Lingua Montenegrina, Broj 09

LINGUA MONTENEGRINA
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja

LINGUA MONTENEGRINA
the magazine of linguistic, literary and cultural issues
God. V, sv. 1, br. 9
Izdava
INSTITUT ZA CRNOGORSKI JEZIK I KNJIEVNOST
Redakcija
Radoslav Rotkovi (Herceg Novi)
Josip Sili (Zagreb)
Vuki Pulevi (Podgorica)
Milorad Nikevi (Osijek)
Amira Turbi-Hadagi (Tuzla)
Aleksandra Nikevi-Batrievi (Podgorica)
Przemysaw Brom (Katowice)
Milica Luki (Osijek)
Jakov Sablji (Osijek)
Stevan Konstantinovi (Novi Sad)
Ljudmila Vasiljeva (Lavov)
edomir Drakovi (Cetinje)
Aleksandar Radoman (Podgorica)
Goran Drini (Podgorica)
Glavni i odgovorni urednik
Adnan irgi
Sekretar Redakcije
Sanja Orlandi
Podgorica, 2012.
LINGUA MONTENEGRINA, god. V/1, br. 9, Podgorica, 2012.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost
UDK 811.163.4373.22(497.16)
Izvorni nauni rad
Vuki PULEVI (Podgorica)
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti

SINONIMI U FITONIMIJI I FITOTOPONIMIJI CRNE GORE

Autor je na uzorku od nekoliko biljnih vrsta ukazao na
sloene probleme sinonimije koja redovno prati narodnu nomenklaturu biljaka. Autor dalje preporuuje da prioritet treba
davati autohtonim nazivima biljaka, a naroito onima koji su utemeljeni u toponimiji. Najsloeniji problemi nastaju kad odreeni
fitonim u jednome sluaju ima status sinonima, a u drugom
homonima, zbog ega dolazi do velikih zabuna i do pogrene
identifikacije biljnih vrsta na koje se takva imena odnose.
Dosadanje iskustvo pokazuje da redovno prave greke i propuste svi onomstiari, bilo laici bilo lingvisti, koji pokuavaju
da se bave fitonimijom i fitotoponimijom, a da se pri tome temeljito ne oslone na botaniku nauku i botaniare.
Kljune rijei: fitonimija, fitotoponimija, sinonimi

Biljka je sloeni materijalni sistem i ivi organizam, dok je vrsta defi
nisana kao osnovna sistematska kategorija koja svoje latinsko ime i taksonomski status dobija na osnovu pravila iz kodeksa botanike nomenklature. I u
naunoj nomenklaturi postoje sinonimi, ali i priroritetna imena, iji su status
i upotreba takoe utvreni kodificiranim pravilima. Na taj nain izgraen je
nomenklaturni subordinantni sistem koji omoguava naunu i strunu komunikaciju meu institucijama i botaniarima svijeta.

Narodni nazivi, tzv. fitonimi, polimorfne su kategorije i nose specifinosti
nacionalnih jezika. Proeti su dijalektizmima i idiomima, bez mogunosti univerzalnoga standardizovanja i kodifikovanja. Preko prijevoda knjiga i kalkovanja, fitonimi i tuice dobijaju mogunost lakog protoka kroz jezike, bez obzira na to da li su oni srodni ili ne. Tako vremenom dolazi do nagomilavanja
sinonimskih i homonimskih imena biljaka i mijeanja uvezenih i domaih naziva, ime se oteava odabir i upotreba prioritetnih fitonima. Zato je fitoonomastika i fitotoponomastika veoma sloena i zahtjevna nauna disciplina, koja
namee obavezujuu saradnju botaniara sistematiara i lingvista onomastiara.
3
Vuki PULEVI
Zadatak botaniara u tako sloenim projektima bio bi da identifikuju biljke preko latinskih naziva i da procjenjuju njihove areale i ekologiju. Pred lingviste
onomastiare postavljeni su drugi uskospecijalistiki zadaci da definiu nazive i proue njihovu etimologiju i semantiku. Lingvisti treba da objasne status
sinonima u narodnoj nomenklaturi, vezano za dijalektizme, tuice i kalkove.

Preko saradnje i dogovora lingvista i botaniara mogu se preporuiti
(ne i utvrditi) prioritetni nazivi, kako bi se sauvali oni fitonimi koji imaju
sigurno utemeljenje u fitotoponimiji i iroko su rasprostranjeni na govornome
podruju crnogorskoga jezika, ili su, pak, zastupljeni na podruju na kojemu
raste imenovana biljka.

Fitonimski sinonimi uglavnom su dvojakoga porijekla. Na jednoj strani, proizvod su dijalekatskih specifinosti pojedinih crnogorskih govora, a
na drugoj, posljedica su prekomjernoga ulaska invazivnih imena preko pisane
i govorne komunikacije s drugim jezicima.

Ilustrativan primjer za problem sinonimije u narodnoj nomenklaturi bi
ljaka jeste drvenasta vrsta Prunus mahaleb L. Pripada familiji Rosaceae, i to
onoj grupi vrsta e su predstavnici tzv. prunoidnoga voa: ljiva, badem, kajsija, breskva, vinja, trenja i dr. Naroito su joj bliske vste: trenja (Prunus avium) i vinja (Prunus cerasus), kojima je Prunus mahaleb izvanredna
divlja podloga pogodna za kalemljenje.

Da bi se u fitonimiji to potpunije izuila i identifikovala sinonimija,
potrebno je za svaku vrstu, iju narodnu nomenklaturu izuavamo, utvrditi
areal, a potom pohvatati idiome (dijalektizme) i uvezene nazice (tuice).
Nije rijedak sluaj da se pojedini narodni nazivi ne podudaraju s arealom
biljke na koju se ta imena odnose.
Vrsta Prunus mahaleb iroko je rasprostranjena u Crnoj Gori,
uglavnom na neto toplijim stanitima mediteranskoga i submediteanskoga
podruja ROHLENA, J. (1942: 163) navodi da je vrsta esta u Katunskoj
nahiji, Ljeanskoj nahiji, u okolini Cetinja, Njegua, Danilovgrada, Bogetia,
Podgorice, u Kuima. Meutim, njeno rasprostranjenje je mnogo ire. Ima je
jo u Primorju, Krajini, Crmnici, Rijekoj nahiji, Bjelopavliima, Banjanima,
Oputnoj Rudini, Pivi (nia i toplija stanita), a vjerovatno i mnogo ire.

Sudei na osnovu toponimskih dokaza, nekih literaturnih izvora te
saoptenja informatora, najei narodni naziv za vrstu Prunus mahaleb je magriva. Toponimi tipa: Magriva, Magrivaa, Magrive, Magrive rupe, Magrive
zgrade, Magrivo osoje i sl. srijeu se u Bratonoiima, Piperima, Pjeivcima,
Zagarau, Komanima, Ljeanskoj nahiji, Nikikom polju, pa ak i na padini brda Turja u blizini avnika (PULEVI, V. & SAMARDI, N. 2003:
336). Informator je saoptio da je fitonim magriva uobiajen, bez sinonima, u
Bjelopavliima.
4
Sinonimi u fitonimiji i fitotoponimiji Crne Gore

Neki toponimi upuuju i na pretpostavku postojanja naziva magreva. Takvi su: Magreva (Donja Kranja u Kuima), Magreva (Bjelopavlii),
Magreve (Selita u Donjim Pjeivcima), Magreva paprat (Potkraj u
Bjelopavliima), Magrevi kr (Bjelopavlii), Magrevac (u Radekom kru
Radea, Piperi), Magrevica (Martinii u Bjelopavliima). Postoji i toponim
Magrebe (Kui). U postojeoj fitonimskoj literaturi nije evidentiran naziv magreva, ne samo za vrstu Prunus mahaleb, ve ni za bilo koju drugu
(ULEK, B. 1879; SIMONOVI, D. 1959; GILI, S. 2004). Treba raunati
i s mogunou da naziv magreva i nije fitonim, ve da nosi neku drugu
semantiku. Takvi problemi mogu se pouzdano rijeiti i razgraniiti samo na
neposrednim terenskim istraivanjima.
Za vrstu Prunus mahaleb botaniar Vilotije Blei (in SIMONOVI, D. 1959:
380) saoptio je naziv tremezla, to je jedinstven primjer u fitonmskoj lite
raturi. Nije oznaen lokalitet, ili ire podruje, odakle potie taj naziv, ali je
najvjerovatnija pretpostavka da se radi o Crnoj Gori, ili konkretno o Pivi, e
je roen taj poznati botaniar. U selu Orasi (Ljeanska nahija) postoji toponim
Tremesla, to se moe povezati s fitonimom tremezla.

Kao sinonimi pojavljuju se i jo neki nazivi za vrstu Prunus mahaleb. U
Gornjem Morinju (Boka Kotorska) informator nam je na terenu saoptio naziv
treslovina i to sa neposrednim pokazivanjem na jedno stablo vrste Prunus
mahaleb. Naziv treslovina saoptava i LATKOVI, T. M. (2007: 575), ali bez
naznake podruja e je to ime zabiljeio. Za Grbalj MAI, LJ. (2011: 32)
navodi raeljka (treslovina), s ime je ostavio i odreene dileme. Arealski
je logino da se u Grblju koristi naziv treslovina, jednako kao i u Morinju,
ali ostaje otvoreno pitanje s imenom raljika da li je i ono kao sinonim
zastupljeno u selu Dub u Gornjem Grblju ili je, pak, posueno iz nekog
literaturnoga izvora? Na str. 33 Maieve knjige stoji samo naziv treslovina,
alternativnog sinonima raljika.

KARADI, STEF. V. (1852: 748) u Boki je zabiljeio fitonim trijesla,
s tumaenjen: wilde Weichsel, arboris genus, to bi u bukvalnom prijevodu
njemakoga dijela fraze, tj. kalkovanju, znailo divlja vinja. Po svemu
sudei u Karadievu primjeru rije je o biljci Prunus mahaleb, to dokazuju i vie toponima koje su zabiljeili PULEVI, V. & SAMARDI, N.
(2003: 471): Treslita (Oputna Rudina), Treslova dolina (Pjeivci), Treslovina
(Njegui), Trijesla (Nikike Rudine) i Trijesle (Crmnica).

Radi uporeenja treba ukazati i na toponime: Velja trijest (Crmnica),
Trijele (Crmnica), Trijeanj (Ozrinii kod Nikia), u kojima je mogue
oekivati i drugaije apelative i semantiku, a samim tim i homonimiju.

Karadiev fitonim trijesla (Vuk), SIMONOVI, D. (1959: 38) ide
ntifikuje s Prunus fruticosa (= Cerasus chamaecerasus), to je pogreno, jer
5
Vuki PULEVI
se navedena vrsta u Flori Evrope (Flora europaea, 2: 79) ne navodi ak ni za

teritorju bive drave Jugoslavije. Tako se Karadiev fitonim trijesla iz Boke
najvjerovatnije odnosi na Prunus mahaleb (PULEVI, V. 2005: 112113 &
2010: 59). Zanimljivo je da KARADI, STEF. V. (1852) nije u Crnoj Gori
zapazio fitonim magriva.

Na terenskim istraivanjima treba uraditi areal-karte sinonimskih naziva: magriva, tremezla, trijesla, treslovina i dr., ustanoviti njihove granice i utvrditi da li se u nekim sluajevima preklapaju areali, bilo u cjelini
bilo djelimino. Zapravo, treba utvrditi da li su pomenuti sinonimi uskoga
areala, tj. idiomi (dijalektizmi), ili imaju ire rasprostranjenje u Crnoj Gori s
prelaskom na podruja drugih junoslovenskih jezika. Takoe treba ustanoviti
frekventnost upotrebe u govorima i zastupljenost u toponimima. Kad se sabere i razjasni sva ta argumentacija, onda bi mogli da se sugeriu i preporue
neki prioriteti pri upotrebi sinonima. U ovome sluaju to je zajedniki posao
za botaniare i lingviste. Prije svega treba definisati sinonim kao kategoriju,
to je tema za lingviste, a zatim identifikovati biljku i njen areal to ulazi u
domen botanike.

Sudei po dosadanjim saznanjima u Crnoj Gori bi prioritetni naziv za
vrstu Prunus mahaleb mogao biti magriva, jer ima iroko rasprostranjenje
(prelazi i u suedne zemlje i jezike) kao i izraenu frekventnost u govorima.

Favorizovanje naziva magriva ni u kom sluaju ne bi znailo i zapostavljanje sinonima: tremezla, trijesla i treslovina, koji su dominantni u
pojedinim krajevima Crne Gore i inkorporirani su takoe u prepoznatljivim
toponimima.

U rod Prunus, koji, kao to smo vieli, obuhvata dosta gajenih vrsta
iz grupe tzv. kotiavog voa, spada i vrsta Prunus communis (L.) Fritsch (=
Amygdalus communis L.). U novije vrijeme u Crnoj Gori uobiajen je naziv za tu biljku badem, kako se i imenuje u trgovi, medijima, udbenicima,
gastronomiji i dr. Taj fitonim zapisao je i KARADI, STEF. V. (1852: 11)
i identifikovao ga preko njemakih i latinskih naziva Mandel, amygdalus,
uzimajui badem kao opte ime, bez naznake podruja e ga je zabiljeio.
Znaajno je i to to KARADI, STEF. V. (1852: 12) navodi i fitonim bajam, naglaavajui da ga je zabiljeio u Crnoj Gori, s uputom da je to isto
to i badem. Naziv badem u Crnoj Gori biljei jo samo IEVI, D. (2007:
157) za Podgoricu. Sigurno je da je u tome sluaju naziv badem uvezen, tj.
invazivan, nauen i usvojen preko trgovine i literature. Podgorica i njena okoliona nije podruje e se Prunus communis znaajnije uzgaja, ve se samo u
vidu pojedinanih stabala sporadino srijee u batama.

Za mediteranski dio Crne Gore (Boka, Patrovii), e je Prunus co
mmunis esta voka, nije u starijim izvorima evidentiran naziv badem, ve
6
sam: bajam, meduo, mendul, mendula, menduo (PULEVI, V. 2010:

505510). Pominje se i sorta meki, ije emenke imaju tanku ljuspu. Ti nazivi sve vie se potiskuju i u samome Crnogorskom primorju, e su vjekovima
bili uobiajeni, tako da dobijaju status sporadinih sinonima, na raun fitonima
badem koji sve vie dominira, kako u usmenoj tako i u pisanoj komunikaciji.

Narodnu nomenklaturu i svih ostalih voaka iz roda Prunus prati veoma
zapletena sinonimika, uslovljena velikom morfolokom razuenou (brojne
sorte i varijeteti, forme i dr.). Takvu sinonimku danas je nemogue razgraniiti
i identifikovati, jer su u nju utkani idiomi i dijalektizmi, a tim vie to su mnoge
stare sorte voaka ve iezle i zaboravljene. Tu su utkana i brojna strana imena (romanizmi, grecizmi, turcizmi i dr.). Kao primjer navodimo nekoliko
narodnih naziva za sorte ljive (Prunus domestica), zabiljeenih u Crnoj Gori
(PULEVI, V. 2010: 505510): amula, beloljiva, bjelica, durgonja, du
lgulja, jajara, madarka, mednica, piskavica, poegaa, poeka, ranjka,
ruskavica, sliva, turgolja, turgonja, turgulja, zenderioka, zerdelija i dr.

Za sorte trenje (Prunus avium) sakupljeno je 12 naziva: arlama,
alama, bjelica, crenja, crnica, eliborka, fruckavica, grica, grkljaja,
plavka, ruskavica, ljame; za kajsiju (Prunus armeniaca) tri: antiferak,
armelin, armelina; za breskvu (Prunus persica) pet: breska, mendulica,
praska, praskva, eftelija.

Najvie narodnih naziva prati sorte vinove loze (groa). Samo za
Crnogorsko prmorje zabiljeeno je oko 100 takvih imena (O tome podrobnije:
PULEVI, V. 2010: 494501).

itarice: kukuruz, penica, ra, proso, ovas i jeam, najpoznatije su
i najvanije poljoprivredne biljke s neprekidnom tradicijom uzgajanja. Sve
pripadaju familiji trava (Poaceae). Za njih se slobodno moe kazati da su
kultne biljke, zbog ega su njihova narodna imena ugraena u brojne i lako
prepoznatljie toponime, koji najee oznaavaju lokalitete na kojima su te
itarice uzgajane. Izuzetak ini kukuruz (Zea mays L.), iji naziv u Crnoj
Gori nije toponimiziran iako za njega postoji 20 sinonima: frmentin, frumentin, frumetin, merin, rumetin, umertin, vrumentin, vurmetin, kukuruz, kolombo i dr. KARADI, STEF. V. (1852: 796698) za Crnu Goru
neveo je naziv fermentun (Boka) i frmentin (Boka), a takoe navodi jo (str.
787) i urmetin (po jugoz. kr. = jugozapadni krajevi). Kod Vuka se nalazi i
kukuruz (str. 313), kao opte ime bez ubikacije. Naziv fermentun za Boku
navodi i REETAR, M. (2010: 314). Prema izloenome izgleda da je naziv
kukuruz u Crnoj Gori novijega imenovanja i da je preovladao u upotrebi pod
uticajem komunikacije s okruenjem.

Za itaricu Secale cereale L. u crnogorskoj fitonimiji evidetirana su etiri
naziva: ra, r, ranica i renica, to je potvreno i u brojnim toponimima
7
Vuki PULEVI
(PULEVI, V. & SAMARDI, N. 2003: 410411 & 422424): Raani

d, Raeni d, Raina, Raite, Rani d, Rine, Rita, Donja Ranica
i dr. KARADI, STEF. V. (1852: 649) za Crnu Goru navodi fitonim r s
objanjenjem der Roggen, secale cereale Linn. i frazom Udri Mujo po
ranoj slami. Takoe biljei i ranica, ali s objanjenjem da je u pitanju rani
ljeb (Regenbrot, panis secalinus, cf. raovnica). U nekim krajevima Crne
Gore, kao npr. u Piperima, renica je naziv za biljku Secale ceeale (kae se:
slama od renice, nikla je renica i sl., a za hljeb: rani ljeb).

Za uzgajane vrste iz roda Triticum L. danas u javnoj komunikaciji
dominira naziv penica, ali je u prolosti u Crnoj Gori preovladavalo ime
enica, to nalazi potvrdu u velikome broju iroko rasporeeih toponima.
PULEVI, V. & SAMARDI, N. (2003: 403 & 447448) evidentirali su
14 toponima s osnovom penica: Peniina, Peniite (dominira), a sa osnovom enica 35 toponima: eniina, eniita, eniite, enini d i dr.
Zanimljivo je da toponimi s osnovom penica dominiraju u Vasojeviima i
suednome Roaju (10 od ukupno 14), a po jedan u Piperima, Katunskoj nahiji, Bjelopavliima i Goliji. Vjerovatno je da su neki od njih novijega imenovanja, nastali uporedo s usvajanjem naziva penica, ili su, pak, proizvod
redakture kartografa i biljenika. Toponimi s osnovom enica dominiraju
na podrujima: Katunska nahija, Oputna Rudina, Niki, Bjelopavlii, Dro
bnjak i dr. Nijedan primjer nije zapaen u toponimiji Vasojevia. U Podgorici
je KARADI, STEF. V. (1852: 624) zapisao naziv penica, a u Crmnici
MILETI, B. (1940: 373) ime enica.

PULEVI, V. & SAMARDI, N. (2003: 401403) navode 68 toponima s osnovom proso (Panicum miliaceum L.): Prosena dolina, Prosena zgrada, Prosina, Prosine, Prosite, Proe, Proedo, Proena, Proeni d i dr. Iz tih
primjera proizilazi da fitonim proso u Crnoj Gori nema sinonimski dublet,
ali ipak sve to treba provjeriti neposredno na terenu, i to ne samo na toponimima ve i u govornoj komunikaciji. Isto se moe kazati i za monotipski
fitonim jeam (Hordeum L.) koji je dosad u Crnoj Gori osvjedoen u preko
70 toponima: Sejdof jeam, Jeita, Jemena dolina, Jemen-d, Jemenica,
Jemenite, Jemina i dr.

Da fitonim ovas (Avena sativa L.) ima u Crnoj Gori optu upotrebu i
iroko rasprostranjenje potvreno je u preko 70 dosad evidentiranih toponima,
oblika: Ovsena dolina, Ovsene njive, Ovsina, Ovsine, Ovsiski d, Ovsenite,
Ovena dolina i dr. (PULEVI, V. & SAMARDI, N. 2003: 376377;
CICMIL-REMETI, R. 2010: 251). Isti autori zapazili su jo i 15 toponima, s
izmijenjim oblikom (to je tema za lingviste), koji se takoe veu za biljku ovas:
Oveni d, Ovine, Ovenac, Oveni pod i dr. U crnogorskoj flori zastupljeno
je jo desetak autohtonih divljih vrsta, od kojih neke, npr. Avena sterilis L.,
8
gusto naseljavaju zaputene njive i ruderalna stanita, tako da se neki od navedenih toponima mogu i na njih odnositi.

U literaturi, kao i u govoru, srijee se uz fitonim ovas jo i sinonim zob,
za koji u crnogorskoj fitotoponimiji jo nije pronaena potvrda. U narodnim
epskim pjesmama pominje se zob kao ponajbolja hrana za konje, a u govoru
Vasojevia naveo ga je BORII TIVRANSKI, V. (2002: 102).

Budua istraivanja treba da pokau da li se neki od fitonimskih apelativa u toponimima oblika: Oanik, Oanica, Oni dolinak, Oa, Oljak, Onji
d i sl., mogu povezati s nazivom ovas i biljkama iz roda Avena. Meu njima
treba traiti i mogunosti homonimije, vezane i za neke druge trave koje imaju
otro ili neto due oe (oe, oje, osje). Takve su, na primjer, neke vrste iz
roda Aegilops.

Kad se radi o itaricama, da kaemo i to, da svaku uzgajanu vrstu prati
povei broj niih sistematskih kategorija: podvrste, varijeteti, forme, sorte, od
kojih svaka pojedinano ima narodno prepoznavanje i imenovanje. No to je
previe sloena problematika koja zahtijeva specijalistiku obradu.

Domai naziv za povrtlarsku vrstu Daucus carota L. je mrkva, to su
potvrdili brojni informatori s itavoga podruja Crne Gore. Naziv mrkva
zabiljeio je i KARADI, STEF. V. (1852: 371), ali bez naznake podruja
e se to ime pojavljuje. Sistematsku identifikaciju dao je s njemakom i latinskom odrednicom: gelbe Rbe, Mhrrbe, daucus Linn.. Mogue je da je i
toponim Mrkveni d u Slatini (Bjelopavlii) nazvan po mrkvi koja je tu uzgajana. Meutim, u novije vrijeme naziv mrkva u potpunosti je potisnula tuica
argarepa. Za podruje Njegua, IRGI, A. (2009: 136) zapisuje: nije se
do skoro znalo to je argarepa, no smo je vazda mrkva zvali. Za Dubrovnik
KARADI, STEF. V. (1852: 371) navodi naziv mrkjela, s uputom da je u
pitanju mrkva. Za podruje Hrvatske ULEK, B. (1879: 514) i GILI, S.
(2004: 53) nabrajaju nazive: mrkva, mrkvac, mrkva, mrkvjelina, mrkvica
i sl. I u Srbiji se mogu sresti slina imena (SIMONOVI, D. 1959: 163).
Zanimljivo je da KARADI, STEF. V. (1852: 833) fitonim argarepa navodi za Vojvodinu, pa je mogue da je invazivni pravac toga imena krenuo iz
Maarske ili neke druge srednjoevropske zemlje. I SIMONOVI, D. (1959:
164) ima naziv argarepa za gajenu sortu Daucus carota hortensis, koji je u
prvoj polovini 19. stoljea dobio iz Sremskih Karlovaca od tamonjega profesora gimnazije Grigorija Lazia. Iz srpskih izvora naziv argarepa preuzeo je
ULEK, B. (1879: 386 & 514). Za Hrvatsku ovaj naziv ne navodi ni GILI,
S. (2004: 53 & 441), to znai da nije odomaen u hrvatskoj leksici. Iz svih
tih navoda jasno se vidi da je fitonim argarepa svojim agresivnim prodorom potisnuo domai naziv mrkva u Crnoj Gori, oito bez ikakve anse da
to drugo ime sauva makar pristojni status aktivnoga sinonima. Ili slikovitije
9
Vuki PULEVI
kazano maarska argarepa prognala je nau mrkvu u leksiku arheologiju. Da li zbog boljega gastronomskog kvaliteta ili zbog neega drugog?

O sloenim i isprepletenim sinonimskim i homonimskim problemima
fitonima: pipun, dinja, lubenica i karpuza, pisano je dosta (PULEVI, V.
2005: 82, 103; 2010: 527545; 2011: 308). U Crnoj Gori su dugo i konzistentno bili u upotrebi nazivi: pipun (Cucumis melo L.) i dinja (Citrullus vulgaris
Schrad.), a naroito u podrujima e se te biljke uzgajaju (Zeta, Primorje,
Bjelopavlii i dr.). Pod uticajem trgovine, literature, medija i dr., uslijedile
su zamjene u narodnim nazivima: pipun je postao dinja(Cucumis melo),
a dinja lubenica (Citrulus vulgaris). Takva preturbacija proizvela je
ne samo jezike dileme, ve i konkretne praktine probleme, naroito kod
uzgajivaa tih biljaka, kao i kod trgovaca i potroaa. Nije rijedak sluaj da je
kupac prinuen da se s mlaim prodavaima voa sporazumijeva upiranjem
prsta prema plodovima pipuna i dinje, umjesto izgovaranja tih naziva. Na
posljetku, to se i moralo dogoditi Crnogorcima da umjesto pipuna iju dinju,
a umjesto dinje lubenicu. Predugo su pristajali na to da im se karakteristike
i specifinosti maternjega crnogorskog jezika potiskuju u tzv. dijalektizme i
provincijalizme.

Fitonim suncokret, kojim se u narodu identifikuje uljarica Helianthus
annuus, dominantan je u Crnoj Gori, kao i u irem okruenju. Uz njega evidentirana su i jo dva sinonima: KARADI, STEF. V. (1852: 725) za Patrovie je
zapisao naziv sunanik, a HADI, I. (2003: 169) za Roaje sunogled.

U arealu vrste Punica granatum L. poznate u narodnoj nomenklaturi
kao ipak, PULEVI, V. & SAMARDI, N. (2003: 450451), zabiljeili
su 43 toponima oblika: ipak, ipci, ipanik, ipev vr, ipeve doline,
ipi, ipkova glavica, ipevine i dr. Kao i u dosta drugih sluajeva i ove
se pojavila tuica nar, ali ne kao sporadini sinonim, ve s tendecijom da
postane dominantno ime za vrstu Punica granatum. U crnogorskoj oficijelnoj
komunikaciji, na prvome mjestu se misli na publikacije, medije, reklame, TV
spotove i dr., sve vie se namee utisak da su domai nazivi: ipak, kotanj,
mrkva, pipun i dr. lokalizmi i arhaizmi, koji ne mogu biti primjereni
savremenom jezikom standardu. ak se smatra da poljoprivredni proizvodi
gube ugled i nemaju prou ako nose imena: ipak, kotanj, mrkva, umjesto pravilnijih: nar, kesten, aragarepa. Da tuica nar ima sekundarnu
pojavnost u crnogorskoj fitonimskoj nomenklaturi potvruje i to to dosad
nije zapaen ni jedan toponim s tom osnovom.

Pretpostavlja se da je toponim Mogren (rt i plaa kod Budve) fitonimskoga porijekla, nazvan po mogranju (Punica granatum), koji je za Budvu
i Patrovie navela LIPOVAC-RADULOVI, V. (1997: 191), a za Hrvatsku
ULEK, B. (1879: 546) i GILI, S. (2004: 191).
10

Za ipak u Crnoj Gori zabiljeene su nekolike sorte i varijeteta,
oznaeni narodnim nazivima: pasomni ipak (polukieli ipak), spasovni
ipak, pukla/pukla (raspukli plod ipka), ljepi, barski ipak i dr. Zani
mljivo je da se za sok dobijen u domaoj radinosti uobiajeno kae sok od
ipka, dok za sok spravljen u fabrici na etiketama uvijek pie sok od nara.

Malo je koji fitonim utemeljen u crnogorskom jeziku kao ipak, tako
da je stekao imunitet i uspjeno odolijeva svim pritiscima favorizovanih
imenovanja. Moda bi na kraju i ipak morao ustupiti primat naru, ali ga
odluno tite slike Petra Lubarde. Slavni crnogorski umjetnik nije na Pavlovim stranama slikao narove ve ipkove.

U Crnoj Gori za vrstu Castanea sativa Mill. tradicionalno su u upotrebi
nazivi kostanj i kotanj, kako za samu biljku tako i za njene jestive plodove.
Fitonim kostanj u Boki je zabiljeio KARADI, STEF. V. (1852: 293), a
ime je potvreno i preko brojnih toponima oblika: Kostanj, Kostanje, Kosta
njica i dr. Meu njima su i dva sela: Kostanjica (Donja i Gornja) kod Morinja
u Boki i Kostanjica (Kostanja, Kshtenja) kod Ostrosa u Krajini. U Crmnici se
uju i imena kotanja i kostanja. To istiemo zato to se u novije vrijeme sve
vie odomauje naziv kesten, koji u Crnoj Gori nema utemeljenje u tradiciji
niti potvrdu u toponimiji.

Naziv kesten naknadno je uao u crnogorsku leksiku, kako preko usmenih komunikacija i trgovine, tako i preko knjiga (najvie preko udbenika)
i medija. Jednostavno se u narodu stvarala svijest da je pravilnije (uenije)
kazati kesten nego kostanj, jer tako svako govori osim nas. Tako su, ak,
mislili i mjetani Stoliva u Boki Kotorskoj, kad su svoju poznatu manifestaciju Dani kostanja u prvi mah nazvali Dani kestenja, pa je ispravka izvrena
tek nakon intervencije autora ovoga priloga.

O zatiti naziva kostanj i kotanj prije svih treba da se pobrinu crnogo
rski botaniari i lingvisti, na to ih obavezuje tradicija upotrebe tih imena, kao
i toponimi u koje su utkani. Inae, kotanj (Castanea sativa) u crnogorskoj
flori je veoma poznata biljka. Izgrauje lijepe sastojine u Boki Kotorskoj (Kostanjica, Stoliv), kod Budve, Ulcinja, u Krajini (Murii, Livari, Kostanjica,
Ostros), Crmnici (Boljevii). Kako su kotanjove ume u Crnoj Gori zatiene
zakonom, tako treba sauvati i izvorna imena vrste koja izgrauje te ume.
Nazivi kostanj i kotanj treba da ostanu prioritetni, a kesten (kao steena
realnost) moe zadrati status sporadinog sinonima.

Fitonim murva u Crnoj Gori zadugo je bio jedini narodni naziv za vrste
iz roda Morus L. Najee su vrste bijela murva (Morus alba) i crna murva
(Morus nigra). Kako se radi o voki koja se masovno uzgajala u dvoritima i
u blizini kua, narod je za te dvije vrste imao i skraene nazive bjelica i crnica. KARADI, STEF. V. (1852: 375), u jugoz. kr. (jugozapadni krajevi),
11
Vuki PULEVI
zapisao je naziv murva koji identifikuje i tumai preko imena dud. Uz to, u
Risnu je naiao i na fitonim murvac, s napomenom da je u pitanju divlji duda,
eine Art wilder Maulbeerbaum, mori genus. REETAR, M. (2010: 342) u
Pranju se srio i s nazivom murvak i objanjenjem stablo divlje murve. Za
Crmnicu MILETI, B. (1940: 262) takoe biljei fitonim murva.

Preko literature sugestivno se namee poruka da je naziv murva vie
dijalekatska i lokalna karakteristika, ili, pak, romanizam (it. mora, lat. morus),
te da je primjerenije kazati dud. Tako za everozapadni dio Boke Kotorske
MUSI, S. (1972: 192) tumai: murva dud (drvo i njegov plod). Fitonim
murva za Boku potvruje i LIPOVAC-RADULOVI, V. (1981: 223), s istim objanjenjem da je u pitanju dud (drvo i njegov plod). Uz to dodaje
i naziv murvak i murvac stablo duda koje ne daje plod. Za Budvu i
Patrovie LIPOVAC-RADULOVI, V. (1997: 196) takoe navodi murva, a
uz to dodaje i metamorfozirano morva. IRGI, A. (2007: 154) za Podgoricu
je zabiljeio ime murva, s legendom da je u pitanju vrsta voa, dud (bijeli
i crni) i s potvrdom u kontekstu: Najedoh se murava, neu ga mo ruat i
Meni su najmilije crne murve. BORII TIVRANSKI, V. (2002: 163), za
Vasojevie, takoe objanjava domai fitonim murva s uneenim dud.

Svi literaturni izvori i anketni uzorci s terena potvruju da je na itavom
prostoru Crne Gore jedino uobiajen naziv murva. To u potpunosti potvruju
i brojni toponimi (PULEVI, V. & SAMARDI, N. 2003: 353355), kao
to su: Murva, Pod murvom, Murve Bojania, Murvice i dr. Nije zabiljeen ni
jedan toponim koji bi imao osnovu dud. To potvruju i sintagme: murvovo
drvo, murvovo lie, murvovo dralo, bava od murvovine i dr. U
Crnoj Gori nikad se nije govorilo: dudovo drvo, dudovo lie, dralo od
dudovine i sl.

Invazivni naziv dud (kao pravilnije ime) u crnogorski jezik uao
je preko literature, medija, kroz nastavu u kolama i dr. Zanimljivo je da je
toponim Tri murve, pokraj plae u Sutomoru, prekrten u Tri duda. Tako
je i stvaran sinonimski dublet murva - dud.

Prirodno je da se kroz razvoj jezika unose i usvajaju tzv. tuice i pozajmice, naroito ako za pojedine pojmove nema odgovarajuih domaih
izraza. Ali, ako doe do sekundarnoga nagomilavanja sinonimskih izraza,
onda svakako treba da ima primat domai naziv, a naroito ako je utemeljen u
toponimiji i ima opte rasprostranjenje u arealu crnogorskoga jezika.

Poznati srpski botaniar-dendrolog Branislav JOVANOVI (1991:
246), u univerzitetskom udbeniku Dendrologija, uz rod Morus L. i vrste:
M. nigra i M. alba, stavio je narodne nazive: dudovi, crni dud i bijeli dud.
Ta imena uobiajena su u srpskoj onomastici i srpskome jeziku. Da je kojim sluajem, a mogao je, autor dodao i naziv murva, tome imenu bilo bi
12
mjesto na drugoj poziciji, poslije fitonima dud, to bi odgovaralo korisnicima

udbenika izvan zone srpskoga jezika.

U crnogorskoj narodnoj nomenklaturi najzamreniji sinonimski i homonimski problemi vezani su za fitonimiju vrsta roda Quercus L., najee
oznaenog s hrast (hrastovi). Prema starijoj sistematici i starijoj literaturi,
rod Quercus u flori Crne Gore zastupljen je s osam vrsta. Od njih dva su zimzeleni Q. ilex i Q. coccifera, tipski izgrauju zimzeleni pojas (makiju) neposredno iznad obale mora. Vrsta Q. robur zastupljena je u manjim fragmentima
na vlanim stanitima u toju, uz obalu Skadarskoga jezera i pored Zete u
Bjelopavliima. Preostalih pet vrsta: Q. cerris, Q. conferta, Q. lanuginosa, Q.
trojana i Q. sessilis, sastavni su dio tzv. pitomih listopadnih uma u visinskom pojasu do oko 1000 metara nad. visine.

Rod Quercus ima veoma sloenu varijabilnost na nivou svih sistema
tskih kategorija, koja u Crnoj Gori nije izuavana, tako da broj vrsta i niih
sistematskih kategorija mora biti znatno vei od dosad evidentiranih, na
to ukazuje stanje u suednim zemljama. Na isti je nain veoma sloena i
razuena fitonimija (narodni nazivi vrsta i varijeteta), koja prati sistematsku
polimorfiju roda Quercus. Hrast je veoma prepoznatljivo drvo, i to ne samo
zbog ekonomskoga znaaja, ve i kao simbol koji je uao u mitove i legende,
a esto i u heraldiku.

Naziv hrast se pod uticajem literature i drugih komunikacija rairio i
uvrstio u junoslovenskim jezicima. Pokazao se kao funkcionalan jer je lako
prepoznatljivo ime u drvopreradi i trgovini: hrastovina, hrastovi namjetaj,
hrastovi stubovi, hrastovi pragovi i dr.

Zanimljivo je da PEIKAN, M. (1976: 101) zapaa da rije hrast
nije karakteristina za Katunsku nahiju. Ovo inicira ideju da se utvrdi areal
fitonima hrast, zato to ga nema ni u nekim drugim krajevima Crne Gore. I
po toponimima bi se reklo da taj naziv u Crnoj Gori nema veu rasprostranjenost. Tako su PULEVI, V. & SAMARDI, N. (2003: 165) i PULEVI,
V. (2010: 554), zabiljeili svega 11 toponima s osnovom hrast. Od njih su 6
zastupljeni u okolini Bijeloga Polja (Hrastetine, Hrastova kosa, Hrastovaa,
Hrastovi, Hrastovi brijeg i Hrae), a po jedan na podruju Roaja (Hrast), u
Ljeanskoj nahiji (Debeli hrast), u Stanjeviima iznad Budve (Podhrasti), u
okolini Pljevalja (Hrastova kosa) i u Petnjici (Hrast). Mogue je pretpostaviti
da su neki od tih toponima novijega imenovanja, a naroito ako se radi o
toponimiziranim pojedinanim stablima (Hrast, Debeli hrast i sl.).

U Crnoj Gori znatno je vei broj toponima s fitonimskom osnovom rast i
ras, koji imaju iroki areal od Primorja do Pljevalja, a istonije i do Vasojevia
(PULEVI, V. & SAMARDI, N. 2003: 408410). Takvi toponimi su: Rast,
Debeli rast, Rastovac, Rastovi doci, Raii, Rae, Skender-begovo rae i
13
Vuki PULEVI
dr. Na tome nivou informacija teko je zakljuiti da li se fitonim rast moe

vezati za sve vrste iz roda Quercus ili samo za neke od njih. Takoe treba napomenuti da se u nekim krajevima Crne Gore rast i ras veu jo i za zgusnuto
i neprohodno bunje (npr. u Piperima), bez obzira na vrste drvea koje ga
izgrauju (u smislu: rastinje, obrasti, zarasti i dr.).

Od svih fitonima vezanih za rod Quercus, najiri areal ima dub, to
potvruje preko 500 toponima koje su u Crnoj Gori zabiljeili PULEVI,
V. & SAMARDI, N. (2003: 112125), npr.: Dub, Krivi dub, Dubi,
Dublje, Dubovac, Dubove zgrade, Dubovi, Dubovi d, Dubovik, Dubrava
(najee), Dubravice, Dubrovnik i dr. I ove ostaje otvoreno pitanje na
koje se sve vrste iz roda Quercus u Crnoj Gori odnosi fitonim dub, da li na
samo jednu (npr. Q. lanuginosa) ili na nekoliko? I da li je u tome sluaju
izraena homonimija?

Fitonim ranj iz Crne Gore KARADI, STEF. V. (1852: 637) objanjava
kao nekakvo drvo kao cer ili granica. To je kasnije SIMONOVI, D. (1959:
388) identifikovao s Quercus cerris L.i Q. conferta Kit., po emu bi naziv ranj
imao status homonima. Taj problem zanimljivo je pogledati i preko toponima
koje su objavili PULEVI, V. & SAMARDI, N. (2003: 405406), kakvi
su: Ranj, Ranjev pod, Ranjeva laka, Ranjeve dubrave, Ranjevina, Ranjev vrg
i dr. Ti toponimi u Crnoj Gori, a njih je ukupno 31, imaju kompaktan areal, u kojemu su njih 25 zastupljeni na podruju: Katunska nahija, okolina
Nikia, Banjani i Oputna Rudina; dva se nalaze uz obalu Skadarskoga jezera
(Malo blato), a po jedan u Bjelopavliima, Crmnici i Pivi. Nijesu zapaeni
u evernome i everoistonome dijelu Crne Gore, pa je ostalo da se provjeri
da li je do toga dolo to na tome podruju nema odgovarajuih vrsta koje
nose ime ranj, ili, pak, izostaje samo ime? Za toponim Ranj u Malome blatu
lingvista Mitar Peikan tvrdi da je nastao od vranj u znaenju lijevak, jer je u
pitanju izvor.

Treba istai i to da je u Crnoj Gori zapaen znatan broj toponima oblika:
Rasova, Rasovac, Rasovae, Rasovati dolovi, Rasovi, Rasovo, Rasovi vrh i dr.
Kod njih su apelativ i semantika teko prepoznatljivi, ali je svakako mogue
da su neki od njih fitonimskoga porijekla. KARADI, STEF. V. (1852: 639)
zabiljeio je u Boki rije rasovast koju tumai s ravast. Takoe je u Crnoj
Gori zapazio i rije rasove koja ima istu semantiku kao rasohe, a znai rave.
Za toponim Rasovaa (na Pivskoj planinini) CICMIL-REMETI, R. (2010:
108) ima objanjenje da je u pitanju trava irokog lista.

PULEVI, V. & SAMARDI, N. (2003: 8186) zabiljeili su 120
fitotoponima s osnovom cer, kao to su: Cer, Cerake prodoli, Ceri, Cerje,
Cerova glava, Cerovi gvozd, Cerova prodo, Cerovlje i dr. Moe se zakljuiti
da se fitonim cer moe u potpunosti vezati za vrstu Quercus cerris, ali ipak
14
treba potraiti i izuzetke. U nekim krajevima Crne Gore taj fitonim veu i za
jednu drugu vrstu Quercus trojana.

Na isti nain treba otvarati i druge fitonimske probleme vezane za
vrste iz roda Quercus, kao to su nazivi: esmin, emil, esvin, bjel, uma,
str i dr. Sinonimsko uslonjavanje komplikuju i uneena imena, preko literature i na druge naine, kao to su: hrast medunac (medunac), hrast
sladun (sladun) i dr.

U svim navedenim primjerima, povezanim za rod hrast (Quercus),
fitonimske probleme smo samo djelimino otvorili, bez mogunosti za preciznija objanjenja. Da bi se dolo do pouzdanijih rezultata potrebno je
sprovesti iscrpne terenske pretrage, ako je uopte danas mogue u naim selima pronai relevantne informatore.

Fitonimi: tipac, ipac, jarac i zlokos u narodnoj nomenklaturi imaju
ravnopravni sinonimski status za vrstu Nardus stricta L. Radi se o travi koja
izgrauje visokoplaninske livade, a prepoznatljiva je po tome to je tvrda i
nee je kosa. Imena su utemeljena u toponimima, kao to su: Tipac, Tipev
d, ipava vlaka, ipnata vlaka, Zlokos, Zlokosna prodo i dr. (PULEVI, V.
& SAMARDI, N. 2003, CICMIL-REMETI, R. 2010). Na planinskome
podruju ima dosta toponima s osnovom jarac, kao to su: Jareve strane,
Jarac i dr., ali je teko razgraniiti homonimske mogunosi imenovanja, tj. da
li se u pojedinanim sluajevima radi o zootoponimu (po ivotinji jarac) ili
fitotoponimu (po biljci jarac).

Sudei po broju toponima i njihovome rasporedu, u Crnoj Gori je
za vrstu Populus tremula L. dominantan narodni naziv jasika u odnosu na
trepetljika. PULEVI, V. & SAMARDI, N. (2003: 191198) i CICMIL-REMETI, R. (2010: 207) registrovali su oko 300 toponima s osnovom
jasika: Jasie, Jasije, Jasika, Jasike, Jasikov d, Jasikova strana, Jasikovac
(najee), Jasikovica, Jasikovo drijelo i dr. Toponimi su rasporeeni na
itavome prostoru Crne Gore, ali po frekventnosti (to zavisi i od areala vrste)
reklo bi se da ih najvie ima u Vasojeviima.

Alternativni sinonim za vrstu Populus tremuila je trepetljika, ali sa
znatno uim arealom i frekventnou. PULEVI, V. & SAMARDI, N.
(2003: 468) saoptili su 20 toponima koji potvruju fitonim trepetljika:
Trepetljika, Trepetljike, Trepetljikova glavica, Trepetljikovi d, Trepetlji i dr.
Najvie ih ima u Kuima i Piperima i neto manje u Vasojeviima i Gornjoj
Morai. Pojedinano se srijeu u Bjelopavliima i Nikikome polju, a jedan
toponim ak i u Lastvi kod Tivta. U fitonimskoj literaturi suednih zemalja
srijeu se i homonimske mogunosti naziva jasika i trepetljika, u kojima se
ta imena u nekim sluajevima povezuju i sa srodnom vrstom Populus alba,
a da li je to tako i u Crnoj Gori treba provjeriti na terenu. Prema botaniaru
15
Vuki PULEVI
ROHLENA, J. (1942: 19), u flori Crne Gore mnogo vie je zastupljena P.

tremula od P. alba (koju navodi za samo dva lokaliteta), pa samim tim se
umanjuje i mogunost homonimije.

U narodnoj nomenklaturi crnogorskih govora dosad je za vrste iz roda
Urtica L. ustanovljeno pet fitonimskih sinonima: kopriva, ara, ariga,
arulja i zelje. Po irini arela i frekventnosti upotrebe u govoru, dominira naziv kopriva, to potvruju i brojni toponimi irom Crne Gore koje su zapisali
PULEVI, V. & SAMARDI, N. (2003: 245247): Kopriva, Koprivaa,
Koprivata rupa, Kopriva, Koprivica, Koprivin d, Koprivni d (najee),
Koprivna aluga, Koprivnata glavica, Koprivnik, Koprivnjak, Koprivnjaa i
dr. Naziv kopriva dominantan je i u suednim junoslovenskim zemljama, pa
ak i u Bugarskoj.

Naziv ara srijee se u okolini Pljevalja (informator), u Vasojeviima
(BORII TIVRANSKI, V. 2002: 79) i na Pivskoj planini (CICMIL-REMETI, R. 2010: 107). U okolini Pljevalja zabiljeeno je i ime ariga
(informator), a kod Plava i arulja (IPLB 1966: 47).

Za etimoloku i semantiku analizu, kao i za identifikaciju apelativa,
znaajni su toponimi: ar, ara, aranj d, arbine, arci, are, arevi,
arevo, ari, ari, arite, arme, arovnice i dr. Toponimi na Skadarskome
jezeru: ar, Velji ar i Crni ar, oznaavaju lokalitete na kojima zgusnuto raste
trska i evar. Ali ako su takvi toponimi locirani u kontinentalnome dijelu Crne
Gore, onda nazivi: ara, ari, arovnica, arevi i dr., mogu da oznaavaju
i mjesta e su bili poari ili, pak, stanita biljke koprive are. Da kopriva ima i sinonime zelje i zelja zabiljeeno je u Crnoj Gori u vie sluajeva:
Proenje kod Mojkovca (VUJII, M. 1995: 46), Osreci u Donjoj Morai
(SIMONOVI, A. 1998: 521), Borije na Pivskoj planini (informator).

Kako invazivni fitonimi, oni koji su naknadno uneeni u crnogorski
jezik, mogu da agresivno istisnu domae nazive i da ih pretvore u pasivne
sinonime, najbolji su primjeri narodna imena koja prate vrstu Salvia officinalis L. Domaa imena pelin i pelim u Crnoj Gori utemeljena su u blizu 80
toponima oblika: Pelinac, Pelinove doline, Pelinova glavica, Pelinovo, Pelimov ober, Pelimova lazba i dr. Preko literature, medija, a naroito preko
trgovine (bilo sirovinom bilo farmakopejskim preparatima), u crnogorsku leksiku uneeni su nazivi kadulja (iz Hrvatske) i alfija (iz Srbije) i za trajno se
odomaili. U narodu je stvorena slika da su introdukovana imena pravilnija,
naunija, pa tako i modernija, jer se nalaze u knjigama, na etiketama za
ajeve, na ljekarskim receptima, na reklamama i dr.

Namjera nam je bila da preko odreenoga broja odabranih fitonima
ukaemo na sloene probleme sinonimije koja znatno oteava snalaenje u
narodnoj nomenklaturi biljaka, a naroito kad su istovremeno zastupljeni
16
i homonimi. Malo je naziva biljaka koje ne prate sinonimski ili homonimski problemi, pa emo, kao primjer, istai i jo nekoliko dubleta o kojima
bi moglo da se raspravlja i pie: kasoronja vodeni orah (Trapa natans),
murela mirela (Myrthu communis), kupina kupljena (Rubus sp.),
aplijez eplijez apljan (Asphodelus sp.), jagoda dreteza (Fragaria
sp.), crijemua srijemua srijemo (Allium ursinum), koela kostilja
(Celtis australis), aptovina artovina rtovina (Sambucus ebulus), paprat
dumaa (neke vrste iz fam. Polypodiaceae) i mnoge druge.
Literatura
BLEI, V. 1958: umska vegetacija i vegetacija stena i toila doline
reke Pive. Glasn. Prir. Muz., B(11): 1108. Beograd.
BORII TIVRANSKI, V. 2002: Rjenik vasojevikog govora.
Prosveta. Beograd.
CICMIL-REMETI, R. 2010: Toponimija Pivske planine. SANU Biblioteka onomatolokih priloga, knj. 1. Beograd.
IRGI, A. 2007: Rjenik govora podgorikih muslimana. Inst. za
crnogorski jezik i jezikoslovlje. Podgorica.
IRGI, A. 2009: Rjenik njegukoga govora. Matica crnogorska Biblioteka Crnogorski jezik. CetinjePodgorica.
GILI, S. 2004: Rjenik bilja. Rijeka.
HADI, I. 2007: Roajski rjenik (graa za diferencijalni rjenik govora
roajskog kraja). Roaje.
IEVI, D. 2007: Podgoriki govor. Drutvo prijatelja stare Podgorice.
Podgorica.
IPLB, 1966 (= Institut za prouavanje lekovitog bilja. Beograd) 1966:
Elaborat o prouavanju lekovitog bilja na podruju Prokletija i Komova
(Rukopis). Beograd.
JOVANOVI, B. 1991: Dendrologija. Nauna knjiga. Beograd.
KARADI, STEF. V. 1852: Srpski rjenik. Be (reprint: Nolit,
Beograd, 1972).
LATKOVI, T. M. 2007: Graa za crnogorski jezik. Cetinje.
LIPOVAC-RADULOVI, V. 1981: Romanizmi u Crnoj Gori jugoistoni
dio Boke Kotorske. CetinjeTitograd.
LIPOVAC-RADULOVI, V. 1997: Romanizmi u Crnoj Gori Budva i
Patrovii. Novi Sad.
MAI, LJ. 2011: Grbalj - Pogled na prolost i sadanjost. Drutvo za
obnovu Manastira Podlastva Grbalj. Kotor.
MILETI, B. 1940: Crmniki govor. Srp. kralj. akad. Srp. dijalekt. zbor.
17
Vuki PULEVI
Rasprave i graa. Knj. IX. Beograd.

MUSI, S. 1972: Romanizmi u severozapadnoj Boki Kotorskoj. Filol. fak.
Beograd. Knj. XLI. Beograd.
PEIKAN, M. 1976: Znaaj praenja jezikih elemenata koji se ponavljaju
u mikrotoponimiji. Prva Jugosl. Onom. Konf. CANU, 2: 95102. Podgorica.
REETAR, M. 2010: tokavski dijalekat. Matica crnogorska Biblioteka
Crnogorski jezik. Podgorica. (Prijevod knjige s njemakoga, izd. 1907).
SIMONOVI, A. 1998: Osreci selo u Donjoj Morai. Podgorica.
SIMONOVI, D. 1959: Botaniki renik imena biljaka. SANU Pos.
izd., Knj. CCCXVIII. Institut za srpskohrvatski jezik, Knj. 3. Beograd.
ULEK, B. 1879: Jugoslavenski imenik bilja. Zageb.
VUJII, M. 1995: Rjenik govora Proenja (kod Mojkovca). CANU
Pos. izd., 29(6). Podgorica.
Vuki PULEVI
SYNONYMS IN PHYTONYMY AND PHYTOTOPONYMY
OF MONTENEGRO

Using a sample of several plant species, the author points to the complex problems of synonymy, which regularly accompanies the common nomenclature of plants. The author further recommends that priority is given to
indigenous plant names, particularly those that are founded in toponymy. The
most complex problems arise when a phytonym in one case has the status of a
synonym, and in another a status of a homonym, which causes great confusion
and misidentification of the plant species to which these names refer. Previous experience shows that such errors and omissions are regularly made by
both, laymen and linguists trying to deal with phytonymy and phytotoponymy
without thorough reference on botanical science and botanists.

18
Key words: phytonymy, phytotoponymy, synonyms

UDK 811.163.4342.8(497.16 Njegui)

Izvorni nauni rad
Adnan IRGI (Podgorica)
Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica
adnan.cirgic@icjk.me
AKCENATSKE KARAKTERISTIKE
NJEGUKOGA GOVORA
Ovaj prilog sadri opis vanijih akcenatskih osobina
dananjega njegukog govora. Opis je uglavnom raen prema
Upitniku za ispitivanje akcenta u tokavskim govorima Berisalava Nikolia (Junoslovenski filolog, knj. XXVII, sv. 12, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 19661967, str. 302336),
ali davane i vanije osobine koje tim Upitnikom nijesu bile
obuhvaene. Grau na osnovu koje je raen ovaj opis prikupili
su Aleksandar Radoman i autor ovoga priloga u ljeto 2008. i
2009. godine i publikovali je u asopisu Lingua Montenegrina,
br. 5, Cetinje, 2010, str. 599645. Graa je prikupljena iz svih
sela u kojima ima stanovnitva, osim sela Mirac, koje je u to doba
bilo zahvaeno velikim poarom. Detaljnije su o tome pisali u
Izvjetaju o ispitivanju njegukoga govora, koji je objavljen u
asopisu Matica (br. 36, Podgorica, 2008, str. 367372).
Kljune rijei: Njegui, akcenat, crnogorski jezik
Opte napomene
Akcenatski je sistem Njegua dvolan. Sastoji se od silaznih akcenata

(i vanakcenatskih duina). Kao i sve ostale govore cetinjskoga tipa karakterie
ga potpuno eliminisanje takvih tipova (en, svl prim. A. .) i prenoenje
akcenta na prethodni slog u obliku ili u zavisnosti od kvantiteta toga
sloga: na, svla.1 Tome tipu, kako navodi Mitar Peikan, pripadaju i govori
1
Mitar B. Peikan, Starocrnogorski srednjokatunski i ljeanski govori, Srpski dijalektoloki

zbornik, Institut za srpskohrvatski jezik, knj. XV, Beograd, 1965, str. 25.
19
Adnan IRGI
Crnogorskoga primorja,2 Crmnice, Rijeke nahije, Cetinja, eklia, Bjelica

(uglavnom) i donjega dijela Cuca.3

Njeguki govor, dakle, karakteriu dva silazna akcenta (dugi i kratki),
pri emu se dugosilazni akcenat moe nai na bilo kojemu slogu u rijei, a
kratkosilazni na svima osim na posljednjemu otvorenome slogu (lie sluajeva
u enklizi o emu e kasnije biti vie rijei).
Duljenje vokala

Kad je u pitanju duljenje vokala, bilo da je rije o slogovima sa silaznom
intonacijom koje zatvara sonant, bilo da je u pitanju sekundarno duljenje, materijal iz dananjega njegukoga govora ne pokazuje jednoznane rezultate. U
rijeima tipa zelje, zdravlje, groe, gvoe duljenje je izostalo, pa se navedene rijei javljaju kao zlje, zdrvlje, gre, gve. Meutim, u oblicima
tipa slamka (odnosno slanka), starca, jarca, roblje, groblje javljaju se dugi
silazni akcenti. Iako je teko dati precizno objanjenje, ini se da kratki akcenti u navedenim sluajevima ustupaju mjesto dugima pod uticajem medija
i standardnoga jezika. U mlaih govornih predstavnika, nasuprot starijima i
tipinima, egzistiraju uporedo i jedni i drugi, s izuzetkom imenice zlje, koja
na Njeguima ne oznaava zelen ili povre kao u standardnome jeziku, nego
bijeli kupus, pa vjerovatno zbog toga bolje uva izvorni akcenat.

Kad je rije o praslovenskome duljenju prvobitno kratkih vokala, ono
je karakteristika i njegukoga govora, npr. Bg Bga, brd brda, rg
rga i sl.
20
Ne moe se prihvatiti konstatacija Peikanova da tome tipu pripadaju i govori Crnogorskoga

primorja jer Crnogorsko primorje u akcenatskome pogledu ne predstavlja zaseban tip, ve
se u okviru njega javljaju i govori s dvolanim i govori s trolanim i govori s etvorolanim
akcenatskim sistemom, to je bilo poznato i u literaturi Peikanova vremena. Moglo bi se
kazati da tome tipu pripadaju govori Crnogorskoga primorja do Perasta, odakle du obale
prema hrvatskoj granici (a tako i u govorima zalea) poinje etvoroakcenatski sistem. S
druge strane, ni govor Tivta s okolinom ne pripada tome tipu jer se u njemu javljaju akcenti
tipa en, svl, kakvih nema u akcenatskome tipu koji Peikan opisuje. Najpreciznije, tome
tipu pripadaju i govori dananje kotorske optine. O podjeli crnogorskih govora vieti vie
u Adnan irgi: Klasifikacija crnogorskih govora, u knjizi Crnogorski jezik u prolosti
i sadanjosti, Institut za crnogorski jezik i knjievnost & Matica crnogorska, Podgorica,
2011, str. 5191.
Isto, str. 25.
Akcenatske karakteristike njegukoga govora
Slogotvorno r

Duina slogotvornoga r je ouvana, bilo da je takvo r nosilac akcenta,
bilo da je neakcentovano. Nijesu zabiljeeni sluajevi tipa ckva (kakvi se npr.
javljaju u Podgorici), ve samo ckva, Gbjnin i sl.
Prenoenje akcenata na proklitiku

Prenoenje u akuzativu jednine i mnoine imenica a-osnova nejednako
je zastupljeno. U dvoslonih imenica to je prenoenje bez izuzetka, npr. nz
vodu, n zemlju, n mbu, prd zoru, n noge; vjsku, glvu, z du, n
Rvu, uz stranu, niz stijene, ckvu, n krte, z pltu i sl. Kad su u pitanju
troslone i vieslone imenice toga tipa, prenoenje je zabiljeeno u primjerima planinu, n planinu, n sramotu, dok se ne javlja u sluajevima tipa na
brznu, na lednu, u visnu i sl. Mogue je, i vrlo vjerovatno, da je prenoenje
bilo pravilno i u takvim sluajevima, ali je u novije vrijeme poremeeno uticajem standardnoga jezika. U prilog tome ide podatak da se prenoenje u pri
mjeru n sramotu danas javlja gotovo jedino u ustaljenome izrazu slm n
sramotu, pa je mogue da je okamenjenost izraza uticala na takav akcenat u
njemu. Mimo toga izraza nije neobian ni nepreneseni akcenat.

Prenoenje akcenta na proklitiku zastupljeno je i u imenica mukoga
roda o/i o-osnova, tipa med, grad, lakat, gost, nokat, pas (<pojas), vosak i sl.
Bez izuzetka se javljaju primjeri tipa grd, z grda, d lkta, d lkta, d
voska, z ps, n ld, md, z md, z Boga, goste, kt kra, s kra i sl.

I s imenica srednjega roda o/i o-osnova akcenat se prenosi na proklitiku,
npr. kolo, zlto, d zlta, sijeno, p tijelu, mre, z mre, d msa, z
srce, z grlo, z brdo, utra (<iz jutra), n eto, krlo, n krlo, n elo,
selo i sl.

Akcenatsko prenoenje na proklitiku javlja se i u imenica enskoga
roda -osnove, tipa no, pomo, mast, jesen, kost, so, rije, pamet, npr. z n,
n, p noi, jesn, pr kosti, n ks, n pamt, pamt, z s i sl.
Vanakcenatske duine

Vanakcenatske duine u njegukome govoru javljaju se i ispred i iza
slogova pod akcentom:
vanakcenatske duine ispred akcentovanoga sloga: nrd, svtc,
krnt i sl.
vanakcenatske duine iza akcentovanoga sloga: ptr, mslm,
strs i sl.
21
Adnan IRGI

Skraivanje postakcenatskih duina koje se posredstvom srpskih medija (i nekritikoga oponaanja od strane velikoga broja spikerki u crnogorskim
medijima) poelo javljati i u crnogorskim govorima u njegukome govoru
nije zabiljeeno. Dosljedno je npr. mslm, gldm, jm, razumjm i sl.

Postakcenatske duine sauvane su i u sluajevima kad se javljaju u dva
uzastopna sloga, tipa rp, rbr, lnc, vc i sl.

Vanakcenatske duine u glagolskih imenica u vezi su s akcenatskim likom imenica od kojih se tvore, npr. vdt vde, sktt skte,
ltt lte, pst pse, trt tre, gldt glde itd.

Odstupanja u odnosu na Vuka Karadia i ura Daniia (pojava duina
kojih nema kod pomenutih slavista):
U dativu, instrumentalu i lokativu imenica enskoga roda a-osnove
nastavak je -ma, npr. krkma, pkma, tskma, ftma i sl.
Tu ne spadaju imenice tipa na, sstra (koje u crnogorskome stan
dardnom jeziku imaju uzlazne akcente), kod kojih se u navedenim
padeima javlja nastavak -ma.
Duine se javljaju i u infinitivu na -nu(ti), -a(ti), -i(ti), npr. brnt,
pnt, ctt, pdt, mslt, mt i sl. To ne vai uvijek za sve
sluajeve infinitiva na -a(ti) i -i(ti) jer je u nekih glagola akcenat na
finalnome slogu, dakle na infinitivnome sufiksu (trt, skkt, rdt,
molt i sl.).
Duina se javlja i u sufiksu pridjeva na -av(), -ast(), -in(), npr.
blv, vlv, blsv, mtv, klv, lv, kts, arovdrs, gs,
bbn, sstrn, Nikln i sl. Duina se javlja i u enskome i sre
dnjemu rodu pridjeva toga tipa.
U trpnome pridjevu glagola na -nu-/-ne- uvijek je u dugo bez obzira na to prethodi li mu dug ili kratak slog, npr. okrnt, ulknt,
ngnt, rzast i sl.
O zbirnim imenicama tipa lie ve je bilo rijei na poetku odjeljka
o duljenju vokala.
Imenice sa sufiksom -ost() javljaju se kao rds, mls, skrens i
sl. No u kosim padeima i izvedenicama (tipa rdonica, mlonica
(hipokoristici)) javlja se samo kratko o.
Deklinacija
Imenice mukoga roda

Imenice mukoga roda u svim padeima jednine nemaju znantnijih
odstupanja od optega akcenatskog stanja u govornome tipu kojemu Njegui
22
pripadaju. Akcenat iz nominativa ostaje isti u kosim padeima.4 Izuzetak ine

imenice s nepostojanim a, koje je pod akcentom u nominativu. Kod tih imenica
u kosim padeima akcenat se pomjera prema poetku, i to kao dugosilazni u
sluajevima u kojima je u osnovnome obliku pred nepostojanim a bila duina
(npr. bbk bpka, bd bda, slc slca), a u ostalim sluajevima
kao kratkosilazni (npr. bad bda, tobolc toblca, momk mmka).

Imenice tipa rzdo (u gen. i ostalim kosim padeima akcenat je rla)
uvaju takoe akcenat.

Imenice mukoga roda s -ov- u nominativu mnoine najee se javljaju
s akcentom na o iz toga -ov- (bez obzira na to radi li se o imenicama s dugim
ili kratkim akcentom u nom. jednine), npr. edvi, stogvi, dvorvi, lebvi,
zetvi, volvi, kotlvi, popvi i sl. Ipak, pojava o kojoj je rije ne javlja se
bez izuzetka. Oblici tipa svtovi, vkovi, grdovi, zmjevi ne uklapaju se u
tu sliku. Ono to se sa sigurnou moe konstatovati jeste da su ei oblici s
akcentom na o. Nije nemogue da su takvi oblici u prolosti bili i jedini, a da je
drugi tip akcenata sekundarna pojava koja se razvila tek nakon mnoinskoga
proirenja osnove u tim sluajevima jer ni danas nijesu neobini oblici tipa
vuci, svati.

Genitiv mnoine imenice koje u nominativu imaju akcenat na o (iz -ov-)
glase: dv, stgv, ppv i sl.

U imenica s nepostojanim a u nom. jednine akcenat u genitivu mnoine
glasi: bbk bbk, slc slc; tobolc toblc, momk
mmk i sl.

Kao i kod genitiva mnoine imenica enskoga roda, i u imenica mukoga
roda stanje na terenu nije jednoznano. Jednoznano je jedino to to je genitivni nastavak u mnoini dug. Meutim, u nekim sluajevima (ak i kod istih
govornika i kod istih imenica koje imaju dugosilazni akcenat u osnovnome
obliku) dugosilazni akcenat je na genitivnome nastavku (dn, stanovnk,
st), a nekima je akcenat zadrao mjesto iz osnovnoga oblika a na nastavku
je duina (rezervr). Jedino to se moe sa sigurnou povodom toga rei
jeste da su prvi sluajevi ei. Vrlo mali broj dananjih tipinih predstavnika i svedenost stalno naseljenoga stanovnitva uglavnom na Njeguko polje
onemoguava donoenje bilo kakvih preciznih zakljuaka o tome jesu li oba
oblika tipina za Njegue i je li se stanje razlikovalo u pojedinim selima, odnosno je li koji od ta dva oblika uvezen iz okolnih govora ili je pak na to uticao
akcenat genitiva mnoine imenica mukoga roda s kratkosilaznim akcentom u
finalnome poloaju. Na postojanje i jednih i drugih oblika mogle su uticati i
4
Akcenat osnovnih oblika rijei vieti u Adnan irgi: Rjenik njegukoga govora, Matica
crnogorska, Cetinje Podgorica, 2009.
23
Adnan IRGI
enidbene veze s odivama iz okolnih plemena ili meusobne njeguke brane

veze.5 Imenice tipa jezik, brat, narod, uskok i sl. (jednoslone i dvoslone)
koje u nominativu imaju kratkosilazni akcenat na posljednjem slogu) u genitivu mnoine imaju akcenat na prvome slogu: jzk, brt, nrd, skk i
sl. Takve vieslone imenice u genitivu mnoine imaju akcenat na pretposlje
dnjemu slogu, npr. doman, domazt i sl.

Imenice s -ov- u dativu, akuzativu, instrumentalu i lokativu mnoine
imaju isti akcenat kao i u nominativu mnoine.

Imenice tipa krj i bj u mnoini glase krjeva, krjevima odnosno
bjv, bjevima.

Imenice stranoga porijekla na -ant() imaju akcenat na posljednjemu
slogu, npr. labornt, komadnt i sl. Od imenica stranoga porijekla na -ent()
zabiljeili smo samo pacijnt (s dugosilaznim e).

Imenice stranoga porijekla na -izam() glase: komunzam, socijalzam,
organzam i sl.

Dvoslona lina imena tipa Veko glase: Vko, Stnko, Mrko, Mrko
i sl. dakle, s dugosilaznim akcentom na prvome slogu. Takva su i imena
tipa Milo, npr. Pjo, Mlo, Pro, Mo. Imena tipa Ilija glase: Milja, Ilja,
Andrja dakle, s kratkosilaznim akcentom na pretposljednjem slogu. Imena
tipa Vuki imaju kratkosilazni akcenat na posljednjem slogu, npr. Vuk, Mil,
Bog, Ra, Batr i sl. Imena tipa Mlo, ro, Rdo imaju kratkosilazni
akcenat na prvome slogu. Takva su i imena tipa rk, Vdk i sl.
Kad je u pitanju akcenat prezimena koja se od tih imena grade, situ
acija nije uvijek ista:6
prezimena nastala od imena tipa Mrko zadravaju mjesto akcenta iz
imena, ali je akcenat u njima kratkosilazni: Mrkovi, Mrkovi i sl.
prezimena nastala od imena tipa Pjo javljaju se i s istim akcentom
(Vlovi, Frnovi, Bovi), ali i s pomjerenim akcentom (Pervi,
Vujvi)
prezimena nastala od imena tipa Vuk uvaju i mjesto akcenta i akcenat iz imena, npr. Vukevi, Raevi, Bogevi i sl.
nijesmo zabiljeili prezimena nastala od imena tipa Ilja.
prezimena nastala od imena tipa Mlo glase: Milvi, Radvi i sl.
prezimena nastala od imena tipa rk uvaju i mjesto i akcenat iz
imena, npr. rkovi, Vdkovi i sl.

A evo akcenta i nekih njegukih prezimena: Petrvi, Kadja, Bovi,
Vjkovi, tevi, avr, Toromn, tko, Popvi, Lukrcija, Nikli,

24
U pojedinim selima, npr., danas stalno ive samo starice koje rodom nijesu iz toga sela, a
neke ak nijesu rodom ni Njeguice.
Napominjemo da prezima koja e biti data u primjerima nijesu sva njeguka.
Batrevi, Bogdnvi, Mrkovi, vaevi, Rdoi, Rdi, Prvi,

Mrkovi, Kustudja / Kustud, Kaeln, sr, Pekr, Matrp, Rat,
Pernovi, Ber, Pnevi, Pejtovi, Stani, Jarovi, Bijlvi,
Grjovi, Ardnovi, Serdrvi, Spsojevi.7

Imenice enskoga roda

Akcenat akuzativa jednine imenica a-osnove ne razlikuje se od stanja u
okolnim govorima, npr. glvu, grnu, grdu, du, zmu, plu, tcu, zmu,
rsu, visnu, brznu, danu, eptu, plannu i sl.

Isto vai za dativ jednine tih imenica. Akcenat je isti kao i u nominativu. Npr. glvi, grni, grdi, di, zmi, pli, tci, zmi, rsi, visni, brzni,
dani, epti, planni i sl. Sluajevi prenoenja na proklitiku ve su opisani u
odjeljku o tome.

I u akuzativu mnoine pomenutih imenica akcenat je isti kao u osno
vnome obliku njihovu. Dativ, instrumental i lokativ tih imenica opisan je
u odjeljku o vanakcenatskim duinama (u vezi s odstupanjem u odnosu na
Karadi-Daniiev akcenatski sistem).

Iako u Nikolievu Upitniku nije pomenut, vrijedan je pomena i genitiv
jednine navedenih imenica. Imenice tipa glva u genitivu jednine imaju akcenat glav. Dakle, akcenat je na finalnome -e s predakcenatskom duinom
na mjestu dugoga akcenta iz osnovnoga oblika. Imenice tipa pla i brzna
zadravaju akcenat iz osnovnoga oblika, a na genitivnome nastavku javlja se
postakcenatska duina (pl, brzn).8

Akcenat troslonih imenica na -ic(a) zavisi od akcenta osnovne rijei.
Na osnovu primjera koje smo prikupili, ini se da kod onih imenica koje u osnovi imaju dugosilazni akcenat nakon sufiksalne tvorbe imaju kratkosilazni
akcenat na sufiksalnome i (npr. junca, prasca, drebca prema jne, prse,
drjebe), a kod onih koje u osnovi imaju kratkosilazni akcenat nakon tvorbe
pomenutim sufiksom zadravaju akcenat iz osnove (npr. jgica, sstrica,
mica). Vieslone imenice na -ic(a) koje oznaavaju ivo uvaju akcenat

U vezi s navedenim spiskom prezimena istiemo da: 1. spisak nije potpun (na to nije
uticala bilo kakva zla namjera istraivaa da zaobie pojedina prezimena, ve injenica da
potpun spisak prezimena nije neophodan za dijalektoloka istraivanja, pa se stoga nijesmo
potrudili da do njega doemo); 2. u spisku su navedena ne samo prezimena informatora
koje smo snimili na Njeguima, ve i prezimena koja su nam ti informatori saoptili ili smo
ih proitali na grobnim ploama; 3. meu navedenim prezimenima vjerovatno ima i onih
koja nijesu stvarna prezimena ve oznaavaju familijarne ogranke u okviru istoga prezimena ili bratstva; 4. sva navedena prezimena mogu se podvesti pod dva ogranka: Raevii
i rkovii.
Izuzetno rijetko biljeili smo i akcenat planin (gen. jed.), i to od istih informatora od kojih
smo biljeili oblik tipa plann.
25
Adnan IRGI
iz osnove, npr. lgunica, menica, osbnica, mednica, tbalica i sl. Kod

ostalih vieslonih imenica javljaju se oba tipa akcenata (motica, kopaca,
trnokplica i sl.).

Imenica stranoga porijekla koje su navedene u Nikolievu Upitniku
(str. 318) nema u tipinome njegukom govoru.

Vokativ imenica enskoga roda javlja se s nominativnim akcentom.
Izuzetak smo registrovali (i to nedosljedno) jedino u primjeru evjka
vojko.

Imenice ea, igra, snaha, supa upotrebljavaju se s kratkosilaznim akcentom na poetnome slogu. Imenice ruka, torba, orba, pria, kola upotrebljavaju se s dugosilaznim akcentom na poetnome slogu.9

Genitiv mnoine dvoslonih imenica enskoga roda tipa na najee
je s akcentom na osnovi, npr. nh, kzh, mada ima rijetkih sluajeva tipa
nh. Iako je na osnovu zateenoga dananjeg stanja u govoru teko staviti
taku na taj problem, ipak se ini da su prvi navedeni oblici (s akcentom na
osnovi) tipini, a da su oblici tipa nh import. U imenica tipa ka akcenat
je u genitivi mnoine bez izuzetka na osnovi (kh).

Genitiv mnoine imenica s nepostojanim a ima akcenat na osnovi, npr.
vc, sstr, krk i sl.

Genitiv mnoine imenica tipa kost glasi: kost, kp, no i sl.

Akcenat genitiva mnoine (nekadanjega duala) imenica ruka, noga,
sluga glasi rkh, ngh, slgh, mada smo zabiljeili i oblike rkh, ngh,
slgh. Na osnovu dananjega stanja, kad je ogroman broj stanovnitva
raseljen, teko je odrediti koji je od dva akcenta tipino njeguki, odnosno
jesu li za Njegue karakteristina oba tipa zavisno od teritorije.

Navedene akcenatske osobine imenica enskoga roda date su manje-vie prema Nikolievu Upitniku. No pored toga vrijedi pomenuti jo nekoliko osobina, ponajprije radi poreenja s govorima Katunske nahije koje je
opisao Mitar Peikan u citiranoj studiji.10

Imenice enskoga roda na -b(a), -v(a), -ij(a), -k(a), -(a), -u(a), -m(a),
-n(a), -an(a), -un(a) na Njeguima imaju isti akcenat kao i u govoru Cuca,
npr. mlba, diva, rija, danka, dpja/dpa, laa, sma, jna, pona,
erna i sl. Izuzetak ine imenice davija, kirija, surutka koje se na Njeguima
to se tie imenice nana iz Nikolieva Upitnika, nijesmo je zabiljeili u njegukome govoru to ne mora znaiti da je u njemu nema jer smo u oblinjemu govoru Cuca registrovali
oblik nne (= majka).
10
Pri navoenju tipova imenica sluimo se podjelom koju je u navedenoj studiji dao Mitar
Peikan kako bismo olakali eventualna uporeivanja iako se teko moe prihvatiti da je
npr. u rijei boletina nastavak tina, kako to Peikan navodi.

26
uju, za razliku od Cuca, kao dvja, kirja, surtka.11 Imenice enskoga roda
na -in(a) (oklsina), -bin(a) (tzbina), -avin(a) (grmavna), -ovin(a)/-evin(a)
(lozovna, prevna),12 -tin(a) (boltna), -utin(a) (bartna), -in(a)
(jorganna), -(a) (glva, crjepa), -(k)i(a) (roba, sluka) javljaju se
identino onome to je Peikan opisao za govor Cuca.13 Za imenice enskoga
roda na -ic(a), akcenat njihov kako je ve reeno zavisi od broja slogova.
Na osnovu primjera koje je Peikan dao za cucki govor, teko je uspostaviti
poreenje i vezu.
Imenice srednjega roda

Imenice tipa zlto, mso zadravaju taj akcenat (i mjesto akcenta) u
svim padeima, osim, naravno, u sluajevima prenoenja akcenta na proklitiku, o emu je bilo rijei (npr. zlto, d msa i sl.). Takve su i imenice tipa
tjesto, sjeno; rmo, plme, me, vrjeme. To vai i za jedninu i za mnoinu.

Imenice tipa bdro, rbro takoe zadravaju akcenat (i mjesto) osnovnoga oblika u svim padeima jednine i mnoine. Genitiv mnoine tih imenica
glasi bdrh, rbrh. Najvjerovatnije pod uticajem akcenta imenica ko,
ho instrumental mnoine navedenih imenica glasi: rebrma, bedrma (kao
oma, uma, plema i sl.).14

Imenice na -it(e) ponaaju se dvojako. Raspoloiva graa ne nudi nain
na koji bi se mogla razvrstati dva akcenatska tipa tih imenica, npr. ckvte,
gte, kte; godte, koste, katarte. Oblici dobijeni namjenski, na osnovu Upitnika, naalost ne daju pouzdane rezultate jer informatori i jedan i drugi
akcenat doivljavaju kao tipian, odnosno ne uoavaju razliku meu njima.

Imenice tipa tle, jre u kosim padeima glase telta, teltu odnosno
jarta, jartu itd. Tako se mijenja i imenica jje.

Imenice mre, przme, proe zadravaju isti akcenat (i mjesto akce
nta) u kosim padeima.
Vieti: Mitar Peikan, n. d., str. 50.

U imenica na -ovin(a)/-evin(a) nema odstupanja koje pominje Peikan u cuckome govoru u
vezi s nazivima za drvo. U njegukome govoru one se javljaju kao i ostale izvedenice toga
tipa, tj. s kratkosilaznim akcentom na i iz sufiksa (grabovna)
13
Isto, str. 5152. Budui da se i primjeri koje Peikan navodi javljaju u njegukome govoru,
smatrali smo izlinim njihovo navoenje i na ovome mjestu.
14
Akcenat je lokativa, kao i u prethodnim sluajevima, zavisan od toga je li lokativ izjednaen
s oblikom genitiva ili dativa i instrumentala (npr. po rbr po rebrma /rjee/).
11
12
27
Adnan IRGI
Pridjevi

Akcenat odreenog i neodreenog pridevskog vida razlikuje se samo
kod prideva str / str, zdrv / zdrv (i zdrv), prv / prv.15 Navedenoj
Pekanovoj konstataciji mogu se dodati jo i parovi bs / bs i sldak / sltk.
Inae, i u njegukome govoru, kao i u veini dananjih govora, odreeni vid
prevladava nad neodreenim, koji se danas osim u izrazima, izrekama,
poslovicama i u sluajevima kad se uz ije ime doda i ime oca (npr. Pra Ilna
ili jo ee Per-Ilna) gotovo i ne upotrebljava.16

Pridjevi tipa balav glase: blv, rpv, v, sv, kvv i sl. Sufiks je
dakle dug (i nenaglaen), a akcenat je na osnovi. Kod troslonih i vieslonih
pridjeva toga tipa akcenat je na sufiksu: mrtvuv, utuv, sladuv i sl. Takav
je i pridjev crvv i svi pridjevi na -iv() i -it(), npr. doetv, alostv, zaguv;
ret, razbort, potrebt i sl. I pridjevi na -en() i -an(), izvedeni od imenica,
imaju akcenat na sufiksu, npr. zemn(), rn(), drvn(), ledn(), azbn()
i sl. Pridjevi pun i sit glase stn i pnn.

Pridjevi na -ov() zadravaju akcenat na osnovi, s izuzecima:
bukv, orlv.

Pridjevi na -ok() imaju kratkosilazni akcenat na sufiksu, npr. dubk,
visk, irk. Takvi su i pridjevi na -at(): rut, glavt, bogt i sl.

Pridjevi na -sk(i) imaju razliite akcente:
planinsk, plemensk,17 popovsk, zetovsk, plemensk i sl.
frncusk, guk, crnogrsk i sl.
prvnik, rdnik, vojnk i sl.
menik, penik i sl.
sirotsk, amotsk i sl.
komunstik, socijalstik i sl.

Komparativ pridjeva mukoga roda tipa star glasi: star, prav, zdrav;
studen, azben; razborit, potrebit itd. U superlativima tih pridjeva akcenat
je na prvome slogu, a na posljednjem slogu je duina. Meutim, nije mogue
utvrditi pravilo po kojemu se na prvome slogu javlja jedan od dva njeguka akcenta jer se i kod istih pridjeva mogu uti superlativi sa nj i sa nj i to u istim
selima, ak i kod istih govornika. Jedino to se pouzdano u vezi s time moe rei
jeste da danas i jedan i drugi akcenat u toj kategoriji ravnopravno funkcioniu,
npr. njvi, njprv, njstran, njgor, njmla; njprv, njgor, njmla,
njprost, njbo, njvi i sl.

Mitar Peikan, n. d., str. 63.
Ono to je reeno u ovome pasusu daje odgovor na pitanja 4047 Nikolieva Upitnika.
17
Prva dva primjera javljaju se i s akcentom na osnovi.
15
16
28

Prilozi

Kad je u pitanju akcenat priloga, Nikoliev Upitnik nije od pomoi, pa
emo istai nekoliko osobitosti:
prilozi: ovudijn, tudijn, otoln i sl. Iako se mogu uti i oblici
tdijen, ovdijen, oni su izuzetak u odnosu na one prve, koji se uju
kod svih tipinih govornika
prilozi zdovud, zdonud za koje su nam informatori rekli da se
upotrebljavaju samo u Vrbi (u kojoj danas nema tipinih govornih
predstavnika)
prilozi dn, ovdn, ovdnake, ondnake
prilozi ondr, ndr, tdr
prilozi ondn, aondn
prilog pjki
prilozi tipa trp, zgon i sl.

Zamjenice
Line zamjenice:
j mne (u svim kosim padeima, osim instrumentala) instr.
s mnom
t tbe (u svim kosim padeima, osim instrumentala) s tbm
n ga mu ga m ga / mu
na j / jzi m / j
no u kosim padeima kao n
m ns nma ns s nma ns / nma
v u kosim padeima kao m
ni h ma h ma h / ma
ne u kosim padeima kao ni
na u kosim padeima kao ni
Zamjenica sbe ima isti akcenat kao i mne, tbe.

Pokazne zamjenice t (<taj), ov (<ovaj), on (<onaj) u svim kosim
padeima imaju kratkosilazni akcenat na prvome slogu, a duinu na nastavku
(osim u instrumentalu s tjem / so tjem, s ovjem, s onjem). I zamjenice t,
ov, on imaju iste akcente u kosim padeima. Zamjenice t, ov, on u kosim padeima zadravaju dugosilazni akcenat. Zamjenice t/tzi, ov/ovzi,
on/onzi18 u kosim padeima glase: tjeh, ovjeh, onjeh tjema, ovjema,
onjema... U enskome rodu isti je akcenat kosih padea.
U kosim padeima ne javlja se partikula zi.
18
29
Adnan IRGI
Zamjenica k kga kme19 kga s km kga / kme

Zamjenica t ga mu ga t s to / m n to / to / o mu
Zamjenice tipa tvj u kosim padeima glase: tvojga / tvga, tvojmu / tvme...
Zamjenice tipa ovkav / ovkv glase u kosim padeima: ovkvga, ovkvme...

Brojevi

Brojevi jdan, jdna, jdno; jdni, jdne, jdna u kosim padeima imaju
akcenat na nastavku (jednga jednme; jedn jednj; jednjeh jednjema,
jednjeh jednjema itd.). Ostali brojevi, odnosno oni oblici njihovi koji su
sauvali promjenu, glase: dvjma, objma, trma, dvojma, trojma.

Redni brojevi imaju akcenat kao i pridjevi. Jedino prvi moe glasiti i
pv i prv. U drugome sluaju znai bivi, prethodni, nekadanji i ima
akcenat prvga prvme. Isto vai i za enski rod.

Brojevi tipa ptoro uticali su na stvaranje akcenta tipa destoro.

Brojevi 20, 30 i 40 glase dvds, trds, etrds, a ostali brojevi do
100 imaju dugosilazni akcenat na posljednjemu slogu. U brojevima 4001000
zadran je akcenat osnovne rijei: trsto, psto, sto... No kad je drugi
od tih brojeva stotina a ne sto, onda prva rije najee nema akcenta, npr.
pesttnh, estnnh, sedamsttnh, devesttnh i sl. osim ako naroito
nije naglaen i prvi dio. Takav je akcenat i kad se oznaavaju hiljade (hida
i ida), npr. pet d i sl. I u sintagmemima, ako nijesu naroito naglaeni,
brojevi su esto bez akcenta, npr. pet klh, dva lba i sl.
Konjugacija

Infinitiv

Akcenat infinitiva glagola izvedenih od nesti uvijek je na prvome slogu,
npr. pnijet, dnijet, snjet itd.

Akcenat infinitiva glagola izvedenih od vesti uvijek je na finalnome
slogu, npr. povs, dovs, prevs, provs itd. Takav je i akcenat infinitiva glagola izvedenih od pei, npr. isp, prep itd.

Akcenat infinitiva glagola izvedenih od mrijeti uvijek je na prefiksu,
npr. zmrijet, obmrijet, mrijet itd.

U infinitivu glagola tipa briznut, graknut, jurnut, gurnut, apnut; banut, granut, lanut, kanut; kaat, lipsat, ekat; klait (i kreit), putit, pravit,
viet akcenat je na prvome slogu (i to kratkosilazni), a finalni je slog dug.
U vezi s tom duinom u finalnome poloaju treba istai opaanje Mitra
Samo u jednome sluaju registrovali smo kme, to je vjerovatno uticaj kojega okolnog
govora.
19
30
Peikana da je optecrnogorska osobina da je tematski vokal uvijek dug ako

nije pod akcentom.20

Infinitiv glagola tipa vozikat, seakat, moakat, roakat i sl. ima kratokosilazni akcenat na posljednjemu slogu.

Glagoli tipa gibat, lupat, putat, spremat, pravdat, sunat imaju kratkosilazni akcenat na drugome slogu, a na prvome slogu duinu.

Aorist

Akcenat aorista prikazaemo prema veini tipova glagola koji su dati u
Nikolievu Upitniku:

krnt
pokrnt

krnh
pokrnh

krnu
pkrnu

krnu
pkrnu

krnsmo
pokrnsmo

krnste
pokrnste

krne
pokrne

ptt
pth
pta
pta
ptsmo
ptste
pte
zaptt
zapth
zpta
zpta
zaptsmo
zaptste
zapte
pst
psh
psa
psa
pssmo
psste
pse
napst
zapsh
zpsa
zpsa
zapssmo
zapsste
zapse
kavt
kavh
kva
pokavt
pokavh
pkava
Mitar Peikan, n. d., str. 72. Peikan jedino nije u pravu kad su u pitanju glagoli koji ispred
infinitivnoga nastavka imaju dugi alternant jata, npr. mrjet (i glagoli od njega izvedeni),
dnijet i sl.
20
31
Adnan IRGI
kva
kavsmo
kavste
kave
pkava
pokavsmo
pokavste
pokave
igrt
igrh
gra
gra
igrsmo
igrste
igre
zaigrt
zaigrh
zigra
zigra
zaigrsmo
zaigrste
zaigre
trt
trh
ta
ta
trsmo
trste
tre
dotrt
dotrh
dtra
dtra
dotrsmo
dotrste
dotre
l
lgoh
le
le
lgosmo
lgoste
lgoe
zal
zalgoh
zalee
zalee
zalgosmo
zalgoste
zalgoe
r
rkoh
re
re
rkosmo
rkoste
rkoe
por
porkoh
pree
pree
porkosmo
porkoste
porkoe
mknt
mknh
mkn
namknt
namknh
nmakn
32
mkn
mknsmo
mknste
mkne
nmakn
namknsmo
namknste
namkne
umjt
umj(do)h
mje(de)
mje(de)
umj(do)smo
umj(do)ste
umj(do)e
razumjt
razumj(do)h
rzumje(de)
rzumje(de)
razumj(do)smo
razumj(do)ste
razumj(do)e
et
eh
e
e
esmo
este
ee

zaet
zaeh
zee
zee
zaesmo
zaeste
zaee
srs
srtoh
srte
srte
srtosmo
srtoste
srtoe
presrs
presrtoh
prsrete
prsrete
presrtosmo
presrtoste
presrtoe
u
ugoh
ee
ee
ugosmo
ugoste
ugoe
d
dgoh
de
pod
podgoh
pdie
33
Adnan IRGI
de
dgosmo
dgoste
dgoe
pdie
podgosmo
podgoste
podgoe
vet
veh
ve
ve
vesmo
veste
vee
izvet
izveh
zvie
zvie
izvesmo
izveste
izvee

Glagolski pridjev radni

Osim nekoliko rijetkih izuzetaka, akcenat radnoga glagolskog pridjeva isti je kao i u infinitivu, npr. trt: tro, trla, trlo; pot: poo,
pola, polo; lokt: loko, lokla, loklo; m: mgao (mg), mgla,
mglo; vijugt: vijugo, vijugla, vijuglo; mott: moto, motla, motlo;
brzt: brzo, brzla, brzlo; listt: listo, listla, listlo; ubt: ubo, ubla,
ublo itd. Kao to se iz primjera vidi, to vai za sva tri roda.

Izuzetak ini nekoliko jednoslonih glagola kod kojih se akcenat
enskoga roda razlikuje od akcenta u infinitivu (i akcenta mukoga i srednjega
roda glagolskoga pridjeva radnog):
dt: do, dla, dlo
brt: bro, brla, brlo
slt: slo, slla, sllo
prt: pro, prla, prlo.

Kod glagola izvedenih od navedenih jednoslonih glagola akcenat je
kao u infinitivu, samo to se u enskome i srednjemu rodu javlja duina na
pretposljednjemu slogu kod onih izvedenih glagola kod kojih je akcenat na
prefiksu, npr. ddla, ddlo; brla, brlo i sl. U suprotnome te duine
nema, npr. poslla, posllo i sl.

Kod glagola bt akcenat infinitiva javlja se samo u mukome rodu, a u
enskome i srednjemu je bla, blo.

Glagolski pridjev trpni

Sve to je u vezi s akcentom glagolskoga pridjeva reeno u opisu starocrnogorskih govora od strane Mitra Peikana moe se rei i za njeguki govor.21
Mitar Peikan, n. d., str. 7172.
21
34

Glagoli s infinitivnom osnovom na suglasnik akcenat imaju na sufiksu
-en, npr. pen, tren, iedn, ren, poen i sl. Takvi su i glagoli tipa bt,
pt, lt, t; mt, t, plijevt bjn, ubjn, pijn, popijn, livn, prolivn,
vn, savn, mevn, samevn, evn, poevn, plijevn, oplijevn i sl.

U glagola tipa dnijet, drijet, prstrijet; prodt, priznt, izabrt i sl. akcenat je na prefiksu, npr. dnijet, dt, prstt; prdt, priznt, izbrn i sl. Na
finalnome je slogu duina, osim u sluajevima kad se u finalnome slogu nalazi ije
od jata (dnijet). Na sufiksu (-en) duine nema ni kod pridjeva radnoga od glagola
tipa gazit, mlatit, bait, pratit, viet i sl. gen, ben, mlen, pren, ven i sl.

Glagolski pridjev radni na -an(), -at(), -ut() uvijek je s duinom
na tim sufiksima, npr. bran, iskpan, tan; ddat, prdat, pslat; okrnut,
ngnut, mknut i sl.

Sve navedeno vai za sva tri roda i oba broja.

Prezent

Akcenat 1. i 2. lica mnoine prezenta glagola tipa p, bjet, it,
itt i sl. izjednaen i glasi pem pemo, bjem bjemo, inm inmo
itd. U glagola izvedenih od njih akcenat je: prepm prepmo, pobjm
pobjmo, unm unmo i sl.

Akcenat glagola izvedenih od nesti glasi:
dovdm
dovd
dovd
dovdmo
dovdte
dovd

Glagol u prezentu ima akcenat na prvome slogu (u svim licima i u jednini i mnoini): dm, d. Takva je situacija i u prezentu glagola izvedenih od i.

U prezentu glagola tipa brt, prt, zvt, smijt, pt akcenat je na sufiksu (berm, ber..., perm, per..., zovm, zov..., smijm, smij..., pijm,
pij). Glagoli izvedeni od njih u prezentu imaju akcenat na osnovi (ubrem,
oprem, nazvem, nasmjem, popjem i sl).

Glagoli dobt zadobt, zavt podavt u prezentu glase dobjem
zadobjm, zavjm podavjm. Akcenat je isti u svim licima jednine i
mnoine. Isti je akcenat i prezenta glagola pokrt.

Akcenat glagola koji u prezentu imaju -aje- glasi: obejm, razdvjm i sl.

Glagoli kopt, et, mott u prezentu glase kopm, em, motm.
Glagoli od njih izvedeni u prezentu glase prekopm, iskopm, zaem,
oem, premotm, zamotm dakle, akcenat kao i na osnovnome glagolu
(u prezentu).
35
Adnan IRGI

Glagol bt, ptt i od njega izvedeni glagoli akcenat imaju na sufiksu
bm, razbm, pobm; ptm, poptm, proptm. Takav su i glagoli
sprmt, igrt, ptt, lomt, not, vot, rt, vet i od njih izvedeni glagoli.

Uvijek je va ne va, ali zn n zn.

Glagol edt u prezentu zadrava infinitivni akcenat. Takvi su i glagoli izvedeni od njega.

Samo pomoni glagoli nemaju duinu (jsam, jsi; njesam, njesi, nje;
u, e). Svi ostali imaju duinu bilo akcentovanu, bilo neakcentovanu.

Glagolski prilog sadanji

Akcenat glagolskoga priloga sadanjeg ne razlikuje se od stanja u ostalim starocrnogorskim govorima koje je opisao Mitar Peikan.22 Akcenat
toga oblika uvijek je istovjetan s akcentom 3. lica mnoine prezenta, npr. vd
vd(i), gldaj gldaj(i), tr tr(i) i sl. Izuzetak ine glagoli koji
u prezentu imaju dugosilazni akcenat na osnovi, npr. p p(i), ptaj
ptju(i), mlt mlt(i), tra tr(i) i sl.

Kad su u funkciji pridjeva, akcenat je na sufiksu, npr. vod, nos,
bol, tup, trp i sl.

Imperfekat

I akcenat imperfekta isti je kao u ostalim starocrnogorskim govorima
uvijek je jednak akcentu prezenta.23 Jedina razlika u odnosu na ostale govore
jeste u tome to je na Njeguima uvijek -h (ako, razumije se, nije -hu). Ta
razlika uslovljena je injenicom da u njegukome govoru (osim po izuzetku)
nije dolo do gubljenja fonema h, pa nije moglo doi do skraivanja nastavka
kao u ostalim govorima u kojima je taj fonem nestao.

Imperativ

Osim imperativa tipa kpa, ta, koje na Njeguima nijesmo registrovali, stanje se ne razlikuje od ostalih starocrnogorskih govora.24 Akcenat
imperativa, dakle, isti je s akcentom prezenta, npr. itm itj, gldm
gldj, vdm vdj, nsm nsj i sl. Akcenat prezenta u imperativu
nemaju jedino glagoli tipa prsti u kojima je prezent prd. Budui da na finalnome otvorenom slogu na Njeguima (i ostalim starocrnogorskim govorima)
nema kratkosilaznoga akcenta (prd prema prd), javlja se samo akcenat
prdi, koji se odatle prenio i u oblike mnoine.
Isto, str. 71.
Isto, str. 71.
24
Isto, str. 71.
22
23
36
Zakljuak

U ovome pregledu akcenatskoga sistema Njegua dali smo najvanije
osobine toga sistema kako je to uobiajeno u dijalektolokim opisima. Opis
je raen prije svega u skladu s Upitnikom za ispitivanje akventa u tokavskim
govorima Berislava M. Nikolia, i to prema onim pitanjima koja se odnose na
dvoakcenatske govore. Smatrali smo nepotrebnim odgovarati na sva pitanja iz
Upitnika nekad zbog toga to smo uoptenom konstatacijom odgovorili na
vie pitanja odjednom, a nekad zbog toga to ta pitanja nijesu bila relevantna
za problematiku ovoga rada. Osim toga Upitnika oslanjali smo se dobrim dijelom i na opis starocrnogorskih govora Mitra Peikana kako bi se pojedine njeguke osobine mogle dovesti u vezu s ostalim katunskim osobinama
u koje se njeguki govor, kako se iz ovoga osvrta vidi, prilino skladno uklapa.
Naalost, nedostatak monografske obrade suednih govora iz Crnogorskoga
primorja (Boka) onemoguava ira poreenja.
Literatura
irgi, Adnan & Radoman, Aleksandar: Izvjetaj o ispitivanju njegukoga
govora, Matica, br. 36, Matica crnogorska, Podgorica, 2008, str. 367372.
irgi, Adnan: Graa za izuavanje njegukoga govora, Lingua
Montenegrina, br. 5, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P.
Nikevi, Cetinje, 2010, str. 599645.
irgi, Adnan: Klasifikacija crnogorskih govora, u knjizi Crnogorski
jezik u prolosti i sadanjosti, Institut za crnogorski jezik i knjievnost &
Matica crnogorska, Podgorica, 2011, str. 5191.
irgi, Adnan: Rjenik njegukoga govora, Matica crnogorska, Cetinje
Podgorica, 2009.
Nikoli, Berislav M.: Upitnik za ispitivanje akcenta u tokavskim
govorima, Junoslovenski filolog, knj. XXVII, sv. 12, Institut za
srpskohrvatski jezik, Beograd, 19661967, str. 302336.
Peikan, Mitar B.: Starocrnogorski srednjokatunski i ljeanski govori,
Srpski dijalektoloki zbornik, Institut za srpskohrvatski jezik, knj. XV,
Beograd, 1965.
ahmatov, A. A.: Prilog istoriji akcenata u slovenskim jezicima, Lingua
Montenegrina, br. 8, Institut za crnogorski jezik i knjievnost, Podgorica,
2011, str. 477498.
37
Adnan IRGI
Adnan IRGI
ACCENTUAL CHARACTERISTICS OF THE
SPEECH PATTERN OF NJEGUI

The article describes some important accentual features of todays
speech pattern of Njegui. The speech pattern is mainly described on the basis of the questionnaire for analyzing accents in tokavian speech patterns
by Berislav Nikoli (Junoslovenski filolog, Vol. XXVII, Issue 1-2, Institute
for Serbo-Croatian Language, Belgrade, 19661967, pp. 302336), but some
important features not covered by the questionnaire are given as well. The
material based on which the description is done was collected by Aleksandar
Radoman and the author of the article in the summer of 2008 and 2009, and
was published in Lingua Montenegrina, Vol. 5, Cetinje, 2010, pp. 599645.
The material was collected from all inhabited villages, except for the village
Mirac, which was caught by fire at the time. The event was described in more
details in The report on analysing the speech pattern of Njegui, published
in Matica magazine (Vol. 36, Podgorica, 2008, pp. 367372).

38
Key words: Njegui, accents, Montenegrin language

UDK 811.163.4373.49
Izvorni nauni rad
Kristina PALAJSA-BACKOVI (Podgorica)
Institut za strane jezike Podgorica
palajsa@t-com.me
EUFEMIZMI U ITULJAMA CRNOGORSKE DNEVNE TAMPE
Ovaj rad bavi se analizom primjera eufemizacije tabu teme smr
ti u ituljama dnevnih novina na crnogorskome jeziku. Obrauju
se reprezentativni primjeri metaforiko-eufemistikoga jezika te
oblasti, koji ujedno odslikava iru drutvenu, religijsku i kulturnu praksu nae jezike zajednice. Kao zamjena za tabu termine
kojima se direktno govori o smrti i umiranju, u ovome korpusu
korieni su brojni eufemistiki termini i fraze koje autor grupie
u sedam metofrikih kategorija. Primjeri koji nijesu ukljueni
u tu klasifikaciju rezultat su primjene strategije krajnje eufemizacije, koju karakterie prisustvo verbalne tiine.
Kljune rijei: eufemizmi, tabu tema smrti, itulje,
metaforike kategorije, verbalna tiina.
Uvod

Tema smrti vaila je za jedan od dominantnijih tabua jo od pojave
prvih drutava i zajednica, ali se odnos i stav prema smrti uveliko promijenio razvojem i modernizacijom drutva koji su potom uslijedili. Ozbiljnije
izuavanje te tabu teme poinje sredinom 20. vijeka objavljivanjem knjige
The Meaning of Death, koja je podstakla dalja istraivanja i publikacije u toj
oblasti (Lenfesty, 1995: 12). Analiza irskih nekrologa iz 19. vijeka pokazala
je da je tadanje drutvo zauzimalo umnogome pozitivan stav prema smrti i
navodnome blaenstvu koje e nakon ovozemaljskoga ivota uslijediti, dok
je teak ivot na zemlji posmatran iz krajnje negativne perspektive. Razlog
za takav stav krije se u veoma izraenom uticaju hrianske religije toga vremena koja se trudila da smrt predstavi kao vid spasenja kojem svi treba da
teimo (Fernandez, 2006: 101130). Istie se takoe da je period Srednjega
vijeka bio naroito zaokupiran temom smrti, a posebno strahom od fizikih
posljedica koje e neminovno uslijediti tj. strahom od raspadanja tijela preminuloga. Danas meutim moemo govoriti o bitno promijenjenoj situaciji po
39
Kristina PALAJSA-BACKOVI
pitanju dominantnoga straha koji se nalazi u osnovi te tabu teme. Visok stepen
sekularizacije drutva, znatno dui ivotni vijek kao i sve bolji kvalitet ivota
bitno su uticali na svijest naroda, i time uinili da tradicionalna i religiozna
ubjeenja oslabe, te da se smrt ne posmatra vie na tako pozitivan nain kako
se to inilo u prolosti (Allan & Burridge, 1991: 159). Takoe, nesigurnost
savremenoga drutva pred tom tabu temom nije teko uoiti ni u ravni jezika,
zbog sve izrazitije primjene razliitih eufemistikih strategija i termina kad
se o njoj govori. U nastavku rada vieemo kako se upotrebom tih jezikih
sredstava pokuava izbjei bilo kakvo direktno pominjanje bolne teme smrti i
umiranja, uz nerijetko korienje i stereotipnih eufemistikih izraza.
Strategija eufemizacije u ituljama

itulje kao specifian vid novinskoga anra znatno su mijenjale formu i
sadraj tokom vremena. Smatra se da se u 18. vijeku izdvojila prvobitna forma
nekrologa, kao jasno definisanoga novinskog anra koji se prvenstveno bavio
temom objave smrti (Starck, 2004: 5). U dananje vrijeme funkcije itulja
su brojne, i poiljalac je taj koji utie na odabir odgovarajuega tipa itulje
koji e biti objavljen u dnevnim novinama. U julu 2011. godine analizirali
smo korpus koji sainjavaju 1804 umrlice objavljene u posebnome odjeljku
dnevnih novina Dan pod nazivom itulje i Pomeni. Prije nego to se posvetimo detaljnijoj analizi eufemizama i eufemistikih jezikih strategija ija je
zastupljenost bila veoma izraena u toj oblasti, osvrnuemo se na neke opte
karakteristike koje smo uoili tokom analize, a koje ujedno karakteriu taj
specifini anr.

Najvei dio obraenih primjera itulja moemo svrstati u kategoriju
linih itulja (opinative obituaries) prema podjeli koju nudi Fernandez. To
nam govori da su u prvome planu iskazane duboke emocije, tuga i patnja koje
porodica i prijatelji pokojnika javno iskazuju, nerijetko i u formi stiha, kao u
sljedeim primjerima:
(I) Mnogo si me tata zabolio u tvojim mukama, a nijesam ti mogao nai
lijek mili tata...;
(II) Nadam se da si tamo nala lijek za bol koji si odnijela sa sobom;
(III) Proveli smo zajedno pune 52 godine, bez svog poroda, jer nam je
sudbina bila takva...;
(IV) Zasluio si da ti Bog otvori rajska vrata...;
(V) ...Sjajna zvijezdo s neba;
(VI) to zgasnu na pola puta;
(VII) Prerano nam ode ocu;
(VIII) Majino rano ljuta.
40
Eufemizmi u ituljama crnogorske dnevne tampe

Kad je rije o klasifikaciji obraenih primjera, zakljuili smo da analizirani korpus itulja u Danu ine sljedee kategorije:
posljednji pozdrav,
pomeni (roendanski pomen; pomen nakon 7/40/52 dana, pola godine/godinu/godinu i po od smrti; 2/3/4/5/6/7/8/9/1020/21/23/25/
26 i 65 godina od smrti),
izjave zahvalnosti (najee kombinovane s prethodnom kategorijom pomena) i
obavjetenje o polaganju urne.

Umrlice se razlikuju po formi, obliku i sadraju, tampane su iskljuivo
na irilinome pismu, a u nekim sluajevima moe se primijetiti oznaka krsta
ili petokrake, na samom vrhu iznad teksta, to ukazuje na izraenu religijsku
ili socijalnu komponentu. Religijski koncepti i terminologija prisutni su skoro
u svim tipovima itulja (upokojiti se u Gospodu, sada Tebe uvaju aneli,
aneli su pjevali tvojoj dui dok je ila u susret prema Bogu, Bog te je privio
sebi itd.); dok se zastupljenost itulja koje su obiljeavale eanje na pripadnice enske populacije odnosila na ukupno 662 itulje (36,69%). Taj rezultat
pokazuje nam da nije dolo do velikih promjena u odnosu na zakljuke o
prisutnosti polne diskriminacije u oblasti itulja do kojih su dole Augutinova
i Savieva. Njihovi rezultati pokazali su da je u Hrvatskoj u odabranome periodu tokom 1988. godine 2/3 umrlica bilo namijenjeno mukarcima, a 1/3
enama; dok analize Savieve pokazuju da su u februaru 1997. godine u Srbiji
60,57% itulja bile namijenjene mukoj populaciji, a 39,43% enskoj (Savi,
1998: 143144). To e rei da i dalje moemo govoriti o marginalizovanome poloaju enske populacije koji je naalost i dalje prisutan i u ituljama
crnogorske dnevne tampe.
Analiza eufemizama

Analizu eufemizama koji dominiraju u primjerima itulja dnevnih
novina Dan zapoeemo konstatacijom da su semantika sredstva bila
najea zamjena za tabu termine te oblasti, a tu posebno izdvajamo metaforu. Od ukupno etiri osnovne metaforike kategorije koje su Alan i Berid
izdvojili u svojim radovima o ituljama na engleskome jeziku, u naem korpusu mogli smo uoiti prisustvo samo tri (smrt kao gubitak, smrt kao putovanje i smrt kao poetak novog ivota). Meutim, pored pomenute tri, u
naim primjerima izdvojile su se etiri nove kategorije eufemizama. Neke od
njih analizira i Fernandez koristei kognitivni model, a u okviru Lejkofove
i Donsonove teorije koja se bavi konceptualnim metaforama. S tim u vezi,
41
zamjenske termine kojima se govori o smrti u naem jeziku grupisaemo u

sljedeih 7 metaforikih kategorija:
SMRT KAO PUTOVANJE,

SMRT KAO GUBITAK,
SMRT KAO (NOVI) IVOT,
SMRT KAO ODMOR,
SMRT KAO NAGRADA,
SMRT KAO KRAJ,
SMRT KAO SAN.

Tabu glagol umrijeti i imenica smrt imaju raznovrsne eufemistike
zamjene u naem korpusu analiziranih itulja. Napominjemo da su u umrlicama na naem jeziku jo uvijek u velikoj mjeri prisutni i pomenuti disfemistiki
termini, ija se negativna obojenost nastoji umanjiti kroz premodifikaciju
pridjevima i prilozima (poslije due / duge i teke / krae bolesti, u dubokoj
starosti, iznenadna / tragina), aiko je to rijetkost u engleskome. Odmah
zatim slijede brojano najzastupljenije eufemistike zamjene, pa se umjesto
glagola umrijeti i imenice smrt koriste:
Glagoli:
preminuti,
upokojiti se (u Gospodu),
stradati,
Imenice:
odlazak ,
rastanak ,
put,
mrijeti,
poginuti,
biti ubijen.
stradanje / pogibija,
nestanak,
odmor,
gubitak / izgub ,
(zla) kob,
mir,
poinak / san.

Zastupljenost tih termina evidentna je u svih sedam izdvojenih kategorija eufemizama, uz dodatne premodifikacije i postmodifikacije kojima
se izbjegava direktno imenovanje te pokuava ublaiti bolna spoznaja o smrti. U nastavku rada izdvojiemo neke od najeih primjera metaforiko-eufemistikog jezika iz itulja u dnevnoj tampi, koje ujedno moemo posmatrati i kao tipine predstavnike za svaku od kategorija pojedinano.
42
SMRT KAO PUTOVANJE:
otii na vjeni poinak,

put bez povratka,
poi kod roditelja,
prerani odlazak,
otiao si zbogom rekao nijesi,
zato ode kod naeg brata,
ide kod tvog sina,
ode u zagrljaj sinu.

Prvu kategoriju eufemizama ine primjeri koji ukazuju na pripremu
pokojnika za put i njegov prerani ili iznenadni odlazak u vjenost, e e se
sresti s dragim ljudima. Prizvuk kod nekih od tih metaforikih eufemizama
moe se okarakterisati i kao pozitivan, osim u primjerima kad se iskazuje al
prijatelja i porodice zbog preranoga rastanka s pokojnikom ili proputene prilike da se posljednji put pozdrave.

SMRT KAO GUBITAK:
iznenada ostati bez,

otrgnuti iz zagrljaja,
vie nije s/meu nama,
(prerano/ zauvijek) izgubiti,
(prerano) ostaviti (porodicu),
izgubljeni ivot,
napustiti ovaj svijet,
prerano te ote smrt, prekide tvoju sreu i osmijeh,
nikada te vie neemo vidjeti,
teka bolest nadjaala je tvoju volju za ivotom i odvojila od
tvojih najmilijih,
danas gubimo odivu nae kue,
sudbina te uze kleta/rano uze,
teka bolest mi uze unue,
...zauvijek napustila najmilije i preselila se kod...,
ovaj jul, mjesec to nam tebe uze,
zla kob te uze prije godinu dana.
43

Tu kategoriju sainjavaju eufemizmi koji su brojano meu najzastupljenijim u naem analiziranom korpusu. Upotrebom metafore SMRT JE GUBITAK nastoji se izbei direktno pominjanje smrti, a u sreditu panje nalazi
se drutvo i lanovi zajednice koji su nasilno odvojeni, ostali bez ili izgubili
najbliega srodnika.

SMRT KAO (NOVI) IVOT
ivjeti u sjeanju,
vjeno ivjeti u srcima,
Tvoja smrt nije kraj i odlazak ve preseljenje u carstvo nebesko i
ivot vjeni,
...ivi i postoji u mom srcu...,
ivi u nama.

Ovu znatno manje zastupljenu kategorija eufemizama moemo posmatrati kroz metaforu SMRT JE VJENI IVOT ili SMRT JE POETAK NOVOGA IVOTA, e se na smrt ne gleda pesimistiki kao na konani zavretak,
gubitak i prestanak svega ovozemaljskog, ve se ona povezuje s neprekidnim
i vjenim ivotom koji e biti nastavljen na drugome mjestu, moda u nekom
drugom obliku. Kao to se moglo i naslutiti, kategorija u kojoj dominira pozitivan stav zajednice prema temi smrti, uz nerijetko prisustvo i nekih religijskih
koncepata, znatno je manje zastupljena u ituljama na naem jeziku.

SMRT KAO ODMOR
odmoriti napaenu duu i poi u vjeni mir,
Odmorila si napaenu duu i otila u zagrljaj kod tvojih najmilijih...,
...meni si ostavila bol i tugu to si precrkla i ispatila.

etvrta kategorija termina takoe ne dominira po brojnosti u naem
korpusu. Ona smrt predstavlja kao vrstu zasluenoga odmora poslije brojnih
patnji i muka koje je ovjek pretrpio tokom ovozemaljskoga ivota. Sad nastupa blaenstvo i svi pojedinci koji su se tokom ivota muili i patili konano
e dobiti priliku za zaslueni i vjeni odmor.

SMRT KAO NAGRADA
poivati u zasluenom miru,
...tvoja plemenita dua konano nai mir u zagrljaju ti jedinca sina,
44
ne izdra bol pa je ve 6 mjeseci u zagrljaju tvom,

tvoja napaena dua nala je zaslueni mir,
Neka tvoja dobra dua nae mir u zagrljaju tvog sina.

Pored odmora, pokojnike oekuje i nagrada na tome drugom, boljem
svijetu. Najee se nagrada predstavlja kroz zaslueni mir ili konano uje
dinjenje s prethodno preminulim lanovima porodice, koje su pokojnici tokom
ivota tako dugo prieljkivali. Tu kategoriju je ponekad teko razlikovati od
metafore SMRT JE ODMOR, jer tumaenje osnovnoga znaenja tih eufemizama umnogome zavisi od konteksta i interpretacije samih italaca.

SMRT KAO KRAJ
prerano prekinuta mladost,

(fiziki) ivot je morao stati,
srce je moralo stati,
srce vie ne kuca,
izdade te plemenito srce,
ugasi se svjetlost u tvojim oima,
nikada vie te neemo vidjeti,
tvoj ivot koji se zbog bolesti zaustavio,
njena igra Tvoje mladosti surovo se prekide,
sudbina ugasi tvoju mladost,
nee nam vie nikada doi,
sada kada te nema,
doplovio si do poslednje (matine) luke gdje e usidriti za vijek i
vjekova u rodnu grudu koju si volio iznad svega,
tebe vie nikada nee biti kraj nas na ovome svijetu,
kako razumijeti sudbinu kada skameni jednu divnu mladost,
zla sudbina te zaustavi na putu uspjeha, sree i radosti.

estu kategoriju ine brojni primjeri koji smrt prikazuju kao: kraj,
posljednju luku, nasilno prekinuti ovozemaljski ivot, ugaenu mladost,
zaustavljanje na pola ivotnoga puta i sl. Izdvojeni primjeri nose u sebi krajnje negativne konotacije jer se ne nasluuje nada da e pokojnik nakon ivota
otii na neko mjesto e e mu biti ljepe i bolje. Moramo istai da je metafora
SMRT JE KRAJ, iako ispunjena krajnje negativnim stavom prema smrti, vrlo
esto zastupljena u verbalnoj komunikaciji unutar naeg drutva i kulture.
45
SMRT KAO SAN
spavati vjenim snom,

poivati u miru,
tvoja dobra dua spava,
spavaj mirno, moj brate,
ve tri godine poiva u vjenoj tiini,
neka tvoja plemenita dua poiva u raju...

Posljednju kategoriju eufemizama ine metafore koje se mogu objediniti pod nazivom SMRT JE SAN. Tu grupu ine eufemizmi kojima se nastoji
aludirati na izvjesno spokojstvo, jer se smrt predstavlja kao mirni, vjeni san,
bez negativnih konotacija i pomena bolnih emocija, koje ona esto evocira.
Metafora smrti i sna jedna je od najzastupljenijih u engleskome, dok takve
primjere moemo sresti i u crnogorskome jeziku.

Kao to smo vieli, raznolike su kategorije metafora koje funkcioniu
kao eufemistike zamjene za tabu termine kojima se govori o smrti. U naem
jeziku brojano su najzastupljenije kategorije SMRT JE GUBITAK i SMRT
JE KRAJ, to govori u prilog naoj poetnoj tezi da je dolo do znaajnih
promjena u nainu poimanja smrti u modernom drutvu. Za razliku od primitivnih zajednica koje su na smrt gledala kao na odmor, nagradu i spasenje,
savremeno doba je sve vie doivljava kao zavretak svega to je dobro i
pozitivno, te kao veliki gubitak za sve one koji su ostali da jo malo uivaju u
arima ivota.

Eufemistike zamjene za tabu termine koji govore o smrti primijetili
smo i kod nekolicine metaforiko-metonimijskih izraza na naem jeziku. U
nekim od primjera iz naeg korpusa smrt je predstavljena u vidu metonimijske
zamjene koja ukazuje na prestanak rada srca kao i dah koji je nasilno prekinut, a ime je okonan ivot pojedinca. S druge strane, uoili smo i primjere
metonimija u kojima se na smrt ukazuje kroz prikaz bola, praznine i odvajanja
najbliih od pokojnika:

46
krivodolske munje prekidoe njihov dah; prestalo da kuca srce;

srce je moralo stati; izdade te plemenito srce;
osiromaeni smo za jednu asnu i blagu duu; puno e nam nedostajati; nas i dalje boli; iza tebe je ostao samo bol; izgubio sam
veliku bratsku panju; Januarska no nije imala milosti, otela te od
nas, ostavila nam veliku prazninu, tugu zauvijek.

Upotrebu metaforikoga jezika za izraze koji u sebi nose izrazito
bolne konotacije, mogli smo da primijetimo kod izvjesnoga broja primjera
u naim ituljama. U sluajevima kad porodica obavjetava iru zajednicu
o poeti grobu preminuloga, esto je u upotrebi fraza posjeta vjenoj kui
ili vjenom domu. Kod nekih primjera koristi se ak i metonimija jer se o
grobu govori kao o ledenoj ploi ili hladnom kamenu. S druge strane, za
lanove pokojnikove porodice koji su nastavili ivot, smrt vie nije tabu tema,
i strah od neminovnoga kraja je u potpunosti iezla. Sad se na ivot poinje
gledati iz krajnje negativne perspektive, pa se i o ivotu govori kroz prizmu
metafore kao pukom ekanju da opet budemo zajedno i da prestane bol(...).

Upotrebu hiperbole najee smo mogli uoiti kada se govorilo o
pogrebnom ivotu kao jednoj vrsti nagrade koja slijedi pokojniku za nain
na koji je proveo ovozemaljski ivot, a sve pod jakim uticajem hrianske religije. Budui ivot se esto opisuje kao rajsko naselje, u kojem Bog prihvata
k sebi samo najistije due tj. anele (pokojnik je aneo!) i nudi im vjeno
spokojstvo i mir, kao u primjerima:
sada Tebe uvaju aneli; aneli su pjevali tvojoj dui dok je ila u
susret prema Bogu; Gospod je od danas bogatiji za jednog anela,
koji te primi u zagrljaj svoj; Bog te uze za anela i prigrabi tvoju
istu duu; Bog te dao, Bog i uzeo; neka ti bog podari rajsko naselje
i vjeni mir...

Ne moemo a da ne primijetimo preuveliavanje kad se govori o svijetu
koji nas eka i duama onih koji e naseliti taj svijet. Recidivi prolosti kad
se opisuje nastupajue blaenstvo koje e uslijediti kao nagrada izmuenim
duama, i dalje su prisutni u domenu religijskoga uenja. O smrti se vie ne
govori kao o gubitku i kraju, ve se ona posmatra iz ugla vjenoga ivota u
koji se nae due sele kako bi se konano ponovo spojile s najbliima:
preseliti se u vjenost; blagorodna dua se preselila u raj; do sastanka sine naeg vjenog, jednog dana kada doe...

I za kraj, pomenuemo jo semantiku strategiju parafraziranja kojom
se nastoji izbjei direktno pominjanje teme smrti i umiranja, kroz upotrebu
razliitih sintagmi kojima se pokuava zaobii i ublaiti ta neminovna injenica:
iskrala si se tiho u snu; crna zemlja te krije; dok se ne pribliim
poslednjoj stranici gdje e sve ovo to je privremeno nestati; ugasila
tvoja dobra i plemenita dua.
47

Kao to smo na samom poetku ukazali, u sadraju itulja najvie su
dominirala semantika sredstva koja su za cilj imala eufemistiko ublaavanje
nepodnoljive stvarnosti kroz estu upotrebu metafora. Zanemarljivo mali
broj leksikih sredstava iskorien je kao zamjena za neke tabu termine, i u
tome smislu moemo izdvojiti upotrebu samo nekih tehnikih termina (opelo,
vjena pamjat, posmrtni ostaci itd.) iz oblasti religije i medicine. Takoe, moramo napomenuti da je u ovom korpusu bilo i primjera e se kao krajnji oblik
eufemizacije koristila verbalna tiina pri susretu sa tabuom smrti. Tako smo
nailazili na primjere umrlica koje su sadrale samo sliku pokojnika, njihovo
ime ili nadimak i potpis lanova porodice, uz potpuni izostanak disfemistikih
ili eufemistikih jezikih sredstava koji bi ukazali da je rije o smrtnom ishodu.
Zakljuak

U ovome radu cilj nam je bio da prikaemo najee eufemistike
strategije i terminologiju koji se koriste kao zamjena za termine kojima se direktno govori o temi smrti. Za korpus smo izabrali jedan specifian vid novinskoga anra tj. oblast itulja koju smatramo najreprezentativnijom kad je rije
o vokabularu kojim se na direktan ili indirektan nain govori o pomenutom
tabu konceptu. U nastavku emo pokuati da ukratko sumiramo rezultate do
kojih smo doli nakon sprovedene analize.

Kao to smo ve prethodno i naglasili predmet lingvistike analize
je korpus od ukupno 1804 itulje na crnogorskome jeziku, koje po dominantnim karakteristikama moemo svrstati u grupu linih itulja. Povezanost
tema religije i smrti evidentna je u velikom broju primjera, kroz upotrebu
karakteristine terminologije, to ukazuje na kontinuiranu isprepletenost
drutvene, religijske i kulturne prakse koja je i u prolosti bila veoma zastupljena u tome segmentu. Kao glavni motiv za sprovoenje strategije eufemizacije izdvaja se elja govornika ili tanije poiljalaca pisane poruke, da
se izbjegne direktno pominjanje smrti, to je u doba primitivnih zajednica
najee bilo uzrokovano strahom od izgovaranja tabu rijei i prizivanja
zlih i neistih sila. Takoe, primijetili smo i znaajnu promjenu na planu
odnosa pojedinca kao i cijelog drutva prema temi smrti. Izrazito pozitivan
stav prema umiranju i odlasku na drugi svijet, koji je u prolosti dominirao
zahvaljujui uticaju crkve i pobonosti drutvene zajednice, sad je znatno
izmijenjen. U dananje vrijeme, ako je suditi po analizi savremenih itulja
na naem jeziku, moemo govoriti o izrazito negativnome stavu prema smrti,
koji se najee predstavlja kroz upotrebu metafora SMRT JE KRAJ (svega)
i SMRT JE GUBITAK. Neki autori to opravdavaju injenicama da je moderno doba dovelo do izraene sekularizacije drutva kao i, to je moda i
48
vanije, sve boljim i kvalitetnijim nainom ivota koji omoguava znatno

dui ivotni vijek pojedinca.

U analiziranome korpus itulja najee kategorije su: obavjetenja o
smrti, pomeni i posljednji pozdravi. Primijetili smo prisustvo velikoga broja
stereotipnih eufemistikih izraza i fraza u njima, za iju tvorbu su se najee
koristila razliita semantika sredstava, koja su dosljedno primjenjivana, i tek
ponekad se uvodila leksika zamjena. Najbrojnije su bile svakako metafore,
a bilo je i primjera metonimije, hiperbole, parafraze itd. Na planu leksike
korieno je nekoliko tehnikih termina pozajmljenih iz medicinskoga i religijskoga vokabulara. Svima njima je zajednika elja govornika/poiljaoca
poruke da se izbjegne direktni verbalni kontakt s terminologijom tabu teme
smrti, kroz upotrebu najpodesnijih jezikih sredstava, a uz minimalnu prije
tnju po obraz svih uesnika komunikacije.

Posebno je vano istai da smo, nakon analize pomenutoga korpusa,
izvrili klasifikaciju eufemizama, ije je brojano prisustvo dominiralo u
ituljama, i to u sedam kategorija, i na taj nain nadogradili model za primjere iz itulja koje su obraivane na engleskome jeziku. Naa podjela sadri
eufemistike termine, fraze i sintagme koje umiranje i smrt prezentuju kao:
putovanje, gubitak, (novi) ivot, odmor, nagradu, kraj i san. Takoe, napominjemo da je u mnogim sluajevima izrazito teko napraviti jasnu distinkciju meu pomenutim kategorijama, pa esto dolazi do njihovog preplitanja i
kombinovanja.
Literatura
Allan, K. and Burridge, K. (1991) Euphemism & Dysphemism: Language
Used as Shield and Weapon. Oxford: Oxford University Press.
Fernandez, E. (2006) The language of Death: Euphemism and Conceptual
Metaphorization in Victorian Obituaries, in SKY Journal of Linguistics
19, 101130.
Lenfesty, C. (1998) CHOICES FOR THE LIVING, HONOUR FOR THE
DEAD: A CENTURY OF FUNERAL AND MEMORIAL PRACTICES IN
LETHBRIDGE, University of Lethbridge.
Neaman, J. and Silver, C. (1995) Book of Euphemism, Ware: Wordsworth
Editions Ltd.
Rihtman-Augutin, D. (1978) Novinske osmrtnice, Narodna umjetnost
Knjiga 15. 117173.
Savi, S. (1998) Diskursne osobine itulja, Zbornik Matice srpske za
filologiju i lingvistiku vol. 41, br. 2, 141152.
49
Starck, N. (2004) Writes of passage: a comparative study of newspaper

obituary practice in Australia, Britain and the United States (PhD thesis),
Flinders University.
EUPHEMISMS IN OBITUARIES OF MONTENEGRIN
NEWSPAPERS

This paper analyzes examples of euphemization in the Montenegrin
newspaper obituaries. The author studies representative examples of metaphorical-euphemistic language in this field, which also reflects social, religious and cultural practice of our community. This corpus contains numerous
euphemistic terms and phrases as substitutes for taboo terms which directly
refer to the concept of death and dying, and they are represented in seven metaphoric categories. However, examples which are not included in this classification are the result of the extreme euphemization strategy, characterized by
the presence of verbal silence.
Key words: euphemisms, death taboo, obituaries, metaphoric categories, verbal silence.
50

UDK 811.163.436
Pregledni rad
Branimir BELAJ & Goran TANACKOVI FALETAR (Osijek)
Filozofski fakultet Josipa Jurja Strossmayera
branimir.belaj@os.t-com.hr
gorantanackovic@yahoo.com
U KOLIKOJ SU MJERI KONSTRUKCIJSKE GRAMATIKE
JEDINSTVEN TEORIJSKI MODEL?
Predmet su ovoga rada kognitivnolingvistiki pristupi gramatici, objedinjeni nazivom konstrukcijske gramatike. U prvome dijelu rada konstrukcijske gramatike promatraju se u
kontekstu funkcionalnih pristupa gramatici te se raspravlja
o slinostima i razlikama u odnosu na osnovne postavke tzv.
tradicijskoga funkcionalizma odnosno funkcionalnih gramatika te generativne gramatike. Drugi dio rada posveen je analizi samih konstrukcijskih gramatika te se predlae njihova
podjela na konstrukcijske gramatike u uem smislu, koje bi
predstavljali npr. teorijski modeli A. Goldberg (1995, 2006) i
W. Crofta (2001), i konstrukcijske gramatike u irem smislu
koje bi onda obuhvaale i kognitivnu gramatiku (Langacker
1987, 1991), a s obzirom na neke zajednike temeljne postavke
koje ta teorija dijeli s uekonstrukcijskim modelima, ali i velik broj postavki po kojima se ona od njih razlikuje.
Kljune rijei: konstrukcijske gramatike, tradicijski funkcionalizam, kognitivna gramatika, generativna gramatika,
komponencijalni modeli, kompozicijski modeli
1. Uvod prema funkcionalnim pristupima gramatici

Druga polovica ezdesetih i poetak sedamdesetih godina prologa
stoljea bilo je vrijeme velikoga raskola u generativnoj gramatici, potaknutoga pitanjem statusa znaenja u gramatici odnosno razliitim vienjem
ukljuivanja semantike komponente u opis. Jednim putem krenula je skupina
lingvista na elu s J. McCawleyem, G. Lakoffom, P.Postalom i ostalima ije
su teorijske postavke danas poznate pod nazivom generativna semantika (npr.
McCawley 1968; Postal 1970, Lakoff 1970, 1971, 1972; Lakoff i Ross 1976,
51
Branimir BELAJ & Goran TANACKOVI FALETAR
Langacker 1969), a drugim pak putem krenuo je N. Chomsky sa svojim slje

dbenicima, revidirajui standardnu teoriju (Chomsky 1965) u tzv. proirenu
standardnu teoriju odnosno interpretativnu semantiku (npr. Chomsky 1972,
Jackendoff 1972). Za potrebe ove rasprave nee se detaljnije ulaziti u razlike
izmeu stavova tih dviju struja,1 ve je dovoljno spomenuti temeljnu razliku,
a ta je da su generativni semantiari zastupali tezu o semantiki motiviranoj
dubinskoj strukturi, koja, tovie, odgovara semantikom prikazu reenice,
odnosno znaenje je ukljueno u proizvodni mehanizam gramatike, ime je
prvi put dola u pitanje autonomnost sintakse. S druge strane, interpretativni su
semantiari zadrali sintaktiki motiviranu dubinsku strukturu, to znai da su
semantika interpretativna pravila, u vidu posebne semantikointerpretativne
sastavnice s razliitim vrstama pravila, djelovala tek po zavretku sintaktikoga
proizvodnoga procesa odnosno semantika sastavnica zadrala je iskljuivo
interpretativnu ulogu. Takav je stav u transformacijskoj sintaksi, uz odreene
promjene, mahom metodoloke i terminoloke, zadran do dananjih dana.
Generativna semantika nije bila dugoga vijeka jer su se njezini poklonici vrlo
brzo uvjerili da fenomen znaenja ne podlijee formalizaciji transformacij
skoga tipa, a i formalizaciji uope, a raskol spomenutih godina ni priblino
u lingvistici ne bi bio toliko vaan da idejna bit generativne semantike nije
u drugoj polovici sedamdesetih i poetkom osamdesetih dovela do pojave
razliitih funkcionalnih pristupa gramatici koji, iako iznimno raznorodni, prema kriteriju ukljuivanja semantike i pragmatike komponente u gramatiki
opis, odnosno negiranju autonomije gramatike, zajedno tvore opozicijski pravac formalnim pristupima, u prvom redu generativno-transformacijskoj gramatici N. Chomskog, ali i drugim generativnim pristupima.2

Prema Newmeyeru (1998: 1318) funkcionalni se pristupi mogu podijeliti u tri vee skupine:
(I) izvanjski ili eksterni funkcionalizam, koji zastupa tezu da su veze
1
52
U europskoj i svjetskoj lingvistikoj literaturi obilje je lanaka, knjiga i rasprava o toj temi,
a to se tie kroatistikih studija, o tome se vie moe vidjeti npr. u Mihaljevi (1998).
Iako za potrebe ove rasprave to nije od osobite vanosti, treba imati na umu da uz transformacijsko-generativni model postoji jo nekoliko generativnih teorija koje se, iako naelno
motivirane idejama N. Chomskog, podosta razlikuju od transformacijskoga modela, prije
svega po tome to one nisu vierazinske teorije koje vezu meu razinama gramatikoga
opisa (dubinskim i povrinskim strukturama kasnije, krajem 1970-ih te u teoriji naela
i parametara, preimenovanih u D-strukture i S-strukture) uspostavljaju transformacijskim
pravilima, nego jednorazinske koje izravno generiraju povrinske strukture. Nadalje veina
njih ili nisu modularne teorije ili barem nisu u tolikoj mjeri kao transformacijski model te
veina njih uspostavlja puno tjenju vezu izmeu znaenja i forme. Neke su od njih npr.
leksiko-funkcionalna gramatika (Bresnan 1982) ili kategorijalna gramatika (Steedman
1993). Nadalje u ovom radu naziv generativna gramatika upotrebljavat e se metonimijski
u znaenju transformacijskoga modela N. Chomskog.
U kolikoj su mjeri konstrukcijske gramatike jedinstven teorijski model?
koje postoje izmeu forme s jedne strane te znaenja i uporabe s

druge strane u semiotikom sustavu prirodne veze, u smislu da je
formalna (sintaktika) struktura motivirana znaenjem i uporabom.
Najvaniji su predstavnici toga funkcionalistikog pravca gramatika uloge i referencije (Foley i Van Valin 1984, Van Valin 1993, Van
Valin i LaPolla 1997), funkcionalna gramatika (Dik 1978, 1989),
sistemska funkcionalna gramatika (Halliday 1985), konkurencijski
gramatiki model (Bates i McWhinney 1989), kognitivna gramatika
(Langacker 1987, 1991, 1999, 2008) te konstrukcijske gramatike u
uem smislu (Fillmore i Kay 1993, Kay i Fillmore 1999, Goldberg
1995, 2006, Lakoff 1987, Michaelis i Lambrecht 1996, Croft 2001)
(II) integrativni funkcionalizam, koji ne pravi razliku izmeu funkcionalne uloge koju odreeni jezini elementi imaju u odnosu na druge
jezine elemente i izvanjske funkcionalne motivacije tog elementa,
a predstavlja ga Emergent Grammar (Hopper 1987, 1988)
(III)
ekstremni funkcionalizam, koji smatra da se gramatika u
cjelini moe izvesti iz semantikih i pragmatikih imbenika, a
jedinu arbitrarnost priznaju leksiku. Taj je pravac poznat kao tzv.
kolumbijska kola (Garca 1979, Diver 1995). Treba takoer
istaknuti da radikalne postavke ekstremnog funkcionalizma ne
prihvaa niti jedan funkcionalni pristup.

Analizirajui u kolikoj mjeri pojedini funkcionalistiki pravac (ne)
prihvaa autonomiju sintakse i elemente koje ona razumijeva, Croft (1995)
daje neto detaljniju podjelu funkcionalnih pristupa, navodei est skupina:

(i) autonomistiki funkcionalizam (npr. Prince 1978, 1991)

(ii) mijeani formalizam/funkcionalizam (npr. Dik 1978, 1989, Foley i
Van Valin 1984, Van Valin 1993, Van Valin i LaPolla 1997)

(iii) tipoloki funkcionalizam (npr. Dixon 1977, Croft 1991)

(iv) ekstremni funkcionalizam (npr. Garca 1979, Diver 1995)

(v) izvanjski funkcionalizam (npr. Bates i McWhinney 1989)

(vi) integrativni funkcionalizam (npr. Hopper 1987, 1988, Givn 1985,
Bybee 1985).

Iako, kao to se vidi, vrlo raznorodni, funkcionalni se pristupi, a kao to
se obino i ini, ipak mogu podijeliti u dvije vee skupine:
(i) tradicijski funkcionalizam,3 poznat jo i pod nazivom funkcionalne
gramatike (npr. ve spomenuti pristupi kao to su gramatika uloge
3
Iako to, vjerojatno, nije potrebno posebno isticati, naziv tradicijski funkcionalizam moe
asocirati i na strukturalistike korijene funkcionalnih pristupa, u prvom redu one prakoga
lingvistikog kruga, no u ovom se radu taj naziv upotrebljava iskljuivo u znaenju funkcionalnih pristupa gramatici od sredine sedamdesetih godina prologa stoljea do danas.
53
i referencije, Dikova, Hallidayeva ili Givnova funkcionalna

gramatika) i
(ii) kognitivnolingvistiki pristup odnosno konstrukcijske gramatike
(Fillmore i Kay 1993, Kay i Fillmore 1999, Lakoff 1987, Langacker
1987, 1991, 1999, 2008, Goldberg 1995, 2006, Michaelis i
Lambrecht 1996, Croft 2001) koje su i tema ovoga rada.
2. Rasprava
2.1. Zato naziv konstrukcijske gramatike?

Prije negoli se prijee na analizu razlika meu samim konstrukcijskim
pristupima, potrebno je neto rei i o osnovnim razlikama izmeu njih i tradicijskoga funkcionalizma te o motivaciji samoga naziva. Tradicijski funkcionalizam odnosno funkcionalne sintakse s konstrukcijskim gramatikama dijele
neke temeljne karakteristike koje ih razlikuju od generativnoga modela, to
je i sasvim razumljivo budui da su funkcionalni pristupi u cjelini nastali kao
reakcija na generativni model. To su u prvom redu negacija derivacijskoga
pristupa gramatici odnosno vierazinskoga modela gramatikoga opisa kao i
sintaktocentrinoga pristupa koji pragmatike motivacijske aspekte nastajanja
gramatikih struktura potpuno iskljuuje, a semantikima pridruuje samo interpretativnu ulogu, implicitno ili eksplicitno prihvaanje teorije prototipa te
naelan stav da su gramatike relacije podreene semantiko-pragmatikim
koje se pridruuju preko hijerarhija tematskih uloga kao to je primjerice
hijerarhija initelj (engl. Actor) Trpitelj (engl. Undergoer) u Van Valin i
LaPolla (1997).
ACTOR
Arg. of
DO
1st arg. of
do (x,...
UNDERGOER
1st arg. of
pred (x,y)
2nd arg. of
pred (x,y)
Arg. of state
pred (x)
Slika 1
Hijerarhijska ljestvica initelj Trpitelj (engl. Actor Undergoer
Hierarchy) prema Van Valin i LaPolla (1997)

54
Dapae neke funkcionalne sintakse (npr. Givn 1984) prioritet
daju pragmatici pa se i gramatike relacije subjekta i objekta zamjenjuju

pragmatikom kategorijom topica.4 Subjekt se tako naziva primarnim
reeninim topicom (engl. primary clausal topic), a objekt sekundarnim
reeninim topicom (engl. secondary clausal topic), a hijerarhija pridruivanja
topica izgleda ovako:
Agent > Dative / Benefactive > Patient > Locative > Instrument / Associative > Manner adverbs
Slika 2
Hijerarhija pridruivanja topica (engl. Topic Accession Hierarchy)
prema Givn (1984)

Hijerarhijske ljestvice toga tipa nasljedovane su i u konstrukcijskim
gramatikama, posebno u kognitivnoj gramatici gdje se veza izmeu topikalnosti i tematskih uloga jo proiruje i vezom s empatijskom hijerarhijom,
hijerarhijom ivosti te hijerarhijom odreenosti (Langacker 1991: 309, 322).
I jedan i drugi pristup, dakle, promatraju jezine strukture kao interakciju
sintaktikih (formalnih), semantikih i pragmatikih imbenika. No bitne razlike postoje u naravi te interakcije. Dok konstrukcijske gramatike smatraju da
je veza izmeu forme i znaenja simbolike naravi i prema tome imanentna
konstrukciji u cjelini, u funkcionalnim se sintaksama kao kompozicijskim modelima ta veza uspostavlja preko pravila povezivanja koja povezuju naelno
odvojene komponente sintaktiku i semantiku, ali i pragmatiku koja u
tradicijskom funkcionalizmu vrlo esto tvori zasebnu opisnu razinu koja se
takoer svojim posebnim pravilima povezuje sa semantikom i sintaktikom
(npr. Van Valin i LaPolla 1997). Stoga se upotrebljava naziv kompozicijski
modeli kako bi se jasno i nedvosmisleno uspostavila razlika u odnosu na komponencijalizam generativne gramatike. Opisne razine (fonoloka, sintaktika
i semantika), moduli odnosno gramatike komponente (razliite podteorije
tipa padene teorije, teorije vezanja, teorija upravljanja, teorija nadzora itd.) u
generativnoj su gramatici meusobno odvojeni i neovisni dijelovi, a u funkcionalnim su sintaksama komponente (ovdje u znaenju jezinih razina) samo
naelno neovisni dijelovi koji se primarno bave odreenim aspektima jezika,
ali tijesno su povezani i s ostalima takoer preko pravila povezivanja, no ta
su pravila potpuno drukije naravi od ve spomenutih pravila u generativnoj
4
Iako nije ba najsretnije rjeenje, zadrava se engleski naziv topic, umjesto hrvatskoga ekvivalenta tema, kako bi se uspostavila razlika prema temi kao semantikoj (tematskoj) ulozi.
55
gramatici. Dakle kada se govori o gramatikim modelima tradicijskoga funkcionalizma odnosno funkcionalnim gramatikama, u prvom se redu misli na
u njima naglaene procesualne aspekte nastanka gramatikih konstrukcija, a uvjetovane interakcijom samo naelno odvojenih razina sintaktike,
semantike i pragmatike. Takoer je vrlo vano istaknuti da je u veini funkcionalnih gramatika sintaktika razina podreena semantikoj i pragmatikoj,
odnosno u prvom je planu motiviranost forme semantiko-pragmatikim
aspektima, te se zato u kontekstu tradicijskoga funkcionalizma predlae naziv kompozicijski model kako bi se s jedne strane terminoloki uspostavila
razlika prema komponencijalnom modelu generativne gramatike, a s druge
strane naglasila puno tjenja veza meu opisnim razinama i pravilima kojima
se one povezuju. Iako se ta dva naziva u lingvistikoj literaturi vrlo esto
smatraju aproksimativno sinonimnima te se paralelno upotrebljavaju kao
karakteristika u prvom redu generativnoga modela,5 smatramo da znaenjska
razlika izmeu njih nije ba tako zanemariva. I u jednom i u drugom nazivu
naglasak je na dijelovima neke cjeline, no dok naziv komponencijalni model
istie samo komponente odnosno dijelove koji mogu funkcionirati i samostalno, izvan te cjeline, kod kompozicije je funkcija dijelova determinirana
cjelinom odnosno izvan nje dijelovi gube funkciju. Tako recimo pojedinani
vagoni ne mogu vriti svoju funkciju izvan vune kompozicije, tj. ostalih vagona i lokomotive kao to ni pojedinane note ne znae nita izvan konteksta
ostalih nota s kojima zajedno ine skladbu. S druge strane, duhan i papir su,
primjerice, komponente cigarete, no oni mogu imati i druge funkcije izvan
te cjeline. Razlika, naravno, nije osobito velika, ali nam se u ovom kontekstu ini primjerenom kako bi se naglasio vei stupanj veze meu razinama
gramatikoga opisa te njihove meusobne uvjetovanosti i proimanja kod
modela tradicijskoga funkcionalizma. U tom smislu, razlike izmeu generativnoga, tradicijskofunkcionalistikoga i konstrukcijskoga pristupa, razlike u
nainu prikaza strukture te nainu organiziranja odnosa meu strukturama kao
dvaju najvanijih aspekata svake gramatike teorije, prikazane su na sl. 3, a
debljim linijama oznaeni su naglaeni aspekti gramatike analize u pojedinim pristupima.
56
Croft i Cruse (2004), primjerice, upotrebljavaju naziv komponencijalni model, dok Nuyts
(2008) govori o kompozicijskom modelu.
semantika sastavnica (LF)

(semantika pravila)
sintaktika sastavnica
GRAMATIKA
sintaktika sastavnica
(gramatiki moduli)
b) tradicijskofunkcionalistiki
kompozicijski model
L E K S I K
fonoloka sastavnica (PF)

(fonoloka pravila)
GRAMATIKA
L E K S I K
a) komponencijalni generativni model
semantika sastavnica
pragmatika sastavnica
c) konstrukcijski model
formalna obiljeja
(morfosintaktika i fonoloka)
SIMBOLIKA VEZA
GRAMATIKA
sematiko-pragmatika
obiljeja
KONSTRUKCIJA
Slika 3
Poimanje gramatike u generativnom, tradicijskofunkcionalistikom i
konstrukcijskom modelu

Sve u svemu, konstrukcijske gramatike i tradicijski funkcionalizam
naelno su kompatibilni pristupi u opreci prema formalnim pristupima, a razlike meu njima nisu dubinske, ve povrinske naravi, u tome koji su aspekti
odnosa sintakse, semantike i pragmatike u prvom planu je li to konstrukcija
kao rezultat kognitivnih procesa ili pravila koja dovode do tog rezultata, to
istie i J. Nuyts nazivajui to razlikom u procesualno orijentiranom pristupu,
imanentnom tradicijskom funkcionalizmu, nasuprot gramatikom modelu
uzorka kod konstrukcijskih gramatika.
57

In some version of the two model types, they are probably basically compatible, and the difference between them is entirely a matter of the
perspective they adopt, or the dimension of linguistic cognition which they
highlight or on which they focus: the construction approach predominantly
focuses on what the output of cognitive operations looks like, the process
approach focuses more on what a speaker (s mental grammar) does in order
to produce this output. (Nuyts 2008: 105)

Konstrukcijske gramatike, dakle, polaze od temeljne pretpostavke
da interpretativna vrijednost konstrukcije u cjelini nije rezultat ni, s jedne
strane, opih sintaktikih pravila koja djeluju na razliitim niim, fraznim,
razinama i njihove interakcije kao u generativnoj gramatici, ali ni, s druge strane, odvojenih razina gramatikoga opisa, sintaktike, semantike i
pragmatike, meu kojima se veza uspostavlja pravilima povezivanja kao u
tradicijskofunkcionalistikom kompozicijskom modelu. Za konstrukcijske je
gramatike puno vanija negacija prve, komponencijalne, pretpostavke, one
generativne gramatike, koja nuno vodi prema zakljuku da konstrukcija
kao cjelina nema nikakvu vanost u gramatici jer je ona rezultat suodnosa
razliitih bilo opih bilo jezinospecifinih pravila (naela i parametara) dovoljnih da bi se objasnio nastanak veih struktura, a time i njihova vrijednost
koja proizlazi iz naelnoga stava, tzv. fregeova naela,6 da je vrijednost cjeline rezultat zbroja vrijednosti njezinih dijelova. Takoer, svaka arbitrarnost,
nepredvidivost, nekomponencijalnost ili idiosinkratinost koja ne podlijee
usustavljivanju sintaktikim pravilima, u generativnoj se gramatici7 pripisuje
iskljuivo leksikim jedinicama ije informacije onda proimaju sintaktiku,
fonoloku (PF) i semantiku (LF) komponentu (sl. 3a), ukljuujui, posredno,
i morfoloke i stilistike aspekte:

A person who has a language has access to detailed information about
words of the language. Any theory of language must reflect this fact; thus,
any theory of language must include some sort of lexicon, the repository of all
(idiosyncratic) properties of particular lexical items. These properties include
a representation of phonological form of each item, a specification of its syntactic category, and its semantic characteristics. (Chomsky 1995: 30)

I understand the lexicon in a rather traditional sense: as a list of exceptions, whatever does not follow from general principles. These principles
6
58
Fregeovo naelo u pravilu se vezuje uz semantike aspekte jezika, no ovdje se upotrebljava

u irem, sintaktiko-semantikom, znaenju, primarno kako bi se istaknula razlika prema
gestaltistiki utemeljenim konstrukcijskim pristupima u kojima se konstrukcija promatra
kao temeljna, polazina sintaktiko-semantika jedinica.
Ovdje se referira na kasnije razvojne faze teoriju naela i parametara (Chomsky 1981) te
minimalistiki program (Chomsky 1993, 1995).
fall into two categories: those of UG, and those of a specific language. The
latter coveraspects of phonology and morfology, choice of parametric options,
and whatever else may enter into language variation. Assume further that the
lexicon provides an optimal coding of such idiosyncrasies. (Chomsky
1995: 235)

No treba istaknuti da pripisivanje nekomponencijalnosti iskljuivo
leksikim jedinicama kao jedinim fiksnim jezinim elementima nije odlika samo generativne gramatike. Takav model odnosno odvajanje leksika i
gramatike nasljeduju i svi tradicijskofunkcionalistiki pristupi, osim Hallidaya (1985, 1994), te, kao posljedica toga, pojam konstrukcije nije od osobite vanosti ni u procesualno orijentiranim funkcionalnim gramatikama jer
u sreditu njihova zanimanja nije rezultat kognitivnih procesa nego put
koji do toga rezultata vodi. To je i glavni razlog zbog kojega Croft (2001)
i Croft i Cruse (2004), kritizirajui komponencijalni model i oprimjerujui
ga generativnom gramatikom, implicitno u komponencijalne modele svrstavaju i tradicijski funkcionalizam. S takvim se stavom nikako ne bi moglo
sloiti, a zbog ve navedenih puno brojnijih slinosti nego razlika izmeu
tih dvaju pristupa, u prvom redu zbog prioriteta koji funkcionalne gramatike
daju semantiko-pragmatikim imbenicima, negacije autonomije gramatike
te puno vrom vezom koja se uspostavlja meu razinama jezinoga opisa
pomou pravila koja nisu tako strogo izolirana i razinski specificirana kao to
je sluaj u modularnom pristupu generativne gramatike.
2.2 O konstrukcijskim gramatikama
Iz dosadanje analize vidjelo se da su nazivom konstrukcijske gramatike

objedinjeni kognitivnolingvistiki pristupi gramatici te da oni uz tradicijski
funkcionalizam, tzv. funkcionalne gramatike s kojima su umnogome
kompatibilni, tvore idejnu i kategorijalnu opoziciju generativnoj gramatici.
Razlike meu njima, vidjelo se, vie su stvar perspektive gledanja na gramatike
fenomene. Stoga se moe rei da je prebacivanje teita analize s dijelova na
cjelinu, kao temeljne i naelne razlike u odnosu na tradicijski funkcionalizam,
te pristup gramatikim pravilima kao konstrukciji imanentnim principima
umjesto njihova shvaanja kao skupova koji zasebno djeluju unutar odreene
komponente ili modula gramatike, kao kategorijalne razlike prema generativnoj
gramatici, osnovna motivacija naziva konstrukcijske gramatike. Nastanak i
razvoj konstrukcijskih gramatika motiviran je prouavanjem idiomatskih,8
8
O prouavanju idiomatskih izraza kao temelja nastanka konstrukcijskih pristupa u kognitivnoj lingvistici vrlo opirno raspravljaju Croft i Cruse (2004:225257).
59
odnosno frazeolokih, konstrukcija (Fillmore, Kay i OConnor 1988)9 koje su

posluile kao najbolji protuprimjer ve spomenutim sintaktikim modelima,
u prvom redu generativnom, koji polaze od pretpostavke da se sintaktika
i semantika svojstva gramatikih konstrukcija mogu predvidjeti iz opih
pravila imanentnih sintaktikoj odnosno semantikoj komponenti gramatike
ili iz opih pravila povezivanja koja se primjenjuju kako bi se uspostavila veza
meu neovisnim komponentama. Iz toga slijedi da teite analize u okvirima
konstrukcijskih modela mora biti prebaeno s opih pravila koja povezuju
dijelove konstrukcije na konstrukciju u cjelini, tj. redukcionistiki model,
po kojemu se konstrukcija kao cjelina ili vei dijelovi konstrukcije izvode iz
manjih, nedjeljivih, jedinica, tzv. sintaktikih i semantikih primitiva, mora
biti zamijenjen neredukcionistikim u kojemu je polazite analize konstrukcija
kao cjelina te ija sintaktiko-semantika svojstva nisu izvodiva ni predvidiva
iz svojstava njezinih dijelova ili, pak, strogo definiran komponencijalni
model barem mora biti preformuliran tako da je znaenje konstrukcija
rezultat integracije iroko shvaenog znaenja leksikih jedinica u znaenja
konstrukcija. Primjena takvoga principa konstrukcijske konzistentnosti na
idiomatske izraze omoguit e onda i uspostavljanje vanih generalizacija i
kada je rije o regularnim i neutralnim jezinim konstrukcijama.

