti ponosni: ona pomjera ve reeno...16
ena i maj 1968. godine
Govorei o maju 1968. godine, kad se u Francuskoj desila revolucija
koju je bilo nemogue uporediti s bilo kakvim prepoznatljivim revolucionarnim modelom (koja je bila vie ideoloka nego politika17) i koja je znaajno uticala na formiranje osnova feministike teorije, Kristeva je naglasila:
Borili smo se da pronaemo znaenje u destrukciji. Zauzimali smo fabrike; i
sama sam u traganju za smislom u ivotu u ovome uzela uea. Ali itajui u
tom trenutku, kao to to obino inimo, pojedine tekstove (Bibliju, Jevanelja,
Tomu Akvinskog), shvatila sam da je vano djelovati u toj fazi drutvenog
razvoja ulaenjem u fabrike ali da, prije toga, treba da se postavimo u sebi
samima.18 Kristeva se u svome radu vraa osnovnim tekstovima hrianstva
i judaizma i smatra da je primarna poruka Toma Akvinskog koju je preformulisala na sopstveni nain voli drugog kao sebe ali prvo u sebi, samome
sebi, budi izvor zadovoljstva. Apropos 1968. i Toma Akvinskog dodala je da
zalijeiti treba svoje unutranje rane i kao rezultat e se javiti sposobnost za
drutvenu akciju ili zahvat s drugim na drutvenoj ravni: moramo zalijeiti svoje poljuljane narcizme prije nego to formuliemo vie ciljeve.19
14
15
16
17
18
19
Toril Moi, ed., The Kristeva Reader, To work on language, to labour in the materiality of
that which society regards as a means of contact and understanding, isnt that at one stroke
to declare oneself a stranger/foreign (etranger) to language? str. 3.
Dubravka uri, Teorija, rod, poezija, str. 104.
Moi, The Kristeva Reader, Julia Kristeva changes the order of things: she always destroys
the latest preconceptions, the one we thought we could be comforted by, the one of which
we could be proud: what she displaces is the already-said, str. 1.
Ellen Rooney, op. cit., more ideological than political, str. 157.
Ibid., str. 60-61.
195
ena i formulisanje viih ciljeva

U kontekst o formulisanju viih ciljeva uvela je mnoga od svojih interesovanja (interesovanje za Bibliju, Jevanelja i Toma Akvinskog spada u
kasniji period njenog stvaralatva) lingvistiko, knjievno, semiotiko, psihoanalitiko ali i nit koja ih povezuje: istrajnu udnju za istraivanjem i
praenjem poetka,20 stalno generisanje revizionizma, kako je to formulisala
Ketlin OGrejdi koja je, postavljajui tokom jednog razgovora pitanje Kristevoj, navela da je ova tendencija inicirana u njenom djelu novozavjetnim
citatom Jovanovim (U poetku bijae rije) koji je u svojim tekstovima ova
teoretiarka neprestano transformisala. U tekstu o Selinu napisala je, Ne!, U
poetku bijae emocija, piui o Frojdu, U poetku bijae mrnja, o Prustu,
U poetku bijae patnja21, i zakljuila kako je na vraanje porijeklu inspirisala injenica da ono pripada kategoriji fundamentalnih metafizikih pitanja
koja se ne mogu izbjei u lingvistici i psihoanalizi. U maniru psihoanalitiarke
navela je kako na putu istraivanja infantilnoga eanja dolazi do transmutacija u naem jeziku. Govorei, prelazei kroz kosmos znakova, mi stiemo do
emocija, senzacija, afekata i do onoga to je Frojd nazvao pupkom snova. To
je neto to se ne moe imenovati, a to postaje, ipak, izvor naeg istraivanja.
Heteronimija nae psihe oduvijek okupira moje istraivanje. Ja sam zainteresovana za govor, i za drugu stranu govora koja je neizostavno filtrirana govorom pa ipak jo nije govor.22 Da parafraziramo: tu heterogenost je na razliite
naine nazivala i za njom je tragala u ljubavi, abjekciji, uasu. Nazvala ju
je semiotikom u odnosu na simboliko. Iz Kristevinih napisa zakljuujemo
kako se porijeklo kao kategorija ne moe izbjei ni kad je o enama i feminizmu rije.
ena, Kina i Rutina knjiga
U traganju za porijeklom i generisanjem revizionizma putovala je u
Kinu e je produbila saznanja o enama i porijeklu matrijarhata u okviru drevnoga kineskog drutva kad je poetila neka mjesta u kojima postoje arheoloka
nalazita. Na jednom mjestu opazila je enski skelet u sred iskopine, okruen
drugim enskim skeletima, ime se sugerie dominantna i politiki aktivna
uloga koju su ene mogle imati u drutvu. Moderni antropolozi su u kontroverzi povodom toga pitanja, istie Kristeva, ali ipak ne moe se porei da je
drevna Kina bila veoma razvijeno matrilinearno i matrilokalno drutvo. To
otkrivamo u odreenim kodovima koji datiraju iz prvog milenijuma kao i na
20
21
22
Ibid., str. 59.

Ibid.
Ibid., str. 59-60.
196
nekim drugim, sluajnim mjestima.23 Neto kasnije, komentariui porijeklo

jo jednom, osvrnula se na Rutinu knjigu koja, prema njenim rijeima, predstavlja glavnu refleksiju o alteritetu i udnovatosti ene koja se nige drugo
ne moe nai jer Ruta Moabita je strankinja ali je nasljednica kraljevske kue
Davidove. Tako, pri pomenu suvereniteta dolazi do inskripcije tueg feminiteta. Institucionalizovani judaizam ovo ne prepoznaje, pa ipak je dio tradicije
velikodunosti prema drugom koja je u srcu jevrejskog monoteizma.24
ena i subverzivni potencijal
Svoj stav o enskome pitanju Kristeva konkretizuje i u eseju pod naslovom Novi tip intelektualca: Disident25 u kojem pie o tri grupe intelektualnih disidenata i opisuje novu politiku marginalnosti ali i subverzivni potencijal ena u procesu traganja za novom formom politikog angamana
meu intelektualcima,26 kojim bi se izbjegla stara dijalektika gospodar-rob
koju je koncipirao Hegel. Kristeva je, u tom kontekstu, postavila pitanje: A
polna razlika, ene: nije li to jo jedna forma disidenstva?27 U tome eseju
polaznu taku za nju predstavlja Hegelovo razmiljanje o zakonu, odnosno o
razlici izmeu Ljudskoga zakona (zakon ovjeka, vlada i etike) i Boanskoga
zakona (zakon ene, porodica, oboavanja mrtvih i religije): na strani mukaraca pojmljiv je zakon svjesne egzistencije; na strani ena, tamno pravo
podzemnog svijeta.28 Ona navodi da ima osnova za kritiku te prefrojdovske
i izuzetno falike vizije ali se zadrava na taki e konani zakon (Boanski
zakon) biva uspostavljen kroz smrt i u kojoj ne postoji zakon, osim zakona
smrti ak, a u pitanju je pojedinost koju feminizam ne razvija, upravo ene
se manje boje smrti ili zakona, to je razlog zbog kojeg one upravljaju i jednim i drugim. Savremenijom terminologijom reeno, one upravljaju pitanjima
podzemnoga svijeta politikog zakona predstavljenoga zakonima reprodukcije. Da li to znai da majke, na suprotnoj krajnosti disidenstva, jesu posljednje
jamstvo drutvenosti, jer one obezbjeuju nastavak vrste, pita Kristeva.
23
24
25
26
27
28
Feral, Josette, China, Women and the Symbolic, This we discover in certain codes dating
as far back as the first millenium as well as in other fortuitous places, str. 9.
Ars, op. cit., str. 59-60.
Toril Moi, ed., The Kristeva Reader, A New Type of Intellectual: The Dissident, str. 292301.
Ibid., a new form of political engagement among intellectuals, str. 292.
Ibid., And sexual difference, women: isnt that another form of dissidence? str. 296
Ibid., On the side of men, the clear law of conscious existence; on the side of women, the
dark right of nether world.
197
ena i konsenzualni zakon politike

U tome eseju Kristeva zakljuuje da ena nikad ne uestvuje u konsenzualnome zakonu politike i drutva ve, poput roba promovisanoga u rang
gospodara, stie pristup tome svijetu samo ako postane mukarcu homologna:
ona je zatoena u okviru granica svoga tijela i svoje vrste ak i, shodno tome,
uvijek se oea izgnanom iz optih kliea koji grade zajedniki konsenzus
i samih snaga generalizacije koje su intrinsine jeziku. Taj enski izgon u
odnosu prema Optem i prema Znaenju je takav da je ena uvijek singularna
do take u kojoj poinje da predstavlja singularitet singularnoga fragmentaciju, nagon, neimenovano. Stoga ju je filozofija uvijek stavljala na stranu
tog singulariteta. (...) Ali ta avolska sila izgnana iz znaenja takoe moe
teiti priznavanju na drugi dijaboliki nain: iz toga razloga ene je progutala
mainerija institucionalizovane moi do raspona da danas one predstavljaju
njegove najbolje nade (npr. uspon ena u okviru politikih partija).29
ena i kontekst
U zavisnosti od toga da li Kristevin odnos prema eni i feminizmu posmatramo kroz francuski, britanski ili ameriki kontekst, on do nas dopire na
razliite naine. Na razliitost nailazimo i kad raspravljamo o hronolokome
okviru tekstova koje je na tu temu napisala, odnosno osnovnih tekstova na
koje se oslanjala piui o eni. Moi sugerie da su njene negativnije napomene o feminizmu usmjerene na nain na koji ga je definisala grupa Psych
at Po kao reformistiki pokret ije su pripadnice ene koje tee da ostvare
mo unutar postojeega okvira buroaske drave. U drugim prilikama, pak,
njena upotreba te rijei pribliava se optijoj engleskoj definiciji prema kojoj
je feminizam pokret koji tei da okona sve forme patrijarhalne ili seksistike moi.30 Tekstovi u kojima se Kristeva zanima za subverziju i disrupciju
svih monolitnih struktura moi, mogu posluiti kao podrka tome cilju. Ipak,
zakljuuje Moi, injenica da je ostala prilino ravnoduna prema pozivima
da eksplicitno feministiki pristupi zapadnoj kulturnoj tradiciji i negodovanje
koje je jasno izrazila prema feministikome insistiranju da se politizuju svi
ljudski odnosi, ukazuju na prilino udaljen odnos prema aktuelnim femini29
30
Ibid., This female exile in relation to the General and to Meaning is such that a woman is
always singular, to the point where she comes to represent the singularity of the singular
the fragmentation, the drive, the unnamable. This is why philosophy has always placed her
on the side of that singularity (...) But this fiendish force exiled from meaning can also aspire
to recognition in another diabolical way: this is why women have been swallowed up by the
machinery of institutionalized power to the extent that today they represent its best hopes
(cf. the rise of women within the political parties).
Ibid., At other times, however, her use of the word comes much closer to the more general
English definition of it as a movement seeking to put an end to all forms of patriarchal or
sexist power, str. 9.
198
stikim raspravama i prema feminizmu uopte. Ben-Naftali nas podea na

Kristevin jedinstven odgovor na uveno pitanje to je ena? prema kojem
zakljuujemo da je vie interesuje singularna, jedinstvena ena, a mnogo manje totalitet ena totalitet kojim se bavila de Bovoar na nain koji je bio
ispravan u njeno vrijeme i izuzetno vaan za razvoj feminizma.31
Literatura
- Ars, asopis za knjievnost, kulturu i drutvena pitanja, 5-6, 2010. godine,
Cetinje.
- Coussin, Orna, Give Birth or Write: Julia Kristeva Lectures on Feminist
Philosophy, http://www.haaretz.com/culture/arts-leisure/give-birth-orwrite-julia-kristeva-lectures-on-feminist-philosophy-1.62893
- uri, Dubravka, Teorija, rod, poezija: Moderne i postmoderne amerike
pesnikinje, Orion art, Beograd 2009.
- Feral, Josette, China, Women and the Symbolic, http://www.jstor.org/
pss/3684335
- Moi, Toril, Sexual/Textual Politics: Feminist Literary Theory, Routledge,
London and New York 2002.
- Moi, Toril, ed., The Kristeva Reader, Columbia University Press, New
York 1986.
- Rooney, Ellen, ed., The Cambridge Companion to Feminist Literary
Theory, Cambridge University Press, Cambridge 2006.
- Zivancevici, Nina, An Interview with Julia Kristeva, http://
www.16beavergroup.org/mtarchive/archives/000285.php
31
Coussin, Orna, Give Birth or Write: Julia Kristeva Lectures on Feminist Philosophy, the
totality that engaged de Beauvoir in a manner that was right for its time and extremely important for the development of feminism.
199
RESISTING THE RULES AND NOT ACCEPTING THE
AUTHORITY: PROLEGOMENA FOR THE FEMINIST
THEORY THROUGH THE PERSPECTIVE OF JULIA
KRISTEVA
The aim of this paper is to point to the basic differences between French
and American feminism, with the special concentration on the work of Julia
Kristeva or, more precisely, on the part of her work that discusses women
and their influence on theory that was mostly written during the sixties and
the seventies in the twentieth century. In the second part of the paper well
concentrate on some of the basic ideas from her essays A New Type of Intellectual: The Dissident and Womens Time which is considered by feminist
theorists as an important contribution to this theory.
Key words: French and American feminism, feminist theory, Julia
Kristeva, A New Type of Intellectual: The Dissident, Womens Time
200

UDK 792.97.027
Pregledni rad
Livija KROFLIN (Zagreb)

Umjetnika akademija u Osijeku
livijakroflin@hotmail.com
LUTKARSKI KOMADI ARTHURA SCHNITZLERA
injenica da Arthur Schnitzler u svojem impozantnom opusu ima i ciklus nazvan Marionete (Marionetten), zaintrigirat e
svakog povjesniara i teoretiara lutkarstva. Zato se te tri jednoinke uope zovu Marionete, to je u tim komadima lutkarsko, koliko je Schnitzler uzeo od lutkarskog kazalita a koliko
mu je dao, pokazat e analiza.
Kljune rijei: Arthur Schnitzer, lutkarsko kazalite, marionete, jednoinka
injenica da Arthur Schnitzler u svojem impozantnom opusu1 ima i

ciklus nazvan Marionete (Marionetten), zaintrigirat e svakog povjesniara i
teoretiara lutkarstva. Zato se te tri jednoinke uope zovu Marionete, to je
u tim komadima lutkarsko, koliko je Schnitzler uzeo od lutkarskog kazalita a
koliko mu je dao, pokazat e analiza.
Pisac Arthur Schnitzler
Arthur Schnitzler (Be, 1862.-1931.) jedan je od najistaknutijih predstavnika beke moderne. Roen je u idovskoj obitelji, od oca lijenika i profesora medicine. I sam je studirao medicinu pa i radio kao lijenik, da bi se
kasnije potpuno posvetio knjievnom radu. Bavljenje prirodnim znanostima,
meutim, ostavilo je vidan trag u njegovim knjievnim djelima, a zanimanje
za psiholoko iskustvo i psihiki uzrokovana oboljenja dijelio je sa svojim
sugraaninom i gotovo vrnjakom Sigmundom Freudom, osnivaem psihoanalize, s kojim ga je povezivalo i idovsko podrijetlo, ali i liberalne ideje.
1
Njegov opseni dramski opus obuhvaa ukupno 34 drame i dramska ciklusa u anrovskom je smislu vrlo raznovrstan i see od impresionistikih jednoinki, preko socijalno-psiholokih i povijesnih drama do kasnih, vieinskih komedija (Marijan Bobinac, Dramski
svijet Arthura Schnitzlera, u: Knjievna smotra, 127/2003., str. 88).
201
Livija KROFLIN
Pisac Arthur Schnitzler stupa na scenu devedesetih godina 19. stoljea

u doslovnom smislu, naime afirmirao se najprije kao dramatiar. Imao je niz
uspjeha u kazalitu i publika ga je doivljavala u prvom redu kao dramskog
pisca, iako njegov dramski opus ini tek polovicu njegova ukupnog knjievnog opusa. Njegovoj omiljenosti kod publike nije smetalo ni to to je esto
iznevjeravao oekivanja publike. Popularnosti je moda pridonio i naglasak
na tematici erotskih igara, jer ga je na osnovi dojma o njegovom ranom stvaralatvu ira publika smatrala erotskim piscem (to ga takoer povezuje s Freudom). Erotiku, meutim, nije promatrao izvan drutvenih odnosa, nego se
te dvije komponente u njegovim djelima neprestano isprepleu: kroz prizmu
erotike on prikazuje drutvene odnose i obratno. Eros se kod Schnitzlera uvijek pojavljuje u paru s thanatosom i to je prostor u kojem se odigravaju razne
drutvene igre.
Kad se govori o Schnitzleru, esto se povlae paralele s Ibsenom, ehovom, Pirandellom, pa i Joyceom. Dok Schnitzlerove opsene drame iz prvoga
stvaralakoga razdoblja pripadaju tipu drame s tezom, ne krijui svoju srodnost s Ibsenovim komadima, Prostranstva due2 bliska su ugoajnoj dramskoj umjetnosti u ehova.3 Kao i njegova suvremenik ehov (1860.-1904.),
i Schnitzler na majstorski nain povezuje svijest o dezintegraciji drutvenih
struktura, klasa, krizu suvremenog individuuma sa svijeu o problematinosti
dramske forme, o istroenosti obrasca klasine komedije. Postupak kazalita
u kazalitu kvalificira ga kao preteu Luigija Pirandella, a novela Porunik
Gustl (Leutnant Gustl) zanimljiva je kao najraniji primjer dosljedno provedena unutarnjeg monologa, po emu je Shnitzler pretea Jamesa Joycea.4
Schnitzler je napisao nekoliko ciklusa jednoinki, meu kojima su
njegov prvijenac Anatol, ciklus dijaloga Kolo (Reigen) i Marionete (Marionetten). Iako ga je publika smatrala piscem melankolinih ljubavnih komada,
rije je o dramskim eksperimentima, koji uvode razne postupke zauenja i
tematiziraju rastrojenost ljudskih osjeaja te pokazuju, kao i druge njegove
drame, nemogunost odreivanja pojma objektivne istine.
Marionete tri jednoinke (Marionetten drei Einakter)
1. LUTKAR (1902.)
Der Puppenspieler - Studie in einem Aufzug
2
3
4
Das weite Land, prevedeno u nas kao Daleka zemlja (preveo Sead Muhamedagi, Disput,
Zagreb, 2002.).
Viktor mega, Beka moderna, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., str. 153.
Sead Muhamedagi, Biljeka o autoru, u: Arthur Schnitzler, Daleka zemlja; Profesor Bernhardi, Disput, Zagreb, 2002., str. 253-254).
202
Lutkarski komadi Arthura Schnitzlera
Komad Lutkar ima tri glavna lika. To su Georg, Eduard i Anna. Georg
je taj lutkar iz naslova. Ne radi se, meutim, o ovjeku kojem je zanimanje
kazalite lutaka, koji u kazalitu lutaka animira lutku. Ili tonije reeno, to mu
nije profesija. To mu je ivotni odabir. A njegove su lutke ivi ljudi. On povlai konce i lutke pleu kako im on naredi. Kao ni u kazalitu lutaka, on to ne
ini glasno, on im ne nareuje. Lutkar marionetist povlait e doslovne konce
na kojima su vezane marionete, a lutkar Georg povlait e metaforike konce. I kao to e mnogi vrhunski lutkari rei da marionete provode svoju volju i
da se njima ne moe uvijek vladati kako to lutkar eli, tako e se i Georg nai
u poloaju da ga iznenadi samostalan ivot njegovih marioneta.
Eduard i Georg sreu se nakon jedanaest godina. Eduard pamti i toan
datum 28. travnja jer mu se ta veer tako duboko usjekla u sjeanje. Eduard je odmah okarakteriziran kao 40-godinji oboist u Operi, a budui da se
radnja odvija u njegovoj kui, iz opisa interijera i iz njegovih rijei vidimo
da ivi udobnim i urednim graanskim ivotom. Georg, desetak godina stariji od njega, stoji pokraj skromno ali lijepo odjevenog Eduarda u iznoenom
ogrtau, hlaama masnog sjaja, u pranim i razgaenim cipelama. Iz dijaloga
saznajemo da jedan o drugom nisu nita znali punih jedanaest godina, iako je
Eduard cijelo vrijeme tragao za Georgom, sve dok se nisu sluajno sreli na
ulici.
Mnogo se toga promijenilo u proteklih jedanaest godina. Eduardov je
ivot tekao prilino mirno, pravocrtno, uredno, uspjeno. ivio je i svirao u
Bostonu, prije tri godina vratio se iz Amerike, oenjen je, ima osmogodinjeg
sina. ivi u kuici u cvijeu. Georg e komentirati: udno je to. (...) To
kako vi sada ivite u udobnom domu; nad stolom visi svjetiljka; tamo vani
pere se i jedan djeak... Slui vas sobarica; vjerojatno ste takoer osigurani
protiv nesree i poara -.5 Georg, naprotiv, nema stalnog zaposlenja, vie ne
pie kazaline komade kao nekad, ena ga je napustila, a sin umro, Georg je
neprestano bio na putu, od Kalifornije i Indije ograniio se na Europu, a sada
odlazi na etnje u okolici Bea. Prezire slavu i bogatstvo, koje bi eventualno
mogao stei uz ponuenu Eduardovu pomo. Nadasve cijeni svoju slobodu.
eli samo etati i igrati se s ljudima. Ne eli sjesti za stol s bijelim stolnjakom; on svoje obroke nosi u depu i jede ih u etnji. Vjeruje da ga je sudbina
sauvala od opasnosti da postane sreen otac obitelji kao Eduard, da mu
je uzela enu i sina jer nije htjela da ga dnevne brige prikuju za tlo. On je
kreativna, stvaralaka priroda, koja se igra s ljudima.
Eros i thanatos prisutni su i u ovom, kao i u drugim Schnitzlerovim komadima. Svi glavni likovi spominju smrt. Eduard je uvjeren da je sva nesrea
iza njega, da vie ne moe doi nita loe. Osim smrti. Ali smrt nije nita
5
Sve citate iz Schnitzlerovih lutkarskih komada za ovu prigodu prevela L.K.
203
Livija KROFLIN
strano kad ovjek ima enu i sina koji ga mogu oplakati. Anna, Eduardova
ena, nakon doivljaja erosa (bila je zaljubljena u Georga), poto je shvatila
da Georg nju ne primjeuje, tako se zastidjela da bi, kae iako joj Eduard
brani da izgovori tu rije - najradije bila umrla. Georgov je sin mrtav, a on
sam uvjeren je da je svojom milju ubio sluajnog suputnika u vlaku. Samo
jedno dokazuje da je ovjek star smrt. Stari nisu ni stogodinjaci; stari su oni
koji sutra moraju umrijeti. Pokazuje kroz prozor. Ova mlada dama je prastara
ako se na prvom uglu srui mrtva.
Eros je takoer prisutan kod sva tri lika. Eduard je u mladosti bio plah
i bojaljiv, nikada se ne bi usudio pristupiti djevojci. Georg oito nije bio takav. Anna spominje njegovu nesretnu strast prema Irene, kojom se kasnije i
oenio. Anna je bila pomalo zaljubljena u Georga, a Georg je nagovorio Annu
da se pravi zaljubljena u Eduarda, kako bi si ovaj dopustio vjerovati u ljubav i
imao hrabrosti zaprositi djevojku.
Georg je Puppenspieler, lutkar, animator, manipulator, lutkovod, onaj
koji vue konce. On o sebi govori kao o stvaralakoj naravi koja raspolae tajanstvenim moima, kao o virtuozu, istinskom umjetniku kojem nikada nita
ne moe nedostajati, jer sve ima u sebi ima unutarnje izobilje, usporeuje
se s Harunom al Raidom, koji je neprepoznat hodao meu narodom: Ljudi
s kojima ja tamo vani (...) razgovaram, i ne slute tko sam; a tko se od mene
rastane, ne zna hoe li me ikada opet vidjeti. Uvjeren je da njegove misli
imaju neobinu snagu: putujui u vlaku s nepoznatim ovjekom koji je mirno drijemao naslonjen u svom kutu, pomislio je: Umri! i kad su stigli na
odredite, ovjek je bio mrtav. Ne znamo kad je to poelo, ali iz Georgovih
rijei saznajemo o onoj sudbonosnoj veeri prije jedanaest godina. Uvjeren da
Eduard o tome nita ne zna, pria mu kako su svi bili samo lutke u njegovim
rukama, a on je pomicao ice. Eduard je tada bio plah i bojaljiv momak,
stidljiv u odnosu prema suprotnome spolu, uvjeren da e mladost provesti sam
i nevoljen, a ona je veer bila prva opojna (...), arka veer koju je doivio;
one su mu se veeri prvi put u uho aptale strastvene rijei, prvi je put osjetio
da i on moe dati sreu i primiti sreu, a sve zato to je vjerovao da se lijepa
djevojka, koju je tada prvi put vidio, na prvi pogled u njega zaljubila. Georg
priznaje: Sve je to bila jedna dobro promiljena ala koju sam ja smislio.
Uvjeren da je djevojka koja je one veeri bila s Eduardom tako njena radila
samo ono to je on htio, iznenadi se kad shvati da je ta djevojka sada Eduardova ena, Anna. Anna, koja je na cijelu alu bila pristala samo zato to je bila
pomalo zaljubljena u Georga, htjela ga izlijeiti od njegove nesretne strasti
prema Irene, koju je smatrala krivom to je Georg nakon svog prvog uspjeha
napustio svoj ureeni ivot. Lutkar, veliki metar koji vue konce (ice) svojih
ljudskih lutaka, ostaje zbunjen: Pa bila je to samo ala. - Ali od nje je nastala zbilja, odvraa Eduard. Lutke su poele ivjeti svoj ivot: Plesali smo
204
na njegovim icama. Ali malo-pomalo postale su vrlo ive, tvoje lutke; zar ne,
Georg? - kae Eduard.
Lutkar je, dakle, drama pisana ne za lutke, a niti o lutkaru, nego o metaforikom lutkaru, ovjeku koji, kako vjeruje, upravlja ljudskim ivotima.
Za njega su ljudi lutke na koncima, a konce u rukama dri on, lutkar. To je
metafora stara kao ljudska povijest u Europi je susreemo jo kod Platona.
Moemo zamisliti da je svaki od nas ivih bia lutka koju su stvorili bogovi,
moda kao igraku, a moda i za neku vaniju svrhu.6 Ali, kao to e svaki
pravi lutkar potvrditi, i lutke imaju svoju volju, kao to i pisci kau da njihovi
likovi ive svojim ivotom. Georgove lutke otele su se njegovoj kontroli i
zapoele samostalni ivot. Zahvalne su mu na poetnim koracima, na tome
to ih je dobro usmjerio, i vole svog lutkara. Plesati kao lutka na koncu
uvijek je samo metafora. Raditi sve po neijoj tuoj volji nepoznat je pojam
kako u ivotu tako ak i u kazalitu lutaka. Polazei od metafore, Schnitzler
zavrava u ivotu.
2. HRABRI CASSIAN (1903.)
Der tapfere Cassian - Puppenspiel in einem Akt
Radnju Hrabroga Cassiana smjeta Schnitzler u naoko udaljene prostorno-vremenske koordinate: njemaki gradi krajem 17. stoljea. Kao da
i odrednicom lutkarska igra nastoji postii izvjestan odmak. No njegove
vjene teme prisutne su i u ovom komadu: erotske igre u kojima sudjeluju
sva tri glavna lika komada: Martin, Sophie i Cassian uz neizbjenu prisutnost thanatosa.
Martin i Sophie su par. Sophie je oito zaljubljena u Martina. Radnja
poinje u trenutku kad se Martin sprema na put, ne znamo kamo ni zato, ali
pakira najbolju odjeu te time pobuuje sumnju i uzrokuje bol u Sophie. Sophie se prisjea Martinovih ranijih odlazaka u kazalite, balerine koja je plesala
atensku robinju, za kojom su svi poludjeli, koja je Martinu dobacila cvijet, a
on ga spremio na grudi. Sophie bi rado da je i Martin vojnik kao njegov brati Cassian, za kojega iz Martinovih rijei saznajemo da njemu ljudski ivot
nije vredniji od ivota jedne muice; tukao se ve s trinaest godina i ubio dva
razbojnika.
Spominjani Cassian ulazi kao lupus in fabula; u svom stilu buno i
estoko. Sophie odlazi kupiti veeru, a Martin priznaje Cassianu da odlazi
od Sophie, putuje u Homburg, gdje upravo boravi ranije spomenuta balerina,
Eleonora Lambriani, a koju Martin mora imati! I onda umrijeti! Novac koji
6
5. Henryk Jurkowski, Povijest europskoga lutkarstva, I. dio, Meunarodni centar za usluge

u kulturi, Zagreb, 2005., str. 40.; cit. iz: Plato, The Laws of Plato, knjiga I, 644 (prijevod A.
E. Taylor). J.M. Dent and Sons Ltd, London, 1969., str. 22.
205
Livija KROFLIN
mu je u tu svrhu potreban namjerava stei kockom. Poetni kapital ve je priskrbio svojim izumom, razraenim sustavom kojim uvijek dobiva na kocki.
I Martin i Cassian pokazuju se kao manipulatori. Martin nije imao nikakva iskustva sa enama kad ga je zatravila Eleonora Lambriani. Budui da joj
se takav nije usudio pristupiti, u naruju jednostavne djevojke Sophie nauio
je ljubiti i zaklinjao se onako kako to djevojke vole uti. Uvjeren je da zna
od ene napraviti ono to eli. Namjerava joj, kad bude odlazio, rei da se
vie nikada nee vidjeti, a Cassian neka bude svjedok kako e ona pohitati do
prozora da se baci.
Cassian igra svoju igru. Obasipa komplimentima Sophie, koja se u meuvremenu vratila, u novoj, krasnoj kapici i s bogatijom veerom nego to
je bilo planirano, jer i ona se eli svidjeti Cassianu. Martin negoduje. Razmetljivim priama o svojim podvizima Cassian potpuno osvaja Sophie i ona
izraava elju da poe s njim. Kockajui s Cassianom Martin gubi sav svoj
novac i imetak. Sophie sjeda Cassianu u krilo, a Martin izaziva Cassiana na
dvoboj. Cassian probode Martina i izjavi da sada sam odlazi potraiti Eleonoru Lambriani. Sophie, razoarana, baca se kroz prozor. Cassian se baca za
njom. Posluitelj, koji gleda za njima kroz prozor, izvjeuje: Dogodilo se
pravo udo. Skaui gospodin uhvatio je skauu gospoicu u zraku i oboje
su se neozlijeeni spustili na tlo...
Doista, ovo je pravi lutkarski efekt. I cijeli je komad pisan s lakoom
pera karakteristinom za ske, kao da se radi o nekoj ali. Iako u tekstu nita
ne opravdava naziv lutkarska igra, iako bi lutke teko podnijele tu koliinu
izgovorenog teksta i tako malo radnje, ipak po stilu pisanja komad moe asocirati na lutkarsku igru. Sve se dogaa brzo, obrati se niu jedan za drugim s
nevjerojatnom lakoom, gotovo neozbiljnou. Autor ne gubi vrijeme na
psiholoku motivaciju. Kad bi Cassianove avanture, kojima se on razmee,
bile uprizorene, to bi doista izgledalo kao igrokaz, scenska bajka, idealno za
lutkarsko kazalite. Cassian pripovijeda:
Dolazim iz bitke gdje su poda mnom ustrijeljena dva konja, a tri mi
kape puanom paljbom skinute s glave. Zatim dolazim iz zarobljenitva u
kojem je nekoliko mojih hrabrih drugova umrlo od gladi te su ih pojeli takori.
Zatim sa stratita gdje su sedmorica uz mene ustrijeljena, a ja s njima kao mrtav
baen u jamu, iako su sve kugle prozujale pored mene. Zatim iz pandi strvinara koji je mislio da sam strvina poput ostalih koji su uz mene poinjali trunuti i
koji me ispustio na zemlju s vrtoglavih visina, sreom, na plast sijena. Zatim
iz ume gdje me je nekoliko trgovaca dralo utvarom te su mi u strahu ostavili
svakojake dobre robe i gotova novca. Zatim iz jedne prilino vesele kue gdje
su Hrvatice, erkeskinje i panjolke zbog mene jedna na drugu nasrnule bodeima, a njihovi me udvarai htjeli ubiti,... tako da sam kroz dimnjak pobjegao
206
na krov i skoio s petoga kata,... ukratko: dolazim iz toliko pustolovina da bi

nekom drugom bilo tee izmisliti ih nego to je meni bilo proivjeti ih.
I sami likovi ponaaju se gotovo kao lutke na koncu pokreu ih njihove strasti. Sophie je zaljubljena u Martina, plae to on odlazi, ali odmah
se baca u naruje Cassianu. Kad je Cassian naputa radi Eleonore Lambriani,
Sophie se baca kroz prozor. Cassian, koji je bio upao u stan, bacio se na Martinov krevet, gladan se bacio na veeru, napokon se baca za Sophie kroz prozor.
Slijedi ono to je mogue prikazati samo u lutkarskom kazalitu, to se ovdje
na sceni ne vidi, ali po Posluiteljevim rijeima znamo da se dogaa: Skaui gospodin uhvatio je skauu gospoicu u zraku i oboje su se neozlijeeni
spustili na tlo.
Po stilu pisanja ovaj je komad donekle blizak lutkarskim igrokazima, dok
ga neke druge karakteristike, naprotiv, ine potpuno neprikladnim za izvoenje
u kazalitu lutaka. Najlutkarskiji je po tome to se likovi ponaaju kao marionete, pokretani svojim strastima. Kao da je Schnitzler znao za antike lutke koji
nisu bile pokretane vanjskim, vidljivim icama, nego unutranjim icama, kao
to kae Platon: ova unutranja stanja su, takorei, uad ili konci kojima smo
pokretani; oni su sueljeni jedni drugima i vuku nas sa suprotstavljenim napetostima u smjeru suprotnih radnji, i u tome lei podjela na vrline i mane.7
Zanimljivo je da je Hrabri Cassian doista bio izveden u lutkarskom
kazalitu, u tehnici marioneta, u Zagrebu, kao druga premijera novoosnovanog Teatra marioneta, koji svoje kontinuirano djelovanje poinje 1920. godine praizvedbom igrokaza Dragutina Domjania Petrica Kerempuh i spametni
osel. (...) Velimir Deeli u vlastitoj adaptaciji postavlja Schnitzlerovu dramu
Hrabri Kasijan, 29. travnja 1920. Inscenaciju i likovno rjeenje lutaka izvodi
Ljubo Babi. U ovoj predstavi, prvoj namijenjenoj iskljuivo odrasloj publici, ponovno je lutkarski ansambl upotpunjen glumcima Narodnog kazalita
(...).8 Tito Strozzi tumaio je lik Hrabrog Kasijana u istoimenom komadu
Arthura Schnitzlera (...).9
3. K VELIKOM HARLEKINU (1904.)
Zum grossen Wurstel - Burleske in einem Akt
Trei lutkarski komad nosi odrednicu burleska u jednom inu. Taj
je komad osebujan spoj parodije, pastia, satire i dijalogizirane poetoloke
rasprave o kazalitu, njegovim konvencijama i psiholokim preduvjetima.10
7
8
9
10
Isto.
Antonija Bogner-aban, Marionete osvajaju Zagreb, Hrvatsko drutvo kazalinih kritiara i
teatrologa, Zagreb, 1988., str. 32.
Antonija Bogner-aban, Tragom lutke i Priala, AGM, Zagreb, 1994., str. 149.
Viktor mega, nav. dj., str. 109.
207
Livija KROFLIN
Radnja je smjetena u zabavni park, pa kad se digne zastor, na pozornici

se pokau vrtuljak, vrt gostionice, sa stolovima i stolcima, podij s klavirom,
veliko marionetsko kazalite K velikom harlekinu (koje e biti poprite radnje kazalita u kazalitu) i jo jedno malo lutkarsko kazalite, u kojem se
upravo odigrava predstava. Rijei iz uvodne didaskalije (dvije male figure se
tuku, obje hvata vrag itd.) ukazuju na to da bi to moglo biti ne marionetsko
nego ginjolsko kazalite, jer je upravo za ginjole karakteristina jurnjava i
bastonada, budui da su mnogo bri i prozainiji od dostojanstvenije i
sporije marionete lutke jure, tuku se, odnosi ih vrag, oito se brzo pojavljuju
i nestaju. Publika marionetske predstave sjedi za stolovima u gostionici, ljudi
jedu i piju. Neki od njih okarakterizirani su svojim odnosom prema predstavi
koju e gledati a vjerojatno i prema ivotu uope kao Zajedljivac, Dobronamjernik, Naivac, Prvi izaziva skandala, Drugi izaziva skandala i sl. Meu likovima su i Direktor i Pjesnik autor djela koje e se izvesti u
marionetskom kazalitu. Njih se dvojica neprestano prepiru Direktor kazalita zabrinut je za komercijalni uspjeh komada, a Pjesnik za umjetniku stranu
svojega djela, ali takoer jako eli da se njegovo djelo svidi publici. Kad god
publika postane nezadovoljna, oni prebacuju krivicu jedan na drugoga. Pjesnik je u poetku ljut to publika jede, boji se da nee pozorno pratiti njegovo
djelo. Kad, meutim, kasnije postanu nemirni, Direktor e rei: A sad zamislite da ljudima nita nismo dali jesti....Ve bi vas odavno umlatili. Satira je
to i na publiku, kao i u sljedeem dijalogu:
PJESNIK Direktoru.
Sada ide dobro! Scena je djelovala!
DIREKTOR
Prekasno! Sve ono ranije trebalo je izbaciti!
PJESNIK
Onda se apsolutno nita ne bi razumjelo!
DIREKTOR
Ali ljudi bi se zabavljali!11
Ili u najironinijem od svih:
DIREKTOR
Rekao sam vam: ako kraj postane ozbiljan, nee vam vie pomoi to je
poetak bio besmislen.
Na to Pjesnik optuuje glumce: to to treba znaiti?... Tako loa kazalina druina!
11
Komad K velikom harlekinu u originalu je pisan u rimovanim stihovima.
208
Usporedno s glavnom radnjom tee radnja marionetskog komada. Ne

radi se, meutim, o glavnoj i sporednoj radnji, a takoer se ne moe govoriti o usporednosti, jer e se obje radnje poeti ispreplitati, granice izmeu
zbilje i fikcije postat e nejasne, likovi e se uplitati u radnju marionetskoga
komada, a marionete e izlaziti iz svojih uloga i pokazivati svoju svjesnost da
su lutke.
Marionetski komad u velikoj je mjeri (iako nipoto nije samo to) parodija salonskih komada s intrigom, kakvi su se pisali u 19. stoljeu. Neka
mjesta teksta upuuju na to da je imao na umu i autopersiflau, a meta mu je
bila drama Liebelei (Ljubakanje), koja je meu njegovim slabijim djelima, ali
s kojom je tada postigao znatan uspjeh.12 Junak marionetskog komada zaljubljen je u Liesl, a Vojvoda ga izaziva na dvoboj zbog svoje ene, koju Junak
uope i ne poznaje. Mislei da e on sutra neminovno umrijeti, Vojvotkinja
mu se nudi da ini iz nje to mu je volja, jer voljeti bi mogla samo onoga
kojem bi ostala posljednja. Junaku ba nije do ljubavi, ali kad u razgovoru
Liesl i Vojvode uje da njegova djevojka poznaje Vojvodu, on izaziva Vojvodu na dvoboj. Vojvoda odbije tui se za obinu djevojku, a Vojvotkinja,
koja je sve to ula, odbija Junaka, iako je on sada spreman podijeliti s njom
ljubavne uitke, budui da vie nije osuenik na smrt. Kad se Liesl probudi iz
nesvijesti, Junak joj nudi oprost ako poini samoubojstvo zajedno s njime, to
Liesl odbije. Dolaze Lieslin otac, koji grdi Junaka to je zaveo njegovu ker,
i Lieslin zarunik, strpljiv prijatelj iz mladih dana. Liesl priznaje da je bila
zaslijepljena te odlazi s ocem i zarunikom. Junak ostaje sam i izdan od sviju.
eli u vjeiti mir. Tako dozvana, pojavljuje se Smrt.
Zbivanja na pozornici i na marionetskoj pozornici sada se potpuno isprepliu. I likovi u marionetskom komadu i njegovi gledatelji jednako su okirani,
pogotovo kad Smrt prekorai sve lutke i s usklikom Onaj tamo je besmrtan
dolazim k tebi! kree u publiku, no odjednom se pretvara u lakrdijaa. Zbrku poveava pojava likova iz drugih komada: Grofa od Charolaisa i Majstora
(Der Graf von Charolais i Der Meister a to su likovi iz dramskih djela Schnitzlerovih kolega, Richarda Beera-Hofmanna i Hermanna Bahra13). Pjesnik
negoduje: Trebate se barem pobrinuti za to da likovi iz drugih djela ne dolaze
u Vau gostionicu dok se izvodi moje djelo. U ovu posve pirandelovsku situaciju ubacuje se i Gospodin iz parketa, lik, ali lik to ga tumai glumac koji sjedi
straga u pravom parketu i tako predstavlja iznenaenje za prave, empirijske
gledatelje, izraavajui vjerojatno i njihovo miljenje: To je prijevara!, To
je nedostojno jednog ozbiljnog kazalita! istovremeno pokazujui i autoironiju autora: Oito je da pjesniku nije pao na pamet nikakav kraj skandal
12
13
Isto, str. 110.

Isto, str. 112.
209
Livija KROFLIN
je araniran! Komad doista nema ono to je publika Schnitzlerova vremena

smatrala pravim krajem. Zavrava pojavom Neznanca u plavom ogrtau, koji
je neznanac ne samo za likove komada, likove marionetskog komada i empirijske gledatelje, nego i za samoga sebe, kako sam kae: zagonetka sebi i
drugima. Svojim maem sijee ice i marionete se rue na pod. Njegov ma,
meutim i nevidljivu icu (...) ree: kako prelazi maem preko cijele pozornice, svi ljudi osim njega samog se rue. Ali im on ode, ljudi se diu, diu se
ak i marionete. Pjesnik uzbueno trkara pozornicom, a Direktor najavljuje
predstavu svoga kazalita istim rijeima kao i na poetku komada.
Imajui na umu da Schnitzler ovu dramu pie 1904. godine, dakle u
vrijeme vladajueg scenskog realizma i naturalizma, kada je kazalite lutaka
samo stari oblik pukih predstava,14 iznenauje modernost Schnitzlerova
kazalinog postupka. U igri iluzije i stvarnosti, fikcije i realnosti, Schnitzler
se slui i tehnikom marionetskoga kazalita. Pozornica na pozornici ovdje je
marionetsko kazalite, pokraj jednoga jo manjega, moda ginjolskoga kazalita (koje ne igra ulogu u komadu). Likovi drame ulaze u suodnose s likovima
marionetskoga kazalita, Gospodin u parketu lik je koji se javlja u pravom,
empirijskom gledalitu, kao da vie uope nema granice izmeu privida i zbilje. Schnitzlera zovu preteom Pirandella, a tko zna, da nije posegnuo za prezrenom formom kazalita lutaka, moda bismo danas govorili o niclerizmu
umjesto o pirandelizmu.
Metafora lutkarskoga kazalita vrlo je vana za Schnitzlera, a u ovom
komadu on se posluio i tehnikom marionetskoga kazalita. Lutkarski komadi
tek e kasnije u 20. stoljeu stei popularnost u umjetnikim krugovima, a ni
ta nee biti vrlo iroka, dok se u Schnitzlerovo vrijeme jo smatraju manje
vrijednim oblikom.
Iako Direktor ponosno najavljuje svoje marionetsko kazalite kao kazalite koje tei tome da svaki budui posjet kazalitu konano uini suvinim, odnos prema kazalitu lutaka dobro ilustriraju sljedee replike:
ZAJEDLJIVAC
Poznajem ga... ranije je radio kao prakar...
Danas svatko moe postati kazalini direktor.
DOBRONAMJERNIK
Ali molim Vas kazalite lutaka!
Publika marionetskog komada ipak se dobro zabavlja, dapae, komunicira s likovima koje predstavljaju lutke, prelaze granice svatko svoje pozornice,
tako da ponekad nije na prvi pogled jasno je li neki lik lutka iz marionetskog
komada ili pripada publici marionetske predstave. Na primjer, Razboriti (na14
Isto, str. 109.
210
veden kao lik u marionetskom kazalitu) stupa naprijed samo kad mora neto
rei, inae ga se dogaaji uope ne tiu. Ne brine se ni o kome, niti se drugi
brinu o njemu, pa i Junak mu zlovoljno dobacuje: A kako ne spadate u radnju, barem pokuajte da ne smetate. Zanimljiva je jedna didaskalija: Pjesnik
uri iza, pojavljuje se straga na prozoru i apne Razboritome neto na uho.
On, dakle, ape neto u uho lutki! Iako oznaen kao marioneta, Razboriti se
doima kao autorov komentar u vidu lika to ga utjelovljuje glumac. Hrva, naprotiv, svrstan je meu likove, no kad se umijea meu marionete i zapodjene
borbu s Vojvodom, Vojvoda lutka! baca ga s pozornice meu publiku.
Sve to Vojvoda o sebi pria, odmah je na lutkarski nain i prikazano,
npr. kako moe prelomiti eljeznu motku, kako slike padaju sa zidova kad se
smije, gdje on proe ne raste trava, i nikada ne proe dan a da se neka enska
ne ubije zbog njega (tu se uje pucanj i unose mrtvu djevojku). Sve su lutke
svjesne da su likovi u komadu, a neke su svjesne i da su lutke. Tako Junak,
kad se predstavlja, kae:
Ja sam junak ovog djela, inae nita drugo.
A kada obavim svoju slubu,
Najpaljivije e me upakirati, po mogunosti neoteenog,
U zeleno lakiranu kutiju.
To je nezavidna sudbina,
Ali imam utjehu u svojoj krinji:
Ako i jesam samo marioneta
Barem je kutija, u kojoj poivam, nova.
Lutkarski najzanimljivija i uope najlutkarskija scena jest kad marionete izviruju iza kulisa. Animatora nema, u cijelom komadu oni se ne spominju i ne vide, vide se samo ice na kojima su privrene marionete. I kad
meu publikom marionetskoga kazalita nastane guva, ne proviruju animatori da vide to se to dogaa, nego marionete. Lutke su znatieljne! I Pjesnik
prosvjeduje: Vae lutke nemaju discipline. Uvedite reda! Pojavom smrti,
Grofa i Majstora zbrka se jo pojaava, marionete postanu nemirne i promatraju preko ruba kazalita. Na kraju e stupiti naprijed i zamoliti:
Ne dajte da mi jadne moramo platiti,
Poklonite nam i dalje vau milost
Samo pjesnika trebate koriti
Samo je pjesnik ovdje kriv!
Marionete se ele oteti vlasti Pjesnika i zapoeti svoju predstavu:
Hej, sada emo raditi to elimo!
Priati, pjevati, plesati, divljati!
211
Livija KROFLIN
Pjesnik, jedini animator vidljiv u predstavi (ak i ako sam vam tako
puno due udahnuo...) vapi: Tko e me zatititi od vlastitih prikaza?, marionete i dalje divljaju, dok na scenu ne stupi Neznanac u plavom ogrtau i maem presijee sve ice neposlunih marionete. Pjesnik mu je zahvalan, smatra
ga svojim osvetnikom, ali Neznanac prolazi maem preko cijele pozornice,
gase se sva svjetla, i svi ljudi osim njega samoga se rue. im on, meutim,
ode, svi se ljudi diu, diu se ak i marionete. I nakon najlutkarskije od svih
moguih scena dolazi pitanje kako zapravo taj komad postaviti na sceni. Nikako. U lutkarskom kazalitu lutka bez animatora nema animu, nema duu,
nema ivotni dah nije iva, ne postoji. Kod Schnitzlera ona postoji sama za
sebe. Tako to mogue je u Lesedrami, u filmu, u animiranom filmu. A moda
ipak. Moda e se novi kazalini stvaratelji, zainteresiraju li se za tu Schnitzlerovu lutkarsku jednoinku, znati posluiti udima moderne tehnike i uspjeti
komad postaviti na scenu.
Jednoinka K velikom harlekinu najlutkarskija je od svih triju Schnitzlerovih lutkarskih komada. Sluei se tehnikom kazalita u kazalitu, autor
tu zaista pokazuje na sceni pravo marionetsko kazalite, u kojem igraju prave
marionete na icama. Igra iluzije i zbilje, burleska, parodija, melodramski likovi i zaplet sve su to vrlo lutkarski elementi. Suigra glumca i lutke, rezanje
marionetskih ica takoer. Na kraju, meutim, postaje oito da se komad ne
moe na pravi nain izvesti u kazalitu. Lutke su svedene na razinu ovjeka i
tu gube svoju boansku lutkovitost.
Lutkarsko u lutkarskim komadima Arthura Schnitzlera
Schnitzler je pisao krajem 19. i poetkom 20. stoljea. To je vrijeme
kada na sceni caruje realizam, a lutkarstvo je pomalo zaboravljeno ili se smatra tek zabavom za djecu. Europa, meutim, poznaje lutke, a upravo su njemaki romantiari, vie od drugih naroda, pokazivali vrlo veliko zanimanje za
lutkarsko kazalite. O lutkama i/ili za lutke pisali su Johann Christoph Gottsched, Gotthold Ephraim Lessing, Johann Wolfgang Goethe, Ludwig Tieck,
E.T.A. Hoffmann, Heinrich von Kleist (uveni esej O marionetskom kazalitu) i drugi. Ranije u 18. stoljeu bio je vrlo omiljen lik Hanswursta, osobito u
popularnom lutkarskom kazalitu, a jo ranije, u 17. stoljeu, u Njemakoj postaje poznat theatrum mundi. Naziv se iz Njemake proirio po cijeloj Europi,
koja je ve poznavala isti fenomen. Mehaniko kazalite, theatrum mundi,
(...) reproduciralo je svijet u svoj njegovoj moi i ljepoti, na primjer morsku
oluju ili erupciju vulkana. Takoer je prikazivalo uda koja je napravio ovjek, prekrasne gradske krajobraze s lijepom arhitekturom ili velianstveno
imanje, vjersku ili vojnu prigodu. Theatrum mundi bio je osim toga i neka
212
vrsta kronike dogaaja, na isti nain kao to su to bili filmski urnali u 20.
stoljeu.15
Schnitzler oito poznaje lutkarsko kazalite, i to marionetsko kazalite, to su za njega sinonimi: Schnitzlerove lutke, one metaforike kao i one
koje se stvarno vide na pozornici, marionete su na koncu odnosno ici. Vjerojatno se radi o marionetama s kakvima su putujui lutkari 19. stoljea putovali Europom: Marionete su bile nataknute na debelu icu, a od drvenog
kria za voenje vodili su konci prema rukama i nogama lutke.16 Schnitzler,
meutim, lutkarsko kazalite koristi iskljuivo kao metaforu. U Lutkaru radi
se o ovjeku koji voli manipulirati ljudima, vui konce i upravljati tuim
sudbinama, u Hrabrom Cassianu svi se ponaaju kao lutke na koncu, voeni
svojim strastima, a u burleski K velikom harlekinu uvodi Schnitzler na scenu
marionetsko kazalite kako bi relativizirao zbilju i fikciju, marionete i ljude,
zbivanja na marionetskoj pozornici, glumakoj pozornici, u gledalitu; sve
postaje veliko kazalite, cijeli svijet je pozornica, i tu je sve to se zbiva dio
velikoga kazalita svijeta (...) to je theatrum mundi.17 Iza kominih zapleta
i parodistikih dosjetki krije se, u najirem smislu rijei, filozofska drama
drama o svijetu kazalita i o kazalitu svijeta.18
Literatura
- Marionetten, u: Gesammelte Werke von Arthur Schnitzler in zwei
Abteilungen, Die Theaterstucke von Arthur Schnitzler, Sv. 3., S. Fischer,
Verlag, Berlin, str. 189-267.
- Marijan Bobinac, Dramski svijet Arthura Schnitzlera, u: Knjievna
smotra, 127/2003.
- Antonija Bogner-aban, Marionete osvajaju Zagreb, Hrvatsko drutvo
kazalinih kritiara i teatrologa, Zagreb, 1988.
- Antonija Bogner-aban, Tragom lutke i Priala, AGM, Zagreb, 1994.
- Henryk Jurkowski, Povijest europskoga lutkarstva, I. dio, Meunarodni
centar za usluge u kulturi, Zagreb, 2005.
- Borislav Mrki, Drveni osmijesi, Meunarodni centar za usluge u kulturi,
Zagreb, 2006.
- Arthur Schnitzler, Daleka zemlja; Profesor Bernhardi, Disput, Zagreb,
2002.
15
16
17
18
Henryk Jurkowski, nav. dj., str. 196.

Borislav Mrki, Drveni osmijesi, Meunarodni centar za usluge u kulturi, Zagreb, 2006.,
str. 94.
Viktor mega, nav. dj., str. 113.
Isto, str. 114.
213
Livija KROFLIN
- Carl E. Schorske, Be krajem stoljea, Izdanja Antibarbarus, Zagreb,

1997.
- Viktor mega, Beka moderna, Matica hrvatska, Zagreb, 1998.
- Viktor mega, Zdenko kreb, Ljerka Sekuli, Povijest njemake
knjievnosti, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2003.
Livija KROFLIN
ARTHUR SCHNITZLERS PUPPET PLAYS
The fact that Arthur Schnitzlers impressive oeuvre19 includes a trilogy called Marionettes (Marionetten), will intrigue historians and theorists of
puppetry. The paper aims to answer why are these three one-act plays called
Marionettes, and what Schnitzler took from the puppet theater and how much
he gave back to it.
Key words: Arthur Schnitzler, puppet theatre, marionettes, one-act
plays
19
His extensive oeuvre including a total of 34 plays is very diverse in terms of genre and
ranges from impressionist one-act plays, through socio-psychological and historical dramas,
to comedy plays in several acts (Marijan Bobinac, Dramski svijet Arthura Schnitzlera, in:
Knjievna smotra, 127/2003, p. 88).
214

UDK 371.3:821.14
Struni rad
Jakov SABLJI (Osijek)

Filozofski fakultet Sveuilita Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
jsabljic@ffos.hr
SOFOKLOVA ANTIGONA I GAVRANOVA KREONTOVA
ANTIGONA U METODIKOJ OBRADI
U lanku se predstavlja primjer usporedne interpretacije Sofoklove Antigone i na njoj zasnovane Kreontove Antigone hrvatskoga pisca Mire Gavrana. Teorijske postavke rada uspjeno su provjerene u praksi, a navedeno se posebice odnosi na
motivaciju uenika na itanje Gavranova djela interpretacijom
ulomka iz Gavranove drame nakon sata lektire utemeljenom
na analizi Sofoklove tragedije. Meutim, u lanku se nudi na
uvid i cjelovita/paralelna interpretacija obaju djela. Takav tip
totalne interpretacije trebalo bi njegovati u nastavnoj praksi, ali
s obzirom na sadanju nemogunost usklaivanja s nastavnim
programima, takav tip pristupa predlae se u okvirima izborne
nastave knjievnosti. Osim toga u radu se prezentira kratak pregled sadraja obje drame, navode se njihove slinosti i razlike te
se iznosi nain njihove metodike aktualizacije s fazama novopredloenoga intertekstualnoga nastavnoga sustava. Faze toga
nastavnoga sustava su: motivacija, najava intertekstualnoga povezivanja, stvaranje intertekstualnoga konteksta interpretacije,
interpretacija, objava rezultata i usustavljivanje.
Kljune rijei: Antigona, interpretacija, intertekstualni nastavni sustav
Jednom od rijetkih naznaka intertekstualnoga povezivanja razliitih

djela u Nastavnom programu hrvatskoga jezika za gimnazije (1995) upuuje se na istraivanje aktualizacije antike knjievnosti u djelima suvremene
knjievnosti. Budui da je ve esto upozoravano na krutost iskljuivo linijske
ili kronoloke organizacije srednjokolskih nastavnih programa u Hrvatskoj,
istraivanje ili barem upozoravanje na antike literarne utjecaje u sadanjosti
moe imati nekoliko prednosti. Naime, takvim prouavanjem klasinih djela
215
Jakov SABLJI
izbjeglo bi se slijepo dranje poretka zadanog slijedom knjievnih razdoblja,

objasnila bi se vitalnost starijih djela, njihova univerzalnost, potreba njihova
poznavanja zbog boljeg recipiranja djela u kojima se na klasike aludira ili se
obrada teme na njima bazira. Uz to, uenici bi se tako usporedno upoznavali
s novijom knjievnou koja im je redovito jezikom i sadrajem bliska. Zato
izrazito motivirajue djeluje cjelovito ili ulomino itanje suvremene literature, posebice one inspirirane antikim pisanim naslijeem i mitologijom. U opisanom kontekstu lako je povezati, primjerice, Homerovu Ilijadu s romanima:
Kasandra (Christa Wolf), Ilijada (Alessandro Baricco), Ahilova smrt (Boris
Akunin) i Labud (Lucija Stama). Homerovu Odiseju mogue je paralelizirati
s romanom Penelopeja Margaret Atwood, Eshilova Okovanog Prometeja s
romanom Loe okovani Prometej Andrea Gidea itd. Meutim, za oprimjerenje
injenice koliko je antika knjievnost nepresuan izvor inspiracije literarnoj
sadanjici moda e najbolje posluiti interpretacijsko sparivanje dviju drama
Sofoklove Antigone i Kreontove Antigone Mire Gavrana.
Kratak pregled radnje Sofoklove Antigone
Dramski sukob i tragian ishod Sofoklove Antigone proizlazi iz neposluha i straha od bogova naslovne junakinje. Budui da tako nalau boji
zakoni, ona pokapa svojega brata Polinika unato tome to je pripadao neprijateljskoj strani. Zbog toga se ogluuje o Kreontove kraljevske zakone u
skladu s kojima je naloeno da se propisno sahrani samo Antigonin drugi brat
Eteoklo u sukobu pripadan domaoj, tebanskoj strani. Kreont na smrt osuuje
Antigonu i njezinu sestru Izmenu koja joj isprva odbija pomoi u njezinom
naumu. Kasnije Kreont Izmenu oslobaa od krivnje te zatvara Antigonu u kamenu grobnicu. Predomilja se tek kad mu prorok Tiresija navjeuje propast.
Meutim, Hemon, Kreontov sin i Antigonin zarunik ubija se pored svojevoljno objeene zarunice, a Euridika, kraljeva ena, pogoena nesreom umire
proklevi mua, sada pokajnika.
Kratak pregled radnje Kreontove Antigone Mire Gavrana
Antigona je zatvorena u tamnicu naizgled bez ikakva motiva. U razgovoru s Kreontom doznaje da se nalazi pred izborom: ili odmah umrijeti ili
odglumiti traginu junakinju. Naime, Kreont se eli rijeiti svih pet lanova
svoje obitelji kao moguih prijestolonasljednika. Zato je napisao dramu koja
zapravo odgovara originalnom tekstu Sofoklove Antigone. Kako bi zatakao
svoje makinacije, manipulacijom injenicima na temelju pisanog predloka
planira sebe prikazati kao tiranina koji spoznaje svoju pogreku uzrokovanu
pretjeranim ponosom. Unato poetnom kolebanju i posvemanjoj nezainteresiranosti, Antigona prihvaa namijenjenu joj ulogu. Ujedno, ona prevladava svoj strah od smrti te ispijanjem otrova namjerava upropastiti Kreontovu
216
Sofoklova Antigona i Gavranova Kreontova Antigona u metodikoj obradi
reiju. No, nakon to je ve progutala otrov, Kreont joj priopi kako njegove
namjere ne mogu biti pomuene, jer mu preostaje Antigonina sestra blizanka,
Izmena, koja e pristati odigrati Antigoninu ulogu do kraja.
Usporedba Sofoklove i Gavranove drame
Obje drame imaju mnogo slinosti, ali i razlika. Sofoklova je Antigona nastala u V. stoljeu prije Krista, a Gavranova drama 1983. Oba djela u
svojim naslovima sadre ime glavne junakinje. Meutim, kod Gavrana je dodan posvojni oblik Kreontova, ime je sugeriran odmak, odnosno pomicanje
uobiajenog horizonta oekivanja. Naime, u Gavranovoj drami prikazana je
zamiljena predradnja Sofoklove tragedije. U njoj je Kreont opisan kao pravi/
skriveni autor teksta Antigone koji slui tek kao predloak za dobro izreiranu
predstavu dovoljno uvjerljivu da se Kreonta ne prikae niti kao negativca niti
kao pozitivca. U toj predstavi Antigoni je nametnut zadatak da se transformira u traginu (Sofoklovu) junakinju. Meutim, prisilno odraujui ulogu
pobunjenice, Antigona se doista i pobuni. Na ovom je mjestu vano istaknuti
posljedice takve reinterpretacije klasinoga djela. U originalnom tekstu Antigona se ne koleba, ona je odluna u svojoj misiji buntovnice i izvriteljice
boanskih zakona. Ona ljubav prema bratu i ispunjenje opeljudskih normi
pretpostavlja vlastitoj sigurnosti, srei i, napokon, svojem ivotu. U tom je
naumu nepokolebljiva i neumoljiva. Isto tako, ona radije odabire smrt, nego
ivotarenje u kamenoj grobnici.
Gavranova istoimena junakinja ipak je neto drugaija. Za razliku od
Kreonta koji u Gavranovoj inaici od njezina poetka do kraja ostaje beskrupulozan despot paranoino opsjednut svojom ulogom kralja i neogranienom
moi, Antigona doivljava preobrazbu. U poetku ona je suprotnost Sofoklovoj protagonistici jer ju zanimaju iskljuivo profane stvari poput zabava, jahanja i plivanja. Za razliku od svoje prethodnice, Gavranova Antigona potuje
vlast i ljudske zakone iznad svega, svejedno joj je to e ljudi o njoj priati
kad je ne bude, strah ju je od smrti, ak Kreontu predlae da umjesto nje ubije
njezinu sestru blizanku Izmenu. Takoer joj nije jasno zato je utamniena sve
dok joj Kreont ne otkrije razlog, a taj je uloga heroine (poznate iz Sofokla) u
Kreontovoj drami koja je konstrukt za prikrivanje silnikova osiguranja vlasti
uklanjanjem svih pet lanova obitelji: Antigone, Eteokla, Polinika, Hemona i
Euridike. Eteokla i Polinika planira ubiti, a njihovu smrt prikazati kao posljedicu njihova sukoba na zaraenim stranama. Iako Antigona nerado pristaje na
svoju ulogu, uivljavanjem u svoj poloaj samoodabrane muenice i rtve za
etike i religiozne ciljeve, posve se mijenja. Postaje Kreontova otra oponentica koja mu, za razliku od izvorne Antigone, otvoreno replicira te s njim otro
polemizira oko politike, ljubavi, sree te strahovlade koju objanjava stanjem
neprestanog kraljeva straha da mu drugi ne preotmu ovlasti i mo.
217
Jakov SABLJI
Prema tome, junakinja kod Gavrana ima slinu, no poneto drugaiju

ulogu od Sofoklove. Ona nije samo obiteljski privrena i religiozna, odnosno
nije samo etiki subjekt koji nastaje kroz situaciju vjernosti vlastitoj udnji,
nego se izrazitije politiki aktivira kao korektiv despotskoj vlasti. Razlika je
izmeu dvaju djela i u tom to Antigona oito preuzima funkciju jedinog otkrivaa istine o kojoj svi ute, a tu su zadau kod Sofokla ispunjavali jo
Hemon i Tiresija. U Kreontovoj Antigoni takoer nije osobito naglaena borba spolova kao u originalu, ali je znaajno da junakinja svoje snage postaje
svjesna itanjem Kreontove drame. Time je fokusiran problem ideoloke (zlo)
uporabe djela, kao i otpora Antigonina lika svojem idealiziranom prikazu u
Sofoklovoj tragediji koja takoer robuje ideologiji aristotelovskoj poetici
stvaranja kojoj se prilagoava sadraj i likovi tragedije. Pored toga, Gavranova se Antigona ne vjea u grobnici o svoj rubac, nego ispija otrov kako bi osujetila Kreontov plan. Meutim, Kreont relativizira njezin suicid podrugljivo
joj dobacujui da e njoj namijenjenu ulogu odigrati njezina pokornija sestra
blizanka Izmena.
Svjetogled koji se oblikuje Kreontovom Antigonom naglaeno je pesimistian. Antigona se zaista transformira iz nezrele kraljevne u junakinju koja
ljude dijeli na one koji ili ive ili ne ive u strahu. Kreont, koji se kod Sofokla
preobraava iz silnika u pokajnika svjesnog krenja boanske pravde, kod Gavrana ostaje konstantno u ulozi beskrupuloznog tiranina i manipulatora koji
ivot razmatra kao predstavu, a sebe kao njezina redatelja zaduenog za manipulaciju ostalim likovima koristoljubivo poteene ili eliminirane. Ukratko,
izvorni Kreont spoznaje da je u zabludi, dok njegov pandan dokazuje da nikad
ne moe pogrijeiti jer je uvijek korak ispred svakoga. to se tie krivnje
drugih i smrtne presude koja iz nje slijedi, ona se kod Sofokla oituje u iskrivljavanju kategorija, tj. u vlastodrakom shvaanju Antigonine pobonosti
kao bezbonosti pa odatle junakinjina sintagma sveti grijeh (Sofoklo, 2000:
112). U Kreontovoj Antigoni presuda dolazi prije krivnje budui da kralj tvrdi:
Mi kraljevi vidimo budunost, jer je mi krojimo (Gavran, 2001: 8).
Osim toga, dalekosenost Kreontovih makinacija posljeduje posvemanjim uzdizanjem ljudskih zakona, tj. odredaba jednog ovjeka iznad onih boanskih. Naime, kralj negira i postojanje bogova. Zapravo, Gavranov Kreont
sam sebe stavlja u ulogu onoga koji ne eli biti predmet kojim se igraju drugi,
nego biti bog koji se igra drugima (Gavran, 16). U Sofoklovoj tragediji Kreont
je zbog svoje samovolje isprva suprotstavljen boanskim zakonima, ali im
se kasnije pokorava budui da i njemu postaje oito nezadovoljstvo bogova.
Napokon, kod Sofokla je Antigonina sudbina djelomice rezultat kolektivne
nesretne kobi loze Labdakovia, dok je kod Gavrana njezin kraj uvjetovan
iskljuivo posve osobnim Kreontovim interesom za nesmetanom vlau.
218
Metodika aktualizacija cjelovitih djela

Sofoklova je Antigona nezaobilazan lektirni naslov na temelju kojeg
je mogue dotaknuti zaista razliitu problematiku: spolne predrasude, odnos
volje pojedinca i sudbine, obiteljsku razjedinjenost politikim nesuglasicama,
temu samoubojstva, potivanje ljudskih i boanskih zakona, smrtnu kaznu itd.
Meutim, u intertekstualnom nastavnom sustavu bitnim se pokazuje odnos
teksta i metateksta, odnosno izvornoga Sofoklova djela kao poligona za intelektualnu igru Mire Gavrana u njegovoj Kreontovoj Antigoni. Zbog toga je za
shvaanje odnosa tih dvaju djela, prvog iz V. stoljea prije Krista i drugog iz
1983, vano u nastavi utvrditi njihove slinosti i razlike o emu je analitiki
ve bilo rijei.
Samostalno itanje obaju predloaka u cijelosti za redovitu (Sofoklova
djela) i izbornu nastavnu obradu (Gavranova djela) u prvom razredu srednje
kole vrijedno je zbog nekoliko razloga. Prvo, uenici se upoznaju s reinterpretacijom jednog klasinog djela iji se elementi bolje ocrtavaju u tandemskoj obradi. Osim toga tonije definiranje pojedinih znaenja i pronalaenje i
bolje isticanje onih manje ili tee uoljivih svakako je olakano dovoenjem u
fokus djela koje je umnogome slino originalu, ali se od njega podosta i razlikuje. Naime, intertekstualan nastavni sustav ne temelji se na akribinom biljeenju svih slinosti i suprotnosti zadanih djela, to bi bilo kontraproduktivno,
nego na registriranju istih tema u dvama ili vie djela te na njihovu meusobnom osvjetljavanju i boljem razumijevanju. Napokon, takvim sparivanjem
djela uenici osvjeuju univerzalnost pojedinih tema, motiva i likova povezujui staro i novo u smislen sustav koji ne mora biti zasnovan iskljuivo
na sukcesivnom, knjievnopovijesno orijentiranom prikupljanju spoznaja o
knjievnosti. Prema tome, uenici se takvim tipom interpretacije informiraju
o radu suvremenih autora, i to ve na samom poetku ozbiljnijega bavljenja
beletristikom.
Sparena obrada cjelovite Sofoklove i Gavranove drame iziskuje barem
dva sata, tj. kombinaciju redovite i izborne nastave knjievnosti. Na barem
jednom satu analizirala bi se izvorna Antigona ciljanim usmjeravanjem pozornosti na pojmove koji su apostrofirani i u Kreontovoj Antigoni. Posrijedi su
sljedei pojmovi:
-
ponos,
odanost,
obitelj,
anarhija,
samoubojstvo,
boanski zakon,
ljudski zakon,
219
Jakov SABLJI
vlast,
istina i la,
manipulacija,
potovanje mrtvih,
spol,
zloin i kazna,
krivnja,
sudbina.
Pitanja koja bi valjalo postaviti tijekom analize Sofoklove Antigone su

sljedea:
- Zato Antigona smatra da je njezina dunost pokopati Polinika? Zato Izmena to isto ne eli?
- Jesu li osjeaji odanosti i ponosa povezani u Antigoninu sluaju?
- Prorok Tiresija napominje da je Kreontov zloin ponos. Utjee li
ponos na Kreontovo rasuivanje?
- Potie li Antigonin in anarhiju?
- Objasnite razloge samoubojstva Antigone, Hemona i Euridike. to
ih je potaklo na suicid?
- Objasnite na to se u tragediji odnose vjeni, a na to ljudski zakoni.
Zato Antigona daje prednost prvoj, a Kreont drugoj vrsti zakona?
- Kako vlada Kreont? Koje su njegove karakteristike kao vladara?
- Iskrivljuje li Kreont injenice? Je li Kreont manipulator?
- Zato Kreont brani pokapanje Polinika?
- to znai Antigonina izjava da je njezin in sveti grijeh?
- Je li Antigonina odanost obitelji zapravo odanost odreenoj politikoj struji?
- to o poloaju ene u grkom drutvu misli Izmena, a to Antigona?
Utjeu li spolne predrasude na Kreontovo odluivanje?
- Je li Antigonina kazna primjerena? Je li kriva bez krivnje i kako se
brani?
- Objasnite odnos sudbine i slobodne volje. Antigona pripada Labdakoviima. Kakva je njihova obiteljska povijest?
Barem jedan sat temeljio bi se na usporedbi teme i likova u Sofoklovoj
i Gavranovoj drami u okviru intertekstualnog nastavnog sustava. Openito
govorei, nastavne faze toga nastavnoga sustava su: motivacija, najava intertekstualnoga povezivanja, stvaranje intertekstualnoga konteksta interpretacije, interpretacija, objava rezultata i usustavljivanje.
220
Motivacija
Kao motivacija moe posluiti razgovor na osnovi pitanja: Tko bi u suvremenosti predstavljao/la Antigonu, a tko Kreonta? Objasnite na konkretnom
primjeru. Takvim pitanjem otvorenog tipa sadraj tragedije se aktualizira jer
se povezuje s osobnim iskustvom uenika. Osim toga, problematizira se univerzalnost teme i likova koje je Gavran takoer uvrstio u svoju dramu.
Najava intertekstualnoga povezivanja
Uenicima se najavljuje interpretacija na temelju komparacije dvaju
djela Sofoklove Antigone i Kreontove Antigone Mire Gavrana. U sklopu te
faze sata poeljno je neto vie rei o Gavranu kao suvremenom hrvatskom
piscu, njegovim spisateljskim interesima, znaajnijim djelima, podrujima
rada, nagradama i svjetskom uspjehu, osobito njegovih dramskih tekstova.
Stvaranje intertekstualnoga kontekst interpretacije
Stvaranje intertekstualnog konteksta interpretacije trea je nastavna
faza u kojoj se uenike usmjerava na tandemsku interpretaciju uzimanjem u
obzir teme i likova obiju drama. Uitelj istie dva lika koja su vana za oba
djela Kreonta i Antigonu. Takoer izdvaja bitne sadraje koji se mogu iitati i kod Sofokla i kod Gavrana. Posrijedi su svi oni pojmovi navedeni u samostalnoj obradi Antigone na prvom satu. Uitelj najprije ispisuje na plou svaki
od navedenih pojmova, a od uenika trai da o njima razmisle i u biljenice
pored svakog pojma zapiu zapaanja o njihovoj dramskoj aktualizaciji, ali
i nau potvrde u tekstu. Zato se pojedinim parovima i skupinama dodjeljuju
razliiti pojmovi, najvie dva, s tim da vie parova ili grupa moe imati iste
pojmove. Popis problema moe se mijenjati ili skraivati, ovisno o vremenu i
ciljevima komparacije. Primjerice, mogue je odabrati samo jednu temu kao
to je vlast. Zatim se svi uenici upuuju da samostalno pronau te izdvoje
citate iz obaju djela. Pronaeni navodi trebali bi se odnositi na komentare i
razmiljanje protagonist o politikoj moi, odnosu slobode i zakona, relaciji
vlasti, individualnih sloboda i nametanja zakona itd.
Interpretacija i objava rezultata
U intertekstualnoj obradi uenici u paru ili skupno usporeuju pristup
pojedinoj temi i likovima Kreonta i Antigone u objema dramama. Kod objave
rezultata opisuju spoznaje do kojih su doli te promjene u svojem razumijevanju Antigone i Kreontove Antigone. Dakako, rjeenja zadataka uitelj produbljuje svojim pitanjima kojima se potie rasprava zasnovana na meusobnom
osvjetljavanju dvaju djela. Evo nekih pitanja:
- Usporedite dvije Antigone. Kakva je svaka pojedina u odnosu na
osjeaje odanosti i ponosa?
221
Jakov SABLJI
- Mijenjaju li se tijekom radnje Sofoklova i Gavranova Antigona?

Koja ti se Antigona ini uvjerljivijom? Zato?
- Jesu li obje Antigone slavohlepne?
- Usporedite oba Kreonta. Kakav je svaki pojedini u odnosu na osjeaje ponosa i straha?
- Mijenja li se tijekom radnje Sofoklov i Gavranov Kreont? Koji ti se
Kreont ini uvjerljivijim? Zato?
- Koje su glavne karakteristike obaju Kreonta kao utjelovljenja vlasti?
Usporedite.
- Zato je Gavran svoju dramu naslovio Kreontova Antigona?
- to sve motivira na djelovanje jednu, a to drugu protagonisticu?
- Objasnite njihove motive samoubojstva. Jesu li mogle postupiti drugaije?
- Koje vrste ljudi razlikuju Kreont i Antigona u objema dramama?
- Objasni slinosti i razlike u dijalogu Kreonta i Antigone u obama
djelima. to zakljuujete?
- Kakav je odnos izmeu istine i lai u Sofoklovu i Gavranovu djelu?
to od tog dvoje pobjeuje kod Sofokla, a to kod Gavrana?
- to simboliziraju Sofoklovi Kreont i Antigona, a to Gavranovi?
Objasnite.
- Kakav je odnos prema konceptu sudbine i slobodne volje u objema
dramama?
- Kakav je odnos prema viim silama, odnosno bogovima? Usporedite.
- Koja je uloga teksta drame Antigona u Kreontovoj Antigoni?
Usustavljivanje
Za sintezu je prikladno oblikovati pitanje ili zadatak kojim e se opet
generalno povezati oba usporeivana djela te istodobno podsjetiti na ukupnost
rezultata interpretacije. Kao zadatak za uopavanje primjereno je sumiranje
pouke svake drame posebno te usporedba tog saimanja. Iako su djela zasnovana na istim protagonistima i slinim temama, ipak bi trebalo utvrditi poruuju li djela isto ili se pak razilaze u svojim poentama. Potonji je odgovor vjerojatniji budui da je Gavranov komad pesimistiniji po reperkusijama svojeg
ishoda. Navedeno je rezultat dosljedno provedene ideje o uzaludnosti otpora
pojedinca prikazanog kao marionete u rukama vlastodrca koji je uvijek jedan
korak ispred svakog samostalnog ina pojedinca.
Metodika aktualizacija cjelovitoga djela i ulomka
Intertekstualno povezivanje ostvarivo je i na osnovi komparacije cjelovito proitane Sofoklove Antigone izvan nastave te ulomka iz Gavranove
222
Kreontove Antigone koji e se proitati na satu obrade.1 Faze sata su i kod

takvoga naina rada iste kao i tijekom usporeivanju dvaju cjelovitih djela.
Prema tome, poeljno je interpretaciju organizirati u okviru sljedeih etapa:
motivacija, najava intertekstualnoga povezivanja, stvaranje intertekstualnoga
konteksta interpretacije, interpretacija, objava rezultata i usustavljivanje.
Motivacija
U poetnoj fazi sata nuno je uvodno razmatranje o temi i/ili liku koji
e biti sredinje poveznice genoteksta i fenoteksta. Bitna je razlika izmeu
dvaju fokusiranih djela u tom to se kod Sofokla Kreont mijenja, no Antigona
ne, a kod Gavrana situacija je upravo obratna. Uzimajui u obzir proitanost
kompletne Antigone, uitelj postavlja inicijalno pitanje, odnosno zadatak:
Utvrdite mijenjaju li se Antigona i Kreont u Sofoklovoj tragediji. Objasnite.
Time se omoguuje usmjeravanje pozornosti na one sadraje i karaktere vane
za razumijevanje, ali i bolje shvaanje obiju drama.
Najava intertekstualnoga povezivanja
Uitelj potom najavljuje cilj sata interpretaciju usporeivanjem Sofoklove Antigone i Kreontove Antigone Mire Gavrana. Osim nuenja osnovnih
informacija o antikom dramatiaru uitelj ukratko izvjeuje o Gavranu i
njegovu radu, posebice njegovu dramskom djelu kojem pripada i komad iji
e se ulomak obraivati.
Stvaranje intertekstualnoga konteksta interpretacije
Uenike u ovom dijelu obrade treba uputiti na injenicu da je Gavranova drama u izravnom odnosu sa Sofoklovom te da su im radnja i likovi slini.
Istodobno valja naglasiti da e itanje ulomka iz Kreontove Antigone na podijeljenim predlocima biti usmjereno. Preciznije, uenici e uoiti te zabiljeiti: 1. jezino-stilske osobitosti; 2. slinosti i razlike u karakterizaciji likova,
3. slinosti i razlike u odnoenju prema boanskim i ljudskim zakonima, 4.
registrirati moebitne promjene u karakteru likova te na toj osnovi usporediti
likove, 5. objasniti shvaanje odnosa kralj podanici, 6. u objema dramama
utvrditi relaciju osobne volje i sudbine itd.
Interpretacija
Tijekom te faze u trajanju oko petnaest minuta uenici usmjereno itaju
ulomak iz Gavranove drame i biljee zapaanja vezana uz navedene zadatke.
Razliiti uenici mogu rjeavati razliite zadatke, a koji e od zadataka dobiti,
ovisit e o dodijeljenom broju. Skupinski je rad takoer jedan od moguih
1
Autor lanka zahvaljuje ljubaznoj kolegici Mariji ag, profesorici Hrvatskoga jezika u Ekonomskoj koli Poega u kojoj je s uenicima uspjeno ostvarila navedeni metodiki pristup
zasnovan na intertekstualnom nastavnom sustavu.
223
Jakov SABLJI
oblika angamana. Svaka grupa trebala bi imati do pet lanova od kojih e

svaki usmjeriti pozornost na broj svojega zadatka.
Ulomak iz Kreontove Antigone
(U Kreontovoj Antigoni hrvatskog dramatiara Mire Gavrana Antigona
je zatvorena u tamnicu naizgled bez ikakva motiva. U razgovoru s Kreontom
doznaje da se nalazi pred izborom: ili odmah umrijeti ili odglumiti traginu
junakinju. Naime, Kreont se eli rijeiti svih pet lanova svoje obitelji kao
moguih prijestolonasljednika. Zato je napisao dramu koja zapravo odgovara
originalnom tekstu Sofoklove Antigone. Kako bi zatakao svoje makinacije,
manipulacijom injenicama na temelju pisanog predloka planira sebe prikazati kao tiranina koji spoznaje svoju pogreku uzrokovanu pretjeranim ponosom.)
()
ANTIGONA: Moja e me braa osloboditi.
KREONT: Prije jedan sat rekli su mi da e ti njih osloboditi.
ANTIGONA: ...Znai, i oni...
KREONT: Da, i njih sam dao zatvoriti, i njih eka smrt. Odluio sam unititi
sve svoje protivnike.
ANTIGONA: Nee ti uspjeti, narod e se pobuniti kad vidi da se kralj upustio
u klanje.
KREONT: Narod je glup narod misli samo ono to ja elim, narod ita moje
proglase i slua moje sveenike.
(utnja.)
ANTIGONA: A moja sestra?
KREONT: Nju u potedjeti. Za kralja je loe kad ima mnogo moguih nasljednika, a jo je gore kad nema nijednoga. Najbolje je kad ima samo jednoga
i to bezopasnog i glupog. Zato u vas sve pobiti, osim Izmene.
ANTIGONA: Ubij Izmenu, a mene potedi nas dvije smo blizanke, po svemu
smo iste, nitko nas ne razlikuje.
KREONT: Niste iste.
ANTIGONA: Kako nismo, nalikujemo jedna drugoj kao jaje jajetu, to sam
ja doivjela, doivjela je i ona, uvijek smo bile zajedno, ubij nju, a mene potedi.
KREONT: Antigona, sve je ve odlueno ti e umrijeti, Izmena e ivjeti.
ANTIGONA: Ali, zato ja, mi smo iste, ljudi nas esto zamijene.
KREONT: Vi niste iste.
ANTIGONA: Kako nismo?!
KREONT: Sjeti se, jesam li ikad tebe oslovio Izmeninim imenom ili Izmenu
tvojim?
224
ANTIGONA: Nisi. Zaista, samo si nas ti razlikovao, to mi je uvijek bilo udno.