Na tom gleditu utemeljena je i sama definicija konstrukcije u jednom
od najpoznatijih konstrukcijskih modela, onom A. Goldberg (1995):

A construction is posited in the grammar if and only if something
about its form, meaning, or use is not strictly predictable from other aspects
of the grammar, including previously established constructions. (Goldberg
1995: 13)10

Konstrukcijske gramatike snano su, takoer, motivirane i Fillmoreovim studijama (1968, 1977a) o dubinskim padeima u kojima on meu prvima11 problematizira pitanje odnosa sintakse i semantikih (tematskih) uloga,
Kada se govori o prvim studijama iz koje su posluile kao temelj i motivacija dananjim
konstrukcijskim modelima, nezaobilazna je i Lakoffova (1987:462585) rasprava o engleskim there-konstrukcijama, tim vie to je i A. Goldberg, danas jedna od vodeih
teoretiarki u okviru konstrukcijskih pristupa, bila njegova studentica i doktorandica te je
Lakoffov utjecaj moda i od presudne vanosti u formiranju njezine teorijske misli.
10
U literaturi je jedan od najee navoenih primjera koji potkrepljuje tako definiranu
gramatiku konstrukciju primjer A. Goldberg (1995:29) Sam sneezed the napkin off the
table u kojem konstrukcija kao cjelina omoguuje prijelaznost glagola to sneeze. Vie e
rijei o tim pitanjima biti u nastavku rada.
11
Iako je Fillmoreova studija puno poznatija, tom se problematikom puno detaljnije od njega
u suvremenoj lingvistici prvi bavio Gruber (1965) u svojoj disertaciji, koji je takoer ostavio velik trag kako u generativnoj gramatici tako i u funkcionalnim pristupima.
9
60
kako e se one kasnije nazivati, te njegovim studijama o semantici okvira12

(engl. frame semantics) (1975, 1977b, 1982, 1985)13 u kojima je znaenje
definirano u odnosu na proimanje i dijalektiku prizora (engl. scenes) i okvira (engl. frames), dijalektiku koja ukljuuje irok spektar kulturolokih i
iskustvenih znaenjskih aspekata. Posebno se to u konstrukcijskim gramatikama odnosi na glagole koji se pojavljuju u odreenim konstrukcijama. Mnogo
je primjera u kojima temeljni, a esto se nazivaju i sintaktiki relevantni, aspekti znaenja glagola nisu dovoljni za punu interpretaciju znaenja konstrukcije, kao ni njezine argumentne strukture, ve je potrebna aktivacija iroko
shvaenog i kulturoloki uvjetovanog konceptualnog ustrojstva glagola.14

Prema Langackeru (2005: 102) moe se govoriti o dvanaest temeljnih
obiljeja konstrukcijskih gramatika, koja ih i ujedinjuju u zajedniki teorijski
model:
(i) konstrukcije su (prije nego pravila) primarni predmet opisa
(ii) konstrukcijske su gramatike jednorazinske teorije
(iii) leksik i gramatika nisu razliite komponente, ve tvore kontinuum
koji kao rezultat ima konstrukciju u cjelini odnosno leksik i grama
tika tvore kontinuum konstrukcija
(iv) konstrukcije su spoj forme i znaenja odnosno simbolike strukture
(v) semantika i pragmatika nisu odvojene opisne razine
(vi) konstrukcije su povezane u kategorizacijsko-taksonomske mree
(vii) gramatika pravila i modeli imaju oblik konstrukcija shematinih
u odnosu na svoje inaice
(viii) osim po stupnju shematinosti/specifinosti, varijante odreenih
konstrukcija ni po emu se ne razlikuju od tipova iji su ostvaraji
(ix) jezino znanje obuhvaa velik broj konstrukcija, od kojih je dobar
dio idiosinkratian u odnosu na neutralne gramatike modele
Fillmoreova semantika okvira ope je prihvaena u kognitivnoj lingvistici, kako u
gramatikim modelima tako i u studijama koje se bave leksikom semantikom, no nazivlje se poprilino razlikuje. Tako npr. Langacker (1987) Fillmoreove okvire ralanjuje
na bazu, domenu i matricu domena, Taylor (1995) okvirima naziva mreu domena, to
bi odgovaralo Langackerovoj matrici domena, Taylor (2002) upotrebljava naziv domena,
Lakoff (1987) uvodi naziv idealizirani kognitivni model (ICM) itd, a prizorima bi, s druge
strane, moda najbolje odgovarao pojam predodbene sheme (engl. image scheme) koji se
ustalio gotovo u svim kognitivnolingvistikim pristupima. O motivaciji naziva prizori i
okviri te o Fillmoreovim terminolokim preteama iz podruja umjetne inteligencije i kognitivne psihologija vidi vie u ic Fuchs (1991:44-45, 2009:89-91) te Taylor (1995:87-90,
2002:203).
13
Mnogo je radova u kojima Fillmore razrauje svoje postavke o semantici okvira, tako da su
ovdje spomenuti samo neki.
14
Vie o vanosti Fillmoreove semantike okvira u kontekstu konstrukcijskih gramatikih
modela vidi u Goldberg (1995:25-31) i Goldberg (2010).
12
61
(x) model gramatikoga opisa koji je u stanju opisati idiosinkratine

konstrukcije, u stanju je opisati i neutralne, regularne konstrukcijske
modele, ali obratno ne vrijedi
(xi) stupanj ovjerenosti konstrukcija rezultat je meudjelovanja razliitih
uvjeta
(xii) kompozicija konstrukcije proizlazi iz integracije.

U nastavku rasprave navedena e nam obiljeja posluiti kao okvir u
analizi slinosti i razlika meu pojedinim konstrukcijskim pristupima. Neka
su od njih, vie ili manje, dosada ve spominjana, a posebno emo se referirati na ona koja smatramo najvanijima, tj. ona koja su po svojim temeljnim
postavkama od kategorijalne vanosti za homogenizaciju konstrukcijskih teorijskih modela prema drugim gramatikim teorijama. No, s druge strane, to
su ujedno i obiljeja koja se u pojedinim konstrukcijskim pristupima razliito
shvaaju, ponekad ak u tolikoj mjeri da se pitanje iz naslova ovoga rada po
naem sudu opravdano namee. Stoga emo zbog oitih slinosti, ali i zbog
nemalih razlika meu razliitim konstrukcijskim modelima, konstrukcijske
gramatike naelno podijeliti na
(i) konstrukcijske gramatike u uem smislu (koje objedinjuju sve modele osim kognitivne gramatike) i
(ii) konstrukcijske gramatike u irem smislu (koje ukljuuju i kognitivnu gramatiku)
2.3. Simboliki i autonomistiki pristup

Postavka koju u ovoj analizi svakako treba prvo spomenuti jest postavka
o simbolikoj naravi jezinih jedinica, a samim time i gramatike, koja na konstrukcije gleda kao na spoj znaenja i forme, odnosno sparivanje sintaktike
i semantike razine prema Goldberg (1995: 51), sparivanje morfosintaktike
i semantike strukture prema Croft (2001: 62) ili sparivanje fonolokoga i
semantikoga pola u kognitivnoj gramatici (Langacker 1987: 58).15 Na taj
se nain uspostavlja jasna i nedvosmislena razlika u odnosu na temeljnu
generativistiku postavku o autonomnosti gramatike (sintakse) koja stoga
zasluuje neto detaljniju razradu.

Autonomija sintakse neosporan je i glavni postulat generativne gramatike od njezinih poetaka do danas, a ija je narav i definicija posebno pro
blematizirana u Chomsky (1977), a saeta u Newmayer (1992: 783, 1998:
Treba jo jedanput istaknuti da semantiki dio u simbolikoj naravi konstrukcije u svim
konstrukcijskim gramatikama ukljuuje i pragmatka, ali i suprasintaktika diskursna
svojstva.
15
62
23) i u Croft (1995: 494) kao skup gramatikih (sintaktikih odnosno forma
lnih) osobina (gramatikih primitiva) ija se kombinatorna naela ne osla
njaju ni na kakve izvanjezine imbenike te se ne mogu izvesti iz bilo kakvih
semantikih ili pragmatikih (diskursnih) kategorija.

The autonomy of syntax (AUTOSYN). Human cognition embodies a
system whose primitive terms are nonsemantic and nondicourse-derived syntactic elements and whose principles of combination make no reference to
system-external factors. (Newmeyer 1998: 23)

Takoer i prema Newmeyeru16 (1998: 28) i prema Croftu (1995: 494)
autonomija sintakse ukljuuje tri tijesno povezane, ali naelno neovisne, teze:
(i) tezu o arbitrarnosti sintakse
(ii) tezu o sustavnosti tih arbitrarnih elemenata i
(iii) tezu o neovisnosti tog sustava.

Arbitrarnost sintaktikih elemenata odnosi se na nemogunost
njihove zamjene te zamjene pravila po kojima se oni kombiniraju bilo
kakvim semantikim ili pragmatikim elementima odnosno semantikim ili
pragmatikim pravilima, a da se istovremeno zadri isti stupanj predvidlji
vost gramatike kakav omoguuju sintaktika pravila. Ta, pak, predvidljivost
rezultira regularnou sintaktikih obrazaca koji tvore gramatiki sustav
koji je opet neovisan o bilo kakvim imbenicima izvan njega samoga te
poiva samo na pravilima i odnosima koji vladaju meu njegovim unuta
rnjim elementima. Generativna gramatika prihvaa i zastupa sve tri teze koje
tvore postulat o autonomiji sintakse, dok se funkcionalni pristupi u tome
bitno razlikuju. Niti jedan od navedenih funkcionalnih pravaca ne prihvaa
sve tri teze, ali isto tako niti jedan ne odbija sve tri17. Takav je pristup mogu
jer sintaksa se moe, primjerice, smatrati arbitrarnom i sustavnom, a ujedno
ne i sustavom neovisnim o izvanjezinim imbenicima, kao to je recimo
u sluajevima kada se sintaktika pravila proimaju sa semantikim ili
pragmatikim pravilima. Takoer arbitrarnost ne mora ukljuivati ni sustavnost jer je naelno mogue da sintaksa bude arbitrarna, no da se ta ar Newmeyerova (1998:1165) opirna analiza problema autonomije sintakse u formalnim
i funkcionalnim pristupima ukljuuje jo dvije vrste autonomije o kojima se ovdje nee
detaljnije govoriti, a koje se nadovezuju na autonomiju sintakse i s njom zapravo tvore
svojevrstan paket autonomistikoga razmiljanja. To su jo autonomija gramatike, kao
openitija verzija autonomije sintakse koja cjelokupnom gramatikom znanju pristupa kao
zasebnom i neovisnom kognitivnom sustavu odvojenom od drugih ljudskih kognitivnih
sustava, te autonomija jezinoga znanja koja zastupa tezu o neovisnosti jezinoga znanja o
elementima jezine uporabe.
17
Detaljnije o tome koji funkcionalni pristup prihvaa koju od tri podteze autonomije sintakse
i na koji nain vidi u Croft (1995).
16
63
bitrarnost ne ostvaruje nuno u sustavu, ve da je rije o skupu arbitrarnih

elemenata meu kojima ne postoje pravilnosti iako, naravno, svi oni koji
prihvaaju arbitrarnost ujedno prihvaaju i sustavnost jer je to isto teorijska
mogunost.

No i Croft (1995), a Newmeyer (1983, 1992, 1998) posebno, svjesno
ili nesvjesno, prave jednu vrlo ozbiljnu analitiku pogreku slabo ili nikako
ne razlikujui dvije vrste autonomije: slabu i jaku autonomiju. Tako oni
kroz gore navedenu definiciju autonomiji sintakse pristupaju kao svojevrsnoj
mjeavini slabe i jake autonomije (iako je definicija puno blia jakoj
autonomiji), a primjerima koje navode dokazuju iskljuivo slabu autonomiju. Slaba autonomija (usp. Langacker 2005: 103-104, 2008: 6) odnosi se
na injenicu da se formalna struktura jezika ne moe u potpunosti predvidjeti
iz semantikih i pragmatikih imbenika te da jednom oblikovana gramatika
odrasloga pripadnika neke jezine zajednice, sastavljena od konvencionaliziranih strukturnih obrazaca, naelno nije vie podlona promjenama,18 a i
nije ju mogue pretvoriti u nekakav semantiki ili pragmatiki kodni algoritam. Tako definiranu autonomiju, sasvim prirodno, prihvaaju svi funkcionalni pristupi (osim ve spomenutog tzv. ekstremnog funkcionalizma predstavljenog u Garcia (1979) i Diver (1995) koji meu ozbiljnim gramatikim
kolama nema velikoga odjeka). S druge strane jaka autonomija pretposta
vlja da sintaksa predstavlja zasebnu jezinoopisnu razinu odvojenu i od semantike i od pragmatike, a iji opis zahtijeva skup nedjeljivih gramatikih
primitiva strukturiranih po uroenim naelima i parametrima, neovisno o
bilo kakvim izvanjezinim imbenicima. Tako, pak, definiranu autonomiju ne
prihvaa nijedna funkcionalna kola. Nadalje, treba takoer razlikovati po
jmove izvodivosti forme iz znaenja ili komunikacijskih faktora od motiviranosti znaenjem. Teza o jakoj autonomiji ta dva pojma vrlo slabo razlikuje.
Izvodivost, kako je ve reeno, razumijeva mogunost potpune derivacije
sintaktikih struktura iz semantikih i pragmatikih imbenika, dok motiviranost znai doputanje veega ili manjega utjecaja semantiko-pragmatikih
imbenika na formu odnosno motiviranost signalizira oslabljenu izvodivost. Djelomino bi se moglo sloiti s Newmeyerom (1998: 153164) kada, u
vie navrata citirajui Chomskog, raspravlja o tome da generativna gramatika
nikada nije u potpunosti negirala mogunost utjecaja odreenih izvanjezinih
imbenika na formu, dodue malobrojnih, a u prvom redu ikoninosti, no samo
Kaemo naelno jer postoje vrlo ozbiljne sociolingvistike studije (npr. Weinreich, Labov
i Herzog 1968, Labov 1972) koje govore o razliitim drutvenim i komunikacijskim, je
dnom rijeju izvansistemskim, imbenicima koji utjeu na promjene gramatikih obrazaca
i kod odraslih govornika te tako, barem u nekim segmentima, dovode u pitanje i slabu
autonomiju.
18
64
u onim malobrojnim sluajevima gdje je to kristalno jasno vidljivo i nezaobilazno. Drugim rijeima tamo gdje se izvanjezini imbenici mogu bez problema formalizirati i uklopiti u metodoloki provjerljivu gramatiku teoriju
(npr. Chomsky 1973, Chomsky i Lasnik 1977). S druge strane tamo gdje to
nije mogue, a u veini sluajeva nije, o tome ne treba raspravljati sve dok se
ne iznau precizni metodoloki mehanizmi kojima e se to dokazati. Zbog toga
Chomsky (1980: 214-215) i kae da je trenutno vrlo teko vjerovati kako bi
se mogli iznai opi principi kognitivne strukture koji bi svojom preciznou
(itaj znanstvenou) bili konkurentni njegovu eksplicitnom modelu opisa
sintaktike strukture i iz kojih bi bilo mogue deducirati svojstva mentalnih organa kakav je jezina sposobnost. To je jedno, a ak da se takvi principi i pronau, generativni gramatiari ne vide na koji bi nain to utjecalo
na autonomiju sintakse i upravo u tome grijee jer definirajui i mislei na
jaku autonomiju oprimjeruju nita drugo nego slabu autonomiju. U smislu takve argumentacije, meu brojnim primjerima kojima F. Newmeyer u
svojim raspravama pokuava dokazati autonomiju sintakse, vrlo je zanimljiva
i metaforika paralela koju povlai izmeu gramatike i ljudskih organa, pa
emo te odlomke citirati u neto duem obliku jer su od presudne vanosti za
razumijevanje pogleda na autonomiju sintakse kako u okvirima generativne
gramatike tako i u funkcionalnim pristupima.

But AUTOSYN entails that a grammar is made up of uninterpreted
symbols only in the sense that it has a purely internal logic of combination.
Clearly, that symbolic system is interpreted...by the other systems involved
in thought and communication. Consider an analogy with our bodily organs.
Each organ has a characteristic function or set of functions. Yet this fact does
not challenge the profitabillity of describing the cellular, molecular or submolecular processes implicated in the functioning of our organs in terms of
their systematic formal properties abstracted away from their specific functions (istaknuli B.B. i G.T.F.). (Newmeyer 1998: 36). But livers can surely
be affected by external changes. A bout of heavy drinking might raise my
SGOT levels to the danger point. My livers structure has thereby changed,
though it has hardly ceased to be a self-contained system in the relevant respect. Surely the simpliest representation of the structure of my liver would
not refer to the forces that caused the structural changes (though, obviously,
they would be relevant to an explanation of why those changes came about).
(istaknuli B.B. i G.T.F.) (Newmeyer 1998: 162) And no generative grammarian has ever denied that many (not necessarily all) aspects of natural language syntax [might] be dependent in at least some way on the thoughts expressed...While one might equally speculate that conceptualization is to some
degree constrained by grammar, the idea that syntax has been shaped in part
65
by conceptual constraints is fully compatible with AUTOSYN (istaknuli B.B. i

G.T.F.). There is an assumption underlying autonomy, however. That is that
it is possible to describe the formal elements of language and their interrelationships independently of their semantic or pragmatic properties. But virtually everybody agrees that it is possible. The question of AUTOSYN revolves
around whether it is desirable to do so. Most functionalists would argue that
it is not desirable; most generativists would argue that it is. (istaknuli B.B. i
G.T.F.) (Newmeyer 1998: 36)

Kao to se vidi, svi gore navedeni argumenti brane tezu o slaboj
autonomiji sintakse koja je neosporna i koju ne osporavaju ni funkcionalni
pristupi. Naime potpuno je jasno da se u trenutku kada odreena konstrukcija postane konvencionalizirana u odreenoj jezinoj zajednici njezina struktura uvijek moe promatrati prvo, neovisno o bilo kojem semantikom ili
pragmatikom njezinu aspektu i drugo, neovisno o izvanjezinim imbenicima
koji su do njezina sastava doveli, to je i u jednom i u drugom sluaju stvar
opredjeljenja i perspektive lingvista. Pravo je i temeljno pitanje je li to i
jedina svrha gramatikoga opisa ili je svrha u tome da se, naravno uz opis
sintaktiko-semantiko-pragmatikih svojstava konstrukcije kao konvencio
nalizirane jezine jedinice, istrai i zato je odreena konstrukcija ba takva
kakva jest na raspolaganju govornicima nekoga jezika, a to zato sasvim e
sigurno dovesti do uporabe i znaenja kao generatora jezine forme te je to
ujedno i jedini put koji vodi osporavanju teze o jakoj autonomiji. Isto je
tako potpuno jasno da se u trenutku kada nastupi konvencionaliziranost, veza
konstrukcije s motivacijskim imbenicima (semantikim i pragmatikim) koji
su do nje doveli raskida u smislu da govornici u komunikacijskom procesu
te veze vie nisu svjesni. Ako tako postavimo stvari, onda je i arbitrarnost kao
podteza autonomije sintakse sasvim opravdana i na mjestu. Meutim arbitrarnost toga tipa neto je sasvim drugo od arbitrarnosti u procesu nastanka
gramatikih konstrukcija. Ukoliko bi potonja arbitrarnost bila dokazana, u tom
bi se sluaju, i samo u tom sluaju, ona onda mogla smatrati podtezom jake
autonomije, a ovako, kako ju objanjavaju Croft i Newmeyer, ona podrava
jedino slabu autonomiju.

Takoer, nikako se ne moemo sloiti ni s Newmeyerovim zadnje citiranim rijeima da se pravo pitanje autonomije sintakse kree oko toga je li
poeljno ili ne analizirati formalne elemente jezika izolirano od njihovih
semantikih i pragmatikih svojstava. Oko toga se generativci i funkcionalisti nikada nee sloiti, no ak i da se sloe, to opet nee ni u emu pridonijeti rjeenju problema autonomije. Slaba autonomija opet e ostati neosporna injenica, a teza o jakoj autonomiji, iako samo hipotetika, ostat
e netaknuta.
66

Dakle teza konstrukcijskih gramatika o simbolikoj naravi gramatike do
sada je sasvim sigurno najjaa teorijska opozicija s jedne strane tezi o jakoj
autonomiji u generativnom pristupu, a s druge strane i tradicijskom funkciona
lizmu koji puno stroe odvaja razine gramatikoga opisa, u prvi plan stavljajui
pravila koja povezuju sintaktiku, semantiku i pragmatiku razinu.

No upravo u premisi o simbolikoj naravi jezinih jedinica lei i jedna od
najbitnijih razlika izmeu kognitivne gramatike i ostalih, uekonstrukcijskih
gramatika te je to svakako jedan od najvanijih razloga zbog kojih se kognitivna gramatika moe smatrati konstrukcijskom tek u irem smislu. Kognitivna gramatika na spoj znaenja i forme gleda iskljuivo kao na spoj
fonoloke i semantike strukture, tonije fonolokog i semantikog pola,
dok uekonstrukcijske gramatike govorei o formi u prvom redu misle na
sintaktiku strukturu. Dakle u kognitivnoj se gramatici gramatika forma izvodi iz dvaju temeljnih odnosa u jeziku, iz dviju neovisnih domena ljudskoga
iskustva konceptualizacije i zvuka, dok uekonstrukcijske gramatike u formalnoj strukturi razlikuju jo i gramatiku formu kao zasebnu razinu (sl. 1).19
a) kognitivna gramatika

b) konstrukcijske gramatike
u uem smislu
semantika struktura
semantika struktura
gramatika forma
fonoloka struktura
fonoloka struktura
Slika 4
Razlike u shvaanju simbolike naravi jezika u kognitivnoj gramatici i konstrukcijskim gramatikama prema Langacker (2005)
Slika 1b odnosi se u prvom redu na uekonstrukcijske modele A. Goldberg (1995) i W. Crofta
(2001) koji se donekle razlikuju od Kay-Fillmoreove (1999) konstrukcijske gramatike u
kojoj simboliku strukturu ine samo sintaktika i semantika obiljeja (engl. features),
to je njihov terminoloki ekvivalent nazivima razine, strukture i polovi u ve spomenutim
konstrukcijskim modelima.. Njihov konstrukcijski model prepoznaje i fonoloka obiljeja,
ali ona nisu dio simbolike strukture.
19
67

U tom je smislu Langackerova kritika upuena konstrukcijskim
gramatiarima (u prvom redu A. Goldberg i W. Croftu) po miljenju autora
ovoga rada sasvim opravdana:

Let me emphasize that reducing grammar to something more fundamental is not the same as eliminating grammar or claiming that it does not
exist. It does exist. Children have to learn it, and linguists have to describe
it. Instead, saying that grammar reduces to something more fundamental
particular configurations of semantic structures, phonological structures, and
symbolic link between them is comparable to saying that water reduces to
a particular configuration of hydrogen and oxygen atoms. Recognizing the
nature and structure of water, that it is not elemental but describable in terms
of something more basic, is quite different from claiming its non-existence
semantic and phonological structures instantiate two independently existing
domains of human experience-conceptualization and sound. There is no language-independent domain of grammar. It is therefore quite natural that grammar should be reducible to schematized configurations of elements drawn
from those other domains. (Langacker 2005: 105-106)

Po svoenju (reduciranju) gramatike na temeljne jedinice fonoloke,
semantike i simbolike veze meu njima, kognitivna gramatika bez sumnje
predstavlja najradikalniji odmak od tradicijskih gramatikih modela, u prvom
redu generativnoga, ali i od uekonstrukcijskih, polazei od pretpostavke da
gramatika jest simbolika struktura nasuprot uekonstrukcijskom polazitu da
gramatika simbolizira semantiku strukturu, polazitu koje je u prvom redu
motivirano potenciranjem idiomatskih konstrukcija koje ipak u odnosu na regularne, neobiljeene, konstrukcije ine veliku manjinu. U vrstoj vezi s takvim
pristupom jest i kategorijalni odmak u poimanju sintaktikih kategorija i vrsta
rijei, to je jedna od najbitnijih razlika prema drugim gramatikim modelima,
pa tako i uekonstrukcijskim. Naime injenica da se gramatici pristupa kao
rezultatu simbolike veze izmeu semantikih i fonolokih jedinica, takvo reduciranje ovisi u prvom redu o semantikoj definiciji gramatikih kategorija,
pa kognitivna gramatika i sintaktike kategorije subjekta i objekta te vrste
rijei definira semantiki odnosno bolje reeno konceptualnosemantiki subjekt kao kao lik prvoga plana ili trajektor (engl. primary clausal figure, trajector), a objekt kao - lik drugoga plana (engl. secondary clausal figure) ili orijentir (engl. landmark). Kao i sintaktike kategorije, i vrste rijei svode se na
visokoapstraktne shematine odnosno invarijantne konceptualnosemantike
definicije koje ne pokrivaju samo prototipove,20 a utemeljene su na univerza
Croftova radikalna konstrukcijska gramatika (2001) i kognitivna gramatika slau se da
su vrste rijei univerzalne kategorije s konceptualnim temeljima, ali se ne slau u stupnju
invarijantnosti njihova definiranja jer se Croft zadrava na konceptualnim arhetipovima
20
68
lnim ljudskim mentalnim aktivnostima: imenice se, primjerice, definiraju kao

nominalni profili, omeene regije u nekoj domeni ili jednostavno [STVARI];
glagoli kao [PROCESI] koji podlijeu sekvencijskom skeniranju koje
obavezno profiliraju vremensku domenu, a recimo prijedlozi, prilozi i pridjevi
definiraju se kao sumarno skenirane atemporalne relacijske predikacije koje ne
ukljuuju profilaciju21 vremenske domene. Takve definicije ne postoje ni u jednoj drugoj konstrukcijskoj gramatici gdje se upotrebljava tradicijsko nazivlje
(subjekt, objekt, NP, V, sintaktike kategorije, sintaktike funkcije itd.22 ). U
tom smislu kognitivna gramatika predstavlja teoriju koja je napravila najvei
odmak od ve spomenutih (vidi 2.2) redukcionistikih gramatikih modela
(generativnih, ali i tradicijskofunkcionalistikih) po kojima se konstrukcija
ili njezini dijelovi izvode primjenom opih pravila iz nedjeljivih sintaktikih
i semantikih primitiva. U cjelini gledajui, sve su konstrukcijske gramatike,
a budui da u sredite stavljaju konstrukciju kao cjelinu, neredukcionistiki
modeli kada se suprotstave komponencijalno-kompozicijskim modelima u kojima konstrukcija nije od osobite vanosti, no po tom se kriteriju meusobno
takoer razlikuju. Kako je reeno, unutar konstrukcijskih pristupa kognitivna
gramatika napravila je najvei odmak od redukcionizma te su u odnosu na
nju svi ostali modeli donekle redukcionistiki. Redukcionistikom je modelu
najblia Fillmore-Kayeva (1993) i Kay-Fillmoreova (1999) konstrukcijska
gramatika kod koje najvie dolazi do izraaja ralanjivanje veih ili manjih konstrukcija (u prvom redu fraza) na liste sintaktiko-semantikih primitiva u vidu minimalnih obiljeja sa svojim vrijednostima to zajedno tvori
tzv. strukture obiljeja (engl. feature structures). Konstrukcijska gramatika
A. Goldberg (1995) takoer je redukcionistika u smislu postavljanja primitivnih sintaktikih relacija kao to su subjekt i objekt u analizi argumentne
strukture konstrukcije neovisno o konstrukciji u kojoj se pojavljuju, ali je
prema Croftu i Cruseu (2004: 272) ujedno i neredukcionistika u dijelu u kojem se bavi tzv. aktantskim ili sudionikim semantikim ulogama23 (engl. parprimjenjivima uglavnom na prototipne sluajeve. Odreena paralela izmeu tih dviju teorija mogla bi se povui i u pristupu sintaktikim kategorijama tipa glave, adjunkta, argumenta
itd. koje se u radikalnoj konstrukcijskoj gramatici takoer definiraju semantiki (dodue
metodoloki drukije nego u kognitivnoj gramatici), a na temelju prioriteta gestaltistikih
simbolikih odnosa konstrukcije kao cjeline u kojoj gramatike relacije, kako je ve istaknuto, simboliziraju semantiku strukturu.
21
Kaemo profilaciju, jer i one ukljuuju domenu vremena kao jednu od temeljnih kognitivnih domena, ali za razliku od glagola, vrijeme kod njih nije ukljueno u procesualnom
smislu kao kod glagola, ve samo u smislu smjetenosti u vremenu.
22
Da ne bude zabune, tradicijsko se nazivlje ponekad upotrebljava i u kognitivnoj gramatici,
no iskljuivo zbog ekonominosti opisa, nikako kategorijalno.
23
Aktantske uloge, koje se vezuju uz znaenje pojedinanoga glagola, treba strogo razlikovati
69
ticipant roles) koje proizlaze iz znaenja pojedinih glagola i koje se izvode iz

dogaajne strukture kao cjeline, a to omoguuju znaenjski okviri glagola.
Izrazito neredukcionistiki pristup odlikuje Croftovu (2001), inae tipoloki
orijentiranu, inaicu konstrukcijskoga pristupa, po emu je teorija i dobila ime
radikalna konstrukcijska gramatika, jer je konstrukcija polazite u definiranju
sintaktikih relacija i kategorija. Drugim rijeima umjesto gramatikih relacija tipa subjekta ili objekta ili gramatikih kategorija tipa imenice ili glagola, a
koji se u redukcionistikim modelima smatraju najmanjim i nedjeljivim jedinicama koje sudjeluju u oblikovanju konstrukcija kao jedinica viega reda, u
radikalnoj konstrukcijskoj gramatici sintaktikim se primitivima smatraju
sloene konstrukcije kao temeljne jedinice gramatike, ime se negira postojanje gramatikih primitiva neovisno o konstrukciji u kojoj se pojavljuju.
Stoga Croft (2001) gramatikim relacijama uvijek pridruuje i konstrukcijsku
notaciju, pa se, recimo, subjekt neprijelaznoga glagola naziva neprijelaznim
subjektom notacije IntrSbj, a subjekt prijelaznoga glagola prijelaznim subjektom notacije TrSbj itd. Takav Croftov metodoloki pristup motiviran je
u prvom redu statusom pojedinih glagola koji mogu imati i prijelazno i neprijelazno znaenje (npr. pisati u reenici On pie, u kvalitativnom znaenju
On se bavi pisanjem / On je pisac, i prijelazno u reenici On pie zadau),
a koji se u redukcionistikim modelima obino definiraju kao prijelazna ili
neprijelazna uporaba glagola ili se te razlike pripisuju razliitim znaenjima
glagola. U svakom sluaju, razlike toga tipa i u redukcionistikim se modelima objanjavaju naglaavajui iri semantiko-sintaktiki okvir, ali samo
implicitno jer se govori o razliitim znaenjima niih sintaktikih jedinica
od openitijih tematskih, argumentnih odnosno konstrukcijskih uloga kao to su agens,
pacijens, doivljava, efektor, mjesto itd. koje su vane zbog svojih sintaktikih implikacija
i koje se vezuju uz konstrukciju u cjelini. Aktantske uloge svojevrsne su mikrouloge koje
se izvode iz znaenja pojedinanoga glagola (npr. aktantske uloge glagola pjevati bile bi
pjeva i pjevano, glagola krasti kradljivac i ukradeno i rtva itd.) i njihov broj ne mora
odgovarati broju argumentnih uloga koje su poesto tek konstrukcijski uvjetovane odnosno neke od njih u odreenim sluajevima nisu odreene znaenjem samoga glagola, nego
znaenjem cijele konstrukcije. Prototipan je primjer takvoga odnosa meu aktantskim i argumentnim ulogama recimo engl. glagol to sneeze koji je neprijelazan i ima samo jednu aktantsku ulogu (onoga koji kie), no u konstrukciji uzrokovanoga kretanja tipa Sam sneezed
the napkin of the table, on postaje prijelazan te na razini konstrukcije postoje tri argumentne
uloge: ne-voljnoga agensa ili uzronika, to je doprinos samoga glagola, te mjesta (prema
Goldberg (1995: 54) uloge cilja s ime bismo se teko mogli sloiti) i teme kao doprinosa
konstrukcije. U tom smislu ne moemo se u potpunosti sloiti s Croft-Cruseovom (2004:
272) tvrdnjom da se neredukcionizam u konstrukcijskom modelu A. Goldberg (1995)
oituje jedino preko uspostavljanja aktantskih uloga jer je on neredukcionistiki moda jo
i vie kada je u pitanju uspostavljanje argumentnih uloga budui da je tada polazite konstrukcija u cjelini, dok je kod aktantskih uloga polazite samo glagol kao jedinica niega
reda. O odnosu izmeu aktantskih i argumentnih uloga vidi vie u Goldberg (1995: 4359).
70
uvjetovanih irim kontekstom. S druge strane Croft i eksplicitno polazi od

prijelazne odnosno neprijelazne konstrukcije kao jedinice viega reda, pa se
u njegovu modelu spomenuta razlika definira konstrukcijski: IntrSbj IntrV /
TrSbj TrV TrObj.
2.3 Leksik i gramatika

Pored simbolikoga pristupa gramatici koji rezultira negacijom jake
autonomije gramatike i redukcionistikoga pristupa u kojemu je teite
gramatikoga opisa na pravilima kojima se manje sintaktike jedinice
ulanavaju u vee, odnos leksikih jedinica i gramatikih obrazaca takoer je
jedno od najvanijih pitanja po kojima se konstrukcijske gramatike razlikuju
od komponencijalno-kompozicijskih modela. Kako je u odjeljku 2.1 ve istaknuto, odvajanje leksika od gramatike na temelju pripisivanja nekomponencijalnosti, arbitrarnosti, nepredvidivosti te idiosinkratinosti odnosno nepravi
lnosti samo leksikim jedinicama kao jedinim fiksnim jezinim elementima
jedno je od najstabilnijih obiljeja svih razvojnih faza generativne gramatike24,
ali i najveega dijela tradicijskofunkcionalnih pristupa. Budui da se svaka nepravilnost i nepredvidivost pripisuje iskljuivo leksikim jedinicama nasuprot
pravilnosti sintaktikih obrazaca koji podlijeu opim pravilima univerzalne
gramatike, one moraju biti strogo odvojene u zasebnom skupu, svojevrsnom
zatvorenom inventaru neproduktivnih jezinih jedinica leksikonu. Nasuprot tomu, jedna je od polazinih pretpostavaka konstrukcijskih gramatika da
izmeu leksika i gramatike ne postoje otre granice, a ije je eventualno uspostavljanje iskljuivo arbitrarne naravi, odnosno da leksik i gramatika ine
kontinuum simbolikih skupova, pretpostavka koja proizlazi iz definicije i statusa konstrukcije kao svake jezine jedinice vee od pojedinanoga morfema.
U tom smislu predmet su konstrukcijskih gramatika konstrukcije u rasponu
od leksema do sloenih reenica koje ine strukturirani inventar u taksonomskim mreama od najspecifinijih varijanata do najshematinijih konstrukcija,
tvorei tako, prema Croftu i Cruseu (2004: 255) jedinstveni prikaz cjelokupnoga gramatikog znanja. To znai da status konstrukcije ne ovisi o njezinu
stupnju specifinosti ili shematinosti sve konstrukcije u taksonomiji imaju
isti status i zajedno s jedne strane preko shematinih razina omoguuju uspostavljanje vanih generalizacija meu konstrukcijama, a s druge strane doprinose ukljuivanju novih konstrukcija u postojei model na temelju razliitih
Ovdje se misli na razvojne faze od standardne teorije nadalje, jer u ranoj teoriji pojam
leksikona nije bio dovoljno razraen odnosno nije imao zaseban status, a leksike su se
jedinice smatrale dijelom sintaktike sastavnice, tj. unosile su se u derivaciju pravilima
frazne strukture.
24
71
kriterija, tj. naina njihove kategorizacije i ulanavanja u mreu. Tako, recimo

Goldberg25 (1995: 75-81) govori o etirima tipovima povezivanja odnosno
ulanavanja konstrukcija u mree: povezivanju na temelju polisemnih odnosa
(engl. polysemy links) meu konstrukcijama, gdje se iz jednoga sredinjeg
znaenja semantikim ekstenzijama izvode druga znaenja koja u veoj ili
manjoj mjeri nasljeduju obiljeja sredinjega znaenja, povezivanju na temelju odnosa tip/varijanta (eng. instance links)26, pri emu je jedna konstrukcija specifiniji ostvaraj druge, povezivanju na temelju odnosa dio/cjelina
(engl. subpart links), gdje je rije o tome da je jedna konstrukcija dio druge,
no postoji neovisno o njoj, te o povezivanju na temelju metaforikih ekstenzija, kada su dvije konstrukcije povezane metaforikim preslikavanjem (engl.
metaphorical extension links)27. Ulanavanje konstrukcija u mree omoguuju
etiri opa psiholoka naela organizacije jezinoga inventara, od kojih prva
dva, naelo maksimalne motivacije i naelo nesinoniminosti govore o uvjetovanosti formalnih aspekata konstrukcije semantikim i pragmatikim aspektima, tj. svaka promjena sintaktikih odnosa uvjetovana je odreenim
pomacima u semantiko-pragmatikim odnosima, a druga dva, naelo maksimalizirane izraajnosti i naelo maksimalizirane ekonominosti tiu se uvjetovanosti broja postojeih konstrukcija komunikacijskim potrebama (Goldberg 1995: 67-68). Vrlo je vano istaknuti da navedena naela nisu svojstvena
samo konstrukcijskom modelu A. Goldberg ve su to univerzalna naela koja
su u podlozi svim konstrukcijskim pristupima, a i mnogim funkcionalnim
uope. Iako je isticanje konstrukcije kao temeljne i minimalne gramatike
jedinice te pristup organizaciji konstrukcijskoga inventara hijerarhijskim
kategorizacijskim mreama u sri svih konstrukcijskih pristupa, konstrukcijske se gramatike u vezi s tom problematikom takoer i podosta razilaze. Tu
se u prvom redu misli na razlike koje u tom smislu postoje izmeu kognitivne gramatike i uekonstrukcijskih pristupa, posebno pristupa A. Goldberg.
Naime ve iz same definicije konstrukcije u modelu A. Goldberg (vidi 2.2)
vidljivo je da tenja uekonstrukcijskih pristupa za minimaliziranjem dopri A. Goldberg u svojoj inaici konstrukcijske gramatike za taksonomijske mree upotrebljava naziv mree nasljeivanja (engl. inheritance networks), dok se u kognitivnoj gramatici
upotrebljava naziv kategorizacijske mree ili mree kategorizacijskih veza.
26
U kognitivnoj gramatici povezivanje na temelju odnosa tip/varijanta odgovara pojmu elaboracije, ostvaraja odnosno pune shematinosti, a povezivanje na temelju polisemije pojmu
ekstenzije odnosno djelomine shematinosti (o tome vie u Langacker 1987: 6671).
27
U kontekstu razliitih tipova ulanavanja konstrukcija u mree nije naodmet spomenuti i tzv. viestruko nasljeivanje, gdje pojedine specifinije konstrukcije nasljeuju
obiljeja od dviju ili vie hijerarhijski viih konstrukcija u mrei. Tako je npr. upitna neprijelazna konstrukcija Jesi li pjeaio? ujedno i varijanta shematine neprijelazne konstrukcije (Sbj Intr V) i shematine upitne konstrukcije (Sbj Aux-interog V).
25
72
nosa znaenja glagola rezultira njihovom prevelikom orijentiranou na idiomatske i kolokvijalne konstrukcije, to je po naem sudu, bez sumnje, njihova
najslabija toka jer u konanici dovodi u pitanje jedno od temeljnih obiljeja
gramatikih struktura, njihovu konvencionaliziranost. Tako, recimo, primjeri
poput ve spomenute prijelazne upotrebe glagola to sneeze u konstrukciji uzrokovanoga kretanja Sam sneezed the napkin of the table, koji je ujedno i
jedan od najcitiranijih primjera u konstrukcijskogramatikoj literaturi, ili npr.
ditranzitivna upotreba glagola to kick takoer u konstrukciji uzrokovanoga
kretanja tipa Pat kicked Bob the football (Goldberg 1995: 11) podravaju tako
definiranu konstrukciju, no s druge strane ta definicija u drugi plan stavlja kudikamo brojnije regularne konstrukcije koje su rezultat kognitivne usaenosti i
konvencije koje proizlaze iz neposredne asocijativne veze izmeu formalnih
i semantikih aspekata. Minimaliziranje doprinosa znaenja glagola s jedne
strane te maksimaliziranje znaenjskoga doprinosa konstrukcije u cjelini s
druge strane, Goldberg (1995: 11) meu ostalim opravdava i izbjegavanjem
cirkularnosti u objanjavanju smisla razliitih konstrukcija s istim glagolom,
ali razliitom argumentnom strukturom, tako da pristupi utemeljeni na glagolu
kao glavi konstrukcije moraju uspostavljati novi smisao svaki put kada se pojavi konstrukcija s drugom sintaktikom strukturom te tada tim istim smislom
objanjavati postojanje te argumentne sintaktike strukture. Nasuprot tomu
problem cirkularnosti u uekonstrukcijskim modelima rjeava se uspostavom
mrenoga taksonomijskoga modela u kojem se prema ve spominjanim principima i tipovima povezivanja razliite konstrukcije (npr. ditranzitivne, rezultativne ili konstrukcije uzrokovanoga kretanja) povezuju s jednom ili manjim
brojem prototipnih konstrukcija, a glagol se povezuje s jednim ili nekoliko temeljnih smislova koji moraju biti integrirani u znaenje konstrukcije. Nadalje,
takvim se pristupom takoer i bitno pojednostavljuje gramatiki opis ukla
njanjem nepotrebnih i redundantnih pravila. I s time bi se u potpunosti moglo
sloiti jer cirkularnost i redundancija sasvim sigurno nisu poeljni u gramatici.
No kljuni problem takvoga pristupa, a usudit emo se rei ak i vrlo ozbiljna
analitika pogreka, jest slabo, gotovo nikakvo razlikovanje pojedinanih,
kolokvijalno ogranienih uporaba i znaenja, to vrlo argumentirano kritizira
i Langacker (2005). Naime A. Goldberg u svom modelu vrlo slabo, gotovo
uope, ne uspostavlja razliku izmeu razliitih uporabnih smislova koje pojedini glagol moe imati u razliitim konstrukcijama i znaenja koje odlikuje
konceptualnointerpretativna stabilnost odnosno mentalna usaenost kao rezultat kognitivnih procesa,28 jednom rijeju obiljeja koja za posljedicu imaju
Termini kognitivno i konceptualno vrlo se esto upotrebljavaju automatski i nekritiki, no
meu njima postoji jasna i iznimno bitna razlika. Konceptualizacija razumijeva aktivaciju
koncepata kao, uvjetno reeno, stabilnih i konvencionaliziranih mentalnih struktura koje su
28
73
konvencionaliziranost. Kako bismo to oprimjerili, posluit emo se neto

duljim navodom:

Instead of positing a new sense every time a new syntactic configuration is encountered and then using that sense to explain the existence of the
syntactic configuration, a constructional approach requires that the issue of the
interaction between verb meaning (ist. B.B i G.T.F.) and constructional meaning be addressed. (Goldberg 1995: 12)

...if we need to posit the fact that kick can be used with the ditransitive
construction as a separate piece of grammatical knowlege, why not instead
posit a new sense (ist. B.B. i G.T.F.) of kick, along the lines suggested by
semantics-changing lexical rule accounts...? The reason for postulating constructions is analoguos to the reason why other researchers have wanted to
postulate a lexical rule: in order to capture generalizations across instances.
Moreover, it is claimed here that what is stored is the knowlege that a particular verb with its inherent meaning can be used in a particular construction.
This is equivalent to saying that the composite fused structure involving both
verb and construction is stored in memory. By recognizing the stored entity
to be a composite structure, we gain the benefits...over a lexical rule account.
For example, we avoid imlausible verb senses such as to cause to receive by
kicking. It is the composite structure of verb and construction that has this
meaning (ist. B.B. i G.T.F). (Goldberg 1995: 139-140)

Vidi se, dakle, da Goldberg vrlo paualno upotrebljava termin znaenja,
u pravilu ga poistovjeujui s uporabnim smislovima od kojih su neki uvijek
ei, obiniji i prihvatljiviji, a drugi pak neobiniji odnosno manje ili vie
obiljeeni, a iz navedenih odlomaka, kao, uostalom, i iz cijele njezine knji
ge, jasno je da A. Goldberg upravo to ima na umu kada govori o znaenju
konstrukcija. Posebno to poistovjeivanje dolazi do izraaja kada govori o
usaenom znanju da se pojedini glagoli sa sebi inherentnim znaenjem upotrebljavaju u odreenim konstrukcijama. To npr. znai da je glagolu to sneeze
imanentno prijelazno znaenje ili glagolu to kick ditranzitivno te da svaki govornik engleskoga jezika ima usaeno znanje o tome te da je takva njihova
uporaba konvencionalizirana, to ni priblino ne odgovara istini. Odreeni
glagoli mogu imati razliite uporabne smislove, odnosno pojavljivati se u
najrazliitijim neobinim konstrukcijama, no to nikako ne znai da imaju i
to znaenje. Ako se pojedini glagoli i nau u konstrukcijskim znaenjima
koja im nisu svojstvena, to ne znai da takve konstrukcije tvore konvencionalizirane simbolike jedinice te da glagoli imaju takvo znaenje. Stav
uekonstrukcijskih gramatiara o davanju prednosti znaenju konstrukcije
rezultat dinaminih kognitivnih operacija, odnosno, kako je reeno, procesa.
74
nad znaenjem glagola, osim ve spomenutoga izbjegavanja cirkularnosti,

motiviran je i tenjom za to ekonominijim gramatikim opisom, u smislu
da se umjesto pripisivanja veega broja znaenja pojedinom glagolu, svako
znaenje vezuje uz pojedinanu konstrukciju, a u skladu s u gramatikoj
tradiciji opepoznatim naelom o najkraoj gramatici kao najboljoj gramatici. To je bez sumnje poeljan kriterij, no on ne smije biti u koliziji sa
psiholokom realnou govornika odnosno s njihovim poimanjem znaenjske
vrijednosti jezinih jedinica utemeljenim na konvencionalnim sintaktikosemantikim obrascima. Zbog toga Langacker (2005: 151) kritizira A. Goldberg da svojim inzistiranjem na naelu o najkraoj kao najboljoj gramatici,
uz zanemarivanje drugih kriterija, indirektno oivljava i teze o minimalistikoj
leksikoj semantici, negaciji polisemije te pripisivanju odreenih aspekata
znaenja samo pojedinim jezinim elementima, ime se u konanici dovodi
u pitanje i jedna od temeljnih postavaka kognitivne lingvistike, postavka o
preklapanju znaenja. Iako se i sam ograuje od toga da Goldberg zastupa
takve teze, tvrdei samo da neke njezine postavke neodoljivo asociraju na njih
te unato injenici da se u potpunosti slaemo s Langackerom da se teorija
ne moe temeljiti na iznimkama, ve na regularnim, konvencionaliziranim
konstrukcijama29, drimo da je kritika ipak prestroga jer je jednostavno rije
o tome da se pojedini aspekti znaenja, kao to su spomenuta polisemija i
preklapanje znaenja, u uekonstrukcijskim modelima s jedne strane i u kognitivnoj gramatici s druge strane primarno sagledavaju na razliitim razinama opisa. Kod prvih primat ima razina konstrukcije, a u kognitivnoj gramatici znaenje glagola, koje je temelj uspostavi prototipnih konstrukcija u
svojim visokokonvencionaliziranim znaenjima te rubnih konstrukcija koje
proizlaze iz znaenjskih pomaka, tj. semantikih ekstenzija glagola. Prema
tom se kriteriju, odnosno prema naglaavanju vanosti znaenja glagola, ali i
konstrukcije, za kognitivnu gramatiku moe rei da se nalazi negdje izmeu
kompozicijskih redukcionistikih pristupa tradicijskoga funkcionalizma, kod
kojih konstrukcija nije gotovo ni od kakve vanosti jer proizlazi iz kombinacije niih sintaktikih jedinica od kojih je znaenje glagola kao glave primarno, te uekonstrukcijskih pristupa koji, pak, polazinom gramatikom i
semantikom jedinicom smatraju iskljuivo konstrukciju.

Kao to je ve istaknuto, znaenje podrazumijeva konvencionaliziranost, interpretativnu stabilnost i ustaljenost jezinih jedinica, konceptualnu i
psiholoku usaenost, a koja je posljedica dugotrajnih i viestrukih uporabnih
konteksta proetih stalnom interakcijom jezinoga i izvanjezinoga znanja,
Daleko od toga da se uekonstrukcijski modeli ne bave i regularnim konstrukcijama, no
ostaje injenica da su oni izrasli iz prouavanja idiomatskih izraza koji jo uvijek u njima
imaju iznimno vanu ulogu.
29
75
te trenutnu asocijativnu povezanost izmeu formalnih i semantikih aspekata

konstrukcije, a prijelazna upotreba glagola to sneeze i slini primjeri nemaju
nijedno od tih obiljeja i samim tim jednostavno nemaju to znaenje, tj. ne
predstavljaju konvencionalizirane simbolike jedinice.30 Oni predstavljaju
sporadine i arbitrarne uporabne iznimke odnosno, bolje reeno, oni imaju
ili mogu imati takav uporabni smisao, ali ne mogu imati takvo znaenje sve
dok se njihova uporaba ne rasprostrani i ne ustali u tolikoj mjeri da izvorni
govornici u tim kontekstima vie ne prepoznaju nikakve anomalije. Pristup
kognitivne gramatike podosta se razlikuje od takvoga pristupa to je vidljivo
ve iz same definicije gramatike kao strukturiranoga inventara konvencionaliziranih simbolikih jedinica, pa stoga idiosinkratini uporabni smislovi koji
su u sreditu analize uekonstrukcijskih modela u kognitivnoj gramatici predstavljaju tek rubne ekstenzije od sredinjih prototipnih i regularnih znaenja
na kojima se mora temeljiti svaka gramatika teorija. Takoer, povezivanjem
znaenja s konvencionaliziranou umjesto s novim i novim nekonvencionaliziranim konstrukcijama uklanja se i opasnost od cirkularnosti koju spominje
A. Goldberg jer se o znaenju konstrukcija moe govoriti tek kada one postanu
konvencionalizirane, opeprihvaene i usaene, a ne svaki put kada se netko
odlui upotrijebiti neki glagol u do tada njemu neimanentnom znaenju. U temeljnom stavu A. Goldberg, ali i mnogih drugih pobornika uekonstrukcijskih
pristupa, koji se oituje u definiciji konstrukcije s naglaskom na nepredvidivosti i neizvodivosti iz drugih konstrukcija ili njihovih dijelova, nazire se
sjena strukturalistike misli u pogledu negativnoga odreenja jezinoga
znaka kao posljedice njegove relacijske naravi. No krajnji cilj, odnosno krajnja posljedica, uspostavljanja razlikovnosti u odnosu na druge jedinice u
jezinom sustavu jest konvencionaliziranost jezinoga znaka koja nastupa
u trenutku kada odreena jezina jedinica dostigne maksimalan stupanj razlikovnosti prema drugim jedinicama te tada nepredvidivost i razliitost bivaju potisnute u drugi plan jer konvencionaliziranost ukljuuje nepredvidivost
kao svoju temeljnu razvojnu komponentu. U tom je smislu logina posljedica
takvoga slijeda formiranja jezinih jedinica da kriterij nepredvidivosti konstrukcije gubi na vanosti jer kao jedini relevantan kriterij ostaje konvencio
naliziranost koja ukljuuje nepredvidivost odnosno razlikovnost i predsta
O razlici izmeu uporabnih konteksta i znaenja vrlo opirno i vrlo utemeljeno raspravlja
i ic Fuchs (2009) u svojoj monografiji o engleskom present perfectu te kae: A konvencija nije pak zadana sama po sebi, ve se stvara viekratnom opetovanom uporabom
odreenoga jezinoga izraza te svaka dodatna, daljnja uporaba stvara stvara uvjete za sve
dublju tzv. kognitivnu usaenost...dok se ne dosegne razina potpune usaenosti, to u
stvari znai da je jezini izraz postao dijelom jezinoga sustava..., dio strukturiranog inventara konvencionaliziranih jezinih jedinica. (ic Fuchs 2009:93)
30
76
vlja zavrni stadij u uspostavljanju novih jezinih jedinica. Dakle vrijednost

uekonstrukcijskih pristupa treba prije svega traiti u injenici da oni umnogome svojim teorijsko-metodolokim aparatom doprinose rasvjetljavanju
mnogih nerijeenih i spornih pitanja koja se tiu samih razvojnih faza koje
razliite konstrukcije prelaze na putu do konvencionaliziranih znaenjskih
struktura. Ako se stvari postave na taj nain, onda uekonstrukcijske gramatike
i kognitivna gramatika predstavljaju dva teorijska modela koja se u mnogim
postavkama nadopunjuju i preklapaju, ali u sredite analize ujedno stavljaju
i dva razliita gramatika aspekta: uekonstrukcijski modeli orijentirani su
primarno na put (proces) koji konstrukcije prelaze dok ne postanu konvencionalizirane, dok je kognitivna gramatika orijentirana na rezultat tog procesa
odnosno na analizu inventara konvencionaliziranih jezinih jedinica.
3. Zakljune napomene

U ovom smo se radu osvrnuli na neka temeljna teorijsko-metodoloka
pitanja koja konstrukcijske gramatike u jednom smislu ine koherentnim
modelom u odnosu na komponencijalni pristup generativne gramatike, ali i na
kompozicijski pristup tradicijskoga funkcionalizma. Koherentnost u odnosu
na generativni model ne treba posebno isticati jer prema temeljnom obiljeju
ukljuivanja semantike i pragmatike razine u gramatiki opis, a posebno
pragmatike, svi funkcionalni pristupi, koliko god bili raznorodni31, ine jedinstven model. Puno je vanija njihova homogenost u odnosu na tradicijski
funkcionalizam, i to u prvom redu prema trima osnovnim kriterijima: prvo,
prema naelno neredukcionistikom pristupu, budui da se konstrukcija smatra
minimalnom i polazinom sintaktiko-semantikom jedinicom odnosno prema afirmaciji konstrukcije kao cjeline umjesto razliitih pravila kojima se ona
gradi od nii sintaktikih jedinica, a koja upravo zbog prioriteta koji se pridaje
pravilima u redukcionistikim modelima nema gotovo nikakvu vanost; drugo, prema simbolikom pogledu na konstrukciju pri emu semantika struktura konstrukcije ukljuuje i pragmatika i diskursno-funkcionalna obiljeja
koja u veini tradicijskofunkcionalistikih pristupa ini zasebnu opisnu razinu
(posebno, recimo, u gramatici uloge i referencije (Van Valin i LaPolla 1997) te
tree, prema drukijem pogledu na status inventara leksikih jedinica koji se
vie ne promatra kao zaseban skup nepredvidivih i idiosinratinih obiljeja koja
jednostavno moraju biti pobrojana, nego s gramatikim obrascima tvori kontinuum preko taksonomijskih mrea koje se uspostavljaju meu konstrukcijama.
U tom smislu Newmeyer, citirajui ironinu, no vrlo lucidnu, opasku Elizabeth Bates,
metaforiki kae: functionalism is like Protestantism: it is a gruop of warring sects
which agree only on the rejection of the authority of the Pope (Newmeyer: 1998: 13)
31
77
Takav pogled na odnos leksika i gramatike omoguuje irok, neobjektivistiki

i enciklopedijski pristup znaenju koji se od pionirskih Fillmoreovih studija
o semantici okvira nalazi u samim temeljima kognitivne lingvistike, pa onda,
razumljivo, i u njezinim gramatikim teorijama. No s druge strane, kada se
konstrukcijske gramatike usporeuju meusobno, onda se njihov status jedinstvenoga teorijskog modela ozbiljno dovodi u pitanje. Njihovu koheziju
u prvom redu naruava Langackerova kognitivna gramatika, to je i razlog
da smo konstrukcijske gramatike podijelili na one u uem i na one u irem
smislu. Razlike su brojne i meu uekonstrukcijskim pristupima, prvenstveno
metodoloke, ali i kategorijalne kada je u pitanju stupanj redukcionizma u pojedinom modelu (vidi 2.2.) te smo upravo zbog toga rekli da su one, u cjelini
gledajui, samo naelno neredukcionistike teorije, tj. samo u odnosu na generativni i tradicijskofunkcionalistiki model. Meutim unato tim razlikama,
za uekonstrukcijske gramatike ipak bismo se usudili tvrditi da predstavljaju
relativno jedinstven teorijski model. Nasuprot tomu kognitivna gramatika od
njih se uvelike razlikuje te je ona konstrukcijska samo u irem smislu, bolje
reeno, u vrlo irokom smislu, i to iz vie razloga. Prvo, kognitivna gramatika
puno je starija teorija, iji se poeci vezuju uz sredinu sedamdesetih godina,
tonije 1976. godinu kada je Langacker na njoj poeo raditi, a njezina se prva
inaica pojavila pod nazivom prostorna gramatika u Langacker (1982). Vrijeme nastanka kognitivne gramatike otprilike se poklapa s nastankom pionirskih radova u okvirima kognitivne lingvistike, posebno s Fillmoreovim radom
na semantici okvira i Lakoff-Johnsonovim (1980) radom na teoriji konceptualne metafore i metonimije, radova kojima su konstrukcijski pristupi mlaega
narataja izravno motivirani. Iako i sam Langacker svoju teoriju svrstava u
konstrukcijske modele, on to ini samo prema doista temeljnim obiljejima
koja ona dijeli s drugim konstrukcijskim pristupima, a i unutar tih obiljeja
postoje ozbiljne razlike, neke ak i kategorijalne i kljune naravi za poimanje
gramatike. To se u prvom redu odnosi na status gramatikih struktura kao
dijela formalnoga aspekta simbolikih jedinica, odnosno rije je pitanju problematiziranom u 2.3. treba li gramatiku formu promatrati kao zasebnu prikaznu razinu koja simbolizira semantiku strukturu konstrukcije, to zagovaraju
uekonstrukcijski pristupi, ili ona, pak, jest simbolika struktura koja proizlazi
iz simbolike veze izmeu fonolokoga i semantikoga pola, to je stav kognitivne gramatike. 32Ta je temeljna razlika povezana gotovo i sa svim drugim bitnim razlikama prema uekonstrukcijskim modelima, posebno metodolokim
Vanost toga pitanja dobro primjeuje i ic Fuchs (2009: 216) kada kae: Ovo je pitanje
od fundamentalne vanosti ne samo za razumijevanje kako gramatike kategorije funkcioniraju u jeziku ve ono otvara i daljnje pitanje o suodnosu jezika i miljenja, pitanje koje
biljei dugu povijest u amerikoj lingvistici.
32
78
jer kognitivna gramatika zagovara konceptualnosemantiki model prikazivanja gramatikih struktura kao izravne posljedice isto takvoga pogleda na
sintaktike kategorije i vrste rijei, iz ega i proizlazi reduciranje gramatike
na temeljne, nedjeljive, fonoloke i semantike jedinice.33 Takoer smo u 2.3.
istaknuli i vanu razliku u prioritetu koji imaju konvencionalizirane konstrukcije u kognitivnoj gramatici odnosno idiomatske u uekonstrukcijskim gramatikama. U vezi s tim takoer se apsolutno priklanjamo Langackerovu stavu jer
se teorija ne moe temeljiti na iznimkama te u njezinoj sri moraju biti regularne i konvencionalizirane konstrukcije, a one neregularne, obiljeene i idiomatske mogu predstavljati samo nadgradnju. I konano, kognitivna gramatika
puno je obuhvatnija teorija jer se ne bavi samo morfosintaktikim aspektima
jezika nego ukljuuje i mnoge druge aspekte, kao to su kognitivni pristup
fonologiji, leksikoj semantici, tvorbi rijei itd. Zbog svega reenog na kraju
se moe dati dvojak odgovor na naslovno pitanje: konstrukcijskim gramatikama moe se pristupiti kao jedinstvenom teorijskom modelu kada se one u
okvirima funkcionalne grane u cjelini suprotstave tradicijskim funkcionalnim
gramatikama, no nikako kada se usporeuju meusobno, kako zbog velikih
razlika koje postoje izmeu kognitivne gramatike i ostalih modela tako i zbog
manjih, no prilino brojnih, razlika unutar samih uekonstrukcijskih pristupa.
Literatura
Bates, Elisabeth, MacWhinney, Brian. 1989. Functionalism and the competition model. U: Bates, Elisabeth, MacWhinney, Brian. (eds.) The crosslinguistic study of sentence processing. Cambrige: Cambrige University
Press, 373
Bresnan, Joan, W. 1982. The Mental Representation of Grammatical Relations. Cambrige: MIT Press
Bybee, Joan, L. 1985. Morphology: a study of the relation between meaning and form. Amsterdam: John Benjamins
Chomsky, Noam. 1965. Aspects of the Theory of Syntax. Cambrige: MIT
Press
Chomsky, Noam. 1972. Studies on Semantics in Generative Grammar.
The Hague: Mouton
Chomsky, Noam. 1973. Conditions on transformations. U: Anderson,
Zanimljivo je, gotovo ironino, ovdje primijetiti da kognitivna gramatika u jednom smislu
poimanja redukcionizma, onom problematiziranom u ovom radu, predstavlja najradikalniji
odmak od redukcionistikih modela svojim semantikim definiranjem gramatikih kategorija, dok je u drugom smislu ujedno i najredukcionistikiji gramatiki model prema kriteriju
reduciranja gramatike na fonoloke i semantike jedinice.
33
79
80
Steven., Kiparsky, Paul. (eds.) A Festchrift for Morris Halle. New York:
Holt Rinehart and Winston, 232286
Chomsky, Noam. 1977. Essays on form and interpretation. Amsterdam:
Elsevier North Holand
Chomsky, Noam. 1980. Rules and Representations. New York: Columbia
University Press
Chomsky, Noam. 1981. Lectures on government and binding. Dordrecht:
Foris
Chomsky, Noam. 1993. A minimalist program for linguistic theory.
The view from Building 20. Hale, Kenneth, Keyser, Samuel. J. (eds.).
Cambrige, Mass.: MIT Press, 152
Chomsky, Noam. 1995. The Minimalist Program. Cambrige: MIT Press
Chomsky, Noam, Lasnik, Howard. 1977. Filters and control. Linguistic
Inquiry 8, 425504
Croft, William. 1991. Syntactic Categories and Grammatical Relations.
Chicago: University of Chicago Press
Croft, William. 1995. Autonomy and functionalist linguistics. Language
71, 490532
Croft, William. 2001. Radical construction grammar: syntactic theory in
typological perspective. Oxford: Oxford University Press
Croft, William, Cruse, Alan, D. 2004. Cognitive Linguistics. Cambrige:
Cambrige University Press
Dik, Simon, C. 1978. Functional Grammar. Amsterdam: North Holand
Dik, Simon, C. 1989. The Theory of Functional Grammar, Part I.
Dordrecht: Foris Publications
Diver, William. 1995. Theory. U: Contini-Morava, Ellen., Goldberg, Barbara., S. (eds.) Meaning as explanation: Advances in Linguistic Sign Theory. Berlin: De Gruyter, 43114
Dixon, R.M.W. 1977. Where have all the adjectives gone?. Studies in
Language 1, 180
Fillmore, Charles., J. 1968. The Case for Case. U: Bach, Emmon, Harms,
Robert, T. (eds.), Universals in Linguistic Theory. New York: Holt, 188
Fillmore, Charles, J. 1975. An Alternative to Checklist Theories of
Meaning. BLS 1, 123131
Fillmore, Charles, J. 1977a. The Case for Case Reopened. U: Cole, Peter,
Sadock, Jerrold, M. (eds.) Syntax and Semantics 8: Grammatical Relations. New York: Academic Press, 5982
Fillmore, Charles, J. 1977b. Topics in Lexical Semantics. U: Cole, Roger. W. (ed.) Current Issues in Linguistic Theory. Bloomington: Indiana
University Press, 76138
Fillmore, Charles, J. 1982. Frame semantics. U: The Linguistc Society of

Korea (ed.), Linguistics in the morning calm. Seoul: Hanshin, 111137
Fillmore, Charles, J. 1985. Frames and the Semantics of Understanding.
Quaderni di Semantica 6(2), 222253
Fillmore, Charles, J. Kay, Paul., OConnor, Mary, K. 1988. Regularity and
idiomaticity in grammatical constructions: the case of let alone. Language
64, 501538
Fillmore, Charles, J., Kay, Paul. 1993. Construction Grammar coursebook, chapters 1 through 11 (reading materials for Ling. X20). Berkeley:
University of California
Foley, William. A., Van Valin, Robert., D., Jr. 1984. Functional syntax and
universal grammar. Cambrige: Cambridge University Press
Garcia, Erica. 1979. Discourse without syntax. U: Givn, Talmy. (ed.),
Discourse and Syntax. New York: Academic Press, 2349
Givn, Talmy. 1984. Syntax: A Functional Typological Introduction,Vol.
I. Amsterdam: John Benjamins
Givn, Talmy. 1985. Iconicity, isomorphism and nonarbitrary coding
in syntax. U: Haiman, J. (ed.), Iconicity in syntax. Amsterdam: John
Benjamins, 187220
Givn, Talmy. 1990. Syntax: A Functional Typological Introduction, Vol.
II. Amsterdam: John Benjamins
Givn, Talmy. 2001. Syntax: Volume I. Amsterdam: John Benjamins
Goldberg, Adele, E. 1995. Constructions: a Construction Grammar
Approach to Argument Structure. Chicago: The University of
Chicago Press
Goldberg, Adele, E. 2006. Constructions at Work, The Nature of
Generalization in Language. Oxford University Press
Goldberg, Adele, E. 2010. Verbs, Constructions and Semantic Frames.
Rappaport Hovav, Malka., Doron, Edit., Sichel, Ivy. (eds.). Syntax, Lexical
Semantics and Event Structure. Oxford University Press, 3958
Gruber, Jeffrey, S. 1965. Studies in Lexical Relations. Ph.D. diss. MIT
Halliday, Michael, A. K. 1985. An Introduction to Functional Grammar.
Baltimore: University Park Press
Halliday, Michael, A. K. 1994. An Introduction to Functional Grammar.
London: Arnold
Hopper, Paul, J. 1987. Emergent Grammar. Berkeley Linguistics Society
13, 139157
Hopper, Paul, J. 1988. Emergent Grammar and the apriori grammar
postulate. U: Tannen, D. (ed.), Linguistics in Context: Connecting
Observation and Understanding. Norwood, N.J.: Ablex, str. 117134
81
Jackendoff, Ray. 1972. Semantic Interpretation in Generative Grammar.

Cambrige, Mass.: MIT Press
Kay, Paul., Fillmore, Charles. J. 1999. Grammatical constructions
and linguistic generalizations: the Whats X doing Y? construction.
Language 75, 133
Labov, William. 1972. Sociolinguistic patterns. Philadelphia: University
of Pennsylvania Press
Lakoff, George. 1970. Global Rules. Language 46, 627639
Lakoff, George. 1971. On Generative Semantics. U: Steinberg, Danny,
Jakobovits, Leon. (eds.), Semantics: An Interdisciplinary Reader in
Philosophy, Linguistics and Psychology. London: Cambrige University
Press, 232296
Lakoff, George. 1972. Linguistics and natural logic. U: Davidson, Donald,
Harmon, Gilbert. (eds.), The Semantics of Natural Language. Dordrecht:
Reidel, 545665
Lakoff, George., Ross, John., R. 1976. Is deep structure necessary?.
U: McCawley, James, D. (ed.), Syntax and Semantics 7: Notes from the
Linguistic Underground. New York: Academic Press, 159164
Lakoff, George, Johnson, Mark. 1980. Metaphors We Live By.
The University of Chicago Press: Chicago and London
Lakoff, George. 1987. Women, Fire, and Dangerous Things, What
Categories Reveal about the Mind. Chicago: Chicago University Press
Langacker, Ronald, W. 1969. On pronominalization and the chain of
command. U: Reibel, David, Schane, Sanford. (eds.), Modern Studies in
English, Englewood Cliffs, N. J.: Prentice Hall, 160186
Langacker, Ronald, W. 1982. Space Grammar, Analysability, and the
English Passive. Language 58, 2280
Langacker, Ronald, W. 1987. Foundations of Cognitive Grammar, Vol. 1.
Stanford, California: Stanford University Press
Langacker, Ronald, W. 1991. Foundations of Cognitive Grammar, Vol. 2.
Stanford, California: Stanford University Press
Langacker, Ronald., W. 1999. Grammar and Conceptualization. Berlin:
Mouton
Langacker, Ronald., W. 2005. Construction Grammars: cognitive, radical
and less so. U: Ruiz de Mendoza, Francisco., J., Pea Cervel, Sandra.,
M. (eds.), Cognitive Linguistics, Internal Dynamics and Interdisciplinary Interaction., Cognitive Linguistics Research 32 (eds.) Dirven, Rene.,
Langacker, Ronald, W., Taylor, John, R., Berlin, New York: Mouton de
Gruyter, 101163
Langacker, Ronald, W. 2008. Cognitive Grammar , A Basic Introduction.
82
New York: Oxford University Press

McCawley, James, D. 1968. The Role of Semantics in Grammar. U: Bach,
Emmon, Harms, Robert. (eds.), Universals in Linguistic Theory, New York
Holt, 125170
Michaelis, Laura, A., Lambrecht, Knud. 1996. Toward a construction-based theory of language functions: the case of nominal extraposition.
Language 72, 215247
Mihaljevi, Milan. 1998. Generativna sintaksa i semantika. Zagreb: HFD
Newmeyer, Frederick, J. 1983. Grammatical Theory: Its Limits and Its
Possibilities. Chicago:University of Chicago Press
Newmeyer, Frederick, J. 1992. Iconicity and generative grammar.
Language 68, 756796
Newmeyer, Frederick., J. 1998. Language Form and Language Function.
Cambrige: The MIT Press
Nuyts, Jan. 2008. Pattern versus process concepts of grammar and mind.
Jezikoslovlje 9, 87107
Nuyts, Jan. 2011. Pattern versus process concepts of grammar and mind.
U: Brdar, Mario, Gries, Stefan. Th., ic Fuchs, Milena. (eds.), Cognitive
Linguistics, Convergence and Expansion. Amsterdam; Philadelphia: John
Benjamins, 4767
Perlmutter, David, M. 1983. Studies in Relational Grammar, Vol. 1. Chicago: University of Chicago Press
Perlmutter, David, M., Rosen, Carol, G. 1984. Studies in Relational
Grammar, Vol. 1. Chicago: University of Chicago Press
Postal, Paul, M. 1969. On so-called Pronouns in English. U: Reibel,
David, Schane, Sanford. (eds.), Modern Studies in English. Englewood
Cliffs, N. J.: Prentice Hall, 201224
Postal, Paul, M. 1970. On the Surface Verb Remind. Linguistic Inquiry
1, 37120
Prince, Ellen, F. 1978. A comparison of WH-clefts and it-clefts in
discourse. Language 54, 883906
Prince, Ellen, F. 1991. On Functional explanation in linguistics and the
origin of language. Language and Communication 11, 79-82
Steedman, Mark. 1993. Categorial Grammar. Lingua 90, 221-258
Taylor, John, R. 1995. Linguistic Categorization, Prototypes in Linguistic
Theory. Second Edition, New York: Oxford University Press
Taylor, John, R. 2002. Cognitive Grammar. New York: Oxford
University Press
Van Valin, Robert., D. Jr. 1993. A synopsis of Role and Reference Gra
mmar. U:Van Valin Robert, D. Jr. (ed.) Advances in Role and Reference
83
Grammar. Amsterdam: John Benjamins, 1-164

Van Valin, Robert., D. Jr., LaPolla, Randy, J. 1997. Syntax, structure,
meaning and function. Cambrige: Cambridge University Press.
Weinreich, Uriel, Labov, William, Herzog, Marvin. I. 1968. Empirical foundations for a theory of language change. U: Lehmann, Winfred,
Malkiel, Yakov (eds.), Directions for historical linguistics. Austin:
University of Texas Press, 95-195
ic Fuchs, Milena. 1991. Znanje o jeziku i znanje o svijetu. SOL: Zagreb
ic Fuchs, Milena. 2009. Kognitivna lingvistika i jezine strukture:
engleski present perfect. Nakladni zavod Globus: Zagreb

TO WHAT EXTENT ARE CONSTRUCTION GRAMMARS A UNITARY THEORETICAL MODEL?

The topic of this paper are the cognitive linguistic approaches to grammar which can be covered by the term construction grammars. In the first
part of the paper construction grammars are situated within the framework of
functional approaches to grammar. This is followed by the discussion of how
they square with the basic tenets of the so-called traditional functionalism, that
is, functional grammars, and how they compare to generative grammar. The
second part of the paper focuses on the analysis of the different construction
grammars themselves, and proposes their classification into construction grammars in the narrow sense, which would include, among others, the theoretical
models of A. Goldberg (1995, 2006) and W. Croft (2001), and construction
grammars in the broader sense. The latter would then include, in addition to
the former, Langackers Cognitive Grammar (1987, 1991), which shares some
of the basic assumptions with construction grammars narrowly defined, but
includes a number of specific features which set it apart from them.

Key words: construction grammars, traditional functionalism, Cognitive Grammar, generative grammar, componential models, compositional
models
84

UDK 811.163.4342(497.16)
Izvorni nauni rad
Indira SMAJLOVI (Tuzla)
indirasmajlovic@yahoo.com
PONAANJE POLUGLASA U KORPUSU
BOSANSKOHERCEGOVAKIH EPITAFA
Ovaj rad predstavlja skontraciju ponaanja, redukovanja i
reflektovanja, jakih i slabih poluglasa u korpusu inskribiranih
bosanskohercegovakih steaka, odlika opih slavenskih ili autohtonih
bosanske redakcije. Tradicionalni grafijski manir bosanske redakcije
te produkcija starobosnizama, adoptira i adaptira likove poluglasa
staroslavenske tradicije, pa u prvoj fazi genesisa i progresusa
biljeimo upadljive arhaine pojave (prisustvo glagoljskih slova, stari
oblici irilinih slova, pravilnu upotrebu - akuz. sig. f.), ali pratimo
i karakteristine pojave raanja bosanske redakcije: erv najstarijeg
oblika, prijedlog u mjesto v, dosljedna zamjena y sa i, adjektivni
nastavak -ga. U tome periodu jo uvijek biljeimo jaki poluglas : v,
vmr, brat, imnem (s isputenim e), snmi (bez title), kao i
grupaciju -r uz pravilo ili uz odstupanje od uobiajene ortografske
norme. Isto razdoblje svjedoi i redukciju poluglasa u apsolutno slaboj
poziciji. Konstrukcije s poluglasom iz kasnijih razvojnih perioda
epigrafske grae, svjedoe jednojerovni sistem. Nakon polovine XII
stoljea poluglasi su uglavnom u slaboj poziciji, na kraju rijei koja
zavrava konsonantom, istiui da na odreenome broju natpisa
pisanje poluglasa nije dosljedno. Poluglasi iskljuivo biljee refleks u
vokale a i i, s veom frekvencijom u prvome sluaju. Na znatnome
broju sluajeva registiramo neetimoloki poluglas umjesto etimolokih
vokala a, e, o i i. Neki su likovi podreeni komparaciji s bliskim
crnogorskim, zarad prikaza autohtonosti, odnosno univerzalnosti,
produkcijske i teritorijalne bitnosti.
Kljune rijei: inskribirani steci, bosanska redakcija, jaki i slabi
poluglasi, napregnuti poluglas, redukcija, refleksija, vokalizacija,
asimilacija, velarizacija, vokalno r i l
85
Indira SMAJLOVI
Uvod
Zbog neprestalne alternacije jakih i slabih poluglasa, pred kraj prasl.
epohe oni su se poeli osjeati kao fakultativan element, pa su se razvili
sekundarni poluglasi. Slabi poluglasi gube se veoma rano pa se esto,
osobito slabo , ne piu u stsl. spomenicima u sredini rijei, dok se na kraju
rijei zadralo i , sve vie gubei na izgovornoj vrijednosti. Meu
slavenskim jezicima nailazimo na razliit refleks poluglasa koji nerijetko
biva poremeen analogijom. Neki od njih uvjetovani su poloajem jerova, tj.
izazvane sve veom razlikom u izgovoru jakih i slabih, ili iz drugih razloga.
U X vijeku dolazi do ispadanja slabih jerova, a u XI su apsolutno izgubili
izgovornu vrijednost ali ih pisarska tradicija nastavlja biljeiti uglavnom na
kraju rijei kao pisarski manir. S poremeajem analogije u medijalnim
dijelovima rijei biljeimo razliite modifikacije, u duplus ili triplus formi
oblika, jer je gubljenje slabih jerova dovodilo i do njihova meusobnog
zamjenjivanja bez obzira na utvrenost/neutvrenost zakona. U jakom
poloaju dolazilo je do vokalizacije te su jerovi gubili svoju reduciranost i
prelazili u pune vokale o, e, y i i. Tako dobiveni vokali y i i ostali su
reducirani, pozicijske varijante a ne samostalni fonemi, zbog ega su
etiketirani napetim ili napregnutim jerovima.
Konstrukcije s poluglasima staroslavenska
tradicija bosanske redakcije
U korpusu bosanskohercegovakih inskribiranih steaka naroitog su
znaaja epitafi iz faze genesisa i progresusa, nastali tokom X, XI i XII
stoljea, uglavnom humski, prvotni s poluglasima u slabom i jakom poloaju
prema tzv. Havlikovu pravilu, s brojnim arhaizmima, registriranim
redukcijama, vokalizacijom, u kojima se moe pratiti formiranje domae
redakcije. Nakon polovine XII stoljea poluglasi su uglavnom u slaboj
poziciji na kraju rijei koja zavrava konsonantom, istiui da na
odreenome broju natpisa pisanje poluglasa nije dosljedno. Slijedivi
primjere iz kasnijih faza cumulusa i placatusa, eonimima sve do druge
dekade XVIII stoljea (preciznije 1727. godine kada se javlja posljednji
registrirani epitaf), zakljuujemo da kroz cijeli period epigrafskih
registrovanja nailazimo na upotrebu poluglasa. Poluglasi iskljuivo biljee
refleks u vokale a i i, s veom frekvencijom u prvome sluaju. Na znatnome
broju sluajeva registiramo neetimoloki poluglas.
86
Ponaanje poluglasa u korpusu bosanskohercegovakih epitafa
U X stoljeu vre se progresivna asimilacija i velarizacija poluglasova

ime se omoguavaju oblici tipa to i to, kto i kto. U drugoj polovini X
stoljea slabi poluglasi su se prestali artikulirati, najprije na kraju rijei, dok
su se jaki poluglasi izjednaili po kvalitetu i kvantitetu sa ostalim
samoglasnicima. Sa vokalizacijom poluglasa, odnosno potpunom
245
54
redukcijom slabih poluglasa rijei tipa dn Zb 3 133
15 , Zb 4 57 - dan Zb 2 11 ,
11
130
252
15
18
12
Zb 3 194
57 - dni Zb 3 13 Zb 4 67 - dni Zb 1 33 , Zb 1 27 , Zb 1 25 , cra Zb 1 37
276
281
95
254
- cara Zb 4 93 , Zb 4 101 , crkvi Zb 2 43 , crkv Zb 4 71 , mogle su se pisati
i izgovarati, a rijei kao to, kto ili zlo, pisale su se na topikalnome
81
304
118
korpusu iskljuivo to Zb 4 217
23 , ko Zb 2 33 , Zb 4 127 , odnosno zlo Zb 2 61 ,
54
211
211
Zb 4 17 . Zamjenica kto glasi kto Zb 2 11 , Zb 4 17 izrealiziranim
303
313
5
premjetanjem konsonanata tko Zb 4 125
, Zb 4 137
, tko Zb 1 19
, Zb 1 15
33 , Zb
83
96
2 35 , Zb 2 45 , a zatim kako su se na poetku nala dva zatvorena konsonanta,
304
radi lakega izgovora glasi: ko Zb 2 81
33 , Zb 4 127 , bez oblika poluglasa. Iako
je oekivano, oblik to Zb 4 217
23 nije zasvjedoen u realizaciji to ili ta. Bez
295
poetnoga nj- u oblicima kao njega, biljeimo oblik jego Zb 4 117
od vn +
jem. Prema tome, jerovi su poevi od druge polovine X stoljea, imali
dvojaku vrijednost: glasovnu (vokalizovani jaki poluglasi) i pravopisnu, bez
glasovne vrijednosti, ali su se i dalje pisali, naroito na kraju rijei (potpuno
redukovani slabi poluglasi).
Od XI stoljea posebno se obiljeavaju mehki poluglasi koji su nekada
stajali ispred glasa j. Npr. pored umrh Zb 4 224
35 pisalo se i umrieh Zb
155
3 132
,
Zb
3
,
od
oblika
umri,
kao
i
u
sluaju
sdravi (sa i) to se u XI
29
15
stoljeu vjerovatno italo zdravije, a sdrav (sa ) italo se zdravje, dok
nije sasvim preovladavao prvi nain pisanja i itanja. Tako je postala jedna
od specifinih glasovnih osobina staroslavenskog jezika, kao
novocrkvenoslavenski oblik zdrave, odnosno oblik zdravie Zb 3 129
13 , Zb
4 254
kojeg
unutar
bosanskohercegovakih
inskribiranih
monolita
nalazimo
71
ovjekovjeene od poetka XII stoljea. Takvo i koje stoji ispred glasa j zove
se redukovano i, a poluglas u takvome poloaju zove se napregnuti poluglas.
Kolebanje u obiljeavanju tih glasova objanjava se slinou njihova
izgovora, jer se poluglas u datome poloaju kvalitativno pribliio glasu j koji
je zapravo neslogotvoran, odnosno suglasniko i, to se ogleda i u
obiljeavanju tog poluglasa slovom i. (ori, 1975: 49) Poluglas se mogao
vokalizirati u i u oblicima imenica koje su izvedene sufiksom -je: zlamenie
251
138
313
129
254
Zb 2 94
43 , Zb 3 19 , Zb 4 65 , pisanie Zb 4 137 , zdravie Zb 3 13 , Zb 4 71 ,
kao to je sluaj i u krajinikim pismima, s toga emo pojavu markirati
leksikim manirom preuzetim iz bosanske redakcije staroslavenskog kakav
je u tom pisanom idiomu bio poznat. (Naka, 2009:157) Poslije izvrene
87
Indira SMAJLOVI
redukcije poluglasa u slaboj poziciji i asimilacije s + d > z, oblik zdravie

predstavlja karakteristiku mlae faze. U novocrkvenoslavenskim oblicima
tipa c (nominativ, dativ i lokativ jednine) zavretak - potjee od -ji,
dok s poetka XII stoljea na natpisu kod Zenice biljeimo prevazieni
ikavizirani oblik starog duala c[] Zb 4 252
67 , ali tokom eonimskog
javljanja epitafa skraeni ikavizirani oblik starog duala biljeimo in continuo
102
44
222
u oblicima pridjeva tipa boi Zb 1 15
33 , Zb 1 67 , Zb 2 49 Zb 4 31 (nominativ i
akuzativ jd.) za koje bi se oekivao sufiksalni zavretak -j: boj.
Shevelov istie da se poluglas isputa samo ispred bezvunih
suglasnika, tj. ispred zavretaka -k, -c, -t, -t, -s, -, ali ne ispred -n, n ili -l, -l. (Shevelov, 1965: 457, Mihaljevi, 2002: 207) Pored
morfolokih imbenika tu djeluju i fonoloki zvuni suglasnik
247
onemoguuje gubljenje jera: blg Zb 4239
51 , polg Zb 4 59 . U prilog
Shevelova pravila o zadravanju poluglasa ispred -n, -n ili -l, -l idu
245
207
249
primjeri: dn Zb 3 133
15 , Zb 4 57 , edn Zb 4 13 , Zb 4 61 , potrl Zb
16
318
1 15
33 , Divn Zb 1 35 , Voldn Zb 4 131 , to se nastavlja i u primjerima u
kojima se poluglas ne vokalizira niti se gubi u slaboj poziciji: dni Zb 3 130
13
Zb 4 252
67 . Meutim, primjeri koji u bosanskohercegovakome epigrafikonu
biljee pojavnost s konstrukcijama poluglas + bezvuni suglasnik sijeku se s
224
Shevelovim pravilom o isputanju suglasnika: smrt Zb 2 117
61 , Zb 4 35 ,
295
307
310
Vlks Zb 4 239
51 , Grubc Zb 4 117 , Dragc Zb 4 131 , Milc Zb 4 133 ,
141
Bunc Zb 3 21 . Tu su i primjeri sa poluglasom koji se pie u slabom
303
304
211
poloaju: otca Zb 4 17
, otcu Zb 4 127
, tko Zb 4 125
, Stipka Zb 2 102
49 ,
247
102
102
ki Zb 2 49 , Vratka Zb 2 49 , brta Zb 4 59 , velko(ga) Zb 4 247
59
247
kaznca Zb 2 102
49 , Zb 4 59 . Uglavnom su primjeri i prvoga i drugog pravila
datacije prije XIII stoljea. George Shevelov dri da su se slabi poluglasi u
Ukrajini izgubili polovinom XII stoljea, na novogordskom podruju
stoljee kasnije kao i na bjeloruskome podruju. (Shevelov, 1965: 459) I
Mihaljevi zakljuuje da su se jerovi u slavenskim jezicima izgubili izmeu
X i XII stoljea (Mihaljevi, 2002: 210), te da su kasniji poluglasi bez
glasovne vrijednosti, pisarska manira naslijeena iz prolosti. injenica je da
topikalni korpus batini upotrebu slabih poluglasa i do XVII stoljea, pri
tome se u nekim primjerima poluglas pie tamo gdje mu po etimologiji nije
mjesto, to emo markirati kao imprudentia scriptoris, odnosno nedovoljnoj
erudiciji pisara ili nespretnosti klesara, ali errare humanum est: zmli Zb
286
150
18
, blg Zb 4 239
4 105
51 , prklet Zb 3 27 , cra Zb 1 37 .
Prema miljenju Belia krajem XII stoljea na topikalnome terenu
poinje refleksija poluglasa u vokal a (Beli, 1969: 77), ali na epitafima
takve primjere potvrujemo tek od XIV stoljea: nikada Zb 2 115
59 , sam Zb
88

251
251
249
306
2 102
49 , Zb 4 65 , bosanskoga Zb 4 65 , kada Zb 4 61 , Zb 4 129 , tada Zb
36
112
306
305
4 129 , sad Zb 2 57 , lav Zb 1 57 , sedam Zb 4 129 . Ali nije se uvijek od
poluglasa razvilo a, u mnogim je sluajevima poluglas iezao, a na onim
mjestima gdje se nekad nalazio danas se ne izgovara nikakav vokal.
Definiralo se pravilo: i je prelo u a ondje gdje je poluglas stajao u
zatvorenome slogu, a iezlo je u otvorenome slogu. Oba poluglasa prestala
su se izgovarati svuda na kraju rijei iako se jo dugo pisalo na tom mjestu
kao obiaj ili manir pisca.
Vokalizaciju poluglasa u i moemo slijediti u primjerima: zdravie Zb
251
129
138
313
3 13 P, zlamenie Zb 2 94
43 , Zb 3 19 , zalmenie Zb 4 65 , pisanie Zb 4 137 .
Grafijske zamjene vokala sa poluglasima pratimo u nekoliko
sluajeva:
poluglas umjesto etimolokog a: javlja se u prefiksalnoj
sloenici, konstrukciji s prijedlogom za na epitafu iz XII stoljea:
zpisati Zb 4 252
67 , te unutar samostalnog prijedloga na tokom XV
6
stoljea: n zemli Zb 1 19
, n Varda Zb 1 21
41 . Mihaljevi tvrdi da
se od polovice XIII stoljea pojavljuju prve zamjene izvornog a
znakom za poluglas, to se u opem irilinome korpusu, od
polovine XIV stoljea, najprije svjedoi u bosanskim tekstovima.
(Mihaljevi, 2002:200)
poluglas umjesto etimolokog e: javlja se u obliku broja sedm:
284
.
sdam Zb 4 103
poluglas umjesto etimolokog o: potvruje se u oblicima
pridjeva slavnga Zb 3 130
13 od slavnoga, te glagola hth Zb
189
307
211
4 131 od hotti (supostoje oblici Zb 2 117
61 , Zb 3 53 , Zb 4 17 ). U
130
primjeru slavnga Zb 3 13 , grafijska zamjena o sa unutar
bosanskoga gramatikog morfema -oga, bi se na ovom
neakcentovanom mjestu u rijei mogla tumaiti kao elja pisara
da izbjegne mlai oblik s navedenim nastavkom, koji je
analogijom iz zamjenike deklinacije prodirao u pridjevsku,
svjedoei krianje jezinih izraza iz dvaju sustava:
staroslavenskoga i bosanskoga (leksiki morfem iz jednoga
sustava + gramatiki morfem iz drugoga sustava). U istome
obliku genitiva jd. biljeimo i oblik sa staroslavenskim
gramatikim morfemom slavnago Zb 1 19
39 iz XII stoljea, sa
slabim poluglasom i s vokalom a u adjektivnome zavretku.
poluglas umjesto etimolokog i: potvruje se u oblicima
pridjeva velko[ga ili go] Zb 4 247
59 od , odnosno umjesto
252
veliko[ga ili go]. Supostoje oblici velikoga Zb 4 251
65 , Zb 4 67 , i u
89
Indira SMAJLOVI
korpusu crnogorskih epitafa veliega (ekularac, 1994: 95).

Takoer, biljeimo redukciju poluglasa, odnosno vokala i u
247
155
likovima velki Zb 1 18
37 , Zb 3 29 , Zb 4 59 , velkomuenik Zb
3 193
55 .
Zanimljivost poluglasa ogledala se u njihovoj mogunosti vrenja
uloge spojnice pri izgradnji sloenice: epmonaha (ekularac, 1994: 229),
Podgor Zb 4 254
71 , poloaju u korijenskim slogovima: si (ekularac, 1994:
205), Crnovia (ekularac, 1994: 197), Crnoevik (ekularac, 1994: 217),
ili ulozi nastavka a u padenim oblicima:
254
nominativa - gospo Gojisav Zb 3 178
45 , crkv ban Kulina Zb 4 71 ,
142
dva Vlahova
sin Zb 3 21
58
genitiva - va ime bog Zb 2 15 , pravik ljet M Zb 4 234
45
283
lokativa - n Vukosa i brat mu Zb 4 103
Slabi poluglas biljei pojavnost i u oblicima brojeva kao promjenjive
vrste:
- osnovnih brojeva:
207
od din, odnosno druge osnove za graenje
edn Zb 4 13
padenih oblika dn-, s izuzetkom nominativa i akuzativa jednine mukog
roda. U naem jeziku je ta druga osnova prevladala i u nominativu i u
akuzativu jednine mukoga roda: jedan (a > ), dok se prva osnova uoptila
u formaciji: jedini, jedina, jedino.
286
142
, dova Zb 4 217
dva Zb 4 105
23 , dva Zb 3 21 od dva
284
sdam Zb 4 103 od sedm sa zadranim oblicima poluglasa ali i s
305
refleksom vokalizovanog poluglasa sedam Zb 4 129
. U finalnome dijelu
nekih rijei izmeu dva konsonanta nikada nije bio posvjedoen neki vokal,
dok u suvremenome jeziku u identinome poloaju ve odavno biljeimo
pojavnost vokala a. Upravo je takav sluaj s oblikom sedam. U vremenu dok
su se poluglasi i na kraju rijei izgovarali bilo je sedm, pa izmeu dva
zavrna konsonanta nije bilo niti je trebalo biti ikakvog vokala, ali kada su se
poluglasi prestali artikulirati, poela su se dodavati dva ili tri konsonanta, to
bijae teko za izgovor, zato je izmeu njih umetnut poluglas koji se kasnije
reflektirao u a. Identino je u primjeru jesm, zatim jesm i na kraju jesam,
1
, Zb 4 279
odnosno u topikalnome korpusu: esam Zb 1 13
97 .
- rednog broja, odnosno brojnog pridjeva u atributskoj upotrebi etvrto Zb 4 255
73 od etvrto, s zadranim etimolokim poluglasom.
90
Sluaj s jednoslonim rijeima

Od sedam jednoslonih rijei sa poluglasom u staroslavenskome jeziku:
prijedlozi v, k, s, veznik n, anaforska zamjenica n i pokazne zamjenice
s i t, u topikalnome korpusu biljeimo:
tendencije jake vokalnosti zabiljeene su u starome prijedlogu va
(<*v <*v). Prijedlog v i v koji najee dolazi u
252
invokacijskim formulama v dni Zb3129
13 , v dni Zb4 67 , v ime
242
237
Zb4 49 , Zb4 53 , daje u kada dolazi kao samostalan prijedlog, i
kada dolazi u prefiksalnim sloenicama (uzeti Zb 3 150
27 , unuk Zb
304
4 127
). Prijedlog se na tokavskome terenu vrlo rano - krajem X
ili poetkom XI stoljea, reflektira u u: u ime Zb1 14
30 , u ime Kulinova povelja (Grupa autora, 2000: 46), u treti Zb 3 133
15 .
Uporedo se u XIV i XV stoljeu biljeila i refleksija poluglasa u
58
, va se lei Zb 3 116
vokal a: va ime Zb 3 15
59 , ali i isputanje
114
istoga: v leto Zb 3 59 , v ime Zb 4 279
.
O
supostojanju oblika
97
svjedoi i modus duplus u natpisima u kojima se potvruje
poluglas, vokalizacija poluglasa u a + refleks grupacije u u: va
1
, va ime oca + u toi doba Zb 4 211
ime oca + u to vrime Zb 1 13
17 ,
218
v ime + u to doba Zb 4 25 . Refleksiju poluglasa u vokal a
nalazimo i u sveanim dijelovima povelja najviega plemstva -va,
u emo se ogleda tenja ka viem stilu: Tvrtko Kotromani,
1375, Dabia 1392. i 1395, Ostoja, 1399, Tvrtkovi 1405. itd.
(Naka, 2010: 205)
Pored prijedloga biljeimo i inicijalnu grupu v-: vmr Zb 3 129
13 , vz193
dvigoh Zb 3 193
,
vzdii
Zb
3
.
Rjee
ta
grupa
dolazi
u
leksemama
vo55
55
304
kalizirana u u: unuk Zb 4 127 od stsl. vnuk (i u korpusu crnogorskih
inskribusa unuk (ekularac, 1994: 161)), uzeti Zb 3 150
27 od stsl. vzeti.
Takoer, i prefiks vaz-, odnosno uz potvrujemo u najstarijem obliku
vzdvigoh Zb 3 193
55 .
prijedlog k potvrujemo u obliku s otpalim poluglasom u
konstrukcijama s dativom: k Vlatku Zb 2 84
35 , k mojejim
vs[i]m. Zb 4 211
.
17
prijedlog s potvrujemo samo na epitafu s poetka XII stoljea
s snmi jegovmi Zb 3 129
13 . U mnogim ostalim primjerima
biljeimo oblik s otpalim poluglasom i u po jednim primjerom s
vokalizacijom u a i u pri konstrukcijama s instrumentalom: sa
234
mnom Zb 3 184
49 , su svojem rodom Zb 4 45 , s dobrim sinom,
173
s Ivaniem Zb 3 43 , s krstininom, s Radainom Zb 4 209
15 .
91
Indira SMAJLOVI
Primjeujemo varijacije i paralelno koritenje prijedloga s, z i

na epitafima koji biljee blisku dataciju i esto isti locus ali i
primjere da unutar istoga natpisa imamo ovjekovjeen udvojeni
1
, z
modus prijedloga: s hercegom i z Bosn[o]m Zb 1 13
110
242
bratom[] Zb 4 53 , Ljubetom Zb 2 55 .
pokazna zamjenica s javlja se u vokalizovanome obliku: a sa
upanica Rudi Zb 211
54 . Uz izrazitu frekventnost imenica tipa ljeto,
dan, veer unutar prijedlono-padenih konstrukcija, ne
nailazimo na sintetizam kao danas ; dn s, veera ; veer s,
ljetos ; lto s. Zamjenica s mogla je stupiti u sintezu s
imenicom prije u modusu: Vlks Zb 4 239
51 . Javljaju se i sljedee
manifestacije: oblik genitiva jednine hrama sego Zb 2 107
53 , te
oblik nominativa jednine se krst, sei krst, si bileg, si hram. Kao
izrazito arhaian dolazi oblik u nom. jd. mukoga roda sai: sai
kami koji neki tumae od sj prema stsl. sj ili sej (ti su oblici
nainjeni prema sloenoj deklinaciji pridjeva), ali za oblik saj
pretpostaviemo da postaje kao i oblik taj, tj. od sa + j. Pratimo i
pojavnost oblika koje ne potvruju deklinacija pokazne
zamjenice s kao ni evolucija priloga sde, kao to su: sei (seji),
sie (sije), saj. Veina padenih zavretaka zamjenice s formirala
se pod utjecajem mehke promjene iako korijenski suglasnik *-s
nije mehki ali je zato osnovski samoglasnik mehak: *s.
Odstupanja od ustaljenih oblika mehke promjene odnose se na
one padee koji se u mehkoj promjeni zavravaju na -: npr.
N,, ali C i CI-, : N, ali: C, -: N ali: C.
Ve u staroslavenskom periodu nastali su analogijom prema
sloenoj promjeni novi oblici kao to je nominativ jednine
mukog roda C ili C, CE i C, u srednjem rodu: C, u
enskom CI-( ori, 1975: 110) Takoer, zamjenica sei je
stari oblik zamjenice u ruskom jeziku sa znaenjem ovaj, to se
moe pratiti kao istonjaki utjecaj.
pokazna zamjenica t javlja se u obliku tai bileg Zb 2 81
33 .
Arhaina forma ove pokazne zamjenice t > ta, bez finalnog j,
odnosno i, pojavila se u krajinikim pismima iz Primorja: a
a, a a pa se moe pretpostaviti da se u tome ogleda
akavski utjecaj. Meutim, zamjenica je u takvome obliku
zabiljeena i u jednome pismu iz Dubice (1686.): a , pa
njezino prisustvo u toj oblasti moglo bi ukazivati na trag
srednjovjekovnog literarnog jezikog tipa (Naka, 2009:300),
92
pogotovu ako se ima na umu da je takav oblik potvren i na

glagoljskom spomeniku iz Buima: ta grad. Zb 4 276
93 U toj
zamjenici i koje stoji iza samoglasnika, a porijeklom je od ji,
moglo je u novocrkvenoslavenskom i u svim dananjim
slovenskim jezicima, prei u j.
Za prijedloge koji na kraju rijei imaju konsonant nema pravila kad
njihov poluglas iezava a kad prelazi u a, pri sintezi s glagolima ili drugim
15
24
rijeima u cjelinu. Npr. izgubiti Zb 1 29
49 , potrti Zb 1 33 , pozidati Zb 1 43 ,
117
22
podiliti Zb 2 61 , podrati Zb 1 41 itd., bez vokala a iza prijedloga, pri tome
96
supostoje primjeri: izibrani Zb 4 276
93 , odnosno izabrani, sagiboh Zb 2 45 ,
173
276
sapisati Zb 3 134
17 , saraniti Zb 3 43 , sazidati Zb 4 93 , gdje je a obvezno.
Razumljivo je zato u nekadanjem szidati nije poluglas iezao jer bi
nastao oblik szidati, odnosno skupina sz- to bi se po zakonu saimalo, i ne
bi bilo razlike izmeu sazidati i zidati, a razlika je radi smisla nuna.
Meutim, u obliku izabrani nema takvoga uzroka ali ipak ne opstaje izbrani.
Veliku pojavnost biljee i spojevi s zadranim poluglasom: izzidati Zb
279
254
4 276
93 (uporedo s oblikom izidati Zb 4 97 ), Podgor Zb 4 71 , sbluditi Zb
253
50
129
4 69 , szidati Zb 2 9 , vmr Zb 3 13 , identino kao i u korpusu
crnogorskih epitafa: szidah (ekularac, 1994: 217), vbeati (ekularac,
1994: 189)
Prijedlog nad zadrava poluglas na kraju nad materiju Zb 3 130
13 , kao
159
to je sluaj i s prijedlozima pod gradome, pod Kljueme Zb 3 33 kon
55
gospodina Zb 2 45
69 , v lto Zb 3 13 . Iako je u prijedlogu na etimoloko a: na
45
61
slavu Boga Zb 2 47
7 , na Krajine Zb 1 69 , na me Zb 2 17 , postoje uzorci gdje
6
se umjesto a pie poluglas: n zemli Zb 1 19 , n Varda Zb 1 21
41 .
O glasovnoj vrijednosti grupa r, r i l, l
Poluglasi kada stoje ispred slova r i l mogu imati trojaku vrijednost:

112
- poloaj izmeu dva suglasnika: krst Zb 2 118
61 , mrtva Zb 2 57 , Zb
224
242
222
117
3 173
43 , Zb 4 31 , smrt Zb 2 61 , Zb 4 35 , krv Zb 4 53
- poluglasi su napregnuti, koji se obino piu slovima odnosno
krist Zb 3 156
29 (XVII-XVIII)
- poluglasi s prethodnim r i l ine digram, tj. oznaavaju s njima jedan
glas (ori, 1975:57) urto Zb 1 12
27 , hlmsk (ekularac, 1994: 64), ali
4
,
frekventniji su ipak primjeri s pozicijom poluglasa prije r i l rto Zb 1 17
crno (ekularac 1994: 217). Umjesto vlk nalazimo oblike Vlk Zb
313
, ili oblik Vlks Zb 4 240
4 137
51 , to nije sluaj u korpusu crnogorskih
epitafa Vlka (ekularac, 1994: 158). O artikulacijskoj vrijednosti
93
Indira SMAJLOVI
vokalnog l mnogo govore izrazito frekventniji, razliitom sufiksacijom

245
201
dobiveni oblici Vukac Zb 1 42
65 , Vukan Zb 3 61 , Vukava Zb 4 57 , Vukain
253
139
74
Zb 4 69 , Vuki Zb 2 27 , Vukievi Zb 3 19 , itd.
Grupa r ne odstupa od ustaljene ortografske staroslavenske norme u

129
sljedeim primjerima: [c]rkv Zb 1 19
39 , Grd Zb 3 13 . Dokaz da vokalno
r nije imalo vrijednost artikulacije te da se javljalo iskljuivo kao ostatak
pisarske tradicije, su primjeri likova u kojima se poluglas ne svjedoi u
sintetizmu s vokalnim r, gdje poluglas nije preao u puni vokal ve se
164
245
59
155
, Zb 3 154
izgubio: krst Zb 2 17
29 , Zb 3 29 , Zb 3 35 , mrtvu Zb 4 57 , Tvrtko
204
Zb 3 63 . Konstrukcija voklano r + poluglas je ostatak staroslavenske pisane
tradicije, bosanske redakcije. Frekventnije su konstrukcije s jakim poloajem
poluglasa koji se ne vokalizira nego slui kao marker slogotvornosti, kao
tradicionalna grafijska oznaka, odnosno grafijski manir, bez vrijednosti
artikulacije.
4
Primjeri konstrukcija s poluglasom: urto Zb 1 12
27 , rto Zb 117 ,
95
118
255
smrt Zb 2 117
61 , crkvi Zb 2 43 , krst Zb 2 61 , etvrto Zb 4 73 , Tvrtka
245
Zb 4 57 .
59
Primjeri konstrukcija u odsustvu poluglasa: krst Zb 2 17
, Tvrtko Zb
245
204
3 63 , mrtvu Zb 4 57 . Na poetku rijei nije ni grupa l ni l prela u u, ve
62
95
u la: lav Zb 1 36
57 od lv, lak Zb 2 19 od lgk, Lazar Zb 2 43 .
Izvori
Vego, Marko: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine,

Zbornik I, Izdanja Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1962.
Zbornik II, Izdanja Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1964.
Zbornik III, Izdanja Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1964.
Zbornik IV, Izdanja Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1970.
Literatura
Beli, Aleksandar: Istorija srpskohrvatskog jezika, Univerzitet u
Beogradu, Duan Risti, Beograd, 1962.
Damjanovi, Stjepan: Staroslavenski glasovi i oblici, Zagreb, 1995.
ori, Petar: Staroslovenski jezik, Matica srpska, Beograd, 1975.
94
Hamm, Josip: Staroslavenska itanka, kolska knjiga, Zagreb, 1971.

Hamm, Josip: Staroslavenska gramatika, kolska knjiga, Zagreb, 1974.
Ivi, Stjepan: Slavenska poredbena gramatika, kolska knjiga, Zagreb,
1970.
Jahi, Devad, Ismail Pali, Senahid Halilovi: Gramatika bosanskoga
jezika, Dom tampe, Zenica, 2000.
Jahi, Devad: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, Ljiljan,
Sarajevo, 1999.
Mareti, T.: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog
jezika, Naklada jugoslavenskog nakladnog d. d. Obnova, Zagreb,1931.
Matasovi, Ranko: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika,
Matica hrvatska, Zagreb, 2008.
Nedeljkovi, Olga, Poluglasovi u staroslavenskim epigrafskim
spomenicima, Slovo: asopis Staroslavenskog instituta, No.17, 1967.
Peco, Asim: Na jezik knj. XVI, sv.1-2, Institut za srpskohrvatski jezik,
Beograd, 1967.
Peco, Asim: Sa naih jezikih izvorita, Od Kulina bana do naih dana,
Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2001.
Stevanovi, M.: Gramatika srpskohrvatskog jezika, Obod, Cetinje, 1962.
ekularac, Boidar: Tragovi prolosti Crne Gore, Srednjovjekovni natpisi
i zapisi u Crnoj Gori kraj VIII - poetak XVI vijeka, Cetinje, 1994.
Turbi-Hadagi, Amira: Bosanski knjievni jezik, (prvi razvojni period
od 9. do 15. stoljea), asopis Bosanski jezik, za kulturu bosanskoga
knjievnog jezika, Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2005.
Indira SMAJLOVI
BEHAVIOUR OF SEMIVOWELS IN THE CORPUS OF BOSNIANHERZEGOVINIAN EPITAPHS
The work represents compaction of behaviour, reduction and
reflection of strong and weak semivowels in the corpus of inscribed
Bosnian-Herzegovinian tomb stones, general Slavic or autochthonous
features of Bosnian recension. Traditional graphic manner of Bosnian
recension, and production of old Bosnian forms adopts and adapts types of
semivowels of old Slavic tradition, and we therefore in the first phase of
genesis and progressus note conspicuous archaic phenomena (the presence
of Glagolitic letters, old forms of Cyrillic letters, the regular use of - Acc.
sing. f.), but we also observe the specific phenomenon of appearance of
95
Indira SMAJLOVI
Bosnian recension: erv of the oldest kind, preposition u instead of v,

consistent replacement of y with i, adjective ending -ga. In this period the
strong semivowel is still noted : v, vmr, brat, imnem (with missing e),
as well as cluster -r with the rule or with the exemption from the ordinary
orthographic norm. Constructions with semivowel from the later periods of
development of epigraphic material indicate the system with a single jer.
Key words: inscribed tomb stones, Bosnian recension, strong and
weak semivowels, reflection, vocalisation, assimilation
96

Stojan VRLJI (Split)

Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu
stojanvr@gmail.com
UDK 821.163.09:8125
Izvorni nauni rad
JEZINA I SOCIOLOKA UVJETOVANOST RUSKIH I

NJEMAKIH PRIJEVODA ANDRIEVIH DJELA
U prijevodu se uvijek dva jezika mjere jedan s drugim pa
je prijevod ujedno najprvotniji in poredbene lingvistike. Zbog
toga je prijevod pojava o kojoj se mora razmiljati s jezikoslovnog gledita bez kojega se valjano ne da razumjeti. S druge strane, prijevod je uvijek suprostavljanje dvaju kulturalnih
sustava. Konfrontacija izvornika i prijevoda uvijek zavrava na
sociolokoj razini. Prijevod je uvijek susret jednoga mi i jednoga
oni, jednoga nai i jednoga vai. U takvim odnosima zadatak
prevoditelja je omoguiti itateljima ruskih i njemakih prijevoda upoznavanje Andrievih svevremenskih misli koje se ne kreu
u okvirima odreene ideologije ili jedne politike.
Kljune rijei: ruski, njemaki, prijevod, socioloka
uvjetovanost
Uvod

itajui Andria u prijevodima, jedan vrli kolega, filolog, postavio mi
je pitanje: A gdje je tu original? Pitanje mi se uinilo na mjestu: doista, gdje je
tu izvornik? I moemo li u prijevodu uope traiti izvornik? Meutim, takvo
isto pitanje mogli bismo postaviti stojei ispred zrcala: A gdje smo tu mi?
Vidimo se i prepoznajemo u zrcalu u ovisnosti od naravi zrcala. Ali, ono to
vidimo u zrcalu samo je odraz ivog ovjeka ba kao to je i prijevod, nekad
bolja a nekad loija slika izvornog djela.

Ba kao to je portret odraz ivog ovjeka, tako i ruski ili njemaki prijevodi Andrievih djela ine umjetniki odraz izvornika. Meutim, prijevod
nije prijepis ni tona reprodukcija umjetnikog djela. Prevoditelj bi trebao
prenijeti stil izvornika ne ponavljajui njegove gramatike oblike. Tako u procesu prijevoda nastaju uvjetovane promjene.
Kao to je i poznato, I. Andri preveden je na sve znaajnije svjetske jezike.
Samo do dodjele Nobelove nagrade preveden je na 22 svjetska jezika.
97
Stojan VRLJI
Prevoenje je nastavljeno sve do naih dana. Danas do nas dolaze novi prijevodi sukladno novom pogledu na svijet i novim ukusima.

Ako bismo pravili popis knjievnih djela prevedenih s hrvatskog na
njemaki, lako bismo uoili da je postojea recepcija relativno velika. Svakako, velikim dijelom na to su utjecali ideoloki i politiki initelji. Ako se,
pored toga, podsjetimo na razliitu evoluciju izmeu hrvatske i njemake
knjievnosti, postat e nam jasnije zato taj opus nije i vei. Hrvatski i njemaki
knjievni odnosi ne ine prepoznatljiv kontinuitet. Tako su dugo vremena M.
Dri, I. Gunduli i J. Palmoti ostali nepoznati svojim njemakim suvremenicima. Usuprot tome, M. Maruli je sa svojim pobonim epom De institutione bene vivendi, samo do 1784. bio 19 puta preveden na poznatije europske
jezike. Takoer, poznat je Goetheov interes za hrvatsku usmenu poeziju, a
poznato je i to kako se Stefan Zweig oduevljavao ljudskom velikodunou
slavenske poezije.

Poslije II. svjetskog rata, im su umukli topovi, djela I. Andria pojavila su se u zemljama njemakog govornog podruja u asopisima, antologijama i posebnim knjigama. Zlatko Gorjan je 29. 9. 1923. objavio prijevod
Andrieve pjesme Pejza Herbstlandschaft. Poslije toga dolaze prijevodi
pripovjedaka: 1939. Alois Schmaus izdaje prvi svezak novela I. Andria.
Najvei broj Andrievih djela do dodjele Nobelove nagrade bio je upravo
na njemakome. Na poetku svoje karijere, u prvom doticaju s europskom
kulturom, prvi Andriev strani jezik i knjievnost bio je njemaki jezik i
njemaka knjievnost. Prilog tome je i realistiki autobiografski opis iz romana Na Drini uprija u kojem autor kae kako se glavna strana lektira tadanjih
mladih ljudi u sarajevskoj gimnaziji sastojala: od djela iz poznate i ogromne
njemake izdavake kue Reclam`s Universal-Bibliothek i kako su te male
sveice bila glavna duhovna hrana pristupana acima toga vremena.
(Andri, 1976: 297)

Meutim, danas je u Andrievu djelu teko primijetiti strane utjecaje, jer
je Andrievo knjievno djelo, kao i svih velikih stvaralaca odve samosvojno.
Veliki broj prijevoda Andrievih djela na ruski jezik pospjeila je genetska
srodnost hrvatskoga i ruskoga jezika, a takoer i politika bliskost vladajuih
reima ondanjeg SSSR-u i Jugoslavije.
Jezina uvjetovanost prijevoda

I danas su aktualna pitanja koja se ponavljaju kroz itavu povijest
prevoenja: to je sve mogue prevesti, koji jezini i izvanjezini elementi
odreuju uspjean prijevod, koje zahtjeve prijevoda kod pojedinih vrsta tekstova
treba ispuniti da bi prijevod bio uspjean, to je bit prijevodne ekvivalencije,
98
Jezina i socioloka uvjetovanost ruskih i njemakih prijevoda Andrievih djela
gdje su granice prevoditeljstva? Meutim, tekoe prijevoda dolaze vie

zbog razliitog pogleda na svijet pojedinih naroda, odnosno razliitog svjetonazora, ili jo tonije razliite stvarnosti pojedinih naroda a manje zbog
razliitosti jezika.

Istina, teko je istom stilskom snagom prenijeti jednu reenicu iz jednog
jezika u drugi. To nam najbolje pokazuje naslov Andrieva romana Na Drini
uprija koji je preveden na ruski, na njemaki, na engleski, i mnoge druge
jezike. I u veini njih, kao to je to u njemakom, i u ruskom, i u engleskom
prijevodu Andrieva uprija prevedena je posve neutralno kao most (die
Brcke, , bridge). Pa ak i tursko kpru, odakle je dola hrvatska fonomorfemska adaptacija, takoer je stilski neutralno kao i hrvatsko most.

Kao to vidimo, prijevod je, kao vid posebne komunikacije, utemeljen
na asimetriji jezika gdje se ne moe u idealnoj mjeri dohvatiti sadraj jezika izvora i prenijeti ga kao identian sadraj u jeziku cilja. Pa i pored toga,
prevoditelj pokuava ponoviti poruku izvornika u jeziku cilja na to sliniji
i prihvatljiviji nain. Meutim, u veini sluajeva prijenos poruke iz jezika
izvora u jezik cilja ostaje velikim dijelom samo elja.

Sredinji problem teorije prijevoda je ekvivalencija u razliitosti (Prun,
2002: 33). Prijevodni ekvivalent imamo onda kada se tekst jezika izvora i
tekst jezika cilja odnosi na odreeni broj zajednikih elemenata jedne iste komunikacijske situacije. Dakle, prijevodni ekvivalent jezika prijevoda mijenja
se samo onda ako se mijenja i tekst jezika izvornika.

U ruskim i njemakim prijevodima pratit emo ostvarenje prijevodnog
ekvivalenta autorovih pojaanih jedinica izraajnosti na primjerima turcizama, frazema, pasiva i refleksiva, igre rijei i izreka.

Turcizmi se javljaju kao oekujua stilska vrijednost u djelima velikog
broja naih pisaca. U Andrievu djelu turcizmi se javljaju kao sastavni dio situ
acijskog konteksta te su ujedno svojevrstan signal za odreeni kontekstualni
tip, a samim time itatelji ih imaju u svom jezinom iskustvu kao oekujuu
stilsku vrijednost. Takvu predodbu o turcizmima podjednako oekujemo
od itatelja izvornog djela kao i od itatelja prijevoda. Drugim rijeima, da
bi komunikacija izmeu pisca i itatelja bila uspjena i jedan i drugi moraju
raspolagati priblino istom jezinom kompetencijom. Smisao jedne izjave
za one koji se nalaze u govornom lancu tek onda je shvatljiv ako imaju tono
odreeno predznanje. Ovo predznanje, koje je za interpretaciju jednog teksta
potrebno, bit e kao to emo vidjeti po odreenim pravilima `dozvano` u
njihovu svijest. (Prun, 2002: 19).

U njemakim i ruskim prijevodima nalazimo prenesene turcizme kao
obligatornu stilsku vrijednost. Oni su, ulazei u njemaki ili ruski jezik, proli
razliitu fonomorfemsku adaptaciju. To nam samo potvruje kako je vrijednost
99
Stojan VRLJI
turcizma uvjetovana adekvatnom konotacijom priblino istom u izvorniku i

prijevodnim tekstovima.
U primjeru koji slijedi, i u ruskom i u njemakom tekstu, prenesen je
turcizam Konak kao simbol zla:
Ko pokla tolike ljude po Bosni
,
kad takvo jagnje od oveka

ivi zatvoreno u Konaku? (POVS, 56) . (OCB, 73)

Wer denn die vielen Menschen in Bosnien niedergemetzelt

habe, wenn so ein lammfrommer Mensch eingeschlossen im

Konak lebe. (DGVZS,290)

Leksiki fond hrvatskih turcizama vezan je za odreene oblasti ivota
u koje su prodirale rijei iz turskog jezika: vojska (mulazim, muteselim, paa,
janiari, mahzul, hazul), vjera i obiaji muslimana (ramazan, bajram, iftar,
itab, kuran, mehraba), odjevni predmeti (anterija), i mnoge druge frekventne
rijei kao, primjerice rije raja. Primjeri koji slijede potvruju nam da su turcizmi preneseni i u ruski i u njemaki prijevod:
Kad su stigli u Uice, mulazim
je izvestio muteselima (V, 142)

Als sie in Uice angekommen waren, unterrichtete

der Mulazim warheitgemss den Muteselim... (DMVW, 209)
Bio je kraj februara meseca,

poslednji dan ramazanskog posta.
Na jedan sat pred iftar (TH, 24)

,
,
... (, 30)
Ende Februar war es, am letzten Tage des Fastenmomats

Ramadan... EineStunde auf dem Iftar ... (WUK, 17)
tri odrpana Ciganina, dva bubnjara

i trei sa zurlom, koji uz ramazan
i o bajramu paraju ui
Evropljaninu. (TH, 47)
100

(, 61)
,
, ,

. (, 45-46)
...drei zerlumpte Zigeuner, zwei Trommelschlger und ein

Zurlespieler, sie brachten in den Tagen des Ramadans und
Bairams das Trommelfell des Europers... (WUK, 34)
kunem vam se vjerom

i itabom. (ND, 41)

... das schwre ich euch bei meinem Glauben und beim
Koran. (DBDD, 32)
- Mahzul! Mehmed-paa, mahzul!

Hazul Sulejman-paa,

hazul! (TH, 174)

...
! (H, 45)
-, !
-,
! (, 133)
Abgesetzt ist Mechmed-Pascha, abgesetzt! Ernannt ist

Sulejman-Pascha, er ist ernannt! (WUK, 131)
Ali janiare nije niko mogao da

svrsta i okrene, jer se izvlae na sve :
mogue naine. (TH, 336)

.

(, 243)

Aber die Janitscharen vermochte niemand aufzubieten und

in Bewegung zu setzen, denn sie entzogen sich auf jede
erdenkliche Weise ihrer Pflicht. (WUK, 255)
Nizak, pregojen i krivonog, u masnoj , , anteriji... (TH, 516)

, ...

(, 369)

Klein von Wuchs, fettleibig und krummbeinig, in schmieriger

Anterija... (WUK, 392)
....nazvao mu ponizno i uplaeno

...
merhaba (TH, 243) ... (, 181)

...ihn demtig und erschrocken mit merhaba gegrsst

hatte... (WUK, 185)
101
Stojan VRLJI
Prvo su doli zapaljeni ibuci,

pa kafa, pa erbe. (TH, 39)

, ,
. (, 40)
Erst kamen die angezndeten Tschibuks, dann Kaffe,

dann Scherbet. (WUK, 28)
Ali je ak i raja od sve tri vere (...) bila ispunjena istim oseanjem. (TH, 15) (...) ,

-

. (,23)

Aber selbst die Rajah aller drei Konfessionen (...) war von
diesem Bewusstsein erfllt, allerdings auf ihre Art und
entsprechend ihrenVerhltnissen. (WUK, 9)1

Ponekad prenoenje turcizama u prijevodni tekst stvara smetnje u
konotacijama itatelja prijevoda to ograniava njihovu uporabu. Zbog toga
se u takvim situacijama turcizmi vie ne prenose, nego se prevode. Takvi su,
primjerice: avlija, mehandija, zamandaliti, budala i mnogi drugi:
Stajala je na otvorenoj strmeni,
opkoljena sa strane ljivicima
a pozadi avlijom. (V, 133)

,
. (, 53)
Stand es auf offenem Steilhang, auf

Flanken von
Pflaumenbumen und auf der Rckseite von einem Hof.
umgeben. (DMVV, 200)
Mehandija zatvori kapke na

prozorima, zamandali vrata i legne
da spava. (POKS, 157)

Der Wirt schliesst die Fensterladen, verriegelte die Tr

Und legt sich schlafen. (DGVZS, 111)
Budali vazda Bajram. (I, 205)

102
,

. (POKC, 187)
!
(, 219)
Ein Narr hat immer Feiertag. (DEUDF,175)

Turcizam budala (iz posljednjeg primjera) preveden je i u ruskom
() i u njemakom jeziku (Narr). Meutim, ranije smo turcizam bajram
imali prenesen i u jednom i u drugom tekstu prijevoda (TH, 47; , 46; WUK,
34). Ovdje je rije bajram prevedena u njemakom jeziku na razini rijei, a
ruski prevoditelj je tu reenicu preveo na vioj razini (kao frazem bez turcizma): .

Prijevod frazema je oduvijek za svakog prevoditelja bio vrlo zahtjevno
pitanje. Frazemi su stalne veze rijei koje su s gledita suvremenih jezinih
odnosa neshvatljive i nemotivirane te se jedino mogu pojasniti kao ostatak
nekadanjih stadija jezinog razvitka. Njihovo znaenje nije zbir znaenja pojedinih rijei u frazemu, nego je to jedno posve novo jedinstveno preneseno
znaenje. Meutim, ponekad je prijevod frazema mogu i na razini rijei to
nam potvruju prijevodi u ruski i njemaki jezik:
...a jezik mu se razvezao. (TH, 418)

...und sich seine Zunge lste. (WUK, 315)
Pusti je neka ide niz vodu,

kud je pola. (TH, 209)

... . (, 299)
,
. (, 157)
Lass es strombwerts treiben, wie es treibt. (WUK, 159)
Krmak nee o njega da se otare.

(TH, 210) . (, 158)

Nicht einmal eine Sau wrde sich mehr an ihm scheuern.

(WUK, 160)
...liu ploe pred oltarom.

(TH, 286)

.
(, 211)
...und die Steinfliesen seines Altars leckt. (WUK, 219)

Frazemi
su
maksimalno
ukru
ene
veze
rije
i
.
Ipak
je
zamjena
unutar
frazema mogua, ali je vrlo ograniena: kako kao intrajezina zamjena (primjerice
pomesti ispred svoje kue sa istim znaenjem kao i pomesti ispred svojih vrata)
tako i kao interjezina zamjena (Prun, 2002: 36); frazem izvornika pamet u
oblacima preveden je na ruski kao razum u oblacima ( - a):
103
Stojan VRLJI
Dobra je srca, moe i da poslua

,
i da uradi, ali pamet u oblacima.
,
(POKS, 139) c, .

(, 172)

Er hat eine gutes Herz, nimmt auch manchmal einen Rat

an und befolgt ihn, aber seinen Kopftrgt er in den Wollken.
(DGVZS, 91)
Tvrdili su da veziru vise noge.

(TH, 52)

Behaupteten: Die Fsse des Wesirs baumeln schon ber

dem Boden. (WUK, 38)
onako teak i mrtav pijan,

ne moe pobei i mora da ga slua.
(POKS, 155)

,
.
(, 185)
...der, bis zur Besinnunglosigkeit betrunken, ihm nicht

entkommen kann und ihn anhren muss. (DGVZS, 108)
odavno vie voli da po sarajevskim

mehanama prosipa pamet, nego da
kapa nad zemljom i imanjem.
(POKS, 147)

,
. (, 49)

,
.
(, 178)
...der schon seit langem mehr Vergngen daran findet, in den

Schenken von Sarajevo seinen Verstand zu vergeuden als
sein Feld zu bearbeiten. (DGVZS, 100)

U sljedeem primjeru frazem izvornika najree voe doslovno je preveden u njemaki jezik kao seltenste Frucht. Ruski jezik nam nudi samo rije
(rijetko) kao zamjenu za izostavljeni frazem izvornika:

Naprotiv, stihovi su bili najrjee

voe kojim raspolae njegovo
. (, 82)
vanredno pamenje.(TH, 99)
104
Im Gegenteil, Verse waren die seltenste Frucht seines

ausserordentlichen Gedchtnisses. (WUK, 74)
I sljedei primjer pokazuje prijevod frazema na viim razinama:
Jedna od onih ena za koje u nas kau O ,

da im se nita nije otelo. (TH, 66) : H

. (, 58)

Sie gehrte zu jenen Frauen, von denen man bei uns in

Bosnien sagt: Was die anpackt, gelingt! (WUK, 49)

U ruskom prijevodu imamo posve novi frazem (
). Takoer, i njemaki prijevod donosi novi frazem (Was die anpackt gelingt!) uz napomenu kako se u Bosni kae, to nam govori da takav
frazem nije uobiajen u njemakom jeziku.

Rijei su ponekad prazne ljuture koje tek u konkretnim situacijama
dobivaju svoje znaenje. Tek kad se zna tko, komu, gdje, kada, zbog ega
neto kae ili napie, moe se znati to se time misli. (Prun, 2002: 20)
U hrvatskom jeziku pasiv je rijedak, a sve to je u jeziku rijetko najee je
stilski istaknuto. Izborom pasiva pisac stavlja ovjeka u drugi plan: on nije
vie subjekt nego objekt. Meutim, u njemakom jeziku pasiv je vie neutralan nain izraavanja; u hrvatskom jeziku pasiv je na periferiji jezinog
sustava dok je u njemakom jeziku u sreditu jezinog sustava. Ruski jezik,
kao slavenski jezik poznaje pasiv u slinoj mjeri kao i hrvatski. Pogledajmo
to na primjeru:
U duanu, gdje je esto bivao bijen
zbog zadocnjavanja... (TH, 216)

,
...
(, 162)
Und noch danach, in Barbierladen, wo er oft, weil er zu spt

kam, Prgel bekam... (WUK, 164)

Andri je izabrao pasiv bivao bijen jer je posve je razliit od aktiva:
izbili su ga. Salko je bivao bijen, ne po volji onih koji su ga izbili, nego je to
pravilo u nekadanjem odgoju po kojem se neposluna djeca moraju izbiti.
Zato je ovdje subjekt potisnut u drugi plan; autorov izbor pasiva nije sluajan,
nego intencionalan. Tako je i u sljedeem primjeru:
105
Stojan VRLJI
Avdagin egrt je bio tako bijen da

zbog toga ne smije vie da ue
kad ga zovu. (I, 190)

,

. (, 209)
Avdagas Lehrling hatte solche Prgel bekommen,

dass er es gar nicht mehr wagte einzutreten, wenn er ihn
hollen sollte. (DEUDF, 163)

egrt je bio bijen; iz toga primjera nam se ini da je postupak prema egrtu bio vie ostatak nekadanje pedagogije, nego volja subjekta.
Primjeujemo kako ni ruski ni njemaki prijevod nisu ni u jednom ni u drugom primjeru u cijelosti prenijeli stilsku vrijednost izvornika.

U sljedeem primjeru Andri je izborom pasiva umjesto aktiva prikazao svu tragediju bosanske ene. Ni jedan ni drugi prijevod nije uspio prenijeti
stilsku vrijednost izvornika:
Pod tekom novom feredom,

kao pod oklopom, Fata je posaena
na konja i povedena u kasabu.
(ND, 131)

,
,
. (, 121)
Unter dem schweren, neuen bergewand, wie unter einem

Panzer, wurde Fata auf das Pferd gesetzt und in die Stadt
gefhrt. (DBDD, 106)

Fatu nisu posadili na konja, nego je Fata posaena na konja, niti su je
poveli, nego je povedena. Izborom pasiva umjesto aktiva kao da ne vidimo
krivce za Fatinu tragediju kao da su oni prikriveni i kao da ih ne znamo.

Refleksiv je u hrvatskom jeziku prijelazna forma prema pasivu, a
zajedniko im je to imaju neodreeni ljudski agens. U navedenim primjerima vidjet emo kako se neodreenost zamjenice stilistiki aktualizira i time
istie anonimnost dogaaja te ostavlja dojam neotklonjive sudbine ili sugerira
kakav drugi fatalni postupak:
Zarati se opet u Srbiji. (ND, 134)

106
.
(, 124)
Gab es wieder Krieg in Serbien. (DBDD, 108)

Iz navedenog primjera izvornika mi ne znamo tko je poeo rat u Srbiji.
I ini nam se da to nije ni bitno. Vano je istaknuti da se radi o podruju Balkana gdje se esto ratovalo i gdje se rat doimao kao obina stvar, gotovo kao
pravilo. Ruski prijevod je u onome sauvao dio stilske vrijednosti
izvornika. Njemaki prijevod nije uspio sauvati stilsku snagu izvornika.
Dok je pasiv rezultat normativnosti, zakonitosti i objektivne datosti refleksiv
je vie uzualan:
Najvie se vikalo protiv kadije.
(TH, 186)

.
(, 142)
Das strkste Geschrei galt dem Kadi. (WUK, 141)

Mi ne znamo tko je sve vikao protiv kadije; glavna informacija navedene reenice sastoji se u tome da smo na podruju gdje su se esto dizale
bune, dizao se glas protiv vlasti i vikalo se. Ruski prijevod donosi Andriev
refleksiv kao aktiv, a u njemakom prijevodnom ekvivalentu imamo leksiki
pomak u kojem se umjesto glagola javlja imenica Geschrei.

Sljedei primjer dolazi nam kao simbol ivota koji tee; refleksiv koji
se javlja skree nam pozornost ne na one koji siju, nego na obiaj sjetve u
odreeno doba svake godine:
tako da je sve to se posejalo raslo ... ,
brzo i visoko i bilo obilno cvatom i ,
lodom. (TH, 215)

. (, 161)

deshalb ging alle Saat gut auf, sie wuchs schnell, blhte
ppig und trug reiche Frucht. (WUK, 163)

Njemaki nije prenio Andriev refleksiv, dok je ruski prijevod uspio
sauvati dio stilske vrijednosti izborom oblika .

Uporaba istih ili slinih rijei u razliitom znaenju (koje se postie
presijecanjem glasovnog podudaranja rijei i njihovog slinog ili razliitog
znaenja), a sve s ciljem postizanja duhovitosti u govoru poznato je stilsko kazivanje pod nazivom igra rijei. Dakle u igri rijei vano je prenijeti i misao
i zvunu sliku.

U izvorniku I. Andria nalazimo turcizme kao jezine elemente u
stvaranju igre rijei. Posve je razumljivo da je bilo teko pratiti takvu igru
rijei u njemakom i ruskom prijevodu:
107
Stojan VRLJI
Ama, sve je to lijepo, dobar si

ovjee, ali znaju li oni da je ono
vezirov hair , da je za duu i za
boji hator graeno i da je haram
i kamen s njega odbiti. (ND, 273)

, ,
, ,

,
?
(, 244)
Das ist alles schn und gut, mein Bester, aber wissen die denn
auch, dass dies ein Vermchtnis, des Wesirs ist, dass es zu
seinem Seelenheil und aus Liebe zu Gott erbaut wurde und
dass es Snde ist, auch nur einen einzigen Stein davon
fortzunehmen? (DBDD, 224)

Ni ruski ni njemaki prijevod ne prenosi turcizme, a time je izostala i
igra rijei izvornika.

Sljedei primjer donosi nam prenesenu igru rijei u ruskom i njemakom
prijevodu te je na taj nain sauvana duhovitost i konciznost izvornika. Rekli
bismo ak da je ovo primjer natprevoenja (, 1975: 341):
Pa to se zna, onako kako sam ti rekao: , ,
bilo pa nije. (POKS, 133)
: , !
(, 167)

Wie ich dir schon sagte: heute ist nicht gestern. (DGVZS, 86)

I u sljedeem primjeru imamo prenesenu igru rijei u jedan i drugi
prijevod:
Muftija je znao da Viegraani nisu
nikad uivali glas oduevljenih
ratnika i da vie vole da ludo ive
nego da ludo ginu. (ND, 135)

108
,

,
. (, 125)
Der Mufti wusste, dass die Wischegrader niemals den Ruhm

genossen hatten, begeisterte Krieger zu sein, und dass sie ein
leichtsinniges Leben einem leichtsinnigen Sterben vorziehen.
(DBDD, 109)

Primjer koji slijedi donosi nam prenesenu igru rijei u ruskom jeziku i
pravilno prenesenu misao, ali izostavljenu igru rijei u njemakom tekstu:
- Ah, boe blagi, boe blagi!

I te rei je izgovarao nesvesno,
bez ikakve stvarne veze sa onim
to se u tom trenutku deavalo oko
njega; one su bile jedno s njegovim
dahom i uzdahom. (TH, 317)

- , , !
,
,
;

. (, 231)
Ach, du gtiger Gott, du gtiger Gott! Die Worte flsterte

er unbewusst, und sie standen in keinem Zusammenhang mit
dem, was sich im Augenblick um ihn abspielte: Sie waren
eins geworden mit seinem Atem, mit dem Seufzer. (WUK, 241)

Mogli bismo pomisliti da je genetska srodnost hrvatskog i ruskog jezika
bila odluujua u prenoenju igre rijei u prethodnom primjeru. Meutim,
tomu se lako ukloniti ako pogledamo primjer koji slijedi i koji nam donosi
prenesenu igru rijei u njemakom jeziku i izostavljenu igru rijei u ruskom
jeziku:
Zar je za tebe damijski zid, krmak , , o
krmski, da na njega prislanja svoje ,
ogane dralice. Jo ovdje zvono ne
kuca i vlaka borija ne trubi,
!?
domuze od domuza! (TH, 85)

,
! (, 72)

Denkst du, du schweiniges Schwein, die Moscheemauer ist

fr dich errichtet, damit du deine heidnischen Stiele daran
lehnst.Noch lutet hier keine Glocke, und noch tnt keine
Posaune der Unglubigen, du Sau einer Suin! (WUK, 64)

Pojedinano kakvo zgusnuto ivotno iskustvo vremenom moe postati
batinom cijelog jednog naroda. Tako nastaju izreke. U izrekama je pohra
njeno ogromno iskustvo; u njima je sve ono to se dogodilo ili se moglo dogoditi ovjeku. Zato njihova uporaba u govoru donosi ozbiljnost i potvrdu. Izreke imaju neposrednost i kvalificirano (denotativno) znaenje te stoje usuprot
109
Stojan VRLJI
frazema za koje je karakteristino preneseno (konotativno) znaenje. Sama

narav izreka omoguila je njihov prijevod na razini rijei. To nam takoer
potvruje vrlo slinu stvarnost; pripadnost hrvatskog, ruskog i njemakog jezika zapadnocivilizacijskom krugu omoguila je uspjean prijevod Andrievih
izreka na ruski i njemaki jezik:
Jer, mrtva usta ne govore, a ovek
,
koga prenosi pamet i koji ne gleda ,
preda se kad ide, moe uvek
,
da se oklizne. (TH, 356)

,
. (, 256)

Ein toter Mund knne nicht sprechen, und ein Mann, den der
Verstand im Stich gelassen habe und der seine Augen nicht
auf den Weg vor sich hefte, knne jeder Zeit ausgleiten.
(WUK, 270)
A ko rakijom tugu lei, taj ne

ozdravlja od tuge, nego umire
od rakije. (POKS, 136)

,
. (, 170)
Wer jedoch seinen Kummer mit Schnaps zu heilen sucht, wird

nicht gesund, sondern stirbt am Schnaps. (DGVZS, 89)
Svi mi kau (...) da je bolje vodu u

usta, tono kau. (POKS, 155)

Alle sagen (....) Wasser in Maul zu mnehmen, wie es so

heisst. (DGVZS, 109)
I za najtvru glavu ima sablja.

(TH, 473)

, (...)
. (, 185)

. (, 338)
Auch fr den hrtenste Kopf gibt einen Sbel.

(WUK, 358-359)

U primjeru koji slijedi izvornik nam nudi izreku kao regionalizam.
Njemaki prijevod je na razini rijei, a ruski tekst donosi preprianu izreku:
110
Neu ga, kae, trpljeti, pa da mi je

iz oka iziao. (POKS, 155)

,
. (, 185)
Ich duld ihn nicht lnger, sagte er, und wenn er gleich
meinen Augen entstiegen wre. (DGVZS, 109)
Socioloka uvjetovanost prijevoda

Andrieva razmiljanja o ivotu i svijetu nalaze se u slikama razasutim
u cjelokupnom autorovu djelu. Ta razmiljanja nemaju posebne sustavnosti pa
je Andrievu filozofiju teko izloiti u sustavnom obliku. Meutim, filozofska
i knjievna vrijednost neodvojive su. Stoga se piev stil ne moe odvojiti od
sadraja ideja. Zato u svakom prijevodu, nisu pod povealom samo sinonimski
ekvivalenti u leksici i gramatici usporeivanih razliitih jezika, nego i ekvivalenti koji izraavaju analogne ideje. I ba zbog toga oekujemo od prevoditelja
istu povezanost stila i ideja, bez obzira na koji jezik je preveden izvornik.

Andri je ratne prilike naslikao u monologu jednog od svojih junaka:
tako je to: sve te ui i nagoni da radi i tedi, i crkva i vlast i tvoj roeni
razum. I ti slua i oprezno ide i pravedno ivi, upravo i ne ivi, nego radi
i tedi i brine, i vek ti u tome proe. A onda, odjednom, izokrene se i izopai
cela ta igra; nastupe vremena kad svet stane da se ruga razumu, kad se crkva
zatvori i umukne, a vlast zameni golom silom, kad oni koji su poteno i krvavo
sticali gube a dangube i siledije stiu. (ND, 377) Po Andriu, ratovi dolaze
kao bolest, kao potresi, poplave ili druge nadnaravne sile i zato se teko mogu
zaustaviti, ali se dugo pamte i esto uzimaju kao datumi od kojih se rauna
vrijeme i duina ljudskog vijeka. (ND, 8586) To nam ilustrira i reenica
jednog od Andrievih junaka iz romana Na Drini uprija:
elja za naglim promenama i

pomisao o njihovom nasilnom
izvoenju javljaju se esto meu

ljudima, kao bolest, i hvataju

, maha najvie u mladikim glavama; .
samo, te glave ne misle kako treba,
,
ne postiu na kraju nita i obino
,
se ne dre dugo na ramenima.

(ND, 303304)
. (, 269)

Der Wunsch nach schnellen Vernderungen und die

Vorstellung ihrer Gewaltsamen Ausfhrung tauchen oft unter
111
Stojan VRLJI
den Menschen wie eine Krankheit auf und spuken am strk

sten in den Kpfen den Jugend: nur denken diese Kpfe
nicht, wie es sich gehrt, sie erreichen letzten Endes nichts
und halten sich gewhnlich nicht lange auf den Schultern.
(DBDD, 248249)

Lako je primijetiti kako je u ruskom prijevodu izostala Andrieva usporedba kao bolest. Usuprot tome njemaki tekst donosi vjeran prijevod: wie
eine Krankenheit. Izostavljanje usporedbe kao bolest moemo razumjeti kao
otklon od izvornika iz ideolokih razloga. Jer u ruskom jeziku postoji izraz
, a to je posve dovoljno da bi prijevod bio vjeran. Meutim,
ini se da je ruski prijevod na ovom mjestu nastao kao rezultat pragmatistike
interpretacije izvornika; netko se bojao (a to ne mora biti nuno prevoditelj)
Andrievih filozofsko-historijskih generalizacija koje bi mogle dovesti u
pitanje vrijednosti njihove Revolucije. Iz istih razloga izostavljeno je u ruskom
prijevodu ne postiu na kraju nita - . Njemaki prijevod je i u
ovom sluaju vjeran izvorniku: sie erreichen letzten Endes nichts.

Andrieva filozofija oslikava svjetonazor naroda kojemu pisac pripada.
Vremena velikih promjena i velikih drutvenih potresa nalazimo kod Andria
pod posebnim imenom poremeena vremena. Ve davno je primijeeno
(Pranji, 1991: 128) kako nam ruski prijevod, da bi ublaio sliku poremeenih
vremena, nudi rusko: . Takav prijevodni ekvivalent ne
moemo prihvatiti jer rusko prijelazna vremena a nije
isto to i poremeena vremena. Isto: sintagma `nezdravi i nepotpuni ljudi`
() ne samo da su prevodilakim voluntarizmom psihopatoloki ljudi originala postali `sluajni`; oni su ak postali ` ` (= kadikad
ogranieni), a toga u originalu uope nema! (Pranji, 1991: 129)

Sliku poremeenih vremena upotpunjuje i smrt jednog Ciganina koji je
nazvao Boga novskom kapetanu:
Ve sutradan po Ahmet-begovom

hapenju, obeen je jedan Ciganin -
ispod groblja i telal je upadljivo

,
objavio da je obeen zato

,
to je nazvao Boga novskom kapetanu ,
kad su ga vodili u Grad. (TH, 241)
. (, 79)

Schon am tage nach der Verhaftung Achmet-Begs wurde

ein Zigeuner unterhalb des Friedhofs aufgehngt, und der
112
amtliche Ausrufer verkndete in einer Weise, die darauf

abgestellt war, Aufsehen zu erregen, der Zigeuner sei an den
Galgen gekommen, weil er den Stadthauptmann von Novi bei
dessen berfhrung ins Gefngnis gegrst habe. (WUK, 183)

Sovjeti su ve bili prihvatili novi pozdrav pa nas u prijevodu ne
iznenauje to je izostavljeno Andrievo nazvao Boga. Iz istih razloga izostavljen je u ruskom prijevodu pozdrav merhaba u neto ranije citiranom primjeru
(TH,242; ,185; WUK,185), dok je njemaki prijevod u istom sluaju na
razini rijei (merhabagegrsst hatte).
Nevolje koje su naile na Travnik sa
dolaskom novog vezira, teke su za
celu varo a velike kao vasion za
pojedinca.(TH, 477)

,
,
, ,

, ,
.(, 341)

Die Plage, die mit der Ankunft des Wesirs in Travnik ihren

Einzug gehalten hatte, lastete schwer auf der ganzen Stadt,

und jeder unmittelbar Betroffene glaubte die Welt auf seinen

Schultern zu tragen. (WUK, 361)

U navedenom primjeru Andri realistiki opisuje viegradske nevolje
koje su teke za celu varo a velike kao vasiona za svakog pojedinca. Sukladno sovjetskom proklamiranom rtvovanju za domovinu ruski prijevod
umanjuje te nevolje, pa dolazimo do toga kako su se one samo inile ogromnim svakom pojedincu ( ). Po ondanjoj sovjetskoj
ideologiji bitna je zajamenost zajednike egzistencije, dok je pojedinana
uvijek bila u drugom planu. ini se da samo tako moemo razumjeti rusko
odstupanje od izvornika. Usuprot tome, njemaki prijevod je vjeran.

Za sve ruske prijevode koji su nastajali u vrijeme kada su nastajali i prijevodi Andrievih djela o kojima govorimo karakteristina je pojava sovjetizacije. To nam potvruje i sljedei primjer:
Ni u snovima se ne pomiu granice
tako brzo i tako daleko. (ND, 281)

. (, 250)

113
Stojan VRLJI
Nicht einmal in Traum ziehen sich Grenzen so schnell und

in so weite Fernen zurck. (DBDD, 230)

U ruskom prijevodu nalazimo sovjetizam iako takve
rijei nema u izvorniku. Slino je i u sljedeem primjeru: u izvorniku se javlja
rije imperija za koju ruski tekst opet nudi sovjetizam:
Veliki kameni most koji je po zamisli

i pobonoj odluci vezira iz Sokolovia
trebao da spaja, kao jedan od beouga
imperije, dva dela carevine

(ND, 280)
... (, 250)

Die grosse steinerne Brcke, die nach der Absicht und

frommen Entscheidung des Wesirs aus Sokolowitschi wie
eines der Kettenglieder des Reiches die beiden Teile der
Trkei verbinden... (WUK, 230)

Iako i u ruskom jeziku imamo internacionalizam imperija, prevoditelj
se ipak odluio za sovjetizam . Njemaki prijevod u navedenim
primjerima je profesionalno korektan.

Meutim, ima i takvih primjera u kojima i u njemakom prijevodu nalazimo odstupanje od izvornika. Naslov pripovijetke orkan i vabica Nijemci
su preveli kao orkan, der Einugige und die Fremde, a ruski naslov glasi
. Ruski prijevod je vjeran, a njemaki odstupa od izvornika
time to rije vabica prevodi kao Fremde (strana osoba). S obzirom na to da
je vabica u navedenoj pripovijetci oslikana kao negativan lik, moemo samo
pretpostaviti da se takvim prijevodom njemaki prevoditelj brine za duu
njemakog itatelja koja bi se doslovnim prijevodom mogla kontaminirati
skepsom koja, po njemu, izbija iz Andrievih rijei i reenica.

Cijelu jednu pripovijetku Andri je posvetio kupovini kose Vitomira
s Dikava. Seljaku je kosa sve; nerazdvojna kao venana ena (K, 185) I
ba kao eni Vitomir joj se obraa rijeima koje su i ljubavniki nene i
dumanski jetke: Jordami ti jo malo, jordami. Nee dugo!...Ne zna ti jo
u kakvo si se selo udala, mladice! Ti misli da e neko gledati u tebe ko od
zakletve i itati zlatna slova? Nee, ne boj se. Ne gledaju u nas ni na areno
ni na pisano. Nema ovdje lakoe ni kolajluka, ni travki, ni kosi ni ovjeku
(K,186) Razmiljajui o kosi koju je kupio Vitomir nastavlja:
114
Dok je gleda u duanu ti bi reko

,
sablja, Bog dao, a kad je iznese
- , ,
na onu kletu visinu dikavsku,

nasadi je na kosite, otkuje i
,
stane da kosi, ona se, rospija
,
,
, ,
vapska, topi u travi ko vosak i
, ,
nestaje pod belegijom ko ledenica.
, .
Sve ja to znam. (K, 183-184)
, . (, 222)

So lang du sie im Laden anschaust, meinst du grad, sie sei ein

Degen, ein Geschenk aus Gottes Hand, wenn du sie aber dann
hinauf nach Dikava auf jene hohen Almen bringst, sie am
Wurfe festmachst, dengelst und mit ihr zu mhen anfngst,
schmilzt sie im Gras wieWachs und verschwindet unter dem
Wetzstein wie ein Eiszapfen. Dass alles weiss ich ganz genau!
(DS, 319)

Ba kao to je u spomenutom naslovu orkan i vabica izostavljena
rije vabica tako je u ovom primjeru u njemakom tekstu izostavljen izraz
rospija vapska. U istom navedenom primjeru sovjeti su, opet iz svojih razloga, izostavili Bog dao.

Na povratku u selo Vitomir se obraa kosi rijeima: ....Planina je ovo
gospoja, ljuta i velika planina! a zatim slijedi zavretak pripovijetke: Tu
Vitomir ugleda na slaboj meseini zaravan, zvanu Pod grabiem. Odmah se
oseti blie selu i zapeva iz sveg grla, zavi vuki i otegnuto, bez jasnih rei i
odreene melodije, kao da se nekom sveti i nekog izaziva. (K, 186)
Andri je u navedenoj pripovijetci prikazao Bosnu koja je i ovdje ostala na
granici izmeu Zapada i Istoka. Ako prevesti znai ponaiti, kao to nam eli
rei Radoslav Katii, onda moramo kazati kako ni njemaki ni ruski prevoditelji (izostavljanjem izraza rospija vapska i izraza Bog dao), ponajvie
zahvaljujui sociolokim razlikama, nisu bar u tome primjeru, dovoljno
ponaili njemaki i ruski prijevod.

Izbor djela i autora za prijevod ve ukljuuje socijalne, kulturne,
ekonomske i politike imbenike koji su relevantni za jedan prijevod koliko i
jezini. (Prun, 2002)

Andrievo knjievno djelo poznato je po svojoj unutarnjoj poetici
poetici izvornika. Prijevodom na sve znaajnije svjetske jezike izvornik dobiva i jednu novu, vanjsku poetiku utemeljenu na tekstovima poetike prijevoda. Novi prijevodi koji dolaze (a Andrievo djelo je u nekim jezicima
115
Stojan VRLJI
prevedeno po nekoliko puta) donose nove vrijednosti izvornika koje postaju

bogatstvo knjievnosti i jezika na koji je Andrievo djelo prevedeno.
Izvori
I.
Sabrana djela Ive Andria, Sarajevo, 1976:

Na Drini uprija
Travnika hronika
Pria o kmetu Simanu (u knjizi Znakovi, 127157),
Veletovci (u knjizi Nemirna godina, 133143),
orkan i vabica (u knjizi Jelena ena koje nema, 189206),
Olujaci (U knjizi e, 215224),
Kosa (u knjizi Znakovi, 181186).
Pria o vezirovu slonu (u knjizi Nemirna godina, 4390).
II.
, , ,
, 1956 ( - . . ),
, ,
, , 1974 ( - .
),
, , ,
, 1957:
( . ),
( . ),
( . ),
( . ),
( . ).
( . ).
III.
Ivo Andri, Die Brcke ber die Drina, im Verlag Ullstein GmBH,
Frankfurt/M-Berlin-Wien, aus dem serbischen von Ernst E. Jonas,
Ivo Andri, Wesire und Konsuln, Deutscher Taschenbuch GmBH Co.
KG, Mnchen, 1978, aus dem serbokroatischen bersetzt von Hans Thurn,
Ivo Andri, Smtliche Erzhlungen: Im Streit mit der Welt, Carl Hanser
116
Verlag, Mnchen, 1963:

Die Geschichte vom Zinsbauern Siman, 80-1211, bersetzt von Elemar Schag,
Olujaci, 7079, brsetzt von Elemar Schag
orkan, der Einugige, und die Fremde, 162-176, bersetzt von Alois
Scmaus,
Die Sense, 317323, bersetzt von Elemar Schag.
Ivo Andri, Smtliche Erzhlungen: Der elefant des Wesirs, Carl Hanser
Verlag, Mnchen 1963:
Die Mnner von Veletovo, 201-210, bersetzt von Wolfgang Gryecz.
Der Elefant des Wesirs, 277-324, bersetzt von Werner Creutziger.
Literatura
, . (1970), ,
.
Hamadani, R. (1970), Motive und Motivationen im literarischen Werk von
Ivo Andri; Versuch einer Analyse, Graz.
Katii, R. (1992.) Jezikoslovni zapisi o prevoenju, Novi jezikoslovni
ogledi, kolska knjiga, Zagreb.
Koller; W. (1979), Einfhrung in die bersetzungswissenschaft, Heidelberg.
Menac,A. (1988.), Hrvatskosrpsko-njemaki frazeoloki rjenik, Zagreb.
, . . (1968) ,
, .
, . (1975) - -,
, , M.
Pranji, K. (1991.), Ivo Andri u prijevodima, Jezikom i stilom kroza
knjievnost, Zagreb, 1991., str. 107-117.
Prun, E. (2002), Einfhrung in die Translationswissenschaft, Graz.
( ,(1975), .
Minde, R. (1962), Ivo Andri, Studien ber seine Erzhlkunst, Mnchen, 1962.
Kratice
I.
I orkan i vabica
K Kosa
ND Na Drini uprija
O Olujaci
POKS Pria o kmetu Simanu
117
Stojan VRLJI
POVS Pria o vezirovu slonu

TH Travnika hronika
V Veletovci
II.

K

B
III.
DEUDF orkan die Einugige und die Fremde
DS Die Sense
DBDD Die Brcke ber die Drina
O Olujaci
DGVZS Die Geschichte von Zinsbauern Siman
DEDW Der Elefant des Wesirs
WUK Wesire und Konsuln
DMVV Die Mnner von Veletovo
Stojan VRLJI
LINGUISTIC AND SOCIOLOGICAL DEPENDENCE OF RUSSIAN
AND GERMAN TRANSLATIONS OF ANDRIS WORKS

In translation two languages always compare with each other and the
translation is therefore at the same time the primary act of comparative linguistics. That is why translation has to be seen from the semantic point of view
without which it could not be understood. On the other hand, translation is
always a confrontation of two cultural systems. Confrontation of the original
and the translation always ends at the sociological level. Translation is always
an encounter of a we and they, ours and yours. In such relations the task of a
translator is to enable readers of Russian and German translations familiarization with Andris timeless thoughts not within a specific ideology or politics.

118
Key words: Russian, German, translation, sociological dependenc

UDK 821.163.4(497.16 Boka Kotorska)18/19

Pregledni rad
Milorad NIKEVI (Osijek)
Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera
mnikcevi@ffos.hr
KNJIEVNA I KULTURNA DEKADANSA BOKE KOTORSKE
KRAJEM XIX I POETKOM XX VIJEKA
Knjievnost i umjetnost Boke Kotorske krajem XIX
i poetkom XX vijeka doivljava traginu i postepenu
dekadansu. Uruava se sve ono to su prethodni vjekovi
donijeli kao izuzetno duhovno i umjetniko, knjievno, graditeljsko, likovno i muziko blago koje je ipak velikim dijelom ostalo sauvano u riznici crnogorske kulturne i
duhovne tradicije. Autor ovoga rada ukazuje na najznaajnije
knjievne pojave i pisce koji su djelovali u Boki Kotorskoj
u drugoj polovini XIX i poetkom XX vijeka.
Kljune rijei: istorija knjievnosti, crnogorska knjievnost,
Boka Kotorska

Knjievnost i umjetnost Boke Kotorske krajem XIX i poetkom XX
vijeka doivljava traginu i postepenu dekadansu. Uruava se sve ono to su
prethodni vjekovi donijeli kao izuzetno duhovno i umjetniko, knjievno, graditeljsko, likovno i muziko blago koje je velikim dijelom ostalo sauvano
u riznici crnogorske kulturne i duhovne tradicije. I civilizacijski razvijeniji
narodi i njihove kulture imale su u duhovnome razvoju veih ili manjih zastoja i znakova dekadencije. Ona se ogledala u dva osnovna vida: prvi vid
dekadencije ili dekadanse, period je raspada, nazadovanja i razvoja odreenih
kulturnih sadraja. Poznato je da su se kulture odreenih zajednica, u daljoj i
blioj istoriji, razvijale u usponima i padovima. Drugim rijeima, pojedine su
se epohe javljale u znaajnim umjetnikim ostvarenjima, a ponekad se javljaju
epohe stagnacije, kad u kulturnome i umjetnikome pogledu dolazi do potpunoga zastoja i nazatka. Dr Tvrtko ubeli naznaava da se odsustvo velikih
pjesnika i nedostatak umjetnikih djela rado naziva dekadentskim razdobljem ili jo ee dekadentskim dobom epigona, oponaanja ranijih stihova
119
Milorad NIKEVI
i oblika.1 U daljoj interpretaciji pie: Jo ee znaenje termina dekadanse,

s podvuenim negativnim znaenjem i kritikim stavom prema odreenoj situaciji u kulturi i knjievnosti, upotrebljava se vrlo esto u sukobu razliitih
ideolokih koncepcija, u nesporazumima starije i mlae generacije, u borbi
oprenih teorija i kola.2

ubeli pokuava utvrditi i uzroke toga zastoja i naglaava da su
mnogobrojni. No, izmeu njih istie da su najvaniji socioloki uzroci (teke
drutvene i ekonomske prilike poslije 1848. godine u Evropi), sumorna
kulturno-politika atmosfera u buroasko-kapitalistikom svijetu Evrope i najzad sukobi raznih knjievnih programa i estetskih usmjerenja.

Svi navedeni uzroci ponajvie su nagrizali i kulturne steevine i
duhovni milje Boke Kotorske. Tome su nesumnjivo doprinijeli uestali ratovi, ukrtanja vojske i oruja, nasilne smjene tuinske vlasti koja je imala
jedan jedini cilj: potiniti i porobiti Boku Kotorsku kao izuzetni areal priro
dnih i duhovnih ljepota Mediterana, ali i kao vjekovnu kolijevku materijalne
i duhovne kulture koja u krilu nosi tradiciju neprocjenjivoga blaga, sadraja i
znaenj. O tome naglom nestajanju, padu vrijednih knjievnih djela i drugih
umjetnikih sadraja, postupnom umiranju kulturnoga i duhovnoga ivota
Boke Kotorske krajem XIX i poetkom XX vijeka simbolino je pisao don
Branko Sbutega u Predgovoru knjige Pustinjak don Sreka Vulovia: Nije
ni za Vulovia, kao ni za nas, tajna da je Napoleon Europi donio Europu, ali
je Boki oduzeo Serenissimu, a time i sva ona politika, ekonomska i kulturna
znaenja koja su joj u okviru Mletake Republike osiguravala i znaenje i
prosperitet. Dodue, Napoleon je neto donio: neto kilometara cesta, nekoliko fortifikacija, jedan teatar masonske loe, duh revolucije, antiklerikalizam,
novi civilni kodeks, nove politike perspektive. Ali kad je propao, Boki je
malo to ostalo, a uniteno je bilo mnogo. Boka kao rubna regija vrijedila
je jo samo kao sekundarni depozit ratnih brodova novog Habzburkog gos
podarstva. Nedovoljno da je oporavi i osigura.3
BOKOKOTORSKI KRUG PISACA

Iz gore izloene perspektive treba promatrati i knjievno stvaralatvo
Boke Kotorske u rasponu od sredine XIX, pa do prve polovine XX stoljea.
Neveliki panoramski pregled knjievnosti pojedinih bokokotorskih autora
u tome razdoblju pokazae sumorni trenutak knjievne produkcije Boke
Kotorske.

3

1
2
Tvrtko ubeli, Knjievnost, Panorama, Zagreb, 1967, 99.

Isto, 100.
Don Sreko Vulovi, Pustinjak, Perast, 1997, 6.
120
Knjievna i kulturna dekadansa Boke Kotorske...

U dijahronijskome pregledu bokokotorskih pisaca na prvome mjestu po
roenju notiramo trojicu autora nevelikoga knjievnog opusa: Ivana Rupia,
Pava Kamenarovia i Josipa urovia.
Ivan Rupi (17551846), Pavo Kamenarovi (18211903),
Josip urovi (18271883)

Graanske biografije Ivana Rupia i Pava Kamenarovia oskudne su.
Zna se da Rupi potie s podruja Boke Kotorske i da je pisao humoristino-satirinu poeziju koju je objelodanjivao u knjievnoj periodici, dok je
Kamenarovi rodom iz Dobrote. Kamenarovi je bio pomorac koji je putovao
Mediteranom (Alir i Carigrad), pa je i kolovanje zavrio u Trstu i Livornu.
Prve stihove, kao i mnogi drugi bokokotorski pomorski sinovi, poeo je tvoriti na talijanskome jeziku, ali je ubrzo postao pjesnik narodnoga knjievnog
izraza. Kao zaneseni rodoljub, pisao je rodoljubne ushite, ekstatine pjesme
u duhu hrvatskih ilirskih budnica i davorija, ali je bio daleko vie opinjen
uticajem pjesnika slavjanstva Jovana Sundeia, kojemu je i posvetio ove
stihove:
Slavjanski, slavni pjesnie,
kog divan gusle sklad
Na spasonosni budi nas
Bratske sloge rad;
Tvoj svake strasti slobodan
Pjesniki bistri um
Ka stup nebeske svjetlosti
Kae nam slavni drum.

Sundeiev poetski opus jae je markirao i odredio poetski put
Kamenaroviu, a naroito se angaovao na knjievno-kulturnome planu kad
su Dobroani osnovali Slavjansku itaonicu (1862). Od tada se u njoj pokree
knjievni i kulturni ivot koji je imao za cilj da ouva tekovine narodnoga
jezika u Boki, a s njim i bogatstvo narodnih obreda i obiaja. Posebno se istie
Kamenaroviev rad u Bokeljskoj mornarici, koja je obnovljena 1859. godine.
I tu je on imao preporodne ideje, i tu je on isticao da tradicionalno mora da
bude nosilac bratstva, jedinstva i saradnje.4 U tome je idejnom duhu on i
pjevao otvorenu budnicu:
4
Milo Miloevi, Pavo Boov Kamenarovi pomorac i pjesnik, u knjizi: Studije iz knjievne i kulturne prolosti, NIP Pobjeda, Titograd, 1987, 483484.
121
Milorad NIKEVI
Uljezimo svi u kolo

Rukama ruke pruimo
pokaimo svim okolo
Da slogu bratsku vrijeimo.
Potvrdimo uz prigodu
i mi kao nai djedovi
Da u rodu ne zaludu
Jedne smo majke sinovi.5

O pjesnitvu Pava Kamenarovia, knjievni istoriar i kulturolog Milo
Miloevi zapisao je: Kada se Pavo Kamenarovi bavio knjievnim radom, i
to mahom stihovima (...), ne izgleda da je imao isto literarnih ambicija. Njega je, uz nesumnjiv smisao za poeziju u izvjesnoj mjeri, u tome vodila lina
kultura, tenja za biranim izraavanjem i ukus vremena, a ne neka naroita
potreba da stvori poetska djela. Otuda se on, osim pomenutih preporodnih
ideja, trudio da sve prigodne dogaaje, porodine, mjesne, kulturne, crkvene,
dravne, izrazi u stihu. (...) Sigurno je i to, da se meu tim pjesmama nae
poneki stih, a rjee itava pjesma, koja zazvui svjee i toplo, i svjedoi da je
pisac imao smisla za poeziju.6

Kamenarovi se ogledao, ali sasvim usputno i sporadino, i u drami
Zloreka i Nova komedija, ali bez veega dramskog i stvaralakog uinka. U
zakljuku moemo rei: Kamenarovi je nosio u sebi glas emocije rodoljubnoga ushita, ali je bio nevjet versifikator, oskudnoga poetskog jezika.

Humoristiko-satirini pjesnik rodoljubivoga karaktera je i Josip
urovi. On je rodom iz Pranja. Osnovnu je kolu zavrio u rodnome
mjestu, a vie obrazovanje stekao je u Padovi. Radio je kao pomorski kapetan. Njegovo ime nije uneeno ni u jednu antologiju ili pregled crnogorske
i bokokotorske knjievnosti. Radoslav Rotkovi ga u Pregledu crnogorske literature spominje samo anotativno, napominjui da je s talijanskoga
jezika preveo peto pjevanje Danteova Pakla i nekoliko pjesama francuskoga romantiarskog pjesnika Alfonsa de Lamartina (17901869). Dakle, i o
njemu se malo zna i kao o graaninu i kao o stvaraocu. Primijeeno je da
je objavio u knjievnoj periodici svega nekoliko lirskih pjesama autentine
rodoljubive inspiracije. Bio je pjesnik kratkoga daha, bez izvornoga
umjetnikoga zamaha.

Prema tome, za svu trojicu knjievnika moemo generalno rei da su
pjesnici kratkoga daha u knjievnosti. Iznenada su knjievno stasali, ali su jo

5
6
Svi stihovi Kamenarovia preuzeti su iz knjige Miloa Miloevia.

Isto, 485.
122
bre iezli kao pjesnici iz duhovnoga poetskog prostora i svijeta knjievne

Boke Kotorske.
Sreko Vulovi Peratanin
(18401900)

Ime don Sreka Vulovia odralo se u knjievnosti Boke Kotorske sve
do dananjega dana. Po roenju je Sreko Vulovi iz drevnoga Perasta, e je
stekao osnovnokolsko obrazovanje, gimnaziju je zavrio u Dubrovniku, a
teoloke nauke u Zadru. Zareen je za katolikoga svetenika 30. novembra
1863. godine u Katedrali Sv. Tripuna u Kotoru. Potom je obavljao sveteniku
misiju (slubu) po raznim mjestima Boke: u Risnu, Pokriveniku, Dobroti, Ljutoj i bio uvar svetita Gospe od krpjela. U srednjim godinama, kao iskusan, znatieljan, poletan i obrazovan svetenik, prelazi na dunosti profesora i
vjerouitelja na C. K. Velegimnaziju u Kotoru. Tu je slubu obavljao revnosno
sve do 1898. godine, kad se penzionisao. Nedugo je iza toga umro, 10. novembra 1900. godine u Perastu, e je i sahranjen.

Sreko Vulovi po primarnome pozivu bio je duhovnik, pa nauni i kulturni radnik, pisac i stvaralac originalnih umjetnikih i naunih djela. Naime,
slobodno vrijeme koristio je za prouavanje istorije Perasta, Kotora, ali i cijele Boke Kotorske. Njegova stvaralaka biografija prepuna je povijesnih,
kulturolokih i knjievnih sadraja i naunih radova. Poznat je i po tome to
je u vrijeme prevlasti talijanskoga jezika u Boki, poput savremenika Antuna
Kojovia i Stefana Mitrova Ljubie, i u govornome i u slubenome obliku
upotrebljavao maternji jezik. Iz njegove naune radionice ostalo je veliko
kulturoloko, prosvjetiteljsko i istorijsko djelo.7

Od njegovih beletristikih radova istiemo Gospu od krpjela, povijestnu crticu o udotvornoj slici blaene Djevice od krpjela i njenom hramu na
otoiu prema Perastu.8 Strogo gledano to nije narativna tvorevina, ve vie
istorijski spis koji jezikom istorijskih fakata prati postanak otoia kraj Perasta Gospe od krpjela. I kao to je naznaio u prvome poglavlju, nastojao
je da detaljno opie nastanak toga udesnog i mistinoga otoia, da istakne
predanja koja su se u narodu od davnina ispredala i usmeno odravala. Na
kraju autor istie vrijednost i znaaj sazidane bogomolje koja je na otoiu
podignuta, a koju je kasnije ivopisao poznati barokni slikar Tripo Kokolja.
Naredne stranice posveene su njegovu umjetnikome ivopisanju crkvice.
7
Sreko Maji, urednik Pustinjaka don Sreka Vulovia (Perast, 1997), donio je cjelovitu
bio-bibliografiju radova Sreka Vulovia.
Sreko Vulovi, Gospa od krpjela, povijestna crtica o udotvornoj slici blaene Djevice
od krpjela i njenom hramu na otoiu prema Perastu, Zadar, 1887.
123
Milorad NIKEVI
Bez pretenzija da detaljnije ulazimo u analizu, istiemo da je autor ocrtao i istakao to ta bogomolja znai za Peratane i Bokelje uopte, za narod toga kraja, da bi na kraju naglasio tovanje i bogoljubnost prema Gospi od krpjela,
posebno od pomoraca, ostalih Bokelja i naravno od stranaca, pa i od Turaka.
U cijelome tivu toga religiozno-povijesnoga spisa provijava duh pijeteta prema svetitima Boke, a posebno je lijepo i impresivno opisan uvodni pejza
Bokokotorskoga zaliva koji je svemogui stvaralac izlio na pune ruke obilja
prirodnih ljepota.

Svega tri godine kasnije (1890) objavio je don Sreko Vulovi
beletristiko djelo Pustinjak, koje u podnaslovu ima dodatak Poviestne crtice iz Bokekog ivota svretkom prologa (18. st.) i poetkom naega vijeka.9 Iako je sm pisac anotativno odredio da je grau toga djela prikupio
(...) i po perakom narjeju objavio, to je Vulovievo tivo u novije vrijeme
don Branko Sbutega okarakterisao, kao i njegovu Grilovicu, pripovjednom
prozom. Za nju eksplicitno kae: Novela Pustinjak, kao i Grilovica, tek su
skromni literarni projekti da se velika bokeljska drama, koliko toliko, literarno osvjedoi. U ovom kontekstu Pustinjak nam je posebno zanimljiv, jer
mu je sama pria tek opravdanje, ili povod, za konstituiranje jednog iscrpnog svjedoanstva o lingvistikim, etnografskim, i povijesnim situacijama
prve polovine 19. st. Koliko je u tom uspio najbolje svjedoi injenica da su
novele i njen autor skoro posve zaboravljeni, ali je fra Frane postao i ostao
dio ive predaje u Boki, tako da se pria o njemu pretvorila u legendu ve
poetkom ovog stoljea, a lokalno stanovnitvo do danas ne sumnja u njenu
autetinost.10

Pustinjak je strukturisan od svega nekoliko pripovijesti: Fra Frane,
Minarska kua, Mladost plahost, Pad Serenisime, Nesrea za nesreom, Bog
ne plae u subotu, Pokolj urota, juri i Dva sudca pod istom ploom. Prie
su kratke narativne strukture, sa sadrajem odijeljenim i bez unutranje kohezije. Likovi su crtani vanjskom i unutranjom, psiholokom karakterizacijom s ciljem da ostave lijep narativan i psiholoki utisak na itaoca. U njima
dominiraju brojni dijalozi, didaktizam i pouka, tako da se likovi nadopunjuju
i priaju osobene i rasplinute note ivota. Tako lik srednjovjene ene (strine)
pria priu o uvenome franjevcu fra Frani koji je ivio do smrti u poruenom
manastiru sv. Gjurgja, dje je uv nae mile pokojnike, gorio im kandjelju obdan i ob no, zvonio jutrom i veerom Zdravu Mariju i uru noi. Za te prie
don Branko Sbutega kae da su napisane u nesumnjivome duhu Vodopievih
djela. Novele se u Pustinjaku bitno ne izdvajaju literarnom novinom, ali
Sreko Vulovi, Pustinjak. Poviestne crtice iz Bokekog ivota svretkom prologa (18. st.)
i poetkom naega vijeka, Zadar, 1890.
10
Don Sreko Vulovi, Pustinjak, Gospa od krpjela, Perast, 1997, 6.

124
Boka bolje nema. Pomijeavi nekoliko historijskih izvora i linosti, Vulovi

gradi lik svoga Pustinjaka ex nuovo, ali ne ex nihilo. Otuda i legenda, i bez
sumnje je da je poduhvat izdavaa u tom smislu danas posebno znaajan,
jer vraa znatieljnima mogunost da omiljenu legendu Boke pronau u
njenom literarnom predloku, ali da i suvremenim povjesniarima hrvatske
knjievnosti iznova dariva zaboravljenog Vulovia, kao pisca od znaenja za
njen devetnaestostoljetni korpus.11 Tu je pripovijetku Radoslav Rotkovi u
svome pregledu samo uzgredno spomenuo, napominjui da je Vulovi u njoj
obradio poznatu legendu o Napoleonovu mobilisanom vojniku Sloviu, koji
je kao artiljerac nainio kobnu pogreku i umjesto tvrave pogodio prozor
drage. Narativnim tkanjem u toj legendi spojene su dvije linosti koje su ostale da ive u predaju perakog puka. Zbog svega toga i u opisima te prie
ima lijepih stranica perake atmosfere.12

Iako je Grilovicu, historijsku pripovijest iz XVI vijeka, kako je klasifikuje sam autor, potpisao Bogomil Hrvatovski, zna se zasigurno da se iza
toga pseudonima krije don Sreko Vulovi.13 To je djelo nevelikoga opsega,
sazdano u XVII glava i predstavlja zgusnuto folklorno-istorijsko narativno
tivo. Strukturirano je bez vrste fabule i kontinuiranoga sadraja. Cijela se
fabula i brojnost likova ostvaruje na asocijativnome toku izlaganja odreenih
sadraja. Svi su i istorijski i foklorni dogaaji vezani za primorski gradi Boke
Kotorske Perast, ali ne za one prizore, likove i sadraje koje autor pamti iz
savremenosti, ve se naracijom vraa u prolost, u XVII vijek. Naprosto iz svega toga izranja istorijska patina i svjedoanstvo pozadine perakoga drutva;
osvjetljavaju se istorijske i neistorijske linosti, poput hajduka Baja Pivljanina i brojnih drugih hajduka koji su se istakli u estim okrajima s turskim
zavojevaima. Iz tih perakih slojeva drutva izranjaju ponajee graanske
porodice, u kojima se ponekad i u pojedinim glavama povjesnice ocrtavaju
intimna doivljavanja, iskrene ljubavi kako prema mladiima i evojkama,
tako i prema zaviajnome podneblju. Daleko jae se u brojnim opisima istie
apoteoza rodoljublja, uzvienih ideala sa eljom da se ouva vjekovna sloboda
i blagodarnosti Perasta, njihova znamenita kultura, bogatstvo koje je sticano
vjekovima na moru i na kopnu i pod vjekovnom upravom venecijanizma.
Ljepotom i bujnom ljubavlju naroito je apostrofirano nekoliko likova, ali
se toplinom i opisima izdvaja lik lijepe Peratanke Jele i njezina odabranika
Grila, koji su tako sljubljeni dobili i jedinstveni naziv koji je autor istakao
Isto, 7.
Dr Radoslav Rotkovi, Pregled crnogorske literature. Od najstarijih vremena do 1918,
Stvaranje, br. 4, Titograd, 1979, 640.
13
Bogomil Hrvatovski, Grilovica, Naklada akademijske knjiare Lava Hartmana, Zagreb,
1884.
11
12
125
Milorad NIKEVI
naslovom pripovijesti Grilovica. Svakako najimpresivnije stranice Grilo

vice, i u snanim minucioznim opisima raskoi i perake tradicije, dati su na
onim stranicama e je autor detaljno opisivao peraku svadbu. Bez pretenzija
da u svim pojedinostima interpretiramo izuzetne folklorne motive, navodimo
samo manji ieak iz Vulovieva opisa: Kum uzme zlatnu au vina, pokritu
krikom pogae, na kojoj devet zlatnih dukata i uz to zlatan prsten; pa joj
zaeli, da bude obilovala u svaemu, da rodi junake, da ivi sretno i veselo za
mnogo ljeta a da usrei svoga mua valjanou i ljubavlju. Zatim popije malo
u njezino zdravlje, pa joj ponudi u jednoj ruci kruh i zlato, a u drugoj au.

Jela okusi malo vina, a darove spremi u ubrusac. Odgovorit po obiaju
nije mogla od silnih uzrujanosti Poto primi tako od sviju darove, zamijeni
ih redom Pjevai zapjevaju: Uz trpezu / Niz trpezu / Sivi sokole! / Cvijet
pade / Na trpezu, / A s trpeze / Na svatove. / Svi svatovi / Pomaga vi Bog.

Impresivne slike svatovskih prizora i detaljnih perakih obreda kao da
prizivaju u svijesti italaca stranice antike knjievnosti. Don Sreko Vulovi
kao vjet narator, ovjek s vokacijom naunika i usmenoga retora, u narativno tkivo Grilovice inkorporirao je i lijepe primorske opise, ali je daleko vie
utkivao lirske pjesmice usmene perake knjievnosti koje su upotpunjavale
atmosferu zbivanja i dogaanja toga kraja. Meutim, on narativni opis nije
liio ni odreenih metodolokih postupaka naune literature, pa se tako esto
slui biljekama (fusnotama) u kojima detaljnije obrazlae i upuuje na neke
knjievne, kulturoloke ili istorijske pojave. Sve u svemu, Vulovi se pokazao
kao vjet narator, dobar stilista i majstor jezika, a posebno kao svetenik i
ovjek od naune vokacije.

Kao znalac talijanske knjievnosti i marljivi kotorski biskup Frano
Uelini Tice (18471937) sporadino se bavio literaturom. Zabiljeeno je da
je meu prvim autorima preveo Danteovu Boanstvenu komediju/Divna gluma (1910), ali drugih originalnih djela nije ostavio.

Njemu je slian Savo St. Raeta (18581933), koji se javio veoma rano
u crnogorskoj knjievnosti, u obnovljenome kalendaru Orli (1885). Njegov
urednik Jovan Sundei napisao je prilog o Slovenima, a uz njega su se javila i dva bokokotorska pisca: Savo Raeta pjeva patriotsko-mistinu pjesmu
o Bogu, a profesor kotorske gimnazije Valter Peri objelodanjuje odlomak
Teokritovih Ribara. Savo Raeta se, pod uticajem ljubavne lirike srpskih
romantiara, prvjenstveno Branka Radievia i J. J. Zmaja, javlja i u Novoj
Zeti, s Josipom Bersom, Aleksom antiem i Jovanom Duiem. Raetove rodoljubive i ljubavne pjesme su tonom, metrom i dikcijom nastale na poetskim
tokovima raspjevanoga srpskog romantizma.

Savo St. Raeta zaljubljeno je itao Ljubiina djela te je pretoio njegovu pripovijest Gorde u talijanske stihove. Njih je kasnije kompozitor Dionisio
126
di Sarno komponovao u operu, o emu je u novije vrijeme instruktivno pisala

Zlata Marjanovi u folkloristiko-muzikolokim radovima u knjizi Vokalna
muzika tradicija Boke Kotorske14 i studiji Primorju na veliko znamenje
(prilog prouavanju muzike tradicije Crnogorskog primorja).15
Marko Car
(18591953)

Na ljestvici bokokotorskih pisaca koji su obiljeili odreene domete
realizma i prve proplamsaje moderne knjievnosti u Boki Kotorskoj nalazi
se nesporno vrijedno knjievno djelo Marka Cara. Iako je stasao u razdoblju zreloga realizma i bio znaajan knjievni poslenik u nekoliko kulturnih
sredina (Herceg Novi, Zadar i Beograd), njegovo knjievno djelo je za cijeloga djelovanja bilo u enci drugih knjievnih stvaralaca srpskoga i hrvatskoga realizma, nedovoljno primijeeno, esto potiskivano i kontroverzno
ocjenjivano, pa je vremenom gotovo palo u zaborav. Meutim, gledano s
dananje distance, cjelokupni korpus Marka Cara predstavlja vrijedan doprinos ne samo naoj pripovjednoj knjievnosti, ve daleko vie u putopisnoj,
knjievnokritikoj, esejistikoj, estetskoj i kulturolokoj ravni.

Marko Car je roeni Novljanin, ali se njegova porodica doselila iz
oblinjih Konavala. Osnovnokolsko obrazovanje stekao je u rodnome mjestu, a pet razreda gimnazije zavrio je u Kotoru. Zbog porodinih neprilika
morao je prekinuti kolovanje, koje potom nikad nije sistematski dovrio. Iz
Herceg Novoga Marko Car je ponio prve utiske, slike eijih i mladalakih
spoznaja, druenja sa Simom Matavuljem prije nego je Simo otiao na Cetinje. U toj se sredini Marko Car susreo i druio s revolucionarnim Tomom
Krstovim Popoviem. Dakle, hercegnovska sredina pogodovala mu je ne
samo kao bujni, pitki i pitoreskni areal mediteranske atmosfere, ve i kao
sredina duhovne inspiracije, podsticaja i zaetaka njegovih ranih knjievnih
tvorevina, stvaralakoga nagona i rada na literarnome, knjievnokritikome,
esejistikome i politikome polju. Od 1879. do 1919. godine Marko Car ivi i
radi u Zadru, prvo se upoljava kao dravni inovnik (1884) u pokrajinskome
vijeu Dalmacije, a potom je do 1919. godine bio ef Saborske kancelarije.
Nakon pada Zadra pod Italiju, preselio se u Beograd, e je je radio kao inspektor Umjetnikoga odjeljenja Ministarstva prosvjete do penzionisanja (1921),
a dvije godine kasnije (1923) izabran je za dopisnoga lana SANU, potom
Zlata Marjanovi-Krsti, Vokalna muzika tradicija Boke Kotorske, Udruenje kompozitora Crne Gore, Podgorica, 1998.
15
Zlata Marjanovi, Primorju na veliko znamenje, u zborniku Stefan Mitrov Ljubia u kontekstu mediteranske kulture, Budva, 2005, 245283.
14
127
Milorad NIKEVI
za poasnoga lana Matice srpske 1933. te za predednika Srpske knjievne

zadruge 1937. Sve do smrti (1953) neumorno je radio na sreivanju i objelodanjivanju knjievnoga opusa.

Marko Car zapoeo je knjievnu djelatnost 80-ih godina XIX vijeka
i to u dubrovakome Slovincu (18781884), periodinoj publikaciji koju je
ureivao profesor Luka Zore. Ta je publikacija ureivana u duhu ondanjih
junoslovenskih koncepcija, stremljenja i ideja tako da je bila otvorena revija
prema irokoj vjerskoj i nacionalnoj toleranciji, a posebno prema zbliavanju
pravoslavnoga i katolikoga ivlja, pa je ve tom idejom okupljala brojne
progresivne knjievne saradnike, ne samo iz Dubrovnika, Dalmacije i Boke
Kotorske, ve i iz svih krajeva junoslovenskih naroda. U takvome idejnom
ambijentu javio se Marko Car, postavi jedan od istaknutih mladih saradnika,
o emu je u novije doba pisao prof. dr Nikola Ivaniin.16 Careve prve radove
objavljivao je upravo Slovinac i bili su poetske orijentacije, ali su ipak ostali
na nivou umjetnikih pokuaja, nevelikih estetskih uinaka. Po vokaciji usmjeren na narativnu knjievnost, Marko Car je najvea umjetnika zrijenja ipak
postigao u tome anru, ali je mnogo vie stvaralakoga uinka imao u putopisima, knjievnoj kritici i esejistici.

Kao pripovjeda Car se javio jo u zaviajnoj sredini, mada je prvu
zbirku impresionistikih i mladalakih pria Za kiljive dnevi objelodanio
u Dubrovniku (1883). U njoj je iznio razgranate misli, asocijacije i poglede
o ivotu, umjetnosti, politici, dajui oduka mladalakoj ljepoti i oeajima
rodoljublja. U prolegomeni itateljima napominje da izdaje mladalake
pripovijetke u njihovom prvobitnom obliku, onako kako su iz pera potekle.
Uvjeren da e tu prozu konzumirati njegovi prijatelji koji su ga onda poastili
svojijem priznanjem, primie ih, uzdam se, i sada dobrodolicom, a to i jest
za me najljepa utjeha.17 Knjiga je sa simpatijom i naklonou pozdravljena
od ondanje knjievne kritike. Tako je Pavle Orlovi u Slovincu napisao slovo pohvale s naglaskom da e knjiga i sam autor satrijeti bez milosti stare
ideale.18 Zbirka je komponovana od deset pria (Peeni golubovi, Jedan
posjet na otoku Lokrumu, Besmrtna strana, Glagolj tljati, Muzika...
zadnja boginja, Franjo Krema, Vlaho Bukovac, Gjuro Jaki, Medo
Puci i U savinskoj dubravi) i jedne podue pripovijetke Mileva, podnaslovom odreene kao minijaturni roman. U njima je, kako ree Slobodan
Kalezi, autor fiksirao zabavu, a ne pouku, sijelo a ne kolu, skraivao vrijeme, a ne postavljao zadatke. Jednom rijeju, ta je proza oznaena kao element nove orijentacije u knjievnome stvaralatvu na naem jeziku pri kraju
Nikola Ivaniin, Marko Car u dubrovakom Slovincu, Branievo, br. 56, 1961.
M. Car, itateljima (predgovor), Za kiljive dnevi, Dubrovnik, 1883, 7.
18
Slovinac, 11. oktobra 1883. godine.
16
17
128
19. vijeka, one orijentacije koja od sirove obrade predmeta tei ka psiholokoj
profilaciji i rafinmanu i po tome stvaralakom kodu i prosedeu Cara treba
shvatiti kao preteu moderne knjievnosti.19

Svega nekoliko godina kasnije objelodanio je Marko Car jo tri knjige:
u koautorstvu s prijateljem i knjievnikom Josipom Bersom tampa narativnu
prozu pod naslovom S mora i primorja (1894), zatim S bojnog i ljubavnog polja (1904), a u zadarskoj sredini nastavlja s pripovjedakim radom objavivi,
poslije duge pauze, zbirku Primorke (1911). Sva ta rana proza, osim zbirke
Primorke, liena je drutvenih i socijalnih tema. Naratora su vie zaokupljali
neobini sadraji, ponekad bizarne i morbidne slike, koje su nosile svjeinu
novoga i avangardnoga naturalistikog pravca. U taj se krug locira i pria
Peeni golubovi. Ona siejno ostvaruje fabulu preko intelektualca ivana,
ovjeka osebujnoga obrazovanja, ali koji zbog siromatva ne moe oeniti
evojku iz zaviaja Anku, kerku uglednoga i bogatoga trgovca. U Londonu,
e je odselio zbog posla, ivan pristaje dobrovoljno i na opkladu pojesti trideset peenih golubova (svaki dan po jednog!). Pria se, dakle, zasniva na
bizarnom motivu to ga je mladi pisac vjerovatno naao negdje u tampi.
Bizarnost je ostvarena u sieu na jednom naoko psiholokom, a zapravo
biolokom problemu koji je pisac nastojao rijeiti, a sastoji se u sljedeem: s
kakvim bi se problemom ovjek ili ljudski rod susreo kad bi konzumirao samo
jednu vrstu hrane, pa makar se radilo i o najboljoj, o poslastici peenih golubova? Pitanje je univerzalno i sasvim originalno za ono vrijeme, u kojemu je
pisac traio odgovore i podsticaje za knjievne teme i dileme. I njegove druge
prie iz rane faze znaile su emfazu ivota i svakodnevnih ljudskih sudbina i
dogaaja.

Zbirka Primorke tretirana je u knjievnoj kritici kao cjelovita, zrela i
koherentna narativna proza. Sm je pripovjeda te prie okrstio kao nove
pripovijesti i tako odredio sasvim novi pravac djelovanja: situirao je prie
u novo vrijeme, dakle u savremenost, u onu stvarnost koju je pisac ponajvie
sagledavao i doivljavao duhovnom senzibilnou. Puni narativni sublimat
autor je ostvario upravo u priama te zbirke: Kraljevi u izgnanstvu, Glumci
u Katelribniku, Tanfarina odiseja i Stojanka i slino. To je prva Careva
knjiga pripovjedaka koja je doivjela znatan knjievni uspjeh i recepciju. O
tim priama je proslavljeni hrvatski pripovjeda, putopisac, kritiar i feljto
nist Antun Gustav Mato napisao da imaju onaj laki, kao svila mekani i solidni stil, onu toplinu i familijarnu neku intimnost, posljedicu due istanane i
vrlo osjetljive.20 U istome pohvalnom tonu o tim Carevim priama pisali su
Slobodan Kalezi, Portret Marka Cara, u zborniku radova Knjievno djelo Marka Cara,
Herceg Novi Perast, 2005, 12.
20
Antun Gustav Mato, Primorke Marka Cara, Suvremenik, br. 9, Zagreb, 1911, 543545.
19
129
Milorad NIKEVI
i drugi knjievni kritiari: Vladimir erina u knjievnoj Vili i Milan Savi u

Letopisu Matice srpske.

anrovski i tipoloki raznovrsne pripovijetke Marka Cara veoma je
umjeno analitiki obradila Andrijana Nikoli, razdijelivi ih u romantine
pripovijetke, pripovijetke u kojima je izraen kritiki odnos prema plemstvu
ili vladajuem sistemu, pripovijetke sa savremenom tematikom, pripovijetke
s istorijskom i nacionalnom tematikom, pripovijetke naturalistike intonacije i
pripovijetke modernih stremljenja.21 U svima su interpretirani odreeni sadraji,
klasifikovane prie, karakterizovani glavni protagonisti, da bi na kraju bili fiksirani i dramatini dogaaji te analizirana stilska i jezika sredstva kojima su te
pripovijetke umjetniki ostvarene. Bez pretenzija da iznosimo sve te problemske sklopove, na ovome mjestu istai emo samo ono to je autorka u zakljuku
studije navela kao imanentnu podjelu Carevih pripovjedaka. Naime, ona je
cjelokupno njegovo narativno stvaralatvo podijelila u etiri stvaralaka kruga:
rana faza od 1883, u kojoj dominiraju socio-ekonomska tematika s
osvrtom na moralnost i psiholoki karakter likova
faza od 1890, u kojoj dominiraju tematike rane faze ali s veim prilivom tema koje obrauju ljudsko dostojanstvo
faza od 1890, u kojoj do izraaja dolaze savremeni momenti s
linostima koje su obiljeile taj period. U ovome periodu stvaranja
Car se priklanja folklornom pripovijedanju
faza od 1910, u kojoj dominira dramatinost i e se moe djelimino
nazrijeti naturaliza.22

Svakako, svaka od tih faza Carevih pripovjedaka promiljeno je,
studiozno i problemski analizirana. Na kraju je autorka u sintetikome rezimeu utvrdila da su sve etiri zbirke pripovjedaka Marka Cara predstavljene
italakoj publici na etiri nova tematska i stilska naina: stil svih zbirki Marka Cara je ujednaen i uglaen. Iako je u prvoj fazi svog stvaranja pisac
poklanjao panju opisu vanjtine likova i unutranjih proivljavanja, u kasnijim fazama, reklo bi se da su fiziki opisi vie svedeni na konture a psihologija linosti preovladava. Iako je realista, Car je naginjao romantici to se da
primijetiti u odabiru tema ili zavretku pripovijetke. U svakom sluaju, on je
zrelo shvatio pojmove i umjetniko estetska pravila kojima je suvereno vladao
i zahvaljujui kojima je i stvarao.23
Citirano prema Slobodan Kalezi, Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici, IV, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2001, 305.
21
Andrijana Nikoli, Pripovijetke Marka Cara, u zborniku radova Knjievno djelo Marka
Cara, Herceg Novi Perast, 2005, 2662.
22
Isto, 57.
23
Isto, 62.
130

Cjelokupno pripovjedno djelo Marka Cara nosi neizbrisivi trag njegove osobe i vremena u kojem je stvarao. Iako nije postao izraziti predstavnik naturalizma u knjievnosti, iz svega to je napisao izbijaju neukrotivi
modernistiki impulsi zapadnoevropskih tendencija na koncu XIX i poetka
XX vijeka. Jezik i stil mu je, kao i ivot, u neprekidnom vrenju, u kipuem
ushitu. Reenice mu odaju bujnu senzibilnost mediteranske i romanske kulture koju je cijeli ivot njegovao i dobro poznavao.

Iznijeemo samo sumarni pregled stvaralatva Marka Cara. To iz toga
razloga to se u knjievnoj istoriografiji smatra da su ti Carevi anrovi nezaobilazni i to se u njima pisac iskazivao do kraja i cijeloga ivota, dakle u
kontinuitetu stvaralakoga rada tako da ni po emu nije toliko zapamen kao
po esejima. Marko Car je i na poetku i u zreloj fazi knjievne karijere objelodanio knjigu knjievne kritike pod naslovom Moje simpatije (1895, 1897.
i 1904). Kao znalac stranih jezika: talijanskoga, francuskoga, njemakoga
i ruskoga, ne samo to je itao literaturu i tekuu knjievnu kritiku tih nacionalnih knjievnosti, ve je s osobitom priljenou prevodio s talijanskoga
i francuskoga jezika, a eseje i knjievnu kritiku objavljivao je i u njihovim
periodinim publikacijama. O svemu tome nauno i znalaki pisala je u novije
vrijeme Olga Stupari u doktorskoj disertaciji koju je objavila pod naslovom
Marko Car knjievni kritiar.24 Iz nje se vidi da je Marko Car s ustrajnou i
ljubavlju prevodio talijanske, panske, francuske, engleske, njemake i ruske
stvaraoce, kako one koji su se bavili beletristikom, tako i one koji su pisali
knjievnu kritiku i esejistiku onoga vremena. Sm je zapisao: Ja se nimalo ne
ustruavam izjaviti da za sve ono im sam duh svoj obogatio, imam zahvaliti
najvie francuskim knjigama. Kroz trideset i vie godina postojanog itanja, te
su knjige u meni pobudile i odnegovale nebroj osjeanja i ideja koje bi, inae,
zamale u dubinama due. Ta oseanja i te ideje predstavljaju cvet svega onoga to je francuski narod ili svojim genijem stvorio, ili svojim pregalatvom
obezbedio narodima.25

Pod uticajem omiljenih kritiara Sent-Beva (Sainte Beuve) i Ipolita
Tena (Hippolyte Taine), Marko Car je pisao domau i stranu kritiku, uzimajui
za predmet simpatije. Poblie, njegovi omiljeni teoretiari veoma su rano
postavili vrste teorijsko-kritike osnove za prouavanje drutva, pisaca i
njihovih djela, a time, ujedno, postali pobornici tzv. spoljanjeg pristupa u
Olga Stuparevi, Marko Car knjievni kritiar, Knjievna zajednica Herceg-Novi Institut
za knjievnost i umetnost, Beograd, 1991.
25
Marko Car, Besmrtna Francuska u knjiici, Zadar, 1918, pretampano u Godinjaku Matice
srpske, 1939. Cit. prema: Jasmina Vueti, Marko Car i francuska knjievnost, u zborniku radova Knjievno djelo Marka Cara, Herceg Novi Perast, 2005, 87.
24
131
Milorad NIKEVI
prouavanju knjievnosti.26 Polazei od prosvjetiteljskih stavova i premisa da

sredina stvara pisca, Sent-Bev je isticao da se literarno djelo moe razumjeti
ako se objanjava linou pisca. Na teorijske osnove spomenutoga autora
nadovezuje se pozitivizam Ipolita Tena, koji je knjievnu epohu, stvaraoce i
njihova djela promatrao u sklopu elemenata koji ih determiniu: vrijeme, rasa,
sredina, savremeni momenti i moralna nadgradnja. Sve je to kauzalno vezano
jedno s drugim. Prema njegovu miljenju, treba prouiti sve komponente koje
direktno i indirektno djeluju na formiranje pieve linosti i obrazuju njegov
karakter, mentalitet i moral. U kontekstu duhovnih manifestacija, potrebno je
prouiti i primarne i sekundarne faktore umjetnikova intelektualnoga razvoja;
nuno je zai duboko u istorijsku i duhovnu zbilju kraja, ispitati kulturoloke
osobine, mentalitet, etiku i duh ljudi, vremena i podneblja iz kojega pisac
potie, to jest literarnu tradiciju.

Od premisa koje smo istakli poao je i Marko Car u teorijskim i
esejistikim studijama. Tako su stvoreni njegovi kritiki radovi o Petru II
Petroviu Njegou, Stefanu Mitrovu Ljubii, Jovanu Jovanoviu Zmaju, Vojislavu Iliu, Lazu Lazareviu, Simu Matavulju, a u sredite kritikih opservacija
Car je daleko vie stavljao djela stranih autora: ozuea Karduija (Giosu
Carducci) (18351907), Alfreda de Misea (Alfred de Musset) (18101857),
Dorda Bajrona (George Gordon Byron) (17881824), Aleksandra Dime
(Dumas) Mlaega, Emila Melhiora de Vogie i drugih. Car je u knjievnome
i pojmovnome aparatu bio blii knjievnim kritiarima Ljubomiru Nediu i
Bogdanu Popoviu nego strogome pozitivistikom pravcu filoloke kritike
Jovana Skerlia i Pavla Popovia. Prema prvima je gajio afinitet po liniji
analitinosti i estetizma, po poimanju da se do dubljeg razumijevanja literature dopre kroz prizmu subjektivnog doivljaja, to je otvaralo ili poveavalo
mogunost za esejistiku intonaciju (...). Skerli je za Carevo poimanje poetskog i estetskog fenomena bio odve racionalan, moda na momente ak i
dogmatian duh (...). Od Pavla Popovia ga je diskretno udaljavao prizvuk
istorijsko-pozitivistikog metodolokog iskustva.27

Teorijske aplikacije Marko Car je demonstrirao u nekoliko navrata na
domaim piscima i to u treoj knjizi Mojih simpatija, u kojoj je sakupio eseje
o Jovanu Skerliu, Ljubomiru Nenadoviu, Medu Puciu, Nikoli Tomazeu. U
neto izmijenjenome izboru Car je i kasnije (1913. godine) pod istim naslovom
objavio Moje simpatije, ali je od 11 pisaca iz prvih triju knjiga iskljuio ogled
o Jovanu Sundeiu, a nadopunio ih novim studijama o Miloradu Mitroviu

Opirnije o tome izlae se u podsticajnoj studiji Spoljanji pristup prouavanja knjievnosti, u: Rene Velek i Ostin Voren, Teorija knjievnosti, Nolit, Beograd, 1965, 85158.
27
Slobodan Kalezi, Portret Marka Cara, u zborniku radova Knjievno djelo Marka Cara,
Herceg Novi Perast, 2005, 19-20.
26
132
i Natku Nodilu. Godine 1932. i 1934. izalo je proireno izdanje te knjige (u

dva toma), e je u prvome tomu prenio sedam starih eseja i dodao dva o Aleksi
antiu i Petru Koiu. U drugome tomu od ranijih eseja uvrtena su samo
dva, dok je pridodao ak devet novih, i to o Petru Preradoviu, Antunu Gustavu Matou, Nikoli oriu, Jovanu Duiu, Jovanu Skerliu, Mirku Koroliji,
Svetozaru oroviu, Ivu ipiku i Todoru Vilovskom.

Izmeu dva svjetska rata Marko Car je i dalje neumorno radio na
proirenju kritike i esejistike. Godine 1920. objavio je Estetika pisma u
ono vrijeme potisnutu, nepravedno marginalizovanu knjigu, potom i Oglede
i predavanja (1931) i Eseje (1936). I u tim knjievno-istorijskim i esejistikim
knjigama Car se zadrava na stranim i domaim piscima. Objelodanjuje studije
o Horaciju, Vergiliju i Danteu, te o Stendalu, Pukinu, Hajneu, o Renanu i Ka
rlajlu, a od domaih posveuje eseje Zmaju, Matavulju i drugima. Knjievna
je kritika uoila da su u tim knjigama najinteresantniji Carevi eseji o optim teorijskim i estetskim temama, poput ogleda o drutvenome zadatku umjetnosti,
o ukusu i njegovanju ljepote, o demokratizmu i umjetnosti, o odnosu kvantiteta
i kvaliteta u pjesnikoj umjetnosti, o odnosu knjievnosti i knjievne kritike,
estetike i slino.28 I Careve autonomne i integralne esejistike separate treba
istai kao raritetna i vrijedna djela, poput onih o Karduiju, Vuku Karadiu,
Jovanu Sundeiu, o knjievnoj kritici njegova prijatelja Sava Bjelanovia,
Dubrovniku i okolici (nekoliko bilingvalnih izdanja), ogled o njegovu prijatelju i koautoru knjievne kritike Josipu Bersi i drugo.

Stvarajui, dakle, u dugome periodu (ivio je 95 godina), modelujui
narativnu knjievnost, a daleko vie knjievnokritika i esejistika djela,
Marko Car je stvorio pogolem knjievni korpus kojega se ne bi postiele ni
vee kulture. U pravu je bio knjievni istoriar Slobodan Kalezi kad je u sintezi za Marka Cara napisao: Ve od samog poetka, Marko Car je doivljavao
i razumijevao svijet knjievnog stvaranja kao neto arobno, kao fenomen bez
vrstih granica i fiksirane prirode, kao egzistenciju-esenciju koja se pretae iz
jedne sfere u drugu. (...) Ovim i ovakvim poetikim premisama ini se proeto
itavo stvaralatvo i djelo Marka Cara. Ve od samih poetaka, on se malo i
tek uslovno javlja sa osloncem na tradiciju, a mnogo, neuporedivo vie kao
naglaeni individualac, kao stvaralac koji je u svom duhu asimilovao vie, u
njegovo doba poznatih medija, od kojih su kod njega prednost imali jeziki
(poetski, doivljaj) psiholoki i likovni (slikarski).

I u zakljuku istiemo da je Marko Car bio jedan od onih stvaralaca
koji je, uprkos potiskivanju, diskvalifikovanju i kontroverznim ocjenama,
ostao ipak dugo prisutan u knjievnoj formaciji realizma, sazdavi vrijedna
Isto, 21.
28
133
Milorad NIKEVI
pripovjedna djela, ali daleko vie njegujui knjievnu kritiku i esejistiku. To

je pisac koji je trajno ostao ispunjen idejama junoslovenskoga zajednitva,
ovjek koji je optimistiki vjerovao do kraja ivota u mladalake ideale koji
su ga inili stvaralaki jaim i umjetniki uinkovitijim.

Dionisije . Mikovi (18611942) ulazi u krug knjievnika Boke Kotorske sredinom 90-ih godina XIX vijeka. Bio je pjesnik, publicista, istoriar,
etnograf, sakuplja narodnih umotvorina, a autor je i brojnih vjerskih rasprava
i pripovjedaka. Dionisije . Mikovi zasluuje svestranije knjievnoistorijsko
i kulturoloko osvjetljenje. Roen je u selu elobrdo u Patroviima iznad
Svetoga Stefana. etinjstvo i ranu mladost provodi u patrovskim manastirima Reevii, Praskvica, Gradite i Duljevo. Zamonaio se ve u osamnaestoj
godini. Kao i Stefan M. Ljubia, istakao se patriotskim radom u bokeljskome
ustanku 1882, zbog ega se morao sklanjati od austrougarskoga progona, pa
je pobjegao u ondanju Crnu Goru. Po elji je inodejstvovao u manastiru Ostrog, a obavljao je pomone poslove u kancelariji Zahumsko-rake eparhije.
Po povratku u Patrovie rad vee za pravoslavni manastir Banja blizu Risna.
Kao iskreni rodoljub proganjan je i vie puta zatvaran.

Poeziju je objavljivao u dubrovakome Slovincu, Glasu Crnogorca,
novosadskome Javoru, Bosanskoj vili i Bosansko-hercegovakom istoniku.
Iako njegov poetski opus sve do danas nije detaljno prouen, zna se da je pisao
rodoljubivu liriku pod uticajem srpskih pjesnika Branka Radievia i, osobito, ura Jakia i Jovana Jovanovia Zmaja. Ostalo je zapisano u knjievnoj
periodici da su ga savremenici smatrali, kao to ga i mi danas ocjenjujemo,
jednim od veih talenata lirske i epske knjievnosti. Bio je pjesnik borbenoga
poklia, knjievni organizator poletnih shvatanja i duboke snage i emocije.
Da je kojim sluajem prikupio razasute pjesme po asopisima i objavio ih
kao samostalnu zbirku pjesama, dokazao bi da je pjesnik izvorne snage i patriotskih nadahnua, ali i pjesnik osrednje jezike vjetine, to izgleda nije nikad do kraja uspio umjetniki usavriti i estetski savladati. U njegovo vrijeme
italaku publiku epskoga ukusa plijenile su njegove pjesme U spomen Simu
Milutinoviu-Sarajliji i neobina poema posveena smrti Visariona Ljubie
Smrt i pogreb crnogorsko-brdskoga mitropolita Visariona Ljubie (1885).
Ispjevana je u njegovu ast pod uticajem kralja Nikole I Petrovia Njegoa
(sve za slavu boga velikoga, / i za zdravlje cara rusijskoga29), ali daleko
vie u njoj kultivie i iznosi slavu Rusije majke hristijanske, / Dike prave
cijelog slavjanstva.30 Ostale su mu i brojne netampane pjesme lirske usmene
knjievnosti koje je sakupljao u uem i irem zaviaju Boke Kotorske; a dok
Nikola I Petrovi Njego, Mojoj Milici i Stani, Pjesme, Cjelokupna djela Nikole I Petrovia
Njegoa, knjiga prva, Cetinje, 1969, 157.
30
Visarion Ljubia, Split, 1884, 5, 8.
29
134
je boravio u Crnoj Gori, pisao je putopisnu prozu pod nazivom Cetinjski utisci, koju je objavio u novosadskome Javoru.31

Posebno se istie Mikoviev etnografski rad 80-ih i 90-ih godina
XIX vijeka. Meu njegovim vjerskim raspravama Trifun uki istie da
su najvanije one koje govore o irilu i Metodiju, Ilarionu Roganoviu i
Visarionu Ljubii.32 Istakao se i kao urednik Srpskoga magazina i almanaha
Boka, o emu su, u sklopu njegova cjelokupnog ivota i rada, detaljnije pisali
Vaso Ivoevi i Radivoje ukovi.33 Mnogi crnogorski knjievni autori bili
su oduevljeni saradnici Mikovieva Srpskoga magazina, prije svega zbog
njegove folklorne orijentacije i otvorenosti prema saradnicima.

Posebnom tematikom istiu se Mikovieve pripovijetke, od kojih je
umjetniki najzrelija Popih svoju krv,34 posveena uspomenama na lik prota
Petra Midora. No bez obzira na kvantitativni i anrovsko raznovrsni opus
Mikovieva rada, sloiemo se s krajnjom ocjenom Trifuna ukia da on ipak
spada u kulturne pregaoce Boke Kotorske koji su svojim skromnim radom
svesrdno sluili i svom pozivu i idejama svoga vremena.35
Mitar Iveli
(18651892)

Mitar Iveli s bratom Vladimirom, koji je pisao memoare, ulazi takoe
u istoriju crnogorske knjievnosti kao predstavnik bokokotorskoga kruga
stvaralaca. Obojica su roeni u Risnu, ali je Mitar zbog presije austrouga
rskih vlasti i svojih slobodarskih ideja morao u poodmaklim godinama
bjeati (1885) u slobodnu Crnu Goru. Zbog njegove anonimnosti Trifun
uki nije znao za njega, pa ga i ne spominje u Pregledu knjievnog rada
Crne Gore od vladike Vasilija do 1918. godine. Na njega je skrenuo panju
ulcinjski publicista i novinar Niko Vukovi Sarap napisavi mu nekrolog.36
Dionisije . Mikovi, Cetinjski utisci, Javor, br. 1, 2, 3, 5, 6, 7, 8, 9, 10, Novi Sad, 1890,
79; 2325; 4042; 7275; 8891; 105107; 121123; 137139; 154156, 172173
32
Trifun uki, Pregled knjievnog rada Crne Gore, 270.
33
Vaso Ivoevi, Prvi knjievni asopisi u Boki Kotorskoj. Povodom ezdesetogodinjice
pojave Srpskog magazina, Susreti, br. 910, Titograd, 1956, 842844; Radivoje ukovi,
Srpski magazin (18961897), u knjizi: Crnogorski almanasi i kalendari, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi, Cetinje, 1980, 161-162.
34
Dionisije . Mikovi, Popih svoju krv, Boka, Kotor, II/1910, 45-46. Ispod tek31
sta je napomena: U Risanu na Petrovdan 1887. B. V. 1889. U stvari, to znai

da je pripovijetka ranije objavljena u Bosanskoj vili (IV/1889, 23-24, 361-362).
Trifun uki, isto, 270.

Niko Vukovi Sarap, Iz Posmradi pok. Mitra Ivelia, uitelja posveeno sjeni pjesnikovoj, Onogot, br. 15 (19.VIII), 23; br. 16, 23, Niki, I/1899.
35
36
135
Milorad NIKEVI
Bibliograf Novak R. Miljani napisao je lanak Knjievnici braa Ivelii.37

U novije vrijeme je dr Duan J. Martinovi, na osnovu literature i Miljanievih
pouzdanih podataka, dao krau skicu Mitrova stvaralakoga portreta i donio
popis njegovih bio-bibliografskih radova.38 Iveli je vie poznat kao prosvjetni i kulturni radnik na Cetinju, e je prvo obavljao slubu prosvjetnoga revizora, potom je uiteljevao u Morai, a nakon pripojenih primorskih gradova
Crnoj Gori slubuje u Baru i Ulcinju. Iako je umro mlad, u 27. godini, iza sebe
je ostavio pisane tragove zbog kojih ga s razlogom istraivai crnogorske
prolosti moraju uvrstiti u onu plejadu zaslunih prosvjetnih radnika, koji su se
istakli ne samo u svojoj struci, ve su ostavili odreene peate u knjievnosti
i nauci.39 etiri su duhovne oblasti koje su toga mladog znatieljnika zaokupljale: uiteljski poziv i zemljopis, poezija, leksikografija i prevodilatvo s
ruskoga i talijanskoga jezika. U okviru uiteljske struke nastojao je da popuni
prazninu usljed nedostatka udbenika za osnovne kole, pa je veoma rano
napisao pregledno-didaktiki udbenik Zemljopisa za knjaevinu Crnu Goru,
koji je izaao posthumno.40

No, nas na ovome mjestu zanima njegov knjievni i beletristiki rad.
Iveli se rano poeo baviti poezijom, a po dolasku u Crnu Goru njegovi poetski apetiti postaju sve jai i impulsivniji. Gotovo da nema ondanje knjievne
periodine publikacije u kojoj Mitar Iveli nije objavio poneku pjesmu,
ponajvie u dubrovakome Slovincu, cetinjskoj Crnogorki, Glasu Crnogorca,
Novoj Zeti, Prosvjeti, splitskome Drakovu rabou, i to pod raznim pseudonimima: Primorac, Ivelja, Kosovka djevojka, Sestra Batrieva,
Starac duhovnik i slino. Njegova poezija nastajala je u duhu ondanje
romantine egzaltirane literature i domoljubive poezije knjaza/kralja Nikole
I Petrovia Njegoa, pa su mu pjesme raznovrsnoga literarnog anra. Pisao
je patriotske pjesme, poput one prve u Slavincu Slavuj u kojoj klike svoje
bolne akorde za slobodu i ali porobljeni narod. Za nepunu deceniju, koliko
je stvarao, objavio je dvadesetak rodoljubivih, neto ljubavnih i nevelik broj
satirinih pjesama. A jedan je od prvih crnogorskih pjesnika koji je posvetio
neke pjesme eci i omladini, pa se time svrstava i meu prve pjesnike za ecu
u Crnoj Gori. Na taj krug njegovih pjesama osvrnuo se kasnije i knjievnik
Duan urii, istakavi, kao znameniti savremeni crnogorski pisac za ecu,
Novak R. Miljani, Knjievnici braa Ivelii, Boka. Zbornik radova iz nauke, kulture i
umjetnosti, br. 8, Herceg Novi, 1976, 299308. Miljani je autor i lanka o Mitru Iveliu
objavljenog u Leksikonu pisaca Jugoslavije, II, Matica srpska, Novi Sad, 1979, 497.
38
Duan J. Martinovi, Mitar Iveli, Portreti II, Centralna narodna biblioteka ure
Crnojevi,Cetinje, 1987, 2132.
39
Isto, 22.
40
Mitar Iveli, Zemljopis za knjaevinu Crnu Goru, Cetinje, 1894.
37
136
da se Ivelieva pjesma Slavuj moe uvrstiti u antologiju crnogorske poezije

za djecu.41 I ulcinjski publicista, novinar i esejist Niko Vukovi Sarap prvi
je skromno objelodanio izbor iz Ivelieve poezije, ali je mnogo vanije to je
ukazao na raspone njegovih poetskih tema i motiva, njegova izraza, apelujui
da se njegov cjelokupni poetski opus uoblii u samostalnu poetsku knjigu.42
Napravivi uvid u te pjesme, i mi smo se uvjerili da se poezija Mitra Ivelia
nije ni poetikom, rasponima tema i motiva, a ni poetskim jezikom, odmakla
od proenoga pjesnikog zanosa onih stvaralaca koji su inili krug cetinjske
dvorske literature oko knjaza/kralja Nikole I Petrovia. Iveli je ostao tipini
predstavnik zakanjeloga romantiarskoga pjesnika, prigodnoga rodoljubivog
stihotvorca ije djelo nije izdralo sud vremena, uprkos njegovoj agilnosti u
pisanju prigodne, rodoljubive i ljubavne poezije. Taj sud potvruju njegove
pjesme: Guslama na krilu; Trenutak posveen M. K. ... Srpkinji u Dubrovniku,
Knjazu pjesniku, Kunem ti se, Novo ljeto, Prilikom desetogodinjice srpskog
dubrovakog, pjevakog drutva Sloge, Oda irilici, Prilikom smrti njene
svjetlosti knjeginjice Marije, Blagoslov Balkanskoj carici, Vitekom knjazu
Nikoli I, Ranjeni Crnogorac, Risnu, srpskom gradu i srpskom primorju i da
ne nabrajamo vie. Premda je objavljivao poeziju krajem 80-ih i 90-ih godina
XIX vijeka, dakle u razdoblju smjene stilskih tendencija, poezije romantizma
i realizma, Mitar Iveli je i po tematici i po motivici, a daleko vie po formi i
izrazu, ostao zakanjeli romantik, vjeran mladalakim zanosima i poecima:
idilinoj i ve iscrpljenoj rodoljubivoj tematici, banalnoj i prevazienoj
deseterakoj rimovanoj formi.

No, ne treba zaboraviti da se Mitar Iveli uporno bavio i prevodilatvom.
Iz ruske knjievnosti preveo je pjesme Njekrasova (18211878) (Spavaj
spavaj), S. S. Naumova (oko 1848 1905) (Tri zdravice), a prema nekim
zapisima prevodio je i poeziju A. S. Pukina.43 Iz talijanske knjievnosti preveo je pjesnika Olindija Gverina Steketija (Stecchetti) (Kad su stabla). Njegovi prijevodi s talijanskoga jezika nijesu dosegli stepen univerzalne estetske
ljepote i vrijednosti, ve su predstavljali samo pokuaje da se njegovi uzori
priblie crnogorskoj italakoj publici.

Svakako na ovome mjestu treba istai da se Iveli okuao i u saku
pljanju crnogorske leksike. U cetinjskoj Prosvjeti je poetkom 1891. godine
objavljivao leksiku koja se nije nala u Rjeniku (1852) Vuka Stefanovia
Citat prema: Duan J. Martinovi, Mitar Iveli, Portreti II, Centralna narodna biblioteka
ure Crnojevi, Cetinje, 1987.
42
Niko Vukovi Sarap, isto, 3.
43
Iveliev prijevod Pukinova Dimitrija Dodskog izgubljen je s drugim njegovim rukopisima
iz njegove zaostavtine.
41
137
Milorad NIKEVI
Karadia. U Prilozima za srpski rjenik44 Iveli je sakupio i protumaio oko

pedeset nepoznatih i neakcentovanih rijei. Ovaj Iveliev leksikoloki rad,
iako je ostao, na alost, nedovren, jer ga je smrt u tome omela, znaajan je
kao samoinicijativan poduhvat, utoliko znaajniji to je prvi uspjeliji pokuaj
jednog prosvjetno-kulturnog radnika iz Crne Gore, koji je osjetio naunu
potrebu da se bavi ovom problematikom. Samim tim, Iveli je postao pretea
leksikografskog rada u Crnoj Gori. Docnije su Iveliev leksikografski rad
nastavili Jovan T. Roganovi45 i Andrija P. Jovievi, koji je sakupio i predao
SANU u Beogradu oko 18.000 rijei kojih nema u Vukovu Rjeniku (Be,
1852).46 Uza sve to, valja napomenuti da je Mitar Iveli zabiljeio i jednu
usmenu priu, a uestvovao je i u strunim polemikama s Markom Carem,
Stojanom Novakoviem, Konstantinom Jiriekom i edom Mijatoviem oko
lokacije staroga Brskova. Sve u svemu, za kratkoga ivota ostavio je skromne
knjievne pokuaje, naroito u krugu stvaralatva za ecu, koji se ne mogu u
knjievnoj istoriji preutati, a kamoli zaboraviti.
Ida Verona
(18651925)

Ida Verona roena je u Branili, u Rumuniji,47 a skonala je ivot u
domovini svojih roditelja u Boki Kotorskoj, u Pranju. Iako je preteno pisala
na francuskome, rumunskome i talijanskome jeziku, mi tu pjesnikinju, dramsku autoricu, slikarku i muziarku svrstavamo u krug bokokotorskih pisaca.
Ponosna na iskon roditelja, Ida Verona se cijeli ivot okretala roditeljskome
zaviaju. O njoj je pisao mali broj knjievnih istoriara i knjievnih kritiara.
Rijetka je studija dr Iva Hergeia Otuena sestrica, kojom je tu gotovo zabo
ravljenu knjievnicu otrgao od sigurnoga zaborava.48 Iz nje se iitava da su je
oznaavali razliitim poetskim sintagmama: Ponosnom Hrvaticom, Divotnom
Mitar Iveli, Priloci za srpski rjenik, Prosvjeta, sv. III i IV (mart i april), Cetinje,
III/1891, 8385.
45
Jovan P. Roganovi, Priloak grai srpskoga rjenika, Prosvjeta, sv. X (oktobar), sv. XI
(novembar), Cetinje, VI/1895, 531535 i 583588.
46
Iako je postojala volja da se taj izuzetni fond narodne leksike objelodani, koliko je nama
poznato, on jo nije ugledao svjetlost dana.
47
Oko Idine godine roenja postoji neslaganje. Njena sestra Elvira Verona saoptila je dr Ivu
Hergeiu da je roena 1865. godine, ali u istoj njegovoj fusnoti stoji da se prema nekim
autobiografskim pjesmama moe zakljuiti da se Ida Verona rodila dvije godine ranije, tj.
1863. g. To se potkrepljuje datiranjem (njezine jedne) pjesme (1881) koju je autorica posvetila Viktoru Igou iz ijeg se jednog stiha vidi da ona ali za svojim iezlih osamnaest
godina.
48
Dr Ivo Hergei, Otuena sestrica, Hrvatska revija, godina VII, br. 9, Zagreb, MCXXXIV
(1934), 449461.
44
138
pjesnikinjom (Ivo Ivani Sisaki), Dalmatinskom umjetnicom u tuini (Kerubin egvi), Otuenom sestricom i Bokeljsko-rumunjsko-francuskom pjesnikinjom, Kozmopolitkom (Ivo Hergei), a ona je sebe ponajbolje prezentovala
i oznaavala u pjesmama, kako o tome pie Jasna . Vukovi,49 Slavenkom,
paslavenkom i oeala se kerkom ilirske obale. Premda je autorka lanka
Jasna . Vukovi (koja je veim dijelom prepriala studiju dr Iva Hergeia!)
najavila reprint izdanje zbirke stihova Mimosas, s osvrtom na Idinu poetiku, s
bibliografskim podacima pjesnikinje, faksimilima rukopisa, biljekama i tome
slino, takva se knjiga, izgleda, naalost nije pojavila ni u Crnoj Gori, ni u
Hrvatskoj! No ono to je ostalo zapisano o Idi Veroni u literaturi korisno je za
koncipiranje njezina graanskoga lika, a daleko vie za upoznavanje njezina
stvaralakoga profila. U spomenutome eseju o Idi Veroni Jasna . Vukovi
detaljno ulazi u trag geneze njezine porodice. Napominje da su Veronini preci,
prema pisanim izvorima njezina ujaka Nika Lukovia, doselili iz Skadra nakon pada toga grada pod Turke. Prvo se porodica Veroni kratko naseljava u
Kotor, a potom konano stanite nalazi u Pranju, e i danas postoje zidine njihove kule. Milan uflaj (18781931), hrvatski naunik i znameniti albanolog,
ustanovio je da prezime Verona potie iz albansko-ilirskog supstrata, pa je
na osnovu svih podataka napravljena detaljna rodoslovna skica te porodice.
Utvrujui njezine brojne pretke (mnogi od njih su bili intelektualci, ljekari,
pomorci, pisci i novinari), Jasna . Vukovi konstatovala je da je Frano piro
Verona, pomorski kapetan, otac Ide i Artura Verone, slikara, i da je njihov stari
dom takozvani palac Verona odmah poslije rata (Drugoga svjetskog M.
N.) bio ispranjen za neki aki dom; tom prilikom su mnoge stvari poput
namjetaja, knjiga i slika (kao i ostala zaostavtina) jednostavno nestale.50
No, prije doseljenja u Boku, porodica Verona je ivjela u Rumuniji, u hrvatskoj
koloniji Braili, e joj je otac slubovao kao luki kapetan jer je bio veoma
iskusan pomorac, i to je u to vrijeme plovidba na Dunavu bila internacionalizovana. U tome rodnom ambijentu Ida je provela etinstvo i ranu mladost,
stekla solidno osnovnokolsko obrazovanje. U studiji dr Iva Hergeia navodi
se da je dalje kolovanje sticala u zavodu asnih sestara u Notr Dam de Sion
(Nae gospe sionske), dok knjievni istoriar iz Boke Kerubim egvi istie da
je Ida Verona srednjokolsko obrazovanje dobila u samostanu Dama de Lion,
ustanovi koja je bila dolina otmenoj graanskoj keri.51
Jasna . Vukovi, Ida Verona, Ovdje, broj 235, Titograd, 1988, 32.
Isto, 32. Neki iz porodice Verona slubovali su i na Cetinju. Tako je dr Vicko Adam Verona
(18051889), vrstan ljekar internist u Boki i Crnoj Gori, bio dvorski ljekar knjaza Danila
i Nikole I.
51
Kerubim egvi, Dalmatinska umjetnica u tuini u: Knjievne studije I, Kotor, 1924,
124135. U toj se knjizi autor osvre na prvo izdanje zbirke pjesama Ide Verone Mimosas.
49
50
139
Milorad NIKEVI

Ida Verona je poela pisati poeziju u rumunskome duhovnom okruenju.
Njezini poetski prvijenci bili su okrenuti najdubljoj intimi, a u stihovima se osvrtala i na razne prilike, godinjice i sveanosti. Ve kao poodrasla evojica,
stekla je 1881-1882. godine glas darovite poetese. U tim godinama objavila
je prvu pjesniku zbirku Quelqees fleurs potiques, a ve 1885. tampana joj je
u Parizu na francuskome jeziku uvena pjesnika zbirka Mimosas.52 No iako
je ta zbirka od 86 pjesama nastala gotovo tri decenije poslije uvene zbirke
pjesama simbolistikoga pjesnika Bodlera Cvijee zla (Les fleures du mail)
(1857) i njegovih sljedbenika Malarmea i J. Artura Remboa, njezin se poetski
izraz u knjievnoj istoriji povezuje s francuskim simbolistima. Tako Kerubin
egvi napominje da se u peotskome opusu zbirke Mimosas oeaju tragovi
francuskih simbolista pa nastavlja: Mimosas su izlijev takoutne djevojake
due, te im dolikuje ime one njene biljke, to ju nai prirodoslovci okrstie
srameljivom osjetljivicom.53 uveni komparatista i veliki poznavalac francuske knjievnosti dr Ivo Hergei porekao je egvieve sudove, istiui da
su uzori Ide Verone bili veliki francuski romantici: Hugo, Lamartine, Musset, kako to pokazuju i epigrafi ili naslovi pojedinih pjesama, pa decidno
pie: Kakvom simbolizmu nema u Mimozama dakako ni traga, premda je
egvi pronaao takvih tragove, ne poznajui francusku simbolistiku poe
ziju onog doba, pa u zakljuku o poeziji Ide Verone tvrdi: Ipak je snana i
lina nota, koja mladoj pjesnikinji i njenoj knjizi daje odreenu fizionomiju.
A zaudna je svakako virtuoznost, kojom Ida Verona vlada svojim pjesnikim
instrumentom.54 S dr Ivom Hergeiem saglasna je i Jasna Vukovi, istiui
Veronin vezani stih kao uobiajeni metar njezine versifikacije, ali se u knjizi
Mimosas as nae i sonet i na rimovanu kvartinu sa stihovima u dvanaestercu
(...) Strofe poesto zavrava refrenima ili polustihovima prema tome kako se
kree i oblikuje njena poetska misao. Sve to u osnovi, ukazuje na darovitost,
na unutarnje bogastvo njene poetike i na bit Idine pjesnike prirode (...). A mi
bismo na ovom mjestu dodali: sve su te odlike Idine poetike elementi kasne
romantike, ali i poetniki nagovjetaji stilske formacije moderne knjievnosti
o emu govori i dr Hergei u svojoj fusnoti.55

No pored tih romantiarskih, dr Ivo Hergei pominje i realistike note
u poetici Ide Verone, a ve je odavno primijeeno da u brojnim njezinim pje
Librairie Blriot, Henri Gauthier, successeur. Ranije su te pjesme tampane u periodinim
publikacijama u Rumuniji i Francuskoj.
53
Citirano prema lanku Jasne . Vukovi.
54
Dr. Ivo Hergei, isto, 459.
55
ini se da je Ida Verona kasnije mnogo itala parnasovske pjesnike. Poslanica Ivi I. Sisa
kom (...) podsjea svojom intonacijom na Le conte de Lisle-a (druga strofa o mrtvim bogovima!), a poslanica kralju Nikoli Crnogorskomu kao da je metriki odjek Hrdijalnih tercina
(Le Triomphe du Cid). Do simbolizma nije nikako doprla. (Dr Ivo Hergei, isto, 460.)
52
140
smama u zbirci Mimosas ima mnogo linih tonova, usmjerenih samoj pjesnikinji i njezinu bratu Arturu, poput onih nastalih u vrijeme njegova vjenanja u
Brilima 1904. godine ili onih posveenih njezinu ljekaru iz Padove. Takva je
i pjesma 8. Septembre 1913, koju je sainila povodom otvaranja nove crkve u
Pranju. U istome anru i poetskome maniru sainjene su i pjesme-prigodnice
namijenjene rumunjskoj kraljici Elizabeti, koja je poznata pod knjievnim
imenom Carmen Sylva, ili pjesma crnogorskom kralju Nikoli, koji je pjesnikinji toplo zahvalio poslavi joj svoju fotografiju. No, treba istai da se u
njenoj poeziji iitavaju problemi kojima se iskazuje poloaj i uloga ene u
tadanjem drutvenom miljeu, uz tezu da ene nijesu nia bie od mukarca,
a pjesnikinja je nastojala da odgovori i na vjeno pitanje: za im treba i mora
da tei djevojka i ta je ideal ene?56

Ida Verona, iako po vokaciji suptilna pjesnikinja, ogledala se u zavrnici
stvaralakoga puta i u drami. Jo za ivota javila se s dramama Aecathe/Katarina Aleksandrijska i Drama o Djevici Orlanskoj/Jeanne dArc, nastala
poslije rata, dok su joj u rukopisu ostale tri drame istorijsko-psiholokoga
karaktera: Abdul Hamid, Cratures damour te dovreni rukopis drame o
legendarnom junaku stare Dacije: kralju Decebalu, koji se hrabro opirao Rimljanima sve do svoje tragine smrti (...). Drama potie i problem latiniteta
rumunjskog naroda.57

Zanimljivo je da je Verona u duhu romantiarske literature dramu o Katarini Aleksandrijskoj pisala u stihovima i u prozi, a kompoziciono je razdijelila u pet inova. Iako bez impresuma (mjesta i datuma izdanja), po svoj prilici
objavljena je van Francuske na to upuuju neka grafika odlija i tamparske
pogreke. Veronina drama o Djevici Orleanskoj (Jeanne dArc) objeloda
njena je u Boki Kotorskoj, bolje rei u Pranju jer se Ida Verona poslije Prvoga
svjetskog rata nastanila u toj sredini. Interesantnu sudbina te drame ispriala
je Jasna . Vukovi. im je izala iz njezine stvaralake radionice, Verona ju
je uputila Emilu Fabreu, tadanjem upravniku Comdie-Franaise, koji joj je
u pismu, izmeu ostaloga, odgovorio: Proitao sam Vau Jovanku Orleanku
koja je interesantno djelo i koja svjedoi o rijetkom poznavanju nae istorije i
naeg jezika (...). Na kraju, Va komad je teak i skup za realizaciju.

O daljoj sudbini te drame malo se to zna.

Poznato je da se Ida bavila i slikarstvom. Slikarstvom se bavio i njezin brat Artur, koji je studirao freskoslikarstvo u Minhenu i Parizu, e je nakon jedne godine primljen u likovni Salon des artistes franais, a potom je
ivio u Bukuretu i smatran je jednim od najboljih rumunskih slikara. Ida je
Jasna . Vukovi, isto, 32.
Dr Ivo Hergei, isto, 456.
56
57
141
Milorad NIKEVI
u slikarstvu njegovala najee vjerske teme i, poput Kokolje, slikala anele i

freske za upnu crkvu u Pranju, uz to i cvijee, grbove, stolne karte i slino.
Dr Ivo Hergei smatra da se njezina likovna umjetnost kretala u okvirima
diletantizma, ali je ipak zamolio likovne estetiare i kritiare da o njezinim
freskama i slikama daju konani struni sud ukoliko su ta njezina djela uope
pristupana.

Sintezu cjelokupnoga Veronina rada svakako je ponajbolje iskazao dr
Ivo Hergei u treem dijelu studije. Ukazao je na to da Veronin rad nije imao
snaniji receptivni odjek u francuskoj knjievnosti, ali ni u zaviaju njezinih
roditelja, u Boki Kotorskoj, ponajprije jer je bio sazdan na francuskome, talijanskome i rumunskome jeziku, dok je tokavski jeziki idiom koristila rijetko budui da je slabo poznavala maternji jezik. Ipak, da je pisala naim
jezikom, vjerojatno bi njen glas odjeknuo u knjievnosti junoslovenskih
naroda 80-ih i 90-ih godina XIX vijeka, tim prije to je otuena sestrica
bila zadojena panslavenstvom s katolikim osjeanjem. Neke pjesme, kao
8. Septembre 1913, odiu dubokom religioznou, ba kao i one drame, koje
veliaju katolike svetice (Aecathe, Jeanne dArc). A pjevajui o novoj crkvi
pranjskoj oazi mira i sloge, slavi ujedno i kulturnu simbiozu latinskoga
sjaja i snane slavenske krvi.58 Tako je njezino stvaralako djelo ostalo
na nivou knjievnoga pokuaja. ivotom i djelom bila je potpuno atipian
stvaralac, usamljena umjetnica poput njezina bijeloga mramornog spomenika na pranjskome groblju na kojem je ispisala epitaf: Une me a plong
dans limmense mystre, / La terre a devorla terre. / Mais dressant vers de
Ciel, son regard si beau, / Lespoir sourit sur montombeau, to u prijevodu
Rosande Vlahovi glasi: Jedna dua zaronila je u veliku misteriju, / Zemlja je
progutala zemlju. / Ali diui ka nebu svoj tako lijepi pogled, / Nada se osmje
hnu na mom grobu. Time je zaokruena ivotna putanja i stvaralaka pria o
pjesnikinji, dramskoj spisateljici, muziarki i slikarki Idi Veroni iz Pranja.
Vicko Tripkovi Podnopoljski
(18701938)

Ozbiljno knjievno ime u bokokotorskome krugu pisaca svakako je i
Vicko Tripkovi Podnopoljski.59 Njegova zgusnuta pripovjedna proza nastala je na ukrtaju mediteranskoga romantizma, realizma i moderne pa nas je
svjeinom, problematikom i nadasve ekspresivnim i impresivnim jezikim
idiomom podetila da su mu uzori bili ruski realisti, ali daleko prije pisci
Dr Ivo Hergei, isto, 460.
Pseudonim Podnopoljski prigrlio je Vicko Tripkovi jer se njegova kua u Dobroti nalazi
na mjestu koje se naziva Pod dno polja.
58
59
142
klasinoga realizma iz hrvatskoga okruenja: Ksaver andor alski (1854

1935), a po tematici propasti bokokotorskoga graanskog drutva, svijetu
dekadencije, odroavanja i propadanja odreenih socijalnih stalea osobito
Vjenceslav Novak (18591905). Njegovu narativnu prozu Iz renesanse (slike
iz bokekog ivota) edo Vukovi je uvrstio u antologijski izbor Izvirije.
Crnogorska pripovjedaka proza od Njegoa do 1918, i u kratkome odlomku dao zgusnutu sintezu raspona tema i motiva Tripkovieva cjelokupnoga
rada: Cjelokupna djelatnost Vicka Matova Tripkovia proeta je vatrenim
rodoljubljem. On je ovjek irokih, slobodarskih pogleda, koji se zalae za
osloboenje od tuinske vlasti. Ujedno, njega titi malaksavanje pomorske
vitalnosti Boke. Stoga se njegov knjievni rad tematski grana u dva smjera:
slikanje ustanikih pokreta u Krivoijama i primorju uopte, a potom kazivanja o nizlaznom periodu, o dekadansi pomorskog ivota u Boki.60

I kad se Tripkovievo ime 90-ih godina XIX vijeka pojavilo u knjievnoj
periodici (Brankovo kolo, Sr, Nova Zeta) munjevito je bljesnulo i odmah bilo
prepoznato kao pripovjedno osvjeenje koje je donijelo novu tematiku i novi
knjievni izraz.

Tripkovi je roen u Dobroti, gimnaziju je pohaao u Splitu i Kotoru,
Filozofski fakultet u Zagrebu, a studije je dovrio u Beu. Iskonom i opredjeljenjem potie iz graanske bokokotorske pomorske sredine. Bio je usmjeren na prosvjetni rad, slubujui u srednjim kolama: u gimnaziji u Splitu
(1892), a zbog slobodarskih ideja i avangardnih nastojanja morao je pred austrougarskom vlau bjeati u Travnik (Trgovaka kola), potom slubuje u
sarajevskoj gimnaziji, zatim u mostarskoj gimnaziji (1897), e se susrijee
s poznatim krugom mostarskih pisaca,61 te na kraju u dubrovakoj gimnaziji
(18991906), Zadru i potom opet u Kotoru (19081924). Umro je u Zagrebu
1938, e je i sahranjen (Mirogoj), odakle su mu posmrtni ostaci preneenu u
rodnu Dobrotu.

Njegovo knjievno djelo nije obimno. Stvarao je nenametljivo i u sporim
fazama knjievnoga sazrijevanja i razvoja: u prvoj fazi objavljuje knjige Iz
uspomena, Iz dekadence, Iz renesanse, Iz Boke.62 I tematikom i formom to su
nevelike narativne strukture znaajne po inovaciji stvaralakog postupka i
iskrenoj proivljenosti osjeanja,63 koje se granaju u dvije naoko divergentne
edo Vukovi, Autori u ovom izboru, Izvirije. Crnogorska pripovjedaka proza od Njegoa do 1918, Biblioteka Lua, Grafiki zavod, Titograd, 1973, 326.
61
U toj je sredini upoznao pjesnike A. antia, J. Duia i poznatoga knjievnog istoriara V.
orovia, koji su plodotvorno djelovali na razmah njegova knjievnog stvaralatva.
62
To su posebna izdanja objelodanjena u Sremskim Karlovcima, Splitu i Dubrovniku 1903.
i 1904. godine.
63
Sofija Kalezi-urikovi, Vicko Tripkovi (18701938), u: Slobodan Kalezi, Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici, IV, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2001, 335.
60
143
Milorad NIKEVI
skupine: prva, kratkih crtica, koje su nastale kao svojevrsni produkt osavremenjivanja literarnog izraza (...) i predstavljaju kratku prozu koja najee
tretira kakav isjeak iz ivota, segment iz realnosti, opserviran i umjetniki
prikazan iz line posmatrake vizure, to jest subjektivne take gledita.64 U
drugu skupinu ubrajamo Tripkovievu razuenu i donekle pripovjednu prozu
objelodanjenu pod naslovima Crtice o Boki Kotorskoj (1922), Mali voa kroz
Kotor (1925), putopis i kratke narativne crtice vezane za tematiku Prvoga
svjetskog rata pod naslovom Iz komitskog vakta (1926).

I jedna i druga skupina njegove proze tematski je vezana za ire prostore bokokotorskoga duhovnog miljea (Dobrota, Kotor, Herceg Novi,
Bijela, Morinj, Perast, Ljuta). Njegove prie zahvataju ive slike i teme
tadanjega bokokotorskog drutva u rasponu od graanskoga/patricijskog i
malograanskoga svijeta sitnih trgovaca, esnaflija i duandija, gradske siroti
nje, seoskih stalea, pa do onih socijalnih pojava u kojima oslikava beskunike,
sitne inovnike i gradski proleterijat. Vjerujemo da je Tripkovi prvi autor
pisane rijei koji je u prozu unio suvi ivot u mediteranskome bokotorskom
prostoru. Gradio je narativno djelo od same ivotne i grube sirovine, bez ikakva jaeg doerivanja. Raspolagao je izuzetnom sposobnou uoavanja i od
svih primorskih bokokotorskih pisaca iznio je najvie aktuelnih drutvenih i
socijalnih opservacija. Bio je ne samo umjetnik vizuelnih stanja, ve i vrstan
psiholog, naroito u opserviranju junaka, ljudi koji ive na ivici socijalne nejednakosti, materijalnoj i moralnoj propasti, odgurnuti od ivota i odbaeni i
slomljeni u patnjama i bez nade za dalju perspektivu i ivot. I kad su u pitanju
Tripkovievi ivotni karakteri, koji nijesu cjelovito i do kraja izgraeni, njih
je knjievna kritika sagledala na ovaj nain: U ranim autorovim stvaranjima
likovi, naroito oni periferni, ostali su nedovoljno razjanjeni, gotovo na nivou
skice, ali sa njima su u vezi i njima tee svi ostali motivi, ili epizode utkane u
fabulativno tkivo proze. Junaci oslikani u razuenim pripovijednim strukturama eksponiraju se kao pojave sloenijeg psiho-antropolokog spektra, ljudi sa
velikim htjenjima i malim mogunostima, koji se na razliite naine dovijaju
da povrate nekadanju ekonomsku mo i drutveni uticaj (Iz renesanse). S
obzirom da autor u razliitim varijatetima obrauje motiv o gubitku identiteta,
ovakvi bivi aristokrati i plemii esto se umjetniki manifestuju kao forme
ekstremne otuenosti.65

Poput njegova uzora Vjenceslava Novaka, ni Tripkovi ne proputa
da u prozi oeni likove ena-patnica, njihove rasprene ivote, propale iluzije, snove i oekivanja. Njihovi ivoti prazno prolaze ekajui mueve
Isto, 335.
Isto, 337338.
64
65
144
da se vrate sa beskonanih plovidbi, dok one, pune nerealizovanih enji i

snova, pletu sijede vlasi.66 Svakako su neto vie individualizovani, ali i
romantinim postupkom karakterisani oni likovi Tripkovieve proze koji se
veu uz bokeljski (krivoijski) ustanak. On je prvi pisac koji je suptilno i tematski zrelo zahvatio temu regrutovanja u Boki Kotorskoj. Preko njihovih
vizija i tenji progovara Tripkovievo rodoljublje, ustanika afirmacija slobode za kojom tee svi stalei u Boki Kotorskoj koji su oetili teret austrougarske vlasti.

Posebno treba istai da je Vicko Tripkovi bio jedan od rijetkih
stvaralaca Boke Kotorske koji je kultivisao pejza, i to ne kao zasebnu literarnu temu, ve kao dio cjelovite mozaine prozne slike. U njegovoj prozi krajolik ima ishodite u objektivnome svijetu. I kad se radi o fantazmagorijama,
o drugim svjetovima, on moe biti predoiv itaocu, no bogatstvo te predstave
i doivljaja povezano s njom zavisie o snazi umjetnikove rijei. Pogledajmo,
ilustracije radi, kako nas Tripkovi uvodi u pojedine slike bokekoga ivota
u uvodnome dijelu proznoga teksta Iz renesanse: Bilo je osam u jutro prvog
utornika po Vraevu dnevi godine 1899. Tmasti oblaci, to se nadvili nad Krscem, a prekrili Vrmac, ne putahu ni jedan trak svijetla da potamne umirui
plamiak fenjer u vlanim ulicama kotorskim. Kia je sitila i erala prokisle
do kosti trhonoe u gradsku kapiju, gdje su u klupko stoje grijali se kami
isparinom vodenih para iz skvaenih dronjaka, koje je studena uzduna struja
od obale morske liu ih suila. Nije se tu ulo drugo do uz prekidani klopot
izama financijalne strae o kaldrmu cvokotanje zubima bijednog trhonoe.67

Moda niko u crnogorskoj knjievnosti prije Vicka Tripkovia nije ostavio tako prozrane i delikatne pejzane slike, pomijeane sa slikama socijalne stvarnosti i prirode. Bogatom stilskom paletom, kao to je inio njegov
savremenik Stefan Mitrov Ljubia, i Tripkovi je lirskim vibracijama uspio
fiksirati prirodu u njezinu postajanju i trajanju, o emu je detaljnije pisano
u knjievnokritikim osvrtima. Umjetnike slike pejzaa Kotora, Morinja,
Herceg-Novog i ostalih primorskih lokaliteta lie na kakvu neveselu razglednicu Boke Kotorske, koju posjeduju prirodne ljepote, ali u kojoj je privreda
nerazvijena i u kojoj se oskudno i teko ivi pod Austro-Ugarskom vlau.68

I da zakljuimo zavrnim citatom knjievnoga istoriara Radoslava Rotkovia, koji je na ovaj nain ocijenio Tripkovievo narativno djelo:
Tripkovi je obrazovan pisac i njegova proza nije sloena od krupnih blokova ve od finog veza, poput dobrotske ipke. Treba samo obratiti panju na
konta Andra Perinovia (Iz renesanse) koji se vra iz lova i zatie kontesu
Isto, 338.
Citirano prema: Izvirije, 226.
68
Sofija Kalezi-urikovi, isto, 338.
66
67
145
Milorad NIKEVI
Jankovi kako bite gusjenice iz zemlje. Eto dokle se stiglo u kraju u koji se
samo nekoliko decenija ranije dobavljalo zlato i srebro iz svijeta.69

I tu je kraj Tripkovieva bokokotorskoga graanskog svijeta, ali ne i
njegove autentine proze koja je ostala da kako porukom, tako i sadrajnim i
jezikim umijeem univerzalno i svevremenski zrai.
Veljko Radojevi
(18681959)

Uz bokeljske folkloristike pisce Dionisija Mikovia, mladoga i revolucionarnog Vladimira Trojanovia, uitelja Nikolu . Crnogorevia,70 esto
se javlja u ondanjoj knjievnoj periodici van Crne Gore i trgovac Veljko
Radojevi. Novljanski folklorista Veljko Radojevi porijeklom je bio iz Hercegovine. Zapoeo je knjievnu djelatnost kao saradnik novosadskoga Javora
i Bosanske vile, a potom je knjievni talent i trud prenio i na Glas Crnogorca,
Crnogorku i Zetu. U Glasu Crnogorca Radojevi je od 1886. do 1889, sa
saradnicima Filipom Kovaeviem i Dionisijem Mikoviem, objavio vie epskih pjesama koje su zapisali informatori iz primorske bokokotorske sredine.
Srijeemo ga i u knjievnome odboru cetinjskoga asopisa Lua. O toj sara
dnji u novosadskim glasilima Radivoje ukovi je zapisao: Veina saradnika
iz Crne Gore i Boke, koji su osamdesetih godina svoje priloge objavljivali
u novosadskim asopisima, kasnije su se samo povremeno javljali u novopokrenutim cetinjskim asopisima, a neki uopte nijesu bili njegovi saradnici,
pored ostalog to je ve tada bilo rasprostranjeno shvatanje da je novi asopis
potreban mladima.71

U duhu usmene knjievnosti, osobito njezinih pripovjednih anrova,
Veljku Radojeviu su objavljene Pripovijesti iz bokeljske prolosti (San Francisko, 1904). U istome duhu, u elji da se sauva usmeno narodno blago u
Boki Kotorskoj, Veljko Radojevi je kao izraziti ljubitelj folklorne knjievnosti
sakupio i objavio i Narodne pjesme iz iz okoline hercegnovske (ikago, 1905).72
Imao je pretenzija ne samo da sakuplja i publikuje73 usmenu lirsku i epsku
Radoslav Rotkovi, isto, 640.
Neuspjelo i veoma povrno prevodio je talijanskoga pjesnika Karduija.
71
Radivoje ukovi, Knjievna periodika u Crnoj Gori (18351914), NIO Univerzitetska
rije, Titograd, 1986, 145.
72
Svojevremeno smo u Univerzitetskoj biblioteci u San Francisku i Berkliju pokuali doi do
Radojevievih knjiga, ali u tome nijesmo uspjeli, pa ih na ovome mjestu samo notiramo.
73
Prva lirska usmena pjesma objelodanjena u crnogorskoj periodici Djevojka i prsten (Nova
Zeta, sv. 1, 1889, 33) preuzeta je iz zbirke Veljka Radojevia. A u Bosanskoj vili zabiljeene
su svadbene pjesme iz Budve koje je sabrao Krsto Mitrovi, ljubavne pjesme iz Crne Gore
koje je zapisao Ilija Hajdukovi i perake poasnice koje je zapisao Veljko Radojevi.
69
70
146
poeziju, ve i da je teorijski klasifikuje i interpretira, pa je ostao sauvan njegov

lanak Letimian pogled na nae narodne umotvorine novijeg doba.74

Veljko Radojevi pripada onome krugu bokokotorskih pisaca, preteno
folklorista, koji su ostavili duboke tragove sabiranja i tumaenja usmene
knjievnosti. Uz Iliju Hajdukovia, Iliju Zlatianina, Toma Krstova Popovia,
Luku Jovovia i mnoge druge usmene naratore iz Crne Gore, ime novlja
nskoga trgovca i folkloriste Veljka Radojevia ne moe se zaobii u istoriji
crnogorske knjievnosti.
Aleksandar Lj. Mitrovi
(18701921)

Aleksandar Mitrovi knjievni je stvaralac nevelike vrijednosti, ali
po onome to je ostavio u knjievnoj periodici ipak zasluuje da bude notiran u pregledu istorije crnogorske knjievnosti. Dakle, vie je poznat po
javnome (politikom), kulturnome, novinarskome i naunome radu nego po
beletristikim dometima. Bio je doktor prava. Njegova brojna porodica doselila se iz Zubaca kraj Trebinja u Kotor (1893), Herceg Novi, Bijelu i Kaste
llastvu (Petrovac). Roen je u Herceg Novom, gimnaziju zavrio u Kotoru, a
pravni i filozofski fakultet studira u Zagrebu, Beu i Gracu, e 1893. godine
postaje doktor prava. Advokatsku praksu obavlja u Kotoru, radi kao advokat u
Kninu, potom u rodnome mjestu, te na kraju opet u Kotoru. Poetkom XX vijeka, tanije 1908, bio je izabran za narodnoga zastupnika bokeljskih optina na
Dalmatinskome saboru u Zadru. Iako se bavio knjigom (novinarskim, pravnim,
folkloristikim i politikim radom), u knjievnosti nije ostavio neka znaajna
djela. Objavljivao je radove u svim ondanjim periodinim publikacijama, o
emu su u novije vrijeme pisali Novak R. Miljani i dr Slavko Mijukovi.75
Bavio se i folkloristikim radom, skupljajui usmenu knjievnost, pa je iz toga
domena objavio Razne srpske narodne pjesme sakupio po Boci Kotorskoj i okolini dubrovakoj i tuma dodao Milan Osvetnik.76 U tampanoj zbirci nalaze se
24 pjesme, od kojih su mnoge iz Crne Gore, a u predgovoru naznaava da ih je
skupio jo 1887. u Kotoru, dakle dok je bio srednjokolac. U poglavlju o putopisima i memoarima u crnogorskoj knjievnosti podrobnije emo skrenuti panju
Veljko Radojevi, Letimian pogled na nae narodne umotvorine novijeg doba, Javor,
Novi Sad, 1891, br. 29, 451460.
75
Novak R. Miljani, Aleksandar Mitrovi (18701921), Bibliografski vjesnik, br. 3,
Cetinje, 1981, 245274; dr Slavko Mijukovi, Hercegnovljanin Aleksandar Mitrovi
branilac optuenih iz ustanka mornara u Boki februara 1918., Boka, Herceg-Novi, br. 9,
249252.
76
Razne srpske narodne pjesme sakupio po Boci Kotorskoj i okolini dubrovakoj i tuma
dodao Milan Osvetnik, Novi Sad, 1888, str. 200.
74
147
Milorad NIKEVI
na Mitrovievu vrijednu putopisnu narativnu prozu Sa Vltave na Niavu,77 u

kojoj je uspjelim jezikom i prtavim bojama dao lijepih podataka i lijepim
opisom stanja i vremena u kojem je napisan (Miljani). Donosei prizore
iz svakodnevnoga ivota bokokotorske sredine, Mitrovi je na najboljim narativnim stranicama vjerni crta, a posebnu vrijednost i dra njegovoj prozi daje
autentinost: sve te opservacije doivljene su, a ne prepriane iz knjiga. I njegovi
drugi knjievnoistorijski i folklorni lanci: Boj na Kosovu na Vidovdana 15. juna
1389. u spomen 500-godinjici,78 Kameni krst iz mora. Istiniti dogaaj iz
bokeljskog ivota79 ukazuju da je Mitrovi imao literarnoga dara ali ga nije razvijao, pa je tako ostao tek saputnik knjievnika bokokotorskoga knjievnog kruga.

Literatura
Car, M. itateljima (predgovor), Za kiljive dnevi, Dubrovnik, 1883.
Car, Marko. Besmrtna Francuska u knjiici, Zadar, 1918. pretampano u
Godinjaku Matice srpske, 1939.
ubeli, Tvrtko. Knjievnost, Panorama, Zagreb, 1967.
uki, Trifun. Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija Petrovia
Njegoa do 1918. godine, Narodna knjiga, Cetinje, 1951.
urikovi-Kalezi, Sofija. Vicko Tripkovi (18701938), u:
Slobodan Kalezi, Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici, IV, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2001.
urii, Duan. Cetinjski list, 10. mart, Cetinje, 1977.
Hergei, Ivo. Otuena sestrica, Hrvatska revija, godina VII, br. 9,
Zagreb MCXXXIV (1934).
Hrcatovski, Bogomil. Grilovica, Naklada akademijske knjiare Lava
Hartmana, Zagreb, 1884.
Ivaniin, Nikola. Marko Car u dubrovakom Slovincu, Branievo,
br. 56, 1961.
Iveli, Mitar. Priloci za srpski rjenik, Prosvjeta, sv. III i IV (marti i
april), Cetinje, III/1891.
Iveli, Mitar. Zemljopis za knjaevinu Crnu Goru, Cetinje, 1894.
Ivoevi, Vaso. Prvi knjievni asopisi u Boki Kotorskoj.
Povodom ezdesetogodinjice pojave Srpskog magazina, Susreti, br. 910,
Titograd, 1956.
Aleksandar Lj. Mitrovi, Sa Vltave na Niavu, Zadar, 1898, I, 169; II, 1899, 181.
Aleksandar Lj. Mitrovi, Boj na Kosovu na Vidovdana 15. juna 1389. u spomen 500-godinjici, Novi Sad, 1889 (2. izdanje 1891).
79
Milivoj Srbini, Kameni krst iz mora. Istiniti dogaaj iz bokeljskog ivota, Nova Zeta,
sv. 10, Cetinje, 1889, 368372.
77
78
148
Kalezi, Slobodan. Portret Marka Cara, u Zborniku radova: Knjievno

djelo Marka Cara, Herceg Novi Perast, 2005.
Kalezi, Slobodan. Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici, IV,
Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2001.
Marjanovi, Zlata. Primorju na veliko znamenje, u zborniku: Stefan
Mitrov Ljubia u kontekstu mediteranske kulture, Budva, 2005.
Marjanovi-Krsti, Zlata. Vokalna muzika tradicija Boke Kotorske,
Udruenja kompozitora Crne Gore, Podgorica, 1998.
Martinovi, Duan J. Mitar Iveli, Portreti II, Centralna narodna
biblioteka ure Crnojevi,Cetinje, 1987.
Mato, Antun Gustav. Primorke Marka Cara, Suvremenik, br. 9,
Zagreb, 1911.
Mijukovi, Slavko. Hercegnovljanin Aleksandar Mitrovi branilac optuenih iz ustanka mornara u Boki februara 1918., Boka,
Herceg-Novi, br. 9.
Mikovi, Dionisije . Cetinjski utisci, Javor, br. 1, 2, 3, 5, 6, 7, 8, 9,
10, Novi Sad, 1890.
Mikovi, Dionisije . Popih svoju krv, Boka, Kotor, II/1910.
Miloevi, Milo. Pavo Boov Kamenarovi pomorac i pjesnik, u
knjizi: Studije iz knjievne i kulturne prolosti, NIP Pobjeda, Titograd, 1987.
Miljani, Novak R. Aleksandar Mitrovi (18701921), Bibliografski
vjesnik, br. 3, Cetinje, 1981.
Miljani, Novak R. Knjievnici braa Ivelii, Boka. Zbornik radova iz
nauke, kulture i umjetnosti, br. 8, Herceg Novi, 1976.
Mitrovi, Aleksandar Lj. Boj na Kosovu na Vidovdana 15. juna 1389.
u spomen 500-godinjici Novi Sad, 1889 (2. izdanje 1891).
Mitrovi, Aleksandar Lj. Sa Vitlave na Niavu Zadar, 1898, I, 169; II, 1899.
Nikoli, Andrijana. Pripovijetke Marka Cara, Zborniku radova
Knjievno djelo Marka Cara, Herceg Novi Perast, 2005.
Petrovi Njego, Nikola I. Mojoj Milici i Stani, Pjesme, Cjelokupna djela
Nikole I Petrovia Njegoa, knjiga prva, Cetinje, 1969.
Radojevi, Veljko. Letimian pogled na nae narodne umotvorine
novijeg doba, Javor, Novi Sad, 1891, br. 29.
Razne srpske narodne pjesme sakupio po Boci Kotorskoj i okolini
dubrovakoj i tuma dodao Milan Osvetnik, Novi Sad, 1888.
Roganovi, Jovan P. Priloak grai srpskoga rjenika, Prosvjeta, sv. X
(oktobar), sv. XI (novembar), Cetinje, VI/1895.
Rotkovi, Radoslav. Pregled crnogorske literature. Od najstarijih
vremena do 1918., Stvaranje, br. 4, Titograd, 1979, 640.
Slovinac, 11. oktobra 1883. godine.
149
Milorad NIKEVI
Srbini, Milivoj. Kameni krst iz mora. Istiniti dogaaj iz bokeljskog

ivota, Nova Zeta, sv. 10, Cetinje,1889.
Stuparevi, Olga. Marko Car knjievni kritiar, Knjievna zajednica
Herceg-Novi Institut za knjievnost i umetnost, Beograd 1991.
ukovi, Radivoje. Srpski magazin (18961897), u knjizi:
Crnogorski almanasi i kalendari, Centralna narodna biblioteka ure
Crnojei, Cetinje, 1980.
ukovi, Radivoje. Knjievna periodika u Crnoj Gori (18351914),
NIO Univerzitetska rije, Titograd, 1986.
Velek, Rene & Voren, Ostin. Teorija knjievnosti, Nolit, Beograd, 1965.
Vueti, Jasmina. Marko Car i francuska knjievnost, u Zborniku
radova Knjievno djelo Marka Cara, Herceg Novi Perast, 2005, 87.
Vukovi Sarap, Niko. Iz Posmradi pok. Mitra Ivelia, uitelja
posveeno sjeni pjesnikovoj, Onogot, br. 15 (19.VIII), 23; br. 16, 23
Niki, I/1899.
Vukovi, edo. Autori u ovom izboru, Izvirije. Crnogorska
pripovjedaka proza od Njegoa do 1918, Biblioteka Lua, Grafiki
zavod, Titograd, 1973.
Vukovi, Jasna . Ida Verona, Ovdje, broj 235, Titograd 1988.
Vulovi, don Sreko. Pustinjak, Perast, 1997.
Vulovi, Sreko. Gospa od krpjela, povijestna crtica o udotvornoj slici blaene Djevice od krpjela i njenom hramu na otoiu prema Perastu,
Zadar, 1887.
Vulovi, Sreko. Pustinjak. Poviestne crtice iz Bokekog ivota svretkom
prologa (18. st.) i poetkom naega vijeka, Zadar, 1890.
Milorad NIKEVI
LITERARY AND CULTURAL DECADENCE OF BOKA KOTORSKA
AT THE END OF 19TH AND BEGINNING OF 20TH CENTURY

At the end of 19th and the beginning of 20th century, the literature and art
of Boka Kotorska experience tragic and gradual decadence. Exceptional spiritual and artistic, literary, architectural and musical treasure from previous centuries, which until then remained mostly conserved in the treasury of the Montenegrin cultural and spiritual tradition becomes destroyed. The author of the
paper points to the most important literary phenomena and writers who created
in Boka Kotorska in the second part of 19th and the beginning of 20th century.

150
Key words: the history of literature, Montenegrin literature, Boka Kotorska

UDK 821.163.4(091)1850/1851
UDK 82:929 Petrovi Njego P. II
Izvorni nauni rad
Vesna KILIBARDA (Podgorica)
Filozofski fakultet Niki
veskili@t-com.me
NJEGOEVO POSLJEDNJE PUTOVANJE:
KROZ ITALIJU 18501851
U prilogu se govori o posljednjem putovanju Petra II Petrovia
Njegoa po Italiji, u kojoj je, traei lijeka svojoj bolesti, u posljed
njoj godini ivota proveo nekoliko mjeseci, od jeseni 1850. do
proljea 1851. godine. Cilj rada je da rekonstruie kulturoloku
mapu njegova italijanskog itinerera, kao i da prikae razliite
odjeke toga Njegoeva boravka u Italiji, zabiljeene u nekoliko njegovih pisama, pjesama i zapisa u Biljenici. Crnogorski
vladika-pjesnik pokazuje se kao poznavalac i oboavalac Italije,
njenih kulturno-istorijskih znamenitosti i njenoga pejzaa, o
emu je, pored malobrojnih Njegoevih sastava, neposredno
svjedoanstvo ostavio i srpski pisac Ljubomir Nenadovi u
putopisnome djelu Pisma iz Italije, za nau temu znaajnom
uglavnom po svojoj dokumentarnoj vrijednosti.
Kljune rijei: Njego u Italiji, Njego u Pismima iz Italije Lj.
Nenadovia, Njegoevi sastavi italijanske inspiracije

Na svoje posljednje putovanje u svijet, traei lijeka tekoj bolesti,
Njego je s Cetinja krenuo sredinom novembra 1850. godine.1 Te iste godine,
nekoliko mjeseci ranije, ozbiljno bolestan, crnogorski vladika je ve jednom stizao do Italije. U Trst je parobrodom iz Kotora doputovao 12. juna.2
1
Hronologija Njegoevih putovanja, ove data po novome kalendaru, preuzimana je iz radova vie autora (J. ivanovi, A. Gavrilovi, P. Kolendi, V. Latkovi, J. Milovi). Up.
i preglednu hronologiju Goluba Dobrainovia s datumima po starome kalendaru, po kome
se u Njegoevo vrijeme raunalo (od novoga datuma treba oduzeti 12 dana za XIX, a 13 za
XX vijek) u izdanjima: Petar Petrovi Njego, Lua mikrokozma, Prosveta, Beograd 1968,
str. 149157; Petar Petrovi Njego, Gorski vijenac, Prosveta, Beograd 1985, str. 235242.
Dobrainovi smatra da je Njego preko Trsta iao i u polasku i u povratku, dok Jevto
Milovi rauna da je u polasku u Veneciju doputovao direktno iz Zadra. Up. Jevto Milovi,
Njego u slici i rijei, Grafiki zavod, Titograd 1974, str. 236.
151
Vesna KILIBARDA
Zdravstveno stanje mu je bilo veoma teko, iako je prethodno oko tri mjeseca
proveo u Boki Kotorskoj, s nadom da e mu blaga primorska klima donijeti
boljitak. U vladiinoj pratnji bili su Dimitrije Milakovi, Novica Cerovi i
Stevan Perovi Cuca, njegov sestri. Na polasku u Italiju, e je po preporuci
ljekara iao da se lijei, Njego je u Dubrovniku ruskom konzulu Jeremiji
Gagiu ostavio na uvanje testament, napisan malo prije toga puta. U Trstu
je Andriji Stojkoviu predao rukopis djela Lani car epan Mali koji je bio
spreman za tampu, i ve utradan, preko Venecije, otputovao u Padovu. Tu
se, zbog pogoranja bolesti, do kojega je dolo zbog velike vruine, umjesto
dva mjeseca, kako je bilo planirano, zadrao jedva dvadesetak dana. U Trst je,
u povratku, stigao krajem juna. Austrijskim vojnim parobrodom, koji mu je
na raspolaganje stavio austrijski guverner grada, Njego je, iz transke luke,
krenuo natrag u Crnu Goru 1. jula. Putovanje do Kotora trajalo je svega trideset i etiri sata.3 U jednome dopisu iz Trsta Srpskim novinama, poslatom na
dan kad je Njego otputovao, javlja se da je slaba nadeda da e crnogorski
vladika ozdraviti.4 U pismu Vuku Karadiu iz septembra 1850. godine Vuk
Popovi je zabiljeio ono to je uo o razlozima nagloga i neoekivanoga
Njegoeva povratka: U Padovi tek je [vladika dodala V. K.] prvi lijek uzeo,
pane u mrtvilo, a Novica Cerovi pomisli ba da umrije, podigne ga i povie:
Bjemo, Gospodaru, za svetoga Petra, e umrije, i odmah otole krenue ....5
Vrativi se u Crnu Goru, Njego u pismu ruskome konzulu Jeremiji Gagiu i
sam objanjava zato se iz Italije ranije vratio: Ne doputie mi ljekari italijanski
i trijestinski ni da banje inim ni da vode pijem, a velika zapara italijanska veoma
me bjee oslabila, tako da ne mogah gotovo na noge stati.6 A malo kasnije, u
pismu Iliji Garaaninu, on ponavlja da mu u Italiji nijesu pomogli ni promjena
vazduha ni ljekari, nego da je dan za danom sve gori bivao i da se stoga
vratio u Crnu Goru, da se u rodnom kraju okrijepi, kako bi se u stranoj zemlji
kasnije mogao lijeiti.7 Iako se Njego u roditeljskoj kui na Njeguima, kako
svjedoi Vuk Popovi u svojoj prepisci s Vukom Karadiem, na zdravom
planinskom vazduhu i zahvaljujui bratu samouku i naravskim domaim
ljekarijama vidno oporavio, poboljanje je bilo samo
3
4
5
6
Vuk Popovi, Kotorska pisma, priredio Golub Dobrainovi, Nolit, Beograd 1964, str. 40
Ljubomir Durkovi Jaki, Srpska tampa o Njegou i Crnoj Gori (18331851), Istorijski
institut SAN, Beograd 1951, str. 183.
Vuk Popovi, isto.
Petar Petrovi Njego, Cjelokupna djela, knjiga deveta, Pisma, III, 18431851, Prosveta,
Beograd 1955, za tampu priredio Dr Mira Kiovi, str. 435436. Pismo je datirano 26.
juna po starome kalendaru.
Isto, str. 438. Pismo je datirano 5. jula po starome kalendaru.
152
Njegoevo posljednje putovanje: Kroz Italiju 18501851
privremeno i bolest je u poznu jesen te godine ponovo uzela maha.8 Stoga je i

odluio da krajem 1850. ponovo krene u Italiju.

Na to posljednje italijansko putovanje krenuo je s Cetinja sredinom
novembra, obuzet turobnim mislima i ispraen kuknjavom rodbine. Stigavi
u Trst, prije nego to se zaputio prema jugu Italije, na nagovor prijatelja Julija
Radiia i ora Stratimirovia odluio je da ode u Be, da se pregleda kod
doktora Jozefa kode, tada poznatog strunjaka za plune bolesti, ali i da
tamo preda u tampu dvije svoje pjesme: Kula uriia i ardak Aleksia.
Iz Trsta, u pismu Iliji Garaaninu, Njego o sebi izvjetava: Ja jo od prsah stradam i zbog toga sam zimus prinuen bio ostaviti na strogi klimat
i prezimovati u italijanskom blagom klimatu.9 U Trstu se zadrao svega
nekoliko dana.10 Povodom gozbe u kui uglednog i bogatog transkog
trgovca i brodovlasnika Spiridona Gopevia, porijeklom Bokelja, s kojim je
odranije odravao prijateljske veze, Njego je tada ispjevao pjesmu Pirova
nje.11 Iz nje se, kroz prigodne stihove u kojima pjesnik slavi izuzetnu ljepotu
kitne domaice, mlade Belijke Lujze Eman, s kojom se Gopevi upravo
te jeseni vjenao, nasluuje i patriotska klima koja je u tome domu oito
njegovana poslije revolucionarne 1848. godine, i u kojoj je i sam Njego
bio svearski doekan.12 Vjeruje se da je upravo preko Spiridona Gopevia
Njego tada preduzeo korake da mu Marko Gopevi, bankar iz Londona,
izradi kalup za zlatni perun, prvi crnogorski novac koji je elio da ustanovi.13
8
9
10
11
12
13
Vuk Popovi, isto.

Petar Petrovi Njego, Pisma, III (18431851), str. 445. Pismo je datirano 11. novembra po
starome kalendaru.
Prvi vei evropski grad koji je Petar II Petrovi Njego upoznao bio je Trst. U njemu je,
idui prema Beu i Petrogradu, ili prema Veneciji i Napulju, due ili krae boravio petnaestak puta. Ekonomski napredni i kosmopolitski centar evernoga Jadrana, i tada preteno
italijanske kulture, imao je za crnogorskoga vladiku poseban znaaj. Za Trst se vezuju ne
samo neki zanimljivi momenti iz Njegoeva ivota i pjesnikoga rada, nego i injenica
da je najvei broj najznaajnjih napisa savremenika, koji su svjetlost dana ugledali za
ivota i neposredno poslije smrti vladike-pjesnika, nastao ili objavljen upravo u tome gradu
ili presudno vezan za njegov boravak u njemu. U Trstu su Njegoa srdano doekivali
kako austrijski zvaninici, jer je grad u to vrijeme bio pod vlau Habzburgovaca, tako i
naijenci iz brojne ilirske, odnosno junoslovenske zajednice, s kojima se crnogorski
vladika brzo sprijateljio i od kojih su mu pojedini postali povjerenici za razliite poslove.
Up. Vesna Kilibarda, Njego i Trst, Italijanski pisci i putopisci o vladici-pjesniku (B. Bjazoleto, P. enerini, F. Dal Ongaro), CID, Podgorica 2000.
Petar Petrovi Njego, Celokupna dela, knjiga prva, Pesme, Prosveta, Beograd 1967, str.
220221.
Marija Mitrovi-Vladan Reli, Le buone e le cattive stelle di Gopcevich, in: Cultura
serba a Trieste, Argo, Lecce 2009, str. 168.
Ljubomir Durkovi-Jaki, Njego i srpska pravoslavna optina u Trstu, Zbornik Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, II/1951, str. 353354.
153
Vesna KILIBARDA
A Gopeviev sin, takoe Spiridon po imenu, odravae kasnije i sam veze s

Crnom Gorom.14

Po povratku iz Bea, e se zadrao do sredine decembra, Njego je, opet
preko Trsta, otputovao za Veneciju. Crnogorski vladika u Veneciji je i ranije
boravio, a nekoliko puta je kroz nju prolazio.15 Prvi put zadrao se svega etiri
dana, od 26. do 30. marta 1844. godine. Prilikom prve poete bio je uglavnom
posveen razgledanju grada na lagunama, pa otuda u njegovoj Biljenici putopisni odlomci i ostali razni podaci koji se mogu prepoznati i u prikazu Presvijetle republike u Gorkome vijencu, u uvenoj epizodi o Draku u Mlecima.16
Drugi put se u Veneciji due zadrao, oko dvadeset i pet dana, tokom februara
i marta 1847. godine. Njegoa su tada najvie zanimali spisi i dokumenti iz
venecijanskoga Dravnog arhiva, posebno oni o dogaajima i linostima iz
crnogorske prolosti, o emu je i sam ostavio nekoliko podataka u predgovoru
svoga djela Lani car epan Mali, dok je zanimljivo svjedoanstvo o tome
Njegoevu boravku zabiljeio Milorad Medakovi, njegov tadanji sekretar,
koji ga je na tome putu i pratio.17

Na svome posljednjem putovanju u svijet, Njego se u Veneciji ponovo
naao decembra 1850, na putu za jug Italije, e je ostao do proljea sljedee
godine, nadajui se da e blaga mediteranska klima blagotvorno djelovati na
njegovu grudnu bolest. Iz Venecije, na Boi latinski, tj. 25. decembra po
starome kalendaru, on pie Vuku Karadiu neobino opirno pismo putopisnoga profila, opisujui kako je od Bea, preko Ljubljane, stigao do Trsta, pa
odatle nastavio prema Veneciji, ovoga puta ne brodom, kao to je to bio sluaj
ranije, nego suhim, tj. u koiji. Vrijeme usput bilo je vrlo hladno, takvo,
Nakon to je zapao u finansijske nevolje i usljed toga teko obolio, Spiridon Gopevi
okonao je svoj ivot samoubistvom. Njegova ena rasformirala je transko drutvo i s
ecom se vratila u Be. Njihov sin Spiridon, ovjek pustolovna duha i razliitih intereso
vanja, naao se u Crnoj Gori kao dopisnik bekih novina iz rata s Turskom 18761878.
Pored trotomnoga djela o ratnim zbivanjima, kao rezultat toga boravka nastalo je i njegovo djelo Montenegro und die Montenegriner (H. Fries, Leipzig, 1877), u kome je s puno
ui i vrlo maliciozno govorio o knjazu Nikoli, vjerovatno stoga to ga ovaj nije primio
onako kako je, s obzirom na rodbinske veze s knjeginjom Darinkom, Gopevi oekivao.
Up. Tomislav Beki, Spiridon Gopevi i njegov odnos prema Crnoj Gori, u: Spiridon
Gopevi, Crna Gora i Crnogorci, CID, Podgorica 2008, str. 232233.
15
O tome vie: Vesna Kilibarda, Njego i Venecija, u: Venecija i slovenske knjievnosti,
SlovoSlavia, Beograd 2011, str. 289302.
16
Up. Njegoeva Biljenica, Istorijski institut, Cetinje 1956. Svi Njegoevi zapisi koji se u
biljenici odnose na Italiju skoncentrisani su, prema faksimilu, na posljednjih dvadesetak
od ukupno 129 ispisanih nepaginiranih stranica ove Njegoeve sveice, objavljene itav
vijek poslije Njegoeve smrti.
17
Milorad Medakovi, P. P. Njego, poslednji vladajui vladika crnogorski, Knjigopeatnja
A. Paevia, Novi Sad 1882.
14
154
opisuje Njego, da meava oi izvadi, ni pomagaj kola ni haljine, no drhti

te drhti besprestano.18 Tek kad su se spustili u dolinu rijeke Soe e, kako
primjeuje, i tokom zimskoga perioda svud pitome rue pod vedrim nebom
cvjetaju, on i njegova pratnja mogli su se raskomotiti i poskidati sa sebe svu
suvinu robu u koju su se od hladnoe umotali. Iako ve ozbiljno naruenoga
zdravlja, Njego ipak ne krije da mu je milo to je taj divni komad zemlje
vidio, posebno ravnicu od rijeke Pjave prema Veneciji, po kojoj su rasuti
ljetnjikovci mletakih patricija. Ovo je jedan pljeniteljni vid, oduevljava se
Njego, stigavi poslije dvadeset i osam sati putovanja u grad i smjestivi se
s pratnjom u hotelu Imperatore dAustria na Velikom kanalu koji uporeuje
s Nevskim prospektom u Petrogradu. Crnogorski vladika, kome se bolest na
mahove pogoravala, ovoga puta, za razliku od prethodnih, u Veneciji ne izlazi
mnogo vani, povlai se u svoju velikoljepnu i bogatu kvartiru, sainjenu od
dvije male i jedne velike sobe, podrobno je opisujui u tome nesvakidanjem
primjeru putopisne proze. Skoro itavo pismo Vuku posveeno je minucioznom
opisu hotelskih soba, balkona, oslikanih zidova i svodova, zavjesa, podnih prostirki i razliitoga pokustva, ogledala, slika, asovnika, vaza, svijenjaka, klavira, stolica, fotelja, kanabea, malih i velikih stolova. Njego obavjetava Vuka
i da ova divna kvartijera staje napola manje nego hotel u kome je prethod
no boravio u Beu. U pismu mu poruuje da je sa zdravljem dosta dobroali
da mu jeka od velikijeh zvona u Veneciji, koja jednako tutnji dan i no, ne
d da pisanje nastavi. Samo u jednom kraem pasusu pri kraju pisma Njego se
osvre na nekad monu gospodaricu Mediterana rijeima: Divne Mletke, ali
su bogme u ravoj koi, grdno su se po njima posukale prnje i jaine, a grdna
sprdnja biva kada Turin ali Lacman oprnja.19

To pismo pripada manjoj skupini Njegoevih pisama, upuenih prija
teljima ili potovaocima, u kojima je, za razliku od slubenih, koja je esto
samo potpisivao, bio mnogo neposredniji i otvoreniji, govorio o sebi, iznosio utiske i doivljaje sa putovanja, pretresao pitanja ljudske sudbine ili
knjievnoga stvaranja.20 U tome je njihov najvei znaaj, jer njemu ni poloaj
Petar Petrovi Njego, Celokupna dela, knjiga esta, Izabrana pisma, izbor pisama izvrili
i za tampu priredili N. Banaevi, V. Latkovi, J. Milovi, Prosveta, Beograd 1967, str.
198201.
19
Njegoa je Venecija zanimala ne samo kao uveni grad, nego i kao drevna drava, po
starinskom nazivu Mleci, s kojom su Crnogorci vjekovima ivjeli u najbliem suedstvu.
Osim epizode o Draku u Mlecima, Njego je i u nekim drugim, i prije i poslije Gorskoga
vijenca napisanim djelima razvio negativnu sliku nekadanje Mletake republike (Glas
kamentaka, Svobodijada, Ogledalo srpsko, Lani car epan Mali). Up. Vesna Kilibarda,
Njego i Venecija, str. 293296 i 298.
20
N. Banaevi, V. Latkovi, Beleka, u: Petar Petrovi Njego, Celokupna dela, knjiga
esta, Izabrana pisma, str. 213215.
18
155
Vesna KILIBARDA
ni vaspitanje nijesu dozvoljavali da se preerano ispovijeda. Istiui da je

upravo o Njegou ostalo manje anegdota nego o bilo kome drugom vladaru
Petrovia, Milovan ilas smatra da je on bio i morao biti duboko usamljeno
bie.21 Kad bi se sudilo po njegovoj prepisci, moglo bi se zakljuiti, kako
uoava Ivo Andri, da Njego nije ni imao linoga ivota, jer se on sm u
svojim pismima, a sauvano ih je preko hiljadu i sedam stotina, ne vidi, nego
tu i tamo nazire, s obzirom da je ivot potpuno poistovetio sa zajednicom u
kojoj je roen i u kojoj je radio i umro.22 Njegoeva pisma, osim to svjedoe
o njegovom vremenu, o njegovom liku dravnika i pjesnika, kao i o njegovoj
privatnoj linosti, pa tako o njegovom temperamentu, ukusu i znanju, velikim
dijelom su, ocijenjeno je, i spisi od knjievne vrijednosti.23 Istaknuto mjesto
meu njima zauzimaju dva pisma iz Italije, napisana u razmaku od oko mjesec
dana, prvo Vuku iz Venecije, a drugo Vladisavljeviu iz Napulja. Oba ta pisma
afirmiu Njegoa i kao majstora proznog izraza.24

Njego je u Napulj stigao 5. januara 1851. godine. U tome gradu proveo
je preko tri mjeseca, a u njegovoj pratnji bili su serdar Andrija Perovi, njegov
zet, uko Srdanovi, upravitelj njegovog dvora i jedan perjanik.25 Prve utiske
iz Napulja, kao i utiske iz prvog susreta s Rimom, u kome je ve sredinom ja
nuara 1851. godine proveo est dana, Njego je zabiljeio u pismu upuenom
njegovom transkom prijatelju Dimitriju Vladisavljeviu.26 Podue pismo
sastavljeno je iz nekoliko cjelina. Dvije su izrazito putopisnog karaktera, one
s Njegoevim utiscima iz Rima i iz Napulja.

Na poetku toga pisma vladika-pjesnik, koga je, iako bolesnog, po
rijeima Isidore Sekuli, proganjao nemir putovanja i saznavanja,27 izrie
pohvalu putovanju uopte: Ja se sit naputovah [...] Ko ne putuje taj ne ivi, taj
ne znade to je svijet. A svijet je za Njegoa knjiga otvorena, pa je putovanje
nain da putnik upozna nove zemlje i nove kulture. Tako on sada otkriva Italiju,
Milovan ilas, Njego, pjesnik, vladar, vladika, Zodne, Beograd-Ljubljana, 1988, str.
296.
22
Ivo Andri, Trenuci nad Njegoevom prepiskom, u: Petar II Petrovi Njego, Izabrana
pisma, izbor Branko Banjevi, priredio za tampu dr Jevto Milovi, Grafiki zavod, Titograd 1967, str. 78.
23
Radovan Lali, O Njegoevoj prozi, epan Mali - Proza - Prevodi, u: Celokupna dela,
knjiga etvrta, str. 329.
24
Milo orevi, Epistolarna proza Njegoeva, u: Dinastija Petrovi Njego, tom III,
CANU, Nauni skupovi, knj. 60, Podgorica 2002, str. 124.
25
Ovaj datum po novom kalendaru je 17. januar, po kome je 24. april datum Njegoeva odla
ska iz Napulja. Up. fus-notu 1.
26
Petar Petrovi Njego, Celokupna dela, knjiga esta, Izabrana pisma, str. 202206. Pismo
je datirano 31. januara po starom kalendaru.
27
Isidora Sekuli, Njegou knjiga duboke odanosti, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1951,
str. 337.
21
156
zemlju klasiesku nad kojom se, kako opisuje, blagosloveno, lijepo i blagodatno nebo iri i smije, u kojoj je jogunasta priroda u svojoj divoti, u svojoj prelesti vjeno okrunjena i vesela. Po povratku u Crnu Goru Njego se o
Italiji, poetivi je u posljednjoj godini ivota, po svjedoenju Vuka Vrevia,
u hvalospjevima izraavao: Kad su ga neki prijatelji pitali kakva je Italija,
svakome je kazao da je pravi zemaljski raj.28

est dana je Njego ovoga prvog puta boravio u Rimu, ili kako sam
kae: Pravije rei, est danah sam trao po Rimu. Obilazio je znamenitosti koje su mu bile dostupne u svako doba dana i pokazivane s vnimanijem
i s dobrom voljom, zahvaljujui linom nalogu rimskoga pape, s kojim se
crnogorski vladika nije susreo, navodno zbog nedostatka vremena potroenoga
na razgledanje grada. Ako me pitate to sam vidio, molim da me pitate to
nijesam vidio, ispovijeda se Njego Vladisavljeviu, istiui kako je veliki
materijal u glavi skupio i njime ispunio sve klijeti modane. Evo njegova
opisa koji svjedoi o vladiinom oduevljenju pred spomenicima antike i
hrianske civilizacije u Rimu:

Tu su spomenici stare Azije, Evrope i Afrike svakostruki; tu su
veliestvene razvaline banjah, dvorovah i sadovah imperatorskijeh; tu su
fori rimski; tu su razvaline jazieskijeh kapitah; tu su kolone, obelisci, fontani s razlinijema udesnijema figurama; tu su statue, figure, bogovi, polu
bogovi, boginje, vile, carevi, upravitelji razliiti, filozofi i junaci vjetinom
ljudskom iz mramora stvoreni; tu su mramorni i granitni veliestveni vazovi iz imper[atorskih] banjah; tu su urne i grobnice Avgustove i Konstantina
V[elikoga] od mramora i istonoga alabastra; tu su trijumfalna vrata, cirki, piramide i neimovjerni vodovodi; tu se vise hramovi hristijanstva na kolonama
okupljnijema od razure velikoga Rima.

Gotovo pravdajui se to uopte opisuje nadaleko poznati vjeni
grad, Njego ipak istie pravo da sa svoje toke stvari gleda, izdvajajui
u pismu Vladisavljeviu tri rimske znamenitosti koje su na njega ostavile
najsnaniji utisak. Jedna je Koloseum, najvei amfiteatar antikoga Rima, o
kome u Biljenici zapisuje kako se u vrijeme praznika vialo [...] e padnu
po pet hiljadah divljih zvjerova i veliko islo maebojacah i u koji je moglo
stati vie od stotine hiljadah duah i sjeeti, zaklonjeni platnom od sunca i
vremena.29 Druga znamenitost je hram svetoga Petra, najvea hrianska crkva, o kojoj u Biljenici na jednom mjestu daje podatke o njenim dimenzijama,
o broju oltara i o tome kad je i koliko dugo graena, a na drugom, i dalje opsje
njen brojevima i veliinama, uporeuje po visini zvonik te crkve sa zvonicima
Vuk Vrevi, ivot Petra II Petrovia Njegoa, vladike crnogorskoga, lanci i prilozi o
srpskoj knjievnosti prve polovine XIX veka, Matica srpska, Novi Sad 1914, str. 197.
29
Njegoeva biljenica, Istorijski institut, Cetinje 1956, str. 192.
28
157
Vesna KILIBARDA
katedrale u Strasburu i crkava Sv. Stefana u Beu i Sv. Marka u Veneciji.30 Na

prvo mjesto te liste Njego stavlja Rafaelovu sliku Preobraenje, posljednje,
nezavreno djelo velikoga renesansnog majstora, koje se nalazi u Vatikanskoj
Pinakoteci. U pismu sm kae: Na vrhu svega reenoga materijala stoji mi
Koloseo i hram svet. Petra, a vie svega mi stoji i sjaje kartina Rafaelova
Preobraenije: kao prelesna Danica veselim licem osvetljava grdne i mrane
klisure stranim gromovima izdrobljene. Taj Njegoev izbor rimskih znamenitosti potvrdio je i srpski pisac Ljubomir Nenadovi koji u svojim Pismima iz
Italije, govorei o njihovu zajednikom boravku u Rimu u aprilu iste godine,
kae: Nigda ne moemo proi pored Petrove crkve ili pored Koloseuma, a da
se ne zaustavimo i da ih ne gledamo; nigda ne moemo proi pored Vatikana,
a da ne svratimo i Preobraenje, tu poslednju i najsavreniju Rafaelovu sliku,
ne vidimo.31 O Njegoevoj fasciniranosti Rafaelovom slikom Nenadovi
biljei i sljedee:

Vladika se najdue zadravao u galeriji slika, i to gledei Preobraenje
(Transfiguraciju), prekrasnu sliku od Rafaela [...] Hristos je celokupan u prirodnoj veliini predstavljen. U njegovom licu, koje je sama dobrota, izraene
su sve vrline [...] Vladika je seo na stolicu i trideset minuta gledao neprestano
u boanstveno lice Hristovo. U celoj mu Italiji nita slae nije bilo gledati od
ove slike. Zaista, ree pri polasku, kad bi ova Hristova slika mogla progovoriti, prve bi joj rijei bile: Ne inite drugima ono to sami sebi ne elite.
Vjera bez dobrih djela mrtva je.32

Veliestveni Rim pobudio je kod Njegoa protivurjena oeanja,
pa se u pismu Vladisavljeviu presliava, nemoan da razlui da li je pred
tom grobnicom veliija svijetskoga bio vie ushien ili oaloen: Doista su se kod mene ova dva elementa borila kao zla svekrva sa dobrom snahom kad se za kose uhvate i bore se okolo starjeinstva u kui pri kojoj e
Isto, str. 191, 193.
Ljubomir Nenadovi, Pisma iz Italije, Nova kola, Beograd 2006, pismo XIII, str. 57. U
osamnaest putnikih pisama Ljubomir Nenadovi zabiljeio je svoje utiske iz druenja s
crnogorskim vladikom u Italiji u razdoblju od marta do maja 1851. godine, od Napulja,
preko Rima i Livorna, do Pize i Firence, e su se rastali. Putopis je objavio sedamnaest
godina kasnije, prvo u listu Srbija, u nastavcima od decembra 1868. do maja 1869. i pod
naslovom Vladika crnogorski u Italiji, dok je u knjizi djelo prvi put tampano tek 1881.
godine. I pored toga to se za tih sedamnaest godina mnogo ta u pievom eanju izmijenilo i preoblikovalo, njegovi putopisni zapisi, bez obzira na autorov romantini doivljaj
svijeta, ostaju dragocjeni i jedinstveni izvor podataka o Njegou i njegovu putovanju kroz
Italiju.
32
Ljubomir Nenadovi, nav. djelo, pismo XI, str. 52. Njego je u Biljenici upravo o tome
slikaru upisao pogrean podatak (npr. kako je samo 14 godinah ivio). Vjerovatno je u
pitanju njegova sluajna greka, jer je godine roenja i smrti italijanskog slikara na istom
mjestu tano naveo (14831520). Up. Njegoeva biljenica, str. 192.
30
31
158
ostati. Ipak, razvaline velikoga Rima, podeanjem na neumitni protok

vremena i prolaznost svega ljudskog, na njega su u prvom redu ostavile
strano i alostno vpeatlenije, kao to je ranije Venecija, dok je jo bio u
punoj snazi, pobuivala kod njega najvie misli o prolaznosti i nitonosti
ljudskoj.

Drugi putopisni dio pisma opisuje utisak koji je na Njegoa ostavila
divna Napula, u kojoj, za razliku od Rima u kome sve podea na prolost,
ivot pulsira u sadanjosti. Poinje prepoznajui boje prisustvo u savrenstvu
jedinstvene prirode koje mu se ukazalo u pogledu na napuljski zaliv: Doista
Bog je sve stvorio, to sam dosad vidio alei se, ali kada je mjesto stvorio na
kom je Napula sagraena, doista je malo razmislio kako e ga stvoriti. Istie
da je mjestopoloenije toga jedinstvenoga grada oarateljno, a kvodlibet
[...] napulitanski jedinstven pod nebom. Evo i njegova opisa Napulja:

U njemu je divno more okieno paraplovima i svakorukim laama, u
njemu su divni uvreni palaci i vjeno zeleni i cvjetajui sadovi, u njemu su
divna kola s velikoljepnim uresom, u njemu su konji od svake odabrane vrste,
u njemu se jedna magarad pod tualetom ponose, a druga pod tekijem teretom
stenju; u njemu su prosti konji, goveda i paad, u njemu su stada kozah na
svakoju poekalicu; u njemu su prvoklasne dame i kavaljeri evropejski.

Ve prvih dana boravka u gradu, Njegou nijesu promakle dvije kraj
nosti napuljske, a to su luks i ubotina, sjaj i bijeda, jedno pored drugog, pa
kae: To sve ujedno ide, svakoje svojim putom, jedno drugome ne smeta.
Da je Napulj na crnogorskog vladiku ostavio zaista snaan utisak potvruje i
Franjo Karara, istoriar, arheolog i sakuplja dalmatinskih narodnih pjesama,
zabiljeivi utiske iz razgovora koji je s ve teko bolesnim Njegoem vodio
nekoliko mjeseci kasnije, to jest jula 1851. godine u Hicingu, u blizini Bea:

Bio je izoblien. Duga crna kosa i crna brada, naglaavajui obrise
votanog izmravjelog lica, isticali su njegovo bljedilo; oi su mu bile mutne i
bez sjaja, glas promukao, disanje naporno; sjedei, sam je sebi bio teak. [...]
Po pogledu, po nainu govora, prepoznavali smo iznurenog bolesnika; ali kad
zapoe da pria o Napulju, gdje je proveo posljednju zimu radi zdravstvenoga
oporavka, i da opisuje njegov arobni poloaj, ljekovite i mirisne povjetarce,
krasni nebeski safir, njegov glas zvuao je snanije, obrazi su mu se arili,
dua, neobuzdana, inilo se da se oslobaa okova njegovoga bolesnoga tijela. 33
Francesco Carrara, Il Vladica del Montenegro, ritratto da suoi colloqui, Letture di
famiglia, I/1852, str. 5861. Kararin lanak pretampan je u Istoriji Crne Gore Jakova
udine (Storia del Montenegro, Antonio Zannoni, Spalato, 1882). Za novosadsku Sedmicu
preveo ga je u izvodu ore Srdi (1854, str. 133135, 171173). Odlomke su prevodili
Milorad Medakovi (P. P. Njego, poslednji vladajui vladika crnogorski, Novi Sad 1882)
i Lazar Tomanovi (Petar Drugi Petrovi Njego kao vladalac, Cetinje 1896). Cetinjski
33
159
Vesna KILIBARDA
Njego u pismu Vladisavljeviu pie i da je u Napulju svud prijatno

susretan i dobro vien, napominjui da su Italijani tako prijatni i veseli
prema strancima kao to je nebo k njima. Ipak, s uenjem istie, iako
je Crna Gora od istoka najblii sued s Junom Italijom: Ljubopitstvo na
sebe veliko obraam, kao da sam mandarin nebesne imperije. U zavrnim
redovima pisma, pored molbe Vladisavljeviu da pozdravi dine nae Srbe
trijestinske, Njego otkriva da ga ipak mui toska po rodine, tj. nostalgija, zavravajui pismo u blago ironinome tonu kojim kao da se pomalo
poistovjeuje s Drakom u Mlecima: Pune su mi ui mlakavila i tuinstva,
pa se bojim nehotice da se ne prelijem u tuem kalopu. Pored napomene
da mu se zdravstveno stanje svakim danom poboljava, Njego saoptava
transkome prijatelju da je stihove o nitavnosti svega pred vjenim zakonima, koje mu uz to pismo alje, ispjevao upravo na kupoli crkve Sv. Petra u
Rimu, napominjui: Ako Vam se dopadnu, poaljite ih u koje hoete novine
da se peataju.34 Taj hram ostavio je na Njegoa snaan utisak i vladika ga
je, prema zapisu Nenadovia, nekoliko puta ponovo poetio i razgledao i tri
mjeseca kasnije, prilikom svoga drugog boravka u Rimu.35

Kako se Njego oeao, kuda se sve kretao i s kim se susretao u Napulju
i okolini prije susreta s Ljubomirom Nenadoviem, manje je poznato.36

Istorijski zapisi donijeli su taj lanak u prijevodu Duana Beria, ali s isputenim zanimljivim odlomkom u kojem Njego poziva Kararu da ga on lino upozna s Crnom Gorom
(IV/1951, knj. VII, sv. 79, str. 395398). Prijevod odlomka u ovome radu je na.
34
Rije je o pjesmi Radi ovjek sve to radit moe, objavljenoj u Beogradu, u Srpskim novinama (1851, br. 23, str. 90), jo za Njegoeva ivota, pod naslovom Rim 1. jan 1851. Upisato na kupoli sv. Petra. - Petar Petrovi Njego, Celokupna dela, knjiga prva , Pesme, str.
222223; Objanjenja, str. 394.
35
Ljubomir Nenadovi, nav. djelo, pismo XI, str. 51.
36
Od jeseni 1850. do zime 1851. godine, pratei proces koji je u Kraljevstvu Dviju Sicilija
voen protiv odgovornih za pobunu tokom revolucionarne 1848. godine, etiri mjeseca
u Napulju je boravio engleski politiar i dravnik V. J. Gledston (18091898). Njegova
aktivnost veoma je doprinijela senzibilizovanju britanskog i uopte evropskoga javnog
mnjenja prema italijanskom pitanju u godinama pred ujedinjenje Italije. Par decenija
kasnije, povodom soneta kojim je Crnu Goru proslavio najpopularniji pjesnik viktorijanske
Engleske, njegov prijatelj lord Alfred Tenison (Montenegro, 1877), Gledston je ne samo
presudno uticao na tu Tenisonovu crnogorsku inspiraciju, nego je napisao i jedan lanak
uvenu apoteozu Crnoj Gori objavljen uz sonet u istom broju asopisa The Nineteenth
Century. Prvi prijevod Tenisonova soneta na srpski jezik sainio je Ljubomir Nenadovi
iste 1877. godine. Malo potom, u vrijeme krize oko Plava i Gusinja, Gledston je otvoreno
pomagao nastojanja za izlazak Crne Gore na more. (Up. Bojka ukanovi, Apoteoza Crnoj
Gori. Lord Tenison i premijer Gledston o Crnoj Gori, Filozofski fakultet, Niki 2008,
str. 53). U prvim mjesecima 1851. godine on je, dakle, jo uvijek bio u Napulju, kad je
u ovom junoitalijanskom gradu ve boravio i Njego. Meutim, u svom lanku o Crnoj
Gori, Gledston na jednom mjestu o vladici kae samo sljedee: Jedan moj prijatelj ga
je vidio i divio mu se u Veneciji. To bi znailo da se s Njegoem ipak nije sreo, mada
160
Stavljajui u Pismima iz Italije u prvi plan crnogorskoga vladiku i piui o

njemu vie nego o samoj Italiji, iako, sloiemo se s ocjenom Isidore Sekuli,
dosta ablonizirano, ne zadirui mnogo ispod povrine i vie ga opisujui a
manje prouavajui, srpski putopisac jedini je neposredni svjedok Njegoeva
boravka na jugu Italije, koji je, opet po Isidorinoj ocjeni, lako, teno i zanim
ljivo, s toplinom i ushienjem, ovjekovjeio Njegoev boravak u Napulju i
drugim italijanskim gradovima koje su zajedno obili.37 Iako je Njegoev lik
izvjesno idealizovan, on u Nenadovievu putopisu ipak nije tako daleko od
stvarnoga.38 Nenadovievo djelo otkrilo nam je lik malo poznatog Njegoa, ali
i Njegoa oboavaoca Italije.39 Bez Nenadovievih Pisama koja je, na nesreu,
doraivao mnogo kasnije, ostalo bi nam nejasno, primijetio je jo Milovan
ilas, ne samo Njegoevo posljednje italijansko putovanje, nego i mnoge intimne strane njegove linosti. 40

Od dogaaja prije nego to je, marta 1851. godine, i sam stigao u
Napulj, Nenadovi biljei da se Njego, uprkos savjetima ljekara da to ne ini,
u specijalnoj nosiljci uspeo na Vezuv, ne mogavi odoljeti da ne vidi vulkanski
krater, iako mu se kasnije alio da su to penjanje i sumporna isparenja vulkana
veoma kodili njegovim bolnim grudima.41 ak je od perjanika uzeo dvije
kubure i izbacio ih u krater.42 Vuk Vrevi pominje da je vladika s ovoga
puta na Cetinje donio jednu litografiju te ognjediute gore, tj. Vezuva, u
najveoj estoi njezina ognja.43

Na poetku svoga putopisa, Nenadovi objanjava kako se sasvim
sluajno naao s Njegoem u Napulju i kako je neoekivano postao neka vrsta
njegova sekretara koji je, u danima koji su uslijedili, s njim priao, itao mu
novine, pisao pisma, igrao s njim ah.44 I vie od sekretara, vjerni saputnik i
hroniar toga Njegoeva putovanja o kome sam vladika nije ostavio mnogo
svojih zapisa. Nenadovi je, kao njegov pratilac, odlazio ak i u vladiine
37
38
39

42

43

44

40
41
bi bilo zanimljivo istraiti ko bi mogao biti neimenovani engleski lord kome je, prema
Nenadovievu zapisu u Pismima iz Italije, Njego uputio prijekor zbog engleske filoturske
politike (pismo III).
Isidora Sekuli, nav. djelo, str. 335. Nenadovi je svoj putopis u potpunosti posvetio
Njegou i to jasno kae: Ja u samo o Vladici da piem. O njegovom putovanju po Italiji
niko drugi nee pisati (nav. djelo, pismo XIII, str. 57).
Miodrag Popovi, Istorija srpske knjievnosti, Nolit, Beograd 1972, knj. II, str. 349.
Ljiljana Banjanin, Petar Petrovi Njego e Ljubomir Nenadovi. Un incontro italiano,
in: LEst europeo e lItalia: immagini e rapporti culturali. Studi in onore di Piero Cazzola
raccolti da E. Kanceff e Lj. Banjanin, Slatkine-Gneve, Paris-Turin 1995, str. 314329.
Milovan ilas, nav. djelo, str. 544545.
Ljubomir Nenadovi, nav. djelo, pismo IV, str. 23.
Isto.
Vuk Vrevi, nav. rad, str. 197.
Ljubomir Nenadovi, nav. djelo, pismo III, str. 1415.
161
Vesna KILIBARDA
zvanine poete. U takvim prilikama, poput poete bankaru Rotildu u njegovom ljetnjikovcu (pismo III), poete vice-admiralu amerikoga vojnog
broda ukotvljenog u napuljskom zalivu (pismo III) i oprotajnoga prijema
kod kralja Dviju Sicilija, Ferdinanda II Burbonskog (pismo VIII), Nenadovi
je ponekad, po Njegoevu zahtjevu, oblaio crnogorsku nonju. Pred odlazak iz Napulja, aprila 1851. godine, vladika je uinio tu zvaninu oprotajnu
poetu kralju, s kojim se, oito, i ranije susretao i vodio kurtoaznu prepisku
povodom alosnih i radosnih dogaaja u njegovu kraljevskom domu. S
njim su ili Srdanovi i Nenadovi, a Njego je, za tu priliku, metnuo [...]
sve ordene i lentu preko prsiju i pripasao sablju.45 Ili su eljeznicom do
stanice u Kazerti, a tu su ih saekali kraljevi autanti s dvoje kola kojima su se
odvezli do kraljevske palate. Kralj je sa svojim gostom prvo izvjesno vrijeme
proveo u dvoru, a potom su zajedno proetali po dvorskom parku.46

Crnogorski vladika stekao je u Napulju dosta poznanika, prema navodima Nenadovia svi vaniji ovdanji ljudi pohodili su ga i ne mogu dovoljno
da ga se nahvale.47 Bio je rado vien gost na gozbama i veernjim zabavama
napuljskoga visokog drutva, a pozivan je i u dvor, mada je pozive esto i odbijao, pravdajui se svojom boleu.48 Na takvim skupovima, po Nenadoviu,
Njego je prisutne, a bilo ih je iz raznih krajeva svijeta, plijenio kako svojom
markantnom pojavom, tako i svojom priom. Zanimljivo je pripovijedao o
Crnoj Gori, najee na molbu prisutnih dama, na francuskom i italijanskom
jeziku, vjeto prepliui razne teme, kao kad dobar tka veto utkiva razliite
boje, otkrivajui tako svoj veliki pjesniki dar.49 A kad bi oni koji su sluali
njegovo prianje iskazali elju da poete Crnu Goru, nije mu preostajalo nita
drugo do da ih odvraa, saoptavajui im kako u njoj nema hotela, ni mekanih postelja; nema putova, ni etalita; nema pozorita ni balova.50

S Nenadoviem u drutvu Njego je obilazio znamenitosti Napulja i
okoline, razgledajui gotovo sve to je bilo vrijedno vieti, dok ih od mno
goga gledanja oi zasene i glava zaboli.51 esto izlazio obuen u civilnim,
talijanskim haljinama, kako bi manje privlaio panju prolaznika na sebe,
ali su se, bez obzira na to, poto prou, mnogi za njim osvrtali i gledali ga,
uoavajui da nije obian ovek.52 Zajedno su bili u Burbonskom kraljev
Isto, pismo VIII, str. 41.
Isto, str. 42. Fedinand II Burbonski (18101859), na prijestolu od 1830., prvi je od italijan
skih vladara koji je 1848. donio ustav.
47
Isto, pismo III, str. 15.
48
Isto, str. 16.
49
Isto, str. 1617.
50
Isto, str. 17.
51
Isto, pismo V, str. 26.
52
Isto, str. 25.
45
46
162
skom muzeju (Real Museo Borbonico), u kome su smjetene vrlo znaajne

arheoloke zbirke, a posebno bogati materijal iz Pompeje i ostalih lokaliteta
zatrpanih vulkanskom erupcijom Vezuva u prvom vijeku nae ere. Gledali su
statue velikih italijanskih vajara ili, kako u Biljenici kae, vajatelja, elinija,
Mikelanela, Kanove, kao i slike italijanskih majstora, odnosno kolorista i
pitura, Rafaela, Ticijana, Karavaa, ali i flamanskih, Rubensa i Van Dajka.
Ovaj potonji se, po navodu Nenadovia, Njegou se, poslije Rafaela, od svih
ostalih slikara najvie dopao.53 O tome kako je Njego posmatrao eksponate u
napuljskim muzejima i galerijama Nenadovi kae: Vladika ne mari da vidi
mnotvo stvari; on gleda samo ono to je najlepe i najree. Pri onome to mu
se dopadne on se due zadri i paljivo posmatra. Ukus mu je lep i nean. Gde
se on zaustavi, tu zastane mnogo gledalaca. Koja mu se slika dopadne, uzme
stolicu i sedne pred nju pa je dugo posmatra.54

Kad bi im dosadili praljivi muzeji, polomljene statue antikih bogova i okrnjeni lonci i sudovi iz kojih su ljudi prije dvije hiljade godina jeli
i pili, i kad bi ih sve te trone stvari zasitile stalnim podeanjem na ljudsko nitavilo, odlazili su na izlete u prirodu, da uivaju u ljepoti predjela u
okolinu Napulja.55 Nenadovi opisuje jedan takav zajedniki izlet u oblinju
varoicu Pocuoli, a potom u Baju, od antikoga doba poznatu po ljekovitoj
termalnoj vodi. Njego je itavoga tog dana koji je Nenadovi u svom putopisu ovjekovjeio, svijetlog i radosnog (kako primjeuje Ivo Andri), nasuprot brojnijim tmurnim danima kalja, briga i depresije, bio neobino
vedar i veseo, usput je pevao, zvidao, smijao se i alio.56 Razgledali su
razruena palate, hramove i kupatila starih Rimljana, poetili su Sibilinu
peinu (Grotta della Sibilla), uzanu, mranu i dugaku, u kojoj je mitska
proroica Rimljanima predviala sudbinu, i u koju je, uprkos molbama pratilaca da to ne ini, i Njego siao, aljivo komentariui da je teta to Sibile
vie nema da mu kae hoe li Omer-paa udariti na Crnu Goru.57 Poetili su
i Pseu peinu (Grotta del Cane), upljinu u krateru jednoga ugaenog vulkana, iz koje izlaze vodena para i ugljen-dioksid i u koju se, kao neka vrsta
zabave za poetioce, na kratko spusti pas, a potom, potpuno oamuen, izvue
na svje vazduh, e se brzo i bez posljedica osvijesti; no vladika je odbio da
gleda takvo muenje ivotinja.58 Obili su i druga poznatija mjesta u okolini

55

56

Isto, str. 26.