KREONT: Nema tu nita udno, lako sam vas razlikovao, jer ste veoma razliite. Ljudski strah mirie, ja sam jedan od rijetkih koji ima njuh za ljudski
strah, svi ljudi ire miris straha oko sebe, ali ne jednakog intenziteta ti manje
mirie na strah od Izmene, po mirisu sam vas razlikovao, ti si opasnija, zato
u tebe ubiti, a Izmenu potedjeti.
ANTIGONA: Vara se.
KREONT: Kralj se nikad ne vara od svih vas Izmena me se najvie boji.
Izmena je najbezopasnija i najgluplja. Antigona, ne zapoinji vie razgovor o
ivotu, jer si ve mrtva.
(utnja.)
ANTIGONA: Kad je sve odlueno, kad sve mora biti tako kako kae, zato
razgovara sa mnom, to uope eli od mene?
KREONT: elim priati o tvojoj smrti.
ANTIGONA: emu?
KREONT: Sve smrti nisu iste. Nije svejedno kako ovjek umire, postoje smrti
i smrti.
ANTIGONA: eli me muiti?
KREONT: Ne elim... ako pristane na suradnju. Ali, ne radi se o samome
umiranju, ve o tome kako ga prikazati.
ANTIGONA: Ne razumijem o kakvom prikazivanju govori.
KREONT: Ti nisi rob, ti nisi obian graanin, ti si iz kraljevske obitelji i za
tobom e ostati pria, legenda o tvome umiranju.
ANTIGONA: Potpuno mi je svejedno to e ljudi priati o meni kad me ne
bude.
KREONT: Nikome nije svejedno.
ANTIGONA: Meni je.
KREONT: Nije, lae. Razmisli i vidjet e da nije... Antigona, jasno ti je da
mora umrijeti, od tog umiranja, od te smrti, uzmi to moe vie, a ja ti zaista
mnogo nudim.
ANTIGONA: Ne razumijem o emu govori.
KREONT: Polako, sve u ti objasniti. Samo me paljivo sluaj i ne prekidaj
me: Ja moram ubiti tebe, tvoju brau, svoju enu i svoga sina. To je sve skupa
pet leeva. Velika brojka za kraljevsku obitelj. Ako vas sve ubijem, bez ikakva
slubenog objanjenja, bez ikakva suenja narod e me smatrati svirepim
vladarom, i brzo e doi do pobune. Ako nasuprot tome izmontiram najsavreniji proces, ili ako na najsavreniji nain umre pet lanova kraljevske obite225
Jakov SABLJI
lji, a da kralj ne bude nimalo kriv to e biti loe, jer e izazvati sumnju zbog
potpune kraljeve nevinosti narod zna da kralj nikad ne moe biti potpuno
nevin, ma to se dogodilo u dravi. Bilo je, dakle, nuno izbjei obje ove krajnosti. Zato sam napisao svojevrsnu dramu, u kojoj emo svi mi iz kraljevske
obitelji odigrati svoje uloge. U toj drami tebi sam namijenio najuzvieniju i
najherojskiju ulogu u povijesti ljudskog drutva i teatra, a samome sebi odredio sam ulogu nesvjesnog tvrdoglavog negativca koji e na kraju ak patiti
zbog vae smrti. Drama je tako napisana da ja u njoj, ja koji u stvarnosti elim
vau smrt, u predstavi je doivljavam kao nesreu. Oaloen sam i tugujem
za vama. Naime, evo kako e se stvari odvijati: Eteokla i Polinika u tajnosti
drim zatvorene kao tebe, a po gradu sam razglasio da je Polinik otiao u Arg
i da skuplja vojsku protiv nas, takoer sam razglasio da je Eteoklo na vojnim
vjebama i da se sprema za obranu grada. Za tjedan dana na grad e napasti
jedna potplaena banda, a svi e misliti da su to Polinikovi vojnici. Dok opsada bude u tijeku, moja tajna policija e ubiti Eteokla i Polinika i njihove vrue
leeve baciti meu zaraene vojske. Potplaena banda e se povui, na bojitu
e ostati Eteoklovo i Polinikovo tijelo, jedno pokraj drugoga, i svi e bez problema povjerovati u priu da su se meu sobom poklali u dvoboju. Eteokla,
branitelja grada, sahranit u s najviim dravnim poastima i proglasit u etiri
dana nacionalne alosti, a Polinikovo tijelo ostavit u nepokopano na bojitu
i zabranit u pod prijetnjom smrti da ga se pokopa. Tada nastupa ti, ti e iz
sestrinjske ljubavi obaviti obred koji trae bogovi i simbolino sahraniti brata.
Tad te jedan moj policajac, preruen u straara, hapsi i dovodi pred mene, i
tada e ti pred svim dvorjanima meni prkositi i govoriti kako su boanski
zakoni iznad svjetovnih i kako se ne kaje to si prekrila moju naredbu i kako
svjesno, bez straha ide u smrt. Ja nareujem da te ivu zakopaju u grobnicu,
tebe tamo odvode, ja se odjednom predomislim i odluim te spasiti, ali kasno
sam se sjetio, jer ti u meuvremenu izvri samoubojstvo moji policajci e
ti dati bezbolni otrov a zbog toga to si se ti ubila, moj odvratni sin, a tvoj
zarunik, ide svojevoljno u smrt za svojom ljubljenom zarunicom, to jest za
tobom. im se on ubije, moja podla ena ubija se zbog gubitka svoga
sina, a ja na kraju proklinjem svoju sudbinu i plaem za vama. (Nasmije se)
Zar nije savreno?! Oslobaam se petero najopasnijih protivnika, a u oima
naroda tek sam malo kriv i mnogo nesretan.
ANTIGONA: Misli da e obmanuti cijelu zemlju?
KREONT: Hou ja sam genij.
ANTIGONA: Mora da si tu dramu veoma dugo pisao.
KREONT: I ne tako dugo, kao to se ini sve je ilo brzo im se javila inspiracija.
ANTIGONA: Kamo sree da nije.
226
KREONT: Zato? Ti u ovoj prii dobiva najvie postaje heroj, suprotstavlja se kralju i zbog viih ciljeva ide svojevoljno u smrt.
ANTIGONA: Glupost.
KREONT: Nije glupost. Svejedno mora umrijeti, zar nije bolje kao polubog,
nego kao obian smrtnik.
ANTIGONA: Vie bih voljela Izmeninu ulogu.
KREONT: I ja ni meni se moja ne svia, ali nitko ne moe dobiti sve od
ivota. Ovdje je tekst moje drame ili igre, zovi to kako hoe. Jedan primjerak
za tebe, jedan za mene. (Gavran, 2001: 10-13)
(Unato poetnom kolebanju i posvemanjoj nezainteresiranosti, Antigona prihvaa namijenjenu joj ulogu. Posljedice te odluke mogu se
iitati u daljnjem tekstu.)
()
KREONT: Osjeam da sve ovo previe... previe snano izgovara, kao da su
to doista tvoja uvjerenja, ne zaboravi da si tek mlada djevojka, ti si sad govorila kao da nisi od ovoga svijeta, ponaa se kao polubog, a ipak si obian
smrtnik.
ANTIGONA: Nisam obian.
KREONT: Ali ne moe govoriti kao da si potpuno osloboena straha, ti se
boji smrti kao i ostali svijet.
ANTIGONA: Grijei, Kreonte uope ne shvaa Antigonu.
KREONT: Misli li na dramu, ili...?
(Antigona ne odgovara, gleda ga u oi, on obori pogled.)
KREONT: Moja koncepcija reije pretpostavlja da...
ANTIGONA: Znam Kreonte, znam tvoju koncepciju reije, ne trudi se da je
razlae ne pristajem na nju.
KREONT: Antigona...
ANTIGONA: Moju smrt nee reirati.
KREONT: to time eli rei?
ANTIGONA: Upravo to to si uo.
(ute i gledaju se.)
ANTIGONA: ivotinjo, nije ti dosta to me ubija, jo me i u svoju predstavu
pokuava uvui, poniava me do kraja, ali pomrsit u ti raune odbijam
suradnju.
KREONT: Kako?! Ti mora glumiti!
ANTIGONA: Neu, neu glumiti u tvojim prljavim spletkama, drama ti je dobra, ali neu dopustiti da je izvede uzalud si je pisao. (Izvadi iz rukava posve malenu boicu s otrovom i pokae je Kreontu): Pogledaj ovaj otrov, dobro
pogledaj ovaj otrov, kad ga ispijem, minutu iza toga umrijet u. Ne pribliavaj
mi se! Ako elim mogu ga sad popiti, i od tvoje predstave nee biti nita.
227
Jakov SABLJI
KREONT: Nemoj se aliti...

ANTIGONA: uti i sluaj me, ne pribliavaj mi se, ispit u ga.
KREONT: Nee se usuditi, ti si kukavica.
ANTIGONA: Bila sam.
KREONT: Jo uvijek si, nisi se mogla tako brzo promijeniti.
ANTIGONA: Ne budi siguran ja nisam vie ona otprije tjedan dana, ja sam
se pomirila sa smru, ti ne zna to to znai pomiriti se sa smru, to je najvee
blaenstvo koje samo rijetki doseu.
KREONT: Ali ti...
ANTIGONA: Ne prekidaj me, sluaj to u ti rei: ti si ivotinja, i ti uiva
kad ti se kae da si ivotinja ali ti si najmanja od svih ivotinja, ti si mrav,
ti si pritisnut strahom sa svih strana, tvoj ivot se pretvorio u strahovanje, ti
vie ne ivi, ti strahuje, i kad nas pobije sve, opet e se bojati, i opet e
ubijati, i opet e se bojati, nikad nee biti miran, nikad spokojan vi kraljevi
dobivate najmanje od svih ivotnih radosti.
KREONT: Mi uzimamo.
ANTIGONA: Radost se ne uzima, srea se ne otima. Prije sam te mrzila, sad
te alim.
KREONT: Sebe ali.
ANTIGONA: Zato? Ja sam dosegla najvie to smrtnik moe: ne bojim se
smrti. Ljudi se ne dijele na kraljeve i na nekraljeve, ljudi se dijele na one koji
se boje smrti i na one koji je se ne boje. Tvoja drama mi je pomogla...
KREONT: To je obian tekst, samo rijei.
ANTIGONA: To nisu obine rijei
KREONT: Ne vrijedi zbog tih rijei umrijeti prije roka, ostavi taj otrov, smrt
te ionako eka iskoristi ovaj tjedan to ti je preostao, dovest u ti najbolje
momke iz grada da vodi ljubav s njima, ii e na jahanje, na plivanje, radit
e to hoe, a na kraju e odglumiti pravoga heroja.
ANTIGONA: Ne elim glumiti ne elim vie ivjeti, gadi mi se ovaj svijet
u kojem su sve drame napisane, gadi mi se svijet u kojem su uloge davno
podijeljene, sve ove prljave igre i obmane sve je to tako zamorno, sve je
to odvratno, shvati: da mi sad daruje ivot, ja ga ne bih prihvatila, ne bih ga
prihvatila, jer znam da je bezvrijedan, nekad sam bila slijepa i uivala u mraku, ali sad kad sam progledala, ne elim pristati na ovakav ivot. Vjeruj mi:
veselim se smrti.
KREONT: Ali, ja ti nudim jo sedam dana ivota.
ANTIGONA: Kreonte, bijedni, zaplaeni, ne prihvaam tih sedam dana ivota tih sedam dana mijenjam za osjeaj sree to u svojom smru unititi
tvoju predstavu. (Antigona lagano prinosi ustima boicu s otrovom.)
KREONT: Ne!
228
ANTIGONA (naglo ispije otrov): Da, Kreonte, da za minutu u biti mrtva

bit u tamo gdje tvoje spletke ne doseu. Tvoje predstave nee biti, Kreonte
nisi predvidio da u se ubiti. (utnja.)
KREONT (nasmije se): Predvidio sam, sve sam predvidio tvoja sestra Izmena je ista kao ti ona e odglumiti tvoju ulogu, ona e na to pristati, jer voli
ivjeti. Moje predstave nikad ne dolaze u pitanje, nikad.
ANTIGONA: Gade! (Klone mrtva.)
(Gavran, 2001: 26-28)
Objava rezultata
U razgovoru s uenicima nuno je krenuti od doivljaja suvremene Antigone. Polazite moe biti i jezik kojim je napisan Gavranov ulomak, a njega
odlikuje razgovorni stil, za razliku od Sofoklova djela obiljeenoga uzvienim
stilskim registrom. Tako je, primjerice, Gavranova Antigona rjenikom otrija
u osudi kralja Kreonta. Takoer, u novoj verziji tragedije nisu prisutne ni zborske pjesme u kojima bi se komentirali dogaaji na sceni, a u posve osuvremenjenom rjeniku nema mjesta mitolokim usporedbama i reminiscencijama
kao kod Sofokla. Iako se ini da radnja tee kronoloki i u modernoj inaici,
ona je posve rezultat unaprijed isplanirane spletke, odnosno napisanog dramskog teksta po kojem Antigona, isprva razmaena kraljevna, odbija glumiti
junakinju, zatim se mijenja itajui ga da bi se, naposljetku, (uzalud) ubila.
to se tie karakterizacije, u antikoj tragediji Antigona je utjelovljenje
duboke etinosti i osjeaja religiozne dunosti. Ona je ideal i uzor kojem su
gledatelji trebali teiti i s njim poistovjeeni transformirati svoj unutarnji svijet suosjeanjem i proienjem. Gavranova je Antigona obinija kraljevna
usmjerena na potivanje vladarskih zakona. Zabrinuta za vlastito preivljavanje predlae da se umjesto nje rtvuje njezina sestra Izmena. Protagonistica
se preobraava u antigonski lik tek itanjem Kreontove drame koja odgovara
Sofoklovoj verziji. Odbija ponuenu ulogu heroine, u znatno otrijem nastupu raskrinkava strah kao nalije despotizma te se ubija kako bi onemoguila
Kreontove planove.
Sofoklova tragedija te ulomak iz Gavranove drame tekstovi su snanih
napetosti koje eskaliraju u Kreontovim i Antigoninim replikama. Kreont na
kraju tragedije ostaje sam, kao slika tiranina koji je pobijeen vlastitom surovom pobjedom, a time je ponovno uspostavljen red jer je krivac kanjen.
Na kraju pak ulomka nije jasno kako e zavriti Kreontova reija, ali se moe
ustvrditi da je poruka drame pesimistina jer kralj otkriva uzaludnost Antigonina samoubojstva i relativizira njezinu rtvu.
Naravno, uenicima bi trebalo osvijestiti i injenicu da Gavranov ulomak tematizira svijet u kojem se Kreont proglaava jedinim bogom. Sveenici
229
Jakov SABLJI
kao predstavnici religije kvalificiraju se poslunicima kralja koji manipulira

svima posve ukidajui mogunost slobodne volje. Takoer bi valjalo istaknuti mo utjecaja knjievnosti koja ujedno moe pomoi ovjeku (Antigonino
osvjeivanje), ali i biti sredstvo manipulacije (napisana drama kao zbiljska
predstava za narodne mase). Kreontova Antigona nastala je u XX. stoljeu u
kojem su bili prisutni totalitarni reimi, od kojih je komunizam osamdesetih
godina u Hrvatskoj kao mjesto nastanka drame i dalje bio aktualan.
Usustavljivanje
Za sintezu valja oblikovati pitanje kojim e se opet obuhvatiti oba
dramska djela istodobno. Zato je prikladno upitati: Koja vam se pria o Antigoni ini uvjerljivijom? ili Je li itanje Gavranova ulomka utjecalo na vae
shvaanje Sofoklove tragedije? Objasnite. ili Je li na va doivljaj Gavranovih likova ikako utjecalo oekivanje formirano itanjem Antigone? Objasnite.
Posrijedi nije alternativni tip pitanja/zadataka s jednim tonim odgovorom.
Zato e se uenici u skladu sa svojim estetskim i etikim profilom odluiti
za njima uvjerljivije djelo te obrazloiti svoj odabir. Takoer e promiljati o
relaciji dviju verzija iste radnje te utjecaju fenoteksta na razumijevanje genoteksta i obrnuto. Tako se dosljedno ponovno afirmira intertekstualan pristup u
interpretaciji koji je bio prisutan u svim fazama sata.
Literatura
- Gavran, Miro. 2001. Kreontova Antigona. U: Gavran, Miro: Odabrane
drame. Zagreb: Mozaik knjiga.
- Nastavni program hrvatskoga jezika za gimnazije, Glasnik Ministarstva
prosvjete i porta Republike Hrvatske, 2. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i
porta Republike Hrvatske.
- Sofoklo. 2000. Kralj Edip, Antigona. Preveo Koloman Rac. Zagreb:
SysPrint.
JakovSABLJI
ANTIGONE BY SOPHOCLES AND KREONTS ANTIGONE
BY GAVRAN IN METHODICAL PROCEDURE
In this article is presented an example of comparative interpretation of
Sophocles Antigone and its variant Creons Antigone of the Croatian writer
Miro Gavran. Theoretical settings have been successfully tested in practice.
Noted in particular relates to the motivation of students to read passages from
230
the play of Miro Gavran after the lesson based on an analysis of Sophocles
tragedy. However, the article provides insight into the complete/parallel interpretation of both works. This type of total interpretation should foster the
teaching practice, but due to the inability to align with the curriculum, this
type of approach is suggested in the framework of elective teaching of literature. In addition, the paper presents a brief overview of the contents of both
drama, according to their similarities/differences. Also is presented methodological way of their school interpretation which includes the stages of new
intertextual teaching system. Phases of that teaching system are: motivation,
announcement of intertextual binding, making intertextual context of interpretation, interpretation, publication of results and systematizing.
Key words: Antigone, interpretation, intertextual teaching system
231

UDK 792(497.16):821.161.1
Pregledni rad
Dragana KALEZI (Podgorica)

Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi
dragana_kal@yahoo.com
RUSKI PISCI NA SCENI CRNOGORSKOG NARODNOG
POZORITA (III)
(1993-2003)
Krajem ovoga perioda (1993-2003) u Crnogorskome narodnom pozoritu izvoene su predstave prema djelima Zloin i
kazna, ,,Oblomov, Malograani, i Galeb. Taj period bio
je vrlo inspirativan. Kritika ga je ocijenila renesansom CNP. I
upravo najveu popularnost na sceni Crnogorskoga narodnog
pozorita imala su djela iz klasine ruske knjievnosti: ehova,
Dostojevskog, Gonarova.
Kljune rijei: CNP, Zloin i kazna,, Oblomov, Malograani, Galeb, recepcija
Poslije relativno duega odsustva sa scene CNP, ruski pisci se ponovo

izvode, i to poinje s Dostojevskim i njegovim romanom Zloin i kazna, a
zatim su uslijedila izvoenja i Oblomova Gonarova, Malograana Gorkog i Galeba ehova.
Zloin i kazna
Premijerom predstave Zloin i kazna, 3. X 1998. godine, Fjodor Mihailovi Dostojevski je prvi put izveden u istoriji CNP, ali ne i u Crnoj Gori.
Godine 1930. u Nikiu gostuje Sarajevsko pozorite sa programom koji je
sadrao djela Tolstoja, Dostojevskog, Averenka i drugih, a ve 1935. godine
prireena je inscenacija Zloina i kazne. Dramatizaciju romana u 10 slika,
kao i reiju, uradio je Jovan Gec. Zloin i kaznu je 1937. godine izvodilo i
Banovinsko pozorite.1 To je bilo svega nekoliko godina kasnije u odnosu na
pozorita u Beogradu i Novom Sadu, koja su nudila i raznovrsniji repertoar
1
Ljiljana Milunovi, Pozorite u crnogorkoj periodici 19191944, CNP, Podgorica, 2003, str.
70, 160, 181.
233
Dragana KALEZI
prema djelima Dostojevskog, ali znatno kasnije u odnosu na prve inscenacije

djela toga pisca na evropskim scenama.2
Predstava Zloin i kazna u CNP uraena je prema dramatizaciji poljskog reditelja Andeja Vajde, u adaptaciji i reiji Egona Savina, i doekana je
sa velikim oduevljenjem kod publike kao slavno djelo jo slavnijeg pisca.
Vajdina dramatizacija izvedena je ve poetkom 90-ih na BITEF-u, takoe
u reiji Egona Savina i sa Predragom Ejdusom u ulozi Porfirija Petrovia.
Meutim, predstava u CNP nije rimejk predstave iz Beograda, ve se radi o
novom itanju tekstualnih potencijala Vajdine dramatizacije. Sam reditelj tim
povodom izjavio je da smatra da je bolje ponoviti dobru ideju nego eksperimentisati, to je trebalo da otkloni sumnju da smo opet dobili neku prevakanu stvar.3 Uloge su bile sljedee: Rodion Romanovi Raskoljnjikov Branimir Popovi; Porfirije Petrovi Predrag Ejdus; Sonja Marmeladova Jelena
oki; Zamjatov Mirko Vlahovi; Razumihin Sran Grahovac; Mikoljka
Pavle Ili; Svjedok Marko Mao Martinovi; Koh Branislav Vukovi.
Muziku je uradila Ksenija Zeevi i bila je vrlo hvaljena kao tajanstvena,
hipnotika muzika koja je u potpunosti ila sa Savinovim zamislima i imala
znaajnu ulogu u psiholokoj karakterizaciji cijele predstave. Mada je ima
relativno malo, u drugoj polovini predstave ona je znaajni inilac emotivne
transformacije likova.4
Inscenacija Zloina i kazne bila je pun pogodak i imala je veliki
uspjeh. Sa tom predstavom pozorite je obilo i ever i jug Crne Gore. Zabiljeena je odlina poeenost, ovacije na kraju predstave, potraga za kartom
vie5, to govori o uspjehu predstave. O popularnosti i uspjenosti predstave
svjedoi i veliki odziv kritike i, premda je bilo mnogo lanaka informativnog
tipa, koji su se sadrinski ponavljali i imali zadatak isto da ispune prostor,
bilo je i originalnijih zapaanja.
Zbog ega je inscenacija Zloina i kazne naila na dobar prijem? Da
li zbog popularnosti velikog pisca, ili korespondiranja teme sa aktuelnim trenutkom? Ili, moda, dobre i priznate ekipe koja je realizovala taj projekat? I
zbog ega je raen ba ovaj roman? Odgovore na ta pitanja davala je kritika,
ali se nije samo na tome zaustavila. Postavljana su i neka druga pitanja, izraena su interesantna zapaanja, to namee zakljuak da je Dostojevski vrlo
inspirativno djelovao na domau kritiku, a sve to svjedoi o uspjenosti jedne
2
3
4
5
Vii: Bogdan Kosanovi, Dostojevski na sceni srpskog narodnog pozorita u Novom

Sadu, Slavistike komparativne teme, Old Commerce, Novi Sad, 2006, str. 201.
Nataa Nelevi, Dominantni Porfirije, Kritika i crnogorsko narodno pozorite (1978
2003), Tom II, CNP, Podgorica, 2004, str. 259.
Neboja Petrovi, op. cit., str. 262.
P. Janii, Ovacije glumcima, Vijesti, 21. 02. 1999.
234
Ruski pisci na sceni Crnogorskog narodnog pozorita (III)...
inscenacije, pa i kvalitetu djela, njegovoj sposobnosti da korespondira sa svakim vremenom, jer polazi od optih ljudskih istina.
Sudei po ocjenama kritike, predstava Zloin i kazna bila je u cjelini uspjena, ali najdublju vezu sa publikom izazvala je aktuelnost teme. Tih
godina sama sintagma zloin i kazna bila je vrlo aktuelna i snano prisutna
u svijesti ljudi, jer je, smatralo se, moni indirektni podsjetnik na nae (ne)
vrijeme, na traume, na ovovremena diluvijalna nepoinstva.6 Egon Savin je
izjavio da se ponovo vratio istom piscu i djelu ba zbog teme zloina i kazne,
koja je na balkanskim prostorima vanija i ivlja nego ijedna druga tema, s obzirom na rat i ratne godine, i zbog nekih vanih ideja koje zasluuju da se opet
kau. Djelo vezuje sa sociopsiholokim trenutkom drutva i kao vaan faktor
istie vjeru Dostojevskog u preporod ljudske due, u mogunost ovjeka da se
unutar jednog ivota preporodi vie puta. Mislim da je nama u ovom trenutku, pogotovo poslije ovih ratova i ovog haosa, taj duhovni preporod potrebniji
nego bilo ta drugo. Zato je danas Dostojevski vaan.7 Savin upravo u tome
vidi razlog koji ovjeka uvijek ispoetka nagoni da se bavi Dostojevskim.
Mada Dostojevski nije pisao za pozorite, djela mu obiluju dramskim
nabojem, scenian je mnogo vie od nekih dramskih pisaca. Od te ideje polazi
reditelj, a potvruje je cijela ekipa koja je realizovala predstavu. Inscenacija Zloina i kazne bila je zasnovana na samo jednom segmentu romana,
po dramaturkoj adaptaciji Andeja Vajde, koji se svojim predstavama prema
romanima Dostojevskog Zli dusi, Nastasja Filipovna i Zloin i kazna
afirmisao kao njegov pronicljiv interpretator. Za Zloin i kaznu napravljeno
je mnogo adaptacija u kojima su u prvi plan izvlaeni sporedni siei romana.
Vajdina dramatizacija polazi od dijaloga kao vanog elementa pozorita, kojim inae obiluju djela Dostojevskog i, poto je bilo nemogue prikazati svu
polifoniju romana, on bira najvaniji sadraj koji se tie zloina: Z mene
danas daptor mora da upotrebi takav izraz jer pravi pozorite za danas
i sa oseanjem sopstvenih obaveza prema drutvu Zloin i kazna govori o
motivima idejnog zloina.8
Sreten Perovi ocjenjuje da Vajda nuno simplifikuje adaptaciju, jer je u
prvom planu tema zloina, koja je uglavnom svedena na psiholoko i moralno sueljavanje naivno programiranog ubice, studenta Raskoljnikova i maestra isljednikog zanata Porfirija Petrovia9. Takva dramatizacija romana ne
odraava sve bogatstvo i slojevitost podzemnih tokova duha Fjodora Mihaj6
7
8
9
Sreten Perovi, Zloin i kazna, Premijera u CNP, Monitor, Podgorica, 16. 10. 1998.
Sneana Ranatovi, Mrak ovog svijeta, Pobjeda, Podgorica, 03. 10. 1998.
http://www.rastko.org.yu/rastko-pl/umetnost/dramske/mkarpinjski-vajda.php , , 10.11.2007.
Sreten Perovi, Zloin i kazna, Monitor, Podgorica, 16. X. 1998.
235
Dragana KALEZI
lovia. Perovi primjeuje da je i Savin toga bio svjestan, pa je i svoj scenski

vizus asocijativno usmjerio prema zbivanjima u dananjici, a ne prema eventualnom (moralnom ili religioznom) proienju u sjutranjici, iako bi to bilo
vie u skladu sa intencijama Dostojevskog. Savin je podrao Vajdu u otklonu
od neizbjenog ruskog misticizma, nastojei da dramatini disput Raskoljnikova i Isljednika uini tonski i vizuelno prikladnim savremenom gledaocu.10
Zakljueno je da je Zloin i kazna dramaturki krajnje precizna predstava,
koja jasno fokusira pitanje nihilizma, pitanje prava na zloin i dileme da li se
ubistvo sankcionie samo zbog malograanskih predrasuda i moralizma, kojemu izuzetni imaju pravo da se narugaju, ili je zloin metafiziki nedopustiv.11
Kritika zapaa da se jo kroz tu inscenaciju Zloina i kazne nameu pitanja
moe li se ljudska dua iskupiti ako nekome oduzme ivot i postoji li spas od
zloina.12 Odgovor na te polemike sadran je u naslovu lanka koji je u Pobjedi objavio Renato Karamehi Zloin je kazna.13
Kroz analizu aktuelnosti teme zloina i kazne u XX vijeku, povodom
ove predstave u domaoj kritici nameu se zakljuci o Dostojevskom kao vizionaru, jer je kao pisac XIX stoljea, rasvjetljavajui svoje teme, na odreen
nain anticipirao XX vijek, ija je najvea trauma upravo vezana za zloine.
To je istakao i Andej Vajda, koji je u septembru 1984. godine, uoi premijere svog Zloina i kazne, dao intervju zapadnonjemakoj televiziji WDR, u
kome, izmeu ostalog, kae da je Dostojevski u Zloinu i kazni tkrio da
svet ide u pravcu najstranije stvari, to znai, ka davanju dozvole za zloin
d mgue ubiti oveka iz isto teoretskih pobuda. Sv t su stvari koje je
Dostojevski otkrio u Ljudskoj dui, a koje su nas prestraile, ali one postoje i,
na alost, razvijaju se kao drutvena bolest. 14
U skladu sa izvlaenjem u prvi plan problema zloina i njegovih posljedica, nisu svi likovi iz romana prikazani u predstavi, ma koliko oni bili
upeatljivi u romanu. itava problematika ove inscenacije Zloina i kazne
koncentrisana je u dijalozima izmeu tri lika kljuna za saeto obuhvatanje
problema zloina: Raskoljnikova, Porfirija Petrovia i Sonje. I ostali likovi
koji se pojavljuju u predstavi vezani su samo za taj, glavni problem. Problem
zloina se u predstavi sagledava u dvije dijaloke ravni. U scenama Raskoljnikov Sonja Marmeladova, kako zapaa Nataa Nelevi, daje se metafizika
ravan problema, tj. zloin se tu preispituje, i naravno, odbacuje sa stanovita evaneoskog morala vjerovanja u udo i vaskrsenje, dok se u scena10
11
12
13
14
Isto.
Nataa Nelevi, op. cit., str. 259.
R. M., Zloin i kazna, Pobjeda, Podgorica, 23. III 2001.
Renato Karamehi, Zloin je kazna, Pobjeda, Podgorica, 10. X 1998.
http://www.rastko.org.yu/rastko-pl/umetnost/dramske/mkarpinjski-vajda.php , , 10. 11. 2007.
236
ma Raskoljnikov Porfirije Petrovi daje psiholoka dimenzija zloina, i u

sudaranju tih dviju ravni ocrtava se tragian poloaj Raskoljnikova, koji ne
nalazi izlaz budui da ne prihvata do kraja ni etiku nadovjeka ni evaneoske
poruke.15 Za kritiku je bila znatno zanimljivija dijaloka nit izmeu Raskoljnikova i Porfirija Petrovia, o emu je prije izvoenja Zloina i kazne kod
nas posvjedoio Maej Karpinjski: Nesumnjivo je vaniji dijalog RaskoljnikovPorfirije; t rfinirana intelektualna igra u kojoj se logika bori sa utopijom, li Sonja je neophodna kao jedina osoba sa kojom Raskoljnikov iskreno razgovara: t k d dpuna, istovremeno i kontrapunkt razgovorima sa
istranim sudijom.16 Polazei u svom prikazu predstave ne samo od problema Raskoljnikova nego i pokuaja njegovog preporoda, kritiar Pobjede
Sneana Ranatovi ocjenjuje likove Sonje Marmeladove i Porfirija Petrovia
kao dva dejstva na preporod Raskoljnikova. Sa jedne strane je dejstvo Sonje
Marmeladove, kroz vjeru u Hrista, vjeru u totalnu i potpunu ljubav, dok je
s druge strane Porfirije Petrovi i njegovo dejstvo na Raskoljnikova, koje je
vjera u mogunost da ti neko razori onaj unutranji sistem koji ti omoguava
da izvri ubistvo...17
Neki drugi kritiari skreu panju na dublju vezu koja se razvijala izmeu Raskoljnikova i Porfirija Petrovia. Tako na primjer Renato Karamehi
u svom kritikom prikazu zapaa kako se izmeu ova dva lika razvija stvarni psiholoki most, izmeu njihovih graninih ekstremnih karaktera, kako i
Petrovi, kao dosljedni konformista i cinini zatitnik ustajalog svijeta, zaraen metafizikom, pati od osjeaja krivice i prezire samog sebe. On je zbog
toga perverzno oaran onim to Raskoljnikov predstavlja.18 Kako primjeuje
Neboja Petrovi, u liku Porfirija razbijene su dugake i komplikovane replike, a sam isljednik nije ostvaren kao pijunsko nadbie, ve kao obian ovjek, kojeg, kao i Raskoljnikova, mue sline ljudske slabosti. Petrovi notira
i meusobnu uslovljenost u njihovim postupcima tako da se na pojedinim
mjestima gubi diferencijacija njihovog, ipak zajednikog ludila. Porfirije je
prije fasciniran Raskoljnikovim nego to ga psihoanalizom eli natjerati na
priznanje zloina, dok Raskoljnikov na kraju, u strahu za goli ivot, spontano
i bez formalne prinude rekonstruie kompletno ubistvo stare lihvarke i njene
sestre.19 I Karpinjski, komentariui Vajdinu adaptaciju, zakljuuje da je prikazani dijalog izmeu Raskoljnikova i Porfirija postao traenje izvora smisla
i moralnosti. Raskoljnikov i Porfirije nisu prestupnik i policajac, progonjeni
15
16
17
18
19

http://www.rastko.org.yu/rastko-pl/umetnost/dramske/mkarpinjski-vajda.php , , 10. 11. 2007.
Sneana Ranatovi, Mrak ovog svijeta, Pobjeda, Podgorica, 03. X 1998.
Renato Karamehi, Zloin je kazna, Pobjeda, Podgorica, 10. X 1998.
237
Dragana KALEZI
i progonitelj, ve su to dve ljudske individue koje preivljavaju dramu svesti.

Stie se utisak da se Porfirije ne bori protiv Raskoljnikova ve za Raskoljnikova, istovremeno i za sebe. N eli da uniti tog oveka ve da ga spase,
istovremeno da da nekakav dublji smisao svom sopstvenom ivotu. 20
Glavne uloge povjerene su istaknutim glumcima, to je sasvim razumljivo, s obzirom na zahtjevnost i ozbiljnost uloga. Ocijenjeno je da je uspjeh
ovakve predstave, koja obiluje komplikovanim i dugakim replikama, tekim
psiholokim stanjima i prelamanjima likova i koja trai maksimalnu koncentraciju publike, uslovljen prije svega dobrom glumakom podjelom. Predrag
Ejdus je ve ostvario zapaenu ulogu Porfirija Petrovia na BITEF-u, ali kae
da su se neke stvari promijenile u toj ulozi, i to ne samo to je on deset godina
stariji, zreliji ve, kako kae: Ja sam neke bitne elemente karaktera donekle
izmijenio i dao im jedan malo frivolniji, sarkastiniji i rekao bih nekad i kominiji oblik.21 Branimir Popovi je izjavio da mu je uloga Raskoljnikova
najtei i najkomplikovaniji glumaki zadatak, a o Raskoljnikovu kae jo:
Oigledno da ni Dostojevski nije bio zadovoljan Raskoljnikovim u mnogim
segmentima, pa vjerujte ni ja. Zato iz predstave u predstavu pokuavam da
obogatim, obojim drugom bojom, da neto promijenim tragajui pritom za
nekim drugaijim unutranjim stanjima, pokretima i raspoloenjima. U pitanju je veoma kompleksna linost koja isto tako ima nevjerovatne motive za
to to ini. 22
O glumakim ostvarenjima nema jednoglasnog stava, ali se poslije pregledanja pozorine kritike stie utisak da je dijalog izmeu Raskoljnikova i
Porfirija Petrovia, koji je ujedno bio i susret dva jaka glumca, bio vrlo efektan i upeatljiv. Predstava je, kako zapaa Bala Brkovi, predstavljala dva
sata uzbudljivog dvoboja izmeu Porfirija Petrovia, koji je cinini, racionalni, neumoljivi, duhoviti isljednik, i koji sve vrijeme vodi svoju savrenu
igru, i Raskoljnikova, koji, pak, nosi svoju uasnu bremenitost, sav u velikim idejama, moralnim relativizovanjima, vatrenim rijeima. (...) Prirodno
je da ovakav sukob mogu odigrati samo vrhunski glumci.23 Egon Savin je u
glumcu Branimiru Popoviu prepoznao Raskoljnikova i rekao da ga je ovom
tekstu privuklo i to to CNP ima Raskoljnikova Branimira Popovia, koji
je pokazao svoj talenat u punoj mjeri. Veinu vremena posagnut, sugeriui
fiziku slabost, vatru, bunilo, Popovi je zahtjevnu ulogu pretvorio u kre-
20
21
22
23
http://www.rastko.org.yu/rastko-pl/umetnost/dramske/mkarpinjski-vajda.php
, , 10. 11. 2007.
Prvi utisci..., Vijesti, Podgorica, 5. X 1998.
P. Janii, Ovacije glumcima, Vijesti, Podgorica, 21. II. 1999.
Bala Brkovi, Mit o novom ovjeku, Vijesti, Podgorica, 5. X 1998.
238
aciju za pamenje.24 I Predrag Ejdus je, oekivano, od cininog isljednika

napravio bravuru.
Na raun Popovieve glume bilo je raznovrsnih kritika. Dok jedni smatraju da je Raskoljnikov moda njegovo najbolje ostvarenje do tada, u kome
izuzetno sloene transformacije bunovnog i svjesnog stanja, padanje u vatru
kada treba da objasni svoje stavove o ubijanju iz vieg cilja i komplikovana
preispitivanja nad poinjenim zloinom, predstavljaju krajnje domete individualne glumake igre,25 Sreten Perovi primjeuje da Branimiru Popoviu, koji je ostvario zavidne glumake rezultate, u drugoj polovini predstave
ponestaje stvaralake kondicije, neophodne da bi se do kraja iznio sloeni
lik Raskoljnikova, neobinog kritelja ljudskih i bojih zakona. Rekonstrukciju Raskoljnikovog zloina (ubistvo stare lihvarke) Branimir Popovi
je ispropovijedao bez dovoljno unutarnjeg ara i njemu svojstvenih emocionalnih nijansi, s pasaima u kojima se osjeao zamor, pa je tako ovaj cjelinom
vrijedan lik imao i svoja neoekivana zatamnjenja.26 Kritika se, bez ikakvih
ublaavajuih komentara, na koje smo bili navikli u dotadanjoj kritici, slae
da je Jelena oki dala bledunjavu interpretaciju lika Sonje Marmeladove, da
je glumica zapravo nezrela za tu ulogu. Oigledno je izvoenje velikog djela
nametnulo drugaije, stroe kriterijume.
Ipak, cjelokupna kritika hvali kreaciju isljednika Porfirija Petrovia,
zato to Ejdusov Porfirije posjeduje visoku mjeru intelektualne strasti, ei
za punom istinom, bravurozne dovitljivosti da se otvore kapije na dui antireimskog buntovnika koji (ne) sluajno postaje ubica, i zato to Ejdusova
igra saima scensko vrijeme, animira gledaoca, a partnerima nenametljivo
uliva kreativno samopouzdanje27. Ocijenjeno je da je Ejdusov Porfirije Petrovi spiritus movens cijelog komada, i dramaturki i kao personifikovana
glumaka legenda. Nataa Nelevi smatra da, uglavnom zahvaljujui interpretaciji Predraga Ejdusa, dijaloka veza izmeu Raskoljnikova i istranog sudije
ima tako silan unutranji psiholoki intenzitet da se pomjera do ivice groteske: u Ejdusovom tumaenju Porfirije Petrovi, lukavi i psiholoki verzirani
istraitelj, postaje demonsko bie, alter ego Raskoljnikova, sablasna figura,
projekcija Raskoljnikove svijesti i njegove iracionalnosti, tako da isljednik
sa vlastitom psihologijom postaje lik zanimljiviji i od samog Raskoljnikova,
koji u svom ludilu, monomaniji, ideolokoj konfuziji u isuvie realistikoj
interpretaciji Branimira Popovia ostaje blijed.28 Zbog toga, uoava Nele24
25
26
27
28
Isto.
Sreten Perovi, Zloin i kazna, Monitor, Podgorica, 16. X 1998.
Isto.
239
Dragana KALEZI
vi, dolazi i do izvjesnog pomjeranja jer Porfirije Petrovi postaje, van svake
sumnje, glavni junak ove predstave.
Ni ostali dramski elementi ove predstave nisu bili u drugom planu, ve
su svojim minimalistikim konceptom upotpunjavali ukupnu psiholoku karakterizaciju likova. Hvaljena je lucidna i veoma slojevita scenografija Geroslava Zaria, dostojna Kafke, i njen kompleksni simbolizam, zato to cijelu
priu smjeta u klanicu, anatomski kabinet i sudnicu u isto vrijeme. Sa puno
diskretnih detalja ova predstava uspijeva da na makro planu ostvari zaokrueni znakovni jezik, zasnovan na zvonu, citiranjem Biblije i dva krsta: mesinganom i drvenom. Univerzalna semantika hrianstva i vjere je inteligentno
dopunjena znacima vezanim za pojedine karaktere, koji uostalom i ukazuju
Porfiriju Petroviu put za rjeenje zloina. Sve do likova koji svojim statinim
mizanscenom, bez teksta u pojedinim scenama, imaju funkciju globalne ideje:
mrano i depresivno okruenje, sa uvijek prisutnim neminovnim pijunom
koji posmatra svaki pokret, bez obzira na dokazanu ili nedokazanu krivicu.29
Bala Brkovi zapaa da na sceni dominiraju vrata, kao kakav prolaz izmeu
svjetova, dok su iznad okaena krvava volujska trupla referenca na jednu
od najpoznatijih Rembrantovih slika ime je sugerisana nagonska, tjelesna,
krvava dimenzija prie, ali i duha vremena.30
U cijelom kontekstu predstave posebno se istakao Mirko Vlahovi u
ulozi Zamjatova, Porfirijevog asistenta, koji je bio neprimjetan, ali uvijek prisutan efov alter ego koji posmatra, sjajan posebno u metaforikoj zavrnoj
sceni, bez jedne jedine rijei teksta, koja je i kruna pomenutog semantikog
principa reije.31 Za ostvarenje uloge Zamjatova Mirku Vlahoviu je pripala
nagrada UDUCG za 1999. godinu.
Kao poseban kvalitet inscenacije Zloina i kazne istaknuta je svojevrsna statinost, potenciranje stanja, a ne deavanja. Takav tip predstave svjedoi da je Crnogorsko narodno pozorite ve bilo na viem razvojnom stadijumu
i umjetnikog izraavanja i repertoarske politike, jer je imalo publiku na koju
je moglo da rauna i sa jednom ozbiljnom predstavom. O predstavi je zakljueno da je to u zbiru velika i teka predstava, koja ne pretenduje da zabavi,
ili razonodi, ve da ostavi gorinu i ukae na bezvremenost patolokog zla u
ljudima...32
Od same premijere Zloina i kazne smatralo se da je to ambiciozan
start 45. pozorine sezone CNP. Mada je postojala bojazan da bi, iako zvui,
paradoksalno, jedini nedostatak Zloina i kazne mogla biti publika, predsta29
30
31
32

Bala Brkovi, Mit o novom ovjeku, Vijesti, Podgorica, 5. X 1998.
Isto.
240
vu su dobro prihvatili i gledaoci. Prvo izvoenje Dostojevskog na ovoj sceni

naroito je dobro prihvaeno zato to se pokazalo da njegove dileme korespondiraju i sa naim sada i ove. Egon Savin u intervjuu za Pobjedu
kae da je veliko pitanje koliko se umjetnike ideje i umjetnika djela mogu
praktino primijeniti i obaviti neko dejstvo i svoju misiju, ali da je injenica da
djela poput Zloina i kazne hrane teatar i daju mu puni smisao. Dostojevski
je velika hrana za pozorite i velika ansa da pozorite zaivi onom snagom i
onom dimenzijom o kojoj mi uvijek sanjamo. 33 Do 2003. predstava Zloin
i kazna imala je oko 40 repriza.
Oblomov
CNP je 15. X 1999. prikazalo Oblomova prvi put u njegovoj istoriji.
I ovaj put reiju, ali i dramatizaciju, potpisuje Egon Savin. To je bila druga sezona zaredom da je Savin inscenirao djela ruske klasike u CNP (mada
je reirao i neka djela naih domaih pisaca). Povodom toga je izjavio da,
osim ljubavi prema ruskim piscima, vie su teme i duh vremena diktirale izbor
Zloina i kazne i Oblomova: te teme su znaajne za ovo vrijeme, a sa
druge strane veoma provokativne za teatarsko istraivanje, za stvaranje one
vrste pozorita kakvo ja volim i u koje vjerujem, a to je ivo i aktuelno pozorite, ali na klasinom komadu.34 Bala Brkovi ocjenjuje da Savinov autorski
izbor da radi dvije predstave prema klasinim djelima ruske knjievnosti XIX
vijeka u dvije sezone nije samo dokaz da je reditelj htio da se pozabavi jednom
sjajnom knjievnom epohom nego ta dva knjievna teksta pruaju raskone
mogunosti za post-itanja.35
Predstava je bila najavljivana u repertoaru Narodnog pozorita u Beogradu sredinom marta 1999. godine, ali su probe prekinute u vrijeme bombardovanja. Svoju treu verziju Oblomova Egon Savin je izveo u Podgorici,
mada sa drugim glumcima. Prvi put je ovu predstavu radio u Bitef teatru,
a potom u Makedonskom narodnom teatru u Skoplju. CNP se, dakle, nije
proslavilo kao prvi izvoa Oblomova na ovim prostorima, ali je dalo vrlo
kvalitetnu inscenaciju djela Gonarova, koji inae nije bio naroito zastupljen
na pozorinoj sceni u Crnoj Gori, mada se o dramatizacijama njegovih djela
govorilo i ranije.36 Uz naslov predstave stajala je anrovska odrednica tuna
komedija, premda u originalu nema nikakve oznake osim . I glavni junak Oblomov je uglavnom doivljavan kao tragian
junak. Raspodjela uloga je bila sljedea: Ilju Iljia Oblomova igrao je Predrag
33
34
35
36
Sneana Ranatovi, Mrak ovog svijeta, Pobjeda, Podgorica, 03. X 1998.

Danica Nikoli, Vrijeme kada se Oblomovi umnoavaju, Vijesti, Podgorica, 12. X 1999.
Bala Brkovi, ivot kao odsustvo postojanja, Vijesti, Podgorica, 18.X 1999.
Ljiljana Milunovi, Pozorite u crnogorskoj periodici 19191944, CNP, Podgorica, 2003,
str. 223.
241
Dragana KALEZI
Ejdus; Zahara Trofimia Branislav Vukovi; Olgu Sergejevnu Iljinsku

Isidora Mini; Andreja Ivania tolca Marko Vlahovi; Agafju Matvejevnu
Ljubica Bara-Vujovi; Djevojicu Jovana Malovi; Djeaka Sran
Boovi. Scenografiju potpisuje Geroslav Zari, a kostime Bojana Nikitovi.
Sa tom predstavom CNP je uestvovalo na Jugoslovenskom pozorinom
festivalu u Uicu 2000. godine, na kome je Egon Savin dobio nagradu za
dramatizaciju Sveti Ardalion. Glumac Branislav Vukovi dobio je godinju
nagradu UDUCG za 2000. godinu za kreaciju uloge Zahara.
I prije premijere tampa je dobro pratila pripremanje Oblomova i
moe se rei da je predstava s nestrpljenjem oekivana, a kada je izvedena,
bila je dogaaj, mali pozorini bum u Crnoj Gori. Na veliko interesovanje
publike i vrlo dobar prijem predstava je naila i na gostovanjima CNP u Srpskom narodnom pozoritu u Novom Sadu i Narodnom pozoritu u Beogradu.
Hvaljeno je i to to pozorite njeguje estetske kvalitete, a ne politike, i to
razvija umjetniku saradnju za vrijeme obustavljenog platnog prometa izmeu Podgorice i Beograda.37
Oblomov je imao dobar prijem i kod kritiara i kod obine publike. Ocijenjeno je da je Oblomov oznaio uzlaznu putanju repertoara CNP.
Predstava je dobila znaajan kulturni, ne samo pozorini, rejting. Za tri noi
predstavu je vielo 1.200 gledalaca.38 Oblomov e se, kao i Zloin i kazna, nai u stalnom repertoaru. Smatralo se da su ove dvije predstave oznaile renesansu crnogorskog pozorita.
Interesantno je pomenuti da je u tom periodu spremana i izvoena
Kokoka Nikolaja Koljade, u reiji Jagoa Markovia, dodue kao jedina
produkcija Festivala Grad teatar Budva, koja je, zajedno sa Oblomovom,
uestvovala na etvrtom Jugoslovenskom pozorinom festivalu u Uicu, tako
da su u vrlo kratkom periodu izvoene tri jake predstave ruskih pisaca.
Predstavom Oblomov otvorena je pozorina sezona na Velikoj sceni
CNP. Reditelj Savin najavio je Oblomova kao pozorite vrhunske pretenzije, hiperekskluzivni projekat u vrijeme kada ekskluzivnosti vie nema u teatru
i kada se pozorite svodi na zabavu. On je izjavio i da je predstava raena bez
ustupaka ni sredini, ni ljudima sa kojima je radio. Hou da kaem da bi ova
predstava bila ista da su me pozvali na primjer u Pariz.39 Odmah nakon premijere osvanule su vijesti da je taj ekskluzivni projekat pokazao pred mnogobrojnom publikom, lanovima kulturnog i politikog establimenta Crne Gore
da sa punim pravom moe nositi epitet ove produkcije kakva se rijetko via
37
38
39
Jovan irilov, Oblomovtina danas i ovdje, Pobjeda, Podgorica, 11. III 2000.
S. R., Maestralni Ejdus, Dan, Podgorica, 19. X 1999.
D. Nikoli, Hiperekskluzivno pozorite, Vijesti, Podgorica, 14. X 1999.
242
na naim scenama.40 Ovakva informacija, koja govori vie o znaaju publike

koja je bila na premijeri nego o kvalitetu samog djela (a koja se mogla itati u
raznim novinama), ilustruje zapravo jedan od naina promovisanja pozorita
i navodimo je u ovom dijelu samo kao dokaz da je to promovisanje znaaja
pozorita vreno velikim dijelom pomou djela iz ruske knjievnosti. Sama
predstava Oblomov imala je raznovrsnu publiku i bila vrlo aktuelna uglavnom zbog svoje teme, zbog toga to je, kako je i sam reditelj izjavio, ovo
vrijeme kad se Oblomovi umnoavaju.41
Sa koliko je ozbiljnim namjerama i promiljanjima spremana predstava
govori Predrag Ejdus: Mislim da Oblomov oovjeuje, bar sam se ja tako
osjeao dok smo radili predstavu, jer sam iscrpljivao neto to nosim u sebi.
(...) nama nije bila elja da radimo komad u kome e gledalite sa distance
posmatrati ta smo to htjeli da kaemo, nego da svaki pojedinac uestvuje u
tome i da sebi postavi pitanje kuda to njegov ivot vodi. Naravno, Oblomov
se i svima nama deava i prirodnim putem starenjem.42
Kritika i tampa koja je propratila Oblomova osvrnula se na razliita
pitanja i probleme koji se tiu ovog djela: kako e ga prihvatiti publika, zbog
ega ga prihvata, da li e predstava imati uspjeha u postpremijeri, moe li
na ugroeni graanin da razumije i opravda svemo oblomovtine? Kakav
je dananji Oblomov u CG,43 koliko je Oblomov blizak naem savremenom
ovjeku, da li ga treba kriviti... Predstava je u tom smislu izazvala polemike.
Ilustrativno je navesti neke od naslova kritika i lanaka, koji su se pojavili
povodom predstave, da se zakljui kako je prihvaena, odnosno ta je to to ju
je uinilo popularnom meu publikom: Pria naih dana, Oblomov naih
dana, Oblomovtina danas i ovdje, Vrijeme kada se Oblomovi umnoavaju, nekima se iznosi konstatacija, ili apel, kao: Probudite se, dobri ljudi, ili
stav: Zastupam i branim Oblomova. Sami naslovi sugeriu impresionistiko-refleksivni pristup predstavi. D se zakljuiti da Oblomov nosi predznak
angaovanog teatra i da polemie sa vremenom u kome je izvoena. U kritici
je istaknuto da je Oblomov univerzalna tema, univerzalna pozorina provokacija, a samim tim to svako od nas u sebi nosi Oblomova, svako od nas
nosi udnju za uspjehom, ali i nagon za odustajanjem,44 da je ta tuna komedija pokazala savrenu komunikaciju s naim vremenom u kome depresivni
i umorni odustaju od ivota.45
40
41
42
43
44
45
R.M, Oblomov, Pobjeda, Podgorica, 13. XI 2000.

D. Nikoli, Vrijeme kada se Oblomovi mnoe, Vijesti, Podgorica, 7.III 2000.
R. Radosavljevi, Odustajanje od ivota, Pobjeda, Podgorica, 14. X 1999.
Sreten Perovi, Probudite se, dobri ljudi, Monitor, Podgorica, 22. X 1999.
R. R., Tuna komedija, Pobjeda, Podgorica, 16. X 1999.
243
Dragana KALEZI
Kritika je pokazala dobro poznavanje stvaralatva Gonarova i informisanost o inscenacijama Oblomova, ispisani su brojni afirmativni stavovi
o tom romanu. Roman Ivana Gonarova Oblomov prvi put je kao dramski
tekst izveden u Rusiji 1892. godine pod naslovom Jutro Oblomova. Ali kritiar Pobjede R. Radosavljevi skree panju na jednu zanimljivost od
svojih prvih inscenacija pa sve do danas pokazalo se da Oblomov nikada
nije bio ona vrsta literature koja u pozoritu spada u opte mjesto, poput
djela Dostojevskog, ehova, Gogolja... niti da mora obavezno da se radi.46
Najboljim Oblomovom do sada ne smatra se nijedna pozorina verzija,
nego film Oblomov reditelja Nikite Mihalkova, koji je pobio sve rekorde u
nagradama i gledanosti. R. Radosavljevi navodi da je kao najuspjeliji Oblomov na prostorima bive Jugoslavije u pozorinu antologiju uao Oblomov
u dramatizaciji Miroslave i Branislava Miloevia, reditelja Gradimira Mirkovia, koji je premijerno odigran na sceni Narodnog pozorita u Zemunu 1972.
godine. U toj predstavi zapaenu ulogu Oblomova ostvario je Rade Markovi,
a Olge Sergejevne Neda Spasojevi. Interesantna je sluajnost da je 27 godina
kasnije, kerka Nede Spasojevi Isidora Mini uskoila, 15 dana prije premijere, u ulogu Olge.
Mnogi su, komentariui koliko je roman podesan za pozorite, koliko
je scenian, navodili one osobine koje mu u tom smislu ne bi ile u prilog. R.
Radosavljevi navodi da je mogue da se Oblomov zbog svoje ruske specifinosti rjee izvodi na stranim scenama. Zbog svih filozofskih i etikih
specifinosti 500 stranica ovog teksta, mogunosti da je zbog plemenite pasivnosti prema ivotu koju iznosi i kao vrstu ideala, on ontoloki vie vezan za
pravoslavni svijet, Oblomov je najvie igran na ruskim scenama, a tek rijetko i ne mnogo zapaeno lutao i po evropskim teatrima.47 Kao mogua smetnja uspjehu scenskog izvoenja Savinovog Oblomova u CNP primijeeno
je da traje prilino dugo, prvi dio sat i po, a drugi oko sat, dakle, sa pauzom
neto vie od dva i po sata. Na to je sm Savin dao odgovor da to i nije dugo, i
da po Evropi i Rusiji predstave traju normalno po etiri sata, a naa navika da
u posljednje vrijeme pravimo male predstave po 50-60 minuta neto je sasvim
drugo i prije govori o naoj teatarskoj nemoi s jedne strane da pravimo velike komade, troinske, petoinske, a s druge strane nemoi publike da to gleda
i prati.48 Ipak, predstava je bila vrlo poeena i ta poeenost se odrala. R.
Radosavljevi zakljuuje da to to Gonarov za sobom nije ostavio roman
koji je u pozoritu opte mjesto, to su ga mnogi veliki reditelji sa zebnjom
46
47
48
R. Radosavljevi, Plemenitost i ideali, Pobjeda, Podgorica, 18. X 1999.

Isto.
244
mimoilazili na znajui kako bi on mogao da se adaptira na sceni, uspjeh Egona

Savina ini jo veim.49
Postavljalo se i pitanje da li je sadrina romana pogodna za inscenaciju
i kako napraviti dramu od materije koja je u osnovi antidramska, od ne-aktivnosti i beskonfliktnosti koja je uzdignuta do principa?50 Nataa Nelevi
smatra da to pitanje postaje bespredmetno, jer se od poetka predstave locira
konflikt i moe se angaovano pratiti intimna drama volje Oblomova, i u tom
smislu ostali junaci, ma kako psiholoki zaokrueni, jesu ovaploene duevne sile koje se o njegovu volju otimaju, stupaju sa njom u konflikt i napokon
joj se predaju. Jer, nijedan od tih duevnih impulsa koji bi mogli da stimuliu
volju, niti Olgin eros (Isidora Mini), niti tolcov (Mirko Vlahovi) aktivni
faustovski ideal, niti zdrav razum Zahara (Branislav Vukovi) ne uspijevaju
da pokrenu Ilju Iljia iz mrtvila. Agafja (Ljubica Bara-Vujovi), evokacija
nalija, ili onog drugog, konzervativnog i internog lica Olginog enskog principa, moda ak Boje milosti tu volju i ne pokuava da pokrene, ona joj
samo daje utoite i smirenje u kojem e Oblomov doekati kraj predstave i
svoju smrt, izvan predstave. 51 eljko Huba ocjenjuje da je klju uspjeha ove
predstave vjeta dramatizacija kompleksnog Gonarovljevog romana, a Savin
polazi od nezahvalne forme iseaka iz svakodnevne, skoro naturalistiki prikazane inertnosti Oblomova, permanentno uvodei male, ali za glavnog junaka znaajne naznake potencijalne promene u njegovom nainu ivota. Okolnosti koje mu se nameu tako uporno, i naravno bezuspeno, protivu njegovog
karaktera, osim to predstavljaju mogunost za izuzetnu scensku atrakciju,
diskretno otvaraju prostor za otkrivanje sri ovog romana na sceni.52
Zahvaljujui ovoj predstavi, na aktuelnosti dobija pojam oblomovtina,
koji je, u skladu sa novim vremenom, podlegao ponovnom preispitavanju.
Za Oblomova se kae da je pria o odustajanju od ivota, na osnovu koje
je nastao i termin oblomovtina, ije se znaenje iri na umor, depresiju i
bolest kakva se inae danas tie gotovo cijele ljudske civilizacije.53 Opti
zakljuak koji se moe izvesti iz kritike o ovoj predstavi je da Oblomov
savreno korespondira sa vremenom u kome ivimo, jer su mnogi ljudi zbog
svih dogaaja koji su se desili, odustajali od ivota i izgubili energiju da se
bore za neki njegov pravi smisao.54 Tim prije to se slini zakljuci izvode i
za prostore van Crne Gore. Jovan irilov primjeuje da je Oblomov ovog
49
50
51
52
53
54

Nataa Nelevi, Drama usnule volje, Polis, Podgorica, 22. X 1999.
Isto.
eljko Huba, Uporno, Danas, Beograd, 13. III 2000.
R. R., Od Oblomova do Komedije zabune, Pobjeda, Podgorica, 23. IX 1999.
245
Dragana KALEZI
puta aktuelniji u Beogradu nego u Podgorici i da je to slika i prilika dananje

apatije jednog dijela beogradske javnosti, koju poziva da se probudi, pored
ironinog komentara da u vrijeme tako velike materijalne bijede da je ona
poela da nagriza samo tkivo i sutinu pozorinog ivota, u Beograd je stigla
predstava opremljena kao u najboljim danima blagostanja.55 Glumac Predrag Ejdus zapaa da je i sam Gonarov pisao roman Oblomova u vrijeme
velikih drutvenih promjena u Rusiji, kada se vjekovno plemstvo koje je do
tada vladalo, raspadalo, a u zamjenu za to stvarali su se novi principi, nove
drutvene snage i ideologije. Ti dogaaji sjajno su opisani u knjizi. Nama se
desilo neto slino veina vie ne zna u kom pravcu idu ivot, moral, sistemi
vrijednosti, politika, kultura... 56
Egon Savin ocjenjuje da je Oblomov jedan od najljepih romana
svjetske literature XIX veka i, poto je proitao dotadanje dramatizacije, odluio je da sm napravi sopstvenu. Pri dramatizaciji izbacio je dvije treine
romana i sveo je na 5 likova, to je kritika ocijenila vrlo funkcionalnim. Kroz
likove Oblomova i tolca, Savin je istakao sudar dva pogleda na ivot, dvije
filozofije, dva naina ivota i dva sna. U toj prii nema sukoba interesa, ili
sukoba morala, dobra i zla. Sreten Perovi primjeuje da je detaljan opis ambijenta i mikrosredine u kojoj se odvija radnja romana, zanimljiv pri itanju, a
u stvari veoma problematian za svaki dramaturki aranman, mogao dovesti
do disperzije rediteljske koncepcije i odvui panju od slike stanja u kojemu
se udobno oea samo izuzetno bojaljivi Oblomov. Kod Egona Savina to
se nije dogodilo. On je odabrao one detalje, verbalne i slikovne, koji najbolje
simbolizuju tu sveoptu radionicu abdikcije od dinamike ivota, koji Oblomova nadmono izdiu iznad tzv. praktine svakodnevice, puke tjelesne ljubavi i
pojednostavljenog, mada ne i povrnog prijateljstva. On je branio, a scenski i
odbranio Oblomova, onakvog kakav je u sutini bio dezorganizovani filantrop i humanista...57
Savin je istakao razliku izmeu svog Oblomova i Oblomova iz socrealistikih tumaenja, po kojima je on bio negativan lik, a zapravo je rije o
dekadentnom, usnulom mladiu koji propada, raspada se i trune. Za razliku
od proevropskog, prozapadnog, pozitivno orijentisanog tolca, Oblomov je
ipak daleko misaoniji, promiljeniji, i zato zastupam i branim poziciju slabog,
usnulog oveka koji odustaje od ivota.58 Egon Savin smatra da je Oblomov
mnogo dublji lik nego to je do sada tumaeno, on odustaje od sebe samog,
ostaje zakopan u prolosti, fiksiran u svome detinjstvu toplom i punom ne55
56
57
58
Jovan irilov, Oblomovtina danas i ovdje, Pobjeda, Podgorica, 11.III 2000.

K. Brkovi, Zastupam i branim Oblomova, Borba, Beograd, 3. III 2000.
246
nosti i kao takav ne moe da prihvati nain ivota u kojem materijalno nadvladava duhovno.59 On polazi od koncepcije da je Oblomov izvanredan lik koji
prua mogunost da se ovjek preispita i profesionalno i emocionalno. Zar
ovjeku nije dato da bude slab, mali, neodluan, osjetljiv i lijen? Zar mukarcu nije dato da zadrhti kad se sjeti djetinjstva, da ustrepti i uplai se od lijepe
ene, zar nije dato da sumnja i da se nada, da lae i pati da, napokon, odustane od svega, da se razboli i da umre sa svojim neostvarenim enjama, planovima i snovima? Zar ovjeku nije dato da ima istu duu i golubije srce? Zar
ovjeku nije dato pravo na neuspjeh? Nije! Jer, Oblomov zapravo, iako toga
nije svestan, postavlja jedno esencijalno pitanje svijeta i ovekovog opstanka
u njemu. Ne samo kako ivimo, nego zato ivimo?60 Kroz ta pitanja Savin
opisuje sie njegovog Oblomova, dok se kritiar Jovan irilov nadovezuje
na to, smatrajui da se pitanja proiruju na vjenu zagonetku ta je ovjekova srea. Jer, ako to nijesu presti i uspjeh, kako dokazuje tolc i Olga koji
napokon shvataju da su vrlo nesretni, ako Oblomov umire u zabludi da ljudi
kao to je on nijesu dostojni ivotne utakmice, onda je ovjek osuen na sopstvenu tunu komediju.61 Savin kae da je sie Oblomova straan, smijean i
psiholoki zamren. On smatra da Oblomov, pod uticajem tolca i Olge, koji
ele da ga promijene, poinje da prezire oblomovsko u sebi, povjeruje u njihove zanose, ideje i prie, i sam se zanese u strasti i emociji, u otrovna nadanja
i paklenu ljubavnu igru ambiciozne ene zavodnice i povrnog prepotentnog
prijatelja i od svog ivota napravi pakao, bolest i munu zavist koju nikad ne
bi osjetio da je ostao ono to jeste. Da nije povjerovao da su oni u pravu, ne bi
postao smijean i komian, neurotian, nespretan, agresivan i zatrovan zaviu; susrio se tako sa svojom nemoi i to ga je ubilo. ivot je postao neuspjeh i
praznina.62 Primjeuje se jednostrana, negativno emotivno obojena Savinova
karakterizacija likova tolca i Olge. Ta pojednostavljena karakterizacija ovih
likova moe se jedino opravdati kao jedan od naina realizacije Savinove zamisli da opravda Oblomova i to upeatljivije ga prikae kao dobrog i ugroenog ovjeka, koji zasluuje simpatije.
Savin insistira na dobroti i plemenitosti Oblomova i njegovoj ljubavi
prema prijateljima, ali smatra da je pogrijeio to je povjerovao Olgi i tolcu
da treba da bude drugaiji, to je, kada je oetio da mu je kraj blizu i kada ga
je grizla savjest zbog pogrenog i promaenog ivota, oduzeo sina Andreja
sebi i svojoj domaici, i dao ga prijatelju i njegovoj eni da ga odgoje kako
treba, da bude moan, bogat, zdrav i uspjean kao svi normalni svjetski ljudi.
Savin smatra da je Oblomov umro u stranoj zabludi da treba svoje dijete
59
60
61
62
M. Radoevi, Oblomov naih dana, Politika, Beograd, 3. III 2000.

Egon Savin, Svrha i smisao ivota, Pobjeda, Podgorica, 16. X 1999.
Jovan irilov, Oblomovtina danas i ovdje, Pobjeda, Podgorica, 11. III 2000.
247
Dragana KALEZI
da sauva od majine ljubavi, Zaharove topline i svoje njenosti i osjetljivosti.

Umro je u uvjerenju da se toga treba stidjeti.63 Kritiar Pobjede Radosavljevi ocjenjuje da je Savin uspio u odbrani Oblomova budui da u njegovoj
adaptaciji, ova tuna komedija vie nego igdje, staje na stranu plemenitog,
dobrog produhovljenog Oblomova, onog koji je u strahu od svijeta i njegovih
povreda izabrao da svoj ivot pasivno odsanja, volei sve oko sebe i ne traei
ni od koga nita za uzvrat,64 pa e Savin svoju karijeru moi da podijeli na
vrijeme prije i poslije Oblomova.
Predrag Ejdus Oblomova vidi kao atipinog lika u kome se otkriva ovjek koji se krije od ljudi, koji se plai otvorenog prostora, a istovremeno
ima i veliku elegiju i veliku udnju za tim istim okruenjem.65 Ejdus zapaa
da je vrijeme Oblomova i nae vrijeme, u kome odumire jedna klasa, a dolazi
nova, kojoj je primarno bogaenje. To su ljudi koji u talasima okupiraju
svet. Ova predstava govori o svima nama koji smo primorani da se pred njima
povuemo.66 Savin i Ejdus su (Savin svojom koncepcijom predstave, a Ejdus
svojom kreacijom) uinili Oblomova bliskim savremenom ovjeku. Predstava
Oblomov odrie se ambicije da prenese cjelinu socijalnog konteksta romana i insistira na nadistorijskom aspektu fenomena oblomovtine. Ostavljajui daleko iza sebe sve ovovremene politike traume, pedagoke nakane i
ideoloko-istorijske asocijacije, dramaturg i reditelj Savin nas direktno uvodi
u razoreni Eden...,67 ostavljajui na taj nain mogunost da se potpuno posvetimo sebi, da prebiramo po dui. Kako primjeuje Jovan irilov, Savinu
nije sluajno promaklo da Gonarov kae da mu glavni junak ima trideset i
dvije godine i da je mlad, ak i prema standardima prolog stoljea. To znai
da mu nije bilo vano da je rije o utonulosti u inerciju ovjeka u najboljim
godinama.68 Savin je samo iao najkraim putem do sutine Oblomova.
U ovoj predstavi prikazana su dva modusa vivendi, mada je jedan centralan, pa je i kritika povela polemiku oko naina ivljenja i ivotnih filozofija
koje Oblomov i tolc predstavljaju. Ona se slae da tolc nikada ne bi imao
sopstvenu mjeru koliko je uspio u ivotu da nije Oblomova i njegovog neuspjeha. tolc ne moe da osjeti svoju mo, ako pored sebe nema Oblomova
koji mu se divi, koji ga oboava, koji mu zavidi.69 U tom smislu je ocijenjena
efektnom interpretirana scenografija Geroslava Zaria, kojom su, crno-bijelim
63
64
65
66
67
68
69
Isto.
R.Radosavljevi, Odustajanje od ivota, Pobjeda, Podgorica, 14. X 1999.
M. Radoevi, Oblomov naih dana, Politika, Beograd, 3. III 2000.
Jovan irilov, Oblomovtina danas i ovdje, Pobjeda, Podgorica, 11.III 2000.
248
elementima kao simbolima crno-bijelog svijeta, suprotstavljeni svijet hrabrih,

borbenih, uspjenih i svijet sanjalica, idealista humanista.
Bala Brkovi kae da je Oblomov ilustracija jedne uspavane epohe
i da je itav svoj ivot sveo na odsustvo ivljenja, da mu sluga Zahar predstavlja supstituciju spoljnjeg u jednom nivou, dok tolc funkcionie kao
nostalgija za djelatnim egom. Brkovi ukazuje na slinost izmeu Oblomova i Raskoljnikova zato to obojica odstupaju od elementarnih socijalnih
modela, tako da je Oblomov, na jedan nain, druga strana iste medalje. Svako odsustvo djelovanja, ina upravo je, makar jednim dijelom, opravdano
uzaludnou bilo kakvog ljudskog pregnua. Oblomov stoga na momente lii
na ostarjelog, auto-cininog Raskoljnikova, koji nikada nije smogao snage
da ubije babu.70
Brkovi konstatuje da je ovakvu predstavu nemogue napraviti bez
glumca kakav je Predrag Ejdus. Gotovo tri sata on je na sceni da to dinaminije, to sugestivnije, odigra upravo odsustvo dinamike, neubjedljivost,
mlakost...71 Snaga Ejdusove interpretacije daje Oblomovu humanu auru,
koja ga izvlai iz kandi ideoloke diskvalifikacije i prikazuje nam oblomovski
dio nas samih.72 Jovan irilov naglaava zaslugu Ejdusa, jer on u komadu o
dosadi panju vezuje svojim armom i scenskom darovitou. eljko Huba
kae da je Ejdus primio na sebe veliku odgovornost, jer je u ulozi Oblomova
trebalo, kroz dugu ekspoziciju i namjerno tromo postavljenu radnju, zaokruiti
karakter, ostvariti tanu komunikaciju sa publikom, doarati lirski ljudskost
u krletki oblomovtine i naterati publiku da sauestvuje u tragediji Oblomova
za koju bi se, u svakom pozorinom pristupu, lako moglo rei da je zasluena,
ime bi predstava poprimila sasvim drugo znaenje.73
Cjelokupna kritika sloila se da je Predrag Ejdus je u najboljem smislu
vjerno interpretirao Oblomova, njegovu stalnu nesigurnost, bojaljivost, crnohumorne naplive, nagla ohrabrenja i isto tako rapidna plahovita uzmicanja,
te da je ostvario vrhunsko glumako umijee i domet koji ostaje kao primjer
i pouka. Sreten Perovi komentarie da Ejdusov Oblomov nije linost koju
korimo, odbacujemo, poriemo ili preziremo; to je bie koje duboko razumijevamo, kao svog bliskog saputnika diskretno alimo i s punim razumijevanjem od njega se opratamo, i Ejdus je kao Oblomov bio ivotno ubjedljiv i u svom najsigurnijem gnijezdu, usamljenikom krevetu, izvan dramski
znaajnog teksta i bez atraktivnog gesta.74 Dok kritiar Pobjede Sneana
70
71
72
73
74
Isto.
Isto.
249
Dragana KALEZI
Mileti zapaa da je najvei aplauz dobio Ejdus, a kao i uvijek i svuda kada je
u pitanju glumac poznat irokim narodnim masama, naa publika ne aplaudira
za konkretni, aktuelni uinak glumca na sceni, ve ga u vidu najjaeg aplauza
kreditira najee davno steenim simpatijama.75 Meutim, nema nikakve
sumnje u uspjelost Ejdusove kreacije Oblomova i zakljueno je da e njegov Oblomov u naim pozoritima dugo biti upravo mjera ne samo buduih
Oblomova nego i glumakog majstorstva uopte. 76
I ostale uloge su hvaljene. Mada je bila primjedba da Mirko Vlahovi
kao tolc nije dovoljno individualizovan, Bala Brkovi smatra da je Vlahovi sa pravom mjerom odigrao ovu ulogu jer rije je o liku koji je postavljen
kao aksioloki parametar nasuprot oblomovskog pogleda na svijet. Sljedstveno
tome, njegova gluma je morala biti kontrapunktirana u odnosu na raskonog,
baroknog Ejdusa. Stoga je Vlahovi inteligentno izabrao svedenost, odreenu scensku uzdranost.77 U detaljnom osvrtu kritike na glumu, hvaljena je
dikcija Mirka Vlahovia. Konano pozorini jezik jasan i razgovjetan koji
dobacuje do posljedenjeg reda, do bakuke sa slunim aparatom.78 Za razliku
od Ejdusovog Oblomova, tolc Mirka Vlahovia je po samoj pojavi i dranju na sceni, bez suvinih metafora ocijenjen kao olienje ljudi koji uvijek pobjeuju, koji pasivnost smatraju nemoralnom a stidljivost i dobrotu
glupou,79 mada sa suzdranim gestom i blagom nevjericom u rezultate
svojih iskrenih nastojanja da spasi brod koji uveliko tone.80
Lik Zahara, vjernog angrizavog sluge, u kritici je ocjenjivan sa simpatijama. Reeno je da je Branislav Vukovi ostvario precizan, do savrenstva
taan lik odanog sluge Zahara, koji je Oblomovu do kraja ivota i otac i
majka, i koji jedini razumije njegovu patnju to nije kao drugi kao toulc,
ili kao Olga Sergejevna na primjer.81 Ostae upameno kako je iritirajue
dopadljivo vukao svoje papue oblomovskim podom.82 Gluma Isidore Mini
u ostvarenju lika Olge Ilinske razliito je ocjenjivana i, mada su prvenstveno
zapaeni njeni kostimi, ona je ipak, kako zapaa eljko Huba, autentinom
ekspresivnou uvela u vode uzbudljive melodrame, podravajui time, na
najbolji nain, anrovsku kompletnost predstave.83 U odnosu na uloge Oblo75
76
77
78
79
80
81
82
83
Sneana Mileti, Oblomov naih dana, Pobjeda, Podgorica, 9. III 2000.