Isto.
Isto.
Isto, str. 2930. Ivo Andri, Ljuba Nenadovi o Njegou u Italiji (1951), u: Eseji i kritike,
izbor, predgovor i pogovor Ljubo Jandri, Svjetlost, Sarajevo 1976, str. 124.
57
Ljubomir Nenadovi, nav. djelo, isto, str. 28.
58
Isto.
53
54
163
Vesna KILIBARDA
Napulja, vulkanski breuljak Montenuovo i Neronovu banju s termalnom vodom, a najvie su ipak uivali u pogledu na prelijepi napuljski zaliv koji je
vladika, opisuje Nenadovi, edei na jednome kamenu, zamiljen dugo posmatrao.59 Toga dana, na povratku, poetili su i grob velikoga rimskog pjesnika Vergilija, odakle je Njego odlomio i ponio za spomen jednu granu lovora koji je na pjesnikovom grobu rastao.60 Poetili su zajedno u Kastel del Ovo
(Castel dellOvo), najstariju napuljsku tvravu, i Kapodimonte (Capodimonte),
burbonsku palatu sa znaajnim umjetnikim zbirkama, smjetenu na suges
tivnom panoramskom poloaju prema zalivu i gradu.61 Vedro i veselo
raspoloenje esto je kod vladike za tren znala da smijeni zlovolja, prerastajui
u pravi nastup jarosti, kao to se desilo nakon to su im iz Bosne prispjele
vijesti o pokretu Omer-pae Latasa iz Mostara i ubistvu Ali-pae Stoevia,
Njegoeva pobratima.62

U martu 1851. Njego je iz Napulja dva puta obiao Pompeju, rimski grad
zatrpan vulkanskom lavom Vezuva 79. godine nae ere. O tome izletu svjedoi
i Nenadovi u svome putopisu, biljeei da je, po ve postojeem obiaju, u
ast crnogorskoga vladike i u njegovom prisustvu, u tome gradu otkopana
jedna kua i u njoj otkrivena lijepa zidna slika, ispod koje e, za spomen, ostati zapisano Njegoevo ime i napis Casa del principe del Montenegro.63 Po
Nenadoviu, crnogorski vladika jo jednom se vratio u Pompeju, da ponovo
razgleda tu sliku i da narui da mu neki slikar uradi kopiju koju je namjeravao
da ponese sa sobom.64

Povodom poete zatrpanome antikom gradu Njego je napisao i jednu
pjesmu, Polazak Pompeja, u kojoj daje upeatljivu viziju erupcije Vezuva i
propasti pet drevnih rimskih gradova, pozdravlja razurenu Pompeju i osvre
se na in otkopavanja pompejske kue u njegovom prisustvu.65 Uz pojedine
stihove pjesme, u neobino opirnim napomenama, dao je i neka dodatna
objanjenja. O samom dogaaju zapisao je sljedee:

Grad Pompeji bio je na moru, ali koje je udo vara i pepela iz Vezuvija izrinulo, napuni more, te su danas razvaline Pompejeve oko po sahata od

61

62

63

64

65

59
60
Isto, str. 29.

Isto.
Isto, pismo VI, str. 31.
Isto, str. 30.
Isto, pismo VII, str. 40.
Isto, pismo VIII, str. 41.
Celokupna dela, knjiga prva, Pesme, str. 225229; Objanjenja, str. 395402. Prvih 65
stihova pjesme objavljeno je aprila iste godine u zemunskoj Vojvoanci (1851, br. 84) koju
je tada ureivao Milorad Medakovi, dok je pjesma u cjelini objavljena kasnije u novosad
skoj Danici (1860, br. 15, str. 305308). Up. i: A/ndra/ G/avrilovi/, Vladiina pesma o
Pompeji, Kolo, 1901, knj. II, sv. 8, str. 449452.
164
mora daleko. Jednaka je sudbina u isti mah postigla pet gradovah: Pompeje,
Herkulan, Stabiju, Oplont i Retinu [...] Ovoga je uda toliko izavrelo, tako da
je nasap nad razvalinama Pompejevim debeo dva, tri i vie sanja, a daleko je
Pompeji od kratera (drijela) Vezuvijeva okolo sahat i po.66

O iskopavanju pompejske kue zabiljeio je ove redove:

Njegovo velianstvo Ferdinand II, kralj od obje Sicilije, blagoizvolio
je da se jedne kue u Pompeju otkritije uini u mome prisustviju, i tako 20 i
nekoliko rabotnikah rabotali su nekoliko dana. 4. marta u mome prisustviju
rabota se dokoni i kua se otkrije (kuite) okolo 15 lakatah duga, 7-8 lakatah iroka, toliko visoka. Njene su stijene lijepo klakom namazane, crvenom
i zelenom bojom pokraene. Tri je glavne kartine (in fresco) ukraavaju (bez
manjijeh), a etvrta je na etvrtu stranu zbrisana vremenom...67

I na jugu Italije, kao ranije u Veneciji, Njego je bio sklon da pred kulturno-istorijskim spomenicima daleke i slavne prolosti razmilja prvenstveno
o nitavnosti i prolaznosti svega ljudskog. U pismu Vladisavljeviu on to ovako kae: Vrijeme je silno, strane zube ima, ono je stravilo i svemoguem
nebu a kamoli kukavnoj zemlji, e se sve lako kri, e sve na slabome temelju
stoji. U pjesmi o Pompeji, pjevajui o ljudskom stradaniju, o zlim stihijama i adskim silama, Njego potvruje ovu traginu viziju, mada na samom
kraju ove posljednje pjesme napisane na italijanskom tlu za spomen ipak
ostavlja jednu zraku sunca koja je, upravo pred njim, iji se ivot prerano
gasio, poslije osamnaest vjekova tame obasjala razoreni pompejski dom.

U drugu poetu Rimu Njego je, na povratku iz Napulja, stigao 24.
aprila 1851. godine, zadravi se u drevnome gradu desetak dana. Nenadovi
je njihov zajedniki boravak opisao u etiri pisma svoga putopisa (XIXIV).
Nije zabiljeio e je vladika s pratnjom odeo, dok Isidora Sekuli pretpostavlja da je to moglo biti u samome centru grada, u blizini panskoga
trga (Piazza di Spagna) i ulice dei Condotti, e su se nalazila mnoga poslan
stva, hoteli i privatne kue koje su primale strance i e je, prema biljeci u
listu Stasera Njego izjutra vian kako stoji pred izlogom neke knjiare.68
Nenadovi navodi da vladika u Rimu gotovo nikom nije iao u poete, dok
su njega obilazili mnogi znameniti ljudi, naroito Rusi, meu kojima je bilo
i Njegoevih starih poznanika.69 Vladiku su poeivali i brojni svetenici iz
Slavonije i Dalmacije, tada na slubi u Papskoj dravi, koji su, vjerovatno na
junoslovenskome talasu nacionalnog vrenja poslije 1848. godine, eljeli da

68

69

66
67
Up. Objanjenja, u: Celokupna dela, knjiga prva, Pesme, str. 399.

Isto, str. 402.
Isidora Sekuli, nav. djelo, str. 348.
Ljubomir Nenadovi, nav. djelo, pismo XII, str. 57.
165
Vesna KILIBARDA
vide jednu od najznamenitijih linosti tzv. June Slavije.70 Uostalom, Njegoa

je, po nalogu papske kancelarije, jer je tadanji papa Pije IX znao za boravak crnogorskoga vladike u Rimu, u obilasku grada pratio jedan franjevac
rodom iz Dubrovnika, izvjesni uri, po Nenadoviu uevan i vrlo razborit
ovjek koji je lijepo govorio naki i znao Gundulia i druge dubrovake
pjesnike napamet.71 Njego je s Nenadoviem, manje hodajui a vie u kolima, svakoga dana, od jutra do mraka, obilazio Rim i njegovu okolinu. Isidora Sekuli pominje da je u rimskome listu Nazione naila na biljeku da
Rim apsorbuje interes odlinoga gosta: cammina e fa girotti (hoda i obilazi
razna mjesta).72 Nije se alio na umor, posluilo ga je i dobro vreme i dobro
zdravlje biljei Nenadovi, niti je bilo oblanoga dana, niti se vladici vraao
kaalj.73 Samo est mjeseci prije smrti Njego je s mladim Nenadoviem u
drutvu razgledao najuvenije antike i hrianske spomenike, od Rimskog
foruma, Hrama Vestalki, Trajanovog i stuba Marka Aurelija, Konstantinove
Trijumfalne kapije i Koloseuma, do Kvirinala i uvenih palata Korsini, Altieri, Farneze, Spada, Doria, Borgeze, sa zbirkama najuvenijih slika i skulptura.74 Od svega to je posetio i poznao pretpostavka je Isidore Sekuli
[...] Rim je, u kulturnom smislu, morao znaiti najvie, mnogo vie nego
Petrograd ili Be.75 Meutim, iako edno primajui utiske od mnoine
stvari, smrtno bolesni Njego, tada ve veliki i priznati pjesnik, nije vie nita
zapisivao, ak nije trpio ni Nenadovievo zapisivanje, kako je ve primijetila
Isidora Sekuli.76 Pored dva nadahnuta sastava italijanske inspiracije, pisma
Vuku Karadiu iz Venecije i pisma Dimitriju Vladisavljeviu iz Napulja, otkad je u novembru 1850. godine krenuo iz Crne Gore, dok je u maju 1851.
ponovo stigao u austrijsku prijestonicu, Njego je napisao vrlo skroman broj
pisama, ili ih je tako malo sauvano po jedno Garaaninu i Gagiu iz Trsta
i Jelaiu iz Bea i dva pisma Gagiu iz Napulja ali se iz njihova sadraja,
da nema oznake mjesta u zaglavlju, ne bi moglo naslutiti odakle su poslata,
Isto.
Isto, pismo XI, str. 5051. Taj Njegoev vodi u Rimu bio je Lujo urija (18181881),
franjevac, roen u Dubrovniku. Desetak godina kasnije postao je nadbiskup u Skadru,
a potom apostolski vikar u Aleksandriji. U razdoblju od 1845. do 1853. bio je sekretar
dubrovakoga biskupa Tome Jederlinia koji ga je esto slao u Rim zbog poslova svoje
dijaceze, pa se tako i susreo s Njegoem. Up. Zuvdija Hodi, Nepoznata pria o znamenitom franjevcu. Od Rima do Gusinja, Pobjeda, novogodinji dodatak, 31. decembar 1999.
1, 2. i 3. januar 2000.
72
Isidora Sekuli, nav. djelo str. 335.
73
Ljubomir Nenadovi, nav. djelo, pismo XIII, str. 57.
74
Isto, pismo XII, str. 5356.
75
Isidora Sekuli, nav. djelo, str. 337.
76
Isto, str. 335.
70
71
166
jer nema ni jednoga pomena koji bi upuivao na neki detalj njegova boravka
u Italiji. Ni u Biljenici nema zapisa neposrednih Njegoevih utisaka i misli
vezanih za boravak u Rimu i Napulju, samo poneki turi, oito knjiki podatak koji je mogao biti zapisan ili prepisan i nekad ranije. U pravu je Isidora
Sekuli kad kae da moemo samo fantazirati o tekstovima, o razgovorima u
sebi vladiinim, dok je iveo i mislio u Rimu.77

Njego je i tokom te druge poete ipak ostao vjeran svom prethodnom
izboru tri rimske znamenitosti koje su na njega ostavile najsnaniji utisak i
prilikom prvoga boravka u Rimu, vraajui im se u vie navrata. Tako je crkvu
Sv. Petra poetio nekoliko puta, razgledajui s panjom posebno nadgrobne
statue, vajarska djela Kaninija i Berninija, kao i trg sa stubovima ispred ovog
zdanja.78 A kad je lino, svojim koracima, premjerio duinu (184) i irinu (140)
te crkve, onda je jednom prilikom traio od svojih pratilaca da te dimenzije na
nekoj poljani u okolini Rima obiljee, kako bi jasnije sagledao koliko prostora
taj najvei hrianski hram zaista obuhvata.79 U vezi poete crkvi Sv. Petra
veoma je razglaena anegdota o Njegoevom odbijanju da cjeliva tzv. asne
verige, odnosno lance kojima je sveti Petar bio vezan u tamnici u Jerusalimu,
rijeima: Crnogorci ne ljube lance.80 Upravo tim njegovim postupkom ilas
u svojoj knjizi dokazuje da je Njego svud, i u Italiji u svakom trenu, ostajao
[...] Crnogorcem, da su tri njegova pratioca u Italiji za njega neprekidno bili
iva [...] i prisutna Crna Gora, da je ukupno njegovo gledanje, reagovanje
[...] crnogorsko, i da je, jednostavno, svodei raune sa sobom i pred sobom,
mjeri[o] svijet Crnom Gorom.81

U Koloseumu je ovoga puta proveo itavo jedno vee, mada, za razliku od Nenadovia, ne na zabavi unutar antikog amfiteatra, prireenoj za
hotelske goste, uz muziku, svakojaka jela i dobra vina, ve je, izdvojivi se
Isto, str. 347 .
79
Isto, pismo XIII, str. 5758. Njego je u Biljenici na nekoliko mjesta zapisao koliko
nogah, podlanicah, stopah ili lakatah su visoka, dugaka ili iroka znamenita
kulturno-istorijska zdanja koja je razgledao u raznim gradovima Italije, sm ih mjerei i
premjeravajui ili preuzimajui podatke iz razliitih izvora o broju oltarah, kanelah
ili kolonah. U toj njegovoj sklonosti Olga Stuparevi vidi neto od romantiarski naivne
zanesenosti fizikim veliinama (Srpski putopis o Italiji, u: Uporedna istraivanja, 1,
Institut za knjievnost i umetnost, Beograd 1975, str. 111). Milovan ilas, meutim, dri da
Njego nije [bio] sklon ulaenju u detalje i sitnice i da ga je privlailo sve to je na prvi
pogled znamenito i izrazito, a naroito ono to je veliko obimom. I to ne toliko ili samo
kao potvrda dostignua ljudskog uma i ruku, nego, mnogo vie, kao doivljaj propadanja
koje je utoliko punije ukoliko je neto sebe vie dotjerivalo i utvrivalo za vjenost (nav.
djelo, str. 549).
80
Ljubomir Nenadovi, nav. djelo, isto, str. 58.
81
77
78
167
Vesna KILIBARDA
iz vesele grupe turista, do duboko u no sm i zamiljen edio na najvioj

galeriji te monumentalne graevine, prema pretpostavci putopisca, o ljudskoj
prolosti mislei.82 Uostalom, i nije bio navikao da se predaje zabavama i razonodi.83 Rafaelovoj slici Preobraenje ne samo da se vraao kad god bi joj
se u blizini naao, ve je, prilikom poete Panteonu, obiao i slikarev grob.84
Bilo je, meutim, i uvenih umjetnikih djela u Rimu ispred kojih Njego nije
elio due da se zadri i koja su ga naprosto uznemiravala, poput antike mermerne grupe Laokoona sa sinovima u smrtnom stisku zmije, jer grozne predstave vladika nije mogao da gleda, one ga snevesele, kae Nenadovi.85 A
ilas dri da je on, kao i njegova zemlja, bio prezasien grozota, pa su ga i
kao umjetniko djelo odbijale.86 Takoe, Njego nije poelio da se spusti ni u
rimske katakombe, prve hrianske grobnice, jer se grozi od one podzemne
tame, i to je moda jedina vea znamenitost rimska koju nije vidio.87

Kao i u Napulju, kad bi ih razgledanje po gradu zamorilo, Njego i
Nenadovi izvozili su se kolima u okolinu, obilazei i preostale tri uvene
papske bazilike koje su se, osim Sv. Petra (San Pietro), tada nalazile izvan
ueg centra grada, poput crkava Sv. Pavla (San Paolo), Sv. Jovana Lateran
skog (San Giovanni in Laterano) ili Sv. Marije (Santa Maria Maggiore), do
samostana Sv. Onofrija (SantOnofrio), u kome je grob Torkvata Tasa. Njego
je s panjom razgledao sobu u kojoj je veliki italijanski pjesnik druge polovine
XVI vijeka proveo posljednje dane, za uspomenu izvukavi iz njegova pojasa
jedan bijeli koni koji je ipak, znajui da ga nee sauvati, odmah poklonio
Nenadoviu.88

Napustivi Rim, Njego je s pratnjom, i dalje s Nenadoviem u drutvu,
stigao u priobalni gradi ivitavekja na obali Tirenskoga mora, do koga su
kolima iz Rima putovali punih devet sati i e su se zadrali dva dana, ekajui
parobrod za Livorno. Kapetanu broda Njego je, po Nenadovievom zapisu,
odmah predao zapeaen i adresiran na izvjesnoga Belanea u Parizu rukopis
koji je tokom zime o Crnoj Gori napisao na francuskome jeziku, diktirajui
ga nekome napuljskom advokatu po imenu uzepe Kaza.89 Kapetan, rodom iz
Dalmacije, trebalo je da preda rukopis na potu u Marselju, finalnoj destinaciji
te linije francuskoga parobrodskog drutva, ali se, kao to je poznato, trag tom

84

85

86

87

88

89

82
83
Ljubomir Nenadovi, nav. djelo, pismo XIV, str. 62.

Isto.
Milovan, ilas, nav. djelo, str. 555.
Ljubomir Nenadovi, nav. djelo, pismo XIV, str. 6566.
Isto, pismo XIII, str. 61.
Isto, pismo XV, str. 67.
168
rukopisu do danas izgubio.90 Patei od morske bolesti, vladika je na brodu proveo nemirnu no, nije mogao spavati nego je samo leao, murio i utao.91 U
Livornu se, umoran, nakon to je rijeen nesporazum oko ulaska Crnogoraca
pod orujem u grad, odmah uputio u gostionicu.92 A Crnogorci nijesu oruje
uzaman nosili, nego su iz njega i pucali, ispaljujui plotune iz kubura, vladika u
krater Vezuva (pismo III) a perjanik Vukale u hramu nekog rimskog boanstva
u okolini Napulja (pismoV), da uju kakav se eho razlijee!

Iz Livorna, eljeznicom koja je prolazila kroz vrlo lijepe predjele Toskane du rijeke Arno, Njego je s Nenadoviem otputovao u Firencu. Usput
su svratili da razgledaju uveni zvonik katedrale u Pizi, znameniti Krivi toranj
(Torre pendente).93 Tom prilikom bilo je, oito, rijei i o Galileu Galileju, koji
je na tome tornju vrio neke eksperimente, pa se njegov uveni uzvik Eppur si
muove! naao zapisan i u Nenadovievim Pismima i u Njegoevoj Biljenici.94
I u Firenci, smjestivi se u Hotelu Italia, putnici su se uglavnom bavili ra
zgledanjem gradskih znamenitosti. U tome gradu najvie su ih zanimale
galerije u kojima su, biljei Nenadovi, nali i dosta Rafaelovih djela kojima
je Njego poklanjao posebnu panju.95 Obili su i uvene firentinske bazilike, katedralnu crkvu Sv. Marije (Santa Maria del Fiore) i franjevaku crkvu
Sv. Krsta (Santa Croce), razgledajui u toj potonjoj nadgrobne spomenike
Galileja, Mikelanela, Makijavelija, Alfijerija i drugih italijanskih velikana.
Vladika u Firenci nije nosio ni crnogorsku nonju, ni crnogorsku kapu, pa je
tako mogao vazdan hodati po varoi i gledati znamenitosti a da ga niko ne
pozna.96 No, iako je elio da ostane nepoznat, to mu nije polo za rukom.
Nenadovi biljei: Sutradan po dolasku naem cela je varo znala da je on
tu.97 Novine su javile da je crnogorski vladika doao u Firencu, navodei i e
je odeo, pa ih je pri izlasku pred hotelom uvijek saekivala gomila svijeta. U
novinskim napisima, Njego je uporeivan s Bajronom, engleskim pjesnikom
koji je u Italiji takoe due boravio.98 Vladika u Firenci nije nikome iao u
poete, ali su njega mnogi poeivali: i visoki predstavnici austrijske vlasti, i
ruski knezovi koji su u okolini imali ljetnjikovce, i ponovo naijenci, Srbi i
Up. Michel Aubain, Stanislas Bellanger (18141859), destinataire dun Abrg dhistoire
du Montngro dict par Njego, u: Uporedna istraivanja, 1, Institut za knjievnost i
umetnost, Beograd 1976, str. 357377.
91
Ljubomir Nenadovi, nav. djelo, pismo XV, str. 69.
92
Isto, str. 70.
93
Isto, pismo XVI, str. 71.
94
Njegoeva biljenica, str. 194.
95
Ljubomir Nenadovi, nav. djelo, pismo XVII, str. 74.
96
Isto, str. 7576.
97
Isto, str. 76.
98
Isto.
90
169
Vesna KILIBARDA
Hrvati, uglavnom oficiri i vojnici austrijske vojske. Pozive za poete odbijao

je pravdajui se slabim zdravljem i istiui da po Italiji putuje samo zbog
mrtvih.99 I zaista, tokom itavoga tog posljednjeg boravka u Italiji, riznici
raznih civilizacija, Njegoa je zanimala iskljuivo prolost: istorijski spome
nici, umjetnika djela i ljudska sudbina koju je iz njih iitavao.

I u Firenci, kao ranije u Napulju i Rimu, Njego se kolima izvezao u
okolinu grada, da vidi i pitomi breuljkasti pejza Toskane. U Firenci su se
Njegoevi i Nenadovievi putevi razili, da bi se ponovo ukrstili dva mjeseca kasnije u Beu, o emu Nenadovi pie u svome djelu O Crnogorcima.100
Vladika se ponovo vratio u Livorno, da bi odatle, brodom do enove, a
potom eljeznicom preko Torina, Milana i Venecije otputovao za Trst, a
Nenadovi je produio u drugom pravcu, prema Bolonji, Ferari, Padovi i
Veroni. U posljednjem pismu svoga putopisa, Nenadovi opisuje kako se
na ispraaju, pred hotelom u Firenci iskupilo dosta svijeta, najvie Rusa,
dok su na eljeznikoj stanici crnogorskoga vladiku zvanino pozdravile
dvije deputacije, jedna u ime gradske uprave, a druga u ime neke uene
akademije.101

Na povratku, Njego je u Trst doputovao krajem maja 1851. godine,
zadravi se u tome gradu nekoliko dana jer mu se, zbog napornoga puta,
bolest pogorala. Uznemiren vijestima koje su mu pristizale iz Crne Gore o
moguem turskom napadu, nakon samo nekoliko dana zaputio se u Be, da
odatle pokua da potrai rusku pomo, kao i da se pregleda kod doktora kode
koji mu je kazao pravu istinu o ishodu njegove bolesti i po ijem e savjetu
vrijeme do kraja jula provesti u ljetovalitu Hicing u blizini austrijske prijestonice.102 Na povratku iz Bea, Njego se u Trstu posljednji put zadrao do
18. avgusta, kada je krenuo natrag u Crnu Goru, e e poivjeti jo svega dva
mjeseca. Na glas o njegovoj smrti, transki prijatelji odrali su mu opijelo u
crkvi Sv. Spiridona.103
Literatura
Andri, Ivo (1967). Trenuci nad Njegoevom prepiskom. U: Petar II
Petrovi Njego, Izabrana pisma, Titograd: Grafiki zavod, 712.
Isto.
Ljubomir Nenadovi, O Crnogorcima. Pisma sa Cetinja 1878. godine, Srpska knjievna
zadruga, Beograd 1929. Up. pisma XIII i XIV.
101
Ljubomir Nenadovi, Pisma iz Italije, pismo XVIII, str. 78.
102
Risto J. Dragievi, Njegoeva bolest i smrt, u: lanci o Njegou, Narodna knjiga,
Cetinje 1949, str. 197.
103
Ljubomir Durkovi-Jaki, Njego i srpska pravoslavna optina u Trstu, str. 358.
99
100
170
Andri, Ivo (1976). Ljuba Nenadovi o Njegou u Italiji (1951). U:

Eseji i kritike, izbor, predgovor i pogovor Ljubo Jandri, Sarajevo:
Svjetlost, 119126.
Aubain, Michel (1976). Stanislas Bellanger (18141859), destinataire
dun Abrg dhistoire du Montngro dict par Njego, u: Uporedna
istraivanja, 1, Beograd: Institut za knjievnost i umetnost, str. 357377.
Banaevi, N. - Latkovi, V. (1967). Beleka, u: Petar Petrovi
Njego, Celokupna dela, knjiga esta, Izabrana pisma, Beograd:
Prosveta, str. 213215.
Banjanin, Ljiljana (1995). Petar Petrovi Njego e Ljubomir Nenadovi.
Un incontro italiano. In: LEst europeo e lItalia: immagini e rapporti
culturali. Studi in onore di Piero Cazzola raccolti da E. Kanceff e Lj.
Banjanin, Paris-Turin: Slatkine-Gneve, 314329.
Beki, Tomislav (2008). Spiridon Gopevi i njegov odnos prema
Crnoj Gori. U: Spiridon Gopevi, Crna Gora i Crnogorci, Podgorica:
CID, 229236.
Carrara, Francesco (1852). Il Vladica del Montenegro, ritratto da suoi
colloqui, Letture di famiglia, I, 58-61.
Dobrainovi, Golub (1968). Petar II Petrovi Njego, Hronologija. U:
Petar Petrovi Njego, Lua mikrokozma, Beograd: Prosveta, 149157.
Dragievi, Risto J. (1949). Njegoeva bolest i smrt, u: lanci o Njegou,
Cetinje: Narodna knjiga, 172-212.
Durkovi-Jaki, Ljubomir (1951). Njego i srpska pravoslavna optina
u Trstu, Zbornik Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, II, str. 323367.
Durkovi-Jaki, Ljubomir (1951). Srpska tampa o Njegou i Crnoj Gori
(18331851), Beograd: Istorijski institut SAN.
ilas, Milovan (1988). Njego, pjesnik, vladar, vladika, Ljubljana-Beograd: Zodne.
orevi, Milo (2002). Epistolarna proza Njegoeva. U: Dinastija
Petrovi Njego, tom III, Podgorica: CANU, Nauni skupovi, knj. 60, str.
113129.
ukanovi, Bojka (2008). Apoteoza Crnoj Gori. Lord Tenison i premijer
Gledston o Crnoj Gori, Niki: Filozofski fakultet.
G/avrilovi/, A/ndra/ (1901). Vladiina pesma o Pompeji, Kolo, knj. II,
sv. 8, 449452.
Hodi, Zuvdija (2000). Nepoznata pria o znamenitom franjevcu.
Od Rima do Gusinja, Pobjeda, Novogodinji dodatak, 31. XII 1999.
1, 2. i 3. I.
Kilibarda, Vesna (2000). Njego i Trst, Italijanski pisci i putopisci o
vladici-pjesniku, B. Bjazoleto, P. enerini, F. Dal Ongaro, Podgorica: CID.
171
Vesna KILIBARDA
Kilibarda, Vesna (2011). Njego i Venecija. U: Venecija i slovenske

knjievnosti, Beograd: SlovoSlavia, 289302.
Lali, Radovan (1967). O Njegoevoj prozi. U: Celokupna dela, knjiga
etvrta, epan Mali-Proza-Prevodi, Beograd: Prosveta, 323329.
Medakovi, Milorad (1882). P. P. Njego, poslednji vladajui vladika
crnogorski, Novi Sad: Knjigopeatnja A. Paevia.
Milovi, Jevto (1974). Njego u slici i rijei, Titograd: Grafiki zavod.
Mitrovi, Marija Reli, Vladan (2009). Le buone e le cattive stelle di
Gopcevich. In: Cultura serba a Trieste, Lecce: Argo, 161-186.
Nenadovi, Ljubomir (1929). O Crnogorcima. Pisma sa Cetinja 1878. godine, Beograd: Srpska knjievna zadruga.
Nenadovi, Ljubomir (2006). Pisma iz Italije, Beograd: Nova kola.
Popovi, Miodrag (1972). Istorija srpske knjievnosti, Beograd: Nolit, knj. II.
Popovi, Vuk (1964) Kotorska pisma, priredio Golub Dobrainovi,
Beograd: Nolit.
Sekuli, Isidora (1951). Njegou knjiga duboke odanosti, Beograd: Srpska
knjievna zadruga.
Stuparevi, Olga (1975). Srpski putopis o Italiji, u: Uporedna
istraivanja, 1, Beograd: Institut za knjievnost i umetnost, 103182.
Vrevi, Vuk (1914). ivot Petra II Petrovia Njegoa, vladike
crnogorskoga. U: lanci i prilozi o srpskoj knjievnosti prve polovine XIX
veka, Novi Sad: Matica srpska, 110201.
Vesna KILIBARDA
NJEGOS LAST JOURNEY: THROUGH ITALY (18501851)

The article is about the last journey of Petar II Petrovi Njego through
Italy where he spent few months in the last year of his life, from autumn of
1850 to spring of 1851, searching for remedy for his illness. The aim of the
paper is to reconstruct the culturological map of his Italian route, as well as to
present different echoes of his stay in Italy, noted in few of his letters, poems
and inscriptions in Biljenica. Montenegrin bishop-poet proves to be a connoisseur and admirer of Italy, its cultural and historical sites and its landscapes
which, apart from few Njegos compositions, writer Ljubomir Nenadovi directly testified in his travelogue Letters from Italy, significant for our subject
for its documentary value.

Key words: Njego in Italy, Njego in the letters from Italy by LJ.
Nenadovi, contexture italian empire by Njego
172

UDK 821.163.4-2 (497.16)1918

Pregledni rad
Aleksandar RADOMAN (Podgorica)
aleksandar.radoman@icjk.me
PREGLED CRNOGORSKE DRAMSKE KNJIEVNOSTI
DO 1918. GODINE
U ovome radu autor daje pregled crnogorske dramske
knjievnosti do 1918. godine. Dramsko stvaralatvo na teritoriji
dananje Crne Gore, kao uostalom i cjelokupnu knjievnost,
dijahronijski, karakterie fenomen diskontinuiteta. Premda
tragove scenske djelatnosti i naznake dramskoga stvaralatva
prepoznajemo u razliitim epohama od antike do danas, o postojanoj i kontinuiranoj dramskoj tradiciji ipak ne moe biti rijei,
ili je o njoj mogue govoriti tek od XVII, odnosno XVIII vijeka. Dramska knjievnost svojevrstan zamah doivljava u doba
romantizma, sredinom i u drugoj polovini XIX vijeka, kad se
pored Petra II i Nikole I Petrovia-Njegoa javlja cijeli niz autora koji mahom podraavaju njihove literarne obrasce.
Kljune rijei: istorija knjievnosti, crnogorska knjievnost,
drama, pozorite

Dramsko stvaralatvo na teritoriji dananje Crne Gore, kao uostalom
i cjelokupnu knjievnost, dijahronijski, karakterie fenomen diskontinuiteta.
Istina, tragove scenske djelatnosti i naznake dramskoga stvaralatva prepoznajemo u razliitim epohama od antike do danas, no o postojanoj i kontinuiranoj
dramskoj tradiciji ipak ne moe biti rijei, ili je o njoj mogue govoriti tek od
XVII, odnosno XVIII vijeka. Budui na raskru triju velikih civilizacijskih
i konfesionalnih krugova, a istovremeno i na njihovoj periferiji, Crna Gora je
upijala elemente razliitih tradicija oblikujui specifian kulturni amalgam, no
do nje su ee dopirali tek daleki odjeci kulturnih i civilizacijskih strujanja, a
tek rijetko u usamljenim pojavama njene knjievnosti susticali su se recentni
tokovi svjetske literature.

Od doseljenja Slovena u bivu rimsku provinciju Prevalis, koja je obuhvatala teritoriju dananje Crne Gore i everne Albanije, a potom i uspostavljanja
173
Aleksandar RADOMAN
prvih oblika dravnoga ureenja oko sredine X vijeka u ondanjoj Duklji,

mogue je pratiti izvjesnu dravotvornu vertikalu, bez obzira na prostorni
opseg koji je kroz vjekove naizmjenino proirivan ili suavan, koja od sre
dnjovjekovne kneevine i kraljevine Duklje vodi preko Zete do knjaevine i
kraljevine, a danas drave republikanskoga ureenja Crne Gore. No pod uticajem razliitih kako politikih tako i kulturnih centara, naroito od kraja XV
vijeka, Crna Gora se nije ravnomjerno razvijala, ve je u okvirima njezinih
granica mogue prepoznati tri kulturna i civilizacijska sloja dok je na
Crnogorskome primorju, pod snanim uticajem katolike crkve, mogue kontinuirano pratiti naslage zapadnoevropskih kulturnih strujanja, u sredinjemu
dijelu Crne Gore i u njezinim evernim krajevima, e paralelno s pravoslavnim egzistiraju i snani orijentalni uticaji, za dugoga perioda, od kraja XV
do sredine XIX, ili u neto modifikovanome obliku sve do poetka XX vijeka,
dominantan je literarni modus usmena knjievnost. U takvim okolnostima,
razumije se, istoriju dramskoga stvaralatva sve do XIX stoljea vezujemo za
prostor Crnogorskoga primorja, o emu e kasnije biti vie rijei.

U crnogorskoj knjievnoj istoriografiji neobino malo prostora
posveeno je problemima istorije drame i teatra. Do danas najcjelovitiji rad
o tome problemu jeste studija Sretena Perovia Pregled crnogorske dramske
knjievnosti, objavljena u asopisu Stvaranje 1974. godine.1 Nedugo nakon
te Perovieve studije znameniti crnogorski teatrolog Ratko urovi publikovao je dragocjenu bibliografiju crnogorske drame Dramsko stvaralatvo do
1941.2 Pored radova tih dvaju autora valja pomenuti i vrijedne priloge Radoslava Rotkovia, Jagoa Jovanovia, Predraga Golubovia, Veljka akotia,
Darka Antovia, Sinie Jeluia, Ljubomira urkovia, Milovana Radojevia,
Natae Nelevi, i u potonje vrijeme posebno agilnoga prouavaoca povijesti
teatra Luke Milunovia.

Antika

Prve, istina posredne, tragove pozorinoga ivota na tlu dananje Crne
Gore nalazimo u iskopinama nekih njenih antikih pozorinih spomenika (Butua dananja Budva, Municipium S. u blizini dananjih Pljevalja, Risan...).3
Rije je o fragmentima pozorinih maski i kotanih tesera. Najuvjerljiviji trag
1
Sreten Perovi, Pregled crnogorskog dramskog stvaralatva, Stvaranje, br. 11, Titograd,
1974, str. 13351359.
Ratko urovi, Dramsko stvaralatvo do 1941, Stvaranje, br. 1, Titograd, 1976,
str. 109131.
Ratko urovi, Pozorite graa za enciklopedijske lanke o Crnoj Gori i Crnogorcima,
Stvaranje, br. 7, Titograd, 1980, str. 923.
174
Pregled crnogorske dramske knjievnosti do 1918. godine
prisustva pozorine tradicije na ovim prostorima svakako je bronzana figurina glumca, iz perioda II-III vijeka nove ere, otkrivena 1998. godine tokom
arheolokih istraivanja na lokalitetu Duklja, nekadanjem rimskom municipijumu Doclea. Arheolog mr Mitra Cerovi, ijom zaslugom je i dolo do
toga otkria, tim povodom konstatuje: Pratei istorijat razvoja i korienja
foruma u rimskog periodu, mogue je pretpostaviti da su se na forumu Doclee (...) odvijale i pozorine predstave u periodu kada jo nije bilo izgraeno
pozorite, te dodaje kako je u buduim arheolokim istraivanjima Doclee
mogue oekivati otkrie rimskog pozorita.4

Srednji vijek

Uslova za razvoj dramske knjievnosti i scenske umjetnosti u ranome
srednjem vijeku nije bilo.5 Prostor dananje Crne Gore u tome periodu izloen
je upadima naroda poev od Gota u V stoljeu, pa Avara, a potom i Slovena
u VI i VII vijeku. Tek s formiranjem prvih oblika dravnoga ureenja u Duklji sredinom X vijeka i utemeljenjem snane feudalne drave u XI vijeku,
koja e krajem toga stoljea od pape Grgura VII biti uzdignuta na rang kraljevine, stei e se uslovi za nesmetaniji razvoj kulture i umjetnosti. S velikom
sigurnou moe se govoriti o tome da su neki oblici antikoga teatra, poput
mima, preivjeli te dramatine povijesne prijelome, te uprkos zabranama i
ekskomunikacijama opstajali u razliitim formama kroz vjekove. I Ratko
urovi u tekstu o pozorinoj istoriji na tlu Crne Gore argumentovano pre
tpostavlja da je na dvorovima srednjovjekovne Duklje, kao i u njenim gradovima s neposrednom kulturnim vezama sa Sredozemljem, bilo priredbi
domaih i stranih putujuih zabavljaa.6 Ve u najstarijemu irilinome
rukopisu nastalom u Kotoru krajem XII vijeka, Miroslavljevu jevanelju,
srijeemo slovenske pozorine pojmove. U izvorima se javljaju pjevci, svirci,
guslari, akrobate, nasmijai, koji su izvodili i neke scene prilikom raznih
sveanosti. Dok o profesionalnim dvorskim zabavljaima u Duklji, a kasnije
i Zeti, ionako rijetki i turi izvori ute, o gostujuim, putujuim zabavljaima
iz Francuske, Italije i posebno Dubrovnika, svjedoe relativno brojni arhivski
dokumenti.
4
5
Mitra Cerovi, Kako oivjeti drevni forum, Art, broj 386, Podgorica, 24. jul 2010, str. X.
O posrednim svjedoanstvima postojanja nove hrianske drame, koja pripovijeda o
suenjima hrianima pred sudskim institucijama Carstva, krajem III i poetkom IV vijeka
u Duklji instruktivno je pisao Vojislav D. Nikevi u radu Osuda paganske i institucionalizacija hrianske drame na prostorima Dukljanskog arhiepiskopata u III i IV vijeku
(Lingua Montenegrina, br. 3, Cetinje, 2009, str. 313338).
Ratko urovi, isto, str. 923.
175
Aleksandar RADOMAN

Na osnovu analogije s drugim sredinama koje su se nalazile u duhovnome okrilju katolike crkve mogue je pretpostaviti da se i na Crnogorskome
primorju dosta rano javljaju odreene forme liturgijske drame. Budui da je
poznato da se taj oblik dramskoga izraza razvio iz bogosluenja te da se njegovi poeci vezuju za X vijek i benediktinski red, a znajui da je du cijele
crnogorske obale bila rasprostranjena gusta mrea benediktinskih samostana,
sasvim je logina pretpostavka da je ranih dijalokih liturgijskih formi, vezanih za Uskrsnu neelju, moglo biti i na teritoriji dukljanske drave. Razumije
se da je bitna karakteristika tih najranijih dramskih nagovjetaja latinski jezik,
a iskljuivi izvoai su svetenici i klerici. Posredni dokaz prisustva liturgijske drame na ovim prostorima pruaju neki fragmenti Pontifikala Kotorske
biskupije, rukopisa s kraja XI i poetka XII vijeka, otkrivenoga tek osamdesetih godina XX vijeka. Komentariui znaaj toga otkria, poznati crnogorski polihistor Radoslav Rotkovi postavlja dilemu: Da li je mogue pomisliti
da je ta dramska graa bila poznata jo krajem XI vijeka, a da nije dramatizovana prije XVIII vijeka?7 Na osnovu podatka koji je prvi donio dubrovaki
hroniar Nikola Ranjina (14941582) u djelu Annales di Ragusa, muzikolog
Manja Radulovi-Vuli iznosi hipotezu da je ve krajem X vijeka duklja
nski (i potonji dubrovaki) arhiepiskop Jovan napisao pasiju o bokeljskim
muenicima, brai Lovrijencu, Petru i Andriji.8 Pasije, ili pasionske igre, svojevrsni muziko-scenski ritualni oblik, pjevane su, odnosno izvoene kao dio
bogosluenja u X i XI stoljeu, prema hroniarima, i na istonoj i na zapadnoj
Jadranskoj obali, pa Manja Radulovi-Vuli s pravom zakljuuje da je tako
trebalo biti i u crkvama u Duklji, samim tim to su sauvani podaci (makar i
turi) o dukljanskome arhiepiskopu Jovanu kao autoru jednog takvog djela.9

S tim u vezi namee se i pitanje tretmana crkvenih prikazanja, kao
kompleksnije forme crkvene drame proistekle iz lauda, dramskih pohvala, u
crnogorskoj knjievnoj tradiciji. Naime, korpus od 22 teksta nastala na prostoru Boke Kotorske, iji najstariji prijepisi potiu iz sredine XVII vijeka,
uglavnom je do sada bio smjetan u kontekst barokne knjievnosti.10 Kao
Dr Radoslav Rotkovi, Oblici i dometi bokokotorskih prikazanja. Prilog istoriji drame
XVII i XVIII vijeka, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2000, str. 19.
8
Jelena Radulovi-Vuli, Arhiepiskop Jovan kompozitor iz Duklje, Matica, br. 1, Cetinje,
2000, str. 115120.
9
Ljubomir urkovi, Prelaenje granice ili e se voda spaja s drugom vodom, predgovor
u knjizi Poslije Hamleta: izbor iz novije crnogorske drame, Matica hrvatska Ogranak
Dubrovnik & JP Kulturni centar Nikola urkovi Gradska biblioteka i itaonica Kotor
& Dubrovake knjinice Dubrovnik & NVO Prostory Podgorica, Dubrovnik Kotor
Podgorica, 2011, str. 6.
10
Up. Poezija baroka, priredili Gracija Brajkovi i Milo Miloevi, NIP Pobjeda, Titograd, 1976, str. 131218; Milorad Pavi, Raanje nove srpske knjievnosti. Istorija srp7
176
tipini oblik srednjovjekovne knjievnosti, prikazanja trebaju biti sagledana

upravo iz toga rakursa bez obzira na starinu pojedinih prijepisa. To, naravno, ne iskljuuje prisustvo baroknih elemenata u pojedinim tekstovima te
skupine (prije svega u drami Ivana Antuna Nenadia). Prikazanja kao anr
crkvene drame u tijesnoj su vezi s pojavom bratovtina u razvijenim gradskim
sredinama toga vremena Kotoru, Perastu, Dobroti i Budvi, bilo da je rije
o cehovskim bratovtinama, poput Bratovtine kotorskih pomoraca, ije je
postojanje dokumentovano sredinom XV vijeka, a vezuje se jo za IX vijek,
bilo religiozno-humanitarne bratovtine, kao Bratovtina Sv. Krsta, ustanovljena 1298. godine, ili Bratovtina Svetoga Duha iz sredine XIV vijeka. Treba
naglasiti da su za pojavu religioznoga dramskog pjesnitva na narodnome
jeziku upravo u najveoj mjeri zaslune bratovtine i nii kler, pa su ti oblici
u neku ruku postali narodna liturgija, ili kako to veli Ronald Harvud, istinski narodno pozorite, naivno zato to se obraalo jednoj iroko nepismenoj
publici i zato to je pozorite tako dugo stajalo na udaru, ali naivno i zato to
je izraavalo do banalizovanja pojednostavljena srednjovjekovna gledita.11
Korpus bokokotorskih prikazanja ine raznorodni tekstovi pisani osmerakim
distisima, od jednostavnijih dijalokih formi do sloenijih oblika. Tematski se
mogu podijeliti na ove skupine: 1. Roenje Gospodinovo; 2. Posljednja (tajna)
veera; 3. Plaevi i muke; 4. Razgovor s kriom; 5. Simbol Isusovih muila; 6.
Uskrsnue.12 Kako su istorijski izvori vezani za izvoenje tih drama turi, po
analogiji se moe pretpostaviti da su prikazivane u hramovima, u klaustrima
manastira, ali i na otvorenome. Posljednja izvedba prikazanja na Crnogorskome primorju (Prikazivanje razgovora Jezusa s uenicima svojijema) dokumentovana je u Perastu 1800. godine.13 Za razliku od katolikih krajeva, e
su i pored formalnih protivljenja najviih crkvenih instanci prikazanja imala
bogatu tradiciju, analogne pojave nijesu poznate u pravoslavnome dijelu
zemlje pa u tim krajevima nema znaajnijih tragova dramske knjievnosti i
pozorinoga ivota, izuzmu li se pojave narodnoga glumovanja,14 sve do
sredine XIX vijeka. To to dosadanja istraivanja nijesu potvrdila postojanje
ske knjievnosti baroka, klasicizma i predromantizma, Srpska knjievna zadruga, Beograd,
1983, str. 62.
11
Ronald Harvud, Istorija pozorita, Clio, Beograd, 1998, str. 107.
12

Tu klasifikaciju predloio je dr Radoslav Rotkovi u svojoj dragocjenoj monografiji o pasionskoj drami. V. Dr Radoslav Rotkovi, Isto, str. 5154. Isto i: Darko Antovi, Pasionska
drama Boke Kotorske odjek srednjovjekovne dramske knjievnosti, V. meunarodni
znanstveni simpozij Muka kao nepresuno nadahnue kulture. Boka Kotorska jedno od
izvorita hrvatske pasionske batine, Tivat, 2006, str. 6364.
13
14
O tome opirnije: Luka Milunovi, Narodni dramski izrazi i poklade u knjaevini Crnoj
Gori, Bibliografski vjesnik, br. 123, Cetinje, 2006, str. 233242.
177
Aleksandar RADOMAN
teatarskih formi u okrilju pravoslavne crkve, ipak ne znai da izvjesnih scenskih oblika nije bilo, pa bi analogija s pozorinim ivotom Vizantije u tome
smislu mogla posluiti kao osnov za neka budua prouavanja.15

Renesansa

Humanistiko-renesansni talas zapljusnuo je crnogorsku obalu ve
od kraja XV vijeka. Svega pedesetak godina od Gutenbergova pronalaska
tamparske prese zaslugom ura Crnojevia, potonjega srednjovjekovnog
zetskog gospodara, na Cetinju se 1493. godine tampaju prve knjige. Duh
renesansne arhitekture prepoznatljiv je i na cetinjskome Dvoru i Manastiru,
koje je sagradio urev otac Ivan Crnojevi. No ti nagovjetaji zapadnoevropskih uticaja i na zalee bivaju u zametku prekinuti padom Crne Gore pod
otomansku vlast 1496. godine. Drugaiji ambijent vlada u primorskome dijelu
zemlje, koji je pod mletakom vlau, e je intenzitet veza sa zapadnom obalom Jadrana neuporedivo vei. U XVI vijeku Kotor postaje snano privredno
i kulturno sredite. Ve od ranije u njemu djeluje gramatikalna kola, apoteka,
cvjetaju brojni zanati, trgovina i pomorstvo, a eca iz bogatijih plemikih porodica otiskuju se u Italiju i one okonavaju studije na prestinim univerzitetima onoga doba. U takvim okolnostima raa se i knjievnost u duhu renesansne poetike. Ve krajem XV vijeka kotorski pjesnik Bernard Pima oglaen
je u Rimu kao poeta laureato, a u XVI vijeku u Kotoru djeluje nekoliko
znaajnih pjesnika Ludoviko Paskovi, ore Bizanti, Ivan Bona Boliris...
Za razliku od renesansne knjievnosti Dubrovnika, kotorski pjesnici ne piu
na narodnome jeziku, ve na latinskome i talijanskome. No tragova svjetovne
drame renesansne epohe nema, a u literaturi pominjani uticaj talijanskoga
pozorinog ivota i mogunost da je kotorska omladina osnivala plemike i
puke predstavljake grupe koje su davale svjetovne priredbe karnevalskoga
tipa sasvim su vjerovatna pretpostavka.16 O vitekim igrama i takmienjima
kao dijelu gradskih sveanosti ve ima nekih vijesti. Tako benediktinac Timotej izila u djelu Bove doro jo 1624. godine opisuje viteke igre koje su se
za vrijeme poklada odravale na Benovu ispred Kotora.17 Neto pozniji je opis
karnevalskih sveanosti u Perastu iz pera glasovitoga pomorca i pisca Marka
Martinovia, nastao 1715. godine. Iz toga prilino preciznoga nacrta karnevala uoljivo je da je rije o dobro pripremljenoj manifestaciji sa sloenim
scenarijem i velikim brojem lica i radnji. Sredinji dio karnevala inile su
Up. Venecia Kotas, Pozorite u Vizantiji, CID, Podgorica, 2002, str. 103143.
17
Proza baroka, priredili Gracija Brajkovi i Milo Miloevi, NIO Pobjeda, Titograd, 1978,
str. 100101.
15
16
178
brojne ale, te likovi (Pantalone, Doktor, Pajac...) i radnja karakteristini za

talijansku commedia dellarte. Scenski nastup upotpunjuju igranje kola i pjevanje po mjesnome obiaju uz itav niz muzikih instrumenata, a vrhunac
predstavlja spaljivanje karnevalske lutke.18 Na neke tragove scenskoga ivota
u Kotoru upuuju i dvije Drieve komedije: Tripe de Utole i Arkulin. Dok
je prva, prema rijeima Ratka urovia, prvo dramsko djelo izvanjca sa temom iz crnogorskog prostora i smjetena u Kotor, u drugoj jedan od likova,
Kotoranin, u duhovitoj replici komentarie dubrovake makarate.
Jo jedan vaan trag renesansne kotorske drame pronalazimo u komediji
Lukrecija ili Trojo. U prvim pomenima istraivaa, a tako i prilikom prvoga
izdanja koje je za tampu priredio Miroslav Panti, Lukrecija je figurirala kao
dubrovaka komedija s kraja XVII vijeka.19 No i sam Panti primjeuje da
najstariji prijepis toga teksta koji se uvao u znamenitoj Reetarovoj biblioteci
Raguziani po jezikim karakteristikama odaje pisara s prostora Boke Kotorske, ali i apostrofira da je van svake sumnje rije o dubrovakoj komediji.
Drugaijega je miljenja Anton Kolendi, koji, pozivajui se na prijepis drame
to ga je Petar Kolendi pronaao u Kotoru i donosei cijeli niz ubjedljivih
argumenata, Lukreciju tretira kao kotorsku ranobaroknu komediju s bitnim elementima talijanske comedia dellarte.20 Nijesu samo iz toga tipa renesansne
komedije preuzete maske (osam tipinih maski: dva starca, bogataa, i
njihove sluge, Skapin i dero = Buko, potom dvije ene, od kojih je jedna
majka, a druga vjerenica glavnoga ljubavnika, a tu je i neizbjeni Doktur),
u tri ina te zanimljive komedije pisac kao osnovni mehanizam humora unosi
brojne lazije, aljive doetke, tipine upravo za comedia dellarte. Takvo lokalizovanje komedije Lukrecija baca novo svijetlo na pitanje postojanja renesansne drame na Crnogorskome primorju, ali i daje nadu da bi neka nova arhivska
istraivanja mogla ponuditi bogatija saznanja o tome problemu.

Barok i prosvjetiteljstvo

U naoj knjievnoj istoriografiji XVII vijek smatra se vijekom baroka,
dok se XVIII vijek tretira kao doba prosvjetiteljstva.21 Valja imati na umu da
se u takvim periodizacijama pod pojmom baroka podrazumijeva vie istorijska
Analisti, hroniari, biografi, priredio Milo Miloevi, Knjievnost Crne Gore od XII do
XIX vijeka, Obod, Cetinje, 1996, str. 283286.
19
V. Miroslav Panti, Lukrecija ili Trojo dubrovaka komedija iz XVII veka, Zbornik
Matice srpske za knjievnost i jezik, XIX/2, Novi Sad, 1971, str. 186223.
20
Dr Anton Kolendi, Lino o Lukreciji, u knjizi: Nepoznati Kotoranin, Lukrecija iliti
dero, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2000, str. 519.
21
V. Miroslav Panti, Knjievnost na tlu Crne Gore i Boke Kotorske od XVI do XVIII vijeka,
Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1990, str. 79.
18
179
Aleksandar RADOMAN
epoha nego stilska formacija jer elemente te stilske formacije pronalazimo i

duboko u XVIII vijeku, u djelu Ivana Antuna Nenadia, recimo, dok s druge
strane prikazanja, iji rani prijepisi potiu iz XVII vijeka, pripadaju preivjeloj
srednjovjekovnoj tradiciji.

Sedamnaesti vijek u knjievnost Boke Kotorske donosi znaajnu novinu
vodei pisci toga perioda, pored pisanja na latinskome i talijanskome jeziku,
sve ee poseu i za narodnim jezikom. Pored Kotora, koji je u prethodnome
vijeku bio sredite kulturnoga ivota, sad se javljaju i drugi znaajni centri
Perast, Dobrota, Pranj, Budva. Tragovi dramskoga stvaralatva znatno su
brojniji nego u prethodnim periodima.

Prvi znaajniji pisac s ovih prostora koji je stekao slavu van granica
svoje domovine i to u samome centru onovremenih kulturnih zbivanja, u
Veneciji, bio je budvanski pjesnik, hroniar, dramski pisac i teatrolog KRSTO
IVANOVI (16181688), kanonik Crkve Sv. Marka. Ivanovi je prvi na teatrolog. Naime, u njegovoj knjizi Minerva al Tavollino, objavljenoj u Veneciji
1681. godine, nalazi se i tekst Memorie Teatrali di Venezia, koji pored iscrpnoga opisa pozorinoga ivota Venecije donosi i pregled repertoara svih
mletakih pozorita od 1637. do 1667. godine s nazivima 220 djela odigranih
na venecijanskim scenama toga vremena. Autor se u tome kratkom i zanimljivome spisu ne zadrava samo na istorijatu i detaljnoj deskripciji venecijanskoga pozorinog ivota, ve se uputa i u rasprave o prirodi i funkciji drame
i teatra pa primjeuje kako pozorite nudi tri naina uivanja: oku se nudi
sjaj scene, uhu muzika, a duhu poezija.22 Ivanovi je i autor pet melodrama,
libreta za opere na mitoloke teme koje su u to vrijeme doivjele znaajan
uspjeh i bile tampane i izvoene vie puta. To su djela: L Amor Guerriero,
La Circe, Il Coriolano, La Costanza Trionfante i Lisimaco.23

Jo jedna tipina barokna scenska vrsta, oratorijum, srijee se u Perastu
sredinom XVII stoljea iz pera anonimnoga autora nastao je dramatizovani
ep Boj kneza Lazara i zla svrha Miloa Koviljia... Sainjen od 1172 rimovana dvanaesterca, a nastao kao prerada proznih srednjovjekovnih tekstova o
srpskome knezu Lazaru i pod vidnim uticajem dubrovakoga istoriara Mavra
Orbina, taj je rukopis u nauci dugo pripisivan uenome Perataninu, hroniaru
i pjesniku, barskome nadbiskupu Andriji Zmajeviu, no novija istraivanja
pokazuju da Zmajevi nije njegov autor.24
Krsto Ivanovi, Pozorine uspomene iz Venecije, u knjizi: Krsto Ivanovi, Drame i pisma, priredili Milo Miloevi i Miroslav Luketi, Knjievnost Crne Gore od XII do XIX
vijeka, Obod, Cetinje, 1996, str. 177.
23
V. Krsto Ivanovi, Minerva za stolom. Izabrana djela, izbor, predgovor i biljeke Radoslav
Rotkovi, NIO Pobjeda, Titograd, 1978.
24
V. Pjesnici baroka i prosveenosti, priredio Miroslav Panti, Knjievnost Crne Gore od XII
22
180

Najznaajniji dramski pisac toga perioda javio se tek sredinom XVIII
vijeka. Rije je o Perataninu IVANU ANTUNU NENADIU (17231784),
uenome teologu i upniku Crkve Sv. Stasije u Dobroti. Pored prijevoda
Metastazijeva Izaka i dijalogizovane pjesme s elementima dramskoga, Pjesme
duhovne u ast Tonine Barioni, Nenadi je za sobom ostavio i rukopis
pobone tragedije Bogoljubno prikazanje muke Gospodina naeg Jezukrsta.
U pet inova toga prikazanja obraena je Isusova muka, odnosno suenje,
stradanje i njegova smrt na krstu. Djelo nosi snaan peat baroka kako u vizuelnim efektima sugerisanim u didaskalijama (u asu Hristova stradanja nastaje
tama, uju se samo glasovi anela, a potom se postepeno osvjetljava scena),
tako i u akustikim u monolozima apostola Petra, ali i izdajnika Jude kad
na njihove rijei odgovara eho, to je est barokni motiv koji svoje korijene
povlai jo iz Ovidijevih Metamorfoza. Stilska obiljeja baroka prepoznajemo i u dugim, rasplinutim monolozima, zasnovanim na nizovima antiteza,
kao i u uvoenju likova koje zatiemo u trenucima njihovih duevnih kriza,
karakteristinim postupkom baroknih melodrama. Djelo je pisano polimetrijskim stihovima, e dominiraju osmerci, ali bez jasne metrike pravilnosti.25
Zanimljivo je da je ta Nenadieva drama i u novije vrijeme pobudila panju,
pa je u sezoni 1972/1973. na sceni Jugoslovenskoga dramskog pozorita u
Beogradu igrana pod nazivom Kako je Juda izdao Hrista, u redakciji i scenskoj adaptaciji istoriara knjievnosti dr Milorada Pavia, a u reiji Miroslava
Belovia.

Posljednja znaajna pojava crnogorske dramske knjievnosti toga
perioda jeste ANTUN KOJOVI (17511845), budvanski kanonik, doktor
teolokih i pravnih nauka i pisac. Kojoviev opus ine dvije knjige izuzetno
vrijednih Memoara i Dnevnika, poezija na narodnome jeziku, a autor je i dvije
krae pokladne drame, koje su mnogokrat izvoene na gradskome trgu u
Budvi tokom karnevalskih sveanosti. Prva od tih dviju komedija, Smijeni
razgovor ili mala komedija..., sauvana je u autografu i datirana 1813. godine.
Druga komedija sauvana je u poznijem prijepisu i nema naslova, a u istoriji
knjievnosti navodi se kao Smijeni razgovori II. anrovski rije je o tradicionalnoj formi farse, jednostavnoga humora i satire, u kojima je na komian
nain predstavljen svakodnevni ivot onovremene Budve. Pisane rimovanim
deseterakim stihovima, te su komedije, pored aktuelnosti tematike, panju
savremenika plijenile i ivim, humorom proetim, narodnim govorom. Sam
do XIX vijeka, Obod, Cetinje, 1996, str. 358360.
V. Ivan Antun Nenadi, Drame, priredio Radoslav Rotkovi, Knjievnost Crne Gore od
XII do XIX vijeka, Obod, Cetinje, 1996. O Nenadiu opirnije v. Radoslav Rotkovi,
Oblici i dometi bokokotorskih prikazanja, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2000,
str. 94167.
25
181
Aleksandar RADOMAN
Kojovi je u Dnevniku pod datumom 28. februar 1813. godine pribiljeio

izvoenje svoje prve komedije: Izvoena je na trgu i na drugim mjestima na
narodnom jeziku jedna farsa, koja se dopadala jer je bila aljivo-satirina.26
Osim toga podatka o scenskim izvedbama dragocjen je i navod iz Memoara
da je supruga mletakoga upravnika Zena Aleksandra Zorzija, Kjara Radoev
Zorzi, s grupom niih oficira 1786. godine organizovala glumaku druinu
te da je tako, uz podrku optinskoga materijala, oformljeno prvo pozorite
u Budvi koje je imalo i svoju scenu u jednoj privatnoj kui. I Kojovi je,
kao violinista, uestvovao u tim pionirskim koracima budvanskoga teata
rskog ivota. No taj je poduhvat bio kratkoga vijeka, a budvanski analist ne
donosi nikakve vijesti o repertoaru toga prvog organizovanoga pozorita na
naem tlu. Izvori svjedoe da je Kojovi sa svojim uenicima i Miroslavom
Zanoviem bio protagonist i barokne inscenacije upriliene u Budvi povodom
roendana austrijskoga cara 14. februara 1819. godine. Prikaz raskone koije
i mitoloke scene u kojoj Jupiter gromovima gaa Razdor, upotpunjen recitovanjem pjesama na narodnome jeziku (canzone ilirica) morao je ostaviti
snaan utisak na onovremene gledaoce.

Od bokeljskih pisaca koji su stvarali na stranim jezicima ove valja
pomenuti STEFANA ZANOVIA (17511786), budvanskoga alazona i avanturistu, koji je ostavio nekoliko dramskih fragmenata (jednoinke Didona,
Turska svadba i Atrej), talijanski prijevod Rusoova Pigmaliona, a ima pretpostavki da je i autor tragedije Veliki Kastriot, koja je u Francuskoj igrana pod
imenom njegova prijatelja Dibuisona. Na talijanskome je pisao i Peratanin
TRIPO SMEA (17551814), autor tragedije Skenderbeg, kao i Dobroanin
MARKO IVANOVI MORO (17411825), pisac oratorijuma Spjevanje od
odkupljenja svijeta. Od autora koji su pisali na narodnome jeziku na osnovu
prepiske Sreka Vulovia s Valtazarom Bogiiem poznat nam je samo naslov
komedije Ilija Kulja (1751) URA BANA (?1776).

U vrijeme francuske okupacije Boke Kotorske u Kotoru je izgraena
prva pozorina zgrada u Crnoj Gori, 1810. godine. U toj zgradi, sa 300 edita
i dva reda loa, do 1814. godine davale su se predstave na talijanskome i
francuskome jeziku, a nakon to je Boka Kotorska ula u sastav Austrije
na njemakome i talijanskome jeziku. Predstave su davala strana putujua
drutva sa stranim repertoarom, a ponekad i diletanti, aci mjesne gimnazije.27

Antun Kojovi, Djela, priredila Zlata Bojovi, Knjievnost Crne Gore od XII do XIX vijeka, Obod, Cetinje, 1996, str. 313.
27
V. Darko Antovi, Kotorsko pozorite u XIX vijeku, CID & Crnogorsko narodno pozorite,
Podgorica, 1998.
26
182
Romantizam

U XIX vijeku Boka Kotorska polako gubi primat koji je stoljeima
imala kao sredite kulturnoga ivota ovih prostora. Paralelno s dravno-pravnom afirmacijom podlovenske Crne Gore, a naroito u drugoj polovini XIX stoljea, novo kulturno sredite postaje prijestonica onovremene
crnogorske drave Cetinje. Poseban ton crnogorskim kulturnim tokovima
XVIII i XIX vijeka daje vladarska familija Petrovi-Njego. Bezmalo svi
crnogorski vladari potekli iz te porodice koja je Crnom Gorom gospodarila
oko 220 godina, pored dravnih i crkvenih ingerencija, bavili su se i pisanjem.
Zasigurno najznaajnija linost crnogorske knjievnosti XIX vijeka, do danas
neprevazieni klasik te literature, ponikao je upravo iz te dinastije. Rije je o
PETRU II PETROVIU-NJEGOU (18131851).

Za crnogorsku dramsku knjievnost toga perioda, pa i za samoga
Njegoa, od velikoga je znaaja pojava izvanjca Sima Milutinovia-Sarajlije,
na Cetinju 1828. godine. Budui da Njego nije imao uslova za sistematsko i
redovno kolovanje, Sarajlija je odreen za njegova uitelja, pa je uticaj koji
je na njega kao pisca ostvario vidljiv u svim fazama Njegoeva stvaralatva.
Jedna od prvih knjiga tampanih u tek nabavljenoj tampariji na Cetinju 1835.
godine bila je dramsko djelo Dika crnogorska Sima Milutinovia-Sarajlije.
Od tri kljuna Njegoeva djela dva su istorijske drame Gorski vijenac (1846)
i Lani car epan Mali (1851).28 U Njegoevu djelu crnogorska knjievnost
XIX vijeka prela je ubrzanim putem tokove triju poetika od elemenata klasicizma u spjevu Lua mikrokozma, preko romantizma u dramskome spjevu
Gorski vijenac do realizma Lanoga cara epana Malog.

Gorski vijenac, podnaslovom odreen kao istoriesko sobitije pri
svretku XVII vijeka, u prvome je redu istorijska romantiarska drama. I
u genolokome pogledu, kao anrovski hibridan tekst, u literaturi najee
definisan kao dramski spjev, i u izboru teme e se posee za izmiljenim,
mitologizovanim dogaajem iz prolosti koji je predstavljen kao prekretnica
nacionalne povijesti, a tako i kad je rije o karakterizaciji glavnoga junaka
djela, vladike Danila, kolebljivoga, rastrzanog tekim mislima i odlukama
od sutinske vanosti za opstanak naroda, te ukljuivanjem u dramsko tkivo
elemenata folklora, to djelo sadri bitne karakteristike poetike romantizma.
Uzvienom slikom crnogorske stvarnosti u kojoj je dat irok spektar vidova narodnoga ivota, Gorski vijenac korespondira s kljunim postavkama
romantiarske teorije drame koju je August Vilhelm legel izloio u glasovitim Predavanjima iz dramske poezije i umjetnosti. Po legelovoj definiciji,
V. Petar II Petrovi Njego, Djela, priredio Drago upi, CID, Podgorica, 1995.
28
183
Aleksandar RADOMAN
drama je prostrana slika ivota u kojoj su predstavljene ne samo linosti

uesnika u radnji, nego i sredina koja okruuje linosti, i u kojoj se, kao i
u ivotu, nasuprot klasinoj istoti anrova, mijeaju sve vrste poezije.29 To,
naravno, ne iskljuuje veze Gorskoga vijenca s antikom i klasicistikom
dramom ili romantiarskom dramskom poemom. Kao samosvojno dramsko
ostvarenje Gorski vijenac sublimira sva ta literarna iskustva, obogaujui ih
i autentinim peatom crnogorskoga usmenog nasljea. Gorski vijenac i u
kompozicionoj i u anrovskoj ravni naruava konvencije poetike klasicizma:
jedinstvo mjesta i vremena, nemijeanje anrova, a izborom vladike Danila za
junaka spjeva odbaena je i konvencija jedinstvene dosljednosti karaktera.
Hibridizaciji strukture doprinosi kako odsustvo klasine dramske radnje svi
vaniji dogaaji ne odvijaju se na sceni ve su posredovani monolozima i
dijalozima likova tako i uvoenje kola kao sastavnoga dijela strukture. Kola,
nesumnjivo pozajmljena iz antikoga teatra, evociraju kljune istorijske
trenutke drave i naroda, te u motivacionome sklopu drame igraju vanu ulogu. Njego kombinuje tragine i komine momente u drami teei sintezi
uzvienoga, kominoga i traginoga, to ga pribliava onim smjernicama evropske romantiarske tradicije koje je proklamovao Viktor Igo u znamenitome
predgovoru drami Kromvel.30

Premda je i dramski spjev Lani car epan Mali, slino Gorskome
vijencu, u podnaslovu odreen kao istoriesko zbitije osamnaestoga vijeka,
dva se teksta umnogome razlikuju. epan Mali je dramaturki kompaktniji tekst. Komponovan, u skladu sa zahtjevima klasine dramaturgije, od pet
inova (djejstvija), s po nekoliko posebnih slika (javlenija), Lani car je,
za razliku od uzvienoga istorijskog konteksta Gorskoga vijenca, usmjeren
na konkretnu sudbinu pojedinca i njegova okruenja, bez mitskoga oreola i
subjektivizacije, s naglaenim elementima crnogorskoga narodnog humora,
najblii modelu politike drame. Kao poema crnogorskih naravi (M. ilas),
odnosno slika crnogorskoga mentaliteta, Lani car epan Mali oznaava
Njegoev iskorak od romantizma ka realizmu. Teite njegovo kao politike
drame usmjereno je na nekoliko aspekata. Prvi aspekt odnosi se na prikaz
herojske istorije koja tvori specifinu filozofiju ivota Crnogoraca, drugi je
usmjeren na opsesiju vlau kao izvor politike komedije i trei predstavlja
odnos prema stranome svijetu koji ini iri kontekst zbivanja u drami.31 No,
V. Jovan Dereti, Kompozicija Gorskog vijenca, Unireks, Podgorica, 1996, str. 83.
V. Victor Hugo, Predgovor Cromwellu, u knjizi: Povijest knjievnih teorija, izbor tekstova i povijesni uvod Miroslav Beker, SNL, Zagreb, 1979, str. 315332.
31
Jovan Dereti, epan Mali kao politika drama, Petar II Petrovi Njego: linost,
djelo i vrijeme, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti & Srpska akademija nauka i
umjetnosti, Podgorica, 1995, str. 102.
29
30
184
uz jasne romantiarske tragove koji se oituju u mijeanju komike, tragike,

ironije i groteske, epan Mali je i slika svijeta herojskoga doba na izdisaju.

Sauvana podjela uloga za scensko izvoenje Gorskoga vijenca jo iz
Njegoeva vremena upuuje na mogunost da je do izvedbe, ili bar italake
probe, moglo doi i tada. Ima podataka da su za Njegoeva ivota u Budvi
igrani Gorski vijenac i epan Mali te da je Risansko diletantsko drutvo (u
ijim redovima se pominje i poznati pozorini djelatnik i dramski pisac Nikola
urkovi) pripremalo za prikazivanje ilirsku poemu Gorski vijenac u Risnu
poetkom 1851. godine. No tragove scenskoga ivota u nekoliko narednih
decenija srijeemo tek kao izuzetak. Tako je ostalo zabiljeeno da je 1864.
godine pred Biljardom prikazana jednoinka s temom iz crnogorskoga ivota
Kap otrova nepoznatoga autora i nepoznatih izvoaa. Pretpostavka koju
iznosi Ratko urovi da je rije o kotorskim dobrovoljnim kazalitarcima
Martina Stijepia ini se vjerovatnom. Stijepieva pozorina trupa prikazivala
je djelove Gorskoga vijenca u Kotoru 1863, a u Risnu i Herceg Novom u
oktobru 1865. godine. Kako su Stijepievi kazalitarci boravili su na Cetinju
u maju 1865. godine, opravdano je pretpostaviti, premda o tome izvori ne
donose nikakvih vijesti, da su tom prilikom igrali i odlomke iz Gorskoga vijenca. U Kotoru i na Cetinju 1871. godine kotorsko Srpsko pjevako drutvo
Jedinstvo izvelo je operetu Uskrsnue, nastalu na osnovu dramske scene
Nae narodno uskrsnue, po libretu Rista Milia i s muzikom Antuna ulca.
Ipak, kontinuitet pozorine djelatnosti otpoinje tek oivljavanjem Dobrovo
ljnoga diletantskog drutva Cetinjske itaonice krajem 1883. godine, odnosno
od proljea 1884, kad je knjaz Nikola I Petrovi odluio da na Cetinju podigne
posebnu zgradu za pozorite, muzej i itaonicu.

Presudnu ulogu u kreiranju kulturnoga ivota Cetinja i Crne Gore
u poetnome periodu vladavine knjaza/kralja NIKOLE I PETROVIA
(18411921) imali su brojni izvanjci i jabanci, odnosno linosti koje
su u Crnu Goru pristizale iz bliskoga okruenja, ali i iz daleka i dominantno
usmjeravale njene kulturne tokove, poput Sima Matavulja, ura Jakia, Jovana Jovanovia Zmaja, Laza Kostia, Jovana Pavlovia, Jovana Sundeia,
Pavla Apolonovia Rovinskog...32 Za razvoj dramske knjievnosti posebno su vani Jovan Sundei, Laza Kosti i ura Jaki. Kostiev Maksim Crnojevi (1866) i Jakieva Jelisaveta, kneginja crnogorska (1868),
romantiarske istorijske drame s tematikom iz crnogorske povijesti,
snano su odjeknule u crnogorskoj sredini i presudno uticale na definisanje
stvaralakoga profila knjaza/kralja Nikole I Petrovia, dok su Sundeievi
V. Milorad Nikevi, Razdoblje romantizma, realizma i moderne u crnogorskoj
knjievnosti, Lingua Montenegrina, br. 4, Cetinje, 2009, str. 189284.
32
185
Aleksandar RADOMAN
prijevodi dramskih tekstova bili od velikoga znaaja za razvoj dramskoga i

pozorinoga ivota u Crnoj Gori.

Potonji crnogorski suveren, knjaz i kralj Nikola I Petrovi-Njego,
ogledao se kao pisac u svim knjievnim rodovima i brojnim anrovima pisao
je lirsku, lirsko-epsku i epsku poeziju, drame (u stihu i prozi), a njegovao je i
razne forme proznoga izraza (autobiografsku, memoarsku, putopisnu, epistolarnu i narativnu prozu).33 No Nikola Petrovi ide u red onih pisaca kod kojih
je voluminozni opus obrnuto srazmjeran njegovoj literarnoj vrijednosti. Pored
dva dramska fragmenta, Vukain i Husein-beg Gardaevi, i jednoga izgubljenog pozorinog komada za ecu,34 Nikola I je autor i dviju istorijskih drame u
stihu Balkanske carice (1884) i Knjaza Arvanita (1886) te komedije u prozi
Kako se ko rodi (1898).35 S temom iz crnogorske srednjovjekovne istorije,
posljednjih godina vladavine dinastije Crnojevia, jasnim referencama na istorijske paralele i politike okolnosti Nikoline savremenosti, nadahnute jakim
patriotskim nabojem, obje istorijske drame nose snaan peat romantizma.
Dodue, vie kao potvrda okanjele literarne mode nego kao autentini izraz
pjesnikoga dara i imaginacije. Balkanska carica, istorijska drama u tri ina
ostvarena rimovanim desetercem i osmercem, s kompleksnijim elementima
drame strasti, doivjela je veliki uspjeh i popularnost i prije nego je u cjelini
objavljena. Naime, prvo scensko prikazivanje toga komada odigralo se 2. januara 1884. godine, dvije godine prije njezina integralnog publikovanja. Predstavu je izvelo Dobrovoljno diletantsko drutvo Cetinjske itaonice u kui vojvode Maa Vrbice, a uloge su igrali vodei intelektualci onoga doba, mahom
izvanjci, zatim neki vieniji glavari te Knjaevi roaci i uenice evojakoga
instituta. Balkanska carica je za kratko vrijeme postala izuzetno popularna, pa
se javljaju prijevodi na desetak svjetskih jezika u dvadeset prevedenih izdanja.
Da je postala sinonim crnogorske dramske knjievnosti, svjedoi i uestalost
njezina prikazivanja. Nakon to je 1884. godine postavljen kamen temeljac
buduega pozorita Zetski dom na Cetinju, prva predstava koja je u novome
zdanju odigrana 1888. bila je upravo Balkanska carica.36 Povodom svearskih
aktivnosti proglaenja Crne Gore za kraljevinu 1910. godine formirano je
prvo profesionalno pozorite u Crnoj Gori Knjaevsko crnogorsko narodno
pozorite, koje e 15. VIII 1910. godine, na dan proglaenja kraljevine, postati
Aleksandar Radoman & Adnan irgi, Predgovor u knjizi: Nikola I Petrovi, Despa,
priredili Aleksandar Radoman & Adnan irgi, Matica crnogorska & Institut za crnogorski
jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 7.
34
V. Ratko urovi, Dramske dvojnosti Nikole I Petrovia, u knjizi Teatroloki spisi,
Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2006, str. 152153.
35
V. Nikola I Petrovi, Djela, priredio Ratko urovi, CID, Podgorica, 2001.
36
V. Luka Milunovi, Pozorite u Knjaevini Crnoj Gori 18841888, Crnogorsko narodno
pozorite, Podgorica, 2001.
33
186
Kraljevsko crnogorsko narodno pozorite. I u tim svearskim danima kao prva

predstava novoga pozorita odigrana je Balkanska carica, u izvedbi Drame
Hrvatskoga nacionalnog kazalita iz Zagreba.

Nikola I je Balkansku caricu zapoeo jo krajem 1881. ili poetkom
1882. godine. Djelo je na poetku inio samo jedan in, dananji drugi, ali je
prema primjedbama pjesnikoga savjeta, odnosno vienijih intelektualaca
kojima je na nonim sijelima itao djelo u nastajanju, dopunjeno prvim i treim
inom, ime je dramska osnovica znatno proirena, a komad dobio potpuniji
romantiarski profil prostrane slike narodnoga ivota. Komad je zavren
1894, a publikovan 1896. godine. Za predmet svojega najslavnijeg djela,
Nikola I je uzeo istorijsku i legendarnu potku o posljednjim danima crnogorske srednjovjekovne drave Crnojevia. Slika je to dvora Ivana Crnojevia,
njihovih sinova ura i Stanka, Stankova prelaska u islam i tragine sudbine njegove vjerenice Danice, Balkanske carice. Nikola I svoju istorijsku
dramu ostvario je kao tragediju dvaju glavnih lica: vojvode Stanka Crnojevia
i Zeanke Danice, a dramska radnja donosi prikaz istorijske sudbine sre
dnjovjekovne Zete. Autor je iskazom da eli da pokae kakvi smo bili i kakvi
treba da budemo formulisao osnovnu misao toga spjeva. Saglasno stilskoj
formaciji romantizma, naglaena je egzemplarna funkcija teksta dramska
zbilja u funkciji je promocije politike doktrine autora i buenja patriotskih
zanosa kod italaca. Dramaturki najuspjeliji in Nikolina komada upravo je
onaj inicijalni, drugi in. U njemu se, preciznim elementima klasine dramaturgije, kroz linearno voenje radnje, ostvaruje najprije podvajanje likova u
dva tabora, koji se na nekoliko mjesta sukobljavaju, to dovodi i do zapleta
sukoba Stankova s knezom Deanom nakon to se sazna za Stankovu odluku
da prihvati islam. Peta pojava toga ina, nakon briljivo pripremljenih zapleta,
donosi rasplet ina i drame dijaloki obraun glavnih lica, Stanka i Danice, pa taj in, van svake sumnje, ini zasebnu cjelinu i mogao bi samostalno
stajati kao uspjelo dramsko ostvarenje. Neubjedljiva ekspozicija prvoga ina
i deskriptivna razvuenost treega ina, iako dometnuti zbog potrebe irega
pozicioniranja, dodatne motivacije lica i naglaavanja idejne poruke teksta,
zapravo kvare optu sliku dramske ostvarenosti Nikole I.

Iako u sjenci Balkanske carice, i Knjaz Arvanit ima svoje mjesto u istoriji crnogorskoga teatra izvedbom toga komada, naime, otvorena je tek
dovrena zgrada (sa 250 edita) Zetskoga doma 1896. godine. U toj istorijskoj drami centralni lik, islamizirana Crnogorka Fatima, neuzvraenu ljubav
prema knjazu Arvanitu Crnojeviu i rodoljublje pretpostavlja vlastitom
blagostanju i goloj egzistenciji, pa je njena smrt zaloga crnogorskome osvojenju Skadra. Osim na Cetinju, komad je igran i u Nikiu, Sarajevu, Detroitu
i Devisonu. Zanimljivo je da je drama doivjela ak tri prijevoda na njemaki.
187
Aleksandar RADOMAN
Komedija Kako se ko rodi, aljiva igra u tri ina, prvi put prikazana 1900.
godine, na Cetinju i u Nikiu, objavljena je tek nakon autorove smrti, 1937.
godine. Rije je o djelu s tezom, e su ambijent crnogorske ruralne sredine i
meugeneracijski odnosi u funkciji konzervativne platforme definisane naslovom djela.37 I Nikolin dramski dijalog Pjesnik i vila izveden je vie puta za
autorova ivota (prvi put 1894. godine).

Komentariui crnogorsku dramsku knjievnost druge polovine XIX
i poetka XX vijeka istoriar knjievnosti Trifun uki primjeuje kako
za ovaj knjievni rad Crnogorci nikad nijesu imali smisla.38 Ta naizgled
preerano otra opaska ipak dosta uspjelo opisuje stanje crnogorske dramske
knjievnosti naznaenoga perioda. S druge strane, od smrti Petra II PetroviaNjegoa do nestanka crnogorske drave 1918. godine u kvantitativnome
smislu dramska knjievnost doivljava izvjestan procvat. Teatrolog Ljubomir
urkovi lucidno primjeuje: U toku etrdeset godina, od Veljeg rata pa do
kraja Prvog svjetskog, napisano je, objavljeno i igrano vie dramskih tekstova
crnogorskih autora nego u cjelokupnoj nacionalnoj istoriji drame i pozorita
do tada. To je ipak svega dvadesetak imena autora i neto vie od dva i po puta
toliko naslova dramskih djela. No sve do druge polovine ezdesetih godina
XX stoljea to je i (prvi) period u istoriji crnogorske knjievnosti u kome,
makar po broju naslova, dramski tekst postaje knjievni rod koji je posebno
uvaavan, zahvaljujui prije svega tome to je knjaz volio pozorite i pisao
istorijske drame u stihovima.39

U sjenci stvaralatva Nikole I Petrovia, svega nekoliko domaih
dramskih pisaca bivaju igrani i na crnogorskim pozornicama Risto Mili,
Bekica obaji, Radoje Roganovi Crnogorac, Tomo Krstov Popovi i uro
T. Perovi. No sam uvid u naslove drama koje tih godina nastaju u Crnoj
Gori bjelodano svjedoi o pretrajaloj literarnoj modi i vie podea na kakav
katalog povijesnih bitaka, znamenitih linosti i patriotskih proklamacija
nego na razuen i koherentan dramski repertoar. Spomenimo samo neka od
tih djela: Ubojstvo Danila Petrovia Njegua knjaza ernogorskoga (1860)
Vienca Jelia, Nae narodno uskrsnue (1870) Rista Milia, enja za
otadbinom (1882) Toma Krstova Popovia, Zidanje Skadra na Bojani
(1887) i Hajduk Nikac Strahinja (1890) ura T. Perovia, Herceg-epan
(1889) Jovana Popovia-Lipovca, Bajo Pivljanin (1890) Vidaka Otovia,
Smrt knjaza Danila (1897) Mitra urovia, Boj na Grahovu (igran u Po
Milorad Nikevi, Poezija druge polovine XIX i poetka XX vijeka, Lingua Montene
grina, br. 5, Cetinje, 2010, str. 219.
38
Trifun uki, Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija Petrovia do 1918. godine,
Narodna knjiga, Cetinje, 1951, str. 337.
39
Ljubomir urkovi, isto, str. 14.
37
188
dgorici 1900) Marka Cara, Amanet (1904) Petra Luburia, Opsada Nikia
(1912) Bekice obajia...

Polazei s jedne strane od onovremene popularnosti, a s druge od literarnih dometa pojedinih tekstova, ove emo se ukratko osvrnuti na dramska
ostvarenja Radoja Roganovia Crnogorca, Bekice obajia, Jovana Popovia-Lipovca i ura T. Perovia.

Ako to u oskudnoj repertoarskoj ponudi u Crnoj Gori krajem XIX i
poetkom XX vijeka i ima nekoga posebnog znaaja, RADOJE ROGANOVI
CRNOGORAC (18511899) izborio se za status najigranijega crnogorskog
dramskog pisca te epohe. Izuzme li se, naravno, Nikola I Petrovi. Oba
Roganovieva komada, Carev laz (1892) i Boj na Trnjine (1895), uprizorena
su nedugo po objavljivanju. Tako je Carev laz prvi put igran na sceni Zetskoga doma 8. juna 1893. godine u izvedbi Pozorine druine Mihaila Lazia,
a ista pozorina trupa igrala ga je i u Nikiu i Podgorici. Kako prenosi Glas
Crnogorca, predstava u Zetskome domu naila je na oduevljenje gledalaca,
to s obzirom na horizont oekivanja ondanje prijestonike publike i ne treba
da udi. Ipak, u ocjeni samoga komada nalo se i neto kritikih opservacija,
pa autor biljeke u Glasu Crnogorca, potpisan inicijalima J. K., primjeuje
da Roganoviev komad nije sastavljen po najstroijim pravilima dramatske
poezije, ali je ipak pridobio naa srca jer nam u najljepim slikama pria
zlatnu prolost nau, u svijema ivotnim joj granama.40 Ve u martu 1894.
godine Carev laz se ponovo naao na repertoaru Zetskoga doma, u izvoenju
pozorine trupe Nikole Simia.41 Boj na Trnjine igran je u reiji M. Petrovia
i izvedbi domaih diletanata u Velikoj Kikindi 1895. godine.42 Zabiljeena
je i postavka toga komada koju je upriliilo podgoriko Pjevako drutvo
Branko 5. decembra 1906. godine.43

No pozorini uspjeh Roganovievih komada nije dosljedno pratila i
ocjena knjievne kritike. Dok je Carev laz hvaljen prije svega s aspekta jezika,
stroi kritiari su mu zamjerali odsustvo dramskih elemenata. Urednik novosadskoga asopisa Strailovo, autoritativni Jovan Gri Milenko, ne pronalazi
u Roganovievoj drami radnije, ako epizode, i to labavo u svezu dovedene
s glavnim dogaajem nije rad raunati amo, jer mu je razvezen divan, i to
J. K., Srpsko narodno pozorite na Cetinju, Glas Crnogorca, br. 28, Cetinje, 1893, str. 3.
Luka I. Milunovi, Pozorite Zetski dom 18841896, Zetski dom, Cetinje, 2006, str. 191.
42
Dr Duan J. Martinovi, Portreti, IV, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi,
Cetinje, 1991, str. 104.
43
Pozorina kritika u crnogorskoj periodici 18841916, hrestomatija, priredili Luka I.
Milunovi & Ljiljana Milunovi, Zetski dom, Cetinje, 2003, str. 330. Pozorini ivot u Po
dgorici oivljava u drugoj polovini 1884. godine, kad je formirano Dobrovoljno pozorino
drutvo Narodne itaonice, koje je 1912. godine preraslo u Prvo diletantsko pozorino
drutvo.
40
41
189
Aleksandar RADOMAN
tako plitak i dosadan...44 Grieva ocjena Roganovieve drame i danas je

prihvatljiva. Oslanjajui se na usmenu predaju o legendarnoj bici s poetka
XVIII vijeka, epigonski slijedei matrice Petra II Petrovia-Njegoa i Nikole
I, Roganovi nije uspio uobliiti autentiniji dramski izraz. U knjievnoj je
istoriografiji ve vie puta istican balast ugledanja na pomenute autoritete kojemu robuje Roganovi. Ne samo da se u Carevu lazu javljaju isti likovi koje
srijeemo u Gorskome vijencu, ve se posee za identinom karakterizacijom lica, poput vladike Danila i Vuka Miunovia. Ba kao Gorski vijenac,
Roganovieva drama poinje monologom vladike Danila, koji ga prikazuje
kao mudra i odmjerena vladara, odgovornoga za sudbinu svojega naroda.
Slinost sa prosedeom Nikole I vie je formalnoga karaktera i oituje se ne
samo u rasporedu dramske radnje, nego i u korienju rimovanoga deseterca,
mjestimino proaranoga osmercem. Kako primjeuje Trifun uki, Carev
laz je i pored svih napora za postignue scenskog efekta, ostao mlaka, vodnjikava i pozorino slaba stvar.45 I radnja druge Roganovieve drame Boja na
Trnjine smjetena je u poetak XVIII vijeka, pa se i u njoj javljaju lica iz Gorskoga vijenca. Ta drama u tri ina i znatno manjega opsega u odnosu na prethodnu zasnovana je na usmenome predanju o enidbi kneza Rogana Ksenijom,
erkom serdara Vukote, koju Husein-paa pokuava preoteti. Povoljne ocjene
koje je drama zavrijedila u ruskoj i srpskoj kritici, djelimino su usaglaene i s
ocjenom potonjih knjievnih istoriara. Trifun uki, naime, konstatuje kako
je autor po svoj prilici kanio stvoriti libreto za operu te da drama ima prilian
raspored s tehnike strane, ali i pjesnike nedostatke ostalih Roganovievih
stvari.46 No, zavrnim motivom odmazde nad zarobljenim Osmanlijama,
Roganoviev komad bitno odudara od koncepta herojske etike kakav zatiemo
u djelima Nikole I, potcrtavajui tako oit jaz izmeu receptivnih oekivanja
publike i proklamovanoga ivotnog naela crnogorstva ojstva.

BOKO BEKICA OBAJI (18521930), roeni Bjelopavli ija se
porodica nakon dugo stranstvovanja nastanila u novoosloboenome Nikiu
1877. godine, bio je jedan od najagilnijih kulturnih pregalaca posljednje dvije
decenije XIX i prve decenije XX vijeka. obajii su se u novoj sredini brzo
afirmisali kao ugledni trgovci i zanatlije, no vie od toga ostae upameni
po izuzetnome kulturnom i knjievnom angamanu. U hronici zainjavaca
nikikoga kulturno-prosvjetnoga ivota posebno mjesto rezervisano je
za brau Maksima i Bekicu, Bekiina sina Branka i sinovca Sima. Bekica
obaji jedan je od inicijatora osnivanja Drutva nikike itaonice (1881),
dugo i njegov predednik, a jedan je od pokretaa Dobrovoljnoga pozorinog
G., Radoje Roganovi, Carev laz, Strailovo, br. 1, Novi Sad, 1893, str. 14.
Trifun uki, isto, str. 267.
46
Isto, str. 267.
44
45
190
drutva, osnovanoga pri Drutvu Nikike itaonice 1884. godine. obaji je u

ime Uprave Pozorinoga drutva odrao i kratku pozdravnu beedu povodom
izvoenja prve predstave u Nikiu 16. februara 1884. godine, Slobodarke
Manojla orevia-Prizrenca.47 Budui da u Nikiu nije postojao adekvatan
scenski prostor (prva predstava je, primjera radi, odigrana u kafani, da bi se
kasnije izvedbe organizovale po privatnim kuama i na otvorenome, ispod
Trebjese), obaji se zalagao za podizanje pozorine zgrade u Nikiu pod
nazivom Hercegovaki dom. Njegov politiki sukob s vojvodom akom
Petroviem osujetie tu kulturnu inicijativu. Osnivanjem Pjevakoga drutva
Zahumlje 1898. godine, Dobrovoljno pozorino drutvo postaje njegov dio,
kao Pozorina sekcija.

Pored brojnih organizacionih aktivnosti na planu razvoja kulturnoga
ivota u Nikiu, za to je od strane knjaza Nikole odlikovan Krstom IV
reda Danilova ordena, Bekica obaji se ogledao i kao neposredni akter
pozorinoga ivota. Ostalo je zabiljeeno da su 1892. godine u velianstvenoj
areni trebjeke glavice nikiki diletanti prikazali Gogoljeva Revizora u
obajievoj reiji. obaji je autor i tri pozorina komada, od kojih je sauvan
samo jedan. Dok su rukopisi drama Kralj Vukain po narodnim pjesmama
i Nikac od Rovina zagubljeni, istorijska drama Opsada Nikia, objavljena
u Dubrovniku 1912. godine, a igrana jo 1900. u Nikiu, doivjela je po
svjedoenju hroniara nezapamen uspjeh. Svoj trijumf komad nesumnjivo
duguje aktuelnosti teme. To tim prije to su se u publici pored crnogorskoga
knjaza nali i neposredni akteri osloboenja Nikia 1877. godine. Kako s
pravom konstatuje Sreten Perovi, Opsada Nikia, drama u pet inova s
predigrom i pjevanjem, u nerimovanom desetercu sa uvenim harambaom
Stojanom Kovaeviem kao glavnim junakom, potpuno se uklapa u emocio
nalne okvire jo uvijek nedovoljno izdiferenciranog crnogorskog drutva.48
Trifun uki veli da obajieva drama ima u pojedinim scenama izvjesnog
dramskog ivota, da su dijalozi ivlji, ali da ipak oskudijeva zaplet i radnja
te zakljuuje: Kao to je sluaj kod Crnogoraca uopte, u djelu preovlauju
dijalozi i epski elementi.49 Zanimljivo je, ipak, da se obaji nije opredijelio
za apoteoznu fresku crnogorskoga herojstva, ve za prikaz atmosfere unutar
zidina grada, pred opsadu i tokom nje. Tako su, osim Stojana Kovaevia, sva
lica oko kojih se gradi dramski zaplet zapravo nikiki muslimani.

Novski uitelj TOMO KRSTOV POPOVI (18531931) ostavio je
traga kako svojim prosvjetno-pedagokim djelovanjem, tako i knjievnim
Dr Duan J. Martinovi, Portreti, V, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi,
48
Sreten Perovi, isto, str. 105.
49
Trifun uki, isto, str. 337.
47
191
Aleksandar RADOMAN
djelom. Pisac biografskih portreta znamenitih Bokelja, monografije o Herceg Novom, prevodilac s talijanskoga i pripovjeda, Tomo Krstov Popovi
oprobao se i kao dramski pisac. Prvo je u dubrovakome Slovincu 1882. godine publikovao dramu enja za otadbinom (samostalno izdanje pojavilo
se u Dubrovniku naredne, 1883. godine), da bi u novosadskome Javoru 1891.
godine objavio komediju u tri ina Prija, koja je zapravo prijevod komedije
La dote Etorea Dominiija. Dramu enja za otadbinom igralo je Simievo
pozorino drutvo maja 1894. godine na sceni Zetskoga doma, i to ak dva
puta u svega neelju dana. Predstava je, po svjedoenju Glasa Crnogorca,
doivjela uspjeh, pa dok su na premijeri lou ispunili turisti ingleski, drugom prikazivanju prisustvovali su i lanovi dinastije Petrovi-Njego.50
Po svjedoenju Maksima Zlokovia, to nije bilo i jedino prikazivanje toga
Popovieva komada.51 Pored pomenutih komada, Zlokovi biljei da se u
Popovievoj zaostavtini nalazi jo nekoliko prijevoda s talijanskoga meu
kojima i interesantna igra za djecu Prva alost.

Drama u tri razdjela enja za otadbinom, tampana s napomenom da je preinjena s talijanskoga, po mnogo je emu izuzetna pojava
crnogorske dramatike kraja XIX vijeka, i u formalnome smislu, budui da je
pisana u prozi, i u izboru teme i dramaturkim rjeenjima. Ako se Popovi
i ugledao na neko nama nepoznato djelo talijanske knjievnosti, teko da
se moe govoriti o pukom prevoenju. Osim to je radnju komada smjestio na Njegue (prvi i trei in) i u Petrograd (drugi in), Popovi vjeto
slika ambijent crnogorske sredine, nain i filozofiju ivota Crnogoraca, a
ta je slika zapravo podloga line drame glavne junakinje Vukosave. U komadu su otro kontrastirana dva para socio-prostornih odnosa. S jedne strane
autor u romantiarskome maniru donosi idealizovanu sliku crnogorskoga
sela i vitalnosti ivota u njemu i kontrastira ga sa slikom grada, a s druge
strane gradi paralelu na liniji zaviaj tuina. Zaplet drame baziran je na
romantiarskome motivu tajne identiteta junakinje drame. Razrjeenje te tajne uzrokuje dramski konflikt, iji protagonisti svaki na svoj nain reprezentuju tipove romantiarskoga zanosa i rtvovanja ljubavi, no rasplet toga
konflikta dat je u duhu patrijarhalnoga etikog kodeksa. Bez visokoparnih
eksklamacija, istorijskih reminiscencija i ratnih poklia karakteristinih za
crnogorsku dramu toga perioda, u stianom tonu idealizacije crnogorskoga
ivota i patrijarhalnih normi skopanih s motivima ljubavi i rodoljublja, a
uz to s naglaenim motivima stalekih trvenja, ime se naslanja na elemente
Pozorina kritika u crnogorskoj periodici 18841916, hrestomatija, priredili Luka I.
Milunovi & Ljiljana Milunovi, Zetski dom, Cetinje, 2003, str. 185186.
51
Maksim Zlokovi, Tomo Krstov Popovi knjievnik i istoriar, Boka, br. 8, Herceg
Novi, 1986, str. 280.
50
192
graanske drame, drami enja za otadbinom nesumnjivo pripada osobeno

mjesto u crnogorskoj dramskoj knjievnosti.

JOVAN POPOVI-LIPOVAC (18561919) jedna je od najobrazovanijih linosti svoje epohe. Ogledao se u vie knjievnih anrova i oblasti
prevodilatvu (Ljermontov, Mickjevi), poeziji, putopisnoj prozi i dramskome stvaralatvu. Bez obzira na tako irok spektar knjievnih interesovanja,
Lipovac za sobom nije ostavio nijednu objavljenu knjigu (izuzmu li se nekolike studije na ruskome istoriografskoga karaktera), a njegov ukupni literarni opus odaje utisak nedovrenosti. Takav je sluaj i s njegovim dramskim
pokuajem. Naime, njegova u rimovanome desetercu ispjevana tragedija u tri
ina Herceg-epan, gospodar hercegovaki i uvar groba Sv. Save, nastala
1889. godine, prvi put je publikovana tek u nae vrijeme.52 Razlog to rukopis
nije publikovan odmah po nastanku, ponajprije moemo traiti u negativnoj
recenziji koju je dobio na sastanku Knjievnoga odbora Matice srpske 19. avgusta 1889. godine. U ocjeni rukopisa objavljenoj u Letopisu Matice srpske,
Milan Savi je pored ostaloga naveo kako u toj tragediji ima dosta vrlo lepih
mesta, pesnikih izraaja i dirljivih momenata. Na alost, ta mesta ne ine jo
tragediju!53 Takvom ocjenom Savi je po svemu sudei primirio Lipoveve
knjievne ambicije, ali i pronicljivo ukazao na osnovne slabosti njegova
dramaturkoga prosedea. Povodei se za literarnom modom epohe, Lipovac
je radnju svoga komada, s naglaenim elementima drame strasti, smjestio u
davnu prolost, poetak XVI vijeka, a za protagoniste izabrao hercegovakoga
velikaa Hercega epana i njegovo porodino i dvorsko okruenje. Dajui u
romantiarskome duhu prikaz istorijske epohe, s jasnim referencama na aktuelna politika zbivanja, i koristei prepoznatljive postupke stilske formacije
romantizma u opisu lica i gradnji dramskoga zapleta, Lipovac ipak nije dosegao ni dramaturku kompaktnost ni poetsku uvjerljivost teksta na koji se nesumnjivo ugledao Balkanske carice Nikole I Petrovia. Sagledan u odnosu
prema dramskoj produkciji savremenika, Lipovcu se ipak ne moe odrei poetski dar i dramaturki oeaj, koji ponajprije duguje vlastitome knjievnom
obrazovanju. Istoriar knjievnosti i prvi prireiva Lipoveve drame Slobodan Kalezi donosi najcjelovitiju ocjenu o tome djelu: Herceg epan
Jovana Popovia Lipovca je poznoromantiarska drama, raena sa ambicijom
da pomiri nesvodljive krajnosti: da itavim svojim biem izranja iz istorije
i tradicije, a da jednim bitnim svojim slojem bude savremenog semantikog
horizonta; da podjednako izrazi tragediju pojedinca i kolektiva; da istovremeno
V. Jovan Popovi Lipovac, Herceg epan: gospodar hercegovaki i uvar groba Sv. Save:
tragedija u tri ina, pronaao i priredio Slobodan Kalezi, Narodna biblioteka Radosav
Ljumovi, Podgorica, 1997.
53
Letopis Matice srpske, knj. 160, sv. 4, Novi Sad, 1889, str. 165.
52
193
Aleksandar RADOMAN
zatreperi romantiarskim zanosom, koji bi trebalo da tei evropskom literarnom obzorju, i prosvetiteljskim idejama, usklaenih sa duhom dvorskih sjedeljki i politikom pragmom knjaza Nikole Petrovia.54

Rano preminuli pjesnik i pripovjeda URO T. PEROVI (1860
1894) autor je i dvaju dramskih ostvarenja. Stihovanu pozorinu igru u
etiri ina Zidanje Skadra na Bojani Perovi je publikovao u Novome Sadu
1887. godine. Hroniari su zabiljeili da je ta romantiarska drama zasnovana na usmenoj poeziji vie puta igrana na pozornicama u Bosni, Novome
Sadu i na Cetinju. Komad, elegikog duha, kako stoji u novinskome osvrtu u Glasu Crnogorca, igran je i na sceni Zetskoga doma u izvedbi pozorine
druine Dragutina Krsmanovia, oktobra 1899. godine. Drugaije je sudbine bio njegov drugi komad, Hajduk Nikac Strahinja, drama u pet inova s
pjevanjem koji Knjievno odeljenje Matice srpske nije prihvatilo da objavi
zbog negativne ocjene Stevana Milovanova i Milana A. Jovanovia, pa je
ostao u rukopisu.55

Ostvaren u rimovanome osmercu i desetercu, komad Zidanje Skadra na
Bojani zapravo je dramatizacija poznate deseterake usmene pjesme Zidanje
Skadra. Za potrebe dramskoga uoblienja narodne pjesme Perovi je unekoliko
izmijenio izvornu motivaciju, prepoznatljive likove dodatno karakteroloki
modelovao, unio i neke socijalne motive, ali na planu dramaturgije nije uspio
izai iz matrice epskoga predloka, pa se i za tu dramu moe rei ono to je za
cijeli korpus poznoromantiarskih dramskih ostvarenja iz toga perioda rekao
Radoslav Rotkovi da je epsko u njima razvodnjilo dramske vorove.56

Ove valja skrenuti panju i na zaetke komediografije, ne toliko zbog
njezina knjievnog znaaja, koliko zbog injenice da pojava toga anra predstavlja svojevrstan kuriozitet u naznaenoj epohi. Marko Car u beogradskome
Kolu publikuje alu u tri ina Na muci se poznaju junaci (1889), Marko
S. Popovi Rodoljub u Dubrovniku tampa istinitu alu u tri ina s pjeva
njem Narodni prijatelj (1898), uro padijer publikuje komediju Nevjerna
ena (1899), a Milutin T. Tomi (alias Nikac od Rovina) satirinu komediju
etii u parlamentu (1911), politiku paskvilu uperene protiv reima Nikole
I Petrovia, Niko . Vueti u novosadskome asopisu ena 1913. i 1914.
objavljuje nekoliko komedija (Svilena haljina, Glavni zgoditak, Komina
prosidba, Skromnost ili crna rua), dok u rukopisnoj zaostavtini Andrije
Slobodan Kalezi, Strukture i znaenja, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Po
dgorica, 1998, str. 138139.
55
Novak R. Miljani, uro T. Perovi (18601894), Bibliografski vjesnik, br. 2, Cetinje,
1980, str. 8485.
56
Dr Radoslav Rotkovi, Pregled crnogorske literature: od najstarijih vremena do 1918,
Stvaranje, br. 4, Titograd, 1979, str. 643.
54
194
Jovievia nalazimo komediju u tri ina Prevareni kadija, koja je zapravo

dramatizacija njegove istoimene prie objavljene u cetinjskoj Lui (1896).

Uitelj URO PADIJER (18711953) u povijesti crnogorske kulture ostao je neuporedivo poznatiji po svojemu prosvjetno-pedagokome,
nego po knjievnome angamanu. Pored brojnih radova iz nastavne teorije
i prakse, udbenika geometrije i gramatike za osnovnu kolu, padijer je
pisao i poeziju, prikupljao narodne umotvorine, prevodio, a autor je i jedne
drame. Komedija karaktera u tri ina Nevjerna ena objavljena je u Srpskoj
tampariji u Zagrebu 1899. godine i odmah je naila na negativan sud kritike.
padijeru je zamjerano da je smjelo i bez zazora napisao djelo u kojemu
nema niti zapleta, ni raspleta, ni radnje, niti iega, to se od jednog pozorinog
komada trai.57 No nesumljive dramaturke falinke teksta, odsustvo zanatske vjetine, linearna karakterizacija, jezika i stilska neuvjerljivost, ipak ne
mogu tome tekstu oduzeti izvornost crnogorskoga narodnog humora i elju da
se smijehom poui.58 Aktuelnost komedije, i pored stogodinjega zaborava,
potvrdila je i nedavna adaptacija koju je uradio reditelj Blagota Erakovi.59
Tako je padijerova komedija cijeli vijek od nastanka, u preraenome obliku
i pod imenom Udadba, premijeru doivjela na sceni Crnogorskoga narodnog
pozorita 14. oktobra 2003. godine.

Drugaijega je karaktera komediografski postupak MILUTINA T.
TOMIA (18821945), koji je svoje tekstove potpisivao pseudonimom Nikac
od Rovina. Za razliku od padijera i Nikole I u ijim komedijama dominira
crnogorski narodni humor s jasnom pounom tendencijom usmjerenom na promociju konzervativnih ivotnih i politikih svjetonazora, Tomi se u tekstu s
naglaenim elementima komedije konverzacije etii u parlamentu (Beograd,
1911) okree parodiji i satiri. Kao estoki protivnik Nikole I Petrovia i autor
brojnih politikih napisa i pamfleta o njemu i njegovu okruenju, objavljenih u
beogradskim listovima, Tomi se pamfletizma nije odrekao ni u svojemu komediografskome pokuaju. etii su tendenciozna politika paskvila uperena protiv knjaza Nikole I i zaetaka crnogorskoga parlamentarnog ivota. S obzirom na
vrijeme i mjesto nastanka, jasno se namee zakljuak kome je u pregrijanoj atmosferi politikih intriga i dinastikih surevnjivosti Tomi namijenio tekst. No,
izvan konkretne dnevnopolitike upotrebljivosti etii su postali obrazac otrcane vic-karakterologije zasnovane na banalnom ismijavanju jednoga naroda.
Dr Duan J. Martinovi, Portreti, II, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi,
58
Boidar Pejovi, Studije i ogledi o crnogorskoj knjievnosti XIX vijeka, priredio Aleksandar
Radoman, Matica crnogorska, Cetinje, 2010, str. 628.
59
V. uro padijer & Blagota Erakovi, Udadba, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica,
2004.
57
195
Aleksandar RADOMAN

Crnogorskome dramskome nasljeu pripadaju i dramske scene dvojice bokeljskih pisaca VUKA VREVIA (18111882) i NIKOLE .
BERBEROVIA (18201877). Vrevi je mahom u zadarskim listovima
Pravdonoa i Pravo u periodu od 1881. do 1882. godine objavio veliki broj
pripovjedaka u obliku dramskih scena o narodnome suenju u Boki, Crnoj
Gori i Hercegovini, a u rukopisnoj zaostavtini nalazi se njegova vesela
igra u tri ina Dva bogoslovca, koja je igrana u Dubrovniku 1877. godine.60
Morinjanin Nikola . Berberovi publikovao je nekoliko dijalokih poema
vezanih za narodni ivot, obiaje i suenje u Ublima, e je boravio kao paroh.
Te kratke scene izale su u Magazinu srbsko-dalmatinskome od 1859. do
1869. godine.61

Mozaik crnogorske dramske knjievnosti druge polovine XIX i poetka
XX vijeka upotpunjuju i imena autora koji su stvarali na stranim jezicima.
NIKO A. VUETI BOKELJSKI (18841918) pisao je drame na crnogorskome, ali i na francuskome jeziku, za ecu i za odrasle, a IDA VERONA
(18651925) autorica je niza psiholoko-istorijskih drama nastalih na francuskome jeziku. Naalost, djela tih dvaju autora poznata su samo po turim bibliografskim anotacijama, pa se kao jedan od zadataka pred budue istraivae
crnogorskoga dramskog nasljea postavlja i imperativ pronalaenja i publikovanja tih i brojnih drugih tekstova koji su nam poznati samo iz posrednih
navoda priljenih prouavalaca, u prvome redu Ratka urovia.

Vojni poraz koji je u ratu s Austrougarskom doivjela Crna Gora
poetkom 1916. naerao je kralja Nikolu da utoite potrai u emigraciji. Ulazak srpskih trupa u Crnu Goru u novembru i proglaenje Kraljevstva Srba,
Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918. godine te diplomatske aktivnosti novoutemeljene drave usmjerene na delegitimizaciju crnogorske drave i dinastije, uinie uzaludnim Nikoline nade da bi se mogao vratiti u domovinu. Tim
prelomnim istorijskim dogaajima zavrava se epoha klasine Crne Gore i
oni su svojevrsna prekretnica, miljokaz jedne nove epohe i u razvoju crnogorske kulture i knjievnosti.
Bibliografija
Analisti, hroniari, biografi, priredio Milo Miloevi, Knjievnost Crne
Gore od XII do XIX vijeka, Obod, Cetinje, 1996.
Antovi, Darko, Pasionska drama Boke Kotorske odjek srednjovje V. Ratko urovi, Teatroloki spisi, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2006, str.
182 i 184.
61
V. Vaso J. Ivoevi, Nikola Berberovi, Bibliografski vjesnik, br. 1, Cetinje, 1986, str.
189195.
60
196
kovne dramske knjievnosti, V. meunarodni znanstveni simpozij Muka

kao nepresuno nadahnue kulture. Boka Kotorska jedno od izvorita
hrvatske pasionske batine, Tivat, 2006.
Antovi, Darko, Kotorsko pozorite u XIX vijeku, CID & Crnogorsko
narodno pozorite, Podgorica, 1998.
Cerovi, Mitra, Kako oivjeti drevni forum, Art, broj 386,
Podgorica, 2010.
Dereti, Jovan, epan Mali kao politika drama, Petar II Petrovi
Njego: linost, djelo i vrijeme, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti
& Srpska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 1995.
Dereti, Jovan, Kompozicija Gorskog vijenca, Unireks, Podgorica, 1996.
uki, Trifun, Pregled knjievnog rada Crne Gore od Vasilija Petrovia do
1918. godine, Narodna knjiga, Cetinje, 1951.
urkovi, Ljubomir, Prelaenje granice ili e se voda spaja s drugom vodom,
predgovor u knjizi Poslije Hamleta: izbor iz novije crnogorske drame, Matica
hrvatska Ogranak Dubrovnik & JP Kulturni centar Nikola urkovi
Gradska biblioteka i itaonica Kotor & Dubrovake knjinice Dubrovnik &
NVO Prostory Podgorica, Dubrovnik Kotor Podgorica, 2011.
urovi, Ratko, Dramske dvojnosti Nikole I Petrovia, u knjizi
Teatroloki spisi, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2006.
urovi, Ratko, Dramsko stvaralatvo do 1941, Stvaranje, br. 1,
Titograd, 1976.
urovi, Ratko, Pozorite graa za enciklopedijske lanke o Crnoj Gori
i Crnogorcima, Stvaranje, br. 7, Titograd, 1980.
urovi, Ratko, Teatroloki spisi, Crnogorsko narodno pozorite,
Podgorica, 2006.
G., Radoje Roganovi, Carev laz, Strailovo, br. 1, Novi Sad, 1893.
Harvud, Ronald, Istorija pozorita, Clio, Beograd, 1998.
Hugo, Victor, Predgovor Cromwellu, u knjizi: Povijest knjievnih
teorija, izbor tekstova i povijesni uvod Miroslav Beker, SNL,
Zagreb, 1979.
Ivanovi, Krsto, Pozorine uspomene iz Venecije, u knjizi: Krsto
Ivanovi, Drame i pisma, priredili Milo Miloevi i Miroslav Luketi,
Knjievnost Crne Gore od XII do XIX vijeka, Obod, Cetinje, 1996.
Ivanovi, Krsto, Minerva za stolom. Izabrana djela, izbor, predgovor i
biljeke Radoslav Rotkovi, NIO Pobjeda, Titograd, 1978.
Ivoevi, Vaso J., Nikola Berberovi, Bibliografski vjesnik, br. 1,
Cetinje, 1986.
J. K., Srpsko narodno pozorite na Cetinju, Glas Crnogorca, br. 28,
Cetinje, 1893.
197
Aleksandar RADOMAN
Jovanovi, Jago, Razvitak pozorine umjetnosti u Crnoj Gori, Stvaranje,

br. 78, Cetinje, 1954.
Kalezi, Slobodan, Strukture i znaenja, Crnogorska akademija nauka i
umjetnosti, Podgorica, 1998.
Kojovi, Antun, Djela, priredila Zlata Bojovi, Knjievnost Crne Gore od
XII do XIX vijeka, Obod, Cetinje, 1996.
Kolendi, Anton, Lino o Lukreciji, u knjizi: Nepoznati Kotoranin,
Lukrecija iliti dero, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2000.
Kotas, Venecia, Pozorite u Vizantiji, CID, Podgorica, 2002.
Letopis Matice srpske, knj. 160, sv. 4, Novi Sad, 1889.
Popovi Lipovac, Jovan, Herceg epan: gospodar hercegovaki i uvar
groba Sv. Save: tragedija u tri ina, pronaao i priredio Slobodan Kalezi,
Narodna biblioteka Radosav Ljumovi, Podgorica, 1997.
Martinovi, Duan J., Portreti, II, Centralna narodna biblioteka ure
Crnojevi, Cetinje, 1987.
Martinovi, Duan J., Portreti, IV, Centralna narodna biblioteka ure
Martinovi, Duan J., Portreti, V, Centralna narodna biblioteka ure
Mili, Risto, Nae narodno Uskrsnue, Orli. Crnogorski godinjak,
god. VI, Cetinje, 1870.
Milunovi, Luka I., Pozorite Zetski dom 18841896, Zetski dom,
Cetinje, 2006.
Milunovi, Luka, Narodni dramski izrazi i poklade u knjaevini Crnoj
Gori, Bibliografski vjesnik, br. 123, Cetinje, 2006.
Milunovi, Luka, Pozorite u Knjaevini Crnoj Gori 18841888, Crnogorsko narodno pozorite, Podgorica, 2001.
Miljani, Novak R., uro T. Perovi (18601894), Bibliografski vjesnik,
br. 2, Cetinje, 1980.
Nenadi, Ivan Antun, Drame, priredio Radoslav Rotkovi, Knjievnost
Crne Gore od XII do XIX vijeka, Obod, Cetinje, 1996.
Nikac od Rovina, etii u parlamentu, Beograd, 1911.
Nikevi, Milorad, Poezija druge polovine XIX i poetka XX vijeka,
Lingua Montenegrina, br. 5, Cetinje, 2010.
Nikevi, Milorad, Razdoblje romantizma, realizma i moderne u crnogo
rskoj knjievnosti, Lingua Montenegrina, br. 4, Cetinje, 2009.
Nikevi, Vojislav D., Osuda paganske i institucionalizacija hrianske
drame na prostorima Dukljanskog arhiepiskopata u III i IV vijeku, Lingua
Montenegrina, br. 3, Cetinje, 2009.
Panti, Miroslav, Lukrecija ili Trojo dubrovaka komedija iz XVII
198
veka, Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik, XIX/2, Novi Sad, 1971.
Panti, Miroslav, Knjievnost na tlu Crne Gore i Boke Kotorske od XVI do
XVIII vijeka, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1990.
Pavi, Milorad, Raanje nove srpske knjievnosti. Istorija srpske
knjievnosti baroka, klasicizma i predromantizma, Srpska knjievna
zadruga, Beograd, 1983.
Pejovi, Boidar, Studije i ogledi o crnogorskoj knjievnosti XIX vijeka,
priredio Aleksandar Radoman, Matica crnogorska, Cetinje, 2010.
Perovi, uro T., Zidanje Skadra na Bojani, Izdanje srpske knjiare i
tamparije brae M. Popovia, Novi Sad, 1897.
Perovi, Sreten, Pregled crnogorskog dramskog stvaralatva, Stvaranje,
br. 11, Titograd, 1974.
Petrovi-Njego, Petar II, Djela, priredio Drago upi, CID, Podgorica,
1995.
Pjesnici baroka i prosveenosti, priredio Miroslav Panti, Knjievnost
Crne Gore od XII do XIX vijeka, Obod, Cetinje, 1996.
Poezija baroka, priredili Gracija Brajkovi i Milo Miloevi, NIP
Pobjeda, Titograd, 1976.
Popovi, Tomo Krstov, enja za otadbinom, Naklada knjiare D.
Pretnera, Dubrovnik, 1883.
Pozorina kritika u crnogorskoj periodici 18841916, hrestomatija, priredili Luka I. Milunovi & Ljiljana Milunovi, Zetski dom, Cetinje, 2003.
Proza baroka, priredili Gracija Brajkovi i Milo Miloevi, NIO Pobjeda,
Titograd, 1978.
Radoman, Aleksandar & irgi, Adnan, Predgovor u knjizi: Nikola I Petrovi, Despa, Matica crnogorska & Institut za crnogorski jezik i
knjievnost Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008.
Radulovi-Vuli, Jelena, Arhiepiskop Jovan kompozitor iz Duklje,
Matica, br. 1, Cetinje, 2000.
Roganovi Crnogorac, Radoje Boj na Trnjine, Tisak srpske tamparije u
Zagrebu, Zagreb, 1895.
Roganovi Crnogorac, Radoje, Carev laz, Knjaevska crnogorska dravna
tamparija, Cetinje, 1892.
Rotkovi, Radoslav, Pregled crnogorske literature: od najstarijih vremena
do 1918, Stvaranje, br. 4, Titograd, 1979.
Rotkovi, Radoslav, Oblici i dometi bokokotorskih prikazanja. Prilog
istoriji drame XVII i XVIII vijeka, Crnogorsko narodno pozorite,
Podgorica, 2000.
obaji, Bekica, Opsada Nikia, Srpska dubrovaka tamparija,
Dubrovnik, 1912.
199
Aleksandar RADOMAN
padijer, uro & Erakovi, Blagota, Udadba, Crnogorsko narodno

pozorite, Podgorica, 2004.
Zlokovi, Maksim, Tomo Krstov Popovi knjievnik i istoriar, Boka,
br. 8, Herceg Novi, 1976.
Aleksandar RADOMAN
AN OVERVIEW OF MONTENEGRIN DRAMATIC
LITERATURE UNTIL 1918

The author of the text gives an overview of the Montenegrin dramatic
literature until 1918. The dramatic creation on the territory of todays Montenegro, as well as the overall literature, diachronically, is characterized by
the discontinuity phenomenon. Although we can recognize the traces of stage
performance and indications of dramatic creation in different periods from ancient times to today, we cannot talk about permanent and sustained tradition of
drama; or, we can only talk about it from 17th or 18th century. Dramatic literature experiences certain growth in the period of Romanticism, in the mid and
second half of 19th century, when, apart from Petar II and Nikola I Petrovi
Njego, a number of authors appear, mainly portraying their literary models.

Key words: the history of literature, Montenegrin literature, drama,
theatre
200

UDK 821.163.4(497.16):398
Pregledni rad
Vladimir VOJINOVI (Podgorica)
vojinovicv@t-com.me
UTICAJ OBLIKA USMENE NA PISANU
CRNOGORSKU KNJIEVNOST
Autor rada analizira kljune narativne tekstove crnogorske
knjievnosti od prvih zapisa do 1990. godine, kako bi ukazao
na to da je pisana crnogorska knjievnost i njen razvitak neodvojiv od usmene knjievnosti i svih njenih oblika. U radu se
navode konkretni primjeri uticaja oblika usmene knjievnosti na
pisane narativne i pokazuje u kojoj je mjeri tradicija interfere
ncija uticala na formiranje posebnoga odnosa najmlae crnogorske knjievnosti prema obrascima kulture i tradicije.
da,
Kljune rijei: pisana rije, usmena rije, mit, legen

bajka, pisana pripovijetka, interferencije

Frekventnost knjiga iz oblasti usmene crnogorske knjievnosti samo je
jedan od pokazatelja statusa koletivnoga stvaralatva na prostorima dananje
Crne Gore. Dokaze da je uslovljenost geografskim poloajem i istorijskim
okolnostima vjekovima inila teritoriju dananje Crne Gore plodnim tlom
za nastanak i razvitak kako jednostavnih, tako i sloenih formi kolektivnoga
stvaralatva, oituju se i u ostvarenjima crnogorskih klasika u kojima se katkad vodi prava bitka izmeu modernih koncepcija i tradicionalnih vrijednosti
u tome sluaju vrijednosti kolektivnoga stvaralatva. Jasno je, naime, da
su svi specifikumi koji proishode iz datih geopolitikih okvira krivci za to
to je crnogorska kultura i u XX vijeku, koji je uprkos stradanjima kroz balkanske i dva svjetska rata te snane asimilacijske udare, glavnu bitku vodila
upravo na liniji sudara staroga i novoga, anahronoga i savremenoga. ak i
onda kada bi se, u pojedinim epohama, desio prevrat i zavladala modernost,
ona je imala konkretan stav prema duhovnome nasljeu, odredivi se i prema
njegovu korijenju, ali i prema njegovim gotovim plodovima. Razumije se da
tako modeliran kulturni zamah ne moe istovremeno znaiti i apsolutnu i trajnu pobjedu nad nasljeem, koja se mogla i moe desiti samo ako se kljuna
201
Vladimir VOJINOVI
ideja modernog, njene polazne koncepcije i okviri, oslobode i najmanjega

uticaja tradicionalnoga, odnosno samo kada iskljue negaciju kao poetiku
konstantu i konstituentu.

Uticaj usmene knjievnosti kao medija na dogaanja raznih vremena
u Crnoj Gori nemjerljiv je, a njegov znaaj i magnitute pomjeranja koja je
izazivao oituju se i u starim crnogorskim rukopisima, jednako kao i u djelima crnogorskih prozaista. Te su veze raznorodne i vieslojne, a njihove se
karakteristike mogu pratiti od povrinskih interferentivnih signala, preko
podudaranja ideja i sadraja, do onih koje su posljedica spontanih ili strogo
voenih imitatorskih procesa.

Da su najstariji zapisi bili pod uticajem usmene rijei svjedoi i analiza
Andreacijeve povelje iz 809. godine, jer je pokazano kako se u tome tekstu,
uz prepoznatljivu narodnu sintagmatiku, javlja i jedan od arhetipova u usmenoj knjievnosti lik keri koja eli da izbjegne brak koji ne eli.1 itav
milenijum kasnije, Vuk Vrevi i Vuk Popovi iz Boke Kotorske, slae Vuku
Karadiu neke od najfrekventnijih usmenih narativa s tih terena, sa slinim
motivima, poput pripovjedaka Careva ki ovca, Lijepe haljine mnogo kojeta
uine, Zla Maeha ili evojka cara nadmudrila.

Ukoliko se, zbog nerazjanjenih sporova o uticaju narodne pjesme i
pripovijetke na rad nepoznatoga dukljanskog popa, izuzme slavni Ljetopis
popa Dukljanina2 (iako se ini neospornom teza da je legenda o Vladimiru
i Kosari, koja je krunski dio Kraljevstva Slovena, odnosno itija sv. kneza
Vladimira, zapravo proizvod narodnoga pripovjedaa3), to u skoro svim drugim
1
Godine od zaea Isukrstova osamsto i devete, dana trinaestog januara. Ja Andreaci s

mojom enom Marijom i sinom mojim Petrom i keri mojom Marijom i keri Teodorom,
sagradismo crkvu sv. Marije na rijeci. I moja se ki Marija uda, a druga se ne htjede udati,
ve ree svomu ocu: Ozidaj mi eliju pokraj sv. Marije s desne strane.
Otac uini kao to je keri bilo milo. Sudac koji je stolovao u Duklju, zau da je lijepa i
htjede je na silu uzeti. Njezini prijatelji uvi za to, kazae njoj i njezinu ocu gospodinu
Andreaciju. I gospodin Andreaci ree svojoj keri: uo sam, keri, ovo da te sudac ove
noi ima odvesti. Ona odgovori: Oe moj, bolje mi je umrijeti, nego ovo zlo poiniti. Ove
noi je otac skloni. Istoga dana doe sudac sa mnogo naroda i traijae ker gospodina
Andreacija i nije je naao. (Andreaci, Povelja o podizanju crkve sv. Marije i sv. Tripuna u
Kotoru, Stvaranje [Titograd], XXXI/1976, 10, 1342)
Ljetopis popa Dukljanina (...)
sadri legendarnu istoriju vievjekovne dinastije Svevladovia. Njom se eljela dokazati starina Dukljanske crkve (osnovane na Duvanjskom saboru)
i samostalnost Dukljanske drave. (...) U raznijem sadrajnim cjelinama, i ove kao go
i u 'Legendi o Vladimiru i Kosari' , viela je stara slavistika trag epske pjesme. U novije
vrijeme istraivai se kolebaju. Nikola Banaevi ak dri da su Dukljaninove inspiracije
knjike. (Vojislav P. Nikevi, Istorija crnogorske knjievnosti: od poetaka pismenosti do
13. vijeka, ICJJ, Cetinje, 2009, 60-61)
Istorijska, zapisana pria o gospodaru Draa, Vladimiru, prilagoena je izrazu hagiografskog spisa. Pretrpela je zatim uticaj istinite prie o ljubavnoj romansi izmeu nekadanjeg
202
Uticaj oblika usmene na pisanu crnogorsku knjievnost
proznim djelima crnogorskih klasika prepoznajemo vrste veze s usmenim,

kolektivnim stvaralatvom Crnogoraca, koje su temeljene na usaglaavanju
sa skazom i podraavanju narodnoga govora, odnosno podraavanju iskaza
narodnoga pjevaa ili pripovjedaa. Tako i u pismima Jelene Bali uitelju
Nikonu Jerusalimcu nailazimo na rijetke, ali upeatljive djelove iskaza, koji
su, budui isihastiki ustrojeni, vjeto ispleli slovesni vijenac nad temeljima
kolektivne mudrosti. Proplamsaji usmene knjievnosti daju se prepoznati u
onim djelovima teksta u kojima je Jelena posegla za metaforama, ili drugim
stilskim sredstvima usmene knjievnosti.4

Testament ura Crnojevia, iako naredbodavnim tonom saoptava o
konkretnim problemima i pitanjima, nosi i neke oblike usmene knjievnosti,
prije svih stajae epitete i paralelizme, a onda i svojevrsnu analepsoidnu
epizodu o ratovanju Ivana Crnojevia pod Skadrom,5 koja sadri tipinu epsku, crno-bijelu karakterizaciju likova pobjednika i likova gubitnika.
U Zborniku popa Dragolja, za ije se tekstova smatra da su nastajali
u periodu izmeu 13. i 15. vijeka, nalazi se i popis narodnih izreka6, poput:
utanje je ukras svake ene, u sitnosti se deavaju preljube, zla ena zmiji je
slina, mudri u sebi nosi znanje i sl.

Benediktinac Timotej Cizila, ulcinjski opat, unio je u spis Bove doro iz
1624. godine i priu o porijeklu barske porodice Marvoci, odnosno Kargoci,
a taj narativ je zapravo pod direktnim uticajem usmenoga nasljea. Rije je
bajci koja je meu prvim zapisanim na ovim prostorima.7
gospodara Draa, Aota i Samuilove keri, Miroslave. Preavi s Vladimirovim telom u

Elbasan, legenda o sv. Vladimiru preivljava iznova uticaje usmenih kazivanja (...). Nastaje
nova verzija Vladimirove legende elbasanska. (Nenad Ljubinkovi, Legenda o Vladimiru i Kosari: izmeu pisane i usmene knjievnosti, u: Crnogorska knjievnost u knjievno
kritici, Univerzitetska rije, Niki, 1990, 241)
No zamalo i kratko bi nam vienje, da bi ko rekao u zrcalu obraz ugledasmo, ili u neki
san tanak da sam bila snena. (Jelena Bali, Odgovor svom duhovnom uitelju Nikonu,
Stvaranje [Titograd], XXXI/1976, 10, 1349)
ure Crnojevi koristi sljedee oblike: nejaka eca, bistrijem razumom, zdravijem tijelom, ni kriva ni duna, kao i paralelizme koje gradi uz pomo sintagmema ali ako. Takoe,
u dijelu teksta donosi: jer kadno je car bio obesjednuo Skadar, onda je moj otac njima na
ast, napadao njegovu vosjku, cara protiv sebi razjarivao i hranu mu otimao (...). (ure
Crnojevi, Testament, Stvaranje [Titograd], XXXI/1976, 10, 1349)
Radoslav Rotkovi, Zbornik popa Dragolja, u: Crnogorska
knji
evnost
u
knji
evnoj
kriti
ci, Univerzitetska rije, Niki, 1990, 170)
...Margoci ili Karvoci ive u Baru, a njihovo se porijeklo tumai na ovaj nain. U prolim
vremenima u Varu je ivio neki bogat i moan plemi. Njegovi ribari su jedne noi imali
dobar ulov. Ulovili su razne vrste ribi, a meu ostalima bila je uhvaena i jedna morska
ena, nijema, ali u svemu ostalom jednaka ovim naim enama. Plemi je sa njom imao
dvoje djece, ali ni na kakav nain nije mogao da joj iznudi ma i najmanju rije. Prema
savjetu svoje stare majke, mogao bi izvui neku rije od ene jedino kada bi joj ubio jedno
203
Vladimir VOJINOVI

Andrija Zmajevi se takoe oslanjao na usmene prozne forme, prije
svih na legendu, i to legendu o svetom knezu Vladimiru,8 a istoj proznoj formi
posveen je i Andrija Balovi, koji je u spis Annali di Pirusto unio legendu o
bokeljskim muenicima i predanje o Perataninu meu Piratima.9

U pismima vladike Danila, naroito onima koja je u prvoj polovini 18. vijeka slao providuru Bembu, prisutne su narodne izreke i metaforini iskaz usmene
knjievnosti.10 Njihova pojava u Vladiinim pismima, koji su najee ispunjeni
monotonim vapajima za pomo pri rjeavanju konkretnih problema Crnogoraca,
doprinosi razbijanju administrativnoga stila i pojavi primjesa knjievnoga. Za razliku od tih, u pismima vladike Save skoro da, ukoliko se zanemari osnovni dijaloki
ton koji jeste opta karakteristika bilo koga vida obraanja, nema prepoznatljivih
obrisa uticaja usmene rijei. Ipak, ponee se, kao u sluaju sentencije iz 1763. godine, pronau ostaci narativa s opipljivim trodjelnim sieom narodne prie.11

Istorija o Crnoj Gori iz 1754. godine, mitropolita Vasilija Petrovia,
izazvala je polemiku o potencijalnom uticaju narodne prie na epizodu u kojoj
od njezine djece. Otac je tada uzeo jedno dijete i postavio mu no pod grlo. Majka, koja je
iz blizine promatrala taj straan prizor, povue njegovu ruku rekavi: Ne, krvoe (krvnie),
to na latinskom znai: Ne ini to, ovjee pun krvi. I od tog vremena, ova je obitelj bila
nazvana Margoci ili Karvoi (Margotij o Carvotij). To znai da morske ene mogu, po
svojoj prirodi, stanovati sa ljudima, jedino ukoliko ostanu nijeme. Ali majka znajui tu stvar
rekla je to sinu ba zato da bi ena, progovorivi, otila od njega. To je konano i uinila
povrativi se u svoje morske odaje. A to je bilo oko godine 1400. (Timotej Cizila, Bajka
o eni-ribi u Baru ili legendarna etimologija prezimena Karvoci, u: Proza Baroka: XVII i
XVIII vijek, Pobjeda, Titograd, 1978, 520521)
8
Proza Baroka: XVII i XVIII vijek, Pobjeda, Titograd, 1978, 7880.
9
Ibid, 8386. i 170172.
10
A za enu onu prokletu i zlu koja je gora ot one Irodijade koja je inila posjei Jovana Krstitelja, tako i ova prokleta psovala i sramotila Boijega svetenika. I on je nije mogao trpljet,
ma je falio e je nije trpio i pravdi Vaoj prevedroj kazao da je vi kastigate. Ma je dosta
vremena, moete je kastigat i ot njih zlijeh rijeih ustegnut i otonden di kako krastavu ovcu
ot zdravijeh ovac otluit da one zdrave ne okrasta i ne otruje. (Vladika Danilo i vladika
Sava, Pisma (izbor), Obod, Cetinje, 136137)
11
I tu naosmo meu Kalueroviima i meu Janoviima veliku svau i mrzost, a to sve poradi jedne evojke to bljee da Pero Jankov za sinom kapetan ura Janovia, pak ista ta
evojka stojala u ta poteni dom 7 godinah i tako o se neto dogodi u nje um i poela bljeat
po drugijeh kuah, a nje rod opet je vodili ne u malo putah, a ona opet bljei, paki nje rod
zaprijetili o: 'da te nije u nau kuu tijem putom nikad', a nju avo nastavi, i pobljegne u
Crnu Goru u svojte. I stojala tamo osma mljesecah. I tako nje isti rod nju dobavili i doveli
doma i molili kapetana ura Janovia da je uzme. uro ne htio nikad. I mi ga molismo da
je uzme i govorismo: Naa crkva vastona ne da da lovek enu ostavi, ni ena mua do
smrti. Odgovara isti viereeni uro: Evo godinah dana kako je ona ostavila mua i svoju
kuu u pola u Crnu Goru i stojala, i zato je neu prifatit nikad u moju kuu. I ja, bojei
se da ne okuri koje zlo meu njima, rekoh i osudih da o ima dat kapetan uro Janovi 20
cekinah i urdiju, svite i nje priiju svu to je od oca donijela. (Vladika Danilo i vladika
Sava, Pisma (izbor), Obod, Cetinje, 314315)
204
se pominje sudar srpske i turske vojske na Kosovu.12 Radoslav Rotkovi je u

Potom turski car Murat Prvi poe od Azije sakupljati veliku vojsku i krenu pravo na srpsku
zemlju. Samodrac srpski knez Lazar nije se tome nadao te posla izaslanike da mole za mir,
ali Murat ne htjede ni da uje o miru. Knez Lazar poe odmah da sakuplja vojsku, da prije
izae pred cara Murata na polje Kosovo. S june strane bijae turska vojska, sa sjeverne
strane srpska vojska stajae protiv turske kao rijeka protiv velikoga mora. Srpsku vojsku
je predvodio slavni vojvoda Milo Obiljevi zet kneza Lazara; a bosansku konjicu vodio je
drugi zet kneza Lazara, vojvoda Vukan Brankovi, varalica koji se dogovori s carem Muratom i obea mu da e izdati kneza Lazara, no se bojao od vojvode Miloa Obiljevia, koga
je neprestano klevetao, ali mu pravedni gospodar knez Lazar nije htio vjerovati, oekujui
hercega zetskoga gospodina Baou, koji jo nije stigao nego sakuplja vojsku i kree prema
knezu Lazaru. Tada knezu Lazaru ao bijae to Vuk Brankovi neprestano klevee Miloa.
Poziva svoje vojvode na veeru da se provesele s njime zajedno. Sjedaju gospoda oko sofre:
Vuk Brankovi, s lijeve, a starac Vratko Bogdanovi s desne strane kneza Lazara, vojvoda
Milo u dnu sofre naspram kneza Lazara, s desne i s lijeve strane dvije vojvode, Milo Toplianin i Ivan Kosani, i tada ree nevjerni Vuk Brankovi: 'Pogjedaj, veliki gospodaru,
knee Lazare, ona trojica govore o tvome zlu, kako e te pogubiti na polju Kosovu'. U taj
as knez Lazar drae u desnici au punu vina, ali ne moga piti nita, jer ga suze oblie, ni
prozboriti ne moga, jedva sljedeu rije izgovori: 'Jo nikad u srpskom narodu nevjerstva
nije bivalo svome gospodaru, a sada ujem da je nova nevjera smiljena od moga zeta
vojvode Miloa Obiljevia, kome sam povjerio svu moju vojsku, jo je sa sobom nagovorio
moje dvije vjerne vojvode, Miloa Toplianina i Ivana Kosania. Zdrav si, zete Milou,
vino popij, a pehar ti na dar!' Milo ustade i knezu se smjerno pokloni, govorei: 'Milostivi
gospodaru, ja sam <ti> vjeran, tako mi Bog pomogao protiv cara Murata, koga u sjutra
ubiti i cijelome svijetu pokazati svoju vjernost, a svu vojsku predajem tebi, milostivome
gospodaru, ali uvaj se, gospodaru moj, nevjere Vukana Brankovia, koji tebe lae, a nas
klevee. Poi u rano, cara Murata u ubiti, a poslije toga ne znam ta e biti'. U taj as
iza sofre izae i s njim obje vojvode, Milo Toplianin i Ivan Kosani, i rano uzjahae
na dobre konje, odjurie prema turskom logoru. Strae turske kazae caru Muratu, i ovaj
miljae da oni idu da se poture, i veoma se obradova Milou Obiljeviu, kao glavnom
vojskovoi kneza Lazara. Milo Obiljevi ue sam pod ator i car mu ree: 'Dobro doao,
Milou, imae kod mene dosta svake milosti!' Milo ree: 'Imam dosta svake milosti u
gospodara moga, slavnog kneza Lazara!' I u taj as caru Muratu probode maem srce i
ovaj pade nauznak mrtav. Jo Milo tu ubi glavnoga <velikoga> vezira i careva blagajnika.
Obiljevi Milo kao munja iz atora izae, pojaha konja i dvojici drugova ree: 'Put treba
maem probiti!' Turci povikae: 'Milo ubi cara!' Na njih mnogi Turci napadoe, tri vojvode
bez milosti mnoge Turke pobie, brzo se iz logora turskog htjedoe nazad probiti i knezu
Lazaru javiti da je turski car Murat ubijen; U tom asu Turci obojicu vojvoda ubie, Toplianina i Kosania. Videi da su mu drugovi poginuli, Obiljevi opet poletje u boj i opet
mnogo Turaka ubi. Turci oko njega pobodoe u zemlju koplja, okrenuvi vrhove nagore,
te se Obiljevia konj nabode na koplja. Vojvoda Milo se svojim kopljem triput poduprije,
skoi prvi put oko 20 koraka, drugi put 25, trei put 40 koraka, o emu i do danas na polju
Kosovu znaci ostae. Milou se slomi koplje, i okrui ga mnotvo Turaka, uhvatie ga iva
i odvedoe carevu sinu Bojazitu Prvom; Bojazit se osokoli i tada sa svom vojskom krenu
prema srpskom logoru. Knez Lazar je sam komandovao vojskom, a izdajnik Vuk Brankovi
iz logora srpskog pobjee na stranu i daleko odvede 12 hiljada Bosanaca odline konjice.
Knez Lazar ree: 'Ko ljubi Hrista i eli milost boiju neka ide sa mnom da prolijemo krv za
vjeru i crkvu, za otadbinu i slavu; ko li nee milosti boije, neka ide za prokletim Vukanom
12
205
Vladimir VOJINOVI
komentarima13 teksta Istorije naveo da su se brojni naunici sporili oko toga

pitanja, te da je, uprkos injenici da se Vasilije Petrovi o boju na Kosovu
mogao informisati putem Orbinijeva spisa, Tronokog rodoslova i drugih,
preovladao stav Nikole Banaevia da se autor Istorije nije mogao povesti za
uenim shvatanjem, nego je pisao pod uticajem ive pjesnike legende.

Nadalje, jedan od prvih filolokih tekstova u montenegristici, spis Nauk
Krstijanski Peratanina Ivana Antuna Nenadia, iz 1768. godine, osim to
zahtijeva usklaivanje pisma s naijem obiajnijem govorenjem,14 donosi i
nekolike stilske figure preuzete iz narodne knjievnosti (jot ne zna e kuom
stoji, od duah vrhu mene naslonjenijeh...).

Godine 1784. godine objavljen je tekst s naslovom epan Mali, lani
Petar III, car Rusije, autora Stefana Zanovia, u kome je karakterizacija
glavnog lika izvedena prema predanju.15 Osim toga, u tekstu se na mnogim
mjestima javljaju poslovice, izreke, ali i citati narodnih umotvorina16 koji
svjedoe o uticaju usmene rijei na Zanoviev jezik i stil.

Memoarski i dnevniki zapisi Budvanina Antuna Kojovia, nastali u
prvoj deceniji 19. vijeka, govore o sasvim drukijem uticaju kolektivnoga
stvaralatva na pisanu rije. Impresioniran narodnim obiajima, obredima i
vjerovanjima, Kojovi je nastojao da opie oblike narodnih veselja i oblike
rituala koji prate sahrane u Budvi i okolnim selima.
13
14
15
16
Brankoviem!' I drugog sata dana poee boj i do podneva Srblji veoma mnogo Turke ubijahu i est paa sa svom <vojskom> pobie. I da izdajnik ne utee sa 12 hiljada konjanika,
mogahu tog dana svu silu tursku pobiti. A poslije podneva poee se Srblji umanjivati. Toga
dana pogibe sva srpska gospoda pred oima svog gospodara kneza Lazara koji, prilikom
zamjene zamorenih konja, od Turaka iv bi uhvaen, sa mnotvom vlastele, i po nareenju
Muratova sina Bojazita <Bajazita> svima glave posjekoe, prvo knezu Lazaru, a poslije
Milou Obiljeviu. (Mitropolit Vasilije Petrovi, Istorija o Crnoj Gori, Leksikografski zavod CG - Obod, Titograd Cetinje, 1985, 53-61)
Radoslav Rotkovi, Komentari, u: Mitropolit Vasilije Petrovi, Istorija o Crnoj Gori,
Leksikografski zavod CG Obod, Titograd Cetinje, 1985, 129.
Drim da je danas urednopisanje dubrovako najizvrsnije, ali, i to nije svud, i svakome
lasno prtjeti, razlikost budui od jednoga puka do drugoga u izgovaranju rijeih. Zato
naese ovdi njeke rijei upisane na dubrovaku, a njeke ne, zato otee obiajni nain da i
promijenim kako bolje mogu biti razumjen od nae eljadi i da se lanje moe tjeti kako se
govori, i da se izgovara kako se tije. (Ivan Antun Nenadi, Slijepa pravda, Grafiki zavod,
Titograd, 1975, 61)
Knjiga o epanu nastala je na osnovu predanja, to se vidi i po slinosti sa Ljubiinom
rekonstrukcijom iste neznaneve pojave, posebno onog detalja sa skrivanjem, biranjem
poluosvjetljenih mjesta, navlaenjem kape na elo. (Dr Radoslav Rotkovi, Zanovieva
ostavtina, u : Stefan Zanovi, Pakao ili nebo, Pobjeda, Titograd, 1979, 35)
ovjek je roen za zabludu (173); ko ima mnogo vjere stie i mnogo blaga (175); od svih
ivotinja, kae Homer, koje po zemlji gmiu, ili u vazduhu lete, ne postoji nesrenija ni
ravija od ovjeka (195)
206

Pojava Petra I Petrovia Njegoa u crnogorskoj knjievnosti, a naroito
njegova uloga u afirmaciji kolektivne mudrosti nemjerljiva je. O tome pitanju
govoreno je i pisano mnogo, a najnovija studija Novaka Kilibarde, Usmena
knjievnost Crne Gore, precizno je definisala dvosmjerni odnos djela Petra I
i pojedinih formi crnogorske deseterake pjesme ne samo da je u sluaju
knjievnosti Petra I vidljiv uticaj kolektivnoga stvaralatva na pisanu, nego je
vidljiv i smjer uticaja suprotan od toga. I pored injenice da deseteraki pjesnik
Petar I nije imao pjesnikog dara ni da dozove prvake iz prvog repertoara
crnogorske usmene epike, koje reprezentuju Starac Milija i Tean Podrugovi,
on je vaspostavio autoritet narodske, odnosno imitativne, junake, guslarskodeseterake pjesme u Crnoj Gori.17

Ipak, nas oe zanima status, odnosno zastupljenost oblika usmene
knjievnosti u Vladiinim proznim tekstovima, prije svih u slavnim poslanicama, koje su govorile o nekom ivom, aktuelnom problemu, o izopaenim
shvatanjima, navikama ili obiajima narodnim,18 na iji je tok ili posljedice
Vladika elio da utie. Sainjavajui poslanice koje je odailjao u sve krajeve
Crne Gore, Vladika je birao rijenik i formu obraanja kako bi tim tekstovima
omoguio funkcionalnost i ostvario pojedinane ciljeve. Izraz njegov pravi je
narodni izraz, onakav u mnogo emu kakav se u ono vreme sluao od guslara
ili sretao kod kazivaa pripovesti i mudrovanja narodnih. (...) Svoja kaziva
nja, oslanjao je, kao svaki ovek od ivotne mudrosti i iskustva, na sentence
i druge oblike saeto izreenih misli, koje je odnekud znao, iz svoje lektire ili
iz opte mudrosti sveta, koje je sluao od naroda u vidu poslovica i svakovrsnih drugih izreka, ili ih je sam smiljao kada su mu trebale.19 U Vladiinim
poslanicama oituju skoro svi oblici uticaja usmene na pisanu rije. Njih je
mogue sresti i na leksikome, sintagmatskome, odnosno na nivou sintakse
(tvru uinismo, milo oteetstvo, ledene stijene, junaka krv itd.); i na nivou
ritmike organizacije pojedinih sintaksikih cjelina (pojedine reenice iz poslanica organizovane su tako da se mogu posmatrati kao spojeni deseteraki
stihovi: ima li koji, dini vitezovi, da se ustee na krvavom junakom polju,
megdan dijeliti; zaboravite i da junako oruje u desnice vae skoro i veselo prifatite za izbaviti sebe i svoje posljednje od tekoga jarma i nevolje); i
na nivou gotovih, preuzetih mikronarativa (zastupljene su poslovice, izreke,
aforizmi...: slobodne gore ne raaju straljivce i sl.); i na nivou makrostrukture (preuzete su itavi segmenti tematsko-motivacionih struktura - anegdote,
Novak Kilibarda, Usmena knjievnost Crne Gore, CID, Podgorica, 2009, 190.
edo Vukovi, Poslanice Petra I Petrovia, u: Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici
III, UCG/ Obod, Podgorica/ Cetinje, 2000, 169.
19
Miroslav Panti, Petar I Petrovi: pisma svome narodu, u: Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici III, UCG/ Obod, Podgorica/ Cetinje, 2000, 179183.
17
18
207
Vladimir VOJINOVI
legende i sl.), kao i na nivou izgradnje kritikog odnosa prema produktima

kolektiva (u sluajevima kada se Vladika ideoloki odreuje prema pojedinim
obiajima ili navikama plemena i bratstava).