R. M., Oblomov, Pobjeda, Podgorica, 13. XI 2000.
250
mova i tolca, lik Olge Iljinske nije naroito komentarisan. Interesantno je u

vezi sa tim likom bilo zato se Olga zaljubljuje u Oblomova i sa tog aspekta je
ostala pomalo neobjanjiva (ipak, to je ve pitanje motivacije lika koje vraa
na sam roman).
I u kritici u duhu odbrane i isticanja kvaliteta nenametljivih, neprodornih junaka, koji sve mirno prihvataju, poput Oblomova i Agafje, Oblomov u
odnosu na tolca i Agafja u odnosu na Olgu zadobijaju vee simpatije. to
se glume tie, bilo je ocjena da je Agafja Ljubice Bara-Vujovi u najmanjoj
mjeri uspjela da svojoj ulozi da pun i autonoman ivot (iako je pitanje koliko
ga ona uopte ima), to opet svjedoi da je kritika pokazala interesovanje za
intimniju stranu tog lika. Reeno je da nju nesebina ljubav i dobrota uzdiu
daleko iznad lijepe i mlade Olge, i koja ne trai nita od Oblomova, osim mogunosti da bude kraj njega i da ga voli ne dirajui u njegov san koji pripada
Olgi Sergejevnoj, upravo onakva je kakva Agafija mora da bude.84 Veselin
Radunovi ocjenjuje da se Ljubica Bara-Vujovi dobro uklopila u harmonian ansambl i da njena Agafja trpi radnju, hoe se rei ivot, i sve to se dogaa prima sa stoikim mirom i sudbinskom ravnodunou. I ienje poda,
i pripremanje jela, i udaja za Oblomova tako to mora, ivot je trpljenje, ni
Boga ne vrijedi zvati u pomo.85
Predstava Oblomov je u potpunosti ocijenjena uspjelom i kritika se
sloila da je ona oznaila da se, pored nacionalne dramaturgije, naa repertoarska politika otvara prema svevremenim djelima svjetske literature. Nataa
Nelevi zapaa da se od poetka predstave, kada u prvom prizoru svjetlost
padne na Ilju Iljia usnulog na kanabetu na sceni, kada se gledalac odmah
suoi sa ogoljenom i zaudnom ljudskom situacijom, namee pitanje kako
se moe spavati tako mirno usred svijeta koji se obruava na nas prijetei,
kao to se kulise prijetei naginju nad usnulim Iljom Iljiem i ta raditi u toj
situaciji?86 To pitanje ostaje u fokusu interesovanja i dri punu koncentraciju
na sceni i u gledalitu do kraja ove dvoiposatne predstave, i to ne zbog vanosti ili originalnosti pitanja samog po sebi ve zbog kompleksnog i uvjerljivog
teatarskog izraza predstave. Nelevi zakljuuje da je teko rei koliko bi se ta
kompleksnost mogla postii da nije klasino djelo, tj. da nema onog sloja
znaenja koji uitavamo zahvaljujui injenici da je ovaj roman prethodno
artikulisan znak u sistemu kulturnih kodova.87 Tom zakljuku ide u prilog i
dobro poznavanje romana koje pokazuju kritiki lanci o predstavi. Reeno je
i da je Oblomov dobra prilika da se podetimo zato se insistira na klasi84
85
86
87

Veselin Radunovi, Strah od ivota, Pobjeda, Podgorica, 8. I 2000.
Nataa Nelevi, Drama usnule volje, Polis, Podgorica, 22. X 1999.
Isto.
251
Dragana KALEZI
nom repertoaru nacionalnog teatra. Samo postavka klasinog teksta inicira

aktivni, dijaloki susret predstava koje su ve oformljene u individualnoj i
kolektivnoj svijesti i interpretacije na sceni.88
Oblomov je ocijenjen kao pravi pozorini doivljaj koji ojaava usput
izgubljene kriterijume i argumente za klasini pozorini repertoar. Kritika je
zakljuila da je ovom predstavom, koja pozorinoj umjetnosti prilazi ozbiljno
i odgovorno, pozorite odralo lekciju i sebi i naoj publici o tome ta je dobra
predstava. Sreten Perovi kae da je predstava Oblomov pozorini in koji
se po duhu, stilu i rezultatima pribliava apsolutnoj prevlasti estetike i u kome
rekvijemski odzvanja zavrna verbalna i mizanscenska metafora: Probudite
se, dobri ljudi!89 U toku petog perioda predstava Oblomov imala je oko
30 repriza.
Malograani
Malograani Maksima Gorkog premijerno su izvedeni 30. V 2001.
godine, prema prevodu Milana okovia. Reditelj ove predstave bio je Paolo
Maeli,90 a dramaturg eljka Udovii. Scenograf je bio Hans Georg afer,
kompozitor Ljupe Konstantinov, a kostimograf Leo Kula. Vasilija Vasiljevia Besemjonova igrao je Meto Jovanovski, Akulinu Ivanovnu Tanja
Bokovi, Petra Sran Grahovac, Tatjanu Vanja Milai, Nila Branimir
Popovi, Perihina arko Radi, Polju Jelena oki, Jelenu Nikolajevnu Krivcovu Ksenija Mii, Tetereva Vojislav Brajovi, ikina Mirko
Vlahovi, Cvetajevu Gorana Markovi, Stepanidu Ljubica Bara-Vujovi,
Doktora Branislav Vukovi.
Predstava Malograani CNP uestvovala je na festivalu Bortnikovi susreti u Mariboru, na Jugoslovenskom pozorinom festivalu u Uicu, na
Latinoamerikom pozorinom festivalu (Teatro iberoamericano) u Bogoti
(Kolumbija), na Internacionalnom festivalu malih scena Rijeka. Dobila je
brojne nagrade za najbolju predstavu i najbolju reiju, uloge, dramaturgiju,
scensku muziku.
Ostalo je zabiljeeno da se odavno nije ulo toliko povika oduevljenja
nakon jedne premijere u Crnogorskom narodnom pozoritu kao po zavretku prvog izvoenja Malograana, te trosatne postavke intrigantnog teksta,
reijski beskrajno inventivne, vrhunske glume, jedna od vizuelno najupeat88
89
90
Isto.
Paolo Maeli, porijeklom Italijan, koji je sredinom sedamdesetih godina doao u Beograd i
uzeo jugoslovensko dravljanstvo, vai za jednog od najznaajnijih reditelja na prostorima
bive SFRJ i Evrope. Reirao je vie od 140 predstava na scenama irom svijeta. /Rosanda
Mualica, Teatar je jedini prostor istine, Pobjeda, Podgorica, 19. V 2001/
252
ljivijih predstava iz posljednjih (teatarski nimalo sunih, naprotiv) godina u

Podgorici. Predstava Malograani izvedena je 23 puta.
Cio projekat Malograani ocijenjen je, uz radost i divljenje i glumaca
i kritike, kao podvig CNP, jer je sjedinio prostor bive Jugoslavije i napravio izuzetnu predstavu. Na osnovu toga opravdano je postaviti pitanje ta je
doprinijelo uspjenosti predstave, da li ponovna saradnja priznatih glumaca
sa prostora bive Jugoslavije, koja je budila nostalgiju, ili predstava sama po
sebi. Kritiar Pobjede Sneana Mileti kae da je, s obzirom na veliki aplauz srednje i mlae generacije, kojima ba nisu bili poznati glumci u predstavi,
izvjesno da ga glumci nisu dobili sa nekadanjih tednih uloga,91 ve za ono
to su pokazali publici te veeri. U tom kontekstu, interesantno je osvrnuti
se na uspjeh predstave prilikom njenog izvoenja u Splitu i Rijeci. Spliani
su Malograane nostalgino prozvali Povratak otpisanih, jer je ovo prvi
projekat u kome arko Radi i Voja Brajovi igraju zajedno nakon proslavljene serije iz Titove Jugoslavije.92 Istaknuto je jo da su, zbog naglaenog
paralelizma odnosa, svi likovi jednako vani i zbog toga je internacionalna
podjela uloga vrlo znaajna.
Reditelj Paolo Maeli je povodom predstave izjavio da eli da gledalac
sa ove predstave ponese najprije jedno oeanje radosti to je vidio jednu
lijepu predstavu, koja mu je pruila neto toplo, i jasno i koja mu je otvorila
prozor koji gleda na jedan drugaiji nain ivota.93 Tekst drame smatra jako
aktuelnim jer tretira problem srednje klase, koji je moda vie nego ikada tako
vidljivo prisutan u itavoj Evropi, a ne samo na ovim naim prostorima, mada
na jedan drugaiji nain i ako ga budem radio bie to u jednoj drugaijoj
formi.94 Maelija je Malograanima privukao i izazov da se napravi dobra
predstava po ovom djelu: Tekst je star stotinu godina a, neka ne zvui bezobrazno, na zapadu nikad nisam vidio postavku Malograana. Onu, davnu, u
Beogradu, ini mi se Danilovievu postavku, znam kao teatar koji nikome ne
bih poelio.95 O toj predstavi Malograani izvedenoj na zemunskoj sceni
Narodnog pozorita u Beogradu u oktobru 1977. godine i Jovan Hristi kae
da se zadovoljava time da nam pokae dramu Maksima Gorkog i pusti da se
sama odvija i da je bila vie veo izmeu nas i komada a nikako otkrivanje
91
92
93
94
95
S. Mileti, Malograani ili aplauz bivem ivotu, Pobjeda, Podgorica, 20. V 2002.
R. V., etiri nagrade i ovacije za Maelijeve Malograane, Vijesti, Podgorica, 14. V
2002.
Rosanda Mualica, Teatar je jedini prostor istine, Pobjeda, Podgorica, 19. V 2001.
Isto.
Danica Nikoli, Teatar je drava u kojoj bi na vlasti trebala biti mata, Gest, Podgorica,
6/2001. (Prezime reditelja je zapravo Dinulovi; o tome vidi: Petar Volk, Izmeu kraja i
poetka : pozorini ivot u Srbiji od 1986. do 2005, Beograd, 2006; i Jovan Hristi, Malograani nekad i sad, Knjievnost, I, Prosveta, Beograd, 1978, str. 72)
253
Dragana KALEZI
nekog novog znaenja u Malograanima koji iako nisu suvie dobra drama
ipak mogu da nam kau neto o ovekovom ivotu ako se sa malo vie panje itaju.96 Stoga ovu predstavu moemo shvatiti i kao pokuaj da se ostvare
novi umjetniki dometi u postavci Malograana.
to se tie izbora teksta, ponege je bila izraena strepnja da je rizino
raditi ovo djelo Gorkog, koje je socrealistika kritika kvalifikovala kao loe i
koje nije bilo naroito popularno, pa se i kritika oetila dunom da informie
neupuene i napravi afirmativne osvrte na Gorkog i njegovo djelo. U tom
smislu Bala Brkovi zapaa da je najbolji Gorki (Na dnu, Malograani)
daleko od socrealistike simplifikacije svijeta i umjetnosti (...) ak bi se moglo rei da dramsko djelo Gorkoga detektuje neka od kljunih (svevremenih)
ruskih protivrjeja, a na tragu Eptajnove teze o postmodernim korijenima
ruske kulture (fascinacija prazninom, citatnost, hiperizacija, dekadentna zamorenost). 97 I Maeli na pitanja koja su mu postavljana u ovom kontekstu odgovara da je djelo, mada je prolo itavo stoljee od kada je napisano,
nepravedno zaboravljeno. Malograani, zapravo, predstavljaju tekst koji
moe demantovati opte miljenje o Gorkom kojeg su ljudi, koji ga nijesu itali, okarakterisali kao militantnog i izmanipulisanog pisca. To za njega mogu
rei samo neznalice, jer on spada meu najvee intelektualce, to Malograani, i uopteno itavo njegovo stvaralatvo, dokazuju. Na osnovni cilj je bio
da to djelo prikaemo u svoj njegovoj grandioznosti i fantastinosti.98 Zato
Maeli istie da njegovom postavkom nije poremeeno nita to se tie grae
i strukture djela (unesene su samo dvije pjesme, jedna Majakovskog i jedna
Cvetajeve),99 jer bi bilo apsurdno otkriti komad, pa ga unititi na sceni u ime
nekog novog itanja ili neke druge ideje. U inscenaciji djela ideja vodilja je
bila da se djelo ne fosilizira u okvirima ruskog folklora, da se ne radi prema
onome kako se to nekad igralo. Unutar forme smo, bez ikakvih kompleksa,
ugradili na senzibilitet. Nijesmo polazili od toga da naim pristupom nekoga okiramo, ve da naim senzibilitetom to uprizorimo.100 Slovenaki dramaturg i potpredednik Savjeta Bortnikovih susreta Tone Partlji u Slovenskom pozoritu u Mariboru, u govoru kojim se zahvalio glumakoj postavci
Malograana i CNP, pored pohvala cjelokupnom projektu Malograani,
96
Jovan Hristi, Malograani nekad i sad, Knjievnost, I, Prosveta, Beograd, 1978, str. 72.
Bala Brkovi, Ljudska agonija u iekivanju promjene, Kritika i crnogorsko narodno
pozorite (19782003), Tom II, Podgorica, CNP, 2004, str. 320-322.
98 Rosanda Mualica, Teatar je jedini prostor istine, Pobjeda, Podgorica, 19. V 2001.
99 B. Novovi, ivim kao rezervni toak, Pobjeda, Podgorica, 30. XI 2001.
100 Danica Nikoli, Crna Gora bez Mediterana je kao kip kome glava stoji naopako, Vijesti,
30. IV2. V 2001.
97
254
iznosi fascinaciju to je naen tekst koji su mnogi bacili u skladite zaboravljenih stvari i to je od toga napravljena senzibilna predstava.101
Kritika nastala povodom ove predstave polemikog je karaktera i najvie rasvjetljava idejni plan drame. Ocijenjeno je da Malograani dobro
korespondiraju sa svakim vremenom i da podstiu na razmiljanje o ivotu
uopte, jer su malograani kao korov neunitivi, ,,prolaze kroz vrijeme i kroz
prostor neprestano.102 Na pitanje da li e predstava isprovocirati ili moda
okirati ovdanju publiku, Maeli je odgovorio: Ne. Ni u ludilu. Doao sam
raditi u Crnoj Gori, a ne rei ljudima Hajde malograani, doite se gledati u
ogledalu. (...) Nismo htjeli drati lekcije, ne mislim ni da Gorki ima didaktike pretenzije.103
Komentarisano je da tema Malograana odgovara naem mentalitetu. Selektor festivala u Uicu, Veljko Radovi je kao znaajan razlog odabira
ove predstave za festival naveo upravo adekvatnost teme naem drutvu iako
Malograani nijesu vrhunska drama Maksima Gorkog, oni su znaajni jer
govore o jednom staleu, o kojem mi, pak, moemo da damo dovoljno podataka, jer kao drutvo smo i malograansko i neradniko i statino. Zbog te
aluzivnosti sam prije svega izabrao ovaj komad, a po mom miljenju veoma
dobro je i odigran.104 Glumac Vojislav Brajovi je na pitanje ime Malograani osvajaju publiku odgovorio da je to prepoznavanje klasike, jer taj
tekst, nastao prije sto godina, djeluje kao da je danas pisan. Ljudi, ustvari,
prepoznaju svoje tatine i reaguju na jednu vrstu opomene i moda je ovaj komad najbolji pokazatelj kako umjetnost moe da edukuje i oplemenjuje ljude.
Upravo zato su i reakcije publike, nakon predstave tako dugotrajne, sigurno
je da ona ostaje u sjeanju svakog gledaoca.105 Ono to bi moglo da bude
interesantno za publiku jeste to da komad govori o svim onim ljudima koji
su neto od svijeta vidjeli, a nikad nijesu uspjeli da ostvare to neto to im
se uinjelo oaravajuim. To jeste savremena tema, tema frustracije zapravo,
u odnosu na ono to su nae predstave o ivotu, nae elje i nae mogunosti, a taj problem sigurno ima aktuelnost i imae ga, pretpostavljam i za 500
godina.106 Gostovanja od Kolumbije preko Hrvatske do Beograda i Novog
Sada govore da je pria o porodici univerzalna bez obzira na to e je i kad
napisana.
101 Vijesti,
Podgorica, 21. X 2001.

Ranatovi, Malograani (intervju sa Metom Jovanovskim), Pobjeda, Podgorica, 8. XII 2001.
103 Danica Nikoli, Teatar je drava u kojoj bi na vlasti trebala biti mata, Gest, Podgorica,
6/2001.
104 R. Mualica, Estetski vrijedna tvorevina, Pobjeda, Podgorica, 17. XI 2001.
105 Rosanda Mualica, Ljudi prepoznaju svoje tatine, Pobjeda, Podgorica, 24. XI 2001.
106 Rosanda Mualica, ena koja ivot otima, Pobjeda, Podgorica, 26. V 2001.
102 Sneana
255
Dragana KALEZI
Razmiljanja koja je podstakao idejni sloj drame ila su u pravcu istraivanja egzistencijalnih pitanja tipa da li vrijedi ivjeti u jednom klaustrofobinom okviru samo da bi se ispotovale norme i kodovi ili je bolje biti slobodan,
zatim pitanja ambijenta, porodinog prostora... Maeli je u Malograanima,
kako je sm izjavljivao, istraivao pitanje izbora izmeu slobode i neslobode.
Gorki u ovom komadu gleda i na nas i na sebe kao na malograane i postavlja veoma zanimljiva pitanja ovjek pred sobom ima izbor, on je kao ptica
u kavezu ija su vrata otvorena i ima mogunost da bude slobodan. Zato ne
izie iz tog kaveza? Zato je njegov vidik ogranien kao kod ivotinje kojoj su
stavili zagrade, da ne vidi nita sa strane. (...) Gorki je u ovom komadu veoma
cinian. Dakle, slobodu treba uzeti, zgrabiti je, imati hrabrosti da se izae iz
tog kaveza i bude slobodan, imati hrabrosti i napraviti izbor.107
Kao veliki potovalac ehova, Maeli napominje da je Malograane
redigovao ehov i da je Gorki prihvatio njegove brojne sugestije, te zakljuuje da je to zapravo ehovljevska drama sa socijalnim konfliktima. Oni su
klaustrofobini kavez iz koga se moe izai, bar probati otii. Kod ehova
imate U Moskvu, Moskvu, Moskvu..., a kod Gorkog hajde probaj i neto
drugo, trai se hrabrost, snaga.108
Pozitivno je ocijenjeno to to je Gorki dao vie narativnih niti u svom
djelu, umjesto klasinog vezivanja za jednu. Gorki je odabrao da u prepletu
nekoliko pria iskae svojevrsnu socijalnu dijagnozu. Takav prosede omoguava da se u interpretaciji ovog teksta uvijek ide za onim to je ne samo
duh jedne epohe, ve i svevremeni princip Promjene.109 Dramaturg eljka
Udovii je izjavila da su upravo tu dramaturku razbaruenost smatrali
kvalitetom, budui da drama ne prati razvoj u klasinom smislu jedne radnje,
odnosno jedne prie ve pokuava i vrlo uspjeno oslikava svijet crtajui
ga paralelizmima radnje, dakle dajui jedan isjeak, otvarajui vrata tih Besemjonovih, daje jedan isjeak, jednu atmosferu u kojoj su svi podjednako
zastupljeni, i svi sasvim sigurno podjednako vani...110
esto se kroz lanke o predstavi provlailo da kroz Malograane
Gorki promilja i trai smisao ivota, traga za kvalitetnom i osmiljenom egzistencijom, i to zapoinje otvaranjem vrata mranog doma Besemjonovih. Ali,
kako je zapisala eljka Udovii, propuh koji nastaje otvaranjem tih vrata
107 Danica
Nikoli, Crna Gora bez Mediterana je kao kip kome glava stoji naopako, Vijesti,
30. IV2. V 2001.
108 B. Novovi, ivim kao rezervni toak, Pobjeda, Podgorica, 30. XI 2001.
109 Bala Brkovi, Ljudska agonija u iekivanju promjene, Kritika i crnogorsko narodno
pozorite (19782003), Tom II, str. 320322.
110 R. Mualica, Svjetionik svjetske dramaturgije, Vijesti, Podgorica, 29.V 2001.
256
nee donijeti ist zrak ve tek malo uskomeati barutinu malograantine,

koja time postaje jo vidljivijom, njen smrad jo zaguljivijim.111
Ocijenjeno je da su dobro prikazani svi junaci, oni kroz koje odzvanja
dosada, nedostatak snage, kao boljka, kojoj u Malograanima nema lijeka,
i oni koji batine elan i strast, koji slute ritam istorijskog tkanja, poput Nila,
Polje. Primijeeno je da likovi nisu mnogo izmijenjeni u odnosu na djelo i da
lagana doza ironijske distance glumaca u odnosu na likove prvog tipa stvara
utisak da se oni dobrovoljno valjaju u kaljuzi malograantine, dok se kod
glumaca koji su tumaili likove pobjednika zapaa lagani pomak ka kominom, koji blago parodira tezu Gorkog o svijetloj budunosti u rukama
takvih ljudi. Zakljueno je da je takvim tretmanom likova i ostajanjem u epohi
komad proitan gotovo doslovno. Ipak, kritiar Mirjana Drljevi nalazi da lik
Akuline Ivanovne odstupa od pievog portreta blage majke koja oboava
i titi ecu. U predstavi je to dezorijentisana, otupjela i gorka ena ija su
osjeanja udavljena u dosadi.112 Glumica Tanja Bokovi, koja je tad igrala
Akulinu Ivanovnu (a prije 20-ak godina Jelenu), doivjela je taj lik kao sopstvenom odlukom satrveno bie. Akulinina pria upravo govori o materinstvu i onom trenutku kada svaka majka mora da se spremi da doe u poziciju
da pusti ruke svom djetetu ak i sa svijeu o tome da kad ono krene samo,
moda e i da padne, ali vi ga morate osloboditi svojih ruku da bi ono moglo
da prohoda.113
Scenografija je istaknuta kao posebna vrijednost predstave. Potpisuje
je, uz dizajn svjetla, njemaki umjetnik Hans Georg afer. Na sceni su tri zida
i petnaest vrata, pa je scena dinamizovana na jedan vrlo sugestivan nain.
Inspirativna je bila pozornica u drugom dijelu predstave, prekrivena liem,
koja je izgledala ne samo savreno lijepo nego kao da sugerie i jedno od
moguih razrjeenja. Da, uvijek je tako na kraju sve prekrije lie...114
Brojne istaknute linosti iz ivota pozorita i kulture, sa okolnih prostora e je predstava prikazivana, izrazile su vrlo afirmativne stavove o njoj kao
estetski vrijednoj tvorevini. Malograani su gostovali na svjetskom pozorinom festivalu u Bogoti, koji je, po procjeni meunarodnih eksperata, drugi
festival po znaaju u svijetu, iza Edinburga. I Adela Donadio, umjetniki di-
111 Bala
Brkovi, Ljudska agonija u iekivanju promjene, Kritika i crnogorsko narodno

112 Obnova, uspon, decenija/ Crnogorsko narodno pozorite 19972007, urednici Milovan Radojevi, Goran Bulaji, CNP, Podgorica, 2007, str. 196.
113 Rosanda Mualica, ena koja ivot otima, Pobjeda, Podgorica, 26. V 2001.
114 Bala Brkovi, Ljudska agonija u iekivanju promjene, Kritika i crnogorsko narodno
257
Dragana KALEZI
rektor festivala Iberoamericano di teatro di Bogota, rekla je da je to prvi Gorki

kod njih i da je predstava ostavila snaan utisak na ljude Kolumbije.115
Radi upotpunjavanja slike o prijemu ove predstave, pomenuemo i onu
drugu kritiku, koja nije dijelila opte oduevljenje. Tako reditelj Aleksandar
Popovski, pored pohvala glumakoj ekipi, nainu na koji su uhvatili anr
i ovladali nimalo jednostavnim tekstom, istie, sa druge strane, da je sama
pria, tj. tekst donekle nezanimljiv i prevazien.116 Interesantan je lanak
u Slobodnoj Dalmaciji o utiscima sa predstave Malograani sa njenog
gostovanja u Hrvatskoj, koji potpisuje Anatolij Kudrjavcev, koji smatra da to
izvoenje Gorkog Crnogorskoga narodnog pozorita iz Cetinja (a nije nego
iz Podgorice!) poeduje nekoliko zauujuih znakova i da se moe shvatiti
i doivjeti kao naroito iznenaenje. Kudrjavcev navodi da je pozorini Split
dotinom gostujuom izvedbom proslavio stogodinjicu Malograana (koji
su tamo izvoeni prije pedesetak godina) i da se tako prietio ve zaboravljenog ideolokog ozraja koje je slavilo prosperitet radnike klase, a preziralo
buroaske oblike ivota,117 pa da nisu ba naroito jasne repertoarske pobude
crnogorskog pozorita koje su to scensko djelo uvele u 21. vijek. Hvaljena je
jedino izraajna sposobnost brojne glumake ekipe, koja je bila u stanju, po
ocjeni Kudrjavceva, izraziti i kudikamo sloenije misli i primisli od ponuenih zavrzlama. Sutina njegove kritike sadrana je u naslovu lanka Zagorali Gorkom.
Galeb
Premijerom predstave Galeb Antona Pavlovia ehova, 4. X 2002. u
Podgorici, otpoela je nova sezona CNP. Predstava je raena po prevodu K.
Taranovskog, B. kriteka, a reiju potpisuje Paolo Maeli. Uloge su bile sljedee: Irina Nikolajevna Arkadina Jelena Miholjevi; Konstantin Gavrilovi
Trepljov Sran Grahovac; Petar Nikolajevi Sorin Mirko Vlahovi; Nina
Mihailovna Zarenaja Marija Vickovi; Ilija Afanasijevi amrajev Branislav Vukovi; Polina Andrejevna aklina Otir; Maa Barbara Nola; Boris
Aleksejevi Trigorin Milan Pletina; Jevgenije Sergejevi Dorn Predrag
Vuovi; Semjon Semjonovi Medvedenko Dejan Ivani. Scenografiju je
uradio Hans Georg afer. Predstava je raena kao prva koprodukcija CNP
115 Predstava
je izvoena u teatru Kolon, najljepem i najreprezentativnijem teatru u Bogoti. U

tom teatru, koji ima 960 mjesta, za posljednje vee je otvorena 4. galerija, koja je inae bila
pod kljuem. Te noi bilo je vie od 1200 ljudi i ocijenjeno je da su Malograani dotakli
ljude Kolumbije...-/MOBILART, Podgorica, 19/april 2002./
116 R. Mualica, Matovito iitavanje klasike, Pobjeda, Podgorica, 22. X 2001.
117 http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020513/kultura04.asp
Slobodna Dalmacija, 13. V 2002, Gostovanja: Malograani M. Gorkoga, u izvedbi Crnogorskoga Narodnog pozorita, Zagorali Gorkom, 1. XII 2007.
258
i Dramskog kazalita Gavella iz Zagreba nakon vie od decenije. Dejan

Ivani je za ulogu Medvedenka dobio godinju nagradu UDUCG za 2003.
godinu. Nagraeni su i glumica Jelena Miholjevi iz Dramskog kazalita Gavella iz Zagreba za ulogu Arkadine, i njemaki scenograf Hans Georg afer
za scenografiju. Velika nagrada Crnogorskog narodnog pozorita dodijeljena
je Paolu Maeliju za nadahnutu postavku Galeba na sceni CNP. Sa ovom
predstavom Crna Gora je ponovo uestvovala na svjetskom festivalu pozorita u Bogoti.
Predstava je bila zamiljena kao prva od ukupno tri koje e po ehovljevim komadima kao zajedniki projekat pod nazivom Trilogija ehov (po
zamisli Paola Maelija i ora Ursinija)118 realizovati CNP u koprodukciji
sa zagrebakim teatrom Gavella. Kao druge dvije predstave planirane su
Ivanov i Prosidba, jer samo te dvije ehovljeve drame Maeli ranije nije
radio.119 Projekat, meutim, nije jo uvijek realizovan i ostaje nam da govorimo samo o Galebu.
Paolo Maeli je ranije uradio u Narodnom pozoritu u Beogradu jednu verziju Galeba sa Mikijem Manojloviem, koja je bila dostigla svjetsku
slavu. Galeb u CNP je trea verzija, ali je, po rijeima reditelja, ipak neto
drugo i najavljeno je da e sa istim glumcima da se radi Ivanov u Zagrebu. U CNP je reeno da se ulo u organizaciju tog projekta internacionalne
komunikacije i da se biraju naslovi koji su po parametrima i kriterijumima
pozorinih formi interesantni za meunarodne festivale. Dakle, u repertoarskoj politici postojala je tendencija pribliavanja najaktuelnijim evropskim
teatarskim trendovima to se dalo ostvariti pomou aktuelnih pisaca i komada, to ehovu nije moglo biti osporavano. Kao i svi pravi poznavaoci krhke
ljudske due ehov je aktuelan i danas, uprkos razumljivim razlikama u stilu
i dinamici ivljenja izmeu njegovog i naeg vremena.120
ehov je omiljeni Maelijev pisac, kojem se uvijek rado vraa, jer
omoguava nova preispitivanja o ivotu i ovjekovoj srei. Dramaturg eljka
Udovii na pitanje zato ba ehov i Galeb izjavljuje da ehov svojim
opisima sitnih sluajnosti svakodnevice, raspoloenja i atmosfere vrlo precizno stvara ozraje smjene epoha staro je nestalo, a novo jo nije nastalo.
Cinizam koji ne analizira, ne moralizira, ne pripovijeda, ve stvara raspoloenje kojim pokazuje taj vremenski meuprostor, mogli bismo rei da ehova danas vraa iz klasike u avangardu. Vremenu koje se boji heroja on ne
118 Oni
su zajedno postavili predstavu Tri sestre, koja se smatra izuzetno uspjelom i priznatom u Evropi. Ursini je jedan od znaajnih ljudi savremenog teatra i jedan je od osnivaa
Teatra del Europa u Parizu, kao i uvenih festivala u Nansu i Karakasu.
119 J. N., Galeb, ehova i Maelija, Vijesti, Podgorica, 4. X 2002.
120 Sreten Perovi, Ruska enja u modernom ruhu, Monitor, Podgorica, 25. X 2002.
259
Dragana KALEZI
nudi dramatino, herojsko, ve lakonizmom, obinou svog rjenika,

uz lirske digresije, pronalazi i fiksira razliitost svojih karaktera i motiva u
zajednikom trenutku gdje sintezom dogaanja omoguava i osigurava kolektivnu dramu.121 Spoljni konflikti, individualna borba kod ehova zamijenjeni
su konfliktnou dramske strukture koja je zasnovana na paralelnom nizanju
razliitih, esto po raspoloenju vrlo oprenih banalnih situacija i zaokruenih
detalja, u kojima indirektnom akcijom najjednostavniji odnosi postavljaju
najuoptenija pitanja.122
Kritika se slae da je Maeli nastojao da bude nov u prikazivanju te
ehovljeve atmosfere i u moguoj poruci gledalitu, a nov i jeste bio, makar
samo na sceni CNP, na to upuuju kritiki osvrti na predstavu sa gostovanja
u Hrvatskoj, zajedno sa predstavom Otpad: Galeb i nije bio veliko iznenaenje, pogotovo zagrebakoj publici, koja je na Magellija navikla, no Otpad je
vana predstava, osobito u kontekstu u kojem je nastala i u kojem je u Zagrebu
odigrana.123
ta je bila novina u toj postavci ehova u CNP? Maeli je, kako zapaa
Perovi, pojaanim tonalitetima i inventivnim, donekle i okantnim mizanscenskim rjeenjima usmjeravao svoje glumce ka strogom, pa i oporom slikanju pustone stvarnosti, te je Galeb u takvoj interpretaciji dobijao sasvim
nove psiholoke valere, tonove inverzne sentimentalnosti.124
U predstavi je, osim to nas je Maeli liio ljepote kostima devetnaestog vijeka i likovima dao vizuelnu odliku savremenih junaka, zapaena naglaenija erotika. Sreten Perovi zakljuuje da bi ehovljeva poruka mogla
biti sadrana u tome da enja za sreom, dobrotom, zanimljivijim ivotom
davno je zapraena i novim, ovovremenim banalnostima svake vrste i potisnuta iza zavjese, u daleke uspomene, a erotika bez milosti i bez njenosti superiorno se nametnula, prodirui u sve pore meuljudskih komunikacija.125
I kako istie Dragan Koprivica, povodom prvog scenskog kadra u kome Barbara Nola kao Maa lei na proscenijumu u crnoj haljini i mae visoko podignutim obnaenim nogama, kritika je otkrila samo metaforinost i spoljanji
bljesak spektakularnog detalja. Sreten Perovi je zakljuio da glumiine noge
Maeli ipak ne nudi kao krunsku metaforu svoga dananjeg itanja ajke,
dok Dragan Koprivica ide dalje u otkrivanju dubljeg znaenja tog originalnog
maelijevskog koda, navodei da je Maeli spojio dvije slike: let galeba, ma121 R.
M., Vrijeme koje se boji heroja, Pobjeda, Podgorica, 2. X 2002.
122 Isto.
123 http://www.matica.hr/Vijenac/vij229.nsflAllWebDocs/povratakrusima,
Broj 229,12. prosinca 2002. Igor Rui.

125 Isto.
260
hanje njegovih bijelih krila, koje je transponovano u mahanje enskih nogu, te

da je Galeb maelijevskog koncepta prevedeni simbol ehovljevske ptice u
simbol naglaene enske ulnosti, seksualnosti, kojom je obojena i predstava
u cjelini. Koprivica nalazi da Maeli dekodira skrivene slojeve ehovljeve
drame, i pokazuje osnovano da se ispod lirskog timunga i melanholinog
ambijenta lirske drame ehova, kriju moni slojevi ulnog, putenog, skrivene seksualnosti, u ijoj vlasti posre veina junaka Galeba.126 Karakteristino je u ovoj postavci Galeba da se Maeli distancirao od oekivane i
predvidljive ehovljeve melanholije. U prilog tome ide i zapaanje Sretena
Perovia da je Maeli i smrt tretirao kao svakodnevnu, nekreativnu injenicu. Reditelj je htio da naglasi podsmijeh ehova samom ivotu. ehov se
podsmijevao tenji svojih junaka da u ivotu neto postignu, smatrajui pritom da je jedino izvjesno postii smrt.127 Maeli smatra da je ehov genijalan protagonist suoavanja sa smru, upravo zato to nije dramio, ve joj se
podsmijevao, te da bi ehovljevu pesimistiku filozofiju trebalo uzeti kao
upozorenje da ivot nema reprizu, ve samo premijeru.128
Zapaeno je da je likove ehovljevih drama, koji su prestali vjerovati
u realizovanje linih snova, ali ne prestaju da ive od svoga sna o budunosti,
teko ostvariti na sceni i da se s tom tekoom srijeu svi tumai ehovljeva
svijeta, i reditelji i glumci jer se iza njihovih obinih, gotovo neobaveznih rijei nazire sloena sutina jakog emotivnog i misaonog naboja. Sreten Perovi
kao primjer navodi prikaz sarajevske predstave Galeb, na kraju este decenije prolog vijeka, u kom je Eli Finci napisao da je za tumaenje tog svijeta
trpeljivih impresionistikih ljepota potreban gotovo umjetniki osjeaj, te
da ma i jedan pogreno ukomponovan ton, jedna nehotice upotrebljena jarka
boja, i sav sklad suptilne pree gubi svoju vazduastu lirsku prozranost.129
Bala Brkovi zapaa da svi ehovljevi junaci nastavljaju da ive svoja
odsustva i da Maeli akcentuje upravo slovensku, rusku literarocentrinost
oni ehovljevi junaci koji ne sanjaju da postanu knjievnici, makar javno
pokazuju stepen svoje fascinacije tim (sumnjivim) zanimanjem. Sam Trigorin
prijestoniki knjievni poluboanski status. No, nije ni on bez svoje nevolje
to god napie, uje odjek Trigorin nije Turgenjev, i, naravno, budui da
nije Turgenjev, idealan je ehovljev lik. Beskrajna snaga o nemoi...130
126 Dragan
Koprivica, Maeli dekodira skrivene slojeve ehovljeve drame, Kritika i Crnogorsko narodno pozorite (19782003), Tom II, str. 337339.
127 Rosanda Mualica, ivot nema reprizu, ve samo premijeru, Pobjeda, Podgorica, 5. X
2002.
128 Isto.
130 Bala Brkovi, Surova drutvena igra sopstvenog demaskiranja, Vijesti, Podgorica, 6. X
2002.
261
Dragana KALEZI
Hvaljena je dobra koordinacija svih scenskih elemenata scenografije,

kostima i muzike. Scenografija je ocijenjena kao naroito uspjela, a efer kao
dobar poznavalac ehovljeve poetike jer u graenju scenske atmosfere koristi
ehovljevski postupak paralelnosti deavanja u prirodi i psihi likova, pa kroz
plasiranja atmosferskih pojava odraava lirska stanja junaka. Naroito je sugestivan drugi dio Galeba pod impresivnim platom, zavjesom kie na sceni. Podgorika Publika citira elimira Ciglara iz Veernjeg lista: Izvrsna
je ideja da sa stropa sipi ljunak na pozornicu, postaje plaom, omiljenim
Magellijevskim prizoritem.131
Gluma cijelog ansambla ocijenjena je sjajnom i uravnoteenom, glumci
su dali izvanredan doprinos uspjehu predstave i uinili da, mada su bili izvoai iz dva razliita kulturna miljea, s jezikim i akcenatskim razlikama, predstava djeluje kompaktno u slijeenju osnovne rediteljeve koncepcije, graenju
asentimentalne atmosfere i osavremenjavanju scenskih likova.132 Junaci i,
naroito, junakinje Galeba prikazani su u znaajno modernijoj varijanti u
odnosu na vrijeme u kome je drama nastala. Tako je Barbara Nola radila Mau
u jednoj pankerskoj varijanti, kao tip neurotine savremene djevojke koja se
fura na crninu i teinu, koja mre i koja je darkerka.133 Jelena Miholjevi
je napravila zaista ubjedljivu, kapricioznu i neumornu Irinu Nikolajevnu, koja
ivi od ljubavi masa i koja se, zaljubljena u mlaeg mukarca, bori za njega na
ivot i smrt, akcentirajui Irinin egoizam i suptilnu igru izmeu sina i ljubavnika. O glumi Marije Vickovi u ulozi Nine, koja je kljuni lik predstave, bilo je
najvie protivurjenih komentara: od toga da je uvjerljivo ostvarila lik nesretne
mlade evojke, do toga da ga je odigrala tek grubim potezima, bez nijansi koje
zahtijeva ehov, pa i bez dovoljno nune iskrene erotinosti. Ocijenjeno je da
su glumice svakako vie panje skrenule na sebe u odnosu na muke likove,
i da su svojim osobenim senzibilitetom i nesuzdranom enstvenou gradile finu sponu izmeu ehovljevske pauinaste nade i savremene erotinosti
beznaa. I pored osavremenjavanja junaka ehova, ocijenjeno je da pria
nije izgubila na snazi, tragika uspjenih, umiljenih, nesrenih i zanesenih,
starih i mladih jednako je jaka.134
Radi upotpunjavanja slike o ovoj predstavi, interesantno je navesti utiske i primjere iz kritike sa gostovanja u Hrvatskoj. Tako se u Veernjem
listu kae da ova predstava itekako odskae od prosjeka na koji smo navikli,
no puno je slabija primjerice od Magellijevih Triju sestara, Ujka Vanje,
131 R.
K., Galeb i Otpad potvrda kvaliteta, Publika, Podgorica, 30. XI 2002.

Perovi, Ruska enja u modernom ruhu, Monitor, Podgorica, 25. X 2002.
133 J. N., Radila sam ehovljevu Mau, vie u jednoj pankerskoj varijanti, Vijesti, Podgorica,
22. IX 2002.
134 Jovanka Kovaevi uranovi, Praznina prostora, due, nada, iluzija, Publika, Podgorica,
8. X 2002.
132 Sreten
262
koje je postavio prije nekoliko godina u Zagrebakom kazalitu mladih.135

Hrvatska kritika je sa manje zanosa prema Maeliju, i vie mogunosti za
poreenje, ocijenila da je predstava Malograani ipak bolja od Galeba,
a o atmosferi sa predstave pie: Oni koji Magellijeve vrste, polijevanja, koreografije i pripjeve ne podnose na predstavi su zijevali, dok su oni drugi, a
takvi su uglavnom u veini, odgledali jo jednoga kvalitetnog ehova. Ne iz
zlobe nego zbog istine treba rei da je Magelli toliko velik u Gavelli samo
zato to ga nema tko i kako zamijeniti, pa je i Galeb najbolja predstava tog
kazalita u posljednjih sezonu i pol, pristanemo li na zajedniki potpis pod
koprodukciju.136
***
U periodu 19932003. izvedeno je po jedno djelo Dostojevskog, Gonarova, Gorkog i ehova. Svaka od tih predstava bila je uspjena. Predstave
su dobro primljene i od kritike i od publike, ak i izvan Crne Gore. Kroz ta
djela pozorite je ispunilo na pravi nain i potrebu drutva, pa i pozorita,
za klasikom i klasinim repertoarom. U ovom periodu izvedeno je ukupno
36 predstava. Domai pisci su opet najzastupljeniji, inei vie od polovine
repertoara, slijedi ruska knjievnost, pa francuska sa 3 izvedena djela, pa njemaka, amerika i engleska sa po 2 djela.
Izvoenje Malograana Gorkog znaajno je doprinijelo afirmaciji
ovog pisca u irem kontekstu njegovog stvaralatva, jer je dotad Gorki na crnogorskoj pozorinoj sceni bio zastupljen kao revolucionarni pisac. Svakako,
i tema malograantine odlino je korespondirala sa novim vremenom u kom
je predstava izvoena.
U navedenom periodu kritika notira mogui uticaj Dostojevskog na domae dramske pisce. Tako D. Koprivica u epizodnom liku Luke, nemarnog,
gnjilog bogataa iz predstave Udadba, raene po motivima drame Nevjerna ena ura padijera, primjeuje da njegov jurodivi smijeh autentino
odzvanja na sceni, imajui pri tom daleki dobroduni odsjaj i lika Idiota
Dostojevskog.137 I o ovom uticaju postoje tek pomeni koji nisu detaljnije razraivani.
Od samih poetaka rada CNP, potreba za stvaranjem kvalitetnijeg repertoara i predstava postajala oita i zbog pojedinih djela iz ruske knjievnosti
koja su se tad izvodila. Pozorina kritika, pa i publika, oduvijek je oito bila
135 R.
K., Galeb i Otpad potvrda kvaliteta, Publika, Podgorica, 30. XI 2002.

Broj 229, 12. prosinca 2002. Igor Rui.
137 Dragan Koprivica, Crnogorska ljubavna pria, Kritika i crnogorsko narodno pozorite
(19782003), Tom II, str. 354.
136 http://www.matica.hr./Vijenac/vij229.nsf/AllWebDocs/povratakrusima,
263
Dragana KALEZI
naklonjena ruskoj knjievnosti, ali uz stalnu tenju ka djelima ruske klasine

knjievnosti. U toku dugogodinjih pokuaja da se napravi aktuelan i adekvatan repertoar, nametao se zakljuak, na koji je kritika skretala panju, ili putem
usputnih prigovora ili ozbiljno obrazloenih primjedbi, da se treba orijentisati
na klasian repertoar. Na taj nain kritika je popularisala klasini repertoar na
raun eksperimentisanja sa nekim nepoznatim ili proenim piscima, tvrdei
da se treba kloniti proenih pisaca ili proenih djela, jer se, kada se jo desi
da to izvode proeni glumci, dobija i proena predstava, to ne ide u prilog
popularisanju ni pozorita, ni knjievnih djela. Opravdanost takve tendencije
u repertoarskoj politici potvrdio je uspjeh koji je CNP zabiljeilo izvoenjima djela Dostojevskog, Gonarova, ehova, Gorkog. CNP se tada snano
afirmisalo svojim izborom predstava i orijentacijom ka klasinom repertoaru
da je taj period ocijenjen kao njegova renesansa. Renesansa CNP bila je
ujedno i renesansa kritike, koja postaje inspirisana i inspirativna i oglaava se
znaajno sadrajnije, sama polemie, postavlja pitanja kojima ukazuje na blisku vezu izmeu ivota prikazanog odreenom predstavom i svakog gledaoca
pojedinano i njegovog linog ivota. Uspjenost predstava poput Oblomova, Zloina i kazne, Malograana, Galeba, pa i nekih drugih, svakako
je omoguila naoj kritici da lako i sadrajno progovori o cjelokupnoj predstavi, i to ne samo o onom dijelu koji se tie izvoenja na sceni (bravure, ili
okretnosti glumaca, adekvatnosti kostima, muzike, opremljenosti scene) ve i
o onom, vrlo znaajnom segmentu komunikacije izmeu pozorita i gledaoca,
koji je esto zanemaren i nepodstican (da li zbog loih predstava, nedostatka
senzibiliteta, obrazovanja gledalaca, ili nekog drugog problema...), a koji se
tie doivljaja, oeanja i misli koje gledalac ponese sa sobom.
Krajem devedesetih godina primjetno je poveano interesovanje za
insceniranje i dramatizaciju djela iz ruske knjievnosti. Pored Oblomova
i Zloina i kazne u CNP, to interesovanje se manifestovalo i izvan CNP
pripremanjem Kokoke Nikolaja Koljade, koju je reirao Jago Markovi,
ehovljevog Ivanova u reiji Nikite Milivojevia, u produkciji Grada teatra
Budva; Tebi iz jueranje, autorskog projekta Varje uki prema stihovima Marine Cvetajeve. Zatim su u CNP uslijedile dvije znaajne predstave
prema djelima ruske knjievnosti Malograani i Galeb, a najavljivani
su i neki novi projekti. Sve te predstave dobile su dobre ocjene kritike i publike. Kroz takav izbor djela zahvaene su teme malograantine, promaenih
ljubavi, ivota, pesimizma na scenu dolazi bogati svijet oeanja, ljubavi,
malograanski moral. Naroito je popularan anr tragine ili tune komedije,
koji, kako je ocjenjivano, najbolje odgovara tom vremenu. CNP je, dokazavi
da je u stanju da pravi predstave prema djelima velikih pisaca, krenulo putem
svjetskih pozorinih tendencija. Ostaje da se vidi da li e CNP zadrati takvu
orijentaciju.
264
Literatura
- Borba, Beograd, 3. mart 2000 K. Brkovi, Zastupam i branim
Oblomova.
- Crnogorsko narodno pozorite: 19531998, edicija Zetski dom, priredio
Milovan Radojevi, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 1998.
- Crnogorsko narodno pozorite: 19532003, edicija Zetski dom, priredio
Milovan Radojevi; CNP, Podgorica, 2003.
- Obnova, uspon, decenija/ Crnogorsko narodno pozorite 19972007,
urednici Milovan Radojevi, Goran Bulaji, edicija Zetski dom, CNP,
Podgorica, 2007.
- Dan, Podgorica,19. X 1999 S. R., Maestralni Ejdus.
- Danas, Beograd, 13. mart 2000 eljko Huba, Uporno.
- urovi, Ratko Teatroloki spisi, Crnogorsko narodno pozorite,
Podgorica, 2006.
- Gest, 6/2001 Danica Nikoli, Teatar je drava u kojoj bi na vlasti trebala
biti mata.
- Koprivica, Dragan Drame A. P. ehova na sceni crnogorskog narodnog
pozorita u Podgorici, Slavistika, XII, Beograd, 2008.
- Kosanovi, Bogdan Dostojevski na sceni srpskog narodnog pozorita u
Novom Sadu, Slavistike komparativne teme, Old Commerce, Novi Sad,
2006.
- Kritika i Crnogorsko narodno pozorite, Tom I, (19531978) / izbor i
uvodna rije Milovan Radojevi, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica,
2001.
- Kritika i crnogorsko narodno pozorite, Tom II, (19782003) / izbor i
uvodna rije Milovan Radojevi, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica,
2004.
- Knjievnost, I, Prosveta, Beograd, 1978 Jovan Hristi, Malograani
nekad i sad.
- Mobilart, Podgorica, 19. april 2002.
- Monitor, Podgorica, 16. oktobar 1998 Sreten Perovi, Zloin i kazna.
- Monitor, Podgorica, 22. oktobar 1999 Sreten Perovi, Probudite se,
dobri ljudi.
- Monitor, Podgorica, 25. 10. 2002 Sreten Perovi, Ruska enja u
modernom ruhu.
- Pobjeda, Podgorica, 03. X 1998 Sneana Ranatovi, Mrak ovog
svijeta.
265
Dragana KALEZI
- Pobjeda, Podgorica, 10. X 1998 Renato Karamehi, Zloin je kazna.

- Pobjeda, Podgorica, 23. IX 1999 R. R., Od Oblomova do Komedije
zabune.
- Pobjeda, Podgorica, 14. X 1999 R. Radosavljevi, Odustajanje od
ivota.
- Pobjeda, Podgorica, 16. X 1999 R. R., Tuna komedija.
- Pobjeda, Podgorica, 16. X 1999 Egon Savin, Svrha i smisao ivota.
- Pobjeda, Podgorica, 18. X 1999 R. Radosavljevi, Plemenitost i
ideali.
- Pobjeda, Podgorica, 8. I 2000 Veselin Radunovi, Strah od ivota.
- Pobjeda, Podgorica, 9. III 2000 Sneana Mileti, Oblomov naih
dana.
- Pobjeda, Podgorica, 11. III 2000 Jovan irilov, Oblomovtina danas i
ovdje.
- Pobjeda, Podgorica, 13. 11. 2000 R. M., Oblomov.
- Pobjeda, Podgorica, 23. III 2001 R. M., Zloin i kazna.
- Pobjeda, Podgorica, 19. V 2001 Rosanda Mualica, Teatar je jedini
prostor istine.
- Pobjeda, Podgorica, 26. V 2001 Rosanda Mualica, ena koja ivot
otima.
- Pobjeda, Podgorica, 8. XI 2001 Sneana Ranatovi, Malograani
(intervju sa Metom Jovanovskim).
- Pobjeda, Podgorica, 17. XI 2001 R. Mualica, Estetski vrijedna
tvorevina.
- Pobjeda, Podgorica, 24. XI 2001 Rosanda Mualica, Ljudi prepoznaju
svoje tatine.
- Pobjeda, Podgorica, 30. XI 2001 B. Novovi, ivim kao rezervni
toak.
- Pobjeda, Podgorica, 15. XII 2001.
- Pobjeda, Podgorica, 20. V 2002 S. Mileti, Malograani ili aplauz
bivem ivotu.
- Pobjeda, Podgorica, 2. X 2002 R. M., Vrijeme koje se boji heroja.
- Pobjeda, Podgorica, 5. X 2002 Rosanda Mualica, ivot nema reprizu,
ve samo premijeru.
- Polis, Podgorica, 22. X 1999 Nataa Nelevi, Drama usnule volje.
- Politika, Beograd, 3. mart 2000 M. Radoevi, Oblomov naih dana.
266
- Publika, Podgorica, 8. 10. 2002 Jovanka Kovaevi uranovi, Praznina

prostora, due, nada, iluzija.
- Publika, Podgorica, 30. 11. 2002 R. K., Galeb i Otpad potvrda
kvaliteta.
- Pozorite u Crnoj Gori u drugoj polovini XX vijeka, radovi sa naunog skupa,
Podgorica, 23. jun 2006. godine, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti,
Podgorica, 2007.
- Vijesti, Podgorica, 6. 10. 2002 Bala Brkovi, Surova drutvena igra
sopstvenog demaskiranja.
- Vijesti, Podgorica, 22. IX 2002 J. N., Radila sam ehovljevu Mau, vie
u jednoj pankerskoj varijanti.
- Vijesti, Podgorica, 5. X 1998 Bala Brkovi, Mit o novom ovjeku i
Prvi utisci....
- Vijesti, Podgorica, 21. 02. 1999 P. Janii, Ovacije glumcima.
- Vijesti, Podgorica, 12. X 1999 Danica Nikoli, Vrijeme kada se Oblomovi
umnoavaju.
- Vijesti, Podgorica, 14. X 1999 D. Nikoli, Hiperekskluzivno
pozorite.
- Vijesti, Podgorica, 18. X 1999 Bala Brkovi, ivot kao odsustvo
postojanja.
- Vijesti, Podgorica, 30. IV2. V 2001 Danica Nikoli, Crna Gora bez
Mediterana je kao kip kome glava stoji naopako.
- Vijesti, Podgorica, 29. V 2001 R. Mualica, Svjetionik svjetske
dramaturgije.
- Vijesti, Podgorica, 21. 10. 2001.
- Vijesti, Podgorica, 14. V 2002 R. V., etiri nagrade i ovacije za
Maelijeve Malograane.
- Vijesti, Podgorica, 4. V 2002 J. N., Galeb, ehova i Maelija.
- Volk, Petar Izmeu kraja i poetka : pozorini ivot u Srbiji od 1986. do
2005, Muzej pozorine umetnosti Srbije, Beograd, 2006. (Teatar / FDU
Institut)
- Vukadinovi, Sran Organizacija nacionalnog teatra, Kulturno-prosvjetna
zajednica Podgorica, Podgorica, 1995.
267
Dragana KALEZI
Dragana KALEZI
RUSSIAN WRITERS ON THE STAGE OF
MONTENEGRIN NATIONAL THEATRE (III) (1993-2003)
At the end of 1993-2003 period, in the Montenegrin National Theatre plays Crime and Punishment, Oblomov, the Petty Bourgeois and
Seagull were performed. This period was certainly very inspiring. Critics
assessed it as the renaissance of the Montenegrin National Theatre. The plays
of classical Russian literature by Chekhov, Dostoevsky, and Goncharov were
the most popular plays on the stage of the Montenegrin National Theatre.
Key words: Montenegrin National Theatre, Crime and Punishment,
Oblomov, the Petty Bourgeois, Seagull
268

UDK 792.2(497.16)
Struni rad
Luka I. MILUNOVI (Cetinje)

milmil@t-com.me
IVE SLIKE U DVORCU PRIJESTOLONASLJEDNIKA
DANILA
- Uz stoljee crnogorskoga dravnog teatra U povodu stoljea od formiranja dravnoga profesionalnog
teatra u Crnoj Gori, uz skretanje panje na za tadanje prilike
ipak neuobiajen scenski (zbog mjseta deavanja i uesnika svakako i ire drutveni) dogaaj koji se odigrao u dvorcu crnogorskoga prijestolonasljednika Danila o Boiu 1911. godine,
u radu se otvara pitanje koliko je (ili koliko je mogla) sadrina
knjievnih djela iz dvorske biblioteke uticala na odluku lanova
dinastije Petrovi da sami organizuju dramske priredbe te na to
kakav e biti izbor oblika i sadraja tih programa.
Kljune rijei: ive slike, dvorac Danila II, pozorite, Crna Gora
U Crnoj Gori je tek 1910. godine osnovan dravni teatar sa stalnim profesionalnim ansamblom. Odmah po osnivanju profesionalni ansambl smjestio
se u Zetski dom. Tada je ve bilo proteklo vie od karat stoljea (1884) od
poetka kontinuiranoga pozorinog ivota i polaganja kamena temeljca tome
pozorinom zdanju. Scenski dogaaji na Cetinju, prijestonici Crne Gore, ni
poslije osnivanja profesionalnoga teatra nee se odvijati samo u Zetskome
domu. Raznim prigodama pri uprilienim sveanostima, s najee plesnim i
muzikim programima, ali i ponekad uz prikazivanje obino kraih, ili samo
dijela veih dramskih djela, organizatori e koristiti sale u: Vojnom stanu, Vladinu domu, Velikoj lokandi - Grand hotelu ili ponekad u boljim cetinjskim
kafanama i restoranima. Kad je, meutim, u pitanju izvoenje raznih dramskih sadraja van Zetskoga doma, posebno treba skrenuti panju na Dvorac
prijestolonasljednika Danila e su krajem 1911. godine veoma esto ugoavani dramski umjetnici. Najstariji sin kralja Nikole I i njegova supruga Milica
(Juta MeklenburgStrelic) rado su u svome domu organizovali prikazivanje
pozorinih predstava u izvoenju lanova dravnoga teatra, ali i drugih oblika
scenskoga izraza, u kojima su ponekad i sami uestvovali.
269
Luka I. MILUNOVI
Prijestolonasljednik Danilo N. Petrovi (oficijelno kralj Danilo II bie

tek desetak dana, od smrti svoga oca do abdiciranja, u korist svoga sinovca,
kralja Mihaila I) bio je strastven lovac i ljubitelj prirode, ba bi se poslije enidbe (15. VII 1899. godine kada je, kako je neko primijetio, Crna Gora dobila
najduu rije: prijestolonasljednikovica) sve vie okretao zabavama vezanim
za svoj dom (dramski prikazi, beede, ednici,...) i park u neposrednoj okolini
dvorca (garden party, tenis, klizanje, sketing...). Nas e naravno ove posebno
zanimati izvoenje dramskih sadraja.
Ondanja periodika, poglavito poluslubena novina ,,Glas Crnogorca,
paljivo je pratila, a ponekad i opirno obavjetavala javnost o kulturnim deavanjima u dvorcu crnogorskoga prijestolonasljednika. Evo kako, u rubrici
Dvorske i diplomatske vijesti, ,,Glas Crnogorca krajem 1911. godine biljei
odvijanje scenskih priredbi u domu prijestolonasljednika Danila: ,,Njihova
Kralj. Visoanstva Knjaz Nasljednik i Knjaginja Nasljednica u toku ove nedjelje u sveanoj dvorani u svome Dvoru priredili su dvije zabavne veeri, na
kojima su lanovi Kralj. N. Pozorita davali predstave pred uzvienim lanovima Kraljevske Porodice, diplomatskim korom i nekolikim velikodostojnicima. Prvo se davala, u utorak, aljiva igra Karlova tetka. Predstava je postigla
tijem vei uspjeh to su se uzvieni domaini postarali da sve pripreme budu
udeene u tajnosti, te su pozvani gosti bili oarani iznenaenjem kad su uli u
sjajnu dvornicu, u kojoj je veoma ukusno bila udeena mala pozornica.1
Jedan deo ono velianstvene dvorane, galerije slika u Gont Hauzu, bio je udeen kao pozornica. On je tome ve posluio jedanput, kad je Dord III bio kralj, ... Jedne ili dve od nekadanjih
kulisa donesene su s tavana, gde su jo odonda leale, i obnovljene za ovu sveanost.2
1
Glas Crnogorca, XL/1911, br. 53, str. 1. Navodimo po: CCXVII, u: ,,Pozorina kritika u
crnogorskoj periodici : hrestomatija / Luka I. Milunovi Ljiljana Milunovi, Cetinje, 2004,
str. 393.
Uz pisanje crnogorske periodike o scenskim priredbama na Cetinju krajem 1911. godine radi
komparacije prenosimo opise slinih dogaaja koji su vezani za Englesku u prvoj polovini
19. stoljea iz: Vilijam Mekpis Tekeri (Thackeray, William Makepeace 1811-1863), Vaar
tatine, Podgorica, 2004, str. 576-582. U biblioteci na crngorskom dvoru danas postoje primjerci toga romana na francuskom i engleskom jeziku (sig.: A-6573/I-III i A-6242) s godinom izdanja koja dozvoljava pretpostavku da su mogli biti korieni u vrijeme pripremanja
scenskih priredbi koje su ovom prilikom predmet nae panje. Drimo da na taj nain, pored
ostalog, podstiemo intersantno pitanje: da li je uopte ili, ako jeste, u kojoj mjeri i Tekerijev
roman (ili sadrina drugih knjievnih djela iz dvorske biblioteke) doprinio donoenju odluke
o organizovanju prikazivanja ivih slika i drugih dramskih formi na dvoru prijestolonasljednika Danila s jedne, odnosno na sadraj repertoara dravnoga profesionalnog teatra s druge
strane. ini se interesantnom temom uporedno posmatranje sadraja dvorske biblioteke i
prikazanih dramskih djela (s aspekta izbora samih knjievnih djela, ali i dramskih formi) na
Cetinju krajem 19. i poetkom 20. stoljea.
270
ive slike u dvorcu prijestolonasljednika Danila...
O predstavama prikazanim u dvorcu prijestolonasljednika Danila list

dalje nastavlja: ,,Osjeajui da igraju pred najodlinijom publikom, prikazivai su se trudili da odigraju to najljepe umiju i njihov je trud bio nagradjen...
i dalje ... ,,Druga je predstava bila u petak, kada se davala francuska komedija
Diran i Diran pred istom odlinom publikom, te su se prisutni i ovog puta u
najboljem raspoloenju razili oarani gostoljubivou uzvienih domaina,
koji uinie sve, da svojim gostima prue to bolje i raznovrsnije zabave i
uivanja.. Zahvaljujui sauvanim afiima za predstave (tampani u tirau
od 50 komada), e je pored najave objavljen i sie dramskoga djela na francuskom jeziku, saznajemo da su u predstavi ,,Diran i Diran igrali glumaki
parovi suprunici: Jovanovi, Pavievi, Mici i Vuievi, kao i gospodin
Miloevi. Nekoliko dana kasnije odigrana je i ,,ikina kua, dok je 17. (30)
decembra 1911. godine Kraljevsko crnogorsko narodno pozorite ,,...U dvoru njegova kraljevskog visoanstva Kraljevia naljednika... prikazao Knjaz
Arvanit,3 ,,...dramski in u 6 slika od Nikole I. U tome komadu, pored ve
pomenutih glumaca lanova narodnog pozorita, igrali su i oko Beg (Begovi), Keljevi, Burza, Vojvodi i Mari.4
Govorei o scenskim zbivanjima u dvorcu prijestolonasljednika Danila
posebno emo ovom prilikom skrenuti panju na prikazivanje ivih slika (Tableaux vivants) o emu je u podlisku ,,Glas Crnogorca donio zapis potpisan
inicijalima pb. (prof. Pera Bogdanovi koji je tada, pored svoje profesorske
dunosti vrio i dunost upravnika dravnoga teatra).5 Treba rei da su tokom
posljednjih decenija 20. stoljea ive slike u vie prilika prikazivane i u Zetskom domu.
U to vreme doao je bio k nama iz Francuske lepi obiaj da se
predstavljaju ive slike: i bio je veoma rasprostranjen u naoj
domovini, dajui prilike mnogim gospoama meu nama, koje su
se odlikovale lepotom, da pokau svoje drai, a onome manjem
broju koji je imao mate, da razvije svoju umenost.
Krajem 1911. osnosno poetkom 1912. godine (drugi dan Boia) prikazano je, u dvorcu Danila i Milice Petrovi, osam ivih slika u kojima su
uestvovali ugledni Cetinjani, istaknuti dravni zvaninici i lanovi dinastije.
3
Repertoar prikazan krajem 1911. godine u dvorcu prijestolonasljednika Danila: 29. novembar Karlova tetka; 2. decembar - Diran i Diran; 8. decembra ikina kua; 14. decembar
Bibliotekar; 17. decembar - Knjaz Arvanit; 26. decembar - ive slike.
O izvedenim predstavama u Dvorcu prijestolonasljednika Danila vidi opirnije u: ,,Stoljee
crnogorskog dravnog teatra : Repretoari, tom I /Luka Milunovi. Velimir Vujai. Ljiljana
Milunovi, Cetinje, 2010, str. 331-345.
pb, ,,ive slike (Tableaux vivants), ,,Glas Crnogorca, XL/1911, br. 57, str. 7-9. Navodimo
po: CCXXI, u: ,,Pozorina kritika u crnogorskoj periodici : hrestomatija / Luka I. Milunovi. Ljiljana Milunovi, Cetinje, 2004, str. 397-402.
271
Luka I. MILUNOVI
,,Ve na probama se vidjelo da e prikaz imati i umjetniku vrijednost, te je

Uzvieni Domain doao na lijepu misao da pozove to vei broj gledalaca, da
bi i oni uivali u ovako rijetkoj i plemenitoj zabavi kakva se u naoj varoi vrlo
rijetko via. napisae Bogdanovi u uvodu prikaza tih scenskih dogaaja. Te
veeri na Cetinju su prikazane ive slike s nazivima: ,,Pjesnik i vila, ,,Guslar, ,,Hercegovako roblje, scena iz ,,Fausta, ,,Romeo i Julija, ,,Judita i
Holofern, ,,San Jakovljev i ,,Hofmanove prie. Treba rei i to da je opis te
dramske veeri u prijestolonasljednikovom dvorcu koji je donio poluslubeni
,,Glas Crnogorca za ono vrijeme bio zaista veoma opiran.
Osloniemo se na opise profesora Pera Bogdanovia kako su prikazane
dvije od osam ivih slika da bi ilustrovali atmosferu tokom kulturne veeri u
prijestolonasljednikovom dvorcu. O prvoj izvedenoj ivoj slici ,,Pjesnik i
vila autor prikaza u ,,Glasu Crnogorca zapaa: ,,Koliko je god panje bilo
uloeno u reiju, ipak se reiseru desila mala pometnja, te je dao znak da se
zavjesa digne za drugu polovinu publike, a ta publika jo nije bila ni unila u
dvornicu; zbog toga nesporazuma veina ih nije vidjela tu sliku, koju mnogi
dre za najljepu od svijeh osam. Nj. Kr. V. Knjaginja Naljednikovica stajae u sredini pozornice u bijelom vilinskom ruhu i drae lovorov vijenac,
kojim krunisae pjesnika. Pjesnik bjee Nj. Kr. V. Knjaz Petar. Sjedio je na
kru i zamiljeno gledao u daljini; utonuo u zanosne misli, on i ne opaae
divnu vilinsku pojavu; njegove oi bludie put Skadarskog Jezera. U publici
bjee nastao tajac. Lik Knjaz Petra, koji se hotimino bijae tako maskirao,
da naliae svom Uzvienom Ocu, oarao je sve prisutne; naroito pak bijahu
dirnuti oni, koji poznavahu Gospodara u mladosti... Najsveaniji pak trenutak
bjee, kada u nijemoj tiini odjeknue zvuci glasovira i zau se milozvuni
glas Nj. Kr. V. Knjaginje Natalije, koja pjevae stihove iz Gospodareva spjeva
'Pjesnik i vila':
Tad mi oi zasuzie.
Uhvati me mrak i tama.
Tre iz njih bistra voda,
Ka' s izvora da je sama;
U dva mlaza k zemlji pada,
Meu gore te se stae
Dok Jezero Skadarsko se,
Od tih mojih suza zae!...
U ,,Glasu Crnogorca je zatim takoe biranim rijeima opisano prikazivanje narednih ivih slika: ,,Guslara, ,,Hercegovakog roblja i scene iz
,,Fausta da bi se zbog samih izvoaa posebna panja posvetila petoj slici.
,,... u prvom prizoru. Jedan turski oficir s ogromnom perjanicom
(pretpostavljalo se da jo ima janiara, i fes jo nije bio zame272
nio staru i velianstvenu almu pravovernih) leao je na divanu,

inio se da pui na nargile, u kojima se, meutim, zbog gospoa
mogla puiti samo jedna mirisava pastila. Turski dostojanstvenik
zeva i pokazuje znake dosade i zlovolje. Zatim pljeska rukama, i
pojavljuje se Nubijac Mesrur, golih rurku, s ogrlicom i grivnama,
s jataganima, i svim ostalim istonjakim proborom - kotunjav,
visok i odvratan. On ini selam pred milordom agom.
Jeza uasa i miline proima gledaoce. Gospoe apuu jedna
drugoj. Crnoga roba dao je Bedevinu Sezanu jedan egipatski
paa u zamenu za trideset i est boca maraskina. On je toliko i
toliko odaliski zaio u vree i bacio ih u Nil.
,Nek ue trgovac s robljem, kae turski sladostrasnik mahnuvi
rukom. Mesrur dovodi trgovca s robljem pred milorda: on vodi
sobom jednu enu uvijenu velom. Skida joj veo. Silan pljesak potresa kuu. To je gospoa Vinkvort (bila je gospoica Epsolom)
s prekrasnim oima i kosom. Ona je u raskonom istonjakom
odelu; u sjajne crne vitice upletene su mnogobrojne inuve; haljina joj je sva pokrivena zlatnim groevima. Mrski muhamedanac pokazuje se oaran njenom ljepotom. Ona pada pred njim na
kolena i preklinje ga da je vrati u plenine gdje je roena, i gde
dragan erkez jo uvek oplakuje odlazak Zulejke. Nikakve molbe
ne uzbuuju tvrdo srce Hasanovo. On se smeje pri pomenu dragana u erkeskoj. Zulejka krije lice rukama, i sva klonula ostaje
u poloaju najlepeg oajanja. Reklo bi se da za nju nema vie
nikakve nade, kad - kad se pojavljuje Kislar-aga.
Kislar-aga donosi poruku od sultana. Hasan prima i stavlja sebi
na glavu strani ferman. Njime ovlauje uas, dok se na crnevom licu (to je opet Mesrur, u drugom odijelu) odgleda vraja
radost. Milost! milost! uzvikuje paa: dok se Kislar-aga kobno
ceri i vadi iz depa - svilen gajtan.
Zavesa se sputa upravo u asu kad se on sprema da upotrebi to
strano oruje.
Pratimo rijei autora prikaza o ivoj slici ,,Romeo i Julija koja je prikazana peta po redu te veeri u prijstolonasljednikovom dvorcu. U izvoenju
te ive slike uestvovali su sami domaini: ,,Petu sliku bilo je najtee uspjeno
izvesti; ponajtee zato, jer je najjednostavnija, i to je prikazuju samo dvije
osobe: Romeo i Julija. Medjutim, mnogi od najmjerodavnijeh poznavalaca
ba su ovom slikom najvema bili oarani. - Drugi in, druga scena znamenite ekspirove tragedije. Kapuletov vrt. Pono, mjeseina. Romeo je kriom
273
Luka I. MILUNOVI
doao u vrt najveem neprijatelju svoga doma Kapuletu, ne bi li kroz prozor

ugledao bajnu ulijetu... opis malo dalje tee: ,,... Kad ju Romeo ugleda,
poinju sa njegiovih usana tei oni zanosni ljubavni stihovi ekspirovi, kakvih je malo koji pjesnik ispjevao. Romea je igrao Njegovo Kr. Visoanstvo
Kraljevi Naljednik, Juliju Nj. Kr. V. Knjaginja Naljednikovica, a shodnu
opersku ariju otpjevala je svojim umilnim pjevanjem Nj. Kr. V. Knjaginja Natalija, praena svirkom g-e. Gregovike. Nijema ponona tiina, blijedozelena svjetlost i maestetina pjesma izvan pozornice oarali i gledaoce tako,
da se odjedared zahorio pljesak dopadanja, te je slika prikazana ne kao ostale
triput, no etiri puta; publika kao da nije mogla da se rastane od divnog ovog
prizora. Julija bjee u raskonom bogatom odijelu princeze iz doba talijanske
renesanse; sa balkona pruae, puna gracije i milote, divnu ruu Romeu, koji,
odjeven u zlatotkani bijel6 plav, kao da svu mladisku duu bijae ulio u zvuke
svoje gitare.
Poslije te, po rijeima autora dopisa u tampi, prikazane su takoe s
najveim uspjehom i ive slike: ,,Judita i Holofern, ,,San Jakovljev i ,,Hofmanove prie.
Poinje posljednji prizor. Sad je na pozornici jedan grki ator.
Nekakav visok i kruan ovjek lei na odru u njemu. Iznad njegove glave okaeni su njegov kalpak i tit. Sad mu nisu potrebni. Ilijum je pobeen. Ifgenija je mrtva. Kasandra je zarobljena u drugom atoru. Kralj nad ljudima (to je pukovnik Kroli, koji, zacelo,
nema ni pojma o propastu Ilijuma ni o pobedi nad Kasandrom),
slavni mu spava u svojoj odaji u Argosu. Jedna svetiljka baca na
zid golemu treperavu senku uspavanog ratnika - trojanski ma i
tit blistaju u njenoj svetlosti. Orkestar izvodi potresnu muziku iz
Don uana pred ulazak kipa.
Egist se privlai bled i na prstima. Koje je ono avetinjski bledo
lice koje ga tuno prati pogledom iza podignutog zastora? On
die no da ubode spavaa koja se okree na svojoj postelji, i
kao da prua grudi njegovom udarcu. Ali ovaj nema snage da
udari plemenitog uspavanog vojvodu. Kilmnestra se odjednom
stvori u odaji kao privoenje - ruke su joj nage i bele, ria kosa
pada joj raspletena po ramenima, lice joj je samrtniki bledo, a
oi joj sijaju tako avetinjskim podsmehom da se prisutni stresaju
gledajui je. ...
6
Bijel, bijelj, bijeli [kroz dokumenta iz onoga vremena: ... jedan bijelj francuski... (...to je jedna dobra i duraa haljina) ] - vrsta ogrtaa. Ove u tekstu ogrta plave boje protkan zlatnim
koncem.
274
Ona s prezrenjem otima no iz Egistove ruke, i prilazi postelji.

Vidite ga kako seva nad njenom glavom u svetlosti svetiljke, i - i
svetiljka se gasi, neko zastenja, a sve ostalo je tama. ... Posluga
unosi u dvoranu posluavnike sa hladnom zakuskom, a predstavljai se ukljanjaju da se pripreme za drugi deo predstave.7
Poslije veoma nadahnutih opisa svih osam izvedenih ivih slika u
kojima za atmosferu na dvoru i uesnike u dramskim prikazima nije tedio
komplimente autor e ipak, vraajui se u surovu realnost svakodnevice, svoj
prilog u ,,Glasu Crnogorca zakljuiti konstatacijom: ,,Kakav kontrast, kada
smo iz sjajne palate Kraljevike, poslije onih scena i muzike, poslije one gostoljubivosti i ljubaznosti domainske, izali u skromne ulice nae varoi i
7
,,Tri slike ovoga drugog dela odigrane su samo mimikom, i izvedene su na sljedei nain:
Prva slika. Pukovnik Roden Kroli, nosilac visokog odlija, u klempavom eiru i s palicom u
ruci, ogrnut debelom kabanicom i s fenjerom koji je donesen iz tala, prelazi preko pozornice i gromoglasno objavljuje koliko je sati. Na donjem spratu kue vide se kroz prozor dva trgovaka putnika kako se kartaju i zevaju. K njima prilazi ovek nalik na slugu (pleneniti D.
Ringvud), iju ulogu mladi plemi igra savreno, i skida im obuu; a malo zatim sobarica
(plemeniti lord Sautdaun) sa dve svee i grejalicom. Ona se penje na gornji sprat i zagreva
postelje. Zatim udara grejalicom o pod da pozove putnike. Odlazi. Oni navlae none kape,
i sputaju zavese. Sluga izlazi, zatvara kapke na donjem spratu. ujete ga zatim kako iznutra
zakljuava vrata i stavlja polugu na njih. Svetlost se gasi. Orkestar svira Spavaj, spavaj,
ljubavi moja! Glas iza zavese objavljuje: Prva slika.
Druga slika. Sve svetiljke sinu odjednom. Orkestar svira poznatu iz Dona iz Pariza. Kako
je lepo putovati! Dekor je isti. Izmeu prvog i drugog sprata kue vidi se natpis sa Stinovim
grbom. uje se kako u celoj kui zvone zvoncad. na donjem spratu vidite jednog oveka koji
prua nekakav list hartije drugome, a ovaj stee pesnicu, preti i kune se da je to strano.
Konjuaru, daj moje dvokolice, vie drugi pred vratima. Gladi sobaricu (plemenitog lorda Sautdauna) po podvaljku; izgleda da ona ali to on odlazi, kao to je to inila Kalipso
pred odlazak onoga drugog visokog putnika, Ulisa. Sluga (pelemniti D. Ringvud) prelazi
preko pozornice s drvenim koveiem, punim srebrnih boica i vie Kupite lonce tako
aljivo i prirodno da cela kua odjekuje od pljeskanja, a kita cvea pada pred njega. Krak,
krak, krak, uju se bievi. Krmar, sobarica, sluga, pritravaju vratancima; ali upravo u
asu kad stiu neki otmeni gosti, zavesa se sputa, a nevidljivi pozorini reditelj objavljue:
Druga slika.
... Dok se zavesa povlai u stranu, uje se kako zvoni zvono, Narode, penji se! uzvikuje
jedan glas. Ljudi se oprataju jedni s drugima. Straljivo ukazuju na oblake, koje predstavlja
jedan tamna zavesa, i zabrinuto mau glavama. Ledi Skvimz (plemeniti lord Sautdaun), sa
svojim psetancetom, svojim torbama, torbicama i muem, zauzima mesto hvatajui se za
nekakvu uad. Vidi se da je to neki brod.
Kapetan (pukovnik Kroli, nosilac visokog odlija), s naherenim eirom i sa dogledom u
ruci, ulazi, pridravajui eir na glavi, i gleda u daljinu; peevi njegovog kaputa lepraju
se kao na vetru. Kad ostavi eir da bi se posluio dogledom, eir mu odleti, a svi pljeskaju.
Duva hladan vetar. Muzika se pojaava i fijue sve silnije; mornari prelaze preko pozornice
nesigurnim korakom, kao da se brod jako ljulja. Nadkonobar (plemeniti F. Ringvud) prolazi posrui, nosei est umivaonika. Brzo stavlja jedan pred lorda Skvimza - ledi Skvimz,
nagazivi na svoje psetance, koje poinje alosno da skii, prinosi rubac i naglo izlazi iz
kabine. Muzika se uzdie do najviih tonova bure, i to je svretak tree slike.
275
Luka I. MILUNOVI
razili se po svojim stanovima! Kako je svaki gledalac blagodaran za tu pravu

knjaevsku gozbu, kakvom se ni mnoge vee varoi, no to je nae Cetinje, ne
mogu podiiti.
Tako je na dvorcu prijestolonasljednika Danila ispraena 1911. odnosno doekana 1912. godina koja e Crnoj Gori donijeti ponovo ratna vremena.
Vrata Janusova hrama iznova se otvaraju8 u Crnoj Gori, a muze: Melpomena,
Talija i druge moraju da ute jer je progovorilo oruje.
Upravo protekla 1911. za tek obnovljenu kraljevinu u Crnoj Gori je
bila jedina itava kalendarska godina bez ratnih dejstava. Druga decenija 20.
stojea, a prva za Kraljevinu Crnu Goru, iako je zapoela predstavama tek
formiranog domaeg stalnog profesionalnog pozorinog ansambla u okviru
dravnoga, upravo otvorenog ,,Kraljevskog crnogorskog narodnog pozorita
u Zetskome domu, niukoliko nee pogodovati razvoju pozorine umjetnosti
i kulture uopte. To je naime vrijeme kad Kraljevina Crna Gora, iz godine
u godinu, vodi tri rata da bi u vihoru posljednjega od njih nestala s politike
karte Evrope. Vjerujemo da niko od prisutnih te veri na dvoru gledajui prijestolonasljednika Danila i njegove najblie u raskonim prikazima ivih slika
nije ni u najdaljim primislima imao mogunost da e ve kroz koju godinu svi
lanovi dinastije Petrovi morati da zauvijek napuste Cetinje i Crnu Goru. Poslije pada Lovenskoga fronta, na samome poetku 1916. godine, na Cetinje,
u Prijestonicu Crne Gore ula je strana vojna sila.
Jovan Pavlovi, direktor Cetinjske gimnazije (ubrzo e biti postavljen na mjesto ministra
provjete i crkvenih poslova Knjaevine Crne Gore) koji upravo organizuje, igra i reira
predstave na poetku kontinuiranoga pozorinog ivota na Cetinju u prvom broju tek pokrenutoga lista ,,za knjievnost i zabavu - ,,Crnogorka piui o kultrnim dogaajima s
poetka 1884. godine, alegorino istie: ,,Ali vremena se mijenjaju. Hram Janusov stoji ve
od nekoliko godina zatvoren u Crnoj Gori.
276
LUKA I. MILUNOVI
TABLEAUX VIVANTS IN THE CASTLE OF HEIR
DANILO
- A century of the Montenegrin National Theatre On the occasion of a century since the establishment of the national
professional theatre in Montenegro, calling attention to an unusual stage (due
to the location and participants, broader social, as well) event that took place
in the Castle of Montenegrin Heir Danilo at Christmas, 1911, the article raises
the question of how much the contents of literary works from the royal library
influenced the decision of the members of the Petrovi dynasty to organize ladies programs themselves and what would be the choice of form and content
of these programs.
Key words: tableaux vivants, Danilo II, theatre, Montenegro
277

UDK 811.163.426
Robert Josip DEMIROVI (Zagreb)

rjdemiro@ffzg.hr
POIMANJE NORME STANDARDNOGA JEZIKA*
Prilog raspravi o naravi crnogorskoga standarnog jezika
U ovome lanku raspravljamo o prigovorima kodifikaciji,
prihvaanju (u skladu s time i prihvatljivosti) i primjeni crnogorskoga standardnog jezika u Crnoj Gori da bismo predloili
razlikovanje nacionalnoga i etnikoga pristupa dravnom jeziku
(koji je u sluaju jugoslovenskih republika i nacionalni i slubeni) tako to suprotstavljamo dijalektologijske i sociolingvistike
kriterijume tzv. srpskohrvatskoga/hrvatskosrpskoga jezika, koji
je uz etnoreligijska obiljeja bio kljuni pokreta etnikih tumaenja teritorijalnih dravnih prava tokom rata u Jugoslaviji
1990-ih (i danas). U osnovi je nae rasprave teza da je obaveza
drave da propie, kultivie i pragmatizuje komunikaciju svojih
dravljana i da osigura i ojaa njihovu ravnopravnost i jedinstvo,
no ne da bi zanijekala etnike osjeaje, nego da bi izbjegla etniku nesnoljivost i etnike podjele graana (dravljana). Zato
se zauzimamo za standardni jezik kao dravnu (graansku) ustanovu kojoj etniko nije vano za podjelu bilo koje zemlje, zbog
socijalne (a ne etnike) suverenosti svih svojih graana.
Kljune rijei: etnija, nacija, dijalektologija, sociolingvistika, norma standardnoga jezika
Svrha ove rasprave nije ispitivanje strunosti primjedbi postojanju crnogorskoga standardnog jezika, nego tim primjedbama motivisano promiljanje o opsegu socijalnoga smisla standardnoga jezika u dravi. Iako nai
stavovi nijesu uvrijeeni u sociolingvistici, drimo da izazovno podstiu na
dalje razrade te da se nastoje izboriti za humanistiko i lingvistiko pravo
na saznanje i mogunost umjesto vojnoga i politikoga nameta dogmatskoga
znanja i moi. U tome smislu, na primjeru crnogorskoga standardnog jezika
nastojimo ukazati na lingvistiku neopravdanost etnikih kriza na podruju
*
Ovaj tekst objavljen je u estome broju asopisa Lingua Montenegrina, ali su se potkrale
neke urednike greke. Stoga rad nanovo objavljujemo, u nelektorisanome obliku.
279
Robert Josip DEMIROVI
drava bive Jugoslavije (kao i bilo gdje drugdje) tako to problematizujemo

dijalektologijski i sociolingvistiki nediferenciranu etniku koncepciju velikodravnoga jezika i nudimo funkcionalnostilsku socijalnu koncepciju jezika
svake drave kao ideje o drutvenoj ravnopravnosti dravljana, neovisnoj o
njihovim razlikama, i kao preduslova ravnopravnosti i saradnji drava bive
Jugoslavije.
Formalnopravni aspekat
Crnogorski (standardni) jezik nije jezik crnogorskoga naroda, nego jezik crnogorskih dravljana, jezik crnogorske drave ili jezik Crne Gore. Smisao je crnogorskoga jezika kodifikacija stilova javne komunikacije, kojom se
ostvaruje komunikacijska koegzistencija crnogorskih dravljana.
Poeljno je da crnogorski dravljani, osim poznavanja jezika svoje drave (Crna Gora), poznaju i jezike drugih drava (Srbija, Hrvatska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Rumunija, Bugarska, Francuska, Italija, Njemaka,
panija...), jer tako postaju konkurentniji i na regionalnom i na kontinentalnom i na globalnom internacionalnom (meudravnom, meudravljanskom)
tritu, kojemu Crna Gora, kao i druge drave bive Jugoslavije, stremi svojim
pristupanjem euroatlatskim savezima. Zbog ne toliko davnih nemilih ovinistikih ratnih dogaanja na tlu bive Jugoslavije, drava Crna Gora unijela je
u svoj Ustav odredbu o pravu svojih dravljana da uz obavezno poznavanje i
upotrebu crnogorskoga kao slubenog jezika imaju pravo uiti i upotrebljavati
jezike drava zahvaenih ratom u Jugoslaviji 1990-ih. Dakle elei iskazati
ustavnu tolerantnost prema drugima i drukijima kao vrijednost svojih razliitosti, to je u osnovi savremenoga zakonodavstva veine evropskih drava,
Crna Gora ustavno je zajamila pravo pripadnicima svojih etnikih skupina
da ue jezik drave po svojemu izboru, no propisala je i obavezu poznavanja
i upotrebe svojega slubenog jezika, jer samo njime dravljani Crne Gore, neovisno o svojim razlikama, mogu kritiki i odgovorno ostvarivati svakovrsna
prava i obaveze.
U tome smislu, crnogorski dravni jezik, kao i svaki dravni jezik,
svojim funkcijski polivalentnim mogunostima omoguava ustavnu ravnopravnost dravljanima Crne Gore, koliko joj to doputaju ekonomske prilike.
Gramatike, pravopisi i rjenici svakoga jezika, nastavna sredstva i pomagala
izuzetno su skupa sredstva i za znatno vee i bogatije drave, no Crna Gora ne
smije izbjegavati svoju obavezu da u okviru finansijskih mogunosti omogui
najbolje obrazovanje svojim dravljanima, ali treba oekivati da e i trini
subjekti specijalizovani za poslovnu komunikaciju ponuditi dravljanima privredno potrebnu jeziku edukaciju.
280
Poimanje norme standardnoga jezika...
Ustav kao osnovni i najvii dravnotvorni akt u konkretnome sluaju

propisuje opta prava i obaveze dravljana, kojima se ne ograniuje suverenost i ravnopravnost drave Crne Gore u odnosu na druge drave, nego se
tolerie da uz poznavanje i javnu upotrebu crnogorskoga dravnog jezika, koji
je obavezan za crnogorsko stanovnitvo ili za sve crnogorske dravljane, crnogorski dravljani imaju pravo uiti i upotrebljavati jezike drugih drava,
koju jeziku tolerantnost Crna Gora ve poodavno provodi medijskom otvorenou prema drugim dravama ne samo bive Jugoslavije.
Sociolingvistiki aspekat
Crnogorski standardni jezik upotrebno je slojeviti govor javne komunikacije (administrativni, poslovni, novinarski, publicistiki, nauni), odnosno
dravni govor dravljana Crne Gore, neovisan o njihovoj rasnoj pripadnosti
ili vjerskom i etnikom osjeanju. Ustav graanske ili nacionalne drave Crne
Gore osnovni je i najvii dravnotvorni akt, koji titi poredak dravnih institucija i osigurava javnokomunikacijsku graansku (nacionalnu) ravnopravnost
svojemu stanovnitvu potujui njihova (i etnika) prava da ue jezike drugih
drava (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija i dr.) ako pritom ne zanemaruju jezik svoje drave Crne Gore, na kojem stvarno kritiki i odgovorno ostvaruju graanska prava i obaveze.
Uopte, standardni jezik osmiljen je da slui komunikacijskoj integraciji dravljana razliita porijekla. Do pojave funkcionalne stilistike, kojom se
nastojalo kodifikovati stilsku raznovrsnost javnoga ivota dravljana, normativnu su osnovu i tzv. visoki stil autoritarno dekretima, oktroiranjem, policijom, vojskom i crkvom propisivali vladar i njegove slube poput kolonizatora
u kolonijama. Razlikovanjem dijalektologije i standardologije, osvijetena je
stvarna povezanost govornih navika stanovnitva i dravnoga govora, tako da
je standardni jezik, kad god je to mogue, zasnovan na obiljejima odreene
reprezentativne skupine govora za stanovnitvo koje drave. Rije je o povezivanju tzv. organske osnove s tzv. kulturno-jezikom nadgradnjom, kojim se
provodi dijalektologijski i standardologijski demokratsko naelo uzimanja u
obzir govor s uobiajenim govornim obiljejima stanovnitva koje drave u
osnovu procesa standardizacije dravnoga jezika, jer se tako nastoji postii da
struno kodifikovana opteupotrebna norma to lake i to prije zaivi u javnome ivotu drave te da ondje to prirodnije slui potrebama dravljana.
Primjera radi, u srpskome standardnom jeziku nije nita etniko, jer nita funkcijski polivalentnim smislom standardnoga jezika etniki ne ograniava nacionalne1 komunikacijske potrebe stanovnitva u Srbiji bilo ono etniki
1
Ako je i laiki vidljiva povezanost nepreciznosti termin etnija i nacija u internacionalnoj

politici s politikim i jezikim stanjem u tzv. srpskohrvatskim/hrvatskosrpskim jugosloven-
281
albansko, bonjako, crnogorsko, hrvatsko, kinesko, romsko, srpsko..., a svaki je dravljanin Srbije nacionalni Srbin, neovisno o svojem rasnom, vjerskom
ili etnikom statusu, neovisno o govornim navikama svojih roditelja, svojega
sela, svojega grada, svoje pokrajine ili svoje ue i ire drutvene zajednice.
Standardni jezik (srpski), kao i svaki drugi standardni jezik, vjetaki namee govor dravnih ustanova dijalekatskim i sociolekatskim navikama svojega
stanovnitva, a svojim naunim, administrativnim, poslovnim, novinarskim
i publicistikim ozakonjenim stilovima upravlja njihovim potrebama, stavovima i oekivanjima, njihovim pravima i obavezama, odnosno instituira nacionalni ponos, koji moe biti sportski, ratno, religijski, umjetniki ili kako
drukije (re)prezentovan.
Dakle, to se tie pojma vjetaki, svi su standardni jezici tzv. vjetaki, jer svi oduzimaju prirodna stanja komunikacije da bi proklamovali dravu:
od govora roditelja, prijatelja i poznanika do idioma suseljana, sugraana i
zemljaka ovjek se moe poistovjetiti i sa kojim dijelom svoje okoline i oznaiti se imenom pripadnosti (lan u porodici, saradnik u poslovnoj korporaciji,
navija (fudbalskoga) kluba, seljak na selu, graanin u ulici, etvrti, gradu,
zemljak u pokrajini). No sva se ta svojstva pojedinca u zajednici ostvaruju
samo ako na njih djeluje dravni identitet, koji daje mjeru pokrajini, gradu,
optini, ulici, zgradi, selu, kui, sportskom klubu, poslovnom subjektu, porodici... tako to svojom evidencijom jami dravljaninu prava i obaveze stabilne javne komunikacije, neovisno o njegovu porijeklu, njegovim stavovima i
oekivanjima. U skladu s tim norma javne komunikacije sredstvo je ostvarivanja komunikacijskih potreba dravljana koje drave. Zato se umjesto dijalekatskih i sociolekatskih govora oblikuju dravni govorni stilovi koji svojom
slubenom odgovornou i nacionalnom sigurnou jame ravnopravnost i
provodljivost ustavih prava i obaveza svim dravljanima, jer nijesu istovjetni
ni sa kojim tzv. organskim govorom u dravi, mada najee konsultuju goskim republikama, onda bi na to morali ukazati i strunjaci. Na naunim skupovima o termionologiji (ovdje nije rije o etimologiji, nego o pragmatici ili strukovno preciznoj komunikaciji) trebalo bi postaviti pitanje znaenja termina nacija. Mi pak predlaemo: etnija je ono
to je etnija, na primjer, u etnikom ienju, a nacija je ono to je nacija, na primjer, u nacionalnoj sigurnosti. Drugim rijeima, nacionalno u nacionalnoj sigurnosti nije nacionalno u
nacionalnoj manjini. Nacionalna manjina etnika je manjina, a ne stanovnitvo koje drave
u dravi. Nacionalizam je najblii rijei patriotizam (evidencijska pripadnost domovini, a
ne ljubav prema domovini), tako da stanovnitvo koje drave (nacija>nacionalnost) nije ni
manjina ni veina u svojoj domovini. Nacija, kako je ovdje shvatamo, socijalna je cjelina
u kojoj nema etnikih podjela i iskljuivosti. U tome smislu treba razlikovati termin narod
od termina drutvo, kao to treba razlikovati srodstvo i porodicu od saradnitva i prijatelja.
Diplomatski termin nacija ne bi smio proizvoditi meudravne krize, kad uvrtavanjem na
mjesto etnikoga stvara zabunu o suverenosti nacionalne manjine (govori se o autonomijama) i o mogunostima novih razgranienja, to je u osnovi sukoba u Jugoslaviji. Zato etnija
ni u bivoj Jugoslaviji ni bilo gdje drugdje ne bi smjela nositi nacionalnu oznaku, osim one
drave u kojoj ivi.
282
vore s najproirenijim govornim navikama stanovnitva kao osnovu na kojoj

grade zajednitvo i opteprihvatljivost norme javne komunikacije na itavoj
dravnoj teritoriji.
Dakle najpoeljnije je da osnova standarnom jeziku bude apstrakt tzv.
organskih idioma s najrairenijom govornom upotrebom2, tj. onom koja je
najdemokratskija, jer se za nju pretpostavlja da e naii na najmanji otpor da
postane opteprihvaena. Takav je kriterij srpskoga standarda, koji nije elio
prihvatiti govore nebrojnijega dijela svojega stanovnitva, takav je kriterij crnogorskoga standarda, koji i nema puno izbora kada je rije o osjeanju jezike pravilnosti u govoru svojega stanovnitva, takav je javnokomunikacijski
govor Bosne i Hercegovine, koja dijalekatski takoe jasno osniva i segmenatsku i suprasegmenatsku sociolekatsku uobiajenost na kojoj gradi stilove
dravnoga govora, a takva je i hrvatska uobiajenost, koja je pod utjecajem
tokavske ikavtine i dijela slavonskih i bosanskih govora te pod snanim
nadregionalnim djelovanjem brojnih pojedinaca i ustanova na ujednaavanju,
meu kojima i hrvatskih vukovaca, postigla svoj dravni standard unato najveoj dijalekatskoj razliitosti svojega stanovnitva meu sve etiri tokavske republike bive Jugoslavije.
to je razliito u javnoj komunikaciji etiriju drava bive Jugoslavije
koje dijalekatski pripadaju tokavskom sistemu govor3 kao sistemu sistem?
2
Termin apstrakt tzv. organskih govora znai da su govori tzv. organski (tzv. konkretni), to
jest da u lingvistici ne postoji nita konkretno (ostvareno) to nije apstraktno (ostvarljivo).
Drugim rijeima, u skladu je sa znaenjem i predmetom lingvistike to su idiomi realizacije
(konkretizacije, strukture) svojih potencija (apstrakcij, sistemskih mogunosti). U tome je
smislu lingvistiki neprihvatljivo pozivati se na (ab)normalno ili (ne)uobiajeno u realizaciji
ako ono nije u skladu s metodologijom. Kada je rije o standardnome jeziku, polazi se od
ustvrivanja relevantnih pravila (suodnos odnosa meu jezikim jedinicama) da bi se moglo
govoriti o opravdanosti pojedinoga rjeenja u gramatici dravnoga jezika. Jezika relevantnost ne poznaje kvantifikaciju (broj jedinica nije pokazatelj relevantnosti), nego kvalifikaciju (jezike jedinice kvalifikuju se jezikom razlikovnou). Na tom metodologijskom
principu zasnivaju se sve metode (analogija, pitanje, preoblika...) Kada Tomislav Mareti
u Predgovoru 1. izdanju svoje Gramatike i stilistike (1899.) trai da mu gramatika bude
normalna i potpuna, onda je to stvarnosni trag mladogramatiarskoga uzusa po kojemu tzv.
knjievni jezik (jezik pismenosti) ne bi smio biti preudaljen od tzv. narodnoga (tzv. reprezent
mnotva narodnih govora). Kolokvijalno, u lingvistici je normalna razlika, a ne istost. Istost
pripada tipologiji (kategorizaciji, klasama), a jezikim jedinicama pripadaju samo razlike.
Drugim rijeima, istost je metodologijska, a razlike su realizacijske. Ne kae se sluajno da
su jezike jedinice odreene razlikama u istome i istostima u razliitome. No to ne znai da
je dubletnost injenica ab/normalnosti. Ona se ostvaruje zato to je komunikacijski relevantna i svakodnevna, a ne zato to je komunikacijski irelevantna i povremena. U tome smislu
dubletnost je proizvod nacionalne demokratinosti u dravnome jeziku. Ona je injenica
dravnoga smisla da okuplja, a ne da razjedinjuje svoje stanovnitvo.
Ovdje se ne govori ni o kajkavskim ni o akavskim govorima, jer oni ne pripadaju apstraktima tokavskih govor koji su u osnovi tokavskih standarda.
283
Razliiti su tokavski govori koji odreuju govorne navike stanovnitva pojedine drave, razliit je osjeaj za govorno normalno i abnormalno, govorno uobiajeno i neuobiajeno, govorno prihvatljivo i neprihvatljivo. Ti su
razliiti tokavski govori u osnovi razliitih realizacija komunikacijskih stilova stanovnitva pojedine drave (kao razliita osnova standarda) bili oni
institucionalizovani (institucionalno kodifikovani: administrativno-poslovni,
novinarsko-publicistiki, nauni, knjievni stil) bili oni na razini kolektiva
(razgovorni stil). Razgovorne su razlike meu stanovnicima bivih jugoslovenskih republika sa tokavski zasnovanim standardima najprimjetnije jer je
jugoslovenski uniformizacijski pritisak bio puno slabiji na razini razgovorne
kolektivne oputenosti nego na razini govorne institucijske stege. Uvijek se
privatno oputenije govorilo nego u slubi, tako da su, primjera radi, Crnogorci, koji su se u slubi koristili tzv. srpsko-hrvatskim jezikim standardom,
meu svojima, u skladu sa svojom dijalekatskom pripadnou, govorili sociolekatskim govorima razgovornoga stila nekodifikovanoga crnogorskog
standarda, koji je tako (tzv. supstandardno) neprestano opstajao kao kodifikacijska mogunost. Drugim rijeima, njihov je uroeni osjeaj za normalno i
uobiajeno nadrastao stegu tuega dravnog govora i onda kada ga u skladu
s jugoslovenskom parolom bratstva i jedinstva nijesu shvatali tuim. I nije u
postupku Crnogorca bilo ni etnike ni nacionalne iskljuivosti kada je u svojoj
kui govorio onako kako mu je bilo najlake iskazati svoje misli i osjeanje.
Pa kada ko tvrdi da su razlike meu bosanskim (bonjakim)4, crnogorskim, hrvatskim i srpskim standardnim jezikom malopostotne, onda preutno
potvruje da razlike postoje, da su one prepoznatljive meu dravljanima tih
drava te da su one komunikacijski funkcionalne, da su relevantne ili vrijedne
u svakoj dravi. Kada ko kae da bi u Crnoj Gori trebalo zavesti gramatiku i
rjenik V. S. Karadia i pravopisno oponaati Vuka, onda kao da zaboravlja
na vremenski odmak od Karadieva vremena, na dravnu sadanjost crnogorske jezike situacije i kao da negira stepene savremene lingvistike samo
da bi ma kojoj gramatici pridjenuo srpsko etniko ime umjesto crnogorskoga nacionalnog imena. alu na stranu, Karadieva jezika realizacija nije
prihvaena u Srbiji5, a srpski su filolozi imali vie nego previe vremena da
4
Ovdje se misli na dravni jezik Bosne i Hercegovine, a ne na kakav etniki jezik bosanskih
muslimana, Bonjaka ili Muslimana. Za etnike Bonjake, kao i za sve druge etnije, vrijede
ista prava i obaveze. Drugim rijeima, crnogorski u crnogorskome jeziku znai to i bonjaki u bonjakome ili bosanskome jeziku (jezik drave Bosne i Hercegovine) ili, najbolje,
bosansko-hercegovaki u bosansko-hercegovakome jeziku.
Vuk Stefanovi Karadi ne samo to nije napisao gramatiku Hrvatima, mada su njegovi
radovi nesumnjivo djelovali na hrvatske vukovce, nego je nije napisao ni Srbima ni Bonjacima ni Crnogorcima. Vukova jezika koncepcija obuhvata stanovnitvo na zamiljenoj
teritoriji koja je puno ira od ondanjih i dananjih dravnih (i administrativnih) granica
pojedine drave. Zato nije sociolingvistiki opravdano tvrditi da je srpski jezik zasnovan na
dijalekatskoj bazi koju je obradio Karadi te da su zatim srpski kulturni centri demokratski
284
sastave gramatiku crnogorskoga jezika po Vukovim uputstvima6, pa nijesu,

nego su se radije bavili ekavizacijom Crne Gore i proglaavanjem crnogorskih
govornih svojstava arhainima, zaostalima, pokrajinskima, dijalekatskima,
kao da se samo u Srbiji razlikuju govori pokrajin, gradova i sel (kao da mikrolokacijski i makrolokacijski ne postoje govorne razlike meu crnogorskim
selima i gradovima). to se pak takva argumentovanja tie, rije je zapravo o
odmjeravanju veliine drave i brojnosti dravljana, a ne o kakvim naunim
tvrdnjama.
Da bi se ilustrovalo jeziku relativnost etnikoga i realnost nacionalnoga, zamislimo Crnu Goru u kojoj ivi 8 miliona govornika i Srbiju u kojoj
standardizovali jezik na drugoj dijalekatskoj bazi, jer se u standardnome jeziku kao jeziku
(ovdje srpske) kulture i (ovdje srpskih) drutvenih (dravnih) potreba ne mijenja osnova,
nego se postojea kodifikacija jezika kulturno nadograuje (obogauje, razvija, osavremenjuje). Dijalektologijski su termini (poput istonohercegovaki) pruili tabue jugoslovenskoj
lingvistici (kao da su izoglose proizvod podruja Istone Hercegovine) te pomogli dijalektologijskom tumaenju dravnih prava u skladu s etnikim razgranienjima podrunih govora.
Karadieva djela filologijski su vrijedna (jer pokazuju da je i kodifikacija tzv. govedarice
kulturno razraeno sredstvo koje se nema razloga sklanjati drugim moguim tokavskim
kodifikacijama), a ne politiki (jer ni istorijski ni etnologijski valjano ne obrazlau iskljuivu govornu etnikost kojega stanovnitva). Po naem miljenju, u osnovi je nesporazuma
nerazumijevanje da je srpski jezik preuzeo od Vuka metodologiju (kriterijum utvrivanja
osnove na zadanoj teritoriji), a ne realizaciju te da se na tokavkome sistemu sistem moe
oblikovati onoliko standarda koliko je stanovnitvu komunikacijski i simboliki potrebno.
Sdeti, sjdjeti i eti (sdeti, sijdjeti, sijeti) nijesu isto, niti pripadaju demokratskome
procesu i jezikome razvoju (arhaino i moderno), jer jezike promjene u podrunim govorima nijesu to i kulturni razvoj dravnoga jezika. Podruni govori nijesu bolji nego to
su bili (jer slue savremenim podrunim potrebama stanovnitva), a kulturni razvoj vezuje
dravne jezike sa savremenim drutvenim potrebama, tako da se dravni jezik moe shvatiti
kao injenica svojega vremena (tzv. stabilnost) i/ili kao odgovor na zahtjeve novoga vremena (tzv. elastinost). Zato demokratska promjena tzv. Vukove norme nije u srpskome jeziku
proizvod jezikoga razvoja (nije Vukova kodifikacija nita manje prihvatljiva da bude kulturno sredstvo koje drave, naprotiv), nego je ona proizvod drutvenoga (kulturnoga) izbora,
to znai da nikada nije bila prihvaena i primijenjena u srpskome kulturnom ivotu, jer
se, ponovimo, u jezikoj kulturi (pa i kultivaciji) nikada ne mijenja tip dijalekatske osnove
kodifikacije, nego se postojea kodifikacija funkcionalno razrauje ili elaboracijski pragmatizuje. U tome smislu kodifikcija je jasno iskazan prijedlog ili ponuda standardnojezike
realizacije.
Dakle Vuk Stefanovi Karadi nije napisao gramatiku i rjenik za Crnu Goru, nego za
znatno iru teritoriju od nje. (Odatle dijalektologijske naznake koji je oblik gdje naao.) Zato
nije prihvatljivo govoriti o arhainosti i pitati se zato Vuk, na primjer, nije prepoznao i
kao foneme. Jednostavno, na zamiljenome podruju oni nijesu govorniki prevladavali kao
fonemi, a njihova pojavnost bila je u pojedinim sazvujima razliita statusa: lie, zvijee,
njegovi/njegovi, oljeda/oljeda... Takve su pojave danas predmet morfonologije dravnih
jezika i podrunih govora. Da je Karadi sastavljao gramatiku za podruje Crne Gore, po
primijenjenoj metodologiji, ne bi smio oduzeti pravo veini stanovnika na vlastite dijalekatsko-sociolekatske navike, nego bi ih samo mogao kodifikovati. U tome smislu Vukova
jezika realizacija nije crnogorska.
285
ivi 800 hiljada govornika. U takvim bi se okolnostima izmijenio osjeaj za

govorno normalno, a govore bi Srba po kriterijumu (in)tolerancije i aklamacije vrlo vjerovatno ko uklopio meu podrune dijelove (veliko)crnogorskoga
jezika. Budui da u savremenim evropskim savezima ne bi smjelo vie vrijediti nametanje zakona veega, brojnijega i jaega, vano je to se Crna Gora
zauzima za uzajamno potovanje razliitosti. tovie, ne treba oekivati da e
u Srbiji ikada biti normalno prevoditi serije i filmove, komentarisati dnevne
dogaaje i voditi razgovore ni na bosansko-hercegovakoj ni na crnogorskoj
ni na hrvatskoj (i)jekavici, to je komunikacijsko i simboliko pravo stanovnika Srbije, koje ne spreava ravnopravnu saradnju sa stanovnicima drugih
drava. Zato bi se, ilustracijski pojednostavljeno, kulture Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske nametale stanovnitvu Srbije? Zato bi, na primjer,
Vukova jezika koncepcija i Njegoev jeziki i umjetniki genije morali biti
svakodnevno prisutni meu stanovnicima Srbije ako drava Srbija nastoji ui
u Evropsku Uniju i prevodi evropsku pravnu steevinu s vie od dvadeset jezika na srpski jezik? Nije li nepravedno da tri republike bive drave nametnu
jednoj da preuzme njihove dravne govore? Zaista, karikirajmo, treba da se
zatiti i jezik Srpske akademije nauka i umetnosti tako to e ga priznati, na
primjer, ANUBiH, DANU i HAZU.
Pa i da se u Crnoj Gori uvelo tzv. Vukovu normu, legitimna bi to bila
odluka da se govorni kd star dvjestotinjak godina (koji je nastao za stanovnitvo na teritoriji kudikamo veoj od Crne Gore) prilagodi kulturno-jezikim
i funkcionalnostilskim potrebama crnogorske javne komunikacije. Drugim
rijeima, tzv. srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik u Jugoslaviji ni dijalektologijski ni standardologijski nije bio jedan, nego se dijalektologijski razlikovao dijalektima, koji su teritorijalno odreivali to je uobiajeno (uzus)
da bude osnova javnoj komunikaciji u pojedinoj jugoslovenskoj republici (u
crnogorskome se uzus nije ostvario u kodifikovanome standardnom jeziku,
nego je opstajao u razgovornome stilu uz slubenu mjeavinu srpsko-hrvatske
jezike kulture). A nije li nastojanje da se govornim uzusima stanovnitva
Crne Gore nametne na njima neosnovani standard kao drukija normalnost,
esto vojno-ekonomski ogrnuta geslom naprednoga, modernoga, kosmopolitskoga, bratskoga, pravoslavnoga i sl., to su Crnogorci nerijetko zanosno
prihvatali, zapravo potvrda posebnosti stanovnitva Crne Gore. Rei da je razlika izmeu crnogorskoga i srpskoga jezika procentualna (ili prosantualna?),
tvrditi da crnogorski standard obiluje arhaizmima, regionalizmima srpskoga
jezika i novogovornim nametanjem, tvrditi da ekira, utra, ove, e, evojka, ever, enica, iesti... nijesu normalna upotreba u Crnoj Gori znai da
se normalno ocjenjuje po govornim navikama i zakonima izvan Crne Gore,
da se tobonja abnormalnost crnogorskoga standarda odmjerava navikama ili
viegovornom normalnou u filoloki jo ivom etnikom velikosrpskom
286
standardu te da se prirodna mjerila propale velikodravne politike iz pojedinih filolokih kruoka jo uvijek primjenjuju na umjetna mjerila priznate
drave Crne Gore i drugih priznatih drava bive Jugoslavije. Takav pristup
zaista nije nauni, nego je vojno-politiki, takav pristup ne afirmie etniko
pravo, nego ga denuncira onda kada se na njega poziva. Takav pristup priziva
izvandravnu etniku demokratiju 1990-ih, odnosno genocidno etnokratsko
uklapanje manje drave u veu dravu, to znai preglasanost i obespravljenost dravljana Crne Gore u ime etnikoga srpstva. Konano, takav pristup
sigurno nije evropski. Zar nije dovoljno to su teritorijalna posezanja prema
susjednim republikama tokom nedavne povijesti dovele takvu velikodravnotvornu, obespravljujuu, napadaku i ratniku etnocentristiku retoriku,
ogrnutu ruhom graanske politike, do teritorijalnih gubitaka? Nije li krajnje
vrijeme da se odnosi meu dravama grade partnerski i ravnopravno na meusobnom potovanju, to dugorono pomae nacijama u regionu da pokopaju
jo ive mrtvace i glasnogovornike rata u Jugoslaviji? Uostalom, zato je jo
toliko lako crkveno i akademski prikrivati svoj vjerski i filoloki ovinizam i
svojom hukakom retorikom navoditi ljude da se izgube u pogubnoj brojnosti kosmopolitskoga pansrpstva.
Dakle tvrdnja da su svi tokavci Srbi7 nije nauno relevantna, a zahtjev za formiranje Velike Srbije na podruju republik bive Jugoslavije propali je projekat koji je doveo do izolacije Srbije i gubitka njezine teritorije.
Na prostoru Zapadnoga Balkana evropski e procesi poeti tek uzajamnim
priznavanjem i potovanjem razlika nunih za partnersku saradnju i izgradnju ravnopravnih odnosa meu susjednim dravama. Previe je osvajakih
koncepcija i svojatanja na malome jugoslovenskom podruju dovelo do umiljanja o vlastitoj veliini, odnosno o velikodravnim projektima, koji su se
sluili i mitomanijskom filologijom (tokavtina=srpski jezik, tokavci=Srbi,
tokavsko podruje =Srbija)8, pokazujui skuenost i zaslijepljenost vidika
prema drugome i drukijem i guei tako prava toga drugoga i drukijeg. U
skladu s time treba rei da je odvajanje Kosova od Srbije proces koji je poela
sama Srbija 1990-ih, odnosno proces koji je poeo u srpskoj politici koja nije
stvarala graansku dravu nacionalnih Srba, neovisno o njihovu etnikome
7
Niti je tokavtina srpska niti je kajkavtina slovenaka niti je akavtina hrvatska, nego su
tokavtina, kajkavtina i akavtina govornik koji njima govore, neovisno o njihovu etnikom osjeanju. Kada je rije o kajkavtini, ne bi se smjelo ignorisati radove koji govore o
njezinoj lingvistikoj samostalnosti, npr. radove o kajkavskoj akcentuaciji (Stjepan Ivi ili,
neto ire, Zvonimir Junkovi), osim ako se tako osporava jeziku relevantnost akcentuacije
(distinktivnost, razlikovnost), to bi pak u sociolingvistici bilo jednako nenauno zahtjevu
da crnogorska prezimena i crnogorske toponime treba akcenatski modernizovati zato to
su arhaini u odnosu na normu srpskoga standarda.
Ovdje se ne propituju ni tzv. torlaka skupina govora ni stavovi prema Makedoniji (tzv.
Juna Srbija).
287
porijeklu, nego dravu etnikih Srba (Srbi svi i svuda. Samo sloga Srbina
spasava. Jedan narod treba jednu dravu da ima. Svi Srbi u jednoj dravi!)9
U takvoj se Srbiji druge etnije osjeaju kao tuinci, to dokazuje i stepen
ekonomskoga ulaganja u pojedine dijelove Srbije. Nova graanska (nacionalna) Srbija pokuava Srbiju pokazati kao dravu nacionalnih Srba, neovisno o
njihovu etnikom osjeanju, i tako se pridruuje savremenim evropskim dravama u potovanju razliitosti. U tome smislu graanski pokret Srbije jamac
je ravnopravnosti svih srpskih dravljana, koji onda opravdano mogu razvijati
nacionalni patriotizam, jer nijesu ugroeni etnikim ovinizmom, a samo se
u smislu takve moderne nacionalne drave moe ostvariti zahtjev da svi Srbi
zaista i ive u jednoj dravi. Nakon svih istorijskih lekcija Crna Gora ne eli
propustiti priliku da na samostalnome putu prema lanstvu u Evropskoj Uniji,
podstiui na to i svoje regionalne susjede, prepozna veliinu crnogorskoga
identiteta u dravljanstvu, koje je dovoljno emancipovano da obuhvati sve
rasne, vjerske i etnike razlike svojih dravljana kao vlastito bogatstvo, to
bi se trebalo potovati u evropskoj koncepciji drave kao stabilnoga servisa
drutvu, stanovnitvu ili dravljanima.
U meudravnim (internacionalnim) savezima kao to je Evropska
Unija etnika su prava samo jedno od prava, no nijedno pravo dravljana ne
bi smjelo dovesti u pitanje suverenost drave u kojoj se ostvaruje i djelimino
ili potpuno ograniavati prava drugih dravljana.
Tvrdnja srpskih10 dijalektologa da je crnogorski jezik srpski jezik, da je
regionalni dio srpskoga jezika i da su svi tokavci Srbi (da su i tokavski govo9
10
O tome poredi i biljeku 16. Naime u osnovi je termina narod nerazlikovanje rezidenata od
etnije i tumaenje ekskluzivnih prava etnije na teritoriji drave (dali smo primjer kot i
kotlaan).
Srpski ovdje ne znai dijalektolozi srpske etnije ili etniki srpski dijalektolozi, nego dijalektolozi koji nauno stvaraju u Srbiji (a ne u kakvoj etnikoj skupini, religijskoj kasti ili
politikoj partiji). Dijalektologija kao dio lingvistike nije ni etnika ni nacionalna ni internacionalna disciplina (iako je terminologija internacionalna injenica vie dravnih jezika).
Dijalektologija opisuje govore neovisno o etnikoj pripadnosti stanovnika. Standardologija
pak propisuje dravni jezik neovisno o etnikoj pripadnosti dravljana. Lingvistika u cjelini
jest kosmopolitska, ona se ne smije ni na koji nain politiki ograniiti, ona mora teorijski
i metodologijski uvaiti da je njezin predmet totalan, odnosno da prouava cjelinu. U tome
smislu, kao nauno apolitika, lingvistika smije biti totalitarna, to znai da smije stvarati
modele koji svugdje mogu biti primjenljivi. To su modeli koji ravnopravno pristupaju tzv.
izumrlim jezicima i svjetskim jezicima, tzv. malim jezicima i velikim jezicima. Lingvistika,
drugim rijeima, nudi modele o onome to je realizovano tako to govori o svemu to se
moglo realizovati (o svemu to je realizovljivo). Lingvistika je znanost o mogunostima (o
relevantnome pravilu), a ne o politikoj moi (o zakonski realizovanu pravu) jer pokazuje
da stvarnost nije u ostvarenome, nego u ostvarljivome. Pravedno je kada je zakonski realizovano pravo u skladu s relevantnim pravilima realizovljivoga, a to je sluaj s crnogorskim
dravnim jezikom. Takav je pristup lingvistiki zato to se moe primijeniti na sve druge
drave ili na bilo koju dravu. Zato lingvistika nije ni nacionalna disciplina, zato lingvistika
288
ri kojima govore Hrvati i Bonjaci srpski, a hrvatski i bonjaki tokavci da su

Srbi) ne zasluuje drukiji komentar nego da su u savremenoj Crnoj Gori i u
savremenoj Srbiji jo ugledni oni koji nikada nijesu prihvatili neuspostavu etnike Velike Srbije. to se tie kvaziargumenata kojima se srpski jezik poredi
sa svjetskim (i kolonijalnim) jezicima savremene globalne tehnike, medijske
i politike meudravne pismenosti, na takva bi se komina podmetanja moglo odgovoriti jednako strunom i poznatom krilaticom: Govori, bre, srpski,
da te ceo svet razume. Budui da je u sreditu narazumijevanje strukturnih
i smisaonih razlika izmeu nacionalnih dravnih jezika i etnikih podrunih
govora, nepotovanje drugih i stvaranje naunih filolokih velikodrava valjda je jedini posao koji ti naunici znaju obavljati. Srpski jezik, uza svu istorijski pokopanu volju srpskih institucija, nije svjetski jezik, nego jezik drave
Srbije, kojim govore nacionalni Srbi, neovisno odakle su se doselili i kada.
Srbija je savremena graanska drava, tako da je njezina budunost meu
savremenim graanskim dravama modernoga svijeta, a ne meu crkveno ili
akademski ratniki aklamovanim iskljuivostima i daljim etnikim podjelama
svoje teritorije i teritorij drugih drava. ovjeku dosta.
Status srpskoga i engleskoga jezika nije ni po emu uporedljiv. Engleski jezik kao jezik Engleskoga dvora, engleskih dravljana i istorije engleskih institucija (a ne kakve engleske etnije), i srpski jezik, koji je tek sa
V. S. Karadiem prihvatio demokratski princip konsultovanja najrairenijih
(tzv. organskih) govora u svojoj pismenosti, nikada nijesu bili i nijesu isto.
Razdoblje poistovjeivanja jezika i naroda odnosi se zapravo na poistovjeivanje naroda i nacije. Zato je narod imao dravno obiljeje, on je bio osnova
za teritorijalne aspiracije (Bekoga) dvora, a tek zatim kao naertanijski plan
svojom internacionalnom terminologijom nije ni internacionalna disciplina, nego je lingvistika globalna (strukovna) disciplina, koja polazi od toga da razliiti jezici ne bi smjeli biti
razlog ni etnikoj ni religijskoj ni nacionalnoj ni internacionalnoj nesnoljivosti. Nije li ovdje potpuno prihvatljiva tvrdnja Romana Jokobsona da je predmet lingvistike sve to je i na
koji nain povezano s jezikom? Dakle nije, primjera radi, srpski lingvist koji pie gramatiku
koje druge drave Srbin, nego je on strunjak, koji svoj nauni rad daje na ocjenu strunoj
javnosti. Tko je lingvist, njemu nijedan kodifikovani ili nekodifikovani govor nije mrzak,
tako da ga nazove govedarskim, a njegove korisnike govedarima, nego se lingvist nauno
raduje svakome saznanju, svakom otkrivenom podatku, svakoj relevantnoj razlici, koja ga
ljudski oplemenjuje, iri mu vidike i oslobaa ga od dogmatizovane istine ili neistine. Zato,
primjera radi, etnika pripadnost moe lingvista samo odaljiti od njegove strunosti, moe
ga samo odaljiti od lingvistike kakvom smo je opisali, a samo takva lingvistika moe biti
saznajna ili nauna. Lingvistika je struna kritika postojeega stanja uvijek i svugdje, jer se
ne ustruava propitivati svoje dogme, tako da ne prihvata rasno, religijsko i etniko kuno vaspitanje strunjaka kao nauni kriterijum. U tome smislu, lingvistika nije ni saznajno
ni globalno opremljena da kao lino i javno strunjaka opravdava (veliko)dravne dogme,
nego je ivotna koliko ivota ima, neovisno o tome jesu li govornici kojega jezika pobijeni,
izumrli ili asimilovani. Njezin je zadatak da se ne ogranii ni na jednu verziju istine te da ne
prihvati nestrunu raspravu i uvrede kao svoj diskurs.
289
za irenje Srbije. Obuhvatanje i hrvatskoga i bonjakoga i crnogorskoga etnikog korpusa u srpski jedna je od velikih pouka koncepciji jezikoga odreivanja etnije. Kada je rije o odreivanju ijega etnikoga identiteta, sloena
i mnogoznana etnika osjeanja pojedinca i skupina ne stoje na putu nacionalnomu jedinstvu dravljana Crne Gore. Nacionalni jezik nije obiljeje etnije
(nego nacije), jer etnije govore mnogim jezicima (od pojedinca, manje i vee
zajednice do funkcionalno slojevitih govor institucije i institucij). Dijalektologijska raspodjela stanovnitva u Jugoslaviji i izvan nje pokazuje nam svu
estinu istorijskih dogaanja koju moe stabilizovati samo standardologijska
raspodjela. Rijei Bonjak, Crnogorac, Hrvat, Srbin nijesu nita vie bonjake nego to su crnogorske, hrvatske i srpske. Drugim rijeima, lingvistika
ne poznaje moje:tvoje (srpskohrvatski, hrvatskosrpski, srpsko-hrvatski, hrvatsko-srpski, srpski ili hrvatski, hrvatski ili srpski nijesu nauni, nego politiki
nazivi zastarjelih naunih koncepcija koje su politikim mjerilom proirenosti
i brojnosti govornika prelazile preko sloenosti genetskolingvistikih i sociolingvistikih razlika na prostoru tokavskoga sistema sistem). Dijalektologijske razlike u jugoslovenskim republikama zasnivaju razliite razgovorne
navike, koje su u osnovi potrebe kodifikovanja republikih sociolingvistikih
normi, koje do kodifikacije opstaju kao neslubena upotreba. Te su normizacijske potrebe osamostaljivanjem republik bive Jugoslavije postale dravne.
One zahtijevaju, kao i u svakome dravnom govoru, napor svih dravljana i
institucij prema uspostavi stabilne javne komunikacije, koja moe anticipovati komunikacijske zahtjeve i drave i dravljana i odgovoriti na njih. Razlike meu dravnim jezicima relevantne su i potpune ma kolikim ih postotkom
ko mjerio. Za razliku od etnikih podrunih govora, dravni jezici imaju svoju
gramatiku, svoj pravopis i dr., jer je obaveza drave da kodifikuje svoju javnu
komunikaciju povezujui govorni uzus svojega stanovnitva sa strunom razradom sistemske osnove standardnojezike strukture, kojom e se prevoditi,
primjera radi, evropski zakoni. Kada se (danas) u meudravnoj politici govori o jezicima, onda se misli na nacionalne, a ne etnike jezike (osim kada je
u pitanju nomadsko stanovnitvo koje nema fiksirano teritorijalno odreenje).
Danas su jezici sredstva meudravne (internacionalne) poslovne komunikacije, a ne oznake etnije. Danas su jezici nacionalni, a ne etniki. Nije li izreka
Svi Srbi u jednoj dravi u osnovi imala dravu jer ako jedan narod treba jednu
dravu da ima, onda to znai da se kao obiljeje naroda podvaljuje administracija crkvena (patrijarija) ili svjetovna (despotija, feud) 11. S druge strane,
11
U Jugoslavijama religijsko je odreenje sluilo kao model za etniko odreenje: Bonjaci

(nekad Muslimani) jesu muslimani, Hrvati su i Slovenci katolici (ili Latini), Srbi su pravoslavci, a Crnogorci (i Makedonci) pravoslavci bez svoje crkve. Etnika instrumentalizacija
religije u Jugoslaviji pokazuje da je crkvena etnikost sa svojom teritorijalizacijom (kao i
ona jezika) posluila za tumaenje dravnih prava. U tome se sluaju prelazak pojedinaca
i skupina s jednoga religijskoga koda na drugi unutar tokavskoga podruja tumailo pre-
290
uz stoljetne seobe i ratove nije mogue na podruju Evrope ustvrditi narodnu

srodnost kojega stanovnitva (eslav Milo), poznavati svoje pretke od pradavnina, odakle su doli, jesu li pripadali ijednoj etniji, jesu li uopte znali ko
su i koliko im je bilo vano to to su znali? Drugim rijeima, narodna oznaka
nauno je relevantna i dokaziva koliko i tvrdnja da smo bilo to drugo: rije
kao i svaka druga. to su nekad znaili termini Crnogorac, Hrvat, Srbin, iptar
ili Turin, ne znae i danas. Uopte, zajednice srodnika i drutvene zajednice
postaju dravljani postankom drave od feuda, od vladara i vlasnika kmetova
do savremenih svjetskih politikih i korporacijskih lidera. Pojam naroda nije u
razliitim dravnim ureenjima obuhvatao isto: velik dio mukaraca nije imao
nikakvo pravo glasa (kao u Rimskome Carstvu12), enska prava zapravo su
djelimino i gdjegdje izborena tek tokom druge polovine dvadesetoga vijeka,
a djeja prava zbog psihologijske procjene jo nijesu ozbiljno uzeta u obzir.
Ne treba zaboraviti da su osvajanja i siromatvo u Evropi neprestano premjetali granice govorne bliskosti i tzv. genetske srodnosti te da su ove esto bile
od podruja do podruja podreene dravnim i ekonomskim (kolonijalnim)
granicama, dok su mjerila razlikovanja narod u zastarjelim imperijalnim
koncepcijama vojno monih drava bila pripadnost istome jeziku13. A rekli
12
13
laskom iz jedne etnije u drugu, a onemoguavanjem unutarreligijske etnike pluralizacije

stvarala se osnova za novu paradravnu etnizaciju stanovnitva u korist crkve jedne drave.
Drugim rijeima, predstavnici religija ne samo to nijesu ostvarivali miroljubive ideje koegzistencije, tolerancije i solidarnosti, nego su bili najgorljiviji zagovornici sukoba, iskljuivosti i zloin. Budui da je religijska ideja ishodino usmjerena da zahvati ono opteljudsko,
istorijski se pokazalo da na podruju bive Jugoslavije ona zahvata samo etniko i da je u
osnovi genocidnih argumenata monoetnikih politika drave kao ono to spreava nastanak
nacije.
Ovdje se ni najmanje ne protivimo injenici da je Rimsko Carstvo obrazovano na robovlasnikome dravnom i trinom ureenju, nego upuujemo da se rimsko dravljanstvo
stjecalo po naelno feudalnoj matrici osamostaljivanja ili samootkupa robova u legionu, u
areni...
Ovdje treba rei da su se etnocentristiki protumaena mladogramatiarska koncepcija jezika i trino motivisana globalizacijska (globalna drava kao kraj koncepta drave) sociolingvistika koncepcija jezika lingvistiki neopravdano nale u istome stroju na terminu
srpskohrvatski, hrvatskosrpski itd, jer jezike razlike, svaka zbog svojih interesa, tumae
kvantitetom, a ne kvalitetom. U strukturalizmu se takva nominalnorealistika koncepcija
jezika naziva primitivni mentalitet, jer se poistovjeivanjem znaka i predmeta ne razlikuje
forma od supstancije u odreivanju ovjekova odnosa prema stvarnosti. Dvije su neposredne posljedice invalidnosti primjene toga kriterijuma na podruju drava sa tokavskim standardima u bivoj Jugoslaviji. Prva je, dakako, nerazlikovanje govora od etnije (ovo je moj
govor, ja sam taj, tako govorimo mi; svugdje gdje smo mi, naa je zemlja), to znai da se
jezik doivljava kao prvenstveno sredstvo teritorijalne (dijalektologijske etnike i sociolingvistike trine) diferencijacije (mi~vi) i sukoba (nae~vae), a druga je, metodologijski reeno, unitarno arbitriranje o stepenu lingvistike analize, to znai da se nenaunim stavom
odustaje od validne analize da bi se moglo manipulisati opsegom i dometom sinteze, to
je danak neprihvatanja relevantne razlikovnosti kao osnovnoga kriterijuma lingvistikoga
opisa (i propisa). Drugim rijeima, govornicima se pristupa negacijski (tako ne govorite vi,
291
smo da rijetko ko moe ustvrditi pradavninu svojih predaka, niti moe znati
odakle su doli, ko su bili, nego se olako prihvata istorija drave po obrascu
krvi i tla. Koliko su etnije injenica okolnosti nastanka zastarjelih drava, toliko su moderne drave nacionalne, jer se samo u naciji ravnopravno pristupa
etnikom naslijeu pojedinca. Identitetski, nauno je jednako (ne)dokazivo
tvrditi da je ovjek, primjera radi, Crnogorac (svjetovno) ili Srbin (crkveno)
kao to je nedokazivo tvrditi da je roak majmunu (arls Darvin i evolucionisti) ili vanzemaljcu (Klod Vorilon i raelijanci). Naime rije je uvijek o ovjeku
kao simbolikoj ivotinji koja i svoje politiko i svoje drutveno samoodreenje (PlatonAristotel) zahvaljuje prisili kao traumi koju onda poput zaraze
prenosi na druge. Tako je to uvijek i svugdje.
Dakle nije nauna tvrdnja da je jezik to i narod14, jer narod je kao stanovnitvo proizvod drave (nema drave sa samo jednom etnijom), a drava
14
nego mi; vi govorite naim jezikom; vi ste jezik dobili od nas; vi kradete na jezik; vi ste nam
ukrali jezik; vi ste mi, samo to ne elite priznati), a ne afirmacijski (tako govore svi koji tako
govore). Upravo je dravni jezik socijalno afirmativno jamstvo etnikosti, jer nije ni tvoj ni
moj ni va ni na, nego svih svojih govornika. Zato je drava socijalna institucija, a ne etnika, tako da nema nikakva smisla ni potrebe govoriti o pluricentristikom (etnocentristiki
obiljeenom) jeziku, nego o kulturno-pragmatikim nacionalnim jezicima. Lingvistika nije
disciplina nekoliko tzv. svjetskih jezika i njihove vojne i politike terminologije, nego je ona
nauka o svim jezicima svijeta. Sve dok se to ne bude potovalo, klasifikacija jezik nee
uvaavati lingvistike kriterijume.
Dijalektologija se ne bi smjela baviti etnikim granicama i njima opravdavati dravna prava.
Jednako, standardologija bi morala to jasnije propisivati pravila, jer se dravni jezik (za
razliku od podrunih govora) usporeuje s drugim dravnim jezicima i ui. Pojednostavimo,
nitko od nas ne ui jezik italijanskoga naroda, nego uimo jezik italijanske drave (u kojoj se
zapoljavamo ili u koju turistiki putujemo). Ni podruni govori nijesu etniki iskljuivi ni
dravni jezici nijesu nacionalno ogranieni. Podrunim govorima govore govornici razliitih etnikih osjeanja (zato to govor omoguuje bilo koje etniko osjeanje, a nije proizvod
etnikoga osjeanja), a dravne jezike mogu nauiti pripadnici razliitih drava. Moda je
tako jasnije to znai nacionalni jezik i dravni jezik, a to internacionalni jezik i tzv. svjetski
jezik i zato u nau koncepciju nijesmo uvrstili termine poput etnolekta i politolekta.
Studije o podrunim govorima nemaju etniko obiljeje. Naelno, bilo koji ovjek moe
nauiti bilo koji idiom (podruni, dravni, meudravni, globalni). Istim idiomom mogu
govoriti ljudi razliitih etnikih osjeanja (ovdje ne govorimo o idiolektima, nego o komunikaciji, razgovoru, o idiomima). Gdje postoji takva mogunost (rekli smo da je lingvistika
kritika uvijek i svugdje) ne moe postojati generalizacija narod = jezik. Takva se generalizacija ne moe provesti ni na razini dravnoga jezika (nacija = jezik), jer nacionalni jezik,
u skladu s reenim, moe uiti bilo ko neovisno o svojemu dravljanstvu. Naravno, razlika
jest ako se nacionalni jezik ui u koli, a podruni govori od odabranih uzornih govornika ili
veine na kojemu podruju. No razlika izmeu narod i nacije u osnovi je razliita pristupa
imenovanju. Primjera radi, rije Bonjak ne znai to znai bonjak (kao to rije Nijemac
ne znai to znai nijemac) nego znai to kolektivi i institucije trae da znai. U tome smislu treba razlikovati kolektivno imenovanje (Redo Begov, Miljan Danilov) od institucijski
petrifikovana prezimena (Redo Begov/i, Miljan Danilov/i). U osnovi je dravnosti i dravljanstva evidencija.
292
nije proizvod etnije (Jesu li Tajlanani, Holanani, kotlanani etnije ili stanovnici tih drava?) Drava odreuje svoju naciju, a ne odreuje etnija naciju,
jer bez drave (administrativne jedinice) ni nacija ni etnija nemaju smisla.
Ujedinjeni narodi zapravo su Ujedinjene nacije, odnosno Ujedinjene drave
ili Ujedinjeni dravljani razliitih drava (kao Sjedinjene Amerike Drave,
Evropska Zajednica i dr.); meunarodno pravo zapravo je meudravno pravo, meunarodni odnosi zapravo su internacionalni odnosi ili meudravni
odnosi, to u ostvarivanju prava esto ovisi o veliini drave i brojnosti dravljana koje drave ili pripadnosti drave odreenim dravnim savezima u
kojima ona titi svoje posebne interese.
Nije li pojam nacije korespondentan s Isusovom tvrdnjom da smo svi
doljaci i stranci (paradoksalni je izvod iz toga vjeni id, Rom, danas: nomad). Zato nema starosjedilaca koji bi polagali vea prava na dravu15, nema
ognjita koje nije podignuto na zgaritu, a savremena neratoborna evropska
politika odreena je principom ravnopravnosti dravljana kao preduslovom
izgradnje patriotizma i partnerstva s drugim dravama. Njemaka nacija danas je odreena i generacijama domaega turskog stanovnitva, u Americi,
Australiji i Latinskoj Americi starosjedioci su ili pobijeni ili asimilovani od
evropskih i afrikih doljaka u amerike nacije i u australijsku naciju, u Francuskoj brojni afriki doseljenici predstavljaju prepoznatljiv dio francuske kulture i sporta, u Velikoj Britaniji uz mnotvo doseljenika znaajna su dravna
obiljeja i stepeni samoreprezentovanja Engleske, Sjeverne Irske, kotske i
Velsa, kojima se ostvaruju norme razlikovanja i zajednitva tih drava i nacija.
Da su Englezi (dravnici stanovnitva Engleske) ustrajno nametali Sjevernim
Ircima, kotima i Velanima svoje nacionalno ime, odnosno svoju dravu,
nikada se ne bi odrala Velika Britanija kao Ujedinjeno Kraljevstvo. Rije je o
nacionalnim posebnostima kojima razlike spajaju razliite etnike i nacional15
Naela koja vrijede u lingvistici mogu pomoi da bolje razumijemo ivot (R. Jakobson,
L. Jelmslev, G. Gijom). Preneseno na globalni plan, lingvistiki primjer nevanosti broja
jedinica za lingvistiko pravilo (nica-nica) analogno je, na primjer, pravilu odreivanja
nacije: po jednome pravilu nacije su dravljani koje drave, a po drugome pravilu nacije su
dravljani bez vlastite drave. Romi se razlikuju od, na primjer, Kurda (Kurdistan) upravo
po neobiljeenosti ikakvom ishodinom teritorijalnom jedinicom ili zahtjevom za uspostavu
vlastite drave. No primjer s Romima ne osporava pravilo po kojem se uspostavlja veina
nacija u svijetu, nego se njime oprimjeruje da se (romska) kolektivnost moe institucionalizovati pod svojim imenom i ne mora. Hoe li Romi, sjevernoameriki i junoameriki
Indijanci, afriko stanovnitvo... kodifikovati svoje govore u razliitim dravama i unijeti
ih meu evropske, amerike i afrike jezike, pitanje je njihove odlunosti da se izbore za
svoje ekstrateritorijalno pravo (njihove institucijske svijesti, a ne kolektivne), ali i predmet
lingvistike kao globalne discipline. No Romi su u svakom sluaju svojim ivotnim stilom
ekstrateritorijalno poseban etniko-nacionalni sluaj. Za njih se ne moe rei da su igdje bili
starosjedioci, to znai da su oni pokazatelj nacionalne fleksibilnosti svojih rasnih, religijskih, jezikih obiljeja i kada se na svoj nain uklope u naciju (albansku, bosansko-hercegovaku, crnogorsku, hrvatsku, maarsku, srpsku...)
293
ne identitete (jer na podruju, na primjer, kotske ne ive samo etniki koti,

premda su svi nacionalni kot/lanani/i16). Drava (kralj, dvor, skuptina,...)
proizvodi nagodbe, saveze, osvajanja, kolonizacije, proglaava ratove i zakljuuje mirove, a to ne ine etnije. Suverene su drave, a ne etnije. Vrhunac
je demokratije da dravljani (a ne etnije) odluuju o zakonima svoje drave,
izgrauju je i poboljavaju. Kada je drava uspostavljena, ona mora izgraditi
savremene uslove svojega funkcionisanja na unutardravnome i meudravnome planu17. Jedan od preduslova dravnoga funkcionisanja jest i dravni
jezik kojim se, meu ostalim, reguliu zakonski odnosi meu dravljanima
unutar drave i dravljana prema dravljanima drugih drava.
16
17
Problematinost tumaenja znaenja kot:kotlananin, i kao narod i kao stanovnitvo

kotske, i kao kolektiv i kao ustanova, odgovara i vojno-politikoj konfliktnosti termina
Srbija/nac, koji, mada jest po modelu Australija/nac, ne znai stanovnika Srbije (kao to Australijanac znai stanovnika drave i kontinenta Australije), nego oznauje (ili ak vrijea)
etnike Srbe u Srbiji i slui kao neposredan povod za etnocentristiku unutranju i vanjsku
politiku drave Srbije. Dakle tim terminom dokida se nacionalnost razliitih etnikih skupina u Srbiji (model: srpski narod i graani Srbije) i stvara se osnova za meuetnike sukobe
i raspade drava, ukljuujui i Srbiju. A treba naglasiti da peorativnost nije lingvistiki
zasnovana, zvali se stanovnici Srbije Srbi, Srbini, Srbijci, Srbijanci ili kako drugo, nego je
ona proizvod ovinizma.
Kada se govori o dravi, onda se misli na model drave (na ideju drave), a ne na istorijske
podbaaje dravnih ureenja. Model je drave ono to je pragmatiki zajedniko svim ureenjima, a samo je pitanje, recimo, erosa i tanatosa odgovor hoe li se pojedini prijedlog
drutvenih odnosa i meudravnih odnosa proglasiti utopijskim ili realnim. Je li utilitarizam
i po emu realniji od marksizma? O tome e odluiti oni koji rade za sebe ili oni koji rade za
druge. Uostalom, to je razlika izmeu banke i zadruge, izmeu pozajmice i pomoi.
Nije li znaajno upozoriti da se dananje znaenje rijei patriotizam (kao pripadnost domovini) poklapa s rijeju nacionalizam (kao pripadnost naciji)? Drava je u povijesti toliko
zloupotrebljavana (nacizam) da je, naalost, ostala bez znaenja. Dakle kritika realizacije
drave polazi od ideje drave. Samo u tome smislu moemo rei da graani u Evropi i
Sjevernoj Americi ive u svojoj demokratskoj iluziji jer, neovisno o svojemu stavu, vode resursne ratove za odravanje svojih drava. Model drave ne prihvata da drava mora nastati
na zloinu i odravati se zloinima, kao to model drave ne izmilja nijedan zloin koji ve
ne postoji u kolektivu. Zato drava zakonski (pravima i obavezama) nastoji obezbijediti koegzistenciju svojim dravljanima, neovisno o njihovu linom vaspitanju, koje konstruktivno
ili destruktivno unose u meudravljanske odnose i dravne institucije.
U skladu s time treba naglasiti i pitanje o ulozi religije. Ishodino, religija je osmiljena da
gradi opteljudske odnose, a svaka monoetnikost religije nuno upropatava njezin smisao
i proizvodi sukobe. Kolokvijalno, ako je Bog ideja, onda ona moe pasti na pamet bilo
kome. Ni sveti rat islama (vjerski ratovi uopte), ni hriansko otkrivanje Novog svijeta (kolonizacija uopte), ni inkvizijski pokreti, herese i anateme nijesu u skladu s opteljudskom
idejom religije. Zato je opravdano pitati moe li se jevaneoska ideja uprostiti zahtjevom
za stvaranjem velike etnike drave i moe li crkvena birokratija kanonski sprijeiti etniku
ravnopravnost slavitelja jevaneoskih svetinja. Nije li to ostatak imperijalne dravnotvorne
ideje u islamu i hrianstvu o povlatenim bojim predstavnicima? Moe li se na etnikoj
neravnopravnosti graditi vjersko bratstvo i to ono onda znai? U tome smislu, predlaemo
da se neprecizni termini poput bratstva zamijene terminima saradnitva i prijateljstva.
294
Budui da je dravni jezik ustavna kategorija bez premca, kontradiktorno bi se mogla protumaiti odredba Ustava Crne Gore o supostojanju crnogorskoga jezika kao slubenoga jezika (jezika drave Crne Gore) s bonjakim (bosanskim, bosansko-hercegovakim), hrvatskim i srpskim jezikom kao
jezicima u slubenoj upotrebi (jezici Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije),
jer crnogorskoj dravi nesklonim politiarima dovoljno jasno ne pojanjava razliku izmeu narodnih (etnikih) govora i dravnoga (i nacionalnoga i
slubenoga) jezika. tovie, Ustav Crne Gore nema pravo uspostavljati odnos crnogorskih dravljana ni prema jednome jeziku osim prema jeziku svoje
drave. To znai da crnogorski jezik nije nita drugo nego vienamjenski jezik crnogorskih dravnih i trinih ustanova, jezik crnogorske drave ili jezik
Crne Gore. Drugim rijeima, crnogorski jezik nije jezik etnikih Crnogoraca,
kojemu bi tko konfliktno suprotstavio jezike etnikih Albanaca, Bonjaka, Hrvata, Roma, Srba i dr., nego su etniki Albanci, Bonjaci, Crnogorci, Hrvati,
Romi, Srbi (i dr.) nacionalni Crnogorci (dravljani), koji se u javnoj komunikaciji slue crnogorskim (dravnim) jezikom po pravilima njegove gramatike,
njegova pravopisa... Dakle ne postoji samo jedan etniki jezik Crnogoraca
(jer Crnogorci govore razliitim dijalekatskim, sociolekatskim govorima,
tokavskim i stranim standardnim govorima), jer ne postoji takvo jeziko
jedinstvo koje bi umjesto dravnoga jezika moglo sjediniti stanovnitvo na
kojem dravnom podruju. Drugim rijeima, crnogorski jezik nacionalni je
jezik nacionalnih Crnogoraca, neovisan o njihovoj etnikoj pripadnosti, kojim
drava omoguava stanovnitvu komunikacijske preduslove drutvenoga ivota. Problem nastaje kada su prava dijela stanovnitva protivudravna, kada
glasnogovornici tih prava pogruju i potcjenjuju govorne navike dravljana
Crne Gore, kada ih nazivaju arhainima i novogovornima, kada svojim nekodifikovanim govornim navikama nastoje diskvalifikovati dravni govor i kada
svoju djecu pozivaju na nepotovanje svoje drave. Koliko je to evropski i
koja bi evropska drava (ili Evropska Unija) prihvatila nepotovanje svojih
institucija kao evropsku pravnu vrijednost?
Zato je onda osnovno politiko pitanje u Crnoj Gori zauzimati se za
Crnu Goru ili protiv nje? Drugim rijeima, ne postavlja se, kao u demokratskim dravama, pitanje: prekorauje li vlast svoje ovlasti nad graanima i kre
li pojedini dravljani zakone svoje drave i tako rade na tetu optega dobra,
nego se postavlja pitanje: titi li ustav dravu od etnije ili titi etniju od drave,
odnosno: smije li drava zatititi prava etnije ako ta prava dokidaju njezinu suverenost i ravnopravnost s drugim dravama, odnosno ako ispunjenje etnikih
prava ograniuje i dokida preduslove postojanja drave? Ustav kao vrhovni
dravni akt sm po sebi jest dravnotvoran, tako da je suvino postavljati pitanje treba li drava tititi svoj poredak (jer zatitom svojega poretka drava titi
sve svoje dravljane, a ne samo dio njih) i kako se treba odnositi prema svim
295
protivuustavnim odredbama ma u kojem zakonskom (pa i ustavnom) obliku.

Ustavodavac nije morao biti jezikoslovac da razlikuje mnotvo etnikih govora od nacionalnoga jezika svoje drave (i u posebnim uslovima kada veina
dostupnih jezikoslovaca nije odustala od etnikoga tumaenja nacionalnoga
jezika), ali vano je prepoznati da je upotreba drugih slubujuih jezika u
Crnoj Gori fakultativnost (odabirljivost), a ne obaveza koju bi smio propisivati ustav koje drave. Naime ustavodavac je dobro prepoznao crnogorsku
drutvenu nunost da crnogorski jezik dobije ravnopravan status s jezicima
susjednih drava, mada Ustav Crne Gore ne bi smio uspostavljati odnos izmeu crnogoskoga jezika i jezika drugih drava, jer crnogorske ustavne odredbe
nijesu obavezujue za te drave i njihove jezike, nego samo za crnogorski
jezik i crnogorske dravljane. Zato drimo da je ustavodaveva formulacija
neopravdano ponudila prizvuk kompromisa s kontradiktornim djelovanjem
dijela crnogorskih politiara protiv kodifikacije i funkcionalne pragmatizacije
jezika svoje drave. A koliko su politiari (nosioci dijela politikih ovlasti u
Crnoj Gori) politiari crnogorske drave kada zastupaju protivudravna prava
tako to od svoje drave u savremenoj Evropi zahtijevaju da dokine ne samo
obaveznost nego i prvenstvo dravnoga jezika na dravnoj teoritoriji?
Ako su Ustavom Crne Gore zagarantovana prava ijednoj skupini graana Crne Gore takva da dokidaju suverenost drave, onda su to protivuustavna prava, jer ustav (uopte) kao najvaniji dravnotvorni akt ne smije biti
ogranien nijednom odredbom koja umanjuje ili spreava ovlasti drave da
titi (pravima i obavezama) sve svoje dravljane, a to znai da titi njihovu
ravnopravnost pred dravnim (crnogorskim) institucijama. Ako su ta protivudravna prava etnika, a ne nacionalna (dravljani Crne Gore nacionalni su
Crnogorci), onda su ona i protivuustavna (jer ustav se primjenjuje na sve dravljane Crne Gore, a ne samo na dio pripadnika pojedine etnije). Uostalom,
u Crnoj Gori mogu ivjeti i dravljani koji se ne ele etniki izjasniti, koji se
izjanjavaju kao Jugosloveni, Eskimi, Sovjeti... ili dravljani koji ne vjeruju
u etniko, kao to meu dravljanima moe biti i ateista. Ustavna je sloboda
etnikoga (ne)izjanjavanja prihvatljivija nego, na primjer, sloboda (ne)prihvatanja imena i prezimena. Naime rekli smo da je dravljanstvo zasnovano
na evidenciji.
Ako je smisao ustava da titi crnogorsku dravu (dravu Crnu Goru) da
bi ona titila svoje graane (a ne narode), onda titi i graanski (nacionalni),
a ne narodni (etniki)18, jezik javne komunikacije u dravi ili jezik crnogorske drave (jezik Crne Gore), kao to srpski jezik titi javnu komunikaciju
18
Podrune govore, kojima govore razliite etnije, prouava dijalektologija. Njihova je gramatika nepisana, njihov je rjenik neposredan i nekritiki (npr. nema svijesti da bi se to moglo
rei na bolji nain) otvoren uticajima od raznih strana, a pitanje pismenosti uvijek ih vezuje
uz svoju dravu, tako da nikada nemaju pravopis (nema, na primjer, pravopisa Drobnjaka,
296
Srbije, hrvatski jezik javnu komunikaciju Hrvatske, makedonski jezik javnu

komunikaciju Makedonije itd. U sluaju Bosne i Hercegovine, po kriterijumu
graanskih drava, tri su etnika imena (BHS) dijalektologijski i sociolingvistiki potpuno neopravdano sadrana u jednom dravnom (nacionalnom) jeziku (u jeziku javne komunikacije dravljana Bosne i Hercegovine) tako to
su Bosanci i Hercegovci, bili oni vezani uz dravu Srbiju, bili oni vezani uz
dravu Hrvatsku, bili oni religijski sjedinjeni pod imenom Bonjak kao kakvi
njezini ishodini stanovnici, zapravo pravima i obavezama korisnici jezika
drave Bosne i Hercegovine, mada se u ratnome razdoblju nastojalo u Republici Srpskoj provesti standard Republike Srbije i tako govorno izjednaiti
javni govor dijela stanovnitva Bosne i Hercegovine s javnim govorom Srbije, u Herceg-Bosni forsiralo se hrvatski standard, tako da se dio stanovnitva
Bosne i Hercegovine govorno pribliio javnoj komunikaciji u Hrvatskoj, a
ostatak je stanovnitva Bosne i Hercegovine, osjeajui potrebu da se odijeli
od govora Srbije i Hrvatske, odravao prijeratno ishodite bosansko-hercegovakoga javnoga govora, istina, uz identitetski pretjeranu upotrebu turcizama,
elei i tako ukazati na razlike meu dravnim govorima tzv. srpskohrvatskoga/hrvatskosrpskoga19 jezika u bivoj Jugoslaviji. Drugim rijeima, Bosna i
Hercegovina nije drava u dravi Hrvatskoj (nije hrvatska zemlja), Bosna i
Hercegovina nije drava u dravi Srbiji (nije srpska zemlja), nego je Bosna
19
pravopisa Podgorice, pravopisa Zete, pravopisa Kotorske optine, pravopisa crnogorkoga

sjevera itd.) Pismenost proizlazi iz dravnih (a ne podrunih) institucija.
Kada bi ijedna drava bive Jugoslavije prihvatila srpskohrvatski/hrvatskosrpski... jezik za
naziv svojega slubenoga i nacionalnoga jezika, ne bi se mogla pozvati na strune razloge?
Naziv srpskohrvatski znaio bi koji je srpski hrvatski, a naziv hrvatskosrpski znaio bi
koji je hrvatski srpski. Taj jezik ni dijalektologijski (mikrogenetskolingvistiki) ni standardologijski (sociolingvistiki) nije nikada postojao, nego je termin sluio kao skraenica
jugoslovenskim politikim elitama i stranim filolozima koji nijesu eljeli dovoditi u pitanje
uniformnost jezik u Jugoslaviji (kao saveznoj dravi), a tako nijesu omoguili da se ostvari potpuna kulturna (to znai i jezika) pluralnost jugoslovenskih identiteta (tzv. narodi i
narodnosti) kao sastavnic koje trebaju ostvariti jugoslovensku multinacionalnu ideju bratstva i jedinstva. Dakle termini poput srpskohrvatski/hrvatkosrpski obezvreivali su termine
poput bratstvo i jedinstvo, jer su stvarno potrebni jeziki pluralizam redukovali na konfliktni jeziki dualizam (Matica hrvatska i Matica Srpska) i stvarno unitaristiki izbjegavali
obezbijediti ravnopravne etnike (narodne) i nacionalne (republike) odnose u Jugoslaviji.
Nijesu li ustrajni pokuaji ekavizacije, kao krajnje pojednostavljen naziv za dravni projekat
nametanja srpskoga jezikog standarda stanovnitvu drugih drava, zapravo priznanje srpskih filolokih ustanova da te druge drave nijesu uvezle jezik iz Srbije (da, konano, nijesu
pokrajine Srbije), a zato, uostalom, toliko komino zvue statusna poreenja srpskoga jezika
s engleskim. Nije li tzv. ekavizacija oit dokaz da se ideja o jezikome zajednitvu i narodnome bratstvu, i kada je imala naivan i plemenit smisao, nastrano prevodila na unitaristiki
diskurs jaega, brojnijega i veega. Dakle zagovaranje naziva srpskohrvatski/hrvatskosrpski (zbog kakve naune uvrijeenosti) nije struno opravdano jer nije rije o zagrebakoj
i beogradskoj verziji jednoga jezika, nego o srpskohrvatskoj i hrvatskosrpskoj perverziji
etnikoga tumaenja republikih jezika kao jednoj od simbolikih motivacija sukobima u
Jugoslaviji, koje (ne)svjesno podrava dio filologa.
297
i Hercegovina drava dravljana Bosne i Hercegovine, neovisno o njihovu

rasnom, religijskom ili etnikom statusu. Dakle nije Bosna i Hercegovina drava u kojoj dravi, nego je Bosna i Hercegovina drava svojih dravljana,
jer ona ima svoje priznate granice u kojima (evidencijski) dri i okuplja svoje
dravljane. Pa i kada BiH postane lan Evropske Unije (kada ue u evropski
savez drava, kao to je nekad bila u jugoslovenskome savezu drava), ostat
e drava svojih dravljana i vrlo se vjerovatno regionalno prilagoavati njihovim privrednim potrebama.
Na podruju pak crnogorske drave provode se crnogorski zakoni (zakoni drave Crne Gore), a ti zakoni napisani su crnogorskim javnokomunikacijskim pravnim uzusom (koji se usklauje s internacionalnom pravnom
terminologijom), a ne s jezikom koje druge drave. Institucionalizacija crnogorskoga standardnog jezika osnova je na kojoj se iskazuje suverenost crnogorske drave i daje kulturno sredstvo za istinski samostalan i ravnopravan
razvoj drave, koji omoguava da ona zadovolji potrebe svojega stanovnitva.
Dakle na podruju crnogorske drave slubeni je crnogorski jezik, a drava
i trite20 dravljanima koji su pripadnici razliitih etnikih skupina trebaju
omoguiti da ue jezike bilo koje drave pod uvjetom da dobro poznaju jezik
svoje drave, jer samo poznavanjem zakona svoje drave mogu kritiki i odgovorno iskoristiti svoja prava i ispuniti svoje obaveze. Tako je u svakoj demokratski stabilnoj dravi. Niti se mnogoetniko i mnogonacionalno afriko
stanovnitvo u Francuskoj, niti se tursko stanovnitvo u Njemakoj, niti se albansko stanovnitvo u Srbiji nije smjelo spreavati da po svojoj volji ui jezik
bilo koje drave (ako im je to potrebno). Tako je i s Crnogorcima ma gdje bili.
Problem nastaje kada se pitanje standarnoga jezika iskoritava da se mjerilima
20
Zato postoje i specijalizovane kole za uenje stranih jezika i drugih trinih znanja i vjetina. Uostalom, zato pripadnici razliitih etnija kojima su podruni govori bliski dijalekatsko-sociolekatskom uzusu crnogorskoga jezikoga standarda ne bi fakultativno uili crnogorski jezik ako od toga ne bi trpjela njihova obaveza da poznaju jezik na kojemu ostvaruju
dravljanska, poreska, biraka... prava i obaveze? No ovdje treba ponoviti da ne bismo smjeli poistovjeivati podrune govore s dravnim jezikom. Razlike u dravnom jeziku nijesu
narodne (etnike), nego drutvene (socijalne), a podruni govori nijesu etniki razlikovni,
jer govori (podruni, dravni itd.) sociolekatski spajaju, a ne razdvajaju. Podruni govori,
primjera radi, nemaju u sebi kodifikacijski razraenu dubletnost, a dravni jezici kao (tzv.
elastiko-stabilno) stanje u procesu to imaju, jer mogu imati. Dubletnost kao mogunost da
se to kae na drugi nain jedan je od primjera zato je dravni jezik potrebno uiti, zato
se nitko s njime nije rodio i zato se o njemu piu gramatike, pravopisi, rjenici, savjetnici... Utjeha, na primjer, Albancima i Romima treba biti da se ni roeni tokavci ne mogu
sluiti crnogorskim dravnim jezikom ako nijesu spremni neprestano uiti i samoispravljati
se. Treba rei da dijalekatski netokavci i govornici slavenskih i neslavenskih jezika, kada
dobro naue pravila kojega tokavski zasnovana dravnog jezika, mogu katkad bolje od
izvornih tokavaca prepoznati razlike i pravilnosti u primjeni pojedinih izraza, jer nijesu zaviajno rutinizovali i automatizovali izraze, nego ih stalno moraju provjeravati. To je ujedno
i prilika crnogorskom jeziku da dobije standardologe. Zato ne?
298
zastarjele velikodravne koncepcije legitimna odluka crnogorskih vlasti da

kodifikuju21 crnogorsku javnu komunikaciju tumai kao etnika kriza i prenosi na teritoriju druge drave tako to se mjerilima javne komunikacije jedne
drave mjeri (ab)normalno u javnoj komunikaciji druge drave (Crna Gora)
ili drugih drava (Bosna i Hercegovina, Hrvatska). A savremena evropska meudravna praksa trai od drava da razvijaju dobrosusjedske odnose. Zato
se crnogorska (i jezika) politika nema za to moralistiki kompromiserski
nadmudrivati s ratobornim protivnicima crnogorske samostalnosti, odnosno
s protivnicima crnogorske dravne ravnopravnosti s drugim dravama, nego
(crnogorska) politika treba biti nain omoguavanja viega ivotnog standarda
za sve svoje dravljane, za stvaranje boljih i dobitnih ivotnih prilika koje protjeruju epidemiju neobrazovanosti, nezaposlenosti i siromatva, a preduslov
za to jest poznavanje (crnogorskoga) dravnog jezika kao jezika (crnogorskih)
dravnih i trinih institucija ili jezika javne komunikacije (u Crnoj Gori).
Umjesto zakljuka i literature
Stavovi koje zastupamo u radu nijesu razrada ije teze, nego tematski
slojevito i sloeno promiljanje, koje zato treba promatrati samo u cjelini.
Metodologijski, nije nam vano tko je to rekao, nego to je reeno. Naime saznanje ne poznaje autoritarnu tatinu linoga konflikta, nego savjest ili (auto)
kritinost kao osnovnu oznaku ovjenosti. Zato se propitivanje relevantnosti
pojedinih (kolokvijalnih dnevnopolitikih i naunih) stavova ne smije tumaiti po kriterijumu kolektivne ili institucjske obiljeenosti autora (najmanje
autoriteta), nego po njihovoj (in)validnosti. Kada naunik autokritiki pristupa svojemu radu (odatle izazov razradama), onda svaku kritiku shvata kao
saznajnu pomo, a kada naunik dogmatizuje svoje znanje, onda za njega vie
nema govora o saznanju.
Zato cilj radu nije da komu ogranii bilo koje pravo, nego da se na
prostoru drav bive Jugoslavije (i svugdje drugdje) ostvari nuna graanska
ravnopravnost.
21
Budui da je jugoslovenska filologija poodavno raspravila o ulozi i dometima Vukove

koncepcije u oblikovanju tokavskih standarda, nijesu jasni struni razlozi zato hrvatski
strunjaci ne bi mogli ili ne bi smjeli sastaviti crnogorsku gramatiku i zato bi njihova cjeloivotna nauna metodologija bila osnova prigovoru o istovjetnosti hrvatske i crnogorske
gramatike. Dakle metodologija je ista, ali realizacije se razlikuju, a metodologija nije to
i realizacija, nego je ona kriterijum realizacije, a ako je realizacija utvrena po naunom
kriterijumu, onda je i ona nauna. Uostalom, hrvatski strunjaci ni na kojemu mjestu nijesu
napisali da sastavljaju gramatiku drugoga hrvatskog jezika, jer hrvatski strunjaci nemaju
(veliko)dravnotvorne planove u korist bilo koje drave.
299

UNDERSTANDING THE STANDARD LANGUAGE
NORM
Contribution to discussion of the nature of Montenegrin
standard language
In this article the author discusses objections to codification, acceptance
(along with acceptability) and application of Montenegrin standard language
in Montenegro, with a view to suggest making a distinction between the national and ethnic approach to a state language (which is, in case of Yugoslav
republics both, national and official), by confronting dialectological and sociolinguistic criteria of the so-called Serbo-Croatian/Croato-Serbian language
which has been, along with ethno-religious (land)marks, a capital motivator
of ethnically based interpretations of territorial state aspirations during the
war in Yugoslavia (and remains so). The authors basic argument is that it is
the states obligation to codify, cultivate and pragmatize communication of
its citizens and to secure and reinforce their equality and unity, not to deny
their ethnicity, but to avoid ethnic intolerance and ethnic partition of citizens
(nationals). Therefore, the author advocates standard language as a national
(civil) institution that has no ethnic relevance for dissolution of any country,
because of the social (not ethnic) sovereignty of all of its citizens.
Key words: ethnicity, nation, dialectology, sociolinguistics, standard
language
300
GRAA

UDK 821.163.4373.423:821.163.4373.22(497.16)
Preliminarno saoptenje
Vuki PULEVI (Podgorica)
HOMONIMI U FITONIMIJI I FITOTOPONIMIJI CRNE
GORE
Previe zakanjeli rad na sabiranju crnogorske fitonimije i
izradi botanikoga rjenika prate mnoge tekoe, a najsloenije
su one koje se tiu rjeavanja zamrenih homonimskih i sinonimskih problema. Brojna fitohomonimija uzrokovana je realnim
dijalekatskim specifinostima pojedinih crnogorskih govora, na
jednoj strani, a na drugoj - nastajala je i zbog previe stihijnog
i nekritikog pozajmljivanja naziva biljaka iz drugih jezika,
najnovijim krtavanjem vrsta po analogiji te kalkovanjem. U
ovome prilogu, na uzorku od 13 karakteristinih primjera, izuavaju se problemi homonimije metodom uporeivanja rasprostranjenja biljnih vrsta s arealima narodnih naziva i toponima
motivisanih tim nazivima.
Kljune rijei: fitonimija, fitotoponimija, homonimija, crnogorski jezik
KUKURIJEK. U mediteranskome i submediteranskome podruju Crne

Gore narodni naziv kukururijek vee se za vrstu Papaver rhoeas L. (fam. Papaveraceae), koju karakteriu veliki i izrazito plavocrveni cvjetovi. U narodu
postoji izreka crven kao kukurijek. U evernome dijelu Crne Gore kukurijek
je naziv za vrste iz roda Helleborus L. (fam. Ranunculace). Imaju izrazite
zelene cvjetove i plodove (H. odorus W. K. i H. multifidus Vis.), ili s malim
prelivom purpurne boje (H. purpurascens W. K.). Homonimija se prenosi i na
toponime. U evernoj Crnoj Gori zabiljeeni su fitotoponimi: Kukurijekova
dolina (u selu Goranjsko - Piva) i Kukurijek dolina (selo Kovice - Durmitor).
U oba sluaja nazivi toponima veu se za neku od vrsta iz roda Helleborus. U
Zagarau (Katunska nahija), u selu Lazarov Krst, postoji toponim Kukurijek,
pa ukoliko se radi o fitonimskome apelativu, a ne o kakvoj onomatopeskoj
motivaciji, njega treba povezati s vrstom Papaver rhoeas. (PULEVI V. &
SAMARDI N. 2003:278; PULEVI V. 2010:566).
303
Vuki PULEVI
RAKITA. U crnogorskoj fitonimiji naziv rakita ima jako izraen homonimni status. U jednome sluaju ime se odnosi na vrstu Vitex agnus castus
L. (fam. Verbenaceae), koja naseljava priobalno podruje u donjemu dijelu
sliva rijeke Morae (od Bioa do ua), obalni dio Skadarskoga jezera i neka
stanita uz obalu mora. U drugome sluaju naziv rakita vee se za nekolike
vrste iz roda vrba Salix L. (najee za S. purpurea L. i S. caprea L.) (fam.
Salicaceae). PULEVI V. & SAMARDI N. 2003:404-405 i PULEVI V.
2010:581 zabiljeili su u Crnoj Gori 50 fitonimskih toponima oblika: Rakita,
Rakite, Guste rakite, Rakitova lokva, Rakitnik, Rakitov do, Rakitovac i dr. Svi
lokaliteti toga oblika koji se nalaze u arealu vrste Vitex agnus castus nazvani
su po toj biljci, kao npr. Rakite (u Godinju - Crmnica) i Rakitice (u Ponarima - Zeta) i dr. Toponimi istoga imena iz srednjega i evernoga dijela Crne
Gore motivisani su narodnim nazivima vrsta iz roda Salix. Meu njima ima
i makrotoponima po kojima se zovu sela i naselja: Rakita (selo kod Slijepa
Mosta - Bijelo Polje), Rakita (selo kod Raevca - Pljevlja), Pod Rakitom (seoce u Cucama - Katunska nahija). Ima dosta toponima s fitonimskom osnovom
rakita, koji imenuju izvore, potoke, bare i sl., jer su to upravo stanita koja
ekoloki pogoduju vrbama. Da bi se ti izraziti homonimni problemi rasvijetlli
i arealski razgraniili (prema rasprostiranju biljnih vrsta koje nose isto ime),
neophodno je izvriti precizna terenska istraivanja. Kako je mogu fitogeografski kontakt biljaka i mijeanje njihovih stanita, tako je mogue i mijeanje naziva. Takoe treba na terenskim istraivanjima utvrditi da li se naziv
rakita nmoe odnositi i na neki trei biljni rod ili vrstu ili, moda, na neku
nefitonimsku kategoriju.
KOSTRIKA. Naziv kostrika u Crnoj Gori uobiajen je za vrstu Ruscus aculeatus L. To potvruju i brojni toponimi iji se areal poklapa s prostiranjem vrste: Kostrike, Kostrikov brijeg, Kostrikovi kri, Kostrikovice i dr.
(PULEVI V. & SAMARDI N. 2003:351-352). Meutim, fitonim kostrika
u govoru Njegua oznaava vrstu Sesleria robusta Schot. (fam. Poaceae) (IRGI A. 2009:109, PULEVI V. 2009: 77), koja naseljava vrhove Lovena
iznad 1400 m. S te osnove treba tumaitu i semantiku toponima s Njegua
i Lovena, npr. Kostrike, na putu Krstac - Ivanova korita. Istraivanje toga
tipinog homonimnog problema treba nastaviti, i to kroz neposrednu saradnu
s pouzdanim informatorima koji dobro poznaju stanje na terenu. Treba ustanoviti da li se naziv kostrika i na drugim prostorima Katunske nahije odnosi na
vrstu Sesleria robusta. Za podruje Hrvatske GILI S. 2004:25 zabiljeio je
nazive: kostrika, dvoklasiasta kostrika, modrozelena kostrika, obina kostrika, perasta kostrika, kostrika raica, razgranjena kostrika i umska kostrika,
koje je stavio uz rod Brachypodium, kao i za pet vrsta toga roda. Sigurno je da
ove ima i tzv. krtavanja, tj. da naziv kostrika stoji uz neku od u Hrvatskoj
najpoznatijih vrsta roda Brachypodium, a da su ostala imena iz nje izvedena.
304
Homonimi u fitonimiji i fitotoponimiji Crne Gore
Ono to je zajedniko s problemom iz Crne Gore jeste to to i lovenska

Sesleria robusta i hrvatski Brachypodium pripadaju istoj familiji trava - Poaceae, koje su donekle sline (PULEVI V. 2009:3:77).
BRLJAN, BRTAN. Radi se o uobiajenim nazivima za poznatu drvenastu i zimzelenu puzavicu Hedera helix L. (fam. Araliaceae). Naroito je
est naziv brljan. PULEVI V. & SAMARDI N. 2003:63-65 zabiljeili
su za Crnu Goru preko 70 toponima s osnovom brljan i brtan, kao npr.:
Brljan, Brljanica, Brljanov kr, Brljanova greda, Gornje Brljanice, Brtan, Brtani, Brtanica, Podbrtanku, Brtanove rupe, Brtansko drijelo i dr.
Zapisani su i lokaliteti tipa: Brtavi doli, Brteva glava, Brtevac i dr. Da se
i tu radi o tipinoj homonimiji edoi fitonim brljan koji se vee za zeljastu
titaricu Heracleum sphondilium L. (fam. Umbelliferae), a koji je za podruje
Pive prvo zabiljeio botaniar V. Blei (prema. SIMONOVI D. 1959:226),
a potom potvrdili i drugi izvori. Precizan opis fitonima i biljke brljan za selo
Smrijeno u Pivi dao je DADI B. 2004:26: Osobito po udutu Bare, ali i po
Papratitima, Dubravama, Blizuradu, i to na boljim parcelama sa dosta debelice i humusa, raste snana biljka, uplje prave stabljike visoke do dva metra,
sa bijelim titastim cvastima koja se ovdje zove brljan. Ali to, naravno, nije
onaj brljan koji se, kao zimzelen, pentra uz drvee, koje je toliko esto oko
Zete po Bjelopavliima. Ovo to se u Smrijenu zove brljan u nekim drugim
krajevima zove se medvei dlan ili meja apa (Heracleum sphondilium L.).
Naziv brljan iz Pive potvrdili su informatori: M. Tijani, D. Kecojevi i ulovi. Zanimljiv je podatak da se i u nekim selima iz okoline Plava i Gusinja
naziv brljan vee za vrstu Heracleum sphondilium L., to upuuje na pretpostavku da fitonim ima znatno ire rasprostranjenje. Da su ti problemi mnogo
sloeniji, opominju nas toponimi: Brtevac, Brtin, Brteva glava i sl., koji se
mogu u nekim sluajevima vezati za brst i brstiti, koji oznaavaju nain ishrane stoke mladim izbojcima, pupoljcima i liem nekih drvenastih vrsta.
PELIM, PELIN. O tim fitonimima, njihovome potiskivanju iz crnogorske leksike, kao i o zamjeni s uvezenim nazivima alfija i kadulja, pisano
je u nekoloko navrata (PULEVI V. 2003227-245 & 2009:70-71). Zato emo
ove ukazati samo na neke homoninske probleme vezane za fitonime pelim i
pelin, kao i na brojne toponme s tom oznakom. U mediteranskome i submediteranskome podruju Crne Gore, kao i u nekim toplijim klimatskim oazama
prema everu drave (kanjon Pive, u blizini avnika, Konjuhe u Vasojeviima) zastupljena je aromatina i medonosna vrsta Salvia officinalis L. (fam.
Lamiaceae) poznata pod narodnim nazivima pelim i pelin. Ta imena su potvrena i u preko 70 toponima oblika: Pelinovo, Pelinovica, Pelinja, Pelimov
ober, Pelim, Pelimova glavica i dr. Areal tih toponima poklapa se s arealom
vrste Salvia officinalis, ime je i potvrena semantika naziva. Homonimiju
u tome sluaju otvoraju nazivi pelin i pelim, koji se u pretplaninskome i pla305
Vuki PULEVI
ninskome podruju Crne Gore odnose na vrstu Artemisia absinthium L. (fam.