Dok se u Vladiinim djelima uticaj usmene na pisanu rije mjeri pri
analizi poslanica, to je na temeljima djela Petra II Petrovia Njegoa mogue
izvoditi konkretnije radnje koje omoguavaju ne samo praenje procesa interefrencija na relaciji usmena pisana rije, ve i proces uticaja jednoga autorskog narativa s elementima usmenosti na poetike koncepcije kasnijih autora. Direktni uticaj skaza na narative crnogorskih autora mogue je detaljnije
i studioznije pratiti tek od djela Petra II Petrovia Njegoa. Toj injenici idu
u prilog i podaci o saradnji Vuka Karadia s Njegoem. Crnogorski narativi novijih vremena (ukoliko se za poetak novijih vremena u crnogorskoj
knjievnosti moe uzeti pojava Njegoa, a upravo smo skloni da crnogorsku
knjievnost posmatramo s pozicija Vojislava P. Nikevia, prema ijoj je periodizaciji stara ona crnogorska knjievnost nastala prije 1845. godine, odnosno pojave Lue mikrokozma), skoro svi u sebi nose tragove usmene prie,
pripovijedanja uz oganj. Tom se problematikom posebno u svojim studijama bavio Milorad P. Nikevi. On je i naglasio da su stvaraci umtnik
knjivnsti, a naps tvrci ki in krpus narativn prz kram 19. i
ptkm vg vika (20. vijeka V. V.), izrastali (...) pna iz duhvn
klim usmng stvaralatva.20

Prema nalazima dosadanjih istraivanja, pouzdano se moe ustvrditi
da je Njego autor tek dvije pripovijetke, nastale 1937. godine itije Mrena
Nesretnikovia i San na Boi. Rije je o satirino-simbolinome tivu koje
predstavlja korijen umjetnike pripovijetke u crnogorskoj knjievnosti novijih
vremena. U nauni fokus na kratko je bio doao i narativni tekst, pripovijetka
Jela ili vjerenica Crnogorka, za koju je italijanski knjievnik Franesko del
Ongaro tvrdio je da mu je Vladika 1844. godine ispriao, odnosno saoptio
manirima usmenih pripovjedaa. Ta tvrdnja pokrenula je sredinom sedamdesetih godina XX vijeka polemiki spor meu jugoslovenskim naunicima.
Mnogi od njih, meu kojima i Nikola Banaevi, tvrdili su da rije o mistifikaciji, budui da Njego tu pripovijetku nije mogao saoptiti Del Ongaru. S
druge strane, bilo je i onih koji su iznosili niz istorijskih i knjievnostorijskih
argumenata da dokau Njegoevu vezu s narativnim tekstom koji se u tampi,
na stranicama francuskog lista Le Nord, pojavio tek 14. septembra 1858. godine. Jedan od njih je i Ljubomir Durkovi Jaki, koji je 1974. godine objavio
Milorad Nikevi, Usmeni humoristiki modaliteti u korpusu crnogorske proze druge polovine XIX i poetkom ovog vijeka, Zbornik radova XXXV kongresa SUFJ, Udruenje folklorista Crne Gore, Titograd, 1988, 619.
20
208
studiju Njegoeva pripovetka.21 Uprkos svemu tome, posljednja ispitivanja

tog narativa pokazala su da se ne moe decidno tvrditi da je Njego autor
pomenute pripovijetke, ve da je u krajnjem ona mogla nastati u sadejstvu
Njegoa i Del Ongara.22

Potvrdu teze dr Duana Nedeljkovia da je Njego ne samo kao borac
koji stoji na elu oslobodilake borbe i obrazovanja novoga drutva i drave
svoga naroda, i ne samo kao pesnik i filozof tih oslobodilakih poduhvata,
ve pre svega i u osnovi svega od svoje rane mladosti do smrti kao guslar, i
kao folklorist, nedostupno i stvaralaki nosio i nastavljao misao celog naroda
(...)23, kao i brojnih drugih tumaa Njegoeva djela i usmene knjievnosti koje
pokazuju da je Njego ne samo tumaio i upotrebljavao usmenu rije, ve i
trasirao puteve istoj (Novak Kilibarda), nalazimo i u rezultatima analize dvije
pomenute Njegoeve pripovijetke. Upravo one, poput Njegoevih poznatijih
djela, nose u sebi bilo narodnoga pripovijedanja. U tim se pripovijetkama
Njego koristi narodnom leksikom, narodnim mislima, jednostavnim naro
dnim kazivanjem, ponekad i deseterakim stihovima: Ej nepravdo, da te ve
ne bude! No daj, boe pravde meu ljude.24

Dugo se u smatralo da se crnogorskoj knjievnosti nakon Njegoa, sve do
pojave zrelih djela Nikole I Petrovia, nita nije dogodilo to bi bilo predmetom
ozbiljnijih naunih pohoda. Onako kako je i Njegoev sestri, Stevan Perovi
Cuca, jedan od najdarovitijih pjesnika iz prve postnjegoevske faze, proglaen
epigonom, tako su marginalizovani i autori pripovjedaka koji su stvarali od
ezdesetih godina XIX vijeka do Prvoga svjetskog rata. Na ukupan tretman
knjievnoga zanata, meutim, nijesu uticale samo ukupne dimenzije Njegoeve
poetike, ve i odnos samih autora prema sopstvenome djelu. Interesantno je
napomenuti i to da je veina pripovjedaa ove stilske orijentacije, i pored toga
to su svojim originalnim pripovijetkama nastojali da pokau vlastito vienje
ivota i svijeta oko sebe, ivotnu i duhovnu oblast svog naroda, zadugo nijesu
eljeli da s takvim tvorevinama izau pred knjievno-kulturnu javnost. Oni su
se, zapravo, zaklanjali i skrivali za ovjetalim autoritetima kolektivnog usmenog stvaraoca. (...) Vjerovatno su, osim subjektivnih, postojali i neki objektivni
razlozi koji su ih na takva opredjeljenja navodili. Pretpostavka je da je jedan
Ljubomir Durkovi Jaki, Njegoeva pripovetka, Univerzitetska biblioteka Svetozar
Markovi, Beograd, 1974.
22
Milorad Nikevi, Crnogorska pripovijetka izmeu tradicije i savremenosti, NIO Univerzitetska rije, Titograd, 1988, 154.
23
Dr Duan Nedeljkovi, Njego guslar i folklorist, Narodno stvaralatvo (Beograd),
1963/8, 583.
24
Izvirije: crnogorska pripovjedaka proza od Njegoa do 1918, Grafiki zavod,
21
Titograd, 1973, 22.
209
Vladimir VOJINOVI
od njih bio i taj to su, u vrijeme kada su stvaraoci-pripovjedai folklornog

realizma zainjali svoje tvorevine, pojedini saradnici Vuka Karadia (...)
ve odavno sakupljakim radom bili stekli knjievni ugled, reputaciju, a neki
meu njima i knjievnu slavu (...)25

Nikevi tvrdi da su kultura usmn rii, vivkvna tradicia
usmnga nardng blaga bili knstitutivn snag k su navi pdstical
pripvda na knjivnumtnik stvaralatv, t da su iz usmn duhvn
tradici stvaraci-naratri pruzimali pti niv kultur, naraznvrsnia
svstva nardngs zika lksika, frazlka, sintaksika i stilistika
bilja, a i raznvrsn mtiv i tm, mu kima u nt manjm stu
pnju, humristin-satirin tm i mdalitt. tuda iz njihva litrang
sadraa i izraang mdiuma izviru pna biai, brdi, istria i
ts, angdta; riu - ptika usmng kazivanja. Humristina, a i svaka druga pria u crngrsk srdini nastaala u spcifin plmnsk-drutvn zadnici u k snva clkupng ivta (bila) utakmica i
natcanj, pa tak i u pripvdanju. Iz takvg duhvng i ambintalng
kntksta prvbitn s razvila istriska kratka pria i agnalni primr ka
vrsta drutvn knjivn prdukci. bituui u spcifinim istriskim i kulturnim klnstima, stim ratvima i kataklizmama, u skunim plmnskim
kvirima, crngrski vk mra , na, u takvim dsudnim trnucima,
iztravati svu misa i lucidnst, saimati ri u zgusnutu pruku.26

Pnkad s, navdi dalj Nikvi, takva pruka ubliavala u gnmu,
angdtu, kratku priu, humristiku aku i sntnciznu invntivu. Otud
i bitna sbina crngrskga vka psbna sklnst za prianjm, za
mukim razgvrm. Taj stav Nikevi naslanja na studije Radosava Medenice i Vl. Vlahovia te naglaava da je Crnogorcima razgovor izmeu ostaloga
bi namiljnia zabava, r da nisu imali u mu ljpmu kratiti sv
vrim (sbit u prdasima izmu ratva i zimi kad zapadn snig) klik
u musbnim razgvrima, humristikim akama i satirin-irniskim
invntivama.27 Razgvrima i priama na dnicima, slavama, sskim i glavarskim sastancima, sudilitima, gvrima kd vladika, knva i kaptana
prnsil su s misli i pruk, stvaral su s slik i humristik prddb
ljudima, gvril s unakim uspsima i pdvizima pdinaca. Razgvri
i pripvidanja prdstavljali su, zakljuu Nikvi, nku vrstu mraln
i humristin-satirin cn,klu dmag vaspitanja.28 sim tga,
razgvr i pria za crngrskga ratnika, sljaka i plmnika, vvdu i vladi

27

28

25
26
Milorad Nikevi, Crnogorska folklorna literatura, Stvaranje, 1989, 56, 617618.

Ibid.
Ibid, 620.
Ibid.
210
ku, znaila mng vi d sticanja znanja, saptnja i infrmaci. Dbr

smiljni sadra pri prdstavlja , i za priaca i za sluaca, duhvnu
nasladu, ali i humristiki vntil i duhvn rastrnj. Pria , smatra
Nikevi, trbala sagvrnika (ili sluaca) zakupiti i zariti, ivti, trgnuti
ga iz umalsti, sirmatva, svakdnvnih briga, psimizma i tug. Riu,
uzniti ga u sfr duhvng zansa, slbd i patritizma, ali i u bzrima
zarnja, smiha i kmik. Ta ptrba crngrskg vka da s prim
iska sa, rdljublj, smih, ili nt sapti, ni nita drug d na
silviti nagn, kvivalnt divljan-unutranj tnzi iz k na, kd
suptilnih i snzibilnih ljudi, raa umtnik dl, psma, hrska angdta,
pripvitka, humristik-satirina pria, ri, ili blik.29 U nardnme
prianju , navodi dalje Nikvi, smtn clkupni duhvni ivt narda:
pisi nardnih biaa, brda, vrvanja, tik, zika; smtni su blici
duhvng izraza kratk pri, hrsk (humristik) angdt, pslvic
i gnm, zagntk, igr rii... Vrmnm, iz razgvra i pri nasta
umtniki blik, dnsn umtnika pripvitka ku su stvarali i blikvali
darviti pdinci, slikavaui u nj tkv stvarnsti, ljud i vrim.30

Zanimljivo je pogledati kako se tome suprotstavlja miljenje Novaka Kilibarde. On smatra da je aljiva pria bila oskudno razvijena i u nahijskoj i u brdskoj Crnoj Gori, jer patrijarhalni agonalizam i plemensko-bratstvenika struktura drutva nijesu ostvarili posebne prostore da se nesmetano razvija aljiva usmena pripovijetka. aljiva pria je imala pogodnije
prostore na Crnogorskom primorju, u muslimanskim eherima i u crnogorskijem plemenima s hercegovakom odrednicom. aljiva pria je najblia
realnom ivotu, u njoj nema udesnog ni fantastinog, nego, kako je rekao
Vuk Karadi, ono to se u njoj pripovijeda rekao bi ovjek da je zaista
bilo.31 Kilibarda je ustvrdio da je po svome obliku ona najee anegdotskog karaktera, te da se u njoj iznosi obino jedan sluaj koji se razvija
dijaloki, a razrjeava se u duhovitoj poenti. Razumije se, likovi su uzeti iz
realnog ivota. Dok su u noveli dati uglavnom tipski karakteri, u aljivoj
prii figuriraju predstavnici socijalnih grupa i predstavnici etnosa i vjera:
pop, kaluer, trgovac, Turin, Ciganin, Latinin. Priama s takvom tematikom najmanje su odgovarali plemensko-bratstveniki prostori Crne Gore.
Preosjetljivost na bratstveniku, plemensku i linu ast jednostavno je presijecala onu mogunost aljive prie koja se iskazivala na jugoslovenskijem
prostorima istog jezika.32

31

32

29
30
Ibid.
Ibid.
Novak Kilibarda, Usmena knjievnost Crne Gore, CID, Podgorica, 2009, 180.
Ibid.
211
Vladimir VOJINOVI

Nikevieve teze o sloenim procesima uticaja usmene pripovijetke
na autorsku, pisanu crnogorsku pripovijetku, nijesu manje autohtone. On
je, razmatrajui okolnosti nastanka i razvitka autorske pripovijetke u drugoj polovini XIX i ptkm XX vijeka, primijetio da su tvrvin brnih
autra iz tga krpusa (Stfan M. Ljubia, Mark Miljanv Ppvi, Luka
. vvi, Sav P. Vulti, Andria P. vivi, Nikla Kuai - Krni,
Filip . Ivanivi, Sim bai, Ptar M. Luburi, Brislav Sl. Mini
i dr.) sastavljn d niza usmnih nardnih mdalitta,33 te da se osim
pslvica, zdravica, kltvi, palica, kratkih priica i drugih rtrikih
blika, u mzaiku njihvih pria nalaz vma st i humristin-satirina
blikvanja. Crngrski stvaraci su, smatra Nikevi, nalazili uzr i u
mtivici i u tmatici usmnih blika ki su im sluili ka plazita, a psbn
stvaracima-pripvdaima tzv. flklrnga ralizma, dok sav skup usmnih
blika, intrfrntnih dnsa ki knstituiu njihv pri, asn gvri
karaktru njihvih pripovdaka, njihv usmrnsti ka diskurzivn
puci, didaktik-humristik prmisi i racinalnsti ka prizilazila i iz
njihva rmantiarskga i utilitaristikga, dnsn ralistikga shvatanja
knjivnsti. Nikevi tvrdi da je takav nain i tn prianja bi uzrkvan
razmahm rmantiarsk nacinaln svisti u Crn Gri, sa ljm da s ta
zamah pspi primjrnim knjivnim blicima, bliskim nardu i nardn
usmn sttici i tradicii.

Parallnim pregledom tradicinalnga usmng stvaralatva i
tvrvina stvaralaca iz krpusa t litratur, Nikevi je utvrdio u km su
stupnju naznani autri transfrmisali usmn, u vm sluau flklrnhumristik i angdtsk mdalitt. Prie nastale krajem XIX i poetkom
XX vijeka najee su kratke, angdtske, sadraem skrivau humristik
mdalitt i tn duhvn pent, a vina unaka iz tih pria dlu duhvit,
karikaturn, pa ak i tragin. T pripvitk, zadn s nkim angdtskhumristinim priama Stfana Mitrva Ljubi, prdstavljau, smatra
Nikevi, naznaanii humristin-satirini krpus pria crngrsk
knjivn tradici kram XIX i ptkm XX vika. On je stoga iznio i
klasifikaciju crnogorske autorske pripovijetke toga perioda, zasnovanu na
tematskim srodnostima i oprekama, prepoznavi etiri vrste pripovijetke: a)
vrste folklornih i didaktikih, b) istorijskih, c) humoristiko-satirinih i d)
vrste anegdotskih pripovjedaka.

U tome periodu posebnu panju skrenuli su prozni pisci Stefan Mitrov
Ljubia i Marko Miljanov Popovi. Dok je Popovieva djela teko dovesti na
Milorad Nikevi, 621.
33
212
pozicije autohtone, od usmene knjievnosti odvojene autorske knjievnosti34

(o emu svjedoi i naslovnica prvoga izdanja Primjera ojstva i junatva, na
kojoj Popovi u podnaslovu iznosi da je date primjere pribiljeio i time
odredio svoj poloaj spram grae koja ini pomenuti rukopis), iako ima i
onih autora koji ne spore Popovievu autohtonost;35Ljubiina djela, budui
da su svrstana u vrhunske domete pripovijedanja epohe realizma, pouzdan su
materijal za ispitivanje sloenih procesa interferencija i prelivanja usmene u
pisanu rije. Crnogorska pripovijetka, dakle, ima svoj pravi poetak u djelu
Stefana Mitrova Ljubie. Nastala na izvorima narodnog predanja, Ljubiina
proza dvostruko je znaajnija. Ona ini prelaz iz narodnog u umjetniko
stvaranje, iz romantiarske, melodramske naracije ka realistinijem, savremenijem umjetnikom tretmanu konkretnih drutveno-istorijskih odnosa; s
druge strane, ona afirmie ogromno etnografsko-leksiko blago koje jo uvijek nije dovoljno ispitano.36

Milorad Nikevi je upravo s pozicija tumaa interferencija posmatrao
prvo Ljubiino originalno djelo narativnoga karaktera, epan Mali iz 1868.
godine. On je komparativnom analizom toga i Njegoeva istoimenoga dramskog djela doao do sljedeih rezultata i zakljuaka: Potrebno je (...) istai
da su pojedini literarno-folklorni elementi, bolje rei narodni motivi, poput
onih o vjerovanju u vjetice, tence, vukodlake, sujevjerna gatanja u plea itd.,
takoer zajedniki Njegoevim i Ljubiinim tvorevinama. Oni se javljaju upleteni u narativno tkivo i u ovoj Ljubiinoj pripovijesti.37

U poznijem godinama svoga ivota tipini brdsko-crnogorski bratstvenik i plemenik Marko
Miljanov nauio je slova kojima zapisuje svoje rijei. Ali ta njegova opismenjenost nije ga
ni jednijem detaljem odmakla od knjievne usmenosti kojoj je endemski pripadao. (...) Od
svijeh pristupa Marku Miljanovu kao knjievniku, najstruniji je Jovana Skerlia, U svom
radu o Primjerima ojstva i junatva Skerli istie zdrav razum i pravu duu ovjeka iz
naroda, naglaava visoki moral Marka Miljanova kojim duevno i telesno krepi ljude,
ali ni jednom se rijeju ne dotie knjievne mate Marka Miljanova, odnosno knjievnoga
uobliavanja velikijeh moralnih i junakijeh vrijednosti koje zavjetavaju potomstvu
Markove patrijahalno-junake anegdote. (Novak Kilibarda, Usmena knjievnost Crne
Gore, 172174)
35
Marko Miljanov, u svom knjievnom stvaralatvu, u potpunosti je ne imitator, nego
34
kongenijalni suputnik usmenog narodnog stvaralatva. On je izvanredno senzibilno i distancirano uoio osnovne zakonitosti usmenog narodnog prosedea, s njima
se duboko i usrdno saivio, a prema svom stvaralakom temperamentu pribirao i
izabirao te svojim jezikim izrazom oblikovao svoja ostvarenja. (Tvrtko ubeli,
Vrednovanje djela Marka Miljanova, u: Glasnik Odjeljenja umjetnosti, knjiga 3,
CANU, Titograd, 1981, 193194)
Milorad Stojovi, Nadmo ljudskosti, Pobjeda, Titograd, 1987, 34.

Milorad Nikevi, Transformacije i strukture, kolske novine, Zagreb, 1982, 90.
36
37
213
Vladimir VOJINOVI

Ljubiine proze s arhetipskim znaenjima u okviru narodnih formula
primorskog varijeteta38 karakteriu mnogi od dosad pobrojanih oblika uticaja
usmene na pisanu rije, pa emo za ovu priliku izdvojiti samo jednu, koja se
ini jeziko-stilskom osnovom Ljubiinih narativa, a koja eksplicitno predstavlja opti Ljubiin stav prema tradiciji usmenosti. U skoro svim Ljubiinim
prozama zastupljen je imperativni glas prialaca, tj. pripovjedaa imperativ zauzima prirodno mjesto glagola koji oznaavaju radnje to su se zbile u
prolosti: oblik naredi ja stoji umjesto naredim ja, ili naredio sam, ili naredih,
ili bijah naredio...

U drugim prozama koje su obiljeile period od Njegoa do Prvoga
svjetskog rata, edo Vukovi je prepoznao etiri nivoa uticaja usmene na
pisanu rije, odnosno etiri naina oslanjanja autora umjetnikih pripovjedaka na usmenu knjievnost. On smatra da je prvi stepen odnosa oblikovanje
narodne prie, legende i sl., u pripovijetku, kojoj autor daje i izvjesne nove
elemente, stvara svoju viziju i kompoziciju, saoptava je narodskim i donekle
svojim izrazom (Ljubia, Vrevi, Ivanievi i dr.). Autori se, dakle, vie interesuju za motive koji ive u narodu kao prie i legende, nego za motive
koje nudi istorija.39 Drugi nain koji je Vukovi prepoznao tie se upoterbe
anegdote kao osnove nove, razvijenije pripovjedake forme, jer anegdotski
kostur pisac dograuje, upotpunjava i pritom slika ambijent, vrijeme, prirodu, motivie postupke junaka prie, daje izvjesnu njihovu karakterizaciju
(u nekim priama - S. obaji, Vrevi, M. Miljanov i dr.).40 Trei oblik je vid
pripovijetke koji zamjenjuje epsku pjesmu, pri emu se osjea kako u osnovi
pripovjedaeve vizije ivi duboko usaena epska konstrukcija, rasprianost,
poneki od epskih simbola; na to navode itaoca izvjesna prozna ostvarenja,
na primjer, N. Kovaevia, M. Dragovia, pa i M. Miljanova, koji gdje-kad
prozu protka deseterakim stihovima; u prii Niz grobova J. P. Roganovia
(koja nije ula u ovaj izbor) naie se, takoe, na spontane desterce: e je
sree tu je i nesree. Svako dobro zlom je zagreno; slino je i u jednoj prii
V. Tripkovia: Crvena krvca mastila snijeg, prodiru kroza nj do adora blizu
razapeta (reenica zavrena istim desetercem); najzad, i ove rijei iz jedne
pripovijetke M. Dragovia odista sjeaju na poetak epske narodne pjesme:
U bijelome gradu Obodu sakupio sabor Crnojevi Ivo, a kupi ga na iljadu i
etiri stotine i osamdeset pete godine od roenja svijeta Spasitelja.41 I etvrti
Valentina Pituli, Stefan Mitrovov Ljubia i narodna knjievnost, u: Stefan Mitrov Ljubia u
kontekstu mediteranske kulture (zbornik radova), Mediteran, Budva, 2005, 186.
39
edo Vukovi, Pripovjedaki koraci u Crnoj Gori, u: Izvirije: crnogorska pripo38
vjedaka proza od Njegoa do 1918, Grafiki zavod, Titograd, 1973, 16.
Ibid.
41
Ibid.
40
214
vid kada ispod koe umjetnike proze pulsira ono narodsko pripovijeda
nje uz oganj, dok se plam povija, osobito za dugih zimskih noi; nasluuju se
ne samo motivi koji ponekad otuda potiu, nego - moda i znatno vie - ona
(duboka i na osoben nain dugo njegovana tradicija pripovijedanja, kada se
ispredaju sloene, guste niti prie, kada se brusi rije i trai za nju najkrai put
do sri zbivanja, misli i osjeanja, kada svaka rije polae pajtei ispit pred
dlakavim uima, uz koje je esto prislonjena i aka, kao pripomo - jer ui tih
slualaca ne putaju k sebi blijedu, malokrvnu sliku, niti neprirodno kazivanje
i pustorjeje; ta pripovjedaka tradicija struji u krvi i onih uenih majstora
prie; ali, nekome pomae, a nekome - biva i teret, pa spisatelju ponestane
daha im rije treba da progovori sama, sa stranica knjige, asopisa, lista...42

Idui od pripovijetke do pripovijetke toga perioda, zatekli smo u njima,
izmeu ostalih, sljedee tragove usmene rijei. U priama Vuka Vrevia43
(Kam tamo a kam ovamo i Zemaljski sud poslje pogibije dvoje nesretno svatova) primjetne su deseterake konstrukcije: Kalueru, da te oenimo. / Da
je prosto kad ste navalili44 i Gnjezdo vila ptica lastavica, / Za punanih dest
godin dana / Savijala, sree ne vidjela, / Doe soko iz zemlje neznane, / Lastavice gnjezdu uletio, / I s njom lijep porod porodio.45 Vrevi katkada nie
reenice u ritmu deseteraca: no izvadi kubura iza pasa, te mustakoga ispod
lijeve sise, a ovi pade mrtva, ni jaoh!46 Koristi se i izrekama i poslovicama:
Kad se ovjeku u obraz takne, veli se: sve za obraz a braz nizato47; Gdje je
god vie glama tu vie i pameti48; ko prosi da krunu nosi, treba mu dati.49

Ibid.
Vuk Vrevi je ponikao i rastao na terenu nepisane kulture (Risan, Boka Kotorska,
42
43
Dalmacija), gdje se narodna tradicija briljivo uvala i usmeno prenosila. On je

do kraja ivota ostao po psihologiji usmeni pripovjeda koji nikad nije bio lien
slobode improvizacije. Pri tom je uloga Vuka Karadia u njegovom stvaralakom
buenju bila vrlo vana. Zainteresovao ga je za sakupljanje narodnih pjesama i
pripovijedaka, opisivanje obiaja iz narodnog ivota, biljeenje narodnog govora i za sabiranje starih knjiga i rukopisa. (Ljiljana Pajovi Dujovi, Proza Vuka
Vrevia izmeu etnografskog i umjetnikog, u: Glasnik Odjeljenja umjetnosti,
knjiga 21, CANU, Podgorica, 2003, 131132)
44
Izvirije: crnogorska pripovjedaka proza od Njegoa do 1918, Grafiki zavod,
Titograd, 1973, 45.

47

48

49

45
46
Ibid, 50.
Ibid, 55.
Ibid.
Ibid, 58.
Ibid, 59.
215
Vladimir VOJINOVI

U pripovijeci Put u pakao ura Perovia oituju se narodne izreke
(mora se trpjeti zlo kao dobro50) i stilski obrti epskih i lirskih pjesama (ne
viu ni prsta pred oima;51 Nakon devet mjeseci Bog me obradova sa jednim
mukim djetetom, koje napredovae tako da za godinu dana i samoga mene
nadvisilo bijae52). I Filip J. Kovaevi u pripovijeci Striko Pero donosi izreke: uvajte se lai kao od groma nebeskoga, a ne bojte se nikada istine53;
ovjek je junak, e nije ovjeka nije ni junaka54, ali i deseterce: Zakleli se Turci
u pogau/ Da ne idu vie u Morau.55 I tako redom.

Rezultati doktorskih radnji56 Milorada Nikevia ukazuju na to da su i
drugi pripovjedai oznaenoga perioda crnogorske knjievnosti batinili isti
odnos prema usmenoj knjievnosti. To je sluaj i sa djelom Luke Jovovia (ije
pripovijetke su bile tematikom vezane za crnogorski ivot, a s naglaenom
folklornom semantikom), Sava P. Vuletia (koji plastino crta pojave i
karaktere a preko njih vee predanja i obiaje), Andrija P. Jovievi (koji u
pripovijetkama manifestuje elju za ispitivanjem bogate narodne tradicije), Joka Vukevia, Luke Kaia, Sava Radulovia, Ljubomira Bulatovia
(ije su prie iskljuivo svedene na registrovanje narodnih obreda), Novice
Kovaevia Grahovskog (ija djela govore o tome da je autor u manjoj mjeri
robovao folklornim elementima), Nikole Kujaia Korjenia (koji rodoljubim
romantiarskim nanosima istie tipino seosko, tipino narodno), Krsta
Markovia, Ilije Zlatianina, Ilije Hadukovia, Jovana Ivanievia (ije djelo
je folkloristikoga i etnografskoga karaktera), ivka i Marka Dragovia, M.
L. Ivanievia, Novice Nikolia, Leontija Ninkovia, Petra Luburia, Sima
obajia, Borislava Sl. Minia, Radovana Perovia Tunguza i drugih.

Sloene procese preplitanja usmene i pisane crnogorske knjievnosti
naroito je mogue pratiti u periodu izmeu dva svjetska, kada su u Crnoj Gori
na knjievnoj sceni prozaisti koji su djelovali iz kruoka pokreta socijalne literature. Oni donose nove postupke u tkanju dijegeza, a u njihovom djelu se
oituju i konkretne poetike smjernice, preuzete iz drugih, veih nacionalnih
knjievnosti. Sudar novih ideja s tradicionalnim poimanjem pripovjedakih
postupaka, odnosno s poimanjem usmene knjievnosti kao tradicije, posebitim interferencijama inicirao je trasiranje novih metanarativnih puteva
ka skazu. Tim procesima jako su doprinosili neosakupljai usmenih proza,

52

53

54

55

56

50
51
Ibid, 63.
Ibid, 65.
Ibid, 73.
Ibid, 81.
Ibid, 83.
Ibid, 84.
Milorad Nikevi, Crnogorska pripovijetka izmeu tradicije i savremenosti, NIO Univerzitetska rije, Titograd, 1988.
216
koji su u meuratnim glasilima i posebnim monografskim publikacijama

objavljivali rezultate svoga rada. O tome je mogue zakljuiti i na osnovu
naega ranijeg osvrta na crnogorsku bibliografiju lanaka i knjiga iz oblasti
usmene knjievnosti. Jedan od tipinih predstavnika neosakupljaa je i Miun
Pavievi. Pored njih, nije bila rijetka ni pojava narodskih pjesnika,57 koji su
opet na svoj nain gradili nove puteve usmenoj rijei.

Pomenimo nekoliko, s ovih pozicija interesantnih, meuratnih
pripovjedakih opusa. Jedan od najdarovitijih knjievnika toga perioda, Nikola Lopii u ijem se djelu, uprkos tome to je rije o autoru koji je bio na
poetikoj liniji pokreta socijalne literature, mogu prepoznati elementi i note
nadrealizma, odnosno obrade motiva podsvjesnoga i libidoznoga pojedine pripovijetke napisao je pod velikim uticajem usmene knjievnosti. Taj se
dodir d prepoznati naroito u monolozima i dijalozima Lopiievih likova,
koji umnogome nastoje da oponaaju sredstva usmenoga pripovjedaa: trista
ga avola donijeli; u moj vijek; nema ga zato ni pas uvatit; savijaj, udri,
udri, okrene mu se posa ka voda niza stranu; zlo te ne nalo, prepade me...58
I Milovan ilas se u svojim kratkim priama i pripovijetkama oslanjao na
forme usmene knjievnosti, a najee zastupljeni njeni oblici su gnoma, vic i
anegdota. Osim njih, ilas se, ranije smo pokazali,59 esto koristio i siejnim
sklopovima lake forme, kako bi uobliio sopstvene narative. To je sluaj s
pripovijetkama u kojima se daju prepoznati obrisi legende i mita.

U kratkim priama Duana urovia, koje su vie ili manje zasnovane
na uzanoj anegdotskoj osnovi,60 takoe je akomulirana narodna mudrost, a i u
njegovim djelima najee u govorima likova.

U
Nik
je
izme
dva
rata
radio
profesor
publicista
Stojan
Cerovi
koji
je
ure
ivao
listove i asopise i interesovao se za prikupljanje narodnih umotvorina. Kao potomak slavnog

junaka Novice Cerovia, interesovao se za junaku pjevaniju Radovana Beirovia, a kao
knji
evno
obrazovan
ovjek
davao
je
podr
ku
obdarenom
narodskom
pjesniku
. Po
doka
zima R. Beirovia, Ceroviu se osobito dopalo mjesto iz Mojkovake bitke gdje se govori
o lavovima koji riu na mojkovakom razbojitu. Na osnovu toga lako je zakljuiti da je
obrazovani Cerovi cijenio Beirovievu epsku matu, sposobnost njegovu da istoriju epski
oneobiajava, da realne dogaaje presniva u legendu. Sjetimo se kako Filip Vinji
zamilja svoga savremenika Karaora kao kralja iz najstarijih vremena koga crni Arapin
na
megdan
zaziva
,
i
to
na
Vidinskom
polju
irokome
.
Tako
se
eto
sve
bilo
povoljno
namjestilo Radovanu Beiroviu, izmeu dva rata, da bude najitaniji i najsluaniji pisac u Crnoj
Gori. U knjievno mjesto koje je drao kralj Nikola do Podgorike skuptine uskoio je
Radovan Beirovi. (Novak Kilibarda, Epska mjera istorije, UCG, Niki, 2007, 389)
58
Nikola Lopii, Guslar, u: Sabrana dela Nikole Lopiia II, Struna knjiga,
Beograd, 2002.
59
Vladimir Vojinovi, Poroni sudija, Matica crnogorska, Podgorica, 2008.
60
Sofija Kalezi-urikovi, Pripovijetke Duana urovia, Zmaj, Novi Sad, 2003, 35.
57
217
Vladimir VOJINOVI

Ni poetika Rista Ratkovia, koja se prije svega pamti po neponovljivoj
nadrealistikoj lirici, nije ostala imuna na uticaj usmene knjievnosti. Dio
Ratkovievih kratkih pria i pripovjedaka, u kojima autor pokazuje realistike
sklonosti i preokupacije, doveli su do stvaranja nevelikog tematskog kruga
proza sa folkloristikim prosedeom.61

Prie Trifuna ukia katkada su naslovljene samom narodnom izrekom (Vii majku, pa uzmi evojku), a u njegovu opusu ima pria koje u osnovi sadre motiv iz epske pjesme (Krvavo krtenje). U priama koje su uzete
iz narodne tradicije govori se o umiru zavaenih plemena, to podsjea na
Ljubiinu i Vrevievu prozu.62

U meuratnome pripovjedakom opusu Radovana Zogovia takoe
ima pria kojima se autor oduio u to vrijeme aktuelnoj temi teakom
ivotu crnogorskog sela. Kritika je primijetila da Zogovi gradi porodine
hronike, koje se, neumitnom snagom osvjetane tradicije, u duem vreme
nskom razdoblju prenose s koljena na koljeno, odnosno s potomaka na potomke, to je doprinijelo da veina pripovjedaka bude napisana u narativnom
epskom stilu.63

Slino je i pripovijetkama brojnih drugih meuratnih pripovjedaa,
kakvi su Niko Jovievi, Mihailo Lali, edo Vukovi i amil Sijari.

Drugi svjetski rat donio je, kako smo i ranije naveli, neoekivani obrt u
razvitku usmene knjievnosti. Gusle su jedan od kljunih medija na borbenim
linijama, a uz taj instrument prenoeni su podaci o pojedinim herojskim podvizima i stradanjima. Budui da su Crnogorci, kako je pokazano, u svim vremenima bili posveeni podraavanju narodnih pjesnika ili pripovjedaa, te da
je poetkom pete decenije XX vijeka val ratne epike zapljusnuo i crnogorsku
naciju, u nita manjoj mjeri nego druge junoslovenske,64 jasno je da je nova
Radomir Ivanovi, Ratkovieva umjetnost kratke prie, u: Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici V, UCG, Podgorica, 2002, 194.
62
Jovan aenovi, Narativne proze Trifuna ukia, u: Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici V, UCG, Podgorica, 2002, 68.
63
Vojislav Mini, Pripovijetke Radovana Zogovia, u: Crnogorska knjievnost u knjievnoj
kritici V, UCG, Podgorica, 2002, 324.
64
Specifinost duboko narodnih pojava u ivotu bugarskih partizana otkriva se u pesnikom
stvaralatvu nastalom o njima. (...) Posle narodne pobede 9. septembra 1944.g., kao i u
drugim krajevima obnovljene domovine, u istorijskim rodopskim selima Batak, Bradigovo
i Perutica pojavili su se obdareni pevai koji preuzimaju ideale preporoda svojih dedova i
veto unose njihova zavetanja revolucionarne pesnike tradicije u svoje savremene pesme
o partizanima odreda 'Anton Ivanov'. (...) Podvrgnuto novim zakonitostima, to pesniko
stvaralatvo ne moe se u potpunosti smatrati kao narodna poezija, zbog toga to se ono
upravo raa. I u mnogo sluajeva se javlja kao umetniki nedoraen, sirovi materijal, da bi
se mogao smatrati pravim folklorom. (Ivan Koev, Procesi raanja novoga eposa oslobodilake borbe bugarskog naroda, Narodno stvaralatvo [Beograd], 1963, X, 8, 591)
61
218
epika na crnogorskim terenima naila na dobar prijem u narodu. O tome

svjedoe pojedine folkloristike studije, ali i sadraji pjesama koje su se, makar u ironijskim i sarkastinim kljuevima, do danas odrali u narodu. Rije
je, izmeu ostaloga, o ostacima procesa kultivizacije linosti Josipa Broza
Tita i glorifikacije herojske partizanske borbe i svih tekovina revolucije.

Pod okriljem ideja Komunistike partije Jugoslavije, u svjetlu zacrtanih
ciljeva,65 stala se razvijati cijela jedna imitatorska, narodska umjetnost, koja
je svoje rukavce imala u najmanje uspjelim proznim pokuajima posljeratnog vremena. Poznat je i ve iroko potvren i proces ukljuivanja u celinu
usmene narodne knjievnosti perioda NOB-a itavih pesama poznatih pesnikauesnika revolucije, koje su se otele od autora i nastavile svoj usmeni ivot.66
Na taj nain inkorporirane u nukleus kolektiva, preavi put od autorove
pisane do usmene narodne rijei, te nove tvorevine iznova su, zauzimajui
domau, prirodnu poziciju, okrenule tok interferencija u mnogim kasnijim
tekstovima oea se ili detektuje njihovo prisustvo u formi narodske, imitato
rske rijei.

U prvoj poslijeratnoj deceniji objavljeno je na destine proznih tekstova
nevelike estetske vrijednosti, u kojima je odvie lako prepoznati a potom i
definisati opti status nove usmene rijei, ali analizu svjeih glorifikatorskih
makronarativa takoe nijesmo smatrali radnjom od posebnog znaaja. Stoga
smo se usredsredili na one autore iji su tekstovi ostali zabiljeeni i zapaeni
u studijama s visokim estetskim kriterijumima.

Nakon Drugoga svjetskog rata dolo je do novih interpolacija, a oblici narodne knjievnosti u tekstovima poslijeratnih prozaika podvrgnuti su
viestrukim umjetnikim obradama i nadgradnjama. Ispred svih, u toj etapi
razvitka crnogorske pisane knjievnosti, stoji ime Mihaila Lalia. Kompletan
opus toga knjievnika izazvao je pojavu velikoga broja studija, rasprava,
lanaka, eseja i drugih metajezikih formi, tako da se danas s punom naunom
Komunistika partija Jugoslavije, kao organizator i ideolog oslobodilake borbe i
socijalistike revolucije, uskraivala je mogunost potencijalnom usmenom pjesniku da
nastavi upotrebu izvjesnih kategorija koje su bile imanentne dotadanjoj usmenoj poeziji.
Umjesto religioznog odreenja prema kompleksu istorijske prolosti i tekue stvarnosti,
to
je
bio
postojan
sloj
strukturi
usmene
knji
evnosti
, nova
ideologija
ponudila
je
no
vom pjesniku ateistiki stav prema svijetu. Mjesto apoteoznog odnosa prema rojalistikim
i
klerikalskim
dimenzijama
dru
tva
trebalo
je
da
zauzme
vjerovanje
demokratiju
socijalnu pravdu. Na mjesto naslijeene etnike distance prema strancima, ponekad i etnike
isklju
ivosti
,
usmeni
pjesnik
ustanka
revolucije
trebalo
je
da
poeziji
koju
stvara
vaspostavi bratsko povjerenje u dojueranje dumane krsta, stare varalice i dr. (Novak
Kilibarda, O usmenoj knjievnosti, Univerzitet Veljko Vlahovi, Titograd, 1982, 77)
66
Dr Jovan Janji, Usmeno narodno stvaralatvo o tematici NOB-a i pisani knjievni izraz,
u: XXXVI kongres Saveza udruenja folklorista Jugoslavije: Sokobanja 1989. (zbornik radova), UFS, Beograd, 1989, 276.
65
219
Vladimir VOJINOVI
argumentacijom moe konstatovati kako se nauka o crnogorskoj knjievnosti

moe podiiti i laliologijom kao svojom znaajnom karikom.

Ogromni prozni opus toga knjievnika inicirao je tako i pojavu cjelovitije studije o uticaju usmene rijei, odnosno usmenoga stvaralatva na djela
Mihaila Lalia. U toj studiji, Blagota Mrkai je detektovao sve vidove, rukavce
i smjerove pomenutih uticaja. Neke motive usmenog narodnog stvaralatva
Lali koristi vrlo vjeto u procesu umjetnike simbolizacije i metaforizacije
unutar svojih djela, a neke cjeline su i direktno naslovljene preuzetim oblicima, simbolima i metaforama. Mnoge stranice Lalievih djela su intonirane,
manje ili vie vrijednom, narodnom deseterakom, osmerakom i drugom
pjesnikom ritmikom. Naroito u veoma uspjelim dijalozima i unutranjim
monolozima tim putem osvjetljava psihologiju pojedinih knjievnih junaka.
ak i u veoma moderno koncipiranim romenesknim strukturama duh i ritam
izvorne misli i izraza se sreno proimaju sa Lalievim. Meutim, pojedina
mjesta su po inerciji intonirana trohejskim desetercom pa ostavljaju lo utisak
jer su monotona i razvuena. esto i priroda kao antopomorfna kategorija i
psiholoka realnost Lalievih junaka umjetniki korespondira glasom narodne
pjesme, prie ili kletve i u neobinoj rezonanci izmeu, uglavnom zaviajnog
prostora i ovjeka, uspostavlja se eshatoloki kontinuitet sa prolou koja
se ciklino ponavlja, ali ne u idealistikom (nieanskom), ve aktivistikom
brehtovskom smislu u sebi nosi snanu dijalektiku perspektivu promjena i
ovjekovog samoprevazilaenja i civilizacijskog progresa. ali je vrstan umjetnik i po tome to u umjetniki uvjerljivoj, istinitoj slici ivota detabuizira
neke ivotne teme, demistifikuje lane vrijednosti i vehementno se odupire svim
apologetskim pokuajima da ga podvrgnu aktuelnim dnevnim zadacima.67

I Milorad Stojovi je svojevremeno zapazio da je opus Mihaila Lalia
nemogue otrgnuti iz zagrljaja usmene knjievnosti, jer u tim djelima ima
traginih opomena i daljinskih poruka iz poslanica Petra I, jakih dramskih
sukoba slobode i izdaje, dobra i zla iz Gorskog vijenca, i narodne pjesme,
najboljih tokova nae pripovjedake tradicije, Ljubie i Marka Miljanova.68
Slinog je miljenja i Radovan Vukovi, koji smatra da se, kada se itaju
Lalieva dela jedno za drugim, ima (...) utisak da se prelistavaju stranice je
dnog epa koji je davno negde zaet i ne zna se gde e i kako prestati. Gotovo
da je nemogue staviti taku na kraju, jer kraj kao da i ne postoji. Svaka promena ugla priaoca otkriva jednu novu sliku, uzbudljiviju od prethodne. A ta
totalno epska perspektiva kao da znai istovremeno i odreenu istorisjku perspektivu: otvara nam pogled u najnoviju istoriju Crne Gore. Ona produava
Blagota Mrkai, Usmeno stvaralatvo u djelima Mihaila Lalia, NIO UR, Niki, 1990,
324325.
68
Milorad Stojovi, Nadmo Ljudskosti II, NIO Pobjeda, Titograd, 1987, 8384.
67
220
ono mesto do koga su, u stvaralakoj eksplikaciji nacionalne istorije, doli

narodna pesma sa terena Crne Gore, Njego i Marko Miljanov.69

Idui tragom meuratnih proznih strategija, Milovan ilas je i nakon
rata, u periodu koji e obiljeiti njegovi mjeseci provedeni u ropstvu, za jednu
od poetikih konstanti birao domete narodne, usmene knjievnosti. O tome
svjedoi i proza s naslovom Pjesma o Vuku Lopuini, iz zbirke Gubavac i
druge prie. Taj ilasov tekst je u intertekstualnoj vezi s narodnom pjesmom,
a o pomenutome odnosu posebno je pisao Ljubomir Zukovi.70 Osim toga,
poslijeratni narativi Milovana ilasa, prije svih memoarsko-romaneskno
tivo Besudna zemlja, nosioci su brojnih oblika usmene knjievnosti. Tako
i ilasova pria Car Dukljan sadri stav kojim se jedan od oblika usmene
knjievnosti definie kao prva adresa umjetnikog motiva: Bajka je kako se
vidi, dobila svoje vremensko i prostorno obeleje pohrianjena je i vezana
za Crnu Goru i rimski grad Diokleu, ruine dananje Duklje, a i samo ime
Dukljan je izvedeno od Dioklecijana, cara rimskoga. No bajku su slovenska
plemena, po svemu sudei, nasledila od naroda koja su zatekla na Balkanu,
odnosno u dananjoj Crnoj Gori borba mraka i svetlosti, boga dobra i boga
zla je praslovenska i, kao to se zna, prvi umetniki motiv i prvo objanjenje
sveta i ljudske sudbine.71

Funkcioniui u ravni rafiniranoga postmodernistikoga iskaza, poetika Borislava Pekia takoe donosi neke rukavce interferencija, budui da
se, postupcima citatnosti, taj autor oslanja na mitsku i biblijsku rije. U temelju Pekieve poetike je spoj mita s elementima hrianskih rituala, ime
on nastavlja dugu tradiciju humanistike knjievnosti.72 Sve to po strani,
u Pekievim djelima mnogo je primjera uticaja usmene na pisanu rije. I
Petar Pijanovi je svojevremeno uoio da neki Pekievi narativi poeduju
formulaine poetke primjerene narodnoj pjesmi, i to onom formalnom stereotipu poznatom pod nazivom slovenska antiteza. Pijanovi je decidan: ovaj
stilski postupak uvaava sledeu shemu: pitanje pretpostavka u funkciji
mogueg odgovora negacija pretpostavke odgovor na pitanje. Ta shema,
govoreno jezikom pesme, ima sledee etape: (ta-), ili ili, niti niti, nego
(ve). (...) Presaivanjem stereotipa narodne pesme u prozni tekst trai se
druga mogunost govora u poreenju sa onom koju posreduje kanonizovana stihovana forma. Upravo iznalaenje te druge mogunosti posvedoava
Radovan Vukovi, Problemi, pisci i dela, Veselin Maslea, Sarajevo, 1974, 58.
Ljubomir Zukovi, Vuk Lopuina i Milovan ilas, u: Djelo Milovana ilasa (zbornik
radova), CANU, Podgorica, 2003, 5167.
71
Najlepe pripovetke Milovana ilasa, Prosveta, Beograd, 2003, 296297.
72
Jerg ulte, Grki mitovi u romanima Atlantida i Zlatno runo, u: Poetika Borislava Pekia
(zbornik radova), Slubeni glasnik, Beograd, 2009, 325326.
69
70
221
Vladimir VOJINOVI
poleminost Pekievog teksta u odnosu na zadatosti koje proizvodi doslovno

shvaen obrazac knjievne tradicije.73

Kritika je zapazila da ni proze Miodraga Bulatovia takoe nijesu
proiene od uticaja usmene knjievnosti. O tome svjedoe Bulatovievi
pripovjedaki postupci, poput modelovanja likova kao nosioca kulture
prevaziene usmenosti, odnosno kao nosioca procesa dekonstrukcije mita.
U Bulatovievu djelu mit o herojstvu se ne gasi, on traje u epskom prototipu
koji groteska inverzno, humorno naruava predimenzioniranjem osobina mitomana i ljubavnika. Epskom tipu heroja suprotstavljena je knjievna realnost
smijeno traginih figura.74

S aspekta uticaja usmene na pisanu rije poslijeratne epohe, istraivaima
mogu biti interesantna i dva opusa autora koji su takoe okonali ivotni i
stvaralaki put amila Sijaria i Huseina Baia. U Sijaria, na primjer,
stvaralaka transformacija folklorno-tradicijskih segmenata (...) poiva na
arhajskom animistikom principu, prema kojem je sve nekad zborilo. (...) U
ovaj princip opstojanja ivota Sijari ugrauje njegov mitski segment. Po mojoj ocjeni ovaj je animistiki princip opstojanja sa njegovim sastavnim mitskim
segmentom najuspjenije stvaralaki transformiran u priama: Sablja, Sve je
nekad zborilo, Voda promuklica, Mukinja i Brekinja, Hrt, Bunar, Juni vjetrovi,
Miris lia orahova.75 Raid Duri sline pripovjedake postupke primijetio je
i u djelu Huseina Baia te konstatovao da Baievi prozni tekstovi nose mitske
slojeve nastale na spoju iskonske ljudske drame s elementarnim psiholokim
sadrajima. To se jedinjenje kod Baia ostvaruje kroz oblikovanje takvoga
mitskoga obrasca u kojem se spajaju bajka (ili san) i fatum.76

U manjoj mjeri interpolacije su vidljive u djelu Branimira epanovia,
Nika Jovievia, Boa Bulatovia i eda Vulevia, ali i njihovi kao i opusi
ivuih crnogorskih autora, poput Sretena Asanovia, Mirka Kovaa, Novaka
Kilibarde, eda Vukovia, Radoslava Rotkovia, Jevrema Brkovia i Zuvdije
Hodia, koji su pripadali i vremenu aktuelnosti poznoga modernizma, kriju
nove slojeve odnosa usmene i pisane rijei.

Neophodno je, takoe u uvodnim stranicama naeg istraivanja, ukazati
i na kulturoloke domete crnogorskoga drutva u drugoj polovini osamdesetih godina prologa vijeka, kada su se mnoge institucije i pojedinci, kako
Petar Pijanovi, Poetika romana Borislava Pekia, Prosveta, Beograd, 1991, 152.
Lidija Tomi, Groteskni svijet Miodraga Bulatovia, Jasen, Niki, 2005, 97.
75

Ra
id
Duri
,
Esetska
obilje
ja
bo
nja
ke
u
crnogorskoj
knji
evnosti
XX
stolje
a
na
mod
elu pripovijedanja amila Sijaria, u romanu Crnoturci Huseina Baia i u romanesknoj
trilogiji Murata Baltia, u: Savremena crnogorska knjievnost (zbornik radova), Filozofski
fakultet, Niki, 2006, 186.
76
Raid Duri, 181.
73
74
222
smo kazali, pripremali za proslavu eststote godinjinice boja na Kosovu.77 U

svome radu posveenom analizi frekventnosti oblika usmenoga stvaralatva u
irokoj primjeni,78 Mile Nedeljkovi je iznio podatke o tome kako su urednici
jugoslovenskih glasila u to vrijeme sve ee za naslove lanaka u dnevnim
novinama, neeljnicima, magazinima i asopisima za kulturu i drutvo birali
narodne izreke, ili Njegoeve stihove, poput: dogorelo do nokata, riba se isti
od glave, zrela voka sama pada, odnosno kome zakon lei u topuzu, istjerajmo
gubu iz torine i sl. Ti i slini oblici i varijante oblika usmenoga stvaralatva,
odnosno pisanoga koje je nastalo pod uticajem usmenoga, iz knjiga visokih
estetskih dometa pretoeni su u medije, a onda se putem medija vratili meu
narod i preplavili transparente i zastave demonstranata na trgovima irom
SFRJ. Podgrijani politikim populizmom, nacionalizmi svih boja, koji su
obuhvatili sve krajeve u to vrijeme jedne iste zemlje, izazvali su i pad dometa
pop-kulture, to je na prostorima bive Jugoslavije rezultiralo agresivnom afirmacijom novokomponovanih, narodnih pjesama. Naroito je to bio sluaj
u Crnoj Gori, e je tokom osamdesetih godina godina prologa vijeka maha
uzela svojevrsna supkultura. O tome je iscrpno pisao Vuk Mini, istakavi da
je za crnogorsku novokomponovanu pjesmu, iji korijeni seu do ezdesetih
godina prologa vijeka, bilo karakteristino to da je po svim kriterijumima, a
naroito jezikim izrazom, bila upuena na nacionalno, odnosno bila sraunata
da dirne u duu konkretnu populaciju slualaca i da postane nezaobilazna u
porodinim sveanostima, kakve su svadbe, roendani, ispraaji u armiju.79
Mini je zakljuio da je za popularizaciju novokomponovane pjesme posluila
upravo narodna pjesma, te da su autori novokomponovanih pjesama uporno
naglaavali kako su oni nastavljai tradicije narodnih pjesama. Nabrajajui
njena ogreenja o etike i estetike norme narodne poezije, Mini je nadalje
zakljuio da je u novokomponovoj pjesmi, i pored toga to je sadrala epitete
i fraze tipine za narodnu poeziju, jeziki danak uzela kako pogreno upotrebljivana leksika tako i patriotska patetika. Uz to, tekstovi odiu nostalgijom, pa
idealizuju Crnu Goru, njenu istoriju, tradiciju i ljepotu u tolikoj mjeri da sve
U Crnoj Gori taj jubilej obiljeen je i organizacijom naunog skupa, odranog 25. oktobra
1989. godine u Titogradu, u organizaciji CANU, Istorijskog instituta SR CG i Filozofskof
fakulteta, iji su se uesnici potrudili da pokau znaaj pomenutog dogaaja po sve kasnije
epohe crnogorske istorije. Nadahnuti govor eda Vukovia kojim je otvorio skup i referati
uesnika objavljeni su u knjizi 7 Odjeljenja umjetnosti CANU. (Kosovski boj u istoriji,
tradiciji i stvaralatvu Crne Gore, CANU, Titograd, 1990)
78

Mile Nedeljkovi, Usmeno i pisano knjievno blago kao podloga daljem narodnom stvaralatvu, u: XXXVI kongres Saveza udruenja folklorista Jugoslavije: Sokobanja 1989.
(zbornik radova), UFS, Beograd, 1989, 306-316.
79
Vuk Mini, Tekstovi novokomponovanih crnogorskih pjesama prema izvornim, u:
XXXVII kongres SUFJ Plitivka jezera (zbornik radova), SUFJ i DFH, Zagreb, 1990, 248.
77
223
Vladimir VOJINOVI
to pomalo lii na Gogoljev pogled na Rusiju iz svog prekrasnog dalekog u

momentu kada se odrekao svog remek-djela Mrtvih dua.80

Poetkom devedesetih godina prologa vijeka, uz zvuke ratnih truba i
novokomponovane pjesme, narodnim srcima poeli su ponovo da odjekuju
zvuci gusala. Televizijski izvjetaji s borbenih linija iz ratom zahvaene Jugoslavije, emitovani na Televiziji Titograd, odnosno Televiziji Crne Gore govore
i o tome da su gusle, poput onih u NOB-u, bile nezaobilazni segment svakodnevice. Tekstovi koje prate zvuci gusala na znatno su nioj kvalitativnoj
ravni od onih koji su nastajali tokom Drugoga svjetskog rata. Osim tih, snimaju se i televizijske emisije za djecu, odnosno za potrebe kulturno-obrazovnih
redakcija, s fokusom na otkrivene i neotkrivene eije guslarske talente.81

Svi ti podaci dobijaju na znaaju kada se uzme u obzir injenica da su
vritei supkulturni glasovi u dobroj mjeri isprovocirali pojavu pojedinih proznih
glasova, te da se u sreditu poetika izvjesnoga broja proznih pisaca koji su stvarali
u periodu izmeu 1990. i 2006. godine, razvio prirodni, civilizacijski otklon od vidova nekulturnoga ivljenja, a da su njihovi tekstovi bili usmjereni ka uklanjanju
politikantskog dirigiranja i simuliranja kulture, pseudopovijesne i kvaziepske meditacije, primitivne guslarske patetike, kleronacionalizma i lanog patriotizma.82
Vladimir VOJINOVI
INFLUENCE OF ORAL FORMS ON WRITTEN
MONTENEGRIN LITERATURE

The author of the paper analyses key narrative texts of Montenegrin
literature from the first texts to 1990, in order to indicate that Montenegrin
written literature and its development is inseparable from the oral literature
and all of its forms. The concrete examples of the influence of oral on written
narrative literature is given, and it is shown how much the tradition of interference influenced the formation of special relationship of new Montenegrin
literature to patterns of culture and tradition.

Key words: written word, oral word, myth, legend, fairy tale, written
narration, interference
Ibid, 252.
Jedna od najgledanijih televizijskih emisija toga vremena, eija emisija Veliki su mali, u
jednoj epizodi tretira dar mladog guslara, uenika osnovne kole, kao primjer pozitivnoga
odnosa eteta prema istoriji i tradiciji.
82
Jakov Sablji, Hrvatski i crnogorski roman: meuknjievna tumaenja, Institut za crnogorski jezik i knjievnosti i ICJJ Vojislav P. Nikevi, Podgorica/ Cetinje, 2010, 25. Vii i:
edomir Drakovi, Crnogorska kultura, drutvo, nacija... izmeu zbilje i fikcije, mita i
stvarnosti, u: Bibliografski vjesnik (Cetinje), 2006, 13, 330334.
80
81
224

UDK 821.163.4.09-1

()

( )

.

,
,
.

,
, , ,
.
.

,
.
:
,

(. , III, 331)

. .
,
.
,
.
, , .1
1
, I,
225

, ,
,
. ()
,
. ,
. ,
, ,
.
,
.

, ,
.
,
.
.
:

.
-
, ,

,
,
. :
,
.

,

,
.
, , ,

.
; ,
II, III, , , 2009. .
( III, 24).
.
226
,

. ,

, ,
.
,
.
,
.
.
. .
.
, , , ,
.
, .
,
,
.

. ,
( ) (I, 377).
.
:

.

.

.

.

.
. ,
,
. , ,
, ,
227
. , ,
.
,
, ,
. ,
. .

, ,
, .
, (
), , .

,
. : , , ,
,

, .
(I, 378) :

.

.

.

.

,
.
(I, 392) :
?
.

.
?
.

.
228

(I, 373),
,
.
,
, , , , , , ,
. .

,
.
, ,
:
, (1951), (1955), (1958).
,
.

,
.
,

.
,

.
.
,
,
.
.
(I, 79)
, , ,
, :

.
229

: .
,
. (
, , , ,
).
.

,
,
. ,
,
.
,
.
.
,
.
(I, 385)
, . ,
:

.
:
.
:
.
:
.

: , , ,
, ,
.
,
.

, ,

230
, , ,
,
.
, ,
.
.

,
.
, ,

. , ,
,
.
, :
.
.
?
?

(I, 389)

,
, , , , .,
.
, .
(I, 117),
.
. :
231

.

.
: , , ,
,
. ,
. (I, 139)
: .
.
:

.
.

.
.
,
?

,
. ,
.
.
.

, ,
, . :
, , , , ,
232
, , , , , ,
, , , , , ,
, .
, .
(I,
488): ,
( )
(I, 485), (I, 517):
/ / :
!

(I, 528) :

.

.
.

.
.
(II, 419):
/ , (I, 529):
:

.
:

.
233

. , ,
.
,
. (I, 411) :

,

;
(I, 387):

.
.
;
(I, 451).
: , : , , ,
, , (I), ,
(II).

,
.
,
, . ,
.
(I), :
, , , ,
!, .

, .

,
, , .
,
,
, ,
.
.
234

,
(I, 452) ,
.
, :

:
!

.

:

!

, .
, .
, ,
.
, ,
(I, 177).

,
,
. ,
, .
, , ,
(I, 282).

.
235

.
,
, :

.

.
(I, 284), ,
, . ,
, :

.
.
,
.

(I, 390)
, , .
,
, .
,

. :
.
.
,
.
.
.
236

.

(I, 393), :

.
.

.

.
.

.

,
,
(I, 398)
.

:
, , .
.
,
.
.
.
.
.
: , ,
. .

, .

(I, 391), :
237

.

.

.

.

.
,
.

(I, 400),
,
, . ,
:
, , ,
, .
,

,
,
.
,
.

(I, 419).
. .
:
238

.
,
.
,
;

!

,
:
!
,

.

(I, 423) , .
,
, .
. ,
, :
.
,
;
: !

.
, ,
.
?
,

?
239
.

.
.
,

.

:
,
.
.

, .
(I, 164), ( , I 413),
(I, 161), ,
(I, 494), (II, 92), , ,
(89, III) .,

. ( )
(I): ,
, , , ,
, , ,
, , , : , , ,
, ; II ,
(156), , ; III
. ,
.
, ( ),
, .
,
.
240
II

(II, 143)

, , (III, 343)
.

,
, .

.
, .
,
. , , ,
.

,
, .
,
.

,
.

. ,
, , ,
, .

. (
, )
, (III, 451):
.
,
, .
(I): , ,
, , ; (III): , ,
, , . .
241

. , ,
, , , , .
(III, 89)
. :

.
,
:

.
:
242

,
:

.

. ,
, .
(III, 265). ,
.
,
:
,
. (III, 193),
,
:

? ?
? ?

243

.
(III, 267),

.
:

.

.

.
(, ,
), ,
.

: /
/
(521- I).
: /
/ (I, 471). :

(, III, 52)
244

. ,
, ,
. (II, 460).
(III, 58)
:

.

(II, 459),
.

(III, 329) ,
.
,
. :

.

.
:

245
.

.

,
. .

,
, (III, 188).
:
, ,
.
,
, , .
, , .

:
,
.
:
,

.

(III, 189):
, ,
, , ,
,
. ,
(I, 554),
:

.
.
.
246

.

.

(III, 151)
, (III, 521)
,
, (I, 561)
,
(378, I)
.
I: , , ,
, .

.
(I). , :

.

.
.

.
,

, .
.
,
,
, ,
,

. : / ,
.
247

.
: .
. :

. ,
,
.
:
.

! .
.

, , ,
.
(507-1).

(II, 347) :

, : , ,
, , , , , , , ,
: , , , , , , ,
, , , , , , ;
: , , , , , , , ,
, , , , , , , .
,
.

. , ,

, .
(340-1)
, (344-1)
, (361-1)
, .
.

(I, 373)
( ),
:

248

.

. (I, 375),
, :

.
,
, . .
, ,
(I, 378)
, .
, (I, 211),
.
: , , ,
, , ; , ,
, ,
:

:
, ,

-

.

!

,
,
249
, ,
.
.
(I, 131) :
, (II, 447) :

,
.
, (I, 537)

.
.
:
, .

.

, .

.

.
,
.
, .
, , . ,
, .
III
.
:
?
250

.
, ,
, .

. ,

, . , , , .
(II, 243)
, , ,
, ,
,
. ,
(II, 106),
:
,
.

.
?
.
:
.

.

, , .
,
. , ,
. ,
, .

,
.

, , , :
251

.

.

.

.

.

.

(90-1),
.

. .
(I, 110) , ,
, , , , , , ,
.
:
.
.

.
(I, 380)
.
:

.

.
252

.

?
(I, 484) (
) .
. :

.

.

.

. ,
(III, 180) (I, 562).
, :
, , . , ,
. , ,
. : ,
:
. :

.
.
.

(II, 434). (II, 55)
: , , ,
. (I, 167)
253
.

:
, , .

.
.
.
.
:

.

.
.
, , .

,
. ,
.
.
,
, , .
( )
, ,
, ,
, (238-2).
(I): , ,
, , ,
, , : ,

/ / ,
:
254

.

.
, , :
, , , , , , .

,
,
. :
, ,
. , , .
: . .
. .
.
.
, . .
. :
! ,

.
: . .
!

.

? (III, 179)

,
.
. , ,
. ,
.
255
IV

,
(I, 293)

.
,
,
.

. , , , ,
,
.
,
,
.
, ,
. ( I, 292) :

:
,
,
.

.
(I, 127) :

.

.
256

, , ,
,
. ( I, 132)
:

.

(II, 408):
, ,
. :
,

.
,
.
. .
,
.
, , ,
.

(III, 178). ,

.
:

:

: , ,
.

(I, 116)
:
257

.

:
(I, 461).

:
(I, 426), (I, 119), (III, 160)
(III, 269).
, .
.
.
:

.

(III, 154)
, (III, 318) :
/ /
.

(II, 211) .
() .
258
, .
, :

.

.
, ,
.
,
.

. , , ,
.
, ,
.
, ,
:
259

.

,
. ,
(III, 17) ,
, ,
. ,
.

, (II, 104)
. , (I, 440)
. , ,
, (I, 204) :

: .
(III, 269)
: .
,
.
, :

!
. :
:

!
260

,
.

, ,
.
(I, 248) ,
, (I,
81) :

:

.
:
.
(I, 531) : ,
, , , , ,

.

.
,
. ,
.
.
V

,
.

,
.
, ,

261
. (I, 275)
:

.

.
.
, , ,
,
.
.

(I, 263),
. (II,
283) ,
, .

, ,
.
, ,
.
( )
: /
.
:
, ,
,

,
. (
)
, ,
262
:
/ .
:

:

.
:

.
,
,
.
:

?

, ,
, ,
,
, . ,
:

263

?

() ()
.
.

:

.

:

.
.
,
. , ,

.

( )

. ,
:
.

.
:
.

.

: / /
.
264

.

.
.
:
. ,
, .

.
:

.
:
! :

!
,
.

( )
.
,
, ,
. :
?
, :
?

?
265

.
.
: ,
. :

.

, ,
.
,
,
. :

!

, .

.

.
. .
:
.

( ) ,
. ( )

. , , , ,
. . :
.
.

.
. ( )
.
266
VI

,
. , (I, 145)
, ,
(II, 25) :
,
.
, .
.

, , ,
!

, ,
.

(I, 147):
, , , .
.
, , .
, :

.
( )

( )

.
( )

, .
(I, 199) :
267

.
;

.

,

.
,

:
.

.
.
(III, 212), ,
.

.
,
, .

.
(I, 205)
, :
268
.
.
:
!
.

(I, 190),
,
:

.
(I, 157) .
,
.
.
:

.

(III, 174),
.

, ,

. .
, .
, ,
. , ,
, , ,
, .
269
,
:
,
.
(III, 216) (III, 266)
,
.
.

.
(I, 195)
(I, 337).
( ).
, ,
, .

, , ,
. :
:

: .

:
!
.

270
:

.
( ):

.
:

.
:

.

.

.

.

.
,
.
271
VII

, .
,
: (I, 187), (I, 190), (I,
129), , (I, 253)
(II, 77). ,
,
.
(I, 407)
.
: ,
? :

.
,
, ,
.

(I, 253) .
, , ,
. :

.

.

.

.

.

.
272

.
(II, 77) ,
. ,
. ,
, .
VIII

,
. ,
. , ,
. ,
, , ,
.
, , .
: ,
, ,
, , ,
, ,
, ,
, , ,
, ,
, , ,
, ,
, . .

.
.

.
, , , , ,
, . .
. ,
,
. (V, 38):

.

.
273

:

.
.

.
:
!
.
,
. (II, 289) :

, .
,
,
.
.
. ,
, V, :

.
, :
274

.

. (I, 442)
:

.
(I, 516)

.
(III, 93)
(II, 140) ,
(II, 139), . ,
, ,
, ,
. ,
. , ,
, ,
. , ,
. : ,
: , , , , ,
( III, 162).
( , I, 279) (III, 162).
(I, 268).
, (II, 170),
(III, 218).
,
(I, 405).
275
,
, , .
:

(II, 211)

,
(III, 131).
.
. ,
, , , ,
.
, .
,
(III, 89, I, 476, III, 159). .
(III, 144),
(III, 425),
(I, 577), (II, 426).
, ,
, .
.
,
.
276
Krsto PIURICA
POEMS AGAINST OBLIVION
(Sreten Perovis poetry)

The paper provides a complete literary critical synthesis of Sreten
Perovis poetry. The author emphasizes the diversity and scope of motifs in
Perovis poetic oeuvre, stressing that literature treats his poetry mostly in fragments, usually in the form of reviews of individual poetry collections. Pointing
to Perovis place in contemporary Montenegrin literature and analyzing certain phases of his poetic development, the author concludes that it is a modern
poetry, diverse in terms of motifs. Through its poetic quality and overall impression, Perovis work has a prominent place in the Montenegrin poetry.

Key words: Sreten Perovi, Montenegrin literature, poetry
277

UDK 821.163.42.09-221
Pregledni rad
Svetlana KALEZI-RADONJI (Podgorica)
svetla@t-com.me
DRIEV SKUP PREMA PLAUTOVOJ AULULARIJI
Zadovoljavajui osnovni kriterijum komedije karaktera
bavei se tipinim likovima u tipiinim situacijama, Dri
i Plaut posjeduju brojne slinosti, naroito oliene u predmetnom jezgru njihovih djela. Ipak, uprkos brojnim oslanjanjima
na Plauta, o emu sm Dri svjedoi u prologu Skupa, razlike izmeu njihovih varijanti su oiglednije, poev od forme
izraavanja (u prozi, odnosno u stihu) pa sve do onih elemenata
koji izgledaju veoma slini. Iako obje komedije karakterie podjela na pet inova, dispozicija elemenata u njima je drugaija,
to je vidljivo ve iz uporeivanja njihovih uvoda i ekspozicija
plautovsku jednostavnost u kompoziciji smjenjuje raskonost
Drieve dramaturgije. To je oito i iz veeg broja lica, to je uticalo na promjenu unutranje tehnike komedije. Driev dramski
postupak karakteriu stalni kontrapunkti: dijalog monolog,
poezija proza, Skup kontekst, realno fiktivno, uzbuenost
smirenost... Slino tome, po principu kontrasta mogu se posmatrati i osnovne razlike izmeu Plautove Aulularije i Drievog
Skupa: poezija proza, jednostavnost kompozicije strukturna
razuenost, lapidarna artikulacija bogata dikcija, funkciona
lnost svih primarnih motiva nefunkcionalnost mnotva epizoda... Ukratko, uticaji su vidni i neporecivi, ali slobodan odnos
prema originalu i obradi jedne ve tipine teme svjedoe da je
bujni Driev izraz sav u nadgradnji kostura Plautove prie.
Drieva slobodna, nadovezujua kompozicija ini pojedine
djelove samostalnijim na tetu dramskog sklopa. Meutim, upravo u njima autorov talenat najvie dolazi do izraaja, i u njima
se nalazi jedna od glavnih vrijednosti Drievog djela.
Kljune rijei: intertekstualnost, kompozicija, (ne)funkcionalnost epizoda, drutveni kontekst, dramaturka jednostavnost,
dramaturka rasko, unutranja tehnika komedije...
279
Svetlana KALEZI-RADONJI

Poslije srednjeg vijeka i potpune okrenutosti nebu, Bogu i ivotu poslije smrti u veem dijelu Evrope nastupa period opinjenosti ovjekom, otvaranje prema ovozemaljskom i takav pogled na svijet da ivot treba ivjeti
ovdje i sada, ne ekajui nagradu u onostranom. Jednom rijeju renesansa.
U to doba, kada intenzivno ivi sve ono to je karakterisalo veliku smjenu
bujnost, bogatstvo, rasko, razliitost, smisao za smijeh (alu), javlja se na
najvei renesansni komediograf Marin Dri, u ijem djelu se moe nai svaka od upravo navedenih karakteristika.1

U skladu s tezom da knjievno djelo treba shvatiti kao jedinstvo teksta i
konteksta, nemogue je govoriti o Driu i njegovom stvaralatvu, a ne spomenuti neke od osnovnih renesansnih poetikih postulata koji se, s obzirom na to da
je renesansa nastala kao reakcija na srednji vijek, najbolje sagledavaju u opozitnim parovima obiljeja karakteristinih za prvi, odnosno drugi period: antropocentrizam teocentrizam, razum vjera, realno irealno, anrovski pluralizam
sa uporitem u narodnom stvaralatvu monizam i okrenutost crkvi itd. Dva
najznaajnija poetika imperativa renesanse bila su u meusobnoj oprenosti
ugledanje na antike uzore i potvrda individualizma. Kao to emo kasnije
vidjeti, upravo to predstavlja jedno od najkrupnijih pitanja koja se postavljaju u
vezi sa Drievim djelom. Drugo veliko pitanje glasi da li je ovako raskoan
talenat nastao u vatri samotvora i kako objasniti njegovu pojavu?

U dubrovakoj knjievnosti prije Marina Dria bilo je dometa u nekoliko umjetnikih vrsta: u epskoj poeziji (Marko Maruli), u lirskoj (iko
Meneti, Dore Dri), religioznoj (Mavro Vetranovi)... Postojala je i izvjesna dramska tradicija. S kraja XV vijeka datira najstariji poznati dramski tekst,
ekloga Radmio i Ljubmir Dora Dria, zatim tu je tzv. pirna drama Antonija
Rika (sauvana u zborniku Dinka Ranjine), kao i Vetranovieve pastoralne i
1
Marin Dri je roen (pretpostavlja se) 1508. godine u dubrovakoj trgovakoj porodici. U
svojoj 18. godini postavljen je za upravitelja crkve Svih Svetih u Dubrovniku i Svetog Petra
na Koloepu. Pored tih, bavi se i raznim drugim poslovima, najpostojanije kao muziar,
da bi 1538. bio izabran za orguljaa dubrovake katedrale. Iste godine odlazi na studije
u Sienu, a tri godine kasnije postaje rektor studentskog doma Sapientiae i prorektor sie
nskog univerziteta. Potom se vraa u Dubrovnik, ali ga mjesto ne dri dugo. Uskoro stupa
u slubu grofa Kristofa fon Rogendorfa, odlazi sa njim u Be (1545), a zatim u Carigrad
(1546). U svojoj 40. godini Dri postaje akon. Te iste, 1548. godine prikazuje se njegov
Pomet, nakon ega slijedi bogata knjievna produkcija Tirena, Novela od Stanca, Ve
nera i Adon, Dundo Maroje, Arkulin, Skup... U oskudici, opet se prihvata raznih pisarskih
poslova, najvie u uredima vlade i kancelarije solane. Ostavi bez osnovnih materijalnih
sredstava, Marin Dri se upuuje u Veneciju 1562. godine, gdje postaje kapelan mletakog
nadbiskupa. Nekoliko godina kasnije, nezadovoljan stanjem u Dubrovniku, dolazi na ideju
da izvri politiki prevrat uz pomo toskanskog vojvode Kozima Mediija kojem, u tu
svrhu, 1566. godine upuuje nekoliko pisama, da bi sljedee, 1567. godine, iznenada
umro u Veneciji, gdje je i sahranjen.
280
Driev Skup prema Plautovoj Aululariji
crkvene drame (Orfeo, Posvetilite Abramovo), ekloge Nikole Naljekovia.

Ni jedan od tih dramskih tekstova ne moe se mjeriti po kvalitetu s bilo kojim
od djela Marina Dria, ali oni ine prvi podsticaj i kakvu-takvu knjievnu
batinu na koju se taj pisac donekle oslanjao u svom radu. Meutim, u okviru komedije koja bi iz svog fokusa tretirala drutvene i(ili) psiholoke sukobe, gotovo da nije bilo prethodnika, ako se izuzmu tri komedije Nikole
Naljekovia koje su vie u vezi sa srednjovjekovnim lakrdijama, nego s re
nsansnim poimanjem kominog. Tako Marina Dria moemo smatrati prvim
pravim komediografom na prostorima slovenskog juga.

Ipak, namee se pitanje ako na sopstvenom tlu i u sopstvenoj tradiciji
nije imao adekvatnog uporita ko je, ili bolje rei ta je Driu moglo predoiti
tajne rensansne komedije? Naravno, boravak u Italiji od 1538. do 1541. godine
koji mu je donio razna iskustva i omoguio upoznavanje s mnogim formama
dramske umjetnosti, kao i sticanje teorijskih i praktinih znanja o scenskom
stvaralatvu. O tome, izmeu ostalog, svjedoi i podatak da je 1541. godine,
kao novoizabrani rektor studentskog doma trebalo da bude kanjen, jer je u
vrijeme kada je bilo zabranjeno prireivati predstave uestvovao u izvoenju
komedije, ali ga je spasila titula rektora, te je dobio samo ukor.2 Driev odlazak u Sienu bio je tek logina posljedica dugogodinje tradicije, s obzirom
na to da su se Dubrovani najvie kolovali u Italiji. Kolijevka rensanse pokazala se izuzetno plodotvornom za njegov budui komediografski rad. Iako ne
moemo pouzdano tvrditi da Dri nije pisao prije odlaska u Sienu, jedno je
sigurno Italija kao renesansno arite iz kojeg su ponikla i neka najpoznatija imena toga knjievnog perioda, poetkom XVI vijeka (Ariosto, Bibiena,
Belo, Makijaveli...) inspirativno je djelovala na njega, o emu svjedoi bogata
knjievna produkcija od 1548. godine.
I

U knjievnoj istoriji ustaljeno je miljenje da literarne poetke Marina
Dria, ako se vrijednost uzme kao kriterijum, treba traiti u poeziji. Pjesni ljuvene upravo po miljenju mnogih predstavljaju nastavak one linije leutakog
2
Ovdje se izvori ne slau, pa istoriari knjievnosti razliito navode taj podatak. Tako
Mihovil Kombol govori o ukoru zbog polazka neke zabranjene predstave, Franievi
o sudjelovanju u izvoenju nepoznate komedije, Miroslav Panti kae da je Dri ...
prisustvovao predstavi neke zabranjene komedije... Kao konaan uzimamo sud Franja
veleca: Na temelju onoga to je naao, Skok nije mogao rei da li je Dri bio samo
gledalac ili je moda i glumio... U pronaenom zapisniku, meutim, nalazi se popis lica
koja su glumila, s naznakom njihovih uloga. Za Dria se kae da je imao ulogu ljubavnika. (Franjo velec: Komiki teatar Marina Dria, Matica hrvatska, Zagreb, 1968,
str. 5354).
281
stvaralatva koju su prije Dria zapoeli iko Meneti i Dore Dri. U

tom smislu on se javlja kao njihov ne mnogo uspjean podraavalac. Veliki
broj prouavalaca Drievog knjievnog djela tim stihovima pridruuje kvalifikative tipa: neinventivno, konvencionalno, mnotvo kliea i izlizanih
metafora, bledi konvencionalni petrarkizam iz druge ruke (kao npr. Mihovil Kombol i Miroslav Panti). Iako je oigledno da znaaj tih stihova nije
velik u okviru stare dubrovake lirike, meu njima se mogu nai i vanredno
uspjeli, koji nagovjetavaju budui kvalitet prisutan u dramskim tekstovima.
Ali, i da nije tako, oni se ne bi mogli zaobii, jer se savreno uklapaju u kontekst u okviru kojeg se javljaju njihova vrijednost je saobrazna vrijednosti
stihova ostalih pisaca toga doba. Svemu ovome treba dodati i injenicu da su
te lirske tvorevine nedovoljno prouene i iitane, te su i zbog toga ostale u
sjenci Drievih velikih djela kao poeci koji nagovjetavaju budueg velikog
metra od komedije.

Dri se ogledao i u eklogama (Tirena, Venera i Adon, Plakir, Duho
Krpeta) koje su u stvari mjeavina pastirske igre i seljake komedije, to predstavlja direktan uticaj sienske dramske kole XVI vijeka mijeanje sentimentalnog i kominog. U grupi tih ostvarenja Driev talenat, sa naroito
naglaenim smislom za oblikovanje scenskog prostora, dolazi do izraaja.
Iako nije dao najvee domete u lirskoj pastorali, on je i tu, kreui se izmeu
svoje nadarenosti, na jednoj, i konvencija te knjievne vrste, na drugoj strani, uspio progovoriti sopstvenim glasom. Upravo ta injenica, od velikog
znaaja u postavljanju dileme Marin Dri kreator ili podraavalac, daje
glas njegovom talentu i pored toga to on u eklogama nije dobio svoju punu
potvrdu. Drievo ogledanje u pastoralnoj drami bitno je i po tome to predstavlja prelazni period u razvojnom luku od pjesama po uzoru na petrarkiste
do komedija u kojima je njegov posebni umjetniki dar naiao na plodno tle.
Interesantno je da publici (posebno enskoj) koja je vie voljela pastoralne
drame nego komedije, o emu se govori u prologu Skupa, Marin Dri u tom
smislu nije pravio ustupke (opravdavao se jeste, ali ustupke nije pravio), ve se
dalje kretao ka komediji protivno ukusu onih za koje je pisao, udovoljavajui
stvaralakom imperativu svoje invencije.

Zatim, Dri se ogledao u sasvim drugaijim knjievnim vrstama: farsi,
koju karakterie gruba komika i iva radnja (Novela od Stanca), i kontrastu, u
kojem se kroz dijalog vodila rasprava izmeu dvije linosti (Divko Oblizalo
i Savo Vragolov). Oba ta anra predstavljaju nastavak poetike linije srednjeg
vijeka koja je modifikovana unoenjem renesansnih elemenata, pri emu je i
takva kontaminacija pod okriljem Drieva duha morala dati dobre rezultate
upravo se Novela od Stanca smatra njegovim najcjelovitijim, najzavrenijim i
282
najdoreenijim djelom3 u kojem dolazi do izraaja onakvo shvatanje kominog

koje e openhauer oznaavati kao pobjedu faktikog stanja nad zamiljenim.
Na podruju komedije Marin Dri je prevaziao dotad postojea iskustva
u tome anru, i tu je, i pored oslanjanja na uzore, najvie svoj. Sauvano je
est komedija, makar po imenu: Pomet, Dundo Maroje, Skup, Mande, Arkulin i Pjerin. Pri pokuajima datiranja poetaka Drieve knjievne djelatnosti
prouavaoci njegovog djela zapadali su u tekoe. Otuda imamo neslaganja u
davanju prvenstva od sauvanih djela koje bi se moglo uzeti kao najranije?
Neki od naunika (kao npr. Branko Drehler Vodnik) zastupaju miljenje da
prvenstvo treba dati Tireni. On njeno prikazivanje pred Kneevim dvorom
smjeta u 1548. godinu. Meutim, jedan drugi momenat iz prologa Dunda
Maroja navodi na sumnju. U njemu se kae: Ja, to jesu tri godine, ako se
spomenujete, putujui po svijetu srijea me dovede u ovi va estiti grad, i od
moje negromancije ukazah vam to umjeh.4 Ako se izvoenje Dunda Maroja
smjesti u 1551. godinu (to je uspjeno dokazao Petar Kolendi)5 to znai da
se tri godine ranije na istom mjestu prikazivao Pomet.6 Od njega je sauvan
samo naslov kao podatak o postojanju stoga ne moemo prouavati stilske
karakteristike toga djela, to bi svakako olakalo davanje odgovora na pitanje
o prvenstvu. Posljednji konkretni podatak o nastanku jednog od Drievih
krupnih ostvarenja prevod Hekube vezuje se za godinu 1558. Tim se moe
odrediti ako ne period Drievog stvaranja, a ono najplodnija decenija njegovog ivota (u sluaju da se gore iznesen podatak o 1548. godini, uzme kao
poetak ozbiljno organizovane knjievne djelatnosti).

Knjievno djelo Marina Dria obimno je ak i kada se uzme u obzir da
je jedan njegov dio nepovratno izgubljen. Taj podatak nam govori o izuzetnoj
stvaralakoj energiji, a svakako i injenica da se ta energija ispoljavala na
najrazliitije naine, kada se uzme u obzir anrovska pripadnost djel toga
pisca tu su pjesme, ekloge, farse, kontrasti, eruditne komedije... Pored kriterijuma anrovske pripadnosti i kriterijuma kvaliteta gore naznaenog (na
3
Vodnik je o tome pisao: nema tu u njega tako obine rasprenosti, kojoj je povod boga
tstvo invencije i bujna mata, ve je sve jedinstveno i usredotoeno oko jednog lica, naivnog i sujevernog Stanca, koji je najsavrenije ocrtan pjesniki lik Driev. (Branko
Drehler Vodnik: Povijest hrvatske knjievnosti I, Matica hrvatska, Zagreb, 1913, str. 168).
Marin Dri: Novela od Stanca/ Tirena/ Skup/ Dundo Maroje, Zora, Matica hrvatska,
Zagreb, 1962, str. 189.
Petar Kolendi: Premijera Drieva Dunda Maroja, Zbornik radova o Marinu Driu,
SKZ, Beograd, 1958, str. 235-252.
U nauci o knjievnosti taj se podatak dovodi u pitanje kada se uzme u obzir kleveta Dria,
nastala povodom uspjenog izvoenja Tirene, kojom se optuuje da je pomenuto djelo
plagijat Mavra Vetranovia. Postavlja se pitanje ako Pomet zaista prethodi Tireni, kako je
mogue da se poslije njegovog izuzetnog uspjeha isti autor optui za krau?
283
osnovu kojeg se ono to je manje uspjelo stavlja na poetak razvojnog luka)

postoji jo nekoliko mjerila po kojima se moe razvrstati razueno djelo
Marina Dria:
1. Kriterijum ouvanosti u potpunosti su ouvane Pjesni ljuvene, Tirena, Venera i Adon i Novela od Stanca, tampane u Veneciji 1551. godine. U cjelosti je ouvan i kontrast Divko Oblizalo i
Savo Vragolov, ali se na osnovu njegovih stilskih karakteristika i
nedoreenosti pretpostavlja da je u pitanju prolog ili odlomak nekog
veeg djela. Djelimino su oteene komedije Arkulin, Mande (nedostaje im poetak), Dundo Maroje, Skup (nedostaje im kraj), Plakir
(od kojeg je izgubljeno svega nekoliko reenica na kraju); Pjerin i
Duho Krpeta su ostaci ostataka (sauvano je tek nekoliko kratkih
izvoda), dok je Pomet sasvim izgubljen i poznat tek po naslovu.
2. Kriterijum hronologije nastanka, odnosno izvoenja: Pjesni ljuvene (prije 1548. godine), Pomet (1548), Tirena (1549), Novela od
Stanca (1550), Venera i Adon (1551), Dundo Maroje (1551),7 Skup
(1554), Duho Krpeta (1555), Plakir (1556), Hekuba (1558), pri
emu se neka djela kao to su Mande, Arkulin, Pjerin, Divko Oblizalo i Savo Vragolov ostaju van ovakve kategorizacije, jer im se ne
zna godina nastanka.
3. Kriterijum forme, odnosno naina na koji je tekst oblikovan i na
koji funkcionie u stihu su napisani Tirena, Venera i Adon, Novela
od Stanca i, naravno, prije svih Pjesni ljuvene. Sva ostala djela su u
proznoj formi.
4. Kriterijum oslonca na realno ili irealno i odnosa te dvije kate
gorije oslonac na realnost imaju: Pomet, Mande, Arkulin, Skup,
Dundo Maroje (izuzev prologa sa negromantom), odnos irealno-realno imaju Tirena, Venera i Adon, Duho Krpeta i Plakir, dok odnos
realno-irealno posjeduje Novela od Stanca.

Sve to takoe predstavlja jedan od dokaza sloenosti bavljenja
Drievim opusom kojem se, kao i svakom velikom djelu, moe pristupati sa
veoma razliitih aspekata.

Kad se uzmu u obzir uticaj domae knjievne batine, na jednoj, i
italijanske eruditne komedije, na drugoj strani, kao i preuzimanja koja je sm
pisac priznavao, onda i ne udi optuba nekih prouavalaca Drievog djela
koji su toga velikana smatrali eklektiarem. Meutim, takva taka gledita
nudi jednostrano vienje stvari. Tano je da gore pomenuti uticaji postoje i ta

Neki prouavaoci Drievog djela, kao npr. Milan Reetar, komediju Dundo Maroje
smjetaju u 1556. godinu, a komediju Pomet u 1553. godinu.
284
se injenica ne moe opovrgnuti, ali isto tako je tano da se Marin Dri, kao
i svi veliki umjetnici, prema grai odnosio stvaralaki i ona, prelomljena kroz
njegovu kreativnu prizmu, nosi obiljeja njegovog vremena i sredine, talenta
i personaliteta. Pored toga treba naglasiti da, iako elementi knjievnog djela
imaju svoja samostalna znaenja oni dobijaju nova i drugaija u zavisnosti
od interakcije s ostalim elementima unutar datog sistema. Kada se neka tema,
motiv, lik i sl. upotrebe samostalno oni bivaju istrgnuti iz konteksta djela u
okviru kojeg su egzistirali, a samim tim mijenja se i koliina i kvalitet informacija koje ti elementi nose. Kada se utkaju u neku drugu strukturu, njihovo
znaenje se jo vie mijenja i modifikuje.

Isti problem oslanjanja na prethodnike moe se postaviti i u vezi sa
ekspirom i Molijerom.8 Iako vremenski dolaze kasnije, s temom o kojoj je
ovdje rije veu ih problem eklekticizma i razliite obrade istih motiva.
ekspirova Komedija zabune predstavlja preradu Plautovog djela Menehmi
koje je ranije iskoristio i sam Dri za svoga Pjerina. Kao to Dri govori u
Skupu o tetnom uticaju zlata taj temat nai e se i kod ekspira u Timonu
Atinjaninu.9 Motiv preruavanja prisutan u Dundu Maroju javlja se i u
Mletakom trgovcu, Bogojavljenskoj noi, Kako vam drago itd. Slino tome,
motiv podmetanja sopstvene ene mjesto oekivane ljubavnice (preuzet iz
Bokaovih novela) zajedniki je komedijama Mande i Mjera za mjeru. Da li
emo se poslije pobrojanih podudarnosti usuditi da jednog od najveih dramskih pisaca svih vremena nazovemo plagijatorom ili eklektiarem? Sigurno
ne, jer je ovdje kao i kod Dria, na snazi princip izuzetne stvaralake energije koja prema svojim potencijalima oblikuje preuzeto, dajui pritom sasvim
novu vrijednost. U tom smislu odnos prema prethodnicima treba tumaiti kao
ekspirov odnos prema Plutarhu (iako je u pitanju istorija, a ne umjetniko
djelo) knjievne tvorevine tu slue kao izvor podataka, motiva, ideja i sl.,
dakle, kao graa.10 Uopte, u renesansi se na ta pitanja gledalo drugaije, jer
Nakon 1472. godine, kada je Plautovo djelo ponovo ugledalo svjetlost dana, bilo je mnogo
njegovih prerada (npr. eli, Medii), ali zbog nedovoljnog umjetnikog dometa neemo
djetaljnije spominjati ostvarenja tih autora.
9
ekspir o tome kae: A ovo, to e napraviti crno/ Belim, runo lepim, dobro ravim,/ Staro
mladim, nisko plemenitim/ A kukavikim ono to je hrabro./ Ah, bogovi! emu to, i zato?/
To e odmamiti vae svetenike/ I sluge, izvui jastuk ispod glava/ Snanih ljudi! Ovaj uti
rob/ Stvorie haos od vere, davati/ Blagoslov prokletim, uiniti da se/ I sama bela guba
oboava:/ Uzdii lopove, dati im titule,/ Poast i mesto na klupi Senata... (Timon Atinjanin,
BIGZ, Narodna knjiga, Rad, Nolit, Beograd, 1978, str. 525, prevod ivojin Simi i Sima
Pandurovi).
10
Pobornici fluksusa u teoriji postmoderne knjievnosti tvrde da nema zaokruenog djela
koje bi moglo postojati kao entitet za sebe, bez veze sa ostalim djelima, a pobornici intertekstualnosti tvrde da se tekstovi prepliu. U tom smislu napore prouavalaca koji su u
Drievom djelu traili tue uticaje, ako se izuzme teza o eklekticizmu, moemo posma8
285
nije bio cilj biti originalan po svaku cijenu, ve biti svoj u stvaralakom smislu.
Princip originalnosti u knjievnosti i uopte u stvaralatvu postao je znaajan
tek u novijoj umjetnosti, od predromantizma i romantizma naovamo.

Isti je sluaj i s Molijerom koji je obradio motiv tvrdice u svom uvenom
djelu Lharpagon. Naravno, njegov tvrdica se razlikuje od Skupa, kao to se i
Skup razlikuje od Dunda Maroja. Slinost s Drievim djelom vidimo ve i u
samom naslovu u kojem je sadrano ime glavnog junaka, za razliku od Plautove Aulularije (to u prevodu znai up sa blagom) gdje se akcenat stavlja
ne na junaka, ve na samu situaciju ili bolje rei uzrok zapleta i preokreta.
Nalazimo zajednike crte i u motivu o ponovo pronaenim srodnicima koji je
prisutan i u Dundu Maroju, iako ve donekle predstavlja jedno od uobiajenih
dramskih sredstava, pomalo istroenih. Jo jednu slinost predstavlja i motiv
enidbe na silu, prisutan u Drievom Arkulinu i Molijerovom Mariage forc,
kao i komini ljubavni razgovori slugu i slukinja u Dundu Maroju i Dpit
amoureux-u, i Bokaov tofano-motiv (prevarenog i nadmudrenog mua) u komedijama Mande i George Dandin.

Interesantno je na primjeru ta tri velika imena vidjeti kako se korienjem
gotovo istih elemenata, ali razliitom njihovom organizacijom (pri emu se mije
nja odnos tih elemenata u okviru cjeline) dobijaju sasvim nove tvorevine od kojih svaka funkcionie na poseban nain. Istovremeno, tako dokazujemo i tezu
da se djelo oslanja na djelo, te da samoniklih umjetnikih ostvarenja nema,
to ne mora ni u kom sluaju biti dokaz o odsustvu originalnosti, kao umjetniki
valentne kategorije. I ono iskustvo koje je preuzeto ne mora i ne treba da bude
ocijenjeno kao apriori negativno, jer se kreativne radionice velikih duhova razlikuju, i od istog poetnog impulsa na kraju dobijamo sasvim razliite tvorevine.
U tom smislu moemo navesti rijei T. S. Eliota, izreene u eseju Tradicija i
individualni talenat: ... dok hvalimo nekog pesnika mi podvlaimo one vidove
njegovog dela u kojima najmanje podsea na bilo koga drugog... Meutim, ako
priemo jednom pesniku bez ovakvih predrasuda, esto emo otkriti da ne samo
najbolji ve i najindividualniji delovi njegovog dela mogu biti oni u kojima su
mrtvi pesnici, njegovi preci, najsnanije potvrdili svoju besmrtnost.11
II

Komedija Skup prvi put je izvedena 1554. godine na piru Saba Gajina.
Sam Dri za komediju naglaava (kroz rijei Satira) da sva je ukradena iz
trati i kao pokuaj rekonstrukcije intertekstualnosti, odnosno traenja odraza nekog ireg
sistema.
11
T. S. Eliot: Tradicija i individualni talenat, u knjizi: T. S. Eliot: Izabrani tekstovi, prevela
Milica Mihailovi, Prosveta, Beograd, 1963, str. 34.
286
njekoga libra starijeg neg je staros, iz Plauta; djeci ga na skuli legaju.12 Iz te

prenaglaene ocjene o neoriginalnosti djela saznajemo dva za nas bitna podatka
da je kao izvornik tome djelu posluio Plaut i da je taj rimski komediograf u
Drievo vrijeme bio toliko poznat da su ga i djeca u koli uila. To nam, izmeu
ostalog, pomae da odgovorimo na pitanje zato ba oslonac na Plauta?

Ima vie razloga za takav Driev odnos prema Plautu i uopte prema antikom nasljeu. U odnosu na druge pisce rimske starine, od Plauta
je sauvano najvie djela i spada u najpoznatije i najbolje prouene antike
pisce; zatim, postojale su izvjesne slinosti u drutvenoj strukturi i drutvenim
problemima Drievog i Plautovog vremena, itd. Naravno, Drieva tvrdnja o
krai je pretjerana. Uticaji su vidni i neporecivi, ali slobodan odnos prema
originalu i sjajna obrada jedne ve tipine teme daje nam za pravo da Dria
odbranimo od njega samog (Dria pisca od Dria kritiara). Vidjeemo,
izmeu ostalog, da je Dri slijedio i iznevjeravao Plauta, kao to su to inili
renesansni poetiari u odnosu na Aristotela, ali i sm Plaut u odnosu na Menand
ra, Filemona, Difila,13 a ovi su se opet ugledali na predstavnike stare antike
komedije itd. Tako je upravo i nastala palijata, tj. rimska komedija, kao prerada grke komedije, a njeno odstupanje od grkih izvora moe se tumaiti
kontaminacijom razliitih uzora. Iz slinih razloga dolo je i do odstupanja
eruditne komedije od njenih uzora, pojedinano uzetih.

U Drievu djelu otkrivamo tragove vie takvih izvornika: Plauta,
Bokaa, realni ivot...,14 ali ni u jednom od tih sluajeva ne moemo njegov
odnos prema tradiciji i preuzetom okarakterisati kao mehaniko preuzimanje
(prema Plautu posebno, iako ima moda i najvie dodirnih taaka izmeu
pomenutih majstora komediografskog zanata). Tu sloenu relaciju najbolje
je sagledati kroz slinosti i razlike. Meutim, kao to e se vidjeti, gotovo da
nema elementa knjievnog djela koji bismo mogli podvesti samo pod jednu od
tih kategorija. To se potvruje ve i spoljanjom formom djela.
Zagreb, 1962, str. 138.
13
O odnosu izmeu pojedinih tradicijskih slojeva, pouzdani poznavaoci ove materije Milan
Budimir i Miron Flaar su pisali: Plaut nije samo birao grke komedije ije su mu se teme
inile najpogodnije za rimsku publiku. Nije samo naglaavao po neke misli i crte koje su se
demokratskom tendencijom i snanom komikom mogle svideti irim rimskim slojevima,
on je grke originale u svojim preradama nemilice sekao i istezao, sastavljao i gomilao da
bi postigao eljeni cilj: komini efekat. (Pregled rimske knjievnosti, Zavod za izdavanje
udbenika NR Srbija, Beograd, 1963, str. 159).
14
To se takoe moe uzeti kao jedan od kriterijuma podjele Drievih komedija. Tako je
Pavle Popovi dijelio Drieve komedije na: 1. plautovske (Pjerin, Skup, Arkulin), 2.
bokaovske (Mande), 3. ostvarenja sa motivom iz realnog ivota (Dundo Maroje, Pomet).
(Up. Komedije Marina Dria, u zborniku: Marin Dri, SKZ, Beograd, 1958, str. 221).
12
287

Obje komedije imaju po pet inova,15 ali sasvim razliit odnos i broj prizora u njima. Taj odnos brojno izraen izgleda ovako 27 prizora kod Plauta
prema 41 prizoru kod Dria. Ve iz toga vidi se da je Drieva tvorevina
dinaminija i raskonija u odnosu na jednostavnu formu Plautove komedije u
kojoj je sve usmjereno na osvjetljavanje Euklionovog lika i karaktera. Ako bi
se Plautov stvaralaki postupak mogao opisati pravim tokom brze planinske
rijeke, onda bi Drievom prosedeu odgovarala krivudava linija ravniarske
rijeke koja, zalazei sad na jednu, a sad na drugu stranu, u biti stie do istog
cilja. To je ve vidljivo i iz poreenja prologa tih dviju komedija.

Slinost meu tim djelima predstavlja pojavljivanje fiktivnih likova
Domaeg lara, zatitinika kue, u prvom, i Satira, u drugom djelu. Meutim,
funkcija njihovog pojavljivanja, kao i rijei koje govore sasvim je razliita.
Kod Plauta se govori o istorijatu sebinosti ta crta ljudskog karaktera se
generacijama nasljeuje u Euklionovoj porodici (ve tu na samom poetku
imamo postavljanje problema tvrdiluka na koji e se fokusirati komple
tna panja). Dalje, dok je kod Plauta cijela fiktivna situacija data u prologu
postavljenja kao realna, i njena uvjerljivost se ne dovodi u pitanje, dotle u
tom smislu kod Dria primjeujemo razgraivanje postupka. Tako Satir na
poetku postavlja sebi pitanje: Jesam li ja Stijepo? Je li ovo naa kua? i
daje odgovor: I Stijepo sam i Satir sam: kako Stijepo gostom ne pripadamo;
kako Satir, da vam povijem smijeh.16

Pomenuto prebacivanje sa realnog na fiktivno (i obratno) vidimo i u
odabiru linosti koje se u prologu pojavljuju rame uz rame stoje vile sa
svekrvama, to se moe tumaiti i kao ostatak iskustva, umjetniki oblikovanog u eklogama. Drugi bitan momenat predstavlja obraanje publici i indirektna prisutnost njenog glasa (ukus, reakcija na Njarnjase) kroz Satirove
rijei, ime se recipijent ukljuuje u sam dogaaj umjetnikog djela.17 U tom
Dramsku podjelu na pet inova je prvi teorijski kanonizovao Horacije, to e rei da to
iskustvo potie iz vremena skoro dvjesta godina poslije Plauta. Iz toga se makar globalno
moe zakljuiti da su podjele starijih dramskih tekstova na utvren broj inova nastale u
poznije vrijeme njihovim preoblikovanjem.
16
Marin Dri: Novela od Stanca/ Tirena/ Skup/ Dundo Maroje, Zora, Matica hrvatska, Zagreb, 1962, str. 138. Mijeanje ravni realnog ivota i umjetnike fikcije postoji i u treem
prizoru IV ina kad Skup (lik) kae da ga je Dum Marin (pisac u indirektnoj funkciji lika)
zagovorio kad je urio da sakrije blago.
17
Iako je u pitanju manje kompleksan odnos sa recipijentom, neto slino nalazimo i kod
Plauta kada se Euklion obraa publici traei saveznitvo: Ako Boga znate, molim vas i
preklinjem vas da mi pomognete i pokaete lopova. Nastavak koji slijedi je vrlo interesantan: Znam vas sve svi ste vi lopovi, u tim vaim lepim haljinama i tako nakienim, a
pravite se da ste poteni ljudi, i moe se tumaiti i kao kritika toga vremena, zavijena u
paranoidnu psihologiju glavnog junaka, iako je poznato da se Plaut klonio kritike drutva,
elei samo da nasmije publiku. (Tit Makcije Plaut: Odabrane komedije, SKZ, Beograd,
15
288
smislu bilo bi zanimljivo sprovesti novo iitavanje Drievog djela.18 Dalje,

dubrovaka sredina je vie prisutna u prologu Skupa, nego rimska u cijeloj
Plautovoj komediji: od ena nezadovoljnih zbog izostanka pastirskih igara
sa repertoara, preko Njarnjasa kao glavne glumake druine toga doba, i recepcije njihove djelatnosti od strane publike, preko svekrva (koje su jednim
dijelom i razlog tome to e se prikazivati komedija, a ne ekloga) i njihovog
odnosa sa snahama, do opisa mladikih ivota prije i poslije enidbe, preko
recepcije Plautovog djela u dubrovakoj sredini do same te sredine... Nakon
takvog osvrta na realnost opet slijedi skok u fiktivno, te Satir pria kako
Stijepo i kako satir od gora zelenijeh i tek u prolazu spominje ono to pored
isticanja Euklionove krtosti predstavlja jednu od glavnih funkcija Plautovog
prologa: da je on starcu u gori kameni tezoro objavio.

Razlika je oita kada se uporede prolozi ta dva djela. Kod Dria,
drugaije nego kod Plauta, imamo kompleksan odnos realno-fiktivno, odraz
sredine, vremena i ukusa toga doba, gdje je prisutno preplitanje svakodnevnih
problema sa refleksijama o funkciji umjetnikog djela. U Drievom prologu
prisutna je svijest o tome da je pozorina igra iluzija (Njarnjasi su se spremali
da izvedu pastirsku dramu, da uine makaratu), ali istovremeno ta iluzija
se doivljava kao realnost, u kojoj caruju zakoni kauzaliteta, karakteristini
za svakodnevni ivot (vila pobjegne ugledavi Satira). Kod Plauta iluzija funkcionie kao realnost i u tom smislu Domai lar se ne pita da li je
glumac ili lik, to mu obezbjeuje izvjesnu homogenost u odnosu na heterogenost Drievog prologa. Kada bismo sve pobrojano sveli na jednu ili dvije
odrednice rekli bismo da je Plautov prolog funkcionalniji, ali da je Driev
ivotniji i bogatiji.

Slinosti izmeu Dria i Plauta su, prije svega, u fabuli, u njenom
samom predmetnom jezgru. Ovdje spada i osnovni motiv u kojem glavni
junak svojom naglaenom negativnom osobinom ima prevagu nad ostalim
dramskim kompozicionim naelima, to je uslovljeno anrovskim zahtjevom
komedije karaktera. U obje komedije rije je o siromanom starcu koji nalazi
up sa zlatom, to ga izbacuje iz ravnotee, te vie ne vlada sobom. U isto
vrijeme, paralelno se odvija udaja njegove kerke za znatno starijeg bogatog
ovjeka, iji je sestri zaljubljen u nju (buduu nevjestu svog ujaka). Starac biva
1923, (preveo s latinskog jezika Veselin ajkanovi), str. 26).

Ukljuivanje recipijenta u dogaaj umjetnikog djela, u skladu sa Jausovom teorijom recepcije, i tretiranje kao sustvaraoca, prisutno je i u posljednjim rijeima prologa: Vaa
pitomos namjeri divjai naoj (Vaa uglaenost neka nadoknadi nau prostotu)... ako komedija ne uzbude dobra, vi ju dobrotom vaom uinite dobru i ujte ju s dobrijem srcem.
(Marin Dri: Novela od Stanca/ Tirena/ Skup/ Dundo Maroje, Zora, Matica hrvatska, Zagreb, 1962, str. 138).
18
289
pokraden, udaja njegove kerke prekinuta, osjeanja i namjere bogataevog

sestria obznanjene. U raspletu dolazi do kominog dijaloga i nesporazuma
(koji je zasnovan na neskladu komunikacionih ravni alje se signal, ali biva
pogreno protumaen) izmeu starca i mladia, koji se pozitivno razrjeava.

Obje komedije doivjele su istu sudbinu (i to se moe navesti u prilog
slinostima) kraj im je izgubljen, ali se na osnovu situacije u raspletu moe
zakljuiti da je naposletku ishodom svako zadovoljan mladi se uzimaju,
bogata je srean jer se nije orodio s tvrdicom, a tvrdica se oslobaa tereta
novca. Slinosti postoje i u prizorima (npr. dijalog tvrdice i slukinje, dijalog
bogataa i njegove sestre koja ga nagovara da se eni, dijalog bogataa i tvrdice itd.), ali i u odnosima meu pojedinim likovima (naklonost slukinje prema tvrdiinoj keri). Takoe, slinosti su i u replikama pojedinih likova koji
variraju iste ideje, i upravo se mogu vidjeti iz sljedeeg primjera:

Plaut: Ovde, kod nas, dao Bog, lopovi nemaju ta ni da trae kua je
puna samo praznine i pauine.19

Dri: Da ti hou ukrasti, ne bih ti imala ta ukrasti neg pauina. Toga
ti je najpunija kua, ni da mesti.20

U slinosti izmeu tih djela spada i formiranje likova iz perspektive
drugih (kada slukinje, odnosno robovi priaju o krosti starca), kao i postizanje
komikih efekata vie iz jezike prakse, nego iz situacione komike, formiranje
zapleta uz korienje ve istroenog stredstva monologa izreenog naglas,
uz prisustvo skrivene osobe. Slinosti su i u drutvenoj strukturi antike i renesanse (poboljanje materijalne situacije u odnosu na prethodni period i nekontrolisano troenje tih dobara), koje su, u okviru kritike datog vremena,
nale svoje mjesto u samom djelu. Takoe, svaki od likova Aulularije ima svoj
prototip u Skupu (Domai lar Satir, Euklion Skup, Stafila Variva, Eunomija Dobre, Megador Zlati Kum, Strobil Munuo, Likonid Kamilo,
Fedra Andrijana, Antraks i Kongrion Pasimaha i Drijemalo...). Karakterie
ih slian psiholoki profil i u tom smislu preovlauju funktivi nad aktantima.21
U istoj ravni, u sistem slinosti spadaju i pitanja dramskih jedinstava (mjesta,
vremena i radnje), kao i kljuni stepeni u razvoju radnje (obje komedije na
istim takama imaju ekspoziciju, zaplet, kulminaciju, peripetiju i rasplet).
Tit Makcije Plaut: Odabrane komedije, SKZ, Beograd, 1923, (preveo s latinskog jezika
Veselin ajkanovi), str. 4.
20
Zagreb, 1962, str. 141.
21
O pojavi na koju se ovdje misli Mihovil Kombol je pisao: Drieva lica... ive, iako ne
ive punim ivotom kompleksnih linosti. (Povijest hrvatske knjievnosti do Preporoda,
Matica hrvatska, Zagreb, 1945, str. 153154).
19
290
III

Uprkos bogatim oslanjanjima Dria na Plauta, razlike izmeu njihovih varijanti su oiglednije i brojnije. One se prije svega oituju u formi
izraavanja dok je Plautova Aulularija napisana u stihu, Dri je svoju komediju oblikovao proznim iskazom, to predstavlja konkretno zadovoljenje
zahtjeva za realistinou, kao jednog od najizrazitijih naela renesansne
poetike. Iako obje komedije karakterie podjela na pet inova, dispozicija
elemenata u njima je drugaija, to je vidljivo ve iz uporeivanja njihovih
uvoda i ekspozicija dok se u Aululariji javljaju tri prizora i svega dva lika
(Euklion i Stafila), dotle kod Dria imamo deset prizora i ve polovinu liko
va izvedenih na scenu. Plautovsku jednostavnost u kompoziciji smjenjuje
raskonost Drieve dramaturgije. To je oito iz veeg broja lica, to je uticalo
na promjenu unutranje tehnike komedije. U Skupu se javljaju i neka sasvim
nova lica (Niko, Divo, Gruba, Pjeri), a s njima i scene sporednih dogaaja
koje su funkcionalno povezane sa naelom lokalizacije, odnosno uvoenja
dubrovake sredine umjesto rimske, to prati prilagoavanje dramskih elemenata kulturnom i etikom kontekstu toga miljea.22 Pojavljivanje novih epizo
dnih lica sasvim je u slubi onoga to e kasnije francuski romantiari oznaiti
kao couleur locale (npr. Gruba i njen odnos sa Munuom), ali je istovremeno
povezano i sa kritikom drutva, odnosno mladei, jednim dijelom olienom u
liku Dunda Nika.

Dundo Niko kao pripadnik starije generacije ima konzervativne i
stroge poglede na svijet, tako da se dubrovaka mlade uvijek nalazi na meti
njegovih kritika. Glavne zamjerke on nalazi u njenoj raskalanosti, elji za
kinurenjem, neradu i otporu prema sticanju znanja ili, kako sam kae: Ne
denjamo se svitu nosit koja se u gradu ini, neg itemo ispriko svijeta komade
koji e nam personu uresit; a ne nastojimo da nam ispriko svijeta metri dohode
da nam pamet urese.23 Nasuprot njemu Divo, iako istih godina, drugaije
gleda na stvari. On razloge takvom ponaanju trai u pogrenom vaspitanju
oeva koji kao glavno vaspitno sredstvo koriste batine, a ne ljubav. Jo jedno
neslaganje u miljenju Diva i Dunda Nika oituje se povodom razlike u godinama suprunika dok prvi osuuje zdruivanje starca i djevojke, drugi
to podrava. Pojavljivanje ta dva lika i njihov duel spada u epizode sasvim
nefunkcionalne po osnovnu namjeru djela u kojem bi, po pravilu, sve trebalo
Jedan od najizrazitijih ustupaka te vrste svakako predstavlja odnos Kamila i Andrijane,
zasnovan na platonskoj ljubavi, a ne na nasilno izvedenom ljubavnom inu, nakon kojeg
Fedra i Likonid postaju roditelji, to ini glavni razlog njihovog vjenanja.
23
Zagreb, 1962, str. 171.
22
291
da tei razrjeenju. Na drugoj strani, one predstavljaju udovoljenje zahtjevu

pouavanja, koji je jedna od osnovnih karakteristika eruditne komedije.

Neto je drugaiji sluaj sa Grubom i Pjeriem, koji se kao nova epizodna
lica pojavljuju i funkcionalno i nefunkcionalno. Prvi od tih aspekata ogleda se
u poetnom razgovoru Grube sa Varivom koji slui za uvodnu karakterizaciju
glavnog lika i, takoe, u Pjerievom razgovoru sa Munuom kada ga presree
nakon pljake i vodi kod Kamila. Drugi proizilazi iz odnosa Grube i Munua
on unosi svjeinu i dah svakodnevice toga vremena, ali nije od znaaja za
sam ishod dramske radnje, kao ni Pjeriev razgovor sa Dundo Nikom. Pored
tih, ima i drugih sporednih scena koje ometaju bri tok glavne radnje, te
vre funkciju retardacionih elemenata (epizode u kojima Kamilo pokuava
preko Grube i Varive da doe do Andrijane, razgovor Dobre i Diva, epizoda u kojoj Gruba govori o Kamilovom oajanju zbog Andrijanine udaje itd).
Ipak, neke od njih, iako se ine suvinim, imaju svoje mjesto u motivacionom
sistemu. Tako se epizoda u kojoj Kamilo oajava zbog saznanja o Skupovoj
odluci da Andrijanu uda za Zlatog Kuma dobro uklapa u karakterizaciju toga
lika, ali i u motivacioni sistem da se uini na smrt bolesnim, te na taj nain
opstruira ujakovu ideju o enidbi. Novinu svakako predstavljaju i likovi otresitih godinica kojih nema kod Plauta. Onu funkciju koju u Aululariji ima
Stafila, ovdje imaju Variva i Gruba, te komedija dobija ivotnost i iz njihovih
pojedinanih odnosa sa Skupom, ali i iz njihovog meusobnog odnosa, to je
posljedica zahtjeva lokalizacije.

Ve je spomenuto da gotovo svaki od Drievih likova ima svog dvojnika u Plautovoj komediji. Meutim, razlike meu njima su evidentne kada
pomenute likove stavimo jedan uz drugi i uporedimo.

Skup je realniji od Eukliona kojeg je Plaut slikao prenaglaeno gustim
bojama i u tom smislu ima pretjerivanja, bilo u konstituisanju likova njihovim rijeima,24 bilo onim to drugi likovi kau jedni o drugima. Komika
Drievog teatra proizilazi iz svakodnevnog, a Plautova iz nesvakidanjeg, to
je posebno vidljivo iz jezike komike, kada na primjer Strobil govori o Eu
klionovoj krtosti: On kad vidi da mu iz odaka izlazi dim, kuka da je propao
i zove i bogove i ljude u pomo. Kad lee da spava, on metne meh na usta... da
u spavanju ne bi izgubio to od svoje due. On plae ak i za vodom koju prosipa kada se umiva... Glad da potrai, pa nee da ti je d. Pre neki dan berberin
mu je isekao nokte: on je sve ostatke pokupio i odneo sa sobom... tu skoro
ugrabio mu je jastreb digericu, a on je sav uplakan doao pretoru i, plaui
Prenaglaavanje nije vidljivo samo iz usta drugih, ve i iz rijei samog Eukliona: ... Tu
pauinu hou da mi uva!... Kad ja nisam kod kue, da ne puta nikog unutra: Srea da
doe pa i nju da ne pusti. (Tit Makcije Plaut: Odabrane komedije, SKZ, Beograd, 1923,
(preveo s latinskog jezika Veselin ajkanovi), str. 4).
24
292
i urlajui, molio da pozovu jastreba na sud!.25 Vrhunac karikiranja svakako

predstavlja Euklionova pretpostavka da su kuvari podmitili pijetla-lopova da
im prokae gdje je sakriven novac. Takvo prenaglaavanje karakteristino je
za Plautov model stvaranja koje je svakim svojim dijelom, svakom scenom,
frazom, gestom upravljeno prema smijenom. Po estetskim mjerilima starog
Rima, takva prenaglaenost u postupku nije visoko vrednovana i bila je glavni
razlog kritikovanja Plauta.26

Za razliku od toga, Dri se u slikanju Skupovog lika koristio realnijim
sredstvima. Njegov Skup je toliko opijen blagom, da se iz jednog njegovog
monologa moe izdvojiti oda zlatu, ali u isto vrijeme prisutna je i svijest o
pogubnom uticaju zlata na onog ko ga posjeduje: Pri zlatu se gubi dobrota,
zlato teti ljudi, a komordita lupea ini, a zlato je kalamita. Amor nije amor,
zlato je amor; zlato stare mlade, lijepe grube, svete grijene, svjetovne
crkovne pridobiva. Zato se sada zlati osli dokturaju, er su zlatni: vas je u
njih razum, pritilo, lijepo, bogato, mudro; zlatu se i prvo mjesto dava.27 Neki
prouavaoci Drievog djela naglaavali su da njegova kritika toga vremena
ustvari predstavlja vid konzervativne kritike (kao na primjer D. Pavlovi),
koja na otricu doekuje one crte ljudskog karaktera i one drutvene prilike
koje bi svako ocijenio kao loe (troenje, raskalanost, neprimjerenost), bez
imalo zalaenja u politiku situaciju toga doba. Isticanje magijskog uticaja
zlata kako na svjetovne, tako i na crkovne, (pri emu se i magarci nazivaju doktorima, samo ako su zlatom bogati), moglo bi se protumaiti upravo kao
skretanje panje na konkretnu politiku stvarnost, iji su svjedoci bili podje
dnako i Dri i publika.28 To ujedno predstavlja jo jednu razliku u odnosu na
Plauta koji je uglavnom izbjegavao rizik ukazivanja na drutvene probleme,
pri emu je imao samo jedan cilj na pameti nasmijati do suza. Dri takoe
prihvata to komiko naelo, ali na drugoj strani pridodaje i pouavanje. Takav
Ibidem, str. 12.
Horacije je smatrao da je u nesvakidanjem lako ostvariti komiki efekat, i taj svoj stav
iznosi u Pismu Avgustu: ... komediju da napie, to je bar lako,/ to je svakodnevni ivot:
al uprvo zato to trai/ najmanje obzira, njen je zadatak i najtei. Na drugoj strani, Ben
Donson dri da je publika ta koja odreuje ta je komino, i da pomenuto prenaglaavanje
predstavlja iskljuivo udovoljavanje ukusu publike toga vremena: Kao to se sire ne smatra dobrim dok se vino ne ukiseli, tako i ale koje su istinite i prirodne rijetko izazivaju
smijeh kod one zvijeri-svjetine. Ona ne voli nita to je dolino i pristojno. to je dalje od
razuma i vjerovatnosti, to se njoj vie dopada. A Dri je uspio upravo u tome, da svakodnevno uini kominim, i tu, izmeu ostalog, treba traiti kvalitet njegovog djela.
27
Marin Dri: Novela od Stanca/ Tirena/ Skup/ Dundo Maroje, Zora, Matica hrvatska, Zagreb, 1962, str. 143.
28
Potvrdu za ovo nalazimo i u rijeima Zlatog Kuma: Ma je lakomos svijet zaslijepila: kroz
dinar svak gleda, na dinar svak pozire; to hoe razlog i to je bolje za ovjeka, od toga je
svak slijep. Ibidem, str. 166.
25
26
293
nesklad moe se tumaiti i anrovskom razlikom eruditne komedije u odnosu

na antiku, koja se od svog uzora ili bolje rei predloka razlikovala upravo za tu dimenziju pouavanja, ukazivanja na mane (da se i nasmiju, ali i da
porade na sebi) to je olieno u Horacijevoj maksimi dulce et utile.

Ostale nosioce radnje u Drievom djelu ne karakterie tako intenzivirano slikanje. Naravno, i oni se razlikuju od svojih modela u Plautovoj komediji Zlati Kum nije isto to i Megador. Tom liku Dri je u svojoj komediji dao
vie mjesta nego Plaut u Aululariji pored Skupa to je najprisutniji lik u cijeloj
drami. Javlja se u svih pet inova, za razliku od Plautovog prototipa koji se
pojavljuje u svega dva (II i III). Kroz rijei Zlatog Kuma progovorila je utopij
ska misao toga pisca da bogat ubogog pomaga i da je djevojkam ubozijem
prija dobrota, te bi se na taj nain Grad i uzdrao i mantenjao u dobru bitju
u vjena bremena, a ne ubotvo, kako grinja, konsumavalo graane i Grad.29
Ali, kao i svaka utopijska svijest koja, kako kae Karl Majnham, nije kongruentna sa biem koje tu svest okruava, ona nije sposobna da preobrazi postojeu stvarnost u pravu sopstvene zamisli.30 Slinost sa Megadorom
postoji i u domenu nekih osnovnih crta karaktera koje su vidljive iz naina
rasuivanja obojica se klone ena s velikim mirazom kod kojih preovlauje
pretjerana samosvijest o sopstvenoj veliini i naviknutost na troenje, to
ne doprinosi branoj srei. Meutim, obojica, ne pristaju na enidbu iz istih
razloga Megador eli da na taj nain obezbijedi vlast nad djevojkom, da joj
bude gospodar, a Zlati Kum prosto ne voli razmaene bogataice. Takoe, razlika postoji i u brzini prihvatanja takve odluke dok Megador pristaje gotovo
odmah, Zlati Kum jedno vrijeme odbija i samu pomisao na to, istiui svoju
starost: Skuboh sjedine, staros ne mogoh skrit. Brada sva pobijelje; ako bih
bradu ostrugao, ali kose ne taje; ako bih kose skrio, kaalj grinje otkriva.31

Poreenje Dobre s Eunomijom pokazuje da je njihovo pojavljivanje
jednako srazmjerno u obje komedije. Pojavljuju se u dva ina, ali u razliitim
odnosima (Eunomija Megador, Likonid Eunomija i Dobre Zlati Kum,
Dobre Divo) to uslovljava i razliku u njihovoj karakterizaciji. Istovremeno, Dobre je ivotnija od Eunomije za koju se u tome sluaju moe tvrditi
ono to su isticali neki knjievni kritiari (kao npr. Mihovil Kombol) u vezi
s Drievim djelom da se likovi previe brzo potinjavaju novonastaloj
situaciji. Dok Eunomija odmah prihvata datu situaciju podravajui sina u
njegovoj odluci, dotle Gruba prijeti izbacivanjem iz kue, pri emu se njeno
Ibidem.
Ta ideja jednakosti i zajednitva stalno je prisutna u Drievom djelu. Javlja se i u prologu
Dunda Maroja gdje negromant govori o svom pohodu u udesnu zemlju u kojoj ne ima
imena moje i tvoje, ma je sve openo svijeh, i svak je gospodar svega. Ibidem, str. 190.
31
Ibidem, str. 147.
29
30
294
nezadovoljstvo prenosi sa sina na buduu snahu, kao i snahe uopte. Zajedno

sa Dundo Nikom, Dobre je najizrazitiji predstavnik konzervativne kritike.
Stvaranjem toga lika sukob se iri, i od konkretnog i pojedinanog prelazi na
univerzalni sukob stari mladi.

Variva i Stafila se umnogome razlikuju po odnosu prema svojim gospo
darima. Stafila se povinuje svakoj elji svog gospodara bez pogovora i spas iz
bezizlazne situacije (nepodnoljivi tvrdiluk starca, na jednoj, i trudnoa djevojke, na drugoj strani) vidi u samoubistvu, dok Varivu u svemu karakterie
borbeni stav, to je vidljivo ve iz uporeivanja njihovih replika:

Stafila: ta se to desilo mome gospodaru? Kakvo ga je to ludilo
snalo?32

Variva: Stari pas ne da pristupit (...) na svakoga rei33

Takvi stavovi mogu da se javljaju i kao refleks odreenih drutvenih
odnosa toga vremena robovi su bili u posjedu gospodara, gotovo doivotno,
pri emu su vlasnici raspolagali ivotima svojih podlonika. Poloaj renesansnih slugu u odnosu na njihove nadreene bio je povoljniji i slobodniji, tako
da je i to uslovilo veu razboritost renesansnih pripadnika pomenutog stalea.

Kamilo i Likonid nemaju mnogo dodirnih taaka (ako se izuzme istovjetna funkcija Ta dva lika u sistemu komedije), te je zato i njihova prisutnost razliita. Dok je Likonid besprizorni mladi sklon nasilju i pijanstvu (i kao
takav javlja se tek u posljednjem inu), dotle Kamilo predstavlja prototip renesansnog junaka poznatog kao amante timido, koji je sav satkan od osjeanja,
prefinjenosti, blagosti, ali i nedostataka sopstvene inicijative. Ta dva lika na
laze se u sasvim razliitim pozicijama Likonidovoj enidbi niko ne staje na
put, dok se Kamilova rodbina, na elu sa majkom, tome otro protivi. Na taj
nain Skup se pomjera u drugi plan, a dubrovaka sredina stupa na scenu.

O Fedri saznajemo iz Stafilinih rijei, i iz jedne jedine reenice, izreene
u prvoj pojavi petog ina. Iako ni Andrijani nije dato vie mjesta (pojavljuje se
samo u dva prizora), ona ipak ini izrazitiju inidividualnost nego njen prototip
iz Plautove komedije (npr. ona brani Stafilu od Eukliona). Uopte, ljubavi Andrijane i Kamila posveeno je mnogo vie mjesta nego odnosu odgovarajueg
para u Aululariji.

Munuo i Strobil takoe imaju dodirnih taaka. Obojica se javljaju kao
nosioci intrige i bufonerije. U tom smislu moe se rei da su likovi slugu
u komediji Marina Dria zadrali neke univerzalne crte robova iz antikih
33
Zagreb, 1962, str. 139.
32
295
komedija, kao to su snalaljivost, lukavost, privrenost gospodaru..., ali ih

odreuju i novi momenti. U prvom redu, to je njihov jezik koji karakterie
obilje igara rijei i narodnih mudrosti. Zatim, tu je njihova sklonost ruga
nju, podjednako pripadnicima naroda i pripadnicima urbanog svijeta, koja sa
prethodnim lingvistikim elementima ini glavni izvor komike. Jo jedna od
taaka mimoilaenja Munua i Strobila je to je prvi od ta dva lika prikazan i
u odnosu sa Grubom, te nam to daje potpuniju i ivlju sliku o njemu. I razlozi
krae blaga su razliiti: jedan eli da se oeni, a drugi da kupi slobodu (to
takoe spada u karakteroloku razliku, ali i u reflekse odnosnih vremena u
tim djelima).

Nije samo individualizacija likova razliito sprovedena, ve i odnosi
meu njima. Najizrazitiji primjer je svakako odnos slugu i gospodara Varive i Eukliona, prethodno apostrofiran, kao i odnos Munuo Kamilo, koji se
takoe u velikoj mjeri razlikuje od onog u Plautovom djelu. Dok Plautov Strobil smatra da najpre ima da misli na gospodara, pa onda na sebe, da treba da
ispunjava svaku gospodarevu elju bolje i bre nego konji na trkama, da i
u snu mora biti svjestan svog podreenog, ropskog poloaja, dotle se Driev
Munuo javlja u nadreenoj poziciji arbitra koji osuuje mane bogatog svije
ta: Sluit gospodaru namuranu dvoja je fatiga, er se slui njemu i njegovoj
mahnitosti.34

Odnos Grube i Kamila takoe predstavlja novinu u tom smislu da je
iz njega vidljiva verbalna ravnopravnost slugu i gospodara.35 Dodijelivi
slugama jednako pravo glasa kao i gospodarima, Dri je jasno iskazao
svoje simpatije. Postavlja se pitanje da li takav stav predstavlja plautovsko
nasljee (i Plautove simpatije su na strani robova) ili modifikovani refleks
pieve ideoloke projekcije u kojoj sluge i puane treba sasluati jer imaju
ta da kau.36 Bilo kako bilo, oni u tome Drievom djelu imaju sasvim posebno mjesto, iako ne izbijaju u prvi plan kao sluge iz Dunda Maroja. Oni su
neizostavne karike u konstituisanju Skupovog lika (i dubrovake sredine) kao
glavnog aktera radnje, u skladu sa anrovskim zahtjevima komedije karaktera.
Istovremeno, oni su glavni nosioci intrige ija dosjetljivost spaava ljubav
Kamila i Andrijane. Njih karakterie i optimistiki ivotni stav, i taj dionizijs Ibidem, str. 150.
O tome dobro svjedoi primjer iz osmog prizora prvog ina:
Kamilo: Grube, srce nas boli od slatka.
Gruba: Tot vam, a vi pomanje zaharom se davite. Da to! Ima li?
Kamilo: Imam, na!
Gruba: to si mi dao? Lakomca, dva mijendeoka mi je dao! Spore si ti ruke, - sporo vazda
davao i na tebe plakali! Ibidem, str. 145.
36

Driev pokuaj ruenja vlade ludih nakaza i realizacija demokratske ideje o ravnopravnosti vlastele i puana, vjerovatno je uticao na njegovu iznenadnu smrt 1567. godine.
34
35
296
ki lan vital je glavna pokretaka snaga te komedije. U isto vrijeme on je u

suprotnosti s pesimizmom mladih vlastelina, to ini kontrast.

Posebno je zanimljiv meusobni odnos slugu i robova u Drievom i
Plautovom djelu, kao i razlike koje iz tih odnosa proistiu, a ispoljavaju se na
stilskom planu, o emu e biti rijei neto kasnije. Nasuprot Antraksovim suvim zahtjevima za za izvravanje obaveza u vezi s gozbom koja tek predstoji
da se oisti riba, oerupa ivina, donese testija i slino, Pasimaha zamilja
da je kapetan vojske koja ide u osvajanje tvrave: Tara tara tan! Nito nam
ne manjka neg tambur da je eerit pravi. Trunfanca! Ovo je vojska u koju
svak dobrovoljno na sodu ide. Ovoj se vojsci katjeli svi pridaju, od ovake
je vojske kapetan blaen er vazda viktoriju ima, s kljui svak tri, - blaeni
tko nas moe primit. Drijemalu, mahni bandijerom da se ova forteca prida.37
Dalje, on poruuje Drijemalu koji mu se u toj igri pridruuje: Reci gori:
Kapetan ide, poklonite se! Da dadu kljue od municijoni od drva, od ulja,
a kuhinju hoemo za nas.38 U kasnijem razgovoru tih likova s Varivom i Skupom prisutno je takoe preplitanje realnog i fiktivnog.
IV

Sve definicije komikog istiu kontrast. Marin Dri je kontrastirao
svoje likove po plautovskom principu, tako da imamo gotovo identine
opozitne parove: Skup Variva (Euklion Stafila), Skup Zlati Kum (Eukli
on Megador), Skup Kamilo (Euklion Likonid) itd. Dalje kontraste treba
traiti u suprotstavljanju mladosti i starosti, ljubavi i interesa, naprednog i
konzervativnog...

Takoe, Dri je kontrastirao funkcionalne i nefunkcionalne prizore,
ime je drao budnom panju gledalaca, smjenjujui elemente bitne za smo
dramsko razrjeenje sa onim koji u tom smislu nijesu igrali bitnu ulogu, ali su
komediji davali ivotnost. Na taj nain se smjenjivala uzbuenost i smirenost
zbivanja. Jedan od najznaajnijih kontrasta svakako predstavlja povod da se
prikae tadanja realnost i, u skladu s tim, u odreenim prizorima Skup biva
potisnut u drugi plan. Takav postupak vidljiv je ve od prve scene u kojoj se ne
pojavljuje glavni lik, kao kod Plauta, ve slukinje iz ijeg razgovora saznaje
mo osnovnu crtu Skupovog karaktera, ali i problem starosno neharmoninih
brakova koji su tada postojali u Dubrovniku.

Konfrontiranjem Skupa i okoline konstituiu se te dvije predmetnosti
jedna prema drugoj, ali i same prema sebi. Ipak, treba primijetiti da iako je to
Zagreb, 1962, str. 162.
38
Ibidem

37
297
komedija karaktera u kojoj bi sve moralo biti podreeno oblikovanju glavnog

junaka u njegovom modelovanju nema bitnih pomaka od slike date na
poetku. Konstituisanje dubrovake sredine, naprotiv, moe se porediti sa mozaikom kojem se dodaje dio po dio, i koji u svakom novom prizoru biva sve
bogatiji. Takoe, panja se premjeta s jednog opozicionog para na drugi, bilo
da su u pitanju likovi ili drutvene pojave. Drieva slobodna, nadovezujua
kompozicija ini pojedine djelove samostalnijim na tetu dramskog sklopa.
Meutim, upravo u njima autorov talenat najvie dolazi do izraaja, i u njima
se nalazi jedna od glavnih vrijednosti Drievog djela. (Kada se sve to uzme u
obzir, Plautovo ostvarenje vidi se kao pregnantnije, dok je Drievo ivotnije).

Pa ipak, pojava o kojoj je rije u isto vrijeme predstavlja i slabost
pievog dramskog postupka koji se na kraju svodi na zabavno smjenjiva
nje dogaaja i njihovih kombinacija. To je jedan od razloga to u Drievom
djelu ne moemo nai produbljen psiholoki portret. Razlog tome moe se
traiti i u zahtjevu eruditne komedije za tipinim likovima u tipinim situacijama. Zadravanje tipskog ini, s jedne strane, potovanje odreenih poetikih
zahtjeva toga doba (starac mora biti ozbiljan, djevojka edna, mladi moe
biti nepromiljen, sluga lukav, majka ne smije biti lakog ponaanja...),
ali i prilagoavanje moralu dubrovake renesansne sredine. Iz svega toga
zakljuujemo mnogo o refleksima toga doba u Drievom djelu, ali i o komediografskoj vjetini toga velikana.

Pored toliko komikih elemenata naslijeenih od Plauta, postavlja se
pitanje ta je to novo u Drievoj komici? Osim komikih digresija koje
usporavaju razrjeenje, a za koje je pisac inspiraciju nalazio u svakodnevici,
novitet treba traiti ne u situacionoj komici, skoro do kraja preuzetoj, ve u
jezikoj, to ini jedno od glavnih obiljeja Drievog djela. U tom smislu
treba ispitati prirodu Drievog dijaloga i nain na koji ga vodi.

Driev dijalog predstavlja neobian spoj Menandrovog i Plautovog dijaloga. Od prvog je naslijedio prirodnost i neusiljenost, a od drugog
otroumnost u nadgornjavanju i sklonost kalamburima. Varon je smatrao da
je komika rijei najbolje bila sprovedena u Plautovom djelu (bilo je komediografa boljih u voenju radnje i slikanju karaktera, ali i u komici rijei on je bio
nenadmaan). Takoe, renesansna publika je iz istog razloga cijenila i Dria.
U emu se razlikuju ta dva majstora komike rijei? Dri ne kombinuje kao
Plaut jezik poezije, pravnih formula i ulice. Neki od tih elemenata zastupljeni
su u izvjesnoj mjeri, ali je njihovo pojavljivanje funkcionalno povezano s
karakterizacijom likova govorom kao jednom od najznaajnijih odrednica
renesansne poetike. Drugaije govori Kamilo, kad kojeg se u izrazu osjea
neto od petrarkistikog duha, a drugaije Gruba ili Munuo, kojima je takav
nain izraavanja stran.
298

U Drievom djelu vidljivo je razraunavanje zrele renesanse sa svojim poecima, olienim u petrarkistikoj poeziji. Tako Gruba kae: Brina,
svi ovi ki duniaju govore Jao! i umiru, a ivi su. Sjetni, to vam je ter
uzdiete?39 Istovremeno, to je i konfrontiranje logike seljakog svijeta s
ljubavnim idealima mladih vlastelina, koji su nali svoju potvrdu u izjavama tipa: Ja sam lje nje, ne mogu neg nje biti i nje mrem, a pravo bi da nje
ivem.40 Takvo ironino razraunavanje s petrarkistikom retorikom pokazatelj je da je to retorika prohujalih vremena. Nasuprot njoj stoji puko rezonovanje koje uzima racionalnost, a ne zanos, za svoj osnovni ivotni princip.
To takoe predstavlja kontrast, neophodan kada je u pitanju komika. Vanost
karakterizacije likova govorom (da mladi mora govoriti kao mladi, a starac
kao starac) istie jo Horacije u svojoj Poslanici Pizonima.

U funkciji karakterizacije likova javljaju se i imena u kojima je sadrana
neka od njihovih dominantnih osobina, pri emu ona istovremeno predstav
ljaju i jedan od izvora komikog. Tako je Skupu sve skupo, Variva vjeito vari
(kuva), Munuo e munuti (ugrabiti) sve to mu doe pod ruku, Pasihmaha
(gr. pas svako, maho, mai boriti se) je spremna da se posvaa sa svakim,
a Drijemalo da odspava bilo kad i bilo gdje.

Najee se ta imena javljaju u igri rijei koja takoe predstavlja jedan
od izvora kominog u Drievu teatru. Tako Gruba govori Varivi o njenom
ivotu uz gospodara kakav je Skup: Prava si Variva koja pakao njime
vari,41 a Munuo sam sebi naavi blago: Munuo, ti si munuo, bjei da
se vjeala tobom ne munu!42 Iz takvih i slinih primjera vidi se Drievo
majstorstvo u oblikovanju jezika kojim se sluio.43 Njegova zasluga je utoliko vea, jer se on moe smatrati rodonaelnikom scenskog jezika na ovim
prostorima. U stvaranju sasvim novog izraza za novi anr, nije se mogao u
potpunosti osloniti na tradiciju koja mu je prethodila. Zato je trebalo traiti
drugaije puteve za ekspresiju dramskog sadraja i forme. I Dri ih je naao
tamo gdje se najmanje moglo oekivati u svakodnevnom.

41

42

43

39
40
Ibidem, str. 145.

Ibidem, str. 155.
Ibidem, str. 139.
Ibidem, str. 170.
Ponovno interesovanje za antiku u doba renesanse pozitivno je uticalo na razvoj filologije,
tako da se njome bavio gotovo svako ko je bio zainteresovan za knjievni rad. Drieva
preokupacija filologijom vjerovatno je bila usputna, kao i vei dio njegovog obrazovanja,
te u tom smislu ne moemo govoriti o njegovom sistematskom bavljenju pitanjima jezika.
Ali, implicitno, jezik njegovog djela nam sugerie da je, ivei u ono vrijeme, morao doi
do nekih znanja iz te oblasti.
299
V

Korienje efektom razgovornog jezika44 samo po sebi nije bilo dovoljno da obezbijedi umjetniki kvalitet djela. I taj jezik je, kao sirova graa,
morao proi kroz Drievu kreativnu preradu. U tom procesu on ga je, u okviru karakterizacije likova, obogatio dijalekatskim elementima, najee u
vidu upitne zamjenice a, vokalnog l na kraju participa perfekta (odnosno dananjeg radnog glagolskog pridjeva), prezenta 1. lica jednine na u
(viu), izrazima tipa iv mi ti i njihove skraene varijante int, i tome slino.
Korienje pomenutih elemenata, kao i korienje argona, predstavlja ispu
njavanje zahtjeva realistinosti, a u isto vrijeme doprinosi poveanoj ekspresivnosti jezikog izraza.

Istu funkciju imaju i poslovice koje u tome djelu i nijesu tako brojne
kao npr. u Dundu Maroju. Jedna od rijetkih je ona koju izrie Munuo, elei
da utjei oajnog Kamila: Svemu je remedijo neg samoj smrti.45 Dalje, italijanizmi (skapulati, tezoro, malicija, sikuro, kontent, krudeli, kateli, forteca...) imaju slian efekat intenziviranja izraza i doivljaja zvunosti jezika i
doaranog svijeta.

Realistinosti i ivopisnosti izraza doprinosi i spontanost dijaloga,
odranije primijeena kod Dria, kao jedna od vrijednosti njegovog djela koja
ini da se on uglavnom zbog toga doima kao improvizacija.46 Prije e biti da je
u pitanju privid improvizacije u kojoj svaki elemenat ima svoje mjesto u sistemu, ali se takva organizacija ne osjea kao artificijelna i iskonstruisana. Konkretan primjer za to imamo u promjeni forme umetanjem stihovanih pasaa,
koji se ne doimaju neprirodnim iako poezija, sama po sebi, ne spada u sredstva svakodnevnog optenja. U odnosu na to gdje se javljaju, ko ih izgovara
i u kakvim prilikama, pomenuti umeci gradskih, pukih i folklornih pjesama
djeluju kao logian nastavak izraza koji im je prethodio, a u isto vrijeme ga
snano poentiraju.

Tvrtko ubeli s pravom istie da je Drievo naputanje pisanog jezika knjievne tradicije
pogreno smatrano prelaskom na svakodnevni razgovorni jezik: Kao to jezik u narodnim
dramskim izvedbama nije svakodnevni, s trga i pijaca, nego posebno razgraeni u slobo
dnijem tonu i rjeniku koji samo podsjea na neke elemente dnevnog, govornog jezika,
tako je i Driev scenski jezik daleko od toga da bude jezik dubrovake pijace. (Narodna
teatrologija u komediografiji Marina Dria, u zborniku radova: Marin Dri, Matica
hrvatska, Zagreb, 1969, str. 343344)
45
Zagreb, 1962, str. 155.
46
Donekle je i sam Dri tome doprinio istiui u prologu Dunda Maroja kako je komedija
nastala : es Pometnika u es dana ju su eli i sklopili Ibidem, str. 195.
44
300

Pasaima na koje se ovdje misli, naravno, postiu se i komiki efekti,
a promjena intonacije sama po sebi doprinosi razbijanju monotonije, o emu
govore sljedei primjeri:
ili
Vari, Vare, pakao vari!

S mladijem mladi
s starijem stari!
Da mi mlade,
ne hajem glade;
ako me je mlad ubio,
ali mi je, brajo, mio... 47
Ree Daa:
Bit u vaa
ako uzbude
dobra paa! 48

Ima sluajeva kada njihovu komiku vie odreuje kontekst u okviru kojeg se javljaju, nego njihovo znaenje samo po sebi. Te pjesme istovremeno
imaju udio i u karakterizaciji likova, jer govore o pukom porijeklu onoga
ko ih izgovara. U Drievom djelu to je Gruba. Zato se ba njoj pridruuju
ti stihovi? I tu odgovor treba traiti u karakterizaciji svakako je prirodnije i
uvjerljivije da takve stihove izgovara mlada, ivahna djevojka iz naroda koja
zna i da se dopadne i da se odbrani, nego na primjer Zlati Kum ili Dobre, jer
se to ne bi uklapalo u njihov psiholoki profil.

Zvunost predstavlja jedan od najveih kvaliteta Drieva jezika, to
i nije za uenje kada se uzme u obzir njegovo izuzetno muziko obrazova
nje (savremenici istiu da je znao da svira gotovo svaki instrument). Pomenuta zvunost posebno dolazi do izraaja kada se govori o hrani (izgleda da
je nutricionistiko podruje posebno bilo inspirativno za Dria, o emu
svjedoi i Pometov monolog o bogatoj trpezi). Uestalo aliteraciono pona
vljanje glasa r primjeuje se u razgovoru Grube i Munua koji je nagovara da
poe za njega:

Munuo: Kako malo zlaca u bunbaicu bih te hranio!

Gruba: Ava, ja mnjah da bi me dumanskijem priklami hranio. Ah,
oni makaruli to dumne ine!... Ho mi dat priganice ali kuljena potprigana i
mavasije?... Vuhvence to govori, pak bi me britvom hranio...49
Ibidem, str. 141.
Ibidem, str. 174.
49
Ibidem.
47
48
301

Kada se uporedi jezik Driev s jezikom drugog velikana dubrovake
knjievnosti Ivana Gundulia, primjeujemo da su obojica veoma dobro ovladali vjetinom kroenja jezikog materijala. Ipak, Driu treba odati vee
priznanje, jer je on zatekao u povoju tadanji jezik komediografskog anra
i bio je prinuen ne samo da ga prilagoava svom talentu, ve da ga stvara.
Nasuprot njemu, Gunduli se pojavio u epohi ve formiranog knjievnog jezika koji su izgradili njegovi prethodnici. Iz gore navedenih primjera moemo
primijetiti ne samo jeziki materijal, ve i ono to se u njemu i sa njim javlja u
domenu znaenja, odnosno svijeta prikazanih predmetnosti, kao odraz prilika
toga doba. Iako je Dri tome posvetio veliki dio svoje komedije, ak mnogo
vei nego to je to anrovski propisivala komedija karaktera, i kod Plauta se
moe nai neto od refleksa antikih vremena.50 U tom smislu moemo primijetiti da je Dri mnogo angaovaniji od Plauta koji tek dotie neke teme, i da
bi se na njegov knjievni rad mogle primijetiti one rijei koje e vjekovima
kasnije iznijeti an Pol Sartr, govorei o problemu angaovanosti: Govoriti
znai delovati: svaka stvar koja se imenuje nije vie sasvim ista, ona je izgubila svoju nevinost. Ako date ime ponaanju nekog pojedinca, vi mu ga
otkrivate: on vidi sebe.51

Iz tih neslaganja proizilazi da se organizacija prostora i vremena u
Drievom, odnosno Plautovom djelu, tj. hronotop, bitno razlikuju. Rim u
treem vijeku prije Hrista djeluje blijedo u odnosu na sliku renesansnog Dubrovnika koje je Drievim razgranatim postupkom osvjetljavan sa svih strana. Kao takav, on daje potpunijij utisak, ivlju sliku i dublji doivljaj.

U onim segmentima svoga djela gdje je sasvim nov, Dri je dao izuzetne
domete. Ali, ne treba tu vrstu kvaliteta vezivati iskljuivo za originalnost i novitet. I u onim naslijeenim elementima znao je Dri ponuditi drugaije, bolje
i pregnantnije rjeenje od Plauta. Jedan od takvih primjera je motivacioni sistem koji je vre graen kod Dria, sa jaim uzrono-posljedinim vezama,
To su uglavnom opisi tadanjeg naina ivota i potreba prosjenog Rimljanina: ... Dela
sad da mi da purpur, i zlatan nakit, i robinje, mazge, mazgare, pratioce, deake to nose
potu, da mi kupi kola da ne idem peke... Kudgod se okrene, u svakoj kui ima vie
kola negoli u selu kad su poljski radovi... Tu su ti pralje, pa kujundije, pa zlatari, platnari,
obuari, papudije... tkai, krojai, bojadije... (Tit Makcije Plaut: Odabrane komedije,
SKZ, Beograd, 1923, (preveo s latinskog jezika Veselin ajkanovi), str. 19. Meutim,
prisutan je i kritiki odnos prema tim istim pojavama, to nam govori da Plaut nije u potpunosti ignorisao drutvene probleme svoga doba. Tako Megador kae: Ja, hvala bogovima i
naim starima, imam koliko mi treba, i ne traim ni veliko gospodstvo, ni paradu, ni mastan
miraz, niti mi treba trka i vika sa svadbi, ni sva mogua kola i skupocene haljine, koje samo
mogu samo da upropaste oveka. (Tit Makcije Plaut: Odabrane komedije, SKZ, Beograd, 1923, (preveo s latinskog jezika Veselin ajkanovi), str. 6).
51
an Pol Sartr: ta je to literatura, u knjizi: an Pol Sartr: O knjievnosti i piscima, prevod
i napomene Frida Filipovi, Kultura, Beograd, 1962, str. 35.
50
302
u emu treba traiti pozitivan ishod Drievog umjetnikog istrajavanja nad

zahtjevom realistinosti. Primjera radi, to je oigledno iz one situacije koja
spada u naslijeeni plautovski materijal zapleta i razrjeenja i Zlati Kum i
Megador odustaju od enidbe, ali je motivacija njihovih postupaka razliita.
Dok se pretpostavlja da e Megador iz ljubavi prema sestriu ustupiti svoju
buduu nevjestu, dotle Zlati Kum sam die ruke od vjenanja, uvrijeen
istjerivanjem svojih slugu iz Skupove kue, to predstavlja i uvredu njegovog
vlasteoskog autoriteta.

U onom to je naslijeeno, Dri je znao i pruiti uvjerljiva psiholoka
poniranja u duevnu buru glavnog junaka, iako ne moemo rei da su psiholoki
portreti njegova specijalnost, jer je svojim likovima davao vie obrise jarkih
boja nego tanana sjenenja i prelaz jedne nijanse u drugu. O tome nam svjedoi
jedan od Skupovih monologa: Ja ne znam to u, ja nijesam sikur s ovom
eljadi, ja sam nevoljan ovjek. Ne ima zlato zlo! Ima li ga na ovi nain
zlo i gore! Otkle ovo tezoro naoh, meni se mir izgubi, san me se odvre,
misli me obujmie, sva zla na mene napadoe, i ne ekam drugo od njega neg
dame tkogodi pri njem zakolje. Otkrit ga ne smijem, tajat ga je muka pakljena.
A za moje zlo drae mi je neg dua!52 Kombinovanjem tautologije, asindetona
i svedene forme po uzoru na sentence i poslovice, Dri sa sigurnou prikazuje mre dojueranjeg siromaha, koji je nakon iznenadnog otkria izgubio
duevni mir, ime obogauje izraz i daju mu snagu emocije.

Mane, naravno, postoje i u onim djelovima Drievog ostvarenja u
kojima je ponudio sasvim nova rjeenja, za Plauta nekarakteristina, kao to
su brojni prizori i epizode sasvim nefunkcionalni po krajnji ishod radnje.
Oni doprinose boljem osvjetljavanju drutvenog konteksta u okviru kojeg
egzistiraju, ali ne i razrjeenju. S druge strane, ti isti elementi gotovo da
imaju funkciju retardacionih sekvenci, to moe izgledati vrlo neobino
kada se zna da je upravo retardacija bila jedan od kriterijuma distingviranja
dramskog od epskog. Korienjem ovih sredstava za odlaganje napetosti
(koja je gotovo uvijek u vezi sa razrjeenjem), Dri se pribliio tehnici epskog prianja i na taj nain jo jednom potvrdio da je duh velikih stvaralaca
nemogue ograniiti na jednu formu koja se lako svrstava u tano odreenu
kategoriju.

Takvoj recepciji Dria doprinosi i bogatstvo njegovog stila, to se naj
bolje primjeuje direktnim konfrontiranjem sa Plautovom jednostavnou
izraza. Iz primjera koji slijede daje se primijetiti kako se kombinovanjem gotovo istih elemenata dobijaju razliiti krajnji produkti:
Zagreb, 1962, str. 143.
52
303

Plaut (Eunomija): Veruj mi, brate, da ovo to ti govorim, govorim
ti samo kao sestra, u tvom interesu. Ja znam da se od nas, ena, zbog nae
brbljivosti, ceo svet otresa. Svega, kau, ima na svetu, osim mutave ene....
Ali, pomisli, brate, da ja imam samo tebe i ti samo mene, i da jedno drugom
otvoreno treba da kaemo sve to nam je na srcu. Zbog toga sam te i izazvala
ovako nasamo, da porazgovaram sa tobom o neemu to se tie tebe.53

Dri (Dobre): Zlato, moje zlato, razlog je da sestrica bratu uspomene
to je razlog. Dobro je da mi ene scijenjene smo zamalo u stvoru, i da ne
imamo pamet muku ma djetinjsku, koja se kako i slaba grana, na svaki svjet
obre, ili lud ili mudar, i prije na lud neg na mudar; nita ne manje ljubav ku ja
nosim momu bracu, mudru me ini da mu uspomenem to je razlog i to ini
za tebe. I zato sam se dijelila iz kue da ti slobodnije ovdi gdje nije nikoga uspomenem to me je sveti duh nadahnuo da ti uspomenem er od kunje eljadi
ne smije rije poaptat da ne prisluuju; hoe sve znat, i to nije, pak svakomu
pripovijedat.54

I Eunomija i Dobre prave uvod da spomenu enidbu Megadoru, odnosno Zlatom Kumu. Potezanje istih argumenata i razloga kao to su: isticanje
rodbinske veze i krvne bliskosti, ukazivanje na enske mane, insistiranje na
snazi sestrinskih osjeanja, elja da razgovaraju sami ne ini ova dva iskaza
slinim. Iako im je veliki broj elemenata zajedniki, oni se u znatnoj mjeri
razlikuju i to se prvenstveno odnosi na Drieva dodavanja i dopisivanja.
Dok Plaut kao glavnu ensku manu istie brbljivost, po Drievom miljenju
to je djeija pamet, iju kvalifikaciju proiruje daljim poreenjem da se kako
i slaba grana, na svaki svjet obre, ili lud ili mudar, i prije na lud neg na mudar. Ali u Drievoj interpretaciji, taj se nedostatak d prevazii ljubavlju
prema blinjem i nadahnuem Svetog duha (na scenu stupa religiozni mome
nat!), dok se kod Plauta sve zadrava samo na konstataciji da svega... ima na
svet, osim mutave ene. Dalje, insistiranje da se razgovor vodi u privatnosti,
bez prisustva treeg lica, Plaut motivie ozbiljnou teme, a Dri eljom
da se zatite od znatielje slugu i na taj nain sprijee dalje irenje sadrine
voenog razgovora. Na ovaj nain usputnim iskazima, koji se naizgled doimaju suvinim gradi se i dograuje slika Dubrovnika i ljudi u njemu. Na
primjeru ova dva kratka izvoda vidljiva je bujnost Drieva izraza koji je sav
u nadgradnji kostura Plautove prie.