Compositae), zato status homonima imaju i nekolika toponima iz planinskoga
podruja Golije i Pive (Pelinov do, Pelinovac, Pelinova vlaka, Pelinove grede
i dr.). Na kraju, i ove je mogue postaviti dilemu: da li svi toponimi iz planinskoga podruja oznaavaju stanita vrste Artemisia absinthium, ili se pak
homonim moe vezati za neku drugu vrstu iz istoga roda? Samo se na terenu
moe razjasniti odnos areala fitonima, fitotoponima i samih biljnih vrsta, za
koje su vezani nazivi pelin i pelin, a time rijeiti i homonimni problemi.
KALOPER. Homonimiju toga naziva prikazao je PULEVI V.
2003:235-236, uporeujui stavove nekoliko autora. U nekim sluajevima naziv kaloper vee se za vrstu Salvia officinalis L. (fam. Lamiaceae), a u nekim
za za Iris reichenbachii Heuff., ili pak za vrste iz roda Narcissus L. Pominje se
i kultivisana biljka Tanacetum balsamita L. PULEVI V. 2003:236 na kraju
izvodi neodreeno opredjeljenje: Na osnovu navedenih primjera mogao bi se
izvesti zakljuak (ili bolje rei pretpostavka): da fitonim kaloper u najvie sluajeva pretpostavlja neku kultivisanu biljku (vjerovatno Tanacetum balsamita
L.), a da se kao homonim moe odnositi na Salvia officinalis L. (na primjeru
toponima Kaloper u Gahovu) i na neke vrste iz roda Iris L. (primjer iz Pive).
Navedeni podaci i nedoumice oslonjeni su na literaturne izvore koje zamuuje problem homonimije, i oni se mogu razjasniti samo na osnovu preciznih
terenskih istraivanja.
SILJEVINA, SILJ. Na osnovu literaturnih izvora i fitotoponomastikih istraivanja PULEVI V. 2001:127-135 smatra da se fitonimi siljevina i
silj odnose na vrstu Laserpitium siler L. (fam. Umbelliferae). To potvruju i
nazivi 70 lokaliteta oblika: Siljevica, Siljevik, Siljevi do, Siljevo osoje, Siljevac, Siljev nugo, Siljev vrh, Siljevina i dr. Meutim, i ove se mogu otvarati
problemi homonimije, time to se u nekim sluajevima nazivi siljevina i silj
veu i za vrstu Peucedanun longifolium W. K., koja takoe pripada istoj familiji Umbellifeae. O tome postoji zapis beogradskih fitofarmaceuta (OROVI
& al. 1976:43-54) koji su izuavali anatomsku i hemijsku grau vreste Peucedanum longifolium s planine Orjen. Ove se, u svakom sluaju, otvara pitanje:
da li su pomenuti autori nazive silj i siljevina preuzeli iz srpske fitonimije, ili
su ih pak dobili od informatora iz Crne Gore (ili konkretnije s Orjena)? Loginija je prva pretpostavka. I taj fitonimski problem treba provjeriti na terenskim
istraivanjima.
OMAN. Mala je mogunost da taj fitonim moe imati homonimni karakter, poto se naziv uglavnom odnosi na vrstu Inula helenium L. (fam. Compositae), koja je jasno prepoznatljiva u narodu. U literaturi suednih zemalja
za tu biljku srijeu se i brojni drugi nazivi, od kojih izdvajamo dva: beli oman
(SIMONOVI D. 1959:246) i pitomi oman (ULEK B. 1879:525). Potvrdu
306
naziva oman za podruje Pive daje GAGOVI S. 2004:174: oman - (l. Inula
helenium) biljka sa jakom apotropejskom moi ij se korijen uiva djeci u
pojas, konjima u ham, stoci se daje u so i sl.; upotrebljava se kao aj protiv
kalja, pantljiare, svraba.... Mogunost homonimije fitonima oman moe se
donekle pretpostaviti preko toponima s tom osnovom, koji su u Crnoj Gori
esti, kao: Oman do, Omanice, Omanika gora, Omaniki potok, Omanov
brijeg, Omanov laz, Omanovac, Omanski laz, Omanski pod. Velika je vjerovatnoa da se veina takvih toponima odnosi na pomenutu vrstu Inula helenium, ali ipak i uz odreenu mogunost da se neki od lokaliteta imenom oslanja
na markantnu vrstu Telekia speciosa Baumg. (takoe iz fam. Compositae).
U literaturi se za nju biljei ime crni oman (SIMONOVI D. 1959:463 &
ULEK B. 1879:557). Visinom, velikim listovima i izrazitim krupnim glaviastim cvastima ostavlja jak vizuelni utisak na vlanim stanitima i uz potoke,
u pretplaninskome i planinskome podruju Crne Gore.
KAUN. Homonimna znaenja toga naziva izuio je i objasnio PULEVI V. 2005:88. Prvi je problem otvorio KARADI STEF. V. 1852:266, s
ispravnim zapisom da ta biljka u zemlji ima kaunice (koliko puano zrno),
koje djeca kopaju i jedu, ali je preko latinskog naziva dao protivrjenu identifikaciju. Kao nebotaniar on se zapleo u homonimiji. Nakon rasvjetljavanja
problema moe se zakljuiti da se naziv kaun u Crnoj Gori najee odnosi
na vrste iz roda Crocus L. (fam. Iridaceae), kojih u crnogorskoj flori ima est
vrsta. Uz to, naziv kaun u nekim krajevima Crne Gore vee se za vrste iz roda
Colchicum (fam. Colchicaceae), za koje postoje jo i nazivi mrazovac, vranji
luk i dr. Naziv kaun stoji jo i uz vrste roda Orchis L. (fam. Orchidaceae),
za koje u Crnoj Gori postoje domai nazivi brnua i brnuva. U tome sluaju
problemi homonimije veoma su ispreplijetani s problemima sinonimije, kod
koje je teko razgraniiti koji su nazivi prioritetni, zapravo, koji su nazivi domai - crnogorski, a koji su uneeni preko udbenike i botanike literature,
na prvome mjestu preko fitofarmakolokih knjiga i uputstava.
IVA. Fitonim iva prvjenstveno treba vezati za vrstu vrbe Salix caprea
L. (Fam. Salicaceae), koja u Crnoj Gori ima iroko rasprostranjenje u umama pretplaninskoga pojasa. Za nju su u suednim regionima zapisana i imena
planinska iva i prava iva. Naziv iva stoji i uz neke druge srodne vrste, kao to
Salix cinerea L., i Salix purpurea L., koje su takoe zastupljene u flori Crne
Gore. PULEVI V. & SAMARDI N. 2003:166-167 navode 73 toponima,
u koje je mogue upleten homonimni karakter apelativa iva. Takvi su: Iva,
Ive, Ivenjak, Ivi, Ivlje, Ivova dolina, Ivovik, Ravni ivovik, Ivovo razdolje
i dr. Sudei po geografskome poloaju lokaliteta, ekolokim prilikama i karakteru stanita, veina tih toponima motivisana je nazivom iva, vezanim za
vrstu Salix caprea. Meutim, naziv iva i trava iva vee se i za jednu zeljastu
biljku - Teucrium montanum L. (fam. Labiatae), veoma poznatu u narodnoj
307
Vuki PULEVI
medicini. U Crnoj Gori ima iroko rasprostranjenje. Homonimnost naziva iva

uslonjava se i time to je vezano i za druge biljke, npr. Ajuga chamaepitys,
A. iva i dr. Neki toponimski primjeri mogu imati i antroponimsku motivaciju,
kao to je, na primjer, toponim Ivovo razdolje, koje se moe objanjavati na
dva naina: da naziv dolazi po biljci iva, ili pak po nekom vlasniku ije je ime
Ivo. Ove je akcenat najbitniji za identifikaciju apelativa, ali ga je nemogue
odrediti kad se naziv uzima iz literature, s topografskih karata ili na kakav
drugi posredni nain. Najkvalitetniji su podaci koji se dobiju na terenu, od
relevantnih informatora.
PIPUN, DINJA, LUBENICA. U tradicionalnoj crnogorskoj poljoprivedi, i u crnogorskome jeziku, fitonimi pipun i dinja imali su jasan floristiki
identitet. Pipun je narodni naziv za vrstu Cucumis melo L. (fam. Cucurbitaceae), a po tumaenju LIPOVAC-RADULOVI V. 1981:265, naziv potie od
latinskoga pepone i talijanskoga popone (=melone). Naziv dinja u Crnoj Gori
iskljuivo se odnosi na vrstu Citrullus vulgaris Chrad. (fam. Cucurbitaceae).
Kao edoanstvo o tome fitonimu ostali su brojni toponima tipa Dinjak i Dinjite. Vremenom je u crnogorski jezik uvezen naziv lubenica, a prvobitno
ime dinja zadrano je samo u predjelima e se ta biljka uzgaja (Zeta, Bjelopavlii i dr.), ili ga izgovaraju starije osobe koje koje su to ime zadrale u
memoriji, kao uspomenu. U najnovije vrijeme dolo je do jo jedne zamjene
koja izaziva velike nedoumice i zabune u govornim i pisanim komunikacijama. Umjesto imena pipun sve vie se odomauje i uvezeni fitonim dinja, i to
u svim komunikacijama: u svakodnevnome govoru, medijima, udbenicima,
trgovini i dr. Tako umjesto nekadanjih pipun i dinja, sad preovladava dinja
i lubenica. U tako nastaloj zbrci nije mogue razluiti to su izvorni domai
nazivi, to homonimi, a to sinonimi. Jedno je sasvim jasno: u crnogorskoj
onomastici nazivi pipun i dinja ne mogu biti sinonimi jer se radi o dvijema odvojenim vrstama uzgajanih biljaka. Toj tvrdnji u prilog idu latinski i talijanski
nazivi pepone i popone koji se odnose na vrstu Cucumis melo L., odakle je i
izveden crnogorski naziv pipun. Taj problem je izuio i protumaio PULEVI
V. 2010:538.
ZELJE, VELJE ZELJE i dr. U crnogorskoj fitonimiji naziv zelje vee
se za vie divljih i uzgajanih vrsta. Uglavnom se radi o zeljastim jestivim biljkama od ijih se listova pripremaju variva i pite. U velikome dijelu Crne Gore
(Donja i Gornja Moraa, Mojkovac, Uskoci, Drobnjak, Piva i dr.) zelje je naziv za koprivu (Urtica L.). Kultna je biljka, to potvruju anegdote i narodna
prieanja, kao npr.: Pomrli bismo od gladi, da nijesmo zelje brali (VUJII
M. 1995:46). Ili: Skuvala e zelje pa smo ga jeli s varenikom (STANI M.
1990:271). U Pivi zelje je naziv i za tir, a u selu Trepa (Vasojevii) po tim
imenom informator oznaava biljku iji su listovi iroki i u veem broju idu
iz zemlje, oe e je pitomo. Spaavala je Vasojevie za vrijeme ratova. U Cr308
nogorskome primorju i zaleu (Crmnica, Cetinje, Katunska nahija i dr.) naziv

zelje se vee za uzgajane vrste iz roda kupusa (bijeli kupus i ratan, Brassica
(L.) koch.). Za tzv. bijeli kupus postoji naziv glavato zelje. Zasluuje veu
panju fitonim velje zelje koji je KARADI STEF. V. 185257 prikazao kao
nekakva trava, od koje bi se ovjek mogao opiti, Art Pflanze, herbae genus.
SIMONOVI D. 1959:273 Karadiev fitonim velje zelje (vuk) identifikuje s rodom Ligusticum L., uz napomenu: Velje zelje je zapisano pod L. Seg..
Za vrstu Ligusticum seguieri Koch. PANI J. 1875:36 je zapisao narodno
ime: indigenis sub nomine velje zelje remedium populare laudatum. Naziv
velje zelje (SAN) SIMONOVI D. 1959:62 & 531 stavlja i uz vrstu Atropa
belladonna L., koja sadri dosta dejstvujuih alkaloida, te bi se i na nju mogao
odnositi Karadiev zapis od koje bi se ovjek mogao opiti. Treba otvoriti
mogunost da je Karadi i tu zapao u homonimsku zamku - tako to je fitonimu velje zelje iz Crne Gore pripisao legendu istovjetnoga naziva za vrstu
Atropa belladonna L. iz nekog drugog junoslovenskoga dijalekta. PULEVI
V. & SAMARDI N. 2003:520-521 zabiljeili su vie toponima: Velje zelje,
Malo zelje, Zeljeni, Zeljevite i dr., koji u ovom sluaju teko mogu uputiti na
konkretnu biljku po kojoj bi se ti toponimi mogli nazvati, zbog velike homonimnosti fitonima zelje.
ZANOVIJET, ZANOVET. U Crnoj Gori pomenuti nazivi vezani su
za monotipski rod i vrstu Petteria ramentacea (Sieb.) Presl. (Fam. Papilionaceae). To potvruje i 45 toponima koje su PULEVI V. & SAMARDI N.
2003:514-515 zabiljeili u Crnoj Gori, kao to su: Zanovee, Zanovetna dola,
Zanovetne lake, Zanovetni kr, Zanovetnica, Zanovijet, Zanovijetni brijeg,
Zanovijetni do i dr. Ijekavski oblici u ovome sluaju nastali su sekundarno. U
savremenoj narodnoj nomenklaturi provlae se nazivi zanovijet i zanovet i za
nekolike vrste iz srodnoga roda Cytisus L. (C. nigricans L., C. austriacus L.).
Meutim, tu je rije o sekundarnoj homonimiji, koju je proizveo KARADI
STEF. V. 1852:186, ne shvativi promjenu sistematskoga i nomenklaturnoga
statusa vrste Petteria ramentacea, iji je prvobitni naziv bio Cytisus ramentaceus Sieb. Tako su nazivi zanovijet i zanovet dobili status homonima: kao
primarno ime uz vrstu Petteria ramentacea i kao steeni naziv uz vrste roda
Cytisus. Kako se SIMONOVI D. 1959:159 poveo za Karadievim autoritetom, to je previdio i njegove omake i nekritiki prenio nazive koje je
trebalo revidirati. Tako je i proizvedena homonimija, koju je zbog poodmakloga vremena nemogue ispraviti. Iscrpnije o tome problem pie PULEVI
V. 2000:55-65 & 2005:116.
309
Vuki PULEVI
Literatura
- OROVI M., STJEPANOVI L., PAVLOVI S. & KLAJN E. 1976:
Prilog prouavanju odlika anatomske grae organa siljevine ili devesilja Peucedanum longifolium W. et K. s planine Orjen, s osvrtom na koliinu
kumarina i etarskog ulja. Glasn. Prir. Muz. B(31):43-54. Beograd.
- IRGI A. 2009: Rjenik njegukoga govora. Matica crnogorska Biblioteka Crnogorski jezik. Cetinje - Podgorica.
- GAGOVI S. 2004: Iz leksike Pive (selo Bezuje). SANU - Srp.dijal. zbor.,
Knj. LI, str. 1-312. Beograd.
- GILI S. 2004: Rjenik bilja. Rijeka.
- IPLB (=Institut za prouavanje lekovitog bilja. Beograd) 1966: Elaborat o
prouavanju lekovitog bilja na podruju Prokletija i Komova. Beograd.
- KARADI STEF. V. 1852: Srpski rjenik. Be. (Reprint: NOLIT,
1972. Beograd).
- LIPOVAC-RADULOVI V. 1981: Romanizmi u Crnoj Gori - jugoistoni
dio Boke Kotorske. Cetinje - Titograd.
- LIPOVAC-RADULOVI V. 1997: Romanizmi u Crnoj Gori - Budva i
Patrovii. Novi Sad.
- PULEVI V.: 1998: Kratak osvrt na fitonime i zoonime u crnogorskoj
toponimiji. (Jezici kao kulturni identiteti) - Zbornik radova PENa, str. 127135. Podgorica.
- PULEVI V. 2000: Prvjenci u flori Crne Gore. DANU - Doclea, 3:127135. Podgorica.
- PULEVI V. 2001: Fitonimi silj i siljevina u toponimiji Crne Gore. DANU
- Doclea, 3:127-135. Podgorica.
- PULEVI V. 2003: Fitonimi pelin, pelim i kaloper u toponimiji Crne Gore.
DANU - Doclea, 4:227-145. Podgorica.
- PULEVI V. 2005: O fitonimima iz Crne Gore u Karadievom Srpskom
rjeniku. Nauni skup Vuk Karadi i Crnogorci. Zbornik radova. Institut
za crnogorski jezik i jezikoslovlje. Cetinje, str. 77-122.
- PULEVI V. 2009: Osvrt na probleme crnogorske fitonimije. Lingua
Montenegrina, 3:65-80. Cetinje.
- PULEVI V. 2010: Prva dopuna fitotoponimiji i zootoponimiji Crne Gore.
Lingua Montenegrina, 5:537-597. Cetinje.
- PULEVI V. 2010: Graa za poljoprivrednu fitonimiju Crne Gore. Lingua
Montenegrina, 6:487-578.Cetinje.
- PULEVI V. & SAMARDI N. 2003: Fitonimi i zoonimi u toponimiji
Crne Gore. DANU - Posebna izdanja. Podgorica.
310
- SIMONOVI D. 1959: Botaniki renik imena biljaka. SANU - Posebna

izdanja, Knj. CCCXVIII. Institut za srpskohrvatski jezik, Knj. 3.
Beograd.
- STANI M. 1990: Uskoki renik, Knj. 1. Nauna knjiga. Beograd.
- STANI M. 1991: Uskoki renik, Knj. 2. Nauna knjiga. Beograd.
- ULEK B. 1879: Jugoslavenski imenik bilja. Zagreb.
- TADI B. 2004: Smrijeno - selo u Pivi. Cetinje.
- VUJII M. 1995: Rjenik govora Proenja kod Mojkovca. CANU Posebna izdanja, 29(6). Podgorica.
Vuki PULEVI
HOMONYMS IN PHYTONYMY AND
PHYTOTOPONYMY OF MONTENEGRO
The work on collecting Montenegrin phytonymy and preparing the botanical dictionary is followed by many difficulties, the most complex of which
are those related to resolving the complex issues concerning homonyms and
synonyms. The numerous phytohomonymy is caused by the specifics of individual Montenegrin dialects, on the one hand, and was created because of
excessive and uncritical borrowing of the names of plants from other languages, on the other. In this paper, on a sample of 13 typical examples, the
problems of homonymy are studied.
Key words: phytonymy, phytotoponymy, homonymy, Montenegrin language
311

UDK 811.16(497.16)(091)
Ivan JOVOVI (Bar)

ijovovic@t-com.me
NAZNAKE O SLOVENSKOME JEZIKU I PISMU MEU
BARSKIM KATOLICIMA DO BEKOG DOGOVORA
Tragovi pismenosti u Baru, osobito one nastale na slovenskome jeziku, duboko seu u srednjovjekovnu prolost. Prve naznake o tome imamo u osnivakoj buli pape Klementa III 1089.
godine, e barskom nadbiskupu Petru, izmeu ostalih, povjerava
upravu nad slovenskim samostanima u Dukljanskoj kraljevini.
Zato ne udi da je krsni list crnogorske povijesti i knjievnosti Ljetopis popa Dukljanina, kako pripovijeda njegov autor,
izvorno napisan slovenskim jezikom. Da je staroslovenski jezik
smatran za jedan od sakralnih jezika pri katolikoj crkvi u Duklji, odnosno Zeti, govori podatak da je papa Inoentije IV 1248.
godine dao saglasnost barskoj nadbiskupiji da se latinska sluba
prevede na staroslovenski. Od toga vremena, pa do kraja XIX
vijeka na crnogorskome primorju u istorijskoj i knjievnoj grai
opstojao je naziv slavenski jezik, ija nominacija je istoznana i
u nazivu ilirski jezik. Isto tako u pograninim krajevima, kakvo
je i barsko podruje, Crnogorci su jo poetkom XX stoljea
svoj jezik nazivali naki jezik.
Kljune rijei: slovenski jezik, slovensko pismo, barski katolici
Tragovi pismenosti u Baru, osobito one nastale na slovenskome jeziku,

duboko seu u srednjovjekovnu prolost. Prve naznake o tome imamo u osnivakoj buli pape Klementa III 1089. godine, e barskom nadbiskupu Petru,
izmeu ostalih, povjerava upravu nad slovenskim samostanima u Dukljanskoj
kraljevini.1 Zato ne udi da je krsni list crnogorske povijesti i knjievnosti
Ljetopis popa Dukljanina, kako pripovijeda njegov autor, izvorno napisan
R. Rotkovi, Kraljevina Vojislavljevia XI i XII vijek, Podgorica, 1999, str. 294-297.
313
Ivan JOVOVI
slovenskim jezikom.2 Da je staroslovenski jezik smatran za jedan od sakralnih

jezika pri katolikoj crkvi u Duklji, odnosno Zeti, govori podatak da je papa
Inoentije IV 1248. godine dao saglasnost barskoj nadbiskupiji da se latinska
sluba prevede na staroslovenski.3 Od toga vremena, pa do kraja XIX vijeka
na crnogorskome primorju u istorijskoj i knjievnoj grai opstojao je naziv
slavenski jezik, ija nominacija je istoznana i u nazivu ilirski jezik. Isto tako
u pograninim krajevima, kakvo je i barsko podruje, Crnogorci su jo poetkom XX stoljea svoj jezik nazivali naki jezik.4
Ipak, tokom cijelog srednjovjekovnog razdoblja narodni, tj. slovenski
jezik u Baru, kao i u drugim istonojadranskim gradovima bio je konstantno
potiskivan unutar crkvenih i svjetovnih institucija. Stoga su svjedoanstva o
ljudima i dogaajima sa barskog podruja sauvana u aktima na latinskome
ili italijanskome jeziku. To je razumljivo imajui u vidu intenzivne veze Crnogorskoga primorja i zapadnoga Mediterana.5 Takoe, treba napomenuti da
nepostojanje srednjovjekovnih arhiva barskih crkvenih i svjetovnih institucija, ali i porodinih arhiva, ine nedostupnim saznanja o slovenskome jeziku,
koji je i u tome periodu bio najvie zastupljen meu iteljima Bara i njegove
okoline.6
Meutim, najvei udarac slovenskome jeziku zadali su turski ratovi.
Ljudi slovenskoga etnosa sa istonojadranske obale nijesu mogli sticati znanja
na maternjem jeziku, pa su se svetenici kao nosioci pismenosti, pohaajui
latinske kole, opredijelili za latinski liturgijski jezik umjesto staroslovenskoga. Ta injenica dalekoseno je uticala na razvoj slovenske pismenosti na
slovenskome jeziku, odnosno uslovila naputanje glagoljskog i prihvatanje
latininog pisma meu klerom i pukom barske nadbiskupije, kao to je to
bio sluaj u drugim krajevima Dalmacije.7 I pored takvih tendencija koje su
mogle dovesti do krize ili ak gubljenja slovenskoga identiteta, pogotovo ako
imamo u vidu stalna iseljavanja autohtonog barskog stanovnitva, od poetka
XVI do sredine XVIII stoljea, pape Benedikt XIV i Pio VI odluuju da ponovo uvedu slovensku liturgiju u barsku nadbiskupiju u drugoj polovini XVIII
2
3
4
5
6
7
Ljetopis popa Dukljanina Sclavorum Regnum Grgura barskog, faksimil teksta sa prevodom, (Predgovor Eduard Periia), Bar, 1999, str. 20.
. Bokovi, Stari Bar, Beograd, 1962, str. 270.
D. Radojevi, Crnogorci na limesu, Podgorica, 1999, str. 53-54, 144. U Baru je do skoro
meu ljudima starije ivotne dobi upotrebljavana sintagma naki i arbanaki.
I. Jovovi, Barska dijeceza u aktima dubrovakog i vatikanskog arhiva, Istorijski zapisi,
god. LXXXI, 1-4/2008, Podgorica, 2008, str. 67.
Devet vjekova Barske nadbiskupije, (Predgovor Jasmina Rastoder), Bar, 1989.
J. Bratuli, Fra imun Milinovi u krugu hrvatskih irilometodskih znanstvenika, zbornik
Kai, Split, 1988, str. 172-173.
314
Naznake o slovenskome jeziku i pismu meu barskim katolicima...
vijeka.8 Zato meu postojeim crkvenim mobilijarom nailazimo na misale na

slovenskome jeziku u primorskim upama barske dijeceze, kako je to zabiljeeno u izvjetaju barskog nadbiskupa Frana Borzija 1795. godine.9 Meutim,
iz spomenutog izvjetaja ne doznajemo da li su misali tampani glagoljicom
ili irilicom, budui da je Kongregacija za irenje vjere u Rimu jo 1627.
godine odobrila upotrebu tih crkvenih knjiga na primorju za potrebe katolika
slovenskoga porijekla.
Kako je navedeno, zbog nedostatka istorijskih izvora ne samo to nijesmo u mogunosti da pratimo srednjovjekovnu leksiku Bara, nego nemamo
jasne orijentire kada je slovensko stanovnitvo na prostoru barske nadbiskupije glagoljsko, odnosno irilino pismo zamijenilo latininim. Tako je, na
primjer, pod pokroviteljstvom barskoga nadbiskupa Andrije Zmajevia odran pokrajinski sinod (Crkovni Sabor) u Spiu pred crkvom Sv. ekle 1674.
godine, ije su odredbe pisane slovenskim jezikom. To je bio rijedak, ako ne i
jedini sluaj u ivotu rimokatolike crkve u to doba, pa o tome dogaaju, kako
kazuje kotorski biskup P. Butorac snebiva se i XX stoljee, jer se sinodske
odluke jo i danas piu latinski. Vjerovatno da su odredbe toga crkvenog
sabora napisane posebnom verzijom irilice, u nauci poznatoj kao bosanica,
budui da je A. Zmajevi svoje najznaajnije djelo Ljetopis crkovni u izvorniku napisao bosanicom 1675. godine.10 Kako odredbe crkvenoga sabora ne
pripadaju podruju knjievnosti, ve crkvenog prava, proizilazi da je tekst
toga dokumenta morao biti napisan onim pismom koje je ve od ranije bilo intelektualna svojina barskoga klera. Zasigurno da za dvojicu barskih svetenika
Marina Jelia i Marka Jorge koji se pojavljuju kao svjedoci sinoda slovensko
pismo nije bilo nepoznanica, jer je Marin Jeli pohaao Ilirski (slovenski)
zavod u Loretu,11 a Marko Jorga bogoslovsko kolovanje zapoeo u Collegio
Illirico di San Pietro e Paolo u Fermu.12 Slovensko pismo poznavali su i drugi
barski svetenici, poput barskog plemia Petra Goetia, koji se 1647. godine
pojavljuje kao nastavnik u maloj gramatikalnoj koli u Budvi.13
Da je bosanica bila prisutna meu barskim katolicima pretpostavlja i
znameniti naunik Ruer Bokovi, piui 23. X 1757. godine iz Wienerneustadta (Beko Novo Mjesto) o nekom vojniku uru Nika Madara iz Spia
scto ie pod biskupom od Perasta (op.a. pok. Matiju tukanovia), ma ie Tur8
9
10
11
12
13
www.newadvent.org, Catholic Encyclopedia, Antivari

Relazione della Visita Diocesana dAntivari fatta da me Francesco Borzi Arcivescovo dessa
lanno 1795, Propaganda fide, SC.Alb., vol 21, ff 63 73.
P. Butorac, Kulturna povijest grada Perasta, Perast, 1999, str. 248.
M. Jaov, Le Missioni cattoliche nei Balcani durante la guerra da Candia, vol I, Citta del
Vaticano, 1992, str. 382.
S. Markovi, Studia Antibarensis, Perast, 2006, str. 385.
R. Rotkovi, Oblici i dometi bokokotorskih prikazanja, Podgorica, 2000., str. 26.
315
Ivan JOVOVI
ska semglia , pa uz isto pismo dostavlja i drugo za Perast, da se preda nekom

od urove porodice, upuujui da se odgovor poalje u Be gosparu Franatici
Gondoli. Kako je to pismo Ruer Bokovi pisao italijanski, on prepuruuje
da ga proita pop i prevede njegovima, jer nee znati itati ilirski s talijanskim pismenima, dakle latinicom. Prema tome, on pretpostavlja da u spianskom kraju 1757. godine nii slojevi ne znaju latinicu.14
Bez obzira na odreene posredne tragove upotrebe glagoljice, odnosno
irilice u barskoj dijecezi, jedino sauvano svjedoanstvo na slovenskome jeziku napisano je latininim pismom u Baru 26. IX 1629. godine, a koje se
nalazi u arhivu Propaganda fide u Rimu. Rije je o naredbi generalnog vikara
Marka Samuela. Navedeni akt je bitan ne samo za razumijevanje prilika unutar katolike zajednice u Baru, nego upuuje na stav da su oficijelni dokumenti
barske nadbiskupije ve poetkom XVII vijeka sastavljani na slovenskome
jeziku, ne bi li se sa sadrinom crkvenih odluka upoznao to iri krug graana
Bara. Istovremeno zakljuujemo da je slovenski jezik bio govorni jezik nekadanjega barskog plemstva, jer je autor toga akta pripadao tom drutvenom
staleu. U cilju daljeg prouavanja slovenske leksike sa crnogorskog prostora,
tj. njenog poreenja u razliitim vremenskim razdobljima, akt generalnog vikara Marka Samuela prezentiramo u izvornom obliku.
Coppia Petar Samuel Vicar suietloga Gosp.o Archibiscupa
Barskog Zeneral
Buduchi u Kriposti suetoga posluxa tripute prid nami dum Antun Tomasi dosuan sato on nebrinuch suete Kanone ma kakono neposlusenich i
odmetni suete Mattere Zarque Ktie suom mocha usurpat dobra Zankouna ne
posnaiuchi moch suetoga stola Apostolskoga i stariescina suojieh koij ne Kti
dochi prid name nego iosete obrati lieze od nah i takogier gouori suprotiua xinotu nascimu sato od Misega suspendauam i akati ko duigo oui Mandat bude
upasti u ostale pene suete Mattere Zarque, i onij Koij une raslog budumu dio
darxati u Baru na xxxj 7bre 1629.
Petrus Samueli Vicario Generale.15
Sve do prvih decenija XIX vijeka u okviru Otomanske imperije razvoj
slovenskoga jezika i latininoga pisma meu barskim katolicima nije bilo mogue pratiti. Najvei broj sauvanih akata ine upravno politiki spisi, ugovori, testamenti i potvrde na italijanskome jeziku. To je objanjivo injenicom
14
15
P. Butorac, op. cit., str. 254.

Relacione MBI gjendjen shqiperise veriore e te mesme ne shekullin XVII teksti original
dhe perkthimi pergatijur nga Injac Zamputi, vellimi I (1610-1634), Burime dhe materiale per historine shqiperise 3, Tirane, 1963. Detaljnije : S. Markovi, U kriposti suetoga
posluxa: povijest barske patricijske familije Samuelis, Povijesni prilozi, br. 37, god. 28,
Zagreb, 2009, str. 206-207.
316
da su katolici s toga podruja ostvarivali ekonomske i druge interese uglavnom

sa pravnim subjektima ije je prebivalite, odnosno edite bilo unutar mletake, a potom austrougarske drave, e se slubena korenspondencija obavljala
na italijanskome jeziku.16 Za razliku od slubene, privatna korenspondecija
meu barskim katolicima obavljala se na maternjem tj. slovenskom jeziku.
Profesor Vinko Foreti na osnovu tri pregledana pisma iz XIX stoljea (1830,
1835. i jednog nedatiranog) doao je do zakljuka da su Zupci upotrebljavali
latinicu kao svoje pismo, konstatujui da su ta pisma sa jezikog stajalita
zanimljiva. U njima je zastupljen stari pravopis po italijanskom nainu, slian
onome kakav se upotrebljavao u Dalmaciji. Meutim, strunoj javnosti ostala
je nepoznata njihova sadrina, kao i imena njihovih autora.17
Stavove profesora Foretia o osobenoj leksici barskih katolika potvruju dva neobjavljena pisma iz 1828. i 1833. godine Spianina Stijepa Obradovia, koja se nalaze u privatnoj arhivi porodice Zankovi iz Sutomora. Rije je
o pismima privatnoga karaktera adresiranim na Anta Obradovia.18 Primjeuje se da autor pisama nije toliko mario za stilizaciju teksta, jer su mnoge rijei
spojene, a ponekad je jedno te isto slovo drugaije oznaeno, zastupljeno je
u manjoj mjeri dvojezije, grafeme za pojedine slovenske glasove preuzete
su iz italijanskoga jezika (gli lj ili g ) i sl. Moda su te uslovno nazvane
greke objektivne naravi, jer autor u svome kraju nije imao e da se opismeni,
s obzirom na to da su sve kole pri katolikoj crkvi od ulaska Bara u sastav
Otomanske imperije 1571. godine ubrzo bile zatvorene.19 Tek 1845. godine
obnovljena je redovna prosvjetna djelatnost katolike crkve, osnivanjem konfesionalne kole u upnom stanu u Starome Baru (Gretva), e su eca poduavana pismenosti i vjeronauci na slovenskome jeziku.20
16
17
18
19
20
Dalmatinski sabor zakljuio je tek 1884. godine da se hrvatski jezik uvede kao slubeni jezik
u upravi. Vii : J. Horvat, Politika povijest Hrvatske, prvi dio, Zagreb, 1989, str. 425.
V. Foreti, ,,Iz arhiva obitelji Vickovia u Zupcima kod Bara uz objanjenje o hrvat-bai,
Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, Dubrovnik, 1956, str. 657.
Kao slubenik u Austrougarskom konzulatu u Starome Baru spominje se 1857. godine Anto
Obradovi iz Sutomora. Vii: I. Jovovi, Iz prolosti Dukljansko-barske nadbiskupije, Bar,
2005, str. 168. Pregledom matinih knjiga upe Spi doli smo do zakljuka da to nije ista
linost na koju su adresirana navedena pisma.
P. Mijovi, Iz kulturne prolosti Bara, Bar, 1995, str. 106.
Barski nadbiskup Karlo Poten (1844-1886) zatraio je od Kongregacije za irenje vjere da
mu za potrebe izvoenja nastave vjeronauke poalje 200 primjeraka Saetka kranskog
nauka i 100 primjeraka knjige Razmisli dobro tampanih slovenskim jezikom. Vii: P.
Perkoli, kole u Baru u tursko vrijeme, Sveti Nikola (Katoliki list mladih), jul/2001,
Bar, 2001, str. 11. Da je u nastavi vjeronauke koriena i neka druga literatura ukazao mi
je pok. barski nadbiskup Petar Perkoli. On je u pisanoj formi 2000. godine obavijeten od
gvardijana samostana Male Brae u Dubrovniku da se u tamonjoj biblioteci nalazi kartica u
kartoteci pod nazivom: Karlo Pooten, Knjigice od Molitve kojeto na svjetlost dadi Prisvetli
Gospodin Karlo Pooten, biskup od Naronia i Apostolski namjesnik od Antivari, Rim, 1866.
317
Ivan JOVOVI
Interesantno je da su razmatrana pisma nastala prije utemeljenja kole u

Starome Baru, pa se sa razlogom postavlja pitanje, e su ljudi s toga podruja
sticali osnove pismenosti. Jedan od moguih odgovora na to pitanje odnosilo
bi se na injenicu da je pismenost u tome periodu bila ograniena na uzak krug
ljudi, odn. ona je bila, izuzimajui kler, najprisutnija kod trgovaca i pomoraca.
Upravo autor pisma potie iz porodice (Obradovi) iji se pripadnici pojavljuju u razliitim istorijskim izvorima kao pomorci21, trgovci22 i svetenci.23
Dakle, pismenost se, uz nepostojanje prosvjetnih ustanova, prenosila unutar
porodice, s generacije na generaciju.
Hronoloki posmatrano, u prvom pismu (koje se sastoji iz dva dijela)
autor izraava emocijalne sudove koji se tiu njegove ue familije, bazirane na patrijarhalnom shvatanju zajednice, u kojima crkva zauzima sredinje
mjesto. Drugi dio prvog pisma, kao i najvei dio drugog pisma posveen je
poslovnim odnosima izmeu porodice Obradovi i starobarskih trgovakih
porodica Trceta, Gracija i Debelja. S posljednjom, Obradovii su bili i u rodbinskim odnosima. Pismo iz 1833. godine djelimino izlazi iz familijarnih
okvira, jer sadri podatke o nekim drutvenim zbivanjima o Baru, odnosno
potvruje brojne istorijske izvore o meusobnim pljakama i osvetama Primoraca i Crnogoraca koje su svoje mjesto nale u knjievnoj zaostavtini Stjepana Mitrova Ljubie.
Da bi imali to bolji uvid u crnogorsku leksiku u minulim stoljeima
neophodno je istraiti porodine arhive, naroito one na Crnogorskome primorju, e bi na osnovu dokumentarne grae upoznali jezik naih predaka.
Objavljivanjem izvornih dokumenata obogaujemo crnogorsko duhovno nasljee. U tome cilju navedena pisma prezentiramo u cjelosti.
Carissimo Zermano
Trieste li 7 agosto 1828
Primiosam vase predrago pismo 13 Maggia i rasumio sam sue sto mi
pisete i raduemse daste sui sdravo i dobro. Mlogo mie salostivno bilo rasumieti daie tvoia gevoica Andriana umerla, pocoi imala, Bog tebe i tvoiega Petra
sdravie dadni, suichiemo umrieti. Bogmme brate Anto dati pravo casem bieh
tvardo rad bio da doma dogiem da vidim moiu famigliu i Prijatele ere sam
tvardo preselio, ma procurachiu na suachi nazin ac bi bilo moguchie da doma
dogiem.
21
22
23
S. Markovi, Sozina do poetka XVIII vijeka, Matica, br.43, god. XI, Cetinje/Podgorica,
2010, str. 216.
M. Vuksanovi, V. Luki, Svadbeni obiaji u Spiu, Sutomore, 2006, str. 169.
Matina krtenih knjige upe uanj (1751-1770)
318
Ma snati da ia niesam primio nicacve Knige od moie famiglie naco ono

stomeie donio Petar Terzeta lani.
Molimtise posdravimi Iva Jacobova, Anta Bosova, Stiepa Marcova, Sivana Zancovich, Mitra Mircova, i sue Selane redom i suaioga tco chie sa mene
pitati. Posdravimi tvardo Stiepa Debeglie xenu i recnio dase liepo spomenuem
iadame ispratila i amanet dala da ne saboravim moiu famagliu. Samosu 2
dana da sam ovde u Trieste dosao i taco sada velichiu ogiuli moichu tarsitse
paichuiti pisati. Opeta se molim brate Anto da posdravi sno od moie strane
Stiepa Debeglie i recnio od moie bande dajo xelim dugo sivovanie i sdravle,
ma cascuem tosiem aco ochie imati dobrotu da mene upise sto ima, ia bich
bio tvard content i rad da upisce ono sto ima gne Kgieri Carstini a moioisi
Domachizzi sasto toie Domachizze a gne zatece, ma sasviem tosien dogoritese
suiema Priatelima ucinite cacoje boglie sa Moiu Domachizza, ma ia bick rad
bio da sue upise moisi Kgeri a moiosi Domachizzi.
Tvardomie milo chuti da cesto ides nachi moiu famigliu i tacote molim
brate Anto pogi cesto i oveseli moju famigliu, i dadni dobru naucu moiosi maloi i gezzi colico dasem ia doma. Mlogo safaluiem stosi dao pare sa mascio
moiosi Sestri, i tacote preporuzuiem da sue ostalo stobi bilo od potrebe, che
all ocasione non manchero anche io di contra ambiarsi con tutto il piacere, a
vi sono molto ..igato.
Sadate molim posdravimi Strinu tvoiu mater i Petra tvoiega Sina i Neviestu tvoiu Domachizzi i suiech sagargliam, molimtise recni Petru da moiem
Zanetom, i Jacobom i Matcom saiedno u Zarckve na Misu da idu i Bogu molim
da dosivim suiem dobro sdravie da ve vidim, i dasmo sdravo tvoi bratuced.
Stefano Obradovich
Imam iednu Daviu Mattom Debegliom sa iedan Casan cacochieti Petar
Terzetta bolie nausta casati. Sada saliem iednu Knigu od Mata Debeglie moisi
famigli i tacote molim prozitai Knigu saiedno Petrom Tarzettom, i neca plati
Debeglia ... , dase vise ne mascari ... Iva Jacobova i dogorisese, da Matto
Debeglia plati ... visega ma cherlaca i Suda.
Recni moisi sestri da ne pate moia giezza, a gne unuzi. Anzi molimtise
procitai ovu Knigu moioisi famigli e di nuovo vi abbracio tutti quanti.
Draghi Anto
Spizza li 17 Maggio 1833
Sucera dostasamti pissao acomoga procitati. S moi Anto procurai nasvachi nacin Petra da posles Doma, sasto tvoia Cugiaie na risich od Zarnogorazack mlogo vise nego nasse Cugie u Bercane, i dati pravo casem lanie Dom
Nicola Popp u tvoiu Cullu i ogiach riegi, i moliti nestu Antovizu da prenesse
319
Ivan JOVOVI
svu tvoiu famigliu i Pocuistvo i svu Robbu ovamo gore utvoiu Cugiu. Sa sada
dochlenaie Lieto nema tolico risica, ma bogme cada dogie Sima nogisu dugazche, Risichie velichi. Dakle moi Anto aco tebe nebi Peter poslussao da dogie doma nemoi inaco uciniti nego odi ti doma, ma iase usdam da Petergiete
poslussati, sasto ia snam Petrovo Garze onie vasda radio su Corist od Cugie,
i sa postenie od svoie famiglie i da negie staviti podnoghe obras od nassich
Stariech i Sve coieie oglasseno do daleco.
Pissaosamti caco Bogu falla Masline Casuiu da bolie bitti nemose tolico u Spiciu, colico Pocerman Sussan, i u Bar, i Uzignu, i taco boxe da usdarxe,
dachle Nadamose dobroisi Sntradi od Uglia. Acobogda cadagies Petra ispratiti pud ovamo dadnimu Pareck colicoie tebe voglia, sasto ia to malo parech
sto imam mislim cupiti Uglia u Pillo, a predussu od cogaie ostalo imam miesta
sa 460. Sbanech Pillo. Dachle moi Anto rasmisli i ti sa ovu rabottu i odgovorimi. Mattia Ussanovich lanich cupioie 400. Sbaneich po 12 : 1. 11 Grosach
sban uglia u Bar, i passane negielle prodaoga Spiru Dabinovigiu po 16. grossach, i rarzaga u trabaculu pod Bar. Molimtise posdravimi Matta Debegliu
i casimu da niegova famigliaie sdravo i dobro,i posdravimi Stiepa Grazia i
niemuie sva famiglia sdravo i dobro. Nebi nigda vierovavo cacoie u Bar mirno
niti doimas stra od coga datise napasti, saistoli govorim boxe podarxi ovako,
samo na veliche muchesmo od Zarnogorazach erese Sosina ne sieie. S daste
sdravo vi tamo a mi ovamo.
Tvoi bratuced
S. Obradovich
Ivan JOVOVI
SLAVIC LANGUAGE AND ALPHABET AMONG CATHOLICS
FROM BAR UNTIL THE VIENNA AGREEMENT
Traces of literacy in Bar, particularly the one created in the Slavic language, reach back into the medieval past. The first clues about that are found
in the Papal Bull of Pope Clement III, in 1089, in which he entrusts Petar, the
Archbishop of Bar, among others, with the administration of the monasteries
in Doclea. It is therefore no surprise that the major work of Montenegrin history and literature of the time Chronicle of the Priest of Doclea, as stated by
its author, was originally written in the Slavic language.
Key words: Slavic language, Slavic alphabet, Catholics from Bar
320
321
Ivan JOVOVI
322

UDK 81282(497.16)
Borislav STOJOVI (Bar)

NARODNI GOVORI U BARU
STAROBARSKI, ZUBAKI I UANJSKI GOVORI
Autor ovoga priloga iznosi osobenosti narodnih govora Starog Bara, Zubaca i uanja, sluei se, pri tom, sopstvenim zapaanjima, uz ljubaznu pomo svojih prijatelja konsultanata.
Ta je skupina crnogorskih govora oznaena, uslovno, u teksu
kao barski govori.
Kljune rijei: narodni govori, barski govori
Opte karakteristike
Na podruju barske optine postoji vie govornih cjelina, koje se meusobno, manje ili vie, razlikuju u glasovnoj artikulaciji, oblicima rijei, reeninome sklopu, pa i naglasku. Te razlike uslovljene su nejednakim uticajima
suednih govora i razliitim migracionim kretanjima u tome kraju. Neke od tih
govornih varijanti u punom smislu se mogu smatrati posebnim dijalektom jer
su individualizovane. Takav je mrkoviki govor. Mrkoviki dijalekat je doktorska disertacija naega Crmnianina (s Komarna) dr Luke Vujovia (izdanje
1939. i 1969). I crmniki govor zaseban je dijalekatski tip crnogorskih govora,
jer se po mnogim osobinama odvaja od suednih govora. Branko Mileti je
uoi Drugog svjetskog rata objavio obimnu studiju Crmniki govor (1940).
Spianski govor je poprimio izvjesne karakteristike suednog patrovskoga
govora, ali je sauvao i svoje originalne govorne osobenosti.
Stari Bar je podruje e je doseljavanje crnogorskoga stanovnitva poslije osloboenja od turske okupacije 1878. bilo znatno jae izraeno. Kako su
doseljenici pristizali iz raznih krajeva Crne Gore traei tu sredstva za svoju
egzistenciju, to je govor u tome naselju mjeavina razliitih dijalekatskih crta
crnogorskih govora. U njemu preovlauju govorne specifinosti okoline, ije
se stanovnitvo najbrojnije preseljavalo u grad ili se na tritu mijealo s mjetanima. Nastala je posebna varijanta starobarskoga govora.
U njemu su vidne razlike u jezikim osobinama zavisno od vjerske pripadnosti stanovnitva. Muslimansko je poprimilo vie govornih specifino323
Borislav STOJOVI
sti okolnoga ivlja iste vjeroispovijesti. I katolika Gretva se, u nekoliko, po

izgovoru i leksici, razlikuje od ostalih. U rjeniku katolika vie je hrvatskih
rijei (kao npr. kruh i sl.), to je primljeno iz vjerskih obreda u crkvi (misa).
Tako bi se moglo rei da postoje tri varijante iste cjeline.
Stari Bar je do prije tri i po decenije bio najvee gradsko naselje na podruju barske optine. Njemu pripadaju okolna sela: Zaljevo, Tomba, Bartula,
eluga, Velembusi, Turini, a po govornim osobinama i Tuemili, iako su
prostorno udaljeni, a vrlo bliski Zupcima.
Posebnu dijalekatsku jedinicu, u sklopu barskoga govora, ini zubaki
govor, koji se donekle razlikuje i od svog najblieg sueda tuemilskog govora.
Zupce pominje Kotoranin Martin Bolica 1614. kao selo Zubor sa 20 domova i 45
boraca. A dananji naziv Zupci se nalazi jo prije toga na graviri Bara s okolinom
iz 1571. godine. (Bar grad pod Rumijom, str. 42). Prema istom izvoru, Zupci se
pominju u jednom dokumentu o selima barskog distrikta iz 1443. god.
Prelaznu dijalekatsku varijantu od zubake ka spianskoj ini uanjski
govor. I uanj je stara naseobina. Upisan je u graviru Bara iz 1550. godine. A
kao Suica pominje se jo 1443. god. meu selima barskog distrikta. Martin
Bolica zapisuje 1641. da u njemu ivi oko 40 domainstava. Prema jednom
zapisu (Bar grad pod Rumijom, str.48) seljani sela Suca (dananjega uanja)
mole mletaku vladu da utvrdi i uredi utvrenje Ratac da bi se mogli u njega
sklanjati od Turaka. Kako je u teritorijalno-politikoj organizaciji, posebno za
vrijeme austrougarske okupacije, bio orijentisan na Spi, to je narodni govor
uanjana sliniji spianskome, mada se od njega znatno razlikuje. Vjerska
istovjetnost sa spianskom veinom doprinijela je jezikome zbliavanju.
Moj konsultant kae da je znatan broj mjetana iz toga sela odlazio u
inostranstvo za zaradom i, po povratku, uticao na izvjesnu emancipaciju stanovnitva, to se odraavalo i na jezike osobine u smislu naputanja izrazitih
arhaizama i poprimanja stranih rijei, posebno iz italijanskoga, turskoga i,
donekle, germanskih jezika, mada je period austrougarske okupacije relativno
kratak za jai jeziki uticaj. Danas je to gradsko naselje preplavljeno doseljenicima, najvie van podruja barske optine, pa i Crne Gore, te je dosta teko
sresti staroedioca koji je sauvao oblike svoga izvornog narodnog govora.
Glasovni sistem
Interesantno je da su se u nekim naim narodnim govorima ovoga kraja
sauvali refleksi staroga slovenskog poluglasnika (meuglasa), koji se kod
drugih razvio u samoglasnike a ili e. U naim govorima taj meuglas nalazi se
izmeu ta dva samoglasnika i neto je redukovan. (Obiljeavau ga posebnim
324
Narodni govori u Baru starobarski, zubaki i uanjski govori
znacima i ea). U zubakome, mrkovikome i spianskome govoru taj meuglas blii je samoglasniku e, a u crmnikom naginje vie ka a.
Zubaki poluglasnik je najkarakteristinija osobina toga govora. U nekim rijeima je skraivanje toga meuglasa izrazitije kao u primjerima: se ad,
measka, meagla, beava, ogeanj, deaneas, i sl. U nekim rijeima je, skoro, isto
e: izven, den, Peter.
Pored tih ostataka staroga slovenskog poluglasnika, u spianskome i
uanjskome govoru sauvan je i drugaiji meuglas koji se manifestuje kao
a s prelaskom na o (a). Npr. Mare, Stane, Jane, salata, glava i sl. (Kod mlaih
ljudi se rijetko moe uti jer se gubi pod uticajem standardnoga jezika).
Starobarski govor nije sauvao ni refleks starog poluglasnika niti nazalno a.
Nazalno a je poznato i u albanskom jeziku, te je mogue da je otuda
preneeno.
U naim narodnim govorima, pod uticajem suednih, katkad se skrauje izgovor rijei i za po vie glasova. Npr. uzreica pri susretu s ljudima koji
uvaju stoku, kae se Da nije urok! (tj. poeli se da nema urokljivih oiju koje
bi stoku ugrozile), ali se to skrauje u danerok. Ili, seljani crmnikoga sela
Gl(uh)odoljani. Spiani i Zupci izraz vraji zalogaj izgovaraju kao vrauzelak,
a zlim poslom govornim oblikom u zle i sl.
Toga izostavljanja ima u svim narodnim govorima toga kraja, pa dajem
pregled primjera po dijaletskim cjelinama.
Starobarski govor: za(o)va, mak(ni)-se, o(vj)ek > ojak, o(vje)e,
p(i)jaca, tak(v)a, tak(v)i, (p)tica, preb(i)jen, ub(i)jen, kol(i)ki, slom(lj)en,
a(v)olje rabote, o(d)sustvo, pade mi na(u)m, ispre(d) kue, moga(o), stari(ji),
doves(t), izis(t), (e)lektrika, vlas(t), (h)otel, sa(d)u, ku(d)-emo, nemo(j)te,
sna(h)a, (h)ladan, gl(ed)aj.
Zubaki govor: Vicko(vi)i, etko(vi)i, to(v)ar, o(v)den, smok(v)e,
gri(v)nja, (v)lakno, kuka(v)ica, sta(v)it, dani(je)rok, tra(v)ea, (e)le(k)trika,
ta(v)ulin, skaka(v)ica, g(dj)e, o(vj)ek, cre(vl)je i sl.
uanjski govor: (v)jera, po(h)ara, g(dj)e, osta(v)ie, li(p)sat, mo(e) >
mo, tobo(e) > tobo, pravo > pra(v), avolja > a(v)olja, kao to si > ka-si,
izii > izis, jutros > itros, put noi > pu(d)- noi, i sl.
Zamjenjivanje jednoga glasa drugim vidi se u sljedeim primjerima
koji su dati po dijalekatskim cjelinama:
Starobarski govor: kvoka > kloka, guva > guba, komiluk > konilak, konija, divlji > diblji, guliti > ulit, pomonik > pomotnjik, kouh >
325
Borislav STOJOVI
kouf, blizu > blizo, udalji se > odalji se, kaput > kapot, umij se > omi se,
pooh > pook, kakav > kakaf, s njim > -njim, pustiti > putit, nedostaje,
fali > falji, jednaki > jednaci, gnijezdo> gnjijezdo, brijati > brivat, kuni >
kutnji, prionuti > prijenut, izljubiti > iljubit, razljutiti > raljutit, nasljednik
> naljednik, drhti > drkti, pomogao ti bog > pomaga ti bog, uzalud > zaludu,
zaludnje, neko > njeko, neto > njeto, zahvaliti > zafalit, peki > pecki, no >
noj, kud god > kud goj, andarm > dandar, bude > bidne.
(U zaljevskom i tuemilskom: On vo-je umj. On joj je...)
Zubaki govor: alva > elva, ovca > opca, vrijeme > brijeme, vrea >
vria, ljudi > ljui, nekoji > njekoji, legen > legem, kandilo > kandilj, sisa >
bisa, ih > ge, crvljiv > rveljav, divlji > diblji, joj > vo.
uanjski govor: sumnja > sujma, sumnjati > sujmat, furuna > furuma,
beika > biinga, tonja > tunja, nekakav > njekakav, nekoji > njekoji, nidabog
> nidabok, micina > licina, sedamnaest > sedamnaez, poneto > ponjeto i sl.
Ima i suprotnih tendencija:
Starobarski govor: ovden, oklen, otolen, odozgor, odozdolj, tudijen,
onudijer, ondar, pogodijo, ktombar, ovizi, tizi, brezobrazluk, jopet, reknula,
popinjemo, prijenjat.
U zaljevskom i tuemilskom govoru, koji pripadaju starobarskom: uzevo, rekavo, imavo, kavo, izdagnaj i sl.
Zubaki govor: jerbo, uzevo, imavo, kavo, teker, odozdo, odozgor,
oden, ovdenak, njezin i sl.
uanjski govor: rekavo, poavo, teker, odozdol i sl.
U glasovnome sistemu barskih narodnih govora oetan je uticaj albanskoga jezika. Pod tim uticajem nastalo je umekavanje glasa l ispred e i i. To
je redovna jezika pojava u mrkovikome govoru, kao i kod muslimanskoga
ivlja u Starome Baru i njegovoj okolini. (Ostali barski govori nemaju tu karakteristiku). Npr. poljica, krepalje, imalji, znalji smo, falji, polji su i sl.
Drugi oblik mijeanja glasova l i lj, takoe je pod uticajem albanskoga
jezika. Sad se umjesto lj izgovara jedno meke l, kao u primjerima: Zalevo,
zemla, grebula, dobli, trlat, ule, grklan i sl. Ta se pojava uje u starobarskome
govoru, a vjerovatno je preneena iz Kua, e je uoljiva jezika crta, takoe,
primljena iz albanskoga jezika.
Umekava se, pod istim uticajem, i glas n kada se nae ispred samoglasnika e, pa se kae: njeko, njekoji, njekakav, njeto, njeesov, njeemu,
njeiji, ponjeto i sl. To je karakteristino za sve narodne govore na ovome
podruju.
326
Oblici rijei (morfologija)

Specifinost skoro svih ovdanjih lokalnih govora je da se javlja dijalekatski oblik u kraem (enklitikom) obliku line zamjenice oni. Umjesto ih
izgovara se ge, a u Spiu gi (ki). Npr. Kue ge pregna? (Mrk.), Poto ge daje?
(Zaljevo, Tuemili, Zupci,), Zajmi ge u zabio! (okolina St. Bara).
Uz pokazne i prisvojne zamjenice dodaje se partikula - zi: ovizi, tizi,
onizi, njojzin, mojizi, tvojizi.
Odreena zamjenica sav ima oblik vas. A neodreene su s umekanim
n tj. nj: njeko, njeto, njekakav i sl. Umjesto upitnoga oblika kakav izgovara
se bez sugl. v: kak(v)i, kak(v)a, kak(v)e, i sl. Npr. Kak(v)i si ti drug? Kak(v)a
je to prilika da zna i sl.
Pridjevske zamjenice imaju tzv. pridjevsku promjenu (s jatom), tj. stare nastavke na -ijeh, -ijem, -ija: naijeh, naijem, kod naija, njegovija, njihovija i sl.
esto se iza pridjeva, kao i iza zamjenica, dodaje partikula zi: starizi,
novizi, veljizi, maljizi i sl.
Jo jedan broj pridjeva specifinoga je oblika. Uz starobarske neknjievne pridjeve tipa mainji (maji), einji (eji), pridjev slab znai bolestan, a ne lo.
Infinitiv nekih glagola proiruje se umetkom -ava, -ova, -eva, kao npr.
znavat, a prema tome i znava sam (znao sam), zatim, kaovat (kaiva mi je),
obukovat (umj. obui), dovukovat i sl. Tako se oblikom za uestale glagole
kazuje i svrena radnja. Umjesto Hoe li doi? kae se O-li dolazit? Nemo(j)
mi dolazit. O-li odit? (poi).
Sauvan je na ovom podruju i stari slovenski oblik gresti sa znaenjem
dolaziti, odnosno doi, od kojega se prave oblici prezenta: gredem, grede,
grede, gredemo itd. Npr. Grede li ge ja? (Hoe li doi kod mene?).
Dijalekat. oblik prijedloga s (sa) je su, kao u primjerima: Nemam su
im. Pasa je su etiri druga. Nije rijetko da se prijedlog o zamijeni drugim >
za. Npr. Pria mi je za toga ojka. Uzrona sveza jer ima dui oblik jerbo (u
Crmnici erbo). A uz nju se uje ele-si= jer si.
Standardni oblik glagola poerati je rijedak i zamjenjuje se sa zajmit,
ierati sa idenut, traiti sa iskat.
U Zupcima je uobiajena uzreica majde sa znaenjem valjda, sigurno.
Npr. Je-l kupio kruva? Majde jest. Jo je ira upotreba moja radi prisnosti sa
sagovornikom: - Dobra ti srea, moja! - to rabota? - Ja uvam kra(v)u. - Lijepo, moja, lijepo.
327
Borislav STOJOVI
U Zaljevu: - Ge ste bilji, mojizi?

Spi: - Ge si krenula, moja, sabaile?
U starobarskome govoru esto je u upotrebi uzreica jadan ili jadna, i
to kad se sagovornik upozorava na neto ili se nagovara da neto uradi, ali i
u drugim situacijama (saaljenje i sl.). Npr. Ui, jadan, to sto(j)i tu! A to
lae, jadna? Iedi to, jadan, ne ali ga.
esta je rjeca ela, u znaenju da ili moe. Npr. - Ou li uzet jedan
kola? -Ela!
Sintaksa
U lokalnim govorima se za oba znaenja instrumentala upotrebljava
prijedlog s (sa), pa se kae: Pie s crvenom olovkom. Nasuprot tome, esto se
mogu uti oblici socijativa (oblika za drutvo) bez prijedloga s (sa): Pola je
Omerom u Pazar. Milo je pria Ljubom o tome.
esta je upotreba duih i kraih oblika linih zamjenica u istoj reenici.
Npr. Mene mi je rekla... Mene me ufati dva sata. Ako ti ja tebe dam. to mi
treba mene njegova tanja. (Mrkojevii, St. Bar).
Leksika
Evo nekih specifinih izraza u lokalnom govoru: puti rije = objavi,
ree da se uje, idem rad sebe = idem u nunik, u trag mu je = nasljedno mu
je, stavi mu u uvo = ree mu, ne mri ruke = ne prljaj ruke, ispao mu je iz volje
= razoarao se, u istu smo ljubaf = iako su se razili u neemu, ostae prijatelji, napuni mu pamet = nagovori ga, napuni mu oi = svie mu se, otvori
mu duu = povjeri mu se, bai oko na nju = dopade mu se, stisla ga forca =
uplaio se, u visinske visine = veoma visoko, na takan(m) mi je = po mjeri,
sve mu na lice ide = sve mu uspijeva, idu na zdravoglavu = na sauee, kami
ti u srce = skamenio se, on poduhvati vazduh = duboko uzdahnu, sve mu je
potaman = u redu, kako e to ispast = kako e se zavriti, uvijek su joj zubi na
policu = uvijek je nasmijana, oli mi dat jednu ruku = hoe li mi pomoi da
ovo uradim, od danskija doba = odavno.
Pored znatnoga broja rijei koje su oblikovane po uzoru na rijei suednih tj. stranih jezika, veliki je broj i domaih rijei (lokalizama), koje su stvarane u ivom narodnom govoru, bilo kao kovanice bilo kao izmijenjen oblik
knjievnih rijei. Neobrazovano stanovnitvo esto izoblii ili prilagodi izraz
koji uje od drugih, npr. doljaka. Mnoge su rijei nastale sistemom tzv. onomatopeje. Katkad je izmiljen oblik za one pojmove e se nije raspolagalo
odgovarajuim. esto je osnov u stranom izvoru, ali je toliko modifikovan da
se ta slinost teko moe uoiti.
328
Lokalizmi zajedniki za spianski, uanjski i zubaki govor:

-
alijer = komunica, zajedniko

angrest = zrelo (voe)
badija = besplatno
baun = korito za svinje
b(uv)ol = propust za vodu
bela = dvoroge vile
biinga = beika
bezelj, bizelj = graak
bi = crvotoina
boljetnica = gnojni ir
bidukat = besposliiti
bisa = sisa
vrauzelak = vraji zalogaj
virana = zaputeno imanje
kruh(v) = hljeb
klijecer = cvrak
licina = oteklina, nezagnojen ir
junak = mukarac
sakntija = tjeskoba
enopad = mjesto u sjenci
u zle = zlim poslom
titra = kamen za bacanje
cibro = kristalno isto (nebo)
cijeno = jeftino
alakov = veliki kosijer
fildan = rasad
uanj - Zupci:
-
greben = ealj za vunu

kuana = sud od bakra
kariola = krevet
kavanoz = tegla
petar = potkrovlje
era = voda od oprane vune
kotac = ko za ito
navilje = dio sijena ili draa koji se die na vilama
obarek = kuvano povre
crijepnja = crepulja
bedrica = pruta
329
Borislav STOJOVI
Zupci:
-
vrgnut = baciti, ispiti iz boce

duzen = veselje
vria = vrea
kakaraa = nezrelo voe
gnjidi = izvire voda
jocka se = ljulja se
pelata = platnena salveta
trnica = pojata za stonu hranu
fora = lopata za ubre
frekada = vrsta jela
uanj:
-
brasonice = kuvani listovi kupusa, u cvijetu

midi = izvire voda
lje = rijetko, slabo
oita = naziv zemljita
tapljake = zaputene masline
tenera = erpa od bakra
Starobarski i zajedniki lokalizmi:

330
baska = breme, sveanj

ila = tap za treenje i sl.
ivot = snaga
elud = ir
zamaglaisat = zabauriti
zabio = imanje za pau
nafigat = nagovoriti
naminut = svrnuti
valjatan = vrijedan
izgeljit = smrati
iskobeljat se = izvui se
izlemat = istui
izadnevi = u toku dana
opeljeit = opljakati
injariti = pretraivati neto
tovar = magarac
durit = ljutiti
izjavit (stoku) = izvesti je
klapiti = trabunjati
krijecelj = cvrak
- kickat = kidati na komadie

- kole = velika alost
- kaltati = nabacivati malter a i sl.
***
Mletaka vlast u Baru je trajala oko 150 godina (15. i 16. vijek), tj. do
turske okupacije 1571. godine, te je razumljivo to su romanske leksike pozajmice brojne, osobito u primorskom dijelu. Poetkom ovog vijeka izrazita
je infiltracija italijanskoga kapitala na podruju Bara (gradnja eljeznice, monopola duvana), a to je, nesumnjivo, povealo broj italijanskih rijei u govoru
stanovnitva toga kraja. Vie od stotinu rijei u barskome govoru potiu iz
italijanskog jezika. One su u manjem broju zadrale italijanski oblik (katkad i
naglasak), a ee su pretrpjele izmjene.
-
valia = kofer
volat = svod
vija = putovanje
gratat = strugati
grepa = ipka
grile = kapci na prozorima
grinjav = dosadan
denjat = mariti za neto
durat = trajati
zapatat = dobro zatvoriti
kanavaca = krpa za brisanje
kantinela = drvena letva
kola = lijepak
kapunjera = kokoinjac
karijolica = kolica s jednim tokom
lima = turpija
li(k)sija = cije
listra = spoljni zid kue
lencun = arav
lio = osim, sem
lama = kanta od lima
lamarin = lim, pleh
Veliki je broj turskih rijei u rjeniku lokalnih govora, osobito u starobarskome i mrkovikome. Poslije turskoga osvajanja Bara 1571. ti govori su
bili izloeni uticaju turske leksike. Dug je period turske vladavine, te je i odraz
na narodne govore veoma jak. Zabiljeio sam one turcizme koje sam sluao u
tome kraju, a koji nijesu uli u knjievni fond naega jezika.
331
Borislav STOJOVI
aljamet = veliki
begenisat = dopadati se
belaj = nesrea
bajagi = toboe
barabar = jednako
bilmez = neznalica
bituk = lampa bez stakla
virana = razruena kua
gibet = strailo
gungula = guva, mete
gurbet = erga
gulanfer = objeenjak
***
Primjeri dijaloga u barskim lokalnim govorima
Iz starobarskog govora: Kod veljija vrati od staroga grada

Savo: Pomaga bog, Oso! Jesi uranio?
Oso: Dobra ti srea, Savo. Eto, pomalo. A ti? Jesi se naspa?
S: Jesam, vala, dosta. Jesi umoran?
O: Teke sam se diga, no sam njeto ke.
S: A e si se to spravijo, te si se tako upicanjijo u nov vetit? Podura ti
dabogda.
O: Fala ti. Iljega sam u pjacu da siguram njeki posa i da se obrivam
kod Akua.
S: Demek si valjatan. A voli bi ti da zaedne u kafanu kod Depa, no
da u ta(j) novi kapot ojde na rabotu. Pa im porui kafu, ka-da ti
je kakva prea: Depo, jednu tursku, ama to prije, a on se jedanak
strefi vie tebe, pa zbori: Imam ge na ruku, kojo Oso! A tebe e ufati
neki ef da je s merakom pijucka.
O: E, ba tako, kako velji. Uivancija prava. A za rabotu to velji, ne
ide mi se tamo bez nervoze, da se potim, no ojak mora injet devap za famelju... A ti si vazda gotof za orluk. Lako ti je tebe. Tebe ti
anuma svaku noj skuplja konilak na ednik, pa donesu razne akonije, te se i ti naije tespite i gurabija. Viu dolazi ti voda na usta od
ove mo(j)e prie.
S: Mu, mro jadni! Ne bestija tuna, no ajd seljametom na brivanje ako
te imadne kad ostrugat. Kod Akua je vazda guva, pa se i podavija(j)
u ka(d) ponu kauvat jedan drugome to im falji. Pravi seir.
O: Aviza sam se ja i im me obriva, pasah da s lezetom poijem burek
kod Karauza. Tako se skapulam od nji(h)ova erluka i davije.
332
S: Ima li ibrit da udim jedan cigar?

O: Mani se toga vraga! Bolja ti je ova ista arija no dimen od duvana.
Nagraisae i naj-e te beljaf. Uinjee ti se utrobica ka paa.
S: E, fitilo te! Napui me danas tvojim etovanjem. Odalamiu te,
boja ti vljera. No, pasaj, lapazane, jedan! Kami mi ti umi(j)e re
to mi valja injet.
O: udo od oeka! Ne mo njim ni prozborit dvie-tri a odma se uini ka
diblji ipak. Pasah da svra(j)em svoju rabotu, a tebe ti nee manjkat
zaevice, kako viu.
S: Paca mileti! Ja mnjah da si ti manji baljo no to si. Sikter! E u te
odalamit ovim dajakom po rtenici!
O: I ja tebe lumbrelom po turinu. Fakinu jedan!
S: A ka-e se vrnut iz pjace da se obidemo ko e koga?
O: Sa-u se askom vrnut. eka me tunake ako ti basta!
S: O-li? E, bujrum! Kuj-goj oe! Oen u uljest u velju kapi(j)u pod
ovi volat da se ne bruimo pred ljuima ka eca.
O: Taman tako. Doju brzo. Ma bi voli na bedem da se popinjemo i da
te baim odozgor na ove bubulje od kaldrme grada.
S: Ako oe i na Londu da ojdemo. Visoiji su bedemi no ovi oe.
Due e leet pud Bunara i makinje Martinovia.
O: A ti do draka i makinje Maria. Isti ti je stvar! Vieemo ko e due
leet...Naj-emo se pred akam, fucmute jedan. Ne mogu se vrat
odma e e me zausta(v)it u pjacu...
S: E, jado jadni! Sam si fucmut i galijot. Vazda u te ekat na bjeljeg da
se pofatamo. Ajd, ajd, o(h)ladi zadnjicu, pa pazi to lapaza i klapi.
Ni(j)esam ti ja oni tvoj eti da se kokoti na mene.
O: Dobro. i-ku prveti, to velji Aljo, ofer starobarske pruge. Na
takan mi je. Ne zaboravi s kim pria, more dre!
Iz zubakog govora: Jutarnji dijalog
- Ge si to bila, moja Kate?
- Ubrak njeto domata i specija u dardin, ou da spravim obarek za
mog junaka.
- Ge (j)e pasa denes?
- Ko(d) onog laba (v)ode. Gnjidi mu na onu peu vie dardina. A ti,
ta rabota?
- Idenuk to(v)ara iz obora i dak mu malo sijena iz trnice. Moram o(v)
aj kotar zajmit -njim u zabijo. Opce su ni tamo pasale.
- Grede li ti Ivo na duzen u Dumez(i)e?
- Majde oe. Poo je jutros da (j)ednu vriu ita vrgne na petar. Mnjah
e e ni ufit prsnut od tereta.
- Kako ti je nana, Jane?
333
Borislav STOJOVI
- E, moja Kate, ona njikad ne biduka. im se digne iz kariole prista(v)

i ka(v)u, pa vrgne iz (j)edne boce malo murovae. U (j)ednu kuanu
sta(v)i malo bizelja da se vari i dofati se metle i foraa, pa sve pomete, ka(v)o da jo(j) je pedeset a ne sedamdeset godina.
- Lijepo, moja, lijepo. Nama je oni fildan od domata vas osuijo. Njeto ga iede. Nee bit da o(vo)ga ljeta napunimo baun guradima ka
i lani.
- Naa iju iz bednja ito, pa su im bedrice malo masne. ito je cijeno
o(v)e godine. Onomedna pooki, u zle, ovim alakovom da poeem malo trave za gure, pa padok s (j)edne arme, nalet je bilo, te
seda ne mogu ni minut pud alijera. A Ivo vezda ite zaepicu ked ne
ispratim njekoga da uva opce da ne poaraju. Ka(o) da sem ge maksuz ugnala u dardin. - Prea mi je, moja, ajd zbogom!
Literatura
- Crnogorski govori - Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom
prouavanju, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984.
- irgi, Adnan & Pranjkovi, Ivo & Sili, Josip. - Gramatika crnogorskog
jezika,
- Radulovi-Lipovac, Vesna. - Romanizmi u Boki, Cetinje 1981.
- kalji, Abdulah. - Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo
Borislav STOJOVI
FOLK SPEECH IN THE BAR AREA
SPEECH OF THE OLD BAR, ZUPCI AND UANJ
In this article, the author lists characteristics of folk speech of the Old
Bar, Zupci and uanj, using his own observations, and the assistance of his
friends - consultants. This group of Montenegrin speeches was, for the purpose of this text, referred to as Bars speech.
Key words: folk speech, Bars speech
334
PORTRETI

UDK 811.16:929 Simovi V.

Pregledni rad
Ljudmila VASILJEVA (Lavov)

Univerztet Ivana Franka u Lavovu
milav2000@yahoo.com
MAGISTRI NOBIS SUNT HONORANDI*:
VASILIJE (VASILJ) SIMOVI: NAUNIK, DRUTVENI
DJELATNIK, PROFESOR
Vasilije Simovi ( , pseudonim ., , ; kriptonim . ., ., -., .,

-;), 9.03.1880 13.03.1944, po porodinome predanju,
potomak je crnogorske porodice Simovi koja se u vrijeme vladike Vasilija Petrovia Njegoa preselila u Galiciju.
Vasilije Simovi najmlai je sin porodice Ivana Simovia,
direktora kole iz Ternopiljske regije. Godine 1904. zavrio je
ernivecko sveuilite i predavao je u erniveckoj uiteljskoj
gimnaziji (sjemenitu). Godine 1913. obranio je disertaciju na
temu Glagol u djelima Joanikija Giljatovskog. Od studentskih
dana bavio se drutvenom djelatnou, saraivao je s Revolucionarnom ukrajinskom strankom, s Udrugom osloboenja
Ukrajine. Od 1919. do 1921. bio je na elu ukrajinske vladine
misije za zarobljenike u Njemakoj (Rastatt), e je bio urednik
lista ljah(Put), a odravao je i teaj ukrajinskoga jezika.
Godine 1920. objavio je Praktinu gramatiku ukrajinskoga
jezika. Od 1920. do 1923. bio je urednik berlinske izdavake
kue J. Orensteina Ukrajinska nakladnja (Ukrajinska izdavaka kua), lektorisao, npr. izdanje djela T. evenka (1920),
*
Moramo potovati nae uitelje
337
Ljudmila VASILJEVA
I. Franka, B. Lepkog (1922). Od 1920. do 1933. predavao je
na Ukrajinskom pedagokom univerzitetu M. Dragomanov u
Pragu, od 1926. do 1930. godine bio je rektor toga univerziteta,
sudjelovao je u Prakom lingvistikom krugu. Godine 1933.
na poziv naunog drutva evenko preselio se u Lavov, bio
je sekretar drutva, predednik jezike komisije, saraivao je s
udruenjem Prosvjeta i lektorisao je njihova izdanja. Jedan je
od urednika Ukrajinske opte enciklopedije u tri dijela (19301935), od 1939. redovni je profesor i dekan Filolokog fakulteta,
a od 1941. rektor Univerziteta u Lavovu.
Uestvovao je na 1. kongresu slavista-filologa u Pragu
(1929), Fonolokom kongresu u Pragu (1930), Meunarodnom
lingvistikom kongresu u enevi (1931), Kongresu klasinih
slavenskih filologa (1931), a uestvovao je i u Prakom lingvistikom krugu, Ukrajinskom istorijskofilolokom drutvu u Pragu, u odjeljenju Ukrajinske akademije znanosti u Kijevu.
Umro je u Lavovu.
Kljune rijei: Vasilije Simovi, ukrajinski jezik, ukrajinska
knjievnost, pedagogija
ovjek dobre volje tako je I. Franko nazvao Vasilija Simovia, osobu

koja mu je prva pruila podrku za vrijeme njegove teke bolesti (1908) te
predloila da e objaviti njegovu knjigu. Uskoro je taj ovjek, tada profesor
uiteljskoga sjemenita u ernivcima, postao istaknuti naunik.
Poetak naune i drutvene djelatnosti V. Simovia vezan je za mjesto
ernivci. Kad je Bukovina pala pod vlast Rumunije, Simovi je morao emigrirati u Prag, ostao je bez posla jer su ga smijenili s dunosti efa katedre
ukrajinskoga jezika i knjievnosti na univerzitetu u ernivcima (1921) (uskoro je rumunska vlada i zatvorila katedru ukrajinistike).
Sve do danas ime V. Simovia bilo je gotovo zaboravljeno, a radovi
malo poznati, iako imaju veliku naunu i praktino-metodiku vrijednost.
Vasilije Simovi spada u plejadu naunika ija imena u sovjetsko vrijeme uopte nijesu bila popularna, ak je bilo bolje da se i preute. Uitelja
V. Simovia, prof. S. Smalj-Stockog, tada su negativno spominjali (kao nacionalistu). A na Simovievo ime moglo se naii tek u pojedinim naunim monografijama. Stoga stotu godinjicu naunika 1980. g. u sovjetskoj Ukrajini
nijesu sveano obiljeili.
338
Magistri nobis sunt honorandi: Vasilije (Vasilj) Simovi...
to se danas zna o Vasiliju Simoviu, ovjeku, nauniku, pedagogu,

koji je svojevremeno dostojno zastupao ukrajinistiku na evropskome nivou?
U desetom svesku Ukrajinske sovjetske enciklopedije (knjiga je izala iz tampe 3 godine nakon spomenute godinjice), objavljenom 1983. godine, naili smo na vrlo ture podatke o V. Simoviu ukrajinskom jezikoslovcu
koji je diplomirao na univerzitetu u ernivcima, radio kao lektor, zatim kao
urednik u Berlinu, Pragu, Lavovu, a u vremenu od 1939. do 1941. bio je redovni profesor na univerzitetu u Lavovu.
U lanku za spomenutu Enciklopediju autorica, prof. Lukija Gumecka,
navela je i niz radova V. Simovia iz podruja jezikoslovlja, npr. Gramatiku
ukrajinskoga jezika, a objavila je i da je V. Simovi autor lanaka o stvaralatvu T. evenka, Ivana Franka, O. Kobiljanske i drugih pisaca.
V. Simovi uestvovao je i na 1. kongresu slavista-filologa u Pragu, Fonolokom kongresu, Meunarodnom lingvistikom kongresu u enevi, Kongresu klasinih slovenskih filologa, uestvovao je u Prakom lingvistikom
krugu, Ukrajinskom istorijskofilolokom drutvu u Pragu u razredu Ukrajinske akademije nauka u Kijevu to, naravno, nije bilo spomenuto.
I taj sluaj netipian je za ona vremena. U Enciklopediji je objavljen
lanak o burujskom knjievno-drutvenom djelatniku upravo tako su V.
Simovia tretirali u primjedbama u 12. svesku djela Lesje Ukrajinke iz 1979.
godine. Ipak, vrijedi naglasiti da je ve spomenuta politika ocjena rada V.
Simovia doputila autorima da barem navedu neke injenice o tome nauniku i italac ve dobija mogunost da sam izvede zakljuke o njegovoj ulozi
u istraivanju stvaralatva spomenute pjesnikinje: izdava zbirke Odjeci,
urednik Prepiske Lesje Ukrajinke i Osipa Makoveja (Lavov, 1938), autor
uspomena o pjesnikinji itd.
Navedene podatke takoe moemo smatrati sluajnima, jer su 1978.
g. u objavljenom evenkovom rjeniku bili spomenuti i Ljubomir Simovi autor prijevoda pjesama T. evenka na srpski jezik (autor je preveo
17 evenkovih djela) i ruski pisac Konstantin Simonov koji je preveo samo
jednu evenkovu pjesmu, a na ime V. Simovia nijesmo naili. Traili smo
ga tamo zato to je svojevremeno Simovi bio vrlo zasluan za tampanje
evenkovih djela, za popularizaciju njegova ivota i, naravno, za istraivanje
jezika njegovih djela. Vrijedi naglasiti da u istoriji objavljivanja knjievnoga
stvaralatva T. evenka, djelatnost V. Simovia moemo smatrati posebno
vanom, ona zasluuje posebnu panju i vrlo je zanimljiva kao jedna od sadrajnih stranica njegovoga naunog rada.
Kasnije, 1987. godine, ve u drugom izdanju Ukrajinskog sovjetskog
enciklopedijskog rjenika, spominju se dvojica Simovia: Vasilije Ivanovi,
339
Ljudmila VASILJEVA
jezikoslovac, teoretiar knjievnosti i Roman Apolonovi, ukrajinski sovjetski kompozitor, profesor lavovske Visoke glazbene kole. No tamo nije navedeno da je Roman Simovi neak Vasilija Simovia, sin njegovog najstarijeg
brata Apolona.
Tek poslije raspada Sovjetskog Saveza 1992. godine, u Lavovu je prvi
put odran regionalni skup, posveen uspomeni na Vasilija Simovia (opta
tematika skupa bila je Razvoj ukrajinskog jezikoslovlja u Zapadnoj Ukrajini).
Neobina je bila sudbina V. Simovia. Skoro cijeli ivot, osim u periodu od 1939. do 1941. godine, ivio je i radio na prostorima koji su za sovjetsku
istoriji uvijek bili nesigurni, neto se o njima preutkivalo, neto se iskrivljavalo, neto se igosalo. V. Simovia preutkivali su, jer je studirao u Stanislavu i ernivcima za vrijeme Austrougarske, radio je po logorima za zarobljene
Ukrajince u Njemakoj i Austriji, a s tim zemljama Carska Rusija, kao to je
poznato, bila je u ratu.
Poslije Prvog svjetskog rata bio je jedan od izaslanika Vojne Misije za
zarobljene Ukrajince u Njemakoj sa editem u Berlinu, ali je bila organizovana u Kijevu za vrijeme Hetmanske vlade te je radila u vrijeme Direktorija. Od 1923. g. profesor Simovi bio je jedan od najistaknutijih predstavnika
ukrajinske nauke u azilu i fakultetski profesor. Radio je i ivio u Pragu, a
nekoliko godina bio je rektor Visoke pedagoke kole M. Dragomanov. Od
1933. do kraja ivota radio je u Lavovu. Bio je djelatnik u udruenju Prosvjeta, lan Naunog udruenja evenko, urednik, profesor na univerzitetu.
Zanimljiv je odnos V. Simovia prema politici. Bavio se njome samo
onoliko koliko je, po njegovom miljenju, obvezan baviti se pravi intelektualac. O tome kako je on shvatao politike obaveze, pisao je nekadanji zarobljenik, kasnije pisac O. Korobec (Varavka) u djelu Biljeke zarobljenika
(Harkov, 1931): Doktor i profesor Vasilije Simovi, Ujak Vasilije prekrasan, njean karakter, marljiv, uporan u poslu. Kad se opratao od svih zarobljenika u logoru, za vrijeme mog dolaska u Freistadt, dugo je molio svoje
uenike da nikad, ni u kojim ivotnim situacijama, ne izbjegavaju ni najtei
posao za veliku stvar kulturno-nacionalni preporod ukrajinskoga naroda.
Njegovo oprotajno predavanje vjerojatno nije ostalo samo u mom dubokom
sjeanju za cijeli ivot.
Kao to se vidi, nekih linih ciljeva u politici V. Simovi nije imao i
u bilo kojim okolnostima djelovao je profesionalno, kao pedagog i naunik.
U radnoj knjiici Vasilija Simovia, koju je dobio na fakultetu 4. novembra
1940. godine, pie da njegov profesorski sta iznosi vie od 34 godine.
340
Od 1933. godine radio je u Lavovu, u udruenjima Nauno drutvo

evenko (predednik jezike komisije) i Prosvjeta (), kao
urednik naunopopularne literature, npr. asopisa ivot i Znanje (
), e je objavljivao jezine lanke puristikoga karaktera, radio je i kao
urednik odjeljenja Ukrajina Ukrajinske opte enciklopedije (
), asopisa U susret (), Sadanjost i
Budunost ( ), te radio na objavljivanju djela T. evenka i I. Franka.
Na univerzitetu Ivana Franka u Lavovu, Vasilije Simovi najprije je
radio kao redovni profesor, zatim kao ef katedre, a od 1940. godine bio je dekan Filolokog fakulteta. Posljednji upis u njegovoj radnoj knjiici je iz aprila
1941. godine: profesor V. Simovi dobio je zahvalnicu od rektora Univerziteta
za posebno savjestan odnos prema svojim dunostima. Godine 1941. bio je
izabran za rektora univerziteta. Vlast se mijenjala, ali predavati mladoj generaciji uvijek je bilo potrebno. V. Simovi uvijek je bio spreman za taj posao.
O ranije spomenutoj vanoj osobini karaktera V. Simovia precizan sud
izrekao je jedan od njegovih najistaknutijih uenika, poznati ukrajinski jezikoslovac, akademik, dobitnik evenkove nagrade, J. eveljov: Nalazio je
zadovoljstvo u odgoju ljudskih dua, u kontaktima s razliitim ljudima koji su
dolazili kod njega studirati i iji je pogled na svijet mogao formirati i mijenjati.
Nauni radovi V. Simovia na podruju ukrajinske antroponimije, morfologije ukrajinskog jezika i fonetike odlikuju se uvjerljivom istorijskom retrospektivom, irokom uporednom analizom slovenskih jezika (ak na nivou
dijalekata), te izvanrednom savjesnou u odnosu na razmiljanja svojih prethodnika.
Poetak njegove jezikoslovne djelatnosti vezan je za prve decenije XX
vijeka, u vrijeme prije Prvog svjetskog rata (do avgusta 1914). U to vrijeme
u ernivcima objavljeni su prirunici za gimnazije na ukrajinskom jeziku,
dvojezini rjenici, u ijem prireivanju je mladi Simovi aktivno uestvovao. Npr. 1911. godine objavljena je knjiga Didaktika. Dopunjena osnovama
logike S. Kanjuka, za koju je Simovi napravio rjenik psiholoke, logike
te didaktike terminologije. Iz toga slijedi da je Simovi bio spreman postati
leksikolog, autor rjenika naune terminologije, a bez njih je teko predstaviti bilo koji razvijeni jezik. ak u nae vrijeme, poetkom 90-ih godina XX
vijeka, oetili smo da nam nedostaje ukrajinska nauna terminologija, ali je
Simoviev rad na tome podruju prekinuo poetak Prvog svjetskog rata. Vano je spomenuti da se naunim radom Simovi poeo opet baviti tek u drugoj
polovini 20-ih godina, kada je radio kao profesor na ukrajinskoj Visokoj pedagokoj koli M. Dragomanov u Pragu.
341
Ljudmila VASILJEVA
Krug naunih interesa V. Simovia dovoljno je irok: istraivanje gramatike staroslovenskoga jezika, povijesni radovi iz ukrajinskoga jezika i dijalektologije, pitanja savremenoga ukrajinskog jezika. Simovia je najvie
zanimala morfologija ukrajinskoga jezika iz istorijske perspektive ili sa strukturno-funkcionalnoga gledita1.
lanak Ukrajinske imenice mukog roda na -o u povijesnom razvoju
i pregledu posveen je zakonomjernostima iroke upotrebe u ukrajinskom
jeziku (na tlu drugih slovenskih jezika) imenica mukog roda na -o koje su i
sada produktivne, na istorijskom, strukturnom i funkcionalnom nivou. Pojavljivanje tih imenica u ukrajinskom jeziku V. Simovi povezuje s adaptacijom
hrianskih vlastitih imena u kojima su se, s nestankom poluglasa u slabom
poloaju, pojavili za izgovor teki suglasniki skupovi. Ta tekoa u izgovoru
nestala je s pojavljivanjem samoglasnika -o, to je prouzrokovalo asocijativno
zbliavanje vlastitih imena na - s optim imenicama na -, -, -,
-, -, koje su imale izrazito znaenje umanjenica deminutiva. To funkcionalno zbliavanje stvorilo je mogunost iskoritavanja emocionalno obiljeenih sufiksa srednjega roda za tvorbu velikoga broja deminutivnih i pejorativnih oblika vlastitih imena, a s vremenom nadimaka i prezimena.
Kao rezultat duboke tvorbene, morfoloke analize imamo dovoljno
uvjerljivu verziju pojavljivanja i irenja u jeziku optih imenica mukog roda
na -o, kao i jedan od najrasprostranjenijih tvorbenih tipova ukrajinskih prezimena.
Od velikog interesa su i istraivanja V. Simovia na podruju onomastike. U lanku Istorijski razvoj ukrajinskih imena odmila te augmentativa vlastitih mukih imena s posebnim osvrtom na nekorisne sufikse (

), autor navodi deminutivne sufikse (-, -, -, -, -, -, -, -) te augmentativne (-,
-, -, -, -, -, -, - i dr.), koji su u razliitim razdobljima funkcioniranja ukrajinskoga jezika imali razliitu tvorbenu produktivnost. U savremenom je jeziku sva navedena graa (naziv V. Simovia je tvorivo)
nekorisna, nepostojea, ali se moe nai u velikom broju savremenih ukrajinskih prezimena.
Vieti radove: Ukrajinske imenice mukog roda na -o u povijesnom razvoju i pregledu

( - ),
1929, Ukrajinsko to ( ), 1928, O morfologiji ukrajinskih pridjeva
( , 1933, O slunom ukrajinskom L (
, 1937.
342
Tako je V. Simovi naao pristup etimologizaciji niza savremenih ukrajinskih prezimena i on moe biti koristan savremenim istraivaima antroponimije.
U radu Ukrajinska muka vlastita imena na - (
) naunik pie da pojavljivanje vlastitih imena toga tipa
nije vezano uz fonetske zakonitosti ukrajinskoga jezika. Slini oblici postoje i u drugim slovenskim jezicima. Tvorbena analiza savremenih knjievnih
oblika na - te njihovih dijalektalnih pojava u ukrajinskom jeziku omoguila
je Simoviu da doe do zakljuka da je poetno znaenje sufiksa -n, koji je
tvorio imenice srednjega roda od pridjevskih, imenskih i glagolskih osnova,
bilo karakteristika, oznaka, zanimanje. Ba za tu funkcionalnu posebnost bila
je vezana upotreba toga sufiksa u razliitim oblicima vlastitih imena, a s vremenom za tvorbu samostalnoga formanta -y, koji danas pratimo u nizu
ukrajinskih prezimena tipa: , , .
Radovi V. Simovia na podruju onomastike primjer su kvalitetne istorijske i etimoloke analize jezikih pojava. Bio je jedan od prvih ukrajinskih
jezikoslovaca koji je istraio vlastita imena upravo s lingvistikoga aspekta.
Sam V. Simovi veoma skromno pie o svojim onomastikim radovima: Oni
mogu biti neki, iako vrlo mali, doprinos u povijesti ukrajinske onomastike i
neki doprinos povijesti nae tvorbe rijei podrujima u naem jezikoslovlju
jo nedovoljno obraenima.
Istraivanja iz ukrajinske antroponimije, koja je sprovodio V. Simovi,
predstavljaju dobar temelj za veliki broj savremenih istraivaa. Naalost, u
veini njihovih radova nalazimo samo ime istraivaa (I. D. Suhomlin, J. K.
Redko spominju ime, ali ne spominju radove istraivaa). Radove V. Simovia temeljnije su iskoristili P. P. uka i K. K. Gumecka, koji su u svojim
radovima koristili injenice koje je Simovi otkrio, te su njegove lanke uveli
u popis literature u svojim monografijama. Godine 1968. lanak V. Simovia
Ukrajinska muka vlastita imena na - bio je uveden u popis bibliografije
ukrajinske onomastike komisije2. Time se ukrajinskim sovjetskim jezikoslovcima ograniava iskoriavanje njegovih radova na podruju ukrajinske
istorijske antroponimije. Ne spominje se njegovo ime ni u monografiji Ukrajinska istorijska leksikologija (grupa autora, 1980), ni u radu Ukrajinska
antroponimija XVI v. Muka imena (R.N. Kerst, 1984.).
Previe kategorinim, u vezi s navedenim, moemo smatrati zakljuak
M. L. Hudaa u njegovoj zanimljivoj monografiji Iz povijesti ukrajinske antroponimije 1977, da 30-ih godina u ukrajinskoj antroponimiji, i ne samo
u ukrajinskoj, nema zanimljivih znanstvenih istraivanja. Ba u to vrijeme
objavljeni su ranije navedeni lanci V. Simovia.
2
(. 5. ., 1968).
343
Ljudmila VASILJEVA
Onomastike radove ukrajinskoga jezikoslovca aktivno koriste ruski

jezikoslovci O. V. Superanskaja, A. I. Tolkaov, rumunski onomastiar D.
Bogdan.
Kao jezikoslovac Vasilije Simovi kombinovao je tradicionalan pristup
jeziku kao manifestaciju duhovnosti naroda s idejama strukturalizma (Prake kole). Bavio se i pitanjima fonologije, istorije pravopisa te jezikoslovlja.
U vezi s navedenim problemima objavio je radove: O jezinim temama
1924, Latinica za nau bibliografiju 1927, Ukrajinsko to 1928,
Ukrajinske imenice mukog roda na o u istorijskom razvoju i pregledu
1929, Pokuaji prijevoda Svetog Pisma u djelima Giljatovskog 1930,
Gramatika slavo-rutena M. Lukaja 1931, Po pitanju o,e u ukrajinskom
jeziku, Hrestomatija i spomenici starog ukrajinskog jezika 1932, Josip
Jireek i ukrajinski jezik 1933, Maternji jezik i intelektualni razvoj djeteta 1934, Je li ukrajinsko nenaglaeno e posebni fonem? 1937, Problem harmonije slogova 1938, Stjepan Smalj-Stocki kao kolski djelatnik
i pedagog 1939.3
Posebno je V. Simovia zanimao ukrajinski pravopis. Osim ve navedenoga rada Latinica za nau bibliografiju tim problemima autor je posvetio
lanke Pravopisni sistemi M. Dragomanova i Kulievi pravopisi. Profesor i naunik V. Simovi shvatio je da o pitanju pravopisa moe odluivati
samo nauka, ali naunost pravopisa ne smije ometati njegovo razumijevanje i
on mora biti dostupan i razumljiv svim govornicima jezika.
Problemima uspostavljanja savremenoga ukrajinskog jezika posveena je monografija O jezikim temama, u kojoj je autor razmotrio pravopis
rijei stranoga porijekla, prijevod na ukrajinski jezik razliitih prijedlonih
konstrukcija, odnosnih reenica, glagolskih pridjeva radnih, ustaljenih izraza
karakteristinih za slubeni jezik itd.
V. Simovi bio je najistaknutiji ukrajinski fonolog koji je vjeto spojio
strukturalistike ideje s pristupom W. von Humbolta i O. O. Potebnje prema
jeziku kao izrazu duhovnosti naroda. To se naroito vidi u ve spomenutom
lanku Materinji jezik i intelektualni razvoj eteta. Istraivanje toga problema veoma je aktuelno u savremenoj sociolingvistici. Naveemo neke zanimljive misli autora: Za dijete postoji taj jezik na kojem ono misli, podloga
je da u njemu izrastaju neprestano novi utisci, u njemu [jeziku] ono shvata
3
; ; ;
; C
C ; -
. ; , ,
; ;
; ?;
; C C-C .
344
svaku za njega najznaajniju misao, dodajui u tu jeziku graevinu, iako nije

velika, uvijek nove i nove sporedne zgrade (...) kola s tuim jezikom obuke
priprema nepismene pismene(...) Nepismene u smislu sasvim nerazvijene duhovno - mada znaju pisati, pismene a ne kolovane.
Prolo je vie od sedamdeset pet godina od vremena kada je V. Simovi
objavio svoj rad, ali i savremene jezikoslovce zanimaju problemi veze pouavanja na maternjem jeziku i razvoja intelektualnih sposobnosti eteta.
Neodvojiv dio jezikoslovne batine V. Simovia ine brojni udbenici i
prirunici iz ukrajinskoga jezika. Od 1916. g. naunik je gotovo svake godine
tampao razliite prirunike: Pouk za korektore 1916, Kratki ukrajinski
pravopis 1917, Kako postati pismen na ukrajinskom 1919, e ima podataka iz podruja ukrajinskog pravogovora, pravopisa, morfologije, sintakse.
Prirunici su imali svrhu da omogue brzo uenje jezika. Godine 1918. objavljeno je prvo izdanje Gramatike ukrajinskog jezika, a drugo 1919. Te gramatike isticale su se time to su bile dostupne irokim slojevima ukrajinskog
drutva. A ve spomenutu Praktinu gramatiku ukrajinskog jezika visoko
su ocijenili J. Timenko, V. Doroenko i dr. V. Simovi bio je urednik Ukrajinskog jezinog savjetnika profesora O. Sinjavskog, objavljenog 1922. g.
u Harkovu-Berlinu-Njujorku. Dvadeset pet hiljada primjeraka prirunika za
svoje potrebe naruio je Narodni komisarijat obrazovanja Ukrajinske SSR.
Ono to je naunik pisao o prouavanju gramatike u koli vrijedi i danas
spomenuti i iskoristiti u praksi: Gramatika je u koli postala najomraeniji predmet zbog toga to treba uiti napamet gramatika pravila (...) uenje
pravila napamet je nasilje nad ljudskim umom. Posebno je tetan pristup prouavanju maternjeg jezika. Simovi je smatrao da je gramatika potrebna radi
shvatanja jezike grae koju govornik koristi, polazei od jezinog oeaja.
Zato kolsko pouavanje jezika mora otkrivati zakonitosti njegovog funkcioniranja u djelima lijepe knjievnosti, u zakonicima, naunim radovima itd.
Upravo takav nain nastave naui osobu da jasno i pravilno iznositi svoje
misli i da komunicira.
Kao popularizator ukrajinske knjievnosti V. Simovi objavio je niz
knjiga T. evenka (Kobzar s komentarom, Leipzig, 1921), Lesje Ukrajinke
(ve smo ranije spomenuli). Vrijedi napomenuti da je on jedan od prvih istraivaa jezika djela T. evenka, P. Kulia, J. Fedkovia i dr.
Vanu ulogu naunik je imao u objavljivanju djela I. Franka i to zasluuje posebnu panju. Objavio je njegovu prozu Zahar Berkut (
), Unakrsne staze ( ) i broure. Ali najvei
utisak na itaoce i danas ima Simovievo izdanje pjesama Ivana Franka, koje
vrijedi detaljnije objasniti.
345
Ljudmila VASILJEVA
Ivan Franko Iz gora i dolina: Zbirka pjesnikih djela od 1873. do

1893. godine. U dodatku Uvenulo lie i Velike obljetnice: Kijev, Leipzig: , 1920, str. 720.4
To izdanje nije jednostavna reprodukcija sadraja i strukture istoimenog prethodnog zbornika. Pred nama je specifian korpus graanske i intimne
lirike i epova, konglomerat epohalnih zbirki I. Franka iz XIX v. Iz gora i
dolina te Uvenulo lie i nekih pjesama od drutvenog znaaja (Nije jo
vrijeme, Velike obljetnice ili zabranjene pjesme iz ciklusa idovske melodije itd.).
Knjiga je opsena, ima vie od 700 stranica, pisana je u pravom nacionalnom duhu, te je vie godina za itatelje bila veoma vana kao ilegalna
knjievnost. Prikazivala je pravi lik pjesnika koji nije falsificiran komunistikom vladom, pjesnika-glasnogovornika ne samo socijalnih, ve i nacionalnih
ideja.
Znaaj editorske prakse nijesu izgubili ni principi izdavanja posmrtne
batine pisaca, koje je savjesno obradio u predgovoru Od izdavaa i potpisao svojim imenom V. Simovi. Oni su, uz maksimalno potovanje autorske
volje, orijentisani na posljednje intravitalne publikacije tekstova pisca. Kratke
primjedbe urednika, objanjenje nerazumljivih rijei ili zaboravljenih realija, mala tabela Pokuaj kronolokog aranmana u zbirkama pjesama Ivana
Franka 18731893. i njihov abecedni indeks sve navedeno poveava vrijednost izdanja.
Najvredniji u toj knjizi je popratni lanak Vasilija Vernivolje (pseudonim urednika Simovia) Ivan Franko. Bibliografski esej. anr ivotopisa
protumaen je iroko: to su i razdoblja ivotnoga i stvaralakoga puta pisca,
a istovremeno i razvoj drutvene svijesti toga vremena. Nauni rad, objavljen
na 75 stranica velikog formata, zajedno s brourama Mihajla Voznjaka, spada
u uspjene pokuaje odgovora na postavljene probleme. U radu je sintetiki
osikana kontura Frankovog lika, provedena kratka analiza svih sfera njegove
djelatnosti i velikog broja djela.
U vezi s formiranjem svijetonazora Ivana Franka naglasak je stavljen
na poseban doprinos Mihajla Dragomanova. A socijalizam Ivana Franka V.
Simovi karakterie rijeima pjesnika iz predgovora zborniku Moj Smaragd
(u zbirci sabranih djela I. Franka u 50 knjiga, te su rijei pjesnika isputene).
To je iskreno ljudski, humanistiko-etiki socijalizam, dalek od mrnje, klasne borbe, dogmatizma, denacionalizacije.
4
. : 18731893.
. ; : , (1920).
720 .
346
Do danas nije do kraja istraeno pitanje Franko i drutvo njegova

doba. Zato u Simovievoj interpretaciji to dobija znaaj, jer je shvatanje savremenika-svjedoka, koji je dobro poznavao, npr. raspoloenje tadanje mlade generacije. Ako je npr. starija generacija uivala u Gospodskim vicevima
Franka, onda je najmlaa uivala u pjesmama iz 1880. g. ili sadrajno bliskima njima. Za gimnazijalce zabranjena zbirka Iz gora i dolina, tom svojom
zabranom jo vie je privlaila mlade ljude kojima su imponirale nove ideje,
iskrenost i energija mladosti: Iz tih pjesama izlazi vjeito mlad duh pjesnika,
vjeita mladost i njezino bolje shvatanje ivota. Da je Ivan Franko, naravno,
zahvaljujui i toj zbirci, postao mladima ak blii, nego T. evenko, V. Simovi objanjava time da mladi, koji su imali pristup djelima Franka, nijesu
mogli proitati cijelog evenka, jer u ono vrijeme nijesu imali na raspolaganju Kobzara, tampanog bez intervencija cenzure.
U prvom razdoblju stvaralatva Franko je bio u odreenoj konfrontaciji
sa starijom generacijom drutva, ali je vrlo brzo poeo uticati na itaoce bez
obzira na njihove godine. Konano je doivio vrijeme da ponosno gleda u to
kako se pod uticajem njegovih misli kod ljudi iz pupoljka razvija aroban cvijet graanske i nacionalne samosvijesti. A za narod, zakljuuje ivotopisac V.
Simovi, to je bilo malo svjedoanstvo nacionalno-politike zrelosti: nauio
je cijeniti svoje uitelje-odgojitelje.
Zanimljivo je i to da temeljne misli i zakljuke Simovievoga rada moemo i danas gotovo potpuno shvatiti i prihvatiti, to svjedoi o tome da je bio
pravi nauno-objektivni pristup istraivanju kulturne batine.
Ipak, sad moemo smatrati spornim u ono vrijeme opteprihvaeno miljenje da su kod I. Franka prie najbolji dio njegove batine, neto su mu slabije pripovijesti, a najslabije su drame.5 Vrijedi razmisliti i u vezi sa Simovievom ocjenom Frankove pjesme Idila, koju on smatra jednom od najljepih
u ukrajinskoj knjievnosti6. Mogue je da je tu zastupljena visoka alegorija,
konkretizovana u liku ece, intimnija, toplija, nego u nekim programsko-simbolinim pjesmama I. Franka.
Vrijedi spomenuti i objavljivanje Simovievih radova posljednjih godina. Veina je objavljena u jednom izdanju iz 2005. godine.7
5
6
7
. . // http://
www.franko.lviv.ua/faculty/Philol/www/personalii.php
Isto.
. . : , 2005. 520 .;
. . : ,
2005. 904 .;
347
Ljudmila VASILJEVA
Radovi Vasilija Simovia u dvije knjige, objavljeni u ernivcima 2005.

godine.
Prva knjiga radova profesora Vasilija Simovia sastoji se od jezikoslovnih lanaka i fragmenata iz monografija koji si bili napisani u razliitim
razdobljima naunikova ivota i koji su do danas ostali malo poznati irokim
krugovima ukrajinskoga drutva. Kako piu autori predgovora spomenutog
izdanja, u istoriju ukrajinskog jezikoslovlja V. Simovi uao je najprije kao
autor Praktine gramatike ukrajinskoga jezika, tampane u Rastattu (Njemaka). Drugo izdanje te gramatike tampano je u Berlinu pod nazivom Gramatika ukrajinskog jezika za samostalno uenje i pomo u koli (
), koje
je tada bilo najopirnije i najuglednije ukrajinsko izdanje, koje je uticalo na
knjievnu normu toga vremena.
Knjiga ima vie od 40 lanaka koji su tampani u razliitim izdanjima
u periodu od 1904. do 1942. g. Prvi put su objavljeni u jednoj knjizi. lanci
su razvrstani po temama. Prvi dio je posveen ukrajinskome jeziku i pravopisu, drugi kulturi jezika, trei jeziku ukrajinskih pisaca, etvrti istoriji
jezikoslovlja, personalijama i recenzijama. U dodatku su lanci ukrajinskih
naunika i djelatnika o V. Simoviu i lanovima njegove porodice J. eveljova, Svjatoslava Gordinskog, Marije Jasenicke, Ane-Galje Gorba, Olekse
Gorbaa, kao i dokumenti, slike itd.
Druga knjiga posveena je radovima iz teorije knjievnosti, kulturolokim memoarima, tampanim u periodu od 1900. do 1943. lanci sadre vane
podatke o stvaralatvu T. evenka. L. Ukrajinke, Osipa Makoveja, Mihajla
Kocjubinskog, Olge Kobiljanske i dr. Predgovori i komentari izdanjima njihovih djela, iji je urednik bio V. Simovi, zorno predoavaju iroki temelj knjievnoga i kulturnoga pokreta u Zapadnoj Ukrajini u prvoj polovini XX v. Od
velike kulturne i istraivake vanosti su uspomene V. Simovia o kulturnoj i
prosvjetnoj djelatnosti ukrajinskih intelektualaca u godinama Prvog svjetskog
rata i emigracije.
lanci su razvrstani po temama. Prvi dio posveen je stvaralatvu Tarasa eveenka, drugi Ivana Franka, trei Olge Kobiljanske. Zanimljiv
348
je etvrti dio knjige Od Molijera do Irine Viljde, e ima lanaka i recenzija

posveenih stvaralatvu J. B. Molijera, B. Grinenka, B. Lepkog, I. NeujaLevickog, M. Kropivnickog, I. Tobilevia, O. Makoveja i niza drugih pisaca.
Peti dio ine lanci iz istorije, kulture, drutvenog ivota. Vrijedi spomenuti
da u tome dijelu ima lanka o djelatnosti reformatora srpskog jezika Vuka
Karadia. esti dio knjige posveen je kulturnom ivotu Bukovine krajem
XIX i poetkom XX vijeka, a sedmi kulturno-prosvjetnom radu za vrijeme
Prvog svjetskog rata.
Znaajna je i izloba Jezikoslovac, pedagog, izdava Vasilije Simovi
koja je bila organizirana u martu 2010. u Ternopilju, povodom 130-godinjice
toga naunika. U ekspoziciji bila su predstavljena Simovieva djela objavljena u Ukrajini i inostranstvu, kao i radovi posveeni ivotu i putu u nauku toga
istaknutoga jezikoslovca.
Zakljuak
Vasilije Simovi spada u generaciju ukrajinskih naunika, ija se
djelatnost odvijala u vrijeme velikih drutveno-istorijskih promjena u ivotu ukrajinskoga naroda. Kao to vidimo, u nae vrijeme batina istaknutoga
ukrajinskog naunika, kulturnoga i drutvenoga djelatnika konano je postala
dostupna irokim krugovima ukrajinskih intelektualaca. Sada je ona veoma
vaan izvor za istraivanje istorije ukrajinskoga jezikoslovlja, teorije knjievnosti, izdavake djelatnosti, nacionalno-kulturnog preporoda Ukrajinaca Bukovine, Galicije i drugih dijelova Ukrajine krajem XIX i poetkom XX v.
Tantum scimus, quantum memoria tenmus8 kae latinska poslovica.
Veoma je vano da mlade generacije imaju priliku da upoznaju bogatu naunu
batinu prolosti, to nijesu bili u mogunosti uiniti njihovi roditelji zbog
specifinoga pogleda Vlade na odreene linosti koje su bitne za istoriju i kulturu Ukrajine. Djelatnost V. Simovia, naunika i pedagoga, znatno je doprinijela razvoju ukrajinskoga jezikoslovlja, knjievnosti te izdavake djelatnosti.
Ime toga ovjeka dostojno je da produi plejadu danas priznatih naunika, kao
to su: A. Krimski, V. Gancov, J. Timenko. O. Sinjavski i dr.
Literatura
- ., . (1880-1944): . , 1995. 178 .
- . . : //
95:
- . . , 1995. . 625-627.
8
Koliko znamo, toliko pamtimo
349
Ljudmila VASILJEVA
- (1880-1944) , , ,
,
- // : . . / .:.
, . . ., 2003. . 175-176.
- (1880-1944) // -
- . -; , 1974. . 45.
- (1880-1944) // . ;
;
- , 1993. . 164.
- ., . //
:
- . , 1991. . 4. .
2. . . 42. . .
// http://www.franko.lviv.ua/faculty/Philol/www/
personalii.php
- . // .
- 2000. 3. . 148-151. .: . 151.

- Ko . . , 1953. 132 c.
- . : , , //
- . 2000. 3. . 77-78.
- . //
.
- 2000. 1 .
- .. . //
http://www.kulturamovy.org.ua/KM/pdfs/Magazine41-13.pdf
- Shevelov G.I. Vasyl Simovich and his work // .
. . . 1. , 1981. .2-8.
- http://uk.wikipedia.org/wiki/
- http://www.ukrainians-world.org.ua/ukr/peoples/7290a3678d0a7ecc/
- http://www.movahistory.org.ua/wiki
- http://histpol.pl.ua/pages/content.php?page=3148
- http://www.library.te.ua/library_news/2010_rik2010/2010news8/
350
- http://www.books-xxi.com.ua/index.php?page=shop.
product_details&flypage=shop.flypage&product_
id=49&category_id=17&manufacturer_id=34&option=com_
virtuemart&Itemid=26&vmcchk=1
- http://lib.ndu.edu.ua/CGI/irbis64r_91_opac/cgiirbis_64.
exe?Z21ID=&I21DBN=IBIS
Ljudmila VASILJEVA
MAGISTRI NOBIS SUNT HONORANDI: VASILIJE
(VASILJ) SIMOVI: SCIENTIST, SOCIAL WORKER,
AND PROFESSOR
Vasilije Simovi ( , alias ., ,
; cryptonym . ., ., -., ., -;), 9/03/1880 13/03/1944,
according to a family tradition, a descendant of Montenegrin family Simovi
which, at the time of bishop Vasilije Petrovi Njego, moved to Galicia.
Vasilije Simovi is the youngest son of the family of Ivan Simovi, a
school director from the Ternopil region. He graduated from the University in
Chernivtsi in 1904. From his student days, he dealt with the social activity, and
collaborated with the Ukrainian Revolutionary Party. In 1920 he published the
Practical Grammar of the Ukrainian language. From 1920 to 1933 he taught
at the Ukrainian Pedagogical University M. Dragomanov in Prague; from
1926 to 1930 he was the Rector of the University; he participated in the Prague
Linguistic Circle. He is one of the editors of the Ukrainian General Encyclopedia in three parts (1930-1935); as of 1939 a professor and the dean of the
Faculty of Philology; as of 1941 the Rector of the Lviv University.
He died in Lviv.
Key words: Vasilije Simovi, Ukrainian language, Ukrainian literature,
Pedagogy
351

UDK 811.163.4373.2:929 Pulevi V.

Pregledni rad
Adnan IRGI (Podgorica)

adnancirgic@t-com.me
DOPRINOS VUKIA PULEVIA CRNOGORSKOJ
ONOMASTICI
Autor ukazuje na znaaj onomastikih izuavanja Vukia Pulevia, koji je svojim studijama dao doprinos afirmaciji crnogorskoga jezika. Naroito je znaajna leksikografska monografija
(u koautorstvu s Novicom Samardiem) o fitonimima i zoonimima u crnogorskoj toponimiji i posebno studija o suglasnicima
i , koja je takoe nastala na osnovu toponomastikih ispitivanja. Te dvije studije su se u aktuelnome trenutku crnogorske
jezike kodifikacije isprijeile nastojanju pojedinih lingvista da
iskljue pomenute glasove iz crnogorskoga standardnog jezika.
Kad su u pitanju onomastiki radovi Vukia Pulevia, posebno
je znaajna injenica da je metodologiju karakteristinu za prirodne nauke, kojima on primarno pripada, primijenio na sasvim
drugu oblast lingvistiku ili, preciznije, onomastiku koje nerijetko pate od olakoga zakljuivanja bez vrste argumentacije.
Bez namjere da ovom prilikom ukazujemo pojedinano na sve
probleme koje je otvorio ili rijeio Vuki Pulevi, osvrnuemo
se na znaajnije segmente njegova onomastikoga rada.
Kljune rijei: Vuki Pulevi, crnogorski jezik, onomastika,
montenegristika
Crna Gora donedavno nije imala naune i kulturne institucije koje bi

se bavile fundamentalnim pitanjima montenegristike (u najirem znaenju te
rijei). U njoj su fakulteti i akademije osnovani u vrijeme kad su univerzitetski centri i akademije bliskih nam naroda iz bive SFRJ ve stajali na vrstim
nogama. Stoga se crnogorski kadar kolovao izvan Crne Gore, e je zatim
nastavljao i svoju naunu i kulturnu djelatnost, budui da im Crna Gora nije
pruala mogunosti ni pribline onima iz okruenja. Takvo je stanje imalo
izrazito negativne posljedice jer su svi vaniji projekti izuavanja crnogorske
353
Adnan IRGI
prolosti, nauke i kulture bili rukovoeni iz centara sa strane, mahom iz Beograda, odakle su poticale inicijative za unifikaciju Crne Gore u tzv. iri srpski
jeziki i kulturni region. Proces unifikacije umnogome je podravan upravo
od strane brojnih afirmisanih i talentovanih crnogorskih naunih kadrova koji
su svoj ivot i rad vezali za beogradsku sredinu. Takva politika nastavljena
je i u Crnoj Gori kad su se u njoj poeli osnivati univerzitetski i akademski
centri, a njene posljedice primjetne su i danas. ini se da je stepen kolovanja
crnogorskih kadrova esto bio proporcionalan njihovu odnaroivanju od Crne
Gore.
Ipak, meu crnogorskim naunim i kulturnim radnicima bilo je i takvih
koji su svoj ivot i rad vezali za Crnu Goru iako im ona nije mogla pruiti
afirmaciju koju bi imali u okruenju. Svi su oni bili uglavnom vezani za ideju i
pokret crnogorske kulturne i dravne nezavisnosti. Kad su u pitanju posljednje
decenije XX vijeka, tu nezaobilazno spadaju trojica univerzitetskih profesora, predstavnika razliitih struka. Pomenimo ih po starini: Dragoje ivkovi,
istoriar; Vojislav P. Nikevi, jezikoslovac i knjievni povjesniar; Vuki Pulevi, botaniar i onomastiar.
O nezavidnome stanju u crnogorskome jezikoslovlju dovoljno govori
injenica da predstavnik sasvim druge struke botanike, uz to ve odavno
afirmisan na evropskome nivou, pregne u jezika ispitivanja. Kao plod tih
ispitivanja nastalo je devet autorskih studija Vukia Pulevia i tri koautorske
s Marijom Vugdeli i s Novicom Samardiem. Njegovo kapitalno djelo iz
oblasti onomastike svakako je leksikografska monografija Fitonimi i zoonimi
u toponimiji Crne Gore u koautorstvu s Novicom Samardiem. Navedimo ih
hronolokim redom:
1. Pulevi, Vuki: Kratak osvrt na fitonime i zoonime u crnogorskoj
toponimiji, Zbornik radova s naunoga skupa Jezici kao kulturni
identiteti, Crnogorski PEN centar, Podgorica 1998, str. 127-136.
2. Pulevi, Vuki: Fitonimi siljevina i silj u toponimiji Crne Gore,
Doclea, br. 3, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica
2001, str. 127-135.
3. Pulevi, Vuki & Vugdeli, Marija: Yew (Taxus baccata L.) in
flora and toponymy of Montenegro, Razprave IV. razreda SAZU,
XLII-2, Sl. 1, Ljubljana 2001, str. 187-196.
4. Pulevi, Vuki: Fitonimi pelin, pelim i kaloper u toponimiji Crne
Gore, Doclea, br. 4, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti,
Podgorica 2003, str. 227-245.
5. Pulevi, Vuki & Samardi, Novica: Ivan Crnojevi u crnogorskoj
toponimiji, Doclea, br. 4, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica 2003, str. 173-188. Studija je kasnije dopunjena s ne354
Doprinos Vukia Pulevia crnogorskoj onomastici
koliko toponima i legendi i objavljena u asopisu Lingua Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P.
Nikevi, Cetinje 2008, str. 41-60.
6. Pulevi, Vuki & Samardi, Novica: Fitonimi i zoonimi u toponimiji Crne Gore, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica 2003.
7. Pulevi, Vuki: O fitonimima iz Crne Gore u Karadievom Srpskom rjeniku, Zbornik radova s naunoga skupa Vuk Karadi i
Crnogorci, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2005,
str. 77-122.
8. Pulevi, Vuki: Glasovi i u crnogorskoj toponimiji, Zbornik
radova s naunoga skupa Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika, Cetinje 2005, str. 123-140. Zbog posebnoga znaaja te studije
u procesu crnogorske jezike kodifikacije te usljed injenice da je
zbornik u kojemu je tampana ve rasprodat, studija je pretampana
u asopisu Lingua Montenegina, br. 1, Institut za crnogorski jezik i
jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje 2008, str. 75-93.
9. Pulevi, Vuki: Osvrt na probleme crnogorske fitonimije, Lingua
Montenegina, br. 3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje 2009, str. 65-80.
10. Pulevi, Vuki: Degradacija vegetacije u toponimiji Crne Gore,
Lingua Montenegrina, br. 4, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje 2009, str. 69-84.
11. Pulevi, Vuki: Prva dopuna fitotoponimiji i zootoponimiji Crne
Gore, Lingua Montenegina, br. 5, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje 2010, str. 537-597.
12. Pulevi, Vuki: Graa za poljoprivrednu fitonimiju Crne Gore,
Lingua Montenegina, br. 6, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje 2010, str. 487-578.
13. Pulevi, Vuki & Samardi, Novica: Crnojevii, Balii i Petrovii u toponimiji Crne Gore, Zbornik radova Crnojevii znaaj za
crnogorsku dravu i kulturu, Matica crnogorska, Cetinje Podgorica, 2010, str. 333-352.
U radu Kratak osvrt na fitonime i zoonime u crnogorskoj toponimiji Vuki Pulevi ukazuje na znaaj toponomastike u izuavanju jezikih problema,
naroito znaaj fitotoponima i zootoponima u biogeografiji. Tako se npr. na
osnovu toponima tipa Lanita, Lanjeno polje, Konopljita i sl. moe saznati
da su se u Crnoj Gori nekad uzgajale te tekstilne biljke. Iznosei neke tipine
crnogorske fitonime i zoonime koji su uli u toponomastiku, on zakljuuje
da se teritorija koju pokriva veina biljaka koje izuava poklapa s arealom
toponima u ijoj se osnovi njihovi fitonimi nalaze. Meutim, Pulevi navodi i
355
Adnan IRGI
sluajeve u kojima je teritorija koju pokrivaju toponimi s fitonimskom osnovom nerijetko mnogo ira od one na kojoj su zabiljeene biljne vrste koje se
tim fitonimima imenuju. Autor navodi primjer biljke Allium ursinum, koja se
u narodu imenuje kao srijemua, crijemua, meei luk, a u literaturi je zabiljeen samo jedan lokalitet u Crnoj Gori na kojemu ona raste. Nasuprot tome,
zna se za 12 toponima koji u osnovi imaju neko od tih narodnih imenovanja.
Time se otvara problem koji je za lingviste nerjeiv egzaktnim putem. No,
saradnja izmeu predstavnika razliitih struka donosi odgovor i na takva, naizgled sloena pitanja. Stoga on u svojim radovima nerijetko insistira na multidisciplinarnim izuavanjima. Iako je pomenuti problem za lingviste nerjeiv,
Puleviu je kao izvrsnom poznavaocu crnogorske flore bilo lako da zakljui
da to to se u literaturi navodi samo jedan lokalitet kao stanite pomenute biljke ne znai da ona ne postoji i na ostalih jedanaest lokaliteta u iji je naziv
ula. Rije je o biljci koja rano dolazi u bukovijem umama, a rano i proe,
tako da je botaniari u prolosti nijesu primjeivali (Pulevi 1998: 128).
Pulevi u tome radu otvara jo jedan znaajan problem, kojem e se
vraati i u narednim svojim onomastikim studijama. Rije je o jezikoj unifikaciji u vrijeme tzv. srpskohrvatskoga jezika kao slubenog u bivoj SFRJ.
Ta pojava imala je dalekosene negativne posljedice u raznim domenima ivota, nauke i kulture, a to se lijepo ogleda i na primjeru fitonimije i zoonimije
koju Pulevi izuava. Glavni problem s kojim se suoio prilikom sakupljanja
crnogorskih fitonima i zoonima, odnosno toponima u iju osnovu oni ulaze,
jeste nepostojanje rjenika i uopte leksikografske literature koja tretira tu tematiku. Takvih rjenika nije moglo ni biti jer Crna Gora, kad je to bilo jo
na vrijeme, nije imala institucije koje su mogle organizovano i sistematski
da rade na ovim sloenim poslovima. Tako je nepovratno proputena prilika
da se znaajno jeziko blago spasi od zaborava i propadanja. Pod pritiskom
udbenike i druge literature, kao i raznih pravila i normiranja, potiskivani su crnogorski narodni nazivi, naroito biljaka (Pulevi 1998: 134). Kao
jedan od produkata unifikatorske jezike politike u onomastici Vuki Pulevi
navodi Botaniki renik Dragutina Simonovia (SANU, Beograd 1959) kojim
su sva crnogorska narodna imenovanja biljaka, zahvaljujui pogrenome metodolokom pristupu, podreena vjetakom srpskohrvatskom imenoslovu.
Simonovi donosi uglavnom sva zabiljeena njihova imena, ali ih daje pomijeano, odvojeno od regija ili areala njihovog prostiranja i dijalekatskih sistema u kojima su njihovi nazivi projektovani, uklopljeni, bez naznake podruja
u kojima se biljke javljaju. Na taj nain stvara prividnu sliku o jedinstvenosti
jezikog stanja teritorije Srbije, Hrvatske, BiH i Crne Gore. A biljke i njihova
imena su prirodno vezani za odgovarajue prostore i govorne sistemske cjeline, isto onako kao to su toponimi prikovani za svoje objekte (Pulevi 1998:
135). Autor ukazuje na invalidan Simonoviev metodoloki pristup koji je
356
uslovio zbrku u pogledu imenovanja biljaka, naroito kad je u pitanju homonimija. Simonoviev osnovni kriterijum je stepen upotrebe i rasprostranjenje
imena. Meutim, Pulevi ukazuje na realne mogunosti da jedna biljka moe
biti rijetka u sredini (republici) koja ima veliku povrinu, a veoma esta i
iroko rasprostranjena u republici s malom teritorijom. A to, prema Simonovievoj koncepciji, ima bitnog uticaja na njihovo rangiranje, bolje rei doprinosi diskriminaciji onih imena biljaka koje imaju manji radijus prostiranja i
frekvenciju javljanja (Pulevi 1998: 135). Upravo zbog toga su mnogi tipini
crnogorski fitonimi, koji su osvjedoeni u toponimiji, zamijenjeni fitonimima
iz srpske ili hrvatske sredine, pa Vuki Pulevi navodi paradoksalnu situaciju
iz savremenoga jezika po kojoj kesten raste u Kostanjici (Pulevi 1998:
129) (jer je oblik kesten u Crnoj Gori atipian, a umjesto njega se upotrebljava
kotan ili kostan).
O problemima koji su stvoreni Simonovievim rjenikom Pulevi se
detaljnije bavio u radu O fitonimima iz Crne Gore u Karadievom Srpskom
rjeniku (Pulevi 2005), e izdvaja 196 fitonima iz Vukova rjenika koji su
vezani za crnogorski prostor. Pravei komparativnu analizu u identifikaciji
fitonima koji se javljaju u Crnoj Gori, a evidentirani su i kod Karadia i kod
Simonovia, Pulevi je ukazao na netane identifikacije pojedinih biljaka kao
produkt jezike unifikacije kojom se fitonim s najveom teritorijalnom frekvencijom proglaavao jedino ispravnim. Time je otvorio problem homonimije u imenovanju biljaka problem koji lingvisti bez saradnje s predstavnicima
botanike struke sami ne bi mogli razrijeiti. Takav je npr. problem razliitoga
narodnog imenovanja istih biljnih vrsta na podruju tokavskoga sistema. U
vezi s fitonimom dinja Pulevi istie da je Karadi uvidio homonimiju (Pulevi 2005: 82) jer se tim nazivom imenuju dvije vrste na dva razliita sociolingvistika prostora Citrulus vulgaris (u Crnoj Gori) i Cucumis melo (na
ostalom prostoru; a u Crnoj Gori se ta vrsta imenuje kao pipun). Meutim,
u Simonovievu rjeniku ta injenica nije uzeta u obzir ve je fitonim dinja
identifikovan samo kao Cucumis melo L. to ne odgovara crnogorskoj situaciji. Takva netana identifikacija uslovljava i naknadne netanosti u identifikaciji biljaka, pa se nerijetko deava da lingvisti, prilikom sakupljanja leksikoga
blaga, narodne nazive biljaka u crnogorskome jeziku objanjavaju latinskim
nazivima koji su ponueni u Simonovievu rjeniku. Tako npr. Pulevi navodi
Simonovievu pogrenu identifikaciju fitonima iz Karadieva rjenika vrijes,
frijes, fresina s vrstom Calluna vulgaris Hill., koje u Crnoj Gori nema. Naavi pomenute fitonime u zagarakome govoru, dijalektolozi Drago i eljko
upi su se u Reniku govora Zagaraa (SDZ, XLIV, Beograd 1997) poveli
za Simonovievom identifikacijom, pa su fitonime o kojima je rije identifikovali kao vrstu koje nema na tome prostoru. Na tome reprezentativnom
primjeru Vuki Pulevi je ukazao na pogrenost identifikacije biljnih vrsta
357
Adnan IRGI
prema nazivu koji je najfrekventniji i neutemeljenost podreivanja cijeloga

leksikografskog poduhvata nauno neodrivoj jezikoj politici. Umjesto toga
predlae tano lociranje svakog evidentiranog fitonima, ime bi se izbjegle
pogreke u identifikaciji. Pored navedenoga, znaaj toga rada (Pulevi 2005)
je i u tome to autor za pogreno identifikovane crnogorske fitonime u Simonovievu rjeniku daje stvarnu identifikaciju primjerenu stanju u flori Crne
Gore. Ta studija izmeu ostaloga ukazuje na injenicu da je Vuki Pulevi detaljno izuio Srpski rjenik Vuka Karadia, to je rijetkost meu naunicima
na naem prostoru. O ogromnome trudu u tome poslu dovoljno govori podatak da je meu gotovo 50.000 rijei, koje Karadiev rjenik sadri, Pulevi
izdvojio ukupno 196 fitonima koji se odnose na crnogorsku teritoriju. Osim
toga tom studijom je s gledita svoje struke ukazao na znaaj leksikografskoga
poduhvata Vuka Karadia.
Kad su u pitanju fitonimska izuavanja u Crnoj Gori, Pulevi je u posebnome radu Osvrt na probleme crnogorske fitonimije (Pulevi 2009) ukazao na oskudnost prikupljene grae iz te oblasti. ak navodi da se ne moe
ni govoriti o istoriji izuavanja crnogorske fitonimije jer nije bilo nijednoga organizovanog poduhvata koji bi se bavio tim problemom. Izuzetak ipak
predstavlja Puleviev leksikon (u saradnji s Novicom Samardiem) Fitonimi
i zoonimi u toponimiji Crne Gore. Pulevi navodi dva osnovna problema u
dananjem prikupljanju i sistematizaciji fitonimske grae. Pored pomenutoga
problema o oskudnoj i esto nepouzdanoj literaturi (zbog sumnjivih identifikacija naziva biljaka), veliki problem predstavlja intenzivna urbanizacija koja
je uslovila gotovo potpuno odsustvo izvornih informatora iz ruralnih krajeva
koji su doskora uvali ogromno fitonimsko blago. Rad o kojemu je rije,
osim to ukazuje na osnovne probleme u izuavanju crnogorske fitonimije,
znaajan je i po tome to je u njemu dat pregled dosadanjih oskudnih i najee uzgrednih radova u kojima se mogu nai crnogorski fitonimi, poev od
Baldaijeva rada Biljke Cetinjskog polja (1886), koji Pulevi navodi kao prvi
rad o crnogorskoj flori koji je publikovan u Crnoj Gori. Pored toga pregleda
Pulevi je ukazao na najee metodoloke greke koje se javljaju u radovima
koje je nabrojao. Jedna od najeih greaka u takvim radovima, naroito kad
su autori lingvisti, tie se homonimije i sinonimije.
Kad je u pitanju homonimija u imenovanju biljaka i pogreke koje su u
identifikaciji biljnih vrsta izazvane nastojanjima da se tokavski jeziki sistem
ukalupi u jedinstveni tzv. srpskohrvatski jezik, vrlo je interesantna Pulevieva
studija Fitonimi pelin, pelim i kaloper u toponimiji Crne Gore (Pulevi 2003).
Fitonimom pelin/pelim u Crnoj Gori imenuje se vrsta Salvia officinalis L. U
studiji o kojoj je rije dat je popis 74 toponima s osnovom pelim ili pelin
(Pulevi 2003: 237-240), a autor je pokazao da se areal toponima poklapa
s arealom biljke preko koje je imenovan. No i pored toga u Crnoj Gori su
358
sve prisutniji nazivi alfija i kadulja koji se gotovo ukorijenili pod uticajem
doskoranje zajednike srpskohrvatske jezike norme (preko udbenika iz Srbije i Hrvatske te preko uvoznih medikamenata). To je i osnovno polazite za
nastanak te studije. Objanjavajui prilike u Crnoj Gori koje su uslovile kalemljenje tuih imenovanja i potiskivanje sopstvenih, Pulevi istie: Autori
strunih tekstova najee su bili sa strane, uglavnom iz Beograda i Zagreba,
upravo e su se najvie razvijale farmakoloke nauke i e su bile najuticajnije
lingvistike kole (Pulevi 2003: 231). To je uslovilo ne samo potiskivanje
fitonima pelim/pelin ve i mnoge druge narodne nazive koje on u tome radu
samo uzgredno pominje naziv kotanj (se) u Crnoj Gori polako zamjenjuje
sa kesten, mrkva sa argarepa, murva sa dud, ipak sa nar, kukurijek sa bulka,
dinja sa lubenica, kasaronja sa vodeni orah i dr. Crna Gora zadugo nije imala
naune institucije i univerzitetske centre, niti lingviste koji su mogli da utiu
na jezike tokove i razne standardizacije i dogovore o zajednikom srpskohrvatskom jeziku. Nijesu se u Crnoj Gori razvijale ni druge nauke i struke, pa ni botanika. Tako nije blagovremeno sakupljeno ogromno onomastiko
bogatstvo, koje je, kada je u pitanju fitonimija, ve polo u zaborav, skoro
bez mogunosti da se u novim urbanim i socijalnim prilikama neto spasi
ili popravi (Pulevi 2003: 231). Ta je teza potkrijepljena manje-vie u svim
njegovim onomastikim radovima. Problematiku narodnoga imenovanja vrste
Salvia officinalis naeo je u studiji o fitonimima u Vukovom Srpskom rjeniku
e navodi Simonovievo isticanje naziva kadulja i alfija u odnosu na pelin/
pelim bez odreivanja lokacije na kojoj se ti fitonimi upotrebljavaju (Pulevi
2005: 102). Meutim, u studiji o kojoj je rije (Pulevi 2003) ta problematika
je detaljno obraena, budui da je data komparativna analiza upotrebe fitonima pelin na cijelome junoslovenskom prostoru. Tako je jo jednom ukazano
na homonimijsku zbrku koja se stvara usljed nelociranja odreenih biljnih
vrsta, odnosno usljed nepostojanja lociranja narodnih naziva za pojedine biljne vrste. Naime, fitonimom pelim/pelin kod razliitih junoslovenskih naroda oznaavaju se biljne vrste koje pripadaju razliitim rodovima, a Pulevi
ukazuje da se tim fitonimom samo u crnogorskome jeziku i dubrovakome
govoru hrvatskoga jezika oznaava vrsta Salvia officinalis, dok se na ostaloj
teritoriji hrvatskoga jezika, te u slovenakome, bugarskom i srpskom jeziku
njime oznaavaju biljke iz roda Artemisia. Kad je u pitanju naziv kaloper,
on je u Simonovievu rjeniku identifikovan takoe kao Salvia officinalis.
Meutim, u pomenutom rjeniku Draga i eljka upia (upi 1997: 322)
evidentiran je fitonim kaloper, koji je tu pod uticajem Simonovieva rjenika identifikovan kao Salvia officinalis. No na osnovu opisa biljke, koji ta
dva dijalektologa daju, Pulevi zakljuuje da ne moe biti rijei o vrsti Salvia
officinalis ve o sasvim drugoj vrsti Tanacetum balsamita. Jo veoj zbrci doprinosi i podatak da su pomenuti dijalektolozi fitonim pelim/pelin, opet
359
Adnan IRGI
pod uticajem Simonovia, vezali za rod Artemisia, to je primjereno prostoru

izvan Crne Gore.
Na tome reprezentativnom primjeru Vuki Pulevi je ukazao na dva
bitna problema. Prvi se svakako tie neophodnosti timskoga multidisciplinarnog rada u izuavanju onomastike problematike. Drugi je neutemeljenost
pokuaja da se etiri zasebna jezika (u sociolingvistikom smislu), makar sva
etiri imala tokavsku osnovu, nasilno svedu na jedan jedinstveni srpskohrvatski jezik (koji danas, paradoksalno, najvei broj pristalica ima ba meu
crnogorskim jezikoslovcima) to kao takav nikad nije funkcionisao, a naroito
ne na leksikome planu. Posebnost se Pulevievih studija naroito ogleda u
njegovu metodolokome pristupu koji je iz svoje (prirodnjake) struke prenio
na jezikoslovna, tj. onomastika ispitivanja. Navedene dvije bitne postavke
koje se tim radom nameu, jasno su iskazane u studiji Fitonimi siljevina i
silj u toponimiji Crne Gore (Pulevi 2001): Sloene i zamrene probleme
fitonimije i fitotoponimije mogu uspjeno istraivati samo multidisciplinarni
timovi s odgovarajuim specijalistima. Naroito je teko ispravljati literaturu
inficiranu kako botanikim tako i lingvistikim grjekama i promaajima, to
je na prvom mjestu posljedica loeg rada na terenu, zatim pozajmljivanja imena biljaka iz srodnih jezika, kalkovanja stranih naziva preko strune literature
i udbenika. Naroito su teke posljedice ostale nakon dugoronog rada na
unifikaciji i standardizaciji tzv. srpskohrvatskoga jezika. Kao spomenik tome
degradacionome procesu, kada je fitonimija u pitanju, ostao je Botaniki renik Dragutina Simonovia (1959) (Pulevi 2001: 129). I studija o fitonimima
siljevina i silj inicirana je pogrenom identifikacijom tih biljaka od strane dijalektologa Milije Stania, koji se opet poveo za Botanikim renikom Dragutina Simonovia (da bi ve u sljedeem radu Stani ispravio tu greku i
tano identifikovao tu biljku). Znaaj Pulevieve studije se, pored ukazivanja
na propuste u literaturi, ogleda i u tome to je (Pulevi 2001: 13-133) evidentirano 70 toponima u ijoj se osnovi ti fitonimi nalaze i data preporuka za
dalji terenski rad lingvistima i botaniarima koji e moi da preko terenskih
istraivanja identifikuju biljke (kao materijalne sisteme), a isto tako i njihove
narodne nazive (kao duhovne sisteme) koji su petrificirani u toponimima
(Pulevi 2001: 130).
Kad su u pitanju multidisciplinarna izuavanja, reprezentativni primjer
moe predstavljati Pulevieva studija Degradacija vegetacije u toponimiji
Crne Gore (Pulevi 2009*) u kojoj je na osnovu ouvanih toponima prikazano nekadanje stanje biljnoga pokrivaa u Crnoj Gori, odnosno u kojoj su
toponimi prikazani kao pouzdano svjedoanstvo ne samo o nekadanjim biljnim stanitima no i prirodnim i ljudskim faktorima koji su uticali na izmjenu
tih stanita. Saeto reeno, u toj su studiji izdvojene tri vrste toponima jedni
koji oznaavaju vegetaciju uopte (Gaj, Gora, Trubjela, Ponikvica), drugi koji
360
ukazuju na nekadanje postojanje konkretnih biljnih rodova i vrsta (Brezna,

Dub, Klekovaa, Smrje, Jelje) i trei koji ukazuju na ljudske i druge faktore
koji su doprinijeli unitenju nekadanje vegetacije (Krlje, Prijeka krlja, Panja, Kr, edov laz, Palj, Opaljike,Opaljeni do). I u tome radu, kao i u veini ostalih, Pulevi je ukazao na mogunost pogrene identifikacije izazvane
homonimijom, kao kad su u pitanju toponimi s osnovom bor (jer u nekim
sluajevima bor predstavlja zakraena i neprohodna udubljenja tipa omanjih vrtaa), o emu svjedoe npr. toponimi Tisovi bor, Jelovi bor i sl. Stoga
ukazuje na neophodnost multidisciplinarnih i terenskih ispitivanja, naroito u
lingvistici e takva ispitivanja najee izostaju pa paradoksalno pogrena
tumaenja najee potiu upravo od lingvista. Primjeri koje je Pulevi naveo u tome radu, i otvoreni problemi koji ekaju rjeenje, upravo su najbolji
dokaz njegove teze da je onomastika disciplina koja se ne moe preputiti
samo lingvistima ve se u nju moraju ukljuiti i drugi strunjaci, prije svega
prirodoslovci.
U koautorstvu s Marijom Vugdeli, Vuki Pulevi je objavio studiju
(Pulevi & Vugdeli 2001) o tisi u crnogorskoj flori i toponimiji (Yew (Taxus
baccata L.) in flora and toponymy of Montenegro) u kojoj je jo jednom objedinio dva polja svojega rada botaniku i toponomastiku. Ono to je s lingvistikoga stanovita interesantno jeste da su autori toga rada zabiljeili 55 toponima s tom fitonimskom osnovom, kojima se potvruje teza o toponomastici
kao spomeniku koji svjedoi o nekadanjem ivotu na odreenome prostoru.
Naime, iako je tisa u dananjoj Crnoj Gori vrsta u nestajanju, njenu nekadanju iru rasprostranjenost na crnogorskome terenu potvruju toponimi koje su
autori zabiljeili na lokacijama na kojima te vrste vie nema.
Egzaktnost koja karakterie Puleviev metodoloki postupak nije samo
odraz njegova primarnoga naunoga usmjerenja i rada ve je u velikoj mjeri uslovljena i njegovim temperamentom i ivotnim stilom. Spisak literature
koju daje na kraju studija impozantan je, i to ne toliko po broju korienih
jedinica koliko po tome to Pulevi (kao botaniar!) raspolae literaturom iz
drugih naunih oblasti, prvjenstveno lingvistike (dijalektologije i onomastike), etnologije i etnografije. Kad je u pitanju konsultovana lingvistika literatura, mora se konstatovati da je on o pojavama iz crnogorske dijalektologije
informisan kao da mu je ta oblast primarna struka. O tome najbolje svjedoi
njegova studija Glasovi i u crnogorskoj toponimiji (Pulevi 2008). Ipak, i
pored svega toga Pulevi se u onomastikim radovima nije udaljavao od svoje
struke biologije, pa se uglavnom bavio fitonimima i zoonimima u crnogorskoj toponimiji. U svega tri toponomastike studije on tretira problematiku
koja nije u vezi s njegovom strukom. Pored navedenoga rada o glasovima i
, to su koautorske studije Ivan Crnojevi u crnogorskoj toponimiji (Pulevi
& Samardi 2008) i Crnojevii, Balii i Petrovii u toponimiji Crne Gore
361
Adnan IRGI
(Pulevi & Samardi 2010*) nastale u saradnji s Novicom Samardiem.

U prvoj su od njih evidentirana 84 toponima koja su imenovana po crnogorskome vladaru Ivanu Crnojeviu (1465-1490) ili koja su za njega posredno
vezana, npr. preko lanova njegove porodice, njegovih potomaka i sl. Ta se
studija, pored znaaja za toponomastika izuavanja, istie po izuzetnoj kulturolokoj vrijednosti. Autori nijesu zabiljeili samo toponime vezane za Ivana
Crnojevia, ve i legende koje se odnose na toga vladara i njegovu porodicu, a
informacije su crpili iz literature i na terenu. Sudei po toponimima, narodna
svijest o Crnojeviima bila je prisutna na cijelome crnogorskom prostoru, a
autori nalaze da u nekoliko sluajeva legende idu i mnogo dalje od granice
crnogorske drave toga doba. Tako je u Banjanima stvorena legenda da je Ivan
planina kod Sarajeva dobila ime po Ivanu Crnojeviu, a iseljeni Crnogorci za
istoga vladara veu i toponim Ivanje kod Prijepolja, to je takoe legenda i
sekundarno imenovanje (Pulevi & Samardi 2008: 42). Iako su se Crnojevii u svijesti crnogorskoga naroda zadrali dugo poslije njihova nestanka
s dravne scene, u procesu urbanizacije nestali su mnogi toponimi i legende
koji se na njih odnose. Doivjeli su vjerovatno sudbinu slinu onoj koju su
imale legende vezane za Svetoga Vladimira Dukljanskog u nemanjikome
periodu. Da se kojim sluajem u XIX vijeku mogao pokrenuti kakav timski
projekat ispitivanja crnogorske toponimije koja se vezuje za familiju Crnojevi, broj pronaenih toponima i legendi bio bi vjerovatno mnogo vei. O tome
svjedoi i zapis Vuka Karadia (iz toga perioda) na koji se autori studije o
kojoj je rije pozivaju: Uspomena na Ivana Crnojevia u Crnoj Gori je i sad
tako svjea, kao da je jue vladao (citirano prema Pulevi & Samardi 2008:
42). Ovako, i 84 evidentirana toponima u tome radu u dananjim okolnostima
predstavljaju impozantan broj, a budui da su ih evidentirala dvojica ozbiljnih
naunih i kulturnih radnika kakvi su Vuki Pulevi i Novica Samardi, vjerujemo da u svijesti dananjih Crnogoraca i ne postoji vie toponima koji se
vezuju za toga vladara. Da ih je bilo, sigurno bi se nali u toj studiji. I druga
njihova koautorska studija Crnojevii, Balii i Petrovii u toponimiji Crne
Gore (Pulevi & Samardi 2010*) predstavlja znaajan doprinos kulturologiji, a nastala je kao referat za skup Crnojevii znaaj za crnogorsku dravu
i kulturu, koji je odran na Ivanovim koritima septembra 2010. godine u
organizaciji Matice crnogorske, a pod rukovodstvom edomira Drakovia.
Ta studija predstavlja donekle preraenu pomenutu studiju o Crnojeviima
(Pulevi & Samardi 2008), s tim to su toponimi razvrstani u nekoliko kategorije: zemlja (drava), vei poedi, sela; kue, palate; utvrenja, gradine;
kameni prijestoli; crkve; mlini; guvna; imanja, manji poedi; vinogradi; ribolovi; vode (izvori, vodotoci, ponori, bistijerne); lovita; peine; ume; drvee;
torine, katuni, stoarski objekti; oronimi; toponim izvan teritorije Crne Gore;
toponimi nazvani po lanovima dinastike familije, a novinu predstavlja tridesetak toponima vezanih za Balie i Petrovie.
362
Kako je ve reeno, kapitalno djelo Vukia Pulevia iz oblasti onomastike je koautorska monografija Fitonimi i zoonimi u toponimiji Crne Gore
(Pulevi & Samardi 2003) nastala kao plod njegove dvanaestogodinje saradnje na tom projektu s Novicom Samardiem. Djelo sadri skoro 19.000
crnogorskih toponima s fitonimskom i zoonimskom osnovom i stoji kao najbolja potvrda na jednome mjestu o postojanju zasebnoga crnogorskoga jezika
unutar tokavskoga jezikoga sistema. Sve markantne crnogorske fonetske
osobine uvaju se u tim toponimima za koje Vuki Pulevi nerijetko istie da
su pretrpjeli sve torture unifikatorske jezike politike (vieti Pulevi 2008*).
Osim izuzetne leksikografske vrijednosti, koja zasluuje iri osvrt, to djelo
se metodoloki razlikuje od ostalih leksikografskih djela te vrste. Naime, svi
toponimi koji su tu evidentirani dobili su i preciznu ubikaciju, to nije svojstveno rjenicima koji nastaju iz pera lingvista. Isti toponim navodi se onoliko
puta koliko ima lokacija koje se njime imenuju, pri emu je za svaki pojedini
toponim data precizna lokacija. Taj je postupak izuzetno znaajan za budua
ispitivanja iz oblasti montenegristike. Pored toga to se time izbjegava mogui
problem homonimije imenovanja, dobija se mogunost komparativnoga izuavanja odreenih jezikih pojava koje su u toponimiji osvjedoene, pa ak
i stvaranja karata koje e prikazivati teritorijalnu pokrivenost jezikih pojava
koje se ispituju. Autori i sami u predgovoru objanjavaju razloge za takav
postupak, navodei kako lingvisti pri ubikaciji toponima obino navode samo
ime sela u kojemu se toponim javlja. Kad se pak radi o fitotoponimima i zootoponimima, takva uoptena ubikacija ne odgovara zahtjevima biogeografije
i ekologije, koje kao nauke moraju da prate ovu oblast toponomastike. Sela u
Crnoj Gori obino imaju velike povrine s razuenim reljefom i velikim visinskim i klimatskim amplitudama. Nije rijetko da sela poeduju veoma udaljene
planinske panjake i komunice, koje se mogu nai i na teritorijama drugih
administrativnih jedinica. U ovakvim i slinim sluajevima upada se u kategorijalnu greku ako se kao odredini znak za ubikaciju stavlja samo osueni
naziv sela, nekog drugog naselja ili podruja (Pulevi & Samardi 2003:
9). Zatim autori navode greke koje su u takvim sluajevima pravili lingvisti
- dijalektolozi kad neki fitotoponim lociraju samo prema imenu sela ili kakve
vee administrativne jedinice.
Predgovor toga leksikona po svome znaaju ne zaostaje za leksikonom
jer se u njemu ukazuje na toponomastike i leksikografske probleme koji se
tokom takvih izuavanja javljaju, daju se neke kategorijalne napomene u vezi
s tom problematikom te predlae metodologija koja je primjerena onomastikim ispitivanjima. Navedimo neke znaajnije probleme na koje se tu ukazuje.
Jo u prvome radu o fitonimima i zoonimima u crnogorskoj toponimiji
(Pulevi 1998: 132-133) Vuki Pulevi je ukazao na razliitu ulogu fitonima
363
Adnan IRGI
i zoonima u toponomastikim izuavanjima jer, dok fitotoponim ukazuje na

biljku koja je u odreenome periodu nastanjivala odreeni prostor ili i dalje
na njemu opstoji, zootoponimi ne moraju oznaavati stanite odreene ivotinje ije je ime u osnovi toga toponima. Ta je teza razraena i u predgovoru
o kojemu je rije, pa autori navode primjere oko 200 evidentiranih toponima
s osnovom meed, meka, medo. Meutim, njihova etimologija ne mora biti
ista u svim sluajevima niti oni uvijek ukazuju na prirodna stanita meeda.
Oni oznaavaju lokalitete e je vien meed, ili e je meed zaklao neku
domau ivotinju (Meei brlog, Mekina rupa). esti su toponimi s metaforinim i asocijativnim znaenjem (Meed vrh na Durmitoru, Meea glava,
Mea glava). Uz to navode primjere u kojima nije rije o zoonimskoj ve
antroponimskoj osnovi, kao u sluaju toponima Medov grob i sl. (Pulevi &
Samardi 2003: 18). Vrlo je interesantno ukazivanje na meusobnu uslovljenost imenovanja pojedinih fitonima i zoonima. Takav je sluaj npr. kad je
u pitanju biljka meea lijeska ili meetka. To je i bio jedan od motiva da se
fitotoponimi i zootoponimi objedine u istoj knjizi. Akcenat je i tu s pravom
stavljen na multidisciplinarni pristup problemima. Ispravnost takvoga postupka potvruje se npr. u izvoenju etimologije toponima Kobilji Do u Katunskoj
nahiji, za koji bi lingvisti bez relevantnih informatora teko mogli doi do
zakljuka koji se u Predgovoru navodi da taj toponim nije dobio ime po
kobili ve po biljci kobiljai, ili npr. izvor Meedak u Pivi koji je ime dobio
po meeoj lijeski ili meetki a ne po ivotinji meedu (Pulevi & Samardi
2003: 5).
Autori objanjavaju bogatstvo toponimije u Crnoj Gori koje je bilo
uslovljeno specifinim drutveno-politikim okolnostima. Navedimo dio njihova objanjenja: (...) u burnoj crnogorskoj istoriji bilo je i poduih perioda
kad je drava opstajala u politikim i ekonomskim izolacijama, dovodei narod na ivicu egzistencije, primoravajui ga da se vrsto vezuje za surovo tlo
svoje domovine i svaki orografski pedalj. Takav spoj prirode i ljudi proizveo je veliko bogatstvo toponima. Imenovalo se sve, do u najsitnije detalje.
Zato je u Crnoj Gori teko iznijansirati kategorijalne razlike izmeu mikro- i
makrotoponima (Pulevi & Samardi 2003: 5-6).
Izmeu ostaloga, autori u predgovoru skreu panju na problem homonimije u toponimiji, na neophodnost relevantne ubikacije, dotiu se i nekih teorijskih pitanja kakvo je npr. psihologija imenovanja, bave se odnosom
izmeu toponimije i ostalih nauka te potencijalnom varljivou akcentuacije
kao argumenta prilikom etimolokih izuavanja toponomastike grae. Osvrnuemo se na neke od tih problema.
Kad je u pitanju psihologija imenovanja, autori interpretiraju dotadanje oprene stavove da se toponimi s fitonimskom osnovom imenuju po
364
biljkama kojih na toj lokaciji ima u izobilju, odnosno po biljkama koje na

odreenoj lokaciji predstavljaju rijetkost, a zatim iznose i svoje miljenje. Oni
smatraju da se toponimi mogu imenovati i po onome ega ima mnogo ali i po
onome ega je malo. Smatraju da se psihologija imenovanja vezuje za ono to
je specifino ili razlikovno. Svoj stav potvruju primjerima iz fitotoponimije,
npr. toponimi tipa Petibukva, evibor, Surova jela s jedne strane, odnosno
Koprivni do, Crijemuin do, tirni do s druge strane, e je imenovanje uslovila obilna zastupljenost pomenutih biljaka (Pulevi & Samardi 2003: 13).
Opaske koje se odnose na akcenat toponima kao pomono sredstvo u izvoenju njihove etimologije naroito su zanimljive i korisne. Autori kao primjer
navode ove toponime: Turska glava, Turski bostan, Turjak, Turja i postavljaju
pitanje osnove tih toponima da li se odnose na primitivno govee tur ili na
Turke koji su vladali jednim dijelom dananje crnogorske teritorije. Ni tu, kao
ni u veini drugih sluajeva, oni ne nastoje staviti taku na problem kojim se
bave, ve ukazuju na nekolika mogua rjeenja. I upravo je tu opaska koja se
tie akcenta vrlo znaajna jer recentni akcenat moe da predstavlja sekundarnu jeziku tvorevinu. Moe da je toponim nekad i bio Trska glava, nazvan
po tru, i da je s tim akcentom trajao dok su ivjela eanja ili asocijacije na tu
poodavno izumrlu ivotinju. Kasnije su doli Turci, pa je mogue da je nastao
semantiki transfer apelativa, to je sa sobom povuklo i promjenu akcenta.
(Pulevi & Samardi 2003: 13-14) Primjeri koji su tu dati mogu kao reprezentativni posluiti u daljim onomastikim i etimolokim izuavanjima.
Namjera autora toga leksikona bila je, prema sopstvenome priznanju,
da se preko toponima spasi od zaborava makar neto od crnogorske leksike i
da se rehabilituju brojni autohtoni fitonimi i zoonimi koji su potisnuti u okolnostima o kojima je ve bilo zbora (Pulevi & Samardi 2003: 24). Budui
da je rije o leksikonu koji sadri skoro 19.000 jedinica, jasno je da je njihova
namjera uspjela. Na drugome mjestu, govorei o moguim propustima u tome
pionirskom poslu, autori kau: Ako ovaj leksikon bude imao makar vrijednost validnog uzorka na osnovu kojega e se moi izvoditi odreeni zakljuci,
nae zadovoljstvo e biti veliko (Pulevi & Samardi 2003: 6). Autor ovoga
teksta moe potvrditi ogromnu ulogu koju je taj leksikon odigrao u procesu
slubene kodifikacije crnogorskoga jezika. Koristei se upravo njime, odnosno toponimima koji su u njemu evidentirani, standardizatori crnogorskoga
jezika mogli su lako odgovoriti oponentima da suglasnici i moraju biti
nezaobilazni dio crnogorske standardnojezike norme. Stoga autori leksikona
imaju razloga da budu zadovoljni jer je njihovo djelo ispunilo njihova poetna
oekivanja. to je jo znaajnije, na osnovu grae koja je tu sakupljena, Vuki
Pulevi je na naunome skupu Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika (Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, 2004) izloio referat o glasovima i
u crnogorskoj toponimiji (o emu e kasnije biti rijei). Znaaja leksikona
365
Adnan IRGI
o kojemu je rije bili su svjesni i montenegristi i serbisti, o emu svjedoe

dva prikaza iji su ciljevi bili razliiti. Jedan je prikaz Vojislava P. Nikevia
(Nikevi 2004), a drugi Aleksandra Lome (Loma 2005). Nikevi je tu monografiju okarakterisao kao uzorno nauno djelo koje ima pionirski znaaj
izmeu ostaloga i po tome to je pisano izvornim crnogorskim jezikom, a po
vrijednosti treba da poslui kao obrazac naunicima (Nikevi 2004: 122).
Na ocjenama Aleksandra Lome malo emo se due zadrati. Dok je Nikevi leksikon o kome je rije nazvao temeljem crnogorskoga jezika, Loma
istie kako ta knjiga prua (...) uvid u mikrotoponomastiko blago jednog u
mnogom pogledu zanimljivog i, zato ne rei, poneim osobenog odseka
srpskog jezikog podruja (Loma 2005: 22). To je i osnovna razlika njihova
pristupa tome djelu. Iako Aleksandar Loma odaje priznanje autorima za veliki sakupljaki trud, njegov prikaz ima samo jedan cilj da, kao predstavnik
unifikatorske lingvistike o kojoj je bilo rijei, pokua obezvrijediti leksikon
kojim se crnogorska jezika problematika izuava kao zasebna, autohtona i
odvojena od srpske. Stoga i poinje s kraja tanjega, pa pozdravlja sugestiju o multidisciplinarnome pristupu u izuavanju toponimije, ali zamjera to
meu autorima toga leksikona nema lingvista. Pritom kao da zaboravlja da ni
najvee leksikografsko djelo u istoriji srpske lingvistike nije potpisao jezikoslovac ve neredovno kolovani Vuk Karadi, to ni u kome sluaju ne moe
umanjiti znaaj njegova poduhvata. Da se nije udruilo pregalatvo jednoga
botaniara (Vukia Pulevia) i profesora knjievnosti (Novice Samardia),
silno toponomastiko blago koje je objedinjeno njihovim leksikonom ostalo
bi velikim dijelom zaboravljeno po raznim lancima, studijama, neobjavljenim katalozima ili bi izumrlo zajedno s onima u ijoj se svijesti uvalo. Svakako da je toga bio svjestan i Aleksandar Loma jer se u suprotnome ne bi njime ni bavio. No obratimo panju na njegovu argumentaciju kojom se nastoji
umanjiti znaaj toga poduhvata. Loma istie: Iz nejasnog razloga uvrteni su
toponimi izvedeni od naziva za mitoloka bia vila (483-486), avo (avolja
jama, peina, struga, avolje grede, lazi, avolji lazi, avolji vir 127), vrag
(Vraja glava, Vraje jezero 499), bauk (Baukove rupe 34), neman (Nemanac
u Bjelopavliima 355, uz napomenu da neman moe oznaavati mitsko bie,
ali i zver koja pravi tetu; no pre e ovo ime biti antroponimskog postanja)
(Loma 2005: 17). Iako Loma navodi da su toponimi o kojima je rije navedeni
iz nejasnih razloga, kako bi time diskreditovao i rjenik i njegove autore pred
italakom publikom, u predgovoru njihova rjenika jasno su navedeni razlozi za uvoenje pomenutih toponima. Da bismo pokazali prozirnost takvoga
postupka, citirajmo objanjenje autora predgovora: Tako i mitske motivacije
imenovanja, naroito u doba paganstva, kao i mitska bia uopte, uglavnom
imaju vezu sa ivotinjama ili su nalik na njih (avo, zmaj, adaja, vrag i dr.)
(Pulevi & Samardi 2003: 17). Ili npr. Loma istie da je autorima leksikona
366
poznato da je bor kao naziv za vrtau na podruju krake Crne Gore druga
re nego fitonim bor Pinus, no ipak su svi ti silni borovi i borine uneti
(Loma 2005: 17-18). To istie iako je u predgovoru leksikona opet objanjen postupak autora da unesu sve te silne borove i borine, jer znaajno
je utvrditi da li se mijeaju oronimi i fitonimi sa osnovama br i bor. U vezi
s takvim postupkom autori objanjavaju: Unijeli smo i neke toponime za
koje smo sigurni da im po znaenju apelativa nije mjesto u leksikonu, ali kao
homonimni mogu posluiti za razna uporeivanja. To je taj viak grae koji
smo namjerno zadrali u knjizi, da bi se naao pri ruci svima koji se interesuju
za toponimiju (Pulevi & Samardi 2003: 18).
Iako u prikazu Aleksandra Lome ima sugestija u vezi s etimologijom
pojedinih toponima koje bi se mogle prihvatiti, ove je potrebno obratiti panju i na neke njegove neutemeljene ispravke koje se odnose na postupak
Vukia Pulevia i Novice Samardia. Indirektno optuujui autore leksikona
da ne poznaju zakonitosti tvorbe rijei, Loma izjavljuje: Sufiks -ski po pravilu ne slui za neposredno izvoenje od zoonima, pa je nepotrebna dilema
oko toga (14) da li su toponimi kao Turska dolina u Vasojeviima nastali po
Turcima (tako i predanje, 479) ili po izumrlom turu (Bos primigenus) (Loma
2005: 18). Da je Lomina konstatacija netana, svjedoe pridjevi graeni od
zoonimske osnove i sufiksa -sk(i) (makar u crnogorskome jeziku je tako), npr.:
konjski, volujski, ovnujski, zmijski i sl. Takoe, prozirna je njegova opaska
koja se odnosi na etimologiju naziva Morava kojim se imenuje jedan potok u
Bjelopavliima. Loma ga pokuava vezati za prenos imena sa velikog vodotoka na mali, mada ne treba zanemariti okolnost da je *morava u slovenskim
jezicima i naziv za vlano travnato mesto, a kod nas i za vrste trave (ovde se
belei da morava na Skadarskom jezeru oznaava vodenu biljku Potamogeton) (Loma 2005: 20). Vrstu biljke koju spominje Loma je preuzeo upravo iz
leksikona koji prikazuje (vieti Pulevi & Samardi 2003: 351), pa se stoga
na tako neozbiljnome postupku, koji se, kao to se vidi, u nekoliko navrata
ponavlja, ne treba vie ni zadravati. Potrebno je, meutim, obratiti panju na
preostale dvije mogunosti koje Loma nudi. Kad je u pitanju prijenos imenovanja s veega vodotoka na manji, namjere su opet suvie oigledne da bi ih
trebalo komentarisati, ali je vano istai da bjelopavliki potok Morava osim
u donjem slivu, neposredno prije uvora, protie kroz izuzetno kameniti teren
i nabuja samo za vrijeme velikih kia, tako da ni znaenje vlanog travnatog
mesta ne stoji na vrstim nogama.
Stvarni cilj prikaza Aleksandra Lome ogleda se u njegovu nastojanju da
pokae kako toponomastika koju Pulevi i Samardi tretiraju kao autohtono
crnogorsku u stvari pokazuje kontinuitet srpske jezike teritorije, potvren
prisustvom velike veine ovde pobeleenih naziva i likova u njenim drugim,
susednim, pa i udaljenim delovima. Ni sami autori nisu u stanju da istaknu
367
Adnan IRGI
neku veu crnogorsku osobenost od famoznog , i drugih plodova jekavskog

jotovanja; ne samo da sami dosledno piu ever, edoanstvo, e i sl., nego
su u tom smislu ujednaili i zapise onomastikih podataka; ako knjievno
pisanje Sjenokos zaista u velikom broju sluajeva ne predaje tano lokalni izgovor sa , opet se moramo pitati nije li bar neki od stotinak enokos-a na str.
443-445 ipak na terenu Sjenokos, pa ga je tako valjalo i uneti. Rekli bismo da
ova knjiga ini slabu uslugu promovisanju novoproklamovanog crnogorskog
jezika; ostajui dosta ispod leksikografskih i uopte jezikoslovnih standarda
dostignutih u srpskoj i drugim sredinama, ona nagovetava da novoroene
ne moe pod krovom Dukljanske akademije raunati na bogzna kakvu negu
(Loma 2005: 21). Citirani tekst jasno ukazuje na boljku koju je leksikon Vukia Pulevia i Novice Samardia zadao unitarnoj srpskoj lingvistici. to se
pak tie usluge promovisanju crnogorskoga jezika, ona je ve odigrala svoju
ulogu. No da se ne bismo suvie udaljavali od odabrane teme, ove se vie
neemo baviti stavovima Aleksandra Lome.
Neutemeljene ocjene Aleksandra Lome nijesu omele dalji Puleviev
rad na skupljanju fitonimije i zoonimije u crnogorskoj toponimiji. Naprotiv, u asopisu Lingua Montenegrina objavio je Prvu dopunu fitotoponimiji
i zootoponimiji Crne Gore (Pulevi 2010) koja sadri blizu 1000 toponima s
fitonimskom i zoonimskom osnovom koji su objedinjeni iz literature ili skupljeni preko informatora na terenu. I u tome leksikografskom prilogu potvrdio
se Pulevi kao budni pratilac onomastike i lingvistike literature na osnovu
koje je, izmeu ostaloga, sistematizovao svoj leksikon. Na osnovu koriene
literature i grae zasigurno se moe ustvrditi da meu crnogorskim naunim
radnicima nema ovjeka koji je konsultovao i obimniju i tematski raznovrsniju literaturu od Vukia Pulevia. Toponime koje u toj studiji skupio opet je
dao s preciznim opisima i upuivanjem na informatore, odnosno na literaturu
ili grau. Kao predani istraiva i afirmator crnogorskoga jezika osvjedoio
se Pulevi i nedugo nakon te studije, opet u asopisu Lingua Montenegrina
u kojemu objavljuje onomastike priloge i grau od osnivanja toga asopisa, objavivi obimnu Grau za poljoprivrednu fitonimiju Crne Gore (Pulevi
2010*), opet s vrlo znaajnim predgovorom i s preciznim upuivanjem na
literaturu i informatore. Taj predgovor sadri ozbiljne instrukcije i otvorene
probleme s kojima se moe sresti savremeni istraiva narodnih naziva gajenih biljaka, a zajedno s graom koja mu slijedi predstavlja bogatu grau
koju kad se i u Crnoj Gori stvore uslovi za to lingvisti mogu iskoristiti za
izradu doktorskih ili magistarskih radova. Do tada, moe se konstatovati da je
spaena od zaborava bogata fitonimska graa, koja nestaje u sve izraenijem
procesu urbanizacije.
Na osnovu toponima evidentiranih tokom viegodinjega izuavanja i
sakupljakoga rada Vuki Pulevi je u studiji Glasovi i u crnogorskoj to368
ponimiji (Pulevi 2008) objasnio neophodnost uvoenja pomenutih glasova u

crnogorski jeziki standard. I da tokom svojega dugog naunoga rada Vuki
Pulevi nije uradio nita drugo iz oblasti onomastike i jezikoslovlja, rad o
kojemu je rije bio bi dovoljan da mu obezbijedi dostojno mjesto u istoriji
montenegristike (irgi 2006: 220-221). Ta studija predstavlja krunu njegova
onomastikoga rada. U njoj se Vuki Pulevi pokazao kao odlian poznavalac
ne samo problematike crnogorskih glasova i , ve i crnogorske dijalektologije uopte. Koliko je u to upuen, svjedoi ne samo koriena dijalektoloka
i onomastika literatura ve i rezultati do kojih je doao. Iako na poetku
rada skromno istie da sloeni jeziki problemi nadilaze njegove mogunosti
(Pulevi 2008: 123), on je rezultatima do kojih je doao u izuavanju problematike tih glasova nadiao sve svoje prethodnike lingviste koji su se time
bavili. I prije toga Pulevieva rada znalo se da su glasovi i opteprisutni u
crnogorskome jeziku. Meutim, niko do njega na egzaktan nain nije potvrdio
njihovu opteprisutnost na crnogorskome jezikom terenu. O znaaju rada o
kojem je zbor svjedoi i injenica da je on, uz prethodno pomenuti leksikon,
bio najee koriena literatura u raspravama o kodifikaciji crnogorskoga jezika. Pred silnim toponimima koji se u njemu navode kao potvrda prisustva
konsonanata i u crnogorskome jeziku moraju ustuknuti i najvei protivnici
njihove kodifikacije. S druge strane, vrlo je znaajan odabir literature na koju
se Pulevi u tome radu poziva. Optepoznat je animozitet izmeu crnogorskih
lingvista zastupnika dva oprena stava da je jezik u Crnoj Gori crnogorski,
odnosno da je jezik u njoj samo jedan od dijalekata srpskoga jezika. Zahvaljujui tome animozitetu, lingvisti o kojima je rije najee i ne koriste studije
svojih protivnika (osim u polemikama). Pulevi je i tu uveo novinu. Njegova
je studija o glasovima i upravo zasnovana na rezultatima rada onih lingvista koji su jezik u Crnoj Gori tretirali kao srpski. Time je uklonio mogunost
subjektivnosti prilikom odabira grae jer oni na koje se poziva sigurno nijesu
svjesno iznosili argumentaciju za postojanje crnogorskoga jezika. A Pulevi
odaje priznanje i njihovu radu: Od velikoga je znaaja to to su prilino opsena onomastika istraivanja u Crnoj Gori u cjelini sprovodili lingvisti roeni u Crnoj Gori, kojima je crnogorski jezik maternji. Tako su oni i najlake
mogli da oete izvornost glasova i i njihovu vrstu utemeljenost u toponimima, e je, prosto reeno, neizvodljiva bilo kakva ortografska supstitucija.
A zatim navodi brojne onomastiare koji su zabiljeili pomenute glasove u crnogorskoj toponimiji i kae: Iako su pomenuti autori polazili sa stanovita da
na taj nain obiljeavaju dijalekatske i lokalne osobine pojedinanih govora
Crne Gore, oni su kao mjerodavni naunici inicirali dopunu Vukove azbuke i time udarili podumijentu novoj ortografiji crnogorskoga jezika (Pulevi
2008: 128-129).
369
Adnan IRGI
Pulevi se u uvodnome dijelu te studije zalae za standardizaciju svih

optijih i obinijih osobina i specifinosti crnogorskoga jezika koje su potvrene u govorima i literaturi, tj. za kodifikaciju svih elemenata crngorskoga
jezika koji imaju kompaktan areal na govornoj teritoriji Crne Gore. Zalaui
se za stav da se rehabilitacija crnogorskoga jezika ne moe svoditi samo na
nivo njegove nominacije (Pulevi 2008: 123), on pokazuje mnogo vii stepen
svijesti o znaaju jezika za identitet jednoga naroda nego to ga imaju ili su
ga imali brojni lingvisti iz Crne Gore. Interpretirajui stavove i polemike koje
su se ticale statusa glasova o kojima je rije od prve polovine XIX vijeka do
naih dana, Pulevi se iskazuje kao odlian poznavalac jezikih i kulturnih
prilika u Crnoj Gori. Stoga mu nije bilo teko zakljuiti: Crnogorskom jeziku
locus classicus je u Crnoj Gori, a ne ni u Beu i ni u Novom Sadu, niti na bilo
kojoj jezikoslovnoj katedri izvan Crne Gore, a to to nije bilo uslova da se
ova vana pitanja na vrijeme rijee problem je druge vrste (Pulevi 2008:
129). Zatim objanjava razloge koji su uslovili zaobilaenje glasova i u
Karadievoj srpskoj jezikoj normi. Budui da je Karadi normirao jezik
za sve tokavce, pa i za Srbe ekavce, on nije mogao kodifikovati glasove i
koji su Srbima i Hrvatima bili uglavnom strani, a samim tim i neprihvatljivi.
U vezi s Novosadskim dogovorom koji, iako je propao prije skoro etiri decenije, neki lingvisti u Crnoj Gori i danas nastoje oivjeti, Vuki Pulevi istie:
Ako je Beki dogovor donekle i predstavljao neku junoslovensku sintezu na
polju politike i kulture, koja je odgovarala tom vremenu, za Novosadski dogovor se jasno moe kazati da je bio kamen temeljac unitarizaciji Jugoslavije,
prije svega politikoj, a uz to i jezikoj, kulturnoj i svakoj drugoj (Pulevi
2008: 130). U vezi sa standardizacijom crnogorskoga jezika koji se prirodno
i spontano razvijao na narodnoj osnovi i vrhunce u pisanoj rijei doivio jo
prije jezikoslovnoga rada Vuka Karadia, Pulevi kratko i precizno definie:
Gledano sutinski, Crnogorci se u vezi sa svojim jezikom nijesu ni sa kim
dogovarali niti pravili sporazume. Za to nijesu imali potrebe jer je taj jezik
postojao i prije i poslije Bea i Novoga Sada. Vuk Stefanovi Karadi
nije polemisao s crnogorskom jezikom tradicijom ve sa srpskom. On nita
nije uveo u crnogorski jezik, osim to je zbog koncesija i dogovora redukovao
upotrebu glasova i i sasvim iskljuio i (Pulevi 2008: 132).
Osvrnimo se na jo dva znaajna pitanja kojima se Pulevi u toj studiji
bavio. Jedan se tie ortografije, a drugi mikro- i makrotoponimije. Kad je u
pitanju ortografska problematika, Pulevieva zapaanja odista predstavljaju
kuriozitet jer, iako je rije o botaniaru, moe se rei da se tim problemom
niko u Crnoj Gori nije kompetentnije bavio. On je rasvijetlio inicijativu Radmila Marojevia da se azbuka i abeceda namijenjena svim tokavcima proiri
s dva nova grafema: jatom i ruskim grafemom kojim bi se biljeio crnogorski konsonant . Pulevi ukazuje na problem koji bi takva ortografija ne370
minovno uslovila jer je za ekavski prostor svejedno kako e se ekavski oblici

obiljeavati s e ili s jatom. Meutim, za Crnu Goru kao autohtono ijekavsku
zemlju jatovska azbuka bila bi neprimjerena jer bi tada, kako on kae, korisnicima bila neophodna podua jatovska edukacija za obiljeavanje rijei
u kojima se npr. suglasnik javlja kao produkt jekavske jotacije (jat ili ?).
Pored toga, iznenauje njegovo poznavanje ortografije suednih nam naroda
kad objanjava grafemsku neprimjerenost za suglasnik jer se tim znakom
npr. u ruskoj i bugarskoj irilici ne oznaava glasovna vrijednost koju ima na
konosonant , ve grupa odnosno t. Osvrui se i na inicijativu Pavla Ivia,
koji se zalagao za kodifikaciju ekavice na cijelome tokavskom prostoru, Vuki Pulevi zakljuuje da su pod crnogorski jezik podmetnute dvije paklene
unitarnojezike mine: jedna lingviste Pavla Ivia preko uvoenja ekavice na
itavom tokavskom podruju, ime bi crnogorskom jeziku jednim potezom
bio zadan smrtonosni udarac. Druga mina je ona lingviste Radmila Marojevia preko fonoloke zamke (s jat i ), ime se crnogorskom jeziku odreuje
eutanazija, kao znatno humanije umorstvo (Pulevi 2008: 132).
Problematikom mikrotoponimije i lokalne toponimije, odnosno klasifikacije toponima na taj nain Vuki Pulevi se uzgredno bavio i u prethodnim
onomastikim studijama, ali tu iznosi detaljan osvrt na to pitanje. Brojni crnogorski lingvisti dijalektolozi i onomastiari, mahom vezani za beogradsku
i novosadsku sredinu koja je bila protivna kodifikaciji crnogorskoga jezika
sakupili su mnotvo toponima u kojima se javljaju fonemi i . Da bi umanjili
znaaj i ulogu tih glasova u crnogorskome jeziku, oni su ispred tih toponima
dodavali prefiks mikro- ili su ih nazivali lokalnom toponimijom. Meutim, Pulevi na primjerima enokos i enokoa (=kosne livade) ukazuje na pogrenost
takvoga tretmana. Budui da Crna Gora ima specifian brdsko-planinski reljef, kosne livade u njoj su male povrine, pa se stoga formalno moe govoriti
o mikrotoponomastici. Meutim, njihova frekvencija u imenovanju lokaliteta
stoji protiv takve odrednice jer kad bi Crna Gora imala pretpostavljenu ravnu
povrinu, vjerovatno ne bi ni toponimi enokos i enokosi bili tako frekventni.
Takoe, kad bi na irokom zakraenom i neprohodnom prostoru Crne Gore
bilo vie uvala s kosnim livadama, bilo bi i vie toponima imenovanih po enokosima. Sve ovo jako relativizira kategorije lokalna toponimija i mikrotoponimija. To bi se najbolje uoilo kad bi se izradila punkt karta Crne Gore
sa svim toponimima u kojima postoji glas . Prazni prostori na takvim kartama
predstavljali bi ne mjesta e se ne izgovara ovaj glas, ve djelove reljefa na
kojima nema kosnih livada, tj. enokosa (Pulevi 2008: 133). Dakle, brojnost
takvih toponima oduzima pravo na dodavanje prefiksa mikro- u njihovoj klasifikaciji. Pored toga, Pulevi navodi toponime e je evidentiran suglasnik ili
, a koji se zbog veliine lokaliteta koji se njima imenuju ne mogu ni formalno
371
Adnan IRGI
podvesti pod kategoriju mikrotoponimije. Takvi su npr. oronimi ekirica ili