Pomenuta nadgradnja se vie oituje na mikro nego na makro planu,
vie iz ekpresivnih elemenata nego iz krajnje cjelovite slike, to je vidljivo i pri
54
Zagreb, 1962, str. 147.
53
304
analizi poreenja. Nasuprot Drievim slikovitim i razgranatim poredbenim

korelatima, kao u prethodnom primjeru, Plautove karakterie jednostavnost,
ali i pojaavanje osnovnog tona, kao u primjeru tipa: ... Da oupa toga petla,
ali da bude istiji nego glumac kada se obrije.55

Rimska knjievnost sa Plautom nedvosmisleno se javlja i djeluje kao
pojavni oblik jedne velike tradicije. Renesansa i Marin Dri u njoj imaju formu i znaenje druge velike tradicije. Koliko god se razlikovali, a razlikuju se
po mnogo emu, u detaljima i kao cjeline, sa stanovita meusobnih relacija
krugovi ovih dviju velikih tradicija nalaze se u sloenom odnosu nagovjetaja
i otkrivanja, to e dovesti do uspostavljanja kontinuiteta primarnih tokova
evropske civilizacije.
***

Dri je svoje djelo gradio oslanjajui se na poetike norme renesanse. Teko je otkriti izvore njegove poetike i naine na koje je dolazio do osnovnih principa za kojima se povodio oblikujui svoje djelo. Ako se izuzmu
najpoznatiji spisi Horacija, Cicerona, Elija Donata i drugih teoretiara i
gramatiara koje je upoznao zahvaljujui Iliji Crijeviu, jednom od najobrazovanijih ljudi svoga vremena, Dri je formirao svoje poetike stavove vie
iz kontakata sa ljudima, pohaajui kolu ivota iz koje je najbolje uio.

Taj velikan renesansne komedigrafije pokazuje smisao za prevazilaenje
ranijih sadraja, to je vidljivo iz naina na koji transformie postojeu knjievnu
grau ili, kako kae Mihailo Panti: ... Dri je... postupao kao pela koja sa
raznih cvetova slobodno pribira sokove od kojih posle treba da radom njenih organa nastanu vosak i med.56 Iz toga proizilaze i neke bitne crte Drievog dramskog postupka koji karakteriu stalni kontrapunkti: dijalog monolog, poezija
proza, Skup kontekst, realno fiktivno, uzbuenost smirenost... Slino tome,
po principu kontrasta moemo posmatrati i osnovne razlike izmeu Drievog
i Plautovog ostvarenja o kojem je ovdje rije: poezija proza, jednostavnost
kompozicije strukturna razuenost, lapidarna artikulacija bogata dikcija,
funkcionalnost svih primarnih motiva nefunkcionalnost mnotva epizoda...
Iako se Drievom stvaralakom postupku mogu staviti odreene zamjerke u
vidu pretjerane opirnosti, dugih monologa, odsustva dramaturke centripetalnosti itd, ipak je u pitanju raskoan talenat koji je, omeen umjetnikim konvencijama sa svih strana, uspio progovoriti vlastitim glasom.
56
Mihailo Panti: Poetika Marina Dria, u knjizi: Iz knjievne prolosti, SKZ, Beograd,
1978, str. 29.
55
305

Vrijednosti Dria moemo traiti i u novom i u preuzetom, jer ih objedinjava kvalitet njegovog umjetnikog izraza i interpretacije. Poznato je da
se Drieva koncepcija umjetnosti kretala izmeu (platonovske) poezije kao
nadahnua i (aristotelovske) poezije kao umijea, od optenja sa Bogom preko
hartije do korienja uobiajenih sredstava koje je propisivala antika retorika
i to s pravom, kada se uzme u obzir da njegovo knjievno djelo odie i talen
tom i vjetinom kod kojih, kako bi rekao Horacije, jedno potpomae drugo
i prava saradnja ih vee. Takoe, injenica da je i u naslijeenom bio svoj
svrstava ga u onu kategoriju umjetnika-kometa koji se rijetko raaju, vjekovima iekuju, kratko ive, a iji lik zadugo ostaje u odsjaju italakog oka.
Literatura
Primarna:
Tit Makcije Plaut: Odabrane komedije, SKZ, Beograd, 1923, (preveo s
latinskog jezika Veselin ajkanovi)
Marin Dri: Novela od Stanca/ Tirena/ Skup/ Dundo Maroje, edicija
PSHK, Zora Matica hrvatska, Zagreb, 1962.
Sekundarna:
Branko Drehler Vodnik: Povijest hrvatske knjievnosti I, Matica hrvatska,
Zagreb, 1913.
Franjo velec: Komiki teatar Marina Dria, Matica hrvatska, Zagreb, 1968.
I. M. Tronski: Istorija antike knjievnosti, Narodna knjiga, Beograd, 1952,
(preveli: Miroslav Markovi i Bogdan Stefanovi)
Marin Dri (zbornik radova), SKZ, Beograd, 1958.
Marin Franievi/ Franjo velec/ Rafo Bogii: Povijest hrvatske
knjievnosti III, Liber Mladost, Zagreb, 1975.
Mihovil Kombol: Povijest hrvatske knjievnosti do Preporoda, Matica
hrvatska, Zagreb, 1945.
Milan Budimir/ Miron Flaar: Pregled rimske knjievnosti, Zavod za
izdavanje udbenika NR Srbije, Beograd, 1963.
Milan Ratkovi: Marin Dri, predgovor knjizi: Marin Dri, edicija
PSHK, Zora Matica hrvatska, Zagreb, 1962.
Miroslav Panti: Poetika Marina Dria, u knjizi: Iz knjievne prolosti,
SKZ, Beograd, 1978.
Petar Milosavljevi: Teorija knjievnosti, Zavod za udbenike i nastavna
sredstva, Beograd, 1997.
Renik knjievnih termina (II izdanje), Romanov, Banja Luka, 2001.
T. S. Eliot: Izabrani tekstovi, prevela Milica Mihailovi, Prosveta,
Beograd, 1963.
306
Vilijam ekspir: Timon Atinjanin, BIGZ, Narodna knjiga, Rad, Nolit,

Beograd, 1978.
Zbornik o Marinu Driu, Matica hrvatska, Zagreb, 1969.
Zdenko Lei: Teorija drame kroz stoljea I, Svjetlost, Sarajevo, 1977.
an Pol Sartr: O knjievnosti i piscima, prevod i napomene Frida Filipovi,
Kultura, Beograd, 1962.
THE MISER BY DRI VERSUS AULULARIA BY PLAUTUS

Meeting the basic criterion of character comedy dealing with typical
characters in typical situations, Dri and Plautus have numerous similarities
especially personalized in the subject core of their writings. However, despite
of much reliance on Plautus, highlighted by Dri himself in the prologue of
The Miser, differences between their varieties are more evident, starting from
form of expression (in narrative and in verse) to those elements which seem
to be very similar. Although both comedies are divided into 5 acts, disposition
of elements is different in them, which can be seen by comparing their introduction and expositions - the simplicity of Plautus in composition is replaced
by richness of Dris dramaturgy. It is also obvious from many characters
which influenced change of inner comedy technique. Dris drama method is
characterised by continual counterpoints: dialogue - monologue, poetry - narrative, The Miser - context, the realistic - the fictional, excitement - calmness
etc. Similarly, by principle of contrast, basic differences between Plautuss
Aulularia and Dris The Miser may be observed: poetry - narrative, simplicity of composition - structural complexity, lapidary articulation - rich diction,
functionality of all primary motifs - dysfunction of abundance of episodes...
Briefly, influences are evident and undeniable, but free relation with the original and treatment of an already typical topic witness that Dris exuberant
expression upgrades Plautuss story skeleton.

Key words: intertextuality, composition, (dys)functional, social context,
dramaturgical simplicity, dramaturgical grandeur, inner comedy technique...
307

UDK 821.163.4.09:2
Pregledni rad
Vanda BABI & Denis VEKI (Zadar)
Sveuilite u Zadru
vanda.babic@zd.t-com.hr
ANDRIEV ODNOS PREMA VJERI*
Autori lanka pokuali su odrediti Andriev odnos prema
vjeri poglavito u njegovom knjievnom opusu. Njegov odnos
prema vjeri bio je kao i prema svemu drugom kontroverzan i
podijeljen u dva smjera. Duboko u sebi, temeljno Andri nosi
vjeru koju tijekom ivota, okolnosti i spoznaja hrani i podie
ili pak zatire i skriva u najdublji dio sebe. Bog nikako nije
mogao nestati iz njegove nutrine ma kakva zbivanja i okolnosti ga moda tjerale zakljuak je ovog rada s posebnim osvrtom na njegovo vienje (su)ivota vjera u Bosni.
Kljune rijei: Ivo Andri, vjera, Bosna

Pored svih rasprava oAndrievim kontroverzama i knjievnoumjetnikim
kvalitetama zanimljivo je detaljnije analizirati jedan segment njegovog ivota
koji je zasigurno utjecao na cijeli piev ivot i odluke. Svatko tko je itao
Andrieva djela nije mogao ne primjetiti intenzitet vjerske upletenosti u djela,
bilo da je rije o tematici samog djela, bilo da je rije o Andrievoj ispovijedi
u literarnom predloku. Prouavajui rasprave o Andrievim razmiljanjima
o kranstvu, vjeri i predodbi o islamu, bilo u njegovim knjievnim djelima, bilo u tekstovima bez literarne vrijednosti i pismima, uoljivi su izljevi
mrnje vjernika obiju vjera. Gdje se nalazi okida u djelima Ive Andria
koji pokree kritiku upuenu prema njegovu stavu o muslimanima? Polemike
o ve razvijenom problemu Andrieve mrnje prema svemu to je islamsko
i muslimansko proizlaze ponajvie iz kritika bosanske muslimanske kulturne
sredine koje su, u skladu s doktrinom procjenjivanja osobnosti knjievnika,
jednosmjerne i sugestivne. Vano je naglasiti da mnoge bibliografske jedinice
* Ovaj rad referiran je na Meunarodnom znanstvenom skupu u Travniku, u listopa-
du 2011. godine.
309
Vanda BABI & Denis VEKI
o Ivu Andriu otkrivaju njihove autore kao osobe primarno odreene svojim
politikim i vjerskim komformizmom.

Naime, odluka da mu se dodijeli Nobelova nagrada za knjievnost,
izazvala je veliko razoarenje u muslimanskim kulturnim krugovima u BiH.
Kritici Andrieve percepcije muslimana i islama u BiH pridruili su se ukrija
Kurtovi u svom djelu Na Drini uprija i Travnika hronika od Ive Andria u
svijetlu bratstva i jedinstva, Muhamed Hadijahi i konano, Muhsin Rizvi
knjigom Bosanski muslimani u Andrievom svijetu. Kritika je izazvala cijeli niz protesta u dijelu Bosne to pokazuje i devastacija Andrieve biste u
Viegradu, kasabi koju je upravo ovjek iji su spomenik sruili, proslavio na
svim velikim svjetskim jezicima.

Enver Kazaz o takvoj kritici zakljuuje: Bonjaka rasprava o Andriu
pokazuje alosno stanje ovdanje knjievne znanosti, potonule u povrni pozitivizam i anahroni konzervativni impresionizam. Otud ona i ne moe u povodu Andria itati pluralnu dimenziju vlastitog nacionalnog identiteta, njegovu dijalektinost u genezi, otkrivati sistem njegovih razlikovnih obiljeja
u uem ili irem kontekstu, niti pak moe itati bez ideolokih predrasuda
vlastitu tradiciju, koju, nesumnjivo, kroz dijalog s njenim vrijednostima, gradi
i Andriev opus.1 (Kazaz, 2001)

Djela Iva Andria nala su se na meti mnogih kritiara koji su mu zamjerali neprijateljski odnos prema muslimanima u BiH i na taj nain postupno
uvodili kriterije pozitivizma i biografizma u tumaenje knjievnoumjetnikog
djela, istiskujui knjievnoteorijske pristupe iz analiza pisca koji e, po svemu sudei, jo dugo vremena ostati kontoverzni, kako se esto navodi, pisac
sistema, islamofob, kvislinki Srbin, itd. Po svemu sudei, bavljenje
Andrievim djelima postaje arino pitanje opredjeljenosti i pristranosti ideji,
vjeri ili politikoj struji. Prouavajui Andriev odnos prema vjeri openito,
mogli bismo ga okarakterizirati kao odnos prema religiji i religioznosti s
teolokog stajalita, no pravo pitanje je kakav je vjerski stav Andria kao autora knjievnih djela?

Svatko tko je usporedio bilo koju Andrievu biografsku jedinicu mogao
je doi do zakljuka kako oko njegovog roenja postoji mnogo kontroverzi, a
jednu od tih prikazao je Dubravko Jeli.2 Zna se da je Andri primao veliki
vjerski utjecaj od fratara kojima je bio okruen. Nije ni malo sporno da se

Enver Kazaz, erzelez iz naeg demata Munib Maglajli: rtva dirljive odanosti,
objavljeno u asopisu Novi Izraz, 12, Sarajevo, ljeto 2001. Preuzeto s internet stranice
http://www.openbook.ba/izraz/no13/13_enver_kazaz1.htm (19. 2 2012.)
Dubravko Jeli, Andrieve hrvatske teme i Andri kao hrvatska tema, Zbornik Ivo Andri
i njegovo djelo, Sveuilite u Mostaru, Pedagoki fakultet, Mostar, 2003.
310
Andriev odnos prema vjeri
Ivo Andri u periodu izmeu dva svjetska rata, a kasnije sve do svoje smrti,
izjanjavao kao Srbin. Takva nagla promjena nacionalnosti, vjerojatno je rezultat karijerizma koji je zahtjevao odreena odricanja. Joseph Ratzinger napominje: Da bi dolo do eventualnog osobnog meureligijskog osvjeivanja
i dijaloga, dijalog mora biti razmjena izmeu naelno jednako rangiranih i
stoga suprostavljenih relativnih pozicija s ciljem da se prispije do maksimuma suradnje i integracije izmeu razliitih oblika religije (Ratzinger, 2004:
108). U takvom kontekstu je nemogue promatrati Andriev stav prema
muslimanima kao stav koji je izgraen u idealnim uvjetima ravnopravnosti
meureligijske komunikacije. Andri, kao vjernik i kao osoba koja je dublje upoznata s povijeu BiH, sigurno ne moe biti potpuno indiferentan i
savreno objektivan kad je u pitanju meureligijski i meukulturalni odnos.

Za prouavanje Andrievog odnosa prema vjeri i kranstvu zanimljiv
je podatak koji pokazuje da je Andri davno izrazio svoje miljenje prema
kojem je katolicizam prokletstvo za drave i narode (Mui, 2001: 98). Nara
vno, potrebno je imati na umu kako je svaki ovjek podloan religioznim
krizama u kojima pokuava nai krivca u svemu to ga okruuje smatrajui
da onaj drugi ima iskrivljenu predodbu vjere i religije. Postoji dokument
iz ivota Iva Andria koji dokazuje previranje osobnosti ovog pisca. Vano
je istaknuti Andrievu masonsku aktivnost, budui da su uvjerenja slobodnih
zidara uvelike utemeljena na ezoteriji koja se na vie dogmatskih razina protivi kranskom nauku. Naime, povjesniar Nenad Petrovi pronaao je u Vojnoistorijskom institutu tipski dosje kakav je otvaran za sve bive diplomate
i sve druge osobe osumnjiene za pripadnost masonima. U dosjeu se nalazi
vlastoruno pismeno izjanjavanje Iva Andria u vezi s njegovim lanstvom
u masonskoj organizaciji, kada je 1925. godine primljen u lou Preporaaj,
koja je u to vrijeme radila samostalno i odvojeno od Velike loe Jugoslavije.
Pozivajui se na dokument Vojnoistorijskog instituta, Nenad Petrovi smatra da je kljuna toka u Andrievom pismenom iskazu, da je usljed svoje
neaktivnosti spontano prestao biti lan slobodnih zidara.3 Ono to dodatno
stvara zamrenost jest indicija da je poslije izlaska ili iskljuenja iz masonske loe Preporaaj, Andri uao u masonsku lou Dositej Obradovi,
takoer u Beogradu.4
3
Branislav Krivokapi, Masonski dosije Ive Andria, reportaa objavljena 21. oujka 2010.
na internetskoj stranici http://www.blic.rs/Vesti/Reportaza/181581/Masonski-dosije-IveAndrica, (16. 10. 2011.)
Nadan Filipovi, Nikad kraja razmilljanjima o proitanom Ivi Andriu, feljton objavljen
na internetskoj stranici Demat gornji Rahi 27. rujna 2010. godine, http://dzematrahic.
ba/new/index.php?option=com_content&view=article&id=3947:ekskluzivni-feljton-o-iviandrito-niste-znali&catid=44:kitabhana-qilmq&Itemid=75 (15. 2. 2012.)
311
Kao kamen spoticanja u valoriziranju Andrieva knjievnog opusa esto se

navodi njegova disertacija Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod uticajem
turske vladavine (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter
der Einwirgung der turkischen Herrschaft) (Jeli, 2003: 16), koja je svojim sadrajem, tvrdi Ezher Beganovi u feljtonu iz 2009. godine5, uvelike
obiljeila vrstu i stil Andrieva knjievnoumjetnikog opusa kao pievu
subjektivnost u opisu i predstavljanju bosanskog muslimana. Spoitava mu
se ponajvie uporaba kristijanocentrikih i europocentrikih elemenata u
koncepciji bosanske kulturne povijesti. O potencijalnom kristijanocentrizmu
i europeocentrizmu u Andrievoj disertaciji i literarnim uratcima progovara
Dubravko Jeli, koji navodi:

Andri je o Turcima imao miljenje kakvo je imao, to je injenica, ali
to je potpuno u skladu s naim povijesnim gledanjima na njih. Cijelo nae XIX.
stoljee prolo je u znaku dihotomije krst i nekrst. Ostaje dakle injenica: nije
Andri identificirao Turke-osvajae i nae muslimane, odnosno Muslimane
nego obratno, on ih je otro razlikovao (Jeli, 2003: 22). Zato se ne treba
pitati iji je Andri, nego to je sve izgradilo Andria.

Ocjenjujui ulogu Katolike crkve za vrijeme vladavine Turskog carstva, Andri stavlja franjevce na prijestolje utjecaja i duhovnog ivota katolika u BiH u to vrijeme. Unato mnogim sugestivnim pristranostima prema
franjevcima, Andri im prigovara ubiranje poreza, in koji se ne odobrava u
franjevakom redu. Nadalje, spoitava im to su se sluili podmiivanjima i
prevarama kako bi se izborili za najmanji prostor djelovanja. Najvei Andriev
prigovor franjevcima ide na to to su franjevci istovremeno bili na strani
kranskih osloboditelja, a ujedno glumili lojalnost Turcima i time djelovali
na puanstvo koje je s vremenom takvim ponaanjem izgubilo svoju nacionalnu samosvijest.6 Upravo iz kritikog stava fratarskog reda koje Andri iznosi, ponajvie u Travnikoj hronici, vidljiva je njegova sklonost objektivnom
promatranju. Takav stav govori o Andriu kao povrijeenom vjerniku koji
osuuje krivovjerno ponaanje.

Ipak, Andri zakljuuje da su franjevci u svojem 600-godinjem
djelovanju u Bosni ostavili rijedak i lijep primjer kulturnog djelovanja i
kranske portvovnosti. Nadalje, pripisuje franjevcima zasluge za razvijanje duhovne snage koju su pretoili u spisateljsku djelatnost.7 Zanimljiv je
5
Ezher Beganovi, Ivo Andri Domai islamizirani elemenat postao je mona

prepreka hrianskom zapadu, feljton je objavljen na internetskoj stranici www.
okcsana.org 1. svibnja 2009. godine
Vie o tome vidi u: Zbornik Ivo Andri i njegovo djelo, Sveuilite u Mostaru, Pedagoki
fakultet, Mostar, 2003.
Vie o tome vidi u: Zbornik Ivo Andri i njegovo djelo, Sveuilite u Mostaru, Pedagoki
312
Andriev stav koji otro razlikuje osobnu vjeru pojedinca i organiziranu religiju. Vidljivo je, dakle, da Andri organizirani oblik vjere esto promatra kao
instituciju koja je podlona kvarenju, politikom diverzitetu i meucrkvenim
sukobima. Fratri, ukoliko su i oni neto govorili, alili su se na Turke, na globu i progone, na tok istorije, na svoju sudbinu i pomalo na ceo svet (Andri,
2001: 265). Takoer, u Travnikoj hronici, u dijalogu s fra Julijanom, Defose
se s uenjem pita: (...) kako to da vi, fratri, koji ste videli sveta i uili kole,
koji ste u sutini dobri ljudi, istinski altruisti, ne vidite ire i slobodnije, ne
shvatate zahteve vremena i ne osetite potrebu da ovek prie oveku (...)
(Andri, 2001: 333).

Marko Dragi istie da je Andri pisanjem o bogumilstvu u svojoj
disertaciji zakljuke zasnovao na istraivanjima Franje Rakog, to autora u miljenju o vjeri u BiH prije dolaska Turaka smjeta u zapadniji krug
shvaanja vjerskih prilika u predokupiranoj Bosni. Andri pie da je upravo
bogumilstvo podiglo stjenoviti zid izmeu Bosne i zapadnog svijeta te je silom prilika odvelo zemlju pod jaram istoka. Dragi tvrdi kako nisu u pravu
oni koji glorificiraju Andrievu disertaciju, kao ni oni koji napadaju njen izrazit antimuslimanski prizvuk. Dragi smatra da je to djelo, kao i svaki drugi
znanstveni rad, nastalo na temelju tadanje dostupne literature, a neke jedinice
koritene literature su, naravno, prevladale kao to je to sluaj u svakom radu
te vrste (Dragi, 2003: 199).

Ve spomenuti akademik, Muhamed Filipovi, u intervjuu u asopisu
za kulturu Diwan, izraava nezadovoljstvo Andrievim pristupom pri izradi
disertacije:
Andri kad je pisao svoju doktorsku tezu on je ve imao dokaze duhovnosti.
Imao je Baagievu disertaciju, imao je ejha Kemuru, orovievu historiju
knjievnosti, Prohaskinu historiju knjievnosti. Dakle, ne radi se o tome da
moda nije znao, ve da je namjerno to uradio iz nekoga razloga. A taj razlog
je da se negira duhovnost ovog prostora i posebno da se negira svaki duhovni
kvalitet i vrijednost Bonjaka.8

U istom intervjuu, Filipovi pada u kritizirane zamke historicizma kada
pristrano komentira povijesna dogaanja, ne osvrui se na mnoge izvore koji
pobijaju njegovu ideju mirnog opstanka krana pod Osmanskom vlasti: Osmanlije nisu donijele iskljuivost koja je bila karakteristina bilo za zapadne
kranske zemlje, bilo za istone kranske zemlje. Njihovo naelo je bilo
U vjeri nema prisile, neka svako vjeruje shodno svojoj tradiciji, ali mora
8
fakultet, Mostar, 2003.

Citat preuzet iz intevjua Muhameda Filipovia za asopis Diwan koi prenosi web magazin
Bonjaci.net 9. sijenja 2012. pod naslovom Dijaspora mora rasistiti sa iluzijama o Bosni.
Intervjuirao: Anes Dunuzovi http://bosnjaci.net/prilog.php?pid=44678 (19.2.2012.)
313
da potuje dravu. Oni koji nisu bili muslimani bili su osloboeni vojske i
odlaska u rat, ali su morali da plaaju odreeni porez, koji su kasnije zlona
mjerno nazvali hara.9

U Andrievim ranijim knjievnim djelima oit je i jasan utjecaj
kranstva kao vjere i kao kulture naroito u djelu Ex ponto (1917.) i Nemiri (1921.). Mnogi su primjeri u tim djelima koji prikazuju Andriev stav
prema kranstvu i utjecaj kranstva na mladog Andria. U mlaim tekstovima osjea se duboka religioznost koja ga smjeta u krane koji su poboni
i ispunjeni bojom milou: Sav sjaj to ga Bog svijetom prosipa plavi oi
moje (Andri, 1995: 31). Takoer je znaajno primjetiti u kolikoj mjeri Andri
posee za formom molitve i blagoslova u djelu Ex ponto. Religioznost i vjeru
u Boga opisuje kao neizostavni segment ivota ovjeka koji ivi ivot punim
pluima:

ivite i borite se kako najbolje umijete, molite se Bogu i volite svu
prirodu, ali najvie ljubavi, panje i sauea ostavite za ljude, ubogu brau
svoju, iji je ivot nestalni pramen svijetla izmeu dvaju beskonanosti
(Andri 1995: 39).

Molitva upuena Bogu ponekad postaje razgovor ispunjen pitanjima
u kojima se oituje pievo priznavanje vrhovnitva Bogu koji je za Andria
svemogu i iznad dosega razumijevanja obinih ljudi:

O, Boe, koji zna sve to se zbiva, ne koristi mi da tajim da ima
asova kad s Tobom govorim neistim jezikom ove zemlje. Govorim ovako:
O, Boe, zato si mi dao srce koje me bez prestanka vue daljinom i ljepotom
nevienih krajeva... (Andri, 1995: 47).

vrst dokaz Andrieve religioznosti i gorine koju na njega ostavlja
Svijet je i molitva koju je zapisao:

Molitva u jutro. O Boe, nemilosrdni stvoritelju, koji me svijetom
budi na muku dana, oprosti mi i budi milostiv meni koji, evo, hulim. (...)
Boe, ne prezri molitvu napaenog, gordog grenika! (Andri, 1995: 70).

Najvei i najznaajniji literarni primjer molitve/razgovora s Bogom
u Andrievim djelima jest Nemir od vijeka. Andri se tu na poseban nain
suoava s Bogom. Budui da esto izrijekom ne spominje boje ime Bog, da
se zaista obraa njemu vidljivo je iz upotrebe velikog poetnog slova na osobnim i posvojnim zamjenicama: Ti, Te, Tvojim, Tebi, Tvojih, itd (Andri,1995:
81). Pripovijedanje je usmjereno na autorovo obraanje Bogu, gdje u linearnom slijedu vrlo apstraktno opisuje svoje djetinstvo i ivot, naglaavajui
kako je upravo Bog upravljao njegovim djelima i razmiljanjima: Ja znam
da niko iv nije preao put a da mu se Ti nisi pribliio, poloio ruku na rame
9
Isto.
314
i poao s njim jedan as (Andri, 1995: 82). Unato tome to je Nemir od vijeka zapravo pokorno obraanje Bogu kroz monolog, zanimljivo je primjetiti
u kolikoj mjeri se Andri trudi shvatiti neumitnost Boje odluke i Bojeg puta.
Nerazumijevanje koje Andri osjea naspram ivotu kojeg Bog usmjerava je
toliko veliko da ponekad molitva postaje pobuna pa ak i gorina spoznaje da
ovjek ne dri konce u rukama:

U asovima kad mi je preteko, ja mislim da si Ti podmukla snaga
u hljebu koji jedemo i vodi koju pijemo i da pomalo i potajno proimlje
tijelo nae i upija nam se u krv pa tako ravna korake nae da idemo kao na
nevidljivom lancu, odreeni da padnemo u as borbe s tobom.-A svaki se iv
ovjek bori s Bogom, jedan dulje a drugi krae; i svaki podlegne (Andri,
1995: 82).

Vrlo rijedak primjer tovanja Blaene Djevice Marije Andri je takoer
zabiljeio u svom knjievnom opusu. Promatrajui Gospinu sliku, Andri analizira Marijin ivot, osjeajui da je muka Kristova potamnila sve lijepo u
njenom ivotu. Gledajui njen ivot kroz oi ovjeka koji vidi patnju, ali ne
i svrhu konanog cilja, prekorava sam sebe projicirajui misli kroz prizmu
Marijine slike:

Ja, grenik, ovjek od sablazni i ovoga svijeta, plijen sumnj i strasti,
drim na svom stolu jednu Gospinu sliku: Mater Redemptoris a Sassoferato.
U sjenici su joj oi koje podsjeaju na dane mirne radosti; raspelo jo nije
bacilo svoju sjenu na njeno lice, nego samo Navjetenje poiva na njemu,
kao tanani veo zamiljenosti na licu djevojaka koje su u slutni. I dok ja piem
nemirne retke, njene pealne, nerazumljive oi gledaju u stranu kao blagi prekor (Andri, 1995: 73).

Moda najbolji primjer rafinirane Andrieve vjere lei u njegovoj
molitvi zahvalnici u kojoj priznaje Bogu svu Njegovu slavu:

Slava Ti, Boe, za muku dana i mir noi, za kratki ivot i veliku zago
netnu smrt, neka su blagoslovljene odluke Tvoje po kojima dolazimo na svijet
i odlazimo s njega poto smo se naradovali i namuili. Ogromni su i neshvatljivi planovi Tvoji i jasno je da im mi ne moemo dogledati ni smjera ni
svrhe i da ih moramo smireno priznati; ali teko je biti ovjek, Gospode
(Andri, 1995: 74).

Isto tako, Andri na kraju molitve Bogu upuuje ideju, gotovo ivotni
moto: ...ali teko je biti ovjek, Gospode. Ta ideja progonit e ga cijeli ivot
kao da je to svrha koju ne prihvaa ili se ne moe nositi s njom.

Unato mnogim primjerima nesputane religioznosti i vjere u Boga, koji
je za njega sad milostiv, a sad nemilosrdan i okrutan, zanimljivo je primjetiti
kako je smisao vjere Andriu ponekad nerazumljiv te se tako nalazi pred teologijom katolicizma kao ovjek koji ne razumije koji su sve izazovi vjere i
315
to se sve od vjernika oekuje: Danas je Veliki petak. Ustao sam rano poslije
neprospavane noi. Iao sam u crkvu i gledao nerazumljive obrede i sluao
tamne rijei Hristove tragedije (Andri, 1995: 37).

Andri ponekad ostavlja dojam ovjeka kojeg odvie privlai materijalni Svijet da bi bio spreman sluati i traiti znakove vjere: Dok govorim sa
sobom i svu no stavljam sve glasnija pitanja Bogu koji vjeno uti, ja ujem
kako iz daleka, kroz tamu i kroz oajne misli, dopire um slobodnog velikog
ivota i svijeta (Andri, 1976: 56).

Nerazumljivost bojeg djelovanja takoer se oituje u citatu iz Nemira:
Ko e pobijediti ovjeka? To je samo Bog naas okrenuo lice i ostavio svijet
u tami, a vi urlate: pobjeda, ali pobjede nema, nego jedna mala krvava la i
jedna velika nesrea (Andri, 1976: 42). Takav stav prema Bogu neodoljivo
podsjea na antiko usmjereno poimanje bogova koji ponekad napuste krugove Zemlje i ostave ljude preputene njima samima. Takoer je zanimljivo
vidjeti specifinu ideju pobune u Andrievim vjerskim reminiscencijama koja
u svojoj biti takoer podsijea na pobunu ljudi protiv antikih bogova.

Takoer se vidi izricanje nemoi i nevjere u opstanak koje je nastalo u
vjerskoj krizi: Kako su slabe ljudske ruke i kako tvrdo moe da spava Bog
(Andri, 1976: 38). Sve to upuuje na to da je Andri duboko svjestan kranske
vjere i oinskog odnosa izmeu Boga i ovjeka, ali isto tako podloan vjerskim distorzijama koje ovise o njegovom trenutanom raspoloenju.

esto se djelo Na Drini uprija smatra kontroverznim zbog nekolicine, kako mnogi kritiari tvrde, negativnih stavova prema muslimanima i
idovima u BiH. Meutim, u kolikoj mjeri su ti negativni stavovi zapravo
izraz Andrieva religijiskog stava, a u kolikoj mjeri su ti stavovi odraz spomenutog sveznajueg pripovjedaa koji je vie rezultat naina pripovijedanja,
negoli je pokreta radnje i sveznajui opisiva? Sporni dio teksta gdje se
opisuje nabijanje na kolac naiao je na mnoge kritike i prije objavljivanja tog
djela, gdje mu se spoitava plagiranje i izvrtanje injenica iz dokumenta iz
kojeg je preuzeo opis. U tom opisu Francuz izvrava impaliranje nad muslimanom. Andrieva intervencija u kojima naredba nabijanja na kolac dolazi
od muslimanskih vlasti, izazvala je mnoge kontroverze, koje meutim nisu
ponitile podatak da je nabijanje na kolac kao oblik muenja najvjerovatnije
nastao kod drevnih Asiraca, o emu svjedoe i kameni reljefi. Impaliranje je
na prostore Jugoistone Europe dolo s otomanskim osvajanjima, a kasnije su
ga preuzeli i drugi narodi Europe.10
Vie o tome vidi u: Vladimir Bayer, Ugovor s avlom, procesi protiv arobnjaka u Evropi
a napose u Hrvatskoj, 3. neizmjenjeno izdanje, Informator, Zagreb, 1982.
10
316

Stereotipiziranje u pripovijedanju u kojem su pravoslavci poboni,
muslimani nemilosrdni osvajai, a idovi potlaeni od muslimana i pravoslavaca, karakteristika je sveznajueg pripovjedaa, kojeg u konanici, predstavlja sam Andri. Na vie mjesta u djelu pravoslavci su opisani kao vjernici
koji se mole na ruskom jeziku dok su molitve i vjerski ivot muslimana i
idova izvan dohvata njegovog pripovijedanja: So svjatimi upokoj, Hriste,
duu raba tvojego (Andri, 1988: 55). Vo imja Oca i Sina i Svjatago Duha.
Amin (Andri, 1988: 83).

Da nije sve tako negativno u stavu prema muslimanima dokazuje i dio
teksta koji govori o opciji prekrtavanja muslimana Alihode na kranstvo,
kako bi stekao diplomatski i drutveni imunitet. Naime, Alihoda za takvu
ideju kae: Nisu mi se ni stari krstili pa neu ni ja. Ja, efendija, niti hou
sa vabom da se krstim niti sa budalom da idem na vojsku... Svi su ugledni
viegradski Turci bili istog miljenja kao i Alihoda, ali svi nisu smatrali za
uputno da to i kau, pogotovo ne tako otro i neuvijeno (Andri, 1988: 107).
Zanimljivo je da Andri razlikuje Turke od muslimana u BiH. Za njega su
Turci oni koji su se kao okupatori doselili u BiH, a muslimani su i Turci i
islamizirano domicilno stanovnitvo. U ovom citatu se moe vidjeti traak
potovanja prema onim Turcima koji su ponosni i postojani u svojoj vjeri, za
razliku od islamiziranog domaeg stanovnitva koje se pogrdno naziva poturicama. Opisujui vjeru krana i muslimana znao je Andri povui paralelu
jednakosti meu vjerama i moi molitve obiju strana, naglaavajui da su
Turci krane promatrali kao nevjernike:

Srbi su molili boga da taj spasonosni plamen (...) proiri i ovamo na
naa brda, a Turci su molili boga da ga zaustavi, suzbije i pogasi, kako bi se
osujetile prevratnike namere nevernika... (Andri, 1988: 77).

Nadalje, divljenje prema mostu kojeg je izgradio Mehmedpaa
Sokolovi, izrazio je u samom epskom nainu pripovijedanja, a ponajvie u
tome to je most gotovo glavni lik i svjedok ovog romana i time je takoer
pokazao da nije islamofob. Izrazi za narode, drutvene i vjerske skupine u
Andrievim djelima su kolokvijalnog tipa, a ne pejorativnog. Andri je koristio nazive onako kako su ih koristili ljudi u tom kraju i tim vie je unaprjeivao
objektivnost u pripovijedanju. esto se neopreznim itanjem moe zastraniti u
krivu interpretaciju teksta, tvrdei da Andri misli ono to misli puk i arija.
Mora se razlikovati ono to pie u neupravnom govoru, ono to govori puk
ili arija, od onog teksta, odnosno konteksta, u kojima izraava svoje stavove i miljenja. Tako na primjer, Andri opisuje molitve puka koji saaljeva
osuenika i kroz molitvu izraava mrnju prema neprijatelju: Ubrani, Gospode i sauvaj! Boe, ti Jedini, potri dumanina i ne daj mu druge vlasti!
(Andri, 1988: 53). Takav opis nipoto ne treba tumaiti kao piev stav.
317

Preko likova franjevaca u Andrievim prozama ne moe se uobliiti
potpuna slika kulturnog djelovanja bosanskih franjevaca (Glibo,1997.). Naravno, umjetnikom djelu to nije cilj, a Andrieva djela ionako posuuju
formu povijesne kronike. Andri je o franjevcima u svojim djelima pisao
nadahnuto i suosjeajno, da su proze o njima gotovo lirski obojene. Takav
odnos se vidi u razgovoru konzularnog namjetenika Defosea s fra Julianom
Paaliem. Nadalje, osobnost fra Luke Dafinia je prikazana kroz blagi humor i naivnost, svrstavajui ga u kategoriju pitomih ljudi koji slue zajednici.
Andri u franjevcima prepoznaje intelektualce koje snano individualizira i
iji e glas ostati nezabiljeen u tekovinama drutva i povijesti BiH. Kritika
ve spomenutih mana koje Andri iznosi u svojoj disertaciji mogu se vidjeti i
kroz mnoge dijelove dijaloga u Travnikoj hronici. Sve to ukazuje na duboku
rafiniranost duhovnog miljenja ovog pisca koji je uporno izbjegavao govoriti
o vjerskim i politikim odnosima, a koji je kroz svoje proze opisivao tegobnu
situaciju podvojene Bosne koja ga je boljela do te mjere, da je u pismu, zvano
Pismo iz 1920., ak izraavao mrnju naspram mrnje koja je stoljeima
njegovana u Bosni. Izdiui se iznad vjerskog fundamentalizma svrstava se u
prosvijeenog promatraa koji u Pismu kroz reenice prijatelja Maksa Levenfelda osuuje nasilje i mrnju:

Oni koji vjeruju i vole smrtno mrze one koji ne vjeruju ili one koji
drugaije vjeruju i drugo vole. I, na alost, esto se glavni dio njihove vjere
i njihove ljubavi troi u toj mrnji. (Najvie zlih i mranih lica moe ovjek
sresti oko bogomolja, manastira i tekija.) (Andri, 1988: 76)

Zanimljivo je da je Maksov monolog toliko iscrpan da se teno pripovijedanje na tom dijelu pisma zaustavlja i gotovo novinarski prenosi monolog
kao neto vano, neto svi trebaju uti. Kao da je Andri sugerirao osnovni
problem mrnje, vjere i Bosne koji je potanko definirao njegov prijatelj do
ijeg mu je miljenja bilo stalo. Ostaje pitanje jesu li Maksove ideje zapravo
Andrieve ideje ili su Andrieve ideje nastale pod utjecajem prijateljevog pisma kojeg je Andri smatrao toliko vanim da je napisao kratku memorabiliu.
Andrieva pria Pismo iz 1920. vjerojatno je jedno od najee zloupotrebljavanih i pogreno interpretiranih Andrievih knjievnih djela. Ako Maksova poruka i jest Andrieva misao, onda se svi negativni konteksti mogu prekriti Maksovom reenicom: Pomiljao sam da se i sam bacim na izuavanje te
mrnje i, analizirajui je i iznosei na svjetlost dana, da doprinesem njenom
unitenju (Andri, 1988: 76).

Izgleda da je taj dio pisma, nakon osvjeivanja problema sveope
mrnje u Bosni, utjecao na Andria u tolikoj mjeri da je najvei dio
knjievnoumjetnikog opusa posvetio upravo analizi, opisu i predstavljanju
mrnje tog fenomena, kako ju njegov prijatelj Maks naziva.
318

Andriev odnos prema vjeri zasigurno nije mrnja kako se esto eli
istaknuti i u dananje vrijeme. Njegov odnos prema muslimanima jest opisivanje ondanjih vremena i prilika te je i njegovo doivljavanje Bosne, koja
je sama u sebi suprostavljenja kao i njegovo lutanje u osobnom traenju Boga
te traenju samog sebe od masona do Srbina, rezultat naprosto vremena, situacije u kojoj se Andri nalazio te njegove istanane senzibilnosti koja esto
povrijeena rezultira buntom te kontroverzama kojima nas je dobro pozabavio. Ako bismo ga posluali kada kae: Za mene je najbolje kad ja piem
a ne govorim, i kad se o meni ne pie i ne govori, danas bi broj bibliogra
fskih jedinica o Andriu bio znatno manji. No, on kae i sljedee: Posle nae
smrti moete ispitivati i ta smo bili i ta smo pisali, ali za ivota samo ovo
drugo. Iza toga moda stoje i njegova oekivanja jer, on je i u nacionalnom
i u vjernikom, a napose u odnosu prema vjeri i vjerama, bio sukobljen i u
svojim izriajima, ali i u svom djelovanju. Tako je napisao molitvu Bogu
u kojoj se moe isitati poniznost i nedostojnost, takoer i velianje Boga:
Obraam se Tebi ovom molitvom bez kraja i cilja, ne to sam uveren da je Ti
uje, nego to znam i to je jedino to znam pouzdano da je ja izgovaram
(Andri, 1976: 38).

Iz Andrievih literarnih umjetnikih radova vidljiva je diferencijacija
stavova o Bogu, vjeri i Crkvi. Naroito je zanimljivo Andrievo portretiranje franjevaca izmeu svih vjerskih redova u Crkvi. Za njega su franjevci
ljudi koji se na razne naine snalaze u preivljavanju u tekim uvjetima te
ih kritizira kao zastranjivae u sljedbi boanske namjere, ali ih isto tako i
potuje zbog odravanja i uvanja tekovina duhovnog ivota u Bosni. Vano
je istaknuti da Andriev duhovni odnos s Bogom nikako nije mogao nestati iz
njegove nutrine, ma kakva zbivanja i okolnosti ga moda tjerale na to. Iako je
esto vidljivo da je njegova vjera proeta revoltom, znaajno je naglasiti da
je upravo revolt u Andriu secirao boansku volju i omoguavao razumijevanje i preputanje pisca vjeri i Bogu u neumitnom ivotu. Sva ta razmiljanja
i gotovo razdijeljenja vjerska stremljenja zasigurno su u Andriu prouzroila
varijetet stavova i vjerskog lojalizma. Takoer, svi osobni stavovi koji su izlazili na povrinu knjievno-umjetnikih ostvarenja, stvorili su Andriu mnogo
problema u zajednici u kojoj ivi vie nacionalnosti i vie vjera. Sigurno ga je
taj problem dubogo bolio te je Pismo iz 1920. zanimljiv osvrt na ivotnu priu
njegovog prijatelja Maksa Levenfelda, kao i osvrt na cjelokupno stanje svijesti Bosne iz prolosti i Bosne i Hercegovine iz njegovog vremena. U takvim
okolnostima Andri je u sebi gajio vjerska stremljenja kakva je imao u svojoj
mladosti. Miljenko Jergovi navodi podatak iz Seanja na Ivu Andria11 u
Miljenko
11
Jergovi,
Jedan
Andriev
izbor-
biti
svoj,
biti
sam,
biti
niiji,
319
kojima se citira Andrievo vjersko izjanjavanje u osobnom identifikacijskom

dokumentu. Tu Andri navodi: bez vere; prigovarajui Crkvi neaktivnost
i preputanje tekovinama povijesti. Njegov revolt Crkvom tako jo jednom
izlazi na vidjelo. Meutim, uvijek ostaje pitanje osobne vjere koju Andri nikada nije mogao zatrti jer je vjera ivjela u njemu, kao i u porukama u njegovim knjievnim djelima. Njegova stremljenja u jedinstvu s Bogom, koji mu
je katkad daleko, bila su mogua samo zato jer je Andri, kao i svaki drugi
vjernik, teio vjenosti i harmoniji:

Boe, ne dopusti da srce nae ostane prazno nego daj poto od Tvoje
volje sve zavisi da uvek elimo i da se nadamo i da to to elimo bude dobro
i stvarno i da naa nada ne bude isprazna. Daj nam prav put, sa prolaznim
posrtajima a sa mirom i slavom na kraju i daj nam mudrosti i hrabrosti, kad
nam daje iskuenja. I ma kuda ili i lutali ne daj da na kraju ostanemo izvan
Tvoje sveobimne harmonije, jer to svake sekunde na svakom mestu, svakim
deliem bia elimo (Andri, 1976: 63).
Literatura
Branislav Krivokapi, Masonski dosije Ive Andria, reportaa objavljena
21. oujka 2010. na internetskoj stranici http://www.blic.rs/Vesti/Repo
rtaza/181581/Masonski-dosije-Ive-Andrica, (16. 10. 2011.)
Enver Kazaz, erzelez iz naeg demata - Munib Maglajli: rtva dirljive
odanosti, objavljeno u asopisu Novi Izraz, 12, Sarajevo, ljeto 2001.
Preuzeto s internet stranice http://www.openbook.ba/izraz/no13/13_enver_kazaz1.htm (19. 2 2012.)
Ezher Beganovi, Ivo Andri- Domai islamizirani elemenat postao je
mona prepreka hrianskom zapadu, feljton objavljen na internetskoj
stranici www.okcsana.org 1. svibnja 2009. godine (8.9.2011.)
Ivan Mui, Masonstvo u Hrvata, Biblioteka Hrvatska povijesno-kulturna
batina, Split, 2001.
Ivo Andri, Ex ponto, Nemiri, Lirika, Sabrana djela Ive Andria, knjiga 11,
Svjetlost, Sarajevo, 1976.
Ivo Andri, Ex ponto, Nemiri, Novele, Hrvatski klasici, knjiga 2,
Zagreb, 1995.
Ivo Andri, Na Drini uprija, Svjetlost, Sarajevo, 1989.
Ivo Andri, Pismo iz 1920., Sabrana djela Ive Andria, knjiga 9, Svjetlost,
Sarajevo, 1988.
http://www.jergovic.com/subotnja-matineja/jedan-andricev-izbor/, napisano 4. veljae
2012. (19. 2. 2012.)
320
Ivo Andri, Znakovi pored puta, Sabrana djela Ive Andria, knjiga 16,
Svjetlost, Sarajevo 1981.
IvoAndri, Travnika hronika, Sabrana djela Ive Andria, knjiga 2,
dopunjeno izdanje, Svjetlost, Sarajevo, 1981.
Joseph Ratzinger, Vjera, istina, tolerancija, Kranska sadanjost,
Zagreb, 2004.
Juraj Kolari, Kranske vrijednosti u disertaciji Ive Andria, Zbornik
Ivo Andri i njegovo djelo, Sveuilite u Mostaru, Pedagoki fakultet,
Mostar, 2003.
Marko Dragi, Doktorska disertacija Ive Andria, Zbornik Ivo Andri
i njegovo djelo, Sveuilite u Mostaru, Pedagoki fakultet, Mostar, 2003.
Miljenko Jergovi, Jedan Andriev izbor- biti svoj, biti sam, biti niiji,
http://www.jergovic.com/subotnja-matineja/jedan-andricev-izbor/,
napisano 4. veljae 2012. (19.2.2012.)
Muhamed Filipovi, Dijaspora mora rasistiti s iluzijama o Bosni, intervju
za asopis Diwan, objavljeno na web magazinu Bonjaci.net 9. sijenja
2012. godine Intervjuirao: Anes Dunuzovi http://bosnjaci.net/prilog.
php?pid=44678 (19.2.2012.)
Nadan Filipovi, Nikad kraja razmilljanjima o proitanom Ivi Andriu,
feljton ovjavljen na internetskoj stranici Demat gornji Rahi 27. rujna 2010. godine, http://dzematrahic.ba/new/index.php?option=com_co
ntent&view=article&id=3947:ekskluzivni-feljton-o-ivi-andrito-nisteznali&catid=44:kitabhana-qilmq&Itemid=75 (15.2.2012.)
Rajko Glibo, Domoljublje i otpadnitvo Ive Andria, Hrvatsko filoloko
drutvo Rijeka, Rijeka, 1997.
Vladimir Bayer, Ugovor s avlom, procesi protiv arobnjaka u Evropi a
napose u Hrvatskoj, 3. neizmjenjeno izdanje, Informator, Zagreb, 1982.
321

ANDRIS ATTITUDE TOWARDS RELIGION

Authors of this paper attempt to define Andris attitude towards religion, especially in his literary work. His attitude towards religion was the
same as towards anything else, controversial and divided into two directions.
Deep inside, Andri carries the faith which during life, circumstances and cognitions he feeds and raises or destroys and hides deeply in himself. The conclusion of this text with a special attention paid to his opinion on (co)existence
of religions in Bosnia is - God could in no way disappear from his interior, no
matter which events and circumstances may force him to.

322
Key words: Ivo Andri, religion, Bosnia

UDK 82:929 Bai A.

UDK 272
Izvorni nauni rad
Zlata UNDALI & Ivana PEPI (Osijek)
Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku
zlata.sundalic@os.t-com.hr
ivanapepic@gmail.hr
NENABONO U FUNKCIJI NABONOGA
Rad je strukturiran trodijelno. U uvodnom se dijelu (1.
Knjievna historiografija o Antunu Baiu) donosi sintetski prikaz bio-bibliografijskih podataka o Antunu Baiu s
poraavajuim zakljukom da su spomenuti podaci u suvremenim knjievnopovijesnim radovima znatno oskudniji u
odnosu na ono to se o Baiu znalo u 19. stoljeu. U drugom,
sredinjem dijelu rada (2. Istina katolianska nenabono
o nabonome) istrauju se i interpretiraju dvije primarno
nenabone sastavnice Istine katolianske, a to su fauna i svakodnevica. U zakljunom se dijelu saeto naglaava kako je
Antun Bai na razliite naine pokuao pribliiti svome neumitnu itatelju temeljne postavke katolike vjere i da je u te svrhe koristio i ivotinjski svijet i svijet svakodnevice.
Kljune rijei: Antun Bai, Istina katolianska, ivotinjski
svijet, svakodnevica (crkva - persona, misto, stvari)
1. Knjievna historiografija o Antunu Baiu

Struna nas literatura ui da hrvatsku znanost o knjievnosti ini poje
dnostavljeno reeno predznanstvena i znanstvena faza, odnosno s jedne strane
filoloka nastojanja 19. stoljea potaknuta osnutkom tadanje Jugoslavenske
danas Hrvatske akademije (1866.) i njezinih edicija Rad (1867.), Stari pisci
hrvatski (1869.) i Starine (1869.), a s druge strane prevladavanje filoloke
metode i sve ee naglaavanje estetskog, ali i drugih kriterija u vrjednovanju
knjievnog djela u 20. stoljeu (icel, 1967.) i kasnije. U odnosu na franjevca
Antuna Baia (Vrba, oko 1690. Naice, 12. 12. 1758.), ije je djelo Istina
katolianska (1732.) predmet ovoga rada, zanimljivim se ini istraiti podatke
323
Zlata UNDALI & Ivana PEPI
koje o njemu donose knjievnopovijesni radovi iz navedene prve, odnosno

druge faze hrvatske znanosti o knjievnosti.

Drugu polovicu 19. stoljea, dakle, prvo razdoblje hrvatske znanosti o
knjievnosti odreuju pozitivistika bio-bibliografijska istraivanja potvrena
kronologijski gledano i sljedeim djelima:
Kukuljevi Sakcinski, Ivan, 1860. Bibliografia hrvatska. Dio prvi
Tiskane knjige Zagreb.
afaik, Paul Jos., 1864. Geschichte der sdslawische Literatur, I.
Slowenisches und
glagolitisches Schrifttum, Prag.
afaik, Paul Jos., 1865. Geschichte der sdslawische Literatur, II.
Illirisches und kroatisches Schrifttum, Prag.
Jagi, Vatroslav, 1865. Knjievnost Jugoslavena u uem smislu
(t.j. Hrvato-Srba), objavljeno u ekom znanstvenom rjeniku
Slovnk naun, Praha.
Jagi, Vatroslav, 1867. Historija knjievnosti naroda hrvatskog i
srpskog, Zagreb.
Ljubi, ime, 1869. Ogledalo knjievne poviesti jugoslavjanske na
poduavanje mladei, Knjiga II, Rieki Emidija Mohovia Tiskarski
Kamen. Zavod, Rieka.
Forko, Josip, 1884. Crtice iz slavonske knjievnosti u 18. stoljeu,
I, Izvjee o kralj. velikoj realci u Osieku koncem kolske godine
1883/4, Tiskom Julija Pfeiffera, Osiek.
Forko, Josip, 1886. Crtice iz slavonske knjievnosti u XVIII.
stoljeu, II, Izvjee o kralj. velikoj realci u Osieku koncem
kolske godine 1885/6, Tiskom Julija Pfeiffera, Osiek.
Forko, Josip, 1887. Crtice iz slavonske knjievnosti u XVIII.
stoljeu, III, u: Izvjee o kralj. velikoj realci u Osieku koncem
kolske godine 1886/7; Tiskom Julija Pfeiffera, Osiek.
Forko, Josip, 1888. Crtice iz slavonske knjievnosti, IV Dramatici i njihova djela, Programm kralj. velike realke u Osieku za
kolsku godinu 1887/8, Tiskom Julija Pfeiffera, Osiek.
Jakoi, Josip, 1899. Scriptores interamniae vel Pannoniae Saviae nunc Slavoniae dictae
anno 1795. conscripti (cum continuatione anni 1830); objavio Milivoj repel pod nazivom Jakoiev
spis: Scriptores interamniae, Graa za povijest knjievnosti
hrvatske, JAZU, knj. II, Zagreb, str. 116153.
S latinskog na hrvatski jezik preveo Stjepan Sran 1988. godine u
tekstu Slavonski pisci (1795-1830), Revija, br. 1, god. 28, Osijek, pod
nazivom Pisci meurjeja ili Savske Panonije sad zvane Slavonija,
popisani 1795. godine (s nastavkom do 1830. godine), str. 6387.
324
Nenabono u funkciji nabonoga

Prelistavanje navedenih naslova u odnosu na zadanu temu pokazalo je
da im je poznato ime Antuna Baia i njegovo djelo, ali ne i godina roenja:
slau se da je rodom iz Slavonije, da se rodio u Vrbi, graniarskom selu, pola
sata udaljenom ispod Broda (Jakoi, 1988: 66), da je bio franjevac (trat
in jungen Jahren in den Franciscaner-Orden der Minoriten /afaik, 1865:
61), da je studirao filozofiju i teologiju u Italiji, da je vrlo marljivo itao, da je
imao veoma prikladan glas za gregorijansko pjevanje, da je svirao orgulje
po glazbenim notama (Jakoi, 1988: 66), da je bio namjesnik provincijala
u Prekosavlju, definitor upravnog vijea Provincije, kustod, namjesnik provi
ncijala za cijelu Bosnu Srebrenu te provincijal Provincije, da je umro 1759.
godine (umrie u Naicah g. 1759. /Ljubi, 1869: 492), da je za ivota objavio
Istinu katoliansku u Budimu (1732.), dok mu je ivot majke Boje posmrtno objavio Ivan Velikanovi 1773. godine u Peuhu. Navedenoj bibliografiji
Josip Forko pogreno pripisuje Baiu (Forko, 1884: 7) autorstvo Vilovljeva
djela Razgovor prijateljski (Budim 1736.), a ime Ljubi dodaje jo i ovo:
Kukuljevi spominje Antuna Baia kao spisatelja vire katolianske, tiskane
u Budimu g. 1726. Ovo je valjda sve jedno sa Baievom istinom, a samo moglo bi biti prvo izdanje iste knjige. (Ljubi, 1869: 492) Ova je Ljubieva bibliografijska napomena u predznanstvenoj fazi hrvatske znanosti o knjievnosti
ostala nerazjanjena, a u znanstvenoj se fazi nje vie nitko nije ni sjetio pa
onda ni provjerio.

Bibliografijski opisi Baievih djela nisu uvijek nastajali neposrednim
uvidom u tekst, iz prve ruke, to potvruju nepodudarnosti u odnosu na paginaciju odreenog djela. Tako se, na primjer, za ivot majke Boje najee
navodi da broji 404 stranice u 4 (Kukuljevi, 1860: 17; afaik, 1865: 242),
iako danas itamo da je rije o /12/ + 404 stranice u 8 (Frkin, Holzleitner,
2008: 292), dok Istina katolianska prema jednim izvorima ima 557 ili 570
stranica (Kukuljevi, 1860: 17), prema drugima tono 570 stranica (Forko,
1884: 61), prema treim XX + 570 stranica u 4 (afaik, 1865: 229), a prema
suvremenim podatcima rije je o /24/ + 570 + /2/ stranice u 8 (Frkin, Holzleitner, 2008: 75). Bibliografijski podaci su vrlo rijetko dopunjeni i onim
sadrajnim. Izuzetak su Forkove Crtice (1884.) u kojima se moe proitati
kako je komponirana Istina katolianska (posveta, predgovor i sedam razgovora s naznaenim sadrajem), a da bi itatelj osjetio slavonsku ikavtinu
autor je donio i jedan citat iz djela.
Nakon ovako bio-bibliografijski predstavljenog Antuna Baia u 19.
stoljeu zanimljivim se ini isto uiniti u odnosu na knjievnopovijesna djela

Josip Forko koji za svoje Crtice kae da nastaju iz samih djela dotinih pisaca, dakle
uvidom u konkretna djela, u odnosu na Baievu Istinu katoliansku tvrdi: Dosta omana
knjiga od 570 strana. (Forko, 1884: 6)
325
iz narednih stoljea. to je u odnosu na spoznaje o Baiu iz 19. stoljea ostalo zapameno u kasnijim vremenima, to je dopunjeno, a to zaboravljeno
istrait e se kronologijski gledano u odnosu na deset dolje navedenih povijesti knjievnosti:
Drechsler, Branko, 1907. Slavonska knjievnost u XVIII. vijeku.
Studija, Naklada knjiare M. Breyera, Zagreb.
Vodnik, Branko, 1913. Povijest hrvatske knjievnosti, Knjiga I. Od
humanizma do potkraj XVIII. stoljea, S uvodom Vatroslava Jagia
o hrvatskoj glagolskoj knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb.
Jei, Slavko, 1993. Hrvatska knjievnost od poetka do danas
(1100-1941.), prema prvom izdanju iz 1944, Grafiki zavod
Hrvatske, Zagreb.
Mati, Tomo, 1945. Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije
prepororda, Djela HAZU, Knjiga XLI, Zagreb.
Kombol, Mihovil, 21961. Povijest hrvatske knjievnosti do naro
dnog Preporoda, Matica hrvatska, Zagreb
Georgijevi, Kreimir, 1969. Hrvatska knjievnost od XVI do XVIII
stoljea u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, Matica hrvatska, Zagreb.
Franievi, Marin velec, Franjo - Bogii, Rafo, 1974. Povijest
hrvatske knjievnosti, knj. 3. Od renesanse do prosvjetiteljstva,
Liber-Mladost, Zagreb.
Frange, Ivo, 1987. Povijest hrvatske knjievnosti, NZMH-Canka
rjeva zaloba, Zagreb, Ljubljana.
Jeli, Dubravko, 1997. Povijest hrvatske knjievnosti. Tisuljee od
Baanske ploe do postmoderne, Naklada Pavii, Zagreb.
Novak, Slobodan Prosperov, 1999. Povijest hrvatske knjievnosti.
Od Gundulieva poroda od tmine do Kaieva Razgovora ugodnog naroda slovinskoga iz 1756., Knjiga III, Antibarbarus, Zagreb.

U znanstvenoj fazi hrvatske znanosti o knjievnosti, odnosno u povijestima s poetka 20. stoljea i kasnije od Antuna Baia ostalo je samo ime
i prezime ez ili s godinom i mjestom roenja i smrti (Drechsler, 19072; Vodnik, 19133; Kombol, 1961: 348), uz napomenu da se sada uz 1759. navodi i
2
Branko Drechsler (tj. Vodnik) pie: U doba do izdanja Satira oni (franjevci, op. autorice)
su sasvim osamljeni, a poimence se istiu: Stjepan Vilov, rodjeni Budimlija, Filip Lastri
iz Oevja u Bosni, Antun Bai, Jerolim Lipovi, rodjeni Poeanin, Emerik Pavi, ro
djeni Budimlija, a u njihovu je kolu samo jedan svjetovni sveenik Antun Josip Knezovi,
kanonik kaloki. (Drechsler, 1907: 5)
est godina kasnije Vodnik neznatno proiruje znanje o Baiu. U njegovoj Povijesti stoji zapisano: () Antun Bai, rodjen u Vrbi (Verbae) kraj Broda (umro 1759.); ()
(Vodnik, 1913: 342)
326
1758. kao godina smrti (Rem, 2009)4; povijesti zatim donose najnunije biobliografijske podatke (Mati, 1945: 143; Georgijevi, 1969: 216) ili ak ni
to (jer ga uope ne spominju: Jei, 1993; Franievi velec Bogii,
1974; Frange, 1987; Jeli, 1997). Neto vie prostora Baiu dodjeljuje Novak u treoj knjizi svoje Povijesti, i to stavljajui samo naslov njegove Istine
katolianske u kontekst kontroverze izmeu istonog i zapadnog kranstva i
isto tako stavljajui samo naslov njegova ivota majke Boje, kraljice i gospoje nae prisvete divice Marije u kontekst slavonskih pripovjedaa s poetka
18. stoljea (Novak, 1999: 897, 898, 899).
*

Istraivanje, dakle, podataka o Antunu Baiu i njegovu djelu u gore
navedenih dvadesetak djela iz hrvatske knjievne historiografije predznanstvene i znanstvene faze dovodi itatelja do zakljuka da su s vremenom ve
poznate informacije o njemu blijedjele, a ne suprotno da su se poetne upotpunjavale i irile. Tako se umjesto uzlazne pojavljuje silazna putanja naega
znanja o njemu.
2. Istina katolianska nenabono o nabonome

Danas se anrovska pripadnost Baieve Istine katolianske odreuje
pojmom katekizam ili kontroverzijski katekizam (Hoko, 1985: 44), a u
novije vrijeme i pojmom crkvenopovijesno djelo (Rem, 2009). U afaikovo
je vrijeme bila svrstana u poglavlje skupnoga naziva Sittenlehre (mora
lni zakon, nauk o udoreu) (afaik, 1865: 228), a poetkom 20. stoljea
Branko Drechsler (Vodnik) opisujui rad franjevaca na slavonskoj knjizi
(npr. Stjepana Vilova, Filipa Lastria, Antuna Baia, Jerolima Lipovia,
Emerika Pavia) prije prvog izdanja Relkovieva Satira (1762.) zapisuje
vrlo openito, bez zaustavljanja na pojedinostima i ovo: Rad ovih pisaca

Ve u prvoj polovici XVIII. stoljea fra Antun Bai, rodom iz Vrbe nedaleko od Broda (ne zna se tono koje godine je roen, a umro je 1758.), objeloda
njuje svoje crkvenopovijesno djelo Istina katolianska (1732.). Iako se za tog
povjesniara u fratarskoj halji i dosad znalo, a i visoko ga se cijenilo (Tomo Mati
naziva ga nestorom slavonskih franjevakih pisaca), injenica je da je Antun Bai
bio preuivan. Bilo je to, dakako u sklopu opeg komunistikog odnosa prema
prolosti, batini i tradiciji, ali je u vezi s Baiem i cijelim nizom naih pisaca
bila jo i posebna nepovoljna okolnost to su bili crkvene osobe. (preuzeto sa
stranice http://sokacgranicar.bloger.hr/post/sokacka--knjizevnost/1372001.aspx ;
izvor: Kolo MH, proljee 2008.god.)
327
lako se iscrpe s nekoliko rijei: tu se objanjuju istine katolike vjere, piu se

nedjeljne propovijedi, pokazuje se vjernicima put nebeski, tumae se ne
djeljna evanelja, crta se ivot kojeg sveca. Knjige su nabono-poune, pisane
stihovima ili prozom, ikavtinom, a tampane su glavno u Budimu i Peti,
jer u Osijeku jo nema tiskare. (Drechsler, 1907: 5) Ipak, ne iscrpljuje se
cjelokupni rad franjevaca prije Satira, kako kae Drechsler, u nekoliko rijei,
emu svoj prilog eli dati i ovaj rad u kojemu se istrauju dvije primarno
nenabone sastavnice Baieve Istine katolianske (skraenica IK u nastavku
teksta), a to su ivotinjski svijet i sastavnice svakodnevice u njoj.

U Baievu predgovoru IK naslovljenu Potovanomu tiocu razvidne
su tri informacije: prva se odnosi na autora, druga na itatelja, a trea na sam
tekst. U odnosu na prvu Bai naglaava da pisanje knjiga nije njegovo primarno zanimanje i da je svjestan da se upustio u tu posao (Bai, IK: XII.
nepag. str.)5, zbog ega toposom skromnosti umanjuje vrijednost svoga djela
(vrlo esto ga odreuje kao vrlo slab nauk moj, malahan trud, slabo dilo,
slabi trud). U odnosu na drugu informaciju doznaje se da je IK nastala zbog
potreba slabije obrazovanih itatelja/vjernika koje naziva neumitnima, ije
je potrebe spoznao u svom neposrednom pastirskom radu i kojima je prilagodio svoja tumaenja: (...) zato sam tomaio kako se lanje od neumitnije
razumiti moe, za njiovo duhovno zabavljenje i due korist. (Bai, IK: XII.
nepag. str.) O emu se u djelu govori (trea informacija), Bai je takoer objasnio ono sadri tumaenja istine katolianske, odnosno u emu grijee oni
koji su se odmetnuli od Rimske crkve i priklonili se eretikomu nauku.

Ovako opisana knjievna komunikacija otvara pitanje jesu li, koliko i
kako pridonijeli realizirani svijet ivotinja odnosno sastavnice svakodnevice u
IK lanjemu razumijevanju crkvenih istina neumitnim itateljima? Istraivanje
ivotinjskoga svijeta u kontekstu postavljenih pitanja donosi sljedee poglavlje.
2.1. Carstvo Animalia

Definicija ivotinje nije ni jednostavna ni jedinstvena. Dapae, ona
ima svoj povijesni razvoj i ini se da s vremenom postaje sve spornija. I
posljednje izdanje Britanske enciklopedije upozorava da je ivotinja svaki
lan carstva Animalia, skupine ivih organizama koja se diferencira od bi
ljaka (carstva Plantae) prema nekim donekle proizvoljnim razlikama morfologije i fiziologije. (Viskovi, 1996: 23) Tekoe se javljaju takoer i pri
pokuaju klasifikacije lanova carstva Animalia i to (...) pogotovo to takvo
5
Citati iz Baieve Istine katolianske donose se u naem transkribiranom obliku prema

izdanju iz 1732. godine i to tako da se u zagradu stavlja prezime autora, skraenica naslova
IK i broj stranice na kojoj se citat nalazi.
328
razvrstavanje, kao i svako drugo, ne zavisi samo o zbiljskim osobinama bia

koja se razvrstavaju, nego i o kulturnim obrascima i interesima onoga koji
razvrstava. (Viskovi, 1996: 23)

U Baievoj IK se ne postavlja pitanje to odreuje lanove carstva
Animalia i kako ih klasificirati. Rije je jednostavno o djelu u kojemu se na
oko 570 stranica pojavljuje oko 30 ivotinjskih vrsta6 iji je odabir odreen
kulturnim obrascima i interesima samog autora (v. Tablicu 1 ivotinjski
svijet u IK):
Tablica 1 ivotinjski svijet u IK
Redni
broj
Naziv
ivotinje
1.
apida
(zmija)
2.
balena
(kit)
3.
bue
(buhe)
4.
crv
5.
diteo
6.
drakun
(zmaj)
Navodi iz djela
Grobnica oita jest grlo njiovo, jezici
svojim zloesto dilovali su, otrove apida
pod usnama njiovim. (101); Pravo se govori
da jezik mormoratura ima otrove od apida,
koja je jedna vrsta od otrovnije zmija, koje
se otrove izliiti ne mogu (...) Otrove apida
neizluujue zato koji uzme potenje jedn
put drugomu nigda mu povratit ga ne moe
ni ozdravit ga od otrova. (101);
najvee ribe iliti ivine koje se naode u
moru kakono balene i druge koje veliinom
nadhode ivine zemaljske (...) vee ivine u
moru su (449);
Kada sunce vlanu zemlju prigrije, mogu
se ploditi mii, abe, bue, crvi zemljeni i
druga. U trulu drvetu gagrice, crvi i druga.
(447);
kako crvi (449); Crv nji nee umriti (...)
a crv koji nee umriti (545); crvi smrdei
(552);
Ukupno
ili zapiva diteo (57)
vino drali za u drakuna (306); Ondi su

zmije, drakuni i svaka skot pogana (552);
Iako je istraivanje rezultiralo s 35 ivotinjskih vrsta (v. Tablicu 1), ovdje se namjerno kae
da je rije od oko 30 vrsta, jer su se autoricama teksta tijekom itanja mogli potkrasti i neeljeni previdi.
329

7.
Kada sunce vlanu zemlju prigrije, mogu se

ploditi mii, abe, bue, crvi zemljeni i druga.
U trulu drvetu gagrice, crvi i druga. (447);
U zakletvi oblakova, gusinica, skakavica
&c. valja znati da su ova mlogo puta
poslana od Boga i mlogo puta dilovana po
ruku avaoskije ili sluga njegovije, zato
ne znadui mi kad je od Boga, kad li je od
avla, (...). (68);
8.
gusinica
9.
guska
kako guske, patke (448);
10.
guter
izvan koe noge imaju kako guteri(449)
11.
12.
330
gagrice
golubica
jaganac /
janci
sin golubice (...) priprost kako golubica;

priprostnost golubice (160); Niti je samo
sveti Petar sin golubice (161);
Prem da na mlogo mistih ne obiaji se dati
desetak nego samo od stvari poljski kakonoti
penice, zobi, jema, kukuruza &c. I od
male ivotinje kako jance, kozlie, prasce
&c (193); A u etrnajesti dan poinjae
kruh prisan, jerbo blagovaju jaganca u
etrnajesti dan u veer, kako je pisano (...).
(298); Razborito tumai Sveti pismo zato
ukazuje da su etrnajsti dan laka u veer
prikazivali jaganca i da su onu no blagovali
meso s kruhom presnijem (298); da je
po zakonu ifutskomu blagovao jaganca
s prisnim kruhom (...) Da je Isus uinio
veeru u vrime u koje su ifuti prikazivali
jaganca vazmenoga (...) A u vrime u koje
su prikazivali jaganca, bilo je zapovieno
(...) ako je Isus po obiaju ifutskome
blagovao jaganca (...) Valja rei da je Isus
blagovao jaganca s kruhom prisnim (299);
da je Isukrst blagovao jaganca prid dnevom
svetkovinom (300); i tada se blagovae
jaganac s kruhom prisnim (...) svetkovina
iliti blagovanje jaganca (...) vrata bijae
pokropljeno krvju jaganca (300);
35

jaganca blagovali (...) blagovali jaganca
(...) od prikazivanja jaganca vazmenoga
(...) jaganca vazmenoga (...) jedno jaganca
vazmenoga (...) a ne od jaganca vazmenoga
(...) da je Isukrst blagovao jaganca (301);
Isus blagovao jaganca (...) od tada mogae
se prikazati jaganac (...) Isukrst blagovao jaganca (...) kada su ifuti jaganca
vazmenoga blagovali (302); pak jaganca
blagovati (329); prid pristoljem i prid jagancem obueni u odiu bijelu i palme u ruku
njiovi (...) slava Bogu naemu koji sidi svrhu
pristolja i jagancu (...) u krvi jaganca (528);
i oprali odiu svoju u krvi jaganca (...) I evo
jaganc stae svrhu planine Sionske (...) da
ovi slide jaganca kud god pojde (529); pisano jest da slide jaganca kud god ide; ako je
jaganac svagdi, dakle i oni koji su s jagancem valja virovati da su svagdi (531); slidei
jaganca kud god ide (533); Dvadeset i etiri
starca padoe prid jagancem, imajui svaki
sudove pune mirisanja (542);
13.
konj
Napriliku zavituje se da nee konja jaiti,

jer si upao s njega (72); napriliku poklanjam
ti konja, ako poe na vojsku &c. () Ili
gibljua, kako konj, odia, sudje &c. (121);
Prodavanje i kupovanje jest jedna pogodba
svagdanja u kojoj se ine mloge privare
i nepravde, koliko od prodajui toliko od
kupujui. Od prodajui ini se nepravda. (...)
3. Kada se prodade stvar nevaljala za dobru
kako da proda konja slipa za zdrava, vino
vodeno ili pokvareno za dobro &c. (126);
Na priliku da tko misli ubiti neprijatelja, pak
u onoj misli stojei trai konja, pripravlja
oruje i druge stvari potribite, pak najposlije
ubije neprijatelja, ova sva injenja brojem
su meu sobom razluita, ali ine jedan grih
ubojstva. (213);
331
14.
kozli
Prem da na mlogo mista ne obiaji se dati

desetak nego samo od stvari poljski kakonoti
penice, zobi, jema, kukuruza &c. I od
male ivotinje kako jance, kozlie, prasce
&c (193); (...) kad mu Ana ena donesavi
kozlia (...) (118);
15.
kukavica
kukavica blizu kuka, zlo e se dogoditi (56)
16.
lav
17.
mi
18.
mrcina
19.
orli
20.
osle
21.
ovca
22.
pas
23.
24.
332
kao lav ruei oblazi itui koga bi razdro

(179);
(447);
brez due ostane tilo kako mrcina (461);
Primit e perje kako orli, trat e i nee
dilovati, /h/odit e i nee pomanjkati (541);
Ne poeli enu iskrnjega tvoga, ni kuu,
ni polje, ni slugu, ni slubenicu, ni vola, ni
osla, ni to god je njegovo. (136);
Biskup osobito duan je pohoditi ovce
svoje najmanje u dvije godine jedan put (...)
Duan je neostaviti stado svoje u potriba
toliko tilesnije koliko duhovnije.(95); Pasi
ovce moje (...) ovce svoje priporui (161);
kako apoto ui da svoje ovce s lijepim
nainom dovesti moe na spasenja (325);
pastirom od duam ovce svoje poznavati
(341); Kako ovce u paklu stavljeni jesu,
smrt popase nji. (544);
Napriliku pas vije, gospodar e umriti (56)
patka
kako guske, patke (448);
prasci
Prem da na mlogo mistih ne obiaji se

dati desetak nego samo od stvari poljski
kakonoti penice, zobi, jema, kukuruza
&c. I od male ivotinje kako jance, kozlie,
prasce &c (193);
1
1
1
1
1
1
1
25.
26.
27.
ptica
riba
skakavci
Upitaj ivine nerazloite i nauit e tebe, i

ptice nebeske i ukazat e tebi; reci zemlji
i odgovorit e tebi i skazat e ribe morske:
Tko ne zna da je sva ova uunila ruka
Boja? (3); po komu glasu od ptica (56);
ptice nebeske (...) kolike ptice letee (...)
letenje ptica (...) mlogo ptica nebeskije (...)
ptice nijesu stvorene od vode debele (...)
dakle su i ptice od zemlje stvorene (...) ptice
nebeske (448); da su ptice stvorene (449);
Bojaz va i drhat neka je svrhu svih ivina
zemlje i svrhu svi ptica nebeskije (464);
ptice nebeske i ukazat e tebi; reci zemlji i
odgovorit e tebi i skazat e ribe morske:
Tko ne zna da je sva ova uunila ruka Boja?
(3); Za uiniti ovi sakramenat (krizmaop. autorice) dvi se stvari oe, to jest ulje
od masline i balzam. Niti je dobro ulje
od oraha ili ribe, ali bi dobro bilo ulje od
masline divje zato je i ovo pravo ulje, ui
Tamburin. (287); Kada sunce vlanu zemlju
prigrije, mogu se ploditi mii, abe, bue, crvi
zemljeni i druga. U trulu drvetu gagrice, crvi
i druga. U vodi, osobito u moru, nika vrsta
riba (447-8); ribe morske (...) tolike ribe
(...) stvorene ribe (...) (448); ne imenuje ribe
(...) zato su ribe ovima priline (449);
U zakletvi oblakova, gusinica, skakavica
&c. valja znati da su ova mlogo puta
poslana od Boga i mlogo puta dilovana po
ruku avaoskije ili sluga njegovije, zato
ne znadui mi kad je od Boga, kad li je od
avla, (...). (68);
11
333
28.
29.
vol
30.
vuci
31.
zec
32.
334
stado
zmija
Biskup osobito duan je pohoditi ovce

svoje najmanje u dvije godine jedan put (...)
Duan je neostaviti stado svoje u potriba
toliko tilesnije koliko duhovnije.(95); pastir
stada Isukrstova (161); pastir stada (161);
stado svoje (162); od stada pravovirnoga
(167); pase stado njegovo (175); od stada
Isukrstova (176); niti upravljaju svoje stado
na put spasonosni (257);
Ne poeli enu iskrnjega tvoga, ni kuu,
ni polje, ni slugu, ni slubenicu, ni vola,
ni osla, ni to god je njegovo. (136); obrati
ovu slavu Boju u priliku vola jeduega
sijeno (453); Poznade vo posidnika svoga
i magarac jasle gospodina svoga, a Izrael
mene ne pozna. To jest spominja se ivina
svoga gospodara i misto gdi piu ima, a
Izrael zlovoljni ne kti poznati mene (569);
ine se dobri, a iznutra su vuci razdrti
govorei lai namisto istine (155);
prie mu put zec (57)
Pravo se govori da jezik mormoratura ima
otrove od apida, koja je jedna vrsta od
otrovnije zmija, koje se otrove izliiti ne
mogu (...) Otrove apida neizliujue zato
koji uzme potenje jedn put drugomu nigda
mu povratit ga ne moe ni ozdravit ga od
otrova. (101); mudrost zmije (160); gibljui
se neupravno kako zmije (449); slui
zmijom kako s alatom za privariti Adama
i Evu (...) avo u priliki zmije napastuje
ovika (455); jerbo kako zmija kad ujede na
jednom mistu pusti otrove koje se po svemu
tilu raziu, tako avo privarivi prvoga
ovika u sve poslidnje uli otrove griha koje
se u sve ljudi razlie, kako apoto govori.
(455); Ulizavi, dakle, avao u zmiju jest
ovijim glasom govorei prevario Evu
kako sveti Augustin govori. (455); avo
u zmiji govorio jest (...) i tako ulizavi u
zmiju (456); Ondi su zmije, drakuni i svaka
skot pogana (552);
1
1
10

33.
34.
35.
zviri
aba
ivina
zviri zemaljske (450);

(447);
ljubimo i tujemo od koga dobra primamo,
to iste ivine nerazloite obiaju initi (2);
ptice nebeske i ukazat e tebi; reci zemlji i
odgovorit e tebi i skazat e ribe morske:
Tko ne zna da je sva ova uinila ruka Boja?
(3); a drugi prilikam iliti mrtvim ljudem i
ivinam (55); po koji znamenji od ivina
(56); pomor ivinama (58); satrti u srdbi
svojoj toliko ljude koliko ivine (103);
zaradi ovoga griha naveo potop openi
svrhu zemlje i satro iste ivine nerazloite
(107); Trea vrsta ovoga griha, jest smianje
z ivinom (109); Neznanje koje prije
injenja biva jest kada se ne znajui uini, a
da se zna ne bi se uinilo. Na priliku da tko
ubije ovika ne znajui da je ovik ili scinei
da je ivina. Neznanje koje slidi injenje
jest kada se to u neznanju uini, a uinilo
bi se da se i zna: Na priliku da tko odlui
ubiti neprijatelja i poslije doisto ubije, ali
ne znajui da je neprijatelj ili scinei da je
ivina, pak ne ali nego se veseli od takva
ubijenja. (220); Jest neznanje stvari potribiti
za uzdranje ivota naravnoga, to se vidi u
dici malenoj koji ne imaju ovoga poznanja,
a imaju ga ivine nerazloite, kako sveti
Augustin ui, jer veli vidimo ivine koje
ne imaju due razloite i nita ne manje
kako se rode, udilj ode, mater poznaju i
sami brez pomoi drugoga ranu trae, sisaju
i po naravi znadu nai sisu &c. to se ne
vidi da imaju dica koja ne samo ne mogu
rukama prifatiti, ni nogama hoditi, nego za
uzdii ji, potriba je u usta ranu stavljati im;
drugojaije od sebe nita ne mogu po naravi
znati kako druge ivine, to je bolest pameti
i pomanjkanja znanja. (223);
1
1
51
335

Jest budalatina pameti, koja u nikim jest
od poroenja, to se ne nahodi u ivina
nerazloiti ne videi se da koja ivina od
poroenja svoga ne ima dilovanja pristojna
naravi svojoj kako se vide ljudi brez znanja
od poela ivljenja svoga. Radi ta sveti
Augustin alei nesrinost oviju u 28.
knjizi koju svetomu Jerolimu pie govori:
(...) Toliko su kasni niki i zaboravljivi da
ni prve istoaje slova nauiti nisu mogli. A
niki tolike su budalatine da se mlogo od
ivina ne razluuju. (223-4); Odmetnutie
ivina, koje su prije griha oviku poslune
i podlone bile, a poslije griha odmetnuvi
se mloge ivotu ovijemu zasidaju.
(225); Pijanstvo puno i svreno jest kada
se radi naslaenja opije da izgubi razum
i da ne zna to je zlo, to je dobro. I ovo
je od plemena svoga grih smrtni, zato po
takvu pijanstvu, ostavivi ovik razlonost
zaradi naslaenja prilikuje se ivinama
nerazloitijem. (232-233); tako da kako
ivina to je popio, povrati. (233); Budalasti
koji su od poroenja na mogu primiti ovi
sakramenat (priest op. autorice) budui
da ga ne poznaju; zato takovom bilo bi
dati kako ivini nerazloiti. (319); ili griha
sodomije, ili z ivinom (420); ne imajui
na sebi ljudi, ivina ni stabala (432); da je
Bog stvorio sve ivine zemaljske (448);
najvee ribe iliti ivine koje se naode u
moru kakono balene i druge koje veliinom
nadhode ivine zemaljske (...) vee ivine u
moru su (449); uini Bog ivine zemaljske
(...) ivine morske (...) ivine zemaljske
(450); na priliku ivine sijeno jedue
(453); imadijae ostati neprijateljstvo meu
ovikom i ivinom (455); Bojaz va i drhat
neka je svrhu svih ivina zemlje i svrhu svi
ptica nebeskije (464); ivini nerazloitoj
(467); ); u ivinama nerazloitim (...) ivine
poznaju doi (468);
336
36.
ivotinja
u ivini nerazloitoj (...) i ivine spominaju

se (469); Poznade vo posidnika svoga i
magarac jasle gospodina svoga, a Izrael
mene ne pozna. To jest spominja se ivina
svoga gospodara i misto gdi piu ima, a
Izrael zlovoljni ne kti poznati mene (569);
ivine nerazloite, kako i stabla i trave (...)
ujua u ivina, a rastua u stabli i travama
(471); ivinama ima kripost due rastue
(...) ivine ne mogu razloiti (470-1); dua
ujua koja je u ivinama (...) i ivine glas
uvi (471); ivina gdi ne naodi obilnost rane
bii (472); i u ivinama (472); u ivinama i
ini ivine rasti i ploditi (472); Stabla, trave
i ivine nerazloite nee se ponoviti (...)
Zato stabla, trave i ivine nerazloite ne
mogu se uzdrati brez obraanja nebeskoga,
a poslije suda nee se obraati nebesa (...)
Zato stabla, trave i ivine nerazloite po
ognju e poginuti koji e nebo i zemlju
istiti. (507);
Prem da na mlogo mistih ne obiaji se
dati desetak nego samo od stvari poljski
kakonoti penice, zobi, jema, kukuruza
&c. I od male ivotinje kako jance, kozlie,
prasce &c (193).
337

Potvrene ivotinjske vrste i estotnost njihova pojavljivanja u IK jasno
pokazuju da ona pripada anru ne pretjerano naklonjenu carstvu Animalia, jer
se ivotinja prosjeno gledajui pojavljuje tek na svakoj etvrtoj stranici (na oko
570 stranica knjige ivotinja se pojavljuje ukupno oko 140 puta / v. Tablicu 2/):
Tablica 2 estotnost pojavljivanja ivotinja u IK
Redni
broj
estotnost
pojavljivanja
1.
51
ivina
2.
35
Jaganac
3.
11
Ptica
4.
10
Zmija
5.
riba, stado
6.
Crv
7.
konj, ovca
8.
Golubica
9.
apida, vol
10.
drakun, kozli
11.
balena, bue(buhe), diteo, gagrice, gusinica, guska,

guter, kukavica, lav, mi, mrcina, orli, pas, osle, patka,
prasci, skakavci, vuci, zec, zviri, aba, ivotinja.
Naziv ivotinje

Da je u drugim nabonim anrovima situacija drugaija, potvruju na
primjer propovijedi tefana Zagrepca (Zagreb, 1669. Zagreb, 1742.) u njegovu djelu Pabulum spirituale ovium christianarum... / Hrana duhovna, ovic
keranskeh... objavljeno u pet knjiga (I. svezak u Zagrebu 1715., II. svezak
u Klagenfurtu 1718., III. svezak u Zagrebu 1723., IV. svezak u Zagrebu 1727.
i V. svezak u Zagrebu 1734.). Samo u prvom dijelu pete knjige iz 1734. godine
koji broji 336 stranica potvrene su 62 ivotinjske vrste s oko 300 potvrda, to
znai da se ivotinja prosjeno gledajui u njegovim propovijedima pojavljuje
na gotovo svakoj stranici (usp. undali, 2008: 171205).

ivotinja je u Bibliji prema miljenju Nikole Viskovia prisutna na
etiri naina: kroz ekonomsku upotrebu stoke kao najveeg blaga; kroz obvezatno prinoenje na rtvenik (vrste ivotinjskih rtava su: paljenica, prinosnica, naknadnica, okajnica, priesnica, zahvalnica, zavjetnica); kroz vjersku,
moralnu, ratniku i lirsku simboliku te kroz zatitniku brigu spram ivotinja
338
kao sustvorenja (Viskovi, 1996: 74, 75). Budui da Baieva IK nastaje na

tragu Svete knjige, opravdanim se ini pitanje koji su naini u njoj prisutni.
Provedeno istraivanje kao odgovor nudi trei nain (kroz vjersku, moralnu i
lirsku simboliku) u odnosu na koji se izdvajaju sljedee sastavnice:

ivotinja i ovjek (ivina). Prema estotnosti pojavljivanja u IK na
prvom se mjestu nalazi zooleksem ivina (47 potvrda) koji se ne moe konkretno vizualizirati. Slina je situacija i s nekim drugim anrovima u kojima se
na prvom mjestu pojavljuju druge, ali isto tako ope imenice kao to su npr.
zvijer (u hrvatskoj renesansnoj pastorali) ili betija (u hrvatskoj renesansnoj
komediji, ali i u nekim propovijedima iz 18. stoljea), i to s jasno odreenim
znaenjem: zvijer u pastorali svojim primarnim znaenjem pridonosi izgra
dnji tipinih pria o stadu koje napadaju zvijeri jer se o njima ne brinu zaljubljenici u vile, betija u komediji esta je sastavnica smijeha i psovki (usp.
undali, 2009.), dok se u propovijedima njome prijeti i zastrauje grjenik.
Opa se imenica ivina u IK pojavljuje samo u ozbiljnom diskursu i njome se
ne prijeti (dodavanjem atributa pakleni uz odreenu ivotinju npr. peklenske
tarantule) i ne vrijea na nain tefana Zagrepca, na primjer, koji u svojim
propovijedima otro apostrofira vjernike rijeima ar vi niste ljudi, nego
ste betije (Zagrebec, 1734: 161). U IK ivina je openito ivotinja, bez
konotacija opakosti u sebi. Bai je spominje u procesu stvaranja svijeta kao
ravnopravnog lana ovjeku i biljkama, jer dok je zemlja bila prazna, taa,
to je znailo da nije imala na sebi ljudi, ivina ni stabala (Bai, IK: 432).
Bog je stvorio, kae Bai, sve ivine (u moru, na zemlji, u zraku), neke su
ljudi tovali kao boanstva i klanjali im se, a razlikuju se od biljaka (jer se
kreu, uju i imaju duu ujuu i rastuu). Vrlo se esto pojavljuje sintagma
ivina nerazloita (bez razuma) to u kontekstu govora o ovjeku-grjeniku
znai: ovjek se ponekad ponaa kao ivina (npr. zbog prodrljivosti ovjek
zapada u tjelesnu neistou tako da kako ivina to je popio, povrati. /Bai,
IK: 233/, odnosno u pijanstvu gubi razlonost tj. razum i postaje kao ivina
nerazloita tj. nerazuman), ponekad ivine stradavaju zbog ovjeka i njegovih
grijeha (npr. zbog bludnosti nije opim potopom kanjen samo ovjek nego i
ivine), a ponekad su ivine bolje od samoga ovjeka iako su one nerazloite a
on razloit (npr. ivotinja cijeni brigu gospodara, ali ne i Izrael: Poznade vo
posidnika svoga i magarac jasle gospodina svoga, a Izrael mene ne pozna. To
jest spominja se ivina svoga gospodara i misto gdi piu ima, a Izrael zlovoljni
ne kti poznati mene ... /Bai, IK: 569/; ili tek roeno dijete nema ona znanja
koja ima ivina ono ne moe samo ni hodati ni hraniti se, a ivina moe).

Uz pomo zooleksema ivina Bai, dakle, s osjeajem za mjeru, bez
pretjerivanja, govori o ljudskim grijesima, o potrebi njihova izbjegavanja, i
to sve u vremenu od stvaranja naega pa do stvaranja novoga svijeta koji e
339
uslijediti nakon posljednjeg suda u kojemu nee biti ivina (Zato stabla,
trave i ivine nerazloite po ognju e poginuti koji e nebo i zemlju istiti.
/Bai, IK: 507/) pa ni mogunosti govora o animalnome u ovjeku uz njihovu pomo.

Povezivanje ivotinje sa svetim (jaganac, golubica, ovca, stado). Za
Baievu se faunu ne moe rei, kao to je ve navedeno, ni da je raznovrsna
(36 vrsta) ni da je brojna (oko 140 potvrda), ali joj se stoga ne moe zanijekati
oslonjenost na Bibliju (u kojoj je imenovano 120 ivotinjskih vrsta7 /Viskovi,
1996: 73/) i kranski kulturni obrazac. Naime, iako kranstvo odreuje antropocentrizam i odbacivanje zoomorfnog poimanja i prikazivanja boanskog,
u njemu ipak ostaje trag animalizma: Ali i kranstvo e opet zadrati, kao
simbolizacije koje malo govore o stvarnom ivotinjstvu, povezivanje nekih
ivotinja sa svetim: goluba s Duhom svetim, janje i ribu s Isusom, bika i orla
i lava s apostolima Lukom, Ivanom i Markom, te druge ivotinje iz pukih
predaja o svecima. (Viskovi, 1996: 72) U IK to posebice dolazi do izraaja
u drugopozicioniranoj ivotinji koju Bai najee naziva jaganac (35 potvrda). Uz jaganjca (janje) najee se aktualiziraju semantemi neoskvrnjenosti i
blaene bjeline, kao ono to treba rtvovati radi vlastita spasenja (Chevalier
Gheerbrant, 2007: 236). Janje (jaganjac) je najee upotrebljavani simbol
Krista (jaganjac Boji koji uzima grijeh svijeta /Iv 1,29/), njegove rtve za
spas ovjeanstva, to je i ovdje sluaj, uz napomenu da se u IK ee javlja
u kontekstu posljednje veere, pretvaranja tijela i krvi Isusove u kruh i vino
i polemike u svezi kruha koji je blagovao i posvetio Krist (Bai na temelju
Svetog pisma i crkvenih uitelja dokazuje da je bio prijesan, beskvasan, a ne
kiseo, s kvascem).

Jo bi se tri zooleksema iz IK mogla dovesti u svezu sa svetim, a to su:
golubica, ovca i stado. U simbolici zapadnog kranstva golubica je simbol istoe i mira (Grgi, 1985: 241), jednostavnosti, sklada, nade, ponovno
pronaene sree (Chevalier Gheerbrant, 2007: 189), ona je ista ivotinja i
najee spominjana ptica u Bibliji.8 U ikonografiji se vrlo esto Duh Sveti (ali
i detalji iz ivota nekih svetaca, na primjer sv. Benedikta, sv. Grgura pape) prikazuje u liku bijele golubice. U IK golubica se pojavljuje u kontekstu poglavlja
o crkvenoj vlasti, njezinim zemaljskim vienim poglavarima te u kontekstu
7
Nikola Viskovi kae da unato () antropocentrizmu idovstva i kranstva, rijetke su

svete knjige ili narodni epovi gdje se ivotinje toliko spominju, s imenovanjem tako mnogo (120) vrsta i u svim ljudskim zbivanjima, kao u Bibliji naroito u Starom zavjetu.
(Viskovi, 1996: 73)
Poevi od Noeve legende, preko upotrebe za rtvovanje i poetskih simbolizacija u
Psalmima, Pjesmi nad pjesmama i drugdje, do novozavjetnog prikaza Duha svetoga, golub
je najee spominjana ptica u Bibliji. (Viskovi, 1996: 75)
340
objanjenja reenice o sv. Petru: Ti si kamen i ja u svrhu tebe sagraditi

Crkvu. (Bai, IK: 161) Bai objanjava hereticima koji ele sruiti Crkvu
Boju da je to nemogue jer je ona utemeljena povrh tvrda kamena. Tako je
Petar kao Boji namjesnik na zemlji sin golubice kojega krasi jednostavnost
(priprost kao golubica /Bai, IK: 160/), koji kao Dobri pastir uva ovce,
odnosno stado (vjerniki puk) koje mu je Isus preporuio i povjerio. Bai
tako potvruje uobiajeni biblijski postupak upotrebe ivotinjskih slika za
prikazivanje ljudskoga (Viskovi, 1996: 75).

Biblijsko-animalni citatni signali (ptica, riba, zmija). Biblijska animalna vjerska simbolika u IK potvrena je i kroz ifrirane unutarnje citatne
signale u kojima su prepoznatljive intertekstualne veze s citiranim antecedentom kao to su prisutnost likova, motiva ili stilskih postupaka PT u okviru
vlastitoga T, aluzije citatnoga teksta na citirani prototekst, ire kulturne reminiscnecije itd. (Orai Toli, 1990: 16). U IK rije je o motivima ivotinja s
karakteristinim ponovljivim biblijskim atributima kao to su: ptice nebeske
(10 potvrda), ribe morske9 (8 potvrda), mudrost zmije10 (10 potvrda). Kada se
ove ivotinje (ptica, riba, zmija) pojave u navedenim sintagmama, njihova je
biblijska provenijencija neupitna.

Sporadina ali sugestivna fauna (apida, bue /buhe/, gagrice, gusinica, guska, guter, konj, kozli, mi, mrcina, orli, osle, patka, prasci, skakavci,
vuci, zviri, aba, ivotinja). Gotovo dvije treine ivotinjskih vrsta u IK ima
samo jednu ili tek neznatno vie potvrda u tekstu, ime je izbjegnuta biblijska
konvencionalnost i predvidljivost. U veem broju primjera ivotinja se poja
vljuje u svom primarnom znaenju.

Odnosi se to posebice na malahne ivotinje (mi, aba, buha, crv,
guter, gagrica) kojima Bai vrlo ivopisno doarava nastanak Zemlje (...)
koja zajedno s vodom jedan okrugao ini. Niti se obraa kako nebesa, nego na
jednom mistu utemeljena stoji zato ju je Bog utvrdio (...). (Bai, IK: 446) i
ivota na njoj: Kada sunce vlanu zemlju prigrije, mogu se ploditi mii, abe,
bue, crvi zemljeni i druga. U trulu drvetu gagrice11, crvi i druga. (Bai, IK:
447) Navedene se ivotinje uklapaju u lokalni slavonski kolorit, to potvruje

Nakon stvaranja ivotinja Bog naini ovjeka na svoju sliku, sebi slina, da bude gospodar
ribama morskim, pticama nebeskim i stoci svoj zemlji i svim gmizavcima to puze po
zemlji (Post 1, 26; kurziv na).
10
U Evanelju po Mateju (Svjedoci za Krista u neprijateljskom svijetu) Isus kae uenicima:
Evo, aljem vas kao ovce meu vukove. Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao
golubovi! (Mt 10, 16; kurziv na)
11
Gagrice su lankonoci znaajni u biljnoj proizvodnji (spadaju u red isopoda zajedno s
mokricama i baburama). Imaju usko tijelo sa sedam pari prsnih i est pari trbunih nogu,
zadravaju se na vlanim mjestima, hrane se biljem u raspadanju, a kada ih se dotakne,
sklupaju se:
9
341
i rjenik Svata po malo Blaa Tadijanovia iz 1761. godine u kojemu su

spomenute sve navedene Baieve malahne ivotinje (Thaddianovich, 2005.
/1761./: 2023), osim gagrica. Kada govori o ivotinjskom svijetu u moru,
Bai je manje precizan jer, kae on vrlo pojednostavljeno i uopeno, da kada
sunce zagrije zemlju, plode se i ivotinje u moru: U vodi, osobito u moru,
nika vrsta riba od koji Plinio mlogo pie (...). (Bai, IK: 448) I tomu u prilog
ide Tadijanoviev rjenik u kojemu se u cjelini Od riba spominje samo osam
naziva, od kojih su dva ope imenice (riba i Stokfisch), jednim se imenuje
morska ivotinja (aringa), ak etirima nazivima se imenuju slatkovodne
vrste (som, tuka, aran, linjak), a svemu se pribraja i rak.

U svom neprenesenom znaenju pojavljuju se jo neke vrste prepoznatljive u slavonskom okruenju, i to tako da se njima: pojanjuje stvara
nje svijeta (svom neumitnu itatelju Bai objanjava to je sve Bog stvorio
peti dan ribe morske i ptice nebeske, pri emu naglaava da neke ptice vie
ive u vodi nego u aeru, kako guske i patke /Bai, IK: 448/); da se njima
pojanjavaju odreeni pojmovi, kao npr. zakletva, destak ili deseto (krive
zakletve mogu biti kanjene od Boga, ali i od avola, pa se esto ne zna jesu li
oblaci gusjenicia i skakavaca od Boga ili od avla; nadalje, kranin je duan
plaati Bogu desetinu desetak / deseto od svoga imanja, to se najee
ini malim ivotinjama, kao to su janjci, kozlii i prasci: Svaki jest duan
dati deseto od svega koliko to posiduje ili u polju, ili u imanju, ili u dobitku. /.../ Prem da na mlogo mista ne obiaji se dati desetak nego samo od
stvari poljski kakonoti penice, zobi, jema, kukuruza &c. I od male ivotinje
kako jance, kozlie, prasce &c. /Bai, IK: 193/), odnosno da se njima priblii
znaenje odreene Boje zapovijedi (u objanjenju 9. Boje zapovijedi Ne
poeli ene blinjega svoga i 10. Ne poeli nikakve stvari blinjega svoga
Bai konkretizira rijeima: Ne poeli enu iskrnjega tvoga, ni kuu, ni polje,
ni slugu, ni slubenicu, ni vola, ni osla, ni to god je njegovo. /Bai, IK: 136/)
naglaavajui tako bitne, vrijedne sastavnice ovjekova bogatstva u kojemu
svoje mjesto imaju i vol i magarac, odnosno one ivotinje koje su kroz prizmu
biblijske ekonomske upotrebe stoke najvee blago, jer bogatstvo svih voa
i plemena izraelskih sastoji se od ovaca, goveda, deva, koza i magaradi (...).
(Viskovi, 1996: 73) Baievo neinzistiranje na devama nego upravo na volovima i oslima uklapa se (i potvruje) u slavonsko podneblje, zbog ega su i katekizamska pojanjenja jednostavnija, neumitnu itatelju razumljivija i uvjerljivija.
342

U odnosu na preostale sporadino potvrene ivotinjske vrste (apida12,
gusinica, konj, mrcina, orli, skakvci, vuci) zamjetno je njihovo koritenje u
prenesenu znaenju. Slikovitost ostvarena epitetima zanemariva je (spominju
se tek: vuci razdrti, konj slipi13). Potvrena je tek pokoja metafora i usporedba:
jezik mormoratura (ogovaratelja) ima otrove od apida; heretici su dvolini
jer se ine dobrima, a iznutra su vuci razdrti; prijevara je kao prodaja slijepoga konja za zdrava; tijelo bez due je kao mrcina; blaeni se ne umaraju jer
primaju perje kao orli. Razvedene su usporedbe (v. Skok, 1950.) vrlo rijetke,
kao, na primjer, ona o iskuavanju prvoga ovjeka: I za tri uzroka dopusti
Bog da avao u priliki zmije napastuje ovika. Prvo, jerbo kako zmija kad
ujede na jednom mistu pusti otrove koje se po svemu tilu raziu, tako avo
privarivi prvoga ovika u sve poslidnje uli otrove griha koje se u sve ljudi
razlie, kako apoto govori. (Bai, IK: 455)

Sporadinim se pojavljivanjem odreenih ivotinjskih vrsta unosi u IK
i strah i drugi, neslavonski prostori. U stvaranju straha pripomae fantastina
ivotinja drakun (zmaj) kojim se predouju strahote paklene (Ondi su zmije,
drakuni i svaka skot pogana /Bai, IK: 552/) i lav14 jer se njime vizualizira
opasnost kojom prijeti avao (on kao lav ruei oblazi itui koga bi razdro
Bai, IK: 179/). U drugom sluaju, doaravanju neslavonskog prostora, javlja se divlja ivotinja stranoga podneblja15 balena (kit), ivotinja koja je
Baiu zanimljiva samo svojom veliinom, ali ne i kao sredstvo zastraivanja,
kao u Zagrepevim propovijedima u kojima je ona morsko strailo (Zagrebec, 1734: 182).
to je apida, objanjava sam Bai, jer kae da je to jedna vrsta otrovnih zmija. I u Zagrepevim se propovijedima pojavljuje ova zmija koju on naziva kaa api, ali i neke
druge (kaa ljutica, kaa tarantula /v. undali, 2008: 182187/). Zagrepeva zmijolika
raznolikost nije svojstvena i fra Antunu.
13

Slikovitost i originalnost nije zamjetna ni u odnosu na one lekseme ija je estotnost pojavljivanja znatno vea. Potvrena su tek sljedea pridjevska odreenja imenica: priprostnost
golubice, vazmeni jaganac, ptice nebeske/letee, ribe morske, stado pravovirno, otrovne
zmije, ivine nerazloite/ivine zemaljske, crv smrdei.
14
Lav u IK ima tek jednu potvrdu, to nije sluaj i s Biblijom: U Bibliji je ovca spomenuta
45 puta, koza 88, pas 14 i lav 89 puta. Domaa maka nije spomenuta niti jednom.
(preuzeto sa stranice http://www.teen385.com/funzone/jeste-li-znali/zivotinje-u-bibliji )
15
Prema Buffonu (Historie naturelle) najbolje je razlikovati ivotinje zdravorazum12
skom i utilitarnom logikom, te ih podijeliti na: a) domae (domesticirane ivotinje), koje se dijele na: a.1) lovinu (divlja) ili nelovinu; a.2) pripitomljene, dok se
b) divlje ivotinje dijele na: b.1) divlje ivotinje vlastitoga podneblja; b.2) divlje
ivotinje stranih podneblja (Viskovi, 1996: 25)
343
*

Istraivanje sastavnica ivotinjskoga svijeta u kontekstu katekiza
mskoga anra, pokazalo je, dakle, funkcionalnu uklopljenost nenabonoga u
nabono, jer se primarni semantemi iz semantikog polja bilo koje ivotinje
potvrene u IK vrlo rijetko pojavljuju u svom izvornom znaenju; njima autor
svom neumitnu itatelju pokuava uiniti razumljivim kranski nauk.
2.2. Svakodnevica

Istraivanje faune u IK i interpretacija dobivenih rezultata u pretho
dnome poglavlju pokazali su neodrivost rijei Branka Drechslera koji je rad
slavonskih franjevaca prije Relkovieva Satira sveo, kao to je ve uvodno
reeno, tek na nekoliko rijei.16 Navedeno se eli argumentirano proiriti i
istraivanjem svakodnevice i tek nekih njezinih sastavnica (jer za sve prema
naputcima urednikog odbora Zbornika o Antunu Baiu nema dovoljno
prostora!).

Tragajui za informacijama o svakodnevlju u Baievoj IK, knjievnom
djelu pristupa se kao moguem povijesnom izvoru, tj. kao mediju kroz koji
i pomou kojeg upoznajemo i spoznajemo prolu stvarnost.17 Knjievni tekst
govorea je tvorevina u ije su tkivo zapreteni razliiti oblici prolosti i kulture. On nastaje u ozraju odreenog vremena i prostora te sadri ideologiju
svog vremena, odnosno ideje samog autora. (prema Eagleton, 1987: 233241)
Takav pristup podrazumijeva antropoloko itanje djela, iju je metodoloku
paradigmu ponudio Poyatos (1988: XIII, 9) u okviru literarne antropologije.
Njegov model temelji se na dvjema cjelinama kulturne stvarnosti koje mogu
biti izvedene iz knjievnog djela: sustavi konkretnosti (sensible systems) i apstraktni koncepti kulture, tj. sustavi shvaanja (intelligible systems).18

Polazine smjernice ovoga poglavlja nalaze se u knjievnopovijesnom
i knjievnokulturnom radu Tome Matia, iju sintezu bavljenja slavonskom
Rad ovih pisaca lako se iscrpe s nekoliko rijei: tu se objanjuju istine katolike vjere,
piu se nedjeljne propovijedi, pokazuje se vjernicima put nebeski, tumae se nedjeljna
evanelja, crta se ivot kojeg sveca. (Drechsler, 1907: 5)
17
Pojam povijesnog izvora podrazumijeva ostatak prolosti koji o njoj svjedoi, a njegova
spoznajna vrijednost ovisi o pitanju koje mu postavljamo (Gross, 1980: 246).
18
Sustavi konkretnosti (sensible systems) obuhvaaju govorni jezik, parajezik (modifikacije
glasa, znaenje neverbalnih zvukova), pokrete (geste, poze), konceptualizaciju vremena i
prostora, sustav stvari i okoline (odjea, orue, namjetaj), a apstraktni koncepti kulture
ili sustavi shvaanja (intelligible systems) odnose se na religijske misli, socijalne obrasce
odnosa, moralne vrednote, etiku i estetiku, politiku, narodna vjerovanja i umjetnost. (prema
Gulin, 1996: 153)
16
344
knjievnou 18. stoljea predstavlja knjiga Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije Preporoda (1945.) Matievo je ishodite u interpretaciji cjelokupnog knjievnoga stvaralatva u politikim i drutveno-gospodarskim uvjetima
u (poslijeturskoj) Slavoniji nakon Karlovakog mira 1699. godine, ije je osnovno obiljeje prosvjetiteljsko-odgojno: Narodna prosvjeta i odgoj bili su
sve do Preporoda iztaknuta karakteristina crta hrvatske knjige u Slavoniji, pa
iako je ta knjievnost dala malo djela jae knjievne vrijednosti, svakako je
u nacionalnom i kulturnom ivotu hrvatskoga naroda izvrila veliku zadau
time, to je Slavoniju, nemilo zaputenu za turskoga gospodstva, odgojila i
pripravila, da se u doba Preporoda pridrui knjievnom i uobe kulturnom
radu u hrvatskoj narodnoj zajednici. (Mati, 1945: 5) Upravo zbog takvog
kontekstualnog polazita u tumaenju knjievnih pojava19, uz ime i rad Tome
Matia indikativnom je postala sintagma kulturna povijest. (Tatarin, 1999: 14)
Suvremena znanost o knjievnosti koja se bavi knjievnoantropolokim
pristupima knjievnome tekstu razlikuje tradicionalnu knjievnu historiografiju ili stari historizam te novi historizam ili poetiku kulture. I dok se
knjievnost u starome historizmu, temeljenom na trajnoj matrici pozitivizma shvaa kao odraz bilo povijesnih okolnosti, bilo autorove due, o novome historizmu sugerira se razmiljati kao o analitici ili tehnici, praksi interpretiranja koja se kombinira s raznolikim drugim pristupima (feminizmom,
rodnim studijima, postkolonijalnom kritikom, kulturalnim studijima, semiotikom) ili pak s matinom disciplinom kritiara ili kritiarke (filozofijom,
povijeu, knjievnom teorijom/kritikom, antropologijom, teatrologijom itd.)
(porer, 2005: 38, 5758) Osim interdisciplinarne metodoloke transpozicije
(kulturalnoga pantekstualizma), jedna od temeljnih premisa poetike kulture
bila bi i retrofleksija shvaanje po kojem je knjievnost odraz, ali i odraz koji
se istodobno odraava natrag na drutvo, povijest ili kontekst. Time se ukazuje na svojevrsni reverzibilni i kruni proces, odnosno poanta je u relacijama
meuovisnosti i uzajamnom utjecaju zbilje i diskurzivne reperezentacije
zbilje. (porer, 2005: 66, 67)

Baieva IK, ba kao i drugi kranski nauci, zasniva se na katekizmu
Rimske crkve, meutim, vjerska pouka i nain razlaganja vjerskih istina primjenjivan je na prilike i svakodnevni ivot sredine u kojoj su autor (poiljatelj)
i narod (primatelj) ivjeli.20 Autorstvo pri tom treba promatrati kroz dvostruku
Posve je prirodno da svaka knjievnost nosi na sebi biljeg sredine u kojoj je nastala, a
to se osobito vidno istie u knjievnosti koja se raa u doba kada nastaju jae promjene u
duevnom i drutvenom ivotu naroda. (Mati, 1994: 49)
20
Teorija recepcije navodi upravo receptivnost djela kao njegovu konstitutivnu dimenziju.
Na temelju receptivnosti svaki se knjievni tekst izgrauje na pretpostavci da ga itatelj,
kojemu je on namijenjen, razumije. Dakle, pisac oekuje od itatelja da posjeduje kulturu
19
345
prizmu; primarnu (posredniku), iji je zadatak irenje morala i svjetonazora

propisanih od Katolike crkve, a tek onda kroz individualizirano autorstvo
koje se potvruje odabirom onoga o emu se govori i primjera kojim se potkrepljuje taj govor. U takvoj viestrukoj i uzajamnoj komunikaciji knjievnoga i
zbiljskog diskursa eli se istraiti sastavnice svakodnevne kulture, tj. knjievnu
uoblienost ivotne realnosti. U antropolokoj interpretativnoj analizi mogu
se postaviti crkva i kua kao dva prostorna i duhovna realiteta, dvije tematske cjeline/okvira unutar kojih se uoavaju razliiti modusi svakodnevnoga
ivota. I dok je prvi prostor vie vezan uz javni, a drugi uz privatni aspekt
ivota, esto emo biti suoeni s pojavom njihovoga meusobnog ukrtavanja
i nemogunosti jasnog razluivanja.21 U ovom dijelu rada pozornost e biti
usmjerena na iitavanje struktura svakodnevlja unutar prostora crkve, s tim
da e u tu svrhu biti konzultirani i drugi izvori i literatura.
Crkva

Kranstvo od samih njegovih poetaka karakterizira odreena teologija sakralnoga prostora. Naime, rije je o jasnom ekleziolokom suodnosu na
crti Crkva-Zajednica / crkva-graevina. Taj eklezioloki odnos hijerarhijske
je naravi, tj. na temelju liturgijsko-teolokoga promatranja podizanje crkvegraevine proizlazi iz spoznaje o Crkvi-Zajednici, ili, drugim rijeima, ono
u-prostoruje, u-prizoruje Crkvu-Zajednicu. (kunca, 1996: 1937) Budui
da se kranski (katoliki) smisao crkve-graevine ispunjava bogoslujem ili
liturgijom22, i nae iitavanje IK uzima u obzir obje navedene komponente,
njihov meusobni odnos te interakciju s drugim kulturolokim pojavnostima i
odnosima.

Stvar sveta. (persona, misto, stvari). O svetoj stvari u IK ponajvie
doznajemo iz Razgovora I. - lanka I. Od prve zapovidi Boije i Razgovora IV. - lanka III. Od sakramenta Tila Isusova, ali poneto i iz drugih
na osnovi koje e moi dekodirati i povezati knjievne slike. (Eagleton, 1987: 98)
Philippe Aris pie o pojedincu iz razdoblja kraja srednjega vijeka koji je je jo uvijek sapet
okovima kolektivnih i feudalnih solidarnosti zajednice u neki svijet koji nije privatan ni
javan u smislu koji mu pridaje novi vijek. Moe se rei kako postoji zbrka izmeu privatnog i javnog, kamere i komore, odnosno lonice i blagajne. Ali ta to treba da znai? Pre
svega, bitno je da se mnogi inovi svakodnevnog ivota odvijaju i jo zadugo e se odvijati
u javnosti, kao to je to pokazao Norber Elijas (Norbert Elias). (Aris, 2002: 5)
22

S pravom se dakle liturgija smatra kao vrenje Kristove sveenike slube: u njoj se pomou vidljivih znakova oznauje i, na nain pojedinom znaku svojstven, izvruje ovjekovo
posveenje te tako otajstveno tijelo Isusa Krista, Glava i udovi, vri cjelokupno javno bogosluje. (Sacrosanctum Concilium, Konstitucija o svetom Bogosluju Drugoga vatika
nskoga sabora, br. 7, prema: kunca, 1996: 26)
21
346
razgovora, lanaka i poglavlja. to Bai podrazumijeva pod svakom od triju

sastavnica stvari svete te kako nam one svjedoe o svetom, ali i o profanom
aspektu osamnaestostoljetne Slavonije, osvremo se u nastavku:

1. Persona.23 Fratri svih redova koji su obeali tri zavjeta Bogu24, popovi koji su primili prvo strienje25, dumne u manastiru ili izvan njega i sluge
redovnike (bitno je da oboji nose redovniku odjeu koja se razlikuje od
svjetovne!), pustinjaci (s biskupovim doputenjem!) i redovniki novaci sve
su to kategorije svete persone. Meutim, da bi se stupilo u sveti red i obavljalo
sveenike dunosti, nije se smjelo imati zapriku, tj. kanonsku zabranu. A to
je sve moglo biti zaprika? Mogla je to biti (ne)vjera ako su roeni od heretika, izmatika, ifuta (idova), Turaka ili neznaboaca (bez obzira ako su se
krstili, jer i drugo krtenje predstavlja zapriku), Crkveno pokaranje (prokletstvo, dignutie i zabranjenje), preljub, incest ili rodoskvrnue, otimanje djevojke, sodomija, vratvo/vraanje, sagrjeenje protiv vladara, lano zaklinjanje
na sudu, ubojstvo ili sudjelovanje na bilo koji nain u ubojstvu ovjeka, teko
ranjavanje u svai (odsijecanje ruke, noge, uha ili kojega drugog uda, vaenje
oka), sudjelovanje u osuivanju, hvatanju, smaknuu ili odsijecanju kojeg od
udova (u funkciji suca, vijenika, svjedoka, pisara, delata), nezrelost (nedovoljan broj godina za stupanje u red), nesloboda (roblje, sluge i podlonici
koji su pod vlau gospodara) te tjelesni nedostatak (kojima manjka koje
udo od tijela, kakonoti ruka, noga, prsti, osobito desne ruke, s kojim se ini
kri,26 prsti s kojim se uzima, kakonoti palac, i slidei prst. I komu je oko
isteklo, osobito livo, koje se zove oko kanona; Takoer zapriku imaju gubavi,
drtaoci, i svi koji oitu bolest imaju. /Bai, IK: 203/) Bolesni i nakazni ljudi
nisu bili nita manje diskriminirani i marginalizirani i u svakodnevnom ivotu.
Zanimljivom i indikativnom ini se Baieva uporaba rijei persona (gr. maska), koja u
psihologiji Carla Gustava Junga predstavlja lano Ja, tj. veliki dio psihe odreen drutvenim normama, dok pravo i prirodno Ja ini tek mali psihiki nukleus.
23
(preuzeto s: http://likovna-kultura.ufzg.hr/Sablonsko%20ponasanje.htm)
Redovnici (slat. regulares [< regula pravilo] koji ive po pravilu i religiosi poboni, Bogu odani). Kolektivno ime za klerike osobe (muke i enske) koje su poloile tri
zavjeta: siromatva, poslunosti i istoe, te ive zajednikim ivotom u samostanu. (Le
ksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, ur. A. Badurina, Kranska
sadanjost, Zagreb, 2006., str. 535)
25
Rije je o znaku pripremanja za ulazak u sveti red, a postrig ili tonzura oznaava da njegovi
nosioci vazda imaju k Bogu pamet uzdignutu. (Bai, IK: 403)
26
Upravo je za krizmu bitan palac desne ruke: Valja da biskup s palcem desne ruke uini
kri na elu; zato da ijem drugijem uini, ne bi bilo ruku stavljenje, i zato ne bi bio dobar
sakrament. (Bai, IK: 288)
24
347
Etnograf Luka Luki u svojim zapisima o ivotu i obiajima mjesta Varo

(dananji Brodski Varo) pie kako falini svit ivi loo: Tko je nakazan na
tilu, to je pravi sluga ili slukinja, sve radi; u poslu je prvi, u svem drugom
zadnji. (Luki, 1924: 160) Ali, nastavlja dalje: Sakati svit ne kudi Boga rad
toga, to su sakati. Zadovoljni su svojom nesreom; pa kad i tko upita: Kako
ti je? znaje re: Fala Bogu na svemu. to sam sakata, to mi ni nita, samo
da je kako drukije bolje. Sa snaom se eto ne sluam, pa nam je svakako.
(Luki, 1924: 160)

Zdrava i sveta persona nije imala problema s boleu, potlaenou i izrabljivanjem u kuanstvu, tovie, Crkveni/sveti zakon titio ju je od ubojstva,
udaranja, ranjavanja, putenoga grijeha (silovanja), ali i od svjetovnoga zakona
- zatvaranja u tamnicu, voenja na svjetovni sud i od oporezivanja. Naime, sve
te radnje smatrane su grihom protiva personi svetoj, te Tko bi ranio, udario,
ili ubio redovnika sagriuje smrtno, i upada, u prokletstvo, od kojega izvan
pape, nitko ne moe odriiti.27 (Bai, IK: 65) Ogrijeivi se o Crkveni zakon,
prokletnik se suoava s brojnim sankcijama i ogranienjima, kako na religioznom, tako i na svjetovnom planu svakodnevnoga ivota. Prokletnik tako
ne smije sluati misu, molitve i blagoslove28, ne smije se ukopati u groblje
s ostalim kranima te ne moe biti sudac, pisar ili svjedok na sudu moe
biti samo krivac ili onaj kome se sudi. Obiljeavanje prokletnika ukljuuje
i zahtjeve prema drugima, njegovim blinjima, poznanicima i prijateljima,
kojima se zabranjuje pozdraviti ga, initi mu drutvo te jesti i piti s njim za
istom trpezom. Javno izopenom, prokletniku preostaje utoite pronai tek u
intimnom (kunom) okruenju ene, sinova, keri, sluga, slubenica i robova,
jer samo je njima doputeno openje s njim.

Iako se Crkveni zakon pobrinuo zatiti personu od opasnosti iz okoline, s kunjom koja je dolazila iz same persone, a odnosi se na zavjet istoe,
morala se ona sama nositi i boriti, jer: Kad crkveni ovik posveen puteno sagrii, ini grih protiva stvari svetoj, zato oskvrnjuje samoga sebe
(Bai, IK: 65). Ovaj navod, iako je iz teksta IK, ipak ukazuje na problem
koji je predstavljao redovniki zavjet istoe, odnosno neprestana kunja kojoj je bio podvrgnut. Zasigurno je da su se teko mirili svakodnevni ivot
i realnost tjelesnih potreba s jedne strane te ideal i zahtjevi za istoom

No, valja spomenuti i olakotne okolnosti koje umanjuju teinu grijeha: ako bi netko udario redovnika u ali, nehotice, ne znajui da je rije o redovniku, ako bi ga lako udario ili
Kada pamet ne prigleda dobro zlou griha; na priliku da sanjiv, to jest, na pole spavajui
udari Crkvenoga ovika, ili misnika, bio bi grih lak. (Bai, IK: 217) tada bi ga i biskup
mogao odrijeiti od grijeha.
28
Meutim, prediku smije sluati jerbo po prediki moe biti da se lanje obrati i pokaje za
grihe. (Bai, IK: 195)
27
348
postavljeni Crkvenim zakonom s druge strane. Prema tome, za pretpostaviti

je kako slavonskoj osamnaestostoljetnoj Crkvenoj zajednici nisu bili strani ni
sluajevi krenja zavjeta istoe.29

2. Misto. Baievom prvom informacijom u IK misto sveto odreeno je
kao crkva (zgrada) i druga mista crkvi priloena. Suvremena liturgika ulazi
u prostor crkve, te navodi tri glavna dijela koja e se u njoj zadrati tijekom
itave povijesti, a to su: prostor za vjernike (brod ili brodovi), prostor za kler
(presbyterium) i prostor za oltar i moi muenika (sanctuarium svetite)
(Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, str. 205)
Meutim, pozornijim itanjem IK doznajemo i druga znaenja i podatke o
Baievu mistu, pa i o mjestu mista u svakodnevnome ivotu. U odnosu na temeljnu funkciju crkve-graevine, a to je javno bogosluje (liturgija), Bai potencira i znaenje crkve kao mjesta gdje Bog susree ljude, odnosno znaenje
Crkve-zajednice. Aktiviranjem toga znaenja eli se opravdati sluenje mise
u iznimnim situacijama, tj. onda kada to nije mogue uiniti u samoj crkvi od biskupa posveenoj, ili u kapeli i crkvi neposveenoj, odreenoj
nita manje za misto od molitve. (Bai, IK: 351). Navodei kako se misa
moe rei izvan crkve i kapele (koja bi prema prethodnome citatu predsta
vljala misto crkvi priloeno) u vojsci i na svakom mjestu kada je to od velike
potrebe, kakono u bianju od Turaka u Bosni (Bai, IK: 351), ali i
tamo gdje nema crkava, niti je doputeno govoriti misu, saznajemo poneto o
drutveno-politikoj stvarnosti, odnosno bliskoj prolosti Baievoj i njegovih suvremenika a ona ukljuuje tursku vladavinu i nepovoljne prilike religioznoga i sakralnog ivota krana slavonskoga i bosanskog podruja. Ali,
kada su drutvene okolnosti bile povoljne, tada se i te kako brinulo da crkva
i bogosluje budu dostojni nasljea koje su primili od svetih apostola. Tako
Bai na prvom mjestu navodi oltar: Najprvo dakle valja da je otar kamenit,
budui da je Isukrst kamen i temelj slavne vire katolianske. I valja da je svrhu
Krenje seksualnih zabran unutar samostanskih zajednic u predmodernoj Europi esto
je. Crkvene institucije neprestano su se morale boriti s krenjem zavjeta istoe. Fernando
Henriques kae: Ideal je postojao, ali u praksi, na alost, nije bio potovan. Valja imati
na umu da samostani nisu bili samo mjesta za kontemplaciju i molitvu ve i sredita u
kojima su obavljane raznovrsne funkcije za zajednicu. kolovanje, njega bolesnika i poljodjelstvo bijahu slube koje su dovodile redovnike u vezu s vanjskim svijetom. Pruanje
gostoprimstva i utoita predstavljalo je vanu slubu u tom razdoblju nasilja i nesigurnosti.
Ali tim sutinskim slubama, moglo bi se rei, ulazila je u samostane pokvarenost... O
krenju zavjeta istoe u enskim samostanima svjedoe i drugi tekstovi iz stare hrvatske
knjievnosti, kao to su Mirakuli slavne dve Marie (Senj, 1507. ili 1508.) i Ivaniev
zbornik (14./15.st.) (vie kod: Tatarin, M. http://www.matica.hr/Kolo/kolo0201.nsf/AllWebDocs/prost; Kolo br. 2, ljeto 2001.)
29
349
otara jedan itav kamen, za zlamenovati jednu personu u Isukrstu (Bai,

IK: 356) I suvremena liturgika naglaava sredinju ulogu oltara u crkvi30, kao
i injenicu da je rije o posveenom kamenu koji predstavlja Krista (Svi
nai oevi pili su isto duhovno pie. Pili su, naime, iz duhovne stijene koja
ih je pratila, a ta stijena bijae Krist. 1 Kor 10, 1. 34), ali poznato je isto
tako kako je tijekom povijesti oltar ili rtvenik imao razvojne promjene. To
se, izmeu ostaloga, odnosi i na materijal od kojega je bio sazdan; moglo je to
biti povieno mjesto od zemlje, obian stol pokretan i obino drven ili tronogi
stoli s okruglom ploom a tek poetkom IV. stoljea, za pape Silvestra,
oltar postaje fiksan i od kamena (Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike
zapadnog kranstva, str. 466). Ba kao i u ostatku Europe, koju od 15. do 18.
stoljea obiljeava nestaica kamena (pa i drveta) kao graevinskoga materijala, te se skupocjeni kamen upotrebljava tek u izgradnji kua vladara i Bojih
kua (Braudel, 1992: 286), tako se i u Slavoniji Baieva vremena vjerojatno
plaala skupa cijena da bi se osigurala rasko kamenoga oltara. Na drvenom
oltaru u 18. stoljeu, prema IK, misa se smjela sluiti samo u dvjema situacijama: u Rimu u crkvi sv. Petra u Vatikanu i u crkvi sv. Ivana u Lateranu (jedino
je papa smio govoriti misu!) te u nevjernikim stranama gdje su crkve oborite
(kada se zidovi crkve obore), s tim da brez maloga, iliti noseega kamena
nigdi se ne moe misa rei. (Bai, IK: 357)

Oitoj brizi o duhovno dostojnoj dimenziji mista sveta suprotstavljaju
se grisi protiva mistu svetu, odnosno Bai navodi naine sagrjeenja i oskvrnjenja takvog mjesta, a mi iz toga iitavamo profanu dimenziju svetog
mjesta, tj. pojavnosti iz svakodnevlja koje, oito, nisu mimoilazile ni zgradu
crkve. Tako, prema IK, protiva mistu svetu sagrjeuje se:
kad se ono pretvara u svjetovno mjesto, kao na primjer u talu,
trgovinu ili mjesto za igru,
kad se ukrade crkvena stvar (odjea, kale ili stvari koje nisu svete
ali pripadaju crkvi, kao to je novac),
kad se prisilno tjera onaj tko se u njega skrio zbog smrtnog straha i
kad se oskvrnjuje.

Oskvrnue je grijeh na koji se Bai posebno osvre i analizira ga u
tanine, s preciznou koja je vrlo sugestivna i slikovita s obzirom na zbiljski
kontekst. Naini oskvrnjivanja su:
kad se zapali crkva ili drugo sveto mjesto31,
Oltar je polazite i cilj za svaki sakramentalni dogaaj. Prava crkva, to je oltar. Sve ostalo
u zgradi crkve je dopuna, imitacija oltara. (N. Cabasilas) (kunca, 1996: 46-47)
31
Premda bi se moglo pretpostaviti kako takav nain oskvrnjivanja i nije bio meu eima,
ako je suditi prema zapisima Luke Lukia o palikuama u selu Varo: Ni palikua u 'vom
selu nema. Ako se trefi, da se zapali u aerama plast sina ili u selu tagalj i tala, to uradu
30
350
kad se ukopa prokletnik, nevjernik ili nekrteno dijete32 u sveto

mjesto (Gdi znaj, da kad se oskvrni crkva, tada se i grobje oskvrni
okolo crkve, zato je grobje posveeno zajedno s crkvom. Ali kad
je samo grobje oskvrnjeno, onda se u crkvi moe misa govoriti,
zato je crkva vee nego grobje. Zato kad je oskvrnjeno grobje, ne
oskvrnjuje se crkva. /Bai, IK: 352/),
ubojstvom (Po prolitju krvi ovije, ali i ako e i ne biti
prolitje krvi ili po sebi, ili drugomu, to jest, da se tko sam obisi, ili da
ga sudac obisi, ili udavi, prem da bi ga po pravdi obisio, ili udavio;
zato crkva nije misto odreeno za pravde svitovnje, nego je misto
Bogu odreeno, gdi se Bog fali i dii. /Bai, IK: 352-353/), s tim
da crkva nije oskvrnjena kada ovika na krovu ubiju, kako ui
Layman. (Bai, IK: 352),
ranjavanjem ili odsijecanjem uda ovjeku, ali nije oskvrnjena
kada dica jedno drugomu nos razbije niti je oskvrnjena kada se
tko posie poslujui u crkvi, ili da padavi ostane mrtav. Zato za
oskvrniti crkvu oe se da je grih smrtni i sila uinjena drugomu.
(Bai, IK: 352),
po nasmrt pretuenom ovjeku i
po povoljnu prosutju simena naravnoga i
po smianju nepristojnu putenu.

Od navedenih naina oskvrnua svetoga mjesta, u IK najvie je prostora
posveeno opisivanju i tumaenju ubojstva i smianja putena, to se isto tako
moe shvatiti vrlo indikativnim. Kada Bai pie openito o grijehu ubojstva,
onda je zanimljivo uoiti kako on razlikuje nepravedno i pravedno ubojstvo.

Meu pravedna ubojstva (!), tj. ona koja nisu grijeh, ubraja:
a) ubojstvo zloinca ili sudsko smrtno kanjavanje ubojice: nije
grih, budui to dopustio Bog u knjiga izhoda na pogl. 22. V. 18. Maleficos non patieris vivere. Zloince ne trpi da ivu. (Bai, IK: 98),
b) ubojstvo da bi se obranio vlastiti ivot, jer svatko je duan braniti
svoj ivot, Ali ako ga ubije, a mogao bi saranit ivot svoj samo
da ga rani, tada sagriuje, jer si vie uinio nego je bila potriba za
obranit se. (Bai, IK: 99),
c) ubojstvo da bi se sauvalo potenje/ast, to se zapravo odnosi samo
na principe i vojnike - oni nisu duni pobjei ako su napadnuti,
meutim ako bi po takvu pobignutju ne izgubio potenje, kako
budalasta djeca lou vatru u tale ili pod plastom. Jedamput je samo grom zapaljio kuu,
al to malo, pa se i ubrzo utrnila. Druge paljevine u 'vom selu nema. (Luki, 1924: 164)
32
Ali, Gdi znaj, da kada umre dijete u utrobi, zajedno s materom, tada se zajedno s materom
moe u mistu svetu ukopati (Bai, IK: 353)
351
ne gube redovnici i ljudi priprosti, sagriio bi ubivi. (Bai, IK: 99),

d) ubojstvo da bi se sauvalo ensko potenje/ast, tj. djevianstvo
zato je divianstvo i istoa vea kripost, nego ijedno blago, jot i
ivot. (Bai, IK: 99)
e) nehotino ubojstvo (bez volje i namjere), s tim da valja znati da
je drugo to se ba neote dogodi, a moglo bi se ne dogoditi da se bude
pomnja stavila: na priliku da tko pokriva kuu, pak na put bacajui
kupe, kamenje, drva &c. ubije, bilo bi neote, ali bi sagriio zato nije
uinio pomnje da ne ubije, koju je pomnju duan bio uinit, stavivi
zlamenje da se ne prohodi. (Bai, IK: 99).
Nepravedna ubojstva, tj. ona koja jesu grijeh, bila bi:
a) samoubojstvo kao teak, smrtni grijeh. Samoubojicama Crkva
zabranjuje ukop u svetom mjestu, da se za njih privatno ili javno moli
te da se ukopavaju sa svijeama ili s drugim Crkvenim obiajima i
b) tea ubojstva ima ih vie vrsta: ubojstvo oca, majke, brata, sestre, roaka, redovnika te ubojstvo poinjeno u crkvi ili na drugom
svetom mjestu.

Istie Bai i to da smrtno sagrjeuju oni koji nagovaraju na ubojstvo,
to bi se odnosilo i na pomaganje eni u nastojanju da pobaci dijete33, zatim
koji izazivaju na mejdan te oni koji jako ranjavaju, odsijecaju koji ud ili imaju
namjeru ubiti, raniti &c. Teko je ne zapaziti brojnost i raznolikost navedenih
ubojstava, pa stoga i ne pomisliti kako im je izvor bio upravo u Baievoj
stvarnosti, ija bi slika bila vrlo slina Lukievom opisu: Meu sobom se
ljudi ee biju Ljudi se pobiju rad mea u polju, rad teta, rad ena; al se
najvie pobiju u bircauzi i vaeri. Tud se ne pazi, tko je iji, nego kud dovati, mlati, pa ma potlja ta mu drago. Kad se ljudi pobiju, ima posla kolje,
ponda noi i sikere, a u najveoj ljutosti nae se i po koja pika (Luki,
1924: 164) Zauujue je velik i broj pravednih ubojstava, tj. onih prema
kojima Baieva IK zauzima tolerantan odnos, pogotovo stoga ako se ovakav,
Crkveni stav usporedi s jednim svjetovnim, pukim stavom, to ga nalazimo
kod Lukia: Svit ima razlini griota, al najvema je ubit oeka il malo dite.
Kraa sitni stvari, psovanje manji stvari, to je mala griota; kurvarstvo, pso
vanje Boga, sveca, anela, kraa konja i volova, izudarat oeka na mrtvo, to
su vei grisi; a oeka ubit, rod s rodom prikrit rodstvo, to su najvei grisi,
I Luki spominje pobaaj, tj. gnjavljene djece, i to kao o vrlo proirenu pojavu u Varoi: U
cilom selu ne bi oek nao deset ena, koje nisu nigda dite zagnjavile Da se djeca gnjavu,
ima mlogo uzroka; ko to su: mloga djeca, enina ljepota, starost i velika djeca, pa i to to
ponese s tuim oekom. (Luki, 1924: 165), zapaajui i komentirajui pojavu na koju se
i Bai osvre a najalosnije je, kad mati u tom kere pomae i savjet daje; ima i taki
luda. (Luki, 1924: 166)
33
352
koji se nigda ne mogu oprostit; ma i oek i ispovido i bio savim ist, nosi sam
svoju sramotu, doklegod mu je imena. (Luki, 1924: 136) Znai li to kako
je ljudski sud nemilosrdniji od Bojega suda?

Kada je rije o oskvrnuu po povoljnu prosutju simena naravnoga i
po smianju nepristojnu putenu, onda Bai uzima prostor crkve-zgrade kao
kriterij po kojem spomenute radnje/grijesi oskvrnjuju, odnosno ne oskvrnjuju
crkvu. Tako, ako se ti grijesi poine u sakristiji ili u tornju, crkva se ne oskvrnjuje, ali uine li se u koru ili u kapelama, crkva ostaje oskvrnjena. Iz toga
dobivamo dvije informacije: jedna ukazuje na to da se sakristija i toranj, za
razliku od kora i kapela, tada nisu smatrali crkvom u uem smislu znaenja34,
dok druga upuuje na svjetovnu funkciju tih prostora, tj. na pomalo nastrane
sklonosti Slavonaca vezane uz ue i ire znaenje crkve-zgrade. Osim u govoru o oskvrnuu svetoga mjesta, te e spolne radnje Bai opirno analizirati
u dvama poglavljima: Od griha protiva naravi i Od griha putenie.

Od griha protiva naravi, ili o protuprirodnomu grijehu u IK navode se
tri vrste griha protiva naravi;

1. vrsta je samoblud (masturbacija) ili povoljno prosutje svoga simena zato je po naravi sime odreeno na plod (Bai, IK: 108) Ovakvo
iskljuivo prokreativno shvaanje spolnosti, te miljenje da je nereproduktivan spolni odnos neprirodan ili zloin prema prirodi, krani su preuzeli
jo od starih Rimljana.35 Naime, sveti Toma Akvinski uvjeravao je kako je priroda stvorila sjeme i ejakulaciju da bi stvorila djecu i tako produila vrstu, pa
kao etiri izrazito gnusne aktivnosti izdvaja: masturbaciju (samoblud), odnos
sa ivotinjama, homoseksualni odnos i heteroseksualni spolni in koji se ne
odvija u, od Crkve ovlatenom, misionarskom poloaju. (usp. Abramson,
Pinkerton, 1998: 35) Stajalite suvremene moralne teologije ne poistovjeuje
spolnost s prokreacijom, odvajajui, ali istovremeno i naglaavajui nunost
meusobnog potivanja izmeu ujediniteljske i prokreativne funkcije kao
dvaju vidova spolnosti. Grijeh se vie ne odreuje toliko rasipanjem sperme/
simena, koliko manjkom ljubavi, ujediniteljske dimenzije, te pozivanjem na

Ovakvo shvaanje ima svoju potvrdu, kako u arhitektonskom pogledu na raspored crkvenoga prostora, tako i s pozicije etimologije rijei sakristija: slat. sacristia nusprostorija uz
crkvu; prema lat. sacer svet. (prema: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, ur. A. Badurina, Kranska sadanjost, Zagreb, 2006., str. 548)
35
Premda je Michel Foucault pisao o dvosmislenosti antike misli prema spolnom inu, meu
pozitivnim vrednovanjima najprije uoava pozitivno vrednovanje sjemena semene tenosti, te dragocene supstancije radi ijeg je stvaranja priroda preduzela, opremajui telo
svim onim to je potrebno, toliko mera predostronosti: ta supstancija sabira u sebe ono to
je najsnanije u ivotu, prenosi ga i omoguava ljudskom rodu da izmakne smrti. Najveu
snagu i najvee savrenstvo ona dostie kod mukaraca, i na njoj se zasniva njegova nadmonost nad enom. (Foucault, 1988: 126)
34
353
razumno usmjeravanje biolokih instinkata. (Veljan, 2002: 2125) Naglasak

na razum, odnosno volju i svjesnu namjeru nalazimo i kod Baia, jer on
rabi prilog povoljno te smrtnim grijehom ne smatra poluciju, tj. prosutje simena kad narav od sebe uini, osobito u snu, i ne da se uzrok neistim
pomiljenjem, poeljenjem, pogledom &c. (Bai, IK: 108),

2. vrsta je sodomija, tj. njezino shvaanje u uem smislu kao analnog
snoaja ili smianje muka s mukim, ili muka i enska, ili enska i
enska ali ovo poslidnje nije s(a)vrena sodomija (Bai, IK: 108) i

3. vrsta je smianje z ivinom ili zoofilija.
U odnosu na sve tri spomenute vrste grijeha IK istie kako su oni naravi mrski
i smrdei te da one koji ih ine i svjetovna pravda ognjem ee! Namee se
pitanje: jesu li gorili ognji i u Slavoniji 18. stoljea?

Od griha putenie navodi Bai ak est vrsta:

1. vrsta je smianje puteno meu dvima slobodnim, koji nisu svezani
zaruenjem ili obeanjem istoe (Bai, IK: 105), za koje se kae da je i
suprotno zakonu naravnom jer iz njega izlaze mnoga zla: smutnje, neskladi,
pobaaji, gubljenje potenja i dr. Jo je to jedna potvrda kranske (katolike)
primjene starorimskoga naela zakona prirode, to ga Ulpijan (pravnik iz
3.st.) ovako objanjava: Zakon prirode je zakon koji su ivotinje nauile od
prirode. Ovaj zakon nije svojstven jedino ljudskoj rasi, ve je zajedniki svim
ivotinjama roenim na zemlji ili u moru, a takoer i pticama. Iz njega proizlazi jedinstvo mukarca i ene koje nazivamo brakom, a i raanje djece i
njihov pravilan odgoj. Zapravo, vidimo da su sve ostale ivotinje, ak i divlje
podvrgnute smislu tog zakona. (prema Abramson, Pinkerton, 1998: 35),

2. vrsta je oduzimanje djevianstva, tj. silovanje,

3. vrsta je priljubodintvo, dakle preljub, koji se moe poiniti na tri
naina, pa je zato od potrebe i svoje i drugoga stanje na ispovidi istomait
(Bai, IK: 107),

4. vrsta je kad se sagrijei puteno s rodicom ili roakom u etvrtom
koljenu, te se navode razne druge nedoputene, incestuozne kombinacije, te je
stoga opet istaknut zahtjev da se na ispovijedi istumai u komu je kolinu
i u komu je roditeljstvu grih uinjen (Bai, IK: 108),

5. vrsta je kad se sagrijei s onim tko je poloio zavjet istoe ili je u
kojem redu, dakle s personom svetom (v. biljeku 13) i

6. vrsta je kada se divojka udata ili slobodna protiva volji njezinoj
otme i odvede na svrhu bludnosti, ako bi bilo s odlukom i vinat ju (Bai,
IK: 108)

Ovako razvedena slika putenih grijeha predstavljenih u IK, osim to
implicira izvjesnu sliku spolnosti u izvantekstovnoj stvarnosti, ona je i jo
jedan pokazatelj ispreplitanja i meusobnoga utjecaja javnoga (Crkvenoga,
354
religioznog) i privatnoga (intimnoga) na primjeru pohotnoga tijela, jer dok

je telo u punom zdravlju, telo koje slui, telo za javnost, telo za prikazivanje koje treba da zablista postoji i intimnije telo, telo pohotno, telo
bolesno, koje se otkriva svesno ili nesvesno, u privatnom zapisu, knjizi rauna
ili dnevniku o stanju zdravlja. (Aris, 2002: 310311)

in ispovijedi griha putena, na koji Bai vie puta ukazuje, takoer
signalizira fenomen ukrtavanja, ali i proturjenosti. Naime, u europskoj je
povijesti proces samopromatranja i samospoznavanja najtjenje povezan
s procesom kontrole i discipliniranja Poticajnu ulogu u procesu otkrivanja
modernoga individuuma imalo je uvoenje novih nadzornih institucija, koje su
se sada bavile i ovjekovom duom. Pod tim se institucijama nisu podrazumijevala prvenstveno kuanstva, seoska zajednica ili vlastelinstvo u okviru kojih
je svatko odrastao, nego i moderne institucije crkve, drave i kole, koje su
u ranome novom vijeku vie nego u srednjem vijeku stvorile normativnost
i pritom aktivirale proces samopronalaenja i samokontrole Budui da je u
sustavu ispovijedi mo Crkve osobito dola do izraaja, napad reformacije bio
je usmjeren prije svega na taj sakrament Rimokatolike crkve (van Dlmen, 2005: 32, 33) Stoga, kad govorimo o 18. stoljeu i dobu prosvijeenosti,
uz koje veemo prve vrhunce u razvoju individualizma, onda to prema van
Dlmenu znai da su crkvene i dravne institucije upravo discipliniranjem
uvjetovale proces individualnog djelovanja i miljenja.

2. Stvari. Meu stvari stvari svete Bai ubraja sakramente, posue
(sudje), misniku i drugu na slubu Boju odreenu i blagoslovljenu odjeu,
svete relikvije, kipove i dr.

Od sudja spominje: kale i patenu (valja da je od zlata ili od srebra,
pozlaeno i jedno i drugo. Stolac od kalea moe biti od tua ili od mjedi,
ali aa ne moe. /Bai, IK: 357/), piidu (piksidu/ciborij) ( valja da je
pozlaena /Bai, IK: 358/), korporal (paramenta)36 ( valja da je od
lanena ili od konopljina beza, ista, i valja da je pomazan s istim branom
/Bai, IK: 358/), maramica ( valja da je od ista beza / Bai, IK:
358/), pala ( valja da je ozdol bezom podstavljena, a ozgor moe biti od
svile i zlatom navezena. /Bai, IK: 358/) te tri runika i otarnjak (oltarnik).

Naglavnjak, koulja, pojas, manipuo, tola i paramenta dijelovi su
misnike odjee koji se navode bez detaljnijih naznaka o materijalu iz kojega
trebaju biti izraeni. Meutim, s obzirom da se uz platnene dijelove sudja
Paramenta (slat. paramentum, mn. paramenta, prema parare spremati). U uem smislu
to su ipke na rubovima liturgijske odjee. U irem smislu to su stolnjaci kojima se prekriva
oltar, a esto se taj termin upotrebljava i za sve tekstilne predmete koji slue u liturgiji.
(Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, ur. A. Badurina, Kra
nska sadanjost, Zagreb, 2006., str. 481)
36
355
navodi da su od lana ili konoplje, za pretpostaviti je kako ni odjea nije bitno odstupala od pravila da su dvije osnovne sirovine za tkanine bile upravo
spomenute biljke.37 No, iako e skuplje tkanine (kao atlas, svila, barun) biti
pristupane irem europskom stanovnitvu tek od druge polovice 19. stoljea,
uoavamo kako je ipak, skoro dvjesto godina ranije, svila bila rabljena u izradi
liturgijskoga posua. Zlatne, pozlaene i srebrne posude takoer su, ba kao i
kameni oltar, jo jedna potvrda inzistiranja Crkve na raskoi i dostojanstvu, a
sve to na veu slavu Boju.

Meutim, usprkos svoj brinosti o izgledu svetih stvari, nije se mogla
izbjei njihova zloupotreba, odnosno upotreba u svjetovnoj (nenabonoj)
funkciji. O tome nam svjedoi pet naina sagrjeenja protiv stvari svetih:
1. sluei sakramente u grijehu i otkrivajui ispovijed,
2. prodavajui sakramente i druge crkvene stvari,
3. sluei se stvarima svetim u svjetovnim dogaajima kako pijui
s kaleom na asti i s odiom misnikom ili drugom ale ili druge
stvari nepodobne inei. (Bai, IK: 65)
4. kradui, uzimajui i otimajui crkvena dobra i
5. uzimajui stvari koje su u testamentu crkvama i za mise ostavljene.

Prema navedenom, uoavamo kako se zloupotrebom svetih stvari
najvie kri sedma Boja zapovijed. Ona nam govori o ovjekovu pravu (ovdje i o pravu Crkve) na privatno vlasnitvo, to ga stjee svojim radom te zabra
njuje krau, svako otuivanje i zadravanje tue imovine ili uskraivanja
prava na nju. Zanimljivo je kako Bai razlikuje krau od lupetva, pa tako
kae: Kraa jest skrovito uzetje ili uzdranje stvari tuije protiva volji onoga
ija je i razluuje se od lupetva, zato kraa u skrovitu, a lupetvo u oitu po
usilovanju biva (Bai, IK: 110). Oba su grijeha smrtna, ali ako se ukrade
koja mala stvar, onda je rije o lakom grijehu. U IK nailazimo uglavnom na
strogu osudu brojnih i raznih oblika krae te varanja pri trgovanju (prodavanju
i kupovanju), s tim da je Bai posebno otar, moe se rei socijalno i staleki
osjetljiv, kad su u pitanju sirotinja i radnici (nadniari). Tako istie kako, iako
je grijeh ako se ukrade od kralja, principa ili kojega drugog bogataa, ipak
valja gledati stanje onoga od koga se krade, jer ukradavi i manje od siromaha
jest grih smrtni. Dakle, od priprostije ljudi ukradavi onoliko koliko jedan dan
moe zatruditi, iliti kolika je plaa nojmeniku, jest grih smrtni Kad ukrade
koju stvar toliko potribitu, da brez nje gospodar gubi nadnicu dneva onoga,
prem ako je i malena, grih jest smrtni. Na priliku, ukrade majstoru koji halat
u 18. stoljeu lan i konoplja uglavnom ostaju u sredinama iz kojih su potekli, klizei
u smjeru istoka, prema Poljskoj, baltikim zemljama, Rusiji, ali ne izmiui Evropi. Ovi
tekstili nisu postali popularni izvan zapadnih zemalja (ukljuujui Ameriku) (Braudel,
1992: 350)
37
356
brez koga poslovat ne moe, ni drugoga toliko friko dobavit, onoliko si mu

ukrao, koliko bi on za dan dobavio. (Bai, IK: 111) Nasuprot strogom sudu
kad je rije o krai crkvenih/svetih stvari te krai od siromanih i od srednjega
sloja radnika, Bai blago sudi kunu krau. To se odnosi kad ukrade sin ocu,
ena muu &c., te da bi se smrtno sagrijeilo, trebao bi vei broj ukradenoga.
*

Istraivanjem struktura svakodnevlja unutar prostora crkve preko
triju sastavnica Baieve stvari svete (persone, mista, stvari) dolazi se do
spoznaje kako postoji komunikacija izmeu knjievnoga (katekizamskoga,
nabonoga) i zbiljskoga (profanoga) diskursa. Nazonost odreenih elemenata slavonske svakodnevice uvjetovana je prije svega njihovom ulogom u
irenju i objanjavanju istina katolike vjere, odnosno u ukazivanju na sve
one nenabone i grjene pojave svakodnevnoga ivota koje su u suprotnosti s
katolikim moralom.
3. Zakljuno

Provedena dva istraivanja u Baievu katekizmu IK (faune i svakodnevice) dovela su do sljedeih zakljuaka: ovaj je nabono-utilitarni anr
suzdran u odnosu na ukljuivanje zooleksema u tekst (u odnosu na broj
stranica mala je vrstovna zastupljenost tridesetak vrsta na preko 500 stranica teksta); prvopozicioniranim ivotinjama prema estotnosti pojavljivanja
potvruje se najzastupljenija tradicija iz koje izrasta IK, koja je stoga u okvirima zadanog pa i predvidljivog podteksta, a to je Biblija. Potvreno je to i na
nain odsutnosti, jer u istraivanju zooleksema u IK nije potvrena, na primjer, maka koja se ne spominje ni u Starom zavjetu, i to vjerojatno stoga to je
u neprijateljskom Egiptu bila sveto bie.38 ivotinja u Baievu tekstu nikada
nije samostalna tema, bez obzira na to radilo se o prenesenom ili neprenesenom znaenju. Ona je uvijek u funkciji katekizamskog tumaenja vjerskih
istina i ponaanja, uz napomenu da se lokalnim, slavonskim faunistikim ko
loritom ona ine zornijima i neumitnu itatelju razumljivijima.