Koa, to ne poznaju regresivne (nejotovane) oblike.
Cijela studija o glasovima i u crnogorskoj toponimiji zapravo je
podreena zakljucima o uvoenju tih glasova u crnogorski standardni jezik,
odnosno o uvoenju njihovih grafema u standardnu crnogorsku azbuku i abecedu. Utemeljenost tih zakljuaka i argumentacija koja iza njih stoji najbolji
je svjedok ozbiljnosti naunoga rada Vukia Pulevia. Umjesto elaboracije
13 taaka njegova zakljuka, istiemo da se i pored duega iitavanja i razmiljanja nijesmo mogli doetiti eventualne 14. take koja bi im mogla biti
pridodata.
Temeljni viegodinji nauni rad Vukia Pulevia na problemu crnogorske onomastike svakako je sublimiran u njegovoj studiji o glasovima
i , kakvom se ne mogu pohvaliti ni mnogi crnogorski lingvisti dananjice i
vremena koje je za nama. Rezultati do kojih je doao dali su mu za pravo da se
ukljui i u aktuelni proces kodifikacije crnogorskoga jezika kao slubenoga u
Crnoj Gori i da uputi prijekor pojedinim lingvistima koji, izaavi iz naunih
sfera, pokuavaju kodifikovati oblike koje nauka o crnogorskome jeziku do
danas ne poznaje jer su nastali kao rezultat unionistike jezike politike protiv koje se samosvjesna Crna Gora borila tokom cijeloga XX vijeka (Pulevi
2008*). Nesrene jezike okolnosti u Crnoj Gori druge polovine XX vijeka
imale su i makar jednu povoljnu stranu. One su bile glavni inicijator toponomastikih izuavanja Vukia Pulevia i motivacija za njegovo ukljuivanje u
crnogorsku jeziku problematiku. Nadamo se da smo ovim osvrtom ukazali
makar na dio zasluga koje je on imao u tome poslu, te da e ovaj referat biti
ujedno i inicijativa za kakav dublji i iri prikaz doprinosa akademika Vukia
Pulevia crnogorskoj toponomastici. Do tada elimo mu uspjenu finalizaciju
jo jednoga znaajnog onomastikoga poduhvata na kojem sada radi leksikona crnogorske fitonomije.
Citirana literatura
irgi 2006
Loma 2005
Nikevi 2004
372
irgi, Adnan: Standardizacija crnogorskoga jezika u

knjizi: Jeziki neprebol, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2006, str. 211-238.
Loma, Aleksandar: Jedan pogled u toponimiju Crne Gore,
Onomatoloki prilozi, XVIII, SANU, Beograd 2005, str.
15-26.
Nikevi, Vojislav P.: Temelj crnogorskoga jezika, Luindan, glas Crnogorske pravoslavne crkve, br. 11, god.
VII, Cetinje 2004, str. 120-122.
Pulevi &
Samardi 2003
Pulevi &
Samardi 2008
Pulevi &
Vugdeli 2001
Pulevi 1998
Pulevi 2001
Pulevi 2003
Pulevi 2005
Pulevi 2008
Pulevi 2008*
Pulevi 2009
Pulevi, Vuki & Samardi, Novica: Fitonimi i zoonimi

u toponimiji Crne Gore, Dukljanska akademija nauka i
umjetnosti, Podgorica 2003.
Pulevi, Vuki & Samardi, Novica: Ivan Crnojevi u
crnogorskoj toponimiji, Doclea, br. 4, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica 2003, str. 173-188.
Studija je kasnije dopunjena s nekoliko toponima i legendi
i objavljena u asopisu Lingua Montenegrina, br. 2, Institut
za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi,
Cetinje 2008, str. 41-60.
Pulevi, Vuki & Vugdeli, Marija: Yew (Taxus baccata
L.) in flora and toponymy of Montenegro, Razprave IV.
razreda SAZU, XLII-2, Sl. 1, Ljubljana 2001, str. 187-196.
Pulevi, Vuki: Kratak osvrt na fitonime i zoonime u crnogorskoj toponimiji, Zbornik radova s naunoga skupa
Jezici kao kulturni identiteti, Crnogorski PEN centar, Podgorica 1998, str. 127-136.
Pulevi, Vuki: Fitonimi siljevina i silj u toponimiji Crne
Gore, Doclea, br. 3, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica 2001, str. 127-135.
Pulevi, Vuki: Fitonimi pelin, pelim i kaloper u toponimiji Crne Gore, Doclea, br. 4, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica 2003, str. 227-245.
Pulevi, Vuki: O fitonimima iz Crne Gore u Karadievom Srpskom rjeniku, Zbornik radova s naunoga skupa
Vuk Karadi i Crnogorci, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje 2005, str. 77-122.
Pulevi, Vuki: Glasovi i u crnogorskoj toponimiji,
Zbornik radova s naunoga skupa Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika, Cetinje 2005, str. 123-140. Studija je
pretampana u asopisu Lingua Montenegina, br. 1, Institut
za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi,
Cetinje 2008, str. 75-93.
Vuki Pulevi o standardizaciji crnogorskoga jezika: to
emo s toponimijom?, Pobjeda, Kultura, Podgorica, 4.
septembar 2008, str. 14.
Pulevi, Vuki: Osvrt na probleme crnogorske fitonimije,
Lingua Montenegina, br. 3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje 2009, str. 65-80.
373
Adnan IRGI
Pulevi 2009*
Pulevi 2010
Pulevi 2010*
Pulevi, Vuki: Degradacija vegetacije u toponimiji Crne

Gore, Lingua Montenegrina, br. 4, Institut za crnogorski
jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje 2009,
str. 69-84.
Pulevi, Vuki: Prva dopuna fitotoponimiji i zootoponimiji Crne Gore, Lingua Montenegina, br. 5, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje 2010, str. 537-597.
Pulevi, Vuki: Graa za poljoprivrednu fitonimiju Crne
Gore, Lingua Montenegina, br. 6, Institut za crnogorski
jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje 2010,
str. 487-578.
Pulevi &
Samardi 2010* Pulevi, Vuki & Samardi, Novica: Crnojevii, Balii
i Petrovii u toponimiji Crne Gore, Zbornik radova Crnojevii znaaj za crnogorsku dravu i kulturu, Matica
crnogorska, Cetinje Podgorica, 2010, str. 333-352.
Adnan IRGI
VUKI PULEVI AND HIS CONTRIBUTION TO
MONTENEGRIN ONOMASTICS
The author of the paper emphasizes the significance of the onomastic
research by Vuki Pulevi, who has through his studies greatly contributed
to the recognition of Montenegrin language. The lexicographic monograph
on phytonyms and zoonyms in the Montenegrin toponymy (co-authored with
Novica Samardi) is especially significant, as well as the study on consonants and , which has also been developed on the basis of toponomastic
research. At the time of codification of the Montenegrin language, those two
studies stood in the way of attempts by some linguists to exclude the above
consonants from the Montenegrin standard language. With regard to onomastic studies by Vuki Pulevi, especially important is the fact that he applied
the methodology characteristic for the natural sciences to an entirely different
field - linguistics or, more precisely, onomastics. Not aiming to point out individually all the problems discussed by Vuki Pulevi, the author deals with
important parts of his onomastic work.
Key words: Vuki Pulevi, Montenegrin language, Onomastics, Montenegristics
374

UDK 821.163.4(497.16):929 Nikevi M.

Pregledni rad
Aleksandar RADOMAN (Podgorica)

aleksandar.radoman@icjk.me
MILORAD NIKEVI KAO PROUAVALAC CRNOGORSKE
KNJIEVNOSTI XIX I POETKA XX VIJEKA
Povodom 70-godinjice ivota i 45-godinjice naunoga rada
Kad se sagleda u cjelini nauni opus Milorada Nikevia,
lako je uoljivo da je on po svojim primarnim interesovanjima i
postignuima zapravo istoriar knjievnosti. Sredinje mjesto u
njegovim knjievnoistorijskim istraivanjima pripada crnogorskoj knjievnosti XIX i poetka XX vijeka. No, ako je tematikom Nikevi uglavnom orijentisan na crnogorsku knjievnost
naznaenoga perioda, pristupom materiji, nainom njene obrade
on je u prvome redu usmjeren na dodire, interferencije i uticaje
u literaturi. Ogleda se to kako u njegovu magistarskome radu,
e je suelio dva klasika crnogorske knjievnosti, Njegoa i
Ljubiu, a potom ispitao i njihov odnos prema usmenoj knjievnosti, tako i u doktorskoj disertaciji, u kojoj je osvijetlio cio
jedan nepoznati korpus nae literature i sagledao ga u kontekstu junoslovenskih i evropskih literarnih tokova. Takva je, na
koncu, i njegova kapitalna Istorija crnogorske knjievnosti od
sredine XIX vijeka do 1918. godine, knjiga ije se publikovanje
oekuje upravo u godini Nikevieva jubileja.
Kljune rijei: Milorad Nikevi, istorija knjievnosti, crnogorska knjievnost, romantizam, realizam
Milorad Nikevi pripada krugu crnogorskih naunika i intelektualaca

koji su u potonje etiri decenije odigrali kljunu ulogu u uvrivanju svijesti
o posebnosti crnogorskoga jezika, knjievnosti i kulture. Za sve to vrijeme
Nikeviu je pripadala osobena pozicija budui da je cijeli svoj radni vijek
proveo u Hrvatskoj, tu stekao univerzitetsku karijeru i potpunu naunu afirmaciju, osim to je doprinosio naunoj promociji temeljnih odrednica crnogorskoga nacionalnog identiteta, on je bio i dragocjena spona izmeu dviju
375
Aleksandar RADOMAN
kultura crnogorske i hrvatske. Bez preerivanja se moe rei da je njegov

angaman u tom pravcu bez presedana u novijoj istoriji dviju zemalja. No, od
ne manjega je znaaja i Nikeviev doprinos fundiranju savremene montenegristike. Premda je njegov nauni opus zamaan, interdisciplinaran i anrovski raznolik, mi emo se u ovome prilogu zadrati samo na nekoliko okvirnih
napomena vezanih za knjievnoistorijski segment njegova opusa. Zapravo, za
onaj dio njegova naunoga angamana koji se odnosi na crnogorsku knjievnost XIX i poetka XX stoljea.
Kad se sagleda u cjelini nauni opus Milorada Nikevia, lako je uoljivo da je on po svojim primarnim interesovanjima i postignuima zapravo
istoriar knjievnosti. Sredinje mjesto u njegovim knjievnoistorijskim istraivanjima pripada crnogorskoj knjievnosti XIX i poetka XX vijeka. No,
ako je tematikom Nikevi uglavnom orijentisan na crnogorsku knjievnost
naznaenoga perioda, pristupom materiji, nainom njene obrade on je u prvome redu usmjeren na dodire, interferencije i uticaje u literaturi. Ogleda se to
kako u njegovu magistarskome radu, e je suelio dva klasika crnogorske
knjievnosti, Njegoa i Ljubiu, a potom ispitao i njihov odnos prema usmenoj knjievnosti, tako i u doktorskoj disertaciji, u kojoj je osvijetlio cio jedan
nepoznati korpus nae literature i sagledao ga u kontekstu junoslovenskih i
evropskih literarnih tokova. Takva je, na koncu, i njegova kapitalna Istorija
crnogorske knjievnosti od sredine XIX vijeka do 1918. godine, knjiga ije se
publikovanje oekuje upravo u godini Nikevieva jubileja.
Magistarski rad Stefan Mitrov Ljubia i Njego uticaji i paralele Milorad Nikevi je odbranio na Filozofskome fakultetu u Novom Sadu 1976.
godine. Koincidiralo je to s naglim rastom naunoga interesovanja za Stefana
Mitrova Ljubiu, znaajnu i do toga trenutka prilino neprouenu linost crnogorske knjievne istorije. Prvo je 1976. godine Crnogorska akademija nauka i
umjetnosti organizovala u tadanjem Titogradu i Budvi veliki nauni simpozijum o Ljubii, a iste godine publikovan je i zbornik s toga simpozijuma. Zatim
su se u nekoliko narednih godina pojavile tri dragocjene knjievnoistorijske
monografije o Ljubii Knjievno djelo Stefana Mitrova Ljubie Boidara Pejovia (1977), Pripovijedanje kao opsesija Nova Vukovia (1980), i Tragajui
za Ljubiom Radoslava Rotkovia (1982). Kad se to ima u vidu, postaje jasno
da je Ljubia krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina XX vijeka, vie od kojega drugog pisca, dospio u centar panje crnogorske knjievne
istoriografije.1 Nikevieva magistarska teza pojavila se kao zaseban temat1
Da interesovanje za Ljubiino djelo ne jenjava ni na prijelazu vjekova, dokazuju nekolika

nauna skupa (i zbornika posveena tome piscu) organizovana u posljednjih desetak godina,
a posebno nove knjige o Ljubii: v. uro Pejanovi, Ljubiino djelo u svjetlu knjievne kritike i istorije knjievnosti, Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorice, Podgorica, 1996; Vuk
Cerovi, Prianja Vuka Dojevia Stefana Mitrova Ljubie, Kulturno-prosvjetna zajed-
376
Milorad Nikevi kao prouavalac crnogorske knjievnosti...
ski blok u knjizi Transformacije i strukture (kolske novine, Zagreb, 1982) i

skrenula panju naune javnosti upravo smjelim metodolokim iskorakom. U
uvodnome dijelu studije Nikevi ovako objanjava svoj knjievnoistorijski
postupak: Knjievno djelo Njegoa i Ljubie prua nam dovoljno mogunosti da njegove meusobne, jedva uoljive veze, unutranje strukturiranosti i
dodirnosti to su satkane od suptilnih i teko uoljivih nijansi i boja sagledamo, ponajvie u tematskom i motivskom svijetu, zatim u formalnom pogledu, a ponekad i u dalekim reminiscencijama, idejno-umjetnikim i estetskim
uticajima. Tek kad se Ljubiine pripovijesti razmotre komparativno, u odnosu
prema Njegoevu djelu i drugim oblicima i formama crnogorskoga usmenog i
pisanog stvaralatva, doi e do pouzdanijih sinteza i zakljuaka o Ljubii kao
piscu i umjetniku, o prirodi njegova stvaralatva.2
Studija o Ljubii i Njegou, u kompozicionome pogledu, sastoji se od
dviju cjelina. Prvu cjelinu, naslovljenu Ljubia i Njego: knjievnoistorijske paralele, uzori i nadahnua, ine tri rada u kojima Nikevi obrazlae
svoj pristup, ukazuje na Ljubiina prva saznanja o Njegou, apostrofirajui
injenicu da je Ljubia jedan od prvih Njegoevih komentatora i prireivaa,
i uputa se u analizu njegova izdanja Gorskoga vijenca. U tome prvom dijelu
studije Nikevi pokazuje izvanrednu upuenost kako u grau i literaturu tako
i u suptilna tekstoloka pitanja. Analize konkretnih istorijskih, knjievnoistorijskih i tekstolokih problema, e ukazuje na Ljubiine greke u pojedinim
stihovima ali u cjelini pozitivno ocjenjuje njegove komentare, Nikeviu su
samo podloga za iru knjievnoistorijsku kontekstualizaciju. Nakon to je
problem osvijetlio s vie strana, Nikevi lapidarno zakljuuje: I na kraju,
treba rei da je Ljubia u svim sudovima i komentarima koje je napisao o
Njegoevu Gorskom vijencu iskazivao i svoju imanentno-eksplicitnu poetiku
koja e se stvaralaki oploditi, estetsko-umjetniki uzreti najbolje u njegovim
pripovijestima.3 Druga cjelina studije o odnosu Ljubie i Njegoa, pod naslovom Njegoevo djelo izvor Ljubiinih tema, motiva i inspiracija, koju
ine etiri zasebna priloga, usmjerena je na unutranji pristup odnosno
pronicanje u knjievno djelo Ljubie u odnosu prema stvaralatvu Petra II
Petrovia Njegoa.
U prvome dijelu toga temata nalazimo prilog Transformacijski tragovi
epskoga pjesnitva i Njegoevih strukturalnih elemenata u poetsko-narativnom opusu Stefana Mitrova Ljubie. Nikevi skicira najranije periode Lju-
2
3
nica Podgorice, Podgorica, 2000; Vojislav P. Nikevi, Ljubiina jezika kovnica: od talijanaa do narodnjaka, Crnogorski PEN centar, Cetinje, 2003; Radomir V. Ivanovi, Stefan
Mitrov Ljubia prilog poetici, Pegaz Orpheus, Bijelo Polje Novi Sad, 2003.
Milorad Nikevi, Transformacije i strukture. Knjievne studije i metodiki prilozi, kolske
novine, Zagred, 1982, 1516.
Isto, 32.
377
Aleksandar RADOMAN
biina knjievnoga stvaralatva s posebnim osvrtom na ranu pjesmu Boj na

Visu. Paljivi analitiko-komparativni uvid u to djelo upuuje ga na zakljuak:
Moe se, dakle, zakljuiti da je pjesma Boj na Visu i svojim estetikim uinkom, sadrajem i jezikom, Ljubiino najmanje originalno djelo. Zapravo, ona
je velikim dijelom, mozaik reminiscencija i pojedinih strukturalnih elemenata
asimiliranih iz Njegoeva Gorskog vijenca, njegovih epskih pjesama na narodnu i crnogorske narodne poezije novijeg vremena.4 Nakon takve ocjene
Nikevi se usredsreuje na paralele u Ljubiinu i Njegoevu djelu koje se
tiu oblik usmenoga stvaralatva to se u transformisanoj formi srijeu kod
ta dva pisca.
Ve samim naslovom narednoga priloga Originalnost uprkos uticajima (tematoloki i motivski susreti, dodiri i proimanja Njegoeva i Ljubiina
djela Lani car epan Mali) Nikevi sugerie okvir u kojem se kree poredbena analiza Ljubiine prve pripovijesti i Njegoeve drame. Polemiui sa,
u kritici prenaglaenim, stavovima o neoriginalnosti Ljubiine pripovijesti,
odnosno optubama da je svoje prvo prozno djelo preuzeo od Njegoa, Nikevi ukazuje na zajednike izvore, grau i tek u kompozicionome pogledu
vee slinosti izmeu Ljubiina i Njegoeva djela. Time s Ljubie skida hipoteku nepravednih optubi a u teorijsko-metodolokome pogledu daje znaajan
doprinos osvjetljavanju odnosa i uticaja dvojice klasika crnogorske knjievnosti. Nikevi pronicljivo zapaa: itajui Njegoevo djelo Lani car epan Mali, prouavajui njegov Gorski vijenac, Ljubia je spontano upijao iz
tih djela pojedine slike, pjesnike impresije, iskustva i motive, pa je sve to
stvaralaki osmiljeno i preobraeno, koristio u svom djelu. Bio je to, dakle,
materijal preko kojega je Njegoeva poezija, posredno i neposredno, kao i u
tvorevini Lani car epan Mali, uestvovala u izgraivanju Ljubiine stvaralako-umjetnike individualnosti.5
U prilogu Transformacijski nivoi usmene i pisane knjievnosti u djelima Petra II Petrovia Njegoa i Stefana M. Ljubie Nikevi se uputa u
analizu sloenih odnosa usmene i pisane literature i na primjerima dvojice
najznaajnijih crnogorskih pisaca XIX vijeka, Njegoa i Ljubie, prati suptilna prelivanja, transformacije i intertekstualne odnose. Nikevi primjeuje:
Ako se detaljnije komparativno-genetski posmotre najznaajnija ostvarenja
crnogorske usmene knjievnosti te djela Njegoa i Ljubie, mogue je utvrditi
da su i jedan i drugi stvaralac zaista tematizovali svijet svojih tvorevina na
osnovu narodnog stvaralatva. Drugim rijeima, paralelnim razgledanjem u
trouglu naznaenih ostvarenja narodnog stvaralatva Njegoeva i Ljubiina d se ustanoviti u kojem su stepenu spomenuti stvaraoci transformisali
4
5
Isto, 72.
Isto, 93.
378
pojedine usmene, odnosno narodno-folklorne elemente. S tako postavljenim

heuristikim izazovom Nikevi uspjeno izlazi na kraj pronalazei veliki broj
primjera transformacije elemenata usmenoga stvaralatva u djelima Njegoa
i Ljubie, a posebno su dragocjena njegova pronicljiva zapaanja o literarnim
paralelama u djelu dvojice klasika crnogorske knjievnosti. On se ne zadrava
samo na uoavanju interferencija i slinosti, ve nudi odgonetku i nijansiranih
razlika u pristupu folklornoj grai kod Njegoa i Ljubie, pa zakljuuje: Ljubia, za razliku od Njegoa, i ovim transformacionim temama pristupa (...)
s humoristino-satirinom namjerom. Uz to, u njegovoj interpretaciji takvih
transformacionih narodnih obiaja i magijskih moi uvijek se krije prosvjetiteljsko-didaktiki stav, dok su oni kod Njegoa dignuti do stepena poimanja
ivota i svijeta, u emu je i najvea razlika.6
U zavrnome prilogu studije Koherentnosti, susreti, dodiri i proimanja tematsko-motivskih svjetova Stefana M. Ljubie i Petra II Petrovia Njegoa Nikevi propituje tematsko-motivske i imagoloke aspekte Ljubiina
i Njegoeva djela. U opsenoj analizi brojnih paralela minuciozno navodi sve
slinosti, ali uoava i bitne razlike koje se tiu odnosa prema mletakome
odnosno turskome svijetu. Analiza je, u prvome redu, usmjerena na ideoloku
taku gledita likova: Njegoevih vojvode Draka i Vuka Manduia i Ljubiinih Kanjoa Macedonovia i Vuka Dojevia. Svoja temeljita istraivanja
Nikevi rezimira pronicljivim zakljukom: Ima jedna vrlo vana razlika izmeu Njegoa i Ljubie i u pristupu mletakom i turskom svijetu. U centru
Ljubiine umjetnike obrade, njegove opservacije su Venecijanci, a Turcima
se bavi uzgradno, samo u nekoliko pripovijesti, dok je u Njegoa obrnuto.
(...) Sve u svemu, Njegoev Gorski vijenac, narodna predanja, mnogi drugi
dokumenti o tome vremenu dali su Ljubii inspirativnu grau da u svom narativnom knjievnom opusu oblikuje primjere moralnih, duhovnih i herojskih
likova, linosti kakve su prisutne u Njegoevoj sveoptoj poetskoj sintezi.7
Nikevieva studija o literarnim vezama i uticajima Ljubie i Njegoa
u knjievnokritikim krugovima naila je na dobar prijem kao znaajan doprinos osvjetljavanju literarnih relacija i intertekstualnih odnosa. Istoriar knjievnosti Krsto Piurica o njoj je zapisao: Nikevieva komparativna studija
(...) pokazuje autorovu zrelost, smisao za analitiko prouavanje knjievnih
pojava i nerv za otkrivanje detalja koji vode do sinteza. Naobrazba autora ove
studije, njegova umjenost u otkrivanju pojava, moderan pristup problematici
ove vrste, stepen informisanosti, jezik i stil kojim je ova studija pisana osnova
6
7
Isto, 110.
Isto, 126127.
379
Aleksandar RADOMAN
su nadanju da e se Nikevi ovom problematikom dalje baviti.8 Koliko je

Krsto Piurica bio u pravu, pokazae Nikeviev docniji nauni angaman.
Da je crnogorska knjievnost XIX vijeka u sreditu njegova naunoga
interesovanja, Milorad Nikevi e potvrditi i u doktorskoj disertaciji Crnogorska pripovijetka od 60-ih godina 19. vijeka do Prvog svjetskog rata, odbranjenoj pod mentorstvom Jovana Deretia na Filolokome fakultetu u Beogradu 1985. godine. Disertacijom, objavljenom pod naslovom Crnogorska
pripovijetka izmeu tradicije i savremenosti,9 ponudio je najcjelovitiji uvid u
crnogorsku proznu produkciju naznaenoga perioda. Taj ambiciozno zamiljeni poduhvat podrazumijevao je izuzetan napor da se prikupi i sabere obimna
graa razasuta uglavnom po crnogorskoj, a dijelom i junoslovenskoj periodici, pogotovo ako se zna da do pojave Nikevieve monografije o veini pisaca
obraenih u njoj jedva da je bilo zbora u naoj knjievnoj istoriografiji. Zato
je Nikevi temi pristupio ab ovo. U uvodnome tekstu monografije donosi pregled dotadanjih prouavanja naznaenoga perioda i nudi vlastiti stilski naziv
za prelazni period od romantizma ka realizmu folklorni realizam. Argumentovano obrazlaui zasnovanost takvoga stilskog odreenja, on objanjava i
cilj svojega istraivanja: Namjera nam je, zapravo, da u svjetlosti pluralistikih metodolokih pristupa osvijetlimo najbitnije elemente, knjievno-kulturna i tipoloka svojstva, strukturne kategorije pripovjedake knjievnosti ovog
perioda. Drugaije kazano, elimo da knjievnoistorijskim, interpretativnim,
analitiko-kritinim i drugim metodama, ralanimo najvanije elemente pripovijetke koja se u ovom dugom vremenskom razdoblju razvijala i nametnula
kao jedan od istaknutih knjievnih anrova u Crnoj Gori.10
Monografija je koncipirana u tri dijela, a svaki od njih sainjavaju nova
poglavlja i potpoglavlja. Prvi dio naslovljen je Knjievnoistorijski i kulturni
ambijent nastanka pripovijedaka, drugi dio je Geneza i tokovi razvoja pripovijedaka, a trei dio monografije nosi naziv Evropski knjievni kontekst.
Tri dijela monografije zapravo oznaavaju tri razliita teorijsko-metodoloka
pristupa materiji. Dok je prvi dio usmjeren na spoljanji pristup i predstavlja
sveobuhvatan knjievnoistorijski pregled, drugi je dio posveen unutranjem
pristupu, tipolokome, anrovskom i interpretativnome uvidu u korpus, a zavrni dio studije orijentisan je na komparatistiku dimenziju problema.
U prvome dijelu knjige, kroz nekoliko poglavlja i potpoglavlja, data je
sveobuhvatna drutveno-politika, kulturoloka i knjievnoistorijska panora8
9
10
Krsto Piurica, Dvije studije o Ljubii, Stvaranje, br. 5, Titograd, 1983, 641.
Milorad Nikevi, Crnogorska pripovijetka izmeu tradicije i savremenosti. Knjievnoistorijsko i tipoloko odreenje pripovijetke od 60-ih godina 19. vijeka do Prvog svjetskog rata,
NIO Univerzitetska rije, Titograd, 1988.
Isto, 16.
380
ma Crne Gore od sredine XIX vijeka do Prvoga svjetskog rata. Autor je posebnu panju posvetio svekolikome kulturnom zamahu (osnivanje kulturnoumjetnikih drutava, pjevakih i diletantskih druina, pokretanje asopisne
produkcije...), osobito u centrima kulturnoga ivota toga perioda Cetinju
i Nikiu. Na kulturni zamah, pored neto povoljnijih drutveno-politikih
okolnosti, u velikoj mjeri uticala je i pojava izvanjaca i inostranaca u Crnoj
Gori, emu je Nikevi posvetio cijelo jedno opirnije poglavlje. Kao izvrstan
poznavalac te epohe Nikevi polazi od optepoznate injenice da su u crnogorskome kulturnom ivotu XIX vijeka presudnu ulogu odigrali izvanjci,
mahom s prostora Srbije i Vojvodine, ali i drugih junoslovenskih i slovenskih
krajeva, pa pratei uslove i genezu pojave izvanjaca i inostranaca u Crnoj
Gori, detekcijom kljunih elemenata toga procesa Nikevi, osim to ukazuje
na njihov znaaj, nagovjetava i onu u literaturi rjee uoavanu dimenziju
problema koju e potpunije definisati u zasebnome radu, neto docnije, e
konstatuje: Dugotrajno prisustvo tih duhovnih poslenika u politikom, drutvenom, ekonomskom, a naroito u kulturnom ivotu Crne Gore, uticalo je
umnogome ne samo na organizaciono-politiko i konstitutivno ustrojstvo crnogorske dravnosti, njene uprave u drugoj polovini XIX vijeka, ve je daleko
vie uticalo na izmjenu istorijske, socioloke, sociolingvistike i ukupne kulturoloke slike Crnogoraca.11 Prije no to se u drugome dijelu knjige usredsredi na odabrani korpus, Nikevi u posebnom potpoglavlju analizira ulogu i
znaaj Sima Matavulja u razvoju crnogorske pripovijetke.
U drugome, najopsenijem dijelu knjige Nikevi se uputa u anrovska i tipoloka odreenja korpusa koji je naznaen naslovom. Polazei od
genolokih razgranienja te ukazujui na snano prisustvo usmenoga knjievnog iskaza, Nikevi predlae podjelu na tri tematsko-motivske cjeline,
koje, ujedno, predstavljaju i tokove razvoja crnogorske pripovijetke: 1. Poeci crnogorske pripovijetke Njegoeva pripovjedna zbilja; 2. Pripovijetke
iz narodnog ivota na Vukovim i Ljubiinim stazama; 3. Pripovijetke na
tradicionalnim i novim stazama. Prije nego se upusti u temeljno preispitivanje dometa i vrijednosti toga nasljea Nikevi daje precizan sintetiki sud:
Knjievnost druge polovine 19. i poetkom ovog vijeka u Crnoj Gori, gledano u cjelini, predstavlja sporo preovladavanje tradicionalnog naina pisanja
i oblikovanja literarnog svijeta. Ujedno, to je i vrijeme sporog sazrijevanja
knjievnih stvaralaca. Njihove tvorevine, i pored stvarnih pisaca koji su uticali na njih, nijesu vodile brzom razvitku i razbijanju okvira regionalnih tema
i motiva, odnosno regionalnog naina oblikovanja. No, ipak, u krilu takve
proze izdvajaju se, ponekad, i znaajnije estetske vrijednosti, ali nedovoljne
11
U knjizi: Filoloke rasprave. Interkulturalni kontekst, Geos Crnogorsko-hrvatsko prijateljsko drutvo Ivan Maurani HCDPRH, Podgorica, 2002, str. 45.
381
Aleksandar RADOMAN
da prevaziu estetika pripovijedna zrenja S. M. Ljubie, M. Miljanova i S.

Matavulja.12
U okviru prve tematsko-motivske cjeline Nikevi analizira dvije Njegoeve prie San na Boi i itije Mrena Nesretnikovia njim samijem
pisano, ali je posebno znaajan segment te cjeline osvrt na pitanje autorstva
pripovijetke Jela ili vjerenica Crnogorka, e problematizuje po inerciji usvojen stav da je Njego autor prie.
Najobimniji dio monografije jeste potpoglavlje u kojem je dat pregled
drugoga tematsko-motivskoga bloka, e pored tipologije toga korpusa on donosi i cijelu galeriju nepoznatih ili manje poznatih pripovjedaa prisutnih u
onovremenome knjievnom ambijentu Crne Gore. Grau je razvrstao u tri
stilsko-tematska kruga: 1. Folklorne i didaktike pripovijetke; 2. Istorijske
pripovijetke; 3. Anegdotske i humoristiko-satirine pripovijetke. Pratei tako
naznaenu podjelu, Nikevi daje, kroz analizu vanijih djela, dvadesetak
portreta crnogorskih pripovjedaa te epohe. Taj analitiko-sintetiki postupak
primijenie i u analizi treega tematsko-motivskog bloka, koji je razvrstao
u dva rukavca: 1. Tradicija u novim uslovima i 2. Nove tenje. Osvrui se
na Nikevievu studiju, knjievni istoriar Slobodan Vujai primjeuje: O
svakom pripovjedau autor je iznio osnovne knjievnoistorijske premise i podatke, utvrdio osnovna tipoloka obiljeja njihova rada na pripovijeci; izvrio
analizu veeg broja pojedinanih njihovih ostvarenja. Unato velikom broju
imena, autor monografiju nije koncipirao, kako je to istakao prof. Dereti u
svojoj recenziji kao zbirku ili pregled potreba, katalog pisaca, nego kao iroko postavljenu analitiko fundiranu knjievnoistorijsku studiju u kojoj je izvrio neophodnu sistematizaciju, razvrstavi opsean materijal po skupinama
i podskupinama.13
Zavrni dio monografije ini obimnija studija Evropski knjievni kontekst. Na tragu Nikevievih postojanih interesovanja za komparatistike
teme ta studija daje sveobuhvatan prikaz prevodilakih aktivnosti u Crnoj Gori
druge polovine XIX i poetkom XX vijeka. U skladu s knjievnim afinitetima
epohe najee se prevode djela evropskoga, a osobito ruskoga romantizma,
dok su realistiki sadraji zastupljeni u manjem obimu. Nikevi postavlja
pitanje u kolikoj su mjeri predstavnici istonoevropske/zapadnoevropske narativne knjievnosti, koji su prevoeni u crnogorskog periodici, uticali i podsticali crnogorske stvaraoce na tvoraki pripovijedni svijet i narativni duhovni
razmah. Drugim rijeima, valja znati koliko je strana zapadnoevropska pripovijedna literatura uspjela razbiti okamine i tradicionalne tematsko-motivske
12
13
Milorad Nikevi, Crnogorska pripovijetka, 140.

Slobodan Vujai, Izmeu tradicije i savremenosti, Glas Slavonije, br. 13343, Osijek, 27.
listopada 1988, 12.
382
i jeziko-izriajne kanone crnogorskog jezika koji su se zadugo zadrali u

crnogorskoj pisanoj i usmenoj tradiciji.14 Tom zamanom studijom Nikevi
nije ponudio samo cjelovit pregled naznaenoga korpusa, ve je i analizama
konkretnih prijevoda naznaio mogue komparatistike pravce buduih istraivanja te teme.
U recenziji rukopisa te kapitalne knjievnoistorijske monografije Jovan
Dereti je zapisao: M. Nikevi je nastojao dati pouzdan nauni prilog istoriji nae knjievnosti. Pokupio je ogromnu grau, najveim dijelom nepoznatu,
znanstveno je opisao, sistematizovao i verifikovao u knjievnoistorijskom,
kritikom i komparativnom sueljavanju. Teio je da bude to pouzdaniji, to
egzaktniji, da iscrpi sve izvore, da konsultuje to iru teorijsku i knjievnoistorijsku literaturu. Sluio se i modernim, tj. savremenim postupcima nauke
o knjievnosti, to je dolo do izraaja u pojedinanim analizama i teorijskim
odreenjima.15
Crnogorskoj knjievnosti XIX i poetka XX vijeka Milorad Nikevi
e se vraati i docnije u nizu duih ili kraih priloga publikovanih u brojnim
zbornicima radova ili, pak, u zasebnim knjigama.16 Dosljedno se pridravajui analitiko-komparativnoga metoda tumaenja knjievnih fenomena, pozicionirao se kao nesumnjivo najbolji poznavalac i najznaajniji prouavalac
crnogorske knjievnosti druge polovine XIX i poetaka XX vijeka. Stoga je
bilo posve oekivano da e svoja znanja o datoj oblasti i izuzetnu teorijsku
upuenost usmjeriti na izradu sveobuhvatne knjievnoistorijske sinteze toga
perioda. Na takav in bio je podstaknut, u prvome redu, od strane svojega
brata, glasovitoga crnogorskog filologa Vojislava P. Nikevia, koji je 2006.
godine inicirao izradu cjelovite istorije crnogorske knjievnosti. Iznenadna
smrt Vojislava P. Nikevia prekinula je u zametku taj kapitalni projekat za
crnogorsku nauku i kulturu. Ipak, Milorad Nikevi je nastavio zapoeti posao i 2010. godine finalizovao svoj dio sinteze. Voluminozni rukopis Istorije
crnogorske knjievnosti od sredine XIX vijeka do 1918. godine do danas je
najcjelovitije i najsveobuhvatnije djelo o nekom periodu crnogorske knjiev14
15
16
Milorad Nikevi, isto, 359.

Citirano prema: Dnevnik itanja jednog intelektualca. Knjievnokritika misao o djelu Milorada Nikevia, HCDP Croatica Montenegrina, CKD Montenegro Montenegrina,
KUD Montenegro, SCUH, Geos, Zagreb Osijek, 2006, 65.
Vii: Hrvatski i crnogorski knjievni obzori (studije), Zagreb, 1995; Na civilizacijskim ishoditima (studije), Osijek, 1999; Knjievna pribliavanja (rasprave / eseji / prikazi), Osijek, 2001; Odsjaji kultura (Hrvatska i crnogorska kultura stoljeima) (studije / intervjui),
Zagreb, 2002; Filoloke rasprave (Interkulturalni kontekst), Podgorica, 2002; Apologetika
crnogorskoga jezika, Osijek, 2004; Komparativna filoloka odmjeravanja, Cetinje Osijek,
2006; Josip Juraj Strossmayer i Nikola I. Petrovi Njego u korespondenciji i dokumentima.
U duhovnim prostorima Crne Gore/Boke kotorske, HCDP Croatica-Montenegrina RH,
CKD Montenegro-Montenegrina, ICJJ Vojislav P. Nikevi, Cetinje Osijek, 2009.
383
Aleksandar RADOMAN
nosti, iscrpan analitiko-komparativni registar knjievnih fenomena naznaene epohe te dragocjeno i nezaobilazno nauno postignue.
Bibliografija
- Cerovi, Vuk, Prianja Vuka Dojevia Stefana Mitrova Ljubie,
Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorice, Podgorica, 2000.
- Dnevnik itanja jednog intelektualca. Knjievnokritika misao o djelu
Milorada Nikevia, urednici Milica Luki & Mile Baki, HCDP
Croatica Montenegrina, CKD Montenegro Montenegrina, KUD
Montenegro, SCUH, Geos, Zagreb Osijek, 2006.
- Ivanovi, Radomir V., Stefan Mitrov Ljubia prilog poetici, Pegaz
Orpheus, Bijelo Polje Novi Sad, 2003.
- Nikevi, Milorad, Apologetika crnogorskoga jezika, HCDP CroaticaMontenegrina RH, CKD Montenegro-Montenegrina, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje, SCURH, KUD Montenegro, Osijek,
2004.
- Nikevi, Milorad, Crnogorska pripovijetka izmeu tradicije i savremenosti.
Knjievnoistorijsko i tipoloko odreenje pripovijetke od 60-tih godina
19. vijeka do Prvog svjetskog rata, NIO Univerzitetska rije, Titograd,
1988.
- Nikevi, Milorad, Filoloke rasprave. Interkulturalni kontekst, Geos
Crnogorsko-hrvatsko prijateljsko drutvo Ivan Maurani HCDPRH,
Podgorica, 2002.
- Nikevi, Milorad, Hrvatski i crnogorski knjievni obzori, NCZH, Zagreb,
1995.
- Nikevi, Milorad, Josip Juraj Strossmayer i Nikola I. Petrovi Njego
u korespondenciji i dokumentima. U duhovnim prostorima Crne Gore/
Boke Kotorske, HCDP Croatica-Montenegrina RH, CKD MontenegroMontenegrina, ICJJ Vojislav P. Nikevi, Cetinje Osijek, 2009.
- Nikevi, Milorad, Knjievna pribliavanja (rasprave / eseji / prikazi),
Osijek, 2001.
- Nikevi, Milorad, Komparativna filoloka odmjeravanja, HCDP
Croatica-Montenegrina RH, Geos, CKD MontenegroMontenegrina,
Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje Osijek, 2006.
- Nikevi, Milorad, Na civilizacijskim ishoditima. Na civilizacijskim
ishoditima, CKD MM, Osijek, 1999.
- Nikevi, Milorad, Odsjaji kultura. Hrvatska i crnogorska kultura
stoljeima, Zagreb, 2002.
384
- Nikevi, Milorad, Transformacije i strukture. Knjievne studije i metodiki

prilozi, kolske novine, Zagred, 1982.
- Nikevi, Vojislav P., Ljubiina jezika kovnica: od talijanaa do
narodnjaka, Crnogorski PEN centar, Cetinje, 2003.
- Pejanovi, uro, Ljubiino djelo u svjetlu knjievne kritike i istorije
knjievnosti, Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorice, Podgorica, 1996.
- Pejovi, Boidar, Knjievno djelo Stefana Mitrova Ljubie, Svjetlost,
Sarajevo, 1977.
- Piurica, Krsto, Dvije studije o Ljubii, Stvaranje, br. 5, Titograd, 1983.
- Rotkovi, Radoslav, Tragajui za Ljubiom, NIO Pobjeda, Titograd,
1982.
- Vujai, Slobodan, Izmeu tradicije i savremenosti, Glas Slavonije, br.
13343, Osijek, 27. listopada 1988.
- Vukovi, Novo, Pripovijedanje kao opsesija, Obod, Cetinje, 1980.
Aleksandar RADOMAN
MILORAD NIKEVIS CONTRIBUTION TO THE
STUDY OF THE MONTENEGRIN LITERATURE OF
XIX AND EARLY XX CENTURY
- On the occasion of 70 years of the authors life and 45
years of his scientific work When seen as a whole, the scientific oeuvre of Milorad Nikevi shows
that he is, in terms of his main interests and achievements, primarily a historian of literature. However, central place in his literary-historical research
belongs to the Montenegrin literature of the XIX and beginning of XX century. Although mainly oriented, in terms of the subject matter, towards the
Montenegrin literature of the specified period, Nikevi is, in terms of his
approach, method of analysis and presentation, primarily focused on contacts,
interference and influences in the literature. This is also reflected in his masters dissertation, where he compared two classics of Montenegrin literature,
Njego and Ljubia, and then examined their relation to oral literature, as well
as in his doctoral dissertation in which he cast light upon a whole body of our
unknown literature and reviewed it in the context of South Slavic and European literary trends. After all, in line with this is also his capital work the
History of Montenegrin Literature from mid XIX century to 1918, which is to
385
Aleksandar RADOMAN
be published on the occasion of 70 years of the authors life and 45 years of

his scientific work.
Key words: Milorad Nikevi, history of literature, Montenegrin literature, Romanticism, Realism
386

UDK 811.163.42(091)
Pregledni rad
Loretana FARKA (Osijek)

Tena BABI (Osijek)
Filozofski fakultet u Osijeku
lfarkas@ffos.hr
tbabic@ffos.hr
NEUMORNO TRAGANJE PO ISTINAMA HRVATSKE
JEZIKE POVIJESTI
Josip Vonina, jedan od najvrjednijih i najsamozatajnijih

hrvatskih jezikoslovaca, objavio je vie od dvije stotine znanstvenih i strunih priloga (lanaka, rasprava i knjiga), za tisak
je priredio mnoga nova izdanja hrvatskih pisaca, autor je i brojnih nezaobilaznih knjiga iz podruja povijesti hrvatskoga jezika. Vonina se istaknuo radom u Hrvatskoj akademiji znanosti i
umjetnosti, Matici hrvatskoj, kao vrstan predava i strunjak. U
radu se donosi bibliografija njegovih radova.
Kljune rijei: Josip Vonina, povijest hrvatskoga jezika, bibliografija
Jedan od najvrjednijih i najsamozatajnijih hrvatskih jezikoslovaca, akademik Josip Vonina, preminuo je u 79. godini u Zagrebu. Rodio se 1932.
godine u Ravnoj Gori u Gorskom Kotaru. Osnovnu je kolu i nie razrede
387
Loretana FARKA & Tena BABI
gimnazije zavrio u Poegi, a vie razrede gimnazije u Zagrebu. Diplomirao

je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studije Narodni jezik i knjievnost i
Ruski jezik i knjievnost. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu poinje raditi
krajem 1960. godine na Katedri za povijest hrvatskoga jezika i hrvatsku dijalektologiju gdje e predstojnikom biti od 1992. godine pa sve do odlaska u
mirovinu 1999. godine. Doktorirao je 1965. godine doktorskom tezom Jezik
Antuna Kanilia, ukazujui na jezina proimanja hrvatskoga sjevera i juga.
Predavao je i na pedagokim fakultetima u Rijeci i u Osijeku. Bio je i prodekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te lektor hrvatskoga jezika: 1962. i
1963. u Klnu, od 1963. do 1965. u Rennesu, 1969. u Mannheimu. Bio je
i gost profesor: 1972. i 1973. u Klnu, 1990. u Zrichu. Jedno je vrijeme
obnaao dunost pomonika direktora Zagrebake slavistike kole u kojoj
je bio predava i lektor. Od 1981. do 1983. bio je i predsjednik Hrvatskoga
filolokog drutva.
Josip Vonina je godine posvetio i radu u Hrvatskoj akademiji znanosti
i umjetnosti: 1977. lan je suradnik, 1986. izvanredni lan, a od 1991. redoviti
lan. Od 1997. tajnik je Razreda za filoloke znanosti HAZU. U Akademiji je obavljao i druge dunosti: voditelj istraivakoga projekta Prouavanje
povijesti hrvatskoga knjievnog jezika; glavni urednik Dopuna Akademijina
rjenika; urednik IV. knjige projekta Hrvatska i Europa.
Istaknuo se i radom u Matici hrvatskoj gdje je bio jedan od utemeljitelja
i izvrni urednik biblioteke Stoljea hrvatske knjievnosti. Objavio je vie od
dvije stotine znanstvenih i strunih priloga (lanaka, rasprava i knjiga). Za
tisak je priredio nova izdanja hrvatskih knjievnih tekstova Marka Marulia, pjesnike Ranjinina zbornika, Mavra Vetranovia, Petra Hektorovia, Petra
Zorania, Petra Zrinskog, Frana Krste Frankopana, Pavla Rittera Vitezovia,
Milutina Cihlara Nehajeva. Popratne je rasprave napisao pretiscima Deieva
Raja due te Belostenevu Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum
aerarium. Raspon tema koje Vonina obrauje vrlo je irok, od naglasnih pitanja pa do stilistikih interpretacija. Ukazuje na proimanja i meusobne utjecaje pisaca primorske i kopnene Hrvatske, a njegovi interesi ne zadiru u samo
jedno zemljopisno podruje, ve ga zanimaju Slavonci, Dubrovani, Zadrani,
kajkavski pisci, ozaljski knjievnojezini krug
Autor je i brojnih knjiga koje su postale nezaobilaznom graom u
prouavanjima povijesti hrvatskoga jezika: Analize starih hrvatskih pisaca (Split 1977.), Jezinopovijesne rasprave (Zagreb 1979.), Jezina batina
(Split 1988.), Preporodni jezini temelji (Zagreb 1993.), Tekstoloka naela
za pisanu batinu hrvatskoga jezinog izraza (Zagreb 1999.). U tim knjigama
ralanjuje jezik dopreporodnih i preporodnih hrvatskih pisaca, obogaujui
i hrvatsku knjievnu povijest. Stvarajui Jezinu batinu, Vonina nije slije388
Neumorno traganje po istinama hrvatske jezike povijesti
dio knjievnoestetski ve jezinopovijesni kriterij pri odabiru djela. Rije je

o lingvostilistikoj hrestomatiji hrvatske knjievnosti od kraja 15. do poetka
19. stoljea. Cjelokupna je graa podijeljena u etiri knjievnojezina tipa
(akavski, tokavski, hibridni i kajkavski). Knjiga obiluje ulomcima razliitih
beletristikih, jezikoslovnih i memoarskih djela, a komentari ispod ulomaka
ukazuju na dijalektalnu osnovicu, jezine odlike, opis grafije, stilistike postupke pisaca i sl. Knjiga Tekstoloka naela za pisanu batinu hrvatskoga
jezinog izraza donosi vrlo pouzdane upute kako itati knjievne i neknjievne pisane spomenike od Baanske ploe do suvremenih tekstova. Knjiga
predstavlja temeljni metodologijski prirunik svim prireivaima, izdavaima i prouavateljima hrvatskih pisanih vrela. Vonina prua uvid kako se u
hrvatskoj filologiji prakticirala tekstologija, namjeravajui osvijetliti to vei
broj jezinih i pravopisnih problema te postaviti vrsta tekstoloka naela za
budui rad edicije Stoljea hrvatske knjievnosti.
Bavei se pitanjima povijesti hrvatskoga jezika, akademik Vonina
oduvijek je na samo njemu svojstven i prepoznatljiv nain pristupao sloenoj
grai hrvatske knjievnojezine povijesti te je svojim pristupom i rezultatima
istraivanja zauzeo jedno od vodeih mjesta u poznavanju hrvatske jezine
prolosti. Profesorovi su interesi raznoliki, on nije suhoparni jezini analitiar
ve osoba irokih znanstvenih i kulturnih pogleda i uvida u knjievnojezinu
problematiku. Njegova su izlaganja uvijek neto novo, a mogunost recepcije Njegovih znanstvenih teza razumljiva svima. Profesor je uvijek uspijevao
zainteresirati one najupornije studente i uputiti ih u pitanja hrvatske jezine
prolosti, otvarajui uvijek nove stranice, ve iitane, ali nikada do kraja iitane. Mladim znanstvenicima nastojao je produbiti vjeitu sumnju i intelektualni nemir kao jedine poticaje u otkrivanju znanstvenih spoznaja.
Iako su Njegovi pristupi uvijek novi, prepoznatljivi i originalni, uvijek se s potovanjem odnosio prema prethodnicima, nadopunjujui praznine i
sklapajui cjelovitu sliku odreenih otvorenih i nerazjanjenih pitanja. Znanstvena je javnost prepoznala rad akademika Vonine kao istinsko traganje i
prekapanje po istinama hrvatske jezine povijesti, vjeiti rad, skroman i samozatajan, ali s transparentnim rezultatima koji odolijevaju zubu vremena i
napregnutoj kritinosti.
389
Popis objavljenih radova akademika Josipa Vonine

1953.
1. Je li poto uzroni ili vremenski veznik. // Jezik 1, 3 (1953), str. 91.
2. Neke stilske nezgrapnosti u naoj tampi. // Jezik 1, 5 (1953), str. 152153.
1955.
1. etiri glagoljske listine iz Like. // Radovi Staroslavenskog instituta 2
(1955), str. 213-230.
2. Izloba starih hrvatskih, srpskih i slovenskih knjiga i rukopisa. // Slovo 4/5
(1955), str. 144.
1957.
1. Nazivi za sportae u naem jeziku. // Jezik 5, 3 (1957), str. 82-84.
2. Nekoliko primjera o utjecaju tehnikoga napretka na znaenje rijei. // Jezik 5, 3 (1957), str. 159-160.
3. Drutveni i povijesni motivi prenesenog znaenja. // Jezik 5, 5 (1957), str.
159-160.
1961.
1. Pravopis hrvakosrbskega knjinega jezika (Matica hrvatska Matica srpska, Zagreb Novi Sad 1960.). // Nai razgledi 10, 14 (229), str. 349.
2. Znaenje posvojne zamjenice na. // Jezik 9, 1 (1961), str. 31-32.
1966.
1. Bibliografija za 1964., 1965. i 1966. godinu rasprava i dela iz slovenske
i indoevropske filologije i opte lingvistike koja su izala u Jugoslaviji. //
Junoslovenski filolog 27, (1966/1967), str. 589-755. (suautor)
1967.
1. Dubletsko prvo lice singulara prezenta u hrvatskih pjesnika 15. i 16. stoljea. // Radovi Zavoda za slavensku filologiju 9 (1967), str. 43-61.
2. Dvjestagodinjica prve slavonske gramatike. // Revija 7, 4 (1967), str. 4045.
3. O tuicama u Reljkovievu Satiru. // Filologija 5 (1967), str. 175-181.
4. Jedna od moguih analiza Lucieve Vile. // Umjetnost rijei 11, 4 (1967),
str. 297-309.
1968.
1. Ozaljski jezino-knjievni krug. // Radovi Zavoda za slavensku filologiju
10 (1968), str. 195-205.
390
2. Pogled na stilemske elemente Menetievih Pjesni. // Umjetnost rijei 12,

2 (1968), str. 77-108.
3. O porijeklu Zoranieva proznog izraza. // Umjetnost rijei 12, 3 (1968), str.
217-234.
1969.
1. Latinica u Hrvata. // Radovi Zavoda za slavensku filologiju 11 (1969), str.
61-81. (s Milanom Moguem)
2. Neke osobine Zoranieva stila. Zadarska revija 18, 5 (1969), str. 501-507.
3. Bibliografija za 1967. i 1968. godinu Rasprava i dela iz slovenske i indoevropske filologije i opte lingvistike koja su izala u Jugoslaviji. // Junoslovenski filolog 27, 1/2 (1969), str. 579-721. (suautor)
1970.
1. O jeziku Mavra Vetranovia. // Croatica 1, 1 (1970), str. 51-70.
2. Ljepota jednostavnosti (Nepoznati autor: Prijatelju u Stonu). // Umjetnost
rijei 14, (1970), str. 249-253.
3. O istraivanju jezika starije hrvatske knjievnosti. // Umjetnost rijei 14, 3
(1970), str. 295-303.
1971.
1.
2.
3.
4.
5.
Zrinjski ili Zrinski? // Hrvatski tjednik 1, 3 (1971), str. 14.

Zrinski a ne Zrinjski. // Hrvatski tjednik 1, 7 (1971), str. 14.
O jeziku ozaljskoga kruga. // Kaj 4, 9 (1971), str. 61-64.
Traganja hvarskoga kruga. // Croatica 2, 2 (1971), str. 101-133.
Jezino grabancijatvo Tita Brezovakoga. // Umjetnost rijei 15, 3 (1971),
str. 205-224.
6. Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov po Pavlu Vitezoviu (priredio
Josip Vonina). // Kaj 4, 11 (1971), str. 36-45.
1972.
1. Bibliografija za 1969. i 1970. godinu Rasprava i dela iz slovenske i indoevropske filologije i opte lingvistike koja su izala u Jugoslaviji. // Junoslovenski filolog 29, (1972), str. 641-790. (suautor)
1973.
1. O kontinuitetu hrvatskoga knjievnog jezika od 15. do 18. stoljea. // 7.
meunarodni kongres slavista. // Zagreb: Hrvatsko filoloko drutvo, 1973.
Str. 203-237.
2. Jezini razvoj ozaljskoga kruga. // Filologija 7 (1973), str. 203-237.
3. Leksikografski rad Ivana Belostenca. Pogovor pretisku Gazophylaciuma,
2. knjiga. Zagreb: Liber-Mladost, 1973. Str. III-XLVII.
391
4. Bibliografija za 1969. i 1970. godinu Rasprava i dela iz slovenske i indoevropske filologije i opte lingvistike koja su izala u Jugoslaviji. // Junoslovenski filolog 29, (1973), str. 641-790. (suautor)
1974.
1. Habdeliev stav prema jeziku. // Kajkavski zbornik. Zlatar, 1974. Str. 1519.
2. Kronologija Frankopanovih djela. // Umjetnost rijei 18, 1 (1974), str.
3-20.
3. Pogled na hrvatski knjievni jezik u 17. stoljeu: jezik ozaljskoga kruga. //
Zbornik Zagrebake slavistike kole 2, 2 (1974), str. 59-71.
4. Bibliografija za 1971. i 1972. godinu Rasprava i dela iz slovenske i indoevropske filologije i opte lingvistike koja su izala u Jugoslaviji. // Junoslovenski filolog 31 (1974/1975), str. 293-471. (suautor)
5. Jezini razvoj ozaljskog kruga. Zagreb, 1974. 237 str.
1975.
1. Jezik Antuna Kanilia. // Rad JAZU 368 (1975), str. 5-172.
2. Zagonetka ibenske molitve. // Croatica 6, 6 (1975), str. 7-38.
3. Jezik Antuna Kanilia. // Zbornik Zagrebake slavistike kole 3, 3
(1975), str. 101-111.
1976.
1. Jezino interpretiranje starih knjievnih tekstova (na primjeru Frankopanove pjesme Srce aluje da vilu ne vidi). // Radovi zavoda za slavensku
filologiju 14 (1976), str. 53-68.
2. Zrinski, P.; Frankopan, Fran Krsto; Vitezovi, Pavao Ritter. Izabrana djela.
/ priredio josip Vonina. Zagreb: Matica hrvatska: Zora, 1976. 550 str.
Prikazi
1. Novak, Slobodan Prosperov. Knjiga za svakog. Josip Vonina:
Zrinski, Frankopan, Vitezovi. Vjesnik u srijedu, br. 1288. Zagreb, 15.1.1977.
2. O izvorima i jezinim slojevima Lucieve Robinje. // Mogunosti
23, 3/4 (1976), str. 253-293. (Dani Hvarskog kazalita 3, Renesansa
Split: akavski sabor, 1976. Str. 135-184.)
3. Dva portreta iz renesansnog splitskog knjievnog kruga. // Mogunosti 23, 9 (1976), str. 974-990.
4. Jezik u knjievnim djelima Frana Krste Frankopana. // Krki zbornik 7. Krk, 1976. Str. 257-292.
392
5. Bibliografija za 1972. i 1974. godinu Rasprava i dela iz slovenske i

indoevropske filologije i opte lingvistike koja su izala u Jugoslaviji. // Junoslovenski filolog 32 (1976), str. 267-416. (suautor)
1977.
1. Transkripcija hrvatskih latinikih tekstova 15. i 16. stoljea. // Radovi Zavoda za slavensku filologiju 15 (1977), str. 145-154.
2. Funkcija jezika u Gundulievoj Dubravci. // Mogunosti 24, 2/3 (1977),
str. 235-257 (Dani Hvarskog kazalita 4, 17. stoljee. Split: akavski sabor, 1977. Str. 164-191.)
3. Jezini izraz kajkavske komediografije. // Mogunosti 24, 7 (1977), str.
751-770. (Dani Hvarskog kazalita 5, 18. stoljee. Split: akavski sabor,
1978. Str. 414-438.)
4. Zadarski dvanaesterci s kraja 15. stoljea. // Umjetnost rijei 21, 1/3 (1977),
str. 209-215.
5. Analize starih hrvatskih pisaca. Split: akavski sabor, 1977.
Prikazi
1. Nemec, Kreimir. U stilu starih hrvatskih pisaca. Josip Vonina:
Analize starih hrvatskih pisaca (Split: akavski sabor, 1977.) // Vjesnik, 7.12.1977., str. 10.
2. Novak, Slobodan Prosperov. Tri nove knjige o starim piscima hrvatskim. III Josip Vonina: Analize starih hrvatskih pisaca. Biblioteka znanstvenih djela 4. Split: akavski sabor, 1977. // Radovi
Zavoda za slavensku filologiju 15 (1977), str. 163-166.
3. igo, Boe V. Kroz jezik do djela. Josip Vonina. Analize starih hrvatskih pisaca (Split: akavski sabor, 1977.). // Slobodna Dalmacija, 7.1.1978., str. 9.
4. Lisac, Josip. Nov pristup starijim hrvatskim piscima. Josip Vonina:
Analize starih hrvatskih pisaca (Split: akavski sabor, 1977.). //
Slobodna Dalmacija, 30.6.1978., str. 7.
5. Samardija, Marko. O starome na nov nain. Josip Vonina: Analize starih hrvatskih pisaca (Split: akavski sabor, 1977.). // Vjesnik,
19.9.1978., str. 12.
6. Poganik, Joe. Josip Vonina: Analize starih hrvatskih pisaca (Split:
akavski sabor, 1977.). // Knjievna historija 11, 41(1978), str. 230232.
7. Lisac, Josip. Josip Vonina: Analize starih hrvatskih pisaca (Split:
akavski sabor, 1977.). // Dometi 11, 12 (1978), str. 103-105.
6. Marulievi zainjavci. // Umjetnost rijei 21, 4 (1977), str. 321-344.
393
1978.
1. Srednjovjekovna jezina batina renesansnih hrvatskih pisaca. // Istra 16,
1/2 (1978), str. 38-49.
2. Novopronaena Hektorovieva pjesnika poslanica. // Forum 17, 3 (1978),
str. 322-330.
3. Temeljno djelo stare leksikografije Dvjestapedeseta obljetnica Della Bellina Rjenika. // Vjesnik, 28.3.1978., str. 12.
4. Ekloga u rukopisnom zborniku 16. stoljea. // Mogunosti 25, 4 (1978), str.
420-431.
5. Jezina starina u hrvatskom petrarkizmu. // 8. meunarodni slavistiki
kongres: prilozi. Zagreb: HFD, 1978. Str. 141-162.
6. Jezik i knjievnopovijesna ocjena pjesme Odiljam se. // Umjetnost rijei
22, 1/2 (1978), str. 35-43.
7. Bugartice u Hektorovievo doba. // Filologija 8 (1978), str. 397-405.
8. Deiev Raj due kao knjievni i jezini spomenik. // Croatica 9, 11/12
(1978), str. 53-78.
9. Bibliografija za 1976. godinu Rasprava i dela iz slovenske i indoevropske
filologije i opte lingvistike koja su izala u Jugoslaviji. // Junoslovenski
filolog 34 (1978), str. 281-376. (suautor)
1979.
1. Jezini izbor za pjesnitvo u Danici ilirskoj. // Radovi Zavoda za slavensku filologiju 16 (1979), str. 1-11.
2. Relacije Karnarutieva spjeva o Sigetu. // Republika 35, 1/2 (1979), str.
111-119.
3. Doenova Jeka planine i jezino-pravopisna problematika. // Forum 38,
1/2 (1979), str. 115-123. (Zbornik o vidu Doenu i Blau Tadijanoviu.
Osijek: JAZU: Centar za znanstveni rad Osijek, 1981. Str. 91-96.)
4. Dimitrija Demeter prema jeziku starije hrvatske knjievnosti. // Mogunosti 26, 2/3 (1979), str. 332-353. (Dani Hvarskog kazalita 6, 19. stoljee.
Split: akavski sabor, 1979. Str. 446-472.)
5. Domai knjievni odjeci u Vetranovievu Piligrinu. // Umjetnost rijei 23,
2 (1979), str. 103-129.
6. Hektorovieve splitske reminiscencije. // Mogunosti 25, 11 (1979), str.
1252-1256.
7. Vraniev rjenik. // Filologija 9 (1079), str. 7-36.
8. Jezinopovijesne rasprave. Zagreb: Sveuilina naklada Liber, 1979.
394
Prikazi
1. Lisac, Josip. Znanstveno o jeziku i stilu. Josip Vonina: Jezinopovijesne rasprave, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1979. //
Slobodna Dalmacija (13.3.1980.)
2. Damjanovi, Stjepan. Paljivo itanje, smiono zakljuivanje. Josip
Vonina, Jezinopovijesne rasprave, Sveuilina naklada Liber,
Zagreb, 1979., str. 315. // Umjetnost rijei 23, 3 (1979), str. 221224.
3. Gabri-Barbari, Darija. Josip Vonina: Jezino-povijesne rasprave,
Liber, Zagreb, 1979. // Knjievni jezik 9, 2 (1980), str. 51-56.
4. Lisac, Josip. Josip Vonina: Jezinopovijesne rasprave, Zagreb, Sveuilina naklada Liber, 1979. // Dometi 14, 12 (1981), str. 116-121.
1980.
1. Knjievni jezici do preporoda. // Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture.
Zagreb: kolska knjiga, str. 293-295.
2. Leksikografija. // Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture. Zagreb: kolska knjiga, str. 336.
(s Josipom Bratuliem) Pismo. // Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture.
Zagreb: kolska knjiga, str. 457.
(s Miroslavom Kurelcem) Vitezovi Pavao. // Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture. Zagreb: kolska knjiga, str. 293-295.
3. Dijalektizmi u ranim Tucievim dramama. // Mogunosti 27, 2/3 (19809,
str. 268-275. (Dani Hvarskog kazalita 7, Moderna. Split: Izdavaki centar,
1980. Str. 309-318.)
4. Biljeke o Miki Pelegrinoviu. // Forum 19, 10/11 (1980), str. 620-629.
5. Znanstveni skup o leksikografu Joakimu Stulliju. // Vijesti JAZU 1, 2
(1980), str. 23-24.
6. Mavro Vetranovi izmeu govora i jezine tradicije. // Filologija
10(1980/1981), str. 353-370.
7. Znanstveni skup o leksikografu Joakimu Stulliju. // Suvremena lingvistika
21/22 (1980), str. 88-90.
395
1981.
1. Jezina kultura Petra Zorania. // Colloquium Slavicum Basiliensis, Gedenkenschrift fr Hildegard Schroeder, Slavica Helvetica 16, Verlag Peter
Lang AG, Bern 1981., str. 741-756.
2. Koncepcija Danice ilirske o jeziku znanosti. // Obdobja 2(1981), str. 5011509.
3. Sreenost grae u Daniievu Rjeniku iz knjievnih starina srpskih. //
Zbornik o uri Daniiu. Zagreb : Beograd: JAZU : SANU, 1981. Str.
365-369.
4. Arhaizmi u hrvatskoj povijesnoj stilistici. // Umjetnost rijei 25, 4 (1981),
str. 303-310.
5. O metodolokim pretpostavkama za prouavanje jezika hrvatske knjievnosti 15-18. stoljea. // Jugoslovenski seminar za strane slaviste 32 (1981),
str.103-109.
6. Otkrivanje spomen-ploe Blau Tadijanoviu uz prigodnu rije prof. dra.
Josipa Vonine, lana suradnika Jugoslavenske akademije. // Zbornik o
vidu Doenu i Blau Tadijanoviu. Osijek: JAZU: Centar za znanstveni
rad Osijek, 1981. Str. 155.
8. Nove biljeke o Miki Pelegrinoviu. // Forum 20, 42 (1981), str. 317319.
9. Hrvatsko-francuski rjenik. / sastavili hrvatski dio Milan Mogu, Josip
Vonina. Zagreb, 1981.
1982.
1. Stilska virtuoznost Jurja Habdelia. // Hrvatski dijalketoloki zbornik 6
(1982), str. 303-313.
2. O poloaju dijalekta u djelima hrvatskih realista. // Obdobja 3 (1982), str.
445-450.
3. (sa Slobodanom P. Novakom i Gracijom Brajkoviem) Otkrie Vetranovieve Istorije od Dijane u Milanu i Perastu. // Forum 21, 1/3 (1982), str.
88-187. (Neka pitanja o novopronaenoj Istoriji od Dijane, str. 101-115.;
Istorija od Dijane [transkripcija: J. V.], str. 133-187.)
4. Divkovieva jezinostilska redakcija Vetranovieve drame. // Zbornik radova o Matiji Divkoviu. Sarajevo: Institut za jezik i knjievnost: Odjeljenje za knjievnost, 1982. Str. 83-94.
5. Scenski jezik Marina Dria i kazalina batina u Dubrovniku. // Anali
Zavoda za povijesne znanosti Istraivakog centra JAZU u Dubrovniku
19/20 (1982), str. 249-261.
396

1983.
1. Staroslavenski jezini elementi u renesansnoj hrvatskoj poeziji (na primjeru pjesnika Nikole Dimitrovia). // Knjievnost i jezik 30, 1/2 (1983), str.
25-38.
2. Juraj Kriani i knjievnojezine tendencije u Hrvatskoj 17. stoljea. //
Croatica 14, 19 (1983), str. 167-173.
3. U povodu jednog reprinta: to je bio karte folj u Marulia (prikaz reprinta Prve hrvatskoglagoljske poetnice, Venecija, 1527.). // Vjesnik,
16.8.1983., str. 6.
4. Kapitalan prinos poznavanju knjievne batine (Eduard Hercigonja: Nad
iskonom hrvatske knjige, SNL, Zagreb, 1983.). // Oko 11, 298 (1983), str.
21.
5. Morfoloka adaptacija stranih imenica u jeziku renesansnih hrvatskih pisaca. // Nauni sastanak slavista u Vukove dane. Beograd: Novi Sad: Tri:
MSC, 1983. Str. 81-95.
6. (s Milanom Moguem) Salo debeloga jera libo azbukoprotres Save Mrkalja. // Djela JAZU 58 (1983), 84 str.
Prikaz
1. Koleni, Ljiljana. Milan Mogu i Josip Vonina: Salo debeloga jera
libo azbukoprotres Save Mrkalja. Zagreb: JAZU: Skuptina opine
Karlovac,1983. // Revija 24, 3 (1984), str. 87-89.
7. Jezina problematika u Kombolovoj Povijesti hrvatske knjievnosti do narodnoga preporoda. // Zadarska revija 32, 4/5 (1983), str. 349-352. (Mihovil Kombol, knjievni povjesniar, kritiar i prevodilac. // Zbornik radova
sa znanstvenog skupa u povodu 25. obljetnice smrti. Zadar: HFD Zadar:
Filozofski fakultet u Zadru, 1983. Str. 85-88.
8. Nekonvencionalni jezik urevieva Dervia. // Anali Zavoda za povijesne znanosti Istraivakog centra JAZU u Dubrovniku 21 (1983), str. 137145.
9. Kritiko itanje Zoranievih Planina (I). // Umjetnost rijei 27, 4 (1983),
str. 271-292.
10. Kritiko itanje Zoranievih Planina (II). // Umjetnost rijei 28, 1/2 (1984),
str. 81-107.
397
1984.
1. O Barevim kritikim izdanjima. // Barev zbornik. Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti, 1984. Str. 227-232.
2. O postanku i naelima Relkovieve Nove slavonske i nimake gramatike
(1767). // Vojna krajina povijesni pregled, historiografija, rasprave. Zagreb: Sveuilina naklada Liber, 1984. Str. 451-469.
3. Joakim Stulli i starija hrvatska leksikografija. // Filologija 12(1984), str.
245-263.
4. Danteov udio u Zoranievim jezinostilskim postupcima. // Dante i slavenski svijet II. Zagreb: JAZU, 1984. Str. 715-719.
5. Ujevi i Maruli. // Umjetnost rijei 28, 3 (1984), str. 237-246.
1985.
1. Ilirizam i Gunduliev Osman (I). // Umjetnost rijei 29, 1 (1985), str. 4976.
2. Ilirizam i Gunduliev Osman (II). // Umjetnost rijei 29, 2 (1985), str. 159184.
3. Latiniki predloak Karnarutievu Vazetju Sigeta grada. // Radovi Zavoda
za slavensku filologiju 20 (1985), str. 37-54.
4. Osobna imena u renesansnoj hrvatskoj dramskoj knjievnosti. // Zbornik
referata i materijala V. jugoslovenske onomastike konferencije. Sarajevo:
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine: Odjeljenje drutvenih
nauka, 1985. Str. 227-233.
5. Iviev pogled na jezinu dijakroniju. // Jugoslavenski seminar za strane
slaviste. Beograd: Filoloki fakultet u Beogradu: Meunarodni slavistiki
centar, 1985. Str. 65-85.
6. tokavizmi u djelima hrvatskih akavskih i kajkavskih pisaca. // Hrvatski
dijalektoloki zbornik 7/1 (1985), str. 241-254.
7. Temelji i putovi Gajeve grafijske reforme. // Filologija 13(1985), str.
7-88.
8. Zlato i srebro ilirske riznice (Riznica ilirska 1835-1985), priredio prof. dr.
Miroslav icel, Biblioteka C, Cankarjeva zaloba Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb Ljubljana, 1985, 403 str.). // Croatica 26, 22/23
(1985), str. 174-192.
9. Medunarodnyj simpozium pamjati Ju. Kriania. // Informacionnyj bjulleten, vypusk 12. Unesco. Moskva: Medunarodnaja associacija po izueniju i rasprostraneniju slavjanskih kultur, 1985. Str. 53-54.
10. Jezina interpretacija prve Kukuljevieve objavljene pjesme. // Umjetnost
rijei 29, 3 (1985), str. 309-318.
398
1986.
1. O naglasnoj problematici knjievne batine (s osobitim obzirom na tekstove akavske narjene osnovice). // Mogunosti 34, 1/3 (1986), str. 6-19
(Dani Hvarskog kazalita 12, Graa i eseji o hrvatskoj drami i teatru, Stoljea hrvatske dramske knjievnosti i kazalita [Provjere i poticaji]. // Split:
Knjievni krug, 1986. Str. 30-46.)
2. Djela Petra Hektorovia (za tisak priredio i uvodnu raspravu napisao Josip
Vonina). // Stari pisci hrvatski 39. Zagreb: JAZU, 1986. 152 str.
3. Dijalekti u kontaktu jedna od bitnih pojava u jeziku starije hrvatske knjievnosti (na primjeru Belosteneva rjenika). // Filologija 14 (1986), str.
433-444.
4. O jezinim kontaktima u Karnarutievu Vazetju Sigeta grada. // Zadarska revija 35, 2 (1986), str. 119-127. (Zbornik o sigetskoj epopeji. Zadar:
HFD Zadar: FF u Zadru: Senjsko muzejsko drutvo, 1986. Str. 119-127.
5. Nejasna mjesta u Karnarutievu Vazetju Sigeta grada. // Umjetnost rijei
30, 1 (1986), str. 63-88.
1987.
1. Recepcija knjievne batine. // Mogunosti 35, 1/2 (1987), str. 1-29. (Dani
Hvarskog kazalita 13, Graa i eseji o hrvatskoj poeziji, Hanibal Luci.
Split: Knjievni krug, 1987. Str. 5-41.)
2. Uloga Hanibala Lucia u formiranju jezika hrvatskoga renesansnog pjesnitva. // Mogunosti 35, 1/2 (1987), str. 97-102. (Dani Hvarskog kazalita 13, Graa i eseji o hrvatskoj poeziji, Hanibal Luci. Split: Knjievni
krug, 1987. Str. 137-143.)
3. Izbor iz djela Hanibala Lucia (odabrao Rafo Bogii, akcentuirao Josip
Vonina). // Dani Hvarskog kazalita 13, Graa i eseji o hrvatskoj poeziji,
Hanibal Luci. Split: Knjievni krug, 1987. Str. 267-297.
4. Problematika Hektorovieva jezika. // Mogunosti 35, 11/12 (1987), str.
1082-1088.
5. Stilske osobine Ivana Despota. // Mogunosti 35, 7-8 (1987), str. 702-712.
(Makarski zbornik 2. Makarska, 1987. Str. 81-90.)
6. Rani tekstovi Antuna Mihanovia. // Croatica 18. 26/27/28 (1987), str.
261-270.
7. Terminologija humanistikih znanosti u hrvatskoj leksikografiji 18. stoljea. // Funkce vedy ve vvoji slovanskch kultur v XVIII. a XIX. stolet,
Prispevky na konferenci Mezinrodn asociace pro studium a iren slovanskch kultur UNESCO v Praze. Zagreb: Radovi leksikografskog zavoda Miroslav Krlea, 1997. Str. 9-16.
399
1988.
1. Glasovne i morfoloke dublete u jeziku Balotine zbirke Dragi kamen. //
Zbornik radova Znanstvenoga skupa Susreti na dragom kamenu. Pula,
1988. Str. 283-290.
2. O pretpostavkama za prouavanje Naljekovieva jezika. // Dani Hvarskog
kazalita 14, Graa i eseji o hrvatskoj poeziji, Nikola Naljekovi i Mavro
Vetranovi. Split: Knjievni krug, 1988. Str. 237-246.)
3. Izbor iz djela Nikole Naljekovia (odabrao Rafo Bogii, akcentuirali Milan Mogu i Josip Vonina). // Dani Hvarskog kazalita 14, Graa i eseji o
hrvatskoj poeziji, Nikola Naljekovi i Mavro Vetranovi. Split: Knjievni
krug, 1988. Str. 247-267.)
4. Izbor iz djela Mavra Vetranovia (odabrao Rafo Bogii, akcentuirali Milan Mogu i Josip Vonina). // Dani Hvarskog kazalita 14, Graa i eseji o
hrvatskoj poeziji, Nikola Naljekovi i Mavro Vetranovi. Split: Knjievni
krug, 1988. Str. 269-310.)
5. Jezina batina. Lingvostilistika hrestomatija hrvatske knjievnosti od
kraja 15. do poetka 19. stoljea. Split: Knjievni krug, 1988. 309 str.
Prikazi
1. Lukei, Iva. Jezina batina. Lingvostilistika hrestomatija hrvatske knjievnosti od kraja 15. do poetka 19. stoljea. Split: Knjievni krug, 1988. // Dometi 22, 6 (1989), str. 511-512.
2. Lisac, Josip. Hrvatska jezina batina do narodnog preporoda. Josip Vonina. Jezina batina. Lingvostilistika hrestomatija hrvatske
knjievnosti od kraja 15. do poetka 19. stoljea. Split: Knjievni
krug, 1988. // Filologija 17 (1989), str. 157-163.
3. Petar Zorani. Planine /za tisak priredili i uvodne rasprave napisali
Franjo velec i Josip Vonina. Zagreb: JAZU, 1988. 227 str.
4. Fran Krsto Frankopan u Krleinim Baladama Petrice Kerempuha.
// Forum 27, 10/11 (1988), str. 587-599.
5. Andrija Kai Mioi. Razgovor ugodni naroda slovinskoga Matija Antun Reljkovi. Satir iliti divji ovik/ priredio Josip Vonina.
Zagreb: Sveuilina naklada Liber, 1022 str.
6. O normi hrvatskoga kajkavskoga knjievnog jezika. // Suvremena
lingvistika 27/28 (1988/1989), str. 65-70.
7. Vatroslav Jagi (1838-1923). Hrvatska jezino-knjievna dijakronija. Reafirmacija batine. // kolske novine 39, 38/39 (22.11.1988.),
str. 14.
400
1989.
1. O jezinim podudarnostima Bernardinova leksionara i Marulieve Judite.
// Dani Hvarskog kazalita 15, Graa i eseji o hrvatskoj poeziji, Marko
Maruli. Split: Knjievni krug, 1989. Str. 142-151.
2. Marko Maruli: Judita. Prvo pjevanje (akcentuirali: Milan Mogu i Josip
Vonina). // Dani Hvarskog kazalita 15, Graa i eseji o hrvatskoj poeziji,
Marko Maruli. Split: Knjievni krug, 1989. Str. 373-392.
3. Belostenevo podrijetlo. // Filologija 17 (1989), str. 121-136.
1990.
1. Della Bellin Dizionario u hrvatskom narodnom preporodu. Isusovac Ardelio Della Bella (1655-1737). // Radovi Meunarodnog znanstvenog simpozija: Crkva u svijetu i Obnovljeni ivot. Split: Zagreb, 1990. Str. 97-128.
2. Odrazi Korvinova humanistikog kruga u Lucievoj Robinji. // Mogunosti 38, 1/2 (1990), str. 248-250.
3. Krleina balada Na mukah. // Umjetnost rijei 34, 1 (1990), str. 81-97.
4. Vatroslav Jagi i knjievnost srednje dobe. // Radovi Zavoda za znanstveni rad Varadin 4/5 (1990/1991), str. 53-81.
5. evapovieve zamisli o reformi hrvatske latinice. // Zbornik radova o fra
Grguru evapoviu. Osijek: JAZU: Zavod za znanstveni rad Osijek, 1990.
Str. 155-171.
6. Kob nazivnika. Gartlic nad ponorom (1). // Oko 18, 7 (1990), str. 44.
7. Zalogaj batine. Gartlic nad ponorom (2). // Oko 18, (1990), str. 44.
8. Elegancija jezika. Gartlic nad ponorom (3). // Oko 18, 11 (1990), str. 42.
9. Ulica blizu Ilirskog trga. Gartlic nad ponorom (4). // Oko 18, 13 (1990), str.
42.
10. Gunduli ponovljen. Gartlic nad ponorom (5). // Oko 18, 15 (1990), str.
38.
11. Lipost uzorita. Gartlic nad ponorom (6). // Oko 18, 17 (1990), str. 38.
12. Rog za svijeu pod posudom. Gartlic nad ponorom (7). // Oko 18, 19
(1990), str. 38.
13. Prominila je lice Marulieva Judita. // Forum 29, 9/10 (1990), str. 506514.
14. Lucidarska vremena. Gartlic nad ponorom (8). // Oko 18, 21 (1990), str.
34.
15. udesa hrvatske knjievnosti. Gartlic nad ponorom (10). // Oko 18, 25
(1990), str. 44.
16. Ime i znamenje. Gartlic nad ponorom (11). // Oko 18, 26 (1990), str. 35.
1991.
1. Korijeni Krleina Kerempuha. Zagreb: Naprijed, 1991. 285 str.
401
Prikazi
1. Gri, Marko. Je li Krlea lagao o svojoj baki. Kako je Krlea uope
doao do jezika svojeg remek-djela? O tome polemiki Josip Vonina. // Globus (24.5.1990.), str. 37.
2. Bokovi, Ivan J. Petrica, na suvremenik. Uz djelo Josipa Vonine
Korijeni Krleina Kerempuha. Zagreb: Naprijed, 1991. // Slobodna Dalmacija (4.1.1992.)
2. O jeziku Frankopanova ulomka Jarne bogati. // Komparativno
prouavanje jugoslavenskih knjievnosti. Zagreb: Zavod za znanost
o knjievnosti, 1991. Str. 325-333.
3. Harffovo svjedoanstvo o hrvatskom jeziku. // Jezik 39, 2 (1991), str. 4851.
4. Isusovac Ardelio Della Bella. Rije uz zbornik Ardelio Della Bella (na
predstavljanju zbornika) // Crkva u svijetu 26, 1 (1991), str. 83-88.
5. Kompletan estotni rjenik u prouavanju Marulieve Judite. // Senjski
zbornik 18 (1991), str. 159-166.
6. Della Bellin odraz na Hrvatski narodni preporod. // Filologija 19 (1991),
str. 7-11.
7. Osman dopunjen Della Bellom. // Forum 30, 7/8 (1991), str. 263-270.
8. Stilske osobine Satira. Vrijeme i djelo Matije Antuna Reljkovia. // Osijek:
JAZU: Zavod za znanstveni rad Osijek, 1991. Str. 189-191.
9. Primjena enciklopedijske metode u hrvatskim rjenicima do prosvjetiteljstva. // Radovi Leksikografskog zavoda Miroslav Krlea: Razdio za leksikografiju, enciklopediku i informatiku 1: Suvremena znanost i enciklopedije. Zagreb, 1991. Str. 241-247.
10. Petrica Kerempuh i baka Terezija [autorizirani tekst razgovora s Ivicom
upanom]. Slobodna Dalmacija (14.6.1991.), str. 13-14.
1992.
1. Znanstveniki lik profesora Milana Mogua. // Radovi Zavoda za slavensku filologiju 27 (1992), str. 1-7.
2. Jakov Mikalja u povijesti hrvatskoga knjievnog jezika. // Fluminensia 4,
2 (1992), str. 59-66.
3. Latinski poticaji hrvatskoj rjeitosti. // Umjetnost rijei 36, 4 (1992), str.
325-332.
4. Mjesto Habdelieva rjenika u povijesti hrvatskoga knjievnoga jezika. //
Isusovci u Hrvata: zbornik radova meunarodnog znanstvenog simpozija
Isusovci na vjerskom, znanstvenom i kulturnom podruju u Hrvata. Zagreb: Be: Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove: Hrvatski povijesni
institut, 1992. Str. 25-30.
402
5. Jakob Lovreni (1787-1842). // Kaj 24, 1/2 (1992), str. 25-30.

6. O povijesti hrvatske knjievnojezine norme. // Filologija 20/21
(1992/1993), str. 529-538.
1993.
1. toosova jezina preobrazba. // Dani Hvarskog kazalita 15, Graa i eseji
o hrvatskoj poeziji, Hrvatsko kajkavsko pjesnitvo do preporoda. Split:
Knjievni krug, 1993. Str. 204-212.
2. Preporodni jezini temelji. Zagreb: Matica hrvatska, 1993. 189 str.
Prikazi
1. Stri, Petar. Gunduli srpski rodoljub?! // Nedjeljna Dalmacija
(24.11.1995.), str. 40.
2. Stolac, Diana. Temelji hrvatskoga narodnog preporoda. Josip Vonina: Preporodni jezini temelji. Zagreb: Matica hrvatska, 1993. //
Fluminensia 7, 1 (1995), str. 133-136.
3. Maruli, Marko. Pisni razlike: sabrana djela Marka Marulia: knjiga druga
/ priredio i popratio biljekama Josip Vonina, rjenik sastavio Milan Mogu. Split: Knjievni krug, 1993. 333 str.
4. Ljudevit Gaj (1809-1872). Portreti hrvatskih jezikoslovaca. Zagreb, 1993.
Str. 51-57.
5. Hrvatski jekavski dugi jat. // Forum 32, 4/6 (1993), str. 357-383.
6. Jezik renesansne hrvatske knjievnosti. // Croatica 37/38/39, 23/24 (1993),
str. 411-422.
1994.
1. Milutin Cihlar Nehajev. Vuci / priredio Josip Vonina. Zagreb: kolska
knjiga, 1994. 397 str.
2. Jezina slika hrvatskoga knjievnog baroka. // Dani Hvarskog kazalita 20,
Graa i eseji o hrvatskoj poeziji, Hrvatsko barokno pjesnitvo Dubrovnik
i dalmatinske komune. Split: Knjievni krug, 1994. Str. 25-27.
3. Hrvatska jezina povjesnica. // Obnovljeni ivot 49, 2 (1994), str. 239241.
4. Na tragu pravome piscu. Split: Knjievni krug, str. 139-149.
5. Gozbama i zdravicama na rubu: pogovor. // Gozbe i zdravice u hrvatskoj
knjievnosti od Marulia do Kaleba i Tadijanovia / priredio Stjepan Sui. Zagreb: Knjinica Ogranka Matice hrvatske Krievci, 1994. Str. 259263.
6. Akademik Josip Vonina, izvrni urednik projekta Hrvatska knjievnost.
Biblioteka za sve obrazovane Hrvate [autorizirani tekst razgovora s J.
midtom]. // Slobodna Dalmacija (1.2.1994.), str. 25.
403
7. Nekoliko zapisa na rubovima Programa hrvatskoga jezika i knjievnosti

za gimnazije. // Vjesnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 3, 3/4
(1994), str. 79-86.
1995.
1. Frankopan, Fran Krsto. Djela. / priredio Josip Vonina. Zagreb: Matica
hrvatska, 1995. 375 str.
Prikazi
1. Dugandija, Mirjana. Stoljea za grijene i kreposne. // Vjesnik
(20.5.1995.), str. 19.
2. Bokovi, Ivan J. Nacionalni work in progress. Vane knjige. Fran
K. Frankopan: Djela. Ante Starevi: Knjievna djela. Zagreb:
Matica hrvatska, 1995. // Slobodna Dalmacija (24.10.1995.), str. 1.
3. Bogii, Rafo. Frankopan meu nama. // Hrvatsko slovo 1, 53
(29.12.1995.), str. 14.
2. Frankopan, Fran Krsto. Djela. / za tisak priredio i uvodnu raspravu napisao
Josip Vonina. Zagreb: HAZU, 1995
3. Odraz dubrovakoga baroka u Kanilievu jeziku: Kljuevi raja: hrvatski
knjievni barok i slavonska knjievnost 18. stoljea: zbornik. Zagreb: Meandar, 1995. str. 303-310.
4. (s Milanom Moguem) O molitveniku Raj due Nikole Deia. Raj due s
motrita naega vremena: dodatak pretisku. Rijeka: Naklada Benja, 1995.
Str. 3-84.
5. Frankopan i Molire. // Hrvatsko slovo 1, 1 (29.4.1995.), str. 23.
6. Rizniar hrvatskoga jezinog blaga. // Hrvatsko slovo 1, 12 (14.7.1995.),
str. 19-20.
7. Hrvatski jezik nije od juer, on je od Baanske ploe [autorizirani tekst
razgovora sa ivom Mori]. // Vjesnik (1.10.1995.), str. 19-20.
8. Pol tisuljea slovne dosjetke Bernardina Splianina. // Hrvatsko slovo 1,
25 (13.10.1995.), str. 8-25.
9. Muke sa slovima. // Hrvatsko slovo 1, 29 (10.11.1995.), str. 5.
1996.
1. Antun Mihanovi na raskriju kroatizma s ilirizmom. // Antun Mihanovi i
njegovo doba: zbornik radova sa znanstvenoga skupa u Klanjcu. / urednica
Boica Paur. Zagreb: Kajkavsko spravie, 1996. Str. 97-108.
2. Barokna riznica hrvatskog jezika: etiri stoljea Ivana Belostenca (13 nastavak). // Vjesnik (oujak 1996.)
404
3. Krleine Balade Petrice Kerempuha s filolokoga motrita: pogovor. //

Balade Petrice Kerempuha / Miroslav Krlea. Zagreb: Artresor naklada,
1996. Str. 297-308.
4. Ozaljski jezino-knjievni krug. Zagreb: Hrvatska kajkavska rije, 1996.
Str. 367-378.
5. Stoljea hrvatske kajkavske pisane rijei. Zagreb: Hrvatska kajkavska rije, 1996. Str. 505-507.
6. Frankopan, Fran Krsto. Izabrane pjesme. / pripremio Josip Vonina. Zagreb: Matica hrvatska, 1996. 104 str.
1997.
1. Belostenev hibridni jezik. // Suvremena lingvistika 23, 1/2 (1997), str.
325-339.
2. Napomene o jeziku. // Izabrana djela / Ivan Kukuljevi Sakcinski. Zagreb:
Matica hrvatska, 1997. Str. 650-655.
3. Uspravnica je vanija od preaca [autorizirani tekst razgovora sa Stjepanom Damjanoviem]. // Hrvatsko slovo 3, 121 (15.8.1997.), str. 3-4.
4. Onomastike dvojbe o starim hrvatskim piscima. // Folia onomastica Croatica 6 (1997), str. 189-194.
5. Terminologija humanistikih znanosti u hrvatskoj leksikografiji 18. stoljea. // Radovi Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea 4 (1997), str.
9-16.
6. Znanstveniki lik profesora Milana Mogua. // Suvremena lingvistika 23,
1/2 (1997), str. 7-13.
1998.
1. Hrvatskoj itanci na vrelima. // Hrvatsko slovo 4, 143 (16.1.1998.), str. 6.
2. Kako prireujemo Stoljea hrvatske knjievnosti. // Jezik 45, 3 (1998), str.
81-90.
3. Hrvatski spjev o Juditi pred svojim polutisuljeem. // Judita s pretiskom
drugog izdanja iz godine 1522. / Marko Maruli (pogovor napisao Josip
Vonina). Zagreb: Matica hrvatska, 1998. Str. 275-279.
4. Olga ojat (1908.-1997.). // Ljetopis HAZU 101 (1998), str. 581-582.
5. Promicatelj hrvatskoga jezinog jedinstva. // Gazophylacium: pretisak /
Ivan Belostenec. Zagreb: Stari grad, 1998. Str. 5-30.
6. Hrvatska sudbina Ljudevita Gaja. // Hrvatsko zagorje 4, 4 (1998), str. 2333.
7. Marijan Jai i hrvatski narodni preporod. // Jaiev zbornik: zbornik radova
sa Znanstvenoga skupa o Marijanu Jaiu. / glavni i odgovorni urednik Stjepan Babi. Zagreb : HAZU; Slavonski Brod : Hrvatski institut za povijest:
Franjevaki samostan, 1998. Str. 71-75.
405
1999.
1. Bartol Kai kao jezikoslovac. // Bartol Kai u Nacionalnoj i sveuilinoj
knjinici u Zagrebu: zbornik radova o djelu Bartola Kaia. / urednik Ivan
Kosi. Zagreb: Nacionalna i sveuilina knjinica, 1999. Str. 5-15.
2. Frankopan, Fran Krsto. Djela. / priredio Josip Vonina. Zagreb: Matica
hrvatska, 1999.
3. Grafijske i jezine zamisli Ljudevita Gaja. // Hrvatsko zagorje 5, 2 (1999),
str. 48-56.
4. Imeniki genitiv mnoine od iliraca do vukovaca. // Filologija 33 (1999),
str. 179-221.
5. Nekrolozi preminulim lanovima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. // Ljetopis HAZU 103(1999), str. 363-404.
6. O tekstolokim naelima. // Hrvatska revija 49, 1/2 (1999), str. 170-177.
7. Poeani u hrvatskoj filologiji. // Vjesnik Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti 8, 3/4 (1999), str. 47-55.
8. Tekstoloka naela za pisanu batinu hrvatskoga jezinog izraza: posebni
prilog Stoljeima hrvatske knjievnosti. Zagreb: Matica hrvatska, 1999.
9. eljko Bujas: 1928.-1999.: in memoriam. // Forum 38, 4/6 (1999), str. 710711.
2000.
1. Iz dopreporodne hrvatske latinice. // Forum 39, 1/2 (2000), str. 14911509.
2. Kaiev udio u razvoju hrvatskoga knjievnog jezika do kraja narodnoga
preporoda. // Kolo 10, 3 (2000), str. 302-305.
3. Jezik renesansne knjievnosti; Poetci ozaljskoga jezino-knjievnoga
kruga. // Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost: Srednji vijek
i renesansa: XIII.-XVI. stoljee. / uredio E. Hercigonja. Zagreb: HAZU:
kolska knjiga, 2000. Str. 281-289.
2002.
1. Franjo velec: (1916.-2001.): in memoriam. / Forum 41, 1/3 (2002), str.
367-371.
2. Latinicom pisani hrvatski tekstovi od Marulia do Gaja. // Forum 41, 1/3
(2002), str. 286-321.
3. Marulieva Judita u sazrijevanju jezikoslovne kroatistike. // Forum 41, 1/3
(2002), str. 8-13.
4. Nekrolozi preminulim lanovima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. // Ljetopis HAZU 105 (2002), str. 383-397.
5. Riznica senjskoga govora: Milan Mogu: Senjski rjenik: prikaz. // Forum
41, 7/9 (2002), str. 1102-1106.
406
2003.
1. Hrvatski rjenici. // Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost: Barok i prosvjetiteljstvo: XVII-XVIII. stoljee. / uredio Ivan Golub. Zagreb:
HAZU: kolska knjiga, 2003. Str. 461-473.
2. eljko Bujas. // eljko Bujas: 1928.-1999. / urednik Josip Vonina. Zagreb: HAZU, 2003. Str. 9-10.
3. Govor na komemorativnoj sjednici odranoj 22. oujka 2000. u palai
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. // eljko Bujas: 1928.-1999. /
urednik Josip Vonina. Zagreb: HAZU, 2003. Str. 11.
2004.
1. Akademik Milan Ratkovi. // Milan Ratkovi: 1906.-1995. / uredio Josip
Bratuli. Zagreb: HAZU, 2004. Str. 27-34.
2005.
1. Marulieva Judita u sazrijevanju jezikoslovne kroatistike. // Zbornik radova o Marku Maruliu: u povodu 550. obljetnice roenja i 500. obljetnice
njegove Judite: 1450. 1501. 2001. / priredio Dubravko Jeli. Zagreb:
HAZU, 2005. Str. 163-169.
2006.
1. Kai Mioi, Andrija. Razgovor ugodni naroda slovinskoga. / komentari
Josip Vonina. Zagreb: kolska knjiga, 2006.
2. Tekstoloka naela za pisanu batinu hrvatskoga jezinog izraza: posebni
prilog Stoljeima hrvatske knjievnosti. Zagreb: Matica hrvatska, 2006.
2008.
1. The language of Renaissance literature. // Croatia in the middle ages and
the renaissance. / deputy chief editor Eduard Hercigonja. London : Philip
Wilson Publishers; Zagreb: kolska knjiga : Croatian Academy of Sciences and Arts, 2008. Str. 281-289.
2. Scenski jezik Marina Dria i kazalina batina u Dubrovniku. // Putovima
kanonizacije: zbornik radova o Marinu Driu: 1508.-2008. / urednici Nikola Batui i Dunja Falievac. Zagreb: HAZU, 2008. Str. 606-620.
2009.
1. Hrvatski knjievni jezik od 1790. do 1847.. // Hrvatska i Europa: kultura,
znanost i umjetnost: Moderna hrvatska kultura od preporoda do moderne:
XIX. stoljee. / glavni urednik Mislav Jei. Zagreb: kolska knjiga, 2009.
Str. 317-327.
407
2010.
1. Recepcija Marina Dria u hrvatskih prevoditelja. // Marin Dri: 15082008. : zbornik radova s meunarodnoga znanstvenoga skupa. / urednici
Nikola Batui i Dunja Falievac. Zagreb: HAZU, 2010. Str. 339-345.
Uredniki rad
1. Brlek, Mijo. Leksikograf Joakim Stulli (1730-1817). / za tisak pripremio
prof. dr. Josip Vonina. Zagreb, 1987.
2. Benei, Julije. Rjenik hrvatskoga knjievnoga jezika od preporoda do
I. G. Kovaia, sv. 7, mondur nepokoj / za tisak priredili Josip Hamm,
Milan Mogu, Josip Vonina. Zagreb: Globus, 1987. Str. 1377-1612.
3. Julije Benei. Rjenik hrvatskoga knjievnoga jezika od preporoda do I.
G. Kovaia, sv. 8, nepokolebljiv onaj / za tisak priredili Josip Hamm,
G. Kovaia, sv. 9, onakav pocrpsti / za tisak priredili Josip Hamm, Milan Mogu, Josip Vonina. Zagreb: Globus, 1988. Str. 1849-2084.
G. Kovaia, sv. 10, pocrveniti prehrana / za tisak priredili Josip Hamm,
G. Kovaia, sv. 11, prehraniti se protiva / za tisak priredili Josip Hamm,
G. Kovaia, sv. 12, protivan rzati / za tisak priredili Josip Hamm, Milan
Mogu, Josip Vonina. Zagreb: Globus, 1990. Str. 2493-2713.
8. Palmoti, Junije. Izabrana djela / priredio Rafo Bogii; tekstoloki uredio
i rjenik dopunio J. V. Zagreb: Matica hrvatska. 424 str.
9. Buni Vui, Divo. Djela. / tekstoloki uredio i rjenik dopunio J. V. Zagreb: Matica hrvatska, 1995. 190 str.
10. Pjesnici Ranjinina zbornika. / prema itanju Milana Reetara i Josipa Hamma priredio Josip Vonina. Zagreb: Matica hrvatska, 1998.
11. Zorani, Petar. Planine. / za tisak priredili i uvodne napomene napisali Franjo velec i Josip Vonina. Zagreb: JAZU, 1988.
408
Loretana FARKA
Tena BABI
SEARCHING THE TRUTHS OF CROATIAN
LINGUISTIC PAST
Josip Vonina, one of the most renowned Croatian linguists, published
more than two hundred scientific and professional papers (articles, essays and
books). He prepared new editions of works of many Croatian writers for printing, and is the author of numerous prominent books on the history of the Croatian language. The article includes a bibliography of his works.
Key words: Josip Vonina, history of the Croatian language, bibliography
409
PRIKAZI

UDK 811(100)(035)
Struni rad
Vt BOEK (Brno)
stav pro jazyk esk Akademie vd R, v. v. i.
vitbocek@gmail.com
NAD PRUKOU O JAZYKOVM KONTAKTU*
Text je recenz jedn z nejnovjch kolektivnch prac vnovanch tmatu jazykovho kontaktu. Strun se v nm uvd a
komentuje obsah pruky The Handbook of Language Contact
a nastiuje se celkov vznam tto knihy pro rozvoj oboru kontaktov lingvistika.
Kljune rijei: jazykov kontakt, kontaktov lingvistika, teorie a empirie
V poslednch desetiletch se jazykov kontakt stal pedmtem zvenho zjmu lingvist. S tm souvis i mimodn nrst produkce text spadajcch do kontaktov lingvistiky. Dkazem toho je i v loskm roce vydan kniha The Handbook of Language Contact1, zaazen do edin ady Blackwell
Handbooks in Linguistics. Objemn svazek je rozdlen do ty oddl, fakticky je vak hlavn dlc arou hranice mezi tetm a tvrtm oddlem: prvn ti
oddly obsahuj texty pedevm teoretick (je jich 17), posledn oddl naopak
ppadov studie (tch je 23). Mme tak ped sebou rovnou tyictku text
zabvajcch se z nejrznjch aspekt fenomnem jazykovho kontaktu. Jak
u to bv v knihch podobnho typu, kter nejsou soustednmi kolektivnmi monografiemi, ale spe souborem lnk od autor jednak jsoucch na
rzn vdeck rovni, jednak zastvajcch rzn metodologick hlediska, i
obsah recenzovan knihy je ponkud nevyven, a to v obou naznaench
aspektech. Co se te kvality, najdeme zde pspvky objevn jako celek, stati,
v nich se tu a tam najde podntn mylenka, a konen i texty, o jejich prospnosti by bylo mono pochybovat. Pokud jde o metodologii, nejednotnost
*
Pspvek vznikl za podpory grantu Grantov agentury esk republiky Praslovantina v

zrcadle jazykovho kontaktu: fonologie a gramatika (. P406/11/P670).
The Handbook of Language Contact. Edited by Raymond Hickey. Malden, Mass.: WileyBlackwell 2010. XVII + 863 stran.
413
Vt BOEK
je sice logick, protoe kontaktov lingvistika m samozejm adu smr a

rozlv se do mnoha samostatnch proud, avak absenc spolenho rmce je ponkud znesnadnna kontinuln etba knihy. Jednotliv autoi uvaj tyt pojmy v rznch vznamech a u jen samotn definovn vlastnho
pojmovho apartu jim mnohdy zabere podstatnou st msta vyhrazenho
pro jejich pspvek. A dostanou-li se pak konen ke konkrtnjmu tmatu,
jm se chtj zabvat, zbv u nkdy jen mlo prostoru pro detailn analzu,
a je pak teba spokojit se jen s nastnnm zkladnch otzek a konstatovnm,
e tma si vyaduje dal vzkum. Na druhou stranu je teba ci, e do knihy
pispla velk jmna kontaktov lingvistiky, jejich pesnj metodologick
zakotven pochopiteln ten zajmajc se o kontaktologii u vtinou zn a
v tedy, co zhruba me ekat. Problm je tak spe jen v nutnosti rychle se po
peten jednoho pspvku peorientovat a skoit zase do metodologickho
rmce pspvku nsledujcho.
Editor svazku Raymond Hickey doprovodil knihu delm vodnm textem Language Contact: Reconsideration and Reassessment, ve kterm se mu
celkem podailo provst nrt hlavnch tmat, ktermi se kontaktov lingvistika zabv. Pot ji nsleduj jednotliv pspvky seazen do zmnnch
ty oddl. Strun se u nich zastavme a u vybranch pspvk, kter nm
subjektivn pipadaj nejzajmavj, se ppadn zdrme dle.
Prvn oddl knihy nese nzev Contact and Linguistics. Obsahuje pspvky pomeno obsahem zbytku knihy nejteoretitj, vyrovnvajc se
obvykle se vztahem fenomnu jazykovho kontaktu k rznm lingvistickm
disciplnm i teorim. vodn text s nzvem Contact Explanations in Linguistics napsala Sarah Thomason, jej star knin prce pat k tomu nejklasitjmu, co doposud bylo v kontaktologii napsno, a pedstavuj trval
zdroj inspirace. Tak jej nov text je vysoce podntn. Autorka v nm zastv
nzor, e jazykovou zmnu nelze vysvtlovat jako motivovanou bu pouze
intern (situac jazykovho systmu), nebo pouze extern (kontaktem s jinm
jazykem), ale e se pi zmn uplatuj nejastji piny oboj, vnitn i vnj
zrove. Uvd pak jednak podmnky, kter mus bt splnny, aby bylo mono
uznat vnj motivaci zmny, jednak faktory, kter mus bt brny v vahu
pi vysvtlovn jazykov zmny obecn, a to faktory lingvistick (typologick vzdlenost jazyk, pznakovost rysu a jeho integrace v systmu jazyka)
a sociln (nedokonal znalost jazyka, intenzita kontaktu, pstup mluvch).
Michael Noonan se v pspvku Genetic Classification and Language Contact
zabval dopadem zjitn jazykovho kontaktu na genetickou klasifikaci jazyk. Dosavadn pstupy rozdlil rmcov na ti: zatmco tzv. generan transmisn pstup a tzv. esencialistick pstup jsou pln kompatibiln s tradin
metodou zjiovn genetick pbuznosti jazyk, tj. s klasickou komparativn
metodou a jej rodokmenovou teori (jazyk m jeden svj prajazyk-matku), a
414
Nad prukou o jazykovm kontaktu
neberou v potaz otzku jazykovho kontaktu, v tzv. hybridnm pstupu (napklad prce Crofta i Mufweneho) je pro genetickou klasifikaci relevantn
i jazykov kontakt (jazyk tak me bt smen, m matku i otce). Posledn
zmnn prce povauje autor za perspektivn. Yaron Matras v textu Contact,
Convergence, and Typology diskutuje otzku, zda lze zjistit univerzln tendence v snadnosti/obtnosti pejmn nejrznjch jazykovch element i
rys (na vech jazykovch rovinch); shrnuje dosavadn rznorod pokusy o
stanoven pravdpodobnostnch kl pejmn (pklad: jsou-li pejata ne-substantiva, byla pejata i substantiva) a vyslovuje se v tom smyslu, e tyto prce
podvaj dobr vsledky a tento zpsob zkoumn je slibn, zatmco napklad
ast vysvtlovn pejmn snahou po vyrovnn mezery v systmu (jakobsonovsky bychom tomu ekli terapeutick zmna) i extralingvistickmi (socilnmi) faktory nen tolik prkazn. Bernd Heine a Tania Kuteva se zabvaj
ve svm pspvku Contact and Grammaticalization otzkou gramatikalizace
motivovan jazykovm kontaktem. Jde o dal z ady text, ve kterch autoi
zabudovvaj jazykov kontakt do sv obecn teorie gramatikalizace. Zde mimojin odliuj v gramatikalizaci ppady, u nich je jazykov kontakt nutnou,
hnac podmnkou k jejich proveden, od tch ppad, u nich je pouze doprovodnou okolnost majc vliv pouze na rychlost gramatikalizace. Pspvek
Karen P. Corriganov (Language Contact and Grammatical Theory) je mlo
povedenm pokusem ukzat, jak se sna s otzkou jazykovho kontaktu vypodat generativn pstupy. Nepli zdail je i nsledujc text April McMahonov (Computational Models and Language Contact), kter letem svtem
zmnila nkter kvantitativn pstupy uplatovan pi zkoumn jazykovho
kontaktu na rznch jazykovch rovinch. V ppad lexiklnch vpjek se
autorka nezdrela utpan poznmky o zdiskreditovan metod glottochronologie. Akoli se s jejm celkovm hodnocenm v zsad ztotonme, neppustn se nm zd zpsob, jakm je uinno: bez znalosti novjho vvoje
disciplny, reprezentovanho pracemi Sergeje Starostina i Vclava Blaka.
Druh oddl knihy m nzev Contact and Change. Jeho vodn pspvek napsal editor knihy Raymond Hickey. Snad by patil spe do poslednho
oddlu ppadovch studi, nebo pes svj obecn nzev (Contact and Language Shift) a obecn vod pedstavuje popis pechodu od irtiny k anglitin
v Irsku od 17. do 19. stolet. Zato nsledujc text Donalda Winforda Contact
and Borrowing pat mezi to nejlep, co v knize najdeme. Jedn se o metodologicky ist a jasn rozveden t linie kontaktologickch zkoumn, kterou
zavedl svmi pracemi Frans Van Coetsem. Je to pedevm rozlien dvou
zkladnch typ jazykovho vlivu podle toho, jestli je agentem jazykovho
vlivu mluv pijmajcho jazyka (borrowing) nebo mluv zdrojovho jazyka
(imposition). Autor se podrobn zabv jevy prvnho typu, s drazem na procesuln strnku vci, nikoli na konen vsledek. Penelope Gardner-Chloros
415
Vt BOEK
pojednala, jakoto specialistka na vc, o rznch aspektech pepnn kd

(Contact and Code-Switching). Nsleduj dva pspvky s vzjemn souvisejc tematikou. David Britain pojednv o kontaktu nikoli mezi jazyky, ale mezi
dialekty (Contact and Dialectology), Paul Kerswill (Contact and New Varieties) zkoum, co a jak se dje, kdy z takovho kontaktu vznikaj zcela nov
jazykov tvary, napklad i na novch zemch, kam byly dialekty peneseny
teba i umle. V obou ppadech je mimojin probrno dleit tma koineizace. Oddl uzavr kvalitn sumarizujc text kreolistick od Johna Holma
(Contact and Change: Pidgins and Creoles).
Tet oddl je nazvan Contact and Society. Zahajuje ho znamenit text
Pietera Muyskena (Scenarios for Language Contact), kter pichz s novm
pojmem scn. Mysl jm jaksi komplexn popis kontaktov situace podle
nkolika kritri, jako je frekvence vskytu dan situace na svt, jazykov
jevy, o kter pi kontaktu jde, i naopak jejich omezen. Autor Vypotv 11
takovch scn s konkrtnmi pklady: pejmn, gramatick konvergence bhem dlouh doby bilingvismu, uen se druhmu jazyku, relexifikace,
vyrovnvn (leveling), simultnn osvojovn dvou jazyk dtmi, metatypie
(restrukturace), obasn code-switching, alternan code-switching, umrn
jazyka a jeho smrt, vznik symetrickch jazyk. Carmen Fought pedvedla
v pspvku Ethnic Identity and Linguistic Contact ukzku labovovskho typu
zkoumn jazykovho kontaktu. Zabvala se rznmi ppady vlivu jedn jazykov variety na druhou v souvislosti s etnickou identitou jejich mluvch a
pokusila se rozliit zkladn typy kontaktu z tohoto hlediska. Peter Trudgill
(Contact and Sociolinguistic Typology) se zamyslel nad asto diskutovanou
otzkou, co je pinou toho, e nkdy jazykov kontakt vede k zjednoduen
jazyka, zatmco jindy k jeho vt sloitosti. Autor na to nachz odpov
sociolingvistickou: k zjednoduen dochz tam, kde jde o kontakt krtkodob, jen je domnou dosplch (ti se toti patn u cizm jazykm), naopak
k zkomplikovn dochz tam, kde jde o dlouhodob kontakt za asti dtskch mluvch (ti se toti u jazykm do uritho vku dobe, snadno tedy
k rysm svho jazyka pidvaj jet nov rysy jazyka jinho). Suzanne Romaine ve stati Contact and Language Death probr na pkladech rzn typy
situac, kdy jazyk pod vlivem kontaktu s jinm jazykem umr. Uvd tak
charakteristick zmny z rznch jazykovch rovin, kter spadaj pod fenomn postupnho jazykovho rozpadu. Claire Bowernov se v textu Fieldwork
in Contact Situations zabv tm, na co mon nkdy mme pi etb hotovch kontaktologickch stat tendenci zapomnat: jak probh ternn prce
pi zkoumn jazykovho kontaktu, s m se pi tom lovk me setkat, na co
by ml bt pipraven a konen jak to pak vechno me interpretovat.
23 studi zvrenho oddlu Case Studies of Contact nen teba pibliovat konkrtnji. Jedn se o dl studie k nejrznjm typm jazykovho
416
Nad prukou o jazykovm kontaktu
kontaktu odehrvajcho se na nejrznjch zemch na svt a v nejrznjch dobch. Meme si zde pest o kontaktu jednotlivch jazykovch rodin
i jednotlivch jazyk s jejich jazyky sousednmi. Autory stat jsou vtinou
odbornci na danou jazykovou rodinu. My se zde meme zastavit jen u dvou
pspvk, kter se tkaj slovanskho svta. Lenore A. Grenoble pojednv o kontaktu u slovanskch jazyk (Contact and Development of the Slavic
Languages). Nejedn se bohuel o pli zdail text. Je spe pehledov a
velmi vbrov zmiuj se v nm jednak prehistorick kontakty Slovan,
a to s rntinou a germntinou (pro ne teba s romntinou i kelttinou?),
jednak postupn historick kontakty jednotlivch slovanskch jazyk s njakm neslovanskm (etina s nminou) i slovanskm (etina a sloventina,
vchodoslovansk jazyky navzjem) jazykem. Motivace vbru nen z textu
zejm a psob nahodile. Vedle znmch vc si mnoho novho nepeteme.
O poznn sveji psob sta Briana D. Josepha Language Contact in the
Balkans. Napsat krtce (tj. pro poteby takto koncipovan pruky) o balknskm jazykovm svazu nen snadn, ale autor se s kolem vypodal rozumn,
nemechanicky a po svm.
Zvrem bychom shrnuli, e kniha The Handbook of Language Contact
m vechny vhody i nevhody podobnch kompendi. Na jednu stranu m
ten k dispozici nejnovj texty tkajc se jedn konkrtn disciplny, a
me tak zskat rozhled po aktulnm stavu bdn. Na druhou stranu metodologick rozttnost a kvalitativn nevyvenost mohou zpsobit pi etb
rozpaky. O pspvky do knihy byli vtinou podni autoi, kte na dan
konkrtn tma krtce pedtm vydali, nebo naopak velmi brzy vydaj dleit
texty, mnohdy monografick, kter tedy zde v pruce bu jen sumarizuj
(jejich texty se pak vyplat pest tm, kdo o danou vc nemaj zjem zsadn,
ale chtj mt alespo piblin pehled), nebo naopak dle rozvjej (pspvky se pak hod k peten tm, kdo danou problematiku studuj vce). Neteba
dodvat, e pro rozvoj disciplny maj vpodstat cenu jen pspvky druhho
typu. Pomr pspvk prvnho a druhho typu pak rozhoduje o tom, jestli
knihu jako celek budeme vnmat spe jako statickou pruku sumarizujc
vdn v dan dob, nebo jako dlo dynamick, ivotn a dle inspirujc. Odpov na takovou otzku je vak skryta v blzk budoucnosti.
417
Vt BOEK
Vt BOEK
ON A HANDBOOK OF LANGUAGE CONTACT
In this paper, a review of a newest collective work devoted to the language contact is presented. The content of The Handbook of Language Contact is briefly given, commented and discussed and the overall significance of
the book for the development of language contact studies is outlined.
Key words: language contact, contact linguistics, theory and empirism
418

UDK 811.163.4(497.16):929 Nikevi M.

Struni rad
Vladimir VOJINOVI (Podgorica)

Filozofski fakultet Niki
vojinovicv@t-com.me
SINTEZA POLUVJEKOVNOGA NAUNOG RADA
Autor teksta prikazuje novo izdanje Instituta za crnogorski
jezik, studiju Crnogorske filoloke teme prof. dr Milorada Nikevia, poznatoga montenegriste iz Osijeka. U tekstu se ukazuje na znaaj Nikevievog jubileja, 45 godina naunoga rada, i
postignua njegovih studija na raznim poljima. U tom smislu,
autor je posebnu panju posvetio Nikevievim sondaama interferencija usmene i pisane knjievnosti.
Kljune rijei: Milorad Nikevi, crnogorska knjievnost, crnogorski jezik, usmena knjievnost, Njego, Ljubia, trosmajer,
Nikola I
Po samom osnivanju Institut za crnogorski jezik i knjievnost podario

nam je dva izuzetna izdanja. Time ne samo da je opravdao svoju pojavnost u
crnogorskoj nauci, nego je i zauzeo mjesto koje mu po prirodi stvari, odnosno
po slinoj praksi u davno ureenim sistemima nauke i obrazovanja jednostavno pripada. Svoj izdavaki rad poinju bibliotekom Montenegrina, u kojoj je
kao prva objavljena knjiga profesora Milorada P. Nikevia, poznatoga monetenegriste iz Osijeka.
Rije je o knjizi Crnogorske filoloke teme u kojoj su se nale studije to su nastajale u gotovo pola vijeka dugom Nikevievu naunom putu.
Urednici Adnan irgi, Aleksandar Radoman i Jelena uanj u napomeni
su naveli kako su sve studije ranije objavljene u monografskim ili serijskim
publikacijama, kako je jezik studija ujednaen prema crnogorskom Pravopisu,
te kako je knjiga prireena povodom 70 godina autorova ivota i 45 godina
naunoga rada.
Knjiga je zapravo sinteza Nikevieva naunog pohoda, a njena sadrina podijeljena je na dvije cjeline Knjievnoistorijske sinteze i Jezikoslovne
studije. U prvoj su objavljeni toliko puta citirani Nikevievi radovi s tezama
o Crnojevia tampariji, bokokotorskoj baroknoj knjievnosti i njenim dodirima sa slavonskom knjievnou, o Njegou, hrvatskom ilirizmu, Lui mi419
Vladimir VOJINOVI
krokozma, Ljubii, izvanjcima, inostrancima i crnogorskom srpstvu, o trosmajeru i Nikoli I, Vuku i postnjegoevskoj narativnoj knjievnosti... U drugoj
cjelini objavljeni su tekstovi o dometima jezika i stila crnogorske pripovijetke
18601918, o staroslovenskom jeziku u bogosluenju barskih katolika, o slinostima crnogorskog jezika s konavoskim govorom, o perojskom govoru, o
crnogorskim grafemima i Jagievu izdanju Marijinskoga jevanelja.
Svi ti tekstovi naroito su interesantni zbog toga to su preivjeli zub
vremena, da su teze koje su se u njima nale uglavnom ouvale i nose teinu
trajne naune istine. To moemo ilustrovati sljedeim primjerom. Upravo je
Nikevi otvorio vrata tumaenju sloenih odnosa usmene i pisane knjievnosti svojim sondaama kratkih narativnih tekstova koji su u Crnoj Gori nastajali
u periodu od 1860. do 1918. godine. O znaaju tog pitanja za nauku o crnogorskoj knjievnosti izlino je govoriti jer se sva kulturna prolost Crne Gore svela na antinomiju tradicionalno moderno. Naime, uslovljenost geografskog
poloaja i istorijskih okolnosti vjekovima je inila teritorije dananje Crne
Gore plodnim tlom za nastanak i razvitak i jednostavnih i sloenih oblika kolektivnoga stvaralatva. Svi specifikumi koji proishode iz datih geopolitikih
okvira krivci su za to to je crnogorska kultura i u XX vijeku, koji je uprkos
stradanjima kroz balkanske i dva svjetska rata te snane asimilacijske udare,
glavnu bitku bila upravo na liniji sudara starog i novog, arhainog i savremenog. ak i onda kada bi se, u pojedinim epohama, desio prevrat i zavladala
modernost, ona je imala konkretan stav prema duhovnom nasljeu, odredivi
se i prema njegovu korijenju, ali i prema njegovim gotovim plodovima. Razumije se da tako modeliran moderni kulturni zamah ne moe istovremeno znaiti i apsolutnu i trajnu njegovu pobjedu nad nasljeem, koja se mogla i moe
desiti samo ako se kljuna ideja modernog, njene polazne koncepcije i okviri
oslobode i najmanjeg uticaja tradicionalnog, odnosno samo kada iskljue negaciju kao poetiku konstantu i konstituenta.
Nita revolucionarno novo neemo otkriti ako konstatujemo da se takav raskid u crnogorskoj knjievnosti jo nije dogodio. Sve epohe i knjievni
pravci koji su pohodili Crnu Goru u XX vijeku donijeli su samo varijante negacijskih otklona. U prilog tome idu i najnovija beletristika ostvarenja Crnogoraca, koja, ukoliko nijesu na udaru uticaja mikrostruktura ili makrostruktura
raznih oblika usmene knjievnosti, makar u morfolokoj i sintaksikoj ravni
nose gene nekog vida kolektivnog nasljea.
Kada se prilikom knjievnoistorijskih sondaa uzmu u obzir navedeni
argumenti onda je lako zakljuiti i o duhu i karakteru pojedinih istraivakih
pohoda, u ijem je temelju cilj da se prepoznaju kljuevi odnosa dviju kultura, odnosno dviju knjievnosti usmene i pisane. U Crnoj Gori mali broj
naunika bavio se tom sloenom problematikom. Van nje o tome fenomenu
420
Sinteza poluvjekovnoga naunog rada
unutar crnogorske knjievnosti jo manji. Ipak, posebno mjesto u tumaenju

suodnosa, uticaja usmenog crnogorskog nasljea na pisano, zauzima nauno
djelo Milorada Nikevia.
Nikevi se tih problema, odnosno date tematike prihvatio jo u magistarskome radu, a nastavio ih je razraivati i kasnije te je njegova bibliografija puna podataka o tekstovima s tom tematikom objavljenim po raznim
asopisima i zbornicima radova, ali i monografskim publikacijama. Svi oni
govore o dvostrukoj namjeri ovoga naunika Nikevi je ispitivao ne samo
uticaj usmene knjievnosti na pisanu, ve i dalji tok i razvoj oblika usmenosti
u pisanoj knjievnosti i njihovo intertekstualno prelivanje iz jedne knjige u
drugu, od jedne poetike ka drugoj. Utoliko je taj nauni pohod znaajniji za
savremenu nauku o crnogorskoj knjievnosti, jer su rezultati tih istraivanja
omoguili da se status usmenog u crnogorskoj pisanoj pripovijeci prati od
epohe do epohe.
U ovoj se knjizi nalazi studija uz koju je Nikevi otiao korak dalje od
tumaenja interferencija. U tome komparativistikom radu o odnosu Njegoevih i Ljubiinih djela on je ukazao na modalitete daljeg opstanka usmenih
oblika u pisanim djelima i na njihova prelivanja s jedne poetike na drugu.
Za Nikevieve nasljednike je znaajno, a za njegovo djelo od sutinske vanosti, i to da su ove i ovakve Nikevieve studije, sondae i analize
obavljene i objavljene prije vie od dvije decenije te da su kao takve preivjele
i pojedine mijene na polju metodologije. Stoga ova i druga Nikevieva istraivanja i jesu vrijedna panje, naroito ispitivanja polja interferencija, dodira
i odnosa dvaju medija, usmene i pisane knjievnosti, koja predstavljaju vrijedan doprinos savremenoj nauci o crnogorskoj knjievnosti.
Rijetke su knjige koje mogu biti od viestruke koristi itavom skupu nauka i poddisciplina. Publikacija Crnogorske filoloke teme spada u taj krug.
421
Vladimir VOJINOVI
Vladimir VOJINOVI
A SEMICENTENNIAL OF SCIENTIFIC WORK
The author of the paper reviews one of the new editions of the Institute for Montenegrin Language, a study Montenegrin Philological Topics by
Milorad Nikevi, a renowned author from Osijek. The paper highlights the
importance of Nikevis anniversary, 45 years of scientific work, and the
significance of his studies in various fields. In this context, the author has paid
special attention to Nikevis studies of interference between oral and written
literature.
Key words: Milorad Nikevi, Montenegrin literature, Montenegrin
language, oral literature, Njego, Ljubia, Strossmayer, Nikola I
422

UDK 821.133.1:82.02 Ruse .

Struni rad
Aleksandar RADOMAN (Podgorica)

aleksandar.radoman@icjk.me
OD OBLIKA DO ZNAENJA NARATOLOKI UVIDI
ANA RUSEA
(Marjana uki, an Ruse: teorija romana, Izdavaka
knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi
Sad, 2010)
Da interesovanje za naratologiju kod nas raste posljednjih
godina potvruje i knjiga an Ruse: teorija romana autorke
Marjane uki. Knjiga je izala u okviru prestine biblioteke
Elementi Izdavake knjiarnice Zorana Stojanovia i ini cjelinu sa u istoj biblioteci ve ranije objavljenim knjigama ana
Rusea. Naime, nakon to nam je dio Ruseova knjievnokritikoga opusa postao dostupan zahvaljujui prijevodima knjiga
Oblik i znaenje, Narcis romanopisac i Mit o Don uanu (isti izdava kao posebno izdanje publikovao je i Ruseovu
Knjievnost baroknog doba u Francuskoj) knjigom Marjane
uki ponuena nam je cjelovita i pregledna knjievnoteorijska
analiza Ruseova naratolokoga postupka, pogotovo onoga njegova segmenta vezanog za teoriju romana.
Kljune rijei: Marjana uki, an Ruse, naratologija, teorija romana, prvo lice u romanu
Da interesovanje za naratologiju, disciplinu koja se bavi morfologijom

narativnoga teksta, nastalu krajem 60-ih godina XX vijeka u okrilju francuske strukturalistike kole, kod nas raste posljednjih godina potvruje i knjiga
an Ruse: teorija romana autorke Marjane uki. Ne sluajno knjiga je
izala u izdanju Izdavake knjiarnice Zorana Stojanovia, ime je taj izdava samo potvrdio svoju prepoznatljivu profilaciju u izboru iskljuivo kvalitetnih autora i naslova. Knjiga je izala u okviru prestine biblioteke Elementi
i ini cjelinu sa u istoj biblioteci ve ranije objavljenim knjigama ana Rusea.
Naime, nakon to nam je dio Ruseova knjievnokritikoga opusa postao do423
Aleksandar RADOMAN
stupan zahvaljujui prijevodima knjiga Oblik i znaenje, Narcis romanopisac i Mit o Don uanu (isti izdava kao posebno izdanje publikovao
je i Ruseovu Knjievnost baroknog doba u Francuskoj) knjigom Marjane
uki ponuena nam je cjelovita i pregledna knjievnoteorijska analiza Ruseova naratolokoga postupka, pogotovo onoga njegova segmenta vezanog za
teoriju romana.
Znaaj pojave te knjige ogleda se i u injenici da an Ruse ne pripada samome uem jezgru rodonaelnika naratologije, poput Barta, Todorova,
eneta ili Gremasa, pa je potreba za njegovim predstavljanjem u nas utoliko
i vea. U Ruseovu sluaju prije bi moglo biti rijei o saputnitvu nego o pripadnosti odreenoj koli. Njegujui posve osoben pristup knjievnome tekstu,
Ruse je izgradio i specifian metod, koji se u odreenoj mjeri naslanja na formalistiko-strukturalistiko nasljee, ali ga u pojedinim elementima i nadilazi
otvorenou prema drugaijim metodolokim tendencijama. S truge strane,
osobina Ruseova pristupa je i odsustvo teorijski izgraenoga sistema. Svoj
metod Ruse izgrauje na konkretnim analizama tekstova, a ne u programskim
ili teorijskim raspravama, pa se pred autorkom knjige ve na poetku morao
isprijeiti problem kako od djelia cjeline rekonstruisati teorijski sistem. Da je
minucioznim pristupom materiji i nesumnjivom knjievnoteorijskom utemeljenou uspjela odgovorti tome izazovu, potvruje upravo sama knjiga.
Monografija an Ruse: teorija romana koncipirana je u etiri cjeline.
Nakon Uvoda u kojemu su objanjeni motivi bavljenja Ruseovim radom te
instruktivnoga Predgovora koji donosi pregled ukupnog Ruseovog naunog
opusa u kontekstu nove francuske kritike i osnovne informacije o recepciji njegova djela u naem knjievnokritikom miljeu, slijede poglavlja: an
Ruse i njegova teorija romana, Prvo lice u romanu, Pogledi im se sretoe,
Transpozicija ili kombinovanje teksta i slike te Zakljuak i Dodatak u formi
tabelarnoga pregleda nekih kljunih teorijskih pojmova i fenomena vezanih
za obraeni korpus. Ve u samome Predgovoru Marjana uki nagovjetava
specifinost Ruseova kritikoga metoda: Nastavljanje ipak svog linog kritiarskog puta koji ostaje van dominantne naratologije dokazuje da je kritika,
kao svako stvaranje u Ruseovoj definiciji, jedan unutranji postupak. Taj sud
produbljuje u Uvodu e odreuje Ruseovu poziciju u savremenim knjievnokritikim krugovima: vajcarac an Ruse predstavnik je formalistike struje
u novoj kritici, ali njegov formalistiki metod jeste osoben, budui da naruava granice koje mu postavlja sam formalizam. Rusea ne interesuju samo
uslovi sadrine tj. forme, ve istovremeno obuhvatanje forme i znaenja. S
pravom ga nazivajui jednim od najtananijih, profesor Vitanovi zapaa da je
njegov formalizam sasvim umeren, sav okrenut ispitivanju estetskog i psiholokog, pri emu se oslanja na fenomenologiju a ne na lingvistiku.
424
Od oblika do znaenja naratoloki uvidi ana Rusea...
Nakon uvodnoga odreenja Ruseove pozicije uki se usredsreuje na

jedan segment njegova naunog opusa, segment vezan za poetiku romana. U
poglavlju an Ruse i teorija romana ona kroz dva potpoglavlja, Romaneskni anr i Ruseov formalizam, donosi sumaran pregled razvoja romanesknoga anra, ukazujui na istorijsku nekanoninost toga u posljednja dva
vijeka dominantnoga anra i osvjetljava kljuna teorijska promiljanja vezana
za roman te donosi sistematian uvid u Ruseov kritiarski model pristupa romanu. uki naglaava da fleksibilnost Ruseovog postupka ne dozvoljava
shematine prikaze, ve svakom autoru, delu ili anru koje tretira, prilagoava
svoje kritiarske alatke. Ruseov pristup je vanistorijski, ali ne i neistorijski,
njega zanima samo jedan stalan oblik, djelo kome je kritika imanentna. Ruse
na taj nain izgrauje specifini formalistiki metod blizak s jedne strane naratologiji, a s druge tematskoj kritici, metod apartan, no sasvim koherentan,
podreen njegovu programskome principu istovremenoga obuhvatanja forme
i znaenja.
Najobimnije poglavlje knjige koje objedinjuje vei broj potpoglavlja,
Prvo lice u romanu, bavi se sredinjim problemom Ruseova kritikoga bavljenja romanom pitanjem efekata prisustva prvoga lica u romanesknome
anru. Tim problemom Ruse se posebno bavio u knjigama Narcis romanopisac i Oblik i znaenje. U sreditu njegova interesovanja je pripovjeda
u prvom licu, a polazite za istraivanje pronalazi u lingvistikoj distinkciji
izmeu govora i pripovijedanja iji je autor Emil Benvenist. Na osnovu Ruseovih analiza romana uki paljivo rekonstruie njegov teorijski model,
pratei razliite fenomene kojima se Ruse bavio od pitanja vezanih za vremenski poredak, narativnu perspektivu, funkcije zamjenice ja do problema
monolokih i dijalokih struktura, definicije, tipologije i funkcije naratera ili
pitanja vezanih za ekstradijegetiku i metadijegetiku.
Kao posebno zanimljiv segment Ruseova kritikoga opusa uki izdvaja analizu samo jedne scene scene prvoga vienja. Taj segment Ruseova
rada, zastupljen u knjizi Pogledi im se susretoe, uki analizira u posebnome, istoimenom poglavlju monografije. uki konstatuje kako scenu prvoga
vienja Ruse strukturalistiki posmatra kao deo celine koju predstavlja celo
delo, ili vie dela jednog romanopisca, koje su vie strukture sa kojima je scena prvog vienja u neizbenim relacijama. uki iz Ruseovih analiza izdvaja
tri elementa koja ine scenu prvoga susreta: dejstvo, razmjenu i prevazilaenje, svakome od njih posveuje posebno potpoglavlje i lucidno primjeuje da
tim analizama Ruse izlazi iz okvira naratologije pribliavajui se semiotici i
teoriji informacije.
Na slian nain Ruse postupa i u analizi romana Kloda Simona e se
posebno interesuje za transpoziciju ikoninoga u verbalno nudei cijelu tipo425
Aleksandar RADOMAN
logiju toga fenomena. Tu za teoriju romana osobito znaajnu inovaciju uki

opisuje u zavrnome poglavlju monografije, cjelini naslovljenoj Transpozicije ili kombinovanje teksta i slike, e zakljuuje: Ljubav prema umetnosti,
naroito prema knjievnosti i slikarstvu, Ruseov kritiarski postupak ini posebnim, dajui analizama dela jednu dodatnu dimenziju; bavljenje umetnou
kao najlepim nainom ljudskog istraivanja oigledno njemu samom priinjava zadovoljstvo, ali isto tako i italac njegovih dela moe da uiva.
Na tragu svojih ranijih interesovanja za naratologiju i osobito teoriju
romana, Marjana uki na osnovu Ruseovih analiza precizno rekonstruie
njegovu teoriju romana sagledavajui je u kontekstu recentnih tokova teorije
knjievnosti. Monografijom an Ruse: teorija romanaponudila je najcjelovitiji uvid u osobeni knjievnokritiki metod vajcarskoga naratologa ana
Rusea. I vie od toga, knjiga Marjane uki prua pouzdano i nezaobilazno
tivo za upoznavanje temeljnih odrednica francuske nove kritike, ali i znaajan doprinos metodologiji knjievnoteorijskih izuavanja.
Aleksandar RADOMAN
FROM FORM TO MEANING NARRATOLOGICAL
INSIGHTS OF JEAN ROUSSET
The growing interest in narratology in recent years in our country is confirmed, among other things, by the book Jean Rousset: A Theory of the Novel by Marjana uki. The book was published within the prestigious Library
Elements of the publisher Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanoviaand
is complementary with previously published books by Jean Rousset. Namely,
after a part of Roussets literary-critical works became available to us through
several published translations of his books, by Marjana ukis book we are
offered a comprehensive literary analysis of Roussets narratological procedure, especially of its segments related to the theory of the novel.
Key words: Marjana uki, Jean Rousset, naratology, theory of novel,
first-person point of view
426
ARHIVA

UDK 811.163.41/.42
Ljudevit JONKE
JEZIK JE IVO PAMENJE NARODA*
Kad govorimo o jeziku kojim se slue tri naroda (Hrvati, Srbi i Crnogorci) i jedna etnika skupina (bosansko-hercegovaki Muslimani), tada nuno upuujemo poglede, promatramo probleme i spoznaje, ocjenjujemo situacije u kojima se razvija narodni i knjievni jezik na itavom podruju svih tih
naroda. Pri tom svi moemo mnogo nauiti, moemo usporeivati, odabirati
i odbijati ve prema tome da li nam je neto korisno, dobro ili tetno. Ali, dakako, samo onda uspjeno ako smo slobodni pri odabiranju i ako ocjenjujemo
prema savremenim znanstvenim kriterijima i prema naprednim drutvenim i
politikim pogledima. U skladu s takvim shvaanjem ja sam u ovoj rubrici
skrenuo panju naih italaca i na jeziku problematiku Bosne i Hercegovine
te odao priznanje najnovijim naporima koji se ondje pojavljuju da bi se osigurao normalan i organski razvoj knjievnog jezika bez administrativnih pritisaka. Danas bih malo svrnuo pogled na jeziku problematiku u Crnoj Gori,
a povod mi za to daje lanak crnogorskoga knjievnika Branka Banjevia,
objavljen pod nazivom Jezik i drutvo u rujanskom broju titogradskog asopisa Stvaranje. Taj asopis za knjievnost i kulturu izlazi u Titogradu ve 25
godina i stekao je u tom razdoblju svojom kvalitetom znatan ugled i priznanje.
Urednici su mu edo Vukovi, Olga Perovi i Milorad Stojovi.
U spomenutom lanku Jezik i drutvo Branko Banjevi s oslonom na
knjigu Marks, Engels, Lenjin: O jeziku, o kojoj je i u ovoj rubrici bilo govora,
skree panju na problematiku jezika u Crnoj Gori danas, u samoupravljakom razdoblju, nakon proklamiranja jednakog prava svakog jugoslavenskog
naroda na svoj knjievni jezik. Polazei od postavke da je jezik vid postojanja
svake zajednice i da je postojanje naroda, odnosno njegova jezika rezultat
volje historijskih neminovnosti, Banjevi naglaava da je jezik ivo pamenje naroda, svijest o sebi. Jezik jednoga naroda, veli on, ine odnosi koji su
stvarali sam taj narod. Stoga se narod ne moe sluiti tuim jezikom jer tui
odnosi su sadrani u tuem jeziku. Od jezika se, veli Branko Banjevi, mogu
otuiti pojedinci ili slojevi ili itave klase jednog naroda, ali narod ne moe
zaboraviti svoj jezik, jer on upravo i jezikom postoji. Onoga trenutka kad zaboravi svoj jezik narod prestaje postojati.
*
Vjesnik, god. XXXI, br. 8525 (10. XI 1970), str.8. Rubrika: Razgovori o jeziku
429
Ljudevit JONKE
itajui misli koje knjievnik Banjevi raspreda o jeziku naroda, razabiremo pomalo sve vie da su se narodnom i knjievnom jeziku Crnogoraca
pod utjecajem unitarist nanosile i jo uvijek nanose neke bitne nepravde. Kao
to znamo, narodni i knjievni jezik Crnogoraca ijekavski je govor tokavskog
dijalekta, ali po Banjevievu lanku razabiremo da se nastava toga jezika u
crnogoskim kolama ne izvodi po pravilima koja pripadaju Crnogorcima kao
narodu. Ali pustimo njega da sm govori: Decenijama se pod vidom nauke o
jeziku kod nas serviraju netanosti, neistine, namjerni falsifikati, unitaristika
politika, i tako itave generacije srednjokolskih profesora izlaze obogaljene i
tu svoju oteenost prenose srednjokolskoj omladini u crnogorskim kolama.
Ova knjiga (tj. Lenjinova) trebala bi da bude obavezni prirunik nastavnicima
i profesorima, a ona to nee biti jer se u naim kolama jo uvijek predaje po
programima koji nijesu rezultat naih potreba i naih drutvenih programa. To
zvui nevjerovatno ali je tako. I rekao bih samo jo u Crnoj Gori.
Dosta od toga nazreli smo ve pri sastavljanju teksta za predgovor Rjeniku hrvatskosrpskoga knjievnog jezika godine 1967. kad su unitaristiki
krugovi odbijali da se kao nosioci toga jezika pored Hrvata i Srba spomenu i
Crnogorci. Spor oko toga pitanja izazvao je veliku buru, ali nakon duljeg vremena i razbistrio prava svakog jugoslavenskog naroda na svoj jezik, a meu
tim pravima je i pravo na narodno ime jezika. Ali jer se to jo nije razrijeilo u
Crnoj Gori, Branko Banjevi pie ovako ezopovski, ali ipak za poznavaoca sasvim jasno: Jezik jednoga naroda ne ivi po normama koje su priroda drugoga jezika. Demokratsko pravo jednoga naroda nije mogunost da se odrekne
svoga jezika. Jezik naroda se ne moe imenovati drugim imenom jer odnosi
u jeziku jesu istorijske relacije samo tog naroda. Jezik jednom narodu se ne
moe odreivati, davati, oduzimati, odobravati, ni doputati. To ne moe da
radi nauka o jeziku. Sve su te misli nama Hrvatima poznate jer smo ih poeli
formulirati ve prije dvadesetak godina, ali za Crnogorce, kao to vidimo iz
Banjevieva lanka, one su aktualne i akutne jo danas. Banjevi nastavlja
ezopovski; ali i opeobuhvatno: Tuim jezikom se ne moe stvarati, tuim
jezikom se ne moe postojati... Narod ne moe uiti svoj jezik po normama
tuega jezika. Jezik jednoga naroda ne moe biti regionalan, provincijski, jer
njegova metropola mora biti u njemu, mora biti on sm... Samo jezika praksa
u narodu i njegovoj literaturi odreuje ta je pravilno, a ta nije.
Simptomatino je da se i danas nakon Brionskog plenuma i nakon zakonskog priznavanja prava svakom narodu na njegov jezik mora u nekim dijelovima Jugoslavije o jeziku pisati tako ezopovski, tj. kao u nekoj basni ili
bajci. To znai da unitaristike snage nisu odustale od svojeg plana i programa
te i dalje djeluju u pozadini... Ali uspjeti mogu samo akcije koje se zalau za
prirodna narodna prava zasnovana na demokratskim naelima. Oslonac za to
vidi i Branko Banjevi u prvom redu u primjeni marksistiko-lenjinistikih
430
Jezik je ivo pamenje naroda
principa kad kae: Na jezik je na istorijski prostor na kojem su se zbivali

nai odnosi, koji su ns stvorili. Prostor iv i aktivan. Na alost mnogih strunjaka za jezik, tako nam kau Marks, Enges i Lenjin.
Eto toliko, da bi se vidjelo kako se narodna prava ponegdje jo izigravaju. Nije to mijeanje u tue poslove, to je samo upoznavanje prilika, a o svemu
tome u krajnjoj liniji odluuje slobodno svaki narod sm za se.
431
UPUTSTVA SARADNICIMA
asopis Lingua Montenegrina prvjenstveno objavljuje originalne rezultate filolokih i kulturolokih naunih ispitivanja, i to one radove koji se
publikuju prvi put, ali i preliminarna saoptenja, pregledne naune radove i
strune radove.
Pored toga, Redakcija objavljuje i recenzije i prikaze knjiga, asopisa,
naunih i strunih skupova. Odabir ponuenih rukopisa za objavljivanje te
klasifikaciju odabranih radova Redakcija asopisa zasniva na ocjeni recenzenata.
asopis Lingua Montenegrina izlazi na crnogorskome ili nekom drugom slovenskome jeziku, kao i na engleskome jeziku.
1. Izvorni nauni rad (Original scientific paper) sadri neobjavljivane
rezultate izvornih teorijskih ili praktinih ispitivanja koje je autor
korektno naveo tako da se mogu provjeriti njihova tanost i tanost
analiza.
2. Preliminarno saoptenje (Preliminary communication) sadri grau ili naune podatke koji zahtijevaju brzo objavljivanje.
3. Pregledni rad (Review) jeste kritiki i analitiki pregled nekog podruja ispitivanja ili jednog njegova dijela. U lanku treba biti vidan
autorov doprinos izuavanju izabrane problematike, a citirana literature mora biti cjelovita.
4. Struni rad (Professional paper) informie i uvodi u problematiku
struke bez pretenzija da bude plod naunoga istraivanja.
U gornjem lijevom uglu potrebno je istai: ime i prezime autora, instituciju u kojoj je zapoljen, grad i e-mail adresu.
Naslov rada mora biti kratak i jasan.
Rad treba da ima saetak od oko 250 rijei i kljune rijei. Naslov rada,
saetak i kljune rijei potrebno je prevesti na engleski jezik.
Autor predlae kategorizaciju rada, a konanu odluku, nakon recenzentskoga postupka, donosi Redakcija asopisa.
Rukopisi i CD se ne vraaju.
Redakcija
LINGUA MONTENEGRINA 7/2011.
SADRAJ
Sanja ORLANDI:
Jekavska jotacija u crnogorskim govorima ................................................... 3
Goran DRINI:
Diskurs raunarski posredovane komunikacije kao novi jeziki vid:
izmeu govornoga i pisanoga jezika ........................................................... 37
Miomir ABOVI:
uta tampa pogled iz lingvistikoga ugla ............................................... 45
Igor IVANOVI:
Korpusna i raunarska lingvistika kroz crnogorski jezik ............................ 55
Amira TURBI-HADAGI & Marica PETROVI:
Promjena imenica u hrvatskoj listini dubrovakoga arhiva od 11. 6. 1253. 71
Jasmin HODI:
Jezik poetskog teksta izmeu doslovnog i figurativnog: tragom varijanti
lirske narodne pjesme Ali-paa na Hercegovini ...................................... 89
Stojan VRLJI:
Utjecaj materinskog jezika kao prvog jezika na ovladavanje drugim i
stranim jezikom ......................................................................................... 101
Milo D. URI:
Engleski i francuski diskursni konektivi u diskursu elektrotehnike ......... 115
Nadeda STOJKOVI:
Engleski jezik moni medijum (kulturnog) imperijalizma .................... 151
Milorad NIKEVI:
Naznake crnogorske poezije za ecu krajem XIX i poetkom
XX vijeka .................................................................................................. 157
435
Sava ANELKOVI:
Ljubomir urkovi, zavjetovani dramski pisac .................................... 167
Vanda BABI:
Likovi Bokelja u Drievim komedijama ................................................. 175
Marjana UKI:
Traktat o porijeklu romana opata Ijea ....................................................... 185
Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI:
Odbijanje pravila i neprihvatanje autoriteta: Prolegomena za
feministiku teoriju kroz perspektivu Julije Kristeve (I) .......................... 191
Livija KROFLIN:
Lutkarski komadi Arthura Schnitzlera ...................................................... 201
Jakov SABLJI:
Sofoklova Antigona i Gavranova Kreontova Antigona u metodikoj
obradi ........................................................................................................ 215
Dragana KALEZI:
Ruski pisci na sceni Crnogorskog narodnog pozorita (III)
(1993-2003) ............................................................................................... 233
Luka I. MILUNOVI:
ive slike u dvorcu prijestolonasljednika Danila
Uz stoljee crnogorskoga dravnog teatra ............................................. 269
Robert Josip DEMIROVI:
Poimanje norme standardnoga jezika
Prilog raspravi o naravi crnogorskoga standarnog jezika ......................... 279
GRAA
Vuki PULEVI:
Homonimi u fitonimiji i fitotoponimiji Crne Gore ................................... 303
Ivan JOVOVI:
Naznake o slovenskome jeziku i pismu meu barskim katolicima do
bekog dogovora ....................................................................................... 313
436
Borislav STOJOVI:
Narodni govori u Baru - Starobarski, zubaki i uanjski govori ............. 323
PORTRETI
Ljudmila VASILJEVA:
Magistri nobis sunt honorandi: Vasilije (Vasilj) Simovi: naunik,
drutveni djelatnik, profesor ..................................................................... 337
Adnan IRGI:
Doprinos Vukia Pulevia crnogorskoj onomastici .................................. 353
Aleksandar RADOMAN:
Milorad Nikevi kao prouavalac crnogorske knjievnosti XIX i
poetka XX vijeka
Povodom 70-godinjice ivota i 45-godinjice naunoga rada .......... 375
Loretana FARKA & Tena BABI:
Neumorno traganje po istinama hrvatske jezike povijesti ...................... 387
PRIKAZI
Vt BOEK:
Nad prukou o jazykovm kontaktu ....................................................... 413
Vladimir VOJINOVI:
Sinteza poluvjekovnoga naunog rada ...................................................... 419
Aleksandar RADOMAN:
Od oblika do znaenja naratoloki uvidi ana Rusea (Marjana uki,
an Ruse: teorija romana, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia,
Sremski Karlovci Novi Sad, 2010) ........................................................ 423
ARHIVA
Ljudevit JONKE:
Jezik je ivo pamenje naroda .................................................................. 429
437
TABLE OF CONTENTS
Sanja ORLANDI
Iekavian Iotation in Montenegrin Speeches .................................................. 3
Goran DRINI:
Computer-Mediated Communication as a New Language Medium:
Between Written and Spoken Language ..................................................... 37
Miomir ABOVI:
Yellow Press A Linguistic Point of View ................................................. 45
Igor IVANOVI:
Corpus and Computational Linguistics Through the Montenegrin
Language ..................................................................................................... 55
Amira TURBI-HADAGI & Marica PETROVI:
The Noun Change in the Croatian Charters from Dubrovnik Archives
From 11 June 1253 ...................................................................................... 71
Jasmin HODI:
Literal and Figurative Language in Poetry The Example of Traditional
Bosnian Folk Poem: Ali-paa na Hercegovini ........................................ 89
Stojan VRLJI:
The Influence of Mother Tongue on Acquiring Second and Foreign
Languages ................................................................................................. 101
Milo D. URI:
English and French Discourse Connectives in the Discourse of Electrical
Engineering ............................................................................................... 115
Nadeda STOJKOVI:
English Language A Powerful Medium of (Cultural) Imperialism ....... 151
439
Milorad NIKEVI:
Beginnings of Montenegrin Childrens Poetry at The End of XIX and
Beginning of XX Century ......................................................................... 157
Sava ANELKOVI:
Ljubomir urkovi, A Vowed Playwright ............................................. 167
Vanda BABI:
Characters of Boka Residents in Dris Comedies ................................. 175
Marjana UKI:
Treatise on the Origin of the Novel by Abbot Huet .................................. 185
Aleksandra NIKEVI-BATRIEVI:
Resisting the Rules and Not Accepting the Authority: Prolegomena for
the Feminist Theory Through the Perspective of Julia Kristeva ............... 191
Livija KROFLIN:
Arthur Schnitzlers Puppet Plays .............................................................. 201
Jakov SABLJI:
Antigone by Sophocles and Kreonts Antigone by Gavran in Methodical
Procedure .................................................................................................. 215
Dragana KALEZI:
Russian Writers on the Stage of Montenegrin National Theatre (III)
(19932003) .............................................................................................. 333
Luka I. MILUNOVI:
Tableaux Vivants in the Castle of Heir Danilo A century of the
Montenegrin National Theatre .................................................................. 269
Robert Josip DEMIROVI:
Understanding The Standard Language Norm Contribution to
Discussion of the Nature of Montenegrin Standard Language ................. 279
MATERIAL
Vuki PULEVI:
Homonyms in Phytonymy and Phytotoponymy of Montenegro .............. 303
440
Ivan JOVOVI:
Slavic Language and Alphabet Among Catholics from Bar until The
Vienna Agreement ..................................................................................... 313
Borislav STOJOVI:
Folk Speech in the Bar Area Speech of the Old Bar, Zupci and uanj 323
PORTRAITS
Ljudmila VASILJEVA:
Magistri Nobis Sunt Honorandi: Vasilije (Vasilj) Simovi: Scientist,
Social Worker, and Professor .................................................................... 337
Adnan IRGI:
Vuki Pulevi And His Contribution to Montenegrin Onomastics ........... 353
Aleksandar RADOMAN:
Milorad Nikevis Contribution to the Study of The Montenegrin
Literature Of XIX And Early Xx Century On the Occasion of 70 Years
of the Authors Life and 45 Years of His Scientific Work ........................ 375
Loretana FARKA & Tena BABI:
Searching the Truths of Croatian Linguistic Past ..................................... 387
REVIEWS
Vt BOEK:
On a Handbook of Language Contact ....................................................... 413
Vladimir VOJINOVI:
A Semicentennial of Scientific Work ........................................................ 419
Aleksandar RADOMAN:
From Form to Meaning Narratological Insights of Jean Rousset .......... 423
ARCHIVE
Ljudevit JONKE:
Language is a Vivid Memory of People .................................................... 429
441
Lingua Montenegrina
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja
linguamontenegrina@icjk.me
Izdava
Glavni i odgovorni urednik
Adnan igi
Za izdavaa
Milenko A. Perovi
Lektura
Sanja Orlandi
Korektura
Sandra Vahtel
Prijelom
Dejan Stani
tampa
Grafo Bale
Tira
500
CIP K
,
81 (497.16)
LINGUA Montenegrina : asopis za jezikoslovna,
knjievna i kulturna pitanja = Lingua Montenegrina
: the magazin of linguistic, literary and
cultural issues / urednik Adnan irgi. Br. 1
(2008) . Podgorica (Bulevar Mihaila Lalia
1) : Institut za crnogorski jezik i knjievnost,
2008 (Cetinje : IVPE). 24 cm
Dva puta godinje.
ISSN 1800-7007 = Lingua Montenegrina (Cetinje)
COBISS.CG-ID 12545808
asopis je registrovan u Ministarstvu kulture, sporta i medija Crne Gore
(br. 05 2951/2)

Lingua Montenegrina, Broj 07

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Lingua Montenegrina, Broj 07

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

LINGUA MONTENEGRINA

asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja

LINGUA MONTENEGRINA, god. IV/1, br. 7, Podgorica, 2011.

Sanja ORLANDI (Niki)

Istone Hercegovine obuhvata govor Nikia sa selima Nikike upe i polja,

+ j(e) < kratko =

U istorijskoj lingvistici tim suglasnicima dodaju se i grupe st i zd

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

Beli smatra da se novo jotovanje izvrilo krajem 17. i poetkom 18.

i prototip crnogorskoga jezika, postoji dvoglasnik ie Nikevi u njemu vidi

Isto, str. 126.

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

- ljepota, ljeme; njean, njegovi, njeanica.19

- ljeto, ljepota, proljetnji, proljeni, iiljeti, omiljeti, dolje, eljeti,

D. Vuovi, nav. djelo, str. 11, 25.

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

doselili u te krajeve s podruja na kojima je jotacija izvrena.31 Barjaktarevi

D. Barjaktarevi, nav. djelo, str. 27.

Ti glasovi prisutni su i u hipokoristikim rijeima, najee u vlastitim,

Opirnije: Vuki Pulevi, Glasovi i u crnogorskoj toponimiji, Lingua Montenegrina,

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

- ekira, eme, ednik, edalo, preednik, eeti / sieti, edi, edijo,

D. upi, Osnovne osobine govora Pljevalja, str. 85-86.

- edok, edoit, etovati, etan, svjesan.41

- edok, edoanstvo, oedoit, poeit, edoit, etovat.43

M. Peikan, nav. djelo, str. 110.

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

Stanje u bihorskome govoru kad su u pitanju ti suglasnici isto je kao

Isto, str. 40.

Primjere tipa: kielina, kiela/kielo, ukieliti i sl. ne nalazimo u drugaijem obliku.

D. Vuovi, nav. djelo, str. 9.

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

registrovano na cijeloj teritororiji. Stoga moemo zakljuiti da su suglasnici

M. Stevanovi, n. d., str. 35.

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

- evojka, ed, etelina, eljati, edovina, eina, poetiniti, eti,

M. Stani, n. d., str. 6768, 107108.

- ed, evojka, eljati, neelja, poneeljnik, e, noe, svu, oedit,

M. Piurica, n. d., str. 68, 90, 95.

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

B. Mileti, n. d., str. 251, 345346.

slovinim izrazima. Regresivnih oblika nema izuzev glagola tjerati u govoru

J. Vukovi, Istorija srpskohrvatskog jezika, str. 79.

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

- etko, etna, etonja, etulja, etarica, etas, etat, eti, ietat,

M. Stevanovi, n. d., str.36.

5.4. U govoru Pljevalja pored redovno jotovanih oblika:

D. upi, Osnovne osobine govora Pljevalja,str. 87.

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

- cvetat, cveti, cvet, cedilo, cediti.99

L Vujovi, n. d., str. 117.

snika ne poznaju svi crnogorski govori. U govorima u kojima je zastupljeno

Stani, n. d., str. 110.

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

n. d., str. 47.

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

irgi, nav. djelo, str. 49, 86.

irgi, n. d., str. 27, 30, 59, 73, 92, 121.

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

irgi, n. d., str. 92.

jotizovanijem oblicima.144 U govoru Lepenca i Ravne Rijeke, kao i u govoru

irgi, n. d., str. 93.

Jekavska jotacija u crnogorskim govorima

red jekavskih oblika javljaju se i ekavski. U govoru Mrkojevia ekavica je