Usmjerenim antropolokim itanjem Baieve IK koje je podrazumijevalo uoavanje komunikacije izmeu knjievnoga i povijesnoga u drutvenopovijesnom kontekstu Slavonije 18. stoljea, pokualo se proniknuti u strukture

Zatim Stari zavjet na mnogim mjestima ukazuje na opasne i tetne ivotinje lavove, vukove i pantere, hijene i akale, ptice grabljivice, zmije, krokodile, skakavce i druge insekte.
Psi se spominju uglavnom kao napast i strvinari, ali i kao uvari, dok se make ne spominju
moda zato jer su u neprijateljskom Egiptu sveta bia. (Viskovi, 1996: 74)
38
357
svakodnevice koje interferiraju s prostorom crkve u njezinoj ekleziolokoj

dvoznanosti. U interpretaciji i pokuaju zahvaanja sloenosti prole stvarnosti konzultirana je i literatura etnolokoga i kulturno-antropolokog karaktera, te se svojevrsnim pantekstualnim postupkom utvrdilo kako prostor crkve
bez obzira na svoju primarnu odreenost oznanicama javnoga i svetog, otkriva i dimenzije svjetovnoga (nenabonoga), privatnog i intimnog ivota. Iako
je rije o katekizmu i djelu subliterarnoga znaaja, te se ne moe govoriti o
vjernom prikazu svakodnevice, ipak se na temelju njega moe dobiti uvid
u neke svakodnevne pojave i odnose Baieva vremena i ivotne okoline.
IK prua nam informacije o odnosu Crkve prema tijelu (bolesti, spolnosti),
zloinima i grijesima poput ubojstva i krae, odnosu crkvenoga i svjetovnoga
prava i dr.
Literatura
Abramson, P.; Pinkerton, S. O uitku: razmiljanja o naravi ljudske spolnosti. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk Hrvatsko socioloko drutvo, 1998.
Aris, Ph.(Arijes, F.); Duby, G. (Dibi, .) Istorija privatnog ivota 3: od
renesanse do prosveenosti. Beograd: Clio, 2002.
Biblija. Stari i Novi zavjet / glavni urednici Jure Katelan i Bonaventura
Duda. Zagreb: Kranska sadanjost, 2000.
Braudel, F. Strukture svakidanjice. Materijalna civilizacija, ekonomija i
kapitalizam od XV. do XVIII. stoljea. Zagreb: August Cesarec, 1992.
Chevalier, J.; Gheerbrant, A. Rjenik simbola, mitova, snova, obiaja,
geste, oblici, likovi, boje, brojevi. Peto, preraeno i dopunjeno izdanje.
Zagreb: Kulturno-informativni centar - Naklada Jesenski i Turk, 2007.
Drechsler, B. Slavonska knjievnost u XVIII. vijeku. Studija. Zagreb:
Naklada knjiare M. Breyera, 1907.
Eagleton, T. Knjievna teorija. Zagreb: Sveuilina naklada Liber, 1987.
Forko, J. Crtice iz slavonske knjievnosti u 18. stoljeu, I. Izvjee o
kralj. velikoj realci u Osieku koncem kolske godine 1883/4. Osiek:
Tiskom Julija Pfeiffera, 1884.
Foucault, M. (Fuko, M.) Istorija seksualnosti. Staranje o sebi. Beograd:
Prosveta, 1988.
Frkin, V.; Holzleitner, M. Bibliografija knjiga hrvatskih autora u
knjinicama Hrvatske franjevake provincije sv. irila i Metoda (1495.1850.). Zagreb: HAZU Hrvatska franjevaka provincija sv. irila i Metoda, 2008.
Gross, M. Historijska znanost: razvoj, oblik, smjerovi. Zagreb: Sveuilina
naklada Liber, 1980.
358
Gulin, V. Antropoloka vizura povijesti: Driev Dubrovnik // Etnoloka

tribina. 19(1996), str. 151169.
Hoko, F. E. Negdanji hrvatski katekizmi. Zagreb: Salezijanski provincijalat, 1985.
Jakoi, J. Pisci meurjeja ili Savske Panonije sad zvane Slavonija, popisani 1795. godine (s nastavkom do 1830.godine). Jakoiev tekst Scriptores interamniae, Graa za povijest knjievnosti hrvatske, JAZU, knj. II,
Zagreb, 1899, str. 116.-153. s latinskog na hrvatski jezik preveo je Stjepan
Sran, Slavonski pisci (17951803) // Revija. 1, 28 (1988), str. 6387.
Kukuljevi Sakcinski, I. Bibliografia hrvatska. Dio prvi. Zagreb: Tiskane
knjige, 1860.
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva / ur. A.
Badurina. Zagreb: Kranska sadanjost, 2006.
Luki, L. Varo. Narodni ivot i obiaji. // Zbornik za narodni ivot i
obiaje junih Slavena. Knjiga 25. Zagreb: JAZU, 1924.
Ljubi, . Ogledalo knjievne poviesti jugoslavjanske na poduavanje
mladei. Knjiga II. Rieka: Rieki Emidija Mohovia Tiskarski Kamen.
Zavod, 1869.
Mati, T. Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije Preporoda: (odabrana
poglavlja); Slavonsko selo u djelima hrvatskih pisaca osamnaestoga vijeka. / priredio Ivo Bogner, Vinkovci: Slavonska naklada Privlaica, 1994.
Mati, T. Prosvjetni i knjievni rad u Slavoniji prije prepororda. Knjiga
XLI. Zagreb: Djela HAZU, 1945.
Orai Toli, D. Teorija citatnosti. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, 1990.
Rem, V. Postoji li okaka knjievnost?, (19. 04. 2009.),
http://sokacgranicar.bloger.hr/post/sokacka--knjizevnost/1372001.aspx
(12. 09.2010.)
Skok, P. O stilu Marulieve Judite // Zbornik u proslavu petstogodinjice
roenja Marka Marulia 14501950. Knjiga 39. Zagreb: Djela JAZU,
1950.
ablonsko (stereotipno) ponaanje,
http://likovna-kultura.ufzg.hr/Sablonsko%20ponasanje.htm (15. 09. 2010.)
afaik, P. J. Geschichte der sdslawische Literatur, II. Illirisches und kroatisches Schrifttum. Prag, 1865.
icel, M. Dosadanje koncepcije povijesti hrvatske knjievnosti // Umjetnost rijei. 3, XI (1967), str. 193205.
kunca, B. Temeljne odrednice za teologiju bogoslunoga prostora //
Bogosluni prostor crkva u svjetlu teologije, arhitekture i umjetnosti:
zbornik Savjetovanja za upravitelje crkava, arhitekte i umjetnike. Split:
Hrvatski institut za liturgijski pastoral, 1996.
359
porer, D. Novi historizam: poetika kulture i ideologija drame. Zagreb:

AGM, 2005.
undali, Z. ivotinja i Vidra. O ivotinjskome svijetu u djelu Marina
Dria Vidre. Osijek: Filozofski fakultet Sveuilita J.J.Strossmayera u
Osijeku, 2009.
undali, Z. ivotinjski svijet u propovijedima tefana Zagrepca //
Bogoslovska smotra. 1, LXXVIII(2008), str. 171205.
Tatarin, M. Zaboravljena Oliva: rasprave o hrvatskoj nabonoj knjievnosti
18. stoljea. Zagreb: Matica hrvatska, 1999.
Thaddianovich, B. Svaschta po mallo. Illiti kratko SLOXENYE immenah, i
ricsih u illyrski, i nyemacski jezik. Magdeburg: Schtampano po Ivan Misku
Prferu / pripremio i obradio Slavko Mirkovi, Slavonski Brod: Biblioteka
BATINA. Knjiga 1. (pretisak izvornika iz 1761.) 2005.
van Dlmen, R. Otkrie individuuma 15001800. Zagreb: Golden
marketing-Tehnika knjiga, 2005.
Veljan, V. Moral spolnosti, braka i obitelji. Sarajevo: Svjetlo rijei, 2002.
Vodnik, B. Povijest hrvatske knjievnosti, Knjiga I. Od humanizma do
potkraj XVIII. stoljea. S uvodom Vatroslava Jagia o hrvatskoj glagolskoj
knjievnosti, Zagreb: Matica hrvatska, 1913.
Zagrebecz, S. PABULUM SPIRITUALE ovium christianarum, ... /
HRANA DUHOUNA, ovchicz kerschanzkeh, ..., Typis Joannis Weitz.
Zagreb, 1734.
UNGODLY IN THE FUNCTION OF GODLY

The work is structured in three parts. The introductory part (1. Literary
historiography on Antun Bai) brings the synthetic illustration of bio-bibliographical data on Antun Bai with the defeating conclusion that the mentioned
data in the contemporary literary historical works are much deficient in relation
to facts which were known about Bai in 19th century. The second, middle part
of work (2. The truth of Catholicism - ungodly about godly) explores and interprets two primarily ungodly components of The truth of Catholicism, which
are fauna and everyday life. The last part concisely emphasises how Antun
Bai tried to familiarize his reader with the fundamental postulates of catholic
religion and to that end he used fauna and everydays world.

Key words: Antun Bai, the Truth of Catholicism, fauna, everyday
(church person, place, things)
360

UDK 821.163.42.09-31
Pregledni rad
Jakov SABLJI (Osijek)
Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera
jsabljic@ffos.hr
DIJALEKT U KNJIEVNOME DJELU PAVLA PETRIEVIA
Nasuprot svakom istraivakom gru koji u pristupima
okakoj rii naglaava urnost terenskoga prikupljanja grae, u
novije se vrijeme sve vie oblikuje prepoznatljiva knjievna proizvodnja pisana starotokavskim dijalektom. Upravo u takvim djelima, odnosno pjesmama, romanima i pripovijetkama, aktivno i
kreativno djeluje stvarateljski princip ruenja ograda koje dijele
literaturu od podliterature te jezik od podjezika. Pavao Petrievi
usmenoknjievnim stvaralakim postupcima (tautologije, pleonazmi, enumeracije) te specifinim okakim leksikom i frazeologijom oblikuje roman Krievi i rue, kojemu je na taj nain ne
samo obogaena fabulativna struktura nego se ak moe vrjednovati kao djelotvoran medij umjetnikoga posredovanja i uvanja
polako nestajuega starotokavskoga dijalekta.
Kljune rijei: Pavao Petrievi, Krievi i rue, staroto
kavski dijalekt

Na samom poetku rada jasno se mora dati uputstvo kojim se istodobno
rukovodilo jedno itanje jednoga suvremenoga knjievnoga teksta romana
Krievi i rue Pavla Petrievia. Naime, u strukturi toga romana dolazi do
izuzetnoga prepletanja i suobitavanja knjievnoga jezika ili, ako tko hoe,
standardnoga jezika i tokavskoga dijalekta blie i dalje okolice Starih Mikanovaca. U svakom sluaju, zanimljiv je to primjer u kojem se odjelito ali
i meuutjecajno mogu pratititi dva jezina pojavna oblika koja dokazuju
da njihovo dinamino meuproimanje, esto zapostavljeno u suvremenim
knjievnim obradama koje se ele uzdii iznad neinventivnosti naivnoga folklorizma, moe poluiti poticajna djela podlona isto lingvistikim i lingvo
stilistilskim ralambama. U pristupu Petrievievu knjievnom tekstu pre
vladat e u ovome radu ona tehnika koja u sebi pomirljivo ujedinjuje lingvistiku
i stilistiku, te tako dokazuje mogunost njihova skladnoga nadopunjavanja u
361
Jakov SABLJI
kontekstu koji k tome uzima u obzir sve prethodne civilizacijske odrednice i,

u povijesnom i tradicijskom smislu, knjievne zaloge i steevine.
O odnosu dijalekta i standardnoga jezika

No, prije nego to se ikako krene na lingvostilske ralambe, neizostavan
je i neizbaciv kratak osvrt na injeninosti do kojih nezbjeno dovode spomenuta
prepletanja. U elji da se ne daje prilog intenzivnom zamagljivanju pojma standardnoga jezika, a jo manje u elji da se napisanom na bilo koji nain dodaje aura
prestinosti, nuno je tek ustvrditi da standardni jezik svoje autonomno postojanje i funkcionalnost moe uspjeno dokazati na temelju dviju razliitih ali, opet,
meusobno nadopunjujuih sastavnica koje u bitnome uvjetuju njegovu opstojnost ili su bitno uvjetovane tom opstojnosti (sve u svemu standard, bio on jezini,
modni, kulinarski ili koji drugi, moment je istodobno uvjetovan onim a priori te
uvjetujui za ono to dolazi a posteriori). Prva je takozvana elastina stabilnost
koja se oblikuje prema sljedeem zakonu: to je standardni jezik s jedne strane
vri, to je s druge strane gibljiviji i prilagodljiviji. Naravno, ta se zakonitost moe
i mora iitavati i obratnim slijedom. Druga sastavnica koju kao izniman dokaz
svoje stabilnosti konstituira sama standardnost, moe paradoksalno zvuati, jest
postojanje obilne proizvodnje hrvatske dijalektne knjievnosti. Prema tome, bitan
je uvjet postojanja dijalektne knjievnosti sam standardni jezik. Tim se sastavnicama, naposljetku, opovrgava nesavjesnost i neznalatvo koje tvrdi da hrvatski
standardni jezik ne postoji na europskom lingvistikom zemljovidu, a uspjeno
slue i razuvjeravanju kod ekstremnih uvjerenja dvojakoga predznaka: prije svega, u onih krutih i uskogrudnih pokolonika standardnojezinoga monizma koji u
dijalektu vide heretinu razbaruenost naruavajuu za njihov jednostrani kult, a
potom i u frustriranih dijalektnih govornika, tobonjih revolucionara pobunjenih
protiv jezine krutosti i obvezatnosti. Zajedno s navedenim prethodnicima, svi
oni, slikovito reeno, ine vojsku zabludjelih don Quijotea kojima nedostaje idejne elastine stabilnosti da bi ju mogli osvijestiti i bistro preslikati u konkretan
izvanjezini i apstraktan jezini svijet. Kada se te obje krajnosti prevladaju te
s obzirom na to da je komunikacija zbog svojega statusa neprekinute nunosti
izloena neprestanim manipulacijama, uspjeno treba nadii i sljedeu pogrenost
koju je odavno definirao Aleksandar Flaker: Oito je danas ve da za razvitak hrvatske knjievnosti nije toliko vano koliko emo mi novih dijalekatskih rezervata
osnivati i njegovati nae suvremenom civilizacijom ugroene dijalekte kao rijetke
primjerke nae predilirske knjievne faune i flore, ve koliko e i kako brzo padati
barijere koje dijele literaturu od subliterature, jezik od sub-jezika...1
1
362
Citirano prema studiji Krunoslava Pranjia Krlein stil (II.), Republika
Dijalekt u knjievnome djelu Pavla Petrievia
O suvremenoj hrvatskoj dijalektnoj knjievnosti

Ono zbog ega se jo zapostavlja dijalektna knjievnost u kritiarskim
i knjievnopovijesnim obradama, treba zahvaliti, prije svega, (pre)obilnosti
takvih djela, odnosno agresivnoj hiperprodukciji u koju se utapa moebitna
uvijek manjinska kvalitativnost. Kao to je sluaj s takozvanom folk glazbom u kojoj se mogu osjetiti tek zadasi ocvalih epoha i imperija, tako se i
dijalektna knjievnost, naalost, esto opravdano poistovjeuje s anakronim
uoblienjima osuenima, uz moda tek muzejsku namjenu, na interpretativnu
jednoplonost putem koje zavrjeuju pozornost tek kao artefakti folkloristike
i etnografske vrijednosti. A to opet dovodi do suvremene podsvjesne averzije prema svemu onomu to pripada dijalektu. Upravo je romantiarska,
mladogramatiarska i pozitivistika struja XIX. stoljea uvela pripadnost dijalektu kao glavni kriterij jezinoga vrjednovanja pa je narodni govor kao
olienje izvornosti, izvrsnosti i originalnosti u to doba postao glavno mjerilo
bez kojega se nikako ne moe. tetnost takve jezine politike, koja i dananje
narataje nepravedno i neopravdano tjera na okajavanje grijeha predaka i
proklinjanje prolosti, kao i neutemeljenost teza koje operiraju zastarjelou
i prevladanou u malobrojnim pristupima dijalektnoj literaturi, i to onoj ije
stranice nisu ispisivali odlinici poput Miroslava Krlee ili Ivana Gorana
Kovaia, ne samo da knjievnu ocjenu nee vrijednosno pozitivno intonirati
(jer, misli se, nema se tu to nadopisivati, hrvatska knjievna prolost dala je
od takve poezije i proze ono najbolje), nego e takvu literaturu pogrdno, predrasudno i malograanski smatrati seljakom knjievnou ili ju, to je jako
alosno, uope nee smatrati literarnim tekstom.

Te predrasude i povremena odbacivanja posljedice su manjka jezine
kulture u onih koji zanemaruju injenicu da je gotovo cijela stara hrvatska
knjievnost pisana nenovotokavskim idiomima, ili ba zbog toga, poneki
neupueni sve to nije pisano novotokavtinom te nije starije od, primjerice,
novih romana Miljenka Jergovia i pjesama Tatjane Gromae smatraju zastarjelim i neprimjerenim. No, bojazni svakako ne treba biti jer u novije vrijeme
stasala je potpuno nova skupina hrvatskih knjievnika koji se ne libe u jezik
svojih djela pomno zasaivati dijalektni jezini materijal: Jurica Pavii,
Damir Karaka, Evelina Rudan, Marica-Mira Kokanovi, Pavao Petrievi,
Rua Kneevi-Babogretka i drugi.
3/4, 1997, str. 70.

363
Jakov SABLJI
Tradicijski okvir i psihologija slavonske due

Pavao Petrievi sa svojim romanom Krievi i rue, koji je objelodanjen
2002. godine, izrazit je primjer dijalektne literature na slavonskom podruju.
Takoer je rije je o proznom prvijencu. Kvalifikacije koje se odmah nameu
vezane su uz autorovo nasljedovanje regionalne knjievne tradicije koja se
oituje u tipinim temama i motivima oznaenima nazivnicima: slavonsko,
okako, seosko, narodno. S obzirom na zajednikost tematsko-motivskih
kompleksa takav skup proznih tekstova kraega ili duega daha mogue je
obuhvatiti razvedenim nazivom indikatorom: PROZNO OBLIKOVANJE
SLAVONSKOGA TEMATSKOG KRUGA, odnosno TEMATSKOGA KRUGA SLAVONSKOGA SELA. Ono to je svim tim tekstovima, ukljuujui i
one starije stihovane, takoer karakteristino svojevrsna je pripovjedalakoprikazivaka tenja sintezi, totalnosti ili jo jednim nazivom indikatorom preciznije reeno: KATALOGIZIRANJE svih vanijih dijelova slavonskoga seoskog ivovanja u skladu s predodbama i vrijednosnim izborima vremena u
kojem se pie. Tako svojevrsnu totalnu biografiju slavonskoga sela iz perspektive religioznoga moralizma opisuje Vid Doen u Adaji sedmoglavoj (1768),
Matija Antun Relkovi iz perspektive ekonomsko-prosvjetiteljskoga moralizma u Satiru (1762), ivko Berti u enskim udesima (1902) daje potresan
katalog nesretnih enskih likova, Mara vel-Gamirek katalogizira osjeajne
registre slavonskoga sentimentalizma u Portretima nepoznatih ena (1942),
a Ivan Kozarac u uki Begoviu (1911) daje estetski najosmiljeniji katalog
kataloga slavonskoga tematskog kruga. Zbog takvoga pak pristupa drutvenoj
problematici koja u svojoj konkretnoj obradi pripada krugu etniki i zemljopisno miljene OKAKE TEMATIKE, Petrieviev roman Krievi i rue
predodreen je mogunosti viesmjernoga ispitivanja s raznolikih gledita:
jezikoslovlje bi u njemu nalo mnotvo jezinih/dijalektolokih tema, povijest bi mogla itekako progovoriti o povijesnim mijenama koje su zahvaale
Stare Mikanovce kao preteito mjesto radnje, etiaru bi posluio nemali broj
moralistikih ekskursa, filozofsko istraivanje moglo bi traiti usporednice
sa selimovievskim pesimizmom suvinoga ovjeka, socioloko oite zadovoljila bi sekundarna tematika raslojavanja sela i migracije stanovnitva.
Netko bi inspiriran biblijskim Propovjednikom zavapio da time nita novo
pod suncem nije stvoreno. To bi svakako bilo istinito kad se u obzir ne bi uzimala kreativnost kao poticajnost koja uvijek proizvodi vie ili manje uspjena
iznovljena preispisivanja univerzalnih ljudskih tema i dilema. Usputno reeno,
kliej koji se naziva univerzalna ljudska problematika svjedoi samo o tom
da se ovjek stalno vrti u krugu vjeno nerazrijeenih egzistencijalnih vorova
pa ono to je standardizirana oznaka pozitivne knjievne kvalitete u biti je
364
negativna kategorija koju kao mrtvu, nepominu toku registrira glavni lik
romana, Tuna okevi, ija psihologija postaje eksperimentalnim poligonom
omjeravanja univerzalija. Na jednom mjestu njegova razmiljanja artikulira drugi lik reenicama idejno uokvirenima tradicionalno hrvatskim povijesnim skepticizmom i antiratnim porukama: Svaki rat je ubijanje, ruenje
i pljakanje. ...Tako je bilo u rimsko doba prije dvije tisue godina, tako je i
sada, a tako e biti i ubudue...2
Lingvostilska ralamba

Prvi i ozbiljni knjievni proizvod Pavla Petrievia na bogatoj stilskoizraajnoj razini potvruje zavidno bogatstvo koje mnogi pisci ostvaruju tek
zavretkom svojih knjievnih karijera pohranjujui raspreno blago u svojim knjievnim ostavtinama. Tako je jezina ekspresivnost kojom obiluje
Petrieviev roman uspjeno postignuta na nekoliko naina. Uporabljuje se
stilski postupak ritmizacije knjievnoga teksta, zatim svoju ulogu vjerno odigravaju onomastiki mikrostilemi u estoj zainjenosti dijaloga crnim humorom i nerijetko nesmiljeno nepogreivom smislu imenovateljskoga priivanja
(Tuna okevi utjelovljenje je okake due, Babac nadimak dobiva zbog
enina profesionalnoga bavljenja raanjem djece, Prcnjakom se imenuje
osoba koja zamuckujui tako izgovara rije prnjak itd.). Prozni izriaj zna
u govornoj zanesenosti prijei u stihovanost obiljeenu srokom (Pisma su
potom stizala sporo, pa se dugo nije znalo gdje su ratnici, tko je iv, a tko mrtav, tko je u roblju, a tko u groblju. Iz roblja ikad, iz groblja nikad.3). Univerzalni iskazi apodiktine su prirode bilo da su rezultat individualnoga iskustva,
bilo tipino narodnoga shvaanja ivota, katkada satirino/ironijski obojenoga
(Sve to se raa, u sebi nosi smrt.4; Dukati su vrag, al dobro ih je imat.5).
Povremeno se javljaju i uzreice poput: Voda donila, voda odnila.6 ili Ajd ti
popo na klin, a ti lolo u kolo.7, koje su znaenjski uvjetovane anegdotalnim
ozrajem u kojem su ispriane.

U karakterizaciji likova osobito mjesto zauzima stilski postupak naddeterminacije (nadodreenja), kako ga definira Krunoslav Pranji. On ukljuuje,
prvo, autorovu nepristranost u odabiru ikoje strane, nema svojih miljenika

4

5

6

7

2
3
Pavao Petrievi, Krievi i rue, vlastita naklada, tisak: Zebra, Vinkovci, 2002, str. 78.
Isto, str. 78.
Isto, str. 293.
Isto, str. 118.
Isto, str. 146.
Surjeje je sljedee: Franjo se najvie nasmijao ovoj Bartolovoj prii koju jo nisu uli, a
djed ju je i dopunio: Pokojni pop Stanko je zno poslje veernje skinit mantiju i kazat: Ajd
ti popo na klin, a ti lolo u kolo (str. 184.)
365
Jakov SABLJI
pa ovu ili onu misao ne uzima kategoriki kao istinitu ili lanu, kao uvjerljiviju ili neuvjerljiviju predodbu svijeta njegova je misija da sve misaone
slijedove svojih likova stavi u funkciju vjerne i plastine karakterizacije. Na
taj se nain izbjegava jednostrano poopavanje u pozitivnom ili negativnom
smjeru kod protagonista s pozitivnim i negativnim aksiolokim karakteristikama. Budui da se u razradi glavnoga lika, Tune okevia, autor odluio za
Kozarev ili begovievski tip estetske i psihemske katalogizacije, odnosno
za uslonjavajue stilsko nadodreenje, preporuljivo je protagonista promatrati i kao proizvod samoga sebe, ali i kao produkt specifine intelektualno i
duhovno nemonoga i hendikepiranoga okruja koje udrueno s biolokim
predispozicijama (bioloka motivacija) postaje idealno stanite za psiholoke
metamorfoze (socijalno-psiholoka motivacija).

Lako uoljiva pripovjedaka stilska osobitost tie se takozvanoga stilskoga postupka elipse predikata, odnosno izraajnoga obiljeja uporabe neoglagoljenih, eliptinih reenica kojima se postiu sljedei uinci: a) neglagolska reenica istaknutija je pri opisivanju dekora ako se nalazi uz glagolsku
(Bila je jaka zima. Vedro i hladno. Mraz.8), b) takva reenica jae izraava
iznenadnost ega (Vrisnula je iznenada. Kopriva.9), c) neglagolska reenica
moe nositi subjektivnu poruku za razliku od glagolske koja je nositelj objektivne poruke (Pribliavaju se jedno drugom. Kratak poljubac. Tiina.10),
d) takvom reenicom saima se prethodna situacija (U tom trenutku salom se
prolomio vrisak. Komeanje, galama i trka.11), a moe i e) najaviti kontrast
(Zahlaivalo je. Tiina. I tjeskoba. ...Odjednom zaue prodoran krik.12).

Iz navedenih je primjera zamjetna jo jedna dominantna tendencija
koja bi ukljuivala sve kumulacijske tvorbene postupke. Naime, Petrievi
je neuobiajeno sklon ulanavanju istoznanih ili bliskoznanih izraza u
dvolane, trolane pa ak i peterolane tvorbe koje unato prividnom leksikom
preobilju ele biti lakonske skice ili obrisi snane pojmovno-prikazivake vrijednosti (npr. Bilo je prazno i pusto u kui.13 ili Staru okevia kuu trajba i
rui strina ura.14; ...izgledao joj je smiren, promiljen i blag. ili ...da je tako
uporan, energian i svojeglav u provoenju zamisli...15; U njihovoj maloj kui
nije bilo galame, straha, vrijeanja, poniavanja i amara.16). Takve postupke
8
9

12

13

14

15

16

10
11
Isto, str. 46.

Isto, str. 5.
Isto, str. 73.
Isto, str. 72.
Isto, str. 50.
Isto, str. 106.
Isto, str. 84.
Isto, str. 160.
Isto, str. 122.
366
moda je najbolje iitavati kao posljedicu autorova uvanja vlastita izvornoga osjeaja za izraajni sklad slavonskoga dijalekta koji se svjesno unosi u
standardnim jezikom pisane pasuse iz kojih su prethodni citati izvueni.

Ono to je dijalektnoga podrijetla, a osvjedoeno je i kao stalno sre
dstvo u narodnim lirskim i epskim pjesmama, jest ponavljaka uporaba rijei
istoga korijena. Ta tautologijska manira koja premreava cijeli roman (npr.
u izrazima moliti molitvu, ivjeti ivot, suditi sud, u tuem selu i u tuoj
kui itd.) ne samo da projicira odsjaj pradoba u kojem je formulainost je
dno od glavnih mnemotehnikih sredstava usmenoga prijenosa kolektivnoga
stvaralatva, nego izravnim upletanjem u dijaloke i pripovjedalake dionice
izravno i neizravno, odnosno stvaralakom funkcionalnom zamjenom posve
istoga u stilski iznijansirano priblino isto, legitimno umjetniki i jezino
ispreplee narodni govor i knjievni jezik.

Ponavljanja koja slue pojaavanju, esto u ulozi tipino pukoga
tautolokoga mijeanja stranih i domaih istovrijednica, prisutna su u sljedeim
primjerima: ruiti sve prepreke i barijere, raditi po nagonu i instinktu,17 Tuna
se u snu ukoio i skamenio.18 Naglaavanje izreenoga sadraja prisutno je
kada se ponavljaki kae: ja te smatram svojom svojinom,19 crkva je puna
puncata, Dok je svita i vika gazda i sluga ne mogu jest iz iste zdele i istog
tanjura,20 Ja sam propalica, pijanica, hulja, al imam duu i srce.21 Ponavljanje
rijei sugerira i dugoronost zbivanja koje je njima oznaeno: npr. ostao je iv
i ivi ivot,22 Ona misli da se moe zaradit radei runi rad.23

Zatvarajui prozor visokoparnim stilovima, Petrievi na mala vrata u
svoj knjievni svijet uvod iskaz natopljen narodnim duhom prianja. Pona
vljanja, nabrajanja i reenina proirivanja manire su kojima se slui i Ivan
Kozarac pa nikako nisu dokazi pripovjedake neizgraenosti, ve leksikoga
bogatstva i jezine izraajnosti. U tom smislu treba shvatiti Petrievievu
potrebu za sinonimnim nagomilavanjem rijei. Npr. krenuo je ulicom smirenim, laganim, odmjerenim i sigurnim korakom. Na taj nain autor djelomino
dokazuje onu misao koja kae da je Hrvatima narodna knjievnost isto to i
Englezima Shakespeare, a kraninu i Izraelcu Biblija.

Svojevrsna inflacija rijei pritom ne prelazi u hiperinflaciju bez ciljane
osmiljenosti te u blagoglagoljivu promaenost, jer se, kao to je pokazano,

19

20

21

22

23

17
18
Isto, str. 273.

Isto, str. 248.
Isto, str. 151.
Isto, str. 31.
Isto, str. 10.
Isto, str. 163.
Isto, str. 244.
367
Jakov SABLJI
ograniuje na postizanje stilski pojaane deskripcije i emocionalno povienu

govornost preteno temperamentnih likova okaca i okica.
Rije i/ili zemlja

Moda bi bilo preuzetno leksiko preobilje, pored iskljuivoga ostvarenja ekspresivnosti, tumaiti izvanknjievnim poticajima koji podrazumijevaju topos iroke i lirine slavonske due s prikladno plodonosnim
krajolikom kao pozadinom. Ipak, psihologija oblikovana u specifinom
fizikom prostoru bitno utjee na retoriku artikulaciju teksta. Barem je to
vidljivo u svim djelima slavonskoga tematskog kruga, a napose u suodnosu
Ivan Kozarac Pavao Petrievi. Suodnos nije jednostran, knjievna aktiva
ili originalnost aktivno stvaralaki preuzima svaki utjecaj ili dug knjievnu
pasivu. Jer, primjerice, koliko je god uki Begoviu ena tek pasivni subjekt donjuanskoga osvajanja, toliko je ujedno Tuni okeviu koliko-toliko
ravnopravan subjekt u kojem trai idealno pa donekle i idealizirano su-bie;
bez obzira koliko je u karakterima oba lika dionizijevstvo djelatni princip,
toliko je istodobno kod Petrievieva junaka izraena apolonska potraga za
intelektualnim usavrenjem; koliko god obojici bilo svojstveno psiholoko
propadanje sa samounitenjem u zavrnici, u romanu Krievi i rue kobno
mjesto Edipova kompleksa, razraenoga u Kozarca, zauzima bioloka predispozicija od tuberkuloznoga oboljenja; unato postupku temporalne zamjene
perfekta prezentom u slobodnom neupravnom govoru, ime se proima autorski glas i govor junaka, Petrievi prijelaz u sadanjost opravdava jo pri
sugeriranju uobiajenosti kakve radnje, ali i intenzivira napetost u iznoenju
markiranoga trenutka iz prolosti; bez obzira na arkadijsku pejsanost
slavonske ravnice kao savrenoga mjesta muko-enske voljbe u oba pisca,
Petrievi tu, moglo bi se rei, slavoninu PSIHOBOTANIKU, odnosno
duhovnu identifikaciju s prirodom, koja postaje duhovni, fiziki i osjeajni
dom, metonimijski i simbolino reducira na gotovo fetiistiki odnos prema
ruama. Ta takozvana ZELENA RELIGIJA koja se oituje u sraslosti s prirodom i kultu ivotinja, napose konja i pasa, pa s obzirom na opisan klerikalni formalizam nespojiv s istinskim ljudskim vrijednostima, predstavlja
utoite u kojem se smisao nalazi gotovo poganskim oboavanjem prirodnih
elemenata. Naslovna sintagma Krievi i rue znaenjski je snano nabijeno
mjesto proturjeno u svojem razrjeenju: krievi su znaci smrti i obiteljskoga
propadanja, ali i iskupljenja od ivotnih tegobnosti, rue prije svega znae
ljepotu ljubavi ili ljubavnu ljepotu, ali istodobno svojom trnovitiu ukazuju
na smrtonosnu sudbonosnost i ivotni put prekriven trnjem. Tri rue kao
provodni motiv te svojevrsna zaluena ovisnost glavnoga lika tim cvijeem,
368
podsjea na njegovu osnovnu slatkogorku ulogu u isto vrijeme pristupanoga

i zabranjenoga u bajkovitim tekstovima.

Bajkovitost kao jedan od dubinskih unaprijedno nenamjeravano
nataloenih slojeva romana oigledno je uzrokovana dvama osnovnim
raspoloenjima koji se na jednom mjestu imenuju kao optimizam zbog rada
i prirode, i nostalgija zbog umiranja stare okevia kue.24 Ako se sada na
tom stupnju uzme kao osnovna intencija romana melankolini ispis i osobni
duhovni otisak Petrievia-pisca koji prati smiraj jednoga svijeta, onda upravo ta osobna nostalgija uvjetuje bajkovitost svijeta koji je najveim svojim
dijelom izgubljen, ali autorski iskustveno proivljen te u obliku ivotvornih
sliica mozaino uklopljen u knjievni svijet. Zato Tuna okevi u takvom
pomalo bajkovitom, ali nikako crno-bijelom svijetu, i moe biti div-junak
koji nadljudskim snagama nadmaujui sve ostale najbolje i najvie slae
snopove ita, pomie oboreno stablo ili najumjenije konjem preskae kanal.
Leksiki sloj

Oiti simbolizam samo je jedan od mnogobrojnih slojeva u tkivu romana koji u sebi ujedinjuju meusobno poticajne proturjenosti. Djelo se vreme
nski smjeta u dvadesete godine XX. stoljea to pripovjedaa nee sprijeiti
da odjeke javnoga mnijenja u uskoseoskom krugu naziva publicitetom ili da
imenuje incidentom obiteljsku zadjevicu koja je obilovala sonim psovakim
repertoarom i nekonvencionalnom, ali zato prilino djelotvornom obrambenom
uporabom razvaljala po glavi lokalnoga ispiuture. Unoenje je takvih leksema, pa posljedino i u neku ruku situacijskoga ouenja ili oneobienja, u
biti jednostavna posljedica suvremenosti iz koje se pie i u kojoj su spomenuti izrazi postali posve obini novinarskom i televizijskom jezinom praksom. U svakom pogledu, vjerojatno nesvjesno, takve su svakodnevne rijei
u Krievima i ruama postale obiljeeni nositelji pomaknutih znaenja. S
tim u vezi je i izbor rjenikoga blaga kojim roman raspolae u oivljavanju
domaega, nestandardnoga jezika neposrednim i bezinteresnim navoenjem
itatelju neobinih, a okcima intimnih rijei. Najee su to iskrivljeni aloglotizmi turskoga, njemakoga, maarskoga i francuskoga podrijetla: zemlja
se kopa arovom, ivi se u kvartiru, momak se hvali valerlukom sa zgodnom snaom, konji su zauzdani kajasima; zatim kolokvijalizmi, arhaizmi,
dobre hrvatske, ali zaboravljene i zapostavljene rijei koje zadivljuju svojim jednostavnim utonjenjem pojma ili znaenjskom prozirnou (razvaljalo, veernjica, elavica, podbodae, peralo, molbenica), potom meusobno
Isto, str. 76.
24
369
Jakov SABLJI
razlikovni govori slavonskoga dijalekta (ikavsko-ekavski mikanovaki govor, ikavsko-jekavski govor Koritne, ikavski govor Divoevaca), a ne treba
zaboraviti ni ekavicu jednoga od likova koji je podlegao jezinopolitikom
pomodarstvu u poletu hrvatskoga jugoslavenstva i unitarizma dvadesetih godina prologa stoljea. Proturjenosti tu nema jer je natopljenost rjenikoga
blaga leksemima iz razliitih jezinocivilizacijskih ishodita za dijalekt u
duhu kojega se pie posve injenino prihvatljiva, a posredno se time opisuje multietniki i multikulturni identitet podruja. No, to se itatelja tie,
stanje je stvari sasvim drukije. Naime, suvremeno itateljstvo susree se
u tekstu s mnogim nepoznanicama, prije svega zastarjeloga jezinoga sloja
koji obuhvaa danas skup izumrlih vjetina i predmeta koji su promjenama
ivotnih stilova i navika izgubili svoju izvornu namjenu ili nestali u vrtlogu
povijesno i praktino nadvladanih sadraja. Prepreku u razumijevanju ne ine
samo dijaloke dionice likova u kojima su takve rijei esti gosti nego i u
pripovjedakim odlomcima pisanima standardnim jezikom, to se kao nunost
s obzirom na opisivanje dotinoga okakoga predmetnoga svijeta razumije
samo po sebi. Prema tome, Petrievievo djelo ne moe biti izdanak iste
dijalektne knjievnosti ija se osobitost ostvaruje ponajprije u monolokoj ili
dijalokoj govornosti, a to znai u ivom narodnom izriaju epike i lirike,
nego je strukturno pripadno dijalektnom prijelaznom tipu u kojem se prozno
mijeaju glasovi govorno izdiferenciranih likova i autorski glas koji progovara
jezinim standardom dijalektno stiliziranim leksiki i izriajno. Ono to je po
svojem sadraju tipino regionalno usputno se oslobaa tijekom napetoga fabuliranja na nekoliko srodnih, ali odijeljenih iskaznih razina: usmenoknjievni
izraz ostvaruje se ponajvie u anegdotama, poslovicama i prigodnim pjesmama za kolo i nabone potrebe; puki izraz oslanja se na usmenoknjievni, ali
zato nastaje individualno i uvjetovan je konkretnim dogaanjima est je u
stihovima rugalakoga karaktera; i napokon tu su folklorni iskazi kojima se
katalogiziraju zaboravljeni obiaji i ivotno svakodnevlje.
Lingvistika vjerodostojnost teksta

Zanimljivosti radi, u okviru ovoga rada provedeno je malo jezikoslovno
istraivanje kojem je bio cilj potvrditi zakljuke istraivanja Boidara Finke
i Antuna ojata u instruktivnoj studiji Hrvatski ekavski govori jugozapadno od Vinkovaca. Naravno, to je uinjeno kako bi se pokazalo da je Pavao
Petrievi umjeno uspio knjievnim tekstom pribliiti svojim suvremenicima
mikanovaki govor unato njegovom progresivnom nestajanju zbog utapanja
u standardni jezik i nove govorne navike doseljenoga stanovnitva. Na stotinu stranica (od str. 19. do 129) pronaeno je ezdeset i est rijei od kojih
370
je devetnaest ekavizma prema kratkom jatu (primetila, setio, sedila, naterat,

zdele, ovek, primeuje, zamerila, meseca, dece, odseko, pesmu, bei, mesta,
vredniji, pevaju, nevenano, neverovat, vetica), a u dvadeset i jednom primjeru nalaze se ikavizmi koji su se razvili prema dugom jatu (vridna, lipa, cinio,
svitu, rii, vrime, miaj, vika, priko, dite, slip, gri, zaminim, pripovidat, Osik,
obadvi,smino, uvik, livo, slipih, zvizde, zasie). Pri tome je zabiljeen vei
broj ikavizama u odnosu na kratki jat (njih dvadeset i jedan nedilja, tio,
svitlo, volili, sikeru, zaminjuje, ivit, di, dida, savist, uvirit, priskoija, divojka, bilogrivi, prid, pristanite, ovdi, razumit, povirenje, svituju) nego to je
broj ekavizama u odnosu na dugi jat (samo njih pet celu, odnet, donet, seno,
sme). Dakle, kao to usporedba vjerodostojno pokazuje, jezikoslovna vrije
dnost knjige i njezina kompetentnost u prikazivanju dijalektne grae moe se
dokazivati i statistiki.
Zakljuak

Petrieviev roman upravo je zbog svojega preispisivanja i razlistavanja tradicije posve oekivana knjiga koja je iznimno svjesna svoje uloge
jezinoga spomenika u konzerviranju starotokavtine ija se ivotnost posve
sigurno gasi i polako neumitno nestaje. Kao i rjenik Divanimo po slavonski
(2003) Martina Jakia, ona se takozvanom tehnologijom spasa upire rije
po rije skupiti i za vjenost sauvati ono to je ostalo iza jezinih struja,
bujica i tokova. U tome nesumnjivo uspijeva, a ujedno svojom fabulativnom
jednostavnou i zavodljivou, nasreu, omoguuje vrlo rijetko ostvarivo
glasno smijanje izvornom humoru. Dakako, sve navedene kvalitete uglavnom
proizlaze iz specifinoga okakoga rjenika kojim se slue likovi u romanu
te stilskih postupaka u oblikovanju dijalektne grae. To je nosivi sloj romana koji nadoknauje propuste u nekim drugim, manje uspjelim autorskim
postupcima. Stilizacija po naelu kako govori i misli narod stvaralaki je
poticajna kategorija. Jer, narod je sam svoj stvaratelj, niim ogranien i slobodan rjeotvorac koji je sam po sebi kreativan. Iz njega je ponikao Pavao
Petrievi-okac, dakle potomak stare okake obitelji obdaren svim potencijalima da svakodnevicu lingvistiki oblikuje kako su to inili njegovi preci.
Kada se tomu pridrui njegova tenja da tu svakodnevicu preodjenutu u ruho
starih vremena pretoi u ovei roman, itatelj i istraiva knjievne batine
neizbjeno se susree s dodatnim stvarateljskim mogunostima sadranima u
osobi koja je onda i okac i Pisac, odnosno umjetnik u dvostrukom smislu.
371
Jakov SABLJI
Literatura
Finka, B. i ojat, A., Hrvatski ekavski govori jugozapadno od
Vinkovaca, Radovi centra za znanstveni rad Vinkovci, br. 3, Zagreb, 1975.
Jaki, M., Divanimo po slavonski, Pergamena, Zagreb, 2003.
Kokanovi, M., Njekad prije, Hrae, Drenovci, 2003.
Lavrni, I., Ikavski govor istone Slavonije, Izdavaki centar Boidar
Maslari, Osijek, 1983.
Petrievi, P., Krievi i rue, vlastita naklada, tisak: Zebra, Vinkovci, 2002.
Rem, V., Tko su okci, Privlaica, Vinkovci, 1993.
Sekuli, A., Rasprave o jeziku bakih Hrvata, Matica hrvatska,
Zagreb, 1997.
Viskovi, V., Sva lica uke Begovia, Kolo, br. 1, Zagreb, 1996.
Pranji, K., Krlein stil, Republika, br. 1/2 i 3/4, Zagreb, 1997.
Pranjkovi, I., Jezik i beletristika, Disput, Zagreb, 2003.
Jakov SABLJI
DIALECT IN THE LITERARY WORK OF PAVAO PETRIEVI

Contrary to every research spasm which in approaches to vocabulary
of okci emphasises urgency of field work, recently the recognizable literary
production written in old-tokavian dialect is becoming increasingly shaped.
It is in those works or poems, novels and narrative, where the creative principle of tearing down fences that separate literature from sub-literature and
language from sub-language acts actively and creatively. Using oral literary
creative method (tautologies, pleonasms, enumerations) and specific lexicon
and phraseology of okci, Pavao Petrievi forms the novel Krievi i rue
(Crosses and Roses) whose plot structure is not only enriched in that way but
it can be evaluated as an effective means of artistic mediation and conservation of slowly disappearing tokavian dialect.

372
Key words: Pavao Petrievi, Krievi i rue, old-tokavian dialect

UDK 821.163.42.09-31
Pregledni rad
Ivan BOKOVI (Split)
Filozofski fakultet u Splitu
boskovic@ffst.hr
SUOAVANJE S PROLOU I IENJE PAMENJA U
ROMANIMA LUDWIGA BAUERA:
IDENTITET I ZAVIAJ U BAUEROVOJ KNJIEVNOSTI

Najznaajnije stranice knjievnoga djela Ludwiga Bauera
posveene su sudbini Nijemaca (Folksdojera) na ovim stranama u kovitlacima povijesti dvadesetoga stoljea. O temi o
kojoj se do juer nije smjelo govoriti on je progovorio zrelo i
knjievno uvjerljivo, postrance ideolokih optereenja i animoziteta, poruujui da se o tome ne smije utjeti. Pozivajui
na ienje pamenja, njegova je knjievnost na sebe preuzela i ulogu svjedoenja prolosti i suoavanja s djeliima
skrivene istine. Kljuna pitanja Bauerove knjievnosti su
pitanje identiteta, zaviaja, pripadanja. U traganju za odgovorima na ta pitanja njegovi likovi u kojima nije teko
prepoznati lica i njegove sudbine ne prihvaaju odrednicu ni nai ni njihovi, nego svojim djelom i djelovanjem
dokazuju gdje im je mjesto i gdje im je zaviaj.
Kljune rijei: Bauer, knjievnost, Folksdojeri, svjedoenje
prolosti, ienje pamenja, identitet, zaviaj

Knjievnost Ludwiga Bauera u posljednje vrijeme dobiva atribucije
prvorazredne knjievne injenice. Razloge zakanjele primjerene recepcije
uza nesklonosti knjievne fortune zacijelo treba (po)traiti u domaim
knjievnim (ne)prilikama koje jo upravljaju knjievnim ivotom kao to su
to upravljale sudbinama mnogih njegovih likova kojima je Povijest koja
je divljala (ojat Kui) u razliitim oblicima iskljuivosti, animoziteta,
ideolokih optereenja i uzavrelih strasti namijenila uloge gubitnika. Ne
manji dio razloga treba traiti i u injenici da su Bauerovi likovi (najee) pripadnici (njemakog) naroda kojemu su ratni pobjednici, obueni u ideoloke
373
Ivan BOKOVI
odore osloboditelja, namijenili ulogu kolektivnih krivaca1, pa su s tim teretom

bili preputeni na milost i nemilost njihovoj samovolji. Odlukama najviih
dravnih tijela esto su im uskraivana nacionalna i graanska prava, pa su
nesmiljeni progoni i masovna protjerivanja, sabirni logori i deportacije bili
svakodnevica velikoga broja iju su sudbinu prekrili oktroirana ideoloka
represija i posvemanji zaborav. Izbrisane iz ivota, a s vremenom i iz kolektivnog pamenja, ideoloka historiografija i publicistika godinama za sudbine
Bauerovih likova nisu pokazivali interes. tovie, svaki pokuaj karakteriziran
je revizijom prolosti s posljedicama koje su iz toga proizlazile.2

Istina, koliko god se Politika/Mo trudila preutjeti i zabraniti govor o
tamnim i mranim stranicama svoje ideoloke prakse, s vremenom su na vidjelo izbijale mnoge potresne injenice; osim to su govorile o komadiima
skrivene istine3, razmjerima mnogih drama i pojedinanih i kolektivne
pozivale su na suoavanje s prolou i na ienje pamenja. U tome razotkrivanju i knjievnost je odigrala znaajnu ulogu. O tome svjedoi pozamaan
broj stranica, u irokom rasponu od dnevnikih zapisa i uspomenskih knjiga4
do naracija s atribucijama iznimne knjievnosti5 meu kojima je, po mnogima
i knjievno najupeatljivija, ona Ludwiga Bauera. Premda i nije prvi koji je
knjievnou progovorio o sudbini i stradanju Nijemaca (Folksdojera) na
ovim stranama, zacijelo je meu prvima koji je to uradio na nain koji ne
ostavlja sumnje u (visoku) knjievnu relevantnost.

3
4
Usp. Vladimir Geiger, Prikaz i sudbina Folksdojera u hrvatskoj i srpskoj knjievnosti

do 1990., Republika, Mjesenik za knjievnost, umjetnost i drutvo, god. LXI, br. 9, Zagreb, rujan 2005, str. 93109; Vladimir Geiger, Prikaz i sudbina Folksdojera u hrvatskoj
i srpskoj knjievnosti od 1991. do 2005., Kolo, asopis Matice hrvatske, god. XV, br. 4,
Matica hrvatska, Zagreb, 2005., str. 527; Vladimir Geiger, Prikaz i sudbina Folksdojera
u hrvatskoj i srpskoj knjievnosti od 1991. do 2005., Putujui Slavonijom, Godinjak za
povijest, kulturu, pouku i razonodu, br. 26, SN Privlaica, Vinkovci, 2008., str. 3655. ISTI,
www.zajednica-nijemaca.org/images/geiger%20knjiga.pdf
Prvi razlog zbog kojeg se time bavim jest injenica da sudbina podunavskih vaba nije
dovoljno poznata. Vaan je razlog to da je istina o toj etnikoj grupaciji esto nedobrona
mjerno izvrtana. Podunavski su vabe nakon Drugoga svjetskog rata bili proglaeni suradnicima okupatora i uniteni kao znaajan civilizacijski korpus. Mnogi su izginuli u logorima, mnogi su otili u progonstvo. Pritom nisu bili suraivali s faistima vie od drugih
naroda na ovim prostorima. Vjerojatno su suraivali proporcionalno manje. Primjerice,
jedini antifaistiki list koji je izlazio na njemakom jeziku izdavali su upravo podunavski
Nijemci. U: Zanimljivo i lijepo publika ne voli; razgovor s Ludwigom Bauerom, Vijenac
(MH), god. XIX, br. 462, str.11 (17. studenog 2011.)
Ludwig Bauer, Zaviaj, zaborav, Fraktura, Zagreb, 2010., str. 283.
Npr. Theresia Moho, Marijanci, Mozaik knjiga, Zagreb, 1998.; Roda Roda, Pripovijesti iz
Slavonije, NZMH, Zagreb, 1998.
Ivana ojat-Kui, Unterstadt, Fraktura, Zagreb, 2010.
374
Suoavanje s prolou i ienje pamenja u romanima Ludwiga Bauera...

1. Ve romanom Kratka kronika porodice Weber 6 Bauer je pokazao
kako se o tekoj temi moe govoriti relevantno a da se ne upadne u zamke
ideolokih optereenja, koje i sama sudbina romana priziva.7 Pisan u najboljoj
tradiciji evropske proze (Lovrenovi), Bauerov roman govori o sudbinama
etiri generacije (njemake) porodice Weber u kovitlacima povijesti i na prostoru na kojem su povijest i zemljopis esto mijeali (dobitne/gubitne) karte, od
europske etrdesetiosme, preko godine poetka drugoga rata do poslijeratnih
godina i sudbine njegovih potomaka Jakoba i Gizele. U Bauerovoj kronici
prvi koji je zasluio mjesto je Wilmos, po jednima sudionik burnih dana
etrdeset i osme, po emu je dobio atribuciju maarskoga rodoljuba, a po drugoj verziji potomak plemenite krvi pomeranskih vitezova. Ne drei meutim
nimalo do nepostojeih zasluga ve nastojei biti jednak onima s kojima je
ivio, Wilmos je svojim djelom i djelovanjem ostavljao neizbrisive tragove u
memoriji gradekog zaviaja. Slino su postupali i ostali Weberovi, predano
radei na dobrobit kraja (zaviaja) i ljudi s kojima su preko stotinu i dvadeset
godina dijelili zajedniku sudbinu.

Bauer viekrat istie da su Weberovi s prijezirom odbacivali sve kvalifikative koji bi ih razlikovali od ostalih. Nastojei naime razumijevati i sebe i
druge, u ivotu su radili sve kako bi opstali; bili su tako i laari i glazbenici,
uitelji i mostograditelji, poljoprivrednici i intelektualci, enili su se i umirali
s ljudima kraja u kojem su ivjeli, bivali herojima i odbaenima, bjeali su i
skrivali se od nedaa, dopadali zatvora i na vlastitoj koi trpjeli udarce ideologij koje su na ovim prostorima ostavljale svoje tragine i krvave biljege.
Kako posreduje Bauerova kronika, Wilmos e tako umrijeti navrivi stotinu
godina; Junior se spominje uoi drugoga rata, u kojemu Rudolf zbog (sumnji
va) prezimena ne sudjeluje, a u kraju/zaviaju ga pamte po tome to je sruio
most koji je sam gradio! i to u trenutku kada je preko njega prolazila
njemaka kolona. Jakob zavrava u invalidskim kolicima, uiteljica Gizela
postaje partijskom aktivisticom, Vilka pak proguta no, dok e se ostali
Weberovi, noeni vjetrovima povijesti koja neprestano donosi promjene, ali
redovito nagore,8 ratrkati po svijetu, od Pariza do Amerike, potvrujui svojim radom i djelom da nisu ljudi o kojima se uspomene uvaju u muzejima.9
Sudbinama svojih likova Bauerova kronika potvruje misao da ljudi pripadaju
6
7
Ludwig Bauer, Kratka kronika porodice Weber, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001.
Roman nije dobio stimulaciju tadanjega SIZ-a za kulturu pa je tiskan u Sarajevu (1990.).
U kaosu nadolazeih ratnih stradanja tamo je nestao (zapaljen!), simboliki doivjevi
sudbinu slinu sudbinama likova o kojima govori.
Julijana Matanovi, Vlast nad Povijeu, u: Kratka kronika porodice Weber, Mozaik knjiga,
Zagreb, 2001., str. 261.
Jagna Poganik, Obiteljska kronika koja pria o epohalnim povijesnim temama, u: Backstage, Pop&Pop, Zagreb, 2002., str.165.
375
Ivan BOKOVI
zemlji na kojoj ive. Biti koristan i u pomirbi sa svijetom nije samo misao
koja je upravljala njihovim ivotnim postupcima, nego (i) zalog suivota s
drugima. Premda se ni po emu nisu razlikovali od ljudi s kojima su dijelili
iskustvo povijesti, tek su ponekad, bjelodani kronika, moda (samo) bolje
detektirali duh i pripadne ideje vremena te na svojoj koi osjeali sve
meunacionalne tenzije i netrpeljivosti.10 Po tome su ne samo bliski brojnim
hrvatskim sudbinama, nego su jedno od njihovih lica11 kakvih u povijesnim
proturjejima, krikovima epohe, mijenama i kunjama na ovim stranama nikada nije manjkalo.12

Nemec navodi da je kronikom o Weberovima Bauerova spisateljska nakana bila pokazati kako ratovi, revolucije, drutveni preokreti, nacionalne
mitologije, lijeva i desna politika skretanja13, odnosno kako se Povijest na
drastian nain uplee u privatne biografije, modelira ih, preusmjeruje ivotne
putanje. Koliko god podatna, forma kronike meutim nije mu omoguavala
da izrazi svu teinu sudbina koje je povijesna praksa uvjetovala. U nakani da i
dodatno oprostori komplekse njemake teme u hrvatskom/jugoslavensklom
prostoru, Bauer se ubrzo oglasio romanom slinih intonacija i sadraja, Biserjem za Karolinu ili Krini put Borisa Brucknera (1997).14 Radnju romana
Bauer je smjestio u poslijeratnu Hrvatsku temeljei njegov govor na prii o
odrastanju, mladosti i ivotu glavnog lika Borisa Brucknera, profesora povijesti s knjievnim i novinarskim sklonostima.

Bauerov je junak sin hrvatskoga Nijemca Theodora Brucknera, uglednog predratnog komuniste i partizana te cijenjenog gimnazijskog profesora
koji umire u umobolnici. Nedokuivim zakonima povijesnih zbivanja umobolnica postaje mjesto u kojem skonava i njegov sin, a uz njegovu djeaku
zaljubljenost u Karolinu i nesmotrene istupe uvjetovane estim pijanstvima,
kako podastire motivacija romana, znaajan dio razloga njegovoj traginoj
sudbini lei u pripadnosti narodu kojemu je vlast/ideologija pripisala grijehe
Isto, str. 164.
eljko Kliment, Tipina hrvatska sudbina, Veernji list, 2. VIII 1991. Goran Beus Richembergh, Povijesni roman kao faktor suvremene povijesti, u: L. Bauer, Kratka kronika
porodice Weber, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001, str. 265 - 267. [pogovor drugom, hrvatskom
izdanju]; Goran Beus Richembergh, Povratak fotokopija. Ludwig. Bauer, Kratka kronika
porodice Weber, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001., u: Vijenac, novine Matice hrvatske za kulturu, umjetnost i znanost, Zagreb, 3. svibnja 2001, str. 8; Julijana Matanovi, Vlast nad
povijeu, u: L. Bauer, Kratka kronika porodice Weber, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001., str.
253 - 264. [pogovor drugom, hrvatskom izdanju].
12
Kreimir Nemec, Povijest hrvatskog romana III, K, Zagreb, 2003., str. 394.
13
Nemec, isto.
14
Ludwig Bauer, Biserje za Karolinu ili Krini put Borisa Brucknera, Bosanska knjiga,
Sarajevo, 1997.
10
11
376
kolektivnog krivca. Iako je Bauerov junak svojim ponaanjem i djelovanjem

dokazivao da se njegov ivot ne moe svesti u uske okvire nacionalne identifikacije, grijeh pripisan njegovu narodu prenio se i na njega samoga, pa je
njegov kraj u ludnici posve razumljiv i priom dosljedno motiviran.

U ovom romanu, za koje je kritika kazala da su mu ambicije moda
bile i naglaenije od ostvarenih,15 Bauer je izraenije nego to je to sluaj
u Kratkoj kronici, sudbinu svoga junaka uvjetovao njegovom nacionalnom pripadnou. Namijenivi mu u romanu ulogu nositelja sudbine cijelog
kolektiva, sa svim optereenjima to ih je ideoloka iskljuivost, izraena
u mnotvu vjeto i prikladno izabranih detalja, nametnula pripadnicima
njemakoga naroda, njome se odailje poruka posredno i simboliki kakvo
su im mjesto i status u drutvu odreeni. U tome zacijelo treba traiti i razloge
nerazumijevanja, neprilagoenosti i izmjetenosti njegova junaka i njegov
tragian udes u ludnici gdje moe ostvariti neogranienu slobodu govora
bez posljedica.16 Nasuprot njegovoj sudbini Karolina, koja se na simbolikoj
razini moe razumijevati kao politika, koja umjetnost (Borisa) nastoji iskoristiti za svoje planove pri tome ne prezajui od iega i ne birajui sredstva, na
kraju dogura do diktature.

Stavivi u teret svojemu junaku dio tereta naroda iz kojega je potekao,
Bauer je njegovom traginom sudbinom pokazao kako njegova averzija prema kolektivizmu svih ideolokih predznaka vodi do ludnice kao,
marinkovievski reeno, zoopolisa, jedi-nog mjesta na kojem se u tom svjetlu
obrnutih vrijednosti jo uvijek moe biti svoj.17 Istovremeno je otvorio vrata
kompleksne teme koja e svojim intonacijama, a jo vie traginim sudbinama
likova, reljefan okvir zadobiti u romanima koji e potom uslijediti. Naime,
u trenucima kada ideoloko ludilo (reprezentirano u Karolini) na razmeu
stoljea (po emu se ovaj roman dijelom uklapa u dosta eksploatiranu temu
kraja stoljea!) sve vie ustupa mjesto nacionalnoj iskljuivosti i netrpelji
vosti, neovisno s koje strane dolazili, krvavo kolo rata opet poinje plesati
svoj krvavi ples. A upravo je rat, premda nije u prvom planu Bauerova narativa, najdublji predtekst i okvir romana Partitura za arobnu frulu.18

Junak Bauerova romana zove se Ferdinand Konjic; glazbenik je i intelektualac porijeklom iz Sarajeva, grada u kojemu je prestolonasljednik po
kojemu je iz inata, i dobio ime doivio svoj tragian kraj. Tjeran vjetrovima (nedavnog) rata i uzavrelih strasti, poput mnogih nesretnika zatekao se
Strahimir Primorac, Smrtonosni zagrljaj: Biserje za Karolinu, u: Prozor u prozu, DHK,
Zagreb, 2005., str. 65.
16
Isto, str. 67.
17
Jagna Poganik, isto, str.186.
18
Ludwig Bauer, Partitura za arobnu frulu, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.
15
377
Ivan BOKOVI
u Beu metropoli K&K monarhije pokuavajui se potvrditi i ljudski i profesionalno. Iz sjeanja koja optereuju njegovu uznemirenu svijest na vidjelo
izbija obilje injenica znaajnih za razumijevanje njegova poloaja, a najvie
ga optereuje spoznaja da mu je sestra silovana u logorima smrti, nakon ega
je poinila samoubojstvo. U Beu, nekad velikom kulturnom i politikom
sreditu, koje se poput brojnih europskih metropola voli hvaliti svojom tolerancijom, Bauerov se junak zapoljava kao voza; u poslu upoznaje arolik
svijet, suoava se s brojnim predrasudama, doivljava i proivljava ponienja,
policija ga uhodi i na kraju liava posla, a susreti, makar i kratki, s brojnim izbjeglicama iz nekadanje monarhije njegov poloaj ini dodatno izgubljenim.

Meu ljudima koji pokuavaju razumjeti Bauerova junaka posebno se
istie ameriki crnac, koji oko projekta Budunost za Bosnu nastoji okupiti
nesretnike s Balkana. I doista, okupivi oko projekta nekolicinu glazbenika, dovodi ih na pozornicu, na kojoj se, pred zapanjenom publikom, dogaa
tragino i grozomorno finale: Ferdinand frulom koju je za potrebe zajednike
svirke uzeo umjesto svoje flaute Ciletu prerezuje vrat, ime se balkansko krvavo kolo nastavlja pred oima kulturnoga svijeta, a njihovo vjerovanje u
(mogunost) zajednitva raspada (u krvi)!

Taj Bauerov roman simboliniji je, dublji i tei no to se to na prvi
pogled ini. Drimo da ga treba itati ispod i izmeu redaka jer je u njegovim slojevima sve razlono motivirano i uvjetovano: od izbora lika/likova,
mjesta gdje se radnja odvija, do naglaene simbolike poruka koje mu osiguravaju bitno drukiji i anrovski i vrijednosni predznak. Izbor Bea, naime,
tako je posve opravdan; nekadanje sredite velike monarhije svojom tolera
ncijom predstavlja mjesto koje apsorbira sve takore (simbol nesretnika koji
su se razmiljeli diljem europskih gradova!) koje je ratna nevolja rastjerala; u
fruli ne treba gledati samo narodni instrument nego i mjeru kolektivistikog
svjetonazora pretpostavljenu europskoj flauti, kojom se Ferdinand kao glazbenik i intelektualac legitimira. Kao sredstvo kojim e ubiti svoga romanesknog i svjetonazorskog antipoda, Bauer kao da je elio apostrofirati duboke
naslage (povijesne) mrnje ugraene u ljude na balkanskim stranama, od koje
nije nitko imun: ni glavni junak, ni njegova rtva. Pa iako su smrt, mrnja i zlo
trajno optereenje Bauerovih likova, on nije mogao a da sve to ne predbaci,
na svoj ironijski nain, uljuenoj (bekoj) javnosti; krvavim ubojstvom pred
zgroenom publikom, drim, htio je djelovati na njihovu zaspalu svijest, na
njihov humanitarni teatar i upozoriti da se doista dogodilo zlo pred kojim
su oni zatvarali oi. S takvim, simbolikim, predtekstom, i pria o glavnom
junaku postaje dramatinija te poziva na suoavanje s pitanjima (moralnim,
ljudskim, politikim) koje aktualizira.
378

2. Bez obzira na moebitna nacionalna ili egzistencijalna odreenja
svojih likova Bauer je pisac koji ne skriva empatiju prema rtvama, neovisno
o razlozima koji su ih rtvama uinili. O tome svjedoi i roman Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat19 ija se radnja odvija uoi najnovijega
rata. Naime, Bauerov Jan uoi rata, po potrebi slube, odlazi u Beograd na
rad u saveznu administraciji. Premda prvotno strunjak a ne politiar, ubrzo
shvaa gdje se nalazi. Njegov nezavidan poloaj nadolazei rat ini tekim,
a raspad obitelji, odlazak sina u (bivu) vojsku, ukljuivanje u domovinski rat
i potom sinovo ranjavanje i transplantacija bubrega te smrt majke, uistinu i
dramatinim. Nakon to se vratio iz rata, kao savezni kadar Bauerov se junak nae na ulici; depresivan i psihiki potroen, uz to i bez ikakva oslonca
u ivotu, utjehu nalazi u zagrljaju tridesetak godina mlae djevojke, nekad
zaljubljene u njegova sina, da bi na kraju, na vlastitoj glavi, osjetio svu snagu
i mo oruja.

Iako tim romanom dominiraju poznati sadraji i stereotipi vidljivi u
pievu odnosu prema drutvenoj zbilji (naglaavanje vladavine podobnih,
olako odbacivanje politiki isluenih kadrova, nova drutvena ikonografija,
isticanje provincijalnosti i zatvorenosti drutvenog ivota), u njemu nije teko
nai dodirnice s prethodnim Bauerovim knjigama. Osim literarnih postupaka
i odnosa izmeu likova (Brucknerovi se, naime, susreu u Biserju ), Bauer
iznova eli podcrtati i posvijestiti misao da ljudi pripadaju zemlji na kojoj ive,
nasuprot idejama i mitologemima koji su raali mrnjama, zlom i ratovima.
U rijeima junakove majke: U stvari, vele da je sada sloboda i demokracija.
Znai da bismo te sada mogli slobodno zvati Johann. Ali Jan je takoer lijepo
ime, zar nije, Hansi? Samo nemoj zaboraviti svoje korijene. Kad si posljednji
put bio na oevom grobu? () To je moj zaviaj. Ja zato odavde ne idem.
Stalno me netko eli uvjeriti da ovo nije moj zaviaj, ali to jest moj zaviaj.
Oduzeli su nam kuu u Donjoj Mali, imanje pokraj arengrada, vinograd,
ali mene nisu iskorijenili. Imam svoje grobove, svoju kuicu i svoj vrt. ()
Svi sad svojataju ovu zemlju i pobili bi se zbog nje i zbog svojih grobova. Ja
nikoga ne bih ubila, ali nisam manje tvrdoglava od njih. Das ist auch unsere
Heimat, Hansi. nije teko proitati duboku oporuku, ali i klju budunosti
i ivota na stranama iju su povijest pisali ratovi i krv, iznova aktualizirajui
teret pitanja o sudbinama Nijemaca na ovim prostorima, suprotno onima koji
bi eliminirali i nadomjestili povijesnu istinu.20
Ludwig Bauer, Don Junanova velika ljubav i mali balkanski rat, KruZak, Zagreb, 2002.
Isto, str. 126127.
19
20
379
Ivan BOKOVI

3. Dijelei s navedenima zajednike ishodine znaajke, roman Patnje
Antonije Brabec21 takoer govori o utjecaju politike i povijesti na sudbinu
pojedinca/obitelji, i ovaj put kroz likove njemakoga podrijetla. Sastavljen
od est poglavlja, roman posreduju dvije perspektive, enska i muka (Desna
strana mozga i Lijeva strana mozga). S Interludijem i dramom o Antonijinim
patnjama na kraju, svakoj od pripovjedakih perspektiva pripadaju po dvije
dionice iz kojih otkrivamo bitne sadraje iz ivota likova, od njihova roenja
i obitelji, do meusobnog upoznavanja, vjenanja, raanja djece pa sve do
konanog raspada obitelji.

Junaci Bauerova romana, Antonija i Martin, pripadnici su njemakoga
naroda. Iako drutvena praksa prema njima ne pokazuje, barem ne odve
vidljivo, drugaiji odnos nego prema drugima, na nekoliko mjesta i jedan i
drugi lik opravdanje za ono to im se dogaa nalazi u svojem njemakom
porijeklu, a shodno njemu i ideolokoj praksi koje je ona izraavala prema
njima. Tako Bauerov Martin iz djetinjstva nosi odbojnost prema njemakome,
materinskome jeziku jer ga stalno podsjea na batine koje bi dobio doim bi
njime progovorio. U koli u kojoj su Nijemci bili stigmatizirani kao (kolektivni) neprijatelji, Martin izjavljuje da mrzi njemaki te da su Nijemci nai
neprijatelji.22 Vjerojatno u tome treba traiti razloge i zbog kojih mu je majka
zabranjivala govoriti njemaki:
Zabranjivala sam ti. ak sam te i tukla rekla je mama i uzdahnula.
ao mi je, ali imala sam razlog. Prokelti rat. Sjea li se Ome? Uila te
moliti na njemakom.
Malo. Ne sjeam se previe. Kada je ona umrla?
Nije umrla.

Oma uope nije umrla. Oma je bila iva. I Otata je bio iv. Geigerovi
su preivjeli, a Trischelerovi su nestali. Trischler je bilo mamino djevojako
prezime. To je znao. Tata je bio ranjen, ponavljala je mama, paraliziran; nije
se mogao javiti: nije bio priseban. On bi ih spasio. Bez njega zahvatila ih
je bujica. Svi su nai Nijemci tada bjeali. Ili su ih tjerali. Kasnije se vie
nije moglo nita uiniti. Time to su dijelili sudbinu ostalih bili su oznaeni
neprijateljima;iako previe izbora nisu imali. Da su riskirali i ostali, tko zna
to bi se s njima dogodilo. Moda i s nama. Osobito s tetom Monikom. Trebalo je odluiti u hipu. Bilo je: progonstvo ili logor. Poslije su se Oma i Otata
javili iz Gleisdorfa. To je u Austriji. Tamo je bila bijeda. Mama i tata slali su
im brano, u onim kartonskim kutijama. Ponekad su slali i suhu slaninu; ak
i jaja, zamotana u komade papira i uvaljana u brano.
Ludwig Bauer, Patnje Antonije Brabec, Fraktura, Zagreb, 2008.
Patnje Antonije Brabec, str. 69.
21
22
380
Shvaa? Trebalo im je pomoi da preive. Sada vie ne treba. Sada

je ondje bolje nego tu rekla je mama.23

Bauerov se Martin sjea i jedne slike s likom Ernsta Thlmana i prijetnje
partijskog dunosnika: Ti, mali, pazi to crta.24 Godine 1948. ta je slika, kako
se dade zakljuiti iz vremenskih diektika, znaila prijetnju Golim otokom, jer
je rije o liku njemakoga predratnoga komuniste, koji po miljenju partijskih pravovjernika i nije mogao biti nitko drugo do li informbiroovac.

Nadalje, za razliku od onih koji su odselili ili bili protjerani u Njemaku,
meu kojima je bilo i roaka Bauerova junaka, njega pak nikada nije privlaila
misao da ode tamo, ak i u tekim vremenima kada posla u ludoj zemlji,
kako kae jedna od Martinovih roakinja, nije bilo. Meutim, kada stjecajem
okolnosti Bauerov junak po potrebi posla i dospije u Njemaku, zato jer je
dobar inenjer i poznaje njemaki jezik, i gdje je po prvi put u ivotu imao
osjeaj da je slobodan, da moe initi i vjerovati to hoe25, on kojega su
smatrali svojim, Wolksdeutscherom ni nakon nagovaranja ne pristaje uzeti
njemako dravljanstvo. tovie, pripovjeda naglaava da se vraa iz te svoje
Njemake, pritom ne pokazavi nimalo elje da u njoj ostane, priznajui da
mu je mjesto uz njegovu obitelj. Slino tako postupa i (autobiografski) junak
Bauerova romana Zaviaj, zaborav; nakon to mu prijatelj sugerira da baci
svoj paso, da se odree dravljanstva i dobije svu pomo predvienu za
useljenike-sunarodnjake, uzvraa mu: () nisam mislio kupovati svoje pravo
na ostanak u ovoj zemlji, bez obzira to bih je mogao smatrati do odreene
mjere svojom zemljom, ak domovinom svojih predaka, nisam dakle mislio
kupovati pravo na ostanak time da se odriem zemlje u kojoj sam roen ()26

4. Bauerovo djelo, to istie i knjievna kritika, na razliitim je razinama
knjievne tvorbe, premreeno refleksima kompleksne teme kakva su pitanje
sudbine podunavskih vaba i njihova identiteta na ovome prostoru posljednjih
stotinu i vie godina. Bilo da je rije o sudbinama pojedinaca i cijelih obitelji ili
zajednice, bilo pak da intonacije teme uokviruju drutveno ozraje i ideoloki
kolorit, koordinate teme svoje prave dimenzije i osvjetljenje dobivaju u (viekrat
nagraenom) romanu Zaviaj, zaborav.27 Rije je o djelu slojevitih rukavaca u
kojem elementi autobiografskog romana, romana odrastanja i drutvenog romana dramatiziraju opsesivnu potragu glavnog junaka za svojim zaviajem

25

26

Isto, str. 82.

Isto, str. 94.
Isto, str. 168.
Ludwig Bauer, Zaviaj, zaborav, Fraktura, Zaprei i Njemaka zajednica, Osijek, 2010.
str. 346347.
27
Isto.
23
24
381
Ivan BOKOVI
i svojim identitetom,28 istovremeno osvjetljavajui nedovoljno poznate, zabra

njene i zaboravljene stranice nedavne prolosti u kojoj se o takvim sudbinama i
sudbini cijele jedne zajednice nije smjelo govoriti.

Priu toga romana znakovito opsenijeg od dosadanjih Bauerovih
naracija u prvome pripovjedakom licu pripovijeda Lukijan Pavlovi/Ludwig Bauer, a obuhvaa vremensko razdoblje od Drugoga svjetskoga rata do
Domovinskoga rata; od trenutka kada u komaru zbivanja ostaje bez roditelja
i biva posvojen od ovjeka koji mu je ubio oca, do poetka Domovinskoga
rata, kada je u vinogradu zaradio udarac kundakom od nepoznatog naoruanog
ovjeka, a uokviruje ga potresna, gotovo amblematska slika kojom roman
zapoinje i zavrava: Oficire malo! rekla je majka, veselo i oajno u isti
mah, zamijala se i jauknula, malo odmaknula rub teke zavjese, one koja se
navlaila nou da ujutro ne zna je li svanulo ili nije, i pokazala je pognutu
figuru, figuricu na kraju kolo-ne, nekog nedoraslog djeaka na konju koji je
takoer bio manji od svih onih konja na poetku kolone, majunog konja poput
magarca, ali mravijeg, bio je taj mravi konji nii i od vojnika koji su glavinjali naprijed i koji bi moda popadali da na kraju kolone nije jahao i klatio se
na umornom kljusetu taj pogrbljeni djeak u vojnikoj pelerini. Der kleine,
rekla je majka i pokazala prstom, a kada su se izgubili iza ugla, i ulo se jo
na trenutak kloparanje tekih cipela, rekla je Prinz Eugen Division, rekla je to
onako kako se govore obredne rijei na kraju pokopa, rijei nakon kojih svi
prilaze rupetini to zjapi u zemlji i bacaju grudu unutra, dobro sam pamtio taj
zvuk, tupo udaranje o poklopac lijesa, a pamtio sam i majin izgovor, s otegnutim diftongom na poetku druge rijei: Oegen, Princ Oegen Divizijon, rekla
je majka, ali mi ostajemo, ostajemo ovdje, mi ostajemo kod kue.29

injenica da navedena slika otvara i zatvara roman, daje joj posebno
znaenje; u funkciji gotovo hermeneutikog mjesta ona nudi klju i razloge
junakove opsesivne potrage za identitetom. Iz elemenata koji tu potragu konstituiraju a mnotvo ih je i s razliitim stupnjem narativne romaneskne uvjerljivosti izbija mnotvo potresnih podataka iz junakova ivota i ivota ljudi
njegova kraja. Tako se otkriva da je mali Lukijan posvoje seoskog uitelja
i partizanskog komesara, ovjeka koji mu je ubio oca, pripadnika ss-divizije
Prinz Eugen; majka mu je bila Njemica, a umrla je u logoru gdje su protjerani
mnogi iz kraja u kojem su ivjeli. Iako se ouh trudio da djeaku ivot uini
to boljim, djeakovo je odrastanje bilo optereeno nizom munih otkria, od
toga da mu je ouh ubio oca, da su mnogi sunarodnjaci protjerani, da su
njihove kue naselili kolonisti, da su mu promijenili ime i slino. S vremenom
Porijeklo, identitet, to su moje osobne zagonetke, gotovo neuroza, u: Zaviaj,
zaborav, str. 244.
29
Zaviaj, zaborav, str. 13. i str. 424425.
28
382
ta e muna otkria, a djeak/pripovjeda/Bauer doznavao ih je na razne

naine: u razgovoru s prijateljima, u koli i itanju knjiga do susreta s ljudima
uznemiriti ionako nemiran njegov unutarnji svijet, uiniti ga jo vie ra
njivim i presudno ga poticati na grozomornu potragu za odgovorom na pitanje
tko je zapravo on, pogotovo kada drutvena praksa prema njemu i njegovu
(njemakom) porijeklu poinje izraavati nepovjerenje i nerazumijevanje
drei ih kolektivnim krivcima za sve zlo koje se dogodilo. To e samo jo
vie ubrzati i osnaiti junakovu potragu za odgovorom o svojemu identitetu i
o ljudima kojih vie nema, ljudima o kojima gotovo nita ne zna, a trebao bi
znati30 i o kojima u knjigama, u slubenoj historiji, ne pie nita. S vremenom
e to u junakovu ivotu otvoriti i bolno pitanje osobnog pripadanja: i ovamo
i onamo, ni ovamo ni onamo (str. 129), poglavito pitanje krivice i stida zbog
svega to podrazumijeva biti Nijemac, odnosno to znai biti Nijemac.31
Naime, ne skrivajui svoje nijemstvo (bio sam Nijemac, bar djelomino,
Nijemac dijelom naslijeene krvi, Nijemac po majinu mlijeku Nijemac
ak i fragmentima svojih nejasnih djetinjih uspomena i snova, Nijemac svojim dvoritem na vabenbajeru32), Bauerov junak postaje svjestan teine
svega onoga to nijemstvo podrazumijeva, pa i osjeaja krivice za izazivanje
rata, za sve zloine njemakih vojnika, za zloine Princ Eugen Divizije, za
genocid idova.33 Svijest i spoznaja da se s tim teretom treba nositi, Bauerova junaka potie kazuje roman da za maturalni rad izabere temu o
Njemcima u knjievnosti poslije osloboenja. Priznajui da je sam izbor teme
imao snagu unutarnjeg imperativa, razloge tomu treba potraiti i u junakovoj
potrebi da se ospore literarni stereotipovi kakvi o Nijemcima u (todobnoj)
knjievnosti vladaju. Naime, osim kao genijalni muitelj, inkarnacija nekih
nestvarnih mora, sasvim sablastan san u kojem se ljudsko udovite slui
inteligencijom34, likovi Nijemaca u knjievnosti su sasvim nemotivirani
i kao likovi i kao ljudska bia, takvi da su izazivali emocije mrnje i slino.
Za Bauerova junaka/pripovjedaa/Bauera to je otvaralo ne samo pitanja same
knjievnosti, nego istovremeno i vrata sumnjama u mnoge povijesne injenice
i dotad neupitne istine.

Potragu za zaviajem a svojom najdubljom dimenzijom roman zapravo i jest potraga za njime/identitetom poglavito nakon vojske u kojoj shvaa
da ne eli biti bie drugoga reda, Bauerov (autobiografski) pripovjeda
nastavlja tako da obilazi mjesnog sveenika koji mu kazuje da su njegovi

32

33

34

30
31
Isto, str. 99.

Isto, str.128.
Isto, str.128.
Isto, str.129.
Isto, str.133.
383
Ivan BOKOVI
roditelji bili nevine rtve odmazde koja danas jo uvijek nema pravo na svoju javnost.35 Nakon to otkrije pravo ime/identitet, u romanu junak Lukijan
Pavlovi svoju ulogu predaje junaku Ludwigu Baueru koji postupno slae
detalje sloenog mozaika injenica vezanih za njega samoga, ali i ljude protjerane/izbrisane iz svojega zaviaja.

Dionica pripovjedaeve potrage za identitetom tijekom studija dobiva
na intenzitetu. Priznajui da ta potraga postaje njegovom neurozom, Bauerov junak odlazi u Prag. Bjeei kako sam istie od svog dotadanjeg
zaviaja, Bauerov se (autobiografski) junak kree u krugu intelektualaca i
disidenata, odakle oboruan novim iskustvima odlazi u Njemaku. I premda mu prijatelj iz djetinjstva, koji se dobro snaao u Njemakoj, sugerira da
baci paso i da se odree dravljanstva, nakon ega moe raunati na pomo
predvienu za useljenike-sunarodnjake, ne eli kupovati svoje pravo na ostanak. Odbivi to odluuje se na povratak kui, uzvraajui mu da je sva
svoja traenja i vrludanja proivio zbog povratka36 tamo gdje je kod kue,
kako to sugerira prva i zavrna slika/san koja uokviruje ovu knjigu.
Slika i najdublja o/poruka istovremeno!

5. Bauerova tema o sudbini podunavskih Nijemaca/Folksdojera
izraena u tim romanima obuhvaa vie od stoljea i pol dug vremenski period, od doseljevanja na ove prostore sredinom devetnaestoga stoljea pa sve
do naih dana. Na prostoru na kojem je Povijest igrala esto nepredvidive
uloge, i na njihovim je ivotima i sudbinama izraavala nepredvidivosti
svoje ideoloke prakse, uglavnom s potresnim i traginim posljedicama.
U igri s njezinim nedokuivim zakonima pokazivala je svoju mo i snagu
pretvarajui ih u rtve i gubitnike, svejedno je li rije o pojedicima ili pak
cijelome kolektivu, poglavito u vremenima kada je Ideologija neovisno o
svojemu predznaku, a oni su se esto mijenjali i zamjenjivali uloge i praksu
bila mjera ovjekova ivota, njegovih istina i njegove identifikacije. Tako
su, u vrijeme kada su doli na prostore o kojima pripovijeda Bauer, njegovi
likovi (Weberovi, Brucknerovi, Geigerovi, Bauerovi) zduno, svim svojim
znanjima i umijeima, djelovali na boljitak svojih sredina i ljudi s kojima su
ivjeli. Bauer tako pripovijeda o njima kao majstorima, graditeljima, intelektualcima, profesorima i glazbenicima koji su nastojali biti u skladu sa svijetom
oko sebe. Nastojei razumijevati sebe i druge, ni po emu se nisu htjeli razlikovati od ljudi s kojima su ivjeli, pa su zato i zapameni kao ljudi o kojima
se uspomene ne uvaju u muzejima.
Zaviaj, zaborav, str. 194.
Isto, str. 416.
35
36
384

Kljuna je Bauerova misao da ljudi pripadaju zemlji na kojoj ive.
Zato je i osjeaju svojom, zemljom svojih grobova, svojim zaviajem: mjestom
najdublje identifikacije, zalogom identiteta. Zato Bauerovi likovi, kroz usta
Janove/Hansove majke i Bauerove majke i mogu rei: To je moj zaviaj.
Das ist auch unsere Heimat, Hansi, odnosno () mi ostajemo ovdje, mi ostajemo kod kue.

Bauerova knjievnost pokazuje da Povijest sa svojim optereenjima,
nacionalnim mitologijama i ideolokom praksom nije nimalo tedjela njegove likove, kao to nije tedjela ni druge koji su joj bili na putu. Drastino se
upliui u njihove ivote dovodila ih je u brojna i razliita iskuenja iz kojih su
izlazili s mnogim oiljcima, najee kao rtve. Iako su, kako kae Bauer, njegovi likovi odbacivali sve kvalifikative koji bih razlikovali od drugih, njihovo
porijeklo nerijetko je bilo teret s kojim su se morali nositi. Zbog toga to ih za
drugoga rata dio nije mogao odoljeti zovu velikonjemake ideologije, cijelomu
je kolektivu nametnuta krivica i grijeh. Voljom pobjednika i osloboditelja oduzimani su im zemlja i bogatstva, mnogi su proli logore i interacije, a brojni su zauvijek napustili svoja mjesta i svoj zaviaj. Mnogi su pak, ne elei
napustiti svoju zemlju, kako bi preivjeli, morali zanijekati porijeklo, promijeniti imena, skrivati se govoriti materinskim jezikom i slino. Bili su prokazivani, ljudski i moralno omalovaavani i stigmatizirani grijehom kolektivnih
krivaca Nerijetko su bili graanima drugoga reda. U takvim okolnostima
svakako valja traiti razloge neprilagoenosti i nerazumijevanja, nepovjerenja
i povuenosti Bauerovih likova. S osjeajem da nisu ni njihovi, ali ni nai, da
se posluimo karakterizacijom s posljednjih stranica Zaviaja, zaborava, Bauerovi likovi bjee u potrazi za igubljenim zaviajem, ne elei ga se odrei
ak i u trenutcima kada su, poput mnogih, odlazili u Njemaku na rad. Iako su
se mogli okoristiti povlasticama koje je svoja zemlja davala useljenicimasunarodnjacima nisu trgovali osjeajima, ostajui uspravno u dostojanstvenoj
i neraskidivoj vezanosti za zaviaj, koji nikada nisu vidjeli tamo nego tu i
ovdje, svjesno nosei teret grijeha za zlo koji su njihovi sunarodnjaci napravili.
Bauerov (autobiografski) junak zato i moe rei: dostojni (smo) biti Nijemci
onoliko koliko se dostojno odnosimo prema grekama prolosti.37

Knjievna kritika je u pravu kada istie da u sudbinama Bauerovih likova nije teko prepoznati samo komplekse jedne nedovoljno poznate i godinama
zabranjene teme, nego i lica njegove osobne sudbine. Bez obzira na este promjene pripovjedakih perspetiva, stupanj i uvjerljivost literarne obrade i fikcionalizacije, u njegovim je knjigama i u sudbinama njegovih likova sadran dio
osobnog i kolektivnog tereta koji im osigurava posebnu dramsku teinu, tim
Isto, str. 400.
37
385
Ivan BOKOVI
vie to je u njih ugraen dio onih iskustava koje i sam nosi kao djelie svoje
egzistencije. Takvim postupcima Bauerova knjievnost svjedoi da je prianje
uvijek u funkciji rada na otkrivanju vlastitog identiteta.38 Stoga je u svaki
od njegovih likova ugraeno poneto od onih sadraja to ih je sam proivljao
ili su ih proivljavali njemu bliski. Bauer tako potvruje misao da identitet
a svekoliko njegovo djelo nije do li govor na konstituiranju identiteta nije
jednoznana i lako odrediva kategorija. Kao jedinstvo razliitih silnica (osoba,
jezika, povijesnog prostora, kue i zaviaja, tradicije, vjere i religije, jezika i
knjievnosti, povijesti i ideologija, stereotipa, kulture) identitet se konstituira od brojnih detalja i sadraja meu kojima i prostor/zaviaj ima povlateno
mjesto. Zaviajni identitet, o kojemu Bauerova na uvjerljiv knjievni nain
govori, neodvojivi je dio osobnoga identiteta, u kojemu to je u kritici
takoer istaknuto jezinom identitetu takoer pripada znakovito mjesto, o
emu svjedoi viejezinost kojom govore Bauerovi likovi. Uza standard kao
dominantno obiljeje, u Bauerovoj su knjievnosti na djelu i njemaki i iskrivljeni njemaki, zatim jezik doseljenika, lokalni govori i slino.

U ovome radu nastojali smo, prizivom Bauerovih romana i njihovih
kljunih naglasaka, osvijestiti da je svojom knjievnou Bauer ispisao vrijedne stranice o sudbini Nijemaca na ovim prostorima u kovitlacima povijesti dvadesetoga stoljea. O temi o kojoj se godinama nije smjelo govoriti
ispisao je zrelo i knjievno uvjerljivo djelo, postrance animoziteta i ideolokih
optereenja koja su kovitlala sudbinama njegovih likova tijekom povijesti. Pri
tome je glasno poruio da se o tome ne smije utjeti. Takvom impostacijom
a jo vie dubinom poruka Bauerova je knjievnost na sebe preuzela i ulogu
svjedoenja prolosti i suoavanja s njome, pozivajui na ienje pamenja
kako se zlo a sudbine Bauerovih likova rtve su nepredvidivih oblika zla
ne bi ponovilo.
Ivan BOKOVI
FACING THE PAST AND ERASING MEMORY IN NOVELS OF
LUDWIG BAUER: IDENTITY AND HOMELAND
IN BAUERS LITERATURE

The most important sections of the literary work of Ludwig Bauer are
dedicated to the destiny of Germans (Wolksdeutchers) in whirls of history in
the 20th century. He discussed, maturely and convincingly, the topic which
Andrea Zlatar, Tekst, tijelo, trauma, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004., str. 188.
38
386
was a taboo until recently, putting aside ideological pressures and animosity,
stressing that nobody should be silent about that. With a call for memory erasing, his literature has also assumed the role of witnessing the past and facing
little parts of the hidden truth. Searching the answers to those questions, his
characters, in whom it is not difficult to recognise faces of his own destiny, do
not accept the phrase neither ours nor theirs, but with their own work and
acting they prove their place and homeland.

Key words: Bauer, literature, Wolksdeutchers, erasing memory, ide
ntity, homeland
387
GRAA

UDK 821.163.4.09-1(082)
Preliminarno saoptenje
Danilo RADOJEVI (Podgorica)
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti
REZENZENTI NJEGOEVE ANTOLOGIJE
U ovome radu prvi put su publikovane i analizirane recenzije koje su na rukopis Njegoeve antologije usmene
deseterake epike Gorsko ogledalo (Beograd, 1845) napisali
Vasilije Lazi i Jovan Sterija Popovi. Autor posebnu panju
posveuje problemu naziva antologije, ukazujui na mogunost
da je Simo Milutinovi Sarajlija izvorni, rukopisni naziv Gorsko ogledalo u tampanome izdanju izmijenio u Ogledalo
srbsko. Kao prilog tekstu date su fotokopije originala recenzija Vasilija Lazia i Jovana Sterije Popovia.
Kljune rijei: Petar II Petrovi Njego, recenzija, Gorsko
ogledalo

Poto je Njego dovrio antologiju epskih pjesama, pod naslovom
Gorsko ogledalo, na Blagovijest (19. januara) 1945. godine, rukopis je uputio Simeonu Milutinoviu Sarajliji, da se postara oko tampanja.Sarajlija je
predao rukopis cenzoru knjiga Popeitelstva prosvetenija Vasiliju Laziu.1
U Arhivu Srbije naao sam dvije recenzije na rukopis Njegoeve antologije,
Vasilija Lazia i Jovana Popovia Sterije. O tim recenzijama, koliko mi je
poznato, do sada nije pisano.

Svoju recenziju, koju je napisao 8. avgusta 1845. godine, Vasilije Lazi
uputio je: Visokoslavnomu Popeitelstvu prosvetenija, iji je naelnik bio
Jovan Sterija Popovi. Lazieva recenzija glasi:
1
Vasilije Lazi (Susak, Srijem, 1798 Beograd, 17. avgusta 1876). Zavrio je gimnaziju i
bogosloviju u Sr. Karlovcima; studirao je pravo u Peti. Radio je kao advokat u Somboru, a
u Uiteljskoj koli predavao slovenski i nemaki jezik. Poto je doao u konflikt s gradskom
upravom preao je u Srbiju, u Kragujevac, a zatim u Beograd (Vraar), e je bio sekretar
Praviteljstvujueg sovjeta i Konzistorije. Due vremena bio je cenzor knjiga i novina.
Suprotstavljao se Vukovoj jezikoj reformi, pa je . Danii dva puta odgovarao (1848) na
njegove napade na prijevod Novoga zavjeta.
391
Danilo RADOJEVI

Pjesne narodne nazvane: Ogledalo Srbsko, pregledao sam u rukopisu,
i sudim o njima, da se mogu peatati. Istina, izraavaju se onde, no sasvim
redko, Crnogorci, Srblji neprijatelski protivu Turaka, elei n. pr. Caru Turskomu: da ga Srbi iva rasparaju, da mu se ljudi narugaju; da mu Moskovi
carstvo razore; govorei, da je Turin njekij pod noem Srbskim pasju ispustio
duu. Koje se viditi moe i u samoj priloenoj Pjesnarici (...) naroito na listu,
ili tabaku 18 i 25. No inae i nemoe biti, kada se dva naroda meu sobom
biju. A drugo i ne mogu se podobna izraenija tako smatrati, ako bi mi sada
govorili, ili nameravali to protivno politikomu bitiju turskomu, zato su to
sve veti, koje su se davno zbile, i davno prepovedale i pevale, i koje niko ve
ne moe izgladiti iz Istorije naroda crnogorskoga, ili nesbivima se uiniti. A
najposle aem vie naredbe od Visokoslavnoga Popeitelstva.
No. 3. U Beogradu 8. Avgusta 1845.
Censor kn(jiga)

Vas. Lazi2

Cenzor V. Lazi pominje neke iskaze u pjesmama koji bi mogli izazvati
politiki otpor turskih vlasti, poto je Srbija, iako je Hatierifom od 1830.
dobila samoupravu i pokroviteljstvo stranih sila, bila zavisna od Turskog
Carstva, plaala danak, a u gradovima bile stacionirane turske posade. Cenzor
Lazi nalazi opravdanje jer su u Antologiji opjevani davni dogaaji, kada su
se dva naroda meu sobom bila (ratovala), da je zbog toga bilo razumljivo i
korienje za neprijatelja uvrjedljivih rijei. Takav odnos stvarao je koheziju
naroda. Zbog toga V. Lazi zakljuije da se ti sadraji ne mogu odstraniti iz
Istorije naroda crnogorskoga, ali da naredbu za tampanje te antologije moe
donijeti Popeiteljstvo.

Jovan Sterija Popovi napisao je slijedeu recenziju i uputio je, 29. avgusta 1845, cenzoru knjiga Vasiliju Laziu:

U sledstvu predstavlenija g. cenzor od 8. t. m. No. 3. kasatelno
narodnim pesmama pod nazvaniem Ogledalo srbsko, odgovara se od strane
Popeitelstva prosvetenija da obstojatelstva koja je g. cenzor primetio
peatanju istoga dela, na putu stajati ne mogu. Po emu i povraa mu se priposlati rukopis daljeg radi po nadlenosti postupka. Da se odpravi.

J. S. Popovi3

2
3
Arhiv Srbije, MPS, f. V, No 33, 1845.

Arhiv Srbije, f. V, No 33, 1845.
392
Rezenzenti Njegoeve antologije

Knjiga je tampana u Pravitelstvenoj tipografiji u Beogradu, sedam
mjeseca docnije: Djelo pod titulom Ogledalo srbsko (...) izlazi s koncem
ovog mjeseca iz peatnje, tj. krajem marta 1846. godine.4

Poznato je da je u Crnoj Gori, u Mitropolitskoj knjigopeatnji, osim
kalendara crnogorskog Grlice, objavljeno nekoliko knjiga (Sarajlijina Dika
crnogorska i dr.); postavlja se pitanje zato je tamparija prestala da radi.
Milo Popovi kae: ...budui da nema radnika, sada se tu nita ne tampa,
te vladika (...) morao je svoja najnovija poetina djela: Lua mikrokozma i
Ogledalo srbsko poslati u Beograd, da se ovde natampaju, a najnovije: Gorski vijenac tampao je u Beu.5

U Crnoj Gori bio je uzak krug italaca, ali je i u Srbiji bio u poetku
proces opismenjavanja stanovnitva. Tako je, tri godine nakon objavljivanja
Ogledala srbskog, u Okrugu beogradskom bilo samo 276 uenika u osnovnim
kolama, i to bez ijedne uenice.6 Kada je uputio Sarajliji rukopis Lue mikrokozma (24. VI 1845), kazao mu je da za trokove tampanja pozajmi novac od zemunskoga trgovca Vasa Vasiljevia, a u sljedeem pismu (19. VIII)
Njego kae da mu uputi 100 primjeraka, a 400 da preda knjiaru Vozaroviu,
ako moe neka ih proda. Ako li se ne mogu prodati, a ono neka raspolae
s njima kako oe, makar ako e ih na ertvu miima i moljcima dati.7 Iako
je vie puta molio, knjiga nije na vrijeme objavljena, pa je u pismu, poslije
jedanaest mjeseca, Sarajliji pisao (30. maja 1846): Ja sam se nadao, a po
tvome obeanju, da e Lua iz peatnje izii jot u poetku ove godine (...) a
nje, barem ovamo, jot nema; zato ga pita, da li lei i sad u rukopisu.8

Kada se imaju u vidu Njegoeve politike smjernice, moe se (opravdano) pretpostaviti da je elio da ire utie na dogaaje, znajui da izda
nja iz Crne Gore ne dospijevaju do italaca kojima se elio obratiti svojim
pjesnikim djelima kao i tvorevinama crnogorskoga usmenog stvaralatva,
iz kojih se mogla stei slika o dugoj i istrajnoj borbi crnogorskoga naroda za
ouvanje vlastite slobode.

Sedam mjeseca poto se pojavila ta antologija crnogorske epike,
navoena je kao izvor o crnogorskoj istoriskoj drami: Dalje, pak, da je Crna
4
5
Srbske novine, br. 20, 12. marta 1846

Milo Popovi: Crna Gora i Crnogorci, Glasnik Drustva srbske slovesnosti, sv. 1, Beograd, 1847, str. 200. - Milo Popovi (Novi Sad, 1820 Beograd, 1879), kolovao se u N.
Sadu; poetkom 1843. preao u Srbiju; ureivao Serbske novine (184456. i 185759);
ureivao je i list Vidovdan (186176). Autor je teksta Glas iz Srbije o pitanju narodnosti
(1865).
Arhiv Srbije, Visokoslavnom sovetu. Stanja osnovni kola za godine 1849, 1850, 1851, u
Beogradu, 15. februara 1852.
Pisma, knj. III, 251.
Pisma, knj. III, 306.
393
Danilo RADOJEVI
Gora zavisima, to bi ona onda bila podlona danak davati, kao to proe zavisime provincije daju. Danak kojega Crnogorci daju jest: otra sablja i poljana,
a ko se eli bolje uvjeriti o tome neka posmotri crnogorske pjesme Ogledalo
srbsko, pak e se uveriti i o onome danku 1750. god., koga je iskao bosanskij
vezir u vladike Vasilija.9

Pitanje naziva koji je dao Njego antologiji epskih pjesama otvorio je
Lj. Zukovi, uputivi Jevtu M. Miloviu kopiju rukopisa est pjesama mitropolita Petra I Petrovia, koje se uvaju u Muzeju Marka Miljanova Popovia.
Na prijepisu tih pjesma zapisao je Vuk Karadi da ih je Petar Markovi
napisane donio iz Crne Gore 1828. godine u Kragujevac i da mu ih je
predao. U Vukovoj biljeci dalje stoji: Ovo zato biljeim da se zna da je
ono to su ove pjesme u Pjevaniji Sime Milutinovia i u Gorskom vijencu
(...) drukije... Lj. Zukovi je dao objanjenje, u zagradama: (zadnju rije u
naslovu Njegoevog djela precrtao Vuk, pa na njeno mjesto dopisao ogledalu). Taj zapis V. Karadia dragocjeno je svjedoanstvo o tome da je Njego
svojoj antologiji bio dao naslov: Gorsko ogledalo, to predstavlja njegovu
metaforinu zamjenu pridjeva crnogorsko. Tu metaforiku primijenio je kada
se odluio za naslov djela Gorski vijenac.10

Navedeni zapis potvruje da je V. Karadi imao u rukama originalni
rukopis Njegoeve antologije, s Njegoevim naslovom. Kad je rukopis antologije donijet u Beograd (prvih mjeseca 1845. godine), Vuk Karadi je
boravio u Srbiji i tom prilikom izradio povratak svoje penzije koju je bio
izgubio 1842. zbog dinastike promjene.11

Potvrdu vrijednoga svjedoenja V. Karadia o nazivu Gorsko ogledalo
nalazimo i u recenzijama V. Lazia i J. S. Popovia, jer se u njima iskljuivo
govori o crnogorskim epskim pjesmama u antologiji, o njihovom karakteru
koji odgovara istoriji naroda crnogorskog.

Moe se pretpostaviti da je i devet pjesama Filipa Vinjia, o ustanku u
Srbiji, naknadno unio Sarajlija, pa je i na kraju Njegoeva Predislovija dodata
reenica da je tih 9 pjesama uzeto iz ve peatane Vukove knjige.

Zanimljiv je podatak da jo nijesu pronaeni rukopisi dvije Njegoeve
knjige (Lua mikrokozma i Ogledalo srbsko), koje su tampane u Beogradu,
jer sam se lino, vie puta, uvjeravao da je sauvan veliki broj manje vanih
arhivalija iz toga perioda. Moda su ti rukopisi dospjeli u neku privatnu biblioteku, pa su ostali nedostupni naunoj javnosti. Kao to je poznato, bolje sree
bio je dio rukopisa Gorskog vijenca, pa ga je, za naunu upotrebu, kritiki
Srbske novine, br. 86, Beograd, 29. oktrobra 1846.
J. M. Milovi: Petar I Petrovi Njego. Pisma i druga dokumenta. Graa: 18211830, knj.
2, Titograd 1988, str. 332.
11
J. Skerli, Istorija novije srpske knjievnosti, Beograd 1953, 232.
9
10
394
Rezenzenti Njegoeve antologije
obradio J. M. Milovi. I za taj rukopis nije se znalo jedno vrijeme. Priala mi

je bibliotekarka Olga Peri da ga je, sasvim sluajno, nala iza reda knjiga u
Dvorskoj biblioteci u Beogradu.
Danilo RADOJEVI
REVIEWERS OF NJEGOS ANTHOLOGY

Reviews of the manuscript of Njegos anthology of oral decasyllabic
epics Gorsko ogledalo (Belgrade, 1845) written by Vasilije Lazi and Jovan
Sterija Popovi are published and analysed for the first time in this paper.
The author pays special attention to the issue of anthology name, pointing
out the possibility that Simo Milutinovi Sarajlija changed the original manuscript name Gorsko ogledalo into Ogledalo srbsko in printed edition. Copies
of original reviews by Vasilije Lazi and Jovan Sterija Popovi are given as an
appendix to the text.

Key words: Petar II Petrovi Njego, review,Gorsko ogledalo
395
PORTRETI

UDK 821.163.4(497.16):929 Radojevi R

Pregledni rad
Adnan IRGI & Aleksandar RADOMAN (Podgorica)
adnan.cirgic@icjk.me
aleksandar.radoman@icjk.me
RADOJE RADOJEVI
ZAETNIK SAVREMENE MONTENEGRISTIKE
Autori ovoga priloga donose pregled doprinosa Radoja
Radojevia utemeljenju savremene montenegristike. Ako se
cjelovito sagleda Radojeviev doprinos montenegristici, njegov rad moe se podijeliti u tri segmenta: prvi se tie crnogorske knjievnosti, drugi crnogorske kulture, a trei crnogorskoga jezika. U oblasti izuavanja crnogorske knjievnosti,
od posebnoga je znaaja Radojeviev rad na publikovanju
usmenoga proznog nasljea. Svojim studijama o Njegou,
Ljubii, Marku Miljanovu, Nikoli I, Radojevi je na nov nain
pristupajui tradiciji, pronicljivo ukazivao na one aspekte njihovih literarnih profila koji su u tradicionalistikoj kritici bili
zanemareni. U domenu kulturolokih propitivanja, Radojevi
je uporno i hrabro ukazivao na problem tretmana, negiranja i
posvajanja crnogorskoga kulturnoga i duhovnoga nasljea,
posebno se angaujui u odbrani mauzoleja na Lovenu. Nesumnjiv polemiki dar Radojevi je dokazao i u istupima
vezanim za odbranu crnogorskoga jezika, u vremenima kad je
ta sintagma doivljavana kao prvorazredna jeres. Svojim ukupnim djelom, Radoje Radojevi svakako pripada probranom
drutvu zaetnika savremene montenegristike.
Kljune rijei: Radoje Radojevi, crnogorska knjievnost,
crnogorski jezik, crnogorska kultura

Kad se govori o montenegristici, esto se kod nas moe uti kako je to
najmlaa grana slavistike, pa ak i da je rije o nauci koja je mlaa od njezinih
dananjih predstavnika. Dok nai suedi nastoje sauvati od zaborava sve one
koji su na bilo koji nain doprinijeli svojoj nacionalnoj kulturi u najirem
401
Adnan IRGI & Aleksandar RADOMAN
smislu, esto posthumno i prenaglaavajui njihovu ulogu, mi gotovo po

pravilu olako bagateliemo sve one koji su utirali put danas konano oficijelno
prihvaenoj montenegristici. A u tu montenegristiku spadaju svi oni koji su
na bilo koji nain doprinijeli izuavanju i afirmaciji crnogorskoga jezika (ma
kako ga zvali), crnogorske knjievnosti i crnogorske kulture uopte. Nesporno
je da tu spadaju i Ivan Antun Nenadi, i Lazar Tomanovi, i Tomo Brajkovi,
i Danilo Vuovi i dr. iako je svaki od njih plaao dug shvatanjima svojega
vremena. No ovom prilikom neemo se baviti daljom prolou.

Samo 50-ak godina unazad Crna Gora nije imala ni univerziteta, ni
fakulteta, niti gotovo kolovanih i sposobnih kadrova da se njome bave.
Njezin je centar s Cetinja formalno prebaen u Podgoricu, a sutinski centar
joj je bio u Beogradu. Lie vrlo rijetkih izuzetaka, crnogorski su kulturni i
nauni radnici poslije II svjetskoga rata ili radili u Beogradu ili za Beograd. I
crnogorski jezik i knjievnost i kultura imali su regionalni karakter u okviru
irega srpskog korpusa. A ko je znao koliko je u stvarnosti utemeljen takav
tretman Crne Gore nije smio protiv toga prozboriti. Prvi koji je smio i koji je
protiv toga prozborio bio je Radoje Radojevi, kojemu stoga s pravom pripada
titula zaetnika savremene montenegristike. Savremene iz dva razloga jer je
i dalje aktuelna, i jer je napravila otklon u odnosu na dotadanji nauni tre
tman Crne Gore.

Radoje Radojevi roen je u Mokrome, kraj avnika, 14. februara 1922.
godine. Za svega 56 godina, koliko je ivio, upotpunio je nedostatak svih tada
prijeko potrebnih, a nedostajuih, institucija crnogorskih. A bavio se raznim
problemima od knjievnosti do podizanja Njegoeva mauzoleja. Kao da
nam se, sa svojim dugim korakom, pojavio iznenada, i sam. Probijajui se
kroz gazap licemjerno poturanih, optih i viih interesa, kroz neuglednu i
bolnu ljudsku ikaru koja je bujno klijala na plodnoj anticrnogorskoj podlozi
neznanja i lai zasnovanoj i na sraunatom naunom pabirenju po mnotvu
istorijskih falsifikata, politikih floskula i patriotski natrpavanih kompilacija. Ubrzo se Radoje Radojevi snano nametnuo moralnom stamenou i
ogromnom radnom energijom, to je rano rezultiralo izuzetno bogatom erudicijom i velikom intelektualnom snagom. I, to je presudnije: prometejskom
odvanou se izvisio poput nekog novog crnogorskog obeliska, intelektualnog i nacionalnog. (...) Mnogima je poznato da se za Radoja Radojevia
moe istai da je bio jedan od najobrazovanijih ljudi i duhovno najsmionijih
Crnogoraca njegova vremena, da je bio briljantan polemiar i mnogo moan
protivnik svima i svemu to je imalo anticrnogorski peat, i bilo zasnovano
na nekritikom i nenaunom tumaenju crnogorske tradicije i njene nacionalne kulture. (...) Doprinos i znaaj Radoja Radojevia za crnogorsku kulturu
je viestruk, i ogroman. Prvo, on je krio prolaz, markirao put i pokazivao
402
Radoje Radojevi Zaetnik savremene montenegristike
izlaz. Probijao se poput ledolomca, snaan i superioran (za razliku od ve

odavno uobiajene, dominantne poltronske snishodljivosti Crne Gore prema
zvaninome Beogradu). Razbijao je ledniku opsadu crnogorskog duha, prometejski se nameui odvanom rijeju, slobodnom milju, naunom akribijom, kulturnim dostojanstvom. Mlai narataji sigurno ne mogu lako da shva
te to je znailo u tadanjem vremenu cvrkutavog bratstva i jedinstva i velike
srpsko-crnogorske bratske ljubavi koja je, u rijetkim trenucima njihove
velikodunosti, hermafroditski dozvoljavala Crnogorcima dvonacionalnost,
u smislu mogueg tretiranja Crnogoraca kao specifine srpske etnike grupe.
(...) Radoja odavno nema; od 6. jula 1978. godine kad je bez glasa i znaka,
misteriozno nestao (kao izvrstan pliva!) na ulcinjskoj Velikoj plai. Narodski
reeno, mrtva usta ne govore ali njegov um nije onemoguen inom smrti:
njegovi tekstovi i njegove knjige ive, i neumoljivo govore!1

Da bi dokazao da u Crnoj Gori postoji osoben jezik, osobena knjievnost
i osobena kultura, Radoje Radojevi morao je cijeloga ivota polemisati s
mnogima, pa je polemika obiljeila gotovo cio njegov rad. A taj rad dao je
maha i drugima, koji su mu se pridruili u borbi za naunu afirmaciju Crne
Gore. Prije svih uz njega su stali Vojislav P. Nikevi, Danilo Radojevi, Radoslav Rotkovi, Dragoje ivkovi, Branko Banjevi i dr. A ondanja je vlast
taj rad i zvanino krunisala 1972. godine tzv. Bijelom knjigom, tj. zabranom
objavljivanja njihovih tekstova.2 No i prije te zvanine zabrane njima je
objavljivanje u Crnoj Gori praktino bilo zabranjeno, pa su svoje tekstove
mogli publikovati samo u ondanjim naprednim hrvatskih asopisima (koji su
takoe uskoro proglaeni nacionalistikim). Na ednici CK SK Crne Gore, 24.
XII 1971. godine, konstatovano je: Crnogorski separatisti Danilo i Radoje
Radojevi i Vojislav Nikevi objavljivali su svoje tekstove u onim glasilima
u Hrvatskoj u kojima su, prema sadanjoj ocjeni tih sredina, nacionalisti imali
bitnog uticaja. Izgovor je bio da su za njih glavna sredstva informisanja u
Crnoj Gori zatvorena, to je tano.3

Ako bi se pokuao dati kakav sumaran pregled doprinosa Radoja
Radojevia montenegristici, moglo bi se rei da se njegov rad moe podijeliti
u tri segmenta: prvi se tie crnogorske knjievnosti, drugi crnogorske kulture,
a trei crnogorskoga jezika.
1
edomir Drakovi, Zaludnjacima se zalud stie, Bibliografski vjesnik, br. 12, Centralna
narodna biblioteka Crne Gore ure Crnojevi, Cetinje, 2007, str. 392395.
Vieti: Vojislav P. Nikevi, Jezikoslovne studije, Centralna narodna biblioteka Crne Gore
ure Crnojevi, Cetinje, 2004, str. 810.
Danilo Radojevi, upieva verzija Bijele knjige, Dukljanski horizonti, Crnogorsko
drutvo nezavisnih knjievnika, Podgorica, 1995, str. 196.
403

Sva ta tri segmenta meusobno se proimaju, naroito u polemikim
tekstovima njegovim, e je od strane zvanine nauke i zvanine politike
morao dokazivati aksiome o postojanju crnogorske kulture u najirem smislu,
dakle i jezika i knjievnosti. R. Radojevi je polemiki ton primjenjivao
kada su odreeni autori javno ispoljavali asimilatorski odnos, negirali ili
prisvajali crnogorski narod i njegovu istoriju i kulturu, ispoljavajui se kao
borci protivu kominternovskog cijepanja tzv. srpstva. Meutim, crnogorska komunistika vlast bila je posebno popustljiva prema srpskim svojatanjima, preuzimanjima i negiranjima crngorskoga etnosa. (...) A rad Radoja
Radojevia, koji se suprotstavljao ponitavanju Crnogoraca, vlast je kvalifikovala kao podsticanje nacionalistikog sueljavanja. Od strane zastupnika
srpske velikodravne ideje bio je Radojevi, zbog svojih meritornih sudova,
izlagan napadima u listovima i asopisima (Svet, Gledita, Knjievne novine itd.). To ga nije moglo skrenuti s osnovnoga opredjeljenja, iako mu je
bio suen prostor javnog djelovanja, pa je jednom zapisao da ga tekstovi koji
izraavaju nakazne poglede jednog dijela graanstva, prinuavaju da ukae
na proizvoljnosti i zlonamjernosti, jer tu njihovu plitkou prati cinizam i
samouvjerenost.4

Radojevi je crnogorskoj knjievnosti pristupao s nekoliko pozicija:
kao antologiar usmene proze, kao istoriar knjievnosti i kao knjievni
kritiar, nerijetko polemiki orijentisan.

Radoje Radojevi uestvovao je u prireivanju etiri dragocjene antologije crnogorske usmene proze publikovane u prestinoj biblioteci Lua
Grafikoga zavoda, odnosno kasnije NIP Pobjede. Preciznije reeno, Radojevi
je priredio te predgovorom i pogovorom snabdio antologiju crnogorskih
narodnih legendi Vilina gora5 i antologiju crnogorskih narodnih bajki Vatra
samotvora.6 Smrt ga je sprijeila da posao na prireivanju antologija narodnih basni i pria finalizuje. Taj posao dovrio je njegov brat Danilo, pa je za
antologiju basni Kad je sve zborilo7, za koju je Radoje napravio izbor, Danilo napisao predgovor i pogovor dok je za antologiju pria Potopno vrijeme8
Danilo dopunio Radojev izbor i knjigu opremio predgovorom i pogovorom.
4
Danilo Radojevi, Napomena uz izbor, u knjizi Radoja Radojevia, Osporavana kultura,

Podgorica, 2006, str. 176177.
Vilina gora. Antologija crnogorskih legendi, Biblioteka Lua, knj. 33, Grafiki zavod,
Titograd, 1971.
Vatra samotvora. Antologija crnogorskih narodnih bajki, Biblioteka Lua, knj. 49, NIP
Kad je sve zborilo. Crnogorske narodne basne, Biblioteka Lua, knj. 61, NIO Pobjeda,
Titograd, 1979.
Potopno vrijeme. Crnogorske narodne prie, Biblioteka Lua, knj. 67, NIO Pobjeda,
Titograd, 1982.
404
Tim dijelom crnogorskoga usmenog proznog nasljea sve do pojave tih antologija niko se nije sistematski bavio. Stoga je pred Radojem Radojeviem
stajao dvostruki izazov. S jedne strane trebalo je prikupiti, sistematizovati i
estetski pretresti relativno obimnu grau razasutu po raznim zbornicima, antologijama, periodici, tampi i rukopisima, a s druge strane valjalo je prvi
put ponuditi teorijski utemeljenu sintezu o crnogorskoj usmenoj prozi. Na
oba izazova Radojevi je uspjeno odgovorio, ostavivi za sobom antologije
neprolazne vrijednosti. Antologiju crnogorskih narodnih legendi u koju je
uvrstio 130 kraih proznih tekstova podijelio je u nekoliko tematskih cjelina:
O caru Dukljanu, O gradovima, O feudalnim vladarima i vlastelinima,
O svetiteljima, crkvama i manastirima, O postanku stvari, ivotinja, prirodnih pojava i natprirodnih bia, O domiljanima, o snazi i junatvu, O
ljubavi i enidbi s vilama, O dobrim i zlim vilama, O lovcima, O kumstvu i kletvi, O udesnim vodenim biima i duhovima, O natprirodnim
svojstvima ljudi, O avolima, O skrivenom blagu, O raju i paklu i
Humoristike legende. Radojevi u toj antologiji nudi temeljan pregled
dotadanjih rezultata istraivanja, obrazlae modele klasifikacije, daje po
drobne informacije o porijeklu pojedinih legendi, pie o jeziku legendi, a u
instruktivnome predgovoru pod nazivom Crnogorske legende, objavljenom
docnije i u knjizi Tokovima crnogorske knjievnosti, raspravlja o postanku i
razvoju te osobene prozne vrste, istiui kao specifinost crnogorske usmene
fantastike svojevrsnu realistinost, odnosno priblienost ljudskoj prirodnoj
i drutvenoj realnosti.9 Na slian nain Radojevi je postupio i prilikom
publikovanja antologije crnogorskih bajki. Antologijom Vatra samotvora objedinio je 57 reprezentativnih crnogorskih narodnih bajki, publikovanih ranije mahom u zbirkama Vuka St. Karadia, Novice aulia, Vuka Vrevia,
te na stranicama starije crnogorske periodike (Prosvjeta, Lua, Nova Zeta,
Knjievni list, Grlica...). Opremivi izdanje neophodnom naunom aparaturom i rasvijetlivi u propratnim tekstovima prvi put u naoj folkloristici
brojne probleme vezane za korpus crnogorskih narodnih bajki, Radojevi u
predgovoru pod naslovom Crnogorske narodne bajke nudi cjelovit uvid
u knjievnoteorijske i knjievnoistorijske pretpostavke te osobene literarne
vrste. Njegove opservacije vezane za porijeklo, tematsko-motivske osobine,
jezike i estetske valere, internacionalne paralele te srodnost crnogorske fantastike s krugom mitova antike provenijencije, odaju rukopis pasioniranoga
istraivaa s besprijekornom upuenou u sve aspekte usmenoga proznog
nasljea. Sveobuhvatnu, interdisciplinarnu analizu toga nasljea Radojevi

Radoje Radojevi, Crnogorske legende, predgovor u: Vatra samotvora. Antologija

crnogorskih narodnih bajki, Biblioteka Lua, knj. 49, NIP Pobjeda, Titograd, 1976,
str. 21.
405
zakljuuje rijeima: Crnogorske narodne bajke (...) predstavljaju literaturu

koja umjetniki ovaplouje opta i posebna ivotna iskustva, vjekove ra
zvoja drutva. Crnogorski narod je i u njima ostavio vidno istorijsko, etiko i
umjetniko obiljeje, jedno od znaajnijih svjedoanstava svojega vjekovnog
iskustva, naina miljenja, sistema moralnih vrijednosti, svoje ljudske tenje
ka dobru srei i ljepoti.10 Udio Radoja Radojevia u koncipiranju antologija
crnogorskih basni i pria apostrofiran je u napomenama koje je uz ta izda
nja napisao Danilo Radojevi, ijim trudom je zapoeti posao antologijskoga
uoblienja dijela crnogorske usmene prozne batine dovren na nain koji
posve odgovara kriterijima i standardima koje je u tome poslu postavio Radoje Radojevi. Dok je antologijom Kad je sve zborilo obuhvaeno 95 basni,
uglavnom preuzetih iz zbornika i knjiga Vuka Vrevia, Novice aulia, Pavla
Rovinskoga i Stevana Duia, antologija Potopno vrijeme sadri 77 kraih
narativnih tekstova, koje je prireiva izdanja Danilo Radojevi anrovski
definisao kao prie. Obje antologije, po teorijsko-metodolokoj zasnovanosti,
kvalitetu izbora i ponuenom neophodnom kritikom aparaturom, odgovaraju
modelu i dometima antologija koje je samostalno priredio Radoje Radojevi.

Drugome segmentu Radojevieva bavljenja crnogorskom literaturom
pripada njegov knjievnoistorijski opus sabran u knjizi Tokovima crnogorske knjievnosti.11 U toj knjizi nalo se sedam knjievnoistorijskih studija:
Crnogorske legende, Crnogorske narodne bajke, Humor i satira u
Njegoevu djelu, Pjesnika misao u Njegoevoj Lui mikrokozma, Humor i satira u djelu Stefana Mitrova Ljubie, O poetici Marka Miljanova
Popovia i Lirsko-dramske sinteze u kratkim poemama Mirka Banjevia.
Dodamo li tim naslovima jo i nedovrenu studiju O Nikoli Prvom u crnogorskoj povijesti i knjievnosti, objavljenu posthumno u knjizi Osporavana
kultura,12 pred sobom imamo sumu Radojevieva knjievnoistrijskoga bavljenja crnogorskom knjievnou.

U studiji Humor i satira u Njegoevu djelu Radojevi za predmet analize uzima jedan od najmanje prouenih aspekata Njegoeva knjievnog opusa. Knjievna istoriografija i kritika zanemarivale su elemente humora i satire
u Njegoevu djelu, apostrofirajui tragike aspekte, to je po Radojevievu
miljenju dovelo i do krivih interpretacija Njegoa kao muenika i
Radoje Radojevi, Crnogorske narodne bajke, predgovor u: Vatra samotvora. Antologija crnogorskih narodnih bajki, Biblioteka Lua, knj. 49, NIP Pobjeda, Titograd, 1976,
str. 29.
11
Radoje Radojevi, Tokovima crnogorske knjievnosti, NIO Pobjeda, Titograd, 1978. Autor
nije doivio izlazak iz tampe svoje prve samostalne knjige, ve se ona pojavila nekoliko
mjeseci nakon njegove tragine smrti.
12
Radoje Radojevi, Osporavana kultura. Kritike i polemike, izbor i napomene Danilo
Radojevi, Podgorica, 2006, str. 3247.
10
406
jevaneljskog oajnika, koji zlo vidi kao teret biblijskog prokletstva. Nasuprot takvim stanovitima, Radojevi naglaava da je ba iz optimistikog
i aktivnog odnosa Njegoeva prema korijenima drutvenog zla i drutvenoj
svijesti, proistekao (...) i njegov umjetniki postupak, kojim borbi dobra i zla
daje stvarne, ivotne oblike, ne samo u pogledu uoptavanja ivotne istine
ve i u istorijskom smislu.13 U posebnim cjelinama svoje studije Radojevi
raspravlja o predmetu i idejnim smjerovima Njegoeva humora i satire, sre
dstvima humoristiko-satirinoga izraza i dramskoj funkcionalnosti humora i
satire u Njegoevu djelu, lucidno primjeujui da su humor i satira zapravo
neizostavni segmenti Njegoeva realistikog postupka i vienja ivotnih istina.
U zakljuku studije Radojevi daje precizan opis Njegoeva postupka: Tako
je Njego na iskljuivo svoj nain izlivao poetsko-dramsku sintezu herojskog,
lirskog, traginog i kominog, sintezu koja podsjea na baklju salivenu od
vie zubalja: svaka zublja istovremeno svijetli sama po sebi i pojaava svje
tlost ostalih, tako da ih je mogue razaznati samo izbliza.14

U radu Pjesnika misao u Njegoevoj Lui mikrokozma Radojevi
raspravlja o poetikim i idejnim pretpostavkama Njegoeva spjeva Lua mi
krokozma. Polazei od ideje na kojoj je izgraena pjesnika misao spjeva da
je traganje za korijenima zla u individualistikoj tenji ovjekovoj da postigne
svoju sreu mimo drutva, to donosi nesreu drugim ljudima, drutvu u
cjelini pa i njemu samome, Radojevi se uputa u minuciozno ralanjivanje
idejnih osnova, motiva i pjesnikih simbola, prirode moralnoga dualizma i
poetsko-dramskoga izraza spjeva. Poredei idejnu usmjerenost Lue mi
krokozma i Gorskoga vijenca Radojevi primjeuje: U Lui je tematski
polazei od opteg, sveljudskog, iao ka posebnom, crnogorskom; u Gorskom
vijencu je tematski poao od posebnog, crnogorskog, ka optem, sveljudskom.
U oba sluaja je iskazao iste pjesnike misli. Potpuno neprijemiv za pasi
vna oajanja, dozrio za svoj istorijski zadatak, i kad je najtraginije opisivao
poloaj svoj i naroda svojega najee je smiljao kako e zadati to jai
udaac nekome od mnogobrojnih neprijatelja. (...) Iz njegove bujne pjesnike i
individualne prirode, koja je sticajem istorijskih okolnosti stavljena u slubu
ovako sloenih i mnogobrojnih misija, raslo je i izraslo njegovo sveukupno
ivotno djelo.15 Radojevi osvjetljava pitanja vezana za pjesnikov odnos
prema filosofiji, religiji te izvorima i uzorima Njegoeva spjeva podvlaei
autentinost njegova pjevanja i miljenja: Pod vidom otkrivanja sudbine
ovjekove, Njego istrauje moralne osobine njegove; pod vidom istraivanja
prolosti pronie u budunost, kroz sumnju izraava vjeru u ovjeka.
Radoje Radojevi, Tokovima crnogorske knjievnosti, NIO Pobjeda, Titograd, 1978, str. 50.
Isto, str. 70.
15
Isto, str. 73.
13
14
407
Prividno uzvisivi svoju pjesniku misao u kosmoloka i kosmogonijska

istraivanja porijekla i sudbine svjetova, kroz pjesnike lamentacije o izgubljenoj srei ovjekovoj, Njego vri umjetniki snanu inverziju: odlazei
na nebo da trai savrenstvo prauzroka i prauzora nalazi sve ono to je
ostavio na Zemlji.16 Rezimirajui rad o idejnim aspektima Lue, Radojevi
izrie opti sud o Njegoevu djelu: Romantiar po vremenu i spoljanjim
svojstvima pjesnikog zanosa svojega, s prizvukom romantiarske svjetske
tuge, Njego je u sutini dubok realist. On uvijek realno odraava ivot lju
dski, a vrlo esto ga realistiki slika.17

Temi tretmana humora i satire u literaturi Radojevi se vratio u radu
Humor i satira u djelu Stefana Mitrova Ljubie, usmjerivi svoj analitiki
durbin i na drugo klasino ime crnogorske knjievnosti XIX vijeka. U neto
opsenijem uvodu Radojevi daje cjelovit portret Stefana Mitrova Ljubie,
posveujui posebnu panju problemu originalnosti njegova djela u odnosu
na usmeno knjievno nasljee i na mogue literarne uzore. Kao i kod mnogih
drugih problema i pitanja kojima se bavio u najirem rasponu od filologije
do kulturologije Radojevi i u tome osvrtu pokazuje izvanredan oeaj za
kritiko promiljanje i gotovo profetski dar. Naime, ocjene koje je o Ljubii
skoro uzgredno, sintetiki, izloio u tome radu, u godinama i decenijama
koje e uslijediti donosei nagli porast interesovanja za Ljubiino knjievno
djelo, pokazae se kao nauni aksiomi. Afirmativni sudovi o autentinome
literarnom postupku, koje Radojevi izrie povodom Ljubie, bili su utoliko
vaniji to su stajali nasuprot uvrijeenim stavovima graanske kritike, zaogrnute autoritetom Jovana Skerlia, koja je Ljubiu svodila na rang zapisivaa i
sakupljaa usmenoga nasljea. Pravei paralelu s Njegoem Radojevi istie
da kod Ljubie komika nije tek uzgredna komponenta njegova pisma, ve bitan
element poetike. Detaljno analizirajui oblike i sredstva komike u Ljubiinu
djelu, s posebnim osvrtom na kominoga junaka Vuka Dojevia, Radojevi
primjeuje: Komika je u Ljubiinom djelu sadrana u svim oblicima i nijansama, od implicitnih sinteza u tragino-dramskim situacijama do potpunih oblika humoristikog i satirinog pripovijedanja. Kad bismo Ljubiino
djelo mogli ralaniti i knjievno-teorijski klasificirati njegove elemente po
knjievnim vrstama, vidjeli bismo da ni u jednoj vrsti nije tako spontan, prirodan u svojemu elementu, kao u humoru i satiri. Agens komike je u njemu
toliko jak, da ga ne moe obuzdati ni u potresnim scenama ljudskih stradanja i
poloma, ni u predmetima koji tradicionalnom strogou trae ozbiljnost, pri
emu nalazi pravu mjeru i funkciju kominog. Za Ljubiu je, kao i za Njegoa,
Isto, str. 85.
Isto, str. 90.
16
17
408
smijeno drugo lice tunog. Pred njim nema idola s kojima se ne smije
naaliti, kako veli narod. Smijeh je sredstvo borbe protiv tunog u ivotu.18

Rad O poetici Marka Miljanova Popovia Radojevi zasniva na
recentnim tokovima knjievnoteorijske misli njegova vremena. Nasuprot u
kritikoj literaturi estim pozitivistikim, istoricistikim i biografistikim
pristupima djelu Marka Miljanova Popovia, Radojeviev pristup je na tragu
formalistiko-strukturalistikih uvida u imanentnu vrijednost knjievnoga
teksta. Radojevi se u tome radu opredjeljuje za problemsko razmatranje
odnosa izmeu dvije osnovne idejno-estetske komponente u Popovievu djelu
etike i estetike. Dotiui pitanje Popovieva odnosa prema usmenoj tradiciji, Radojevi lucidno primjeuje: U Markovim djelima je toliko jako izraen
rukopis njegove poetike i umjetnike imaginacije, njegova stila i jezika, govora, naina miljenja, da se moe stei pouzdan zakljuak: sve to je na bilo
koji nain saznao iz tradicije i realnog ivota crnogorskog i albanskog naroda,
uzimao je kao ivotno tkivo, ivotnu istinu sazdanu od konkretne grae, to
mu je sluilo kao umjetniki povod za projekciju umjetnike istine.19 Na
osnovu Popovieva autopoetikoga teksta poznatog pod naslovom Kako
umijem tako i klikujem Radojevi rekonstruie idejne osnove ukupnoga
Popovieva djela: Kada izdvaja primjere ojstva, Marka ne zanima toliko
objektivni domet ojskog postupka, kvantitet i kvalitet drutvenih posljedica
u irem smislu, koliko snaga i veliina pobude i mogunosti ljudske da se ljudski postupi.20 Konsultujui autografe i poredei ih sa tampanim izdanjima
Popovievih djela, Radojevi skree panju na odnos izmeu pievih namjera i ostvarenja s posebnim osvrtom na knjievnu formu, dajui pritom kratak, ali instruktivan opis svih Popovievih djela. U zasebnim cjelinama studije
on ire elaborira tezu da je Popovieva proza zapravo dominantno sazdana od
lirsko-epsko-dramskih poetskih sinteza te ukazuje preko mnotva odabranih
primjera na estetsku funkciju moralnih iskaza u Popovievu djelu. Tim svojim prilogom, zasnovanim na modernome teorijsko-metodolokom pristupu
knjievnoumjetnikome tekstu, Radojevi je dao nesumnjivo znaajan doprinos osvjetljavanju po-etike Marka Miljanova Popovia.

Zavrnom studijom zastupljenom u knjizi Tokovima crnogorske
knjievnosti, Lirsko-dramske sinteze u kratkim poemama Mirka Banjevia,
Radoje Radojevi iskorauje iz prostora interesovanja za usmenu i knjievnost
XIX vijeka, usmjerivi svoj analitiki duh prema djelima modernije poetske
fakture. Studiju o Banjevievim poemama Radojevi otvara ovom opaskom:
Izrastao, kao ovjek i pjesnik, iz ljudske muke, Mirko Banjevi je pjesnik
Isto, str. 106.
Isto, str. 125.
20
Isto, str. 128129.
18
19
409
borbe sa nesaglasnostima izmeu postojee stvarnosti ljudskog ivota i

mogunosti, borbe protiv zla.21 Definiui na taj nain Banjevievu po-etiku
poziciju, Radojevi podea na znaaj i domete inovacija koje su u crnogorsku knjievnost unijeli meuratni pisci okupljeni oko pokreta socijalne literature. Radojevi lapidarno ukazuje na osobine i vrijednost Banjevieve poezije: Nastojei od samog poetka svojega stvaralatva da izgradi sopstvenu
poetiku, Banjevi je odbacivao sve konvencionalnosti koje bi priguivale i
mutile njegovo pjesniko vrelo, a usvajao sve trajne vrijednosti pjesnikog
iskustva, na kojima je temeljio vlastite estetske principe. Banjevi, isto tako,
nije netvoraki usvajao nove forme, ve je svojim snanim talentom unosio
u njih originalne elemente, jedinstvene muzike zvuke, jezike ljepote i
misaone uzlijete, koji su njegovu poeziju uinili samorodnom umjetnikom
graevinom.22 Detaljniju eksplikaciju te teze Radojevi e ponuditi u iscrpnim analizama najreprezentativnijih Banjevievih kratkih poema ime e se,
uz Radomira Konstantinovia, svrstati u red najsuptilnijih analitiara poetskoga opusa Mirka Banjevia.

Krugu knjievnoistorijskih studija objedinjenih knjigom Tokovima
crnogorske knjievnosti po mnogo emu pripada i nedovrena studija O
Nikoli Prvom u crnogorskoj povijesti i knjievnosti, objavljena posthumno u knjizi kritikih i polemikih radova Radoja Radojevia, Osporavana
kultura. Ta je studija cjelovit prikaz istorijskoga i knjievnoga profila Nikole
I Petrovia. Radojevi ukazuje na one pravce Nikolina politikoga kursa koji
su doveli do traginoga kraja crnogorske drave: Nikola I je svoje subje
ktivne ideje i elje poistovjetio s objektivnim eljama crnogorskoga naroda,
nameui ih Crnogorcima kao nacionalni ideal, to je, realno, bilo u suprotnosti i s njegovijem sopstvenijem interesima. Time je pokazao da je bio
mnogo slabiji politiar nego to je o samome sebi mislio, i to su drugi o
njemu mislili, kao to su to bili i mnogi drugi prije, za vrijeme i poslije njegove vladavine.23 Kad je rije o poeziji Nikole I, Radojevi primjeuje da je
njena idejno-politika, moralna i estetska funkcija uveliko prevazilazila njenu
umjetniku vrijednost. Nametnuvi se tako kao svojevrstan model na koji se
valjalo ugledati, ta je poezija negativno uticala na knjievne tokove druge
polovine XIX i poetka XX vijeka. No Radojevi se kritiki osvre koliko
na neutemeljene i jednostrane sudove poznije knjievne istoriografije koja je
Nikolin opus svodila na bezvrijedni moralno-politiki didaktizam, toliko i na
romantiarske hvalospjeve Kraljevih savremenika. Izmeu tih dviju krajnosti
Isto, str. 155.
Isto, str. 156.
23
Radoje Radojevi, Osporavana kultura. Kritike i polemike, izbor i napomene Danilo
Radojevi, Podgorica, 2006, str. 35.
21
22
410
valja potraiti odgovore na pitanja vrijednosti i dometa Nikolina pjesnitva:

On je nesporni, ali osrednji pjesniki dar opteretio prevelikijem pretenzijama, nasuprot oskudnoj knjievnoj kulturi i slabome vladanju versifikacijom i
uopte poetskim jezikom. Umjesto da u svoje stvaralatvo unosi, shodno vremenu, nove sadraje i forme, ostao je do kraja vjeran romantiarskome pjeva
nju bliskome narodnoj poeziji.24 Posebnu panju Radojevi posveuje idejnim
osnovama Nikoline politike i poetike, odnosno konceptu nametanja srpstva
kao nacionalne ideologije Crnogoraca, pratei njegovu istorijsku genezu i
oblike koje je taj fenomen poprimio u idejno-politikoj doktrini Nikole I.

Tek je u nae vrijeme trudom dr Danila Radojevia u knjizi Osporavana
kultura objedinjen i publikovan znatan dio kritikih i polemikih tekstova Radoja Radojevia. U toj su se knjizi nali tekstovi razliitih anrova, pisani
razliitim povodima, no svaki od njih nosi snaan peat jedne istrajne i neupo
redive linosti crnogorske kulture i nauke. Bilo da je rije o prikazima knjiga (R.
Zogovia, N. Lopiia, M. Stojovia, . Vukovia, antologije M. Miloevia
i G. Brajkovia), kritikim osvrtima na odreena izdanja (izdanje Njegoeve
Lue D. Nedeljkovia, Ope enciklopedije JLZ, knjiga Lj. Simovia, S.
Lukia, antologije Z. Gavrilovia) bilo o otvorenim polemikama sa uglednim
i uticajnim kulturnim poslenicima onoga vremena (D. osi, L. Trifunovi,
M. anadanovi), tekstove Radoja Radojevia karakterie jedinstveni lucidni
duh otpora jednoumlju i jednobraznosti i afirmacije vrijednosti nacionalne
kulture i tradicije. Ako su u svojoj korifejskoj misiji ti tekstovi doivljavani
kao svojevrsna jeres u vremenu nastanka, s ove distance, meutim, ini se da
je njihova aktuelnost i danas neupitna. Paradigmatini u tom smislu mogu
biti stavovi izneeni u tekstu Starodrevni tretman crnogorske knjievnosti,
objavljenome u beogradskoj Politici 22. januara 1967: Proe dvadeset jedna godina otkad je rijeeno politiko ustrojstvo federativne zajednice naih
ravnopravnih naroda, ali se u naem javnom ivotu jo uporno zanemaruje
postojanje nacionalne knjievnosti crnogorske. Dok se u izdavakim edicijama, raznim antologijama, nastavnim programima, knjievnoj kritici i istoriografiji, novinarstvu i publicistici, crnogorska knjievnost svrstava u srpsku
knjievnost, pri svakome odvojenom posmatranju autori izbjegavaju upotrebu rijei crnogorska knjievnost. Tako se i na jedan isto terminoloki nain
faktiki negira postojanje jedne nacionalne knjievnosti sa svim odlikama
koje jedna takva knjievnost ima.25 U krugu polemika posebno se izdvajaju
one voene s L. Trifunoviem oko pitanja izgradnje mauzoleja na Lovenu,
e je Radojevi pronicljivo skrenuo panju na to da se iza navodnih strunih
Isto, str. 36.
Isto, str. 19.
24
25
411
i estetskih argumenata protiv izgradnje mauzoleja kriju zapravo stari imperijalni interesi i pobude.

Kad su u pitanju polemike vezane za pitanja crnogorskoga jezika,
kao najreprezntativniju treba istai polemiku s Mirkom anadanoviem
(Graanska apologija Mirka anadanovia26), tadanjim visokim politikim
funkcionerom predednikom Pokrajinskoga komiteta SK Vojvodine i
lanom Predednitva CK SKJ. Iako to nije njegova jedina polemika s
anadanoviem, ove je posebno istiemo i zbog stavova Radoja Radojevia
koji su u njoj iznijeti, i zbog line i naune hrabrosti da se suprotstavi asimilatorskim naumima visokoga politikog funkcionera zaoenutim u nauno
ruho, a osobito zbog toga to i po formi i po sadraju ta polemika moe
posluiti kao uzor za valjano i kulturno polemisanje s neistomiljenicima. Nasuprot otrim i neargumentovanim anadanovievim optubama, smirenim
tonom Radojevi na poetku polemike istie da je neuputno ii njegovijem
tragom.27 A zatim na anadanovievu optubu da su mu tekstovi antisrpski
odgovara onako kako u to doba niko nije ni smio ni umio: pozivajui se na
srpske istoriare, etnografe i lingviste od Vuka Karadia do danas i citirajui
njihove radove ostavlja da sami citati pokau koliko je naum takve nauke
zapravo bio stavljen u slubu asimilacije svih tokavaca, naroito Crnogoraca
koji nijesu imali ni institucije ni naunike da se zauzmu za interese Crne Gore,
te pozivajui se na Lenjina pokazuje koliko ni sam anadanovi ne radi u
interesu komunizma i socijalizma koji je propagirao jednakost. Sluei se, da
kle, literaturom na koju se i oponent poziva pokazao je koliko je nadmoan
u odnosu na svoga protivnika. A koliko je i intelektualno bio nadmoan u
odnosu na tada brojne oponente, neka pokae ovaj citat iz pomenute polemike s anadanoviem, koji je Radojevievo zalaganje za zasebnu crnogorsku jeziku varijantu, odnosno crnogorski jezik proglasio politikim bavlje
njem: Sam je anadanovi, svojom (politikom) aktivnou, pokazao da nije
tana njegova tvrdnja da su varijante prvenstveno lingvistiko pitanje, a ne
politiko-nacionalno. Zna on dobro da nema toga pitanja koje ne bi za ljude i
ljudske zajednice bilo prije svega politiko, jer naunici ne rade da bi prekratili vrijeme, nego da bi unaprijedili ivot ljudskih zajednica, a to je ista
politika! Kad problemi jezika ne bi bili prije svega politiko pitanje, ne bismo
ni vodili ove rasprave. Ve samo izuavanje jezika u kolama, sastavljanje
gramatika i pravopisa, nije nita drugo do politika akcija drutva koje eli
da primjenom naunih metoda unaprijedi svoju kulturu i time svoj cjelokupni
ivot. U protivnom bilo bi doputeno da govori i pie kako ko hoe.28 Koliko
Uvrena u knjigu Osporavana kultura, Podgorica, 2006, str. 110131.
Isto, str. 111.
28
Isto, str. 115.
26
27
412
je bio u pravu za navedene stavove, najbolje potvruje i nae vrijeme u

kojem navedena pitanja naalost nijesu izgubila na aktulenosti, i u kojemu,
kao u prii o carevu novom odijelu, crnogorska javnost pristaje na neodrivu
tezu o srpskome, hrvatskome i bosanskome jeziku u Crnoj Gori i o njihovoj
ravnopravnosti s crnogorskim, iako svako iole upuen u jezika pitanja zna
da svi autohotni tokavci u Crnoj Gori govore crnogorskim jezikom i da s
time nikakve veze nema nacionalna pripadnost crnogorskih graana. Kao i u
Radojevievo vrijeme, i danas o jeziku vie raspravljaju politiari i politiki
angaovani lingvisti optereeni tradicionalistikim filolokim shvatanjima
iz vremena Vuka Karadia, samo to vie nijesu angaovani na srpskim
fakultetima no su okupljeni pod krovom Filozofskoga fakulteta u Nikiu. To
je posebno dolo do izraaja u vrijeme standardizacije crnogorskoga jezika,
odnosno u vrijeme usvajanja Pravopisa i Gramatike crnogorskoga jezika,
kad se jedna grupa crnogorskih javnih djelatnika (prije svega rije je o Rajki
Gluici, Tatjani Beanovi, Zorici Radulovi, Boeni Jelui, Bali Brkoviu,
Jevremu Brkoviu i dr.) na razne naine suprotstavljala crnogorskoj jezikoj
samobitnosti i laikoj javnosti preko uslune dnevne novine Vijesti nametala
stav o arhainosti ili ak vulgarnosti crnogorskih jezikih specifinosti koje
su konano dobile standardnojeziki status. A ono to je u odgovoru Mirku
anadanoviu prije 40-ak godina rekao Radoje Radojevi moe se gotovo u potpunosti prenijeti i u nae vrijeme: Ako knjievni jezik nije nita
drugo do narodni jezik ostvaren u pisanoj knjievnosti i podvrgnut nunim
gramatiko-pravopisnim pravilima na osnovu najee izraenih osobina i
izraajnih vrijednosti, onda se nikakva standardizacija ne moe vriti spolja,
van samoga jezika i naroda koji drutvenim dogovorom rjeava svoja jezika
pitanja na najbolji mogui nain. Svaki pokuaj da se knjievni jezik nekog
naroda podvrgne normi nekoga drugog knjievnog jezika, ili jedinstvenoj
knjievnoj normi vie jezika, vodi ka otuenju jezika, sakaenju, stvaranju
neke vjetake jezike mjeavine.29 Naalost, onoga to je dato u ovome citatu jo uvijek veliki broj crnogorskih lingvista nije svjestan.

I u drugoj polemici s Mirkom anadanoviem (Lingvistika Mirka anadanovia30), Radojevi je vrlo saeto i jasno ukazao na pogrean
tretman crnogorskoga jezika od strane ondanje vladajue elite te na
neodrivost teze o dvijema jezikim varijantama u okviru ondanjega
srpskohrvatskoga jezika. Slinim problemima bavio se i u jo jednoj
polemici oko jezikih pitanja u polemici sa Zoranom Glueviem
O jeziku i nacionalnoj (ne)ravnopravnosti u teoriji i praksi.31 Na svega
Isto, str. 114.
Uvreno u pomenuti izbor, str. 103109.
31
Uvreno u pomenuti izbor, str. 89102.
29
30
413
nekoliko stranica pokazan je asimilitorski naum zvanine sprske filologije prema Crnoj Gori od Vuka Karadia, preko Belia i Skerlia, pa do
Novosadskoga dogovora. Navodei srpske naune autoritete iji su stavovi u Radojevievo vrijeme (naalost, ni danas se stanje nije bitnije promijenilo) uzimani kao nauni dokazi, on kae: Ovakvijeh primjera ima
toliko da im nikad nee biti uhvaen kraj. Ni itava divizija istraivaa
ne bi za svojega ivota uspjela da upozna sve tekstove koji imaju istu
naunu vrijednost kao ovi do sada navedeni, i to pod pretpostavkom da
se bavi samo autorima koji su za posljednjih sto pedeset godina stekli glas
vrsnijeh naunika (iz raznijeh oblasti), knjievnika i politiara, iji radovi
i danas slue kao neokrnjeni postulat za nauku. Zapravo, takva literatura nastaje i danas u daleko veemu obimu nego to je nastajala, recimo,
pred balkanske ratove i prvi svjetski rat, kad se velikosrspka buroazija
pripremala da potini narode Jugoslavije i pravdala svoje pretenzije radovima Jovana Skerlia, Jovana Cvijia, Jovana Erdeljanovia, Aleksandra Belia, Stojana Novakovia, edomilja Mijatovia, Ljuba Jovanovia,
Bogdana Popovia, Vladana orevia, Tihomira orevia, Jevta Dedijera (da spomenem samo naunike), utoliko vie ukoliko su neuporedivo
vee mogunosti nego prije ezdeset godina! Razumije se da dananja
literatura odgovarajue sadrine nije uvijek tako robusna, agresivna,
primitivna i otvorena u iznoenju koncepcija, ali treba imati u vidu da
njen uinak u negativnom smislu moe biti daleko vei od one prve jer
se kiti naunijem aparatom i serioznon formom. Napokon, dananjemu
razvijenome itaocu i nije potrebno tako direktno govoriti; tavie, na
dananjega graanina bi raniji oblici kazivanja djelovali odbojno, neprihvatljivo. Dovoljno je rei da savremena nauka nije kritiki ocijenila
nijedno ekstremno nacionalistiko djelo, ni jednoga autora. Savremeni
autori prihvataju njihove stavove kao ve nauno utvrene injenice,
pozivaju se na njih i dalje razvijaju njihove koncepcije shodno potrebama
i drutvenijem uslovima za nain kazivanja, i to s nevelikijem izuzecima.
Tako se odrava kontinuitet jedne velikonacionalne i velikodravne politike, sistem drutvenijeh vrijednosti i nain miljenja.32 Na manje prostora zaista bi teko bilo bolje definisati okorjelo stanje u nauci ne samo
Radojevieva no i naega vremena, jer gotovo svaka izreena misao u
navedenome odlomku mogla bi se rei i u nae doba. Samo to je u nae
doba sve manje kulturnih radnika s linom i naunom hrabrou Radoja
Radojevia. A on je bio dovoljno hrabar da izree i tako otre sudove
Isto, str. 9798.
32
414
poput onoga o Rjeniku srpskohrvatskoga knjievnoga jezika33 da je to

antinauna i hegemonistika spodoba od knjige.34

Kad je rije o Rjeniku i Novosadskome dogovoru udio Radoja
Radojevia u rasvjetljavanju asimilatorskoga nauma Matice srpske, ije se
posljedice i danas itekako oeaju, nesporan je. Najstariji predstavnik gene
racije koja je poela afirmaciju montenegristike, otro je kritikovao aisimilaciju crnogorskoga jezika i njegovo utapanje u srpsku varijantu tzv. srpskohrvatskoga jezika. Njegovim e stopama, kako je ve reeno, poi i Danilo
Radojevi, Branko Banjevi, Radoslav Rotkovi, Sreten Perovi, Milorad
Stojovi, a naroito Vojislav P. Nikevi utemeljitelj savremene nauke o
crnogorskome jeziku. U vezi s dogovorom Matice srpske i Matice hrvatske
o izradi Rjenika te o Novosadskome dogovoru Radoje Radojevi pie: Taj
dogovor niim ne obavezuje crnogorski narod (uostalom, dvije Matice su
se ionako nametnule za sveopte jezike zakonodavce). Crnogorski filolozi
i ostali kulturni radnici nijesu uestvovali u tome dogovoru (pa ni u novosadskome ni u bilo kojemu), jer Mihailo Stevanovi, Mitar Peikan, i ostali
filolozi koji su uestvovali u tijem dogovorima, iako su porijeklom Crnogorci,
nemaju nikakvo pravo da se predstavljaju kao zastupnici crnogorskoga naroda
i tumai interesa njegove kulture, a oni to ine samo na osnovu toga to su
crnogorskoga porijekla. Mitar Peikan ak cinino uvjerava Crnogorce da su
zastupljeni bolje nego drugi narodi! Sve je to do sada raeno kao da i ne postoji crnogorska nacija, kao da stanovnitvo Crne Gore govori ijekavskijem
Koncepciju toga Rjenika kritikovao je Radojevi i u pomenutome lanku O jeziku i
nacionalnoj (ne)ravnopravnosti u teoriji i praksi, jer je u njemu bila nedovoljno zastupljena crnogorska leksika, odnosno bila je ili uvrena u srpsku varijantu ili proglaena
neknjievnom. Rjenik je, poput Novosadskoga dogovora, nastao kao plod dogovora Matice srpske i Matice hrvatske bez crnogorskih predstavnika. Koliko je i taj Rjenik kao i
cio Novosadski dogovor bio u cilju asimilacije tokavskoga jezikoga sistema, odnosno u
cilju nametanja srpskoga jezika na cijelome tokavskom terenu, najbolje govori podatak da
je od njega odustala Matica hrvatska. Naime, to je djelo izalo u est tomova pri emu
su izdavai prva tri toma obje matice, dok su preostala tri toma objavljena samo u izdanju
Matice srpske. Oigledno je posao su nastavili samo oni kojima je taj posao i odgovarao.
O tome Radojevi pie: Nije potrebno govoriti o specifinosti, ljepoti i izraajnoj snazi
crnogorske varijante jezika, olienoj u djelima crnogorskijeh pisaca od Andrije Zmajevia,
a posebno od Njegoeva doba do danas, ali taj jezik nije ni priblino ravnopravno zastupljen u Rjeniku Matice srpske i Matice hrvatske. Naprotiv, njegove izraajne osobine su
esto oglaene za neknjievne: potiskivanje crnogorske leksike, iskljuivanje dosljednoga
ijekavskoga izgovora i duina, kao i zamjena i pomjeranje akcenata, u tolikoj mjeri da se
gube osnovne karakteristike crnogorske varijante jezika. (Citat preuzet iz knjige Osporavana kultura, str. 100101.) Da je krajnji cilj toga Rjenika bilo posrbljivanje cjelokupne
leksike koja je njime bila obuhvaena, potvrdilo se i u nae vrijeme. Matica srpska objavila
ga je kao jednotomno izdanje Renika srpskoga jezika 2007. godine.
34
Anonimna lingvistika, u knjizi Osporavana kultura, str. 133.
33
415
narjejem istone, tj. srpske varijante jezika, kao da su Beogradski univerzitet, Srpska akademija nauka i umetnosti, Novosadski univerzitet i Matica
srpska iskljuivo nadleni za rjeavanje sudbine crnogorske nacije i nacio
nalne kulture!35 Dok je Drutvo za srpskohrvatski jezik i knjievnost u Budvi,
na primjer, podralo zakljuke Novosadskoga dogovora, Uprava Udruenja
knjievnika Crne Gore36 oglasila se i povodom tih za Crnu Goru spornih
zakljuaka. Kad se uporedi tekst saoptenja Uprave Udruenja knjievnika
s tekstom Radoja Radojevia O jeziku i nacionalnoj (ne)ravnopravnosti u
teoriji i praksi pretampanim u knjizi Osporavana kultura (str. 99), vidi se
koliki je njegov udio bio i u nastajanju toga saoptenja. Zapravo, jasno je da je
saoptenje nastalo iz Radojevieva pera (neke su reenice ak identine), a da
je Uprava eventualno imala samo redaktorsku ulogu u tome.

U vezi s njegovim rasvjetljavanjem sutine Novosadskoga dogovora, treba pomenuti i ovo: Niega tu nema nejasnoga u lingvistikome
pogledu, pa ni u politikome, ve odreene drutvene snage od toga prave
mistine nauno-poltike basme. Jedni lingvisti i pisci slue unitaristikoj
i hegemonistikoj politici, nastojei da okamene postojee stanje neravnopravnosti, a drugi pokuavaju da stvarnu lingvistiku stvarnost (ovo nije pleonazam ni tautologija!) oivotvore po imperativnome zahtjevu drutvenoistorijske situacije, da razbiju takvu politiku koja hoe da se odri oslanjajui
se na tzv. Novosadski dogovor grupe privatnijeh lica okupljenijeh oko dvije
Matice.37 To je jo jedna misao Radojevieva koja je i u nae vrijeme gotovo
u potpunosti aktuelna. Novosadski jeziki vampir, paradoksalno, najdue se
odrao upravo one e je bilo realno oekivati da e imati najmanje pristalica.
Namijenjen asimilaciji crnogorskoga jezika i njegovu potpunome utapanju u
srpski jezik, taj dogovor je imao dosta pristalica u Radojevievo vrijeme. No
neobino je da taj dogovor uzimaju kao neku vrstu civilizacijskoga napre
dnog ina i neki dananji crnogorski lingvisti i kulturni radnici koji se predstavljaju borcima za crnogorski jezik. To moe znaiti samo ili da im nije
jasna sutina toga dogovora, ili da se iza tobonje afirmacije crnogorskoga
jezika krije jo jedan asimilatorski in. Kako god bilo, ishod je isti, a Radoje
Radojevi ostaje u pravu. Da su nai dananji lingvisti o sutini crnogorskoga
jezika uili iz tekstova Radoja Radojevia, a grau o crnogorskome jeziku
iitavali iz radova Mihaila Stevanovia, Mitra Peikana i dr., status crnogorskoga jezika bio bi odavno rijeen. Naalost, oni su ili obrnutim redom.
Radoje Radojevi, O jeziku i nacionalnoj (ne)ravnopravnosti u teoriji i praksi, u knjizi
Osporavana kultura, str. 9899.
36
Vieti: Uprava Udruenja knjievnika Crne Gore, Soptenje o jeziku, Lingua Montenegrina, br. 3, Cetinje, 2009, str. 569570.
37
Radoje Radojevi, Anonimna lingvistika, u knjizi Osporavana kultura, str. 134135.
35
416
Bibliografija
Drakovi, edomir, Zaludnjacima se zalud stie, Bibliografski vjesnik,
br. 12, Centralna narodna biblioteka Crne Gore ure Crnojevi,
Cetinje, 2007
Kad je sve zborilo. Crnogorske narodne basne, izbor Radoje Radojevi,
predgovor i pogovor Danilo Radojevi, Biblioteka Lua, knj. 61, NIO
Nikevi, Vojislav P., Jezikoslovne studije, Centralna narodna biblioteka
Crne Gore ure Crnojevi, Cetinje, 2004.
Potopno vrijeme. Crnogorske narodne prie, izbor Radoje Radojevi i
Danilo Radojevi, predgovor i napomene Danilo Radojevi, Biblioteka
Lua, knj. 67, NIO Pobjeda, Titograd, 1982.
Radojevi, Danilo, upieva verzija Bijele knjige, Dukljanski horizo
nti, Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika, Podgorica, 1995.
Radojevi, Danilo, Napomena uz izbor, u knjizi Radoja Radojevia,
Osporavana kultura, Podgorica, 2006.
Radojevi, Radoje, Osporavana kultura. Kritike i polemike, izbor i
napomene Danilo Radojevi, Podgorica, 2006.
Radojevi, Radoje, Tokovima crnogorske knjievnosti, NIO Pobjeda,
Titograd, 1978.
Uprava Udruenja knjievnika Crne Gore, Soptenje o jeziku, Lingua
Montenegrina, br. 3, Cetinje, 2009.
Vatra samotvora. Antologija crnogorskih narodnih bajki, priredio, predgovor i pogovor Radoje Radojevi, Biblioteka Lua, knj. 49, NIP Pobjeda,
Titograd, 1976.
Vilina gora. Antologija crnogorskih legendi, priredio, predgovor i pogovor
Radoje Radojevi, Biblioteka Lua, knj. 33, Grafiki zavod, Titograd,
1971.
417
Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI

RADOJE RADOJEVI THE FOUNDER OF CONTEMPORARY
MONTENEGRISTICS

Authors of the article give an overview of the contribution of Radoje
Radojevi to foundation of contemporary Montenegristics. If the contribution of Radojevi to Montenegristics is observed in its entirety, his work may
be divided into three segments: the first one is related to the Montenegrin
literature, the second one to the Montenegrin culture, and the third one to
the Montenegrin language. In the field of studying Montenegrin literature,
Radojevis work on publishing oral narrative heritage is especially important.
In his studies about Njego, Ljubia, Marko Miljanov, Nikola I, approaching
the tradition in a new manner, Radojevi acutely pointed out those aspects of
their literary profiles which were neglected in traditional criticism. In the domain of culturological analyses, Radojevi persistently and bravely indicated
the problem of treatment, negation and usurpation of Montenegrin cultural
and spiritual heritage, especially defending the Loven mausoleum. Radojevi
showed clear debating gift in his defense of Montenegrin language as well, in
times when that phrase was considered a first-class heresy. With his overall
work, Radoje Radojevi certainly belongs to a selected group of founders of
contemporary Montenegristics.

Key words: Radoje Radojevi, Montenegrin literature, Montenegrin
language, Montenegrin culture
418
PRIKAZI

UDK 811.163.4(497.16)(091)
Struni rad
edomir DRAKOVI (Cetinje)
Matica crnogorska
BEZ MORALNOSTI NEMA REALNOSTI
Ili zato je nastala knjiga Adnana irgia:
Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti. Podgorica, Institut za
crnogorski jezik i knjievnost i Matica crnogorska, 2011; str. 209.
(uporedo objavljena i na engleskome jeziku)
Ovaj tekst osvrt je na knjigu Crnogorski jezik u prolosti i
sadanjosti dr Adnana irgia. Autor donosi pregled kulturnih
i posebno vaspitno-obrazovnih prilika u Crnoj Gori od sredine XIX vijeka do danas, naglaavajui uticaj importovanih
ideologija kao konicu duhovnoga, kulturnog i nacionalnoga
razvoja. U svijetlu tih injenica, autor apostrofira znaaj pojave irgieve knjige kao vrijednoga doprinosa demistifikaciji istorijskih zabluda i afirmaciji naune istine.
Kljune rijei: Adnan irgi, montenegristika, crnogorski
jezik, crnogorska kultura

Protiv raznih istorijskih obmana, naivnih i davno kierajski romantizovanih iluzija u stvari odurnih politikih podvala i uporno prateih im manipulacija, pa potom nemilosrdnih personalnih i institucionalnih kleveta za
protagoniste drukijega miljenja (koje vremenom rezultiraju kao prekrivni
korov tih dirigovanih kljuara i uzurpatora istine) mogue se uspjeno
boriti jedino zdravom simbiozom moralnosti i strunosti. S tim u vezi odavno
je poznata verzija prie o naunicima koji se ponaaju poput kljukanih gusaka: koji bukvalno preuzimaju i (uslovno reeno) ivo gutaju sve ono to
im je namijenjeno, a da nita pritom valjano ne probave... Dakle, bez priro
dnoga i procesnoga apsorbovanja materijala sutinski se ini nasilje nad
spontanim tokom dogaaja. Takva forsirana drutvena realnost daje prinose,
ali danajske. Postie se kvantitet na utrb kvaliteta: vana je, dakle, proho
dnost ideje, odnosno ideologije a ne briga o istini kao osnovnome kvalitetu
ivota! Dugorone posljedice takvih odnosa u kulturi, nauci i obrazovanju
421
edomir DRAKOVI
veoma su sloene i tetne, i vraaju se (prije ili poslije) kao bumerang. Od

svega je najtraginije to se takvim devijantnim ponaanjem krivotvorenjem
i dugoronim samoobmanjivanjem, radi licemjernoga podilaenja sopstvenoj
javnosti adekvatno zasniva proces vaspitanja i obrazovanja, koji bi trebalo
da bude prioritetni nosilac i realni garant izvjesne budunosti a ne ishodite
opasnih istorijskih strasti i nacionalnih frustracija! Za razliku od takvoga
dominantnog stanja racia, pojedini autori nas povremeno obraduju svojim radom djelima iz drugoga stvaralakog korpusa: rezultatima koji se procesno
nameu iz moralnoga konteksta kulturnoistorijskog prosuivanja, i prateeg
analiko-kritikoga prosijavanja i zakljuivanja. Takvom doivljavam knjigu
o kojoj je rije: Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti dr Adnana irgia.
Politika kontaminacija i vaspitno-obrazovno dezavuisanje Crne Gore

Autentino je zapisano da su 1841. godine Cetinje i Njegoa poetili
Ljudevit Gaj, Vuk St. Karadi i Antun Maurani (brat poznatijega Ivana
Maurania) s osnovnom namjerom da upoznaju razne dijalekte ilirskoga
jezika. U Beu, devet godina kasnije u naletu romantiarske ekstaze u politici i knjievnostima na junoslovenskim prostorima Srbi Vuk Karadi i
uro Danii, Hrvati Ivan Kukuljevi, Ivan Maurani, Dimitrije Demetar i
drugi, zatim Slovenac Fran Mikloi, ostvarili su Beki knjievni dogovor,
izmeu ostaloga o jednom jeziku junoslovenskom. Turbulentni politiki
iluzionizam toga vremena povukao ih je ak ka razmiljanju o jednome jeziku
i jednoj knjievnosti, za opet (u slobodarskome transu okupljani) jedan narod
ali, ipak, troimeni: Srbe, Hrvate i Slovence No, i pored toga, kad su trebali da potpuno uoblie strukturu Bekoga dogovora, jedino se nijesu mogli
dogovoriti o nazivu jezika. Naziv ilirski nije odgovarao revolucionarnim
srpskim nacionalistima, a termin srpski bio je oigledno stran i neprihvatljiv
nosiocima Ilirskoga kulturnog preporoda u Hrvatskoj i Sloveniji.

No u duhu jasno proklamovanoga i publikovanoga kulturno-politikog
manifesta Srbi svi i svuda, Karadi krstari Balkanskim poluostrvom i
neumorno istrauje, bira i sabira, preuzima, konstituie i reformie usahlu
srpsku kulturu: skuplja i objavljuje narodne pjesme i pripovijetke, poslovice, zagonetke, zatim pie istorijska svedoanstva (!?), i u duhu njegove
monogenetske teorije tokavskoga srpstva (jedan narod jedan jezik, prvobitno tu raunajui i Bugare!) stvara novosistemski srpski jezik, adekvatno
se bavei najirim kontekstom srpske etnografije Jo kad je . Danii
objavio afirmativni tekst podrke Vukov rat za srpski jezik i pravopis za
srpsku kulturu i nauku (ali i u irim relacijama) to je bila presudna potvrda i
javna inauguracija Karadievih reformi.
422
Bez moralnosti nema realnosti

S tim u vezi sve to je kasnije dolazilo na tom fonu od zvaninoga Beograda objeruke je prihvatano. Npr. godine 1890. u nastavcima prenosi Glas
Crnogorca i (jo uporedo) cetinjski asopis Nova Zeta tekst beogradskoga
profesora i odlinoga knjievnika Jovana Bokovia (koji je bio tampan
kao predgovor Gundulievu Osmanu), e se izmeu ostaloga kae: Kad se
prosveta na jednom kraju naeg naroda stade gasiti, na drugome, iako malenom nasta i rascvjeta se nova kultura. Spljet, Hvar i osobito Dubrovnik bjehu gotovo u isto doba, na izmaku 15-oga vijeka, sredite te nove kulture na
narodnom jeziku. Od razrjeja (dijalekata) jedni izabrae ikavsko akavsko
i, upravo jugozapadni ogranak takozvanoga junog govora srpskog Taj
tekst oekivano je protkan i drugim velikosrpskim apetitima, i sintagmama
tipa srpska narodna drava, srpsko carstvo, srpsko primorje, pa ak i
takvim politikim zaumnostima, kao npr. srpsko-bugarsko carstvo, junoslovenska Skandinavija i sl.

Osvrnimo se kako su Crnogorci zvanino vaspitavani i obrazovani u
dugome kontinuitetu izgubljenih generacija XIX i XX vijeka, poev recimo
od Srpskog bukvara radi uenja mladei crkovnome i gradanskome itanju
iz 1833. godine, u kojemu se jo govori o srpskoj istoriji od Nemanje do Kosovskoga boja (s nekoliko deseterakih pjesama u prilogu). Dalje, po slinom
konceptu sadraja i nainu rada srpskih i ruskih udbenika i nastavnika izva
njaca u prvoj fazi rada, sljeduju kasniji kolski udbenici i prosvjetni radnici
crnogorskoga porijekla. To je bio snaan kontinuitet negiranja crnogorskoga
identiteta i glorifikovanja srpske kulture i tzv. srpske prolosti Crne Gore od
ega je vrvilo na sve strane. Jadransko more je od starine srpsko more, srpsku
je dravu za doba slavnijeh careva i kraljeva srpskijeh oblijevalo ovo more i
donosilo joj znatne koristi pie u itanki za IV razred osnovnijeh kola (esto
izdanje, iz 1909) autora ura Popovia. Popovi dalje, u istome izdanju, u
crnogorski vaspitno-obrazovni sistem temelji takve nesuvisle konstrukcije i
istorijske neistine, tipa: Crnogorac je uskok s Kosova, on je prisvojio sve
ono to lii srpskom duhu i srcu, to lii junaku i potenju ljudskom. Sline
nebuloze nalazimo ak i u udbeniku geografije, Zemljopisu Kraljevine Crne
Gore za III razred osnovnih kola autora ura Popovia i Jovana Roganovia
(u njegovu etvrtom izdanju iz 1911. godine): U Crnoj Gori ive sve sami
isti i pravi Srbi koji govore srpskijem jezikom, i ima ih oko 300.000. Veina
su pravoslavne vjere, a ima ih neto malo rimokatolike i muhamedanske
vjere, ali treba znati, da smo svi srpskog porijekla i srpske narodnosti. Da su
i udbenici istorije na takvome saznajnom i vaspitnom nivou, potvruje nam
udbenik Istorija Crne Gore ivka Dragovia iz 1910. godine, koji je takoe
toboe struno i nauno prenemagao kako se rodonaelni srpski osvaja
Stevan Nemanja prema Crnoj Gori odnosio s nekom osobitom ljubavlju i
423
edomir DRAKOVI
potovanjem svoje djedovine, nakon ega je Cetinje postalo sredite svjetske (valjda svjetovne) i duhovne vlasti, a Crna Gora vjeita uvarka srpske
slobode i srpske dravne misli. Iako je Cetinje nastalo nekolika vijeka kasnije, i on osvajaki nemilosrdno sve pred sobom predavao ognju i mau jedino
izuzimajui Kotor kao svoje prijestono mjesto

Tako, ili slino tome ablonizovana je matrica ideoloko-mitomanske
kulturne, prosvjetne i naune politike u Crnoj Gori. Na tako etniki i etiki
izmanipulisanoj vaspitno-obrazovnoj funkciji saznajno i mentalno varana je
i zavoena crnogorska mlade, i primitivno degradirano ukupno crnogorsko
javno mnjenje. Takvo falsifikovanje crnogorske istorije i crnogorske kulture
prije svega u domenu istoriografije, zatim crnogorskoga jezika i crnogorske
knjievnosti (i ostalih oblasti umjetnosti), pa ak (vieli smo) i geografije
tradicionalno su sluili za apsolutnu i besprizornu manipulaciju. U cilju potpunoga negiranja crnogorskoga kulturnog i nacionalnog entiteta, a samim tim
i dravnoga integriteta. U interesu izmiljanja, krivotvorenja i poturanja, a
zatim glorifikovanja navodno srpske sutine i srpske prolosti srpske Crne
Gore. (Treba se podetiti i prvih srednjih kola u Crnoj Gori, Uiteljskobogoslovske kole i evojakoga instituta na Cetinju koje su funkcionisale u potpunoj ruskoj funansijskoj i programskoj organizaciji, sa godinje
limitiranim donacijama od ruskoga Sinoda i ruske carice. Inae, po porijeklu
polaznika bile su regionalnoga karaktera, i u njima ama ba nita crnogorsko
predmetno nije bilo aktuelno).

U politiki manipulisanoj, kulturno izrabljivanoj i vaspitno dezorije
ntisanoj Crnoj Gori nakupila se velika kulturna i kvaziistorijska ra na njenom
liku. Karadievo i Daniievo, a zatim Believo tokavsko srpstvo degradirali su Njegoev i njegoevski, odnosno crnogorski narodni, odnosno jo
tad uspjeno promovisani knjievni jezik na nivo pokrajinskog dijalekta,
junog dijalekta, junog narodnog govora, pa kasnije ak i cetinjskonjegukog govora. Uporedo s etikim potiskivanjem i nacionalnim potiranjem Crnogoraca secirajui ga i drobei na dijalekte. Kao da crnogorski jezik
nije bio (i ostao!) prirodno stanje duha crnogorskoga i spontana kulturna,
odnosno prirodna pojava njegova istorijskoga i geografskoga areala. A ne,
maltene, jeziki budak od kojekakvih provincijalizama, varvarizama, lokalizama, arhaizama itd. Koliko su nas samo razvlaili i razgraivali teoretisanjem o dijalektima na prostoru june srpske pokrajine, iako je ve danas
dosta savjesnih i moralnih intelektualaca, koji batine principijelno saznanje
o tome to je jezik, a to dijalekat. Odnosno, to je jezik, a to dijalekat o
tome odluuju ljudi, a ne lingvistika, packe su za tvrdoglave nacionalistike
pristalice, koje im je namijenio poznati ameriki lingvista Fiman.
424

No, e nema drave da jemi pravo na istinu i pravo na demokratiju,
onda je sve podlono zlorabljenju, i uvijek je u riziku negativnih promjena, krhko i sklono padu. Jezik crnogorski, kao objektivno naa najvanija
kua bitka (Hajdeger) samo povremeno i parcijalno, i vie formalno dobija zvaninu podrku. Uglavnom, i dalje biva preputen nemilosti aktuelnih
politikih i kulturnih elita, koje ustavno pravo crnogorskoga jezika uglavnom
gledaju kao varijantu srpskoga jezika ijekavskog izgovora! Vodea univerzitetska i slina gospoda iz aktuelnoga crnogorskoga jezikoslovlja nijesu
nita drugo do i dalje trabanti i pristavi unitarne lingvistike po ranijim
jezikim dogovorima i lingvistikim kodifikacijama. Nepopustljive su doktrine raznih politikih oligarhija, i njihovih eksperata, udruenih s bahatim
popovskim nadgornjavanjima (kako to u kontinuitetu ini Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori koja bjelodano i buno propovijeda narodni pokret
srpskog naroda u Crnoj Gori za ouvanje srpskog jezika). Kojima je za
odgovarajuu politiku etapu bio dobro doao i srpsko-hrvatski jezik Novosadskoga dogovora, kulturni surogat po politikome konsolidovanju srpskih i
hrvatskih odnosa), to i dalje (valjda kao prelazno rjeenje) pogoduje brojnim
lingvistikim i drugim protagonistima u ravni srpsko-crnogorskih odnosa,
koji redovno politikantski teoretiu, odnosno igraju povrno i izvjetaeno,
anticrnogorski licemjerno i nerijetko kao vrana na dva koca! S takvima, kod kojih je kulturna i istorijska la utkana u bie, i adekvatno tome
lingvistika la postala prestini standard za ostvarivanje linoga komfora,
iluzoran je pokuaj svakog korektnog dijaloga.

Jedini crnogorski izlaz je raditi svoj posao, ne marei za okolna
kokodakanja! Neovisno od toga to nam je drava prevashodno, jo uvijek
pria s mnogo praznog hoda (bez izgraenih institucija i njihove odgovornosti, jer se redovno ponaaju kao da ih se crnogorsko kulturno i jeziko konsolidovanje uopte ne tie). S tim u vezi imamo i itave oblake inferiornih
autokolonizatora (jednom obrazovane domae inteligencije, koja uz to praktikantski koketira i gotovo se srami neudobnih rijei iz crnogorskoga jezika).
Objektivno ispada (ak!) da su nam najbanalniji problem brojni dobro organizovani ealoni apsolutnih velikosrpskih negatora i crnorizakih asimilatora
Od crnogorske izviskre, do nacije s grekom

Duga crnogorska kulturna i nacionalna obmanjivanja u duhu kontinuiranog pravoslavnog velikosrpskog performansa uinili su da ova iako
malobrojna, ali istorijski zasluna nacija u osvit XXI vijeka zaglavi kao
politiki inferiorna, i crvotono degradirana nacija s grekom!? Iako za
trezvenu javnost i ozbiljnu nauku, srpstvo izvan Srbije nije etniki pojam,
425
edomir DRAKOVI
ve vjerski: u znaenju pravoslavlja. O tome su vjerodostojno pisali i mnogi

ugledni stranci, npr. P. A. Rovinski, Jozef Holeek, Simo Matavulj Ako
ga pita to je po vjeri, Crnogorac e rei da je Srbin, a ako ga pita to je po
narodnosti, rei e da je Crnogorac, pie Holeek. Dok S. Matavulj, ugledni
pravoslavac i Dalmatinac po porijeklu, kae da je u Dalmaciji srpstvo znailo
samo pravoslavlje, kao to u ovim krajevima (na istoku) znai i danas. Poslije nestanka dravnosti Crnojevia, u nedostatku snanoga dravnog autoriteta,
pravoslavna crkva u Crnoj Gori preuzela je sve najvanije drutvene i dravne
poslove simbolizujui srpstvo kao jedinstveni orijentir za svu pravoslavnu
populaciju na Balkanu. S tim u vezi dr Slobodan Tomovi, kao jedan od ubjedljivih savremenih naunih istraivaa s crnogorskoga prostora, u knjizi Komentar Gorskog vijenca ide jo dalje, i apostrofira: Evidentno je da se Njego
slui terminima Crnogorci i Crnogorac u svim sluajevima kad se njegovi
literarni junaci neposredno obraaju skupu ili svojim savremenicima, za razliku od upotrebe pojma Srbin kojim pjesnik nostalgino doziva slike daleke
(imaginarne) prolosti.

Prirodno je da su i ostali dravotvorni Petrovii rezonovali u duhu
njegoevskom, i u istome maniru obraali se narodu hrabrom crnogorskom,
ali i kukavnome no u isto doba i vitekome narodu crnogorskome (kako ih je
Njego skicirao u svome Testamentu). No, u odnosu na takav, a kasnije i mnogo primitivniji i naivniji dualizam tih odnosa, moralni i mudri ljudi odavno su
predoeali rizinu sudbinu Crnogoraca i Crne Gore. Recimo, poznati eki
slikar, muzikolog i folklorist Ludvig Kuba (koji je nekoliko puta, na konju
i pjeke proputovao bukvalno cijelu Crnu Goru. izmeu ostalog zapisujui
i muzikoloki obraujui crnogorske narodne pjesme, u publikovanom zbiru od preko 250 naslova), u svojoj poznatoj knjizi U Crnoj Gori (Prag,
1892), izmeu ostalog, o Crnogorcima zakljuuje: ive u prostodunosti i
siromatvu, u jednostavnosti i otpornosti ali slobodni, mirni i sreni. I onda
vizionarski upozorava: Stoj vrsto, ti stoeru jugoslovenski! Preivio si bure
koje su te htjele slomiti, i odolio si. Sad dolaze drugi neprijatelji, crvotoine
oni su opasniji! Budi budan! Naalost, nijesmo bili budni ve dremljivi
i povrni, kao drogirani. U velikoj mjeri i dan-danas: neotporni i nesvjesni
najveega neprijatelja Crne Gore i Crnogoraca: crvotonog rastakanja kulturnoga i duhovnoga, u konkretnome smislu jezikoga bia crnogorskog.
426
Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti A. irgia

efikasan je eliksir protiv crnogorskih crvotoina

Crnogorski podaniki i navodno vjerski (pravoslavni), odnosno kulturni, nacionalni i dravni avanturizam srozao je kolektivnu inteligenciju naih
prostora, i opasno reducirao duhovno i razvojno stanje crnogorskoga mentaliteta. Civilizovanost odreenoga prostora i efikasnost njegova drutvenoga
sistema najmanje su podloni autoritarnim voama, umiljenim gospodarima,
i njihovim okotalim tehnologijama vlasti. I pored dobro poznate istine o apsolutnome znaku jednakosti: kakva je drava takve su i njene institucije, i
dalje mahom ostajemo one e smo bili u veoma dugom nizu iznevjerenih
decenija. Dakle, sutinski i dalje u nedostatku vaspitanja bez predrasuda, i
obrazovanja bez asimilacije. Ili, to bi se jednostavno i naim rezonom narodnim zakljuilo: Pored bestija se najlake prija kupi.

Crna Gora vapi za iskrenim i otvorenim, odvanim i jasnim strunim i
javnim govorom. Dugorono, u kulturi i nauci, prije svega. Da bismo pokazali sutinu i strukturu crnogorskoga trajanja, pozitivnog i zdravog sebe! Da se,
napokon, adekvatno pozabavimo svojom batinom, svojim kulturnim nasljeem
te da na tome situiramo nae vaspitno-obrazovne procese spontano, kao nadgradnju toga prirodnog resursa crnogorskog kulturnog i dravnog prostora.

Metaforiki reeno kad zagraju vrane, soko se ne uje. U takvim
paualnim i tradicionalistiki sterilnim prilikama, sve to je novo i autentino
najee biva doekivano na no, pa je u toliko tee prokriti put pravim
autorima, i dobronamjerno doekati njegovo djelo. Takvu kanonadu arijskih
provokacija, linih kleveta, i naunoga pauala trpio je i autor knjige Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti, dr Adnan irgi, utoliko vie to je ve
potpuno izvjesno da se taj mladi (ali ve referentno dokazani) lingvistiki
strunjak u potpunosti doima kao moderan i efikasan eliksir protiv duge
crvotone epidemije u crnogorskoj kulturi i nauci, odnosno crnogorskoj
lingvistici. Intelektualno otvoren, i odvaan; koncizan i ubjedljiv kao svaka
linost kojoj je istina i cilj i sredstvo irgi ne gubi vrijeme zauzlavanjima
i zavrzlavanjima standardizacije i kodifikacije po Markovim konacima
srpske lingvistike. Ve eksplicitno, informativno jasno i nauno ubjedljivo,
odnosno u potrebnoj mjeri i popularno, i ire edukativno izlae procese,
iznosi za i protiv argumente, koordinira i korespondira detaljno i sumarno,
i kulturoloki i znanstveno redovno se oglaava onim najsloenijim u nauci:
naunom sintezom! Znai, na dvjesta i neto stranica knjige o kojoj je rije,
autor je pokazao razvoj crnogorskoga knjievnog jezika sa svim relevantnim podacima, procesima i pojavama u njegovu razvoju, poev od izvornoga govornog apliciranja, do traginoga crnogorskog kulturnog i politikog
427
edomir DRAKOVI
raskolnitva: trajnoga odsustva strategije autentinoga crnogorskog razvoja.

Posebno u njenoj jezikoj politici kao nihilistiki najubjedljivijoj kulturnoj
i drutvenoj determinanti crnogorskoj. Rije je, znai, o jo jednoj irgievoj
knjizi: naroito potrebnoj i veoma prijemivoj kako laikoj tako i strunoj
javnosti. Poseban kvalitet toga dugorono znaajnog poduhvata je taj to e
izdanje biti dostupno i znalcima engleskoga jezika; odnosno knjiga je uporedo objavljena i na engleskom jeziku.

irgiev nauni govor u startu je nadmoan: zbog njegove superiorne
istraivake otvorenosti u odnosu na uobiajeno nauno ponavljanje ili
parafraziranje kleronacionalistikoga lingvistikog ovinizma. Odnosno, njegova nauno-istraivaka i struna pregnua u interesu su objektivne istine
o crnogorskome jeziku razlona su i jasna, konkretna i ubjedljiva. Takvim
se doimaju nosee studije u toj knjizi o crnogorskome jeziku, zasnovane na
njegovim osnovnim istorijskim i razvojnim fazama i karakteristikama. Prva
je Istorijski razvoj crnogorskoga knjievnoga jezika, zatim Klasifikacija
crnogorskih govora, pa Ijekavica u savremenoj crnogorskoj jezikoj stvarnosti. Potom imamo studiju Fonemi i kao bitna razlikovna obiljeja
izmeu crnogorskoga i ostala tri tokavska standardna jezika i, na kraju,
Jezika politika u Crnoj Gori od Njegoa do naih dana. To je, uz Rije
urednika i Predgovor (autora) te Indeks imena na kraju knjige kompletan
pregled toga sadrajnog i koherentnog naslova.

Poinjui s izlaganjem o istorijskome razvoju crnogorskoga knjievnog
jezika (od sredine IX vijeka, odnosno njegova dukljanskoga perioda), irgi
daje cjelovit i argumentovan pregled toga razvoja, nudei pritom i njegovu sumarnu kulturnoistorijsku analizu i postupnu periodizaciju (koja se uglavnom
poklapa s istorijskim fazama u razvoju crnogorskoga drutva). Zakljuno sa
zvaninim prihvatanjem Pravopisa i Gramatike crnogorskog jezika 2010. godine. U vezi s klasifikacijom crnogorskih govora (poev od zamjene jata i
akcenatskog sistema), autor nudi njihovu neto drukiju klasifikaciju. Takoe,
argumentovanim postupkom pokazuje put jezikoga ujednaavanja do
optega (naddijalekatskog ili interdijalekatskog) koine tipa optecrnogorskoga
narodnog govora, odnosno jezika. U studiji o ijekavici u savremenoj crnogorskoj jezikoj stvarnosti, na analitiko-kritiki nain potencira optecrnogorska
ijekavska obiljeja u odnosu na jezikoslovlje u slubi politike, tj. sistemski
dozirano ijekavsko-jekavsko-ekavsko nasilje. Bavei se fonemama i (kao
bitnim razliitostima izmeu crnogorskoga, na jednoj strani, i srpskoga, hrvatskoga i bosanskoga jezikog standarda, na drugoj strani), irgi ih zajedno
sa i kao produktima jekavske jotacije utemeljuje kao najbitnije fone
tske distinktivne elemente crnogorskoga standardnog jezika (za razliku od
njihovih dijalekatskih svojstava u ostalim jezikim varijantama tokavskoga
428
sistema, koje su uglavnom uslovljavane estim i razuenim raseljavanjima

Crnogoraca). U posljednjem autorskom prilogu u toj knjizi, Jezika politika
u Crnoj Gori od Njegoa do naih dana dr irgi pokazuje da ta politika
od vremena prvih kolskih udbenika (za prve kole u Crnoj Gori, od vakta
Njegoeva) nije bila crnogorska ve anticrnogorska. Tako je startovano
s obrazovanjem, na to je uspjeno kalemljena ukupna kultura, a zatim je
destruktivno pobrzala i nauka: da u dugom kontinuitetu (sve do naih dana)
mnogo vie svi zajedno rade na otuivanju Crnogoraca, nego na njihovom
prirodnom, nacionalnom i dravnom, institucionalnom integrisanju crnogorskom. I to sve u interesu odavno tragikomino naivnog vjerskog ravnanja
kao nekad davno jedine anse za snanije homogenizovanje porobljenih naroda za oslobodilaku borbu.

U kontekstu takvoga kulturnog apsurda irgi posebno apostrofira i nedavni Renik (i)jekavizama srpskog jezika, e se brojnim ekavizmima daje
normativni status u Crnoj Gori Znai, u vezi s programski sprovoenom
dugom akulturacijom Crnogoraca, i dalje je neumorna Crna Gora u svome
kulturnom i jezikom bestijanju i pored toga to je (izmeu ostaloga) i
potpunim jezikim laicima redovno bivalo jasno, i isticano da im otvori
usta, odmah prepoznamo Crnogorca i razlikujemo ga od svih drugih, pa i
Crnogorca novotokavca od drugih novotokavaca (kako je to, izmeu ostalih, javno komentarisao Dalibor Brozovi, i zapisao 1984. godine).

To je ta specifina istorijska kolektivnost crnogorska. Odnosno, kulturnoistorijska specifinost crnogorskoga kolektiviteta u povijesno-kulturnome i
jezikome znaenju, rezultirali su brojnim stvaralakim i kulturnim osobenostima. Kad je crnogorski jezik u pitanju, etimo se samo tirada o Njegoevoj
genijalnosti da bi to (za mnoge zlonamjerne) ilo na utrb jezika na kojemu je cetinjski bonik stvarao svoja djela. Shodno tome, Njego kao veliko
knjievno ime zahvaljujui, dakle, svojoj iznimnosti, svojoj genijalnosti
stvorio je svoje izuzetno knjievno djelo (samo to nijesu rekli: Da prostite!
anticrnogorski lingvisti) na jeziku, ninih, obinih ljudi, pastira i seljaka
Meutim, sutinski, i u inat takvim destruktivcima i diletantima, tu samo treba
promijeniti redosljed. Ne raspravljajui o Njegoevoj genijalnosti, samo treba
biti realan na ukupnome kulturnom horizontu. Odnosno, potovati izvorno i objektivno bogatstvo crnogorskoga narodnog duha koji je Njegoa produkovao,
sasvim spontano i sasvim prirodno. Posebno njegovu izgraenu drutveno-istorijsku poziciju koja je legitimisala crnogorski (knjievni) jezik kao
blistav primjer crnogorske narodne mudrosti, na kojemu se u obilju gotovo
savrenih iskaznih oblika i metafora mogu stvarati najubjedljivija knjievna
ostvarenja (kako je eksplicirao i jedan od najmeritornijih strunjaka, akademik
Slobodan Tomovi u ve pomenutome Komentaru Gorskog vijenca).
429
edomir DRAKOVI
Dok god svoje najvie kulturnoistorijske vrijednosti naivno i olako jo uvijek

otvoreno putamo niz maticu nevremena, i dok god nam je istina o crnogorskome jeziku i crnogorskoj kulturi preputena vodoplavnoj i mutnoj Moravi,
dotle e crnogorska nacija da ami kao (nezahvalno) pastore, i da se spotie
kao inferiorna nacija s grekom. Meutim, svaki novi pojedinac u drutvu
najboljih, odvanih i nesebinih strunjaka jaa optimizam i iri nadu da
sve ide svojim prirodnim tokom: da e potpuna kulturna istina vremenom
doi na svoje mjesto! Knjiga Adnana irgia Crnogorski jezik u prolosti i
sadanjosti bie jedna od znaajnih perli u tome nizu.
edomir DRAKOVI
NO MORALITY NO REALITY
Or why the book Montenegrin Language in the Past and Present by
Adnan irgi (simultaneously published in English language) was written.

This text is a review of the book Montenegrin Language in the Past and
Present written by Adnan irgi. The author gives a review of cultural and
especially educational circumstances in Montenegro from the mid 19th century
to today, stressing the influence of imported ideologies obstructing the spiritual, cultural and national development. In the light of these facts, the author
emphasises the significance of the appearance of irgis book as a valuable
contribution to demystification of historical delusions and affirmation of the
scientific truth.

Key words: Adnan irgi, Montenegristics, Montenegrin language,
Montenegrin culture
430

UDK 821.163.4.09-31
Struni rad
edomir BOGIEVI (Podgorica)
REALNA ENTELEHIJA LJUDSKOGA BIVSTVA
DR RADOSLAV ROTKOVI JA, TOLSTOJ I HITLER1*
Ovaj prilog predstavlja prikaz romana Radoslava Rotkovia
Ja, Tolstoj i Hitler, a nastao je povodom promocije knjige
koja je odrana u Kotoru, 31. januara 2012. godine.
Kljune rijei: Radoslav Rotkovi, roman

Pred itaocem se nalazi ingeniozno uzbudljiva drama nastala u samom
tkivu ljudskoga ivota, ija se istorinost reflektuje u dramskoj formi romanesknoga iskaza koja osvjetljava dramaturgiju ljudskog, pojavljujui se
kao dinamina cjelina velikih drutvenih tokova koji obuhvataju nekoliko
istorijskih i socijalnih formacija koje pisac posmatra, kroz kazivanje glavnoga junaka toga romana, kao onu vrstu stvarnosti koja iziskuje neprekidno
uobliavanje, razvijanje i knjievno-estetsku obradu, jer njenu entelehiju autor crpi iz ivota kao to je i helenski junak Antej svoju snagu uvijek gubio
ako bi odskoio od zemlje. Ove se dramaturgija ivotnih feneomena javlja
u slubi ovjeka, u obliku filozofskih reminiscencija, povijesnih didaktika,
socijalnih konfuzija, retorike estetike, moralne uzvienosti, otroumnog
iskaza, razborite poruke, satirinog slikanja i humoristike ekspresije. Takvo
saznanje ljudskih stvari u jednoj udesnoj knjievnoj formi, koja je bogatija
od samog romana, ne moe da ponudi apstraktnost suve misli i neistorijska fabula, nego samo ingenium otroumnoga, razboritoga, humanistikoga,
povjesnoga, socijalno-humanoga, pedagoki-pounoga, enciklopedijskoga i
eruditskoga duha, kakva je priroda duha i uma autora toga izuzetnog literarnog djela akademika Radoslava Rotkovia knjievnika, istoriara, dramskoga pisca, knjievnoga kritiara, istoriara knjievnosti, lingviste, pjesnika,
antologiara, montenegriste, politikoga filozofa, poliglote, enciklopediste,
leksikografa, prevodioca, urednika, toponomastiara, istoriara umjetnosti,
* Pobjeda, Podgorica, 2011
431
edomir BOGIEVI
esejiste, polemiara i publiciste. Invencija pisca udruena sa sposobnou

da otkriva kroz dubine ivotnih tokova stvarne i istinske vene krvotoka ljudskoga ivota, podarila je riznici crnogorske literature djelo kojemu u susret
ide radost saznanja da u srcu itaoca poivaju damari, to su ih historijski
tokovi ostavili na ivotnu sudbinu njegova glavnoga junaka, i nagoni ga na
duboka razmiljanja o razumskom i iracionalnom, o prirodnom i duhovnom, o
pravednom i nepravednom, o moralnom i nemoralnom, o istorijski i drutveno
opravdanom, nasuprot retrogradnih tokova u ljudskoj samosvijesti. Samo
iroka ekspresija duha i nauno literarna potencija pisca toga romana, ije
su rijei od zlatnih slova u sitnom vezu na glavnom pravcu radnje, a itaoca
kroz bone epizode odmara pounim, moralnim, filozofskim i istorijskim digresijama, to uljepavaju knjievnu formu, a ivotu daju oblik ovjenosti.
Monoloka beeda glavnog junaka romana (Ljubo Fon Henel, unuk Stefana
Mitrova Ljubie, koji dobija 1942. ime Ljubo Perazi koje mu je naenuo
lini ljekar Kralja Nikole Petrovia dr Boidar Perazi i koji na bijelom konju,
ulazi u osloboeni Beograd, da bi 1948. godine zbog nejasne uloge u vezi sa
sluajem jednog generala dospio u prun iz kojeg su ta njegova sianja)
i dijalozi mnogih zanimljivih likova koji doseu najvie forme dramaturgije,
odlikuju se raskonom umjetnikom izraajnou i bujnim tokom narativnosti
koja itaocu ne dozvoljava predah od izvora romanesknoga iskaza do njegova ua, od uvoda, preko zapleta do njegove kulminacije i raspleta. Kroz
stvaralaki ingenij pisca toga djela Rotkovia, kao da se ocrtava tvorbeni
duh Helena: Beednik dobar da bude tvorac djela (Homer), ija se slobodna
misao izraava u sposobnosti beeenja i djelanja. Taj je roman potvrda misli
velikoga filosofa i knjievnika . Miloa: emu knjievnost i poezija ako
ne slue narodu i velikoga filozofa racionalizma i enciklopediste, D. Didroa:
Vrijednost knjievnosti i umjetnosti je u njihovoj povezanosti sa narodnim
ivotom. Tu vezu knjievnoga izraza s dramaturgijom stvarnosti autor romana iskazuje neobinom formom kojom objedinjava sholastiku i retoriku
stvarnost i formu, stvar i rije. Nije dovoljno baviti se sutinom bez rijei
ili formom bez sadraja. Veliki su samo oni autori i njihova djela koji spajaju
sutinu i formu res i verba, jer se samo na taj nain moe tretirati ovjek kao
ljudsko bie i sredite svijeta, kao sunce u galaksiji i traiti snagu knjievnoga
iskaza u svijetu kao ljudskom zaviaju. Tako je i autor ovoga romana sastavio
udesne varijetete narodnoga jezika kao knjievne forme, obogativi crnogorski knjievni izraz, unosei u njega toplinu srca, razboritu i filozofsku misao,
ali takvu filozofsku gnoseologiju koju e on poput Voltera izmjesiti iz sholasike filozofskih disciplina i apstraktnih struktura miljenja u realne tokove
knjievnoga i literarnoga sadraja, pa tako filozofija, etika, istorija, retorika,
pravda i poetika bivaju neposredno integrisani u ljudsku misao kao sastavni
432
Realna entelehija ljudskoga bivstva
dio ovjeka-duha i ovjeka-tijela. Roman obiluje dramatinim kafkijanskim

nabojem, to dramaturgiju romana ini izuzetno privlanom i uzbudljivom,
ali za razliku od glavnoga Kafkinog junaka iz romana Proces, glavni junak
Rotkovieva romana, naoruan voljnou i optimizmom, pobjeuje birokratski duh etatistine mainerije. To je ta udesna simbiotika koja se javlja u
tome romanu koji pretresa temeljna pitanja civilizacije, istorijskih zakonitosti, odgovornosti socijabiliteta za ljudska nedjela, koja nadilaze subjektivnu
krivicu, tretira pitanja moralnosti, pravde i pravinosti, estetike i trivijalnosti,
slobode i ropstva, dostojanstva i ignorancije, a to moe samo autor kakav
je akademik Rotkovi koji je u svojoj stvaralakoj djelatnosti objedinio sve
fenomene ljudskoga uma, duboko spoznavi Empedoklova filozofska razmatranja o dvojnosti ljudske prirode one duevne i boanske, ali i one prirodne
i ovozemaljske, koju ovaj grki filozof nije mogao da razrijei bacivi se u
grotlo vulkana Etna, ali je zato mogao na autor, objedinivi dvojnost ljudskoga bia u jednu realnu entelehiju ljudskoga bivstva to nam je dat kao ukras
Vinjega dara prirode da se borimo protiv mraka neznanja, predrasuda, zabluda, nepravde, nejednakosti i potiranja ljudskoga dostojanstva, emu autor
romana, simbolinog naziva Ja, Tolsotoj i Hitler, daje nemjerljivi nauni,
knjievni, poetski, povijesni i umjetniki agon i doprinos.

To djelo kao i njegov autor nalie na onog mornara V. Igoa, to plovei
irom okeana, smjeli most gradi preko burnih voda / i svijet sa svijetom spaja
tankim tragom broda.
edomir BOGIEVI
REAL ENTELECHY OF HUMAN EXISTENCE
DR RADOSLAV ROTKOVI ME, TOLSTOY AND HITLER,

The paper presents a review of Radoslav Rotkovis novel Me, Tolstoy, and Hitler, and was written on the occasion of book promotion, which
was held in Kotor, on 31 January 2012.

Key words: Radoslav Rotkovi, novel
433
ARHIVA

UDK 821.163.4(497.16):398
Novak KILIBARDA
STANJE NARODNE I NARODSKE KNJIEVNOSTI
U CRNOJ GORI DANAS1*
I
NARODNA KNJIEVNOST
Uvodne napomene
1. Narodnu knjievnost ine tekstovi koje stvaraju, usmeno prenose i mijenjaju nepismena lica. Paradigmatian primjer takvih stvaralaca su
ljudi od kojih je Vuk Karadi zapisao prozne i stihovne tekstove. One
tekstove koji su uli u Vukove antologijske knjige usmene proze i poezije. Ponikla kao izvorni vid umjetnosti rijei, narodna knjievnost ne
prestaje s pojavom pisane knjievne rijei, nego s njom moe uporedo
da ivi: utiui na nju i primajui njene uticaje. Narodna knjievnost na
tokavskim jezicima je paradigmatian primjer takvih odnosa pisane i
usmene knjievne rijei.
2. Istraivanje savremenoga stanja narodne knjievnosti obavili smo na
teritorijama Crne Gore koje je u vrijeme klasine narodne knjievnosti
usmjeravala pravoslavna ideologija. Poto se ne moe govoriti o
politiko-administrativnoj kompaktnosti tih teritorija prije stvaranja jugoslovenske drave, uzete su u obzir teritorijalne cjeline, odnosno zone,
koje su u prolosti imale svoju istorijsku prepoznatljivost. To je raeno
s ciljem da bi se u sadanjem stanu narodne knjievnosti potraili ostaci
te prepoznatljivosti. To su ove zone:
a) Klasina Crna Gora (Katunska, Crmika, Rijeka i Ljeanska nahija);
b) Sedmoro Brda (Bjelopavlii, Piperi, Rovca, Moraa, Vasojevii,
Bratonoii, Kui). Odnos tih plemena prema podlovenskoj,
vladianskoj, petrovievskoj Crnoj Gori kretao se od usaglaavanja
* Ovaj tekst objavljivan je u nastavcima u reviji Ovdje (Titogra, 1985), a zatim u knjizi Iz
korijena usmenosti, Pritina, 1988, str. 152190. i 206215. Ove se objavljuje s neznatnim
izmjenama i pravopisno je usaglaen s aktuelnom crnogorskom standardnojezikom normom. Napomena urednika.
437
Novak KILIBARDA
interesa do neprijateljskih obrauna. Meusobni odnosi svih plemena iako nijesu uvijek bili komplementarni ne izlaze iz okvira istorijskih karakteristika koje su im zajednike.
c) Hercegovaki dio Crne Gore (Grahovo, Banjani, Piva, Drobnjak).
Ta plemena Turci su esto optuivali, i kanjavali, zbog njihova
procrnogorskoga, a Crnogorci, takoe ih optuivali, i esto robili,
zbog njihova proturskoga karaktera. Tu njihovu poziciju izmeu
nakovnja i ekia obuhvatila je narodna epska pjesma kao svoju
tematiku.
d) Prostori Crnogorskoga primorja koji nijesu pripadali Turcima, nego
su prvo bili mletaki, a poslije austrijski, do zavretka Prvog svjetskog rata. Njihovu istorijsku realnost i duhovnu konstituciju sintetizovao je Ljubia u svojim pripovijetkama.
e) Uskoci kao specifina oaza koja je klasinoj usmenoj knjievnosti
pruila specifinu tematiku. Uskoko pleme demografski se formiralo od uskoka iz Gornje Morae. A gornjomoraki uskoci bili su
hriani s turskih teritorija, najvie iz Hercegovine i Sandaka, koji
su se najprije naselili u gornjomoraki predio Ljevita, a potom preli
u drobnjaka sela Malinsko, Strug i Sirovac, i sa svih terena djelovali
kao borci protiv Turaka. Njihova borba potrajala je od sredine osamnaestoga vijeka, kad je poelo njihovo naseljavanje u Ljevitima, do
1859. godine, kad je uskoka teritorija pripala Crnoj Gori.
f) Sandaka oblast Crne Gore koja je bila pod Turcima do 1912.
godine.
3. Istraivanje navedenih zona izgledalo je ovako: Na svakoj zonskoj
cjelini istraiva je prisustvovao drutvenim i porodinim manifestacijama koje prati narodna knjievnost. I to najmanje dvjema tunim i
dvjema veselim prigodama.
4. injenica da u nikikim fabrikama radi veliki broj osoba sa svih pomenutih teritorija bila je pogodna okolnost za istraivaa koji je stanovnik
Nikia.
I pored nastojanja da se uklope u graanske norme ponaanja, kultura toga radnitva u osnovi svojoj ostala je ruralnoga i bratstveniko-plemenskoga karaktera. I na veselim kao i na tunim sveanostima u
njihovim kuama prisutni su njihovi roaci sa sela koji tu ispoljavaju
svoje obiaje, i koriste usmene knjievne tekstove koji prate te obiaje.
Tako je istraiva na posredan nain osmotrio i ona mjesta, u pojedinim
zonama, koja nije poetio.
438
Stanje narodne i narodske knjievnosti u Crnoj Gori danas
5. Od 1963. godine istraiva sarauje sa svojim studentima s pomenutih teritorija na planu opisa narodnih obiaja i prikupljanja usmenih
knjievnih tekstova.
6. Gotovo da nema u Crnoj Gori sakupljaa usmenih knjievnih tekstova
koga istraiva lino ne poznaje. Takoe, on ima uvida u publikacije
koje objavljuju tekstove to se naslovljavaju kao narodna knjievnost.
7. Interesovanje za narodnu i narodsku knjievnost u dananjoj Crnoj
Gori podrazumijeva poznavanje literature o terminima: folklor, narodna knjievnost, tradicionalna knjievnost, primitivna knjievnost,
etnoloka knjievnost, narodska knjievnost, pjevanje na narodnu i dr.
Zbog toga se u ovome radu ne navodi literatura. Istiemo samo ovu
injenicu: U devetnaestome broju Narodne umjetnosti, godinjaka Zavoda za istraivanje folklora Instituta za filologiju i folkloristiku u Zagrebu, objavljen je korpus radova na temu Folklor i usmena komunikacija. To je pregled najsavremenijih gledanja na usmenu knjievnost
kod nas i u svijetu.
8. U ovome radu izostavljeni su nazivi mjesta i imena lica. Pominje se
samo zona (A, B, C...). Kad bude vrijeme i prilika, prikupljeni materijal
moi e se objaviti po svim zahtjevima na koje obavezuje vukovski
nain prikupljanja tekstova narodne knjievnosti.
Opte stanje

Izuzev tubalice, nijedan vid klasine narodne knjievnosti ne razvija se
danas u Crnoj Gori. Na svadbama se jo mogu uti svatovske narodne pjesme,
ali to nijesu tekstovi koji traju u procesu mijenjanja i prenoenja prirodnoga
stanja narodne knjievnosti. To su samo pokuaji upotrebe narodnih tekstova
koji nemaju nijednu ansu da upotrijebljeni tekst situiraju u prostor i vrijeme
kako bi prirodno nastavio da traje. Ti pokuaji su detalji kolektivne memorije
koje odravaju pojedinci kao znak sentimenta na prolost. Petrificirana pozicija tih tekstova znak je njihova neminovnoga kraja.

Kad je takvo stanje svatovskih pjesama, kao tekstova koji prate obiaj
koji se nastavlja, onda je suvino i pominjati da svi ostali vidovi narodne
lirike, izuzev tubalice, nemaju prilike da se ispolje ni koliko to uspijeva
svatovskoj pjesmi.

Svi oblici drutvenih i porodinih prigoda kojima su bile primjerene
adekvatne narodne lirske pjesme nestaju nepovratno. Televizija esto daje
netanu sliku konkretnoga stanja usmene knjievnosti u Crnoj Gori. Zbog
nacionalnih, ideolokih, politikih, merkantilistikih, ili pak kakvih drugih
ciljeva, televizija stilizuje objekte svoga snimanja. Sama najava dolaska
439
Novak KILIBARDA
televizijskih snimatelja, i bez direktnog mijeanja u predmet snimanja, znai

udar na elementarnu poziciju objekta. Oni koji treba da se vide na televizoru izvlae narodnu nonju iz sanduka, koju nikad ne oblae, prieajui
se starih pjesama, koje nikad ne pjevaju, insceniraju se razgovori o narodnim
obiajima, koji se inae nikad ne vode. Tako se esto gledaocima predstavi
slika idiline atmosfere na selu od koje stvarno vie nema ni strva.

Ljubavne lirske pjesme jedva da se vie uju na sijelima, na alusima,
vaarima, okupima o dravnim praznicima i o raznim drugim povodima. Ne
uju se zato to je selo ostalo bez seoske omladine, bolje rei bez omladine
koja potrebe svoje mladosti ispoljava na seljaki nain bez stida to se tako
ponaa. Ako su na selu ostali evojka ili mladi, to u principu nije odraz njihove volje nego moranja. Oni svoje seosko stanje smatraju privremenim, misao im je stalno na zapoljenje i ivot u gradu. Omladina u Crnoj Gori vie ne
trai na selu prostore za svoju drutvenu afirmaciju. I oni pojedinci koji ostaju
na selu jasno ukazuju na proces prilagoavanja, a ne pak na usvajanje i dalje
prirodno razvijanje normi seoskoga naina ivota. Mlai ovjek koji slovi
kao seljak obino je sredio svoje stanje, kako se to uobiajeno kae. A to
sreeno stanje znai poedovanje poljoprivredne mehanizacije, savremeno
ureen stan, kooperiranje s drutvenim poljoprivrednim gazdinstvima. A onda
to dalje znai da se taj ovjek odmakao od oblika seoskoga rada iji je ritam
bio usaglaen s usmenom knjievnou. Ne moe se izvoditi etalaka pjesma
uz kombajn, niti kakva poslenika uz traktor. O peli na cvijetu ne moe se
pjevati na selu otkad se polja zaprauju pesticidima. ta pjevati o prebijelome
stadu otkad ovce vjetaki oploavaju i hrane koncentratima? Ako se na selu
moe sresti obanin za buljukom ovaca, to odista nije mladi ili evojka no
staro eljade, ili invalidna osoba, koji nijesu sposobni za kakav drugi posao.
Tako su sve manifestacije stoarskoga svijeta, koje su bile praene pjesmom,
doslovno nestale. I u itorodnim krajevima, kakva je Bjelopavlika ravnica, i
u vinorodnim, kao Crmnica, ista je situacija: mlad svijet koji je za pjesmu nebitno je ukljuen u te poslove. Maina je zamijenila ruku, motori se oglaavaju
umjesto pjesme.

Na svadbama, i na drugim porodinim i drutvenim okupima, crnogorsko kolo se zaigra najvie po inerciji. Eto treba zaigrati u kolu, valja se, ali
omladina vie ne usaglaava ritam svoje mladosti s crnogorskim kolom. Ona
se okrenula modernome plesu, a prihvata i srbijanska i makedonska kola koja
obavezno prati instrumentalna muzika. Ako bi evojku na selu ipak vuklo
srce da zaigra u crnogorskome kolu, ona e se, po pravilu, distancirati od toga,
jer vjeruje da crnogorsko kolo doe kao seljaki, prevazieni oblik zabave.
Doista: ne moe se istovremeno sanjati o momku iz grada i vreti se u kolu
s mukim orlovskim ciliktanjem. Crnogorsko kolo e sad najee zaigrati
440
graani zato to im igranje u crnogorskome kolu upotpunjuje nacionalni imid

njihove personalnosti. Dodue, kad bi iskreno htjeli da priznaju, rekli bi da se
s njihovim unutranjim sluhom jedino i slae ritam crnogorskoga kola.

Ako se na kakvome okupu, ili u kafani to je najee, ili u vozilima javnoga saobraaja, ili kakvom drugom prilikom, zauje ljubavna usmena pjesma, njen je tekst po pravilu stavljen u kontekst sprdaine sa selom
i seljacima. I kad se zapjeva stara i prava ljubavna pjesma, namjera onih
koji je pjevaju najee je parodijska. Mnogo se ee pjevaju na tim mjestima parodijski stihovi koji su uklopljeni u versifikaciju i poetiku usmene
ljubavne pjesme, stihovi koji znae grobara usmene ljubavne lirike. Parodijske pjesme najee stvaraju, i najee ih ad hoc improvizuju, i prenose,
kolarci, aljivdije, badavadije, mangupi, seoski ilkoi. Ako se na datome mjestu zatekla osoba koja intimno voli narodnu lirsku pjesmu, bilo kao
njen prenosilac bilo kao potencijalni stvaralac, povlai se u sebe da se ne
bi izloila podsmijehu onih koji parodiraju selo i seljaku pjesmu. Sinteza savremene sprdaine sa seoskim ivotom jesu dobro poznati Rokeri
s Moravu. Rokerski duh prodro je u sve prostore crnogorskoga sela, on iz
njih efikasno istiskuje ne samo narodnu pjesmu no i druge duhovne norme
koje su uobliavale ruralnu kulturu u nas. Rokeri s Moravu su sinteza jednoga procesa koji je obuhvatio i selo u Crnoj Gori, moda i vie nego druge
u Jugoslaviji. Rokeri s Moravu nijesu uzrok jednoga procesa nego njegova
posljedica. Evo par stihova iz crnogorske poezije:
Zapamtie mrkoela s kim je ljubav zapoela.
eniu se iz Banjana e krtola raa rana.
Najljepe su karamele s Petrovia i s Trubjele.
Mala moja kose rie derni nogom ko ti prie.
Ja bih mala dao tebi to brat bratu dao ne bi.
Mala moja zrno kave a ne jema nego prave.
Ja s draganom u krevetu pravim ergu razapetu.
Divno li joj Bog pomoga u Kolibu eda moga.
Mala moja iz Brezana nie pupka prorezana.
Mala moja uvaj (...) dok odsluim predvojniku.

Lascivnih stihova koji humor grade na hipertrofiji erotskih podviga
i anatomskih detalja, a koji su usmjereni na uzbuivanje ula, ima danas u
Crnoj Gori u izobilju.

Posljednji sloj ljubavnih i ljubavno-poslenikih narodnih pjesama
oglasio se tokom tzv. industrijalizacije Crne Gore. Osnivanjem velikih tvo
rnica, kao to je eljezara u Nikiu, radnitvo je formirano prevashodno od
441
Novak KILIBARDA
seljake radne snage. Svaki crnogorski grad podigao je jednu ili vie fabrika. Prvi talas migracije iz sela u grad znaio je odlazak mukoga svijeta,
najvie neoenjenih, ili mladih oenjenih ljudi. Odlazio je muki svijet ne
samo u novootvorene fabrike no i na razliite druge poslove u gradu, shodno
bujanju ustanova i administracije u gradovima. Uz to tradicionalna navika
Crnogoraca da radije koluju muku no ensku ecu uslovila je znaajno odlivanje mukoga svijeta sa sela. Kao to je poznato, poslije rata u Crnoj Gori
poklanjala se velika panja kolovanju ece, to se ispoljilo u davanju stipendija i otvaranju internata. Dakle, frekvencija odlaska mukaraca u grad
bila je neuporedivo gua no frekvencija odlaska ena. Poljski radovi: njetva,
plastidba, praenje, komianje, a zasve obanovanje, spadalo je sve vie na
ene iji su muevi u gradu i na evojke. Dolazak graana na vikende u
selo formirao je nove odnose prema evojkama i enama sa sela. Svaki vid
ponaanja koji je priuen u fabrici u gradu ljubavno udvaranje, oblaenje,
maniri u ophoenju, govorne potapalice, erotske inovacije znailo je uzbudljive pojave za obanice i etelice koje sanjaju o udadbi u gradu. Estetiki
kriterijumi, i uopte kriterijumi za vrednovanje ponaanja, koji su na selu
bili odavno postigli normativnu stabilnost, naglo su ustuknuli pred militantim formama ponaanja koje dolaze iz grada, odnosno koje presauju na selo
novopeeni graani. To je najvie ilo naruku lolama i zavodnicima koji na
selu reprezentuju graanski nain udvaranja i voenja ljubavi. Na mangupski
izazov takvoga ljubavnika najee je odjeknulo iskreno ljubavno oeanje
i pjesma enje. Zavedena obanica kroz pjesmu je voljela i patila, zagledana
evojka kroz pjesmu brojila dane do novoga vikenda, vjerenica je pjesmi
povjeravala svoje umiljaje o srenoj budunosti u gradu, udata ena radije
vjerovala u ljubavnu pjesmu no u sumnju koja je rastae: da joj se mu okrenuo
varoankama. U takvoj situaciji, tokom industrijalizacije gradova, udovice
i slobodnije ene bile su privlana tematika za aljivu pjesmu. Uglavnom,
oeanja mladih ena i evojaka na selu u to vrijeme provocirala su upotrebu
starih ljubavnih pjesama, stvaranje njihovih varijacija i sasvim novih tekstova.
I na pojilu, i na baiji, i kad se jaganjci strigu, i kad se vuna pere, i na sijelima
(koje su agilno organizovali novopeeni zavodnici iz grada) ukazivali su se
prostori za ljubavnu pjesmu.

Novonastale pjesme uklopljene su u versifikaciju i poetiku starih,
klasinih, narodnih lirskih pjesama. Izuzev neto aljivih pjesama, iznad
novonastale usmene lirike najee lebdi tuna slutnja, to su jecaj-pjesme. I to
je bilo koincidentno: mnoge od tih evojaka ostale su neudate, ili su se skrile
u nemogunosti prilagoavanja s fabrikim i graanskim normama ponaanja.
Njihova tragika bila je proporcionalna njihovim nadama. Ako je ispunjen poetski ljubavni san, to je vie bilo za priu nego to je imalo smisao tipine
442
pojave. evojke nijesu bile ni socijalno ni psiholoki pripremljene za ivot za

kojim su eznule i koji su u pjesme stavile:
Oj Nikiu divni krue, u tebi mi rastu rue.
Oj Nikika eljezaro, Crne Gore ogledalo!
Ovce moje moja tugo, ja vas neu uvat dugo.
Koso moja ko svileni konci, najljepi su eljezarski momci.

Reprezentativni tekstovi iz toga sloja lirike objavljeni su u zbirci Branka Banja aranovia koju je, iz njegove zaostavtine, formirala i objavila Radmila Pei (Novije crnogorske narodne pjesme, Titograd 1964). Takvih zapisa
objavljeno je na razliite naine u zapaenome broju, a neosporno je da bi se
moglo jo nai nezapisanih, najvie u pamenju onih koji su ih i stvorili.
Atrofija svatovskih pjesama

Muka svadba u zoni C. Mladoenji je neto preko dvadeset godina.
Zavrio je osnovnu kolu i ostao na selu kao zemljoradnik. Otac mu je pismen
seljak, majka nije ila u kolu. Ima tri udate sestre: dvije su pismene seljanke,
trea je uiteljica na selu. Njihov stariji brat ivi u gradu kao pogonski ininjer
u fabrici. Mladoenju obavezuju stari roditelji da ostane na selu, ali njegova je
stalna misao na dravni posao i na ivot u gradu.

Mladoenjini roditelji javno se pokazuju kao ateisti. Na to ih obavezuje boraka penzija koju je domain regulisao uz pomo svjedoka. Tako
porodica koristi drutveno-sistemske pogodnosti, a religijsko-vjerske obaveze
obavlja tajno. U sluaju iznenadnih elementarnih nepogoda u gazdinstvu, i
eih potresa u zdravlju i slozi porodice, mladoenjini roditelji polaze tajno
u manastir te ulau odgovarajui prilog i na miru, u manastirskoj diskreciji,
nadoknauju vjernike obaveze koje javno ne upranjavaju. Ljudi, iji su oni
tipini predstavnici, najee oslaze u Ostroki manastir, na tajnu molitvu,
zato to se one uvaju cjelokupne moti autoritativnoga iscjelitelja, Svetoga
Vasilija Ostrokoga. Ti ljudi svoje vjerenike obaveze nekih puta obavljaju i
posredno. Ako imaju roaka u Americi ili Australiji, narue mu da u tamonjoj
pravoslavnoj crkvi natenane organizuju crkveni obred koji je potreban. Tako
se dogodi da nosilac borake penzije sahrani majku u Crnoj Gori po svim
ateistikim propisima, ne zaboravljajui da joj urisuje crvenu petokraku zvijezdu na posmrtnu afiu, i na nadgrobni spomenik, a onda narui da joj se
zaupokojena molitva odri u Sidneju ili Arizoni.

evojka-udavaa je iz suednoga plemena iste zone. Zavrila je osnovnu kolu, pokuala je i srednju, ali nije uspjelo. Roditelji su joj pismeni,
443
Novak KILIBARDA
oboje su zavrili po etiri razreda osnovne kole. Imaju jo dvije keri: jedna je ugostiteljski radnik u gradu, druga je uenica srednje kole. Njihov
jedinac brat je nekvalifikovani radnik u fabrici. evojaki roditelji javno
slave krsnu slavu, Boi i Uskrs, i potuju praznike koji se crvenim slovima
biljee u kalendaru.

Jutro je, oko osam sati. U mladoenjinoj kui okupile se pozvane svojte,
za sofrom edi dvadesetak svatova. Nagole su momci, ima neto sredovjenih
ljudi, i jedan starac. U svatove idu i tri evojke i jedno muko dijete od desetak
godina. (U klasino vrijeme obiaja u toj zoni bilo je nezamislivo da evojke i
eca idu u svatove). Mladoenjin stric, sredovjean seljak, postavlja svatovske inove. Izveo je to po uzusu: svakome je pojedinano nazdravio i estitao
mu in. Postavljeni glavari su mu ustajui otpozdravili i zahvalili. im su
zaglavareni svatovi, jedna grupa, njih tri-etiri, svi sredovjeni, s njima i onaj
starac u narodnoj nonji, uoblili su glasove i zapjevali svatovsku pjesmu. Onu
bez koje se svadbe u Crnoj Gori nijesu mogle zamisliti:
Vrela voda na valove,
o javore, zelenbore!

Zapjevali su svatovi na uobiajen nain: da bude glasno koliko se
najvie moe, iz sveg mozga kako se to kae. Poslije prvoga otpjevanog
stiha, odnosno na preduak izmeu prvoga i drugoga, popili je morni konji,
o javore zelenbore, zaula se enska pjesma:
Uz trpezu niz trpezu, sivi sokole!

I ta pjesma, kao i prva, u manje-vie ustaljenome obliku pjeva se
na svadbama u Crnoj Gori. Najstarije zapisane varijante objavljene su u
Vukovoj zbirci.

Grupa od etiri-pet ena, sredovjene i omlae, stajala je pored sofre i
slijedei obiaj htjela je redom da pjesmom istakne inove svatovskih prvaka.
To bi se postiglo stihovima o cklenoj ai koju treba natoiti vina rumena
i pruiti je svatovskome glavaru, svakome po redu, neka mu je as meu
braom i druinom vazda poten glas. Ali naalost nije bilo prilike da aa
u pjesmi obie svatove, upravo nije bilo prilika da se harmonino smjenjuju
zapoete pjesme, muka i enska. Kad je muka strana bila nege na pola
stiha morni konji i svatovi, o javore zelenbore, zatretala je harmonika. To
je prispio harmonika iz grada koga je naruio mladoenjin brat, pogonski
ininjer. Harmonika je dobavljen s oiglednom namjerom da se svadba uini
savremenijom, modernijom. Pogonski ininjer je time htio da istakne svoj
444
ugled intelektualca koji se emancipovao. Harmonika je razvezao novoko

mponovanu pjesmu o srenoj majci koja eni sina, da bi odmah sve to je
mlae, meu svatovima i svadbarima, odmah i buno prihvatilo njegovu pjesmu. Tu se nije vodilo rauna o pjesmi i sluhu, svak je htio da pokae kako
zna da pjeva uz harmoniku. Onda su se nizale novokomponovane pjesme
o braku i branoj srei, stalno praene revolverskim rafalima i enskim podvriskivanjem na gracki nain.

Ni muka grupa koja je zapoela pjesmu Vrela voda na valove, ni enska
koja se ukljuila s pjesmom Uz trpezu niz trpezu, nije ni pokuala da produi
pjevanje. Od takmienja s harmonikaem i njegovom brojnom grupom nije
moglo biti ni pomisli. Nije za to postojalo ni moralne ni psiholoke mogunosti.
Na licima prekinutim u pjesmi nije se itao protest, primjetna je bila rezignirana stianost koja je znaila mirenje s postojeim stanjem. A takvo mirenje
znai zamiranje svijesti o svrsi i vrijednosti uobiajenih pjesama koje su pratile svatovske obiaje. Mire se ti ljudi s injenicom da su postali anahroni, oni
vjeruju da je nova pjesma novokomponovana, koja ih je brutalno prekinula,
savremenija pjesma, otmjenija, vrednija. To vjerovanje, takvo mirenje, znai
neminovnu smrt narodne usmene lirike na crnogorskim terenima.

Ljidi koji se mire s novonastalim stanjem nemaju socio-psiholokih uslova koji bi ih usmjeravali da uzgajaju pjesmu koja je dola do njih i koji bi
budili resentiment prema pjesnikoj inferiornoj novokomponovanoj pjesmi i
njenoj melodijskoj izvedbi. Novokomponovana pjesma i muzika prihvataju
se kao objektivna stvarnost, i to prihvataju u sredini e nije postojalo drugoga
muzikog instrumenta do gusala i dvojnica-dipala. Prihvata se to kao to se
na svearskim trpezama prihvataju nova jela koja nemaju u njihovoj sredini
nikakvu tradiciju, kao nova pia meu njima i gasterbajterski dar: petolitrena boca kotskoga viskija, kao limuzine umjesto jahaih konja, kao nova
odjea od jelenske koe i teksas platna. Sve staro bez obzira na njegovu vrijednost tone na puini novoga i skorojevikoga. Fenomen je u tome da narod
stare kulture, istorijski narod, narod najstarije tamparije na Balkanu, prihvata
velikoduno sve ono to ne lii na njegovu izvornu kulturu. Odista, to je pojava koju bi trebalo interdisciplinarno istraiti to prije.

Na svadbi o kojoj je rije utihnuo je razgovor kao duhovna zabava. Na
klasinim svadbama pjesma nije smetala starijim osobama da priaju, razgovor je bio harmonino uklopljen u tok obiaja i veselja. Niko se nije grabio o
prvijenstvo, potovali su se i ljudi koji razgovaraju, i veselje i pjesma. Nije bilo
instrumentalne muzike koja zagluuje priu, grupe koje pjevaju javljale su se s
vremena na vrijeme, i to u namjenskim trenucima za pjesmu, ostajalo je prostora za rije kao duhovnu zabavu. Sad je spontana rije prikraena ne samo
muzikom no i raznim novinama. Tako je razgovor na reenoj svadbi ometao
445
Novak KILIBARDA
jedan od svadbara koji je fotografskim aparatom u rukama stalno zaskakao

svatove i svadbare. Starije osobe, dakle ljudi koji su i prilini za razgovore na
svadbenim veseljima, oeale su se neugodno. Poznato je da seljak slikava
nje doivljava kao vjetaki i sveani in: seljak uvijek zauzme ukruenu, neprirodnu pozu kad se fotografie. Vritanje ena i lomljenje stakla, a posebno
harmonika i masovno pjevanje uz nju prosto su naerali priu da zamukne.
eljad koja ne pjevaju predavali su se jelu kao jedinome pribjeitu. I to eljad
koja su na klasinim svadbama smatrala jelo i pie kao sredstva koja eglen
otvaraju. Ukratko, svaki oblik ponaanja koji je bio uobiajen na crnogorskim
svadbama, i koji je imao svoju normativnost, opada naglo kao zastarjeli alat
koji je dobio savreniju zamjenu. Svadbe se vrlo buno odravaju, ali nema
uslova za njihovu duhovnost.

Na klasinim svadbama bilo je dosta tajnoga, dosta onoga to se
iekivalo, to je tu duhovnost hranilo. I svatovi i svadbari ekali su da vide
mladu, koja je najee dovoena s daljine koja nije omoguavala pozna
nstvo s njom.

Pa i neka je bila iz istoga ili suednoga sela, trebalo je vieti i ocije
niti njezinu nevjestaku smjernost, njezino nevjestako ponaanje, gledala se
njezina udadbena nonja, prialo se kako ju je oelo podnijelo. U govorima
i blagoslovima naglaavao se inilac nepoznatoga: evojka ide u novu sredinu, treba tuega oca tatom zvati, tua majka nju treba da prihvati kao erku.
Samo se metaforiki, pjesniki, mogla iskazivati blagoslovska poruka da e
ivot mlade zavisiti od njezina prilagoavanja. Ljudi govordije, i oni koji
izriu blagoslove, trebalo je da javno kau mnoge poruke koje nijesu samo
stvar svatovskoga obiaja nego i vrlo praktine potrebe. Trebalo je novim prijateljima projektovati spremnost evojakoga roda da se stavi odivi u zatitu u
sluaju moguih odnosa u domu koji je eka, odnosa koji bi izlazili iz okvira
normi ponaanja. Takoe je trebalo opomenuti mladu da moe raunati na
takvu zatitu samo dok ona bude ispunjavala obaveze koje su takoe obiajno
normirane. U tome sveanom trenutku trebalo je udavai jo jednom naglasiti
da se ostavi nekih mana koje je mogu skupo kotati u novome domu. Ali kako
na sveanome skupu, u situaciji emocionalne uzbuenosti ukuana koji udaju
evojku, kazati tako prozaine stvari? To se moglo kazati nikako drugaije
nego kroz blagoslovsko-govorniku diplomaciju. To nije umio svak iskazati,
to je bilo preputeno duhom i rijeju najjaim ljudima. Sve suve istine trebalo
je ljepe kazati, metaforika je tu bila spasonosna. Otuda je sutom istinom
motivisano pravilo poslovica: Vodi svata, a ostavi brata.

Jekako, na svu blagoslovsku retoriku u kui udavae trebalo je da svatovski prvaci odgovore, odnosno da projiciraju svoju diplomaciju i metaforiku, interese mladoenje i kue u koju se vodi evojka. I na klasinoj svadbi
446
bili su siti vuci i cijeli janjci sve to treba kazano je, niija oeanja nijesu
povrijeena, ak je diplomacija pretvorena u metaforiku, koja plemenito nagoni suze na oi. Nema sumnje, crnogorske seoske svadbe bile su visoka mjera
narodne duhovnosti. Danas nema prostora za tu duhovnost. Nema na svadbama ni tajnoga inioca niti vie svrhe ima svadbarska retorika. evojka je
najee vrlo poznata, od nevjestakoga ponaanja nije ostalo ni traga, ak se
smatra normalnim ako je ve vidljivo gravidna to je vrlo est sluaj. Bilo bi
odista suvino upuivati takvu mladu na nepoznati ivot koji je eka. Njezina
je misao na grad, ona je u mislima privremeni stanovnik sela. Prema tome,
sadrina starih pjesama ne dotie se ni interesa ni interesovanja suprunika ni
svatova ni svadbara koji su doli na njihovo veselje.

Kad su svatovi izali iz kue, da idu po evojku, ona grupa koja je
zapoinjala pjesmu Vrela voda uinila je jo jedan pokuaj i oglasila se pjesmom Poosmo li poosmo. To je pohodnja pjesma koja se nikad ne zaboravlja
kad svatovi kreu po evojku, kao to se ne zaboravlja ni njezin zavretak kad
svatovi dou na cilj: e rekosmo, doosmo. To je oglasna pjesma koja treba
nadaleko da se uje, a uje se jer se uvijek pjeva izvan kue.

Dok su mukarci pjevali prvi stih, ista enska grupa, ona koja je
zapoinjala pjesmu Uz trpezu, pripremala se da zapjeva takoe pohodnju pjesmu Zbogom poli, kieni svatovi. Ni bez te pjesme, koju osobito pjevaju ene i
evojke, nije se mogao zamisliti polazak svatova, kao ni dolazak kad se pjeva
istom melodijom njezina inaica Dobro doli, kieni svatovi. Ali, i jo jednom
naalost, ni muka ni enska pjevaka grupa nijesu imale ansu ni koliko su
je imali maloprije u kui. Muka grupa je na pola stiha zagluena sirenama
iz kola, pa enska grupa nije otvarala usta. Iz devetoro kola od fia do
bijeloga gastarbajterskog merda zasvirale su sirene punom snagom, do
daske kako se kae. Prolomili su se neujednaeni i reski zvukovi sirena,
kokoi se preplaene razbjeale, a pas na lancu iskezio se i poeo da zauvija.
Tako su sirene oglasile polazak svatova, razvio se barjak, zatektali su revo
lverski rafali; pohodnje pjesme izgubile su se bez povratka.

I kako je bilo na enskoj svadbi u kui evojke udavae lako je pretpostaviti. Sama injenica da je sa svatovima otiao harmonika dovoljno govori o identinosti obiju svadaba. O kakvome oponiranju harmonikau i sirenama ni one nije moglo biti rijei. Posebno i zato to je mladoenjina kua i
ekonomski i ideoloko-politiki nadreena kui evojke udavae.

Ukratko. Svaki oblik ponaanja u toku ranijih svatovskih obiaja u
crnogorskim selima, koji su bili dostigli normativnu poziciju, poeo je naglo da ocvjetava kad je poelo prelijevanje seoskoga ivlja u gradove. U ove
dane otpadaju posljednje latice. U takvome poretku stvari nema uslova za
produetak prirodnoga ivota svadbarskih pjesama.
447
Novak KILIBARDA
Svadba o kojoj je ove bilo rijei poreena je sa svadbom u svim pomenutim

zonama. I lako je bilo doi do zakljuka da je atrofija svadbenih obiaja i pjesama koje prate te obiaje zahvatila sve ispitivane oblasti. Intenzitet pojave
nije svue isti. Oni krajevi koji su jo bez elektrinoga osvjetljenja vie odolijevaju nekim novinama, ali i njih je obuhvatio proces koji nema zaustavljanja.
Pjesme koje su se harmonino preplijetale s razgovorom kao duhovnom zabavom, koje su se usaglaavale s dramskim trenucima svatovskih obiaja, i koje
su hvatale ritam hoda svatovskih konja nemaju vie ni jedan od potrebnih
uslova da bi prirodno trajale.
Tubalice

Nepismene tubalice sad su prava rijetkost u Crnoj Gori. Ako se na
sahranama i uju njihove tubalice, to su najee kratki tekstovi izgovoreni
starakom, posljednjom snagom. Teko da se moe govoriti o bilo kakvim
inovacijama u tubalicama tih ena, ako im ponekad zasvijetli poetski detalj u tekstu to je dobra upotreba nekoga pjesnikog rjeenja koje je davno
postignuto i stvaralaki zavreno. Ne zavreno kao anrovska formula, no je
zavrena mogunost stare tuilice da tu formulu iskoristi za novi pjesniki
kontekst.

Sredovjene i mlae tuilice, koje se danas srijeu, slijede obiajni protokol tuenja kojega su se drale klasine, nepismene tuilice. Rijeju, vremenske i prostorne odrednice procesa tuenja nijesu pretrpjele bitnije korekcije. Ali, i pored toga, savremena tuilica nije isto to i stara, klasina, ona
je to isto, samo drukije, to bi se vukovski reklo.

Ima vie inilaca koji savremenu tubalicu pomjeraju iz njezina prirodnoga leita. U prvi plan dananjih pogrebnih sveanosti idu radnje koje
su u vrijeme klasine tubalice bile u pozadini, ili ih nije ni bilo. Svakoj umrloj osobi, kojoj su priznate zasluge za narodnooslobodilaki pokret ili za
postojee drutveno-politiko stanje, dre se nekroloki govori, usmeni ili pismeni. A svim licima koja su regulisala boraku penziju organizuju se poasne
strae, prvoborcima se ispaljuju poasni plotuni. I na umrlu eljad iz porodice
zaslunih prelazi neto od nekroloke apologetike. Nad grobom prestarjela
roditelja ili nedorasla eteta drutveno zaslune osobe najvie se istiu zasluge te osobe, odnosno prostori nekroloke beede ispunjeni su saueem
u alosti koja je pogodila drutveno zaslunu osobu. U drutvu koje se razvilo iz bratstveniko-plemenske agonalne zajednice pogrebna adoracija nije
samo uobiajeno dobro govorenje o umrlome de mortuis nihil nisi bene,
nego i visoko razuena hiperbolika. Uobiajena su porodina takmienja povodom broja pogrebnih govora i stepena njihove apologetike. Sve nabrojene
448
pogrebne novine suavaju prostor i ograniavaju vrijeme za improvizaciju

tubalica pored odra ili nad grobom. Meutim, to prikraivanje tubalica ipak
ne dovodi u pitanje pristojne prostore za izvoenje tubalica. Nabrojene novine jesu fizika smetnja, ali ba zato to su fizika nijesu preopasna smetnja
tubalicama. Neuporedivo je za njih opasnije smetnja koja ima psiholoke
implikacije.

Postepeno se formira svijest da samo seljanke, nepismene i proste ene
prilie za tuilicu. Zato mlae ene, pa i kad imaju emocionalnu i pjesniku
potrebu da tue, ustruavaju se vrlo esto da se javno deklariu kao tuilice.
Ustruavaju se jer ne ele da se izloe riziku da preuzmu ulogu prostih ena,
seljanki. Ta njihova apstinencija posebno je uslovljena nastojanjem seoskoga
ivlja da ubrzano uvodi norme gradskoga, ak i velegradskoga ponaanja. Treba samo pogledati skupocjene stilske namjetaje u seoskim kuama, klavire u
kuama e niko ne umije da svira, stereo i video ureaje i svjetske marke kola,
da bi se lako zakljuilo koji je stepen dostiglo imitatorsko ivljenje na selu.
Evo jednoga primjera koji e pokazati da je poela atrofija tubalica koja se
nee zaustaviti.

Dogaaj je iz zone B. Osamnaestogodinji mladi poginuo je u
saobraajnoj nesrei. Bio je jedinac meu pet sestara. Jedna od sestara, seljanka s etiri razreda osnovne kole, etrdesetogodinja udata ena, protujela
je na sahrani svojega brata pjesniki inventivno. Prvi put je javno zatujela,
a odmah se pokazala kao tuna pjesnikinja prvoga reda. Na parastosnim
sveanostima tokom godine: tree jutro, etrdesnica, godinjica, privlaila je
ona optu panju slualaca i vokalnim i pjesnikim kvalitetima svoje tubalice.
I glas se irio o njoj kao tubalici koja bi i iz kamena suzu izmamila. Da
se ta ena tako proula u vrijeme kad je tuilica imala nezamjenljivu ulogu
na sahranama, njezinoj reputaciji nita ne bi moglo stati na put. Ona ima sve
potrebne uslove za renome cijenjene tuilice. Raspolae mogunou uplijetanja intimne tubalice u javnu, prikladno vlada poetolokim instrumentarim
tubalice kao vrste obrednih i obiajnih pjesama, ima asocijativnu brzinu prilikom biranja formulnih sredstava, raspolae privlanom bojom glasa i shodno intenzitetu emocije rasporeuje njegovu visinu. Svakako, najznaajnije je
njezina mogunost da slikama linoga bola regulie ubjedljivost teksta koji
saoptava i poetsku tenziju javne tubalice.

Meutim, ta obdarena ena poslije odranoga godinjeg, odnosno
zavrnoga parastosa njezinu bratu definitivno je prestala tujeti. Odtujela
je svoju tugu i tu stala. Uzaludne su bile molbe, ak i njezinih sestara, da
se javi kao tuilica i kao sestra bezbratnica na sahranama roaka i komija.
Ona nije objanjavala razloge svojega postupka, ali nesporna je injenica da
je nije interesovala reputacija koju postiu nepismene i proste ene. Ni staro
449
Novak KILIBARDA
pravilo da sestra bezbratnica, ako je talentovan pjesnik, postaje najglasitija

tuilica za nju ne vai. To je ena koja ivi u jednome prigradskom naselju,
mu joj je inovnik u jednoj politikoj ustanovi, ona nonjom i manirima nastoji da se pokae kao prava graanka, gospoa. Tako je jedna neiskazana
pjesnikinja ukazala na poetak kraja najstarije pjesme-tubalice.

Kao po pravilu, savremene javne tubalice nastoje da svoju afirmaciju postignu korekcijom uobiajenih stilskih i kompozitorskih struktura
tubalice-pjesme. Najuoljiviji znak te tubalike savremenosti jeste dosljedno sprovoenje rimovanja. Kao to je poznato, u pjesmi klasine tubalice
(kod Vuka i aulia) rima se spontano javljala, bila je rijetka, ali stilski skladna i ritmiki savrena. Na primjer:
A Grahovo i Lukovo
To je vazda bilo slino,

i odlino,

moj Jovane!

To su stihovi iz javne tubalice koju je u Vrbasu izvodila jedna Grahovljanka nad odrom Jovana s Lukova. Prvo je ona izustila dosta nerimovanih
stihova, ispunila je sve zahtjeve javne tubalice, prenijela u pjesnike slike
vrline umrloga i junaku prolost njegova bratstva i plemena Lukova. Onda je,
opet po obiaju, prela na svoj emocionalni teren da pomene svoju rodbinu
i domovinu i da ih pozdravi po Jovanu. Kad je zavrila hvalospjev Lukovu,
poentirala je iskaz slinou Grahova i Lukova. Tu joj se spontano javila rima
Grahovo Lukovo, rima koja je uslovljena unutranjom slinou pojmova koji se porede. Rima slino odlino samo je u jeziku formu sreno
stavljena jedna ontoloka kategorija. Spreg prirodno nadolih stihova koji se
slau olakan je izlaskom iz rimovanoga kruga eksklamacijom moj Jovane.
Vraena je pjesma preanjemu ritmu, komotnome saoptavanju teksta; rima
je odigrala svoju zvukovnu i semantiku ulogu i na vrijeme se povukla. Sve je
ilo prirodno: poetoloki rekviziti pridolazili su asocijativnim putem, iskrsla
rima ukomponovala se u kompoziciju pjesme, pjesma je ostala prirodna kao i
disanje tuilice.

Savremena tuilica, koja nastoji da dosljedno sprovodi rimovanje,
izlae se opasnosti da stavi u prvi plan oblik rijei a ne njezino znaenje.
Za njezino estetsko oeanje slaganje stihova kako se to kae prvi je
knjievni kvalitet pjesme, pa se otuda inspiracija, koja je u klasinoj tubalici
prirodno koriena, ove naprosto zloupotrebljava. Evo primjera za to. U
zoni C savremena tuilica pozdravlja po umrlome svoju rodbinu, meu kojima je bio i jedan visoki dravni inovnik. Slijedei svoje obrazovanje iz
450
dravnoadministrativne i politike nomenklature, ona je svojega roaka una

prijedila u ministra i ambasadora:
Ministar je bio Vlade,
I Titove ambasade.

Unapreenje umrloga u astima i titulama nije pjesniki nelogina stvar,
to se upravo radilo i u klasinoj tubalici. Ali u citiranim stihovima dozvoljena
glorifikacija skrila se rimom: drugi stih eliminisao je pjesniko znaenje prvoga i sluaoca opredijelio da se ne preputi pjesnikome umiljaju teksta
nego da se sudari s bukvalnou i s neloginou rimovanoga saoptenja.

Dosljedno rimovanje uslovi ponekad humorni trenutak koji se najmanje oekuje tokom tune sveanosti. Evo primjera. U zoni C umrla stara,
ugledna ena. Vie tuilica izmijenilo se pored njezina odra. Meu njima i
jedna od onih savremenih tuilica to dosljedno rimuju svoje pjesme. Nizala je ona veselnica stihove teko pronanalazei odgovarajue rijei. Vielo
se da slaganju stikova podreuje sav svoj napor. Upotrebljavala je ona
anrovske formule koje su joj pri ruci, dakle ona sredstva kojima raspolae
klasina tuilica. Izmeu ostalih upotrijebila je i Polje jadikovo. Obino se
kae: A kad doe (...) na to Polje jadikovo... Na Jadikovu polju treba
umrloga da doekaju, pozdrave i prihvate ti i ti umrli roaci i poznanici.
Tuilica o kojoj je rije htjela je da rimuje upotrijebljenu formulu, pa je napravila ovaj spreg stihova:
A kad doe, Plano moja,
na to Polje jadikovo,
a pod drvo mulikovo...

Trenutak je bio komian, ak i neki od lanova oaloene porodice,
koji su stajali pored odra te primali sauee, osmjehnuli su se. Pa to je tu bilo
smijeno?

Drvo mulikovo nije postiglo poziciju predmeta s kojim se u afirmativnome znaenju moe porediti koja ljudska osobina, niti se ono u pjesmi primjerava kao detalj eksterijera radnje koja je za pjesmu. A praktina upotreba
mulikovine vrlo je prozaina, od nje se prave tako proste stvari kao to su
sirinjaci i kablovi za muu stoke. Nije dakle mulikovina to i visok bor s
kojim se poredi ljepota muke visine, ili jelika kojoj se primjerava evojaka
stasita vitkost. Sluaoci, poznavajui umrlu enu kao odlinu tuilicu, i kao
stroga kritiara tuilica koje nijesu obdarene, koje krmauu kako je govorila zamiljali su kako bi pokojnica reagovala da moe uti koja joj se
451
Novak KILIBARDA
hladovina preporuuje na Polju jadikovu. I odista, normalno je to su se

sluaoci albenici jedva uzdrali od glasnoga smijeha.

U javnim zahvalnicama koje se objavljuju u dnevnoj tampi, uz
nekroloke govornike pominju se i tuilice kao umjetnice koje su svojim
pjesmama okitile umrloga i uveliale njegovu sahranu. Meutim, to javno
isticanje ponajmanje je odraz dananjega ugleda tubalike poezije. Javna
zahvalnost tubalicama najee projektuje namjeru oaloene porodice da
istakne i nacionalnu dimenziju sahrane o kojoj je rije. Seljake porodice, koje
jo iskreno vole i cijene tubalicu, vrlo rijetko javno zahvaljuju tuilicama.
Ne zahvaljuju zato to smatraju da je tuenje za umrlim prirodni dio pogrebne
sveanosti, prirodna stvar koja se podrazumijeva, koja je toliko uobiajena da
bi je suvino bilo pominjati. I televizijske emisije o tubalicama vie su stilizacija objekta koji se snima no slika prirodnoga stanja pogrebnih sveanosti i
pjesama koje ih prate.
Muki leleci

Odrali su se muki leleci na svim teritorijama na kojima su i ranije
postojali. Neuporedivo je danas manji broj lelekaa no u klasino doba, ali
obiaj lelekanja jo ivi. Poto su muki leleci malo izuavani, daemo njihov
kratak opis.

Grupa albenika primie se kui u kojoj je pokojnik na odru, odnosno
takva grupa primie se groblju na koje je ve prispio pokojnik da mu se obavi
sahrana. Kad se primaknu na pedesetak metara, zastanu da bi leleka koji
je ve isprednjaio odlelekao svoj tekst. On skine kapu i obavezno odloi
tap i kiobran ako ih nosi. Te predmete moe prihvatiti neko iz grupe, mogu
se objesiti o prirunu granu, prisloniti uz kakvu meu, ili se pobosti u snijeg.
Zabacivi glavu, leleka izgovara tekst leleka nastojei da vie koliko najglasnije moe. Duina teksta nije normirana. Ona zavisi i od drutvene cijene umrloga
i od govornike sposobnosti lelekaa. Navodimo jedan tipian lelek iz zone B:
Aaaaa, lele mene, Petre Ivanov, za tobom danas pa zadooovijek,
leleeeee! Lele kuni domaine, ublagnie u vamilju i smiro u selo.
Lele ratnie i junae, lele doeknie i ljucki dobroelitelju! Lele
nama za tobom zadoovijek, leleeeee!

U ime oaloene porodice neki mukarac treba da odgovori na lelek
albenika to se uo. Govor onoga koji odlelekava ne izlazi iz okvira konvencije i zato ne sadri knjievne detalje. To je samo uobiajeni uzvik: Lele sa
svijem kumovima i prijateljima, leleeee i sl.
452

Ako u istoj grupi ima vie lelekaa, svaki e uiniti to i prvi i saoptiti
tekst svojega leleka. Ako je pokojni Petar bio kojemu lelekau kum ili krvni
prijatelj, to e leleka obavezno naglasiti: Lelel kume Petre, prijatelju Petre
i sl. Svaki leleka,kad izgovori posljednje leleee, napravi pokret kao da e se
stegnutim akama udariti u glavu. To je simbolian ostatak obiaja kad su se
lelekai odistinske udarali pesnicama u glavu.

Muki lelek je nekroloka apologetika u kojoj nema mjesta neafirmativnim stranama umrle osobe. Leleka se slui anrovskim formulnim sredstvima u koje uklapa sliku konkretne linosti. Zato najvei broj lelekaa ne
izlazi iz okvira uobiajenih karakteristika koje ni u izdvojenoj poziciji ni u
kontekstu leleka ne nude knjievnu emisiju dogaaja. Takvi lelekai vie manifestuju obiaj no knjievnu rije, vie znae panju lelekaa prema porodici
umrloga no njegov lini emocionalni odnos prema umrlome to je obiajno
aljenje racionalnoga a ne emocionalnoga smjera. Od takvoga lelekanja i ne
zahtijeva se nita drugo osim konstatovanja uobiajenih karakteristika pokojnika, koje ne poprimaju ubjedljivost konkretne istine. Meutim, anrovska
usmjerenost mukoga leleka ne iskljuuje mogunost za iskazivanje i linih
emocija i za knjievno zgruavanje rijei koje se izgovaraju. Pojedini leleci
mogu biti impresivan doivljaj za sluaoce. Taj doivljaj postie se nekolikim
pravcima u konkretnome leleku. Iskrenost oeanja lelekaa lako se proita iz
njegova glasa, a kad je takav glas udruen s knjievnom rjeitou doivljaj
je potpun. Dakako, doivljaj onoga koji ima primnike da oeti glasove i
tubalice i guslarske jeke u nazalnome i visokom glasu lelekaa. U iskrenome
lelekaevu glasu ima nekih prastarih dubina, taj glas odista zove ovjeka s onoga svijeta, tu su pomjerene granice sna i jave; pravi leleka preputa se iluziji
da korespondira sa zaumnim svijetom. Muki leleci u vrhunskim primjerima
jesu duhovitost visoka reda. Ako se takav lelek kome ne dopada, to nije stvar
lelekaa no onoga koji o njemu sudi. Takvi leleci znaili su dramsko-poetsku
floskulu u procesiji pogrebnih obiaja. Na pitanje to je za nju znaio muki
lelek, devedesetogodinja starica iz Pive odgovorila je piscu ovih redova: To
mi je bilo ko najljepa pjesma.

Iznimni, neuobiajeni leleci pamte se i prepriavaju, ali vie kao odstupanje od uobiajenih normi lelekanja, od poznate sadrine leleka, nego kao
literatura. Dakako, u tome neuobiajenome leleku esto se otvaraju prostori i
za umjetnost rijei. Odstupanje je prvjenstveno privilegija obdarenih lelekaa.
U zoni B umrlo glasti domain, odlikovani ratnik iz balkanskih i Prvoga svjetskog rata. Lelekai dolaze i prolaze ne privlaei osobitu panju slualaca. Ali
kad je zalelekao najpoznatiji leleka iz tih krajeva, utihnuo je uobiajeni agor
mase. Ostarjeli seljak, glasoviti domain i ratnik, bio je poznat kao kritiar
svake postojee uprave. On je tipini predstavnik onih ljudi koji vazda dobro
453
Novak KILIBARDA
misle, ali ele da kritikuju svakoga ko to zasluuje. Posebno je toga starca

vrijealo zapostavljanje ratova u kojima je on uestvovao. Nije prola nijedna
vlast to ga nije pozivala na odgovornost kao ovjeka koji nema dlake na
jeziku. Taj leleka kao otvoreni branilac starih vrijednosti privukao je panju
mase koja oekuje da se kae neto otro i privlano.

Leleka je ispunio sve uobiajene radnje i tipski je poeo lelek. Napomenuo je sve vrline umrloga, kao i znaaj njegove kue i bratstva. Onda je
slijedei anrovsku mogunost da pozdravi umrle dodao:
Pa kad doe, junae, u to jato sokolova s kojijema smo oba ratovali
protiv Turaka i Austrije, pitae te orlovi kako nam je amo danas. Ne
prepani se nevaljako od amonjijeh pijuna, kojijeh ima ka pljeve,
no slobodno odgovaraj. Nita ti tamo ne mogu ovamonji pijuni,
kam da im je! Kai, junae, ratnicima da se amo ne priznavaju stari
ratovi ni prvi ratnici. Oni e ti povjerovat pa e ti dat sva priznanja
koja ti amo nijesu data...

Drugi primjer. U zoni F sahranjuje se ugledani domain, borac iz balkanskih i Prvoga svjetskog rata, predednik optine izmeu dva rata. Bio je
oglaen kao mudar i poten ovjek, i kao predednik optine koji se jedinstveno snalazio u sloenoj poslijeratnoj situaciji u sandakome dijelu Crne
Gore. Pokojnik je bio pristalica ujedinjenja, pa nije prihvatio prededniku
stolicu koju su mu poslije kapitulacije Jugoslavije ponudili Talijani i separatisti. Tokom Drugoga svjetskog rata niti je saraivao s okupatorom niti se
ukljuivao u narodnooslobodilaki pokret. Javno je upranjavao religijskovjerske obaveze. albenici se okupili u nevelikome broju, lelekaa nema ni
priblino onome koliko bi odgovaralo nekadanjemu renomeu pokojnika.
Nesporna je injenica da su mnogi lelekai bili prikraeni nemogunou
da istiu pokojnikove zasluge za narodnooslobodilaku borbu. Drugi su se
ustruavali da istiu zasluge umrloga koje nemaju drutveno-politiku cijenu.
Jedan stari leleka skrenuo je panju jednim neobinim detaljem svojega teksta. Navodimo njegov lelek:
Aaaaa, lele mene, Sava Jovanov, za tobom, leleeeee! Lele, junae
sa Skadra i s Bugarske i s Bojane njive i sa svijeh bojnijeh po
ljana u tri rata e je gorio pra pred oi junake! Lele, mudra glavo, veliki domaine i na domainski uitelju! Lele, Sava Jovanov,
na preednie optine iz vakta i zemana kad smo ljude birali za
preednike optine, leleeee!
454

U klasino vrijeme, kojemu sutinski pripadaju i dva pomenuta
lelekaa, znaajan leleka morao je imati pristojan graanski autoritet. Vaniji
su bili ovjek koji lelee i ovjek za kojim se lelee no sadrina leleka. Po
tome se lelekai izvjesno razlikuju od tuilica. Znaajna tuilica bila je jako
potpomognuta i svojim solidnim graanskim ugledom, ali i ako ga nije imala
mogla je u odreenoj mjeri nadomjestiti taj nedostatak pjesnikom snagom
svojega teksta. Rijeju, tuilica je pjesma, a lelek je retorska tirada. Leleka
kojega line mane sabijaju ispod nivoa graanskoga proeka nije se usuivao
da zalelee za zajednikim pokojnikom. Sad se to stanje umnogome promijenilo. Meu mlaim lelekaima ima danas i onih koji ranije ne bi imali estih
ansi da nastupaju. Poneki koriste obiaj da im se uje ime, da ih masa saslua
htjela ona to ili ne, da dou do izraaja preko leleka. Stara generacija lelekaa
gotovo se sasvim osula, obiaj spada na nii nivo ugleda i neminovno se
gasi. Oba pomenuta lelekaa, koji su skrenuli na sebe panju odstupanjem od
uobiajenih normi, umrli su: prvi prije deset, drugi prije petnaest godina.
enski leleci

enski leleci naroito su bili postojani u onim krajevima e muki leleci nijesu bili ukorijenjeni. To je najveim dijelom zona C, posebno pleme
Banjani. enskih leleka u manjoj mjeri bilo je i na onim prostorima e je
muki lelek imao puno znaenje. U narodu se ne kae da ena lelee, nego
da tui, a to tuenje blie se odreuje mjestom e se izvodi: uz nosila, kad
se primie kui i sl. Meutim, u naunome razmatranju preporuljivije je to
tuenje nazvati enskim lelekom da bi se izbjeglo mijeanje njegova znaenja
s tubalicom, s kojom u knjievnome znaenju nema nita zajedniko.

enski lelek nema knjievnoga znaenja, to je samo ritmiki orga
nizovana reenica koja se izvodi uz normiranu melodiju. Vrijednost enskoga
leleka mjeri se samo ljepotom glasa kojim se izgovara.

Ljuto osiroele ene, kao sestre bezbratnice i majke koje su ostale bez
jedinca sina, lelekale su i po godinu dana poslije smrti date osobe. Zorom, i
to svako jutro, idui za stokom ili kakvim drugim poslom, lelekala je takva
ena. Ako se u grupi, na nekom sprovodu, uz nosila, nalazi vie ena koje
leleu, svaka je ponavljala reenicu koju je izgovorila prva, mijenjajui samo
ono to je obavezna da uradi kao odgovarajua svojta umrloga. Na primjer:
prva odlelee to je selo neveselo, moj evere, da bi druga ponovila to
isto umeui u tekst umjesto moj evere striko eljo. Trea bi rekla
prijatelju, a etvrta kojoj umrli nije u srodstvu izgovorila bi njegovo ime
Pero bolan. Moe se upotrijebiti i neka afirmativna atribucija: to je selo
neveselo, zor delijo. Uglavnom, potuje se osnovna smjernica teksta i stih
455
Novak KILIBARDA
koji uvijek mora biti dvanaesterac. Upitna rjeca sadri vokalizu, kadenca je
prilino nagla, glas na kraju ponire, prosto se stropotava. Duine slogova
izgledaju ovako:
tooooo je selo neveselooooo, mooooj Jovaneeeee!

Uz nosila i kad se primiu kui ne leleu ene koje su iz oaloene
porodice, no ene elbenici koje naglaavaju alost za umrlim i istiu
potovanje njegove kue. To je kao i muki lelek aljenje racionalnoga a
ne emocionalnoga smjera.

U izuzetnim prilikama enski lelek moe biti poetski znaajan.
Meutim, to nije enski lelek u pravome znaenju, nego u melodiju enskoga
leleka i u stih dvanaesterac smjetena je tubalica. Pisac ovih redova sluao je
prije dvadesetak godina jednu sestru bezbratnicu, u zoni C, kako uz melodiju
enskoga leleka izgovara ovu tubalicu:
Zakukajmo jednoglasno, gorska sestro.
no ti ima svoga roka od kukanja
Od ureva do Vidova bogme dana.
A ja svoga roka nemam, kukavica,
no u kukat dovijeka iskopnica!

ena o kojoj je rije bila je tuilica. Ona je iz tubalica kojima raspolae
pozajmila tekst i prilagodila ga enskome leleku i dvanaestercu. Lelekanje te
ene nije samo izraz njezina bola no i drutvene obaveze; treba da se uje kako
se dolino ponaa sestra bezbratnica. Da ta ena nije i tuilica, njezin lelek ne bi
imao ni formu ni sadraj knjievnoga teksta, kao to ih imaju navedeni stihovi.

enski leleci u Crnoj Gori sad su prava rijetkost. Mi smo posljednji
enski lelek uli 1982. godine u zoni C.
Usmena proza

Sadanji sakuplja narodnih pria nailazi na tekoe koje nijesu pratile
klasinoga sakupljaa. Sve je manje odgovarajuih prilika za usmeno prianje.
Narodna pripovijetka hoe prirodne uslove: sijela, porodinu atmosferu,
kiridijsko putovanje, vojne logore, zatvore... Ako priu ne sretne, nee je
uhvatiti! Vuk je u jednoj biljeci, i to nenamjerno, pokazao primjer prirodnoga
ambijenta narodne pripovijetke. Veli on: Grujo Mehandi bio je trgovi i
1829. godine iao je nekakim poslom u Srbiju, pa kad se odonud ujesen vratio,
sastanemo se u Zemunskome lazaretu. I ne imajui nikakva posla danju smo
456
najvie spavali a nou pripovijedali. Kad ja ujem da on zna ovako mnogo i

lijepih pripovjedaka, zamolim ga te mi ih on ondje napie, a uza njih i nekolike narodne pjesme... (Predgovor Srpskim narodnim pripovijetkama, Be,
1853). Kao to se vidi, u Zemunskome lazaretu dosadu su ljudi prekraivali
priom, danju se spavalo a nou pripovijedalo. Ivo Andri je u Prokletoj avliji
pokazao kako tamnika dosada nagoni ljude da se priom spaavaju. Pria
hoe i porodinu atmosferu: kad roditelji i starije osobe s edukativnim namjerama priaju mlaima prie.

U crnogorskim selima sve je manje prilika za usmeno prianje. Ono
stanovnitvo to ga jo ima na selima prigueno je novim oblicima rada i
prikraeno radio-televizijom da pria. Stara eljad nemaju u porodicama
nekadanju poziciju: da priom prenose iskustvo na mlae. Novi medijumi
ak su naerali stare osobe da vjetaki umeu u priu neke detalje pomou
kojih ele da se predstave kao ljudi savremenih shvatanja. A sve i kad bi stariji
ovjek htio u porodici da pria nema kome. Kao to je istaknuto omladina
je pola sa sela, a oni to su jo one mislima su vie u gradu no na selu.
Iskustvo stare prie ne nalazi kod njih prijemnika.

Kad sakuplja doe do priaoca i kae mu svoju namjeru, ve je stvorena vjetaka atmosfera. Sad se prialac boji posljedica i nerado se preputa
elementarnome toku prie. Otkako je seljak shvatio da njegova pria moe
posluiti piscu kao materijal za obradu, postao je vrlo oprezan kao prialac.
Posebno nerado saoptavaju prie koje se odnose na pojedina bratstva, plemena, pojedince. Pojedini pisci u Crnoj Gori imali su grdnih nevolja zato to
su se pojedina bratstva i plemena prepoznala u njihovim djelima. Najee su
to ba oni pisci koji koriste narodnu priu kao materijal za svoju knjievnu
radnju. Pisac ovih redova morao je od svojega roenog ujaka, visprenoga
priaoca, posredno da zapisuje prie. Otvoreno nam je rekao da se boji da
e se njegove rijei metnut u knjige da se ijedi svijet. Ujak je spadao u
one priaoce ija je pria uvijek humorom podatkana. A najvie je priao o
zgodovtinama pojedinih plemena i bratstava.

U pamenju starih osoba ima jo pria koje nijesu zabiljeene, ali tih
ljudi ubrzano nestaje. Knjievnik Dragan Lakievi uspjeno je zapisao prie
od starih ljudi u Rovcima i objavio u knjizi Vuk i ajduk (Beograd, 1978). To je
Lakievi uradio u pet do dvanaest, kako se kae. Vjerovatno je da bi mu se
sadanji poduhvat na bilo kojim terenima mnogo manje isplatio.

Posebni vid usmenoga prianja su tzv. vicevi. Ali ne bi se moglo nita
posebno govoriti o specifinosti vica u Crnoj Gori. Crna Gora je vie predmet
viceva no to je njihov proizvoa!

Vic kao aljiva, ili satirina, anegdota, ili govorna karikatura ako se
tako moe rei, danas najvie nastaje u gradskim sredinama. Intelektualci su
457
Novak KILIBARDA
njihovi najei tvorci. Prenosioci su im ljudi svih zanimanja, ponajmanje

seljaci. Vicevi kod pravih seljaka, ako ih jo ima, ne nailaze na prijem, zato
to se ne naslanjaju na linu kategoriju koja je ula u njihovo iskustvo. Viceva
u dananjem njihovu obliku nije bilo u klasinoj usmenoj knjievnosti.

Prostorno i nacionalno obiljeavati viceve bio bi isprazan posao.
Dananje komunikacije su takve da vic za dan, za tren, moe prelaziti ko
ntinente. Vicevi jesu vid usmene knjievnosti, ali oni nijesu vid narodne
knjievnosti u njezinu klasinome znaenju.
II
NARODSKA KNJIEVNOST
Uvodna napomena

U narodsku knjievnost idu tekstovi koje stvaraju pismeni ljudi
oslanjajui se na narodnu knjievnost kao na svoj jedini izvor. Dok narodni
stvaralac i ne pomilja da se svojim inom stvaranja moe izdvojiti iz kolektiva kome socijalno i ideoloko-politiki pripada, dotle narodski knjievnik
ima svijest o knjievnome stvaranju kao drutveno-afirmativnome inu.
Cilj narodskoga pisca, bilo da je slavoljubivoga, ideolokoga, politikoga,
merkantilistikoga, bilo pak kojega drugog smjera, ne dozvoljava mu, eo ipso,
da bude narodni knjievni stvaralac. Dakako, nivo stvaralake obdarenosti
narodskoga knjievnika regulie njegovu umjenost da se slui poetikom
narodne knjievnosti. Narodski knjievnik izlazi iz okvira etnokulture, kojoj
narodni pjesnik i pripovjeda pripadaju najuoljivijim dijelom svoga iskustva.

Narodni pjesnik mogao je biti svjestan umjetnike vrijednosti
knjievnoga teksta koji stvara, ali nije imao svijest o njegovoj drutvenoj vrijednosti. Takvoga pjesnika najbolje je okarakterisao Vuk Karadi: Srbi jo
ne poznaju vrednost svojih pesama (...) u mom prisustvu govorili su Milou
da moje sakupljanje pesama nije nita drugo do sprdnja i besposlica (iz pisma
Jakobu Grimu). Ovakvih pjesana ja bih mogao i vie ovdje dodati, ali se bojim da i ovo ne bude mnogo i da mi kakav od nove mode Serbljin ne rekne: Gle
ta je ovome na um palo te sljepake pjesne izdaje (iz predgovora Pjesnarice
od 1814). Zaudo je da u narodu niko ne dri za kakvu majstoriju ili slavu
novu pjesmu spjevati i ne samo to se tim niko ne hvali, nego jo svaki (ba i
onaj koji jest) odbija od sebe i kae da je uo od drugoga. (Predgovor prvoj
knjizi Srpskih narodnih pjesama).

Narodni pjesnik nije bio u prilici da cijeni ono to sam moe stvoriti, a
bio je openjen dostignuima kulture kojima sam ne raspolae. Pismo-knjiga
za njega je neto slavno, carostavno i staroslavno. Starac Milija radovao se kao
458
dijete kad je sluao Vuka kako ita tekst pjesme koju je sakupljau otpjevao
uz gusle. Kao da veliki pjesnik od Kolaina nije vjerovao da tako necijenjena
stvar, ta pjesma koja je svaija i niija a najvie prosjaka i sljepaka, moe
iz knjige beediti. Filip Vinji nije se naljutio na sluge Lukijana Muickoga
koji su mu dali konak u enari, i ko, i koji nijesu ni pomislili da uvee slijepoga prosjaka prepute pred arhimandrita iatovca, koji je blagovao u svojim konacima. Jakako, ni rob koji je Kleopatrine obline trljao mirisima nije
ni pomislio da je kraljica ivo ensko eljade! Rijeju, i najvei stvaraoci,
kao Vinji i Starac Milija, nijesu imali svijest o drutvenome znaaju svoga
stvaranja. Nisku cijenu narodnih knjievnika naglaavala je i injenica to
pjesniku-pjevau, kao i pripovjedau, knjievna sposobnost nije donosila nikakvu praktinu korist ni drutveni ugled. Vuk pria kako su Miloevi dvorjani u Kragujevcu zamjerali Starcu Miliji to je onako star pristao za manitim
Vukom koga interesuju sljepake pjesme i besposlice. Sugerisali su starome
pjesniku da mu je pametnije da pazi ljetinu i imanje no da bezjai s Vukom.

Najvia afirmacija pjesnika-pjevaa samo mogla je dostii nivo ugleda
koji dostiu ljudi bez ikakva drutvenog znaaja: prosjaci i slijepci. Moglo
se dakle dostii ono to samo sobom nema nikakvu cijenu. Slualac narodne
pjesme i prie nije bio opredijeljen da pita za onoga koji stvara, nego za onoga ko saoptava ono to je svaije i niije. Zato stoji injenica da je Jakob
Grim na osnovu tanih premisa donio pogrean zakljuak o kolektivnome
postanku narodne knjievnosti. Znaajni prijatelj Vukov nemogunost pjesnika i pripovjedaa da cijene svoje stvaralatvo protumaio je kao nedostatak
personalnosti pojedinanih stvaralaca u oblasti usmene knjievnosti.

Narodni knjievnik nije bio u prilici da pria o svome stvaralakome
procesu, niti prenosilac o mijenjanju teksta. Niko ga od slualaca o tome nije
ni pitao, a da je sam pokuao o tome da pria, to nikoga ne bi interesovalo.

Kad Vuk saoptava podatke o ljudima od kojih je dobio pjesme i prie,
on nastoji da ugodi grimovskome shvatanju narodne knjievnosti, ali i da
projicira svoje uvjerenje koje se bitno razlikuje od Grimovoga. Veli Vuk da
je pjesmu o enidbi Maksima Crnojevia sluao jo u etinjstvu, i kasnije,
vie puta, ali dok nije naiao na Starca Miliju nije srio pjevaa koji je dobro
saoptava. Ako se uzme izdvojeno ta Vukova izjava, dalo bi se zakljuiti da
on na pjevaa-pjesnika gleda samo kao na prenosioca kolektivnih knjievnih
tekstova. Meutim, tako je za Vuka bilo oportuno da govori jer se trebalo slagati s vodeom kolom o narodnoj knjievnosti. Ali Vuk ne bi bio Vuk kad ne
bi u svemu i svuda mislio svojom glavom.

U vrijeme svemone grimovske kole, koja narodne knjievnike smatra
prenosiocima, spikerima, Vuk objavljuje lapidarne ali sadrajne monografije pjesnika-pjevaa i pripovjedaa, ime upravo indirektno saoptava svoje
459
Novak KILIBARDA
uvjerenje u njihovu knjievnu kreativnost. Tako on na neprimjetan nain u

stvari vodi polemiku s Grimom. Jo u predgovoru Pjesnarice od 1814. godine, dakle na samome poetku svoga sakupljakoga rada, Vuk pokazuje da
vjeruje u umjetniki udio pojedinca u formiranju jednoga knjievnog teksta.
To se ogleda u njegovu uenju to stvaraoci ne cijene svoju kreativnost. Ali
je zaudo da u narodu niko ne dri za kakvu majstoriju ili slavu novu pjesmu
spjevati. Ukratko, narodni knjievnik, nepismeni pisac, razlikuje se od pismenoga knjievnika nemogunou da ocijeni svoju stvaralaku vrijednost,
ono to je nekih puta nedostino i najveim stvaraocima pisane literature.
A ko je to u pjesnikoj snazi stvarno nadmaio Starca Miliju, to to ide ispred
enidbe Maksima Crnojevia i Banovi Strahinje?

Narodski pisac, najminorniji kao i najznaajniji, ima odreeni cilj kad
se prihvata pera. Andrija Kai Mioi projektovao je kroz svoje narodske
pjesme i slovinske i katoliko-vatikanske ideje. Vladika Petar I Petrovi
opolitizovao je svoje deseterake pjesme koliko i svoje poslanice koje namjenjuje plemenima da bi u plemensko-bratstveniku svijest ucijepio svoju
dravotvornu politiku. Njego pjeva deseterake pjesme Kula uruia i
ardak Aleksia 1847. godine, dakle ne kao poetnik no kao pjesnik Gorskoga
vijenca. Htio je vladika da svoje ideoloko-politike namjere projektuje kroz
pjesme koje se slau s narodnim sluhom. S naglaenim ideoloko-politikim
ciljem pisao je Svobodijadu u popularnome osmercu. Po svemu izgleda da je
Njego pjesmu o smrti Batria Petrovia, iz etvrte Vukove knjige Srpskih
narodnih pjesama, koju je saoptio Grahovljanin uro Milutinovi, preradio
i taj prepjev unio u svoju antologiju Ogledalo srpsko. Uklonio je Njego iz
Vukove varijante misao o hrapavim odnosima Crnogoraca prema raji iz Hercegovine i pjesmu ideoloko-politiki opredijelio shodno svojim interesima.
Vojvoda Mirko Petrovi dobro je pazio, kao pjesnik Junakoga spomenika,
na dravniki ugled svojega brata knjaza Danila i svojega sina knjaza Nikole.
Stari vjetak openio je ne samo kaluera Duia, kome je diktirao pjesme,
nego i neke istraivae svojom skromnou da ne opjeva bitke u kojima je
komandovao. Veliki vojvoda i pacifikator Kua samo je formalno bio nepismen: nije poznavao slovne znake, ali je nivo njegova poimanja istorije, politike i interesa dinastije daleko nadmaivao nepismenoga narodnog pjesnika,
njegova savremenika. I Petrovi u svome knjievnom poslu ipak je najvie
bio narodski pjesnik. Teko je vjerovati da je pariski ak i dugovjeki kralj
bio sposoban samo za stih i kompoziciju pjesama koje je postigao. Da je
mogao vladati i savremenijim knjievnim formama to pokazuju i neki detalji
u njegovu knjievnome radu. Meutim, Nikola I prvjenstveno je bio monarh
i politiar pjesnik u politici i politiar u poeziji, kako je reeno. Sve to
je radio na knjievnome planu bilo je sraunato na polzu njegove dinastije i
460
politike. Kao maestralni poznavalac antropologije svojih agonalnih, borakih,

plemensko-bratstvenikih i nepismenih saplemenika i podanika, pjevao je literaturu koja e mu efikasno sluiti. Birao je adekvatnu tematiku i saoptavao
je osmercem i desetercem, stihovima koji su smjeteni u sluh crnogorskoga
naroda: u kolu se pjeva osmerac, tubalica bez pripjeva je osmerac, guslarski
deseterac prosto je pratio disanje. Nikola I u Novijem kolima dozira plemensku i bratstveniku ast ni manje ni vie nego koliko je dinastiki i politiki
predvidio da e biti oportuno. Poznato je kako su plemenici ili u pogibiju:
jedni da bi opravdali pohvalu koju je izrekao gospodar, drugi da bi se domogli
junake asti koju im je gospodar preutao. Kad je trebalo knjazu alijas kralju
da dojueranje neprijatelje savije u poslune podanike, ispjevao je pjesmu
o slavnim begovima, Ljuboviima. Pokazao je kako su najuveniji begovi
bili ljudi i junaci. Takvom pjesmom o Turcima postizao je dva cilja: u liku
najahalca i nedelikatnoga bega Lakeia, koji preotima vjerenicu mladome
Ljuboviu, ukazivao je na skorojevie, a u liku bega Ljubovia na sojevie i
aristokraciju. U vrijeme buenja demokratske svijesti u Crnoj Gori Nikoli I
vie su odgovarali sojevii pa neka su i Turci no skorojevii koji su demokrati.
Znao je Nikola I koje e begove opjevati:

Trista bega na Ercegovinu,

a kad bee Ljuboviu doe
tu ne bjee bega avoljega!

S druge strane, Gospodar se takvom pjesmom pokazao kod muslimanskoga ivlja, koji je prihvatio dravljanstvo Crne Gore, kao jemac njihove
ravnopravnosti i potovanja. S istim ciljem ispjevao je on i knjievno uspjelu pjesmu Turinu. I njegov Malisorski ustanak plod je politike inspiracije.
Prema tome, Nikola I Petrovi je kolski primjer narodskoga pjesnika koji
ima jasno postavljene ciljeve kad sijeda za pisai sto. Da je mogao izvui vie
dinastike i politike koristi iz drugaijih knjievnih formi, on bi drukije i
stvarao. Njemu je narodna knjievnost sluila kao glavni uzor zato to je svoje
djelo namijenio podaniku koji i ne zna za drugu knjievnost osim za narodnu
i narodsku.

Rezimirajui, narodska knjievnost nije samo ona iji pisac ne umije
drukije da pie osim kao imitator narodne knjievnosti, nego i ona knjievnost
koja se uklapa u klie narodne literature zato to joj to slui odreenim jasno
postavljenim ciljevima.
461
Novak KILIBARDA
Narodski pakvilski stihovi

Pakvilskih stihova bilo je i u vrijeme nae klasine narodne knjievnosti.
O njima opirnije obavjetava Vuk Karadi u predgovoru prve knjige Srpskih
narodnih pjesama lajpcikoga izdanja. Veli Vuk: Ovake se smijene pjesme
i danas esto spjevaju po narodu, no budui da nijesu ni od kakvih vanih i
opte poznatih dogaaja, zato se i ne razilaze nadalje, nego e postaju tu i ostaju dok se ne zaborave (...) Ovake se pjesme ponajvie spjevaju oko enidbi,
kad se togod smijeno dogodi, npr. kad se svatovi posvaaju, pa kome razbiju
glavu ili ga odadru batinom po leima (ali da koji padne mrtav, onda se aljiva
pjesma ne bi ni pjevala); kad kome pobjegne ena, a osobito kad se enidba
pokvari ili kad otmiari ostanu jalovi.

Vuk Vrevi dokazuje da je Njego, kad mu je bilo petnaestak godina, sastavljao aljive pjesme. Po Vreviu, to Njegoevo prvo originalno
soinjenije bila je jedna presmijena, i vie satirina no istorijska, pjesma, koju je on vie puta, kradimice od vladike, acima uz gusle pjevao, o
nekakvim eklikim svatovima, tako vjeto da se i sam vladika, sluajui ga
jednom iz elije, u sav grohot smija. Neosporna je injenica da se Njegoev
stihovan prvijenac oslanjao na uhodanu narodnu naviku da se spjevaju aljive
i satirine pjesme. Iako ne raspolaemo primjercima takvih stihova, moe se
pretpostaviti da takve pjesme nijesu imale valjana ugleda. Sama injenica da
je mladi Rade Tomov krijui acima pjevao, sklanjajui se od vladike Petra I,
znai da pjesma nije bila prilina, ne samo za manastirsku atmosferu, nego je
imala tretman nepristojnoga teksta, koji moe biti nezgodan za bratstvenike
i plemenske odnose. Grohotni smijeh Vladiin, kad je ipak uo tu pjesmu,
vie govori o uspjelim humornim trenucima u pjesmi buduega velikog
humoristikog pisca (kakvim se Njego pokazuje opisom Draka u Mlecima),
nego o drutvenoj cijeni takve poezije. Uostalom, karakteristika koju je Vuk
dao toj vrsti pjesama moe da obuhvati i pakvilske stihove koji su se javljali
u Crnoj Gori tokom razvitka klasine usmene knjievnosti.

Meu tekstovima koje je Vuk naveo u pomenutome predgovoru nema
stihova koji bi danas mogli privui interesovanje italaca. Ti stihovi ne doturaju do dananjega itaoca nijednu strukturu koja je bila namijenjena ondanjim
sluaocima i koju su oni prihvatili. inilac kominoga koji je bio evidentan
za ondanje sluaoce danas nije vie to isto za dananje itaoce. Samo pjesme
od vanih i optepoznatih dogaaja koje su umjetniki savrene uspijevaju da
preu most od sluaoca ka itaocu.

Pjesme koje navodi Vuk i pominje Vrevi ostvarene su kao epska stilizacija dogaaja koji nema epski nivo, pa se inilac kominoga iskazivao
u raskoraku izmeu epske forme pjesme i njene neepske sadrine, izmeu
462
teme i naina obrade teme. U tim pjesmama seoski potok pretvara se u iroku
rijeku po kojoj plove emije, ovjeuljak kome je pobjegla ena poslije prve
brane noi, i svatovi koji nijesu uspjeli da odre nivo svatovskoga obiaja,
stavljajui se u poznate epske formule o junakim podvizima i enidbama. Te
pjesme ne bi se mogle nazvati ni parodijom ni travestijom zato to ne izvrgavaju smijehu drutveno relevantne inioce. ak one ne pripadaju ni burlesci
zato to se u njima govori samo o ljudskim nezgodama. Moda bi se mogli
pronalaziti neki zraci burleske u tome to pjesme obuhvataju nemo pojedinaca da se pridravaju uobiajenije normi ponaanja, ali, kaemo, traenje
takvoga smjera njihova bezmalo je natezanje. Njihovi stihovi ne parodiraju ni
narodnu pjesmu od vanih i optepoznatih dogaaja, zato to se ljudi koji
stvaraju pakvilske stihove s najdubljim potovanjem odnose prema ozbiljnim
narodnim pjesmama. Te pjesme ne izlaze iz okvira sprdaine, magarenja,
one nemaju ni etiku ni estetsku orijentaciju. One su u osnovi svojoj nehumane: najee napadaju na nezgode maloga ovjeka koji je i bez tih nezgoda
drutveno unien. To stihotvorstvo imalo je kratak vijek e postaju tu i
ostaju dok se ne zaborave. Propada ta pjesma brzo zato to se nije domogla
niijega duhovnog interesovanja; to je bila pjesma-sprdalica koja razonodi
ovjeka dok obitava u nusprostorijama. Mogli su ljudi izgoniti ubre na njivu
i gredom sluati nekoga da prepriava te pjesme. One su se samo prepriavale,
nijesu one pjevane uz gusle. Tu je pjesmu saoptavao kakav eret, sprdalo,
rugalica, odrecitovao a sluaoci razglavljivali vilice ne od smijeha no od kikotanja. Tu slualac nije doivljavao konkretnu pjesmu no se zacjenjivao od
kikotanja zamiljajui neemurna komiju, ili poznanika, kako je s vjerenicom ljubom uao u svilenu branu lonicu, iz koje e ona ve ujutro pobjei
ni ljubljena niti milovana. Te su pjesme bile uvijek kratke, nijesu traile nikakvu posebnu priliku da bi se saoptavale, to je dnevna stihovana sprdaina.

Pisac ovih redova ea se procesa improvizacije jedne pjesme sprda
lice. To je bilo neposredno poslije Drugoga svjetskog rata u zoni C. Kosila je
grupa ljudi na imanju jednoga vienog domaina. Na suednome imanju bila
je grupa kosaca, meu njima i jedan koji nema ni ugled kosca ni bilo kakvoga
poljoprivrednog radnika. Nije on bio zloradnik, nego neznaven ovjek, neumjetan, kao da mu je ped meu oi. Kosa mu je toga dana data samo zato
da ne bi pravio skandal grajom to mu brat i otac ne dozvoljavaju da radi
kao ostali ljudi. Kao to se zna, u stoarskim krajevima, kakva je zona C,
kosidba je imala ugled epske, muke i muevne radnje. Izabrani kozbaa ima
stvarno prvijenstvo meu koscima, on sijeda u elo trpeze, preda nj se stavlja
plee, dava mu se prva aa i prva mu se zdravica namjenjuje. Da bi kozbaa
bio to to jeste mora da imponuje ne sirovom nego umjetnom snagom. To
nije premlad kosac, no zrio momak ili, jo ee, sredovjean ovjek koji se
463
Novak KILIBARDA
opasao snagom, sastavio u ivot, spuio u peenice. Kozbaa treba da

je gledan i u moralnome znaenju, u najmanju ruku treba da je moralno
formirana osoba. Moda bi se moglo ovako rei: priznati kozbaa morao je
imati kvalitete koji su pretpostavka za junake podvige. Obini snagatori ne
uivaju ast kozbae.

E pa u atmosferi koja je opisana, iskompleksirani N. htio je da kosi, da
se pokae u mukoj radnji, da se pomijea s ljudima. Bio je neoenjen, a znao
je da karakteristika ne zna da kosi katastrofalno sniava ugled enjenika u
oima evojaka. Kosidba i sposobnost za vojsku bili su nezaobilazni uslovi za
status zdrava i pametna momka, za enjenika. I veselome N. dali su da kosi.
Ali na njegovu alost, brzo je slomio kosu. Skandal je bio na pomolu: N. je bio
raspoloen da dokazuje kako mu je namjerno data slaba kosa, da mu je podvaljeno. Da bi se prolo s manje glavobolje, otac uvrijeenoga N. dao je sinu
svoju kosu. Ali nije dugo potrajalo, N. je slomio i oevu kosu. Kao ovjek koji
ne zna da kosi, uz to jo uzbuen okolnostima konkretnoga dogaaja, brzo je
slomio i drugu kosu. Nije se vie svaao, posramljen pobjegao je kui.

U onoj veoj grupi, na uglednome imanju, bio je i jedan kosac koji
je bio poznat po sposobnosti da sve to uje moe da sniti u stikove. On
je onako kosei naglas improvizovao pjesmu o dogaaju o kojemu je rije.
Pjevao je snienim glasom da ga ne bi ula grupa koja je tetovala dvije kose.
Pjesma je bila u desetercu, a priala je kako N. uzaludu radi u J, u njegovoj
zgradi, kako je kozbaa pravi koji upa, pase ko ostali bravi. Otac mu
se ljuti, ali brao udit mu se nije jer je kose tetovao dvije, on je tetovao
tri-etiri banke kupio bi gae i opanke.

Kosci su se smijali, mlai i neozbiljniji vie a zreli ljudi i ozbiljni
domaini tek toliko. Stvar s koscem N. upravo je bila muna. Ljudi su
saoeali s ovjekom koji ima neznavena sina, kome uz to javno puca i bruka
i teta. Uvee, kad je kosidba zavrena, pa poslije veere, guslar je pjevao
pjesmu o sarajevskome atentatu, atmosfera se sasvim promijenila: u prilici za
pravu pjesmu nije moglo biti ni pomena o sprdalici. Ona je ve bila spala na
neozbiljne osobe, na sprdala i ecu. eca su je izvjesno pjevala u igri, ali ne
e sluaju roditelji koji ne ele da kvare odnose s komijama zbog sprdalica i
besposlica.

Pakvilskih stihova bilo je u izobilju u Crnoj Gori poslije Prvoga svjetskog rata. Slijedei tekuu politiku, pjevalo se kako je kralj Nikola ukro vola
/ i uteko pro Kotora, ukrao je i maku i uteko u Njemaku. Politike partije
sluile su se narodskom pakvilom kao efikasnim orujem za obraun s protivnicima. Prizivalo se ono na to su Crnogorci najoetljiviji: stare mane bratstva i plemena i mane pojedinaca koje su njihov produetak. Neiji je predak
krave muza dok su se drugi borili, neiji preci bili su turski dugumai,
464
neiji otac je pod kotulu eni bio dok su se Crnogorci ekli na Vujem Dolu,
neko nije poginuo u boj ljuti, no na vrata od pojate ili je pao s murve. Slobodnije ponaanje ena za vrijeme vapske okupacije pakvila nije zaobilazila.

Bilo je politikih aspiranata da odstupaju od preuzetoga avansa pred
opasnou od sprdalice. Bio je takav ovjek u opasnosti da mu se javno iznesu
tamne mrlje prolosti to bi za prosperitet njegove porodice, posebno za udaju
evojaka i enidbu sinova, imalo vrlo loe implikacije. Infamna pria o pojedincu i njegovoj porodici, noena osmercem ili desetercem, nalazila je puta
jednako do pismenoga i nepismenoga svijeta.

Tokom Drugoga svjetskog rata pakvilske stihove koristile su
protivnike strane i to vrlo uspjeno. Unieni graanski autoritet pojedinca
imputiran je i politikoj struji za koju se opredijelio. eamo se kako su kolaboracionisti iskoristili zanimanje jednoga ovjeka za omalovaavanje partizanskoga pokreta. U zoni C bezemlja M. bio je i socijalno i psiholoki opredijeljen za pokret koji proklamuje socijalnu jednakost i drutvenu pravdu. I on
se portvovano ukljuio u partizanski pokret, dokumentujui svoju odluku
ratnikom hrabrou i izvravanjem i najteih zadataka. Meutim, njegova
iskrena opredijeljenost vie je donijela tete nego koristi partizanskome pokretu u tome kraju. Pjesma sprdalica se postarala da istakne zanimanje M. koje
je u zoni C smatrano nedostojnim za pravoga plemenika i bratstvenika: M. je
bio kopac svinja i kalajdija. Osmeraka sprdalica identifikovala je partizane
sa kopikrmaama i kalajdijama-gurbetima. Nudila je ona i lascivne
opise svinjskih genitalija s kojima barata borac i partizan M. U bratstvenikoplemenskome poretku odnosa inilac identifikacije jako je istaknut, pa je bilo
starih oeva koji su govorili sinovima: E nee vala pro mene iva u partiju
e ima mjesta za kopikrmae i kalajdije.

Najnovija, sadanja, narodska sprdalica u Crnoj Gori naslijedila je
sav rekvizitarijum ratne i poslijeratne sprdalice, ali je poprimila i izvjesne
specifinosti.

Dananja stihovana pakvila u Crnoj Gori ne prati drutveno-politike
dogaaje. Njena trajna osobina nemanje moralnoga ni politikoga stava
ispoljava se sad u punoj ogoljenosti. Narodska sprdalica nema snagu oponira
nja, ona je prevashodno poltronska i udvaraka. I kad oponira vlastima to je
kao bajagi, to je upravo vid udvaranja kroz formu oponiranja. Dakle, njena
tzv. otvorenost iz doba predratnih stranakih borbi sad je sasvim izostala. Evo
jednoga primjera.

U gradu U. tokom jednoga mandata bio je potpredednik optine musliman . Neposredno poto je otiao na novu dunost koja nije politikoga
karaktera, nije mjesto od vlasti, javila se o njemu pjesma sprdalica koja je
u apirografskim kseroks kopijama rasturena na razne naine. U dosljedno
465
Novak KILIBARDA
rimovanoj pakvili blati se . kao poturica, pominju se njegovi preci kao

vjekovni neprijatelji slobodarske nae zemlje, preporuuje mu se da se
gubi u Aziju e mu je leglo, prolazi se kroz porodini i drutveni ivot
toga ovjeka. A stvar je u ovome. Muftaroi koji su na nezakonit nain htjeli
da rijee neka svoja pitanja, da posvravaju poslove koji idu mimo zakonskih
i moralnih normi, sudarili su se sa savjesnim radom potpredednika . Dok je
bio na vlasti od sprdalice nije bilo ni pomena, kao to je ne bi bilo da je i dalje
ostao na istome poloaju. Sama injenica da sprdalice sastavljaju osobe koje
nemaju formiran graanski moral, pretpostavlja ih kao plaljivce i kukavice.
Sprdalicom su se svetili za neostvarene muke kad je ovjek siao s vlasti,
ali se ipak ispod nje nijesu potpisali. Malograanin i filistar zna da kae: Ne
vrni avole repom, ko zna ta nosi dan a ta no, uvaj se i bog e te uvati.

Tipina narodska pakvila, stihovana sprdalica, u Crnoj Gori u poetku
ima veliku kafansku i arijsku popularnost. Graani koji nemaju ozbiljnijega
posla, i koji prekrauju vrijeme u kafani, u sprdalicama pronau oblik razonode. Stihovi se itaju, nagaa se ko bi mogao biti pjesnik, dotura se tekst iz
ruke u ruku, razglavljuju se vilice od kikotanja, osanja. Ali kako popularnost
naglo doe tako i proe. Kao to bi rekao Vuk, budui da nazovi pjesma nije
od vanih i optepoznatih dogaaja, ona ostaje e je i postala, i nepovratno
se gubi.

inilac identifikacije ne ide naruku trajanju sprdalice. injenica da
ozbiljniji i vieniji graani ne itaju sprdalice oni najee odbiju ponueni
tekst pakvile, opomenu imitatore da se valja kloniti takve literature. A onda
se deava jedan psiholoki fenomen. One osobe koje su najvie rasturale
apirografisane i kserografisane kopije pakvile, koji su saznali ko je tvorac,
koji su ga hvalili i oboavali, poinju da se klone i pjesnika i njegove
pjesme. I ne samo to se klone, nego nastoje da se priblie licu koje je napadnuto pakvilom, spremni su da ga upoznaju s itavim istorijatom nastanka
i rasturanja sprdalice. Tako oni opstaju u granicama istoga morala i kao popularizatori pakvilskoga pisca i kao njegovi grobari. I tako se oni ponavljaju od
sluaja do sluaja. ovjek bez formirane linosti prihvati sprdalicu nadajui se
da e dobiti neto na drutvenoj cijeni, a im oeti da mu nije priutila nikakve
koristi bjee od nje. ak se uplae to su bili njeni popularizatori pa nastoje,
opet shodno svome psiholoko-moralnome integritetu, da se vrate na poetni
poloaj. Da bi to postigli ne zadovoljavaju se raskrinkavanjem istorijata sprdalice, nego na javnost iznose postupke pjesnika sprdalice koji su predmet
interesovanja organa gonjenja i sudstva. Tada se najee formira novi odnos
pisca i itaoca koji bi bio dostojan samo dugake pjesme sprdalice.

Ukratko, dananja stihovana narodska pakvila jeste drutveni fenomen koji bi trebalo interdisciplinarno istraivati. Posebno bi tu imali posla so466
ciopsiholozi, antropolozi i andragozi. Nauka o knjievnosti mogla bi da istrai

slubu deseterca i osmerca u pakvili ija se leksika razlikuje od ratne i predratne sprdalice. A kao knjievni tekstovi savremene crnogorske pakvile su
beznaajne.
Zakljuak

Preduzimati sistematsko zapisivanje nepoznatih narodnih pjesama i
pria u Crnoj Gori jedva da bi imalo svrhe. Umjesto toga treba interdisciplinarno istraivati savremeno crnogorsko selo, pa e u kontekstu takvih poslova
i posljednji ostaci narodne knjievnosti nai svoje mjesto. Izuzetak je donekle
tubalica, koja iako je u procesu opadanja moe jo pruiti knjievno ineteresantan tekst. Posebno treba pratiti distribuciju klasinih formalnih sredstava u procesu preovladavanja doslovno rimovane tubalice.

I narodsku knjievnost treba posmatrati u okviru materijala koji interesuje antropoloku grupu nauka. A najbolje primjere epske narodske poezije treba istraivati kao reintegraciju narodne epike na novim osnovama. Recepcija narodske knjievnosti jeste fenomen koji prelazi okvire interesovanja
nauke o knjievnosti.
467
UPUTSTVA SARADNICIMA

asopis Lingua Montenegrina prvjenstveno objavljuje originalne rezultate filolokih i kulturolokih naunih ispitivanja, i to one radove koji se
publikuju prvi put, ali i preliminarna saoptenja, pregledne naune radove i
strune radove.

Pored toga, Redakcija objavljuje i recenzije i prikaze knjiga, asopisa,
naunih i strunih skupova. Odabir ponuenih rukopisa za objavljivanje te kla
sifikaciju odabranih radova Redakcija asopisa zasniva na ocjeni recenzenata.

asopis Lingua Montenegrina izlazi na crnogorskome ili nekom
drugom slovenskome jeziku, kao i na engleskome jeziku.
1. Izvorni nauni rad (Original scientific paper) sadri neobjavljivane
rezultate izvornih teorijskih ili praktinih ispitivanja koje je autor
korektno naveo tako da se mogu provjeriti njihova tanost i tanost
analiza.
2. Preliminarno saoptenje (Preliminary communication) sadri grau
ili naune podatke koji zahtijevaju brzo objavljivanje.
3. Pregledni rad (Review) jeste kritiki i analitiki pregled nekog
podruja ispitivanja ili jednog njegova dijela. U lanku treba
biti vidan autorov doprinos izuavanju izabrane problematike, a
citirana literature mora biti cjelovita.
4. Struni rad (Professional paper) informie i uvodi u problematiku
struke bez pretenzija da bude plod naunoga istraivanja.

U gornjem lijevom uglu potrebno je istai: ime i prezime autora,
instituciju u kojoj je zapoljen, grad i e-mail adresu.

Naslov rada mora biti kratak i jasan.

Rad treba da ima saetak od oko 250 rijei i kljune rijei. Naslov
rada, saetak i kljune rijei potrebno je prevesti na engleski jezik.

Autor predlae kategorizaciju rada, a konanu odluku, nakon
recenzentskoga
postupka, donosi Redakcija asopisa.

Rukopisi i CD se ne vraaju.
Redakcija
LINGUA MONTENEGRINA 9/2012.
SADRAJ
Vuki PULEVI
Sinonimi u fitonimiji i fitotoponimiji Crne Gore ........................................... 3
Adnan IRGI
Akcenatske karakteristike njegukoga govora ............................................. 19
Eufemizmi u ituljama crnogorske dnevne tampe ..................................... 39
U kolikoj su mjeri konstrukcijske gramatike
jedinstven teorijski model? ........................................................................... 51
Indira SMAJLOVI
Ponaanje poluglasa u korpusu bosanskohercegovakih epitafa ................. 85
Stojan VRLJI
Jezina i socioloka uvjetovanost ruskih i njemakih
prijevoda Andrievih djela ............................................................................ 97
Milorad NIKEVI
Knjievna i kulturna dekadansa Boke Kotorske
krajem XIX i poetkom XX vijeka............................................................. 119
Vesna KILIBARDA
Njegoevo posljednje putovanje: Kroz Italiju 18501851.......................... 151
Aleksandar RADOMAN
Pregled crnogorske dramske knjievnosti do 1918. godine ...................... 173
Vladimir VOJINOVI
Uticaj oblika usmene na pisanu crnogorsku knjievnost ........................... 201

( ) ............. 225
471
Driev Skup prema Plautovoj Aululariji .................................................. 279
Andriev odnos prema vjeri ....................................................................... 309
Nenabono u funkciji nabonoga ............................................................... 323
Jakov SABLJI
Dijalekt u knjievnome djelu Pavla Petrievia ......................................... 361
Ivan BOKOVI
Suoavanje s prolou i ienje pamenja u romanima
Ludwiga Bauera: Identitet i zaviaj u Bauerovoj knjievnosti ................... 373
GRAA
Danilo RADOJEVI
Rezenzenti Njegoeve antologije ................................................................ 391
PORTRETI
Radoje Radojevi Zaetnik savremene montenegristike ........................ 401
PRIKAZI
edomir DRAKOVI
Bez moralnosti nema realnosti Ili zato je nastala knjiga
Adnana irgia: Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti ....................... 421
edomir BOGIEVI
Realna entelehija ljudskoga bivstva
dr Radoslav Rotkovi Ja, Tolstoj i Hitler ............................................ 431
ARHIVA
Novak KILIBARDA
Stanje narodne i narodske knjievnosti u Crnoj Gori danas ...................... 437
472
TABLE OF CONTENTS
Vuki PULEVI
Synonyms in Phytonymy and Phytotoponymy of Montenegro ..................... 3
Adnan IRGI
Accentual Characteristics of the Speech Pattern of Njegui ........................ 19
Euphemisms in Obituaries of Montenegrin Newspapers ............................ 39
To What Extent are Construction Grammars
a Unitary Theoretical Model? ...................................................................... 51
Indira SMAJLOVI
Behaviour of Semivowels in the Corpus
of Bosnian-Herzegovinian Epitaphs ............................................................. 85
Stojan VRLJI
Linguistic and Sociological Dependence
of Russian and German Translations of Andris Works ............................. 97
Milorad NIKEVI
Literary and Cultural Decadence of Boka Kotorska
at the End of 19th and Beginning of 20th Century ...................................... 119
Vesna KILIBARDA
Njegos Last Journey: Through Italy (18501851)................................... 151
Aleksandar RADOMAN
An Overview of Montenegrin Dramatic Literature Until 1918 .................. 173
Vladimir VOJINOVI
Influence of Oral Forms on Written Montenegrin Literature .................... 201
Krsto PIURICA
Poems Against Oblivion (Sreten Perovis poetry) .................................... 225
473
The Miser by Dri Versus Aulularia by Plautus ....................................... 279
Andris Attitude Towards Religion .......................................................... 309
Ungodly in the Function of Godly ............................................................. 323
Jakov SABLJI
Dialect in the Literary Work of Pavao Petrievi ....................................... 361
Ivan BOKOVI
Facing the Past and Erasing Memory in Novels
of Ludwig Bauer: Identity and Homeland in Bauers Literature ............... 373
MATERIAL
Danilo RADOJEVI
Reviewers of Njegos Anthology .............................................................. 391
PORTRAITS
Aleksandar RADOMAN & Adnan IRGI
Radoje Radojevi The Founder of Contemporary Montenegristics ....... 401
REVIEWS
edomir DRAKOVI
No Morality no Reality or why the book Montenegrin
Language in the Past and Present by Adnan irgi
(simultaneously published in English language) was written .................... 421
edomir BOGIEVI
Real Entelechy of Human Existence
Dr Radoslav Rotkovi Me, Tolstoy and Hitler .................................... 431
ARCHIVE
Novak KILIBARDA
Condition of National and Populist Literature in Montenegro Today ........ 437
474
Lingua Montenegrina
asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja
lingua.montenegrina@icjk.me
Izdava
Glavni i odgovorni urednik
Adnan irgi
Za izdavaa
Milenko A. Perovi
Lektura i korektura
Sanja Orlandi
Prijelom
Milutin Markovi
tampa
Grafo Bale
Tira
500
CIP K
,
81 (497.16)
LINGUA Montenegrina : asopis za jezikoslovna,
knjievna i kulturna pitanja = Lingua Montenegrina
: the magazin of linguistic, literary and
cultural issues / urednik Adnan irgi. Br. 1
(2008) . Podgorica (Bulevar Mihaila Lalia
1) : Institut za crnogorski jezik i knjievnost,
2008 (Cetinje : IVPE). 24 cm
Dva puta godinje.
ISSN 1800-7007 = Lingua Montenegrina (Cetinje)
COBISS.CG-ID 12545808
asopis je registrovan u Ministarstvu kulture, sporta i medija Crne Gore
(br. 05 2951/2)

Lingua Montenegrina, Broj 09

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Lingua Montenegrina, Broj 09

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

LINGUA MONTENEGRINA

asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/1, br. 9, Podgorica, 2012.

SINONIMI U FITONIMIJI I FITOTOPONIMIJI CRNE GORE

Sinonimi u fitonimiji i fitotoponimiji Crne Gore

se navedena vrsta u Flori Evrope (Flora europaea, 2: 79) ne navodi ak ni za

Sinonimi u fitonimiji i fitotoponimiji Crne Gore

sam: bajam, meduo, mendul, mendula, menduo (PULEVI, V. 2010:

(PULEVI, V. & SAMARDI, N. 2003: 410411 & 422424): Raani

Sinonimi u fitonimiji i fitotoponimiji Crne Gore

Sinonimi u fitonimiji i fitotoponimiji Crne Gore

Sinonimi u fitonimiji i fitotoponimiji Crne Gore

mjesto na drugoj poziciji, poslije fitonima dud, to bi odgovaralo korisnicima

dr. Na tome nivou informacija teko je zakljuiti da li se fitonim rast moe

Sinonimi u fitonimiji i fitotoponimiji Crne Gore

ROHLENA, J. (1942: 19), u flori Crne Gore mnogo vie je zastupljena P.

Sinonimi u fitonimiji i fitotoponimiji Crne Gore

Rasprave i graa. Knj. IX. Beograd.

Key words: phytonymy, phytotoponymy, synonyms

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/1, br. 9, Podgorica, 2012.

UDK 811.163.4342.8(497.16 Njegui)

Akcenatski je sistem Njegua dvolan. Sastoji se od silaznih akcenata

Mitar B. Peikan, Starocrnogorski srednjokatunski i ljeanski govori, Srpski dijalektoloki

Crnogorskoga primorja,2 Crmnice, Rijeke nahije, Cetinja, eklia, Bjelica

Ne moe se prihvatiti konstatacija Peikanova da tome tipu pripadaju i govori Crnogorskoga

Akcenatske karakteristike njegukoga govora

Imenice mukoga roda

Akcenatske karakteristike njegukoga govora

pripadaju. Akcenat iz nominativa ostaje isti u kosim padeima.4 Izuzetak ine

enidbene veze s odivama iz okolnih plemena ili meusobne njeguke brane

Akcenatske karakteristike njegukoga govora

Batrevi, Bogdnvi, Mrkovi, vaevi, Rdoi, Rdi, Prvi,

iz osnove, npr. lgunica, menica, osbnica, mednica, tbalica i sl. Kod

Akcenatske karakteristike njegukoga govora

Imenice srednjega roda

Vieti: Mitar Peikan, n. d., str. 50.

Akcenatske karakteristike njegukoga govora

Zamjenica sbe ima isti akcenat kao i mne, tbe.

Zamjenica k kga kme19 kga s km kga / kme

Akcenatske karakteristike njegukoga govora

Peikana da je optecrnogorska osobina da je tematski vokal uvijek dug ako

Akcenatske karakteristike njegukoga govora

Akcenatske karakteristike njegukoga govora

Akcenatske karakteristike njegukoga govora

Key words: Njegui, accents, Montenegrin language

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/1, br. 9, Podgorica, 2012.

Eufemizmi u ituljama crnogorske dnevne tampe

zamjenske termine kojima se govori o smrti u naem jeziku grupisaemo u

SMRT KAO PUTOVANJE,

Eufemizmi u ituljama crnogorske dnevne tampe

SMRT KAO PUTOVANJE:

otii na vjeni poinak,

iznenada ostati bez,

Eufemizmi u ituljama crnogorske dnevne tampe

ne izdra bol pa je ve 6 mjeseci u zagrljaju tvom,

prerano prekinuta mladost,

SMRT KAO SAN

spavati vjenim snom,

krivodolske munje prekidoe njihov dah; prestalo da kuca srce;

Eufemizmi u ituljama crnogorske dnevne tampe

Eufemizmi u ituljama crnogorske dnevne tampe

vanije, sve boljim i kvalitetnijim nainom ivota koji omoguava znatno

Starck, N. (2004) Writes of passage: a comparative study of newspaper

LINGUA MONTENEGRINA, god. V/1, br. 9, Podgorica, 2012.